P. 1
Naš zavičaj, br. 1.-72

Naš zavičaj, br. 1.-72

|Views: 2,794|Likes:
Published by Bibijana

More info:

Published by: Bibijana on Aug 08, 2010
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

04/09/2011

pdf

text

original

NAŠ ZAVIĈAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI - NEKAD I SAD
Broj 1. Kolovoz 2001.

RIJEČ PRIREĐIVAČA Dragi Stranjanĉani i Matoševljani, sve vas najsrdaĉnije pozdravljam i rado se sjećam svih koje poznajem! Ne znam gdje se sve ovog trenutka nalazite raspršeni po svijetu, od Hrvatske i Njemaĉke do Danske i Švedske, od Europe do Amerike i Australije. Neki ste u godinama nakon 2. svjetskog rata, u potrazi za kruhom i sigurnijim životom, odselili iz Stranjana i Matoševaca na razne strane svijeta posve i zauvijek; dio vas je desetljećima odlazio u strane zemlje, u potragu za poslom i zaradom, kako biste osigurali sredstva za život sebi i svojima koje ste ostavili kod vlastitih kuća, ali s namjerom da se u njih jednom opet vratite; a svi vi koji ste ostali u Stranjanima i Matoševcima i od 1991. do 1995. proživljavali strahote rata i raznih zloĉina u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, godine 1995. ste bili prisiljeni napustiti svoje kuće i iseliti se iz svoga rodnog kraja. Poslije svega što vam se dogodilo i poslije tolikih promjena koje su se posljednjih godina zbile, ne znam tko i koliko vas još pomišlja i želi se vratiti na svoje ognjište. Vjerujem, meĊutim, da nitko ne zaboravlja svoga zaviĉaja, pa ako već ne može i ne namjerava se u njega vratiti, da želi pratiti i doznavati što se u njemu dogaĊa i da li se išta mijenja, a isto tako upoznati i nešto više iz prošlosti svoga kraja. Upravo iz tog razloga – da se barem donekle udovolji vašoj želji – rodila se zamisao da bi bilo vrijedno pokrenuti jedan "listić", koji bi izlazio povremeno, s malo stranica i u malom broju primjeraka, a u kojemu bi se objavljivale informacije o selima Stranjani i Matoševci, u Dragoĉaju, kraj Banja Luke. Možda će ovaj "listić", s informacijama i podacima koje bude donosio, utjecati da se nitko od vas olako i prebrzo ne odrekne svoje oĉevine i djedovine, odnosno da se barem netko lakše odluĉi za povratak u svoj zaviĉaj. Imajući pred oĉima navedene razloge, odluĉili smo da naziv "listića" bude: NAŠ ZAVIĈAJ, s podnaslovom: Stranjani i Matoševci - nekad i sad. Ako ova inicijativa naiĊe na vašu podršku i ako u vama imalo razbudi lijepa sjećanja i pobudi ĉežnju za rodnim krajem, nikakav trud u pripremanju idućih brojeva NAŠEG ZAVIĈAJA neće biti težak i besmislen. A budući da je broj primjeraka veoma mali, NAŠ ZAVIĈAJ će moći proĉitati veći broja Stranjanĉana i Matoševljana samo ako ga oni kojima on dospije u ruke dadnu na ĉitanje i drugima. Svima vam upućujem najiskrenije želje za što lakši i mirniji hod kroz sretniji i ljepši život, bilo gdje da se nalazite i odluĉite dalje živjeti, a najviše ću se radovati ako nekada nekoga od vas susretnem makar samo i u prolazu u našim Stranjanima i Matoševcima! Banja Luka – Petrićevac, 20. kolovoza 2001. Dr. fra Velimir Blažević

2 STAROSJEDIOCI KOJ SU OSTALI U STRANJANIMA I MATOŠEVCIMA U kolovozu g. 1995. sela Stranjani i Matoševci, koja su u to vrijeme imala zajedno 143 kuće i 377 stanovnika, u svega dva-tri dana posve su ispražnjena i opustjela. Dotadašnje katoliĉko i hrvatsko stanovništvo je istjerano iz svojih kuća i prognano preko Save, u Hrvatsku. Nekoliko dana nakon toga u desetak kuća uselili su novi stanovnici – srpske izbjeglice i prognanici – a druge su opljaĉkane i uskoro je zapoĉelo njihovo devastiranje i rušenje. 1. U Stranjanima su ostali: 1) Kata Budić r. Pranjić 2) Marica Milaković r. Marić 2. U Matoševcima je ostao Batković Bojko, kasnije preselio u Orlovac kod kćerke Ane, gdje je i ubrzo i umro. KUĆE U STRANJANIMA KOJE SU NAPUŠTENE, I NJIHOVO DANAŠNJE STANJE
Vlasnik kuće 1. Ćosić Joso 2. Ćosić Ivo 3. Pranjić Ana, Lukĉina 4. Pranjić Jela 5. Barišić Mato 6. Ganić Zorka 7. Pranjić Pajo 8. Blažević Vlado 9. Blažević Mirko 10. Blažević Franjo 11. Blažević Ruža-Zora 12. Blažević Joso 13. Blažević Marko 14. Blažević Ferdo 15. Kaurin Pejo 16. Kaurin Ivo 17. Kaurin Marko 18. Kaurin Juro 19. Kaurin Toma 20. Majdandžić Tomo 21. Majdandžić Pero 22. Majdandžić Jurica 23. Pranjić Zoran 24. Pranjić Zorka 25. Tubić Drago 26. Šalić Vid 27. Šalić Mirko 28. Šalić Toma 29. Šalić Franjo 30. Šalić Mira 31. Marić Franjo 32. Pranjić Franjo 33. Pranjić Niko 34. Ljevar Ivo 35. Pranjić Marko 36. Pranjić Drago Ĉlanova obitelji 2 1 1 5 2 6 4 4 3 5 4 4 1 4 2 4 1 3 3 5 4 6 3 4 2 5 2 3 5 6 2 2 Stanje kuće opljaĉkana razgraĊena srušena Srbi iz Glamoĉa srušena demolirana Srbi iz Vozuće razgraĊena srušena Srbi iz Kupresa Srbi iz Glamoĉa Srbi iz Glamoĉa demolirana razgraĊena razgraĊena razgraĊena razgraĊena srušena razgraĊena Srbi iz Glamoĉa Srbi iz Glamoĉa Srbi iz Glamoĉa Srbi iz Glamoĉa Novi stanovnici Srbi iz Glamoĉa

koristi se kao štala razgraĊena srušena razgraĊena

Srbi iz Glamoĉa Srbi iz Glamoĉa Srbi iz Glamoĉa kćer Marica Srbi iz Glamoĉa Srbi iz Glamoĉa Srbi iz Glamoĉa srušena Srbi iz Glamoĉa

3
Vlasnik kuće 37. Pranjić Manda 38. Pranjić Mirko 39. Ljevar Pero 40. PranjićMarko (Perin) 41. Pranjić Stjepan, Marin 42. Batković Kaja 43. Blažević Niko 44. Debeljak Mara 45. Tubić Mile 46. Tubić Juro 47. Tubić AnĊa 48. Ljevar Marko 49. Batković Ljubomir 50. Batković Vlado 51. Bogdanović Vida 52. Bogdanović Luca 53. Bogdanović Anto 54. Pranjić Marko 55. Pranjić Finka 56. Blažević Ivo 57. Blažević Janja 58. Blažević Mato 59. Blažević Marko 60. Blažević Božo 61. Blažević Mirko 62. Bogdanović Mile 63. Ljevar Marko 64. Ljevar Anto 65. Ljevar Slavko 66. Ljevar Josip 67. Ljevar Anto 68. Ljevar Vinko 69. Ljevar Ilija 70. Ljevar Ana 71. Debeljak Zora 72. Blažević Slavko 73. Blažević Marko 74. Blažević Dragica 75. Blažević Ivka 76. Šlat Jela 77. Bijelić Pero 78. Jurić Marko Ĉlanova obitelji 6 2 1 4 1 1 4 3 4 2 3 4 1 3 2 4 5 1 1 2 5 4 5 1 3 4 4 4 1 2 5 2 1 5 1 2 2 Stanje kuće razgraĊena Novi stanovnici Srbi iz Glamoĉa Srbi iz Glamoĉa Srbi iz Glamoĉa Srbi iz Glamoĉa demoliran zapaljena Srbi iz Glamoĉa Srbi iz Glamoĉa srušena demolirana razgraĊena razgraĊena razgraĊena razgraĊena srušena Srbi iz Glamoĉa sestra iz Banja Luke Srbi iz Glamoĉa Srbi iz Glamoĉa razgraĊena razgraĊena srušena srušena razgraĊena koristi se kao štala razgraĊena razgraĊena razgraĊena razgraĊena srušena srušena srušena srušena srušena srušena srušena

Srbi iz Glamoĉa

Srbi iz Glamoĉa Srbi iz Glamoĉa vratila se kući vikendica – razgraĊena vikendica – razgraĊena

TKO SE ODLUĈIO ZA POVRATAK, I ĈIJE SE KUĆE OBNAVLJAJU ILI PRAVE NOVE Više prognanih obitelji iz Stranjana i Matoševaca prijavilo se Caritasu banjaluĉke biskupije za povratak na svoja ognjišta i podnijelo molbe za izgradnju ili obnovu kuća. Zauzimanjem Caritasa dobrotvorna organizacija Arbeiter-Samariter-Bund (ASB) iz Njemaĉke je prihvatila da obnovi 2 teško oštećene kuće i da izgradi 5 posve novih. To su kuće slijedećih obitelji i osoba: 1) Blažević Mirko (+Marka) – 2 ĉlana obitelji 2) Blažević Slavko (+Stipe) – 3 ĉlana " 3) Bogdanović Luce (+Ive) – 1 ĉlan "

4 4) Ganić Zorka, r. Ljevar (+Jure) – 5) Ljevar Slavko (+Peje) – 6) Majdandžić Tomo (+Pere) – 7) Šalić Vid (+Marka) – 1 ĉlan 3 ĉlana 2 ĉlana 3 ĉlana " " " "

Vlasnici pet kuća su sami trebali podići temelje, što su i uĉinili, i već je zapoĉela gradnja. Oĉekuje se da će posao biti gotov i kuće useljive za oko 60 dana. POPRAVLJENI PUTOVI Oni koji su ovog ljeta dolazili u Stranjane i Matoševce, vidjeli su da je put od "raskršća" u Stranjanima pa do Matoševaca i dalje bio izrovan bujicama obilnih kiša i zarastao živicom, te teško prohodan i skoro posve neupotrebljiv. Upućena je zamolba snagama SFOR-a u Ramićima, koji se inaĉe bave i tim poslovima infrastrukture, da prokrĉe, poravnaju i naspu put do Batkovića groblja. Na tu se zamolbu komanda meĊunarodnih vojnih snaga oglušila. Dr. Mile Aničić, direktor banjaluĉkog Caritasa, kad je vidio u kakvom je stanju spomenuti put, i da će on predstavljati veliku poteškoću za povratak onih koji su se prijavili, a i druge koji bi to mogli uĉiniti, dao je potrebna financijska sredstava te je bagerom put poravnat i na nekim mjestima proširen, a gdje je bilo najpotrebnije takoĊer iskopan jarak. Neke dionice toga puta su i nasute materijalom iz majdana "Bukvik" u Matoševcima, a prokrĉeni su i poravnati takoĊer putovi od "kipa" u Matoševcima do groblja na Gradini, te kroz Duganju i prema Bijelićima. Bujice vode i "nepozvani gosti" su posve uništili most na Zovci, na putu koji vodi u Duganju. Napravljen je novi – stavljen dvored od po pet propusnih cijevi promjera 80 cm. i nasuto 100 kubika ĉvrstog materijala iz majdana "Stevića potok". Navedene poslove, uz dr. Aniĉića, pripomogli su svojim prilozima bivši barlovaĉki župnici: fra Franjo Josipović, fra Dujo Ljevar i fra Juro Šalić, a takoĊer fra Velimir Blažević i fra Ivo Orlovac, te mještani na radu u Njemaĉkoj: Stjepan Pranjić, Rudo Ćosić, Ivo Ćosić i Slavenko Blažević. Za isplatu je ostao dio duga, a ako bi se došlo do potrebnih sredstava, trebalo bi prokrĉiti, poravnati i nasuti put sve do Batkovića groblja, a možda i dalje. Prokrĉeni su ili prokopani i putovi u Ljevarima, koji vode kućama Ljevar Ilije, Slavka, Ante i Ane. To su financirali sami vlasnici tih kuća.
UREĐENO GROBLJE NA GRADINI I PROSTOR OKO KAPELE U STRANJANIMA Groblje na Gradini, iako je ostalo bez žiĉane ograde, nije zapušteno. Povremeno se ureĊuje, osobito prije mise koja se na njemu slavi u nedjelju iza Male Gospe. Zahvaljujući pokretaĉima akcije, Mili Debeljaku i Tomi Majdandžiću, groblje je pokošeno i oĉišćeno i ove godine. Iskrĉen je i oĉišćen, prvi put od izgona našeg naroda u Hrvatsku, takoĊer prostor oko teško oštećene i devastirane kapele sv. Franje u Stranjanima. U radnoj akciji su sudjelovali, uz spomenutu dvojicu organizatora, dobrovoljci pristigli iz Hrvatske: Ivo Blažević Josin, Ivo Blažević Franjin, Ivo Blažević Markov, Marko Blažević, Anto Blažević, Mato Blažević, Borislav Blažević, Marko Bogdanović, Ana Bogdanović, Anto Bogdanović, Marica Debeljak, Anto Kaurin, Anto Ljevar, Slavko Ljevar, Ilija Ljevar, Josip Ljevar, Josip Majdandžić, Marko Majdandžić, Mato Majdandžić.

_______________________________________________________

Priređuje: Dr. fra Velimir Blažević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH

NAŠ ZAVIĈAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI - NEKAD I SAD
Broj 2. Rujan 2001.

IZGRADNJA NOVIH I OBNOVA TEŠKO OŠTEĆENIH KUĆA TEĈE PO PLANU Izvijestili smo u br. 1. Našeg zavičaja da se grade nove i obnavljaju porušene i razgrađene kuće za buduće povratnike u Stranjane. Možemo sa zadovoljstvom obznaniti da posao napreduje brzo. Izgradit će se 5 posve novih kuća, dvije veličine 8x5,5m i tri veličine 8x6,5m. Još dvije kuće, koje su bile teško demolirane – skinuti krovovi, odnesena sva stolarija te uništene sve instalacije – bit će obnovljene. ISPRAŽNJENE KUĆE I POVRAĆENA IMOVINA Debeljaku Mili i Mari, iz Matoševaca, povraćena je kuća i ostala nepokretna imovina. Rješenje o tome je 30. 07. 2001. donijelo Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, Odsjek Banja Luka. Mile i Mare često dolaze i ostaju u kući po više dana. Kad bude dovršeno unutarnje renoviranje kuće, koje će pomoći Caritas banjalučke biskupije, oni će se definitivno povratiti u svoju kuću, a to bi moglo biti uskoro. Rješenjem Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, Odsjek Banja Luka, donesenim 21. 08. 2001., vraćena je kuća i nepokretna imovina Blažević Ruži-Zori u Stranjanima. KUĆE U MATOŠEVCIMA KOJE SU NAPUŠTENE, I NJIHOVO SADAŠNJE STANJE
Vlasnik kuće 1. Debeljak Mile 2. Debeljak Mato 3. Debeljak Anto Lovrin 4. Debeljak Pero Josipov 5. Debeljak Mato 6. Debeljak Zorka 7. Debeljak Mile Markov 8. Debeljak Ruža 9. Batković Joso 10. Majdandžić Ljuban 11. Majdandžić Mile 12. Majdandžić Joso 13. Majdandžić Anto Jožin 14. Blažević Pavo Ĉlanova obitelji 6 5 2 1 2 1 4 1 5 2 4 2 4 Stanje kuće demolirana i opljačkana koristi se kao štala Srušena koristi se kao štala Oštećena Srušena Srušena Oštećena i opljačkana koristi se kao štala razgrađena razgrađena srušena Novi stanovnici Srbi iz Glamoča – iselili Srbi iz Glamoča Srbi iz Glamoča

Srbi iz Kupresa

Srbi Glamoča

Srbi iz Kupresa

2
Vlasnik kuće 15. Blažević Borislav 16. Blažević Mirko 17. Blažević Ivo 18. 1Blažević Ivica 19. Majdandžić Marko 20. Majdandžić Juro 21. Majdandžić Marko Milin 22. Majdandžić Anto Matin 23. Majdandžić Mato Antin 24. Majdandžić Mato Markov 25. Batković Marko 26. Majdandžić Drago 27. Majdandžić Anto Milin 28. Batković Janja 29. Batković Franjo 30. Batković Mato 31. Batković Bojko 32. Batković Zorka 33. Batković Niko 34. Batković Pero 35. Batković Marko 36. Batković Jelka 37. Batković Luka 38. Kozić Vinko 39. Batković Joso 40. Batković Mile 41. Batković Danica 42. Batković Mato Stipin 43. Batković Ivka 44. Batković Ruža 45. Majdandžić Mirko 46. Majdandžić Manda 47. Majdandžić Mara 48. Majdandžić Ivo 49. Majdandžić Mato Finkin 50. Majdandžić Pero 51. Batković Ivo 52. Majdandžić Finka 53. Pranjić Mato 54. Pranjić Ljuba 55. Debeljak Pavo 56. Debeljak Mara 57. Debeljak Anto Nikin 58. Debeljak Dragica 59. Debeljak Marko 60. Debeljak Pero Markov 62. Majdandžić Ana 62. Batković Anto 63. Debeljak Mirko 64. Ljevar Janja 65. Batković Marko Perin Ĉlanova obitelji 5 2 1 5 1 3 2 4 3 4 3 2 1 2 1 1 8 6 2 2 1 2 2 3 1 1 2 2 4 3 1 4 2 1 1 1 1 3 3 2 2 1 2 3 3 2 4 Stanje kuće Novi stanovnici Srbi iz Glamoča Srbi iz Glamoča Srušena Srušena Srušena Srbi iz Kupresa Srbi iz Glamoča Srbi iz Glamoča Srbi iz Glamoča Srbi iz Glamoča Srbi iz Glamoča Srbi iz Glamoča

zamijenjena Oštećena Srušena Srušena Srušena Srušena Srušena Srušena

Srbi iz Glamoča Srbi iz Glamoča srušena opljačkana srušena srušena srušena srušena srušena srušena srušena razgrađena razgrađena srušena srušena srušena srušena srušena srušena srušena srušena srušena srušena srušena srušena srušena srušena srušena srušena srušena srušena Srbi iz Glamoča

3 DOMAĆINSTAVA U STRANJANIMA I MATOŠEVACIMA U PRVOJ POLOVICI OSAMNAESTOG STOLJEĆA (1743.) U izvještaju apostolskog vikara, biskupa fra Pave Dragičevića, o katoličkim kućama i broju katolika u svim tadašnjim župama u cijeloj Bosni i Hercegovini, poslanom u Rim g. 1743., nalazimo i podatke za Stranjane i Matoševce. U to vrijeme ta dva sela su pripadali župi Ivanjska, kao i sva druga sela današnje župe Barlovci. U Stranjanima je tada bilo svega 12 domaćinstava, s ukupno 87 osoba, od čega odraslih (starijih od 12 godina) 64 i djece (do 12 godina starosti) 23. Tada je samo po jedna obitelj bila s prezimenima Jarac, Stevo, Jurić, Gubičan, Jerković i Bukva, a po dvije obitelji su bile s prezimenima Jelić, Barić i Komarica. Evo popisa tih obitelji s imenom "glave kuće" i s brojem članova ukupno, i posebno odraslih i djece: Ukupno Odrasli Djeca 1. Ivan Jarac 6 5 1 2. Luka Stevo 6 2 4 3. Juro Jurić 7 6 1 4. Lovro Jelić 4 4 5. Marko Gubičan 18 13 5 6. Anto Jelić 4 3 1 7. Mile Jerković 9 7 2 8. Luka Barić 7 6 1 9. Petar Bukva 8 8 10. Ivan Barić 7 4 3 11. Ivan Komarica 4 2 2 12. Mile Komarica 6 4 2 Već odavno nijednog od tih prezimena nema više u Stranjanima. Iste godine selo Matoševci je imalo 9 obitelji ili domaćinstava s ukupno 89 članova, odraslih 51 i djece 38. Tri su obitelji bile s prezimenom Milić, dvije s prezimenom Debeljaković a po jedno s prezimenima Abramspajić, Batković, Blažević i Majdandžija. Navodim imena i prezimena starješina obitelji i ukupan broj osoba, te također posebno u svakoj obitelji broj odraslih i djece: 1. Martin Abramspajić 2. Andrija Batković 3. Andrija Blažević 4. Petar Majdandžija 5. Mile Debeljaković 6. Stjepan Debeljaković 7. Ilija Milić 8. Ivan Milić 9. Toma Milić Ukupno Odrasli Djeca 9 5 4 14 10 4 12 5 7 13 10 3 12 6 8 5 3 2 9 5 4 8 4 4 4 2 2

U Matoševcima su se do najnovijeg vremena od navedenih prezimena sačuvala ili zadržala samo još ova: Batković, Majdanžić (Majdandžija) i Debeljak (Debeljaković).

4 DOMAĆINSTVA I STANOVNICI U STRANJANIMA I MATOŠEVCIMA U DRUGOJ POLOVICI OSAMNAESTOG STOLJEĆA (1768.) Apostolski vikar, biskup fra Marijan Bogdanović, poslao je 1768. u Rim svoj izvještaj s popisom obitelji i podacima o broju vjernika u svim župama u Otomanskoj Bosni i Hercegovini. I u tom izvještaju doneseni su podaci za Matoševce, u župi Ivanjska. Ne navodi se selo Stranjani, ali je očito da su pod Matoševcima nabrojene i obitelji iz Stranjana. Evo iz tog izvještaja popisa obitelji navedenih za selo Matoševci – svega 24, a članova ukupno 241. – a iz prezimena će se, usporedbom s popisom iz 1743., moći zaključiti koje su od tih obitelji pripadale selu Stranjani: 1. Stjepan Debeljaković 2. Mile Debeljaković 3. Petar Batković 4. Mile Abraham Spajić 5. Marko Majdandžić 6. Blaž Božević 7. Anto Valić 8. Franjo Komaričić 9. Joso Komaričić 10. Cvjetko Salačković 11. Toma Cvitković 12. Mile Knežević 13. Franjo Knežević 14. Šimo Barić 15. Stjepan Bukvić 16. Blaž Volić 17. Petar Domaćinović 18. Toma Knežević 19. Lovro Nikolić 20. Ivan Jurić 21. Nikola Stević 22. Mile Jarčević 23. Ivan Ciganović 24. Ilija Knežević Ukupno Odrasli Djeca 8 5 3 20 13 7 22 13 9 6 3 3 19 9 10 21 15 6 15 11 4 16 11 5 7 5 2 5 3 2 5 3 2 6 5 1 4 3 1 4 4 12 8 4 5 4 1 8 7 1 14 12 2 4 4 15 10 5 4 2 2 7 6 1 10 5 5 4 2 2

Prezimena Jarac i Stevo u Stranjanima, iz god. 1743., pojavljuj se g. 1768. kao Jarčević i Stević, a Komarica kao Komaričić. Prezime Božević u Matoševcima, kojega 1748. u popisu nema, možda je krivo zabilježeno, a trebalo bi biti Blažević, budući da je to prezime postojalo u popisu 1743., a ne navodi se 1768. Pojedina domaćinstva na ovim popisima su imala velik broj članova. To je zbog toga što je u zajednicama ili zadrugama živjelo i po više obitelji istog roda.

Priređuje: Dr. fra Velimir Blažević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH

NAŠ ZAVIČAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI - NEKAD I SAD
Broj 3.
MISA NA GROBLJU "GRADINA"

Listopad 2001.

Kao što je to već duţe vremena uobičajeno, u nedjelju iza Male Gospe, 9. rujna 2001., slavljena je sv. misa na groblju "Gradina". Na groblju se iskupio lijep broj vjernika, njih blizu 150. Uz one malobrojne iz Stranjana, Orlovca, Banja Luke, koji nisu protjerani iz svojih kuća ili su se u njih povratili, većina drugih su došli iz raznih mjesta Hrvatske: Zagreba (jedan autobus), Novske, Kutine, Bjelovara, Siska, Ivanić Grada, Dugog Sela, Daruvara, Čepina, Okučana, Vojnića, Velike Gorice, Vrbovca. Bilo ih je i iz drugih drţava: Jugoslavije (Novi Sad), Njemačke (München, Offenbach, Rastatt), Austrije (Beč). MeĎu njima je bilo i onih koji su u svoj rodni kraj došli prvi put poslije 1995., a nekima je to bilo prvi put poslije 1991. Nazočno je bilo i desetak pravoslavnih Srba iz susjednog sela Gradine, i dvoje Nijemaca iz Neumünstera. Misu je predvodio gvardijan samostana i ţupnik Petrićevca, fra Ivica Matić, a s njim su u koncelebraciji bili ţupnik Barlovaca, fra Mijo Rajič, i fra Velimir Blaţević. Metereolozi su za taj dan najavili loše vrijeme, i kiša je doista počela padati već pred sv. misu u 10,30 sati. Kišno vrijeme je potrajalo čitav dan, ali to nije pokvarilo dobro raspoloţenje i radost susreta sa svojim krajem, s rodbinom i prijateljima. Zbog kiše je izostao jedino obilazak vlastitih porušenih i opustjelih kuća, kao i onih koje su nastanjene srpskim izbjeglicama, pa se većina poslije sv. mise sklonila od kiše i na ručak u kućama Mile i Mare Debeljak, Marice Milaković (Marić) i Jele Šlat. PRILOZI ZA NASTAVAK UREĐIVANJA PUTOVA Na ureĎivanju nekih putova dosta je uraĎeno, i o tome smo izvijestili u br. 1. Našeg zavičaja. Učinjeno je ipak samo onoliko koliko je bilo moguće s prikupljenim novčanim sredstvima, i što je bilo najnuţnije, da bi ti putovi uopće bili upotrebljivi i prohodni za motorna vozila. Nastavak radova će zavisiti od toga koliko će se prikupiti dobrovoljnih novčanih sredstava. A zasad je za daljnje radove svoj prilog dao Mijatović Dragan (Markov), te Blaţević Marko (Mirkov) za prosijecanje puta prema svojoj kući. ZATRAŢEN POVRAT IMOVINE Stranjančani i Matoševljani se nisu odrekli svoje djedovine i očevine - vlastite zemlje i kuća. Nisu ih prodali niti zamijenili. Istina je da mnogi još nisu donijeli odluke, a nije to lako ni učiniti, gdje će se konačno smiriti i nastaviti dalje ţivjeti. Sigurno je da povratak oteţavaju, pa i posve onemogućuju, poteškoće različite naravi, od toga da su kuće zaposjeli drugi, ili da su opljačkan i razorene, pa do straha za vlastiti ţivot i neizvjesnosti od čega će se ţivjeti. Ali uza sve to, ima i onih koji su se hrabro odlučili za povratak svome zavičaju.

2 Priličan broj Stranjančana i nešto Matoševljana se odlučilo da zatraţe od vlasti Republike Srpske povrat svoje imovine. Vjerojatno su se neki obratili direktno na Ministarstvo za raseljena i izbjegla lica Republike Srpske, a većina je svoje zahtjeve tome Ministarstvu uputila preko Pravne sluţbe Caritasa banjalučke biskupije. Ovdje donosim popis onih koji su zatraţili povrat svoje imovine preko Caritasa. a) Stranjani: 1. Batković Ljubomir 2. Blaţević Marko Stipin 3. Blaţević Boţo 4. Blaţević Dragica 5. Blaţević Marko Vladin 6. Blaţević Mato 7. Blaţević Ruţa-Zora 8. Blaţević Slavko 9. Bogdanović Anto 10. Ganić Zorka 11. Kaurin Pejo 12. Kaurin Ivo 13. Kaurin Toma 14. Ljevar Ana 15. Ljevar Slavko 16. Majdandţić Tomo 17. Majdandţić Juro 18. Pranjić Jozefina 19. Pranjić Mirko 20. Pranjić Zorka 21. Pranjić Stjepan 22. Šalić Franjo 23. Šalić Mira

Od ukupnog broja prognanih, oko 75 obitelji, povrat imovine je zatraţilo njih skoro 35%. b) Matoševci: 1. Batković Joso 2. Debeljak Marko 3. Debeljak Mile 4. Majdandţić Anto 5. Majdandţić Ivo 6. Majdandţić Marko 7. Majdandţić Pero Od prognanih 60-ak obitelji, povrat imovine zatraţilo je njih oko 11%. O onima koji su povrat imovine zatraţili izravno od Ministarstva za izbjegla i raseljena lica Republike Srpske nemam podataka, ali se vjerojatno radi o vrlo malom broju. BRAČNI PAROVI I DJECA U STRANJANIMA OD 1762. DO 1800. GODINE U br. 2. Našeg zavičaja donesen je popis domaćinstava i broj članova u svakome od njih za sela Stranjane i Matoševce g. 1743. i 1768. Sada počinjem, a nastavit će se u više sljedećih brojeva, s popisom bračnih parova i naznakom broja djece u Stranjanima i Matoševcima od 1762. pa sve do 1995. godine. Spisak je dobrim dijelom napravljen na temelju Matica krštenih ţupe Ivanjska, i na temelju njih se zna samo za one bračne parove čija su djeca krštena. Sigurno je bilo i bračnih parova bez djece, a neki bračni parovi neće biti na popisu jer se u Matici krštenih uopće ne navodi iz kojega su sela. U ovom broju i u nekoliko sljedećih nastavaka bit će donesen popis najprije za Stranjane, a kasnije i za Matoševce.

3

Popis za Stranjane za razdoblje od 1762. do 1800. godine
Bračni par 1. Abramspaić Mile i Klara r. ? 2. Adrovac Franjo i AnĎa r. Pavčević 3. Barić Šimo i Ruţa r. Komaričić 4. Barišić Cvjetko i Ana r. ? 5. Barišić Ivo i Ana r. Stojaković 6. Barišić Marko i Ivka r. Grgić 7. Barišić Marko i Klara r. Sedić 8. Bukvić Joso i Dominka r. Majdandţić 9. Bukvić Juro i Lucija r. Uvalić 10. Bukvić Martin i Kate r. Jurić 11. Bukvić Mile i Marija r. Jurić 12. Bukvić Mile i Ivka r. Jelić 13. Bukvić Stipan i Ivanica r. Jelić 14. Ciganović Ilija i Barbara r. Kneţević 15. Cvitković Ilija i Barbara r. Kneţević 16. Cvitković Joso i AnĎa r. Barišić 17. Cvitković Marko i Ivka r. Martinović 18. Cvitković Mile i Janja r. Ojdanić 19. Cvitković Mile i Jele r. Stević 20. Cvitković Mile i Klara r. Stević 21. Cvitković Nikola i Mande r. Kneţević 22. Cvitković Nikola i Marija r. Matković 23. Domaćinović Ivo i Marija r. Kneţević 24. Domaćinović Mile i Marija r. Lučić 25. Domaćinović Mile i Marija r. Stojaković 26. Gibić Franjo i Lucija r. Blaţević 27. Glavašević Nikola i Lucija r. Bogdanović 28. Jarčević Ivan i Lucija r. Mijić 29. Jarčević Joso i Ana r. Kneţević 30. Jarčević Luka i Mande r. Matošević 31. Jarčević Mato i Kata r. Stević 32. Jarčević Toma i Kate r. Markezić 33. Jelić Ilija i Ivka r. Bajlović 34. Jelić Ivan i Marija r. Gubičanović 35. Jelić Ivan i Marija r. Kneţević 36. Jelić Marko i Marija r. Majdančić 37. Jelić Petar i Lucija r. Bogdanović 38. Jerković Joso i Ana r. Kneţević 39. Jerković Martin i Lucija r. Matijević 40. Jurić Anto i AnĎa r. Topić 41. Jurić Blaţ i Lucija r. Blaţević 42. Jurić Ivan i Ruţa r. Uvalić 43. Jurić Mile i Kate r. Uvalić 44. Jurić Petar i Klara r. Matošević 45. Kneţević Anto i Marija r. Blaţević 46. Kneţević Anto i Kate r. Nikolašević 47. Kneţević Anto i Marija r. Pranješević 48. Kneţević Frano i Kate r. Komarica 49. Kneţević Frano i Jele r. Batković 50. Kneţević Ilija i Boţena r. Kašljević Djeca 1 1 3 1 2 2 1 2 4 2 1 1 1 3 2 1 1 2 1 4 2 1 2 1 1 3 4 1 3 5 1 1 2 1 1 1 1 5 4 2 2 1 2 1 2 6 4 1 Bračni par 51. Kneţević Ilija i Franka r. Spaić 52. Kneţević Ilija i Ruţa r. Komaričić 53. Kneţević Ivo i Lucija r. Stipić 54. Kneţević Jakov i Lucija r. Ojdanić 55. Kneţević Jakov i Lucija r. Topić 56. Kneţević Jerko i Ivka r. Mišetić 57. Kneţević Jerko i Ruţica r. Orlovčić 58. Kneţević Joso i Klara r. Aničić 59. Kneţević Joso i Klara r. Matošević 60. Kneţević Joso i Klara r. Pejaković 61. Kneţević Lovro i Uršula r. Škrebić 62. Kneţević Lovro i Vida r. Uvalić 63. Kneţević Luka i Marija r. Bukvić 64. Kneţević Marko i Adrijana r. Ojdanić 65. Kneţević Marko i Kate r. Ojdanić 66. Kneţević Martin i Boţena r. Kašljević 67. Kneţević Martin i Ivka r. Kneţević 68. Kneţević Martin i Ivka r. Cripović 69. Kneţević Matija i Ruţica r. Miljanović 70. Kneţević Mato i Lucija r. Cvitković 71. Kneţević Mato i Marija r. Jurić 72. Kneţević Mato i Nediljka r. Valentić 73. Kneţević Nikola i Ane r. Vidović 74. Kneţević Toma i Ane r. Kuljanin 75. Kneţević Toma i Kate r. Ţunić 76. Kneţević Toma i Kate r. Uvalić 77. Komarica Blaţ i Ivka r. Majdančić 78. Komarica Blaţ i AnĎa r. Lipovac 79. Komarica Blaţ i Jele r. Čipčija (Čipčić) 80. Komarica Ivan i Lucija r. Ojdanić 81. Komarica Ivan i Matija r. Adrovčević 82. Komarica Jakov i Oršula r. Jekić 83. Komarica Joso i Jele r. Mijić 84. Komarica/čić Joso i Jele r. Uvalić 85. Komarica Joso i Kate r. Uvalić 86. Komarica Mile i Mare r. Debeljaković 87. Komarica Nikola i Marija r. Grgić 88. Komarica/čić) Stipo i Uršula r. Čipčić 89. Komaričić Anto i Kate r. Bartolović 90. Komaričić Jakov i Oršula r. Gagulić 91. Komaričić Juro i Mande r. Ojdanić 92. Lipovac Ivan i Ivanka r. Blaţević 93. Lipovac Toma i Marija r. Andrijević 94. Lovrić Ivan i Matija r. Ojdanić 95. Nikolašević Ivo i Matija r. Ojdanić 96. Nikolašević Nikola i Lucija r. Bogdanović 97. Nikolašević Nikola i Lucija r. Jurišić 98. Stević Luka i Marija r. Jurić 99. Stević Nikola i Marija r. Gibić 100. Topić Mato i Mande r. Bajlović Djeca 4 2 1 7 1 2 3 1 1 2 1 4 7 1 2 1 5 4 1 1 2 7 1 9 2 4 8 2 1 3 4 1 1 3 3 1 1 1 1 4 1 2 6 4 1

4
101. Uvalić Ilija i AnĎa r. Blaţević 102. Uvalić Petar i Vida r. Batković 103. Uvalić Vid i Marija r. Mardekanić 1

BROJ ROĐENE I KRŠTENE DJECE U STRANJANIMA OD 1762. DO 1800. U periodu od 1762. pa do 1800. u Stranjanima je, prema Matici krštenih, u 100 obitelji kršteno ukupno 216 djece. Po pojedinim godinama to izgleda ovako: Godine 1762. - 0 djece Godine 1782. - 7 djece 1763. - 1 " 1783. - 3 " 1764. - 3 " 1784. - 14 " 1765. - 0 " 1785. - 4 " 1766. - 0 " 1786. - 4 " 1767. - 2 " 1787. - 11 " 1768. - 1 " 1788. - 3 " 1769. - 7 " 1789. - 5 " 1770. - 7 " 1790. - 13 " 1771. - 5 " 1791. - 3 " 1772. - 10 " 1792. - 8 " 1773. - 4 " 1793. - 7 " 1774. - 12 " 1794. - 4 " 1775. - 10 " 1795. - 5 " 1776. - 2 " 1796. - 2 " 1777. - 9 " 1797. - 11 " 1778. - 6 " 1798. - 2 " 1779. - 3 " 1799. - 5 " 1780. - 8 " 1800. - 6 " 1781. - 5 " U prosjeku je na jedan bračni par dolazilo po dvoje djece, a godišnje se prosječno raĎalo po 5,5 djece. U deset obitelji je roĎeno po petero i više djece, u 39 obitelji od dvoje do četvero djece, a u 51 obitelji roĎeno je jedno ili nijedno dijete.

Priređuje: Dr. fra Velimir Blažević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH

NAŠ ZAVIĈAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI - NEKAD I SAD
_____________________________________________________________

Broj 4.

Studeni 2001.

ŽUPNIK SE NASTANIO ZA STALNO U BARLOVCIMA Skoro punih šest godina u ţupnoj kući u Barlovcima boravili su izbjegli Srbi iz Sanskog Mosta. Poĉetkom lipnja ove godine konaĉno su se iselili, ali su iza sebe ostavili kuću veoma zapuštenu i teško oštećenu, pa se moralo pristupiti njezinoj temeljitoj sanaciji. GraĊevinski radovi su trajali oko dva mjeseca, i završeni su poĉetkom kolovoza. Nakon toga je polako nabavljan potrebni unutarnji namještaj, i u kuću je bilo moguće useliti tek pred kraj mjeseca listopada. Obnovu ţupne kuće i nabavku namještaja pomogli su banjaluĉki Biskupski Ordinarijat i Caritas te vjernici ţupa livanjskog kraja. Ţupnik fra Mijo Rajiĉ, koji je dosad boravio u samostanu na Petrićevcu, uselio je u ţupnu kuću u Barlovcima 30. listopada, i odsad će stalno biti u ţupi (Tel.: 387/051/ 392-444). Kako je u jesen i zimu 1995. bila devastirana i ţupna crkva, kad su se stekli kakvi-takvi uvjeti ona je temeljito obnovljena, i od ljeta 1999. je u redovitoj upotrebi. Stvorene su potrebne vanjske pretpostavke za normalan rad svećenika u ţupi. Ali se nikako ne moţe govoriti i o normalnom ţivotu ţupe, budući da u njoj sada ima svega oko 140 katolika, a raĉunajući i mješovite ţenidbe, oko 175 katoliĉkih vjernika. NJEMAĈKI CARITAS POMAŽE OBNOVU I UREĐENJE KUĆA Ispostava njemaĉkog Caritasa u Banja Luci je prihvatila molbe za pomoć Jele Šlat (r. Pranjić) i Marice Milaković (r. Marić). U prošlom mjesecu na Jelinoj kući je postavljen novi krov i u kući se ureĊuje sanitarni ĉvor, a Marici se dograĊuje nova kuća na već prije postavljenim temeljima i ozidanom podrumu. Za dogradnju sanitarnog ĉvora pomoć je zamolila i Ana Bogdanović (+Nine), ali zbog lošeg pristupnog puta njezinoj kući i nemogućnosti dovoza potrebnog materijala dosad se nije moglo uĉiniti ništa. JOŠ JEDNA ODLUKA O POVRATU IMOVINE U STRANJANIMA Komisija za imovinske zahtjeve raseljenih osoba i izbjeglica u Sarajevu donijela je 24. 07. 2001. odluku da se Pranjić Mirku (Perinom), iz Stranjana, vraća imovina (dosad su je koristili izbjeglice iz Glamoĉa). Mirko je obavijestio privremene stanovnike u svojoj kući da se vraća, i da mu se kuća treba isprazniti do kraja trećeg mjeseca iduće godine. Obratio se banjaluĉkom Caritasu za pomoć u obnovi kuće ili u izgradnji nove, na temeljima koji su već bili izliveni 1990. Moţe se oĉekivati da će pomoći biti, ali meĊunarodne organizacije koje pomoć pruţaju traţe da se prije izvrši odjava boravka u Hrvatskoj.

2 PRIVODE SE KRAJU RADOVI NA IZGRADNJI NOVIH KUĆA Oĉekuje se skori dovršetak izgradnje sedam kuća u Stranjanima za one koji su se odluĉili vratiti u svoj kraj. Imena domaćina i broj ĉlanova obitelji koji se trebaju useliti u nove kuće objavljeni su u br. 1. Našeg zavičaja.

Kuća Vida Šalića

Kuća Luce Bogdanović

Svaka kuća će imati ulazni hodnik, kuhinjsku nišu s dnevnom sobom, spavaću sobu i sanitarni ĉvor. Bit će prikljuĉene na struju i vodu.
BRAĈNI PAROVI I DJECA U STRANJANIMA OD 1801. DO 1840. GODINE

Ovdje se donosi popis braĉnih parova koji su brak sklopili u razdoblju izmeĊu 1801. i 1840. i naveden je broj djece koja su roĊena u tim brakovima.
Braĉni par 1. Bajlović Mile i AnĊa r. Grgić 2. Barišić Anto i Lucija r. Stipić 3. Blaţević/Adţić Ivo i AnĊa r. Ljevar 4. Blaţević/Adţić Ivo i Janja r. Ljevar 5. Blaţević Marko i Jele r. Bajlović 6. Blaţević/Adţić Marko i Klara r. Ljevar 7. Blaţević/Adţić Mile i Mare r. Ljevar 8. Blaţević Pavao, i (2. br.) AnĊa r. Domić 9. Blaţević Pavo i Lucija r. Tucić 10. Blaţević Pavao, i (2. br.) Mande r. Matiević 11. Blaţević Petar i Ane r. Batković 12. Bukvić Ivo i Staţa r. Kasapović 13. Bukvić Ivo i Justina r. Komljenović 14. Bukvić Martin i Kate r. Jurić 15. Bukvić Martin i Mande r. Loĉarević 16. Bukvić Martin i Mande r. Mlinarović 17. Bukvić Mato i Klara r. Mušulović 18. Bukvić Mato i Klara r. Ojdanić 19. Bukvić Petar i AnĊa r. Marić 20. Bukvić Petar i Birgita r. Marić 21. Bukvić Stjepan i AnĊa r. Cvitković 22. Bukvić Stjepan i AnĊa r. Ćosić 23. Bukvić Stjepan i AnĊa r. Jurić 24. Bukvić Stjepan i (2. br.) Lucija r. Pranjić 25. Cvitković Andrije i Kate r. Ojdanić 26. Cvitković Anto i Lucija r. Stipić 27. Cvitković Ivo i Ane r. Pušeljić 28. Cvitković Ivo i Ane r. Stojaković 29. Cvitković Ivo i Ivka r. Valentić 30. Cvitković Jerko i Ane r. Vidović

Djeca 1 5 2 2 9 6 1 1 7 1 1 1 1 1 1 1 2 1 5 2 1 2 1 2 3

Braĉni par 31. Cvitković Luka i Marija r. Blaţević 32. Cvitković Luka i Ruţa r. Majdandţić 33. Cvitković Nikola i Mande r. Kneţević 34. Ćosić Ivo i Anastazija r. Kasapović 35. Domaćinović Ilija i Ivka r. Bajlović 36. Domaćinović Ilija i Ivka r. Valentić 37. Domaćinović Joso i Marija r. Anušić 38. Gagulić Franjo i Ivka r. Cetin 39. Jurić Nikola i Kate r Ĉavlović 40. Kezić Jakov i Kate r. Stojĉević 41. Kneţević Andrija i AnĊa r. Ćosić 42. Kneţević Andrije i AnĊa r. Marić 43. Kneţević Anto i Marija r. Blaţević 44. Kneţević Anto i Marija r. Valentić 45. Kneţević Blaţ i Franka r. Golub 46. Kneţević Franjo i Jele r. Batković 47. Kneţević Filip i Jele r. Criepović 48. Kneţević Ilija i Marija r. Valentić 49. Kneţević Ivo i Anastazija r. Kasapović 50. Kneţević Ivo i Marija r. Komljenović 51. Kneţević …(?) i Ivka r. Dendić 52. Kneţević Jerko i Ivka r. Ivanović 53. Kneţević Jerko i Ivka r. Škrebić 54. Kneţević Joso i Ivka r. …, iz Orlovca 55. Kneţević Joso i Kate r. Tadić 56. Kneţević Joso i Ruţa r. Rajković 57. Kneţević Juro i Kate r. Turkešević 58. Kneţević Marijan i Ivka r…, iz Orlovca 59. Kneţević Martin i Marta r. Mršić 60. Kneţević Mile i Ruţa r. Topić

Djeca 2 2 4 1 2 1 1 1 1 2 3 2 1 3 3 3 1 6 1 2 1 3 2 1 2 2 4

3
Braĉni par

61. Kneţević Mile i Vida r. Mijić 62. Kneţević Nikola i Ane r. Vidović 63. Kneţević Pavao i Ivka r. Ćosić 64. Kneţević Petar i Ane r. Debeljaković 65. Kneţević Petar i Ivka r. Debeljaković 66. Kneţević Toma i Ane r. Italović 67. Kneţević Toma i Ane r. Jerković 68. Kneţević Toma i Kate r. Majdandţić 69. Komarica Franjo i Kate r. Jurić 70. Komarica Joso i Ane r. Lovrinović 71. Komarica Juro i Marija r. Blaţević 72. Komarica Marko i (2.br.) Staţa r. Kasapović 73. Komarica Marko i Marija r. Blaţević 74. Komarica Mato i Lucija r. Milić 75. Komarica Mato i Lucija r. Uvalić 76. Komarica Mile i Mande r. Ţiţić 77. Komarica Nikola i Marija r. Blaţević 78. Komarica Petar i Ane r. Pranjić 79. Komarica Petar i Ane r. Ivanović 80. Komarica Petar i Ane r. Vidović 81. Komarica Petar i Lucija r. Barišić 82. Komarica Vid i AnĊa r. Valentić 83. Komarica Vid i Birgita r. Kneţević 84. Komljenović Petar i Ane r. Domić 85. Lipovac Lovro i Ane r. Jerković 86. Lipovac Stjepan i Mande r. Uvalić 87. Livak (Ljevar) Ivo i Vida r. Marić 88. Ljevar Anto (2. br.) i Jele r. Martinović 89. Ljevar Anto i AnĊa r. Vidović

Djeca 3 3 2 1 1 4 1 3 8 2 3 5 7 1 1 1 1 2 5 2 1 1 5 2 1

Braĉni par

90. Ljevar Nikola i Ana r. Tukarić 91. Ljevar Damjan i Vida r. Jurić 92. Ljevar Filip i AnĊa r. Tadić 93. Ljevar Filip i Marija r. Kozić 94. Ljevar Ivo i Vida r. Babić 95. Ljevar Joso i Kate r. Lopar 96. Ljevar Juro i Ruţa r. Batković 97. Ljevar Luka i Ane r. Durbić 98. Ljevar Marko i Marija r. Pejaković 99. Ljevar Martin i Marija r. Pejaković 100. Ljevar Petar i Ane r. Kozić 101. Ljevar Petar i Ane r. Pranjić 102. Ljevar Stjepan i Jele r. Batković 103. Ljevarević Anto i AnĊa r. Ivanović 104. Miašiković Ivo i Ane r. Valentić 105. Pranić Ivo i Ruţa r. Jurić 106. Pranjić Petar i Kate r. Josipović 107. Rajković Ilija i Marta r. Matić 108. Rajković Juro i Matija r. Kneţević 109. Rendić Jakov i Kate r. Gilošević 110. Stević Luka i Marija r. Duljilović 111. Stević Luka i Marija r. Jerković 112. Tucić Joso i Marija r. Bartulović 113. Tucić Joso i Marija r. Miljanović 114. Uvalić Ivo i Jele r. Blaţević 115. Uţar Franjo i Ruţa r. Ivanović 116. Valentić Joso i Ivka r. Pavlović 117. Vidović Marko i Anastaz. r. Kukić 118. Vidović Stjepan i Ruţa r. Anušić

Djeca 1 2 3 1 11 2 2 2 1 4 5 1 1 2 3 2 2 1 4 1 1 1 1 1 1

Ukupno je u 118 obitelji roĊeno 239 djece, prosjeĉno po dvoje djece u obitelji. U jednoj je obitelji roĊeno 11-ero djece, od 5-ero do 9-ero djece je roĊeno u 12 obitelji, po 2 do 4 djeteta su roĊena u 44 obitelji, a po jedno dijete u 45 obitelji, dok u 15 obitelji nije roĊeno nijedno dijete.

DJECA ROĐENA I KRŠTENA U STRANJANIMA OD 1801. DO 184O. U razdoblju od 1801. do 1840. roĊeno je ukupno 199 djece. Statistika o broju roĊene djece u Stranjanima po pojedinim godinama izgleda ovako: Godine 1801. - 5 djece 1802. - 11 " 1803. - 9 " 1804. - 7 " 1805. - 8 " 1806. - 13 " 1807. - 9 " 1808. - 7 " 1809. - 12 " 1810. - 8 " 1811. - 6 " 1812. - 9 " 1813. - 6 " 1814. - 6 " 1815. - 5 " Godine 1816. 1817. 1818. 1819. 1820. 1821. 1822. 1823. 1824. 1825. 1826. 1827. 1828. 1829. 1830. 4 djece 1 " 2 " 4 " 4 " 4 " 4 " 2 " 7 " 3 " 6 " 4 " 2 " 1 " 2 "

4

Godine 1831. 1832. 1833. 1834. 1835. -

1 djece 5 " 3 " 2 " 6 "

Godine 1836. 1837. 1838. 1839. 1840. -

6 djece 2 " 9 " 6 " 6 "

Upada u oĉi da je 1817. kršteno samo jedno dijete (godine 1816. i 1817. je vladala kuga, od koje je umrlo mnoštvo svijeta), a po jedno dijete je roĊeno i kršteno takoĊer 1829. i 1831. (zapravo o tome nema podataka budući da je uništen dio Matice krštenih za te godine), te po dvoje djece 1818., 1823., 1828. i 1830, 1834. i 1837.

POZIV ČITATELJIMA NA SURADNJU
U ruci imate br. 4. Našeg zavičaja. U njemu su dosad objavljivane, a tako će se nastaviti i dalje, kratke aktualne vijesti iz Stranjana i Matoševaca, te iz prošlosti podaci o obiteljima. Znam da redanje imena i brojki i nije zanimljivo, ali se radi o našim precima, i korisno je da se to povadi iz starih Matica i donese na jednom mjestu. Da bi Naš zavičaj ipak bio informativniji, a i zanimljiviji, dobro bi bilo da i vi, koji ste za to sposobni, pruţite svoju suradnju. Moţete slati pisane priloge u kojima biste posebno iznosili svoja razmišljanja ili sjećanja o obiteljima ili o pojedinim ljudima i ţenama iz Stranjana i Matoševaca, koji su po neĉemu bili zapaţeni ili zapamćeni, i o kojima je vrijedno da se saĉuva zapisana uspomena. Moţe se pisati i o nekim dogaĊajima i o obiĉajima. Ne trebate se puno brinuti kako ćete napisati. Vaţno je da bude razumljivo što ste ţeljeli kazati, a o jeziĉnom dotjerivanju teksta pobrinut će se netko drugi. Nadam se da ćete se odazvati ovom pozivu!

PrireĊuje: Velimir Blažević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH

NAŠ ZAVIĈAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI - NEKAD I SAD
Broj 5. Prosinac 2001.

ŠTO JE S GRADNJOM I OBNOVOM KUĆA I USELJENJEM U NJIH? Vlasnici novoizgraĊenih i obnovljenih kuća uskoro bi trebali dobiti potvrde o završetku graĊevinskih radova na svojim kućama. MeĊutim, oni u njih neće moći useliti budući da će kuće prije trebati prikljuĉiti na elektriĉnu mreţu i na vodu. Prema sporazumima koje su potpisali vlasnici kuća te predstavnik Agencije za rekonstrukciju Arbeiter-Samariter-Bund iz Njemaĉke (gosp. Wolfgang Raschka), predstavnik Općine Banja Luka (naĉelnik, gosp. Dragoljub Davidović), i pomoćnik ministra iz Odsjeka Ministarstva za izbjegla i raseljena lica u Banja Luci (gosp. Drago Vuleta), navedena prikljuĉenja bi Općina trebala izvršiti besplatno u roku od 30 dana od potpisivanja potvrde o završetku graĊevinskih radova. Kuća Tome Majdandžića

S obzirom da nastupa zimski period, teško da će to biti uraĊeno u predviĊenom roku. A ako i bude, nije za oĉekivati da će se vlasnici kuća, svakako ne svi, moći odmah i useliti u njih, budući da pravovremeno treba osigurati i druge uvjete za ţivot, od hrane do ogrijeva.

Kuća Zorke Ganić Ipak je vrlo vaţno da oni kojima su kuće napravljene ili obnovljene u njih uĊu što prije. Time će pokazati da su ozbiljno mislili na povratak u svoj zaviĉaj kad su podnijeli molbe da im se

2 izgrade kuće u kojima bi mogli ţivjeti. A to će onda biti najbolja preporuka meĊunarodnim organizacijama da ne prekinu sa svojim programima, nego da nastave sa gradnjom i obnovom kuća, kao i drugim vidovima pomoći, onima koji se odluĉe za povratak i zatraţe da im se to omogući.

Kuća Mirka Blaževića Svakako da bi bilo dobro da oni koji se odluĉe za povratak i koji raĉunaju na pomoć Caritasa i meĊunarodnih organizacija, svoje molbe s odgovarajućom potrebnom dokumentacijom upute Caritasu banjaluĉke biskupije što prije, kako bi se već tijekom zime ili u rano proljeće moglo traţiti donatore i organizacije koje su voljne da podupru izgradnju i obnovu kuća za povratnike u Stranjane i Matoševce. POVRATAK U STRANJANE I MATOŠEVCE ZA NEKE SE VEĆ DOGODIO Za nas petnaestak Stranjanĉana i Matoševljana dan konaĉnog i potpunog povratka u 8 kuća u Stranjane i Matoševce, nadamo se, nije daleko. Kada doĊe taj dan, sigurno će nam biti osobito radostan. Ali već i dosad više nas je tjedne, pa i mjesece, provelo u nama najdraţem - rodnom kraju - i osjetili smo sve njegovo blagotvorno djelovanje i ĉari. Istina, proţivljavamo bol u duši kad gledamo naše nekad pitome i obraĊivane, a sada trnjem i korovom pokrivene njive; nekad rodne, a sada polomljene i zapuštene šljivike; nekad bistra, a sada u šikaru zarasla i otpadom zatrpana vrela i izvore vode; nekad zelene i bujne, a sada prorijeĊene i isjeĉene gajeve i šume. Ali usprkos svemu, svijest da je to naše, i da moţe postati opet kakvo je nekad bilo, neodoljivo nas vuĉe na povratak i daje snagu da se uhvatimo u koštac sa svim poteškoćama koje nas ĉekaju. One koji to ne znaju, sigurno će zanimati, i pitat će: Tko su ti "zanesenjaci" iz Stranjana i Matoševaca, koji razmišljaju i koji su se odluĉili za povratak. Debeljak Mile i Marica su u Matoševcima, uz pomoć Caritasa, osposobili svoju kuću za boravak. Dolaze iz Blinjskog kuta, kod Sunje, i u njoj provode većinu vremena. Kod njih su "na stanu" Slavko Blaţević, Slavko Ljevar i Tomo Majdandţić. Tu prespavaju, a ujutro odlaze na "gradilišta" i prate kako napreduje i kako se privodi kraju izgradnja njihovih kuća, a takoĊer i sami u radu sudjeluju. Poĉesto se ovdje naĊe i Luce Bogdanović, koja s posebnom ĉeţnjom i nestrpljivo ĉeka da mogne useliti u svoju kućicu. Više puta je iz Ivanić Grada dolazio Marko Bogdanović, brat Lucin, i njegova ţena Ane, da pomognu u ĉemu mogu i što treba. Marko je elektriĉar, te sreĊuje što je potrebno oko struje. Par puta je dolazio iz Baške Vode Mirko Blaţević, zvani kaluĊer. On

3 bi se ţelio vratiti s bolesnom ţenom u kuću koja se obnavlja, da u njoj, kako kaţe, doĉekaju smrt. I Ćosić Joso, koji rado i po Hrvatskoj obilazi mjesta gdje ima našeg naroda iz Stranjana i Matoševaca, bio nam je takoĊer drag gost. Dovezli su ga automobilom iz Zagreba sinovi Rudo i Mato. MeĊu ĉešćim posjetiteljima su i naši "ujaci": fra Velimir, fra Dujo i fra Franjo (Mile). Povremeno nas obiĊu takoĊer fra Mijo, sadašnji ţupnik u Barlovcima, i fra Juro, bivši barlovaĉki ţupnik, a sada u Bihaću. Par puta nam je dolazio vlĉ. Mile Aniĉić, direktor Caritasa, a obećao nas je posjetiti i naš biskup Franjo Komarica. Nadamo se da će i to biti uskoro. Moţda će nekoga zanimati i što ovamo radimo i kako ţivimo! Uz rad na gradnji ili obnovi kuća, ili na njihovu ureĊivanju, sreĊujemo svoja dvorišta i bašĉe i krĉimo oko kuća. Od Caritasa smo dobili na kratkotrajno korištenje traktor s prikolicom pa pripremamo i nešto drva za ogrjev na zimu. Imali smo namjeru takoĊer uzorati malo zemlje, makar za vrtove, ali nismo mogli dobiti odgovarajućeg pluga pa to zasad nismo uĉinili. Nedjeljom, kad smo ovdje, rado odemo u Barlovce na misu. Uveĉer redovito, po našem obiĉaju, zajedniĉki molimo veĉernju molitvu i krunicu. A poslije toga se malo i zabavimo uz karte. A kakvi su naši odnosi s pravoslavnim Srbima? S onima iza Gradine dobri, kakvi su bili i prije. Nemamo nikakvih problema ni s izbjeglim Srbima iz Kupresa i iz Glamoĉa, koji ţive u kućama u Stranjanima i Matoševcima. DoĊu k nama. Znaju nam donijeti mlijeka i ponuditi ako što treba. Pozivaju nas sebi na kavu, i mi odlazimo k njima. Priĉamo i šalimo se. Ista nas je nesreća zadesila i jednaki jadi pritišću, pa se meĊusobno dobro razumijemo. Sastavili: Mile Debeljak i Slavko Ljevar
BRAĈNI PAROVI I DJECA U STRANJANIMA OD 1841. DO 1876.
Nastavlja se popis braĉnih parova u Stranjanima. Na ovom su popisu i neki braĉni parovi za koje je u Matici krštenih navedeno da su iz Matoševaca, npr. Komarice, Tubići i Adţići. Po svoj prilici su pogrešno stavljeni u Matoševce umjesto u Stranjane, kao što su i Debeljakovići i Batkovići, vjerojatno, pogrešno stavljeni u Stranjane umjesto u Matoševce. Zato sam braĉne parove s navedenim prezimenima iz Matoševaca prenio u Stranjane, a druge sam ispustio s popisa u Stranjanima i bit će doneseni u popisima za Matoševce.. Braĉni par 1. Bijelić Juro i Ana r. Ljevar 2. Blaţević/Adţić Andrija i Kata r. Marušić 3. BlaţevićAdţić Ivo i Janja r. Lipovac 4. Blaţević/Adţić Ivo i Manda r. Topić 5. Blaţević/Adţić Toma i Marija r.Batković 6. Blaţević Andrija i Kata r. Marušić 7. Blaţević Ilija i Lucija r. Mariić 8. Blaţević Ivo i Manda r. Topić 9. Blaţević Marko i Manda r. Radman 10. Blaţević Nikola i Marija r. Mihić 11. Blaţević Pavao i Kata r. Ivanković 12. Bukva Joso i Ana r. Šalić 13. Bukva Joso i Jela r.Blaţević 14. Bukva/ić Joso i Mara r.Adţić-Blaţević 15. Bukva Petar i Janja r. Komarica 16. Bukva Stjepan i Kata r. Jurić 17. Ćosić Joso i Ivka r. Kaurin/Kaurac 18. Ćosić Joso i Ivka r. Stojanac 19. Jurić Franjo i AnĊa r. Pezić 20. Jurić Petar i Kata r. Josipović 21. Kaurac Marko i Janja r. Sedić 22. Kaurin Marko i Janja r. Kneţević Djeca 1 2 1 1 8 3 1 2 3 1 3 3 4 1 8 3 1 1 Braĉni par 23. Kaurin Marko i Janja r. Pranjić 24. Kneţević Ivo i Lucija r. Blaţević/Adţić 25. Kneţević Marko i Ruţa r. Mijić 26. Kneţević Mile i Kata r. Ljevar 27. Komarica Ivo i Kata r. Mijić 28. Komarica Marko i Marija r. Kneţević 29. Komarica Petar i Anastazija r.Kasapović 30. Ljevar Damjan i Marija r. Pranjić 31. Ljevar Filip i AnĊa r. Blaţević 32. Ljevar Filip i AnĊa r. Kuljanin 33. Ljevar Ilija i Ruţa r. Tucić 34. Ljevar Ivo i Ana r. Ivanić 35. Ljevar Ivo i (2. br.) Ana r. Ţiţić 36. Ljevar Joso i Kata r. Jurić 37. Ljevar Juro i Marija r. BrĊanin 38. Ljevar Juro i Marija r. Bukvić 39. Ljevar Juro i Marija r. Šalić 40. Ljevar Mato i Kata r. Jakovljević 41. Ljevar Petar i Kata r. Adţamović 42. Ljevar Petar i Kata r. Kozić 43. Ljevar Petar i Kata r. Marušić 44. Ljevar Stjepan i (2. br.) i Ruţa r. Marić Djeca 1 2 3 1 1 5 1 2 3 1 3 2 1 2 3 1 3 3 -

4
Braĉni par 45. Marušić Ivo i Janja r. Batković 46. Marušić Pavao i Marija r. Prnjavorac 47. Marušić Pavao i Marija r. Turbić 48. Marušić Vinko i Janja r. Ĉivĉić/Dţolić 49. Pranić Pavao i Kata r. Mijić 50. Pranjić Franjo i AnĊa r. Pezić 51. Pranjić Ivo i Jela r. Pranjić 52. Pranjić Ivo i Lucija r. Jospović 53. Pranjić Juro i Birgita r. Mijić 54. Pranjić Juro i Manda r. Pezić 55. Pranjić Filip i Kata r. Josipović 56. Stojanac Blaţ i Ruţa r. Kaurin

Djeca
3 1 1 8 1 8 2 4 4 3 1 2

Braĉni par 57. Stojanac Ivo i Ruţa r. Sedić 58. Stojanac Ivo i Ruţa r. Šepia 59. Šalić Ivo i Janja r. Tubić 60. Šalić Nikola i Janja r. Adţić-Blaţević 61 Tubić Joso i Marija r. Sedić 62. Tubić Luka i Vida r. Tukarić 63. Tubić Luka i Vitalija r. Luić 64. Tubić Stjepan i Ruţa r. Komarica 65. Tucić Ivo i Matija r. Kneţević 66. Tucić Ivo i Matija r. Stević 67. Tucić Nikola i Marija r. Rajković 68. Uvalić Matija i Ana r. Mijić

Djeca
1 3 2 4 3 3 1 2 1 2 -

Vrlo je zanimljivo odakle su se sve momci iz Stranjana ţenili i dovodili djevojke. U gornjoj tabeli nije bilo moguće naznaĉiti za svaku udanu djevojku odakle je rodom, a to nije uvijek ni uvedeno u Maticu, pa ću navesti samo neka od mjesta iz kojih potjeĉu, a koja su naznaĉena u Maticama, i to ne samo za period od 1841. do 1875., nego i za raniji. To su najĉešće Matoševci i Motike, a zatim Ivanjska, NabrĊani, Barlovci, Orlovac, Bukovica, Gomionica, Sasina, Majdan, Ĉivĉije, Ojdanići, Stratinska, pa Šimići, Dikevci, Ravska, Kuljani, Biela Nedilja (Dţevar), Šurkovac, Šargovac, Taraševac, Dvorani, Škrljevita, i dr. Poslije g. 1840. u Stranjanima nestaje obitelji s prezimenima: Barišić, Cvitković, Domaćinović, Gagulić, Kezić, Rajković, Rendić, Stević, Uţar, Valentić i Vidović, a znatno je manje Komarica i Kneţevića. Pojavljuju se obitelji s prezimenima: Adţić/Blaţević, Bukva (od Bukvić), Kaurin i Kaurac, Marušić, Stojanac, Šalić i Tubić. Kroz nekih 35 godina u Stranjanima je u 69 obitelji roĊeno ukupno 133 djece, što je u prosjeku 2 djece po obitelji. Nije roĊeno nijedno dijete u 12 obitelji, a po jedno dijete je roĊeno u 22 obitelji; od dvoje do ĉetvero djece je roĊeno u 31 obitelji, petero djece je roĊeno u 1 obitelji, šestero djece u 1 obitelji, i po osmero djece roĊeno je u 2 obitelji. BROJ DJECE ROĐENE PO POJEDINIM GODINAMA OD 1841. DO 1876. U razdoblju od 1841. do 1876. (kad su sela tadašnje ţupe Ivanjska, a današnje ţupe Barlovci, bila pripojena ţupi Petrićevac) u Stranjanima je roĊeno 162 djece. Prema pojedinim godinama stanje izgleda ovako: Godine 1841. - roĊeno 11 djece 1842. - " 3 " 1843. - " 4 " 1844. - " 8 " 1845. - " 8 1846. - " 4 " 1847. - " 8 " 1848." 7 " 1849. - " 1 " 1850. - " 4 " 1851. - " 3 " 1852. - " 4 " Godine 1853. - roĊeno 1854. - " 1855. - " 1856. - " 1857. - " 1858. " 1859. " 1860. - " 1861. - " 1862. " 1863. - " 1864. - " 6 djece 2 " 4 " 2 " 4 " 1 " 4 " 2 " 3 " 1 " 6 " 5 " Godine 1865. - roĊeno 1 djece 1866. - " 4 " 1867. - " 4 " 1868. - " 6 " 1869. - " 8 " 1870. - " 2 " 1871. - " 6 " 1872. - " 5 " 1873. - " 11 " 1874. - " 3 " 1875. - " 9 "

U prosjeku se godišnje raĊalo nešto više od 4,5 djece. Najviše ih je roĊeno, po 11-ero godine 1841. i 1873., a samo po jedno dijete je roĊeno godine 1849., 1858., 1862., i 1865.

Čestit Božić i sveto porođenje Isusovo, i svima sretna i blagoslovljena Nova 2002. godina !
PrireĊuje: Velimir Blažević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH

NAŠ ZAVIĈAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI - NEKAD I SAD
Broj 6. Sijeĉanj 2002.

NOVOIZGRAĐENE I OBNOVLJENE KUĆE U STRANJANIMA PREDANE NJIHOVIM VLASNICIMA Za skupinu prognanika iz Stranjana došao je kraj nestrpljivom išĉekivanju i neizvjesnosti u pogledu izgradnje i obnove njihovih 7 kuća. GraĊevinski radovi koji su zapoĉeli još u kolovozu 2001. godine, iako su se otegli više nego što je bilo predviĊeno, konaĉno su privedeni kraju, i kuće su predane njihovim vlasnicima. Tabla na autobusnom stajalištu kod Ćosića kuće, koja označava obnovu kuća u Stranjanima

Dan sv. Lucije, 13. prosinca 2001., za Lucu Bogdanović, Vida Šalića, Mirka Blaţevića, Tomu Majdandţića, Zorku Ganić, Slavka Blaţevića i Slavka Ljevara bio je osobito znaĉajan, jer su oni toga dana preuzeli kljuĉeve svojih novoizgraĊenih ili obnovljenih kuća. Time je prestalo njihovo strahovanje i ispunila im se ţelja da opet imaju vlastite kuće u svom zaviĉaju. Kod predaje i preuzimanja kuća, uz izvoĊaĉa radova, bili su nazoĉni: gosp. Wolfgang Raschka, zastupnik "Agencije za rekonstrukciju" u Bosni i Hercegovini njemaĉke dobrotvorne organizacije Arbeiter-Samariter-Bund, zatim predstavnik općine Banja Luka, te direktor Caritasa banjaluĉke biskupije, preĉ. dr. Mile Aniĉić.

Preuzimanje kuća Tome Majdandžića i Mirka Blaževića

2 U preuzetim kućama su uvedene potrebne elektro- i vodo-instalacije, ali ostaje da se izvrši prikljuĉivanje na struju i vodu, i da se zidovi okreĉe i ofarba drvenarija. Zato kuće još nisu useljive. Za prikljuĉenje struje i vode treba sada podnijeti zahtjev općini Banja Luka, koja ima obvezu da to izvrši besplatno u roku od mjesec dana. Za kreĉenje i farbanje, te za namještaj i drugo, vlasnici kuća će se morati sami pobrinuti. Ali im je i u tome već obećana pomoć Caritasa. Kao što je naprijed reĉeno, kod onih koji su izrazili ţelju za povratkom, i zatraţili da im se u tome pomogne izgradnjom ili obnavljanjem njihovih kuća, bilo je neizvjesnosti i strahovanja hoće li išta biti od obećane pomoći. Još više sumnje i nevjerice u tom pogledu bilo je kod mnogih koji su sve to promatrali sa strane, a pogotovo kod onih koji za sebe već imaju donesenu odluku i stvoren plan da ostanu u Hrvatskoj - što je njihovo pravo i što se moţe potpuno razumjeti - i koji su se išĉuĊavali što uopće netko razmišlja o povratku. Zato smatram da je 13. prosinca 2001. bio vaţan i zbog toga što se pokazalo da nisu isprazna obećanja i nastojanja Caritasa i drugih organizacija koje se angaţiraju oko stvaranja uvjeta za povratak prognanika svojim kućama i u svoj kraj. Moţe se sada oĉekivati da će, nakon "prvih lasta" i "probijanja leda", i drugi koji su zainteresiran za povratak u svoje nekadašnje prebivalište s više pouzdanja i optimizma traţiti da im se vrati njihova imovina i da im se omogući povratak na svoje.
HOĆE LI NA OVOME STATI? Nadam se, skupa s onima koji će se uskoro, a najkasnije na proljeće, vratiti iz progonstva u Hrvatskoj i useliti u svoje kuće, da na ovome neće stati, nego da će se proces povratka nastaviti i ojaĉati, te da će Stranjani i Matoševci opet oţivjeti i zapoĉeti postupno se oporavljat i obnavljati. Jasno je, meĊutim, da demografskog oţivljavanja i obnavljanja nema nigdje ako se vraćaju samo stariji. Prava obnova i oţivljavanje Stranjana i Matoševaca bit će mogući jedino ako se budu vraćali i mladi. A oni se, zasad, na to ne odluĉuju, budući da sebe ne vide izgledne budućnosti. Sigurno je da ne postoje potrebni ni politiĉki ni ekonomski uvjeti za miran i bezbriţan ţivot. Ali se mora znati da te uvjete neće unaprijed osigurati nitko drugi, nego se prognanici, osobito mladi, moraju odvaţiti najprije na povratak, a zatim, uz pomoć drugih, zapoĉeti i raditi na polaganom stvaranju ţivota kakvog ţele. Tek bi se tada u Caritasu, i u drugim dobrotvornim organizacijama s kojima Caritas suraĊuje, moglo razmišljati i o stvaranju takoĊer odreĊenih razvojnih programa, o zapošljavanju i osiguravanju izvora zarade vlastitim radom. A ako do toga ne doĊe, humanitarna pomoć će i dalje, dokle je bude, biti usmjeravana jednostavno na puko preţivljavanje starih i nemoćnih, do njihovog potpunog izumiranja. Obnovu, i da se u njoj opet redovito slavi sveta misa, čeka i devastirana kapela sv. Franje Asiškoga u Stranjanima

Nitko ne bi smio biti ravnodušan pred mogućnošću takvog konaĉnog ishoda. Svatko bi se, stoga, trebao zamisliti i zapitati: Što za naše Stranjane i Matoševce mogu uĉiniti i ja sam, a što moţe uĉiniti, u dogovoru i zajedniĉki, više nas koji jednako razmišljamo i isto ţelimo?!

3
BRAĈNI PAROVI I DJECA U MATOŠEVCIMA U PERIODU OD 1762. DO 1810. GODINE U Našem zavičaju, br. 1, donesen je popis od devet kućedomaćina u Matoševcima i navedeno koliko je 1743. bilo ĉlanova u pojedinim obiteljima ili domaćinstvima. Ovdje su imena i prezimena braĉnih parova i broj njihove djece u razdoblju od 1762. do 1810., otkad postoje saĉuvane Matice ţupe Ivanjska, iz kojih su izvaĊeni svi podaci koji se ovdje navode.
Braĉni par Djeca Braĉni par Djeca

1. Abramspaić/Spaić Mile i Marija r.Sedić 2. Andrijević Josip i Ruţa r. Marić 3. Batković Andrija i Ruţa r. Grgić 4. Batković Filip i Ana r. Mari/i/ć 5. Batković Filip i Francika r. Blaţević 6. Batković Filip i Francika r. Gagula 7. Batković Filip i Francika r. Ojdanić 8. Batković Filip i Manda r. Valentić 9. Batković Franjo i AnĊelija r. Aleksić 10. Batković Franjo i Ruţa r. Domazetović 11. Batković Ivo i Kata r. ? 12. Batković Joso i Marija r. Vidović 13. Batković Lovro i Marija r. Blaţević 14. Batković Luka i Ana r. Pezić 15. Batković Luka i Ivka r. Grgić 16. Batković Luka i Marija r. Pezić 17. Batković Marko i Ana r. Orlovĉević 18. Batković Marko i Manda r. Ţiţić 19. Batković Martin i Anastazija r. Vidović 20. Batković Martin i Anica r. Blaţević 21. Batković Matija i Barbara r. Aniĉić 22. Batković Matija i Barbara r. Majdanĉić 23. Batković Mijat i Ana r. Mari/i/ć 24. Batković Nikola i Ana r. Debeljaković 25. Batkvić Pavao i Manda r. Ojdanić 26. Batković Toma i Kata r. Mrkvić 27. Batković Toma i Kata r. Novaković 28. Batković Toma i Marija r. Ţiţić 29. Blaţević Andrija i Ana r. Komariĉić 30. Blaţević Andrija i Janja r. Uţarević 31. Blaţević Andrija i Manda r. Vidović 32. Blaţević Bartol i Ivka r. Kozić 33. Blaţević Bartol i Lucija r. Jarĉević 34. Blaţević Blaţ i Kata r. (?) 35. Blaţević Franjo i AnĊa r. Mari/i/ć 36. Blaţević Franjo i Kata r. Ćosić 37. Blaţević Ilija i Klara r. Koić 38. Blaţević Ilija i Klara r. Tucić 39. Blaţević Ivan i Dominka r. Brkić 40. Blaţević Ivan i Kata r. Jurić 41. Blaţević Jakov i Kata r. Orlovac 42. Blaţević Joso i Marija r. Kneţević 43. Blaţević Joso i Ruţa r. Valentić 44. Blaţević Marko i Ana r. Mari/i/ć 45. Blaţević Marko i Ana r. Orlovac 46. Blaţević Marko i Manda r. Ţiţić 47. Blaţević Matija i Kata r. Blaţević 48. Blaţević Mato i Ivka r. Uvalić 49. Blaţević Paško i Klara r. Mari/i/ć 50. Blaţević Petar i Ivka r. Boţinac 51. Blaţević Stjepan i Anica r. Martić 52. Blaţević Stjepan i Anastazija r. Barišić 53. Blaţević Stjepan i Kata r. (?)

1 1 4 1 1 1 1 5 6 1 7 7 2 1 1 2 8 1 1 6 5 1 2 1 2 1 4 9 1 2 1 1 1 1 3 1 1 2 1 2 1 1 2 2 4 1 2 -

54. Boţić Šimo i Ruţa r. Komarica 55. Debeljaković Abram i Cvita r. Majdandţić 56. Debeljaković Andrija i Marija r. Ojdanić 57. Debeljaković Andrija i Marija r. Vidović 58. Debeljaković Anto i Ivka r. Blaţević 59. Debeljaković Antun i …. r. Boĉanin 60. Debeljaković Filip i Kata r. Batković 61. Debeljaković Filip i Kata r. Ojdanić 62. Debeljaković Filip i Kata r. Uvalić 63. Debeljaković Ilija i Ruţica r. Vidović 64. Debeljaković Ivan i Jela r. Stojĉević 65. Debeljaković Juro i Ana r. Komariĉić 66. Debeljaković Juro i AnĊa r. Komariĉić 67. Debeljaković Luka i Barbara r. Salaĉković 68. Debeljaković Luka i Klara r. Mari/i/ć 69. Debeljaković Marko i Kata r. Jukić 70. Debeljaković Matija i Manda r. Ciganović 71. Debeljaković Matija i Manda r. Kuljanin 72. Debeljaković Mato i Manda r. Cvitković 73. Debeljaković Paško i Klara r. Mari/i/ć 74. Debeljaković Toma i Ruţa r. Mari/i/ć 75. Jakobašić Anto i Marija r. Matošević 76. Jukić Mile i Kata r. Uvalić 77. Kleĉinović Mijat i Marija r. Kleĉinović 78. Kovaĉević Ivan i Ivana r. Klasić 79. Kovaĉević Toma i AnĊa r. Duilo 80. Lipovac Ivan i Ivana r. Blaţević 81. Majdandţić Anto i Janja r. Petrušić 82. Majdandţić Franjo i Kata r. Ojdanić 83. Majdandţić Jerko i Marta r. Kneţević 84. Majdandţić Joso i Marija r. Kleĉina 85. Majdandţić Juro i Ana r. Krajinović 86. Majdandţić Juro i Ivka r. Debeljaković 87. Majdandţić Juro i Ivka r. Stević 88. Majdandţić Juro i Ivka r. Stipić 89. Majdandţić Luka i Kata r. Marušić 90. Majdanĉićdţić Luka i Kata r. Sedić 91. Majdandţić Luka i Veronika r. Lipovac 92. Majdandţić Marko i Ivka r. Kleĉina 93. Majdandţić Marko i Oršula r. Ojdanić 94. Majdandţić Mile i Ivka r. Barišić 95. Majdandţić Nikola i Manda r. Petrušić 96. Majdandţić Nikola i Veronika r. Gibić 97. Majdandţić Nikola i Veronika r. Lipovac 98. Majdandţić Pavao i AnĊa r. Romić 99. Majdandţić Petar i Manda r. Kozić 100. Majdandţić Petar i Ruţa r. Kozić 101. Majdandţić Stjepan i Manda r. Kneţević 102. Majdandţić Stjepan i Marija r. Tadić 103. Majdandţić Stjepan i Marija r. Ţiţić 104. Majdandţić Toma i Janja r. Pezić 105. Martinović Joso i Ruţa r. Mari/i/ć 106. Matijašević Mijat i Perka r. Arambašić

1 4 1 3 2 1 4 1 5 4 1 3 3 4 3 2 4 3 3 1 1 1 1 1 9 4 4 5 1 1 6 2 1 6 1 5 1 1 7 1 5 1 3 1 1 1 1

4
107. Martinović Petar i Kata r. Grgić 108. Matošević Juro i Ivka r. Matić 109. Mihić Ivan i Ruţa r. Ojdanić 110. Mihić Mijat i Kata r. …, iz Motika 111. Popić Filip i Barbara r. Majdandţić 112. Popić Nikola i Matijana r. Valentić 113. Spaić Abram i Barbara r. Bumbar 114. Spaić Mijat i Marija r. Kleĉina 115. Stipić Mijat i Klara r. Đukić 116. Šimić Pavao i Ivka r. Ĉamberović 117. Tomašević Anto i Lucija r. Ojdanić 118. Uvalić Anto i Anica r. Filipović (Popić) 119. Uvalić Ilija i AnĊa r. Blaţević 120. Uvalić Ilija i Cvita (Flora) r. Lipovac 121. Uvalić Ilija i Marija r. Jurić 122. Uvalić Ilija i Marija r. Komariĉić 123. Uvalić Ivan i Ruţica r. Ojdanić 1 1 1 1 1 1 1 1 1 2 10 2 7 124. Uvalić Jerko i Klara r. Lipovac 125. Uvalić Jerko i Vida r. Lipovac 126. Uvalić Joakim i Marija r. Ojdanić 127. Uvalić Juro i Klara r. Uţarević 128. Uvalić Juro i Marija r. Batković 129. Uvalić Marijan i Kata r. Pranjić 130. Uvalić Mato i Anastazija r. Blaţević 131. Uvalić Mijat i Kata r. Topalović 132. Uvalić Mijat i Klara r. Lipovac (Ĉivĉija) 133. Uvalić Mijat i Cvita r- Jerković 134. Uvalić Nikla i Marija r. Kozić 135. Uvalić Nikola i Marta r. Kozić 136. Uvalić Petar i Vida r. Batković 137. Uvalić Vid i Marija r. Mardekanić 138. Uvalić Vid i Marija r. Martinović 139. Uvalić Vid i Marija r. Petrović 2 2 8 5 2 2 1 4 1 4 1 4 1 1

Navedeni 139 braĉnih parova su imali ukupno 306 djece. Prosjeĉno dolazi po dvoje djece na jedan braĉni par. Bez djece je bilo 18 braĉnih parova, a velik broj braĉnih parova, njih ĉak 61, imao je samo po jedno dijete. Od 2-4 djece bilo je u 40 obitelji, a u 20 obitelji je roĊeno po 5-ero i više djece. Najviše, 10ero djece je roĊeno u jednoj obitelji, po 9-ero djece u dvije, po 8-ero u dvije, po 7-ero u pet, po 6-ero u ĉetiri i po 5-ero djece u sedam obitelji. U Matici krštenih ili vjenĉanih stavljeni su u Matoševce i neki braĉni parovi s prezimenima: Cvitković, Domaćinović, Kneţević i Komarica. Izostavio sam ih iz ovog popisa, jer drţim da su pripadali Stranjanima. TakoĊer su izostavljena i tri braĉna para s prezimenom Ojdanić, za koje pretpostavljam da su spadali u Ojdaniće. U periodu koji obuhvaća ovaj popis, najviše braĉnih parova i obitelji je bilo s prezimenima: Batković, Debeljak/ović, Majdandţić i Uvalić. Osim s podruĉja ţupe Ivanjska, dosta velik broj djevojaka koje su se udale u Matoševce rodom je iz Gomionice, u sasinskoj ţupi. BROJ DJECE ROĐENE PO GODINAMA OD 1762. DO. 1810. Podaci koji slijede nisu posve toĉni, odnosno nisu potpuni, budući da u Maticama krštenih na par mjesta nedostaje nekoliko listova. A prema dostupnim izvorima, roĊeno je: God.: 1762. - djece 1 1763. 1764. 1765. 1766. 1767. 1768. 1769. 1770. 1771. 1772. 1773. 1774. 4 4 1 3 1 6 7 5 5 7 7 God.: 1775. - djece 10 1776. 1777. 1778. 1779. 1780. 1781. 1782. 1783. 1784. 1785. 1786. 1787. 2 11 4 4 6 6 11 6 9 4 7 5 God.: 1788. - djece 4 1789. 1790. 1791. 1792. 1793. 1794. 1795. 1796. 1797. 1798. 1799. 1800. 13 5 9 7 7 4 11 6 7 4 7 3 God. : 1801 - djece 7 1802. 1803. 1804. 1805. 1806. 1807. 1808. 1809. 1810. 8 3 8 6 4 11 3 10 2

Kroz 49 godina roĊeno je i kršteno ukupno 286 djece. Godišnje je to u prosjeku 5,8 djece. Godine 1766. nema u Matici krštenih upisanog nijednog djeteta, a samo po jedno dijete je upisano 1762., 1765. i 1768. Najviše djece, 12ero, roĊeno je 1789., po 11-ero roĊeno je 1777., 1782., 1795. i 1807., te po 10-ero godine 1775. i 1809.

PrireĊuje: Velimir Blažević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH

NAŠ ZAVIĈAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI - NEKAD I SAD
Broj 7. Veljaĉa 2002.

POTEŠKOĆE POVRATKA IZBJEGLICA I PROGNANIKA Mnogo se govori i piše o izbjeglicama i prognanicima iz Bosne i Hercegovine i o njihovu povratku u mjesta prijašnjeg boravka, iz kojih su izbjegli ili prognani tijekom nedavnog rata. Rješavanjem toga problema bave se domaće i međunarodne političke strukture i različite dobrotvorne i nevladine organizacije. Što se tiče katoličkog i hrvatskog dijela pučanstva osobito su tim pitanjem zaokupljeni svećenici i biskupi u Bosni i Hercegovini. Ali uza sve to, proces povratka se odvija teško i vrlo sporo, naročito na banjalučkom području Republike Srpske. Svakako da postoje nacionalni i vjerski interesi da se izbjegli i prognani Hrvati i katolici vrate u Bosnu i Hercegovinu, ali ti interesi nisu dostatni i odlučujući za sam povratak. Svatko osobno i posve slobodno, prvenstveno s ciljem postizanja vlastitog dobra i ostvarenja vlastitog prava, treba odlučiti o mjestu i o državi u kojoj će živjeti, sam ili sa svojom obitelji. To znači da uz pravo svakog čovjeka da živi u državi ili kraju svoga porijekla, i uz pravo izbjeglica i prognanika na povratak u njih, ide i jednako pravo da se vlastita država ili kraj, kada za to postoje ozbiljni razlozi, napuste, odnosno pravo izbjeglih i prognanih da ostanu u državi u kojoj su prihvaćeni i gdje smatraju da će im život biti ljepši. Ali i uz uvažavanje toga prava i uz poštivanje svačije slobode odlučivanja o mjestu i državi u kojoj će živjeti, bilo je za očekivati da će se izbjeglice i prognanici u mnogo većem broju vraćati u svoj zavičaj u Bosni i Hercegovini. A što se to nije dogodilo ili što se ne događa, za to postoje i iznose se različiti razlozi. Što i tko prijeĉi ili otežava povratak izbjeglica i prognanika? Mnogi pojedinci, dakako, imaju osobnih razloga koje samo oni znaju, i u koje ovdje nije moguće ulaziti. Ali ima više razloga općeg karaktera. Evo nekih: - Prošlo je više godina od odlaska ili od protjerivanja ljudi iz njihovih domova i mjesta, i oni su se, osobito mladi, privikli na novi kraj. Kroz to vrijeme ljudi nisu stajali skrštenih ruku, pa su se mnogi već snašli i na neki način riješili pitanje svoje egzistencije u novom mjestu boravka. - Neki, koji bi se htjeli vratiti, ne mogu to ostvariti budući da su njihove kuće i imovinu drugi zaposjeli i koriste, a civilne vlasti posve sračunato na različite načine opstruiraju povratak i otežu s izdavanjem rješenja o povratu kuća i privatne imovine njihovim vlasnicima. - Jedan dio izbjeglica i prognanika se nema gdje vratiti jer su im kuće posve porušene ili teško demolirane i opljačkane, a nikoga nema da im pomogne u obnovi. - Mnogi od onih koji bi se imali gdje vratiti, kada bi dobili natrag svoju imovinu, ne odlučuju se na taj korak jer se opravdano boje da u svom opustošenom kraju neće imati uvjeta za preživljavanje i opstanak. - Ima i ne mali broj izbjeglica i prognanika koji u Hrvatskoj ili negdje drugdje dobivaju od države određenu financijsku i materijalnu pomoć. U danim prilikama ta ih pomoć zadovoljava i djeluje destimulativno na povratak u Bosnu i Hercegovinu. - Mnogi koji su proživjeli različita zlostavljanja i koji su u ratnim godinama izgubili nekoga svog u obitelji boje se vratiti među one koji su ih terorizirali i prisilili na odlazak.

2 - Svoju odluku da se ne vraćaju u Bosnu i Hercegovinu, osobito u Republiku Srpsku, dio izbjeglih i prognanih Hrvata i katolika opravdava i time što ne žele da im djeca idu u "srpsku" ili u "muslimansku školu". Neki kažu da bi se možda vratili kada bi u njihovom kraju, u kojem su Hrvati nekad imali većinu, bila uspostavljena "hrvatska općina" kojoj bi oni pripadali. Navedeni razlozi imaju svoju težinu, ali svi ne i dovoljnu, da bi se čovjek olako odrekao svog temeljnog prava na vlastiti dom i domovinu i da bi u sebi prigušio iskonsku težnju za rodnom grudom. Povratnici trebaju pomoć, ali moraju biti spremni i na žrtvu Dakako da ima i onih koji se, unatoč svemu, žele vratiti na svoja ognjišta. Ali se ne mogu sami izboriti za ostvarenje svoga prava na povratak, a osobito ne mogu sami sebi stvoriti uvjete za doličan i siguran život. Za to im je bezuvjetno potrebna pomoć drugih: od međunarodne zajednice i njezinih institucija i državnih struktura, do Crkve i njezinog Caritasa i različitih drugih humanitarnih organizacija. A čini se da upravo tu stvari ne funkcioniraju kako treba. Naime, dok, s jedne strane, mnogi deklarativno zagovaraju povratak i na njega potiču raznim obećanjima, s druge strane ti isti ljudi, organizacije i institucije vrlo često stavljaju takve zahtjeve, odnosno administrativne zapreke, da prognanici i izbjeglice o povratku ni ne razmišljaju. Drugi, koji se i odluče za povratak, ako im je potrebna materijalna pomoć za obnovu vlastitih kuća i domaćinstava, ili za nešto drugo, nemaju sigurnosti da će je i dobiti, a ako im se i obeća, na nju predugo moraju čekati. Zbog toga mnogi, razočarani, moraju odustati od svoga povratničkog sna. I što je najgore, sve navedene poteškoće i mnogi neuspjeli pokušaji povratka "upozoravaju" druge potencijalne povratnike da se ne upuštaju u takvu "avanturu". Ako se ima sve to pred očima, moguće je razumjeti zašto se velika većina hrvatskih i katoličkih izbjeglica i prognanika iz Bosne i Hercegovine odlučuje ili za ostanak u Hrvatskoj ili za odlazak u treće zemlje. Oni koji, usprkos svemu, ipak žele i odluče se za povratak, zaslužuju svako divljenje i ohrabrenje, a osobito stvarnu materijalnu pomoć. Ovdje se svakako mora reći da se samom propagandom, koja je često neuvjerljiva, i upornim isticanjem i ponavljanjem kako svatko ima pravo na povratak i na svoj dom i domovinu, postiže vrlo malo. Proces povratka može ojačati i broj povratnika može se povećati jedino uklanjanjem postojećih političkih i administrativnih barijera i sračunate opstrukcije, te pružanjem stvarne materijalne pomoći onima kojima je neophodna. Treba, na kraju, naglasiti i ovo: da povratnici moraju biti spremni na određene žrtve, posebno u početku, te računati s tim da će im puno stvari nedostajati i da ne očekuju da će im netko drugi sve dati i osigurati. Svatko se mora najprije i najviše sam brinuti i angažirati oko svoga povratka i vlastite egzistencije, a drugi mogu u većoj ili manjoj mjeri na različite načine u tome pomoći.
BRAĈNI PAROVI I BROJ NJIHOVE DJECE U MATOŠEVCIMA OD 1811. DO 1875. GODINE Matoševci su, kao i Stranjani, bili u sastavu župe Ivanjska do 1875., kad su od nje odcijepljeni i kratkotrajno pripojeni župi Petrićevac. Zato popis koji slijedi ide do godine 1875.
Braĉni par Djeca Braĉni par Djeca

1. Bartulović Toma i Kata r. Grgić 2. Batković Andrija i Janja r. Ljevar 3. Batković Anto i Anđa r. Stojčević 4. Batković Anto i Ivka r. Marković 5. Batković Anto i Marija r. Blažević 6. Batković Anto i Marija r. Komljenović 7. Batković Blaž i Ana r. Ćosić 8. Batković Blaž i (2. br.) Ruža r. Pranjić 9. Batković Filip i Ivka r. Tadić

1 1 7 1 1 1 1 2

10.Batković Franjo i Lucija r. Grgić 11.Batković Ivo i Anđa r. Domić 12.Batković Ivo i Anđa r. Matić 13. Batković Ivo i Janja r. Matić 14. Batković Jerko i Stažija r. Ojdanić/Pajdić 15. Batković Jerko i Lucija r. Grgić 16. Batković Juro i Anđa r. Ljevar 17. Batković Juro i Marija r. Matković 18. Batković Lovro i Marija r. Matošević

4 1 1 6 1 6 1 -

3
19. Batković Marijan i Manda r. Radman 20. Batković Marko i Marija r. Lipovac 21. Batković Mato i Kata r. Ljevar 22. Batković Mijat (Mile) i Ivka r. Uvalić 23. Batković Mijat (Mile) i Lucija r. Petrović 24. Batković Mijat i Lucija r. Užar 25. Batković Mijat i Ruža r. Banović 26. Batković Pavo i Jela r. Matijević 27. Batković Pavao i Jela r. Tucić 28. Batković Petar i Kata r. Marić 29. Batković Stjepan i Jela r. Marušić 30. Batković Stjepan i Lucija r. Grgić 31. Batković Stjepan i Marta r. Vidović 32. Batković Toma i Kata r. Grgić 33. Batković Toma i Ruža r. Sedić 34. Batković Vid i Janja r. Ta/j/sić 35. Batković Vid i Kata r. Tucić 36. Batković Vid i Manda r. Uvalić 37. Blažević Andrija i Kata r. Marušić 38. Blažević Anto i Ivka r. Markanović 39. Blažević Ivo i (2. br.) Anastazija r. Ojdanić 40. Blažević Ivo i Anđa r. Ljevar 41. Blažević Ivo i Anđa r. Vučković 42. Blažević Ivo i Marija r. Marić 43. Blažević Ivo i Marija r. Marušić 44. Blažević Joso i Janja r. Klečina 45. Blažević Joso i Kata r. Markanović 46. Blažević Joso i Kata r. Marušić 47. Blažević Joso i Kata r. Matoš 48. Blažević Juro i Anđa r. Uvalić 49. Blažević Juro i Janja r. Tasić 50. Blažević Marko i Janja r.Grgić (Kaurinović) 51. Blažević Mato i Ivka r. Majdandžić 52. Blažević Mato i Marija r. Petrušić 53. Blažević Mijat (Mile) i Manda r. Valentić 54. Blažević Mijat i Marija r. Ljevar 55. Blažević Mijat i Vida r. Markanović 56. Blažević Mijat i Vida r. Markovljević 57. Blažević Pavao i Lucija r. Tucić 58. Blažević Toma i Marija r. Batković 59. Blažević Vid i Janja r. Klečina 60. Blažević Vid i Janja r. Tasić 61. Blažević Vid i Janja r. Tešić 62. Bogdan/ović Nikola i Kata r. Majdandžić 63. Debeljak/ović Anto Kata r. Uvalić 64. Debeljak Anto i Marija r. Kašljević 65. Debeljak Ilija i Ana r. Banović 66. Debeljak Ivo i Kata r. Uvalić 67. Debeljak/Ružić Ivo i Ruža r. Stojčević 68. Debeljak/Ružić Joso i Ruža r. Majdandžić 69. Debeljak/ović Juro i Jela r. Kuljanin 70. Debeljak Marko i Ruža r. Stojanac 71. Debeljak Mile i Janja r. Majdandžić 72. Debeljak Stjepan i Marija r. Blažević 73. Debeljak Stjepan i Ruža r. Majdandžić 74. Debeljak/ović Toma i Ruža r. Ljevar 75. Debeljak/RužićToma i (2. br.) Ruža r. Matoš 76. Jurić Ilija i Ana r. Banović 3 1 8 1 2 4 6 1 4 1 6 3 9 1 4 4 2 1 2 1 3 2 1 4 1 5 2 3 2 2 1 1 1 1 3 6 1 1 9 4 3 2 1 6 1 3 8 1 77. Klečinović Mijat i Marija r. Klečinović 78. Komarica Petar i Ana r. Ivanović 79. Lovrinović Marijan i Paula r. Pezić 80. Ljevar Anto i Anđa r. Ivanović 81. Ljevar Anto i Anđa r. Vidović 82. Ljevar Anto i Jela r. Martinović 83. Ljevar Filip i Marija r. Kozić 84. Ljevar Grga i Marija r. Šabić 85. Ljevar Ilija i Ruža r. Ban 86. Ljevar Luka i Ana r. Durbić 87. Majdandžić Anto i Ivka r. Batković 88. Majdandžić Anto i (2. br.) Janja r. Jurić 89. Majdandžić Anto i Marija r. Batković 90. Majdandžić Filip i Ivka r.Ljevar 91. Majdandžić Filip i Lucija r. Marić 92. Majdandžić Franjo i Manda r. ovrinović 93. Majdandžić Franjo i Marija r. Marić 94. Majdandžić Ilija i Janja r. Batković 95. Majdandžić Ilija i Janja r. Blažević 96. Majdandžić Ilija i Jela r. Grgić 97. Majdandžić Ilija i Vida r. Marušić 98. Majdandžić Ivo i Marija r. Uvalić 99. Majdandžić Jerko i Ana r. Ćosić 100. Majdandžić Jerko i Manda r. Lovrinović 101. Majdndžić Joso i Franciska r. Batković 102. Majdandžić Joso i Lucija r. Kozić 103. Majdandžić Joso i Vida r. Kozić 104. Majdandžić Juro i Ivka r. Ljevar 105. Majdandžić Juro i Ruža r. Batković 106. Majdandžić Juro i Ruža r. Blažević 107. Majdandžić Juro i Ruža r. Bogdanović 108. Majdandžić Lovro i Janja r. Kozić 109. Majdandžić Lovro i Janja r. Matoš 110. Majdandžić Luka i Anđa r. Batković 111. Majdandžić Marko i Ivka r. Kozić 112. Majdandžić Marko i Janja r. Kozić 113. Majdandžić Mato i Marija r. Batković 114. Majdandžić Mijat i Barbara r. Batković 115. Majdandžić Mijat i Bartula r. Barić 116. Majdandžić Mijat i Marija r. Klečina 117. Majdandžić Nikola i Ivka r. Ljevar 118. Majdandžić Stjepan i Marija r. Ljevar 119. Majdandžić Toma i Lucija r. Blažević 120. Majdandžić Vid i Anđa r. Stojčević 121. Majdandžić Vid i Ane r. Blažević 122. Majdandžić Vid i Barbara r. Batković 123. Majdandžić Vid i Manda r. Majdandžić 124. Matić Ivan i Manda r. Majdandžić 125. Matić Jakov i Ivka r. Batković 126. Mošunjac Ilija i Ana r. Stilinović 127. Pibić Ivo i Marija r. Tukarić 128. Škerljaš Ivo i Ana . Grgić 129. Tomašević Anto i Lucija r. Ojdanić 130. Tucić Nikola i Marija r. Rajković 131. Uvalić Ilija i Jela r. Adžić 132. Uvalić Ivo i Jela r. Blažević (Adžić) 133. Uvalić Petar i Vida r. Bogdanović 134. Uvalić Petar i Vida r. Rajković 135. Uvalić Toma i Ana r. Batković 136. Uvalić Toma i Lucija r. Batković 137. Valentić Joso i Ivka r. Pavlović 1 1 1 1 1 2 1 1 4 1 5 1 6 2 1 1 1 4 2 1 8 1 7 1 1 1 1 7 1 2 7 6 1 1 6 1 1 1 4 1 1 1 1 1 1 10 1 1 1 2 1

4

Kako pokazuje gornji popis, u Matoševcima je od davnine bilo najviše obitelji s prezimenima Majdandžić i Batković, a zatim Blažević i Debeljak/ović. Nešto više je bilo još Ljevara i Uvalića, dok su u cijelom periodu od 1811. do 1875. u Matoševcima živjele svega dvije obitelji Matića i samo po jedna s prezimenima: Bartulović, Bogdanović, Jurić, Klečinović, Lovrinović, Mošunjac, Pibić, Škerljaš, Tomašević, Tucić i Valentić. Zanimljivo je da više od pola djevojaka koje su se udale u Matoševce ne potječe s područja župe Ivanjska, nego iz drugih mjesta, a najviše iz župe Sasina, iz mjesta Gomionice/Majdana (preko 40), te Škrljevite i Stratinske. Navedena 137 bračna para imala su ukupno 292 djece, što znači da u prosjeku na bračni par dolazi nešto više od dvoje djece. Nijednog djeteta nisu imala 23 bračna para, a po jedno dijete su imala 62 bračna para. Od 2-4 djece rođeno je u 31 obitelji, a u 18 obitelji je rođeno od 5-ero do 8-ero djece, dok su dva bračna para imala po 9-ero, a jedan bračni par 10-ero djece. Primjećuje se da je u Matoševcima, a isto tako i u Stranjanima, u 18. i 19. st. bilo puno bračnih parova s jednim ili s nijednim djetetom. Koji je tome razlog, ne može se sa sigurnošću znati. Ako je slobodno nagađati, rekao bih da je to stoga što sva rođena djeca nisu preživjela nego su brzo preminula zbog različitih bolesti, i nisu krštena, pa ih nema ubilježenih u Maticama. Također su rano umirale majke ili očevi, pa ni te obitelji nisu imale većeg broja djece.
BROJ ROĐENE i KRŠTENE DJECE PO GODINAMA OD 1811. DO 1875. Uvidom u Matice krštenih, u vremenu od 1811. do 1875. broj rođene i krštene djece u Matoševcima, prema pojedinim godinama, izgleda ovako God.: 1811. 1812. 1813. 1814. 1815. 1816. 1817. 1818. 1819. 1820. 1821. 1822. 1823. 1824. 1825. 1826. 1827. 7 djece 5 " 7 " 3 " 4 " 4 " 6 " - " 3 " 1 " 4 " 2 " 3 " 5 " 3 " 7 " 3 " God.: 1828. - 6 djece 1829. - 1 " 1830. - 5 " 1831. - 8 " 1832. - 3 " 1833. - 3 " 1834. - 10 " 1835. - 6 " 1836. - 4 " 1837. - 6 " 1838. - 10 " 1839. - 3 " 1840. - 7 " 1841. - 7 " 1842. - 5 " 1843. - 7 " 1844. - 6 " God.: 1845. 1846. 1847. 1848. 1849. 1850. 1851. 1852. 1853. 1854. 1855. 1856. 1857. 1858. 1859. 1860. 1861. 7 djece 6 " 6 " 6 " 4 " 2 " 5 " 3 " 3 " 2 " 4 " 6 " 5 " 5 " 3 " 2 " 7 " God.: 1862. - 1 djece 1863. - 2 " 1864. - 10 " 1865. - 2 " 1866. - 4 " 1867. - 4 " 1868. - 9 " 1869. - 2 " 1870. - 7 " 1871. - 5 " 1872. - 4 " 1873. - 8 " 1874. - 8 " 1875. - 5 " 1876. - 2 "

Za razdoblje od 66 godina u Maticama krštenih je ubilježeno 313 djece. Može se sa sigurnošću pretpostaviti da je više djece umrlo prije krštenja, tako da je brojka rođenih sigurno veća od navedene. Najviše, po 10-ero djece je rođeno i kršteno godine 1834., 1838. i 1864. Nijednog djeteta nije bilo 1818., dok je samo po jedno dijete kršteno i ubilježeno 1820., 1829. i 1862. U prosjeku, godišnje se rađalo po 5-ero djece.

Priređuje: Velimir Blažević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH

NAŠ ZAVIĈAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI - NEKAD I SAD
Broj 8.
BLAGOSLOV KUĆA

Ožujak 2002.

Boţićni blagoslov kuća ili obitelji u Stranjanima i Matoševcima posljednji put je bio 1993/94., dakle prije punih 7 godina. Razlog tomu je poznat – psihoza i opasnosti ratnog stanja, a 1995. izgon gotovo svih katoliĉkih stanovnika iz Stranjana, i svih iz Matoševaca. Poslije toliko godina u tim selima je blagoslov ponovno obavljen, ali zbog velikog snijega ne odmah poslije Boţića, nego istom 26. sijeĉnja 2002. Toga dana je ţupnik fra Mijo Rajiĉ, u pratnji Ilije Mihića, iz Dikevaca, blagoslovio u Stranjanima kuće Kate Budić-Pranjić, Ane Bogdanović, Marice Milaković-Marić i Jele Šlat-Pranjić, a u Matoševcima Debeljak Mile i Marice. Još uvijek je bilo dosta snijega i poledice pa je navedene kuće bilo moguće obići samo pješice. Budući da je istoga dana trebalo blagosloviti još nekoliko kuća u Orlovcu i Dikevcima, fra Mijo se u našim kućama zadrţavao kratko i s nama se malo porazgovorio o našim poteškoćama i planovima. Povratnici koji trebaju useliti u svoje nove kuće, sigurno će tada zamoliti ţupnika da i njihove kuće blagoslovi, a svakako svi ţelimo i nadamo se da će mnogo više Stranjanĉana i Matoševljana sljedeći boţićni blagoslov doĉekati u svom zaviĉaju i u svojim kućama. (Izvijestila Marica Debeljak) POGIBELJ PRIJETI DA SE UGASI JOŠ KOJA SVIJEĆA I MNOGE SVJEĆICE Prigodom posvete banjaluĉke katedralne crkve sv. Bonaventure, na 8. prosinca 2001., svi nazoĉni su mogli dobiti knjiţicu: Sto dvadeset mînu ljeta, koju je u povodu 120. obljetnice osnutka banjaluĉke biskupije napisao preĉ. dr. Anto Orlovac. Knjiţica sadrţi recital u kojem se podsjeća na neka vaţnija zbivanja i momente iz povijesti naše biskupije, ali i iz bogate i tragiĉne prošlosti Katoliĉke crkve na širim našim prostorima. Knjiţica, uz fotografije svih dosadašnjih banjaluĉkih biskupa i nekih crkava i drugih crkvenih zgrada, donosi takoĊer topografsku kartu banjaluĉke biskupije s ubiljeţenim ţupama, njih 45. Nedostaju ţupe Budţak i Motike, osnovane 1983., odvajanjem teritorija od ţupe Petrićevac. Na karti je ucrtano i 10 kruţića s kriţićima okrenutim prema dolje, koji oznaĉavaju 10 ţupa nestalih u 2. svjetskom ratu i neposredno poslije njega. O tim nestalim ţupama, i o još 3, preĉ. dr. A. Orlovac je pisao opširnije u Glasniku banjalučke biskupije g. 1996., pod naslovom: "Trinaest ugaslih svijeća". Navedena karta banjaluĉke biskupije i znakoviti naslov spomenutog ĉlanka suoĉavaju nas s tragiĉnom sudbinom u prošlosti i s gorkom stvarnošću u sadašnjosti. Osobito nas tjeraju da se zapitamo: Hoće li se ugasiti i naša svijeća – ţupa Barlovci, a i druge u okolici Banja Luke? Hoće li se zauvijek ugasiti i svjećice – nestati mnogih katoliĉkih kuća u barlovaĉkoj ţupi, a i u drugim ţupama banjaluĉkog podruĉja s nekada preteţito hrvatskim i katoliĉkim selima i stanovništvom. Dakako, nitko nas ne moţe okriviti da smo 1995. svojom voljom otišli od svojih kuća, iz svoga zaviĉaja, svoje ţupe i biskupije. Mi smo tada morali napustiti sve što smo imali i ostaviti drugima. Nismo mogli sprijeĉiti da naša ţupa s više od 4.000 vjernika padne na njih oko 140, a

2 Stranjani s više od 240 stanovnika katolika da padne na svega 5, i Matoševci s više od 120 na nijednog katoliĉkog stanovnika. Sada, ipak, moţemo nešto uĉiniti. Moţemo se odvaţiti za povratak svojim kućama i svome zaviĉaju, i doprinijeti da se svijeća – ţupa Barlovci ne ugasi posve. Mogu se opet zapaliti neke ugašene svjećice. Ako smognemo snage i budemo odluĉni da se vratimo tamo odakle smo protjerani, bit će nade za ţupu Barlovce – da će njezina svijeća i dalje plamsati, i bit će nade da će se opet zaplamsati naše svjećice – oţivjeti katoliĉke i hrvatske kuće u Stranjanima i Matoševcima! (Sastavili Slavko Blažević i Mile Debeljak) PISMO ZAHVALE ZA IZGRADNJU I OBNOVU KUĆA PROGNANICI-POVRATNICI U NOVOIZGRAĐENE KUĆE U STRANJANE, KRAJ BANJA LUKE ARBEITER-SAMARITER-BUND DEUTSCHLAND "Agencija za rekonstrukciju" (gosp. Wolfgang Raschka) DERVENTA Kralja Petra I, 28 Poštovani gospodine Raschka, zastupniĉe ASB-a! Mi niţe potpisani prognani Hrvati iz Stranjana, kraj Banja Luke, s privremenim boravkom u Hrvatskoj, vrlo smo radosni i sretni što smo u svom rodnom mjestu i zaviĉaju dobili nove ili obnovljene kuće, u koje ćemo se uskoro moći useliti. Zasluga je to Arbeiter-Samariter-Bund/a iz Njemaĉke, odnosno njegove "Agencije za rekonstrukciju" u Bosni i Hercegovini. Stoga Vama, i preko Vas Agenciji, a i svim pojedincima koji su se angaţirali na realizaciji projekta u našem mjestu, ovim putem najiskrenije izraţavamo svoju duboku zahvalnost! Mi ţelimo i oĉekujemo da će nam se kao povratnici prikljuĉiti i više drugih prognanika iz Stranjana i iz Matoševaca, a sigurno će im biti potrebna pomoć kao i nama. Stoga ASB-u takoĊer upućujemo molbu da, u granicama svojih mogućnosti, pomogne i kod obnove ili izgradnje kuća drugim potencijalnim povratnicima u naša sela. Uz najbolje ţelje za Vaše daljnje dobrotvorno angaţiranje i za puni uspjeh u radu, ţelimo Vam sretnu Novu 2002. godinu! Stranjani, 13. prosinca 2001. (Slijede potpisi vlasnika novih kuća) PRIJAVA ZA POMOĆ U OBNOVI KUĆA Moţe se oĉekivati da će vlasti Bosne i Hercegovine (Federacije BiH, a moţda i Republike Srpske) kao i Republike Hrvatske, te Caritas banjaluĉke biskupije i neke meĊunarodne organizacije, biti voljni da na banjaluĉkom podruĉju, pa tako i u Matoševcima i Stranjanima, pomognu izgradnju i obnovu još nekih kuća Hrvata i katolika koji se ţele vratiti u svoj zaviĉaj i na svoja ognjišta. Ali da bi se moglo obratiti bilo komu za pomoć, mora se znati tko je zainteresiran za povratak, i kakva bi mu pomoć bila potrebna. Stoga, tko se ţelite vratiti, a nema gdje, potrebno je da podnese prijavu za povratak i zahtjev za pomoć. Oni koji mogu sami graditi, ili naći majstore i radnike da im pomognu u gradnji, mogli bi traţiti i dobiti potreban graĊevinski materijal od onih koji takav vid pomoći pruţaju. A tko nije nikako u stanju da sudjeluje ni radom ni financijski u izgradnji ili obnovi svoje kuće, moţe se još uvijek obratiti Caritasu sa zamolbom

3 da posreduje kod meĊunarodnih humanitarnih organizacija da financiraju kompletnu izgradnju ili obnovu, kao što je to uĉinjeno za odreĊeni broj prijavljenih povratnika u Stranjanima prošlog ljeta i jeseni. Prijave samo za graĊevinski materijalne bi se moglo dostaviti fra Velimiru Blaţeviću u samostan na Petrićevcu, bilo direktno bilo preko Mile Debeljaka, iz Matoševaca. Upozoravam da popunjavanje i slanje prijave ne znaĉi istovremeno i molbu za pomoć, niti znaĉi da će onome tko prijavu popuni pomoć biti sigurno i dana. Ona treba posluţiti jedino za evidentiranje potencijalnih povratnika i mogućih korisnika pomoći, te da ih se moţe obavijestiti kada bude izvjesno da bi pomoć mogli dobiti. BRAĈNI PAROVI U STRANJANIMA OD 1879. DO 1940. GODINE
Sela odvojena od ţupe Ivanjska i pripojena ţupi Petrićevac, pa tako i Stranjani, samo su kratko vrijeme pripadala ţupi Petrićevac. Od nje su odvojena 1879. i ušla u sastav novoosnovane ţupe sv. Vida - Barlovci. Zato i ovaj popis braĉnih drugova zapoĉinje s tom godinom, i obuhvaća period do pred poĉetak Drugog svjetskog rata. Braĉni par 1. Batković Andrija i Ana r. Banović 2. Batković Juro i AnĊa r. Brkić 3. Batković Toma i Ruţa r. Kneţević 4. Bijelić Marijan i Mara r. Šalić 5. Bijelić Nikola i Marija r. Blaţević 6. Blaţević Andrija i AnĊa r. Debeljak 7. Blaţević Andrija i Anica r. Kuljanin/ĉić 8. Blaţević Andrija i Marija r. Bijelić 9. Blaţević Andrija i Marija r. Brkić 10. Blaţević Anto i AnĊa r. Ivanković 11. Blaţević Ivo i AnĊa r. Vuković 12. Blaţević Ivo i Jela r. Majdandţić 13. Blaţević Ivo i Ljuba r. Batković 14. Blaţević Joso i Kata r. Ţiţak 15. Blaţević Luka i Agata r. Debeljak/ović 16. Blaţević Marko i AnĊa r. Šalić 17. Blaţević Marko i Jela r. Ljevar 18. Blaţević Marko i Ruţa r. Kaurin 19. Blaţević Mato i Jeka r. Blaţević 20. Blaţević Mato i Jela r. Marić 21. Blaţević Mirko i Ana r. Majdandţić 22. Blaţević Niko i Jela r. Debeljak 23. Blaţević Pajo i Mara r. Šalić 24. Blaţević Pavao (Pajo) i Mande r.Tubić 25. Blaţević Pavao i Marija r. Bijelić 26. Blaţević Petar i Janja r. Kaurin 27. Blaţević Petar (Pejo) i Marija r. Bijelić 28. Blaţević Stipo i Janja r. Šalić 29. Blaţević Stipo i Ruţa r. Pranjić 30. Blaţević Toma i Ivka r. Ljevar 31. Blaţević Toma i Jela r. Domić 32. Blaţević Toma i Marija r. Batković 33. Blaţević Vlado i Mara r. Ivanković 34. Bogdanović Andrija i Ana r. Kurtović 35. Bogdanović Andrija i Ana r. Uţar 36. Bogdanović Anto i AnĊa r. Jurić 37. Bogdanović Anto i AnĊa r. Pranjić 38. Bogdanović Anto i Kata r. Marušić 39. Bogdanović Anto i Manda r. Blaţević 40. Bogdanović Ilija i Manda r. Jurić 41. Bogdanović Ivo i Ruţa r. Debeljak Djeca 8 2 1 1 1 1 8 5 3 1 1 4 5 9 6 5 11 8 5 5 1 8 2 8 6 2 11 7 10 6 8 2 8 8 1 2 1 2 4 6 5 Braĉni par 42. Bogdanović Juro i Agata r. Debeljak 43. Bogdanović Juro i Jela r. Majdandţić 44. Bogdanović Nikola i Kata r. Klarić 45. Bogdanović Toma i Jeka r. Ljevar 46. Ćosić Joso i Ana r. Pranjić 47. Ćosić-Komarica Joso i Ivka r.Kaurin/ović 48. Ćosić Joso i Milka r. Batković 49. Debeljaković Andrija i Ruţa r. Blaţević 50. Grgić Ilija i Marija r. Jolić 51. Kaurin Ivo i Mara r. Jurić 52. Kaurin Juro i Mara r. Ĉavlović 53. Kaurin Juro (1.b.) i Mara r. Jurić 54. Kaurin Juro (2.b.) i Mara r.Kozić (Adţam) 55. Kaurin Juro i Mara r. Karić 56. Kaurin Juro i Marija r. Jolić 57. Ljevar Andrija i Janja r. Majdandţić 58. Ljevar Anto i Ana r. Pejaković 59. Ljevar Anto i Anica r. Kaurin 60. Ljevar Anto i Marija r. Blaţević 61. Ljevar Anto i Marija r. Kaurinović 62. Ljevar Ivo i Janja r. Pavlović 63. Ljevar Ivo i Kata r. Piljić 64. Ljevar Ivo i Marija r. Dimitrija 65. Ljevar Ivo i Vida r. Popović 66. Ljevar Joso i Anica r. Ćosić 67. Ljevar Joso i AnĊa r. Brkić 68. Ljevar Juro i Ivka r. Bogdanović 69. Ljevar Juro i Ruţa r. Marušić 70. Ljevar Marko i Manda r. Ćosić 71. Ljevar Marko i Mara r. Vulić 72. Ljevar Mato i AnĊa r. Komarica 73. Ljevar Mile i AnĊa r. Pezić 74. Ljevar Niko i Ruţa r. Kozić 75. Ljevar Pejo i Jeka r. Debeljak/ović 76. Ljevar Petar i Mara r. Šalić 77. Ljevar Petar i Kata r. Kozić (Adţam) 78. Ljevar Stjepan i Jela r. Bogdanović 79. Ljevar Toma i Kaja r. Kuljanac/ĉić 80. Ljevar Vid i Ana r. Bogdanović 81. Majdandţić Ilija i Anica r. Pavlović 82. Pranjić Anto i Marija r. Kaurin Djeca 1 3 1 1 6 6 6 1 1 4 1 3 2 1 5 12 1 10 5 1 8 3 5 7 6 9 7 5 7 3 7 8 8 6 8 5 7 1 10

Braĉni par 83. Pranjić Franjo i Jela r. Batković 84. Pranjić Ilija i Ana Kaurin 85. Pranjić Ivo i Anica r. Barišić 86. Pranjić Ivo i Anica r. Jurić 87. Pranjić Ivo i Jela r. Jurić 88. Pranjić Ivo i Jela r. Pranjić 89. Pranjić Ivo i Lucija r. Josipović 90. Pranjić Ivo i Marija r. Mari/i/ć 91. Pranjić Ivan i Mara r. Marušić 92. Pranjić Ivan i Marija r. Marušić 93. Pranjić Ivo i Marija r. Matoš 94. Pranjić Ivo i Ruţa r. Bogdanović 95. Pranjić Juro i AnĊa r. Ojdanić/Pajdić 96. Pranjić Luka i Anica r. Marić 97. Pranjić Luka i Ivka r. Brkić 98. Pranjić Luka i Mara r. Tubić 99. Pranjić Marko i Anica r. Majdandţić 100. Pranjić Marko i Ivka r. Bogdanović 101. Pranjić Marko i Janja r. Dedić (Batković) 102. Pranjić Marko i Kata r. Bijelić 103. Pranjić Marko i Mara r. Šalić 104. Pranjić Mato i Ana r. Jurić 105. Pranjić Matija i AnĊa r. Komarica 106. Pranjić Matija i Jela r. Šalić 107. Pranjić Matije i Kata r. Kuljanin/ĉić 108. Pranjić Matija i Marija r. Brkić

Djeca 6 4 5 1 3 3 2 1 3 5 1 3 6 1 5 2 2 5 8 9 6 1 1 12 3 7

Braĉni par 109 .Pranjić Mato i Zorka r. Vulić 110. Pranjić Mijat i Anica r. Stojanac 111. Pranjić Mijat i Manda r. Stojĉević 112. Pranjić Nikola i Kata r. Domić 113. Pranjić Pajo i Jela r. Batković 114. Pranjić Petar i Ivka r. Bijelić 115. Pranjić Petar i Jela r. Topić 116. Pranjić Petar i Marija r. Josipović 117. Pranjić Stipo i Marija r. Brkić 118. Šalić Andrija i Kata r. Domić 119. Šalić Ivo i Janja r. Durbić 120. Šalić Ivo i Mara r. Popović 121. Šalić Joso i Mara r. Josipović 122. Šalić Marko i Janja r. Domić 123. Šalić Marko i Cele r. Smilĉić 124. Šalić Marko i Mara r. Vidović 125. Šalić Nikola i Janja r. Blaţević 126. Šalić Vid i Ivka r. Josipović 127. Tubić Andrija i Ana r. Blaţević 128. Tubić Andrija i AnĊa r. Debeljak 129. Tubić Ivo i Mara r. Debeljak 130. Tubić Juro i Ivka r. Ĉivĉić 131. Tubić Luka i Jela r. Vulić 132. Tubić Stipo i Jela r. Batković 133. Tubić Stjepan (Stipo) i Ruţa r.Komarica 134. Uvalić Anto i AnĊa r. Ivanković

Djeca 5 8 5 8 6 3 8 6 2 1 4 7 11 2 9 4 1 8 7 1 5 4 1 9 6 5

Na gornjem popisu više nama obitelji s prezimenom Komarica. Ostala je još samo jedna s prezimenom ĆosićKomarica. Radi li se o promjeni prezimena, ili o drugoj lozi, to bi trebalo utvrditi. Vrlo su brojne obitelji s prezimenima: Blaţević, Ljevar i Pranjić. U 134 obitelji roĊeno je 623 djece, prosjeĉno 4,7 djece po braĉnom paru. Samo su dva braĉna para ostala bez djece, a u 30 obitelji je roĊeno po jedno dijete. Od dvoje do ĉetvero djece je roĊeno u 28 obitelji, a od petero do devetero u 65 obitelji. Desetero i više djece je roĊeno u 8 obitelji.

DJECA ROĐENA U STRANJANIMA PO GODINAMA OD 1879. DO 1940.
God.: 1879. - 3 djece 1880. - 6 " 1881. - 11 " 1882. - 2 " 1883. - 6 " 1884. - 5 " 1885. - 3 " 1886. - 9 " 1887. - 8 " 1888. - 8 " 1889. - 5 " 1890. - 5 " 1891. - 9 " 1892. - 3 " 1893. - 6 " 1894. - 6 " God.: 1895. - 7 djece 1896. - 6 " 1897. - 9 " 1898. - 4 " 1899. - 5 " 1900. - 10 " 1901. - 7 " 1902. - 7 " 1903. - 12 " 1904. - 8 " 1905. - 12 " 1906. - 11 " 1907. - 13 " 1908. - 7 " 1909. - 11 " 1910. - 9 " God.: 1911. - 8 djece 1912. - 13 " 1913. - 11 " 1914. - 12 " 1915. - 7 " 1916. - 5 " 1917. - 7 " 1918. - 2 " 1919. - 8 " 1920. - 9 " 1921. - 8 " 1922. - 10 " 1923. - 11 " 1924. - 7 " 1925. - 9 " 1926. - 9 " God.: 1927. - 7 djece 1928. - 10 " 1929. - 10 " 1930. - 9 " 1931. - 8 " 1932. - 12 " 1933. - 10 " 1934. - 11 " 1935. - 11 " 1936. - 12 " 1937. - 17 " 1938. - 15 " 1939. - 15 " 1940. - 15 "

Kroz period od 62 godine u Stranjanima je roĊeno i kršteno 540 djece, u prosjeku godišnje 8,7 djece. Najmanje je djece roĊeno g. 1882. i 1918., svega po dvoje, a najviše g. 1937. – 17-ero, te 1938., 1939. i 1940. po 15-ero.

PrireĊuje: Velimir Blažević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH

NAŠ ZAVIĈAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI - NEKAD I SAD
Broj 9. Travanj 2002.

KAPELA U STRAJANIMA ĈEKA POMOĆ ZA OBNOVU U Stranjanima već od ranije ţive Ana Bogdanović (+Nine), Marica Milaković (r. Marić), Jele Šlat (r. Pranjić) i Kate Budić (r. Pranjić). Početkom mjeseca oţujka vratila se iz Hrvatske i ušla u svoju novu kuću Luce Bogdanović. Iako se nisu posve doselili sa svim članovima svojih obitelji i svim stvarima, kod svojih novih kuća gotovo stalno borave i rade Slavko Blaţević i Slavko Ljevar. U Matoševcima se, isto tako, stalno nalaze i dovršavaju s ureĎivanjem svoje kuće Debeljak Mile i Marica, ili barem jedno od njih. Došao je svojoj kući u Stranjane i Mirko Blaţević, i u njoj boravi već više dana. On se ţeli posve vratiti i ostati u Stranjanima, ali ga u tome moţe spriječiti njegova bolest, a osobito teška bolest ţene Ljube. Iako bi svi oni rado nedjeljom išli u Barlovce na sv. misu, to im, zbog udaljenosti, nije moguće, jer nema javnog prijevoznog sredstva, niti osobnih automobila, osim jednoga (Mile Debeljaka). Zato već sada, a pogotovo imajući u vidu skori povratak još odreĎenog broja osoba, treba razmišljati i što prije pristupiti obnovi kapele sv. Franje Asiškoga u Stranjanima. Ona je teško oštećena i posve devastirana. Treba učvrstiti temelj prema putu i tu stranu nanovo ozidati, zamijeniti posve krov i staviti novi strop, popraviti sakristiju, sve okrečiti i postaviti nove prozore i vrata, a takoĎer i sve ograditi.

Kapela sv. Franje Asiškog u Stranjanima, izgrađena god. 1974., a teško oštećena i posve devastirana 1995. Nikakav doprinos za obnovu kapele, a ona bi mogla stajati više od 15.000 KM (7.500 Eura) ne moţe dati ni ţupnik u Barlovcima ni sadašnji malobrojni katolički ţitelji Stranjana i Matoševaca. Sigurno neće izostati pomoć biskupa Komarice, ali on ţeli i očekuje da obnovu pomognu svojim prilozima takoĎer Stranjančani i Matoševljani koji to mogu, osobito oni koji već duţe vremena ţive i rade ili u Hrvatskoj ili negdje drugdje u inozemstvu.

2 Ovim ţelim uputiti apel za pomoć onima koji su u mogućnosti nešto doprinijeti za obnovu spomenute kapele, i očekujem da će odaziv biti bolji nego što je bio slučaj u proljeće i ljeto prošle godine, kada je trebalo priskočiti u pomoć da se poravna i naspe put i iskopa jarak od raskršća u Stranjanima pa do prvih kuća u Matoševcima, a takoĎer prokrče i poravnaju još neki sporedni putovi, meĎu ostalim i do groblja na Gradini, te da se napravi novi most na Bukovici, prema Duganji (o tome je pisalo u Našem zavičaju, br. 1, str. 4; br. 3, str. 1). Za te radove utrošeno je više od 7.000 DM. Pomoć je dao banjalučki Caritas (3.500 DM), zatim nekoliko franjevaca rodom iz banjalučkog kraja (2.500 DM), i četvorica Stranjančana koji ţive i rade u Wiesbadenu (1.000 DM). Nadam se da će ovaj put biti više osjećaja za solidarnu pomoć. Ali ako ona i izostane, uvjeren sam da će se negdje prikupiti potrebna sredstva. Samo će tada biti sramota za nekadašnje Stranjančane i Matoševljane, a pogotovo one koji to ţele i dalje ostati, da se njihova kapela obnovi, a bez njihovog sudjelovanja! Tko je u mogućnosti, i ţeli dati svoj prilog, naći će načina da ga pošalje ili fra Miji Rajiču, ţupniku u Barlovce, ili fra Velimiru Blaţeviću, u samostan na Petrićevac. PRVA USELJENICA U SVOJU NOVU KUĆU U STRANJANIMA Dan koji je Luca Bogdanović nestrpljivo iščekivala - da se vrati u Stranjane i useli u svoju novu kuću - i koji će joj zasigurno dugo ostati u sjećanju, bio je 6. oţujka 2002. godine. Dotad je ţivjela kod sina Rude u Gračcu, nedaleko od Dugog Sela, a toga dana su je, skupa s ono malo stvarčica što ih je imala, u Stranjane dovezli svojim automobilom brat Markan i njegova ţena Ane.

Luca Bogdanović u svojoj kući, na dan useljenja, a s njom su brat Markan i njegova žena Ane. Oni su istog dana razmjestili stvari po kući, a idućih dana su se njih troje dali i na ureĎivanje prostora oko kuće. Najteţi posao, a trebalo ga je obaviti što prije, bilo je betoniranje ploče ispred ulaznih vrata i kuće. Tome poslu su pristupili nekoliko dana kasnije, a pomagali su im takoĎer Mile i Marica Debeljak i Slavko Ljevar.

3 POĈELO JE I OBRAĐIVANJE ZEMLJE I PROLJETNA SJETVA Povratnici svojim kućama ne mogu i ne ţele ovisiti posve o Caritasovoj pomoći. Svjesni su da se moraju polako oslanjati na svoje noge i sebi vlastitim trudom priskrbljivati što je potrebno za ţivot. Ţele proizvesti barem nešto ţita, povrća, voća, uzgajati kokoši, hraniti svinje, nabaviti koju ovcu ili kravu, i sl. Zato su neki od njih odlučili već ovog proljeća početi s obraĎivanjem zemlje. Početak će svakako biti teţak, budući da se kreće od ničega. Ali Caritas je i u tome priskočio u pomoć iznajmio je za potrebe povratnika i onih koji su ostali u Stranjanima i u Matoševcima jedan traktor, priključna kola, plug, tanjuraču i brnaču. BRAĈNI PAROVI U STRANJANIMA OD 1941. DO 1965. GODINE Nastavlja se popis bračnih parova u Stranjanima. Ovdje će biti navedeni oni koji su se vjenčali u periodu od 1941. do 1966., a nisu odselili da stalno ţive u nekom drugom mjestu. Oni koji su kršteni i vjenčani u Barlovcima, a kasnije je dotični bračni par i cijela obitelj posve odselila iz Stranjana, nisu na ovom popisu. Njihov popis će biti donesen u jednom od idućih brojeva Našeg zavičaja. Braĉni par 1. Batković Andrija (Jura i AnĎa r. Brkić) i Kaja r. Ljevar 2. Batković Ljubomir (Ivo i AnĎa r. Bogdanović) i Ljuba r. Blaţević 3. Blaţević Andrija (Tama i Jele r. Domić) i Ana r. Jakovljević 4. Blaţević Andrija (Marko i Ruţa r. Kaurin) i Dragica r. Ljevar 5. Blaţević Boţo (Mirko i Ane r. Majdandţić) i Ana r. Batković 6. Blaţević Franjo (Joso i Kate r. Ţiţak) i Ivka r. Pranjić 7. Blaţević Jakov (Joso i Kate r. Ţiţak) i Ana r. Pranjić 8. Blaţević Joso (Andrija i Anica r. Kuljančić) i Zorka r. Ljevar 9. Blaţević Joso (Toma i Jele r. Domić) i Janja r. Bijelić 10.Blaţević Marko (Stipo i Ruţa r. Pranjić) i Ljubica r. Marušić 11.Blaţević Mato (Stipo i Ruţa r. Pranjić) i Dragica r. Pranjić 12.Blaţević Mirko (Marko i Jele r. Ljevar) i Ljuba r. Šalić 13.Blaţević Pajo (Ivo i Ljuba r. Batković) i Ruţa-Zora r. Pranjić 14.Blaţević Slavko (Stipo i Ruţa r. Pranjić) i Manda r. Dţolić-Čivčić 15.Bogdanović Andrija (Anto i Mande r. Blaţević) i Marija r. Debeljak 16.Debeljak Josip-Ivo (Marko i Staţija r. Marić) i Marija r. Ljevar 17.Ganić Ţivko (Nikola i Jozefina r. Pujić) i Zorka r. Ljevar 18.Kaurin Anto (Juro i Mare r. Kozić-Adţam) i Anica r. Domić 19.Kaurin Pejo (Juro i Mare r. Kozić-Adţam) i Mara r. Marušić 20.Ljevar Franjo (Anto i Marija r. Blaţević /1.b./ i Jozefina r. Pranjić 21.Ljevar Franjo (Anto i Marija r. Blaţević) /2.b./ i Marija r. Pranjić 22.Ljevar Ilija (Anto i Marija r. Blaţević) i Ana r. Ljevar 23.Ljevar Marko (Pejo i Jeka r. Debeljak) i AnĎa r. Tubić 24.Ljevar Mato (Joso i AnĎa r. Brkić) i Marija r. Debeljak 25.Ljevar Mišo (Anto i Marija r. Blaţević) i AnĎa r. Batković 26.Ljevar Slavko (Pejo i Jeka r. Debeljak) i Mara r. Batković 27.Majdandţić Toma (Petar i Ljuba r. Batković) i Ljuba r. Bogdanović 28.Pranjić Franjo (Ivo i Mare r. Marušić) i Finka r. Tomić 29.Pranjić Ilija (Marko i Ivka r. Bogdanović) i Jozefina r. Blaţević Djeca 2 4 1 2 5 3 1 3 5 1 8 4 8 2 5 4 3 6 2 2 1 6 4 3 4 2 4

4 Braĉni par 30.Pranjić Ivo (Marko i Anica r. Majdandţić) i Janja r. Stojčević 31.Pranjić Ivo (Marko i Kate r. Bijelić) i Jozefina r. Vulić 32.Pranjić Josip (Marko i Anica r. Majdandţić) i Dragomira r. Ljevar 33.Pranjić Joso (Anto i Marija r. Kaurin) i Ana r. Ţiţak 34.Pranjić Mirko (Petar i Mare r. Josipović) i Ana r. Pranjić 35.Pranjić Niko (Matija i Mare r. Brkić) i Ruţa r. Blaţević 36.Pranjić Slavko (Franjo-Pajo i Jele r. Batković) i Ana r. Tubić 37.Pranjić Toma (Mijat i Mande r. Stojčević) i Marica r. Majdandţić 38.Šalić Anto (Marko i Cele r. Smilčić) i Dragica r. Ljevar 39.Šalić Franjo (Marko i Cele r. Smilčić) i Jela r. Pranjić 40.Šalić Toma (Marko i Cele r. Smilčić) i Radmila-Ana r. Bijelić 41.Šalić Vid (Marko i Cele r. Smilčić) i Jela r. Vulić 42.Tubić Mile (Juro i Ivka r. Čivčić) i Mara r. Brkić 43.Tubić Stipo (Ivo i Mare r. Debeljak) i AnĎa r. Brkić Djeca 2 5 2 2 6 4 1 1 3 6 5 4 5

Moguće je da na ovom popisu broj djece nekih bračnih parova nije točan. To se odnosi posebno na djecu roĎenu i krštenu u drugim ţupama ili u inozemstvu, a za koju podaci nisu dostavljeni da se upišu u Maticu krštenih ţupe Barlovci. Prema gornjem popisu, u 43 obitelji roĎeno je i kršteno ukupno 135 djece. Na jedan bračni par dolazi troje djece. Bez djece su bila 3 bračna para. Po jedno dijete je roĎeno u 6 obitelji, po dvoje do četvero djece u 24 obitelji, i od petero do osmero djece u 10 obitelji.

DJECA ROĐENA U STRANJANIMA, PO GODINAMA, OD 1941. DO 1965. Prema Matici krštenih ţupe Barlovci, u periodu od 1941. pa do 1965. broj roĎene i krštene djece za Stranjane kretao se ovako: Godina 1941. - 13 djece 1942. - 14 " 1943. - 13 " 1944. - 12 " 1945. - 6 " 1946. - 10 " 1947. - 9 " 1948. - 8 " 1949. - 10 " Godina 1950. 1951. 1952. 1953. 1954. 1955. 1956. 1957. 7 6 9 6 5 2 8 7 djece " " " " " " " Godina 1958. - 8 djece 1959.- 9 " 1960.- 7 " 1961.- 12 " 1962.- 11 " 1963.- 6 " 1964.- 12 " 1965.- 9 "

Kroz navedenih 25 godina u Stranjanima je roĎeno i kršteno 219 djece. Godišnje bi to u prosjeku bilo skoro 8,8. Najmanje je djece roĎeno 1955. (2), a zatim 1954. (5), te 1945., 1951., 1953. i 1963. (po 6). Najviše je djece roĎeno 1944., 1961. i 1964. (po 12), zatim 1941. i 1043. (po 13) i 1942. (14).

PrireĎuje: Velimir Blažević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH

NAŠ ZAVIČAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI - NEKAD I SAD
Broj 10. Svibanj 2002.

BISKUP KOMARICA U POHODU STRANJANIMA I MATOŠEVCIMA Biskup banjaluĉki, mons. Franjo Komarica, ima svoje redovne sluţbene obveze, a uz njih mnogo drugih poslova. Naroĉito je okupiran mnogobrojnim susretima s diplomatima i predstavnicima meĊunarodne zajednice, te razliĉitim humanitarnim djelatnicima i delegacijama, kao i novinarima i reporterima iz medija priopćavanja, zatim ĉestim putovanjima i posjetima biskupijama po Europi i Americi. A sve te napore prihvaća radi skretanja pozornosti domaćoj i svjetskoj javnosti na razliĉite i mnoge poteškoće u Republici Srpskoj, osobito Hrvata i katolika, i radi traţenja podrške i materijalne pomoći za gradnju i obnovu kuća izbjeglicama i prognanicima koji se odluĉuju na povratak u svoja ranija prebivališta i zaviĉaje, i radi prošenja pomoći za izgradnju i obnavljanje porušenih crkava i samostana u banjaluĉkoj biskupiji. To su razlozi zbog kojih dosad nije mogao pohoditi Stranjane i Matoševce, koji izgradnjom i obnovom više kuća i useljavanjem u njih povratnika iz Hrvatske, pokazuju vidljive znake ponovnog oţivljavanja. Na dan sv. Jurja, 23. oţujka 2002., biskup Komarica je, u pratnji fra Velimira Blaţevića, u popodnevnim satima pohodio Stranjane i Matoševce. Tako je ispunio svoje ranije dano obećanje. Pred teško oštećenom i devastiranom kapelom sv. Franje u Stranjanima, biskupa su doĉekali i pozdravili Luca Bogdanović, Kata Budić, Zorka Ganić, Jela Šlat, Marica i Mile Debeljak, Slavko Blaţević, Tomo Majdandţić i Mirko Pranjić.

Nakon pozdrava sa svima, svakako oĉekujući najprije razgovor o obnovi kapele, upitao je nazoĉne kako su, i treba li im što. Nisu ga, meĊutim, odmah molili za neku pomoć sebi, ili za obnovu kapele, nego su rekli: Biskupe, željeli bismo da ovdje redovito imamo svetu misu! Biskup je bio ugodno i radosno iznenaĊen zbog takvog njihova vjerniĉkog odgovora! Pogledao

2 je zatim kapelu iznutra i izvana, i razgovor se poveo o tome što će sve trebati obnavljati; da li mogu što uĉiniti i doprinijeti Stranjanĉani i Matoševljani koji su se vratili na svoja ognjišta, kao i drugi koji se još nalaze i ţive u Hrvatskoj ili negdje drugdje; te koliko moţe u svemu pomoći biskup. Biskup je preporuĉio da se odmah ogradi prostor oko kapele, preboji montaţna metalna konstrukcija zvonika i postavi zvono koje se nalazi u Biskupiji, u Banja Luci, ili u ţupnom uredu u Barlovcima, a takoĊer da se izvrše neki nuţni radovi na krovu, da se kapela zaštiti od daljnjeg propadanja. To bi trebalo uraditi već do "blagoslova polja" u Stranjanima, do 12. svibnja. A glavnina posla na sanaciji dijela temelja i zida, cijelog krova, zatim postavljanja prozora i vrata, te unutarnjeg ţbukanja i kreĉenja, slijedila bi nakon toga, ĉim se osiguraju potrebna sredstva. Biskup će novĉano pomoći radove koje treba odmah izvršiti, a obećao je svoju pomoć i za radove koji će kasnije slijediti. Razgovaralo se još o potrebama povratnika, kao i onih koji nisu bili prognani iz svojih kuća, i ostali su u Stranjanima. Zatim je biskup otišao u Matoševce, na kavu kod Mile i Marice Debeljak. Tu je, nepredviĊeno, zatekao jednog vojnog duţnosnika SFOR-a, koji je došao da izvidi problem povrata imovine nekih Matoševljana, i provjeri istinitost navoda kako u više kuća u Matoševcima neke izbjeglice iz Glamoĉa drţe svoje ovce.

Biskup Komarica je iskoristio tu priliku i zamolio SFOR-ovog duţnosnik da prenese svojim nadreĊenim i mjerodavnima iz meĊunarodne zajednice njegovu ţelju i oĉekivanja da se Hrvatima i katolicima, povratnicima na ove prostore, pruţi snaţnija pomoć. DOGAĐAJI KOJI, UZA SVE, IPAK OHRABRUJU Poĉetkom mjeseca travnja izašao je iz kuće Ruţe-Zore Blaţević (Pajine), i odselio u svoj kraj - Blagaj kod Kupresa, Marinko i Stoja Bosnić. Ono što iz kuće nije bilo rasprodano ili odneseno ranije, sada je pokupljeno, i kuća je ostala posve prazna i zapuštena. Isti je sluĉaj i slika takoĊer s gospodarskim zgradama. Pranjić Mirko, Perin, je oko 20. travnja došao da preuzme svoju kuću. Iako je rješenje o povratu imovine dobio u srpnju prošle godine, a ĉovjek koji stanuje u kući izjavio da će je napustiti, to se još nije dogodilo. Mirko je obišao neka nadleštva Republike Srpske i predstavništva meĊunarodne zajednice, te zatraţio njihovu intervenciju u rješavanju problema,

3 što mu je i obećano. On se nada uskoro sa ţenom useliti u svoju kuću, a dotle će, kako je odluĉio, boraviti u ambaru. Mirko Blaţević, Markov, već je prije došao iz Baške Vode, gdje je bio u kući svoga sina. Neko vrijeme je u svojoj obnovljenoj kući u Stranjanima boravio sam, a potom je ponovno otišao u Bašku Vodu, odakle se vratio oko 20. travnja. Ovaj put sin Marko je s Mirkom dovezao i njegovu bolesnu ţenu, Ljubu. Njih dvoje se tako definitivno vratilo i smjestilo u vlastitu kuću, da u njoj trpe svoje bolesti i provode staraĉke dane.
BRAČNI PAROVI U STRANJANIMA OD 1966. DO 1995. GODINE Ovdje su navedeni braĉni parovi koji su se vjenĉali u periodu od 1966. pa do 1995, a nisu posve odselili iz Stranjana i naselili se za stalno negdje drugdje. Podaci o broju djece braĉnih parova privremeno odsutnih iz Stranjana nisu posve pouzdani i kompletni, budući da su neka djeca roĊena u mjestima privremenog boravka njihovih roditelja, i o tome nisu uvijek dostavljani podaci u ţupu Barlovce. Bračni par 1. Barišić Mato i Kata r. Vuk (doselili iz Zasavica - ţupa Dobretići) 2. Barišić Ţarko (Mate i Kate r. Vuk) i Marija r. Subotić 3. Blaţević Anto (Franje i Ivke r. Pranjić) i Ruţica r. Bajlović 4. Blaţević Drago (Jakova i Ane r. Pranjić) i Slavica r. Raĉić 5. Blaţević Ferdo (Vlade i Mare r. Ivanković) i Angelina r. Mihalĉuk 6. Blaţević Franjo (Mirka i Ljube r. Šalić) i Jelena r. Bogdanović 7. Blaţević Franjo (Marka i Ljubice r. Marušić) i Katica r. Blaţević 8. Blaţević Franjo (Stipe i Janje r. Šalić) i Marinka r. Kurtović 9. Blaţević Ivo (Franje i Ivke r. Pranjić) i Ljuba r. Gagula 10. Blaţević Ivo (Jose i Janje r. Bijelić) i Marija r. Matošević 11. Blaţević Josip (Vlade i Mare r. Ivanković) i Jela r. Briševac 12. Blaţević Marko (Mirka i Ane r. Majdandţić) i Jela r. Vulić 13. Blaţević Marko (Vlade i Mare r. Ivanković) i Mara r. Italo 14. Blaţević Mato (Nike i Jele r. Debeljak) i Angela r. Josipović 15. Blaţević Mato (Jose i Janje r. Bijelić) i Ruţa r. Majdandţić 16. Blaţević Mile (Boţe i Ane r. Batković) i Jelica r. Lipovac 17. Blaţević Slavenko (Paje i Ruţe-Zore r. Pranjić) I Katarina r. Lukić-Kovaĉić 18. Blaţević Stjepan (Slavka i Mande r. Dţolić-Ĉivĉić) i Vera r. Kaurin 19. Blaţević Vlado (Jose i Kate r. Ţiţak) i AnĊa r. Pranjić 20. Bogdanović Anto (Jure i Jele r. Majdandţić) i Ruţa r. Majdandţić 21. Bogdanović Mato (Ive i Ruţe r. Debeljak) i Vida r. Majdandţić Bračni par 22. Bogdanović Mile (Ante i Mande r. Blaţević) i Manda r. Ljevar 23. Ćosić Ivo (Jose i Milke r. Batković) i Kata r. Deronja 24. Ćosić Mato (Jose i Milke r. Batković) i Jela r. Bijelić 25. Ćosić Tomislav (Peje i Jozefine r. Blaţević) i Dragica r. Milenković 26. Durbić Filip (Luke i Ljubice r. Josipović) i Mira r. Šalić 27. Kaurin Anto (Peje i Mare r. Marušić) i Kata r. Slipĉević 28. Kaurin Ivo (Peje i Mare r. Marušić) i Tonka r. Nikifor 29. Kaurin Juro (Peje i Mare r. Marušić) i Danica r. Vuĉić 30. Kaurin Toma (Peje i Mare r. Marušić) i Vera r. Šalić 31. Ljevar Anto (Slavka i Mare r. Batković) i Ana r. Bogdanović 32. Ljevar Ilija (Vida i Ane r. Bogdanović) i Jozefina r. Majdandţić 33. Ljevar Marko (Peje i Jeke r. Debeljak) i AnĊa r. Tubić 34. Ljevar Marko (Pere i Mare r. Šalić) i Jelica r. Pranjić 35. Ljevar Vinko (Stjepana i Jele r. Bogdanović) i Terezija r. Idţan 36. Majdandţić Franjo (Ante i Ljube r. Debeljak) i Josipa r. Pranjić 37. Majdandţić Ivica (Tome i Ljube r. Bogdanović) i Ljilja r. Matošević Djeca 4 2 2 2 2 2 2 1 2 3 1 2 2 3 2 2 4 4 6 Djeca 3 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 1 3 2 2

4
38. Majdandţić Ivo (Tome i Ljube r. Bogdanović) i Ljilja r. Malešević 39. Majdandţić Juro (Tome i Ljube r. Bogdanović) i Nada r. Josipović 40. Majdandţić Pero (Tome i Ljube r. Bogdanović) i Draţenka r. Bojić 41. Marić Franjo ( Ive i Mare r. Jurić) i Zorka r. Šalić 42. Pranjić Darko (Mirka i Ane r. Pranjić) i Nada r. Malinić 43. Pranjić Drago (Ilije i Ane r. Kaurin) i Dragica r. Ţiţak 44. Pranjić Drago (Mate i Zorke r. Vulić) i Ruţa r. Vulić 45. Pranjić Goran (Tome i Marice r. Majdandţić) i Marina r. Marić 46. Pranjić Ivica (Mirka i Ane r. Pranjić) i Viktorija r. Pranjić 47. Pranjić Josip (Ive i Jozefine-Finke r. Vulić) i Ana r. Vulić 48. Pranjić Josip () i Ljubica r. Majdandţić 49. Pranjić Juro (Ilije i Ane r. Kaurin) - Dubravka-Katica r. Radić 50. Pranjić Marko (Ante i Marije r. Kaurin) i Ana r. Pranjić 51. Pranjić Marko (Mate i Zorke r. Vulić) i Slavica r. Brkić 52. Pranjić Pavao (Franje-Paje i Jele r. Batković) i Ana r. Marić 53. Pranjić Petar (Mijata i Anice r. Stojanac) i Dragica r. Gabrić 54. Pranjić Stjepan (Stipe i Marije r. Brkić) i Ankica r. Ćosić 55. Pranjić Zoran (Ive i Jozefine-Finke r. Vulić) i Vera r. Vulić 56. Pranjić Zoran (Franje i Finke r. Koĉić-Tomić) i Zlata r. Filipović 57. Šalić Alojzije (Vida i Jele r. Vulić) i Mira r. Grgić 58. Šalić Ivo (Vida i Jele r. Vulić) i Angela r. Majdandţić 59. Šalić Mirko (Franje i Jele r. Pranjić) i Antonija r. Blaţević 60. Tubić Drago (Mile i Mare r. Brkić) i Štefica r. Jurić 61. Tubić Juro (Mile i Mare r. Brkić) i Joţefa r. Štemberger

3 2 5 3 4 4 1 2 2 1 2 3 3 2 2 2 3 3 4 3 2 6

Na 63 braĉna par roĊeno je ukupno 142 djece. U 2 para nije roĊeno nijedno dijete, a po jedno dijete je roĊeno u 4 braĉna para. Od dvoje do ĉetvero djece roĊeno je u 49 braĉnih parova, a jedan braĉni par je imao petero, a dva šestero djece. Prosjeĉno na braĉni par dolazi po 2,5 djece. DJECA ROĐENA U STRANJANIMA, PO GODINAMA, OD 1966. DO 1995. U razdoblju od 30 godina roĊeno je i kršteno u Barlovcima ukupno 116 djece. Godišnje bi to bilo ĉetvero djece u prosjeku. Po pojedinim godinama stanje izgleda ovako: God. 1966. - 9 djece God. 1976. - 5 djece God. 1986. - 1 djece 1967. - 6 " 1977. - 2 " 1987. - 2 " 1968. - 8 " 1978. - 4 " 1988. - 6 " 1969. - 7 " 1979. - 5 " 1989. - 1 " 1970. - 4 " 1980. - 6 " 1990. - 2 " 1971. - 8 " 1981. - 1 " 1991. - 2 " 1972. - 8 " 1982. - 3 " 1992. - 2 " 1973. - 2 " 1983. - 5 " 1993. - 1 " 1974. - 7 " 1984. - 0 " 1994. - 1 " 1975. - 5 " 1985. - 0 " 1995. - 1 " Najviše je djece roĊeno 1966. - njih devetero, a po osmero 1968., 1971. i 1972. U godinama 1984. i 1985. nije roĊeno nijedno dijete, a po jedno je roĊeno 1981., 1986., 1989., 1993., 1994. i 1995. U razdoblju od 1966. do 1975. roĊeno je ukupno 66 djece; od 1976. do 1985. roĊeno je 31 dijete, a od 1986. do 1995. njih samo 19.

PrireĊuje: Velimir Blažević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH

NAŠ ZAVIĈAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI - NEKAD I SAD
Broj 11. Svibanj /2/ 2002.

SVETA MISA I "BLAGOSLOV POLJA" U STRANJANIMA Prije skoro 7 godina, početkom mjeseca kolovoza 1995., u Stranjanima, u kapeli sv. Franje Asiškoga, slavljena je posljednji put sveta misa. Evo, poslije toliko vremena, na 12. svibnja 2002. je ispred devastirane kapele obavljen proljetni "blagoslov polja", a zatim se ponovno slavila i sveta misa.

Po lijepom sunčanom vremenom, uobičajene molitve u ophodu ispred kapele i svetu misu slavio je barlovački župnik, fra Mijo Rajič.

Okupilo se više od 150 osoba, a uz "domaće" vjernike iz Stranjana, Matoševaca, Ojdanića i Orlovca, nazočan je bio i veći broj Stranjančana i Matoševljana iz Hrvatske: Zagreba i okolice, Sunje, Čepina, Ivanić Grada, Novske i Okučana. Došlo je i nekoliko pravoslavaca iz Gradine. Na

2 toj svečanosti su bili i fra Franjo-Mile Josipović i fra Velimir Blažević, iz samostana Petrićevac. Bilo je i onih kojima je to bio prvi dolazak nakon deset i više godina.

Prije i poslije svete mise "domaćini" su mogli upisati i dati prilog za blagoslov, a davani su i doprinosi za obnovu kapele. Neki su iskoristili svoj dolazak u rodni kraj i da odu na "Gradinu" i na "Batkovića groblje", da se pomole na grobovima svoje rodbine i preĎa. Kao što je već običaj, poslije svet mise i ugodnih razgovora s prijateljima i znancima, išlo se na "svraćanje". Najviše ih je bilo kod Mile i Marice Debeljak, a takoĎer kod Marice Milaković, Jele Šlat, Slavka Ljevara, Slavka Blaževića, Mirka Pranjića. RADOVI OKO KAPELE U STRANJANIMA Kao što je bilo i predviĎeno - da su uradi prije "blagoslova polja" - neki poslovi kod kapele u Stranjanima su već obavljeni. Tako je očišćen od korozije, a zatim obojen crnom lak-bojom montažni metalni zvonik. To su 30 travnja i 1. svibnja 2002. uradili Mile Debeljak i Marinko Milaković.

TakoĎer je 3. svibnja 2002. godine ograĎen prostor oko kapele. Na postojeće betonske stupove postavljena je žičana mreža. U tom poslu su sudjelovali: Slavko Ljevar, Slavko Blažević, Tomo Majdandžić, Mile Debeljak, Mato Topić (iz Orlovca) i Miro Stojčević (takoĎer iz Orlovca).

3 "Pomogle" su kavom Marica Debeljak i Marica Milaković, a "podršku" akciji dao je svojom posjetom i bivši barlovački župnik, fra Juro Šalić.

O obnovi kapele se ozbiljno razmišlja. Inžinjeri su izlazili na teren da pogledaju u kakvom je ona stanju i što bi sve trebalo na njoj uraditi. Ustanovljeno je da su oštećenja mnogo teža nego što se zaključivalo prema onome što se moglo vidjeti. Uz učvršćivanje temelja i uz izmjenu dijela zida, morat će se mijenjati i cijeli krov. Sada je jasno i da će troškovi biti znatno veći od onih s kojim se ranije računalo. TEŠKO POVJEROVATI I SHVATITI, A DOGAĐA SE Biskup Komarica je nedavno dao intervju za sarajevske dnevne novine "OsloboĎenje". Govoreći o poteškoćama na koje povratnici nailaze kada žele ući u posjed svoje imovine, biskup je spomenuo i slučaj iz Matoševaca. Donosimo dio njegova odgovora novinarki Nagorki Idrizović: "A ima još i drugih vidova očite opstrukcije. Što reći za ovaj slučaj: u selu Matoševci na periferiji Banje Luke, izbjeglica iz Glamoča M.D. drži ovce i stoku u kućama prognanih Hrvata D.M., D.J., M.Lj., D.A. i D.M., koji se iz Hrvatske odavno žele vratiti, ali nemaju pristupa svojim kućama. Novi gazda M.D. kaže da će osloboditi kuće od stoke i ovaca kad dobije od Ministarstva nalog za deložaciju ovaca. U Ministarstvu je odgovoreno da dotični M.D. 'ima pravo na poslovni prostor'?! Tako sa izričitim odobrenjem Ministarstva RS domicilni banjalučki Hrvati moraju svoje kuće staviti na raspolaganje kao 'poslovni prostor' ovcama čovjeka koji se treba vratiti u svoj Glamoč. Dok god se ovakve i slične prakse budu provodile od strane lokalnih vlasti, a sa znanjem i prećutnim odobrenjem predstavnika meĎunarodne zajednice, neće biti pravne države ni u Banjoj Luci ni u RS, ni u BiH!" (Intervju je objavljen u dodatku "Oslobođenja", 27. IV. 2002. - Pogled, str. 4-5.) Biskup nije iznio puna imena i prezimena vlasnika u čijim se kućama drže ovce i stoka, niti čije su to ovce i stoka, nego je naveo samo njihove inicijale. U tuĎim kućama svoje ovce i stoku drže Milišić Dušan i Đoko, a kuće u kojima se drži stoka i ovce pripadaju Debeljak Mati (Petrovom), Debeljak Josipu, Majdandžić Ljubanu, Debeljak Anti i Debeljak Mati (Perinom). Biskup Komarica nije spomenuo, ali se ista stvar dogaĎa i s nekim drugim kućama u Matoševcima (u Batkovićima), a dogaĎala se doskora i u Stranjanima.

4 ZAINTERESIRANIH ZA POVRATAK I OBNOVU KUĆA IMA JOŠ U svoja rodna mjesta i svojim kućama rado bi se vratili još neki Stranjančani i Matoševljani. A budući da su njihove kuće teže oštećene ili porušene, prijavili su se i podnijeli molbe da im se izgrade nove kuće ili da se obnove teško oštećene, ili da im se pomogne graĎevinskim materijalom. Svakako da će se Caritas banjalučke biskupije i dalje zalagati i tražiti meĎunarodne organizacije, i obraćati se odgovarajućim institucijama Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, koje bi financirale i na druge načine pomagale programe obnove i izgradnje. A evo i popisa onih koji bi željeli da im se sagrade ili obnove kuće: a) Stranjani 1. Batković (Ljubomira) Ivo 2. Blažević (Vlade) Ferdo 3. Blažević (Mirka) Marko 4. Blažević (Jose) Mato 5. Bogdanović (Ante) Mile 6. Bijelić (Nike) Anto 7. Kaurin (Peje) Ivo 8. Ljevar (Nike) Ane 9. Ljevar (Franje) Terezija 10. Pranjić (Pere) Mirko b) Matoševci 1. Batković (Jose) Anto 2. Batković (Milka) Joso 3. Blažević (Jose) Mirko 4. Debeljak (Pere) Josip 5. Debeljak (Petra) Mato 6. Debeljak (Pere) Mato 7. Majdandžić (Tome) Ivo - 2 osobe - 2 osobe - 1 osoba - 3 osobe - 2 osobe - 2 osobe - 4 osobe - 1 osoba - 1 osoba - 2 osobe

- 5 osoba - 1 osoba - 1 osoba - 2 osobe - 2 osobe - 5 osoba - 3 osobe

Ing. arhit. Zoran Simurdić, zaposlenik Caritasa, 11. svibnja 2002. je obišao i pregledao većinu kuća ili lokacija za kuće onih koji su se do toga dana javili i zatražili pomoć u obnovi ili izgradnji. To je bilo potrebno da bi se mogli pripremiti potrebni elaborati koji će se staviti na uvid organizaciji ili donatoru koji se pokaže voljnim da preuzme obnovu, odnosno izgradnju kuća koje Caritas predloži. A u obzir za pomoć mogu doći samo oni koji budu spremni prihvatiti uvjete koje dotična organizacija ili donator postavi.

PrireĎuje: Velimir Blažević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH

NAŠ ZAVIĈAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI - NEKAD I SAD
Broj 12. Lipanj 2002.

DAROVATELJI PRILOGA ZA OBNOVU KAPELE Apel za pomoć u obnavljanju kapele u Stranjanima nailazi na odaziv darovatelja. Prilikom "blagoslova polja" u Stranjanima, 12. svibnja 2002., prve priloge ţupniku fra Miji su dali: Mile (Ante) Bogdanović Franjo (Jure) Debeljak Ana (Nike) Ljevar Dragica (Pere) Ljevar Ilija (Vida) Ljevar Terezija (Franje) Ljevar Anto (Matija) Pranjić Ukupno je prikupljeno 1.000 Kuna i 30 Eura TakoĊer su do konca svibnja iz Njemaĉke i iz Švicarske svoje priloge poslali fra Velimiru Blaţeviću, a on ih je uruĉio ţupniku: Ivica (Paje) Blaţević Slavenko (Paje) Blaţević Ivo (Jose) Ćosić Mato (Jose) Ćosić Rudo (Jose) Ćosić Jozefina Ćosić r. Blaţević Dragan (Marka) Mijatović i Janja Danijel i Ivanka Petriĉević Stjepan-Braco (Stipe) Pranjić i Ankica Sanda i Stipo (Stjepana) Pranjić Ukupan iznos njihovih priloga je 785 Eura. Ţupnik fra Mijo zahvaljuje svim darovateljima! Nada se da će se i drugi, prema svojim mogućnostima, ukljuĉiti u akciju pomoći, da bi se moglo što prije zapoĉeti s radovima. To je potrebno, da bi se povratnicima omogućilo da u obnovljenoj kapeli nedjeljom redovito imadnu svetu misu. Imena svih darovatelja i nadalje ćemo objavljivati u Našem zavičaju, a ţupnik kod sebe biljeţi i koliko je tko doprinio za obnovu. DEFINITIVAN POVRATAK Prognaniĉki ţivot Mile i Marice Debeljak, koji su od 1995. ţivjeli u Blinjskom Kutu, kod Sunje, definitivno je okonĉan 23. svibnja 2002. Naime, oni su toga dana, uz pomoć MeĊunarodne organizacije za migracije (IOM) u Hrvatskoj, prevezli, zapravo povratili u svoju kuću u Matoševce stvari koje su 1995., uz visoku cijenu, otpremili u Hrvatsku. Kod istovara i unošenja stvari u kuću pomagali su im Slavko Ljevar, Mirko Pranjić, Miro Stojĉević i Marinko Milaković, te Dragan

2 Mijatović sa suprugom Janjom, Mariĉinom sestrom, koji su nekoliko dana proboravili kod Mile i Marice kao njihovi gosti.

CARITASOVA POMOĆ POVRATNICIMA SE NASTAVLJA Kao što je već poznato, zauzimanjem Caritasa banjaluĉke biskupije, u Stranjanima je izgraĊeno više kuća. Osim te pomoći, Caritas pomaţe povratnicima u Stranjanima i Matoševcima i na druge naĉine. U br. 9. Našeg zavičaja smo izvijestili da su im iznajmljeni traktor i neki prikljuĉni strojevi. Svi koji su zatraţili, dobili su i nešto potrebnog namještaja (krevete, ormare, stolove i stolice, šparete na tvrdo gorivo), zatim sjemenskog luka i krumpira i umjetnog gnojiva. TakoĊer su im u Caritasovoj ambulanti otvoreni zdravstveni kartoni, a bolesnoj Ljubi Pranjić, Mirkovoj, odobrena je patronaţna sluţba i povremeno je obilazi medicinsko osoblje.

SRPSKE IZBJEGLICE NE/ODLAZE Izbjeglica koji ţivi u kući Stjepana-Brace Pranjića prošlog je ljeta obećao da će iz njegove kuće iseliti. To se, prema dogovoru s Bracom, trebalo dogoditi do Uskrsa, ove godine. MeĊutim, boravak toga izbjeglice u Bracinoj kući, uz Bracin pristanak, neko je vrijeme produţen, da bi on sada posve odbio da napusti zaposjednutu kuću, dok ne bude donesena odluka o povratu imovine njezinom vlasniku. Pisali smo u br. 10. Našeg zavičaja da je dobio rješenje o povratu svoje imovine, i da na ulazak u svoju kuću ĉeka i Mirko Pranjić, Perin. Ni on još ne moţe u svoju kuću, jer izbjeglice neće da iz nje izaĊu. Ĉeka se na odluku o deloţaciji Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica RS. U Matoševcima su dosad jedino izašle izbjeglice iz kuće pok. Jure Majdandţića, Matinog, i odselile u svoj kupreški kraj. KAKO POVRATNICI U STRANJANIMA I MATOŠEVCIMA ŢIVE I ŠTA RADE Pisali smo u br. 5. Našeg zavičaja da za neke Stranjanĉane i Matoševljane nije daleko dan okonĉanja prognaniĉkog ţivota i povratka u Stranjane i Matoševce. To se, konaĉno, i dogodilo. Kao što je već poznato, Jela Šlat, r. Pranjić, se vratila u Stranjane prije više od 2 godine. Tijekom ovog proljeća dolazili su najprije povremeno, a potom i za stalno: Luce Bogdanović, Slavko Ljevar, Slavko Blaţević, Mirko Blaţević i Zorka Ganić, a u Matoševce Mile i Marica Debeljak. Od nedavno s Mirkom Blaţević je i njegova bolesna supruga Ljuba. Oĉekuje se da će se i Slavku Ljevaru i Slavku Blaţeviću prikljuĉiti njihove supruge, Mara i Manda, koje su još u Hrvatskoj, i dolaze samo povremeno. Trebalo bi da u svoje novosagraĊene kuće dosele Tomo Majdandţić, koji zasad dolazi povremeno, i Vid Šalić, te njihove supruge Ljuba i Jela. Isto tako bi se mogla vratiti i Ruţa-Zora Blaţević, budući da je njezina kuća sada posve slobodna. Mirko Pranjić, Perin, još ne moţe u svoju kuću, jer je zauzeta, ali je on skoro stalno u Stranjanima, i bori se da svoju kuću oslobodi. Osim Mile i Marice Debeljak, drugi nitko od povratnika još nije iz Hrvatske prevezao svojih stvari, ako tamo nešto ima. Razumljivo je, stoga, da se drugi povratnici istom poĉinju kućiti. Mnogo toga im nedostaje, a što trenutno imaju, to su većinom, kako je već pisalo na stranicama Našeg zavičaja, pa i u ovom broju, dobili od Caritasa. Ponešto svojih stvari smo pronašli kod komšija, a i podalje od naših kuća, ali još nisu vraćene. Jedino je Slavko Ljevar preuzeo neke svoje strojeve, koji su bili na ĉuvanju kod Srbina Zdravka Savića, u Bistrici (vrh Motika). Svim povratnicima bi sada bilo najpotrebnije da imaju štogod od stoĉnog fonda, npr. kravu i koju ovcu, svinju i kokoš. Neki su se Caritasu prijavili za tu pomoć, ali je još nisu dobili. Ipak, većina nije ni traţila, budući da nemaju nikakvih staja u kojima bi mogli stoku drţati. Oni koji imaju kakvu

3 mirovinu, mogu si ponešto i kupiti, osobito hrane, a većina se snalazi kako zna, ili ţivi bez onoga bez ĉega se moţe biti. Nama povratnicima je svakako potrebna, barem kroz neko vrijeme, tuĊa pomoć. Ali se moţe istaknuti i da se mi meĊusobno, na razliĉite naĉine, jako pomaţemo. Svakako da treba spomenuti kako povratnice: Marica Debeljak, Luca Bogdanović, Jela Šlat i Zorka Ganić, a i Marica Milaković i Kata Budić, ĉesto obiĊu i pomognu bolesnoj Ljubi Blaţević, Mirkovoj. Uz obiĉne poslove i usluge koje moţe svatko svakome uĉiniti, i ĉini, naroĉito nam dobro doĊe pomoć "majstora". U tome je na prvom mjestu Slavko Ljevar, koji zna puno stvari napraviti, i svima je na usluzi, a vrlo rado priskoĉi u pomoć i Stipo Grozdin. Ne moţemo reći da nam nije teško, ali mi svi smo ipak sretni što smo u svome i na svome. I uz oskudijevanje u mnogim stvarima, nas zadovoljnim ĉini već i to što moţemo promatrati ljepotu rodnog kraja - našeg zaviĉaja! Marica Debeljak
BRAĈNI PAROVI U MATOŠEVCIMA OD 1879. DO 1920., I BROJ DJECE U Našem zavičaju, br. 6 i br. 7, nalaze se popisi braĉnih parova iz Matoševaca za period od 1762. do 1875. U ovom, i u par sljedećih brojeva donosim popis za razdoblje od 1879. do 1995. Za trogodišnje vrijeme od 1876. do 1878., kad su Matoševci pripadali ţupi Petrićevac, nema podataka, budući da su matiĉne knjige te ţupe uništene 1995. u zapaljenom samostanu. Braĉni par 1. Batković Boţo i Janja r. Kaurinović 2. Batković Filip i Manda r. Kurtović 3. Batković Filip i Mandalina r.Bartolović 4. Batković Filip i Marija r. Lipovac 5. Batković Ivo i AnĊa r. Majdandţić 6. Batković Ivo i Kata r. Bijelić 7. Batković Ivo i Manda r. Marić 8. Batković Ivo i Manda r. Marušić 1 9. Batković Ivo i Vida r. Šalić 11. Batković Joso i Ana r. Debeljak-Ruţić 12. Batković Joso i Jela r. Josipović 13. Batković Joso i Kata r. Grgić 14. Batković Joso i Lucija r. Klasan 15. Batković Juro i Ivka r. Matošević 16. Batković Luka i Jela r. Brkić 17. Batković Marko i Lucija r. Milić 18. Batković Marko i Marija r. Tubić 19. Batković Marko i Marija r. Josipović 20. Batković Marko i Manda r. Lipovac 21. Batković Mato i AnĊa r. Marić 22. Batković Mato i Manda r. Batković 23. Batković Mile i Ivka r. Josipović 24. Batković Mile i Marija r. Marić 25. Batković Nikola i AnĊa r. Lagundţić 26. Batković Nikola i Janja r. Domić 27. Batković Nikola i Janja r. Tubić 28. Batković Nikola i Jeka r.Debeljak-Ruţić 29. Batković Petar (Pejo) i AnĊa r. Pranjić 30. Batković Petar i Manda r. Bijelić 31. Batković Petar i Ruţa r. Milić 32. Batković Stipo i Ruţa r. Mišić 34. Batković Stjepo i Jela r. Marušić 35. Batković Toma i Janja r. Majdandţić 36. Batković Toma i Ruţa r. Kneţević 37. Batković Toma i Ruţa r. Komarica Djeca 3 7 1 2 7 4 1 8 1 3 2 7 6 10 4 2 3 8 5 2 3 12 4 4 9 9 9 6 4 3 7 1 6 4 Braĉni par 38. Batković Toma i Vida r. Marušić 39. Batković Toma i Vida r. Mišić-Kozić 40. Batković Vid i Ruţa r. Brkić 41. Blaţević Ilija i Ruţa r. Kozić-Adţam 42. Blaţević Juro i Mara r. Majdandţić 43. Blaţević Luka i Agata r. Debeljak 44. Blaţević Marijan i AnĊa r. Marić 45. Blaţević Pavo i Manda r. Tubić 46. Blaţević Toma i Marija r. Batković 47. Bogdanović Andrija i Ana r. Kurtović 48. Bogdanović Ilija i Manda r. Jurić 49. Debeljak/ović Andrija i Ruţa r.Blaţević 50. Debeljak-Ruţić Andrija i Ruţa r. Marić 51. Debeljak Anto i Ivka r. Majdandţić 52. Debeljak Ivo i AnĊa r. Idţan 53. Debeljaković Ivo i Marija r. Kozić 54. Debeljak Ivo i Kata r. Batković 55. Debeljak-Ruţić Ilija i Kata r. Blaţević 56. Debeljak Ilija i Kata r. Relja/ić 57. Debeljak Josip i Ana r. Kozić-Adţam 58. Debeljak Josip i Anica r. Pobrić 59. Debeljaković-Ruţić Joso i Ana r. Debeljak 60. Debeljak Luka i Kata r. Rimac 61. Debeljak Luka i Kata r. Šalić 62. Debeljaković Luka i Kaja r. Debeljaković 63. Debeljak/ović Marko i Ana r. Blaţević 64. Debeljaković Marko i Staţija r. Marić 65. Debeljak Matija i Anica r. Blaţević 66. Debeljak/ović Matija i Marija r. Blaţević 67. Debeljak Matija i Marija r. Marušić 68. Debeljak Mijat i Vida r. Blaţević 69. Debeljak Mijat i Vida r. Marić 70. Debeljaković Nikola i Marija r.Kuljanĉić 71. Debeljak/ović Nikola i Vida r. Matoš 72. Debeljak Pavao i Vida r. Batković Djeca 3 11 12 5 7 1 2 1 1 1 1 9 1 2 1 8 10 2 2 8 2 1 4 1 1 11 9 1 9 1 8 1 1 5 5

4
Braĉni par 73. Debeljak Petar i Kata r. Blaţević 74. Debeljak Petar i Marija r. Komljenović 75. Debeljak Stipo i AnĊa r. Kleĉina 76. Debeljak Toma i Manda r. Ĉivĉić 77. Debeljak Toma i Marija r. Batković 78. Debeljak Toma i Marija r. Marušić 79. Debeljak Vid i Marija r. Dedić 80. Ljevar Juro i Ivka r. Bogdanović 81. Ljevar Mile i AnĊa r. Pezić 82. Majdandţić Anto i Ruţa r. Bogdanović 83. Majdandţić Ivo i AnĊa r. Jurić 84. Majdandţić Ivo i Kata r. Debeljak 85. Majdandţić Ivo i Lucija r. Kozić 86. Majdandţić Ivo i Manda r. Ćosić 87. Majdandţić Ivo i Marija r. Brkić 88. Majdandţić Jerko i Kata r. Marić 89. Majdandţić Jerko i Kata r. Marušić 90. Majdandţić Lovro i Jela (Cele) r. Brkić 91. Majdandţić Marko i AnĊa r. Kozić 92. Majdandţić Marko i Marija r. Grgić Djeca 5 4 9 2 4 2 11 1 7 9 6 3 1 6 5 1 10 6 4 Braĉni par Djeca 93. Majdandţić Marko /1.br./ i Ruţa r..Majdandţić 2 94. Majdandţić Matija i Ana r. Batković 2 95. Majdandţić Mato i AnĊa r. Lovrić 1 96. Majdandţić Mato i AnĊa r. Marušić 1 97. Majdandţić Mato i Anica r. Kukić 7 98. Majdandţić Mato i Janja r. Durbić 3 99.Majdandţić Mato i Janja r. Marušić 6 100. Majdandţić Mato i Lucija r.Kozić-Adţam 5 101. Majdandţić Mato i Lucija r. Vulić 11 102. Majdandţić Mato i Ruţa r. Debeljak 5 103. Majdandţić Mile i Marija r. Majdandţić 7 104. Majdandţić Nikola i AnĊa r. Martinović 5 105. Majdandţić Petar i AnĊa r. Šalić 1 106. Majdandţić Stipo i Janja r.Blaţević-Adţić 13 107. Majdandţić Toma i Marija r. Kozić 1 108. Marušić Pero i AnĊa r. Šalić 1 109. Matoš Petar i AnĊa r. Šalić 5 110. Matošević Petar i Marija r. Markanović 1 111. Pranić Ivo i Mara r. Matoš 1 112. Pranjić Ivo (1. b) i Kata r. Batković 4

U Matoševcima je u 113 obitelji s gornjeg popisa roĊeno i kršteno 505 djece. Na jedan braĉni par dolazi prosjeĉno više od 4 djece (4,4). Bez djece su bila samo 2 braĉna para. Po jedno dijete je roĊeno u 29 obitelji. Od 2 do 4 djece imala su 33 braĉna para. A od 5 do 9 djece roĊeno je u 39 obitelji. Deset braĉnih parova imalo je 10 i više djece. Najviše je djece roĊeno, po 13ero, u 2 obitelji. BROJ DJECE ROĐENE I KRŠTENE, PO GODINAMA, OD 1879. DO 1920. Ukupno je kroz 42 godine, u vremenu od 1879. do 1920., roĊeno 383 djece; to je u prosjeku po 9-ero djece godišnje. Po pojedinim godinama stanje je bilo sljedeće: God. 1879. - 5 djece 1880. - 8 " 1881. - 12 " 1882. - 6 " 1883. - 9 " 1884. - 6 " 1885. - 12 " 1886. - 9 " 1887. - 8 " 1888. - 10 " 1889. - 9 " 1890. - 7 " 1891. - 8 " 1892. - 8 " God. 1893. - 8 djece 1894. - 9 " 1895. - 7 " 1896. - 4 " 1897. - 8 " 1898. - 7 " 1899. - 7 " 1900. - 10 " 1901. - 12 " 1902. - 2 " 1903. - 10 " 1904. - 13 " 1905. - 3 " 1906. - 12 " God. 1907. - 14 djece 1908. - 12 " 1909. - 13 " 1910. - 9 " 1911. - 8 " 1912. - 16 " 1913. - 11 " 1914. - 16 " 1915. - 11 " 1916. - 5 " 1917. - 4 " 1918. - 9 " 1919. - 7 " 1920. - 19 "

Najmanje djece je roĊeno 1902. godine - svega 2; godine 1905. - 3; godine 1906. i 1917 - po 4-ero; godine 1879. i 1916. - po 5-ero. A najviše je djece roĊeno godine 1920. - 19-ero, a zatim 1912. i 1914. - po 16-ero.

PrireĊuje: Velimir Blaţević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH


Gradnja kuće Mile Bogdanovića

NAŠ ZAVIĈAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI - NEKAD I SAD
Broj 13. Srpanj 2002.

GRADI SE KUĆA MILI BOGDANOVIĆU Njemaĉki Caritas je preuzeo izgradnju kuće za Milu Bogdanovića (+Ante), u Stranjanima. O tome su predstavnik toga Caritasa u Banja Luci i Mile Bogdanović potpisali 18. lipnja 2002. ugovor. S obzirom da se radi o kući za dvije osobe, ona će biti dosta malena (5,90m x 4,90m) i imat će kuhinjicu, sobu za dnevni boravak i spavanje, kupatilo i predsoblje.

Mile se trebao pobrinuti da se iskopa zemlja i izlije temelj, i to je uraĊeno 24. lipnja. Sve ostale graĊevinske radove i postavljanje potrebnih elektriĉnih i vodovodnih instalacija financira spomenuti Caritas. Ti radovi su zapoĉeli 26. lipnja, i brzo napreduju, pa se moţe oĉekivati da će biti dovršeni do kraja mjeseca srpnja. Tome će svakako doprinijeti i obilazak gradilišta i kontrola koju su 28. lipnja obavili sluţbeni predstavnici iz središnjice njemaĉkog Caritasa u Freiburgu. PONUĐENA POMOĆ HRVATSKE VLADE Hrvatska Vlada je izrazila spremnost da prognanicima koji su zainteresirani za povratak u Stranjane i Matoševce pomogne graĊevnim materijalom. Dr. Mile Aniĉić, direktor Caritasa banjaluĉke biskupije, dostavio je spisak od 15-ak kuća za izgradnju ili za obnovu. Koliko se zna, s mogućim korisnicima ponuĊene pomoći je uspostavljen kontakt radi dogovora i utvrĊivanja uvjeta za isporuku materijala. Kada se obave potrebni dogovori, inţenjeri će izaći na teren da snime stanje i utvrde koje su potrebe. Fra Velimir Blaţević je upozorio dr. Aniĉića da bi mogao biti malen broj onih koji će prihvatiti graĊevni materijal, pa da sami grade, budući da se radi, mahom, o starijim osobama koje nisu u stanju same raditi, niti znaju taj posao, a nemaju ni financijskih sredstava da plate majstore i fiziĉke radnike. Odgovor dr. Aniĉića je bio: Pa neka im pomognu djeca, kojima će te kuće pripasti poslije smrti njihovih roditelja.

2
KRONIKA DOGAĐAJA KROZ MJESEC LIPANJ Naš zavičaj je i u dosadašnjih 12 brojeva izvješćivao o vaţnijim aktualnim dogaĊajima u Stranjanima i Matoševcima. Ipak, u ţelji da ĉitateljima dadnemo što više kratkih informacija o zbivanjima i novostima, uvodimo stalnu rubriku: Kronika dogaĊaja. U toj Kronici ćemo redovito donositi vijesti o svemu znaĉajnijem i zanimljivijem što se u odreĊenom razdoblju bude dogaĊalo u Stranjanima i Matoševcima. Ţeljeli bismo takoĊer objavljivati i vijesti sa strane, koje se odnose na naše iseljenike i prognanike u Hrvatskoj i po svijetu. To nam, meĊutim, neće biti moguće bez pomoći suradnika. Zato se obraćamo molbom svima koji to mogu i znaju, gdje god se nalazili, da šalju obavijesti o sebi i o drugim Stranjanĉanima i Matoševljanima. Dopisi se mogu slati poštom na adresu: Velimir Blaţević, Marije Dimić 4, BiH-78000 Banja Luka, ili faksom na br.: 00/387/51/301-311. A evo sada nekoliko vijesti o dogaĊajima koji su se zbili tijekom mjeseca lipanj 2002. godine. Sveta misa u Stranjanima - 9. lipnja, nedjelja. Onima koji su ţeljeli ići na sv. misu u Barlovce, to nije bilo moguće zbog kvara na autu Mile Debeljaka. Zato je ţupnik fra Mijo došao i u 13 sati slavio sv. misu u kapeli u Stranjanima. Na toj sv. misi je bilo nazoĉno 17 osoba. Razgovaralo se poslije toga o mogućnosti da tu bude sv. misa svake druge nedjelje. Nije još ništa konkretno dogovoreno, ali ima izgleda da se vjernicima Stranjana i Matoševaca u tom pogledu izaĊe u susret. Posjetitelji i gosti - 13. lipnja, sv. Anto. Došla je iz Hrvatske, Pojatno kod Zaprešića, Pranjić Ruţa (+Nike), i zadrţala se dva dana. U Ministarstvu za izbjegla i raseljena lica RS zanimala se za povrat imovine, a kod izbjeglica u svojoj kući raspitivala se o mogućnosti i vremenu njihovog iseljenja. - 16. lipnja, nedjelja. Poslije više od 10 godina, svoju kuću u Stranjanima su obišli Ivo Ćosić (Josin) i supruga Katica. S njima su iz Njemaĉke, Wiesbaden, došli takoĊer njihov sin Josip i snaha Sanela. Zadrţali su se kratko vrijeme, ali nisu krili zadovoljstva što su, nakon toliko godina, mogli doći i vidjeti svoju kuću i kraj. Kuća Ive Ćosića, Josinog, opljačkana

- 18. lipnja, utorak. Zora Blaţević (+Paje) je došla iz Hrvatske, BrĊani Kosa (kod Sunje), te kroz nekoliko dana ĉistila svoju kuću i rašĉišćavala i krĉila prostor oko kuće. U tome joj je pomagao Tomo Majdandţić, koji ju je i dovezao svojim autom, i tih dana bio kod svoje novoizgraĊene kuće.

3
- 30. lipnja, nedjelja. U posjetu rodnom mjestu došao je iz Danske Ivica-Gile Majdandţić (Tomin). Zajedno s njim su bili supruga i djeca. Marko Blaţević (Mirkov) dolazi ĉešće, a s njim nekada i supruga. Obilazi i pomaţe stare i bolesne roditelje, a takoĊer ureĊuje svoju kuću u Bijelićima. Tako je proveo desetak dana i u drugoj polovici mjeseca lipnja, i nakon što je završio kreĉenje i ĉišćenje kuće, u nju je namjestio stvari koje su privremeno bile na ĉuvanju kod Mile Debeljaka. Posjetitelji, uz obilazak svojih kuća, redovito odu i na groblje na "Gradinu", te svrate na kavu kod Mile i Marice Debeljak, u Matoševcima. Asfaltiranje puta Prošle godine, u ljeto, raĊeno je nešto malo na popravljanju puta kroz Stranjane. Tada je sasjeĉena ţivica i iskopani su odvodni kanali. U mjesecu lipnju, ove godine, izvedeni su ozbiljniji radovi. Postavljen je asfalt od Raskršća do Mrtvaĉkog mosta, a novi sloj je presvuĉen kroz Orlovac i Stranjane. U Stranjanima je novi sloj asfalta stavljen na dijelovima puta od Stevića potoka do Ćosića, i od kuće Tome Majdandţića, kod škole, do Pranjića. Odvodni kanali pokraj puta su proĉišćeni a na prilaznim putovima i na pristupu nekim kućama postavljeni su propusti za oborinske vode.

Priredila Marica Debeljak
BRAĈNI PAROVI U MATOŠEVCIMA OD 1921. DO 1945. Nastavljamo s popisom braĉnih parova za period od 1921. do 1945. Uz nekoliko izuzetaka, ti brakovi su i sklopljeni poslije 1920. godine.
Braĉni par Djeca 1. Batković Andrija i Jela r. Jakobašić 1 2. Batković Anto /1. br./ i Janja r. Lovrenović 5 3. Batković Anto /2. br./ i Anka r. Kašljević 1 4. Batković Anto /1. br./ i Ruţa r. Majdandţić 6 5. Batković Anto /2. br./ i Zorka r. Bogdanović 5 6. Batković Augustin i Jelica r. Lipovac 3 7. Batković Boţo-Bojko /1.b./ i Anica r.Bajlović 7 8. Batković Filip i Janja r. Majdandţić 7 9. Batković Filip i Ruţa r. Majdandţić 6 10.Batković Ivo i AnĊa r. Bogdanović 4 11.Batković Ivo i Janja r. Blaţević 7 12.Batković Ivo i Manda r. Pranjić 6 13.Batković Ivo i Vida r. Bogdanović 1 14.Batković Juro i Lucija Batković 15.Batković Marijan /1. br./ i Mara r. Ĉivĉić 4 16.Batković Marko i Janja r. Kaurin 9 17.Batković Mato i AnĊa r. Ĉivĉić-Dţolić 9 18.Batković Mato /1. br./ i Manda r. Batković 3 19.Batković Mato /2. br./ i Lucija r. Majdandţić 9 20.Batković-Blaţević Mato i Manda r. Balvan 5 21.Batković Mato i Marica r. Debeljak 6 22.Batković Mile i Ruţa r. Batković 9 23.Batković Mirko i AnĊa r. Blaţević 24.Batković Nikola i Ruţa r. Batković 7 25.Batković Stipo /1. br./ i Perka r. Josipović 5 26.Batković Stipo /2. br./ i Jela r. Bijelić 3 27.Batković Šimun i Anica r. Debeljak-Ruţić 9 28.BatkovićToma i Jela r. Bogdanović 1 29.Batković Toma i Jela r. Pranjić 1 30.Blaţević Ivo i Kata r. Batković 11 31.Blaţević Joso i Mara r. Batković 10 32.Blaţević Marko i Janja r. Kaurin 2 33.Blaţević Marko i Janja r. Komarica 1 Braĉni par Djeca 34.Blaţević Mirko i Ana r. Majdandţić 1 35.Blaţević Petar i AnĊa r. Debeljak 8 36.Blaţević Petar i Marija r. Bijelić 8 37.Blaţević Vid /1. br./ i Kata r. Debeljak 3 38.Blaţević Vid /2.br./ i Sumbulka r. Majdandţić 6 39.Bogdanović Anto i Manda r. Blaţević 10 40.Bogdanović Toma i Jeka r. Ljevar 41.Debeljak-Ruţić Filip (Piljo) i Ruţa r.Blaţević 6 42.Debeljak Jakov i Janja r. Kurtović 11 43.Debeljak-Ruţić Joso i Jela r. Pezić 12 44.Debeljak-Ruţić Joso i Ruţa r. Bogdanović 7 45.Debeljak Juro i Jeka r. Josipović 7 46.Debeljak Lovrica i Janja r. Kovaĉević 7 47.Debeljak Marko i Marija r. Marić 1 48.Debeljak Mile i Zorka r. Majdandţić 2 49.Debeljak Nikola i Manda r. Batković 2 50.Debeljak Nikola i Ruţa r. Majdandţić 2 51.Debeljak Pavo i Ana r. Batković 3 52.Debeljak Petar /1.br./ i Kaja r. Majdandţić 53.Debeljak Stipo i AnĊa r. Kleĉina 9 54.Debeljak Stipo i Kaja r. Bogdanović 7 55.Debeljak Stipo i Lucija r. Matić 12 56.Debeljak Toma i Janja r. Bogdanović 5 57.Debeljak Vid i Mara r. Matić 1 58.Ljevar Nikola i Mara r. Matoš 59.Majdandţić Ivo i Ivka r. Bijelić 7 60.Majdandţić Ivo i Kaja r. Batković 7 61.Majdandţić Joso i Vida r.Batković-Blaţević 8 62.Majdandţić Juro i Ivka r. Bogdanović 2 63.Majdandţić Luka i Kata r. Majdandţić 2 64.Majdandţić Marko i Ana r. Idţan 2 65.Majdandţić Marko i Ivka r. Domić 6 66.Majdandţić Marko i Kata r. Bogdanović -

4
Braĉni par 67.Majdandţić Marko i Kaja r. Majdandţić 68.Majdandţić Marko i Lucija r. Ljevar 69.Majdandţić Marko i Marija r. Batković 70.Majdandţić Marko /2. br./ i Marija r. Marić 71.Majdandţić Nikola i AnĊa r. Pranjić 72.Majdandţić Nikola i Ruţa r. Majdandţić 73.Majdandţić Petar i AnĊa r. Majdandţić 74.Mjadandţić Petar i AnĊa r. Pranjić 75.Majdandţić Petar i Ljubica r. Batković Djeca 6 5 1 7 4 9 7 1 6 Braĉni par Djeca 76.Majdandţić Petar i Ruţa r. Majdandţić 4 77.Majdandţić Toma i Jeka r. Jakovljević 1 78.Majdandţić Toma /1.br./ i Jeka r. Majdandţić 79.Majdandţić Toma /2.br./ i Manda r. Kuljanac 6 80.Majdandţić Toma i Jela r. Matošević 1 81.Majdandţić Toma i Jela r. Tomić 4 82.Majdandţić Vid i Ana r. Batković 9 83.Pranjić Ivo (2. b.) i Marija r. Bogdanović 3 84.Pranjić Luka i Kata r. Batković 1

U 84 obitelji roĊeno je 401 dijete. Po braĉnom paru se u prosjeku raĊalo po 4,78 djece. Nije bilo u djece u 7 braĉnih parova. Po jedno dijete je imalo 14 braĉnih parova, a u 18 braĉnih parova rodilo se po 2-4 djece. Ĉak 41 braĉni par je imao od 5-9 djece, a 6 braĉnih parova je imalo po 10-ero i više djece! BROJ ROĐENE DJECE U MATOŠEVCIMA, PO GODINAMA, OD 1921. DO 1945. Evo kako za Matoševce, prema Maticama krštenih, izgledaju podaci o broju djece po pojedinim godinama, u periodu od 1921. do 1945. godine: God. 1921. - 18. djece 1922. - 12 " 1923. - 14 " 1924. - 18 " 1925. - 11 " 1926. - 15 " 1927. - 18 " 1928. - 15 " 1929. - 24 " God. 1930. - 17 djece 1931. - 20 " 1932. - 21 " 1933. - 17 " 1934. - 27 " 1935. - 16 " 1936. - 28 " 1937. - 24 " 1938. - 15 " God. 1939. - 26 djece 1940. - 17 " 1941. - 14 " 1942. - 20 " 1943. - 15 " 1944. - 26 " 1945. - 4 "

Kroz 25 godina u Matoševcima su roĊena i krštena 453 djeteta. Godišnje je to u prosjeku po 18-ero djece. Najviše ih je roĊeno godine 1936. (28), zatim 1934. (27), 1939. (26) i 1944. (26). Manje od 10-ero, svega 4-ero djece je roĊeno 1945. godine.

PrireĊuje: Velimir Blažević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH

NAŠ ZAVIĈAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI - NEKAD I SAD
Broj 14. Kolovoz 2002.

SVETA MISA SE SLAVI U STRANJANIMA NEDJELJOM REDOVITO U dvije posljednje nedjelje mjeseca srpnja u Stranjanima je slavljena sveta misa. Na 21. srpnja na misi su bile nazočne 22 osobe, dok ih se na 28. srpnja skupilo ukupno 32, većina iz Stranjana i Matoševaca, neki iz Orlovca i Zaluţana, a takoĎer i iz Hrvatske. Bilo je i onih kojima je to prvi dolazak poslije 10 godina, a takoĎer i nekoliko pravoslavnih vjernika. Ţupnik fra Mijo se dogovorio da ubuduće tu, barem do nastupa zimskog perioda, ukoliko se dotad kapela ne obnovi, bude sveta misa svake nedjelje, i to u 14 sati. Tako će onima koji ţive u Stranjanima i Matoševcima biti olakšano ispunjenje nedjeljne kršćanske duţnosti, a sigurno će ponukati da katkad radije navrate u svoj kraj i neki koji su ga privremeno ili za stalno napustili, i da takoĎer tu "s domaćima u vjeri" sudjeluju u svetoj misi.

Obnovi kapele još se nije pristupilo, ali se moţe nadati da će redovito slavljenje svete mise u njoj doprinijeti i brţem rješavanju problema financijskih sredstava i ubrzati početak radova. JOŠ DVIJE KUĆE SLOBODNE Zorka Pranjić je podnijela Ministarstvu za izbjegla i raseljena lica RS zahtjev za povrat imovine još 20. 10. 2000. Navedeno Ministarstvo je konačno 27. 06. 2002. donijelo rješenje da privremeni korisnik treba napustiti tuĎu kuću i imovinu, i da se ona ima vratiti njezinom zakonitom vlasniku. Izbjeglička obitelj iz Glamoča, koja je ţivjela u Zorkinoj kući, iz nje je izašla i preselila se u Motike. Iza sebe je, kao što to obično biva, ostavila u kući pravu pustoš. Kako je ta obitelj koristila i kuću Pranjić Zorana, Ivanovog, i u njoj drţala ovce, njezinim odlaskom je sada osloboĎena takoĎer i Zoranova kuća.

2 DVOJICA POVRATNIKA DOBILI STEONE JUNICE Proljetos su se Slavko Blaţević, Slavko Ljevar i Mile Debeljak prijavili Caritasu za dodjelu krava. Posredovanjem Caritasa, donacija je stigla iz Austrije, a na 16. srpnja 2002. godine isporučene su dvije steone junice Slavku Blaţeviću i Mili Debeljaku. UMRLA LJUBICA BLAŽEVIĆ, MIRKOVA Rano ujutro, 23. srpnja 2002., nakon duge bolesti i stalne prikovanosti za krevet, umrla je Ljubica Blaţević, roĎ. Šalić, ţena Mirka Blaţevića. Kao što je poznato, Mirko i Ljubica su se povratili iz Hrvatske, i ušli su u svoju obnovljenu kuću u travnju ove godine. Pokojna Ljubica je slijedećeg dana sahranjena na groblju "Gradina", a na posljednjem ispraćaju i svetoj misi prije ukopa bilo je nazočno više oko 120 osoba, bliţe i daljnje rodbine, prijatelja i poznanika, meĎu kojima i 15-ak pravoslavnih Srba. Najviše je bilo osoba iz različitih mjesta Hrvatske, odakle su došla i četvorica mladića, koji su iskopali grob.
NOVOPOKRENUTI MJESEĈNIK "DANICA" O POVRATNICIMA U STRANJANE I MATOŠEVCE Prošlo je posve nezapaţeno, a radi se o nečem vrlo značajnom za hrvatski narod u Republici Srpskoj. U mjesecu srpnju je utemeljena Hrvatska kulturno-humanitarna udruga "Danica". Ona je odmah pokrenula obiteljski mjesečnik pod istim nazivom, i 1. broj je predstavljen 1. kolovoza 2002. u MeĎunarodnom press-centru u Banja Luci. Bez sumnje su oba dogaĎaja značajna već sama po sebi, a i posebice za Hrvate, bilo one koji su u ratnim nedaćama ostali u Republici Srpskoj, ili su se u nju povratili iz progonstva, odnosno izbjeglištva, bilo za one koji bi se ţeljeli vratiti, a moţda i za one koji su Banja Luci, ili nekom drugom svom rodnom mjestu u Republici Srpskoj, ili u Bosni i Hercegovini, rekli definitivno i za vazda: "zbogom". Nadam se da će spomenuti mjesečnik iz broja u broj, kao i ovaj prvi, donositi zanimljiva razmišljanja i informativne i poticajne priloge. Iz 1. broja izdvajam razgovor s povratnicima u Stranjane i Matoševce, objavljenom u specijalnom prilogu: Povratak. Oni su u tom razgovoru iznosili svoje povratničke probleme i potrebe. Isticali su kako lokalne vlasti dosad za njih nisu pokazivale nikakvog zanimanja ni brige, da se već dugo vremena čeka na dovoĎenje struje u njihove novoizgraĎene ili obnovljene kuće, da do njih ne stiţe nikakva pomoć ni od hrvatske vlade. Piše u Danici kako je jedan povratnik rekao: "Ni Caritas nam nije pomogao, to moram javno reći, to je istinito" (Prilog, str. V.). Raspitao sam se kod tih povratnika: je li tko od njih stvarno nešto tako izjavio. Oni su to opovrgnuli. Ne znam kako je novinar (nije se potpisao) mogao u nečija usta staviti takve riječi, a moram kazati da one doista ne odgovaraju istini. Povratnici su i sami nabrajali u čemu im je Caritas pomogao, a to se u Danici ne donosi. A kad su navodili kako neki od njih imaju poteškoća i s prehranom, rekli su da im u hrani nije pomogao ni Caritas. To stoji. Budući da Caritas u posljednje vrijeme ne dobiva prehrambeni artikala, ne moţe pomoći u hrani ni dijeliti. Ja, koji sam pratio, i komu su dobro poznati prognaničko-povratnički jadi, a znam i tko im je jedini pomogao, i o tome sam pisao u Našem zavičaju, ţelim reći, a to će potvrditi i sami povratnici u Stranjane i Matoševce, da sve što je u tim selima učinjeno za povratnike: najnuţniji popravak puta, izgradnja 7 kuća, zamijenjen krov i napravljena banja u jednoj kući, a dobiveni prozori i vrata i drugi materijal za djelomično unutarnje ureĎenje druge kuće, dobiveno više različitog kućnog namještaja, traktor (makar bio star preko 30 godina), sjeme i umjetno gnojivo, dvije steone junice, otvoreni zdravstveni kartoni u Caritasovoj ambulanti, imaju zahvaliti Caritasu banjalučke biskupije. Ovim, stoga, ţelim demantirati iznesenu dezinformaciju - neistinu i nepravdu prema Caritasu, a i sramoćenje povratnika - te poţeljeti da takvih, a ni drugih sličnih, u Danici više ne bude.

3

KRONIKA DOGAĐAJA KROZ MJESEC SRPANJ - 8. srpnja, ponedjeljak. Mile Debeljak i fra Velimir išli u Elektrokrajinu radi intervencije da se nove kuće priključe na električnu mreţu. Navodno je bilo zapelo na relaciji Općina Banja Luka i Elektrokrajina. Dano je obećanje da će se posao kroz nekoliko dana obaviti. Nakon nekoliko dana izašla su na teren stručna lica da vide što je od materijala potrebno, ali je na tome i stalo. Na ponovnu intervenciju kod Elektrokrajine odgovoreno je da Općina još nije izvršila uplate, da bi se pristupilo izvoĎenju potrebnih radova, a kad se Mile obratio u Općini, rečeno mu je da oni od Elektrokrajine još nisu dobili nikakvog računa. Poslije svega, što drugo reći nego da se radi o obmanjivanju i opstrukciji! - 11. srpnja, četvrtak. Dovezene su iz Hrvatske stvari Zorke Ganić i tako se ona definitivno vratila u Stranjane i uselila u svoju kuću. - 14. srpnja, nedjelja. Ana Ljevar je s kćerkom Mirom i zetom Ivanom došla da obiĎe u Ljevarima svoje kućište i da vidi hoće li biti išta od pomoći koju je molila, da joj se podigne nova kuća. - 16. srpnja, utorak. Mile Debeljak i Slavko Blaţević su preko banjalučkog Caritasa dobili po jednu steonu junicu. - 18. srpnja, četvrtak. Došli su iz Hrvatske i ureĎivali svoje dvorište Ruţa-Zora Blaţević i sin Ivica, a pomagali su im Tomo Majdandţić i njegov sin Ivica. - 19. srpnja, petak. UreĎivanje prostor oko kapele u Stranjanima, a radili su Slavko Ljevar, Luce Bogdanović i Mile Debeljak. - 23. srpnja, utorak. Umrla je Ljuba Blaţević, Mirkova, a sljedećeg dana je sahranjena. - 28. srpnja, nedjelja. Sveta misa u kapeli u Stranjanima, a poslije su ţupnik fra Mijo i fra Velimir, te neki od gostiju otišli na crnu kavu kod Mile i Marice Debeljak. Priredio: Mile Debeljak BRAĈNI PAROVI U MATOŠEVCIMA, OD 1946. DO 1960. Drugi svjetski rat je učinio svoje i ostavio tragične posljedice i u Matoševcima. Osim što je veći broj ljudi izginuo, neke obitelji su se iselile. Ipak se selo brzo oporavljalo, što moţe pokazati i popis kojeg ovdje donosimo o bračnim parovima sklopljenim poslije 1945., do 1960. godine, a koji nisu odselili. Braĉni par 1. Batković Boţo (Marka i Mande r. Lipovac) /2.b./ i Ruţa r. Tubić 2. Batković Filip ( Marka i Janje r. Kaurin) i Dragica r. Majdandţić 3. Batković Franjo (Stipe i Perke r. Josipović) i AnĎa r. Batković 4. Batković Ivo (Ive i Janje r. Blaţević) i Jelka r. Batković 5. Batković Ivo (Šime i Anice r. Debeljak) i Mara r. Jakovljević 6. Batković Ivo (Vida i Ruţe r. Brkić) i Vida r. Bogdanović 7. Batković Josip (Mile i Ivke r. Josipović) i Ana r. Blaţević 8. Batković Joso (Andrije i Jele r. Jakobašić) i Danica r. Batković 9. Batković Luka (Ante i Janje r. Lovrenović) i Dragica r. Batković 10. Batković Marko (Mate i Luce r. Majdandţić) i Danica r. Debeljak 11. Batković Marko (Mate i AnĎe r. Čivčić) i Jela r. Batković 12. Batković Marko (Vida i Ruţe r. Brkić) i Nada r. Blaţević 13. Batković Mato (Pranjić Ivo i Mara r. Bogdanović) i Marija r. Debeljak 14. Batković Mile (Petra i AnĎe r. Pranjić) /2. br./ i Ruţa r. Batković 15. Batković Petar (Mate i AnĎe r. Čivčić) i Mara r. Batković 16. Batković Stipo (Tome i Jele r. Pranjić) i Ivka r. Debeljak 17. Blaţević Boţo (Mirka i Ane r. Majdandţić) i Ana r. Batković 18. Blaţević Filip (Marka i janje r. Kaurin) i Dragica r. Majdandţić 19. Blaţević Mirko (Jose i Mare r. Batković) i Miholjka r. Batković 20. Blaţević Mišo (Petra i Mare r. Bijelić) i Ana r. Debeljak 21. Bogdanović Andrija (Ante i Mare r. Blaţević) i Marija r. Debeljak 22. Debeljak-Ruţić Andrija (Joso i Jele r. Pezić) i Jela r. Bogdanović 23. Debeljak Anto (Lovre i Janje r. Kovačević) i Ivka r. Debeljak 24. Debeljak Anto (Marka i Staţije r. Marić) i Jela r. Debeljak 25. Debeljak-Ruţić Anto (Jose i Jele r. Pezić) i Mara r.Majdandţić 26. Debeljak Ivo (Stipe i AnĎe r. Klečina) i Serafina r. Keserović 27. Debeljak Marko (Pave i Ane r. Batković) i AnĎa r. Blaţević 28. Debeljak Marko (Vida i Mare r. Dedić) i Mara r. Majdandţić 29. Debeljak Mato (Petra i Kate r. Blaţević) i Jela r. Batković Djeca 3 4 4 8 6 10 5 12 5 3 8 11 7 3 4 3 2 4 5 1 2 2 2 4 6

4
30. Debeljak Mirko (Filipa i Ruţe r. Blaţević) i Angela r. Matić 31. Debeljak Pero (Josipa i Ane r. Pobrić) i Janja r. Majdandţić 32. Debeljak Petar (Marka i Ane r. Blaţević) /2.b./ i Marija r. Bogdanović 33. Debeljak Sebastijan (Stipe i AnĎe r. Klečina) i Marica r. Matić 34. Debeljak Toma (Josipa i Ane r. Pobrić) i AnĎa r. Jurić 35. Kozić Juro ( ) i Jela (Batković) r. Bijelić 36. Ljevar Ilija (Mile i AnĎe r. Pezić) i Mara r. Batković 37. Ljevar Marko (Mile i AnĎe r. Pezić) i Janja r. Majdandţić 38. Majdandţić Anto (Ante i Lucije r. Vulić) i Ljubica r. Debeljak 39. Majdandţić Anto (Mate i Lucije r. Vulić) /1. br./ i Ruţa r. Jakovljević 40. Majdandţić Anto (Mate i Lucije r. Vulić) /2. br./ i Ljuba r. Debeljak 41. Majdandţić Anto (Mile i Marije r. Majdandţić) i Vida r. Majdandţić 42. Majdandţić Franjo (Vida i Ane r. Batković) i Manda r. Batković 43. Majdandţić Ivo (Petra i Ruţe r. Majdandţić) i Ana r. Blaţević 44. Majdandţić Josip (Ive i Kaje r. Batković) i Ljuba r. Batković 45. Majdandţić Juro (Mate i Janje r. Durbić) i Mara r. Bogdanović 46. Majdandţić Marko (Mate i Lucije r. Vulić) i Ana r. Majdandţić 47. Majdandţić Mato (Ante i Ruţe r. Bogdanović) i Jozefina r. Batković 48. Majdandţić Mato (Petra i Ljube r. Batković) i Ljubica r. Blaţević 49. Majdandţić Mirko (Ive i Kaje r. Batković) i Dragica r. Debeljak 50. Majdandţić Mirko (Marka i Ivke r. Domić) i Ljubica r. Pranjić 51. Majdandţić Petar (Marka i Kate r. Majdandţić) i Jelica r. Batković 52. Majdandţić Stipo (Petra i AnĎe r. Majdandţić) i Ruţa r. Klasan 53. Majdandţić Toma (Lovrice i Cele r. Brkić) i Ana r. Batković 54. Pranjić Josip (Ive i Kate r. Batković) i Ljubica r. Majdandţić 55. Pranjić Luka (Ive i Mande r. Bogdanović) i Jela r. Bogdanović 56. Pranjić Mato (Ive i Mande r. Bogdanović) i Marija r. Debeljak 4 5 5 5 5 2 4 5 6 6 7 5 8 5 9 7 7 2 5 3 5 5 5 2 5

U navedenih 56 bračnih parova roĎeno je 251 dijete, a to znači prosječno po 4,4 djece u obitelji. Nisu imali djece 6 bračnih parova; u 20 obitelji je roĎeno od 1 do 4 djeteta; u 30 obitelji od 5-ero do 9-ero djece. U jednoj obitelji je roĎeno 10-ero, u drugoj 11-ero, a u trećoj 12-ero djece. BROJ DJECE ROĐENE PO GODINAMA, OD 1946. DO 1960. U 15 godina roĎeno je ukupno 212 djece, što znači godišnje prosječno po 14 djece. Evo i kako to izgleda po pojedinim godinama Godine 1946. - 9 djece 1947. - 5 " 1948. - 12 " 1949. - 19 " 1950. - 16 " 1951. - 7 " 1952. - 18 " 1953. - 13 " Godine 1954. - 15 djece 1955. - 14 " 1956. - 18 " 1957. - 17 " 1958. - 17 " 1959. - 17 " 1960. - 15 "

Manje od 10-ero djece je roĎeno u 3 godine, a više od 10-ero u 12 godina. Najviše ih je, 19-ero roĎeno 1949., a po 18-ero 1952. i 1956. godine.

PrireĎuje: Velimir Blažević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH

NAŠ ZAVIĈAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI - NEKAD I SAD
Broj 15. Rujan 2002.

KUĆA MILE BOGDANOVIĆA JOŠ NIJE DOVRŠENA U srpanjskom broju Našeg zavičaja izvijestili smo da je Njemački Caritas započeo gradnju kuće za Milu Bogdanovića (+Ante). U samo 10-ak radnih dana u mjesecu srpnju izvedeni su vanjski graĎevinski radovi, od izlijevanja temelja do postavljanja krova i limarije. TakoĎer je postavljena i sva stolarija te električne i vodo-instalacije.

Radovi su zatim stali, ne zna se zbog čega, a Mile sa ţenom Mandom sigurno nestrpljivo čeka da ih netko pozove da preuzmu svoju kuću i da se u nju usele. Ostalo je još nekih poslova na unutarnjem dovršenju kuće, kao i da se do kuće dovedu struja i voda. Milin zet Marijan Topić i kćerka Mira, sa djecom Antom i Ankicom, u subotu, 24. kolovoza o. g., čistili su oko kuće i palili korov, kako bi okoliš izgledao pitomije i ljepše kad doĎe trenutak da se u kuću mogne useliti. OSLOBOĐENA I KUĆA ANTE BOGDANOVIĆA Izbjeglice koje su boravile u kući Ante Bogdanovića, pok. Jure i Jele, iz nje su iselile, tako da je sada u Stranjanima još jedna kuća osloboĎena. Anto je kuću preuzeo 13. kolovoza 2002. Na 24. kolovoza on je sa ţenom Ruţom, te zetom Markom i Ivom Batkovićem (Mirkovim), došao iz Hrvatske i malo su popravljali krov i sreĎivali u kući i okolo kuće.

2 ZA POVRATNIKE U STRANJANE SE SVE VIŠE ĈUJE Zavičaj, list izbjeglih i raseljenih graĎana, koji izlazi mjesečno u Banja Luci, u svom 50. broju, za mjesec kolovoz, donio je prilog "iz pera" novinara Milana Labusa: Zašto su povratnici bez struje? Novinar je razgovarao s troje povratnika u Stranjane: Mirkom Blaţević, Lucom Bogdanović i Jelom Šlat, o njihovim poteškoćama, ali i zadovoljstvu što su u svom mjestu i u svojim kućama. U prilogu je posebno istaknut problem što nove povratničke kuće još nisu priključene na električnu mreţu, pa se sve kuha na šporetu, čak i kava, i to nekad i po ljetnoj ţezi od plus 38 stupnjeva. Novinar takoĎer priča kako je u vrijeme dok je on razgovarao s Lucom Bogdanović, na vrata njezine kuće pokucao "stari poznanik, koji je iz sela otišao još 1940. godine" (novinar mu ne navodi imena, a bio je to Marko Pranjić, pok. Paje i Jele), a sada je iz Zagreba došao da obiĎe poznanike-povratnike. Donio je Luci na dar ručni mlin za kavu, jer je sigurno doznao da u njezinoj kući nema struje. Spominje novinar da u Stranjanima ţivi i 15-ak porodica iz Glamoča, Kupresa i Bihaća (!) koje još uvijek čekaju da i njihove kuće netko popravi, pa da se vrate na svoja ognjišta. I svoj prilog završava: "Kad bi se njihove ţelje uslišile, a morale bi, sigurno bi i više roĎenih Stranjančana došlo na svoje. Imali bi gdje doći!" AKCIJA UREĐIVANJA GROBLJA "GRADINA" I ove je godine je, za misu na groblju "Gradina", organizirana akcija ureĎenja groblja. Najprije su u srijedu, 21. kolovoza 2002. dio groblja ureĎivali Slavko Ljevar, Anto Ljevar, Ilija Ljevara i Luce Bogdanović, a u subotu, 24. kolovoza, uz "domaće": Milu Debeljaka, Mirka Pranjića i Lucu Bogdanović, u kosidbi trave, bujadi i trnja i u čišćenju grobova od osušenog cvijeća i starih lampiona sudjelovali su još: Pero Majdandţić (Tomin), Marko Majdandţić (Matin), Tomo Majdandţić, Drago Majdandţić (Mirkov), Pejo Kaurin, Anto i Toma Kaurin (Pejini), Ivo Tubić (Stpin), Marijo Blaţević (Antin), i Anto Bogdanović, koji su stigli iz Hrvatske (najviše iz Blinjskog Kuta). Pomagali su im i dječaci Ivo Majdandţić (Matin) i Marko Majdandţić (Dragin). Bili su još, i uglavnom radili oko ureĎenja grobova svojih pokojnika, Ruţa-Zora Blaţević, Mirko Blaţević i AnĎa Tubić.

Sudionici na akciji uređivanja groblja Gradina, sa svojim priručnim alatom

3 Uz poţrtvovan rad s domaćim alatom: sjekirama, kosama, vilama i grabljama, te primjenom "tehnike" - dviju motornih kosilica-stihlovki, koje su sa sobom dovezli Drago Majdanţić i Ivo Tubić, posao koji je započeo prije 10 sati završen je nešto iza 13 sati.

Iako se nije pojavila na groblju, svoj veliki doprinos akciji dala je i Marica Debeljak. Ona je pripremila ručak (bilo je i gljiva rujnica i kuruze), koji se ne bi stidio ni onoga koji će biti pripremljen za "svraćanje", kada 15. rujna o. g. na groblju na Gradini bude slavljena sveta misa. RUŽNA I TUŽNA SLIKA "BATKOVIĆA GROBLJA" Grobovi i groblja, svojim izgledom, puno kazuju o pokojnima koji su u njima sahranjeni, ali još i više o onima čiji pokojnici tu počivaju. Iz vanjskog izgleda grobalja i grobova iščitava se ne samo čija su to počivališta, nego i kakva je bila prošlost, i kakva je sadašnjost nekog kraja i ljudi koji tu ţive ili su nekada ţivjeli.

Ovako izgleda Batkovića groblje Ako je to tako, moramo se upitati: što se moţe zaključiti iz sadašnje slike "Batkovića groblja" u Matoševcima?! Sigurno da mnogi ţitelji Batkovića, nakon izgona iz svog kraja (1995.), nisu u njega više ni dolazili, niti imaju predodţbu kako on izgleda, i kako izgleda njihovo groblje. Više puta sam ga obašao, jer su u njemu sahranjeni i neki od mojih preĎa i rodbine, i mogu reći da izgleda ruţno i tuţno. Na kapelici nema krova; vrata su skinuta i odnesena; nema ništa od ograde; većina grobova je zarasla u trnje i šikaru; neki su kriţevi istrunuli ili povaĎeni, spomenici popadali i natpisi na njima izbrisani.

4 O tome groblju kao da nitko ne brine, a to nam nije na ponos. Trebalo bi u njemu iskrčiti ţbunje i pokositi travu i trnje, i moţda ga ograditi. Kako u Matoševcima nema nikoga od Batkovićana, ako im je teško doći iz Hrvatske da sami urede svoje groblje, mogli bi se pobrinuti i pronaći nekoga drugog da to za njih učini. Nakon toga bi se moglo razmišljati i o tome da jednom godišnje, kao što je nekad bio običaj, na groblju bude i sveta misa.
VANDALIZAM U KAPELI U STRANJANIMA Kao što to redovito čini, Luce Bogdanović je i u nedjelju ujutro, 1. rujna 2002., otišla da očisti kapelu u Stranjanima, i pripremi je za popodnevnu svetu misu. S njom je bila i Jele Šlat. Kad su ušle u kapelu, dočekalo ih je neugodno iznenaĎenje. Prethodnih dana ili večeri "nezvani gost", ili više njih, ušao je u kapelu te polomio stol koji sluţi za misu, razbio vazu za cvijeće i potrgao zavjese koje su postavljene na prozore radi zaštite od propuha, te ih bacio u sakristiju. Slučaj je prijavljen lokalnoj i meĎunarodnoj policiji (UN IPTF), a hoće li biti ikakve istrage, i hoće li se počinitelj-vandal otkriti, pričekat ćemo i vidjeti. NA PROVJERI JE POŠTENJE Stanje mnogih prognanika u Hrvatskoj, pa tako i naših iz Stranjana i Matoševaca, nije nimalo ruţičasto. Ne znaju što ih tu još sve čeka, a u banjalučki kraj se ne ţele vratiti, ili ne mogu budući da im je sve uništeno. Samo su neki imali sreću da im se obnove kuće. Tako je u Stranjanima dosad napravljeno osam kuća, a Caritas poduzima što moţe da se napravi još koja za one koji bi se htjeli vratiti. Već je u Našem zavičaju pisalo da su se vratili i da u pet kuća ţive povratnici. Dvije novosagraĎene kuće (Tome Majdandţića i Vida Šalića) su još uvijek nenaseljen. Razumljivo je da svatko ima pravo birati gdje će ţivjeti, i slobodno je prognanicima da odlučuju hoće li se vratiti u svoje kuće koje su silom morali napustiti, ili neće. Ali nije razumljivo, niti je pošteno, da netko traţi pomoć od Caritasa, ili od bilo koje druge dobrotvorne organizacije da mu se napravi kuća, a u nju se poslije ne vraća, nego ostaje u tuĎoj, onemogućujući njezina vlasnika da doĎe do svoje imovine. Da zlo bude veće, takvi postupci odbijaju sve meĎunarodne organizacije da ulaţu u obnovu kuća u dotičnim mjestima, čime posebno bivaju oštećeni oni koji bi se uistinu ţeljeli vratiti kada bi imali gdje. "IGRE" OKO PRIKLJUĈENJA NOVIH KUĆA U STARNJANIMA NA ELEKTRIĈNU MREŽU Kako se opstruira povratak prognanih Hrvata banjalučku regiju, pokazuje i ovo pismo, upućeno Visokom predstavniku OHR-a u Bosni i Herecgovini. Velimir Blaţević /pročelnik Ureda "Pravda i Mir" banjalučke biskupije/ Marije Dimić 4 78000 BANJA LUKA Banja Luka, 07. 08. 2002. UREDU VISOKOG PREDSTAVNIKA Njegoševa bb 78000 BANJA LUKA Cijenjeni Naslove! Poznato Vam je da je u prošloj godini (2001.) u Stranjanima – područje Banja Luke, Europska Unija pomogla da se izgradi 7 kuća. Prema kvadripartitnom sporazumu koji je sklopljen i potpisan prije početka radova, općina Banja Luka, koju je zastupao načelnik Dagoljub Davidović, obvezala se „da će, koliko je to u njenoj moći, u roku od mjesec dana od dana potpisivanja potvrde o završetku radova besplatno izvršiti priključenje kuće na vodovodnu/kanalizacionu, plinsku i električnu mreţu i da će obezbijediti da Korisnik ima i koristi sve ostale neophodne javne komunalne usluge“ (čl. 9 Aneksa 1). Evo, prošlo je već 7 mjeseci od završetka radova koje je izveo Arbeiter Samariter Bund (ASB iz Njemačke), a da Općina nije ispunila svoje obveze. Pet useljenih korisnika u navedene kuće još uvijek,

5
kroz više mjeseci, ţivi u svojim kućama bez struje, a to znači i bez minimalnih uvjeta normalnog ţivota. Što to znači, osobito kad se radi o starijim i teško bolesnim osobama (jedna je nedavno umrla, Ljubica Blaţević, nakon što je više mjeseci provela nepokretna u takvim uvjetima), nije Vam teško sebi predstaviti. Povratnik Mile Debeljak, iz Matoševaca, obraćao se više puta nadleţnima u općini Banja Luka i u "Elektrokrajini", ali osim danih obećanja da će sve biti u redu, drugo ništa nije učinjeno. Ne moţemo se oteti dojmu da se radi o namjernoj opstrukciji i oteţavanju povratka ili ţivota povratnika. Na to ukazuju sljedeće činjenice: 1. Par mjeseci je trebalo čekati da se dobiju licence od izvoĎača koji je u kuće postavio elektroinstalacije; 2. Kod obraćanja u Općini mjerodavni su kazali da će dati "Elektrokrajini" nalog za priključenje struje o njihovu trošku; 3. U "Elektrokrajini" su tvrdili da od Općine nisu ništa dobili, ili da se to zagubilo, pa su zatraţili ponovni nalog; 4. Kad je on stigao, "Elektrokrajina" je poslala svoje stručno lice da na terenu izvidi što treba učiniti i koji je materijal potreban; 5. Kako se dalje nije ništa poduzimalo, postavljen je upit u "Elektrokrajini": kada će radovi biti obavljeni? Na što je odgovoreno, da se čeka da Općina izvrši uplatu za materijal i radove; 6, Opet se interveniralo u Općini, a na to je odgovoreno da uplata nije izvršena budući da od "Elektrokrajine" nije stigao nikakav obračun za uplatu. Valjda je svakome jasno da se radi o „prebacivanju loptice s jedne strane na drugu“! Molimo cijenjeni Naslov da sa svoje strane poduzme što je potrebno za priključenje 7 novosagraĎenih kuća u Stranjanima na električnu mreţu, kako bi se povratnicima, konačno, omogućilo da ţive u humanim uvjetima! Pročelnik Ureda "Pravda i Mir" ________________ /Velimir Blaţević/ KRONIKA VAŽNIJIH DOGAĐAJA KROZ MJESEC KOLOVOZ - 4. kolovoza 2002., nedjelja. Na svetoj misi bilo nazočno 13 osoba - 7. kolovoza 2002., srijeda. Predana predstavku u Uredu Visokog predstavnika (OHR), u Banja Luci, u kojoj je izloţena situaciju oko priključenja na električnu mreţu novoizgraĎenih kuća za povratnike u Stranjanima, te zatraţena intervencija i pomoć toga Ureda. - Isti dan su iz Hrvatske stigli Ljevar Anto, Ljevar Ilija i Ljevar Terezija i 10-ak dana, do 17. kolovoza, čistili svoje okućnice. Kroz to vrijeme ih je kod sebe udomio Slavko Ljevar, u čijpj su kući spavali. - 11. kolovoza 2002., nedjelja. Na svetoj misi bilo nazočno 19 osoba. - 12. kolovoza 2002., ponedjeljak. Mile Debeljak je predao SFOR-u u Banjoj Luci zamolbu za popravak puta od Pranjića u Stranjanima do "kipa" u Matoševcima. Takva ista molba je upućena poštom i World Vision-u takoĎer u Banjoj Luci. - 13. kolovoza 2002., utorak. Došao je u "Čardak" Anto Bogdanović sa suprugom, da čisti svoju kuću i oko nje. S njima su bile i tri kćeri i zetovi, i šestero unučadi, a takoĎer i Mile Brkić - Đira. Istoga dana bili su kod svojih kuća takoĎer Ruţa-Zora Blaţević i Tomo Majdandţić. - 14. kolovoza 2002., srijeda. Kod svoje kuće, koja je još u gradnji, bio je Mile Bogdanović sa sinom, kćerkom i dvoje unučadi. Čistili su okoliš kuće. - 15. kolovoza 2002., četvrtak. Svojoj kući je dolazio Vid Šalić. Iako je kuću zatekao zaključanu, iz kupatila je nestalo umivaonika. - 17. kolovoza 2002., subota. Mili i Marici Debeljak u goste su stigli sin Tomo i snaha Biljana s djecom, i zadrţali se dva dana, a takoĎer kćerka Antonela i zet Mario, s djecom, i ostali više dana, do 29. kolovoza. - 18. kolovoza 2002., nedjelja. Na svetoj misi je bila 21 osoba, od toga 10-ero iz kuće Mile i Marice Debeljak. - 21. kolovoz 2002., srijeda. UreĎivan dio groblja na Gradini. - 24. kolovoza 2002., subota. Nastavljeno ureĎivanje groblja na Gradini. U radnoj akciji je sudjelovalo 15-ak osoba. - 25. kolovoza 2002., nedjelja. Na svetoj misi nazočno 15 osoba

6
- 27. kolovoza 2002., utorak. Kao pomoć Zorki Ganić, kupljene su i dovezene do njezine kuće 4 betonske cijevi za bunar koji bi trebala kopati. - 28. kolovoza 2002., srijeda. Iz Hrvatske su stigli Ana Ljevar s kćerkom Ruţom i zetom Ivanom i dva unuka, te radili na raščišćavanju teren, s nadom da će se naći netko da na njemu izgradi kuću za Anu. Priredio Mile Debeljak BRAĈNI PAROVI U MATOŠEVCIMA OD 1961. DO 1995. Donosimo popis bračnih parova sklopljenih od 1961. do 1995., a koji nisu odselili prije 1995. godine. Radi se o ne baš kratkom periodu, od 35 godina, a na popisu je svega 41 bračni par i obitelj. U usporedbi s ranijim periodima, pa i onim neposrednim nakon 2. svjetskog rata, vidljivo je da je selo bilo u opadanju. 1. Batković Anto (Boţe i Ruţe r. Šalić) i Ivka r. Josipović 2. Batković Anto (Josipa i Ane r. Blaţević) i Nedjeljka r. Čubra 3. Batković Boţo (Pere i Mare r. Batković) i Marijana r. Bogdanović 4. Batković Franjo ( Stipe i Perke r. Josipović) i AnĎa r. Batković 5. Batković Jozo (Pere i Mare r. Batković) i Sanela r. Ţiţak 6. Batković Marko (Pere i Mare r. Batković) i Katica r. Majdandţoć 7. Batković Mile /2.br./ (Petra i AnĎe r. Pranjić) i Jela r. Ljevar 8. Batković Pavao (Pere i Mare r. Batković) i AnĎelka r. Blaţević 9. Batković Petar (Mate i Marice r. Debeljak) i Dubravka r. Blaţević 10. Batković Slavko (Marka i Jele r. Batković) i Ankica r. Šalić 11. Batković Zvonko (Ive i Mare r. Jakovljević) i Zdenka r. Cirkl 12. Blaţević Borislav (Vida i Sumbulke r. Majdandţić) i Ljiljana r. Debeljak 13. Blaţević Ivica (Ive i Kate r. Batković) i Ljubica r. Batković 14. Blaţević Mišo (Petra i Mare r. Debeljak) i Ana r. Debeljak 15. Blaţević Toma (Ive i Kate r. Batković) i Mira r. Trbojević 16. Debeljak Anto (Nike i Mande r. Batković) i Janja r. Majdandţić 17. Debeljak Josip (Mirka i Angele r. Matić) i Marija r. Kovačević 18. Debeljak Ljubomir (Jose i Ruţe r. Bogdanović) i Dragica r. Batković 19. Debeljak Mato (Petra i Janje r. Majdandţić) i Zlatka r. Blaţević 20. Debeljak Mile (Tome i Janje r. Bogdanović) i Marica r. Blaţević 21. Debeljak Mile (Marka i Staţije r. Marić) i Marica r. Blaţević 22. Debeljak Pavao (Stipe i AnĎe r. Klečina) i Janja r. Majdandţić 23. Debeljak Petar (Mate i Mande r. Tomić) i Janja r. Blaţević 24. Debeljak Toma (Mile i Mare r. Blaţević) i Biljana r. Kaurin 25. Debeljak Toma (Petra i Mare r. Bogdanović) i Mara r. Batković 26. Debeljak Vlado (Mate i Mande r. Tomić) i Mara r. Rendulić 27. Debeljak Vlado (Stipe i Luje r. Matić) i Marija r. Debeljak 28. Ljevar Ivo (Ilije i Mare r. Batković) i Ana r. Debeljak 29. Majdandţić Anto (Jose i Ljube r. Batković) i Ljubica r. Dţolić 30. Majdandţić Anto (Mate i Jozefine-Finke r. Batković) i Marija r. Batković 31. Majdandţić Anto (Mate i Lucije r. Vulić) i Ruţa r. Jakovljević 32. Majdandţić Ivan (Ante i Ljube r. Debeljak) i Ljuba r. Brkić 33. Majdandţić Ivo (Matija i Ane r. Batković) i Danica r. Debeljak 34. Majdandţić Ivo (Tome i Ane r. Batković) i Veronika r. Batković 35. Majdandţić Josip (Jure i Mare r. Bogdanović) i Ankica r. Bogdanović 36. Majdandţić Ljubomir (Ive i Kaje r. Batković) i Ana r. Debeljak 37. Majdandţić Mato (Jure i Mare r. Bogdanović) i Helena r. Pranjić 38. Majdandţić Mato (Marka i Ane r. Majdandţić) i Ivanka r. Pranjić 39. Majdandţić Mato (Tome i Mande r. Kuljančić) i Mira r. Debeljak 40. Majdandţić Mile (Jose i Ljube r. Batković) i Ljiljana r. Matić 41. Majdandţić Petar (Ante i Ljube r. Debeljak) i Perina r. Pezo 1 3 2 2 2 1 2 2 2 2 4 3 2 5 2 4 3 3 5 1 2 2 2 2 3 3 1 1 1 2 1 2 1

7
U navedenih 41 obitelji roĎeno je samo 74 djece, u prosjeku po 1,8 djece. Taj broj nije točan, budući da ne postoje podaci za djecu roĎenu poslije 1995., nakon prelaska u Hrvatsku i u druge zemlje. Zato je na gornjem popisu puno obitelji samo s jednim ili nijednim djetetom. Po dvoje djece roĎeno je u 15 obitelji, po troje u 6 obitelji, četvero djece u 2 obitelji i po petero djece takoĎer u 2 obitelji. BROJ DJECE ROĐENE U MATOŠEVCIMA PO GODINAMA, OD 1961. DO 1995. Kroz 35 godina u Matoševcima je roĎeno, prema podacima s kojima sam raspolagao, ukupno 171. dijete. Od 1961. do 1970. roĎeno je 119 djece, od 1971. do 1980. godine njih 27, od 1981. do 1990. godine 18, i od 1991. do 1995 godine 7 djece. Evo kako se broj roĎene djece kretao prema pojedinim godinama: God.1961.- 12 djece God.1970. - 7 djece God.1979. - 1 djece God.1988. - 1 djece 1962. - 18 " 1971. - 6 " 1980. - 1 " 1989. - 3 " 1963. - 19 " 1972. - 6 " 1981. - 1 " 1990. - 4 " 1964. - 20 " 1973. - 5 " 1982. - 2 " 1991. - 4 " 1965. - 11 " 1974. - 4 " 1983. - 2 " 1992. - 1 " 1966. - 14 " 1975. - 2 " 1984. - 3 " 1993. - 1 " 1967. - 12 " 1976. - 0 " 1985. - 0 " 1994. - 0 " 1968. - 4 " 1977. - 1 " 1986. - 1 " 1995. - 1 " 1969. - 12 " 1978. - 1 " 1987. - 1 " U tri godine nije roĎeno nijedno dijete, a čak u 11 godina samo po jedno dijete. MeĎutim, u 8 godina, i to u vremenu od 1961. do 1970. raĎalo se godišnje od 11 do 20 djece.

PrireĎuje: Velimir Blažević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH

NAŠ ZAVIĈAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI - NEKAD I SAD
Broj 16.
MISA NA GROBLJU "GRADINA"

Listopad 2002.

Prema starom obiĉaju, i ove godine je na prvu nedjelju iza Male Gospe, 15. rujna, slavljena sveta misa na groblju "Gradina". To je bilo ĉetvrti put zaredom, otkad su se prognanici poĉeli vraćati na svoja ognjišta u Stranjane i Matoševce. Skupilo se mnogo više naroda nego prethodnih godina. Procjenjuje se da je bilo preko 300 osoba, a došli su iz raznih mjesta u Hrvatskoj, tako iz Zagreba, Siska, Novske, Okuĉana, Kutine, Daruvara, Ĉepina, Dugog Sela, Ivanić Grada, Vojnića, Velike Gorice, Splita i Dubrovnika, a i iz Futoga u Vojvodini, te iz Njemaĉke i još nekih europskih zemalja. Pridruţilo nam se na "Gradini" i više domaćih pravoslavnih vjernika.

Ţupnik fra Mijo je prije i poslije svete mise molio opijela na grobovima, a misu je namijenio za sve pokojne koji su sahranjeni na groblju "Gradina", a i za pokojnike iz našeg kraja koji su umrli zadnjih godina u tuĊini i sahranjeni su na grobljima u Hrvatskoj ili negdje drugdje. Svećenik je u propovijedi, tumaĉeći nedjeljno evanĊelje, govorio o opraštanju, i to uvijek i svakome, ĉak i svojim neprijateljima, podsjećajući da nas tako uĉi i na to potiĉe Isus i u zazivu iz "Oĉenaša" - Molitvi Gospodnjoj: da i nama naš nebeski Otac oprosti kao što mi opraštamo svojoj braći ljudima i našim duţnicima. Kod mise su posluţivali ministranti, deĉki i djevojĉice, koji svake nedjelje sluţe na misi u Barlovcima. I Ivka Blaţević, ĉija je kuća odmah do crkve u Barlovcima, došla je na "Gradinu" te predvodila pjevanje, kao što to redovito ĉini i u barlovaĉkoj crkvi. Poslije svete mise narod se još neko vrijeme zadrţao u razgovoru, a potom se razišao, jedni svojim kućama ili na svraćanje kod rodbine i prijatelja, drugi u obilazak svojih kuća u kojim sada ţive drugi, ili su porušene, te svojih voćnjaka, njiva i šuma. Pred veĉer, kad je i kiša poĉela padati, većina je pošla natrag odakle je i došla, a neki su na put krenuli idućeg jutra. Bio je to lijepo proveden dan, koji je prošao bez ikakvog nereda ili provokacije, i svi koji su došli da na groblju sudjeluju u svetoj misi i pomole se za svoje pokojne te da obiĊu svoj kraj, otišli su zadovoljni u mjesta svog stalnog ili privremenog boravka. Slavko Blažević

2
NA POMOLU JE, KONAĈNO, DOVOĐENJE STRUJE

U NOVOSAGRAĐENE KUĆE
Poslije dugog ĉekanja i brojnih obraćanja na razne ustanove, izgleda da će novoizgraĊene kuće u Stranjanima, napokon, dobiti struju. Dovezene su 18. rujna 2002. potrebne bandere za kuće Mirka Blaţevića, Slavka Blaţevića, Slavka Ljevara u Stranjanima, i za zamjenu dviju bandera kod Mile Debeljaka u Matoševcima. Sljedećeg dana iskopane su rupe i većina bandera podignuta. Uskoro će, nadamo se, sve kuće biti konaĉno prikljuĉne na elektriĉnu mreţu i dobit će toliko oĉekivanu struju. RAZMIŠLJANJA I USPOMENE MARKANA ANKINOG Poštovanje prema pokojnicima Ĉovjeka se doima i sama fotografija lijepo ureĊenog groblja, a kad se naĊe u takvom groblju, osjeti u sebi neku smirenost i strahopoštovanje. A zapušteno groblje izaziva nelagodu. Primjer jednoga i drugoga kratko je prikazan u rijeĉi i slici u Našem zavičaju, za mjesec rujan, a osobno su to mogli vidjeti i doţivjeti svi koji su 15. rujna 2002. bili i sudjelovali kod svete mise na "Gradini", a prije ili poslije toga otišli i na "Batkovića groblje". Svi mi, nekadašnji mještani Matoševaca i Stranjana, moramo biti zahvalni onima koji su se trudili oko ĉišćenja i ureĊenja groblja na "Gradini", kako povratnicima koji ţive u svojim kućama u Matoševcima i Stranjanima, i redovito obilaze i paze na groblje, tako i onima koji su, zbog ureĊivanja groblja, došli iz Hrvatske. Vjerujem da će njihov primjer potaknuti i druge, da se ukljuĉe u buduće organizirane akcije, ili da u drugo vrijeme i na druge naĉine pridonose ureĊivanju groblja i njegovu odrţavanju, pa moţda i skorom ograĊivanju. Nadam se da će se uskoro promijeniti i izgled "Batkovića groblja". Batkovići sigurno imaju volje i snage da urade što se od njih oĉekuje, a što duguju prema svojim pokojnicima, samo se treba naći netko da povede potrebnu akciju. Sjećanje na "križni put" Moja vojna jedinica je 8. svibnja 1945. krenula od ušća Drave u Muru, na maĊarskoj granici, prema Zidanom Mostu, Celju, Dravogradu, i stigla je na Bleiburško polje 15. svibnja ujutro. Istog dana, oko 15 ili 16 sati, morali smo krenuti natrag, kroz Sloveniju u Hrvatsku, pa dalje u Srbiju. Putni pravac je bio: Maribor-Varaţdin-Koprivnica-Virovitica-Podravska Slatina-Osijek; zatim prelazak preko tzv. "ĉamaca" improviziranih mostova na Dravi i Dunavu - te pravac Sombor-Apatin i Novi Sad. O tom putu mogu najkraće reći, da je za mene, a sigurno i za sve druge, bio ţivi pakao: dugotrajno pješaĉenje, tjeranje na trĉanje, gladovanje, ţeĊ, maltretiranje i razliĉita muĉenja, umiranje od gladi i fiziĉke iscrpljenosti, te svirepa ubijanja. Na "kriţnom putu" sam se u Mariboru vidio s više poznanika iz Matoševaca, Stranjana, Ojdanića i Ĉivĉija. Evo nekih kojih se još sjećam: Andrija Blaţević, Pajo Blaţević (njih dvojica istog imena), Andrija Pranjić, Mato Ljevar, Marko Debeljak (takoĊer dvojica toga imena), Joso Batković, Pavo Šalić, Perica BrĊan, Stipo Majdandţić. Šestorica od navedenih su ostali ţivi, a drugima se izgubio trag. Marko Debeljak - Ankin KRONIKA DOGAĐAJA KROZ MJESEC RUJAN - 1. rujna 2002., nedjelja. Na svetoj misi u Stranjanima bilo nazoĉno 16 osoba. - 5. rujna 2002., četvrtak. Iz Zagreba su došli Ljevar Ilija sa suprugom Anom i Ljevar Reza te više dana radili na ĉišćenju oko svojih porušenih kuća. Kroz sve to vrijeme pod svoj krov ih je primio Slavko Ljevar. - 8. rujna 2002., nedjelja, Mala Gospa. U Stranjanima nije bilo mise, jer je bila na groblju Crkvene. - U popodnevnim satima iz Njemaĉke je stigla vijest da je toga dana, rano ujutro, u saobraćanoj nesreći kod Frankfurta teško povrijeĊen Marko Debeljak, sin Mile i Marice, iz Matoševaca. - 9. rujna 2002., ponedjeljak. Marko Blaţević, zvani "Mrki", i njegova supruga Zorka, došli da ureĊuju svoju kuću u Bijelićima, u koju se namjeravaju uskoro nastaniti za stalno. - 10. rujna 2002., utorak. Drago Pranjić i njegova supruga i majka došli iz Hrvatske i ĉistili svoju kuću, a pomagali su im Ivo Blaţević, Josin, i zet Mile Graorac sa suprugom i sinom. - Toga je dana došao i Anto Vulić, zvani Škrgo, i namještao crijep na svojoj kući, koji je djelomiĉno bio skinut.

3
- 11. rujna 2002., srijeda. O zdravstvenom stanju Marka Debeljaka dolazile su zabrinjavajuće vijesti. Zato su Mile i Marica krenuli u Zagreb, a odatle skupa sa sinom Tomom u Njemaĉku. - Istoga dana, poslije podne, došli su u Stranjane ekonom banjaluĉke biskupije, mons. Ivica Boţinović, inţenjer gĊa. Ljubica Kos i graĊevinski poduzetnik gosp. Šaban Mujadţić, te ţupnik fra Mijo Rajiĉ, da pogledaju i utvrde što i kako će se raditi, budući da uskoro poĉinje obnova kapele. - 15. rujna 2002., nedjelja. Slavljena sveta misa na groblju "Gradina". Okupio se neoĉekivano velik broj našeg svijeta iz mnogih mjesta u Hrvatskoj, a takoĊer i iz inozemstva. - Uveĉer toga dana vratio se iz Njemaĉke Mile Debeljak, s povoljnim vijestima o poboljšanju zdravstvenog stanja sina Marka, dok je Marica produţila svoj boravak u Njemaĉkoj - 18. rujna 2002., srijeda. Dovezene bandere za razvoĊenje elektriĉne mreţe do novoizgraĊenih kuća u Stranjanima, a slijedećeg dana poĉelo njihovo podizanje. - 21. rujna 2002., subota. Došli iz Zagreba Josip i Mato Debeljak, da ograde svoje bašĉe. Milišić Branko, sin Đokin, nije im dozvolio da išta rade. Josip i Mato su otišli u Ivanjsku i doveli policiji, ali ona nije ništa poduzela, budući da je Branko tvrdio da imaju rješenje za privremeno korištenje Josipove i Matine imovine. Zatraţeno je da pokaţe to rješenje, a on je odgovorio da je kod Đoke, na Kupresu. - 22. rujna 2002., nedjelja. Na misi u Stranjanima bilo svega 11 osoba. - 26. rujna 2002., četvrtak. Kazimir i Nada, sin i kćerka Slavka Blaţevića, došli iz Zagreba i 3-4 dana sa Slavkom pravili štalu, da u nju moţe smjestiti kravu i tele. - 29. rujna 2002., nedjelja.. U Stranjanima nije bilo mise, nego samo u crkvi u Barlovcima. - 30. rujna 2002., ponedjeljak. Vratila se iz Njemaĉke Marica Debeljak, koja je bila uz povrijeĊenog sina Marka oko 3 tjedna. Marko se uspješno oporavlja nakon više operacija kojima je bio podvrgnut. - Umro je Vukašin Šukalo, nekadašnji uĉitelj u osnovnoj školi u Stranjanima. Sahranjen je 1. listopada 2002. u groblju kod pravoslavne crkve u Rebrovcu. Na sahrani je bilo i više Stranjanĉana i Matoševljkana, a meĊu njima i nekadašnji Vukašinovi Ċaci, koji su uz odavanje poĉasti pokojnom Vukašinu, izrazili i svoje suosjećanje Angeli i Silvani, njegovoj supruzi i kćerki. Mile Debeljak ODSELJENICI IZ STRANJANA IZMEĐU 1946. I 1995. GODINE Opći progon i egzodus Hrvata iz okolice Banja Luke i cijele Bosanske Krajine, pa tako i iz Stranjana i Matoševaca, dogodio se 1995. MeĊutim, više obitelji ili braĉnih parova je otišlo iz Stranjana i Matoševaca još prije, a iseljavanje, preteţno u Hrvatsku, a zatim u Australiju i Ameriku, poĉelo je odmah poslije 1945. Neki su napustili Stranjane, u potrazi za poslom, i prije nego što su se oţenili, i sklapali su brakove u mjestima kamo su odselili. To nije svaki put javljano u rodnu ţupu Barlovce, pa zbog nedostatka podataka o njima, na popisu koji donosim neće se naći svi koji su odselili iz Stranjana. Ali makar popis bio i nepotpun, ipak pokazuje dovoljno da su u vremenu izmeĊu 1946. i 1995. Stranjani ostali bez više od jedne trećine obitelji i stanovništva koje je tu trebalo ţivjeti. Donosim ovdje samo imena i prezimena supruţnika, s naznakom mjesta ili barem drţave kamo su odselili ili gdje su našli privremena boravišta. Nisam baš siguran da je taj podatak uvijek toĉan. Nije mi bilo moguće u svim sluĉajevima ustanoviti ime i djevojaĉko prezime supruga, a posebno ne i broj djece svakog braĉnog para, pa te podatke takoĊer ne navodim. 1. Batković Feliks (Andrija i Kaje r. Ljevar) i Iva r. Škegro - Njemaĉka 2. Batković Toma (Ive i AnĊe r. Bogdanović) i Marija r. Varadin - Novska 3. Blaţević Anto (Marka i Ljubice r. Marušić) i Branka r. Ţanić - Zagreb 4. Blaţević Boţo (Marka i Ruţe r. Kaurin) i Dragomira r. Šakić - SAD 5. Blaţević Ferdo (Nike i Jele r. Debeljak) i Hijacinta r. Vukadnović - Derviši 6. Blaţević Ivo (Jose i Kate r. Ţiţak) i Ivka r. Pranjić - Zagreb 7. Blaţević Ivo (Franje i Ivke r. Pranjić) i Ljubica r. Gagula - Petrićevac 8. Blaţević Joso (Andrija i Anice r. Kuljanĉić) i Zorka r. Ljevar - Ĉepin 9. Blaţević Joso ( Marka i Ruţe r. Kaurin) i Zora r. Lovrić - Ĉepin 10. Blaţević Marko (Andrija i Anice r. Kuljanĉić) i Ruţa r. Kaurin - Ĉepin 11. Blaţević Marko ( Mirka i Ljubice r. Šalić) i Zorka r. Radovanĉević - Njemaĉka 12. Blaţević Marko (Tome i Ivke r. Ljevar) i Ana r. Majdandţić - Australija 13. Blaţević Marko (Nike i Jeke r. Debeljak) i Ana r. Majdandţić - Australija 14. Blaţević Mato ( Paje i Mare r. Šalić) i Danica r. Tripković - Vojvodina 15. Blaţević Mato (Marka i Ruţe r. Kaurin) i Slavica r. Rozing - SAD 16. Blaţević Mile (Marka i Ruţe r. Kaurin) i Dragica r. Pranjić - Beograd 17. Blaţević Toma (Andrija i Mare r. Bijelić) i Mara Koĉić-Tomić - Vojvodina

4
18. Bogdanović Andrija (Ante i Mande r. Blaţević) i Marija r. Debeljak - Ĉepin 19. Bogdanović Anto (Andrija i Ane r. Kurtović) i Mande r. Blaţević - Ĉepin 20. Bogdanović Ilija (Ante i Mande r. Blaţević) i Nada r. Ţerdin - Zagreb 21. Bogdanović Josip (Andrija i Mare r. Debeljak) i Ruţica r. Pencinger - Ĉepin 22. Bogdanović Juro (Andrija i Mare r. Debeljak) i Anka r. Jakić - Ĉepin 23. Bogdanović Marko (Ive i Ruţe r. Debeljak) i Ane r. Blaţević - Petrićevac 24. Ćosić Anto (Jose i Ane r.Pranjić) i Ana r. Ljevar - Zagreb 25. Ćosić Marko (Jose i Milke r. Batković) i Tanja r. Jadrešić - Zagreb 26. Ćosić Mato (Jose i Milke r. Batković) i Jela r. Bijelić - Banja Luka 27. Ćosić Rudo (Jose i Milke r. Batković) i AnĊa r. Josipović - Petrićevac 28. Ganić Juro (Ţivka i Zorke r. Ljevar) i - Bjelovar 29. Kaurin Ivo (Ante i Anice r. Domić) i Verica r. Ivaštinović - Novska 30. Kaurin Marko (Peje i Mare r. Marušić) i Margareta-Regina r. Kniepeis - Austrija 31. Kaurin Mato (Ive i Mare r. Jurić) i Mira r. Damjanović - Trn 32. Kaurin Toma (Ante i Anice r. Domić) i Marija r. Poleta - Kutina 33. Ljevar Andrija (Ante i Marije r. Blaţević) i Gizela r. - Njemaĉka 34. Ljevar Anto (Andrija i Janje r. Majdandţić) i Ana r. Ivić - Zagreb 35. Ljevar Anto (Marka i Mare r. Vulić) i Dragica r. Bujanić - Zagreb 36. Ljevar Anto (Miše i AnĊe r. Batković) i Mirjana r. Roţić - Novska 37. Ljevar Ferdo (Tome i Kate r. Kuljanĉić) i Jozefina r. Ćosić - Petrićevac 38. Ljevar Franjo (Stjepana i Jele r. Bogdanović) i Olga r. Blaţević - Rijeka 39. Ljevar Ivica (Mate i Marije r. Debeljak) i Silvija r. Domjen - Zagreb 40. Ljevar Ivo (Tome i Kaje r. Kuljanac) i Ana r. Bandić - Vojvodina 41. Ljevar Ivo (Pere i Mare r. Šalić) i Marijana /Marica/ r. Stojĉević - Zagreb 42. Ljevar Josip (Ilija i Mare r. Batković) i Kata r. Debeljak -? 43. Ljevar Josip (Miše i AnĊe r. Batković) i Manda r. Radoš - Novska 44. Ljevar Marko (Ante i Marije r. Blaţević) i Jela r. Keserović - Petrićevac 45. Ljevar Matija (Tome i Kate r. Kuljanĉić) i - Australija 46. Ljevar Petar (Peje i Jeke r. Debeljak) i Dragica r. Pranjić - Zagreb 47. Ljevar Stjepan (Franje i Olge r. Blaţević) i Vilena-Marija r. Sasa - Zagreb 48. Ljevar Toma ( Pere i Mare r. Šalić) i - Zenica 49. Ljevar Vlado (Pere i Mare r. Šalić) i Zora r. Stojĉević - Zagreb 50. Pranjić Anto (Matija i Mare r. Brkić) i Jela r. Blaţević - Zagreb 51. Pranjić Anto (Jose i Dragomire r. Ljevar) i Sanda r. Dţemhur - Ĉesma 52. Pranjić Ferdo (Jose i Dragomire r. Ljevar) i Draţena r. Rašić - Zagreb 53. Pranjić Ivo (Marka i Janje r. Dedić-Batković) i - Novska 54. Pranjić Ivo (Nike i Ruţe r. Blaţević) i Ankica r. Pranjić - Zagreb 55. Pranjić Joso (Ante i Marije r. Kaurin) i Ana r. Ţiţak - Zagreb 56. Pranjić Karlo-Drago (Mijata i Anice r. Stojanac) i Dušanka r. Vukadinović - Zagreb 57. Pranjić Marko (Franje-Paje i i Jele r. Batković) i Veronika r. Domić - Zagreb 58. Pranjić Matija (Nike i Ruţe r. Blaţević) i Ana r. Markovinović - Zagreb 59. Pranjić Niko (Ante i Marije r. Kaurin) i Marica r. Kezić - Ĉesma 60. Pranjić Petar (Mijata i Ane r. Stojanac) i Dragica r. Gabrić - Zagreb 61. Pranjić Slavko (Franje-Paje i Jele r. Batković) i Ana r. Tubić - Beograd 62. Pranjić Toma (Mate i Zorke r. Vulić) i Franciska r. Pleško - Zagreb 63. Pranjić Vlado (Marka i Janje r. Dedić-Batković) i Milka r. Jurišić - Njemaĉka 64. Pranjić Zlatko (Ive i Janje r. Stojĉević) i - Banja Luka 65. Šalić Joso (Marka i Mare r. Vidović) i Jelica r. Matošević - Vojvodina 66. Šalić Pavao (Marka i Cele r. Smilĉić) i - Prijedor 67. Šalić Zlatko (Ante i Dragice r. Ljevar) i - Vojvodina 68. Tubić Anto (Stipe i AnĊe r. Brkić) i Marica r. Krijan - Zagreb 69. Tubić Boţo (Stipe i AnĊe r. Brkić) i Vesna r. Serec - Švicarska 70. Tubić Vlado (Ive i Mare r. Debeljak) i Anka r. Kamber - Zagreb Ako se zna da je u Stranjanima izmeĊu 1945. i 1995. sklopljeno 90-ak brakova onih koji su tu ostali i ţivjeti, broj od 70 odseljenih braĉnih parova i obitelji iz Stranjana, skupa s onima koji su u tom periodu sklapali brakove u mjestima u koja su odselili od godine 1946. do 1994., zaista je vrlo velik (90:70).

PrireĊuje: Velimir Blažević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH

5

NAŠ ZAVIĈAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI - NEKAD I SAD
Broj 17. Studeni 2002.

SRUŠENA JE DOSADAŠNJA KAPELA, A GRADIT ĆE SE NOVA Vjernici iz Stranjana i Matoševaca, zbog dosta velike udaljenosti i nedostatak bilo kakvog javnog prijevoza, teško su mogli ići redovito na misu u ţupnu crkvu u Barlovce, naroĉito zimi i po lošem vremenu. Bilo je zato nuţno razmišljati o podizanju neke kapele, i odluĉeno je da se ona gradi u Stranjanima, na zemljištu koje je za tu namjenu poklonila Mare Pranjić, Stipina. Gradnju kapele je poduzeo ţupnik fra Dujo Ljevar, i ona je zapoĉela u jesen 1974. a završena u proljeće 1975. Budući da od drţavnih vlasti u ono vrijeme nikako nije bilo moguće dobiti propisanih dozvola, gradilo se i bez njih. Zbog toga su se dogovori o gradnji i potrebne pripreme s nekolicinom ljudi, prije svega s Markom Pranjić, Franjom Blaţević, Slavkom Blaţević, Jurom Majdandţić, koji su bili u graĊevinskom odboru, zatim s Josom Ćosić, Slavkom Ljevar, Mirkom Pranjić, Ilijom Pranjić i dr., vršili tajno. Kad je odluĉeno da se pristupi gradnji, nabavljen je materijal: šljunak, cement, ţeljezo, betonski blokovi i crijep. Sve je dovezao Mile Debeljak svojim kamionom. Na brzinu je iskopana zemlja, izliveni temelji i zapoĉelo zidanje kapele. U tijeku gradnje radovi su se morali prekinuti i prijetila je opasnost da se sve što je izgraĊeno moradne porušiti. Fra Dujo je svojom snalaţljivošću i uz potajnu pomoć i savjet Vlade Markovića, iz Banja Luke (koji je radio u Općini na izdavanju dozvola), tu opasnost izbjegao i rušenje sprijeĉio. Gradnja je nastavljena i kapela je stavljena pod krov.

U tom poslu, obavljenom većinom dragovoljnim radom, sudjelovali su osobito: Tomo Majdandţić, Vlado Blaţević, Franjo Marić, Mato Ljevar i Ivica Batković. Hrastove za krovnu graĊu dali su iz svoje šume Franjo Blaţević, Mare Pranjić i još neki, ĉijih imena nisam mogao doznati. GraĊu su srezali Ilija Marković, pravoslavac, iz Bistrice, i Slavko Ljevar. Ţeljezna vrata i prozore za kapelu napravio je Zdravko Vidović (Ilijin), iz Trna. Kasnije je stavljena lamperija

2 na zidove i strop od plastiĉnog materijala. Za fra Dujinog vremena, g. 1978., podignut je prilozima mještana i metalni montaţni zvonik pokraj ulaza u kapelu, a radio ga je Ferdo Topić, iz Orlovca. Iste godine je nabavljeno i zvono teţine 50 kg., a platio ga je Marko Blaţević (Nikin), rodom iz Stranjana, koji je odselio i ţivi u Australiji, dok je jaram za zvono platila Zorka Koĉić-Tomić, r. Ćosić. Ţupnik fra Juro Šalić je uz kapelu dogradio 1989. malu sakristiju i nabavio drvene klupe. Što zbog nekvalitetnog materijala i rada, a što zbog nasilniĉkih ĉina pridošlica sa strane u Stranjane i Matoševce, i druga obliţnja mjesta, a iza kako su odatle protjerani katolici i Hrvati, kapela je ostala bez vrata i prozora, bez lamperije, s polupanim crijepom, s ispucanim i izboĉenim zidom, bez elektriĉnih instalacija koje su poĉupane i odnesene, i dovedena je u zaista loše stanje. Kad su se za to stekli uvjeti, najviše povratkom u novoizgraĊene ili obnovljene kuće nekolicine prognanika u Stranjane i Matoševce, poĉelo se razmišljati i o obnavljanju teško oštećene kapele. MeĊutim, uskoro se odustalo od njezinog obnavljanja, koje bi dosta koštalo, i odluĉeno da se pravi posve nova, i nešto manja, koja će biti ljepša, a moći će zadovoljiti potrebe onih kojima je namijenjena. Stara kapela je već srušena i teren oĉišćen. Crijep i graĊa srušene kapele su podijeljeni Luci Bogdanović, Zorki Ganić i Mirku Blaţević. Dosad je trebalo iskopati zemlju za nove temelje i izbetonirati temelje, ali zbog kišnog vremena to još nije uĉinjeno.
KRONIKA DOGAĐAJA KROZ MJESEC LISTOPAD - 3. listopada 2002., četvrtak. Zapoĉelo, i sljedećeg dana nastavljeno rušenje kapele u Stranjanima. - 6. listopada 2002., nedjelja. U Stranjanima, pokraj male drvene barake koja je podignuta za potrebe gradilišta, slavljena je sveta misa, u kojoj je sudjelovalo 13 osoba. Misu je predvodio fra Anto Nedić, nekadašnji kapelan u ţupi Barlovci, ţupnik u Ivanjskoj, i do pred dvije godine ţupnik u Motikama, a s njim je skupa slavio misu i ţupnik fra Mijo. Nazoĉan je bio i fra Velimir Blaţević. - 9. listopada 2002., srijeda. Iz Zagreba je došao Joso Ćosić, i ostao par dana. Stanarima u svojoj kući stavio je do znanja da će na proljeće iz nje trebati iseliti. Spavao je kod Mile Debeljaka. - 10. listopada 2002., četvrtak. Konaĉno su novoizgraĊene kuće u Stranjanima, osim Vida Šalića, prikljuĉene na elektriĉnu mreţu. Svaka kuća mora za prikljuĉak platiti po 73 KM. - Vlĉ. Ivica Boţinović, ekonom banjaluĉke biskupije, i barlovaĉki ţupnik fra Mijo Rajiĉ, te inţenjer Ljubica Kos i graĊevinski poduzetnik gosp. Šaban Mujadţić, koji će i graditi kapelu, razgledali su teren i odredili mjesto na kojem će se nova kapela podići. - 13. listopada 2002., nedjelja. Slavljena svete mise u maloj gradilišnoj baraci, a bilo je nazoĉno 12 osoba, stalnih stanovnika Stranjana i Matoševaca. - 17. listopada 2002., četvrtak. Slavko Ljevar i Mile Debeljak su išli traktorom u Piskavicu i povratili Slavkove stvari koje su bile na ĉuvanju kod Ilije Markovića i Zdravka Sarića. - 20. listopada 2002., nedjelja. Na misi u Stranjanima bilo je nazoĉno 15 osoba. - 21. listopada 2002., ponedjeljak. Terezija (Reza) Ljevar je došla iz Zagreba na dva dana, te krĉila i ĉistila svoju bašĉu. - 23. listopada 2002., srijeda. Iz Zagreba je došao Anto Bogdanović, sin Milin, a iz Novska Milina kći Mira, sa svojim muţem, te su iskopali kanal i proveli uzemljenje gromobrana za Milinu kuću. - 25. listopada 2002., petak. Sa otoka Vira, gdje su proveli nekoliko sedmica ljetnog odmora, vratili su se Dragan Mijatović i supruga Janja, r. Blaţević. Oni su sredinom ove godine preuzeli svoju imovinu u Ramićima i ovog ljeta su ĉistili i ureĊivali kuću i dvorište s gospodarskim zgradama. Kroz to vrijeme su spavali i dosta vremena proveli kod Mile i Marice Debeljak, Janjine sestre, te i njima pomagali oko spremanja zimnice i drva za zimu. - 27. listopada 2002., nedjelja. Slavljena je u Stranjanima misa, a na njoj je bilo nazoĉno 12 osoba, meĊu kojima, sa strane, Dragan i Janja Mijatović. - 28. listopada 2002., ponedjeljak. Marko Bogdanović došao iz Ivanićgrada. On, Mile Debeljak i Dragan Mijatović su napravili Luci Bogdanović verandu pred ulaznim kućnim vratima i završili ograĊivanje bašĉe.

3
- U Stranjanima bili predstavnici UNHCR-a i s njima Tomo Josipović, zaposlenik u Caritasu, da bi izvidjeli stanje i mogli donijeti odluku o pravljenju kuća Tereziji Ljevar, Ani Ljevar, Zorki Pranjić i Marku Blaţević. - U noći 28/29. listopada u kući Mile Debeljaka na konaku bilo 18 osoba. - 29. listopada 2002., utorak. Došla je iz Rijeke Ane Domić, r. Blaţević, Markovĉina. Stanarima u kući svoje sestre Finke je rekla da trebaju ĉim prije iseliti, jer ona namjerava, u dogovoru s Finkom, tu kući preuzeti i za sebe obnoviti. - Poĉelo je kopanje temelja za novu kapelu.

Pripremio Mile Debeljak
ODSELJENICI IZ MATOŠEVACA POSLIJE 1945. DO 1995. GODINE Ovi svi koje navodim u ovom popisu, ne nalaze se u popisima braĉnih parova koji su doneseni u Našem zavičaju, br. 14 (za god. 1946.-1960.) i br. 15 (za god. 1961.-1995.), iako je velika većina njih vjenĉana u Barlovcima, i neko vrijeme obitelji ţivjele u Matoševcima. Za većinu je ustanovljeno gdje su odselili i ţivjeli, pa je mjesto navedeno. Evo toga popisa: 1. Batković Andrija (Jose i Danice r. Batković) i Boţica r. ? - Kutina 2. Batković Anto (Mile i Ruţe r. Batković) /1.b./ i Jozefina Debeljak - Kutina 3. Batković Anto (Nike i Ruţe r. Batković) /2.b./ i Manda r. Debeljak - Sombor 4. Batković Anto (Ive i Mare r. Bogdanović) i Ana r. Uvalić ? 5. Batković Anto ( ) i Ivka r. Josipović ? 6. Batković Anto (Mate i Mnde r. Balvan) i Jozefina r. Batković - Kutina 7. Batković Anto (Mate i Mare r. Debeljak) i Katarina r. Dukarić - Slovenija 8. Batković Anto (Ive i Mare r. Jakovljević) i Zora r. Mandeka - Zagreb 9. Batković Blaţ (Petra i Mare r. Debeljak) i Dragica r. Majdandţić - Vojvodina 10. Batković Filip (Mile i Ruţe r. Batković) i Manda r. Radman - Kuljani 11. Batković Ivo (Mate i Luce r. Majdandţić) i Janja r. Batković - Slovenija 12. Batković Ivo (Ante i Janje r. Lovrenović) i Marija r. Pezić ? 13. Batković Joso (Ante i Janje r. Lovrenović) i Ankica r. Domić - Šargovac 14. Batković Joso (Mate i Luce r. Majdandţić) i Terezija r. Ralešić - Njemaĉka 15. Batković Joso (Nikole i Jeke r. Debeljak) i Manda r. Batković - Kutina 16. Batković Juro (Boţe i Ruţe r. Tubić) i Marija r. Majdandţić - Australija 17. Batković Juro (Pere i Mare r. Batković) i Milanka r. Bartula - Dubrovnik 18. Batković Marijan (Boţe i Anice r. Bajlović) i Dragica r. Batković - Daruvar 19. Batković Marijan (Vida i Ruţe r. Brkić) i Nikoleta r. Luĉev - Zagreb 20. Batković Marko (Mate i Mande r. Balvan) i Jela r. Batković - Kutina 21. Batković Mato (Nikole i Jeke r. Debeljak) i Ana r. Debeljak - Kutina 22. Batković Mile (Nike i Ruţe r. Batković) i Marija r. Tubić - Daruvar 23. Batković Mirko (Šime i Anice r. Debeljak) i ? - Daruvar 24. Batković Pero (Ive i Mande r. Pranjić) i ? - Vojvodina 25. Batković Pero (Jose i Danice r. Batković) i ? - Njemaĉka 26. Batković Toma (Filipa i Ruţe r. Majdandţić) i Jelica r. Majdandţić - Ĉepin 27. Batković Vlado (Stipe i Jele r. Bijelić) i ? - Bjelovar 28. Batković Zvonko (Filipa i Janje r. Majdandţić) i Ana r. Ljevar - Ĉepin 29. Blaţević Anto (Ive i Kate r. Batković) i Mara r. Majdandţić - Australija 30. Blaţević Ilija (Jose i Mare r. Batković) i Zorka r. Vulić - Novska 31. Blaţević Juro (Petra i Mare r. Bijelić) i Kata r. Blaţević - Zagreb 32. Blaţević Mato (Petra i AnĊe r. Debeljak) i Janja r. Majdandţić - Zagreb 33. Blaţević Mato (Ive i Kate r. Debeljak) i Katica r. Debeljak - Švicarska 34. Blaţević Pavo (Petra i AnĊe r. Debeljak) i Marina r. Pejaković - Švicarska 35. Bogdanović Anto (Andrija i Ane r. Kurtović) i Mande r. Blaţević - Stranjani 36. Debeljak Alojzije (Jakova i Janje r. Kurtović) i ? - Bugojna 37. Debeljak Andrija (Jose i Jele r. Pezić) i Jela r. Bogdanović - Kutina 38. Debeljak Anto (Marka i Staţije r. Marić) i Jela r. Debeljak - Petrićevac 39. Debeljak Borislav (Nike i Ruţe r. Majdandţić) i Marica r. Kozić - Zagreb 40. Debeljak Ferdo (Ante i Ivke r. Debeljak) i Ruţa r. ? - Zagreb 41. Debeljak Franjo (Ante i Ivke r. Debeljak) i Stana r. ? - Zagreb

4
42. Debeljak Franjo (Jure i Jeke r. Josipović) i Marica r. Josipović - Ĉepin 43. Debeljak Ivo (Jose i Jele r. Pezić) i ? - Kutina 44. Debeljak Ivo (Marka i Staţije r. Marić) i Marija r. Ljevar - Stranjani 45. Debeljak Ivo (Mate i Jeke r. Batković) i Ankica r. Bogdanović - Zagreb 46. Debeljak Ivo (Tome i Marije r. Batković) i AnĊa r. Debeljak - Ĉepin 47. Debeljak Joso (Jure i Jeke r. Josipović) i Mara r. Majdandţić - Ĉepin 48. Debeljak Luka (Marka i Staţije r. Marić) i ? - Banja Luka 49. Debeljak Marko (Tome i Janje r. Debeljak) i Marica r. ? - Zagreb 50. Debeljak Marko (Pave i Anke r. ? ) i AnĊa r. Blaţević - Ĉepin 51. Debeljak Mato (Ante i Ivke r. Debeljak) i ? - Zagreb 52. Debeljak Mato Ive i Kate r. Batković) i Jela r. Debeljak - Australija 53. Debeljak Mato (Lovre i Janje r. Kovaĉević) i Manda r. Tomić - Dikevci 54. Debeljak Mišo (Ive i Kate r. Batković) i Antonija r. ? - Budţak 55. Debeljak Petar (Mate i Jele r. Batković) i Jelica r. Majdandţić - Zagreb 56. Debeljak Slavko (Ive i Kate r. Batković) i ? - Ĉepin 57. Debeljak Slavko (Petra i Kate r. Blaţević) i Mira r. ? - Beograd 58. Debeljak Zvonko (Ante i Ivke r. Debeljak) i Marica r. Batković - Zagreb 59. Kozić Marko (Jure i Jele r. Batković) i AnĊa r. Batković - Bjelovar 60. Majdandţić Anto (Jure i Mare r. Bogdanović) i Katica r. Majdandţić - Australija 61. Majdandţić Anto (Petra i AnĊe r. Majdandţić) i Jela r. Tubić - Vojvodina 62. Majdandţić Anto (Marka i Lucije r. Ljevar) i Ruţa r. Ţiţak - Motike 63. Majdandţić Bosiljko (Marka i Ivke r. Domić) i Mara r. Blaţević - Ĉepin 64. Majdandţić Boţo (Lovre i Cele r. Brkić) i Kata r. Batković - Ĉepin 65. Majdandţić Boţo (Tome i Jele r. Tomić) i AnĊa r. Debeljak - Vojvodina 66. Majdandţić Franjo (Ante i Ljube r. Debeljak) i Josipa r. Pranjić - Rijeka 67. Majdandţić Ivo (Jose i Ljube r. Batković) i Nada r. ? - Zagreb 68. Majdandţić Ivo (Marka i Ivke r. Domić) i Ivka r. Ljevar - Zagreb 69. Majdandţić Ivo (Tome i Mande r. Kuljanĉić) i Mira r. Debeljak - Banja Luka 70. Majdandţić Jerko (Lovre i Cele r. Brkić) i AnĊa r. Stojanac - Australija 71. Majdandţić Joso (Ive i Ivke r. Bijelić) i Ana r. Batković - Srbija 72. Majdandţić Joso (Marka i Ane r. Idţan) i ? - Zagreb 73. Majdandţić Marko (Jose i Vide r. Batković-Blaţević) i Smilja r. Begovac -Ĉepin 74. Majdandţić Marko (Nike i AnĊe r. Pranjić) i AnĊa r. ? - Zagreb 75. Majdandţić Marko (Tome i Jele r. Tomić) i Ana r. Batković - Kutina 76. Majdandţić Mato (Ante i Ljube r. Debeljak) i Mara r. Pranjić - Austrija 77. Majdandţić Mato (Ive i Ivke r. Bijelić) i ? - Australija 78. Majdandţić Mato (Jure i Mare r. Bogdanović) i Helena r. Pranjić - Zagreb 79. Majdandţić Mile (Petra i AnĊe r. Majdandţić) i Zorka r. Tubić - Vojvodina 80. Majdandţić Mirko (Tome i Mande r. Kuljanĉić) i Kaja r. Batković - Australija 81. Majdandţić Niko (Lovre i Cele r. Brkić) i Ljubica r. Majdandţić - Australija 82. Majdandţić Niko (Marka i AnĊe r. Pobrić) i Ruţa r. Majdandţić - Ĉepin 83. Majdandţić Nikola (Vida i Ane r. Batković) i Ljuba r. Batković - Zagreb 84. Majdandţić Pero (Marka i Ane r. Majdandţić) i ? - Zagreb 85. Majdandţić Stipo (Ive i Ivke r. Bijelić) i Nada r. Pranjić - Rovinj 86. Majdandţić Stjepan (Tome i Jele r. Tomić) i Mira r. Blaţević - Vojvodina 87. Majdandţić Toma (Marka i Lucije r. Ljevar) i Zora r. Martinović - Vojvodina 88. Pranjić Luka (Ive i Mare r. Bogdanović) i Jela r. Bogdanović ? Poslije 1945. godine, pa do 1995., iz Matoševaca je odselio veliki broj obitelji, većinom u Hrvatsku, a od stranih zemalja, najviše u Australiju. Bilo je dosta muškaraca koji su otišli traţiti posla, pa su se i oţenili i ostali ţivjeti u drţavama ili mjestima gdje su radili. Zato za odreĊeni broj muškaraca na gornjem popisu nije navedeno s kim su se vjenĉavali, budući da nisam mogao doći do tih podataka. Broj onih koji su iz Matoševaca odselili prije 1995., i onih koji su ostali u Matoševcima, ali su 1995. i oni morali iseliti, skoro je izjednaĉen (88:90).

PrireĊuje: Velimir Blažević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH

NAŠ ZAVIĈAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI - NEKAD I SAD
Broj 18.
GRADNJA NOVE KAPELE

Prosinac 2002.

Umjesto porušene kapele, koja je bila teško oštećena, pristupilo se izgradnji nove. Ona će biti manja od dosadašnje, ali dovoljno velika da će moći zadovoljiti sadašnje potrebe, a sigurno i za dugo vremena u budućnosti (- kamo sreće da se moradne povećavati!). Plan za kapelu je izradio ing. Isak Medić, a radove će izvoditi gosp. Šaban Mujadžić. IzvoĎenje radova će pratiti i nadgledati nadzorni inženjer banjalučke biskupije, gospoĎa Ljubica Kos. S pravim početkom radova dugo se čekalo zbog, kako smo već ranije pisali, kišnog vremena. Dosad su izvedeni sljedeći radovi: Izvršen je iskop ispod cijele površine kapele - to je bilo potrebno zbog nesigurne podloge i urušavanja zemlje - šalovani temelji, postavljeno armaturno željezo za temelje i temelji djelomično izbetonirani.

Zamišljeno je bilo da se do zime kapela stavi pod krov, ali je skoro sigurno da se u tome neće uspjeti. Sve će zavisiti od vremenskih prilika. U Našem zavičaju, br. 12, objavljena su imena darovatelja priloga za novu kapelu i cjelokupni iznos dotad dobivenih priloga (815 Eura i 1000 kuna). Kasnije su svoje priloge - 200 Kn i 50 KM -dali: takoĎer: Mirko Pranjić (Perin) Jela Šlat r. Pranjić. Još nije kasno, a bilo bi lijepo da što više Stranjančana i Matoševljana podupre akciju koja je poduzeta, koja će puno značiti za povratnike, a bit će na ponos svima koji je potpomognu!

2
CARITAS NE PRESTAJE POMAGATI Kao što smo već javili u br. 14. Našeg zavičaja, povratnici Slavko Blažević i Mile Debeljak su od Caritasa dobili steone junice. U mjesecu rujnu obje su se otelile, a prema sklopljenom ugovoru, telad je trebalo predati Caritasu na raspolaganje. Slavko je svoje žensko tele Caritasu i isporučio, a Mile je muško tele otkupio. TakoĎer smo u Našem zavičaju, u br. 4, pisali kako je njemački Caritas Jeli Šlat zamijenio krov na kući i u kući uredio kupatilo. Ona je ovih dana od banjalučkog Caritasa dobila ulazna vrata za kuću i dva mala prozora za ostavu i za kupatilo. ZAINTERESIRANIH ZA POVRATAK U STRANJANE I MATOŠEVCE IMA JOŠ, A OĈEKUJE SE I POMOĆ U OBNOVI I IZGRADNJI NJIHOVIH KUĆA Visoki komesarijat Ujedinjenih nacija za izbjeglice u BiH (UNHCR) je spreman podržati izgradnju i obnovu većeg broja kuća na banjalučkom području. Koncem mjeseca listopada njihovi su predstavnici, s predstavnicima Caritasa banjalučke biskupije, bili u Stranjanima i Matoševcima, i pogledali neka mjesta i kuće za koje su njihovi vlasnici, potencijalni povratnici, pokazali zanimanje i podnijeli zahtjeve da im se obnove ili izgrade nove. Nakon toga je, 11. studenoga 2002., gospodična Izabela Eisenberg, iz Brussel-a (Belgija), službenica Caritasa, obavila razgovor s Markom Blažević (Milinim), Ivom Kaurin (Pejinim), Anom Ljevar (Ilijinom), Terezijom Ljevar (Vinkovom), i Mirkom Pranjić (Perinim), a 13. studenoga 2002. s Antom Bijelić (Nikinim), Ferdom Blažević (Vladinim), Josipom Debeljak (Petrovim), Jekom Debeljak (Matinom), Matom Debeljak (Perinim), i umjesto Zorke Pranjić (Matine) s njezinim zetom Milom Graorac. Caritas će, pošto utvrdi tko stvarno ima namjeru i želju da se vrati u Stranjane i Matoševce, dati prijedlog i popis osoba kojima bi se kuće obnavljale ili gradile posve nove. Obnovu i gradnju tih kuća bi, vjerojatno, mogao preuzeti engleski ili norveški Caritas. KAKO SE ODVIJA POVRATAK PROGNANIKA I IZBJEGLICA? U cijeloj Bosni i Hercegovini podneseno je više od 250.000 zahtjeva za povrat imovine. Prema podacima koje su objavile MeĎunarodne organizacije uključene u program za provedbu imovinskih zakona (OHR, UNHCR, OSCE, CRPC i UNMIBH), do rujna 2002. godine za cijelu Bosnu i Hercegovinu riješeno je oko 150.000 zahtjeva za povrat, ili 62%, a ostalo je neriješeno još više od 100.000 podnesenih zahtjeva. U Republici Srpskoj zahtjeva za povrat imovine je bilo ukupno 107.024, od čega za povrat imovine u društvenom vlasništvu 27.440, a za povrat privatne imovine 79.584. Donesene su odluke za 77.790 slučajeva, a odluke su i provedene i vraćena je 17.649 jedinica u društvenom vlasništvu, a u privatnom 41.938, što ukupno iznosi 59.587. ili 56%. Od donesenih odluka njih 18.203 nije provedeno, a odluke još nisu donesene za 29.234 podnesenih zahtjeva. Evo i kako to izgleda samo za općinu Banja Luka, kojoj pripadaju i naša sela Stranjani i Matoševci.. Ako se uzme skupa, dakle imovina u društvenom vlasništvu i privatna imovina, bilo je 17.159 zahtjeva; od toga za imovinu društvenog vlasništva bilo je 9.222 zahtjeva, doneseno je 5.275 odluka, a provedeno ih je 4.195; zahtjeva za povrat privatne imovine bilo je 7.937, doneseno je 3.708 rješenja, a vraćena je imovina u 3.302 slučaja. Odluka nije provedena u 3.947 slučajeva za društveno vlasništvo i u 406 slučajeva za privatnu imovinu. Ostalo je još da se riješi 3.947 zahtjeva za povrat imovine u društveno vlasništvu i 4.229 zahtjeva za povrat privatne imovine. Nakon iznesenih statističkih podataka umjesno je postaviti pitanje: Zašto je ostao još toliki broj neriješenih zahtjeva za povrat imovine (preko 100.000) i zašto se ne provode rješenja koja su donesena. Kao odgovor na to pitanje, navodim riječi gospoĎe Mirhunise Zumić, predsjednice Saveza izbjeglih i raseljenih lica Bosne i Hercegovine. Ona kaže: "Nama se čini da problem izbjeglica i raseljenih lica postaje nekakva top-tema, nekad malo više, nekad malo manje, u zavisnosti od onih koji rade i učestvuju u Bosni i Hercegovini na tom procesu. Mi smo izračunali, a to nije teško ako poznajete hijerarhiju, organizacijsku shemu djelovanja ministarstava, da preko 1.700 ljudi profesionalno radi na tome. Dakle, njima je vjerovatno u interesu da i dalje ostanu na tim radnim mjestima. Jako velika sredstva se izdvajaju za osobe koje su profesionalizirane i koje primaju plaće za rješavanje tih problema. Smatramo da je

3
postojala jedna velika indolentnost u rješavanju problema. Drugo, jednostavno se smatralo da je to proces koji treba da traje. A, naravno, ljudima i svima nama se žuri. Mislim da ima dosta toga, a da ljudima treba još vremena da budu na tim radnim mjestima. Treće, jednostavno postoji potpuna nezainteresiranost - ako meĎunarodna zajednica ne uvede kakve sankcije, sve se jako sporo rješava. Mi i sad imamo predmete koji su, recimo, pod brojem devet ili tri, a koji još nisu riješeni. Smatramo da taj redoslijed rješavanja mora ići hronološkim redom. Mi pokušavamo ovih dana u svim gradovima da doĎemo do onih brojeva koje smo mi dali meĎunarodnoj zajednici i rekli - dajte, rješavajte te probleme, a ne da to ostaje u ladicama nekih službenika i da se rješava nešto što je najskorijeg datuma itd." (preuzeto iz: Zavičaj, list izbjeglih i raseljenih graĎana, Banja Luka, br. 53, novembar 2002., str. 13). Za slab povratak prognanika i izbjeglica nije jedini razlog "neefikasna administracija". Evo što o tome kaže prof. dr. Mićo Carević: "Izgleda da su mnoga područja zauvijek izgubljena. Zašto bi se, na primjer, vraćali bivši stanovnici sela na sadašnju pustoš, bez igdje ičega, kada u inostranstvu već rade, djeca idu u školu, a oni koji ne rade, imaju socijalnu pomoć. Koja bi to bila sila koja bi ih privukla da idu na pustu zemlju bez struje, vode, saobraćaja, prodavnice?" Carević dalje kaže da nije osiguran temeljni uvjet za povratak izbjeglica: "Čovjek može privremeno živjeti u šupi, ako može da radi. Nije, dakle, glavna prepreka povratku izbjeglica povratak stanova i kuća. Treba im obezbijediti radna mjesta. A sve to imaju u inostranstvu" (Nezavisne novine, Pogledi, Banja Luka, 16. novembra, str. 18). A evo kako o povratku razmišlja dr. Dragan Čović, hrvatski član Predsjedništva BiH: "Kako očekivati od ljudi da se danas vrate ako su otišli 1992. godine. Njihova djeca su danas odrasla i vjerojatno imaju i svoje obitelji, naučili su jezik, navikli na drugačiji životni standard, a moguće i snašli se i stvorili jedan normalan život. To se pogotovo odnosi na mlade ljude i ne vjerujem da ih možemo lako vratiti. Vjerujem da će se većina starijih vratiti, jer su vezani za rodnu grudu i znaju što su ostavili ovdje, ako ništa, da tu svoje zadnje dane provedu. Ali mlade moramo nečim privući, a to nešto može biti samo život sličan onom koji se živi danas u čitavoj Europi". (Katolički tjednik, god. I (XXIII), br. 1., 24. studenoga 2002., str. 28). Ovaj prikaz neka ne bude obeshrabrujući za povratak, nego prognanike i izbjeglice iz Stranjana i Matoševaca neka potakne na razmišljanje, i onima koji bi se željeli vratiti svome zavičaju, neka dadne snage i ulije hrabrosti da ustraju u traženju svoga prava - povratak na rodnu grudu i povrat vlastite imovine! KRONIKA DOGAĐAJA KROZ MJESEC STUDENI - 1. i 2. studenoga 2002., petak i subota. Za blagdan Svih svetih ove godine se dosta svijeta okupilo na groblju Crkvene, gdje je slavljena uobičajena misa, a toga dana, i na slijedeći Dan mrtvih, mnogi su posjetili takoĎer groblje "Gradina" i "Batkovića groblje", te na grobovima svojih pokojnika zapalili svijeće, položili cvijeće i za njih se pomolili. - 3. studenoga 2002., nedjelja. Slavljena misa u Stranjanima, a nazočnih bilo 10-ak vjernika - 7. i 8. studenoga 2002., četvrtak i petak. U novoizgraĎenoj kući Mile Bogdanovića majstor angažiran od njemačkog Caritasa postavljao je drveni pod i strop. - 10. studenoga 2002., nedjelja. Na misi u Stranjanima bilo 11 osoba. - 11. studenoga 2002., ponedjeljak. Nakon višednevnog lošeg vremena, krenulo se sa kopanjem temelja za novu kapelu u Stranjanima i sa drugim zemljanim radovima. - Na razgovoru u Caritasu bilo pet Stranjančana koji bi željeli da im se pomogne u obnovi kuća. - 13. studenoga 2002., srijeda. U Caritasu na razgovoru za obnovu kuća bila druga skupina od šest Stranjančna i Matoševljana. - 14. studenoga 2002., četvrtak. U Matoševcu su, na poziv Zlatke Debeljak (Matine), došla dvojica policajaca iz Ivanjske. Bili su kod Đoke Milišića, nastanjenog u kući Mile Debeljaka, i trebali su intervenirati da on oslobodi kuću Mate Debeljaka, u kojoj drži ovce. Nakon "obavljenog posla" izjavili su da oni tu ne mogu ništa učiniti! - 17. studenoga 2002., nedjelja. U Stranjanima nije bilo mise, a oni koji su mogli, išli su u Barlovce na misu u župnoj crkvi. - 18 studenoga 2002., ponedjeljak. Započelo šalovanje i postavljanje armirnog željeza u temelje nove kapele. - 22. studenoga 2002., petak. Izvedeno betoniranje donjeg dijela temelja za novu kapelu. - 24. studenoga 2002., nedjelja. Sveta misa je slavljena u Stranjanima, u gradilišnoj šupici, i bilo je na njoj nazočno 11 osoba. - Došao iz Njemačke Marko Blažević, Mrki, i radio kod svoje kuće. - 26. studenoga 2002., utorak. Šalovan je gornji dio temelja, nad zemljom, a nastavljeno i idućih dana.

4
- 27. studenoga 2002., srijeda. Kod Mirka Blaževića su njegov zet Rafo i sin Marko radili na uvoĎenju vode u kuću. - 28. studenoga 2002., četvrtak. Tomo Majdandžić sa suprugom Ljubom i Zora-Ruža Blažević bili kod svojih kuća. - 30. studenoga 2002., subota. U Stranjane i Matoševce došao službenik Ministarstva za izbjegla i raseljena lica Republike Srpske te saopćio nekim srpskim izbjeglicama da se trebaju iseliti iz kuća koje su privremeno koristili. U pratnji je bila takoĎer TV-ekipa Srpske televizije iz Banja Luke, te razgovarala s Đokom Milišić, koji živi u kući Mile Debeljaka, Markovog, i drži svoje ovce u nekoliko kuća. On je neistinito izjavio kako ovce drži u svojoj šupi. Prilog o tome je donesen na FTV1, u večernjem BHTV1 Dnevniku, u 19 sati. Od kuća u kojima se drže ovce, prikazana je samo stara kuća Ljubana Majdandžića, dok Đoko ovce drži takoĎer u kućama Josipa Debeljaka (Matinog), Mate Debeljaka (Petrovog) i Mate Debeljaka (Katušinog). O ovome smo već pisali u Našem zavičaju (br. 11, str. 3.). Povod za dolazak TV-snimatelja i reportera u Matoševce bilo je pismo kojeg je biskup Komarica uputio Ombudsmanu za ljudska prava u BiH, gosp. Franku Ortonu, a kopija je dostavljena i na više drugih adresa MeĎunarodnih predstavnika i vlasti u Republici Srpskoj. Mile Debeljak ŠTO O BROJU STANOVNIKA (KATOLIKA) U STRANJANIMA I MATOŠEVCIMA U 19. I 20. STOLJEĆU KAŽU CRKVENI IZVORI? U Našem zavičaju, br. 2, objavljen je popis imena kućedomaćina i broj članova u pojedinim domaćinstvima u Stranjanima i Matoševcima godine 1743. i 1768. Takvih preciznih podataka nemamo za kasniji period. Postoje samo za 1829., 1858. i 1880. godinu podaci o broju domaćinstava, bračnih parova, odraslih osoba, djece, te koliko je tih godina, a takoĎer 1899., 1935., 1960., 1967., 1991. i 2000. bilo ukupno katolika u Stranjanima i Matoševcima. Evo tih podataka. STRANJANI Broj domaćinstava Broj bračnih parova - obitelji Broj odraslih (od 12 g. naviše) Broj djece (ispod 12 g.) Ukupno katolika MATOŠEVCI Broj domaćinstava Broj bračnih parova - obitelji Broj odraslih (od 12 g. naviše) Broj djece (ispod 12 g.) Ukupno katolika 1829. 11 66 45 111 1858. 9 15 58 31 89 1880. 8 22 72 37 109 1899. 1935. 1960. 1967. 61 1991. ca. 65 2000. 0 1829. 4 25 22 47 1858. 13 21 67 29 96 1880. 11 18 50 52 102 1899. 1935. 1960. 1967. 60 1991. ca. 75 2000. 3

129

233

285

285

241

3

135

337

405

327

124

0

Kako gornje tabele pokazuju, u Matoševcima je od 1829. do 1967., izuzev g. 1858., redovito bilo više stanovnika nego u Stranjanima. A poslije 1967. do 1991. došlo je do naglog obrata i pada broja stanovnika u Matoševcima. Tome je razlog, svakako, iseljavanje brojnih mladih bračnih parova i pojedinaca. Godine 1995., prije nego je u mjesecu kolovozu došlo do masovnog progona katolika i Hrvata, u Stranjanima i Matoševcima su bile ukupno 143 kuće i 377 stanovnika. Tada su u Stranjanima ostale samo dvije katoličke osobe u dvije kuće, a jedna se vratila (Jela Šlat r. Pranjić) 1999., a u Matoševcima jedan čovjek (Bojko Batković), a i on je nešto kasnije otišao u Orlovac. Godine 2001. i 2002., povratkom nekih prognanika, stanje se počelo mijenjati. Trenutno u Stranjanima, u 9 kuća, ima 10 katolika, a u Matoševcima u 1 kući 2 katolika.

PrireĎuje: Velimir Blažević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH

NAŠ ZAVIĈAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI - NEKAD I SAD
Broj 19.
PROSLAVA BOŢIĆNIH BLAGDANA

Sijeĉanj 2003.

U subotu, 21. prosinca 2002., išli smo na zajedniĉku ispovijed u župnu crkvu u Barlovcima, a neki, zbog starosti ili bolesti, nisu mogli ići u Barlovce, pa su se ispovjedili u nedjelju, 22. prosinca, prije mise u Stranjanima. Na Božić u Stranjanima nije slavljena misa, nego smo bili na misi u Barlovcima u 10,30 sati. Poslije podne smo otišli na groblje Crkvene, i sudjelovali u sahrani Drage Pranjića, pok. Ilije, koji je živio i umro u Motikama. Drugi dan Božića, na Stjepandan, imali smo misu u Stranjanima u 13 sati, a bilo nas je nazoĉnih 10. Prije mise župnik fra Mijo Rajiĉ je blagoslovio kuće Mirka Blaževića, Zorke Ganić i Jele Šlat, a poslije mise je obavljen blagoslov i ostalih kuća u Stranjanima i Matoševcima. Kako je Mirko Pranjić, Perin, toga dana dobio kljuĉeve od svoje kuće, i time ušao u posjed svoje imovine, svi mi koji smo bili na misi otišlo smo da prisustvujemo blagoslovu njegove kuće. A zatim su redom blagoslovljene kuće Tome Majdandžića, koji je za tu prigodu došao iz Hrvatske, Ane Bogdanović, Marice Milaković, Slavka Blaževića, Slavka Ljevara, Luce Bogdanović i Mile Debeljaka. Uveĉer 26. prosinca više nas se skupilo u kod Slavka Ljevara, a Novu godinu smo ĉekali zajedno u kući Mile i Marice Debeljak. Marica Debeljak GRADNJA KAPELE JE PRIVREMENO OBUSTAVLJENA Nakon što je krajem studenoga 2002. izvedeno betoniranje temelja, a zatim poĉetkom prosinca tvrdim materijalom nasut iskop unutar temelja buduće kapele, radove nije bilo moguće nastaviti zbog nastupa lošeg vremena s kišom, hladnoćom i snijegom.

Nedjeljna misa se sada slavi u gradilišnoj maloj baraci. Kada nema gosta sa strane, svi koji doĊu na misu, redovito oko 10-ak, mogu se nekako u nju smjestiti.

2 MIRKO PRANJIĆ, NAPOKON, PREUZEO SVOJU KUĆU! Mirko Pranjić (Perin) je dobio rješenje o povratu svoje imovine još u mjesecu srpnju 2001. Od tada se obraćao na više ustanova vlasti Republike Srpske kao i na predstavnike MeĊunarodne zajednice, da mu se omogući da uĊe u posjed svoje imovine, ali je sve ostajalo uzaludno. Konaĉno mu je, poĉetkom prosinca 2002., saopćeno da će svoju kuću moći preuzeti na 26. prosinca, a srpske izbjeglice da će iz nje trebati iseliti i prije toga datuma. To se, stvarno, i dogodilo. Srpske izbjeglice su napustile Mirkovu kuću dana 8. prosinca 2002. Oni su kljuĉ od kuće predali u Ministarstvo za izbjegla i raseljena lica RS, a on je uruĉen Mirku, kako je ranije bilo i najavljeno, 26. prosinca 2002. Mirko je tako, nakon dugog i strpljivog ĉekanja i upornog traženja svoga prava, konaĉno ga i ostvario. INTERVENCIJA BISKUPA KOMARICE U SVEZI KUĆA U MATOŠEVCIMA, PRETVORENIH U STAJE ZA OVCE Pisali smo ranije, u br. 11. Našeg zavičaja (str. 3) kako je biskup Komarica razgovarao s novinarkom sarajevskog Oslobođenja o razliĉitim oblicima opstrukcije povratka prognanika svojim kućama. Tada je spomenuo i kako u više kuća u Matoševcima srpske izbjeglice iz Glamoĉa drže svoje ovce.

Kuća Josipa Debeljaka, Pretvorena u staju za ovce Biskup Komarica je krajem mjeseca studenoga 2002. uputio dopis gosp. Franku Ortonu, ombudsmanu za ljudska prava u BiH, a dostavio ga je i na više drugih tijela MeĊunarodne zajednice u BiH, kao i vlasti RS i BiH. U tome je dopisu naveo kuće prognanih Hrvata u Matoševcima koje se koriste kao staje za ovce, te kako Mato (Petra) Debeljak, vlasnik jedne takve kuće, ne može ući u posjed svoje imovine, makar da je još 03. 09. 2002. Komisija za imovinske zahtjeve raseljenih osoba i izbjeglica u Sarajevu donijela odluku da mu se imovina treba vratiti. Dopis istog sadržaja uputio je i fra Velimir Blažević, voditelj Ureda "Pravda i Mir" Biskupskog Ordinarijata u Banja Luci, kancelariji ombudsmanu za ljudska prava u Republici Srpskoj, a takoĊer i na više drugih predstavništava i nadleštava MeĊunarodne zajednice u BiH, kao i tijelima vlasti entiteta Republike Srpske i Bosne i Hercegovine. O intervenciji biskupa Komarice pisali su, i spomenuti njegov dopis objavili Katolički tjednik (Sarajevo, I /XXIII/, br. 3, str. 21-22) i Glas Koncila (Zagreb, br. 49, od 8. prosinca 2002., str. 2).

3 DORIS PACK, ZASTUPNICA U PARLAMENTU EUROPE, S BISKUPOM KOMARICOM POHODILA MATOŠEVCE U subotu, 7 prosinca 2002., u Matoševcima je, zajedno s biskupom Komaricom i župnikom fra Mijom Rajiĉem, bila gospoĊa Doris Pack, njemaĉka zastupnica u Parlamentarnoj skupštini Europske Unije i predsjednica Odbora za odnose s jugoistoĉnom Europom. Zvuĉi nevjerojatno da je jedna tako visoka liĉnost došla u Matoševce, ali evo i zbog ĉega je to uĉinila. Biskup Komarica se poznaje s gospoĊom Doris Pack već dugi niz godina, još iz ratnog vremena. Ona je više puta dolazila u Banja Luku, zanimala se za stanje, te na koji naĉin bi mogla pomoći. Stigla je u Banja Luku i 6. prosinca 2002., i zadržala se par dana. Biskup joj je predstavio poteškoće koje i dalje postoje, osobito u pogledu povratak prognanika, te je takoĊer iznio sluĉaj zauzetih kuća u Matoševcima, koje su pretvorene u staje i u kojima srpske izbjeglice drže svoje ovce, a vlasnicima tih kuća se onemogućuje da uĊu u posjed i da raspolažu svojom imovinom. GospoĊa Doris Pack se sastala i s gospodinom Mladenom Ivanićem, dosadašnjim premijerom Republike Srpske, i kad mu je u razgovoru skrenula pozornost na pojave za koje je doznala od biskupa Komarice, premijer Ivanić joj je odgovorio da mu to nije poznato, i neka mu biskup Komarica navede barem neki takav sluĉaj. Da bi se osobno uvjerila kako stvari stoje, gospoĊa Doris Pack je s biskupom Komaricom otišla u Matoševce. Kod Mile Debeljaka se raspitala o stvarima koje su je zanimale te snimila kuće koje se, doista, koriste za smještaj ovaca. POVRATAK, MAKAR I U ZAVIĈAJNO GROBLJE Mnogo je prognanika i izbjeglica kroz ovih desetak godina pomrlo u tuĊini, a da nisu doĉekali da se živi vrate u svoja rodna mjesta i zaviĉaje. Takvih je bilo i iz Stranjana i Matoševaca. U većini sluĉajeva oni su sahranjivani u mjestima svoga trenutnog boravka, ili gdje su i umrli. Neke, koji su ĉeznuli za povratkom, a nije im se želja za života ispunila, njihova djeca ili rodbina su povratili mrtve, da poĉivaju u grobljima rodne grude. Tako je i Dragica Blažević, r. Pranjić, koja je umrla 1. listopada 2001. u Kinjaĉkoj, kod Sunje, i bila sahranjena u groblju u Komarevu, ekshumirana iz tog groblja i 6. prosinca 2002. prevezena i sahranjena na groblju Crkvene, na kojem poĉiva i njezin muž Mato. Velik broj rodbine, prijatelja i poznanika, osobito Stranjanĉana i Matoševljana, bio je na Dragiĉinom sprovodu u Komarevu, a nešto manje i sada na sahrani koju je obavio župnik fra Mijo na Crkvenama. Za prijenos posmrtnih ostataka svoje majke pobrinula se kćerka Gordana. Ona se na kraju i zahvalila svima koji su sudjelovali u obredima sahrane na Crkvenama. Smatram potrebnim ovdje još napomenuti da je pokojna Dragica bila vatrena pobornica povratka. Teška bolest i smrt je preduhitrila ostvarenje njezine vruće želje. Kao i u mnogim drugim sluĉajevima, vjerojatno su upravo ta želja i bezizglednost da bi se mogla uskoro vratiti na svoje ognjište ubrzali i njezinu smrt. Slavko Blažević DOGAĐANJA KROZ MJESEC PROSINAC
- 1. prosinca 2002., nedjelja. Na misi u Stranjanima sudjelovalo 7 osoba. - 6. prosinca 2002., petak. Dragica (Draga) Blažević, Mate Ružinog, iz Stranjana, ekshumirana i iz groblja u Komarevu prevezena i sahranjena na groblju Crkvene. - 7. prosinca 2002., subota. U Matoševcima, s biskupom Komaricom i župnikom fra Mijom Rajiĉem, bila gĊa Doris Pack, zastupnica u Parlamentarnoj skupštini Europe. - 8. prosinca 2002., nedjelja. Na misi bilo 11 osoba, a meĊu njima i Rudo Ćosić sa suprugom AnĊelkom. - Iz kuće Mirka Pranjića, Perinog, izašle i odselile srpske izbjeglice, Dragan Ĉulum i njegova supruga.

4
- 15. prosinca 2002., nedjelja. Na misi u Stranjanima, po dosta velikoj hladnoći, bilo nazoĉno 10 osoba. - 22. prosinca 2002., nedjelja. U Stranjanima je bila misa, a prije nje i božićna ispovijed za stare i bolesne koji prethodnoga dana nisu mogli ići na ispovijed u župnu crkvu u Barlovce. - 25. prosinca 2002., srijeda - Božić. U Stranjanima nije bilo mise, nego se išlo u župnu crkvu u Barlovce. - 26. prosinca 2002., četvrtak, sv. Stjepan. Slavljena je misa u Stranjanima, kojoj je bilo nazoĉno 10 osoba. Iza mise je obavljen blagoslov kuća. - Slavka Ljevara su posjetili supruga i djeca iz Hrvatske, s prijateljima, tako da je imao 15-ak gostiju. - 29. prosinca 2002., nedjelja. Misa je u Stranjanima bila po obiĉaju, uz nazoĉnost 10-ak osoba. Poslije mise Mirko Pranjić nas je sve pozvao svojoj kući na kavu. - 31. prosinca 2002., utorak, Stara godina. Zajedniĉki doĉek Nove godine je bio u kući Mile i Marice Debeljak, u Matoševcima. Pripremio Mile Debeljak POVRATAK HRVATA I KATOLIKA U BOSNU I HERCEGOVINU, OSOBITO U REPUBLIKU SRPSKU, ODVIJA SE TEŠKO Prošlo je već dosta godina od završetka rata u Bosni i Hercegovini, i kroz sve to vrijeme najviše se govorilo o problemu prognanika, izbjeglica i raseljenih osoba, te kako ubrzati i olakšati njihov povratak u predratna mjesta stanovanja ili prebivališta. Unatoĉ tome, proces povratka se sporo i teško odvijao, a naroĉito je malen broj povratnika Hrvata u Republiku Srpsku. Sve dosadašnje izjave visokih funkcionara i predstavnika meĊunarodnih tijela u Bosni i Hercegovini, kao i domaćih politiĉara, a takoĊer i brojni apeli biskupa iz Bosne i Hercegovine za povratak izbjeglica i prognanika, uz naglašavanje temeljnog prava svakog ĉovjeka da se vrati u svoj dom i domovinu, nisu urodili zadovoljavajućim i oĉekivanim rezultatima i plodovima. U br. 18 Našeg zavičaja doneseni su neki statistiĉki podaci o povratku prognanika i izbjeglica u cijelu Bosnu i Hercegovinu, i posebno u entitete Republike Srpske, do poĉetka rujna 2002. Ovdje ćemo se malo opširnije osvrnuti na problem i poteškoće oko povratka prognanika i izbjeglica u Bosnu i Hercegovinu. a) Što prijeĉi veći povratak? Prognanici, izbjeglice i raseljena lica nailaze na mnoge i nepremostive poteškoća ako se žele vratiti u svoj zaviĉaj i dom, ili doći u posjed svoje imovine. Evo i zbog ĉega je to tako: - Kod mnogih je prisutan strah da se vrate u svoja mjesta iz kojih su morali u vrijeme rata iseliti, meĊu iste one ljude koji su ih zlostavljali, muĉili i protjerali. Odgovorni, bilo da se radi o organima izvršne vlasti ili organima sudstva i javne sigurnosti, ne ĉine ništa, ili ĉine vrlo malo da se stvori povoljnija politiĉka klima i sigurnost za povratak onih koji se žele vratiti svojim kućama ili u svoje zaviĉaje; - A zahtjevi koji su nadležnim tijelima podneseni za povrat imovine i za omogućavanje povratka u vlastiti zaviĉaj sporo se rješavaju, odnosno ĉekaju po više godina da budu pozitivno riješeni; - Kad se i donesu rješenja o povratu neĉije privatne imovine, ta se rješenja teško provode u djelo, budući da se razliĉitim sredstvima i "igrama", ne samo privremenih korisnika tuĊe imovine, nego i samih organa izvršne i sudbene vlasti, opstruira njihova provedba; - Osobe kojima je dana na korištenje tuĊa kuća/stan i zemljište samoinicijativno zauzimaju i druge kuće i pretvaraju ih u štale ili staje za držanje svojih konja, goveda i ovaca, ili za druge namjene. I kad se vlasnici tih kuća žele u njih vratiti, to im se ĉesto onemogućava, pa i s obrazloženjem, ĉak i službenih organa vlasti, da privremeni korisnik neĉije kuće "ima pravo i na poslovni prostor"! b) Smetnja povratku su i loše politiĉke i materijalne prilike u mjestima povratka Svakako da na slab povratak prognanika i izbjeglica utjeĉe politiĉka situacija, koja je objektivno loša u cijeloj Bosni i Hercegovini, a osobito je nepovoljna za Hrvate koji bi se vratili u podruĉja u kojima svu vlast imaju pripadnici srpskog ili bošnjaĉkog naroda. MeĊutim, najveću poteškoću povratku ipak ĉine i predstavljaju razlozi materijalne i ekonomske prirode. Razumljivo i opravdano se postavljaju pitanja: Gdje se vratiti, ako je neĉija kuća potpuno srušena ili teško demolirana? Kako se negdje vratiti, ako tu nema uvjeta ni za puko preživljavanje?!

5
Ljude ne treba nagovarati da se pošto-poto vraćaju u Bosnu i Hercegovinu, pogotovo im ne treba ulijevati nadu da će im Caritas, ili netko drugi u Crkvi, osigurati obnovu ili izgradnju kuće, ili da će im proviĊati sredstva potrebna za uzdržavanje. Sigurno je da Caritas, pa ni druge institucije i organizacije, kako crkvene tako i civilne, nisu u stanju pomoći svima kojima je pomoć potrebna, i ne mogu im pružiti svu potrebnu pomoć. c) Hrvati su zapostavljeni kad se radi o dobivanju meĊunarodne pomoći Male su mogućnosti Caritasa da pronaĊe nekoga tko bi preuzeo obnovu i izgradnju porušenih hrvatskih kuća. A kada u tome i uspije, i kad meĊunarodne humanitarne i druge organizacije obnove i sagrade kuću za nekog povratnika, dogaĊa se ne baš rijetko da tu kuću njezin vlasnik proda, a sam ostaje u Hrvatskoj, ili negdje drugdje, te tako prevari i Caritas i dotiĉnu meĊunarodnu i humanitarnu organizaciju. Zbog takvih pojava sve je manje povjerenja prema hrvatskim povratnicima, i ne treba se ĉuditi što se traže razni dokumenti i provode ozbiljne provjere o stvarnoj namjeri onih koji traže pomoć za obnovu kuća, i što se prihvaća manji broj takvih zahtjeva Hrvata, osobito u Republici Srpskoj. d) Kako bi Hrvatska mogla više pomoći povratnicima? Poznato je da mnoge prognanike i izbjeglice u Hrvatskoj zadržava takoĊer materijalna pomoć koju im u razliĉitim oblicima, povremeno ili redovito, daje hrvatska država. Hrvatska vlada bi, možda i za dobro hrvatskog naroda općenito, ali svakako za dobro Hrvata u Bosni i Hercegovini, odnosno za njihov povratak, uĉinili jako puno ako bi novĉanu i drugu pomoć koja je dosad davana i još se uvijek daje prognanicima i izbjeglicama koji se nalaze u Hrvatskoj, i koji su odluĉili tu trajno i ostati, obećala i nastavila davati kroz izvjesno vrijeme i onim Hrvatima koji se odluĉe za povratak u Bosnu i Hercegovinu. e) Moţe li Crkva uĉiniti nešto više za povratak? Trebalo bi, ĉini mi se, pomiriti se s tim da Crkva ne može igrati znaĉajniju ulogu, a pogotovo ne odluĉujuću, u ostvarivanju povratka. Dva su tomu razloga: prvo, zbog toga što javno ili privatno izgovorena ili napisana rijeĉ biskupa i svećenika, u najboljem sluĉaju, ima snagu samo lijepe želje i savjeta; a drugo, što Crkva nije u stanju da osigura materijalnu pomoć povratnicima, koji je od nje oĉekuju. Ne želim, ipak, reći da naša Crkva treba posve dići ruke od toga da se zauzima za povratak. Ali se najprije treba zapitati: Nema li i u njoj samoj razloga ili pojava koje utjeĉu negativno na proces povratka? Crkveni predstojnici ĉesto, i sasvim opravdano, stavljaju prigovore na neke postupke MeĊunarodne zajednice, koji ne idu u prilog povratku Hrvata u Bosnu i Hercegovinu. MeĊutim, u isto vrijeme se ne želi vidjeti i priznati da i unutar crkvenih redova, i meĊu crkvenim osobama, ima onih koji ne djeluju poticajno i pozitivno na povratak. Poznato je da je s prognanicima i izbjeglicama iz pojedinih krajeva Bosne pošlo u Hrvatsku i više svećenika. U nekim mjestima u kojima su na okupu ostale veće skupine vjernika, osobito iz banjaluĉkog podruĉja, kao što su: Okuĉani, okolica Sunje, Gvozd i Vojnić, dušobrižniĉku službu za te skupine još uvijek vrše franjevci Bosne Srebrene i dijecezanski svećenici banjaluĉke biskupije. Vrlo je vjerojatno da ni samim tim svećenicima nije stalo da se vrate u Bosnu, a da bi imali razloga da kao "pastiri" ostanu u Hrvatskoj, ne bi bilo dobro da im se "stado" umanjuje i rasprši! Takvi svećenici razliĉitim izjavama i ponašanjem, ako već izriĉito prognanike ne odvraćaju od povratka, daju im naslutiti da je bolje ostati u mjestima sadašnjeg boravka i u tuĊemu! Valjalo bi ispitati i kritiĉki se postaviti prema djelovanju tih svećenika, a na ĉije držanje se tuže i sami prognanici i izbjeglice iz Bosne i Hercegovine. Provincijal i biskup to ne bi trebali tolerirati, a ne može biti da im djelovanje pojedinih svećenika nije poznato. Osim toga, bilo bi dobro i potrebno da i hrvatski biskupi i svećenici preispitaju svoje stavove i držanje. Uz dužno priznanje i zahvalnost za svu pomoć koju su naši prognanici i izbjeglice primali i još uvijek primaju od Crkve u Hrvatskoj, pa i u pogledu njihovog trajnog smještaja i zbrinjavanja, s pravom se oĉekivalo, i još uvijek oĉekuje, da oni javno i jasno progovore izbjeglim i prognanim Hrvatima i katolicima iz Bosne i Hercegovine kako je poželjno da se vraćaju u svoja ranija prebivališta. Ĉak bi pojedine biskupije i župe mogle obećati i ponuditi materijalnu pomoć povratnicima, i tako se trajnije vezati sa župama u Bosni i Hercegovini, koje bi postepeno ponovno oživljavale.

6
A na kraju, ako je stanje takvo kakvo jest, odnosno ako su mnogi prognani ili izbjegli katolici i Hrvati iz Bosne odluĉili ostati u Hrvatskoj, na što imaju puno pravo, bilo bi posve normalno da biskupi i nadležni redovniĉki poglavari razmisle o povlaĉenju svojih svećenika iz sredina i iz Katoliĉkih misija u kojima se nalaze smješteni prognanici i izbjeglice iz Bosne, i da dušobrižništvo u tim mjestima i za te vjernike-katolike, koji više ne pripadaju banjaluĉkoj biskupiji ili vrhbosanskoj nadbiskupiji, preuzmu svećenici dotiĉnih hrvatskih biskupija. f) Ima li nade? Mislim da su mali izgledi, posebno se to odnosi na entitet Republike Srpske, za masovniji povratak prognanika. A bit će ga sigurno još manje nego dosad - jer i vrijeme ĉini svoje - ako se ništa ne uradi na otklanjanju nepovoljnih uzroka koji su naprijed navedeni. Ali ono što situaciju ĉini još žalosnijom i bezizglednijom, jest ĉinjenica da su se dosad uglavnom vraćale samo starije osobe. Ako ne bude i mladih koji će se vratiti na svoja ognjišta i ognjišta svojih preĊa, nema nade u nikakvu demografsku obnovu hrvatskog i katoliĉkog življa na nekim dosad izrazito hrvatskim i katoliĉkim prostorima, nego treba raĉunati na brzo izumiranje i nestanak i onoga što je još ostalo! ZLOĈINOM OKRVAVLJENA NOVA GODINA 1944. Na Novu Godinu, 1. sijeĉnja 1944., partizani su u župi Barlovci poubijali 18 civila. Najviše žrtava toga zloĉina - polovica - bilo je iz Stranjana (6) i Matoševaca (3). MeĊu ubijenima bila je i jedna žena, te jedan mladić od 22 godine i jedan starac od 75 godina. Evo popisa pobijenih: a) Stranjani 1. Blažević Marko (Paje i Mare r. Brkić) 2. Ljevar Ivo (Ive i Janje r. Pavlović) 3. Ljevar Ivka r. Bogdanović 4. Pranjić Marko (Franje i AnĊe r. Pezić) 5. Pranjić Stipo (Nikole i Kate r. Domić) 6. Tubić Anto (Stipe i Jele r. Batković) - 63 godine - 51 " - 57 " - 75 " - 34 " - 22 "

b) Matoševci 1. Debeljak Lovro (Luke i Kaje r. Rimac) - 48 godina 2. Debeljak Petar (Luke i Kata r. Šalić) - 55 " 3. Majdandžić Petar (Ive i Marije r. Brkić) - 37 " Uz te žrtve, bilo je osobito puno onih koji su u razliĉitim vojskama izginuli tijekom Drugog svjetskog rata. U jednom od narednih brojeva Našeg zavičaja donijet ćemo i njihova imena.

PrireĊuje: Velimir Blaţević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH

NAŠ ZAVIĈAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI - NEKAD I SAD
Broj 20.
PROVOKACIJA I ZASTRAŠIVANJE!

Veljaĉa 2003.

U predbožićno vrijeme i uz Novu godinu dogodila su se dva slučaja koji vrijeĎaju i uznemiruju katolike i Hrvate povratnike u Stranjane i Matoševce. - Kad su jedne nedjelje, pred Božić, Marica Debeljak i Luce Bogdanović došle ujutro da malo očiste gradilišnu baraku koja se privremeno koristi i za slavljenje mise ako je loše vrijeme, dok je kapela u Stranjanima u izgradnji, zatekle su onečišćen ulaz u baraku. Netko je na njemu obavio "veliku nuždu". To je shvaćeno kao manja provokacija, i od toga se nije u javnosti pravio nikakav problem. - U noći sa Stare na Novu godinu 2002/2003. puno se pucalo, ali se to nije smatralo ništa neobičnim, i nije kod nikoga izazivalo zabrinutost. MeĎutim, na 2. siječnja 2003. u Stranjanima se pojavila policija, jer joj je dojavljeno da se u blizini nekadašnje vikendice Ive (Tome) Ljevara, a koja sada služi kao trgovina, u luci Marka Pranjića, Perinog, nalazi neko eksplozivno sredstvo. Kako i kada je ono dospjelo na to mjesto: da li ga je netko tu ostavio slučajno ili iz nepažnje u novogodišnjem slavlju, ili je u pitanju namjerni i sračunati čin zastrašivanja i ugrožavanja hrvatskih povratnika, može se samo nagaĎati. Mjesto na kojem je eksplozivno sredstvo pronaĎeno policija je obilježila žutom trakom, da upozori na opasnost.

Ovo je već nešto što ozbiljno zabrinjava i ulijeva strah Hrvatima i katolicima koji su se na svoja ognjišta, u obnovljene kuće, povratili u proljeće 2002. godine, a može veoma negativno djelovati i na daljnji proces ionako slabog povratka u ove krajeve drugih Hrvata i katolika! O tom slučaju upoznat je Ured "Pravda i Mir" banjalučke biskupije, a iz toga je Ureda poslana obavijest MeĎunarodnim policijski snagama /IPTF-u/ u Banja Luci, sa zamolbom da se poduzmu potrebni koraci kako bi se slučaj rasvijetlio, i da se spriječe slični "ekscesi" u budućnosti. Kopija toga dopisa je dostavljena takoĎer Uredu visokog predstavnika (OHR-u) u Banja Luci, zatim u Sarajevo Organizaciji za sigurnost i suradnju (OSCE-u), Visokom komesarijatu UN za izbjeglice (UNHCR-u) i Kancelariji ombudsmena za ljudska prava za BiH. Zatraženo je od MeĎunarodnih policijskih snaga i da se Uredu "Pravda i Mir" odgovori što je poduzeto da se stvar istraži, i do kakvih saznanja se došlo. To je potrebno da bi se otklonio strah

2 i zabrinutost kod hrvatskih i katoličkih povratnika, ako za nikakav strah nema razloga, i da bi se nesmetano i bez opasnosti mogla nastaviti gradnja nove kapele, koja je nedaleko od tog mjesta jesenas započela, a isto tako u miru i sigurnosti nastaviti proces povratka u Stranjane i Matoševce i drugih katolika i Hrvata koji o tome razmišljaju. Iako je od tada prošlo mjesec dana, od IPTF-a Uredu "Pravda i Mir" nije stigao nikakav odgovor.
POSJETE OD KOJIH POVRATNICI OĈEKUJU KORIST U prošlom br. Našeg zavičaja (str.3), pisali smo o posjeti gĎe Doris Pack Matoševcima, te o razlogu ili povodu posjete. Dosad nije došlo do nikakvog rezultata u rješavanju problema zbog kojega je do te "političke" posjete i došlo, ali je možda to imalo utjecaja da je došlo do nekih drugih, "humanitarnih" posjeta povratnicima u Stranjanima i Matoševcima.

Biskup Komarica i gđa Doris Pack u razgovoru s Milom Debeljak Jedna predstavnica meĎunarodne organizacije UMCOR obišla je 24. siječnja 2003. u Stranjanima kuće Mirka Pranjić, Perinog, i Zorke Pranjić, pok. Mate, kojima bi spomenuta organizacija mogla obnoviti kuće. Nije mogla obići i ostale, ali je tražila odreĎene podatke i za kuće Marka (Mile) Blažević, Ane (Ilije) Ljevar i Terezije (Vinka) Ljevar. Kod Mare i Mile Debeljak je popila kavu i zanimala se takoĎer za probleme infrastrukture u selu. Na 31. siječnja u Stranjanima i Matoševcima je bio gosp. Emilijo Vuksan, ispred meĎunarodne organizacije Malteser, koja kao partner UNHCR-a, i s njim u suradnji, pomaže manjinske povratke posebno podrškom poljoprivrednim projektima manjeg obima. On je obišao sve povratničke kuće te se zanimao o životu povratnika i što bi im bilo nužno za održiv povratak. Povratnici u Stranjane i Matoševce su mu iznijeli svoje potrebe i kakvu bi pomoć željeli. Ništa nije sigurno obećano, ali im je rečeno da nema nikakvog izgleda za pomoć onima koji su se vratili u Stranjane i Matoševce, a netko od članova iz njihovih obitelji i dalje u Hrvatskoj zauzima srpske kuće i neće da ih napusti. Hoće li za ikoga biti ikakve pomoći, ne zna se. Ipak nešto znači već i to da je povratnike u Stranjane i Matoševce posjetio netko iz meĎunarodnih humanitarnih organizacija u Banja Luci, budući da dosad, osim iz Caritasa banjalučke biskupije, drugih posjeta predstavnika humanitarnih organizacija i humanitaraca nije bilo. DOGAĐA KROZ MJESEC SIJEĈANJ - 1. siječnja 2003., srijeda, Nova godina. Nije bilo mise u Stranjanima, nego se išlo u Barlovce, koliko nas je moglo stati u jedno auto. - 2. siječnja 2003., četvrtak. U luci Marka Pranjića, Perinog, pronaĎena je neka eksplozivna naprava. Bili su na uviĎaju ljudi iz policije i iz SFOR-a.

3
- 5. siječnja, nedjelja. Bila je sveta misa u Stranjanima, a na njoj je sudjelovalo 12 osoba. Javljeno nam je da je u Sisku umrla Ana Blažević, pok. Jakova, rodom iz Stranjana. - 7. siječnja 2003., utorak. Pao je dosta velik snijeg, pa su Luce Bogdanović i Mare Debeljak obišle Zorku Pranjić, Mirka Blaževića i Jelu Šlat, da im malo proprte prilaz do njihovih kuća. Kako je toga dana bio pravoslavni Božić, pucalo se kao da je rat. - 9. siječnja 2003. Padao je novi snijeg, tako da ga je bilo više od 50 cm. Nije se moglo nikuda ići, pa smo u vezi mogli biti samo preko mobilnih telefona. - 11. siječnja 2003., subota. Luce i Mare su ponovno išle praviti prtinu do kuće Zorke Ganić i Mirka Blaževića, a isto tako su proprtile i do kuće Slavka Ljevara i Slavka Blaževića. - 12. siječnja 2003., nedjelja. Zbog velikog snijega, u Stranjanima nije bilo mise. - 13. siječnja 2003., ponedjeljak. Srbi, braća Milišić Đoko i Dušan, i njihov sinovac Zoran, upregnuli su konje i malo su razgrnuli snijeg od Pranjića kroz Bukovac i Čardak do Danlova brda. - 17. siječnja, petak. Na sv. Antu Pustinjaka išli smo, koliko nas je moglo stati u jedno auto, na misu na Petrićevac. U Banja Luku su toga dana, radi imovinske rasprave na sudu, došla četvorica Debeljaka, Josip, Mato i Mile Perin, i Dalibor Matin, koji trenutno žive u Zagrebu, pa su bili i na misi na "Dudiću", a zatim došli i u Matoševce. - 19. siječnja, nedjelja. Na misu se išlo u Barlovce. - 24. siječnja 2003., petak. U Stranjane je došla jedna službenica iz humanitarne organizacije UMCOR da prikupi informacije o kućama koje bi se trebale graditi ili obnavljati. - 26. siječnja, nedjelja. U Stranjanima nije bilo mise, nego se išlo u Barlovce. - 30. siječnja 2003., četvrtak. Posjetio nas je fra Juro Šalić, naš nekadašnji župnik, a sada župnik u Bihaću. U posjetu Mari i Mili Debeljak došli su i kod njih ostali takoĎer na konaku njihovi prijatelji Ojdanić Anto i supruga Kata, rodom iz Zalužana, a koji sada žive u Stupniku, kod Zagreba. - 31. siječnja 2003., petak. U Stranjanima i Matoševcima je bio gosp. Emilijo Vuksan, predstavnik humanitarne organizacije Malteser. Pripremio Mile Debeljak ŠTO GOVORE MATICE UMRLIH O BATKOVIĆA GROBLJU I O POKOJNICIMA KOJI SU U NJEMU SAHRANJENI U arhivu Biskupskog ordinarijata u Banja Luci nije moguće pronaći, a ne zna se ni da li postoji pismena molba župnika iz Barlovaca, da se odobri otvaranje Batkovića groblja u Matoševcima. Isto tako nema ni pismene isprave ili odgovora banjalučkog biskupa kojim se takvo odobrenje daje. Ali se može smatrati sigurnim da je odobrenje zatraženo, i ono je dano, možda je i jedno i drugo bilo samo usmeno. To je moralo biti prije 20. travnja 1915. Toga je, naime, dana župnik fra Ambroža Radmanović napismeno zamolio od biskupa ovlast "da može pravo i valjano blagosloviti novo groblje u selu Matoševci, za ukop kršćana i kršćanaka, koji u Gospodinu kršćanski umiru". Te ovlasti ne bi mogao tražiti, niti bi je dobio, da groblje prethodno nije otvoreno s biskupovim odobrenjem. Traženu ovlast za blagoslov groblja Biskupski ordinarijat je 20. travnja 1915. podijelio župniku fra Ambroži Radmanoviću, a on je groblje blagoslovio 1. svibnja 1915. U izvještaju kojeg je spomenuti župnik nakon toga, 4. svibnja 1915., poslao biskupu, uz ostalo, piše: "Blagoslovio sam prema propisanom crkvenom obredu novo groblje i proglasio ga blagoslovljenim mjestom za ukapanje mrtvih tjelesa kršćana i kršćanaka, koji umiru s Gospodinom Isukrstom u ljubavi i miru, a tako i dolični križ u greblju postavljen". Groblje je otvoreno na zemljištu koje je dotad bilo vlasništvo Filipa Batkovića. A u Maticama umrlih ono se spominje pod različitim nazivima. Tako se kao mjesto sahrane pokojnika navodi jednostavno naziv sela - Matoševci, ili matoševačko groblje, a u početku je uz naziv sela nekad stajalo još: novo groblje, mjesno groblje, novo mjesno groblje, groblje sv. Filipa i Jakova, zatim groblje u Batkovićima, a najčešće Batkovića groblje. Budući da je zagubljena Matica umrlih župe Barlovci za period od 1905. do konca 1917., nema sačuvanih zabilježenih podataka o tome da li je netko sahranjen u Batkovića groblju prije 1918. A u Matici umrlih župe Barlovci za vrijeme poslije 1917. piše da je 22. rujna 1918. na groblju u Matoševcima sahranjena AnĎa Batković (Petra i Ruže r. Josipović), u dobi od 12 godina. Nije sigurno da je ona bila i prva koja je sahranjena u tom groblju. Može se pretpostaviti da je kroz prethodne tri godine, izmeĎu 1915. i 1918., još netko umro u Matoševcima, i da je sahranjen na novotvorenom groblju i prije spomenute AnĎe. A posljednji tko je do ovog vremena ukopan u Batkovića groblju, bio je Božo (Bojko) Batković, umro 1. travnja 1998. godine.

4
Od 1918. pa do 1998. godine, dakle kroz 80 godina, prema Maticama umrlih, na Batkovića groblju je ukopano ukupno oko 135 osobe, meĎu kojima i 3 iz Stranjana. Tom brojkom su obuhvaćeni samo oni koji su u Matici "ispisani" od 1918.-1998. Vjerojatno je stvarna brojka nešto veća, budući da ima i onih koji su u Matoševcima ili u Batkovića groblju sahranjeni, a da uopće nisu "ispisani" u župnim knjigama. Većina onih koji su pokopani u Batkovića groblju, pomrli su u najranijoj dobi - dječjoj i mladenačkoj - do 20. godine, njih preko 70. U dobi od 21 do 50 godina - više od 30; a preko 50 godina imalo je - 30-ak osoba. Osobe sahranjene na tom groblju, koje su doživjele najveću starost, bili su: Ivka Batković r. Josipović (80 g.), Janja Batković r. Majdandžić (81 g.), Zorka Batković r. Bogdanović (82 g.), Božo (Bojko) Batković (83 g.), Ruža Batković r. Tubić (83 g.), Luca Batković r. Majdandžić (83 g.), Nikola Batković (86 g.) i Juro Blažević (90 g.). U Maticama umrlih se navode i bolesti ili uzroci smrti. Odatle doznajemo da su najčešći uzroci smrti bili: španjolska gripa, tifus, srdobolja; a zatim dolaze: sušica-tuberkuloza, prehlada, kašalj, proljevdizenterija, opća slabost, srčana bolest, srčana kap, starost, rak, itd. Treba napomenuti da su odrasle osobe u Matoševcima u velikoj većini umirale "opremljene" svetim sakramentima ili sakramentima umirućih. Od njih 70-ak iznad 10 godina, koji su pokopani na Batkovića groblju, sakramente umirućih je primilo 40, dok se još za 12-ero kaže da su se redovito ispovijedali, ili da su se ispovjedili prije kraćeg vremena, a samo za 10 njih stoji da im nisu podijeljeni sakramenti umirućih, u nekoliko slučajeva zato jer svećenik nije bio pozvan, a u drugim slučajevima jer se radilo o nagloj smrti. Kroz dugi vremenski period pokojnici su sahranjivani bez svećenika. Glavni razlog tomu bila je svakako udaljenost Matoševaca od sjedišta župe u Barlovcima. U Maticama umrlih stoji da su pokojne ukopavali: komšije, susjedi, ukućani, rodbina, roditelji, a od 1943. su upisivana imena po dvojice ljudi. Istom od 1971. obred sahrane redovito obavlja svećenik, pa se navode imena župnika i kapelana, odnosno župnih vikara u župi Barlovci, a to su bili: fra Franjo Josipović, fra Dujo Ljevar, fra Ivo Jakovljević, fra Juro Šalić, fra Berislav Kasalo, fra Krešo Vukadin i fra Anto Ivanović. Katolici iz cijelog Dragočaja, pa tako i iz sela Matoševaca i Stranjana, od starine su se, sigurno u 18. st., a vrlo vjerojatno i ranije, pokopavali u groblju - kako stoji u Maticama umrlih - Zarkvine, Crkvine i Crkvene. Mnogi su i poslije otvaranja Batkovića groblja i dalje ukopavani u Crkvenama, a za neke se navodi da su ukopani u groblju Okruglica, Gig, Damjanovac, Motike, Petrićevac, Banja Luka (sv. Marka, Misna bašča, Vojno groblje). Ranije sam u par navrata u Našem zavičaju napominjao kako je Batkovića groblje sada veoma zapušteno, i da bi trebalo povesti brigu o njegovu ureĎenju i održavanju. Dosad to nije naišlo na nikakav odziv! Možda će sada, kad se zna nešto više podataka o pokopanima na tom groblju, netko ipak povesti akciju da "vječno počivalište" naših roditelja, rodbine, prijatelja i susjeda dobije doličniji izgled, i da se ne izgubi svaki trag i onih grobova koji se još raspoznaju ili samo naziru.

PrireĎuje: Velimir Blažević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH

NAŠ ZAVIĈAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI - NEKAD I SAD
Broj 21. Ožujak 2003.

OSLOBOĐENA JE JOŠ JEDNA KUĆA U STRANJANIMA Kuću Finke Pranjić, roĊ. Blaţević, koristio je kroz više godina Boro Ćulum, srpski izbjeglica iz Glamoĉa. On je 9. veljaĉe 2003. iselio iz kuće, i prije nego što je doneseno rješenje da se kuća vraća Finki kao vlasnici. Iz kuće je pokupljeno i odvezeno sve što se moglo uzeti i odvući. TakoĊer su sasjeĉene i sve draĉe uz njivu pored puta i odvezena dva kamiona drva. Ima mjesta za radost zbog svake vraćene kuće, ali samo uz uvjet da ona ne ostane prazna i zakljuĉana, te propuštena propadanju. Vaţno je, prema tome, da preuzme kuću netko komu ona pripada, da je uredi koliko je potrebno i moguće, i da je njezin vlasnik koristi barem za povremeni boravak u njoj. VRAĆENE KUĆE Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, odsjek Banja Luka, donijelo je 11. 02 2003. Rješenje o povratu kuće Stjepana (Stipe) Pranjića u Stranjanima, a 26. 02. 2003. je donesen takoĊer Zakljuĉak o dozvoli izvršenja navedenog rješenja, te je Boro Đulum, iz Glamoĉa, koji boravi u Stjepanovoj kući, pozvan da u roku od 15 dana vlasniku preda mirnim putem imovinu koju je dosad koristio, a ako to ne uĉini, da će se izvršenje izvršiti 11. 03. 2003. neposrednom prinudom.

Kuća Stjepana Pranjića – Brace

U Matoševcima su dosad samo Mile i Marica Debeljak dobili natrag svoje imanje i kuću, i u njoj ţive već više od dvije godine. Malo je, meĊutim, drugih Matoševljana i zatraţilo povrat svoje imovine. A nekima koji su to uĉinili, ovih dana je Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske izdalo Rješenja da im se vraćaju u posjed i na raspolaganje porodiĉne kuća i nepokretna imovina. Takva rješenja su donesena 13. 2. 2003. za Josipa (Petra) Debeljak i Matu (Pere) Debeljak. U tim rješenjima se navodi da dosadašnjem korisniku, ĐorĊu Milišić,

2 izbjeglici iz Kupresa, prestaje pravo daljnjeg korištenja navedenih kuća po isteku roka od 15 dana raĉunajući od dana donošenja rješenja, i da u tom roku vlasniku treba "predati u posjed i na raspolaganje navedenu nekretninu osloboĊenu od svih lica i svojih stvari, a pod prijetnjom prinudnog izvršenja". Planom provedbe donesenih Rješenja već je predviĊeno i kada će biti deloţacije iz navedenih kuća. CARITASOVA POMOĆ ZORKI PRANJIĆ Pisali smo već da je Zorki Pranjić vraćena kuća (Naš zavičaj, br. 14, str. 1), a takoĊer da je zatraţila obnovu svoje kuće u Stranjanima, i da će se, vjerojatno, naći na listi onih kojima bi neka od meĊunarodnih organizacija mogla obnoviti kuće ili izgraditi nove. Zorka je odjavila svoj boravak u Hrvatskoj, i sada stanuje kod kćerke i zeta u Banja Luci. Ţeljela bi, ipak, što prije nastaniti se u svoju kuću, makar još i ne bila obnovljena, i zato je zamolila od Caritasa pomoć da makar okreĉi koju prostoriju i da joj se dadne nešto najnuţnijeg namještaja. Njezinoj molbi je udovoljeno, i dobila je šparet na tvrdo gorivo, stol, 3 stolice, ormar, krevet sa spuţvom i nešto posteljine. POMOĆ OD HUMANITARNE ORGANIZACIJE MALTESER U Banja Luci se nalazi i zastupstvo humanitarne organizacije Malteser koja, u suradnji s UNHCR-om, pomaţe odrţivi povratak i daje podršku poljoprivrednim projektima manjeg obima. Oni koji zatraţe i dobiju pomoć - a to mogu biti samo oni koji imaju odjavu boravka u Hrvatskoj, odnosno nekoj drugoj drţavi u kojoj su bili kao prognanici i izbjeglice, bilo pojedinci ili grupe od više osoba - obvezuju se da će povratiti dio dobivenih sredstava, u visini od 15 do 40% primljene pomoći. Povrat sredstava se vrši ili u vidu proizvoda, ili usluga kojima se netko bude bavio, a ti plodovi i usluge se usmjeravaju prema socijalno ugroţenim osobama ili institucijama, kao što su bolnice, domovi za stare, sirotišta i sl. Za tu pomoć su se Malteseru obratili takoĊer Mile Debeljak s drugim povratnicima u Stranjanima, te zatraţili jedan motokultivator s prikljuĉcima. Predstavnica spomenute organizacije, Boţica Pavković, bila je 14. veljaĉe 2003. kod Mile Debeljaka u Matoševcima, i razjasnila kakvi se uvjeti postavljaju da bi se mogla dobiti odreĊena pomoć. Molba će biti razmatrana poĉetkom oţujka i ima izgleda da se riješi pozitivno, a nakon toga će se sklopiti odgovarajući ugovor. ODBIJENI ZAHTJEVI ZA IZGRADNJU I OBNOVU KUĆA Naš zavičaj, br. 18, za prosinac 2002., pisao je kako ima još zainteresiranih za povratak u Stranjane i Matoševce, te da su njih 10-ak podnijeli u Caritasu banjaluĉke biskupije molbe za pomoć u izgradnji i obnovi kuća. Dio molbi, za koje se smatralo da su osnovane, bio je proslijeĊen organizaciji UMCOR, u Banja Luci, s preporukom da se pozitivno riješe. Ali iz UMCOR-a je pred kraj mjeseca veljaĉe 2003. stigao odgovor da se ne moţe udovoljit tim molbama. Za neke podnositelje molbi obrazloţenje je bilo da se oni još nalaze u Hrvatskoj, i neće se moći vratiti za koju godinu (Marko Blaţević i Terezija Ljevar), a UMCOR svoj program treba završiti do lipnja 2003., i svi kojima UMCOR pomogne trebali bi u to vrijeme ţivjeti u svojim kućama. Za druge (Anu Ljevar i Zorku Pranjić) se navodi da su same, stare, i da su brigu za njih preuzele kćeri. Jedna molba (Mirka Pranjića), je odbijena, iako povratnik ţivi u svojoj kući koju bi trebalo obnoviti, zato što još nije odjavio boravak u Hrvatskoj i što neki ĉlanovi iz obitelji još zauzimaju tuĊu kuću u Hrvatskoj. Caritas će se i dalje truditi da pronaĊe meĊunarodne organizacije koje bi obnovom i izgradnjom kuća pomagale povratnicima, ali valja znati da se traţi ispunjenje odreĊenih uvjeta da bi se takva pomoć mogla dobiti.

3
VRAĆAM SE ZAVIĈAJU SVOM! Velika je moja sreća, osjećam je u duši; A zar moţe biti veća, neg' se vratit svojoj kući! A ĉudi me da ima svijeta komu sreća moja smeta! Ne shvaćaju da je kuća moja dio mene, i u njoj sve najdraţe mi uspomene. Zbog povratka u Republiku Srpsku i ludom me zovu, al' ništa ne smeta. Rodnog kraja odrekla se ne bih za bogatstvo cijelog svijeta! Tko moţe - neka shvati, a tko neće - nek' i dalje pati!. Sa suprugom svojim, Tomom, ja se vraćam u rodni kraj, u jedini Zaviĉaj! Slavica Ljevar DOGAĐAJI KROZ MJESEC VELJAĈU - 2. veljače 2003., nedjelja. Išli smo u Barlovce na misu i blagoslov svijeća. Uveĉer smo se, što nas ima, skupili u kući kod Mile i Marice Debeljak. S nama su bili takoĊer fra Velimir i fra Dujo. - 4. veljače 2003., utorak. Mili i Marici Debeljak došao sin Marko. To je njegov prvi dolazak poslije devet godina, a i nakon teškog saobraćajnog udesa u Njemaĉkoj, od kog se uspješno oporavlja. Kod roditelja je ostao 6 dana, a potom se vratio u Zagreb. - 9. veljače 2003., nedjelja. U Barlovce na misu smo išli jednim autom. Poslije podne iz kuće Finke Pranjić, r. Blaţević, odselio je Rade Ćulum. - 12. veljače 2003., srijeda. Slavku Blaţeviću je došla kćer Nada, i ostala 5 dana da mu štogod pomogne, a zatim se vratila u Zagreb. - 14. veljače 2003., petak. Kod nas je bila Boţica Pavković, iz humanitarne organizacije Malteser. Objasnila nam je koji su uvjeti da moţemo dobiti odreĊenu pomoć od te organizacije. - 16. veljače 2003., nedjelja. Išli smo na misu u Barlovce, koliko nas je moglo stati u jedno auto. - 23. veljače 2003., nedjelja. Kao i obiĉno, jednim autom smo išli na misu u Barlovce. GROBLJE "GRADINA" I POKOJNICI U NJEMU SAHRANJIVANI U selu Matoševci od 1915. postoji "Batkovića groblje" (o tome smo pisali u Našem zavičaju, br. 20), ali se većina pokojnika toga sela i dalje pokopavala u Crkvenama. Ţupnik fra Josip Loparević je 2. oţujka 1927., u ime 33 kuće sela Matoševaca i nekoliko kuća iz sela Stranjani, zamolio Biskupski Ordinarijat u Banja Luci da se dozvoli otvaranje novog groblja, na 4 dunuma zemlje koju u tu svrhu daju Luka Debeljak i Petar Debeljak. Za otvaranje novoga groblja, naveo je ove razloge: 1. Groblje Crkvene je daleko od sela; 2. Ĉesto nabujaju rijeke Stranjanka i Orlovka, te se ne moţe s mrtvacom doći do Crkvena i po nekoliko dana; 3. Putovi su neprohodni u jesen, zimu i proljeće, pa kad se mrtvaci prevoze preko njiva, tada vlasnici zemlje vrijeĊaju psovkom i drugim uvredama i one koji voze, i mrtvaca. U molbi se navodi: "ima jedno groblje u tome selu, ali na kraju, na zemlji nekih Batkovića, koji traţe za svakog mrtvaca 50 dinara, što će se ukopati u to groblje, a uz to /je/ podvodno tako da se svaki mrtvac meće u vodu, te /ljudi/ najviše bjeţe od toga groblja." TakoĊer je u molbi navedeno da se seljani obvezuju da neće ni drugima, koji se još nisu izjasnili za to mjesto, osobito onima iz Stranjana, smetati ukapanje mrtvaca. U molbi je zatraţeno i da groblje bude pod zaštitom sv. Luke. Biskupski Ordinarijat je 7. oţujka 1927. odobrio otvaranje novog groblja, i da zaštitnik moţe biti sv. Luka, ali da se slavi na najbliţu nedjelju prije ili poslije sv. Luke, da se ne umnoţavaju svetkovine.

4
Ţupnik fra Josip Loparević je 30. travnja 1929. zatraţio od Biskupskog Ordinarijata u Banja Luci ovlast da blagoslovi groblje na Gradini, i u dopisu kaţe "da su Matoševljani već ogradili u tarabe novo groblje i napravili kapelicu s oltarom". Traţenu ovlast Biskupski Ordinarijat je dao 22. svibnja 1929., nakon ĉega su groblje i kapelica sigurno i blagoslovljeni; a kad je to toĉno bilo, nisam mogao ustanoviti, budući da o tome u arhivu nema nikakvog izvještaja. Od toga vremena se mrtvi iz Matoševaca većinom sahranjuju u groblju na Gradini, manje u Batkovića groblju, a iznimno na Crkvenama. Od godine 1944. i većina obitelji iz Stranjana poĉinje pokopavati svoje mrtve na Gradini, pa je zbog toga groblje prošireno, vjerojatno 1943., a zemlja je uzeta od Petra Debeljaka. Ipak su neke obitelji iz Stranjana nastavile i dalje, sve do najnovijeg vremena, svoje pokojne sahranjivati na Crkvenama. Groblje se u Matici umrlih oznaĉava na više naĉina: najĉešće Gradina, a zatim novo groblje Matoševci, Ruţića groblje, groblje u Ruţićima, a ponekad samo Matoševci. Kad se navodi ovaj zadnji naziv, budući da se on nekad upotrebljava i za Batkovića groblje, nije uvijek lako odrediti o kojem se od ta dva groblja zapravo radi. Prvi koji je sahranjen u groblju na Gradini bio je Toma Debeljak (Lovre i Janje r. Kovaĉević), u dobi od 7 mjeseci. Sahranjen je 19. 5. 1928. Od 1928. pa do 2002. u tom groblju je sahranjeno blizu 300 osoba - iz Matoševaca preko 210, a iz Stranjana oko 90. To su samo oni koji su u ţupi Barlovci "ispisani" i uneseni u Maticu umrlih. Sigurno da meĊu pokopanima na Gradini ima i onih koji nisu bili "ispisani", pa nisu ukljuĉeni u navedeni broj, koji, stoga, mora biti veći od 300. MeĊu onima iz Matoševaca, koji su pokopani na Gradini, ima djece i mladih do navršene 20. godine - oko 95; od 21 do 50 godina - oko 30, a preko 50 godina - oko 85. Iz Stranjana je od 1944. do 2002. pokopano djece i mladih, do navršenih 20 godina - preko 30; od 21 do 50 godina - 13; preko 50 godina starosti imalo je njih - oko 45. MeĊu najstarijima, s osamdeset i više godina starosti, na Gradini su, iz Matoševaca, ukopani: Marko Majdandţić /Ive i Marije r. Brkić/ (80), Ivo Majdandţić (80), Marko Majdandţić /Ive i Kate r. Debeljak/ (80), Ruţa Debeljak r. Majdandţić (82), Mato Majdandţić (84), Vid Majdandţić (87), Kaja Debeljak r. Josipović (87), Juro Blaţević (90), Marija Majdandţić (93) i AnĊa Majdandţić r. Jurić (101). Iz Stranjana, u dobi iznad 80 godina, umrli su i sahranjeni na Gradini: Ruţa Blaţević r. Pranjić (82), Ana Pranjić r. Barišić (82), Mara Ljevar r. Šalić (84), Mara Ljevar r. Blaţević (84), Jela Ljevar r. Debeljak (92). Bolesti od kojih se najviše umiralo bile su: prehlada, slabost srca, tifus, kašalj, tuberkuloza, rak, srĉani udar, starost, upala pluća, a bilo je i nekoliko nesretnih sluĉajeva i samoubojstava. Većina odraslih pokojnika iz Matoševaca i Stranjana, koji su sahranjeni na Gradini, u bolesti i prije smrti su bili "opremljeni" sakramentima umirućih, a za odreĊeni broj drugih se kaţe da su se redovito ispovijedali. Iz Matoševaca je "opremljenih" bilo oko 80, samo se ispovjedilo njih 12, a nisu primili sakramente umirućih njih 9. Iz Stranjana opremljenih je bilo oko 40, redovno su se ispovijedali njih 8, dok nisu bili opremljeni njih 11. Iako je skinuta i odnesena bodljikava ţica kojom je groblje ranije bilo ograĊeno, ostali su betonski stupovi, pa bi bilo dobro kad bi se groblje ponovno ogradilo. Groblje se odrţava uredno, što je svakako na pohvalu kako onima koji trenutno ţive u Stranjanima i Matoševcima, tako i onima koji na akcije ĉišćenja dolaze iz Hrvatske.

PrireĊuje: Velimir Blažević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH

NAŠ ZAVIĈAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI - NEKAD I SAD
Broj 22. Travanj 2003.

DOBROVOLJNI PRILOZI ZA IZGRADNJU KAPELE U STRANJANIMA Tijekom zime radovi na izgradnji nove kapele u Stranjanima bili su obustavljeni. Oĉekuje se da će uskoro biti nastavljeni, a onda i za kraće vrijeme privedeni kraju. Pristiţu i novi dobrovoljni novĉani prilozi za kapelu. Dar od 500 USA dolara poslali su iz Ĉikaga, Sjedinjene Ameriĉke Drţave, kamo su davno odselili iz Stranjana, preko Ĉepina, Blaţević (Marka) Boţo, njegova supruga Draga i sin Marko. Pomoć za izgradnju kapele poslalo je i više osoba iz Ĉepina, kod Osijeka. Neki od njih su roĊeni u Matoševcima ili u Stranjanima, a drugi su roĊeni u Ĉepinu, a roditelji su im doselili u Ĉepin iz Matoševaca i Stranjana. Svoje priloge su dali: 1. Blaţević Stipo, Zorkin - 100 kuna 2. Bogdanović Mara, Markova - 100 " 3. Debeljak Franjo, Jurin - 200 " 4. Debeljak Joso, Jurin - 150 " 5. Debeljak Marko, Pavin - 200 " 6. Debeljak Nada, Ivina - 100 " 7. Majdandţić Bosiljko, Markov - 200 " 8. Majdandţić Boţo, Lovrin - 100 " 9. Majdandţić Boţo, Lukin - 100 " 10. Majdandţić Mato, Perin - 100 " 11. RoĊak Ljuba, Markova - 100 " 12. Vukelić Mato i Manda - 100 " 13. Kraljević Mirjana r. Majdandţić, Bosiljkova - 200 " 14. Gladić Snjeţana r. Majdandţić, Bosiljkova - 200 " 15. Debeljak Mato, Ivin - 20 eura Sav novac, koji je poslan na fra Velimira Blaţevića, predan je ţupniku u Barlovcima, fra Miji Rajiĉu. A ţupnik i sadašnji stanovnici Stranjana i Matoševaca, kojima će kapela i sluţiti, najsrdaĉnije zahvaljuju svima naprijed spomenutim darovateljima za njihove novĉane priloge! OSLOBOĐENE, ILI ĆE USKORO BITI, JOŠ TRI KUĆE Srpske izbjeglice iz Glamoĉa, Šobot Nedeljko i njegova supruga Đuka, napustili su 30. oţujka 2003. kuću Nike i Ruţe Pranjić, u kojoj su boravili bez ikakvog rješenja. Ministarstvo za izbjegla i raseljena lica RS je u mjesecu veljaĉi o. g. donijelo rješenje da se Josi (Josipa) Ćosiću i Ivi (Jose) Ćosiću vraćaju njihove kuće i imovina. U Ivinoj kući, budući da nije bila dovršena, nije nitko ni stanovao, a u Josinoj kući još boravi Simo Ćulum, iz Glamoĉa, i iz nje treba iseliti najkasnije poĉetkom mjeseca svibnja.

2 IZVRŠENO VIŠE ODLUKA O DELOŽACIJI KUĆA Rješenja o vraćanju nepokretne imovine Josipu (Pere) Debeljaku, i Mati (Petra) Debeljaku, koja su donesena 13. veljaĉe 2003., izvršena su provedbom deloţacije 5. oţujka 2003. i 7. oţujka 2003. Kuća Pranjić (Stipe) Stjepana - Brace potpuno je ispraţnjena 3-4. oţujka 2003., kad je Boro Ćulum, iz Glamoĉa, koji je dosad u njoj boravio, odvukao sve stvari, iako je u Rješenju o povratu kuće njezinu vlasniku upozoren "da će protiv njega biti pokrenut kriviĉni postupak ukoliko predmete iz stana otuĊi, odnosno stan na drugi naĉin ošteti". Rješenje o povratu imovine vlasniku Stjepanu Pranjiću izvršeno je 11. oţujka 2003. Kao opunomoćenik, kuću je preuzeo Mile Debeljak. ZORKA PRANJIĆ, MATINA, USELILA U SVOJU KUĆU Zorka Pranjić, Matina, koja je dosad, nakon povratka iz Hrvatske, boravila kod kćeri Danice u Banja Luci, uselila je 13. oţujka 2003. u svoju kuću u Stranjanima. U Stranjane se namjeru preseliti i ţivjeti sa Zorkom takoĊer njezina kćer Danica i zet Mile Grahovac. Oni već sada većinu vremena provode u Stranjanima. DOBIVENA POMOĆ OD ORGANIZACIJE MALTESER Molbu Mile Debeljaka i grupe povratnika u Stranjane i Matoševce, upućenu humanitarnoj organizaciji Malteser Hilfsdienst za pomoć u opremi i materijalu za bavljenje poljoprivredom, UNHCR je odobrio 5. oţujka 2003. na novĉani iznos od 6.622,00 KM. Ugovor izmeĊu Mile Debeljaka i Malteser Hilfsdinst sklopljen je 10. oţujka 2003., a isporuka opreme i materijala je izvršena 19. oţujka 2003. Oprema i sredstva koja su dobivena sastoje se od sljedećeg: Motokultivator DMK-10 dizel, freza, kosaĉica, grn-plug, umjetno gnojivo NPK 500 kg, umjetno gnojivo KAN 1.000 kg, sjeme krumpira, tip 'Deziree' 200 kg i sjeme kukuruza, tip '444' 30 kg.

Korisnici dobivene pomoći su, uz Milu Debeljaka, još: Luca Bogdanović, Jela Šlat, Zorka Ganić i Mirko Blaţević, koji su imali potrebnu dokumentaciju o povratku iz Hrvatske. Za sredstva dobivena od Malteser-a korisnici te pomoći će, kao povrat dijela duga, na jesen isporuĉiti Gerijatrijskom centru u Dragoĉaju i Caritasu u Banja Luci svojih proizvoda u vrijednosti od 993.30 KM. (krumpira 2 tone). POMOĆ ZA OBNOVU KUĆA OD VLADE HRVATSKE Vlada Republike Hrvatske je pokazala spremnost da pruţi pomoć u materijalu koji je potreban za obnovu ili za izgradnju odreĊenog broja kuća povratnicima i na podruĉju Republike

3 Srpske. Caritas banjaluĉke biskupije je dostavio spisak onih kojima je potrebna pomoć, a meĊu njima je i nekoliko kuća u Stranjanima. S potencijalnim povratnicima i kandidatima za dobivanje pomoći poodavno su predstavnici hrvatske Vlade obavili razgovore, a nedavno je Caritas obaviješten da u Stranjanima za pomoć dolaze u obzir Ferdo (Vlade) Pranjić, Ana Ljevar, Ilijina, i Terezija Ljevar, Vinkova. Dana 7. oţujka 2003. jedna je troĉlana komisija iz Hrvatske, predvoĊena gosp. Jambrešićem, obišla teren da izvidi gdje bi se kuće gradile i što je sve od materijala potrebno. Kroz neko vrijeme uslijedit će konaĉni razgovori i potpisivanje ugovora s onima koji se odluĉe da uz odreĊene uvjete prihvate ponuĊeni materijal, a da se sami pobrinu za izvoĊenje svih radova. ZAPALJENE I IZGORJELE ŠUME Ubović Milorad, izbjeglica iz Glamoĉa, koji boravi u kući Ive Debeljaka, Baćinog, palio je suhu travu i trnje iznad kuće. Vatra se brzo raširila i zahvatila ĉitavo "Tubića brdo", a prenijela se i na obliţnje šume. Tako je izgorjela šuma (Gradina) Ive Debeljaka, Josiniĉin gaj, šuma Ante Debeljaka, ispod groblja Gradina, šume Mate Debeljaka, Lovrinog, i Mate Debeljaka, Petrovog. Postojala je opasnost da se vatra prenese i u groblje, ali su to u zadnji ĉas sprijeĉili spomenuti Milorad Ubović i Mare Debeljak, Milina.

Izgorjela šuma iznad groblja Gradina Zapljene su i izgorjele takoĊer njive, šljivici i šume u Ţivaji, Ane Majdandţić (Tomine), Vida Debeljaka (Markovog), Ante Debeljaka (Nikinog), Jakova Debeljaka-Ruţića, te još neke šume dalje u pravcu Ševnjaka. DOGAĐANJA KROZ MJESEC OŽUJAK - 5. ožujka 2003., srijeda. Kuća Josipa (Pere) Debeljak, koju je koristio Đoko Milišić, s Kupresa, osloboĊena je i zajedno s drugim imanjem vraćena njezinu vlasniku. - 7. ožujka 2003., petak. Vraćena je Mati (Petra) Debeljak, Katušinom, kuća koju je Đoko Milišić koristio za drţanje ovaca. - Istoga je dana troĉlana komisija, ispred hrvatske vlade, obišla teren i izvidjela što je potrebno od graĊevinskog materijala za gradnju kuća Ferde Blaţevića, Ane Ljevar i Tereze Ljevar. - 10. ožujka 2003., ponedjeljak. Mile Debeljak je potpisao Ugovor s organizacijom Malteser Hilfsdienst o pomoći u poljoprivrednoj opremi i materijalu. - 12. ožujka 2003., srijeda. OsloboĊena je kuća Stjepana (Stipe) Pranjića, u kojoj je boravio Boro Ćulum, iz Glamoĉa. - Istoga dana je Radenko Boţić nasipao put kroz Ĉardak, do kuće Mile Baćinog, a što je novĉano pomogao fra Velimir Blaţević.

4 - 13. ožujka 2003., četvrtak. Zorka Pranjić, Matina, je iz kuće svoje kćeri Danice, u Banja Luci, prešla u svoju kuću u Stranjanima. - 16. ožujka 2003., nedjelja. Iz Zagreba je došla Terezija (Reza) Ljevar i ostala 15 dana, ureĊujući svoje imanje - 19. ožujka 2003., srijeda. Mile Debeljak je preuzeo od Malteser-a poljoprivrednu opremu i materijal. - 22. ožujka 2003., subota. Došli su iz Hrvatske Ana Ljevar, sa zetom i kćerkom, i ĉistili svoje imanje. - 28. ožujka 2003., petak. Iz Hrvatske je došao Marko Majdandţić, Matin, sa svoja dva sina i dva unuka, i ureĊivali su Markanovo imanje. - 29. ožujka 2003., subota. Ilija Ljevar i Anto Ljevar su došli iz Zagreba, na više dana, da ureĊuju svoja imanja. Smjestili su se kroz to vrijeme u kuću Slavka Ljevara. - 30. ožujka 2003., nedjelja. Kuća Ruţe Pranjić, pok. Nike, je osloboĊena. Iz nje su izašli Šobot Nedeljko i Đuka, izbjeglice iz Glamoĉa. ŽRTVE DRUGOG SVJETSKOG RATA - STRANJANI U Drugom svjetskom rata (1941.-1945.), u razliĉitim vojskama (domobrani, ustaše, partizani) bilo je i dosta ljudi iz Stranjana, a više ljudi je bilo ukljuĉeno i u tzv. seosku miliciju. Malo njih se vratilo kući, a većina je nestala pri "povlaĉenju", na završetku rata. Više osoba: starijih ljudi, ţena i mladića, koji nisu bili ni u kakvoj vojsci, pobili su partizani pri kraju ili nakon završetka rata kod njihovih kuća. Ovdje donosimo popis ţrtava rata za koje se mogle doznati ili iz iskaza svjedoka ili iz Matice umrlih ţupe Barlovci. Ime i prezime 1. Batković (Jure) Andrija 2. Blaţević (Tome) Andrije 3. Blaţević (Andrija i Marije r.Brkić) Mirko 4. Blaţević (Stipe) Anto 5. Blaţević (Stipe) Ivo 6. Blaţević (Paje) Ivo 7 Blaţević (Paje) Petar 8 Blaţević-Tubić (Andrija) Anto 9. Blaţević-Tubić (Andrija) Ivo 10. Blaţević-Tubić (Andrija) Josip 11. Blaţević-Tubić (Andrija) Petar 12. Blaţević (Ive) Stipo 13. Blaţević (Mate) Juro Stanje hrv. vojska hrv. vojska hrv. vojska hrv. vojska hrv. vojska se. milicija hrv. vojska hrv. vojska hrv. vojska hrv. vojska hrv. vojska Rođen 05.06.1911. 07.09.1922. 08.07.1913. 30.01.1921. 08.02.1923. 04.08.1909. 12.04.1915. 26.04.1924. 17.06.1928. 21.10.1916. 28.08.1914. 02.05.1900. se. milicija 05.08.1915. Poginuo 1945. 1945. 1945. 1945. 1945. 1945. 1945. 1945. 1945. 22.02.1945. 1945. 16.04.1943. 1945. nestao pri povlaĉenju nestao pri povlaĉenju nestao pri povlaĉenju nestao pri povlaĉenju nestao pri povlaĉenju nestao pri povlaĉenju nestao pri povlaĉenju nestao pri povlaĉenju nestao pri povlaĉenju kod Nove poginuo pri Tople povlaĉenju nestao pri povlaĉenju Gdje Kako

5 14. Blaţević (Mate) Marko 15. Blaţević (Pave) Marko 16. Bogdanović (Andrija) Juro 17. Ćosić Ane r. Pranjić 18. Ljevar Ivka r. Bogdanović 19. Ljevar (Ante) Marko 20. Ljevar (Ive) Ivo 21. Ljevar (Marka) Joso 22. Ljevar (Ive) Juro 23. Ljevar (Jose) Ivo 24. Ljevar (Jose) Pejo 25. Ljevar (Marka ) Joso 26. Ljevar (Pere) Juro 27. Pranjić (Pere) Anto 28. Pranjić (Pere) Ivica 29. Pranjić (Matija) Ivo 30. Pranjić (Ivke r. Brkić) Marko 31. Pranjić (Franje) Marko 32. Pranjić (Petra) Marko 33. Pranjić (Luke) Mato 34. Pranjić (Jure) Mijat se. milicija civil hrv. vojska 02.07.1909. 13.07.1881. 23.04.1912. 26.06.1895. 26.08.1881. hrv. vojska civil partizan se. milicija civil hrv. vojska partizan 06.07.1912. 29.08.1893. 1910. 21.07.1908. 27.03.1926. 21.06.1900. 06.08.1910. 18.02.1886. civil hrv. vojska hrv. vojska hrv. vojska civil se. milicija se. milicija hrv. vojska 25.01.1928. 21.02.1924. 24.06.1907. 03.11.1921. 21.01.1872. 22.11.1902. 01.10.1910. 12.07.1901. 23.01.1903. 20.04.1923. 09.05.1910. 11.02.1920. 21.08.1908. 01.08.1913. 1943. 1945. 1945. 1941. 1945. 01.01.1944. 1944. 1945. 1945. 1945. 1945. 01.01.1944 1945. 1945. 1945. Jorgića klupe Prijakovci Bos. Petrovac partizani ga muĉili ubili ga partizani poginuo nestao pri povlaĉenju ubili ga partizani ubili ga partizani nestao pri povlaĉenju nestao pri povlaĉenju nestao pri povlaĉenju nestao pri povlaĉenju ubili ga partizani nestao pri povlaĉenju nestao pri povlaĉenju nestao pri povlaĉenju 1944. Piskavica 1944. 1945. 01.01.1944 1945. 26.02.1945. 01.01.1944. 11.06.1942. 01.01.1944 Piskavica Bos. Petrovac nestao u ratu odveden od kuće ubijen ubili ga ĉetnici Jasenovac ubili je partizani ubili ga partizani ubili ga partizani odveden od kuće nestao kod kuće nestao pri povlaĉenju ubili ga partizani nestao pri povlaĉenju

Piskavica

35. Pranjić (Marka) Pajo se. milicija Franjo 36. Pranjić (Nikole) Juro se. milicija 37. Pranjić (Nikole) Stjepan 38. Šalić (Marka) Alojz 39. Šalić (Jose) Ivo 40. Šalić (Jose) Marko hrv. vojska hrv. vojska hrv. vojska hrv. vojska

6 41. Tubić (Stipe) Anto hrv. vojska 21.05.1922. 01.01.1944. ubili ga partizani

Ukoliko netko zna za još koga, ili za neki podatak kojeg nema u gornjem popisu, moli se da to dojavi fra Velimiru Blaţeviću. Isto tako ako netko zna za kakav poseban dogaĊaj stradanja ili poĉinjenog zloĉina bilo u Stranjanima ili u Matoševcima, dobro bi bilo da to pribiljeţi na papir i dostavi fra Velimiru. Kako se iz donesenog popisa vidi, ţrtava je bilo mnogo, pa i više njih iz iste obitelji, a meĊu njima i posve mladih osoba, skoro djeĉaka, zatim civila, staraca i ţena.

PrireĊuje: Velimir Blažević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH

NAŠ ZAVIĈAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI - NEKAD I SAD
Broj 23.
NASTAVLJENA GRADNJA KAPELE

Svibanj 2003.

Krajem mjeseca oţujka, s dolaskom toplijeg vremena, nastavljeni su graĊevinski radovi na podizanju nove kapele u Stranjanima. Najprije je izlivena "mrtva" ploĉa, a zatim je prvih dana travnja zapoĉelo zidanje. Do kraja toga mjeseca završeno je zidanje do krova i izliven gornji vijenac, izvana nabaĉena ţbuka i zapoĉelo je zidanje zvonika. Moţe se oĉekivati da će svi graĊevinski radovi na novoj kapeli biti završeni do konca mjeseca svibnja, a najkasnije u lipnju. Nova kapela se gradi i novĉanim prilozima većeg broja Stranjanĉana i Matoševljana. Onima koji su dali svoje priloge, a ĉija smo imena ranije već objavili, pridruţio se i Marko (Mirka) Blaţević sa suprugom Zorom, koji su dali - 50 KM. UREĐENO "BATKOVIĆA GROBLJE" Nekoliko puta je dosad u Našem zavičaju bilo rijeĉi o zapuštenosti "Batkovića groblja", sa ţeljom da netko nešto poduzme za njegovo ureĊenje. Moţemo ovaj put sa zadovoljstvom objaviti vijest da se našao takav ĉovjek, i da groblje sada ima doliĉniji izgled. Zasluga je to Josipa Anušića, sina Jure i Zore r. Batković, iz Kuljana, a koji trenutno ţivi u Hrvatskoj, u Plaškom. On se pogodio sa svojim polubratom Antom da za 700 KM iskrĉi draĉe i drugo visoko raslinje i da oĉisti trnje i staru poleglu travu. Što je bilo dogovoreno to je u nekoliko dana prije Uskrsa i par dana poslije Uskrsa i uraĊeno. Josip i njegov brat Zvonko su od sebe dali svaki po 100 MK, N. N. 100 KM, a 200 kuna je dao i Batković (Mate Rajinog) Marko. Oĉekuje se da će se naći još Matoševljana, osobito Batkovićana, koji će poslati svoje dobrovoljne priloge ili Josipu Anušiću ili Mili Debeljaku za pokriće izdataka ugovorenog posla. Budući da ima nekoliko oborenih spomenika, koji nisu razbijeni, trebalo bi ih podići i uĉvrstiti na njihova mjesta. Isto tako ima i više istrunulih i polomljenih kriţeva, i njih bi trebalo zamijeniti novim. Svakako da bi bilo dobro da se groblje još i ogradi ţicom, i da se kapela pokrije da dalje ne propada. Mislim da to ne bi iziskivalo puno novca, i nadam se da će netko povesti akciju da se i to uradi. Već i nakon ovoga što je dosad uraĊeno, a pogotovo nakon onoga što će se još, u to sam uvjeren, u skoroj budućnosti uraditi, moţe se razmišljati, i dogovoriti sa ţupnikom, da se na "Batkovića groblju" ponovno poĉne slaviti misa na sv. Filipa i Jakova, ili na 1. svibnja, kao što je ranije bio obiĉaj. Svi onih koji na "Batkovića groblju" imaju sahranjenog nekoga svoga izraţavaju zahvalnost Josipu Anušiću i drugima koji su dosad dali svoj prilog za ureĊenje spomenutog groblja, a takoĊer i svima onima koji će to ubuduće uĉiniti!
KUĆE KOJE SU BILE ZAPOSJEDNUTE, I DALJE SE POLAKO OSLOBAĐAJU Kroz mjesec travanj srpske izbjeglice su napustile dijelom kuću Jose (Josipa) Ćosića i kuću Ive (Jose) Ćosića, zatim Jure (Tome) Majdandţića, Vlade (Jose) Blaţevića i Mire Šalić, Markove.

2
Još su u Stranjanima zaposjednute kuće: Ive (Jose) Blaţević, Ive (Marka) Pranjić, Ilije (Jure) Pranjić, Mate (Jure) Pranjić, Ivake Blaţević r. Pranjić, Dragice (Mate) Blaţević, Mate (Stipe) Blaţević, Franje (Ive) Pranjić, Jose (Vlade) Blaţević, Marka (Vlade) Blaţević, Mate Barišić, Tome (Pere) Majdandţić i Nike (Ive) Bijelić. VLADA REPUBLIKE HRVATSKE POMAŽE POVRATNICIMA Na 25. oţujka 2003. predstavnik Ministarstva za javne radove, obnovu i graditeljstvo Republĉike Hrvatske potpisao je ugovor s Terezijom Ljevar (Vinkovom), Anom Ljevar (Ilijinom), i s Ferdom (Vlade) Pranjić o isporuci graĊevinskog materijala za izgradnju njihovih kuća. Vlada Republike Hrvatske je voljna pomoći s graĊevinskim materijalom i druge povratnike u Republiku Srpsku. Molbe se mogu upućivati preko Caritasa banjaluĉke biskupije, a potrebni su ovi dokumenti: 1) Zahtjev za dobrovoljni povratak u BiH (ima posebni tiskani obrazac koji treba popuniti); 2) Zamolba za dodjelu graĊevinskog materijala (Ima takoĊer obrazac koji treba popuniti); 3) Izjava o neposjedovanju useljivih nekretnina u vlasništvu/suvlasništvu na podruĉju RH/BiH, (ima tiskani obraza) koju treba popuniti i ovjeriti ili kod javnog biljeţnika u Hrvatskoj ili na sudu u Banja Luci; 4) Posjedovni list (da ne bude stariji od godinu dana). U sluĉaju da je vlasnik umro, a ostavinska rasprava nije provedena potrebno je priloţiti smrtni list vlasnika i rodni ili vjenĉani list iz kojeg je vidljivo srodstvo (otac, majka, supruga, itd), ugovor o darivanju ili sl. Ako kuća nije uvedena na posjedovnom listu, potrebno je priloţiti pismeni dokaz od nadleţnog tijela u općini prebivališta da je dotiĉna osoba imala kuću i eventualno ako imaju saznanja o trenutaĉnom stanju iste (porušena, obnova u tijeku); 5) Preslik vaţećih osobnih dokumenata (HR ili BiH) s tim da se JMBG-ovi moraju slagati sa istim na obrascima (dokumenti koji su izdani prije 1992. ne vrijede - SFRJ): za punoljetne ĉlanove dokument sa slikom, a za maloljetne rodni list (ne stariji od 6 mjeseci), domovnica, putovnica ili sl.; 6) Fotografija kuće. Tko bi se ţelio vratiti u svoj rodni kraj, a nema gdje jer mu je kuća razrušena, moţe iskoristiti priliku koja mu se nudi.

ŠETNJA KROZ OPUSTJELE MATOŠEVCE Više puta sam obilazio u šetnji cijele Stranjane, a i donji dio Matoševaca, do Batkovića kuća. Poţelio sam proći putovima kojima sam prolazio prije 30, ili ĉak prije više od 50 godina spustiti se u Ţivaju i uzaći na Pištolice, do "Toĉkova", i napiti se s njega hladne vode. S Milom Debeljakom sam se o tome duţe vremena dogovarao, i odluĉili smo da na 25. travnja, na Markovdan, proĊemo kroz ĉitave Matoševce. Kako je dogovoreno, tako je i bilo. Bio je lijep, proljetni sunĉani dan. Pošli smo od Miline kuće nešto prije 11 sati. Putem smo išli do "kipa", zatim njivom pokraj porušene kuće Jose (Ive) Majdandţića do "Batkovića groblja", i pogledali kako je groblje iskrĉeno i oĉišćeno, a odatle se niz Brezik spustili u Ţivaju. Išli smo dalje pokraj posve razrušene i u trnje zarasle kuće Ante (Nikole) Debeljaka, te se prisjetili strahota iz godine 1992-1995, koje su ga shrvale i natjerale da sam sebe prikolje pokraj svoje kuće! Uzašli smo do kuće Mate (Ante) Majdandţića, takoĊer razorene, ali nije zarasla u šikaru, kao mnoge druge, i ostaci zidova se dobro vide. Odatle smo pošli kroz sasjeĉene ili popaljene šume prema Kljuĉkom potoku, Letanovcima, do Gavranova. Izašli smo na "drum", koji nije onakav kakvog ga ja iz djetinjstva pamtim, kada su njime mogla ići jedino kola na volovsku vuĉu, nego je proširen i nasut tako da sada njime idu i osobni automobili. Došetali smo do "Toĉkova", koji su bili glavni cilj naše šetnje. Osvjeţili smo ruke i napili se hladne vode, te napravili nekoliko fotografskih snimaka za uspomenu. Dalje smo pošli Bebinom njivom, do Mate Majdandţića, Finkinog. Zatekli smo ga zajedno s pravoslavnim komšijom Miloradom Kovaĉević. Mato je dosad boravio u kući koju je Bogdanović Anto (Bebo) prodao Dragutinu Kovaĉeviću, a koja je poslije smrt Dragutina i njegove supruge Bosiljke ostala pusta. Mato je sebi od dasaka i najlona napravio nešto "kuće", površine ne veće od 5m2, u kojoj je jedini namještaj krevet! S njim smo ja i Mile malo popriĉali, i kad smo doznali da planira sebi napraviti pravu kuću, a znamo da nema od ĉega, ja sam ga

3 uputio da ode u Caritas banjaluĉke biskupije, i da preko njega podnese potrebne dokumente i zamolbu na vladu Republike Hrvatske za dodjelu graĊevinskog materijala. Od Mate smo pošli dalje. Uzašli smo kraj Aniĉine kuće na Pištolicu, jer sam poslije mnogo godina ţelio razgledati "krĉevinu", ĉiji je jedan dio bio i vlasništvo Pajĉinih, takoĊer mojih roditelja. Sve je zapušteno i zaraslo u trnje i nisko raslinje, bez ikakvih vidljivih meĊa koje su nekad oznaĉavala što je ĉije. Niz Krvavac smo se opet spustili na "drum" i išli njime do puta koji se odvaja za Batkoviće, i niz taj put krenuli prema Batkovićima. Opet smo naišli na razorene kuće ili jedva vidljive temelje nekadašnjih kuća: Luckine, Batković Stipe, Tominog, Batković Luke, Antinog, Batković Andrija, Josinog. Uzduţ ĉitavog puta kojim smo toga dana prošli, od kuću Mile i Mare Debeljak pa dalje, naseljena je samo kuća Mile (Marka) Debeljaka, u Ruţićima. U Matoševcima, podalje od našeg puta, još su zauzete i nastanjene srpskim izbjeglicama kuće Pere i Marka (Mate Rajinog) Batkovića, Marka (Pere) Batkovića, Pave (Petra), Mate (Vida) i Mirka (Jose) Blaţevića, Mate (Ante) Majdandţića, Markana (Mate) Majdandţića i Drage (Petra) Majdanţića - Đikinog. Kuda god smo prolazili, pogled je po sebi mogao izazivati samo tugu i bol, ali smo Mile i ja ipak bili zadovoljni i sretni, osobito ja, jer sam poslije mnogo godina prošao krajem iz kojega sam ponio dosta lijepih uspomene iz svog najranijeg djetinjstva.
Sastavili: fra Velimir Blažević i Mile Debeljak

DOGAĐANJA KROZ MJESEC TRAVANJ
- 2. travnja 2003., srijeda. Iz Zagreba je došao Joso (Josipa) Ćosić, da preuzme svoju kuću i da oko nje malo oĉisti dvorište. OsloboĊena je samo jedna soba, a ostalo će biti u šestom mjesecu. Joso je na ĉišćenju i ureĊivanju oko kuće radio s dva unajmljena mladića tri dana, a ostao je ovdje 15-ak dana, i boravio u Matoševcima kod Mile i Mare Debeljak. - 6. travnja 2003., nedjelja. Na svetoj misi smo, kao i raniji nedjelja, bili u Barlovcima, a dogovorili smo se sa ţupnikom da od iduće nedjelje - Cvjetnice, opet mise budu u Stranjanima. - Drago Mijatović i supruga Janja su se vratili iz Njemaĉke, gdje su proveli zimski period. Ostali su neko vrijeme kod Mile i Mare, dok nisu svoju kuću u Mijatovićima osposobili za stanovanje. -12. travnja 2003., subota. Srpski izbjeglica je izašao iz kuće Jure (Tome) Majdandţića i odselio u svoje mjesto Glamoĉ. - 13. travnja 2003., nedjelja Cvjetnica. Misa je bila u Stranjanima, a obavljena je i uskrsna ispovijed. Prisutno je bilo 14 osoba. - 18. travnja 2003., petak. Joso Ćosić se vratio u Zagreb. - 20. travnja 2003., Uskrs. Na misi u Stranjanima bila 21osoba, meĊu kojima iz Hrvatske dvojica sinova, snaha i unuĉad Mile i Mare Debeljak, te Drago i Janja Mijatović. - 21. travnja 2003., ponedjeljak. Došli su Slavku Ljevaru sin Anto, ţena Ane, unuĉad i prijatelj Anto Bogdanović. -22. travnja 2003., utorak. U posjeti je bio Marko (Mate) Batković. Završeno je ĉišćenje "Batkovića groblja", koje je poĉelo prije Uskrsa. - 25. travnja 2003., petak. Iz Njemaĉke došli malo svojoj kući Marko (Mirka) Blaţevi i ţena Zora. - 26. travnja 2003., subota. Srpske izbjeglice su napustile kuće Vlade (Jose) Blaţević i Mire Šalić, Markove. - 27. travnja 2003., nedjelja. Na misi u Stranjanima bilo 12 osoba. - 28. travnja 2003., ponedjeljak. Došli iz Njemaĉke Stjepan-Braco (Stipe) Pranjić i ţena Ankica, da prvi put obiĊu svoju kuću nakon što ju je napustio srpski izbjeglica. Pripremio Mile Debeljak ŽRTVE DRUGOG SVJETSKOG RATA - MATOŠEVCI Malo je bilo obitelji u Matoševcima u kojima netko nije stradao u 2. svjetskom ratu, a u nekim obiteljima takvih je bilo i po više: otac i sin, ili po trojica-ĉetvorica braće.

4
Evo popisa tih ţrtava: Ime i prezime Stanje Rođen 1. Batković /Vida/ Ivo hrv. vojska 21.06.1920. 2. Batković /Vida/ Anto hrv. vojska 09.09.1921. 3. Batković /Vida/ Stipo 4. Batković /Jose/ Anto 5. Batković /Jose/ Andrija 6. Batković /Nikole/ Anto 7. Batković /Nikole/ Stipo 8. Batković /Nikole/ Filip 9. Batković /Nikole/ Renko 10. Batković /MarkaRajinog/ Mato 11. Batković /MarkaRajinog/ Juro 12. Batković /Petra/ Ivo 13. Batković /Peje/ Mato 14. Batković /Ive/ Nikola 15. Batković /Ive/ Šimo 16. Blaţević /Petra/ Mato 17. Debeljak /Marka/ Toma 18. Debeljak /Ive/ Mišo 19. Debeljak /Josipa/ Mile 20. Debeljak /Josipa/ Marko 21. Debeljak /Marka/ Niko 22. Debeljak /Marka/ Pero 23. Debeljak Ruţa, r. Batković, ţena Milina 24. Debeljak /Marka/ Toma 25. Debeljak-Ruţić /Matija/ Ivan 26. Debeljak /Matija i Marije r. Baţević/ Petar 27. Debeljak /Luke/ Lovro 28. Debeljak /Ivana/ Joso 29. Debeljak /Ivana/ Nikola 30. Debeljak /Jakova/ hrv. vojska 15.05.1923. hrv. vojska 28.01.1906. hrv. vojska 24.01.1903. civil se. milicija 17.04.1903. 30.11.1906. 17.09.1944. 1945.

Poginuo 1945. 20.01.1945. 1945. 20.01.1945.

Gdje Bos. Gradiška

Kako nestao pri povlaĉenju nestao pri povlaĉenju u borbi s partizanima strijeljali partizani ubili ga Srbi iz Piskavice nestao pri povlaĉenju poginuo u borbi nestao krajem rata nestao krajem rata nestao krajem rata ubili partizani pred kućom nestao u ratu ubili ga partizani nestao u ratu ubili ga partizani sudionik "kriţnog puta" nestao u ratu poginuo u borbi s ĉetnicima poginuo u ratu sudionik "kriţnog puta" ubili je partiz. nakon poroĊaja

ispod groblja Crkvene kod San.Mosta Piskavica Gradiška Gradiška Bjelovar

se. milicija 16.05.1914. hrv. vojska 14.03.1925. hrv. vojska 23.02.1906. hrv. vojska 19.04.1911. ţandar se. milicija 17.11.1909. 11.02.1904. 24.09.1913. 20.11.1908. 1945. 1945. 22.09.1945. 03.08.1944.

se. milicija

03.08.1944.

kod kuće

hrv. vojska 12.10.1923. se. milicija 12.04.1913. hrv. vojska 11.08.1923. hrv. vojska 10.07.1912. hrv. vojska 20.01.1920. hrv. vojska 26.05.1916. hrv. vojska 04.03.1922. 26.03.1910. 12.04.1913. se. milicija civil civil se. milicija 13.03.1898. 24.03.1890. 30.05.1894. 24.03.1909.

24.07.1943. 1945.

Sitnica

30.01.1942.

Ĉelinac

3. 9. 1944. 24.07.1943 24.11.1943. 01.01.1944. 01.01.1944.

kod kuće

Matoševci, kod "kipa" Matoševci, kod "kipa" Gradiška na Istoĉnom frontu kod S. Mosta

hrv. vojska 17.03.1912. hrv. vojska 10.04.1901. 16.05.1943.

poginuo od bombe ubili ga partizani ubili ga partizani poginuo pri povlaĉenju sudionik "kriţnog puta" poginuo u borbi

5
Juro 31. Debeljak /Filipa/ Mara 32. Debeljak /Filipa/ Marko 33. Debeljak /Filipa/ Joso 34. Debeljak /Andrija/ Filip 35. Debeljak /Andrija/ Joso 36. Debeljak /Tome/ Marko 37. Debeljak /Tome/ Mato 38. Debeljak /Pave/ Anto 39. Debeljak /Petra/ Toma 40. Ljevar /Ive/ Mile 41. Majdandţić /Ive/ Petar 42. Majdandţić /Stipe/ Ivica 43. Majdandţić /Stipe/ Marko 44. Majdandţić /Stipe/ Toma 45. Majdandţić /Mate/ Juro 46. Majdandţić /Mate/ Marko 47. Majdandţić /Mate/ Niko 48. Majdandţić /Mate/ Petar 49. Majdandţić /Vida/ Mile 50. Majdandţić /Tome/ Janja 51. Majdandţić /Ante/ Stipo 52. Majdandţić /Ante/ Mirko 53. Majdandţić /Marka/ Luka

djevojka

26.04.1925.

1947.

Piskavica

strijeljana sudionik "kriţnog puta"

hrv. vojska 10.04.1923. hrv. vojska 19.04.1921. civil 03.02.1890. hrv. vojska 19.03.1901. ţandar 25.01.1914. 28.11.1941. u Glamoĉu

07.01.1942.

hrv. vojska 21.11.1919. hrv. vojska 06.04.1912. hrv. vojska 23.03.1881. civil 02.08.1881. 1943. 11.05.1943. 16.02.1944. 01.01.1944 1945. 1945. 1945. 04.02.1942. 1942. 12.09.1944. 1945. kod Ljubije kod Ljubije kod kuće Gradiška kod Staljingrada

ubili ga partizani ubili ga partizani poginuo u borbi s odmetnicima nestao u ratu

hrv. vojska 03.07.1907. hrv. vojska 03.06.1903. hrv. vojska 22.03.1911. hrv. vojska 07.02.1908. hrv. vojska 20.04.1910. hrv. vojska 31.03.1908. civil se. milicija 09.08.1908. 31.07.1906.

ranjen od partizana ubili ga partizani nestao pri povlaĉenju nestao pri povlaĉenju nestao u ratu poginuo u borbi poginuo u borbi ubili ga Srbi iz Piskavice nestao pri povlaĉenju nestao u ratu ubili je partizani nestao u logoru nestao u logoru ubili ga partizani

hrv. vojska 09.09.1928. civil 07.03.1936. 25.03.1945. 1945. 1945. kod kuće

hrv. vojska 27.07.1922. hrv. vojska 25.06.1925. hrv. vojska 20.10.1909.

Moţe se pretpostaviti da ovdje nisu navedene sve ţrtve 2. svjetskog rata, pa ako netko zna još za nekoga, bez obzira u kojoj je vojsci bio, ili je strada kao civil, zamolio bih da mi se to javi, kako bi se moglo evidentirati i unijeti u popis za neku drugu prigodu.

PrireĊuje: Velimir Blažević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH

6

NAŠ ZAVIČAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI - NEKAD I SAD
Broj 24. Lipanj - Srpanj 2003.

GRADNJA NOVE KAPELE U STRANJANIMA JE PRI ZAVRŠETKU Dosad smo u više brojeva Našeg zavičaja, poĉevši od mjeseca travnja 2002., pisali o kapeli sv. Franje u Stranjanima, odnosno o radovima koji se planiraju, ili koji se izvode. U poĉetku se razmišljalo, i o tome smo izvijestili, kako je potrebno kapelu obnoviti, budući da je od sredine 1995. pa na ovamo ona bila devastirana i teško oštećena, što od srpskih pridošlica sa strane što od zuba vremena. Ubrzo se, meĊutim, odustalo od obnavljanja te je donesena odluka da je bolje i isplativije staru kapelu srušiti i graditi posve novu. Rušenje stare kapele je zapoĉelo 3. listopada 2002., i obavljeno je u nekoliko sljedećih dana. Ĉišćenje terena, a zatim kopanje zemlje za temelje, postavljanje armature i betoniranje temelja obavljeno je tijekom studenoga 2002. U zimskom periodu radovi su prekinuti, a nastavljeni su u mjesecu ožujku 2003., i trajali su par mjeseci. U tom je vremenu izlivena najprije mrtva ploĉa, a zatim su slijedili: zidanje kapele sa zvonikom, vanjsko žbukanje, podizanje krova, elektrifikacija, unutarnje žbukanje, postavljanje prozora i vrata, izrada fasade i unutarnje kreĉenje, te betoniranje takoĊer pristupnih stepenica od ceste do ulaza u kapelu.

Dimenzije kapele su 7,50x5,80m. Ukupna površina je oko 35m2, a od toga prostor za vjernike je nešto veći od 24m2. Prednja strana je malo izboĉena za oltar (3,90m2), a u dnu kapele je, s desne strane mala sakristija, a s lijeve strane ulaz na zvonik (6,45m2). Ispred ulaznih vrata u kapelu, na ĉetiri drvena potporna stupa, natkriveni je trijem, veliĉine 8,50m2 .

2 U zvonik kapele postavljeno je zvono koje je ranije bilo na ĉeliĉnoj montažnoj konstrukciji pokraj kapele, a koje je svojevremeno, g. 1978., poklonio Marko Blažević, Nikin, rodom iz Stranjana, a odselio je i živi u Australiji. Može se reći da su svi predviĊeni i ugovoreni poslovi pri završetku. IzvoĊaĉ radova treba još otklonit neke graĊevinske nedostatke te urediti prostor oko kapele. Plan za kapelu je izradio ing. Isak Medić, iz Sarajeva. GraĊevinske radove je izveo d. o. o. "Instalacije", iz Sanskog Mosta, a gradnju je nadzirala gĊa ing. Ljubica Kos, iz Banja Luke. Podizanje kapele je financirao ekonomat banjaluĉke biskupije. Svoje doprinose, u razliĉitim valutama, dao je i veći broj Stranjanĉana i Matoševljana, a i neki pojedinci izvan tih sela. Njihova smo imena ranije objavljivali u Našem zavičaju. U novije vrijeme svoj doprinos je dao Tomo Stojĉević, iz Orlovca. Dobrovoljni prilozi, u ukupnom iznosu od oko 3.500 KM, bit će upotrijebljeni za unutarnje ureĊenju kapele i za nabavku potrebnog inventara i liturgijskih predmeta. Ostalo je da se uradi još dosta poslova. U kapeli nisu postavljene podne keramiĉke ploĉice, a to će se morati uraditi dobrovoljnim doprinosima vjernika, manje onih koji sada žive u Stranjanima i Matoševcima, jer su njihove mogućnosti vrlo slabe, a više onih koji su otišli odatle i žive negdje drugdje, u povoljnijem materijalnom položaju. TakoĊer će prikljuĉivanje kapele na elektriĉnu mrežu, kao i eventualno nabavljanje klupa za kapelu i postavljanje odgovarajuće ulazne kapije u prostor kapele ovisiti od priloga darovatelja. U skoro vrijeme, najkasnije u jesen, a bilo bi najzgodnije da to bude na sv. Franju, mogao bi se obaviti sveĉani blagoslov kapele. Kad se s biskupom dogovori dan blagoslova, pravovremeno će se objaviti, i bit će pozvani da sudjeluju u tome ĉinu svi koji budu željeli, i mognu doći. RUČAK I POKLONI ZA GRADITELJE KAPELE Srijeda, 28. svibnja 2003., za nas je bio posebno radostan dan. Pokrivena je kapela u Stranjanima, i taj smo dogaĊaj željeli obilježiti na naĉin kako je inaĉe obiĉaj u takvim prigodama: ruĉkom i poklonima. Svi smo tome doprinijeli, zajedno sa župnikom fra Mijom, koliko i kako je tko mogao. Svoj prilog za ruĉak dao je i Zoran Pranjić, Ivin. Nabavili smo i pripremili za "gozbu" jednog odojka, kokošjeg mesa, kruha, salate, a od pića rakije, vina, piva i sokova. Na objedu, predveĉer, s radnicima i njihovim poslovoĊom, te direktorom firme koja je izvodila radove, bilo je ukupno oko 25 osoba. Kupili smo za poklon takoĊer košulja, ruĉnika, ĉarapa i cigareta, te ih podijelili radnicima koji su gradili našu kapelu. Sve je prošlo u ugodnom raspoloženju, a nakon što smo se dobro okrijepili, bilo je i pjesme. Uz jedan zaista lijep i radostan doživljaj, nešto nas je i malo zaĉudilo i ražalostilo. Dok se na našoj prelijepoj kapeli završavalo njezino pokrivanje, putem su pored nje dvaput prošla dvojica naših Stranjanĉana, koji trenutno žive u Hrvatskoj (A. B. i T. M.). Nisu se ni zaustavili, da makar pogledaju što se to gradi. Nije, valjda, da ih to uopće nije zanimalo, ili da su zaboravili što je kapela u Stranjanima svima ranije znaĉila, pa i njima dvojici! M. Debeljak DOGAĐANJA KROZ MJESECE SVIBANJ I LIPANJ - 1. svibnja 2003., četvrtak. Akcija krĉenja i ĉišćenja živice uz put od škole u Stranjanima do kuće Nike Bijelića na Tuĉijaku. Sudjelovalo je u radu 20-ak osoba, meĊu kojima i 5 Srba. - Kroz nekoliko dana, poĉetkom svibnja, rodni kraj je posjetilo više Stranjanĉana i Matoševljana. Došli su da obiĊu svoje kuće, a većina njih i da štogod uradi na svojim imanjima. Kod svoje kuće je bio Joso Ćosić, a s njim su došli takoĊer sinovi Rudo, sa ženom AnĊelkom, i Ivo, i Tomo Majdandžić. Ana Ljevar je s kćerima i zetovima ĉistila svoje imanje. Ilija Ljevar, Anto Ljevar i Mirko Majdanac (Kajkin) takoĊer su ureĊivali svoja imanja i popravljali put kroz Bukovac. Svoje imanje je ĉistio i Markan Majdandžić, Matin, sa sinom Matom i unucima. Iz Ivanić Grada je došao Markan Bogdanović, sa suprugom Anom, i sestri Luci napravio šupicu i

3 kokošinjac. Ana Batković, kćer Stipina, bila u Batkovićima, obišla groblje i ostavila 200 kn. za njegovo ĉišćenje. - 14. svibnja 2003., srijeda. Vlado (Jose) Blažević je službeno preuzeo svoju kuću, iz koje je već ranije bio izašao Srbin Jovo Popović, iz Vozuće. - 16. svibnja 2003., petak. Svoju kuću, koja je ranije jednim dijelom bila osloboĊena, Joso Ćosić je preuzeo u cijelosti. - 17. svibnja, 2003., subota. Put od škole u Stranjanima do Tuĉijaka poravnavan je bagerom i iskopan je odvodni kanal pokraj puta. - 20. svibnja 2003., utorak. Do kuće Terezije Ljevar je bagerom prokopana zemlja i napravljen put, da se može dovući graĊevinski materijal za kuću, kad ga vlada Hrvatske bude isporuĉila. - 25-27. svibnja 2003., nedjelja-utorak. Nasipan je kroz tri dana i poravnavan put od škole u Stranjanima do Bijelića. Radove su s Radenkom Božićem pogodili i platili Blažević Marko, Mirkov, i Jozo Vuk. - 28. svibnja 2003., četvrtak. Završeno je pokrivanje kapele u Stranjanima - Nedjeljama kroz mjesec svibanj u Stranjanima je na otvorenom ili u gradilišnoj šupi redovito slavljena sv. misa. - 1. lipnja 2003., nedjelja. Prvi put je slavljena sv. misa u novoj kapeli u Stranjanima. Bilo je nazoĉno 11 vjernika. - 7. lipnja 2003., subota. Iz Hrvatske je došao Marko Majdandžić, Matin, sa sinom Matom i unucima Ivom i Markom. On i Mile Debeljak su otišli u Piskavicu, kod Vaskrsije Ratkovića, da preuzmu kazan za peĉenje rakije, koji je Marko ostavio kod njega na ĉuvanju prije nego je izbjegao u Hrvatsku. - 8. lipnja 2003., nedjelja. Bila je misa u Stranjanima, i na njoj nazoĉno 12 osoba. - Kroz tjedan se, u radne dane, radilo na kosidbi trave i kupljenju sijena. Uglavnom su svi pomagali jedni drugima. - 16. lipnja 2003., ponedjeljak. Srbin koji je živio u kući Marka Blaževića, Vladinog, izašao iz njegove kuće i otišao u svoju, obnovljenu u Glamoĉu. U Vladinoj kući su i dalje ostali, nadati se, ne za dugo vrijeme, sin spomenutog Srbina i punica. - 19. lipnja 2003., četvrtak - Tijelovo. U novoj kapeli u Stranjanima bila je sv. misa, i na njoj nazoĉne 24 osobe. Uz nas koji živimo u Stranjanima i Matoševcima, bili su još djeca i unuci Mirka Pranjića, Perinog, koji su stigli iz Zagreba, te Kaurin Ivo, Pejin, koji je došao iz Bjelovara sa ženom i troje djece. - 22. lipnja 2003., nedjelja. U Banju Luku je u jednodnevni pastirski pohod stigao papa Ivan Pavao II. Sveta misa i susret sa Svetim Ocem bio je na Petrićevcu, pokraj samostana. Nazoĉno je bilo oko 50.000 vjernika, a na tom slavlju smo se našli i nas 15-ak, sadašnjih stanovnika Stranjana i Matoševaca. - 28. lipnja 2003., subota. Pomagali smo u kupljenju sijena Mirku Pranjiću, Perinom. S nama su kupili sijeno i dvoje Srba, a takoĊer su nam skuhali i kavu. - 29. lipnja 2003., nedjelja. U Stranjanima nije bilo sv. mise, nego je nas 5-ero išlo na misu u Motike, gdje se slavio zaštitnik župe, sv. Petar. Misu je predvodio naš župnik iz Barlovaca, fra Mijo, a poslije mise motiĉki župnik, fra Vinko, nas je pozvao na ruĉak, što nismo odbili. - Ivica i Pero, sinovi Tome Majdandžića, došli sa ženama i ostali u novosagraĊenoj Tominoj kući par dana. Pripremili: Mile i Marica Debeljak STRANJANČANI NE ZABORAVLJAJU SVOGA KRAJA I NE MISLE GA POSVE NAPUSTITI U Našem zavičaju smo redovito izvješćivali o Stranjanĉinama i Matoševljanima koji su, pojedinaĉno i u grupama, dolazili najviše iz Hrvatske, a i iz drugih država, da posjete i obiĊu svoj rodni kraj, da preuzmu svoje osloboĊene kuće i imanja, i štogod na njima urede, ili da odu

4 na grobove svojih pokojnika i na groblju Gradina da sudjeluju kod sv. mise. Sve to pokazuje da se svoje lako ne napušta i ne zaboravlja. Najĉešće u Stranjane doĊu, i najviše se u njima zadržavaju Ljevari: Anto, Ilija, Terezija, Ana s kćerkom. Kako su njihove kuće uništene, pod svoj krov ih primi Slavko Ljevar. Otkad se u svoju kuću vratila Zorka Pranjić, skoro svakog vikenda joj dolaze u posjetu, ali i da pomognu u ureĊivanju kuće i dvorišta, ili da urade štogod na njivi, njezin sin Drago i snaha Ruža, kćer i zet, te unuĉad. I Mirka Blaževića-Adžića ĉesto obiĊu njegova djeca, urede kuću i oko nje, te nabave što je potrebno. TakoĊer u posjetu ĉešće doĊu Slavku Blaževiću, Ružinom, njegova djeca, te urade i pomognu što mogu i trebaju. U Hrvatskoj se nije odjavio, ali Mirko Pranjić, Perin, skoro je stalno u Stranjanima, u svojoj kući, i radi na svojoj zemlji. Više puta mu je iz Hrvatske dolazila supruga ili netko od djece, te pomagali u poslovima. Kod Mile i Marice Debeljak, u Matoševcima, ne proĊe puno dana a da im se netko ne navrati, pa i proboravi kod njih koji dan. Sada je s njima i sin Marko, koji se uspješno oporavlja, bez ikakvih vidljivih posljedica, nakon teške saobraćajne nesreće koju je doživio u Njemaĉkoj prošle godine, 8. rujna. Nije rijedak sluĉaj da se u isto vrijeme kod svojih kuća, koje su odlaskom Srba ostale prazne, ili u kojim netko od srpskih izbjeglica i dalje boravi, naĊe još i drugih Stranjanĉana ili Matoševljana. I kad se tih dana proĊe selom, pa kad se pred tim kućama vide naši ljudi, obradujemo se i srce nam snažnije zaigra, jer nam pobuĊuje nadu da se naš broj stalnih ili povremenih žitelja u Stranjanima i Matoševcima može povećati. M. Debeljak

PrireĊuje: Velimir Blažević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH

NAŠ ZAVIĈAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI - NEKAD I SAD
Broj 25. Kolovoz/rujan 2003.

SMETAO IM JE I KATOLIĈKI LIK RASPETOGA KRISTA! Više godina "kip" na Ravnici u Matoševcima je bio obrastao u žbunje, da se jedva i primjećivao. Vidjelo se tek da je u njemu ostao samo nagorjeli donji dio okomitog drveta od nekadašnjeg križa. A doznalo se od jedne pravoslavne vjernice da je raspelo bačeno u grmlje. Početkom kolovoza su Mile i Marica Debeljak i Luce Bogdanović iskrčili žbunje i očistili prostor oko "kipa". Fra Velimir i Mile Debeljak Na Ravnici kraj 'kipa' bez raspela

Tada su najprije ispred "kipa" našli obje otkinute ruke, a zatim na prostoru pozadi "kipa" i sav preostali dio korpusa - koji predstavlja raspetog Krista. Djelomice je sa zadnje strane oštećen od truljenja na zemlji, a nema ni gornjeg dijela glave, koji je, izgleda, odsječen ili se sam odvojio.

Bit će vrijedno da se pronađena svetinja konzervira i da se očuva kao simbol jednog vremena i tragedije katolika i Hrvata iz Matoševaca i Stranjana.

2 NOVI ŽUPNIK U BARLOVCIMA Franjevci bosanske provincije su ovoga ljeta imali svoje premještaje. Tako je i dosadašnji barlovački župnik, fra Mijo Rajič, premješten u Sanski Most, a za župnika u Barlovce je iz Sanskog Mosta došao fra Ivo Orlovac. Fra Ivo je rođen 21. kolovoza 1957. u selu Bukovica, koje sada pripada župi Trn, osnovanoj 1980., a tada je pripadalo barlovačkoj župi. On je dosad vršio službu župnog vikara u župi Petrićevac, a zatim je bio 7,5 godina župnik u Bihaću, a isto toliko vremena i u Sanskom Mostu. SVE JE VIŠE KUĆA U STRANJANIMA I MATOŠEVCIMA KOJE SE VRAĆAJU U POSJED NJIHOVIM VLASNICIMA, ALI OSTAJU PUSTE, A IMANJA I DALJE KORISTE DRUGI Redovito smo ranije objavljivali tko je sve dobio rješenje nadležnog Ministarstva Republike Srpske o povratu imovine, zatim koja su rješenja i izvršena, te tko je dosad svoju imovinu preuzeo i stvarno ušao u njezin posjed. Početkom 7. mjeseca došli su predstavnici Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske da izvijeste o donesenim rješenjima za deložacije izbjeglica u Matoševcima, iz kuća: Vida Blaževića, Marka Batkovića, Jose Batkovića, Marka Majdandžića, a u Stranjanima iz kuća: Ante Bogdanovića, Nike Pranjića, Ive Ljevara, Dragice Blažević i Marka Blaževića. Makar da je velika većina kuća oslobođena od dosadašnjih privremenih stanovnika, u njih se iz Hrvatske vratilo vrlo malo njihovih vlasnika. U svoje kuću su, zapravo, ušli i u njima žive samo Jela Šlat, r. Pranjić, Matijeva, Mirko Pranjić, Perin, i Zorka Pranjić, Matina, u Stranjanima, te Mile i Marica Debeljak, u Matoševcima. Kako je poznato, u Stranjanima je sredstvima Europske Unije, a posredstvom humanitarne organizacije Arbeiter-Samariter-Bund iz Njemačke, izgrađeno sedam novih kuća, a jednu je izgradio njemački Caritas, onima čije su kuće uništene nakon njihova protjerivanja u Hrvatsku. Od tih osam kuća, pet je useljeno, i u njima živi samo po jedna osoba, a povremeno dvije. To su kuće Mirka Blaževića, Markovog, Slavka Blaževića, Stipinog, Slavka Ljevara, Pejinog, Luce Bogdanović, Ivine, i Zorke Ganić, Jurine. Tri novoizgrađene kuće zjape prazne! Pravo je vlasnika tih kuća, dakako, ako mogu, da žive gdje žele. Ali nije lijepo i pošteno da su neki zatražili da im se kuće naprave, uz obećanje da će se vratiti, a kuće sada stoje neuseljene, i s malim izgledima da će se u njih netko vratiti. A da zlo bude još veće, zbog takvih imaju poteškoća da dobiju pomoć za izgradnju svojih kuća, i ne zna se hoće li je uopće dobiti, oni koji bi se sigurno u njih vratili, kao što su, npr., Terezija-Reza Ljevar i Marko Blažević, Milin. Nije, ipak, ni sada ovamo sve samo crno. Ima i onih koji se, iz objektivnih razloga ne mogu odlučiti za povratak u kuće koje su im vraćene, ali nisu od svega digli ruke. O tome je u više navrata pisano u Našem zavičaju. Priličan je broj onih koji povremeno dolaze da obiđu svoje kuće i imanja, i koji ponešto na njima očiste i urade, ili nađu nekoga i plate da se uradi što je hitno potrebno. Treba svakako istaknuti i one koji često dođu, da sami sebi naprave barem štogod skloništa u koje će moći kasnije redovito i češće dolaziti, i tu ostajati i provoditi duže vremena, iako imaju kuću ili stan u Hrvatskoj. To se odnosi, prije svega, na Iliju i Antu Ljevar. Kako su ove godine šljive dobro rodile, očekuje se da će biti i veći broj onih koji će dolaziti i nastojati da od toga nešto iskoriste za sebe, da ne prigrabe sve srpske izbjeglice koje su još u nekoliko kuća u Stranjanima i Matoševcima. A nekolicina onih koji imaju rješenja za boravak u nečijoj kući i za korištenje nekog imanja, a koja još nisu ukinuta, ne zadovoljavaju se samo onim što im je dodijeljeno, nego sebi prisvajaju pravo i na druge njive i šljivike. I kad ih se upozori da to nije njihovo, oni se na ništa ne obaziru. Prošlih godina su dolazili, a dolaze i ove godine, izbjeglice iz Orlovca i drugih mjesta da tresu, kupe i odvoze šljive. Nije ih moguće u tome spriječiti, pogotovo kad sami vlasnici svojih imanja ne pokazuju za njih nikakvog zanimanja.

3 Našim bi ljudima iz Matoševaca i Stranjana preporučili: ako se i ne misle posve vratiti i opet živjeti u tim selima, neka ne prodaju svojih kuća i imanja bud zašto. Prodajom za malen novac neće se okoristiti, a ako svoje sačuvaju, makar će ponekad moći tu doći ili oni ili njihova djeca, provesti neko vrijeme, i osjećati se zadovoljni! POVRAĆENE I PREUZETE KUĆE Na 15. kolovoza o. g. izvršena je deložacija srpskih izbjeglica iz kuće Mate Barišića, i on je toga dana preuzeo svoju kuću, u kojoj odnedavno i živi. Kao što se redovito događa, iz kuće je odneseno što se moglo odnijeti. Mato očekuje barem neku pomoć od Caritasa u stvarima kućnog namještaja, ali je potrebno da se najprije odjavi u Hrvatskoj. Ruža Pranjić, pok. Nike, Matijevog, svoju kuću koja je još ranije bila oslobođena, ali ne samo od srpskih izbjeglica nego i od svega što je u njoj bilo, preuzela je 21. kolovoza. POSJETITELJI IZ SJEDINJENIH AMERIĈKIH DRŽAVA (IZ CHICAGA) Na Gospu od anđela, 2. kolovoza 2003., u župnoj crkvi u Barlovcima okupio se, za ovdašnje prilike, dosta velik broj vjernika. Bilo ih je do 150. Uz sadašnje barlovačke župljane, bilo je vjernika iz Trna, Petrićevca i Ivanjske, a dosta velik broj ih je došao i iz Hrvatske. Svetu misu je predvodio fra Ivica Matić, gvardijan iz samostana na Petrićevcu, a s njim je u koncelebraciji bilo još 5 svećenika. Među posjetiteljima sa strane u Barlovcima se našla i Draga Blažević, r. Šakić, koja sa suprugom Božom, sinom pok. Marka Blaževića - Tubića, već dugo godina živi u SAD, u Chicagu. Na prijedlog fra Velimira, i zajedno s njim, Draga, njezin brat Mile i njegova supruga Marina su nakon mise otišli u Stranjane, da pogledaju novu crkvicu, za čiju izgradnju su Božo i Draga također ranije poslali svoj prilog, a Draga je i ovom prigodom dala 100$ USA. Oni su bili ugodno iznenađeni kad su vidjeli kako kapela lijepo izgleda, a Mile se i podsjetio kako je nekad svake godine na to mjesto dovozio svoju majku na svetkovinu sv. Franje, budući da je ona bila velika njegova štovateljica i, uz to, trećoredica. Gosti su nakratko otišli i do kuće Mile i Marice Debeljak, gdje su malo sjeli i popričali uz kavu. Par dana kasnije, na 5. kolovoza 2003., Draga je ponovno bila u Stranjanima, a s njom je tad došao i sin Marko, koji je prije toga neko vrijeme proveo na godišnjem odmoru u Dubrovniku i na Hvaru. Osim odmora na Jadranu, cilj Markova dolaska je bio i da malo bolje upozna Stranjane, gdje su mu korijeni, da obiđe svoju djedovinu i mjesto gdje mu se rodio otac Božo. Bila je vidljiva kod njega namjera da opet dođe u ove naše krajeve, a nije krio ni želju da sebi za ženidbu pronađe djevojku iz nekog hrvatskog kraja, možda i porijeklom iz kraja odakle su mu otac i majka. Na odlasku Dragi i Marku smo preporučili da sljedeći put, kad budu dolazili, sa sobom povedu i Božu, da dođe i posjeti kraj kojega je prije puno godina napustio.
DOGAĐANJA KROZ SRPANJ I KOLOVOZ - 6. srpnja 2003., nedjelja. Na misi u Stranjanima bilo 14 nazočnih vjernika. - 7. srpnja 2003., ponedjeljak. Iz Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske došli predstavnici i obavijestili više srpskih izbjeglica o deložaciji iz kuća u Stranjanima i Matoševcima. Tijekom tjedna od 6. do 12. srpnja: - Krčilo se i rasčišćavalo oko kuće Stjepana Pranjića, Stipinog. - Sinovi Tome Majdandžića su bili dva-tri dana kod njegove kuće; uz rad, ispekli su odojka i malo se pogostili sa svojim prijateljima. - Zorka Pranjić je od vlasti Republike Srpske dobila nešto materijala za uređenje svoje kuće.

4
- Spremalo se sijeno za zimu i sređivane kace jer su šljive dobro rodile. - 13. srpnja 2003., nedjelja. Na misi nas je bilo 15-ak. Došli su nam u posjetu, a i da obiđu svoje kuće i očinstvo, Joso Majdandžić, Jurin, iz Hrvatske, te njegova sestra Ane sa sinom, koji žive u Australiji. S njima je bio također Boro Blažević, Vidov. Iz Hrvatske je došao i bio kod svoje kuće Pero Batković, sa sinom Pajom i snahom Katicom. S njima je bio i Mile Majdandžić, Antin. - 17. srpnja 2003., četvrtak. Došli su Vlado Blažević, Josin, i njegova žena Anđa, i ostali par dana te krečili i uređivali svoju kuću. Njima su u posjetu jedan dan došle Anđine sestre, Mira iz Zagreba, a Mare s mužem i svekrom iz Njemačke. Mili i Mari Debeljak je došao sin Marko, a iz Njemačke kćerka Antonela, zet i unučad, da kod njih provedu nekoliko dana godišnjeg odmora. -18. srpnja 2003., petak. Iz Njemačke je stigao Rudo Ćosić, Josin. Našao je ljude i dogovorio se s njima za uređenje dvorišta očeve kuće i živice, a planira i kuću urediti, da se u njoj može živjeti i provoditi vrijeme, kad netko poželi doći. - 20. srpnja 2003., nedjelja. Kako se Ilindan slavi u Motikama, na Durbića brdu, nas nekoliko je tamo išlo na svetu misu, a stigli smo i na popodnevnu misu u Stranjane. - 2. kolovoza 2003., subota, Gospa od anđela. Misa je bila u Barlovcima. Poslije podne su posjetili našu crkvicu u Stranjanima i kratko se zadržali kod nas Mile Šakić, sa suprugom Marinom, koji trenutno žive u Petrinji, te Draga Blažević, supruga Bože Blaževića, koji su davno odselili u Ameriku. - Istog je dana na svoje imanje došao Anto Batković, Josin, sa ženom i djecom. Razapeli su šator uz porušenu i devastiranu kuću, te ostali nekoliko dana, čistili kuću i krčili oko nje. - 3. kolovoza 2003., nedjelja. Došao je Mile Batković, drugi sin Josin, sa sestrom i majkom. Obišli su svoju kuću i dogovorili se s jednim izbjeglim Srbinom, da im malo raščisti zarasli imanje i prostor oko kuće. - 4. kolovoza 2003., ponedjeljak. Nakratko, na povratku s godišnjeg odmora, navratili su svojoj kući Stjepan-Braco Pranjić, Stipin, i supruga Ankica. Pogledali su što je dosad urađeno na uređenju oko kuće i dogovorili se s Milom Debeljak što bi dalje trebalo raditi. - 5. kolovoza 2003., utorak. Navratili su se do svoje kuće Zora Blažević i njezin sin Slavenko, sa ženom. - Ponovno je u Stranjane došla Draga Blažević, a s njom i sin Marko, te Mile Šakić i njegove dvije kćeri. - Kroz više dana pred Veliku Gospu u posjetu i obilazak svojih kuća, te grobalja na Crkvenama i na Gradini, iz Hrvatske i Njemačke je došlo oko 50-ak naših ljudi. - 15. kolovoza 2003., petak. Na Crkvenama uobičjena sveta misa. Mi iz Stranjana i Matoševaca smo išli svi koji smo mogli. Stranjančana i Matoševljana iz Hrvatske na misi na Crkvenama je ovaj put bilo manje nego inače. - 24. kolovoza 2003., nedjelja. Pred odlazak iz župe Barlovci na drugo mjesto, slavio je posljednji put misu u Stranjanima i od nas se oprostio dosadašnji župnik fra Mijo Rajič. Na misi nas je bilo nazočno 30ak. - Svojoj kući i na svoje imanje došli su Anto Majdandžić, Matin, i njegova supruga, te djeca, snaha i unučad; bilo ih je ukupno 12-ero. Ispekli su i janje, da se malo provesele, i noćili su kod svoje kuće. U vremenu od 24. do 30. kolovoza 2003.: - Iz Hrvatske je Slavku Ljevaru došla žena, sin Anto sa ženom, i unučad. Pomogli su tresti i kupiti šljive. - Također su kod svojih kuće bili Marko Majdandžić, Matin, sa sinom i unučadima, zatim Anto Batković, Josin, sa ženom i djecom, i dva su dana tresli šljive. - Markan Bogdanović, Ićin, i njegova žena Ane, su došli i dosad 20-ak dana borave kod Mile i Mare Debeljak i kod Markove sestre Luce. Pomažu kupiti šljive, a Markan je napravio Josipu Debeljaku od dasaka hladnjak kraj kuće i velik stol za veći broj gosta. - Kod svoje kuće je bio tri dana Josip Debeljak, Petrov. On se pobrinuo da se iskrči žbunje i korov oko "kipa" kojeg je na Danlovom brdu podigao njegov otac Petar. - 30. kolovoza 2003., nedjelja. Prvi put u Stranjanima misu je slavio novi župnik, fra Ivo Orlovac.

Pripremio: Mile Debeljak

Priređuje: Velimir Blažević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH

NAŠ ZAVIĈAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI - NEKAD I SAD
Broj 26.
MISA NA GROBLJU GRADINA

Listopad/studeni 2003.

Vjerojatno se na groblju Gradina, od njegovog osnutka (1928. g.), slavila sveta misa svake godine na prvu nedjelju iza Male Gospe. Prema sjećanju starijih osoba, slavila se i u vrijeme 2. svjetskog rata. A prekid je nastupio 1995., kad je naš svijet protjeran iz Stranjana i Matoševaca, i trajao je do 2000. Sa slavljenjem tih misa zapoĉelo se opet 2001., o ĉemu smo izvijestili u Našem zavičaju (br. 3, str. 1). Dan kada se slavila ta misa uvijek se oĉekivao u posebnom raspoloţenju, i tada bi se skupilo mnogo svijeta, ne samo mještana i drugih vjernika iz barlovaĉke, petrićevaĉke i ivaštanske ţupe, nego i onih koji su iz Stranjana i Matoševaca odselili, moţda i prije više godina, negdje u Hrvatsku ili u Vojvodinu, ili koji su se nalazili u nekoj europskoj zemlji. Tradicija se nastavlja, i poĉinje obnavljati. I ove je godine, po vrlo lijepom vremenu, slavljena misa na Gradini, u nedjelju 14. rujna. Skupilo se, za sadašnje prilike, veoma puno svijeta, oko 300 osoba. Na misi su bili nazoĉni svi dosadašnji povratnici u svoje kuće u Stranjanima i Matoševcima, pa i oni najstariji, kao što je Zorka Ganić i Jele Šlat, i bolesni Mirko Blaţević. Skoro da nije bilo ni druge nijedne nekadašnje kuće u Stranjanima, a malo i kuća u Matoševcima, a da barem netko od ukućana i iz tih kuća nije došao na misu na Gradini.

Neki su došli prvi put poslije 1995., a nekima je ovo bio prvi dolazak poslije 12 godina. Bilo ih je iz Zagreba, Sunje, Siska, Petrinje, Ivanić Grada, Kutine, Novske, Ĉepina, Krnjaka kod Karlovca, Rijeke, pa i iz Njemaĉke. Bilo je takoĊer vjernika iz Orlovca, Dikevaca i Ramića, kao i iz ţupe Petrićevac, a i nekoliko pravoslavaca iza Gradine.

2 Misu je drţao ţupnik fra Ivo Orlovac, a bio je nazoĉan i fra Velimir Blaţević. Njih dvojica su prije mise, a takoĊer i poslije nje, molili opijela na grobovima. Na kraju mise ţupnik je izmolio i zajedniĉko opijelo za sve pokojne pokopane na groblju, za koje nije opijelo moljeno pojedinaĉno na njihovim grobovima. I za ovogodišnju misu groblje je bilo lijepo ureĊeno, ali ne širom akcijom, kao prošle dvije godine, kada se u to ukljuĉilo i više onih koji su došli iz Hrvatske, nego su to uradili Mile i Mare Debeljak, Slavko Ljevar, Slavko Blaţević, Ilija Ljevar, Anto Ljevar, Marko Majdandţić, Matin, Mato Majdandţić, Markov, Luce Bogdanović, Markan Bogdanović, Ićin, a Ane Bogdanović je za sve spremila ruĉak. Ţupnik je na kraju mise zahvalio onima koji su groblje uredili, a takoĊer je najavio da ima namjeru groblje ograditi, ako za to dobije potporu onih koji tu imaju pokopanog nekoga svoga. Predloţio je da doprinos bude po 50 KM (200 kuna) po kući, ili koliko tko moţe dati. Nazoĉni su izrazili svoje zadovoljstvo što će se groblje ograditi, i dosta ih je odmah dalo svoje novĉane priloge. Na kraju, prisutne je obradovala i obavijest ţupnika da bi iduće godine, na 1. svibnja, mogla biti misa i na Batkovića groblju, te da bi se tako nastavilo i ubuduće. Nakon završetka mise skoro svi su krenuli na "svraćanje". Neki su otišli do svojih devastiranih kuća ili u svoje bašĉe, te u skupinama ruĉali što su sa sobom donijeli, tako: Josip Ljevar i njegovi, Ilija Ljevar i njegovi, Ana Ljevar i njezine kćeri i zetovi, Terezija Ljevar i Marija r. Veber, Mira Mile Bebinog s muţem i djecom, Marko Majdandţić, Matin, i njegovi, Jurica Blaţević i ţena, Mile Debeljak, Markov, i ţena, Josip Debeljak i njegovi. Joso Ćosić i sinovi Rudo i Marko i kćerka Finka su sa svojim gostima imali ruĉak kod Josine kuće. Dosta je gosta bilo kod Zorke Pranjić, Marice Milaković, Slavka Blaţevića, Jele Šlat, Slavka Ljevara, Mirka Pranjića, Luce Bogdanović, te kod Mile i Mare Debeljak.

Uz obilno jelo i piće, dakako i uz domaću šljivovicu i kavu, obnavljale su se i prepriĉavale uspomene o nekadašnjim sliĉnim okupljanjima našega svijeta, a i razgovaralo o tome gdje i kako tko sada ţivi, te kako bi bilo više povratnika u Stranjane i Matoševce samo kad bi uvjeti ţivota bili povoljni. Ugodno provedeni dan se bliţio kraju. Kako je ove godine voće dosta dobro rodilo, a svakome je najslaĊe ono što je uz svoju kuću sam sadio i uzgajao, mnogi su zašli u svoje bašĉe i voćnjake da uberu i sa sobom ponesu koju jabuku, krušku, šljivu-savku i groţĊa. Pred veĉer su se svi razišli zadovoljni, sa ţeljom da se što ĉešće i u još većem broju mognu okupiti u svom rodnom kraju. Marica Debeljak

3 OBAVLJEN TEHNIĈKI PRIJEM NOVOSAGRAĐENE KAPELE U STRANJANIMA I RADOVI KOJI SU PREDVIĐENI DA SE URADE GraĊevinski radovi na novoj kapeli u Stranjanima su završeni prije više mjeseci. Nedavno je takoĊer uvedena elektriĉna struja, prikljuĉivanjem na elektriĉni vod koji prolazi iznad kapele. A nakon što su na kapeli otklonjeni neki uoĉeni nedostaci, u subotu, 27. rujna 2003., obavljen je i njezin tehniĉki prijem. Bili su nazoĉni: izvoĊaĉ radova, gosp. Šaban Mujdţić, sa suradnicima, nadzornik gradnje, ing. Ljubica Kos, te ispred Biskupskog ordinarijata biskupijski ekonom, preĉ. mg. Ivica Boţinović, kao i novi ţupnik u Barlovcima, fra Ivo Orlovac. Preostalo je da se u kapelu još stave podne keramiĉke ploĉice, izradi i postavi manji oltar, i moţda da se umjesto sadašnjih plastiĉnih stolica unesu manje klupe. TakoĊer će trebati urediti škarpu iznad kapele, kako se zemlja ne bi osipala ili klizila. Razmišljalo se o tome da ove jeseni naš biskup, preuzv. Franjo Komarica, obavi blagoslov kapele, ali se od toga odustalo iz bojazni da bi došlo malo naroda, budući da su mnogi iz Hrvatske i drugih krajeva bili sredinom rujna na misi na groblju Gradina, a dolazit će neki i na groblja za blagdan Svih Sveti i Dan mrtvih. Iz tog razloga je blagoslov kapele odgoĊen, i vjerojatno će biti na proljeće. Kada bude utvrĊen toĉan dan, o tome ćete biti obaviješteni. PRILOZI ZA UNUTARNJE UREĐENJE KAPELE Obnovu, odnosno gradnju nove kapele u Stranjanima je potaknuo biskup Franjo Komarica, a financirao je ekonomat banjaluĉke biskupije. Svoje novĉane priloge je dalo i više Stranjanĉana te neki Matoševljani i nekoliko osoba sa strane. Njihova imena i priloge smo objavljivali u Našem zavičaju. U novije vrijeme svoj prilog su dali: Marija Veber. r. Ljevar - 200 kn, Mato i Helena Majdandţić - 200 kn NN, rodom iz Matoševaca - 180 eura. A ponovno su iz Njemaĉke priloge poslali: Stjepan Pranjić - Braco i Sanda Stojĉević r. Pranjić - 300 eura Rudo Ćosić, Mato Ćosić i Ivo Ćosić - 500 eura. Taj novac, zajedno s onim što je ostao od ranije, bit će iskorišten za daljnje ureĊene kapele i oko nje. A darovateljima za njihovu velikodušnu pomoć i ovaj put najljepše HVALA! PRILOZI ZA OGRAĐIVANJE GROBLJA GRADINA Prijedlog ţupnika fra Ive Orlovca, da se pristupi prikupljanju priloga za ograĊivanje groblja Gradina, naišao je na dobar odaziv. Do konca listopada o. g. skupljeno je ukupno 1.900 kuna, 40 švicarskih franaka, 50 kanadskih dolara, 30 konvertibilnih maraka i 135 eura. Svoje priloge su dali: 1. Ivo Blaţević, Josin - 100 kuna 2. Marko Blaţević, Milin - 200 kuna 3. Anto Bogdanović, Jurin - 200 kuna 4. Marijan i Kata Dragović - 100 kuna 5. Ana Ljevar - 200 kuna 6. Franjo Ljevar, Antin - 100 kuna 7. Terezija Ljevar - 200 kuna 8. Marija Ljevar-Veber - 200 kuna 9. Boţo Majdandţić, Lukin - 200 kuna 10. Tomo Majdandţić, Perin - 200 kuna 11. Anto i Jela Pranjić - 100 kuna 12. Marko Pranjić, Perin - 100 kuna 13. Anto Debeljak, Lovrin - 40 fr. švic. 14. Bosiljko Majdandţić, Marka- 50 dol.kan. 15. Dragan i Janja Mijatović - 30 KM 16. Ivo Blaţević, Franjin - 20 eura 17. Velimir Blaţević - 35 eura 18. Boţo Majdandţić, Lovriĉin - 20 eura 19. Marko Majdandţić, Matin - 25 eura 20. NN, rodom iz Matoševaca - 35 eura

4 TakoĊer su za ĉišćenje groblja u Gradini dali priloge: 1. Anto Debeljak, Lovrin - 100 kuna 2. Pero Majdandţić, Franjin - 50 kuna 3. Tomo Blaţević, Ivin - 30 KM 4. Jurica Blaţević, Petrov - 10 eura 5. Mato Blaţević, Vidov - 5 eura 6. Pero Blaţević, Mirkov - 10 eura 7. Jozo Debeljak, Sebastijanov -10 eura 8. Petar Debeljak, Matin - 20 eura. Svima koji su dali svoje priloge ţupnik i ovim putem najljepše zahvaljuje, a izraţava nadu da će biti i drugih koji će se ukljuĉiti meĊu darovatelje za ograĊivanje i ureĊivanje svoga groblja! PROSLAVA SVETOG FRANJE I LISTOPADSKA POBOŽNOST Svetkovina sv. Franje, 4. listopada, proslavljena je svetom misom u 10,30 sati. Misu su zajedno slavili ţupnik, fra Ivo Orlovac, i fra Velimir Blaţević, a bilo je nazoĉno ukupno 12 osoba. Okupili su se vjernici koji ţive u Stranjanima i Matoševcima, a od "gosta" Nada Blaţević, kćerka Slavka Blaţevića, i Ivka Blaţević, iz Kuljana.

Kroz cijeli mjesec listopad, svakog dana u kapelici u Stranjanima molila se krunica u 15.30 sati. Ĉetvrtkom je dolazio i ţupnik fra Ivo, pa je poslije krunice bila i sveta misa. Nedjeljom se krunica molila prije svete mise. Na poboţnost je dolazio kada je tko mogao, a redovito je obiĉnim danima bilo po 5-7 osoba. OVA GODINA NIJE BILA RODNA, KAKO SE OĈEKIVALO, JER JE SUŠA UZELA SVOJ DANAK Ovogodišnje proljeće je nagovještavalo da bi godina mogla biti rodna. MeĊutim, kasnije je zavladala, i ĉitavo ljeto potrajala velika suša, tako da su išĉekivanja u pogledu ljetine i jesenskih plodova iznevjerena. Godina je podsjećala na sušnu 1950. i 1953. Nitko od naših pšenicu nije ni sijao, pa nije imao što ni poţeti. Neki su posijali kukuruz, ali je urod bio dosta slab. To vrijedi i za povrće: paradajz, papriku, kupus, krumpir, luk. Voće je bilo jako dobro procvalo i odmetnulo se, ali su jabuke, kruške i šljive ostale sitne, a puno je i opalo prije nego što je dozrelo. Svatko je sebi ipak mogao nabrati dosta jabuka i nakupiti šljiva, bilo iz svog voćnjaka bilo iz neĉijeg napuštenoga. Nešto šljiva, koliko je tko htio, otišlo je u pekmez. Svi povratnici, a takoĊer Marko Majdandţić, Matin, Boro Blaţević, Vidov, Ilija Ljevar i Markan Bogdanović, Ićin, sebi

5 su natresli i ukupili nešto šljiva za rakiju. Da je bilo kaca, moglo se iskoristiti puno više šljiva. Nešto je i prodano, a jako puno šljiva u Matoševcima otresli su Srbi iz Orlovca. Za razliku od prošle godine, kad je bilo i dosta gljiva rujnica i vrganja, ove godine ih nije bilo nikako. Nije bilo ni oraha i kestenja kao prošle godine, ali se i njih ipak nešto moglo naći i ukupiti. NAŠE SE KUĆE I DALJE OSLOBAĐAJU I VRAĆAJU VLASNICIMA, ALI BI SE ONE USKORO MOGLE POĈETI I RASPRODAVATI! Rješenja o povratu kuća vlasnicima u Stranjanima i Matoševcima ubrzano se donose, i Srbi te kuće napuštaju te odlaze onamo odakle su i došli, ili negdje u Orlovac i druga mjesta, gdje su si kupili ili podigli nove kuće. U novije vrijeme su osloboĊene kuće Ilije Pranjića, Zorana Pranjića, Ivinog, Mate Barišića, Mate Blaţevića, Vidovog, Mate Majdandţića, Antinog. Doneseno je rješenje za povrat kuće Ive Blaţevića, Josinog, a najavljeno je vraćanje takoĊer kuća ili imanja Franje Blaţevića, Stipinog, Marka Blaţevića, Milinog, Jose Batkovića, Milkovog i Bore Blaţevića, Vidovog,. U prvim brojevima Našeg zavičaja popisali smo sve kuće u Stranjanima i Matoševcima iz kojih je naš narod 1995. istjeran i otišao u Hrvatsku, a u koje su uselili Srbi, izbjegli najviše iz Kupresa, Grahova i Glamoĉa, a isto tako i kuće koje su tada ili kasnije devastirane i posve porušene. Povremeno smo objavljivali i kome su obnovljene ili napravljene nove kuće, i tko se u njih vratio, te iz ĉijih kuća su Srbi izašli i tko je dobio rješenje o povratu imovine i kuće, ali u koju se nitko nije vratio. Dosad nitko u Stranjanima i Matoševcima nije prodao svoje kuće i imanja Srbima, ali izgleda da ćemo, na ţalost, uskoro morati pisati i o prodaji naših kuća i imanja, kao što je to već uĉinjeno u drugim selima barlovaĉke, motiĉke, petrićevaĉke i trnske ţupe. DOGAĐANJA KROZ MJESECE RUJAN I LISTOPAD
Kroz posljednja dva mjeseca nije bilo puno dogaĊanja koja bi po neĉemu bila osobito zanimljiva i znaĉajna. - Od 1. do 12. rujna 2003. najviše se radilo na kupljenju šljiva, a prije Male Gospe jedan dan je bila akcija ureĊivanja groblja na Gradini. - 14. rujna 2003., nedjelja. Bila je, po obiĉaju, misa na Gradini. Naroda se skupilo i više nego prošle dvije godine, moţda i više od 300 osoba, meĊu kojima i dosta mladih. - IzmeĊu 15. i 20. rujna 2003. nastavilo se s kupljenjem šljiva za rakiju, a kuhao se i pekmez. - 21. rujna 2003., nedjelja. U kapeli u Stranjanima bila misa u 9 sati, i na njoj nazoĉno 11. osoba. - Od 22. rujna 2003. pa dalje spremala su se drva za zimu, brali kukuruzi, vadio krumpir, brale jabuke i kruške, a poĉelo je i peĉenje rakije. - 4. listopada 2003., subota. U kapeli u Stranjanima, koja je posvećena u ĉast sv. Franji, slavljena je misa u 10,30 sati. Bilo nas je nazoĉnih 12. - 5. listopada 2003, nedjelja. Misa je bila u 9 sati, a na njoj nazoĉno 13 osoba. - 9. listopada 2003., četvrtak. Majdandţić Mato, Antin, došao je iz Austrije sa ţenom, i s bratom Ivom koji ţivi u Zagrebu, te je preuzeo svoju kuću. Ostali su tri dana, te kuću kreĉili i ureĊivali. - Nedjeljama, 12, 19. i 26. listopada 2003. misa u Stranjanima bila u uobiĉajeno vrijeme, u 9 sati, a redovito nazoĉno od 10 do 13 osoba. - Od 9. do 29. listopada 2003. stizalo je u Stranjane i Matoševce više naših ljudi. Kod Mirka Pranjića su bili sinovi Ivo i Darko te snaha Nada i unuĉad. Markan Bogdanović i ţena Ane su bili više dana kod Mile i Mare Debeljak i Luce Bogdanović. Nekoliko dana je kod svoje kuće proveo Mato Bariša, a dva dana i Tomo Majdandţić. Navratio je na jedan dan i Joso Ćosić, sa sinovima Rudom i Ivom. Ilija Ljevar je došao i ostao tjedan dana, te pekao svoju rakiju. Bio je ovdje par dana, i pekao rakiju, takoĊer Marko Majdandţić, Matin, a isto tako i Boro Blaţević, Vidov.

6
Pripremio: Mile Debeljak

Napomena! Kako primjećujete, ovo je već treći broj Našeg zavičaja koji izlazi kao dvomjesečnik. Razlog tome je što nemamo dovoljno svježih vijesti i materijala za pisanje, a ne objavljujemo ništa iz naše prošlosti. Da bi mogli nastaviti i dvomjesečnim izlaženjem našeg lista, molimo sve koji se sjećaju nekih zanimljivijih i poučnih pripovijedanja naših starih, da ih pribilježe i pošalju. Dosad smo pisali uglavnom o aktualnom stanju i događanjima u Stranjanima i Matoševcima. Vrlo bismo rado objavljivali i priloge o tome gdje trenutno ili zastalno žive i što se važnije događa Stranjančanima i Matoševljanima, bilo pojedincima ili skupinama, koji se nalaze u Hrvatskoj ili negdje drugdje u inozemstvu. Zato Vas sve molim da se javljate svojim napisima, i tako surađujete u boljem uzajamnom informiranju, a i da Naš zavičaj može nastaviti s redovitim izlaženjem. Fra Velimir PrireĊuje: Velimir Blažević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH

NAŠ ZAVIĈAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI - NEKAD I SAD
Broj 27. Prosinac 2003.

ŽELIMO OPSTATI - SVEMU UNATOĈ! Ţupu Barlovce sam, kao novi ţupnik, preuzeo prije četiri mjeseca, krajem kolovoza o. g. Nekada je ova ţupa bila brojna i veoma ţiva. Na ţalost, nedavni, posve besmisleni rat, doveo je skoro do istrebljenja katolika i Hrvata iz okolice Banja Luke, pa tako i iz svih sela barlovačke ţupe, među njima također iz Stranjana i Matoševaca. Vidnijeg povratka katoličkih i hrvatskih prognanika svojim kućama u Republici Srpskoj nema, niti se nazire. To se moţe i shvatiti, budući da su uvjeti za ţivot ovdje veoma teški, a mnogi su se u Hrvatskoj, ili negdje drugdje, već snašli i sebi osigurali kakvu-takvu egzistenciju. Vjerujem da će mnoge od Vas zanimati, pa ću u ovom svom obraćanju reći nekoliko riječi o onima koji su se vratili u rodno mjesto, Stranjane i Matoševce, i o tome što smatram da je značajno u ovoj godini u Stranjanima ili Matoševcima učinjeno, te što planiramo u narednom vremenu poduzeti. Prije više godina prva se u Stranjane vratila Jela Šlat, r. Pranjić. Ima više od dvije godine kako su se u Matoševce vratili Debeljak Mile i Marica, a zatim prije oko godinu i pol došli su svojim kućama u Stranjane Luce Bogdanović, Slavko Blaţević i Slavko Ljevar, Zorka Ganić, r. Ljevar, Mirko Blaţević, a u ovoj godini i Zorka Pranjić, Matina. U svojoj kući u Stranjanima dosta vremena proboravi i Mirko Pranjić, Perin, ali on i dalje povremeno odlazi u Hrvatsku. Sigurno je svima navedenima bilo, a i sada je, teško ţivjeti u uvjetima u kojima se nalaze, pogotovo stoga što se radi o starijim osobama, i k tome samcima i samicama, ali vjerujem da oni ne ţale što su se vratili. Hrabro se drţe, a tome sigurno doprinosi i njihovo čvrsto vjerničko raspoloţenje i privrţenost Crkvi. Da bi povratnicima poboljšali uvjete barem u pogledu njihovih vjerskih potreba, poznato vam je da je u Stranjanima podignuta nova kapela sv. Franje Asiškog, i već je u redovitoj upotrebi, iako je ostalo još nekih poslova da se urade u samoj kapeli i u uređivanju prostora oko nje. Sa sredstvima koja su osigurana, osobito prilozima nekoliko Stranjančana koji ţive i rade u Njemačkoj, i jednoga u Sjedinjenim Američkim Drţavama, a njihova imena, i svih drugih dosadašnjih darovatelja, su objavljena u Našem zavičaju, moći će se na proljeće postaviti podne keramičke pločice i napraviti manji oltar, urediti okoliš kapele i postaviti ulazna ţeljezna kapija. Ako to uspijemo na vrijeme uraditi, dogovorit ćemo s našim biskupom, preuzv. Franjom Komaricom, da se u mjesecu svibnju 2004. obavi i blagoslov kapele. Sigurno znate da se i na groblju Gradina odrţavaju uobičajene mise. Uređivanje groblja je redovito vršeno organiziranjem akcija, u kojima je sudjelovala većina povratnika, a uključivali su se i "dragovoljci" koji su dolazili iz Hrvatske. Radi zaštite i lakšeg odrţavanja groblja Gradina, s kojeg je odnesena ţica kojom je bilo ograđeno, trebalo bi ga ponovno ograditi. Gotovo svi betonski stupovi su ostali, pa bi trebalo postaviti ţičanu mreţu i ţeljezne kapije. Nakon što je jesenas na misi na Gradini bilo o tome govora, i predloţeno da svako domaćinstvo koje ima nekoga svoga u groblju sahranjenog dadne po 50 KM, a tko ne moţe dati toliko da dadne koliko moţe, neki su se već odazvali pozivu i dali svoje priloge. Pozivaju se i drugi kojima to prilike dopuštaju, da do idućeg Uskrsa pomognu svojim doprinosom da se na proljeće

2 mogne obaviti i taj posao. Nešto se mora poduzeti i u Batkovića groblju. Ono je proljetos bilo donekle očišćeno, ali su drače ponovno izrasle. I njega bi trebalo ograditi, a također i kapelu pokriti i postaviti vrata. Odlučeno je i najavljeno da će se i na tom groblju početi slaviti godišnja misa, i to od idućeg 1. svibnja. Tada će biti prilike da se nešto dogovori i odluči o radovima na tom groblju i o njegovom odrţavanju. Svima koji su dosad dali svoj doprinos za navedene naše projekte i ovaj put zahvaljujem, a druge, koji to mogu i koliko mogu, molim da ne zaborave svoga kraja i povratnika koji se trude da se Stranjani i Matoševci odrţe što duţe! Dragi sadašnji i bivši stanovnici Stranjana i Matoševaca, i ţupljani ţupe Barlovci! Radovao bih se veoma da vas mogu vidjeti u redovitim osobnim susretima, i posebno u dane velikih naših katoličkih blagdana, pa da vam se mogu obratiti usmeno. Ali tragedija koja nam se dogodila to ne omogućava. Zato vam se uz ovogodišnji Boţić ţelim obratiti makar na ovaj način, preko glasila Naš zavičaj, koji izvješćuje o sadašnjim i nekadašnjim prilikama i događanjima u vašim selima, Stranjanima i Matoševcima. Kada vam ovaj broj Našeg zavičaja bude u rukama, naši katolički blagdani će već proći, ali ja sam tih dana mislio na sve vas, znane i neznane, upućivao svoje molitve i najiskrenije ţelje da naš boţanski Spasitelj, Isus Krist, čiji smo spomendan rođenja slavili, unese u vaše obitelji i ţivote mnogo istinske radosti i obdari vas obiljem svoga blagoslova i svih milosti! Stoga neka vam je svima sretan Boţić i sveto Isusovo porođenje, i bila vam sretna i blagoslovljena Nova 2004. godina! Župnik fra Ivo Orlovac MISA ZA POKOJNE NA GROBLJU GRADINA Misa na groblju Gradina nije mogla biti na Svi svete niti na Dan mrtvih, nego je bila u nedjelju, 9. studenoga, u 14 sati, prema dogovoru ţupnika fra Ive s vjernicima. Na misu, koju su slavili ţupnik fra Ivo i fra Velimir, bilo je nazočno 16 osoba, od toga 6 "domaćih", iz Stranjana i Matoševaca, a 10 ih je došlo iz Hrvatske.

Grobove svojih pokojnika neki su posjetili na dan Svih svetih ili na Dan mrtvih, pa je to razlog što se na misi na Gradini nije skupilo više svijeta. Prije mise su moljena također opijela za pokojne na čije su grobove svećenici bili pozvani.

3 ZADOVOLJSTVO IZ RAKIJSKOG KOTLA! Rakija se počela peći u listopadu, a s tim je nastavljeno i kroz mjesec studeni. Peklo se na kotlovima Bore Blaţevića, Vidovog, iz Matoševaca, i Marka Blaţevića, Mirkovog, iz Ojdanića, a u pomoć je priskakao svojim kotlom i Stipo Grozdin. Trud onih koji su strpljivo kupili šljive isplatio se, iako nekima, na ţalost, sve kace nisu izdrţale, pa je iz nekoliko njih, onih koje su više bile sašune, a nisu dovoljno popravljene, nešto šire iscurilo. Ipak, u cjelini gledano, moţe se reći da nitko nije bio nezadovoljan s onim što je u "kućnoj radinosti" proizveo. Rakiju su za sebe pekli Anto Batković, Josin, Mirko Pranjić, Mile Debeljak, Slavko Blaţević, Slavko Ljevar, Kata Pranjić, Mile Grahovac i Danica Zorke Pranjić, i Blaţević Marko, Mirkov. Istina, budući da su šljive bile dosta sitne, zbog ovogodišnje suše, kotlovi nisu "bacali" puno, ali je rakija bila dobre kvalitete - i pitka i jaka. Svi koji su šljive kupili i rakiju pekli, gotovo svatko od povratnika po nešto, zadovoljit će svoje potrebe, a neki će na njoj, ako je budu prodavali, moći štogod i zaraditi. SMRT I POKOP ANE LJEVAR U Zagrebu je 12. prosinca 2003. iznenadno umrla Ana Ljevar, pok. Ilije. Imala je veliku ţelju vratiti se u Ljevare, ali nije mogla jer je njezina kuća bila posve uništene. Podnijela je bila molbu hrvatskoj vladi za pomoć u građevinskom materijalu, i molba je pozitivno riješena, te se čekala isporuka materijala da se započne s izgradnjom nove kuće. Kad nije dočekala da se vrati ţiva u svoju kuću, ispunila joj se barem druga ţelja, da bude ukopana na groblju Gradina. Iz Zagreba je prevezena 13. prosinca, i istog dana je u 13 sati za nju ţupnik fra Ivo slavio svetu misu, a zatim je sahranjena u grob u kojem je 1969. sahranjen i njezin muţ Ilija. Na misu i sprovod, uz njezine najbliţe - kćeri, zetove, unučad i drugu rodbinu - došao je lijep broj našeg svijeta iz Hrvatske. Nazočni su bili i skoro svi sadašnji katolički ţitelji Stranjana i Matoševaca, koji su mogli uzaći na groblje. Ukupno je na misi i sprovodu bilo više od 40 osoba. PRIPREMANJE I PROSLAVA BOŽIĆA Kao što je kod nas i ranije bilo uobičajeno, i kao što smo činili i u najbolja vremena, i ove godine smo se pripremali da Boţić proslavimo što ljepše. Tako smo 17. prosinca u našoj kapeli imali zajedničko ispovijedanje. A tko nije mogao doći na ispovijed u kapelu, ţupnik fra Ivo je iduće nedjelje otišao k njima kući i ispovjedio ih pričestio. U kapeli smo podigli boţićne jaslice, a svatko je u svojoj kući okitio boţićno drvce. Ove godine smo u ţupnoj crkvi u Barlovcima imali misu ponoćku, prvi put poslije prekida od 12 godina. Ukupno nazočnih vjernika je bilo 61, a išli smo i mi iz Stranjana i Matoševaca. Nas je bilo 11-ero, a vozio nas je svojim kombi-autom Marko Blaţević, Mirkov. Sva tri boţićna dana i u nedjelju po Boţiću imali smo misu u Stranjanima u 9 sati. Najviše je na misi bilo na sam Boţić, ukupno 17 osoba, dok nas je na sv. Stjepana bilo 14-ero, a na sv. Ivana 12-ero. Boţić je proveden posebno radosno u kući Mile i Marice Debeljak, jer su im došli i ostali nekoliko dana sinovi Marko i Tomo sa suprugom i dvoje djece, iz Zagreba, kćerka Antonela s muţem i također dvoje, te Milina stričevka Ana Mijatović, svi iz Njemačke. Slavku Blaţeviću je na Boţić došla kćer Nada, pa je i njemu taj dan bio radosniji, jer ga nije slavio sam. I svi ostali, koji inače ţive sami, na Boţić su se okupljali jedni kod drugih i tako, koliko-toliko, sebi uljepšali boţićne dane i raspoloţenje.

4 Blagoslov kuća smo imali 31. prosinca. Ţupnika je pratio Slavko Blaţević, kao što je to činio i puno godina prije rata. Blagoslovljene su sve naše kuće, osim Marice Milaković, r. Marić, budući da preko boţićnih blagdana nije bila kod svoje kuće, nego u Hrvatskoj. Napisala Marica Debeljak
DOGAĐANJA KROZ MJESEC STUDENI I PROSINAC Kroz posljednja dva mjeseca ove godine nije bilo puno značajnijih događaja. - 9. studenoga 2003., nedjelja. Na groblju na Gradini bila sv. misa, na kojoj je bilo nazočno ukupno 16 osoba. Uz "domaće" došli su iz Hrvatske Markan Bogdanović sa ţenom Anom, Ive Debeljaka sin, 2 kćeri i zet, Majdanţić Mato, Jurin, Majdandţić Marko, Matin, i Boro Blaţević, Vidov, sa ţenom Ljljom. - 19. studenoga 2003., srijeda. Kuća Vida Blaţevića je oslobođena, a iz nje je izašao Boţo Kajtez i otišao u svoju kuću u Glamoč. - do 11. prosinca 2003. nije se dogodilo ništa posebno. Nedjeljama bila misa u Stranjanima, a na njima nazočno 11-12 osoba. - 12. prosinca 2003., petak. U Zagrebu je umrla Ana Ljevar, pok. Ilije, a idućeg je dana sahranjena na groblju Gradina. - 14. prosinca 2003., nedjelja. Na misi u Stranjanima bilo 12 osoba. - 17. prosinca 2003., srijeda. U kapeli u Stranjanima bila zajednička predboţićna ispovijed. - 21. prosinca 2003., nedjelja. U Stranjanima je bila misa za pok. Anu Ljevar, a došli su i njezini iz Novske i Zagreba, tako da nas je na misi bilo 20-ero. - 25. prosinca 2003., četvrtak. Išli smo na ponoćku u ţupnu crkvu u Barlovce, a ujutro u 9 sati smo imali misu u Stranjanima, i bilo nas je na njoj 17-ero. - 31. prosinca 2003., srijeda. Imali smo blagoslov kuća u Stranjanima i Matoševcima. Pripremio Mile Debeljak

NEKA VAM SVIMA BUDE SRETNA I OD BOGA BLAGOSLOVLJENA NOVA 2004. GODINA!

Priređuje: Velimir Blažević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH

NAŠ ZAVIĈAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI - NEKAD I SAD
Broj 28. Oţujak 2004.

Prošla su tri mjeseca od izlaska posljednjeg broja Našeg zavičaja (prosinac 2003.). U meĎuvremenu, kroz zimski period, u Stranjanima i Matoševcima se nije ništa posebno dogaĎalo, što bi bilo vrijedno da se zabiljeţi. Stoga u ovom broju najavljujemo proljetne blagoslove polja i neke poslove koji se predviĎaju i planiraju za skoru budućnost, a zatim ćemo iznijeti neka razmišljanja o budućnosti Stranjana i Matoševaca. Vratit ćemo se malo i u našu bliţu i dalju prošlost te iznijeti neke zanimljivosti i zbivanja u davnim vremenima. PREDSTOJEĆI RADOVI I PROLJETNI POLJSKI BLAGOSLOVI Radovi u kapeli i oko nje u Stranjanima Tijekom zimskih mjeseci na ureĎivanju kapele i oko nje nije se moglo ništa raditi. S dolaskom toplijih dana planiramo malo urediti prostor oko kapele. Pristupit će se i izradi i postavljanju ulazne ţeljezne kapije, kao i postavljanju keramičkih pločica u kapelu. Javili su se majstori koji će to uraditi besplatno, a mi ćemo nabaviti materijal. Od jednog domaćeg stolara naručen je, i radi se drveni oltar. Ţelja nam je bila da se u svibnju obavi blagoslov kapele, ali to neće biti moguće zbog zauzetosti biskupa Komarice drugim obvezama. Stoga se taj blagoslov odgaĎa za kasnije, i obavit će se na svetkovinu sv. Franje, komu je kapela i posvećena, 4. listopada 2004., u 11 sati. Ovim najavljujemo da će u nedjelju, 16. svibnja 2004., u 10,30 sati, kod kapele biti za Stranjane proljetni poljski blagoslov. Očekujemo, i bili bismo obradovani, i vašim dolaskom iz Hrvatske u što većem broju. Prikupljanje sredstava za ureĊenje groblja Gradina se nastavlja Prošle godine je u 9. mjesecu, prigodom mise na Gradini, dogovoreno i odlučeno da to groblje treba ograditi i postaviti dvije kapije. Odmah je pokrenuta i akcija prikupljanje novčanih sredstava za tu namjenu. U Našem zavičaju, br. 26, za listopad-studeni prošle godine, objavljena su imena onih koji su dotad dali svoj doprinos. A kroz proteklo vrijeme priloge su još dali: 1. Debeljak Josip, Perin, - 50 KM 2. Majdandţić Marko, Nikin - 50 KM 3. Blaţević Borislav, Vidov - 50 KM 4. Blaţević Slavko, Stipin - 50 KM 5. Debeljak Mato, Petrov/Katušin - 50 KM 6. Ljevar Ilija, Vidov - 20 evra. U raznoj valuti dosad je skupljeno ukupno oko 1.140 KM. Očekujemo da će se i drugi, koji to dosad nisu učinili, uključiti u ovu akciju koliko mogu, a mi ćemo nastojati da ograĎivanje groblja i postavljanje kapija bude uraĎeno do Male Gospe ove godine.

2 Ţeljeli bismo uĉiniti nešto i za Batkovića groblje Batkovića groblje svjedoči da su u tom dijelu Matoševaca doskora ţivjeli katolici. MeĎutim, moglo bi ono uskoro svjedočiti i da katolika tu više nema, i da je ţivot posve zamro! Hoće li se to dogoditi, razumije se da najviše, ako ne i sve, zavisi od samih Batkovićana, kako onih prognanih 1995., tako i drugih koji su još ranije nekamo odselili, a čiji se pokojnici nalaze pokopani u tom groblju. Da do toga ne doĎe, barem ne našom nebrigom, kao prvo već smo najavili da će 1. svibnja o. g., na blagdan sv. Josipa radnika, na Batkovića groblju biti poljski blagoslov za Matoševce i sveta misa u 10,30 sati. Tada ćemo vidjeti i dogovoriti se da li moţemo što poduzeti da se groblje ogradi i kapela popravi - postavi krov i vrata - te spriječi njezino daljnje propadanje. Misli se i na Ojdanića brdo! Kapela na Ojdanića brdu, koja je napravljena 1959., a nakon zemljotresa 1969. obnovljena, najviše radi toga da bi se imao zatvoren prostor za drţanje vjeronauka djeci, traţi što hitniju obnovu. Ta kapela, kao i veliki drveni kriţ uz nju, u nedavnom ratu i poslije njega takoĎer su bili izloţeni vandalizmu i teško su oštećeni. U mjesecu oţujku o. g. s nekoliko ljudi sam obišao kapelu na Ojdanića brdu, i sloţili smo se da bi je trebalo popraviti i postaviti novi drveni kriţ. Već se javio dobrotvor koji će pokloniti hrast za kriţ i materijal za izradu novih vrata. Drugo što od materijala bude potrebno za obnavljanje kapele nabavit ćemo, te najnuţnije poslove obaviti do proljetnog poljskog blagoslova koji će, ako Bog da, na Ojdanića brdu biti u nedjelju, 9. svibnja 2004., u 10,30 sati. Meni i ostalima je stalo, i brinemo se da se naše svetinje poprave i odrţavaju, ali ovo nas malo koji smo ovdje nismo u stanju snositi sav teret i troškove obnove. Zato i za navedene radove na Ojdanića brdu trebamo i očekujemo pomoć od vas, najviše Ojdanićana, koji ţivite u Hrvatskoj ili negdje drugdje. Fra Ivo Orlovac, župnik MILE DEBELJAK ĈLAN ŢUPNOG PASTORALNOG VIJEĆA U našoj ţupi Barlovci je u drugom mjesecu formirano novo Ţupno pastoralno vijeće. Ono ima 4 člana, a imenovao ih je na 5 godina biskup mons. Franjo Komarica, nakon što je provedeno glasovanje meĎu vjernicima. Za Stranjane i Matoševce je u spomenuto Vijeće imenovan Mile Debeljak, a sluţbu prakaratura u Stranjanima nastavlja i dalje obnašati Slavko Blaţević. POĈETAK I PROVOĐENJE KORIZME Na Čistu srijedu ili Pepelnicu započeli smo i mi u svojoj kapeli u Stranjanima korizmeno pokorničko vrijeme. Toga dana bio je post i nemrs, a na misi u našoj kapeli u 9 sati obavljeno je uobičajeno pepeljanje. Nekoliko dana ranije u kapeli su postavljene postaje kriţnog puta. Slike su stigle u humanitarnoj pomoći iz Njemačke, a fra Velimir ih je uzeo za našu kapelu. Uz te slike svakog petka kroz korizmu obavlja se u 15,30 sati poboţnost kriţnog puta, a zatim imamo i svetu misu. Većina nas koji ţivimo u Stranjanima i Matoševcima, osobito ţene, obavljamo kriţni put u kapeli u 13 sati takoĎer u druge dane preko tjedna.

3
STRANJANĈANI I MATOŠEVLJANI SU STARINOM VEZANI ZA OJDANIĆE U prošlosti su Ojdanići bilo vaţno mjesto okupljanja katolika, barem povremeno. Ovdje o njima pišem zbog toga što je to mjesto ili selo bilo vaţno i za šire okolno područje, pa i za Stranjane i Matoševce. Tako u izvještaju kojeg je 1737. biskup fra Mato Delivić, apostolski vikar u Bosni, poslao u Rim, piše da je on krajem mjeseca oţujka te godine pohodio ţupu Ivanjsku, i da je na dva mjesta slavio svetu sluţbu (sluţio svetu misu i podijelio sakrament krizme ili potvrde). Jedno od tih mjesta bilo je selo Ojdanići (Hoidanich), a drugo Ivanjska. U Ojdanićima je, u kolibi podignutoj za tu prigodu kraj jedne kuće, tri dana, ujutro i uvečer, dijelio svetu krizmu. Tada je podijelio taj sakrament čak 1.891 osobi iz sela: Dragočaj, Ojdanići, Zaluţani, Motike, Tusmahala (ne zna se koje bi to selo moglo biti, a fra Juro Šalić u svojoj knjizi: Diljem zavičaja, str. 120, navodi da bi se moglo raditi o današnjem Tučjaku, na granici Stranjana i Ojdanića; to je, meĎutim, malo vjerojatno s obzirom da je u Tusmahali u ono vrijeme ţivjelo 150 stanovnika, a toliko ih nije nikako moglo biti na Tučjaku), Matotošmahala (današnji Matoševci), Stranjani, Čivčije i Prnjavor (kod Saračice). Iz Matoševaca je bio 51 krizmanik, a iz Stranjana 101, dok je u Matoševcima tada bilo ukupno 97 stanovnika, a u Stranjanima 145. Odnos ukupnog broja stanovnika i krizmanih osoba pokazuje da su tada krizmu primile i mnoge odrasle osobe, a to je bilo zbog toga što biskup kroz dugo vremena nije dolazio u pohod ţupi Ivanjska, pa nije bilo ni krizme za djecu. Nekoliko godina kasnije, 14. siječnja 1742., u Ojdanićima (Oidanichi) je apostolski vikar u Bosni, biskup fra Pavao Dragičević, krizmao 146 osoba, te sljedećeg dana još 35 osoba. Krizmanici su bili iz Ojdanića, Motika, Stranjana, Matoševaca, Čivčija, Orlovca, Dikevaca, ali i iz Zaluţana, Šargovca, Trna, Banja Luke, pa čak i više njih iz Lišnje, sela ţupe Kotor Varoš. MeĎu krizmanicima uglavnom su bila djeca, od 5 do 10 godina, ali je bilo i odraslih, starijih od 20 godina, a jedna krizmanica, iz sela Lišnje, imala je čak 60 godina. Iz Stranjana je bilo 15-ak krizmanika, iz obitelji Gubičan, Jerković, Komarica, Jurić, Jelić, Burić i Barić, a iz Matoševaca 30-ak, najviše iz obitelji Batković, Majdandţić, Debeljaković i Blaţević. U vrijeme otomanske vladavine nisu se mogle graditi, i nije bilo kapela i crkava, pa tako je nije bilo ni u Ojdanićima. Kako smo naprijed vidjeli, biskup Delivić je u Ojdanićima 1737. krizmu podijelio u provizorno podignutoj nekoj kolibi (potleušici) pokraj jedne kuće. Za spomen na ta davna vremena, na Ojdanića brdu je bio podignut kriţ, kod kojega se odrţavao poljski blagoslov za Ojdaniće, a dugo vremena i za Stranjane. Uz kriţ je 1959. podignuta i drvena kapela, a ona je kasnije zamijenjena novom, ozidanom od kamena. Taj kriţ i kapela su tijekom nedavnog rata takoĎer teško oštećeni, i čekaju svoju obnovu, da bi se tako i nadalje na tom mjestu sačuvala uspomenu na davna vremena, te i za buduće naraštaje ostavila katolička obiljeţja koja su tu nekad stajala. BUDUĆNOST STRANJANA I MATOŠEVACA OVISI I O VAMA U TUĐINI Hrvati i katolici iz sela Stranjana i Matoševaca, kao i iz čitavog banjalučkog kraja i s područja današnje Republike Srpske, doţivjeli su 1995. ţalosnu sudbinu progona iz svoga zavičaja i svojih kuća. Spomenuta sela i dio kuća u njima zaposjeli su drugi - srpske izbjeglice, najviše iz Glamoča, Grahova i Kupresa - dok su sve druge kuće najprije potpuno opljačkane, zatim teško oštećene, a mnogo njih do temelja porušeno. Gospodarske zgrade: ambari, košane, štale, svinjci, i ostalo, ako nisu uništene, razgraĎene su i prenesene u nečija tuĎa dvorišta. Premda su se prilike donekle promijenile i vlasnicima u Stranjanima i Matoševcima povraćena gotovo sva njihova očuvana nepokretna imovina, posebno onima koji su je zatraţili da im se vrati, ipak je povratnika na svoja ognjišta vrlo malo. Pisali smo već o teškoćama i problemima vezanim za povratak (Naš zavičaj, br. 7, str. 1-2; br. 18, str. 2-3; br. 25, str. 2-3), i treba razumjeti sve one koji ne pomišljaju na povratak, nego su odlučili ostati u Hrvatskoj, i tu se donekle već snašli. Makar se prognanici i ne vraćali na svoje, sada, u situaciji kakva jest, ne bi bilo dobro da ljudi počnu prodavati svoje kuće i zemlju budzašto. Treba računati na poboljšanje prilika, posebice kad jednog dana i Bosna i Hercegovina postane dijelom Europske Unije, pa tada ni Republika Srpska neće više biti ono što je danas.

4
Sigurno da se ne moţe očekivati da će se to dogoditi tako brzo, a mi stariji to moţda nećemo ni doţivjeti, ali je lijepo već i sada, makar povremeno, dolaziti iz Hrvatske i provesti po koji dan u svojoj kući i u svom zavičaju, udisati čisti zrak svoga rodnog kraja i uţivati plodove sa svoje zemlje. Pa ako i ne bi bilo volje i interesa za stalni povratak na svoje bilo kada, ili barem za povremene obilaske svoga kraja, bit će i kasnije prilike da se imanja prodaju, i sigurno povoljnije nego što bi se to sada učinilo. Zato, ako se išta moţe savjetovati Stranjančanima i Matoševljanima, jest da svoje ne rasprodaju. S onim što bi mogli dobiti za svoju prodanu zemlju i kuću ne bi se sada puno okoristili. A jednog dana bi oni koji svoje prodaju mogli teško zaţaliti što su to učinili. Mogu to zaţaliti i njihova djeca koja ih sada, moţda, čak nagovaraju da prodaju što imaju. Dobiva se dojam kao da je nekima stalo samo da se svega svoga što prije riješe! Ne sumnjam u to da ima itko od Stranjančana i Matoševljana tko ne bi ţelio da se Stranjani i Matoševci sačuvaju kao "naš zavičaj" - katolički i hrvatski. Da bi se to i postiglo, oni koji su se dosad odlučili za povratak čine što mogu, ali to neće biti dovoljno. I svi drugi mogu i trebaju tome dati svoj doprinos, a dat će ga već i samim tim što se neće olako odreći svoga i prepustiti ga nekom drugom, tko će doći sa strane i naseliti se u Stranjane i Matoševce. KUGA JE U DAVNO VRIJEME NEMILOSDNO KOSILA I PO STRANJANIMA I MATOŠEVCIMA Iz Matica umrlih ţupe Ivanjska vidimo da je kuga vladala u ţupi 1783-1784., ali nema podataka o tome da je tih godina od te opake bolest umro netko u Matoševcima ili u Stranjanima. MeĎutim, kad je kuga zavladala ponovno 1795-1796., a zatim i 1815-1817., mnogo je osoba umrlo i u tim selima, osobito u vrijeme kuţne pošasti u ovom trećem periodu. Godine 1775. je u Stranjanima od kuge umrle 8 osoba, najviše Jarčevića, a u 1776. još 1 osoba. U Stranjanima je 1815. umrlo je čak 40 osoba, najviše Komarica, a u Matoševcima 32 osobe. U Matoševcima je i 1817. umrlo 6 osoba, a 1817. još 1 osoba. Zbog opasnosti od širenja zaraze, a i daljine groblja Crkvene, umrli od kuge nisu sahranjivani u to groblje, nego čim prije nakon smrti negdje blizu pokojnikove kuće. Za više osoba koje su umrle od kuge u dijelu Stranjana ili u zaseoku koji se zvao Komarice piše u Matici umrlih da su ukopane "u istom selu". To bi moglo značiti ili da su mrtvi ukopavani na različitim mjestima, nedaleko kuća gdje su umrli, ili da je u spomenutom zaseoku (negdje u današnjim Ljevarima i na padinama Ivankova) bilo neko zajedničko "kuţje groblje". Za neke u Stranjanima piše da su sahranjeni u šumi, a za druge da su sahranjeni u obali. Jedno mjesto gdje su pokopavani umrli od kuge bila je šumica koja još i danas nosi naziv "greblje", a nalazi se na vrh Stranjana, iznad puta koji vodi u Matoševce, na zemlji koja je ranije pripadala Mirku (Mili) Blaţeviću i Ani r. Majdandţić, a danas njihovoj djeci (Miliničino greblje). Sjećam se da sam na tom mjestu, kao dijete, vidio više kamenova koji su virili iz zemlje, a za koje su stariji govorili da označavaju mjesto ukopa pomrlih od kuge. Nekoliko tih kamenova viri iz zemlje još i danas. A drugo mjesto gdje su se u Stranjanima ukopavali umrli od kuge bio je, kako se priča, "Matijev grabik", pokraj današnje kapele sv. Franje. Da li je neko "kuţje groblje" bilo i u Matoševcima, nitko od ţivućih ljudi to ne moţe potvrditi, niti se sjeća da je tko od starijih o tome što pričao.

SVETI USKRSNI BLAGDANI NEKA VAM BUDU SRETNI, I NEKA VAS ISPUNE RADOŠĆU I MIROM KRISTOVIM!

PrireĎuje: Velimir Blaţević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH

NAŠ ZAVIĈAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI - NEKAD I SAD
Broj 29. Svibanj 2004.

BLAGOSLOV POLJA NA BATKOVIĆA GROBLJU Poslije više godina, zapravo od 1995., na Batkovića groblju je 1. svibnja ove godine bio poljski blagoslov i sveta misa. Iako je prethodne noći padala kiša, osvanuo je lijep, sunčan dan. Na groblju se, za sadašnje prilike, okupio prilično velik broj vjernika, više od 50. Pored Matoševljana, povratnika i onih koji sada uglavnom ţive ili rade u Hrvatskoj, Njemačkoj ili Švicarskoj, bilo je i nekoliko osoba iz Stranjana, Orlovca i Šargovca. Među nazočnima na slavlju se našlo i dosta onih kojima je ovo bio prvi dolazak u rodni kraj poslije progona 1995. Blagoslov je obavio i misu predvodio ţupnik fra Ivo Orlovac, a s njim je u slavlju mise bio i fra Velimir Blaţević.

Susret ţupnika s Matoševljanima posluţio je i za razgovor o mogućnosti da se demolirana kapela obnovi. Ţupnikov prijedlog, da se najprije popravi kapela - postavi krov i vrata, i da se ona okreči, podrţan je. Svoje priloge za kapelu odmah su dali: 1. Batković Marijan, Antin - 100 KM 7. Batković Marko, Matin - 50 Eura 2. Batković Joso, Antin - 50 " 8. Batković Josip, Markov - 50 " 3. Debeljak Franjo, Jurin - 100 Hkn 9. Batković Anto, Perin - 50 " 4. Majdandţić Marko, Matin - 100 " 10. Batković Zdenka, Janjina - 50 " 5. Batković Nikola, Zorkin - 400 " 11. Batković Ane, Matina - 100 " 6. Batković Ivo, Šimin - 100 Eura 12. Batković Mato, Stipin - 50 " 13. Batković Pavo, Perin - 100 Chf +200 Hkn Ţupnik fra Ivo Orlovac se najsrdačnije zahvaljuje svima koji su dali svoje priloge. S prikupljenim novcem će se moći u ovoj godini učiniti što je dogovoreno, tj. sanirati kapelica, a

2 iduće godine bi se pokrenula akcija i za ograđivanje groblja, što bi omogućilo njegovo urednije odrţavanje.

Velika skupina roda Batkovića, među njima dosta mladih i djece. Da su kod svojih Kuća, u rodnom kraju, kakva bi to bila snaga i jamstvo za vedriju budućnost! Poslije mise za neke je "svraćanje" bilo kod jedinih povratnika u Matoševcima, Mile i Marice Debeljak. A Batkovići, Pero i Marko, Mate Rajinog, sa sinovima i snahama te unučadima, otišli su do svojih kuća i tu se lijepo okrijepili onim što su sa sobom dovezli i donijeli iz Hrvatske. Priključio im se, makar i na kratko vrijeme, i rođak fra Velimir.
BISKUP KOMARICA U OBILASKU KAPELE U STRANJANIMA Biskup Komarica je 11. svibnja 2004., poslije podne, pohodio u Stranjane, a dopratio ga je fra Velimir. Kod kapele ih je dočekao Mile Debeljak, gdje je ubrzo stigao i ţupnik fra Ivo. Biskup je obišao i razgledao novu kapelu iznutra i izvana, za čiju izgradnju je i najzasluţniji, te izrazio svoje zadovoljstvo njezinim izgledom, a i dao neke prijedloge što bi još bilo dobro i potrebno učiniti.

Nakon razgledanja kapele i prostora oko nje, svi su, na Milin poziv, otišli do njegove kuće u Matoševcima na kavu. Po lijepom sunčanom vremenu moglo se sjesti i popiti kavu na vani, a uz razgovor se također diviti ljepoti krajolika ozelenjenih breţuljaka, uzoranih njiva i rascvjetanih voćnjaka od Matoševaca i Stranjana, preko Ojdanića brda i Ćelanovca, dalje prema Banja Luci.

3
PROVALA U KAPELU Uvečer 12. svibnja 2004. netko je obio vrata na kapeli u Stranjanima i ušao unutra. Osim na samoj bravi vrata, nije nanesena druga materijalna šteta. Iako se u kapeli nalazio i neki alat, samo je iz korpice, pokraj oltara, pokupljeno i odneseno nekoliko KM, što upućuje na zaključak da je provalu izvršio neki "sitni" lopov. Provalu je ujutro, 13. svibnja, primijetio Mile Debeljak, kad je došao da uređuje prostor oko kapele. Iza njega je ubrzo stigao i ţupnik fra Ivo, te je zatim o događaju telefonom obaviještena policija u Ivanjskoj. Nakon kraćeg vremena stigla su dvojica policajaca, a nešto kasnije su došli i izvršili uviđaj djelatnici kriminalističke policije iz Banja Luke. Krim-policija je saslušala Milu i fra Ivu te s vrata kapele i s vratašca na oltaru, koja su provalnici također otvarali i pogledali da nema što unutra, uzela otiske tragova. Pohvalno je to što su organi sigurnosti brzo reagirala, a nadamo se da će utvrditi i tko je izvršio provalu, te time, moţda, spriječiti da se ubuduće ne ponavljaju slični ekscesi. UREĐIVANJE PROSTORA OKO KAPELE Pripremajući se za blagoslov polja u Stranjanima, 11.-13. svibnja uređivan je prostor oko kapele. U tom poslu, a kopan je kanal za betonsku podzidu iznad kapele, izlivena je betonska podzida, posječeno suho drveće, pokošena trava i poravnata zemlja, sudjelovali su svi koji su mogli iz Stranjana i Matoševaca. Vrijedi njihova imena i navesti. Radili su, netko jedan, a netko dva ili sva tri dana: Slavko Blaţević i njegova Nada, Marica Milaković, r. Marić, i njezin muţ Marinko, Slavko Ljevar, Luce Bogdanović, Mile, Marko i Marica Debeljak, Stipo Grozdin, Danica Zorke Pranjić s muţem Milom, a jedan dan su im se priključili također ţupnik fra Ivo i fra Velimir. Jele Šlat, zbog bolesti, nije mogla doći da radi, ali je kod nje u kući za radnike ispečena kava

BLAGOSLOV POLJA U STRANJANIMA Proljetni blagoslov polja za selo Stranjane bio je 16. svibnja. Zbog kiše u noći, a i na sam dan, skupilo se manje svijeta nego što se očekivalo, negdje svega oko 40 osoba. Uz sadašnje Stranjančane, bilo je vjernika iz Ojdanića, Orlovca i Zaluţana, a većina nazočnih je stigla iz Hrvatske: iz Kutine, Novske, Sunje, Gvozda i Zagreba.

Kišno vrijeme je zapriječilo da se molitveni ophod odrţi na otvorenom, ispred kapele, sa zaustavljanjem na četiri postaje. Zato su, s početkom u 10,30 sati, molenje litanija, čitanja iz Evanđelja, molitve s popratnim zazivima i blagoslovima s kriţem, s jednom svijećom, s tri svijeće i s blagoslovljenom vodom obavljeni u natkrivenom prostoru ispred kapele. Obred je predvodio ţupnik fra Ivo Orlovac.

4 Nakon toga je s okupljenim vjernicima u kapeli slavljena sveta misa, a ţupniku se u slavljenju mise priključio i fra Velimir.

Loše vrijeme nije poslije mise dopuštalo duţeg zadrţavanja kod kapele, pa su se nazočni brzo razišli ili svojim kućama ili "na svraćanje" kod nekoga svoga. Fra Ivo i fra Velimir su pozvani na ručak kod Marice Milaković, r. Marić, i njezinog supruga Marinka, i pozivu su se odazvali.
VRATILE SE U STRANJANE TEREZIJA LJEVAR I MIRA ŠALIĆ Trezija Ljevar, nakon što je krajem prošle godine ostvarila u Hrvatskoj pravo na mirovinu, vratila se posve u Stranjane. Budući da su od nekadašnje njezine kuće ostali samo temelji, privremeno boravi u ambaru koji joj je dao Stjepan-Braco Pranjić, Marin. Ambar su rastavili Ilija i Anto Ljevar i Mile Debeljak, a Mile ga i prevezao. Ponovno su ga sastavili Stipo Grozdin i Marinko Milaković. U ambar je uneseno nešto najnuţnijeg namještaja kojeg je Terezija dobila od Caritasa. Vlada Republike Hrvatske je Tereziji dodijelila sav građevinski materijal za kuću, i sad se isporučuje, a preuzima ga i u Ljevare, do mjesta gdje će se kuća graditi, prevozi Radenko Boţić. Dobivena pomoć je značajna, ali pred Terezijom su još velike poteškoće i neizvjesnost kada će imati i kuću, i moći u nju uselit, budući da mora sama brinuti kako od dobivenog materijala kuću sagraditi. Ima, ipak, nade da će se za nju i to povoljno riješiti. U svoju kuću, koju su srpske izbjeglice, dosadašnji stanari, nedavno napustili, vratila se i Mira Šalić, a to bi uskoro trebao učiniti i njezin sin Ilija, koji je još u Hrvatskoj. JOŠ JE JEDNA KUĆA OSLOBOĐENA I U MATOŠEVCIMA U Matoševcima su dosadašnji stanari, Srbi izbjegli iz Kupresa, iselili iz kuće Mile Debeljaka, Baćinog. Također su izbjeglice, Srbi iz Glamoča, napustili kuću Ivke Blaţević iz Duganje, u Stranjanima, ali su nakon nekoliko dana u nju uselili opet neki drugi.

Priređuje: Velimir Blažević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH

NAŠ ZAVIĈAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI - NEKAD I SAD
Broj 30. Srpanj 2004.

DANI STRANJANA I MATOŠEVACA - ZA NEZABORAV! Sela Stranjani i Matoševci, iz kojih su 1995. protjerani svi Hrvati katolici te njihove kuće dijelom zaposjeli Srbi pridošli iz drugih krajeva koji sada pripadaju Federaciji Bosne i Hercegovine, a u koja se od 2001. godine dosad u 9 kuća vratilo svega 12 prijeratnih stanovnika (10 u Stranjane i 2 u Matoševce), doţivjela su 23. i 24. srpnja 2004. dane kakve nisu mogli zamisliti ni očekivati ni najveći optimisti. Tih se, naime, dana našlo u Stranjanima i Matoševcima oko 250 osoba, pristiglih iz više raznih drţava Europe, tako iz: Švedske, Danske, Nizozemske, Njemačke, Francuske, Švicarske, i ponajviše iz Hrvatske. Nisu propustili da se na tom skupu nađu i Anto Majdanţić, +Jure, sa suprugom Katom i četiri kćeri, koji su došli iz Australije da se vide s rodbinom u Hrvatskoj i da obiđu rodni kraj Matoševce. U posjetu svome zavičaju, u Stranjane i Matoševce, došlo je dosta rođenih Stranjančana i Matoševljana, kako onih koji su tijekom rata 1992.-1995. zbog straha ili pod prisilom morali napustiti svoje kuće, tako i onih koji su iz Stranjana i Matoševaca otišli ranije u Hrvatsku ili u neku drugu zemlju radi zaposlenja. Nekima od njih je to bio i prvi dolazak u rodni kraj nakon 10-ak i više godina. Došle su i cijele obitelji, tako da su roditelji sa sobom doveli i svoju djecu, rođenu u mjestima njihova sadašnjeg boravka ili prebivališta. Uz one koji su već zašli u poodmakle godine, a najstariji među njima bio je Joso Ćosić, Josipov (88 godina), veliku većinu su činili mlađi: mladići i djevojke, te mladi bračni parovi sa svojom djecom, a najmlađa je bila curica Mihaela (Michaelle), kćer Josipa Blaţevića, +Jose, od 9 mjeseci. Naročito su brojni bili članovi porodice Jose (Milkovog) i Ane Batkovića, iz Matoševaca - njih 19, zatim Tome i Ljube Majdanţića, iz Stranjana - 17 članova, te Mile i Mare Debeljak i Marka i Jele Batković, iz Matoševaca, s više od po 10 članova iz svake od tih porodica. Inicijator ideje da se prognani, izbjegli i odseljeni Stranjančani i Matoševljani okupe u svom rodnom kraju bio je Marinko Majdandţić, Tomin, a pridruţio mu se Pero Pranjić, Mirkov. On je tu ideju početkom ove godine stavio na svoju web stranicu (www.stranjani.de), i za nju je putem interneta, a i u osobnim kontaktima i na druge načine, zainteresirao i druge te dobio široku podršku s raznih strana i od mnogih Stranjančana i Matoševljana širom Europe. Kad se vidjelo da postoji dovoljan interes za ostvarenje iznesene zamisli, odlučeno je i objavljeno da se pred konac mjeseca srpnja ove godine odrţaju Dani Stranjana i Matoševaca, i pozvani su da na toj manifestaciji sudjeluju svi koji ţele i mogu. Organizatori skupa su došli u Stranjane već u petak, 23. srpnja 2004., da s Vitomirom Šipkom, iz Dragočaja, oţenjenim s Josipom, kćerkom Zorke Kočić, dogovore opskrbu hladnim pićem i pečenjem, te da pripreme također igralište za nogomet u Duganji, na njivi Angele Pranjić, Mijatove. U petak poslije podne i uvečer stiglo je i dosta drugih Stranjančana i Matoševljana. Njihovo veselje, uz pjesmu i svirku harmonike, počelo je ubrzo po dolasku, i trajalo je do kasno u noć, kako na mjestu glavnog okupljanja, u Duganji, tako i kod njihovih kuća ili kod kuća onih koji sada ţive u Stranjanima i Matoševcima. Svi drugi koji su se odlučili sudjelovati na Danima Stranjana i Matoševaca stizali su u brojnim osobnim automobilima u subotu ujutro i do podne,

2 24. srpnja 2004. Većina njih najprije su pohitali prema svojim porušenim ili devastiranim kućama, a mnogi zatim na Batkovića groblje i na groblja Gradinu, da se pomole na grobovima svojih roditelja ili rodbine. U ranim popodnevnim satima svi su se našli u Duganji, i jedni su se smjestili pod šator kojeg je uz Bukovac koji tuda protječe podigao spomenuti Vitomir Šipka, a drugi u hladovinu obliţnje šumice, te se krijepili hranom i osvjeţavali pićem. Nije postojao nikakav sluţbeni program, nego se svatko zabavljao kako je htio. Igrane su i utakmice nogometa između debelih i manje debelih, te između Stranjana i Matoševaca, a priliku da poigraju imali su i dječaci. Dok su se mlađi zabavljali u nogometu, stariji su povremeno, sve do kasno u noć, davali oduška svome zadovoljstvu pjesmom. A u pjesmi su se zdruţili posebno oni malo stariji: Marko Blaţević, Mirkov, Tomo Majdandţić, Stipo Grozdin, Mile Debeljak, Ferdo Blaţević, Nikin, Ivo Blaţević, Franjin, Vlado Batković, Mirkov. Vlado je harmoniko pjesmu i pratio.

Organizatori skupa u Stranjanima, Marinko i Pero, predvidjeli su i sa ţupnikom dogovorili da za posjetitelje i sudionike skupa bude i sveta misa. Većina onih koji su došli u Stranjane i Matoševce, njih oko 150, sudjelovalo je u 17 sati na slavljenju svete mise pred crkvicom sv. Franje. Misu je s nazočnima slavio ţupnik fra Ivo Orlovac.

Misu je s nazočnima slavio župnik fra Ivo Orlovac Postojala je kod organizatora i sudionika skupa ţelja da misu slavi banjolučki biskup Franjo Komarica, ali zbog drugih obveza on im te ţelje nije mogao ispuniti. Biskup Komarica je ipak došao u Stranjane oko 19 sati, da se susretne ili makar vidi sa sudionicima na Danu Stranjana i Matoševaca. U Duganji su ga, razdragani, dočekali i pozdravili

3 svi koji trenutno ţive u Stranjane i Matoševce, i svi koji su toga dana stigli u svoj rodni kraj, a nisu se morali ţuriti na povratak u Hrvatsku. Okruţen okupljenim mnoštvom, i veoma obradovan što ih se, unatoč svemu što ih je zadesilo kobne 1995., i usprkos prilikama koje ni sada u banjolučkom kraju i u RS nisu ruţičaste, skupilo toliko, biskup im je uputio pozdrav dobrodošlice, čestitao im i zahvalio što su se skupili u tako velikom broju i u takvom sastavu više generacija: roditelji s djecom, djedovi i bake s unučadima, a zatim ih potaknuo i ohrabrio da se ne odriču svoga rodnog kraja i da ostanu čestiti ljudi i pripadnici svoga naroda i katoličke Crkve ma gdje odlučili da ţive.

Nakon skupnog fotografiranja s nazočnima, neki su morali krenuti natrag prema Hrvatskoj, a s drugima se biskup zadrţao u razgovoru oko dva sata. Na rastanku, oko 22 sata, ponovno im je zahvalio što se nisu odrekli i zaboravili svoga mjesta i svojih korijena, te potaknuo na slična okupljanja i manifestacije i ubuduće. Poslije 22 sata počeli su odlaziti i ostali, a oni koji nisu krenuli za Hrvatsku, njih 20-ak, oko ponoći su se razišli na konačenje kod Marice Milaković i kod Mile i Mare Debeljak. Eto, tako su protekli Dani Stranjana i Matoševaca. Cjelokupnu organizaciju te manifestacije, koja je protekla u najboljem redu, proveli su Marinko Majdandţić i Pero Pranjić, Mirkov, a pomagao im je i Pero Majdanţić (Ţabac), te Mile i Mara Debeljak, povratnici u Matoševce, i Marica Milaković, r. Marić, iz Stranjana. Svi koji su došli da posjete Stranjane i Matoševce, i koji su kroz dan i pol, 23. i 24. srpnja 2004., bili sudionici prigodnog skupa, pokazivali su radost i zadovoljstvo što je do takvog okupljanja došlo, te također izraţavali ţelju da se ovakva i slična okupljanja Stranjančana i Matoševljana, i susreti rodbine, prijatelja i poznanika, koji nemaju prilike da se baš često sastaju i viđaju, organiziraju i ubuduće. Radosni i zadovoljni su bili također inicijator i organizatori ovogodišnjih Dana Stranjana i Matoševaca. Kod njih već postoje planovi da se Dani Stranjana i Matoševaca uvedu kao tradicionalni, i da se odrţavaju svake godine posljednje subote, ili posljednjeg petka i subote u mjesecu srpnju. Nadati se da će ta zamisao biti i ostvarena, te da će Dani Stranjana i Matoševaca ubuduće privući i druge da u njima sudjeluju, a koji doista mogu zaţaliti što nisu već ove godine doţivjeli i osjetili radost i raspoloţenje koje se doţivljava i osjeća samo na rodnoj grudi, osobito ako se na nju dolazi rjeđe ili poslije više godina.
DELEGACIJA VELIKE BRITANIJE U STRANJANIMA I MATOŠEVCIMA Višečlana delegacija Doma lordova i Parlamenta Velike Britanije stigla je 30. svibnja 2004. u Sarajevo, u posjetu Bosni i Hercegovini, s osobitim ciljem upoznavanja situacije oko povratka izbjeglica i

4
prognanika svojim kućama i problema s kojim se povratnici susreću. U sklopu te posjete, 1. lipnja su došli i u Republiku Srpsku, u Banja Luku. Uvečer toga dana su bili u Matoševcima. Nikad ranije Stranjani i Matoševci nisu imali tako visoke goste. Dovezli su se do kuće Mile Debeljaka jednim manjim autobusom, u pratnji milicijskih kola, u kojima je bio i fra Velimir Blaţević i pokazivao put. S visokim gostima iz Velike Britanije bio je i dr. Mile Aničić, direktor banjalučkog Caritasa, koji je zapravo i predloţio tu posjetu i susret s povratnicima u Dragočaj, odnosno u Stranjane, Matoševce Ojdaniće i Orlovac. Posjetitelje je kod Miline kuće dočekala poveća skupina povratnika u navedena sela, a našlo se među njima i nekoliko drugih osoba.

Vođa delegacije, gosp. Toni Kalman, pozdravio je okupljene i istaknuo koji je cilj njihove posjete, te napomenuo da, zbog kratkoće vremena, neće moći govoriti svi koji bi to, moţda, ţeljeli, nego samo troje od nazočnih. Tako su se za riječ javili najprije Mile Debeljak, iz Matoševaca, a iza njega Miro Stojčević i Ivo Bogdanović, iz Orlovca. Oni su uglavnom isticali kako su prepušteni sami sebi, da vlasti Republike Srpske ne vode o njima nikakvu brigu i da im jedino pomaţe banjolučki Caritas. Od većih problema navodili su: kako su im putovi loši i bez ikakvog odrţavanja; da imaju problema sa opskrbom struje kao i vode, te da vodu crpe iz bunara koje nisu u stanju očistiti niti znaju kakve je kvalitete voda koju piju i koriste za sve druge potrebe; da ne mogu doći ni do kakvog zaposlenja, a ni poljoprivredom se ne mogu baviti jer nemaju nikakve mehanizacije. O problemu nezaposlenosti Hrvata rekao je nekoliko riječi i dr. Aničić, istaknuvši da su on i biskup Komarica o tome nedavno razgovarali s predstavnicima vlasti Republike Srpske. Gosp. Toni Kalman, vođa delegacije iz Velike Britanije, obećao je da će u bazi SFOR-a u Ramićima razgovarati o mogućnosti popravka puta kroz Stranjane i Matoševce, a da će također o prilikama i problemima povratnika koje su čuli izvijestiti svoju vladu. Mile Debeljak se, kao domaćin susreta, zahvalio gostima iz Velike Britanije na posjeti i zanimanju za povratničke probleme, te također izrazio nadu u njihovu pomoć povratnicima. Na kraju im je ponudio po čašicu domaće rakije, što oni nisu odbili. ZATRAŢENA POMOĆ OD SFOR-A, ALI NJE NEĆE BITI Delegacija iz Velike Britanije je doista u SFOR-ovoj bazi u Ramićima razgovarala o pomoći koja bi se mogla pruţiti povratnicima. Kod Mile Debeljaka su nakon toga bili predstavnici SFOR-a radi razgovora o pomoći SFOR-a, odnosno o nadoknadi štete koja je napravljena na putu prigodom jednog prolaska više SFOR-ovih vozila kroz Stranjane i Matoševce. Na kraju tog razgovora Mili je rečeno da komandi SFOR-a podnese i pismeni zahtjev. Mile je 8. lipnja 2004. traţeni dopis napisao i potom predao. U njemu je naznačeno kako je još 2001. godine Caritas traţio od SFOR-a pomoć da popravi put kroz Stranjanene, ali da tome nije udovoljeno; zatim da se, u ime povratnika, Mile obratio SFOR-u 14. travnja 2003. molbom za pomoću da se put popravi, a nakon što su ga SFOR-ova vozila nešto ranije dodatno pokvarila. U dopisu predanom komandi SFOR-a Mile je istaknuo da se ne traţi odšteta, nego da povratnici mole SFOR da pomogne da se poprave

5
putovi kroz Stranjane i Matoševce u duţini od oko 5 km, uključujući i putove do dva groblja, kao i dva mostića. Nakon tog dopisa predstavnici SFOR-a su ponovno bili kod Mile Debeljaka i raspitivali se o problemima i potrebama povratnika. Očekivalo se da će dopis upućen SFOR-u Ramićima i razgovori dovesti do nekog učinka i pomoći, ali od svega nije bilo ništa. Predstavnici SFOR-a su sredinom mjeseca srpnja došli i usmeno obavijestili da ne mogu pruţiti nikakve pomoći. TEREZIJA LJEVAR USKORO DOBIVA SVOJU NOVU KUĆU Građevinski materijal za kuću (izuzev šljunka i sitnog pijeska), kao što smo već u prošlom broju Našeg zavičaja pisali, dala je hrvatska vlada. Izlijevanje betonskih temelja, zidanje i pokrivanje kuće obavljeno je u 7-8 dana sredinom lipnja. Te je radove financirala Komisija gradske uprave za izbjeglice u Banja Luci. Dosad su također ugrađene elektro-instalacije i vodo-instalacije, a nakon ugradnje stolarije, što treba izvesti izvođač koji je zidao i pokrio kuću, pristupit će se unutarnjem ţbukanju kuće. Nabavku građevinskog materijala koji je nedostajao, te ugradnju elektro-instalacija i vodo-instalacija financijski je pomogla humanitarna organizacija Kruh sv. Ante franjevačke provincije Bosne Srebrene, iz Sarajeva. Novčanim sredstvima dobivenim od te organizacije kuća će se moći i oţbukati. Za Tereziju sada ostaje velik problem, kako kuću priključiti na električnu mreţu. Postoji nada da će se i za to naći neko rješenje. ANTO I ILIJA LJEVAR SAGRADILI SEBI "VIKENDICE" Anto Ljevar, Andrijev, sa suprugom Anom r. Ivić, i Ilija Ljevar, Vidov, dolaze vrlo često na svoja nekadašnja kućišta u Ljevare. Krčili su ih i čistili, a kroz to vrijeme smještaj dobivali kod Slavka Ljevara. A ţelja im je bila da na svojim kućištima sebi naprave nešto u čemu bi mogli boraviti. I u tome su već dobrim dijelom i uspjeli. Anto je sebi podigao drvenu "vikendicu" od ambara kojeg mu je ustupio Mile Debeljak, a njemu ga je dao Joso Ćosić. Kod rastavljanja i prijevoza ambara te kod podizanja Antine "vikendice" na mjestu pokraj nekadašnje njegove kuće pomagali su najviše Mile Debeljak i Slavko Ljevar, a također Ilija Ljevar i Terezija (Reza) Ljevar. I Ilija Ljevar je sebi u Ljevarima sagradio "vikendicu". Cement i šljunak za temelje, te drvene grede i dasku je sam nabavio, a crijep je dobio od Mile Bogdanovića, s njegove stare kuće. Već je u "vikendicu" uveo i vodu. Anto i Ilija su i dosad rado dolaziti iz Hrvatske i ostajati po više dana u Stranjanima. Odsad će im to biti lakše i još ljepše, kad imaju gdje boraviti, a da nikome ne smetaju i ne budu na teret. Moţda će njihov primjer potaknuti još koga na razmišljanje da, uz mala ulaganja, napravi sebi kakvo obitavalište u svom rodnom kraju, u koje će moći dolaziti kad zaţeli i ostajati u njemu koliko htjedne. ĈIŠĆENJE GROBLJA NA GRADINI Ţupnik fra Ivo Orlovac je pogodio s Dragom Ojdanićem, zvanim "Ćup", iz Zaluţana, da pokosi travu i bujad na groblju u gradini. On je to uradio kroz tri dana, od 14. do 16. srpnja 2004. Kako nije bilo moguće pokošenu travu i bujad pokupiti u radne dane, jer svatko ima puno svoga posla kod kuće, zato je to učinjeno u nedjelju, 18. srpnja, pred večer. U toj radnoj akciji su sudjelovali: Slavko Blaţević, Luce Bogdanović, Terezija Ljevar, Ilija Ljevar, Slavko Ljevar, Mile i Mare Debeljak. NAREDNI RADOVI U CRKVICI I KOD NJE U STRANJANIMA, TE U BATKOVIĆA GROBLJU I U GROBLJU NA GRADINI Duţe vremena je postojala ţelja i dogovor da se u Batkovića groblju i groblju na Gradini, te u crkvici i oko nje u Stranjanima, izvrše neki radovi. Za njih su prikupljena i određena sredstva - dobrovoljni prilozi, o čemu je izvješćivano u Našem zavičaju. Prilikom odrţavanja "Dana Stranjana i Matoševaca" također su svoje priloge dali: 1. Blaţević Ferdo, Nikin, - 50 eura za crkvicu u Stranjanima - 50 eura za groblje na Gradini 2. Majdandţić Mato, Jurin - 200 kn. za groblje na Gradini 3. Debeljak Tomo, Milin - 200 kn za groblje na Gradini 4. Blaţević Franjo, Markov - 50 švic. fr. za groblje na Gradini

6
5. Majdandţić Anto, Jurin - 100 austr. dol. za crkvicu i groblje na Gradini 6. Brkić Boţo, iz Ojdanića - 50 eura za crkvicu u Stranjanima. Sredstvima koja su dosad prikupljena uskoro bi se moglo pristupiti sljedećim radovima: - pokrivanju kapele na Batkovića groblju, - ograđivanju bodljikavom ţicom ili pocinčanom mreţom groblja na Gradini, - izradi i postavljanju ţeljezne ulazne kapije kod crkvice u Stranjanima, - postavljanju keramičkih pločica u crkvici sv. Franje u Stranjanima. I najnovijim darovateljima zahvaljujem na novčanim dobrovoljnim prilozima! Fra Ivo Orlovac, župnik

Priređuje: Velimir Blaţević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH

NAŠ ZAVIĈAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI - NEKAD I SAD
Broj 31. Rujan 2004.

PROSLAVLJENA 125-GODIŠNJICA ŢUPE BARLOVCI Ţupa Barlovci je 2. kolovoza 2004., na Gospu od anĊela (Porciunkulu), proslavila svoj jubilej - 125. godišnjicu od osnutka. Sveĉana sveta misa, koju je predvodio banjoluĉki biskup preuzv. Franjo Komarica, a uz njega u koncelebraciji bilo još 13 svećenika, slavljena je u ţupnoj crkvi s poĉetkom u 10,30 sati. Za tu prigodu se skupilo oko 200 osoba. Uz sadašnje ţupljane ţupe Barlovci, došlo je i bilo nazoĉno na proslavi i više vjernika iz ţupa Petrićevac i Trn, te veći broj nekadašnjih ţupljana, koji sada ţive u Hrvatskoj.

Na poĉetku misnog slavlja generalni vikar banjoluĉke biskupije, mons. dr. Anto Orlovac, prikazao je ukratko povijest ţupe Barlovci od njezinog osnutka do danas. Ţupa je osnovana 1879. godine, odvajanjem od ţupe Petrićevac, u ĉijem sastavu je bila samo tri godine, od 1876. A prije toga njezin teritorij je do 1876. pripadao ţupi Ivanjska. Novoosnovanoj ţupi Barlovci tada su pripala sela: Barlovci, Bukovica, Dikevci, Jablan, Kuljani, Matoševci, Ojdanići, Orlovac, Ramići, Stranjani, Trn i Zaluţani. Prilikom osnutka ţupa je mogla imati oko 1.500 duša. Najveći broj vjernika ţupa je imala 80-ih godina prošlog stoljeća, kad je brojila više od 6.250 katolika. Teritorij i broj vjernika ţupe Barlovci je smanjen 1980., kad je osnovana nova ţupa Trn, kojoj su od barlovaĉke ţupe dodijeljena sela Bukovica, Jablan i Trn. Ţupna kuća u Barlovcima je sagraĊena 1884., a nova 1935. Ţupna crkva, posvećena sv. Vidu, sagraĊena je 1913. U zemljotresu 1969. teško su oštećene i crkva i kuća, a obnovljene su 1971/1972. godine.

2 Najteţi udarac ţupi je zadan 1995., kada je, nakon protjerivanja Hrvata-katolika, u njoj ostalo svega nešto više od stotinjak vjernika. Crkva je poslije toga teško oštećena a ţupna kuća zaposjednuta od srpskih izbjeglica. Crkva je obnovljena 1999., a 2001., nakon iseljenja izbjeglica, i ţupna kuća. U ţupu svojim kućama se dosad vratio manji broj prognanika, i danas ţupa broji ukupno oko 200 katoliĉkih vjernika.

Poslije mise svi su se zadrţali neko vrijeme pred crkvom u razgovoru i druţenju. A nakon toga je u nekadašnjoj ţupnoj vjeronauĉnoj dvorani, još uvijek u ruševnom stanju, bio ruĉak za biskupa, svećenike, vijećnike ţupe i više drugih gostiju, koji je protekao u veselom raspoloţenju i uz pjesmu. RADOVI NA BATKOVIĆA GROBLJU I NA GROBLJU GRADINA Prigodom ovogodišnjeg blagoslova polja u Matoševcima i mise na Batkovića groblju, 1. svibnja, dogovoreno je i odluĉeno da se kapela na tom groblju, koja je bila devastirana i ostala bez krova, ponovno pokrije. To je poĉetkom kolovoza i uraĊeno, a radili su Marko Bogdanović, Ićin, koji sada ţivi u Ivanić Gradu, i Mile Debeljak. Sredstva za tu namjenu su osigurana dobrovoljnim prilozima Matoševljana, osobito iz Batkovića. Isto tako je i na groblju Gradina obavljen velik posao. Nabavljena je mreţa od pocinĉane ţice te je koncem kolovoza ograĊeno cijelo groblje. Sa Stipom Grozdinim, koji je posao vodio, radila su još dvojica plaćenih radnika, a pomagao im je i Mile Debeljak. Materijal za ograĊivanja i radovi su plaćeni sredstvima prikupljenim dobrovoljnim prilozima bivših i sadašnjih Stranjanĉana i Matoševljana. Na groblju su poĉetkom rujna postavljene i dvije metalne kapije, s gornje strane veća dvokrilna, da mogu ući automobili, a s donje strane manja, samo za pješake. Materijal je

3 kupljen, a kapije su izradili i postavili Ivo Blaţević, Josin, i Ivo Blaţević, Franjin, koji su došli iz Zagreba, a pomagao im je takoĊer Mile Debeljak. Osim što su sve uradili besplatno, Ivo Josin se takoĊer pobrinuo o svom trošku za hranu i piće majstorima i pomoćnicima. Malo je proširena i betonska ploĉa ispred kapele, a to je uradio Marko Bogdanović. MISA NA GROBLJU GRADINA U nedjelju, 12. rujna 2004., odrţana je na groblju Gradina uobiĉajena sveta misa. Slavio ju je s okupljenim vjernicima ţupnik fra Ivo Orlovac, a poĉela je u 10,30 sati. Dan je bio vrlo lijep i skupio se veći broj vjernika, blizu 300, a neki su došli već u subotu. MeĊu nazoĉnima bilo je i takvih kojima je to bio prvi dolazak poslije 13, odnosno 15 godina, a Boro Ljevar, Stjepanov, koji ţivi u Zagrebu, došao je u rodni kraj poslije više od 30 godine. Najviše je stiglo Matoševljana i Stranjanĉana iz Hrvatske: iz Zagreba i okolice, zatim iz Novske, Sunje, Kutine, Ivanić Grada, Ĉepina, Rijeke, Dubrovnika i drugih nekih mjesta. Bilo ih je i iz Srbije (Vojvodine), te nekoliko njih iz Njemaĉke, Austrije i Danske.

Za ovu prigodu groblje je bilo lijepo ureĊeno, grobovi okićeni cvijećem i na njima zapaljene svijeće, tako da skoro nije bilo groba bez cvijeća i svijeće ili lampiona. Prije mise ţupnik fra Ivo Orlovac je molio opijela na grobovima pokojnika, a pomagao mu je i fra Velimir Blaţević. To je nastavljeno i poslije mise za one pokojne za koje se nije stiglo moliti prije. Mnogi, koji su u rodni kraj došli autima, bili su ugodno iznenaĊeni kad su se popravljenim putem mogli dovesti do samog groblja i parkirati auta na poĉetku groblja i na ulazu u groblje, ili sa strane na putu. Ţupnik je u obavijestima, na kraju mise, napomenuo kako se pruţila zgodna prilika da se po povoljnoj cijeni put do groblja proširi, poravna i naspe, te da će se manji dio cijene ureĊenja puta moći pokriti preusmjeravanjem novca koji je ostao nakon što je ograĊeno groblje i postavljene kapije, a pozvao je nazoĉne, koji mogu, da pomognu svojim dobrovoljnim prilozima da se u cijelosti isplati ureĊenja puta, a takoĊer i za daljnje odrţavanje groblja u doliĉnom stanju. Poslije mise neki su krenuli na Batkovića groblje, a drugi su pošli do svojih napuštenih kuća na ruĉak, kojega su sa sobom donijeli, ili na "svraćanje" kod nekoga svoga, tako kod Slavka

4 Ljevara i Slavka Blaţevića, Zorke Pranjić, Terezije Ljevar, Jele Šlat (Pranjić), a u najvećem broju kod Mile i Mare Debeljak. DOBROVOLJNI PRILOZI Mare Bogdanović sa svojom obitelji, porijeklom iz Matoševaca, a sada ţivi u Ĉepinu, poslala je za crkvicu u Stranjanima i za groblje na Gradini 100 Eura. N. N. je za groblje na Gradini i za put do groblja dao 100 KM. Mile Šakić, iz Prijakovaca, sada u Sisku, dao je za crkvicu u Stranjanima 100 Kuna. N. N., iz Berlina, rodom iz Matoševaca, poslala je 200 Eura da se razdijeli povratnicima kojima je najpotrebnije u Stranjanima i Matoševcima. Njezin dar je razdijeljen na 4 kuće, na svaku po 90 KM. Oni koji ţive i rade u boljim uvjetima, sigurno pomaţu svojima koji su se vratili u Stranjane ili Matoševce. I ne treba sumnjati da će to i nastaviti. Ali gesta dobrotvorke iz Berlina, "naše gore list", svakako je za pohvalu. Ovaj sluĉaj ovdje navodim jer bi mogao posluţiti kao primjer i drugima, koji se nalaze u boljim materijalnim uvjetima, da pokaţu širinu svoga srca kad je u pitanju pomoć siromašnima u svojoj blizini ili negdje dalje, osobito onima koji nemaju nikoga svoga da im pomogne. TakoĊer su prilikom mise na Gradini svoje priloge za daljnje odrţavanje groblja i za pokrivanje troškova ureĊenja puta do groblja dali: 1. Batković Anto, Josin 200 Kuna 11. Majdandţić Ljubomir, Ivin 100 Kuna 2. Blaţević Mirko, Josin 200 " 12. Pranjić Jela 100 " 3. Blaţević Vlado, Josin 200 " 13. RoĊak Ljubica, r. Debeljak 200 " 4. Ćosić Anto, Josipov 100 " 14. Obitelj pok. Ane Ljevar 200 " 5. Ćosić Joso, Josipov 50 " 15. Blaţević Marko, Mirkov 50 KM 6. Debeljak Anto, Lovrin 200 " 16. Debeljak Marko, Vidov 50 " 7. Debeljak Mato, Ivin 50 " 17. Majdandţić Mato, Antin 50 " 8. Debeljak Mile, Markov 200 " 18. Blaţević Ivo, Josin 20 Eura 9. Kaurin Tomo, Pejin 200 " 19. Debeljak Franjo, Jurin 20 " 10. Majdandţić AnĊelka 50 " 20. Debeljak Petar, Matin 50 " Svim darovateljima dobrovoljnih priloga iskrena zahvala! Ako njihov primjer budu slijedili i drugi kojima je to moguće, te ako se i dalje nastavi s davanjem dobrovoljnih priloga, groblje će se moći redovito ureĊivati i odrţavati. MIRKO BLAŢEVIĆ TEŠKO BOLESTAN Mirko Blaţević i supruga Ljuba su se povratili u Stranjane u travnju 2002. Ljuba je tada bila teško bolesna i ubrzo nakon toga je umrla. Već duţe vremena zdravstvenih tegoba ima i Mirko, a stanje mu se veoma pogoršalo zadnjih mjeseci. U bolnicu u Banjoj Luci nisu ga primili, obrazlaţući to nemogućnošću da mu se pruţi ikakva pomoć. Mirko je u subotu, 28. kolovoza primio sakramente ispovijedi, priĉesti i bolesniĉkog pomazanja. Kada su obaviješteni o njegovom kritiĉnom stanju, došli su mu sinovi Marko, sa suprugom Zorom, i Franjo, i bili kod njega po nekoliko dana, te kći Mare i zet Franjo, koji su ostali 2 tjedna, brinući se za njega koliko su mogli. Mirkovo stanje se trenutno malo poboljšalo, tako da je u nedjelju iza Male Gospe mogao u autu izaći na Gradinu, otići na grob supruge Ljube te biti nazoĉan kod svete mise. Sada Mirka obilaze i paze Kata Budić, Luce Bogdanović, Mare i Mile Debeljak, a dok su kod svoje kuće takoĊer AnĊa i Vlado Blaţević, Josin.

5 OBNAVLJANJE ELEKTRIĈNE MREŢE KROZ STRANJANE I MATOŠEVCE U Stranjanima i Matoševcima je dosad bilo dosta problema s opskrbom strujom. U prvoj polovici kolovoza radnici poduzeća "Elektrokrajine" sasjekli su drveće i grane kroz koje prolaze elektriĉni vodovi, a pomagali su im u tome motorkama takoĊer Slavko Ljevar, Anto Ljevar, Vidov, i Mile Debeljak, a zatim su postavili nekoliko betonskih bandera i zamijenili skoro sve drvene bandere koje su već bile dotrajale. Radovi su za neko vrijeme bili prekinuti, a nastavljeni su u rujnu, te se zapoĉelo sa zamjenom elektriĉnih kablova. PredviĊa se da će kroz ovaj mjesec biti u potpunosti završeno sve što je potrebno i predviĊeno, a postoji nada da će u to biti ukljuĉeno i produţavanje elektriĉnog voda do novosagraĊene kuće Terezije Ljevar. UREĐIVANJE PUTOVA KROZ STRANJANE I MATOŠEVCE Put od Pranjića raskršća prema Matoševcima, do kuće Mile Debeljaka, popravljen je u ljeto 2001. godine. Ali od vodenih bujica obilnih kiša i snijega i od teških traktora koji su njime prolazili taj put je opet priliĉno uništen. Zato je 15. travnja 2004. upućen gradonaĉelniku Banje Luke, gosp. Dragoljubu Davidoviću, dopis sa zamolbom da se kroz Stranjane i Matoševce poprave putovi u duţini od oko 5 km, ukljuĉujući i pristup do groblja na Gradini i Batkovića groblja. Toj je molbi djelomiĉno udovoljeno, i 6. kolovoza 2004. zapoĉeli su radovi, koje izvodi poduzeće "Kozaraputevi", iz Banje Luke. Najprije je ureĊen pristupni put do majdana u Bukviku Marka Debeljaka, Vidovog, iz kojega se vadi i razvozi materijal za nasipanje putova, a zatim je rašĉišćen i poravnat, te nasut dio puta od "kipa" prema Danlovu brdu, i od raskršća u Pranjićima, kroz Bukovac, do kuće pok. Jure Majdandţića, i odvojci prema vikendicama i kućama Ilije i Ante Ljevara i Terezije Ljevar, kojima su već dani odgovarajući nazivi i postavljeni natpisi ("Ulica Ilijina", "Ulica Antina" i "Ulica Rezina").

Radovi su potom na neko vrijeme prekinut radi angaţiranja na drugim mjestima, da bi se nastavili krajem kolovoza i poĉetkom rujna. Tada je poravnat i dijelom nasut takoĊer put od "kipa" u Matoševcima prema groblju Gradina. Oĉekuje se da će uskoro biti ureĊen put od Danlova brda do raskršća u Pranjićima. Gdje je bilo potrebno, postavljeno je na putu nekoliko propusta za vodu, tako i kod crkvice u Stranjanima, sasjeĉena je ţivica, a vjerojatno će na nekim dijelovima puta biti iskopan i odvodni kanal.

6 UreĊenje puta kroz Ruţiće, u donjim Matoševcima, i kroz gornje Stranjane, od Pranjića raskršća pa dalje, prema Matoševcima, financirat će u cijelosti općina Banja Luka, a ona će dati i polovicu sredstava za put kroz Bukovac i prema groblju Gradina. Drugu polovicu za put kroz Bukovac i za odvojak prema Ljevarima, u ukupnom iznosu od 1.500 MK, dali su: Mato Majdandţić, Antin, Mato Majdandţić, Markov, Mato i Anto Majdandţić, Jurini, Slavko Ljevar, Terezija Ljevar, Anto Ljevar, Slavkov, Anto Ljevar, Andrijev, Ilija Ljevar, Vidov, i Ţeljko Majdandţić, Matin. Za put prema groblju na Gradini predviĊeno je da se druga polovica osigura od priloga koji su pretekli nakon ograĊivanja groblja i izrade kapija, te dobrovoljnim prilozima koji su u tu svrhu i za odrţavanje groblja skupljeni prilikom mise na Gradini. DOVRŠAVAJU SE RADOVI NA KUĆI TEREZIJE LJEVAR Poĉetkom mjeseca kolovoz u kući Terezije Ljevar postavljena je stolarija, a dosad u rujnu oţbukane su sve prostorije. Ostaje da se stavi tuš-kada, bojler i drugo što dolazi u kupatilo, te sve prostorije okreĉe, nakon ĉega bi Reza mogla iz ambara preseliti u kuću. Zasad kao problem ostaje prikljuĉenje kuće na elektriĉnu mreţu, a da bi se to moglo uraditi, morat će se dovesti elektriĉni vod od kuće Slavka Ljevara. Postoji nada da će se i to povoljno riješiti.

OBAVIJEST I POZIV NA BLAGOSLOV CRKVICE U STRANJANIMA (03. 10. 2004.) Najavljeno je ranije da će blagoslov nove crkvice u Stranjanima biti na sv. Franju Asiškoga. Kako ove godine taj blagdan pada u ponedjeljak, vjerojatno bi većini iz Hrvatske ili drugih zemalja bilo teško doći i prisustvovati toj sveĉanosti. Da bi se onima koji ţele sudjelovati u blagoslovu crkvice i u prigodnoj svetoj misi to ipak omogućilo, odluĉeno je da se sveĉanost blagoslova crkvice u Stranjanima obavi uoĉi sv. Franje, u nedjelju 3. listopada, s poĉetkom u 15 sati. Lijepo će biti ako se za tu prigodu okupimo kod crkvice sv. Franje u Stranjanima u što većem broju, pa zato pozivam osobito Stranjanĉane i Matoševljane da doĊu i svojom nazoĉnošću i sudjelovanjem uzveliĉaju ovo naše slavlje! Fra Ivo Orlovac, župnik

PrireĊuje: Velimir Blaţević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH

NAŠ ZAVIĈAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI - NEKAD I SAD
Broj 32. Studeni 2004.

BLAGOSLOV CRKVICE SVETOGA FRANJE U STRANJANIMA U proljeće 2002. biskup, preuzv. Franjo Komarica, posjetio je povratnike u Stranjanima i Matoševcima, i oni su mu tada izrazili želju da im se obnovi kapela i da nedjeljom redovito imadnu u selu misu, budući da je župna crkva u Barlovcima udaljena 10-ak km. Biskup je obećao pomoć, a kad su stručnjaci pregledali oštećenja kapele, zaključili su da bi njezino renoviranje iziskivalo poveća sredstva, a da više i nije potrebna za povratnike tako velika kapela (12x6m), pa je odlučeno da se ona sruši i da se gradi manja, posve nova. Ujesen 2002. stara kapela je srušena i izliveni temelji za novu crkvicu, a radovi su nastavljeni u proljeće 2003. i završeni su u nekoliko mjeseci. Izgradnju crkvice je financirao ekonomat banjalučke biskupije, a radove su nadgledali ing. Ljubica Kos i mons. Ivica Božinović, ekonom biskupije. Nova crkvica, dimenzja 7,50x5,80m - ukupne površine oko 35m2, a prostora za vjernike oko 31m2 - podignuta je u proljeće 2003. Sa slavljenjem svete mise u njoj svake nedjelje, a u došašću i korizmi, te u Gospinim mjesecima svibnju i listopadu i jedan dan u tjednu, započelo se već u ljeto 2003.

Uređenje okolišnog prostora i unutrašnjosti crkvice nastavljeni su i kasnije. Najviše dobrovoljnim prilozima većeg broja nekadašnjih Stranjančana i Matoševljana, a sada prognanika u Hrvatskoj, a osobito obitelji: Pranjića, Ćosića i Blaževića, koji žive i rade u Njemačkoj (u Wiesbadenu), te obitelj Bože (Marka) Blaževića, koja je davno odselile u SAD, ograđen je prostor i iznad crkvice izlivena betonska podzida, nabavljen drveni oltar i postaje križnoga puta, a u zadnje vrijeme nasut zemljom i poravnat teren oko crkvice, postavljena željezna kapija, a u crkvici nabavljeni manji kipovi sv. Franje i Srca Marijina, te postavljene podne keramičke pločice.

2 U nedjelju, 3. listopada 2004., za Stranjane i Matoševce bila je velika svečanost. Toga dana, uoči sv. Franje Asiškoga, crkvica, posvećena sv. Franji, je blagoslovljena. Budući da blagoslova, zbog odsutnosti iz Banja Luke, nije mogao obaviti biskup Franjo Komarica, kako je to bilo ranije planirano, obavio ga je i predvodio slavlje svete mise u popodnevnim satima generalni vikar banjolučke biskupije, mons. dr. Anto Orlovac.

Slavlju blagoslova crkvice bilo je nazočno i u njemu sudjelovalo više od 100 vjernika - svi sadašnji stanovnici katolici – povratnici u Stranjane i Matoševce, više vjernika iz drugih dijelova župe Barlovci, kao i iz župe Petrićevca, a najviše iz Hrvatske, te iz Njemačke Stjepan Pranjić, čija je majka, pok. Mara, poklonila zemlju za nekadašnju kapelu, a na kojoj je i sadašnja crkvica. Uz mons. Antu Orlovca i župnika fra Ivu Orlovca, kod blagoslova i u koncelebriranoj svetoj misi bila su još 5-orica franjevaca i jedan svjetovni svećenika.

Na kraju mise župnik je zahvalio mons. Anti Orlovcu za obavljeni blagoslov crkvice i predvođenje svete mise, zatim svima koji su na bilo koji način sudjelovali u pripremama za ovu svečanost. Posebno se zahvalio biskupu mons. Franji Komarici i ekonom biskupije, mons. Ivici Božinoviću, za financiranje projekta izgradnje crkvice, te svim darovateljima koji su svojim dobrovoljnim prilozima omogućili unutarnje uređivanje crkvice i prostora oko nje. Istaknuo je i

3 da su svi glavni radovi koji su ranije bili predviđeni sada i završeni, ali da će i ubuduće biti još posla i izdataka, pa je spomenuo nabavku manjih klupa za crkvicu i daljnje uređivanje prostora oko nje: navoz i poravnavanje zemlje, sijanje trave i sadnja cvijeća, za što će i ubuduće biti potrebna pomoć dobrovoljnih darovatelja.

Na kraju svi su pozvani na objed koji je pripremljen u prizemlju kuće Zore Blažević, Pajine. Većina se pozivu i odazvala, a nekima, koji su došli izdaljega, žurilo se natrag kući tako da nisu mogli na objedu ostati. Nabavku hrane i pića financirao je župnik, a sve su pripremile i posluživale kod stola Mara Debeljak, Marica Milaković, Janja Mijatović i Vera Pranjić. Kod objeda čitavo vrijeme je vladalo veselo raspoloženje, uz pjesmu koju je sviranjem na harmonici pratio Mato Kezić, zet Nike Blaževića.

O svečanosti u Stranjanima objavljen je prikaz, popraćen sa dvije fotografije, u Katoličkom tjedniku (Sarajevo), br. 43, od 24. listopada 2004., na str. 26

4 RADOVI I PRIPREMANJE ZA BLAGOSLOV CRKVICE U tjednu koji je prethodio blagoslovu crkvice postavljane su u njoj keramičke pločice, a također metalna kapija na ulazu u ograđeni crkveni prostor. Kapiju je izradio Brane Princ, iz Kuljana, a na njezinu postavljanju s njim je radio Mile Debeljak. Prostor oko crkvice je uređivan - očišćen, nasut zemljom i poravnan - radnom akcijom u kojoj su sudjelovali:

Mile i Mare Debeljak i sin Marko, Anto Ljevar i supruga Ana, Terezija Ljevar, Dragan Mijatović sa suprugom Janjom, Luca Bogdanović, Marica Milaković i Ana Domić, r. Blažević.

DOBROVOLJNI PRILOZI ZA CRKVICU U STRANJANIMA Rad na postavljanju keramičkih pločica u crkvici sv. Franje u Stranjanima platio je Zoran, Ive, Blažević. Kip sv. Franje dar je Marka Blaževića, Mirkovog, a kip Srca Marijina nabavljen je dobrovoljnim prilogom Marice Milaković, r. Marić. Prigodom blagoslova crkvice svoj je dobrovoljni prilog, 100 eura, dao Stjepan-Braco Pranjić, pok. Stjepana i Mare. To je treći put da je on, sa svojom obitelji, u prošloj i ovoj godini dao za uređenje crkvice značajniji dobrovoljni prilog, a uz to je organizirao prikupljanje dobrovoljnih priloga još nekih Stranjančana u Wiesbadenu (Njemačka). MISA NA GROBLJU GRADINA Sveta misa za Dan mrtvih na groblju Gradina slavljena je u nedjelju, 31. listopada, u 14 sati. Prije mise moljena su opijela na grobovima pokojnika a zatim je za umrle župnik fra Ivo Orlovac slavio svetu misu. Okupilo se na groblju i sudjelovalo u svetoj misi nešto više od 50 osoba. Uz 15-ak sadašnjih stanovnika katolika Stranjana i Matoševaca, blizu 40 ih je došlo iz Hrvatske: Zagreba, Kutine, Ivanić Grada, Siska, Karlovca i još nekih mjesta.

5 Vrijeme je bilo pogodno, pa se sve moglo obaviti na lijep način. Očekivalo se, ipak, da će grobove svojih dragi posjetiti i na misi za njih biti više vjernika.

Može se, međutim, shvatiti što ih je ovaj put bilo manje, budući da su u drugoj polovici ove godine mnogi već dolazili u svoj kraj bilo na blagoslov crkvice bilo na Dan Stranjana i Matoševac, a također i veći broj za proljetne blagoslove polja u Matoševcima i u Stranjanima.
TEREZIJA LJEVAR USELILA U SVOJU NOVU KUĆU Svi radovi u kući Terezije Ljevar još nisu gotovi. Majstor s kojim je posao dogovoren još nije uredio banje, a nije dovedena ni voda iz bunara, ali je Terezija iz ambara prenijela namještaj koji je imala i svoje stvari te boravi u kući.

Do kuće još nije dovedena struja, pa to stvara poteškoće za normalan život. Podnesena je molba poduzeću Elektrokrajina za dovođenje struje do kuće, i očekuje se da bi mogla biti pozitivno riješena.

6 GRAĐEVINSKI MATERIJAL ZA KUĆE DOBILI MATO MAJDANDŽIĆ I MARKO BLAŽEVIĆ Regionalni centar u Banja Luci za pomoć u obnovi dodijelio je sav materijal, osim građe i stolarije, za kuće Markana Blaževića, i Mate Majdandžića, a također crijep za ponovno prekrivanje kuće i cement za izlijevanje vanjskih stepenica za potkrovlje na kući Mile Debeljaka. Uz građevinski materijal Markan i Mato su dobili također sve što je potrebno za uređenje banje. NASTAVLJENI SU RADOVI NA UREĐIVANJU PUTA U prošlom broju Našega zavičaja pisali smo o uređivanju putova kroz Matoševce i Stranjane. S tim je radovima nastavljeno i kroz mjesec listopad, a završit će u mjesecu studenome. Radilo se na putu od Pranjića raskršća pa dalje prema Matoševcima, do «kipa». Sasječeno je drveće pokraj puta koje je smetalo, kopani su kanali, postavljani propusti, put proširivan i ravnat, a zatim nasipan. Dano je obećanje da će sve biti urađeno kroz mjesec studeni, i što bude moguće bolje. Ovo je dosad najveća pomoć koja je od strane gradskih vlasti Banja Luke, na čelu s gradonačelnikom Dragoljubom Davidovićem, pružena povratnicima i drugim stanovnicima u Stranjanima i Matoševcima. Ispred povratnika hrvatske nacionalnosti i srpskih doseljenih izbjeglica gradonačelniku je za tu pomoć upućena pismena zahvala. GODINA JE BILA RODNA Kako je ova godina bila kišna, a bilo je i sunčanih razdoblja, sve je nekako bujalo i jesen je donijela dosta plodova. Kome je bilo potrebno, i tko je želio, mogao je pripremiti dosta sijena za ishranu stoke na zimu. Isto tako tko je posijao kukuruze mogao je ubrati dobar urod. Šljive su dobro rodile i ove godine, a bile su i dobrog kvaliteta, i svatko je mogao sebi nakupiti koliko je htio i koliko je mogao pospremiti u kace. U tijeku je, i već se privodi kraju također pečenje rakije. Posebno su dobro rodile također jabuke i kruške, pa iako su dolazili i mnogi sa strane da ih beru i odnose, svima je moglo biti dovoljno, a mnogo voća je popadalo po zemlji i propalo. Bilo je i puno kestena u Gradini, i moglo se vidjeti dosta onih koji su svakoga dana, a osobito nedjeljom, dolazili sa strane da ih kupe ili za sebe ili da ih prodaju na pijaci.

Priređuje: Velimir Blažević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH

NAŠ ZAVIĈAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI - NEKAD I SAD
Broj 33. Sijeĉanj 2005.

POGLED NA GODINU KOJA JE OSTALA IZA NAS U Našem zavičaju redovito smo pisali i izvješćivali o prilikama u Stranjanima i Matoševcima i o važnijim događajima. Vrijedno je da se ukratko još jednom osvrnemo na važnije događaje u 2004. godini. - Proteklu godinu, krajem mjeseca srpnja, na poseban način obilježio je 'Dan Stranjana i Matoševaca', koji je održan po prvi put, i na kojem je sudjelovao neočekivano velik broj Stranjančana i Matoševljana, razasutih na mnogim stranama i daleko od svog rodnog kraja. Bio je to radostan i nezaboravan dan i susret za sve sudionike, a na poseban način za malobrojne povratnike koji sada žive u Stranjanima i Matoševcima. - Drugi važan događaj zbio se početkom listopada, kad je blagoslovljena crkvice sv. Franje u Stranjanima. Prije toga završeno je unutarnje uređivanje crkvice, a uređen je i prostor oko nje te postavljena kapija na ulazu.

Velik posao je urađen i na groblju Gradina. Cijelo groblje je ograđeno i na ulazima na obje strane su postavljene kapije. Također je na Batkovića groblju pokrivena kapela. - Za Stranjane i Matoševce i malobrojne katoličke i hrvatske žitelje u tim selima puno znači svaki novi povratnik svojoj kući. Tako se tijekom prošle godine, nakon što je u Hrvatskoj ostvarila mirovinu, iz Zagreba vratila u Stranjane Terezija Ljevar. Kako je njezina kuća bila posve uništena,

2 podigla je sebi najprije nekakav ambarić i u njemu boravila neko vrijeme. Napravljena joj je nova kuća pa sada živi u njoj. Također se povratila svojoj kući i u njoj živi i Mira Šalić. Računa se kao sigurno da će se u Stranjane vratiti i Markan Blažević, Miličin, a što bi moglo biti u dogledno vrijeme – čim on u Hrvatskoj, gdje sada radi, ostvari pravo na mirovinu. I njegova kuća je posve uništena, ali će mu se napraviti nova, a radovi su već započeli. - Oni koji su se povratili i sada žive u Stranjanima i Matoševcima radovali su se svakome tko je dolazio da ih posjeti i da obiđe svoju kuću i rodni kraj. A takvih je bio dosta velik broj, naročito prigodom blagoslova polja i misa na Batkovića groblju i na groblju Gradina. Spomenut ću neke Stranjančane i Matoševljane, a i druge, koji su dolazili češće u rodni kraj i zadržavali se u njemu po nekoliko dana, a neki i duže, npr. Anto Ljevar, Andrijev, i njegova supruga Ana, Ilija Ljevar, Vidov, Marko Blažević, Mirkov, i supruga Zora, Marko Bogdanović i supruga Ana, Vlado Blažević i supruga Anđa, Joso Ćosić, Marko Majdandžić, Matin, Josip Debeljak, Petrov, i Drago Mijatović i supruga Janja. - Tijekom prošle godine vlasti Republike Srpske su nastavile s donošenjem rješenja o povratu kuća i druge imovine njihovim hrvatskim prognanim vlasnicima. U Stranjanima nije vraćena kuća i imovina još samo Franji Pranjiću, jer nije ni podnio zahtjeva za povrat. Srpske izbjeglice, međutim, i dalje borave u kućama Tome Majdandžića i njegovog sina Jure, te Tome Šalića i Ive Pranjića, Markovog, koje su im iznajmljene na korištenje. U Matoševcima nije vraćena kuća Drage Majdandžića, Petrovog, a Majdandžić Marko, Matin, Batković Pero, Matin, Batković Marko, Matin, i Batković Marko, Perin, dopustili su srpskim izbjeglicama da mogu i dalje ostati u njihovim kućama. - Za Stranjane i Matoševce puno znači što su neki putovi popravljeni, a također dijelom obnovljena električna mreža. To nisu mogli učiniti sami povratnici, nego je pomoć došla od lokalne vlasti Banja Luke. Osim što se sada lakše prolazi i vozi popravljenim putovima, i što je opskrba električnom strujom sigurnija, vrlo je važno što su srpske vlasti, naročito na uporno traženje povratnika Mile Debeljaka, počele pokazivati brigu i za hrvatsko i katoličko stanovništvo u Stranjanima i Matoševcima. - Prošla godina obilovala je kišom, a bilo je i dosta lijepog vremena, i oni koji su sijali kukuruz i sadili povrće imali su dobar urod. Dobro je rodilo i voće, osobito jabuke, a nešto slabije šljive. Jako puno jabuka je i propalo, jer nije imao tko da ih bere ili da ih pokupi sa zemlje. Šljive su sve otresene i pokupljene za rakiju. A ako to nisu mogli uraditi povratnici i vlasnici, dolazili su ljudi sa strane da ih tresu i odvoze. PROSLAVA BOŽIĆA I BLAGOSLOV KUĆA Zajednička ispovijed prije proslave Božića bila je u subotu, 18. prosinca, poslije podne. Za Božić kod svojih kuća u Stranjanima i Matoševcima pripreme su vršene po običaju. U svakoj kući je postavljeno i ukrašeno božićno drvce ili jelka. Pripreman je i bogatiji stol za objedovanje kroz božićne blagdane. Neki su bili u mogućnosti zaklati ili nabaviti i pripremiti pečenicu za svoju kuću i potrebe, a od koje su dijelili i drugima! Na svetu misu ponoćku u župnu crkvu u Barlovce išao je manji broj, koliko je moglo stati u auto Mile Debeljaka, a na Božić ujutro, u 9 sati, misa je slavljena u crkvici u Stranjanima. Na tim okupljanjima izmjenjivane su božićne čestitke, a kroz božićne dane posjećivali su jedni druge kod kuća i također međusobno čestitali božićne blagdane. I drugi dan Božića, na Stjepandan, bila je misa u Stranjanima. Na tim misama se i nije okupilo puno osoba, jer nije nikoga bilo iz Hrvatske, a i neki od povratnika su za Božić otišli nekome svome u Hrvatsku. Blagoslov kuća u Stranjanima i Matoševcima župnik je, u pratnji Mile Debeljaka, obavio 29. prosinca. Blagoslovljene su kuće svima koji su se toga dana u njima zatekli, a onima koji su bili odsutni blagoslov će se obaviti naknadno, po dogovoru sa župnikom.

3
POĈELI SU RADOVI NA IZGRADNJI KUĆE MARKANA BLAŽEVIĆA Počinje se ostvarivati želja Markana Blaževića, Miliničinog, iz Stranjana. U prošlom br. Našeg Zavičaja objavljena je vijest da je Markan od vlasti Republike Srpske dobio većinu građevinskog materijala za svoju kuću. Nakon toga je dobio nešto materijala i iz Federacije BiH, između ostalog i gotovo svu potrebnu stolariju, a novčanim prilogom jednog darovatelja nabavljeno je 18 kubika šljunka i kubik daske za oplatu kod betoniranja. Odmah se pristupilo i radovima te su izbetonirani temelji i mrtva ploča. Da je bilo lijepog vremena, pristupilo bi se i zidanju i pokrivanju kuće. Ali kako je nastupilo loše vrijeme, na to će se morati pričekati do proljeća. UMRO «DID JOSO» ĆOSIĆ «Did Joso», kako su od milja mnogi zvali Josu Ćosića, Josipovog, iz Stranjana, nije bolovao od neke vidljive bolesti, ali od mise na Gradini (12. rujna 2004.) i blagoslova crkvice u Stranjanima (3. listopada 2004.), kojima je u svom rodnom kraju bio nazočan, osjećao je sve više nemoć i kako mu srce slabi. Umro je u Zagrebu, kod kćeri Jozefine-Finke, 16. studenoga 2004. u prijepodnevnim satima, nakon što je samo dva dana ranije navršio 88 godina života, i dobro raspoložen, na nagovor sinova i kćeri, proslavio rođendan, kojega inače prije nije običavao slaviti, nego je slavio imendan. Sahranjen je 19. studenoga 2004. na zagrebačkom groblju «Miroševac», uz suprugu Milku koja je preminula također u Zagrebu prije nešto više od 4 godine (u 7. mjesecu 2000. g.). Iako je vrijeme bilo prohladno, a pred sam početak i tijekom sprovodnih obreda zapuhao i snažan vjetar, praćen kišom, sahrani «dida Jose», uz kćeri i sinove, zeta, snahe i unučad, bilo je nazočno i nekoliko stotina druge Josine rodbine i svojte, prijatelja, poštovalaca i poznanika, kao i prijatelja njegove djece. Neki su došli iz Njemačke, a većina drugih je bila iz Zagreba i okolice, zatim s područja Siska, Sunje, Karlovca, Novske, Kutine, Ivanić Grada i još nekih mjesta po kojima su raspršeni prognani ili odseljeni Stranjančani i Matoševljani i drugi Dragočajci. Na sahrani je bilo i nekoliko povratnika u Stranjane i Matoševce. Toliki broj nazočnih ljudi na sahrani i na posljednjem oproštaju od «dida Jose» najbolje je pokazivao koliko su ga oni cijenili i poštivali, i koliko je među njima bio omiljen.

Na poziv Josinih sinova i kćeri veći broj sudionika na sahrani je nakon sprovoda otišao u jedan obližnji restorana na ručak. Odatle su, nakon što su se malo okrijepili i zgrijali, pošli na svetu misu koja je uvečer slavljena za pok. Josu u župnoj crkvi u Kozari Boku. Joso se rodio u Stranjanima 14. studenoga 1916., od oca Jose (Josipa) i majke Ane r. Pranjić, kao prvo od ukupno 6-ero djece svojih roditelja. Vrlo mlad, s navršenih nešto više od 19 godina, oženio se 20.

4
veljače 1935. s Miholjkom (Milkom) Batković, iz Matoševaca. Njih dvoje su u tihom i skladnom bračnom životu proveli skupa više od 65 godina; imali su 6-ero djece, sva su još živa - 4 sina: Rudo, Mato, Marko i Ivo, te dvije kćeri: Jozefina-Finka i Ankica (Ana). Kao što su pokojni Joso i Milka sami provodili radin, jednostavan i čestit život, spremni svakome pomoći i svakoga poštujući, tako su odgojili i svoju djecu kojoj su se radovali i s kojom su se ponosili. Joso se rado družio s ljudima, ne samo s katolicima nego i s pravoslavnima susjedima iz Prijakovaca iza Gradine. Moglo ga se često vidjeti na biciklu, i mnoge je posjećivao kod njihovih kuća, a i mnogi su dolazili k njemu. Skupa s još nekoliko drugih ljudi iz sela bio je pokretač ili podupiratelj više zajedničkih akcija za stvaranje potrebnih uvjeta za ugodniji i lakši život u svome selu, tako npr. kod gradnje škole, kapele, nasipanje i asfaltiranje puta. Bio je, kao i cijela njegova obitelj, praktični vjernik-katolik, koji nije olako propuštao molitve, sakramenata, nedjeljne i blagdanske svete mise ni u Barlovcima, kad se išlo u župnu crkvu, a pogotovo ne u Stranjanima, kad je u selu podignuta kapela i u njoj redovito nedjeljama i 0blagdanima slavljena sveta misa. Imao je «did Joso» u svome životu i teških trenutaka i razdoblja, kao što su: strahote 2. svjetskog rata 1941-1945.; odvajanje od sinova koji su morali napuštati roditeljsku kuću i odlaziti jedan za drugim u svijet u potragu za poslom; ratna zbivanja u BiH 1992.-1995.; a pod stare dane i progon 1995. iz rodnih Stranjana u Hrvatsku. Sve ga to ipak nije shrvalo i obeshrabrivalo, nego je ostajao vedar, s nadom u dolazak boljih vremena. Ispunjen optimizmom i druge je hrabrio. Kroz čitavo vrijeme otkad je kao prognanik živio u Hrvatskoj, obilazio je po raznim mjestima bliže i dalje okolice Zagreba, a i šire, prognanu rodbinu, prijatelje i poznanike iz Stranjana i Matoševaca, te se zanimao kako su se u tuđini snašli i u kakvim prilikama žive. U godinama starosti u koje je bio zašao, i u situaciji u kojoj se nalazio, nije mogao pomišljati na povratak svojoj kući u Stranjanima, ali je u Stranjane rado i češće odlazio te po više dana znao ostati kod Mile i Mare Debeljak, povratnika u Matoševce, a zatim i u svojoj kući kad su je srpske izbjeglice napustile i kad je donekle obnovljena. Smrću «dida Jose» Stranjančani i Matoševljani ostaju osiromašeni za jednog plemenitog i dragog čovjeka, ali oni koji su s njim bili vezani rodbinstvom, prijateljstvom i poznanstvom sigurno će ga zadržati u svom sjećanju, zahvalni za sve što im je on značio i za njih učinio! UMRO JE MIRKO BLAŽEVIĆ Ujutro, 27. prosinca 2004., umro je u svojoj kući u Stranjanima Mirko Blažević. Na samrti su se kraj njega našle kćeri Jelka i Ruža te sin Marko sa suprugom Zorom, a tijekom dana je stigla i kćer Mara i sin Franjo sa suprugom Jelom. Mirko je bolovao već nekoliko godina, a u posebno teškom zdravstvenom stanju je bio u mjesecu kolovozu. Kasnije se malo oporavio, ali mu se zdravlje opet pogoršalo početkom prosinca. Podijeljeni su mu sakramenti bolesnih krajem kolovoza, a pred Božić se opet ispovjedio i pričestio. Mirko je sahranjen 28. prosinca na groblju Gradina, u grobnici pokraj supruge Ljube, a iza sprovoda za njega je u crkvici u Stranjanima slavljena sveta misa. Usprkos lošem vremenu, sahrani i svetoj misi, uz sinove i kćeri te drugu bližu i daljnju rodbinu, bilo je nazočno više od 50 osoba. Najviše ih je pristiglo iz Hrvatske: iz Okučana, Novske, Kutine, Ivanić Grada, Sunje, Zagreba i Karlovca, a bilo ih je i iz Njemačke. Nakon smrti svoje supruge Ljube Mirko je ostao sam, ali su mu često dolazili i obilazili ga sinovi i kćeri, a redovito su ga posjećivali, posluživali u bolesti i pomagali koliko su mogli susjedi i povratnici koji sada žive u Stranjanima i Matoševcima, posebno Kata Budić, Luca Bogdanović, Mara i Mile Debelja, Slavko Blažević i Slavko Ljevar. Mirko Blažević i njegova supruga Ljuba, makar da su oboje bili teško bolesni, i svjesni težine života koji ih čeka, odlučili su se za povratak svojoj kući u Stranjane, sa željom da u njoj umru i da budu pokopani u svom kraju. Tako se i dogodilo. Mirkova smrt, iako nije došla neočekivano, svakako je teško pogodila i ražalostila njegove najbliže. Ali ona predstavlja težak gubitak i za ono malo Hrvata i katolika u Stranjanima i Matoševcima, jer se njegovom smrću njihov broj još više smanjio, a jedna kuća ostala pusta.

Priređuje: Velimir Blažević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH Tel/Fax: 00/387/51/311-044

NAŠ ZAVIĈAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI - NEKAD I SAD
Broj 34. Ožujak 2005.

NAŠ ZAVIČAJ ODOLIJEVA DA SE NE UGASI Kada je prije tri i pol godine, u kolovozu 2001., pokrenut list Naš zavičaj, u njegovu uvodniku je najavljeno da će izlaziti povremeno, s malo stranica i u malom broju primjeraka, da je namijenjen svim odseljenim i prognanim Stranjanĉanima i Matoševljanima, te da će se u njemu objavljivati informacije o selima Stranjani i Matoševci, što se u njima dogaĊa i da li se išta mijenja. U ove tri i pol godine izašla su, s ovim, 34 broja Našeg zavičaja, najĉešće na 4, a nekada na 6 ili na 8 stranica. Duţe vremena Naš zavičaj je izlazio svakog mjeseca, a u zadnje vrijeme nešto rjeĊe, jedanput u 2 ili 3 mjeseca. Da je pokretanje Našeg zavičaja imalo opravdanja i da je list pobudio zanimanje, svjedoĉi i to što je on dolazio u ruke naših ljudi ne samo u Hrvatskoj i Njemaĉkoj, nego je stizao i do Sjedinjenih Ameriĉkih Drţava i do Australije, a zauzimanjem Marinka Majdandţića, Tominog, sa suradnicima, dospijevao je i na stranice interneta. Naš zavičaj je imao jednu posebnu zadaću, i mislim da ju je dosad dobro ispunjavao, a sastojala se u tome da je barem na neki naĉin povezivao s rodnim krajem one koji su iz njega otišli moţda i poodavno, a pogotovo one koji su ga morali napustiti 1995. Stranjanĉanima i Matoševljanima koji se nalaze negdje izvan rodnog kraja moţe biti zanimljiva svaka vijest o tome tko se povratio u Stranjane i Matoševce, te kako povratnici ţive kod svojih kuća u rodnom kraju, ĉime se bave, kakvi su izgledi za budućnost, itd. Ali povratci su rijetki, a povratnima jako malo. Ţivot povratnika se ne mijenja; njihove poteškoće ostaju; promjene na bolje se ne naziru. I kako sada stvari stoje, za Stranjane i Matoševce perspektiva nije nimalo ruţiĉasta. U takvoj situaciji sve je manje dogaĊaja i stvari o kojima bi se u Našem zavičaju moglo pisati. Zato bih ponovno pozvao na suradnju i one koji više ne ţive u Stranjanima i Matoševcima, a imaju nekih uspomena ili im je poznato nešto što su od drugih ĉuli, a bilo bi zanimljivo ili vrijedno da ostane zapisano za buduće naraštaje mnogih koji neće ţivjeti u Stranjanima ili Matoševcima, a koji će doznati da svoje korijene vuku iz tih sela. ZIMA S OBILNIM SNIJEGOM Prije Boţića u prošloj godini palo je oko Banja Luke nešto malo snijega, koji se nije dugo zadrţao. Palo ga je do 10-ak centimetara i 11./12. sijeĉnja ove godine, a brzo je i njega nestalo. Mislilo se da ga ove zime neće više ni biti. MeĊutim, na 24. i 25. sijeĉnja napadalo ga je više od pola metra. Putovi su bili zameteni i neprohodni, ali glavni, do Pranjića raskršća, ubrzo je rašĉišćen i autobus je mogao redovito saobraćati. Putovi i staze do naših kuća u Stranjanima i Matoševcima ostali su kroz nekoliko dana zatrpani snijegom, i zbog toga u nedjelju 30. sijeĉnja nije bilo mise u Stranjanima. Ali za par dana napravljene su prtine do svake kuće, pa je bilo moguće na blagdan Svijećnice, 2. veljaĉe, otići na misu i blagoslov svijeća, a na spomendan sv. Blaţa, 3. veljaĉe, na misu i grliĉanje. Na oba ta dana okupilo se u crkvici u Stranjanima po 10-ak osoba.

2 Poĉetkom veljaĉe malo je zatoplili i snijeg se postepeno otapao. Ali je u noći 14./15. i par narednih dana napadalo novoga 15-20 cm., u noći 24./25. veljaĉe još 10-ak, a takoĊer u noći i preko dana 27. veljaĉe 15-ak cm. novog snijega. Tako je tijekom cijele zime, do kraja mjeseca veljaĉe o. g., palo više od 1 m. snijega. Zanimljivo je da su se metereološke prognoze koje su najavljivale padaline skoro svaki put pokazale toĉnim. Ove zime, uz obilan snijeg, i temperatura je bila dosta niska, znala se spustiti i do 20 stupnjeva ispod ništice. OBILAZAK POVRATNIKA I PROSLAVA JEDNOG IMENDANA I DVAJU ROĐENDANA Na 2. veljaĉe Mara Debeljak, Milina, imala je roĊendan i imendan, a toga je dana bio i roĊendan fra Duje Ljevara, nekadašnjeg ţupnika u Barlovcima, s sada u Trnu. Planirano je da se to proslavi kod Marine i Miline kuće u Matoševcima. Ali kako, zbog velikog snijega i poledice, toga dana nije bilo moguće da se «uzvanici» okupe, proslava je odgoĊena za 5. veljaĉe. Fra Dujo i fra Velimir su se dovezli fra Dujinim dţipom u Matoševce, tu malo kod Mile i Mare odsjeli, a zatim su s Milom otišli pješice da posjete kod njihovih kuća Slavka Ljevara, Tereziju Ljevar i Slavka i Mandu Blaţević. U tim kućama su se u razgovoru zadrţali po 30-ak minuta, a potom se vratili na roĊendanski i imendanski ruĉak, na koji im se pridruţila i Luca Bogdanović. Mare i Mile su na odlasku fra Duju obdarili sa 6 litara rakije vlastite proizvodnje «Matoševka». Kao svoj poklon, ostavio je kod Luce Bogdanović 5 litara rakije za fra Duju i Marko Bogdanović, Ićin, koji sada ţivi u Ivanić Gradu, a jesenas je u Stranjanima ukupio nešto šljiva sebi za rakiju. NAJAVA OVOGODIŠNJIH - DRUGIH DANA STRANJANA I MATOŠEVACA Prošlogodišnji, prvi Dani Stranjana i Matoševaca, organizirani su i odrţani vrlo uspješno. To je ohrabrilo zaĉetnika ideje o odrţavanju tih Dana i organizatore prvih Dana Stranjana i Matoševaca, Marinka Majdandţića, Tominog, i Peru Pranjića, Mirkovog, da s inicijativom nastave. Već je odluĉeno da ove godine Dani Stranjana i Matoševaca budu od podne u petak 22. srpnja do podne u nedjelju 24. srpnja, a da glavni dan bude u subotu 23. srpnja, kada bi se prije podne slavila i sveta misa koju će predvoditi biskup banjoluĉki, preuzv. Franjo Komarica. Prošlogodišnja cjelokupna organizacija je provedena u najboljem redu, a nadamo se da će tako proći i ove godine. Svi koji su zainteresirani za sudjelovanje u Danima Stranjana i Matoševaca mogu stupiti u vezu s Marinkom Majdandţićem takoĊer preko njegove web-stranice (www.stranjani.de), a ima dosta vremena da se sve planira kako komu najbolje odgovara.
ĆOSIĆI NISU U STRANJANE DOSELILI, NEGO SU NASTALI OD BUKVIĆA, PROMJENOM PREZIMENA Prema starim ţupnim maticama ţupe Ivanjska, u prvim desetljećima 19. st. nekoliko je djevojaka s prezimenom Ćosić bilo udano u Stranjane. Za Andriju Kneţevića je bila udana AnĊa Ćosić, a za Pavu Kneţevića Ivka Ćosić, ali nije poznato odakle su došle. Stjepan Bukvić je bio oţenjen AnĊom Ćosić iz Motika, a Blaţ Batković Anom Ćosić iz Petrićevca. A prva obitelj Ćosića koja se spominje u matici krštenih bili su Ivo Ćosić i Anastazija r. Kasapović, koji su imali kćer Jelu, roĊenu 1833. i sina Josu, roĊenog 1838. Zakljuĉivalo se da su Ivo i Anastazija Ćosić odnekle doselili u Stranjane, i da su korijeni stranjanskih Ćosića negdje drugdje. To ipak ne stoji. Ćosići nisu u Stranjane doselili, nego su nastali promjenom prezimena Bukvić, kojih je u Stranjanima bio veći broj, i kroz duţi vremenski period. Potvrdu za to nalazimo u matiĉnim knjigama ţupe Ivanjska. A evo što nam one kazuju. U Stranjanima je na prijelazu iz 18. u 19. st. ţivjela obitelj Ivana Bukvića i Justine r. Komljenović. Oni su imali kćer roĊenu 1802., ĉije ime nije zapisano, i sina Ivu, roĊenog vjerojatno izmeĊu 1805. i

3
1810. U matici krštenih nalazimo zapisano da je 18. rujna 1833. u Stranjanima roĊena, a 22. rujna krštena Jela, i navodi se oĉevo ime Ivo. Iza oĉevog imena nalazila su se upisana dva prezimena, ali je na tom mjestu list oštećen i prvog prezimena nema, ali se navodi da se taj Ivo preziva i drukĉije - Bukvić, a zatim dolazi ime njegove ţene, a majke spomenutog djeteta, Anastazija Kasapović, rodom iz Motika. Koju godinu kasnije nalazimo u istoj matici podatak da je u Stranjanima 17. svibnja 1738. roĊen, a 20. svibnja kršten Joso, sin Ive Ćosića i Anastazije r. Kasapović. Zakljuĉak je jasan i nedvojben: Ivo Bukvić i Justina r. Komljenović otac su i majka sina Ive, za kojega je 1832., kod krštenja kćeri Jele, u matici krštenih navedeno da mu je drugo prezime Bukvića, a koji je 1838., uz podatke o krštenju sina Jose, u matici krštenih upisan kao Ivo Ćosić. Taj Ivo ĆosićBukvić se prije g. 1880. oţenio s Ivkom r. Kaurinović, i od njih potjeĉu dalje svi stranjanski Ćosići do danas. BISKUP FRANJO KOMARICA VUĈE KORIJENE IZ STRANJANA Pouzdani pisani izvor kazuje kako su se u Stranjanima 1743. godine nalazile dvije obitelji, odnosno domaćinstva prezimenom Komarica. Prema popisu apostolskog vikara u Bosni, fra Pave Dragiĉevića, kojeg je on 1744. uputio u Rim, u obitelji ili domaćinstvu Mile (ili Mijata) Komarice bilo je 6 ĉlanova, a u obitelji Ive Komarice 4 ĉlana. A prema drugom popisu, kojeg je sastavio 1768. i poslao u Rim apostolski vikar fra Marijan Bogdanović, u Stranjanima su se te godine nalazila dva domaćinstva KomaricaKomariĉića: Franje Komariĉića, sa 17 ĉlanova, od toga 11 odraslih, i 5-ero djece, te Jose Komariĉića, u kojoj je bilo 7 ĉlanova, 5 odraslih i 2 djece. Za pretpostaviti je da su Mile i Ivo Komarica bili braća, a ako se uzme u obzir da je 1743. Mile mogao imati 40-ak godina, moţe se zakljuĉiti da je roĊen negdje oko 1700. U tom sluĉaju njegov i Ivin otac je mogao biti roĊen 20-25 godina ranije, oko 1675.-1680. Iz toga bi se zakljuĉilo da su Komarice nastanjivale Stranjane još od vremena 320 godina unatrag. Rod Komarica se kasnije dosta povećao, ali zbog kuge koja je vladala 1815. do 1817. njihov broj se i naglo smanjio. Koliko se moglo pratiti prema ţupnim maticama ţupe Ivanjska, kojoj su Stranjani tada pripadali, samo u godini 1815. od kuge je u Stranjanima umrlo 29 Komarica. Nakon toga u Stranjnima je, kroz narednih 30-ak godina, ţivjelo svega nekoliko obitelji Komarica, meĊu kojima i obitelj Jure Komarice i Marije r. Blaţević, s 10-ero djece, roĊene izmeĊu 1821. i 1845. godine, te Marka Komarice i Mara r. Kneţević, s 5-ero djece, roĊene izmeĊu 1846. i 1857. godine. U drugoj polovici 19. st. Komarica posve nestaje u Stranjanima, a pojavljuju se u Dikevcima i Novakovićim, selima tada još uvijek u sastavu ţupe Ivanjska, a koja su od 1876. prešla u sastav ţupe Petrićevac, da bi Dikevci već 1879. bili odvojeni od Petrićevca i, zajedno s više drugih sela, bili pripojeni novoosnovanoj ţupi Barlovci. Od Komarica koji su otišli u Dikevce, i tu se, izgleda, zadrţali kraće vrijeme ili samo jednu generaciju, te odatle preselili u Novakoviće, potjeĉe i mons. dr. Franjo Komarica, biskup banjoluĉki, koji je roĊen 3. veljaĉe 1946. od oca Ive Komarice, roĊenog 1910., i majke Ivke r. Marić, iz Kuljana, roĊene 1912. U braku Ive i Ivke, sklopljenom u Banjaluci 25. studenoga 1932., osim Franje, roĊeno je još 10-ero djece, 5 sinova: dvojica Anta, te Ivo, Mirko i Stipo, i 5 kćeri: Ruţa, Ljuba, Jela, Jelena i Mirjana. Rodoslovlje biskupa Komarice izgleda dalje ovako: Djed i baka biskupa Komarice, s oĉeve strane, bili su Ilija i Jela Komarica. Ilija je roĊen u Novakovićima godine 1881., a Jela, r. Bajlović, u Dikevcima 1878. Brak su sklopili i vjenĉali se 1899. na Petrićevcu. Osim Ive, Ilija i Jela Komarica su imali još 7-ero djece, 4 sina: Nikolu, Stjepana-Vladimira, Milu i Franju, i 3 kćeri: Ruţu, Mariju i AnĊu. Ilijin otac i majka bili su Stjepan - Stipo Komarica i Kaja r. Jurić, vjenĉani na Petrićevcu oko 1870. Oni su pradjed i prababa biskupa Komarice. Stjepan je roĊen u Dikevcima 1845. od oca Ive Komarice, roĊenoga 1826., i Ane r. Blaţević-Adţić, koji su se doselili u Dikevce iz Stranjana vjerojatno oko 1844. godine. Stjepan i Kaja su uz Iliju imali još sina Franju i kćeri Jelu i Ruţu. Stjepanov otac i baka, Ivo Komarica i Ana r. Blaţević-Adţić, biskupu Komarici su šukundjed i šukunbaba. Oni su uz Stjepana imali još 3 sina: Franju, Nikolu i Josu, i 2 kćeri: Mandu i Petronilu, i svi su roĊeni u Dikevcima. Otac Ive Komarice bio je Juro Komarica, roĊen u Stranjanima 1798., a majka mu je bila Marija r. Blaţević, takoĊer iz Stranjana. Oni su prašukundjed i prašukunbaba biskupu Komarici. Imali su ukupno 10-ero djece, 7 kćeri: Ruţu, Katu, Janju, Mandu, (te ponovno, s istim imenima) Ruţu, Katu i Mandu, i 3 sina, osim Ive još Pavla i Antu.

4
Jurin otac i majka bili su Anto Komarica, roĊen u Stranjanima oko 1765., i Kata r. Bartulović, iz Barlovaca. Vjenĉali su se u Ivanjskoj 1793. Imali su još dva sina, jednoga koji se zvao takoĊer Juro, ali je ubrzo nakon roĊenja umro, i Luku. Anto i Kata su praprašukundjed i praprašukunbaba biskupa Komarice. Najstariji predci biskupa Komarice u Stranjanima, ĉija su nam imena poznata, bili su Blaţ Komariĉić (Komarica) i Jela r. Ĉivĉić, iz Ĉivĉija, vjenĉani u Ivanjskoj prije 1765. Blaţ i Jela su otac i majka Ante Komarice, praprašukundjeda biskupa Komarice. Za pretpostaviti je da Blaţ Komarica, sa Franjom Komariĉićem i Josom Komariĉićem, koji su naprijed spomenuti, potjeĉe iz obitelji ĉija je glava bio Mile ili Mijat Komarice, ili iz obitelji Ive Komarice, koji se nalaze na popisu fra Pavla Dragiĉevića iz 1743. godine. A to znaĉi da bi oni bili i najdalji predci biskupa Komarice, i uopće prve Komarice u Stranjanima koje je bilo moguće utvrditi. Nije poznato odakle je prvi Komarica mogao doseliti u Stranjane, a u Bosni i Hercegovini, osim u Stranjanima, godine 1743. nalazimo jednu obitelj Komarica - Ivo Comariza - još samo u Trnovcima, ţupa Vareš. RODOSLOVNIK U naše vrijeme ljude posebno zanimaju njihovi bliţi i udaljeniji korijeni i rodoslovna stabla. To je i mene potaknulo ne samo da malo istraţim svoje korijeni i rodoslovlje, nego da pokušam sastaviti i rodoslovlja barem jednog dijela većih porodica u Stranjanima i Matoševcima. Od ovoga broja Našeg zavičaja pa dalje objavljivat ću neka od tih rodoslovlja, uglavnom po jedno iz Stranjana i Matoševaca, poĉevši od svojega. Stranjani BLAŢEVIĆ: Ivanka, Slavenko, Ivica i Velimir (Paje i Ruţe-Zore r. Pranjić)
Anto Blažević i Vida r. Lovrić/Minarević, vjenčani oko g. 1792. Mile Pavao Mile Marija Marko Jela Ivo Petar 1791. 1793. 1795. 1801. 1804. 1807. 1810. ?

Marko i /2. br./ Klara r. Ljevar, vjenĉani g. 1832. Lucija Toma Janja Ivo Janja Marija Ruţa Mato Ruţa Toma (Adţić) i Marija r. Batković, vjenĉani g. 1861. Jela Ruţa Marko Marija Pavao Ruţa Petar Ana Mato Andrije 1862. 1865. 1867. 1869. 1871. 1873. 1875. 1876. 1882. 1886. 1833. 1836. 1838. 1839. 1841. 1844. 1844. 1846. 1847.

5
Pavao (Pajo) i Manda r. Tubić, vjenĉani oko g. 1895. Toma Joso Jeka Ruţa Kata Ivo Petar Ivo i Ljuba r. Batković, vjenĉani g. 1932. Ruţa Velimir Mara Jele Pajo Pajo i Ruţa-Zora r. Pranjić, vjenĉani g. 1962. Ivanka Slavenko Ivica Velimir 1964. 1968. 1971. 1976. 1934. 1936. 1938. 1941. 1943. 1896. 1898. 1902. 1904. 1906. 1909. 1915.

Anto Blaţević i Vida r. Mlinarević prvi su od Blaţevića koji se u matici krštenih spominju u Stranjanima, a doselili su se iz Šimića. Matoševci BATKOVIĆ: Veronika, Mato, Anto, Ružica, Mara, Stipo, Slavko, ….. (Marka i Jele r.Batković)
Mijat Batković i Ana r. Marić, vjenĉani oko g. 1763. Andrija Filip Luca Barbara Vid Andrija Vid Filip i Manda r. Valentić, vjenĉani oko g. 1800. Stjepan Toma Martin Franciska Kata 1802. 1805. 1807. 1808. 1812. 1764. 1770. 1772. 1774. 1775. 1777. 1784.

Stjepan i Lucija r. Grgić, vjenĉani oko g. 1837. AnĊa Stjepan Filip Petar Stjepan Stjepan i Jela r. Marušić, vjenĉani oko g. 1870. Marko Nikola Manda Lucija Marija Pero 1873. 1877. 1879. 1881. 1883. 1885. 1838. 1839. 1841. 1842. 1844.

6
Anto Jela Boţo Marko i Mara r. Josipović (Tubić), vjenĉani g. 1891. Mande Jele Mato Boţica Ljubica Miholjka AnĊa Juro Mato i AnĊa r. Dţolić-Ĉivĉić, vjenĉani oko g. 1922. Pavao Petar Marko Jela Anto Manda Pavo Mara Anto Marko i Jela r. Batković, vjenĉani g. 1951. Veronika Mato Anto Ruţica Mara Stipo Slavko Franjo Josip Ferdo Anto Ivica 1952. 1954. 1955. 1955. 1956. 1958. 1961. 1963. 1966. 1966. 1968. 1970. 1925. 1927. 1930. 1932. 1934. 1935. 1938. 1940. 1943. 1901. 1903. 1906. 1908. 1910. 1913. 1916. 1919. 1888. 1893. 1900.

Mijat Batković i Ana r. Marić takoĊer su meĊu najstarijim obiteljima toga prezimena u Matoševcima. Mijat je po svoj prilici sin Andrija Batkovića, kojeg u svom popisu iz 1743. navodi apostolski vikar, biskup fra Pavao Dragiĉević, a u ĉijoj je porodici (porodiĉnoj zadruzi) bilo ukupno 14 ĉlanova.

Rodoslovlja drugih obitelji će slijediti redom, kako koje bude sastavljeno. Donosit ću ih samo za jedno dijete - sina iz pojedinih obitelji, a tko bude htio, moći će sebi lako napraviti rodoslovlje uzlaznom linijom ili lozom i za drugu njegovu braću.

Priređuje: Velimir Blažević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH Tel/Fax: 00/387/51/311-044

NAŠ ZAVIĈAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI - NEKAD I SAD
Broj 35. Travanj 2005.

GRADI SE I DOVRŠAVA KUĆA MARKANA BLAŢEVIĆA Nakon što su jesenas izliveni temelji i betonska ploča za kuću Markana Blaževića, Milinčinog, u utorak, 15. ožujka 2005., urađeni su neki pripremni radovi, a sljedećeg dana je započelo zidanje. Pokrivanje kuće je bilo 9. travnja. Na «šljeme» su došli Mile i Mare Debeljak, Dragan i Janja Mijatović, Luce Bogdanović, Slavko Blažević, Jele Šlat, Ilija Ljevar, a našao se tu, da snimi par fotografija, i fra Velimir. Nakon završenog pokrivanja kuće, Mile i Mare Debeljak su priredili ručak za majstore i pomagače. Markan nije moga pratiti gradnju, niti bit nazočan barem kod pokrivanja svoje kuće, jer mu to nije dopuštalo zaposlenje na gradilištu u Hrvatskoj.

Kuća, dimenzija 7x6 m, ima kuhinju, sobu, banju i ostavu, s vanjskim stepeništem za potkrovlje. Unutrašnje malterisanje, postavljanje elektroinstalacija i vodoinstalacija, te ugrađivanje stolarije, ugrađivat će se kasnije, postupno. Kako smo već pisali, građevinski i ostali materijal za kuću dobiven je od vlasti Republike Srpske i nešto iz Federacije BiH, a troškove plaćanja majstora i radne snage morao je snositi sam Markan. O gradnji je brinuo i nadzirao radove Mile Debeljak. OSLOBAĐAJU SE I POSLJEDNJE KUĆE U STRANJANIMA Nadležna služba Republike Srpske je donijela rješenje o povratu imovine Franje Pranjića, Vulina. Srpske izbjeglice koje su u njoj živjele, kuću su napustile, te su, uz pristanak Ruže Pranjić, Nikine, prešle u njezinu kuću. U njoj, prema dogovoru, mogu ostati do jeseni, a tada bi preselili u svoju kuću koju grade u Motikama.

2
NJIVE I ŠUME SU OPET GORJELE Godine 2003. bilo je požara za vrućih ljetnih dana, kada je zapaljeno i izgorjelo dosta šume, naročito u Matoševcima, a od vatre, koja je zahvatila Tubića brdo, bilo je ugroženo također groblje na Gradini. Na 16. ožujka o. g. netko je potpalio vatru iznad Kovačevih kuća, i ona se, preko Tubića brda, opet proširila sve do groblja na Gradini. Srećom, u groblje nije prešla. Na svom putu je zahvatila također Kovačev i Tubića gaj, zatim gaj Josinčin i šumu ispod groblja Gradina, a također i dio šume iza Tubića brda. Ne zna se tko je tu vatru zapalio, i je li to učinjeno namjerno, da se nanese šteta. Policija je došla da izvidi situaciju kad se vatra već u hladnoj noći dobrim dijelom ugasila, ali je rekla da ih se obavijesti ako bi vatra opet buknula, pa će oni pozvati i poslati vatrogasce. Narednih dana vatra je u više navrata gorjela i na strani Ljevara. U Stranjanima i Matoševcima mnoge njive su obrasle skoro neprohodnom ostrugom, bujadom i visokom travom, pa je možda i korisno da se to uništi, ali je bilo nužno da se vatra pali kontrolirano, i da se svakako spriječi širenje požara i na šumu.

PONOVNO PODIZANJE ”KIPA” U STRANJANIMA Stariji Stranjančani i Matoševljani se sjećaju ”kipa” i raspela na Pranjića raskršću u Stranjanima, ozidanog od kamena. Njega je 1946. podigao Andrije Tubić, kao ispunjenje svoga zavjeta iz vremena 2. svjetskoga rata. Međutim, poslije 25 godina, u zemljotresu 1969. ”kip” je teško rastresen, a potom se i posve srušio. Već se u to vrijeme, kad je kip srušen, razmišljalo i govorilo o gradnji kapelice u Stranjanima, pa se nije pristupilo obnavljanju ”kipa”, a nije se na to pomišljalo ni kasnije. U zadnje vrijeme neki su ipak pokrenuli to pitanje. Stjepan-Braco Pranjić je izrazio spremnost da u Njemačkoj (Wiesbadenu) povede akciju prikupljanja potrebnih novčanih sredstava, a Mile Debeljak bi se pobrinuo za nabavku potrebnog materija i da pronađe majstora koji će ozidati ”kip”. Odlučeno je, s pristankom Feliksa Batkovića, Kajčinog, da se «kip» s ruba puta malo uvuče u Kajčinu bašču, i da se, umjesto kamenom, ozida fasadnom ciglom. Ako se ta zamisao mogne ostvariti, na Pranjića raskršće će se postaviti raspelo koji je tu stajalo i prije. Sačuvala ga je Anđa, kći Andrija Tubića, te poklonila Stipi Blaževiću, Slavkovom, a on ga je dao da se opet postavi na staro mjesto, a trenutno se nalazi u kući kod Mile Debeljaka. U STRANJANIMA VIŠE ŢIVOSTI S dolaskom ljepšeg vremena, započeli su, i užurbano se obavljaju proljetni radovi u baščama i na njivama. U Stranjanima i Matoševcima zato je postalo življe. I brojno stanje se, makar privremeno, povećava. U nedjelju, 10. travnja, na misi je bilo 18 osoba. Počeli su dolaziti i neki iz Hrvatske, da uređuju svoje kuće i oko njih, a i da štogod posade i posiju. Tako su početkom travnja došli, te ostali po više dana, Franjo Pranjić, Vulin, Marko i Zora Blažević, Ilija Ljevar, Anto i Ana Ljevar, Mato i Kata Barišić. BLAGOSLOVI POLJA I RADOVI KOJI SU OBAVLJENI, ILI SE PLANIRAJU Ovoga proljeća poljski blagoslovi će biti ovim redom: u Matoševcima, na Batkovića groblju, u nedjelju, 1. svibnja; na Crkvenama, na Spasovo, 5. svibnja; na Ojdanića Brdu, u nedjelju, 8. svibnja; i u Stranjanima, u nedjelju, 22. svibnja. Na svim tim mjestima molitveni ophodi počinju u 10,30 sati, a nakon njih slijedi misa. Evo i nekoliko informacija o radovima koji su dosad obavljeni u Matoševcima, Stranjanima i Ojdanićimam, ili koji se planiraju u skorijoj budućnosti. Za kapelu u Batkovića groblju nedavno su nabavljena i na nju postavljena nova drvena vrata, a kapela je također okrečena. Za te radove, te za krov koji je postavljen jesenas, utrošeno je 1610 KM, a za tu namjenu prošloga 1. svibnja, prilikom blagoslova polja, ukupljeno je 1470 KM. Šiblje, najviše drače, opet je izbilo i razmnožilo se. To bi trebalo počupati skupa s korijenjem, ali su potrebna sredstva da se plati rovokopač. Ako to sada ne bude moguće uraditi, za blagoslov polja i misu će se očistiti i raskrčiti barem okolo, i ispred kapele. Ukoliko bude dobrovoljnih priloga, ovog ljeta groblje bi se ogradilo žičanom mrežom. U crkvici u Stranjanima plastične stolice su zamijenjene malim klupama, koje su donesene iz crkve u Barlovcima. Kod crkvice je posijana trava, te zasađene ruže i drugo cvijeće. Prostor uz crkvicu moći će se potpuno urediti kada metalni montažni zvonik, koji više nije potreban, bude odatle dignut i prenesen u groblje

3
na Gradini. Za to prenošenje i postavljanje NN je dao 3.700 kuna, a obećan je i novčani iznos potreban za nabavku odgovarajućega zvona od 50-ak kilograma. Na Ojdanića brdu do 7. mjeseca bi na kapeli trebalo izmijeniti krov, te obiti žbuku i nabaciti novu. Novac su za to, po 2.000 danskih kruna, dali Božo i Mario (Marka) Brkića i njihova majka Jozefina. Fra Ivo Orlovac, župnik

RODOSLOVNIK
U prošlome broju Našega zavičaja započeli smo objavljivati rodoslovnik nekih obitelji iz Stranjana i Matoševaca. U ovom broju nastavljamo s druge dvije obitelji. a) Stranjani ĆOSIĆ: Rudo, Finka, Marko, Mato, Ana, Ivo (Jose i Milke r. Batković) Ivo Bukvić i Justina Komljenović, vjenčani oko g. 1800. NN-ž.dijete Ivo Ivo Bukvić - Ćosić i Anastazija r. Kasapović, vjenčani oko g. 1832. Jela Joso Joso Ćosić i Ivka r. Kaurin, vjenčani oko g. 1865. Ivo Ivo Anđa Marija Ana Marija Jela Marko Joso/Josip Mara Josip /2. br./ i Ana r. Pranjić, vjenčani 1915. Joso Ivka Manda Marija Zorka Anto Joso i Miholjka r. Batković, vjenčani 1935. Rudolf Jozefina Marko Mato Ana Ivo 1937. 1939. 1942. 1944. 1946. 1949. 1916. 1920. 1923. 1925. 1928. 1932. 1867. 1868. 1871. 1873. 1880. 1881. 1884. 1866. 1867. 1891. 1833. 1838. 1802. ?

b) Matoševci
DEBELJAK: Josip, Marica, Franjo, Ruţa (Mirko i Angela-Anđa r. Matić) Abram Debeljak i Cvita r. Majdančić, vjenčani oko g. 1760. Marta Toma Juro Luka 1763. 1764. 1767. 1769.

4
Toma i Ruža r. Marić, vjenčani g. 1789. Marija Ivo Ivka Ivo Debeljak-Ružić i Ruža r. Stojčević, vjenčani g. 1820. Toma Juro Joso Marija Marija Ivka Ana Stjepan Ana Toma /2. br./ i Ruža r. Matoš/ević, vjenčani g. 1852. Mato Anto Luka Mato Andrija Ivka Ana Janja Andrija i Ruža r. Blažević-Tubić, vjenčani g. 1887. Silvestar Filip Zorka Stipo Anto Jela Joso Stipo Anica Kata Filip-Piljo i Ruža r. Blažević, vjenčani g. 1918. Josip Marko Marija Ljubica Manda Mirko Mirko i Angela-Anđa r. Matić, vjenčani g. 1956. Josip Marica Franjo Ruža 1958. 1959. 1962. 1967. 1921. 1923. 1925. 1927. 1929. 1932. 1888. 1890. 1892. 1893. 1896. 1898. 1901. 1903. 1906. 1909. 1854. 1856. 1858. 1861. 1865. 1868. 1870. 1873. 1821. 1822. 1825. 1828. 1830. 1831. 1835. 1837. 1840. 1791. 1793. 1796.

Priređuje: Velimir Blaţević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH Tel/Fax: 00/387/51/311-044

NAŠ ZAVIĈAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI - NEKAD I SAD
Broj 36.
BLAGOSLOVI POLJA

Lipanj 2005.

1. Matoševci – na Batkovića groblju Batkovića groblja u Matoševcima je prije zakazanog blagoslova polja dobro ureĊeno. Šiblje draĉe je isjeĉeno a trnje i korov spaljeni. Zasluga je to Marka i Pere Batkovića, sa sinovima, koji su našli tko će groblje oĉistiti i rad su platili. Dan blagoslova polja, 1. svibnja, osvanuo je vedar i lijep. MeĊutim, ove godine svijeta se skupilo manje nego prošle godine. Bilo je nešto više od 50 osoba. Iz Hrvatske ih je došlo 30-ak, a ostalo su bili mještani iz Matoševaca, Stranjana, Orlovca i Šargovca. Blagoslovu i misi bio je nazoĉan i fra Velimir. Ţupnik je obavio uobiĉajeni molitveni ophod za blagoslov polja i nakon toga slavio svetu misu, a prije mise je molio opijela na grobovima pokojnika. Na završetku mise je prikazao što je uraĊeno na sanaciji grobljanske kapele dobrovoljnim prilozima koji su skupljeni prošle godine, te ukazao na potrebu da se groblje još i ogradi, uz napomenu da to neće biti moguće uraditi bez dobrovoljnih priloga. Poslije mise 'svraćanje' je bilo jedino kod Mile i Mare Debeljak, jer drugi nitko ni ne ţivi u Matoševcima, a na ruĉku su, uz druge uzvanike, bili takoĊer ţupnik fra Ivo i fra Velimir. 2. Stranjani – kod crkvice sv. Franje Nedjelja, 22. svibnja, za Stranjane je u 10,30 sati kod crkvice obavljen blagoslov polja i slavljena sveta misa. Došli su svi koji ţive u Stranjanima i Matoševcima, dvoje iz Orlovca i Ojdanića, ĉetvero iz Zaluţana, te Angela Mijatovĉina s kćerkom Silvom, iz Petrićevca, a iz Hrvatske su bili Anto Ljevar sa suprugom Anom, koji su došli da proborave neko vrijeme u svojoj 'vikendici' u Ljevarima, te snaha i dvoje unuĉadi Reze Ljevar, koji su joj došli u posjetu. Kako je vrijeme bilo vrlo lijepo, oĉekivalo se više svijeta, a ukupno se sabralo samo 27 osoba, meĊu njima je bio i far Velimir, pa su, nakon molitvenog ophoda ispred crkvice, svi mogli stati u crkvicu i u njoj prisustvovati svetoj misi, koju je, kao i blagoslov polja, slavio ţupnik fra Ivo Orlovac. Po završetku mise svi su se uglavnom razišli svojim kućama, a glavno 'svraćanje' za goste sa strane bilo je kod Marinka i Marice Milaković, r. Marić. Kod njih na ruĉku su, uz fra Ivu i fra Velimira, bili još Angela i Silva, Mare i Mile Debeljak, i Stipo Grozdin. PRILOZI ZA OGRAĐIVANJE BATKOVIĆA GROBLJA UreĊivanje i odrţavanje Batkovića groblja, kroz koje sada i traktori prolaze, neće biti moguće ako se ono ne ogradi. Zato je ţupnik fra Ivo, prigodom blagoslova polja i mise na tom groblju, uputio poziv nazoĉnima, a preko njih i drugima, da svojim doprinosom, prema

2 mogućnostima, pomognu da se groblje što prije i ogradi. Već su tada, nakon svete mise, u tu svrhu svoje priloge dali: Ana Batković (Antina) 200 Kn Josip Batković (Markov) 50 Eura Nikola Batković (Antin) 200 Kn Janja Batković (Luckina) 20 Eura Marijan Batković (Antin)100 KM Ana Dundović (Luckina) 100 Eura Juro Batković (Bojkov) 100 Eura Zdenka Fuerst (Janjina) 50 Eura Ukupno je skupljeno 824,00 KM Ako bi se htjelo groblje ograditi betonskim stupovima, a to bi bilo puno trajnije i ne bi ih mogla uništiti vatra kod paljenja korova na njivama, za nabavku tih stupova, kopanje rupa i betoniranje stupova, nabavku i postavljanje pletene pocinĉane ţice, te za izradu i postavljanje ulazne ţeljezne kapije, trebalo bi, prema okvirnom predraĉunu, oko 2.200,00 KM. A ukoliko bi se umjesto betonskih stupova udarilo bagremovo (od draĉe) ili kestenovo kolje, to bi bilo puno jeftinije, nešto više od 1.000,00 KM, ali i znatno kratkotrajnije. O vrsti ograde moći će se odluĉiti kad se vidi kako ide s dobrovoljnim prilozima. NASTAVLJENI RADOVI NA KUĆI MARKANA BLAŢEVIĆA I NOVI KROV NA KUĆI MILE DEBELJAKA Markan Blaţević je pred 1. svibnja došao iz Hrvatske da vidi svoju novu kuću, koja je u izgradnji. Zadovoljan sa svim što je dosad uraĊeno, dogovorio se o nastavku radova na unutarnjem ţbukanju i postavljanju stolarije, te o dogradnji i natkrivanju verande na ulazu u kuću. Svi ti radovi su već izvršeni. TakoĊer su postavljene i elektroinstalacije, a to je uradio Markan Bogdanović. Mile Debeljak je zatraţio i dobio od gradskih vlasti u Banja Luci potreban materijal da zamijeni krov na svojoj kući. Od 26. do 28. travnja skinut je stari crijep i graĊa, te stavljeni novi, a postavljena je takoĊer i limarija. Mile je platio majstore, a došao je iz Hrvatske da pomogne i njegov sin Tomo.
GOSTI IZ ĈEPINA Mare i Bosiljko Majdandţić, s kćerima Snjeţanom i Mirom, te Stipo Blaţević, Jose i Zorke, i Boţo Majdanţić, Lovriĉin, došli su na 8. svibnja iz Ĉepina, u Hrvatskoj, da obiĊu Stranjane i Matoševce, a Mare i da posjeti fra Velimira, svoga brata. S njim su se dogovorili da prije podne odu na Ojdanića brdo, gdje je toga dana bio blagoslov polja za Ojdaniće, a da se nakon toga naĊu kod kuće Mile i Mare Debeljak, u Matoševcima. Kako je te nedjelje padala jaka kiša i bilo veoma hladno vrijeme, ipak nisu išli na Ojdanića brdo, nego odmah u Matoševce. Mare i Mile su trebali ići na svraćanje kod Marka Blaţevića, Mirkovog, i njegove supruge Zore, na Tuĉjaku, ali su poţurili svojoj kući da doĉekaju najavljene goste. Gosti iz Ĉepina su ţeljeli poĉastiti malobrojne mještane iz Matoševaca i Stranjana, pa su spremili kod svoje kuće i sa sobom donijeli peĉenja, salate, kolaĉa, a Mare je pripremila juhu, sarmu i kuruzove krušćiće. Bilo je, razumije se, i pića, a na kraju kava. Zbog kiše, i svraćanja kod Marka i Zore Blaţević, na ruĉku su s gostima iz Ĉepina i domaćinima, Marom i Milom, od mještana bili Slavko Blaţević, Luca Bogdanović, te fra Velimir. Nešto kasnije su stigli ţupnik, fra Ivo Orlovac, Slavko Ljevar i Dragan i Janja Mijatović. Posjetioci i gosti iz Ĉepina su se prije povratka kući navratili na Petrićevac, da pogledaju mjesto koje je prije skoro dvije godine pohodio, sada već pokojni, papa Ivan Pavao II., i da vide kuću - samostan u kojem fra Velimir sada boravi. UREĐIVANJE GROBLJA GRADINA Kako je vrijeme dosad bilo dosta povoljno za razliĉito raslinje, i groblje na Gradini je bilo priliĉno zahvaćeno travom i drugim biljem. Da ne bi jaĉe i posve zaraslo, a onda i teţe ga oĉistiti, na 28. svibnja 2005. u popodnevnim satima na radnu akciju su izašle 'sve raspoloţive i sposobne snage'. U ĉišćenju i ureĊivanju groblja sudjelovali su iz Stranjana i Matoševaca: Mile i Mare Debeljak, Luca

3
Bogdanović, Slavko Blaţević, Terezija Ljevar, Kata Budić, a pridruţili su im se iz Hrvatske Anto i Ana Ljevar, Ilija Ljevar, koji borave u svojim 'vikendicama' u Ljevarima, Biljana Ljevar, snaha Rezina, te Janja i Dragan Mijatović, koji i ove godine većinu vremena provode kod svoje kuće u Ramićima. Za ove koji su ĉistili groblje, Mira i Ruţa, kćeri Ane Ljevar, dale su svoj prilog za gajbu piva, keks i kavu.. RODOSLOVNIK

Nastavljamo donositi rodoslovnik po jedne loze iz Stranjana i Matoševaca. a) Stranjani PRANJIĆ Sanda i Stipo (Stjepan i Ankica r. Ćosić)
Pranjić (Jurić) Petar i Kata r. Josipović, vjenĉani oko g. 1834. AnĊa Lucija Ivo Lucija Joso Ivo i Lucija r. Josipović, vjenĉani g. 1868. Ana Mijat Jela Petar Lucija Nikola Nikola i Kata r. Domić, vjenĉani oko g. 1907. Ruţa Stipo Anica Manda Zorka Juro Petar Jozefina Stipo i Mara r. Brkić, vjenĉani g. 1938. Ruţa-Zora Stjepan Stjepan i Ankica r. Ćosić, vjenĉani g. 1967. Sanda Stipo b) Matoševci DEBELJAK Tomo, Antonela, Marko (Mile i Mara r. Blaţević) Debeljak(ović) Abram i Cvita r. Majdandţić, vjenĉani oko g. 1762. Marta 1763. 1764. Toma Juro 1767. Luka 1769. Toma i Ruţa r. Marić, vjenĉani oko g. 1790. Marija Ivo Ivka Ivo (Ruţić) i Ruţa r. Stojĉević, vjenĉani g. 1820. Toma 1821. 1791. 1793. 1796. 1835. 1841. 1843. 1845. 1850. 1868. 1871. 1874. 1875. 1881. 1881. 1908. 1910. 1912. 1917. 1921. 1923. 1926. 1930. 1942. 1944. 1968. 1974.

4
Juro Joso Marija Marija Ivka Ana Stipo Ana Stipo i Mare r. Blaţević, vjenĉani oko g. 1865. Janja AnĊa Jela Marko Ivo Janja Vid Marko i Ana r. Blaţević, vjenĉani g. 1896. Manda Janja Mara Agata Janja AnĊa Vida Juro Ruţa Toma Petar Toma i Janja r. Bogdanović, vjenĉani g. 1935. Mande Marko Slavko Mile Anto Mile i Marica r. Blaţević, vjenĉani g. 1968. Tomo Antonela Marko 1969. 1972. 1982. 1936. 1937. 1939. 1941. 1943. 1897. 1899. 1900. 1901. 1903. 1904. 1906. 1907. 1910. 1913. 1915. 1866. 1868. 1871. 1874. 1876/79. 1881. 1884. 1822. 1825. 1828. 1830. 1831. 1835. 1837. 1840.

PODSJEĆAMO VAS! Ovogodišnji Dan Stranjana i Matoševaca bit će 23. srpnja 2005. Okupljanje započinje već u petak, 22. srpnja, a u subotu, 23. srpnja prije podne, bit će sveta misa koju će predvoditi biskup Komarica. Ostalo vrijeme je za druženje uz razgovor i zabavu. Nadamo se da će to biti na radost kako onih koji dođu sa strane, tako i ovih koji sada žive u Stranjanima i Matoševcima!

Priređuje: Velimir Blaţević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH Tel/Fax: 00/387/51/311-044

NAŠ ZAVIČAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI - NEKAD I SAD
Broj 37.
DAN STRANJANA I MATOŠEVACA

Kolovoz 2005.

Ovogodišnji Dan Stranjana i Matoševaca, ili Susreti Stranjančana i Matoševljana, odrţan je 23. srpnja 2005. Sudionika je bilo više od 200, razliĉite dobi, ali su većinu ĉinili mladi i djeca, što je okupljanje i susretanje u svom rodnom kraju ĉinilo veselijim i ţivljim. Uz one koji su se iz tuĊine vratili i ţive u svom zaviĉaju, u Stranjanima i Matoševcima, lijep broj Stranjanĉana, i nešto manje Matoševljana, došao je iz Hrvatske, zatim Njemaĉke, Nizozemske, Danske, Francuske …, pa i iz daleke Australije. Oĉekivao se i veći broj od gore navedenoga, ali su se neki vjerojatno uplašili kiše, a Matoševljana je bilo manje zbog dviju svadbi u Hrvatskoj, koje nisu mogli propustiti a da na njima ne budu. Glavni dio programa bila je sveta Misa u 15 sati pred crkvicom sv. Franje, a poslije nje blagoslov novopodignutog kipa kod Kajĉine kuće na Pranjića raskršću. Misno slavlje, uz nazoĉnost oko 180 vjernika, predvodio je biskup Franjo Komarica, a s njim su zajedno misu slavili biskupov pomoćnik i zamjenik, gen. vikar preĉ. Anto Orlovac, ţupnik barlovaĉki, fra Ivo Orlovac, i fra Velimir. Vlĉ. Ivica Boţinović, ekonom banjoluĉke biskupije, koji je pored biskupa Komarice zasluţan za podizanje nove stranjanske crkvice, došao je i bio samo do poĉetka mise, da postavi ozvuĉenje i napravi nekoliko fotografskih snimaka, a zatim je radi drugih obveza morao otići.

Biskup je u propovijedi istaknuo ĉvrstinu vjere i ĉestito ponašanje katolika i Hrvata iz Stranjana i Matoševaca, i uopće iz banjoluĉkog kraja, kako u davnim vremenima tako i u nedavnoj prošlosti, te potaknuo nazoĉne da takvi ostanu gdje god se nalazili i ţivjeli, a takoĊer je ohrabrivao na povratak one koji to budu ţeljeli. Sve je posebno pozvao da svoga kraja, iz kojega vuku

2 korijene, ne zaborave, pa da se makar u odreĊenim prigodama, a takva je i Dan susreta Stranjanĉana i Matoševljana, uveden prošle godine, okupljaju na zajedniĉka bogoštovna slavlja i radosna cjelodnevna druţenja. Na kraju mise Biskup je zahvalio svima koji su svojom nazoĉnošću uzveliĉali ovaj dan, posebno roditeljima koji su doveli svoju djecu, zatim onima koji su organizirali i pripremili što je potrebno da sve proĊe što ljepše. Posebno je priznanje i zahvalu izrekao, i o tome dao pisanu povelju, Stjepanu Pranjiću – Braci, Stipinom, i supruzi Ankici, te pok. Mari, Stjepanovoj majci, za poklonjeno zemljište na kojem je bila ranije podignuta kapela, a sada nova crkvica u ĉast sv. Franje Asiškoga, kao i za njihovu brigu oko odrţavanja kapele i za pomoć za unutrašnje ureĊenje crkvice.

Iza svete mise, oni koji su joj bili nazoĉni i u njoj sudjelovali, pošli su u procesiji do novopodignutog 'kipa' na Pranjića raskršću. Sveĉani blagoslov 'kipa' obavio je biskup Franjo Komarica. Uz brojne vjernike kod toga blagoslova su bili i svećenici, preĉ. Anto Orlovac, fra Ivo Orlovac, ţupnik, i fra Velimir Blaţević.

Već po dolasku u prijepodnevno vrijeme, na zemljištu Angele Mijatovĉine u Duganji zapoĉelo je i odvijalo se veselo druţenje. A poslije mise i blagoslova 'kipa' druţenje je, uz jelo i piće, te nogomet, pjesmu i igru u kolu, nastavljeno. Biskup Komarica je sudjelovao i u ovom dijelu programa, a pridruţio se i dopredsjednik Republike Srpske, gosp. prof. Ivo Tomljenović, koji tu funkciju obavlja kao predstavnik hrvatskog naroda. Uz biskupa Komaricu, koji je ponovno uputio okupljenima svoju rijeĉ i osvrnuo se na probleme povratnika u banjoluĉkom kraju, pa i u Stranjanima i Matoševcima, okupljenima se obratio i gosp. Tomljenović, istaknuvši takoĊer

3 probleme hrvatskih povratnika, i naznaĉivši što bi bilo potrebno poduzeti s njihove strane, da bi se mogli problemi uspješnije rješavati. Neke poteškoće i svoje primjedbe i mišljenje Dopredsjedniku su iznijeli Mirko Pranjić, Perin, i Ferdo Blaţević-Adţić, Nikin, a to su uĉinili i još neki drugi u privatnom razgovoru. I ovogodišnji Dan Stranjana i Matoševaca je prošao u dobrom raspoloţenju. A da sve proĊe lijepo i, vjerujem, na zadovoljstvo svih nazoĉnih, zasluţni su oni koji su brinuli o organizaciji te sudjelovali u svim pripremama i poslovima, od ureĊenja nogometnog igrališta do ĉišćenja i ureĊenja ĉitavog prostora na Pranjića raskršću. Na tome su radili dan ranije Pero Pranjić, Mirkov, Pero (Ţabac), Marinko i Ivica (Gile) Majdanţić, Tomini, zajedno s Milom Debeljak. U poslovima ureĊivanja nogometnog igrališta kao i Pranjića raskršća pomagali su i djeĉaci: Siniša, Darka Pranjića, Goran, Jure Majdandţića, i Draţen, Pere Majdanţića. Pero Pranjić i Marinko Majdandţić su dogovorili s Vitomirom Šipka, iz Dragoĉaja, da u Duganji podigne šator i postavi stolove s klupama za sjedenje, i da osigura hladnog pića i peĉenog mesa za one kojima bude trebalo osvjeţenja i okrepe. I to je dobro funkcioniralo. O susretu u Stranjanima objavljen je 26. srpnja 2005. u zagrebaĉkim novinama Večernji list, izdanje za Bosnu i Hercegovinu, na str. 52., prikaz s više fotografija novinara Ţeljka Grgurinovića, iz Siska. Kratka vijest je donesena i u Katoličkom tjedniku, Sarajevo, br. 30, od 31. srpnja, str. 21.
NANOVO PODINUT 'KIP' NA PRANJIĆA RASKRŠĆU U posljednjem broju Našega zavičaja napisali smo da se planira i priprema ponovno podizanje 'kipa' na Pranjića raskršću. To je u kratkom vremenu i izvedeno. Djelomiĉno je mjesto na kojem je stajao i prijašnji 'kip', koji je 1945. podigao Andrija Tubić, rašĉišćen 3. lipnja, a kasnije je ĉitav teren malo poravnat rovokopaĉem. Tom je prilikom otkopano kamenje koje je stajalo u temelju prijašnjega 'kipa' i stavljeno je u betonsko podnoţje novoga 'kipa'. 'Kip' je ozidan od crvene fasadne cigle, a ozidao ga je plaćeni majstor s pomagaĉima, i pokriven je bakrom. Dimenzije su mu 117x91x175cm, a udubljenja u koje je stavljeno raspelo 67x53x77cm. Ţupnik fra Ivo je dao da se iz stranjanske crkvice prenese i u 'kip' postavi raspelo što ga je za crkvicu poklonila Ane Bogdanović-Ninica, iz Ojdanića.

Na 'kip' je postavljena i ploĉa s urezanim natpisom: Bogu na slavu, a nama ljudima na spasenje! Za podizanje 'kipa', tj. ĉišćenje i ureĊenje prostora, nabavku potrebnog materijala i plaćanje majstora dio novĉanih sredstva prikupio je od Stranjanĉana u Wiesbadenu, u Njemaĉkoj, Stjepan Pranjić (Braco), pok.

4
Stipe i Mare, a na Dan Stranjana i Matoševaca, kad je 'kip' blagoslovljen, svoje priloge su dali još neki Stranjanĉani. Evo imena darovatelja iz Wiesbadena, i iznosa koji su dali: Ivica Blaţević, Pajin, - 50 € Ivo Ćosić, Josin - 50 € Slavenko Blaţević, Pajin - 50 € Darijo Jurić - 20 € Rudolf Ćosić, Josin - 50 € Marinko Stojĉević - 50 € Mato Ćosić, Josin - 50 € Marinko Majdandţić, Tomin - 50 € Stjepan Pranjić, Stipin - 50 € A svoje priloge na dan blagoslova 'kipa', 23. srpnja 2005., dali su: Ferdo Blaţević, Nikin - 50 € Pero Majdandţić, Tomin - 50 € Vlado Blaţević, Josin - 20 € Ivica Majdandţić, Tomin - 50 € Ivo Blaţević, Vladin - 20 € Marko Ljevar, Perin - 10 € Stjepan Blaţević, Mirkov - 50 € Pero Pranjić, Mirkov - 20 € Marko Blaţević, Milin - 10 KM Mirko Pranjić, Perin - 100 kn Ruţa Tomas, r. Ljevar, Anina - 100 kn Ĉitavo vrijeme dok je 'kip' raĊen Mile Debeljak je nadgledao posao i pribavljao što je bilo potrebno od materijala i donosio piće za osvjeţavanje, Luce Bogdanović je pripremala ruĉak, a Marica Milaković i pravoslavka Mira, iz kuće pok. Marka Pranjića, donosile su majstorima kavu. Ostalo je da se podnoţje 'kipa' obloţi kamenim ili keramiĉkim ploĉicama, a takoĊer bi trebalo 'kip' i ograditi. O tome će se, meĊutim, moći ozbiljnije razmišljati ako bude dobrovoljnih priloga, jer je dosad za podizanje 'kipa' i ureĊenje prostora utrošeno 2.966 KM, a dobrovoljnih priloga je skupljeno svega 690 €, 10 KM i 200 kn, što ukupno iznosi oko 1.445 KM. Ako se iznos prikupljenih dobrovoljnih priloga odbije od ukupno utrošenih sredstava, izlazi da ostaje duga oko 1.520 KM. Kao što Stranjanĉani nisu zakazali dosad ni u drugim akcijama, neće, nadamo se, zakazati ni u ovoj, da se dug izmiri i da se i preostali svi poslovi oko 'kipa' privedu kraju! A ako im se svojim dobrovoljnim prilozima pridruţe i Matoševljani, to će se uraditi brţe i lakše. ZVONIK NA GROBLJU GRADINA Nakon što je u Stranjanima podignuta nova crkvica i na njoj zvonik, postao je suvišan montaţni metalni zvonik koji je bio uz prijašnju kapelu. Stoga je odluĉeno da se on prenese na groblje Gradina. Radovi oko pripremanja novog mjesta za zvonik, tj. kopanje zemlje i izlijevanje betonske podloge za zvonik obavljeni su krajem lipnja, a dizanje s dosadašnjeg mjesta te prenošenje i ponovno postavljanje zvonika na Gradini izvedeni su 7. srpnja 2005. Za troškove tih poslova NN je dao 3.700 kuna. Sada preostaje da se nabavi i postavi manje zvono, do 60 kg, ali će se na to morati priĉekati dok se ne javi neki darovatelj. VELIKO NEVRIJEME Mjesec lipanj ove godine je bio jako kišovit. A 1. srpnja 2005., uveĉer, Stranjane i Matoševce, a i šire podruĉje, zahvatilo je snaţno nevrijeme. Uz jak vjetar i kišu, padao je kroz nekoliko minuta i krupan grad, te je nanesena priliĉna šteta, naroĉito voću i povrću. Šljive, jabuke i kruške su i ove godine kod nekih bile priliĉno rodile, ali ih je grad dobrim dijelom otukao. A i što je ostalo na stablima, pitanje je hoće li na njima doĉekati i da dozori, ili će i to s vremenom opasti. Tko je imao zasijanih kukuruza, oni su se dosad priliĉno oporavili. Od nevremena su i putovi bili prekriveni lišćem i preprijeĉeni odlomljenim granama i polomljenim drvećem, a takoĊer su oštećeni snaţnim bujicama koje su odnosile zemlju i materijal kojim su bili nasuti i poravnati. MARKAN BLAŢEVIĆ U BOLNICI I NA BOLOVANJU Markan Blaţević, Milinĉin, došao je 4. lipnja 2005. iz Hrvatske u Stranjane, u ţelji da štogod uradi na ureĊivanju svoje nove kuće. Par dana prije toga bio je kod svoga ljekara zbog bolova u grudima, a ljekarovo mišljenje je bilo da se ne radi o niĉemu opasnom, pa je Markan krenuo na put. Dovezao se do Gradiške autobusom, a tu ga je doĉekao Mile Debeljak i svojim autom prevezao do kuće. Bolovi su mu se ponovno javili i pojaĉavali, pa ga je Mile u nedjelju, 5. lipnja poslije podne, odvezao u hitnu pomoć u Banja Luku. Ustanovljen je srĉani infarkt, te je odmah upućen u banjaluĉku bolnicu na Paprikovac.

5
Ostao je u bolnici do 13. lipnja, a sljedećeg dana Mile ga je odvezao u Novsku. Tu mu je njegov ljekar otvorio bolovanje, a Mile ga je 16. lipnja ponovno vratio u Stranjane, u njegovu kuću, koja je u meĊuvremenu snabdjevena najnuţnijim namještajem koji je dobiven od Caritasa, a nešto je i kupljeno. Poslije nekoliko dana Markan je opet otišao u Hrvatsku, da bude pod kontrolom svoga ljekara, a neko vrijeme je morao provesti u bolnici u Novoj Gradišci radi daljnjih pretraga. Po izlasku iz bolnice vratio se u Stranjane, a nakon par dana opet je otišao u Hrvatsku. Bit će upućen na komisiju za umirovljenje. KNJIGA O ŢUPI BARLOVCI Ovih dana je iz tiska izašla knjiga koju je u povodu 125. obljetnice osnutka ţupe Barlovci (1879.-2004.) napisao vlĉ. Anto Orlovac, rodom iz Bukovice, sada generalni vikar banjoluĉke biskupije. Knjiga nosi naslov: Oko fra Vidova bunara. ObraĊuje u prvom dijelu daljnju prošlost ovih krajeva, tj. nekadašnjih ţupa Dragoĉaj i Ivanjska, zatim 125 godina postojanja ţupe Barlovci, i njezino trenutno stanje; u drugom dijelu je doneseno više razliĉitih popisa i statistiĉkih podataka. Uz dosta drugih zanimljivih prikaza i opisa, u knjizi su navedeni, s osnovnim biografskim podacima, svećenici svjetovni i redovniĉki, pokojni i ţivi, iz barlovaĉke ţupe, te ĉasne sestre, takoĊer pokojne i ţive. Doneseni su i popisi, po selima, poginulih ili stradalih u vrijeme Drugog svjetskog rata (1941.-1945.), ukupno 517 – u Matoševcima 50, i u Stranjanima 43 osobe – kao i pobijenih, uglavnom kod svojih kuća, u vrijeme nedavnog rata (1992.-1995.), ukupno u ţupi 29 osoba. Knjiga se moţe dobiti po cijeni od 10 KM u ţupnom uredu u Barlovcima, a bit će je moguće nabaviti takoĊer prigodom misa na grobljima Crkvine i Gradina.

RODOSLOVNIK Stranjani BLAŢEVIĆ: Josip, Mirjana, Ivan, Katarina (Vlade i AnĊe r. Pranjić) Anto Blaţević i Vida r. Mlinarević, vjenĉani oko g. 1790. Mile Pavao Mile Marija Marko Jela Ivo Petar Petar i Ana r. Batković, vjenĉani g 1837. Andrija Mato Marija Ruţa Marija Pavao Luka Pajo (Pavao) i Mara r. Bijelić, vjenĉani oko g. 1880. Marko Mande Ruţa Matije Ivka Toma Marko i Jele r. Ljevar, vjenĉani g. 1901. Mande Ruţa 1902. 1904. 1881. 1883. 1885. 1887. 1889. 1891. 1839. 1841. 1844. 1846. 1847. 1850. 1853. 1791. 1793. 1795. 1801. 1804. 1807. 1810.

6
Kate Joso Stjepan Ivan Mare Ivka Janja Vlado Mirko Joso i Kata r. Ţiţak, vjenĉani g. 1930. Franjo Jakov Ivo Marija Ana Jozefina Marko Vlado Janja Marica Vlado i AnĊa r. Pranjić, vjenĉani g. 1969. Josip Mirjana Ivan Katarina 1970. 1971. 1973. 1979. 1932. 1932. 1935. 1936. 1938. 1940. 1943. 1945. 1947. 1950. 1905. 1907. 1910. 1913. 1914. 1916. 1919. 1920. 1923.

Matoševci MAJDANDŢIĆ: Ana, Jozefina, Ivica, Janja, … (Jure i Mare r. Bogdanović) Anto Majdandţić i AnĊa r. Petrušić, vjenĉani oko g. 1780. Marko Franjo Marija Vid Franjo Janja Vida Mile Mile i Barbara r. Batković vjenĉani oko g. 1818. Anto Anto Filip Vid Stjepan Ivka Toma Marko Anto i /1. br./ Marija r. Batković, vjenĉani oko g. 1840. Juro Joso Kata AnĊa

1782. 1784. 1786. 1788. 1790. 1792. 1795. 1788. 1819. 1821. 1824. 1826. ? 1832. ? 1837. 1841. 1844. 1846. 1849.

7
Joso i Vida r. Kozić, vjenĉani oko g. 1871. Anto Janja Ana Mato Marko Mijat Juro Mato i /2. br./ Janja r. Durbić, vjenĉani g. 1919. Juro Sumbulka Janja Juro i Mara r. Bogdanović, vjenĉani g. 1947. Ana Jozefina Ivica Janja Mato Kata Anto Veronika Josip DEBELJAK: Ana, Tomo, Marko, Nada (Petra i Marije r. Bogdanović) Abram Debeljaković i Cvita r. Majdandţić, vjenĉani oko g. 1762. Marta Toma Juro Luka Toma i Ruţa r. Marić, vjenĉani oko g. 1790. Marija Ivo Ivka Ivo (Ruţić, prema majci Ruţi) i Ruţa r. Stojĉević, vjenĉani g. 1820. Toma Juro Joso Marija Marija Ivka Ana Stipo Ana Stipo i Mara r. Blaţević, vjenĉani oko g. 1865. Janja AnĊa Jela Marko Ivo Janja Vid Marko i Ana r. Blaţević, vjenĉani g. 1896. Manda 1951. 1952. 1955. 1958. 1960. 1962. 1964. 1967. 1969. 1920. 1922. 1924. 1870. 1872. 1874. 1880. 1883. 1885. 1889.

1763. 1764. 1767. 1769. 1791. 1793. 1796. 1821. 1822. 1825. 1828. 1830. 1831. 1835. 1837. 1840. 1866. 1868. 1871. 1874. ? 1881. 1884. 1897.

8
Janja Mara Agata Janja AnĊa Vida Juro Ruţa Toma Petar Petar i /2. br./ Marija r. Bogdanović, vjenĉani oko g. 1947. Ana Nada Tomo Marko Nada 1948. 1949. 1951. 1954. 1956. 1899. 1900. 1901. 1903. 1904. 1906. 1907. 1910. 1913. 1915.

MISA NA GRADINI – 11. RUJNA 2005. Kako je već uobičajeno, u nedjelju iza Male Gospe, na 11. rujna 2005., slavit će se na groblju Gradina sveta misa. Početak je u 10,30 sati.

Priređuje: Velimir Blaţević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH Tel/Fax: 00/387/51/311-044

NAŠ ZAVIČAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI - NEKAD I SAD
Broj 38.
OBNOVLJENI 'KIPOVI' U MATOŠEVCIMA, NA RAVNICI I NA DANLOVU BRDU

Rujan 2005.

Nakon što je ovoga ljeta ponovno podignut 'kip' na Pranjića raskršću u Stranjanima, u kolovozu se pristupilo obnavljanju takoĊer 'kipa' (kriţa) na Ravnici u Matoševcima. Oko 'kipa' prostor je rašĉišćen, oštećenja zidane kućice popravljena te je napravljen novi drveni kriţ na koji je postavljeno raspelo izliveno u metalu. Poticaj za obnavljanje toga 'kipa' došao je od Ilije Ljevara tako što je on prenio prigovor koji je ĉuo u Hrvatskoj, da se Mile Debeljak zauzeo za podizanje 'kipa' u Stranjanima, a ne brine se o 'kipu' u svom selu, Matoševcima. Evo, sada je obnovljen i 'kip' na Ravnici, najviše trudom Mile i Mare Debeljaka i njihova sina Marka te zeta Maria, a pomoć su im u radu i u novcu, s prilogom od po 100 kuna, pruţili takoĊer Luca Bogdanović, Markan Milinĉin i Ilija Ljevar.

TakoĊer je poĉetkom rujna obnovljen i 'kip' na Danlovu brdu, kojeg je kod svoje kuće bio podigao pok. Pero Debeljak. Na kućicu na podnoţnom betonskom stupu stavljen je novi lim a u kućicu Gospin kipić. Za obnavljanje 'kipa' i ureĊivanje prostora oko njega pobrinuli su se sinovi pok. Pere: Josip, Mato i Mile.

2 MISA NA GRADINI I BLAGOSLOVI 'KIPOVA' NA RAVNICI I NA DANLOVU BRDU U nedjelju, 11. rujna 2005., na groblju Gradini je u 10,30 sati slavljena sv. misa, a prije i poslije mise su moljena na grobovima opijela za pokojne. Vrijeme je bilo vrlo lijepo, što je pogodovalo da se skupilo dosta svijeta - oko 250 osoba, sadašnjih i bivših Matoševljana i Stranjanĉana. Uz starije, bilo je dosta onih srednje i mlaĊe dobi, a takoĊer i djece. Osim domaćih, sa strane ih je bilo najviše iz Hrvatske: Zagreba, Siska, Karlovca, Osijeka, Sunje, Ĉepina, Ivanić Grada, Novske, a neki su pristigli iz Njemaĉke, Austrije i Švicarske, a jedan je bio iz Amerike (USA). Bilo je i vjernika iz Ojdanića, Ramića, Orlovca i Petrićevca. Nazoĉni su bili i 5-orica pravoslavnih Srba iza Gradine, od Mirkovića, Graoraca i Dojĉinovića. Na završetku mise ţupnik fra Ivo je zahvalio onima koji su i ovaj put ĉistili i uredili groblje, a pozvao je one koji imaju svoje pokojne sahranjene u groblju, da svojim godišnjim novĉanim prilozima od po 30 KM pomognu da se groblje moţe redovito ureĊivati, a takoĊer i put do groblja popravljati, da se do njega moţe dolaziti autima. Obratio se molbom i za daljnje dobrovoljne priloge kako za pokrivanje duga koji je ostao nakon podizanja 'kipa' (kriţa) u Stranjanima, a i za radove koje još treba uraditi, i druge koji se ubuduće budu planirali.

Poslije mise neki su otišli do obnovljenog 'kipa' na Ravnici, kojeg je ţupnik fra Ivo blagoslovio; isto je to potom uĉinio i na Danlovu brdu, gdje je blagoslovljen i obnovljeni 'kip' pok. Pere Debeljaka. S groblja, ili nakon blagoslova 'kipova' svi su se razišli po Matoševcima i Stranjanima, jedni nekome na 'svraćanje' a drugi u obilazak svojih kuća i imanja, i na ruĉak kojega su sa sobom donijeli. Ţupnik fra Ivo i fra Velimir su bili na ruĉku kod Mile i Mare Debeljak u Matoševcima, a takoĊer i skoro 30-ak drugih gostiju. Uz ovu kod Mile i Mare, najveća skupina je bila ona koju su saĉinjavali sinovi pok. Pere Debeljaka sa suprugama, i kćeri sa svojim muţevima, i njihova djeca – ukupno 26 osoba. Oni su se gostili u hladnjaku u bašĉi Josipove kuće.

3 DAROVATELJI PRILOGA ZA 0GROBLJE GRADINA I ZA PUT Ţupnikovom pozivu odazvali su se i dali svoje priloge za ĉišćenje i ureĊivanje groblja na Gradini i za popravak puta do groblja: Blaţević Ivica, Ivin - 50 SCHF Bogdanović Mile, Antin - 120 kn Blaţević Mato, Nikin - 50 Eura Debeljak Josip, Perin - 120 kn Pranjić Zoran, Ivin - 25 KM Debeljak Mato, Petrov - 120 kn Blaţević Jurica, Petrov - 100 kn Debeljak Niko, Antin - 120 kn Blaţević, r. Pranjić, Zora-Ruţa - 100 kn Majdandţić Bosiljko, Markov - 120 kn Bogdanović Anto, Milin - 120 kn Majdandţić Joso i Mato, Jurini - 120 kn Pranjić, r. Blaţević, Jeka - 120 kn
PRILOZI ZA 'KIP' U STRANJANIMA Za pokrivanje izdataka podizanja 'kipa' u Stranjanima, i za daljnje radove koji se predviĊaju (ograĊivanje), svoj prilog su dali: Marko Blaţević, Mirkov - 50 KM Ivo Blaţević, Josin - 100 kn Ivica Blaţević, Ivin - 50 SCHF Franjo Blaţević, Mirkov - 20 Eura Mišo Blaţević, Antin - 10 Eura AKCIJA ĈIŠĆENJA GROBLJA GRADINA U subotu, 27. kolovoza 2005., groblje na Gradini je po drugi put u ovoj godini ĉišćeno i ureĊivano. U akciji su sudjelovali: Mile i Mare Debeljak, Luce Bogdanović, Slavko Blaţević, Anto i Ilija Ljevar, Markan Blaţević, Milinĉin, Janja i Dragan Mijatović. Budući da toga dana sav posao nije mogao biti dovršen, a kako svatko u ovo vrijeme ima i dosta posla kod svoje kuĉe, akcija je, s dopuštenjem ţupnika fra Ive Orlovca, nastavljena u nedjelju popodne, 3. rujna. Uglavnom su radili isti oni koji i sedam dana ranije, a pridruţili su im se još: Terezija Ljevar, Markan i Ana Bogdanović, iz Ivanić Grada, Ana Ante Ljevara, i Mira Mijatović iz Ramića.

Nakon lijepo uraĊenog i završenog posla u groblju, svi su kod Mile i Mare veĉerali te se zadrţali u veselom razgovoru i raspoloţenju.

4
Groblje Gradina je dosta veliko, a treba ga ĉistiti barem dva puta godišnje. Neće biti moguće da to i dalje radi samo manja skupina povratnika u Stranjane i Matoševce i nekoliko onih koji redovito dolaze i neko vrijeme preko godine provode u Stranjanima ili Matoševcima. Kad drugi, koji ţive u Hrvatskoj ili negdje drugdje, a imaju svoje pokojnike na tom groblju, ne mogu sudjelovati u radu, trebali bi pomagati novĉanim prilozima, kako je to napomenuo ţupnik na kraju mise na Gradini, da bi se moglo platiti nekome tko će ubuduće groblje ureĊivati i odrţavati kako treba. Ove godine je bilo dosta kiše i jakih vodenih bujica, pa je teško oštećen i put od 'kipa' na Ravnici prema groblju na Gradini. I taj bi put, ako se na groblje misli ići autima, trebalo malo bolje urediti: na više mjesta izravnati jarke koje je voda iskopala, navući i razgrnuti šljunak ili sitni kamen iz majdana i na nekoliko mjesta iskopati odvodne kanale za otjecanje vode s puta, te put redovito odrţavati. To treba imati na umu, da se zna zbog ĉega se traţi i oĉekuje novĉana pomoć sa strane. TELEVIZIJA RS O POVRATNICIMA U STRANJANE I MATOŠEVCE Biskup Komarica je 13. kolovoza 2005., prije podne, odrţao u Biskupskom Ordinarijatu u Banja Luci konferenciju za tisak i u razgovoru s novinarima i reporterima radija i televizije govorio posebno o problemima i teškoćama povratka hrvatskih prognanika u RS. To je potaknulo reportere Radiotelevizije Republike Srpske (RTRS) da su istoga dana poslije podne otišli da razgovaraju s Milom i Marom Debeljak, povratnicima u Matoševce. Vijest o tome je emitirana u veĉernjem Dnevniku RTRS-a u 19,30 sati, a Mile je u razgovoru posebno istaknuo dobre odnose hrvatskih povratnika s malim brojem preostalih srpskih izbjeglica u Stranjanima i Matoševcima, ali i manjak dobre volje kod vlasti RS da se rješavaju postojeći komunalni problemi, osobito pitanje dovoĊenja struje u nekoliko povratniĉkih kuća, te popravljanje i odrţavanje putova. UMRLA RUŢA BATKOVIĆ, I POKOPANA NA BATKOVIĆA GROBLJU Poslije više godina od zadnjeg ukopa (Bojka Batkovića), na Batkovića groblju u Matoševcima je 20. kolovoza 2005. sahranjena Ruţa Batković, Šime i Anice Batković. Umrla je u Sarajevu, gdje je dugo godina ţivjela, i odakle je dovezena. Za prijevoz i sahranu svoje tetke pobrinuo se Zvonko Batković, sin Ive, i njegova ţena Zdenka. Svetu misu za pokojnicu prije sahrane je slavio i sahranu obavio ţupnik fra Ivo Orlovac, a prisustvovalo je 40-ak osoba. BROJNE POSJETE TIJEKOM LJETNIH MJESECI Osim mnogih koji su mjesecu srpnju ove godine bili na drugom Susretu Stranjanĉana i Matoševljana, tijekom ljetnih mjeseci u Stranjane i Matoševce su dolazili i zadrţavali se jedan ili više dana, pa i tjednadva: Tomo Debeljak, Milin, sa ţenom Biljanom i djecom; Mario Ćosić i Antonela, kći Milina, s djecom; Bogdanović Marko, Ićin, i ţena Ane; Ljilja, kći Ante Bogdanovića s muţem i djecom; Rudo Jurić, Franjin, sa ţenom Jelenom i djecom; Marko Blaţević, Mirkov, i ţena Zora; Boţo Blaţević, Milinĉin; Stipo-Braco Pranjić, Stipin, i ţena Ankica; Ruţa-Zora Blaţević; Ilija Ljevar i Anto sa ţenom Anom; djeca Slavka Blaţevića, Ruţinog; Anto Batković, Josin, sa ţenom i djecom; Finka i Ane, kćeri Marka i AnĊe Blaţević; Pajo Pranjić, Pajin, sa ţenom Anom; Mato Blaţević, Josin, sa ţenom Ruţom, i njihov sin Franjo s djecom; Vlado Blaţević, Josin, i ţena AnĊa; Rudo i Mato Ćosić, Jospovi, i njihova sestra Finka Ljevar; Jeka Pranjić, Nikina, i kći Ana; Mato Majdandţić, Antin, sa ţenom; Markan Majdandţić, Matin, sa sinovima; Mato Pranjić, Perin, i sestra Dragica; Mirko Pranjić, Perin, i njegovi sinovi; Mirko Majdandţić i ţena Dragica te njihovi sinovima i snahe s djecom; Josip Debeljak, Perin, sa ţenom i unuĉadima; Marko Batković, Matin, i dr. Jednodnevni dolasci i boravak su se koristili uglavnom na obilazak kuća i posjetu nekome od rodbine i dosadašnjih povratnika u Stranjane i Matoševce, a višednevna zadrţavanja za rad oko vlastitih kuća ili za pomoć svojima, a i za ljetni odmor.

5 RODOSLOVNIK
Stranjani TUBIĆ: Ivo, Marica, Ankica, Anto, Boţo (Stipe i AnĊe r. Brkić) Ivo Tubić i Marija r. Lovrić, vjenĉani oko g. 1835. Stjepan Stjepan i Ruţa r. Komarica, vjenĉani oko g. 1870. Marija Marko AnĊa Ivo Jele Stjepan Marko Stjepan i Jele r. Batković, vjenĉani g. 1904. Andrije Ivo Juro Ruţa Juro Ane Ane Marko Anto Ivo i Mara r. Debeljak, vjenĉani g. 1927. Ivka Ane Stipo Marko Vlado Stipo i AnĊa r. Brkić, vjenĉani g. 1961. Ivo Marica Ankica Anto Boţo Matoševci DEBELJAK: Kaja, Josip, Mato, Ankica, Mile (Petra i Janje r. Majdandţić) Abram Debeljak i Cvita r. Majdanĉić, vjenĉani oko g. 1762. M Marta Toma Juro Luka Toma i Ruţa r. Marić, vjenĉani g. 1789. Marija Ivo Ivo (Ruţić) i Ruţa r. Stojĉević, vjenĉani g. 1820. Toma Juro Jozo 1763. 1764. 1767. 1769. 1791. 1793. 1821. 1822. 1825. 1962. 1964. 1966. 1969. 1970. 1929. 1933. 1937. 1939. 1941. 1906. 1907. 1909. 1912. 1913. 1917. 1919. 1920. 1922. 1873. 1875. 1880. 1883. 1884. 1886. 1891.

6
Marija Marija Ivka Ana Stjepan Ana Toma i Ruţa r. Ljevar, vjenĉani g. 1845. Janja Mile Nikola Mile i Vida r. Blaţević, vjenĉani g. 1878. Ruţa Ivka Ivka Josip Ljubica Jakov Ivo Juro Josip i Ana r. Kozić-Adţam, vjenĉani g. 1905. Jeka Vida Kata Mile Vida Marko Petar AnĊa Toma Petar Petar i Janja r. Majdandţić, vjenĉani g. 1948. Kaja Josip Mato Ankica Mile MISE ZA DAN MRTVIH 1949. 1953. 1956. 1959. 1964. 1907. 1908. 1909. 1912. 1914. 1920. 1921. 1922. 1924. 1928. 1879. 1881. 1883. 1884. 1892. 1894. 1898. 1901. 1845. 1846. 1848. 1828. 1830. 1831. 1835. 1837. 1840.

-

Na groblju Crkvene sveta misa, s opijelima na grobovima pokojnih, slaviti će se na dan Svih Sveti, 1. studenoga 2005., u 14 sati. Sveta misa na groblju Gradina bit će u nedjelju, 6 studenoga 2005., u 14 sati, a prije mise molit će se opijela na grobovima pokojnih.

Priređuje: Velimir Blaţević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH Tel/Fax: 00/387/51/311-044

NAŠ ZAVIĈAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI - NEKAD I SAD
Broj 39. Studeni 2005.

PROSLAVA SV. FRANJE I LISTOPADSKA POBOŢNOST Na svetkovinu sv. Franje Asiškoga, 4. listopada, kome je posvećena crkvica u Stranjnanima, slavljena je sv. misa u 10,30 sati. Misu je s vjernicima slavio župnik fra Ivo, a nazočnih je bilo oko 20 osoba: iz Hrvatske Marko Bogdanović i supruga Ane, te Anto Ljevar i supruga Ana; iz Zalužana 4 osobe i iz Ojdanića 1 osoba. Ostalo su bili domaći, iz Stranjana i Matoševaca. Kako je bio radni dan, utorak, može se razumjeti zašto na misi nije bilo više vjernika, ne samo sa strane nego i mještana. Kroz mjesec listopad svakoga četvrtka u Stranjanima je održavana pobožnost Gospi: u crkvici se u 15,30 sati molila krunica, a poslije nje je bila sveta misa. Nazočnih je na pobožnosti redovito bivalo do 10-ak osoba.

MISA NA GIGU – KOD SV. LUKE
Nakon prekida od više godina od vremena rata pa na ovamo, slavljena je sv. misa na Gigu. Za to su zaslužni Tomo, Ferdo i Miroslav Debeljaković, sinovi Josini. Oni su raskrčili i počistili teren gdje su nekad bile njihove kuće i podigli jednu drvenu 'vikendicu', te ogradili i uzorali svoja imanja. Također su obnovili kapelu i ogradili groblje na Gigu, i dogovorili se sa župnikom o slavljenju mise, ne na sam dan sv. Luke, 18. listopada, nego na nedjelju iza toga, na 23. listopada, kako bi lakše mogli doći oni koji žele iz Hrvatske. Iako sada tu ne živi nitko od nekadašnjih katolika, na misi je bilo oko 60 osoba. Među njima, uz one pristigle iz Hrvatske i drugih dijelova ivaštanske župe, na Gigu je bila i lijepa skupina vjernika barlovačke župe, osobito iz Stranjna i Matoševaca. Išli su autima naokolo preko Ramića i Ivanjske: Mile i Mare Debeljak, Marina sestra Jozefina Ćosić, Luce Bogdanović, Markan i Ane Bogdanović, Reza Ljevar, Nada Blažević, Slavkova, Anto i Ana Ljevar, Dragan i Janja Mijatović. Vrijeme je bilo ugodno i svečanost na Gigu je proslavljena vrlo lijepo. Misu je slavio župnik u Ivanjskoj, fra Miroslav Kljajić, a 'domaćini' – trojica spomenutih Debeljakovića – pobinuli su i da sve nazočne pogoste pečenjem i pićem, tako da su svi bili jako zadovoljni kako je sve organizirano i proteklo.

MISA NA GRADINI POVODOM DANA MRTVIH
Misa i opijela za pokojne na groblju Gradina, u povodu Dana mrtvih (2. studenoga), moljeni su u nedjelju, 6. studenoga 2005., u 14 sati. Iako su opijela i misa pomaknuto na nedjelju, da bi mogli lakše doći i oni sa strane, prije svega iz Hrvatske, na groblje je došlo i bilo na misi 16 osoba, uglavnom samo 'domaći', a sa strane svega 4-5, i to iz Hrvatske dvoje i iz Ojdanića dvoje. Na većini grobova mogli su se primijetiti cvijeće i lampioni, što znači da je prošlih dana ipak bilo više onih sa strane koji su posjetili groblje, ukrasili grobove svoji pokojnika i pomolili se za njih.

2
KOD SVOJE KUĆE POSLIJE PETNAEST GODINA Početkom listopada Marko Batković, Lukin, sa suprugom, s kojom živi u Zagrebu, posjetio je svoj rodni kraj, Matoševce - Batkoviće. To je bio Markov prvi dolazak kući u rodnom kraju poslije punih 15 godina, pa je i razumljiva bila njegova radost. Ali ona je bila pomiješana također s tugom, jer je zatekao kuću devastiranu i zaraslu u korov i žbunje. Odlučio je ponovno doći te rasčisti i urediti malo roditeljsku kuću i okolo nje, pa će kasnije sigurno u Batkoviće i češće navraćati. SUSRET I RAZGOVOR MILE DEBELJAKA S POTPREDSJENDIKOM IZVRŠNOG ODBORA SKUPŠTINE BANJA LUKA Početkom mjeseca listopada Mile Debeljak se sastao i razgovarao s dr. Zdravkom Josipovićem, potpredsjednikom Izvršnog odbora Skupštine grada Banja Luka. Razgovor su vodili o pitanjima koja su posebno važna za neke ili za sve povratnike u Stranjanima i Matoševcima, a to su: dovođenje struje još do nekih kuća, popravak puta i čišćenje snijega zimi, te čišćenje bunareva iz kojih se vadi voda za piće. Nedugo poslije toga na teren je izašla jedna službenica iz Općine s jednim poduzetnikom za radove na putevima, i kad su izvidjeli stanje složili su se oko toga da Općina pomogne u utvrđivanju betonom propusta za otjecanje vode na putevima i da postavi u Bukovcu novu ćupriju za Ljevare. DOSELJAVANJE BLAŢEVIĆA U STRANJANE Godine 1742. u Matoševcima je živjela jedna porodica Blaževića (ime starješine Andrija), koja je brojila 12 članova, 5 odraslih i 7 djece. U isto vrijeme u Stranjanima nije bilo Blaževića, a nema ih ni 1768. U Stranjanima na Blaževiće nailazimo tek 1818., kad je, prema matici vjenčanih župe Ivanjska, Mile Blažević, sin Ante i Vide r. Lovrić, sklopio brak s Marijom Ljevar. Poslije toga u matici krštenih iste župe nalazimo upisanu njihovu djecu: Ana (1821.), Stjepan (1832.), Ilija (1834.), Manda (1836.), Vida (1838.) i Juro (1842.). Pretražujući po matici vjenčanih našao sam da su u Stranjanima sklopili brak također drugi sinovi Ante i Vide Lovrić: Pavao najprije s Lucijom r. Tućić, drugi s Anđom Domić, i treći s Mandom r. Matijević; Marko s Jelom r. Bajlović (1824.), a drugi s Klarom r. Ljevar; Ivo s Anđom r. Ljevar (1829.) i drugi s Janjom r. Lipovac; te Petar s Anom r. Batković (1837). Tražeći po maticama krštenih župe Ivanjska Antu i Vidu Lovrić, pronašao sam ih u selu Šimići, gdje su im i rođeni navedeni sinovi: Pavao (1793.), Mile (1795.), Marko (1804.), Ivo (1807.). Uz njih, Anto i Vida su imali i kćeri: Mariju (1801.) i Jelu (1807.), također rođene u Šimićima. Za Petra nisam našao gdje i kada je rođen (možda u Stranjanima, oko 1813.). Budući da se Blaževići u Stranjanima pojavljuju istom s Antom Blažević i Vidom Lovrić i njihovom djecom, jasno proizlazi da su prvi Blaževići u Stranjane doselili iz Šimića, i da, prema tome, stranjanski Blaževići vuku svoje korijene iz Šimića. OTKADA SE UZ BLAŢEVIĆE VEŢE NADIMAK ADŢIĆ? Kod prvih Blaževića, doseljenih u Stranjane iz Šimića, nailazimo i na nadimak Adžić. Taj se nadimak susreće prvi put 1829. Kad se ženio drugi put Ivo Blažević, sin Ante i Vide Lovrić, s Janjom r. Lipovac, upisano je u maticu vjenčanih da je on sin pok. Ante Adžića i pok. Vide Mlinarević, iz Stare Rijeke (i za nju je to novi nadimak, a pravo prezime je Lovrić). U matici vjenčanih, naime, piše da je župnik vjenčao iz Matoševaca (a pravilno bi bilo: Stranjana) Ivu, udovca sina pok. Ante Adžića, i pok. Vide Mlinarević iz Stare Rijeke, s Janjom ud. pok. Jure Lipovca, iz Ramića, i pok. Kate Vulić iz Dragočaja. Također je i Antin sin Mile uz prezime Blažević imao nadimak Adžić. Naime za Iliju Blaževića, r. 1834., piše u matici krštenih da je sin Mile Blaževića, drukčije Adžića.

3
I Antin sin Marko je imao nadimak Adžić. Naime, u matici umrlih župe Ivanjska upisana je u travnju 1824. smrt Mate, sina Marka Adžića, a 15. siječnja 1834. smrt Ivana, sina Marka Blaževića, te se kaže da se Marko Blažević drukčije naziva Adžić. Kasnije su i potomci koji potječu od Marka, uz prezime Blažević, nosili često i nadimak Adžić. Kako i odakle je došlo do nadimka Adžić, ne zna se.

RODOSLOVNIK

Stranjani
BOGDANOVIĆ: Ljubica, Marinka, Anto, Ana … (Mato i Vida r. Majdandžić) Anto Bogdanović i Kata r. Marušić, vjenčani oko g. 1875./6. Andrija 1876/77. Marija 1892. Nikola 1893. Andrija i Ana r. Kurtović, vjenčani g. 1898. Kaja 1899. Anto 1902. Juro 1904. Marija 1905. 1907. Ivo Ivka 1909. Janja 1911. Juro 1912. Janja 1914. Ivo - Ića i Ruža r. Debeljak, vjenčani g. 1934. Marko 1935. Janja 1937. Mato 1939. Luca 1941. Ana 1943. Mato i Vida r. Majdandžić, vjenčani g. 1966. Ljubica 1967. Marinka 1969. Anto 1971. Ana 1972. Jelena 1974. Snježana 1978. Matoševci MAJDANDŽIĆ: Ivo, Ruţa, Pero, Jela (Toma i Ana r. Batković) Nikola Majdandžić i Veronika r. Lipovac, vjenčani oko g. 1776. Josip 1777. Josip 1778. Marija 1782. Marija 1786. Marko 1789. Kata 1791. Josip i Marija r. Klečinović, vjenčani oko g. 1798. Franjo Barbara Luka 1799. 1800. 1803.

4
Kata Jerko Luka i Anđa r. Batković, vjenčani oko g. 1829. Marko Luka Nikola Lovro Franjo Ruža Mato Nikola i Ivka r. Ljevar, vjenčani g. 1857. Jerko Ruža Lucija Lovro Mato Jerko i Kata r. Marić, vjenčani oko g. 1880. Marko Ivo Toma Ruža Luka Lovro Lovro/ica i Jela-Cele r. Brkić, vjenčani g. 1918. Kaja Toma Jerko Nikola Mande Božo Mara Lucija Jela Ivo Toma i Ana r. Batković, vjenčani g. 1948. Ivo Ruža Jela Pero Jela Ivo i Veronika r. Batković, vjenčani g. 1972. Tomislav 1805. 1807. 1830. 1832. 1834. 1837. 1840. 1840. 1845. 1861. 1864. 1867. 1871. 1874. 1881. 1882. 1885. 1886. 1888. 1891. 1920. 1924. 1925. 1927. 1928. 1929. 1932. 1933. 1935. 1938. 1949. 1950. 1952. 1953. 1956. 1974.

Priređuje: Velimir Blaţević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH Tel/Fax: 00/387/51/311-044

NAŠ ZAVIĈAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI - NEKAD I SAD
Broj 40.
PREDBOŽIĆNO I BOŽIĆNO VRIJEME

Siječanj 2006.

Svete mise kroz Došašće bile su, kao i obično, u 9 sati. Redovito su na njih dolazili svi koji ţive u Stranjanima i Matoševcima, a pridruţivao bi im se još po netko, ako bi došao iz Hrvatske. Zajednička boţićna ispovijed je bila u crkvici u Stranjanima u subotu, 17. prosinca 2005., poslije podne. Boţićna misa ponoćka slavila se u ţupnoj crkvi u Barlovcima. Iz Stranjna i Matoševaca su išli Mile Debeljak i njegov Marko, Luce Bogdanović, Slavko Blaţević i Stipo Vulić, Grozdin. Vozio ih je Mile svojim autom. Na sam dan Boţića misa je u uobičajeno vrijeme slavljena u Stranjanima, i na njoj je bilo ukupno 10 osoba. Također je misa bila drugi i treći dan Boţića, na sv. Stjepana i sv. Ivana. Na blagoslovu vode i na misi na Bogojavljenje, 6. siječnja 2006., bilo je nazočno svega 6 osoba. Tako malo ih je bilo na misama u boţićne dane jer, osim Marka Debeljaka, na Boţić, nije bilo nikoga drugog sa strane, a Reza Ljevar i Marica Milaković (Marić) su boţićno vrijeme provele u Hrvatskoj. A Mare Mile Debeljaka, zbog bolesti koja je još drţi, nije mogla ni na ponoćku, ni na mise slavljene kroz boţićno vrijeme. Blagoslov kuća u Stranjanima i Matoševcima je obavljen 29. prosinca 2005. Ţupnika je pratio Slavko Blaţević, a među kućama koje su blagoslovljene bila je po prvi put novosagrađena kuća Markana Blaţevića, Milinčinog. Za Boţić je pečenicu pripremio samo Mile Debeljak, ali je bila dovoljno velika da je mogao dijeliti i drugima. Pred Boţić je palo nešto malo snijega, ali ga je ubrzo i nestalo. Obilnije je napadao između Boţića i Nove godine; poslije se pomalo otapao i opet iznova padao. KAKO JE PROTEKLA GODINA 2005.? Prošle zime bilo je snijega u izobilju. A cijela godina je obilovala kišom. Od ţitarica samo je po netko posijao kukuruze, i oni su dobro rodili. Voće je rodilo osrednje, ali je jabuka i šljiva bilo dosta za one koji su ih htjeli i mogli brati ili tresti i kupiti. Napravljena je nova kuća za Markana Blaţevića, Milinčinog, i on u njoj ţivi, ali još bez struje. Također je Slavko Blaţević proširio svoju kuću tako što je dogradio ulazni hodnik i dvije manje prostorije. U tome su mu pomogla djeca. I Mile Debeljak je zamijenio krov na svojoj kući. Svi povratnici su u poodmaklim godinama, pa već i to samo po sebi predstavlja teškoću glede nekog ozbiljnijeg rada. Ipak su Mile i Mare Debeljak i Slavko Ljevar puno radili za sebe, a činili usluge i drugima.

Uz starost, neke je pritiskala i bolest. Mande Slavka Blaţevića je morala povremeno odlaziti u Hrvatsku radi liječenja; Markan Blaţević je više dana proveo u bolnici u Banja Luci, a pred kraj godine zdravstvene tegobe su zadesile i Maru Mile Debeljaka. U godini 2005. događale su se i neke lijepe stvari. Tu svakako treba ubrojiti podizanje novog 'kipa' u Stranjanima u mjesecu lipnju i obnavljanje 'kipa' u Matoševcima u kolovozu. Odrţani su 23. srpnja drugi Susreti ili Dani Stranjančana i Matoševljana, kojom prigodom je biskup Komarica slavio pred crkvicom u Stranjanima svetu misu, a nakon nje blagoslovio novopodignuti 'kip' na Pranjića raskršću. LETIMIĈAN POGLED NA DOSAD URAĐENO NA OPĆEM PLANU, I ŠTO SE DALJE PLANIRA Nakon što je ranije podignuta crkvica, u posljednje dvije i pol godine, otkad je ţupnik fra Ivo Orlovac, u Stranjanima i Matoševcima je provedeno više akcija i urađeno dosta. Dobro je da se to zna, pa evo što se sve uradilo: - Postavljene su podne keramičke pločice; uređen prostor oko crkvice i stavljena kapija na ogradi; nabavljena su dva manja kipa - Gospin i sv. Franje; - Pokrivena je kapela na Batkovića groblju i na nju postavljena drvena vrata; - Ograđeno je groblje Gradina i postavljene dvije ţeljezne kapije; groblje je redovito čišćeno i uređivano; na njega je prevezen i postavljen montaţni metalni zvonik koji je stajao pokraj prijašnje kapele u Stranjanima; - U jednom navratu je poravnat i mjestimično nasut put prema groblju na Gradini; - Podignut je novi 'kip' u Pranjićima, a obnovljen 'kip' u Matoševcima. A što se planira dalje? Bilo bi potrebno, i postoji namjera da se u dogledno vrijeme, ako bude mogućnosti, uradi sljedeće: - Zamijeni krov na kapeli u groblju na Gradini, i da se na nju stave nova vrata; - Podigne ograda oko oba 'kipa', u Stranjanima i Matoševcima, te postave metalne zaštitne rešetke na niše 'kipova' u kojima se nalaze kriţevi; - Ogradi Batkovića groblje; - Nabavi i postavi zvono (do 60 kg.) na zvonik u groblju na Gradini. Povratnici sa ţupnikom čine koliko mogu, ali ne mogu puno bez pomoći sa strane. Što je dosad urađeno, najviše je postignuto zauzimanjem ţupnika fra Ive i radom nekolicine ţitelja u Matoševcima i Stranjanima, te novčanom pomoću Stranjančana i Matoševljana koji ţive i rade negdje drugdje. Novčana pomoć je potrebna i nadalje, pa bi bilo dobro kada bi netko u Hrvatskoj vodio akciju za njezino prikupljanje, kao što je to dosad radio Stjepan Pranjić – Braco, Stipin, u Njemačkoj. Samo će se tako moći uraditi i drugo što se sada predviđa, i što u budućnosti bude nuţno. Svi Stranjančani i Matoševljani, bez obzira gdje se nalaze, morali bi biti svjesni da sve što je dosad urađeno, i što se ubuduće bude poduzimali i radilo, ima veliku vaţnost. Onima koji su se vratili u Stranjane i u Matoševce omogućeno je da u prikladnim uvjetima i prostorima udovoljavaju svojim vjerničkim duţnostima i duhovnim potrebama. Svima koji budu dolazili u posjetu rodnom kraju bit će drago kad vide što je i uz njihovu pomoć urađeno. Osim toga, dok u Stranjanima i Matoševcima bude postojalo vjerskih objekata i dok se u njima budu okupljali vjernici na bogoštovna slavlja, bit će i spomena, pokazatelja i nepobitnih dokaza da su to bila, i da jesu katolička i hrvatska sela.

RODOSLOVNIK Stranjani PRANJIĆ: Helena, Ivica, Pero, Darko, … (Mirko i Ana r. Pranjić) Pranjić/Jurić Petar i Kata r. Josipović, vjenčani oko g. 1830. Juro Anđa 1835. Lucija 1841. Ivo 1843. Lucija 1845. Franjo Joso 1850. Juro i /1. br./ Birgita r. Mihić, vjenčani g. 1851. Marija 1853. Marija 1856. Juro 1859. Marko 1864. Marko i Mara r. Šalić, vjenčani oko g. 1885. Ivo Petar 1889. Mande 1891. Juro 1893. Mande 1896. Ruţa 1900. Ivka 1903. Petar i /2. br./ Marija r. Josipović, vjenčani oko g. 1923. Ivo 1924. Mato 1926. Anto 1928. Dragica 1930. Mirko 1933. Mare 1939. Mirko i Ane r. Pranjić, vjenčani g. 1959. Helena 1961. Ivica 1962. Pero 1963. Darko 1966. Matoševci BLAŢEVIĆ/BATKOVIĆ: Ivana, Sumbulka, …. (Borislav i Ljilja r. Debeljak) BATKOVIĆ Mile i Ana r. Marić, vjenčani oko g. 1769. Andrije Filip Luka Barbara Vid Andrija Vid Luka i Ana r. Pezić, vjenčani oko g. 1792. Jerko Mato

1869. 1770. 1772. 1774. 1775. 1777. 1784. 1793. 1797.

Ivka Jerko i Anastazija r. Ojdanić, vjenčani g. 1823. Vid Anto Ivka Ivo Ivka Ana Vid i Janja r. Tasić, vjenčani oko g, 1850. Juro Janja Toma Toma i /2. br./ Vida r. Mišić-Kozić, vjenčani oko g. 1884. Janja Luka Stjepan Toma Luka Joso Marko Stipo Anđa Cvijeta Vid Vid /2. br./ i Sumbulka r. Majdandţić, vjenčani g. 1943. Janja Anđa Mato Stipo Nada Borislav Borislav i Ljilja r. Debeljak, vjenčani g. 1987. Ivana Sumbulka

1801. ? 1828. 1831. 1833. 1836. 1838. 1851. 1857. 1859. 1885. 1887. 1889. 1892. 1895. 1897. 1900. 1904. 1906. 1908. 1912. 1944. 1946. 1948. 1949. 1954. 1958. 1989. 1993.

Priređuje: Velimir Blažević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH Tel/Fax: 00/387/51/311-044

NAŠ ZAVIĈAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI - NEKAD I SAD
Broj 41. Oţujak 2006.

VRIJEME BEZ ZNAĈAJNIJIH I ZANIMLJIVIJIH DOGAĐANJA Preko zime svake nedjelje je slavljena misa u uobičajeno vrijeme, u 9 sati. Misa je također bila i na Svijećnicu, 2. veljače, kao i na sv. Blaţa, 3. veljače, kad je obavljeno i 'grličanje'. Nazočnih je na misama bilo po 10-ak, rijetko kad više, kao npr. u nedjelju, 12. veljače 2006., kad ih je došlo 14, a u nedjelju, 19. veljače, bilo ih je 17. Kroz korizmu se petkom u 16 sati obavlja u Stranjanima i poboţnost kriţnog puta i slavi sveta misa, na koje dolaze gotovo svi koji redovito dolaze i na nedjeljnu misu. Početkom mjeseca veljače nekoliko dana su proboravili u svojoj kući Marko Blaţević, Mirkov, sa ţenom Zorom. Ilija Ljevar je bio par dana u svojoj kući, a također i Mirko Pranjić, Perin. Kod Mile i Mare Debeljak su 16. i 17. veljače bili u posjeti njihov sin Tomo, sa suprugom Biljanom i djecom. Sredinom veljače Ilija Ljevar je došao ponovno, a također i Anto Ljevar sa suprugom Anom, i njih dvoje su ostali 15-ak dana i čistili teren oko svoje kuće i pripremali ga sadnju mladih šljiva i drugog voća. U subotu, 18. oţujka 2006., u Stranjanima je bila Ruţa Tomas, r. Ljevar, kći pok. Ilije i Ane, te dogovorila s Milom Debeljak da preuzme građevinski materijal za kuću, koji će joj dodijeliti hrvatska Vlada. A 22. oţujka stigao je u Stranjane i Vlado Blaţević, Josin, te kod svoje kuće ostaje oko tjedan dana. Maru Debeljak, Milinu, u posljednje vrijeme je mučila glavobolja, a već duţe vremena i kašalj. Više puta je 'posjećivala' liječnike i odlazila na različita snimanja. Ustanovljeno je da ima tešku upalu sinusa. Kroz neko vrijeme je odlazila na terapiju u bolnicu u Banja Luci (na Paprikovcu), a početkom oţujka je otišla u Hrvatsku te su joj u Velikoj Gorici i u Zagrebu (u bolnici u Klajićevoj) izvršene temeljitije pretrage. Preporučeno joj je inhaliranje na pari od kamilice, a ako se to ne pokaţe učinkovitim moţda će se morati podvrći operativnom zahvatu. Markan Blaţević, Milin, leţi u bolnici u Novoj Gradišci. Njemu bi, zbog tegoba u krvotoku, trebalo ugraditi jedan bajpas, ali on se plaši operacije. Fra Velimir redovito nedjeljom poslije podne odlazi u Stranjane i Matoševce, do Mile i Mare Debeljak, a ponekad posjeti i druge. U posljednje vrijeme, nešto više od mjesec dana, nije mu to bilo moguće jer je 20-ak dana bio u Zagrebu, a 15 dana je proveo u bolnici na pretragama. Zbog toga i ovaj broj Našeg zavičaja izlazi s manjim zakašnjenjem. GRADNJA JOŠ DVIJU KUĆA U STRANJANIMA U svibnju 2002. prijavilo se Caritasu u Banja Luci više Stranjančana i Matoševljana, sa ţeljom da im se poprave ili izgrade nove kuće. Spisak prijavljenih proslijeđen je hrvatskoj Vladi, pošto je izrazila svoju spremnost da povratnicima pomogne građevinskim materijalom. Među prijavljenima nalazila se i Ana Ljevar, pok. Ilije, i bila je među ozbiljnijim kandidatima za dodjelu pomoći. A kako je Ana ubrzo umrla, njezine kćeri Ruţa i Mira su zatraţile da se građevinski materijal dodijeli njima, pa da one u Ljevarima sagrade kuću. Prošlo je više godina, a hrvatska Vlada je tek nedavno donijela rješenje o dodjeli građevinskog materijala

2
Ruţi, a uručen joj je i odgovarajući projekt za kuću dimenzija 7,97x5,72 m. Očekuje se da bi građevinski materijal mogao biti isporučen tijekom narednih mjeseci, a svakako u ovoj godini. U Stranjanima će se graditi takoĎer kuća za Klaudija Marića (Čalušinog), sina Rade i Mare, koji sada živi u Banja Luci. GraĎevinski materijal će mu dati švicarski Caritas, a ima izgleda da od gradskih vlasti dobije i neku novčanu pomoć za plaćanje majstora i radnika. ŽIVUĆI DEBELJACI IZ MATOŠEVACA SVI IZ ISTOGA KORIJENA Prema najstarijim poznatim pisanim izvorima, god. 1743. u Matoševcima su bile dvije porodične zajednice Debeljakovića: na čelu jedne je bio Mile Debeljaković, a brojila je 12 članova, 6 odraslih i 6 djece; a na čelu druge je bio Stjepan Debeljaković, sa 6 članova, 3 odrasla i 3 djece. Godine 1768. su bile također dvije porodične zajednice Debeljakovića, na čijim čelima su bili i dalje Mile Debeljaković, a brojila je 13 odraslih članova i 7 djece, te Stjepan Debeljaković, a zajednica je imala 5 odraslih članova i 3 djece. Prema matici krštenih ţupe Ivanjska, kojoj su Matoševci pripadali, u drugoj polovici 18. st. u Matoševcima su postojale obitelji Abrama Debeljakovića i Cvite r. Majdandţić, Ante Debeljakovića i Ivke r. Blaţević, Ive Debeljakovića i Jele r. Stojčević, Luke Debeljakovića i Barbare r. Salačković, Ilije Debeljakovića i Ruţe r Vidović, Mate Debeljakovića i Mande r. Kuljanin/Cvitković/Ciganović, Andrije Debeljakovića i Mande r. Ciganović, Petra Debeljakvića i Kate r. Ĉolaković, Luke Debeljakovića i Klare r. Marić, Marka Debeljakovića, Petrovog, i Kate r. Jurić, Jure Debeljakovića, Abramovog, i Anđe r. Komaričić, Luka Debeljakovića, Abramovog, i Klare Marić, Filip Debeljakovića, Matinog, i Kate r. Uvalić. Navedeni Debeljakovići: Abram, Anto, Ivo, Luka, Ilija, Mato, Andrija i Petar su bili iz porodičnih zajednica ili Mile ili Stjepana Debeljakovića, ali tko iz koje zajednice točno, nije mi bilo moguće ustanoviti. Do današnjeg vremena, koliko sam mogao utvrditi, preţivjeli su samo potomci Ante Debeljakovića i Ivke Blaţević, s promijenjenim prezimenom Debeljak, dok se potomci svih drugih porodičnih zajednica i obitelji Debeljakovića koje sam naprijed naveo, izumrli tijekom vremena, uglavnom kroz 19. stoljeće. KADA I KAKO SU NEKI OD DEBELJAKA POSTALI RUŽIĆI? U matici krštenih ţupe Ivanjska od godine 1821. do 1830. upisano je 5 djece roditelja Ive Debeljaka i Ruţe r. Stojčević, iz Orlovca, a godine 1831. i 1837. upisano je 2 djece Ive Ruţića i Ruţe Stojčević, te 1835. i 1840. opet 2 djece Ive Debeljaka i Ruţe Stojčević. Nema dvojbe da je Ivo Debeljak i Ivo Ruţić ista osoba, a prezime Ruţić je, gotovo sigurno, od imena Ivine majke. Naime, Ivin otac je bio Toma Debeljak, a majka Ruţa r. Marić, iz Motika. Prema tome, godine 1831. se po prvi put pojavljuje prezime Ruţić za osobu imenom Ivo, koji je dotad nosio prezime Debeljak.. Od tog vremena pa do danas neki su se u Matoševcima pojavljivali s prezimenom Debeljak, drugi s prezimenom Ruţić, a bilo je i slučajeva da je za istu osobu nekada navedeno prezime Debeljak, a nekada prezime Ruţić.

NAJAVA PREDSTOJEĆIH BLAGOSLOVA POLJA Ţupnik iz Barlovaca, fra Ivo, obavješćuje da će se ovogodišnji proljetni blagoslovi polja drţati ovim rasporedom: Batkovića groblje – nedjelja, 30. travnja 2006., u 14 sati; Ojdanića brdo – nedjelja, 7. svibnja 2006., u 10,30 sati; Stranjani – nedjelja, 14. svibnja 2006., u 10,30 sati; Crkvene – četvrtak, Spasovo, 25. svibnja 2006., u 10,30 sati.

3
RODOSLOVNIK Stranjani ŠALIĆ: Alojzije, Ivo, Zora, .… (Vid i Jela r. Vulić)
Nikola Šalić i Janja r. Blaţević-Adţić, vjenčani oko 1863. Manda Jela Marko Vid Petar Marija Vid i Ivka r. Josipović, vjenčani oko g. 1885. Anto Mato Vida Ivka Marko Šimo Anto Nikola Marko i /2. br./ Cele r. Smilčić, vjenčani g. 1919. Alojzije Marija Ivka Pavao Vid Jelica Anto Franjo Toma Vid i Jele r. Vulić, vjenčani g. 1948. Alojzije Ivo Zora Marinka Ana

1864. 1866. 1868. 1870. 1873. 1881. 1888. 1890. 1892. 1894. 1895. 1897. 1900. 1905. 1920. 1922. 1924. 1926. 1928. 1931. 1934. 1936. 1938. 1951. 1953. 1954. 1959. 1964.

Matoševci DEBELJAK: Petar, Anđelka, Anto, Katica .… (Mato i Jela r. Batković)
Anto Debeljak/ović i Ivka r. Blaţević, vjenčani prije g. 1760. Joso Toma Nikola Elizabeta Manda Toma i Ruţa r. Marić, vjenčani g. 1789. Marija Ivo Ivka

? ? 1763. 1767. 1770. 1791. 1793. 1796.

4
Ivo (Ruţić) i Ruţa r. Stojčević, vjenčani g. 1820. Toma Juro Jozo Marija Marija Ivka Ana Stjepan Ana Toma i /2. br./ Ruţa r. Matoš, vjenčani oko g. 1853. Mato Anto Luka Mato Andrija Ivka Ana Janja Mato i Marija r. Blaţević, vjenčani oko g. 1884. Jele Pavao Petar Ljubica Anica Ivan Andrije Anto Anđa Petar i Kata r. Blaţević, vjenčani g. 1919. Marija Ljubica Jela Mato Slavko Mato i Jele /Jeka/ r. Batković, vjenčani g. 1953. Petar Anđelka Anto Katica Ivo Slavko 1954. 1956. 1958. 1960. 1963. 1966. 1920. 1922. 1929. 1931. 1934. 1885. 1888. 1890. 1893. 1895. 1898. 1903. 1906. 1907. 1854. 1856. 1858. 1861. 1865. 1868. 1870. 1873. 1821. 1822. 1825. 1828. 1830. 1831. 1835. 1837. 1840.

Priređuje: Velimir Blažević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH Tel/Fax: 00/387/51/311-044

NAŠ ZAVIĈAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI - NEKAD I SAD
Broj 42. Travanj 2006.

SUSRET I RAZGOVOR S HRVATSKIM KONZULOM U BANJA LUCI Mile Debeljak je 27. oţujka 2006. prije podne posjetio hrvatskog konzula u Banja Luci, gosp. Ivana Lepoglaveca. Razgovarao je s njim o problemima povratnika u Stranjane i Matoševce, kao što su, npr.: dovođenja struje do više kuća, loše stanje putova, onečišćenost bonareva i vode i zapuštenost Batkovića groblja, te se raspitivao o mogućnosti dobivanja kakve pomoći iz Hrvatske. Mile je izvijestio konzula da su se povratnici više puta obraćali gradskim strukturama vlasti u Banja Luci i traţili pomoć za rješavanje nekih od navedenih problema, ali neke posebne pomoći nije bilo. Pisali su zamolbe za pomoć također na nekoliko međunarodnih organizacija, ali nijedna od njih nije uopće odgovorila na dopise koji su im bili upućeni. Konzul je obećao da će kod mjerodavnih u Banja Luci i Republici Srpskoj intervenirati za pomoć, a to je telefonom odmah i učinio, i već sljedećeg dana u Stranjane je došao inţenjer da pogleda teren radi izrade plana za dovođenja struje do kuća Klaudija Marića i Ruţe Tomas r. Ljevar, koje bi se trebale graditi, dok je plan dovođenje struje do kuća Markana Blaţevića, te Ilije, Ante i Reze Ljevar postojao već od ranije. Za pomoć u rješavanju navedenih problema Mile Debeljak se 28. oţujka obratio pismom i potpredsjedniku SO Banja Luka, dr. Zdravku Josipoviću. Što će od navedenih problema doista biti i riješeno, ostaje da se vidi. POSJETITELJI I GOSTI DONOSE RADOST I ŢIVOST Krajem oţujka Anti Ljevaru se u njegovoj “hiţi“ u Stranjanima pridruţila i supruga Ana. U svoj “kućerak“ je došao i Ilija Ljevar, a početkom travnja i njegova supruga Jozefina, i ostala dva dana. Proljetni lijepi dani su korišteni za rad u baščama i oko kuća. Također su u Matoševce došli Mirko Majdandţić i supruga Dragica, koji su cijeli tjedan čistili teren oko posve razrušene svoje kuće. Oni imaju ţelju da na svojoj zemlji sebi naprave štogod kućice, ali kako nemaju mogućnosti da to urade sami, obratit će se hrvatskoj Vladi da im dodijeli barem građevinski materijal. U subotu, 1. travnja, došao je da im pomogne u čišćenju terena njihov sin Ivo sa suprugom Katarinom. U nedjelju, 2. travnja, svi su bili na misi, a poslije podne su se skupili kod Ilije Ljevara na ručku. Ivo, Katarina i Jozefina su se uvečer vratili u Zagreb, što su nakon par dana učinili Anto Ljevar i Ana, a tjedan dana kasnije također Ilija. Dragan i Janja Mijatović su, nakon provedene zime u Njemačkoj, došli 3. travnja svojoj kući u Ramićima, gdje su ostali do sredine mjeseca, a tu će provesti većinu vremena, do iduće jeseni. Oni su gotovo svaki dan odlazili kod Mile i Mare Debeljaka, te se uključivali u razne akcije i poslove. Stjepan Pranjić sa suprugom Ankicom je došao obići svoju kuću 12. travnja. Navratili su se i kod Mile i Mare, a prenoćili su kod Dragana i Janje Mijatović. Stjepan je tom prigodom dao 100 eura za podizanje drvene ograde oko kipa u Stranjanima i 50 eura za izdavanje Našeg zavičaja. A donio je 50 eura za ogradu kod kipa od Rude Ćosića, Josinog,. Na Uskrs je iz Hrvatske bio samo kod Mile i Mare njihov sin Marko, a poslije podne su im došli na čestitanje fra Velimir i Angela Mijatovčina.

2
Na uskrsni ponedjeljak su ponovno iz Zagreba došli Anto Ljevar i Ana, koji namjeravaju u Ljevarima ostati duţe vremena. Istoga prijepodneva došli su u Matoševce Mirko Blaţević, Josin, Zlatka Debeljak, supruga Matina, sa sinovima Daliborom i Ivanom, i zadrţali se do poslije ručka. Sljedećeg dana, 18. travnja, u Matoševce je došao Toma Blaţević, Ivin, sa suprugom Mirom, koji ţive u Švicarskoj. Razlog njihova dolaska je bio da Toma naruči novi nadgrobni spomenik za svoga oca, a u zajednički grob će biti preneseni i posmrtni ostatci majke Kate, koja je umrla u Zagrebu.
LJEVARI NE POSUSTAJU U prošlom broju Našeg zavičaja pisali smo kako ima izgleda da se u Stranjanima, na kućištu pok. Ilije i Ane Ljevar, podigne još jedna nova kuća. Prije nego što se to dogodi, Ilijina i Anina kći Ruţa je sa suprugom Ivanom odlučila podići drvenu šupu. U utorak, 18. travnja 2006., u Ljevarima je bilo posebno ţivo, a unatoč tmurnom vremenu i kiši, također veselo. Stigli su iz Hrvatske Ruţa i suprug Ivan, Ruţina sestra Mira, a s njima i majstor Toma Šalić, da podignu šupu. U gradnji su pomagali i Mile Debeljak, te Ljevari: Slavko, Anto i Ana, Ilija i Reza, a Mile je također na vrijeme našao i dovezao potreban materijal, dasku i staru građu. Kod svih sudionika u akciji bilo je vidljivo zadovoljstvo i radost što će, nakon gradnje šupe koja će sluţiti za odlaganje građevinskog materijala, uskoro u Ljevarima, nadaju se, izniknuti još jedna nova kuća. Ljevari se pokazuju kao odlučni i čvrsti u čuvanju i oţivljavanju onoga što je njihova očevina i djedovina, i čega se ne odriču. Treba im poţeljeti da ustraju i da uspiju, a da im ni ubuduće ne izostane potrebna solidarna pomoć drugih! ĈIŠĆENJE I OGRAĐIVANJE BATKOVIĆA GROBLJA Prošle godine, prije blagoslova polja i mise na Batkovića groblju, drača je u njemu sasječena, ali je ponovno snaţno izrasla. Početkom mjeseca travnja ove godine iskrčili su je opet i groblje očistili Ane Stojčević, r. Batković, Bojkova, i njezin sin Marko, iz Orlovca, vjerojatno na poticaj i po dogovoru s nekima od Batkovića koji su u Hrvatskoj. Da bi se groblje moglo lakše odrţavati u doličnom stanju, a dosad su kroz njega prolazili i traktori koji su provozili drva, nuţno je bilo ograditi ga. Ţupnik fra Ivo se dogovorio s Milom Debeljak da pripremi drveno kolje, što je on i učinio, a Marinko Milaković, Maričin, i Vojo Rokvić, izbjeglica iz Glamoča, prije Uskrsa kolje su pozabijali u zemlju i postavili dio ţičane mreţe. To je urađeno novcem koji je ukupljen prošle godine. Očekuje se da će oni koji imaju nekoga svog pokopanog u groblju, novčanim prilozima omogućiti da se ograđivanje nastavi i završi. STRANJANI I MATOŠEVCI I DALJE ODLAGALIŠTA SMEĆA I OTPADA Već smo ranije pisali u Našem zavičaju kako neodgovorni došljaci u naše krajeve dovoze smeće i različit otpad i istresaju ih po šumama, pokraj putova i uz potoke. Nešto tako se dogodilo i u petak, 31. oţujka 2006. Vraćajući se s poboţnosti kriţnog puta, Mile Debeljak je ugledao pokraj puta, iznad kuće Mirka Batkovića, Anđukinog, gomilu otpada. Zaustavio se i otpad malo razgrnuo, ne bi li otkrio kakav trag njegova porijekla. Našao je jedan papirić na kojem je bio ispisan naziv firme „Kosmopolit“ – preduzeća za uvoz i trgovinu suhomesnatih proizvoda, i naveden broj telefona. Mare Milina je sljedećeg jutra nazvala taj broj, i saznala da je to skladište robe, te ne govoreći ništa o razlogu svog poziva, raspitala se gdje „Kosmopolit“ ima svoju prodavnicu. Doznala je za postojanje „Kosmopolitove“ prodavnice u Dervišima, i da se ona renovira, te je zatraţila i dobila njezin telefonski broj. Nazvala je taj broj, i kad je rekla muškarcu koji joj se javio da je otpad iz te prodavnice dovezen u Stranjane i istresen na rub puta, i da će to prijaviti inspekciji, taj muškarac je zamolio da ništa ne prijavljuje, i obećao da će sav otpad biti pokupljen i odvezen. Tako je i bilo, i oni koji su otpad dan ranije ostavili, u subotu, 1. travnja 2006., pokupili su ga i odvezli.

RODOSLOVNIK
Stranjani LJEVAR: Toma, Anto, Snjeţana (Slavka i Mare r. Batković) Marko Ljevar i Marija r. Jukić, vjenčani oko g. ? Petar

3
Petar i Ana r. Kozić, vjenčani g. 1831. Ruţa Manda Marko Petar Petar i Kata r. Kozić-Adţam, vjenčani oko g. 1870. Matija Joso Anto Jele Anđa Juro Janja Marko Marija Joso i /1. br./ Anica r.Ćosić, vjenčani g. 1898. Pejo Stjepan Andrija Stjepan Toma Luka Pejo i Jeka r. Debeljak, vjenčani g. 1921. Petar Ivo Anđa Niko Joso Ivo Slavko Ruţa Ana Slavko i Mara r. Batković, vjenčani g. 1960. Toma Anto Snjeţana Matoševci MAJDANDŢIĆ: Mara, Pero, Mato, Katica, Mile (Franje i Mande r. Batković) MAJDANDŢIĆ Anto i Janja r. Petrušić, vjenčani oko g. 1780. Marko 1782. Franjo 1784. Marija 1786. Vid 1788. Franjo 1790. Janja 1792. Vida 1795. Mile 1798. Lucija 1805. Mile i Barbara r. Batković, vjenčani oko g. 1818. Anto 1819. Anto 1821. 1836. 1838. 1841. 1843. 1872. 1875. 1880. 1881. 1883. 1886. 1888. 1891. 1897. 1900. 1903. 1906. 1910. 1913. 1914. 1922. 1924. 1926. 1927. 1929. 1932. 1934. 1937. 1937. 1961. 1966. 1972.

4
Filip Vid Ivka Marko Vid i Ana r. Blaţević, vjenčani oko g. 1850. Marko Mile Ivo Juro Marko i Janja r. Vidić, vjenčani oko g. 1877. Anto Ivka Stipo Stipo i Janja r. Blaţević-Adţić, vjenčani g. 1899. Vid Ivo Anto Marija Ruţa Toma Pavao Marko Marija Janja Ana Manda Jela Vid i Ana r. Batković, vjenčani g. 1926. Pavao Mile Anto Franjo Mara Vlado Slavko Pavao Janja Nikola Franjo i Manda r. Batković, vjenčani g. 1956. Mara Pero Mato Katica Mile 1824. 1826. 1832. 1837. 1851. 1855. 1858. 1860. 1874. 1876. 1878. 1901. 1903. 1904. 1905. 1907. 1908. 1910. 1911. 1912. 1913. 1915. 1919. 1921. 1927. 1928. 1931. 1933. 1935. 1935. 1938. 1940. 1944. 1948. 1957. 1959. 1963. 1966. 1969.

Priređuje: Velimir Blažević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH Tel/Fax: 00/387/51/311-044

NAŠ ZAVIĈAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI – NEKAD I SAD
Broj 43. Lipanj 2006.

BLAGOSLOV POLJA ZA MATOŠEVCE I STRANJANE Blagoslov polja s misom za Matoševce bio je na Batkovića groblju 30. travnja 2006. U noći prije toga, a i ujutro, kao i nekoliko prethodnih dana, padala je kiša Nije se moglo očekivati da će doći itko sa strane. Međutim, oko 10 sati počeli su pristizati automobili iz Zagreba, Kutine, Osijeka, Sunje, a i iz Njemačke, Austrije i Švicarske. Na sreću, kiša je stala, te je ţupnik fra Ivo poslije podne mogao nesmetano izmoliti opijela na grobovima, zatim u 14. sati obaviti blagoslov polja i slaviti svetu misu. Nazočnih vjernika je bilo nešto manje od 60, sa strane oko 45, uglavnom Batkovići, a domaćih, uključujući one iz Orlovca i Ojdanića, 10-ak. Poslije mise, tko je ţelio, mogao je dati svoj dar za blagoslov, a bilo ih je više koji su dali novčane priloge za dovršetak ograđivanja groblja i za uređenje barem jednog dijela puta, dokle se stigne, od 'kipa' na Ravnici prema groblju. Neki koji su stigli sa strane, poslije mise su otišli do svojih napuštenih kuća. Ţupnik fra Ivo i fra Velimir, s još nekoliko gosta koji su došli iz Hrvatske, otišli su kod Mile i Mare Debeljak na kavu, a neki su ostali i na večeri. Istog dana kad je bio blagoslov polja i misa na Batkovića groblju, iz Rovinja je Markanu Blaţeviću, Milinčinom, došao u posjetu Mirko Blaţević, Boţin, sa suprugom Jelenom. Mirku je to bio prvi dolazak otkako je 1993. otišao iz Stranjana. Za Stranjane blagoslov polja i sv. misa bili su 14. travnja 2006. u 10,30 sati. Vrijeme je bilo malo oblačno, ali bez kiše. Očekivalo se više naroda, ali je bilo nazočno svega 28 osoba. Došli su svi koji ţive u Stranjanima i Matoševcima, zatim Janja Mijatović, Draganova, iz Ramića, nekoliko osoba iz Orlovca i Ojdanića, te Angela Mijatovčina i njezina kći Silvana, iz Petrićevca. Iz Hrvatske, osim Ante Ljevara i supruge Ane, koji već duţe vremena provode u svojoj drvenoj vikendici u Ljevarima, stigli su Vlado Blaţević, Josin, Stjepan Blaţević, Slavkov, sa suprugom Verom i sinom Josipom, i Marko Batković, Vidov. Nakon mise svi su se malo zadrţali pred crkvicom u razgovoru, a potom su jedni pošli na ručak svojim kućama, a kod Marice Marić, Milaković, na svraćanju je sa ţupnikom fra Ivom i fra Velimirom bilo još 5-6 uzvanika.
NOVĈANI PRILOZI ZA OGRAĐIVANJE BATKOVIĆA GROBLJA I ZA PUT Prilikom sudjelovanja na blagoslovu polja za Matoševce i na sv. misi na svoje priloge su dali - za ograđivanje toga groblja: Batković Ivo, Aničin - 100 eura Batković Pavo, Perin Batković Ane, Luckina - 100 eura Batković Toma, Pilipov Batković Josip, Marka Luckinog - 50 eura Ljevar Mare, Slavkova Batković Marko, Matin - 50 kuna Batkovića groblju - 100 SCHfr. - 200 kuna - 100 kuna

2
- za put prema groblju: Batković Zvonko, Ive Ančinog - 100 eura Batković Marko, Matin - 50 eura Batković Ane, Luckina - 100 eura Batković Anto, Ive Ančinog - 50 eura Batković Josip, Marka Luckinog - 50 eura Batković Pavao i Pero - 400 SCHfr Batković Tomo, Pilipov - 100 kuna S prilozima koji su dani nastavljeno je i dovršeno ograđivanje Batkovića groblja, koje je započelo prije blagoslova polja i mise na njemu. OGRAĐENI 'KIPOVI' U STRANJANIMA I MATOŠEVCIMA Mile Debeljak je ogradio 'kip' u Matoševcima, na Ravnici, i u Stranjanima, na Pranjića raskršću. On je dao drvo za ogradu, a srezao ga je Slavko Ljevar. Prečke i letve Mile je zatim obradio i obojio, u čemu mu je i Mare pomagala. Za postavljanje ograde u Stranjanima svoje novčane prilogom dali su Stjepan Pranjić i Rudo Ćosić, a kod ograđivanja je pomagao Stipo Grozdin. OPLJAĈKANA VIKENDICA ILIJE LJEVARA Oko pravoslavnog Uskrsa (23. travnja) izvršena je provala u vikendicu i u šupu Ilije Ljevara. Način izvršenja provale bio je jednak kao i kod provale u kuće pok. Jose Ćosića i Marka Blaţevića, Mirkovog. Moţe se, stoga, zaključiti da je sve te provale izvršila ista osoba. Nakon provale u Ilijinu vikendicu policija je dva puta izlazila da izvrši uviđaj i pokuša otkriti kakav trag. Istraga o nijednoj provali i krađi dosad nije urodila nikakvim rezultatom, pa se samo sumnja i naslućuje tko je to mogao izvršiti. U ranijim provalama iz kuće pok. Jose Ćosića odnesen je električni šporet i manji friţider, a iz kuće Marka Blaţevića tepih, televizor, usisivač, pegla i još drugih sitnijih kućnih stvari. Sada su iz vikendice i šupe Ilije Ljevara odnesene tačke, nešto alata, posuđa, posteljine i veša te 18 litara rakije. UREĐIVANJE GROBLJA NA GRADINI Kišovito vrijeme ovoga proljeća, izmjenjivano sa sunčanim danima, pogodovalo je rastu trave na groblju Gradini, i trebalo ju je pokositi i groblje očistiti. Zbog poslova kod svojih kuća, bilo je teško radnim danom organizirati akciju za uređenje groblja, a kako se s tim nije moglo odugovlačiti, moralo se raditi nedjeljom. Budući da je u nedjelju, 21. svibnja, bio blagoslov polja u Kuljanima, te nije moglo biti mise u Stranjanima u 9 sati, ona je prenesena na popodne, u 17 sati. Prijepodnevno vrijeme se moglo iskoristiti za radnu akciju, što je s dopuštenjem ţupnika i učinjeno. Tako je toga dana, u nekoliko sati rada, obavljeno dosta posla, ali ne sve što je trebalo. Stoga je uređivanje groblja nastavljeno i završeno u subotu, 27. svibnja. U akciji čišćenja groblja sudjelovali su Mile i Mare Debeljak, Slavko Ljevar. Anto Ljevar, Reza Ljevar, Slavko Blaţević i njegova kći Nada, Luce Bogdanović, Markan Blaţević i Janja Mijatović. STRUJA ĆE USKORO STIĆI Terezija Ljevar u svojoj novosagrađenoj kući ţivi već nekoliko godina, a Markan Blaţević, Milinčin, godinu dana. Sve dosad su njihove kuće bile bez struje, kao i vikendice Ante i Ilije Ljevara. Nakon više obraćanja i molbi gradskoj upravi, za koji dan će se taj problem konačno riješiti. U zadnjih 10-ak dana mjeseca svibnja dovezene su betonske bandere i ukopane u zemlju. Da su radnici imali električnog kabla i da se krajem mjeseca vrijeme nije pokvarilo, struja bi već potekla u kuće Terezije Ljevar i Markana Miličinog, kao i u vikendice Ante i Ilije Ljevara i do gradilišta kuće Ruţe Tomas, Ljevar, Ilijine.

3 RODOSLOVNIK Stranjani PRANJIĆ: Slavica, Franjo, Davor (Marka i Veronike r. Domić)
Petar Pranjić (Jurić) i Kata r. Josipović, vjenčani g. ? Anđa Franjo Lucija Ivo Lucija Joso Franjo i Anđa r. Pezić, vjenčani oko g. 1858. Ruţa Mato Petar Ana Mato Marko Anto Andrija Marko i Kata r. Bijelić, vjenčani g. 1895. Ruţa Marko Marija Franjo-Pajo Anto Anđa Anica Matije Ivo Franjo-Pajo i Jela r. Batković, vjenčani g. 1922. Nikola Ane Slavko Dragica Marko Franjo Mare Ivka Pajo Zorka Marko i Veronika r. Domić, vjenčani g. 1957. Slavica Franjo Davor 1958. 1960. ? 1926. 1928. 1930. 1932. 1934. 1936. 1939. 1941. 1945. 1945. 1896. 1899. 1900. 1903. 1906. 1909. 1912. 1914. 1919. 1859. 1861. 1864. 1867. 1869. 1872. 1873. 1875. 1835. ? 1841. 1843. 1845. 1850.

Matoševci BLAŽEVIĆ: Zlatka, Pero, Janja, Mara (Mirka i Miholjke r. Batković)
Andrija Blaţević i Manda r. Vidović, vjenčani g. ? Joso Mato Mato i Ivka r. Uvalić, vjenčani g. ? Juro Marta 1807. 1811. ? 1780.

4
Juro i Janja r. Tasić, vjenčani 1832. Joso Mato Lucija Stjepan Marija Joso i Kata r. Markanović, vjenčani g. 1855. Juro Ruţa Juro i Marija r. Majdandţić, vjenčani g. 1885. Ilija Jele Vida Ruţa Kata Manda Ilija (Batković) i Ruţa r. Kozić, vjenčani g. 1908. Joso Jele Mato Ivo Mato Joso i Mara r. Batković, vjenčani g. 1927. Mato Ana Ljuba Mirko Ilija Ruţa Finka Jozefina Janja Mirko i Miholjka r. Batković, vjenčani g. 1959. Zlatka Pero Janja Mara 1961. 1962. 1963. 1971. 1929. 1931. 1934. 1936. 1939. 1941. 1943. 1944. 1947. 1909. 1910. 1912. 1914. 1921. ? 1887. 1889. 1891. 1894. 1897. 1864. 1867. ? 1840. 1842. 1844. 1845.

NAJAVA TREĆEGA SUSRETA STRANJANĈANA I MATOŠEVLJANA Ovogodišnji, treći Susreti Stranjančana i Matoševljani odrţat će se u subotu, na 29. srpnja 2006. Uz cjelodnevno veselo druţenje i pjesmu te nogomet, bit će i sv. misa, koja će se slaviti prije podne, s početkom u 11 sati, a ne poslije podne, kao što je bilo na prethodna dva Susreta. Pomicanjem mise na prijepodnevno vrijeme dobit će se, po ţelji organizatora i sudionika Susreta, više vremena za razonodu i zabavu, te za obilazak i posjetu mjesta koja tko bude ţelio obići ili posjetiti.

Priređuje: Velimir Blažević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH Tel/Fax: 00/387/051/311-044

NAŠ ZAVIĈAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI - NEKAD I SAD
Broj 44. Srpanj 2006.

POSJETITELJI RODNOM KRAJU, NEKI I NAKON VIŠE DESETAKA GODINA! Početkom mjeseca lipnja, točnije 2. lipnja 2006., u rodni kraj – Matoševce došli su u kraću posjetu od svega par sati Joso Majdandţić (Ive Ankinog) i supruga Ana r. Batković, koji su prije 37 godina odselili iz Matoševaca u Ĉepin, a potom otišli u Australiju. Poslije toliko vremena ovo je prvi put da su posjetili rodni kraj. Iz Hrvatske ih je Niko, Josin brat, odvezao najprije u Podmilačje, sv. Ivi, a zatim ih dovezao u Matoševce. Mile i Mare Debeljak su ih primili u svoju kuću, a potom su s Milom obišli Batkovića groblje na kojem su sahranjeni Anin otac i majka, i groblje Gradinu, gdje je grob Josine majke Ivke. Mira, kći Marka Blaţevića-Batkovića i Janje r. Kaurin, otišla je kao djevojka godine 1958. ili 1959 u Novi Sad. Tu se udala za jednog Mađara, a 15-ak godina kasnije oni su odselili u Australiju. Poslije toliko godina prvi put je, s kćerkom Elizabet i zetom, posjetila 17. lipnja 2006. rodne Matoševce. Par sati je provela u razgovoru s Marom Debeljak i Lucom Bogdanović, obišla groblje Gradinu i pomolila se na grobu svoje majke Janje. Također su u lipnju posjetili rodni kraj Matoševace kćeri Nike i Ruţe Majdandţić: Ane, Marija i Anđa, i Marijin suprug Mile. Mariji je ovo bio prvi put da je došla u Matoševce otkako je njihova obitelj odselila u Ĉepin, a više godina nisu dolazili ni Ane i Anđa. U srpnju je bilo više drugih, uobičajenih posjetitelja, nekih samo na par sati a drugi i na nekoliko dana. Među ostalima dolazili su u Stranjane: Mato i Marko Ćosić sa sestrom Finkom; Vlado Blaţević, Josin, te njegovi sinovi Ivo, sa ţenom Marijom i djecom, Josip sa ţenom Jelenom, i Jelenine sestre Snjeţana, Ljuba i Anica; Kazimir Blaţević, Slavkov; Biljana Ljevar, snaha Rezina, s djecom. U Matoševcima su bili Mirko i Dragica Majdandţić. A čitavo ljeto u Ljevarima provodi Anto Ljevar sa suprugom Anom, i Ilija Ljevar. UREĐIVANJE PUTA PREMA BATKOVIĆA GROBLJU Put prema Batkovića groblju bio je posve zarastao u ţbunje i neprohodan. Prigodom mise i ovogodišnjeg proljetnog blagoslova polja dogovoreno je da se on prokrči i naspe, koliko se mogne, i za to su dani novčani prilozi (350 eura, 400 švic. šilinga i 100 kuna). Početkom srpnja sasječena je ţivica s obje strane puta, a i put očišćen od trave i izraslog šiblja u duţini od preko 200 metara. To su tjedan dana radili Marinko i Marica Milaković-Marić. Put je također na jednom dijelu, gdje su bile dublje rupe i jarci, poravnat te nasut s 14 kamiona materijala iz majdana na Bukviku. Zasad je urađeno koliko se moglo, s novcem koji je za tu namjenu bio na raspolaganju.

2 ZASVIJETLILO JE U SVIM KUĆAMA Pred kraj svibnja, kako smo pisali u prošlom broju Našeg zavičaja, podignute su bandere za dovod struje do kuća koje su bile bez elektrike. Na bandere su krajem lipnja razvučeni električni vodovi za trofaznu struju, a 7. srpnja na kuće su postavljena električna brojila, kuće priključene na električnu mreţu i puštena struja. Tako su, nakon puno usmenih i pismenih molbi na različite adrese i poslije dugoga čekanja, konačno struju dobili Ljevari: Anto, Ilija i Reza, te Markan Blaţević, Milinčin, a dovedena je i do mjesta gdje Ruţa Tomas, r.Ljevar, namjerava sebi graditi kuću čim stigne materijal koji je hrvatska Vlada obećala dati. Razumljivo je bilo veselje svih kojima je struja došla u kuću, a zadovoljni su bili i Mile i Mare Debeljak, jer je njihovo uporno zalaganje kod gradskih vlasti i kod 'Elektrokrajine' napokon urodilo plodom. U znak zahvalnosti, ekipi iz 'Elektrokrajine', koju je predvodio Sveto Divjak, a koja je odradila završni dio posla, Ljevari su pripremili ručak kod Reze, na koji su pozvani i Mile i Mare. Na kavu je prispio i fra Velimir, pokazujući također zadovoljstvo što je riješen još jedan povratnički problem. Dugo se čekalo na dovođenje struje do naprijed nabrojanih kuća, a da je ona stigla zasluga imaju Edo Lelić i Dubravka Milobara, sluţbenici u Odjeljenju za izbjeglice, raseljena lica i povratnike, pri gradskoj upravi, koji su više puta dolazili kod Mile Debeljaka i zanimali se za potrebe i moguću pomoć povratnicima, te hrvatski konzul u Banja Luci, gosp. Ivan Lepoglavec, koji je intervenirao kod gradonačelnika Davidovića. BOLESNICI I VREMENSKA NEPOGODA Mjeseci lipanj i srpanj donijeli su zdravstvenih problema Jeli Šlat i Luci Bogdanović, koje su imale povišen tlak. Poteškoća sa zdravljem povremeno je imao i Slavko Ljevar, a već duţe vremena boluje i Mande Blaţević, Slavkova. Mile Debeljak je navukao upalu pluća, koja se nije odmah otkrila, a bolest s povišenom temperaturom kod njega traje od sv. Ante. Otada se liječi kod kuće antibioticima i mirovanjem. Stranjane i Matoševce zahvatilo je veliko nevrijeme u noći sa 7. na 8. srpnja. Bilo je leda i jake kiše. Led je otukao povrće i voće, a snaţna bujica vode je oštetila osobito put koji vodi na groblje Gradinu, tako da je sada autima pristup do groblja veoma teţak.
RODOSLOVNIK Stranjani
PRANJIĆ. Zoran i Ankica (Franje i Finke r. Tomić) Marko Pranjić i Janja r. Uvalić, vjenčani oko g. 1838. Juro Ivo Juro i Manda r. Pezić, vjenčani oko g.1865. Mato Ana Ilija Mato i /1. br./ Jele r. Šalić, vjenčani oko 1892. Mande Anica Anto Anđa Juro

1839. 1845. 1867. 1869. 1873. 1893. 1895. 1897. 1899. 1901.

3
Ivka Marija Ivo Jele Juro Ilija Marko Ivo i Mare r. Marušić, vjenčani g. 1930. Franjo Ana Jela Jozefina Manda Franjo i Finka r. Tomić, vjenčani g. 1959. Zoran Ankica 1961. 1966. 1932. 1934. 1936. 1939. 1942. 1903. 1905. 1907. 1909. 1912. 1914. 1919.

Matoševci
DEBELJAK: Vinko, Jela, Ilija, Marija, Ivo i Manda (Stipe i Kaje r. Bogdanović) Abram Debeljak i Cvita r. Majdančić, vjenčani g. ? Marta Toma Juro Luka Toma i Ruţa r. Marić, vjenčani g. 1789. Marija Ivo Ivka Ivo (Ruţić) i Ruţa r. Stojčević, vjenčani oko g. 1820. Toma Juro Jozo Marija Marija Ivka Ana Stipo Ana Stipo i Mara r. Blaţević, vjenčani oko g. 1865. Janja Anđa Jela Marko Ivo Janja Vid Ivo i Marija r. Kozić-Adţam, vjenčani g. 1903. Kata Mato Joso Nikola Mato Jela Janja Stipo 1791. 1793. 1796. 1821. 1822. 1825. 1828. 1830. 1831. 1835. 1837. 1840. 1866. 1868. 1871. 1874. 1878. 1881. 1884. 1904. 1907. 1909. 1912. 1914. 1915. 1916. 1921. 1763. 1764. 1767. 1769.

4
Stipo i Kaja r. Bogdanović, vjenčani g. 1940. Vinko Jela Ilija Ivo Marija Ivo Manda 1942. 1944. 1949. 1950. 1953. 1959. 1960.

MAJDANDŢIĆ: Ankica, Stipo, Mara, …. (Mirka i Ljubice r. Pranjić) Nikola i Veronika r. Lipovac, vjenčani oko g. 1774. Jerko Josip Joso Marija Marija Marko Kata Joso i Marija r. Klečina, vjenčani oko g. 1798. Franjo Luka Kata Jerko Luka i Anđa r. Batković, vjenčani oko g. 1831. Luka Nikola Lovro Franjo Mato Nikola i Ivka r. Ljevar, vjenčani g. 1857. Jerko Ruţa Lucija Lovro Mato Jerko i Kata r. Marić, vjenčani oko g. 1880. Marko Ivo Toma Ruţa Luka Lovro Ivo i Mara r. Brkić, vjenčani g. 1904. Petar Marko Kata Ruţa Ruţa Manda Marko i Ivka r. Domić, vjenčani g. 1930. Mirko Bosiljko Stipo Stipo

1775. 1777. 1778. 1782. 1786. 1789. 1791. 1799. 1803. 1805. 1807. 1832. 1834. 1837. 1840. 1845. 1861. 1864. 1867. 1871. 1874. 1881. 1882. 1885. 1886. 1888. 1891. 1907. 1909. 1912. 1914. 1920. 1923. 1931. 1834. 1937. 1939.

5
Ivo Pero Mirko i Ljubica r. Pranjić, vjenčani g. 1954. Ankica Stipo Mara 1955. 1956. 1958. 1941. 1944.

……………….

Priređuje: Velimir Blažević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH Tel/Fax: 00/387/051/311-044

NAŠ ZAVIĈAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI - NEKAD I SAD
Broj 45. Kolovoz 2006.

TREĆI SUSRETI STRANJANĈANA I MATOŠEVLJANA Ovogodišnji, treći Susreti ili Dani Stranjančana i Matoševljana, odrţani su u subotu, 29. srpnja 2006., a privukli su očekivano velik broj sudionika, više od 200. Neki su došli u Stranjane i Matoševce, svojim kućama ili u kuće nekoga svog, već u četvrtak, 27. srpnja 2006. Toga dana su stigli i organizatori, Marinko i Ivica (Gile) Majdandţić, Tomini, i Pero Pranjić, Mirkov, da pripremo što je potrebno za odrţavanje Susreta. U Duganji, na zemlji Angele Mijatovčine, gdje se druţenje i zabavni program većim dijelom imao odvijati, oni su pokupili travu koju je par dana ranije pokosio Mile Debeljak, te postavili nove golove i mreţe za nogomet. Jedna veća skupina Stranjančana i Matoševljana je došla u petak, 28. srpnja, i s veseljem kod Mile i Mare Debeljak u Matoševcima započelo je uvečer, a pjesma uz harmoniku je potrajala do iza ponoći. Ujutro 29. srpnja pristigla je u autima iz Njemačke, Švicarske, Danske, Francuske i Švedske, a najviše iz Hrvatske, većina sudionika ovogodišnjih Susreta, njih više od 200. Najbrojniji su bili automobili s registarskim pločicama Zagreba i Siska, a bilo ih je i iz Karlovca, Ogulina, Kutine i Osijeka.

Sveta misa je bila kraj crkvice sv. Franje, a slavili su je s okupljenim vjernicima, s početkom u 11,15 sati, fra Ivo Orlovca, ţupnik u Barlovcima, i fra Franjo (Mile) Josipović, nekadašnji višegodišnji ţupnik u Barlovcima, a sada kao umirovljenik boravi u samostanu na Petrićevcu. Sudionicima Susreta se poslije mise, na nekoliko

2 sati, priključio i fra Dujo Ljevar, također nekadašnji ţupnik u Barlovima, koji dolazi ponovno za ţupnika u Barlovce, a cijelo vrijeme je bio nazočan i fra Velimir. Nakon mise neki su otišli do svojih kuća, a većina je krenula u Duganju, na mjesto zajedničkog veselja. Tu su se krijepili hranom i pićem koje su donijeli sa sobom, a mnogi pečenom janjetinom i ćevapima te hladnim pivom i sokovima koje su nudili Vitomir Šipka i supruga Josipa, kći Zorke Kočić. Ubrzo je krenulo i s nogometnim utakmicama, a igralo je više ekipa, sastavljenih prema različitoj dobi, pripadnosti selu (Stranjani, Matoševci), ili zaseocima (Batkovići, Debeljaci). Stariji (oldboysi i oldtimeri) se baš i nisu mogli nositi s mladima, pa je najviše uspjeha imao tim ''Ţabaca'', sastavljen od stranjanskih dječaka.

Istodobno dok su se odigravale nogometne utakmice, pod šatorima su orile pjesme i harmonike na kojima su svirali Vlado Batković, Mirkov, i Tomo Majdandţić. Nogometne utakmice su u dva navrata prekidane radi pljuskova kiše, prvi put u trajanju oko pola sata, a drugi put 15-ak minuta. Onima koji su se bili ugrijali i oznojili trčeći za loptom, to je osvjeţenje dobro došlo; a onima koji su ispod šatora promatrali utakmice, zabavljali se pjesmom ili ugodno razgovarali, kiša i nije smetala i nije im kvarila raspoloţenje. Neki su dolazak u Starnjane ili Matoševce iskoristili i da obiđu Batkovića groblje i groblje na Gradini, i da se pomole na grobovima svojih starih. Glavni pečat Susretima davali su sudionici pridošli sa strane, a okupili su se i svi 'domaći', tj. sadašnji Stranjančani i Matoševljani, među njima, kao najstarije, cijelo vrijeme su bile nazočne Zorka Pranjić i Zorka Ganić. Najstariji koji su došli izvana, bili su Marko Batković, Mate Rajina, i Mirko Majdandţić, Kajkin. Marko Batković i njegovi sinovi, snahe i unučad, predstavljali su i najbrojniju matoševačku skupinu. Između Stranjančana najbrojniji su bili Majdandţići, Tomo i Ljuba, sa sinovima, snahama i unučadima, te Ćosići, pristigli iz Njemačke i iz Zagreba. Ove je godine najljepše bilo to što su veliku većinu sudionika Susreta činili mladi i mala djeca. To daje nadu da će oni, i kad porastu, pokazivati zanimanje za Susrete

3 Stranjančana i Matoševljana, koji postaju tradicionalni, i da će polako od starijih preuzimati i organiziranje tih Susreta.

Kao i dosadašnja dva, i ovi treći Susreti su prošli u najboljem redu, i na opće zadovoljstvo svih sudionika. Za poţeljeti je da se ovako samo nastavi, i da traje što duţe!
DAROVATELJI NOVĈANIH PRILOGA Ţupnik fra Ivo je na kraju mise pred okupljenim sudionicima trećih Susreta Stranjančana i Matoševljana istaknuo što je kroz posljednje tri godine učinjeno na Batkovića groblju i groblju na Gradini, a uglavnom sve dobrovoljnim prilozima koje su davali mnogi od njih. Svima njima se zahvalio, uz napomenu da će se i dalje činiti što se mogne, a zavisit će najviše od pomoći koju će darovatelji i ubuduće davati. Ţupnikove riječi bile se nekima poticaj pa su odmah dali svoje priloge: a) za crkvicu Stjepan-Braco Pranjić, Stipin - 100 € Ivica Majdandţić, Tomin - 50 € Ankica, Stjepanova supruga, - 50 €, za sadnju lipa kraj crkvice b) za groblje Gradinu Ferdo Blaţević, Nikin - 50 € Franjo Blaţević, Markov - 50 € Ane Mijatović, r. Debeljak - 20 € Zora-Ruţa Blaţević, +Paje - 50 € Mato Debeljak, Petrov, i Jeka - 300 kn NOVI ŢUPNIK U BARLOVCIMA – FRA DUJO LJEVAR U mjesecu srpnju je za ţupnika u Barlovcima postavljen fra Dujo Ljevar, koji je i ranije više godina bio barlovački ţupnik, a kroz 9 posljednjih godina bio je ţupnik u ţupi Trn. Primopredaja ţupničke sluţbe između njega i dosadašnjeg ţupnika fra Ive Orlovca izvršena je 3. kolovoza. S promjenom ţupnika došlo je i do promjene vremena slavljenja mise u Stranjanima. Odsad će se nedjeljama i blagdanima misa slaviti u 15 sati. Fra Ivo Orlovac je premješten za ţupnika na Petrićevac, a postavljen je i za gvardijana u samostanu. GROBLJE GRADINA DJELOMIĈNO ĈIŠĆENO Iako je groblje Gradina u mjesecu svibnju bilo dobro uređeno, opet ga je ubrzo zahvatila bujad. Da se ne bi previše raširila i ostarjela, pa kasnije bilo teţe ukloniti je, Markan Blaţević, Milinčin, sredinom mjeseca srpnja par dana ju je kosio, a pokupile su je i iz groblja izbacile Mare Debeljak i Luce Bogdanović.

4
I u Batkovića groblju, iako je početkom travnja bilo uređeno, a kasnije poprskano tekućinom za sprečavanje rasta korova, ponovno su izrasle mladice drače. To predstavlja i nadalje ozbiljan problem, jer se grobovi ni ne vide, a i spomenici se uništavaju. UREĐIVANJE KUĆA I OKO NJIH Rudo Ćosić sa suprugom Anđelkom je došao u Stranjane, svojoj kući, u subotu, 22 srpnja, i ostali su do iza Susreta Stranjančana i Matoševljana, do 2. kolovoza. Odmah su se dali na čišćenje kuće, te uređivanje bašče. Par dana prije Susreta Stranjančana i Matoševljana stigli su i pridruţili im se također Finka, Marko i Mato Ćosić, i Matina kći Silvana. U Matoševce je u nedjelju ujutro, 23. srpnja, došao Anto Batković, Josin, sa suprugom Nadom i njezinim bratom Draganom, i zadrţali se taj dan, te čistili prostor oko kuće i krčili ţivicu uz put pokraj kuće. Anto je sa suprugom i djecom došao ponovno za Susret Stranjančana i Matoševljana, 29. srpnja, a s njima je došao i Joso.

RODOSLOVNIK
Stranjani BLAŢEVIĆ: Anđa, Mile, Marko, Ana, Mato … (Nike i Jeke r. Debeljak)
Anto Blaţević i Vida r. Lovrić/Minarević, vjenčani oko g. 1792. Mile 1791. Pavao 1793. Mile 1795. Marija 1801. Marko 1804. Jela 1807. Ivo 1810. Petar ? Petar i Ana r. Batković, vjenčani g 1837. Andrija 1839. Mato 1841. Marija 1844. Ruţa 1846. Marija 1847. Pavao 1850. Luka 1853. Pavao (Pajo) i Mara r. Bijelić, vjenčani oko g. 1880. Marko 1881. Mande 1883. Ruţa 1885. Matije 1887. Ivka 1889. Toma 1891. Matije i Jela r. Marić, vjenčani g. 1910. Pavao 1912. Niko 1914. Ljubica 1917. Toma 1919. Mato 1922. Niko i Jeka r. Debeljak, vjenčani g. 1937. Anđa 1938. Mile 1940. Marko 1942. Ane 1944.

5
Mato Tonka Ferdo Finka 1946. 1947. 1949. 1951.

Matoševci DEBELJAK: Nada, Mato, Petar (Ive i Anđe r. Debeljak)
Abram Debeljak i Cvita r. Majdančić, vjenčani oko g. 1762. Marta 1763. Toma 1764. Juro 1767. Luka 1769. Toma i Ruţa r. Marić, vjenčani g. 1789. Marija 1791. Ivo 1793. Ivka 1796. Ivo (Ruţić) i Ruţa r. Stojčević, vjenčani g. 1820. Toma 1821. Juro 1822. Jozo 1825. Marija 1828. Marija 1830. Ivka 1831. Ana 1835. Stjepan 1837. Ana 1840. Juro i Jela r. Kuljanin, vjenčani g. 1847. Petar 1848. Ana 1854. Mato 1864. Petar i Marija r. Komljenović, vjenčani oko 1880. Toma 1881. Ana 1883. Anđa 1884. Juro 1886. Toma i Marija r. Batković, vjenčani g. 1911. Marko 1913. Ivo 1917. Mato 1919. Mira 1922. Ivo i Anđa r. Debeljak, vjenčani g. 1947. Nada 1949. Mato 1950. Petar 1953.

Priređuje: Velimir Blažević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH Tel/Fax: 00/387/051/311-044

NAŠ ZAVIĈAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI - NEKAD I SAD
Broj 46.
MISA NA GROBLJU GRADINA

Rujan 2006.

U nedjelju iza Male Gospe, 10. rujna, na groblju Gradina slavljena je u 10,30 sati sveta misa. Dan je bio vrlo lijep, pa se okupilo dosta svijeta, više od 150 osoba. Najviše ih je došlo autima registarskih pločica Zagreba, zatim Siska, a bilo ih je i iz Kutine, Osijeka, Daruvara, Ĉakovca, te iz Njemačke, Austrije, Srbije (Novi Sad) i Slovenije (Ljubljana). Od sudionika na misi najbrojniji su bili Debeljaci i Ljevari, dok su najstariji bili Anđa Batković, Milkova (r. 1922.) i Boţo Majdandţić, Lovričin (r. 1929.), a najmlađi Krstanović Luka (1 godina), sin Krstanović Tihomira i Janje r. Debeljak, Matine, i Anteja Marić (mlađa od 2 godine), kći Ivice Marića, Franjinog, i Valentine r. Pranjić. Zanimljivo je da su s Lukom bili njegovi roditelji, zatim Mato Debeljak i Zlatka r. Blaţević, Lukini djed i baka, te Mirko Blaţević, Lukin pradjed, dakle 4 generacije!

Prije i poslije mise na grobovima pokojnika fra Dujo i fra Velimir su molili opijela. S fra Dujom je došla i časna sestra Marina Domić, koja je predvodila pjevanje na misi. Ponašanje svih na groblju i tijekom mise je bilo mirno i dostojanstveno - za svaku pohvalu. Fra Dujo je u propovijedi sve poticao na pravi kršćanski ţivot, gdje god ţivjeli. Poslije mise im je preporučio, ako su već bili prisiljeni napustiti svoj kraj, da svojih imanja ne prodaju, kako bi i oni i njihova djeca imali gdje dolaziti i sada, a u budućnosti još i lakše. Svi koji su došli na groblje, bili su zadovoljni kako je ono lijepo uređeno. Fra Dujo je zahvalio onima koji su to učinili, a zatim naglasio kako je potrebna pomoć, i da će se samo dobrovoljnim novčanim prilozima moći groblje i dalje čistiti i uređivati kako treba, a također i odrţavati put da se do groblja moţe dolaziti autima, što sigurno svi ţele. Napomenuo je i da bi trebalo zamijeniti

2
krov na grobljanskoj kapeli i malo ga naprijed produţiti, te zamijeniti također vrata. Naišlo je to na dobar odaziv, i bio je dosta velik broj onih koji su odmah dali svoje priloge. Nakon razlaza s groblja poslije mise nisu izostala ni uobičajena 'svraćanja'. Najviše gosta su imali Mare i Mile Debeljak, Marica Milaković r. Marić, te zajednički Reza, Anto i Ana Ljevar, a bilo ih je i kod Slavka i Ilije Ljevara i Jele Šlat r. Pranjić. Svraćanje su priredili također Rudo i Anđa Ćosić, koji su 10-ak dana proveli kod svoje kuće. Nisu svi računali da će moći otići nekome svome na svraćanje, pa su sa sobom donijeli ručak. Dvije veće takve skupine bile su kod kuća Mile Bogdanovića, Bebinog, i kod Tome Majdandţića.
DOBROVOLJNI PRILOZI Na poticaj i poziv ţupnika fra Duje, svoje priloge za uređivanje groblja Gradina i za krov na grobljanskoj kapeli, te za odrţavanje puta do groblja dali su: Debeljak Joso, Jurin 200 kn Majdandţić Drago, Đikin 50 € Majdandţić Boţo, Lovrin 200 kn Debeljak Marko, Vidov 10 KM Debeljak Franjo 10 € Debeljak Janja, Antina 10 KM Debeljak Mato, Ivin 10 € Bogdanović Nada 50 kn Debeljak Joso 200 kn Debeljak Nada 100 kn Ljevar Mira i Ruţa 200 kn Majdandţić Mato 30 € Josipović Jela, Stipina 100 kn Ljevar Dragica, Perina 30 kn Kaurin Juro, Pejin 200 kn Majdandţić Markan, Matin 100 kn Majdandţić Josip, Jurin 100 kn Pranjić Jela, Antina 15 KM Bogdanović Mile 100 kn Engre (Tubić) Ane 100 kn Bogdanović Marko, Ićin 100 kn Majdandţić Bosiljko 100 kn Debeljak Ilija, st. 100 kn Debeljak Mile, Markov 10 KM Pranjić Stjepan-Braco 50 € Ćosić Rudo, Josipov 50 €

KRAĐA OGRADE S BATKOVIĆA GROBLJA Ne zna se kada točno, a vjerojatno negdje oko nedjelje, 13. kolovoza, ili na Veliku Gospu, 15. kolovoza, s Batkovića groblja je ukradeno oko 100 metara ţičane ograde. Mreţa je skinuta s cijele donje strane, 15-ak metara na istočnoj strani i s većeg dijela prema Batkovićima. Bilo je i drugih krađa, ili pokušaja krađa. U noći s 15. na 16. kolovoza netko je razbio staklo na kući Stjepana-Brace Pranjića i ušao u kuću. Pošto je kuća već ranije potpuno bila opljačkana, nije se imalo što odnijeti, a provalnici i pljačkaši su vjerojatno mislili da su Stjepan i Ankica, kad su za Veliku Gospu dolazili, štogod sa sobom donijeli i ostavili. 'Nezvani gosti' su jedne noći pokušali ukrasi traktor iz bašče Mile Debeljaka. Moţda bi u tome i uspjeli da s traktora nije bio skinut akumulator, pa ga nisu mogli upaliti. Provala je izvršena i u šupu Ruţe Tomas r. Ljevar, podignutu na gradilištu na kojem se planira gradnja kuće. Odneseno je nešto ručnog alata i električni rešo. Pred kraj mjeseca kolovoza i u prvoj polovici rujna u Matoševcima je bila potraţnja za šljivama. Ţupnik fra Dujo je 17. kolovoza o krađi s groblja izvijestio telefonom policiju u Ivanjskoj, a 18. kolovoza je s Milom Debeljak bio u policijskoj postaji u Ivanjskoj te razgovarao o toj krađi i o drugim nasrtajima srpskih izbjeglica na imovinu Hrvata i katolika. Nakon razgovora u policiji, istoga dana su izašli dvojica policajaca i obavili uviđaj, ali dosad nikakvo priopćenje nije dano o eventualnom otkrivanju počinitelja drske krađe i drugih pljačkaških pokušaja. O navedenim slučajevima pismeni izvještaj je upućen Ministarstvu unutrašnjih poslova RS, a kopija dostavljena također Biskupskom ordinarijatu u Banja Luci. STIŢE ZA RUŢU TOMAS-LJEVAR GRAĐEVINSKI MATERIJAL Počela je isporuka građevinskog materijala za kuću Ruţe Tomas-Ljevar, dodijeljenog od hrvatske Vlade. Sredinom mjeseca srpnja stigla je drvena građa, a pred kraj kolovoza stolarija. Dok ne stigne i drugi materijal i gradnja ne započne, drvena građa i stolarija je privremeno smještena na čuvanju kod Mile Debeljaka.

3
ANTO I ANA LJEVAR PROŠIRUJU KUĆU Ranije smo pisali kako su Anto i Ana Ljevar i Ilija Ljevar podigli sebi 'vikendice'. Bile su to za najnuţnije potrebe, 'građevine' s jednom samo prostorijom, i za boravak u ljetnim mjesecima. Anto i Ana Ljevar su svoju 'drvenjaru' iznutra bili obloţili ciglom, a ovog ljeta su se dali na posao njezina proširenja. Urađeno je već dosta: izlivena betonska ploča, dio ozidan i sve to prekriveno crijepom. Kad planirana gradnja bude završena, imat će četiri manje prostorije: kuhinju, 'dnevni boravak', spavaću sobu i banju! UREĐIVANJE GROBLJA GRADINA Prije mise na Gradini bilo je potrebno pokositi travu i pokupiti otpad. To je urađeno 2. rujna, a u akciji u kojoj je groblje vrlo lijepo uređeno i očišćeno sudjelovali su Ljevari: Ilija, Anto, Ana i Reza, zatim Mare i Mile Debeljak, Markan Blaţević, Marica Marić-Milaković, Dragan i Janja Mijatović. Moralo se raditi nedjeljom, jer je ovo vrijeme kad se tresu i kupe šljive, i svatko ima dosta svoga posla. IMA ŠLJIVA, BIT ĆE I RAKIJE Ove godine voće je dobro rodilo, osobito jabuke i šljive, savke i bjelice. Naţalost, manji dio toga će iskoristiti vlasnici. Oni koji su se vratili i ţive na svome, nakupili su šljiva koliko su mogli, i koliko su imali suđa. Najviše su se trudili oko toga Mile i Mare Debeljak, a pomagali su im: Markan Blaţević, Reza Ljevar, Marica Marić r. Milaković, Dragan Mijatović i Janja, Marina sestra. Dolazili su neki iz Hrvatske, i nešto više šljiva za rakiju nakupili su sebi Mirko Majdandţić zajedno s Ilijom Ljevar, Mirko Pranjić i Markan Bogdanović. Srpske izbjeglice otvoreno i kradomice su obilazili po Matoševcima, tresli, kupili i odvozili šljive, bilo za pekmez ili za rakiju. Pokušavalo ih se spriječiti, ali se u tome samo donekle uspijevalo. RODOSLOVNIK Stranjani PRANJIĆ: Nikola i Ivan (Matija i Ane r. Markovinović)
Marko Pranjić ( ) i Janja r. Uvalić, vjenčani oko g. 1838. Juro Ivo Juro i Manda r. Pezić, vjenčani oko g.1865. Mato Ana Ilija Mato (Matije) i /2. br./ Marija r. Brkić, vjenčani g. 1919. Mande Lucija Janja Zorka Nikola Jele Anto Nikola i Ruţa r. Blaţević, vjenčani g. 1955. Matija Ljuba Ivica Mirjana Matija i Ana r. Markovinović, vjenčani g. 1977. Nikola Ivan 1983. 1986. 1957. 1959. 1964. 1965. 1920. 1921. 1923. 1925. 1927. 1930. 1933. 1867. 1869. 1873. 1839. 1845.

4 MAJDANDŢIĆ: Katica, Rudo, Ivica, Josip, … (Petra i Jelice r. Batković)
Nikola Majdandţić i Veronika r. Lipovac, vjenčani oko g. 1774. Jerko Josip Joso Marija Marija Marko Kata Joso i Marija r. Klečina, vjenčani oko g. 1798. Franjo Barbara Luka Kata Jerko Franjo i Marija r. Marić, vjenčani oko g. 1834. Ivka Petar Janja Ivka Mato Nikola Mato i Marija r. Batković, vjenčani oko g. 1872. Jela Kata Ivo Janja Janja Ivka Anđa Pejo Ivo i /2. br./ i Kata r. Debeljak, vjenčani g. 1900. Mare Ruţa Marko Marko i /2. br./ Kata r. Majdandţić, vjenčani g. 1938. Petar Ana Ivo Ljuba Ruţa Vid Petar i Jelica r. Batković, vjenčani g. 1962. Katica Rudo Ivica Josip Franjo Zlatko 1963. 1964. 1966. 1969. 1971. 1973. 1939. 1941. 1943. 1946. 1949. 1951. 1901. 1904. 1907. 1873. 1876. 1878/79. 1881. 1883. 1885. 1888. 1891. 1835. 1838. 1841. 1844. 1846. 1850. 1799. 1800. 1803. 1805. 1807. 1775. 1777. 1778. 1782. 1786. 1789. 1791.

Priređuje: Velimir Blaţević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH
Tel/Fax: 00/387/51/311-044

NAŠ ZAVIĈAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI - NEKAD I SAD
Broj 47. Listopad 2006.

POKUŠAJ KRAĐE I OŠTEĆENJE ŢIĈANE OGRADE OKO CRKVICE U STRANJANIMA Ţupnik fra Dujo i posjetioci mise u Stranjanima u nedjelju, 24. rujna 2006., doţivjeli su novo neugodno iznenađenje i još jedan nasrtaj na vlastitu imovinu, ali i prijetnju za svoju osobnu sigurnost. Nepoznati počinitelji su pokušali skinuti ţičanu mreţu kojom je ograđen prostor oko crkvice u Stranjanima. Nisu je uspjeli skinuti, ali su je na gornjoj i donjoj strani crkvice oštetili. Fra Dujo je odmah iza mise pozvao policiju u Ivanjskoj i ona je došla na uviđaj. O tom slučaju i nekim drugim koji su se dogodili posljednjih godina, i posebno u najnovije vrijeme, obaviješten je biskup Komarica i zatraţeno od njega da se zauzme za zaštitu crkvene imovine kao i imovine povratnika, a i povratnika samih. Evo dopisa o tome.
RIMOKATOLIĈKI ŢUPNI URED BARLOVCI Br. 215/2006. BISKUPSKI ORDINARIJAT BANJA LUKA Dr. Franjo Komarica, biskup Banjolučke biskupije Kralja Petra I, br. 80 78000 BANJA LUKA Predmet: Izvještaj o šteti na crkvenoj imovini u Stranjanima Oče Biskupe! Duţnost mi je izvijestiti Vas o novom drskom pokušaju krađe i nanesenoj šteti u Stranjanima, selu ove ţupe. Kad sam u nedjelju, 24. rujna 2006., došao da u 15 sati slavim svetu misu, zajedno s posjetiocima crkvice sv. Franje i sudionicima svete mise doţivio sam neugodno iznenađenje. Odmah smo primijetili da je ţičana ograda, s gornje i donje strane crkvice, razvaljena. Netko je, kako izgleda, pokušao skinuti ţičanu mreţu. U tome nije uspio, ali je ograda dijelom zgaţena i znatno oštećena. Poslije svete mise pozvao sam policiju u Ivanjskoj, i došla su na uviđaj dvojica policajaca, te o zatečenom stanju sastavili zapisnik. Iluzorno je očekivati da će srpska policija poduzeti nešto ozbiljnije te zločince otkriti i odgovarajuće kazniti, kao što to nije učinila ni u jednom ranijem slučaju. Evo nekih od njih. Godine 2004. izvršena je provala u crkvicu u Stranjanima. Zatim su 2005. izvršene provale u kuće Josipa Ćosića i Marka Blaţevića, i iz njih odneseno više vrijednih predmeta: električna peć, manji friţider, televizor, usisivač, pegla, tepih i još drugih

2
sitnijih kućnih stvari. U posljednjih par mjeseci bilo je nekoliko nasrtaja na imovinu povratnika u Stranjanima i Matoševcima. Tako je izvršena provala u kuću Ilije Ljevara i odneseno više komada alata, nešto posuđa, odjevnih predmeta i posteljine, te u šupu Ruţe Tomas r. Ljevar i također odneseno nešto ručnog alata. Provaljeno je i u kuću Stjepana Pranjića, ali je ona nenaseljena i posve prazna pa se nije imalo što odnijeti, a pokušana je također krađa traktora iz bašče Mile Debeljaka u Matoševcima. Nedavno sam Vas izvijestio o krađi oko 100 metara ţičane ograde s Batkovića groblja u Matoševcima. O svim navedenim slučajevima policija je redovito izvještavana, ali nikada ništa nije otkriveno, niti se moţe uopće zaključiti da joj je stalo da zaštiti imovinu povratnika, a i njih same. Ne radi se, dakako, samo o nasrtajima i krađi crkvene imovine i imovine malobrojnih povratnika, nego povratnici sve to doţivljavaju i kao prijetnju i napad na osobnu sigurnost. Stoga se, oče Biskupe, utječemo Vama, i molimo da nas svojom sluţbom i autoritetom uzmete u zaštitu, a i da zatraţite također zaštitu organa Republike Srpske, sigurnosnih i drugih drţavnih tijela Bosne i Hercegovine, kao i institucija međunarodne zajednice u Republici Srpskoj i u Bosni i Hercegovini. U očekivanju da ćete učiniti što je u Vašoj moći, da se u našim selima Stranjani i Matoševci konačno stane na kraj ovako učestalim krađama, pljačkama i drugim provokacijama srpskih doseljenika i domicilnih Srba iz okolnih mjesta, najljepše zahvaljujem u ime svih povratnika u Stranjane i Matoševce i u svoje osobno! Barlovci, 25. rujna 2006. Ţupnik: Fra Dujo Ljevar

Istoga dana kad je dopis napisan i uručen biskupu Komarici, biskup je otišao u Stranjane sa ţupnikom fra Dujom da se i osobno uvjeri o počinjenom vandalizmu. Nakon toga su bili na kavi kod Mile i Mare Debeljak, gdje je nastavljen razgovor i o drugim sve učestalijim oblicima provokacija i nasilja nad privatnom imovinom prognanih mještana. Biskup je nekoliko dana kasnije o posljednjim događajima izvijestio načelnika CJS u Banja Luci, gosp. Ţeljka Spasojevića, te zatraţio da se policija ozbiljnije angaţira u otkrivanju počinitelja krađa, pljački i drugih nasilničkih djela i u zaštiti imovine hrvatskih i katoličkih povratnika. POĈINJE GRADNJA KUĆE RUŢE TOMAS-LJEVAR Pred kraj mjeseca rujna i u prvoj polovici listopada isporučen je građevinski materijal koji je hrvatska vlada dodijelila za kuću Ruţe Tomas, r. Ljevar. Materijal je dovezen i istovaren u skladištu Caritasa na Petrićevcu, a odatle je mali dio prevezen u Ljevare, u Stranjanima, a uskoro bi trebalo biti odvezeno i ostalo. Kroz koji dan bit će izliveni betonski temelji i ploča, a radovi će se u listopadu i studenom nastaviti i u planu je da se do zime kuća ozida i pokrije. PROSLAVA SVETKOVINE SVETOG FRANJE Sveti Franjo, komu je posvećena crkvica u Stranjanima, nije ove godine slavljen na dan 4. listopada, kad po kalendaru pada, nego je proslavljen u nedjelju, 8. listopada. Sveta misa, koju su slavili skupa fra Dujo i fra Velimir, a pjevanje predvodila č. s. Marina Domić, bila je u 10,30 sati, a nazočnih je bilo 20 vjernika.

3 NOVĈANI PRILOZI ZA KAPELU NA GROBLJU GRADINA Kao što je objavljeno u zadnjem broju Našeg zavičaja, na kapeli u groblju na Gradini treba promijeniti krov, a malo ga i produţiti i natkriti ulaz. Već su nakon mise na Gradini neki dali svoje novčane priloge za to, a fra Velimiru su poslije toga svoj doprinos poslale Mara Bogdanović, pok. Andrije - 300 €, i Ljuba Rođak, r. Debeljak 100 kn, nekadašnje Matoševljanke, a obje sada ţive u Ĉepinu. Njima, kao i svima koji su ranije dali svoje priloge, za iskazanu spremnost da pomognu u pothvatima koji se poduzimaju u rodnom kraju, iskrena Hvala! RODOSLOVNIK
Stranjani PRANJIĆ, Mara, Josipa, Ivanka, Marko (Ilije i Jozefine r. Blaţević)
Petar Pranjić (Jurić) i Kata r. Josipović, vjenčani oko g. 1830. Juro Anđa Lucija Ivo Lucija Franjo Joso Ivan i Lucija r. Josipović Anđa Mijat Jele Petar Nikola Lucija Petar i Ivka r. Bijelić Marija Ivo Marko Marko i Ivka r. Bogdanović Marija Zorka Ljubica Petar Ilija Ilija i Jozefina r. Blaţević Mara Josipa Ivanka Marko

? 1835. 1841. 1843. 1845. ? 1850. 1868. 1871. 1874. 1875. 1881. 1881. 1897. 1900. 1902. 1923. 1925. 1926. 1929. 1932. 1959. 1961. 1965. 1970.

Matoševci DEBELJAK: Jelica, Marko, Anđelka … (Mile i Mare r. Blaţević)
Abram Debeljak i Cvita r. Majdančić, vjenčani oko g. 1760. Marta Toma Juro Luka

1763. 1764. 1767. 1769.

4
Toma i Ruţa r. Marić, vjenčani g. 1789. Marija Ivo Ivka Ivo (Ruţić) i Ruţa r. Stojčević, vjenčani g. 1820. Toma Juro Jozo Marija Marija Ivka Ana Stjepan Ana Toma i /1. br./ Ruţa r. Ljevar, vjenčani oko g. 1844. Janja Mato Nikola Nikola i /2. br./ Vida r. Matoš-Grgić, vjenčani oko g. 1886. Jela Pero Marko Stjepan Jela Marko i Staţija r. Marić, vjenčani oko g. 1915. Nikola Luka Anto Pero Joso Marija Joso-Ivan Ljubica Mile Mile i Mara r. Blaţević, vjenčani g. 1962. Jelica Marko Anđelka Gordana Mirjana 1963. 1965. 1971. 1973. 1975. 1916. 1918. 1920. 1922. 1924. 1926. 1929. 1931. 1935. 1887. 1888. 1891. 1894. 1898. 1845. 1846. 1848. 1821. 1822. 1825. 1828. 1830. 1831. 1835. 1837. 1840. 1791. 1793. 1796.

Priređuje: Velimir Blaţević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH
Tel/Fax: 00/387/51/311-044

NAŠ ZAVIĈAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI - NEKAD I SAD
Broj 48. Prosinac 2006.
MISA NA GRADINI U POVODU DANA MRTVIH

Misu i opijela za pokojne nije bilo moguće na groblju Gradina moliti na blagdan Svih Svetih, 1. studenoga, ni na sam Dan mrtvih, 2. studenoga, pa je to učinjeno u nedjelju, 5. studenoga. Misa je toga dana slavljena u 10,30 sati, a prije mise su fra Dujo i fra Velimir molili opijela na grobovima. Vrijeme je bilo pogodno i na groblju se okupilo 40-ak osoba. Osim onih koji trenutno žive u Stranjanima i Matoševcima, iz Hrvatske je došlo najviše Debeljaka i Ljevara. ŠUMU JE OPET NETKO ZAPALIO Krajem mjeseca listopada izbio je požar u šumi u Matoševcima, ispod puta koji vodi na groblje Gradinu, gdje je gorjelo i prije 3 godine. Ne može se znati je li vatru netko podmetnuo namjerno, ili je ona izbila zbog nečije nepažnje. Vjerojatno su je prouzrokovali i za vatru krivi skupljači kestenja, a kad je vatra buknula oni su se razbježali. Policija je pozvana, i brzo je stigla, a ona je pozvala vatrogasce. Došla su jedna vatrogasna kola i vatru su ugasili. Na mjesto požara došao je i policijski inspektor. On se raspitivao o tome tko je požar mogao izazvati, pa je iznio svoje mišljenje da požar nije izazvan namjerno, ali mu je Mare Debeljak, Milina, uzvratila da je teško razumjeti da je to nenamjerno kad šuma uvijek gori na „našoj“ strani, a nikako ne u Gradini na strani srpskoj. MATO MAJDANDŽIĆ USELIO U SVOJU NOVU KUĆU Mato Majdandžić, Finke Stoline, u Matoševcima (Sančevica) duže vremena je boravio u kući Dragutina Kovačevića, nekadašnjoj Bebinoj, i u baraci veličine nekoliko kvadratnih metara, koju je sagradio od dasaka i obložio terpapirom. Prije par godina je od Ministarstva za izbjegla i raseljena lica RS dobio graĎevni materijal, a ovo godine od gradske uprave Banja Luka još neka sredstva, tako da je istom ove godine uspio materijal ugraditi i kuću staviti je pod krov. Nedavno je u nju uselio, makar da unutra još nije sve sreĎeno. U namještaju mu je pomoć pružio Caritas. Od sad će Mato imati barem djelomično pristojan smještaj i boravak u kući. POD KROVOM JE JOŠ JEDNA NOVA KUĆA U LJEVARIMA Još godine 2002., preko Caritasa u Banja Luci, upućena molba hrvatskoj vladi za pomoć u graĎevnom materijalu za novu kuću Ane Ljevar, pok. Ilije. Kako je Ane umrla koncem 2003. a molba nije bila riješena, njezina kći Ruža je podnijele zahtjev da se graĎevni materijal preusmjeri na nju. Tome je zahtjevu udovoljeno i početkom ove godine je izdano odgovarajuće rješenje. Istom u mjesecu srpnju 2006. je isporučena najprije drvena graĎa, pred kraj kolovoza stolarija, a u listopadu i početkom studenoga sav ostali graĎevni i drugi materijal. Ruža i njezina sestra Mira, s muževima Ivanom i Brankom, i uz pomoć drugih Ljevara u Stranjanima i Mile Debeljaka, odmah

2 su izlili betonske temelje i ploču te dogovorili s majstorom daljnju gradnju kuće. Zidanje je započelo 20. studenoga, a pokrivanje kuće je bilo 30. studenoga i 1. prosinca. Ruža i Mira s muževima i sinovima su dolazili iz Hrvatske, pratili gradnju i pomagali kod pokrivanja, priredili 30 studenoga večeru za majstore i radnike te pozvane 'goste', ukupno više od 20 osoba, a 2. prosinca su čistili prostor oko kuće, pospremili u kuću preostali materijal za nastavak unutarnjih radova na proljeće, te zatvorili prozorske otvore i vanjska vrata na kući. Bilo je lijepo vidjeti radost na njihovim licima jer će, kad kuća bude posve gotova, imati gdje dolaziti i provoditi ugodno vrijeme u radu i odmoru. TEREZIJA I SLAVKO LJEVAR DOBILI KRAVE U mjesecu studenom u Stranjane su isporučene dvije steone junice kao donacija iz Češke. U tome je posredovala gradska uprava, ured za pomoć izbjeglim licima i povratnicima. Za krave su se ranije prijavili i sada su ih dobili Slavko Ljevar i Reza Ljevar. Slavko ima gdje kravu držati i čime hraniti, a pošto Reza nema tih mogućnosti, privremeno su njezinu kravu preuzeli Mile i Mare Debeljak. Kad se junice otele, mlijeka će biti i više nego što je potrebno za sve povratnike u Stranjanima i Matoševcima. NABAVLJEN MUZIČKI INSTRUMENT ZA CRKVICU Časna sestra Marina Domić dolazi nedjeljom ujutro iz Budžaka u Barlovce i u vrijeme mise svira i vodi pjevanje. Poslije podne s fra Dujom ide u Stranjane i zajedno s prisutnima na misi pjeva, ali bez muzičke pratnje, jer dosad nije bilo nikakvog glazbala. Da bi se i u crkvici u Stranjanima pjevanje olakšalo i misa bila svečanija, Mare Debeljak je u dogovoru s Lucom Bogdanović i Jelom Šlat predložila da fra Dujo i fra Velimir dadnu po jednu trećinu potrebnog novca, a njih tri će dati jednu trećinu. Prijedlog je prihvaćen, i nabavljen je novi synthesizer (električni muzički instrument), tako da će odsad pjevanje u crkvici u Stranjanima biti uz muzičku pratnju. RODOSLOVNIK Matoševci
MAJDANDŢIĆ: Petar, Ana (Mate i Ljube r. Blaţević)
Nikola Majdandţić i Veronika r. Lipovac, vjenčani oko g. 1774. Jerko 1775. Josip 1777. Josip 1778. Marija 1782. Marija 1786. Marko 1789. Kata 1791. Josip i Marija r. Klečina, vjenčani oko 1798. Franjo 1799. Barbara 1800. Luka 1803. Kata 1805. Jerko 1807. Luka i Anđa r. Batković, vjenčani g. 1820. Marko 1830. Luka 1832. Nikola 1834. Lovro 1837.

3
Franjo Ruţa Mato Nikola i Ivka r. Ljevar, vjenčani g 1857. Jerko Ruţa Lucija Lovro Mato Jerko i Kata r. Marić, vjenčani oko g. 1880. Marko Ivo Toma Ruţa Luka Lovro Ivo i Mara r. Brkić, vjenčani g. 1904. Petar Marko Kata Ruţa Ruţa Manda Petar i Ljuba r. Batković, vjenčani g. 1927. Jozefina Manda Slavko Mato Toma Vida Mato i Ljubica r. Blaţević, vjenčani g. 1958. Petar Ana 1958. 1961. 1929. 1930. 1934. 1935. 1940. 1944. 1907. 1909. 1912. 1914. 1920. 1923. 1881. 1882. 1885. 1886. 1888. 1891. 1861. 1864. 1867. 1871. 1874. 1840. 1840. 1845.

MAJDANDŢIĆ: Ruţa, Mirko, Anto, Ivo … (Mate i Jozefine r. Batković)
Nikola Majdandţić i Veronika r. Lipovac, vjenčani oko g. 1774. Jerko 1775. Josip 1777. Josip 1778. Marija 1782. Marija 1786. Marko 1789. Kata 1791. Jerko i Marta r. Kneţević, vjenčani oko 1796. Ana 1797. Mato 1798. Ivo 1801. Manda 1804. Ivo i Marija r. Uvalić, vjenčani oko g. 1820. Juro 1823. Manda 1824. Kata 1826.

4
Marta Ilija Marko Kata Anđa Ruţa Ilija i Janja r. Batković, vjenčani g. 1849. Manda Jela Ivan Ivan i Luca r. Kozić, vjenčani oko g. 1875. Marko Mato Anto Anto i Ruţa r. Bogdanović, vjenčani g. 1909. Anđa Pavao Juro Ivka Zorka Mato Stjepan Marija Mirko Mato i Jozefina r. Batković, vjenčani g. 1947. Ruţa Mirko Anto Ivo Anto Stipo Ljuba 1949. 1949. 1950. 1952. 1955. 1957. 1959. 1911. 1912. 1914. 1916. 1918. 1920. 1922. 1924. 1925. 1876. 1880. 1882. 1850. 1852. 1853. 1828. 1830. 1833. 1835. 1838. 1848.

*

*

Svim Stranjančanima i Matoševljanima, gdje god se nalazili, čestit Božić i sveto porođenje Isusovo i sretna i blagoslovljena Nova godina!

*
Priređuje: Velimir Blaţević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH
Tel/Fax: 00/387/51/311-044

NAŠ ZAVIĈAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI - NEKAD I SAD
Broj 49. Siječanj 2007.

PROSLAVA BOŢIĆA I BOŢIĆNI BLAGOSLOV KUĆA Polnoćka za Boţić se slavila u ţupnoj crkvi u Barlovcima. Iz Stranjana i Matoševaca, s Milom i Marom Debeljak, u njihovu autu su išli još Markan Blaţević, Milinčin i Stipo Grozdin. Na sam Boţić, na popodnevnoj misi u Stranjanima nazočnih je bilo svega 10-ak osoba, malen broj, budući da su neki otišli svojima u Hrvatsku, a sa strane nije bilo nikoga. Broj se malo povećao na misi na sv. Stjepana, jer su Mili i Mari stigli u posjetu sin Tomo sa suprugom i sinom. Poslije Boţića u Stranjane su iz Hrvatske nakratko dolazili Zora Blaţević sa sinom Ivicom i Tomo Majdandţić, Finka Ćosić (ud. Ljevar) s braćom Rudom i Matom, iz Njemačke, a nekoliko dana su kod svoje kuće proveli Marko Blaţević, Mirkov, i supruga Zora, a na par dana im se priključio i sin Goran sa suprugom Mirjanom i dvoje djece, koji su stigli iz Njemačke. Sredinom siječnja su iz Hrvatske došli Anto i Ilija Ljevar, i Mirko Pranjić, Perin. Mirko se kod svoje kuće zadrţao nekoliko dana, a Anto i Ilija se još nalaze kod svojih kuća u Stranjanima. I Slavku Ljevaru je došla supruga Mara, i ostaje s njim jedan tjedan. Ţupnik fra Dujo je u Stranjanima i Matoševcima blagoslivao kuće 29. prosinca, a s njim u pratnji je išao Mile Debeljak, član Pastoralnog ţupnog vijeća. Kuće onih koji su toga dana bili odsutni blagoslovljene su poslije Bogojavljenja. ZNAK ZAHVALNOSTI RAVNATELJU CARITASA Banjolučki Caritas je puno učinio u pruţanju pomoći onima kojima je ona tijekom rata 1992.-1995. bila veoma potrebna, a s pomaganjem je nastavio i kasnije, a to čini sve do danas. Caritasova pomoć je stizala i u Stranjane i Matoševce. U novije vrijeme pomoć su primali svi povratnici, a ona se sastojala osobito u obnovi porušenih kuća, popravljanju puta, dodjeljivanju kućnog namještaja i bijele tehnike, te u zdravstvenoj skrbi u Caritasovoj ambulanti i apoteci. U tome je posebno zasluţan vlč. Mile Aničića, sadašnji Caritasov ravnatelj. U znak zahvalnosti za učinjeno povratnicima u Stranjanima i Matoševcima, Mile i Mare Debeljak su vlč. Aničića pozvali svojoj kući, i on je 17. siječnja, skupa sa ţupnikom u Bralovcima, fra Dujom Ljevarom, i s fra Velimirom, bio njihov gost na večeri. Pozvan je na večeri također Anto Ljevar, koji je toga dana slavio svoj imendan.

2
NOVĈANI PRILOZI ZA SYNTHESIZER U prošlom broju Našeg zavičaja smo javili da je za crkvicu u Stranjanima nabavljen električni muzički instrument (synthesizer). Uz one koji su svoj doprinos dali ranije, sada su im se pridruţili još Mato Ćosić, Josipov, s 50 €, i Zorka Pranjić, pok. Mate, s 200 kn. POTRAGA ZA STARIM FOTOGRAFIJAMA Ţelja mi je napisati i tiskati knjigu o Stranjanima i Matoševcima. Uz tekst, koji je dobrim dijelom već napisan, htio bih staviti u knjigu i što više fotografija, prije svega starih ljudi i ţena, ili cijelih obitelji, te zanimljivijih starinskih kuća i drugih građevina (zgrada, ambara, košana). Znam da je tih fotografija bilo malo, a i ono što je postojalo, vjerojatno je 1955. ostavljeno kod kuća u Starnjanima i Matoševcima, te je uništeno. Moguće je ipak da je netko nešto sa sobom ponio, a osobito da bih se starih fotografija moglo naći kod onih koji su ranije, između 1945. i 1965. odselili u Slavoniju, Vojvodinu ili u inozemstvo. Obraćam se sa zamolbom svima koji imaju takvih fotografija, da ih potraţe i kad imadnu kakvu zgodnu priliku da mi ih pošalju ili dadnu, naročito na ljeto, kad se budemo sastali na Danu Starnjančana i Matoševljana. Slike ću preslikati i svakome vratiti njegove. SNALAŢENJE U RODOSLOVNIKU Primijetio sam da Rodoslovnik koji svaki put objavljujemo u Našem zavičaju neki ne razumiju, iako je stvar posve jednostavna. Zato ću na Rodoslovniku koji je donesen u ovom broju Našeg zavičaja pokazati kako se utvrđuje rodoslovno stablo, tj.: otac i majka, djed i baka, pradjed i prabaka, šukundjed i šukunbaka itd., po očevoj liniji ili lozi, za sinove i kćeri Slavka Blaţevića, Ruţinog, i Mande r. Ćivčić-Dţolić. Polazimo od kraja Rodoslovnika, a rodoslovno stablo utvrđujemo za onu djecu – sinove, koji su u rodoslovnom nizu obiljeţeni podebljanim i malo krupnijim slovima. 1. Na kraju rodoslovnog stabla su navedeni Slavko Blaţević i Manda r. Ĉivčić-Dţolić, sa svom svojom djecom. 2. Idemo naviše, i nalazimo Stipu i Ruţu r. Pranjić, i njihovu djecu, među kojom je i Slavko. Otac Slavkov, Stipo, djed je Kazimirov, Stjepanov i njihovih sestara. 3. Uspinjemo se dalje i dolazimo do Ive i Jele r. Majdandţić, oca i majke Stipine, i druge njegove braće i sestara. Ivo i Jela su Slavku djed i baka, a Slavkovim sinovima Kazimiru, Stjepanu i drugoj Slavkovoj djeci su pradjed i prabaka. 4. Idemo naviše, i dolazimo do Ivinog oca i majke, a to su Pavao i Kata r. Ivanković. Oni su Stipi djed i baka, Slavku pradjed i prabaka, a Slavkovoj djeci šukundjed i šukunbaka. 5. Nastavljamo se penjati prema početku rodoslovnog stabla i dolazimo do Pavlovog oca i majke, a to su Petar i Ana r. Batković. Njih dvoje su djed i baka Ivi, pradjed i prabaka Stipi, šukundjed i šukunbaka Slavku, a Kazimiru, Stjepanu i drugoj Slavkovoj i Mandinoj djeci su prašukundjed i prašukunbaka. 6. Dolazimo na početak rodoslovnog stabla, gdje su Anto Blaţević i Vida r. Lovrić, otac i majka Petra Blaţevića. Oni su djed i baka Pavlu, pradjed i prabaka Ivi, šukundjed i šukunbaka Stipi, prašukundjed i prašukunbaka Slavku, a pra-prašukundjed i praprašukunbaka Nadi, Ivanki, Ruţi, Franciki, Kazimiru i Stjepanu. U rodoslovnom stablu koje smo prikazali utvrdili smo niz od 7 generacija (sin, otac, djed, pradjed, šukundjed, prašukundjed i pra-prašukundjed), a 6 koljena krvnog srodstva prave linije.

3 RODOSLOVNIK Stranjani
BLAŢEVIĆ: Nada, Ivanka,…, Kazimir i Stjepan (Slavko i Manda r. Ĉivčić-Dţolić) BLAŢEVIĆ Anto i Vida r. Lovrić, vjenčani g. 1790. Pavao Mile Marija Marko Jela Ivo 1793. 1795. 1801. 1804. 1807. 1810.

Petar
Petar i Ana r. Batković, vjenčani g. 1837. Andrija Mato Marija Ruţa Marija

?
1839. 1841. 1840. 1846. 1847.

Pavao
Luka Pavao i Kata r. Ivanković, vjenčani g. 1868. Petar

1850.
1853. 1869.

Ivo
Ana Ivo i Jela r. Majdandţić, vjenčani g. 1894.

1871.
1874.

Stipo
Marko Janja Marija Stipo i Ruţa r. Pranjić, vjenčani g. 1920. Anto Ivo Ana Nikola Mato Marko

1900.
1903. 1906. 1908. 1921. 1923. 1925. 1927. 1929. 1931.

Slavko
Dragica Slavko i Manda r. Ĉivčić-Dţolić, vjenčani g. 1958. Mara Nada Ivanka Ruţa Francika Franjo Mara

1933.
1935. 1959. 1960. 1962. 1964. 1965. 1967. 1969.

Kazimirr
Stjepan

1971.
1974.

4
PRANJIĆ: Valentina, Zorica, Matije, Pajo (Drage i Ruţe r. Vulić) PRANJIĆ Petar i Kata r. Josipović, vjenčani oko g. 1830. Juro Anto Franjo Lucija Ivo Lucija Joso Franjo i Anđa r.Pezić, vjenčani g. 1857. Ruţa Mato Petar Ana Mato Marko Anto Andrija Marko i Kata r. Bijelić, vjenčani g. 1895. Ruţa Marko Marija Franjo/Pajo Anto Anđa Anica Mato Ivo Mato i Zorka r. Vulić, vjenčani g. 1937. Ivka Toma Danica Marko Drago Drago i Ruţa r. Vulić, vjenčani g. 1977. Valentina Zorica Matije Pajo ? 1835. ? 1841. 1843. 1845. 1850. 1859. 1861. 1864. 1867. 1869. 1872. 1873. 1875. 1896. 1899. 1900. 1903. 1906. 1909. 1912. 1914. 1919. 1938. 1942. 1946. 1948. 1951. 1978. 1982. 1983. 1987.

Priređuje: Velimir Blaţević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH
Tel/Fax: 00/387/51/311-044

NAŠ ZAVIĈAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI - NEKAD I SAD
Broj 50.
PEDESETI BROJ NAŠEG ZAVIĈAJA

Veljača 2007.

Prije pet i pol godina, u kolovozu 2001., pokrenut je list – 'novine' čiji 50-i broj sada imate u rukama. U uvodniku 1. broja – u riječi priređivača – najavljeno je da će Naš zavičaj izlaziti povremeno, s malo stranica i u malom broju primjeraka. Od kolovoza 2001. do travnja 2002. novine su izlazile svakog mjeseca (brojevi 1 do 9); u svibnju 2002. su izašla dva broja (br. 10 i 11); od lipnja 2002. do svibnja 2003. novine su također izlazile jednom mjesečno (br. 12 do 23); a potom su izlazile jednom u dva mjeseca od lipnja do studenoga 2003. (br. 24 do 26) te jedan broj za prosinac 2003. (br 27); slijedećih sedam brojeva, od oţujka 2004. do oţujka 2005. izlazili su jednom u dva mjeseca (br. 28 do 34); novine se izašle za mjesec travanj 2005. (br. 35), a zatim opet jednom u dva mjeseca od lipnja 2005. do travnja 2006. (br. 36 do 42); od lipnja do listopada 2006. izlazile su jednom svakog mjeseca (br. 43 do 47); a jednom mjesečno su izlazile i od prosinca 2006. pa do veljače 2007. (br. 48 do 50). Naš zavičaj je redovito imao po 4 stranice (38 brojeva); deset brojeva je imalo po 6 stranica (br. 19, 22, 23, 26, 30, 31, 32, 34, 38, 45), a dva broj 8 stranica (br. 15, 37). Ukupno to iznosi 228 stranica Novine su izlazile u manjem broju primjeraka, svega između 50 i 60, pa su mogle doći u ruke manjem broju čitalaca. Ipak, osim u Hrvatsku, stizale su u Njemačku i još neke drţave Europe, a također i do Australije i Sjedinjenih Američkih Drţava. Zahvaljujući Marinku Majdandţiću, u Njemačkoj, svi brojevi Našeg zavičaja su stavljeni i na njegovu web stranicu na internetu (www.stranjani.de), i na taj su način postali dostupni mnogima širom svijeta. U Našem zavičaju su objavljivane vijesti iz Stranjana i Matoševaca, i o povratnicima i njihovu ţivotu u tim selima. Iako smo ţeljeli objavljivati vijesti i prikaze također o događajima i ţivotu Stranjančana i Matoševljana u progonstvu, i daleko od rodnog kraja, na naš poziv, da nam se o tome šalju pisani prilozi, nije bilo odaziva. S izdavanjem Našeg zavičaja nastavit ćemo i dalje, ali ne znamo dokle. Moţda će izlaţenje novina u budućnosti biti i rjeđe nego dosad, jer je manje i zanimljivih i vaţnih zbivanja o kojima bismo mogli pisati, i koja bi još zanimala prognane i odseljene Stranjančane i Matoševljane. DVA ROĐENDANA I JEDAN IMENDAN Na Svijećnicu, 2. veljače, nakon poslijepodnevne mise u Stranjanima, ţupnik fra Dujo Ljevar i č. s. Marina Domić, sviračica i voditeljica crkvenog pjevanja u Barlovcima i u crkvici u Stranjanima, pošli su s Milom i Marom Debeljak njihovoj kući, da zajedničkom večerom obiljeţe fra Dujin i Marin rođendan i također Marin imendan.

2 Nešto kasnije, na večeri su im se priključili također fra Velimir, te Marko Blaţević, Mirkov, sa suprugom Zorom. Malobrojnim katolicima u Matoševcima i Stranjanima puno znači svaka proslava, kad se mogu okupiti i zajedno se malo razveseliti i zabaviti. Zasad to najčešće biva kod Mile i Mare. UĈI SE I POD STARIJE DANE! Slavku Ljevaru se u mjesecu siječnju 2007. otelila krava koju je dobio iz donacije. Mile i Mare Debeljak su pomogli kod teljenja, a zatim je Mare kroz 18 dana 2 put na dan išla da pomuze kravu, jer Slavko u tome nije bio vješt, pa nije ni pokušavao. Par puta je kravu pomuzao i Ilija Ljevar, dok se nalazi kod svoje kuće. Vidio Slavko da to mogu uraditi i muškarci. Bilo mu je nezgodno što je u tako maloj stvari ovisan o drugima, te odluči da i on pokuša. Uspjelo je, i Slavko je sad u stanju da kravu i sam pomuze. Nuţda čovjeka na sve natjera, a nije sramota ni pod stare dane učiti! TREBA ŢALITI ZA SVAKOM STOPOM PRODANE STRANJANSKE I MATOŠEVAĈKE ZEMLJA Malo se prognanih Stranjančana, a još manje Matoševljana, vratilo u svoj zavičaj i na svoja pradjedovska ognjišta. U očekivanju radikalnih političkih promjena, kad-tad u budućnosti, imanja se nisu prodavala, i to se smatralo razumnim i ispravnim drţanjem, a za one koji su se dosad vratili u Stranjane i Matoševce je bilo ohrabrujuće. Naţalost, svim prognanicima je dugo čekanja da se nešto promijeni, pa da se mogu povratiti svome zavičaju. Ako su nekad na to i računali, sada sigurno računaju sve manje. Neki, stoga, već razmišljaju ili se odlučuju da svoja imanja prodaju. To je prošle godine u Stranjanima učinio Toma Šalić, Markov, koji je prodao srpskom izbjeglici iz Bugojna zemlju i kuću svoga pokojnog brata Vida, a koja je podignuta 2001. godine sredstvima Europske Unije, i u koju se Vid trebao vratiti, ali se to nije dogodilo, nego je kuća cijelo vrijeme ostala prazna, a u međuvremenu je Vid umro. Nedavno je u Stranjanima i Franjo Blaţević, Stipin, prodao svu svoju zemlju. Nije sporno da svatko ima pravo raspolagati svojom imovinom kako hoće, ali je ţalosno da je Franjo našem čovjeku, Hrvatu i katoliku, zemlju cijenio 16.000 KM, a proda ju je, kako se čuje, srpskom kupcu za 5.000 evra. OĈUVANE KUĆE NE TREBA ZAPUŠTATI Zora-Ruţa Blaţević, Pajina, u zadnjih pet-šest godina, otkad joj je vraćena imovina, više je puta iz Hrvatske dolazila u Stranjane, nekad sama a nekad s kojim od sinova ili s kćerkom. Tim prigodama se uglavnom zadrţavala po nekoliko sati, samo toliko da svoju kuću obiđe i pogleda. Na 5. veljače 2007. Zora je došla sa sinom Velimirom, a s njima je bio i Ivo Batković (Pinac), Mirkov. Došli su da kuću malo urede, pa su sa zidova poskidali prljave i iskidane tapete i prostorije okrečili, podove pomeli i oprali i obrisali prašinu. Bilo je dosta posla, koji se nije mogao uraditi za jedan dan, pa su Zora i Velimir prenoćili u svojoj kući, a s njima i Pinac. Zora je također podnijela zahtjev Elektrokrajini da se kuća opet priključi na električnu mreţu i u kuću uvede struja, što je već i učinjeno. Prošlog ljeta su svoju kuću u Stranjanima popravljali i uređivali također Vlado Blaţević, Josin, i supruga Anđa. Bilo bi poţeljno i dobro da i drugi, čije su kuće kolikotoliko očuvane i koji su u mogućnosti, uloţe štogod u njihovo uređenje i odrţavanje,

3 makar se ne mislili vraćati posve u svoj kraj. U uređene kuće moći će makar povremeno dolaziti i u njima proboraviti koji dan, a ako bi došlo takvo vrijeme da ih treba i prodati, veća će im cijena biti. BOSANSKA KRAJINA U OPISU FRA IVANA FRANJE JUKIĆA Ove godine se obiljeţava 150. godišnjica smrti fra Ivana Franje Jukića. Fra Ivan Franjo Jukić je rođen u Banjoj Luci 1818. od roditelja Joze i Klare r. Jurić, a porijeklom je iz Ivanjske. Umro je u Beču 1857. Začetnik je moderne knjiţevnosti u Bosni, zauzimao se za opismenjavanje naroda i osnutak pučkih škola, skupljao je narodno blagi i pisao radove povijesne, zemljopisne, etnografske i političke naravi. U njegovu radu: Drevnosti bosanske, pod naslovom 'Krajina bosanska', nalazi se i zanimljiv opis dijela Bosne koji se naziva Bosanska Krajina. Ono što Jukić piše općenito o tom dijelu Bosne, vrijedi i za banjolučko područje, pa i za naš stranjanski i matoševački kraj. Opis je zanimljivo pa ga ovdje prenosim u skraćenom obliku. Jukić piše: „Među ilirskim drţavama, Bosna, ako njen poloţaj, prirodnu krasotu, i plodnost zemlje u pogled uzmeš, moţe zaista prvo mjesto zauzeti. Od sve pak Bosne najplodnija i najuzoritija je ona strana, što se proteţe od Vrbasa k zapadu do austrijanske međe, koju Bošnjaci Krajinom zovu, a inostrani zemljopisci Turskom Hrvatskom. Prostor ove zemlje moţe imati 150 milja zemljopisnih, a ţitelja preko: 100.000 duša. /…/. – Kršćana ponajmanje ima, oko 12.000; imaju šest ţupa (parohija), u Banjaluki, Ivanjskoj, Gradiški, Sasini, Volaru i Bihaću; stoje pod upravom biskupa bosanskoga, iliti drugojačije zvanog, apostoličeskog namjestnika. Planine znatnije jesu: Vrtoč, Prkosi, Crna gora, Grmeč, Srnatica, Osmina, Kozara, Benakovac, Beregomica, i.t.d. – Rijeke: Sava, Una, Unac, Klokot, Vrbas, Vrbanja, Vrbaska, Švrakava, Sana, Blija, Zdena. Podneblje ovde vrlo je ugodno; planine spomenute nisu drugo, nego ţirorodne gore, nisu visoke, već rastovinom i bukovinom pokrivene, osobito tako zvani Savski lug, koji se kraj Save na šest sati proteţe, samom je visokom rastovinom zaodjeven. Planine ove neizbrojena krda prasaca svojim ţirom hrane, zato svinjad najveće je blago ţitelja; ali lakomost zemaljskih gospodara, ako ovako za nekoliko godina proslijedi, sve će upropastiti, jer ovi za malu cijenu prodaju inostrancima šume, odkud jedni natovare pune lađe drva, te plove u Beograd, drugi sijeku duge, treći pale lug, te izvaruju potašu, drugi opet sijeku japiju lađarsku za engleske i egipatske velike brodove; a što je opet najgore, isti kmeti nemilice poraziše šumu, jer mnogi za drugi gnoj i ne mare, već pale šumu, pa onda siju ţito, a gdje je ove godine sijo, do godine već tu neće, nego opet seli, i traţi gdje još ima šume. Od čobana ništa da i ne napominjem, oni su svagdi neprijatelji šuma, osobito gdje ih nikakvi zakoni ne steţu, kao kod nas u Bosni. Osim planina ima ovdje dosta ravnica i dolina, koje su vrlo plodne, s kojih stanovnici po dva ţita na ljeto skidaju; rađa ovdje pšenica i kukuruz, koji je običajna hrana seljaka, zatim proso i ječam, manje se sije heljda, zob i pir. Vinogradi bi mogli malo ne svuda biti, no samo ih ima u banjolučkoj nahiji, u predjelu Ivanjska zvanom; ali što manje ima grozđa, to više ima šljiva, i to od više vrsta, najviše pak tako zvanih poţegača, ili savki; zato u Krajini baš kao i u Posavini piju, ili pravije da reknem, loču rakiju i staro i mlado, i muţko i ţensko. Ovdje ili se jelo, ili radilo, ili igralo, uvijek rakija valja da razgovore otvara, i kavgu zameće. Trgovina ovdje dosta je znamenita; iznosi se, kako prije spomenuh, drva za vatru, duge, japija lađarska, potaša, paklina, šišarice, pijavice, crveni luk, grozđe, svinje, volovi, sitna stoka, ţito, vuna, koze, vosak, slanina, salo, maslo i loj. Unosi se pak: so, kafa, šećer, pirinač, suknene, svilene i prtene stvari, i to iz Beča, Pešte, Trijesta. /…/

4 Što se tiče ruda i rudnih voda, Krajina ostaloj Bosni nimalo ne ustupa; zlata, srebra, mjedi, tuča na više mjesta nahodi se, ali samo se gvozđe obrađuje. Osobite je dobrote gvozđe staromajdansko; ovo se za oruđe (alat) po svoj Bosni raznosi, premda posvuda dosta dobra gvozđa ima. Dragog kamenja, i planinskog kristala nalazi se u staromajdanskoj nahiji oko Briševa. Običaj i nošnja Krajišnika sasvim je različna od ostalih Bošnjaka; osobito nošnja koja opet među rišćanima i kršćanima u nečemu se razlikuje. U Krajišnika poimavši od opanaka, pa sve do duge crvene kape, sve je kako napomenuh, različno od drugih Bošnjaka, ne samo kod muţkih, nego tako isto i kod ţenskih; ovdje je svaki komad različno izkićen i omašćen (obojen). U Krajini ne samo Turci već i raja većinom uvijek nosi za pasom oruţje; ili putovao, ili na njivi radio, sve mu je puška za pasom. Zato ovdje kad šljive rode, već se napred Turci vesele, da će biti razbijenih glava; a to njihove kese puni.“ (Preneseno iz: Sabrana djela Ivana Franje Jukića, izd. „Svjetlost“, Sarajevo, 1973., knjiga I., str. 144-147)

Priređuje: Velimir Blaţević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH
Tel/Fax: 00/387/51/311-044

NAŠ ZAVIĈAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI - NEKAD I SAD
Broj 51. Oţujak 2007.

OVOGODIŠNJI DAN STRANJANĈANA I MATOŠEVLJANA BIT ĆE 28. SRPNJA 2007. Objavljeno je na web-stranici Marinka Majdandţića (www.stranjani.de) da će se, prema ţelji većine ispitanika koji su se oglasili preko Interneta, ove godine Dan Stranjančana i Matoševljana (četvrti po redu) odrţati 28. srpnja 2007. Okvirni program će biti kao i prošle godine, a to znači: - okupljanje sudionika u petak, 27. srpnja, poslije podne, i u subotu, 28. srpnja, u ranije jutarnje sate; - sveta misa će se 28. srpnja slaviti u 10,30 sati; - polije mise slobodan program, koji će se odvijati u Duganji: ručak, nogometne utakmice, pjesma i drugi oblici zabave. Stranjančani i Matoševljani, a i drugi iz okolnih mjesta, koji imaju sreću da ţive na svojim rodnim ognjištima, bit će radosni ako na idućem okupljanju u Stranjanima mognu vidjeti što više svojih nekadašnjih sumještana, sada rasutih po Europi i širom svijeta. RODNOM KRAJU NE OKREĆU LEĐA Više je onih koji dolaze iz Hrvatske da čiste i uređuj svoje kuće i oko njih, a i da uzoru i štogod posiju ili zasade nešto povrća i koju voćku na svojim njivama i u baščama. U subotu, 24. veljače 2007. došle su kćeri pok. Ilije i Ane Ljevar, Ruţa i Mira s muţem Brankom i dva sina, i cijeli dan krčili i raščišćavali šiblje i trnje oko kuće koja je u izgradnji. A u subotu, 17. oţujka, došla je Ruţa s muţem Ivanom, te su palili trnje i travu na njivi iznad kuće. Krajem veljače, i ponovno krajem oţujka, u Ljevare su stigli i ostali više dana, da iskoriste lijepo vrijeme i štogod urade kod svojih kuća, Ilija Ljevar, Vidov, i Anto Ljevar, sa suprugom Anom. U Matoševcima je u subotu, 10. oţujka, bio Mirko Majdandţić sa sinom Antom i snahom, i čistili su na kućištu Lubomira Mjadandţića, Mirkova brata. Bio je kod svoje kuće u Stranjane također Mirko Pranjić, Perin, i u subotu, 17. oţujka, uređivao malo oko kuće i sređivao šljivik na Boţinjcu, a dao je i da se Pranjića luki, ispod crkvice, uzore i zasije ječmom. U subotu, 17. oţujka, bio je kod svoje kuće i Mile Bogdanović, Bebin, sa sinom Antom, te pokosili i uklonili travu oko kuće. Anto Bogdanović, Jurin, koji sa suprugom Ruţom razmišlja o povratku, svojoj je kući došao u petak, 23. oţujka, i ostao više dana, da malo sredi oko kuće. Nekoliko puta je dolazio i Drago Pranjić, Matin, da uradi štogod i pomogne majci Zorki, pošto je kći Danica s muţem Milom otišla u svoju kuću u Banjoj Luci.

2 TRI PISMA GRADSKIM VLASTIMA BANJA LUKE Povratnici u Stranjane i Matoševce su krajem prošle godine uputili pismo Skupštini grada Banja Luka i zatraţili da se povećaju financijska sredstva za pomoć povratnicima. Početkom veljače o. g. stigao je iz Kabineta Skupštine grada odgovor o povećanju gradskog budţeta u ovoj godini za pomoć povratnicima, i da se podneseni zahtjev „ocjenjuje potpuno osnovanim“. Na to je, u ime povratnika, Mile Debeljak krajem mjeseca veljače uputio novi dopis Skupštini Grada, u kojem je naznačio što bi konkretno bilo nuţno financirati u Stranjanima i Matoševcima, a to je uređivanje putova, uključujući i onaj prema groblju na Gradini, te popravak dvaju mostića na Bukovcu, onoga za Ljevare, i na putu iz Pranjić u Duganju. Na to je iz Kabineta Skupštine grada Banja Luka odgovoreno da taj zahtjev treba Skupštini Grada podnijeti preko Mjesne Zajednice Dragočaj, što je i učinjeno. Skupštini grada Banja Luka upućen je početkom mjeseca oţujka još jedan dopis, a njime je stavljen prigovor na izbor članova Savjeta Mjesne Zajednice Dragočaj, u koji nije izabran nitko od Hrvata. Dopis su, u ime 120 ţitelja hrvatske nacionalnosti, potpisala tri predstavnika selâ u kojima su do pred nedavni rat ţivjeli samo Hrvati, ili su oni bili u većini.. Taj dopis je glasio:
MJESNA ZAJEDNICA DRAGOČAJ STANOVNIŠTVO HRVATSKE NACIONALNOSTI Predmet: Prigovor na izbor članova Savjeta MZ Dragočaj P. n. STRUČNA SLUŢBA SKUPŠTINE GRADA I GRADONAČELNIKA BANJA LUKA Mi niţe potpisani, ispred 120 (stotinudvadeset) Hrvata koji ţive u Mjesnoj Zajednici Dragočaj, u selima: Barlovci, Dikevci, Matoševci, Ojdanići, Orlovac, Ramići i Stranjani, ovim gornjem Naslovu upućujemo prigovor na izbor članova i na sastav Savjeta Mjesne Zajednice Dragočaj. Izborna skupština za Savjet Mjesne Zajednice Dragočaj je odrţana u nedjelju, 4. marta 2007., i na njoj je u Savjet izabrano 7 članova, svi srpske nacionalnosti. Hrvatsko stanovništvo je i dosad bilo zapostavljano u spomenutoj Mjesnoj Zajednici, budući da u Savjetu od Hrvata nije bilo nikoga tko bi mogao iznositi i zastupati njihove interese. Tako će se nastaviti i nadalje ako Savjet ostane jednonacionalan. Stoga ovim traţimo da se u Savjet Mjesne Zajednice Dragočaj izabere, ili na bilo koji način kooptira, i odgovarajući broj predstavnika hrvatskog naroda. Uvjereni smo da je naš prigovor legitiman, opravdan i utemeljen na konstitutivnosti i ravnopravnosti hrvatskog naroda sa srpskim i bošnjačkim na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine, pa stoga i entiteta Republike Srpske, te da će biti uzet u razmatranje i pozitivno riješen.. _____________________, ispred selâ Orlovac i Dikevci /Ferdo Stojčević/ ______________________, ispred selâ Matoševci, Ojdanići i Stranjani /Mile Debeljak/ ________________________, ispred selâ Ramić i Barlovci /Ivica Bumbar/ Dragočaj, 7. marta 2007.

3 POVEĆAVANJE STOĈNOG FONDA Uglavnom svi povratnici u Stranjanima i Matoševcima drţe barem po koju kokoš, a po netko i druge peradi. Molo tko je drţao svinje, ovce, koze. Sada se, međutim, „stočni fond“ povećava. Slavko Ljevar, koji je iz donacije dobio kravu, i prije par mjeseci mu se otelila, nabavio je sebi i troje prasadi, a zametnuo i kokoši. Otelila se i druga krava iz donacije, dodijeljena Rezi Ljevar, Vinkovoj, ali je, kako smo već pisali, drţe Mile i Mare Debeljak. Mile i Mare imaju od ranije stado od 20ak ovaca, a sada se ono povećava, jer su se ovce počele janjiti, više njih i po dvoje janjadi, a jedna je ojanjila čak njih troje. I Zorka Ganić je postala „bogatija“. Ona ima dvije koze, i jedna joj se ojarila. ISPRAVAK I ISPRIKA ZA NETOĈNU INFORMACIJU U prošlom broju Našeg zavičaja objavljeno je da je Toma Šalić, Markov, prodao u Stranjanima zemlju i kuću svoga brata Vida. Ta informacija nije bila točna. Marko je prodao svoju zemlju i vikendicu na njoj, a ne Vidovu. Netočnu informaciju ispravljamo, a Tomi se zbog nje ovim ispričavamo. ŠUMA JE OPET GORJELA U subotu 17. oţujka predvečer buknula je vatra na Batkovića krčevini i zapaljena šuma. Vatra je gorjela cijelu noć i slijedeća 2-3 dana, te se proširila na Poljašnicu, Rastrijebcu, cijelo Ivankovo, Mijaljevicu, Malića krčevinu, sve do blizu kuće Slavka Blaţevića, Ruţinog. Kao za šumske poţare u Matoševcima i Stranjanima ranijih godina (u travnju 2003. i 2005., te u listopadu 2006.), tako se ni za ovaj najnoviji ne zna tko ga je izazvao, i je li to bilo iz nepaţnje, ili namjerno. Vatru u nedjelju nije nitko gasio. Vatrogasci i radnici šumarije su istom u ponedjeljak ujutro krenuli u akciju, a pridruţio im se također Marinko Milaković, iz Stranjana, i nekoliko drugih Srba s Druma. Vatra je potpuno ugašena tek u utorak. Iza poţara ostalo je veliko područje opoţarene i uništene šume, također i one zasađene na Mijaljevici u posljednje dvije godine, i pričinjena je velika šteta. UMRLA ANGELA BATKOVIĆ, ANTINA, I SAHRANJENA NA RODNOJ GRUDI Angela (Anđela) Batković, kći Ante i Ruţe r. Majdandţić, umrla je 24. oţujka 2007. u Sisku. Pokojnica je sahranjena 27. oţujka na Batkovića groblju. Na vječni počinak su je ispratili bliţa i daljnja rodbina koja je došla iz Hrvatske, a i većina sadašnjih ţitelja Matoševaca i Stranjana. Pogrebnu misu je slavio i sahranu obavio ţupnik fra Dujo.
NEKADAŠNJA KATOLIĈKA NOŠNJA U BANJOLUĈKOM KRAJU Fra Ivan Franjo Jukić, Banjolučanin, ostavio je opisanu narodnu nošnju u banjolučkom kraju. Ovdje ćemo donijeti njegov opis, jer je vjerojatno da su sredinom 19. st. takvu nošnju imali i katolici u Stranjanima i Matoševcima. Evo toga Jukićevog opisa. „U ţupi banjalučkoj seljaci sebe nazivaju šokcima. Odjeća njihova osobite je razlike s odjećom ostalih Bošnjakah: gaće na nalik pantalunah t. j. bez tura; ob zimu kratke i uzke čakšire – puke hrvatske, koje prolaze po svijetu (Europi) pod imenom madţarskih. Po košulji, koja je uzka, rukavi izpleteni i mnogim izkićeni kiticami (po 40 na jednome): kite od

4
bijelog pamuka. Ovratnica na isti način izpletena i kiticami narešena, koje se preko ramena prebaci. Zobun crvenom čohom na male reze izkićen, u okolih s pulami od kositera, a ponajviše izšaran modrom i crvenom vunom. Zobun ovi pripasan je s malom puškom okovanicom, koju nikad ne vadi. Pod njom ore, kosi, kopa, dapače mnogi i spava. Ob zimu pokriva ga do koljena »haljina« od sukna obojena u crno. Kapa u njih najveće je čudo. Ona je od najtanje crvene čohe. Kape ove prave terzije (krojači) banjalučki po duljini od tri vrste; najduţe su od lakta (rifa), srednje od pô, a najkraće od četvrt lakta. Kapu tu oni na rame prebace, zato ih ostali zovu Bošnjaci »krivokapama«, a sami ju krste »hrvatka«. Pitajući ih, šta to znamenuje i odaklen to dolazi ime, ne znadoše mi kazati, a od Hrvatah ne znaju nit imena. Hrvatka (odgovoriše mi) zove se kapa tako ko i zobun, fes. I takovo je, kazaše, ostalo ime od starine. Tako se nose kršćani i s malom razlikom i hrišćani. Al ţenskadija hrišćanska nose se od prilike ko senjske Bunjevke ili dalm. Morlakinje! Cure kršćanske do 12. godina briju se i nose perčin. Poslije pako ostave kosu, al ne bace hrvatke od pô aršina (lakta) dok se ne udadu. Udate omataju glavu i vrat čudnovato navezanom »iridom«, i opet jedan komad puste po ramenu, a drugi na glavi stoji ko u pijetla iver (greben). Ova irida izprepinja se s glavatim iglami. Iz glave opet po pet visi sindţirićah, a od ovih velike pare carevice. To je sve od srebra, i tako jedna igla vrijedi više od dvadesetaka (cvancika). Po prsijuh padaju im đerdani srebrni. Đerdane i djevojke nose ne samo po prsijuh već i o pletenici. A na kapi trepeću prišiveni dvadesetaci. Ţenske košulje, zobuni i haljetke izpletene su i divno izšarane samom crvenom čohom i raznom obojenom vunicom, a kitice same bi mogle Argusove oči prebrojiti. Opregača od razne boje vunom opletena, jedna sprijeda a u mnogih straga na poprijeku privijena.“
Franje Jukića, knjiga I., Izd. „Svjetlost“, Sarajevo 1973., str. 63-64)
(Preneseno iz Jukićevih Putopisa, „Putovanje po Bosni godine 1843“, u: Sabrana djela Ivana

RODOSLOVNIK Stranjani PRANJIĆ: Snjeţana i Zlatko (Ive i Janje r. Stojčević) Juro Pranjić i Birgita r. Mijić, vjenčani g. 1851. Marija Marija Juro Marko Marko i Mara r. Šalić, vjenčani oko g.1885. Ivo Petar Mande Juro Mande Ruţa Ivka Ivo i Ruţa r. Bogdanović, vjenčani g. 1907. Marko Juro Anto Marko i Anica r. Majdandţić, vjenčani g. 1930. Joso Ivo Ivo i Janja r. Stojčević, vjenčani g. 1961. Snjeţana Zlatko 1853. 1856. 1859. 1864. ? 1889. 1891. 1893. 1896. 1900. 1903. 1910. 1914. 1918. 1931. 1933. 1963. 1964.

5
Matoševci BATKOVIĆ: Jela, Vera, Ljubica, Anđelka, Josip (Marka i Danice r. Debeljak) Mijat (Mile) Batković i Ana r. Marić, vjenčani oko g. 1763. Andrija Filip Luka Barbara Vid Andrija Vid Filip i Manda r. Valentić, vjenčani oko g. 1800. Stjepan Toma Martin Franciska Toma i Kata r. Grgić, vjenčani oko g. 1830. Lucija Mile Marija Manda Ivo Jozo Ivan Manda Ana Mile (Mijat) i Ruţa r. Banović, vjenčani oko g. 1867. Petar Luka Kata Ana Petar i Anđa r. Pranjić, vjenčani g. 1885. Marko Marija Ruţa Petar Ivo Mato Mile Josip Mile Mato i /2. brak/ Lucija r. Majdandţić, vjenčani g. 1926. Joso Ivo Marko Ivan Marko Anđa Kaja Janja Ana Marko i Danica r. Debeljak, vjenčani g. 1958. Jela Vera Ljubica 1764. 1770. 1772. 1774. 1775. 1774. 1784. 1802. 1805. 1807. 1808. 1832. 1834. 1836. 1839. 1841. 1843. 1845. 1848. 1851. 1868. 1870. 1871. 1873. 1890. 1893. 1895. 1898. 1901. 1904. 1906. 1908. 1910. 1927. 1929. 1929. 1930. 1931. 1933. 1935. 1936. 1942. 1960. 1963. 1967.

6
Anđelka Josip 1972. 1973.

PREDSTOJEĆI PROLJETNI BLAGOSLOVI POLJA Ţupnik fra Dujo Ljevar najavljuje proljetne blagoslove polja u Dragočaju ovim rasporedom: * za Dikevce, na dikevačkom groblju, u nedjelju 22. travnja 2007., u 10,30 sati * za Matoševce, na Batkovića groblju, u nedjelju 29. travnja 2007., u 14,00 sati * za Ojdaniće, na Ojdanića brdu, u nedjelju 6. svibnja 2007., u 10,30 sati * za Stranjane, kod crkvice sv. Franje, u nedjelju 13. svibnja 2007., u 10,30 sati * za Orlovac, na groblju Crkvene, na Spasovo 17. svibnja 2007., u 10, 30 sati

ČESTITAM I ŽELIM STRANJANČANIMA I MATOŠEVLJANIMA, GDJE GOD SE NALAZILI, SRETAN USKRS U RADOSNOME MIRU!
♨ ♨ ♨

Priređuje: Velimir Blaţević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH
Tel/Fax: 00/387/51/311-044

NAŠ ZAVIČAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI - NEKAD I SAD
Broj 52. Svibanj 2007.

POLJSKI BLAGOSLOV NA BATKOVIĆA GROBLJU U nedjelju, 29. travnja 2007., na Batkovića groblju je u 14 sati odrţan blagoslov polja za Matoševce i slavljena sveta misa. Svijeta je bilo oko 70 osoba, najviše iz Hrvatske: Sunje, Kutine, Ĉepina, Dubrovnika, Zadra, Rijeke, a bilo ih je i iz Njemačke i Švicarske. Što ih nije bilo i više razlog su krizme koje su se istoga dana odrţavale u nekim mjestima u Hrvatskoj. Prije mise fra Dujo je molio opijela na groblju, a pomogao mu je i fra Velimir. Nakon mise tko je ţelio dao je svoj prilog za blagoslov, a više njih je dalo i doprinos za uređenje i odrţavanje groblja i popravljanje puta kraj groblja. Marko Batković, Mate Rajnog, je predloţio da se ubuduće blagoslov polja za Matoševce odrţava na 1. svibnja, kao što je bilo u prošlosti, do nedavnog rata. Velika većina drugih je ipak ţeljela da se misa i blagoslov polja odrţavaju nedjeljom, prije ili poslije 1. svibnja, jer im je tada lakše doći, pogotovo onima iz inozemstva, te da bude prije podne. Poslije mise neki su otišli na 'svraćanje' kod Mile i Mare Debeljak. POLJSKI BLAGOSLOV ZA STRANJANE U Stranjanima je blagoslov polja obavljen u nedjelju, 13. svibnja, u 10,30 sati. Vrijeme je bilo lijepo, ali je nazočno bilo veoma malo vjernika, svega 17-ero, iz Stranjana, Ojdanića, Orlovca, Ramića, Barlovaca i petrićevačke ţupe. Iz Hrvatske je došao samo Ivo Pranjić, Mirka Perinog. Slika i atmosfera je bila otuţna, ne samo zbog tako malog broja, nego je na to utjecala posebno bolest Mile Debeljaka i odsutnost njegova i Marina od mise i blagoslova. Nije izostalo uobičajeno davanje priloga za blagoslov, a neki koji nisu bili nazočni svoj su prilog poslali. Poslije mise fra Dujo i fra Velimir su otišli u bolnicu na Paprikovac, da vide što je s Milom, a kad su se vratili otišli su na 'svraćanje' kod Marićke – Marice Milaković, r. Marić. Uz njih na tom jedinom svraćanju bili su još č. s. Marina Domić i Angela Mijatovce Pranjić. BOLESNA JELE ŠLAT Jeli Šlat, r. Pranjić, Matijevoj, pred Uskrs je pozlilo, te ju je kći Marina na sam Uskrs odvezla u hitnu pomoć u Banja Luku. Ustanovljena je slabost srca i blaţi moţdani udar, ali nije primljena u bolnicu, budući da u RS nema zdravstvenog osiguranja. Na uskrsni ponedjeljak, 9. travnja, iz Zagreba je došao Stipo, sin Jelinog brata Ante, i Jelu odvezao i smjestio u bolnicu u Sisku, u Hrvatskoj, odakle Jele dobiva mirovinu i ima zdravstveno osiguranje. U bolnici je ostala do 19. travnja, a 21. travnja Stipo ju je vratio kući. Zdravlje joj je ozbiljno narušeno, i ne moţe se predvidjeti kako će oporavak dalje teći. Svakako je za

2 nju najteţe što ţivi sama, i nema nikoga tko bi stalno bio uz nju. Kći Marina dođe kad moţe, a posjećuju je i drugi, najčešće Zorka Jurićeva, a ujutro i uvečer priskoči pravoslavna komšinica iz kuće Ruţe Nike Matijevog, da pusti ili zatvori kokoši. OPERIRAN MILE DEBELJAK Nekoliko dana Mile Debeljak je osjećao bolove u donjem dijelu trbuha, ali je odbijao da ide liječniku. Pošto se stanje nije popravljalo, u nedjelu ujutro, 13. svibnja, odvezao se u Banja Luku na hitnu, a pratila ga je Mare, te je odatle nakon pregleda odmah otpremljen u klinički centar na Paprikovac. Na ultrazvuku je ustanovljena upala ţuči te je poslan na kirurgiju u polikliniku u Banja Luci. Dr. Zdravko Josipović, koji je bio deţurni, predloţio je odmah operaciju i primio ga u bolnicu. Iste večeri operacija je i izvršena te je Mili odstranjena upaljena ţuč. U bolnici je ostao do srijede, a sada se nalazi kod kuće i polako se oporavlja. NEKE KUĆE I KUĆIŠTA SE UREĐUJU Mira Spoljarić i Ruţa Tomas s muţevima Brankom i Ivanom i sinovima nekoliko su subota u oţujku, travnju i svibnju dolazili iz Hrvatske (Novske i Zagreba) te podizali pregradne zidove u kući, ozidali dimnjak i uređivali prostor oko kuće. Slavenko, Ivica i Ivanka, sinovi i kći Paje i Zore Blaţević, u dogovoru sa Zorom, odlučili su promijeniti krov na svojoj rodnoj kući u Stranjanima. To je urađeno u prvoj polovici mjeseca svibnja, a uz većinu nove krovne građe i novi crijep postavljena je i nova limarija. Nanovo je urađena i kućica bunara. Mirko Pranjić, Perin, je bio kod svoje kuće krajem oţujka i početkom travnja te krečio šljive na Boţinjcu i kosio travu oko kuće. Početkom svibnja Mirko Majdandţić i ţena Dragica više dana su raščišćavali svoje kućište u Batkovićima, a pomagao im i Ilija Ljevar, Mirkov zet. Mato Blaţević, Nikin, početkom svibnja došao i čistio svoje kućište u Stranjanima. POPRAVLJANJE PUTOVA I OGRAĐIVANJE BATKOVIĆA GROBLJA Ţupnik fra Dujo je doprinosom ranije prikupljenim za tu namjenu sredinom travnja dao da se na dijelu puta prema Batkovića groblju naspu tri kamiona tvrdog materijala iz majdana na Bukviku i razgrnu po putu. Početkom svibnja na put od Batkovića groblja pa dalje izvezeno je i razgrnuto još 10-ak kamiona materijala. Dio je platio Mirko Majdandţić, a nešto i ţupnik fra Dujo. I na put uz Bukovac je u travnju izvezeno, nasuto i razgrnuto 8 kamiona tvrdog materijala. To su platili Ljevari: Slavko Pejin, Reza, Anto Andrijev, Ilija Vidov, Ruţa i Mira pok. Ilije i Ane Ljevar, a pomogao je i fra Velimir. Kako je poznato, prošle godine je ukraden dio ţičane mreţe s ograde oko Batkovića groblja. Prije ovogodišnjeg blagoslova polja za Matoševce, ţupnik fra Dujo je dao da se kupi nova mreţa i groblje je opet ograđeno. NEVRIJEME TEŠKO OŠTETILO PUTOVE U nedjelju, 13. svibnja, oko 20 sati došlo je do snaţnog nevremena. Udarila je jaka kiša i izazvala velike bujice vode koje su se slijevale niz putove kroz Matoševce i Stranjane. Voda je odnosila nasuti materijal i iza sebe na putu ostavila prokopane jarke. Bit će nuţno put opet na mjestima nasuti, ali dugoročnijeg rješenja neće biti dok se pokraj puta ne iskopaju odvodni kanali.

3 RODOSLOVNIK
Stranjani BLAŢEVIĆ: Božana, Mirko, Stipo (Boţe i Ane r. Batković) Anto Blaţević i Vida r. Lovrić, vjenčani g. 1790. Pavao 1793. Mile 1795. Marija 1801. Marko 1804. Jela 1807. Ivo 1810. Petar ? Marko (Adţić) i /2. br./ Klara r. Ljevar, vjenčani g. 1832. Lucija 1833. Toma 1836. Janja 1838. Ivo 1839. Janja 1841. Marija 1844. Ruţa 1844. Mato 1846. Ruţa 1847. Toma Blaţević i Marija r. Batković, vjenčani g. 1861. Jela 1862. Ruţa 1865. Marko 1867. Marija 1869. Pavao 1871. Ruţa 1873. Petar 1875. Ana 1876. Mato 1882. Andrije 1886. Andrije i Marija r. Brkić, vjenčani g. 1910. Boţo 1911. 1913. Mirko Ruţa 1915. Mirko i Ana r. Majdandţić, vjenčani g. 1939. Božo 1941. Marko 1944. Boţo i Ana r. Batković, vjenčani g. 1963. Boţana 1962. Mirko 1965. Stipo 1967. Matoševci DEBELJAK: Ivica, Ankica, Jozo, Ljilja, Gordana (Sebastijana i Marice r. Matić) Anto Debeljak i Ivka r. Blaţević, vjenčani oko g.1762. Nikola 1763.

4
Toma Elizabeta Manda Toma i Ruţa r. Marić, vjenčani g. 1789. Marija Ivo Ivka Ivo (Ruţić) i Ruţa r. Stojčević, vjenčani g. 1820. Toma Juro Jozo Marija Marija Ivka Ana Stjepan Ana Toma i /1. br./ Ruţa r. Ljevar, vjenčan oko g. 1844. Janja Mile Nikola Nikola i Vida r. Matoš-Grgić, vjenčani oko g. 1886. Jela Pero Marko Stjepan Jela Stjepan-Stipo i Anđa r. Klečina, vjenčani g. 1920. Ana Vida Marija Ivo Jela Pavo Sebastijan Kaja Dragica Sebastijan i Marica r. Matić, vjenčani g. 1961. Ivica Ankica Jozo Ljilja Gordana 1764. 1767. 1770. 1791. 1793. 1796. 1821. 1822. 1825. 1828. 1830. 1831. 1835. 1837. 1840. 1845. 1846. 1848. 1887. 1888. 1891. 1894. 1898. 1921. 1922. 1924. 1927. 1928. 1930. 1932. 1935. 1939. 1962. 1963. 1965. 1969. 1973.

Priređuje: Velimir Blažević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH
Tel/Fax: 00/387/51/311-044

NAŠ ZAVIČAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI - NEKAD I SAD
Broj 53. Lipanj 2007.

MINISTAR RS SMATRA DA JE SIGURNOSNO STANJE DOBRO! Ministar unutrašnjih poslova RS, gosp. Stanislav Ĉađo, sastao se odvojeno i imao razgovore 25. 05. 2007. s banjolučkim biskupom Franjom Komaricom i muftijom Edhemom Ĉamdžićem. Nakon tih sastanaka i razgovora s katoličkim i muslimanskim vjerskim poglavarima, prema izvješću banjalučkih Nezavisnih novina, ministar je izjavio da će Ministarstvo unutrašnjih poslova RS istrajati na osiguranju bezbjednosti svima u RS bez obzira na vjeru, te da se nada „da će to biti signal svima da se vrate svojim kućama“. Također je istakao kako je „bezbjednosno stanje u RS, uključujući i područje muftiluka i biskupije, dosta dobro i značajno je poboljšano“. Neshvatljivo je da je spomenuti ministar mogao tako nešto ustvrditi samo tjedan dana nakon što je Ivo Bartulovića, star 67 godina, povratnik u svoje selo Barlovce, 18. svibnja 2007., u noći oko 23 sata, u svojoj kući pretučen i od zadobivenih povreda 30. svibnja u banjolučkoj bolnici preminuo. Spomenuti tragični događaj posve opovrgava izrečenu ocjenu gosp. Stanislava Ĉađe, a budući da ona ne odgovara ni stanju i pojavama koje se učestalo ponavljaju u Stranjanima i Matoševcima, fra Velimir Blažević je, u dogovoru s Milom Debeljakom, sastavio dopis kojeg je Mile u ime svih povratnika uputio spomenutom ministru. Evo kako je taj dopis glasio: DEBELJAK MILE Selo Stranjani/Matoševci, bb MZ Dragočaj 78215 DRAGOĈAJ Stranjani/Matoševci, 29. 05. 2007. MINISTARSTVU UNUTRAŠNJIH POSLOVA REPUBLIKE SRPSKE Na/r. Gosp. STANISLAV ĈAĐO, ministar unutrašnjih poslova RS Bulevar Desanke Maksimović 4 78000 BANJA LUKA Predmet: Pritužba na nezadovoljavajuće bezbjednosno stanje povratnika hrvatske nacionalnosti u selima Stranjani i Matoševci, Mjesna zajednica Dragočaj, grad (općina) Banja Luka. Gospodine Ministre! Banjalučke Nezavisne novine od 26. 05. 2007. izvijestile su (na 4. str.) da ste imali susret i razgovarali s banjalučkim muftijom, gosp. Edhemom Ĉamdžićem, i s banjalučkim biskupom Franjom Komaricom. Navedene novine pišu kako ste tim povodom istaknuli: „Bezbjednosno stanje u RS, uključujući i područje muftiluka i biskupije, je dosta dobro i značajno se poboljšalo“.

2
Možda imate saznanje da je doista tako, gledano u cjelini, ali to sasvim sigurno ne vrijedi za sela Stranjane i Matoševce u MZ Dragočja, grad (općina) Banja Luka. Niže potpisani se ispred povratnika hrvatske nacionalnosti spomenutih sela više puta usmeno i pismeno obraćao Policijskoj postaji u Potkozarju (Ivanjska), obavještavao o različitim provokacijama i izgredima koji su se događali prema povratnicima u Stranjanima i Matoševcima, tražeći rasvjetljavanje pojedinih slučajeva i zaštitu, ali se ništa ozbiljnije nije poduzimalo. Spomenut ću samo neke kriminalne radnje i pojave koje su nam se kroz proteklo višegodišnje vrijeme događale: u više navrata su paljene šume, kontinuirano se sjekla privatna i državna šuma i odvozilo drvo, vršene su provale u kuće i iz njih odnošene stvari, s drugih područja je dovoženo smeće i otpad i odlagani pokraj potoka i po šumi. Također je bilo provala u mjesnu katoličku kapelu-crkvicu u Stranjanima, a s ograde na Batkovića groblju u Matoševcima je skinuto i odneseno oko 100 metara žičane mreže, i o tome su prijave policiji podnosili župnici katoličke župe Barlovci, fra Mijo Rajič i fra Dujo Ljevar. Prije nekoliko dana je donesen, zamotan u deku, ubijeni pas i ostavljen pokraj porušene kuće Marka Ljevara, Perinog, a nedaleko od kuće u kojoj živi povratnik Slavko Ljevar, Pejin. Sve navedeno, gospodine Ministre, nije se događalo slučajno i bez nečijih zlih namjera! A što najviše zabrinjava, nitko od službenih organa vlasti RS i grada Banja Luke nije ništa ozbiljnije poduzimao da se počinitelji navedenih nedjela otkriju i da se spriječi daljnje kriminalno ponašanje prema nama hrvatskim povratnicima. Stoga se za bezbjednosno stanje Hrvata i katolika povratnika u Stranjane i Matoševce ni u kojem slučaju ne može reći da je dobro, niti da se poboljšalo. Možemo vjerovati da Vama naša situacija nije poznata, te sam stoga i odlučio uputiti Vam ovaj dopis ispred svih povratnika u 10-ak kuća u Stranjanima i Matoševcima, u nadi da ćete nešto poduzeti za našu sigurnost i zaštitu naših ljudskih prava. Debeljak Mile PROVOKACIJA ILI, MOŢDA, NEŠTO GORE!? Neugodan zadah se širio oko kuće Slavka Ljevara, Pejinog. Pošao je u pravcu odakle je on dolazio, i pokraj kuće Marka Ljevara, Perinog, primijetio deku i u njoj nešto veće umotano. Nije se usudio sam deku razmotati i pogledati što je u njoj, nego je pozvao Stipu Vulića, Grozdinog, da to zajedno urade. Kad je Stipo stigao i odmotao okrvavljenu deku, ugledao je ubijenog psa. Ĉiji je pas, tko ga je i zašto ubio, te tko ga je i zašto dovezao i ostavio na tom mjestu, ne zna se. A je li to samo nečija obična provokacija, ili se radi o kakvoj zloj namjeri i poruci, može se samo nagađati. Dakako, istražni organi vlasti RS nisu ni u ovom slučaju reagirali. ANTO BATKOVIĆ SA SUPRUGOM KATOM U POSJETI RODNOM KRAJU Anto Batković, sin Mate Rajnoga, i supruga Kata, koji su 1969. otišli u Australiju, u mjesecu svibnju o. g. su došli u Hrvatsku da posjete bližu rodbinu. Na 31. svibnja su, zajedno s Markom, Antinim bratom, i Ivom, Markovim sinom, bili i u Matoševcima te obišli kuće Pere i Marka, Antine braće, a navratili se i kod Mile i Mare Debeljak. Kako su Marko i Anto fra Velimiru Blaževiću s majčine strane druga braća, Mare ga je obavijestila da oni dolaze, i pozvala da dođe, što je on rado i učinio, te se tako s Antom vidio i razgovarao poslije više godina. Anti i Kati to je bila prva posjeta rodnom kraju nakon 20 godina. Anto i Kate su s Markom i Ivom bili i na grobovima svojih pokojnika na Batkovića groblju. Anto je dao svoj prilog od 400 kn za održavanje groblja, a donio je i predao za groblje 200 austr. dolara koje je iz Australije poslao Juro Batković, Bojkov. PUT DJELOMIČNO POPRAVLJEN Bujice vode od obilnih kiša, koje su u posljednje vrijeme više puta padale, oštetile su put od Pranjića raskršća pa dalje kroz Stranjane i Matoševce. Na pismenu zamolbu Skupštini grada Banja Luka i MZ Dragočaj, odobreno je 50 kubika materijala za nasipanje puta u Stranjanima i

3
Matoševcima. Na Tijelovo, 7. svibnja 2007., materijal je izvezen, razasut i poravnat na najoštećenijim dijelovima puta. Istina, na prvi pogled se čini da je put sada dosta dobar, ali je to samo prividno. Nedovoljno je materijala na njega izvezeno, on je samo poravnat a da nije uvaljan, negdje je i odgrnut u stranu, a odvodni kanali nisu prokopani. Vrlo je vjerojatno da će nove obilnije padaline opet put razrovati i na njemu stvoriti nova, bojati se, još veća udubljenja i jarke. JOSIP DEBELJAK, PETROV, POČEO UREĐIVATI SVOJU KUĆU Pisali smo u nekoliko navrata u Našem zavičaju kako svoje kuće u Stranjanima grade ili popravljaju i uređuju i neki koji se nisu vratili, niti pomišljaju zasad da bi se vratili. U zadnje vrijeme za uređenje barem jednog dijela svoje kuće odlučio se i Mato Debeljak, pok. Petra. U radu mu pomaže i brat Josip, a dosad je navučen novi sloj betona na ulazu u kuću, uvedena struja, očišćeni su i okrečeni predsoblje i dvije prostorije, na pod stavljen laminat, te postavljena nova vrata i prozori.

RODOSLOVNIK Stranjani
PRANJIĆ: Olga, Petar, Karlo, Vikica, Marko, …, Angelina (Mijata i Anice r. Stojanac) Petar Pranjić i Kata r. Josipović, vj. oko g. 1830. Juro Anđa Franjo Lucija Ivo Lucija Joso Franjo i Anđa r.Pezić, vj. 1857. Ruža Mato Petar Ana Mato Marko Anto Andrija Petar i Jele r. Topić, vj. 1889. Ivo Franjo Marija Ruža Marko Anica Mijat Anica Mijat i Anica r. Stojanac, vj. 1934. Olga Petar Karlo Vikica Marko Rozalija Jelica Angelina ? 1835. ? 1841. 1843. 1845. 1850. 1859. 1861. 1864. 1867. 1869. 1872. 1873. 1875. 1891. 1893. 1894. 1897. 1900. 1904. 1907. 1911. 1935. 1937. 1939. 1942. 1944. 1946. 1949. 1952.

4 Matoševci
PRANJIĆ: Katica, Nada, Jelica, Mira, Anto (Josipa i Ljubice r. Majdandžić) Petar Pranjić i Kata r. Josipović, vj. oko g. 1830. Juro Anđa Franjo Lucija Ivo Lucija Franjo Joso Ivo i Jela r. Pranjić, vj. 1868. Luka Juro … Kata Marta Ane Luka, 1. br., i Marija r. Tubić, vj. 1892. Anđa Ivo ? 1835. ? 1841. I843. 1845. ? 1850. 1872. 1875. 1880. 1884. 1888. 1893. 1895.

Ivo, 1. br., i Kate r. Batković, vj. 1918. Anđa Josip Jele Jele Josip i Ljubica r. Majdandžić, vj. 1949. Katica Nada Jelica Mira Anto 1949. 1952. 1955. 1959. 1962. 1919. 1921. 1923. 1924.

Ivo Pranjić, sin Luke i Marije r. Tubić, rođen je u Stranjanima, a nakon ženidbe s Katom r. Batković, preselio je i živio u Matoševcima

Priređuje: Velimir Blažević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH
Tel/Fax: 00/387/51/311-044

NAŠ ZAVIČAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI - NEKAD I SAD
Broj 54. Kolovoz 2007.

ČETVRTI SUSRETI STRANJANČANA I MATOŠEVLJANA Na ovogodišnjim, četvrtim po redu, Susretima Stranjančana i Matoševljana u Stranjanima našlo se oko 170 osoba. Velika većina pristiglih su bili Stranjančani, a znatno manje Matoševljana. Iz Njemačke i Hrvatske, uz ostale, došli su skoro svi Ćosići, sinovi i kćeri pok. Jose Ćosića, Jospovog, osim Mate, koji je morao ostati u Njemačkoj. Nekima od njihove djece ovo je bio prvi dolazak nakon 16-17 godina. S Tomom i Ljubom Majdandžić bili su i njihovi sinovi s obiteljima, ukupno 18 članova. Tomina unuka Jelena, kći Ivice, bila je i najmlađi sudionik Susreta, stara svega 7-8 mjeseci. Od Matoševljana najviše je bilo Debeljaka, Milina i Marina djeca i unučad, sinovi Pere Jospovog, Mato i Mile, s obiteljima, i nekoliko Majdandžića. Bio je i manji broj sudionika koji nisu rodom iz Stranjana i Matoševaca, nego iz obližnjih mjesta.

Manja skupina sudionika na ovogodišnjim Susretima je došla već u četvrtak, a veći broj tijekom petka i u subotu prije podne. Već u petak uvečer u Duganji se okupio veći broj, i uz pečenu prasetinu i piće, u organizaciji Slavenka, sina Pajinog i Zorinog, pjevalo se i zabavljalo do ranih jutarnjih sati, a na harmonici je svirao Ivo Batković, pok. Mirka. U subotu, nešto prije 11 sati župnik fra Dujo Ljevar je započeo svetu misu. Misa se nije slavila kod crkvice u Stranjanima, nego u hladovini šumice na Mijatovčinoj luci. Fra Dujo je održao sadržajnu i poticajnu propovijed, a na kraju mise je zahvalio svima koji su došli na svoju očevinu makar i na dan-dva, i posebno savjetovao da nitko ne prodaje svoje zemlje, jer samo u tom slučaju će i ubuduće imati gdje dolaziti u Stranjane i Matoševce, i imat će volje da dođu bilo oni bilo njihova djeca. Nazočan je bio i fra Velimir, i na koncu mise istaknuo kako je lijepo vidjeti tolike okupljene, a među njima osobito puno djece i mladih, jer to ulijeva nadu da

2
će i u budućnosti, kada starih više ne mognu dolaziti, ili ih više ni ne bude, i dalje dolaziti njihova djeca i unučad. Fra Velimir je također najavio da će do idućih Susreta, za godinu dana, biti gotova knjiga o Stranjanima i Matoševcima (s prikazima prošlosti i sadašnjosti). Zamolio je, ako tko ima fotografija starih kuća i starih ljudi i žena, da mu to pošalje, kako bi se nešto od toga moglo staviti u knjigu. Pod misom je svirala s. Marina Domić, koja inače svira nedjeljom pod misom u barlovačkoj crkvi i u Stranjanima, a s njom su pjevale: Mare Milina, Luce Bogdanović, Ankica Pranjić, Bracina, Zora Blažević, Pajina, Janja Mijatović, Marina sestra, Finka Ljevar, Ferdina, Anđelka Ćosić, Rudina, a priključivali su im se i drugi. Kao i na svim prethodnim Susretima, i ove godine su Vitomir Šipka i supruga Josipa, r. Kočić, podigli šator, postavili stolove i klupe, te posluživali toplim ražnjićima i hladnim pićem. Po velikoj vrućini dobro je došlo osobito osvježavajuće piće. Od Vitomira su uzete i klupe za misu, tako da su skoro svi u vrijeme mise mogli sjediti. Trava na igralištu u Mijatovčinoj luci u Duganji na vrijeme je pokošena, a Radenko Božić, iz Dragočaja, s igrališta u Dragočaju dovezao je u subotu ujutro metalne golove za nogomet. Tijekom subotnjeg popodneva odigrano je nekoliko nogometnih utakmica između više ekipa, sastavljenih od dječaka i mladića, a bilo je i ekipa s igračima koje se već može svrstati među starije. Neki između onih starijih i malo težih, koji nisu više za trčanje po igralištu za loptom, zabavljali su se uz igru karata. Iz Motika, gdje vrši službu župnika, došao je predvečer i fra Božo Blažević, da se vidi i da popriča sa svojim „misnim“ kumovima: Stjepanom – Bracom, Mare Stpine, i Ankicom. Predvečer u subotu stigli su s muzičkim instrumentima i ozvučenjem Slavenkovi poznanici, rodom iz Šurkovca, koji sada borave u Wiesbadena, te su se zabava i veselje, uz muziku i pjesmu, produžili od večeri u subotu do 2 sata iza ponoći u nedjelju. Od povratnika u Stranjane i Matoševce na misi i druženju bili su svi osim bolesne Jele Šlat i stare Zorke Pranjić, te Slavka Ljevara, koji se također toga dana nije dobro osjećao. Stranjane i Matoševce je u subotu večer napustio jedan dio posjetilaca, a dosta ih je ostala do nedjelje prije podne, a neki su se zadržali do poslije podneva. Četvrti susreti Stranjančana i Matoševljana su protekli u dobrom raspoloženju. Neki su mišljenja da je bilo ljepše nego prijašnjih godina. Tome je sigurno doprinijelo i to što je bilo više mjesta za noćivanje u kućama kod Ćosića, Slavenka Pajnog i Zorinog, Mirka Perinog, Mile i Mare Debeljak, Mate Debeljaka, Petrovog, pa je veći broj posjetilaca u Stranjanima i Matoševcima proveo dvije noći, s petka na subotu i sa subote na nedjelju. Očekivao se veći broj sudionika na sam dan Susreta, ali je vjerojatno velika vrućina u ovo vrijeme utjecala da nisu mogli doći svi koji su to željeli i namjeravali. POSJETE I RAD KOD SVOJIH KUĆA Tijekom mjeseca srpnja u Ljevarima su proveli po više dana Mira i Branko Špoljarić, te Ivan i Ruža Tomas. Uređivali su kupatilo u svojoj kući i ukopali u zemlju crijevo za dovod vode od kuće Ilije Ljevara do svoje kuće i betonirali ploču ispred Rezinog bunara, odakle im voda dolazi. Kod svoje kuće je bio i radio također Vlado Blažević sa suprugom Anđom i sinom Ivanom. Par puta su na po jedan dan dolazili i Mile Bogdanović, Bebin, njegov sin Anto i kćeri Mira i Ankica, te zetovi i unuci, i čistili su prostor oko Miline kuće. U Matoševcima su bili Mile Debeljak, sin Marka Baćnog, sa ženom Maricom, sinom Markom i snahom. Obnavljali su spomenik Milinim roditeljima, koji je porušen u vrijeme rata. Kasnije su došle i Miline kćeri sa svojim muževima. Ukupno ih je jednog dana bilo 12. Nakon duže vremena svojoj kući je došao Mato Blažević, sin Petra Blaževića, sa suprugom Janjom i kćerkom Ivanom. SASATANAK S NAČELNIKOM CJB BANJA LUKA

3
U Biskupskom Ordinarijatu u Banja Luci održan je dne 11. srpnja sastanak s gosp. Zoranom Stanišljevićem, načelnikom Centra javne bezbjednosti, Banja Luka. Uz biskupa Komaricu sastanku su nazočili okolni župnici, a bili su također Mile Debeljak i Ivica Bumbar, iz Barlovaca. Načelnik je iznio svoje viđenje sigurnosne situacije povratnika na banjalučkom širem području, a drugi su iznosili vlastita saznanja i iskustva. Mile je govorio o incidentima koji su se kroz prošlo vrijeme događali u Stranjanima i Matoševcima. RODOSLOVNIK
Stranjani PRANJIĆ: Zoran i Ankica (Franje i Finke r. Kočić) Petar Pranjić i Kata r. Josipović, vj. oko g. 1830. Juro Anđa Lucija Ivo Lucija Franjo Joso Juro i Manda r. Pezić, vj. oko 1865. Mato Ane Ilija Marko Mato i Jela r. Šalić, vj. 1891. Mande Anica Anto Anđa Juro Ivka Marija Ivo Jele Juro Ilija Marko Ivo i Mara r. Marušić, vj. 1930. Franjo Ana Jela Jozefina Manda Franjo i Finka r. Kočić-Tomić, vj. 1959. Zoran Ankica Matoševci ? 1835. 1841. 1843. 1845. 1847./48. 1850. 1867. 1869. 1873. 1876./77. 1893. 1895. 1897. 1899. 1901. 1903. 1905. 1907. 1909. 1912. 1914. 1919. 1932. 1934. 1936. 1939. 1942. 1961. 1966.

BATKOVIĆ: Marija, Mile, Anto, Kaja, Ivo … (Josipa i Ane r. Blažević) Mile (Mijat) Batković i Ana r. Marić, vjenčani oko g. 1763. Andrija Filip Luka Barbara Vid 1764. 1770. 1772. 1774. 1775.

4
Andrija Vid Filip i Manda r. Valentić, vjenčani oko g. 1800. Stjepan Toma Martin Franciska Stjepan i Lucija r. Grgić, vjenčani oko g. 1837. Anđa Stjepan Filip Petar Stjepan Marko Filip i /3. br./ Manda r. Kurtović, vjenčani g. 1883. Janja Toma Zorka Mile Ivan Franjo Ruža Mile i Ivka r. Josipović, vjenčani g. 1918. Mande Ivo Anđa Jela Danica Ljubica Anto Janja Ane Mile Pero Josip Josip i Ana r. Blažević, vjenčani g. 1959. Marija Mile Anto Kaja Ivo Ivanka Božica Silvana 1774. 1784. 1802. 1805. 1807. 1808. 1838. 1839. 1841. 1842. 1844. 1847. 1885. 1886. 1891. 1893. 1896. 1897. 1900. 1919. 1921. 1922. 1924. 1926. 1928. 1930. 1931. 1934. 1936. 1937. 1940. 1961. 1962. 1964. 1967. 1969. 1971. 1974. 1975.

Priređuje: Velimir Blažević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH
Tel/Fax: 00/387/51/311-044

5

NAŠ ZAVIĈAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI - NEKAD I SAD
Broj 55.
MISA NA GROBLJU NA GRADINI

Rujan 2007.

U nedjelju iza Male Gospe, 9. rujna, na groblju Gradini je prije podne, u 10,30 sati slavljena uobičajena sveta misa. Nakon nekoliko prethodnih dana lošeg vremena, osvanuo je lijep dan i okupilo se dosta svijeta, više od 150 osoba. Neki su stigli već u subotu ujutro, i bili na misi na groblju Crkvenama, neki toga dana pred večer, a većina u nedjelju ujutro. Bilo ih je najviše iz Zagreba, Sunje, Ĉepina, Kutine, a također i iz Njemačke, Austrije i Švicarske. Najbrojniji su bili Debeljaci, Majdandţići, Ljevari, Bogdanovići i Blaţevići. Na grobovima su prije mise moljena opijela, a ţupniku fra Duji su pomagali fra Velimir i fra Marko, iz samostana na Petrićevcu. Prije početka mise fra Dujo je blagoslovio novo zvono, koje je nakon toga zazvonilo da označi početak svete mise. Na misi je svirala s. Marina Domić, a s njom su pjevale Mare i Ankica Debeljak, Luce Bogdanović, Ana Ljevar, Ivica i Draga Nikolić, r. Bogdanović.

Poslije mise fra Dujo je zahvalio Mati Majdandţiću, Jurinom, za zvono koje je nabavio i darovao za groblje. Obavijestio je i o izvršenim radovima na uređenju kapele, te da poslije mise, tko hoće, moţe dati svoj doprinos za kapelu i za groblje, kao i za popravak puta do groblja. Mnogi su se odazvali, i dali svoje priloge. Fra Dujo je također oglasio da se moţe, tko ţeli, kupiti knjiga: Franjevački samostan i ţupa Petrićevac, tiskana ove godine, a od koje će dobit ići za gradnju nove crkve na Petrićevcu. Prodano je oko 40 komada te knjige.

2 Narod se po završetku mise s groblja razišao na „svraćanje“. Najviše uzvanika je bilo kod Mare i Mile Debeljak, Markana Bogdanovića, Ićinog, koji je slavio rođendan i kod sestre Luce priredio ručak za svoje goste, zatim kod kuće Mile Bogdanovića, Bebinog, kod Josipa i drugih sinova pok. Petra Debeljaka, Markana Blaţevića, Milinčinog, Mirka Pranjića, Perinog, te u Ljevarima kod Slavka Ljevara, Pejinčinog, Ilije Ljevara, Vidovog, Ante i Ane Ljevar, i kod kuće kćeri pok. Ilije i Ane Ljevar, Mire i Ruţe i njihovih muţeva Branka i Ivice, gdje je na ručku bio i ţupnik fra Dujo Ljevar.
NOVI KROV I VRATA NA KAPELI U GROBLJU GRADINA Krov na kapeli u groblju Gradina bio je dotrajao i trebalo ga je promijeniti. Prošle godine, nakon mise na Gradini u nedjelju iza Male Gospe ţupnik je najavio da to namjerava učiniti, a novi krov ispred kapele i malo produţiti, te je pozvao nazočne vjernike da svojim dobrovoljnim prilozima pomognu da se to izvede. Matoševljani i Stranjančani, prije svega oni koji sada ţive u raznim mjestima Hrvatske, odazvali su se tome pozivu i više njih je već toga dana, a i kasnije, dalo svoj prilog. S novcem koji je prikupljen, ono što je bilo planirano da se uradi, u mjesecu kolovozu o. g. je i urađeno. Izvršena je potpuna zamjena krova - stavljena nova građa i crijep, također strop od brodskog poda. Krov je produţen oko 2,5 m., tako da se na ulazu u kapelu dobilo više natkrivenog prostora. Postavljeni su također limarija i nova vrata i kapela iznutra i izvana okrečena. S gornje strane groblja, uz dosadašnju veliku kapiju, napravljena je jedna manja, da se u groblje moţe slobodno ulaziti, a da se ne otključava velika kapija, i ne uvozi unutra materijal za betoniranje kod podizanje spomenika, a poslije toga oni koji rade iza sobe ostave otpadni materijal i ne očiste prostor na kojem se pravio beton. U podizanju novog krova i drugim radovima svoj doprinos su dali Mile i Mare Debeljak tako što su par dana majstorima davali ručak. Nekoliko dana Markan Milinčin je ujutro izlazio na groblje Gradinu i pokosio travu, bujad i ostrugu, a Mare Debeljak i Luce su to pokupili i iznijeli van groblja. Markan je također prokosio travu na njivi od svoje kuće pa sve do u gaj ispod grobljem, tako da se tim putem moglo autima doći do pod šumu, a i kroz šumu jednim dijelom. MATO MAJDANDŢIĆ DAROVAO ZVONO ZA GROBLJE NA GRADINI Prije par godina je iza kapele na groblju Gradini podignut metalni zvonik, koji je ranije stajao uz kapelicu u Stranjanima. Sve dosad se čekalo da na zvonik bude postavljeno i zvono. To se nedavno, početkom rujna, i dogodilo. Novo zvono, teško 60 kg., nabavio je i poklonio Mato Majdandţić, Jurin, sa suprugom Elenom. Zvono su 7. rujna, uoči Male Gospe, na zvonik podigli Brane Princ, iz Kuljana, i Markan Bogdanović, Ićin, a pomagali su im fra Dujo i fra Velimir. Matin otac Juro je dugo godina bio prakaratur za Matoševce, te je poţrtvovno i vjerno pomagao ţupnicima ţupe Barlovci. A prije Jure prakaraturi su bili također njegov otac Matula i djed Joso. Tako Mato, koji s obitelji ţivi u Zagrebu, nabavkom zvona za groblje na Gradini, na kojem je sahranjen i njegov otac Juro, produţuje porodičnu tradiciju povezanosti i pomaganja u Crkvi, i potvrđuje istinitost one narodne – da: „jabuka ne pada daleko od stabla“! Matoševljani i Stranjančani su sigurno Mati zahvalni za iskazanu njegovu velikodušnost! MATOŠEVAĈKI LJEVARI Kako pokazuju matične knjige ţupe Ivanjska, Ljevari su se nešto prije 1820. doseljavali na Vrtače i na stranjansku i na matoševačku stranu, i naseljavali se u predjelu koji su vjerojatno ranije nastanjivali Komarice. U Matoševcima se 1817. prvi navode muţ i ţena, Filip Ljevar i Marija r. Kozić, a nešto kasnije Anto Ljevar i Anđa r. Vidović. Od sredine 19.

3
st. Ljevari se više ne spominju u Matoševcima, što znači da ih je u tom selu nestalo, a ostali su samo u Stranjanima. U Matoševcima se pojavljuju ponovno poslije 1920. godine, kada se Mile Ljevar, sin Ive i Vide r. Popović, iz Stranjana, nakon smrti ţene Marije r. Ţiţak, s kojom se bio vjenčao 1910., oţenio po drugi put 1919. s udovicom Anđom Ţunić, r. Pezić, iz Taraševca, ţupa Ivanjska. Izgleda da su kraće vrijeme ţivjeli u Stranjanima, gdje su im se rodila djeca Nikola i Staţija, a potom se preselili u Matoševce, negdje u Paetnjak, i tu im se rodilo još šestero djece, tri sina i tri kćeri. Ti Ljevari se, međutim, nisu odrţali u Matoševcima. Milu su partizani ubili 1944., a njegovi sinovi su se poţenili, Marko s Janjom Majdandţić g. 1954., a Ilija s Marom r. Batković 1955., te su kasnije s djecom odselili u Kutinu. Na matoševačkoj strani Vrtača, kraj puta koji je razgraničavao Stranjane i Matoševce, sebi je prije više od 30 godina sagradio kuću Slavko Ljevar, Pejinčin, i on ţivi sada u njoj, ali ne priznaje da pripada Matoševcima! KAD NEMA KUĆE, VALJA I DRVENA ŠUPA. Anto Majdandţić, sin Mirka Kajkinog, podigao je u Matoševcima na mjestu stare i razrušene kuće Ljubomira Majdandţića i Ane r. Debeljak, sina Ive Kajkinog i Kaje r. Debeljak, drvenu šupu. Privremeno će ona sluţiti za smještaj i kraći boravak kad Anto sa svojima dođe posjetiti i obići rodno mjesto. Postoji ţelja da se tu kasnije podigne prava kućica, i ako se to ostvari šupa će sluţiti za ostavu. DOGRADNJA NA KUĆI MILE DEBELJAKA Milu i Maru Debeljak redovito posjećuju djeca i unučad, a vrlo često im u goste dođe i netko drugi. Kuća, stoga, često bude tijesna, osobito za noćenje. U potkrovlju kuće ima dosta prostora, samo ga treba urediti, a teško se na njega bilo i uspinjati, i to samo uz pomoć ljestava. Namjeravali su i pripremali se već duţe vremena podići vanjsko stepenište za potkrovlje, a sada su to uspjeli i ostvariti, pri čemu su im svakako značajnu pomoć dali sin Tomo sa suprugom Biljanom, sin Marko, i kći Antonela s muţem Mariom. Tako je potkrovlje, iako još nije uređeno, moglo već sada posluţiti za primanje gosta koji su došli za misu na Gradini. PONOVNO PODIGNUTA VIKENDICA U BUKOVCU U Bukovcu, na zemlji i u šumici koja je nekad bila vlasništvo Ive Pranjića, Petrićevog, a koju su od njega kupili Slavko i Jozo Ljevar, Pejinčini, prije rata je imala svoju vikendicu Svjetlana, kći Jozina. Poslije 1995. vandali su vikendicu posve razorili i raznijeli sav upotrebljivi materijal. Na istom mjestu Svjetlana je nedavno podigla novu vikendicu, a još se radi na njezinom uređivanju. ŠLJIVE SU U KACAMA, BIT ĆE RAKIJE Šljive, i bjelice i savke, i ove godine su u Matoševcima i gornjim Stranjanima dobro rodile. Nešto od uroda su otresli i otjerali Srbi, doseljenici u naše krajeve, bilo bez ičijeg pitanja i dopuštenja bilo da su ih od vlasnika kupovali po jeftinoj cijeni. Većinu šljiva ipak su otresli, pokupili i u svoje kace stresli oni koji su i vlasnici tih šljiva, ili kojima su vlasnici to poklonili. Uz povratnike: Milu i Maru Debeljak, Lucu Bogdanović, Slavka Ljevara, Slavka Blaţevića, Katu Budić, r. Pranjić, sebi za rakiju šljiva su nakupili, koliko je tko mogao i imao suda, Markan Bogdanović, Ićin, Ilija Ljevar, Vidov, Anto Ljevar, Marko Majdandţić, Matin, Mirko Majdandţić, Kajkin, Mirko Pranjić, Perin, Marica Milaković, r. Marić, Anto Batković, Josin, i Anto Bogdanović, Jurin. Osim koristi koju će od toga vidjeti svi navedeni, vaţno je već i samo to da oni drţe do svoga i o tome vode računa, te ne prepuštaju da ono što je njihovo iskorištava netko drugi kako hoće.

4
RODOSLOVNIK Stranjani/Matoševci Ljevar: Ivo, Josip, Mile, Anto (Ilija i Mara r. Batković) Damjan Ljevar i Vida r. Jurić An a Ant o Jos o Stj epan Ru ţa Joso i Kata r. Lopar, vj. 1831. Mato Ivo Jela Mijat Ivka Marija Juro Ilija Anđa Marko Ruţa Jela Mato i Kata r. Jakovljević, vj. 1855. Ivo Ivo i Vida r. Popović, vj. oko 1876. …. Ane Mile Nikola Marija Ruţa Mile /2. br./ i Anđa r. Pezić, 2. br., vj. 1919. Nikola Staţija Luca Pejo Marko Manda Ilija Dragica Ilija i Mara r. Batković, vj. 1955. Ivo Josip Mile Anto 1879. 1881. 1883. 1886. 1888. 1920. 1922. 1923. 1926. 1929. 1932. 1934. 1937. 1956. 1959. 1964. 1967. 1856. 1832. 1835. 1836. 1838. 1839. 1841. 1844. 1847. 1848. 1852. 1852. 1855.

Ljevari, od Damjana pa do Mile, sina Ive i Vide r. Popović, ţivjeli su u Stranjanima. Mile Ljevar, otac Ilije Ljevara, rođen je i ţivio u Stranjanima, a u Matoševce je došao nakon što je sklopio drugi brak s Anđom r. Pezić.

5
Priređuje: Velimir Blaţević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH
Tel/Fax: 00/387/51/311-044

NAŠ ZAVIĈAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI - NEKAD I SAD
Broj 56. Studeni 2007.
PROSLAVA BLAGDANA SVETOG FRANJE

Blagdan svetog Franje Asiškoga, zaštitnik crkvice u Stranjanima, nije slavljen 4. listopada, kada pada prema kalendaru, nego je prenesen i slavljen u nedjelju, 7. listopada. Sveta misa je bila u 10,30 sati. Uz ţupnika, far Duju, i fra Velimira, koji su slavili misu, i s. Marinu, koja je svirala i predvodila pjevanje, nazočnih je bilo još 21 osoba, najviše Ljevara. Za normalne prilike i za drugo neko mjesto to bi bilo jako malo, ali za Stranjane i Matoševce u ovom vremenu moţda i više nego što se moglo očekivati. Ovaj put stranjanski i matoševački povratnici su bili u manjini, jer neki nisu mogli doći na misu zbog bolesti ili starosti, što znači da je bilo više onih koji su došli sa strane, iz Hrvatske, gdje imaju stalni boravak, a u Stranjanima i Matoševcima borave periodično ili dolaze povremeno. Raspoloţenje je bilo veselo, pa se nakon mise pred crkvicom kratko i zapjevalo. Luce Bogdanović je na ručku ugostila fra Duju, fra Velimira i s. Marinu, svog brata Markana sa suprugom Anom, i Milu i Maru Debeljak. MISA NA GRADINI UZ DAN MRTVIH Na groblju Gradina u povodu Dana mrtvih (Dušni dan) sveta misa je slavljena u nedjelju, 4. studenoga, s početkom u 10,30 sati. Misu su, uz pjevanje pjevača sa s. Marinom Domić, zajedno slavili fra Dujo i fra Velimir, a prije mise su moljena opijela na grobovima. Okupilo se, po dosta pogodnom vremenu, 40-ak vjernika, a većina ih je došla iz Hrvatske. Moţe se na prvi pogled činiti i da je to malen broj, ali neki Stranjančani i Matoševljani su pohodili groblje, okitili grobove svojih pokojnika i na njima zapalili svijeće prethodnoga dana, ili na svetkovinu Svih Svetih, kad su bili na misi na Crkvenama. ISELJAVANJE IZBJEGLICA IZ STRANJANSKIH KUĆA Srpske izbjeglice koje su posljednje tri godine boravile u kući pok. Nike Pranjića, Matijevog, i Ruţe, napustili su je i odselili u Motike, gdje su sebi napravili novu kuću. Njihovo odseljavanje nije razveselilo Jelu Matijevu, sestru Nikinu, koja je već par mjeseci teţe bolesna, jer je ostala bez najbliţih komšinica Smilje i Miljke, koje su je redovito obilazile i pomagale, naročito Smilja. Uskoro će biti posve slobodna i kuća Ive Pranjića, sina pok. Marka. U kući je još ostala jedna osoba izbjegličke obitelji koja je u njoj boravila, a do zime će i ona otići. Poslije toga će od doseljenih Srba u Stranjanima ostati samo jedan stariji čovjek u staroj kući Tome Majdandţića.

2
PRESTALA S RADOM STRANJANSKA ŠKOLA U Stranjanima je u jesen 1950., upisom 1. razreda, započela radit osnovna škola, koja je bila smještena u kući Mare Pranjić, Stipine. Godine 1967. napravljena je školska zgrada s dvije učionice i stanom za učitelje, koju su od tada pohađala stranjanska i matoševačka djeca, a također i djeca iz Ojdanića i iza Gradine. Od jeseni 1995. u tu školu su išla djeca doseljenih srpskih izbjeglica, ali kako se njihov broj sve više smanjivao jer su Srbi morali oslobađati kuće starosjedilaca, djece je bivalo sve manje, i broj je školske godine 2006./2007. spao na samo petero. Zbog toga su vlasti odlučile da se ona zatvori, a da djeca idu u školu u Dragočaj. Tako je poslije 57 godina od prvih početaka, odnosno poslije punih 40 godina rada u novoj zgradi, stranjanska škola zatvorena, i sada, uz otvorene i porazbijane prozore, zjapi prazna, a na asfaltu, prije i iza škole, ove je jeseni, kada škola više ne radi, krupnim slovima ispisano ćirilicom ŠKOLA. OVOGODIŠNJI UROD KUKURUZA I VOĆA Nekoliko povratnika u Stranjane i Matoševce ove je godine posijala za sebe barem malo kukuruza. Nešto su, međutim, čim je izniklo, isjekli i pozobali fazani (kod Slavka Ljevara), a kod drugih je, zbog suše, slabo rodilo. S voćem je stanje bilo mnogo bolje. O tome kako su rodile šljive, moglo se pročitati u prošlom broju Našeg zavičaja. „Veseli strojevi“ su sada u punom pogonu. Jedni su rakiju već ispekli, drugi je peku, a neki će još malo pričekati dok dođu na red za kot'o. Dobro su rodile i jabuke, ali za razliku od šljiva, za koje je postojao veći interes, i sve su otresene u kom ili za pekmez, mnogo jabuka leţi na zemlji i propada. Šteta! Rodili su dobro i orasi, a kesteni slabo. I na te plodove je bilo navale sa strane kao i na šljive. PISMO PREDSJDNIKU VLADE RS, GOSP. MILORADU DODIKU Povratnici u Stranjane i Matoševce imaju posebno poteškoća s popravljanjem i odrţavanjem puta od Pranjića raskršća do Danlova brda u Matoševcima, i uz Bukovac do skretanja u Ljevare, kao i onoga koji od Ravnice vodi na groblje Gradina. Isto tako im problem predstavlja i loše stanje mostića na Bukovcu, za Ljevare. Iako su nekoliko puta upućivane molbe mjesnim vlastima u Banja Luci, učinjeno je vrlo malo na popravljanju puta. Sada je molba poslana na samog predsjednika vlade Republike Srpske, a hoće li i od toga biti neke veće koristi, vidjet će se. Dosad nije stigao nikakav odgovor. Evo i kako je glasilo to pismo. POVRATNICI HRVATI u selima Stranjani i Matoševci, MZ Dragočaj 78215 DRAGOĈAJ KABINET PREDSJEDNIKA VLADE REPUBLIKE SRPSKE BANJA LUKA n/r. Premijera, gosp. Milorada Dodika Gospodine Premijeru! Mi skupina povratnika Hrvata u sela Stranjane i Matoševce, MZ Dragočaj, općina/grad Banja Luka, prinuđeni smo obratiti Vam se ovim pismom te izloţiti svoje probleme i zatraţiti Vašu intervenciju za pomoć. Godine 1995. svi stanovnici (hrvatske nacionalnosti) sela Stranjani i Matoševci morali su ostaviti svoje kuće s cjelokupnom imovinom i otići u Hrvatsku. Njihove kuće su odmah dijelom bile naseljene srpskim izbjeglicama i prognanicima, pristiglim većinom iz Glamoča, Grahova i Kupresa, a djelom su bile devastirane i porušene. Nekolicini Hrvata koji su se odlučili za

3
povratak u svoja ranija prebivališta godine 2001. je sredstvima EU, uz angaţiranje ASB-a iz Njemačke, podignuto 5 posve novih kuća, a još dvije su obnovljene, tako da se 2002. u Stranjane i Matoševce mogla vratiti jedna skupina Hrvata tih sela, uglavnom starijih osoba. Danas u 11 kuća nastanjenih Hrvatima ţivi ukupno 14 osoba stalno, te još 5-6 povremeno, a u još nekoliko kuća smješteni su srpske izbjeglice i prognanici, odnosno raseljena lica. Kao i mnogi drugi povratnici u raznim dijelovima BiH, i mi Hrvati u Stranjanima i Matoševcima suočavamo se s brojnim problemima, među kojima su i poteškoće vezane za komunalnu infrastrukturu, prije svega to su loši i zapušteni seoski putovi i vodoopskrba. Mi smo se nekoliko puta obraćali, usmeno i napismeno, na različita tijela vlasti u Banja Luci, a i Vama kao predsjedniku SNSD-a, i molili da nam se poprave dva puta kroz sela i prema jednom groblju, u duţini od oko 4-5 km ukupno, da se zamijeni dotrajali mostić preko jednog potoka, i da nam se pomogne u čišćenju nekoliko seoskih bunareva. Na ta naša traţenja dosad se reagiralo tako da je na putove izvezeno i razgrnuto 80-ak kubika tvrdog materijala i iskopano 100-tinjak metara jarka pokraj puta. Mi smo i sami, od svojih skromnih sredstava, od 2002. godine pa do danas ulagali koliko smo mogli i povremeno nasipali put, ali budući da nema odvodnih kanala, a mi ih ne moţemo nikako sami prokopati, sa svakom jačom kišom bujice vode su uništavale naš trud, odnosile nasuti materijal i iza sebe ostavljale vododerine na putu. Mi vidimo, i raduje nas da se po drugim naseljima naše MZ Dragočaj, a i u drugim MZ u okolici Banja Luke popravljaju putovi, neki i asfaltiraju, da se postavlja električna ulična rasvjeta i dovodi gradska voda, ali se tim više osjećamo diskriminiranim i zapostavljenim u najosnovnijim našim potrebama! Molimo Vas, gospodine Premijeru, da svoju brigu za rješavanje komunalnih problema u RS iskaţete i kad smo u pitanju mi Hrvati, nadomak grada Banja Luke. Trebalo bi temeljito nasuti tvrdim materijalom nekoliko kilometara puta, prokopati pokraj puta odvodne kanale i zamijeniti jedan mostić širine i duţine oko 3x4 metra. Mislimo da za to i nisu nuţna osobito velika novčana sredstva koja se ne bi mogla iz proračuna RS ili grada Banja Luke izdvojiti za navedene potrebe. Stoga očekujemo Vaše razumijevanje i angaţiranje da se molbi koju Vam upućujemo i udovolji! S poštovanjem, u ime povratnika u Stranjane i Matoševce: _______________________ /Mile Debeljak/ Stranjani, 08. 10. 2007.

RODOSLOVLJE Stranjani
BLAŢEVIĆ Dijana i Goran (Marko i Zorka r. Radovančević) Anto Blaţević i Vida r. Lovrić, vjenčani g. 1790. Pavao Mile Marija Marko Jela Ivo Petar Petar i Ana r. Batković, vjenčani g. 1837. Andrija Mato Marija Ruţa 1793. 1795. 1801. 1804. 1807. 1810. ? 1839. 1841. 1840. 1846.

4
Marija Pavao/Pajo Luka Pajo i Mara r. Bijelić, vjenčani oko g. 1880. Marko Mande Ruţa Matija Ivka Toma Marko i Jela r. Ljevar, vjenčani g. 1901. Mande Ruţa Kate Joso Stjepan Ivan Mare Ivka Janja Vlado Mirko Mirko i Ljuba r. Šalić, vjenčani g. 1948. Marko Mare Franjo Slavko Ivica Jelica Ruţa Stjepan 1847. 1850. 1853. 1881. 1883. 1885. 1887. 1889. 1891. 1902. 1904. 1905. 1907. 1910. 1913. 1914. 1916. 1919. 1920. 1923. 1949. 1952. 1954. 1957. 1957. 1958. 1964. 1968.

Marko i Zorka r. Radovančević, vjenčani g. 1979. Dijana 1971. Goran 1975.

Priređuje: Velimir Blaţević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH
Tel/Fax: 00/387/51/311-044

NAŠ ZAVIČAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI - NEKAD I SAD
Broj 57. Siječanj 2008.

UMRO MILE (TOME) DEBELJAK - SEKIN Poslije iznenadne, kraće i ozbiljne bolesti, u zagrebačkoj bolnici Rebro preminuo je 5. siječnja 2008. uvečer Mile (Tome) Debeljak – Sekin. Iz Zagreba je kovčeg s Milinim tijelom dovezen 8. siječnja i nekoliko sati bio izloţen u kući u koju je Mile, sa svojom suprugom Marom (Maricom) i djecom, snahom i zetom, ulagao svega sebe, da bi u njoj boravak za njih bio što udobniji, a onima koji su ih kao prijatelje posjećivali ili im se kao poznanici navraćali bio što ugodniji. Tu je pokojnom Mili, pristupajući njegovu lijesu, poštovanje izrazila rodbina i velik broj prijatelja i poznanika.

Ţupnik fra Dujo Ljevar je dio pogrebnog obreda obavio u kući i pred njom, a zatim se duga povorka Milinih poštovalaca uputila prema groblju na Gradini. Na groblju su najprije ispred kapele fra Dujo i fra Velimir slavili svetu misu za pok. Milu, a u kratkoj dirljivoj propovijedi fra Dujo je prikazao Milinu osobu kao čovjekadobročinitelja, vjernika-katolika i kroz više posljednjih godina člana Pastoralnog

2 vijeća u ţupi Barlovci te pouzdanog suradnika i pomoćnika svećenicima koji su kao ţupnici, kapelani ili ţupni vikari djelovali u barlovačkoj ţupi, a iznad svega kao uzornog supruga i oca. Na njemu su ta obiljeţja prepoznali mnogi nazočni, osobito Stranjančani i Matoševljani, i zato su se okupili na njegovoj sahrani u zaista velikom broju. Uz fra Velimira i fra Duju svetoj misi i sahrani su prisustvovali iz Biskupskog ordinarijata u Banjoj Luci preč. Anto Orlovac, generalni vikar ili pomoćnik i zamjenik biskupa Komarice, i preč. Ivica Boţinović, ekonom Biskupije i ravnatelj Katoličkog školskog centra u Banjoj Luci, te časne sestre Klanjateljice Krvi Kristove, iz Budţaka, s. Marina Domić i s. Arkanđela Brkić. A kod molitve i ispraćaja pokojnika od kuće bio je nazočan i nekadašnji barlovački ţupnik, a sada gvardijan u samostanu na Petrićevcu, fra Ivo Orlovac. Na sahranu pokojnog Mile i na njegov ispraćaj na vječno počivalište okupio se zaista velik broj osoba, više od 320. Puno ih je došlo iz Njemačke, a najviše iz raznih mjesta Hrvatske. Sabrao se i lijep broj katolika iz Orlovca, Motika, Zaluţana, Petrićevca i Ivanjske. Iz Zagreba su stigli te izrazili suosjećanje s oţalošćenom obitelji i bili nazočni Milinoj sahrani gosp. Boro Bašić, direktor ZET-a, radne organizacije u kojoj je zaposlen Milin sin Tomo, te gosp. Vinko Škvorc, predsjednik Udruge sindikata vozača i prometnih radnika Hrvatske. Na Milinu sahranu je došlo i nekoliko njegovih radnih kolega iz bivše trgovačke organizacije „Slavija“, a danas „Slavija-comerc“ u Banjoj Luci. Prisustvovanjem Milinoj sahrani, poštovanje mu je izrazilo i više pravoslavnih vjernika. Spominjem samo cijelu obitelj Radenka (Radana) Boţića i njihovoga zeta Gorana Vrtića, koji su s Milom i Marom čitavo vrijeme nakon njihova povratka bili blisko povezani i spremni na međusobno pomaganje, zatim Miću Savića iz Ramića, ranije predsjednika MZ Dragočaj, također Milinog i Marinog prijatelja, te Ljubinka Ostojića, sadašnjeg predsjednika Savjeta MZ Dragočaj, Novaka Milakovića, sekretara MZ Dragočaj, i Vitu Šipku, zamjenika predsjednika MZ Dragočaj. Na završetku mise fra Dujo je u ime Miline supruge Mare i sinova Tome i Marka i kćeri Antonele zahvalio svima koji su došli ublaţiti njihovu bol i ispratiti pok. Milu na vječno počivalište, a riječi zahvale je izričito uputio nazočnim pravoslavnim vjernicima za njihovu ljudsku i kršćansku plemenitu gestu. Nakon mise završni obredi su obavljeni kod groba u koji je poloţeno Milino mrtvo tijelo. Tu se fra Dujo zahvalio također preč. Anti Orlovcu i preč Ivici Boţinoviću za njihovu nazočnost kod svet mise i Miline sahrane i time iskazali znak paţnje i poštovanja prema Mili, nakon čega je i preč. Ivica Boţinović izrekao nekoliko riječi o svojoj, i preč. Ante Orlovca povezanosti i srdačnim susretima s Milom i suprugom Marom u njihovoj kući, te im na tome izrazio zahvalnost. Prema Milinoj izričitoj ţelji, koju je više puta izraţavao dok je bio posve zdrav, sahranjen je na groblju Gradini pokraj groba Paje Blaţevića, kojemu je bio vjenčani kum i koji su se za ţivota jako voljeli i pazili. Milina smrt je, bez dvojbe, nenaknadiv gubitak. Nije ona teško i neutješno pogodila samo suprugu Maru, djecu Tomu, Antonelu i Marka, sestru Mandu, snahu Biljanu i zeta Maria, unuke, drugu rodbinu i brojne bliske prijatelje, nego i mnoge druge. To vrijedi u prvom redu za povratnike u Stranjane, koji su se na povratak u svoj zavičaj odvaţili ohrabreni povratkom Mile i Mare u Matoševce, i koji su u njima često imali i jedini oslonac i veliku pomoć kad god je to bilo potrebno. A koliko je Mile mislio i brinuo se za povratnike vidi se i iz toga što je, kad im u svojoj bolesti više nije mogao sam učiniti uobičajene predboţićne uslugu, izraţavao zadovoljstvo

3 što je Marko Blaţević (mrki), Mirkov, sa suprugom Zorom došao na kraće vrijeme u svoju kuću na Tučjaku, te što je za prošli Boţić mogao nabaviti i autom dotjerati povratnicima što im je trebalo. Govorio je kako je Marka poslao sam Bog, da povratnicima pomogne i Boţić im uljepša. A na bolesničkoj postelji u Zagrebu, samo nekoliko dana prije smrti, sjetio se kako Slavku Ljevaru, Pejinčinom, koji je u to vrijeme bio također slab zbog gripe i prehlade, treba usjeći i dovući drva, te poručio tko da to uradi na Milin račun. Koliko je bio zaokupljen svojim krajem i njegovim katoličkim obiljeţjima pokazuje i posljednja poruka koju je 4 dana prije smrti ostavio zapisanu za fra Velimira. Na listiću papira koji je predao sinu Tomi napisao je: „Dvije noći sanjam – mi sve spremili za kriţ u Ljevarima, a biskup kaţe 'Morate srušiti one sve kipove jer su bespravno napravljeni'. A ja i ti, Velimire, velimo da ćemo ih sve maskirati da ih ne vide“. Ovo o rušenju 'kipova' se odnosilo na 'kip' u Pranjićima, koji je 2005. nanovo podignut, i na 'kipove' na Ravnici i Danlovom brdu u Matoševcima, koji su iste godine obnovljeni. To je urađeno najviše zalaganjem Milinim, a jako je ţelio i planirao da se što prije podigne kriţ i na zgodnom mjestu i u Ljevarima. Kada se sve ovo što sam kratko naveo zna, lako je razumjeti zbog čega se na Milinoj sahrani, i da izrazi suosjećanje njegovoj obitelji, okupilo onoliko naroda. Toliki broj, sasvim sigurno, nikad ranije nije viđen na nekom sprovodu na groblju Gradina. * * *

Oko nuţnih priprema i prijevoza Milinog mrtvog tijela iz Zagreba do kuće u Matoševcima brinuo je sin Tomo. A u pripremanju kod kuće svega što je vezano uz sahranu naročito su se angaţirali Marica Marićka, Marko Bogdanović i supruga Ana, Marina sestra, i njihova kći Marica, Dragan Mijatović i supruga Janja, također Marina sestra, Luce Bogdanović, Markan Blaţević, Milinčin, Marko Blaţević, pok. Mirka, Stipo Vulić, Grozdin, Dalibor Debeljak, Matin. Od trenutka kad se čulo za ţalosnu vijest o Milinoj smrti pa do Miline sahrane, posebno je Radenko (Radan) Boţić, sa supruga Dragicom i zetom Goranom Vrtić, bio u svemu na usluzi, od brige za razgrtanja snijega i leda na putu do organiziranja objeda u 'Mornaru' za sudionike na sahrani.

4

MATOŠEVLJANI I STRANJANČANI! Mnogi od vas, prognani 1995. iz Matoševaca i Stranjana kao i Mile i Mare, ovih posljednjih 6-7 godina ste, neki i po više puta, posjećivali rodni kraj i obilazili svoju očevinu i djedovinu. Ne mali broj vas je to činio i radi Mile Debeljaka, Sekinog, i njegove supruge Mare, koji su povratkom svojoj kući iz Hrvatske, gdje su nekoliko godina proveli kao prognanici, činili da se ne ugasi posve vatra na našim katoličkim i hrvatskim kućnim ognjištima. Od sada, nakon Miline smrti, moţda će vas Matoševci i Stranjani manje privlačiti i uza se vezati. To mi je i shvatljivo, ali neka mi ipak bude slobodno zamoliti vas da svojih Matoševaca i Stranjana ne zaboravite, pa i zbog Mile kojega više nema među nama, i osobito radi njegove Mare koja je ostala bez svoga ţivotnog suputnika i glavnog oslonca, kao i radi preostalih, malobrojnih i, zbog starosti i boleţljivosti, iznemoglih povratnika.

Priređuje: Velimir Blaţević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH
Tel/Fax: 00/387/51/311-044

NAŠ ZAVIČAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI - NEKAD I SAD
Broj 58. Ožujak 2008.

KNJIGA O STRANJANIMA I MATOŠEVCIMA U TISKU Pisanje knjige o selima Matoševci i Stranjani, na čemu je rađeno nekoliko godina, u mjesecu siječnju o. g. privedeno je kraju. Nakon što je izvršeno i njezino tehničko uređivanje, predana je u tiskaru, i mogla bi iz tiska izaći do 1. svibnja 2008. Knjiga s ukupno 448 stranica, ima uz tekst i velik broj fotografija, većinom u boji. Bit će tiskana na masnom papiru i tvrdo uvezana. Knjiga je razdijeljena u tri dijela: 1. Stranjani i Matoševci u prošlosti; 2. Povratak malog broja prognanika u Stranjane i Matoševce, i prilike i događanja iz novijega vremena; 3. Popis bračnih parova i rođene djece (od 1768. do 1995. godine). Ima puno fotografija u 1. i osobito u 2. dijelu knjige, ali na kraju je posebni dodatak: Slikovni prilozi, u kojem su fotografije skoro svih porušenih ili teško oštećenih stranjanskih i matoševačkih kuća, zatim kuća koje su u Stranjanima i Matoševcima ostale čitave, ali su opustošene i sada prazne, te također više slika stranjanskih i matoševačkih krajolika. Evo što o knjizi kaže preč. dr. Anto Orlovac, njezin recenzent. Pred nama je izvanredno zanimljiva knjiga (…) zaljubljenika u svoj zavičaj. To dokazuje već samim naslovom. (…) Knjiga nosi naslov-poruku: „Rodni kraj i vlastiti korijeni vole se i ne zaboravljaju“, a u podnaslovu je pobliže precizirano o čemu se radi: 'Stranjani i Matoševci, katolička i hrvatska sela nedaleko od Banje Luke, nekad i sad, u riječi i slici'. (…) Autor je uz mnogo truda (u prvom dijelu knjige) prikupio nepregledno mnoštvo podataka o ljudima koji su tu živjeli, o starim zanatima i običajima, o načinu obavljanja mnogih svakodnevnih poslova, o vjerskom životu, o svemu onomu što je život značilo. Tu su i dugi popisi umrlih od pošasti kuge u 18. i 19. stoljeću, zatim žrtava Drugoga svjetskog rata, te brojnih iseljavanja, sve do konačnoga izgona katoličkog pučanstva od velikosrpskih snaga 1995. godine. (…) U drugom je dijelu autor iscrpno i detaljno prikazao zadnje desetljeće u kojemu se samo neznatan dio prognanih vratio, obnovio svoje devastirane kuće i želi tu ponovno živjeti „u svom i na svom“. (…) Treći dio će se od sada koristiti kao nezaobilazan objavljeni izvor, jer si je autor dao truda pregledati sve postojeće župne matice, još od sredine 18. stoljeća i ispisati imena bračnih parova i sve njihove djece za više od dva stoljeća. (…) Autor fra Velimir Blažević (…) zavrijedio je sve pohvale za ovo djelo (…), pisano jednostavnim i ujedno stručnim načinom, pa će knjigu svatko bez poteškoća moći koristiti, pa čak i nepismeni, jer je bogato ilustrirana. (…) Mnogima će omogućiti izraditi svoje rodoslovlje što u posljednje vrijeme zanima sve širi sloj ljudi. (…) Za knjigom će sigurno trajno posezati svi oni koji su u tim selima rođeni (ali i oni iz šire okolice) i svi njihovi potomci, svi oni koji budu htjeli sačuvati uspomenu na svoj zavičaj ili zavičaj svojih predaka,

2 svi koji „vole i ne zaboravljaju rodni kraj i vlastite korijene“, kako im autor ovom knjigom poručuje. SMRT LJUBOMIRA MAJDANDŢIĆA Na 22. veljače 2008. umro je u Hrvatskoj, u bolnici za plućne bolesti u Klenoviku, Ljubomir Majdandžić, sin Ive i Kaje r. Batković, iz Matoševaca. Sahranjen je na groblju Gradini, u Matoševcima, 26. veljače. Nakon smrti supruge Ane, koja je umrla 13 veljače 2000. godine u Plaškom, u Hrvatskoj, i sahranjena na groblju u Ogulinu, Ljubomir je živio sam, a prije odlaska u bolnicu neko vrijeme je proveo u staračkom domu. Ljubomirova želja je bila da se tijelo njegove supruge Ane, a i njegovo, kada za to dođe vrijeme, polože i da počivaju u zemlji rodne matoševačke grude, na groblju Gradini. I on se pobrinuo da se Anini posmrtni ostaci u svibnju 2002. godine ekshumiraju te prevezu i sahrane na Gradini. Sada je i njegovo mrtvo tijelo dovezeno iz Hrvatske i sahranjeno u grob pokraj pokojne supruge. Svetu misu za pok. Ljubomira i obred sahrane obavio je župnik fra Dujo Ljevar. Sahrani su uz brata Mirka i drugu rodbinu i svojbinu, pristiglu iz Hrvatske, bili nazočni također povratnici u Matoševce i Stranjane, kao i nekoliko njih iz Orlovca, te fra Velimir, Ljubomirov daljnji rođak. OBAVJEŠTENJE O BLAGOSLOVU POLJA OVOGA PROLJEĆA Blagoslov polja na Batkovića groblju za Matoševce ove će godine biti 1. svibnja 2008. poslije podne, u 14 sati. Nije moguće da blagoslov i sveta misa budu u prijepodnevno vrijeme, budući da toga dana pada blagdan Spasova, a uobičajeno je da se na taj blagdan slavi misa na Crkvenama. Za sela Stranjane i Ojdaniće blagoslov polja će biti u nedjelju, 4. svibnja 2008., u 10,30 sati. Da se blagoslov za oba sela obavi na jednom mjestu odlučeno je zbog toga što na te blagoslove posljednjih godina dođe manje vjernika, a i u nekadašnja ranija vremena blagoslov je bio na jednom mjestu za oba sela, i to na Ojdanića brdu.

RODOSLOVNIK

Stranjani LJEVAR: Damir, Anita, Sanela (Marko i Jelica r. Pranjić)
LJEVAR IVO i Ana r. Tukara, vjenčani g. ? Damjan Ivo Marko Filip Kata Ivo i Vida r. Tucić/Marušić, vjenčani oko g. 1815. Juro Ivka Mijat Ruža ? ? ? ? ? 1817. 1818. 1820. 1824.

3
Ivo Damjan Juro i, 2. br., Mara r. Bukvić, vjenčani oko g. 1844. Vida Kate Ivka Anđa Janja Ivo Ivo i (2. br.) Janja r. Pavlović, vjenčani g.1890. Ljubica Ivo Anto Juro Mara Petar Juro Anica Petar i Mara r. Šalić, vjenčani g. 1927. Zorka Anđa Toma Ivo Vlado Marko Marinka Marko Marko i Jelica r. Pranjić, vjenčani g. 1970. Damir Anita Sanela 1827. 1833. 1845. 1847. 1850. 1853. 1856. 1859. 1891. 1893. 1896. 1899. 1902. 1905. 1908. 1913. 1927. 1931. 1934. 1938. 1940. 1942. 1944. 1946. 1971. 1975. 1982.

Matoševci
DEBELJAK: Jelica, Toma, Ivica. Vlado, Ana, Petar (Mate i Mande r. Tomić-Kočić) DEBELJAK Anto i Ivka r. Blažević, vjenčani g. ? Nikola Toma Elizabeta Manda Toma i Ruža r. Marić, vjenčani oko g. 1789. Marija Ivo Ivka Ivo i Ruža r. Stojčević, vjenčani g. 1820. Toma Juro Joso Marija Marija Ivka

1763. 1764. 1767. 1770. 1791. 1793. 1796. 1821. 1822. 1825. 1828. 1830. 1831.

4
Ana 1835. Stjepan 1837. Ana 1840. Toma /2. br./ i Ruža r. Matoš, vjenčani g. 1852. Mato 1854. Anto 1856. Luka 1858. Mato 1861. Andrija 1865. Ivka 1868. Ana 1870. Janja 1873. Luka i Kaja /Kata/ r. Rimac, vjenčani oko g. 1880. Lovren 1894. Marijan 1895. Lovren /Lovro/ i Janja r. Kovačević, vjenčani g. 1920. Marija 1921. Matija 1923. Toma 1927. Anto 1930. Luka 1933. Dragica 1936. Marijan 1943. Mato /Matija/ i Manda r. Tomić-Kočić, vjenčani g. 1949. Jelica 1949. Toma 1950. Ivica 1952. Vlado 1954. Ana 1956. Petar 1961.

Priređuje: Velimir Blažević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH
Tel/Fax: 00/387/51/311-044

NAŠ ZAVIĈAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI - NEKAD I SAD
Broj 59. Svibanj 2008.

BLAGOSLOVI POLJA ZA MATOŠEVCE I STRANJANE U Matoševcima je na Batkovića groblju blagoslov polja bio 1. svibnja poslije podne. Skupilo se nešto više od 50 vjernika, najviše iz Hrvatske, uglavnom Matoševljana, i nešto Stranjančana. Posebno spominjem dolazak Mirka Debeljaka, pok. Jakova, koji je davno odselio u Hrvatsku, Gvozdansko, kod Dvora na Uni, i dugo godina nije bio u rodnom kraju, a dopratio ga je sin Rudo. Ţupnik fra Dujo je najprije molio opijela na grobovima, a u 2 sata je započeo ophod ispred kapelice s molitvom litanija, čitanjima evanđelja, uobičajenim molitvenim zazivima i blagoslivljanjima kriţem, s jednom i s tri svijeće, i škropljenjem blagoslovljenom vodom. Vrijeme je bilo povoljno, uz po neku kap kiše na početku samoga ophoda.

Nakon obavljenog blagoslova slijedila je misa, a kad je ona završila, tko je ţelio 'upisao' je i dao svoj prilog za blagoslov, a također i doprinos za uređivanje groblja. Inače je prije više od mjesec dana sasječeno raslinje u groblju, a uoči blagoslova i mise Markan Blaţević, Milinčin, pokosio je travu ispred i oko kapelice, a travu su pokupile i malo groblje očistile od starog cvijeća i lampiona Reza Ljevar i Marica Milaković-Marić. Prije ili poslije blagoslova i mise svi su obišli svoje kuće, a neki su otišli i na groblje Gradinu. Nije izostalo ni 'svraćanje', a najbrojniji gosti su bili kod Josipa Debeljaka, Petrovog.

2 U nedjelju, 4. svibnja, u 10,30 sati, na Ojdanića brdu, pred obnovljenom kapelom, bio je blagoslov polja i misa za sela Orlovac, Ojdaniće i Stranjane. Skupilo se po lijepom vremenu svega 30-ak osoba, sada nastanjenih u navedenim selima, a nekoliko ih je došlo iz Hrvatske. Tko je ţelio, poslije mise je mogao dati svoj prilog za blagoslov, a također i za košenje trave i ograđivanje prostora oko kapelice.

Marko Blaţević, pok. Mirka, i supruga Zora su priredili 'svraćanje', na kojemu su bili ţupnik fra Dujo i fra Velimir, i 15-ak drugih uzvanika. KNJIGA O STRANJANIMA I MATOŠEVCIMA IZAŠLA IZ TISKA Kako je najavljeno u zadnjem broju Našega zavičaja, uoči 1. svibnja iz tiska je izašla knjiga koju je napisao fra Velimir Blaţević. Knjiga nosi naslov: RODNI KRAJ I VLASTITI KORIJENI VOLE SE I NE ZABORAVLJAJU, a u podnaslovu stoji: Stranjani i Matoševci / katolička i hrvatska sela / nedaleko od Banje Luke / nekad i sad / u riječi i slici. Knjiga ima ukupno 450 stranice, a podijeljena je u 3 dijela: I. Stranjani i Matoševci u prošlosti, II. Povratak malog broja prognanika u Stranjane i Matoševce i prilike i događanja iz novijega vremena, III. Popis bračnih parova i rođene djece (od 1768. do 1995. godine). U dodatku su slikovni prilozi: Tuţna slika Stranjana i Matoševaca, sa slikama skoro svih porušenih, opustošenih i praznih kuća, te s nekoliko stranjanskih i matoševačkih krajolika. Budući da se knjiga nije mogla tiskati u većem broju primjeraka (svega 500 komada), cijena joj je zato nešto viša, 15 €, 30 KM ili 120 kn. Tko bude ţelio, moći će je nabaviti na ovogodišnjim Stranjanskim susretima * * *

Primijetilo se dosad da mnoge u knjizi najviše zanimaju slike. Iz starijeg vremena nije ih doneseno puno, jer do njih nije bilo moguće doći. Iako je Stranjančanima i Matoševljanima bila upućena zamolba da fra Velimiru pošalju fotografije starih ljudi i ţena, ili starinskih kuća, skoro nitko se nije odazvao toj zamolbi. Ako bi se, u slučaju potraţnje, štampalo drugo izdanje knjige, svakako prošireno i ispravljeno na nekim mjestima, mogle bi se unijeti još neke fotografije, pa i porušenih i napuštenih kuća kojih nema u sadašnjoj knjizi. Isto tako bi se u knjigu mogli unijeti i opisi nekih ljudi ili ţena, po nečemu interesantnih, u Stranjanima i Matoševcima, a isto tako i

3
neka sjećanja na vaţnija događanja u tim selima. Onaj tko ima kakvu zanimljivu fotografiju, neka je ponese sa sobom na Stranjanske susrete, i preda fra Velimiru, a sve će biti vraćene vlasnicima koji to budu ţeljeli, nakon što se presnime. Isto tako, ako tko zna za nekog zanimljivog čovjeka ili ţenu, ili za neki zanimljiv događaj iz prošlosti Stranjana i Matoševaca, neka to pribiljeţi i također ponese na Stranjanske susrete krajem mjeseca srpnja.

BEZ MILE DEBELJAKA SVE JE DRUKĈIJE, I PUNO TEŢE Mile Debeljak, zajedno sa suprugom Marom, ulijevao je povratnicima u Stranjane i Matoševce veliku sigurnost, pruţao pomoć i činio puno različitih usluga za povratnike i za mnoge Stranjančane i Matoševljane koji ţive u Hrvatskoj, ili rade i borave u drugim zemljama, bilo da se radilo o kakvom prijevozu, nabavki stvari, ili o vađenju raznih dokumenata u matičnim uredima, u katastru, gruntovnici, ili u sudu. Mile se puno zauzimao kod civilnih vlasti, bilo usmeno i u izravnim kontaktima, bilo pismenim podnescima, da se riješe problemi oko dovođenja struje, ili popravka putova, a intervenirao je i kod organa sigurnosti (policije) ako je trebalo izvidjeti ili spriječiti kakve ispade nepoznatih počinitelja koji su dolazili sa strane. Makar da nije uspijevao u svemu izboriti se za traţenu pomoć, nekih rezultata je bilo. Nakon Miline smrti više nema među povratnicima nikoga tko bi „uzeo stvari u svoje ruke“. Istina, Mare i dalje čini puno usluga drugima, ali je njoj to sada teţe jer se za odlazak u Banju Luku mora najviše koristiti autobusom, a to oduzima puno vremena. Za sluţbena obraćanja vlastima u ime povratnika spreman je pomoći fra Velimir, pa je on tako nedavno uputio jednu zamolbu potpredsjedniku RS, gosp. Davoru Ĉordašu, u kojoj je traţio njegovo posredovanje za popravak putova i mostića za Ljevare u Bukovcu i u Duganji. Je li gosp. Ĉordaš išta poduzeo, i hoće li biti ikakve koristi, nema zasad nikakve povratne informacije. A dopis, upućen gosp. Ĉordašu, ovako je glasio:
VELIMIR BLAŢEVIĆ Franjevački samostan Petrićevac Marije Dimić 4 78000 BANJA LUKA Gospodin DAVOR ĈORDAŠ, potpredsjednik RS BANJA LUKA Gospodine Potpredsjedniče! Slobodan sam obratiti Vam se jednom zamolbom. U sela Stranjane i Matoševce, Mjesna Zajednica Dragočaj, nedaleko od Banje Luke, od godine 1999. do 2005. povratila se iz Hrvatske jedna manja skupina prognanika – u jedanaest novopodignutih i obnovljenih kuća ukupno 13 osoba. U međuvremenu su tri i umrle, tako da ih sada u spomenutim selima stalno ţivi deset. Osim povratnika, u Stranjanima ţive još dvije osobe hrvatske nacionalnosti koje su u mješovitim brakovima, i nisu 1995. bile protjerane, a u Matoševcima ţivi također nekoliko srpskih izbjeglica. Povratnici su neko vrijeme imali problema s dovođenjem struje do kuća, ali je to uspješno riješeno. Međutim, od povratka u svoje kuće pa sve dosad problem im čine loši putovi, te prijelazi (mostići) preko jednog potoka. Povratnik Mile Debeljak se više puta pismeno obraćao gradskoj upravi Banje Luke (gradonačelniku gosp. Dragoljubu Davidoviću), kao i entitetskoj vlasti RS (premijeru gosp. Miloradu Dodiku), i molio da se u jednom dijelu Stranjana i Matoševaca prokopaju kraj puta odvodni kanali i putovi naspu tvrdim materijalom, te da se na potoku Bukovac zamijeni jedan

4
dotrajali drveni mostić, a drugi, s propusnim betonskim cijevima, da se popravi. Bilo je obećanja da će se to uraditi, ali je na tome i ostalo. Mile Debeljak je obolio i početkom mjeseca siječnja o. g. je preminuo, tako da sada i nema nikoga tko bi mogao kod mjerodavnih organa vlasti i uprave intervenirati da se pruţi traţena pomoć hrvatskim povratnicima u navedenim selima. Ja sam rođen u Stranjanima, i vezan sam sentimentalno za to selo i za susjedne Matoševce, i u ţelji da povratnicima budem na uslugu, odlučio sam obratiti Vama se, u njihovo ime, zamolbom da se zauzmete kod nadleţnih organa vlasti u Banjoj Luci, odnosno Republici Srpskoj, kako bi se u Stranjanima i Matoševcima putovi donekle popravili i zamijenio mostić na potoku Bukovac, preko kojeg se dolazi dvjema povratničkim kućama, a također i trima drugim kućama, podignutim vlastitim sredstvima, u koje povremeno dolaze iz Hrvatske njihovi vlasnici i provode dosta vremena od proljeća do jeseni. Nadam se da ćete se zauzeti kod odgovarajućih organa vlasti, i da će Vaše zauzimanje uroditi plodom, te Vam se iskreno unaprijed zahvaljujem! S poštovanjem ______________________ (dr. fra Velimir Blaţević) Banja Luka-Petrićevac, 31. oţujka 2008.

DOGAĐA SE I PONEŠTO LIJEPOGA Proljeće i pribliţavanje ljeta donosi više ţivosti u Stranjane i Matoševce, jer je više onih koji dolaze sa strane da obiđu svoj kraj. To donosi i više radosti sadašnjim stranjanskim i matoševačkim ţiteljima, povratnicima. Ĉešće dođe Marko Blaţević, Mirkov, sa suprugom Zorom, da urade štogod kod svoje kuće, a u akciji u kojoj su sudjelovali također Dragan i Janja Mijatović, Klaudije Marić, Kata Budić, Luce Bogdanović i Mara Debeljak, krčili su ţivcu pored puta prema Tučjaku. Više puta su dolazili Ilija Ljevar, Vidov, i Anto Ljevar, Andrijev, sa suprugom Anom, ostajali i po više dana u svojim novopodignutim kućama te zasadili i uzgajali ponešto povrća; isto tako su nekoliko puta dolazile kćeri pok. Ilije i Ane Ljevar, Mira i Ruţa, s muţevima Brankom i Ivanom, te su uređivali kuću unutra i raščišćavali okoliš kuće. Kod svoje kuće je više puta bio i Mirko Pranjić, Perin, uzorao svoju luku i posijao djetelinu. Naročito je radosno to što su sinovi Marka Blaţevića, Ruţinog, Anto, koji ţivi u Zagrebu, i Franjo, koji boravi i radi u Švicarskoj, došli i par dana krčili od raslinja i čistili prostor na kojem je nekad stajala kuća njihovih roditelja. Pomagali su im Ilija Ljevar, Reza Ljevar, Marica Milaković-Marić, Slavko Blaţević i njegova kći Nada, koja je također više dana proboravila kod roditelja. Anto i Franjo namjeravaju podići za sebe dvije „vikendice“, što bi im omogućilo, a sigurno ih i poticalo da sa svojim obiteljima dolaze češće i provode više vremena u Stranjanima, na svome očinstvu. USUSRET STRANJANSKIM SUSRETIMA Kako, putem Interneta, najavljuju organizatori, ovogodišnji Stranjanski susreti će se odrţati u subotu, 26. srpnja 2008., na sv. Anu. Moţe to za neke biti i prilika da odu sv. Ani na Damjanovac, a svakako će sv. misa toga dana biti i u Stranjanima. Organizatori će se sigurno pobrinuti da bude zabavno i veselo, kao i prošlih godina, a nadati se da ni broj sudionika neće biti manji, pogotovo što organizatori na Stranjanske susrete, uz Stranjančane i Matoševljane, pozivaju također i druge koji potječu iz okolnih mjesta: Orlovca, Motika, Kuljana, Barlovaca, Zaluţana, Šargovca, Ivanjske, …

5
RODOSLOVNIK Stranjani
BLAŢEVIĆ: Igor, Davor (Franje i Jelene r. Bogdanović) BLAŢEVIĆ Anto i Vida r. Lovrić, vjenčani g. 1790. Pavao Mile Marija Marko Jela Ivo Petar Petar i Ana r. Batković, vjenčani g. 1837. Andrija Mato Marija Ruţa Marija Pavao Luka Pavao (Pajo) i Mara r. Bijelić, vjenčani g. ? Marko Mande Ruţa Matija Ivka Toma Marko i Jela r. Ljevar, vjenčani g. 1901. Mande Ruţa Kate Joso Stjepan Ivan Mare Ivka Janja Vlado Mirko Mirko i Ljuba r. Šalić, vjenčani g. 1948. Marko Mare Franjo Slavko Ivica Jelica Ruţa Stjepan Franjo i Jelena r. Bogdanović, vjenčani g. 1975. Igor Davor

1793. 1795. 1801. 1804. 1807. 1810. ? 1839. 1841. 1840. 1846. 1847. 1850. 1853. 1881. 1883. 1885. 1887. 1889. 1891. 1902. 1904. 1905. 1907. 1910. 1913. 1914. 1916. 1919. 1920. 1923. 1949. 1952. 1954. 1957. 1957. 1958. 1964. 1968. 1976. 1979.

6
Matoševci
DEBELJAK: Nikola, Zorka, Veronika …. (Ive-Jose i Mare r. Ljevar) DEBELJAK Anto i Ivka r. Blaţević, vjenčani oko g. 1762. Nikola 1763. Toma 1764. Elizabeta 1767. Manda 1770. Toma i Ruţa r. Marić, vjenčani g. 1789. Marija 1791. Ivo 1793. Ivka 1796. Ivo (Ruţić) i Ruţa r. Stojčević, vjenčani g. 1820. Toma 1821. Juro 1822. Jozo 1825. Marija 1828. Marija 1830. Ivka 1831. Ana 1835. Stjepan 1837. Ana 1840. Toma i /1. br./ Ruţa r. Ljevar, vjenčani g. 1845. Janja 1845. Mato 1846. Nikola 1848. Nikola i Vida r. Matoš-Grgić, vjenčani oko g. 1886. Jela 1887. Pero 1888. Marko 1891. Stjepan 1894. Jela 1898. Marko i Staţija r. Marić, vjenčani g. 1915. Nikola 1916. Luka 1918. Anto 1920. Pero 1922. Joso 1924. Marija 1926. Ivo-Joso 1929. Ljubica 1931. Mile 1935. Ivo-Joso i Mara r. Ljevar, vjenčani g. 1957. Nikola 1959. Zorka 1960. Veronika 1962. Kata 1963. Ruţa 1966. Ana 1969.

Priređuje: Velimir Blaţević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH
Tel/Fax: 00/387/51/354-813

NAŠ ZAVIČAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI - NEKAD I SAD
Broj 60. Srpanj 2008.

PETI STRANJANSKO-MATOŠEVAČKI SUSRETI Ove godine, na 26. srpnja, odrţani su u Stranjanima peti po redu susreti Stranjanĉana i Matoševljana. Radi kratkoće, a i zbog toga što su se odvijali u Stranjanima, nazvali smo ih „Stranjanski susreti“, ali to, ĉini mi se, smeta nekim Matoševljanima, osobito Batkovićima, pa ih na ovogodišnjim, a ni na prošlogodišnjim susretima, nije bilo, ili je bio samo po netko. Zato ćemo ubuduće ova naša okupljanja u rodnom kraju nazivati „Stranjansko-matoševaĉki susreti“. Dosta Stranjanĉana i Matoševljana, svakako najmanje stotinuidvadeset, stiglo je već u ĉetvrtak i petak, 24. i 25. srpnja, a neki, kao Rudo Ćosić i supruga AnĊelka, te Anto Bogdanović sa suprugom i djecom, došli su prije više dana. A još više od stotinjak zaljubljenika u svoj kraj Stranjane i Matoševce došlo je u subotu ujutro, 26. srpnja. Na noćenjima s petka na subotu, i sa subote na nedjelju najviše je, i do 30 osoba, bilo kod Mare pok. Mile, u Matoševcima. Ovaj put se pokazalo što znaĉi imati svoju ĉitavu i ureĊenu kuću, jer je u kućama Ćosića, u Stranjanima, smješteno i na spavanju bilo 20-ak osoba, a po 10-ak ih je spavalo u kući Tome Majdandţića i Zore Blaţević, pok. Paje, u Stranjanima, i u kući Josipa i Mile Debeljaka, Perinih sinova, u Matoševcima. U svojoj kući u Stranjanima više dana je proboravio Anto Bogdanović, Jurin, sa svojom obitelji, a u Matoševcima, pokraj svoje teško oštećene kuće boravili su i spavali pod šatorom i u kombiju sinovi i kćeri Jose Batkovića, Milkovog, sa svojim obiteljima, njih više od 15. U svoje kuće su se smjestili Mirko Pranjić, Perin, i Vlado Blaţević, Josin, sa svojima, zatim sinovi Franje Blaţevića sa suprugama i djecom, te Mira i Ruţa, kćeri Ilije i Ane Ljevar, s djecom, i Mirin muţ Branko. Po nekoliko gosta je na konak primila takoĊer Marica MarićMilaković, Reza Ljevar, Ilija Ljevar, Vidov, i Luce Bogdanović. Koji se nisu mogli smjestiti nigdje u Matoševcima i Stranjanima, a takvih je bilo 20-ak, prenoćili su u „Galebu“, u Ramićima. U Duganji je na vrijeme pokošena trava i pripremljeno igralište za nogomet, a Vito Šipka je uz igralište podigao šator i u njemu postavio stolove i klupe. Prvo veće okupljanje je u Duganji bilo u petak uveĉer, na slavljenju imendana Ankice Pranjić-Ćosić, koje je proteklo uz pjesmu, peĉenje i piće. U subotu je osvanuo lijep dan, za razliku od nekoliko prethodnih, koji su bili dosta kišoviti. IzmeĊu 9 i 10 sati pristizali su autima i drugi posjetitelji rodnome kraju i sudionici Stranjanskih susreta, a poĉelo je i okupljanje u Duganji, na uobiĉajenom mjestu u luci Angele Mijatovĉine, i onih koji su u Stranjane i Matoševce pristigli prethodnih dana. U 11 sati je ţupnik fra Dujo slavio za okupljene u Duganji, uz rub šumice, svetu misu, namijenjenu posebno za pok. Iliju i Anu Ljevar i Milu Debeljaka, a pod misom je svirala i vodila pjevanje ĉ. s. Marina Domić.

2

Poslije mise bio je ruĉak kojeg su neki donijeli sa sobom, a tko je ţelio mogao je dobiti peĉene prasetine, janjetine i ćevapa kod Vite Šipke i njegove supruge Josipe r. Koĉić. Kod njih se moglo dobiti takoĊer piva, sokova i sladoleda.

3
Nakon okrepe odvijao se nogometni turnir na kojem je sudjelovalo 5 ekipa, pod nazivima: Boldi, Debeljaci, Stranjani, Ţabci i Wiesbaden. Igrala je svaka ekipa sa svakom, a pobjednik je postala ekipa Ţabci.Natjecanje je na oko pola sata prekinula dosta jaka kiša, ali su šatori posluţili kao sigurno sklonište, a kad je kiša stala mogle su se nastaviti utakmice na kojima je bilo malo više klizanja i padanja, ali bez većih posljedica, osim što je Tomo Debeljak, pok. Mile, dobio jaĉi udarac po potkoljenici, tako da nije mogao nastaviti igrati. Dok su muški igrali nogomet ili se zabavljali uz karte, neke od ţenskih su igrale loptom „izmeĊu dvije vatre“. Svakako bi dobro bilo za iduće Susrete predvidjeti više zabave i igre za djecu i za ţensku mladeţ. Biskup Komarica nije mogao doći slaviti misu, jer je prekasno bio pozvan, i imao je obvezu na drugom mjestu, ali je oko pola šest sati ipak navratio s jednom grupom bogoslova i zadrţao se s nekima u razgovoru skoro jedan sat. Kad se noć poĉela spuštati stigli su i muziĉari pa je veselje u Duganji nastavljeno uz svirku, pjesmu i ples do iza ponoći. Dolazak u rodni kraj - mili zaviĉaj, Stranjane i Matoševce, neki su iskoristili i da malo štogod urade kod svojih kuća, a neki i za obilazak grobova svojih pokojnika na groblju Gradini. Jedan dio sudionika na Stranjansko-matoševaĉkim susretima je u subotu uveĉer napustio Stranjane i Matoševce, ali dosta njih je ostalo da prenoći, pa su jedni otišli u nedjelju prije podne, a neki su ostali i bili na misi poslije podne, i nakon mise krenuli prema Hrvatskoj. Bilo je i nekoliko onih koji su se u Stranjanima i Matoševcima zadrţali još par dana. Nazoĉnih je na ovogodišnjim Susretima bilo izmeĊu 220 i 230, što starijih Stranjanĉana i Matoševljana, što mlaĊarije i djece, od kojih je priliĉan broj njih roĊeno poslije 1995., kad su im roditelji morali napustiti svoj rodni kraj i traţiti utoĉište u Hrvatskoj ili u Njemaĉkoj, Danskoj, Austriji, Švicarskoj, Francuskoj, pa i drugdje po Europi i širom svijeta. Organizatori su se i ove godine pobrinuli da igralište bude pripremljeno za nogomet i druţenje, i mislim da se moţe reći da su i ovogodišnji Susreti prošli uredu, i da su sudionici uglavnom bili zadovoljni. Nešto ozbiljnijih zamjerki je bilo jedino na slabu kvalitetu peĉenja koje se prodavalo, a po visokoj cijeni. Ljudi kaţu da ne ţale platiti i skuplje, ali da ponuda svojom kvalitetom zadovoljava. OBEĆAN POPRAVAK MOSTIĆA NA BUKOVCU Krajem oţujka o. g. upućen je dopis gosp. Davoru Ĉordašu, potpredsjedniku RS, sa zamolbom da se zauzme kod odgovarajućih organa vlasti za popravak dvaju mostića na Bukovcu i puta kroz Stranjane i Matoševce (vidi: Naš zavičaj, br. 59, str. 3-4). Gospodin Ĉordaš je intervenirao, i s tim u svezi fra Velimir je dobio obavijest iz Administrativne sluţbe grada Banja Luke, Odjeljenje za komunalne i stambene poslove, kojom se javlja: - U 2008. godini izgradićemo armirane betonske ploĉaste propuste na potoku Bukovac 2 komada. - Putne pravce zbog ograniĉenih sredstava nismo u mogućnosti opraviti sa potrebnom koliĉinom kamenog materijala. Izvršićemo opravku udarnih rupa sa manjom koliĉinom kamenog materijala. Nadamo se da ovo neće biti, kao više puta dosad: „Pusto obećanje, ludom radovanje“! PORIJELKO MATOŠEVAČKIH MAJDANDŢIĆA I BATKOVIĆA Stanovnici prezimenom Majdandţić i Batković spadaju meĊu najstarije za koje se zna u Matoševcima. Godine 1743., prema popisu katolika u Bosni i Hercegovini, kojeg je sastavio i poslao u Rim apostolski vikar, biskup fra Pavao Dragiĉević, u Matoševcima je bila jedna kuća, na ĉijem je ĉelu stajao Petar Maidangia, a imala je 10 odraslih ĉlanova i 3 djece. Za pretpostaviti je da je Maidangia u tom sluĉaju oznaĉavao mjesto porijekla, a to bi bila ţupa Majdan, odnosno selo Majdan-Batkovci. Koje je bilo njihovo pravo prezime dok su boravili u Majdanu, zasad ne znamo. A prema popisu katolika što ga je napravio i takoĊer poslao u Rim apostolski vikar, biskup fra Marijan Bogdanović, godine 1768. u Matoševcima se nalazila kućna zajednica ili zadruga kojoj je glava bio Marko Maidançich, a imala je 9 odraslih ĉlanova i 10-ero djece. Matoševaĉki Majdandţići su, prema tome, potomci Majdangia i Majdançich-a, i vrlo je vjerojatno, gotovo posve sigurno, da su porijeklom iz nekadašnje majdanske ţupe. U popisu spomenutoga apostolskog vikara fra Pave Dragiĉevića godine 1743. u Matoševcima se navodi porodiĉna zadruga na ĉijem je ĉelu bio Andrija Bathcovich, a imala je 10 odraslih ĉlanova i 4-ero djece.

4
Godine 1768., prema popisu apostolskog vikara fra Marijana Bogdanovića, postojala je u Matoševcima jedna porodiĉna zadruga Bat/c/hovich-a, a na njezinom je ĉelu stajao Petar Bat/c/hovich, i imala je 13 odraslih ĉlanova i 7-ero djece. Godine 1743. u selu Batkovcima, prema popisu fra Pave Dragiĉevića, nije bilo nikoga s prezimenom Batchovich - Batković, a bila je po jedna porodiĉna zadruga Chosich-a, Ninchevich-a, Vidovich-a, Dulger-a, Comlenovich-a, i dvije porodiĉne zadruge Simich-a. U tome popisu je zavedena u selu Sasini, majdanske ţupe, kuća Marije Batchove, s 3 odrasle osobe. Marija je, pretpostavljam, bila supruga nekoga tko se zvao ili imao nadimak Batko. A nije iskljuĉeno da i matoševaĉki Batkovići vuku svoje prezime od nekoga tko se zvao Batko. Ako ne to, onda su matoševaĉki Batkovići mogli dobiti prezime prema mjestu Batkovci, ondašnje majdanske, a kansije vodiĉevske ţupe, iz kojega su u Matoševce doselili. KNJIGA O STRANJANIMA I MATOŠEVCIMA PREDSTAVLJENA U MJESEČNIKU „SVJETLO RIJEČI“ Mjeseĉnik Svjetlo riječi, koji izlazi u Sarajevu, a izdaje ga franjevaĉka provincija Bosna Srebrena, u broju za mjesec srpanj/kolovoz 2008., str. 17, donosi kraći prikaz knjige o Stranjanima i Matoševcima: Rodni kraj i vlastiti korijeni vole se i ne zaboravljaju, a napisao ga je fra Ivan Šarĉević, profesor na Franjevaĉkoj teologiji u Sarajevu. Prenosimo ovdje taj prikaz u cijelosti. O povijesti banjoluĉkih Stranjana i Matoševaca, sela koja su nekada pripadala ţupi Ivanjskoj a danas Barlovcima, fra Velimir Blaţević, sâm rodom iz ovoga kraja, sastavio je iscrpnu monografiju na više od 400 stranica. Osim topografske slike, Blaţević donosi popise obitelji prema maticama i drugim crkvenim dokumentima, opisuje vjerski ţivot, obiĉaje, groblja, kapele i vaţnije lokalitete. Ovdje je i popis ţrtava Drugog svjetskog rata, zatim popis odseljenih izmeĊu 1946. i 1995. Posebna vrijednost ove knjige, a što je i najveći razlog njezina nastanka, jest opis dogaĊanja u zadnjem ratu (bez rata!) kada su ova mjesta „mirno oĉišćena“ a katoliĉki, hrvatski stanovnici pod prisilom i strahom napustili svoj zaviĉaj. Donesen je i popis njihovih imena. Samo mali dio njih, i to starijih, se vratio, dok su napuštene kuće posve opljaĉkane i devastirane. Povratnici se ne daju smesti unatoĉ teškom ţivotu. Tješi ĉinjenica da su povratnici solidarni izmeĊu sebe, da oni koji su otišli nisu prodali svoje kuće, kao i to da Stranjanĉani i Matoševljani rado navrate u zaviĉaj i pomaţu onima koji su se vratili. Knjiga u izdanju Franjevaĉkog samostana Petrićevac – Rodni kraj i vlastiti korijeni vole se i ne zaboravljaju. Stranjani i Matoševci katolička i hrvatska sela nedaleko od Banje Luke nekad i sad u riječi i slici – obiluje mnoštvom podataka, tehniĉki je skladna (fra Tomislav Brković). Mnoštvo fotografija, od onih starih do današnjih u boji (gotovo svaka kuća!) jedinstveno je svjedoĉanstvo za ţitelje ovih dvaju mjesta. Knjiga nije samo sjećanje nego i poziv na ljubav i povratak u rodni kraj.

RODOSLOVNIK Matoševci BATKOVIĆ: Stipo, Gordana, Anto, Ana, Marija (Joso i Manda r. Batković)
BATKOVIĆ Mijat (Mile) i Ana r. Marić, vjenĉani oko g. 1763. Andrija 1764. Filip 1770. Luka 1772. Barbara 1774. Vid 1775. Andrija 1774. Vid 1784. Filip i Manda r. Valentić, vjenĉani oko g. 1800. Stjepan 1802. Toma 1805. Martin 1807.

5
Franciska Stjepan i Lucija r. Grgić, vjenĉani oko g. 1837. AnĊa Stjepan Filip ? Stjepan Marko Stjepan i Ruţa r. Kozić, vjenĉani oko g. 1883. Mato Anica Nikola Nikola i Jeka r. Debeljak, vjenĉani g. 1919. Ivo Ana Ljubica Ana Dragica Joso Mato Joso Jelica Joso i Manda r. Batković, vjenĉani g. 1955. Stipo Gordana Anto Ana Marija 1808. 1838. 1839. 1841. 1842. 1844. 1847. 1884. 1886. 1888. 1920. 1921. 1923. 1925. 1928. 1931. 1933. 1936. 1939. 1955. 1957. 1958. 1962. 1963.

DEBELJAK: Josip, Mara, Ruţa, Ljuba (Andrija i Ljube r. Bogdanović)
DEBELJAK Abram i Cvita r. Majdanĉić, vjenĉani oko g. 1762. Marta 1763. Toma 1764. Juro 1767. Luka 1769. Toma i Ruţa r. Marić, vjenĉani g. 1789. Marija 1791. Ivo 1793. Ivka 1796. Ivo i Ruţa r. Stojĉević, vjenĉani g. 1820. 1821. Toma Juro 1822. Jozo 1825. Marija 1828. Marija 1830. Ivka 1831. Ana 1835. Stjepan 1837. Ana 1840. Toma i /2. br./ Ruţa r. Matošević, vjenĉani g. 1852. Mato 1854. Anto 1856. Luka 1858.

6
Mato Andrija Ivka Ana Janja Andrija i Ruţa r. Blaţević-Tubić, vjenĉani g. 1887. Silvestar Filip Zorka Stipo Anto Jela Joso Stipo Anica Kata Joso i Jela r. Pezić, vjenĉani g. 1925. Toma Niko Anto Andrija Danica Pero Mara Franjo Nikola Ivo Filip Andrija i Jela r. Bogdanović, vjenĉani g. 1951. Josip Mara Ruţa Ljuba 1861. 1865. 1868. 1870. 1873. 1888. 1890. 1892. 1893. 1896. 1898. 1901. 1903. 1906. 1909. 1926. 1927. 1927. 1929. 1931. 1933. 1934. 1937. 1939. 1941. 1944. 1952. 1954. 1961. 1963.

OČEKUJE SE DA ĆE BISKUP KOMARICA SLAVITI MISU NA GROBLJU GRADINI Ţupnik fra Dujo namjerava zamoliti biskupa Komaricu da u nedjelju nakon Male Gospe, 14. rujna, doĊe i na groblju Gradini u 11 sati slavi svetu misu. Moţe se oĉekivati da će biskup takvu zamolbu prihvatiti i doći na Gradinu, samo ako ga ne sprijeĉi kakva iznenadna obveza i vaţan posao.

Priređuje: Velimir Blažević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH
Tel/Fax: 00/387/51/354-813

NAŠ ZAVIČAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI – NEKAD I SAD
Broj 61.
MISA NA GRADINI

Rujan 2008.

U nedjelju iza Male Gospe, 14. rujna, na groblju Gradini se i ove godine okupio veći broj Matoševljana i Stranjančana. Iako je prethodnoga dana i u tijeku noći padala kiša i bilo vrijeme prohladno, te se nije moglo računati da će na misu doći vjernika, ipak se skupilo, što iz Hrvatske što „domaćih“, više od 130 osoba. Zbog lošega vremena izostala su samo djeca i mladi. Biskup Komarica nije mogao doći, kako se očekivalo, pa je slavljenje mise u 10,30 sati predvodio preč. dr. Anto Orlovac, generalni vikar banjolučke biskupije i zamjenik biskupa Komarice, a s njim zajedno misu koncelebrirali fra Dujo i fra Velimir. Preč. Orlovac je na početku sve nazočne pozdravio, izražavajući svoju radost što je i po nesigurnom vremenu tako velik broj Stranjančana i Matoševljana, a i drugih, došao na groblje Gradinu, koje postoji punih 80 godina (osnovano 1928.), a iduće godine je 80-a godišnjica njegova blagoslova.

Kako je te nedjelje bila i svetkovina Uzvišenja svetoga križa, preč. Orlovac je u propovijedi pod misom govorio o uzvišenosti Kristova križa i njegovoj važnosti za naše spasenje, ali i o smislu naših svakidašnjih i životnih „križeva“ koje nosimo kroz život.

2

Opijela na grobovima prije i poslije mise molili su fra Dujo, župnik, i fra Velimir. Pred ovogodišnju misu na Gradini je podignuto više novih nadgrobnih spomenika, tako za pok. Milu Debeljaka (supruga Marica s djecom) za Jozu Blaževića, Tominog (supruga i djeca), za Anu i Mirka-Milu Blažević (sinovi, snahe i unučad), za Stipu i Ružu Blažević (unuk Kazimir), za Peru Bogdanović (brat Anto), i za malu djecu Ankicu i Ljubicu Debeljak (brat Ankičin, Josip). Na kraju mise župnik fra Dujo je istaknuo kako je groblje za ovu prigodi lijepo uređeno, a i da se inače tijekom godine održava uredno, što treba zahvaliti Marici Debeljak, Milinoj, Markanu Blaževiću, Milinom, i Luci Bogdanović, kojima pomažu Ljevari: Reza, Ilija, Slavko, Anto i Ane, i Slavko Blažević. Kao i obično, nakon mise je svoje priloge za čišćenje groblja i za popravak puta prema groblju dalo više Matoševljana i Stranjančana. ILIJA LJEVAR PROŠIRUJE SVOJE „DVORE“, A MATO DEBELJAK U SVOJU KUĆU POSTAVLJA STOLARIJU Ilija Ljevar, Vidov, je već prije više godina sebi sagradio stambeni objekt koji sam ja, zbog njegova povremenog korištenja i veličine, nazivao „vikendica“ i „kućica“, a ustvari je to za Iliju i one koji su mu dolazili, i u toj kućici kraće boravili bio „dvorac“. Ipak, da bi imao više prostora za svoje „goste“ barem za spavanje, Ilija se upustio u novu investiciju. Ranije je nabavio građevinski materijal, a nedavno je ozidao i pokrio jednosobni stambeni objekt. Kuća Mate Debeljaka, Petrovog, dosad je bila bez ijednih vrata i prozora, jer je sve u naletu pljačkaških horda poskidano i odneseno. Kako Mato i Zlatka češće i rado dolaze svojoj kući u Matoševce, da bi se mogli smjestiti i boraviti u vlastitom domu kada i koliko žele, dali su da se u kući postave nova ulazna i dvoja sobna vrata i prozori na par prostorija.

3
PROSLAVA SVETOGA FRANJE Sveti Franjo Asiški, komu je posvećena crkvica u Stranjanima, proslavljen je u nedjelju, 5. listopada. Svetu misu u 10,30 sati slavili su fra Dujo i fra Velimir, a nazočnih je bilo 15-ak vjernika, uz „mještane“ još 5-6 sa strane.

Sudionici na misi, sa župnikom fra Dujom, na ulazu u crkvicu BORBA ZA ODRŽIVI POVRATAK Povratnici u Stranjanima i Matoševcima se trude, uz pomoć svojih koji su ostali u Hrvatskoj, oko preživljavanja, ali su nemoćni u nekim stvarima koje im puno znače, npr. u osposobljavaju za korištenje i održavanju putova i mostića preko Bukovca. Više puta i na različitim adresama i razinama vlasti grada Banje Luke i Republike Srpske je tražena pomoć, ali je dosad ona bila simbolična ili je posve izostala. Prije nekoliko mjeseci je iz Administrativne službe grada Banje Luke, Odjeljenje za komunalne i stambene poslove, došlo obećanje da će se napraviti dva betonska mostića na Bukovcu i s manjom količinom kamenog materijala da će se popraviti put gdje je najlošiji, ali od toga dosad nije bilo ništa. U svezi s tim Mare Milina je razgovarala sa sekretarom Mjesne Zajednice Dragočaj, a potom mu uputila i dopis sa zamolbom da se izvrši kategorizacija zemljanog puta kroz Stranjane i Matoševce i predvide sredstva za njegovo održavanje. Taj je dopis glasio:
DEBELJAK MARE I HRVATI POVRATNICI u sela Stranjane i Matoševce M A T O Š E V C I, b b Dana 9. septembra 2008. MJESNA ZAJEDNICA DRAGOČAJ n/r. Sekretara MZ, gosp. Nove Milakovića Predmet: Molba za izvršenje kategorizacije i za održavanje makadamskog puta kroz Stranjane i Matoševce. Gospodine Novo, sekretaru Mjesne Zajednice! Niže potpisna je s Vama razgovarala o mogućnosti da Mjesna Zajednica Dragočaj poduzme i učini nešto za poboljšanje uvjeta života povratnika hrvatske nacionalnosti u selima Stranjani i Matoševci, koja takoĎer pripadaju navedenoj Mjesnoj Zajednici. Obraćam Vam se, evo, i pismenim putem.

4
U Mjesnoj Zajednici Dragočaj posljednjih godina je učinjeno dosta na popravljanju i asfaltiranju novih dionica puteva, na uvoĎenju ulične električne rasvjete, i na dovoĎenju gradske vode u neka naselja. Na žalost, naša sela su u tom pogledu posve zapostavljena. Iako smo se usmeno i pismeno obraćali vodstvu Mjesne Zajednice Dragočaj, s te strane nije učinjeno ništa da se pomogne nama povratnicima koji smo uselili u svoje kuće 2002. godine, i kasnije. Bili smo prisiljeni obraćati se i na gradsku upravu Banje Luke, pa i na vlasti entiteta Republike Srpske, i odatle nam je pružena makar neka mala pomoć. Prije nekih pola godine naš sumještanin Velimir Blažević se pismeno obratio za posredničku pomoć potpredsjedniku RS, gosp. Davoru Čordašu, koji u Predsjedništvu RS zastupa hrvatski narod, i na njegovu intervenciju iz Administrativne službe grada Banje Luke, Odjeljenje za komunalne i stambene poslove, Velimir Blažević, je dobio pismenu obavijest, potpisanu od gosp. Budimira Balabana, da će se u 2008. godini izgraditi 2 armirano-betonska pločasta propusta na potoku Bukovac koji protječe kroz Matoševce i Stranjane. TakoĎer je u istom dopisu rečeno da će se s manjom količinom kamenog materijala izvršiti popravak udarnih rupa na putu kroz selo. Dosada ništa od toga nije izvršeno, a mi se iskreno nadamo da se ne radi o ispraznom obećanju. U očekivanju da se dano obećanje i ispuni, povratnici Hrvati u sela Stranjane i Matoševce ovim se obraćaju na Vas, gospodine Sekretaru, kao i na predsjednika Mjesne Zajednice Dragočaj, gosp. Ljubinka Ostojića, da se zauzmete u odgovarajućim tijelima i institucijama kako bi se izvršila kategorizacija glavnih putova kroz naša sela, da bi tako ušli u program održavanja i popravaka, uključujući i zimsko čišćenje snijega na glavnom putu do kuća koje su naseljene. Bez toga mi ćemo ostati sve više izolirani i odsječeni od ostatka Mjesne Zajednice, a na kraju prisiljavani i da odavde ponovno iseljavamo. Vjerujemo da ovo ne bi bilo ni Vama u interesu, te da ćete sa svoje strane učiniti sve da do toga ne doĎe. Molimo za povratnu informaciju, kako bismo, u slučaju Vašega negativnog odgovora, mogli poduzeti druge nužne zakonske korake kod mjerodavnih vlasti Banje Luke i Republike Srpske, a takoĎer senzibilizirati za ovaj problem i meĎunarodnu zajednicu. U ime Hrvata povratnika u Stranjane i Matoševce: ____________________ /Mare Debeljak/ PROVALE I PLJAĈKE U KUĆAMA Prije oko mjeseca dana u kući Stjepana Pranjića-Brace u Stranjanima jedne noći netko je počeo rezati metalnu zidnu stalažu u namjeri da je skine i odnese. Kad su Mirko Pranjć, Perin, i Milorad Ubović primijetili da se nešto događa pošli su prema Stjepanovoj kući. Vidjevši da je otkriven, lopov je iskočio kroz prozor i pobjegao. A prije 20-ak dana s ulaza u dvorište Bracine kuće skinuta je i odnesena metalna kapija. Krajem mjeseca rujna ili početkom listopada pljačkaši su prerezali katanac na kapiji kod kuće Marka Blaževića-Mrkog, i pošto nisu uspjeli otvoriti kućna vrata, provalili su prozor i ušli unutra. Također su se uspeli uz vanjsko stepenište, obili tavanska vrata i ušli na tavan. Provaljena su i teška željezna vrata na podrum, a i vrata na svim gospodarskim zgradama. U kući je sve isprevrtano, a odnesen je receiver televizora i adapter telefona. Iz podruma je odneseno oko 100 litara rakije, bušilica, kosilica, dvoje tačke, puno sitnijeg alata. Policija, obična i kriminalistička, došla je 3. listopada i više od dva sata vršila uviđaj i zatim načinila zapisnik. Nekoliko dana kasnije u napuštenoj kući Mare Slijepčević pronađene su jedne tačke. Kao i obično, teško da će se lopovi otkriti, ali se na neke ozbiljno sumnja, samo nitko ih ne smije javno prokazati zbog straha od osvete.

Obavijest o misama za Dan mrtvih
Na 2. studenoga, Dan mrtvih, sveta misa na groblju Gradina bit će u 10,30 sati. Prethodnoga dana, u subotu 1. studenoga, Svi Sveti, misa na groblju Crkvine je u 13 sati.

Priređuje: Velimir Blažević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH
Tel/Fax: 00/387/51/354-813

NAŠ ZAVIČAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI – NEKAD I SAD
Broj 62.
MISA NA GRADINI NA DAN MRTVIH

Studeni 2008.

Dan mrtvih, 2. studenoga, ove je godine pao na nedjelju. Vrijeme je toga dana bilo vrlo lijepo, tako da su prilike bile povoljne da se na groblju Gradina nađe veći broj vjernika. Ali se to ipak nije dogodilo, jer se skupilo svega 50-ak osoba. Istina, neki su dan ranije bili na groblju Crkvenama, a poslije podne su u Matoševcima obišli Batkovića groblje i groblje na Gradini, te položili cvijeće, zapalili svijeće i pomolili se za svoje pokojne, pa je sasvim sigurno to mogao biti razlog što se na Dan mrtvih na Gradini našlo manje vjernika nego što se očekivalo.

Svetu misu su u 10,30 sati zajedno slavili župnik fra Dujo i fra Velimir, a prije mise su molili opijela na grobovima. Tko je želio, prije i poslije mise je mogao dati svoj doprinos za održavanje groblja. S obzirom na malen broj nazočnih, razumljivo da se nisu mogla skupiti neka značajnija sredstva. Dosad su se Matoševljani i Stranjančani koji su u Hrvatskoj pokazivali u dobrom svjetlu doprinoseći za uređivanje groblja i puta do groblja. Sigurno neće zakazati ni ubuduće. Da bi se groblje održavalo uredno, a ono je ipak dosad bilo takvo ponajviše zahvaljujući onima koji sada žive u Stranjaniam i Matoševcima i njihovu dobrovoljnom radu, ne može se briga prepustiti samo njima.

2 BATKOVIĆA GROBLJE UREĐENO Prošle je godine na Batkovića groblju iskrčena drača i drugo šiblje, a proljetos sve poprskano otrovnom tekućinom za uništavanje i sprečavanje raslinja. To je imalo neke koristi, ali nije potpuno spriječilo da se drača i trnje opet pojave i prošire po groblju. Da groblje ne bi u takvom stanju dočekalo Dan mrtvih, fra Dujo i fra Velimir su organizirali akciju njegova čišćenja i uređenja. Na 24. listopada sasječeno je i spaljeno sve divlje raslinje i groblje očišćeno. U toj je akciji bio jedan radnik s plaćenom dnevnicom (mladić Dalibor Loivrić, iz Dragočaja), dok su se dobrovoljnim radom u nju uključili Marica Debeljak, Milina, Luca Bogdanović, Ićina, Slavko Ljevar, Pejinčin, i iz Orlovca Ane Stojčević, r. Batković, Bojkova, a pomagali su fra Velimir i fra Dujo. Batkovića groblje je dobilo doličan izgled, koliko je to uopće bilo moguće postići.

Nakon uređenja groblja pokazalo se da ima priličan broj grobova, naročito male djece, na kojima križeva nema nikako, ili su još preostali samo oni okomiti komadi zasađeni u zemlju. Bilo bi lijepo, a i krajnje je vrijeme, dok se grobna mjesta još razaznaju i dok netko za njih zna, da se na te grobove postave novi križevi s imenima pokojnika koji su u njima sahranjeni.
VANDALIZAM DRAGOĈAJSKIH OSMOŠKOLACA Đaci sedmog i osmog razreda osmogodišnje škole „Desanka Maksimović“ iz Dragočaja imali su 10. listopada izlet, a izletničko mjesto im je bilo u Stranjanima, luka Angele Mijatovčine u Duganji. Po sebi ništa loše: mladi su se imala gdje poigrati i mogli su u prirodi provesti lijep jesenski dan. Kako su se zabavljali, piscu ovih redaka nije poznato. Ali se dio njihove „zabave“ odigravao na putu i po obližnjoj šumi, te po nekim kućama. Što su pokraj puta i po šumi ostavili gomilu papira i otpada, to još i nije ništa neobično za naše balkansko shvaćanje i ponašanje. Ali skupina „malih vandala“ je iskazala i svoju rušilačku „obučenost“ na kućama Ive Blaževića, Franjinog, i Mate Blaževića, Stipinog. Na Ivinoj kući su polupli stakla na predvorju, ulaznim vratima i na jednom prozoru. Kako izgleda, uvlačili su se u kuću. Na kući Matinoj su razbili jedan prozor. Moglo se čuti da je to mladenački nestašluk. Ako i jest, što misliti i reći o nastavnicima koji su đake dopratili i s njima proveli cijeli dan! Jesu li pratili kuda im đaci idu, i što rade? Đaci su morali znati komu pripadaju te kuće, i da su Hrvati i katolici njihovi vlasnici, pa su mislili da stoga na njima mogu raditi što hoće. A tko ih je u tome informirao i poučio? – Na žalost, vjerojatno njihovi roditelji, a možda i netko u školi!

3
Mare Debeljak, Milina, još je iste večeri o događaju izvijestila upraviteljicu škole, gđu. Nadu Savić, koja je izrazila svoje čuđenje i nevjericu da su to đaci mogli učiniti. Zamolila je da se stvar ne prijavljuje policiji, a ona će izvidjeti što se doista dogodilo. U ponedjeljak, 13. listopada, Nada Savić je s nastavnikom Milom, izbjeglim u Bosnu iz okolice Zadra u Hrvatskoj, a koji je đake i doveo na izlet u Stranjane, došla da pogleda porazbijana stakla na spomenutim kućama. Sa sobom su poveli i školskog majstora. Mile je pokušao zanijekati da su to učinili đaci dragočajske škole, ali je sve ukazivalo da je to ipak njihovo djelo, a postoje i svjedoci koji su to vidjeli. Nada je rekla da će se postaviti nova stakla na prozorima i vratima, i ponovno je zamolila da se događaj ne prijavljuje policiji, i da se s tim ne ide u javnost. Obećanje koje je ona dala ispunjeno je, i što je bilo porazbijano opet je postakljeno. PONOVNE PROVALE U DVIJE KUĆE Pred kraj mjeseca listopada na udaru provalnika opet su bile neke kuće. U Stranjanima je provaljeno u kuću Pranjić Mirka, Perinog, a u Matoševcima u kuću Markana Majdandžića, Matnoga. Stvari su u kućama isprevrtane, ali nije primijećeno da je išta odneseno. Lopovi su, izgleda, tražili rakiju, a kako je nisu našli, jer je u kućama nije ni bilo, otišli su praznih ruku. LJEVARI DOVELI PITKU VODU S IZVORA NA IVANKOVU Ilija Ljevar, Vidov, i Branko Špoljarić sa suprugom Mirom, kćeri pok. Ilije i Ane Ljevar, dosad su vodu dobivali iz bunara od kuće Ante Ljevara, Andrijevog. Odatle su dobivali vodu također Slavko Ljevar i Slavko Blažević, Ružin. Ali iz toga bunara vode nije bilo dovoljno za sve, naročito ne u sušno ljetno vrijeme. Trebalo je pronaći sigurnije rješenje za izdašniju opskrbu vodom. Znalo se da je ranije postojao izvor ispod Pejinčine kuće na Ivankovu. Iz njega je prije više od 20 godina Slavko Ljevar doveo vodu u svoju novu kuću podignutu iznad kuće pok. Marka Majdandžića, Ivćevog. U vrijeme rata i poslije njega taj izvor je urušen i otjecanje vode prema Slavkovoj kući je prekinuto. Ilija i Branko su se dogovorili, a sa Slavkovim znanjem i pristankom, da izvor urede, kako bi ga mogli koristiti oni, a i drugi u Ljevarima. Odnijeli su do izvora dvije plastične bačve od po 750 litara, očistili izvor i vodu iz njega sproveli u te bačve koje su cijevima spojili. Zamijenili su dio starog plastičnog crijeva i spojili ga na jednoj strani s bačvama s vodom a na drugoj priključili na preostali dio starog crijeva, koje su opet nešto dalje povezali s crijevom kojim je u novije vrijeme iz Antinog bunara voda dovedena do naprijed spomenutih kuća. Sve će te kuće, a također i Reza Ljevar, odsada dobivati izvorsku vodu s Ivankova, od Kotaništa, i trebalo bi je biti dovoljno. RODOSLOVNIK Matoševci BATKOVIĆ: Jelica, Zvonko, Anto i Ana (Ive i Mare r. Jakovljević) BATKOVIĆ Mile i Ane r. Marić, vjenčani oko 1768. Andrija Filip Luka Barbara Vid Andrija Luce Vid Filip i /2. br./ Mande r. Valentić, vjenčani oko g. 1800. Stjepan Toma Martin Franciska Kate Toma i Kate r. Grgić, vjenčani g. 1828. Marija Lucija Mile 1769. 1770. 1772. 1774. 1775. 1777. ? 1784. 1802. 1805. 1807. 1808. 1812. 1829. 1832. 1834.

4
Marija Mande Ivo Joso Ivo Mande Ane Mile i /1. br./ Lucija r. Užar, vjenčani oko g. 1860. Ilija Toma Mato Mato i Anđa r. Marić, vjenčani oko g. 1879./80. Ivo Marko Ivo i Kata r. Bijelić, vjenčani g. 1903. Marko Šimo Nikola Mato Šimo i Anica r. Debeljak, vjenčani g. 1927. Mare Jozefina Kate Ivo Ruža Dragica Mirko Ljuba Jozo Ivo i Mara r. Jakovljević, vjenčani g. 1956. Jelica Zvonko Anto Ana 1836. 1839. 1841. 1843. 1845. 1848. 1851. 1861. 1862. 1865. 1882. 1885. 1906. 1908. 1913. 1918. 1928. 1930. 1932. 1933. 1936. 1938. 1940. 1942. 1945. 1958. 1960. 1962. 1969.

Priređuje: Velimir Blažević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH
Tel/Fax: 00/387/51/354-813

NAŠ ZAVIČAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI – NEKAD I SAD
Broj 63. Siječanj 2009.

PEDESETA GODIŠNJICA BRAKA SLAVKA I MANDE BLAŢEVIĆ Supružnici Slavko Blažević, Stipin, i Manda r. Džolić-Ĉivĉić, koji su se vjenĉali u Barlovcima 23. studenoga 1958., proslavili su u nedjelju, 23. studenoga 2008., pedesetu godišnjicu braka. A istoga su dana slavili dvadesetpetu godišnjicu svoga braka takoĊer Francika, kći Slavkova i Mandina, i njezin muž Anto Brkić. Proslava je imalo dva dijela, prvi je bio na prigodnoj svetoj misi u crkvi Uzvišenja svetoga Križa u Velikoj Ostmi, Dugo Selo, a drugi na sveĉanom ruĉku kod Antine i Francikine kuće. Pod svetom misom, koju je slavio vlĉ. Josip Kuzel, slavljenici Slavko i Manda su obnovili svoja braĉna obećanja, dana prije pedeset godina. Ĉestitajući sveĉarima zlatni jubilej – vlĉ. Josip im je nakon mise dao Bibliju na dar.

Slavljeniĉkoj misi, a potom i sveĉanom ruĉku u veselom ozraĉju bila su nazoĉna Slavkova i Mandina djeca, uz Franciku njih još 5-ero živućih, zatim druga rodbina i prijatelji. TakoĊer su se nakratko gostima i ĉestitarima u kući slavljenika pridružili vlĉ. Josip Kuzel, župnik u Velikoj Ostmi, i župnik iz župe Dugo Selo, vlĉ. Slavko Kresonja.

2 Slavko i Manda su u braku imali ukupno devetero djece, ali je njih troje umrlo u djetinjstvu, uskoro nakon roĊenja. Kao što su sami bili dobri vjernici, i skromni u životu, tako su odgojili i svu svoju djecu. Omogućili su svima da završe barem osnovnu školu, ukupno 48 godina, a neki i srednju. Slavko je kroz više od 40 godina u barlovaĉkoj župi vršio službu prakaratura za selo Stranjane, a vrši je još i danas. Kako sam pripovijeda, život njegove obitelji nije bio lagan. Nije se živjelo kako se htjelo, nego kako se moglo! Ako si bio siromašan, nisi smio tražiti ni u zajam, iz straha da se zajam neće moći vratiti. Ali dodaje: Iako siromašni, nismo bili nezadovoljni! I zakljuĉuje: Ako je netko u sebi zadovoljan, on nije nikada siromašna, a nezadovoljnom ĉovjeku nije nikad dovoljno ono što ima! Slavko i Manda su na proslavu 50-e godišnjice braka iz Stranjana otišli u Hrvatsku, gdje im žive djeca. Iako je bilo sveĉano i veselo, bilo bi mnogo veselije, kaže Slavko, da su s djecom, rodbinom i prijateljima svojih 50 godina provedenih u složnom braku mogli proslaviti u svojim Stranjanima! SUMORNI BOŢIĆNI I NOVOGODIŠNJI BLAGDANI Prošli Božić i Nova Godinu, zbog malog broja onih koji su te blagdane provodili u Stranjaniam i Matoševcima, bili su priliĉno sjetni. Ne može biti radosnog raspoloženja u kućama u kojima živi samo po jedna osoba, a ni veselja u selu s malim brojem stanovnika, i k tomu starijih i bolesnih. Prijašnjih godina prigodom božićnih i novogodišnjih blagdana bilo je više onih koji su sa strane dolazili ili navraćali u Stranjane i Matoševce da posjeti nekoga svoga, a za prošli Božić i Novu godinu bili su samo Marko Blažević, Mrki, sa suprugom Zorom, i Mato Majdandžić, Ante Matnoga. Uz to, i inaĉe malen broj povratnika u Stranjane i Matoševce smanjio se još više odlaskom Marice Marić-Milaković i Mare Debeljak, pok. Mile, u posjetu svojima u Hrvatskoj odnosno Njemaĉkoj. Sumorno raspoloženje se posebno osjećalo zbog malog broja okupljenih na misama u Stranjanima, ali i još više poradi onih koji su zbog starosti ili bolesti, a k tomu i dubokog snijega i velike hladnoće, morali ostati u svojim kućama, a takvih je bilo i više negoli onih koji su mogli doći na misu. PREBIVALIŠTE RUDE ĆOSIĆA I SUPRUGE ANĐELKE MOGLO BI ODSADA BITI U STRANJANIMA Rudo Ćosić sa suprugom AnĊelkom, koji su dosta godina proveli u Njemaĉkoj i zaradili mirovinu, već ranijih godina su uredili u Stranjanima kuću pok. Jose Ćosića, Rudinog oca, i opskrbili je svime potrebnim za udoban smještaj i boravak u njoj. Povremeno su dolazili i u njoj provodili po nekoliko dana, a od ljeta prošle godine, makar i s prekidima, proveli su u Stranjanima dosta vremena, uživajući u mirnom životu na ĉistu zraku i u seoskoj prirodi. Kako namjeravaju u Stranjanima provoditi sve više vremena, a možda se i trajno nastaniti, jesenas su se dali na posao oko kuće. Uredili su kućni okoliš, pokosili i spalili krupnu travu, ostrugu i drugi korov, i isjekli johe u svojoj luci. U izgledu je, ĉini se, i ureĊivanje vodenice ispod kuće. Sasvim sigurno će se ubuduće Rudi i AnĊelki ĉešće navraćati i ostali Ćosići, osobito u ljetnim mjesecima oni koji trenutno žive i rade u Njemaĉkoj, a i u drugo vrijeme oni koji žive u Zagrebu. Finka, Rudina sestra, iz Zagreba je par puta prošlog ljeta i jeseni dolazila i više dana s njima provela u kući u kojoj je i sama roĊena. Već sada se nazire da će kuća u Ćosićima biti mjesto u koje će se kod Rude i AnĊelka rado okupljati ili navraćati i drugi, kako povratnici u Stranjane i Matoševce, tako i povremeni posjetioci sa strane. Jedno od takvih okupljanja zbilo se u ĉetvrtak uveĉer, 6. studenoga 2008. Rudo i AnĊelka su pozvali na veĉernje druženje u svojoj kući roĊaka fra Velimira, Maru Debeljak, Milinu, Lucu Bogdanović, Vladu Blaževića, Josinog, sa suprugom AnĊom, koji su tih dana boravili kod svoje kuće u Stranjanima, i Stipu Grozdinog. Osim Stipe, drugi su se

3 odazvali i u gostima kod Rude i AnĊelke proveli veĉer u ugodnom razgovoru i zabavi, a fra Velimir, Mare i Luce, koji su stigli u predveĉerje, pogošćeni su i veĉerom.

Bilo bi jako dobro da i drugi razmišljaju i planiraju kao Rudo i AnĊelka. Umjesto laganog umiranja, Stranjani i Matoševci bi barem produžavali svoj život, a možda se poĉeli i oporavljati! DVA NOVA MOSTIĆA NA BUKOVCU Pokazivalo se potrebnim već duže vremena da se na Bukovcu poprave dvije ćuprije ili mala mosta, onaj iznad Studenca, što vodi u Ljevare, i drugi nekoliko stotina metara dalje, ispod kuće pok. Jure Majdandžića, Matulinog. Razumljivo da povratnici nisu bili u stanju sami to uraditi svojim sredstvima, a ni oni koji povremeno dolaze da posjete zaviĉaj i obiĊu svoje kuće. Upućen je zahtjev MZ Dragoĉaj za pomoć, ali od toga nije bilo ništa. Potom je molba podnesena gradskoj upravi Banje Luke, a zatraženo i posredovanje potpredsjednika RS, Davora Ĉordaša. Iz gradske uprave je stigao odgovor, potpisan od Budimira Balabana, naĉelnika Odjeljenja za komunalne i stambene poslove, s obećanjem da će se spomenuta dva mosta u 2008. godini napraviti. To je, konaĉno, u mjesecu prosincu i uraĊeno. Umjesto dotrajalih starih ćuprija, s drvenim gredama i zemljanim slojem iznad njih, sada su izgraĊeni armirani betonski ploĉasti propusti, širine više od 5 metara. Na rubove propusta postavljene su i ograde od metalnih cijevi, tako da je prijelaz posve siguran. Osim toga most za Ljevare je pomaknut malo naviše, pa je sada izbjegnuta oštra krivina koja je ranije otežavala uspon uzbrdicom i posebno dovoz materijala motornim vozilima.
RODOSLOVNIK Matoševci BATKOVIĆ: Vikica, Manda, Ivo, Ruţa, Boţana (Ante i Ane r. Batković)
BATKOVIĆ Mijat (Mile) i Ana r. Marić, vjenĉani oko g. 1763. Andrija Filip Luka Barbara Vid

1764. 1770. 1772. 1774. 1775.

4
Andrija Vid Filip i Manda r. Valentić, vjenĉani oko g. 1800. Stjepan Toma Martin Franciska Toma i Kata r. Grgić, vjenĉani oko g. 1830. Lucija Mile Marija Manda Ivo Jozo Ivan Manda Ana Mile (Mijat) i Ruža r. Banović, vjenĉani oko g. 1867. Petar Luka Kata Ana Petar i AnĊa r. Pranjić, vjenĉani g. 1885. Marko Marija Ruža Petar Ivo Matije Mile Josip Mile Mile i /1. br./ Ruža r. Batković, vjenĉani g. 1930. Anto Ana Janja Manda Vid Jela Filip Petar Ana Anto i /1. br./ Jozefina r. Debeljak, vjenĉani g. 1954. Jozo Anto i /2. br./ Ana r. Batković, vjenĉani g. 1956. Vikica Manda Ivo Ruža Božana 1774. 1784. 1802. 1805. 1807. 1808. 1832. 1834. 1836. 1839. 1841. 1843. 1845. 1848. 1851. 1868. 1870. 1871. 1873. 1890. 1893. 1895. 1898. 1901. 1904. 1906. 1908. 1910. 1931. 1933. 1934. 1936. 1938. 1940. 1942. 1944. 1947. 1955. 1957. 1958. 1959. 1962. 1964.

Priređuje: Velimir Blažević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH
Tel/Fax: 00/387/51/354-813

NAŠ ZAVIČAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI – NEKAD I SAD
Broj 64. Ožujak 2009.

NAJAVA OVOGODIŠNJIH BLAGOSLOVA POLJA I MISA Na Batkovića groblju će proljetni blagoslov polja sa svetom misom biti, prema dugotrajnom običaju, na 1. svibnja za selo Matoševce. Blagoslov će početi u 10,30 sati, a nakon njega će se slaviti sveta misa. Poţeljno je da dođe što više Matoševljana, naročito Batkovića, jer je to najzgodnija prigoda da pokaţu kako nisu zaboravili svoga kraja i svojih pokojnika. Za Ojdaniće i Stranjane blagoslov polja će biti na Ojdanića brdu u nedjelju, 3. svibnja. Početak blagoslova također je u 10,30 sati, a potom slijedi sveta misa. Moţda će dotada biti prokrčen put od Raskršća u Ojdanićima prema Tučjaku i kapeli na Ojdanića brdu, pa će posjetiteljima koji dolaze automobilima pristup biti olakšan. „SITNICE“ KOJE NEKIMA PUNO ZNAĈE Kad su prilike nepovoljne ili stanje loše, i mali pomaci ili promjene na bolje ulijevaju neku nadu i bude optimizam. Takav je slučaj i kad netko od Stranjančana i Matoševljana koji ţive u Hrvatskoj ili negdje drugdje dođe i ponešto uradi na obnavljanju i uređivanju svoje napuštene kuće, kako bi je osposobila makar i za privremeni boravak u njoj. To uvijek razveseli i one malobrojne koji su se ranije povratili i sad ţive u svojim kućama u Stranjanima i Matoševcima. Prošle jeseni smo pisali kako su Rudo Ćosić i supruga mu Anđelka uredili i posve namjestili kuću pok. Jose Ćosića, Jospovog, te da u Stranjanima provode dosta vremena i rade na kultiviranju svoje zemlje. U najnovije su vrijeme Mato Debeljak, pok. Pere, i njegova supruga Zlatka, koji ţive u Zagrebu, u svojoj kući u Matoševcima uredili par prostorija, snabdjevši i potrebnim namještajem koji su dijelom kupili, a nešto su dobili i kao pomoć od Kruha sv. Ante iz Sarajeva. Od sada će im sigurno biti lakše dolaziti, jer neće nikome biti na teret, nego će boraviti, koliko htjednu i prilike im dopuste, u vlastitoj kući. Također je ovog proljeća Anto Batković, Josin, koji ţivi u Buševecu, kraj Velike Gorice, kod svoje porušene kuće u Matoševcima zasadio više mladih sadnica voća. I to pokazuje da svoga kućišta ne misli zapustiti. A kod svojih kuća u Stranjanima ponešto su krčili i na zemlji radili također Mirko Pranjić, Perin, koji ţivi u Blinjskom Kutu, kod Siska, zatim Ilija Ljevar, Vidov, koji stanuje u Zagrebu, Marko Blaţević, Mirkov, koji još ima boravište u Njemačkoj, kao i Mira, pok. Ilije Ljevara, sa suprugom Brankom, koji ţive u Novskoj. Poţeljeti se samo moţe – da takvih „sitnica“ bude što više!

2 JELE PRANJIĆ SMJEŠTENA, PA NAPUSTILA DOM ZA STARE OSOBE Ima više od dvije godine kako je Jele Šlat, r. Pranjić, Matijeva, doţivjela moţdani udar. Mogla se pomalo kretati do jesenas, prošle godine, a od tada je uglavnom bila prikovana za postelju. Patronaţna sluţba Caritasa joj je dolazila redovito jednom tjedno i pruţala pomoć u granicama mogućnosti. Najviše ju je posjećivala, kad je mogla i ako su vremenske prilike dopuštale, Zorka Jurićeva, a zatim Luce Bogdanović i Slavko Blaţević. U posljednje vrijeme najviše se za nju brinula i pomagalo joj sestrična Marina. A kako je i ona slabog zdravstvenog stanja, a i njezin muţ Ţare bolestan, razumljivo da nije mogla neprestance dolaziti i duţe ostajati kod Jele. Kad je nastupila potreba da uz Jelu netko bude svaki dan, a često i po noći, što je bilo teško osigurati, Jele je pristala da ide u Caritasov Dom za stare, na Petrićevcu. U Dom ju je odvezao 20. veljače Marko Blaţević - Mrki, Mirkov. Budući da je nesposobna za samostalno kretanje i potrebna joj njega 24 sata, troškovi boravka su bili – 850 KM, i trebali su se podmirivati dijelom njezinom mirovinom, a dio namirivati Marina i djeca njezine braće, pokojnih Nike i Ante. Jele se teško privikavala na boravak u Domu, i traţila je da svakako bude vraćena kući. To joj je i udovoljeno, i Marko Blaţević ju je svojim kombi-autom vratio kući nakon tjedan dana boravka u Domu. Sada joj svaki dan redovito ide Luce Bogdanović i pomogne koliko moţe. Jelino stanje kao da se malo popravilo, ali nema nikakve sigurnosti da će tako duţe vremena potrajati. Pokušalo se za nju učiniti najbolje što je bilo moguće, ali njoj se činilo da je u vlastitoj kući bolje! OTKRIVENI KRADLJIVCI PO STRANJANIMA Više puta smo proteklih godina pisali o krađama u Stranjanima. Policiji su te krađe redovito dojavljivane, ali ona uglavnom nije uspijevala lopove otkriti, a kada bi ih i otkrila, zbog prijetnji nije smjela u javnosti iznositi njihovih imena niti protiv njih bilo što poduzimati. Ali se, izgleda, i u tome počelo nešto mijenjati. Napokon su počinitelji posljednje veće krađe iz kuće Marka Blaţevića, Mirkovog, o kojoj smo izvijestili u br. 62. Našeg zavičaja, otkriveni i kod njih je pronađena većina odnesenih Mirkovih stvari alata, a i nešto rakije, dok je veći dio vjerojatno već prodan. Nedavno je neki lopov ušao kroz prozor i u kuću Mire i Ruţe, kćeri pok. Ilije Ljevara, i njihovih muţeva Branka i Ivana. Odneseni su neki prehrambeni artikli u manjoj količini (šećer, kava, ulje, brašno, vegeta). Na jednom ovalnom tanjuru policija je otkrila trag – otisak prsta. RODOSLOVNIK a) Stranjani Blažević: Anto, Željko, Snježana (Josipa i Jele r. Briševac)
BLAŢEVIĆ Anto i Vida r. Lovrić, vjenčani g. 1790. Pavao 1793. Mile 1795. Marija 1801. Marko 1804. Jela 1807. Ivo 1810.

3
Petar ? Petar i Ana r. Batković, vjenčani g. 1837. Andrija 1839. Mato 1841. Marija 1840. Ruţa 1846. Marija 1847. Pavao 1850. Luka 1853. Pavao (Pajo) i /2. br./ Mara r. Bijelić, vjenčani g. ? Marko 1881. Mande 1883. Ruţa 1885. Matije 1887. Ivka 1889. Toma 1891. Matije 1887. Ivka 1889. Toma 1891. Marko i Jela r. Ljevar, vjenčani g. 1901. Mande 1902. Ruţa 1904. Kate 1905. Joso 1907. Stjepan 1910. Ivan 1913. Mara 1914. Ivka 1916. Janja 1919. Vlado 1920. Mirko 1923. Vlado i Mara r. Ivanković, vjenčani g. 1940. Nada 1941. Marko 1943. Marko 1946. Ferdo 1948. Anto 1950. Josip 1952. Anto 1954. Jela 1956. Josip i Jela r. Briševac, vjenčani g. 1979. Anto 1980. Ţeljko 1983. Snjeţana 1988.

b) Matoševci Batković: Pero, Ana, Mato, Ivo … (Stjepana i Ivke r. Debeljak)
BATKOVIĆ Mijat i Ana r. Marić, vjenčani oko g. 1763. Andrija 1764. Filip 1770.

4
Luka 1772. Barbara 1774. Vid 1775. Andrija 1777. Vid 1784. Filip i /2. br./ Manda r. Valentić, vjenčani oko g. 1800. Stjepan 1802. Toma 1805. Martin 1897. Francika 1808. Kata 1912. Stjepan i /2. br./ Lucija r. Grgić, vjenčani oko g. 1837. Anđa 1838. Stjepan 1839. Filip 1841. Stjepan 1844. Marko 1847. Stjepan i Jela r. Marušić, vjenčani ? Manda 1879. Lucija 1881. Marija 1883. Petar 1885. Nikola ? Anto 1888. Boţo 1890. Jela 1893. Petar i /1. br./ Ruţa r. Milić, vjenčani g. 1903. Anđa 1907. Ivo 1909. Toma 1911. Jelica 1915. Toma i Jela r. Pranjić, vjenčani g. 1936. Stjepan 1938. Ana 1941. Stjepan i Ivka r. Debeljak, vjenčani g. 1960. Pero 1961. Ana 1962. Mato 1965. Ivo 1966. Marko 1968. Dragica 1970. Ana 1972.

Priređuje: Velimir Blažević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH
Tel/Fax: 00/387/51/354-813

NAŠ ZAVIČAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI – NEKAD I SAD
Broj 65.
BLAGOSLOV POLJA U MATOŠEVCIMA

Svibanj 2009.

Na 1. svibnja, svetkovinu svetog Josipa Radnika, na Batkovića groblju je obavljen proljetni blagoslov polja za selo Matoševce i slavljena sveta misa. Kako je kroz par dana prije i u noći uoči toga dana bilo loše vrijeme, nije se moglo računati da će se skupiti puno naroda. Ipak je bilo oko 60 osoba, razumljivo najviše bivših Matoševljana, među njima dosta Batkovića, ali je bio i lijep broj sadašnjih i bivših Stranjančana. Uvijek je lijepo vidjeti s odraslima i njihovu djecu, a ovaj put je i djece bio lijep broj. Posrećilo se da je i vrijeme bilo lijepo, te se sve moglo obaviti u najboljem redu: molitve na grobovima, procesija s uobičajenim molitvama i sveta misa.

Poslije svete mise davani su prilozi za blagoslov, te za uređivanje i održavanje groblja. Većina je nakon toga otišla u obilazak svojih kuća i da ručaju što su sa sobom donijeli, a „svraćanje“ i ručak za 10-ak uzvanika je bio kod Mare pok. Mile Debeljaka. Bila je to i prilika

2 da se neki u razgovoru posjete druženja i provođenja djetinjstva i mladosti uz čuvanje goveda, ali i na nekadašnja „svraćanja“ i na „kovrtanje“ koje su kao djeca kod rodbine dobivali na dar. BLAGOSLOV POLJA NA OJDANIĆA BRDU U nedjelju, 3. svibnja, blagoslov polja za sela Ojdaniće, Orlovac i Stranjane bio je kod kapele na Ojdanića brdu. Lijepo i ugodno vrijeme je pogodovalo da se skupilo skoro 50 osoba, uglavnom svi „domaći“ katolici-povratnici u navedena sela, a sa strane je došao barem po netko od Blaževića, Ćosića, Majdandžića i Pranjića. Nakon uobičajenog blagoslova s molitvama i čitanjima na četiri postaje oko kapele, slavljena je sveta misa pred kapelom. Prije i poslije toga oni koji su željeli dali su svoj prilog za blagoslov.

Kad je sve završilo neki od nazočnih su otišli do svojih kuća na ručak, a najviše ih je pozvano i otišlo na „svraćanje“ kod Marka Blaževića – Mrkog, i Zore. Kod njih je na ručku bila skoro polovica svih onih koji su prisustvovali blagoslovu i misi nedaleko od njihove kuće. Za ovu prigodu prostor oko kapele je ograđen betonskim stupovima i žičanom mrežom, a trava pokošena. Stupovi su nabavljeni novcem kojeg je dao župnik fra Dujo, a žičanu mrežu je platio Marko Blažević - Mrki, Mirkov. UREĐIVANJE BATKOVIĆA GROBLJA I GROBLJA NA GRADINI Svi koji su došli sa strane na blagoslov polja na Batkovića groblju bili su ugodno iznenađeni kako je ono uređeno. Par dana prije 1. svibnja travu su pokosili i sve očistili Mare Debeljak, pok. Mile, iz Matoševaca, Markan Blažević, Milinčin i Luce Bogdanović, Ićina, iz Stranjana, i Ane Bojka Batkovića, iz Orlovca. Također je lijepo uređeno i groblje na Gradini, trava na njemu pokošena i pokupljena, a isto tako pokupljeno kamenje, staro cvijeće i lampioni. U akciji su 4. svibnja sudjelovali Markan Blažević, Milinčin, Mare pok. Mile Debeljaka, Mato Majdandžić, Ante Mat’noga, i njegova supruga Mare, Marko Blažević, Mirkov, sa suprugom Zorom, i Dragan Mijatović sa suprugom Janjom.

3 POPRAVLJENI PUTOVI KROZ STRANJANA I MATOŠEVCE Gradska uprava Banje Luke je u prošloj godini obećala da će napraviti dva mostića na Bukovcu i popraviti dio puta u Stranjanima. Betonski mostići su jesenas doista i napravljeni, ali se tada na putu nije ništa radilo. Prije blagoslova polja na Batkovića groblju na put od Pranjića raskršća pa prema spomenutom groblju izvezeno je i razgrnuto plaćenih 4 kamiona tvrdog materijala iz majdana Mare Debeljak, pok. Mile. Nakon toga je i Gradska uprava ispunila svoje obećanje. Od kipa u Stranjanima pa do kipa u Matoševcima put je najprije bagerom izravnat i na dijelovima iskopan odvodni kanal, a isto je učinjeno i na donjem putu uz Bukovac do kuće Jure Majdandžića, Matulinog, potom su oba puta, gornji većim dijelom, a donji u potpunosti, nasuta tvrdim materijalom iz Marinog majdana, koji je razgrnut i uvaljan. Sada su ti putovi za vožnju automobila vrlo dobri, samo da ih jače kiše ubrzo opet ne iskvare! PODIZANJE VELIKOG KRIŽA U LJEVARIMA Već se duže vremena razmišljalo i planiralo podizanje križa u Ljevarima. Konačno se ta zamisao počela i ostvarivati. Na brijegu „kod cera“, iznad nekadašnje kuće Andrije Ljevara, a u blizini sadašnje nove kuće kćeri pok. Ilije i Ane Ljevar, Mire i Ruže, i njihovih muževa, i kuće Ilije Ljevara, Andrijevog, već je iskopana rupa i u nju izliven beton u koji će se do početka sedmog mjeseca postaviti željezni križ visine iznad 5 metara. Dosad su nabavku materijala i izradu križa poduprli fra Velimir, fra Dujo Ljevar, župnik u Barlovcima, i fra Ivo Orlovac, gvardijan na Petrićevcu, dok su u radu na kopanju jame i betoniranju ležišta za križ sudjelovali Ilija Ljevar, Vidov, Stipo Vulić, Grozdin, Rudo Ćosić, Josin, fra Velimir, i jedan plaćeni radnik. Križ će „gledati“ prema Gradini, točnije Božinjcu, i moći će se vidjeti iz Stranjana od pravca crkvice, i iz Ružića u Matoševcima. Ako se bude željelo i namaknu novčana sredstava, moći će se dovesti struja i postaviti električna rasvjeta, tako da bi križ i noću bio vidljiv. Predviđa se da blagoslov toga križa i sveta misa kraj njega budu na 1. kolovoza o. g., u 11 sati, prigodom susreta Stranjančana i Matoševljana. Blagoslov križa i slavljenje svete mise predvodit će vjerojatno preč. dr. Anto Orlovac, generalni vikar banjolučke biskupije, budući da će biskup Komarica u to vrijeme biti odsutan. U LJEVARIMA SE PODIŽE JOŠ JEDNA VIKENDICA Franjo Blažević, Marka Ruž’noga, već je ranije, nešto jesenas a nešto ovoga proljeća, očistio teren na kojem je nekad stajala kuća njegovih roditelja. Nedavno je dao iskopati zemlju za temelje, pribavio građevni materijal, i već je započela i gradnja vikendice „na sprat“. Izlijevanje temelja i zidanje je pogodio s majstorom, a sam će izvršiti pokrivanje. Uskoro bi i Anto Blažević, brat Franjin, mogao također krenuti s gradnjom svoje vikendice, a to bi u dogledno vrijeme mogao učiniti još tkogod u Ljevarima. RODOSLOVNIK Stranjani BLAŽEVIĆ Slađana i Karolina (Ferde i Angeline r. Mihalčuk)
BLAŽEVIĆ Anto i Vida r. Lovrić, vjenčani g. 1790. Pavao 1793. Mile 1795. Marija 1801. Marko 1804.

4
Jela 1807. Ivo 1810. Petar ? Petar i Ana r. Batković, vjenčani g. 1837. Andrija 1839. Mato 1841. Marija 1840. Ruža 1846. Marija 1847. Pavao 1850. Luka 1853. Pavao (Pajo) i Mara r. Bijelić, vjenčani oko g. 1877. Marko 1881. Mande 1883. Ruža 1885. Matije 1887. Ivka 1889. Toma 1891. Ivka 1889. Toma 1891. Marko i Jela r. Ljevar, vjenčani g. 1901. Manda 1902. Ruža 1904. Kate 1905. Joso 1907. Stjepan 1910. Ivan 1913. Mare 1914. Ivka 1916. Janja 1919. Vlado 1920. Mirko 1923. Vlado i Mara r. Ivanković, vjenčani g. 1940. Nada 1941. Marko 1943. Marko 1946. Ferdo 1948. Anto 1950. Josip 1952. Anto 1954. Jela 1956. Ferdo i Angelina r. Mihalčuk, vjenčani g. 1975. Slađana 1975. Karolina 1979.

Priređuje: Velimir Blažević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH
Tel/Fax: 00/387/51/354-813

NAŠ ZAVIČAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI – NEKAD I SAD
Broj 66. Kolovoz 2009.

SVETA MISA S BLAGOSLOVOM NOVOPODIGNUTOG KRIŽA Kada su prije par godina obnovljeni križevi „krajputaši“ u Stranjanima na Pranjća hanu, i u Matoševcima „na ravnici“, rodila se ideja i zamisao kod nekih od Ljevara, a naročito se tom mišlju bavio pok. Mile Debeljaka, Sekin, da se jedan križ podigne i u Ljevarima. U prošlom broju Našeg zavičaja, u mjesecu svibnju, obznanili smo da su u Ljevarima, „kod cera“, započeli radovi na podizanju željeznog križa. Tijekom mjeseca lipnja križ visine 5,5 m iznad zemlje je podignut, do njega provizorno po zemlji dovedena struja i postavljena neonska rasvjeta (3 okomite i dvije vertikalne neonske cijevi dužine po 120 cm). Početnu novčanu potporu za križ dali su fra Dujo Ljevar i fra Ivo Orlovac, sadašnji i bivši župnici u Barlovcima, fra Ivica Matić, župnik u Bihaću, i fra Velimir, a na njegovu podizanju su puno svojim dobrovoljnim radom sudjelovali Rudo Ćosić, Josin, Stipo Vulić, Grozdin, i Ilija Ljevar, Vidov.

Križ izložen javnom štovanju, na čijem je betonskom podnožju na metalnoj pločici ugravirano: Slavljen budu, križu sveti! Godine Gospodnje 2009., trebalo je svečano blagosloviti. Za obavljanje toga čina odabran je dan kada se Stranjančani i Matoševljani u velikom broju okupljaju u svom rodnom kraju, pa je na 1. kolovoza 2009., prigodom ovogodišnjih Stranjanskih susreta, kod novopodignutog križa slavljena sveta misa i pod njom, nakon propovijedi, križ svečano blagoslovljen. Blagoslov je obavio fra Ivo Orlovac, sadašnji gvardijan i župnik na

2
Petrićevcu, a svetu misu je s njim zajedno slavio fra Dujo Ljevar, dok je č. s. Marina Domić, Klanjateljica Krvi Kristove, pod misom svirala i predvodila pjevanje.

Po sunčanom vremenu, ali ne i prevrućem, u misi i kod blagoslova križa sudjelovalo je više od 150 osoba, možda čak i blizu 200. Među njima je bilo i nekih koji su u rodni kraj došli poslije mnogo godina, a jedna od takvih je bila i Ana Majdandžić, kći Nikole-Nikaća Majdandžića, koja je stigla iz Australije u posjetu svojima u Hrvatskoj, a kao dijete je s roditeljima i svojom drugom braćom i sestrama odselila iz Matoševaca u Ĉepin još davnih 1950-ih godina. Mnogi od nazočnih Stranjančana i Matoševljana, a i neki drugi, nakon mise su dali i svoje novčane priloge za podignuti križ i za dovršenje njegovog konačnog osvjetljavanja.

3
Poslije svete mise svi su se neko vrijeme zadržali kod križa. Ilija Ljevar, Vidov, uz pripomoć Franje i Ante Blaževića, sinova pok. Marka, nazočne je počastio pitom sirnicom, kolačima i hladnim sokovima, što je za sve bilo ugodno iznenađenje, a fra Velimir je, kao poklon svima koji su željeli, razdijelio više od 100 komada svoje knjige: Rodni kraj i vlastiti korijeni vole se i ne zaboravljaju. U blizinu novopodignutog križa moglo se doći i automobilima, što je bilo olakšano jer je doprinosom nekih od Ljevara, a i drugih koji u Stranjanima i Matoševcima imaju svoje kuće i u njih češće dolaze, ili u njima trajno borave, put od Bukovca proširen, poravnat i nasut kamenim materijalom. Nakon slavlja „kod cera“ Mira i Ruža, kćeri pok. Ilije i Ane Ljevar, s muževima Brankom i Ivanom, kod svoje su novopodignute kuće u podnožju brijega na kojem se sada nalazi križ ugostili na ručku svećenike fra Duju, fra Ivu i fra Velimira, č. s. Marinu i brojne druge uzvanike, rodbinu i prijatelje.

Također su ručkovi priređeni za brojne goste kod obližnjih kuća Ilije Ljevara, Vidovog, i Slavka Blaževića, Ružinog, zatim u Stranjanima kod kuća Rude Ćosića, Josinog i Vlade Blaževića, Josinog, a u Matoševcima kod Josipa i Mate Debeljaka, Petrovih, i kod Ante Batkovića, Josinog. ŠESTI STRANJANSKI DANI Ovogodišnji, šesti po redu, Stranjanski dani i susreti Stranjančani i Matoševljani odvijali su se kroz nekoliko dana krajem srpnja i početkom kolovoza, a masovnije okupljanje, uz sudjelovanje više od 100 sudionika, možda i blizu 150, bilo je na uobičajenom mjestu u Duganji već u petak večer, 31. srpnja, a zatim u subotu, 1. kolovoza, cijeli dan. Ukupno je svih dana, kako se procjenjuje, na Stranjanskim susretima i danima bilo oko 400 osoba različite dobi, a pretežito mladeži i djece. Uglavnom su stigli iz raznih mjesta u Hrvatskoj i mnogi iz više europskih zemalja u kojima žive i rade.

Kao i svih dosadašnjih godina, susreti i druženje je proteklo u dobrom raspoloženju i veselju. Uz ugodne razgovore i pjesmu pod šatorom, nije manjkalo ni osvježavajućeg pića i

4
pečenja. Za razliku od prošle godine, ovaj put je pečenje bilo dobro, a janjetina se pekla na licu mjesta. Sa hranom i pićem su posluživali Vito Šipka i supruga Josipa, a pomagala im je Marica Marić – Milaković. Dogovor s Vitom o postavljanju šatora sa stolovima i klupama i o opskrbi hranom i pićem ranije su obavili glavni organizatori Stranjanskih dana i susreta, Majdandžić Marinko i Ivica i Pranjić Darko. Nekih posebnih poslova na uređenju nogometnog terena nije bilo jer taj prostor za nogomet i drugu zabavu koriste i drugi koji često subotom i nedjeljom dođu u Stranjane iz donjeg Dragočaja.

Zabava i pjesma u Duganji, a i kod više kuća, protegnuli su se do ranih sati u nedjelju 2. kolovoza. A poslije kraćeg počinka neki su krenuli na put na odredišta svoga ljetnog odmora ili

5
u mjesta gdje žive i rade, a manji dio ih je ostao i sudjelovao na misi i proslavi Gospe od Anđela u Barlovcima. ILIJA LJEVAR „SE ŠIRI“ Prije nekoliko godina Ilija Ljevar, Vidov, je pokraj temelja svoje nekadašnje porušene kuće podigao novu vikend-kućicu. Rado i često iz Zagreba dolazi i u njoj provede preko godine dosta vremena. Kako mu češće dođe i supruga Jozefina, a također i drugi članovi obitelji i rodbina, spomenuta vikend-kućica samo s jednom prostorijom pokazala se premalenom. Zato se Ilija upustio u novu gradnju, i ovog je ljeta podigao još jednu.

NOVA VIKEND-KUĆA FRANJE BLAŽEVIĆA Pisao sam u prošlom broju Našeg zavičaja da je Franjo Blažević, Markov, počeo s radovima na podizanju vikend-kuće. U međuvremenu je u blizini nekadašnje porušene očeve kuće ozidana i pokrivena nova, i na nju postavljena sva stolarija. Kuća ima jednu oveću prostoriju i banju u prizemlju i drugu prostoriju u uzdignutom potkrovlju.

DAROVATELJI PRILOGA ZA KRIŽ U LJEVARIMA Naprijed je već napomenuto da su svoj prilog za križ u Ljevarima dali mnogi koji su sudjelovali u misi i blagoslovu novopodignutog križa. Evo imena svih darovatelja: Batković Anto, Josin; Batković Marko, Vidov; Blažević Ane, Markova; Blažević Anto, Markov; Blažević Ferdo Nikin; Blažević Frano, Markov; Blažević Marko, Milinčin; Blažević Marko, Mirkov; Blažević Mato, Ivičin; Blažević Mato, Nikin; Blažević Mato, Vidov; Blažević Slavenko, Pajin; Blažević Stipo, Zorkin; Blažević Stjepan, Markov;

6
Blažević Vlado, Josin; Bogdanović Anto, Milin; Bogdanović Ljilja, Antina; Bogdanović Manda, Nikina; Bogdanović Marko, Ićin; Brkić Anto; Brkić Božo; Ćosić Mario i Antonela; Ćosić Marko, Josin; Ćosić Mato, Josin; Debeljak Mile, Perin; Ljevar Anto, Slavkov; Ljevar Ilija, Vidov; Ljevar Mara, Slavkova; Majdandžić Ivica, Tomin; Majdandžić Ivo, Mirkov; Majdandžić Marinko, Tomin; Majdandžić Mato, Antin; Majdandžić Mato, Jurin; Majdandžić Tomo, Perin; Pranjić Darko, Mirkov; Pranjić Ivan, Mirkov; Pranjić Ivek, Nikin; Pranjić Mirko, Perin; Pranjić Pero, Mirkov; Pranjić Stjepan-Braco, Stipin; Šalić Ane, Markova; Špoljarić Branko i Mira r. Ljevar; Jela Komljenović i Marijan Manda, kćeri Stipe Debeljaka; Tomić Grgo. Ukupno je za novi križ dano 360 €, 50 CHF, 295 KM i 2.700 kn. Prikupljenim novcem su pokriveni svi dosadašnji radovi i izdaci, a bit će dovoljno i za dovršenje preostalih poslova: da se električni kabel ukopa u zemlju od križa do kuće Branka Špoljarića i Mire r. Ljevar, udaljene oko 150m, i da se nabavi i ugradi satni mehanizam za automatsko uključivanje struje za rasvjetu križa i kontrolno brojilo za potrošnju struje.

Priređuje: Velimir Blažević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH
Tel/Fax: 00/387/51/354-813

NAŠ ZAVIČAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI – NEKAD I SAD
Broj 67. Rujan 2009.

MISA NA GROBLJU GRADINA U NEDJELJU IZA MALE GOSPE Vremenska prognoza za nedjelju, 13. rujna, dan kad se na groblju Gradini slavila uobiĉajena sveta misa, nije bila povoljna: najavljivano je pretežito oblaĉno i kišovito vrijeme. Pretpostavljalo se, stoga, da bi to mnoge koji su planirali toga dana doći iz Hrvatske moglo sprijeĉiti ili „rasperiti“ da ne kreću na put. To se ipak nije dogodilo. Oblaĉno jest bilo, ali je dan prošao bez kiše, i može se reći da je bio vrlo ugodan, i na Gradini se okupio velik broj blizu 200 Matoševljana i Stranjanĉana. Misu je u 10,30 sati slavio župnik fra Dujo Ljevar, a prije i nakon mise on je s fra Velimirom molio opijela na grobovima pokojnika.

Na završetku mise fra Dujo je zahvalio onima koji su uredili groblje, a ono je i za ovu prigodu bilo pokošeno i vrlo lijepo oĉišćeno. Zamolio je da se i dalje dobrovoljnim novĉanim

2 prilozima potpomogne održavanje groblja, bez ĉega to neće biti moguće. Isto tako je napomenuo kako je nužno voditi brigu o putu do groblja, koji se mora bagerom popravljati poslije svake imalo jaĉe kiše. I pred ovu misu put prema groblju, teško oštećen vodenom bujicom kiše krajem prošloga mjeseca, izravnat je koliko je bilo nužno, tako da se do njega moglo autima doći bez većih poteškoća. Kao i inaĉe, fra Dujina zamolba za pomoć je i ovaj put naišla na velikodušan odgovor i potporu. Fra Velimir je nakon mise ponudio onima koji žele na poklon 60-ak komada svoje knjige o Stranjanima i Matoševcima: Rodni kraj i vlastiti korijeni vole se i ne zaboravljaju. Starinski obiĉaj prireĊivanja ruĉka i pozivanja rodbine i prijatelja sa strane na „svraćanje“ nije ni ovaj put izostao. Istina, manje je „svraćanja“ bilo kod onih koji su se vratili na svoja nekadašnja ognjišta, i sada žive u Stranjanima i Matoševcima, a više se radilo o tome da su ruĉak pripremili i pozvali k sebi goste neki od onih koji su u Stranjanima i Matoševcima djelomiĉno obnovili ili nanovo podigli kuće, a za ovu prigodu su došli iz Hrvatske. Tako se veći broj uzvanika našao na ruĉku u Ljevarima kod kuće obitelji Mire i Ruže, kćeri pok. Ilije i Ane Ljevar, te kod sinova Petra Debeljaka, Jospovog, zatim kod Mare pok. Mile Debeljaka, kod Ilije Ljevara, Vidovog, Franje Blaževića, Markovog, Marice Milaković-Marić, Franjine, i Slavka Blaževića, Stipinog. Može se reći da su ovakva okupljanja veliko osvježenje kako za povratnike u Stranjane i Matoševce tako sigurno i za sve koji doĊu posjetiti svoj rodni kraj, jer je to prigoda ne samo za obnavljanje uspomena iz prošlosti, nego i da se vide mnogi koji nemaju baš ĉesto prilike da se susretnu na drugim mjestima. Zato ovakve zgode i okupljanja treba nastaviti i podržavati dokle god bude moguće! ZAVRŠNI RADOVI NA NOVOPODIGNUTOM KRIŢU U LJEVARIMA Ljetos kad je kod novopodignutog križa u Ljevarima slavljena sveta misa i obavljen blagoslov križa, elektriĉna struja za njegovo osvjetljenje bila je samo provizorno dovedena. Sada je to pitanje potpuno riješeno tako što je nabavljen odgovarajući dovodni elektriĉni kabel i ukopan u zemlju, te prikljuĉen na struju kod kuće kćeri pok. Ilije Ljevara, Ruže i Mire, i njihovih muževa Ivana i Branka. Ukljuĉivanje i iskljuĉivanje rasvjete križa uveĉer i ujutro doskora je svakog dana obavljao Ilija Ljevar, Vidov. Od sada se to vrši automatski pomoću satnog mehanizma kojeg je nabavio i donio Kazimir Blažević, Slavkov. Osim toga Kazimirovog dara, darovateljima priloga za križ, a ĉija su imena objavljena u prošlom br. Našeg zavičaja, svojim prilogom od 200 kn pridružio se prigodom mise na Gradini i Franjo Ljevar, Antin i Marijin. PRIPREMA SE NOVI TEREN ZA ODRŢAVANJE STRANJANSKO-MATOŠEVAĈKIH SUSRETA Teren u Duganji, koji se dosad koristio, tijesan je za godišnje Stranjansko-Matoševaĉke susrete. U potrazi za drugim, prikladnijim mjestom, izbor je pao na baru Zorana Pranjića, Ivinog, u Bukovcu kod vrela Studenac. Već je u bari koja je kroz više godina bila zapuštena trava pokošena i spaljena. Slijedi ĉišćenje raslinja uz sam Bukovac i poravnavanje terena, a na proljeće zasijavanje trave. Novo mjesto nije daleko od dosadašnjega u Duganji, i ne samo da će teren za nogomet biti veći, nego je mjesto pogodnije i zbog blizine vrela Studenac, ĉija će hladna voda dobro doći kako za piće tako i za rashlaĊivanje po ljetnoj žezi. Osim toga u blizini će biti i više zgodnog terena za parkiranje auta, što u Duganji nije bio sluĉaj, pa su auta pogaĊana loptom i oštećivana.

3 ŠLJIVE DOBRO RODILE I BILE DOBRE KVALITETE, PA BI MOGLO BITI I DOBRE RAKIJE Ove je godine u Stranjanima i Matoševcima voće dobro ponijelo, a naroĉito je dobar bio urod šljiva – bjelica i savki, i moglo ih se dosta natresti i ukupiti za kom i rakiju, a savke takoĊer za pekmez. Tko se potrudio to je i iskoristio. Najmarljiviji su u tom pogledu od povratnika bili: Mare Debeljak, Milina; Marko Blažević - Mrki, Mirkov; Slavko Ljevar, Pejin; Slavko Blažević, Stipin; Luce Bogdanović, Ićina; zatim Marica Milaković-Marić i Kata Budić-Pranjić. Iz Hrvatske su dolazili da otresu i pokupe svoje šljive, ili šljive koje im je netko ustupio: Ilija Ljevar, Vidov; Anto Ljevar, Andrijev; Mirko Pranjić, Perin; Markan Bogdanović, Ićin; Mirko Majdandžić, Kajkin; Vlado Blažević, Josin; Pero i Ivo Majdandžić, Antini; Mato Blažević, Vidov; Vlado Debeljak, Matin; Markan Majdandžić, Matin; Anto Batković, Josin; i Anto Bogdanović, Jurin. U potragu za šljivama dolazile su i srpske izbjeglice koje žive u Orlovcu. Neki su zakupili šljive od njihovih vlasnika, a više je bilo onih koji su htjeli doći do šljiva badava. Njima je, meĊutim, bilo previše teško(!) da barem pokose i iskrĉe korov i raslinje ispod stabala šljiva, pa su tražili gdje je teren ĉišći. Kako takvih mjesta nisu mogli pronaći, puno je šljiva ostalo i neotreseno. U Matoševcima su se kod Mare Miline snabdjeli šljivama savkama za pekmez ĉasne sestre iz Budžaka, i fra Velimir za fratre u samostanu na Petrićevcu. A takoĊer su za sebe pekmez od savki ukuhali Mare Debeljak, Milina, AnĊelka i Rudo Ćosić, i Janja i Dragan Mijatović. VREMENSKE NEPOGODE I DRUGE „NEZGODE“ Ovoga ljeta kiša je padala dosta ĉesto, iako je padanje uglavnom trajalo kraće vrijeme i kiša nije bila naroĉito obilna. MeĊutim, na 31. kolovoza došlo je velikog nevremena. Nakon što je veći dio dana bio sunĉan i veoma vruć, poslije podne se iznenada veoma naoblaĉilo i zapuhao snažan vjetar. Ubrzo je poĉeo i jak pljusak kiše i trajao je u Stranjanima i Matoševcima više od pola sata, a na momente je padao i grad, ali na sreću nije bio previše krupan. Vodene bujice su dosta oštetile gornji put od Pranjića raskršća prema Matoševcima, te put koji u Matoševcima od „kipa“ vodi prema groblju na Gradini. Kiša s gradom i snažan vjetar kidali su grane sa stabala voća, ali drugih ozbiljnijih šteta nije bilo. x x x Kišovito vrijeme pogodovalo je bujanju trave pa je bilo poteškoća da se ona pokosi, i naroĉito da se pokupi. A nije je ni trebalo kupiti, jer sijeno nikome od povratnika nije potrebno budući da nema goveda. Zato se pokošena i osušena trava najĉešće palila na njivi. Tako je i Jele Šlat-Pranjić dala da se pokosi trava kraj njezine kuĉe, a kad se osušila i da se zapali. Budući da je ona teško bolesna i ne izlazi iz kuće, nije moga nadzirati kako se radi i što se vani dogaĊa. Na sreću, toga dana, dok je trava gorila i vatra se širila kod nje u posjetu su bile AnĊelka Rude Ĉosića i Rudina sestra Finka. U jednom trenutku AnĊelka je, znajući da trava gori a da nitko ne vatru ne pazi, izašla na van i vidjela kako se vatra posve približila Jelinoj kući i da je već poĉela zahvaćati svinjac. Brzom intervencijom AnĊelke i Ankice, a u pomoć su ubrzo stigli Rudo Ćosić, Stipina Pranjić i Ilija Ljevar, vatra je ugašena i sprijeĉen požar koji je mogao zahvatiti sve drvene zgrade, pa i kuću, i ugroziti Jelin život. * * * Kad već govorim o nepogodama i opasnostima, spomenut ću i jednu „nezgodu“ posve drugaĉije naravi. U Stranjanima i Matoševcima, kako meĊu povratnicima tako i meĊu njihovim posjetiteljima i gostima, najĉešća zabava su razne igre s kartama, razumljivo ne u pare. U igri

4 „žandara“ obiĉno se igra uĉetvero, a parovi su razliĉiti. Mare Milina i fra Velimir redovito igraju zajedno, i dosta su uspješni. Jednom zgodom im se, meĊutim, dogodila takva „sramota“ da su u igri protiv para Rudo Ćosić i Stjepan-Braco Pranjić pobijeĊeni ĉak sa 16 : 0! Iako je Mare poraz pravdala „namjernim puštanjem“, da suparnicima pruži malo zadovoljstva, a i da ide spremati gostima veĉeru, to nije prošlo bez zluradosti i izrugivanja nekih koje Mare i fra Velimir ĉešće pobjeĊuju. Rudo i Stipina su tražili da se vijest o njihovoj pobjedi stavi i u ove novine, i zato smo je ovdje „morali“ obznaniti. OBNAVLJANJE KUĆE STJEPANA-BRACE PRANJIĆA, STIPINOG Srpske izbjeglice koje su od 1995. godine boravile neko vrijeme u kući Stjepana-Brace (Stipine) Pranjića, Stipinog, devastirale su kuću, i kad su je napuštale sve je pokupljeno i odneseno. Razbijanjem prozora i provaljivanjem u kuću devastiranje je nastavljeno i kasnije. Kuća je bila ugrožena i urušavanjem betonske podzide iznad kuće. Stjepan sa suprugom Ankicom već dugi niz godina živi i radi u Njemaĉkoj, i nije se osobno mogao angažirati oko obnavljanja vlastite kuće, a teško se bilo na to i odluĉiti. Sada kad je i Rudo Ćosić, brat Ankiĉin, lijepo uredio oĉevu kuću i u njoj sa suprugom AnĊelkom provodi ugodan život, i Stipina je odluĉio obnoviti barem dio svoje kuće. Brigu o tome i voĊenje posla povjerio je Rudi, i Rudo je ovoga ljeta sa Stipom Vulić, Grozdinim, uklonio urušenu betonsku podzidu iznad kuće, a u kući okreĉio zidove i uredio podove u kuhinji i u dvije sobe, zatim u kupatilu i hodniku, i ostaklio razbijeni prozor. U planu je i daljnje obnavljanje kuće, a prioritet će biti zamjena dotrajalog krova, kao i dovoĊenje vode do kuće i u kuću. Ovim poduzetim radovima omogućuje se Stipini i Ankici da u svojoj kući borave kad se odluĉe da doĊu i htjednu neko vrijeme provesti u svom kraju. MATO MAJDANDŢIĆ, ANTIN, SA SUPRUGOM MAROM UREDIO I ĈESTO BORAVI U SVOJOJ KUĆI U kući Mate Majdandžića, Antinog, u Matoševcima, neko su vrijeme boravile srpske izbjeglice iz Glamoĉa, a kad su se iselile, kuću su napustile u dobro oĉuvanom stanju. Mato je sa suprugom Marom više godina proveo na radu u Austriji, i sada ĉekaju umirovljenje, ĉešće dolaze svojoj kući i u njoj provede neko vrijeme. Kuću su vrlo lijepo unutra uredili i popunili namještaj, a na balkone postavili novu drvenu ogradu.

OBAVIJEST O PROSLAVI SV. FRANJE ASIŠKOG Svetkovina sv. Franje Asiškog, komu je posvećena crkvica u Stranjanima, a slavi se 4. listopada, pada ove godine na nedjelju, pa bi se trebala proslaviti uz nazoĉnost više vjernika nego što je to obiĉno sluĉaj. Da bi mogli, ako ţele, sudjelovati u svetoj misi i oni koji ţive u Hrvatskoj, misa u Stranjanima će se u nedjelju, 4. listopada, slaviti prije podne, s poĉetkom u 10,30 sati. Postoji mogućnost da svetu misu predvoditi biskup Franjo Komarica, ukoliko toga dana sluţbeno ne moradne biti odsutan iz Banje Luke.

Priređuje: Velimir Blaţević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH Tel/Fax: 00/387/51/354-813

NAŠ ZAVIČAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI – NEKAD I SAD
Broj 68.
PROSLAVA SV. FRANJE

Studeni, 2009.

Na 4. listopada, svetkovinu sv. Franje Asiškoga, komu je posvećena crkvica u Stranjanima, slavljena je sveta misa u 10,30 sati. Bila je nagoviještena mogućnost da toga dana dođe misu slaviti biskup Franjo Komarica, ali kako se to nije ostvarilo, misu s narodom je slavio ţupnik fra Dujo.

'Misari' na sv. Franju, pred crkvicom u Stranjanima S obzirom da je sv. Franjo bio nedjeljom, očekivalo se da će u Stranjane na misu doći nešto više vjernika, ali ih se okupilo svega 30-ak. Bilo ih je ipak više nego običnim nedjeljama. ŢIVOT SE VRAĆA I U ŠALIĆE! Novosagrađena kuća Vida Šalića, otkako je podignuta 2001. godine pa do ovoga ljeta ostala je prazna, a rijetko ju je tko i obilazio. Ovoga ljeta je, međutim, Lahor Šalić, Alojzijev, unuk Vidov počeo dolaziti i raščišćavati oko kuće, i podnio je zahtjev za priključenje struje. Moţe se očekivati da će kuća ubuduće biti barem povremeno korištena, tako da će se i u Šaliće unijeti malo ţivota.

2 MISA ZA DAN MRTVIH NA GROBLJU GRADINI Blagdan Svih svetih, 1. studenoga, ove je godine pao na nedjelju, pa je to bila povoljna okolnost za naš svijet u Hrvatskoj da dođe u većem broju, i da na grobove svojih pokojnika u groblju na Crkvenama, poloţi cvijeće i zapali svijeće, i sudjelovanjem na svetoj misi u 13 sati da se za njih pomoli. Bilo je dosta onih koji su toga dana obišli i poloţili cvijeće i zapalili svijeće također na groblju Gradini, a neki i na Batkovića groblju. Na Dan mrtvih, 2. studenoga, sveta misu na groblju Gradini s okupljenim vjernicima u 10,30 sati slavili su ţupnik fra Dujo Ljevar i fra Velimir. Iako je vrijeme bilo pogodno, na misi je bio nazočan manji broj, svega 20-ak osoba. Što nije Stranjančana i Matoševljana bilo više na Dan mrtvih na misi na Gradini, razlog je u tome što oni koji su dan ranije bili na Gradini i na Crkvenama nisu mogli ostati, nego su istog dana otišli natrag u Hrvatsku.
'VESELI STROJEVI' SU PRORADILI Oni koji su imali mogućnosti, i trudili se da ukupe što više šljiva, sada potpaljuju rakijske kotlove. Jedni, koji nisu imali problema s vodom, rakiju su već ispekli, a drugi čekaju kišu, i da voda nadođe.

Nije to ipak kao nekad, kad se znalo kod onih imućnijih peći i po više dana i noći bez prekida, a ljudi se okupljali oko kotla da se uz čašicu vruće rakije razvesele i popričaju, da ispod kotla ispeku, oblijepljenu glinom, nečiju neoperušanu kokoš i da se 'pogoste', a i da jedni drugima pomognu. Sada, uglavnom, svatko sam brine svoju brigu. Peče se samo po danu, i nema tko iskušati i ocijeniti kakva je rakija, i je li se isplatio uloţeni trud kod kupljenja šljiva. MJESTA BORAVKA STRANJANĈANA I MATOŠEVLJANA U HRVATSKOJ GODINE 2001. Stranjančani i Matoševljani, bilo oni odseljeni iz Stranjana i Matoševaca tijekom vremena ranije, počevši od 50-ih godina prošlog stoljeća, ili izbjegli i prognani od 1992. do 1995., naselili su se ili nastanili u mnogim hrvatskim mjestima. Navodim gdje su oni prema popisu stanovništva, koji je 2001. godine obavljen u Hrvatskoj, imali svoja boravišta ili prebivališta.

3
Barišići Boravište ili prebivalište u Hrvatskoj – Godine 2001. Barišići iz Stranjana su ţivjeli u Krnjaku, kod Karlovca. Batkovići Boravište ili prebivalište u Hrvatskoj – Batkovići iz Matoševaca i Stranjana, nakon što su svojevoljno ili prisilno napustili svoja sela, razišli su se po raznim krajevima Hrvatske, i godine 2001. bilo ih je u ovim mjestima: Bjelovar, Blagorodovac /Deţanovac/, Brđani Kosa /Sunja/, Brinjani /Kutina/, Buševac /V. Gorica/, Ĉepin, Ĉibača /Ţupa dubr./ Đulovac, Ivanovo Polje /Deţanovac/, Jasenovac, Kinjačka /Sunja/, Kriţevci, Kutina, Kutinska Slatina /Kutina/, Mala Peratovica /Grub. Polje/, Mala Rakovica /Samobor/, Novska, Osijek, Plaški, Srebreno /Ţupa dubr./, Šartovac /Kutina/, Topolovac /Sisak/, Velika Gorica, Zadar i Zagreb. Blaţevići Boravište ili prebivalište u Hrvatskoj – U godinama poslije 2. svjetskog rata neki od Blaţevića iz Stranjana i Matoševaca su odselili iz Bosne u druge republike bivše Jugoslavije, a u vremenu od 1992. do 1995. svi preostali su pod pritiskom srpske vlasti morali napustiti svoja sela i iseliti se u Hrvatsku. Godine 2001. Blaţevića iz Stranjana i Matoševaca je bilo u sljedećim mjestima: Baška Voda, Beketinci /Ĉepin/, Bilice /Šibenik/, Brdovec, Brđani Cesta /Sunja), Brđani Kosa /Sunja/, Bukovica Utinjska /Vojnić/, Ĉepin, Daruvar, Gvozd, Ičići /Opatija/, Karlovac, Kinjačka /Sunja/, Klinča Sela, Kolarić /Vojnić/, Krivaj /Lipovljani/, Krnjak, Kutina, Kutinska Slatina /Kutina/, Lazina Ĉička /V. Gorica/, Mala Gorica /Petrinja/, Mala Gradusa /Sunja/, Marčelji /Viškovo/, Mošćenica /Petrinja/, Novska, Osijek, Petrinja, Plaški, Popović Brdo /Karlovac/, Rovinjsko Selo /Rovinj/, Sesvete /Zagreb/, Sisak, Šartovac /Kutina/, Topolovac /Sisak/, Tušilović /Karlovac/, Udbina, Velika Mlaka /V. Gorica/, Vojišnica /Vojnić/, Vojnić, Zadar, Zagreb, Zimić /Krnjak/ i Ţivković Kosa /Vojnić/. Bogdanovići Boravište ili prebivalište u Hrvatskoj – Napustivši Stranjane, neki ranijih godina, a većina 1995. pod prisilom srpskih vlasti, Bogdanovići su se naseljavali po Hrvatskoj, a 2001. godine bilo ih je u sljedećim mjestima: Brckovljani, Brđani Kosa /Sunja/, Bročice /Novska/, Ĉepin, Gračec /Brckovljani/, Gvozd, Ivanić-Grad, Krnjak i Novska. Ćosići Boravište ili prebivalište u Hrvatskoj – Godine 2001. Ćosića ima u više mjesta u Hrvatskoj, a od stranjanskih Ćosića, koji su doselili u Hrvatsku bilo ranije, u potrazi za poslom, bilo kao prognanici 1995., jedan se vodi u Baškoj Vodi, a više njih je u Zagrebu. Debeljaci Boravište ili prebivalište u Hrvatskoj – Iseljeni i protjerani matoševački Debeljaci su našli utočište uglavnom u Hrvatskoj, i 2001. godine svoja nova boravišta i prebivališta su imali u mnogim mjestima: Banova Jaruga /Kutina/, Blinjski Kut /Sisak/, Ĉepin, Ĉibača /Ţupa dubr./, Donji Hrastovac /Sunja/, Gvozd, Gvozdansko /Dvor/, Jeţevo /Rugvica/, Katoličke Ĉaire /Kutina/, Krnjak, Kutina, Lipovljani, Mala Gorica /Petrinja/, Markovo Polje /Zagreb/, Novska, Okučani, Osijek, Petrinja, Podgorje /Gvozd/, Rajić /Novska/, Repušnica /Kutina/, Rovinj, Rovinjsko Selo /Rovinj/, Rugvica, Sesvete /Zagreb/, Sisak, Velika Gorica, Voćarica /Novska/, Vukovina /V. Gorica/ i Zagreb. Kaurini Boravište ili prebivalište u Hrvatskoj – Napustivši pod srpskom prisilom Stranjane, otišli su 1995. u Hrvatsku, a 2001. godine su boravili u mjestima: Brđani Kosa /Sunja/, Broćice /Novska/, Dapci /Ĉazma/, Kinjačka /Sunja/, Novska i Zagreb.

4
Ljevari Boravište ili prebivalište u Hrvatskoj – Puno Ljevara je, kao i drugih, poslije 2. svjetskog rata odlazilo iz Stranjana trbuhom za kruhom. U tijeku rata 1992.-1995., naročito 1995., morali su napustiti svoje kuće. Godine 2001. stranjanskih i matoševačkih Ljevara je bilo u ovim mjestima: Brđani Kosa /Sunja/, Bročice /Novska/, Krnjak, Kutina, Novska, Petrinja, Tribunj /Vodice/, Velika Gorica i Zagreb. Majdandţići Boravište ili prebivalište u Hrvatskoj – Majdandţići, iseljeni iz Matoševaca nakon 2. svjetskog rata, ili protjerani od Srba iz Matoševaca i Stranjana u ratnom vremenu od 1992. do 1995., u Hrvatskoj su 2001. godine ţivjeli u sljedećim mjestima: Bestrma /Sunja/, Brđani Cesta /Sunja/, Brđani Kosa /Sunja/, Brezova Glava /Karlovac/, Bročice /Novska/, Ĉepin, Dugo Selo, Gvozd, Kinjačka /Sunja/, Klinača Sela, Kneţević Kosa /Vojnić/, Krnjak, Kutina, Kutinska Slatina /Kutina/, Novska, Petrinja, Plaški, Ribnica /V. Gorica/, Rijeka, Rovinj, Rovinjsko Selo /Rovinj/, Sisak, Velika Gorica, Zagreb i Zaprešić. Pranjići Boravište ili prebivalište u Hrvatskoj – U potrazi za poslom i boljim ţivotom, veći broj stranjanskih i matoševačkih Pranjića je nakon 2. svjetskog rata privremeno ili zastalno odselio u druge krajeve ondašnje Jugoslavije, najviše u Hrvatsku, a neki i u Njemačku. Izbjegli ili protjerani iz Stranjana i Matoševaca u vremenu rata od 1992. do 1995. naselili su se u raznim mjestima Hrvatske, a 2001. godine su ţivjeli u sljedećim mjestima: Blinjski Kut /Sisak/, Borovac /Novska/, Brđani Kosa /Sunja/, Brezova Glava /Karlovac/, Bročice /Novska/, Cerovac Vukmanički /Karlovac/, Kinjačka /Sunja/, Klinča Sela, Kobilić /V. Gorica/, Kutina, Novska, Petrinjci /Sunja/, Poreč, Rovinj, Rovinjsko Selo /Rovinj/, Sesvete /Zagreb/, Sisak, Split, Srima /Vodice/, Stari Grabovac /Novska/, Tušilović /Karlovac/, Velika Gorica, Velika Mlaka /V. Gorica/, Veliki Zdenci /Grubišino Polje/, Vukovina /V. Gorica/, Zagreb i Zimić /Krnjak/. Šalići Boravište ili prebivalište u Hrvatskoj – Neki od stranjanskih Šalića su ranije odselili u Vojvodinu, a svi preostali su ratnih godina 1992.-1995. izbjegli ili protjerani u Hrvatsku. Godine 2001. bilo ih je u sljedećim mjestima: Bilice /Šibenik/, Kinjačka /Sunja/, Zadar i Zagreb. Tubići Boravište ili prebivalište u Hrvatskoj – Kao i mnogi drugi, tako su i neki Tubići, u potrazi za poslom i boljim ţivotom, napustili Stranjane prije, a drugi tijekom rata 1992.-1995. Otišli su u Hrvatsku i 2001. godine ih nalazimo u ovim mjestima: Brđani Kosa /Sunja/, Petrinja, Plaški, Velika Mlaka /V. Gorica/, Vrbovac /Daruvar/ i Zagreb. Najviše je bivših Stranjančana i Matoševljana sada naseljeno i ţivi u Zagrebu i Sesvetama, zatim u Novskoj, Ĉepinu, Kutini, te u Velikoj Gorici i okolici Sunje, Siska i Karlovca.

Priređuje: Velimir Blažević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH Tel/Fax: 00/387/51/354-813

NAŠ ZAVIČAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI – NEKAD I SAD
Broj 69. Prosinac, 2009.

KATOLIČKI I HRVATSKI STRANJANI I MATOŠEVCI JOŠ UVIJEK ODOLIJEVAJU NESTANKU, ALI BUDUĆNOST SE NE ČINI SVIJETLOM Kada se prođe kroz Stranjane i Matoševce, reklo bi se da u njima nije sve tako crno. Stranjanska i matoševačka zemlja, što je veoma važno, nije rasprodana i imanja nisu zamjenjivana, a oni koji su zauzeli i nekad boravili u stranjanskim i matoševačkim kućama, uglavnom su ih napustili. Što čini današnju sliku, osobito Stranjana, još uvijek živopisnom, privlačnom i Stranjančanima i Matoševljanima dragom? - S mnogo napora i entuzijazma nekolicine povratnika, Stranjanima i Matoševcima je ponovno udahnut život. - Dakako, puno u tom pogledu znače i povremeni dolasci većeg broja Stranjančana i Matoševljana, naročito onih koji svoje, još stojeće kuće, ne zapuštaju, nego ih koliko-toliko održavaju ili djelomično obnavljaju. - Stranjani i Matoševci kao da posve ožive u vrijeme ljetnih godišnjih Stranjansko-matoševačkih susreta, kada dođu mnogi kojima je to i jedina prilika da posjete svoj rodni kraj, ili rodni kraj svojih roditelja. - Vedriju sliku Stranjana i Matoševaca upotpunjuju i katoličke svetinje koje su podignute ili obnovljene, i koje se lijepo održavaju: crkvica, groblja i grobljanske kapele, kipovi 'krajputaši' i novopodignuti križ u Ljevarima. Postavlja se samo pitanje: Hoće li se ta pozitivna događanja nastaviti, i dokad? Sve bi bilo izglednije kada bi postojala nada da će biti još povratnika u Stranjane i Matoševce. Međutim, u sadašnjoj situaciji, političkoj i ekonomskoj, to se ne može očekivati. Prognani će dolaziti u obilazak svojih porušenih kuća i svoga zavičaja dok još bude ostataka i tragova od tih kuća, i dok još bude u životu onih koji su proživjeli dramu i tragediju izgona iz rodnog kraja. A kasnije? Doista je upitno i malo vjerojatno da će još nekoga zanimati i privlačiti opustjelo ognjište njegovih roditelja ili pređa. Na jednak način se može razmišljati i zaključivati o podržavanju i gašenju tradicije održavanja godišnjih Stranjansko-matoševačkih susreta. S obzirom na sve to, ne treba zatvarati oči pred stvarnošću, i ne treba gajiti iluzornih nadanja!

2 Kako do željenih političkih i ekonomskih promjena u Republici Srpskoj neće doći lako i u dogledno vrijeme, sadašnji povratnici u Stranjane i Matoševce, malobrojni i svi redom u veoma poodmakloj dobi, neće moći sami još dugo vremena očuvati Stranjane i Matoševce da budu sela hrvatskog i katoličkog življa. Ako se ne nađe novih odvažnih povratnika u Stranjane i Matoševce, naročito ako to ne budu mlađi, i obitelji s mlađim naraštajem, ne treba biti vidovit da se zaključi kakva žalosna i konačna sudbina predstoji Stranjanima i Matoševcima. Da bi postojali ikakvi izgledi da se takva sudbina ipak izbjegne, nužno bi bilo osloboditi se malodušja i osjećaja bespomoćnosti, i povesti akciju za organizirani povratak onih koji bi to još željeli, i za osiguranje uvjeta za njihov siguran i dostojanstven život u svom zavičaju. Za buđenje interesa za povratak prognanika i za hrabrenje na povratak, kao i za osiguranje potrebne svekolike pomoći povratnicima traže se pokretači i vođe! Njihovo angažiranje na tom planu iziskivalo bi velike napore, nailazilo na teško savladive prepreke i suprotstavljanja, ali bi i svaki uspjeh bio hvale vrijedan i od neprocjenjive važnosti za budućnost Stranjana i Matoševaca. Može li se takvih pokretača i vođa naći među Stranjančanima i Matoševljanima? P. s. Naš zavičaj izlazi sve rjeđe, a možda mu se bliži i vrijeme potpunog gašenja. To me je i potaklo da iznesem ovo svoje razmišljanje o sadašnjem stanju i o izgledima za budućnost naših Stranjana i Matoševaca. PROBIJENI PUTOVI U LJEVARIMA KROZ ŠUMU DO ISPOD IVANKOVA I IZNAD BATKOVIĆA KRIŽA Nekadašnji kolski put iz Ljevara prema Ivankovu, nakon što je prestala divlja sječa i odvoz drva na tom području, potpuno je zarastao u trnje, gusto žbunje i šumu. Prošle godine je za dolazak do vrela Slavka Ljevara Pejinčinog, ispod Ivankova, prosječena jedna staza. Ali da bi se do toga vrela moglo doći traktorom ili kamionom, i dovući materijal potreban za njegovo uređivanje radi boljeg opskrbljivanja vodom, bilo je nužno prosjeći put. To je prošlog mjeseca i izvedeno. Sada je taj put dosta solidan, tako da se do Slavkovog vrela može doći i osobnim autom. Da bi se građevinski materijal, koji očekuje od hrvatske Vlade, mogao transportirati do njegova starog kućišta, Mirko Majdandžić, Kajkin, i supruga Dragica, uz pomoć Ilije Ljevara, Vidovog, Markana Blaževića, Milinčinog, i Mare Debeljak, Miline, sasjekli su i uklonili drveće na zaraslom putu od „trešnjica“ pa dalje u dužini od 50-ak metara. Na probijanju puta u Ljevarima radio je bagerom nekoliko dana Goran Vrtić, zet Radenka Božića, a također je prokrčio i spomenuti dio puta u Batkovićima.
KNJIGA O ŠKOLI U DRAGOČAJU Ove jeseni slavljena je stota godišnjica škole u Dragočaju, koja se od 1909., kad je sagrađena i započela s radom, do 1945. nazivala Narodna osnovna škola „Dragočaj“, od

3
1945. do 1994. naziv joj je bio Osnovna škola „Dragočaj“, a od šk. godine 1994./95. naziva se Osnovna škola „Desanka Maksimović“ Dragočaj. Za navedenu proslavu o toj je školi priređena je i ćirilicom tiskana knjiga-monografija: 100 godina života i rada osnovne škole „Desanka Maksimović“ Dragočaj, a djelo je Dijane Boroja – Kasapović. Knjiga ima ukupno 284 stranice. U uvodnim kraćim tekstovima naznačeno je koje područje pokriva spomenuta škola, prikazano školstvo u Banjoj Luci i izneseni najosnovniji podaci o Desanki Maksimović, srpskoj pjesnikinji, čije ime škola sada nosi. Slijedi potom, prema svjedočanstvima nekadašnjih đaka, na nekoliko stranica opis izgleda stare škole i prikaz njezina rada od 1909. do 1945. Više prostora je posvećeno školi i njezinu radu od 1945. do 1992., i tu se govori također o područnim školama koje su pripadale školi u Dragočaju: Gradina, Cerici i Stranjani. Opsežno se zatim prikazuje rad škole u Dragočaju od 1992. do 2008., donose sjećanja nekoliko bivših nastavnika o školi i radu u njoj, kratki prikazi o karijerama nekoliko bivših đaka škole u Dragočaju, te popis upravnika/ca i direktora/ica od 1909. do 2009., a nešto više je napisano o Nadi Arbutina. Slijedi popis učenika koji su završavali školu u Dragočaju od 1912. do 2009. (nedostaju podaci za školske godine 1924/25, 1931/32, 1938/39, 1939/40, 1941/42, 1942/43, 1944/45, 1948/49, 1949/50, 1952/53, i 1966/67), zatim spiskovi nastavnog osoblja od 1909. do 2009., te spisak djelatnika u administracije od 1909. do 2009., kao i popis tehničkog i pomoćnog osoblja od 1952. pa dalje. U knjizi-monografiji mnoštvo je skupnih fotografija učenika i nastavnika, kao i fotografija pojedinih nastavnika i učenika iz novijeg perioda. Vjerujem da Stranjančane i Matoševljane može zanimati što u navedenoj knjizi ima vezano za stranjansku školu. Zato ću ovdje prenijeti neke izvatke, kako stoji napisano u knjizi (str. 43-45). „Škola u Stranjanima počela je sa radom školske 1950/51. godine. Te godine nastavu je pohađalo 77 učenika od prvog do četvrtog razreda. Nova školska zgrada sagrađena je 1968. godine i potpuno je ista kao škola u Gradini. Nakon zemljotresa je sanirana i osposobljena za normalan rad. Područna škola u Stranjanima bila je najbrojnija od svih područnih škola. U prosjeku, do osamdesetih godina, u ovoj školi bilo je oko 95 učenika. Najveći broj učenika bio je u školskoj godini 1972/73 – 116 učenika. Prvi učitelj u školi bila je Ljubica Roksandić.“ A evo i što je o stranjanskoj školi i svom radu u njoj iznosi u svojim sjećanjima učitelj Mile Jurić: „Škola u Stranjanima počela je sa radom 1951. godine, a izgrađena je na zemljištu Mare Pranjić, koja je darovala zemlju da se izgradi škola. Počeo sam da radim po objavljenom konkursu 1972. godine (preuzeo od Ružice Brkić četvrti razred). Moje koleginice i kolege bili su: Nada Donjak, koja je vodila prvi razred, Nada Savić, koja je vodila drugi razred, i Vukašin Šukalo – treći razred. Kolega Vukašin je bio najiskusniji, dok su koleginice bile mlade učiteljice sa manje iskustva. Bilo je to vrijeme poslije potresa (1969), malo je kuća bilo popravljeno, a narod je bio siromašan. Uglavnom se živjelo od poljoprivrede (220 domaćinstava). Nas četvoro kolega učili smo oko 130 učenika. Komunikacija sa MZ Dragočaj bila je veoma loša. Put je bio makadamski, a električnu energiju imalo je samo 50% stanovništva. Bili smo mladi, puni elana, pa smo se svi angažovali da pomognemo tim ljudima koliko smo mogli. Meni je ostalo u sjećanju da sam, kada sam sljedeće godine preuzeo prvi razred, morao da uđem u kuću svakog učenika da vidim uslove u svakoj kući iz koje mi dolazi učenik. Bilo mi je neprijatno, ali tu su mi pomogle kolege. Obilazeći kuće svojih đaka primijetio sam da u jednoj porodici koja je imala sedmero djece svi spavaju na slamaricama. Kada sam to rekao kolegama, nisu bili iznenađeni jer to nije bio usamljen slučaj.

4
Područnoj školi Stranjani pripadali su zaseoci Matoševci, Ojdanići, Čivčije, Stranjani i dio Gradine. Ranije su područne škole, dok su postojali opština Ivanjska i srez Banja Luka, imale vlastiti pečat i najstariji kolega je dizao platu u opštini – tako da su i Stranjani imali svoja dva pečata (protokol i okrugli), koji su sada pohranjeni u muzeju RS. Narednih godina (1975-1980) počeo se rapidno smanjivati broj učenika. Razlog je pad nataliteta, a i mortalitete je bio u usponu. Počela su se formirati kombinovana odjeljenja (nekad sa dva ili tri odjeljenja – razreda), a kasnije nepodijeljena nastava (zajedno četiri razreda). U područnoj školi u Stranjanima radio sam 30 godina, još su mi uvijek živa sjećanja na moj rad, doživljaje, anegdote“. Dijana Boroja - Kasapović dalje nastavlja: „Nema staze u Stranjanima kojom ne prođe učo sa svojim đacima, bilo da ih upozna sa užim zavičajem, bilo da beru kestenje ili duge šumske plodove. I sada, kada tim stazama više ne prolaze đaci, učo ih se rado sjeća. Početkom osamdesetih broj učenika polako opada, tako da sredinom osamdesetih godina ovu školu pohađa 26 učenika. Početkom devedesetih broj učenika se takođe smanjivao, tako da je školu pohađalo samo 14 učenika. Školske 2007/2008. godine, odlukom ministra prosvjete i kulture RS Antona Kasipovića od 28. 08. 2007. godine donosi se Rješenje o ukidanju škole u Stranjanima i brisanje iz mreže osnovnih škola RS radi neispunjavanja potrebnih uslova za rad, s obzirom na to da je te godine u školu išlo samo pet učenika, a roditelji su bili saglasni da djeca putuju autobusom do škole u Dragočaju. Tako se ugasila i posljednja područna škola.“ U knjizi su donesene fotografije okupljenog naroda na otvaranju nove školske zgrade u Stranjanima g. 1968. (str. 43), grupa mještana i učitelji koji su sudjelovali u pripremi za proslavu otvaranja škole (str. 44), učenici i njihovi učitelji Mile Jurić, Nada Savić i Nada Donjak g. 1973. (str. 44), učitelj Mile Jurić i učiteljica Nada Savić sa učenicima na izletu u Jasenovcu g. 1973. (str. 45), đaci u Stranjanima s učiteljicom Nadom Savić g. 1969. (str. 46), đaci s učiteljicom Nadom Savić šk. g. 1976/77. (str. 178), đaci s učiteljicom Nadom Savić šk. g. 1968/69. (str. 213), učitelji Vukašin Šukalo i Mile Jurić i učiteljice Nada Savić i Nada Donjak (str. 264).

SVIM STRANJANČANIMA I MATOŠEVLJANIMA, GDJE GOD SE NALAZILI ILI ŽIVJELI, NEKA BUDU RADOSNI BOŽIĆ I BOŽIĆNI BLAGDANI I SRETNA I BLAGOSLOVLJENA GODINA 2010.!

Priređuje: Velimir Blažević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH Tel/Fax: 00/387/51/354-813

NAŠ ZAVIČAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI – NEKAD I SAD
Broj 70. Ožujak, 2010.

SPOMEN-KNJIGA STRANJANA I MATOŠEVACA U knjizi Rodni kraj i vlastiti korijeni vole se i ne zaboravljaju, tiskanoj 2008. godine, uz tekstove razliĉitog sadrţaja doneseno je i dosta fotografija s prikazima manjih i većih skupina osoba, te većeg broja kuća, kako onih devastiranih i porušenih u Stranjanima i Matoševcima tako i novih ili obnovljenih. Svi koji su knjigu ţeljeli imati, najprije su pogledali ima li njih i njihove kuće na kojoj od fotografija. Tada sam se uvjerio da je dobro što su u knjizi, bilo unutar teksta ili na kraju knjige, stavljene brojne fotografije, ali sam takoĊer uvidio i da je trebalo snimiti i donijeti fotografije svih stranjanskih i matoševaĉkih kuća. To me je potaklo da obiĊem i fotografiram i one kuće kojih u spomenutoj knjizi nema, pa ako nije moguće tiskati novu knjigu, da barem u nekoliko primjeraka umnoţim novu knjigu, sa svim stranjanskim i matoševaĉkim kućama koje još stoje ĉitave ili su više-manje devastirane i porušene, i barem temelje i tragove onih koje su potpuno uništene, ili mjesta na kojima su kuće nekad stajale. Toj sam knjizi dao naslov Spomen-knjiga Stranjana i Matoševaca. Mnoge danas zanima tko su im, i odakle su došli njihovi davni preĊi. Iako je u knjizi Rodni kraj …. za većinu prezimena u Stranjanima i Matoševcima navedeno odakle potjeĉu, odluĉio sam naznaĉiti u ovoj novoj knjizi mjesto porijekla za sva prezimena, te kada su se, otprilike, pojedina prezimena pojavljivala ili kada su se dešavala doseljavanja u Stranjane i Matoševce obitelji s tim prezimenima, a takoĊer dopuniti popis obitelji s njihovim ĉlanovima te ispraviti neke podatke koji su u prethodnoj knjizi pogrešno navedeni. Stranjanĉani i Matoševljani koji su se iz ekonomskih razloga odselili tijekom druge polovice 20. stoljeća, i svi koji su u vrijeme rata u Bosni i Hercegovini bili prisiljeni napustiti svoj zaviĉaj 1995. godine, raspršili su se po Hrvatskoj i po još nekim drţavama Evrope, pa i po drugim kontinentima. U knjizi Rodni kraj .… doneseni su popisi onih koji su iz Stranjana i Matoševaca odseljavali poslije 1945., i koji su izbjegli i protjerani od 1992. do 1995., a u ovoj novoj navodim, prema popisu stanovništva u Hrvatskoj 2001. godine, i mjesta u kojima su se Stranjanĉani i Matoševljani te godine zatekli i imali boravište ili prebivalište u Hrvatskoj. Za potpuniji uvid u cjelokupan sadrţaj nove knjige, koji se jednim dijelom podudara s onim što je doneseno u knjizi Rodni kraj …. navodim iz nje sve naslove i podnaslove.
Prvi dio: GEOGRAFSKI I POVIJESNO-DEMOGRAFSKI PRIKAZ TOPOGRAFSKA SLIKA STRANJANA I MATOŠEVACA SPOMINJANJE STRANJANA I MATOŠEVACA U PISANIM CRKVENIM IZVORIMA OBITELJI U 18. STOLJEĆU I STATISTIĈKI PODACI O BROJU KATOLIKA U STRANJANIMA I MATOŠEVCIMA OD 1737. DO NAJNOVIJEG VREMENA - Katolici u Stranjaniam i Matoševcima u 18. stoljeću - Brojĉano stanje katolika u Stranjanima i Matoševcima u 19. i 20. stoljeću BRAĈNI PAROVI I BROJ NJIHOVE DJECE U STRANJANIMA I MATOŠEVCIMA PRIJE 1879. GODINE, S PREZIMENIMA KOJIH POSLIJE U TIM SELIMA VIŠE NEMA - Stranjani - Matoševci

2
Drugi dio: PORIJEKLO STRANJANSKIH I MATOŠEVAĈKIH KATOLIKA I HRVATA - Barišići, Batkovići, Blaţevići, Bogdanovići, Ćosići, Debeljaci, Kaurini, Ljevari, Majdandţići, Marići, Pranjići, Šalići, Tubići Treći dio: ODSELJAVANJE TIJEKOM 20. STOLJEĆA I PRINUDNI ODLAZAK IZ STRANJANA I MATOŠEVACA U VRIJEME RATA 1992.-1995. ODESLJAVANJA U 20. STOLJEĆU - Odseljavanje iz Stranjana - Odseljavanje iz Matoševaca IZBJEGLI I PROTJERANI HRVATI KATOLICI U VRIJEME RATA 1992.-1995. - Izbjeglice i prognanici iz Stranjana a) Izbjeglice od početka 1992. do početka kolovoza 1995. b) Prognanici u kolovozu 1995. - Izbjeglice i prognanici iz Matoševaca a) Izbjeglice od početka 1992. do početka kolovoza 1995. b) Prognanici u kolovozu 1995. ZAUZIMANJE, PLJAĈKA I UNIŠTAVANJE PRINUDNO NAPUŠTENIH KUĆA - Stranjani - Matoševci MJESTA BORAVKA STRANJANĈANA I MATOŠEVLJANA U HRVATSKOJ GODINE 2001. - Barišići, Batkovići, Blaţevići, Bogdanovići, Ćosići, Debeljaci, Kaurini, Ljevari, Majdandţići, Marići, Pranjići, Šalići, Tubići Ĉetvrti dio: VRAĆANJE I UDAHNJIVANJE ŽIVOTA RODNOM KRAJU PREPREKE POVRATKU PROGNANIKA GRADNJA I OBNAVLJANJE POVRATNIĈKIH KUĆA I USELJAVANJE U NJIH POVRATAK MILE I MARE DEBELJAK U MATOŠEVCE I ZORKE PRANJIĆ U STRANJANE OBNOVA KUĆA UZ POMOĆ NJEMAĈKOG CARITASA IZGRADNJU DVIJU KUĆA POMOGLA HRVATSKA VLADA NOVE KUĆE MARKA BLAŢEVIĆA I MATE MAJDANDŢIĆA GRADNJA I OBNAVLJANJE KUĆA VLASTITIM SREDSTVIMA - Rudo Ćosić preuzeo i uredio oĉevu kuću - Vikend-kuće podigli Anto i Ilija Ljevar i Franjo Blaţević - Mirko Pranjić, Perin, ĉesto dolazi i pazi na svoju kuću - Vlado Blaţević, Josin, svoje kuće nije zapustio - Josip i Mato Debeljak, Perini, obnovili dio svojih kuća - Novi krov na kući Zore Blaţević, Pajine - Marko Blaţević, Mirkov, proširio kuću i u njoj većinom boravi - Anto Bogdanović, Jurin, svoje kuće ne zapušta - Mato Majdandţić, Antin, uredio kuću i u njoj boravi povremeno - Obnavljanje kuće Stjepana-Brace Pranjića, Stipinog - Podignuta nanovo vokendica Svjetlane Luĉić-Ljevar, Josine - Mirko Majdandţić, Kajkin, ţeli se vratiti OBNAVLJANJE KATOLIĈKIH SVETIH ZNAMENJA - Nova crkvica u Stranjanima - Grobljanska kapela u Batkovićima - Grobljanska kapela na Gradini - Podizanje 'kipa' na Pranjića raskršću u Starnjanima - Obnovljen 'kip' na Ravnici u Matoševcima - Obnovljen 'kip' na Dan'lovom brdu - Veliki drveni kriţ u Batkovićima uĉvršen u zemlji - Podizanje kriţa u Ljevarima GODIŠNJI STRANJANSKO-MATOŠEVAĈKI SUSRETI, DANI KAD STRANJANI I MATOEŠVCI OŢIVE I PJESMA SE ZAORI BUDUĆNOST SE NE ĈINI SVIJETLOM Peti dio: POPIS BRAĈNIH PAROVA I ROÐENE DJECE OD 176O. DO 1995. GODINE, ĈIJA SU SE PREZIMENA ZADRŽALA DO NAJNOVIJEGA VREMENA OBITELJI U STRANJANIMA OBITELJI U MATOŠEVCIMA

3
UTVRĐIVANJE VLASTITOG RODOSLOVLJA Šesti dio: FOTOTEKA STRANJANA I MATOŠEVACA KUĆE DEVASTIRANE, TEŠKO OŠTEĆENE I POSVE SRUŠENE - Stranjanske kuće - Matoševaĉke kuće DEMOLIRANA SVETA KATOLIĈKA ZNAMENJA STRANJANSKA I MATOŠEVAĈKA VRELA I KRAJOLICI * * *

Ovu Spomen-knjigu sam umnožio fotokopiranjem u 10-ak primjeraka za one koji su već za nju pokazali zanimanje. Nema izgleda da će biti tiskana, jer bi se radilo o malom broju primjeraka, a to bi bilo preskupo. Ukoliko bi netko želio fotokopirani primjerak knjige, cijena bi joj bila 35 €. UMRLA JELA ŠLAT-PRANJIĆ, MATIJEVA Poslije dugotrajne bolesti, opremljena sakramentima umirućih, umrla je na 27. prosinca 2009. Jele Šlat, r. Pranjić, Matijeva. Sahranjena je 28. prosinca na groblju Crkvene, a na sprovodu koji je vodio ţupnik fra Dujo Ljevar, okupilo se 30-ak osoba, bliţe i daljnje rodbine. Iz Zagreba su došli nećaci, Nikini i Antini sinovi sa suprugama, i kćeri s muţevima. Za nju je misa slavljena u Stranjanima 3. sijeĉnja 2020. Jele je kao prognanica ţivjela nekoliko godina u Hrvatskoj (BrĊani Kosa, kod Sunje). Prva se 2000. godine vratila u svoju kuću u Stranjane. Dok nije oboljela ţivjela je zadovoljno, a naroĉito od 2002. kad se iz Hrvatske vratilo još nekoliko prognanih Stranjanĉana i Matoševljana. Prije 3,5 godine imala je moţdani udar i od tada je većinom bila vezana za krevet. Jednom tjedno ju je obilazila Caritasova patronaţna sluţba, a najviše se za nju u bolesti brinula i pomagala je nećakinja Marina, koja je bila uz nju i u ĉasu smrti. Posjećivali su je i priskakali u pomoć, koliko su mogli, Luce Bogdanović, Zorka Ganić, Jurićeva, Markan Blaţević, Milinĉin, Slavko Blaţević, Stipin, Marica Milaković-Marić, Terezija Ljevar, Pero i Zorka Bogdanović, Mare Debeljak. UMRLA ZORKA PRANJIĆ, MATINA Opremljena sakramentima ispovijedi, priĉesti i bolesniĉkog pomazanja, u Stranjanima je 12. sijeĉnja 2010. umrla u dobi od 92 godine Zorka Pranjić, r. Vulić, Matina. U nazoĉnosti oko 60 osoba, većinom pristiglih iz Hrvatske, sahranjena je 14. sijeĉnja na Crkvenama, a pogrebni obred i molitve je obavio ţupnik fra Dujo Ljevar. Sveta misa za pokojnicu slavljena je u Stranjanima 17. sijeĉnja. Zorka se iz Hrvatske vratila u jesen 2002. i nekoliko mjeseci boravila kod kćeri Danice i zeta Mile u Petrićevcu, a od oţujka 2003. je ţivjela u svojoj kući. Doţivjela je duboku starost, ali nije teţe bolovala, osim što se posljednjih pola godine teško kretala. Nekoliko zadnjih godina jednom tjedno ju je posjećivala patronaţna sluţba Caritasa, a otkako se nije više mogla samostalno kretati dolazio joj je i s njom bio sin Drago, koji se uz nju zatekao i kad je umrla. ZAMOLBA GRADSKOJ UPRAVI ZA DOVOĐENJE VODE Prigradska naselja su prijašnjih godina postepeno prikljuĉivana na gradsku vodovodnu mreţu i dobivala vodu iz javnih vodocrpilišta. Tako je voda dovedena i u Orlovac. Sada je u pripremi projektiranje i nastavak radova na produţivanju vodovodne mreţe do Gradine i Ojdanića brda. Kad se to saznalo, u ime povratnika u Stranjane i Matoševce, kao i onih koji tu povremeno ţive, upućena je zamolbu gradskoj upravi Banje Luke, da se i njih ukljuĉi i naredni projekt vodosnabdjevanja sela u okolici Banje Luke.

4 Taj dopis je glasio: MJEŠTANI SELA STRANJANI MZ D R A G O Ĉ A J Predmet: Molba za ukljuĉivanje sela u projekt vodosnabdjevanja Stranjani, 22. 02. 2010. GRAD BANJA LUKA ADMINISTRATIVNA SLUŢBA Odjeljenje za komunalne i stambene poslove N/r. Naĉelnik gosp. BUDIMIR BALABAN 78000 B A N J A L U K A Gospodine Balaban! Dobili smo informaciju da gradska uprava Banje Luke ima u planu u dogledno vrijeme pristupiti rješavanju problema snabdjevanja pitkom vodom podruĉja Gradine i Ojdanića (Ojdanića brda) u MZ Dragoĉaj. Slobodni smo Vas zamoliti da u taj projekt ukljuĉite i nas povratnike i doseljenike u selo Stranjane koje se nalazi izmeĊu Gradine i Ojdanića, i s njima graniĉi. Snabdjevanje pitkom vodom za nas predstavlja velik potrebu, pogotovo u sušno vrijeme kakva je bila prethodna godina, kad su presahnuli skoro svi bunari i površinski izvori u našem selu. U selu Stranjani trenutaĉno ima 12 stalno naseljenih kuća, a povremeno se boravi u još 11 kuća. Mi smo se još 2002. godine obratili meĊunarodnoj organizaciji USAID-Public Sector/Accounting Ref. Projekt, u Banjoj Luci, s molbom za dovoĊenje vode u naše selo, ali na to nije bilo nikakve reakcije. Nadamo se da će Uprava grada Banje Luke, i Vi osobno kao naĉelnik Odjeljenja za komunalne i stambene poslove, imati razumijevanja za našu potrebu, i da ćete biti u mogućnosti povoljno riješiti ovaj za nas vitalni problem i udovoljiti našoj molbi. Podnosioci molbe – kućedomaćini stalno naseljenih kuća: Rudo Ćosić Kata Budić Zorka Ganić Ţarko Rogić Luce Bogdanović Marko Blaţević Mare Debeljak Slavko Ljevar Terezija Ljevar Slavko Blaţević Marica Milaković Milorad Ubović – vlasnici kuća koje se koriste povremeno: Ilija Ljevar Anto Ljevar Mira Špoljarić r.Ljevar Vlado Blaţević Zora Blaţević Anto Batković Anto Bogdanović Mato Majdandţić Josip Debeljak Mato Debeljak Mladen Šurlan

U ime naprijed navedenih: ________________ /Mare Debeljak/

5
DOSADAŠNJA POMOĆ CARITASA I KRUHA SV. ANTE POVRATNICIMA, A I DRUGIMA Oni koji su se ţeljeli vratiti u Stranjane i Matoševce i na vlastita ognjišta, mogli su to ostvariti istom nakon što su im sredstvima iz Europske Unije, te dijelom pomoću dobivenom od Vlade Republike Hrvatske, od Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine, a uz posredovanje banjoluĉkog Caritasa, sagraĊene nove kuće, ili obnovljene one koje su bile teško demolirane. A najnuţnije stvari kućnog namještaja svi su povratnici, a i neki drugi, dobili od spomenutog Caritasa i od Kruha sv. Ante iz Sarajeva. Razumljivo da je sve to bilo daleko od onoga što je netko imao prije nego što je bio protjeran i morao sve ostaviti drugome, ili što bi svatko mogao poţeljeti da ima. Ali ta pomoć ipak nije bila mala, i uglavnom je dijeljena ravnomjerno svima. Da je to istina, pokazat će slijedeći tabelarni prikazi, koje sam smatrao potrebnim ovdje donijeti. Caritasova pomoć Banjoluĉki Caritas je posredovao kod podizanja i obnavljanja 7 kuća koje je financirala EU, a za nekoliko njih je platio kopanje zemlje te betoniranje temelja i mrtve ploĉe. TakoĊer se zauzeo kod njemaĉkog Caritasa za gradnju kuća Mile Bogdanovića i Marice Milaković r. Marić, te za mijenjanje krova na kući i ureĊivanje kupatila Jeli Šlat, a dao je za njezinu kuću jedna vrata i dva prozora. Mile Debeljak je od Caritasa dobio nešto sredstava za saniranje kuće, ulazna vrata i 9 krila vrata, 1 prozor, 6 većih i 6 manjih prozorskih krila, stari traktor marke Lamborghini i prikolicu-konjska kola. Treba spomenuti i da je Caritas 2001. godine novĉano, s 3.000 DM, pomogao popravljanje i nasipanje dijelova puta od Pranjića raskršća do Danlovog brda u Matoševcima, a takoĊer i popravak mostića na Bukovcu, prema Duganji. Stvari kućnog namještaja su dobili:
Stolica-klupa Jogi-madrac Veš-mašina

Marko Blaţević, Milinĉin Mirko Blaţević, Markov Slavko Blaţević , Stipin Luce Bogdanović, Ićina Mile Debeljak, Tomin Zorka Ganić, Jurićeva Slavko Ljevar , Pejin Terezija Ljevar, Vinkova Mato Majdandţić, Finkin Zorka Pranjić, Matina Jele Šlat, Matijeva

1 1 2 1 1 1 1 1 1 1

1 1 2 1 1 1 1 1 1 1

1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1

1 1 1 1 1 1 1 1 1 1

3 3 4 1 3 4 3 2 3 2

1

1 1 1 1 1 1

1 1 2 1 1 1 1 1 1 1 1

1

1

Caritas je uglavnom pomoć davao onima koji su se zastalno vratili u Stranjane i Matoševce, ali je ponekad nešto davano i nekima koji su povremeno dolazili i zadrţavali se kod svojih kuća. Evo prikaza o dodjeli i te pomoći.
Jogi-madrac Veš-mašina

Zora Blaţević, Pajina Mato Debeljak, Petrov Anto Ljevar, Andrijev Mirko Majdandţić, Ivin Tomo Majdandţić, Petrov

1 1 1 2 1 2 1 1 1 1

3 3 1 3 1

1 1

Sudoper 1

Friţider

Stolica

Krevet

Šporet

Ormar

Bojler

Stol

Pokrivaĉi 1 2 4 2 2 4 1 3

Sudoper

Vitrina

Krevet

Šporet

Ormar

Stol

POMOĆ CARITASA I KRUHA SV. ANTE SRPSKIM IZBJEGLIC AMA Krevet Jogi-madrac Šporet

6 Pomoć Kruha sv. Ante
Humanitarna franjevaĉka udruga Kruh sv. Ante, iz Sarajeva, takoĊer je davala pomoć koja je dijeljena povratnicima, ali i drugima. Tereziji Ljevar je novĉanom pomoću od 4.000 DM razvedena struja u novosagraĊenoj kući i ureĊeno kupatilo. Svi povratnici su dobili u posljednje ĉetiri godine po 5-6 obiteljskih paketa s prehrambenim artiklima. A druge vidove pomoći u Stranjanima i Matoševcima su dobili:

Mi lan Bo ka n An Ċel ko Mi liši ć M ari nk o Mi liši ć Mi lor ad Ub ovi ć Mi loš Ub ovi ć?

2 2 1
Jogi-madrac 2 2 2 1 2 2 1 1 2 2 2 2

Krevet

1 1 1

1 1 1

1

Franjo Blaţević, Markov Ivo Blaţević, Franjin Zora Blaţević, Pajina Luce Bogdanović, Ićina Josip Debeljak, Petrov Mato Debeljak, Petrov Mare Debeljak, Milina Zorka Ganić, Jurićeva Ilija Ljevar, Vidov Jurica Majdandţić, Tomin Tomo Majdandţić, Petrov Ruţa Pranjić, Nikina Stjepan Pranjić, Stipin Vlado Pranjić, Josin Jele Šlat r. Pranjić, Matijeva Mira Špoljarić r. Ljevar

2 2 2 1 2 2

1 1 2 2 2 2

1

Mislim da gornji prikazi dovoljno jasno pokazuju da, kad se radi o banjoluĉkom Caritasu i Kruhu sv. Ante iz Sarajeva, nitko od povratnika u Stranjane i Matoševce, ako je traţio pomoć, nije bio odbijen. Ako su se nekada iz Kruha sv. Ante dijelili obiteljski paketi hrane, a nije bilo dovoljno da se dadne svima, tada se davalo onima najpotrebnijim. Iz Kruha sv. Ante nešto pomoći je dijeljeno i srpskim izbjeglicama. Tako su šporeti i po jedan krevet s madracem dani AnĊelku i Marinku Milišiću, šporet Miloradu Uboviću, a šporet i 2 kreveta Milanu Bokanu. Od Caritasa je šporet dobio i Miloš Ubović.

Priređuje: Velimir Blažević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH Tel/Fax: 00/387/51/354-813

Šporet 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1

NAŠ ZAVIČAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI – NEKAD I SAD
Broj 71. Svibanj, 2010.

STJEPAN-BRACO I ANKICA PRANJIĆ BORAVILI U STRANJANIMA VIŠE DANA Kako su obadvoje, Stjepan-Braco Pranjić, Stipin, i supruga Ankica, koji već mnogo godina ţive u Njemačkoj, u Wiesbadenu, sada u mirovini, iz Njemačke su doputovali u Stranjane 23. travnja 2010. i ostali do 5. svibnja. Kroz to vrijeme su boravili kod Rude i Anđelke Ćosić, i uz njihovu pomoć uređivali svoju kuću. Stjepan i Rudo su očistili bazen za vodu iznad kuće i popravili vodovodna plastična crijeva te doveli vodu u kuću. Također su čistili, nasipali i poravnavali teren oko kuće. U međuvremenu su sudjelovali i na blagoslovima polja za Matoševce na Batkovića groblju 1. svibnja, i za Stranjane na Ojdanića brdu 2. svibnja. Koliko se na njima moglo vidjeti, osjećali su se lijepo u svom kraju i zadovoljni su ga napustili, a namjeravaju se u njega opet povratiti pred kraj mjeseca srpnja, ostati 20-ak dana i nastaviti posao na popravljanju i uređivanju kuće. PROLJETNI BLAGOSLOVI POLJA Prema ustaljenom običaju, 1. svibnja je bio proljetni blagoslov polja za Matoševce na Batkovića groblju. Po sunčanom i toplom vremenu, u 10 sati i 30 minuta započeo je ophod s litanijama svih svetih, prigodnim čitanjima evanđelja i prosidbenim zazivima, a potom je slijedila sveta misa. Predvodio ih je ţupnik fra Dujo, a prisustvovalo je oko 80 osoba. Bilo ih je najviše iz Hrvatske, ali i iz Slovenije, Austrije, Švicarske, Francuske i Njemačke.

Na slici, s lijeva na desno, Stipo Vulić, Grozdin, Rudo Ćosić, Josin, Marko Blažević, Mirkov, Stipo-Braco Pranjić, Stipin, Janja Mijatović r. Blažević, i Ankica Pranjić, r. Ćosić, supruga Stipina

2

Župnik fra Dujo, uz pratnju: Batković Ivo, Markov, Batković Josip, Marka Luckinog, Batković Pajo, Perin i Batković Slavko, Markov, blagosliva križem matoševačke njive Sljedećeg dana, u nedjelju 2. svibnja, u 10 sati i 30 minuta na Ojdanića brdu bio je poljski blagoslov za sela Ojdaniće, Orlovac i Stranjane. Prisustvovalo je 40-ak vjernika koji ţive u navedenim selima, a nekoliko ih je došlo iz Hrvatske i iz Njemačke. Vrijeme je bilo oblačno, ali je prošlo bez kiše.

Fra Dujo, uz pratnju poslužitelja: Stipe Vulića, Grozdinog, Ive Bogdanovića, Josinog, Ferde Stojčevića i Pere Bogdanovića, Markovog, s tri svijeće blagosliva orlovačke, ojdanićke i stranjanske njive

3 Slavljenje svete mise ispred kapele na Ojdanića brdu

Prije i poslije blagoslovâ i misâ primani su i upisivani prilozi za blagoslov, a na Batkovića groblju davani su prilozi i za uređenje groblja i odrţavanje puta, a također za nabavku manjeg zvona za groblje. Blagoslovi polja nisu prošli bez 'svraćanja', i tako se podrţava stari običaj pozivanja rodbine i prijatelja na ručak. U Matoševcima je Mare Debeljak, Milina, pripremila ručak i na njega pozvala 10-ak gosta, a među njima također fra Duju i fra Velimira. Batkovići su iz Hrvatske ručak donijeli sa sobom i okrijepili se u hladovini kod svojih kuća ili negdje u blizini. Nakon mise na Ojdanića brijegu, većina je, skupa s fra Dujom, fra Velimirom i s. Marinom Domić, pozvana na ručak kod Marka Blaţevića, Mirkovog, i supruge Zore. Za stolom se kod njih vani u kućnom hladu našlo 30-ak osoba. U STRANJANE SE VRATILI ANTO I RUŽA BOGDANOVIĆ Anto Bogdanović, Jurin, sa suprugom Ruţom, više puta je ranijih godina dolazio iz Hrvatske svojoj kući u Stranjane, i u njoj su ponešto popravljali, a uređivali i oko kuće, s namjerom da se jednog dana i potpuno povrate. To se, konačno, 27. travnja 2010. i dogodilo. Došli su svojoj kući, a sa sobom su prevukli i stvari koje su imali. Nešto će namještaja za kuću dobiti i od Caritasa, pa zasad ne oskudijevaju u ničemu osobito potrebnom. Kod Ruže i Ante u posjeti i na kavi Mare Debeljak, Milina

Počeli su se kućiti, i posve su zadovoljni što su se vratili. Kaţu da se nisu pokajali, nego ţale što to nisu i prije učinili!

4 NAJĈEŠĆI POSJETITELJI STRANJANA I MATOŠEVACA S dolaskom proljeća, a sada, napokon, i ljepšeg vremena, Stranjani i Matoševci oţive ne samo izgledom bujne prirode, nego i učestalijim posjetima Stranjančana i Matoševljana iz Hrvatske. Vrlo ih je lijepo vidjeti kod njihovih kuća, a osobito brojne kod nedjeljne svete mise u crkvici u Stranjanima. Najčešće dolaze, a neki ostanu i po nekoliko dana, pa i duţe vremena, Marko Blaţević, Mirkov, i supruga Zora, Ilija Ljevar, Vidov, Anto Ljevar, Andrijev, i supruga Ana, Mira Ljevar, Ilijina, i suprug Branko, Mirko Pranjić, Perin, Nada i Kazimir Blaţević, Slavkovi, Franjo Blaţević, Markov, i supruga Katica, Vlado Blaţević, Josin, i supruga Anđa, Drago Pranjić, Matin, i supruga Ruţa, Marko Bogdanović, Ićin, i supruga Ane, Josip i Mato Debeljak, Petrovi, Anto Batković, Mirkov, s obitelji, Mato Majdandţić, Antin, i supruga Mare, Marko Majdandţić, Matin, Mirko Majdandţić, Ivin, i supruga Dragica, Tomo Majdandţić, Petrov, Zora Blaţević, Pajina, a također Finka Ljevar, r. Ćosić, supruga Ferdina. Njima treba svakako pridodati Dragana Mijatovića i suprugu Janju, r. Blaţević, čija je kuća u Ramićima, ali kada stignu svojoj kući iz Njemačke, često dolaze Janjinoj sestri Mari Debeljak, Milinoj, u Matoševce. PEJO KAURIN POĈIVA NA GROBLJU GRADINI Pejo je umro 28. oţujka 2010. u bolnici u Zagrebu. Tijelo mu je 31. oţujka dovezeno na groblje Gradinu, gdje je u 13 sati za njega slavljena sv. misa, a nakon mise su izmoljene pogrebne molitve i sahranjen je u grobnicu u kojoj se nalaze i posmrtni ostaci njegove supruge Mare. Na posljednjem ispraćaju Peje našlo se oko 80 osoba, sinova s obiteljima i druge rodbine, prijatelja i poznanika, najviše pristiglih iz Hrvatske. Ţelio se Pejo Kaurin za ţivota vratiti u Stranjane i starost povesti u svom zavičaju, ali nije imao gdje, jer je njegova kuća, kao i kuće njegovih sinova, potpuno uništena. Ipak je našao svoje vječno počivalište na matoševačko-stranjanskom groblju Gradini. ORGANIZATORI NAJAVLJUJU OVOGODIŠNJE SRPANJSKE SUSRETE Pred nama su, evo, šesti Stranjansko-matoševački susreti. Kako organizatori najavljuju, trajat će tri dana, 30. i 31. srpnja i 1. kolovoza, a glavno okupljanje, sa svetom misom kod kriţa u Ljevarima, bit će u subotu, 31. srpnja 2010., s početkom u 10,30 sati. Fra Dujo je pozvao biskupa Komaricu da dođe i slavi svetu misu, ali on toga dana ima krizmu u jednoj ţupi, i nije mogao poziva prihvatiti. Umjesto biskupa Komarice moţda će doći, i s fra Dujom misu slaviti biskupov zamjenik, preč. dr. Anto Orlovac, a ukoliko ni njemu ne bude moguće, fra Dujo namjerava pozvati i zamoliti za slavljenje mise fra Anđelka Baruna, nekadašnjeg barlovačkog kapelana, kojega se stariji Stranjančani i Matoševljani sigurno još sjećaju.

Priređuje: Velimir Blažević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH Tel/Fax: 00/387/51/354-813

NAŠ ZAVIČAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI – NEKAD I SAD
Broj 72. Kolovoz, 2010.
SEDMI STRANJANSKO-MATOŠEVAĈKI DANI

Ţeljno oĉekivani Dani i Susreti Stranjanĉana i Matoševljana, a i njihovih gostiju i prijatelja, odrţani su i ove godine krajem zadnjeg tjedna u mjesecu srpnju, u petak uveĉer i u subotu, 30. i 31. srpnja. Nekoliko dana prije u Stranjane je stigao Marinko Majdandţić, Tomin, koji je na sebe i ove godine preuzeo zadaću organizacije i ureĊenje mjesta uobiĉajenog okupljanja, druţenja i zabave u Duganji. On se pobrinuo da se pokosi i pokupi trava na igralištu za nogomet, te s Vitom Šipkom dogovorio podizanje šatora i postavljanje stolova i klupa, te posluţivanje peĉenjem i pićem tijekom odrţavanja Susreta. Veći broj sudionika na Stranjansko-matoševaĉke susrete je stigao u ĉetvrtak i petak. Najviše ih je došlo i smjestilo se u Stranjanima kod Rude i AnĊelke Ćosić, zatim kod Tome Majdandţića i njegovih sinova, i kod Vlade Blaţevića, Josinog, a u Matoševcima kod Mare Debeljak, Miline. Druţenje i zabava 100-tinjak osoba u Duganji su poĉeli u petak predveĉer, i potrajali do iza ponoći, a u Matoševcima, kod Josipa Debeljaka, Petrovog, u isto vrijeme ih se okupilo 50-ak. U subotu, 31. srpnja, prije podne, s poĉetkom u 10,30 sati, u Ljevarima kod kriţa je slavljena sveta misa. S narodom kojeg se skupilo oko 170 osoba misu su slavili zajedno fra AnĊelko Barun, koji je kao kapelan prije 40-45 godina sluţio u Barlovcima, a sada boravi u franjevaĉkom samostanu u Livnu, i ţupnik fra Dujo Ljevar.
Vjernici okupljeni kod križa, u razgovoru prije svete mise

Fra Anđelko pozdravlja okupljene vjernike na početku svete mise

2

Sudjelovanje vjernika u svetoj misi

Narod se poslije mise još neko vrijeme zadrţao na okupu a potom se razišao na ruĉak. Kod obitelji Branka i Mire Špoljarić, r. Ljevar, Ilijine, na ruĉku su, uz njihovu rodbinu i prijatelje, bili svećenici fra Dujo, fra AnĊelko i fra Velimir, ĉ. s. Marina Domić, koja je na misi svirala i predvodila „pjevaĉki zbor“. Brojnije „društvo“ rodbine i prijatelja se našlo na ruĉku u Ćosićima, kod Rude i AnĊelke, zatim kod kuća Vlade Blaţevića, Josinog, Ante Batkovića, Jose Milkovog, Ante Bogdanovića, Milinog, Slavka Blaţevića, Stipinog, Franje Blaţevića, Markovog i Slavka Ljevara, Pejinog. Poslije ruĉka okupljanje je bilo opet u Duganji. Tijekom poslijepodneva i uveĉer tu se našlo oko 250 osoba – mnogo mladih i djece. Jedni su pod šatorom sjedili i razgovarali, a drugi su igrali nogomet ili promatrali utakmice. Bilo je i pjesme, a svirao je na harmonici Vlado Batković, Mirkov.

Vlado Batković, Mirkov, svira, a kraj njega sjedi Juro Bogdanović, Andrijev, a stoji Stipo Vulić, Grozdin.

3

Pod šatorom: Snježana Gladić, r. Majdandžić, Stipo Blažević, Josin, i Zora Blažević, Pajina

Dobro raspoloţenje tijekom cijeloga dana 31. srpnja nije pokvarila ni kišica koja je povremeno nailazila i kraće vrijeme padala. Iako vrijeme nije bilo naklonjeno, jer je uoĉi i u noći prije odrţavanja Susreta bilo kišovito, broj sudionika na ovogodišnjim Stranjanskomatoševaĉkim danima i susretima bio je zadovoljavajući. Bilo je najviše Ćosića, Blaţevića, Ljevara, Pranjića, Majdandţića i Debeljaka. Došli su iz Hrvatske, ali i iz više europskih drţava, gdje ţive i rade. Treba posebno spomenuti da su iz Australije došli u posjetu svojima u Hrvatskoj, te se takoĊer našli na Stranjansko-matoševaĉkim susretima Anto Majdandţić, Jurin, sa suprugom Katom i dvije kćeri, i Ana Debeljak, supruga Mirkova, a iz Njemaĉke je u rodni kraj nakon puno godina, prvi put poslije rata došla Ankica Ljevar, Mišina. Jedino su i ove godine zakazali oni iz Batkovića, da li s opravdanim razlogom, ili zbog nekakve uvrijeĊenosti, ne zna se. Predveĉer je jedan dio sudionika na Stranjansko-matoševaĉkim danima i susretima napustio Stranjane i krenuo svojim kućama u Hrvatskoj, dok je većina ostala. Ţivlje i veselije, uz svirku, ples i pjesmu, bilo je poslije 18 sati, kad su stigli muziĉari s pjevaĉicom, i zabava je potrajala sve do 2 sati iza ponoći. Odlazak glavnine sudionika Stranjansko-matoševaĉkih dana i susreta i povratak svojim kućama, ili odlazak negdje na godišnji odmor, bio je u nedjelju prije podne, a manji broj je ostao još i u ponedjeljak radi sudjelovanja na misi na Gospu od AnĊela u Barlovcima, dok su neki produţili boravak u Stranjanima i Matoševcima i nekoliko narednih dana. Da odrţavanje ovakvih Susreta ima smisla, i da ima nade da će se oni i dalje odrţavati, mislim da dovoljno pokazuje sljedeće zapaţanje i svjedoĉenje Snjeţane Gladić, r. Majdandţić, iz Ĉepina, koja je ove godine s ocem Bosiljkom i sestrom Ljubicom na njima sudjelovala prvi put. A evo što piše:
Ovogodišnji Stranjansko-matoševački susreti su opet, unatoč lošem vremenu, okupili veliki broj sudionika, koji su, ne samo vođeni ljubavlju prema svom rodnom kraju i iskrenom i dubokom željom da sačuvaju u srcu živu uspomenu na svu ljepotu proživljenih vremena u tim malim, ali krasnim selima, nego, možda još i više, željom da tu ljubav prema stoljećima namrijetoj baštini usade svojim potomcima kao najdragocjeniju ostavštinu koja se ne smije prezrijeti niti odbaciti, došli iz raznih dijelova Hrvatske, nekoliko europskih zemalja, pa i s drugih kontinenata, kako bi kroz to vrijeme, izvlačeći iz srca drage uspomene, obogatili i sebe i druge oko sebe. Dani su to kada Stranjani i Matoševci toliko zažive da zorno prizovu u pamet i srce neke davne divne trenutke, kada je ondje život kolao punom snagom, trenutke koje sada svakog onoga tko je ondje živio ili dolazio rodbini istovremeno i rastužuje i osnažuje, ali još i više, ispunja jednim posebnim ponosom, ponosom kojega poznaju samo oni kojima je nanesena nepravda, ali mogu kroz život ići uspravna čela, jer znaju da tu nepravdu nisu niti zaslužili, niti ičim izazvali.

4
Dani su to, također, kada se s jednim posebnim respektom gleda na sve one koji ondje žive, i koji, unatoč brojnim neprilikama s kojima se susreću, čuvaju svoju djedovinu i tako ne daju da iz tih dviju žila - Stranjana i Matoševaca - nepovratno padne u zemlju i posljednja kap, jer znaju da upravo ona, ma koliko slaba bila, daje neopisivu snagu života kojemu svim silama ne daju da se gasi i ugasi. I njima, dakako, Stranjansko-matoševački susreti, svojom ljepotom i dubinom, donose novu snagu koja im kazuje smisao zbog kojega su tamo, unatoč mnogostrukim razlozima zašto ne biti tamo. Zbog svih njih, zbog svih onih koji su tu stoljećima živjeli i prenosili s generacije na generaciju životne vrednote i snagu vjere, zbog svih onih koji su, idući trbuhom za kruhom, Stranjane i Matoševce napustili nekad davno, zbog svih onih koji su bili prisiljeni Stranjane i Matoševce napustiti nedavno, zbog svih onih koji su, zbog tih progona, rođeni tko zna gdje u svijetu ..., važno je, istinski je važno njegovati te Susrete. Snaga je to koja osnažuje mnoge. Ovogodišnji su Stranjansko-matoševački susreti organizirani u tri dana - 30. i 31. srpnja, te 1. kolovoza, iako su mnogi došli i ranije, a neki će ostati i kasnije. Glavna je proslava bila danas (31. srpnja), a započela je u 10,30 svetom misom, koja se slavila kod novopodignutog križa u Ljevarima, a predvodio ju je fra Anđelko Barun, nekadašnji barlovački kapelan, a sada umirovljen i nalazi se u samostanu u Livnu, uz domaćeg župnika fra Duju Ljevara. Nakon sv. mise sudionici su odlazili svojim kućama, kućama onih Stranjančana i Matoševljana koji ondje žive, obilazili grobove i druga mjesta, nerijetko pri tome gledajući šikare, ruševine i korov, ali iza kojih su jasno vidjeli nekadašnje pokošene livade, krave i ovce na ispaši, slušali dječju ciku, čuli dovikivanje komšija s brda na brdo, osjećali onaj poseban miris kakav ima samo ona "ljubičasta trava", i to nigdje drugdje takav kao ondje, čuli kako žubore presušeni potoci i izvori, u mislima idući putovima brali šljive, jabuke, kruške, skupljali kupine. Potom su se okupljali na njivi Duganji, gdje su za tu priliku podignuti šatori, a ondje će uz pjesmu, razgovor, nogomet i druženje /…/ ostati dugo u noć, htijući tako što više produžiti vrijeme, jer su svjesni kako će se mnogi od njih, i to možda, ponovno vidjeti tek na narednim Susretima.

O STRANJANSKO-MATOŠEVAĈKIM SUSRETIMA U KATOLIČKOM TJEDNIKU Nisu Stranjansko-matoševaĉki susreti nešto osobito, da bi zanimali javne medije. Osim jednog prikaza u novinama Večernji list i kratke vijesti u Katoličkom tjedniku godine 2005., ne znam da li je o njima kasnije još negdje nešto napisano. Josip Anušić, iz Kuljana, a sada u Plaškom, unuk Janje Batković, Pilipovce, iz Matoševaca, redovito dolazi i prati Stranjansko-matoševaĉke susrete i prikazuje ih rijeĉju i slikom na Internetu na svojoj web stranici: http/barlovci-zupa. Bio je nazoĉan i ove godine, te svoj kraći prikaz o ovogodišnjim Susretima, pod naslovom: „Druţenje gdje su mnogi 'gosti' na svome“, poslao Katoličkom tjedniku u Sarajevo. Prilog je objavljenu u br. 31, 8. kolovoza 2010., str. 24. U svom prikazu Josip piše o slavljenju mise kod kriţa u Ljevarima, te o druţenju sudionika Susretâ uz pjesmu i zabavu kod kuća i pod šatorom u Duganji. Iz propovijedi fra AnĊelka Baruna, nekadašnjeg kapelana u ţupi Barlovci, Josip je izdvojio, i stavio naglasak na sljedeće fra AnĊelkove rijeĉi: „Kad sam otišao iz ove ţupe, a tako i od vas, svagdje sam govorio o vašoj svjedoĉkoj vjeri i poboţnosti“. A osvrćući se na nedavnu tragiĉnu prošlost i sadašnje stanje, istaknuo je kako uza sva stradanja i izgon naroda, franjevci svećenici nisu napustili ni ostavili niti jedne ţupe u ovome kraju, te se i dalje nalaze u svakoj ţupi u kojoj su bili i djelovali i prije rata. A potom je postavio nazoĉnima pitanje: „Ali gdje su vjernici, gdje ste vi? Na ovo pitanje vi odgovorite“, aludirajući na slab povratak prognanih na njihova ranija kućna ognjišta.

5

DOBROVOLJNE „RADNE AKCIJE“ a) Uređivanje groblja Gradina Prva polovica godine je obilovala kišom, pa je to pogodovalo rastu trave i drugog raslinja. Zato se trava na groblju morala već više puta kositi i groblje ĉistiti. „Radna akcija“ je organizirana i 8. srpnja, a u njoj su sudjelovali i „trimerom“ kosili travu Markan Blaţević, Milinĉin, i Mato Majdandţić, Antin, a travu su kupili i ĉistili grobove Luce Bogdanović, Ićina, Mare Debeljak, Milina, Anto i Ruţa Bogdanović, i Pero Majdandţić, Markana Matnoga. Kao i inaĉe, zahvaljujući „dobrovoljcima“, groblje je lijepo ureĊeno. Istina, mnogi prigodom mise na Gradini dadnu svoj prilog za odrţavanje groblja, i ţupnik fra Dujo podmiri trošak za gorivo i potrošni materija, ali se ipak postavlja pitanje: koliko će dugo „dobrovoljci“ povratnici, i ponekad još netko sa strane tko se sluĉajno zatekne kod svoje kuće, moći redovito voditi brigu i drţati groblje u lijepom izgledu. Ranije sam jednom prilikom napisao u Našem zavičaju (br. 62, studeni 2008., str. 1) da se briga za groblje i rad ne moţe prepustiti samo njima. Smatram da bi se barem jednom godišnje, neke subote, mogla organizirati radna akcija u koju bi bili ukljuĉeni dobrovoljci iz Hrvatske, kao što je to uĉinjeno u kolovozu 2002. godine (vidi: Naš zavičaj, br. 15, rujan 2002., str. 2-3). Mnogi misle da je od njih dosta što dadnu svoj novĉani doprinos. To je u svakom sluĉaju lijepo i vrijedno priznanja, ali nije lako naći radnike za ureĊivanje groblja kad god to zatreba, a moţe zatrebati i ĉešće, kao što je ove godine bio sluĉaj. b) Ĉišćenje puta prema groblju Gradini i kroz Bukovac Putovi ako se redovito ne odrţavaju, brzo zarastu u korov i šiblje. Na 19. srpnja prije podne je odrţana „radna akcija“ sasjecanja ţbunja na putu od 'kipa' na Ravnici prema groblju Gradini, a poslije podne je košena trava i sjeĉeno raslinje uz put od Pranjića raskršća do kuće Mate Majdandţića, Antinog. U dobrovoljnoj akciji su sudjelovali: Mato Majdandţić, Antin, Mato Majdandţić, Markana Matnoga, Anto i Ruţa Bogdanović, Luce Bogdanović, Ićina, Markan Blaţević, Milinĉin, Mare Debeljak, Milina, i Markan Bogdanović, Ićin. c) Uređivanje Batkovića groblja i prostora oko crkvice u Stranjanima Prije blagoslova polja i mise na Batkovića groblju, 1. svibnja, groblje je bilo dobro oĉišćeno od korova i drugog raslinja. Ali je otad opet jako zaraslo, i bilo je potrebno ponovno krenuti u akciju. Na 21. srpnja prije podne Markan Blaţević, Milinĉin, i Mare Debeljak, Milina, sasjekli su visoko raslinje i pokosili travu, te groblje oĉistili i ponovno doveli u doliĉno stanje. Istoga dana poslije podne Markan i Mare su pokosili travu oko crkvice u Stranjanima, a pridruţila im se i kupila travu Luce Bogdanović, Ićina. POPRAVLJANJE PUTEVA OŠTEĆENIH KIŠOM Obilne kiše koje su tijekom nekoliko posljednjih mjeseci padale ĉesto i stvarale jake bujice priliĉno su oštetile putove kroz Stranjane i Matoševce. Kako se za Dan Stranjanĉana i Matoševljana oĉekivao dolazak većeg broja automobila, da bi posjetitelji sa strane i izdaljega imali manje problema i lakše dolazili do svojih odredišta: kuća i grobalja na Gradini i u Batkovićima, kao i do kriţa u Ljevarima, trebalo je koliko-toliko putove popraviti, odnosno nasuti tvrdim materijalom jarke i rupe koje su se na njima od vodenih bujica stvorile, i to poravnati. Od Pranjića hana u Stranjanima do Danlovog brda u Matoševcima navuĉeno je 5 kamiona tvrdog materijala, a 2 kamiona su navuĉena i istresena na put od mostića u Bukovcu pa prema

6 Ljevarima. Materijal je navoţen iz majdana na Grotu Mare Debeljak, Miline, a posao je uradio Radenko Boţić sa zetom Goranom Vrtić. U snošenju novĉanih troškova sudjelovali su Mare Debeljak, Milina, s kćerkom i zetom, te fra Velimir i fra Dujo, a u Ljevarima Ilija Ljevar, Vidov, i Branko Špoljarić sa suprugom Mirom, r. Ljevar. MATO MAJDANDŢIĆ, MARKANA MATNOGA, POPRAVLJA KUĆU Kuća Mate Majdandţića, Markana Matnoga, ostala je potpuno bez stolarije (vrata i prozora) i svih instalacija u kući, a i krov je bio u lošem stanju.

Mato se odluĉio za popravak svoje kuće, i dao se na posao. Iz Hrvatske je dovezao polovnu stolariju, a u Banjoj Luci je kupio crijep. Krov je već promijenjen i postavljeno nekoliko prozora i unutarnjih vrata, a ureĊen je prostor oko kuće. Radovi se nastavljaju. KNJIGA RUDOLFA MARIĆA: PRIČOM I PJESMOM KROZ RODNI KRAJ Posjetitelji Interneta, na str. www.stranjani.de, imali su prilike ĉitati crtice Rudolfa Marića. On u njima na zanimljiv i lagan naĉin iznosi svoja sjećanja iz djetinjstva i mladosti i opisuje ljude, mjestâ, zgode i dogaĊaje iz bliţe i dalje prošlosti svoga kraja Motika i zaseoka Marića, ali i okolnih, bliţih i udaljenijih mjesta, pa tako i iz Stranjana i Matoševaca. Neki od tih internetskih Rudolfovi 'uradaka', zahvaljujući njegovu sinu Mariju, nedavno su se pojavili u knjizi od 200-tinjak stranica, tiskanoj pod naslovom: Pričom i pjesmom kroz rodni kraj. Tako su postali dostupni i onima kojima Internet nije dostupan i njime se ne sluţe. Za knjigom će, uvjeren sam, rado posegnuti, i suznih oĉiju će isĉitavati: neke od stranica Rudolfovih dirljivih pripovijesti i još uvijek ţivih i svjeţih sjećanja o njegovu djetinjstvu i mladosti; opise prirodnih ljepota zaviĉaja i mjestâ koja ga okruţuju; podsjećanja na nedavna ratna i stradalniĉka dogaĊanja u njima; ocrtavanje likova osobâ koje su mu se dublje usjekle u pamćenje ili s kojima je u ţivotnim situacijama došao u tješnju povezanost; prikaze lijepih i tuţnih sudbinâ prijateljâ i poznanikâ. Ĉitateljima koji potjeĉu iz Stranjana i Matoševaca sigurno će biti zanimljivi, i taknut će ih u dušu Rudolfovi napisi: Putovanje u Stranjane; Susret koji se pamti i ne zaboravlja; i „Koja gora Ivo“. Rudolfu valja ĉestitati i zahvaliti za njegove napisane 'umotvorine' kojima nas je obdario, i kojima je za budućnost saĉuvao mnoge lijepe uspomene i sjećanja, te poţeljeti zdravlja, vedrine duha, bistrine oko i nadahnuća za nove pripovijetke i eseje, s još puno prepriĉanih istinskih dogaĊaja, opisanih ljudskih sudbina i oslikanih divnih krajolika!
Priređuje: Velimir Blaţević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH Tel/Fax: 00/387/51/354-813

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->