Naš Zavičaj, Br. 1.-72

☧ NAŠ ZAVIĈAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI - NEKAD I SAD

Broj 1. Kolovoz 2001.
RIJEČ PRIREĐIVAČA
Dragi Stranjanĉani i Matoševljani, sve vas najsrdaĉnije pozdravljam i rado se sjećam svih
koje poznajem!
Ne znam gdje se sve ovog trenutka nalazite raspršeni po svijetu, od Hrvatske i Njemaĉke do
Danske i Švedske, od Europe do Amerike i Australije. Neki ste u godinama nakon 2. svjetskog
rata, u potrazi za kruhom i sigurnijim životom, odselili iz Stranjana i Matoševaca na razne strane
svijeta posve i zauvijek; dio vas je desetljećima odlazio u strane zemlje, u potragu za poslom i
zaradom, kako biste osigurali sredstva za život sebi i svojima koje ste ostavili kod vlastitih kuća,
ali s namjerom da se u njih jednom opet vratite; a svi vi koji ste ostali u Stranjanima i
Matoševcima i od 1991. do 1995. proživljavali strahote rata i raznih zloĉina u Bosni i
Hercegovini i Hrvatskoj, godine 1995. ste bili prisiljeni napustiti svoje kuće i iseliti se iz svoga
rodnog kraja.
Poslije svega što vam se dogodilo i poslije tolikih promjena koje su se posljednjih godina
zbile, ne znam tko i koliko vas još pomišlja i želi se vratiti na svoje ognjište. Vjerujem, meĊutim,
da nitko ne zaboravlja svoga zaviĉaja, pa ako već ne može i ne namjerava se u njega vratiti, da
želi pratiti i doznavati što se u njemu dogaĊa i da li se išta mijenja, a isto tako upoznati i nešto
više iz prošlosti svoga kraja.
Upravo iz tog razloga – da se barem donekle udovolji vašoj želji – rodila se zamisao da bi
bilo vrijedno pokrenuti jedan "listić", koji bi izlazio povremeno, s malo stranica i u malom broju
primjeraka, a u kojemu bi se objavljivale informacije o selima Stranjani i Matoševci, u
Dragoĉaju, kraj Banja Luke.
Možda će ovaj "listić", s informacijama i podacima koje bude donosio, utjecati da se nitko od
vas olako i prebrzo ne odrekne svoje oĉevine i djedovine, odnosno da se barem netko lakše
odluĉi za povratak u svoj zaviĉaj.
Imajući pred oĉima navedene razloge, odluĉili smo da naziv "listića" bude: NAŠ ZAVIĈAJ,
s podnaslovom: Stranjani i Matoševci - nekad i sad.
Ako ova inicijativa naiĊe na vašu podršku i ako u vama imalo razbudi lijepa sjećanja i
pobudi ĉežnju za rodnim krajem, nikakav trud u pripremanju idućih brojeva NAŠEG
ZAVIĈAJA neće biti težak i besmislen. A budući da je broj primjeraka veoma mali, NAŠ
ZAVIĈAJ će moći proĉitati veći broja Stranjanĉana i Matoševljana samo ako ga oni kojima on
dospije u ruke dadnu na ĉitanje i drugima.
Svima vam upućujem najiskrenije želje za što lakši i mirniji hod kroz sretniji i ljepši život,
bilo gdje da se nalazite i odluĉite dalje živjeti, a najviše ću se radovati ako nekada nekoga od vas
susretnem makar samo i u prolazu u našim Stranjanima i Matoševcima!
Banja Luka – Petrićevac, 20. kolovoza 2001.
Dr. fra Velimir Blažević

2
STAROSJEDIOCI KOJ SU OSTALI U STRANJANIMA I MATOŠEVCIMA
U kolovozu g. 1995. sela Stranjani i Matoševci, koja su u to vrijeme imala zajedno 143 kuće
i 377 stanovnika, u svega dva-tri dana posve su ispražnjena i opustjela. Dotadašnje katoliĉko i
hrvatsko stanovništvo je istjerano iz svojih kuća i prognano preko Save, u Hrvatsku.
Nekoliko dana nakon toga u desetak kuća uselili su novi stanovnici – srpske izbjeglice i
prognanici – a druge su opljaĉkane i uskoro je zapoĉelo njihovo devastiranje i rušenje.
1. U Stranjanima su ostali:
1) Kata Budić r. Pranjić
2) Marica Milaković r. Marić
2. U Matoševcima je ostao Batković Bojko, kasnije preselio u Orlovac kod kćerke Ane,
gdje je i ubrzo i umro.
KUĆE U STRANJANIMA KOJE SU NAPUŠTENE,

I NJIHOVO DANAŠNJE STANJE
Vlasnik kuće Ĉlanova obitelji Stanje kuće Novi stanovnici

1. Ćosić Joso 2 Srbi iz Glamoĉa
2. Ćosić Ivo - opljaĉkana
3. Pranjić Ana, Lukĉina 1 razgraĊena
4. Pranjić Jela 1 srušena
5. Barišić Mato 5 Srbi iz Glamoĉa
6. Ganić Zorka 2 srušena
7. Pranjić Pajo - demolirana
8. Blažević Vlado 6 Srbi iz Vozuće
9. Blažević Mirko 4 razgraĊena
10. Blažević Franjo 4 srušena
11. Blažević Ruža-Zora 3 Srbi iz Kupresa
12. Blažević Joso 5 Srbi iz Glamoĉa
13. Blažević Marko 4 Srbi iz Glamoĉa
14. Blažević Ferdo 4 demolirana
15. Kaurin Pejo 1 razgraĊena
16. Kaurin Ivo 4 razgraĊena
17. Kaurin Marko 2 razgraĊena
18. Kaurin Juro 4 razgraĊena
19. Kaurin Toma 1 srušena
20. Majdandžić Tomo 3 razgraĊena
21. Majdandžić Pero 3 Srbi iz Glamoĉa
22. Majdandžić Jurica 5 Srbi iz Glamoĉa
23. Pranjić Zoran 4 koristi se kao štala Srbi iz Glamoĉa
24. Pranjić Zorka 6 Srbi iz Glamoĉa
25. Tubić Drago 3 razgraĊena
26. Šalić Vid 4 srušena
27. Šalić Mirko 2 razgraĊena
28. Šalić Toma 5 Srbi iz Glamoĉa
29. Šalić Franjo 2 Srbi iz Glamoĉa
30. Šalić Mira 3 Srbi iz Glamoĉa
31. Marić Franjo 5 kćer Marica
32. Pranjić Franjo 6 Srbi iz Glamoĉa
33. Pranjić Niko 2 Srbi iz Glamoĉa
34. Ljevar Ivo 2 Srbi iz Glamoĉa
35. Pranjić Marko - srušena
36. Pranjić Drago - Srbi iz Glamoĉa
3
Vlasnik kuće Ĉlanova obitelji Stanje kuće Novi stanovnici

37. Pranjić Manda - razgraĊena
38. Pranjić Mirko 6 Srbi iz Glamoĉa
39. Ljevar Pero 2 Srbi iz Glamoĉa
40. PranjićMarko (Perin) 1 Srbi iz Glamoĉa
41. Pranjić Stjepan, Marin 4 Srbi iz Glamoĉa
42. Batković Kaja 1 demoliran
43. Blažević Niko 1 zapaljena
44. Debeljak Mara 4 Srbi iz Glamoĉa
45. Tubić Mile 3 Srbi iz Glamoĉa
46. Tubić Juro 4 srušena
47. Tubić AnĊa 2 demolirana
48. Ljevar Marko 3 razgraĊena
49. Batković Ljubomir 4 razgraĊena
50. Batković Vlado 1 razgraĊena
51. Bogdanović Vida 3 razgraĊena
52. Bogdanović Luca 2 srušena
53. Bogdanović Anto 4 Srbi iz Glamoĉa
54. Pranjić Marko 5 sestra iz Banja Luke
55. Pranjić Finka 1 Srbi iz Glamoĉa
56. Blažević Ivo - Srbi iz Glamoĉa
57. Blažević Janja 1 razgraĊena
58. Blažević Mato - razgraĊena
59. Blažević Marko 2 srušena
60. Blažević Božo 5 srušena
61. Blažević Mirko - razgraĊena
62. Bogdanović Mile 4 koristi se kao štala Srbi iz Glamoĉa
63. Ljevar Marko 5 razgraĊena
64. Ljevar Anto 1 razgraĊena
65. Ljevar Slavko 3 razgraĊena
66. Ljevar Josip 4 razgraĊena
67. Ljevar Anto 4 srušena
68. Ljevar Vinko 4 srušena
69. Ljevar Ilija - srušena
70. Ljevar Ana 1 srušena
71. Debeljak Zora 2 srušena
72. Blažević Slavko 5 srušena
73. Blažević Marko 2 srušena
74. Blažević Dragica 1 Srbi iz Glamoĉa
75. Blažević Ivka 5 Srbi iz Glamoĉa
76. Šlat Jela 1 vratila se kući
77. Bijelić Pero 2 vikendica – razgraĊena
78. Jurić Marko 2 vikendica – razgraĊena
TKO SE ODLUĈIO ZA POVRATAK,

I ĈIJE SE KUĆE OBNAVLJAJU ILI PRAVE NOVE
Više prognanih obitelji iz Stranjana i Matoševaca prijavilo se Caritasu banjaluĉke biskupije

za povratak na svoja ognjišta i podnijelo molbe za izgradnju ili obnovu kuća. Zauzimanjem
Caritasa dobrotvorna organizacija Arbeiter-Samariter-Bund (ASB) iz Njemaĉke je prihvatila da
obnovi 2 teško oštećene kuće i da izgradi 5 posve novih. To su kuće slijedećih obitelji i osoba:
1) Blažević Mirko (+Marka) – 2 ĉlana obitelji
2) Blažević Slavko (+Stipe) – 3 ĉlana "
3) Bogdanović Luce (+Ive) – 1 ĉlan "
4
4) Ganić Zorka, r. Ljevar (+Jure) – 1 ĉlan "

5) Ljevar Slavko (+Peje) – 3 ĉlana "
6) Majdandžić Tomo (+Pere) – 2 ĉlana "
7) Šalić Vid (+Marka) – 3 ĉlana "
Vlasnici pet kuća su sami trebali podići temelje, što su i uĉinili, i već je zapoĉela gradnja.
Oĉekuje se da će posao biti gotov i kuće useljive za oko 60 dana.
POPRAVLJENI PUTOVI
Oni koji su ovog ljeta dolazili u Stranjane i Matoševce, vidjeli su da je put od "raskršća" u
Stranjanima pa do Matoševaca i dalje bio izrovan bujicama obilnih kiša i zarastao živicom, te
teško prohodan i skoro posve neupotrebljiv. Upućena je zamolba snagama SFOR-a u Ramićima,
koji se inaĉe bave i tim poslovima infrastrukture, da prokrĉe, poravnaju i naspu put do Batkovića
groblja. Na tu se zamolbu komanda meĊunarodnih vojnih snaga oglušila.
Dr. Mile Aničić, direktor banjaluĉkog Caritasa, kad je vidio u kakvom je stanju spomenuti
put, i da će on predstavljati veliku poteškoću za povratak onih koji su se prijavili, a i druge koji
bi to mogli uĉiniti, dao je potrebna financijska sredstava te je bagerom put poravnat i na nekim
mjestima proširen, a gdje je bilo najpotrebnije takoĊer iskopan jarak.
Neke dionice toga puta su i nasute materijalom iz majdana "Bukvik" u Matoševcima, a
prokrĉeni su i poravnati takoĊer putovi od "kipa" u Matoševcima do groblja na Gradini, te kroz
Duganju i prema Bijelićima.
Bujice vode i "nepozvani gosti" su posve uništili most na Zovci, na putu koji vodi u Duganju.
Napravljen je novi – stavljen dvored od po pet propusnih cijevi promjera 80 cm. i nasuto 100
kubika ĉvrstog materijala iz majdana "Stevića potok".
Navedene poslove, uz dr. Aniĉića, pripomogli su svojim prilozima bivši barlovaĉki župnici:
fra Franjo Josipović, fra Dujo Ljevar i fra Juro Šalić, a takoĊer fra Velimir Blažević i fra Ivo
Orlovac, te mještani na radu u Njemaĉkoj: Stjepan Pranjić, Rudo Ćosić, Ivo Ćosić i Slavenko
Blažević. Za isplatu je ostao dio duga, a ako bi se došlo do potrebnih sredstava, trebalo bi
prokrĉiti, poravnati i nasuti put sve do Batkovića groblja, a možda i dalje.
Prokrĉeni su ili prokopani i putovi u Ljevarima, koji vode kućama Ljevar Ilije, Slavka, Ante i
Ane. To su financirali sami vlasnici tih kuća.
UREĐENO GROBLJE NA GRADINI

I PROSTOR OKO KAPELE U STRANJANIMA
Groblje na Gradini, iako je ostalo bez žiĉane ograde, nije zapušteno. Povremeno se ureĊuje, osobito
prije mise koja se na njemu slavi u nedjelju iza Male Gospe. Zahvaljujući pokretaĉima akcije, Mili
Debeljaku i Tomi Majdandžiću, groblje je pokošeno i oĉišćeno i ove godine.
Iskrĉen je i oĉišćen, prvi put od izgona našeg naroda u Hrvatsku, takoĊer prostor oko teško oštećene i
devastirane kapele sv. Franje u Stranjanima.
U radnoj akciji su sudjelovali, uz spomenutu dvojicu organizatora, dobrovoljci pristigli iz
Hrvatske: Ivo Blažević Josin, Ivo Blažević Franjin, Ivo Blažević Markov, Marko Blažević, Anto
Blažević, Mato Blažević, Borislav Blažević, Marko Bogdanović, Ana Bogdanović, Anto
Bogdanović, Marica Debeljak, Anto Kaurin, Anto Ljevar, Slavko Ljevar, Ilija Ljevar, Josip
Ljevar, Josip Majdandžić, Marko Majdandžić, Mato Majdandžić.
_______________________________________________________
Priređuje: Dr. fra Velimir Blažević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH
☧ NAŠ ZAVIĈAJ
Broj 2.
IZGRADNJA NOVIH I OBNOVA TEŠKO OŠTEĆENIH KUĆA

Rujan 2001.
TEĈE PO PLANU
Izvijestili smo u br. 1. Našeg zavičaja da se grade nove i obnavljaju porušene i

razgrađene kuće za buduće povratnike u Stranjane. Možemo sa zadovoljstvom obznaniti da
posao napreduje brzo. Izgradit će se 5 posve novih kuća, dvije veličine 8x5,5m i tri veličine
8x6,5m. Još dvije kuće, koje su bile teško demolirane – skinuti krovovi, odnesena sva stolarija te
uništene sve instalacije – bit će obnovljene.
ISPRAŽNJENE KUĆE I POVRAĆENA IMOVINA
Debeljaku Mili i Mari, iz Matoševaca, povraćena je kuća i ostala nepokretna imovina.

Rješenje o tome je 30. 07. 2001. donijelo Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike
Srpske, Odsjek Banja Luka. Mile i Mare često dolaze i ostaju u kući po više dana. Kad bude
dovršeno unutarnje renoviranje kuće, koje će pomoći Caritas banjalučke biskupije, oni će se
definitivno povratiti u svoju kuću, a to bi moglo biti uskoro.
Rješenjem Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, Odsjek Banja Luka,
donesenim 21. 08. 2001., vraćena je kuća i nepokretna imovina Blažević Ruži-Zori u
Stranjanima.
KUĆE U MATOŠEVCIMA KOJE SU NAPUŠTENE,

I NJIHOVO SADAŠNJE STANJE
Vlasnik kuće Ĉlanova Stanje kuće Novi stanovnici

obitelji
1. Debeljak Mile 6 demolirana i opljačkana Srbi iz Glamoča – iselili
2. Debeljak Mato 5 koristi se kao štala Srbi iz Glamoča
3. Debeljak Anto Lovrin 2 Srušena
4. Debeljak Pero Josipov 1 koristi se kao štala Srbi iz Glamoča
5. Debeljak Mato 2 Oštećena
6. Debeljak Zorka 1 Srušena
7. Debeljak Mile Markov 4 Srbi iz Kupresa
8. Debeljak Ruža 1 Srušena
9. Batković Joso 5 Oštećena i opljačkana
10. Majdandžić Ljuban 2 koristi se kao štala Srbi Glamoča
11. Majdandžić Mile 4 razgrađena
12. Majdandžić Joso 2 razgrađena
13. Majdandžić Anto Jožin 4 srušena
14. Blažević Pavo - Srbi iz Kupresa
2
Vlasnik kuće Ĉlanova Stanje kuće Novi stanovnici

obitelji
15. Blažević Borislav 5 Srbi iz Glamoča
16. Blažević Mirko 2 Srbi iz Glamoča
17. Blažević Ivo 1 Srušena
18. 1Blažević Ivica 5 Srušena
19. Majdandžić Marko 1 Srušena
20. Majdandžić Juro 3 Srbi iz Kupresa
21. Majdandžić Marko Milin 2 Srbi iz Glamoča
22. Majdandžić Anto Matin 4 Srbi iz Glamoča
23. Majdandžić Mato Antin 3 Srbi iz Glamoča
24. Majdandžić Mato Markov 4 Srbi iz Glamoča
25. Batković Marko 3 zamijenjena Srbi iz Glamoča
26. Majdandžić Drago - Srbi iz Glamoča
27. Majdandžić Anto Milin 2 Oštećena
28. Batković Janja 1 Srušena
29. Batković Franjo - Srušena
30. Batković Mato 2 Srušena
31. Batković Bojko 1 Srušena
32. Batković Zorka 1 Srušena
33. Batković Niko - Srušena
34. Batković Pero 8 Srbi iz Glamoča
35. Batković Marko 6 Srbi iz Glamoča
36. Batković Jelka 2 srušena
37. Batković Luka 2 opljačkana
38. Kozić Vinko 1 srušena
39. Batković Joso 2 srušena
40. Batković Mile - srušena
41. Batković Danica 2 srušena
42. Batković Mato Stipin 3 srušena
43. Batković Ivka 1 srušena
44. Batković Ruža 1 srušena
45. Majdandžić Mirko 2 razgrađena
46. Majdandžić Manda 2 razgrađena
47. Majdandžić Mara 4 srušena
48. Majdandžić Ivo 3 srušena
49. Majdandžić Mato Finkin 1 srušena
50. Majdandžić Pero 4 srušena
51. Batković Ivo 2 srušena
52. Majdandžić Finka 1 srušena
53. Pranjić Mato 1 srušena
54. Pranjić Ljuba 1 srušena
55. Debeljak Pavo 1 srušena
56. Debeljak Mara 3 srušena
57. Debeljak Anto Nikin 3 srušena
58. Debeljak Dragica 2 srušena
59. Debeljak Marko 2 srušena
60. Debeljak Pero Markov 1 srušena
62. Majdandžić Ana 2 srušena
62. Batković Anto 3 srušena
63. Debeljak Mirko 3 srušena
64. Ljevar Janja 2 srušena
65. Batković Marko Perin 4 Srbi iz Glamoča
3
DOMAĆINSTAVA U STRANJANIMA I MATOŠEVACIMA

U PRVOJ POLOVICI OSAMNAESTOG STOLJEĆA (1743.)
U izvještaju apostolskog vikara, biskupa fra Pave Dragičevića, o katoličkim kućama i broju
katolika u svim tadašnjim župama u cijeloj Bosni i Hercegovini, poslanom u Rim g. 1743.,
nalazimo i podatke za Stranjane i Matoševce. U to vrijeme ta dva sela su pripadali župi Ivanjska,
kao i sva druga sela današnje župe Barlovci.
U Stranjanima je tada bilo svega 12 domaćinstava, s ukupno 87 osoba, od čega odraslih
(starijih od 12 godina) 64 i djece (do 12 godina starosti) 23.
Tada je samo po jedna obitelj bila s prezimenima Jarac, Stevo, Jurić, Gubičan, Jerković i
Bukva, a po dvije obitelji su bile s prezimenima Jelić, Barić i Komarica.
Evo popisa tih obitelji s imenom "glave kuće" i s brojem članova ukupno, i posebno odraslih
i djece:
Ukupno Odrasli Djeca
1. Ivan Jarac 6 5 1
2. Luka Stevo 6 2 4
3. Juro Jurić 7 6 1
4. Lovro Jelić 4 4 -
5. Marko Gubičan 18 13 5
6. Anto Jelić 4 3 1
7. Mile Jerković 9 7 2
8. Luka Barić 7 6 1
9. Petar Bukva 8 8 -
10. Ivan Barić 7 4 3
11. Ivan Komarica 4 2 2
12. Mile Komarica 6 4 2
Već odavno nijednog od tih prezimena nema više u Stranjanima.
Iste godine selo Matoševci je imalo 9 obitelji ili domaćinstava s ukupno 89 članova, odraslih
51 i djece 38. Tri su obitelji bile s prezimenom Milić, dvije s prezimenom Debeljaković a po
jedno s prezimenima Abramspajić, Batković, Blažević i Majdandžija.
Navodim imena i prezimena starješina obitelji i ukupan broj osoba, te također posebno u
svakoj obitelji broj odraslih i djece:
1. Martin Abramspajić 9 5 4
2. Andrija Batković 14 10 4
3. Andrija Blažević 12 5 7
4. Petar Majdandžija 13 10 3
5. Mile Debeljaković 12 6 8
6. Stjepan Debeljaković 5 3 2
7. Ilija Milić 9 5 4
8. Ivan Milić 8 4 4
9. Toma Milić 4 2 2
U Matoševcima su se do najnovijeg vremena od navedenih prezimena sačuvala ili zadržala

samo još ova: Batković, Majdanžić (Majdandžija) i Debeljak (Debeljaković).
4
DOMAĆINSTVA I STANOVNICI U STRANJANIMA I MATOŠEVCIMA

U DRUGOJ POLOVICI OSAMNAESTOG STOLJEĆA (1768.)
Apostolski vikar, biskup fra Marijan Bogdanović, poslao je 1768. u Rim svoj izvještaj s
popisom obitelji i podacima o broju vjernika u svim župama u Otomanskoj Bosni i Hercegovini.
I u tom izvještaju doneseni su podaci za Matoševce, u župi Ivanjska. Ne navodi se selo Stranjani,
ali je očito da su pod Matoševcima nabrojene i obitelji iz Stranjana.
Evo iz tog izvještaja popisa obitelji navedenih za selo Matoševci – svega 24, a članova
ukupno 241. – a iz prezimena će se, usporedbom s popisom iz 1743., moći zaključiti koje su od
tih obitelji pripadale selu Stranjani:
1. Stjepan Debeljaković 8 5 3
2. Mile Debeljaković 20 13 7
3. Petar Batković 22 13 9
4. Mile Abraham Spajić 6 3 3
5. Marko Majdandžić 19 9 10
6. Blaž Božević 21 15 6
7. Anto Valić 15 11 4
8. Franjo Komaričić 16 11 5
9. Joso Komaričić 7 5 2
10. Cvjetko Salačković 5 3 2
11. Toma Cvitković 5 3 2
12. Mile Knežević 6 5 1
13. Franjo Knežević 4 3 1
14. Šimo Barić 4 4 -
15. Stjepan Bukvić 12 8 4
16. Blaž Volić 5 4 1
17. Petar Domaćinović 8 7 1
18. Toma Knežević 14 12 2
19. Lovro Nikolić 4 4 -
20. Ivan Jurić 15 10 5
21. Nikola Stević 4 2 2
22. Mile Jarčević 7 6 1
23. Ivan Ciganović 10 5 5
24. Ilija Knežević 4 2 2
Prezimena Jarac i Stevo u Stranjanima, iz god. 1743., pojavljuj se g. 1768. kao Jarčević i
Stević, a Komarica kao Komaričić. Prezime Božević u Matoševcima, kojega 1748. u popisu
nema, možda je krivo zabilježeno, a trebalo bi biti Blažević, budući da je to prezime postojalo u
popisu 1743., a ne navodi se 1768.
Pojedina domaćinstva na ovim popisima su imala velik broj članova. To je zbog toga što je u
zajednicama ili zadrugama živjelo i po više obitelji istog roda.
☧ NAŠ ZAVIČAJ
Broj 3.
MISA NA GROBLJU "GRADINA"

Listopad 2001.
Kao što je to već duţe vremena uobičajeno, u nedjelju iza Male Gospe, 9. rujna 2001.,
slavljena je sv. misa na groblju "Gradina". Na groblju se iskupio lijep broj vjernika, njih blizu
150. Uz one malobrojne iz Stranjana, Orlovca, Banja Luke, koji nisu protjerani iz svojih kuća ili
su se u njih povratili, većina drugih su došli iz raznih mjesta Hrvatske: Zagreba (jedan autobus),
Novske, Kutine, Bjelovara, Siska, Ivanić Grada, Dugog Sela, Daruvara, Čepina, Okučana,
Vojnića, Velike Gorice, Vrbovca. Bilo ih je i iz drugih drţava: Jugoslavije (Novi Sad),
Njemačke (München, Offenbach, Rastatt), Austrije (Beč). MeĎu njima je bilo i onih koji su u
svoj rodni kraj došli prvi put poslije 1995., a nekima je to bilo prvi put poslije 1991. Nazočno je
bilo i desetak pravoslavnih Srba iz susjednog sela Gradine, i dvoje Nijemaca iz Neumünstera.
Misu je predvodio gvardijan samostana i ţupnik Petrićevca, fra Ivica Matić, a s njim su u
koncelebraciji bili ţupnik Barlovaca, fra Mijo Rajič, i fra Velimir Blaţević.
Metereolozi su za taj dan najavili loše vrijeme, i kiša je doista počela padati već pred sv.
misu u 10,30 sati. Kišno vrijeme je potrajalo čitav dan, ali to nije pokvarilo dobro raspoloţenje i
radost susreta sa svojim krajem, s rodbinom i prijateljima. Zbog kiše je izostao jedino obilazak
vlastitih porušenih i opustjelih kuća, kao i onih koje su nastanjene srpskim izbjeglicama, pa se
većina poslije sv. mise sklonila od kiše i na ručak u kućama Mile i Mare Debeljak, Marice
Milaković (Marić) i Jele Šlat.
PRILOZI ZA NASTAVAK UREĐIVANJA PUTOVA
Na ureĎivanju nekih putova dosta je uraĎeno, i o tome smo izvijestili u br. 1. Našeg zavičaja.
Učinjeno je ipak samo onoliko koliko je bilo moguće s prikupljenim novčanim sredstvima, i što
je bilo najnuţnije, da bi ti putovi uopće bili upotrebljivi i prohodni za motorna vozila. Nastavak
radova će zavisiti od toga koliko će se prikupiti dobrovoljnih novčanih sredstava. A zasad je za
daljnje radove svoj prilog dao Mijatović Dragan (Markov), te Blaţević Marko (Mirkov) za
prosijecanje puta prema svojoj kući.
ZATRAŢEN POVRAT IMOVINE
Stranjančani i Matoševljani se nisu odrekli svoje djedovine i očevine - vlastite zemlje i kuća.
Nisu ih prodali niti zamijenili. Istina je da mnogi još nisu donijeli odluke, a nije to lako ni
učiniti, gdje će se konačno smiriti i nastaviti dalje ţivjeti.
Sigurno je da povratak oteţavaju, pa i posve onemogućuju, poteškoće različite naravi, od
toga da su kuće zaposjeli drugi, ili da su opljačkan i razorene, pa do straha za vlastiti ţivot i
neizvjesnosti od čega će se ţivjeti. Ali uza sve to, ima i onih koji su se hrabro odlučili za
povratak svome zavičaju.
2
Priličan broj Stranjančana i nešto Matoševljana se odlučilo da zatraţe od vlasti Republike

Srpske povrat svoje imovine. Vjerojatno su se neki obratili direktno na Ministarstvo za raseljena
i izbjegla lica Republike Srpske, a većina je svoje zahtjeve tome Ministarstvu uputila preko
Pravne sluţbe Caritasa banjalučke biskupije. Ovdje donosim popis onih koji su zatraţili povrat
svoje imovine preko Caritasa.
a) Stranjani:
1. Batković Ljubomir 13. Kaurin Toma
2. Blaţević Marko Stipin 14. Ljevar Ana
3. Blaţević Boţo 15. Ljevar Slavko
4. Blaţević Dragica 16. Majdandţić Tomo
5. Blaţević Marko Vladin 17. Majdandţić Juro
6. Blaţević Mato 18. Pranjić Jozefina
7. Blaţević Ruţa-Zora 19. Pranjić Mirko
8. Blaţević Slavko 20. Pranjić Zorka
9. Bogdanović Anto 21. Pranjić Stjepan
10. Ganić Zorka 22. Šalić Franjo
11. Kaurin Pejo 23. Šalić Mira
12. Kaurin Ivo
Od ukupnog broja prognanih, oko 75 obitelji, povrat imovine je zatraţilo njih skoro 35%.
b) Matoševci:
1. Batković Joso
2. Debeljak Marko
3. Debeljak Mile
4. Majdandţić Anto
5. Majdandţić Ivo
6. Majdandţić Marko
7. Majdandţić Pero
Od prognanih 60-ak obitelji, povrat imovine zatraţilo je njih oko 11%.

O onima koji su povrat imovine zatraţili izravno od Ministarstva za izbjegla i raseljena lica
Republike Srpske nemam podataka, ali se vjerojatno radi o vrlo malom broju.
BRAČNI PAROVI I DJECA U STRANJANIMA OD 1762. DO 1800. GODINE
U br. 2. Našeg zavičaja donesen je popis domaćinstava i broj članova u svakome od njih za
sela Stranjane i Matoševce g. 1743. i 1768.
Sada počinjem, a nastavit će se u više sljedećih brojeva, s popisom bračnih parova i
naznakom broja djece u Stranjanima i Matoševcima od 1762. pa sve do 1995. godine. Spisak je
dobrim dijelom napravljen na temelju Matica krštenih ţupe Ivanjska, i na temelju njih se zna
samo za one bračne parove čija su djeca krštena. Sigurno je bilo i bračnih parova bez djece, a
neki bračni parovi neće biti na popisu jer se u Matici krštenih uopće ne navodi iz kojega su sela.
U ovom broju i u nekoliko sljedećih nastavaka bit će donesen popis najprije za Stranjane, a
kasnije i za Matoševce.
3
Popis za Stranjane za razdoblje od 1762. do 1800. godine

Bračni par Djeca Bračni par Djeca
1. Abramspaić Mile i Klara r. ? 1 51. Kneţević Ilija i Franka r. Spaić 4
2. Adrovac Franjo i AnĎa r. Pavčević 1 52. Kneţević Ilija i Ruţa r. Komaričić 2
3. Barić Šimo i Ruţa r. Komaričić 3 53. Kneţević Ivo i Lucija r. Stipić 1
4. Barišić Cvjetko i Ana r. ? 1 54. Kneţević Jakov i Lucija r. Ojdanić -
5. Barišić Ivo i Ana r. Stojaković 2 55. Kneţević Jakov i Lucija r. Topić 7
6. Barišić Marko i Ivka r. Grgić 2 56. Kneţević Jerko i Ivka r. Mišetić 1
7. Barišić Marko i Klara r. Sedić - 57. Kneţević Jerko i Ruţica r. Orlovčić 2
8. Bukvić Joso i Dominka r. Majdandţić 1 58. Kneţević Joso i Klara r. Aničić 3
9. Bukvić Juro i Lucija r. Uvalić 2 59. Kneţević Joso i Klara r. Matošević 1
10. Bukvić Martin i Kate r. Jurić 4 60. Kneţević Joso i Klara r. Pejaković 1
11. Bukvić Mile i Marija r. Jurić 2 61. Kneţević Lovro i Uršula r. Škrebić 2
12. Bukvić Mile i Ivka r. Jelić 1 62. Kneţević Lovro i Vida r. Uvalić 1
13. Bukvić Stipan i Ivanica r. Jelić 1 63. Kneţević Luka i Marija r. Bukvić 4
14. Ciganović Ilija i Barbara r. Kneţević 1 64. Kneţević Marko i Adrijana r. Ojdanić 7
15. Cvitković Ilija i Barbara r. Kneţević 3 65. Kneţević Marko i Kate r. Ojdanić 1
16. Cvitković Joso i AnĎa r. Barišić 2 66. Kneţević Martin i Boţena r. Kašljević 2
17. Cvitković Marko i Ivka r. Martinović 1 67. Kneţević Martin i Ivka r. Kneţević 1
18. Cvitković Mile i Janja r. Ojdanić 1 68. Kneţević Martin i Ivka r. Cripović 5
19. Cvitković Mile i Jele r. Stević 2 69. Kneţević Matija i Ruţica r. Miljanović 4
20. Cvitković Mile i Klara r. Stević 1 70. Kneţević Mato i Lucija r. Cvitković 1
21. Cvitković Nikola i Mande r. Kneţević 4 71. Kneţević Mato i Marija r. Jurić 1
22. Cvitković Nikola i Marija r. Matković 2 72. Kneţević Mato i Nediljka r. Valentić 2
23. Domaćinović Ivo i Marija r. Kneţević 1 73. Kneţević Nikola i Ane r. Vidović 7
24. Domaćinović Mile i Marija r. Lučić 2 74. Kneţević Toma i Ane r. Kuljanin 1
25. Domaćinović Mile i Marija r. Stojaković 1 75. Kneţević Toma i Kate r. Ţunić 9
26. Gibić Franjo i Lucija r. Blaţević 1 76. Kneţević Toma i Kate r. Uvalić -
27. Glavašević Nikola i Lucija r. Bogdanović - 77. Komarica Blaţ i Ivka r. Majdančić 2
28. Jarčević Ivan i Lucija r. Mijić 3 78. Komarica Blaţ i AnĎa r. Lipovac 4
29. Jarčević Joso i Ana r. Kneţević 4 79. Komarica Blaţ i Jele r. Čipčija (Čipčić) 8
30. Jarčević Luka i Mande r. Matošević 1 80. Komarica Ivan i Lucija r. Ojdanić 2
31. Jarčević Mato i Kata r. Stević 3 81. Komarica Ivan i Matija r. Adrovčević 1
32. Jarčević Toma i Kate r. Markezić 5 82. Komarica Jakov i Oršula r. Jekić 3
33. Jelić Ilija i Ivka r. Bajlović 1 83. Komarica Joso i Jele r. Mijić -
34. Jelić Ivan i Marija r. Gubičanović 1 84. Komarica/čić Joso i Jele r. Uvalić 4
35. Jelić Ivan i Marija r. Kneţević 2 85. Komarica Joso i Kate r. Uvalić -
36. Jelić Marko i Marija r. Majdančić 1 86. Komarica Mile i Mare r. Debeljaković 1
37. Jelić Petar i Lucija r. Bogdanović 1 87. Komarica Nikola i Marija r. Grgić 1
38. Jerković Joso i Ana r. Kneţević 1 88. Komarica/čić) Stipo i Uršula r. Čipčić 3
39. Jerković Martin i Lucija r. Matijević 1 89. Komaričić Anto i Kate r. Bartolović 3
40. Jurić Anto i AnĎa r. Topić 5 90. Komaričić Jakov i Oršula r. Gagulić 1
41. Jurić Blaţ i Lucija r. Blaţević 4 91. Komaričić Juro i Mande r. Ojdanić 1
42. Jurić Ivan i Ruţa r. Uvalić 2 92. Lipovac Ivan i Ivanka r. Blaţević -
43. Jurić Mile i Kate r. Uvalić 2 93. Lipovac Toma i Marija r. Andrijević 1
44. Jurić Petar i Klara r. Matošević 1 94. Lovrić Ivan i Matija r. Ojdanić 1
45. Kneţević Anto i Marija r. Blaţević 2 95. Nikolašević Ivo i Matija r. Ojdanić 4
46. Kneţević Anto i Kate r. Nikolašević 1 96. Nikolašević Nikola i Lucija r. Bogdanović 1
47. Kneţević Anto i Marija r. Pranješević 2 97. Nikolašević Nikola i Lucija r. Jurišić 2
48. Kneţević Frano i Kate r. Komarica 6 98. Stević Luka i Marija r. Jurić 6
49. Kneţević Frano i Jele r. Batković 4 99. Stević Nikola i Marija r. Gibić 4
50. Kneţević Ilija i Boţena r. Kašljević 1 100. Topić Mato i Mande r. Bajlović 1
4
101. Uvalić Ilija i AnĎa r. Blaţević - 103. Uvalić Vid i Marija r. Mardekanić 1
102. Uvalić Petar i Vida r. Batković -
BROJ ROĐENE I KRŠTENE DJECE U STRANJANIMA OD 1762. DO 1800.
U periodu od 1762. pa do 1800. u Stranjanima je, prema Matici krštenih, u 100 obitelji
kršteno ukupno 216 djece. Po pojedinim godinama to izgleda ovako:
Godine 1762. - 0 djece Godine 1782. - 7 djece
1763. - 1 " 1783. - 3 "
1764. - 3 " 1784. - 14 "
1765. - 0 " 1785. - 4 "
1766. - 0 " 1786. - 4 "
1767. - 2 " 1787. - 11 "
1768. - 1 " 1788. - 3 "
1769. - 7 " 1789. - 5 "
1770. - 7 " 1790. - 13 "
1771. - 5 " 1791. - 3 "
1772. - 10 " 1792. - 8 "
1773. - 4 " 1793. - 7 "
1774. - 12 " 1794. - 4 "
1775. - 10 " 1795. - 5 "
1776. - 2 " 1796. - 2 "
1777. - 9 " 1797. - 11 "
1778. - 6 " 1798. - 2 "
1779. - 3 " 1799. - 5 "
1780. - 8 " 1800. - 6 "
1781. - 5 "
U prosjeku je na jedan bračni par dolazilo po dvoje djece, a godišnje se prosječno raĎalo po
5,5 djece. U deset obitelji je roĎeno po petero i više djece, u 39 obitelji od dvoje do četvero
djece, a u 51 obitelji roĎeno je jedno ili nijedno dijete.
☧ NAŠ ZAVIĈAJ
_____________________________________________________________
Broj 4.
ŽUPNIK SE NASTANIO ZA STALNO U BARLOVCIMA

Studeni 2001.
Skoro punih šest godina u ţupnoj kući u Barlovcima boravili su izbjegli Srbi iz Sanskog
Mosta. Poĉetkom lipnja ove godine konaĉno su se iselili, ali su iza sebe ostavili kuću veoma
zapuštenu i teško oštećenu, pa se moralo pristupiti njezinoj temeljitoj sanaciji. GraĊevinski
radovi su trajali oko dva mjeseca, i završeni su poĉetkom kolovoza. Nakon toga je polako
nabavljan potrebni unutarnji namještaj, i u kuću je bilo moguće useliti tek pred kraj mjeseca
listopada.
Obnovu ţupne kuće i nabavku namještaja pomogli su banjaluĉki Biskupski Ordinarijat i
Caritas te vjernici ţupa livanjskog kraja.
Ţupnik fra Mijo Rajiĉ, koji je dosad boravio u samostanu na Petrićevcu, uselio je u ţupnu
kuću u Barlovcima 30. listopada, i odsad će stalno biti u ţupi (Tel.: 387/051/ 392-444).
Kako je u jesen i zimu 1995. bila devastirana i ţupna crkva, kad su se stekli kakvi-takvi uvjeti
ona je temeljito obnovljena, i od ljeta 1999. je u redovitoj upotrebi.
Stvorene su potrebne vanjske pretpostavke za normalan rad svećenika u ţupi. Ali se nikako
ne moţe govoriti i o normalnom ţivotu ţupe, budući da u njoj sada ima svega oko 140 katolika,
a raĉunajući i mješovite ţenidbe, oko 175 katoliĉkih vjernika.
NJEMAĈKI CARITAS POMAŽE OBNOVU I UREĐENJE KUĆA
Ispostava njemaĉkog Caritasa u Banja Luci je prihvatila molbe za pomoć Jele Šlat (r. Pranjić)
i Marice Milaković (r. Marić). U prošlom mjesecu na Jelinoj kući je postavljen novi krov i u kući
se ureĊuje sanitarni ĉvor, a Marici se dograĊuje nova kuća na već prije postavljenim temeljima i
ozidanom podrumu.
Za dogradnju sanitarnog ĉvora pomoć je zamolila i Ana Bogdanović (+Nine), ali zbog lošeg
pristupnog puta njezinoj kući i nemogućnosti dovoza potrebnog materijala dosad se nije moglo
uĉiniti ništa.
JOŠ JEDNA ODLUKA O POVRATU IMOVINE U STRANJANIMA
Komisija za imovinske zahtjeve raseljenih osoba i izbjeglica u Sarajevu donijela je 24. 07.
2001. odluku da se Pranjić Mirku (Perinom), iz Stranjana, vraća imovina (dosad su je koristili
izbjeglice iz Glamoĉa).
Mirko je obavijestio privremene stanovnike u svojoj kući da se vraća, i da mu se kuća treba
isprazniti do kraja trećeg mjeseca iduće godine. Obratio se banjaluĉkom Caritasu za pomoć u
obnovi kuće ili u izgradnji nove, na temeljima koji su već bili izliveni 1990. Moţe se oĉekivati da
će pomoći biti, ali meĊunarodne organizacije koje pomoć pruţaju traţe da se prije izvrši odjava
boravka u Hrvatskoj.
2
PRIVODE SE KRAJU RADOVI NA IZGRADNJI NOVIH KUĆA
Oĉekuje se skori dovršetak izgradnje sedam kuća u Stranjanima za one koji su se odluĉili
vratiti u svoj kraj. Imena domaćina i broj ĉlanova obitelji koji se trebaju useliti u nove kuće
objavljeni su u br. 1. Našeg zavičaja.
Kuća Vida Šalića Kuća Luce Bogdanović
Svaka kuća će imati ulazni hodnik, kuhinjsku nišu s dnevnom sobom, spavaću sobu i
sanitarni ĉvor. Bit će prikljuĉene na struju i vodu.
BRAĈNI PAROVI I DJECA U STRANJANIMA OD 1801. DO 1840. GODINE
Ovdje se donosi popis braĉnih parova koji su brak sklopili u razdoblju izmeĊu 1801. i 1840. i naveden
je broj djece koja su roĊena u tim brakovima.
Braĉni par Djeca Braĉni par Djeca

1. Bajlović Mile i AnĊa r. Grgić 1 31. Cvitković Luka i Marija r. Blaţević 2
2. Barišić Anto i Lucija r. Stipić - 32. Cvitković Luka i Ruţa r. Majdandţić 2
3. Blaţević/Adţić Ivo i AnĊa r. Ljevar 5 33. Cvitković Nikola i Mande r. Kneţević 4
4. Blaţević/Adţić Ivo i Janja r. Ljevar 2 34. Ćosić Ivo i Anastazija r. Kasapović 1
5. Blaţević Marko i Jele r. Bajlović 2 35. Domaćinović Ilija i Ivka r. Bajlović 2
6. Blaţević/Adţić Marko i Klara r. Ljevar 9 36. Domaćinović Ilija i Ivka r. Valentić 1
7. Blaţević/Adţić Mile i Mare r. Ljevar 6 37. Domaćinović Joso i Marija r. Anušić 1
8. Blaţević Pavao, i (2. br.) AnĊa r. Domić - 38. Gagulić Franjo i Ivka r. Cetin 1
9. Blaţević Pavo i Lucija r. Tucić 1 39. Jurić Nikola i Kate r Ĉavlović 1
10. Blaţević Pavao, i (2. br.) Mande r. Matiević 1 40. Kezić Jakov i Kate r. Stojĉević 2
11. Blaţević Petar i Ane r. Batković 7 41. Kneţević Andrija i AnĊa r. Ćosić 3
12. Bukvić Ivo i Staţa r. Kasapović 1 42. Kneţević Andrije i AnĊa r. Marić 2
13. Bukvić Ivo i Justina r. Komljenović 1 43. Kneţević Anto i Marija r. Blaţević 1
14. Bukvić Martin i Kate r. Jurić 1 44. Kneţević Anto i Marija r. Valentić 3
15. Bukvić Martin i Mande r. Loĉarević 1 45. Kneţević Blaţ i Franka r. Golub 3
16. Bukvić Martin i Mande r. Mlinarović - 46. Kneţević Franjo i Jele r. Batković 3
17. Bukvić Mato i Klara r. Mušulović 1 47. Kneţević Filip i Jele r. Criepović 1
18. Bukvić Mato i Klara r. Ojdanić 1 48. Kneţević Ilija i Marija r. Valentić 6
19. Bukvić Petar i AnĊa r. Marić 1 49. Kneţević Ivo i Anastazija r. Kasapović 1
20. Bukvić Petar i Birgita r. Marić 2 50. Kneţević Ivo i Marija r. Komljenović 2
21. Bukvić Stjepan i AnĊa r. Cvitković 1 51. Kneţević …(?) i Ivka r. Dendić 1
22. Bukvić Stjepan i AnĊa r. Ćosić 5 52. Kneţević Jerko i Ivka r. Ivanović 3
23. Bukvić Stjepan i AnĊa r. Jurić 2 53. Kneţević Jerko i Ivka r. Škrebić 2
24. Bukvić Stjepan i (2. br.) Lucija r. Pranjić - 54. Kneţević Joso i Ivka r. …, iz Orlovca -
25. Cvitković Andrije i Kate r. Ojdanić - 55. Kneţević Joso i Kate r. Tadić 1
26. Cvitković Anto i Lucija r. Stipić 1 56. Kneţević Joso i Ruţa r. Rajković -
27. Cvitković Ivo i Ane r. Pušeljić 2 57. Kneţević Juro i Kate r. Turkešević 2
28. Cvitković Ivo i Ane r. Stojaković 1 58. Kneţević Marijan i Ivka r…, iz Orlovca -
29. Cvitković Ivo i Ivka r. Valentić 2 59. Kneţević Martin i Marta r. Mršić 2
30. Cvitković Jerko i Ane r. Vidović 3 60. Kneţević Mile i Ruţa r. Topić 4
3

61. Kneţević Mile i Vida r. Mijić 3 90. Ljevar Nikola i Ana r. Tukarić -
62. Kneţević Nikola i Ane r. Vidović 3 91. Ljevar Damjan i Vida r. Jurić 1
63. Kneţević Pavao i Ivka r. Ćosić 2 92. Ljevar Filip i AnĊa r. Tadić 2
64. Kneţević Petar i Ane r. Debeljaković 1 93. Ljevar Filip i Marija r. Kozić 3
65. Kneţević Petar i Ivka r. Debeljaković 1 94. Ljevar Ivo i Vida r. Babić 1
66. Kneţević Toma i Ane r. Italović 4 95. Ljevar Joso i Kate r. Lopar 11
67. Kneţević Toma i Ane r. Jerković 1 96. Ljevar Juro i Ruţa r. Batković 2
68. Kneţević Toma i Kate r. Majdandţić - 97. Ljevar Luka i Ane r. Durbić 2
69. Komarica Franjo i Kate r. Jurić - 98. Ljevar Marko i Marija r. Pejaković 2
70. Komarica Joso i Ane r. Lovrinović 3 99. Ljevar Martin i Marija r. Pejaković 1
71. Komarica Juro i Marija r. Blaţević 8 100. Ljevar Petar i Ane r. Kozić -
72. Komarica Marko i (2.br.) Staţa r. Kasapović - 101. Ljevar Petar i Ane r. Pranjić 4
73. Komarica Marko i Marija r. Blaţević 2 102. Ljevar Stjepan i Jele r. Batković 5
74. Komarica Mato i Lucija r. Milić 3 103. Ljevarević Anto i AnĊa r. Ivanović 1
75. Komarica Mato i Lucija r. Uvalić 5 104. Miašiković Ivo i Ane r. Valentić 1
76. Komarica Mile i Mande r. Ţiţić 7 105. Pranić Ivo i Ruţa r. Jurić 2
77. Komarica Nikola i Marija r. Blaţević 1 106. Pranjić Petar i Kate r. Josipović 3
78. Komarica Petar i Ane r. Pranjić 1 107. Rajković Ilija i Marta r. Matić 2
79. Komarica Petar i Ane r. Ivanović 1 108. Rajković Juro i Matija r. Kneţević 2
80. Komarica Petar i Ane r. Vidović 1 109. Rendić Jakov i Kate r. Gilošević 1
81. Komarica Petar i Lucija r. Barišić 2 110. Stević Luka i Marija r. Duljilović 4
82. Komarica Vid i AnĊa r. Valentić 5 111. Stević Luka i Marija r. Jerković 1
83. Komarica Vid i Birgita r. Kneţević 2 112. Tucić Joso i Marija r. Bartulović 1
84. Komljenović Petar i Ane r. Domić 1 113. Tucić Joso i Marija r. Miljanović 1
85. Lipovac Lovro i Ane r. Jerković 1 114. Uvalić Ivo i Jele r. Blaţević 1
86. Lipovac Stjepan i Mande r. Uvalić - 115. Uţar Franjo i Ruţa r. Ivanović -
87. Livak (Ljevar) Ivo i Vida r. Marić 5 116. Valentić Joso i Ivka r. Pavlović 1
88. Ljevar Anto (2. br.) i Jele r. Martinović 2 117. Vidović Marko i Anastaz. r. Kukić -
89. Ljevar Anto i AnĊa r. Vidović 1 118. Vidović Stjepan i Ruţa r. Anušić 1
Ukupno je u 118 obitelji roĊeno 239 djece, prosjeĉno po dvoje djece u obitelji. U jednoj je obitelji
roĊeno 11-ero djece, od 5-ero do 9-ero djece je roĊeno u 12 obitelji, po 2 do 4 djeteta su roĊena u 44
obitelji, a po jedno dijete u 45 obitelji, dok u 15 obitelji nije roĊeno nijedno dijete.
DJECA ROĐENA I KRŠTENA U STRANJANIMA OD 1801. DO 184O.
U razdoblju od 1801. do 1840. roĊeno je ukupno 199 djece. Statistika o broju roĊene djece u
Stranjanima po pojedinim godinama izgleda ovako:
1802. - 11 " 1817. - 1 "
1803. - 9 " 1818. - 2 "
1804. - 7 " 1819. - 4 "
1805. - 8 " 1820. - 4 "
1806. - 13 " 1821. - 4 "
1807. - 9 " 1822. - 4 "
1808. - 7 " 1823. - 2 "
1809. - 12 " 1824. - 7 "
1810. - 8 " 1825. - 3 "
1811. - 6 " 1826. - 6 "
1812. - 9 " 1827. - 4 "
1813. - 6 " 1828. - 2 "
1814. - 6 " 1829. - 1 "
1815. - 5 " 1830. - 2 "
4

1832. - 5 " 1837. - 2 "
1833. - 3 " 1838. - 9 "
1834. - 2 " 1839. - 6 "
1835. - 6 " 1840. - 6 "
Upada u oĉi da je 1817. kršteno samo jedno dijete (godine 1816. i 1817. je vladala kuga, od
koje je umrlo mnoštvo svijeta), a po jedno dijete je roĊeno i kršteno takoĊer 1829. i 1831.
(zapravo o tome nema podataka budući da je uništen dio Matice krštenih za te godine), te po
dvoje djece 1818., 1823., 1828. i 1830, 1834. i 1837.
POZIV ČITATELJIMA NA SURADNJU
U ruci imate br. 4. Našeg zavičaja. U njemu su dosad objavljivane, a tako će se nastaviti i
dalje, kratke aktualne vijesti iz Stranjana i Matoševaca, te iz prošlosti podaci o obiteljima. Znam
da redanje imena i brojki i nije zanimljivo, ali se radi o našim precima, i korisno je da se to
povadi iz starih Matica i donese na jednom mjestu.
Da bi Naš zavičaj ipak bio informativniji, a i zanimljiviji, dobro bi bilo da i vi, koji ste za to
sposobni, pruţite svoju suradnju. Moţete slati pisane priloge u kojima biste posebno iznosili
svoja razmišljanja ili sjećanja o obiteljima ili o pojedinim ljudima i ţenama iz Stranjana i
Matoševaca, koji su po neĉemu bili zapaţeni ili zapamćeni, i o kojima je vrijedno da se saĉuva
zapisana uspomena. Moţe se pisati i o nekim dogaĊajima i o obiĉajima.
Ne trebate se puno brinuti kako ćete napisati. Vaţno je da bude razumljivo što ste ţeljeli
kazati, a o jeziĉnom dotjerivanju teksta pobrinut će se netko drugi.
Nadam se da ćete se odazvati ovom pozivu!
PrireĊuje: Velimir Blažević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH

☧ NAŠ ZAVIĈAJ
Broj 5.
ŠTO JE S GRADNJOM I OBNOVOM KUĆA

Prosinac 2001.
I USELJENJEM U NJIH?
Vlasnici novoizgraĊenih i obnovljenih kuća uskoro bi trebali dobiti potvrde o završetku

graĊevinskih radova na svojim kućama. MeĊutim, oni u njih neće moći useliti budući da će kuće
prije trebati prikljuĉiti na elektriĉnu mreţu i na vodu. Prema sporazumima koje su potpisali
vlasnici kuća te predstavnik Agencije za rekonstrukciju Arbeiter-Samariter-Bund iz Njemaĉke
(gosp. Wolfgang Raschka), predstavnik Općine Banja Luka (naĉelnik, gosp. Dragoljub
Davidović), i pomoćnik ministra iz Odsjeka Ministarstva za izbjegla i raseljena lica u Banja Luci
(gosp. Drago Vuleta), navedena prikljuĉenja bi Općina trebala izvršiti besplatno u roku od 30
dana od potpisivanja potvrde o završetku graĊevinskih radova.
Kuća Tome Majdandžića
S obzirom da nastupa zimski period, teško da će to biti uraĊeno u predviĊenom roku. A ako i
bude, nije za oĉekivati da će se vlasnici kuća, svakako ne svi, moći odmah i useliti u njih, budući
da pravovremeno treba osigurati i druge uvjete za ţivot, od hrane do ogrijeva.
Kuća Zorke Ganić
Ipak je vrlo vaţno da oni kojima su kuće napravljene ili obnovljene u njih uĊu što prije. Time
će pokazati da su ozbiljno mislili na povratak u svoj zaviĉaj kad su podnijeli molbe da im se
2
izgrade kuće u kojima bi mogli ţivjeti. A to će onda biti najbolja preporuka meĊunarodnim
organizacijama da ne prekinu sa svojim programima, nego da nastave sa gradnjom i obnovom
kuća, kao i drugim vidovima pomoći, onima koji se odluĉe za povratak i zatraţe da im se to
omogući.
Kuća Mirka Blaževića
Svakako da bi bilo dobro da oni koji se odluĉe za povratak i koji raĉunaju na pomoć Caritasa
i meĊunarodnih organizacija, svoje molbe s odgovarajućom potrebnom dokumentacijom upute
Caritasu banjaluĉke biskupije što prije, kako bi se već tijekom zime ili u rano proljeće moglo
traţiti donatore i organizacije koje su voljne da podupru izgradnju i obnovu kuća za povratnike u
Stranjane i Matoševce.
POVRATAK U STRANJANE I MATOŠEVCE ZA NEKE SE VEĆ DOGODIO
Za nas petnaestak Stranjanĉana i Matoševljana dan konaĉnog i potpunog povratka u 8 kuća u

Stranjane i Matoševce, nadamo se, nije daleko. Kada doĊe taj dan, sigurno će nam biti osobito
radostan. Ali već i dosad više nas je tjedne, pa i mjesece, provelo u nama najdraţem - rodnom
kraju - i osjetili smo sve njegovo blagotvorno djelovanje i ĉari.
Istina, proţivljavamo bol u duši kad gledamo naše nekad pitome i obraĊivane, a sada trnjem i
korovom pokrivene njive; nekad rodne, a sada polomljene i zapuštene šljivike; nekad bistra, a
sada u šikaru zarasla i otpadom zatrpana vrela i izvore vode; nekad zelene i bujne, a sada
prorijeĊene i isjeĉene gajeve i šume. Ali usprkos svemu, svijest da je to naše, i da moţe postati
opet kakvo je nekad bilo, neodoljivo nas vuĉe na povratak i daje snagu da se uhvatimo u koštac
sa svim poteškoćama koje nas ĉekaju.
One koji to ne znaju, sigurno će zanimati, i pitat će: Tko su ti "zanesenjaci" iz Stranjana i
Matoševaca, koji razmišljaju i koji su se odluĉili za povratak.
Debeljak Mile i Marica su u Matoševcima, uz pomoć Caritasa, osposobili svoju kuću za
boravak. Dolaze iz Blinjskog kuta, kod Sunje, i u njoj provode većinu vremena. Kod njih su "na
stanu" Slavko Blaţević, Slavko Ljevar i Tomo Majdandţić. Tu prespavaju, a ujutro odlaze na
"gradilišta" i prate kako napreduje i kako se privodi kraju izgradnja njihovih kuća, a takoĊer i
sami u radu sudjeluju.
Poĉesto se ovdje naĊe i Luce Bogdanović, koja s posebnom ĉeţnjom i nestrpljivo ĉeka da
mogne useliti u svoju kućicu. Više puta je iz Ivanić Grada dolazio Marko Bogdanović, brat
Lucin, i njegova ţena Ane, da pomognu u ĉemu mogu i što treba. Marko je elektriĉar, te sreĊuje
što je potrebno oko struje. Par puta je dolazio iz Baške Vode Mirko Blaţević, zvani kaluĊer. On
3
bi se ţelio vratiti s bolesnom ţenom u kuću koja se obnavlja, da u njoj, kako kaţe, doĉekaju
smrt.
I Ćosić Joso, koji rado i po Hrvatskoj obilazi mjesta gdje ima našeg naroda iz Stranjana i
Matoševaca, bio nam je takoĊer drag gost. Dovezli su ga automobilom iz Zagreba sinovi Rudo i
Mato.
MeĊu ĉešćim posjetiteljima su i naši "ujaci": fra Velimir, fra Dujo i fra Franjo (Mile).
Povremeno nas obiĊu takoĊer fra Mijo, sadašnji ţupnik u Barlovcima, i fra Juro, bivši barlovaĉki
ţupnik, a sada u Bihaću. Par puta nam je dolazio vlĉ. Mile Aniĉić, direktor Caritasa, a obećao
nas je posjetiti i naš biskup Franjo Komarica. Nadamo se da će i to biti uskoro.
Moţda će nekoga zanimati i što ovamo radimo i kako ţivimo!
Uz rad na gradnji ili obnovi kuća, ili na njihovu ureĊivanju, sreĊujemo svoja dvorišta i bašĉe
i krĉimo oko kuća. Od Caritasa smo dobili na kratkotrajno korištenje traktor s prikolicom pa
pripremamo i nešto drva za ogrjev na zimu. Imali smo namjeru takoĊer uzorati malo zemlje,
makar za vrtove, ali nismo mogli dobiti odgovarajućeg pluga pa to zasad nismo uĉinili.
Nedjeljom, kad smo ovdje, rado odemo u Barlovce na misu. Uveĉer redovito, po našem
obiĉaju, zajedniĉki molimo veĉernju molitvu i krunicu. A poslije toga se malo i zabavimo uz
karte.
A kakvi su naši odnosi s pravoslavnim Srbima? S onima iza Gradine dobri, kakvi su bili i
prije. Nemamo nikakvih problema ni s izbjeglim Srbima iz Kupresa i iz Glamoĉa, koji ţive u
kućama u Stranjanima i Matoševcima. DoĊu k nama. Znaju nam donijeti mlijeka i ponuditi ako
što treba. Pozivaju nas sebi na kavu, i mi odlazimo k njima. Priĉamo i šalimo se. Ista nas je
nesreća zadesila i jednaki jadi pritišću, pa se meĊusobno dobro razumijemo.
Sastavili: Mile Debeljak i Slavko Ljevar
BRAĈNI PAROVI I DJECA U STRANJANIMA OD 1841. DO 1876.
Nastavlja se popis braĉnih parova u Stranjanima. Na ovom su popisu i neki braĉni parovi za koje je u Matici
krštenih navedeno da su iz Matoševaca, npr. Komarice, Tubići i Adţići. Po svoj prilici su pogrešno stavljeni u
Matoševce umjesto u Stranjane, kao što su i Debeljakovići i Batkovići, vjerojatno, pogrešno stavljeni u Stranjane
umjesto u Matoševce. Zato sam braĉne parove s navedenim prezimenima iz Matoševaca prenio u Stranjane, a druge
sam ispustio s popisa u Stranjanima i bit će doneseni u popisima za Matoševce..

1. Bijelić Juro i Ana r. Ljevar 1 23. Kaurin Marko i Janja r. Pranjić 1
2. Blaţević/Adţić Andrija i Kata r. Marušić 2 24. Kneţević Ivo i Lucija r. Blaţević/Adţić 2
3. BlaţevićAdţić Ivo i Janja r. Lipovac 1 25. Kneţević Marko i Ruţa r. Mijić 3
4. Blaţević/Adţić Ivo i Manda r. Topić 1 26. Kneţević Mile i Kata r. Ljevar 1
5. Blaţević/Adţić Toma i Marija r.Batković 8 27. Komarica Ivo i Kata r. Mijić 1
6. Blaţević Andrija i Kata r. Marušić 3 28. Komarica Marko i Marija r. Kneţević 5
7. Blaţević Ilija i Lucija r. Mariić - 29. Komarica Petar i Anastazija r.Kasapović 1
8. Blaţević Ivo i Manda r. Topić 1 30. Ljevar Damjan i Marija r. Pranjić 2
9. Blaţević Marko i Manda r. Radman 2 31. Ljevar Filip i AnĊa r. Blaţević 3
10. Blaţević Nikola i Marija r. Mihić - 32. Ljevar Filip i AnĊa r. Kuljanin 1
11. Blaţević Pavao i Kata r. Ivanković 3 33. Ljevar Ilija i Ruţa r. Tucić 3
12. Bukva Joso i Ana r. Šalić 1 34. Ljevar Ivo i Ana r. Ivanić -
13. Bukva Joso i Jela r.Blaţević - 35. Ljevar Ivo i (2. br.) Ana r. Ţiţić -
14. Bukva/ić Joso i Mara r.Adţić-Blaţević 3 36. Ljevar Joso i Kata r. Jurić 2
15. Bukva Petar i Janja r. Komarica 3 37. Ljevar Juro i Marija r. BrĊanin 1
16. Bukva Stjepan i Kata r. Jurić - 38. Ljevar Juro i Marija r. Bukvić 2
17. Ćosić Joso i Ivka r. Kaurin/Kaurac 4 39. Ljevar Juro i Marija r. Šalić 3
18. Ćosić Joso i Ivka r. Stojanac 1 40. Ljevar Mato i Kata r. Jakovljević -
19. Jurić Franjo i AnĊa r. Pezić 8 41. Ljevar Petar i Kata r. Adţamović 1
20. Jurić Petar i Kata r. Josipović 3 42. Ljevar Petar i Kata r. Kozić 3
21. Kaurac Marko i Janja r. Sedić 1 43. Ljevar Petar i Kata r. Marušić 3
22. Kaurin Marko i Janja r. Kneţević 1 44. Ljevar Stjepan i (2. br.) i Ruţa r. Marić -
4
45. Marušić Ivo i Janja r. Batković 3 57. Stojanac Ivo i Ruţa r. Sedić 1
46. Marušić Pavao i Marija r. Prnjavorac 1 58. Stojanac Ivo i Ruţa r. Šepia 3
47. Marušić Pavao i Marija r. Turbić 1 59. Šalić Ivo i Janja r. Tubić 2
48. Marušić Vinko i Janja r. Ĉivĉić/Dţolić 8 60. Šalić Nikola i Janja r. Adţić-Blaţević 4
49. Pranić Pavao i Kata r. Mijić 1 61 Tubić Joso i Marija r. Sedić 3
50. Pranjić Franjo i AnĊa r. Pezić 8 62. Tubić Luka i Vida r. Tukarić 3
51. Pranjić Ivo i Jela r. Pranjić 2 63. Tubić Luka i Vitalija r. Luić 1
52. Pranjić Ivo i Lucija r. Jospović 4 64. Tubić Stjepan i Ruţa r. Komarica 2
53. Pranjić Juro i Birgita r. Mijić 4 65. Tucić Ivo i Matija r. Kneţević 1
54. Pranjić Juro i Manda r. Pezić 3 66. Tucić Ivo i Matija r. Stević -
55. Pranjić Filip i Kata r. Josipović 1 67. Tucić Nikola i Marija r. Rajković 2
56. Stojanac Blaţ i Ruţa r. Kaurin 2 68. Uvalić Matija i Ana r. Mijić -
Vrlo je zanimljivo odakle su se sve momci iz Stranjana ţenili i dovodili djevojke. U gornjoj tabeli nije bilo
moguće naznaĉiti za svaku udanu djevojku odakle je rodom, a to nije uvijek ni uvedeno u Maticu, pa ću navesti
samo neka od mjesta iz kojih potjeĉu, a koja su naznaĉena u Maticama, i to ne samo za period od 1841. do 1875.,
nego i za raniji. To su najĉešće Matoševci i Motike, a zatim Ivanjska, NabrĊani, Barlovci, Orlovac, Bukovica,
Gomionica, Sasina, Majdan, Ĉivĉije, Ojdanići, Stratinska, pa Šimići, Dikevci, Ravska, Kuljani, Biela Nedilja
(Dţevar), Šurkovac, Šargovac, Taraševac, Dvorani, Škrljevita, i dr.
Poslije g. 1840. u Stranjanima nestaje obitelji s prezimenima: Barišić, Cvitković, Domaćinović, Gagulić, Kezić,
Rajković, Rendić, Stević, Uţar, Valentić i Vidović, a znatno je manje Komarica i Kneţevića. Pojavljuju se obitelji s
prezimenima: Adţić/Blaţević, Bukva (od Bukvić), Kaurin i Kaurac, Marušić, Stojanac, Šalić i Tubić.
Kroz nekih 35 godina u Stranjanima je u 69 obitelji roĊeno ukupno 133 djece, što je u prosjeku 2 djece po
obitelji. Nije roĊeno nijedno dijete u 12 obitelji, a po jedno dijete je roĊeno u 22 obitelji; od dvoje do ĉetvero djece
je roĊeno u 31 obitelji, petero djece je roĊeno u 1 obitelji, šestero djece u 1 obitelji, i po osmero djece roĊeno je u 2
obitelji.
BROJ DJECE ROĐENE PO POJEDINIM GODINAMA OD 1841. DO 1876.
U razdoblju od 1841. do 1876. (kad su sela tadašnje ţupe Ivanjska, a današnje ţupe Barlovci, bila pripojena ţupi
Petrićevac) u Stranjanima je roĊeno 162 djece. Prema pojedinim godinama stanje izgleda ovako:
Godine 1841. - roĊeno 11 djece Godine 1853. - roĊeno 6 djece Godine 1865. - roĊeno 1 djece
1842. - " 3 " 1854. - " 2 " 1866. - " 4 "
1843. - " 4 " 1855. - " 4 " 1867. - " 4 "
1844. - " 8 " 1856. - " 2 " 1868. - " 6 "
1845. - " 8 1857. - " 4 " 1869. - " 8 "
1846. - " 4 " 1858. - " 1 " 1870. - " 2 "
1847. - " 8 " 1859. - " 4 " 1871. - " 6 "
1848.- " 7 " 1860. - " 2 " 1872. - " 5 "
1849. - " 1 " 1861. - " 3 " 1873. - " 11 "
1850. - " 4 " 1862. - " 1 " 1874. - " 3 "
1851. - " 3 " 1863. - " 6 " 1875. - " 9 "
1852. - " 4 " 1864. - " 5 "
U prosjeku se godišnje raĊalo nešto više od 4,5 djece. Najviše ih je roĊeno, po 11-ero godine 1841. i 1873., a
samo po jedno dijete je roĊeno godine 1849., 1858., 1862., i 1865.
Čestit Božić i sveto porođenje Isusovo,

i svima sretna
i blagoslovljena Nova 2002. godina !

☧ NAŠ ZAVIĈAJ
Broj 6.
NOVOIZGRAĐENE I OBNOVLJENE KUĆE U STRANJANIMA

PREDANE NJIHOVIM VLASNICIMA
Sijeĉanj 2002.
Za skupinu prognanika iz Stranjana došao je kraj nestrpljivom išĉekivanju i neizvjesnosti u

pogledu izgradnje i obnove njihovih 7 kuća. GraĊevinski radovi koji su zapoĉeli još u kolovozu
2001. godine, iako su se otegli više nego što je bilo predviĊeno, konaĉno su privedeni kraju, i
kuće su predane njihovim vlasnicima.
Tabla na autobusnom stajalištu

kod Ćosića kuće, koja označava
obnovu kuća u Stranjanima
Dan sv. Lucije, 13. prosinca 2001., za Lucu Bogdanović, Vida Šalića, Mirka Blaţevića,
Tomu Majdandţića, Zorku Ganić, Slavka Blaţevića i Slavka Ljevara bio je osobito znaĉajan, jer
su oni toga dana preuzeli kljuĉeve svojih novoizgraĊenih ili obnovljenih kuća. Time je prestalo
njihovo strahovanje i ispunila im se ţelja da opet imaju vlastite kuće u svom zaviĉaju.
Kod predaje i preuzimanja kuća, uz izvoĊaĉa radova, bili su nazoĉni: gosp. Wolfgang
Raschka, zastupnik "Agencije za rekonstrukciju" u Bosni i Hercegovini njemaĉke dobrotvorne
organizacije Arbeiter-Samariter-Bund, zatim predstavnik općine Banja Luka, te direktor Caritasa
banjaluĉke biskupije, preĉ. dr. Mile Aniĉić.
Preuzimanje kuća Tome Majdandžića i Mirka Blaževića

2
U preuzetim kućama su uvedene potrebne elektro- i vodo-instalacije, ali ostaje da se izvrši

prikljuĉivanje na struju i vodu, i da se zidovi okreĉe i ofarba drvenarija. Zato kuće još nisu
useljive. Za prikljuĉenje struje i vode treba sada podnijeti zahtjev općini Banja Luka, koja ima
obvezu da to izvrši besplatno u roku od mjesec dana. Za kreĉenje i farbanje, te za namještaj i
drugo, vlasnici kuća će se morati sami pobrinuti. Ali im je i u tome već obećana pomoć Caritasa.
Kao što je naprijed reĉeno, kod onih koji su izrazili ţelju za povratkom, i zatraţili da im se u
tome pomogne izgradnjom ili obnavljanjem njihovih kuća, bilo je neizvjesnosti i strahovanja
hoće li išta biti od obećane pomoći. Još više sumnje i nevjerice u tom pogledu bilo je kod
mnogih koji su sve to promatrali sa strane, a pogotovo kod onih koji za sebe već imaju donesenu
odluku i stvoren plan da ostanu u Hrvatskoj - što je njihovo pravo i što se moţe potpuno
razumjeti - i koji su se išĉuĊavali što uopće netko razmišlja o povratku. Zato smatram da je 13.
prosinca 2001. bio vaţan i zbog toga što se pokazalo da nisu isprazna obećanja i nastojanja
Caritasa i drugih organizacija koje se angaţiraju oko stvaranja uvjeta za povratak prognanika
svojim kućama i u svoj kraj. Moţe se sada oĉekivati da će, nakon "prvih lasta" i "probijanja
leda", i drugi koji su zainteresiran za povratak u svoje nekadašnje prebivalište s više pouzdanja i
optimizma traţiti da im se vrati njihova imovina i da im se omogući povratak na svoje.
HOĆE LI NA OVOME STATI?
Nadam se, skupa s onima koji će se uskoro, a najkasnije na proljeće, vratiti iz progonstva u Hrvatskoj
i useliti u svoje kuće, da na ovome neće stati, nego da će se proces povratka nastaviti i ojaĉati, te da će
Stranjani i Matoševci opet oţivjeti i zapoĉeti postupno se oporavljat i obnavljati.
Jasno je, meĊutim, da demografskog oţivljavanja i obnavljanja nema nigdje ako se vraćaju samo
stariji. Prava obnova i oţivljavanje Stranjana i Matoševaca bit će mogući jedino ako se budu vraćali i
mladi. A oni se, zasad, na to ne odluĉuju, budući da sebe ne vide izgledne budućnosti. Sigurno je da ne
postoje potrebni ni politiĉki ni ekonomski uvjeti za miran i bezbriţan ţivot. Ali se mora znati da te uvjete
neće unaprijed osigurati nitko drugi, nego se prognanici, osobito mladi, moraju odvaţiti najprije na
povratak, a zatim, uz pomoć drugih, zapoĉeti i raditi na polaganom stvaranju ţivota kakvog ţele. Tek bi
se tada u Caritasu, i u drugim dobrotvornim organizacijama s kojima Caritas suraĊuje, moglo razmišljati i
o stvaranju takoĊer odreĊenih razvojnih programa, o zapošljavanju i osiguravanju izvora zarade vlastitim
radom. A ako do toga ne doĊe, humanitarna pomoć će i dalje, dokle je bude, biti usmjeravana jednostavno
na puko preţivljavanje starih i nemoćnih, do njihovog potpunog izumiranja.
Obnovu, i da se u njoj opet

redovito slavi sveta misa,
čeka i devastirana kapela
sv. Franje Asiškoga
u Stranjanima
Nitko ne bi smio biti ravnodušan pred mogućnošću takvog konaĉnog ishoda. Svatko bi se, stoga,
trebao zamisliti i zapitati: Što za naše Stranjane i Matoševce mogu uĉiniti i ja sam, a što moţe uĉiniti, u
dogovoru i zajedniĉki, više nas koji jednako razmišljamo i isto ţelimo?!
3
BRAĈNI PAROVI I DJECA U MATOŠEVCIMA

U PERIODU OD 1762. DO 1810. GODINE
U Našem zavičaju, br. 1, donesen je popis od devet kućedomaćina u Matoševcima i navedeno koliko je 1743.
bilo ĉlanova u pojedinim obiteljima ili domaćinstvima. Ovdje su imena i prezimena braĉnih parova i broj njihove
djece u razdoblju od 1762. do 1810., otkad postoje saĉuvane Matice ţupe Ivanjska, iz kojih su izvaĊeni svi podaci
koji se ovdje navode.

1. Abramspaić/Spaić Mile i Marija r.Sedić 1 54. Boţić Šimo i Ruţa r. Komarica 1
2. Andrijević Josip i Ruţa r. Marić 1 55. Debeljaković Abram i Cvita r. Majdandţić 4
3. Batković Andrija i Ruţa r. Grgić 4 56. Debeljaković Andrija i Marija r. Ojdanić 1
4. Batković Filip i Ana r. Mari/i/ć 1 57. Debeljaković Andrija i Marija r. Vidović 3
5. Batković Filip i Francika r. Blaţević 1 58. Debeljaković Anto i Ivka r. Blaţević 2
6. Batković Filip i Francika r. Gagula 1 59. Debeljaković Antun i …. r. Boĉanin 1
7. Batković Filip i Francika r. Ojdanić 1 60. Debeljaković Filip i Kata r. Batković 4
8. Batković Filip i Manda r. Valentić 5 61. Debeljaković Filip i Kata r. Ojdanić 1
9. Batković Franjo i AnĊelija r. Aleksić 6 62. Debeljaković Filip i Kata r. Uvalić 5
10. Batković Franjo i Ruţa r. Domazetović 1 63. Debeljaković Ilija i Ruţica r. Vidović 4
11. Batković Ivo i Kata r. ? - 64. Debeljaković Ivan i Jela r. Stojĉević 1
12. Batković Joso i Marija r. Vidović 7 65. Debeljaković Juro i Ana r. Komariĉić 3
13. Batković Lovro i Marija r. Blaţević 7 66. Debeljaković Juro i AnĊa r. Komariĉić -
14. Batković Luka i Ana r. Pezić 2 67. Debeljaković Luka i Barbara r. Salaĉković 3
15. Batković Luka i Ivka r. Grgić - 68. Debeljaković Luka i Klara r. Mari/i/ć 4
16. Batković Luka i Marija r. Pezić 1 69. Debeljaković Marko i Kata r. Jukić -
17. Batković Marko i Ana r. Orlovĉević 1 70. Debeljaković Matija i Manda r. Ciganović 3
18. Batković Marko i Manda r. Ţiţić 2 71. Debeljaković Matija i Manda r. Kuljanin 2
19. Batković Martin i Anastazija r. Vidović - 72. Debeljaković Mato i Manda r. Cvitković 4
20. Batković Martin i Anica r. Blaţević 8 73. Debeljaković Paško i Klara r. Mari/i/ć 3
21. Batković Matija i Barbara r. Aniĉić 1 74. Debeljaković Toma i Ruţa r. Mari/i/ć 3
22. Batković Matija i Barbara r. Majdanĉić 1 75. Jakobašić Anto i Marija r. Matošević -
23. Batković Mijat i Ana r. Mari/i/ć 6 76. Jukić Mile i Kata r. Uvalić 1
24. Batković Nikola i Ana r. Debeljaković 5 77. Kleĉinović Mijat i Marija r. Kleĉinović 1
25. Batkvić Pavao i Manda r. Ojdanić 1 78. Kovaĉević Ivan i Ivana r. Klasić 1
26. Batković Toma i Kata r. Mrkvić 2 79. Kovaĉević Toma i AnĊa r. Duilo 1
27. Batković Toma i Kata r. Novaković 1 80. Lipovac Ivan i Ivana r. Blaţević 1
28. Batković Toma i Marija r. Ţiţić 2 81. Majdandţić Anto i Janja r. Petrušić 9
29. Blaţević Andrija i Ana r. Komariĉić 1 82. Majdandţić Franjo i Kata r. Ojdanić 4
30. Blaţević Andrija i Janja r. Uţarević 4 83. Majdandţić Jerko i Marta r. Kneţević 4
31. Blaţević Andrija i Manda r. Vidović 9 84. Majdandţić Joso i Marija r. Kleĉina 5
32. Blaţević Bartol i Ivka r. Kozić 1 85. Majdandţić Juro i Ana r. Krajinović -
33. Blaţević Bartol i Lucija r. Jarĉević 2 86. Majdandţić Juro i Ivka r. Debeljaković 1
34. Blaţević Blaţ i Kata r. (?) - 87. Majdandţić Juro i Ivka r. Stević 1
35. Blaţević Franjo i AnĊa r. Mari/i/ć 1 88. Majdandţić Juro i Ivka r. Stipić 6
36. Blaţević Franjo i Kata r. Ćosić 1 89. Majdandţić Luka i Kata r. Marušić -
37. Blaţević Ilija i Klara r. Koić 1 90. Majdanĉićdţić Luka i Kata r. Sedić 2
38. Blaţević Ilija i Klara r. Tucić 1 91. Majdandţić Luka i Veronika r. Lipovac 1
39. Blaţević Ivan i Dominka r. Brkić 3 92. Majdandţić Marko i Ivka r. Kleĉina 6
40. Blaţević Ivan i Kata r. Jurić 1 93. Majdandţić Marko i Oršula r. Ojdanić 1
41. Blaţević Jakov i Kata r. Orlovac 1 94. Majdandţić Mile i Ivka r. Barišić 5
42. Blaţević Joso i Marija r. Kneţević - 95. Majdandţić Nikola i Manda r. Petrušić 1
43. Blaţević Joso i Ruţa r. Valentić 2 96. Majdandţić Nikola i Veronika r. Gibić 1
44. Blaţević Marko i Ana r. Mari/i/ć 1 97. Majdandţić Nikola i Veronika r. Lipovac 7
45. Blaţević Marko i Ana r. Orlovac 2 98. Majdandţić Pavao i AnĊa r. Romić -
46. Blaţević Marko i Manda r. Ţiţić 1 99. Majdandţić Petar i Manda r. Kozić 1
47. Blaţević Matija i Kata r. Blaţević 1 100. Majdandţić Petar i Ruţa r. Kozić 5
48. Blaţević Mato i Ivka r. Uvalić 2 101. Majdandţić Stjepan i Manda r. Kneţević 1
49. Blaţević Paško i Klara r. Mari/i/ć 2 102. Majdandţić Stjepan i Marija r. Tadić 3
50. Blaţević Petar i Ivka r. Boţinac 4 103. Majdandţić Stjepan i Marija r. Ţiţić 1
51. Blaţević Stjepan i Anica r. Martić 1 104. Majdandţić Toma i Janja r. Pezić 1
52. Blaţević Stjepan i Anastazija r. Barišić 2 105. Martinović Joso i Ruţa r. Mari/i/ć 1
53. Blaţević Stjepan i Kata r. (?) - 106. Matijašević Mijat i Perka r. Arambašić 1
4
107. Martinović Petar i Kata r. Grgić - 124. Uvalić Jerko i Klara r. Lipovac 2
108. Matošević Juro i Ivka r. Matić 1 125. Uvalić Jerko i Vida r. Lipovac 2
109. Mihić Ivan i Ruţa r. Ojdanić 1 126. Uvalić Joakim i Marija r. Ojdanić 8
110. Mihić Mijat i Kata r. …, iz Motika 1 127. Uvalić Juro i Klara r. Uţarević 5
111. Popić Filip i Barbara r. Majdandţić 1 128. Uvalić Juro i Marija r. Batković 2
112. Popić Nikola i Matijana r. Valentić 1 129. Uvalić Marijan i Kata r. Pranjić -
113. Spaić Abram i Barbara r. Bumbar 1 130. Uvalić Mato i Anastazija r. Blaţević -
114. Spaić Mijat i Marija r. Kleĉina - 131. Uvalić Mijat i Kata r. Topalović 2
115. Stipić Mijat i Klara r. Đukić 1 132. Uvalić Mijat i Klara r. Lipovac (Ĉivĉija) 1
116. Šimić Pavao i Ivka r. Ĉamberović 1 133. Uvalić Mijat i Cvita r- Jerković 4
117. Tomašević Anto i Lucija r. Ojdanić 1 134. Uvalić Nikla i Marija r. Kozić 1
118. Uvalić Anto i Anica r. Filipović (Popić) 2 135. Uvalić Nikola i Marta r. Kozić 4
119. Uvalić Ilija i AnĊa r. Blaţević 10 136. Uvalić Petar i Vida r. Batković 1
120. Uvalić Ilija i Cvita (Flora) r. Lipovac - 137. Uvalić Vid i Marija r. Mardekanić 4
121. Uvalić Ilija i Marija r. Jurić - 138. Uvalić Vid i Marija r. Martinović 1
122. Uvalić Ilija i Marija r. Komariĉić 2 139. Uvalić Vid i Marija r. Petrović 1
123. Uvalić Ivan i Ruţica r. Ojdanić 7
Navedeni 139 braĉnih parova su imali ukupno 306 djece. Prosjeĉno dolazi po dvoje djece na jedan
braĉni par. Bez djece je bilo 18 braĉnih parova, a velik broj braĉnih parova, njih ĉak 61, imao je samo po
jedno dijete. Od 2-4 djece bilo je u 40 obitelji, a u 20 obitelji je roĊeno po 5-ero i više djece. Najviše, 10-
ero djece je roĊeno u jednoj obitelji, po 9-ero djece u dvije, po 8-ero u dvije, po 7-ero u pet, po 6-ero u
ĉetiri i po 5-ero djece u sedam obitelji.
U Matici krštenih ili vjenĉanih stavljeni su u Matoševce i neki braĉni parovi s prezimenima: Cvitković,
Domaćinović, Kneţević i Komarica. Izostavio sam ih iz ovog popisa, jer drţim da su pripadali Stranjanima.
TakoĊer su izostavljena i tri braĉna para s prezimenom Ojdanić, za koje pretpostavljam da su spadali u Ojdaniće.
U periodu koji obuhvaća ovaj popis, najviše braĉnih parova i obitelji je bilo s prezimenima: Batković,
Debeljak/ović, Majdandţić i Uvalić. Osim s podruĉja ţupe Ivanjska, dosta velik broj djevojaka koje su se udale u
Matoševce rodom je iz Gomionice, u sasinskoj ţupi.
BROJ DJECE ROĐENE PO GODINAMA OD 1762. DO. 1810.
Podaci koji slijede nisu posve toĉni, odnosno nisu potpuni, budući da u Maticama krštenih na par
mjesta nedostaje nekoliko listova. A prema dostupnim izvorima, roĊeno je:
God.: 1762. - djece 1 God.: 1775. - djece 10 God.: 1788. - djece 4 God. : 1801 - djece 7
1763. - 4 1776. - 2 1789. - 13 1802. - 8
1764. - 4 1777. - 11 1790. - 5 1803. - 3
1765. - 1 1778. - 4 1791. - 9 1804. - 8
1766. - - 1779. - 4 1792. - 7 1805. - 6
1767. - 3 1780. - 6 1793. - 7 1806. - 4
1768. - 1 1781. - 6 1794. - 4 1807. - 11
1769. - 6 1782. - 11 1795. - 11 1808. - 3
1770. - 7 1783. - 6 1796. - 6 1809. - 10
1771. - 5 1784. - 9 1797. - 7 1810. - 2
1772. - 5 1785. - 4 1798. - 4
1773. - 7 1786. - 7 1799. - 7
1774. - 7 1787. - 5 1800. - 3
Kroz 49 godina roĊeno je i kršteno ukupno 286 djece. Godišnje je to u prosjeku 5,8 djece. Godine 1766. nema u
Matici krštenih upisanog nijednog djeteta, a samo po jedno dijete je upisano 1762., 1765. i 1768. Najviše djece, 12-
ero, roĊeno je 1789., po 11-ero roĊeno je 1777., 1782., 1795. i 1807., te po 10-ero godine 1775. i 1809.

☧ NAŠ ZAVIĈAJ
Broj 7.
POTEŠKOĆE POVRATKA IZBJEGLICA I PROGNANIKA

Veljaĉa 2002.
Mnogo se govori i piše o izbjeglicama i prognanicima iz Bosne i Hercegovine i o njihovu

povratku u mjesta prijašnjeg boravka, iz kojih su izbjegli ili prognani tijekom nedavnog rata.
Rješavanjem toga problema bave se domaće i međunarodne političke strukture i različite
dobrotvorne i nevladine organizacije. Što se tiče katoličkog i hrvatskog dijela pučanstva osobito
su tim pitanjem zaokupljeni svećenici i biskupi u Bosni i Hercegovini. Ali uza sve to, proces
povratka se odvija teško i vrlo sporo, naročito na banjalučkom području Republike Srpske.
Svakako da postoje nacionalni i vjerski interesi da se izbjegli i prognani Hrvati i katolici vrate
u Bosnu i Hercegovinu, ali ti interesi nisu dostatni i odlučujući za sam povratak. Svatko osobno i
posve slobodno, prvenstveno s ciljem postizanja vlastitog dobra i ostvarenja vlastitog prava,
treba odlučiti o mjestu i o državi u kojoj će živjeti, sam ili sa svojom obitelji. To znači da uz
pravo svakog čovjeka da živi u državi ili kraju svoga porijekla, i uz pravo izbjeglica i prognanika
na povratak u njih, ide i jednako pravo da se vlastita država ili kraj, kada za to postoje ozbiljni
razlozi, napuste, odnosno pravo izbjeglih i prognanih da ostanu u državi u kojoj su prihvaćeni i
gdje smatraju da će im život biti ljepši.
Ali i uz uvažavanje toga prava i uz poštivanje svačije slobode odlučivanja o mjestu i državi u
kojoj će živjeti, bilo je za očekivati da će se izbjeglice i prognanici u mnogo većem broju vraćati
u svoj zavičaj u Bosni i Hercegovini. A što se to nije dogodilo ili što se ne događa, za to postoje i
iznose se različiti razlozi.
Što i tko prijeĉi ili otežava povratak izbjeglica i prognanika?
Mnogi pojedinci, dakako, imaju osobnih razloga koje samo oni znaju, i u koje ovdje nije
moguće ulaziti. Ali ima više razloga općeg karaktera. Evo nekih:
- Prošlo je više godina od odlaska ili od protjerivanja ljudi iz njihovih domova i mjesta, i oni
su se, osobito mladi, privikli na novi kraj. Kroz to vrijeme ljudi nisu stajali skrštenih ruku, pa su
se mnogi već snašli i na neki način riješili pitanje svoje egzistencije u novom mjestu boravka.
- Neki, koji bi se htjeli vratiti, ne mogu to ostvariti budući da su njihove kuće i imovinu drugi
zaposjeli i koriste, a civilne vlasti posve sračunato na različite načine opstruiraju povratak i otežu
s izdavanjem rješenja o povratu kuća i privatne imovine njihovim vlasnicima.
- Jedan dio izbjeglica i prognanika se nema gdje vratiti jer su im kuće posve porušene ili teško
demolirane i opljačkane, a nikoga nema da im pomogne u obnovi.
- Mnogi od onih koji bi se imali gdje vratiti, kada bi dobili natrag svoju imovinu, ne odlučuju
se na taj korak jer se opravdano boje da u svom opustošenom kraju neće imati uvjeta za
preživljavanje i opstanak.
- Ima i ne mali broj izbjeglica i prognanika koji u Hrvatskoj ili negdje drugdje dobivaju od
države određenu financijsku i materijalnu pomoć. U danim prilikama ta ih pomoć zadovoljava i
djeluje destimulativno na povratak u Bosnu i Hercegovinu.
- Mnogi koji su proživjeli različita zlostavljanja i koji su u ratnim godinama izgubili nekoga
svog u obitelji boje se vratiti među one koji su ih terorizirali i prisilili na odlazak.
2
- Svoju odluku da se ne vraćaju u Bosnu i Hercegovinu, osobito u Republiku Srpsku, dio

izbjeglih i prognanih Hrvata i katolika opravdava i time što ne žele da im djeca idu u "srpsku" ili
u "muslimansku školu". Neki kažu da bi se možda vratili kada bi u njihovom kraju, u kojem su
Hrvati nekad imali većinu, bila uspostavljena "hrvatska općina" kojoj bi oni pripadali.
Navedeni razlozi imaju svoju težinu, ali svi ne i dovoljnu, da bi se čovjek olako odrekao svog
temeljnog prava na vlastiti dom i domovinu i da bi u sebi prigušio iskonsku težnju za rodnom
grudom.
Povratnici trebaju pomoć, ali moraju biti spremni i na žrtvu
Dakako da ima i onih koji se, unatoč svemu, žele vratiti na svoja ognjišta. Ali se ne mogu
sami izboriti za ostvarenje svoga prava na povratak, a osobito ne mogu sami sebi stvoriti uvjete
za doličan i siguran život. Za to im je bezuvjetno potrebna pomoć drugih: od međunarodne
zajednice i njezinih institucija i državnih struktura, do Crkve i njezinog Caritasa i različitih
drugih humanitarnih organizacija.
A čini se da upravo tu stvari ne funkcioniraju kako treba. Naime, dok, s jedne strane, mnogi
deklarativno zagovaraju povratak i na njega potiču raznim obećanjima, s druge strane ti isti ljudi,
organizacije i institucije vrlo često stavljaju takve zahtjeve, odnosno administrativne zapreke, da
prognanici i izbjeglice o povratku ni ne razmišljaju. Drugi, koji se i odluče za povratak, ako im je
potrebna materijalna pomoć za obnovu vlastitih kuća i domaćinstava, ili za nešto drugo, nemaju
sigurnosti da će je i dobiti, a ako im se i obeća, na nju predugo moraju čekati. Zbog toga mnogi,
razočarani, moraju odustati od svoga povratničkog sna. I što je najgore, sve navedene poteškoće i
mnogi neuspjeli pokušaji povratka "upozoravaju" druge potencijalne povratnike da se ne
upuštaju u takvu "avanturu".
Ako se ima sve to pred očima, moguće je razumjeti zašto se velika većina hrvatskih i
katoličkih izbjeglica i prognanika iz Bosne i Hercegovine odlučuje ili za ostanak u Hrvatskoj ili
za odlazak u treće zemlje.
Oni koji, usprkos svemu, ipak žele i odluče se za povratak, zaslužuju svako divljenje i
ohrabrenje, a osobito stvarnu materijalnu pomoć. Ovdje se svakako mora reći da se samom
propagandom, koja je često neuvjerljiva, i upornim isticanjem i ponavljanjem kako svatko ima
pravo na povratak i na svoj dom i domovinu, postiže vrlo malo. Proces povratka može ojačati i
broj povratnika može se povećati jedino uklanjanjem postojećih političkih i administrativnih
barijera i sračunate opstrukcije, te pružanjem stvarne materijalne pomoći onima kojima je
neophodna.
Treba, na kraju, naglasiti i ovo: da povratnici moraju biti spremni na određene žrtve, posebno
u početku, te računati s tim da će im puno stvari nedostajati i da ne očekuju da će im netko drugi
sve dati i osigurati. Svatko se mora najprije i najviše sam brinuti i angažirati oko svoga povratka
i vlastite egzistencije, a drugi mogu u većoj ili manjoj mjeri na različite načine u tome pomoći.
BRAĈNI PAROVI I BROJ NJIHOVE DJECE U MATOŠEVCIMA

OD 1811. DO 1875. GODINE
Matoševci su, kao i Stranjani, bili u sastavu župe Ivanjska do 1875., kad su od nje odcijepljeni i kratkotrajno
pripojeni župi Petrićevac. Zato popis koji slijedi ide do godine 1875.

1. Bartulović Toma i Kata r. Grgić 1 10.Batković Franjo i Lucija r. Grgić 4
2. Batković Andrija i Janja r. Ljevar 1 11.Batković Ivo i Anđa r. Domić 1
3. Batković Anto i Anđa r. Stojčević 7 12.Batković Ivo i Anđa r. Matić 1
4. Batković Anto i Ivka r. Marković 1 13. Batković Ivo i Janja r. Matić -
5. Batković Anto i Marija r. Blažević 1 14. Batković Jerko i Stažija r. Ojdanić/Pajdić 6
6. Batković Anto i Marija r. Komljenović 1 15. Batković Jerko i Lucija r. Grgić 1
7. Batković Blaž i Ana r. Ćosić 1 16. Batković Juro i Anđa r. Ljevar 6
8. Batković Blaž i (2. br.) Ruža r. Pranjić - 17. Batković Juro i Marija r. Matković 1
9. Batković Filip i Ivka r. Tadić 2 18. Batković Lovro i Marija r. Matošević -
3
19. Batković Marijan i Manda r. Radman - 77. Klečinović Mijat i Marija r. Klečinović -
20. Batković Marko i Marija r. Lipovac 3 78. Komarica Petar i Ana r. Ivanović 1
21. Batković Mato i Kata r. Ljevar 1 79. Lovrinović Marijan i Paula r. Pezić 1
22. Batković Mijat (Mile) i Ivka r. Uvalić 8 80. Ljevar Anto i Anđa r. Ivanović 1
23. Batković Mijat (Mile) i Lucija r. Petrović 1 81. Ljevar Anto i Anđa r. Vidović 1
24. Batković Mijat i Lucija r. Užar 2 82. Ljevar Anto i Jela r. Martinović 1
25. Batković Mijat i Ruža r. Banović 4 83. Ljevar Filip i Marija r. Kozić 2
26. Batković Pavo i Jela r. Matijević 6 84. Ljevar Grga i Marija r. Šabić -
27. Batković Pavao i Jela r. Tucić 1 85. Ljevar Ilija i Ruža r. Ban 1
28. Batković Petar i Kata r. Marić 4 86. Ljevar Luka i Ana r. Durbić 1
29. Batković Stjepan i Jela r. Marušić 1 87. Majdandžić Anto i Ivka r. Batković -
30. Batković Stjepan i Lucija r. Grgić 6 88. Majdandžić Anto i (2. br.) Janja r. Jurić -
31. Batković Stjepan i Marta r. Vidović 3 89. Majdandžić Anto i Marija r. Batković 4
32. Batković Toma i Kata r. Grgić 9 90. Majdandžić Filip i Ivka r.Ljevar 1
33. Batković Toma i Ruža r. Sedić - 91. Majdandžić Filip i Lucija r. Marić 5
34. Batković Vid i Janja r. Ta/j/sić - 92. Majdandžić Franjo i Manda r. ovrinović 1
35. Batković Vid i Kata r. Tucić - 93. Majdandžić Franjo i Marija r. Marić 6
36. Batković Vid i Manda r. Uvalić - 94. Majdandžić Ilija i Janja r. Batković 2
37. Blažević Andrija i Kata r. Marušić 1 95. Majdandžić Ilija i Janja r. Blažević 1
38. Blažević Anto i Ivka r. Markanović 4 96. Majdandžić Ilija i Jela r. Grgić 1
39. Blažević Ivo i (2. br.) Anastazija 4 97. Majdandžić Ilija i Vida r. Marušić 1
r. Ojdanić 98. Majdandžić Ivo i Marija r. Uvalić 4
40. Blažević Ivo i Anđa r. Ljevar 2 99. Majdandžić Jerko i Ana r. Ćosić 2
41. Blažević Ivo i Anđa r. Vučković 1 100. Majdandžić Jerko i Manda r. Lovrinović 1
42. Blažević Ivo i Marija r. Marić 2 101. Majdndžić Joso i Franciska r. Batković 8
43. Blažević Ivo i Marija r. Marušić - 102. Majdandžić Joso i Lucija r. Kozić 1
44. Blažević Joso i Janja r. Klečina 1 103. Majdandžić Joso i Vida r. Kozić 7
45. Blažević Joso i Kata r. Markanović 3 104. Majdandžić Juro i Ivka r. Ljevar -
46. Blažević Joso i Kata r. Marušić - 105. Majdandžić Juro i Ruža r. Batković -
47. Blažević Joso i Kata r. Matoš 2 106. Majdandžić Juro i Ruža r. Blažević 1
48. Blažević Juro i Anđa r. Uvalić 1 107. Majdandžić Juro i Ruža r. Bogdanović 1
49. Blažević Juro i Janja r. Tasić 4 108. Majdandžić Lovro i Janja r. Kozić 1
50. Blažević Marko i Janja r.Grgić 1 109. Majdandžić Lovro i Janja r. Matoš 1
(Kaurinović) 110. Majdandžić Luka i Anđa r. Batković 7
51. Blažević Mato i Ivka r. Majdandžić 5 111. Majdandžić Marko i Ivka r. Kozić 1
52. Blažević Mato i Marija r. Petrušić - 112. Majdandžić Marko i Janja r. Kozić 2
53. Blažević Mijat (Mile) i Manda r. Valentić - 113. Majdandžić Mato i Marija r. Batković 7
54. Blažević Mijat i Marija r. Ljevar 2 114. Majdandžić Mijat i Barbara r. Batković 6
55. Blažević Mijat i Vida r. Markanović 3 115. Majdandžić Mijat i Bartula r. Barić 1
56. Blažević Mijat i Vida r. Markovljević 2 116. Majdandžić Mijat i Marija r. Klečina 1
57. Blažević Pavao i Lucija r. Tucić 2 117. Majdandžić Nikola i Ivka r. Ljevar 6
58. Blažević Toma i Marija r. Batković 1 118. Majdandžić Stjepan i Marija r. Ljevar 1
59. Blažević Vid i Janja r. Klečina 1 119. Majdandžić Toma i Lucija r. Blažević 1
60. Blažević Vid i Janja r. Tasić 1 120. Majdandžić Vid i Anđa r. Stojčević 1
61. Blažević Vid i Janja r. Tešić 1 121. Majdandžić Vid i Ane r. Blažević 4
62. Bogdan/ović Nikola i Kata r. Majdandžić 3 122. Majdandžić Vid i Barbara r. Batković -
63. Debeljak/ović Anto Kata r. Uvalić 6 123. Majdandžić Vid i Manda r. Majdandžić -
64. Debeljak Anto i Marija r. Kašljević 1 124. Matić Ivan i Manda r. Majdandžić -
65. Debeljak Ilija i Ana r. Banović - 125. Matić Jakov i Ivka r. Batković 1
66. Debeljak Ivo i Kata r. Uvalić 1 126. Mošunjac Ilija i Ana r. Stilinović 1
67. Debeljak/Ružić Ivo i Ruža r. Stojčević 9 127. Pibić Ivo i Marija r. Tukarić 1
68. Debeljak/Ružić Joso i Ruža r. Majdandžić 4 128. Škerljaš Ivo i Ana . Grgić 1
69. Debeljak/ović Juro i Jela r. Kuljanin 3 129. Tomašević Anto i Lucija r. Ojdanić 1
70. Debeljak Marko i Ruža r. Stojanac 2 130. Tucić Nikola i Marija r. Rajković 1
71. Debeljak Mile i Janja r. Majdandžić 1 131. Uvalić Ilija i Jela r. Adžić -
72. Debeljak Stjepan i Marija r. Blažević 6 132. Uvalić Ivo i Jela r. Blažević (Adžić) 10
73. Debeljak Stjepan i Ruža r. Majdandžić 1 133. Uvalić Petar i Vida r. Bogdanović 1
74. Debeljak/ović Toma i Ruža r. Ljevar 3 134. Uvalić Petar i Vida r. Rajković 1
75. Debeljak/RužićToma i (2. br.) Ruža 8 135. Uvalić Toma i Ana r. Batković 1
r. Matoš 136. Uvalić Toma i Lucija r. Batković 2
76. Jurić Ilija i Ana r. Banović 1 137. Valentić Joso i Ivka r. Pavlović 1
4
Kako pokazuje gornji popis, u Matoševcima je od davnine bilo najviše obitelji s prezimenima
Majdandžić i Batković, a zatim Blažević i Debeljak/ović. Nešto više je bilo još Ljevara i Uvalića, dok su
u cijelom periodu od 1811. do 1875. u Matoševcima živjele svega dvije obitelji Matića i samo po jedna s
prezimenima: Bartulović, Bogdanović, Jurić, Klečinović, Lovrinović, Mošunjac, Pibić, Škerljaš,
Tomašević, Tucić i Valentić. Zanimljivo je da više od pola djevojaka koje su se udale u Matoševce ne
potječe s područja župe Ivanjska, nego iz drugih mjesta, a najviše iz župe Sasina, iz mjesta
Gomionice/Majdana (preko 40), te Škrljevite i Stratinske.
Navedena 137 bračna para imala su ukupno 292 djece, što znači da u prosjeku na bračni par dolazi
nešto više od dvoje djece. Nijednog djeteta nisu imala 23 bračna para, a po jedno dijete su imala 62
bračna para. Od 2-4 djece rođeno je u 31 obitelji, a u 18 obitelji je rođeno od 5-ero do 8-ero djece, dok su
dva bračna para imala po 9-ero, a jedan bračni par 10-ero djece.
Primjećuje se da je u Matoševcima, a isto tako i u Stranjanima, u 18. i 19. st. bilo puno bračnih parova
s jednim ili s nijednim djetetom. Koji je tome razlog, ne može se sa sigurnošću znati. Ako je slobodno
nagađati, rekao bih da je to stoga što sva rođena djeca nisu preživjela nego su brzo preminula zbog
različitih bolesti, i nisu krštena, pa ih nema ubilježenih u Maticama. Također su rano umirale majke ili
očevi, pa ni te obitelji nisu imale većeg broja djece.
BROJ ROĐENE i KRŠTENE DJECE PO GODINAMA OD 1811. DO 1875.
Uvidom u Matice krštenih, u vremenu od 1811. do 1875. broj rođene i krštene djece u Matoševcima, prema
pojedinim godinama, izgleda ovako
God.: 1811. - 7 djece God.: 1828. - 6 djece God.: 1845. - 7 djece God.: 1862. - 1 djece
1812. - 5 " 1829. - 1 " 1846. - 6 " 1863. - 2 "
1813. - 7 " 1830. - 5 " 1847. - 6 " 1864. - 10 "
1814. - 3 " 1831. - 8 " 1848. - 6 " 1865. - 2 "
1815. - 4 " 1832. - 3 " 1849. - 4 " 1866. - 4 "
1816. - 4 " 1833. - 3 " 1850. - 2 " 1867. - 4 "
1817. - 6 " 1834. - 10 " 1851. - 5 " 1868. - 9 "
1818. - - " 1835. - 6 " 1852. - 3 " 1869. - 2 "
1819. - 3 " 1836. - 4 " 1853. - 3 " 1870. - 7 "
1820. - 1 " 1837. - 6 " 1854. - 2 " 1871. - 5 "
1821. - 4 " 1838. - 10 " 1855. - 4 " 1872. - 4 "
1822. - 2 " 1839. - 3 " 1856. - 6 " 1873. - 8 "
1823. - 3 " 1840. - 7 " 1857. - 5 " 1874. - 8 "
1824. - 5 " 1841. - 7 " 1858. - 5 " 1875. - 5 "
1825. - 3 " 1842. - 5 " 1859. - 3 " 1876. - 2 "
1826. - 7 " 1843. - 7 " 1860. - 2 "
1827. - 3 " 1844. - 6 " 1861. - 7 "
Za razdoblje od 66 godina u Maticama krštenih je ubilježeno 313 djece. Može se sa sigurnošću pretpostaviti da
je više djece umrlo prije krštenja, tako da je brojka rođenih sigurno veća od navedene. Najviše, po 10-ero djece je
rođeno i kršteno godine 1834., 1838. i 1864. Nijednog djeteta nije bilo 1818., dok je samo po jedno dijete kršteno i
ubilježeno 1820., 1829. i 1862. U prosjeku, godišnje se rađalo po 5-ero djece.
Priređuje: Velimir Blažević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH

☧ NAŠ ZAVIĈAJ
Broj 8.
BLAGOSLOV KUĆA
Ožujak 2002.
Boţićni blagoslov kuća ili obitelji u Stranjanima i Matoševcima posljednji put je bio
1993/94., dakle prije punih 7 godina. Razlog tomu je poznat – psihoza i opasnosti ratnog stanja,
a 1995. izgon gotovo svih katoliĉkih stanovnika iz Stranjana, i svih iz Matoševaca. Poslije toliko
godina u tim selima je blagoslov ponovno obavljen, ali zbog velikog snijega ne odmah poslije
Boţića, nego istom 26. sijeĉnja 2002. Toga dana je ţupnik fra Mijo Rajiĉ, u pratnji Ilije Mihića,
iz Dikevaca, blagoslovio u Stranjanima kuće Kate Budić-Pranjić, Ane Bogdanović, Marice
Milaković-Marić i Jele Šlat-Pranjić, a u Matoševcima Debeljak Mile i Marice. Još uvijek je bilo
dosta snijega i poledice pa je navedene kuće bilo moguće obići samo pješice. Budući da je istoga
dana trebalo blagosloviti još nekoliko kuća u Orlovcu i Dikevcima, fra Mijo se u našim kućama
zadrţavao kratko i s nama se malo porazgovorio o našim poteškoćama i planovima.
Povratnici koji trebaju useliti u svoje nove kuće, sigurno će tada zamoliti ţupnika da i
njihove kuće blagoslovi, a svakako svi ţelimo i nadamo se da će mnogo više Stranjanĉana i
Matoševljana sljedeći boţićni blagoslov doĉekati u svom zaviĉaju i u svojim kućama.
(Izvijestila Marica Debeljak)
POGIBELJ PRIJETI DA SE UGASI JOŠ KOJA SVIJEĆA I MNOGE SVJEĆICE
Prigodom posvete banjaluĉke katedralne crkve sv. Bonaventure, na 8. prosinca 2001., svi
nazoĉni su mogli dobiti knjiţicu: Sto dvadeset mînu ljeta, koju je u povodu 120. obljetnice
osnutka banjaluĉke biskupije napisao preĉ. dr. Anto Orlovac. Knjiţica sadrţi recital u kojem se
podsjeća na neka vaţnija zbivanja i momente iz povijesti naše biskupije, ali i iz bogate i tragiĉne
prošlosti Katoliĉke crkve na širim našim prostorima.
Knjiţica, uz fotografije svih dosadašnjih banjaluĉkih biskupa i nekih crkava i drugih
crkvenih zgrada, donosi takoĊer topografsku kartu banjaluĉke biskupije s ubiljeţenim ţupama,
njih 45. Nedostaju ţupe Budţak i Motike, osnovane 1983., odvajanjem teritorija od ţupe
Petrićevac. Na karti je ucrtano i 10 kruţića s kriţićima okrenutim prema dolje, koji oznaĉavaju
10 ţupa nestalih u 2. svjetskom ratu i neposredno poslije njega. O tim nestalim ţupama, i o još 3,
preĉ. dr. A. Orlovac je pisao opširnije u Glasniku banjalučke biskupije g. 1996., pod naslovom:
"Trinaest ugaslih svijeća".
Navedena karta banjaluĉke biskupije i znakoviti naslov spomenutog ĉlanka suoĉavaju nas s
tragiĉnom sudbinom u prošlosti i s gorkom stvarnošću u sadašnjosti. Osobito nas tjeraju da se
zapitamo: Hoće li se ugasiti i naša svijeća – ţupa Barlovci, a i druge u okolici Banja Luke? Hoće
li se zauvijek ugasiti i svjećice – nestati mnogih katoliĉkih kuća u barlovaĉkoj ţupi, a i u drugim
ţupama banjaluĉkog podruĉja s nekada preteţito hrvatskim i katoliĉkim selima i stanovništvom.
Dakako, nitko nas ne moţe okriviti da smo 1995. svojom voljom otišli od svojih kuća, iz
svoga zaviĉaja, svoje ţupe i biskupije. Mi smo tada morali napustiti sve što smo imali i ostaviti
drugima. Nismo mogli sprijeĉiti da naša ţupa s više od 4.000 vjernika padne na njih oko 140, a
2
Stranjani s više od 240 stanovnika katolika da padne na svega 5, i Matoševci s više od 120 na
nijednog katoliĉkog stanovnika.
Sada, ipak, moţemo nešto uĉiniti. Moţemo se odvaţiti za povratak svojim kućama i svome
zaviĉaju, i doprinijeti da se svijeća – ţupa Barlovci ne ugasi posve. Mogu se opet zapaliti neke
ugašene svjećice. Ako smognemo snage i budemo odluĉni da se vratimo tamo odakle smo
protjerani, bit će nade za ţupu Barlovce – da će njezina svijeća i dalje plamsati, i bit će nade da
će se opet zaplamsati naše svjećice – oţivjeti katoliĉke i hrvatske kuće u Stranjanima i
Matoševcima!
(Sastavili Slavko Blažević i Mile Debeljak)
PISMO ZAHVALE ZA IZGRADNJU I OBNOVU KUĆA
PROGNANICI-POVRATNICI U NOVOIZGRAĐENE KUĆE

U STRANJANE, KRAJ BANJA LUKE
ARBEITER-SAMARITER-BUND DEUTSCHLAND
"Agencija za rekonstrukciju" (gosp. Wolfgang Raschka)
DERVENTA
Kralja Petra I, 28
Poštovani gospodine Raschka, zastupniĉe ASB-a!
Mi niţe potpisani prognani Hrvati iz Stranjana, kraj Banja Luke, s privremenim boravkom u
Hrvatskoj, vrlo smo radosni i sretni što smo u svom rodnom mjestu i zaviĉaju dobili nove ili
obnovljene kuće, u koje ćemo se uskoro moći useliti.
Zasluga je to Arbeiter-Samariter-Bund/a iz Njemaĉke, odnosno njegove "Agencije za
rekonstrukciju" u Bosni i Hercegovini. Stoga Vama, i preko Vas Agenciji, a i svim pojedincima
koji su se angaţirali na realizaciji projekta u našem mjestu, ovim putem najiskrenije izraţavamo
svoju duboku zahvalnost!
Mi ţelimo i oĉekujemo da će nam se kao povratnici prikljuĉiti i više drugih prognanika iz
Stranjana i iz Matoševaca, a sigurno će im biti potrebna pomoć kao i nama. Stoga ASB-u takoĊer
upućujemo molbu da, u granicama svojih mogućnosti, pomogne i kod obnove ili izgradnje kuća
drugim potencijalnim povratnicima u naša sela.
Uz najbolje ţelje za Vaše daljnje dobrotvorno angaţiranje i za puni uspjeh u radu, ţelimo
Vam sretnu Novu 2002. godinu!
Stranjani, 13. prosinca 2001.
(Slijede potpisi vlasnika novih kuća)
PRIJAVA ZA POMOĆ U OBNOVI KUĆA
Moţe se oĉekivati da će vlasti Bosne i Hercegovine (Federacije BiH, a moţda i Republike

Srpske) kao i Republike Hrvatske, te Caritas banjaluĉke biskupije i neke meĊunarodne
organizacije, biti voljni da na banjaluĉkom podruĉju, pa tako i u Matoševcima i Stranjanima,
pomognu izgradnju i obnovu još nekih kuća Hrvata i katolika koji se ţele vratiti u svoj zaviĉaj i
na svoja ognjišta.
Ali da bi se moglo obratiti bilo komu za pomoć, mora se znati tko je zainteresiran za
povratak, i kakva bi mu pomoć bila potrebna. Stoga, tko se ţelite vratiti, a nema gdje, potrebno
je da podnese prijavu za povratak i zahtjev za pomoć. Oni koji mogu sami graditi, ili naći
majstore i radnike da im pomognu u gradnji, mogli bi traţiti i dobiti potreban graĊevinski
materijal od onih koji takav vid pomoći pruţaju. A tko nije nikako u stanju da sudjeluje ni radom
ni financijski u izgradnji ili obnovi svoje kuće, moţe se još uvijek obratiti Caritasu sa zamolbom
3
da posreduje kod meĊunarodnih humanitarnih organizacija da financiraju kompletnu izgradnju

ili obnovu, kao što je to uĉinjeno za odreĊeni broj prijavljenih povratnika u Stranjanima prošlog
ljeta i jeseni.
Prijave samo za graĊevinski materijalne bi se moglo dostaviti fra Velimiru Blaţeviću u
samostan na Petrićevcu, bilo direktno bilo preko Mile Debeljaka, iz Matoševaca. Upozoravam da
popunjavanje i slanje prijave ne znaĉi istovremeno i molbu za pomoć, niti znaĉi da će onome tko
prijavu popuni pomoć biti sigurno i dana. Ona treba posluţiti jedino za evidentiranje
potencijalnih povratnika i mogućih korisnika pomoći, te da ih se moţe obavijestiti kada bude
izvjesno da bi pomoć mogli dobiti.
BRAĈNI PAROVI U STRANJANIMA OD 1879. DO 1940. GODINE

Sela odvojena od ţupe Ivanjska i pripojena ţupi Petrićevac, pa tako i Stranjani, samo su kratko vrijeme
pripadala ţupi Petrićevac. Od nje su odvojena 1879. i ušla u sastav novoosnovane ţupe sv. Vida - Barlovci. Zato i
ovaj popis braĉnih drugova zapoĉinje s tom godinom, i obuhvaća period do pred poĉetak Drugog svjetskog rata.

1. Batković Andrija i Ana r. Banović 8 42. Bogdanović Juro i Agata r. Debeljak 1
2. Batković Juro i AnĊa r. Brkić 2 43. Bogdanović Juro i Jela r. Majdandţić 3
3. Batković Toma i Ruţa r. Kneţević 1 44. Bogdanović Nikola i Kata r. Klarić 1
4. Bijelić Marijan i Mara r. Šalić 1 45. Bogdanović Toma i Jeka r. Ljevar 1
5. Bijelić Nikola i Marija r. Blaţević 1 46. Ćosić Joso i Ana r. Pranjić 6
6. Blaţević Andrija i AnĊa r. Debeljak 1 47. Ćosić-Komarica Joso i Ivka r.Kaurin/ović 6
7. Blaţević Andrija i Anica r. Kuljanin/ĉić 8 48. Ćosić Joso i Milka r. Batković 6
8. Blaţević Andrija i Marija r. Bijelić 5 49. Debeljaković Andrija i Ruţa r. Blaţević 1
9. Blaţević Andrija i Marija r. Brkić 3 50. Grgić Ilija i Marija r. Jolić 1
10. Blaţević Anto i AnĊa r. Ivanković 1 51. Kaurin Ivo i Mara r. Jurić 4
11. Blaţević Ivo i AnĊa r. Vuković 1 52. Kaurin Juro i Mara r. Ĉavlović 1
12. Blaţević Ivo i Jela r. Majdandţić 4 53. Kaurin Juro (1.b.) i Mara r. Jurić 3
13. Blaţević Ivo i Ljuba r. Batković 5 54. Kaurin Juro (2.b.) i Mara r.Kozić (Adţam) 2
14. Blaţević Joso i Kata r. Ţiţak 9 55. Kaurin Juro i Mara r. Karić 1
15. Blaţević Luka i Agata r. Debeljak/ović 6 56. Kaurin Juro i Marija r. Jolić 5
16. Blaţević Marko i AnĊa r. Šalić 5 57. Ljevar Andrija i Janja r. Majdandţić 12
17. Blaţević Marko i Jela r. Ljevar 11 58. Ljevar Anto i Ana r. Pejaković 1
18. Blaţević Marko i Ruţa r. Kaurin 8 59. Ljevar Anto i Anica r. Kaurin 10
19. Blaţević Mato i Jeka r. Blaţević 5 60. Ljevar Anto i Marija r. Blaţević 5
20. Blaţević Mato i Jela r. Marić 5 61. Ljevar Anto i Marija r. Kaurinović 1
21. Blaţević Mirko i Ana r. Majdandţić 1 62. Ljevar Ivo i Janja r. Pavlović 8
22. Blaţević Niko i Jela r. Debeljak 8 63. Ljevar Ivo i Kata r. Piljić 3
23. Blaţević Pajo i Mara r. Šalić 2 64. Ljevar Ivo i Marija r. Dimitrija -
24. Blaţević Pavao (Pajo) i Mande r.Tubić 8 65. Ljevar Ivo i Vida r. Popović 5
25. Blaţević Pavao i Marija r. Bijelić 6 66. Ljevar Joso i Anica r. Ćosić 7
26. Blaţević Petar i Janja r. Kaurin 2 67. Ljevar Joso i AnĊa r. Brkić 6
27. Blaţević Petar (Pejo) i Marija r. Bijelić 11 68. Ljevar Juro i Ivka r. Bogdanović 9
28. Blaţević Stipo i Janja r. Šalić 7 69. Ljevar Juro i Ruţa r. Marušić -
29. Blaţević Stipo i Ruţa r. Pranjić 10 70. Ljevar Marko i Manda r. Ćosić 7
30. Blaţević Toma i Ivka r. Ljevar 6 71. Ljevar Marko i Mara r. Vulić 5
31. Blaţević Toma i Jela r. Domić 8 72. Ljevar Mato i AnĊa r. Komarica 7
32. Blaţević Toma i Marija r. Batković 2 73. Ljevar Mile i AnĊa r. Pezić 3
33. Blaţević Vlado i Mara r. Ivanković 8 74. Ljevar Niko i Ruţa r. Kozić 7
34. Bogdanović Andrija i Ana r. Kurtović 8 75. Ljevar Pejo i Jeka r. Debeljak/ović 8
35. Bogdanović Andrija i Ana r. Uţar 1 76. Ljevar Petar i Mara r. Šalić 8
36. Bogdanović Anto i AnĊa r. Jurić 2 77. Ljevar Petar i Kata r. Kozić (Adţam) 6
37. Bogdanović Anto i AnĊa r. Pranjić 1 78. Ljevar Stjepan i Jela r. Bogdanović 8
38. Bogdanović Anto i Kata r. Marušić 2 79. Ljevar Toma i Kaja r. Kuljanac/ĉić 5
39. Bogdanović Anto i Manda r. Blaţević 4 80. Ljevar Vid i Ana r. Bogdanović 7
40. Bogdanović Ilija i Manda r. Jurić 6 81. Majdandţić Ilija i Anica r. Pavlović 1
41. Bogdanović Ivo i Ruţa r. Debeljak 5 82. Pranjić Anto i Marija r. Kaurin 10
83. Pranjić Franjo i Jela r. Batković 6 109 .Pranjić Mato i Zorka r. Vulić 5
84. Pranjić Ilija i Ana Kaurin 4 110. Pranjić Mijat i Anica r. Stojanac 8
85. Pranjić Ivo i Anica r. Barišić 5 111. Pranjić Mijat i Manda r. Stojĉević 5
86. Pranjić Ivo i Anica r. Jurić 1 112. Pranjić Nikola i Kata r. Domić 8
87. Pranjić Ivo i Jela r. Jurić 3 113. Pranjić Pajo i Jela r. Batković 6
88. Pranjić Ivo i Jela r. Pranjić 3 114. Pranjić Petar i Ivka r. Bijelić 3
89. Pranjić Ivo i Lucija r. Josipović 2 115. Pranjić Petar i Jela r. Topić 8
90. Pranjić Ivo i Marija r. Mari/i/ć 1 116. Pranjić Petar i Marija r. Josipović 6
91. Pranjić Ivan i Mara r. Marušić 3 117. Pranjić Stipo i Marija r. Brkić 2
92. Pranjić Ivan i Marija r. Marušić 5 118. Šalić Andrija i Kata r. Domić 1
93. Pranjić Ivo i Marija r. Matoš 1 119. Šalić Ivo i Janja r. Durbić 4
94. Pranjić Ivo i Ruţa r. Bogdanović 3 120. Šalić Ivo i Mara r. Popović 7
95. Pranjić Juro i AnĊa r. Ojdanić/Pajdić 6 121. Šalić Joso i Mara r. Josipović 11
96. Pranjić Luka i Anica r. Marić 1 122. Šalić Marko i Janja r. Domić 2
97. Pranjić Luka i Ivka r. Brkić 5 123. Šalić Marko i Cele r. Smilĉić 9
98. Pranjić Luka i Mara r. Tubić 2 124. Šalić Marko i Mara r. Vidović 4
99. Pranjić Marko i Anica r. Majdandţić 2 125. Šalić Nikola i Janja r. Blaţević 1
100. Pranjić Marko i Ivka r. Bogdanović 5 126. Šalić Vid i Ivka r. Josipović 8
101. Pranjić Marko i Janja r. Dedić (Batković) 8 127. Tubić Andrija i Ana r. Blaţević 7
102. Pranjić Marko i Kata r. Bijelić 9 128. Tubić Andrija i AnĊa r. Debeljak 1
103. Pranjić Marko i Mara r. Šalić 6 129. Tubić Ivo i Mara r. Debeljak 5
104. Pranjić Mato i Ana r. Jurić 1 130. Tubić Juro i Ivka r. Ĉivĉić 4
105. Pranjić Matija i AnĊa r. Komarica 1 131. Tubić Luka i Jela r. Vulić 1
106. Pranjić Matija i Jela r. Šalić 12 132. Tubić Stipo i Jela r. Batković 9
107. Pranjić Matije i Kata r. Kuljanin/ĉić 3 133. Tubić Stjepan (Stipo) i Ruţa r.Komarica 6
108. Pranjić Matija i Marija r. Brkić 7 134. Uvalić Anto i AnĊa r. Ivanković 5
Na gornjem popisu više nama obitelji s prezimenom Komarica. Ostala je još samo jedna s prezimenom Ćosić-
Komarica. Radi li se o promjeni prezimena, ili o drugoj lozi, to bi trebalo utvrditi. Vrlo su brojne obitelji s
prezimenima: Blaţević, Ljevar i Pranjić.
U 134 obitelji roĊeno je 623 djece, prosjeĉno 4,7 djece po braĉnom paru. Samo su dva braĉna para ostala bez
djece, a u 30 obitelji je roĊeno po jedno dijete. Od dvoje do ĉetvero djece je roĊeno u 28 obitelji, a od petero do
devetero u 65 obitelji. Desetero i više djece je roĊeno u 8 obitelji.
DJECA ROĐENA U STRANJANIMA PO GODINAMA OD 1879. DO 1940.
God.: 1879. - 3 djece God.: 1895. - 7 djece God.: 1911. - 8 djece God.: 1927. - 7 djece
1880. - 6 " 1896. - 6 " 1912. - 13 " 1928. - 10 "
1881. - 11 " 1897. - 9 " 1913. - 11 " 1929. - 10 "
1882. - 2 " 1898. - 4 " 1914. - 12 " 1930. - 9 "
1883. - 6 " 1899. - 5 " 1915. - 7 " 1931. - 8 "
1884. - 5 " 1900. - 10 " 1916. - 5 " 1932. - 12 "
1885. - 3 " 1901. - 7 " 1917. - 7 " 1933. - 10 "
1886. - 9 " 1902. - 7 " 1918. - 2 " 1934. - 11 "
1887. - 8 " 1903. - 12 " 1919. - 8 " 1935. - 11 "
1888. - 8 " 1904. - 8 " 1920. - 9 " 1936. - 12 "
1889. - 5 " 1905. - 12 " 1921. - 8 " 1937. - 17 "
1890. - 5 " 1906. - 11 " 1922. - 10 " 1938. - 15 "
1891. - 9 " 1907. - 13 " 1923. - 11 " 1939. - 15 "
1892. - 3 " 1908. - 7 " 1924. - 7 " 1940. - 15 "
1893. - 6 " 1909. - 11 " 1925. - 9 "
1894. - 6 " 1910. - 9 " 1926. - 9 "
Kroz period od 62 godine u Stranjanima je roĊeno i kršteno 540 djece, u prosjeku godišnje 8,7 djece. Najmanje
je djece roĊeno g. 1882. i 1918., svega po dvoje, a najviše g. 1937. – 17-ero, te 1938., 1939. i 1940. po 15-ero.

☧ NAŠ ZAVIĈAJ
Broj 9.
KAPELA U STRAJANIMA ĈEKA POMOĆ ZA OBNOVU

Travanj 2002.
U Stranjanima već od ranije ţive Ana Bogdanović (+Nine), Marica Milaković (r. Marić), Jele
Šlat (r. Pranjić) i Kate Budić (r. Pranjić). Početkom mjeseca oţujka vratila se iz Hrvatske i ušla u
svoju novu kuću Luce Bogdanović. Iako se nisu posve doselili sa svim članovima svojih obitelji
i svim stvarima, kod svojih novih kuća gotovo stalno borave i rade Slavko Blaţević i Slavko
Ljevar. U Matoševcima se, isto tako, stalno nalaze i dovršavaju s ureĎivanjem svoje kuće
Debeljak Mile i Marica, ili barem jedno od njih. Došao je svojoj kući u Stranjane i Mirko
Blaţević, i u njoj boravi već više dana. On se ţeli posve vratiti i ostati u Stranjanima, ali ga u
tome moţe spriječiti njegova bolest, a osobito teška bolest ţene Ljube.
Iako bi svi oni rado nedjeljom išli u Barlovce na sv. misu, to im, zbog udaljenosti, nije
moguće, jer nema javnog prijevoznog sredstva, niti osobnih automobila, osim jednoga (Mile
Debeljaka). Zato već sada, a pogotovo imajući u vidu skori povratak još odreĎenog broja osoba,
treba razmišljati i što prije pristupiti obnovi kapele sv. Franje Asiškoga u Stranjanima. Ona je
teško oštećena i posve devastirana. Treba učvrstiti temelj prema putu i tu stranu nanovo ozidati,
zamijeniti posve krov i staviti novi strop, popraviti sakristiju, sve okrečiti i postaviti nove
prozore i vrata, a takoĎer i sve ograditi.
Kapela sv. Franje

Asiškog u Stranjanima,
izgrađena god. 1974., a
teško oštećena i posve
devastirana 1995.
Nikakav doprinos za obnovu kapele, a ona bi mogla stajati više od 15.000 KM (7.500 Eura)
ne moţe dati ni ţupnik u Barlovcima ni sadašnji malobrojni katolički ţitelji Stranjana i
Matoševaca. Sigurno neće izostati pomoć biskupa Komarice, ali on ţeli i očekuje da obnovu
pomognu svojim prilozima takoĎer Stranjančani i Matoševljani koji to mogu, osobito oni koji
već duţe vremena ţive i rade ili u Hrvatskoj ili negdje drugdje u inozemstvu.
2
Ovim ţelim uputiti apel za pomoć onima koji su u mogućnosti nešto doprinijeti za obnovu
spomenute kapele, i očekujem da će odaziv biti bolji nego što je bio slučaj u proljeće i ljeto
prošle godine, kada je trebalo priskočiti u pomoć da se poravna i naspe put i iskopa jarak od
raskršća u Stranjanima pa do prvih kuća u Matoševcima, a takoĎer prokrče i poravnaju još neki
sporedni putovi, meĎu ostalim i do groblja na Gradini, te da se napravi novi most na Bukovici,
prema Duganji (o tome je pisalo u Našem zavičaju, br. 1, str. 4; br. 3, str. 1). Za te radove
utrošeno je više od 7.000 DM. Pomoć je dao banjalučki Caritas (3.500 DM), zatim nekoliko
franjevaca rodom iz banjalučkog kraja (2.500 DM), i četvorica Stranjančana koji ţive i rade u
Wiesbadenu (1.000 DM).
Nadam se da će ovaj put biti više osjećaja za solidarnu pomoć. Ali ako ona i izostane, uvjeren
sam da će se negdje prikupiti potrebna sredstva. Samo će tada biti sramota za nekadašnje
Stranjančane i Matoševljane, a pogotovo one koji to ţele i dalje ostati, da se njihova kapela
obnovi, a bez njihovog sudjelovanja!
Tko je u mogućnosti, i ţeli dati svoj prilog, naći će načina da ga pošalje ili fra Miji Rajiču,
ţupniku u Barlovce, ili fra Velimiru Blaţeviću, u samostan na Petrićevac.
PRVA USELJENICA U SVOJU NOVU KUĆU U STRANJANIMA
Dan koji je Luca Bogdanović nestrpljivo iščekivala - da se vrati u Stranjane i useli u svoju
novu kuću - i koji će joj zasigurno dugo ostati u sjećanju, bio je 6. oţujka 2002. godine. Dotad je
ţivjela kod sina Rude u Gračcu, nedaleko od Dugog Sela, a toga dana su je, skupa s ono malo
stvarčica što ih je imala, u Stranjane dovezli svojim automobilom brat Markan i njegova ţena
Ane.
Luca Bogdanović u
svojoj kući, na dan
useljenja, a s njom
su brat Markan i
njegova žena Ane.
Oni su istog dana razmjestili stvari po kući, a idućih dana su se njih troje dali i na ureĎivanje
prostora oko kuće. Najteţi posao, a trebalo ga je obaviti što prije, bilo je betoniranje ploče ispred
ulaznih vrata i kuće. Tome poslu su pristupili nekoliko dana kasnije, a pomagali su im takoĎer
Mile i Marica Debeljak i Slavko Ljevar.
3
POĈELO JE I OBRAĐIVANJE ZEMLJE I PROLJETNA SJETVA
Povratnici svojim kućama ne mogu i ne ţele ovisiti posve o Caritasovoj pomoći. Svjesni su
da se moraju polako oslanjati na svoje noge i sebi vlastitim trudom priskrbljivati što je potrebno
za ţivot. Ţele proizvesti barem nešto ţita, povrća, voća, uzgajati kokoši, hraniti svinje, nabaviti
koju ovcu ili kravu, i sl.
Zato su neki od njih odlučili već ovog proljeća početi s obraĎivanjem zemlje. Početak će
svakako biti teţak, budući da se kreće od ničega. Ali Caritas je i u tome priskočio u pomoć -
iznajmio je za potrebe povratnika i onih koji su ostali u Stranjanima i u Matoševcima jedan
traktor, priključna kola, plug, tanjuraču i brnaču.
BRAĈNI PAROVI U STRANJANIMA OD 1941. DO 1965. GODINE
Nastavlja se popis bračnih parova u Stranjanima. Ovdje će biti navedeni oni koji su se
vjenčali u periodu od 1941. do 1966., a nisu odselili da stalno ţive u nekom drugom mjestu. Oni
koji su kršteni i vjenčani u Barlovcima, a kasnije je dotični bračni par i cijela obitelj posve
odselila iz Stranjana, nisu na ovom popisu. Njihov popis će biti donesen u jednom od idućih
brojeva Našeg zavičaja.
Braĉni par Djeca

1. Batković Andrija (Jura i AnĎa r. Brkić) i Kaja r. Ljevar 2
2. Batković Ljubomir (Ivo i AnĎa r. Bogdanović) i Ljuba r. Blaţević 4
3. Blaţević Andrija (Tama i Jele r. Domić) i Ana r. Jakovljević -
4. Blaţević Andrija (Marko i Ruţa r. Kaurin) i Dragica r. Ljevar 1
5. Blaţević Boţo (Mirko i Ane r. Majdandţić) i Ana r. Batković 2
6. Blaţević Franjo (Joso i Kate r. Ţiţak) i Ivka r. Pranjić 5
7. Blaţević Jakov (Joso i Kate r. Ţiţak) i Ana r. Pranjić 3
8. Blaţević Joso (Andrija i Anica r. Kuljančić) i Zorka r. Ljevar 1
9. Blaţević Joso (Toma i Jele r. Domić) i Janja r. Bijelić 3
10.Blaţević Marko (Stipo i Ruţa r. Pranjić) i Ljubica r. Marušić 5
11.Blaţević Mato (Stipo i Ruţa r. Pranjić) i Dragica r. Pranjić 1
12.Blaţević Mirko (Marko i Jele r. Ljevar) i Ljuba r. Šalić 8
13.Blaţević Pajo (Ivo i Ljuba r. Batković) i Ruţa-Zora r. Pranjić 4
14.Blaţević Slavko (Stipo i Ruţa r. Pranjić) i Manda r. Dţolić-Čivčić 8
15.Bogdanović Andrija (Anto i Mande r. Blaţević) i Marija r. Debeljak 2
16.Debeljak Josip-Ivo (Marko i Staţija r. Marić) i Marija r. Ljevar 5
17.Ganić Ţivko (Nikola i Jozefina r. Pujić) i Zorka r. Ljevar 4
18.Kaurin Anto (Juro i Mare r. Kozić-Adţam) i Anica r. Domić 3
19.Kaurin Pejo (Juro i Mare r. Kozić-Adţam) i Mara r. Marušić 6
20.Ljevar Franjo (Anto i Marija r. Blaţević /1.b./ i Jozefina r. Pranjić -
21.Ljevar Franjo (Anto i Marija r. Blaţević) /2.b./ i Marija r. Pranjić 2
22.Ljevar Ilija (Anto i Marija r. Blaţević) i Ana r. Ljevar 2
23.Ljevar Marko (Pejo i Jeka r. Debeljak) i AnĎa r. Tubić 1
24.Ljevar Mato (Joso i AnĎa r. Brkić) i Marija r. Debeljak 6
25.Ljevar Mišo (Anto i Marija r. Blaţević) i AnĎa r. Batković 4
26.Ljevar Slavko (Pejo i Jeka r. Debeljak) i Mara r. Batković 3
27.Majdandţić Toma (Petar i Ljuba r. Batković) i Ljuba r. Bogdanović 4
28.Pranjić Franjo (Ivo i Mare r. Marušić) i Finka r. Tomić 2
29.Pranjić Ilija (Marko i Ivka r. Bogdanović) i Jozefina r. Blaţević 4
4
Braĉni par Djeca

30.Pranjić Ivo (Marko i Anica r. Majdandţić) i Janja r. Stojčević 2
31.Pranjić Ivo (Marko i Kate r. Bijelić) i Jozefina r. Vulić 5
32.Pranjić Josip (Marko i Anica r. Majdandţić) i Dragomira r. Ljevar 2
33.Pranjić Joso (Anto i Marija r. Kaurin) i Ana r. Ţiţak 2
34.Pranjić Mirko (Petar i Mare r. Josipović) i Ana r. Pranjić 6
35.Pranjić Niko (Matija i Mare r. Brkić) i Ruţa r. Blaţević 4
36.Pranjić Slavko (Franjo-Pajo i Jele r. Batković) i Ana r. Tubić -
37.Pranjić Toma (Mijat i Mande r. Stojčević) i Marica r. Majdandţić 1
38.Šalić Anto (Marko i Cele r. Smilčić) i Dragica r. Ljevar 1
39.Šalić Franjo (Marko i Cele r. Smilčić) i Jela r. Pranjić 3
40.Šalić Toma (Marko i Cele r. Smilčić) i Radmila-Ana r. Bijelić 6
41.Šalić Vid (Marko i Cele r. Smilčić) i Jela r. Vulić 5
42.Tubić Mile (Juro i Ivka r. Čivčić) i Mara r. Brkić 4
43.Tubić Stipo (Ivo i Mare r. Debeljak) i AnĎa r. Brkić 5
Moguće je da na ovom popisu broj djece nekih bračnih parova nije točan. To se odnosi
posebno na djecu roĎenu i krštenu u drugim ţupama ili u inozemstvu, a za koju podaci nisu
dostavljeni da se upišu u Maticu krštenih ţupe Barlovci.
Prema gornjem popisu, u 43 obitelji roĎeno je i kršteno ukupno 135 djece. Na jedan bračni
par dolazi troje djece. Bez djece su bila 3 bračna para. Po jedno dijete je roĎeno u 6 obitelji, po
dvoje do četvero djece u 24 obitelji, i od petero do osmero djece u 10 obitelji.
DJECA ROĐENA U STRANJANIMA, PO GODINAMA, OD 1941. DO 1965.
Prema Matici krštenih ţupe Barlovci, u periodu od 1941. pa do 1965. broj roĎene i krštene
djece za Stranjane kretao se ovako:
Godina 1941. - 13 djece Godina 1950. - 7 djece Godina 1958. - 8 djece

1942. - 14 " 1951. - 6 " 1959.- 9 "
1943. - 13 " 1952. - 9 " 1960.- 7 "
1944. - 12 " 1953. - 6 " 1961.- 12 "
1945. - 6 " 1954. - 5 " 1962.- 11 "
1946. - 10 " 1955. - 2 " 1963.- 6 "
1947. - 9 " 1956. - 8 " 1964.- 12 "
1948. - 8 " 1957. - 7 " 1965.- 9 "
1949. - 10 "
Kroz navedenih 25 godina u Stranjanima je roĎeno i kršteno 219 djece. Godišnje bi to u

prosjeku bilo skoro 8,8. Najmanje je djece roĎeno 1955. (2), a zatim 1954. (5), te 1945., 1951.,
1953. i 1963. (po 6). Najviše je djece roĎeno 1944., 1961. i 1964. (po 12), zatim 1941. i 1043.
(po 13) i 1942. (14).
PrireĎuje: Velimir Blažević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH

☧ NAŠ ZAVIČAJ
Broj 10.
BISKUP KOMARICA U POHODU STRANJANIMA I MATOŠEVCIMA

Svibanj 2002.
Biskup banjaluĉki, mons. Franjo Komarica, ima svoje redovne sluţbene obveze, a uz njih
mnogo drugih poslova. Naroĉito je okupiran mnogobrojnim susretima s diplomatima i
predstavnicima meĊunarodne zajednice, te razliĉitim humanitarnim djelatnicima i delegacijama,
kao i novinarima i reporterima iz medija priopćavanja, zatim ĉestim putovanjima i posjetima
biskupijama po Europi i Americi. A sve te napore prihvaća radi skretanja pozornosti domaćoj i
svjetskoj javnosti na razliĉite i mnoge poteškoće u Republici Srpskoj, osobito Hrvata i katolika, i
radi traţenja podrške i materijalne pomoći za gradnju i obnovu kuća izbjeglicama i prognanicima
koji se odluĉuju na povratak u svoja ranija prebivališta i zaviĉaje, i radi prošenja pomoći za
izgradnju i obnavljanje porušenih crkava i samostana u banjaluĉkoj biskupiji.
To su razlozi zbog kojih dosad nije mogao pohoditi Stranjane i Matoševce, koji izgradnjom i
obnovom više kuća i useljavanjem u njih povratnika iz Hrvatske, pokazuju vidljive znake
ponovnog oţivljavanja.
Na dan sv. Jurja, 23. oţujka 2002., biskup Komarica je, u pratnji fra Velimira Blaţevića, u
popodnevnim satima pohodio Stranjane i Matoševce. Tako je ispunio svoje ranije dano obećanje.
Pred teško oštećenom i devastiranom kapelom sv. Franje u Stranjanima, biskupa su doĉekali i
pozdravili Luca Bogdanović, Kata Budić, Zorka Ganić, Jela Šlat, Marica i Mile Debeljak, Slavko
Blaţević, Tomo Majdandţić i Mirko Pranjić.
Nakon pozdrava sa svima, svakako oĉekujući najprije razgovor o obnovi kapele, upitao je
nazoĉne kako su, i treba li im što. Nisu ga, meĊutim, odmah molili za neku pomoć sebi, ili za
obnovu kapele, nego su rekli: Biskupe, željeli bismo da ovdje redovito imamo svetu misu!
Biskup je bio ugodno i radosno iznenaĊen zbog takvog njihova vjerniĉkog odgovora! Pogledao
2
je zatim kapelu iznutra i izvana, i razgovor se poveo o tome što će sve trebati obnavljati; da li
mogu što uĉiniti i doprinijeti Stranjanĉani i Matoševljani koji su se vratili na svoja ognjišta, kao i
drugi koji se još nalaze i ţive u Hrvatskoj ili negdje drugdje; te koliko moţe u svemu pomoći
biskup.
Biskup je preporuĉio da se odmah ogradi prostor oko kapele, preboji montaţna metalna
konstrukcija zvonika i postavi zvono koje se nalazi u Biskupiji, u Banja Luci, ili u ţupnom uredu
u Barlovcima, a takoĊer da se izvrše neki nuţni radovi na krovu, da se kapela zaštiti od daljnjeg
propadanja. To bi trebalo uraditi već do "blagoslova polja" u Stranjanima, do 12. svibnja. A
glavnina posla na sanaciji dijela temelja i zida, cijelog krova, zatim postavljanja prozora i vrata,
te unutarnjeg ţbukanja i kreĉenja, slijedila bi nakon toga, ĉim se osiguraju potrebna sredstva.
Biskup će novĉano pomoći radove koje treba odmah izvršiti, a obećao je svoju pomoć i za
radove koji će kasnije slijediti.
Razgovaralo se još o potrebama povratnika, kao i onih koji nisu bili prognani iz svojih kuća, i
ostali su u Stranjanima.
Zatim je biskup otišao u Matoševce, na kavu kod Mile i Marice Debeljak. Tu je,
nepredviĊeno, zatekao jednog vojnog duţnosnika SFOR-a, koji je došao da izvidi problem
povrata imovine nekih Matoševljana, i provjeri istinitost navoda kako u više kuća u
Matoševcima neke izbjeglice iz Glamoĉa drţe svoje ovce.
Biskup Komarica je iskoristio tu priliku i zamolio SFOR-ovog duţnosnik da prenese svojim

nadreĊenim i mjerodavnima iz meĊunarodne zajednice njegovu ţelju i oĉekivanja da se
Hrvatima i katolicima, povratnicima na ove prostore, pruţi snaţnija pomoć.
DOGAĐAJI KOJI, UZA SVE, IPAK OHRABRUJU
Poĉetkom mjeseca travnja izašao je iz kuće Ruţe-Zore Blaţević (Pajine), i odselio u svoj kraj
- Blagaj kod Kupresa, Marinko i Stoja Bosnić. Ono što iz kuće nije bilo rasprodano ili odneseno
ranije, sada je pokupljeno, i kuća je ostala posve prazna i zapuštena. Isti je sluĉaj i slika takoĊer s
gospodarskim zgradama.
Pranjić Mirko, Perin, je oko 20. travnja došao da preuzme svoju kuću. Iako je rješenje o
povratu imovine dobio u srpnju prošle godine, a ĉovjek koji stanuje u kući izjavio da će je
napustiti, to se još nije dogodilo. Mirko je obišao neka nadleštva Republike Srpske i
predstavništva meĊunarodne zajednice, te zatraţio njihovu intervenciju u rješavanju problema,
3
što mu je i obećano. On se nada uskoro sa ţenom useliti u svoju kuću, a dotle će, kako je
odluĉio, boraviti u ambaru.
Mirko Blaţević, Markov, već je prije došao iz Baške Vode, gdje je bio u kući svoga sina.
Neko vrijeme je u svojoj obnovljenoj kući u Stranjanima boravio sam, a potom je ponovno
otišao u Bašku Vodu, odakle se vratio oko 20. travnja. Ovaj put sin Marko je s Mirkom dovezao
i njegovu bolesnu ţenu, Ljubu. Njih dvoje se tako definitivno vratilo i smjestilo u vlastitu kuću,
da u njoj trpe svoje bolesti i provode staraĉke dane.
BRAČNI PAROVI U STRANJANIMA OD 1966. DO 1995. GODINE
Ovdje su navedeni braĉni parovi koji su se vjenĉali u periodu od 1966. pa do 1995, a nisu posve
odselili iz Stranjana i naselili se za stalno negdje drugdje. Podaci o broju djece braĉnih parova privremeno
odsutnih iz Stranjana nisu posve pouzdani i kompletni, budući da su neka djeca roĊena u mjestima
privremenog boravka njihovih roditelja, i o tome nisu uvijek dostavljani podaci u ţupu Barlovce.
Bračni par Djeca

1. Barišić Mato i Kata r. Vuk (doselili iz Zasavica - ţupa Dobretići) 4
2. Barišić Ţarko (Mate i Kate r. Vuk) i Marija r. Subotić 2
3. Blaţević Anto (Franje i Ivke r. Pranjić) i Ruţica r. Bajlović 2
4. Blaţević Drago (Jakova i Ane r. Pranjić) i Slavica r. Raĉić 2
5. Blaţević Ferdo (Vlade i Mare r. Ivanković) i Angelina r. Mihalĉuk 2
6. Blaţević Franjo (Mirka i Ljube r. Šalić) i Jelena r. Bogdanović 2
7. Blaţević Franjo (Marka i Ljubice r. Marušić) i Katica r. Blaţević
8. Blaţević Franjo (Stipe i Janje r. Šalić) i Marinka r. Kurtović 2
9. Blaţević Ivo (Franje i Ivke r. Pranjić) i Ljuba r. Gagula 1
10. Blaţević Ivo (Jose i Janje r. Bijelić) i Marija r. Matošević 2
11. Blaţević Josip (Vlade i Mare r. Ivanković) i Jela r. Briševac 3
12. Blaţević Marko (Mirka i Ane r. Majdandţić) i Jela r. Vulić 1
13. Blaţević Marko (Vlade i Mare r. Ivanković) i Mara r. Italo 2
14. Blaţević Mato (Nike i Jele r. Debeljak) i Angela r. Josipović 2
15. Blaţević Mato (Jose i Janje r. Bijelić) i Ruţa r. Majdandţić 3
16. Blaţević Mile (Boţe i Ane r. Batković) i Jelica r. Lipovac 2
17. Blaţević Slavenko (Paje i Ruţe-Zore r. Pranjić) I Katarina r. Lukić-Kovaĉić
18. Blaţević Stjepan (Slavka i Mande r. Dţolić-Ĉivĉić) i Vera r. Kaurin 2
19. Blaţević Vlado (Jose i Kate r. Ţiţak) i AnĊa r. Pranjić 4
20. Bogdanović Anto (Jure i Jele r. Majdandţić) i Ruţa r. Majdandţić 4
21. Bogdanović Mato (Ive i Ruţe r. Debeljak) i Vida r. Majdandţić 6
Bračni par Djeca
22. Bogdanović Mile (Ante i Mande r. Blaţević) i Manda r. Ljevar 3
23. Ćosić Ivo (Jose i Milke r. Batković) i Kata r. Deronja 2
24. Ćosić Mato (Jose i Milke r. Batković) i Jela r. Bijelić 2
25. Ćosić Tomislav (Peje i Jozefine r. Blaţević) i Dragica r. Milenković 2
26. Durbić Filip (Luke i Ljubice r. Josipović) i Mira r. Šalić 2
27. Kaurin Anto (Peje i Mare r. Marušić) i Kata r. Slipĉević 2
28. Kaurin Ivo (Peje i Mare r. Marušić) i Tonka r. Nikifor 2
29. Kaurin Juro (Peje i Mare r. Marušić) i Danica r. Vuĉić 2
30. Kaurin Toma (Peje i Mare r. Marušić) i Vera r. Šalić 2
31. Ljevar Anto (Slavka i Mare r. Batković) i Ana r. Bogdanović 2
32. Ljevar Ilija (Vida i Ane r. Bogdanović) i Jozefina r. Majdandţić 2
33. Ljevar Marko (Peje i Jeke r. Debeljak) i AnĊa r. Tubić 1
34. Ljevar Marko (Pere i Mare r. Šalić) i Jelica r. Pranjić 3
35. Ljevar Vinko (Stjepana i Jele r. Bogdanović) i Terezija r. Idţan 2
36. Majdandţić Franjo (Ante i Ljube r. Debeljak) i Josipa r. Pranjić 2
37. Majdandţić Ivica (Tome i Ljube r. Bogdanović) i Ljilja r. Matošević
4
38. Majdandţić Ivo (Tome i Ljube r. Bogdanović) i Ljilja r. Malešević

39. Majdandţić Juro (Tome i Ljube r. Bogdanović) i Nada r. Josipović 3
40. Majdandţić Pero (Tome i Ljube r. Bogdanović) i Draţenka r. Bojić 2
41. Marić Franjo ( Ive i Mare r. Jurić) i Zorka r. Šalić 5
42. Pranjić Darko (Mirka i Ane r. Pranjić) i Nada r. Malinić 3
43. Pranjić Drago (Ilije i Ane r. Kaurin) i Dragica r. Ţiţak 4
44. Pranjić Drago (Mate i Zorke r. Vulić) i Ruţa r. Vulić 4
45. Pranjić Goran (Tome i Marice r. Majdandţić) i Marina r. Marić 1
46. Pranjić Ivica (Mirka i Ane r. Pranjić) i Viktorija r. Pranjić 2
47. Pranjić Josip (Ive i Jozefine-Finke r. Vulić) i Ana r. Vulić 2
48. Pranjić Josip () i Ljubica r. Majdandţić 1
49. Pranjić Juro (Ilije i Ane r. Kaurin) - Dubravka-Katica r. Radić 2
50. Pranjić Marko (Ante i Marije r. Kaurin) i Ana r. Pranjić 3
51. Pranjić Marko (Mate i Zorke r. Vulić) i Slavica r. Brkić 3
52. Pranjić Pavao (Franje-Paje i Jele r. Batković) i Ana r. Marić 2
53. Pranjić Petar (Mijata i Anice r. Stojanac) i Dragica r. Gabrić 2
54. Pranjić Stjepan (Stipe i Marije r. Brkić) i Ankica r. Ćosić 2
55. Pranjić Zoran (Ive i Jozefine-Finke r. Vulić) i Vera r. Vulić 3
56. Pranjić Zoran (Franje i Finke r. Koĉić-Tomić) i Zlata r. Filipović 3
57. Šalić Alojzije (Vida i Jele r. Vulić) i Mira r. Grgić 4
58. Šalić Ivo (Vida i Jele r. Vulić) i Angela r. Majdandţić 3
59. Šalić Mirko (Franje i Jele r. Pranjić) i Antonija r. Blaţević -
60. Tubić Drago (Mile i Mare r. Brkić) i Štefica r. Jurić 2
61. Tubić Juro (Mile i Mare r. Brkić) i Joţefa r. Štemberger 6
Na 63 braĉna par roĊeno je ukupno 142 djece. U 2 para nije roĊeno nijedno dijete, a po jedno dijete je
roĊeno u 4 braĉna para. Od dvoje do ĉetvero djece roĊeno je u 49 braĉnih parova, a jedan braĉni par je
imao petero, a dva šestero djece. Prosjeĉno na braĉni par dolazi po 2,5 djece.
DJECA ROĐENA U STRANJANIMA, PO GODINAMA, OD 1966. DO 1995.
U razdoblju od 30 godina roĊeno je i kršteno u Barlovcima ukupno 116 djece. Godišnje bi to bilo
ĉetvero djece u prosjeku. Po pojedinim godinama stanje izgleda ovako:
God. 1966. - 9 djece God. 1976. - 5 djece God. 1986. - 1 djece
1967. - 6 " 1977. - 2 " 1987. - 2 "
1968. - 8 " 1978. - 4 " 1988. - 6 "
1969. - 7 " 1979. - 5 " 1989. - 1 "
1970. - 4 " 1980. - 6 " 1990. - 2 "
1971. - 8 " 1981. - 1 " 1991. - 2 "
1972. - 8 " 1982. - 3 " 1992. - 2 "
1973. - 2 " 1983. - 5 " 1993. - 1 "
1974. - 7 " 1984. - 0 " 1994. - 1 "
1975. - 5 " 1985. - 0 " 1995. - 1 "
Najviše je djece roĊeno 1966. - njih devetero, a po osmero 1968., 1971. i 1972. U godinama 1984. i
1985. nije roĊeno nijedno dijete, a po jedno je roĊeno 1981., 1986., 1989., 1993., 1994. i 1995. U
razdoblju od 1966. do 1975. roĊeno je ukupno 66 djece; od 1976. do 1985. roĊeno je 31 dijete, a od 1986.
do 1995. njih samo 19.

☧ NAŠ ZAVIĈAJ
Broj 11.
SVETA MISA I "BLAGOSLOV POLJA" U STRANJANIMA

Svibanj /2/ 2002.
Prije skoro 7 godina, početkom mjeseca kolovoza 1995., u Stranjanima, u kapeli sv. Franje
Asiškoga, slavljena je posljednji put sveta misa. Evo, poslije toliko vremena, na 12. svibnja
2002. je ispred devastirane kapele obavljen proljetni "blagoslov polja", a zatim se ponovno
slavila i sveta misa.
Po lijepom sunčanom vremenom, uobičajene molitve u ophodu ispred kapele i svetu misu
slavio je barlovački župnik, fra Mijo Rajič.
Okupilo se više od 150 osoba, a uz "domaće" vjernike iz Stranjana, Matoševaca, Ojdanića i

Orlovca, nazočan je bio i veći broj Stranjančana i Matoševljana iz Hrvatske: Zagreba i okolice,
Sunje, Čepina, Ivanić Grada, Novske i Okučana. Došlo je i nekoliko pravoslavaca iz Gradine. Na
2
toj svečanosti su bili i fra Franjo-Mile Josipović i fra Velimir Blažević, iz samostana Petrićevac.
Bilo je i onih kojima je to bio prvi dolazak nakon deset i više godina.
Prije i poslije svete mise "domaćini" su mogli upisati i dati prilog za blagoslov, a davani su i
doprinosi za obnovu kapele. Neki su iskoristili svoj dolazak u rodni kraj i da odu na "Gradinu" i
na "Batkovića groblje", da se pomole na grobovima svoje rodbine i preĎa.
Kao što je već običaj, poslije svet mise i ugodnih razgovora s prijateljima i znancima, išlo se
na "svraćanje". Najviše ih je bilo kod Mile i Marice Debeljak, a takoĎer kod Marice Milaković,
Jele Šlat, Slavka Ljevara, Slavka Blaževića, Mirka Pranjića.
RADOVI OKO KAPELE U STRANJANIMA
Kao što je bilo i predviĎeno - da su uradi prije "blagoslova polja" - neki poslovi kod kapele u
Stranjanima su već obavljeni. Tako je očišćen od korozije, a zatim obojen crnom lak-bojom
montažni metalni zvonik. To su 30 travnja i 1. svibnja 2002. uradili Mile Debeljak i Marinko
Milaković.
TakoĎer je 3. svibnja 2002. godine ograĎen prostor oko kapele. Na postojeće betonske
stupove postavljena je žičana mreža. U tom poslu su sudjelovali: Slavko Ljevar, Slavko
Blažević, Tomo Majdandžić, Mile Debeljak, Mato Topić (iz Orlovca) i Miro Stojčević (takoĎer
iz Orlovca).
3
"Pomogle" su kavom Marica Debeljak i Marica Milaković, a "podršku" akciji dao je svojom
posjetom i bivši barlovački župnik, fra Juro Šalić.
O obnovi kapele se ozbiljno razmišlja. Inžinjeri su izlazili na teren da pogledaju u kakvom je

ona stanju i što bi sve trebalo na njoj uraditi. Ustanovljeno je da su oštećenja mnogo teža nego
što se zaključivalo prema onome što se moglo vidjeti. Uz učvršćivanje temelja i uz izmjenu
dijela zida, morat će se mijenjati i cijeli krov. Sada je jasno i da će troškovi biti znatno veći od
onih s kojim se ranije računalo.
TEŠKO POVJEROVATI I SHVATITI, A DOGAĐA SE
Biskup Komarica je nedavno dao intervju za sarajevske dnevne novine "OsloboĎenje".

Govoreći o poteškoćama na koje povratnici nailaze kada žele ući u posjed svoje imovine, biskup
je spomenuo i slučaj iz Matoševaca.
Donosimo dio njegova odgovora novinarki Nagorki Idrizović: "A ima još i drugih vidova
očite opstrukcije. Što reći za ovaj slučaj: u selu Matoševci na periferiji Banje Luke, izbjeglica iz
Glamoča M.D. drži ovce i stoku u kućama prognanih Hrvata D.M., D.J., M.Lj., D.A. i D.M., koji
se iz Hrvatske odavno žele vratiti, ali nemaju pristupa svojim kućama. Novi gazda M.D. kaže da
će osloboditi kuće od stoke i ovaca kad dobije od Ministarstva nalog za deložaciju ovaca. U
Ministarstvu je odgovoreno da dotični M.D. 'ima pravo na poslovni prostor'?! Tako sa izričitim
odobrenjem Ministarstva RS domicilni banjalučki Hrvati moraju svoje kuće staviti na
raspolaganje kao 'poslovni prostor' ovcama čovjeka koji se treba vratiti u svoj Glamoč. Dok god
se ovakve i slične prakse budu provodile od strane lokalnih vlasti, a sa znanjem i prećutnim
odobrenjem predstavnika meĎunarodne zajednice, neće biti pravne države ni u Banjoj Luci ni u
RS, ni u BiH!" (Intervju je objavljen u dodatku "Oslobođenja", 27. IV. 2002. - Pogled, str. 4-5.)
Biskup nije iznio puna imena i prezimena vlasnika u čijim se kućama drže ovce i stoka, niti
čije su to ovce i stoka, nego je naveo samo njihove inicijale. U tuĎim kućama svoje ovce i stoku
drže Milišić Dušan i Đoko, a kuće u kojima se drži stoka i ovce pripadaju Debeljak Mati
(Petrovom), Debeljak Josipu, Majdandžić Ljubanu, Debeljak Anti i Debeljak Mati (Perinom).
Biskup Komarica nije spomenuo, ali se ista stvar dogaĎa i s nekim drugim kućama u
Matoševcima (u Batkovićima), a dogaĎala se doskora i u Stranjanima.
4
ZAINTERESIRANIH ZA POVRATAK I OBNOVU KUĆA IMA JOŠ
U svoja rodna mjesta i svojim kućama rado bi se vratili još neki Stranjančani i Matoševljani.
A budući da su njihove kuće teže oštećene ili porušene, prijavili su se i podnijeli molbe da im se
izgrade nove kuće ili da se obnove teško oštećene, ili da im se pomogne graĎevinskim
materijalom. Svakako da će se Caritas banjalučke biskupije i dalje zalagati i tražiti meĎunarodne
organizacije, i obraćati se odgovarajućim institucijama Bosne i Hercegovine i Republike Srpske,
koje bi financirale i na druge načine pomagale programe obnove i izgradnje.
A evo i popisa onih koji bi željeli da im se sagrade ili obnove kuće:
a) Stranjani
1. Batković (Ljubomira) Ivo - 2 osobe
2. Blažević (Vlade) Ferdo - 2 osobe
3. Blažević (Mirka) Marko - 1 osoba
4. Blažević (Jose) Mato - 3 osobe
5. Bogdanović (Ante) Mile - 2 osobe
6. Bijelić (Nike) Anto - 2 osobe
7. Kaurin (Peje) Ivo - 4 osobe
8. Ljevar (Nike) Ane - 1 osoba
9. Ljevar (Franje) Terezija - 1 osoba
10. Pranjić (Pere) Mirko - 2 osobe
b) Matoševci
1. Batković (Jose) Anto - 5 osoba
2. Batković (Milka) Joso - 1 osoba
3. Blažević (Jose) Mirko - 1 osoba
4. Debeljak (Pere) Josip - 2 osobe
5. Debeljak (Petra) Mato - 2 osobe
6. Debeljak (Pere) Mato - 5 osoba
7. Majdandžić (Tome) Ivo - 3 osobe
Ing. arhit. Zoran Simurdić, zaposlenik Caritasa, 11. svibnja 2002. je obišao i pregledao
većinu kuća ili lokacija za kuće onih koji su se do toga dana javili i zatražili pomoć u obnovi ili
izgradnji. To je bilo potrebno da bi se mogli pripremiti potrebni elaborati koji će se staviti na
uvid organizaciji ili donatoru koji se pokaže voljnim da preuzme obnovu, odnosno izgradnju
kuća koje Caritas predloži. A u obzir za pomoć mogu doći samo oni koji budu spremni prihvatiti
uvjete koje dotična organizacija ili donator postavi.

☧ NAŠ ZAVIĈAJ
Broj 12.
DAROVATELJI PRILOGA ZA OBNOVU KAPELE

Lipanj 2002.
Apel za pomoć u obnavljanju kapele u Stranjanima nailazi na odaziv darovatelja. Prilikom

"blagoslova polja" u Stranjanima, 12. svibnja 2002., prve priloge ţupniku fra Miji su dali:
Mile (Ante) Bogdanović
Franjo (Jure) Debeljak
Ana (Nike) Ljevar
Dragica (Pere) Ljevar
Ilija (Vida) Ljevar
Terezija (Franje) Ljevar
Anto (Matija) Pranjić
Ukupno je prikupljeno 1.000 Kuna i 30 Eura
TakoĊer su do konca svibnja iz Njemaĉke i iz Švicarske svoje priloge poslali fra Velimiru
Blaţeviću, a on ih je uruĉio ţupniku:
Ivica (Paje) Blaţević
Slavenko (Paje) Blaţević
Ivo (Jose) Ćosić
Mato (Jose) Ćosić
Rudo (Jose) Ćosić
Jozefina Ćosić r. Blaţević
Dragan (Marka) Mijatović i Janja
Danijel i Ivanka Petriĉević
Stjepan-Braco (Stipe) Pranjić i Ankica
Sanda i Stipo (Stjepana) Pranjić
Ukupan iznos njihovih priloga je 785 Eura.
Ţupnik fra Mijo zahvaljuje svim darovateljima! Nada se da će se i drugi, prema svojim
mogućnostima, ukljuĉiti u akciju pomoći, da bi se moglo što prije zapoĉeti s radovima. To je potrebno,
da bi se povratnicima omogućilo da u obnovljenoj kapeli nedjeljom redovito imadnu svetu misu.
Imena svih darovatelja i nadalje ćemo objavljivati u Našem zavičaju, a ţupnik kod sebe biljeţi i
koliko je tko doprinio za obnovu.
DEFINITIVAN POVRATAK
Prognaniĉki ţivot Mile i Marice Debeljak, koji su od 1995. ţivjeli u Blinjskom Kutu, kod Sunje,
definitivno je okonĉan 23. svibnja 2002. Naime, oni su toga dana, uz pomoć MeĊunarodne
organizacije za migracije (IOM) u Hrvatskoj, prevezli, zapravo povratili u svoju kuću u Matoševce
stvari koje su 1995., uz visoku cijenu, otpremili u Hrvatsku. Kod istovara i unošenja stvari u kuću
pomagali su im Slavko Ljevar, Mirko Pranjić, Miro Stojĉević i Marinko Milaković, te Dragan
2
Mijatović sa suprugom Janjom, Mariĉinom sestrom, koji su nekoliko dana proboravili kod Mile i
Marice kao njihovi gosti.
CARITASOVA POMOĆ POVRATNICIMA SE NASTAVLJA
Kao što je već poznato, zauzimanjem Caritasa banjaluĉke biskupije, u Stranjanima je izgraĊeno
više kuća. Osim te pomoći, Caritas pomaţe povratnicima u Stranjanima i Matoševcima i na druge
naĉine. U br. 9. Našeg zavičaja smo izvijestili da su im iznajmljeni traktor i neki prikljuĉni strojevi.
Svi koji su zatraţili, dobili su i nešto potrebnog namještaja (krevete, ormare, stolove i stolice, šparete
na tvrdo gorivo), zatim sjemenskog luka i krumpira i umjetnog gnojiva. TakoĊer su im u Caritasovoj
ambulanti otvoreni zdravstveni kartoni, a bolesnoj Ljubi Pranjić, Mirkovoj, odobrena je patronaţna
sluţba i povremeno je obilazi medicinsko osoblje.
SRPSKE IZBJEGLICE NE/ODLAZE
Izbjeglica koji ţivi u kući Stjepana-Brace Pranjića prošlog je ljeta obećao da će iz njegove kuće
iseliti. To se, prema dogovoru s Bracom, trebalo dogoditi do Uskrsa, ove godine. MeĊutim, boravak
toga izbjeglice u Bracinoj kući, uz Bracin pristanak, neko je vrijeme produţen, da bi on sada posve
odbio da napusti zaposjednutu kuću, dok ne bude donesena odluka o povratu imovine njezinom
vlasniku.
Pisali smo u br. 10. Našeg zavičaja da je dobio rješenje o povratu svoje imovine, i da na ulazak u
svoju kuću ĉeka i Mirko Pranjić, Perin. Ni on još ne moţe u svoju kuću, jer izbjeglice neće da iz nje
izaĊu. Ĉeka se na odluku o deloţaciji Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica RS.
U Matoševcima su dosad jedino izašle izbjeglice iz kuće pok. Jure Majdandţića, Matinog, i
odselile u svoj kupreški kraj.
KAKO POVRATNICI U STRANJANIMA I MATOŠEVCIMA ŢIVE I ŠTA RADE
Pisali smo u br. 5. Našeg zavičaja da za neke Stranjanĉane i Matoševljane nije daleko dan
okonĉanja prognaniĉkog ţivota i povratka u Stranjane i Matoševce. To se, konaĉno, i dogodilo. Kao
što je već poznato, Jela Šlat, r. Pranjić, se vratila u Stranjane prije više od 2 godine. Tijekom ovog
proljeća dolazili su najprije povremeno, a potom i za stalno: Luce Bogdanović, Slavko Ljevar, Slavko
Blaţević, Mirko Blaţević i Zorka Ganić, a u Matoševce Mile i Marica Debeljak. Od nedavno s
Mirkom Blaţević je i njegova bolesna supruga Ljuba. Oĉekuje se da će se i Slavku Ljevaru i Slavku
Blaţeviću prikljuĉiti njihove supruge, Mara i Manda, koje su još u Hrvatskoj, i dolaze samo
povremeno. Trebalo bi da u svoje novosagraĊene kuće dosele Tomo Majdandţić, koji zasad dolazi
povremeno, i Vid Šalić, te njihove supruge Ljuba i Jela. Isto tako bi se mogla vratiti i Ruţa-Zora
Blaţević, budući da je njezina kuća sada posve slobodna. Mirko Pranjić, Perin, još ne moţe u svoju
kuću, jer je zauzeta, ali je on skoro stalno u Stranjanima, i bori se da svoju kuću oslobodi.
Osim Mile i Marice Debeljak, drugi nitko od povratnika još nije iz Hrvatske prevezao svojih stvari,
ako tamo nešto ima. Razumljivo je, stoga, da se drugi povratnici istom poĉinju kućiti. Mnogo toga im
nedostaje, a što trenutno imaju, to su većinom, kako je već pisalo na stranicama Našeg zavičaja, pa i u
ovom broju, dobili od Caritasa. Ponešto svojih stvari smo pronašli kod komšija, a i podalje od naših
kuća, ali još nisu vraćene. Jedino je Slavko Ljevar preuzeo neke svoje strojeve, koji su bili na ĉuvanju
kod Srbina Zdravka Savića, u Bistrici (vrh Motika).
Svim povratnicima bi sada bilo najpotrebnije da imaju štogod od stoĉnog fonda, npr. kravu i koju
ovcu, svinju i kokoš. Neki su se Caritasu prijavili za tu pomoć, ali je još nisu dobili. Ipak, većina nije
ni traţila, budući da nemaju nikakvih staja u kojima bi mogli stoku drţati. Oni koji imaju kakvu
3
mirovinu, mogu si ponešto i kupiti, osobito hrane, a većina se snalazi kako zna, ili ţivi bez onoga bez
ĉega se moţe biti.
Nama povratnicima je svakako potrebna, barem kroz neko vrijeme, tuĊa pomoć. Ali se moţe
istaknuti i da se mi meĊusobno, na razliĉite naĉine, jako pomaţemo. Svakako da treba spomenuti kako
povratnice: Marica Debeljak, Luca Bogdanović, Jela Šlat i Zorka Ganić, a i Marica Milaković i Kata
Budić, ĉesto obiĊu i pomognu bolesnoj Ljubi Blaţević, Mirkovoj. Uz obiĉne poslove i usluge koje
moţe svatko svakome uĉiniti, i ĉini, naroĉito nam dobro doĊe pomoć "majstora". U tome je na prvom
mjestu Slavko Ljevar, koji zna puno stvari napraviti, i svima je na usluzi, a vrlo rado priskoĉi u pomoć
i Stipo Grozdin.
Ne moţemo reći da nam nije teško, ali mi svi smo ipak sretni što smo u svome i na svome. I uz
oskudijevanje u mnogim stvarima, nas zadovoljnim ĉini već i to što moţemo promatrati ljepotu
rodnog kraja - našeg zaviĉaja!
Marica Debeljak
BRAĈNI PAROVI U MATOŠEVCIMA OD 1879. DO 1920., I BROJ DJECE
U Našem zavičaju, br. 6 i br. 7, nalaze se popisi braĉnih parova iz Matoševaca za period od 1762. do 1875. U ovom, i
u par sljedećih brojeva donosim popis za razdoblje od 1879. do 1995. Za trogodišnje vrijeme od 1876. do 1878., kad su
Matoševci pripadali ţupi Petrićevac, nema podataka, budući da su matiĉne knjige te ţupe uništene 1995. u zapaljenom
samostanu.

1. Batković Boţo i Janja r. Kaurinović 3 38. Batković Toma i Vida r. Marušić 3
2. Batković Filip i Manda r. Kurtović 7 39. Batković Toma i Vida r. Mišić-Kozić 11
3. Batković Filip i Mandalina r.Bartolović 1 40. Batković Vid i Ruţa r. Brkić 12
4. Batković Filip i Marija r. Lipovac 2 41. Blaţević Ilija i Ruţa r. Kozić-Adţam 5
5. Batković Ivo i AnĊa r. Majdandţić 7 42. Blaţević Juro i Mara r. Majdandţić 7
6. Batković Ivo i Kata r. Bijelić 4 43. Blaţević Luka i Agata r. Debeljak 1
7. Batković Ivo i Manda r. Marić 1 44. Blaţević Marijan i AnĊa r. Marić 2
8. Batković Ivo i Manda r. Marušić 8 45. Blaţević Pavo i Manda r. Tubić 1
1 9. Batković Ivo i Vida r. Šalić 1 46. Blaţević Toma i Marija r. Batković 1
11. Batković Joso i Ana r. Debeljak-Ruţić 3 47. Bogdanović Andrija i Ana r. Kurtović 1
12. Batković Joso i Jela r. Josipović 2 48. Bogdanović Ilija i Manda r. Jurić 1
13. Batković Joso i Kata r. Grgić 7 49. Debeljak/ović Andrija i Ruţa r.Blaţević 9
14. Batković Joso i Lucija r. Klasan 6 50. Debeljak-Ruţić Andrija i Ruţa r. Marić 1
15. Batković Juro i Ivka r. Matošević 10 51. Debeljak Anto i Ivka r. Majdandţić 2
16. Batković Luka i Jela r. Brkić 4 52. Debeljak Ivo i AnĊa r. Idţan 1
17. Batković Marko i Lucija r. Milić 2 53. Debeljaković Ivo i Marija r. Kozić 8
18. Batković Marko i Marija r. Tubić 3 54. Debeljak Ivo i Kata r. Batković 10
19. Batković Marko i Marija r. Josipović 8 55. Debeljak-Ruţić Ilija i Kata r. Blaţević 2
20. Batković Marko i Manda r. Lipovac 5 56. Debeljak Ilija i Kata r. Relja/ić 2
21. Batković Mato i AnĊa r. Marić 2 57. Debeljak Josip i Ana r. Kozić-Adţam 8
22. Batković Mato i Manda r. Batković 3 58. Debeljak Josip i Anica r. Pobrić 2
23. Batković Mile i Ivka r. Josipović 12 59. Debeljaković-Ruţić Joso i Ana r. Debeljak 1
24. Batković Mile i Marija r. Marić 4 60. Debeljak Luka i Kata r. Rimac 4
25. Batković Nikola i AnĊa r. Lagundţić 4 61. Debeljak Luka i Kata r. Šalić 1
26. Batković Nikola i Janja r. Domić - 62. Debeljaković Luka i Kaja r. Debeljaković 1
27. Batković Nikola i Janja r. Tubić 9 63. Debeljak/ović Marko i Ana r. Blaţević 11
28. Batković Nikola i Jeka r.Debeljak-Ruţić 9 64. Debeljaković Marko i Staţija r. Marić 9
29. Batković Petar (Pejo) i AnĊa r. Pranjić 9 65. Debeljak Matija i Anica r. Blaţević 1
30. Batković Petar i Manda r. Bijelić 6 66. Debeljak/ović Matija i Marija r. Blaţević 9
31. Batković Petar i Ruţa r. Milić 4 67. Debeljak Matija i Marija r. Marušić 1
32. Batković Stipo i Ruţa r. Mišić 3 68. Debeljak Mijat i Vida r. Blaţević 8
34. Batković Stjepo i Jela r. Marušić 7 69. Debeljak Mijat i Vida r. Marić 1
35. Batković Toma i Janja r. Majdandţić 1 70. Debeljaković Nikola i Marija r.Kuljanĉić 1
36. Batković Toma i Ruţa r. Kneţević 6 71. Debeljak/ović Nikola i Vida r. Matoš 5
37. Batković Toma i Ruţa r. Komarica 4 72. Debeljak Pavao i Vida r. Batković 5
4

73. Debeljak Petar i Kata r. Blaţević 5 93. Majdandţić Marko /1.br./ i Ruţa r..Majdandţić 2
74. Debeljak Petar i Marija r. Komljenović 4 94. Majdandţić Matija i Ana r. Batković 2
75. Debeljak Stipo i AnĊa r. Kleĉina 9 95. Majdandţić Mato i AnĊa r. Lovrić 1
76. Debeljak Toma i Manda r. Ĉivĉić 2 96. Majdandţić Mato i AnĊa r. Marušić 1
77. Debeljak Toma i Marija r. Batković 4 97. Majdandţić Mato i Anica r. Kukić 7
78. Debeljak Toma i Marija r. Marušić 2 98. Majdandţić Mato i Janja r. Durbić 3
79. Debeljak Vid i Marija r. Dedić 11 99.Majdandţić Mato i Janja r. Marušić 6
80. Ljevar Juro i Ivka r. Bogdanović 1 100. Majdandţić Mato i Lucija r.Kozić-Adţam 5
81. Ljevar Mile i AnĊa r. Pezić 7 101. Majdandţić Mato i Lucija r. Vulić 11
82. Majdandţić Anto i Ruţa r. Bogdanović 9 102. Majdandţić Mato i Ruţa r. Debeljak 5
83. Majdandţić Ivo i AnĊa r. Jurić 6 103. Majdandţić Mile i Marija r. Majdandţić 7
84. Majdandţić Ivo i Kata r. Debeljak 3 104. Majdandţić Nikola i AnĊa r. Martinović 5
85. Majdandţić Ivo i Lucija r. Kozić 1 105. Majdandţić Petar i AnĊa r. Šalić 1
86. Majdandţić Ivo i Manda r. Ćosić - 106. Majdandţić Stipo i Janja r.Blaţević-Adţić 13
87. Majdandţić Ivo i Marija r. Brkić 6 107. Majdandţić Toma i Marija r. Kozić 1
88. Majdandţić Jerko i Kata r. Marić 5 108. Marušić Pero i AnĊa r. Šalić 1
89. Majdandţić Jerko i Kata r. Marušić 1 109. Matoš Petar i AnĊa r. Šalić 5
90. Majdandţić Lovro i Jela (Cele) r. Brkić 10 110. Matošević Petar i Marija r. Markanović 1
91. Majdandţić Marko i AnĊa r. Kozić 6 111. Pranić Ivo i Mara r. Matoš 1
92. Majdandţić Marko i Marija r. Grgić 4 112. Pranjić Ivo (1. b) i Kata r. Batković 4
U Matoševcima je u 113 obitelji s gornjeg popisa roĊeno i kršteno 505 djece. Na jedan braĉni par dolazi prosjeĉno više od
4 djece (4,4). Bez djece su bila samo 2 braĉna para. Po jedno dijete je roĊeno u 29 obitelji. Od 2 do 4 djece imala su 33 braĉna
para. A od 5 do 9 djece roĊeno je u 39 obitelji. Deset braĉnih parova imalo je 10 i više djece. Najviše je djece roĊeno, po 13-
ero, u 2 obitelji.
BROJ DJECE ROĐENE I KRŠTENE, PO GODINAMA, OD 1879. DO 1920.
Ukupno je kroz 42 godine, u vremenu od 1879. do 1920., roĊeno 383 djece; to je u prosjeku po 9-ero djece godišnje.
Po pojedinim godinama stanje je bilo sljedeće:
God. 1879. - 5 djece God. 1893. - 8 djece God. 1907. - 14 djece
1880. - 8 " 1894. - 9 " 1908. - 12 "
1881. - 12 " 1895. - 7 " 1909. - 13 "
1882. - 6 " 1896. - 4 " 1910. - 9 "
1883. - 9 " 1897. - 8 " 1911. - 8 "
1884. - 6 " 1898. - 7 " 1912. - 16 "
1885. - 12 " 1899. - 7 " 1913. - 11 "
1886. - 9 " 1900. - 10 " 1914. - 16 "
1887. - 8 " 1901. - 12 " 1915. - 11 "
1888. - 10 " 1902. - 2 " 1916. - 5 "
1889. - 9 " 1903. - 10 " 1917. - 4 "
1890. - 7 " 1904. - 13 " 1918. - 9 "
1891. - 8 " 1905. - 3 " 1919. - 7 "
1892. - 8 " 1906. - 12 " 1920. - 19 "
Najmanje djece je roĊeno 1902. godine - svega 2; godine 1905. - 3; godine 1906. i 1917 - po 4-ero; godine 1879. i
1916. - po 5-ero. A najviše je djece roĊeno godine 1920. - 19-ero, a zatim 1912. i 1914. - po 16-ero.
PrireĊuje: Velimir Blaţević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH

☧ NAŠ ZAVIĈAJ
Broj 13.
GRADI SE KUĆA MILI BOGDANOVIĆU

Srpanj 2002.
Njemaĉki Caritas je preuzeo izgradnju kuće za Milu Bogdanovića (+Ante), u Stranjanima. O

tome su predstavnik toga Caritasa u Banja Luci i Mile Bogdanović potpisali 18. lipnja 2002.
ugovor. S obzirom da se radi o kući za dvije osobe, ona će biti dosta malena (5,90m x 4,90m) i
imat će kuhinjicu, sobu za dnevni boravak i spavanje, kupatilo i predsoblje.
Gradnja kuće Mile

Bogdanovića
Mile se trebao pobrinuti da se iskopa zemlja i izlije temelj, i to je uraĊeno 24. lipnja. Sve
ostale graĊevinske radove i postavljanje potrebnih elektriĉnih i vodovodnih instalacija financira
spomenuti Caritas. Ti radovi su zapoĉeli 26. lipnja, i brzo napreduju, pa se moţe oĉekivati da će
biti dovršeni do kraja mjeseca srpnja. Tome će svakako doprinijeti i obilazak gradilišta i kontrola
koju su 28. lipnja obavili sluţbeni predstavnici iz središnjice njemaĉkog Caritasa u Freiburgu.
PONUĐENA POMOĆ HRVATSKE VLADE
Hrvatska Vlada je izrazila spremnost da prognanicima koji su zainteresirani za povratak u

Stranjane i Matoševce pomogne graĊevnim materijalom. Dr. Mile Aniĉić, direktor Caritasa
banjaluĉke biskupije, dostavio je spisak od 15-ak kuća za izgradnju ili za obnovu. Koliko se zna,
s mogućim korisnicima ponuĊene pomoći je uspostavljen kontakt radi dogovora i utvrĊivanja
uvjeta za isporuku materijala. Kada se obave potrebni dogovori, inţenjeri će izaći na teren da
snime stanje i utvrde koje su potrebe.
Fra Velimir Blaţević je upozorio dr. Aniĉića da bi mogao biti malen broj onih koji će
prihvatiti graĊevni materijal, pa da sami grade, budući da se radi, mahom, o starijim osobama
koje nisu u stanju same raditi, niti znaju taj posao, a nemaju ni financijskih sredstava da plate
majstore i fiziĉke radnike. Odgovor dr. Aniĉića je bio: Pa neka im pomognu djeca, kojima će te
kuće pripasti poslije smrti njihovih roditelja.
2
KRONIKA DOGAĐAJA KROZ MJESEC LIPANJ
Naš zavičaj je i u dosadašnjih 12 brojeva izvješćivao o vaţnijim aktualnim dogaĊajima u Stranjanima

i Matoševcima. Ipak, u ţelji da ĉitateljima dadnemo što više kratkih informacija o zbivanjima i
novostima, uvodimo stalnu rubriku: Kronika dogaĊaja.
U toj Kronici ćemo redovito donositi vijesti o svemu znaĉajnijem i zanimljivijem što se u odreĊenom
razdoblju bude dogaĊalo u Stranjanima i Matoševcima. Ţeljeli bismo takoĊer objavljivati i vijesti sa
strane, koje se odnose na naše iseljenike i prognanike u Hrvatskoj i po svijetu. To nam, meĊutim, neće
biti moguće bez pomoći suradnika. Zato se obraćamo molbom svima koji to mogu i znaju, gdje god se
nalazili, da šalju obavijesti o sebi i o drugim Stranjanĉanima i Matoševljanima. Dopisi se mogu slati
poštom na adresu: Velimir Blaţević, Marije Dimić 4, BiH-78000 Banja Luka, ili faksom na br.:
00/387/51/301-311.
A evo sada nekoliko vijesti o dogaĊajima koji su se zbili tijekom mjeseca lipanj 2002. godine.
Sveta misa u Stranjanima

- 9. lipnja, nedjelja. Onima koji su ţeljeli ići na sv. misu u Barlovce, to nije bilo moguće zbog kvara
na autu Mile Debeljaka. Zato je ţupnik fra Mijo došao i u 13 sati slavio sv. misu u kapeli u Stranjanima.
Na toj sv. misi je bilo nazoĉno 17 osoba.
Razgovaralo se poslije toga o mogućnosti da tu bude sv. misa svake druge nedjelje. Nije još ništa
konkretno dogovoreno, ali ima izgleda da se vjernicima Stranjana i Matoševaca u tom pogledu izaĊe u
susret.
Posjetitelji i gosti
- 13. lipnja, sv. Anto. Došla je iz Hrvatske, Pojatno kod Zaprešića, Pranjić Ruţa (+Nike), i zadrţala se
dva dana. U Ministarstvu za izbjegla i raseljena lica RS zanimala se za povrat imovine, a kod izbjeglica u
svojoj kući raspitivala se o mogućnosti i vremenu njihovog iseljenja.
- 16. lipnja, nedjelja. Poslije više od 10 godina, svoju kuću u Stranjanima su obišli Ivo Ćosić (Josin) i
supruga Katica. S njima su iz Njemaĉke, Wiesbaden, došli takoĊer njihov sin Josip i snaha Sanela.
Zadrţali su se kratko vrijeme, ali nisu krili zadovoljstva što su, nakon toliko godina, mogli doći i vidjeti
svoju kuću i kraj.
Kuća Ive Ćosića,

Josinog, opljačkana
- 18. lipnja, utorak. Zora Blaţević (+Paje) je došla iz Hrvatske, BrĊani Kosa (kod Sunje), te kroz
nekoliko dana ĉistila svoju kuću i rašĉišćavala i krĉila prostor oko kuće. U tome joj je pomagao Tomo
Majdandţić, koji ju je i dovezao svojim autom, i tih dana bio kod svoje novoizgraĊene kuće.
3
- 30. lipnja, nedjelja. U posjetu rodnom mjestu došao je iz Danske Ivica-Gile Majdandţić (Tomin).
Zajedno s njim su bili supruga i djeca.
Marko Blaţević (Mirkov) dolazi ĉešće, a s njim nekada i supruga. Obilazi i pomaţe stare i bolesne
roditelje, a takoĊer ureĊuje svoju kuću u Bijelićima. Tako je proveo desetak dana i u drugoj polovici
mjeseca lipnja, i nakon što je završio kreĉenje i ĉišćenje kuće, u nju je namjestio stvari koje su
privremeno bile na ĉuvanju kod Mile Debeljaka.
Posjetitelji, uz obilazak svojih kuća, redovito odu i na groblje na "Gradinu", te svrate na kavu kod
Mile i Marice Debeljak, u Matoševcima.
Asfaltiranje puta
Prošle godine, u ljeto, raĊeno je nešto malo na popravljanju puta kroz Stranjane. Tada je sasjeĉena
ţivica i iskopani su odvodni kanali. U mjesecu lipnju, ove godine, izvedeni su ozbiljniji radovi.
Postavljen je asfalt od Raskršća do Mrtvaĉkog mosta, a novi sloj je presvuĉen kroz Orlovac i Stranjane.
U Stranjanima je novi sloj asfalta stavljen na dijelovima puta od Stevića potoka do Ćosića, i od kuće
Tome Majdandţića, kod škole, do Pranjića. Odvodni kanali pokraj puta su proĉišćeni a na prilaznim
putovima i na pristupu nekim kućama postavljeni su propusti za oborinske vode.
Priredila Marica Debeljak
BRAĈNI PAROVI U MATOŠEVCIMA OD 1921. DO 1945.
Nastavljamo s popisom braĉnih parova za period od 1921. do 1945. Uz nekoliko izuzetaka, ti brakovi
su i sklopljeni poslije 1920. godine.

1. Batković Andrija i Jela r. Jakobašić 1 34.Blaţević Mirko i Ana r. Majdandţić 1
2. Batković Anto /1. br./ i Janja r. Lovrenović 5 35.Blaţević Petar i AnĊa r. Debeljak 8
3. Batković Anto /2. br./ i Anka r. Kašljević 1 36.Blaţević Petar i Marija r. Bijelić 8
4. Batković Anto /1. br./ i Ruţa r. Majdandţić 6 37.Blaţević Vid /1. br./ i Kata r. Debeljak 3
5. Batković Anto /2. br./ i Zorka r. Bogdanović 5 38.Blaţević Vid /2.br./ i Sumbulka r. Majdandţić 6
6. Batković Augustin i Jelica r. Lipovac 3 39.Bogdanović Anto i Manda r. Blaţević 10
7. Batković Boţo-Bojko /1.b./ i Anica r.Bajlović 7 40.Bogdanović Toma i Jeka r. Ljevar -
8. Batković Filip i Janja r. Majdandţić 7 41.Debeljak-Ruţić Filip (Piljo) i Ruţa r.Blaţević 6
9. Batković Filip i Ruţa r. Majdandţić 6 42.Debeljak Jakov i Janja r. Kurtović 11
10.Batković Ivo i AnĊa r. Bogdanović 4 43.Debeljak-Ruţić Joso i Jela r. Pezić 12
11.Batković Ivo i Janja r. Blaţević 7 44.Debeljak-Ruţić Joso i Ruţa r. Bogdanović 7
12.Batković Ivo i Manda r. Pranjić 6 45.Debeljak Juro i Jeka r. Josipović 7
13.Batković Ivo i Vida r. Bogdanović 1 46.Debeljak Lovrica i Janja r. Kovaĉević 7
14.Batković Juro i Lucija Batković - 47.Debeljak Marko i Marija r. Marić 1
15.Batković Marijan /1. br./ i Mara r. Ĉivĉić 4 48.Debeljak Mile i Zorka r. Majdandţić 2
16.Batković Marko i Janja r. Kaurin 9 49.Debeljak Nikola i Manda r. Batković 2
17.Batković Mato i AnĊa r. Ĉivĉić-Dţolić 9 50.Debeljak Nikola i Ruţa r. Majdandţić 2
18.Batković Mato /1. br./ i Manda r. Batković 3 51.Debeljak Pavo i Ana r. Batković 3
19.Batković Mato /2. br./ i Lucija r. Majdandţić 9 52.Debeljak Petar /1.br./ i Kaja r. Majdandţić -
20.Batković-Blaţević Mato i Manda r. Balvan 5 53.Debeljak Stipo i AnĊa r. Kleĉina 9
21.Batković Mato i Marica r. Debeljak 6 54.Debeljak Stipo i Kaja r. Bogdanović 7
22.Batković Mile i Ruţa r. Batković 9 55.Debeljak Stipo i Lucija r. Matić 12
23.Batković Mirko i AnĊa r. Blaţević - 56.Debeljak Toma i Janja r. Bogdanović 5
24.Batković Nikola i Ruţa r. Batković 7 57.Debeljak Vid i Mara r. Matić 1
25.Batković Stipo /1. br./ i Perka r. Josipović 5 58.Ljevar Nikola i Mara r. Matoš -
26.Batković Stipo /2. br./ i Jela r. Bijelić 3 59.Majdandţić Ivo i Ivka r. Bijelić 7
27.Batković Šimun i Anica r. Debeljak-Ruţić 9 60.Majdandţić Ivo i Kaja r. Batković 7
28.BatkovićToma i Jela r. Bogdanović 1 61.Majdandţić Joso i Vida r.Batković-Blaţević 8
29.Batković Toma i Jela r. Pranjić 1 62.Majdandţić Juro i Ivka r. Bogdanović 2
30.Blaţević Ivo i Kata r. Batković 11 63.Majdandţić Luka i Kata r. Majdandţić 2
31.Blaţević Joso i Mara r. Batković 10 64.Majdandţić Marko i Ana r. Idţan 2
32.Blaţević Marko i Janja r. Kaurin 2 65.Majdandţić Marko i Ivka r. Domić 6
33.Blaţević Marko i Janja r. Komarica 1 66.Majdandţić Marko i Kata r. Bogdanović -
4

67.Majdandţić Marko i Kaja r. Majdandţić 6 76.Majdandţić Petar i Ruţa r. Majdandţić 4
68.Majdandţić Marko i Lucija r. Ljevar 5 77.Majdandţić Toma i Jeka r. Jakovljević 1
69.Majdandţić Marko i Marija r. Batković 1 78.Majdandţić Toma /1.br./ i Jeka r. Majdandţić -
70.Majdandţić Marko /2. br./ i Marija r. Marić 7 79.Majdandţić Toma /2.br./ i Manda r. Kuljanac 6
71.Majdandţić Nikola i AnĊa r. Pranjić 4 80.Majdandţić Toma i Jela r. Matošević 1
72.Majdandţić Nikola i Ruţa r. Majdandţić 9 81.Majdandţić Toma i Jela r. Tomić 4
73.Majdandţić Petar i AnĊa r. Majdandţić 7 82.Majdandţić Vid i Ana r. Batković 9
74.Mjadandţić Petar i AnĊa r. Pranjić 1 83.Pranjić Ivo (2. b.) i Marija r. Bogdanović 3
75.Majdandţić Petar i Ljubica r. Batković 6 84.Pranjić Luka i Kata r. Batković 1
U 84 obitelji roĊeno je 401 dijete. Po braĉnom paru se u prosjeku raĊalo po 4,78 djece. Nije bilo u djece u 7
braĉnih parova. Po jedno dijete je imalo 14 braĉnih parova, a u 18 braĉnih parova rodilo se po 2-4 djece. Ĉak 41
braĉni par je imao od 5-9 djece, a 6 braĉnih parova je imalo po 10-ero i više djece!
BROJ ROĐENE DJECE U MATOŠEVCIMA, PO GODINAMA, OD 1921. DO 1945.
Evo kako za Matoševce, prema Maticama krštenih, izgledaju podaci o broju djece po pojedinim godinama, u
periodu od 1921. do 1945. godine:
God. 1921. - 18. djece God. 1930. - 17 djece God. 1939. - 26 djece
1922. - 12 " 1931. - 20 " 1940. - 17 "
1923. - 14 " 1932. - 21 " 1941. - 14 "
1924. - 18 " 1933. - 17 " 1942. - 20 "
1925. - 11 " 1934. - 27 " 1943. - 15 "
1926. - 15 " 1935. - 16 " 1944. - 26 "
1927. - 18 " 1936. - 28 " 1945. - 4 "
1928. - 15 " 1937. - 24 "
1929. - 24 " 1938. - 15 "
Kroz 25 godina u Matoševcima su roĊena i krštena 453 djeteta. Godišnje je to u prosjeku po 18-ero djece.
Najviše ih je roĊeno godine 1936. (28), zatim 1934. (27), 1939. (26) i 1944. (26). Manje od 10-ero, svega 4-ero
djece je roĊeno 1945. godine.

☧ NAŠ ZAVIĈAJ
Broj 14.
SVETA MISA SE SLAVI U STRANJANIMA NEDJELJOM REDOVITO

Kolovoz 2002.
U dvije posljednje nedjelje mjeseca srpnja u Stranjanima je slavljena sveta misa. Na 21.
srpnja na misi su bile nazočne 22 osobe, dok ih se na 28. srpnja skupilo ukupno 32, većina iz
Stranjana i Matoševaca, neki iz Orlovca i Zaluţana, a takoĎer i iz Hrvatske. Bilo je i onih
kojima je to prvi dolazak poslije 10 godina, a takoĎer i nekoliko pravoslavnih vjernika.
Ţupnik fra Mijo se dogovorio da ubuduće tu, barem do nastupa zimskog perioda, ukoliko
se dotad kapela ne obnovi, bude sveta misa svake nedjelje, i to u 14 sati. Tako će onima koji
ţive u Stranjanima i Matoševcima biti olakšano ispunjenje nedjeljne kršćanske duţnosti, a
sigurno će ponukati da katkad radije navrate u svoj kraj i neki koji su ga privremeno ili za
stalno napustili, i da takoĎer tu "s domaćima u vjeri" sudjeluju u svetoj misi.
Obnovi kapele još se nije pristupilo, ali se moţe nadati da će redovito slavljenje svete mise
u njoj doprinijeti i brţem rješavanju problema financijskih sredstava i ubrzati početak radova.
JOŠ DVIJE KUĆE SLOBODNE
Zorka Pranjić je podnijela Ministarstvu za izbjegla i raseljena lica RS zahtjev za povrat

imovine još 20. 10. 2000. Navedeno Ministarstvo je konačno 27. 06. 2002. donijelo rješenje
da privremeni korisnik treba napustiti tuĎu kuću i imovinu, i da se ona ima vratiti njezinom
zakonitom vlasniku.
Izbjeglička obitelj iz Glamoča, koja je ţivjela u Zorkinoj kući, iz nje je izašla i preselila se
u Motike. Iza sebe je, kao što to obično biva, ostavila u kući pravu pustoš.
Kako je ta obitelj koristila i kuću Pranjić Zorana, Ivanovog, i u njoj drţala ovce, njezinim
odlaskom je sada osloboĎena takoĎer i Zoranova kuća.
2
DVOJICA POVRATNIKA DOBILI STEONE JUNICE
Proljetos su se Slavko Blaţević, Slavko Ljevar i Mile Debeljak prijavili Caritasu za

dodjelu krava. Posredovanjem Caritasa, donacija je stigla iz Austrije, a na 16. srpnja 2002.
godine isporučene su dvije steone junice Slavku Blaţeviću i Mili Debeljaku.
UMRLA LJUBICA BLAŽEVIĆ, MIRKOVA
Rano ujutro, 23. srpnja 2002., nakon duge bolesti i stalne prikovanosti za krevet, umrla je
Ljubica Blaţević, roĎ. Šalić, ţena Mirka Blaţevića. Kao što je poznato, Mirko i Ljubica su se
povratili iz Hrvatske, i ušli su u svoju obnovljenu kuću u travnju ove godine.
Pokojna Ljubica je slijedećeg dana sahranjena na groblju "Gradina", a na posljednjem
ispraćaju i svetoj misi prije ukopa bilo je nazočno više oko 120 osoba, bliţe i daljnje rodbine,
prijatelja i poznanika, meĎu kojima i 15-ak pravoslavnih Srba. Najviše je bilo osoba iz
različitih mjesta Hrvatske, odakle su došla i četvorica mladića, koji su iskopali grob.
NOVOPOKRENUTI MJESEĈNIK "DANICA"

O POVRATNICIMA U STRANJANE I MATOŠEVCE
Prošlo je posve nezapaţeno, a radi se o nečem vrlo značajnom za hrvatski narod u Republici
Srpskoj. U mjesecu srpnju je utemeljena Hrvatska kulturno-humanitarna udruga "Danica". Ona je
odmah pokrenula obiteljski mjesečnik pod istim nazivom, i 1. broj je predstavljen 1. kolovoza 2002. u
MeĎunarodnom press-centru u Banja Luci.
Bez sumnje su oba dogaĎaja značajna već sama po sebi, a i posebice za Hrvate, bilo one koji su u
ratnim nedaćama ostali u Republici Srpskoj, ili su se u nju povratili iz progonstva, odnosno
izbjeglištva, bilo za one koji bi se ţeljeli vratiti, a moţda i za one koji su Banja Luci, ili nekom
drugom svom rodnom mjestu u Republici Srpskoj, ili u Bosni i Hercegovini, rekli definitivno i za
vazda: "zbogom".
Nadam se da će spomenuti mjesečnik iz broja u broj, kao i ovaj prvi, donositi zanimljiva
razmišljanja i informativne i poticajne priloge.
Iz 1. broja izdvajam razgovor s povratnicima u Stranjane i Matoševce, objavljenom u specijalnom
prilogu: Povratak. Oni su u tom razgovoru iznosili svoje povratničke probleme i potrebe. Isticali su
kako lokalne vlasti dosad za njih nisu pokazivale nikakvog zanimanja ni brige, da se već dugo
vremena čeka na dovoĎenje struje u njihove novoizgraĎene ili obnovljene kuće, da do njih ne stiţe
nikakva pomoć ni od hrvatske vlade. Piše u Danici kako je jedan povratnik rekao: "Ni Caritas nam nije
pomogao, to moram javno reći, to je istinito" (Prilog, str. V.).
Raspitao sam se kod tih povratnika: je li tko od njih stvarno nešto tako izjavio. Oni su to
opovrgnuli. Ne znam kako je novinar (nije se potpisao) mogao u nečija usta staviti takve riječi, a
moram kazati da one doista ne odgovaraju istini. Povratnici su i sami nabrajali u čemu im je Caritas
pomogao, a to se u Danici ne donosi. A kad su navodili kako neki od njih imaju poteškoća i s
prehranom, rekli su da im u hrani nije pomogao ni Caritas. To stoji. Budući da Caritas u posljednje
vrijeme ne dobiva prehrambeni artikala, ne moţe pomoći u hrani ni dijeliti.
Ja, koji sam pratio, i komu su dobro poznati prognaničko-povratnički jadi, a znam i tko im je jedini
pomogao, i o tome sam pisao u Našem zavičaju, ţelim reći, a to će potvrditi i sami povratnici u
Stranjane i Matoševce, da sve što je u tim selima učinjeno za povratnike: najnuţniji popravak puta,
izgradnja 7 kuća, zamijenjen krov i napravljena banja u jednoj kući, a dobiveni prozori i vrata i drugi
materijal za djelomično unutarnje ureĎenje druge kuće, dobiveno više različitog kućnog namještaja,
traktor (makar bio star preko 30 godina), sjeme i umjetno gnojivo, dvije steone junice, otvoreni
zdravstveni kartoni u Caritasovoj ambulanti, imaju zahvaliti Caritasu banjalučke biskupije. Ovim,
stoga, ţelim demantirati iznesenu dezinformaciju - neistinu i nepravdu prema Caritasu, a i sramoćenje
povratnika - te poţeljeti da takvih, a ni drugih sličnih, u Danici više ne bude.
3
KRONIKA DOGAĐAJA KROZ MJESEC SRPANJ
- 8. srpnja, ponedjeljak. Mile Debeljak i fra Velimir išli u Elektrokrajinu radi intervencije da se nove kuće
priključe na električnu mreţu. Navodno je bilo zapelo na relaciji Općina Banja Luka i Elektrokrajina. Dano je
obećanje da će se posao kroz nekoliko dana obaviti. Nakon nekoliko dana izašla su na teren stručna lica da vide
što je od materijala potrebno, ali je na tome i stalo. Na ponovnu intervenciju kod Elektrokrajine odgovoreno je
da Općina još nije izvršila uplate, da bi se pristupilo izvoĎenju potrebnih radova, a kad se Mile obratio u Općini,
rečeno mu je da oni od Elektrokrajine još nisu dobili nikakvog računa. Poslije svega, što drugo reći nego da se
radi o obmanjivanju i opstrukciji!
- 11. srpnja, četvrtak. Dovezene su iz Hrvatske stvari Zorke Ganić i tako se ona definitivno vratila u
Stranjane i uselila u svoju kuću.
- 14. srpnja, nedjelja. Ana Ljevar je s kćerkom Mirom i zetom Ivanom došla da obiĎe u Ljevarima svoje
kućište i da vidi hoće li biti išta od pomoći koju je molila, da joj se podigne nova kuća.
- 16. srpnja, utorak. Mile Debeljak i Slavko Blaţević su preko banjalučkog Caritasa dobili po jednu steonu
junicu.
- 18. srpnja, četvrtak. Došli su iz Hrvatske i ureĎivali svoje dvorište Ruţa-Zora Blaţević i sin Ivica, a
pomagali su im Tomo Majdandţić i njegov sin Ivica.
- 19. srpnja, petak. UreĎivanje prostor oko kapele u Stranjanima, a radili su Slavko Ljevar, Luce
Bogdanović i Mile Debeljak.
- 23. srpnja, utorak. Umrla je Ljuba Blaţević, Mirkova, a sljedećeg dana je sahranjena.
- 28. srpnja, nedjelja. Sveta misa u kapeli u Stranjanima, a poslije su ţupnik fra Mijo i fra Velimir, te neki
od gostiju otišli na crnu kavu kod Mile i Marice Debeljak.
Priredio: Mile Debeljak
BRAĈNI PAROVI U MATOŠEVCIMA, OD 1946. DO 1960.
Drugi svjetski rat je učinio svoje i ostavio tragične posljedice i u Matoševcima. Osim što je veći broj ljudi
izginuo, neke obitelji su se iselile. Ipak se selo brzo oporavljalo, što moţe pokazati i popis kojeg ovdje donosimo
o bračnim parovima sklopljenim poslije 1945., do 1960. godine, a koji nisu odselili.
Braĉni par Djeca
1. Batković Boţo (Marka i Mande r. Lipovac) /2.b./ i Ruţa r. Tubić 3
2. Batković Filip ( Marka i Janje r. Kaurin) i Dragica r. Majdandţić -
3. Batković Franjo (Stipe i Perke r. Josipović) i AnĎa r. Batković -
4. Batković Ivo (Ive i Janje r. Blaţević) i Jelka r. Batković 4
5. Batković Ivo (Šime i Anice r. Debeljak) i Mara r. Jakovljević 4
6. Batković Ivo (Vida i Ruţe r. Brkić) i Vida r. Bogdanović -
7. Batković Josip (Mile i Ivke r. Josipović) i Ana r. Blaţević 8
8. Batković Joso (Andrije i Jele r. Jakobašić) i Danica r. Batković 6
9. Batković Luka (Ante i Janje r. Lovrenović) i Dragica r. Batković 10
10. Batković Marko (Mate i Luce r. Majdandţić) i Danica r. Debeljak 5
11. Batković Marko (Mate i AnĎe r. Čivčić) i Jela r. Batković 12
12. Batković Marko (Vida i Ruţe r. Brkić) i Nada r. Blaţević 5
13. Batković Mato (Pranjić Ivo i Mara r. Bogdanović) i Marija r. Debeljak 3
14. Batković Mile (Petra i AnĎe r. Pranjić) /2. br./ i Ruţa r. Batković 8
15. Batković Petar (Mate i AnĎe r. Čivčić) i Mara r. Batković 11
16. Batković Stipo (Tome i Jele r. Pranjić) i Ivka r. Debeljak 7
17. Blaţević Boţo (Mirka i Ane r. Majdandţić) i Ana r. Batković 3
18. Blaţević Filip (Marka i janje r. Kaurin) i Dragica r. Majdandţić -
19. Blaţević Mirko (Jose i Mare r. Batković) i Miholjka r. Batković 4
20. Blaţević Mišo (Petra i Mare r. Bijelić) i Ana r. Debeljak 3
21. Bogdanović Andrija (Ante i Mare r. Blaţević) i Marija r. Debeljak 2
22. Debeljak-Ruţić Andrija (Joso i Jele r. Pezić) i Jela r. Bogdanović 4
23. Debeljak Anto (Lovre i Janje r. Kovačević) i Ivka r. Debeljak 5
24. Debeljak Anto (Marka i Staţije r. Marić) i Jela r. Debeljak 1
25. Debeljak-Ruţić Anto (Jose i Jele r. Pezić) i Mara r.Majdandţić 2
26. Debeljak Ivo (Stipe i AnĎe r. Klečina) i Serafina r. Keserović 2
27. Debeljak Marko (Pave i Ane r. Batković) i AnĎa r. Blaţević 2
28. Debeljak Marko (Vida i Mare r. Dedić) i Mara r. Majdandţić 4
29. Debeljak Mato (Petra i Kate r. Blaţević) i Jela r. Batković 6
4
30. Debeljak Mirko (Filipa i Ruţe r. Blaţević) i Angela r. Matić 4

31. Debeljak Pero (Josipa i Ane r. Pobrić) i Janja r. Majdandţić 5
32. Debeljak Petar (Marka i Ane r. Blaţević) /2.b./ i Marija r. Bogdanović 5
33. Debeljak Sebastijan (Stipe i AnĎe r. Klečina) i Marica r. Matić 5
34. Debeljak Toma (Josipa i Ane r. Pobrić) i AnĎa r. Jurić 5
35. Kozić Juro ( ) i Jela (Batković) r. Bijelić 2
36. Ljevar Ilija (Mile i AnĎe r. Pezić) i Mara r. Batković 4
37. Ljevar Marko (Mile i AnĎe r. Pezić) i Janja r. Majdandţić 5
38. Majdandţić Anto (Ante i Lucije r. Vulić) i Ljubica r. Debeljak 6
39. Majdandţić Anto (Mate i Lucije r. Vulić) /1. br./ i Ruţa r. Jakovljević -
40. Majdandţić Anto (Mate i Lucije r. Vulić) /2. br./ i Ljuba r. Debeljak 6
41. Majdandţić Anto (Mile i Marije r. Majdandţić) i Vida r. Majdandţić 7
42. Majdandţić Franjo (Vida i Ane r. Batković) i Manda r. Batković 5
43. Majdandţić Ivo (Petra i Ruţe r. Majdandţić) i Ana r. Blaţević 8
44. Majdandţić Josip (Ive i Kaje r. Batković) i Ljuba r. Batković 5
45. Majdandţić Juro (Mate i Janje r. Durbić) i Mara r. Bogdanović 9
46. Majdandţić Marko (Mate i Lucije r. Vulić) i Ana r. Majdandţić 7
47. Majdandţić Mato (Ante i Ruţe r. Bogdanović) i Jozefina r. Batković 7
48. Majdandţić Mato (Petra i Ljube r. Batković) i Ljubica r. Blaţević 2
49. Majdandţić Mirko (Ive i Kaje r. Batković) i Dragica r. Debeljak 5
50. Majdandţić Mirko (Marka i Ivke r. Domić) i Ljubica r. Pranjić 3
51. Majdandţić Petar (Marka i Kate r. Majdandţić) i Jelica r. Batković 5
52. Majdandţić Stipo (Petra i AnĎe r. Majdandţić) i Ruţa r. Klasan -
53. Majdandţić Toma (Lovrice i Cele r. Brkić) i Ana r. Batković 5
54. Pranjić Josip (Ive i Kate r. Batković) i Ljubica r. Majdandţić 5
55. Pranjić Luka (Ive i Mande r. Bogdanović) i Jela r. Bogdanović 2
56. Pranjić Mato (Ive i Mande r. Bogdanović) i Marija r. Debeljak 5
U navedenih 56 bračnih parova roĎeno je 251 dijete, a to znači prosječno po 4,4 djece u obitelji. Nisu imali
djece 6 bračnih parova; u 20 obitelji je roĎeno od 1 do 4 djeteta; u 30 obitelji od 5-ero do 9-ero djece. U jednoj
obitelji je roĎeno 10-ero, u drugoj 11-ero, a u trećoj 12-ero djece.
BROJ DJECE ROĐENE PO GODINAMA, OD 1946. DO 1960.
U 15 godina roĎeno je ukupno 212 djece, što znači godišnje prosječno po 14 djece. Evo i kako to izgleda po
pojedinim godinama
1947. - 5 " 1955. - 14 "
1948. - 12 " 1956. - 18 "
1949. - 19 " 1957. - 17 "
1950. - 16 " 1958. - 17 "
1951. - 7 " 1959. - 17 "
1952. - 18 " 1960. - 15 "
1953. - 13 "
Manje od 10-ero djece je roĎeno u 3 godine, a više od 10-ero u 12 godina. Najviše ih je, 19-ero roĎeno
1949., a po 18-ero 1952. i 1956. godine.

☧ NAŠ ZAVIĈAJ
Broj 15.
KUĆA MILE BOGDANOVIĆA JOŠ NIJE DOVRŠENA

Rujan 2002.
U srpanjskom broju Našeg zavičaja izvijestili smo da je Njemački Caritas započeo gradnju
kuće za Milu Bogdanovića (+Ante). U samo 10-ak radnih dana u mjesecu srpnju izvedeni su
vanjski graĎevinski radovi, od izlijevanja temelja do postavljanja krova i limarije. TakoĎer je
postavljena i sva stolarija te električne i vodo-instalacije.
Radovi su zatim stali, ne zna se zbog čega, a Mile sa ţenom Mandom sigurno nestrpljivo
čeka da ih netko pozove da preuzmu svoju kuću i da se u nju usele. Ostalo je još nekih poslova
na unutarnjem dovršenju kuće, kao i da se do kuće dovedu struja i voda.
Milin zet Marijan Topić i kćerka Mira, sa djecom Antom i Ankicom, u subotu, 24. kolovoza
o. g., čistili su oko kuće i palili korov, kako bi okoliš izgledao pitomije i ljepše kad doĎe trenutak
da se u kuću mogne useliti.
OSLOBOĐENA I KUĆA ANTE BOGDANOVIĆA
Izbjeglice koje su boravile u kući Ante Bogdanovića, pok. Jure i Jele, iz nje su iselile, tako da
je sada u Stranjanima još jedna kuća osloboĎena. Anto je kuću preuzeo 13. kolovoza 2002. Na
24. kolovoza on je sa ţenom Ruţom, te zetom Markom i Ivom Batkovićem (Mirkovim), došao iz
Hrvatske i malo su popravljali krov i sreĎivali u kući i okolo kuće.
2
ZA POVRATNIKE U STRANJANE SE SVE VIŠE ĈUJE
Zavičaj, list izbjeglih i raseljenih graĎana, koji izlazi mjesečno u Banja Luci, u svom 50.
broju, za mjesec kolovoz, donio je prilog "iz pera" novinara Milana Labusa: Zašto su povratnici
bez struje? Novinar je razgovarao s troje povratnika u Stranjane: Mirkom Blaţević, Lucom
Bogdanović i Jelom Šlat, o njihovim poteškoćama, ali i zadovoljstvu što su u svom mjestu i u
svojim kućama. U prilogu je posebno istaknut problem što nove povratničke kuće još nisu
priključene na električnu mreţu, pa se sve kuha na šporetu, čak i kava, i to nekad i po ljetnoj ţezi
od plus 38 stupnjeva.
Novinar takoĎer priča kako je u vrijeme dok je on razgovarao s Lucom Bogdanović, na vrata
njezine kuće pokucao "stari poznanik, koji je iz sela otišao još 1940. godine" (novinar mu ne
navodi imena, a bio je to Marko Pranjić, pok. Paje i Jele), a sada je iz Zagreba došao da obiĎe
poznanike-povratnike. Donio je Luci na dar ručni mlin za kavu, jer je sigurno doznao da u
njezinoj kući nema struje.
Spominje novinar da u Stranjanima ţivi i 15-ak porodica iz Glamoča, Kupresa i Bihaća (!)
koje još uvijek čekaju da i njihove kuće netko popravi, pa da se vrate na svoja ognjišta. I svoj
prilog završava: "Kad bi se njihove ţelje uslišile, a morale bi, sigurno bi i više roĎenih
Stranjančana došlo na svoje. Imali bi gdje doći!"
AKCIJA UREĐIVANJA GROBLJA "GRADINA"
I ove je godine je, za misu na groblju "Gradina", organizirana akcija ureĎenja groblja.
Najprije su u srijedu, 21. kolovoza 2002. dio groblja ureĎivali Slavko Ljevar, Anto Ljevar, Ilija
Ljevara i Luce Bogdanović, a u subotu, 24. kolovoza, uz "domaće": Milu Debeljaka, Mirka
Pranjića i Lucu Bogdanović, u kosidbi trave, bujadi i trnja i u čišćenju grobova od osušenog
cvijeća i starih lampiona sudjelovali su još: Pero Majdandţić (Tomin), Marko Majdandţić
(Matin), Tomo Majdandţić, Drago Majdandţić (Mirkov), Pejo Kaurin, Anto i Toma Kaurin
(Pejini), Ivo Tubić (Stpin), Marijo Blaţević (Antin), i Anto Bogdanović, koji su stigli iz
Hrvatske (najviše iz Blinjskog Kuta). Pomagali su im i dječaci Ivo Majdandţić (Matin) i Marko
Majdandţić (Dragin).
Bili su još, i uglavnom radili oko ureĎenja grobova svojih pokojnika, Ruţa-Zora Blaţević,
Mirko Blaţević i AnĎa Tubić.
Sudionici na akciji uređivanja groblja Gradina, sa svojim priručnim alatom

3
Uz poţrtvovan rad s domaćim alatom: sjekirama, kosama, vilama i grabljama, te primjenom

"tehnike" - dviju motornih kosilica-stihlovki, koje su sa sobom dovezli Drago Majdanţić i Ivo
Tubić, posao koji je započeo prije 10 sati završen je nešto iza 13 sati.
Iako se nije pojavila na groblju, svoj veliki doprinos akciji dala je i Marica Debeljak. Ona je
pripremila ručak (bilo je i gljiva rujnica i kuruze), koji se ne bi stidio ni onoga koji će biti
pripremljen za "svraćanje", kada 15. rujna o. g. na groblju na Gradini bude slavljena sveta misa.
RUŽNA I TUŽNA SLIKA "BATKOVIĆA GROBLJA"
Grobovi i groblja, svojim izgledom, puno kazuju o pokojnima koji su u njima sahranjeni, ali
još i više o onima čiji pokojnici tu počivaju. Iz vanjskog izgleda grobalja i grobova iščitava se ne
samo čija su to počivališta, nego i kakva je bila prošlost, i kakva je sadašnjost nekog kraja i ljudi
koji tu ţive ili su nekada ţivjeli.
Ovako izgleda Batkovića groblje
Ako je to tako, moramo se upitati: što se moţe zaključiti iz sadašnje slike "Batkovića groblja"
u Matoševcima?!
Sigurno da mnogi ţitelji Batkovića, nakon izgona iz svog kraja (1995.), nisu u njega više ni
dolazili, niti imaju predodţbu kako on izgleda, i kako izgleda njihovo groblje. Više puta sam ga
obašao, jer su u njemu sahranjeni i neki od mojih preĎa i rodbine, i mogu reći da izgleda ruţno i
tuţno. Na kapelici nema krova; vrata su skinuta i odnesena; nema ništa od ograde; većina
grobova je zarasla u trnje i šikaru; neki su kriţevi istrunuli ili povaĎeni, spomenici popadali i
natpisi na njima izbrisani.
4
O tome groblju kao da nitko ne brine, a to nam nije na ponos. Trebalo bi u njemu iskrčiti
ţbunje i pokositi travu i trnje, i moţda ga ograditi. Kako u Matoševcima nema nikoga od
Batkovićana, ako im je teško doći iz Hrvatske da sami urede svoje groblje, mogli bi se pobrinuti
i pronaći nekoga drugog da to za njih učini. Nakon toga bi se moglo razmišljati i o tome da
jednom godišnje, kao što je nekad bio običaj, na groblju bude i sveta misa.
VANDALIZAM U KAPELI U STRANJANIMA
Kao što to redovito čini, Luce Bogdanović je i u nedjelju ujutro, 1. rujna 2002., otišla da očisti kapelu
u Stranjanima, i pripremi je za popodnevnu svetu misu. S njom je bila i Jele Šlat. Kad su ušle u kapelu,
dočekalo ih je neugodno iznenaĎenje. Prethodnih dana ili večeri "nezvani gost", ili više njih, ušao je u
kapelu te polomio stol koji sluţi za misu, razbio vazu za cvijeće i potrgao zavjese koje su postavljene na
prozore radi zaštite od propuha, te ih bacio u sakristiju.
Slučaj je prijavljen lokalnoj i meĎunarodnoj policiji (UN IPTF), a hoće li biti ikakve istrage, i hoće li
se počinitelj-vandal otkriti, pričekat ćemo i vidjeti.
NA PROVJERI JE POŠTENJE
Stanje mnogih prognanika u Hrvatskoj, pa tako i naših iz Stranjana i Matoševaca, nije nimalo
ruţičasto. Ne znaju što ih tu još sve čeka, a u banjalučki kraj se ne ţele vratiti, ili ne mogu budući da im
je sve uništeno.
Samo su neki imali sreću da im se obnove kuće. Tako je u Stranjanima dosad napravljeno osam kuća,
a Caritas poduzima što moţe da se napravi još koja za one koji bi se htjeli vratiti. Već je u Našem
zavičaju pisalo da su se vratili i da u pet kuća ţive povratnici. Dvije novosagraĎene kuće (Tome
Majdandţića i Vida Šalića) su još uvijek nenaseljen.
Razumljivo je da svatko ima pravo birati gdje će ţivjeti, i slobodno je prognanicima da odlučuju hoće
li se vratiti u svoje kuće koje su silom morali napustiti, ili neće. Ali nije razumljivo, niti je pošteno, da
netko traţi pomoć od Caritasa, ili od bilo koje druge dobrotvorne organizacije da mu se napravi kuća, a u
nju se poslije ne vraća, nego ostaje u tuĎoj, onemogućujući njezina vlasnika da doĎe do svoje imovine.
Da zlo bude veće, takvi postupci odbijaju sve meĎunarodne organizacije da ulaţu u obnovu kuća u
dotičnim mjestima, čime posebno bivaju oštećeni oni koji bi se uistinu ţeljeli vratiti kada bi imali gdje.
"IGRE" OKO PRIKLJUĈENJA NOVIH KUĆA U STARNJANIMA NA ELEKTRIĈNU MREŽU

Kako se opstruira povratak prognanih Hrvata banjalučku regiju, pokazuje i ovo pismo, upućeno
Visokom predstavniku OHR-a u Bosni i Herecgovini.
Velimir Blaţević
/pročelnik Ureda "Pravda i Mir" banjalučke biskupije/
Marije Dimić 4
78000 BANJA LUKA
Banja Luka, 07. 08. 2002.
UREDU VISOKOG PREDSTAVNIKA
Njegoševa bb
78000 BANJA LUKA
Cijenjeni Naslove!
Poznato Vam je da je u prošloj godini (2001.) u Stranjanima – područje Banja Luke, Europska Unija
pomogla da se izgradi 7 kuća. Prema kvadripartitnom sporazumu koji je sklopljen i potpisan prije početka
radova, općina Banja Luka, koju je zastupao načelnik Dagoljub Davidović, obvezala se „da će, koliko je
to u njenoj moći, u roku od mjesec dana od dana potpisivanja potvrde o završetku radova besplatno
izvršiti priključenje kuće na vodovodnu/kanalizacionu, plinsku i električnu mreţu i da će obezbijediti da
Korisnik ima i koristi sve ostale neophodne javne komunalne usluge“ (čl. 9 Aneksa 1).
Evo, prošlo je već 7 mjeseci od završetka radova koje je izveo Arbeiter Samariter Bund (ASB iz
Njemačke), a da Općina nije ispunila svoje obveze. Pet useljenih korisnika u navedene kuće još uvijek,
5
kroz više mjeseci, ţivi u svojim kućama bez struje, a to znači i bez minimalnih uvjeta normalnog ţivota.
Što to znači, osobito kad se radi o starijim i teško bolesnim osobama (jedna je nedavno umrla, Ljubica
Blaţević, nakon što je više mjeseci provela nepokretna u takvim uvjetima), nije Vam teško sebi
predstaviti.
Povratnik Mile Debeljak, iz Matoševaca, obraćao se više puta nadleţnima u općini Banja Luka i u
"Elektrokrajini", ali osim danih obećanja da će sve biti u redu, drugo ništa nije učinjeno.
Ne moţemo se oteti dojmu da se radi o namjernoj opstrukciji i oteţavanju povratka ili ţivota
povratnika. Na to ukazuju sljedeće činjenice:
1. Par mjeseci je trebalo čekati da se dobiju licence od izvoĎača koji je u kuće postavio
elektroinstalacije;
2. Kod obraćanja u Općini mjerodavni su kazali da će dati "Elektrokrajini" nalog za priključenje
struje o njihovu trošku;
3. U "Elektrokrajini" su tvrdili da od Općine nisu ništa dobili, ili da se to zagubilo, pa su zatraţili
ponovni nalog;
4. Kad je on stigao, "Elektrokrajina" je poslala svoje stručno lice da na terenu izvidi što treba učiniti i
koji je materijal potreban;
5. Kako se dalje nije ništa poduzimalo, postavljen je upit u "Elektrokrajini": kada će radovi biti
obavljeni? Na što je odgovoreno, da se čeka da Općina izvrši uplatu za materijal i radove;
6, Opet se interveniralo u Općini, a na to je odgovoreno da uplata nije izvršena budući da od
"Elektrokrajine" nije stigao nikakav obračun za uplatu.
Valjda je svakome jasno da se radi o „prebacivanju loptice s jedne strane na drugu“!
Molimo cijenjeni Naslov da sa svoje strane poduzme što je potrebno za priključenje 7
novosagraĎenih kuća u Stranjanima na električnu mreţu, kako bi se povratnicima, konačno, omogućilo da
ţive u humanim uvjetima!
Pročelnik Ureda "Pravda i Mir"
________________
/Velimir Blaţević/
KRONIKA VAŽNIJIH DOGAĐAJA KROZ MJESEC KOLOVOZ
- 4. kolovoza 2002., nedjelja. Na svetoj misi bilo nazočno 13 osoba

- 7. kolovoza 2002., srijeda. Predana predstavku u Uredu Visokog predstavnika (OHR), u Banja Luci, u
kojoj je izloţena situaciju oko priključenja na električnu mreţu novoizgraĎenih kuća za povratnike u
Stranjanima, te zatraţena intervencija i pomoć toga Ureda.
- Isti dan su iz Hrvatske stigli Ljevar Anto, Ljevar Ilija i Ljevar Terezija i 10-ak dana, do 17. kolovoza,
čistili svoje okućnice. Kroz to vrijeme ih je kod sebe udomio Slavko Ljevar, u čijpj su kući spavali.
- 11. kolovoza 2002., nedjelja. Na svetoj misi bilo nazočno 19 osoba.
- 12. kolovoza 2002., ponedjeljak. Mile Debeljak je predao SFOR-u u Banjoj Luci zamolbu za popravak
puta od Pranjića u Stranjanima do "kipa" u Matoševcima. Takva ista molba je upućena poštom i World
Vision-u takoĎer u Banjoj Luci.
- 13. kolovoza 2002., utorak. Došao je u "Čardak" Anto Bogdanović sa suprugom, da čisti svoju kuću i
oko nje. S njima su bile i tri kćeri i zetovi, i šestero unučadi, a takoĎer i Mile Brkić - Đira. Istoga dana bili
su kod svojih kuća takoĎer Ruţa-Zora Blaţević i Tomo Majdandţić.
- 14. kolovoza 2002., srijeda. Kod svoje kuće, koja je još u gradnji, bio je Mile Bogdanović sa sinom,
kćerkom i dvoje unučadi. Čistili su okoliš kuće.
- 15. kolovoza 2002., četvrtak. Svojoj kući je dolazio Vid Šalić. Iako je kuću zatekao zaključanu, iz
kupatila je nestalo umivaonika.
- 17. kolovoza 2002., subota. Mili i Marici Debeljak u goste su stigli sin Tomo i snaha Biljana s djecom, i
zadrţali se dva dana, a takoĎer kćerka Antonela i zet Mario, s djecom, i ostali više dana, do 29. kolovoza.
- 18. kolovoza 2002., nedjelja. Na svetoj misi je bila 21 osoba, od toga 10-ero iz kuće Mile i Marice
Debeljak.
- 21. kolovoz 2002., srijeda. UreĎivan dio groblja na Gradini.
- 24. kolovoza 2002., subota. Nastavljeno ureĎivanje groblja na Gradini. U radnoj akciji je sudjelovalo
15-ak osoba.
- 25. kolovoza 2002., nedjelja. Na svetoj misi nazočno 15 osoba
6
- 27. kolovoza 2002., utorak. Kao pomoć Zorki Ganić, kupljene su i dovezene do njezine kuće 4 betonske
cijevi za bunar koji bi trebala kopati.
- 28. kolovoza 2002., srijeda. Iz Hrvatske su stigli Ana Ljevar s kćerkom Ruţom i zetom Ivanom i dva
unuka, te radili na raščišćavanju teren, s nadom da će se naći netko da na njemu izgradi kuću za Anu.
Priredio Mile Debeljak
BRAĈNI PAROVI U MATOŠEVCIMA OD 1961. DO 1995.
Donosimo popis bračnih parova sklopljenih od 1961. do 1995., a koji nisu odselili prije 1995. godine.
Radi se o ne baš kratkom periodu, od 35 godina, a na popisu je svega 41 bračni par i obitelj. U usporedbi
s ranijim periodima, pa i onim neposrednim nakon 2. svjetskog rata, vidljivo je da je selo bilo u opadanju.
1. Batković Anto (Boţe i Ruţe r. Šalić) i Ivka r. Josipović 1

2. Batković Anto (Josipa i Ane r. Blaţević) i Nedjeljka r. Čubra 3
3. Batković Boţo (Pere i Mare r. Batković) i Marijana r. Bogdanović 2
4. Batković Franjo ( Stipe i Perke r. Josipović) i AnĎa r. Batković -
5. Batković Jozo (Pere i Mare r. Batković) i Sanela r. Ţiţak 2
6. Batković Marko (Pere i Mare r. Batković) i Katica r. Majdandţoć 2
7. Batković Mile /2.br./ (Petra i AnĎe r. Pranjić) i Jela r. Ljevar -
8. Batković Pavao (Pere i Mare r. Batković) i AnĎelka r. Blaţević 1
9. Batković Petar (Mate i Marice r. Debeljak) i Dubravka r. Blaţević 2
10. Batković Slavko (Marka i Jele r. Batković) i Ankica r. Šalić 2
11. Batković Zvonko (Ive i Mare r. Jakovljević) i Zdenka r. Cirkl 2
12. Blaţević Borislav (Vida i Sumbulke r. Majdandţić) i Ljiljana r. Debeljak 2
13. Blaţević Ivica (Ive i Kate r. Batković) i Ljubica r. Batković 4
14. Blaţević Mišo (Petra i Mare r. Debeljak) i Ana r. Debeljak 3
15. Blaţević Toma (Ive i Kate r. Batković) i Mira r. Trbojević 2
16. Debeljak Anto (Nike i Mande r. Batković) i Janja r. Majdandţić 5
17. Debeljak Josip (Mirka i Angele r. Matić) i Marija r. Kovačević 2
18. Debeljak Ljubomir (Jose i Ruţe r. Bogdanović) i Dragica r. Batković 4
19. Debeljak Mato (Petra i Janje r. Majdandţić) i Zlatka r. Blaţević 3
20. Debeljak Mile (Tome i Janje r. Bogdanović) i Marica r. Blaţević 3
21. Debeljak Mile (Marka i Staţije r. Marić) i Marica r. Blaţević 5
22. Debeljak Pavao (Stipe i AnĎe r. Klečina) i Janja r. Majdandţić 1
23. Debeljak Petar (Mate i Mande r. Tomić) i Janja r. Blaţević 2
24. Debeljak Toma (Mile i Mare r. Blaţević) i Biljana r. Kaurin 2
25. Debeljak Toma (Petra i Mare r. Bogdanović) i Mara r. Batković -
26. Debeljak Vlado (Mate i Mande r. Tomić) i Mara r. Rendulić 2
27. Debeljak Vlado (Stipe i Luje r. Matić) i Marija r. Debeljak 2
28. Ljevar Ivo (Ilije i Mare r. Batković) i Ana r. Debeljak -
29. Majdandţić Anto (Jose i Ljube r. Batković) i Ljubica r. Dţolić 3
30. Majdandţić Anto (Mate i Jozefine-Finke r. Batković) i Marija r. Batković -
31. Majdandţić Anto (Mate i Lucije r. Vulić) i Ruţa r. Jakovljević -
32. Majdandţić Ivan (Ante i Ljube r. Debeljak) i Ljuba r. Brkić 3
33. Majdandţić Ivo (Matija i Ane r. Batković) i Danica r. Debeljak 1
34. Majdandţić Ivo (Tome i Ane r. Batković) i Veronika r. Batković 1
35. Majdandţić Josip (Jure i Mare r. Bogdanović) i Ankica r. Bogdanović 1
36. Majdandţić Ljubomir (Ive i Kaje r. Batković) i Ana r. Debeljak -
37. Majdandţić Mato (Jure i Mare r. Bogdanović) i Helena r. Pranjić 2
38. Majdandţić Mato (Marka i Ane r. Majdandţić) i Ivanka r. Pranjić 1
39. Majdandţić Mato (Tome i Mande r. Kuljančić) i Mira r. Debeljak -
40. Majdandţić Mile (Jose i Ljube r. Batković) i Ljiljana r. Matić 2
41. Majdandţić Petar (Ante i Ljube r. Debeljak) i Perina r. Pezo 1
7
U navedenih 41 obitelji roĎeno je samo 74 djece, u prosjeku po 1,8 djece. Taj broj nije točan, budući
da ne postoje podaci za djecu roĎenu poslije 1995., nakon prelaska u Hrvatsku i u druge zemlje. Zato je
na gornjem popisu puno obitelji samo s jednim ili nijednim djetetom. Po dvoje djece roĎeno je u 15
obitelji, po troje u 6 obitelji, četvero djece u 2 obitelji i po petero djece takoĎer u 2 obitelji.
BROJ DJECE ROĐENE U MATOŠEVCIMA PO GODINAMA, OD 1961. DO 1995.
Kroz 35 godina u Matoševcima je roĎeno, prema podacima s kojima sam raspolagao, ukupno 171.
dijete. Od 1961. do 1970. roĎeno je 119 djece, od 1971. do 1980. godine njih 27, od 1981. do 1990.
godine 18, i od 1991. do 1995 godine 7 djece.
Evo kako se broj roĎene djece kretao prema pojedinim godinama:
God.1961.- 12 djece God.1970. - 7 djece God.1979. - 1 djece God.1988. - 1 djece
1962. - 18 " 1971. - 6 " 1980. - 1 " 1989. - 3 "
1963. - 19 " 1972. - 6 " 1981. - 1 " 1990. - 4 "
1964. - 20 " 1973. - 5 " 1982. - 2 " 1991. - 4 "
1965. - 11 " 1974. - 4 " 1983. - 2 " 1992. - 1 "
1966. - 14 " 1975. - 2 " 1984. - 3 " 1993. - 1 "
1967. - 12 " 1976. - 0 " 1985. - 0 " 1994. - 0 "
1968. - 4 " 1977. - 1 " 1986. - 1 " 1995. - 1 "
1969. - 12 " 1978. - 1 " 1987. - 1 "
U tri godine nije roĎeno nijedno dijete, a čak u 11 godina samo po jedno dijete. MeĎutim, u 8 godina,
i to u vremenu od 1961. do 1970. raĎalo se godišnje od 11 do 20 djece.

☧ NAŠ ZAVIĈAJ
Broj 16.
MISA NA GROBLJU "GRADINA"

Listopad 2002.
Prema starom obiĉaju, i ove godine je na prvu nedjelju iza Male Gospe, 15. rujna, slavljena
sveta misa na groblju "Gradina". To je bilo ĉetvrti put zaredom, otkad su se prognanici poĉeli
vraćati na svoja ognjišta u Stranjane i Matoševce. Skupilo se mnogo više naroda nego prethodnih
godina. Procjenjuje se da je bilo preko 300 osoba, a došli su iz raznih mjesta u Hrvatskoj, tako iz
Zagreba, Siska, Novske, Okuĉana, Kutine, Daruvara, Ĉepina, Dugog Sela, Ivanić Grada,
Vojnića, Velike Gorice, Splita i Dubrovnika, a i iz Futoga u Vojvodini, te iz Njemaĉke i još
nekih europskih zemalja. Pridruţilo nam se na "Gradini" i više domaćih pravoslavnih vjernika.
Ţupnik fra Mijo je prije i poslije svete mise molio opijela na grobovima, a misu je namijenio
za sve pokojne koji su sahranjeni na groblju "Gradina", a i za pokojnike iz našeg kraja koji su
umrli zadnjih godina u tuĊini i sahranjeni su na grobljima u Hrvatskoj ili negdje drugdje.
Svećenik je u propovijedi, tumaĉeći nedjeljno evanĊelje, govorio o opraštanju, i to uvijek i
svakome, ĉak i svojim neprijateljima, podsjećajući da nas tako uĉi i na to potiĉe Isus i u zazivu iz
"Oĉenaša" - Molitvi Gospodnjoj: da i nama naš nebeski Otac oprosti kao što mi opraštamo svojoj
braći ljudima i našim duţnicima.
Kod mise su posluţivali ministranti, deĉki i djevojĉice, koji svake nedjelje sluţe na misi u
Barlovcima. I Ivka Blaţević, ĉija je kuća odmah do crkve u Barlovcima, došla je na "Gradinu" te
predvodila pjevanje, kao što to redovito ĉini i u barlovaĉkoj crkvi.
Poslije svete mise narod se još neko vrijeme zadrţao u razgovoru, a potom se razišao, jedni
svojim kućama ili na svraćanje kod rodbine i prijatelja, drugi u obilazak svojih kuća u kojim sada
ţive drugi, ili su porušene, te svojih voćnjaka, njiva i šuma. Pred veĉer, kad je i kiša poĉela
padati, većina je pošla natrag odakle je i došla, a neki su na put krenuli idućeg jutra.
Bio je to lijepo proveden dan, koji je prošao bez ikakvog nereda ili provokacije, i svi koji su
došli da na groblju sudjeluju u svetoj misi i pomole se za svoje pokojne te da obiĊu svoj kraj,
otišli su zadovoljni u mjesta svog stalnog ili privremenog boravka.
Slavko Blažević
2
NA POMOLU JE, KONAĈNO, DOVOĐENJE STRUJE

U NOVOSAGRAĐENE KUĆE
Poslije dugog ĉekanja i brojnih obraćanja na razne ustanove, izgleda da će novoizgraĊene kuće u
Stranjanima, napokon, dobiti struju. Dovezene su 18. rujna 2002. potrebne bandere za kuće Mirka
Blaţevića, Slavka Blaţevića, Slavka Ljevara u Stranjanima, i za zamjenu dviju bandera kod Mile
Debeljaka u Matoševcima. Sljedećeg dana iskopane su rupe i većina bandera podignuta. Uskoro će,
nadamo se, sve kuće biti konaĉno prikljuĉne na elektriĉnu mreţu i dobit će toliko oĉekivanu struju.
RAZMIŠLJANJA I USPOMENE MARKANA ANKINOG
Poštovanje prema pokojnicima

Ĉovjeka se doima i sama fotografija lijepo ureĊenog groblja, a kad se naĊe u takvom groblju, osjeti u
sebi neku smirenost i strahopoštovanje. A zapušteno groblje izaziva nelagodu. Primjer jednoga i drugoga
kratko je prikazan u rijeĉi i slici u Našem zavičaju, za mjesec rujan, a osobno su to mogli vidjeti i
doţivjeti svi koji su 15. rujna 2002. bili i sudjelovali kod svete mise na "Gradini", a prije ili poslije toga
otišli i na "Batkovića groblje".
Svi mi, nekadašnji mještani Matoševaca i Stranjana, moramo biti zahvalni onima koji su se trudili oko
ĉišćenja i ureĊenja groblja na "Gradini", kako povratnicima koji ţive u svojim kućama u Matoševcima i
Stranjanima, i redovito obilaze i paze na groblje, tako i onima koji su, zbog ureĊivanja groblja, došli iz
Hrvatske. Vjerujem da će njihov primjer potaknuti i druge, da se ukljuĉe u buduće organizirane akcije, ili
da u drugo vrijeme i na druge naĉine pridonose ureĊivanju groblja i njegovu odrţavanju, pa moţda i
skorom ograĊivanju.
Nadam se da će se uskoro promijeniti i izgled "Batkovića groblja". Batkovići sigurno imaju volje i
snage da urade što se od njih oĉekuje, a što duguju prema svojim pokojnicima, samo se treba naći netko
da povede potrebnu akciju.
Sjećanje na "križni put"
Moja vojna jedinica je 8. svibnja 1945. krenula od ušća Drave u Muru, na maĊarskoj granici, prema
Zidanom Mostu, Celju, Dravogradu, i stigla je na Bleiburško polje 15. svibnja ujutro. Istog dana, oko 15
ili 16 sati, morali smo krenuti natrag, kroz Sloveniju u Hrvatsku, pa dalje u Srbiju. Putni pravac je bio:
Maribor-Varaţdin-Koprivnica-Virovitica-Podravska Slatina-Osijek; zatim prelazak preko tzv. "ĉamaca" -
improviziranih mostova na Dravi i Dunavu - te pravac Sombor-Apatin i Novi Sad.
O tom putu mogu najkraće reći, da je za mene, a sigurno i za sve druge, bio ţivi pakao: dugotrajno
pješaĉenje, tjeranje na trĉanje, gladovanje, ţeĊ, maltretiranje i razliĉita muĉenja, umiranje od gladi i
fiziĉke iscrpljenosti, te svirepa ubijanja.
Na "kriţnom putu" sam se u Mariboru vidio s više poznanika iz Matoševaca, Stranjana, Ojdanića i
Ĉivĉija. Evo nekih kojih se još sjećam: Andrija Blaţević, Pajo Blaţević (njih dvojica istog imena),
Andrija Pranjić, Mato Ljevar, Marko Debeljak (takoĊer dvojica toga imena), Joso Batković, Pavo Šalić,
Perica BrĊan, Stipo Majdandţić. Šestorica od navedenih su ostali ţivi, a drugima se izgubio trag.
Marko Debeljak - Ankin
KRONIKA DOGAĐAJA KROZ MJESEC RUJAN

- 1. rujna 2002., nedjelja. Na svetoj misi u Stranjanima bilo nazoĉno 16 osoba.
- 5. rujna 2002., četvrtak. Iz Zagreba su došli Ljevar Ilija sa suprugom Anom i Ljevar Reza te više
dana radili na ĉišćenju oko svojih porušenih kuća. Kroz sve to vrijeme pod svoj krov ih je primio Slavko
Ljevar.
- 8. rujna 2002., nedjelja, Mala Gospa. U Stranjanima nije bilo mise, jer je bila na groblju Crkvene.
- U popodnevnim satima iz Njemaĉke je stigla vijest da je toga dana, rano ujutro, u saobraćanoj
nesreći kod Frankfurta teško povrijeĊen Marko Debeljak, sin Mile i Marice, iz Matoševaca.
- 9. rujna 2002., ponedjeljak. Marko Blaţević, zvani "Mrki", i njegova supruga Zorka, došli da
ureĊuju svoju kuću u Bijelićima, u koju se namjeravaju uskoro nastaniti za stalno.
- 10. rujna 2002., utorak. Drago Pranjić i njegova supruga i majka došli iz Hrvatske i ĉistili svoju
kuću, a pomagali su im Ivo Blaţević, Josin, i zet Mile Graorac sa suprugom i sinom.
- Toga je dana došao i Anto Vulić, zvani Škrgo, i namještao crijep na svojoj kući, koji je djelomiĉno
bio skinut.
3
- 11. rujna 2002., srijeda. O zdravstvenom stanju Marka Debeljaka dolazile su zabrinjavajuće vijesti.
Zato su Mile i Marica krenuli u Zagreb, a odatle skupa sa sinom Tomom u Njemaĉku.
- Istoga dana, poslije podne, došli su u Stranjane ekonom banjaluĉke biskupije, mons. Ivica
Boţinović, inţenjer gĊa. Ljubica Kos i graĊevinski poduzetnik gosp. Šaban Mujadţić, te ţupnik fra Mijo
Rajiĉ, da pogledaju i utvrde što i kako će se raditi, budući da uskoro poĉinje obnova kapele.
- 15. rujna 2002., nedjelja. Slavljena sveta misa na groblju "Gradina". Okupio se neoĉekivano velik
broj našeg svijeta iz mnogih mjesta u Hrvatskoj, a takoĊer i iz inozemstva.
- Uveĉer toga dana vratio se iz Njemaĉke Mile Debeljak, s povoljnim vijestima o poboljšanju
zdravstvenog stanja sina Marka, dok je Marica produţila svoj boravak u Njemaĉkoj
- 18. rujna 2002., srijeda. Dovezene bandere za razvoĊenje elektriĉne mreţe do novoizgraĊenih kuća
u Stranjanima, a slijedećeg dana poĉelo njihovo podizanje.
- 21. rujna 2002., subota. Došli iz Zagreba Josip i Mato Debeljak, da ograde svoje bašĉe. Milišić
Branko, sin Đokin, nije im dozvolio da išta rade. Josip i Mato su otišli u Ivanjsku i doveli policiji, ali ona
nije ništa poduzela, budući da je Branko tvrdio da imaju rješenje za privremeno korištenje Josipove i
Matine imovine. Zatraţeno je da pokaţe to rješenje, a on je odgovorio da je kod Đoke, na Kupresu.
- 22. rujna 2002., nedjelja. Na misi u Stranjanima bilo svega 11 osoba.
- 26. rujna 2002., četvrtak. Kazimir i Nada, sin i kćerka Slavka Blaţevića, došli iz Zagreba i 3-4 dana
sa Slavkom pravili štalu, da u nju moţe smjestiti kravu i tele.
- 29. rujna 2002., nedjelja.. U Stranjanima nije bilo mise, nego samo u crkvi u Barlovcima.
- 30. rujna 2002., ponedjeljak. Vratila se iz Njemaĉke Marica Debeljak, koja je bila uz povrijeĊenog
sina Marka oko 3 tjedna. Marko se uspješno oporavlja nakon više operacija kojima je bio podvrgnut.
- Umro je Vukašin Šukalo, nekadašnji uĉitelj u osnovnoj školi u Stranjanima. Sahranjen je 1.
listopada 2002. u groblju kod pravoslavne crkve u Rebrovcu. Na sahrani je bilo i više Stranjanĉana i
Matoševljkana, a meĊu njima i nekadašnji Vukašinovi Ċaci, koji su uz odavanje poĉasti pokojnom
Vukašinu, izrazili i svoje suosjećanje Angeli i Silvani, njegovoj supruzi i kćerki.
Mile Debeljak
ODSELJENICI IZ STRANJANA IZMEĐU 1946. I 1995. GODINE

Opći progon i egzodus Hrvata iz okolice Banja Luke i cijele Bosanske Krajine, pa tako i iz Stranjana i
Matoševaca, dogodio se 1995. MeĊutim, više obitelji ili braĉnih parova je otišlo iz Stranjana i
Matoševaca još prije, a iseljavanje, preteţno u Hrvatsku, a zatim u Australiju i Ameriku, poĉelo je odmah
poslije 1945. Neki su napustili Stranjane, u potrazi za poslom, i prije nego što su se oţenili, i sklapali su
brakove u mjestima kamo su odselili. To nije svaki put javljano u rodnu ţupu Barlovce, pa zbog
nedostatka podataka o njima, na popisu koji donosim neće se naći svi koji su odselili iz Stranjana. Ali
makar popis bio i nepotpun, ipak pokazuje dovoljno da su u vremenu izmeĊu 1946. i 1995. Stranjani
ostali bez više od jedne trećine obitelji i stanovništva koje je tu trebalo ţivjeti.
Donosim ovdje samo imena i prezimena supruţnika, s naznakom mjesta ili barem drţave kamo su
odselili ili gdje su našli privremena boravišta. Nisam baš siguran da je taj podatak uvijek toĉan. Nije mi
bilo moguće u svim sluĉajevima ustanoviti ime i djevojaĉko prezime supruga, a posebno ne i broj djece
svakog braĉnog para, pa te podatke takoĊer ne navodim.
1. Batković Feliks (Andrija i Kaje r. Ljevar) i Iva r. Škegro - Njemaĉka
2. Batković Toma (Ive i AnĊe r. Bogdanović) i Marija r. Varadin - Novska
3. Blaţević Anto (Marka i Ljubice r. Marušić) i Branka r. Ţanić - Zagreb
4. Blaţević Boţo (Marka i Ruţe r. Kaurin) i Dragomira r. Šakić - SAD
5. Blaţević Ferdo (Nike i Jele r. Debeljak) i Hijacinta r. Vukadnović - Derviši
6. Blaţević Ivo (Jose i Kate r. Ţiţak) i Ivka r. Pranjić - Zagreb
7. Blaţević Ivo (Franje i Ivke r. Pranjić) i Ljubica r. Gagula - Petrićevac
8. Blaţević Joso (Andrija i Anice r. Kuljanĉić) i Zorka r. Ljevar - Ĉepin
9. Blaţević Joso ( Marka i Ruţe r. Kaurin) i Zora r. Lovrić - Ĉepin
10. Blaţević Marko (Andrija i Anice r. Kuljanĉić) i Ruţa r. Kaurin - Ĉepin
11. Blaţević Marko ( Mirka i Ljubice r. Šalić) i Zorka r. Radovanĉević - Njemaĉka
12. Blaţević Marko (Tome i Ivke r. Ljevar) i Ana r. Majdandţić - Australija
13. Blaţević Marko (Nike i Jeke r. Debeljak) i Ana r. Majdandţić - Australija
14. Blaţević Mato ( Paje i Mare r. Šalić) i Danica r. Tripković - Vojvodina
15. Blaţević Mato (Marka i Ruţe r. Kaurin) i Slavica r. Rozing - SAD
16. Blaţević Mile (Marka i Ruţe r. Kaurin) i Dragica r. Pranjić - Beograd
17. Blaţević Toma (Andrija i Mare r. Bijelić) i Mara Koĉić-Tomić - Vojvodina
4
18. Bogdanović Andrija (Ante i Mande r. Blaţević) i Marija r. Debeljak - Ĉepin

19. Bogdanović Anto (Andrija i Ane r. Kurtović) i Mande r. Blaţević - Ĉepin
20. Bogdanović Ilija (Ante i Mande r. Blaţević) i Nada r. Ţerdin - Zagreb
21. Bogdanović Josip (Andrija i Mare r. Debeljak) i Ruţica r. Pencinger - Ĉepin
22. Bogdanović Juro (Andrija i Mare r. Debeljak) i Anka r. Jakić - Ĉepin
23. Bogdanović Marko (Ive i Ruţe r. Debeljak) i Ane r. Blaţević - Petrićevac
24. Ćosić Anto (Jose i Ane r.Pranjić) i Ana r. Ljevar - Zagreb
25. Ćosić Marko (Jose i Milke r. Batković) i Tanja r. Jadrešić - Zagreb
26. Ćosić Mato (Jose i Milke r. Batković) i Jela r. Bijelić - Banja Luka
27. Ćosić Rudo (Jose i Milke r. Batković) i AnĊa r. Josipović - Petrićevac
28. Ganić Juro (Ţivka i Zorke r. Ljevar) i - Bjelovar
29. Kaurin Ivo (Ante i Anice r. Domić) i Verica r. Ivaštinović - Novska
30. Kaurin Marko (Peje i Mare r. Marušić) i Margareta-Regina r. Kniepeis - Austrija
31. Kaurin Mato (Ive i Mare r. Jurić) i Mira r. Damjanović - Trn
32. Kaurin Toma (Ante i Anice r. Domić) i Marija r. Poleta - Kutina
33. Ljevar Andrija (Ante i Marije r. Blaţević) i Gizela r. - Njemaĉka
34. Ljevar Anto (Andrija i Janje r. Majdandţić) i Ana r. Ivić - Zagreb
35. Ljevar Anto (Marka i Mare r. Vulić) i Dragica r. Bujanić - Zagreb
36. Ljevar Anto (Miše i AnĊe r. Batković) i Mirjana r. Roţić - Novska
37. Ljevar Ferdo (Tome i Kate r. Kuljanĉić) i Jozefina r. Ćosić - Petrićevac
38. Ljevar Franjo (Stjepana i Jele r. Bogdanović) i Olga r. Blaţević - Rijeka
39. Ljevar Ivica (Mate i Marije r. Debeljak) i Silvija r. Domjen - Zagreb
40. Ljevar Ivo (Tome i Kaje r. Kuljanac) i Ana r. Bandić - Vojvodina
41. Ljevar Ivo (Pere i Mare r. Šalić) i Marijana /Marica/ r. Stojĉević - Zagreb
42. Ljevar Josip (Ilija i Mare r. Batković) i Kata r. Debeljak -?
43. Ljevar Josip (Miše i AnĊe r. Batković) i Manda r. Radoš - Novska
44. Ljevar Marko (Ante i Marije r. Blaţević) i Jela r. Keserović - Petrićevac
45. Ljevar Matija (Tome i Kate r. Kuljanĉić) i - Australija
46. Ljevar Petar (Peje i Jeke r. Debeljak) i Dragica r. Pranjić - Zagreb
47. Ljevar Stjepan (Franje i Olge r. Blaţević) i Vilena-Marija r. Sasa - Zagreb
48. Ljevar Toma ( Pere i Mare r. Šalić) i - Zenica
49. Ljevar Vlado (Pere i Mare r. Šalić) i Zora r. Stojĉević - Zagreb
50. Pranjić Anto (Matija i Mare r. Brkić) i Jela r. Blaţević - Zagreb
51. Pranjić Anto (Jose i Dragomire r. Ljevar) i Sanda r. Dţemhur - Ĉesma
52. Pranjić Ferdo (Jose i Dragomire r. Ljevar) i Draţena r. Rašić - Zagreb
53. Pranjić Ivo (Marka i Janje r. Dedić-Batković) i - Novska
54. Pranjić Ivo (Nike i Ruţe r. Blaţević) i Ankica r. Pranjić - Zagreb
55. Pranjić Joso (Ante i Marije r. Kaurin) i Ana r. Ţiţak - Zagreb
56. Pranjić Karlo-Drago (Mijata i Anice r. Stojanac) i Dušanka r. Vukadinović - Zagreb
57. Pranjić Marko (Franje-Paje i i Jele r. Batković) i Veronika r. Domić - Zagreb
58. Pranjić Matija (Nike i Ruţe r. Blaţević) i Ana r. Markovinović - Zagreb
59. Pranjić Niko (Ante i Marije r. Kaurin) i Marica r. Kezić - Ĉesma
60. Pranjić Petar (Mijata i Ane r. Stojanac) i Dragica r. Gabrić - Zagreb
61. Pranjić Slavko (Franje-Paje i Jele r. Batković) i Ana r. Tubić - Beograd
62. Pranjić Toma (Mate i Zorke r. Vulić) i Franciska r. Pleško - Zagreb
63. Pranjić Vlado (Marka i Janje r. Dedić-Batković) i Milka r. Jurišić - Njemaĉka
64. Pranjić Zlatko (Ive i Janje r. Stojĉević) i - Banja Luka
65. Šalić Joso (Marka i Mare r. Vidović) i Jelica r. Matošević - Vojvodina
66. Šalić Pavao (Marka i Cele r. Smilĉić) i - Prijedor
67. Šalić Zlatko (Ante i Dragice r. Ljevar) i - Vojvodina
68. Tubić Anto (Stipe i AnĊe r. Brkić) i Marica r. Krijan - Zagreb
69. Tubić Boţo (Stipe i AnĊe r. Brkić) i Vesna r. Serec - Švicarska
70. Tubić Vlado (Ive i Mare r. Debeljak) i Anka r. Kamber - Zagreb
Ako se zna da je u Stranjanima izmeĊu 1945. i 1995. sklopljeno 90-ak brakova onih koji su tu ostali i
ţivjeti, broj od 70 odseljenih braĉnih parova i obitelji iz Stranjana, skupa s onima koji su u tom periodu
sklapali brakove u mjestima u koja su odselili od godine 1946. do 1994., zaista je vrlo velik (90:70).
5
☧ NAŠ ZAVIĈAJ
Broj 17.
SRUŠENA JE DOSADAŠNJA KAPELA, A GRADIT ĆE SE NOVA

Studeni 2002.
Vjernici iz Stranjana i Matoševaca, zbog dosta velike udaljenosti i nedostatak bilo kakvog
javnog prijevoza, teško su mogli ići redovito na misu u ţupnu crkvu u Barlovce, naroĉito zimi i
po lošem vremenu. Bilo je zato nuţno razmišljati o podizanju neke kapele, i odluĉeno je da se
ona gradi u Stranjanima, na zemljištu koje je za tu namjenu poklonila Mare Pranjić, Stipina.
Gradnju kapele je poduzeo ţupnik fra Dujo Ljevar, i ona je zapoĉela u jesen 1974. a završena u
proljeće 1975.
Budući da od drţavnih vlasti u ono vrijeme nikako nije bilo moguće dobiti propisanih
dozvola, gradilo se i bez njih. Zbog toga su se dogovori o gradnji i potrebne pripreme s
nekolicinom ljudi, prije svega s Markom Pranjić, Franjom Blaţević, Slavkom Blaţević, Jurom
Majdandţić, koji su bili u graĊevinskom odboru, zatim s Josom Ćosić, Slavkom Ljevar, Mirkom
Pranjić, Ilijom Pranjić i dr., vršili tajno.
Kad je odluĉeno da se pristupi gradnji, nabavljen je materijal: šljunak, cement, ţeljezo,
betonski blokovi i crijep. Sve je dovezao Mile Debeljak svojim kamionom. Na brzinu je
iskopana zemlja, izliveni temelji i zapoĉelo zidanje kapele. U tijeku gradnje radovi su se morali
prekinuti i prijetila je opasnost da se sve što je izgraĊeno moradne porušiti. Fra Dujo je svojom
snalaţljivošću i uz potajnu pomoć i savjet Vlade Markovića, iz Banja Luke (koji je radio u
Općini na izdavanju dozvola), tu opasnost izbjegao i rušenje sprijeĉio. Gradnja je nastavljena i
kapela je stavljena pod krov.
U tom poslu, obavljenom većinom dragovoljnim radom, sudjelovali su osobito: Tomo

Majdandţić, Vlado Blaţević, Franjo Marić, Mato Ljevar i Ivica Batković. Hrastove za krovnu
graĊu dali su iz svoje šume Franjo Blaţević, Mare Pranjić i još neki, ĉijih imena nisam mogao
doznati. GraĊu su srezali Ilija Marković, pravoslavac, iz Bistrice, i Slavko Ljevar. Ţeljezna vrata
i prozore za kapelu napravio je Zdravko Vidović (Ilijin), iz Trna. Kasnije je stavljena lamperija
2
na zidove i strop od plastiĉnog materijala. Za fra Dujinog vremena, g. 1978., podignut je

prilozima mještana i metalni montaţni zvonik pokraj ulaza u kapelu, a radio ga je Ferdo Topić,
iz Orlovca. Iste godine je nabavljeno i zvono teţine 50 kg., a platio ga je Marko Blaţević
(Nikin), rodom iz Stranjana, koji je odselio i ţivi u Australiji, dok je jaram za zvono platila
Zorka Koĉić-Tomić, r. Ćosić. Ţupnik fra Juro Šalić je uz kapelu dogradio 1989. malu sakristiju i
nabavio drvene klupe.
Što zbog nekvalitetnog materijala i rada, a što zbog nasilniĉkih ĉina pridošlica sa strane u
Stranjane i Matoševce, i druga obliţnja mjesta, a iza kako su odatle protjerani katolici i Hrvati,
kapela je ostala bez vrata i prozora, bez lamperije, s polupanim crijepom, s ispucanim i
izboĉenim zidom, bez elektriĉnih instalacija koje su poĉupane i odnesene, i dovedena je u zaista
loše stanje.
Kad su se za to stekli uvjeti, najviše povratkom u novoizgraĊene ili obnovljene kuće
nekolicine prognanika u Stranjane i Matoševce, poĉelo se razmišljati i o obnavljanju teško
oštećene kapele. MeĊutim, uskoro se odustalo od njezinog obnavljanja, koje bi dosta koštalo, i
odluĉeno da se pravi posve nova, i nešto manja, koja će biti ljepša, a moći će zadovoljiti potrebe
onih kojima je namijenjena. Stara kapela je već srušena i teren oĉišćen. Crijep i graĊa srušene
kapele su podijeljeni Luci Bogdanović, Zorki Ganić i Mirku Blaţević.
Dosad je trebalo iskopati zemlju za nove temelje i izbetonirati temelje, ali zbog kišnog
vremena to još nije uĉinjeno.
KRONIKA DOGAĐAJA KROZ MJESEC LISTOPAD
- 3. listopada 2002., četvrtak. Zapoĉelo, i sljedećeg dana nastavljeno rušenje kapele u Stranjanima.
- 6. listopada 2002., nedjelja. U Stranjanima, pokraj male drvene barake koja je podignuta za potrebe
gradilišta, slavljena je sveta misa, u kojoj je sudjelovalo 13 osoba. Misu je predvodio fra Anto Nedić,
nekadašnji kapelan u ţupi Barlovci, ţupnik u Ivanjskoj, i do pred dvije godine ţupnik u Motikama, a s
njim je skupa slavio misu i ţupnik fra Mijo. Nazoĉan je bio i fra Velimir Blaţević.
- 9. listopada 2002., srijeda. Iz Zagreba je došao Joso Ćosić, i ostao par dana. Stanarima u svojoj kući
stavio je do znanja da će na proljeće iz nje trebati iseliti. Spavao je kod Mile Debeljaka.
- 10. listopada 2002., četvrtak. Konaĉno su novoizgraĊene kuće u Stranjanima, osim Vida Šalića,
prikljuĉene na elektriĉnu mreţu. Svaka kuća mora za prikljuĉak platiti po 73 KM.
- Vlĉ. Ivica Boţinović, ekonom banjaluĉke biskupije, i barlovaĉki ţupnik fra Mijo Rajiĉ, te inţenjer
Ljubica Kos i graĊevinski poduzetnik gosp. Šaban Mujadţić, koji će i graditi kapelu, razgledali su teren i
odredili mjesto na kojem će se nova kapela podići.
- 13. listopada 2002., nedjelja. Slavljena svete mise u maloj gradilišnoj baraci, a bilo je nazoĉno 12
osoba, stalnih stanovnika Stranjana i Matoševaca.
- 17. listopada 2002., četvrtak. Slavko Ljevar i Mile Debeljak su išli traktorom u Piskavicu i povratili
Slavkove stvari koje su bile na ĉuvanju kod Ilije Markovića i Zdravka Sarića.
- 20. listopada 2002., nedjelja. Na misi u Stranjanima bilo je nazoĉno 15 osoba.
- 21. listopada 2002., ponedjeljak. Terezija (Reza) Ljevar je došla iz Zagreba na dva dana, te krĉila i
ĉistila svoju bašĉu.
- 23. listopada 2002., srijeda. Iz Zagreba je došao Anto Bogdanović, sin Milin, a iz Novska Milina kći
Mira, sa svojim muţem, te su iskopali kanal i proveli uzemljenje gromobrana za Milinu kuću.
- 25. listopada 2002., petak. Sa otoka Vira, gdje su proveli nekoliko sedmica ljetnog odmora, vratili su se
Dragan Mijatović i supruga Janja, r. Blaţević. Oni su sredinom ove godine preuzeli svoju imovinu u
Ramićima i ovog ljeta su ĉistili i ureĊivali kuću i dvorište s gospodarskim zgradama. Kroz to vrijeme su
spavali i dosta vremena proveli kod Mile i Marice Debeljak, Janjine sestre, te i njima pomagali oko
spremanja zimnice i drva za zimu.
- 27. listopada 2002., nedjelja. Slavljena je u Stranjanima misa, a na njoj je bilo nazoĉno 12 osoba, meĊu
kojima, sa strane, Dragan i Janja Mijatović.
- 28. listopada 2002., ponedjeljak. Marko Bogdanović došao iz Ivanićgrada. On, Mile Debeljak i Dragan
Mijatović su napravili Luci Bogdanović verandu pred ulaznim kućnim vratima i završili ograĊivanje
bašĉe.
3
- U Stranjanima bili predstavnici UNHCR-a i s njima Tomo Josipović, zaposlenik u Caritasu, da bi

izvidjeli stanje i mogli donijeti odluku o pravljenju kuća Tereziji Ljevar, Ani Ljevar, Zorki Pranjić i
Marku Blaţević.
- U noći 28/29. listopada u kući Mile Debeljaka na konaku bilo 18 osoba.
- 29. listopada 2002., utorak. Došla je iz Rijeke Ane Domić, r. Blaţević, Markovĉina. Stanarima u kući
svoje sestre Finke je rekla da trebaju ĉim prije iseliti, jer ona namjerava, u dogovoru s Finkom, tu kući
preuzeti i za sebe obnoviti.
- Poĉelo je kopanje temelja za novu kapelu.
Pripremio Mile Debeljak
ODSELJENICI IZ MATOŠEVACA POSLIJE 1945. DO 1995. GODINE
Ovi svi koje navodim u ovom popisu, ne nalaze se u popisima braĉnih parova koji su doneseni u
Našem zavičaju, br. 14 (za god. 1946.-1960.) i br. 15 (za god. 1961.-1995.), iako je velika većina njih
vjenĉana u Barlovcima, i neko vrijeme obitelji ţivjele u Matoševcima. Za većinu je ustanovljeno gdje su
odselili i ţivjeli, pa je mjesto navedeno. Evo toga popisa:
1. Batković Andrija (Jose i Danice r. Batković) i Boţica r. ? - Kutina
2. Batković Anto (Mile i Ruţe r. Batković) /1.b./ i Jozefina Debeljak - Kutina
3. Batković Anto (Nike i Ruţe r. Batković) /2.b./ i Manda r. Debeljak - Sombor
4. Batković Anto (Ive i Mare r. Bogdanović) i Ana r. Uvalić - ?
5. Batković Anto ( ) i Ivka r. Josipović - ?
6. Batković Anto (Mate i Mnde r. Balvan) i Jozefina r. Batković - Kutina
7. Batković Anto (Mate i Mare r. Debeljak) i Katarina r. Dukarić - Slovenija
8. Batković Anto (Ive i Mare r. Jakovljević) i Zora r. Mandeka - Zagreb
9. Batković Blaţ (Petra i Mare r. Debeljak) i Dragica r. Majdandţić - Vojvodina
10. Batković Filip (Mile i Ruţe r. Batković) i Manda r. Radman - Kuljani
11. Batković Ivo (Mate i Luce r. Majdandţić) i Janja r. Batković - Slovenija
12. Batković Ivo (Ante i Janje r. Lovrenović) i Marija r. Pezić - ?
13. Batković Joso (Ante i Janje r. Lovrenović) i Ankica r. Domić - Šargovac
14. Batković Joso (Mate i Luce r. Majdandţić) i Terezija r. Ralešić - Njemaĉka
15. Batković Joso (Nikole i Jeke r. Debeljak) i Manda r. Batković - Kutina
16. Batković Juro (Boţe i Ruţe r. Tubić) i Marija r. Majdandţić - Australija
17. Batković Juro (Pere i Mare r. Batković) i Milanka r. Bartula - Dubrovnik
18. Batković Marijan (Boţe i Anice r. Bajlović) i Dragica r. Batković - Daruvar
19. Batković Marijan (Vida i Ruţe r. Brkić) i Nikoleta r. Luĉev - Zagreb
20. Batković Marko (Mate i Mande r. Balvan) i Jela r. Batković - Kutina
21. Batković Mato (Nikole i Jeke r. Debeljak) i Ana r. Debeljak - Kutina
22. Batković Mile (Nike i Ruţe r. Batković) i Marija r. Tubić - Daruvar
23. Batković Mirko (Šime i Anice r. Debeljak) i ? - Daruvar
24. Batković Pero (Ive i Mande r. Pranjić) i ? - Vojvodina
25. Batković Pero (Jose i Danice r. Batković) i ? - Njemaĉka
26. Batković Toma (Filipa i Ruţe r. Majdandţić) i Jelica r. Majdandţić - Ĉepin
27. Batković Vlado (Stipe i Jele r. Bijelić) i ? - Bjelovar
28. Batković Zvonko (Filipa i Janje r. Majdandţić) i Ana r. Ljevar - Ĉepin
29. Blaţević Anto (Ive i Kate r. Batković) i Mara r. Majdandţić - Australija
30. Blaţević Ilija (Jose i Mare r. Batković) i Zorka r. Vulić - Novska
31. Blaţević Juro (Petra i Mare r. Bijelić) i Kata r. Blaţević - Zagreb
32. Blaţević Mato (Petra i AnĊe r. Debeljak) i Janja r. Majdandţić - Zagreb
33. Blaţević Mato (Ive i Kate r. Debeljak) i Katica r. Debeljak - Švicarska
34. Blaţević Pavo (Petra i AnĊe r. Debeljak) i Marina r. Pejaković - Švicarska
35. Bogdanović Anto (Andrija i Ane r. Kurtović) i Mande r. Blaţević - Stranjani
36. Debeljak Alojzije (Jakova i Janje r. Kurtović) i ? - Bugojna
37. Debeljak Andrija (Jose i Jele r. Pezić) i Jela r. Bogdanović - Kutina
38. Debeljak Anto (Marka i Staţije r. Marić) i Jela r. Debeljak - Petrićevac
39. Debeljak Borislav (Nike i Ruţe r. Majdandţić) i Marica r. Kozić - Zagreb
40. Debeljak Ferdo (Ante i Ivke r. Debeljak) i Ruţa r. ? - Zagreb
41. Debeljak Franjo (Ante i Ivke r. Debeljak) i Stana r. ? - Zagreb
4
42. Debeljak Franjo (Jure i Jeke r. Josipović) i Marica r. Josipović - Ĉepin

43. Debeljak Ivo (Jose i Jele r. Pezić) i ? - Kutina
44. Debeljak Ivo (Marka i Staţije r. Marić) i Marija r. Ljevar - Stranjani
45. Debeljak Ivo (Mate i Jeke r. Batković) i Ankica r. Bogdanović - Zagreb
46. Debeljak Ivo (Tome i Marije r. Batković) i AnĊa r. Debeljak - Ĉepin
47. Debeljak Joso (Jure i Jeke r. Josipović) i Mara r. Majdandţić - Ĉepin
48. Debeljak Luka (Marka i Staţije r. Marić) i ? - Banja Luka
49. Debeljak Marko (Tome i Janje r. Debeljak) i Marica r. ? - Zagreb
50. Debeljak Marko (Pave i Anke r. ? ) i AnĊa r. Blaţević - Ĉepin
51. Debeljak Mato (Ante i Ivke r. Debeljak) i ? - Zagreb
52. Debeljak Mato Ive i Kate r. Batković) i Jela r. Debeljak - Australija
53. Debeljak Mato (Lovre i Janje r. Kovaĉević) i Manda r. Tomić - Dikevci
54. Debeljak Mišo (Ive i Kate r. Batković) i Antonija r. ? - Budţak
55. Debeljak Petar (Mate i Jele r. Batković) i Jelica r. Majdandţić - Zagreb
56. Debeljak Slavko (Ive i Kate r. Batković) i ? - Ĉepin
57. Debeljak Slavko (Petra i Kate r. Blaţević) i Mira r. ? - Beograd
58. Debeljak Zvonko (Ante i Ivke r. Debeljak) i Marica r. Batković - Zagreb
59. Kozić Marko (Jure i Jele r. Batković) i AnĊa r. Batković - Bjelovar
60. Majdandţić Anto (Jure i Mare r. Bogdanović) i Katica r. Majdandţić - Australija
61. Majdandţić Anto (Petra i AnĊe r. Majdandţić) i Jela r. Tubić - Vojvodina
62. Majdandţić Anto (Marka i Lucije r. Ljevar) i Ruţa r. Ţiţak - Motike
63. Majdandţić Bosiljko (Marka i Ivke r. Domić) i Mara r. Blaţević - Ĉepin
64. Majdandţić Boţo (Lovre i Cele r. Brkić) i Kata r. Batković - Ĉepin
65. Majdandţić Boţo (Tome i Jele r. Tomić) i AnĊa r. Debeljak - Vojvodina
66. Majdandţić Franjo (Ante i Ljube r. Debeljak) i Josipa r. Pranjić - Rijeka
67. Majdandţić Ivo (Jose i Ljube r. Batković) i Nada r. ? - Zagreb
68. Majdandţić Ivo (Marka i Ivke r. Domić) i Ivka r. Ljevar - Zagreb
69. Majdandţić Ivo (Tome i Mande r. Kuljanĉić) i Mira r. Debeljak - Banja Luka
70. Majdandţić Jerko (Lovre i Cele r. Brkić) i AnĊa r. Stojanac - Australija
71. Majdandţić Joso (Ive i Ivke r. Bijelić) i Ana r. Batković - Srbija
72. Majdandţić Joso (Marka i Ane r. Idţan) i ? - Zagreb
73. Majdandţić Marko (Jose i Vide r. Batković-Blaţević) i Smilja r. Begovac -Ĉepin
74. Majdandţić Marko (Nike i AnĊe r. Pranjić) i AnĊa r. ? - Zagreb
75. Majdandţić Marko (Tome i Jele r. Tomić) i Ana r. Batković - Kutina
76. Majdandţić Mato (Ante i Ljube r. Debeljak) i Mara r. Pranjić - Austrija
77. Majdandţić Mato (Ive i Ivke r. Bijelić) i ? - Australija
78. Majdandţić Mato (Jure i Mare r. Bogdanović) i Helena r. Pranjić - Zagreb
79. Majdandţić Mile (Petra i AnĊe r. Majdandţić) i Zorka r. Tubić - Vojvodina
80. Majdandţić Mirko (Tome i Mande r. Kuljanĉić) i Kaja r. Batković - Australija
81. Majdandţić Niko (Lovre i Cele r. Brkić) i Ljubica r. Majdandţić - Australija
82. Majdandţić Niko (Marka i AnĊe r. Pobrić) i Ruţa r. Majdandţić - Ĉepin
83. Majdandţić Nikola (Vida i Ane r. Batković) i Ljuba r. Batković - Zagreb
84. Majdandţić Pero (Marka i Ane r. Majdandţić) i ? - Zagreb
85. Majdandţić Stipo (Ive i Ivke r. Bijelić) i Nada r. Pranjić - Rovinj
86. Majdandţić Stjepan (Tome i Jele r. Tomić) i Mira r. Blaţević - Vojvodina
87. Majdandţić Toma (Marka i Lucije r. Ljevar) i Zora r. Martinović - Vojvodina
88. Pranjić Luka (Ive i Mare r. Bogdanović) i Jela r. Bogdanović - ?
Poslije 1945. godine, pa do 1995., iz Matoševaca je odselio veliki broj obitelji, većinom u Hrvatsku, a
od stranih zemalja, najviše u Australiju. Bilo je dosta muškaraca koji su otišli traţiti posla, pa su se i
oţenili i ostali ţivjeti u drţavama ili mjestima gdje su radili. Zato za odreĊeni broj muškaraca na gornjem
popisu nije navedeno s kim su se vjenĉavali, budući da nisam mogao doći do tih podataka.
Broj onih koji su iz Matoševaca odselili prije 1995., i onih koji su ostali u Matoševcima, ali su 1995. i
oni morali iseliti, skoro je izjednaĉen (88:90).

☧ NAŠ ZAVIĈAJ
Broj 18.
GRADNJA NOVE KAPELE

Prosinac 2002.
Umjesto porušene kapele, koja je bila teško oštećena, pristupilo se izgradnji nove. Ona će biti
manja od dosadašnje, ali dovoljno velika da će moći zadovoljiti sadašnje potrebe, a sigurno i za
dugo vremena u budućnosti (- kamo sreće da se moradne povećavati!). Plan za kapelu je izradio
ing. Isak Medić, a radove će izvoditi gosp. Šaban Mujadžić. IzvoĎenje radova će pratiti i
nadgledati nadzorni inženjer banjalučke biskupije, gospoĎa Ljubica Kos.
S pravim početkom radova dugo se čekalo zbog, kako smo već ranije pisali, kišnog vremena.
Dosad su izvedeni sljedeći radovi: Izvršen je iskop ispod cijele površine kapele - to je bilo
potrebno zbog nesigurne podloge i urušavanja zemlje - šalovani temelji, postavljeno armaturno
željezo za temelje i temelji djelomično izbetonirani.
Zamišljeno je bilo da se do zime kapela stavi pod krov, ali je skoro sigurno da se u tome neće
uspjeti. Sve će zavisiti od vremenskih prilika.
U Našem zavičaju, br. 12, objavljena su imena darovatelja priloga za novu kapelu i
cjelokupni iznos dotad dobivenih priloga (815 Eura i 1000 kuna).
Kasnije su svoje priloge - 200 Kn i 50 KM -dali: takoĎer:
Mirko Pranjić (Perin)
Jela Šlat r. Pranjić.
Još nije kasno, a bilo bi lijepo da što više Stranjančana i Matoševljana podupre akciju koja je
poduzeta, koja će puno značiti za povratnike, a bit će na ponos svima koji je potpomognu!
2
CARITAS NE PRESTAJE POMAGATI
Kao što smo već javili u br. 14. Našeg zavičaja, povratnici Slavko Blažević i Mile Debeljak su od
Caritasa dobili steone junice. U mjesecu rujnu obje su se otelile, a prema sklopljenom ugovoru, telad je
trebalo predati Caritasu na raspolaganje. Slavko je svoje žensko tele Caritasu i isporučio, a Mile je muško
tele otkupio.
TakoĎer smo u Našem zavičaju, u br. 4, pisali kako je njemački Caritas Jeli Šlat zamijenio krov na
kući i u kući uredio kupatilo. Ona je ovih dana od banjalučkog Caritasa dobila ulazna vrata za kuću i dva
mala prozora za ostavu i za kupatilo.
ZAINTERESIRANIH ZA POVRATAK U STRANJANE I MATOŠEVCE IMA JOŠ,

A OĈEKUJE SE I POMOĆ U OBNOVI I IZGRADNJI NJIHOVIH KUĆA
Visoki komesarijat Ujedinjenih nacija za izbjeglice u BiH (UNHCR) je spreman podržati izgradnju i
obnovu većeg broja kuća na banjalučkom području. Koncem mjeseca listopada njihovi su predstavnici, s
predstavnicima Caritasa banjalučke biskupije, bili u Stranjanima i Matoševcima, i pogledali neka mjesta i
kuće za koje su njihovi vlasnici, potencijalni povratnici, pokazali zanimanje i podnijeli zahtjeve da im se
obnove ili izgrade nove.
Nakon toga je, 11. studenoga 2002., gospodična Izabela Eisenberg, iz Brussel-a (Belgija), službenica
Caritasa, obavila razgovor s Markom Blažević (Milinim), Ivom Kaurin (Pejinim), Anom Ljevar
(Ilijinom), Terezijom Ljevar (Vinkovom), i Mirkom Pranjić (Perinim), a 13. studenoga 2002. s Antom
Bijelić (Nikinim), Ferdom Blažević (Vladinim), Josipom Debeljak (Petrovim), Jekom Debeljak
(Matinom), Matom Debeljak (Perinim), i umjesto Zorke Pranjić (Matine) s njezinim zetom Milom
Graorac.
Caritas će, pošto utvrdi tko stvarno ima namjeru i želju da se vrati u Stranjane i Matoševce, dati
prijedlog i popis osoba kojima bi se kuće obnavljale ili gradile posve nove. Obnovu i gradnju tih kuća bi,
vjerojatno, mogao preuzeti engleski ili norveški Caritas.
KAKO SE ODVIJA POVRATAK PROGNANIKA I IZBJEGLICA?
U cijeloj Bosni i Hercegovini podneseno je više od 250.000 zahtjeva za povrat imovine. Prema
podacima koje su objavile MeĎunarodne organizacije uključene u program za provedbu imovinskih
zakona (OHR, UNHCR, OSCE, CRPC i UNMIBH), do rujna 2002. godine za cijelu Bosnu i Hercegovinu
riješeno je oko 150.000 zahtjeva za povrat, ili 62%, a ostalo je neriješeno još više od 100.000 podnesenih
zahtjeva.
U Republici Srpskoj zahtjeva za povrat imovine je bilo ukupno 107.024, od čega za povrat imovine u
društvenom vlasništvu 27.440, a za povrat privatne imovine 79.584. Donesene su odluke za 77.790
slučajeva, a odluke su i provedene i vraćena je 17.649 jedinica u društvenom vlasništvu, a u privatnom
41.938, što ukupno iznosi 59.587. ili 56%. Od donesenih odluka njih 18.203 nije provedeno, a odluke još
nisu donesene za 29.234 podnesenih zahtjeva.
Evo i kako to izgleda samo za općinu Banja Luka, kojoj pripadaju i naša sela Stranjani i Matoševci..
Ako se uzme skupa, dakle imovina u društvenom vlasništvu i privatna imovina, bilo je 17.159 zahtjeva;
od toga za imovinu društvenog vlasništva bilo je 9.222 zahtjeva, doneseno je 5.275 odluka, a provedeno
ih je 4.195; zahtjeva za povrat privatne imovine bilo je 7.937, doneseno je 3.708 rješenja, a vraćena je
imovina u 3.302 slučaja. Odluka nije provedena u 3.947 slučajeva za društveno vlasništvo i u 406
slučajeva za privatnu imovinu. Ostalo je još da se riješi 3.947 zahtjeva za povrat imovine u društveno
vlasništvu i 4.229 zahtjeva za povrat privatne imovine.
Nakon iznesenih statističkih podataka umjesno je postaviti pitanje: Zašto je ostao još toliki broj
neriješenih zahtjeva za povrat imovine (preko 100.000) i zašto se ne provode rješenja koja su donesena.
Kao odgovor na to pitanje, navodim riječi gospoĎe Mirhunise Zumić, predsjednice Saveza izbjeglih i
raseljenih lica Bosne i Hercegovine. Ona kaže: "Nama se čini da problem izbjeglica i raseljenih lica
postaje nekakva top-tema, nekad malo više, nekad malo manje, u zavisnosti od onih koji rade i učestvuju
u Bosni i Hercegovini na tom procesu. Mi smo izračunali, a to nije teško ako poznajete hijerarhiju,
organizacijsku shemu djelovanja ministarstava, da preko 1.700 ljudi profesionalno radi na tome. Dakle,
njima je vjerovatno u interesu da i dalje ostanu na tim radnim mjestima. Jako velika sredstva se izdvajaju
za osobe koje su profesionalizirane i koje primaju plaće za rješavanje tih problema. Smatramo da je
3
postojala jedna velika indolentnost u rješavanju problema. Drugo, jednostavno se smatralo da je to proces
koji treba da traje. A, naravno, ljudima i svima nama se žuri. Mislim da ima dosta toga, a da ljudima treba
još vremena da budu na tim radnim mjestima. Treće, jednostavno postoji potpuna nezainteresiranost - ako
meĎunarodna zajednica ne uvede kakve sankcije, sve se jako sporo rješava. Mi i sad imamo predmete koji
su, recimo, pod brojem devet ili tri, a koji još nisu riješeni. Smatramo da taj redoslijed rješavanja mora ići
hronološkim redom. Mi pokušavamo ovih dana u svim gradovima da doĎemo do onih brojeva koje smo
mi dali meĎunarodnoj zajednici i rekli - dajte, rješavajte te probleme, a ne da to ostaje u ladicama nekih
službenika i da se rješava nešto što je najskorijeg datuma itd." (preuzeto iz: Zavičaj, list izbjeglih i
raseljenih graĎana, Banja Luka, br. 53, novembar 2002., str. 13).
Za slab povratak prognanika i izbjeglica nije jedini razlog "neefikasna administracija". Evo što o tome
kaže prof. dr. Mićo Carević: "Izgleda da su mnoga područja zauvijek izgubljena. Zašto bi se, na primjer,
vraćali bivši stanovnici sela na sadašnju pustoš, bez igdje ičega, kada u inostranstvu već rade, djeca idu u
školu, a oni koji ne rade, imaju socijalnu pomoć. Koja bi to bila sila koja bi ih privukla da idu na pustu
zemlju bez struje, vode, saobraćaja, prodavnice?" Carević dalje kaže da nije osiguran temeljni uvjet za
povratak izbjeglica: "Čovjek može privremeno živjeti u šupi, ako može da radi. Nije, dakle, glavna
prepreka povratku izbjeglica povratak stanova i kuća. Treba im obezbijediti radna mjesta. A sve to imaju
u inostranstvu" (Nezavisne novine, Pogledi, Banja Luka, 16. novembra, str. 18).
A evo kako o povratku razmišlja dr. Dragan Čović, hrvatski član Predsjedništva BiH: "Kako očekivati
od ljudi da se danas vrate ako su otišli 1992. godine. Njihova djeca su danas odrasla i vjerojatno imaju i
svoje obitelji, naučili su jezik, navikli na drugačiji životni standard, a moguće i snašli se i stvorili jedan
normalan život. To se pogotovo odnosi na mlade ljude i ne vjerujem da ih možemo lako vratiti. Vjerujem
da će se većina starijih vratiti, jer su vezani za rodnu grudu i znaju što su ostavili ovdje, ako ništa, da tu
svoje zadnje dane provedu. Ali mlade moramo nečim privući, a to nešto može biti samo život sličan onom
koji se živi danas u čitavoj Europi". (Katolički tjednik, god. I (XXIII), br. 1., 24. studenoga 2002., str. 28).
Ovaj prikaz neka ne bude obeshrabrujući za povratak, nego prognanike i izbjeglice iz Stranjana i
Matoševaca neka potakne na razmišljanje, i onima koji bi se željeli vratiti svome zavičaju, neka dadne
snage i ulije hrabrosti da ustraju u traženju svoga prava - povratak na rodnu grudu i povrat vlastite
imovine!
KRONIKA DOGAĐAJA KROZ MJESEC STUDENI
- 1. i 2. studenoga 2002., petak i subota. Za blagdan Svih svetih ove godine se dosta svijeta okupilo na
groblju Crkvene, gdje je slavljena uobičajena misa, a toga dana, i na slijedeći Dan mrtvih, mnogi su
posjetili takoĎer groblje "Gradina" i "Batkovića groblje", te na grobovima svojih pokojnika zapalili
svijeće, položili cvijeće i za njih se pomolili.
- 3. studenoga 2002., nedjelja. Slavljena misa u Stranjanima, a nazočnih bilo 10-ak vjernika
- 7. i 8. studenoga 2002., četvrtak i petak. U novoizgraĎenoj kući Mile Bogdanovića majstor angažiran od
njemačkog Caritasa postavljao je drveni pod i strop.
- 10. studenoga 2002., nedjelja. Na misi u Stranjanima bilo 11 osoba.
- 11. studenoga 2002., ponedjeljak. Nakon višednevnog lošeg vremena, krenulo se sa kopanjem temelja
za novu kapelu u Stranjanima i sa drugim zemljanim radovima.
- Na razgovoru u Caritasu bilo pet Stranjančana koji bi željeli da im se pomogne u obnovi kuća.
- 13. studenoga 2002., srijeda. U Caritasu na razgovoru za obnovu kuća bila druga skupina od šest
Stranjančna i Matoševljana.
- 14. studenoga 2002., četvrtak. U Matoševcu su, na poziv Zlatke Debeljak (Matine), došla dvojica
policajaca iz Ivanjske. Bili su kod Đoke Milišića, nastanjenog u kući Mile Debeljaka, i trebali su
intervenirati da on oslobodi kuću Mate Debeljaka, u kojoj drži ovce. Nakon "obavljenog posla" izjavili su
da oni tu ne mogu ništa učiniti!
- 17. studenoga 2002., nedjelja. U Stranjanima nije bilo mise, a oni koji su mogli, išli su u Barlovce na
misu u župnoj crkvi.
- 18 studenoga 2002., ponedjeljak. Započelo šalovanje i postavljanje armirnog željeza u temelje nove
kapele.
- 22. studenoga 2002., petak. Izvedeno betoniranje donjeg dijela temelja za novu kapelu.
- 24. studenoga 2002., nedjelja. Sveta misa je slavljena u Stranjanima, u gradilišnoj šupici, i bilo je na
njoj nazočno 11 osoba.
- Došao iz Njemačke Marko Blažević, Mrki, i radio kod svoje kuće.
- 26. studenoga 2002., utorak. Šalovan je gornji dio temelja, nad zemljom, a nastavljeno i idućih dana.
4
- 27. studenoga 2002., srijeda. Kod Mirka Blaževića su njegov zet Rafo i sin Marko radili na uvoĎenju
vode u kuću.
- 28. studenoga 2002., četvrtak. Tomo Majdandžić sa suprugom Ljubom i Zora-Ruža Blažević bili kod
svojih kuća.
- 30. studenoga 2002., subota. U Stranjane i Matoševce došao službenik Ministarstva za izbjegla i
raseljena lica Republike Srpske te saopćio nekim srpskim izbjeglicama da se trebaju iseliti iz kuća koje su
privremeno koristili. U pratnji je bila takoĎer TV-ekipa Srpske televizije iz Banja Luke, te razgovarala s
Đokom Milišić, koji živi u kući Mile Debeljaka, Markovog, i drži svoje ovce u nekoliko kuća. On je
neistinito izjavio kako ovce drži u svojoj šupi. Prilog o tome je donesen na FTV1, u večernjem BHTV1
Dnevniku, u 19 sati. Od kuća u kojima se drže ovce, prikazana je samo stara kuća Ljubana Majdandžića,
dok Đoko ovce drži takoĎer u kućama Josipa Debeljaka (Matinog), Mate Debeljaka (Petrovog) i Mate
Debeljaka (Katušinog). O ovome smo već pisali u Našem zavičaju (br. 11, str. 3.).
Povod za dolazak TV-snimatelja i reportera u Matoševce bilo je pismo kojeg je biskup Komarica
uputio Ombudsmanu za ljudska prava u BiH, gosp. Franku Ortonu, a kopija je dostavljena i na više
drugih adresa MeĎunarodnih predstavnika i vlasti u Republici Srpskoj.
Mile Debeljak
ŠTO O BROJU STANOVNIKA (KATOLIKA) U STRANJANIMA I MATOŠEVCIMA

U 19. I 20. STOLJEĆU KAŽU CRKVENI IZVORI?
U Našem zavičaju, br. 2, objavljen je popis imena kućedomaćina i broj članova u pojedinim
domaćinstvima u Stranjanima i Matoševcima godine 1743. i 1768.
Takvih preciznih podataka nemamo za kasniji period. Postoje samo za 1829., 1858. i 1880. godinu
podaci o broju domaćinstava, bračnih parova, odraslih osoba, djece, te koliko je tih godina, a takoĎer
1899., 1935., 1960., 1967., 1991. i 2000. bilo ukupno katolika u Stranjanima i Matoševcima.
Evo tih podataka.
STRANJANI
1829. 1858. 1880. 1899. 1935. 1960. 1967. 1991. 2000.
Broj domaćinstava 4 13 11 ca. 75 3
Broj bračnih parova - obitelji 21 18 60
Broj odraslih (od 12 g. naviše) 25 67 50
Broj djece (ispod 12 g.) 22 29 52
Ukupno katolika 47 96 102 129 233 285 285 241 3
MATOŠEVCI
1829. 1858. 1880. 1899. 1935. 1960. 1967. 1991. 2000.
Broj domaćinstava 11 9 8 ca. 65 0
Broj bračnih parova - obitelji 15 22 61
Broj odraslih (od 12 g. naviše) 66 58 72
Broj djece (ispod 12 g.) 45 31 37
Ukupno katolika 111 89 109 135 337 405 327 124 0
Kako gornje tabele pokazuju, u Matoševcima je od 1829. do 1967., izuzev g. 1858., redovito bilo više
stanovnika nego u Stranjanima. A poslije 1967. do 1991. došlo je do naglog obrata i pada broja
stanovnika u Matoševcima. Tome je razlog, svakako, iseljavanje brojnih mladih bračnih parova i
pojedinaca.
Godine 1995., prije nego je u mjesecu kolovozu došlo do masovnog progona katolika i Hrvata, u
Stranjanima i Matoševcima su bile ukupno 143 kuće i 377 stanovnika. Tada su u Stranjanima ostale samo
dvije katoličke osobe u dvije kuće, a jedna se vratila (Jela Šlat r. Pranjić) 1999., a u Matoševcima jedan
čovjek (Bojko Batković), a i on je nešto kasnije otišao u Orlovac.
Godine 2001. i 2002., povratkom nekih prognanika, stanje se počelo mijenjati. Trenutno u
Stranjanima, u 9 kuća, ima 10 katolika, a u Matoševcima u 1 kući 2 katolika.

☧ NAŠ ZAVIĈAJ
Broj 19.
PROSLAVA BOŢIĆNIH BLAGDANA

Sijeĉanj 2003.
U subotu, 21. prosinca 2002., išli smo na zajedniĉku ispovijed u župnu crkvu u Barlovcima, a
neki, zbog starosti ili bolesti, nisu mogli ići u Barlovce, pa su se ispovjedili u nedjelju, 22.
prosinca, prije mise u Stranjanima.
Na Božić u Stranjanima nije slavljena misa, nego smo bili na misi u Barlovcima u 10,30 sati.
Poslije podne smo otišli na groblje Crkvene, i sudjelovali u sahrani Drage Pranjića, pok. Ilije,
koji je živio i umro u Motikama.
Drugi dan Božića, na Stjepandan, imali smo misu u Stranjanima u 13 sati, a bilo nas je
nazoĉnih 10. Prije mise župnik fra Mijo Rajiĉ je blagoslovio kuće Mirka Blaževića, Zorke Ganić
i Jele Šlat, a poslije mise je obavljen blagoslov i ostalih kuća u Stranjanima i Matoševcima. Kako
je Mirko Pranjić, Perin, toga dana dobio kljuĉeve od svoje kuće, i time ušao u posjed svoje
imovine, svi mi koji smo bili na misi otišlo smo da prisustvujemo blagoslovu njegove kuće. A
zatim su redom blagoslovljene kuće Tome Majdandžića, koji je za tu prigodu došao iz Hrvatske,
Ane Bogdanović, Marice Milaković, Slavka Blaževića, Slavka Ljevara, Luce Bogdanović i Mile
Debeljaka.
Uveĉer 26. prosinca više nas se skupilo u kod Slavka Ljevara, a Novu godinu smo ĉekali
zajedno u kući Mile i Marice Debeljak.
Marica Debeljak
GRADNJA KAPELE JE PRIVREMENO OBUSTAVLJENA
Nakon što je krajem studenoga 2002. izvedeno betoniranje temelja, a zatim poĉetkom
prosinca tvrdim materijalom nasut iskop unutar temelja buduće kapele, radove nije bilo moguće
nastaviti zbog nastupa lošeg vremena s kišom, hladnoćom i snijegom.
Nedjeljna misa se sada slavi u gradilišnoj maloj baraci. Kada nema gosta sa strane, svi koji
doĊu na misu, redovito oko 10-ak, mogu se nekako u nju smjestiti.
2
MIRKO PRANJIĆ, NAPOKON, PREUZEO SVOJU KUĆU!
Mirko Pranjić (Perin) je dobio rješenje o povratu svoje imovine još u mjesecu srpnju 2001.
Od tada se obraćao na više ustanova vlasti Republike Srpske kao i na predstavnike MeĊunarodne
zajednice, da mu se omogući da uĊe u posjed svoje imovine, ali je sve ostajalo uzaludno.
Konaĉno mu je, poĉetkom prosinca 2002., saopćeno da će svoju kuću moći preuzeti na 26.
prosinca, a srpske izbjeglice da će iz nje trebati iseliti i prije toga datuma.
To se, stvarno, i dogodilo. Srpske izbjeglice su napustile Mirkovu kuću dana 8. prosinca
2002. Oni su kljuĉ od kuće predali u Ministarstvo za izbjegla i raseljena lica RS, a on je uruĉen
Mirku, kako je ranije bilo i najavljeno, 26. prosinca 2002. Mirko je tako, nakon dugog i
strpljivog ĉekanja i upornog traženja svoga prava, konaĉno ga i ostvario.
INTERVENCIJA BISKUPA KOMARICE U SVEZI KUĆA U MATOŠEVCIMA,

PRETVORENIH U STAJE ZA OVCE
Pisali smo ranije, u br. 11. Našeg zavičaja (str. 3) kako je biskup Komarica razgovarao s
novinarkom sarajevskog Oslobođenja o razliĉitim oblicima opstrukcije povratka prognanika
svojim kućama. Tada je spomenuo i kako u više kuća u Matoševcima srpske izbjeglice iz
Glamoĉa drže svoje ovce.
Kuća Josipa Debeljaka,

Pretvorena u staju za ovce
Biskup Komarica je krajem mjeseca studenoga 2002. uputio dopis gosp. Franku Ortonu,
ombudsmanu za ljudska prava u BiH, a dostavio ga je i na više drugih tijela MeĊunarodne
zajednice u BiH, kao i vlasti RS i BiH. U tome je dopisu naveo kuće prognanih Hrvata u
Matoševcima koje se koriste kao staje za ovce, te kako Mato (Petra) Debeljak, vlasnik jedne
takve kuće, ne može ući u posjed svoje imovine, makar da je još 03. 09. 2002. Komisija za
imovinske zahtjeve raseljenih osoba i izbjeglica u Sarajevu donijela odluku da mu se imovina
treba vratiti.
Dopis istog sadržaja uputio je i fra Velimir Blažević, voditelj Ureda "Pravda i Mir"
Biskupskog Ordinarijata u Banja Luci, kancelariji ombudsmanu za ljudska prava u Republici
Srpskoj, a takoĊer i na više drugih predstavništava i nadleštava MeĊunarodne zajednice u BiH,
kao i tijelima vlasti entiteta Republike Srpske i Bosne i Hercegovine.
O intervenciji biskupa Komarice pisali su, i spomenuti njegov dopis objavili Katolički tjednik
(Sarajevo, I /XXIII/, br. 3, str. 21-22) i Glas Koncila (Zagreb, br. 49, od 8. prosinca 2002., str. 2).
3
DORIS PACK, ZASTUPNICA U PARLAMENTU EUROPE,
S BISKUPOM KOMARICOM POHODILA MATOŠEVCE
U subotu, 7 prosinca 2002., u Matoševcima je, zajedno s biskupom Komaricom i župnikom

fra Mijom Rajiĉem, bila gospoĊa Doris Pack, njemaĉka zastupnica u Parlamentarnoj skupštini
Europske Unije i predsjednica Odbora za odnose s jugoistoĉnom Europom. Zvuĉi nevjerojatno
da je jedna tako visoka liĉnost došla u Matoševce, ali evo i zbog ĉega je to uĉinila.
Biskup Komarica se poznaje s gospoĊom Doris Pack već dugi niz godina, još iz ratnog
vremena. Ona je više puta dolazila u Banja Luku, zanimala se za stanje, te na koji naĉin bi mogla
pomoći. Stigla je u Banja Luku i 6. prosinca 2002., i zadržala se par dana. Biskup joj je
predstavio poteškoće koje i dalje postoje, osobito u pogledu povratak prognanika, te je takoĊer
iznio sluĉaj zauzetih kuća u Matoševcima, koje su pretvorene u staje i u kojima srpske izbjeglice
drže svoje ovce, a vlasnicima tih kuća se onemogućuje da uĊu u posjed i da raspolažu svojom
imovinom.
GospoĊa Doris Pack se sastala i s gospodinom Mladenom Ivanićem, dosadašnjim premijerom
Republike Srpske, i kad mu je u razgovoru skrenula pozornost na pojave za koje je doznala od
biskupa Komarice, premijer Ivanić joj je odgovorio da mu to nije poznato, i neka mu biskup
Komarica navede barem neki takav sluĉaj.
Da bi se osobno uvjerila kako stvari stoje, gospoĊa Doris Pack je s biskupom Komaricom
otišla u Matoševce. Kod Mile Debeljaka se raspitala o stvarima koje su je zanimale te snimila
kuće koje se, doista, koriste za smještaj ovaca.
POVRATAK, MAKAR I U ZAVIĈAJNO GROBLJE
Mnogo je prognanika i izbjeglica kroz ovih desetak godina pomrlo u tuĊini, a da nisu
doĉekali da se živi vrate u svoja rodna mjesta i zaviĉaje. Takvih je bilo i iz Stranjana i
Matoševaca. U većini sluĉajeva oni su sahranjivani u mjestima svoga trenutnog boravka, ili gdje
su i umrli.
Neke, koji su ĉeznuli za povratkom, a nije im se želja za života ispunila, njihova djeca ili
rodbina su povratili mrtve, da poĉivaju u grobljima rodne grude. Tako je i Dragica Blažević, r.
Pranjić, koja je umrla 1. listopada 2001. u Kinjaĉkoj, kod Sunje, i bila sahranjena u groblju u
Komarevu, ekshumirana iz tog groblja i 6. prosinca 2002. prevezena i sahranjena na groblju
Crkvene, na kojem poĉiva i njezin muž Mato.
Velik broj rodbine, prijatelja i poznanika, osobito Stranjanĉana i Matoševljana, bio je na
Dragiĉinom sprovodu u Komarevu, a nešto manje i sada na sahrani koju je obavio župnik fra
Mijo na Crkvenama. Za prijenos posmrtnih ostataka svoje majke pobrinula se kćerka Gordana.
Ona se na kraju i zahvalila svima koji su sudjelovali u obredima sahrane na Crkvenama.
Smatram potrebnim ovdje još napomenuti da je pokojna Dragica bila vatrena pobornica
povratka. Teška bolest i smrt je preduhitrila ostvarenje njezine vruće želje. Kao i u mnogim
drugim sluĉajevima, vjerojatno su upravo ta želja i bezizglednost da bi se mogla uskoro vratiti na
svoje ognjište ubrzali i njezinu smrt.
Slavko Blažević
DOGAĐANJA KROZ MJESEC PROSINAC
- 1. prosinca 2002., nedjelja. Na misi u Stranjanima sudjelovalo 7 osoba.

- 6. prosinca 2002., petak. Dragica (Draga) Blažević, Mate Ružinog, iz Stranjana, ekshumirana i iz
groblja u Komarevu prevezena i sahranjena na groblju Crkvene.
- 7. prosinca 2002., subota. U Matoševcima, s biskupom Komaricom i župnikom fra Mijom Rajiĉem, bila
gĊa Doris Pack, zastupnica u Parlamentarnoj skupštini Europe.
- 8. prosinca 2002., nedjelja. Na misi bilo 11 osoba, a meĊu njima i Rudo Ćosić sa suprugom AnĊelkom.
- Iz kuće Mirka Pranjića, Perinog, izašle i odselile srpske izbjeglice, Dragan Ĉulum i njegova supruga.
4
- 15. prosinca 2002., nedjelja. Na misi u Stranjanima, po dosta velikoj hladnoći, bilo nazoĉno 10 osoba.
- 22. prosinca 2002., nedjelja. U Stranjanima je bila misa, a prije nje i božićna ispovijed za stare i bolesne
koji prethodnoga dana nisu mogli ići na ispovijed u župnu crkvu u Barlovce.
- 25. prosinca 2002., srijeda - Božić. U Stranjanima nije bilo mise, nego se išlo u župnu crkvu u Barlovce.
- 26. prosinca 2002., četvrtak, sv. Stjepan. Slavljena je misa u Stranjanima, kojoj je bilo nazoĉno 10
osoba. Iza mise je obavljen blagoslov kuća.
- Slavka Ljevara su posjetili supruga i djeca iz Hrvatske, s prijateljima, tako da je imao 15-ak gostiju.
- 29. prosinca 2002., nedjelja. Misa je u Stranjanima bila po obiĉaju, uz nazoĉnost 10-ak osoba. Poslije
mise Mirko Pranjić nas je sve pozvao svojoj kući na kavu.
- 31. prosinca 2002., utorak, Stara godina. Zajedniĉki doĉek Nove godine je bio u kući Mile i Marice
Debeljak, u Matoševcima.
POVRATAK HRVATA I KATOLIKA U BOSNU I HERCEGOVINU,

OSOBITO U REPUBLIKU SRPSKU, ODVIJA SE TEŠKO
Prošlo je već dosta godina od završetka rata u Bosni i Hercegovini, i kroz sve to vrijeme najviše se
govorilo o problemu prognanika, izbjeglica i raseljenih osoba, te kako ubrzati i olakšati njihov povratak u
predratna mjesta stanovanja ili prebivališta. Unatoĉ tome, proces povratka se sporo i teško odvijao, a
naroĉito je malen broj povratnika Hrvata u Republiku Srpsku. Sve dosadašnje izjave visokih funkcionara i
predstavnika meĊunarodnih tijela u Bosni i Hercegovini, kao i domaćih politiĉara, a takoĊer i brojni apeli
biskupa iz Bosne i Hercegovine za povratak izbjeglica i prognanika, uz naglašavanje temeljnog prava
svakog ĉovjeka da se vrati u svoj dom i domovinu, nisu urodili zadovoljavajućim i oĉekivanim
rezultatima i plodovima.
U br. 18 Našeg zavičaja doneseni su neki statistiĉki podaci o povratku prognanika i izbjeglica u cijelu
Bosnu i Hercegovinu, i posebno u entitete Republike Srpske, do poĉetka rujna 2002. Ovdje ćemo se malo
opširnije osvrnuti na problem i poteškoće oko povratka prognanika i izbjeglica u Bosnu i Hercegovinu.
a) Što prijeĉi veći povratak?
Prognanici, izbjeglice i raseljena lica nailaze na mnoge i nepremostive poteškoća ako se žele vratiti u
svoj zaviĉaj i dom, ili doći u posjed svoje imovine. Evo i zbog ĉega je to tako:
- Kod mnogih je prisutan strah da se vrate u svoja mjesta iz kojih su morali u vrijeme rata iseliti,
meĊu iste one ljude koji su ih zlostavljali, muĉili i protjerali. Odgovorni, bilo da se radi o organima
izvršne vlasti ili organima sudstva i javne sigurnosti, ne ĉine ništa, ili ĉine vrlo malo da se stvori
povoljnija politiĉka klima i sigurnost za povratak onih koji se žele vratiti svojim kućama ili u svoje
zaviĉaje;
- A zahtjevi koji su nadležnim tijelima podneseni za povrat imovine i za omogućavanje povratka u
vlastiti zaviĉaj sporo se rješavaju, odnosno ĉekaju po više godina da budu pozitivno riješeni;
- Kad se i donesu rješenja o povratu neĉije privatne imovine, ta se rješenja teško provode u djelo,
budući da se razliĉitim sredstvima i "igrama", ne samo privremenih korisnika tuĊe imovine, nego i samih
organa izvršne i sudbene vlasti, opstruira njihova provedba;
- Osobe kojima je dana na korištenje tuĊa kuća/stan i zemljište samoinicijativno zauzimaju i druge
kuće i pretvaraju ih u štale ili staje za držanje svojih konja, goveda i ovaca, ili za druge namjene. I kad se
vlasnici tih kuća žele u njih vratiti, to im se ĉesto onemogućava, pa i s obrazloženjem, ĉak i službenih
organa vlasti, da privremeni korisnik neĉije kuće "ima pravo i na poslovni prostor"!
b) Smetnja povratku su i loše politiĉke i materijalne prilike u mjestima povratka
Svakako da na slab povratak prognanika i izbjeglica utjeĉe politiĉka situacija, koja je objektivno loša u
cijeloj Bosni i Hercegovini, a osobito je nepovoljna za Hrvate koji bi se vratili u podruĉja u kojima svu
vlast imaju pripadnici srpskog ili bošnjaĉkog naroda. MeĊutim, najveću poteškoću povratku ipak ĉine i
predstavljaju razlozi materijalne i ekonomske prirode. Razumljivo i opravdano se postavljaju pitanja:
Gdje se vratiti, ako je neĉija kuća potpuno srušena ili teško demolirana? Kako se negdje vratiti, ako tu
nema uvjeta ni za puko preživljavanje?!
5
Ljude ne treba nagovarati da se pošto-poto vraćaju u Bosnu i Hercegovinu, pogotovo im ne treba

ulijevati nadu da će im Caritas, ili netko drugi u Crkvi, osigurati obnovu ili izgradnju kuće, ili da će im
proviĊati sredstva potrebna za uzdržavanje. Sigurno je da Caritas, pa ni druge institucije i organizacije,
kako crkvene tako i civilne, nisu u stanju pomoći svima kojima je pomoć potrebna, i ne mogu im pružiti
svu potrebnu pomoć.
c) Hrvati su zapostavljeni kad se radi o dobivanju meĊunarodne pomoći
Male su mogućnosti Caritasa da pronaĊe nekoga tko bi preuzeo obnovu i izgradnju porušenih
hrvatskih kuća. A kada u tome i uspije, i kad meĊunarodne humanitarne i druge organizacije obnove i
sagrade kuću za nekog povratnika, dogaĊa se ne baš rijetko da tu kuću njezin vlasnik proda, a sam ostaje
u Hrvatskoj, ili negdje drugdje, te tako prevari i Caritas i dotiĉnu meĊunarodnu i humanitarnu
organizaciju. Zbog takvih pojava sve je manje povjerenja prema hrvatskim povratnicima, i ne treba se
ĉuditi što se traže razni dokumenti i provode ozbiljne provjere o stvarnoj namjeri onih koji traže pomoć za
obnovu kuća, i što se prihvaća manji broj takvih zahtjeva Hrvata, osobito u Republici Srpskoj.
d) Kako bi Hrvatska mogla više pomoći povratnicima?
Poznato je da mnoge prognanike i izbjeglice u Hrvatskoj zadržava takoĊer materijalna pomoć koju im
u razliĉitim oblicima, povremeno ili redovito, daje hrvatska država. Hrvatska vlada bi, možda i za dobro
hrvatskog naroda općenito, ali svakako za dobro Hrvata u Bosni i Hercegovini, odnosno za njihov
povratak, uĉinili jako puno ako bi novĉanu i drugu pomoć koja je dosad davana i još se uvijek daje
prognanicima i izbjeglicama koji se nalaze u Hrvatskoj, i koji su odluĉili tu trajno i ostati, obećala i
nastavila davati kroz izvjesno vrijeme i onim Hrvatima koji se odluĉe za povratak u Bosnu i Hercegovinu.
e) Moţe li Crkva uĉiniti nešto više za povratak?
Trebalo bi, ĉini mi se, pomiriti se s tim da Crkva ne može igrati znaĉajniju ulogu, a pogotovo ne
odluĉujuću, u ostvarivanju povratka. Dva su tomu razloga: prvo, zbog toga što javno ili privatno
izgovorena ili napisana rijeĉ biskupa i svećenika, u najboljem sluĉaju, ima snagu samo lijepe želje i
savjeta; a drugo, što Crkva nije u stanju da osigura materijalnu pomoć povratnicima, koji je od nje
oĉekuju.
Ne želim, ipak, reći da naša Crkva treba posve dići ruke od toga da se zauzima za povratak. Ali se
najprije treba zapitati: Nema li i u njoj samoj razloga ili pojava koje utjeĉu negativno na proces povratka?
Crkveni predstojnici ĉesto, i sasvim opravdano, stavljaju prigovore na neke postupke MeĊunarodne
zajednice, koji ne idu u prilog povratku Hrvata u Bosnu i Hercegovinu. MeĊutim, u isto vrijeme se ne želi
vidjeti i priznati da i unutar crkvenih redova, i meĊu crkvenim osobama, ima onih koji ne djeluju
poticajno i pozitivno na povratak.
Poznato je da je s prognanicima i izbjeglicama iz pojedinih krajeva Bosne pošlo u Hrvatsku i više
svećenika. U nekim mjestima u kojima su na okupu ostale veće skupine vjernika, osobito iz banjaluĉkog
podruĉja, kao što su: Okuĉani, okolica Sunje, Gvozd i Vojnić, dušobrižniĉku službu za te skupine još
uvijek vrše franjevci Bosne Srebrene i dijecezanski svećenici banjaluĉke biskupije. Vrlo je vjerojatno da
ni samim tim svećenicima nije stalo da se vrate u Bosnu, a da bi imali razloga da kao "pastiri" ostanu u
Hrvatskoj, ne bi bilo dobro da im se "stado" umanjuje i rasprši! Takvi svećenici razliĉitim izjavama i
ponašanjem, ako već izriĉito prognanike ne odvraćaju od povratka, daju im naslutiti da je bolje ostati u
mjestima sadašnjeg boravka i u tuĊemu! Valjalo bi ispitati i kritiĉki se postaviti prema djelovanju tih
svećenika, a na ĉije držanje se tuže i sami prognanici i izbjeglice iz Bosne i Hercegovine. Provincijal i
biskup to ne bi trebali tolerirati, a ne može biti da im djelovanje pojedinih svećenika nije poznato.
Osim toga, bilo bi dobro i potrebno da i hrvatski biskupi i svećenici preispitaju svoje stavove i
držanje. Uz dužno priznanje i zahvalnost za svu pomoć koju su naši prognanici i izbjeglice primali i još
uvijek primaju od Crkve u Hrvatskoj, pa i u pogledu njihovog trajnog smještaja i zbrinjavanja, s pravom
se oĉekivalo, i još uvijek oĉekuje, da oni javno i jasno progovore izbjeglim i prognanim Hrvatima i
katolicima iz Bosne i Hercegovine kako je poželjno da se vraćaju u svoja ranija prebivališta. Ĉak bi
pojedine biskupije i župe mogle obećati i ponuditi materijalnu pomoć povratnicima, i tako se trajnije
vezati sa župama u Bosni i Hercegovini, koje bi postepeno ponovno oživljavale.
6
A na kraju, ako je stanje takvo kakvo jest, odnosno ako su mnogi prognani ili izbjegli katolici i Hrvati
iz Bosne odluĉili ostati u Hrvatskoj, na što imaju puno pravo, bilo bi posve normalno da biskupi i
nadležni redovniĉki poglavari razmisle o povlaĉenju svojih svećenika iz sredina i iz Katoliĉkih misija u
kojima se nalaze smješteni prognanici i izbjeglice iz Bosne, i da dušobrižništvo u tim mjestima i za te
vjernike-katolike, koji više ne pripadaju banjaluĉkoj biskupiji ili vrhbosanskoj nadbiskupiji, preuzmu
svećenici dotiĉnih hrvatskih biskupija.
f) Ima li nade?
Mislim da su mali izgledi, posebno se to odnosi na entitet Republike Srpske, za masovniji povratak
prognanika. A bit će ga sigurno još manje nego dosad - jer i vrijeme ĉini svoje - ako se ništa ne uradi na
otklanjanju nepovoljnih uzroka koji su naprijed navedeni.
Ali ono što situaciju ĉini još žalosnijom i bezizglednijom, jest ĉinjenica da su se dosad uglavnom
vraćale samo starije osobe. Ako ne bude i mladih koji će se vratiti na svoja ognjišta i ognjišta svojih
preĊa, nema nade u nikakvu demografsku obnovu hrvatskog i katoliĉkog življa na nekim dosad izrazito
hrvatskim i katoliĉkim prostorima, nego treba raĉunati na brzo izumiranje i nestanak i onoga što je još
ostalo!
ZLOĈINOM OKRVAVLJENA NOVA GODINA 1944.
Na Novu Godinu, 1. sijeĉnja 1944., partizani su u župi Barlovci poubijali 18 civila. Najviše žrtava
toga zloĉina - polovica - bilo je iz Stranjana (6) i Matoševaca (3). MeĊu ubijenima bila je i jedna žena, te
jedan mladić od 22 godine i jedan starac od 75 godina. Evo popisa pobijenih:
a) Stranjani
1. Blažević Marko (Paje i Mare r. Brkić) - 63 godine
2. Ljevar Ivo (Ive i Janje r. Pavlović) - 51 "
3. Ljevar Ivka r. Bogdanović - 57 "
4. Pranjić Marko (Franje i AnĊe r. Pezić) - 75 "
5. Pranjić Stipo (Nikole i Kate r. Domić) - 34 "
6. Tubić Anto (Stipe i Jele r. Batković) - 22 "
b) Matoševci
1. Debeljak Lovro (Luke i Kaje r. Rimac) - 48 godina
2. Debeljak Petar (Luke i Kata r. Šalić) - 55 "
3. Majdandžić Petar (Ive i Marije r. Brkić) - 37 "
Uz te žrtve, bilo je osobito puno onih koji su u razliĉitim vojskama izginuli tijekom Drugog svjetskog
rata. U jednom od narednih brojeva Našeg zavičaja donijet ćemo i njihova imena.

☧ NAŠ ZAVIĈAJ
Broj 20.
PROVOKACIJA I ZASTRAŠIVANJE!
Veljaĉa 2003.
U predbožićno vrijeme i uz Novu godinu dogodila su se dva slučaja koji vrijeĎaju i

uznemiruju katolike i Hrvate povratnike u Stranjane i Matoševce.
- Kad su jedne nedjelje, pred Božić, Marica Debeljak i Luce Bogdanović došle ujutro da
malo očiste gradilišnu baraku koja se privremeno koristi i za slavljenje mise ako je loše vrijeme,
dok je kapela u Stranjanima u izgradnji, zatekle su onečišćen ulaz u baraku. Netko je na njemu
obavio "veliku nuždu". To je shvaćeno kao manja provokacija, i od toga se nije u javnosti pravio
nikakav problem.
- U noći sa Stare na Novu godinu 2002/2003. puno se pucalo, ali se to nije smatralo ništa
neobičnim, i nije kod nikoga izazivalo zabrinutost. MeĎutim, na 2. siječnja 2003. u Stranjanima
se pojavila policija, jer joj je dojavljeno da se u blizini nekadašnje vikendice Ive (Tome)
Ljevara, a koja sada služi kao trgovina, u luci Marka Pranjića, Perinog, nalazi neko eksplozivno
sredstvo. Kako i kada je ono dospjelo na to mjesto: da li ga je netko tu ostavio slučajno ili iz
nepažnje u novogodišnjem slavlju, ili je u pitanju namjerni i sračunati čin zastrašivanja i
ugrožavanja hrvatskih povratnika, može se samo nagaĎati. Mjesto na kojem je eksplozivno
sredstvo pronaĎeno policija je obilježila žutom trakom, da upozori na opasnost.
Ovo je već nešto što ozbiljno zabrinjava i ulijeva strah Hrvatima i katolicima koji su se na
svoja ognjišta, u obnovljene kuće, povratili u proljeće 2002. godine, a može veoma negativno
djelovati i na daljnji proces ionako slabog povratka u ove krajeve drugih Hrvata i katolika!
O tom slučaju upoznat je Ured "Pravda i Mir" banjalučke biskupije, a iz toga je Ureda
poslana obavijest MeĎunarodnim policijski snagama /IPTF-u/ u Banja Luci, sa zamolbom da se
poduzmu potrebni koraci kako bi se slučaj rasvijetlio, i da se spriječe slični "ekscesi" u
budućnosti. Kopija toga dopisa je dostavljena takoĎer Uredu visokog predstavnika (OHR-u) u
Banja Luci, zatim u Sarajevo Organizaciji za sigurnost i suradnju (OSCE-u), Visokom
komesarijatu UN za izbjeglice (UNHCR-u) i Kancelariji ombudsmena za ljudska prava za BiH.
Zatraženo je od MeĎunarodnih policijskih snaga i da se Uredu "Pravda i Mir" odgovori što je
poduzeto da se stvar istraži, i do kakvih saznanja se došlo. To je potrebno da bi se otklonio strah
2
i zabrinutost kod hrvatskih i katoličkih povratnika, ako za nikakav strah nema razloga, i da bi se
nesmetano i bez opasnosti mogla nastaviti gradnja nove kapele, koja je nedaleko od tog mjesta
jesenas započela, a isto tako u miru i sigurnosti nastaviti proces povratka u Stranjane i
Matoševce i drugih katolika i Hrvata koji o tome razmišljaju. Iako je od tada prošlo mjesec dana,
od IPTF-a Uredu "Pravda i Mir" nije stigao nikakav odgovor.
POSJETE OD KOJIH POVRATNICI OĈEKUJU KORIST
U prošlom br. Našeg zavičaja (str.3), pisali smo o posjeti gĎe Doris Pack Matoševcima, te o razlogu
ili povodu posjete. Dosad nije došlo do nikakvog rezultata u rješavanju problema zbog kojega je do te
"političke" posjete i došlo, ali je možda to imalo utjecaja da je došlo do nekih drugih, "humanitarnih"
posjeta povratnicima u Stranjanima i Matoševcima.
Biskup Komarica i gđa Doris Pack u razgovoru s Milom Debeljak
Jedna predstavnica meĎunarodne organizacije UMCOR obišla je 24. siječnja 2003. u Stranjanima
kuće Mirka Pranjić, Perinog, i Zorke Pranjić, pok. Mate, kojima bi spomenuta organizacija mogla
obnoviti kuće. Nije mogla obići i ostale, ali je tražila odreĎene podatke i za kuće Marka (Mile) Blažević,
Ane (Ilije) Ljevar i Terezije (Vinka) Ljevar. Kod Mare i Mile Debeljak je popila kavu i zanimala se
takoĎer za probleme infrastrukture u selu.
Na 31. siječnja u Stranjanima i Matoševcima je bio gosp. Emilijo Vuksan, ispred meĎunarodne
organizacije Malteser, koja kao partner UNHCR-a, i s njim u suradnji, pomaže manjinske povratke
posebno podrškom poljoprivrednim projektima manjeg obima. On je obišao sve povratničke kuće te se
zanimao o životu povratnika i što bi im bilo nužno za održiv povratak. Povratnici u Stranjane i Matoševce
su mu iznijeli svoje potrebe i kakvu bi pomoć željeli. Ništa nije sigurno obećano, ali im je rečeno da nema
nikakvog izgleda za pomoć onima koji su se vratili u Stranjane i Matoševce, a netko od članova iz
njihovih obitelji i dalje u Hrvatskoj zauzima srpske kuće i neće da ih napusti.
Hoće li za ikoga biti ikakve pomoći, ne zna se. Ipak nešto znači već i to da je povratnike u Stranjane i
Matoševce posjetio netko iz meĎunarodnih humanitarnih organizacija u Banja Luci, budući da dosad,
osim iz Caritasa banjalučke biskupije, drugih posjeta predstavnika humanitarnih organizacija i
humanitaraca nije bilo.
DOGAĐA KROZ MJESEC SIJEĈANJ
- 1. siječnja 2003., srijeda, Nova godina. Nije bilo mise u Stranjanima, nego se išlo u Barlovce, koliko
nas je moglo stati u jedno auto.
- 2. siječnja 2003., četvrtak. U luci Marka Pranjića, Perinog, pronaĎena je neka eksplozivna naprava. Bili
su na uviĎaju ljudi iz policije i iz SFOR-a.
3
- 5. siječnja, nedjelja. Bila je sveta misa u Stranjanima, a na njoj je sudjelovalo 12 osoba. Javljeno nam je
da je u Sisku umrla Ana Blažević, pok. Jakova, rodom iz Stranjana.
- 7. siječnja 2003., utorak. Pao je dosta velik snijeg, pa su Luce Bogdanović i Mare Debeljak obišle
Zorku Pranjić, Mirka Blaževića i Jelu Šlat, da im malo proprte prilaz do njihovih kuća. Kako je toga dana
bio pravoslavni Božić, pucalo se kao da je rat.
- 9. siječnja 2003. Padao je novi snijeg, tako da ga je bilo više od 50 cm. Nije se moglo nikuda ići, pa smo
u vezi mogli biti samo preko mobilnih telefona.
- 11. siječnja 2003., subota. Luce i Mare su ponovno išle praviti prtinu do kuće Zorke Ganić i Mirka
Blaževića, a isto tako su proprtile i do kuće Slavka Ljevara i Slavka Blaževića.
- 12. siječnja 2003., nedjelja. Zbog velikog snijega, u Stranjanima nije bilo mise.
- 13. siječnja 2003., ponedjeljak. Srbi, braća Milišić Đoko i Dušan, i njihov sinovac Zoran, upregnuli su
konje i malo su razgrnuli snijeg od Pranjića kroz Bukovac i Čardak do Danlova brda.
- 17. siječnja, petak. Na sv. Antu Pustinjaka išli smo, koliko nas je moglo stati u jedno auto, na misu na
Petrićevac. U Banja Luku su toga dana, radi imovinske rasprave na sudu, došla četvorica Debeljaka,
Josip, Mato i Mile Perin, i Dalibor Matin, koji trenutno žive u Zagrebu, pa su bili i na misi na "Dudiću", a
zatim došli i u Matoševce.
- 19. siječnja, nedjelja. Na misu se išlo u Barlovce.
- 24. siječnja 2003., petak. U Stranjane je došla jedna službenica iz humanitarne organizacije UMCOR da
prikupi informacije o kućama koje bi se trebale graditi ili obnavljati.
- 26. siječnja, nedjelja. U Stranjanima nije bilo mise, nego se išlo u Barlovce.
- 30. siječnja 2003., četvrtak. Posjetio nas je fra Juro Šalić, naš nekadašnji župnik, a sada župnik u
Bihaću. U posjetu Mari i Mili Debeljak došli su i kod njih ostali takoĎer na konaku njihovi prijatelji
Ojdanić Anto i supruga Kata, rodom iz Zalužana, a koji sada žive u Stupniku, kod Zagreba.
- 31. siječnja 2003., petak. U Stranjanima i Matoševcima je bio gosp. Emilijo Vuksan, predstavnik
humanitarne organizacije Malteser.
ŠTO GOVORE MATICE UMRLIH O BATKOVIĆA GROBLJU

I O POKOJNICIMA KOJI SU U NJEMU SAHRANJENI
U arhivu Biskupskog ordinarijata u Banja Luci nije moguće pronaći, a ne zna se ni da li postoji
pismena molba župnika iz Barlovaca, da se odobri otvaranje Batkovića groblja u Matoševcima. Isto tako
nema ni pismene isprave ili odgovora banjalučkog biskupa kojim se takvo odobrenje daje. Ali se može
smatrati sigurnim da je odobrenje zatraženo, i ono je dano, možda je i jedno i drugo bilo samo usmeno.
To je moralo biti prije 20. travnja 1915. Toga je, naime, dana župnik fra Ambroža Radmanović
napismeno zamolio od biskupa ovlast "da može pravo i valjano blagosloviti novo groblje u selu
Matoševci, za ukop kršćana i kršćanaka, koji u Gospodinu kršćanski umiru". Te ovlasti ne bi mogao
tražiti, niti bi je dobio, da groblje prethodno nije otvoreno s biskupovim odobrenjem.
Traženu ovlast za blagoslov groblja Biskupski ordinarijat je 20. travnja 1915. podijelio župniku fra
Ambroži Radmanoviću, a on je groblje blagoslovio 1. svibnja 1915. U izvještaju kojeg je spomenuti
župnik nakon toga, 4. svibnja 1915., poslao biskupu, uz ostalo, piše: "Blagoslovio sam prema propisanom
crkvenom obredu novo groblje i proglasio ga blagoslovljenim mjestom za ukapanje mrtvih tjelesa
kršćana i kršćanaka, koji umiru s Gospodinom Isukrstom u ljubavi i miru, a tako i dolični križ u greblju
postavljen".
Groblje je otvoreno na zemljištu koje je dotad bilo vlasništvo Filipa Batkovića. A u Maticama umrlih
ono se spominje pod različitim nazivima. Tako se kao mjesto sahrane pokojnika navodi jednostavno naziv
sela - Matoševci, ili matoševačko groblje, a u početku je uz naziv sela nekad stajalo još: novo groblje,
mjesno groblje, novo mjesno groblje, groblje sv. Filipa i Jakova, zatim groblje u Batkovićima, a najčešće
Batkovića groblje.
Budući da je zagubljena Matica umrlih župe Barlovci za period od 1905. do konca 1917., nema
sačuvanih zabilježenih podataka o tome da li je netko sahranjen u Batkovića groblju prije 1918. A u
Matici umrlih župe Barlovci za vrijeme poslije 1917. piše da je 22. rujna 1918. na groblju u Matoševcima
sahranjena AnĎa Batković (Petra i Ruže r. Josipović), u dobi od 12 godina. Nije sigurno da je ona bila i
prva koja je sahranjena u tom groblju. Može se pretpostaviti da je kroz prethodne tri godine, izmeĎu
1915. i 1918., još netko umro u Matoševcima, i da je sahranjen na novotvorenom groblju i prije
spomenute AnĎe. A posljednji tko je do ovog vremena ukopan u Batkovića groblju, bio je Božo (Bojko)
Batković, umro 1. travnja 1998. godine.
4
Od 1918. pa do 1998. godine, dakle kroz 80 godina, prema Maticama umrlih, na Batkovića groblju je
ukopano ukupno oko 135 osobe, meĎu kojima i 3 iz Stranjana. Tom brojkom su obuhvaćeni samo oni
koji su u Matici "ispisani" od 1918.-1998. Vjerojatno je stvarna brojka nešto veća, budući da ima i onih
koji su u Matoševcima ili u Batkovića groblju sahranjeni, a da uopće nisu "ispisani" u župnim knjigama.
Većina onih koji su pokopani u Batkovića groblju, pomrli su u najranijoj dobi - dječjoj i mladenačkoj
- do 20. godine, njih preko 70. U dobi od 21 do 50 godina - više od 30; a preko 50 godina imalo je - 30-ak
osoba.
Osobe sahranjene na tom groblju, koje su doživjele najveću starost, bili su: Ivka Batković r. Josipović
(80 g.), Janja Batković r. Majdandžić (81 g.), Zorka Batković r. Bogdanović (82 g.), Božo (Bojko)
Batković (83 g.), Ruža Batković r. Tubić (83 g.), Luca Batković r. Majdandžić (83 g.), Nikola Batković
(86 g.) i Juro Blažević (90 g.).
U Maticama umrlih se navode i bolesti ili uzroci smrti. Odatle doznajemo da su najčešći uzroci smrti
bili: španjolska gripa, tifus, srdobolja; a zatim dolaze: sušica-tuberkuloza, prehlada, kašalj, proljev-
dizenterija, opća slabost, srčana bolest, srčana kap, starost, rak, itd.
Treba napomenuti da su odrasle osobe u Matoševcima u velikoj većini umirale "opremljene" svetim
sakramentima ili sakramentima umirućih. Od njih 70-ak iznad 10 godina, koji su pokopani na Batkovića
groblju, sakramente umirućih je primilo 40, dok se još za 12-ero kaže da su se redovito ispovijedali, ili da
su se ispovjedili prije kraćeg vremena, a samo za 10 njih stoji da im nisu podijeljeni sakramenti umirućih,
u nekoliko slučajeva zato jer svećenik nije bio pozvan, a u drugim slučajevima jer se radilo o nagloj smrti.
Kroz dugi vremenski period pokojnici su sahranjivani bez svećenika. Glavni razlog tomu bila je
svakako udaljenost Matoševaca od sjedišta župe u Barlovcima. U Maticama umrlih stoji da su pokojne
ukopavali: komšije, susjedi, ukućani, rodbina, roditelji, a od 1943. su upisivana imena po dvojice ljudi.
Istom od 1971. obred sahrane redovito obavlja svećenik, pa se navode imena župnika i kapelana, odnosno
župnih vikara u župi Barlovci, a to su bili: fra Franjo Josipović, fra Dujo Ljevar, fra Ivo Jakovljević, fra
Juro Šalić, fra Berislav Kasalo, fra Krešo Vukadin i fra Anto Ivanović.
Katolici iz cijelog Dragočaja, pa tako i iz sela Matoševaca i Stranjana, od starine su se, sigurno u 18.
st., a vrlo vjerojatno i ranije, pokopavali u groblju - kako stoji u Maticama umrlih - Zarkvine, Crkvine i
Crkvene. Mnogi su i poslije otvaranja Batkovića groblja i dalje ukopavani u Crkvenama, a za neke se
navodi da su ukopani u groblju Okruglica, Gig, Damjanovac, Motike, Petrićevac, Banja Luka (sv. Marka,
Misna bašča, Vojno groblje).
Ranije sam u par navrata u Našem zavičaju napominjao kako je Batkovića groblje sada veoma
zapušteno, i da bi trebalo povesti brigu o njegovu ureĎenju i održavanju. Dosad to nije naišlo na nikakav
odziv! Možda će sada, kad se zna nešto više podataka o pokopanima na tom groblju, netko ipak povesti
akciju da "vječno počivalište" naših roditelja, rodbine, prijatelja i susjeda dobije doličniji izgled, i da se ne
izgubi svaki trag i onih grobova koji se još raspoznaju ili samo naziru.

☧ NAŠ ZAVIĈAJ
Broj 21.
OSLOBOĐENA JE JOŠ JEDNA KUĆA U STRANJANIMA

Ožujak 2003.
Kuću Finke Pranjić, roĊ. Blaţević, koristio je kroz više godina Boro Ćulum, srpski
izbjeglica iz Glamoĉa. On je 9. veljaĉe 2003. iselio iz kuće, i prije nego što je doneseno
rješenje da se kuća vraća Finki kao vlasnici. Iz kuće je pokupljeno i odvezeno sve što se moglo
uzeti i odvući. TakoĊer su sasjeĉene i sve draĉe uz njivu pored puta i odvezena dva kamiona
drva.
Ima mjesta za radost zbog svake vraćene kuće, ali samo uz uvjet da ona ne ostane prazna i
zakljuĉana, te propuštena propadanju. Vaţno je, prema tome, da preuzme kuću netko komu
ona pripada, da je uredi koliko je potrebno i moguće, i da je njezin vlasnik koristi barem za
povremeni boravak u njoj.
VRAĆENE KUĆE
Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, odsjek Banja Luka, donijelo je
11. 02 2003. Rješenje o povratu kuće Stjepana (Stipe) Pranjića u Stranjanima, a 26. 02. 2003.
je donesen takoĊer Zakljuĉak o dozvoli izvršenja navedenog rješenja, te je Boro Đulum, iz
Glamoĉa, koji boravi u Stjepanovoj kući, pozvan da u roku od 15 dana vlasniku preda mirnim
putem imovinu koju je dosad koristio, a ako to ne uĉini, da će se izvršenje izvršiti 11. 03.
2003. neposrednom prinudom.
Kuća Stjepana Pranjića – Brace
U Matoševcima su dosad samo Mile i Marica Debeljak dobili natrag svoje imanje i kuću, i
u njoj ţive već više od dvije godine. Malo je, meĊutim, drugih Matoševljana i zatraţilo povrat
svoje imovine. A nekima koji su to uĉinili, ovih dana je Ministarstvo za izbjeglice i raseljena
lica Republike Srpske izdalo Rješenja da im se vraćaju u posjed i na raspolaganje porodiĉne
kuća i nepokretna imovina. Takva rješenja su donesena 13. 2. 2003. za Josipa (Petra) Debeljak
i Matu (Pere) Debeljak. U tim rješenjima se navodi da dosadašnjem korisniku, ĐorĊu Milišić,
2
izbjeglici iz Kupresa, prestaje pravo daljnjeg korištenja navedenih kuća po isteku roka od 15
dana raĉunajući od dana donošenja rješenja, i da u tom roku vlasniku treba "predati u posjed i
na raspolaganje navedenu nekretninu osloboĊenu od svih lica i svojih stvari, a pod prijetnjom
prinudnog izvršenja". Planom provedbe donesenih Rješenja već je predviĊeno i kada će biti
deloţacije iz navedenih kuća.
CARITASOVA POMOĆ ZORKI PRANJIĆ
Pisali smo već da je Zorki Pranjić vraćena kuća (Naš zavičaj, br. 14, str. 1), a takoĊer da je
zatraţila obnovu svoje kuće u Stranjanima, i da će se, vjerojatno, naći na listi onih kojima bi
neka od meĊunarodnih organizacija mogla obnoviti kuće ili izgraditi nove.
Zorka je odjavila svoj boravak u Hrvatskoj, i sada stanuje kod kćerke i zeta u Banja Luci.
Ţeljela bi, ipak, što prije nastaniti se u svoju kuću, makar još i ne bila obnovljena, i zato je
zamolila od Caritasa pomoć da makar okreĉi koju prostoriju i da joj se dadne nešto najnuţnijeg
namještaja. Njezinoj molbi je udovoljeno, i dobila je šparet na tvrdo gorivo, stol, 3 stolice,
ormar, krevet sa spuţvom i nešto posteljine.
POMOĆ OD HUMANITARNE ORGANIZACIJE MALTESER
U Banja Luci se nalazi i zastupstvo humanitarne organizacije Malteser koja, u suradnji s

UNHCR-om, pomaţe odrţivi povratak i daje podršku poljoprivrednim projektima manjeg
obima. Oni koji zatraţe i dobiju pomoć - a to mogu biti samo oni koji imaju odjavu boravka u
Hrvatskoj, odnosno nekoj drugoj drţavi u kojoj su bili kao prognanici i izbjeglice, bilo
pojedinci ili grupe od više osoba - obvezuju se da će povratiti dio dobivenih sredstava, u visini
od 15 do 40% primljene pomoći. Povrat sredstava se vrši ili u vidu proizvoda, ili usluga
kojima se netko bude bavio, a ti plodovi i usluge se usmjeravaju prema socijalno ugroţenim
osobama ili institucijama, kao što su bolnice, domovi za stare, sirotišta i sl.
Za tu pomoć su se Malteseru obratili takoĊer Mile Debeljak s drugim povratnicima u
Stranjanima, te zatraţili jedan motokultivator s prikljuĉcima. Predstavnica spomenute
organizacije, Boţica Pavković, bila je 14. veljaĉe 2003. kod Mile Debeljaka u Matoševcima, i
razjasnila kakvi se uvjeti postavljaju da bi se mogla dobiti odreĊena pomoć. Molba će biti
razmatrana poĉetkom oţujka i ima izgleda da se riješi pozitivno, a nakon toga će se sklopiti
odgovarajući ugovor.
ODBIJENI ZAHTJEVI ZA IZGRADNJU I OBNOVU KUĆA
Naš zavičaj, br. 18, za prosinac 2002., pisao je kako ima još zainteresiranih za povratak u
Stranjane i Matoševce, te da su njih 10-ak podnijeli u Caritasu banjaluĉke biskupije molbe za
pomoć u izgradnji i obnovi kuća. Dio molbi, za koje se smatralo da su osnovane, bio je
proslijeĊen organizaciji UMCOR, u Banja Luci, s preporukom da se pozitivno riješe.
Ali iz UMCOR-a je pred kraj mjeseca veljaĉe 2003. stigao odgovor da se ne moţe
udovoljit tim molbama. Za neke podnositelje molbi obrazloţenje je bilo da se oni još nalaze u
Hrvatskoj, i neće se moći vratiti za koju godinu (Marko Blaţević i Terezija Ljevar), a UMCOR
svoj program treba završiti do lipnja 2003., i svi kojima UMCOR pomogne trebali bi u to
vrijeme ţivjeti u svojim kućama. Za druge (Anu Ljevar i Zorku Pranjić) se navodi da su same,
stare, i da su brigu za njih preuzele kćeri. Jedna molba (Mirka Pranjića), je odbijena, iako
povratnik ţivi u svojoj kući koju bi trebalo obnoviti, zato što još nije odjavio boravak u
Hrvatskoj i što neki ĉlanovi iz obitelji još zauzimaju tuĊu kuću u Hrvatskoj.
Caritas će se i dalje truditi da pronaĊe meĊunarodne organizacije koje bi obnovom i
izgradnjom kuća pomagale povratnicima, ali valja znati da se traţi ispunjenje odreĊenih uvjeta
da bi se takva pomoć mogla dobiti.
3
VRAĆAM SE ZAVIĈAJU SVOM!
Velika je moja sreća,

osjećam je u duši;
A zar moţe biti veća,
neg' se vratit svojoj kući!
A ĉudi me da ima svijeta
komu sreća moja smeta!
Ne shvaćaju da je kuća moja dio mene,
i u njoj sve najdraţe mi uspomene.
Zbog povratka u Republiku Srpsku
i ludom me zovu,
al' ništa ne smeta.
Rodnog kraja odrekla se ne bih
za bogatstvo cijelog svijeta!
Tko moţe - neka shvati,
a tko neće - nek' i dalje pati!.
Sa suprugom svojim, Tomom,
ja se vraćam u rodni kraj,
u jedini Zaviĉaj!
Slavica Ljevar
DOGAĐAJI KROZ MJESEC VELJAĈU
- 2. veljače 2003., nedjelja. Išli smo u Barlovce na misu i blagoslov svijeća. Uveĉer smo se, što nas
ima, skupili u kući kod Mile i Marice Debeljak. S nama su bili takoĊer fra Velimir i fra Dujo.
- 4. veljače 2003., utorak. Mili i Marici Debeljak došao sin Marko. To je njegov prvi dolazak poslije
devet godina, a i nakon teškog saobraćajnog udesa u Njemaĉkoj, od kog se uspješno oporavlja. Kod
roditelja je ostao 6 dana, a potom se vratio u Zagreb.
- 9. veljače 2003., nedjelja. U Barlovce na misu smo išli jednim autom. Poslije podne iz kuće Finke
Pranjić, r. Blaţević, odselio je Rade Ćulum.
- 12. veljače 2003., srijeda. Slavku Blaţeviću je došla kćer Nada, i ostala 5 dana da mu štogod
pomogne, a zatim se vratila u Zagreb.
- 14. veljače 2003., petak. Kod nas je bila Boţica Pavković, iz humanitarne organizacije Malteser.
Objasnila nam je koji su uvjeti da moţemo dobiti odreĊenu pomoć od te organizacije.
- 16. veljače 2003., nedjelja. Išli smo na misu u Barlovce, koliko nas je moglo stati u jedno auto.
- 23. veljače 2003., nedjelja. Kao i obiĉno, jednim autom smo išli na misu u Barlovce.
GROBLJE "GRADINA" I POKOJNICI U NJEMU SAHRANJIVANI
U selu Matoševci od 1915. postoji "Batkovića groblje" (o tome smo pisali u Našem zavičaju, br.
20), ali se većina pokojnika toga sela i dalje pokopavala u Crkvenama. Ţupnik fra Josip Loparević je 2.
oţujka 1927., u ime 33 kuće sela Matoševaca i nekoliko kuća iz sela Stranjani, zamolio Biskupski
Ordinarijat u Banja Luci da se dozvoli otvaranje novog groblja, na 4 dunuma zemlje koju u tu svrhu
daju Luka Debeljak i Petar Debeljak. Za otvaranje novoga groblja, naveo je ove razloge: 1. Groblje
Crkvene je daleko od sela; 2. Ĉesto nabujaju rijeke Stranjanka i Orlovka, te se ne moţe s mrtvacom
doći do Crkvena i po nekoliko dana; 3. Putovi su neprohodni u jesen, zimu i proljeće, pa kad se mrtvaci
prevoze preko njiva, tada vlasnici zemlje vrijeĊaju psovkom i drugim uvredama i one koji voze, i
mrtvaca.
U molbi se navodi: "ima jedno groblje u tome selu, ali na kraju, na zemlji nekih Batkovića, koji
traţe za svakog mrtvaca 50 dinara, što će se ukopati u to groblje, a uz to /je/ podvodno tako da se svaki
mrtvac meće u vodu, te /ljudi/ najviše bjeţe od toga groblja." TakoĊer je u molbi navedeno da se seljani
obvezuju da neće ni drugima, koji se još nisu izjasnili za to mjesto, osobito onima iz Stranjana, smetati
ukapanje mrtvaca. U molbi je zatraţeno i da groblje bude pod zaštitom sv. Luke. Biskupski Ordinarijat
je 7. oţujka 1927. odobrio otvaranje novog groblja, i da zaštitnik moţe biti sv. Luka, ali da se slavi na
najbliţu nedjelju prije ili poslije sv. Luke, da se ne umnoţavaju svetkovine.
4
Ţupnik fra Josip Loparević je 30. travnja 1929. zatraţio od Biskupskog Ordinarijata u Banja Luci
ovlast da blagoslovi groblje na Gradini, i u dopisu kaţe "da su Matoševljani već ogradili u tarabe novo
groblje i napravili kapelicu s oltarom". Traţenu ovlast Biskupski Ordinarijat je dao 22. svibnja 1929.,
nakon ĉega su groblje i kapelica sigurno i blagoslovljeni; a kad je to toĉno bilo, nisam mogao
ustanoviti, budući da o tome u arhivu nema nikakvog izvještaja. Od toga vremena se mrtvi iz
Matoševaca većinom sahranjuju u groblju na Gradini, manje u Batkovića groblju, a iznimno na
Crkvenama.
Od godine 1944. i većina obitelji iz Stranjana poĉinje pokopavati svoje mrtve na Gradini, pa je
zbog toga groblje prošireno, vjerojatno 1943., a zemlja je uzeta od Petra Debeljaka. Ipak su neke
obitelji iz Stranjana nastavile i dalje, sve do najnovijeg vremena, svoje pokojne sahranjivati na
Crkvenama.
Groblje se u Matici umrlih oznaĉava na više naĉina: najĉešće Gradina, a zatim novo groblje -
Matoševci, Ruţića groblje, groblje u Ruţićima, a ponekad samo Matoševci. Kad se navodi ovaj zadnji
naziv, budući da se on nekad upotrebljava i za Batkovića groblje, nije uvijek lako odrediti o kojem se
od ta dva groblja zapravo radi.
Prvi koji je sahranjen u groblju na Gradini bio je Toma Debeljak (Lovre i Janje r. Kovaĉević), u
dobi od 7 mjeseci. Sahranjen je 19. 5. 1928. Od 1928. pa do 2002. u tom groblju je sahranjeno blizu
300 osoba - iz Matoševaca preko 210, a iz Stranjana oko 90. To su samo oni koji su u ţupi Barlovci
"ispisani" i uneseni u Maticu umrlih. Sigurno da meĊu pokopanima na Gradini ima i onih koji nisu bili
"ispisani", pa nisu ukljuĉeni u navedeni broj, koji, stoga, mora biti veći od 300.
MeĊu onima iz Matoševaca, koji su pokopani na Gradini, ima djece i mladih do navršene 20.
godine - oko 95; od 21 do 50 godina - oko 30, a preko 50 godina - oko 85.
Iz Stranjana je od 1944. do 2002. pokopano djece i mladih, do navršenih 20 godina - preko 30; od
21 do 50 godina - 13; preko 50 godina starosti imalo je njih - oko 45.
MeĊu najstarijima, s osamdeset i više godina starosti, na Gradini su, iz Matoševaca, ukopani:
Marko Majdandţić /Ive i Marije r. Brkić/ (80), Ivo Majdandţić (80), Marko Majdandţić /Ive i Kate r.
Debeljak/ (80), Ruţa Debeljak r. Majdandţić (82), Mato Majdandţić (84), Vid Majdandţić (87), Kaja
Debeljak r. Josipović (87), Juro Blaţević (90), Marija Majdandţić (93) i AnĊa Majdandţić r. Jurić
(101).
Iz Stranjana, u dobi iznad 80 godina, umrli su i sahranjeni na Gradini: Ruţa Blaţević r. Pranjić
(82), Ana Pranjić r. Barišić (82), Mara Ljevar r. Šalić (84), Mara Ljevar r. Blaţević (84), Jela Ljevar r.
Debeljak (92).
Bolesti od kojih se najviše umiralo bile su: prehlada, slabost srca, tifus, kašalj, tuberkuloza, rak,
srĉani udar, starost, upala pluća, a bilo je i nekoliko nesretnih sluĉajeva i samoubojstava. Većina
odraslih pokojnika iz Matoševaca i Stranjana, koji su sahranjeni na Gradini, u bolesti i prije smrti su
bili "opremljeni" sakramentima umirućih, a za odreĊeni broj drugih se kaţe da su se redovito
ispovijedali. Iz Matoševaca je "opremljenih" bilo oko 80, samo se ispovjedilo njih 12, a nisu primili
sakramente umirućih njih 9. Iz Stranjana opremljenih je bilo oko 40, redovno su se ispovijedali njih 8,
dok nisu bili opremljeni njih 11.
Iako je skinuta i odnesena bodljikava ţica kojom je groblje ranije bilo ograĊeno, ostali su betonski
stupovi, pa bi bilo dobro kad bi se groblje ponovno ogradilo. Groblje se odrţava uredno, što je svakako
na pohvalu kako onima koji trenutno ţive u Stranjanima i Matoševcima, tako i onima koji na akcije
ĉišćenja dolaze iz Hrvatske.

☧ NAŠ ZAVIĈAJ
Broj 22.
DOBROVOLJNI PRILOZI ZA IZGRADNJU KAPELE U STRANJANIMA

Travanj
2003.
Tijekom zime radovi na izgradnji nove kapele u Stranjanima bili su obustavljeni. Oĉekuje se
da će uskoro biti nastavljeni, a onda i za kraće vrijeme privedeni kraju.
Pristiţu i novi dobrovoljni novĉani prilozi za kapelu.
Dar od 500 USA dolara poslali su iz Ĉikaga, Sjedinjene Ameriĉke Drţave, kamo su davno
odselili iz Stranjana, preko Ĉepina, Blaţević (Marka) Boţo, njegova supruga Draga i sin Marko.
Pomoć za izgradnju kapele poslalo je i više osoba iz Ĉepina, kod Osijeka. Neki od njih su
roĊeni u Matoševcima ili u Stranjanima, a drugi su roĊeni u Ĉepinu, a roditelji su im doselili u
Ĉepin iz Matoševaca i Stranjana.
Svoje priloge su dali:
1. Blaţević Stipo, Zorkin - 100 kuna
2. Bogdanović Mara, Markova - 100 "
3. Debeljak Franjo, Jurin - 200 "
4. Debeljak Joso, Jurin - 150 "
5. Debeljak Marko, Pavin - 200 "
6. Debeljak Nada, Ivina - 100 "
7. Majdandţić Bosiljko, Markov - 200 "
8. Majdandţić Boţo, Lovrin - 100 "
9. Majdandţić Boţo, Lukin - 100 "
10. Majdandţić Mato, Perin - 100 "
11. RoĊak Ljuba, Markova - 100 "
12. Vukelić Mato i Manda - 100 "
13. Kraljević Mirjana r. Majdandţić, Bosiljkova - 200 "
14. Gladić Snjeţana r. Majdandţić, Bosiljkova - 200 "
15. Debeljak Mato, Ivin - 20 eura
Sav novac, koji je poslan na fra Velimira Blaţevića, predan je ţupniku u Barlovcima, fra Miji
Rajiĉu. A ţupnik i sadašnji stanovnici Stranjana i Matoševaca, kojima će kapela i sluţiti,
najsrdaĉnije zahvaljuju svima naprijed spomenutim darovateljima za njihove novĉane priloge!
OSLOBOĐENE, ILI ĆE USKORO BITI, JOŠ TRI KUĆE
Srpske izbjeglice iz Glamoĉa, Šobot Nedeljko i njegova supruga Đuka, napustili su 30.
oţujka 2003. kuću Nike i Ruţe Pranjić, u kojoj su boravili bez ikakvog rješenja.
Ministarstvo za izbjegla i raseljena lica RS je u mjesecu veljaĉi o. g. donijelo rješenje da se
Josi (Josipa) Ćosiću i Ivi (Jose) Ćosiću vraćaju njihove kuće i imovina. U Ivinoj kući, budući da
nije bila dovršena, nije nitko ni stanovao, a u Josinoj kući još boravi Simo Ćulum, iz Glamoĉa, i
iz nje treba iseliti najkasnije poĉetkom mjeseca svibnja.
2
IZVRŠENO VIŠE ODLUKA O DELOŽACIJI KUĆA
Rješenja o vraćanju nepokretne imovine Josipu (Pere) Debeljaku, i Mati (Petra) Debeljaku,
koja su donesena 13. veljaĉe 2003., izvršena su provedbom deloţacije 5. oţujka 2003. i 7. oţujka
2003.
Kuća Pranjić (Stipe) Stjepana - Brace potpuno je ispraţnjena 3-4. oţujka 2003., kad je Boro
Ćulum, iz Glamoĉa, koji je dosad u njoj boravio, odvukao sve stvari, iako je u Rješenju o
povratu kuće njezinu vlasniku upozoren "da će protiv njega biti pokrenut kriviĉni postupak
ukoliko predmete iz stana otuĊi, odnosno stan na drugi naĉin ošteti".
Rješenje o povratu imovine vlasniku Stjepanu Pranjiću izvršeno je 11. oţujka 2003. Kao
opunomoćenik, kuću je preuzeo Mile Debeljak.
ZORKA PRANJIĆ, MATINA, USELILA U SVOJU KUĆU
Zorka Pranjić, Matina, koja je dosad, nakon povratka iz Hrvatske, boravila kod kćeri Danice
u Banja Luci, uselila je 13. oţujka 2003. u svoju kuću u Stranjanima. U Stranjane se namjeru
preseliti i ţivjeti sa Zorkom takoĊer njezina kćer Danica i zet Mile Grahovac. Oni već sada
većinu vremena provode u Stranjanima.
DOBIVENA POMOĆ OD ORGANIZACIJE MALTESER
Molbu Mile Debeljaka i grupe povratnika u Stranjane i Matoševce, upućenu humanitarnoj

organizaciji Malteser Hilfsdienst za pomoć u opremi i materijalu za bavljenje poljoprivredom,
UNHCR je odobrio 5. oţujka 2003. na novĉani iznos od 6.622,00 KM. Ugovor izmeĊu Mile
Debeljaka i Malteser Hilfsdinst sklopljen je 10. oţujka 2003., a isporuka opreme i materijala je
izvršena 19. oţujka 2003.
Oprema i sredstva koja su dobivena sastoje se od sljedećeg: Motokultivator DMK-10 dizel,
freza, kosaĉica, grn-plug, umjetno gnojivo NPK 500 kg, umjetno gnojivo KAN 1.000 kg, sjeme
krumpira, tip 'Deziree' 200 kg i sjeme kukuruza, tip '444' 30 kg.
Korisnici dobivene pomoći su, uz Milu Debeljaka, još: Luca Bogdanović, Jela Šlat, Zorka
Ganić i Mirko Blaţević, koji su imali potrebnu dokumentaciju o povratku iz Hrvatske.
Za sredstva dobivena od Malteser-a korisnici te pomoći će, kao povrat dijela duga, na jesen
isporuĉiti Gerijatrijskom centru u Dragoĉaju i Caritasu u Banja Luci svojih proizvoda u
vrijednosti od 993.30 KM. (krumpira 2 tone).
POMOĆ ZA OBNOVU KUĆA OD VLADE HRVATSKE
Vlada Republike Hrvatske je pokazala spremnost da pruţi pomoć u materijalu koji je

potreban za obnovu ili za izgradnju odreĊenog broja kuća povratnicima i na podruĉju Republike
3
Srpske. Caritas banjaluĉke biskupije je dostavio spisak onih kojima je potrebna pomoć, a meĊu
njima je i nekoliko kuća u Stranjanima.
S potencijalnim povratnicima i kandidatima za dobivanje pomoći poodavno su predstavnici
hrvatske Vlade obavili razgovore, a nedavno je Caritas obaviješten da u Stranjanima za pomoć
dolaze u obzir Ferdo (Vlade) Pranjić, Ana Ljevar, Ilijina, i Terezija Ljevar, Vinkova.
Dana 7. oţujka 2003. jedna je troĉlana komisija iz Hrvatske, predvoĊena gosp. Jambrešićem,
obišla teren da izvidi gdje bi se kuće gradile i što je sve od materijala potrebno. Kroz neko
vrijeme uslijedit će konaĉni razgovori i potpisivanje ugovora s onima koji se odluĉe da uz
odreĊene uvjete prihvate ponuĊeni materijal, a da se sami pobrinu za izvoĊenje svih radova.
ZAPALJENE I IZGORJELE ŠUME
Ubović Milorad, izbjeglica iz Glamoĉa, koji boravi u kući Ive Debeljaka, Baćinog, palio je
suhu travu i trnje iznad kuće. Vatra se brzo raširila i zahvatila ĉitavo "Tubića brdo", a prenijela
se i na obliţnje šume. Tako je izgorjela šuma (Gradina) Ive Debeljaka, Josiniĉin gaj, šuma Ante
Debeljaka, ispod groblja Gradina, šume Mate Debeljaka, Lovrinog, i Mate Debeljaka, Petrovog.
Postojala je opasnost da se vatra prenese i u groblje, ali su to u zadnji ĉas sprijeĉili spomenuti
Milorad Ubović i Mare Debeljak, Milina.
Izgorjela šuma iznad

groblja Gradina
Zapljene su i izgorjele takoĊer njive, šljivici i šume u Ţivaji, Ane Majdandţić (Tomine), Vida
Debeljaka (Markovog), Ante Debeljaka (Nikinog), Jakova Debeljaka-Ruţića, te još neke šume
dalje u pravcu Ševnjaka.
DOGAĐANJA KROZ MJESEC OŽUJAK
- 5. ožujka 2003., srijeda. Kuća Josipa (Pere) Debeljak, koju je koristio Đoko Milišić, s Kupresa,
osloboĊena je i zajedno s drugim imanjem vraćena njezinu vlasniku.
- 7. ožujka 2003., petak. Vraćena je Mati (Petra) Debeljak, Katušinom, kuća koju je Đoko Milišić
koristio za drţanje ovaca.
- Istoga je dana troĉlana komisija, ispred hrvatske vlade, obišla teren i izvidjela što je potrebno
od graĊevinskog materijala za gradnju kuća Ferde Blaţevića, Ane Ljevar i Tereze Ljevar.
- 10. ožujka 2003., ponedjeljak. Mile Debeljak je potpisao Ugovor s organizacijom Malteser
Hilfsdienst o pomoći u poljoprivrednoj opremi i materijalu.
- 12. ožujka 2003., srijeda. OsloboĊena je kuća Stjepana (Stipe) Pranjića, u kojoj je boravio Boro
Ćulum, iz Glamoĉa.
- Istoga dana je Radenko Boţić nasipao put kroz Ĉardak, do kuće Mile Baćinog, a što je novĉano
pomogao fra Velimir Blaţević.
4
- 13. ožujka 2003., četvrtak. Zorka Pranjić, Matina, je iz kuće svoje kćeri Danice, u Banja Luci,
prešla u svoju kuću u Stranjanima.
- 16. ožujka 2003., nedjelja. Iz Zagreba je došla Terezija (Reza) Ljevar i ostala 15 dana,
ureĊujući svoje imanje
- 19. ožujka 2003., srijeda. Mile Debeljak je preuzeo od Malteser-a poljoprivrednu opremu i
materijal.
- 22. ožujka 2003., subota. Došli su iz Hrvatske Ana Ljevar, sa zetom i kćerkom, i ĉistili svoje
imanje.
- 28. ožujka 2003., petak. Iz Hrvatske je došao Marko Majdandţić, Matin, sa svoja dva sina i dva
unuka, i ureĊivali su Markanovo imanje.
- 29. ožujka 2003., subota. Ilija Ljevar i Anto Ljevar su došli iz Zagreba, na više dana, da
ureĊuju svoja imanja. Smjestili su se kroz to vrijeme u kuću Slavka Ljevara.
- 30. ožujka 2003., nedjelja. Kuća Ruţe Pranjić, pok. Nike, je osloboĊena. Iz nje su izašli Šobot
Nedeljko i Đuka, izbjeglice iz Glamoĉa.
ŽRTVE DRUGOG SVJETSKOG RATA - STRANJANI
U Drugom svjetskom rata (1941.-1945.), u razliĉitim vojskama (domobrani, ustaše, partizani)

bilo je i dosta ljudi iz Stranjana, a više ljudi je bilo ukljuĉeno i u tzv. seosku miliciju. Malo njih
se vratilo kući, a većina je nestala pri "povlaĉenju", na završetku rata. Više osoba: starijih ljudi,
ţena i mladića, koji nisu bili ni u kakvoj vojsci, pobili su partizani pri kraju ili nakon završetka
rata kod njihovih kuća.
Ovdje donosimo popis ţrtava rata za koje se mogle doznati ili iz iskaza svjedoka ili iz Matice
umrlih ţupe Barlovci.
Ime i prezime Stanje Rođen Poginuo Gdje Kako
1. Batković (Jure) hrv. vojska 05.06.1911. 1945.

Andrija
2. Blaţević (Tome) hrv. vojska 07.09.1922. 1945. nestao pri
Andrije povlaĉenju
3. Blaţević (Andrija i hrv. vojska 08.07.1913. 1945. nestao pri
Marije r.Brkić) Mirko povlaĉenju
4. Blaţević (Stipe) Anto hrv. vojska 30.01.1921. 1945. nestao pri
povlaĉenju
5. Blaţević (Stipe) Ivo hrv. vojska 08.02.1923. 1945. nestao pri
povlaĉenju
6. Blaţević (Paje) Ivo se. milicija 04.08.1909. 1945. nestao pri
povlaĉenju
7 Blaţević (Paje) Petar hrv. vojska 12.04.1915. 1945. nestao pri
povlaĉenju
8 Blaţević-Tubić hrv. vojska 26.04.1924. 1945. nestao pri
(Andrija) Anto povlaĉenju
9. Blaţević-Tubić hrv. vojska 17.06.1928. 1945. nestao pri
(Andrija) Ivo povlaĉenju
10. Blaţević-Tubić hrv. vojska 21.10.1916. 22.02.1945. kod Nove poginuo pri
(Andrija) Josip Tople povlaĉenju
11. Blaţević-Tubić hrv. vojska 28.08.1914. 1945. nestao pri
(Andrija) Petar povlaĉenju
12. Blaţević (Ive) Stipo 02.05.1900. 16.04.1943.
13. Blaţević (Mate) Juro se. milicija 05.08.1915. 1945. nestao pri
povlaĉenju
5
14. Blaţević (Mate) se. milicija 02.07.1909. 1945. nestao pri

Marko povlaĉenju
15. Blaţević (Pave) civil 13.07.1881. 01.01.1944 kod kuće ubili ga
Marko partizani
16. Bogdanović hrv. vojska 23.04.1912. 1945. nestao pri
(Andrija) Juro povlaĉenju
17. Ćosić Ane r. Pranjić 26.06.1895. 26.02.1945. Jasenovac
18. Ljevar Ivka r. 26.08.1881. 01.01.1944. ubili je
Bogdanović partizani
19. Ljevar (Ante) Marko hrv. vojska 06.07.1912. 11.06.1942. Piskavica ubili ga
partizani
20. Ljevar (Ive) Ivo civil 29.08.1893. 01.01.1944 ubili ga
partizani
21. Ljevar (Marka) Joso partizan 1910. Piskavica odveden od
kuće nestao
22. Ljevar (Ive) Juro se. milicija 21.07.1908. 1944. Bos.
Petrovac
23. Ljevar (Jose) Ivo civil 27.03.1926. nestao u
ratu
24. Ljevar (Jose) Pejo hrv. vojska 21.06.1900. 1944. odveden od
kuće ubijen
25. Ljevar (Marka ) partizan 06.08.1910. Piskavica ubili ga
Joso ĉetnici
26. Ljevar (Pere) Juro 18.02.1886. 1943.
27. Pranjić (Pere) Anto civil 25.01.1928. 1945. partizani ga
muĉili
28. Pranjić (Pere) Ivica hrv. vojska 21.02.1924. 1945. Prijakovci ubili ga
partizani
29. Pranjić (Matija) Ivo hrv. vojska 24.06.1907. 1941. Bos. poginuo
Petrovac
30. Pranjić (Ivke r. hrv. vojska 03.11.1921. 1945. nestao pri
Brkić) Marko povlaĉenju
31. Pranjić (Franje) civil 21.01.1872. 01.01.1944. ubili ga
Marko partizani
32. Pranjić (Petra) se. milicija 22.11.1902. 1944. Jorgića ubili ga
Marko klupe partizani
33. Pranjić (Luke) Mato se. milicija 01.10.1910. 1945. nestao pri
povlaĉenju
34. Pranjić (Jure) Mijat hrv. vojska 12.07.1901. 1945. nestao pri
povlaĉenju
35. Pranjić (Marka) Pajo se. milicija 23.01.1903. 1945. nestao pri
Franjo povlaĉenju
36. Pranjić (Nikole) Juro se. milicija 20.04.1923. 1945. nestao pri
povlaĉenju
37. Pranjić (Nikole) hrv. vojska 09.05.1910. 01.01.1944 ubili ga
Stjepan partizani
38. Šalić (Marka) Alojz hrv. vojska 11.02.1920. 1945. nestao pri
povlaĉenju
39. Šalić (Jose) Ivo hrv. vojska 21.08.1908. 1945. nestao pri
povlaĉenju
40. Šalić (Jose) Marko hrv. vojska 01.08.1913. 1945. nestao pri
povlaĉenju
6
41. Tubić (Stipe) Anto hrv. vojska 21.05.1922. 01.01.1944. ubili ga

partizani
Ukoliko netko zna za još koga, ili za neki podatak kojeg nema u gornjem popisu, moli se da
to dojavi fra Velimiru Blaţeviću.
Isto tako ako netko zna za kakav poseban dogaĊaj stradanja ili poĉinjenog zloĉina bilo u
Stranjanima ili u Matoševcima, dobro bi bilo da to pribiljeţi na papir i dostavi fra Velimiru.
Kako se iz donesenog popisa vidi, ţrtava je bilo mnogo, pa i više njih iz iste obitelji, a meĊu
njima i posve mladih osoba, skoro djeĉaka, zatim civila, staraca i ţena.

☧ NAŠ ZAVIĈAJ
Broj 23.
NASTAVLJENA GRADNJA KAPELE

Svibanj 2003.
Krajem mjeseca oţujka, s dolaskom toplijeg vremena, nastavljeni su graĊevinski radovi na

podizanju nove kapele u Stranjanima. Najprije je izlivena "mrtva" ploĉa, a zatim je prvih dana
travnja zapoĉelo zidanje. Do kraja toga mjeseca završeno je zidanje do krova i izliven gornji
vijenac, izvana nabaĉena ţbuka i zapoĉelo je zidanje zvonika.
Moţe se oĉekivati da će svi graĊevinski radovi na novoj kapeli biti završeni do konca
mjeseca svibnja, a najkasnije u lipnju.
Nova kapela se gradi i novĉanim prilozima većeg broja Stranjanĉana i Matoševljana. Onima
koji su dali svoje priloge, a ĉija smo imena ranije već objavili, pridruţio se i Marko (Mirka)
Blaţević sa suprugom Zorom, koji su dali - 50 KM.
UREĐENO "BATKOVIĆA GROBLJE"
Nekoliko puta je dosad u Našem zavičaju bilo rijeĉi o zapuštenosti "Batkovića groblja", sa
ţeljom da netko nešto poduzme za njegovo ureĊenje. Moţemo ovaj put sa zadovoljstvom
objaviti vijest da se našao takav ĉovjek, i da groblje sada ima doliĉniji izgled. Zasluga je to
Josipa Anušića, sina Jure i Zore r. Batković, iz Kuljana, a koji trenutno ţivi u Hrvatskoj, u
Plaškom. On se pogodio sa svojim polubratom Antom da za 700 KM iskrĉi draĉe i drugo visoko
raslinje i da oĉisti trnje i staru poleglu travu. Što je bilo dogovoreno to je u nekoliko dana prije
Uskrsa i par dana poslije Uskrsa i uraĊeno. Josip i njegov brat Zvonko su od sebe dali svaki po
100 MK, N. N. 100 KM, a 200 kuna je dao i Batković (Mate Rajinog) Marko. Oĉekuje se da će
se naći još Matoševljana, osobito Batkovićana, koji će poslati svoje dobrovoljne priloge ili
Josipu Anušiću ili Mili Debeljaku za pokriće izdataka ugovorenog posla.
Budući da ima nekoliko oborenih spomenika, koji nisu razbijeni, trebalo bi ih podići i
uĉvrstiti na njihova mjesta. Isto tako ima i više istrunulih i polomljenih kriţeva, i njih bi trebalo
zamijeniti novim. Svakako da bi bilo dobro da se groblje još i ogradi ţicom, i da se kapela
pokrije da dalje ne propada. Mislim da to ne bi iziskivalo puno novca, i nadam se da će netko
povesti akciju da se i to uradi.
Već i nakon ovoga što je dosad uraĊeno, a pogotovo nakon onoga što će se još, u to sam
uvjeren, u skoroj budućnosti uraditi, moţe se razmišljati, i dogovoriti sa ţupnikom, da se na
"Batkovića groblju" ponovno poĉne slaviti misa na sv. Filipa i Jakova, ili na 1. svibnja, kao što je
ranije bio obiĉaj.
Svi onih koji na "Batkovića groblju" imaju sahranjenog nekoga svoga izraţavaju zahvalnost
Josipu Anušiću i drugima koji su dosad dali svoj prilog za ureĊenje spomenutog groblja, a
takoĊer i svima onima koji će to ubuduće uĉiniti!
KUĆE KOJE SU BILE ZAPOSJEDNUTE, I DALJE SE POLAKO OSLOBAĐAJU
Kroz mjesec travanj srpske izbjeglice su napustile dijelom kuću Jose (Josipa) Ćosića i kuću Ive (Jose)
Ćosića, zatim Jure (Tome) Majdandţića, Vlade (Jose) Blaţevića i Mire Šalić, Markove.
2
Još su u Stranjanima zaposjednute kuće: Ive (Jose) Blaţević, Ive (Marka) Pranjić, Ilije (Jure) Pranjić,
Mate (Jure) Pranjić, Ivake Blaţević r. Pranjić, Dragice (Mate) Blaţević, Mate (Stipe) Blaţević, Franje
(Ive) Pranjić, Jose (Vlade) Blaţević, Marka (Vlade) Blaţević, Mate Barišić, Tome (Pere) Majdandţić i
Nike (Ive) Bijelić.
VLADA REPUBLIKE HRVATSKE POMAŽE POVRATNICIMA
Na 25. oţujka 2003. predstavnik Ministarstva za javne radove, obnovu i graditeljstvo Republĉike
Hrvatske potpisao je ugovor s Terezijom Ljevar (Vinkovom), Anom Ljevar (Ilijinom), i s Ferdom (Vlade)
Pranjić o isporuci graĊevinskog materijala za izgradnju njihovih kuća.
Vlada Republike Hrvatske je voljna pomoći s graĊevinskim materijalom i druge povratnike u
Republiku Srpsku. Molbe se mogu upućivati preko Caritasa banjaluĉke biskupije, a potrebni su ovi
dokumenti:
1) Zahtjev za dobrovoljni povratak u BiH (ima posebni tiskani obrazac koji treba popuniti);
2) Zamolba za dodjelu graĊevinskog materijala (Ima takoĊer obrazac koji treba popuniti);
3) Izjava o neposjedovanju useljivih nekretnina u vlasništvu/suvlasništvu na podruĉju RH/BiH, (ima
tiskani obraza) koju treba popuniti i ovjeriti ili kod javnog biljeţnika u Hrvatskoj ili na sudu u Banja Luci;
4) Posjedovni list (da ne bude stariji od godinu dana). U sluĉaju da je vlasnik umro, a ostavinska rasprava
nije provedena potrebno je priloţiti smrtni list vlasnika i rodni ili vjenĉani list iz kojeg je vidljivo srodstvo
(otac, majka, supruga, itd), ugovor o darivanju ili sl.
Ako kuća nije uvedena na posjedovnom listu, potrebno je priloţiti pismeni dokaz od nadleţnog tijela u
općini prebivališta da je dotiĉna osoba imala kuću i eventualno ako imaju saznanja o trenutaĉnom stanju
iste (porušena, obnova u tijeku);
5) Preslik vaţećih osobnih dokumenata (HR ili BiH) s tim da se JMBG-ovi moraju slagati sa istim na
obrascima (dokumenti koji su izdani prije 1992. ne vrijede - SFRJ): za punoljetne ĉlanove dokument sa
slikom, a za maloljetne rodni list (ne stariji od 6 mjeseci), domovnica, putovnica ili sl.;
6) Fotografija kuće.
Tko bi se ţelio vratiti u svoj rodni kraj, a nema gdje jer mu je kuća razrušena, moţe iskoristiti priliku
koja mu se nudi.
ŠETNJA KROZ OPUSTJELE MATOŠEVCE
Više puta sam obilazio u šetnji cijele Stranjane, a i donji dio Matoševaca, do Batkovića kuća.
Poţelio sam proći putovima kojima sam prolazio prije 30, ili ĉak prije više od 50 godina -
spustiti se u Ţivaju i uzaći na Pištolice, do "Toĉkova", i napiti se s njega hladne vode. S Milom
Debeljakom sam se o tome duţe vremena dogovarao, i odluĉili smo da na 25. travnja, na
Markovdan, proĊemo kroz ĉitave Matoševce. Kako je dogovoreno, tako je i bilo.
Bio je lijep, proljetni sunĉani dan. Pošli smo od Miline kuće nešto prije 11 sati. Putem smo
išli do "kipa", zatim njivom pokraj porušene kuće Jose (Ive) Majdandţića do "Batkovića
groblja", i pogledali kako je groblje iskrĉeno i oĉišćeno, a odatle se niz Brezik spustili u Ţivaju.
Išli smo dalje pokraj posve razrušene i u trnje zarasle kuće Ante (Nikole) Debeljaka, te se
prisjetili strahota iz godine 1992-1995, koje su ga shrvale i natjerale da sam sebe prikolje pokraj
svoje kuće! Uzašli smo do kuće Mate (Ante) Majdandţića, takoĊer razorene, ali nije zarasla u
šikaru, kao mnoge druge, i ostaci zidova se dobro vide. Odatle smo pošli kroz sasjeĉene ili
popaljene šume prema Kljuĉkom potoku, Letanovcima, do Gavranova. Izašli smo na "drum",
koji nije onakav kakvog ga ja iz djetinjstva pamtim, kada su njime mogla ići jedino kola na
volovsku vuĉu, nego je proširen i nasut tako da sada njime idu i osobni automobili. Došetali smo
do "Toĉkova", koji su bili glavni cilj naše šetnje. Osvjeţili smo ruke i napili se hladne vode, te
napravili nekoliko fotografskih snimaka za uspomenu.
Dalje smo pošli Bebinom njivom, do Mate Majdandţića, Finkinog. Zatekli smo ga zajedno s
pravoslavnim komšijom Miloradom Kovaĉević. Mato je dosad boravio u kući koju je
Bogdanović Anto (Bebo) prodao Dragutinu Kovaĉeviću, a koja je poslije smrt Dragutina i
njegove supruge Bosiljke ostala pusta. Mato je sebi od dasaka i najlona napravio nešto "kuće",
površine ne veće od 5m2, u kojoj je jedini namještaj krevet! S njim smo ja i Mile malo popriĉali,
i kad smo doznali da planira sebi napraviti pravu kuću, a znamo da nema od ĉega, ja sam ga
3
uputio da ode u Caritas banjaluĉke biskupije, i da preko njega podnese potrebne dokumente i
zamolbu na vladu Republike Hrvatske za dodjelu graĊevinskog materijala.
Od Mate smo pošli dalje. Uzašli smo kraj Aniĉine kuće na Pištolicu, jer sam poslije mnogo
godina ţelio razgledati "krĉevinu", ĉiji je jedan dio bio i vlasništvo Pajĉinih, takoĊer mojih
roditelja. Sve je zapušteno i zaraslo u trnje i nisko raslinje, bez ikakvih vidljivih meĊa koje su
nekad oznaĉavala što je ĉije. Niz Krvavac smo se opet spustili na "drum" i išli njime do puta koji
se odvaja za Batkoviće, i niz taj put krenuli prema Batkovićima. Opet smo naišli na razorene
kuće ili jedva vidljive temelje nekadašnjih kuća: Luckine, Batković Stipe, Tominog, Batković
Luke, Antinog, Batković Andrija, Josinog.
Uzduţ ĉitavog puta kojim smo toga dana prošli, od kuću Mile i Mare Debeljak pa dalje,
naseljena je samo kuća Mile (Marka) Debeljaka, u Ruţićima. U Matoševcima, podalje od našeg
puta, još su zauzete i nastanjene srpskim izbjeglicama kuće Pere i Marka (Mate Rajinog)
Batkovića, Marka (Pere) Batkovića, Pave (Petra), Mate (Vida) i Mirka (Jose) Blaţevića, Mate
(Ante) Majdandţića, Markana (Mate) Majdandţića i Drage (Petra) Majdanţića - Đikinog.
Kuda god smo prolazili, pogled je po sebi mogao izazivati samo tugu i bol, ali smo Mile i ja
ipak bili zadovoljni i sretni, osobito ja, jer sam poslije mnogo godina prošao krajem iz kojega
sam ponio dosta lijepih uspomene iz svog najranijeg djetinjstva.
Sastavili: fra Velimir Blažević i Mile Debeljak
DOGAĐANJA KROZ MJESEC TRAVANJ
- 2. travnja 2003., srijeda. Iz Zagreba je došao Joso (Josipa) Ćosić, da preuzme svoju kuću i da oko nje
malo oĉisti dvorište. OsloboĊena je samo jedna soba, a ostalo će biti u šestom mjesecu. Joso je na
ĉišćenju i ureĊivanju oko kuće radio s dva unajmljena mladića tri dana, a ostao je ovdje 15-ak dana, i
boravio u Matoševcima kod Mile i Mare Debeljak.
- 6. travnja 2003., nedjelja. Na svetoj misi smo, kao i raniji nedjelja, bili u Barlovcima, a dogovorili smo
se sa ţupnikom da od iduće nedjelje - Cvjetnice, opet mise budu u Stranjanima.
- Drago Mijatović i supruga Janja su se vratili iz Njemaĉke, gdje su proveli zimski period. Ostali su neko
vrijeme kod Mile i Mare, dok nisu svoju kuću u Mijatovićima osposobili za stanovanje.
-12. travnja 2003., subota. Srpski izbjeglica je izašao iz kuće Jure (Tome) Majdandţića i odselio u svoje
mjesto Glamoĉ.
- 13. travnja 2003., nedjelja Cvjetnica. Misa je bila u Stranjanima, a obavljena je i uskrsna ispovijed.
Prisutno je bilo 14 osoba.
- 18. travnja 2003., petak. Joso Ćosić se vratio u Zagreb.
- 20. travnja 2003., Uskrs. Na misi u Stranjanima bila 21osoba, meĊu kojima iz Hrvatske dvojica sinova,
snaha i unuĉad Mile i Mare Debeljak, te Drago i Janja Mijatović.
- 21. travnja 2003., ponedjeljak. Došli su Slavku Ljevaru sin Anto, ţena Ane, unuĉad i prijatelj Anto
Bogdanović.
-22. travnja 2003., utorak. U posjeti je bio Marko (Mate) Batković. Završeno je ĉišćenje "Batkovića
groblja", koje je poĉelo prije Uskrsa.
- 25. travnja 2003., petak. Iz Njemaĉke došli malo svojoj kući Marko (Mirka) Blaţevi i ţena Zora.
- 26. travnja 2003., subota. Srpske izbjeglice su napustile kuće Vlade (Jose) Blaţević i Mire Šalić,
Markove.
- 27. travnja 2003., nedjelja. Na misi u Stranjanima bilo 12 osoba.
- 28. travnja 2003., ponedjeljak. Došli iz Njemaĉke Stjepan-Braco (Stipe) Pranjić i ţena Ankica, da prvi
put obiĊu svoju kuću nakon što ju je napustio srpski izbjeglica.
ŽRTVE DRUGOG SVJETSKOG RATA - MATOŠEVCI
Malo je bilo obitelji u Matoševcima u kojima netko nije stradao u 2. svjetskom ratu, a u nekim
obiteljima takvih je bilo i po više: otac i sin, ili po trojica-ĉetvorica braće.
4
Evo popisa tih ţrtava:

Ime i prezime Stanje Rođen Poginuo Gdje Kako
1. Batković /Vida/ Ivo hrv. vojska 21.06.1920. 1945. Bos. Gradiška
2. Batković /Vida/ Anto hrv. vojska 09.09.1921. 20.01.1945. nestao pri
povlaĉenju
3. Batković /Vida/ Stipo hrv. vojska 15.05.1923. 1945. nestao pri
povlaĉenju
4. Batković /Jose/ Anto hrv. vojska 28.01.1906. 20.01.1945. ispod groblja u borbi s
Crkvene partizanima
5. Batković /Jose/ hrv. vojska 24.01.1903. kod San.Mosta strijeljali
Andrija partizani
6. Batković /Nikole/ civil 17.04.1903. 17.09.1944. Piskavica ubili ga Srbi iz
Anto Piskavice
7. Batković /Nikole/ se. milicija 30.11.1906. 1945. Gradiška nestao pri
Stipo povlaĉenju
8. Batković /Nikole/ Filip se. milicija 16.05.1914. Gradiška
9. Batković /Nikole/ hrv. vojska 14.03.1925. Bjelovar poginuo u
Renko borbi
10. Batković /Marka- hrv. vojska 23.02.1906. 1945. nestao krajem
Rajinog/ Mato rata
11. Batković /Marka- hrv. vojska 19.04.1911. 1945. nestao krajem
Rajinog/ Juro rata
12. Batković /Petra/ Ivo ţandar 17.11.1909. 22.09.1945. nestao krajem
rata
13. Batković /Peje/ Mato se. milicija 11.02.1904. 03.08.1944. ubili partizani
pred kućom
14. Batković /Ive/ Nikola 24.09.1913. nestao u ratu
15. Batković /Ive/ Šimo se. milicija 20.11.1908. 03.08.1944. kod kuće ubili ga
partizani
16. Blaţević /Petra/ Mato hrv. vojska 12.10.1923. nestao u ratu
17. Debeljak /Marka/ se. milicija 12.04.1913. 24.07.1943. Sitnica ubili ga
Toma partizani
18. Debeljak /Ive/ Mišo hrv. vojska 11.08.1923. 1945. sudionik
"kriţnog puta"
19. Debeljak /Josipa/ hrv. vojska 10.07.1912. nestao u ratu
Mile
20. Debeljak /Josipa/ hrv. vojska 20.01.1920. 30.01.1942. Ĉelinac poginuo u borbi
Marko s ĉetnicima
21. Debeljak /Marka/ hrv. vojska 26.05.1916. poginuo u ratu
Niko
22. Debeljak /Marka/ hrv. vojska 04.03.1922. sudionik
Pero "kriţnog puta"
23. Debeljak Ruţa, 26.03.1910. 3. 9. 1944. kod kuće ubili je partiz.
r. Batković, ţena Milina nakon poroĊaja
24. Debeljak /Marka/ 12.04.1913. 24.07.1943
Toma
25. Debeljak-Ruţić se. milicija 13.03.1898. 24.11.1943. poginuo od
/Matija/ Ivan bombe
26. Debeljak /Matija i civil 24.03.1890. 01.01.1944. Matoševci, ubili ga
Marije r. Baţević/ Petar kod "kipa" partizani
27. Debeljak /Luke/ civil 30.05.1894. 01.01.1944. Matoševci, ubili ga
Lovro kod "kipa" partizani
28. Debeljak /Ivana/ Joso se. milicija 24.03.1909. Gradiška poginuo pri
povlaĉenju
29. Debeljak /Ivana/ hrv. vojska 17.03.1912. na Istoĉnom sudionik
Nikola frontu "kriţnog puta"
30. Debeljak /Jakova/ hrv. vojska 10.04.1901. 16.05.1943. kod S. Mosta poginuo u borbi
5
Juro
31. Debeljak /Filipa/ djevojka 26.04.1925. 1947. Piskavica strijeljana
Mara
32. Debeljak /Filipa/ hrv. vojska 10.04.1923. sudionik
Marko "kriţnog puta"
33. Debeljak /Filipa/ Joso hrv. vojska 19.04.1921.
34. Debeljak /Andrija/ civil 03.02.1890. 07.01.1942. ubili ga
Filip partizani
35. Debeljak /Andrija/ hrv. vojska 19.03.1901. ubili ga
Joso partizani
36. Debeljak /Tome/ ţandar 25.01.1914. 28.11.1941. u Glamoĉu poginuo u borbi
Marko s odmetnicima
37. Debeljak /Tome/ hrv. vojska 21.11.1919. nestao u ratu
Mato
38. Debeljak /Pave/ Anto hrv. vojska 06.04.1912. 1943. kod
Staljingrada
39. Debeljak /Petra/ hrv. vojska 23.03.1881. 11.05.1943.
Toma
40. Ljevar /Ive/ Mile civil 02.08.1881. 16.02.1944. ranjen od
partizana
41. Majdandţić /Ive/ hrv. vojska 03.07.1907. 01.01.1944 ubili ga
Petar partizani
42. Majdandţić /Stipe/ hrv. vojska 03.06.1903. 1945. Gradiška nestao pri
Ivica povlaĉenju
43. Majdandţić /Stipe/ hrv. vojska 22.03.1911. 1945. nestao pri
Marko povlaĉenju
44. Majdandţić /Stipe/ hrv. vojska 07.02.1908. 1945. nestao u ratu
Toma
45. Majdandţić /Mate/ hrv. vojska 20.04.1910. 04.02.1942. kod Ljubije poginuo u borbi
Juro
46. Majdandţić /Mate/ hrv. vojska 31.03.1908. 1942. kod Ljubije poginuo u borbi
Marko
47. Majdandţić /Mate/ civil 09.08.1908. 12.09.1944. kod kuće ubili ga Srbi iz
Niko Piskavice
48. Majdandţić /Mate/ se. milicija 31.07.1906. 1945. nestao pri
Petar povlaĉenju
49. Majdandţić /Vida/ hrv. vojska 09.09.1928. nestao u ratu
Mile
50. Majdandţić /Tome/ civil 07.03.1936. 25.03.1945. kod kuće ubili je
Janja partizani
51. Majdandţić /Ante/ hrv. vojska 27.07.1922. 1945. nestao u logoru
Stipo
52. Majdandţić /Ante/ hrv. vojska 25.06.1925. 1945. nestao u logoru
Mirko
53. Majdandţić /Marka/ hrv. vojska 20.10.1909. ubili ga
Luka partizani
Moţe se pretpostaviti da ovdje nisu navedene sve ţrtve 2. svjetskog rata, pa ako netko zna još za
nekoga, bez obzira u kojoj je vojsci bio, ili je strada kao civil, zamolio bih da mi se to javi, kako bi se
moglo evidentirati i unijeti u popis za neku drugu prigodu.

6
☧ NAŠ ZAVIČAJ
Broj 24.
GRADNJA NOVE KAPELE U STRANJANIMA JE PRI ZAVRŠETKU

Lipanj - Srpanj 2003.
Dosad smo u više brojeva Našeg zavičaja, poĉevši od mjeseca travnja 2002., pisali o kapeli
sv. Franje u Stranjanima, odnosno o radovima koji se planiraju, ili koji se izvode. U poĉetku se
razmišljalo, i o tome smo izvijestili, kako je potrebno kapelu obnoviti, budući da je od sredine
1995. pa na ovamo ona bila devastirana i teško oštećena, što od srpskih pridošlica sa strane što
od zuba vremena. Ubrzo se, meĊutim, odustalo od obnavljanja te je donesena odluka da je bolje i
isplativije staru kapelu srušiti i graditi posve novu.
Rušenje stare kapele je zapoĉelo 3. listopada 2002., i obavljeno je u nekoliko sljedećih dana.
Ĉišćenje terena, a zatim kopanje zemlje za temelje, postavljanje armature i betoniranje temelja
obavljeno je tijekom studenoga 2002. U zimskom periodu radovi su prekinuti, a nastavljeni su u
mjesecu ožujku 2003., i trajali su par mjeseci. U tom je vremenu izlivena najprije mrtva ploĉa, a
zatim su slijedili: zidanje kapele sa zvonikom, vanjsko žbukanje, podizanje krova, elektrifikacija,
unutarnje žbukanje, postavljanje prozora i vrata, izrada fasade i unutarnje kreĉenje, te betoniranje
takoĊer pristupnih stepenica od ceste do ulaza u kapelu.
Dimenzije kapele su 7,50x5,80m. Ukupna površina je oko 35m2, a od toga prostor za vjernike
je nešto veći od 24m2. Prednja strana je malo izboĉena za oltar (3,90m2), a u dnu kapele je, s
desne strane mala sakristija, a s lijeve strane ulaz na zvonik (6,45m2). Ispred ulaznih vrata u
kapelu, na ĉetiri drvena potporna stupa, natkriveni je trijem, veliĉine 8,50m2 .
2
U zvonik kapele postavljeno je zvono koje je ranije bilo na ĉeliĉnoj montažnoj konstrukciji
pokraj kapele, a koje je svojevremeno, g. 1978., poklonio Marko Blažević, Nikin, rodom iz
Stranjana, a odselio je i živi u Australiji.
Može se reći da su svi predviĊeni i ugovoreni poslovi pri završetku. IzvoĊaĉ radova treba još
otklonit neke graĊevinske nedostatke te urediti prostor oko kapele.
Plan za kapelu je izradio ing. Isak Medić, iz Sarajeva. GraĊevinske radove je izveo d. o. o.
"Instalacije", iz Sanskog Mosta, a gradnju je nadzirala gĊa ing. Ljubica Kos, iz Banja Luke.
Podizanje kapele je financirao ekonomat banjaluĉke biskupije. Svoje doprinose, u razliĉitim
valutama, dao je i veći broj Stranjanĉana i Matoševljana, a i neki pojedinci izvan tih sela.
Njihova smo imena ranije objavljivali u Našem zavičaju. U novije vrijeme svoj doprinos je dao
Tomo Stojĉević, iz Orlovca.
Dobrovoljni prilozi, u ukupnom iznosu od oko 3.500 KM, bit će upotrijebljeni za unutarnje
ureĊenju kapele i za nabavku potrebnog inventara i liturgijskih predmeta.
Ostalo je da se uradi još dosta poslova. U kapeli nisu postavljene podne keramiĉke ploĉice, a
to će se morati uraditi dobrovoljnim doprinosima vjernika, manje onih koji sada žive u
Stranjanima i Matoševcima, jer su njihove mogućnosti vrlo slabe, a više onih koji su otišli odatle
i žive negdje drugdje, u povoljnijem materijalnom položaju. TakoĊer će prikljuĉivanje kapele na
elektriĉnu mrežu, kao i eventualno nabavljanje klupa za kapelu i postavljanje odgovarajuće
ulazne kapije u prostor kapele ovisiti od priloga darovatelja.
U skoro vrijeme, najkasnije u jesen, a bilo bi najzgodnije da to bude na sv. Franju, mogao bi
se obaviti sveĉani blagoslov kapele. Kad se s biskupom dogovori dan blagoslova, pravovremeno
će se objaviti, i bit će pozvani da sudjeluju u tome ĉinu svi koji budu željeli, i mognu doći.
RUČAK I POKLONI ZA GRADITELJE KAPELE
Srijeda, 28. svibnja 2003., za nas je bio posebno radostan dan. Pokrivena je kapela u
Stranjanima, i taj smo dogaĊaj željeli obilježiti na naĉin kako je inaĉe obiĉaj u takvim
prigodama: ruĉkom i poklonima. Svi smo tome doprinijeli, zajedno sa župnikom fra Mijom,
koliko i kako je tko mogao. Svoj prilog za ruĉak dao je i Zoran Pranjić, Ivin.
Nabavili smo i pripremili za "gozbu" jednog odojka, kokošjeg mesa, kruha, salate, a od pića
rakije, vina, piva i sokova. Na objedu, predveĉer, s radnicima i njihovim poslovoĊom, te
direktorom firme koja je izvodila radove, bilo je ukupno oko 25 osoba. Kupili smo za poklon
takoĊer košulja, ruĉnika, ĉarapa i cigareta, te ih podijelili radnicima koji su gradili našu kapelu.
Sve je prošlo u ugodnom raspoloženju, a nakon što smo se dobro okrijepili, bilo je i pjesme.
Uz jedan zaista lijep i radostan doživljaj, nešto nas je i malo zaĉudilo i ražalostilo. Dok se na
našoj prelijepoj kapeli završavalo njezino pokrivanje, putem su pored nje dvaput prošla dvojica
naših Stranjanĉana, koji trenutno žive u Hrvatskoj (A. B. i T. M.). Nisu se ni zaustavili, da makar
pogledaju što se to gradi. Nije, valjda, da ih to uopće nije zanimalo, ili da su zaboravili što je
kapela u Stranjanima svima ranije znaĉila, pa i njima dvojici!
M. Debeljak
DOGAĐANJA KROZ MJESECE SVIBANJ I LIPANJ
- 1. svibnja 2003., četvrtak. Akcija krĉenja i ĉišćenja živice uz put od škole u Stranjanima do
kuće Nike Bijelića na Tuĉijaku. Sudjelovalo je u radu 20-ak osoba, meĊu kojima i 5 Srba.
- Kroz nekoliko dana, poĉetkom svibnja, rodni kraj je posjetilo više Stranjanĉana i
Matoševljana. Došli su da obiĊu svoje kuće, a većina njih i da štogod uradi na svojim imanjima.
Kod svoje kuće je bio Joso Ćosić, a s njim su došli takoĊer sinovi Rudo, sa ženom AnĊelkom, i
Ivo, i Tomo Majdandžić. Ana Ljevar je s kćerima i zetovima ĉistila svoje imanje. Ilija Ljevar,
Anto Ljevar i Mirko Majdanac (Kajkin) takoĊer su ureĊivali svoja imanja i popravljali put kroz
Bukovac. Svoje imanje je ĉistio i Markan Majdandžić, Matin, sa sinom Matom i unucima. Iz
Ivanić Grada je došao Markan Bogdanović, sa suprugom Anom, i sestri Luci napravio šupicu i
3
kokošinjac. Ana Batković, kćer Stipina, bila u Batkovićima, obišla groblje i ostavila 200 kn. za
njegovo ĉišćenje.
- 14. svibnja 2003., srijeda. Vlado (Jose) Blažević je službeno preuzeo svoju kuću, iz koje je već
ranije bio izašao Srbin Jovo Popović, iz Vozuće.
- 16. svibnja 2003., petak. Svoju kuću, koja je ranije jednim dijelom bila osloboĊena, Joso Ćosić
je preuzeo u cijelosti.
- 17. svibnja, 2003., subota. Put od škole u Stranjanima do Tuĉijaka poravnavan je bagerom i
iskopan je odvodni kanal pokraj puta.
- 20. svibnja 2003., utorak. Do kuće Terezije Ljevar je bagerom prokopana zemlja i napravljen
put, da se može dovući graĊevinski materijal za kuću, kad ga vlada Hrvatske bude isporuĉila.
- 25-27. svibnja 2003., nedjelja-utorak. Nasipan je kroz tri dana i poravnavan put od škole u
Stranjanima do Bijelića. Radove su s Radenkom Božićem pogodili i platili Blažević Marko,
Mirkov, i Jozo Vuk.
- 28. svibnja 2003., četvrtak. Završeno je pokrivanje kapele u Stranjanima
- Nedjeljama kroz mjesec svibanj u Stranjanima je na otvorenom ili u gradilišnoj šupi redovito
slavljena sv. misa.
- 1. lipnja 2003., nedjelja. Prvi put je slavljena sv. misa u novoj kapeli u Stranjanima. Bilo je
nazoĉno 11 vjernika.
- 7. lipnja 2003., subota. Iz Hrvatske je došao Marko Majdandžić, Matin, sa sinom Matom i
unucima Ivom i Markom. On i Mile Debeljak su otišli u Piskavicu, kod Vaskrsije Ratkovića, da
preuzmu kazan za peĉenje rakije, koji je Marko ostavio kod njega na ĉuvanju prije nego je
izbjegao u Hrvatsku.
- 8. lipnja 2003., nedjelja. Bila je misa u Stranjanima, i na njoj nazoĉno 12 osoba.
- Kroz tjedan se, u radne dane, radilo na kosidbi trave i kupljenju sijena. Uglavnom su svi
pomagali jedni drugima.
- 16. lipnja 2003., ponedjeljak. Srbin koji je živio u kući Marka Blaževića, Vladinog, izašao iz
njegove kuće i otišao u svoju, obnovljenu u Glamoĉu. U Vladinoj kući su i dalje ostali, nadati se,
ne za dugo vrijeme, sin spomenutog Srbina i punica.
- 19. lipnja 2003., četvrtak - Tijelovo. U novoj kapeli u Stranjanima bila je sv. misa, i na njoj
nazoĉne 24 osobe. Uz nas koji živimo u Stranjanima i Matoševcima, bili su još djeca i unuci
Mirka Pranjića, Perinog, koji su stigli iz Zagreba, te Kaurin Ivo, Pejin, koji je došao iz Bjelovara
sa ženom i troje djece.
- 22. lipnja 2003., nedjelja. U Banju Luku je u jednodnevni pastirski pohod stigao papa Ivan
Pavao II. Sveta misa i susret sa Svetim Ocem bio je na Petrićevcu, pokraj samostana. Nazoĉno je
bilo oko 50.000 vjernika, a na tom slavlju smo se našli i nas 15-ak, sadašnjih stanovnika
Stranjana i Matoševaca.
- 28. lipnja 2003., subota. Pomagali smo u kupljenju sijena Mirku Pranjiću, Perinom. S nama su
kupili sijeno i dvoje Srba, a takoĊer su nam skuhali i kavu.
- 29. lipnja 2003., nedjelja. U Stranjanima nije bilo sv. mise, nego je nas 5-ero išlo na misu u
Motike, gdje se slavio zaštitnik župe, sv. Petar. Misu je predvodio naš župnik iz Barlovaca, fra
Mijo, a poslije mise motiĉki župnik, fra Vinko, nas je pozvao na ruĉak, što nismo odbili.
- Ivica i Pero, sinovi Tome Majdandžića, došli sa ženama i ostali u novosagraĊenoj Tominoj kući
par dana.
Pripremili: Mile i Marica Debeljak
STRANJANČANI NE ZABORAVLJAJU SVOGA KRAJA

I NE MISLE GA POSVE NAPUSTITI
U Našem zavičaju smo redovito izvješćivali o Stranjanĉinama i Matoševljanima koji su,

pojedinaĉno i u grupama, dolazili najviše iz Hrvatske, a i iz drugih država, da posjete i obiĊu
svoj rodni kraj, da preuzmu svoje osloboĊene kuće i imanja, i štogod na njima urede, ili da odu
4
na grobove svojih pokojnika i na groblju Gradina da sudjeluju kod sv. mise. Sve to pokazuje da
se svoje lako ne napušta i ne zaboravlja.
Najĉešće u Stranjane doĊu, i najviše se u njima zadržavaju Ljevari: Anto, Ilija, Terezija, Ana
s kćerkom. Kako su njihove kuće uništene, pod svoj krov ih primi Slavko Ljevar.
Otkad se u svoju kuću vratila Zorka Pranjić, skoro svakog vikenda joj dolaze u posjetu, ali i
da pomognu u ureĊivanju kuće i dvorišta, ili da urade štogod na njivi, njezin sin Drago i snaha
Ruža, kćer i zet, te unuĉad.
I Mirka Blaževića-Adžića ĉesto obiĊu njegova djeca, urede kuću i oko nje, te nabave što je
potrebno.
TakoĊer u posjetu ĉešće doĊu Slavku Blaževiću, Ružinom, njegova djeca, te urade i
pomognu što mogu i trebaju.
U Hrvatskoj se nije odjavio, ali Mirko Pranjić, Perin, skoro je stalno u Stranjanima, u svojoj
kući, i radi na svojoj zemlji. Više puta mu je iz Hrvatske dolazila supruga ili netko od djece, te
pomagali u poslovima.
Kod Mile i Marice Debeljak, u Matoševcima, ne proĊe puno dana a da im se netko ne navrati,
pa i proboravi kod njih koji dan. Sada je s njima i sin Marko, koji se uspješno oporavlja, bez
ikakvih vidljivih posljedica, nakon teške saobraćajne nesreće koju je doživio u Njemaĉkoj prošle
godine, 8. rujna.
Nije rijedak sluĉaj da se u isto vrijeme kod svojih kuća, koje su odlaskom Srba ostale prazne,
ili u kojim netko od srpskih izbjeglica i dalje boravi, naĊe još i drugih Stranjanĉana ili
Matoševljana. I kad se tih dana proĊe selom, pa kad se pred tim kućama vide naši ljudi,
obradujemo se i srce nam snažnije zaigra, jer nam pobuĊuje nadu da se naš broj stalnih ili
povremenih žitelja u Stranjanima i Matoševcima može povećati.
M. Debeljak

☧ NAŠ ZAVIĈAJ
Broj 25.
SMETAO IM JE I KATOLIĈKI LIK RASPETOGA KRISTA!

Kolovoz/rujan 2003.
Više godina "kip" na Ravnici u Matoševcima je bio obrastao u žbunje, da se jedva i

primjećivao. Vidjelo se tek da je u njemu ostao samo nagorjeli donji dio okomitog drveta od
nekadašnjeg križa. A doznalo se od jedne pravoslavne vjernice da je raspelo bačeno u grmlje.
Početkom kolovoza su Mile i Marica Debeljak i Luce Bogdanović iskrčili žbunje i očistili
prostor oko "kipa".
Fra Velimir i Mile Debeljak
Na Ravnici kraj 'kipa' bez raspela
Tada su najprije ispred "kipa" našli obje otkinute ruke, a zatim na prostoru pozadi "kipa" i
sav preostali dio korpusa - koji predstavlja raspetog Krista. Djelomice je sa zadnje strane oštećen
od truljenja na zemlji, a nema ni gornjeg dijela glave, koji je, izgleda, odsječen ili se sam
odvojio.
Bit će vrijedno da se pronađena svetinja konzervira i da se očuva kao simbol jednog vremena
i tragedije katolika i Hrvata iz Matoševaca i Stranjana.
2
NOVI ŽUPNIK U BARLOVCIMA
Franjevci bosanske provincije su ovoga ljeta imali svoje premještaje. Tako je i dosadašnji
barlovački župnik, fra Mijo Rajič, premješten u Sanski Most, a za župnika u Barlovce je iz
Sanskog Mosta došao fra Ivo Orlovac.
Fra Ivo je rođen 21. kolovoza 1957. u selu Bukovica, koje sada pripada župi Trn, osnovanoj
1980., a tada je pripadalo barlovačkoj župi. On je dosad vršio službu župnog vikara u župi
Petrićevac, a zatim je bio 7,5 godina župnik u Bihaću, a isto toliko vremena i u Sanskom Mostu.
SVE JE VIŠE KUĆA U STRANJANIMA I MATOŠEVCIMA

KOJE SE VRAĆAJU U POSJED NJIHOVIM VLASNICIMA,
ALI OSTAJU PUSTE, A IMANJA I DALJE KORISTE DRUGI
Redovito smo ranije objavljivali tko je sve dobio rješenje nadležnog Ministarstva Republike
Srpske o povratu imovine, zatim koja su rješenja i izvršena, te tko je dosad svoju imovinu
preuzeo i stvarno ušao u njezin posjed.
Početkom 7. mjeseca došli su predstavnici Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica
Republike Srpske da izvijeste o donesenim rješenjima za deložacije izbjeglica u Matoševcima, iz
kuća: Vida Blaževića, Marka Batkovića, Jose Batkovića, Marka Majdandžića, a u Stranjanima iz
kuća: Ante Bogdanovića, Nike Pranjića, Ive Ljevara, Dragice Blažević i Marka Blaževića.
Makar da je velika većina kuća oslobođena od dosadašnjih privremenih stanovnika, u njih se
iz Hrvatske vratilo vrlo malo njihovih vlasnika. U svoje kuću su, zapravo, ušli i u njima žive
samo Jela Šlat, r. Pranjić, Matijeva, Mirko Pranjić, Perin, i Zorka Pranjić, Matina, u Stranjanima,
te Mile i Marica Debeljak, u Matoševcima.
Kako je poznato, u Stranjanima je sredstvima Europske Unije, a posredstvom humanitarne
organizacije Arbeiter-Samariter-Bund iz Njemačke, izgrađeno sedam novih kuća, a jednu je
izgradio njemački Caritas, onima čije su kuće uništene nakon njihova protjerivanja u Hrvatsku.
Od tih osam kuća, pet je useljeno, i u njima živi samo po jedna osoba, a povremeno dvije. To su
kuće Mirka Blaževića, Markovog, Slavka Blaževića, Stipinog, Slavka Ljevara, Pejinog, Luce
Bogdanović, Ivine, i Zorke Ganić, Jurine.
Tri novoizgrađene kuće zjape prazne! Pravo je vlasnika tih kuća, dakako, ako mogu, da žive
gdje žele. Ali nije lijepo i pošteno da su neki zatražili da im se kuće naprave, uz obećanje da će
se vratiti, a kuće sada stoje neuseljene, i s malim izgledima da će se u njih netko vratiti. A da zlo
bude još veće, zbog takvih imaju poteškoća da dobiju pomoć za izgradnju svojih kuća, i ne zna
se hoće li je uopće dobiti, oni koji bi se sigurno u njih vratili, kao što su, npr., Terezija-Reza
Ljevar i Marko Blažević, Milin.
Nije, ipak, ni sada ovamo sve samo crno. Ima i onih koji se, iz objektivnih razloga ne mogu
odlučiti za povratak u kuće koje su im vraćene, ali nisu od svega digli ruke. O tome je u više
navrata pisano u Našem zavičaju. Priličan je broj onih koji povremeno dolaze da obiđu svoje
kuće i imanja, i koji ponešto na njima očiste i urade, ili nađu nekoga i plate da se uradi što je
hitno potrebno. Treba svakako istaknuti i one koji često dođu, da sami sebi naprave barem
štogod skloništa u koje će moći kasnije redovito i češće dolaziti, i tu ostajati i provoditi duže
vremena, iako imaju kuću ili stan u Hrvatskoj. To se odnosi, prije svega, na Iliju i Antu Ljevar.
Kako su ove godine šljive dobro rodile, očekuje se da će biti i veći broj onih koji će dolaziti i
nastojati da od toga nešto iskoriste za sebe, da ne prigrabe sve srpske izbjeglice koje su još u
nekoliko kuća u Stranjanima i Matoševcima. A nekolicina onih koji imaju rješenja za boravak u
nečijoj kući i za korištenje nekog imanja, a koja još nisu ukinuta, ne zadovoljavaju se samo onim
što im je dodijeljeno, nego sebi prisvajaju pravo i na druge njive i šljivike. I kad ih se upozori da
to nije njihovo, oni se na ništa ne obaziru. Prošlih godina su dolazili, a dolaze i ove godine,
izbjeglice iz Orlovca i drugih mjesta da tresu, kupe i odvoze šljive. Nije ih moguće u tome
spriječiti, pogotovo kad sami vlasnici svojih imanja ne pokazuju za njih nikakvog zanimanja.
3
Našim bi ljudima iz Matoševaca i Stranjana preporučili: ako se i ne misle posve vratiti i opet
živjeti u tim selima, neka ne prodaju svojih kuća i imanja bud zašto. Prodajom za malen novac
neće se okoristiti, a ako svoje sačuvaju, makar će ponekad moći tu doći ili oni ili njihova djeca,
provesti neko vrijeme, i osjećati se zadovoljni!
POVRAĆENE I PREUZETE KUĆE
Na 15. kolovoza o. g. izvršena je deložacija srpskih izbjeglica iz kuće Mate Barišića, i on je

toga dana preuzeo svoju kuću, u kojoj odnedavno i živi. Kao što se redovito događa, iz kuće je
odneseno što se moglo odnijeti. Mato očekuje barem neku pomoć od Caritasa u stvarima kućnog
namještaja, ali je potrebno da se najprije odjavi u Hrvatskoj.
Ruža Pranjić, pok. Nike, Matijevog, svoju kuću koja je još ranije bila oslobođena, ali ne samo
od srpskih izbjeglica nego i od svega što je u njoj bilo, preuzela je 21. kolovoza.
POSJETITELJI IZ SJEDINJENIH AMERIĈKIH DRŽAVA (IZ CHICAGA)
Na Gospu od anđela, 2. kolovoza 2003., u župnoj crkvi u Barlovcima okupio se, za ovdašnje
prilike, dosta velik broj vjernika. Bilo ih je do 150. Uz sadašnje barlovačke župljane, bilo je
vjernika iz Trna, Petrićevca i Ivanjske, a dosta velik broj ih je došao i iz Hrvatske. Svetu misu je
predvodio fra Ivica Matić, gvardijan iz samostana na Petrićevcu, a s njim je u koncelebraciji bilo
još 5 svećenika.
Među posjetiteljima sa strane u Barlovcima se našla i Draga Blažević, r. Šakić, koja sa
suprugom Božom, sinom pok. Marka Blaževića - Tubića, već dugo godina živi u SAD, u
Chicagu. Na prijedlog fra Velimira, i zajedno s njim, Draga, njezin brat Mile i njegova supruga
Marina su nakon mise otišli u Stranjane, da pogledaju novu crkvicu, za čiju izgradnju su Božo i
Draga također ranije poslali svoj prilog, a Draga je i ovom prigodom dala 100$ USA. Oni su bili
ugodno iznenađeni kad su vidjeli kako kapela lijepo izgleda, a Mile se i podsjetio kako je nekad
svake godine na to mjesto dovozio svoju majku na svetkovinu sv. Franje, budući da je ona bila
velika njegova štovateljica i, uz to, trećoredica.
Gosti su nakratko otišli i do kuće Mile i Marice Debeljak, gdje su malo sjeli i popričali uz
kavu.
Par dana kasnije, na 5. kolovoza 2003., Draga je ponovno bila u Stranjanima, a s njom je tad
došao i sin Marko, koji je prije toga neko vrijeme proveo na godišnjem odmoru u Dubrovniku i
na Hvaru.
Osim odmora na Jadranu, cilj Markova dolaska je bio i da malo bolje upozna Stranjane, gdje
su mu korijeni, da obiđe svoju djedovinu i mjesto gdje mu se rodio otac Božo. Bila je vidljiva
kod njega namjera da opet dođe u ove naše krajeve, a nije krio ni želju da sebi za ženidbu
pronađe djevojku iz nekog hrvatskog kraja, možda i porijeklom iz kraja odakle su mu otac i
majka.
Na odlasku Dragi i Marku smo preporučili da sljedeći put, kad budu dolazili, sa sobom
povedu i Božu, da dođe i posjeti kraj kojega je prije puno godina napustio.
DOGAĐANJA KROZ SRPANJ I KOLOVOZ
- 6. srpnja 2003., nedjelja. Na misi u Stranjanima bilo 14 nazočnih vjernika.

- 7. srpnja 2003., ponedjeljak. Iz Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske došli
predstavnici i obavijestili više srpskih izbjeglica o deložaciji iz kuća u Stranjanima i Matoševcima.
Tijekom tjedna od 6. do 12. srpnja:
- Krčilo se i rasčišćavalo oko kuće Stjepana Pranjića, Stipinog.
- Sinovi Tome Majdandžića su bili dva-tri dana kod njegove kuće; uz rad, ispekli su odojka i malo se
pogostili sa svojim prijateljima.
- Zorka Pranjić je od vlasti Republike Srpske dobila nešto materijala za uređenje svoje kuće.
4
- Spremalo se sijeno za zimu i sređivane kace jer su šljive dobro rodile.

- 13. srpnja 2003., nedjelja. Na misi nas je bilo 15-ak. Došli su nam u posjetu, a i da obiđu svoje kuće i
očinstvo, Joso Majdandžić, Jurin, iz Hrvatske, te njegova sestra Ane sa sinom, koji žive u Australiji. S
njima je bio također Boro Blažević, Vidov. Iz Hrvatske je došao i bio kod svoje kuće Pero Batković, sa
sinom Pajom i snahom Katicom. S njima je bio i Mile Majdandžić, Antin.
- 17. srpnja 2003., četvrtak. Došli su Vlado Blažević, Josin, i njegova žena Anđa, i ostali par dana te
krečili i uređivali svoju kuću. Njima su u posjetu jedan dan došle Anđine sestre, Mira iz Zagreba, a Mare
s mužem i svekrom iz Njemačke. Mili i Mari Debeljak je došao sin Marko, a iz Njemačke kćerka
Antonela, zet i unučad, da kod njih provedu nekoliko dana godišnjeg odmora.
-18. srpnja 2003., petak. Iz Njemačke je stigao Rudo Ćosić, Josin. Našao je ljude i dogovorio se s njima
za uređenje dvorišta očeve kuće i živice, a planira i kuću urediti, da se u njoj može živjeti i provoditi
vrijeme, kad netko poželi doći.
- 20. srpnja 2003., nedjelja. Kako se Ilindan slavi u Motikama, na Durbića brdu, nas nekoliko je tamo išlo
na svetu misu, a stigli smo i na popodnevnu misu u Stranjane.
- 2. kolovoza 2003., subota, Gospa od anđela. Misa je bila u Barlovcima. Poslije podne su posjetili našu
crkvicu u Stranjanima i kratko se zadržali kod nas Mile Šakić, sa suprugom Marinom, koji trenutno žive u
Petrinji, te Draga Blažević, supruga Bože Blaževića, koji su davno odselili u Ameriku.
- Istog je dana na svoje imanje došao Anto Batković, Josin, sa ženom i djecom. Razapeli su šator uz
porušenu i devastiranu kuću, te ostali nekoliko dana, čistili kuću i krčili oko nje.
- 3. kolovoza 2003., nedjelja. Došao je Mile Batković, drugi sin Josin, sa sestrom i majkom. Obišli su
svoju kuću i dogovorili se s jednim izbjeglim Srbinom, da im malo raščisti zarasli imanje i prostor oko
kuće.
- 4. kolovoza 2003., ponedjeljak. Nakratko, na povratku s godišnjeg odmora, navratili su svojoj kući
Stjepan-Braco Pranjić, Stipin, i supruga Ankica. Pogledali su što je dosad urađeno na uređenju oko kuće i
dogovorili se s Milom Debeljak što bi dalje trebalo raditi.
- 5. kolovoza 2003., utorak. Navratili su se do svoje kuće Zora Blažević i njezin sin Slavenko, sa ženom.
- Ponovno je u Stranjane došla Draga Blažević, a s njom i sin Marko, te Mile Šakić i njegove dvije kćeri.
- Kroz više dana pred Veliku Gospu u posjetu i obilazak svojih kuća, te grobalja na Crkvenama i na
Gradini, iz Hrvatske i Njemačke je došlo oko 50-ak naših ljudi.
- 15. kolovoza 2003., petak. Na Crkvenama uobičjena sveta misa. Mi iz Stranjana i Matoševaca smo išli
svi koji smo mogli. Stranjančana i Matoševljana iz Hrvatske na misi na Crkvenama je ovaj put bilo manje
nego inače.
- 24. kolovoza 2003., nedjelja. Pred odlazak iz župe Barlovci na drugo mjesto, slavio je posljednji put
misu u Stranjanima i od nas se oprostio dosadašnji župnik fra Mijo Rajič. Na misi nas je bilo nazočno 30-
ak.
- Svojoj kući i na svoje imanje došli su Anto Majdandžić, Matin, i njegova supruga, te djeca, snaha i
unučad; bilo ih je ukupno 12-ero. Ispekli su i janje, da se malo provesele, i noćili su kod svoje kuće.
U vremenu od 24. do 30. kolovoza 2003.:
- Iz Hrvatske je Slavku Ljevaru došla žena, sin Anto sa ženom, i unučad. Pomogli su tresti i kupiti šljive.
- Također su kod svojih kuće bili Marko Majdandžić, Matin, sa sinom i unučadima, zatim Anto Batković,
Josin, sa ženom i djecom, i dva su dana tresli šljive.
- Markan Bogdanović, Ićin, i njegova žena Ane, su došli i dosad 20-ak dana borave kod Mile i Mare
Debeljak i kod Markove sestre Luce. Pomažu kupiti šljive, a Markan je napravio Josipu Debeljaku od
dasaka hladnjak kraj kuće i velik stol za veći broj gosta.
- Kod svoje kuće je bio tri dana Josip Debeljak, Petrov. On se pobrinuo da se iskrči žbunje i korov oko
"kipa" kojeg je na Danlovom brdu podigao njegov otac Petar.
- 30. kolovoza 2003., nedjelja. Prvi put u Stranjanima misu je slavio novi župnik, fra Ivo Orlovac.
Pripremio: Mile Debeljak

☧ NAŠ ZAVIĈAJ
Broj 26.
MISA NA GROBLJU GRADINA

Listopad/studeni 2003.
Vjerojatno se na groblju Gradina, od njegovog osnutka (1928. g.), slavila sveta misa svake
godine na prvu nedjelju iza Male Gospe. Prema sjećanju starijih osoba, slavila se i u vrijeme 2.
svjetskog rata. A prekid je nastupio 1995., kad je naš svijet protjeran iz Stranjana i Matoševaca, i
trajao je do 2000. Sa slavljenjem tih misa zapoĉelo se opet 2001., o ĉemu smo izvijestili u Našem
zavičaju (br. 3, str. 1).
Dan kada se slavila ta misa uvijek se oĉekivao u posebnom raspoloţenju, i tada bi se skupilo
mnogo svijeta, ne samo mještana i drugih vjernika iz barlovaĉke, petrićevaĉke i ivaštanske ţupe,
nego i onih koji su iz Stranjana i Matoševaca odselili, moţda i prije više godina, negdje u
Hrvatsku ili u Vojvodinu, ili koji su se nalazili u nekoj europskoj zemlji.
Tradicija se nastavlja, i poĉinje obnavljati. I ove je godine, po vrlo lijepom vremenu,
slavljena misa na Gradini, u nedjelju 14. rujna. Skupilo se, za sadašnje prilike, veoma puno
svijeta, oko 300 osoba. Na misi su bili nazoĉni svi dosadašnji povratnici u svoje kuće u
Stranjanima i Matoševcima, pa i oni najstariji, kao što je Zorka Ganić i Jele Šlat, i bolesni Mirko
Blaţević. Skoro da nije bilo ni druge nijedne nekadašnje kuće u Stranjanima, a malo i kuća u
Matoševcima, a da barem netko od ukućana i iz tih kuća nije došao na misu na Gradini.
Neki su došli prvi put poslije 1995., a nekima je ovo bio prvi dolazak poslije 12 godina. Bilo
ih je iz Zagreba, Sunje, Siska, Petrinje, Ivanić Grada, Kutine, Novske, Ĉepina, Krnjaka kod
Karlovca, Rijeke, pa i iz Njemaĉke. Bilo je takoĊer vjernika iz Orlovca, Dikevaca i Ramića, kao
i iz ţupe Petrićevac, a i nekoliko pravoslavaca iza Gradine.
2
Misu je drţao ţupnik fra Ivo Orlovac, a bio je nazoĉan i fra Velimir Blaţević. Njih dvojica su
prije mise, a takoĊer i poslije nje, molili opijela na grobovima. Na kraju mise ţupnik je izmolio i
zajedniĉko opijelo za sve pokojne pokopane na groblju, za koje nije opijelo moljeno pojedinaĉno
na njihovim grobovima.
I za ovogodišnju misu groblje je bilo lijepo ureĊeno, ali ne širom akcijom, kao prošle dvije
godine, kada se u to ukljuĉilo i više onih koji su došli iz Hrvatske, nego su to uradili Mile i Mare
Debeljak, Slavko Ljevar, Slavko Blaţević, Ilija Ljevar, Anto Ljevar, Marko Majdandţić, Matin,
Mato Majdandţić, Markov, Luce Bogdanović, Markan Bogdanović, Ićin, a Ane Bogdanović je
za sve spremila ruĉak.
Ţupnik je na kraju mise zahvalio onima koji su groblje uredili, a takoĊer je najavio da ima
namjeru groblje ograditi, ako za to dobije potporu onih koji tu imaju pokopanog nekoga svoga.
Predloţio je da doprinos bude po 50 KM (200 kuna) po kući, ili koliko tko moţe dati. Nazoĉni su
izrazili svoje zadovoljstvo što će se groblje ograditi, i dosta ih je odmah dalo svoje novĉane
priloge. Na kraju, prisutne je obradovala i obavijest ţupnika da bi iduće godine, na 1. svibnja,
mogla biti misa i na Batkovića groblju, te da bi se tako nastavilo i ubuduće.
Nakon završetka mise skoro svi su krenuli na "svraćanje". Neki su otišli do svojih
devastiranih kuća ili u svoje bašĉe, te u skupinama ruĉali što su sa sobom donijeli, tako: Josip
Ljevar i njegovi, Ilija Ljevar i njegovi, Ana Ljevar i njezine kćeri i zetovi, Terezija Ljevar i
Marija r. Veber, Mira Mile Bebinog s muţem i djecom, Marko Majdandţić, Matin, i njegovi,
Jurica Blaţević i ţena, Mile Debeljak, Markov, i ţena, Josip Debeljak i njegovi. Joso Ćosić i
sinovi Rudo i Marko i kćerka Finka su sa svojim gostima imali ruĉak kod Josine kuće. Dosta je
gosta bilo kod Zorke Pranjić, Marice Milaković, Slavka Blaţevića, Jele Šlat, Slavka Ljevara,
Mirka Pranjića, Luce Bogdanović, te kod Mile i Mare Debeljak.
Uz obilno jelo i piće, dakako i uz domaću šljivovicu i kavu, obnavljale su se i prepriĉavale

uspomene o nekadašnjim sliĉnim okupljanjima našega svijeta, a i razgovaralo o tome gdje i kako
tko sada ţivi, te kako bi bilo više povratnika u Stranjane i Matoševce samo kad bi uvjeti ţivota
bili povoljni.
Ugodno provedeni dan se bliţio kraju. Kako je ove godine voće dosta dobro rodilo, a
svakome je najslaĊe ono što je uz svoju kuću sam sadio i uzgajao, mnogi su zašli u svoje bašĉe i
voćnjake da uberu i sa sobom ponesu koju jabuku, krušku, šljivu-savku i groţĊa.
Pred veĉer su se svi razišli zadovoljni, sa ţeljom da se što ĉešće i u još većem broju mognu
okupiti u svom rodnom kraju.
Marica Debeljak
3
OBAVLJEN TEHNIĈKI PRIJEM NOVOSAGRAĐENE KAPELE U STRANJANIMA

I RADOVI KOJI SU PREDVIĐENI DA SE URADE
GraĊevinski radovi na novoj kapeli u Stranjanima su završeni prije više mjeseci. Nedavno je
takoĊer uvedena elektriĉna struja, prikljuĉivanjem na elektriĉni vod koji prolazi iznad kapele. A
nakon što su na kapeli otklonjeni neki uoĉeni nedostaci, u subotu, 27. rujna 2003., obavljen je i
njezin tehniĉki prijem. Bili su nazoĉni: izvoĊaĉ radova, gosp. Šaban Mujdţić, sa suradnicima,
nadzornik gradnje, ing. Ljubica Kos, te ispred Biskupskog ordinarijata biskupijski ekonom, preĉ.
mg. Ivica Boţinović, kao i novi ţupnik u Barlovcima, fra Ivo Orlovac.
Preostalo je da se u kapelu još stave podne keramiĉke ploĉice, izradi i postavi manji oltar, i
moţda da se umjesto sadašnjih plastiĉnih stolica unesu manje klupe. TakoĊer će trebati urediti
škarpu iznad kapele, kako se zemlja ne bi osipala ili klizila.
Razmišljalo se o tome da ove jeseni naš biskup, preuzv. Franjo Komarica, obavi blagoslov
kapele, ali se od toga odustalo iz bojazni da bi došlo malo naroda, budući da su mnogi iz
Hrvatske i drugih krajeva bili sredinom rujna na misi na groblju Gradina, a dolazit će neki i na
groblja za blagdan Svih Sveti i Dan mrtvih. Iz tog razloga je blagoslov kapele odgoĊen, i
vjerojatno će biti na proljeće. Kada bude utvrĊen toĉan dan, o tome ćete biti obaviješteni.
PRILOZI ZA UNUTARNJE UREĐENJE KAPELE
Obnovu, odnosno gradnju nove kapele u Stranjanima je potaknuo biskup Franjo Komarica, a
financirao je ekonomat banjaluĉke biskupije. Svoje novĉane priloge je dalo i više Stranjanĉana te
neki Matoševljani i nekoliko osoba sa strane. Njihova imena i priloge smo objavljivali u Našem
zavičaju.
U novije vrijeme svoj prilog su dali:
Marija Veber. r. Ljevar - 200 kn,
Mato i Helena Majdandţić - 200 kn
NN, rodom iz Matoševaca - 180 eura.
A ponovno su iz Njemaĉke priloge poslali:
Stjepan Pranjić - Braco i Sanda Stojĉević r. Pranjić - 300 eura
Rudo Ćosić, Mato Ćosić i Ivo Ćosić - 500 eura.
Taj novac, zajedno s onim što je ostao od ranije, bit će iskorišten za daljnje ureĊene kapele i
oko nje. A darovateljima za njihovu velikodušnu pomoć i ovaj put najljepše HVALA!
PRILOZI ZA OGRAĐIVANJE GROBLJA GRADINA
Prijedlog ţupnika fra Ive Orlovca, da se pristupi prikupljanju priloga za ograĊivanje groblja
Gradina, naišao je na dobar odaziv. Do konca listopada o. g. skupljeno je ukupno 1.900 kuna, 40
švicarskih franaka, 50 kanadskih dolara, 30 konvertibilnih maraka i 135 eura.
Svoje priloge su dali:
1. Ivo Blaţević, Josin - 100 kuna 11. Anto i Jela Pranjić - 100 kuna
2. Marko Blaţević, Milin - 200 kuna 12. Marko Pranjić, Perin - 100 kuna
3. Anto Bogdanović, Jurin - 200 kuna 13. Anto Debeljak, Lovrin - 40 fr. švic.
4. Marijan i Kata Dragović - 100 kuna 14. Bosiljko Majdandţić, Marka- 50 dol.kan.
5. Ana Ljevar - 200 kuna 15. Dragan i Janja Mijatović - 30 KM
6. Franjo Ljevar, Antin - 100 kuna 16. Ivo Blaţević, Franjin - 20 eura
7. Terezija Ljevar - 200 kuna 17. Velimir Blaţević - 35 eura
8. Marija Ljevar-Veber - 200 kuna 18. Boţo Majdandţić, Lovriĉin - 20 eura
9. Boţo Majdandţić, Lukin - 200 kuna 19. Marko Majdandţić, Matin - 25 eura
10. Tomo Majdandţić, Perin - 200 kuna 20. NN, rodom iz Matoševaca - 35 eura
4
TakoĊer su za ĉišćenje groblja u Gradini dali priloge:

1. Anto Debeljak, Lovrin - 100 kuna
2. Pero Majdandţić, Franjin - 50 kuna
3. Tomo Blaţević, Ivin - 30 KM
4. Jurica Blaţević, Petrov - 10 eura
5. Mato Blaţević, Vidov - 5 eura
6. Pero Blaţević, Mirkov - 10 eura
7. Jozo Debeljak, Sebastijanov -10 eura
8. Petar Debeljak, Matin - 20 eura.
Svima koji su dali svoje priloge ţupnik i ovim putem najljepše zahvaljuje, a izraţava nadu da
će biti i drugih koji će se ukljuĉiti meĊu darovatelje za ograĊivanje i ureĊivanje svoga groblja!
PROSLAVA SVETOG FRANJE I LISTOPADSKA POBOŽNOST
Svetkovina sv. Franje, 4. listopada, proslavljena je svetom misom u 10,30 sati. Misu su
zajedno slavili ţupnik, fra Ivo Orlovac, i fra Velimir Blaţević, a bilo je nazoĉno ukupno 12
osoba. Okupili su se vjernici koji ţive u Stranjanima i Matoševcima, a od "gosta" Nada Blaţević,
kćerka Slavka Blaţevića, i Ivka Blaţević, iz Kuljana.
Kroz cijeli mjesec listopad, svakog dana u kapelici u Stranjanima molila se krunica u 15.30
sati. Ĉetvrtkom je dolazio i ţupnik fra Ivo, pa je poslije krunice bila i sveta misa. Nedjeljom se
krunica molila prije svete mise. Na poboţnost je dolazio kada je tko mogao, a redovito je
obiĉnim danima bilo po 5-7 osoba.
OVA GODINA NIJE BILA RODNA, KAKO SE OĈEKIVALO,
JER JE SUŠA UZELA SVOJ DANAK
Ovogodišnje proljeće je nagovještavalo da bi godina mogla biti rodna. MeĊutim, kasnije je

zavladala, i ĉitavo ljeto potrajala velika suša, tako da su išĉekivanja u pogledu ljetine i jesenskih
plodova iznevjerena. Godina je podsjećala na sušnu 1950. i 1953.
Nitko od naših pšenicu nije ni sijao, pa nije imao što ni poţeti. Neki su posijali kukuruz, ali je
urod bio dosta slab. To vrijedi i za povrće: paradajz, papriku, kupus, krumpir, luk. Voće je bilo
jako dobro procvalo i odmetnulo se, ali su jabuke, kruške i šljive ostale sitne, a puno je i opalo
prije nego što je dozrelo.
Svatko je sebi ipak mogao nabrati dosta jabuka i nakupiti šljiva, bilo iz svog voćnjaka bilo iz
neĉijeg napuštenoga. Nešto šljiva, koliko je tko htio, otišlo je u pekmez. Svi povratnici, a takoĊer
Marko Majdandţić, Matin, Boro Blaţević, Vidov, Ilija Ljevar i Markan Bogdanović, Ićin, sebi
5
su natresli i ukupili nešto šljiva za rakiju. Da je bilo kaca, moglo se iskoristiti puno više šljiva.
Nešto je i prodano, a jako puno šljiva u Matoševcima otresli su Srbi iz Orlovca.
Za razliku od prošle godine, kad je bilo i dosta gljiva rujnica i vrganja, ove godine ih nije
bilo nikako. Nije bilo ni oraha i kestenja kao prošle godine, ali se i njih ipak nešto moglo naći i
ukupiti.
NAŠE SE KUĆE I DALJE OSLOBAĐAJU I VRAĆAJU VLASNICIMA,

ALI BI SE ONE USKORO MOGLE POĈETI I RASPRODAVATI!
Rješenja o povratu kuća vlasnicima u Stranjanima i Matoševcima ubrzano se donose, i Srbi te

kuće napuštaju te odlaze onamo odakle su i došli, ili negdje u Orlovac i druga mjesta, gdje su si
kupili ili podigli nove kuće.
U novije vrijeme su osloboĊene kuće Ilije Pranjića, Zorana Pranjića, Ivinog, Mate Barišića,
Mate Blaţevića, Vidovog, Mate Majdandţića, Antinog. Doneseno je rješenje za povrat kuće Ive
Blaţevića, Josinog, a najavljeno je vraćanje takoĊer kuća ili imanja Franje Blaţevića, Stipinog,
Marka Blaţevića, Milinog, Jose Batkovića, Milkovog i Bore Blaţevića, Vidovog,.
U prvim brojevima Našeg zavičaja popisali smo sve kuće u Stranjanima i Matoševcima iz
kojih je naš narod 1995. istjeran i otišao u Hrvatsku, a u koje su uselili Srbi, izbjegli najviše iz
Kupresa, Grahova i Glamoĉa, a isto tako i kuće koje su tada ili kasnije devastirane i posve
porušene. Povremeno smo objavljivali i kome su obnovljene ili napravljene nove kuće, i tko se u
njih vratio, te iz ĉijih kuća su Srbi izašli i tko je dobio rješenje o povratu imovine i kuće, ali u
koju se nitko nije vratio.
Dosad nitko u Stranjanima i Matoševcima nije prodao svoje kuće i imanja Srbima, ali izgleda
da ćemo, na ţalost, uskoro morati pisati i o prodaji naših kuća i imanja, kao što je to već uĉinjeno
u drugim selima barlovaĉke, motiĉke, petrićevaĉke i trnske ţupe.
DOGAĐANJA KROZ MJESECE RUJAN I LISTOPAD
Kroz posljednja dva mjeseca nije bilo puno dogaĊanja koja bi po neĉemu bila osobito zanimljiva i
znaĉajna.
- Od 1. do 12. rujna 2003. najviše se radilo na kupljenju šljiva, a prije Male Gospe jedan dan je bila
akcija ureĊivanja groblja na Gradini.
- 14. rujna 2003., nedjelja. Bila je, po obiĉaju, misa na Gradini. Naroda se skupilo i više nego prošle
dvije godine, moţda i više od 300 osoba, meĊu kojima i dosta mladih.
- IzmeĊu 15. i 20. rujna 2003. nastavilo se s kupljenjem šljiva za rakiju, a kuhao se i pekmez.
- 21. rujna 2003., nedjelja. U kapeli u Stranjanima bila misa u 9 sati, i na njoj nazoĉno 11. osoba.
- Od 22. rujna 2003. pa dalje spremala su se drva za zimu, brali kukuruzi, vadio krumpir, brale jabuke
i kruške, a poĉelo je i peĉenje rakije.
- 4. listopada 2003., subota. U kapeli u Stranjanima, koja je posvećena u ĉast sv. Franji, slavljena je
misa u 10,30 sati. Bilo nas je nazoĉnih 12.
- 5. listopada 2003, nedjelja. Misa je bila u 9 sati, a na njoj nazoĉno 13 osoba.
- 9. listopada 2003., četvrtak. Majdandţić Mato, Antin, došao je iz Austrije sa ţenom, i s bratom
Ivom koji ţivi u Zagrebu, te je preuzeo svoju kuću. Ostali su tri dana, te kuću kreĉili i ureĊivali.
- Nedjeljama, 12, 19. i 26. listopada 2003. misa u Stranjanima bila u uobiĉajeno vrijeme, u 9 sati, a
redovito nazoĉno od 10 do 13 osoba.
- Od 9. do 29. listopada 2003. stizalo je u Stranjane i Matoševce više naših ljudi. Kod Mirka Pranjića
su bili sinovi Ivo i Darko te snaha Nada i unuĉad. Markan Bogdanović i ţena Ane su bili više dana kod
Mile i Mare Debeljak i Luce Bogdanović. Nekoliko dana je kod svoje kuće proveo Mato Bariša, a dva
dana i Tomo Majdandţić. Navratio je na jedan dan i Joso Ćosić, sa sinovima Rudom i Ivom. Ilija Ljevar
je došao i ostao tjedan dana, te pekao svoju rakiju. Bio je ovdje par dana, i pekao rakiju, takoĊer Marko
Majdandţić, Matin, a isto tako i Boro Blaţević, Vidov.
6
Pripremio: Mile Debeljak

Napomena!
Kako primjećujete, ovo je već treći broj Našeg zavičaja koji izlazi kao dvomjesečnik. Razlog
tome je što nemamo dovoljno svježih vijesti i materijala za pisanje, a ne objavljujemo ništa iz
naše prošlosti. Da bi mogli nastaviti i dvomjesečnim izlaženjem našeg lista, molimo sve koji se
sjećaju nekih zanimljivijih i poučnih pripovijedanja naših starih, da ih pribilježe i pošalju.
Dosad smo pisali uglavnom o aktualnom stanju i događanjima u Stranjanima i
Matoševcima. Vrlo bismo rado objavljivali i priloge o tome gdje trenutno ili zastalno žive i što
se važnije događa Stranjančanima i Matoševljanima, bilo pojedincima ili skupinama, koji se
nalaze u Hrvatskoj ili negdje drugdje u inozemstvu. Zato Vas sve molim da se javljate svojim
napisima, i tako surađujete u boljem uzajamnom informiranju, a i da Naš zavičaj može nastaviti
s redovitim izlaženjem.
Fra Velimir

☧ NAŠ ZAVIĈAJ
Broj 27.
ŽELIMO OPSTATI - SVEMU UNATOĈ!

Prosinac 2003.
Ţupu Barlovce sam, kao novi ţupnik, preuzeo prije četiri mjeseca, krajem kolovoza o. g.
Nekada je ova ţupa bila brojna i veoma ţiva. Na ţalost, nedavni, posve besmisleni rat, doveo je
skoro do istrebljenja katolika i Hrvata iz okolice Banja Luke, pa tako i iz svih sela barlovačke
ţupe, među njima također iz Stranjana i Matoševaca. Vidnijeg povratka katoličkih i hrvatskih
prognanika svojim kućama u Republici Srpskoj nema, niti se nazire. To se moţe i shvatiti,
budući da su uvjeti za ţivot ovdje veoma teški, a mnogi su se u Hrvatskoj, ili negdje drugdje, već
snašli i sebi osigurali kakvu-takvu egzistenciju.
Vjerujem da će mnoge od Vas zanimati, pa ću u ovom svom obraćanju reći nekoliko riječi o
onima koji su se vratili u rodno mjesto, Stranjane i Matoševce, i o tome što smatram da je
značajno u ovoj godini u Stranjanima ili Matoševcima učinjeno, te što planiramo u narednom
vremenu poduzeti.
Prije više godina prva se u Stranjane vratila Jela Šlat, r. Pranjić. Ima više od dvije godine
kako su se u Matoševce vratili Debeljak Mile i Marica, a zatim prije oko godinu i pol došli su
svojim kućama u Stranjane Luce Bogdanović, Slavko Blaţević i Slavko Ljevar, Zorka Ganić, r.
Ljevar, Mirko Blaţević, a u ovoj godini i Zorka Pranjić, Matina. U svojoj kući u Stranjanima
dosta vremena proboravi i Mirko Pranjić, Perin, ali on i dalje povremeno odlazi u Hrvatsku.
Sigurno je svima navedenima bilo, a i sada je, teško ţivjeti u uvjetima u kojima se nalaze,
pogotovo stoga što se radi o starijim osobama, i k tome samcima i samicama, ali vjerujem da oni
ne ţale što su se vratili. Hrabro se drţe, a tome sigurno doprinosi i njihovo čvrsto vjerničko
raspoloţenje i privrţenost Crkvi.
Da bi povratnicima poboljšali uvjete barem u pogledu njihovih vjerskih potreba, poznato vam
je da je u Stranjanima podignuta nova kapela sv. Franje Asiškog, i već je u redovitoj upotrebi,
iako je ostalo još nekih poslova da se urade u samoj kapeli i u uređivanju prostora oko nje. Sa
sredstvima koja su osigurana, osobito prilozima nekoliko Stranjančana koji ţive i rade u
Njemačkoj, i jednoga u Sjedinjenim Američkim Drţavama, a njihova imena, i svih drugih
dosadašnjih darovatelja, su objavljena u Našem zavičaju, moći će se na proljeće postaviti podne
keramičke pločice i napraviti manji oltar, urediti okoliš kapele i postaviti ulazna ţeljezna kapija.
Ako to uspijemo na vrijeme uraditi, dogovorit ćemo s našim biskupom, preuzv. Franjom
Komaricom, da se u mjesecu svibnju 2004. obavi i blagoslov kapele.
Sigurno znate da se i na groblju Gradina odrţavaju uobičajene mise. Uređivanje groblja je
redovito vršeno organiziranjem akcija, u kojima je sudjelovala većina povratnika, a uključivali
su se i "dragovoljci" koji su dolazili iz Hrvatske. Radi zaštite i lakšeg odrţavanja groblja
Gradina, s kojeg je odnesena ţica kojom je bilo ograđeno, trebalo bi ga ponovno ograditi.
Gotovo svi betonski stupovi su ostali, pa bi trebalo postaviti ţičanu mreţu i ţeljezne kapije.
Nakon što je jesenas na misi na Gradini bilo o tome govora, i predloţeno da svako domaćinstvo
koje ima nekoga svoga u groblju sahranjenog dadne po 50 KM, a tko ne moţe dati toliko da
dadne koliko moţe, neki su se već odazvali pozivu i dali svoje priloge. Pozivaju se i drugi
kojima to prilike dopuštaju, da do idućeg Uskrsa pomognu svojim doprinosom da se na proljeće
2
mogne obaviti i taj posao. Nešto se mora poduzeti i u Batkovića groblju. Ono je proljetos bilo
donekle očišćeno, ali su drače ponovno izrasle. I njega bi trebalo ograditi, a također i kapelu
pokriti i postaviti vrata. Odlučeno je i najavljeno da će se i na tom groblju početi slaviti godišnja
misa, i to od idućeg 1. svibnja. Tada će biti prilike da se nešto dogovori i odluči o radovima na
tom groblju i o njegovom odrţavanju.
Svima koji su dosad dali svoj doprinos za navedene naše projekte i ovaj put zahvaljujem, a
druge, koji to mogu i koliko mogu, molim da ne zaborave svoga kraja i povratnika koji se trude
da se Stranjani i Matoševci odrţe što duţe!
Dragi sadašnji i bivši stanovnici Stranjana i Matoševaca, i ţupljani ţupe Barlovci! Radovao
bih se veoma da vas mogu vidjeti u redovitim osobnim susretima, i posebno u dane velikih naših
katoličkih blagdana, pa da vam se mogu obratiti usmeno. Ali tragedija koja nam se dogodila to
ne omogućava. Zato vam se uz ovogodišnji Boţić ţelim obratiti makar na ovaj način, preko
glasila Naš zavičaj, koji izvješćuje o sadašnjim i nekadašnjim prilikama i događanjima u vašim
selima, Stranjanima i Matoševcima.
Kada vam ovaj broj Našeg zavičaja bude u rukama, naši katolički blagdani će već proći, ali ja
sam tih dana mislio na sve vas, znane i neznane, upućivao svoje molitve i najiskrenije ţelje da
naš boţanski Spasitelj, Isus Krist, čiji smo spomendan rođenja slavili, unese u vaše obitelji i
ţivote mnogo istinske radosti i obdari vas obiljem svoga blagoslova i svih milosti! Stoga neka
vam je svima sretan Boţić i sveto Isusovo porođenje, i bila vam sretna i blagoslovljena Nova
2004. godina!
Župnik fra Ivo Orlovac
MISA ZA POKOJNE NA GROBLJU GRADINA
Misa na groblju Gradina nije mogla biti na Svi svete niti na Dan mrtvih, nego je bila u
nedjelju, 9. studenoga, u 14 sati, prema dogovoru ţupnika fra Ive s vjernicima.
Na misu, koju su slavili ţupnik fra Ivo i fra Velimir, bilo je nazočno 16 osoba, od toga 6
"domaćih", iz Stranjana i Matoševaca, a 10 ih je došlo iz Hrvatske.
Grobove svojih pokojnika neki su posjetili na dan Svih svetih ili na Dan mrtvih, pa je to
razlog što se na misi na Gradini nije skupilo više svijeta.
Prije mise su moljena također opijela za pokojne na čije su grobove svećenici bili pozvani.
3
ZADOVOLJSTVO IZ RAKIJSKOG KOTLA!
Rakija se počela peći u listopadu, a s tim je nastavljeno i kroz mjesec studeni. Peklo se na
kotlovima Bore Blaţevića, Vidovog, iz Matoševaca, i Marka Blaţevića, Mirkovog, iz Ojdanića,
a u pomoć je priskakao svojim kotlom i Stipo Grozdin.
Trud onih koji su strpljivo kupili šljive isplatio se, iako nekima, na ţalost, sve kace nisu
izdrţale, pa je iz nekoliko njih, onih koje su više bile sašune, a nisu dovoljno popravljene, nešto
šire iscurilo. Ipak, u cjelini gledano, moţe se reći da nitko nije bio nezadovoljan s onim što je u
"kućnoj radinosti" proizveo. Rakiju su za sebe pekli Anto Batković, Josin, Mirko Pranjić, Mile
Debeljak, Slavko Blaţević, Slavko Ljevar, Kata Pranjić, Mile Grahovac i Danica Zorke Pranjić, i
Blaţević Marko, Mirkov.
Istina, budući da su šljive bile dosta sitne, zbog ovogodišnje suše, kotlovi nisu "bacali" puno,
ali je rakija bila dobre kvalitete - i pitka i jaka. Svi koji su šljive kupili i rakiju pekli, gotovo
svatko od povratnika po nešto, zadovoljit će svoje potrebe, a neki će na njoj, ako je budu
prodavali, moći štogod i zaraditi.
SMRT I POKOP ANE LJEVAR
U Zagrebu je 12. prosinca 2003. iznenadno umrla Ana Ljevar, pok. Ilije. Imala je veliku ţelju
vratiti se u Ljevare, ali nije mogla jer je njezina kuća bila posve uništene. Podnijela je bila molbu
hrvatskoj vladi za pomoć u građevinskom materijalu, i molba je pozitivno riješena, te se čekala
isporuka materijala da se započne s izgradnjom nove kuće.
Kad nije dočekala da se vrati ţiva u svoju kuću, ispunila joj se barem druga ţelja, da bude
ukopana na groblju Gradina. Iz Zagreba je prevezena 13. prosinca, i istog dana je u 13 sati za nju
ţupnik fra Ivo slavio svetu misu, a zatim je sahranjena u grob u kojem je 1969. sahranjen i njezin
muţ Ilija.
Na misu i sprovod, uz njezine najbliţe - kćeri, zetove, unučad i drugu rodbinu - došao je lijep
broj našeg svijeta iz Hrvatske. Nazočni su bili i skoro svi sadašnji katolički ţitelji Stranjana i
Matoševaca, koji su mogli uzaći na groblje. Ukupno je na misi i sprovodu bilo više od 40 osoba.
PRIPREMANJE I PROSLAVA BOŽIĆA
Kao što je kod nas i ranije bilo uobičajeno, i kao što smo činili i u najbolja vremena, i ove
godine smo se pripremali da Boţić proslavimo što ljepše. Tako smo 17. prosinca u našoj kapeli
imali zajedničko ispovijedanje. A tko nije mogao doći na ispovijed u kapelu, ţupnik fra Ivo je
iduće nedjelje otišao k njima kući i ispovjedio ih pričestio. U kapeli smo podigli boţićne jaslice,
a svatko je u svojoj kući okitio boţićno drvce.
Ove godine smo u ţupnoj crkvi u Barlovcima imali misu ponoćku, prvi put poslije prekida od
12 godina. Ukupno nazočnih vjernika je bilo 61, a išli smo i mi iz Stranjana i Matoševaca. Nas je
bilo 11-ero, a vozio nas je svojim kombi-autom Marko Blaţević, Mirkov. Sva tri boţićna dana i
u nedjelju po Boţiću imali smo misu u Stranjanima u 9 sati. Najviše je na misi bilo na sam
Boţić, ukupno 17 osoba, dok nas je na sv. Stjepana bilo 14-ero, a na sv. Ivana 12-ero.
Boţić je proveden posebno radosno u kući Mile i Marice Debeljak, jer su im došli i ostali
nekoliko dana sinovi Marko i Tomo sa suprugom i dvoje djece, iz Zagreba, kćerka Antonela s
muţem i također dvoje, te Milina stričevka Ana Mijatović, svi iz Njemačke. Slavku Blaţeviću je
na Boţić došla kćer Nada, pa je i njemu taj dan bio radosniji, jer ga nije slavio sam. I svi ostali,
koji inače ţive sami, na Boţić su se okupljali jedni kod drugih i tako, koliko-toliko, sebi
uljepšali boţićne dane i raspoloţenje.
4
Blagoslov kuća smo imali 31. prosinca. Ţupnika je pratio Slavko Blaţević, kao što je to
činio i puno godina prije rata. Blagoslovljene su sve naše kuće, osim Marice Milaković, r.
Marić, budući da preko boţićnih blagdana nije bila kod svoje kuće, nego u Hrvatskoj.
Napisala
Marica Debeljak
DOGAĐANJA KROZ MJESEC STUDENI I PROSINAC
Kroz posljednja dva mjeseca ove godine nije bilo puno značajnijih događaja.
- 9. studenoga 2003., nedjelja. Na groblju na Gradini bila sv. misa, na kojoj je bilo nazočno ukupno 16
osoba. Uz "domaće" došli su iz Hrvatske Markan Bogdanović sa ţenom Anom, Ive Debeljaka sin, 2 kćeri
i zet, Majdanţić Mato, Jurin, Majdandţić Marko, Matin, i Boro Blaţević, Vidov, sa ţenom Ljljom.
- 19. studenoga 2003., srijeda. Kuća Vida Blaţevića je oslobođena, a iz nje je izašao Boţo Kajtez i otišao
u svoju kuću u Glamoč.
- do 11. prosinca 2003. nije se dogodilo ništa posebno. Nedjeljama bila misa u Stranjanima, a na njima
nazočno 11-12 osoba.
- 12. prosinca 2003., petak. U Zagrebu je umrla Ana Ljevar, pok. Ilije, a idućeg je dana sahranjena na
groblju Gradina.
- 14. prosinca 2003., nedjelja. Na misi u Stranjanima bilo 12 osoba.
- 17. prosinca 2003., srijeda. U kapeli u Stranjanima bila zajednička predboţićna ispovijed.
- 21. prosinca 2003., nedjelja. U Stranjanima je bila misa za pok. Anu Ljevar, a došli su i njezini iz
Novske i Zagreba, tako da nas je na misi bilo 20-ero.
- 25. prosinca 2003., četvrtak. Išli smo na ponoćku u ţupnu crkvu u Barlovce, a ujutro u 9 sati smo imali
misu u Stranjanima, i bilo nas je na njoj 17-ero.
- 31. prosinca 2003., srijeda. Imali smo blagoslov kuća u Stranjanima i Matoševcima.
Pripremio
Mile Debeljak
NEKA VAM SVIMA BUDE SRETNA

I OD BOGA BLAGOSLOVLJENA
NOVA 2004. GODINA!

☧ NAŠ ZAVIĈAJ
Broj 28. Oţujak 2004.
Prošla su tri mjeseca od izlaska posljednjeg broja Našeg zavičaja (prosinac 2003.). U
meĎuvremenu, kroz zimski period, u Stranjanima i Matoševcima se nije ništa posebno
dogaĎalo, što bi bilo vrijedno da se zabiljeţi. Stoga u ovom broju najavljujemo proljetne
blagoslove polja i neke poslove koji se predviĎaju i planiraju za skoru budućnost, a zatim ćemo
iznijeti neka razmišljanja o budućnosti Stranjana i Matoševaca. Vratit ćemo se malo i u našu
bliţu i dalju prošlost te iznijeti neke zanimljivosti i zbivanja u davnim vremenima.
PREDSTOJEĆI RADOVI I PROLJETNI POLJSKI BLAGOSLOVI
Radovi u kapeli i oko nje u Stranjanima
Tijekom zimskih mjeseci na ureĎivanju kapele i oko nje nije se moglo ništa raditi. S
dolaskom toplijih dana planiramo malo urediti prostor oko kapele. Pristupit će se i izradi i
postavljanju ulazne ţeljezne kapije, kao i postavljanju keramičkih pločica u kapelu. Javili su se
majstori koji će to uraditi besplatno, a mi ćemo nabaviti materijal. Od jednog domaćeg stolara
naručen je, i radi se drveni oltar.
Ţelja nam je bila da se u svibnju obavi blagoslov kapele, ali to neće biti moguće zbog
zauzetosti biskupa Komarice drugim obvezama. Stoga se taj blagoslov odgaĎa za kasnije, i
obavit će se na svetkovinu sv. Franje, komu je kapela i posvećena, 4. listopada 2004., u 11 sati.
Ovim najavljujemo da će u nedjelju, 16. svibnja 2004., u 10,30 sati, kod kapele biti za
Stranjane proljetni poljski blagoslov. Očekujemo, i bili bismo obradovani, i vašim dolaskom iz
Hrvatske u što većem broju.
Prikupljanje sredstava za ureĊenje groblja Gradina se nastavlja
Prošle godine je u 9. mjesecu, prigodom mise na Gradini, dogovoreno i odlučeno da to

groblje treba ograditi i postaviti dvije kapije. Odmah je pokrenuta i akcija prikupljanje novčanih
sredstava za tu namjenu. U Našem zavičaju, br. 26, za listopad-studeni prošle godine, objavljena
su imena onih koji su dotad dali svoj doprinos. A kroz proteklo vrijeme priloge su još dali:
1. Debeljak Josip, Perin, - 50 KM
2. Majdandţić Marko, Nikin - 50 KM
3. Blaţević Borislav, Vidov - 50 KM
4. Blaţević Slavko, Stipin - 50 KM
5. Debeljak Mato, Petrov/Katušin - 50 KM
6. Ljevar Ilija, Vidov - 20 evra.
U raznoj valuti dosad je skupljeno ukupno oko 1.140 KM. Očekujemo da će se i drugi, koji
to dosad nisu učinili, uključiti u ovu akciju koliko mogu, a mi ćemo nastojati da ograĎivanje
groblja i postavljanje kapija bude uraĎeno do Male Gospe ove godine.
2
Ţeljeli bismo uĉiniti nešto i za Batkovića groblje
Batkovića groblje svjedoči da su u tom dijelu Matoševaca doskora ţivjeli katolici.

MeĎutim, moglo bi ono uskoro svjedočiti i da katolika tu više nema, i da je ţivot posve zamro!
Hoće li se to dogoditi, razumije se da najviše, ako ne i sve, zavisi od samih Batkovićana, kako
onih prognanih 1995., tako i drugih koji su još ranije nekamo odselili, a čiji se pokojnici nalaze
pokopani u tom groblju.
Da do toga ne doĎe, barem ne našom nebrigom, kao prvo već smo najavili da će 1. svibnja
o. g., na blagdan sv. Josipa radnika, na Batkovića groblju biti poljski blagoslov za Matoševce i
sveta misa u 10,30 sati. Tada ćemo vidjeti i dogovoriti se da li moţemo što poduzeti da se
groblje ogradi i kapela popravi - postavi krov i vrata - te spriječi njezino daljnje propadanje.
Misli se i na Ojdanića brdo!
Kapela na Ojdanića brdu, koja je napravljena 1959., a nakon zemljotresa 1969. obnovljena,
najviše radi toga da bi se imao zatvoren prostor za drţanje vjeronauka djeci, traţi što hitniju
obnovu. Ta kapela, kao i veliki drveni kriţ uz nju, u nedavnom ratu i poslije njega takoĎer su bili
izloţeni vandalizmu i teško su oštećeni.
U mjesecu oţujku o. g. s nekoliko ljudi sam obišao kapelu na Ojdanića brdu, i sloţili smo
se da bi je trebalo popraviti i postaviti novi drveni kriţ. Već se javio dobrotvor koji će pokloniti
hrast za kriţ i materijal za izradu novih vrata. Drugo što od materijala bude potrebno za
obnavljanje kapele nabavit ćemo, te najnuţnije poslove obaviti do proljetnog poljskog
blagoslova koji će, ako Bog da, na Ojdanića brdu biti u nedjelju, 9. svibnja 2004., u 10,30 sati.
Meni i ostalima je stalo, i brinemo se da se naše svetinje poprave i odrţavaju, ali ovo nas
malo koji smo ovdje nismo u stanju snositi sav teret i troškove obnove. Zato i za navedene
radove na Ojdanića brdu trebamo i očekujemo pomoć od vas, najviše Ojdanićana, koji ţivite u
Hrvatskoj ili negdje drugdje.
Fra Ivo Orlovac, župnik
MILE DEBELJAK ĈLAN ŢUPNOG PASTORALNOG VIJEĆA
U našoj ţupi Barlovci je u drugom mjesecu formirano novo Ţupno pastoralno vijeće. Ono
ima 4 člana, a imenovao ih je na 5 godina biskup mons. Franjo Komarica, nakon što je
provedeno glasovanje meĎu vjernicima. Za Stranjane i Matoševce je u spomenuto Vijeće
imenovan Mile Debeljak, a sluţbu prakaratura u Stranjanima nastavlja i dalje obnašati Slavko
Blaţević.
POĈETAK I PROVOĐENJE KORIZME
Na Čistu srijedu ili Pepelnicu započeli smo i mi u svojoj kapeli u Stranjanima korizmeno
pokorničko vrijeme. Toga dana bio je post i nemrs, a na misi u našoj kapeli u 9 sati obavljeno je
uobičajeno pepeljanje.
Nekoliko dana ranije u kapeli su postavljene postaje kriţnog puta. Slike su stigle u
humanitarnoj pomoći iz Njemačke, a fra Velimir ih je uzeo za našu kapelu. Uz te slike svakog
petka kroz korizmu obavlja se u 15,30 sati poboţnost kriţnog puta, a zatim imamo i svetu misu.
Većina nas koji ţivimo u Stranjanima i Matoševcima, osobito ţene, obavljamo kriţni put u
kapeli u 13 sati takoĎer u druge dane preko tjedna.
3
STRANJANĈANI I MATOŠEVLJANI SU STARINOM VEZANI ZA OJDANIĆE
U prošlosti su Ojdanići bilo vaţno mjesto okupljanja katolika, barem povremeno. Ovdje o njima
pišem zbog toga što je to mjesto ili selo bilo vaţno i za šire okolno područje, pa i za Stranjane i
Matoševce. Tako u izvještaju kojeg je 1737. biskup fra Mato Delivić, apostolski vikar u Bosni, poslao u
Rim, piše da je on krajem mjeseca oţujka te godine pohodio ţupu Ivanjsku, i da je na dva mjesta slavio
svetu sluţbu (sluţio svetu misu i podijelio sakrament krizme ili potvrde). Jedno od tih mjesta bilo je selo
Ojdanići (Hoidanich), a drugo Ivanjska. U Ojdanićima je, u kolibi podignutoj za tu prigodu kraj jedne
kuće, tri dana, ujutro i uvečer, dijelio svetu krizmu. Tada je podijelio taj sakrament čak 1.891 osobi iz
sela: Dragočaj, Ojdanići, Zaluţani, Motike, Tusmahala (ne zna se koje bi to selo moglo biti, a fra Juro
Šalić u svojoj knjizi: Diljem zavičaja, str. 120, navodi da bi se moglo raditi o današnjem Tučjaku, na
granici Stranjana i Ojdanića; to je, meĎutim, malo vjerojatno s obzirom da je u Tusmahali u ono vrijeme
ţivjelo 150 stanovnika, a toliko ih nije nikako moglo biti na Tučjaku), Matotošmahala (današnji
Matoševci), Stranjani, Čivčije i Prnjavor (kod Saračice). Iz Matoševaca je bio 51 krizmanik, a iz
Stranjana 101, dok je u Matoševcima tada bilo ukupno 97 stanovnika, a u Stranjanima 145. Odnos
ukupnog broja stanovnika i krizmanih osoba pokazuje da su tada krizmu primile i mnoge odrasle osobe, a
to je bilo zbog toga što biskup kroz dugo vremena nije dolazio u pohod ţupi Ivanjska, pa nije bilo ni
krizme za djecu.
Nekoliko godina kasnije, 14. siječnja 1742., u Ojdanićima (Oidanichi) je apostolski vikar u Bosni,
biskup fra Pavao Dragičević, krizmao 146 osoba, te sljedećeg dana još 35 osoba. Krizmanici su bili iz
Ojdanića, Motika, Stranjana, Matoševaca, Čivčija, Orlovca, Dikevaca, ali i iz Zaluţana, Šargovca, Trna,
Banja Luke, pa čak i više njih iz Lišnje, sela ţupe Kotor Varoš. MeĎu krizmanicima uglavnom su bila
djeca, od 5 do 10 godina, ali je bilo i odraslih, starijih od 20 godina, a jedna krizmanica, iz sela Lišnje,
imala je čak 60 godina. Iz Stranjana je bilo 15-ak krizmanika, iz obitelji Gubičan, Jerković, Komarica,
Jurić, Jelić, Burić i Barić, a iz Matoševaca 30-ak, najviše iz obitelji Batković, Majdandţić, Debeljaković i
Blaţević.
U vrijeme otomanske vladavine nisu se mogle graditi, i nije bilo kapela i crkava, pa tako je nije bilo
ni u Ojdanićima. Kako smo naprijed vidjeli, biskup Delivić je u Ojdanićima 1737. krizmu podijelio u
provizorno podignutoj nekoj kolibi (potleušici) pokraj jedne kuće.
Za spomen na ta davna vremena, na Ojdanića brdu je bio podignut kriţ, kod kojega se odrţavao
poljski blagoslov za Ojdaniće, a dugo vremena i za Stranjane. Uz kriţ je 1959. podignuta i drvena kapela,
a ona je kasnije zamijenjena novom, ozidanom od kamena. Taj kriţ i kapela su tijekom nedavnog rata
takoĎer teško oštećeni, i čekaju svoju obnovu, da bi se tako i nadalje na tom mjestu sačuvala uspomenu
na davna vremena, te i za buduće naraštaje ostavila katolička obiljeţja koja su tu nekad stajala.
BUDUĆNOST STRANJANA I MATOŠEVACA OVISI I O VAMA U TUĐINI
Hrvati i katolici iz sela Stranjana i Matoševaca, kao i iz čitavog banjalučkog kraja i s područja
današnje Republike Srpske, doţivjeli su 1995. ţalosnu sudbinu progona iz svoga zavičaja i svojih kuća.
Spomenuta sela i dio kuća u njima zaposjeli su drugi - srpske izbjeglice, najviše iz Glamoča, Grahova i
Kupresa - dok su sve druge kuće najprije potpuno opljačkane, zatim teško oštećene, a mnogo njih do
temelja porušeno. Gospodarske zgrade: ambari, košane, štale, svinjci, i ostalo, ako nisu uništene,
razgraĎene su i prenesene u nečija tuĎa dvorišta.
Premda su se prilike donekle promijenile i vlasnicima u Stranjanima i Matoševcima povraćena
gotovo sva njihova očuvana nepokretna imovina, posebno onima koji su je zatraţili da im se vrati, ipak je
povratnika na svoja ognjišta vrlo malo. Pisali smo već o teškoćama i problemima vezanim za povratak
(Naš zavičaj, br. 7, str. 1-2; br. 18, str. 2-3; br. 25, str. 2-3), i treba razumjeti sve one koji ne pomišljaju na
povratak, nego su odlučili ostati u Hrvatskoj, i tu se donekle već snašli.
Makar se prognanici i ne vraćali na svoje, sada, u situaciji kakva jest, ne bi bilo dobro da ljudi
počnu prodavati svoje kuće i zemlju budzašto. Treba računati na poboljšanje prilika, posebice kad jednog
dana i Bosna i Hercegovina postane dijelom Europske Unije, pa tada ni Republika Srpska neće više biti
ono što je danas.
4
Sigurno da se ne moţe očekivati da će se to dogoditi tako brzo, a mi stariji to moţda nećemo ni
doţivjeti, ali je lijepo već i sada, makar povremeno, dolaziti iz Hrvatske i provesti po koji dan u svojoj
kući i u svom zavičaju, udisati čisti zrak svoga rodnog kraja i uţivati plodove sa svoje zemlje. Pa ako i ne
bi bilo volje i interesa za stalni povratak na svoje bilo kada, ili barem za povremene obilaske svoga kraja,
bit će i kasnije prilike da se imanja prodaju, i sigurno povoljnije nego što bi se to sada učinilo.
Zato, ako se išta moţe savjetovati Stranjančanima i Matoševljanima, jest da svoje ne rasprodaju. S
onim što bi mogli dobiti za svoju prodanu zemlju i kuću ne bi se sada puno okoristili. A jednog dana bi
oni koji svoje prodaju mogli teško zaţaliti što su to učinili. Mogu to zaţaliti i njihova djeca koja ih sada,
moţda, čak nagovaraju da prodaju što imaju. Dobiva se dojam kao da je nekima stalo samo da se svega
svoga što prije riješe!
Ne sumnjam u to da ima itko od Stranjančana i Matoševljana tko ne bi ţelio da se Stranjani i
Matoševci sačuvaju kao "naš zavičaj" - katolički i hrvatski. Da bi se to i postiglo, oni koji su se dosad
odlučili za povratak čine što mogu, ali to neće biti dovoljno. I svi drugi mogu i trebaju tome dati svoj
doprinos, a dat će ga već i samim tim što se neće olako odreći svoga i prepustiti ga nekom drugom, tko će
doći sa strane i naseliti se u Stranjane i Matoševce.
KUGA JE U DAVNO VRIJEME NEMILOSDNO KOSILA

I PO STRANJANIMA I MATOŠEVCIMA
Iz Matica umrlih ţupe Ivanjska vidimo da je kuga vladala u ţupi 1783-1784., ali nema podataka o
tome da je tih godina od te opake bolest umro netko u Matoševcima ili u Stranjanima. MeĎutim, kad je
kuga zavladala ponovno 1795-1796., a zatim i 1815-1817., mnogo je osoba umrlo i u tim selima, osobito
u vrijeme kuţne pošasti u ovom trećem periodu.
Godine 1775. je u Stranjanima od kuge umrle 8 osoba, najviše Jarčevića, a u 1776. još 1 osoba. U
Stranjanima je 1815. umrlo je čak 40 osoba, najviše Komarica, a u Matoševcima 32 osobe. U
Matoševcima je i 1817. umrlo 6 osoba, a 1817. još 1 osoba.
Zbog opasnosti od širenja zaraze, a i daljine groblja Crkvene, umrli od kuge nisu sahranjivani u to
groblje, nego čim prije nakon smrti negdje blizu pokojnikove kuće. Za više osoba koje su umrle od kuge
u dijelu Stranjana ili u zaseoku koji se zvao Komarice piše u Matici umrlih da su ukopane "u istom selu".
To bi moglo značiti ili da su mrtvi ukopavani na različitim mjestima, nedaleko kuća gdje su umrli, ili da
je u spomenutom zaseoku (negdje u današnjim Ljevarima i na padinama Ivankova) bilo neko zajedničko
"kuţje groblje". Za neke u Stranjanima piše da su sahranjeni u šumi, a za druge da su sahranjeni u obali.
Jedno mjesto gdje su pokopavani umrli od kuge bila je šumica koja još i danas nosi naziv "greblje", a
nalazi se na vrh Stranjana, iznad puta koji vodi u Matoševce, na zemlji koja je ranije pripadala Mirku
(Mili) Blaţeviću i Ani r. Majdandţić, a danas njihovoj djeci (Miliničino greblje). Sjećam se da sam na
tom mjestu, kao dijete, vidio više kamenova koji su virili iz zemlje, a za koje su stariji govorili da
označavaju mjesto ukopa pomrlih od kuge. Nekoliko tih kamenova viri iz zemlje još i danas. A drugo
mjesto gdje su se u Stranjanima ukopavali umrli od kuge bio je, kako se priča, "Matijev grabik", pokraj
današnje kapele sv. Franje.
Da li je neko "kuţje groblje" bilo i u Matoševcima, nitko od ţivućih ljudi to ne moţe potvrditi, niti se
sjeća da je tko od starijih o tome što pričao.
SVETI USKRSNI BLAGDANI

NEKA VAM BUDU SRETNI,
I NEKA VAS ISPUNE RADOŠĆU
I MIROM KRISTOVIM!
PrireĎuje: Velimir Blaţević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH

☧ NAŠ ZAVIĈAJ
Broj 29.
BLAGOSLOV POLJA NA BATKOVIĆA GROBLJU

Svibanj 2004.
Poslije više godina, zapravo od 1995., na Batkovića groblju je 1. svibnja ove godine bio
poljski blagoslov i sveta misa.
Iako je prethodne noći padala kiša, osvanuo je lijep, sunčan dan. Na groblju se, za sadašnje
prilike, okupio prilično velik broj vjernika, više od 50. Pored Matoševljana, povratnika i onih
koji sada uglavnom ţive ili rade u Hrvatskoj, Njemačkoj ili Švicarskoj, bilo je i nekoliko osoba
iz Stranjana, Orlovca i Šargovca. Među nazočnima na slavlju se našlo i dosta onih kojima je ovo
bio prvi dolazak u rodni kraj poslije progona 1995. Blagoslov je obavio i misu predvodio ţupnik
fra Ivo Orlovac, a s njim je u slavlju mise bio i fra Velimir Blaţević.
Susret ţupnika s Matoševljanima posluţio je i za razgovor o mogućnosti da se demolirana

kapela obnovi. Ţupnikov prijedlog, da se najprije popravi kapela - postavi krov i vrata, i da se
ona okreči, podrţan je.
Svoje priloge za kapelu odmah su dali:
1. Batković Marijan, Antin - 100 KM 7. Batković Marko, Matin - 50 Eura
2. Batković Joso, Antin - 50 " 8. Batković Josip, Markov - 50 "
3. Debeljak Franjo, Jurin - 100 Hkn 9. Batković Anto, Perin - 50 "
4. Majdandţić Marko, Matin - 100 " 10. Batković Zdenka, Janjina - 50 "
5. Batković Nikola, Zorkin - 400 " 11. Batković Ane, Matina - 100 "
6. Batković Ivo, Šimin - 100 Eura 12. Batković Mato, Stipin - 50 "
13. Batković Pavo, Perin - 100 Chf +200 Hkn
Ţupnik fra Ivo Orlovac se najsrdačnije zahvaljuje svima koji su dali svoje priloge. S
prikupljenim novcem će se moći u ovoj godini učiniti što je dogovoreno, tj. sanirati kapelica, a
2
iduće godine bi se pokrenula akcija i za ograđivanje groblja, što bi omogućilo njegovo urednije
odrţavanje.
Velika skupina roda Batkovića, među njima dosta mladih i djece. Da su kod svojih
Kuća, u rodnom kraju, kakva bi to bila snaga i jamstvo za vedriju budućnost!
Poslije mise za neke je "svraćanje" bilo kod jedinih povratnika u Matoševcima, Mile i
Marice Debeljak. A Batkovići, Pero i Marko, Mate Rajinog, sa sinovima i snahama te
unučadima, otišli su do svojih kuća i tu se lijepo okrijepili onim što su sa sobom dovezli i
donijeli iz Hrvatske. Priključio im se, makar i na kratko vrijeme, i rođak fra Velimir.
BISKUP KOMARICA U OBILASKU KAPELE U STRANJANIMA
Biskup Komarica je 11. svibnja 2004., poslije podne, pohodio u Stranjane, a dopratio ga je fra Velimir.
Kod kapele ih je dočekao Mile Debeljak, gdje je ubrzo stigao i ţupnik fra Ivo. Biskup je obišao i
razgledao novu kapelu iznutra i izvana, za čiju izgradnju je i najzasluţniji, te izrazio svoje zadovoljstvo
njezinim izgledom, a i dao neke prijedloge što bi još bilo dobro i potrebno učiniti.
Nakon razgledanja kapele i prostora oko nje, svi su, na Milin poziv, otišli do njegove kuće u
Matoševcima na kavu. Po lijepom sunčanom vremenu moglo se sjesti i popiti kavu na vani, a uz razgovor
se također diviti ljepoti krajolika ozelenjenih breţuljaka, uzoranih njiva i rascvjetanih voćnjaka od
Matoševaca i Stranjana, preko Ojdanića brda i Ćelanovca, dalje prema Banja Luci.
3
PROVALA U KAPELU
Uvečer 12. svibnja 2004. netko je obio vrata na kapeli u Stranjanima i ušao unutra. Osim na samoj
bravi vrata, nije nanesena druga materijalna šteta. Iako se u kapeli nalazio i neki alat, samo je iz korpice,
pokraj oltara, pokupljeno i odneseno nekoliko KM, što upućuje na zaključak da je provalu izvršio neki
"sitni" lopov.
Provalu je ujutro, 13. svibnja, primijetio Mile Debeljak, kad je došao da uređuje prostor oko kapele.
Iza njega je ubrzo stigao i ţupnik fra Ivo, te je zatim o događaju telefonom obaviještena policija u
Ivanjskoj. Nakon kraćeg vremena stigla su dvojica policajaca, a nešto kasnije su došli i izvršili uviđaj
djelatnici kriminalističke policije iz Banja Luke. Krim-policija je saslušala Milu i fra Ivu te s vrata kapele
i s vratašca na oltaru, koja su provalnici također otvarali i pogledali da nema što unutra, uzela otiske
tragova.
Pohvalno je to što su organi sigurnosti brzo reagirala, a nadamo se da će utvrditi i tko je izvršio
provalu, te time, moţda, spriječiti da se ubuduće ne ponavljaju slični ekscesi.
UREĐIVANJE PROSTORA OKO KAPELE
Pripremajući se za blagoslov polja u Stranjanima, 11.-13. svibnja uređivan je prostor oko kapele. U
tom poslu, a kopan je kanal za betonsku podzidu iznad kapele, izlivena je betonska podzida, posječeno
suho drveće, pokošena trava i poravnata zemlja, sudjelovali su svi koji su mogli iz Stranjana i
Matoševaca. Vrijedi njihova imena i navesti. Radili su, netko jedan, a netko dva ili sva tri dana: Slavko
Blaţević i njegova Nada, Marica Milaković, r. Marić, i njezin muţ Marinko, Slavko Ljevar, Luce
Bogdanović, Mile, Marko i Marica Debeljak, Stipo Grozdin, Danica Zorke Pranjić s muţem Milom, a
jedan dan su im se priključili također ţupnik fra Ivo i fra Velimir. Jele Šlat, zbog bolesti, nije mogla doći
da radi, ali je kod nje u kući za radnike ispečena kava
BLAGOSLOV POLJA U STRANJANIMA
Proljetni blagoslov polja za selo Stranjane bio je 16. svibnja. Zbog kiše u noći, a i na sam
dan, skupilo se manje svijeta nego što se očekivalo, negdje svega oko 40 osoba. Uz sadašnje
Stranjančane, bilo je vjernika iz Ojdanića, Orlovca i Zaluţana, a većina nazočnih je stigla iz
Hrvatske: iz Kutine, Novske, Sunje, Gvozda i Zagreba.
Kišno vrijeme je zapriječilo da se molitveni ophod odrţi na otvorenom, ispred kapele, sa

zaustavljanjem na četiri postaje. Zato su, s početkom u 10,30 sati, molenje litanija, čitanja iz
Evanđelja, molitve s popratnim zazivima i blagoslovima s kriţem, s jednom svijećom, s tri
svijeće i s blagoslovljenom vodom obavljeni u natkrivenom prostoru ispred kapele. Obred je
predvodio ţupnik fra Ivo Orlovac.
4
Nakon toga je s okupljenim vjernicima u kapeli slavljena sveta misa, a ţupniku se u
slavljenju mise priključio i fra Velimir.
Loše vrijeme nije poslije mise dopuštalo duţeg zadrţavanja kod kapele, pa su se nazočni
brzo razišli ili svojim kućama ili "na svraćanje" kod nekoga svoga. Fra Ivo i fra Velimir su
pozvani na ručak kod Marice Milaković, r. Marić, i njezinog supruga Marinka, i pozivu su se
odazvali.
VRATILE SE U STRANJANE TEREZIJA LJEVAR I MIRA ŠALIĆ
Trezija Ljevar, nakon što je krajem prošle godine ostvarila u Hrvatskoj pravo na mirovinu, vratila se
posve u Stranjane. Budući da su od nekadašnje njezine kuće ostali samo temelji, privremeno boravi u
ambaru koji joj je dao Stjepan-Braco Pranjić, Marin. Ambar su rastavili Ilija i Anto Ljevar i Mile
Debeljak, a Mile ga i prevezao. Ponovno su ga sastavili Stipo Grozdin i Marinko Milaković. U ambar je
uneseno nešto najnuţnijeg namještaja kojeg je Terezija dobila od Caritasa.
Vlada Republike Hrvatske je Tereziji dodijelila sav građevinski materijal za kuću, i sad se
isporučuje, a preuzima ga i u Ljevare, do mjesta gdje će se kuća graditi, prevozi Radenko Boţić.
Dobivena pomoć je značajna, ali pred Terezijom su još velike poteškoće i neizvjesnost kada će imati i
kuću, i moći u nju uselit, budući da mora sama brinuti kako od dobivenog materijala kuću sagraditi. Ima,
ipak, nade da će se za nju i to povoljno riješiti.
U svoju kuću, koju su srpske izbjeglice, dosadašnji stanari, nedavno napustili, vratila se i Mira
Šalić, a to bi uskoro trebao učiniti i njezin sin Ilija, koji je još u Hrvatskoj.
JOŠ JE JEDNA KUĆA OSLOBOĐENA I U MATOŠEVCIMA
U Matoševcima su dosadašnji stanari, Srbi izbjegli iz Kupresa, iselili iz kuće Mile Debeljaka,
Baćinog.
Također su izbjeglice, Srbi iz Glamoča, napustili kuću Ivke Blaţević iz Duganje, u Stranjanima, ali
su nakon nekoliko dana u nju uselili opet neki drugi.

☧ NAŠ ZAVIĈAJ
Broj 30.
DANI STRANJANA I MATOŠEVACA - ZA NEZABORAV!

Srpanj 2004.
Sela Stranjani i Matoševci, iz kojih su 1995. protjerani svi Hrvati katolici te njihove kuće
dijelom zaposjeli Srbi pridošli iz drugih krajeva koji sada pripadaju Federaciji Bosne i
Hercegovine, a u koja se od 2001. godine dosad u 9 kuća vratilo svega 12 prijeratnih stanovnika
(10 u Stranjane i 2 u Matoševce), doţivjela su 23. i 24. srpnja 2004. dane kakve nisu mogli
zamisliti ni očekivati ni najveći optimisti.
Tih se, naime, dana našlo u Stranjanima i Matoševcima oko 250 osoba, pristiglih iz više
raznih drţava Europe, tako iz: Švedske, Danske, Nizozemske, Njemačke, Francuske, Švicarske, i
ponajviše iz Hrvatske. Nisu propustili da se na tom skupu nađu i Anto Majdanţić, +Jure, sa
suprugom Katom i četiri kćeri, koji su došli iz Australije da se vide s rodbinom u Hrvatskoj i da
obiđu rodni kraj Matoševce.
U posjetu svome zavičaju, u Stranjane i Matoševce, došlo je dosta rođenih Stranjančana i
Matoševljana, kako onih koji su tijekom rata 1992.-1995. zbog straha ili pod prisilom morali
napustiti svoje kuće, tako i onih koji su iz Stranjana i Matoševaca otišli ranije u Hrvatsku ili u
neku drugu zemlju radi zaposlenja. Nekima od njih je to bio i prvi dolazak u rodni kraj nakon
10-ak i više godina. Došle su i cijele obitelji, tako da su roditelji sa sobom doveli i svoju djecu,
rođenu u mjestima njihova sadašnjeg boravka ili prebivališta. Uz one koji su već zašli u
poodmakle godine, a najstariji među njima bio je Joso Ćosić, Josipov (88 godina), veliku većinu
su činili mlađi: mladići i djevojke, te mladi bračni parovi sa svojom djecom, a najmlađa je bila
curica Mihaela (Michaelle), kćer Josipa Blaţevića, +Jose, od 9 mjeseci. Naročito su brojni bili
članovi porodice Jose (Milkovog) i Ane Batkovića, iz Matoševaca - njih 19, zatim Tome i Ljube
Majdanţića, iz Stranjana - 17 članova, te Mile i Mare Debeljak i Marka i Jele Batković, iz
Matoševaca, s više od po 10 članova iz svake od tih porodica.
Inicijator ideje da se prognani, izbjegli i odseljeni Stranjančani i Matoševljani okupe u svom
rodnom kraju bio je Marinko Majdandţić, Tomin, a pridruţio mu se Pero Pranjić, Mirkov. On je
tu ideju početkom ove godine stavio na svoju web stranicu (www.stranjani.de), i za nju je putem
interneta, a i u osobnim kontaktima i na druge načine, zainteresirao i druge te dobio široku
podršku s raznih strana i od mnogih Stranjančana i Matoševljana širom Europe. Kad se vidjelo
da postoji dovoljan interes za ostvarenje iznesene zamisli, odlučeno je i objavljeno da se pred
konac mjeseca srpnja ove godine odrţaju Dani Stranjana i Matoševaca, i pozvani su da na toj
manifestaciji sudjeluju svi koji ţele i mogu.
Organizatori skupa su došli u Stranjane već u petak, 23. srpnja 2004., da s Vitomirom
Šipkom, iz Dragočaja, oţenjenim s Josipom, kćerkom Zorke Kočić, dogovore opskrbu hladnim
pićem i pečenjem, te da pripreme također igralište za nogomet u Duganji, na njivi Angele
Pranjić, Mijatove.
U petak poslije podne i uvečer stiglo je i dosta drugih Stranjančana i Matoševljana. Njihovo
veselje, uz pjesmu i svirku harmonike, počelo je ubrzo po dolasku, i trajalo je do kasno u noć,
kako na mjestu glavnog okupljanja, u Duganji, tako i kod njihovih kuća ili kod kuća onih koji
sada ţive u Stranjanima i Matoševcima. Svi drugi koji su se odlučili sudjelovati na Danima
Stranjana i Matoševaca stizali su u brojnim osobnim automobilima u subotu ujutro i do podne,
2
24. srpnja 2004. Većina njih najprije su pohitali prema svojim porušenim ili devastiranim
kućama, a mnogi zatim na Batkovića groblje i na groblja Gradinu, da se pomole na grobovima
svojih roditelja ili rodbine. U ranim popodnevnim satima svi su se našli u Duganji, i jedni su se
smjestili pod šator kojeg je uz Bukovac koji tuda protječe podigao spomenuti Vitomir Šipka, a
drugi u hladovinu obliţnje šumice, te se krijepili hranom i osvjeţavali pićem. Nije postojao
nikakav sluţbeni program, nego se svatko zabavljao kako je htio. Igrane su i utakmice nogometa
između debelih i manje debelih, te između Stranjana i Matoševaca, a priliku da poigraju imali su
i dječaci. Dok su se mlađi zabavljali u nogometu, stariji su povremeno, sve do kasno u noć,
davali oduška svome zadovoljstvu pjesmom. A u pjesmi su se zdruţili posebno oni malo stariji:
Marko Blaţević, Mirkov, Tomo Majdandţić, Stipo Grozdin, Mile Debeljak, Ferdo Blaţević,
Nikin, Ivo Blaţević, Franjin, Vlado Batković, Mirkov. Vlado je harmoniko pjesmu i pratio.
Organizatori skupa u Stranjanima, Marinko i Pero, predvidjeli su i sa ţupnikom dogovorili

da za posjetitelje i sudionike skupa bude i sveta misa. Većina onih koji su došli u Stranjane i
Matoševce, njih oko 150, sudjelovalo je u 17 sati na slavljenju svete mise pred crkvicom sv.
Franje. Misu je s nazočnima slavio ţupnik fra Ivo Orlovac.
Misu je s nazočnima slavio župnik fra Ivo Orlovac

Postojala je kod organizatora i sudionika skupa ţelja da misu slavi banjolučki biskup Franjo
Komarica, ali zbog drugih obveza on im te ţelje nije mogao ispuniti.
Biskup Komarica je ipak došao u Stranjane oko 19 sati, da se susretne ili makar vidi sa
sudionicima na Danu Stranjana i Matoševaca. U Duganji su ga, razdragani, dočekali i pozdravili
3
svi koji trenutno ţive u Stranjane i Matoševce, i svi koji su toga dana stigli u svoj rodni kraj, a
nisu se morali ţuriti na povratak u Hrvatsku. Okruţen okupljenim mnoštvom, i veoma obradovan
što ih se, unatoč svemu što ih je zadesilo kobne 1995., i usprkos prilikama koje ni sada u
banjolučkom kraju i u RS nisu ruţičaste, skupilo toliko, biskup im je uputio pozdrav
dobrodošlice, čestitao im i zahvalio što su se skupili u tako velikom broju i u takvom sastavu
više generacija: roditelji s djecom, djedovi i bake s unučadima, a zatim ih potaknuo i ohrabrio da
se ne odriču svoga rodnog kraja i da ostanu čestiti ljudi i pripadnici svoga naroda i katoličke
Crkve ma gdje odlučili da ţive.
Nakon skupnog fotografiranja s nazočnima, neki su morali krenuti natrag prema Hrvatskoj, a
s drugima se biskup zadrţao u razgovoru oko dva sata. Na rastanku, oko 22 sata, ponovno im je
zahvalio što se nisu odrekli i zaboravili svoga mjesta i svojih korijena, te potaknuo na slična
okupljanja i manifestacije i ubuduće.
Poslije 22 sata počeli su odlaziti i ostali, a oni koji nisu krenuli za Hrvatsku, njih 20-ak, oko
ponoći su se razišli na konačenje kod Marice Milaković i kod Mile i Mare Debeljak.
Eto, tako su protekli Dani Stranjana i Matoševaca. Cjelokupnu organizaciju te
manifestacije, koja je protekla u najboljem redu, proveli su Marinko Majdandţić i Pero Pranjić,
Mirkov, a pomagao im je i Pero Majdanţić (Ţabac), te Mile i Mara Debeljak, povratnici u
Matoševce, i Marica Milaković, r. Marić, iz Stranjana.
Svi koji su došli da posjete Stranjane i Matoševce, i koji su kroz dan i pol, 23. i 24. srpnja
2004., bili sudionici prigodnog skupa, pokazivali su radost i zadovoljstvo što je do takvog
okupljanja došlo, te također izraţavali ţelju da se ovakva i slična okupljanja Stranjančana i
Matoševljana, i susreti rodbine, prijatelja i poznanika, koji nemaju prilike da se baš često sastaju
i viđaju, organiziraju i ubuduće.
Radosni i zadovoljni su bili također inicijator i organizatori ovogodišnjih Dana Stranjana i
Matoševaca. Kod njih već postoje planovi da se Dani Stranjana i Matoševaca uvedu kao
tradicionalni, i da se odrţavaju svake godine posljednje subote, ili posljednjeg petka i subote u
mjesecu srpnju. Nadati se da će ta zamisao biti i ostvarena, te da će Dani Stranjana i Matoševaca
ubuduće privući i druge da u njima sudjeluju, a koji doista mogu zaţaliti što nisu već ove godine
doţivjeli i osjetili radost i raspoloţenje koje se doţivljava i osjeća samo na rodnoj grudi, osobito
ako se na nju dolazi rjeđe ili poslije više godina.
DELEGACIJA VELIKE BRITANIJE U STRANJANIMA I MATOŠEVCIMA
Višečlana delegacija Doma lordova i Parlamenta Velike Britanije stigla je 30. svibnja 2004. u
Sarajevo, u posjetu Bosni i Hercegovini, s osobitim ciljem upoznavanja situacije oko povratka izbjeglica i
4
prognanika svojim kućama i problema s kojim se povratnici susreću. U sklopu te posjete, 1. lipnja su
došli i u Republiku Srpsku, u Banja Luku. Uvečer toga dana su bili u Matoševcima. Nikad ranije
Stranjani i Matoševci nisu imali tako visoke goste. Dovezli su se do kuće Mile Debeljaka jednim manjim
autobusom, u pratnji milicijskih kola, u kojima je bio i fra Velimir Blaţević i pokazivao put. S visokim
gostima iz Velike Britanije bio je i dr. Mile Aničić, direktor banjalučkog Caritasa, koji je zapravo i
predloţio tu posjetu i susret s povratnicima u Dragočaj, odnosno u Stranjane, Matoševce Ojdaniće i
Orlovac. Posjetitelje je kod Miline kuće dočekala poveća skupina povratnika u navedena sela, a našlo se
među njima i nekoliko drugih osoba.
Vođa delegacije, gosp. Toni Kalman, pozdravio je okupljene i istaknuo koji je cilj njihove posjete, te
napomenuo da, zbog kratkoće vremena, neće moći govoriti svi koji bi to, moţda, ţeljeli, nego samo troje
od nazočnih. Tako su se za riječ javili najprije Mile Debeljak, iz Matoševaca, a iza njega Miro Stojčević i
Ivo Bogdanović, iz Orlovca. Oni su uglavnom isticali kako su prepušteni sami sebi, da vlasti Republike
Srpske ne vode o njima nikakvu brigu i da im jedino pomaţe banjolučki Caritas. Od većih problema
navodili su: kako su im putovi loši i bez ikakvog odrţavanja; da imaju problema sa opskrbom struje kao i
vode, te da vodu crpe iz bunara koje nisu u stanju očistiti niti znaju kakve je kvalitete voda koju piju i
koriste za sve druge potrebe; da ne mogu doći ni do kakvog zaposlenja, a ni poljoprivredom se ne mogu
baviti jer nemaju nikakve mehanizacije. O problemu nezaposlenosti Hrvata rekao je nekoliko riječi i dr.
Aničić, istaknuvši da su on i biskup Komarica o tome nedavno razgovarali s predstavnicima vlasti
Republike Srpske.
Gosp. Toni Kalman, vođa delegacije iz Velike Britanije, obećao je da će u bazi SFOR-a u Ramićima
razgovarati o mogućnosti popravka puta kroz Stranjane i Matoševce, a da će također o prilikama i
problemima povratnika koje su čuli izvijestiti svoju vladu.
Mile Debeljak se, kao domaćin susreta, zahvalio gostima iz Velike Britanije na posjeti i zanimanju za
povratničke probleme, te također izrazio nadu u njihovu pomoć povratnicima. Na kraju im je ponudio po
čašicu domaće rakije, što oni nisu odbili.
ZATRAŢENA POMOĆ OD SFOR-A, ALI NJE NEĆE BITI

Delegacija iz Velike Britanije je doista u SFOR-ovoj bazi u Ramićima razgovarala o pomoći koja bi
se mogla pruţiti povratnicima. Kod Mile Debeljaka su nakon toga bili predstavnici SFOR-a radi
razgovora o pomoći SFOR-a, odnosno o nadoknadi štete koja je napravljena na putu prigodom jednog
prolaska više SFOR-ovih vozila kroz Stranjane i Matoševce. Na kraju tog razgovora Mili je rečeno da
komandi SFOR-a podnese i pismeni zahtjev.
Mile je 8. lipnja 2004. traţeni dopis napisao i potom predao. U njemu je naznačeno kako je još 2001.
godine Caritas traţio od SFOR-a pomoć da popravi put kroz Stranjanene, ali da tome nije udovoljeno;
zatim da se, u ime povratnika, Mile obratio SFOR-u 14. travnja 2003. molbom za pomoću da se put
popravi, a nakon što su ga SFOR-ova vozila nešto ranije dodatno pokvarila. U dopisu predanom komandi
SFOR-a Mile je istaknuo da se ne traţi odšteta, nego da povratnici mole SFOR da pomogne da se poprave
5
putovi kroz Stranjane i Matoševce u duţini od oko 5 km, uključujući i putove do dva groblja, kao i dva
mostića.
Nakon tog dopisa predstavnici SFOR-a su ponovno bili kod Mile Debeljaka i raspitivali se o
problemima i potrebama povratnika. Očekivalo se da će dopis upućen SFOR-u Ramićima i razgovori
dovesti do nekog učinka i pomoći, ali od svega nije bilo ništa. Predstavnici SFOR-a su sredinom mjeseca
srpnja došli i usmeno obavijestili da ne mogu pruţiti nikakve pomoći.
TEREZIJA LJEVAR USKORO DOBIVA SVOJU NOVU KUĆU

Građevinski materijal za kuću (izuzev šljunka i sitnog pijeska), kao što smo već u prošlom broju
Našeg zavičaja pisali, dala je hrvatska vlada. Izlijevanje betonskih temelja, zidanje i pokrivanje kuće
obavljeno je u 7-8 dana sredinom lipnja. Te je radove financirala Komisija gradske uprave za izbjeglice u
Banja Luci. Dosad su također ugrađene elektro-instalacije i vodo-instalacije, a nakon ugradnje stolarije,
što treba izvesti izvođač koji je zidao i pokrio kuću, pristupit će se unutarnjem ţbukanju kuće.
Nabavku građevinskog materijala koji je nedostajao, te ugradnju elektro-instalacija i vodo-instalacija
financijski je pomogla humanitarna organizacija Kruh sv. Ante franjevačke provincije Bosne Srebrene, iz
Sarajeva. Novčanim sredstvima dobivenim od te organizacije kuća će se moći i oţbukati.
Za Tereziju sada ostaje velik problem, kako kuću priključiti na električnu mreţu. Postoji nada da će
se i za to naći neko rješenje.
ANTO I ILIJA LJEVAR SAGRADILI SEBI "VIKENDICE"

Anto Ljevar, Andrijev, sa suprugom Anom r. Ivić, i Ilija Ljevar, Vidov, dolaze vrlo često na svoja
nekadašnja kućišta u Ljevare. Krčili su ih i čistili, a kroz to vrijeme smještaj dobivali kod Slavka Ljevara.
A ţelja im je bila da na svojim kućištima sebi naprave nešto u čemu bi mogli boraviti. I u tome su već
dobrim dijelom i uspjeli.
Anto je sebi podigao drvenu "vikendicu" od ambara kojeg mu je ustupio Mile Debeljak, a njemu ga
je dao Joso Ćosić. Kod rastavljanja i prijevoza ambara te kod podizanja Antine "vikendice" na mjestu
pokraj nekadašnje njegove kuće pomagali su najviše Mile Debeljak i Slavko Ljevar, a također Ilija Ljevar
i Terezija (Reza) Ljevar.
I Ilija Ljevar je sebi u Ljevarima sagradio "vikendicu". Cement i šljunak za temelje, te drvene grede i
dasku je sam nabavio, a crijep je dobio od Mile Bogdanovića, s njegove stare kuće. Već je u "vikendicu"
uveo i vodu.
Anto i Ilija su i dosad rado dolaziti iz Hrvatske i ostajati po više dana u Stranjanima. Odsad će im to
biti lakše i još ljepše, kad imaju gdje boraviti, a da nikome ne smetaju i ne budu na teret. Moţda će njihov
primjer potaknuti još koga na razmišljanje da, uz mala ulaganja, napravi sebi kakvo obitavalište u svom
rodnom kraju, u koje će moći dolaziti kad zaţeli i ostajati u njemu koliko htjedne.
ĈIŠĆENJE GROBLJA NA GRADINI

Ţupnik fra Ivo Orlovac je pogodio s Dragom Ojdanićem, zvanim "Ćup", iz Zaluţana, da pokosi travu
i bujad na groblju u gradini. On je to uradio kroz tri dana, od 14. do 16. srpnja 2004. Kako nije bilo
moguće pokošenu travu i bujad pokupiti u radne dane, jer svatko ima puno svoga posla kod kuće, zato je
to učinjeno u nedjelju, 18. srpnja, pred večer. U toj radnoj akciji su sudjelovali: Slavko Blaţević, Luce
Bogdanović, Terezija Ljevar, Ilija Ljevar, Slavko Ljevar, Mile i Mare Debeljak.
NAREDNI RADOVI U CRKVICI I KOD NJE U STRANJANIMA,

TE U BATKOVIĆA GROBLJU I U GROBLJU NA GRADINI
Duţe vremena je postojala ţelja i dogovor da se u Batkovića groblju i groblju na Gradini, te u crkvici
i oko nje u Stranjanima, izvrše neki radovi. Za njih su prikupljena i određena sredstva - dobrovoljni
prilozi, o čemu je izvješćivano u Našem zavičaju.
Prilikom odrţavanja "Dana Stranjana i Matoševaca" također su svoje priloge dali:
1. Blaţević Ferdo, Nikin, - 50 eura za crkvicu u Stranjanima
- 50 eura za groblje na Gradini
2. Majdandţić Mato, Jurin - 200 kn. za groblje na Gradini
3. Debeljak Tomo, Milin - 200 kn za groblje na Gradini
4. Blaţević Franjo, Markov - 50 švic. fr. za groblje na Gradini
6
5. Majdandţić Anto, Jurin - 100 austr. dol. za crkvicu i groblje na Gradini

6. Brkić Boţo, iz Ojdanića - 50 eura za crkvicu u Stranjanima.
Sredstvima koja su dosad prikupljena uskoro bi se moglo pristupiti sljedećim radovima:
- pokrivanju kapele na Batkovića groblju,
- ograđivanju bodljikavom ţicom ili pocinčanom mreţom groblja na Gradini,
- izradi i postavljanju ţeljezne ulazne kapije kod crkvice u Stranjanima,
- postavljanju keramičkih pločica u crkvici sv. Franje u Stranjanima.
I najnovijim darovateljima zahvaljujem na novčanim dobrovoljnim prilozima!
Priređuje: Velimir Blaţević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH

☧ NAŠ ZAVIĈAJ
Broj 31.
PROSLAVLJENA 125-GODIŠNJICA ŢUPE BARLOVCI

Rujan 2004.
Ţupa Barlovci je 2. kolovoza 2004., na Gospu od anĊela (Porciunkulu), proslavila svoj

jubilej - 125. godišnjicu od osnutka. Sveĉana sveta misa, koju je predvodio banjoluĉki biskup
preuzv. Franjo Komarica, a uz njega u koncelebraciji bilo još 13 svećenika, slavljena je u ţupnoj
crkvi s poĉetkom u 10,30 sati. Za tu prigodu se skupilo oko 200 osoba. Uz sadašnje ţupljane
ţupe Barlovci, došlo je i bilo nazoĉno na proslavi i više vjernika iz ţupa Petrićevac i Trn, te veći
broj nekadašnjih ţupljana, koji sada ţive u Hrvatskoj.
Na poĉetku misnog slavlja generalni vikar banjoluĉke biskupije, mons. dr. Anto Orlovac,
prikazao je ukratko povijest ţupe Barlovci od njezinog osnutka do danas. Ţupa je osnovana
1879. godine, odvajanjem od ţupe Petrićevac, u ĉijem sastavu je bila samo tri godine, od 1876.
A prije toga njezin teritorij je do 1876. pripadao ţupi Ivanjska. Novoosnovanoj ţupi Barlovci
tada su pripala sela: Barlovci, Bukovica, Dikevci, Jablan, Kuljani, Matoševci, Ojdanići, Orlovac,
Ramići, Stranjani, Trn i Zaluţani. Prilikom osnutka ţupa je mogla imati oko 1.500 duša. Najveći
broj vjernika ţupa je imala 80-ih godina prošlog stoljeća, kad je brojila više od 6.250 katolika.
Teritorij i broj vjernika ţupe Barlovci je smanjen 1980., kad je osnovana nova ţupa Trn, kojoj su
od barlovaĉke ţupe dodijeljena sela Bukovica, Jablan i Trn.
Ţupna kuća u Barlovcima je sagraĊena 1884., a nova 1935. Ţupna crkva, posvećena sv.
Vidu, sagraĊena je 1913. U zemljotresu 1969. teško su oštećene i crkva i kuća, a obnovljene su
1971/1972. godine.
2
Najteţi udarac ţupi je zadan 1995., kada je, nakon protjerivanja Hrvata-katolika, u njoj ostalo
svega nešto više od stotinjak vjernika. Crkva je poslije toga teško oštećena a ţupna kuća
zaposjednuta od srpskih izbjeglica. Crkva je obnovljena 1999., a 2001., nakon iseljenja
izbjeglica, i ţupna kuća. U ţupu svojim kućama se dosad vratio manji broj prognanika, i danas
ţupa broji ukupno oko 200 katoliĉkih vjernika.
Poslije mise svi su se zadrţali neko vrijeme pred crkvom u razgovoru i druţenju. A nakon
toga je u nekadašnjoj ţupnoj vjeronauĉnoj dvorani, još uvijek u ruševnom stanju, bio ruĉak za
biskupa, svećenike, vijećnike ţupe i više drugih gostiju, koji je protekao u veselom raspoloţenju
i uz pjesmu.
RADOVI NA BATKOVIĆA GROBLJU I NA GROBLJU GRADINA
Prigodom ovogodišnjeg blagoslova polja u Matoševcima i mise na Batkovića groblju, 1.

svibnja, dogovoreno je i odluĉeno da se kapela na tom groblju, koja je bila devastirana i ostala
bez krova, ponovno pokrije. To je poĉetkom kolovoza i uraĊeno, a radili su Marko Bogdanović,
Ićin, koji sada ţivi u Ivanić Gradu, i Mile Debeljak. Sredstva za tu namjenu su osigurana
dobrovoljnim prilozima Matoševljana, osobito iz Batkovića.
Isto tako je i na groblju Gradina obavljen velik posao. Nabavljena je mreţa od pocinĉane
ţice te je koncem kolovoza ograĊeno cijelo groblje. Sa Stipom Grozdinim, koji je posao vodio,
radila su još dvojica plaćenih radnika, a pomagao im je i Mile Debeljak. Materijal za ograĊivanja
i radovi su plaćeni sredstvima prikupljenim dobrovoljnim prilozima bivših i sadašnjih
Stranjanĉana i Matoševljana.
Na groblju su poĉetkom rujna postavljene i dvije metalne kapije, s gornje strane veća -
dvokrilna, da mogu ući automobili, a s donje strane manja, samo za pješake. Materijal je
3
kupljen, a kapije su izradili i postavili Ivo Blaţević, Josin, i Ivo Blaţević, Franjin, koji su došli iz
Zagreba, a pomagao im je takoĊer Mile Debeljak. Osim što su sve uradili besplatno, Ivo Josin se
takoĊer pobrinuo o svom trošku za hranu i piće majstorima i pomoćnicima. Malo je proširena i
betonska ploĉa ispred kapele, a to je uradio Marko Bogdanović.
U nedjelju, 12. rujna 2004., odrţana je na groblju Gradina uobiĉajena sveta misa. Slavio ju je
s okupljenim vjernicima ţupnik fra Ivo Orlovac, a poĉela je u 10,30 sati. Dan je bio vrlo lijep i
skupio se veći broj vjernika, blizu 300, a neki su došli već u subotu. MeĊu nazoĉnima bilo je i
takvih kojima je to bio prvi dolazak poslije 13, odnosno 15 godina, a Boro Ljevar, Stjepanov,
koji ţivi u Zagrebu, došao je u rodni kraj poslije više od 30 godine. Najviše je stiglo
Matoševljana i Stranjanĉana iz Hrvatske: iz Zagreba i okolice, zatim iz Novske, Sunje, Kutine,
Ivanić Grada, Ĉepina, Rijeke, Dubrovnika i drugih nekih mjesta. Bilo ih je i iz Srbije
(Vojvodine), te nekoliko njih iz Njemaĉke, Austrije i Danske.
Za ovu prigodu groblje je bilo lijepo ureĊeno, grobovi okićeni cvijećem i na njima zapaljene
svijeće, tako da skoro nije bilo groba bez cvijeća i svijeće ili lampiona.
Prije mise ţupnik fra Ivo Orlovac je molio opijela na grobovima pokojnika, a pomagao mu je
i fra Velimir Blaţević. To je nastavljeno i poslije mise za one pokojne za koje se nije stiglo
moliti prije.
Mnogi, koji su u rodni kraj došli autima, bili su ugodno iznenaĊeni kad su se popravljenim
putem mogli dovesti do samog groblja i parkirati auta na poĉetku groblja i na ulazu u groblje, ili
sa strane na putu. Ţupnik je u obavijestima, na kraju mise, napomenuo kako se pruţila zgodna
prilika da se po povoljnoj cijeni put do groblja proširi, poravna i naspe, te da će se manji dio
cijene ureĊenja puta moći pokriti preusmjeravanjem novca koji je ostao nakon što je ograĊeno
groblje i postavljene kapije, a pozvao je nazoĉne, koji mogu, da pomognu svojim dobrovoljnim
prilozima da se u cijelosti isplati ureĊenja puta, a takoĊer i za daljnje odrţavanje groblja u
doliĉnom stanju.
Poslije mise neki su krenuli na Batkovića groblje, a drugi su pošli do svojih napuštenih kuća
na ruĉak, kojega su sa sobom donijeli, ili na "svraćanje" kod nekoga svoga, tako kod Slavka
4
Ljevara i Slavka Blaţevića, Zorke Pranjić, Terezije Ljevar, Jele Šlat (Pranjić), a u najvećem
broju kod Mile i Mare Debeljak.
DOBROVOLJNI PRILOZI
Mare Bogdanović sa svojom obitelji, porijeklom iz Matoševaca, a sada ţivi u Ĉepinu,

poslala je za crkvicu u Stranjanima i za groblje na Gradini 100 Eura.
N. N. je za groblje na Gradini i za put do groblja dao 100 KM.
Mile Šakić, iz Prijakovaca, sada u Sisku, dao je za crkvicu u Stranjanima 100 Kuna.
N. N., iz Berlina, rodom iz Matoševaca, poslala je 200 Eura da se razdijeli povratnicima
kojima je najpotrebnije u Stranjanima i Matoševcima. Njezin dar je razdijeljen na 4 kuće, na
svaku po 90 KM.
Oni koji ţive i rade u boljim uvjetima, sigurno pomaţu svojima koji su se vratili u Stranjane
ili Matoševce. I ne treba sumnjati da će to i nastaviti. Ali gesta dobrotvorke iz Berlina, "naše
gore list", svakako je za pohvalu. Ovaj sluĉaj ovdje navodim jer bi mogao posluţiti kao primjer i
drugima, koji se nalaze u boljim materijalnim uvjetima, da pokaţu širinu svoga srca kad je u
pitanju pomoć siromašnima u svojoj blizini ili negdje dalje, osobito onima koji nemaju nikoga
svoga da im pomogne.
TakoĊer su prilikom mise na Gradini svoje priloge za daljnje odrţavanje groblja i za
pokrivanje troškova ureĊenja puta do groblja dali:
1. Batković Anto, Josin 200 Kuna 11. Majdandţić Ljubomir, Ivin 100 Kuna
2. Blaţević Mirko, Josin 200 " 12. Pranjić Jela 100 "
3. Blaţević Vlado, Josin 200 " 13. RoĊak Ljubica, r. Debeljak 200 "
4. Ćosić Anto, Josipov 100 " 14. Obitelj pok. Ane Ljevar 200 "
5. Ćosić Joso, Josipov 50 " 15. Blaţević Marko, Mirkov 50 KM
6. Debeljak Anto, Lovrin 200 " 16. Debeljak Marko, Vidov 50 "
7. Debeljak Mato, Ivin 50 " 17. Majdandţić Mato, Antin 50 "
8. Debeljak Mile, Markov 200 " 18. Blaţević Ivo, Josin 20 Eura
9. Kaurin Tomo, Pejin 200 " 19. Debeljak Franjo, Jurin 20 "
10. Majdandţić AnĊelka 50 " 20. Debeljak Petar, Matin 50 "
Svim darovateljima dobrovoljnih priloga iskrena zahvala! Ako njihov primjer budu slijedili i
drugi kojima je to moguće, te ako se i dalje nastavi s davanjem dobrovoljnih priloga, groblje će
se moći redovito ureĊivati i odrţavati.
MIRKO BLAŢEVIĆ TEŠKO BOLESTAN
Mirko Blaţević i supruga Ljuba su se povratili u Stranjane u travnju 2002. Ljuba je tada bila
teško bolesna i ubrzo nakon toga je umrla. Već duţe vremena zdravstvenih tegoba ima i Mirko,
a stanje mu se veoma pogoršalo zadnjih mjeseci. U bolnicu u Banjoj Luci nisu ga primili,
obrazlaţući to nemogućnošću da mu se pruţi ikakva pomoć. Mirko je u subotu, 28. kolovoza
primio sakramente ispovijedi, priĉesti i bolesniĉkog pomazanja.
Kada su obaviješteni o njegovom kritiĉnom stanju, došli su mu sinovi Marko, sa suprugom
Zorom, i Franjo, i bili kod njega po nekoliko dana, te kći Mare i zet Franjo, koji su ostali 2
tjedna, brinući se za njega koliko su mogli. Mirkovo stanje se trenutno malo poboljšalo, tako da
je u nedjelju iza Male Gospe mogao u autu izaći na Gradinu, otići na grob supruge Ljube te biti
nazoĉan kod svete mise. Sada Mirka obilaze i paze Kata Budić, Luce Bogdanović, Mare i Mile
Debeljak, a dok su kod svoje kuće takoĊer AnĊa i Vlado Blaţević, Josin.
5
OBNAVLJANJE ELEKTRIĈNE MREŢE KROZ STRANJANE I MATOŠEVCE
U Stranjanima i Matoševcima je dosad bilo dosta problema s opskrbom strujom. U prvoj

polovici kolovoza radnici poduzeća "Elektrokrajine" sasjekli su drveće i grane kroz koje prolaze
elektriĉni vodovi, a pomagali su im u tome motorkama takoĊer Slavko Ljevar, Anto Ljevar,
Vidov, i Mile Debeljak, a zatim su postavili nekoliko betonskih bandera i zamijenili skoro sve
drvene bandere koje su već bile dotrajale. Radovi su za neko vrijeme bili prekinuti, a nastavljeni
su u rujnu, te se zapoĉelo sa zamjenom elektriĉnih kablova. PredviĊa se da će kroz ovaj mjesec
biti u potpunosti završeno sve što je potrebno i predviĊeno, a postoji nada da će u to biti
ukljuĉeno i produţavanje elektriĉnog voda do novosagraĊene kuće Terezije Ljevar.
UREĐIVANJE PUTOVA KROZ STRANJANE I MATOŠEVCE
Put od Pranjića raskršća prema Matoševcima, do kuće Mile Debeljaka, popravljen je u ljeto
2001. godine. Ali od vodenih bujica obilnih kiša i snijega i od teških traktora koji su njime
prolazili taj put je opet priliĉno uništen. Zato je 15. travnja 2004. upućen gradonaĉelniku Banje
Luke, gosp. Dragoljubu Davidoviću, dopis sa zamolbom da se kroz Stranjane i Matoševce
poprave putovi u duţini od oko 5 km, ukljuĉujući i pristup do groblja na Gradini i Batkovića
groblja. Toj je molbi djelomiĉno udovoljeno, i 6. kolovoza 2004. zapoĉeli su radovi, koje izvodi
poduzeće "Kozaraputevi", iz Banje Luke.
Najprije je ureĊen pristupni put do majdana u Bukviku Marka Debeljaka, Vidovog, iz kojega
se vadi i razvozi materijal za nasipanje putova, a zatim je rašĉišćen i poravnat, te nasut dio puta
od "kipa" prema Danlovu brdu, i od raskršća u Pranjićima, kroz Bukovac, do kuće pok. Jure
Majdandţića, i odvojci prema vikendicama i kućama Ilije i Ante Ljevara i Terezije Ljevar,
kojima su već dani odgovarajući nazivi i postavljeni natpisi ("Ulica Ilijina", "Ulica Antina" i
"Ulica Rezina").
Radovi su potom na neko vrijeme prekinut radi angaţiranja na drugim mjestima, da bi se

nastavili krajem kolovoza i poĉetkom rujna. Tada je poravnat i dijelom nasut takoĊer put od
"kipa" u Matoševcima prema groblju Gradina. Oĉekuje se da će uskoro biti ureĊen put od
Danlova brda do raskršća u Pranjićima. Gdje je bilo potrebno, postavljeno je na putu nekoliko
propusta za vodu, tako i kod crkvice u Stranjanima, sasjeĉena je ţivica, a vjerojatno će na nekim
dijelovima puta biti iskopan i odvodni kanal.
6
UreĊenje puta kroz Ruţiće, u donjim Matoševcima, i kroz gornje Stranjane, od Pranjića
raskršća pa dalje, prema Matoševcima, financirat će u cijelosti općina Banja Luka, a ona će dati i
polovicu sredstava za put kroz Bukovac i prema groblju Gradina. Drugu polovicu za put kroz
Bukovac i za odvojak prema Ljevarima, u ukupnom iznosu od 1.500 MK, dali su: Mato
Majdandţić, Antin, Mato Majdandţić, Markov, Mato i Anto Majdandţić, Jurini, Slavko Ljevar,
Terezija Ljevar, Anto Ljevar, Slavkov, Anto Ljevar, Andrijev, Ilija Ljevar, Vidov, i Ţeljko
Majdandţić, Matin. Za put prema groblju na Gradini predviĊeno je da se druga polovica osigura
od priloga koji su pretekli nakon ograĊivanja groblja i izrade kapija, te dobrovoljnim prilozima
koji su u tu svrhu i za odrţavanje groblja skupljeni prilikom mise na Gradini.
DOVRŠAVAJU SE RADOVI NA KUĆI TEREZIJE LJEVAR
Poĉetkom mjeseca kolovoz u kući Terezije Ljevar postavljena je stolarija, a dosad u rujnu
oţbukane su sve prostorije. Ostaje da se stavi tuš-kada, bojler i drugo što dolazi u kupatilo, te sve
prostorije okreĉe, nakon ĉega bi Reza mogla iz ambara preseliti u kuću. Zasad kao problem
ostaje prikljuĉenje kuće na elektriĉnu mreţu, a da bi se to moglo uraditi, morat će se dovesti
elektriĉni vod od kuće Slavka Ljevara. Postoji nada da će se i to povoljno riješiti.
OBAVIJEST I POZIV NA BLAGOSLOV CRKVICE U STRANJANIMA

(03. 10. 2004.)
Najavljeno je ranije da će blagoslov nove crkvice u Stranjanima biti na sv. Franju

Asiškoga. Kako ove godine taj blagdan pada u ponedjeljak, vjerojatno bi većini iz
Hrvatske ili drugih zemalja bilo teško doći i prisustvovati toj sveĉanosti. Da bi se onima
koji ţele sudjelovati u blagoslovu crkvice i u prigodnoj svetoj misi to ipak omogućilo,
odluĉeno je da se sveĉanost blagoslova crkvice u Stranjanima obavi uoĉi sv. Franje, u
nedjelju 3. listopada, s poĉetkom u 15 sati.
Lijepo će biti ako se za tu prigodu okupimo kod crkvice sv. Franje u Stranjanima u
što većem broju, pa zato pozivam osobito Stranjanĉane i Matoševljane da doĊu i svojom
nazoĉnošću i sudjelovanjem uzveliĉaju ovo naše slavlje!

☧ NAŠ ZAVIĈAJ
Broj 32.
BLAGOSLOV CRKVICE SVETOGA FRANJE U STRANJANIMA

Studeni 2004.
U proljeće 2002. biskup, preuzv. Franjo Komarica, posjetio je povratnike u Stranjanima i

Matoševcima, i oni su mu tada izrazili želju da im se obnovi kapela i da nedjeljom redovito
imadnu u selu misu, budući da je župna crkva u Barlovcima udaljena 10-ak km. Biskup je
obećao pomoć, a kad su stručnjaci pregledali oštećenja kapele, zaključili su da bi njezino
renoviranje iziskivalo poveća sredstva, a da više i nije potrebna za povratnike tako velika kapela
(12x6m), pa je odlučeno da se ona sruši i da se gradi manja, posve nova. Ujesen 2002. stara
kapela je srušena i izliveni temelji za novu crkvicu, a radovi su nastavljeni u proljeće 2003. i
završeni su u nekoliko mjeseci. Izgradnju crkvice je financirao ekonomat banjalučke biskupije, a
radove su nadgledali ing. Ljubica Kos i mons. Ivica Božinović, ekonom biskupije.
Nova crkvica, dimenzja 7,50x5,80m - ukupne površine oko 35m2, a prostora za vjernike oko
31m2 - podignuta je u proljeće 2003. Sa slavljenjem svete mise u njoj svake nedjelje, a u došašću
i korizmi, te u Gospinim mjesecima svibnju i listopadu i jedan dan u tjednu, započelo se već u
ljeto 2003.
Uređenje okolišnog prostora i unutrašnjosti crkvice nastavljeni su i kasnije. Najviše

dobrovoljnim prilozima većeg broja nekadašnjih Stranjančana i Matoševljana, a sada prognanika
u Hrvatskoj, a osobito obitelji: Pranjića, Ćosića i Blaževića, koji žive i rade u Njemačkoj (u
Wiesbadenu), te obitelj Bože (Marka) Blaževića, koja je davno odselile u SAD, ograđen je
prostor i iznad crkvice izlivena betonska podzida, nabavljen drveni oltar i postaje križnoga puta,
a u zadnje vrijeme nasut zemljom i poravnat teren oko crkvice, postavljena željezna kapija, a u
crkvici nabavljeni manji kipovi sv. Franje i Srca Marijina, te postavljene podne keramičke
pločice.
2
U nedjelju, 3. listopada 2004., za Stranjane i Matoševce bila je velika svečanost. Toga dana,
uoči sv. Franje Asiškoga, crkvica, posvećena sv. Franji, je blagoslovljena. Budući da blagoslova,
zbog odsutnosti iz Banja Luke, nije mogao obaviti biskup Franjo Komarica, kako je to bilo ranije
planirano, obavio ga je i predvodio slavlje svete mise u popodnevnim satima generalni vikar
banjolučke biskupije, mons. dr. Anto Orlovac.
Slavlju blagoslova crkvice bilo je nazočno i u njemu sudjelovalo više od 100 vjernika - svi
sadašnji stanovnici katolici – povratnici u Stranjane i Matoševce, više vjernika iz drugih dijelova
župe Barlovci, kao i iz župe Petrićevca, a najviše iz Hrvatske, te iz Njemačke Stjepan Pranjić,
čija je majka, pok. Mara, poklonila zemlju za nekadašnju kapelu, a na kojoj je i sadašnja
crkvica. Uz mons. Antu Orlovca i župnika fra Ivu Orlovca, kod blagoslova i u koncelebriranoj
svetoj misi bila su još 5-orica franjevaca i jedan svjetovni svećenika.
Na kraju mise župnik je zahvalio mons. Anti Orlovcu za obavljeni blagoslov crkvice i
predvođenje svete mise, zatim svima koji su na bilo koji način sudjelovali u pripremama za ovu
svečanost. Posebno se zahvalio biskupu mons. Franji Komarici i ekonom biskupije, mons. Ivici
Božinoviću, za financiranje projekta izgradnje crkvice, te svim darovateljima koji su svojim
dobrovoljnim prilozima omogućili unutarnje uređivanje crkvice i prostora oko nje. Istaknuo je i
3
da su svi glavni radovi koji su ranije bili predviđeni sada i završeni, ali da će i ubuduće biti još
posla i izdataka, pa je spomenuo nabavku manjih klupa za crkvicu i daljnje uređivanje prostora
oko nje: navoz i poravnavanje zemlje, sijanje trave i sadnja cvijeća, za što će i ubuduće biti
potrebna pomoć dobrovoljnih darovatelja.
Na kraju svi su pozvani na objed koji je pripremljen u prizemlju kuće Zore Blažević, Pajine.
Većina se pozivu i odazvala, a nekima, koji su došli izdaljega, žurilo se natrag kući tako da nisu
mogli na objedu ostati. Nabavku hrane i pića financirao je župnik, a sve su pripremile i
posluživale kod stola Mara Debeljak, Marica Milaković, Janja Mijatović i Vera Pranjić. Kod
objeda čitavo vrijeme je vladalo veselo raspoloženje, uz pjesmu koju je sviranjem na harmonici
pratio Mato Kezić, zet Nike Blaževića.
O svečanosti u Stranjanima objavljen je prikaz, popraćen sa dvije fotografije, u Katoličkom

tjedniku (Sarajevo), br. 43, od 24. listopada 2004., na str. 26
4
RADOVI I PRIPREMANJE ZA BLAGOSLOV CRKVICE
U tjednu koji je prethodio blagoslovu crkvice postavljane su u njoj keramičke pločice, a

također metalna kapija na ulazu u ograđeni crkveni prostor. Kapiju je izradio Brane Princ, iz
Kuljana, a na njezinu postavljanju s njim je radio Mile Debeljak. Prostor oko crkvice je uređivan
- očišćen, nasut zemljom i poravnan - radnom akcijom u kojoj su sudjelovali:
Mile i Mare Debeljak i sin Marko, Anto Ljevar i supruga Ana, Terezija Ljevar, Dragan Mijatović
sa suprugom Janjom, Luca Bogdanović, Marica Milaković i Ana Domić, r. Blažević.
DOBROVOLJNI PRILOZI ZA CRKVICU U STRANJANIMA
Rad na postavljanju keramičkih pločica u crkvici sv. Franje u Stranjanima platio je Zoran,
Ive, Blažević. Kip sv. Franje dar je Marka Blaževića, Mirkovog, a kip Srca Marijina nabavljen je
dobrovoljnim prilogom Marice Milaković, r. Marić.
Prigodom blagoslova crkvice svoj je dobrovoljni prilog, 100 eura, dao Stjepan-Braco
Pranjić, pok. Stjepana i Mare. To je treći put da je on, sa svojom obitelji, u prošloj i ovoj godini
dao za uređenje crkvice značajniji dobrovoljni prilog, a uz to je organizirao prikupljanje
dobrovoljnih priloga još nekih Stranjančana u Wiesbadenu (Njemačka).
Sveta misa za Dan mrtvih na groblju Gradina slavljena je u nedjelju, 31. listopada, u 14 sati.
Prije mise moljena su opijela na grobovima pokojnika a zatim je za umrle župnik fra Ivo Orlovac
slavio svetu misu. Okupilo se na groblju i sudjelovalo u svetoj misi nešto više od 50 osoba. Uz
15-ak sadašnjih stanovnika katolika Stranjana i Matoševaca, blizu 40 ih je došlo iz Hrvatske:
Zagreba, Kutine, Ivanić Grada, Siska, Karlovca i još nekih mjesta.
5
Vrijeme je bilo pogodno, pa se sve moglo obaviti na lijep način. Očekivalo se, ipak, da će
grobove svojih dragi posjetiti i na misi za njih biti više vjernika.
Može se, međutim, shvatiti što ih je ovaj put bilo manje, budući da su u drugoj polovici ove
godine mnogi već dolazili u svoj kraj bilo na blagoslov crkvice bilo na Dan Stranjana i
Matoševac, a također i veći broj za proljetne blagoslove polja u Matoševcima i u Stranjanima.
TEREZIJA LJEVAR USELILA U SVOJU NOVU KUĆU
Svi radovi u kući Terezije Ljevar još nisu gotovi. Majstor s kojim je posao dogovoren još nije uredio
banje, a nije dovedena ni voda iz bunara, ali je Terezija iz ambara prenijela namještaj koji je imala i svoje
stvari te boravi u kući.
Do kuće još nije dovedena struja, pa to stvara poteškoće za normalan život. Podnesena je molba
poduzeću Elektrokrajina za dovođenje struje do kuće, i očekuje se da bi mogla biti pozitivno riješena.
6
GRAĐEVINSKI MATERIJAL ZA KUĆE

DOBILI MATO MAJDANDŽIĆ I MARKO BLAŽEVIĆ
Regionalni centar u Banja Luci za pomoć u obnovi dodijelio je sav materijal, osim građe i
stolarije, za kuće Markana Blaževića, i Mate Majdandžića, a također crijep za ponovno
prekrivanje kuće i cement za izlijevanje vanjskih stepenica za potkrovlje na kući Mile Debeljaka.
Uz građevinski materijal Markan i Mato su dobili također sve što je potrebno za uređenje banje.
NASTAVLJENI SU RADOVI NA UREĐIVANJU PUTA
U prošlom broju Našega zavičaja pisali smo o uređivanju putova kroz Matoševce i
Stranjane. S tim je radovima nastavljeno i kroz mjesec listopad, a završit će u mjesecu
studenome. Radilo se na putu od Pranjića raskršća pa dalje prema Matoševcima, do «kipa».
Sasječeno je drveće pokraj puta koje je smetalo, kopani su kanali, postavljani propusti, put
proširivan i ravnat, a zatim nasipan. Dano je obećanje da će sve biti urađeno kroz mjesec studeni,
i što bude moguće bolje.
Ovo je dosad najveća pomoć koja je od strane gradskih vlasti Banja Luke, na čelu s
gradonačelnikom Dragoljubom Davidovićem, pružena povratnicima i drugim stanovnicima u
Stranjanima i Matoševcima. Ispred povratnika hrvatske nacionalnosti i srpskih doseljenih
izbjeglica gradonačelniku je za tu pomoć upućena pismena zahvala.
GODINA JE BILA RODNA
Kako je ova godina bila kišna, a bilo je i sunčanih razdoblja, sve je nekako bujalo i jesen je
donijela dosta plodova. Kome je bilo potrebno, i tko je želio, mogao je pripremiti dosta sijena za
ishranu stoke na zimu. Isto tako tko je posijao kukuruze mogao je ubrati dobar urod. Šljive su
dobro rodile i ove godine, a bile su i dobrog kvaliteta, i svatko je mogao sebi nakupiti koliko je
htio i koliko je mogao pospremiti u kace. U tijeku je, i već se privodi kraju također pečenje
rakije.
Posebno su dobro rodile također jabuke i kruške, pa iako su dolazili i mnogi sa strane da ih
beru i odnose, svima je moglo biti dovoljno, a mnogo voća je popadalo po zemlji i propalo. Bilo
je i puno kestena u Gradini, i moglo se vidjeti dosta onih koji su svakoga dana, a osobito
nedjeljom, dolazili sa strane da ih kupe ili za sebe ili da ih prodaju na pijaci.

☧ NAŠ ZAVIĈAJ
Broj 33.
POGLED NA GODINU KOJA JE OSTALA IZA NAS

Sijeĉanj 2005.
U Našem zavičaju redovito smo pisali i izvješćivali o prilikama u Stranjanima i Matoševcima i

o važnijim događajima. Vrijedno je da se ukratko još jednom osvrnemo na važnije događaje u
2004. godini.
- Proteklu godinu, krajem mjeseca srpnja, na poseban način obilježio je 'Dan Stranjana i
Matoševaca', koji je održan po prvi put, i na kojem je sudjelovao neočekivano velik broj
Stranjančana i Matoševljana, razasutih na mnogim stranama i daleko od svog rodnog kraja. Bio je
to radostan i nezaboravan dan i susret za sve sudionike, a na poseban način za malobrojne
povratnike koji sada žive u Stranjanima i Matoševcima.
- Drugi važan događaj zbio se početkom listopada, kad je blagoslovljena crkvice sv. Franje u
Stranjanima. Prije toga završeno je unutarnje uređivanje crkvice, a uređen je i prostor oko nje te
postavljena kapija na ulazu.
Velik posao je urađen i na groblju Gradina. Cijelo groblje je ograđeno i na ulazima na obje
strane su postavljene kapije. Također je na Batkovića groblju pokrivena kapela.
- Za Stranjane i Matoševce i malobrojne katoličke i hrvatske žitelje u tim selima puno znači
svaki novi povratnik svojoj kući. Tako se tijekom prošle godine, nakon što je u Hrvatskoj ostvarila
mirovinu, iz Zagreba vratila u Stranjane Terezija Ljevar. Kako je njezina kuća bila posve uništena,
2
podigla je sebi najprije nekakav ambarić i u njemu boravila neko vrijeme. Napravljena joj je nova
kuća pa sada živi u njoj. Također se povratila svojoj kući i u njoj živi i Mira Šalić.
Računa se kao sigurno da će se u Stranjane vratiti i Markan Blažević, Miličin, a što bi moglo
biti u dogledno vrijeme – čim on u Hrvatskoj, gdje sada radi, ostvari pravo na mirovinu. I njegova
kuća je posve uništena, ali će mu se napraviti nova, a radovi su već započeli.
- Oni koji su se povratili i sada žive u Stranjanima i Matoševcima radovali su se svakome tko
je dolazio da ih posjeti i da obiđe svoju kuću i rodni kraj. A takvih je bio dosta velik broj, naročito
prigodom blagoslova polja i misa na Batkovića groblju i na groblju Gradina. Spomenut ću neke
Stranjančane i Matoševljane, a i druge, koji su dolazili češće u rodni kraj i zadržavali se u njemu
po nekoliko dana, a neki i duže, npr. Anto Ljevar, Andrijev, i njegova supruga Ana, Ilija Ljevar,
Vidov, Marko Blažević, Mirkov, i supruga Zora, Marko Bogdanović i supruga Ana, Vlado
Blažević i supruga Anđa, Joso Ćosić, Marko Majdandžić, Matin, Josip Debeljak, Petrov, i Drago
Mijatović i supruga Janja.
- Tijekom prošle godine vlasti Republike Srpske su nastavile s donošenjem rješenja o povratu
kuća i druge imovine njihovim hrvatskim prognanim vlasnicima. U Stranjanima nije vraćena kuća
i imovina još samo Franji Pranjiću, jer nije ni podnio zahtjeva za povrat. Srpske izbjeglice,
međutim, i dalje borave u kućama Tome Majdandžića i njegovog sina Jure, te Tome Šalića i Ive
Pranjića, Markovog, koje su im iznajmljene na korištenje. U Matoševcima nije vraćena kuća
Drage Majdandžića, Petrovog, a Majdandžić Marko, Matin, Batković Pero, Matin, Batković
Marko, Matin, i Batković Marko, Perin, dopustili su srpskim izbjeglicama da mogu i dalje ostati u
njihovim kućama.
- Za Stranjane i Matoševce puno znači što su neki putovi popravljeni, a također dijelom
obnovljena električna mreža. To nisu mogli učiniti sami povratnici, nego je pomoć došla od
lokalne vlasti Banja Luke. Osim što se sada lakše prolazi i vozi popravljenim putovima, i što je
opskrba električnom strujom sigurnija, vrlo je važno što su srpske vlasti, naročito na uporno
traženje povratnika Mile Debeljaka, počele pokazivati brigu i za hrvatsko i katoličko stanovništvo
u Stranjanima i Matoševcima.
- Prošla godina obilovala je kišom, a bilo je i dosta lijepog vremena, i oni koji su sijali
kukuruz i sadili povrće imali su dobar urod. Dobro je rodilo i voće, osobito jabuke, a nešto slabije
šljive. Jako puno jabuka je i propalo, jer nije imao tko da ih bere ili da ih pokupi sa zemlje. Šljive
su sve otresene i pokupljene za rakiju. A ako to nisu mogli uraditi povratnici i vlasnici, dolazili su
ljudi sa strane da ih tresu i odvoze.
PROSLAVA BOŽIĆA I BLAGOSLOV KUĆA
Zajednička ispovijed prije proslave Božića bila je u subotu, 18. prosinca, poslije podne. Za
Božić kod svojih kuća u Stranjanima i Matoševcima pripreme su vršene po običaju. U svakoj kući
je postavljeno i ukrašeno božićno drvce ili jelka. Pripreman je i bogatiji stol za objedovanje kroz
božićne blagdane. Neki su bili u mogućnosti zaklati ili nabaviti i pripremiti pečenicu za svoju
kuću i potrebe, a od koje su dijelili i drugima!
Na svetu misu ponoćku u župnu crkvu u Barlovce išao je manji broj, koliko je moglo stati u
auto Mile Debeljaka, a na Božić ujutro, u 9 sati, misa je slavljena u crkvici u Stranjanima. Na tim
okupljanjima izmjenjivane su božićne čestitke, a kroz božićne dane posjećivali su jedni druge kod
kuća i također međusobno čestitali božićne blagdane. I drugi dan Božića, na Stjepandan, bila je
misa u Stranjanima. Na tim misama se i nije okupilo puno osoba, jer nije nikoga bilo iz Hrvatske,
a i neki od povratnika su za Božić otišli nekome svome u Hrvatsku.
Blagoslov kuća u Stranjanima i Matoševcima župnik je, u pratnji Mile Debeljaka, obavio 29.
prosinca. Blagoslovljene su kuće svima koji su se toga dana u njima zatekli, a onima koji su bili
odsutni blagoslov će se obaviti naknadno, po dogovoru sa župnikom.
3
POĈELI SU RADOVI NA IZGRADNJI KUĆE MARKANA BLAŽEVIĆA
Počinje se ostvarivati želja Markana Blaževića, Miliničinog, iz Stranjana. U prošlom br. Našeg
Zavičaja objavljena je vijest da je Markan od vlasti Republike Srpske dobio većinu građevinskog
materijala za svoju kuću. Nakon toga je dobio nešto materijala i iz Federacije BiH, između ostalog i gotovo
svu potrebnu stolariju, a novčanim prilogom jednog darovatelja nabavljeno je 18 kubika šljunka i kubik
daske za oplatu kod betoniranja. Odmah se pristupilo i radovima te su izbetonirani temelji i mrtva ploča.
Da je bilo lijepog vremena, pristupilo bi se i zidanju i pokrivanju kuće. Ali kako je nastupilo loše
vrijeme, na to će se morati pričekati do proljeća.
UMRO «DID JOSO» ĆOSIĆ
«Did Joso», kako su od milja mnogi zvali Josu Ćosića, Josipovog, iz Stranjana, nije bolovao od neke
vidljive bolesti, ali od mise na Gradini (12. rujna 2004.) i blagoslova crkvice u Stranjanima (3. listopada
2004.), kojima je u svom rodnom kraju bio nazočan, osjećao je sve više nemoć i kako mu srce slabi. Umro
je u Zagrebu, kod kćeri Jozefine-Finke, 16. studenoga 2004. u prijepodnevnim satima, nakon što je samo
dva dana ranije navršio 88 godina života, i dobro raspoložen, na nagovor sinova i kćeri, proslavio
rođendan, kojega inače prije nije običavao slaviti, nego je slavio imendan.
Sahranjen je 19. studenoga 2004. na zagrebačkom groblju «Miroševac», uz suprugu Milku koja je
preminula također u Zagrebu prije nešto više od 4 godine (u 7. mjesecu 2000. g.). Iako je vrijeme bilo
prohladno, a pred sam početak i tijekom sprovodnih obreda zapuhao i snažan vjetar, praćen kišom, sahrani
«dida Jose», uz kćeri i sinove, zeta, snahe i unučad, bilo je nazočno i nekoliko stotina druge Josine rodbine
i svojte, prijatelja, poštovalaca i poznanika, kao i prijatelja njegove djece. Neki su došli iz Njemačke, a
većina drugih je bila iz Zagreba i okolice, zatim s područja Siska, Sunje, Karlovca, Novske, Kutine, Ivanić
Grada i još nekih mjesta po kojima su raspršeni prognani ili odseljeni Stranjančani i Matoševljani i drugi
Dragočajci. Na sahrani je bilo i nekoliko povratnika u Stranjane i Matoševce. Toliki broj nazočnih ljudi na
sahrani i na posljednjem oproštaju od «dida Jose» najbolje je pokazivao koliko su ga oni cijenili i poštivali,
i koliko je među njima bio omiljen.
Na poziv Josinih sinova i kćeri veći broj sudionika na sahrani je nakon sprovoda otišao u jedan
obližnji restorana na ručak. Odatle su, nakon što su se malo okrijepili i zgrijali, pošli na svetu misu koja je
uvečer slavljena za pok. Josu u župnoj crkvi u Kozari Boku.
Joso se rodio u Stranjanima 14. studenoga 1916., od oca Jose (Josipa) i majke Ane r. Pranjić, kao prvo
od ukupno 6-ero djece svojih roditelja. Vrlo mlad, s navršenih nešto više od 19 godina, oženio se 20.
4
veljače 1935. s Miholjkom (Milkom) Batković, iz Matoševaca. Njih dvoje su u tihom i skladnom bračnom
životu proveli skupa više od 65 godina; imali su 6-ero djece, sva su još živa - 4 sina: Rudo, Mato, Marko i
Ivo, te dvije kćeri: Jozefina-Finka i Ankica (Ana). Kao što su pokojni Joso i Milka sami provodili radin,
jednostavan i čestit život, spremni svakome pomoći i svakoga poštujući, tako su odgojili i svoju djecu kojoj
su se radovali i s kojom su se ponosili.
Joso se rado družio s ljudima, ne samo s katolicima nego i s pravoslavnima susjedima iz Prijakovaca
iza Gradine. Moglo ga se često vidjeti na biciklu, i mnoge je posjećivao kod njihovih kuća, a i mnogi su
dolazili k njemu. Skupa s još nekoliko drugih ljudi iz sela bio je pokretač ili podupiratelj više zajedničkih
akcija za stvaranje potrebnih uvjeta za ugodniji i lakši život u svome selu, tako npr. kod gradnje škole,
kapele, nasipanje i asfaltiranje puta. Bio je, kao i cijela njegova obitelj, praktični vjernik-katolik, koji nije
olako propuštao molitve, sakramenata, nedjeljne i blagdanske svete mise ni u Barlovcima, kad se išlo u
župnu crkvu, a pogotovo ne u Stranjanima, kad je u selu podignuta kapela i u njoj redovito nedjeljama i
0blagdanima slavljena sveta misa.
Imao je «did Joso» u svome životu i teških trenutaka i razdoblja, kao što su: strahote 2. svjetskog rata
1941-1945.; odvajanje od sinova koji su morali napuštati roditeljsku kuću i odlaziti jedan za drugim u svijet
u potragu za poslom; ratna zbivanja u BiH 1992.-1995.; a pod stare dane i progon 1995. iz rodnih Stranjana
u Hrvatsku. Sve ga to ipak nije shrvalo i obeshrabrivalo, nego je ostajao vedar, s nadom u dolazak boljih
vremena. Ispunjen optimizmom i druge je hrabrio. Kroz čitavo vrijeme otkad je kao prognanik živio u
Hrvatskoj, obilazio je po raznim mjestima bliže i dalje okolice Zagreba, a i šire, prognanu rodbinu,
prijatelje i poznanike iz Stranjana i Matoševaca, te se zanimao kako su se u tuđini snašli i u kakvim
prilikama žive.
U godinama starosti u koje je bio zašao, i u situaciji u kojoj se nalazio, nije mogao pomišljati na
povratak svojoj kući u Stranjanima, ali je u Stranjane rado i češće odlazio te po više dana znao ostati kod
Mile i Mare Debeljak, povratnika u Matoševce, a zatim i u svojoj kući kad su je srpske izbjeglice napustile
i kad je donekle obnovljena.
Smrću «dida Jose» Stranjančani i Matoševljani ostaju osiromašeni za jednog plemenitog i dragog
čovjeka, ali oni koji su s njim bili vezani rodbinstvom, prijateljstvom i poznanstvom sigurno će ga zadržati
u svom sjećanju, zahvalni za sve što im je on značio i za njih učinio!
UMRO JE MIRKO BLAŽEVIĆ
Ujutro, 27. prosinca 2004., umro je u svojoj kući u Stranjanima Mirko Blažević. Na samrti su se kraj
njega našle kćeri Jelka i Ruža te sin Marko sa suprugom Zorom, a tijekom dana je stigla i kćer Mara i sin
Franjo sa suprugom Jelom. Mirko je bolovao već nekoliko godina, a u posebno teškom zdravstvenom stanju
je bio u mjesecu kolovozu. Kasnije se malo oporavio, ali mu se zdravlje opet pogoršalo početkom prosinca.
Podijeljeni su mu sakramenti bolesnih krajem kolovoza, a pred Božić se opet ispovjedio i pričestio.
Mirko je sahranjen 28. prosinca na groblju Gradina, u grobnici pokraj supruge Ljube, a iza sprovoda za
njega je u crkvici u Stranjanima slavljena sveta misa. Usprkos lošem vremenu, sahrani i svetoj misi, uz
sinove i kćeri te drugu bližu i daljnju rodbinu, bilo je nazočno više od 50 osoba. Najviše ih je pristiglo iz
Hrvatske: iz Okučana, Novske, Kutine, Ivanić Grada, Sunje, Zagreba i Karlovca, a bilo ih je i iz Njemačke.
Nakon smrti svoje supruge Ljube Mirko je ostao sam, ali su mu često dolazili i obilazili ga sinovi i kćeri,
a redovito su ga posjećivali, posluživali u bolesti i pomagali koliko su mogli susjedi i povratnici koji sada
žive u Stranjanima i Matoševcima, posebno Kata Budić, Luca Bogdanović, Mara i Mile Debelja, Slavko
Blažević i Slavko Ljevar.
Mirko Blažević i njegova supruga Ljuba, makar da su oboje bili teško bolesni, i svjesni težine života koji
ih čeka, odlučili su se za povratak svojoj kući u Stranjane, sa željom da u njoj umru i da budu pokopani u
svom kraju. Tako se i dogodilo. Mirkova smrt, iako nije došla neočekivano, svakako je teško pogodila i
ražalostila njegove najbliže. Ali ona predstavlja težak gubitak i za ono malo Hrvata i katolika u Stranjanima i
Matoševcima, jer se njegovom smrću njihov broj još više smanjio, a jedna kuća ostala pusta.

Tel/Fax: 00/387/51/311-044
☧ NAŠ ZAVIĈAJ
Broj 34.
NAŠ ZAVIČAJ ODOLIJEVA DA SE NE UGASI

Ožujak 2005.
Kada je prije tri i pol godine, u kolovozu 2001., pokrenut list Naš zavičaj, u njegovu
uvodniku je najavljeno da će izlaziti povremeno, s malo stranica i u malom broju primjeraka, da
je namijenjen svim odseljenim i prognanim Stranjanĉanima i Matoševljanima, te da će se u
njemu objavljivati informacije o selima Stranjani i Matoševci, što se u njima dogaĊa i da li se išta
mijenja.
U ove tri i pol godine izašla su, s ovim, 34 broja Našeg zavičaja, najĉešće na 4, a nekada na
6 ili na 8 stranica. Duţe vremena Naš zavičaj je izlazio svakog mjeseca, a u zadnje vrijeme nešto
rjeĊe, jedanput u 2 ili 3 mjeseca. Da je pokretanje Našeg zavičaja imalo opravdanja i da je list
pobudio zanimanje, svjedoĉi i to što je on dolazio u ruke naših ljudi ne samo u Hrvatskoj i
Njemaĉkoj, nego je stizao i do Sjedinjenih Ameriĉkih Drţava i do Australije, a zauzimanjem
Marinka Majdandţića, Tominog, sa suradnicima, dospijevao je i na stranice interneta.
Naš zavičaj je imao jednu posebnu zadaću, i mislim da ju je dosad dobro ispunjavao, a
sastojala se u tome da je barem na neki naĉin povezivao s rodnim krajem one koji su iz njega
otišli moţda i poodavno, a pogotovo one koji su ga morali napustiti 1995.
Stranjanĉanima i Matoševljanima koji se nalaze negdje izvan rodnog kraja moţe biti
zanimljiva svaka vijest o tome tko se povratio u Stranjane i Matoševce, te kako povratnici ţive
kod svojih kuća u rodnom kraju, ĉime se bave, kakvi su izgledi za budućnost, itd. Ali povratci su
rijetki, a povratnima jako malo. Ţivot povratnika se ne mijenja; njihove poteškoće ostaju;
promjene na bolje se ne naziru. I kako sada stvari stoje, za Stranjane i Matoševce perspektiva
nije nimalo ruţiĉasta. U takvoj situaciji sve je manje dogaĊaja i stvari o kojima bi se u Našem
zavičaju moglo pisati. Zato bih ponovno pozvao na suradnju i one koji više ne ţive u
Stranjanima i Matoševcima, a imaju nekih uspomena ili im je poznato nešto što su od drugih
ĉuli, a bilo bi zanimljivo ili vrijedno da ostane zapisano za buduće naraštaje mnogih koji neće
ţivjeti u Stranjanima ili Matoševcima, a koji će doznati da svoje korijene vuku iz tih sela.
ZIMA S OBILNIM SNIJEGOM
Prije Boţića u prošloj godini palo je oko Banja Luke nešto malo snijega, koji se nije dugo
zadrţao. Palo ga je do 10-ak centimetara i 11./12. sijeĉnja ove godine, a brzo je i njega nestalo.
Mislilo se da ga ove zime neće više ni biti. MeĊutim, na 24. i 25. sijeĉnja napadalo ga je više od
pola metra. Putovi su bili zameteni i neprohodni, ali glavni, do Pranjića raskršća, ubrzo je
rašĉišćen i autobus je mogao redovito saobraćati. Putovi i staze do naših kuća u Stranjanima i
Matoševcima ostali su kroz nekoliko dana zatrpani snijegom, i zbog toga u nedjelju 30. sijeĉnja
nije bilo mise u Stranjanima. Ali za par dana napravljene su prtine do svake kuće, pa je bilo
moguće na blagdan Svijećnice, 2. veljaĉe, otići na misu i blagoslov svijeća, a na spomendan sv.
Blaţa, 3. veljaĉe, na misu i grliĉanje. Na oba ta dana okupilo se u crkvici u Stranjanima po 10-ak
osoba.
2
Poĉetkom veljaĉe malo je zatoplili i snijeg se postepeno otapao. Ali je u noći 14./15. i par
narednih dana napadalo novoga 15-20 cm., u noći 24./25. veljaĉe još 10-ak, a takoĊer u noći i
preko dana 27. veljaĉe 15-ak cm. novog snijega. Tako je tijekom cijele zime, do kraja mjeseca
veljaĉe o. g., palo više od 1 m. snijega. Zanimljivo je da su se metereološke prognoze koje su
najavljivale padaline skoro svaki put pokazale toĉnim.
Ove zime, uz obilan snijeg, i temperatura je bila dosta niska, znala se spustiti i do 20
stupnjeva ispod ništice.
OBILAZAK POVRATNIKA I PROSLAVA JEDNOG IMENDANA

I DVAJU ROĐENDANA
Na 2. veljaĉe Mara Debeljak, Milina, imala je roĊendan i imendan, a toga je dana bio i
roĊendan fra Duje Ljevara, nekadašnjeg ţupnika u Barlovcima, s sada u Trnu. Planirano je da se
to proslavi kod Marine i Miline kuće u Matoševcima. Ali kako, zbog velikog snijega i poledice,
toga dana nije bilo moguće da se «uzvanici» okupe, proslava je odgoĊena za 5. veljaĉe.
Fra Dujo i fra Velimir su se dovezli fra Dujinim dţipom u Matoševce, tu malo kod Mile i
Mare odsjeli, a zatim su s Milom otišli pješice da posjete kod njihovih kuća Slavka Ljevara,
Tereziju Ljevar i Slavka i Mandu Blaţević. U tim kućama su se u razgovoru zadrţali po 30-ak
minuta, a potom se vratili na roĊendanski i imendanski ruĉak, na koji im se pridruţila i Luca
Bogdanović.
Mare i Mile su na odlasku fra Duju obdarili sa 6 litara rakije vlastite proizvodnje
«Matoševka». Kao svoj poklon, ostavio je kod Luce Bogdanović 5 litara rakije za fra Duju i
Marko Bogdanović, Ićin, koji sada ţivi u Ivanić Gradu, a jesenas je u Stranjanima ukupio nešto
šljiva sebi za rakiju.
NAJAVA OVOGODIŠNJIH - DRUGIH DANA STRANJANA I MATOŠEVACA
Prošlogodišnji, prvi Dani Stranjana i Matoševaca, organizirani su i odrţani vrlo uspješno. To

je ohrabrilo zaĉetnika ideje o odrţavanju tih Dana i organizatore prvih Dana Stranjana i
Matoševaca, Marinka Majdandţića, Tominog, i Peru Pranjića, Mirkovog, da s inicijativom
nastave. Već je odluĉeno da ove godine Dani Stranjana i Matoševaca budu od podne u petak 22.
srpnja do podne u nedjelju 24. srpnja, a da glavni dan bude u subotu 23. srpnja, kada bi se prije
podne slavila i sveta misa koju će predvoditi biskup banjoluĉki, preuzv. Franjo Komarica.
Prošlogodišnja cjelokupna organizacija je provedena u najboljem redu, a nadamo se da će
tako proći i ove godine. Svi koji su zainteresirani za sudjelovanje u Danima Stranjana i
Matoševaca mogu stupiti u vezu s Marinkom Majdandţićem takoĊer preko njegove web-stranice
(www.stranjani.de), a ima dosta vremena da se sve planira kako komu najbolje odgovara.
ĆOSIĆI NISU U STRANJANE DOSELILI,

NEGO SU NASTALI OD BUKVIĆA, PROMJENOM PREZIMENA
Prema starim ţupnim maticama ţupe Ivanjska, u prvim desetljećima 19. st. nekoliko je djevojaka s
prezimenom Ćosić bilo udano u Stranjane. Za Andriju Kneţevića je bila udana AnĊa Ćosić, a za Pavu
Kneţevića Ivka Ćosić, ali nije poznato odakle su došle. Stjepan Bukvić je bio oţenjen AnĊom Ćosić iz
Motika, a Blaţ Batković Anom Ćosić iz Petrićevca. A prva obitelj Ćosića koja se spominje u matici
krštenih bili su Ivo Ćosić i Anastazija r. Kasapović, koji su imali kćer Jelu, roĊenu 1833. i sina Josu,
roĊenog 1838. Zakljuĉivalo se da su Ivo i Anastazija Ćosić odnekle doselili u Stranjane, i da su korijeni
stranjanskih Ćosića negdje drugdje. To ipak ne stoji. Ćosići nisu u Stranjane doselili, nego su nastali
promjenom prezimena Bukvić, kojih je u Stranjanima bio veći broj, i kroz duţi vremenski period. Potvrdu
za to nalazimo u matiĉnim knjigama ţupe Ivanjska.
A evo što nam one kazuju.
U Stranjanima je na prijelazu iz 18. u 19. st. ţivjela obitelj Ivana Bukvića i Justine r. Komljenović.
Oni su imali kćer roĊenu 1802., ĉije ime nije zapisano, i sina Ivu, roĊenog vjerojatno izmeĊu 1805. i
3
1810. U matici krštenih nalazimo zapisano da je 18. rujna 1833. u Stranjanima roĊena, a 22. rujna krštena
Jela, i navodi se oĉevo ime Ivo. Iza oĉevog imena nalazila su se upisana dva prezimena, ali je na tom
mjestu list oštećen i prvog prezimena nema, ali se navodi da se taj Ivo preziva i drukĉije - Bukvić, a zatim
dolazi ime njegove ţene, a majke spomenutog djeteta, Anastazija Kasapović, rodom iz Motika. Koju
godinu kasnije nalazimo u istoj matici podatak da je u Stranjanima 17. svibnja 1738. roĊen, a 20. svibnja
kršten Joso, sin Ive Ćosića i Anastazije r. Kasapović.
Zakljuĉak je jasan i nedvojben: Ivo Bukvić i Justina r. Komljenović otac su i majka sina Ive, za
kojega je 1832., kod krštenja kćeri Jele, u matici krštenih navedeno da mu je drugo prezime Bukvića, a
koji je 1838., uz podatke o krštenju sina Jose, u matici krštenih upisan kao Ivo Ćosić. Taj Ivo Ćosić-
Bukvić se prije g. 1880. oţenio s Ivkom r. Kaurinović, i od njih potjeĉu dalje svi stranjanski Ćosići do
danas.
BISKUP FRANJO KOMARICA VUĈE KORIJENE IZ STRANJANA
Pouzdani pisani izvor kazuje kako su se u Stranjanima 1743. godine nalazile dvije obitelji, odnosno
domaćinstva prezimenom Komarica. Prema popisu apostolskog vikara u Bosni, fra Pave Dragiĉevića,
kojeg je on 1744. uputio u Rim, u obitelji ili domaćinstvu Mile (ili Mijata) Komarice bilo je 6 ĉlanova, a u
obitelji Ive Komarice 4 ĉlana. A prema drugom popisu, kojeg je sastavio 1768. i poslao u Rim apostolski
vikar fra Marijan Bogdanović, u Stranjanima su se te godine nalazila dva domaćinstva Komarica-
Komariĉića: Franje Komariĉića, sa 17 ĉlanova, od toga 11 odraslih, i 5-ero djece, te Jose Komariĉića, u
kojoj je bilo 7 ĉlanova, 5 odraslih i 2 djece. Za pretpostaviti je da su Mile i Ivo Komarica bili braća, a ako
se uzme u obzir da je 1743. Mile mogao imati 40-ak godina, moţe se zakljuĉiti da je roĊen negdje oko
1700. U tom sluĉaju njegov i Ivin otac je mogao biti roĊen 20-25 godina ranije, oko 1675.-1680. Iz toga
bi se zakljuĉilo da su Komarice nastanjivale Stranjane još od vremena 320 godina unatrag.
Rod Komarica se kasnije dosta povećao, ali zbog kuge koja je vladala 1815. do 1817. njihov broj se i
naglo smanjio. Koliko se moglo pratiti prema ţupnim maticama ţupe Ivanjska, kojoj su Stranjani tada
pripadali, samo u godini 1815. od kuge je u Stranjanima umrlo 29 Komarica. Nakon toga u Stranjnima je,
kroz narednih 30-ak godina, ţivjelo svega nekoliko obitelji Komarica, meĊu kojima i obitelj Jure
Komarice i Marije r. Blaţević, s 10-ero djece, roĊene izmeĊu 1821. i 1845. godine, te Marka Komarice i
Mara r. Kneţević, s 5-ero djece, roĊene izmeĊu 1846. i 1857. godine.
U drugoj polovici 19. st. Komarica posve nestaje u Stranjanima, a pojavljuju se u Dikevcima i
Novakovićim, selima tada još uvijek u sastavu ţupe Ivanjska, a koja su od 1876. prešla u sastav ţupe
Petrićevac, da bi Dikevci već 1879. bili odvojeni od Petrićevca i, zajedno s više drugih sela, bili pripojeni
novoosnovanoj ţupi Barlovci.
Od Komarica koji su otišli u Dikevce, i tu se, izgleda, zadrţali kraće vrijeme ili samo jednu
generaciju, te odatle preselili u Novakoviće, potjeĉe i mons. dr. Franjo Komarica, biskup banjoluĉki, koji
je roĊen 3. veljaĉe 1946. od oca Ive Komarice, roĊenog 1910., i majke Ivke r. Marić, iz Kuljana, roĊene
1912. U braku Ive i Ivke, sklopljenom u Banjaluci 25. studenoga 1932., osim Franje, roĊeno je još 10-ero
djece, 5 sinova: dvojica Anta, te Ivo, Mirko i Stipo, i 5 kćeri: Ruţa, Ljuba, Jela, Jelena i Mirjana.
Rodoslovlje biskupa Komarice izgleda dalje ovako:
Djed i baka biskupa Komarice, s oĉeve strane, bili su Ilija i Jela Komarica. Ilija je roĊen u
Novakovićima godine 1881., a Jela, r. Bajlović, u Dikevcima 1878. Brak su sklopili i vjenĉali se 1899. na
Petrićevcu. Osim Ive, Ilija i Jela Komarica su imali još 7-ero djece, 4 sina: Nikolu, Stjepana-Vladimira,
Milu i Franju, i 3 kćeri: Ruţu, Mariju i AnĊu.
Ilijin otac i majka bili su Stjepan - Stipo Komarica i Kaja r. Jurić, vjenĉani na Petrićevcu oko 1870.
Oni su pradjed i prababa biskupa Komarice. Stjepan je roĊen u Dikevcima 1845. od oca Ive Komarice,
roĊenoga 1826., i Ane r. Blaţević-Adţić, koji su se doselili u Dikevce iz Stranjana vjerojatno oko 1844.
godine. Stjepan i Kaja su uz Iliju imali još sina Franju i kćeri Jelu i Ruţu.
Stjepanov otac i baka, Ivo Komarica i Ana r. Blaţević-Adţić, biskupu Komarici su šukundjed i
šukunbaba. Oni su uz Stjepana imali još 3 sina: Franju, Nikolu i Josu, i 2 kćeri: Mandu i Petronilu, i svi su
roĊeni u Dikevcima.
Otac Ive Komarice bio je Juro Komarica, roĊen u Stranjanima 1798., a majka mu je bila Marija r.
Blaţević, takoĊer iz Stranjana. Oni su prašukundjed i prašukunbaba biskupu Komarici. Imali su ukupno
10-ero djece, 7 kćeri: Ruţu, Katu, Janju, Mandu, (te ponovno, s istim imenima) Ruţu, Katu i Mandu, i 3
sina, osim Ive još Pavla i Antu.
4
Jurin otac i majka bili su Anto Komarica, roĊen u Stranjanima oko 1765., i Kata r. Bartulović, iz
Barlovaca. Vjenĉali su se u Ivanjskoj 1793. Imali su još dva sina, jednoga koji se zvao takoĊer Juro, ali je
ubrzo nakon roĊenja umro, i Luku. Anto i Kata su praprašukundjed i praprašukunbaba biskupa Komarice.
Najstariji predci biskupa Komarice u Stranjanima, ĉija su nam imena poznata, bili su Blaţ Komariĉić
(Komarica) i Jela r. Ĉivĉić, iz Ĉivĉija, vjenĉani u Ivanjskoj prije 1765. Blaţ i Jela su otac i majka Ante
Komarice, praprašukundjeda biskupa Komarice. Za pretpostaviti je da Blaţ Komarica, sa Franjom
Komariĉićem i Josom Komariĉićem, koji su naprijed spomenuti, potjeĉe iz obitelji ĉija je glava bio Mile
ili Mijat Komarice, ili iz obitelji Ive Komarice, koji se nalaze na popisu fra Pavla Dragiĉevića iz 1743.
godine. A to znaĉi da bi oni bili i najdalji predci biskupa Komarice, i uopće prve Komarice u Stranjanima
koje je bilo moguće utvrditi.
Nije poznato odakle je prvi Komarica mogao doseliti u Stranjane, a u Bosni i Hercegovini, osim u
Stranjanima, godine 1743. nalazimo jednu obitelj Komarica - Ivo Comariza - još samo u Trnovcima,
ţupa Vareš.
RODOSLOVNIK
U naše vrijeme ljude posebno zanimaju njihovi bliţi i udaljeniji korijeni i rodoslovna stabla. To je i
mene potaknulo ne samo da malo istraţim svoje korijeni i rodoslovlje, nego da pokušam sastaviti i
rodoslovlja barem jednog dijela većih porodica u Stranjanima i Matoševcima. Od ovoga broja Našeg
zavičaja pa dalje objavljivat ću neka od tih rodoslovlja, uglavnom po jedno iz Stranjana i Matoševaca,
poĉevši od svojega.
Stranjani
BLAŢEVIĆ: Ivanka, Slavenko, Ivica i Velimir (Paje i Ruţe-Zore r. Pranjić)
Anto Blažević i Vida r. Lovrić/Minarević, vjenčani oko g. 1792.

Mile 1791.
Pavao 1793.
Mile 1795.
Marija 1801.
Marko 1804.
Jela 1807.
Ivo 1810.
Petar ?
Marko i /2. br./ Klara r. Ljevar, vjenĉani g. 1832.
Lucija 1833.
Toma 1836.
Janja 1838.
Ivo 1839.
Janja 1841.
Marija 1844.
Ruţa 1844.
Mato 1846.
Ruţa 1847.
Toma (Adţić) i Marija r. Batković, vjenĉani g. 1861.
Jela 1862.
Ruţa 1865.
Marko 1867.
Marija 1869.
Pavao 1871.
Ruţa 1873.
Petar 1875.
Ana 1876.
Mato 1882.
Andrije 1886.
5
Pavao (Pajo) i Manda r. Tubić, vjenĉani oko g. 1895.

Toma 1896.
Joso 1898.
Jeka 1902.
Ruţa 1904.
Kata 1906.
Ivo 1909.
Petar 1915.
Ivo i Ljuba r. Batković, vjenĉani g. 1932.
Ruţa 1934.
Velimir 1936.
Mara 1938.
Jele 1941.
Pajo 1943.
Pajo i Ruţa-Zora r. Pranjić, vjenĉani g. 1962.
Ivanka 1964.
Slavenko 1968.
Ivica 1971.
Velimir 1976.
Anto Blaţević i Vida r. Mlinarević prvi su od Blaţevića koji se u matici krštenih spominju u
Stranjanima, a doselili su se iz Šimića.
Matoševci
BATKOVIĆ: Veronika, Mato, Anto, Ružica, Mara, Stipo, Slavko, ….. (Marka i Jele r.Batković)
Mijat Batković i Ana r. Marić, vjenĉani oko g. 1763.

Andrija 1764.
Filip 1770.
Luca 1772.
Barbara 1774.
Vid 1775.
Andrija 1777.
Vid 1784.
Filip i Manda r. Valentić, vjenĉani oko g. 1800.
Stjepan 1802.
Toma 1805.
Martin 1807.
Franciska 1808.
Kata 1812.
Stjepan i Lucija r. Grgić, vjenĉani oko g. 1837.
AnĊa 1838.
Stjepan 1839.
Filip 1841.
Petar 1842.
Stjepan 1844.
Stjepan i Jela r. Marušić, vjenĉani oko g. 1870.
Marko 1873.
Nikola 1877.
Manda 1879.
Lucija 1881.
Marija 1883.
Pero 1885.
6
Anto 1888.
Jela 1893.
Boţo 1900.
Marko i Mara r. Josipović (Tubić), vjenĉani g. 1891.
Mande 1901.
Jele 1903.
Mato 1906.
Boţica 1908.
Ljubica 1910.
Miholjka 1913.
AnĊa 1916.
Juro 1919.
Mato i AnĊa r. Dţolić-Ĉivĉić, vjenĉani oko g. 1922.
Pavao 1925.
Petar 1927.
Marko 1930.
Jela 1932.
Anto 1934.
Manda 1935.
Pavo 1938.
Mara 1940.
Anto 1943.
Marko i Jela r. Batković, vjenĉani g. 1951.
Veronika 1952.
Mato 1954.
Anto 1955.
Ruţica 1955.
Mara 1956.
Stipo 1958.
Slavko 1961.
Franjo 1963.
Josip 1966.
Ferdo 1966.
Anto 1968.
Ivica 1970.
Mijat Batković i Ana r. Marić takoĊer su meĊu najstarijim obiteljima toga prezimena u
Matoševcima. Mijat je po svoj prilici sin Andrija Batkovića, kojeg u svom popisu iz 1743.
navodi apostolski vikar, biskup fra Pavao Dragiĉević, a u ĉijoj je porodici (porodiĉnoj zadruzi)
bilo ukupno 14 ĉlanova.
❆ ❄ ❆
Rodoslovlja drugih obitelji će slijediti redom, kako koje bude sastavljeno.
Donosit ću ih samo za jedno dijete - sina iz pojedinih obitelji, a tko bude htio, moći
će sebi lako napraviti rodoslovlje uzlaznom linijom ili lozom i za drugu njegovu
braću.

Tel/Fax: 00/387/51/311-044
☧ NAŠ ZAVIĈAJ
Broj 35.
GRADI SE I DOVRŠAVA KUĆA MARKANA BLAŢEVIĆA

Travanj 2005.
Nakon što su jesenas izliveni temelji i betonska ploča za kuću Markana Blaževića, Milinčinog, u
utorak, 15. ožujka 2005., urađeni su neki pripremni radovi, a sljedećeg dana je započelo zidanje.
Pokrivanje kuće je bilo 9. travnja. Na «šljeme» su došli Mile i Mare Debeljak, Dragan i Janja
Mijatović, Luce Bogdanović, Slavko Blažević, Jele Šlat, Ilija Ljevar, a našao se tu, da snimi par
fotografija, i fra Velimir. Nakon završenog pokrivanja kuće, Mile i Mare Debeljak su priredili ručak
za majstore i pomagače. Markan nije moga pratiti gradnju, niti bit nazočan barem kod pokrivanja
svoje kuće, jer mu to nije dopuštalo zaposlenje na gradilištu u Hrvatskoj.
Kuća, dimenzija 7x6 m, ima kuhinju, sobu, banju i ostavu, s vanjskim stepeništem za potkrovlje.
Unutrašnje malterisanje, postavljanje elektroinstalacija i vodoinstalacija, te ugrađivanje stolarije,
ugrađivat će se kasnije, postupno.
Kako smo već pisali, građevinski i ostali materijal za kuću dobiven je od vlasti Republike
Srpske i nešto iz Federacije BiH, a troškove plaćanja majstora i radne snage morao je snositi sam
Markan. O gradnji je brinuo i nadzirao radove Mile Debeljak.
OSLOBAĐAJU SE I POSLJEDNJE KUĆE U STRANJANIMA
Nadležna služba Republike Srpske je donijela rješenje o povratu imovine Franje Pranjića,
Vulina. Srpske izbjeglice koje su u njoj živjele, kuću su napustile, te su, uz pristanak Ruže Pranjić,
Nikine, prešle u njezinu kuću. U njoj, prema dogovoru, mogu ostati do jeseni, a tada bi preselili u
svoju kuću koju grade u Motikama.
2
NJIVE I ŠUME SU OPET GORJELE
Godine 2003. bilo je požara za vrućih ljetnih dana, kada je zapaljeno i izgorjelo dosta šume, naročito u
Matoševcima, a od vatre, koja je zahvatila Tubića brdo, bilo je ugroženo također groblje na Gradini.
Na 16. ožujka o. g. netko je potpalio vatru iznad Kovačevih kuća, i ona se, preko Tubića brda, opet
proširila sve do groblja na Gradini. Srećom, u groblje nije prešla. Na svom putu je zahvatila također Kovačev
i Tubića gaj, zatim gaj Josinčin i šumu ispod groblja Gradina, a također i dio šume iza Tubića brda. Ne zna se
tko je tu vatru zapalio, i je li to učinjeno namjerno, da se nanese šteta. Policija je došla da izvidi situaciju kad
se vatra već u hladnoj noći dobrim dijelom ugasila, ali je rekla da ih se obavijesti ako bi vatra opet buknula,
pa će oni pozvati i poslati vatrogasce. Narednih dana vatra je u više navrata gorjela i na strani Ljevara.
U Stranjanima i Matoševcima mnoge njive su obrasle skoro neprohodnom ostrugom, bujadom i visokom
travom, pa je možda i korisno da se to uništi, ali je bilo nužno da se vatra pali kontrolirano, i da se svakako
spriječi širenje požara i na šumu.
PONOVNO PODIZANJE ”KIPA” U STRANJANIMA
Stariji Stranjančani i Matoševljani se sjećaju ”kipa” i raspela na Pranjića raskršću u Stranjanima,

ozidanog od kamena. Njega je 1946. podigao Andrije Tubić, kao ispunjenje svoga zavjeta iz vremena 2.
svjetskoga rata. Međutim, poslije 25 godina, u zemljotresu 1969. ”kip” je teško rastresen, a potom se i posve
srušio.
Već se u to vrijeme, kad je kip srušen, razmišljalo i govorilo o gradnji kapelice u Stranjanima, pa se nije
pristupilo obnavljanju ”kipa”, a nije se na to pomišljalo ni kasnije. U zadnje vrijeme neki su ipak pokrenuli to
pitanje. Stjepan-Braco Pranjić je izrazio spremnost da u Njemačkoj (Wiesbadenu) povede akciju prikupljanja
potrebnih novčanih sredstava, a Mile Debeljak bi se pobrinuo za nabavku potrebnog materija i da pronađe
majstora koji će ozidati ”kip”. Odlučeno je, s pristankom Feliksa Batkovića, Kajčinog, da se «kip» s ruba puta
malo uvuče u Kajčinu bašču, i da se, umjesto kamenom, ozida fasadnom ciglom.
Ako se ta zamisao mogne ostvariti, na Pranjića raskršće će se postaviti raspelo koji je tu stajalo i prije.
Sačuvala ga je Anđa, kći Andrija Tubića, te poklonila Stipi Blaževiću, Slavkovom, a on ga je dao da se opet
postavi na staro mjesto, a trenutno se nalazi u kući kod Mile Debeljaka.
U STRANJANIMA VIŠE ŢIVOSTI
S dolaskom ljepšeg vremena, započeli su, i užurbano se obavljaju proljetni radovi u baščama i na
njivama. U Stranjanima i Matoševcima zato je postalo življe. I brojno stanje se, makar privremeno, povećava.
U nedjelju, 10. travnja, na misi je bilo 18 osoba. Počeli su dolaziti i neki iz Hrvatske, da uređuju svoje kuće i
oko njih, a i da štogod posade i posiju. Tako su početkom travnja došli, te ostali po više dana, Franjo Pranjić,
Vulin, Marko i Zora Blažević, Ilija Ljevar, Anto i Ana Ljevar, Mato i Kata Barišić.
BLAGOSLOVI POLJA I RADOVI KOJI SU OBAVLJENI, ILI SE PLANIRAJU
Ovoga proljeća poljski blagoslovi će biti ovim redom: u Matoševcima, na Batkovića groblju, u nedjelju,
1. svibnja; na Crkvenama, na Spasovo, 5. svibnja; na Ojdanića Brdu, u nedjelju, 8. svibnja; i u Stranjanima, u
nedjelju, 22. svibnja. Na svim tim mjestima molitveni ophodi počinju u 10,30 sati, a nakon njih slijedi misa.
Evo i nekoliko informacija o radovima koji su dosad obavljeni u Matoševcima, Stranjanima i
Ojdanićimam, ili koji se planiraju u skorijoj budućnosti.
Za kapelu u Batkovića groblju nedavno su nabavljena i na nju postavljena nova drvena vrata, a kapela je
također okrečena. Za te radove, te za krov koji je postavljen jesenas, utrošeno je 1610 KM, a za tu namjenu
prošloga 1. svibnja, prilikom blagoslova polja, ukupljeno je 1470 KM. Šiblje, najviše drače, opet je izbilo i
razmnožilo se. To bi trebalo počupati skupa s korijenjem, ali su potrebna sredstva da se plati rovokopač. Ako
to sada ne bude moguće uraditi, za blagoslov polja i misu će se očistiti i raskrčiti barem okolo, i ispred kapele.
Ukoliko bude dobrovoljnih priloga, ovog ljeta groblje bi se ogradilo žičanom mrežom.
U crkvici u Stranjanima plastične stolice su zamijenjene malim klupama, koje su donesene iz crkve u
Barlovcima. Kod crkvice je posijana trava, te zasađene ruže i drugo cvijeće. Prostor uz crkvicu moći će se
potpuno urediti kada metalni montažni zvonik, koji više nije potreban, bude odatle dignut i prenesen u groblje
3
na Gradini. Za to prenošenje i postavljanje NN je dao 3.700 kuna, a obećan je i novčani iznos potreban za
nabavku odgovarajućega zvona od 50-ak kilograma.
Na Ojdanića brdu do 7. mjeseca bi na kapeli trebalo izmijeniti krov, te obiti žbuku i nabaciti novu. Novac
su za to, po 2.000 danskih kruna, dali Božo i Mario (Marka) Brkića i njihova majka Jozefina.
RODOSLOVNIK
U prošlome broju Našega zavičaja započeli smo objavljivati rodoslovnik nekih obitelji iz Stranjana i
Matoševaca. U ovom broju nastavljamo s druge dvije obitelji.
a) Stranjani
ĆOSIĆ: Rudo, Finka, Marko, Mato, Ana, Ivo (Jose i Milke r. Batković)
Ivo Bukvić i Justina Komljenović, vjenčani oko g. 1800.

NN-ž.dijete 1802.
Ivo ?
Ivo Bukvić - Ćosić i Anastazija r. Kasapović, vjenčani oko g. 1832.
Jela 1833.
Joso 1838.
Joso Ćosić i Ivka r. Kaurin, vjenčani oko g. 1865.
Ivo 1867.
Ivo 1868.
Anđa 1871.
Marija 1873.
Ana 1880.
Marija 1881.
Jela 1884.
Marko 1866.
Joso/Josip 1867.
Mara 1891.
Josip /2. br./ i Ana r. Pranjić, vjenčani 1915.
Joso 1916.
Ivka 1920.
Manda 1923.
Marija 1925.
Zorka 1928.
Anto 1932.
Joso i Miholjka r. Batković, vjenčani 1935.
Rudolf 1937.
Jozefina 1939.
Marko 1942.
Mato 1944.
Ana 1946.
Ivo 1949.
b) Matoševci
DEBELJAK: Josip, Marica, Franjo, Ruţa (Mirko i Angela-Anđa r. Matić)
Abram Debeljak i Cvita r. Majdančić, vjenčani oko g. 1760.

Marta 1763.
Toma 1764.
Juro 1767.
Luka 1769.
4
Toma i Ruža r. Marić, vjenčani g. 1789.

Marija 1791.
Ivo 1793.
Ivka 1796.
Ivo Debeljak-Ružić i Ruža r. Stojčević, vjenčani g. 1820.
Toma 1821.
Juro 1822.
Joso 1825.
Marija 1828.
Marija 1830.
Ivka 1831.
Ana 1835.
Stjepan 1837.
Ana 1840.
Toma /2. br./ i Ruža r. Matoš/ević, vjenčani g. 1852.
Mato 1854.
Anto 1856.
Luka 1858.
Mato 1861.
Andrija 1865.
Ivka 1868.
Ana 1870.
Janja 1873.
Andrija i Ruža r. Blažević-Tubić, vjenčani g. 1887.
Silvestar 1888.
Filip 1890.
Zorka 1892.
Stipo 1893.
Anto 1896.
Jela 1898.
Joso 1901.
Stipo 1903.
Anica 1906.
Kata 1909.
Filip-Piljo i Ruža r. Blažević, vjenčani g. 1918.
Josip 1921.
Marko 1923.
Marija 1925.
Ljubica 1927.
Manda 1929.
Mirko 1932.
Mirko i Angela-Anđa r. Matić, vjenčani g. 1956.
Josip 1958.
Marica 1959.
Franjo 1962.
Ruža 1967.

Tel/Fax: 00/387/51/311-044
☧ NAŠ ZAVIĈAJ
Broj 36.
BLAGOSLOVI POLJA
Lipanj 2005.
1. Matoševci – na Batkovića groblju

Batkovića groblja u Matoševcima je prije zakazanog blagoslova polja dobro ureĊeno. Šiblje
draĉe je isjeĉeno a trnje i korov spaljeni. Zasluga je to Marka i Pere Batkovića, sa sinovima, koji
su našli tko će groblje oĉistiti i rad su platili.
Dan blagoslova polja, 1. svibnja, osvanuo je vedar i lijep. MeĊutim, ove godine svijeta se
skupilo manje nego prošle godine. Bilo je nešto više od 50 osoba. Iz Hrvatske ih je došlo 30-ak,
a ostalo su bili mještani iz Matoševaca, Stranjana, Orlovca i Šargovca. Blagoslovu i misi bio je
nazoĉan i fra Velimir.
Ţupnik je obavio uobiĉajeni molitveni ophod za blagoslov polja i nakon toga slavio svetu
misu, a prije mise je molio opijela na grobovima pokojnika. Na završetku mise je prikazao što je
uraĊeno na sanaciji grobljanske kapele dobrovoljnim prilozima koji su skupljeni prošle godine,
te ukazao na potrebu da se groblje još i ogradi, uz napomenu da to neće biti moguće uraditi bez
dobrovoljnih priloga.
Poslije mise 'svraćanje' je bilo jedino kod Mile i Mare Debeljak, jer drugi nitko ni ne ţivi u
Matoševcima, a na ruĉku su, uz druge uzvanike, bili takoĊer ţupnik fra Ivo i fra Velimir.
2. Stranjani – kod crkvice sv. Franje

Nedjelja, 22. svibnja, za Stranjane je u 10,30 sati kod crkvice obavljen blagoslov polja i
slavljena sveta misa. Došli su svi koji ţive u Stranjanima i Matoševcima, dvoje iz Orlovca i
Ojdanića, ĉetvero iz Zaluţana, te Angela Mijatovĉina s kćerkom Silvom, iz Petrićevca, a iz
Hrvatske su bili Anto Ljevar sa suprugom Anom, koji su došli da proborave neko vrijeme u
svojoj 'vikendici' u Ljevarima, te snaha i dvoje unuĉadi Reze Ljevar, koji su joj došli u posjetu.
Kako je vrijeme bilo vrlo lijepo, oĉekivalo se više svijeta, a ukupno se sabralo samo 27 osoba,
meĊu njima je bio i far Velimir, pa su, nakon molitvenog ophoda ispred crkvice, svi mogli stati u
crkvicu i u njoj prisustvovati svetoj misi, koju je, kao i blagoslov polja, slavio ţupnik fra Ivo
Orlovac.
Po završetku mise svi su se uglavnom razišli svojim kućama, a glavno 'svraćanje' za goste sa
strane bilo je kod Marinka i Marice Milaković, r. Marić. Kod njih na ruĉku su, uz fra Ivu i fra
Velimira, bili još Angela i Silva, Mare i Mile Debeljak, i Stipo Grozdin.
PRILOZI ZA OGRAĐIVANJE BATKOVIĆA GROBLJA
UreĊivanje i odrţavanje Batkovića groblja, kroz koje sada i traktori prolaze, neće biti
moguće ako se ono ne ogradi. Zato je ţupnik fra Ivo, prigodom blagoslova polja i mise na tom
groblju, uputio poziv nazoĉnima, a preko njih i drugima, da svojim doprinosom, prema
2
mogućnostima, pomognu da se groblje što prije i ogradi. Već su tada, nakon svete mise, u tu
svrhu svoje priloge dali:
Ana Batković (Antina) 200 Kn Josip Batković (Markov) 50 Eura
Nikola Batković (Antin) 200 Kn Janja Batković (Luckina) 20 Eura
Marijan Batković (Antin)100 KM Ana Dundović (Luckina) 100 Eura
Juro Batković (Bojkov) 100 Eura Zdenka Fuerst (Janjina) 50 Eura
Ukupno je skupljeno 824,00 KM
Ako bi se htjelo groblje ograditi betonskim stupovima, a to bi bilo puno trajnije i ne bi ih
mogla uništiti vatra kod paljenja korova na njivama, za nabavku tih stupova, kopanje rupa i
betoniranje stupova, nabavku i postavljanje pletene pocinĉane ţice, te za izradu i postavljanje
ulazne ţeljezne kapije, trebalo bi, prema okvirnom predraĉunu, oko 2.200,00 KM. A ukoliko bi
se umjesto betonskih stupova udarilo bagremovo (od draĉe) ili kestenovo kolje, to bi bilo puno
jeftinije, nešto više od 1.000,00 KM, ali i znatno kratkotrajnije. O vrsti ograde moći će se
odluĉiti kad se vidi kako ide s dobrovoljnim prilozima.
NASTAVLJENI RADOVI NA KUĆI MARKANA BLAŢEVIĆA

I NOVI KROV NA KUĆI MILE DEBELJAKA
Markan Blaţević je pred 1. svibnja došao iz Hrvatske da vidi svoju novu kuću, koja je u
izgradnji. Zadovoljan sa svim što je dosad uraĊeno, dogovorio se o nastavku radova na
unutarnjem ţbukanju i postavljanju stolarije, te o dogradnji i natkrivanju verande na ulazu u
kuću. Svi ti radovi su već izvršeni. TakoĊer su postavljene i elektroinstalacije, a to je uradio
Markan Bogdanović.
Mile Debeljak je zatraţio i dobio od gradskih vlasti u Banja Luci potreban materijal da
zamijeni krov na svojoj kući. Od 26. do 28. travnja skinut je stari crijep i graĊa, te stavljeni novi,
a postavljena je takoĊer i limarija. Mile je platio majstore, a došao je iz Hrvatske da pomogne i
njegov sin Tomo.
GOSTI IZ ĈEPINA
Mare i Bosiljko Majdandţić, s kćerima Snjeţanom i Mirom, te Stipo Blaţević, Jose i Zorke, i Boţo
Majdanţić, Lovriĉin, došli su na 8. svibnja iz Ĉepina, u Hrvatskoj, da obiĊu Stranjane i Matoševce, a
Mare i da posjeti fra Velimira, svoga brata. S njim su se dogovorili da prije podne odu na Ojdanića brdo,
gdje je toga dana bio blagoslov polja za Ojdaniće, a da se nakon toga naĊu kod kuće Mile i Mare
Debeljak, u Matoševcima. Kako je te nedjelje padala jaka kiša i bilo veoma hladno vrijeme, ipak nisu išli
na Ojdanića brdo, nego odmah u Matoševce.
Mare i Mile su trebali ići na svraćanje kod Marka Blaţevića, Mirkovog, i njegove supruge Zore, na
Tuĉjaku, ali su poţurili svojoj kući da doĉekaju najavljene goste. Gosti iz Ĉepina su ţeljeli poĉastiti
malobrojne mještane iz Matoševaca i Stranjana, pa su spremili kod svoje kuće i sa sobom donijeli
peĉenja, salate, kolaĉa, a Mare je pripremila juhu, sarmu i kuruzove krušćiće. Bilo je, razumije se, i pića,
a na kraju kava.
Zbog kiše, i svraćanja kod Marka i Zore Blaţević, na ruĉku su s gostima iz Ĉepina i domaćinima,
Marom i Milom, od mještana bili Slavko Blaţević, Luca Bogdanović, te fra Velimir. Nešto kasnije su
stigli ţupnik, fra Ivo Orlovac, Slavko Ljevar i Dragan i Janja Mijatović.
Posjetioci i gosti iz Ĉepina su se prije povratka kući navratili na Petrićevac, da pogledaju mjesto koje
je prije skoro dvije godine pohodio, sada već pokojni, papa Ivan Pavao II., i da vide kuću - samostan u
kojem fra Velimir sada boravi.
UREĐIVANJE GROBLJA GRADINA
Kako je vrijeme dosad bilo dosta povoljno za razliĉito raslinje, i groblje na Gradini je bilo
priliĉno zahvaćeno travom i drugim biljem. Da ne bi jaĉe i posve zaraslo, a onda i teţe ga oĉistiti, na 28.
svibnja 2005. u popodnevnim satima na radnu akciju su izašle 'sve raspoloţive i sposobne snage'. U
ĉišćenju i ureĊivanju groblja sudjelovali su iz Stranjana i Matoševaca: Mile i Mare Debeljak, Luca
3
Bogdanović, Slavko Blaţević, Terezija Ljevar, Kata Budić, a pridruţili su im se iz Hrvatske Anto i Ana
Ljevar, Ilija Ljevar, koji borave u svojim 'vikendicama' u Ljevarima, Biljana Ljevar, snaha Rezina, te
Janja i Dragan Mijatović, koji i ove godine većinu vremena provode kod svoje kuće u Ramićima. Za ove
koji su ĉistili groblje, Mira i Ruţa, kćeri Ane Ljevar, dale su svoj prilog za gajbu piva, keks i kavu..
RODOSLOVNIK
Nastavljamo donositi rodoslovnik po jedne loze iz Stranjana i Matoševaca.
a) Stranjani
PRANJIĆ Sanda i Stipo (Stjepan i Ankica r. Ćosić)
Pranjić (Jurić) Petar i Kata r. Josipović, vjenĉani oko g. 1834.
AnĊa 1835.
Lucija 1841.
Ivo 1843.
Lucija 1845.
Joso 1850.
Ivo i Lucija r. Josipović, vjenĉani g. 1868.
Ana 1868.
Mijat 1871.
Jela 1874.
Petar 1875.
Lucija 1881.
Nikola 1881.
Nikola i Kata r. Domić, vjenĉani oko g. 1907.
Ruţa 1908.
Stipo 1910.
Anica 1912.
Manda 1917.
Zorka 1921.
Juro 1923.
Petar 1926.
Jozefina 1930.
Stipo i Mara r. Brkić, vjenĉani g. 1938.
Ruţa-Zora 1942.
Stjepan 1944.
Stjepan i Ankica r. Ćosić, vjenĉani g. 1967.
Sanda 1968.
Stipo 1974.
b) Matoševci
DEBELJAK Tomo, Antonela, Marko (Mile i Mara r. Blaţević)
Debeljak(ović) Abram i Cvita r. Majdandţić, vjenĉani oko g. 1762.

Marta 1763.
Toma 1764.
Juro 1767.
Luka 1769.
Toma i Ruţa r. Marić, vjenĉani oko g. 1790.

Marija 1791.
Ivo 1793.
Ivka 1796.
Ivo (Ruţić) i Ruţa r. Stojĉević, vjenĉani g. 1820.
Toma 1821.
4
Juro 1822.
Joso 1825.
Marija 1828.
Marija 1830.
Ivka 1831.
Ana 1835.
Stipo 1837.
Ana 1840.
Stipo i Mare r. Blaţević, vjenĉani oko g. 1865.
Janja 1866.
AnĊa 1868.
Jela 1871.
Marko 1874.
Ivo 1876/79.
Janja 1881.
Vid 1884.
Marko i Ana r. Blaţević, vjenĉani g. 1896.
Manda 1897.
Janja 1899.
Mara 1900.
Agata 1901.
Janja 1903.
AnĊa 1904.
Vida 1906.
Juro 1907.
Ruţa 1910.
Toma 1913.
Petar 1915.
Toma i Janja r. Bogdanović, vjenĉani g. 1935.
Mande 1936.
Marko 1937.
Slavko 1939.
Mile 1941.
Anto 1943.
Mile i Marica r. Blaţević, vjenĉani g. 1968.
Tomo 1969.
Antonela 1972.
Marko 1982.
PODSJEĆAMO VAS! Ovogodišnji Dan Stranjana i Matoševaca bit će 23. srpnja

2005. Okupljanje započinje već u petak, 22. srpnja, a u subotu, 23. srpnja prije
podne, bit će sveta misa koju će predvoditi biskup Komarica. Ostalo vrijeme je za
druženje uz razgovor i zabavu. Nadamo se da će to biti na radost kako onih koji
dođu sa strane, tako i ovih koji sada žive u Stranjanima i Matoševcima!

Tel/Fax: 00/387/51/311-044
☧ NAŠ ZAVIČAJ
Broj 37.
DAN STRANJANA I MATOŠEVACA

Kolovoz 2005.
Ovogodišnji Dan Stranjana i Matoševaca, ili Susreti Stranjančana i Matoševljana, odrţan

je 23. srpnja 2005. Sudionika je bilo više od 200, razliĉite dobi, ali su većinu ĉinili mladi i djeca,
što je okupljanje i susretanje u svom rodnom kraju ĉinilo veselijim i ţivljim. Uz one koji su se iz
tuĊine vratili i ţive u svom zaviĉaju, u Stranjanima i Matoševcima, lijep broj Stranjanĉana, i nešto
manje Matoševljana, došao je iz Hrvatske, zatim Njemaĉke, Nizozemske, Danske, Francuske …,
pa i iz daleke Australije. Oĉekivao se i veći broj od gore navedenoga, ali su se neki vjerojatno
uplašili kiše, a Matoševljana je bilo manje zbog dviju svadbi u Hrvatskoj, koje nisu mogli
propustiti a da na njima ne budu.
Glavni dio programa bila je sveta Misa u 15 sati pred crkvicom sv. Franje, a poslije nje
blagoslov novopodignutog kipa kod Kajĉine kuće na Pranjića raskršću. Misno slavlje, uz
nazoĉnost oko 180 vjernika, predvodio je biskup Franjo Komarica, a s njim su zajedno misu slavili
biskupov pomoćnik i zamjenik, gen. vikar preĉ. Anto Orlovac, ţupnik barlovaĉki, fra Ivo Orlovac,
i fra Velimir. Vlĉ. Ivica Boţinović, ekonom banjoluĉke biskupije, koji je pored biskupa Komarice
zasluţan za podizanje nove stranjanske crkvice, došao je i bio samo do poĉetka mise, da postavi
ozvuĉenje i napravi nekoliko fotografskih snimaka, a zatim je radi drugih obveza morao otići.
Biskup je u propovijedi istaknuo ĉvrstinu vjere i ĉestito ponašanje katolika i Hrvata iz

Stranjana i Matoševaca, i uopće iz banjoluĉkog kraja, kako u davnim vremenima tako i u nedavnoj
prošlosti, te potaknuo nazoĉne da takvi ostanu gdje god se nalazili i ţivjeli, a takoĊer je ohrabrivao
na povratak one koji to budu ţeljeli. Sve je posebno pozvao da svoga kraja, iz kojega vuku
2
korijene, ne zaborave, pa da se makar u odreĊenim prigodama, a takva je i Dan susreta

Stranjanĉana i Matoševljana, uveden prošle godine, okupljaju na zajedniĉka bogoštovna slavlja i
radosna cjelodnevna druţenja.
Na kraju mise Biskup je zahvalio svima koji su svojom nazoĉnošću uzveliĉali ovaj dan,
posebno roditeljima koji su doveli svoju djecu, zatim onima koji su organizirali i pripremili što je
potrebno da sve proĊe što ljepše.
Posebno je priznanje i zahvalu izrekao, i o tome dao pisanu povelju, Stjepanu Pranjiću – Braci,
Stipinom, i supruzi Ankici, te pok. Mari, Stjepanovoj majci, za poklonjeno zemljište na kojem je
bila ranije podignuta kapela, a sada nova crkvica u ĉast sv. Franje Asiškoga, kao i za njihovu brigu
oko odrţavanja kapele i za pomoć za unutrašnje ureĊenje crkvice.
Iza svete mise, oni koji su joj bili nazoĉni i u njoj sudjelovali, pošli su u procesiji do
novopodignutog 'kipa' na Pranjića raskršću. Sveĉani blagoslov 'kipa' obavio je biskup Franjo
Komarica. Uz brojne vjernike kod toga blagoslova su bili i svećenici, preĉ. Anto Orlovac, fra Ivo
Orlovac, ţupnik, i fra Velimir Blaţević.
Već po dolasku u prijepodnevno vrijeme, na zemljištu Angele Mijatovĉine u Duganji zapoĉelo

je i odvijalo se veselo druţenje. A poslije mise i blagoslova 'kipa' druţenje je, uz jelo i piće, te
nogomet, pjesmu i igru u kolu, nastavljeno. Biskup Komarica je sudjelovao i u ovom dijelu
programa, a pridruţio se i dopredsjednik Republike Srpske, gosp. prof. Ivo Tomljenović, koji tu
funkciju obavlja kao predstavnik hrvatskog naroda. Uz biskupa Komaricu, koji je ponovno uputio
okupljenima svoju rijeĉ i osvrnuo se na probleme povratnika u banjoluĉkom kraju, pa i u
Stranjanima i Matoševcima, okupljenima se obratio i gosp. Tomljenović, istaknuvši takoĊer
3
probleme hrvatskih povratnika, i naznaĉivši što bi bilo potrebno poduzeti s njihove strane, da bi se
mogli problemi uspješnije rješavati.
Neke poteškoće i svoje primjedbe i mišljenje Dopredsjedniku su iznijeli Mirko Pranjić, Perin, i
Ferdo Blaţević-Adţić, Nikin, a to su uĉinili i još neki drugi u privatnom razgovoru.
I ovogodišnji Dan Stranjana i Matoševaca je prošao u dobrom raspoloţenju. A da sve proĊe
lijepo i, vjerujem, na zadovoljstvo svih nazoĉnih, zasluţni su oni koji su brinuli o organizaciji te
sudjelovali u svim pripremama i poslovima, od ureĊenja nogometnog igrališta do ĉišćenja i
ureĊenja ĉitavog prostora na Pranjića raskršću. Na tome su radili dan ranije Pero Pranjić, Mirkov,
Pero (Ţabac), Marinko i Ivica (Gile) Majdanţić, Tomini, zajedno s Milom Debeljak. U poslovima
ureĊivanja nogometnog igrališta kao i Pranjića raskršća pomagali su i djeĉaci: Siniša, Darka
Pranjića, Goran, Jure Majdandţića, i Draţen, Pere Majdanţića. Pero Pranjić i Marinko Majdandţić
su dogovorili s Vitomirom Šipka, iz Dragoĉaja, da u Duganji podigne šator i postavi stolove s
klupama za sjedenje, i da osigura hladnog pića i peĉenog mesa za one kojima bude trebalo
osvjeţenja i okrepe. I to je dobro funkcioniralo.
O susretu u Stranjanima objavljen je 26. srpnja 2005. u zagrebaĉkim novinama Večernji list,
izdanje za Bosnu i Hercegovinu, na str. 52., prikaz s više fotografija novinara Ţeljka Grgurinovića,
iz Siska. Kratka vijest je donesena i u Katoličkom tjedniku, Sarajevo, br. 30, od 31. srpnja, str. 21.
NANOVO PODINUT 'KIP' NA PRANJIĆA RASKRŠĆU
U posljednjem broju Našega zavičaja napisali smo da se planira i priprema ponovno podizanje 'kipa' na
Pranjića raskršću. To je u kratkom vremenu i izvedeno. Djelomiĉno je mjesto na kojem je stajao i prijašnji
'kip', koji je 1945. podigao Andrija Tubić, rašĉišćen 3. lipnja, a kasnije je ĉitav teren malo poravnat
rovokopaĉem. Tom je prilikom otkopano kamenje koje je stajalo u temelju prijašnjega 'kipa' i stavljeno je u
betonsko podnoţje novoga 'kipa'.
'Kip' je ozidan od crvene fasadne cigle, a ozidao ga je plaćeni majstor s pomagaĉima, i pokriven je
bakrom. Dimenzije su mu 117x91x175cm, a udubljenja u koje je stavljeno raspelo 67x53x77cm. Ţupnik fra
Ivo je dao da se iz stranjanske crkvice prenese i u 'kip' postavi raspelo što ga je za crkvicu poklonila Ane
Bogdanović-Ninica, iz Ojdanića.
Na 'kip' je postavljena i ploĉa s urezanim natpisom: Bogu na slavu, a nama ljudima na spasenje! Za
podizanje 'kipa', tj. ĉišćenje i ureĊenje prostora, nabavku potrebnog materijala i plaćanje majstora dio
novĉanih sredstva prikupio je od Stranjanĉana u Wiesbadenu, u Njemaĉkoj, Stjepan Pranjić (Braco), pok.
4
Stipe i Mare, a na Dan Stranjana i Matoševaca, kad je 'kip' blagoslovljen, svoje priloge su dali još neki
Stranjanĉani.
Evo imena darovatelja iz Wiesbadena, i iznosa koji su dali:
Ivica Blaţević, Pajin, - 50 € Ivo Ćosić, Josin - 50 €
Slavenko Blaţević, Pajin - 50 € Darijo Jurić - 20 €
Rudolf Ćosić, Josin - 50 € Marinko Stojĉević - 50 €
Mato Ćosić, Josin - 50 € Marinko Majdandţić, Tomin - 50 €
Stjepan Pranjić, Stipin - 50 €
A svoje priloge na dan blagoslova 'kipa', 23. srpnja 2005., dali su:
Ferdo Blaţević, Nikin - 50 € Pero Majdandţić, Tomin - 50 €
Vlado Blaţević, Josin - 20 € Ivica Majdandţić, Tomin - 50 €
Ivo Blaţević, Vladin - 20 € Marko Ljevar, Perin - 10 €
Stjepan Blaţević, Mirkov - 50 € Pero Pranjić, Mirkov - 20 €
Marko Blaţević, Milin - 10 KM Mirko Pranjić, Perin - 100 kn
Ruţa Tomas, r. Ljevar, Anina - 100 kn
Ĉitavo vrijeme dok je 'kip' raĊen Mile Debeljak je nadgledao posao i pribavljao što je bilo potrebno od
materijala i donosio piće za osvjeţavanje, Luce Bogdanović je pripremala ruĉak, a Marica Milaković i
pravoslavka Mira, iz kuće pok. Marka Pranjića, donosile su majstorima kavu.
Ostalo je da se podnoţje 'kipa' obloţi kamenim ili keramiĉkim ploĉicama, a takoĊer bi trebalo 'kip' i
ograditi. O tome će se, meĊutim, moći ozbiljnije razmišljati ako bude dobrovoljnih priloga, jer je dosad za
podizanje 'kipa' i ureĊenje prostora utrošeno 2.966 KM, a dobrovoljnih priloga je skupljeno svega 690 €,
10 KM i 200 kn, što ukupno iznosi oko 1.445 KM. Ako se iznos prikupljenih dobrovoljnih priloga odbije od
ukupno utrošenih sredstava, izlazi da ostaje duga oko 1.520 KM. Kao što Stranjanĉani nisu zakazali dosad
ni u drugim akcijama, neće, nadamo se, zakazati ni u ovoj, da se dug izmiri i da se i preostali svi poslovi oko
'kipa' privedu kraju! A ako im se svojim dobrovoljnim prilozima pridruţe i Matoševljani, to će se uraditi
brţe i lakše.
ZVONIK NA GROBLJU GRADINA
Nakon što je u Stranjanima podignuta nova crkvica i na njoj zvonik, postao je suvišan montaţni metalni
zvonik koji je bio uz prijašnju kapelu. Stoga je odluĉeno da se on prenese na groblje Gradina. Radovi oko
pripremanja novog mjesta za zvonik, tj. kopanje zemlje i izlijevanje betonske podloge za zvonik obavljeni su
krajem lipnja, a dizanje s dosadašnjeg mjesta te prenošenje i ponovno postavljanje zvonika na Gradini
izvedeni su 7. srpnja 2005. Za troškove tih poslova NN je dao 3.700 kuna. Sada preostaje da se nabavi i
postavi manje zvono, do 60 kg, ali će se na to morati priĉekati dok se ne javi neki darovatelj.
VELIKO NEVRIJEME
Mjesec lipanj ove godine je bio jako kišovit. A 1. srpnja 2005., uveĉer, Stranjane i Matoševce, a i šire
podruĉje, zahvatilo je snaţno nevrijeme. Uz jak vjetar i kišu, padao je kroz nekoliko minuta i krupan grad, te
je nanesena priliĉna šteta, naroĉito voću i povrću. Šljive, jabuke i kruške su i ove godine kod nekih bile
priliĉno rodile, ali ih je grad dobrim dijelom otukao. A i što je ostalo na stablima, pitanje je hoće li na njima
doĉekati i da dozori, ili će i to s vremenom opasti. Tko je imao zasijanih kukuruza, oni su se dosad priliĉno
oporavili.
Od nevremena su i putovi bili prekriveni lišćem i preprijeĉeni odlomljenim granama i polomljenim
drvećem, a takoĊer su oštećeni snaţnim bujicama koje su odnosile zemlju i materijal kojim su bili nasuti i
poravnati.
MARKAN BLAŢEVIĆ U BOLNICI I NA BOLOVANJU
Markan Blaţević, Milinĉin, došao je 4. lipnja 2005. iz Hrvatske u Stranjane, u ţelji da štogod uradi na
ureĊivanju svoje nove kuće. Par dana prije toga bio je kod svoga ljekara zbog bolova u grudima, a ljekarovo
mišljenje je bilo da se ne radi o niĉemu opasnom, pa je Markan krenuo na put.
Dovezao se do Gradiške autobusom, a tu ga je doĉekao Mile Debeljak i svojim autom prevezao do kuće.
Bolovi su mu se ponovno javili i pojaĉavali, pa ga je Mile u nedjelju, 5. lipnja poslije podne, odvezao u hitnu
pomoć u Banja Luku. Ustanovljen je srĉani infarkt, te je odmah upućen u banjaluĉku bolnicu na Paprikovac.
5
Ostao je u bolnici do 13. lipnja, a sljedećeg dana Mile ga je odvezao u Novsku. Tu mu je njegov ljekar
otvorio bolovanje, a Mile ga je 16. lipnja ponovno vratio u Stranjane, u njegovu kuću, koja je u
meĊuvremenu snabdjevena najnuţnijim namještajem koji je dobiven od Caritasa, a nešto je i kupljeno.
Poslije nekoliko dana Markan je opet otišao u Hrvatsku, da bude pod kontrolom svoga ljekara, a neko
vrijeme je morao provesti u bolnici u Novoj Gradišci radi daljnjih pretraga. Po izlasku iz bolnice vratio se u
Stranjane, a nakon par dana opet je otišao u Hrvatsku. Bit će upućen na komisiju za umirovljenje.
KNJIGA O ŢUPI BARLOVCI
Ovih dana je iz tiska izašla knjiga koju je u povodu 125. obljetnice osnutka ţupe Barlovci (1879.-2004.)
napisao vlĉ. Anto Orlovac, rodom iz Bukovice, sada generalni vikar banjoluĉke biskupije. Knjiga nosi
naslov: Oko fra Vidova bunara. ObraĊuje u prvom dijelu daljnju prošlost ovih krajeva, tj. nekadašnjih ţupa
Dragoĉaj i Ivanjska, zatim 125 godina postojanja ţupe Barlovci, i njezino trenutno stanje; u drugom dijelu je
doneseno više razliĉitih popisa i statistiĉkih podataka. Uz dosta drugih zanimljivih prikaza i opisa, u knjizi su
navedeni, s osnovnim biografskim podacima, svećenici svjetovni i redovniĉki, pokojni i ţivi, iz barlovaĉke
ţupe, te ĉasne sestre, takoĊer pokojne i ţive. Doneseni su i popisi, po selima, poginulih ili stradalih u vrijeme
Drugog svjetskog rata (1941.-1945.), ukupno 517 – u Matoševcima 50, i u Stranjanima 43 osobe – kao i
pobijenih, uglavnom kod svojih kuća, u vrijeme nedavnog rata (1992.-1995.), ukupno u ţupi 29 osoba.
Knjiga se moţe dobiti po cijeni od 10 KM u ţupnom uredu u Barlovcima, a bit će je moguće nabaviti
takoĊer prigodom misa na grobljima Crkvine i Gradina.
RODOSLOVNIK
Stranjani
BLAŢEVIĆ: Josip, Mirjana, Ivan, Katarina (Vlade i AnĊe r. Pranjić)
Anto Blaţević i Vida r. Mlinarević, vjenĉani oko g. 1790.

Mile 1791.
Pavao 1793.
Mile 1795.
Marija 1801.
Marko 1804.
Jela 1807.
Ivo 1810.
Petar
Petar i Ana r. Batković, vjenĉani g 1837.
Andrija 1839.
Mato 1841.
Marija 1844.
Ruţa 1846.
Marija 1847.
Pavao 1850.
Luka 1853.
Pajo (Pavao) i Mara r. Bijelić, vjenĉani oko g. 1880.
Marko 1881.
Mande 1883.
Ruţa 1885.
Matije 1887.
Ivka 1889.
Toma 1891.
Marko i Jele r. Ljevar, vjenĉani g. 1901.
Mande 1902.
Ruţa 1904.
6
Kate 1905.
Joso 1907.
Stjepan 1910.
Ivan 1913.
Mare 1914.
Ivka 1916.
Janja 1919.
Vlado 1920.
Mirko 1923.
Joso i Kata r. Ţiţak, vjenĉani g. 1930.
Franjo 1932.
Jakov 1932.
Ivo 1935.
Marija 1936.
Ana 1938.
Jozefina 1940.
Marko 1943.
Vlado 1945.
Janja 1947.
Marica 1950.
Vlado i AnĊa r. Pranjić, vjenĉani g. 1969.
Josip 1970.
Mirjana 1971.
Ivan 1973.
Katarina 1979.
Matoševci
MAJDANDŢIĆ: Ana, Jozefina, Ivica, Janja, … (Jure i Mare r. Bogdanović)
Anto Majdandţić i AnĊa r. Petrušić, vjenĉani oko g. 1780.

Marko 1782.
Franjo 1784.
Marija 1786.
Vid 1788.
Franjo 1790.
Janja 1792.
Vida 1795.
Mile 1788.
Mile i Barbara r. Batković vjenĉani oko g. 1818.
Anto 1819.
Anto 1821.
Filip 1824.
Vid 1826.
Stjepan ?
Ivka 1832.
Toma ?
Marko 1837.
Anto i /1. br./ Marija r. Batković, vjenĉani oko g. 1840.
Juro 1841.
Joso 1844.
Kata 1846.
AnĊa 1849.
7
Joso i Vida r. Kozić, vjenĉani oko g. 1871.
Anto 1870.
Janja 1872.
Ana 1874.
Mato 1880.
Marko 1883.
Mijat 1885.
Juro 1889.
Mato i /2. br./ Janja r. Durbić, vjenĉani g. 1919.
Juro 1920.
Sumbulka 1922.
Janja 1924.
Juro i Mara r. Bogdanović, vjenĉani g. 1947.
Ana 1951.
Jozefina 1952.
Ivica 1955.
Janja 1958.
Mato 1960.
Kata 1962.
Anto 1964.
Veronika 1967.
Josip 1969.
DEBELJAK: Ana, Tomo, Marko, Nada (Petra i Marije r. Bogdanović)
Abram Debeljaković i Cvita r. Majdandţić, vjenĉani oko g. 1762.

Marta 1763.
Toma 1764.
Juro 1767.
Luka 1769.
Toma i Ruţa r. Marić, vjenĉani oko g. 1790.
Marija 1791.
Ivo 1793.
Ivka 1796.
Ivo (Ruţić, prema majci Ruţi) i Ruţa r. Stojĉević, vjenĉani g. 1820.
Toma 1821.
Juro 1822.
Joso 1825.
Marija 1828.
Marija 1830.
Ivka 1831.
Ana 1835.
Stipo 1837.
Ana 1840.
Stipo i Mara r. Blaţević, vjenĉani oko g. 1865.
Janja 1866.
AnĊa 1868.
Jela 1871.
Marko 1874.
Ivo ?
Janja 1881.
Vid 1884.
Marko i Ana r. Blaţević, vjenĉani g. 1896.
Manda 1897.
8
Janja 1899.
Mara 1900.
Agata 1901.
Janja 1903.
AnĊa 1904.
Vida 1906.
Juro 1907.
Ruţa 1910.
Toma 1913.
Petar 1915.
Petar i /2. br./ Marija r. Bogdanović, vjenĉani oko g. 1947.
Ana 1948.
Nada 1949.
Tomo 1951.
Marko 1954.
Nada 1956.
MISA NA GRADINI – 11. RUJNA 2005.

Kako je već uobičajeno, u nedjelju iza Male Gospe, na 11. rujna 2005.,
slavit će se na groblju Gradina sveta misa. Početak je u 10,30 sati.

Tel/Fax: 00/387/51/311-044
☧ NAŠ ZAVIČAJ
Broj 38.
OBNOVLJENI 'KIPOVI' U MATOŠEVCIMA,

NA RAVNICI I NA DANLOVU BRDU
Rujan 2005.
Nakon što je ovoga ljeta ponovno podignut 'kip' na Pranjića raskršću u Stranjanima, u
kolovozu se pristupilo obnavljanju takoĊer 'kipa' (kriţa) na Ravnici u Matoševcima. Oko 'kipa'
prostor je rašĉišćen, oštećenja zidane kućice popravljena te je napravljen novi drveni kriţ na koji je
postavljeno raspelo izliveno u metalu.
Poticaj za obnavljanje toga 'kipa' došao je od Ilije Ljevara tako što je on prenio prigovor koji je
ĉuo u Hrvatskoj, da se Mile Debeljak zauzeo za podizanje 'kipa' u Stranjanima, a ne brine se o
'kipu' u svom selu, Matoševcima. Evo, sada je obnovljen i 'kip' na Ravnici, najviše trudom Mile i
Mare Debeljaka i njihova sina Marka te zeta Maria, a pomoć su im u radu i u novcu, s prilogom od
po 100 kuna, pruţili takoĊer Luca Bogdanović, Markan Milinĉin i Ilija Ljevar.
TakoĊer je poĉetkom rujna obnovljen i 'kip' na Danlovu brdu, kojeg je kod svoje kuće bio
podigao pok. Pero Debeljak. Na kućicu na podnoţnom betonskom stupu stavljen je novi lim a u
kućicu Gospin kipić. Za obnavljanje 'kipa' i ureĊivanje prostora oko njega pobrinuli su se sinovi
pok. Pere: Josip, Mato i Mile.
2
MISA NA GRADINI I BLAGOSLOVI 'KIPOVA'

NA RAVNICI I NA DANLOVU BRDU
U nedjelju, 11. rujna 2005., na groblju Gradini je u 10,30 sati slavljena sv. misa, a prije i
poslije mise su moljena na grobovima opijela za pokojne.
Vrijeme je bilo vrlo lijepo, što je pogodovalo da se skupilo dosta svijeta - oko 250 osoba,
sadašnjih i bivših Matoševljana i Stranjanĉana. Uz starije, bilo je dosta onih srednje i mlaĊe dobi, a
takoĊer i djece. Osim domaćih, sa strane ih je bilo najviše iz Hrvatske: Zagreba, Siska, Karlovca,
Osijeka, Sunje, Ĉepina, Ivanić Grada, Novske, a neki su pristigli iz Njemaĉke, Austrije i Švicarske,
a jedan je bio iz Amerike (USA). Bilo je i vjernika iz Ojdanića, Ramića, Orlovca i Petrićevca.
Nazoĉni su bili i 5-orica pravoslavnih Srba iza Gradine, od Mirkovića, Graoraca i Dojĉinovića.
Na završetku mise ţupnik fra Ivo je zahvalio onima koji su i ovaj put ĉistili i uredili groblje, a
pozvao je one koji imaju svoje pokojne sahranjene u groblju, da svojim godišnjim novĉanim
prilozima od po 30 KM pomognu da se groblje moţe redovito ureĊivati, a takoĊer i put do groblja
popravljati, da se do njega moţe dolaziti autima. Obratio se molbom i za daljnje dobrovoljne
priloge kako za pokrivanje duga koji je ostao nakon podizanja 'kipa' (kriţa) u Stranjanima, a i za
radove koje još treba uraditi, i druge koji se ubuduće budu planirali.
Poslije mise neki su otišli do obnovljenog 'kipa' na Ravnici, kojeg je ţupnik fra Ivo
blagoslovio; isto je to potom uĉinio i na Danlovu brdu, gdje je blagoslovljen i obnovljeni 'kip'
pok. Pere Debeljaka. S groblja, ili nakon blagoslova 'kipova' svi su se razišli po Matoševcima i
Stranjanima, jedni nekome na 'svraćanje' a drugi u obilazak svojih kuća i imanja, i na ruĉak kojega
su sa sobom donijeli. Ţupnik fra Ivo i fra Velimir su bili na ruĉku kod Mile i Mare Debeljak u
Matoševcima, a takoĊer i skoro 30-ak drugih gostiju. Uz ovu kod Mile i Mare, najveća skupina je
bila ona koju su saĉinjavali sinovi pok. Pere Debeljaka sa suprugama, i kćeri sa svojim muţevima,
i njihova djeca – ukupno 26 osoba. Oni su se gostili u hladnjaku u bašĉi Josipove kuće.
3
DAROVATELJI PRILOGA ZA 0GROBLJE GRADINA I ZA PUT
Ţupnikovom pozivu odazvali su se i dali svoje priloge za ĉišćenje i ureĊivanje groblja na Gradini i
za popravak puta do groblja:
Blaţević Ivica, Ivin - 50 SCHF Bogdanović Mile, Antin - 120 kn
Blaţević Mato, Nikin - 50 Eura Debeljak Josip, Perin - 120 kn
Pranjić Zoran, Ivin - 25 KM Debeljak Mato, Petrov - 120 kn
Blaţević Jurica, Petrov - 100 kn Debeljak Niko, Antin - 120 kn
Blaţević, r. Pranjić, Zora-Ruţa - 100 kn Majdandţić Bosiljko, Markov - 120 kn
Bogdanović Anto, Milin - 120 kn Majdandţić Joso i Mato, Jurini - 120 kn
Pranjić, r. Blaţević, Jeka - 120 kn
PRILOZI ZA 'KIP' U STRANJANIMA
Za pokrivanje izdataka podizanja 'kipa' u Stranjanima, i za daljnje radove koji se predviĊaju

(ograĊivanje), svoj prilog su dali:
Marko Blaţević, Mirkov - 50 KM
Ivo Blaţević, Josin - 100 kn
Ivica Blaţević, Ivin - 50 SCHF
Franjo Blaţević, Mirkov - 20 Eura
Mišo Blaţević, Antin - 10 Eura
AKCIJA ĈIŠĆENJA GROBLJA GRADINA
U subotu, 27. kolovoza 2005., groblje na Gradini je po drugi put u ovoj godini ĉišćeno i ureĊivano. U
akciji su sudjelovali: Mile i Mare Debeljak, Luce Bogdanović, Slavko Blaţević, Anto i Ilija Ljevar, Markan
Blaţević, Milinĉin, Janja i Dragan Mijatović. Budući da toga dana sav posao nije mogao biti dovršen, a
kako svatko u ovo vrijeme ima i dosta posla kod svoje kuĉe, akcija je, s dopuštenjem ţupnika fra Ive
Orlovca, nastavljena u nedjelju popodne, 3. rujna. Uglavnom su radili isti oni koji i sedam dana ranije, a
pridruţili su im se još: Terezija Ljevar, Markan i Ana Bogdanović, iz Ivanić Grada, Ana Ante Ljevara, i
Mira Mijatović iz Ramića.
Nakon lijepo uraĊenog i završenog posla u groblju, svi su kod Mile i Mare veĉerali te se zadrţali u
veselom razgovoru i raspoloţenju.
4
Groblje Gradina je dosta veliko, a treba ga ĉistiti barem dva puta godišnje. Neće biti moguće da to i
dalje radi samo manja skupina povratnika u Stranjane i Matoševce i nekoliko onih koji redovito dolaze i
neko vrijeme preko godine provode u Stranjanima ili Matoševcima. Kad drugi, koji ţive u Hrvatskoj ili
negdje drugdje, a imaju svoje pokojnike na tom groblju, ne mogu sudjelovati u radu, trebali bi pomagati
novĉanim prilozima, kako je to napomenuo ţupnik na kraju mise na Gradini, da bi se moglo platiti nekome
tko će ubuduće groblje ureĊivati i odrţavati kako treba.
Ove godine je bilo dosta kiše i jakih vodenih bujica, pa je teško oštećen i put od 'kipa' na Ravnici prema
groblju na Gradini. I taj bi put, ako se na groblje misli ići autima, trebalo malo bolje urediti: na više mjesta
izravnati jarke koje je voda iskopala, navući i razgrnuti šljunak ili sitni kamen iz majdana i na nekoliko
mjesta iskopati odvodne kanale za otjecanje vode s puta, te put redovito odrţavati. To treba imati na umu,
da se zna zbog ĉega se traţi i oĉekuje novĉana pomoć sa strane.
TELEVIZIJA RS O POVRATNICIMA U STRANJANE I MATOŠEVCE
Biskup Komarica je 13. kolovoza 2005., prije podne, odrţao u Biskupskom Ordinarijatu u Banja Luci
konferenciju za tisak i u razgovoru s novinarima i reporterima radija i televizije govorio posebno o
problemima i teškoćama povratka hrvatskih prognanika u RS. To je potaknulo reportere Radiotelevizije
Republike Srpske (RTRS) da su istoga dana poslije podne otišli da razgovaraju s Milom i Marom Debeljak,
povratnicima u Matoševce. Vijest o tome je emitirana u veĉernjem Dnevniku RTRS-a u 19,30 sati, a Mile je
u razgovoru posebno istaknuo dobre odnose hrvatskih povratnika s malim brojem preostalih srpskih
izbjeglica u Stranjanima i Matoševcima, ali i manjak dobre volje kod vlasti RS da se rješavaju postojeći
komunalni problemi, osobito pitanje dovoĊenja struje u nekoliko povratniĉkih kuća, te popravljanje i
odrţavanje putova.
UMRLA RUŢA BATKOVIĆ, I POKOPANA NA BATKOVIĆA GROBLJU
Poslije više godina od zadnjeg ukopa (Bojka Batkovića), na Batkovića groblju u Matoševcima je 20.
kolovoza 2005. sahranjena Ruţa Batković, Šime i Anice Batković. Umrla je u Sarajevu, gdje je dugo
godina ţivjela, i odakle je dovezena. Za prijevoz i sahranu svoje tetke pobrinuo se Zvonko Batković, sin
Ive, i njegova ţena Zdenka. Svetu misu za pokojnicu prije sahrane je slavio i sahranu obavio ţupnik fra Ivo
Orlovac, a prisustvovalo je 40-ak osoba.
BROJNE POSJETE TIJEKOM LJETNIH MJESECI
Osim mnogih koji su mjesecu srpnju ove godine bili na drugom Susretu Stranjanĉana i Matoševljana,
tijekom ljetnih mjeseci u Stranjane i Matoševce su dolazili i zadrţavali se jedan ili više dana, pa i tjedna-
dva: Tomo Debeljak, Milin, sa ţenom Biljanom i djecom; Mario Ćosić i Antonela, kći Milina, s djecom;
Bogdanović Marko, Ićin, i ţena Ane; Ljilja, kći Ante Bogdanovića s muţem i djecom; Rudo Jurić, Franjin,
sa ţenom Jelenom i djecom; Marko Blaţević, Mirkov, i ţena Zora; Boţo Blaţević, Milinĉin; Stipo-Braco
Pranjić, Stipin, i ţena Ankica; Ruţa-Zora Blaţević; Ilija Ljevar i Anto sa ţenom Anom; djeca Slavka
Blaţevića, Ruţinog; Anto Batković, Josin, sa ţenom i djecom; Finka i Ane, kćeri Marka i AnĊe Blaţević;
Pajo Pranjić, Pajin, sa ţenom Anom; Mato Blaţević, Josin, sa ţenom Ruţom, i njihov sin Franjo s djecom;
Vlado Blaţević, Josin, i ţena AnĊa; Rudo i Mato Ćosić, Jospovi, i njihova sestra Finka Ljevar; Jeka Pranjić,
Nikina, i kći Ana; Mato Majdandţić, Antin, sa ţenom; Markan Majdandţić, Matin, sa sinovima; Mato
Pranjić, Perin, i sestra Dragica; Mirko Pranjić, Perin, i njegovi sinovi; Mirko Majdandţić i ţena Dragica te
njihovi sinovima i snahe s djecom; Josip Debeljak, Perin, sa ţenom i unuĉadima; Marko Batković, Matin, i
dr.
Jednodnevni dolasci i boravak su se koristili uglavnom na obilazak kuća i posjetu nekome od rodbine i
dosadašnjih povratnika u Stranjane i Matoševce, a višednevna zadrţavanja za rad oko vlastitih kuća ili za
pomoć svojima, a i za ljetni odmor.
5
RODOSLOVNIK
Stranjani
TUBIĆ: Ivo, Marica, Ankica, Anto, Boţo (Stipe i AnĊe r. Brkić)
Ivo Tubić i Marija r. Lovrić, vjenĉani oko g. 1835.

Stjepan
Stjepan i Ruţa r. Komarica, vjenĉani oko g. 1870.
Marija 1873.
Marko 1875.
AnĊa 1880.
Ivo 1883.
Jele 1884.
Stjepan 1886.
Marko 1891.
Stjepan i Jele r. Batković, vjenĉani g. 1904.
Andrije 1906.
Ivo 1907.
Juro 1909.
Ruţa 1912.
Juro 1913.
Ane 1917.
Ane 1919.
Marko 1920.
Anto 1922.
Ivo i Mara r. Debeljak, vjenĉani g. 1927.
Ivka 1929.
Ane 1933.
Stipo 1937.
Marko 1939.
Vlado 1941.
Stipo i AnĊa r. Brkić, vjenĉani g. 1961.
Ivo 1962.
Marica 1964.
Ankica 1966.
Anto 1969.
Boţo 1970.
Matoševci
DEBELJAK: Kaja, Josip, Mato, Ankica, Mile (Petra i Janje r. Majdandţić)
Abram Debeljak i Cvita r. Majdanĉić, vjenĉani oko g. 1762.
M Marta 1763.
Toma 1764.
Juro 1767.
Luka 1769.
Toma i Ruţa r. Marić, vjenĉani g. 1789.
Marija 1791.
Ivo 1793.
Ivo (Ruţić) i Ruţa r. Stojĉević, vjenĉani g. 1820.
Toma 1821.
Juro 1822.
Jozo 1825.
6
Marija 1828.
Marija 1830.
Ivka 1831.
Ana 1835.
Stjepan 1837.
Ana 1840.
Toma i Ruţa r. Ljevar, vjenĉani g. 1845.
Janja 1845.
Mile 1846.
Nikola 1848.
Mile i Vida r. Blaţević, vjenĉani g. 1878.
Ruţa 1879.
Ivka 1881.
Ivka 1883.
Josip 1884.
Ljubica 1892.
Jakov 1894.
Ivo 1898.
Juro 1901.
Josip i Ana r. Kozić-Adţam, vjenĉani g. 1905.
Jeka 1907.
Vida 1908.
Kata 1909.
Mile 1912.
Vida 1914.
Marko 1920.
Petar 1921.
AnĊa 1922.
Toma 1924.
Petar 1928.
Petar i Janja r. Majdandţić, vjenĉani g. 1948.
Kaja 1949.
Josip 1953.
Mato 1956.
Ankica 1959.
Mile 1964.
MISE ZA DAN MRTVIH

- Na groblju Crkvene sveta misa, s opijelima na grobovima pokojnih, slaviti će se
na dan Svih Sveti, 1. studenoga 2005., u 14 sati.
- Sveta misa na groblju Gradina bit će u nedjelju, 6 studenoga 2005., u 14 sati, a
prije mise molit će se opijela na grobovima pokojnih.

Tel/Fax: 00/387/51/311-044
☧ NAŠ ZAVIĈAJ
Broj 39.
PROSLAVA SV. FRANJE I LISTOPADSKA POBOŢNOST

Studeni 2005.
Na svetkovinu sv. Franje Asiškoga, 4. listopada, kome je posvećena crkvica u

Stranjnanima, slavljena je sv. misa u 10,30 sati. Misu je s vjernicima slavio župnik fra Ivo,
a nazočnih je bilo oko 20 osoba: iz Hrvatske Marko Bogdanović i supruga Ane, te Anto
Ljevar i supruga Ana; iz Zalužana 4 osobe i iz Ojdanića 1 osoba. Ostalo su bili domaći, iz
Stranjana i Matoševaca.
Kako je bio radni dan, utorak, može se razumjeti zašto na misi nije bilo više vjernika,
ne samo sa strane nego i mještana.
Kroz mjesec listopad svakoga četvrtka u Stranjanima je održavana pobožnost Gospi: u
crkvici se u 15,30 sati molila krunica, a poslije nje je bila sveta misa. Nazočnih je na
pobožnosti redovito bivalo do 10-ak osoba.
MISA NA GIGU – KOD SV. LUKE

Nakon prekida od više godina od vremena rata pa na ovamo, slavljena je sv. misa na
Gigu. Za to su zaslužni Tomo, Ferdo i Miroslav Debeljaković, sinovi Josini. Oni su raskrčili i
počistili teren gdje su nekad bile njihove kuće i podigli jednu drvenu 'vikendicu', te ogradili i
uzorali svoja imanja. Također su obnovili kapelu i ogradili groblje na Gigu, i dogovorili se sa
župnikom o slavljenju mise, ne na sam dan sv. Luke, 18. listopada, nego na nedjelju iza
toga, na 23. listopada, kako bi lakše mogli doći oni koji žele iz Hrvatske.
Iako sada tu ne živi nitko od nekadašnjih katolika, na misi je bilo oko 60 osoba. Među
njima, uz one pristigle iz Hrvatske i drugih dijelova ivaštanske župe, na Gigu je bila i lijepa
skupina vjernika barlovačke župe, osobito iz Stranjna i Matoševaca. Išli su autima naokolo
preko Ramića i Ivanjske: Mile i Mare Debeljak, Marina sestra Jozefina Ćosić, Luce
Bogdanović, Markan i Ane Bogdanović, Reza Ljevar, Nada Blažević, Slavkova, Anto i Ana
Ljevar, Dragan i Janja Mijatović.
Vrijeme je bilo ugodno i svečanost na Gigu je proslavljena vrlo lijepo. Misu je slavio
župnik u Ivanjskoj, fra Miroslav Kljajić, a 'domaćini' – trojica spomenutih Debeljakovića –
pobinuli su i da sve nazočne pogoste pečenjem i pićem, tako da su svi bili jako zadovoljni
kako je sve organizirano i proteklo.
MISA NA GRADINI POVODOM DANA MRTVIH
Misa i opijela za pokojne na groblju Gradina, u povodu Dana mrtvih (2. studenoga),
moljeni su u nedjelju, 6. studenoga 2005., u 14 sati. Iako su opijela i misa pomaknuto na
nedjelju, da bi mogli lakše doći i oni sa strane, prije svega iz Hrvatske, na groblje je došlo i
bilo na misi 16 osoba, uglavnom samo 'domaći', a sa strane svega 4-5, i to iz Hrvatske dvoje i
iz Ojdanića dvoje.
Na većini grobova mogli su se primijetiti cvijeće i lampioni, što znači da je prošlih dana
ipak bilo više onih sa strane koji su posjetili groblje, ukrasili grobove svoji pokojnika i
pomolili se za njih.
2
KOD SVOJE KUĆE POSLIJE PETNAEST GODINA
Početkom listopada Marko Batković, Lukin, sa suprugom, s kojom živi u Zagrebu,

posjetio je svoj rodni kraj, Matoševce - Batkoviće. To je bio Markov prvi dolazak kući u
rodnom kraju poslije punih 15 godina, pa je i razumljiva bila njegova radost. Ali ona je bila
pomiješana također s tugom, jer je zatekao kuću devastiranu i zaraslu u korov i žbunje.
Odlučio je ponovno doći te rasčisti i urediti malo roditeljsku kuću i okolo nje, pa će kasnije
sigurno u Batkoviće i češće navraćati.
SUSRET I RAZGOVOR MILE DEBELJAKA S POTPREDSJENDIKOM

IZVRŠNOG ODBORA SKUPŠTINE BANJA LUKA
Početkom mjeseca listopada Mile Debeljak se sastao i razgovarao s dr. Zdravkom

Josipovićem, potpredsjednikom Izvršnog odbora Skupštine grada Banja Luka. Razgovor su
vodili o pitanjima koja su posebno važna za neke ili za sve povratnike u Stranjanima i
Matoševcima, a to su: dovođenje struje još do nekih kuća, popravak puta i čišćenje snijega
zimi, te čišćenje bunareva iz kojih se vadi voda za piće.
Nedugo poslije toga na teren je izašla jedna službenica iz Općine s jednim poduzetnikom
za radove na putevima, i kad su izvidjeli stanje složili su se oko toga da Općina pomogne u
utvrđivanju betonom propusta za otjecanje vode na putevima i da postavi u Bukovcu novu
ćupriju za Ljevare.
DOSELJAVANJE BLAŢEVIĆA U STRANJANE
Godine 1742. u Matoševcima je živjela jedna porodica Blaževića (ime starješine

Andrija), koja je brojila 12 članova, 5 odraslih i 7 djece. U isto vrijeme u Stranjanima nije
bilo Blaževića, a nema ih ni 1768. U Stranjanima na Blaževiće nailazimo tek 1818., kad je,
prema matici vjenčanih župe Ivanjska, Mile Blažević, sin Ante i Vide r. Lovrić, sklopio brak
s Marijom Ljevar. Poslije toga u matici krštenih iste župe nalazimo upisanu njihovu djecu:
Ana (1821.), Stjepan (1832.), Ilija (1834.), Manda (1836.), Vida (1838.) i Juro (1842.).
Pretražujući po matici vjenčanih našao sam da su u Stranjanima sklopili brak također
drugi sinovi Ante i Vide Lovrić: Pavao najprije s Lucijom r. Tućić, drugi s Anđom Domić, i
treći s Mandom r. Matijević; Marko s Jelom r. Bajlović (1824.), a drugi s Klarom r. Ljevar;
Ivo s Anđom r. Ljevar (1829.) i drugi s Janjom r. Lipovac; te Petar s Anom r. Batković
(1837). Tražeći po maticama krštenih župe Ivanjska Antu i Vidu Lovrić, pronašao sam ih u
selu Šimići, gdje su im i rođeni navedeni sinovi: Pavao (1793.), Mile (1795.), Marko (1804.),
Ivo (1807.). Uz njih, Anto i Vida su imali i kćeri: Mariju (1801.) i Jelu (1807.), također
rođene u Šimićima. Za Petra nisam našao gdje i kada je rođen (možda u Stranjanima, oko
1813.).
Budući da se Blaževići u Stranjanima pojavljuju istom s Antom Blažević i Vidom Lovrić
i njihovom djecom, jasno proizlazi da su prvi Blaževići u Stranjane doselili iz Šimića, i da,
prema tome, stranjanski Blaževići vuku svoje korijene iz Šimića.
OTKADA SE UZ BLAŢEVIĆE VEŢE NADIMAK ADŢIĆ?
Kod prvih Blaževića, doseljenih u Stranjane iz Šimića, nailazimo i na nadimak Adžić.

Taj se nadimak susreće prvi put 1829. Kad se ženio drugi put Ivo Blažević, sin Ante i Vide
Lovrić, s Janjom r. Lipovac, upisano je u maticu vjenčanih da je on sin pok. Ante Adžića i
pok. Vide Mlinarević, iz Stare Rijeke (i za nju je to novi nadimak, a pravo prezime je
Lovrić). U matici vjenčanih, naime, piše da je župnik vjenčao iz Matoševaca (a pravilno bi
bilo: Stranjana) Ivu, udovca sina pok. Ante Adžića, i pok. Vide Mlinarević iz Stare Rijeke, s
Janjom ud. pok. Jure Lipovca, iz Ramića, i pok. Kate Vulić iz Dragočaja.
Također je i Antin sin Mile uz prezime Blažević imao nadimak Adžić. Naime za Iliju
Blaževića, r. 1834., piše u matici krštenih da je sin Mile Blaževića, drukčije Adžića.
3
I Antin sin Marko je imao nadimak Adžić. Naime, u matici umrlih župe Ivanjska
upisana je u travnju 1824. smrt Mate, sina Marka Adžića, a 15. siječnja 1834. smrt Ivana,
sina Marka Blaževića, te se kaže da se Marko Blažević drukčije naziva Adžić. Kasnije su i
potomci koji potječu od Marka, uz prezime Blažević, nosili često i nadimak Adžić.
Kako i odakle je došlo do nadimka Adžić, ne zna se.
RODOSLOVNIK
Stranjani
BOGDANOVIĆ: Ljubica, Marinka, Anto, Ana … (Mato i Vida r. Majdandžić)
Anto Bogdanović i Kata r. Marušić, vjenčani oko g. 1875./6.

Andrija 1876/77.
Marija 1892.
Nikola 1893.
Andrija i Ana r. Kurtović, vjenčani g. 1898.
Kaja 1899.
Anto 1902.
Juro 1904.
Marija 1905.
Ivo 1907.
Ivka 1909.
Janja 1911.
Juro 1912.
Janja 1914.
Ivo - Ića i Ruža r. Debeljak, vjenčani g. 1934.
Marko 1935.
Janja 1937.
Mato 1939.
Luca 1941.
Ana 1943.
Mato i Vida r. Majdandžić, vjenčani g. 1966.
Ljubica 1967.
Marinka 1969.
Anto 1971.
Ana 1972.
Jelena 1974.
Snježana 1978.
Matoševci
MAJDANDŽIĆ: Ivo, Ruţa, Pero, Jela (Toma i Ana r. Batković)
Nikola Majdandžić i Veronika r. Lipovac, vjenčani oko g. 1776.

Josip 1777.
Josip 1778.
Marija 1782.
Marija 1786.
Marko 1789.
Kata 1791.
Josip i Marija r. Klečinović, vjenčani oko g. 1798.
Franjo 1799.
Barbara 1800.
Luka 1803.
4
Kata 1805.
Jerko 1807.
Luka i Anđa r. Batković, vjenčani oko g. 1829.
Marko 1830.
Luka 1832.
Nikola 1834.
Lovro 1837.
Franjo 1840.
Ruža 1840.
Mato 1845.
Nikola i Ivka r. Ljevar, vjenčani g. 1857.
Jerko 1861.
Ruža 1864.
Lucija 1867.
Lovro 1871.
Mato 1874.
Jerko i Kata r. Marić, vjenčani oko g. 1880.
Marko 1881.
Ivo 1882.
Toma 1885.
Ruža 1886.
Luka 1888.
Lovro 1891.
Lovro/ica i Jela-Cele r. Brkić, vjenčani g. 1918.
Kaja 1920.
Toma 1924.
Jerko 1925.
Nikola 1927.
Mande 1928.
Božo 1929.
Mara 1932.
Lucija 1933.
Jela 1935.
Ivo 1938.
Toma i Ana r. Batković, vjenčani g. 1948.
Ivo 1949.
Ruža 1950.
Jela 1952.
Pero 1953.
Jela 1956.
Ivo i Veronika r. Batković, vjenčani g. 1972.
Tomislav 1974.

Tel/Fax: 00/387/51/311-044
☧ NAŠ ZAVIĈAJ
Broj 40.
PREDBOŽIĆNO I BOŽIĆNO VRIJEME

Siječanj 2006.
Svete mise kroz Došašće bile su, kao i obično, u 9 sati. Redovito su na njih
dolazili svi koji ţive u Stranjanima i Matoševcima, a pridruţivao bi im se još po
netko, ako bi došao iz Hrvatske. Zajednička boţićna ispovijed je bila u crkvici u
Stranjanima u subotu, 17. prosinca 2005., poslije podne.
Boţićna misa ponoćka slavila se u ţupnoj crkvi u Barlovcima. Iz Stranjna i
Matoševaca su išli Mile Debeljak i njegov Marko, Luce Bogdanović, Slavko Blaţević
i Stipo Vulić, Grozdin. Vozio ih je Mile svojim autom. Na sam dan Boţića misa je u
uobičajeno vrijeme slavljena u Stranjanima, i na njoj je bilo ukupno 10 osoba.
Također je misa bila drugi i treći dan Boţića, na sv. Stjepana i sv. Ivana. Na
blagoslovu vode i na misi na Bogojavljenje, 6. siječnja 2006., bilo je nazočno svega 6
osoba. Tako malo ih je bilo na misama u boţićne dane jer, osim Marka Debeljaka, na
Boţić, nije bilo nikoga drugog sa strane, a Reza Ljevar i Marica Milaković (Marić) su
boţićno vrijeme provele u Hrvatskoj. A Mare Mile Debeljaka, zbog bolesti koja je još
drţi, nije mogla ni na ponoćku, ni na mise slavljene kroz boţićno vrijeme.
Blagoslov kuća u Stranjanima i Matoševcima je obavljen 29. prosinca 2005.
Ţupnika je pratio Slavko Blaţević, a među kućama koje su blagoslovljene bila je po
prvi put novosagrađena kuća Markana Blaţevića, Milinčinog.
Za Boţić je pečenicu pripremio samo Mile Debeljak, ali je bila dovoljno velika da
je mogao dijeliti i drugima.
Pred Boţić je palo nešto malo snijega, ali ga je ubrzo i nestalo. Obilnije je
napadao između Boţića i Nove godine; poslije se pomalo otapao i opet iznova padao.
KAKO JE PROTEKLA GODINA 2005.?
Prošle zime bilo je snijega u izobilju. A cijela godina je obilovala kišom. Od

ţitarica samo je po netko posijao kukuruze, i oni su dobro rodili. Voće je rodilo
osrednje, ali je jabuka i šljiva bilo dosta za one koji su ih htjeli i mogli brati ili tresti
i kupiti.
Napravljena je nova kuća za Markana Blaţevića, Milinčinog, i on u njoj ţivi, ali
još bez struje. Također je Slavko Blaţević proširio svoju kuću tako što je dogradio
ulazni hodnik i dvije manje prostorije. U tome su mu pomogla djeca. I Mile Debeljak
je zamijenio krov na svojoj kući.
Svi povratnici su u poodmaklim godinama, pa već i to samo po sebi predstavlja
teškoću glede nekog ozbiljnijeg rada. Ipak su Mile i Mare Debeljak i Slavko Ljevar
puno radili za sebe, a činili usluge i drugima.
Uz starost, neke je pritiskala i bolest. Mande Slavka Blaţevića je morala
povremeno odlaziti u Hrvatsku radi liječenja; Markan Blaţević je više dana proveo
u bolnici u Banja Luci, a pred kraj godine zdravstvene tegobe su zadesile i Maru
Mile Debeljaka.
U godini 2005. događale su se i neke lijepe stvari. Tu svakako treba ubrojiti
podizanje novog 'kipa' u Stranjanima u mjesecu lipnju i obnavljanje 'kipa' u
Matoševcima u kolovozu.
Odrţani su 23. srpnja drugi Susreti ili Dani Stranjančana i Matoševljana, kojom
prigodom je biskup Komarica slavio pred crkvicom u Stranjanima svetu misu, a
nakon nje blagoslovio novopodignuti 'kip' na Pranjića raskršću.
LETIMIĈAN POGLED NA DOSAD URAĐENO NA OPĆEM PLANU,

I ŠTO SE DALJE PLANIRA
Nakon što je ranije podignuta crkvica, u posljednje dvije i pol godine, otkad je
ţupnik fra Ivo Orlovac, u Stranjanima i Matoševcima je provedeno više akcija i
urađeno dosta. Dobro je da se to zna, pa evo što se sve uradilo:
- Postavljene su podne keramičke pločice; uređen prostor oko crkvice i stavljena
kapija na ogradi; nabavljena su dva manja kipa - Gospin i sv. Franje;
- Pokrivena je kapela na Batkovića groblju i na nju postavljena drvena vrata;
- Ograđeno je groblje Gradina i postavljene dvije ţeljezne kapije; groblje je redovito
čišćeno i uređivano; na njega je prevezen i postavljen montaţni metalni zvonik koji
je stajao pokraj prijašnje kapele u Stranjanima;
- U jednom navratu je poravnat i mjestimično nasut put prema groblju na Gradini;
- Podignut je novi 'kip' u Pranjićima, a obnovljen 'kip' u Matoševcima.
A što se planira dalje? Bilo bi potrebno, i postoji namjera da se u dogledno
vrijeme, ako bude mogućnosti, uradi sljedeće:
- Zamijeni krov na kapeli u groblju na Gradini, i da se na nju stave nova vrata;
- Podigne ograda oko oba 'kipa', u Stranjanima i Matoševcima, te postave metalne
zaštitne rešetke na niše 'kipova' u kojima se nalaze kriţevi;
- Ogradi Batkovića groblje;
- Nabavi i postavi zvono (do 60 kg.) na zvonik u groblju na Gradini.
Povratnici sa ţupnikom čine koliko mogu, ali ne mogu puno bez pomoći sa
strane. Što je dosad urađeno, najviše je postignuto zauzimanjem ţupnika fra Ive i
radom nekolicine ţitelja u Matoševcima i Stranjanima, te novčanom pomoću
Stranjančana i Matoševljana koji ţive i rade negdje drugdje.
Novčana pomoć je potrebna i nadalje, pa bi bilo dobro kada bi netko u Hrvatskoj
vodio akciju za njezino prikupljanje, kao što je to dosad radio Stjepan Pranjić –
Braco, Stipin, u Njemačkoj. Samo će se tako moći uraditi i drugo što se sada
predviđa, i što u budućnosti bude nuţno.
Svi Stranjančani i Matoševljani, bez obzira gdje se nalaze, morali bi biti svjesni
da sve što je dosad urađeno, i što se ubuduće bude poduzimali i radilo, ima veliku
vaţnost. Onima koji su se vratili u Stranjane i u Matoševce omogućeno je da u
prikladnim uvjetima i prostorima udovoljavaju svojim vjerničkim duţnostima i
duhovnim potrebama. Svima koji budu dolazili u posjetu rodnom kraju bit će drago
kad vide što je i uz njihovu pomoć urađeno. Osim toga, dok u Stranjanima i
Matoševcima bude postojalo vjerskih objekata i dok se u njima budu okupljali
vjernici na bogoštovna slavlja, bit će i spomena, pokazatelja i nepobitnih dokaza da
su to bila, i da jesu katolička i hrvatska sela.
RODOSLOVNIK
Stranjani
PRANJIĆ: Helena, Ivica, Pero, Darko, … (Mirko i Ana r. Pranjić)
Pranjić/Jurić Petar i Kata r. Josipović, vjenčani oko g. 1830.

Juro
Anđa 1835.
Lucija 1841.
Ivo 1843.
Lucija 1845.
Franjo
Joso 1850.
Juro i /1. br./ Birgita r. Mihić, vjenčani g. 1851.
Marija 1853.
Marija 1856.
Juro 1859.
Marko 1864.
Marko i Mara r. Šalić, vjenčani oko g. 1885.
Ivo
Petar 1889.
Mande 1891.
Juro 1893.
Mande 1896.
Ruţa 1900.
Ivka 1903.
Petar i /2. br./ Marija r. Josipović, vjenčani oko g. 1923.
Ivo 1924.
Mato 1926.
Anto 1928.
Dragica 1930.
Mirko 1933.
Mare 1939.
Mirko i Ane r. Pranjić, vjenčani g. 1959.
Helena 1961.
Ivica 1962.
Pero 1963.
Darko 1966.
Matoševci
BLAŢEVIĆ/BATKOVIĆ: Ivana, Sumbulka, …. (Borislav i Ljilja r. Debeljak)
BATKOVIĆ Mile i Ana r. Marić, vjenčani oko g. 1769.

Andrije 1869.
Filip 1770.
Luka 1772.
Barbara 1774.
Vid 1775.
Andrija 1777.
Vid 1784.
Luka i Ana r. Pezić, vjenčani oko g. 1792.
Jerko 1793.
Mato 1797.
Ivka 1801.
Jerko i Anastazija r. Ojdanić, vjenčani g. 1823.
Vid ?
Anto 1828.
Ivka 1831.
Ivo 1833.
Ivka 1836.
Ana 1838.
Vid i Janja r. Tasić, vjenčani oko g, 1850.
Juro 1851.
Janja 1857.
Toma 1859.
Toma i /2. br./ Vida r. Mišić-Kozić, vjenčani oko g. 1884.
Janja 1885.
Luka 1887.
Stjepan 1889.
Toma 1892.
Luka 1895.
Joso 1897.
Marko 1900.
Stipo 1904.
Anđa 1906.
Cvijeta 1908.
Vid 1912.
Vid /2. br./ i Sumbulka r. Majdandţić, vjenčani g. 1943.
Janja 1944.
Anđa 1946.
Mato 1948.
Stipo 1949.
Nada 1954.
Borislav 1958.
Borislav i Ljilja r. Debeljak, vjenčani g. 1987.
Ivana 1989.
Sumbulka 1993.

Tel/Fax: 00/387/51/311-044
☧ NAŠ ZAVIĈAJ
Broj 41.
VRIJEME BEZ ZNAĈAJNIJIH I ZANIMLJIVIJIH DOGAĐANJA

Oţujak 2006.
Preko zime svake nedjelje je slavljena misa u uobičajeno vrijeme, u 9 sati. Misa je također
bila i na Svijećnicu, 2. veljače, kao i na sv. Blaţa, 3. veljače, kad je obavljeno i 'grličanje'.
Nazočnih je na misama bilo po 10-ak, rijetko kad više, kao npr. u nedjelju, 12. veljače 2006.,
kad ih je došlo 14, a u nedjelju, 19. veljače, bilo ih je 17. Kroz korizmu se petkom u 16 sati
obavlja u Stranjanima i poboţnost kriţnog puta i slavi sveta misa, na koje dolaze gotovo svi
koji redovito dolaze i na nedjeljnu misu.
Početkom mjeseca veljače nekoliko dana su proboravili u svojoj kući Marko Blaţević,
Mirkov, sa ţenom Zorom. Ilija Ljevar je bio par dana u svojoj kući, a također i Mirko Pranjić,
Perin. Kod Mile i Mare Debeljak su 16. i 17. veljače bili u posjeti njihov sin Tomo, sa
suprugom Biljanom i djecom. Sredinom veljače Ilija Ljevar je došao ponovno, a također i Anto
Ljevar sa suprugom Anom, i njih dvoje su ostali 15-ak dana i čistili teren oko svoje kuće i
pripremali ga sadnju mladih šljiva i drugog voća. U subotu, 18. oţujka 2006., u Stranjanima je
bila Ruţa Tomas, r. Ljevar, kći pok. Ilije i Ane, te dogovorila s Milom Debeljak da preuzme
građevinski materijal za kuću, koji će joj dodijeliti hrvatska Vlada. A 22. oţujka stigao je u
Stranjane i Vlado Blaţević, Josin, te kod svoje kuće ostaje oko tjedan dana.
Maru Debeljak, Milinu, u posljednje vrijeme je mučila glavobolja, a već duţe vremena i
kašalj. Više puta je 'posjećivala' liječnike i odlazila na različita snimanja. Ustanovljeno je da
ima tešku upalu sinusa. Kroz neko vrijeme je odlazila na terapiju u bolnicu u Banja Luci (na
Paprikovcu), a početkom oţujka je otišla u Hrvatsku te su joj u Velikoj Gorici i u Zagrebu (u
bolnici u Klajićevoj) izvršene temeljitije pretrage. Preporučeno joj je inhaliranje na pari od
kamilice, a ako se to ne pokaţe učinkovitim moţda će se morati podvrći operativnom zahvatu.
Markan Blaţević, Milin, leţi u bolnici u Novoj Gradišci. Njemu bi, zbog tegoba u
krvotoku, trebalo ugraditi jedan bajpas, ali on se plaši operacije.
Fra Velimir redovito nedjeljom poslije podne odlazi u Stranjane i Matoševce, do Mile i
Mare Debeljak, a ponekad posjeti i druge. U posljednje vrijeme, nešto više od mjesec dana,
nije mu to bilo moguće jer je 20-ak dana bio u Zagrebu, a 15 dana je proveo u bolnici na
pretragama. Zbog toga i ovaj broj Našeg zavičaja izlazi s manjim zakašnjenjem.
GRADNJA JOŠ DVIJU KUĆA U STRANJANIMA
U svibnju 2002. prijavilo se Caritasu u Banja Luci više Stranjančana i Matoševljana, sa

ţeljom da im se poprave ili izgrade nove kuće. Spisak prijavljenih proslijeđen je hrvatskoj
Vladi, pošto je izrazila svoju spremnost da povratnicima pomogne građevinskim materijalom.
Među prijavljenima nalazila se i Ana Ljevar, pok. Ilije, i bila je među ozbiljnijim kandidatima
za dodjelu pomoći. A kako je Ana ubrzo umrla, njezine kćeri Ruţa i Mira su zatraţile da se
građevinski materijal dodijeli njima, pa da one u Ljevarima sagrade kuću. Prošlo je više
godina, a hrvatska Vlada je tek nedavno donijela rješenje o dodjeli građevinskog materijala
2
Ruţi, a uručen joj je i odgovarajući projekt za kuću dimenzija 7,97x5,72 m. Očekuje se da bi

građevinski materijal mogao biti isporučen tijekom narednih mjeseci, a svakako u ovoj godini.
U Stranjanima će se graditi takoĎer kuća za Klaudija Marića (Čalušinog), sina Rade i Mare, koji sada
živi u Banja Luci. GraĎevinski materijal će mu dati švicarski Caritas, a ima izgleda da od gradskih vlasti
dobije i neku novčanu pomoć za plaćanje majstora i radnika.
ŽIVUĆI DEBELJACI IZ MATOŠEVACA SVI IZ ISTOGA KORIJENA
Prema najstarijim poznatim pisanim izvorima, god. 1743. u Matoševcima su bile dvije
porodične zajednice Debeljakovića: na čelu jedne je bio Mile Debeljaković, a brojila je 12
članova, 6 odraslih i 6 djece; a na čelu druge je bio Stjepan Debeljaković, sa 6 članova, 3
odrasla i 3 djece. Godine 1768. su bile također dvije porodične zajednice Debeljakovića, na
čijim čelima su bili i dalje Mile Debeljaković, a brojila je 13 odraslih članova i 7 djece, te
Stjepan Debeljaković, a zajednica je imala 5 odraslih članova i 3 djece.
Prema matici krštenih ţupe Ivanjska, kojoj su Matoševci pripadali, u drugoj polovici 18.
st. u Matoševcima su postojale obitelji Abrama Debeljakovića i Cvite r. Majdandţić, Ante
Debeljakovića i Ivke r. Blaţević, Ive Debeljakovića i Jele r. Stojčević, Luke Debeljakovića i
Barbare r. Salačković, Ilije Debeljakovića i Ruţe r Vidović, Mate Debeljakovića i Mande r.
Kuljanin/Cvitković/Ciganović, Andrije Debeljakovića i Mande r. Ciganović, Petra Debeljakvića
i Kate r. Ĉolaković, Luke Debeljakovića i Klare r. Marić, Marka Debeljakovića, Petrovog, i
Kate r. Jurić, Jure Debeljakovića, Abramovog, i Anđe r. Komaričić, Luka Debeljakovića,
Abramovog, i Klare Marić, Filip Debeljakovića, Matinog, i Kate r. Uvalić.
Navedeni Debeljakovići: Abram, Anto, Ivo, Luka, Ilija, Mato, Andrija i Petar su bili iz
porodičnih zajednica ili Mile ili Stjepana Debeljakovića, ali tko iz koje zajednice točno, nije mi
bilo moguće ustanoviti.
Do današnjeg vremena, koliko sam mogao utvrditi, preţivjeli su samo potomci Ante
Debeljakovića i Ivke Blaţević, s promijenjenim prezimenom Debeljak, dok se potomci svih
drugih porodičnih zajednica i obitelji Debeljakovića koje sam naprijed naveo, izumrli tijekom
vremena, uglavnom kroz 19. stoljeće.
KADA I KAKO SU NEKI OD DEBELJAKA POSTALI RUŽIĆI?
U matici krštenih ţupe Ivanjska od godine 1821. do 1830. upisano je 5 djece roditelja Ive
Debeljaka i Ruţe r. Stojčević, iz Orlovca, a godine 1831. i 1837. upisano je 2 djece Ive Ruţića i
Ruţe Stojčević, te 1835. i 1840. opet 2 djece Ive Debeljaka i Ruţe Stojčević. Nema dvojbe da je
Ivo Debeljak i Ivo Ruţić ista osoba, a prezime Ruţić je, gotovo sigurno, od imena Ivine majke.
Naime, Ivin otac je bio Toma Debeljak, a majka Ruţa r. Marić, iz Motika. Prema tome, godine
1831. se po prvi put pojavljuje prezime Ruţić za osobu imenom Ivo, koji je dotad nosio prezime
Debeljak.. Od tog vremena pa do danas neki su se u Matoševcima pojavljivali s prezimenom
Debeljak, drugi s prezimenom Ruţić, a bilo je i slučajeva da je za istu osobu nekada navedeno
prezime Debeljak, a nekada prezime Ruţić.
NAJAVA PREDSTOJEĆIH BLAGOSLOVA POLJA

Ţupnik iz Barlovaca, fra Ivo, obavješćuje da će se ovogodišnji proljetni
blagoslovi polja drţati ovim rasporedom:
Batkovića groblje – nedjelja, 30. travnja 2006., u 14 sati;
Ojdanića brdo – nedjelja, 7. svibnja 2006., u 10,30 sati;
Stranjani – nedjelja, 14. svibnja 2006., u 10,30 sati;
Crkvene – četvrtak, Spasovo, 25. svibnja 2006., u 10,30 sati.
3
RODOSLOVNIK
Stranjani
ŠALIĆ: Alojzije, Ivo, Zora, .… (Vid i Jela r. Vulić)
Nikola Šalić i Janja r. Blaţević-Adţić, vjenčani oko 1863.

Manda 1864.
Jela 1866.
Marko 1868.
Vid 1870.
Petar 1873.
Marija 1881.
Vid i Ivka r. Josipović, vjenčani oko g. 1885.
Anto 1888.
Mato 1890.
Vida 1892.
Ivka 1894.
Marko 1895.
Šimo 1897.
Anto 1900.
Nikola 1905.
Marko i /2. br./ Cele r. Smilčić, vjenčani g. 1919.
Alojzije 1920.
Marija 1922.
Ivka 1924.
Pavao 1926.
Vid 1928.
Jelica 1931.
Anto 1934.
Franjo 1936.
Toma 1938.
Vid i Jele r. Vulić, vjenčani g. 1948.
Alojzije 1951.
Ivo 1953.
Zora 1954.
Marinka 1959.
Ana 1964.
Matoševci
DEBELJAK: Petar, Anđelka, Anto, Katica .… (Mato i Jela r. Batković)
Anto Debeljak/ović i Ivka r. Blaţević, vjenčani prije g. 1760.

Joso ?
Toma ?
Nikola 1763.
Elizabeta 1767.
Manda 1770.
Toma i Ruţa r. Marić, vjenčani g. 1789.
Marija 1791.
Ivo 1793.
Ivka 1796.
4
Ivo (Ruţić) i Ruţa r. Stojčević, vjenčani g. 1820.

Toma 1821.
Juro 1822.
Jozo 1825.
Marija 1828.
Marija 1830.
Ivka 1831.
Ana 1835.
Stjepan 1837.
Ana 1840.
Toma i /2. br./ Ruţa r. Matoš, vjenčani oko g. 1853.
Mato 1854.
Anto 1856.
Luka 1858.
Mato 1861.
Andrija 1865.
Ivka 1868.
Ana 1870.
Janja 1873.
Mato i Marija r. Blaţević, vjenčani oko g. 1884.
Jele 1885.
Pavao 1888.
Petar 1890.
Ljubica 1893.
Anica 1895.
Ivan 1898.
Andrije 1903.
Anto 1906.
Anđa 1907.
Petar i Kata r. Blaţević, vjenčani g. 1919.
Marija 1920.
Ljubica 1922.
Jela 1929.
Mato 1931.
Slavko 1934.
Mato i Jele /Jeka/ r. Batković, vjenčani g. 1953.
Petar 1954.
Anđelka 1956.
Anto 1958.
Katica 1960.
Ivo 1963.
Slavko 1966.

Tel/Fax: 00/387/51/311-044
☧ NAŠ ZAVIĈAJ
Broj 42.
SUSRET I RAZGOVOR S HRVATSKIM KONZULOM U BANJA LUCI

Travanj 2006.
Mile Debeljak je 27. oţujka 2006. prije podne posjetio hrvatskog konzula u Banja Luci, gosp.
Ivana Lepoglaveca. Razgovarao je s njim o problemima povratnika u Stranjane i Matoševce, kao
što su, npr.: dovođenja struje do više kuća, loše stanje putova, onečišćenost bonareva i vode i
zapuštenost Batkovića groblja, te se raspitivao o mogućnosti dobivanja kakve pomoći iz
Hrvatske. Mile je izvijestio konzula da su se povratnici više puta obraćali gradskim strukturama
vlasti u Banja Luci i traţili pomoć za rješavanje nekih od navedenih problema, ali neke posebne
pomoći nije bilo. Pisali su zamolbe za pomoć također na nekoliko međunarodnih organizacija, ali
nijedna od njih nije uopće odgovorila na dopise koji su im bili upućeni.
Konzul je obećao da će kod mjerodavnih u Banja Luci i Republici Srpskoj intervenirati za
pomoć, a to je telefonom odmah i učinio, i već sljedećeg dana u Stranjane je došao inţenjer da
pogleda teren radi izrade plana za dovođenja struje do kuća Klaudija Marića i Ruţe Tomas r.
Ljevar, koje bi se trebale graditi, dok je plan dovođenje struje do kuća Markana Blaţevića, te
Ilije, Ante i Reze Ljevar postojao već od ranije.
Za pomoć u rješavanju navedenih problema Mile Debeljak se 28. oţujka obratio pismom i
potpredsjedniku SO Banja Luka, dr. Zdravku Josipoviću. Što će od navedenih problema doista
biti i riješeno, ostaje da se vidi.
POSJETITELJI I GOSTI DONOSE RADOST I ŢIVOST
Krajem oţujka Anti Ljevaru se u njegovoj “hiţi“ u Stranjanima pridruţila i supruga Ana. U
svoj “kućerak“ je došao i Ilija Ljevar, a početkom travnja i njegova supruga Jozefina, i ostala dva
dana. Proljetni lijepi dani su korišteni za rad u baščama i oko kuća. Također su u Matoševce došli
Mirko Majdandţić i supruga Dragica, koji su cijeli tjedan čistili teren oko posve razrušene svoje
kuće. Oni imaju ţelju da na svojoj zemlji sebi naprave štogod kućice, ali kako nemaju mogućnosti
da to urade sami, obratit će se hrvatskoj Vladi da im dodijeli barem građevinski materijal. U
subotu, 1. travnja, došao je da im pomogne u čišćenju terena njihov sin Ivo sa suprugom
Katarinom.
U nedjelju, 2. travnja, svi su bili na misi, a poslije podne su se skupili kod Ilije Ljevara na
ručku. Ivo, Katarina i Jozefina su se uvečer vratili u Zagreb, što su nakon par dana učinili Anto
Ljevar i Ana, a tjedan dana kasnije također Ilija.
Dragan i Janja Mijatović su, nakon provedene zime u Njemačkoj, došli 3. travnja svojoj kući
u Ramićima, gdje su ostali do sredine mjeseca, a tu će provesti većinu vremena, do iduće jeseni.
Oni su gotovo svaki dan odlazili kod Mile i Mare Debeljaka, te se uključivali u razne akcije i
poslove.
Stjepan Pranjić sa suprugom Ankicom je došao obići svoju kuću 12. travnja. Navratili su se i
kod Mile i Mare, a prenoćili su kod Dragana i Janje Mijatović. Stjepan je tom prigodom dao 100
eura za podizanje drvene ograde oko kipa u Stranjanima i 50 eura za izdavanje Našeg zavičaja. A
donio je 50 eura za ogradu kod kipa od Rude Ćosića, Josinog,.
Na Uskrs je iz Hrvatske bio samo kod Mile i Mare njihov sin Marko, a poslije podne su im
došli na čestitanje fra Velimir i Angela Mijatovčina.
2
Na uskrsni ponedjeljak su ponovno iz Zagreba došli Anto Ljevar i Ana, koji namjeravaju u
Ljevarima ostati duţe vremena. Istoga prijepodneva došli su u Matoševce Mirko Blaţević, Josin,
Zlatka Debeljak, supruga Matina, sa sinovima Daliborom i Ivanom, i zadrţali se do poslije ručka.
Sljedećeg dana, 18. travnja, u Matoševce je došao Toma Blaţević, Ivin, sa suprugom Mirom, koji
ţive u Švicarskoj. Razlog njihova dolaska je bio da Toma naruči novi nadgrobni spomenik za
svoga oca, a u zajednički grob će biti preneseni i posmrtni ostatci majke Kate, koja je umrla u
Zagrebu.
LJEVARI NE POSUSTAJU
U prošlom broju Našeg zavičaja pisali smo kako ima izgleda da se u Stranjanima, na kućištu pok. Ilije
i Ane Ljevar, podigne još jedna nova kuća. Prije nego što se to dogodi, Ilijina i Anina kći Ruţa je sa
suprugom Ivanom odlučila podići drvenu šupu.
U utorak, 18. travnja 2006., u Ljevarima je bilo posebno ţivo, a unatoč tmurnom vremenu i kiši,
također veselo. Stigli su iz Hrvatske Ruţa i suprug Ivan, Ruţina sestra Mira, a s njima i majstor Toma
Šalić, da podignu šupu. U gradnji su pomagali i Mile Debeljak, te Ljevari: Slavko, Anto i Ana, Ilija i Reza, a
Mile je također na vrijeme našao i dovezao potreban materijal, dasku i staru građu. Kod svih sudionika u
akciji bilo je vidljivo zadovoljstvo i radost što će, nakon gradnje šupe koja će sluţiti za odlaganje
građevinskog materijala, uskoro u Ljevarima, nadaju se, izniknuti još jedna nova kuća.
Ljevari se pokazuju kao odlučni i čvrsti u čuvanju i oţivljavanju onoga što je njihova očevina i
djedovina, i čega se ne odriču. Treba im poţeljeti da ustraju i da uspiju, a da im ni ubuduće ne izostane
potrebna solidarna pomoć drugih!
ĈIŠĆENJE I OGRAĐIVANJE BATKOVIĆA GROBLJA
Prošle godine, prije blagoslova polja i mise na Batkovića groblju, drača je u njemu sasječena, ali je
ponovno snaţno izrasla. Početkom mjeseca travnja ove godine iskrčili su je opet i groblje očistili Ane
Stojčević, r. Batković, Bojkova, i njezin sin Marko, iz Orlovca, vjerojatno na poticaj i po dogovoru s nekima
od Batkovića koji su u Hrvatskoj.
Da bi se groblje moglo lakše odrţavati u doličnom stanju, a dosad su kroz njega prolazili i traktori koji
su provozili drva, nuţno je bilo ograditi ga. Ţupnik fra Ivo se dogovorio s Milom Debeljak da pripremi
drveno kolje, što je on i učinio, a Marinko Milaković, Maričin, i Vojo Rokvić, izbjeglica iz Glamoča, prije
Uskrsa kolje su pozabijali u zemlju i postavili dio ţičane mreţe. To je urađeno novcem koji je ukupljen
prošle godine. Očekuje se da će oni koji imaju nekoga svog pokopanog u groblju, novčanim prilozima
omogućiti da se ograđivanje nastavi i završi.
STRANJANI I MATOŠEVCI I DALJE ODLAGALIŠTA SMEĆA I OTPADA
Već smo ranije pisali u Našem zavičaju kako neodgovorni došljaci u naše krajeve dovoze smeće i
različit otpad i istresaju ih po šumama, pokraj putova i uz potoke. Nešto tako se dogodilo i u petak, 31.
oţujka 2006. Vraćajući se s poboţnosti kriţnog puta, Mile Debeljak je ugledao pokraj puta, iznad kuće
Mirka Batkovića, Anđukinog, gomilu otpada. Zaustavio se i otpad malo razgrnuo, ne bi li otkrio kakav trag
njegova porijekla. Našao je jedan papirić na kojem je bio ispisan naziv firme „Kosmopolit“ – preduzeća za
uvoz i trgovinu suhomesnatih proizvoda, i naveden broj telefona. Mare Milina je sljedećeg jutra nazvala
taj broj, i saznala da je to skladište robe, te ne govoreći ništa o razlogu svog poziva, raspitala se gdje
„Kosmopolit“ ima svoju prodavnicu. Doznala je za postojanje „Kosmopolitove“ prodavnice u Dervišima, i da
se ona renovira, te je zatraţila i dobila njezin telefonski broj. Nazvala je taj broj, i kad je rekla muškarcu
koji joj se javio da je otpad iz te prodavnice dovezen u Stranjane i istresen na rub puta, i da će to prijaviti
inspekciji, taj muškarac je zamolio da ništa ne prijavljuje, i obećao da će sav otpad biti pokupljen i odvezen.
Tako je i bilo, i oni koji su otpad dan ranije ostavili, u subotu, 1. travnja 2006., pokupili su ga i odvezli.
RODOSLOVNIK
Stranjani
LJEVAR: Toma, Anto, Snjeţana (Slavka i Mare r. Batković)
Marko Ljevar i Marija r. Jukić, vjenčani oko g. ?

Petar
3
Petar i Ana r. Kozić, vjenčani g. 1831.
Ruţa 1836.
Manda 1838.
Marko 1841.
Petar 1843.
Petar i Kata r. Kozić-Adţam, vjenčani oko g. 1870.
Matija 1872.
Joso 1875.
Anto 1880.
Jele 1881.
Anđa 1883.
Juro 1886.
Janja 1888.
Marko 1891.
Marija 1897.
Joso i /1. br./ Anica r.Ćosić, vjenčani g. 1898.
Pejo 1900.
Stjepan 1903.
Andrija 1906.
Stjepan 1910.
Toma 1913.
Luka 1914.
Pejo i Jeka r. Debeljak, vjenčani g. 1921.
Petar 1922.
Ivo 1924.
Anđa 1926.
Niko 1927.
Joso 1929.
Ivo 1932.
Slavko 1934.
Ruţa 1937.
Ana 1937.
Slavko i Mara r. Batković, vjenčani g. 1960.
Toma 1961.
Anto 1966.
Snjeţana 1972.
Matoševci
MAJDANDŢIĆ: Mara, Pero, Mato, Katica, Mile (Franje i Mande r. Batković)
MAJDANDŢIĆ Anto i Janja r. Petrušić, vjenčani oko g. 1780.

Marko 1782.
Franjo 1784.
Marija 1786.
Vid 1788.
Franjo 1790.
Janja 1792.
Vida 1795.
Mile 1798.
Lucija 1805.
Mile i Barbara r. Batković, vjenčani oko g. 1818.
Anto 1819.
Anto 1821.
4
Filip 1824.
Vid 1826.
Ivka 1832.
Marko 1837.
Vid i Ana r. Blaţević, vjenčani oko g. 1850.
Marko 1851.
Mile 1855.
Ivo 1858.
Juro 1860.
Marko i Janja r. Vidić, vjenčani oko g. 1877.
Anto 1874.
Ivka 1876.
Stipo 1878.
Stipo i Janja r. Blaţević-Adţić, vjenčani g. 1899.
Vid 1901.
Ivo 1903.
Anto 1904.
Marija 1905.
Ruţa 1907.
Toma 1908.
Pavao 1910.
Marko 1911.
Marija 1912.
Janja 1913.
Ana 1915.
Manda 1919.
Jela 1921.
Vid i Ana r. Batković, vjenčani g. 1926.
Pavao 1927.
Mile 1928.
Anto 1931.
Franjo 1933.
Mara 1935.
Vlado 1935.
Slavko 1938.
Pavao 1940.
Janja 1944.
Nikola 1948.
Franjo i Manda r. Batković, vjenčani g. 1956.
Mara 1957.
Pero 1959.
Mato 1963.
Katica 1966.
Mile 1969.

Tel/Fax: 00/387/51/311-044
☧ NAŠ ZAVIĈAJ
STRANJANI I MATOŠEVCI – NEKAD I SAD
Broj 43.
BLAGOSLOV POLJA ZA MATOŠEVCE I STRANJANE

Lipanj 2006.
Blagoslov polja s misom za Matoševce bio je na Batkovića groblju 30. travnja 2006. U
noći prije toga, a i ujutro, kao i nekoliko prethodnih dana, padala je kiša Nije se moglo
očekivati da će doći itko sa strane. Međutim, oko 10 sati počeli su pristizati automobili iz
Zagreba, Kutine, Osijeka, Sunje, a i iz Njemačke, Austrije i Švicarske. Na sreću, kiša je
stala, te je ţupnik fra Ivo poslije podne mogao nesmetano izmoliti opijela na grobovima,
zatim u 14. sati obaviti blagoslov polja i slaviti svetu misu. Nazočnih vjernika je bilo
nešto manje od 60, sa strane oko 45, uglavnom Batkovići, a domaćih, uključujući one iz
Orlovca i Ojdanića, 10-ak.
Poslije mise, tko je ţelio, mogao je dati svoj dar za blagoslov, a bilo ih je više koji su
dali novčane priloge za dovršetak ograđivanja groblja i za uređenje barem jednog dijela
puta, dokle se stigne, od 'kipa' na Ravnici prema groblju.
Neki koji su stigli sa strane, poslije mise su otišli do svojih napuštenih kuća. Ţupnik
fra Ivo i fra Velimir, s još nekoliko gosta koji su došli iz Hrvatske, otišli su kod Mile i
Mare Debeljak na kavu, a neki su ostali i na večeri.
Istog dana kad je bio blagoslov polja i misa na Batkovića groblju, iz Rovinja je
Markanu Blaţeviću, Milinčinom, došao u posjetu Mirko Blaţević, Boţin, sa suprugom
Jelenom. Mirku je to bio prvi dolazak otkako je 1993. otišao iz Stranjana.
Za Stranjane blagoslov polja i sv. misa bili su 14. travnja 2006. u 10,30 sati. Vrijeme
je bilo malo oblačno, ali bez kiše. Očekivalo se više naroda, ali je bilo nazočno svega 28
osoba. Došli su svi koji ţive u Stranjanima i Matoševcima, zatim Janja Mijatović,
Draganova, iz Ramića, nekoliko osoba iz Orlovca i Ojdanića, te Angela Mijatovčina i
njezina kći Silvana, iz Petrićevca. Iz Hrvatske, osim Ante Ljevara i supruge Ane, koji već
duţe vremena provode u svojoj drvenoj vikendici u Ljevarima, stigli su Vlado Blaţević,
Josin, Stjepan Blaţević, Slavkov, sa suprugom Verom i sinom Josipom, i Marko
Batković, Vidov.
Nakon mise svi su se malo zadrţali pred crkvicom u razgovoru, a potom su jedni pošli
na ručak svojim kućama, a kod Marice Marić, Milaković, na svraćanju je sa ţupnikom
fra Ivom i fra Velimirom bilo još 5-6 uzvanika.
NOVĈANI PRILOZI ZA OGRAĐIVANJE BATKOVIĆA GROBLJA I ZA PUT
Prilikom sudjelovanja na blagoslovu polja za Matoševce i na sv. misi na Batkovića groblju

svoje priloge su dali
- za ograđivanje toga groblja:
Batković Ivo, Aničin - 100 eura Batković Pavo, Perin - 100 SCHfr.
Batković Ane, Luckina - 100 eura Batković Toma, Pilipov - 200 kuna
Batković Josip, Marka Luckinog - 50 eura Ljevar Mare, Slavkova - 100 kuna
Batković Marko, Matin - 50 kuna
2
- za put prema groblju:

Batković Zvonko, Ive Ančinog - 100 eura Batković Marko, Matin - 50 eura
Batković Ane, Luckina - 100 eura Batković Anto, Ive Ančinog - 50 eura
Batković Josip, Marka Luckinog - 50 eura Batković Pavao i Pero - 400 SCHfr
Batković Tomo, Pilipov - 100 kuna
S prilozima koji su dani nastavljeno je i dovršeno ograđivanje Batkovića groblja, koje je
započelo prije blagoslova polja i mise na njemu.
OGRAĐENI 'KIPOVI' U STRANJANIMA I MATOŠEVCIMA
Mile Debeljak je ogradio 'kip' u Matoševcima, na Ravnici, i u Stranjanima, na Pranjića

raskršću. On je dao drvo za ogradu, a srezao ga je Slavko Ljevar. Prečke i letve Mile je zatim
obradio i obojio, u čemu mu je i Mare pomagala. Za postavljanje ograde u Stranjanima svoje
novčane prilogom dali su Stjepan Pranjić i Rudo Ćosić, a kod ograđivanja je pomagao Stipo
Grozdin.
OPLJAĈKANA VIKENDICA ILIJE LJEVARA
Oko pravoslavnog Uskrsa (23. travnja) izvršena je provala u vikendicu i u šupu Ilije Ljevara.
Način izvršenja provale bio je jednak kao i kod provale u kuće pok. Jose Ćosića i Marka
Blaţevića, Mirkovog. Moţe se, stoga, zaključiti da je sve te provale izvršila ista osoba. Nakon
provale u Ilijinu vikendicu policija je dva puta izlazila da izvrši uviđaj i pokuša otkriti kakav
trag. Istraga o nijednoj provali i krađi dosad nije urodila nikakvim rezultatom, pa se samo
sumnja i naslućuje tko je to mogao izvršiti.
U ranijim provalama iz kuće pok. Jose Ćosića odnesen je električni šporet i manji friţider, a
iz kuće Marka Blaţevića tepih, televizor, usisivač, pegla i još drugih sitnijih kućnih stvari. Sada
su iz vikendice i šupe Ilije Ljevara odnesene tačke, nešto alata, posuđa, posteljine i veša te 18
litara rakije.
UREĐIVANJE GROBLJA NA GRADINI
Kišovito vrijeme ovoga proljeća, izmjenjivano sa sunčanim danima, pogodovalo je rastu trave
na groblju Gradini, i trebalo ju je pokositi i groblje očistiti. Zbog poslova kod svojih kuća, bilo je
teško radnim danom organizirati akciju za uređenje groblja, a kako se s tim nije moglo
odugovlačiti, moralo se raditi nedjeljom.
Budući da je u nedjelju, 21. svibnja, bio blagoslov polja u Kuljanima, te nije moglo biti mise u
Stranjanima u 9 sati, ona je prenesena na popodne, u 17 sati. Prijepodnevno vrijeme se moglo
iskoristiti za radnu akciju, što je s dopuštenjem ţupnika i učinjeno. Tako je toga dana, u nekoliko
sati rada, obavljeno dosta posla, ali ne sve što je trebalo. Stoga je uređivanje groblja nastavljeno i
završeno u subotu, 27. svibnja. U akciji čišćenja groblja sudjelovali su Mile i Mare Debeljak,
Slavko Ljevar. Anto Ljevar, Reza Ljevar, Slavko Blaţević i njegova kći Nada, Luce Bogdanović,
Markan Blaţević i Janja Mijatović.
STRUJA ĆE USKORO STIĆI
Terezija Ljevar u svojoj novosagrađenoj kući ţivi već nekoliko godina, a Markan Blaţević,
Milinčin, godinu dana. Sve dosad su njihove kuće bile bez struje, kao i vikendice Ante i Ilije
Ljevara. Nakon više obraćanja i molbi gradskoj upravi, za koji dan će se taj problem konačno
riješiti. U zadnjih 10-ak dana mjeseca svibnja dovezene su betonske bandere i ukopane u zemlju.
Da su radnici imali električnog kabla i da se krajem mjeseca vrijeme nije pokvarilo, struja bi već
potekla u kuće Terezije Ljevar i Markana Miličinog, kao i u vikendice Ante i Ilije Ljevara i do
gradilišta kuće Ruţe Tomas, Ljevar, Ilijine.
3
RODOSLOVNIK
Stranjani
PRANJIĆ: Slavica, Franjo, Davor (Marka i Veronike r. Domić)
Petar Pranjić (Jurić) i Kata r. Josipović, vjenčani g. ?
Anđa 1835.
Franjo ?
Lucija 1841.
Ivo 1843.
Lucija 1845.
Joso 1850.
Franjo i Anđa r. Pezić, vjenčani oko g. 1858.
Ruţa 1859.
Mato 1861.
Petar 1864.
Ana 1867.
Mato 1869.
Marko 1872.
Anto 1873.
Andrija 1875.
Marko i Kata r. Bijelić, vjenčani g. 1895.
Ruţa 1896.
Marko 1899.
Marija 1900.
Franjo-Pajo 1903.
Anto 1906.
Anđa 1909.
Anica 1912.
Matije 1914.
Ivo 1919.
Franjo-Pajo i Jela r. Batković, vjenčani g. 1922.
Nikola 1926.
Ane 1928.
Slavko 1930.
Dragica 1932.
Marko 1934.
Franjo 1936.
Mare 1939.
Ivka 1941.
Pajo 1945.
Zorka 1945.
Marko i Veronika r. Domić, vjenčani g. 1957.
Slavica 1958.
Franjo 1960.
Davor ?
Matoševci
BLAŽEVIĆ: Zlatka, Pero, Janja, Mara (Mirka i Miholjke r. Batković)
Andrija Blaţević i Manda r. Vidović, vjenčani g. ?
Joso ?
Mato 1780.
Mato i Ivka r. Uvalić, vjenčani g. ?
Juro 1807.
Marta 1811.
4
Juro i Janja r. Tasić, vjenčani 1832.

Joso ?
Mato 1840.
Lucija 1842.
Stjepan 1844.
Marija 1845.
Joso i Kata r. Markanović, vjenčani g. 1855.
Juro 1864.
Ruţa 1867.
Juro i Marija r. Majdandţić, vjenčani g. 1885.
Ilija ?
Jele 1887.
Vida 1889.
Ruţa 1891.
Kata 1894.
Manda 1897.
Ilija (Batković) i Ruţa r. Kozić, vjenčani g. 1908.
Joso 1909.
Jele 1910.
Mato 1912.
Ivo 1914.
Mato 1921.
Joso i Mara r. Batković, vjenčani g. 1927.
Mato 1929.
Ana 1931.
Ljuba 1934.
Mirko 1936.
Ilija 1939.
Ruţa 1941.
Finka 1943.
Jozefina 1944.
Janja 1947.
Mirko i Miholjka r. Batković, vjenčani g. 1959.
Zlatka 1961.
Pero 1962.
Janja 1963.
Mara 1971.
NAJAVA TREĆEGA SUSRETA STRANJANĈANA I MATOŠEVLJANA
Ovogodišnji, treći Susreti Stranjančana i Matoševljani odrţat će se u subotu, na 29.

srpnja 2006. Uz cjelodnevno veselo druţenje i pjesmu te nogomet, bit će i sv. misa, koja
će se slaviti prije podne, s početkom u 11 sati, a ne poslije podne, kao što je bilo na
prethodna dva Susreta. Pomicanjem mise na prijepodnevno vrijeme dobit će se, po ţelji
organizatora i sudionika Susreta, više vremena za razonodu i zabavu, te za obilazak i
posjetu mjesta koja tko bude ţelio obići ili posjetiti.

Tel/Fax: 00/387/051/311-044
☧ NAŠ ZAVIĈAJ
Broj 44.
POSJETITELJI RODNOM KRAJU, NEKI I NAKON VIŠE DESETAKA GODINA!

Srpanj 2006.
Početkom mjeseca lipnja, točnije 2. lipnja 2006., u rodni kraj – Matoševce došli su u
kraću posjetu od svega par sati Joso Majdandţić (Ive Ankinog) i supruga Ana r.
Batković, koji su prije 37 godina odselili iz Matoševaca u Ĉepin, a potom otišli u
Australiju. Poslije toliko vremena ovo je prvi put da su posjetili rodni kraj. Iz Hrvatske
ih je Niko, Josin brat, odvezao najprije u Podmilačje, sv. Ivi, a zatim ih dovezao u
Matoševce. Mile i Mare Debeljak su ih primili u svoju kuću, a potom su s Milom obišli
Batkovića groblje na kojem su sahranjeni Anin otac i majka, i groblje Gradinu, gdje je
grob Josine majke Ivke.
Mira, kći Marka Blaţevića-Batkovića i Janje r. Kaurin, otišla je kao djevojka godine
1958. ili 1959 u Novi Sad. Tu se udala za jednog Mađara, a 15-ak godina kasnije oni su
odselili u Australiju. Poslije toliko godina prvi put je, s kćerkom Elizabet i zetom,
posjetila 17. lipnja 2006. rodne Matoševce. Par sati je provela u razgovoru s Marom
Debeljak i Lucom Bogdanović, obišla groblje Gradinu i pomolila se na grobu svoje majke
Janje.
Također su u lipnju posjetili rodni kraj Matoševace kćeri Nike i Ruţe Majdandţić:
Ane, Marija i Anđa, i Marijin suprug Mile. Mariji je ovo bio prvi put da je došla u
Matoševce otkako je njihova obitelj odselila u Ĉepin, a više godina nisu dolazili ni Ane i
Anđa.
U srpnju je bilo više drugih, uobičajenih posjetitelja, nekih samo na par sati a drugi i
na nekoliko dana. Među ostalima dolazili su u Stranjane: Mato i Marko Ćosić sa sestrom
Finkom; Vlado Blaţević, Josin, te njegovi sinovi Ivo, sa ţenom Marijom i djecom, Josip
sa ţenom Jelenom, i Jelenine sestre Snjeţana, Ljuba i Anica; Kazimir Blaţević, Slavkov;
Biljana Ljevar, snaha Rezina, s djecom. U Matoševcima su bili Mirko i Dragica
Majdandţić. A čitavo ljeto u Ljevarima provodi Anto Ljevar sa suprugom Anom, i Ilija
Ljevar.
UREĐIVANJE PUTA PREMA BATKOVIĆA GROBLJU
Put prema Batkovića groblju bio je posve zarastao u ţbunje i neprohodan. Prigodom
mise i ovogodišnjeg proljetnog blagoslova polja dogovoreno je da se on prokrči i naspe,
koliko se mogne, i za to su dani novčani prilozi (350 eura, 400 švic. šilinga i 100 kuna).
Početkom srpnja sasječena je ţivica s obje strane puta, a i put očišćen od trave i izraslog
šiblja u duţini od preko 200 metara. To su tjedan dana radili Marinko i Marica
Milaković-Marić. Put je također na jednom dijelu, gdje su bile dublje rupe i jarci,
poravnat te nasut s 14 kamiona materijala iz majdana na Bukviku. Zasad je urađeno
koliko se moglo, s novcem koji je za tu namjenu bio na raspolaganju.
2
ZASVIJETLILO JE U SVIM KUĆAMA
Pred kraj svibnja, kako smo pisali u prošlom broju Našeg zavičaja, podignute su
bandere za dovod struje do kuća koje su bile bez elektrike. Na bandere su krajem lipnja
razvučeni električni vodovi za trofaznu struju, a 7. srpnja na kuće su postavljena
električna brojila, kuće priključene na električnu mreţu i puštena struja. Tako su, nakon
puno usmenih i pismenih molbi na različite adrese i poslije dugoga čekanja, konačno
struju dobili Ljevari: Anto, Ilija i Reza, te Markan Blaţević, Milinčin, a dovedena je i do
mjesta gdje Ruţa Tomas, r.Ljevar, namjerava sebi graditi kuću čim stigne materijal koji
je hrvatska Vlada obećala dati.
Razumljivo je bilo veselje svih kojima je struja došla u kuću, a zadovoljni su bili i
Mile i Mare Debeljak, jer je njihovo uporno zalaganje kod gradskih vlasti i kod
'Elektrokrajine' napokon urodilo plodom.
U znak zahvalnosti, ekipi iz 'Elektrokrajine', koju je predvodio Sveto Divjak, a koja je
odradila završni dio posla, Ljevari su pripremili ručak kod Reze, na koji su pozvani i
Mile i Mare. Na kavu je prispio i fra Velimir, pokazujući također zadovoljstvo što je
riješen još jedan povratnički problem.
Dugo se čekalo na dovođenje struje do naprijed nabrojanih kuća, a da je ona stigla
zasluga imaju Edo Lelić i Dubravka Milobara, sluţbenici u Odjeljenju za izbjeglice,
raseljena lica i povratnike, pri gradskoj upravi, koji su više puta dolazili kod Mile
Debeljaka i zanimali se za potrebe i moguću pomoć povratnicima, te hrvatski konzul u
Banja Luci, gosp. Ivan Lepoglavec, koji je intervenirao kod gradonačelnika Davidovića.
BOLESNICI I VREMENSKA NEPOGODA
Mjeseci lipanj i srpanj donijeli su zdravstvenih problema Jeli Šlat i Luci Bogdanović,
koje su imale povišen tlak. Poteškoća sa zdravljem povremeno je imao i Slavko Ljevar, a
već duţe vremena boluje i Mande Blaţević, Slavkova. Mile Debeljak je navukao upalu
pluća, koja se nije odmah otkrila, a bolest s povišenom temperaturom kod njega traje od
sv. Ante. Otada se liječi kod kuće antibioticima i mirovanjem.
Stranjane i Matoševce zahvatilo je veliko nevrijeme u noći sa 7. na 8. srpnja. Bilo je
leda i jake kiše. Led je otukao povrće i voće, a snaţna bujica vode je oštetila osobito put
koji vodi na groblje Gradinu, tako da je sada autima pristup do groblja veoma teţak.
RODOSLOVNIK
Stranjani
PRANJIĆ. Zoran i Ankica (Franje i Finke r. Tomić)
Marko Pranjić i Janja r. Uvalić, vjenčani oko g. 1838.

Juro 1839.
Ivo 1845.
Juro i Manda r. Pezić, vjenčani oko g.1865.
Mato 1867.
Ana 1869.
Ilija 1873.
Mato i /1. br./ Jele r. Šalić, vjenčani oko 1892.
Mande 1893.
Anica 1895.
Anto 1897.
Anđa 1899.
Juro 1901.
3
Ivka 1903.
Marija 1905.
Ivo 1907.
Jele 1909.
Juro 1912.
Ilija 1914.
Marko 1919.
Ivo i Mare r. Marušić, vjenčani g. 1930.
Franjo 1932.
Ana 1934.
Jela 1936.
Jozefina 1939.
Manda 1942.
Franjo i Finka r. Tomić, vjenčani g. 1959.
Zoran 1961.
Ankica 1966.
Matoševci
DEBELJAK: Vinko, Jela, Ilija, Marija, Ivo i Manda (Stipe i Kaje r. Bogdanović)
Abram Debeljak i Cvita r. Majdančić, vjenčani g. ?

Marta 1763.
Toma 1764.
Juro 1767.
Luka 1769.
Marija 1791.
Ivo 1793.
Ivka 1796.
Ivo (Ruţić) i Ruţa r. Stojčević, vjenčani oko g. 1820.
Toma 1821.
Juro 1822.
Jozo 1825.
Marija 1828.
Marija 1830.
Ivka 1831.
Ana 1835.
Stipo 1837.
Ana 1840.
Stipo i Mara r. Blaţević, vjenčani oko g. 1865.
Janja 1866.
Anđa 1868.
Jela 1871.
Marko 1874.
Ivo 1878.
Janja 1881.
Vid 1884.
Ivo i Marija r. Kozić-Adţam, vjenčani g. 1903.
Kata 1904.
Mato 1907.
Joso 1909.
Nikola 1912.
Mato 1914.
Jela 1915.
Janja 1916.
Stipo 1921.
4
Stipo i Kaja r. Bogdanović, vjenčani g. 1940.

Vinko 1942.
Jela 1944.
Ilija 1949.
Ivo 1950.
Marija 1953.
Ivo 1959.
Manda 1960.
MAJDANDŢIĆ: Ankica, Stipo, Mara, …. (Mirka i Ljubice r. Pranjić)
Nikola i Veronika r. Lipovac, vjenčani oko g. 1774.

Jerko 1775.
Josip 1777.
Joso 1778.
Marija 1782.
Marija 1786.
Marko 1789.
Kata 1791.
Joso i Marija r. Klečina, vjenčani oko g. 1798.
Franjo 1799.
Luka 1803.
Kata 1805.
Jerko 1807.
Luka i Anđa r. Batković, vjenčani oko g. 1831.
Luka 1832.
Nikola 1834.
Lovro 1837.
Franjo 1840.
Mato 1845.
Nikola i Ivka r. Ljevar, vjenčani g. 1857.
Jerko 1861.
Ruţa 1864.
Lucija 1867.
Lovro 1871.
Mato 1874.
Marko 1881.
Ivo 1882.
Toma 1885.
Ruţa 1886.
Luka 1888.
Lovro 1891.
Ivo i Mara r. Brkić, vjenčani g. 1904.
Petar 1907.
Marko 1909.
Kata 1912.
Ruţa 1914.
Ruţa 1920.
Manda 1923.
Marko i Ivka r. Domić, vjenčani g. 1930.
Mirko 1931.
Bosiljko 1834.
Stipo 1937.
Stipo 1939.
5
Ivo 1941.
Pero 1944.
Mirko i Ljubica r. Pranjić, vjenčani g. 1954.
Ankica 1955.
Stipo 1956.
Mara 1958.
……………….
Tel/Fax: 00/387/051/311-044
☧ NAŠ ZAVIĈAJ
Broj 45.
TREĆI SUSRETI STRANJANĈANA I MATOŠEVLJANA

Kolovoz 2006.
Ovogodišnji, treći Susreti ili Dani Stranjančana i Matoševljana, odrţani su u

subotu, 29. srpnja 2006., a privukli su očekivano velik broj sudionika, više od 200.
Neki su došli u Stranjane i Matoševce, svojim kućama ili u kuće nekoga svog, već u
četvrtak, 27. srpnja 2006. Toga dana su stigli i organizatori, Marinko i Ivica (Gile)
Majdandţić, Tomini, i Pero Pranjić, Mirkov, da pripremo što je potrebno za odrţavanje
Susreta. U Duganji, na zemlji Angele Mijatovčine, gdje se druţenje i zabavni program
većim dijelom imao odvijati, oni su pokupili travu koju je par dana ranije pokosio Mile
Debeljak, te postavili nove golove i mreţe za nogomet. Jedna veća skupina
Stranjančana i Matoševljana je došla u petak, 28. srpnja, i s veseljem kod Mile i Mare
Debeljak u Matoševcima započelo je uvečer, a pjesma uz harmoniku je potrajala do iza
ponoći.
Ujutro 29. srpnja pristigla je u autima iz Njemačke, Švicarske, Danske, Francuske
i Švedske, a najviše iz Hrvatske, većina sudionika ovogodišnjih Susreta, njih više od
200. Najbrojniji su bili automobili s registarskim pločicama Zagreba i Siska, a bilo ih
je i iz Karlovca, Ogulina, Kutine i Osijeka.
Sveta misa je bila kraj crkvice sv. Franje, a slavili su je s okupljenim vjernicima, s
početkom u 11,15 sati, fra Ivo Orlovca, ţupnik u Barlovcima, i fra Franjo (Mile)
Josipović, nekadašnji višegodišnji ţupnik u Barlovcima, a sada kao umirovljenik
boravi u samostanu na Petrićevcu. Sudionicima Susreta se poslije mise, na nekoliko
2
sati, priključio i fra Dujo Ljevar, također nekadašnji ţupnik u Barlovima, koji dolazi
ponovno za ţupnika u Barlovce, a cijelo vrijeme je bio nazočan i fra Velimir.
Nakon mise neki su otišli do svojih kuća, a većina je krenula u Duganju, na mjesto
zajedničkog veselja. Tu su se krijepili hranom i pićem koje su donijeli sa sobom, a
mnogi pečenom janjetinom i ćevapima te hladnim pivom i sokovima koje su nudili
Vitomir Šipka i supruga Josipa, kći Zorke Kočić.
Ubrzo je krenulo i s nogometnim utakmicama, a igralo je više ekipa, sastavljenih
prema različitoj dobi, pripadnosti selu (Stranjani, Matoševci), ili zaseocima (Batkovići,
Debeljaci). Stariji (oldboysi i oldtimeri) se baš i nisu mogli nositi s mladima, pa je
najviše uspjeha imao tim ''Ţabaca'', sastavljen od stranjanskih dječaka.
Istodobno dok su se odigravale nogometne utakmice, pod šatorima su orile pjesme

i harmonike na kojima su svirali Vlado Batković, Mirkov, i Tomo Majdandţić.
Nogometne utakmice su u dva navrata prekidane radi pljuskova kiše, prvi put u
trajanju oko pola sata, a drugi put 15-ak minuta. Onima koji su se bili ugrijali i
oznojili trčeći za loptom, to je osvjeţenje dobro došlo; a onima koji su ispod šatora
promatrali utakmice, zabavljali se pjesmom ili ugodno razgovarali, kiša i nije smetala
i nije im kvarila raspoloţenje.
Neki su dolazak u Starnjane ili Matoševce iskoristili i da obiđu Batkovića groblje i
groblje na Gradini, i da se pomole na grobovima svojih starih.
Glavni pečat Susretima davali su sudionici pridošli sa strane, a okupili su se i svi
'domaći', tj. sadašnji Stranjančani i Matoševljani, među njima, kao najstarije, cijelo
vrijeme su bile nazočne Zorka Pranjić i Zorka Ganić. Najstariji koji su došli izvana,
bili su Marko Batković, Mate Rajina, i Mirko Majdandţić, Kajkin. Marko Batković i
njegovi sinovi, snahe i unučad, predstavljali su i najbrojniju matoševačku skupinu.
Između Stranjančana najbrojniji su bili Majdandţići, Tomo i Ljuba, sa sinovima,
snahama i unučadima, te Ćosići, pristigli iz Njemačke i iz Zagreba.
Ove je godine najljepše bilo to što su veliku većinu sudionika Susreta činili mladi i
mala djeca. To daje nadu da će oni, i kad porastu, pokazivati zanimanje za Susrete
3
Stranjančana i Matoševljana, koji postaju tradicionalni, i da će polako od starijih

preuzimati i organiziranje tih Susreta.
Kao i dosadašnja dva, i ovi treći Susreti su prošli u najboljem redu, i na opće
zadovoljstvo svih sudionika. Za poţeljeti je da se ovako samo nastavi, i da traje što
duţe!
DAROVATELJI NOVĈANIH PRILOGA
Ţupnik fra Ivo je na kraju mise pred okupljenim sudionicima trećih Susreta Stranjančana
i Matoševljana istaknuo što je kroz posljednje tri godine učinjeno na Batkovića groblju i
groblju na Gradini, a uglavnom sve dobrovoljnim prilozima koje su davali mnogi od njih.
Svima njima se zahvalio, uz napomenu da će se i dalje činiti što se mogne, a zavisit će najviše
od pomoći koju će darovatelji i ubuduće davati.
Ţupnikove riječi bile se nekima poticaj pa su odmah dali svoje priloge:
a) za crkvicu
Stjepan-Braco Pranjić, Stipin - 100 € Ivica Majdandţić, Tomin - 50 €
Ankica, Stjepanova supruga, - 50 €, za sadnju lipa kraj crkvice
b) za groblje Gradinu
Ferdo Blaţević, Nikin - 50 € Franjo Blaţević, Markov - 50 €
Ane Mijatović, r. Debeljak - 20 € Zora-Ruţa Blaţević, +Paje - 50 €
Mato Debeljak, Petrov, i Jeka - 300 kn
NOVI ŢUPNIK U BARLOVCIMA – FRA DUJO LJEVAR
U mjesecu srpnju je za ţupnika u Barlovcima postavljen fra Dujo Ljevar, koji je i ranije
više godina bio barlovački ţupnik, a kroz 9 posljednjih godina bio je ţupnik u ţupi Trn.
Primopredaja ţupničke sluţbe između njega i dosadašnjeg ţupnika fra Ive Orlovca izvršena je
3. kolovoza. S promjenom ţupnika došlo je i do promjene vremena slavljenja mise u
Stranjanima. Odsad će se nedjeljama i blagdanima misa slaviti u 15 sati.
Fra Ivo Orlovac je premješten za ţupnika na Petrićevac, a postavljen je i za gvardijana u
samostanu.
GROBLJE GRADINA DJELOMIĈNO ĈIŠĆENO

Iako je groblje Gradina u mjesecu svibnju bilo dobro uređeno, opet ga je ubrzo zahvatila
bujad. Da se ne bi previše raširila i ostarjela, pa kasnije bilo teţe ukloniti je, Markan Blaţević,
Milinčin, sredinom mjeseca srpnja par dana ju je kosio, a pokupile su je i iz groblja izbacile
Mare Debeljak i Luce Bogdanović.
4
I u Batkovića groblju, iako je početkom travnja bilo uređeno, a kasnije poprskano

tekućinom za sprečavanje rasta korova, ponovno su izrasle mladice drače. To predstavlja i
nadalje ozbiljan problem, jer se grobovi ni ne vide, a i spomenici se uništavaju.
UREĐIVANJE KUĆA I OKO NJIH
Rudo Ćosić sa suprugom Anđelkom je došao u Stranjane, svojoj kući, u subotu, 22 srpnja, i
ostali su do iza Susreta Stranjančana i Matoševljana, do 2. kolovoza. Odmah su se dali na
čišćenje kuće, te uređivanje bašče. Par dana prije Susreta Stranjančana i Matoševljana stigli
su i pridruţili im se također Finka, Marko i Mato Ćosić, i Matina kći Silvana. U Matoševce je
u nedjelju ujutro, 23. srpnja, došao Anto Batković, Josin, sa suprugom Nadom i njezinim
bratom Draganom, i zadrţali se taj dan, te čistili prostor oko kuće i krčili ţivicu uz put pokraj
kuće. Anto je sa suprugom i djecom došao ponovno za Susret Stranjančana i Matoševljana, 29.
srpnja, a s njima je došao i Joso.
RODOSLOVNIK
Stranjani
BLAŢEVIĆ: Anđa, Mile, Marko, Ana, Mato … (Nike i Jeke r. Debeljak)
Anto Blaţević i Vida r. Lovrić/Minarević, vjenčani oko g. 1792.

Mile 1791.
Pavao 1793.
Mile 1795.
Marija 1801.
Marko 1804.
Jela 1807.
Ivo 1810.
Petar ?
Petar i Ana r. Batković, vjenčani g 1837.
Andrija 1839.
Mato 1841.
Marija 1844.
Ruţa 1846.
Marija 1847.
Pavao 1850.
Luka 1853.
Pavao (Pajo) i Mara r. Bijelić, vjenčani oko g. 1880.
Marko 1881.
Mande 1883.
Ruţa 1885.
Matije 1887.
Ivka 1889.
Toma 1891.
Matije i Jela r. Marić, vjenčani g. 1910.
Pavao 1912.
Niko 1914.
Ljubica 1917.
Toma 1919.
Mato 1922.
Niko i Jeka r. Debeljak, vjenčani g. 1937.
Anđa 1938.
Mile 1940.
Marko 1942.
Ane 1944.
5
Mato 1946.
Tonka 1947.
Ferdo 1949.
Finka 1951.
Matoševci
DEBELJAK: Nada, Mato, Petar (Ive i Anđe r. Debeljak)

Marta 1763.
Toma 1764.
Juro 1767.
Luka 1769.
Marija 1791.
Ivo 1793.
Ivka 1796.
Toma 1821.
Juro 1822.
Jozo 1825.
Marija 1828.
Marija 1830.
Ivka 1831.
Ana 1835.
Stjepan 1837.
Ana 1840.
Juro i Jela r. Kuljanin, vjenčani g. 1847.
Petar 1848.
Ana 1854.
Mato 1864.
Petar i Marija r. Komljenović, vjenčani oko 1880.
Toma 1881.
Ana 1883.
Anđa 1884.
Juro 1886.
Toma i Marija r. Batković, vjenčani g. 1911.
Marko 1913.
Ivo 1917.
Mato 1919.
Mira 1922.
Ivo i Anđa r. Debeljak, vjenčani g. 1947.
Nada 1949.
Mato 1950.
Petar 1953.

Tel/Fax: 00/387/051/311-044
☧ NAŠ ZAVIĈAJ
Broj 46.

Rujan 2006.
U nedjelju iza Male Gospe, 10. rujna, na groblju Gradina slavljena je u 10,30 sati sveta misa.
Dan je bio vrlo lijep, pa se okupilo dosta svijeta, više od 150 osoba. Najviše ih je došlo autima
registarskih pločica Zagreba, zatim Siska, a bilo ih je i iz Kutine, Osijeka, Daruvara, Ĉakovca, te
iz Njemačke, Austrije, Srbije (Novi Sad) i Slovenije (Ljubljana).
Od sudionika na misi najbrojniji su bili Debeljaci i Ljevari, dok su najstariji bili Anđa
Batković, Milkova (r. 1922.) i Boţo Majdandţić, Lovričin (r. 1929.), a najmlađi Krstanović Luka (1
godina), sin Krstanović Tihomira i Janje r. Debeljak, Matine, i Anteja Marić (mlađa od 2 godine),
kći Ivice Marića, Franjinog, i Valentine r. Pranjić. Zanimljivo je da su s Lukom bili njegovi
roditelji, zatim Mato Debeljak i Zlatka r. Blaţević, Lukini djed i baka, te Mirko Blaţević, Lukin
pradjed, dakle 4 generacije!
Prije i poslije mise na grobovima pokojnika fra Dujo i fra Velimir su molili opijela. S fra Dujom
je došla i časna sestra Marina Domić, koja je predvodila pjevanje na misi. Ponašanje svih na
groblju i tijekom mise je bilo mirno i dostojanstveno - za svaku pohvalu. Fra Dujo je u propovijedi
sve poticao na pravi kršćanski ţivot, gdje god ţivjeli. Poslije mise im je preporučio, ako su već bili
prisiljeni napustiti svoj kraj, da svojih imanja ne prodaju, kako bi i oni i njihova djeca imali gdje
dolaziti i sada, a u budućnosti još i lakše.
Svi koji su došli na groblje, bili su zadovoljni kako je ono lijepo uređeno. Fra Dujo je zahvalio
onima koji su to učinili, a zatim naglasio kako je potrebna pomoć, i da će se samo dobrovoljnim
novčanim prilozima moći groblje i dalje čistiti i uređivati kako treba, a također i odrţavati put da
se do groblja moţe dolaziti autima, što sigurno svi ţele. Napomenuo je i da bi trebalo zamijeniti
2
krov na grobljanskoj kapeli i malo ga naprijed produţiti, te zamijeniti također vrata. Naišlo je to
na dobar odaziv, i bio je dosta velik broj onih koji su odmah dali svoje priloge.
Nakon razlaza s groblja poslije mise nisu izostala ni uobičajena 'svraćanja'. Najviše gosta su
imali Mare i Mile Debeljak, Marica Milaković r. Marić, te zajednički Reza, Anto i Ana Ljevar, a
bilo ih je i kod Slavka i Ilije Ljevara i Jele Šlat r. Pranjić. Svraćanje su priredili također Rudo i
Anđa Ćosić, koji su 10-ak dana proveli kod svoje kuće. Nisu svi računali da će moći otići nekome
svome na svraćanje, pa su sa sobom donijeli ručak. Dvije veće takve skupine bile su kod kuća Mile
Bogdanovića, Bebinog, i kod Tome Majdandţića.
DOBROVOLJNI PRILOZI
Na poticaj i poziv ţupnika fra Duje, svoje priloge za uređivanje groblja Gradina i za krov na
grobljanskoj kapeli, te za odrţavanje puta do groblja dali su:
Debeljak Joso, Jurin 200 kn Majdandţić Drago, Đikin 50 €
Majdandţić Boţo, Lovrin 200 kn Debeljak Marko, Vidov 10 KM
Debeljak Franjo 10 € Debeljak Janja, Antina 10 KM
Debeljak Mato, Ivin 10 € Bogdanović Nada 50 kn
Debeljak Joso 200 kn Debeljak Nada 100 kn
Ljevar Mira i Ruţa 200 kn Majdandţić Mato 30 €
Josipović Jela, Stipina 100 kn Ljevar Dragica, Perina 30 kn
Kaurin Juro, Pejin 200 kn Majdandţić Markan, Matin 100 kn
Majdandţić Josip, Jurin 100 kn Pranjić Jela, Antina 15 KM
Bogdanović Mile 100 kn Engre (Tubić) Ane 100 kn
Bogdanović Marko, Ićin 100 kn Majdandţić Bosiljko 100 kn
Debeljak Ilija, st. 100 kn Debeljak Mile, Markov 10 KM
Pranjić Stjepan-Braco 50 € Ćosić Rudo, Josipov 50 €
KRAĐA OGRADE S BATKOVIĆA GROBLJA
Ne zna se kada točno, a vjerojatno negdje oko nedjelje, 13. kolovoza, ili na Veliku Gospu, 15.
kolovoza, s Batkovića groblja je ukradeno oko 100 metara ţičane ograde. Mreţa je skinuta s cijele
donje strane, 15-ak metara na istočnoj strani i s većeg dijela prema Batkovićima.
Bilo je i drugih krađa, ili pokušaja krađa.
U noći s 15. na 16. kolovoza netko je razbio staklo na kući Stjepana-Brace Pranjića i ušao u
kuću. Pošto je kuća već ranije potpuno bila opljačkana, nije se imalo što odnijeti, a provalnici i
pljačkaši su vjerojatno mislili da su Stjepan i Ankica, kad su za Veliku Gospu dolazili, štogod sa
sobom donijeli i ostavili. 'Nezvani gosti' su jedne noći pokušali ukrasi traktor iz bašče Mile
Debeljaka. Moţda bi u tome i uspjeli da s traktora nije bio skinut akumulator, pa ga nisu mogli
upaliti. Provala je izvršena i u šupu Ruţe Tomas r. Ljevar, podignutu na gradilištu na kojem se
planira gradnja kuće. Odneseno je nešto ručnog alata i električni rešo. Pred kraj mjeseca kolovoza
i u prvoj polovici rujna u Matoševcima je bila potraţnja za šljivama.
Ţupnik fra Dujo je 17. kolovoza o krađi s groblja izvijestio telefonom policiju u Ivanjskoj, a 18.
kolovoza je s Milom Debeljak bio u policijskoj postaji u Ivanjskoj te razgovarao o toj krađi i o
drugim nasrtajima srpskih izbjeglica na imovinu Hrvata i katolika. Nakon razgovora u policiji,
istoga dana su izašli dvojica policajaca i obavili uviđaj, ali dosad nikakvo priopćenje nije dano o
eventualnom otkrivanju počinitelja drske krađe i drugih pljačkaških pokušaja.
O navedenim slučajevima pismeni izvještaj je upućen Ministarstvu unutrašnjih poslova RS, a
kopija dostavljena također Biskupskom ordinarijatu u Banja Luci.
STIŢE ZA RUŢU TOMAS-LJEVAR GRAĐEVINSKI MATERIJAL
Počela je isporuka građevinskog materijala za kuću Ruţe Tomas-Ljevar, dodijeljenog od

hrvatske Vlade. Sredinom mjeseca srpnja stigla je drvena građa, a pred kraj kolovoza stolarija.
Dok ne stigne i drugi materijal i gradnja ne započne, drvena građa i stolarija je privremeno
smještena na čuvanju kod Mile Debeljaka.
3
ANTO I ANA LJEVAR PROŠIRUJU KUĆU
Ranije smo pisali kako su Anto i Ana Ljevar i Ilija Ljevar podigli sebi 'vikendice'. Bile su to za
najnuţnije potrebe, 'građevine' s jednom samo prostorijom, i za boravak u ljetnim mjesecima. Anto
i Ana Ljevar su svoju 'drvenjaru' iznutra bili obloţili ciglom, a ovog ljeta su se dali na posao
njezina proširenja. Urađeno je već dosta: izlivena betonska ploča, dio ozidan i sve to prekriveno
crijepom. Kad planirana gradnja bude završena, imat će četiri manje prostorije: kuhinju, 'dnevni
boravak', spavaću sobu i banju!
UREĐIVANJE GROBLJA GRADINA
Prije mise na Gradini bilo je potrebno pokositi travu i pokupiti otpad. To je urađeno 2. rujna, a
u akciji u kojoj je groblje vrlo lijepo uređeno i očišćeno sudjelovali su Ljevari: Ilija, Anto, Ana i
Reza, zatim Mare i Mile Debeljak, Markan Blaţević, Marica Marić-Milaković, Dragan i Janja
Mijatović.
Moralo se raditi nedjeljom, jer je ovo vrijeme kad se tresu i kupe šljive, i svatko ima dosta
svoga posla.
IMA ŠLJIVA, BIT ĆE I RAKIJE
Ove godine voće je dobro rodilo, osobito jabuke i šljive, savke i bjelice. Naţalost, manji dio toga
će iskoristiti vlasnici. Oni koji su se vratili i ţive na svome, nakupili su šljiva koliko su mogli, i
koliko su imali suđa. Najviše su se trudili oko toga Mile i Mare Debeljak, a pomagali su im:
Markan Blaţević, Reza Ljevar, Marica Marić r. Milaković, Dragan Mijatović i Janja, Marina
sestra. Dolazili su neki iz Hrvatske, i nešto više šljiva za rakiju nakupili su sebi Mirko Majdandţić
zajedno s Ilijom Ljevar, Mirko Pranjić i Markan Bogdanović.
Srpske izbjeglice otvoreno i kradomice su obilazili po Matoševcima, tresli, kupili i odvozili
šljive, bilo za pekmez ili za rakiju. Pokušavalo ih se spriječiti, ali se u tome samo donekle
uspijevalo.
RODOSLOVNIK
Stranjani
PRANJIĆ: Nikola i Ivan (Matija i Ane r. Markovinović)
Marko Pranjić ( ) i Janja r. Uvalić, vjenčani oko g. 1838.

Juro 1839.
Ivo 1845.
Juro i Manda r. Pezić, vjenčani oko g.1865.
Mato 1867.
Ana 1869.
Ilija 1873.
Mato (Matije) i /2. br./ Marija r. Brkić, vjenčani g. 1919.
Mande 1920.
Lucija 1921.
Janja 1923.
Zorka 1925.
Nikola 1927.
Jele 1930.
Anto 1933.
Nikola i Ruţa r. Blaţević, vjenčani g. 1955.
Matija 1957.
Ljuba 1959.
Ivica 1964.
Mirjana 1965.
Matija i Ana r. Markovinović, vjenčani g. 1977.
Nikola 1983.
Ivan 1986.
4
MAJDANDŢIĆ: Katica, Rudo, Ivica, Josip, … (Petra i Jelice r. Batković)
Nikola Majdandţić i Veronika r. Lipovac, vjenčani oko g. 1774.

Jerko 1775.
Josip 1777.
Joso 1778.
Marija 1782.
Marija 1786.
Marko 1789.
Kata 1791.
Joso i Marija r. Klečina, vjenčani oko g. 1798.
Franjo 1799.
Barbara 1800.
Luka 1803.
Kata 1805.
Jerko 1807.
Franjo i Marija r. Marić, vjenčani oko g. 1834.
Ivka 1835.
Petar 1838.
Janja 1841.
Ivka 1844.
Mato 1846.
Nikola 1850.
Mato i Marija r. Batković, vjenčani oko g. 1872.
Jela 1873.
Kata 1876.
Ivo 1878/79.
Janja 1881.
Janja 1883.
Ivka 1885.
Anđa 1888.
Pejo 1891.
Ivo i /2. br./ i Kata r. Debeljak, vjenčani g. 1900.
Mare 1901.
Ruţa 1904.
Marko 1907.
Marko i /2. br./ Kata r. Majdandţić, vjenčani g. 1938.
Petar 1939.
Ana 1941.
Ivo 1943.
Ljuba 1946.
Ruţa 1949.
Vid 1951.
Petar i Jelica r. Batković, vjenčani g. 1962.
Katica 1963.
Rudo 1964.
Ivica 1966.
Josip 1969.
Franjo 1971.
Zlatko 1973.

Tel/Fax: 00/387/51/311-044
☧ NAŠ ZAVIĈAJ
Broj 47.
POKUŠAJ KRAĐE I OŠTEĆENJE ŢIĈANE OGRADE

OKO CRKVICE U STRANJANIMA
Listopad 2006.
Ţupnik fra Dujo i posjetioci mise u Stranjanima u nedjelju, 24. rujna 2006.,
doţivjeli su novo neugodno iznenađenje i još jedan nasrtaj na vlastitu imovinu, ali i
prijetnju za svoju osobnu sigurnost. Nepoznati počinitelji su pokušali skinuti ţičanu
mreţu kojom je ograđen prostor oko crkvice u Stranjanima. Nisu je uspjeli skinuti, ali
su je na gornjoj i donjoj strani crkvice oštetili. Fra Dujo je odmah iza mise pozvao
policiju u Ivanjskoj i ona je došla na uviđaj.
O tom slučaju i nekim drugim koji su se dogodili posljednjih godina, i posebno u
najnovije vrijeme, obaviješten je biskup Komarica i zatraţeno od njega da se zauzme
za zaštitu crkvene imovine kao i imovine povratnika, a i povratnika samih. Evo dopisa
o tome.
RIMOKATOLIĈKI ŢUPNI URED

BARLOVCI
Br. 215/2006.
BISKUPSKI ORDINARIJAT
BANJA LUKA
Dr. Franjo Komarica,
biskup Banjolučke biskupije
Kralja Petra I, br. 80
78000 BANJA LUKA
Predmet: Izvještaj o šteti na crkvenoj imovini u Stranjanima
Oče Biskupe!
Duţnost mi je izvijestiti Vas o novom drskom pokušaju krađe i nanesenoj šteti u
Stranjanima, selu ove ţupe. Kad sam u nedjelju, 24. rujna 2006., došao da u 15 sati slavim
svetu misu, zajedno s posjetiocima crkvice sv. Franje i sudionicima svete mise doţivio sam
neugodno iznenađenje. Odmah smo primijetili da je ţičana ograda, s gornje i donje strane
crkvice, razvaljena. Netko je, kako izgleda, pokušao skinuti ţičanu mreţu. U tome nije uspio,
ali je ograda dijelom zgaţena i znatno oštećena.
Poslije svete mise pozvao sam policiju u Ivanjskoj, i došla su na uviđaj dvojica policajaca,
te o zatečenom stanju sastavili zapisnik.
Iluzorno je očekivati da će srpska policija poduzeti nešto ozbiljnije te zločince otkriti i
odgovarajuće kazniti, kao što to nije učinila ni u jednom ranijem slučaju.
Evo nekih od njih. Godine 2004. izvršena je provala u crkvicu u Stranjanima. Zatim su
2005. izvršene provale u kuće Josipa Ćosića i Marka Blaţevića, i iz njih odneseno više
vrijednih predmeta: električna peć, manji friţider, televizor, usisivač, pegla, tepih i još drugih
2
sitnijih kućnih stvari. U posljednjih par mjeseci bilo je nekoliko nasrtaja na imovinu
povratnika u Stranjanima i Matoševcima. Tako je izvršena provala u kuću Ilije Ljevara i
odneseno više komada alata, nešto posuđa, odjevnih predmeta i posteljine, te u šupu Ruţe
Tomas r. Ljevar i također odneseno nešto ručnog alata. Provaljeno je i u kuću Stjepana
Pranjića, ali je ona nenaseljena i posve prazna pa se nije imalo što odnijeti, a pokušana je
također krađa traktora iz bašče Mile Debeljaka u Matoševcima.
Nedavno sam Vas izvijestio o krađi oko 100 metara ţičane ograde s Batkovića groblja u
Matoševcima.
O svim navedenim slučajevima policija je redovito izvještavana, ali nikada ništa nije
otkriveno, niti se moţe uopće zaključiti da joj je stalo da zaštiti imovinu povratnika, a i njih
same.
Ne radi se, dakako, samo o nasrtajima i krađi crkvene imovine i imovine malobrojnih
povratnika, nego povratnici sve to doţivljavaju i kao prijetnju i napad na osobnu sigurnost.
Stoga se, oče Biskupe, utječemo Vama, i molimo da nas svojom sluţbom i autoritetom uzmete
u zaštitu, a i da zatraţite također zaštitu organa Republike Srpske, sigurnosnih i drugih
drţavnih tijela Bosne i Hercegovine, kao i institucija međunarodne zajednice u Republici
Srpskoj i u Bosni i Hercegovini.
U očekivanju da ćete učiniti što je u Vašoj moći, da se u našim selima Stranjani i
Matoševci konačno stane na kraj ovako učestalim krađama, pljačkama i drugim
provokacijama srpskih doseljenika i domicilnih Srba iz okolnih mjesta, najljepše zahvaljujem
u ime svih povratnika u Stranjane i Matoševce i u svoje osobno!
Barlovci, 25. rujna 2006.

Ţupnik:
Fra Dujo Ljevar
Istoga dana kad je dopis napisan i uručen biskupu Komarici, biskup je otišao u
Stranjane sa ţupnikom fra Dujom da se i osobno uvjeri o počinjenom vandalizmu.
Nakon toga su bili na kavi kod Mile i Mare Debeljak, gdje je nastavljen razgovor i o
drugim sve učestalijim oblicima provokacija i nasilja nad privatnom imovinom
prognanih mještana. Biskup je nekoliko dana kasnije o posljednjim događajima
izvijestio načelnika CJS u Banja Luci, gosp. Ţeljka Spasojevića, te zatraţio da se
policija ozbiljnije angaţira u otkrivanju počinitelja krađa, pljački i drugih nasilničkih
djela i u zaštiti imovine hrvatskih i katoličkih povratnika.
POĈINJE GRADNJA KUĆE RUŢE TOMAS-LJEVAR
Pred kraj mjeseca rujna i u prvoj polovici listopada isporučen je građevinski

materijal koji je hrvatska vlada dodijelila za kuću Ruţe Tomas, r. Ljevar. Materijal je
dovezen i istovaren u skladištu Caritasa na Petrićevcu, a odatle je mali dio prevezen u
Ljevare, u Stranjanima, a uskoro bi trebalo biti odvezeno i ostalo. Kroz koji dan bit će
izliveni betonski temelji i ploča, a radovi će se u listopadu i studenom nastaviti i u
planu je da se do zime kuća ozida i pokrije.
PROSLAVA SVETKOVINE SVETOG FRANJE
Sveti Franjo, komu je posvećena crkvica u Stranjanima, nije ove godine slavljen na
dan 4. listopada, kad po kalendaru pada, nego je proslavljen u nedjelju, 8. listopada.
Sveta misa, koju su slavili skupa fra Dujo i fra Velimir, a pjevanje predvodila č. s.
Marina Domić, bila je u 10,30 sati, a nazočnih je bilo 20 vjernika.
3
NOVĈANI PRILOZI ZA KAPELU NA GROBLJU GRADINA
Kao što je objavljeno u zadnjem broju Našeg zavičaja, na kapeli u groblju na

Gradini treba promijeniti krov, a malo ga i produţiti i natkriti ulaz. Već su nakon mise
na Gradini neki dali svoje novčane priloge za to, a fra Velimiru su poslije toga svoj
doprinos poslale Mara Bogdanović, pok. Andrije - 300 €, i Ljuba Rođak, r. Debeljak -
100 kn, nekadašnje Matoševljanke, a obje sada ţive u Ĉepinu.
Njima, kao i svima koji su ranije dali svoje priloge, za iskazanu spremnost da
pomognu u pothvatima koji se poduzimaju u rodnom kraju, iskrena Hvala!
RODOSLOVNIK
Stranjani
PRANJIĆ, Mara, Josipa, Ivanka, Marko (Ilije i Jozefine r. Blaţević)
Petar Pranjić (Jurić) i Kata r. Josipović, vjenčani oko g. 1830.

Juro ?
Anđa 1835.
Lucija 1841.
Ivo 1843.
Lucija 1845.
Franjo ?
Joso 1850.
Ivan i Lucija r. Josipović
Anđa 1868.
Mijat 1871.
Jele 1874.
Petar 1875.
Nikola 1881.
Lucija 1881.
Petar i Ivka r. Bijelić
Marija 1897.
Ivo 1900.
Marko 1902.
Marko i Ivka r. Bogdanović
Marija 1923.
Zorka 1925.
Ljubica 1926.
Petar 1929.
Ilija 1932.
Ilija i Jozefina r. Blaţević
Mara 1959.
Josipa 1961.
Ivanka 1965.
Marko 1970.
Matoševci
DEBELJAK: Jelica, Marko, Anđelka … (Mile i Mare r. Blaţević)

Marta 1763.
Toma 1764.
Juro 1767.
Luka 1769.
4
Marija 1791.
Ivo 1793.
Ivka 1796.
Toma 1821.
Juro 1822.
Jozo 1825.
Marija 1828.
Marija 1830.
Ivka 1831.
Ana 1835.
Stjepan 1837.
Ana 1840.
Toma i /1. br./ Ruţa r. Ljevar, vjenčani oko g. 1844.
Janja 1845.
Mato 1846.
Nikola 1848.
Nikola i /2. br./ Vida r. Matoš-Grgić, vjenčani oko g. 1886.
Jela 1887.
Pero 1888.
Marko 1891.
Stjepan 1894.
Jela 1898.
Marko i Staţija r. Marić, vjenčani oko g. 1915.
Nikola 1916.
Luka 1918.
Anto 1920.
Pero 1922.
Joso 1924.
Marija 1926.
Joso-Ivan 1929.
Ljubica 1931.
Mile 1935.
Mile i Mara r. Blaţević, vjenčani g. 1962.
Jelica 1963.
Marko 1965.
Anđelka 1971.
Gordana 1973.
Mirjana 1975.

Tel/Fax: 00/387/51/311-044
☧ NAŠ ZAVIĈAJ
Broj 48.
MISA NA GRADINI U POVODU DANA MRTVIH

Prosinac 2006.
Misu i opijela za pokojne nije bilo moguće na groblju Gradina moliti na blagdan Svih Svetih,
1. studenoga, ni na sam Dan mrtvih, 2. studenoga, pa je to učinjeno u nedjelju, 5. studenoga. Misa
je toga dana slavljena u 10,30 sati, a prije mise su fra Dujo i fra Velimir molili opijela na
grobovima. Vrijeme je bilo pogodno i na groblju se okupilo 40-ak osoba. Osim onih koji trenutno
žive u Stranjanima i Matoševcima, iz Hrvatske je došlo najviše Debeljaka i Ljevara.
ŠUMU JE OPET NETKO ZAPALIO

Krajem mjeseca listopada izbio je požar u šumi u Matoševcima, ispod puta koji vodi na
groblje Gradinu, gdje je gorjelo i prije 3 godine. Ne može se znati je li vatru netko podmetnuo
namjerno, ili je ona izbila zbog nečije nepažnje. Vjerojatno su je prouzrokovali i za vatru krivi
skupljači kestenja, a kad je vatra buknula oni su se razbježali. Policija je pozvana, i brzo je stigla,
a ona je pozvala vatrogasce. Došla su jedna vatrogasna kola i vatru su ugasili. Na mjesto požara
došao je i policijski inspektor. On se raspitivao o tome tko je požar mogao izazvati, pa je iznio
svoje mišljenje da požar nije izazvan namjerno, ali mu je Mare Debeljak, Milina, uzvratila da je
teško razumjeti da je to nenamjerno kad šuma uvijek gori na „našoj“ strani, a nikako ne u Gradini
na strani srpskoj.
MATO MAJDANDŽIĆ USELIO U SVOJU NOVU KUĆU

Mato Majdandžić, Finke Stoline, u Matoševcima (Sančevica) duže vremena je boravio u kući
Dragutina Kovačevića, nekadašnjoj Bebinoj, i u baraci veličine nekoliko kvadratnih metara, koju
je sagradio od dasaka i obložio terpapirom. Prije par godina je od Ministarstva za izbjegla i
raseljena lica RS dobio graĎevni materijal, a ovo godine od gradske uprave Banja Luka još neka
sredstva, tako da je istom ove godine uspio materijal ugraditi i kuću staviti je pod krov. Nedavno
je u nju uselio, makar da unutra još nije sve sreĎeno. U namještaju mu je pomoć pružio Caritas.
Od sad će Mato imati barem djelomično pristojan smještaj i boravak u kući.
POD KROVOM JE JOŠ JEDNA NOVA KUĆA U LJEVARIMA

Još godine 2002., preko Caritasa u Banja Luci, upućena molba hrvatskoj vladi za pomoć u
graĎevnom materijalu za novu kuću Ane Ljevar, pok. Ilije. Kako je Ane umrla koncem 2003. a
molba nije bila riješena, njezina kći Ruža je podnijele zahtjev da se graĎevni materijal preusmjeri
na nju. Tome je zahtjevu udovoljeno i početkom ove godine je izdano odgovarajuće rješenje.
Istom u mjesecu srpnju 2006. je isporučena najprije drvena graĎa, pred kraj kolovoza stolarija, a u
listopadu i početkom studenoga sav ostali graĎevni i drugi materijal. Ruža i njezina sestra Mira, s
muževima Ivanom i Brankom, i uz pomoć drugih Ljevara u Stranjanima i Mile Debeljaka, odmah
2
su izlili betonske temelje i ploču te dogovorili s majstorom daljnju gradnju kuće. Zidanje je
započelo 20. studenoga, a pokrivanje kuće je bilo 30. studenoga i 1. prosinca.
Ruža i Mira s muževima i sinovima su dolazili iz Hrvatske, pratili gradnju i pomagali kod
pokrivanja, priredili 30 studenoga večeru za majstore i radnike te pozvane 'goste', ukupno više od
20 osoba, a 2. prosinca su čistili prostor oko kuće, pospremili u kuću preostali materijal za
nastavak unutarnjih radova na proljeće, te zatvorili prozorske otvore i vanjska vrata na kući.
Bilo je lijepo vidjeti radost na njihovim licima jer će, kad kuća bude posve gotova, imati gdje
dolaziti i provoditi ugodno vrijeme u radu i odmoru.
TEREZIJA I SLAVKO LJEVAR DOBILI KRAVE

U mjesecu studenom u Stranjane su isporučene dvije steone junice kao donacija iz Češke. U
tome je posredovala gradska uprava, ured za pomoć izbjeglim licima i povratnicima. Za krave su
se ranije prijavili i sada su ih dobili Slavko Ljevar i Reza Ljevar. Slavko ima gdje kravu držati i
čime hraniti, a pošto Reza nema tih mogućnosti, privremeno su njezinu kravu preuzeli Mile i Mare
Debeljak. Kad se junice otele, mlijeka će biti i više nego što je potrebno za sve povratnike u
Stranjanima i Matoševcima.
NABAVLJEN MUZIČKI INSTRUMENT ZA CRKVICU

Časna sestra Marina Domić dolazi nedjeljom ujutro iz Budžaka u Barlovce i u vrijeme mise
svira i vodi pjevanje. Poslije podne s fra Dujom ide u Stranjane i zajedno s prisutnima na misi
pjeva, ali bez muzičke pratnje, jer dosad nije bilo nikakvog glazbala.
Da bi se i u crkvici u Stranjanima pjevanje olakšalo i misa bila svečanija, Mare Debeljak je u
dogovoru s Lucom Bogdanović i Jelom Šlat predložila da fra Dujo i fra Velimir dadnu po jednu
trećinu potrebnog novca, a njih tri će dati jednu trećinu. Prijedlog je prihvaćen, i nabavljen je novi
synthesizer (električni muzički instrument), tako da će odsad pjevanje u crkvici u Stranjanima biti
uz muzičku pratnju.
RODOSLOVNIK
Matoševci
MAJDANDŢIĆ: Petar, Ana (Mate i Ljube r. Blaţević)

Jerko 1775.
Josip 1777.
Josip 1778.
Marija 1782.
Marija 1786.
Marko 1789.
Kata 1791.
Josip i Marija r. Klečina, vjenčani oko 1798.
Franjo 1799.
Barbara 1800.
Luka 1803.
Kata 1805.
Jerko 1807.
Luka i Anđa r. Batković, vjenčani g. 1820.
Marko 1830.
Luka 1832.
Nikola 1834.
Lovro 1837.
3
Franjo 1840.
Ruţa 1840.
Mato 1845.
Nikola i Ivka r. Ljevar, vjenčani g 1857.
Jerko 1861.
Ruţa 1864.
Lucija 1867.
Lovro 1871.
Mato 1874.
Marko 1881.
Ivo 1882.
Toma 1885.
Ruţa 1886.
Luka 1888.
Lovro 1891.
Ivo i Mara r. Brkić, vjenčani g. 1904.
Petar 1907.
Marko 1909.
Kata 1912.
Ruţa 1914.
Ruţa 1920.
Manda 1923.
Petar i Ljuba r. Batković, vjenčani g. 1927.
Jozefina 1929.
Manda 1930.
Slavko 1934.
Mato 1935.
Toma 1940.
Vida 1944.
Mato i Ljubica r. Blaţević, vjenčani g. 1958.
Petar 1958.
Ana 1961.
MAJDANDŢIĆ: Ruţa, Mirko, Anto, Ivo … (Mate i Jozefine r. Batković)

Jerko 1775.
Josip 1777.
Josip 1778.
Marija 1782.
Marija 1786.
Marko 1789.
Kata 1791.
Jerko i Marta r. Kneţević, vjenčani oko 1796.
Ana 1797.
Mato 1798.
Ivo 1801.
Manda 1804.
Ivo i Marija r. Uvalić, vjenčani oko g. 1820.
Juro 1823.
Manda 1824.
Kata 1826.
4
Marta 1828.
Ilija 1830.
Marko 1833.
Kata 1835.
Anđa 1838.
Ruţa 1848.
Ilija i Janja r. Batković, vjenčani g. 1849.
Manda 1850.
Jela 1852.
Ivan 1853.
Ivan i Luca r. Kozić, vjenčani oko g. 1875.
Marko 1876.
Mato 1880.
Anto 1882.
Anto i Ruţa r. Bogdanović, vjenčani g. 1909.
Anđa 1911.
Pavao 1912.
Juro 1914.
Ivka 1916.
Zorka 1918.
Mato 1920.
Stjepan 1922.
Marija 1924.
Mirko 1925.
Mato i Jozefina r. Batković, vjenčani g. 1947.
Ruţa 1949.
Mirko 1949.
Anto 1950.
Ivo 1952.
Anto 1955.
Stipo 1957.
Ljuba 1959.
* *
Svim Stranjančanima i Matoševljanima,
gdje god se nalazili,
čestit Božić i sveto porođenje Isusovo
i sretna i blagoslovljena Nova godina!

Tel/Fax: 00/387/51/311-044
☧ NAŠ ZAVIĈAJ
Broj 49.
PROSLAVA BOŢIĆA I BOŢIĆNI BLAGOSLOV KUĆA

Siječanj 2007.
Polnoćka za Boţić se slavila u ţupnoj crkvi u Barlovcima. Iz Stranjana i

Matoševaca, s Milom i Marom Debeljak, u njihovu autu su išli još Markan Blaţević,
Milinčin i Stipo Grozdin. Na sam Boţić, na popodnevnoj misi u Stranjanima
nazočnih je bilo svega 10-ak osoba, malen broj, budući da su neki otišli svojima u
Hrvatsku, a sa strane nije bilo nikoga. Broj se malo povećao na misi na sv. Stjepana,
jer su Mili i Mari stigli u posjetu sin Tomo sa suprugom i sinom.
Poslije Boţića u Stranjane su iz Hrvatske nakratko dolazili Zora Blaţević sa
sinom Ivicom i Tomo Majdandţić, Finka Ćosić (ud. Ljevar) s braćom Rudom i
Matom, iz Njemačke, a nekoliko dana su kod svoje kuće proveli Marko Blaţević,
Mirkov, i supruga Zora, a na par dana im se priključio i sin Goran sa suprugom
Mirjanom i dvoje djece, koji su stigli iz Njemačke. Sredinom siječnja su iz Hrvatske
došli Anto i Ilija Ljevar, i Mirko Pranjić, Perin. Mirko se kod svoje kuće zadrţao
nekoliko dana, a Anto i Ilija se još nalaze kod svojih kuća u Stranjanima. I Slavku
Ljevaru je došla supruga Mara, i ostaje s njim jedan tjedan.
Ţupnik fra Dujo je u Stranjanima i Matoševcima blagoslivao kuće 29. prosinca, a
s njim u pratnji je išao Mile Debeljak, član Pastoralnog ţupnog vijeća. Kuće onih
koji su toga dana bili odsutni blagoslovljene su poslije Bogojavljenja.
ZNAK ZAHVALNOSTI RAVNATELJU CARITASA
Banjolučki Caritas je puno učinio u pruţanju pomoći onima kojima je ona

tijekom rata 1992.-1995. bila veoma potrebna, a s pomaganjem je nastavio i kasnije,
a to čini sve do danas.
Caritasova pomoć je stizala i u Stranjane i Matoševce. U novije vrijeme pomoć
su primali svi povratnici, a ona se sastojala osobito u obnovi porušenih kuća,
popravljanju puta, dodjeljivanju kućnog namještaja i bijele tehnike, te u
zdravstvenoj skrbi u Caritasovoj ambulanti i apoteci.
U tome je posebno zasluţan vlč. Mile Aničića, sadašnji Caritasov ravnatelj. U
znak zahvalnosti za učinjeno povratnicima u Stranjanima i Matoševcima, Mile i
Mare Debeljak su vlč. Aničića pozvali svojoj kući, i on je 17. siječnja, skupa sa
ţupnikom u Bralovcima, fra Dujom Ljevarom, i s fra Velimirom, bio njihov gost na
večeri. Pozvan je na večeri također Anto Ljevar, koji je toga dana slavio svoj
imendan.
2
NOVĈANI PRILOZI ZA SYNTHESIZER
U prošlom broju Našeg zavičaja smo javili da je za crkvicu u Stranjanima nabavljen

električni muzički instrument (synthesizer). Uz one koji su svoj doprinos dali ranije, sada
su im se pridruţili još Mato Ćosić, Josipov, s 50 €, i Zorka Pranjić, pok. Mate, s 200 kn.
POTRAGA ZA STARIM FOTOGRAFIJAMA
Ţelja mi je napisati i tiskati knjigu o Stranjanima i Matoševcima. Uz tekst, koji je

dobrim dijelom već napisan, htio bih staviti u knjigu i što više fotografija, prije svega starih
ljudi i ţena, ili cijelih obitelji, te zanimljivijih starinskih kuća i drugih građevina (zgrada,
ambara, košana). Znam da je tih fotografija bilo malo, a i ono što je postojalo, vjerojatno je
1955. ostavljeno kod kuća u Starnjanima i Matoševcima, te je uništeno. Moguće je ipak da
je netko nešto sa sobom ponio, a osobito da bih se starih fotografija moglo naći kod onih koji
su ranije, između 1945. i 1965. odselili u Slavoniju, Vojvodinu ili u inozemstvo. Obraćam se
sa zamolbom svima koji imaju takvih fotografija, da ih potraţe i kad imadnu kakvu zgodnu
priliku da mi ih pošalju ili dadnu, naročito na ljeto, kad se budemo sastali na Danu
Starnjančana i Matoševljana. Slike ću preslikati i svakome vratiti njegove.
SNALAŢENJE U RODOSLOVNIKU
Primijetio sam da Rodoslovnik koji svaki put objavljujemo u Našem zavičaju neki ne
razumiju, iako je stvar posve jednostavna. Zato ću na Rodoslovniku koji je donesen u ovom
broju Našeg zavičaja pokazati kako se utvrđuje rodoslovno stablo, tj.: otac i majka, djed i
baka, pradjed i prabaka, šukundjed i šukunbaka itd., po očevoj liniji ili lozi, za sinove i kćeri
Slavka Blaţevića, Ruţinog, i Mande r. Ćivčić-Dţolić.
Polazimo od kraja Rodoslovnika, a rodoslovno stablo utvrđujemo za onu djecu – sinove,
koji su u rodoslovnom nizu obiljeţeni podebljanim i malo krupnijim slovima.
1. Na kraju rodoslovnog stabla su navedeni Slavko Blaţević i Manda r. Ĉivčić-Dţolić, sa
svom svojom djecom.
2. Idemo naviše, i nalazimo Stipu i Ruţu r. Pranjić, i njihovu djecu, među kojom je i
Slavko. Otac Slavkov, Stipo, djed je Kazimirov, Stjepanov i njihovih sestara.
3. Uspinjemo se dalje i dolazimo do Ive i Jele r. Majdandţić, oca i majke Stipine, i druge
njegove braće i sestara. Ivo i Jela su Slavku djed i baka, a Slavkovim sinovima
Kazimiru, Stjepanu i drugoj Slavkovoj djeci su pradjed i prabaka.
4. Idemo naviše, i dolazimo do Ivinog oca i majke, a to su Pavao i Kata r. Ivanković. Oni
su Stipi djed i baka, Slavku pradjed i prabaka, a Slavkovoj djeci šukundjed i
šukunbaka.
5. Nastavljamo se penjati prema početku rodoslovnog stabla i dolazimo do Pavlovog oca i
majke, a to su Petar i Ana r. Batković. Njih dvoje su djed i baka Ivi, pradjed i prabaka
Stipi, šukundjed i šukunbaka Slavku, a Kazimiru, Stjepanu i drugoj Slavkovoj i
Mandinoj djeci su prašukundjed i prašukunbaka.
6. Dolazimo na početak rodoslovnog stabla, gdje su Anto Blaţević i Vida r. Lovrić, otac i
majka Petra Blaţevića. Oni su djed i baka Pavlu, pradjed i prabaka Ivi, šukundjed i
šukunbaka Stipi, prašukundjed i prašukunbaka Slavku, a pra-prašukundjed i pra-
prašukunbaka Nadi, Ivanki, Ruţi, Franciki, Kazimiru i Stjepanu.
U rodoslovnom stablu koje smo prikazali utvrdili smo niz od 7 generacija (sin, otac,
djed, pradjed, šukundjed, prašukundjed i pra-prašukundjed), a 6 koljena krvnog srodstva
prave linije.
3
RODOSLOVNIK
Stranjani
BLAŢEVIĆ: Nada, Ivanka,…, Kazimir i Stjepan (Slavko i Manda r. Ĉivčić-Dţolić)

BLAŢEVIĆ Anto i Vida r. Lovrić, vjenčani g. 1790.
Pavao 1793.
Mile 1795.
Marija 1801.
Marko 1804.
Jela 1807.
Ivo 1810.
Petar ?
Petar i Ana r. Batković, vjenčani g. 1837.
Andrija 1839.
Mato 1841.
Marija 1840.
Ruţa 1846.
Marija 1847.
Pavao 1850.
Luka 1853.
Pavao i Kata r. Ivanković, vjenčani g. 1868.
Petar 1869.
Ivo 1871.
Ana 1874.
Ivo i Jela r. Majdandţić, vjenčani g. 1894.
Stipo 1900.
Marko 1903.
Janja 1906.
Marija 1908.
Stipo i Ruţa r. Pranjić, vjenčani g. 1920.
Anto 1921.
Ivo 1923.
Ana 1925.
Nikola 1927.
Mato 1929.
Marko 1931.
Slavko 1933.
Dragica 1935.
Slavko i Manda r. Ĉivčić-Dţolić, vjenčani g. 1958.
Mara 1959.
Nada 1960.
Ivanka 1962.
Ruţa 1964.
Francika 1965.
Franjo 1967.
Mara 1969.
Kazimirr 1971.
Stjepan 1974.
4
PRANJIĆ: Valentina, Zorica, Matije, Pajo (Drage i Ruţe r. Vulić)

PRANJIĆ Petar i Kata r. Josipović, vjenčani oko g. 1830.
Juro ?
Anto 1835.
Franjo ?
Lucija 1841.
Ivo 1843.
Lucija 1845.
Joso 1850.
Franjo i Anđa r.Pezić, vjenčani g. 1857.
Ruţa 1859.
Mato 1861.
Petar 1864.
Ana 1867.
Mato 1869.
Marko 1872.
Anto 1873.
Andrija 1875.
Marko i Kata r. Bijelić, vjenčani g. 1895.
Ruţa 1896.
Marko 1899.
Marija 1900.
Franjo/Pajo 1903.
Anto 1906.
Anđa 1909.
Anica 1912.
Mato 1914.
Ivo 1919.
Mato i Zorka r. Vulić, vjenčani g. 1937.
Ivka 1938.
Toma 1942.
Danica 1946.
Marko 1948.
Drago 1951.
Drago i Ruţa r. Vulić, vjenčani g. 1977.
Valentina 1978.
Zorica 1982.
Matije 1983.
Pajo 1987.

Tel/Fax: 00/387/51/311-044
☧ NAŠ ZAVIĈAJ
Broj 50.
PEDESETI BROJ NAŠEG ZAVIĈAJA

Veljača 2007.
Prije pet i pol godina, u kolovozu 2001., pokrenut je list – 'novine' čiji 50-i broj sada
imate u rukama. U uvodniku 1. broja – u riječi priređivača – najavljeno je da će Naš
zavičaj izlaziti povremeno, s malo stranica i u malom broju primjeraka.
Od kolovoza 2001. do travnja 2002. novine su izlazile svakog mjeseca (brojevi 1 do 9);
u svibnju 2002. su izašla dva broja (br. 10 i 11); od lipnja 2002. do svibnja 2003. novine
su također izlazile jednom mjesečno (br. 12 do 23); a potom su izlazile jednom u dva
mjeseca od lipnja do studenoga 2003. (br. 24 do 26) te jedan broj za prosinac 2003. (br
27); slijedećih sedam brojeva, od oţujka 2004. do oţujka 2005. izlazili su jednom u dva
mjeseca (br. 28 do 34); novine se izašle za mjesec travanj 2005. (br. 35), a zatim opet
jednom u dva mjeseca od lipnja 2005. do travnja 2006. (br. 36 do 42); od lipnja do
listopada 2006. izlazile su jednom svakog mjeseca (br. 43 do 47); a jednom mjesečno su
izlazile i od prosinca 2006. pa do veljače 2007. (br. 48 do 50).
Naš zavičaj je redovito imao po 4 stranice (38 brojeva); deset brojeva je imalo po 6
stranica (br. 19, 22, 23, 26, 30, 31, 32, 34, 38, 45), a dva broj 8 stranica (br. 15, 37).
Ukupno to iznosi 228 stranica
Novine su izlazile u manjem broju primjeraka, svega između 50 i 60, pa su mogle
doći u ruke manjem broju čitalaca. Ipak, osim u Hrvatsku, stizale su u Njemačku i još
neke drţave Europe, a također i do Australije i Sjedinjenih Američkih Drţava.
Zahvaljujući Marinku Majdandţiću, u Njemačkoj, svi brojevi Našeg zavičaja su stavljeni
i na njegovu web stranicu na internetu (www.stranjani.de), i na taj su način postali
dostupni mnogima širom svijeta.
U Našem zavičaju su objavljivane vijesti iz Stranjana i Matoševaca, i o povratnicima
i njihovu ţivotu u tim selima. Iako smo ţeljeli objavljivati vijesti i prikaze također o
događajima i ţivotu Stranjančana i Matoševljana u progonstvu, i daleko od rodnog kraja,
na naš poziv, da nam se o tome šalju pisani prilozi, nije bilo odaziva.
S izdavanjem Našeg zavičaja nastavit ćemo i dalje, ali ne znamo dokle. Moţda će
izlaţenje novina u budućnosti biti i rjeđe nego dosad, jer je manje i zanimljivih i vaţnih
zbivanja o kojima bismo mogli pisati, i koja bi još zanimala prognane i odseljene
Stranjančane i Matoševljane.
DVA ROĐENDANA I JEDAN IMENDAN
Na Svijećnicu, 2. veljače, nakon poslijepodnevne mise u Stranjanima, ţupnik fra

Dujo Ljevar i č. s. Marina Domić, sviračica i voditeljica crkvenog pjevanja u Barlovcima i
u crkvici u Stranjanima, pošli su s Milom i Marom Debeljak njihovoj kući, da
zajedničkom večerom obiljeţe fra Dujin i Marin rođendan i također Marin imendan.
2
Nešto kasnije, na večeri su im se priključili također fra Velimir, te Marko Blaţević,
Mirkov, sa suprugom Zorom.
Malobrojnim katolicima u Matoševcima i Stranjanima puno znači svaka proslava,
kad se mogu okupiti i zajedno se malo razveseliti i zabaviti. Zasad to najčešće biva kod
Mile i Mare.
UĈI SE I POD STARIJE DANE!
Slavku Ljevaru se u mjesecu siječnju 2007. otelila krava koju je dobio iz donacije.
Mile i Mare Debeljak su pomogli kod teljenja, a zatim je Mare kroz 18 dana 2 put na dan
išla da pomuze kravu, jer Slavko u tome nije bio vješt, pa nije ni pokušavao. Par puta je
kravu pomuzao i Ilija Ljevar, dok se nalazi kod svoje kuće. Vidio Slavko da to mogu
uraditi i muškarci. Bilo mu je nezgodno što je u tako maloj stvari ovisan o drugima, te
odluči da i on pokuša. Uspjelo je, i Slavko je sad u stanju da kravu i sam pomuze. Nuţda
čovjeka na sve natjera, a nije sramota ni pod stare dane učiti!
TREBA ŢALITI ZA SVAKOM STOPOM

PRODANE STRANJANSKE I MATOŠEVAĈKE ZEMLJA
Malo se prognanih Stranjančana, a još manje Matoševljana, vratilo u svoj zavičaj i

na svoja pradjedovska ognjišta. U očekivanju radikalnih političkih promjena, kad-tad u
budućnosti, imanja se nisu prodavala, i to se smatralo razumnim i ispravnim drţanjem, a
za one koji su se dosad vratili u Stranjane i Matoševce je bilo ohrabrujuće. Naţalost, svim
prognanicima je dugo čekanja da se nešto promijeni, pa da se mogu povratiti svome
zavičaju. Ako su nekad na to i računali, sada sigurno računaju sve manje.
Neki, stoga, već razmišljaju ili se odlučuju da svoja imanja prodaju. To je prošle
godine u Stranjanima učinio Toma Šalić, Markov, koji je prodao srpskom izbjeglici iz
Bugojna zemlju i kuću svoga pokojnog brata Vida, a koja je podignuta 2001. godine
sredstvima Europske Unije, i u koju se Vid trebao vratiti, ali se to nije dogodilo, nego je
kuća cijelo vrijeme ostala prazna, a u međuvremenu je Vid umro.
Nedavno je u Stranjanima i Franjo Blaţević, Stipin, prodao svu svoju zemlju. Nije
sporno da svatko ima pravo raspolagati svojom imovinom kako hoće, ali je ţalosno da je
Franjo našem čovjeku, Hrvatu i katoliku, zemlju cijenio 16.000 KM, a proda ju je, kako
se čuje, srpskom kupcu za 5.000 evra.
OĈUVANE KUĆE NE TREBA ZAPUŠTATI
Zora-Ruţa Blaţević, Pajina, u zadnjih pet-šest godina, otkad joj je vraćena imovina,
više je puta iz Hrvatske dolazila u Stranjane, nekad sama a nekad s kojim od sinova ili s
kćerkom. Tim prigodama se uglavnom zadrţavala po nekoliko sati, samo toliko da svoju
kuću obiđe i pogleda.
Na 5. veljače 2007. Zora je došla sa sinom Velimirom, a s njima je bio i Ivo Batković
(Pinac), Mirkov. Došli su da kuću malo urede, pa su sa zidova poskidali prljave i iskidane
tapete i prostorije okrečili, podove pomeli i oprali i obrisali prašinu. Bilo je dosta posla,
koji se nije mogao uraditi za jedan dan, pa su Zora i Velimir prenoćili u svojoj kući, a s
njima i Pinac.
Zora je također podnijela zahtjev Elektrokrajini da se kuća opet priključi na
električnu mreţu i u kuću uvede struja, što je već i učinjeno.
Prošlog ljeta su svoju kuću u Stranjanima popravljali i uređivali također Vlado
Blaţević, Josin, i supruga Anđa. Bilo bi poţeljno i dobro da i drugi, čije su kuće koliko-
toliko očuvane i koji su u mogućnosti, uloţe štogod u njihovo uređenje i odrţavanje,
3
makar se ne mislili vraćati posve u svoj kraj. U uređene kuće moći će makar povremeno
dolaziti i u njima proboraviti koji dan, a ako bi došlo takvo vrijeme da ih treba i prodati,
veća će im cijena biti.
BOSANSKA KRAJINA U OPISU FRA IVANA FRANJE JUKIĆA
Ove godine se obiljeţava 150. godišnjica smrti fra Ivana Franje Jukića. Fra Ivan
Franjo Jukić je rođen u Banjoj Luci 1818. od roditelja Joze i Klare r. Jurić, a porijeklom
je iz Ivanjske. Umro je u Beču 1857. Začetnik je moderne knjiţevnosti u Bosni, zauzimao
se za opismenjavanje naroda i osnutak pučkih škola, skupljao je narodno blagi i pisao
radove povijesne, zemljopisne, etnografske i političke naravi.
U njegovu radu: Drevnosti bosanske, pod naslovom 'Krajina bosanska', nalazi se i
zanimljiv opis dijela Bosne koji se naziva Bosanska Krajina. Ono što Jukić piše općenito
o tom dijelu Bosne, vrijedi i za banjolučko područje, pa i za naš stranjanski i matoševački
kraj. Opis je zanimljivo pa ga ovdje prenosim u skraćenom obliku.
Jukić piše: „Među ilirskim drţavama, Bosna, ako njen poloţaj, prirodnu krasotu, i
plodnost zemlje u pogled uzmeš, moţe zaista prvo mjesto zauzeti. Od sve pak Bosne
najplodnija i najuzoritija je ona strana, što se proteţe od Vrbasa k zapadu do
austrijanske međe, koju Bošnjaci Krajinom zovu, a inostrani zemljopisci Turskom
Hrvatskom. Prostor ove zemlje moţe imati 150 milja zemljopisnih, a ţitelja preko:
100.000 duša. /…/. – Kršćana ponajmanje ima, oko 12.000; imaju šest ţupa (parohija), u
Banjaluki, Ivanjskoj, Gradiški, Sasini, Volaru i Bihaću; stoje pod upravom biskupa
bosanskoga, iliti drugojačije zvanog, apostoličeskog namjestnika.
Planine znatnije jesu: Vrtoč, Prkosi, Crna gora, Grmeč, Srnatica, Osmina, Kozara,
Benakovac, Beregomica, i.t.d. – Rijeke: Sava, Una, Unac, Klokot, Vrbas, Vrbanja,
Vrbaska, Švrakava, Sana, Blija, Zdena. Podneblje ovde vrlo je ugodno; planine
spomenute nisu drugo, nego ţirorodne gore, nisu visoke, već rastovinom i bukovinom
pokrivene, osobito tako zvani Savski lug, koji se kraj Save na šest sati proteţe, samom je
visokom rastovinom zaodjeven. Planine ove neizbrojena krda prasaca svojim ţirom
hrane, zato svinjad najveće je blago ţitelja; ali lakomost zemaljskih gospodara, ako ovako
za nekoliko godina proslijedi, sve će upropastiti, jer ovi za malu cijenu prodaju
inostrancima šume, odkud jedni natovare pune lađe drva, te plove u Beograd, drugi
sijeku duge, treći pale lug, te izvaruju potašu, drugi opet sijeku japiju lađarsku za
engleske i egipatske velike brodove; a što je opet najgore, isti kmeti nemilice poraziše
šumu, jer mnogi za drugi gnoj i ne mare, već pale šumu, pa onda siju ţito, a gdje je ove
godine sijo, do godine već tu neće, nego opet seli, i traţi gdje još ima šume. Od čobana
ništa da i ne napominjem, oni su svagdi neprijatelji šuma, osobito gdje ih nikakvi zakoni
ne steţu, kao kod nas u Bosni.
Osim planina ima ovdje dosta ravnica i dolina, koje su vrlo plodne, s kojih stanovnici
po dva ţita na ljeto skidaju; rađa ovdje pšenica i kukuruz, koji je običajna hrana seljaka,
zatim proso i ječam, manje se sije heljda, zob i pir. Vinogradi bi mogli malo ne svuda biti,
no samo ih ima u banjolučkoj nahiji, u predjelu Ivanjska zvanom; ali što manje ima
grozđa, to više ima šljiva, i to od više vrsta, najviše pak tako zvanih poţegača, ili savki;
zato u Krajini baš kao i u Posavini piju, ili pravije da reknem, loču rakiju i staro i mlado,
i muţko i ţensko. Ovdje ili se jelo, ili radilo, ili igralo, uvijek rakija valja da razgovore
otvara, i kavgu zameće.
Trgovina ovdje dosta je znamenita; iznosi se, kako prije spomenuh, drva za vatru,
duge, japija lađarska, potaša, paklina, šišarice, pijavice, crveni luk, grozđe, svinje, volovi,
sitna stoka, ţito, vuna, koze, vosak, slanina, salo, maslo i loj. Unosi se pak: so, kafa,
šećer, pirinač, suknene, svilene i prtene stvari, i to iz Beča, Pešte, Trijesta. /…/
4
Što se tiče ruda i rudnih voda, Krajina ostaloj Bosni nimalo ne ustupa; zlata, srebra,
mjedi, tuča na više mjesta nahodi se, ali samo se gvozđe obrađuje. Osobite je dobrote
gvozđe staromajdansko; ovo se za oruđe (alat) po svoj Bosni raznosi, premda posvuda
dosta dobra gvozđa ima. Dragog kamenja, i planinskog kristala nalazi se u
staromajdanskoj nahiji oko Briševa.
Običaj i nošnja Krajišnika sasvim je različna od ostalih Bošnjaka; osobito nošnja koja
opet među rišćanima i kršćanima u nečemu se razlikuje. U Krajišnika poimavši od
opanaka, pa sve do duge crvene kape, sve je kako napomenuh, različno od drugih
Bošnjaka, ne samo kod muţkih, nego tako isto i kod ţenskih; ovdje je svaki komad
različno izkićen i omašćen (obojen).
U Krajini ne samo Turci već i raja većinom uvijek nosi za pasom oruţje; ili putovao,
ili na njivi radio, sve mu je puška za pasom. Zato ovdje kad šljive rode, već se napred
Turci vesele, da će biti razbijenih glava; a to njihove kese puni.“
(Preneseno iz: Sabrana djela Ivana Franje Jukića, izd. „Svjetlost“, Sarajevo, 1973., knjiga
I., str. 144-147)

Tel/Fax: 00/387/51/311-044
☧ NAŠ ZAVIĈAJ
Broj 51.
OVOGODIŠNJI DAN STRANJANĈANA I MATOŠEVLJANA

BIT ĆE 28. SRPNJA 2007.
Oţujak 2007.
Objavljeno je na web-stranici Marinka Majdandţića (www.stranjani.de) da će se,

prema ţelji većine ispitanika koji su se oglasili preko Interneta, ove godine Dan
Stranjančana i Matoševljana (četvrti po redu) odrţati 28. srpnja 2007. Okvirni
program će biti kao i prošle godine, a to znači:
- okupljanje sudionika u petak, 27. srpnja, poslije podne, i u subotu, 28. srpnja, u
ranije jutarnje sate;
- sveta misa će se 28. srpnja slaviti u 10,30 sati;
- polije mise slobodan program, koji će se odvijati u Duganji: ručak, nogometne
utakmice, pjesma i drugi oblici zabave.
Stranjančani i Matoševljani, a i drugi iz okolnih mjesta, koji imaju sreću da ţive
na svojim rodnim ognjištima, bit će radosni ako na idućem okupljanju u
Stranjanima mognu vidjeti što više svojih nekadašnjih sumještana, sada rasutih po
Europi i širom svijeta.
RODNOM KRAJU NE OKREĆU LEĐA
Više je onih koji dolaze iz Hrvatske da čiste i uređuj svoje kuće i oko njih, a i da
uzoru i štogod posiju ili zasade nešto povrća i koju voćku na svojim njivama i u
baščama.
U subotu, 24. veljače 2007. došle su kćeri pok. Ilije i Ane Ljevar, Ruţa i Mira s
muţem Brankom i dva sina, i cijeli dan krčili i raščišćavali šiblje i trnje oko kuće
koja je u izgradnji. A u subotu, 17. oţujka, došla je Ruţa s muţem Ivanom, te su
palili trnje i travu na njivi iznad kuće.
Krajem veljače, i ponovno krajem oţujka, u Ljevare su stigli i ostali više dana,
da iskoriste lijepo vrijeme i štogod urade kod svojih kuća, Ilija Ljevar, Vidov, i Anto
Ljevar, sa suprugom Anom.
U Matoševcima je u subotu, 10. oţujka, bio Mirko Majdandţić sa sinom Antom i
snahom, i čistili su na kućištu Lubomira Mjadandţića, Mirkova brata.
Bio je kod svoje kuće u Stranjane također Mirko Pranjić, Perin, i u subotu, 17.
oţujka, uređivao malo oko kuće i sređivao šljivik na Boţinjcu, a dao je i da se
Pranjića luki, ispod crkvice, uzore i zasije ječmom.
U subotu, 17. oţujka, bio je kod svoje kuće i Mile Bogdanović, Bebin, sa sinom
Antom, te pokosili i uklonili travu oko kuće.
Anto Bogdanović, Jurin, koji sa suprugom Ruţom razmišlja o povratku, svojoj je
kući došao u petak, 23. oţujka, i ostao više dana, da malo sredi oko kuće.
Nekoliko puta je dolazio i Drago Pranjić, Matin, da uradi štogod i pomogne majci
Zorki, pošto je kći Danica s muţem Milom otišla u svoju kuću u Banjoj Luci.
2
TRI PISMA GRADSKIM VLASTIMA BANJA LUKE
Povratnici u Stranjane i Matoševce su krajem prošle godine uputili pismo

Skupštini grada Banja Luka i zatraţili da se povećaju financijska sredstva za pomoć
povratnicima. Početkom veljače o. g. stigao je iz Kabineta Skupštine grada odgovor
o povećanju gradskog budţeta u ovoj godini za pomoć povratnicima, i da se
podneseni zahtjev „ocjenjuje potpuno osnovanim“. Na to je, u ime povratnika, Mile
Debeljak krajem mjeseca veljače uputio novi dopis Skupštini Grada, u kojem je
naznačio što bi konkretno bilo nuţno financirati u Stranjanima i Matoševcima, a to
je uređivanje putova, uključujući i onaj prema groblju na Gradini, te popravak
dvaju mostića na Bukovcu, onoga za Ljevare, i na putu iz Pranjić u Duganju.
Na to je iz Kabineta Skupštine grada Banja Luka odgovoreno da taj zahtjev
treba Skupštini Grada podnijeti preko Mjesne Zajednice Dragočaj, što je i učinjeno.
Skupštini grada Banja Luka upućen je početkom mjeseca oţujka još jedan dopis,
a njime je stavljen prigovor na izbor članova Savjeta Mjesne Zajednice Dragočaj, u
koji nije izabran nitko od Hrvata. Dopis su, u ime 120 ţitelja hrvatske
nacionalnosti, potpisala tri predstavnika selâ u kojima su do pred nedavni rat
ţivjeli samo Hrvati, ili su oni bili u većini..
Taj dopis je glasio:
MJESNA ZAJEDNICA DRAGOČAJ

STANOVNIŠTVO HRVATSKE NACIONALNOSTI
Predmet: Prigovor na izbor članova Savjeta MZ Dragočaj
P. n.
STRUČNA SLUŢBA
SKUPŠTINE GRADA I GRADONAČELNIKA
BANJA LUKA
Mi niţe potpisani, ispred 120 (stotinudvadeset) Hrvata koji ţive u Mjesnoj Zajednici Dragočaj, u
selima: Barlovci, Dikevci, Matoševci, Ojdanići, Orlovac, Ramići i Stranjani, ovim gornjem Naslovu
upućujemo prigovor na izbor članova i na sastav Savjeta Mjesne Zajednice Dragočaj.
Izborna skupština za Savjet Mjesne Zajednice Dragočaj je odrţana u nedjelju, 4. marta 2007., i na
njoj je u Savjet izabrano 7 članova, svi srpske nacionalnosti. Hrvatsko stanovništvo je i dosad bilo
zapostavljano u spomenutoj Mjesnoj Zajednici, budući da u Savjetu od Hrvata nije bilo nikoga tko bi
mogao iznositi i zastupati njihove interese. Tako će se nastaviti i nadalje ako Savjet ostane
jednonacionalan. Stoga ovim traţimo da se u Savjet Mjesne Zajednice Dragočaj izabere, ili na bilo koji
način kooptira, i odgovarajući broj predstavnika hrvatskog naroda.
Uvjereni smo da je naš prigovor legitiman, opravdan i utemeljen na konstitutivnosti i
ravnopravnosti hrvatskog naroda sa srpskim i bošnjačkim na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine, pa
stoga i entiteta Republike Srpske, te da će biti uzet u razmatranje i pozitivno riješen..
_____________________, ispred selâ Orlovac i Dikevci
/Ferdo Stojčević/
______________________, ispred selâ Matoševci, Ojdanići i Stranjani

/Mile Debeljak/
________________________, ispred selâ Ramić i Barlovci

/Ivica Bumbar/
Dragočaj, 7. marta 2007.

3
POVEĆAVANJE STOĈNOG FONDA
Uglavnom svi povratnici u Stranjanima i Matoševcima drţe barem po koju

kokoš, a po netko i druge peradi. Molo tko je drţao svinje, ovce, koze. Sada se,
međutim, „stočni fond“ povećava. Slavko Ljevar, koji je iz donacije dobio kravu, i
prije par mjeseci mu se otelila, nabavio je sebi i troje prasadi, a zametnuo i kokoši.
Otelila se i druga krava iz donacije, dodijeljena Rezi Ljevar, Vinkovoj, ali je, kako
smo već pisali, drţe Mile i Mare Debeljak. Mile i Mare imaju od ranije stado od 20-
ak ovaca, a sada se ono povećava, jer su se ovce počele janjiti, više njih i po dvoje
janjadi, a jedna je ojanjila čak njih troje. I Zorka Ganić je postala „bogatija“. Ona
ima dvije koze, i jedna joj se ojarila.
ISPRAVAK I ISPRIKA ZA NETOĈNU INFORMACIJU
U prošlom broju Našeg zavičaja objavljeno je da je Toma Šalić, Markov, prodao u

Stranjanima zemlju i kuću svoga brata Vida. Ta informacija nije bila točna. Marko
je prodao svoju zemlju i vikendicu na njoj, a ne Vidovu. Netočnu informaciju
ispravljamo, a Tomi se zbog nje ovim ispričavamo.
ŠUMA JE OPET GORJELA
U subotu 17. oţujka predvečer buknula je vatra na Batkovića krčevini i

zapaljena šuma. Vatra je gorjela cijelu noć i slijedeća 2-3 dana, te se proširila na
Poljašnicu, Rastrijebcu, cijelo Ivankovo, Mijaljevicu, Malića krčevinu, sve do blizu
kuće Slavka Blaţevića, Ruţinog. Kao za šumske poţare u Matoševcima i
Stranjanima ranijih godina (u travnju 2003. i 2005., te u listopadu 2006.), tako se
ni za ovaj najnoviji ne zna tko ga je izazvao, i je li to bilo iz nepaţnje, ili namjerno.
Vatru u nedjelju nije nitko gasio. Vatrogasci i radnici šumarije su istom u
ponedjeljak ujutro krenuli u akciju, a pridruţio im se također Marinko Milaković, iz
Stranjana, i nekoliko drugih Srba s Druma. Vatra je potpuno ugašena tek u utorak.
Iza poţara ostalo je veliko područje opoţarene i uništene šume, također i one
zasađene na Mijaljevici u posljednje dvije godine, i pričinjena je velika šteta.
UMRLA ANGELA BATKOVIĆ, ANTINA, I SAHRANJENA NA RODNOJ GRUDI
Angela (Anđela) Batković, kći Ante i Ruţe r. Majdandţić, umrla je 24. oţujka
2007. u Sisku. Pokojnica je sahranjena 27. oţujka na Batkovića groblju. Na vječni
počinak su je ispratili bliţa i daljnja rodbina koja je došla iz Hrvatske, a i većina
sadašnjih ţitelja Matoševaca i Stranjana. Pogrebnu misu je slavio i sahranu obavio
ţupnik fra Dujo.
NEKADAŠNJA KATOLIĈKA NOŠNJA U BANJOLUĈKOM KRAJU
Fra Ivan Franjo Jukić, Banjolučanin, ostavio je opisanu narodnu nošnju u banjolučkom
kraju. Ovdje ćemo donijeti njegov opis, jer je vjerojatno da su sredinom 19. st. takvu nošnju
imali i katolici u Stranjanima i Matoševcima.
Evo toga Jukićevog opisa.
„U ţupi banjalučkoj seljaci sebe nazivaju šokcima. Odjeća njihova osobite je razlike s
odjećom ostalih Bošnjakah: gaće na nalik pantalunah t. j. bez tura; ob zimu kratke i uzke
čakšire – puke hrvatske, koje prolaze po svijetu (Europi) pod imenom madţarskih. Po
košulji, koja je uzka, rukavi izpleteni i mnogim izkićeni kiticami (po 40 na jednome): kite od
4
bijelog pamuka. Ovratnica na isti način izpletena i kiticami narešena, koje se preko ramena
prebaci. Zobun crvenom čohom na male reze izkićen, u okolih s pulami od kositera, a
ponajviše izšaran modrom i crvenom vunom. Zobun ovi pripasan je s malom puškom
okovanicom, koju nikad ne vadi. Pod njom ore, kosi, kopa, dapače mnogi i spava. Ob zimu
pokriva ga do koljena »haljina« od sukna obojena u crno. Kapa u njih najveće je čudo. Ona je
od najtanje crvene čohe. Kape ove prave terzije (krojači) banjalučki po duljini od tri vrste;
najduţe su od lakta (rifa), srednje od pô, a najkraće od četvrt lakta. Kapu tu oni na rame
prebace, zato ih ostali zovu Bošnjaci »krivokapama«, a sami ju krste »hrvatka«. Pitajući ih,
šta to znamenuje i odaklen to dolazi ime, ne znadoše mi kazati, a od Hrvatah ne znaju nit
imena. Hrvatka (odgovoriše mi) zove se kapa tako ko i zobun, fes. I takovo je, kazaše, ostalo
ime od starine. Tako se nose kršćani i s malom razlikom i hrišćani. Al ţenskadija
hrišćanska nose se od prilike ko senjske Bunjevke ili dalm. Morlakinje! Cure kršćanske do
12. godina briju se i nose perčin. Poslije pako ostave kosu, al ne bace hrvatke od pô aršina
(lakta) dok se ne udadu. Udate omataju glavu i vrat čudnovato navezanom »iridom«, i opet
jedan komad puste po ramenu, a drugi na glavi stoji ko u pijetla iver (greben). Ova irida
izprepinja se s glavatim iglami. Iz glave opet po pet visi sindţirićah, a od ovih velike pare
carevice. To je sve od srebra, i tako jedna igla vrijedi više od dvadesetaka (cvancika). Po
prsijuh padaju im đerdani srebrni. Đerdane i djevojke nose ne samo po prsijuh već i o
pletenici. A na kapi trepeću prišiveni dvadesetaci. Ţenske košulje, zobuni i haljetke
izpletene su i divno izšarane samom crvenom čohom i raznom obojenom vunicom, a kitice
same bi mogle Argusove oči prebrojiti. Opregača od razne boje vunom opletena, jedna
sprijeda a u mnogih straga na poprijeku privijena.“
(Preneseno iz Jukićevih Putopisa, „Putovanje po Bosni godine 1843“, u: Sabrana djela Ivana
Franje Jukića, knjiga I., Izd. „Svjetlost“, Sarajevo 1973., str. 63-64)
RODOSLOVNIK
Stranjani
PRANJIĆ: Snjeţana i Zlatko (Ive i Janje r. Stojčević)

Juro Pranjić i Birgita r. Mijić, vjenčani g. 1851.
Marija 1853.
Marija 1856.
Juro 1859.
Marko 1864.
Marko i Mara r. Šalić, vjenčani oko g.1885.
Ivo ?
Petar 1889.
Mande 1891.
Juro 1893.
Mande 1896.
Ruţa 1900.
Ivka 1903.
Ivo i Ruţa r. Bogdanović, vjenčani g. 1907.
Marko 1910.
Juro 1914.
Anto 1918.
Marko i Anica r. Majdandţić, vjenčani g. 1930.
Joso 1931.
Ivo 1933.
Ivo i Janja r. Stojčević, vjenčani g. 1961.
Snjeţana 1963.
Zlatko 1964.
5
Matoševci
BATKOVIĆ: Jela, Vera, Ljubica, Anđelka, Josip (Marka i Danice r. Debeljak)
Mijat (Mile) Batković i Ana r. Marić, vjenčani oko g. 1763.
Andrija 1764.
Filip 1770.
Luka 1772.
Barbara 1774.
Vid 1775.
Andrija 1774.
Vid 1784.
Filip i Manda r. Valentić, vjenčani oko g. 1800.
Stjepan 1802.
Toma 1805.
Martin 1807.
Franciska 1808.
Toma i Kata r. Grgić, vjenčani oko g. 1830.
Lucija 1832.
Mile 1834.
Marija 1836.
Manda 1839.
Ivo 1841.
Jozo 1843.
Ivan 1845.
Manda 1848.
Ana 1851.
Mile (Mijat) i Ruţa r. Banović, vjenčani oko g. 1867.
Petar 1868.
Luka 1870.
Kata 1871.
Ana 1873.
Petar i Anđa r. Pranjić, vjenčani g. 1885.
Marko 1890.
Marija 1893.
Ruţa 1895.
Petar 1898.
Ivo 1901.
Mato 1904.
Mile 1906.
Josip 1908.
Mile 1910.
Mato i /2. brak/ Lucija r. Majdandţić, vjenčani g. 1926.
Joso 1927.
Ivo 1929.
Marko 1929.
Ivan 1930.
Marko 1931.
Anđa 1933.
Kaja 1935.
Janja 1936.
Ana 1942.
Marko i Danica r. Debeljak, vjenčani g. 1958.
Jela 1960.
Vera 1963.
Ljubica 1967.
6
Anđelka 1972.
Josip 1973.
PREDSTOJEĆI PROLJETNI BLAGOSLOVI POLJA
Ţupnik fra Dujo Ljevar najavljuje proljetne blagoslove polja u Dragočaju

ovim rasporedom:
* za Dikevce, na dikevačkom groblju, u nedjelju 22. travnja 2007., u 10,30 sati
* za Matoševce, na Batkovića groblju, u nedjelju 29. travnja 2007., u 14,00 sati
* za Ojdaniće, na Ojdanića brdu, u nedjelju 6. svibnja 2007., u 10,30 sati
* za Stranjane, kod crkvice sv. Franje, u nedjelju 13. svibnja 2007., u 10,30 sati
* za Orlovac, na groblju Crkvene, na Spasovo 17. svibnja 2007., u 10, 30 sati
♨ ♨
ČESTITAM I ŽELIM
STRANJANČANIMA I MATOŠEVLJANIMA,
GDJE GOD SE NALAZILI,
SRETAN USKRS U RADOSNOME MIRU!
♨ ♨ ♨

Tel/Fax: 00/387/51/311-044
☧ NAŠ ZAVIČAJ
Broj 52.
POLJSKI BLAGOSLOV NA BATKOVIĆA GROBLJU

Svibanj 2007.
U nedjelju, 29. travnja 2007., na Batkovića groblju je u 14 sati odrţan blagoslov polja
za Matoševce i slavljena sveta misa. Svijeta je bilo oko 70 osoba, najviše iz Hrvatske:
Sunje, Kutine, Ĉepina, Dubrovnika, Zadra, Rijeke, a bilo ih je i iz Njemačke i Švicarske.
Što ih nije bilo i više razlog su krizme koje su se istoga dana odrţavale u nekim mjestima
u Hrvatskoj. Prije mise fra Dujo je molio opijela na groblju, a pomogao mu je i fra
Velimir. Nakon mise tko je ţelio dao je svoj prilog za blagoslov, a više njih je dalo i
doprinos za uređenje i odrţavanje groblja i popravljanje puta kraj groblja.
Marko Batković, Mate Rajnog, je predloţio da se ubuduće blagoslov polja za
Matoševce odrţava na 1. svibnja, kao što je bilo u prošlosti, do nedavnog rata. Velika
većina drugih je ipak ţeljela da se misa i blagoslov polja odrţavaju nedjeljom, prije ili
poslije 1. svibnja, jer im je tada lakše doći, pogotovo onima iz inozemstva, te da bude
prije podne.
Poslije mise neki su otišli na 'svraćanje' kod Mile i Mare Debeljak.
POLJSKI BLAGOSLOV ZA STRANJANE
U Stranjanima je blagoslov polja obavljen u nedjelju, 13. svibnja, u 10,30 sati. Vrijeme
je bilo lijepo, ali je nazočno bilo veoma malo vjernika, svega 17-ero, iz Stranjana,
Ojdanića, Orlovca, Ramića, Barlovaca i petrićevačke ţupe. Iz Hrvatske je došao samo Ivo
Pranjić, Mirka Perinog. Slika i atmosfera je bila otuţna, ne samo zbog tako malog broja,
nego je na to utjecala posebno bolest Mile Debeljaka i odsutnost njegova i Marina od
mise i blagoslova.
Nije izostalo uobičajeno davanje priloga za blagoslov, a neki koji nisu bili nazočni svoj
su prilog poslali.
Poslije mise fra Dujo i fra Velimir su otišli u bolnicu na Paprikovac, da vide što je s
Milom, a kad su se vratili otišli su na 'svraćanje' kod Marićke – Marice Milaković, r. Marić.
Uz njih na tom jedinom svraćanju bili su još č. s. Marina Domić i Angela Mijatovce Pranjić.
BOLESNA JELE ŠLAT
Jeli Šlat, r. Pranjić, Matijevoj, pred Uskrs je pozlilo, te ju je kći Marina na sam Uskrs
odvezla u hitnu pomoć u Banja Luku. Ustanovljena je slabost srca i blaţi moţdani udar,
ali nije primljena u bolnicu, budući da u RS nema zdravstvenog osiguranja. Na uskrsni
ponedjeljak, 9. travnja, iz Zagreba je došao Stipo, sin Jelinog brata Ante, i Jelu odvezao i
smjestio u bolnicu u Sisku, u Hrvatskoj, odakle Jele dobiva mirovinu i ima zdravstveno
osiguranje. U bolnici je ostala do 19. travnja, a 21. travnja Stipo ju je vratio kući. Zdravlje
joj je ozbiljno narušeno, i ne moţe se predvidjeti kako će oporavak dalje teći. Svakako je za
2
nju najteţe što ţivi sama, i nema nikoga tko bi stalno bio uz nju. Kći Marina dođe kad
moţe, a posjećuju je i drugi, najčešće Zorka Jurićeva, a ujutro i uvečer priskoči
pravoslavna komšinica iz kuće Ruţe Nike Matijevog, da pusti ili zatvori kokoši.
OPERIRAN MILE DEBELJAK
Nekoliko dana Mile Debeljak je osjećao bolove u donjem dijelu trbuha, ali je odbijao da
ide liječniku. Pošto se stanje nije popravljalo, u nedjelu ujutro, 13. svibnja, odvezao se u
Banja Luku na hitnu, a pratila ga je Mare, te je odatle nakon pregleda odmah otpremljen u
klinički centar na Paprikovac. Na ultrazvuku je ustanovljena upala ţuči te je poslan na
kirurgiju u polikliniku u Banja Luci. Dr. Zdravko Josipović, koji je bio deţurni, predloţio je
odmah operaciju i primio ga u bolnicu. Iste večeri operacija je i izvršena te je Mili
odstranjena upaljena ţuč. U bolnici je ostao do srijede, a sada se nalazi kod kuće i polako
se oporavlja.
NEKE KUĆE I KUĆIŠTA SE UREĐUJU
Mira Spoljarić i Ruţa Tomas s muţevima Brankom i Ivanom i sinovima nekoliko su

subota u oţujku, travnju i svibnju dolazili iz Hrvatske (Novske i Zagreba) te podizali
pregradne zidove u kući, ozidali dimnjak i uređivali prostor oko kuće.
Slavenko, Ivica i Ivanka, sinovi i kći Paje i Zore Blaţević, u dogovoru sa Zorom,
odlučili su promijeniti krov na svojoj rodnoj kući u Stranjanima. To je urađeno u prvoj
polovici mjeseca svibnja, a uz većinu nove krovne građe i novi crijep postavljena je i nova
limarija. Nanovo je urađena i kućica bunara.
Mirko Pranjić, Perin, je bio kod svoje kuće krajem oţujka i početkom travnja te krečio
šljive na Boţinjcu i kosio travu oko kuće.
Početkom svibnja Mirko Majdandţić i ţena Dragica više dana su raščišćavali svoje
kućište u Batkovićima, a pomagao im i Ilija Ljevar, Mirkov zet.
Mato Blaţević, Nikin, početkom svibnja došao i čistio svoje kućište u Stranjanima.
POPRAVLJANJE PUTOVA I OGRAĐIVANJE BATKOVIĆA GROBLJA
Ţupnik fra Dujo je doprinosom ranije prikupljenim za tu namjenu sredinom travnja

dao da se na dijelu puta prema Batkovića groblju naspu tri kamiona tvrdog materijala iz
majdana na Bukviku i razgrnu po putu. Početkom svibnja na put od Batkovića groblja pa
dalje izvezeno je i razgrnuto još 10-ak kamiona materijala. Dio je platio Mirko Majdandţić,
a nešto i ţupnik fra Dujo.
I na put uz Bukovac je u travnju izvezeno, nasuto i razgrnuto 8 kamiona tvrdog
materijala. To su platili Ljevari: Slavko Pejin, Reza, Anto Andrijev, Ilija Vidov, Ruţa i Mira
pok. Ilije i Ane Ljevar, a pomogao je i fra Velimir.
Kako je poznato, prošle godine je ukraden dio ţičane mreţe s ograde oko Batkovića
groblja. Prije ovogodišnjeg blagoslova polja za Matoševce, ţupnik fra Dujo je dao da se
kupi nova mreţa i groblje je opet ograđeno.
NEVRIJEME TEŠKO OŠTETILO PUTOVE
U nedjelju, 13. svibnja, oko 20 sati došlo je do snaţnog nevremena. Udarila je jaka kiša i
izazvala velike bujice vode koje su se slijevale niz putove kroz Matoševce i Stranjane.
Voda je odnosila nasuti materijal i iza sebe na putu ostavila prokopane jarke. Bit će nuţno
put opet na mjestima nasuti, ali dugoročnijeg rješenja neće biti dok se pokraj puta ne
iskopaju odvodni kanali.
3
RODOSLOVNIK
Stranjani
BLAŢEVIĆ: Božana, Mirko, Stipo (Boţe i Ane r. Batković)

Anto Blaţević i Vida r. Lovrić, vjenčani g. 1790.
Pavao 1793.
Mile 1795.
Marija 1801.
Marko 1804.
Jela 1807.
Ivo 1810.
Petar ?
Marko (Adţić) i /2. br./ Klara r. Ljevar, vjenčani g. 1832.
Lucija 1833.
Toma 1836.
Janja 1838.
Ivo 1839.
Janja 1841.
Marija 1844.
Ruţa 1844.
Mato 1846.
Ruţa 1847.
Toma Blaţević i Marija r. Batković, vjenčani g. 1861.
Jela 1862.
Ruţa 1865.
Marko 1867.
Marija 1869.
Pavao 1871.
Ruţa 1873.
Petar 1875.
Ana 1876.
Mato 1882.
Andrije 1886.
Andrije i Marija r. Brkić, vjenčani g. 1910.
Boţo 1911.
Mirko 1913.
Ruţa 1915.
Mirko i Ana r. Majdandţić, vjenčani g. 1939.
Božo 1941.
Marko 1944.
Boţo i Ana r. Batković, vjenčani g. 1963.
Boţana 1962.
Mirko 1965.
Stipo 1967.
Matoševci
DEBELJAK: Ivica, Ankica, Jozo, Ljilja, Gordana (Sebastijana i Marice r. Matić)

Anto Debeljak i Ivka r. Blaţević, vjenčani oko g.1762.
Nikola 1763.
4
Toma 1764.
Elizabeta 1767.
Manda 1770.
Marija 1791.
Ivo 1793.
Ivka 1796.
Toma 1821.
Juro 1822.
Jozo 1825.
Marija 1828.
Marija 1830.
Ivka 1831.
Ana 1835.
Stjepan 1837.
Ana 1840.
Toma i /1. br./ Ruţa r. Ljevar, vjenčan oko g. 1844.
Janja 1845.
Mile 1846.
Nikola 1848.
Nikola i Vida r. Matoš-Grgić, vjenčani oko g. 1886.
Jela 1887.
Pero 1888.
Marko 1891.
Stjepan 1894.
Jela 1898.
Stjepan-Stipo i Anđa r. Klečina, vjenčani g. 1920.
Ana 1921.
Vida 1922.
Marija 1924.
Ivo 1927.
Jela 1928.
Pavo 1930.
Sebastijan 1932.
Kaja 1935.
Dragica 1939.
Sebastijan i Marica r. Matić, vjenčani g. 1961.
Ivica 1962.
Ankica 1963.
Jozo 1965.
Ljilja 1969.
Gordana 1973.

Tel/Fax: 00/387/51/311-044
☧ NAŠ ZAVIČAJ
Broj 53.
MINISTAR RS SMATRA DA JE SIGURNOSNO STANJE DOBRO!

Lipanj 2007.
Ministar unutrašnjih poslova RS, gosp. Stanislav Ĉađo, sastao se odvojeno i imao razgovore
25. 05. 2007. s banjolučkim biskupom Franjom Komaricom i muftijom Edhemom Ĉamdžićem.
Nakon tih sastanaka i razgovora s katoličkim i muslimanskim vjerskim poglavarima, prema
izvješću banjalučkih Nezavisnih novina, ministar je izjavio da će Ministarstvo unutrašnjih
poslova RS istrajati na osiguranju bezbjednosti svima u RS bez obzira na vjeru, te da se nada
„da će to biti signal svima da se vrate svojim kućama“. Također je istakao kako je
„bezbjednosno stanje u RS, uključujući i područje muftiluka i biskupije, dosta dobro i značajno
je poboljšano“.
Neshvatljivo je da je spomenuti ministar mogao tako nešto ustvrditi samo tjedan dana
nakon što je Ivo Bartulovića, star 67 godina, povratnik u svoje selo Barlovce, 18. svibnja 2007., u
noći oko 23 sata, u svojoj kući pretučen i od zadobivenih povreda 30. svibnja u banjolučkoj
bolnici preminuo.
Spomenuti tragični događaj posve opovrgava izrečenu ocjenu gosp. Stanislava Ĉađe, a
budući da ona ne odgovara ni stanju i pojavama koje se učestalo ponavljaju u Stranjanima i
Matoševcima, fra Velimir Blažević je, u dogovoru s Milom Debeljakom, sastavio dopis kojeg je
Mile u ime svih povratnika uputio spomenutom ministru.
Evo kako je taj dopis glasio:
DEBELJAK MILE
Selo Stranjani/Matoševci, bb
MZ Dragočaj
78215 DRAGOĈAJ
Stranjani/Matoševci, 29. 05. 2007.
MINISTARSTVU UNUTRAŠNJIH POSLOVA
REPUBLIKE SRPSKE
Na/r.
Gosp. STANISLAV ĈAĐO,
ministar unutrašnjih poslova RS
Bulevar Desanke Maksimović 4
78000 BANJA LUKA
Predmet: Pritužba na nezadovoljavajuće bezbjednosno stanje
povratnika hrvatske nacionalnosti u selima Stranjani i Matoševci,
Mjesna zajednica Dragočaj, grad (općina) Banja Luka.
Gospodine Ministre!
Banjalučke Nezavisne novine od 26. 05. 2007. izvijestile su (na 4. str.) da ste imali susret i
razgovarali s banjalučkim muftijom, gosp. Edhemom Ĉamdžićem, i s banjalučkim biskupom
Franjom Komaricom. Navedene novine pišu kako ste tim povodom istaknuli: „Bezbjednosno
stanje u RS, uključujući i područje muftiluka i biskupije, je dosta dobro i značajno se
poboljšalo“.
2
Možda imate saznanje da je doista tako, gledano u cjelini, ali to sasvim sigurno ne vrijedi za
sela Stranjane i Matoševce u MZ Dragočja, grad (općina) Banja Luka.
Niže potpisani se ispred povratnika hrvatske nacionalnosti spomenutih sela više puta
usmeno i pismeno obraćao Policijskoj postaji u Potkozarju (Ivanjska), obavještavao o različitim
provokacijama i izgredima koji su se događali prema povratnicima u Stranjanima i
Matoševcima, tražeći rasvjetljavanje pojedinih slučajeva i zaštitu, ali se ništa ozbiljnije nije
poduzimalo. Spomenut ću samo neke kriminalne radnje i pojave koje su nam se kroz proteklo
višegodišnje vrijeme događale: u više navrata su paljene šume, kontinuirano se sjekla privatna i
državna šuma i odvozilo drvo, vršene su provale u kuće i iz njih odnošene stvari, s drugih
područja je dovoženo smeće i otpad i odlagani pokraj potoka i po šumi. Također je bilo provala
u mjesnu katoličku kapelu-crkvicu u Stranjanima, a s ograde na Batkovića groblju u
Matoševcima je skinuto i odneseno oko 100 metara žičane mreže, i o tome su prijave policiji
podnosili župnici katoličke župe Barlovci, fra Mijo Rajič i fra Dujo Ljevar. Prije nekoliko dana je
donesen, zamotan u deku, ubijeni pas i ostavljen pokraj porušene kuće Marka Ljevara, Perinog,
a nedaleko od kuće u kojoj živi povratnik Slavko Ljevar, Pejin.
Sve navedeno, gospodine Ministre, nije se događalo slučajno i bez nečijih zlih namjera! A
što najviše zabrinjava, nitko od službenih organa vlasti RS i grada Banja Luke nije ništa
ozbiljnije poduzimao da se počinitelji navedenih nedjela otkriju i da se spriječi daljnje
kriminalno ponašanje prema nama hrvatskim povratnicima. Stoga se za bezbjednosno stanje
Hrvata i katolika povratnika u Stranjane i Matoševce ni u kojem slučaju ne može reći da je
dobro, niti da se poboljšalo.
Možemo vjerovati da Vama naša situacija nije poznata, te sam stoga i odlučio uputiti Vam
ovaj dopis ispred svih povratnika u 10-ak kuća u Stranjanima i Matoševcima, u nadi da ćete
nešto poduzeti za našu sigurnost i zaštitu naših ljudskih prava.
Debeljak Mile
PROVOKACIJA ILI, MOŢDA, NEŠTO GORE!?
Neugodan zadah se širio oko kuće Slavka Ljevara, Pejinog. Pošao je u pravcu odakle je on
dolazio, i pokraj kuće Marka Ljevara, Perinog, primijetio deku i u njoj nešto veće umotano. Nije
se usudio sam deku razmotati i pogledati što je u njoj, nego je pozvao Stipu Vulića, Grozdinog,
da to zajedno urade. Kad je Stipo stigao i odmotao okrvavljenu deku, ugledao je ubijenog psa.
Ĉiji je pas, tko ga je i zašto ubio, te tko ga je i zašto dovezao i ostavio na tom mjestu, ne zna
se. A je li to samo nečija obična provokacija, ili se radi o kakvoj zloj namjeri i poruci, može se
samo nagađati. Dakako, istražni organi vlasti RS nisu ni u ovom slučaju reagirali.
ANTO BATKOVIĆ SA SUPRUGOM KATOM U POSJETI RODNOM KRAJU

Anto Batković, sin Mate Rajnoga, i supruga Kata, koji su 1969. otišli u Australiju, u mjesecu
svibnju o. g. su došli u Hrvatsku da posjete bližu rodbinu. Na 31. svibnja su, zajedno s Markom,
Antinim bratom, i Ivom, Markovim sinom, bili i u Matoševcima te obišli kuće Pere i Marka,
Antine braće, a navratili se i kod Mile i Mare Debeljak. Kako su Marko i Anto fra Velimiru
Blaževiću s majčine strane druga braća, Mare ga je obavijestila da oni dolaze, i pozvala da dođe,
što je on rado i učinio, te se tako s Antom vidio i razgovarao poslije više godina. Anti i Kati to je
bila prva posjeta rodnom kraju nakon 20 godina.
Anto i Kate su s Markom i Ivom bili i na grobovima svojih pokojnika na Batkovića groblju.
Anto je dao svoj prilog od 400 kn za održavanje groblja, a donio je i predao za groblje 200 austr.
dolara koje je iz Australije poslao Juro Batković, Bojkov.
PUT DJELOMIČNO POPRAVLJEN

Bujice vode od obilnih kiša, koje su u posljednje vrijeme više puta padale, oštetile su put od
Pranjića raskršća pa dalje kroz Stranjane i Matoševce. Na pismenu zamolbu Skupštini grada
Banja Luka i MZ Dragočaj, odobreno je 50 kubika materijala za nasipanje puta u Stranjanima i
3
Matoševcima. Na Tijelovo, 7. svibnja 2007., materijal je izvezen, razasut i poravnat na
najoštećenijim dijelovima puta.
Istina, na prvi pogled se čini da je put sada dosta dobar, ali je to samo prividno. Nedovoljno
je materijala na njega izvezeno, on je samo poravnat a da nije uvaljan, negdje je i odgrnut u
stranu, a odvodni kanali nisu prokopani. Vrlo je vjerojatno da će nove obilnije padaline opet
put razrovati i na njemu stvoriti nova, bojati se, još veća udubljenja i jarke.
JOSIP DEBELJAK, PETROV, POČEO UREĐIVATI SVOJU KUĆU

Pisali smo u nekoliko navrata u Našem zavičaju kako svoje kuće u Stranjanima grade ili
popravljaju i uređuju i neki koji se nisu vratili, niti pomišljaju zasad da bi se vratili.
U zadnje vrijeme za uređenje barem jednog dijela svoje kuće odlučio se i Mato Debeljak,
pok. Petra. U radu mu pomaže i brat Josip, a dosad je navučen novi sloj betona na ulazu u kuću,
uvedena struja, očišćeni su i okrečeni predsoblje i dvije prostorije, na pod stavljen laminat, te
postavljena nova vrata i prozori.
RODOSLOVNIK
Stranjani
PRANJIĆ: Olga, Petar, Karlo, Vikica, Marko, …, Angelina (Mijata i Anice r. Stojanac)
Petar Pranjić i Kata r. Josipović, vj. oko g. 1830.
Juro ?
Anđa 1835.
Franjo ?
Lucija 1841.
Ivo 1843.
Lucija 1845.
Joso 1850.
Franjo i Anđa r.Pezić, vj. 1857.
Ruža 1859.
Mato 1861.
Petar 1864.
Ana 1867.
Mato 1869.
Marko 1872.
Anto 1873.
Andrija 1875.
Petar i Jele r. Topić, vj. 1889.
Ivo 1891.
Franjo 1893.
Marija 1894.
Ruža 1897.
Marko 1900.
Anica 1904.
Mijat 1907.
Anica 1911.
Mijat i Anica r. Stojanac, vj. 1934.
Olga 1935.
Petar 1937.
Karlo 1939.
Vikica 1942.
Marko 1944.
Rozalija 1946.
Jelica 1949.
Angelina 1952.
4
Matoševci
PRANJIĆ: Katica, Nada, Jelica, Mira, Anto (Josipa i Ljubice r. Majdandžić)
Juro ?
Anđa 1835.
Franjo ?
Lucija 1841.
Ivo I843.
Lucija 1845.
Franjo ?
Joso 1850.
Ivo i Jela r. Pranjić, vj. 1868.
Luka 1872.
Juro 1875.
…
Kata 1880.
Marta 1884.
Ane 1888.
Luka, 1. br., i Marija r. Tubić, vj. 1892.
Anđa 1893.
Ivo 1895.
Ivo, 1. br., i Kate r. Batković, vj. 1918.
Anđa 1919.
Josip 1921.
Jele 1923.
Jele 1924.
Josip i Ljubica r. Majdandžić, vj. 1949.
Katica 1949.
Nada 1952.
Jelica 1955.
Mira 1959.
Anto 1962.
Ivo Pranjić, sin Luke i Marije r. Tubić, rođen je u Stranjanima, a nakon ženidbe s Katom r.
Batković, preselio je i živio u Matoševcima

Tel/Fax: 00/387/51/311-044
☧ NAŠ ZAVIČAJ
Broj 54.
ČETVRTI SUSRETI STRANJANČANA I MATOŠEVLJANA

Kolovoz 2007.
Na ovogodišnjim, četvrtim po redu, Susretima Stranjančana i Matoševljana u Stranjanima

našlo se oko 170 osoba. Velika većina pristiglih su bili Stranjančani, a znatno manje
Matoševljana. Iz Njemačke i Hrvatske, uz ostale, došli su skoro svi Ćosići, sinovi i kćeri pok.
Jose Ćosića, Jospovog, osim Mate, koji je morao ostati u Njemačkoj. Nekima od njihove djece
ovo je bio prvi dolazak nakon 16-17 godina. S Tomom i Ljubom Majdandžić bili su i njihovi
sinovi s obiteljima, ukupno 18 članova. Tomina unuka Jelena, kći Ivice, bila je i najmlađi
sudionik Susreta, stara svega 7-8 mjeseci. Od Matoševljana najviše je bilo Debeljaka, Milina i
Marina djeca i unučad, sinovi Pere Jospovog, Mato i Mile, s obiteljima, i nekoliko Majdandžića.
Bio je i manji broj sudionika koji nisu rodom iz Stranjana i Matoševaca, nego iz obližnjih mjesta.
Manja skupina sudionika na ovogodišnjim Susretima je došla već u četvrtak, a veći broj
tijekom petka i u subotu prije podne. Već u petak uvečer u Duganji se okupio veći broj, i uz
pečenu prasetinu i piće, u organizaciji Slavenka, sina Pajinog i Zorinog, pjevalo se i zabavljalo
do ranih jutarnjih sati, a na harmonici je svirao Ivo Batković, pok. Mirka.
U subotu, nešto prije 11 sati župnik fra Dujo Ljevar je započeo svetu misu. Misa se nije
slavila kod crkvice u Stranjanima, nego u hladovini šumice na Mijatovčinoj luci. Fra Dujo je
održao sadržajnu i poticajnu propovijed, a na kraju mise je zahvalio svima koji su došli na
svoju očevinu makar i na dan-dva, i posebno savjetovao da nitko ne prodaje svoje zemlje, jer
samo u tom slučaju će i ubuduće imati gdje dolaziti u Stranjane i Matoševce, i imat će volje da
dođu bilo oni bilo njihova djeca. Nazočan je bio i fra Velimir, i na koncu mise istaknuo kako je
lijepo vidjeti tolike okupljene, a među njima osobito puno djece i mladih, jer to ulijeva nadu da
2
će i u budućnosti, kada starih više ne mognu dolaziti, ili ih više ni ne bude, i dalje dolaziti
njihova djeca i unučad. Fra Velimir je također najavio da će do idućih Susreta, za godinu dana,
biti gotova knjiga o Stranjanima i Matoševcima (s prikazima prošlosti i sadašnjosti). Zamolio je,
ako tko ima fotografija starih kuća i starih ljudi i žena, da mu to pošalje, kako bi se nešto od
toga moglo staviti u knjigu.
Pod misom je svirala s. Marina Domić, koja inače svira nedjeljom pod misom u barlovačkoj
crkvi i u Stranjanima, a s njom su pjevale: Mare Milina, Luce Bogdanović, Ankica Pranjić,
Bracina, Zora Blažević, Pajina, Janja Mijatović, Marina sestra, Finka Ljevar, Ferdina, Anđelka
Ćosić, Rudina, a priključivali su im se i drugi.
Kao i na svim prethodnim Susretima, i ove godine su Vitomir Šipka i supruga Josipa, r.
Kočić, podigli šator, postavili stolove i klupe, te posluživali toplim ražnjićima i hladnim pićem.
Po velikoj vrućini dobro je došlo osobito osvježavajuće piće. Od Vitomira su uzete i klupe za
misu, tako da su skoro svi u vrijeme mise mogli sjediti.
Trava na igralištu u Mijatovčinoj luci u Duganji na vrijeme je pokošena, a Radenko Božić,
iz Dragočaja, s igrališta u Dragočaju dovezao je u subotu ujutro metalne golove za nogomet.
Tijekom subotnjeg popodneva odigrano je nekoliko nogometnih utakmica između više ekipa,
sastavljenih od dječaka i mladića, a bilo je i ekipa s igračima koje se već može svrstati među
starije.
Neki između onih starijih i malo težih, koji nisu više za trčanje po igralištu za loptom,
zabavljali su se uz igru karata.
Iz Motika, gdje vrši službu župnika, došao je predvečer i fra Božo Blažević, da se vidi i da
popriča sa svojim „misnim“ kumovima: Stjepanom – Bracom, Mare Stpine, i Ankicom.
Predvečer u subotu stigli su s muzičkim instrumentima i ozvučenjem Slavenkovi
poznanici, rodom iz Šurkovca, koji sada borave u Wiesbadena, te su se zabava i veselje, uz
muziku i pjesmu, produžili od večeri u subotu do 2 sata iza ponoći u nedjelju.
Od povratnika u Stranjane i Matoševce na misi i druženju bili su svi osim bolesne Jele Šlat
i stare Zorke Pranjić, te Slavka Ljevara, koji se također toga dana nije dobro osjećao.
Stranjane i Matoševce je u subotu večer napustio jedan dio posjetilaca, a dosta ih je ostala
do nedjelje prije podne, a neki su se zadržali do poslije podneva.
Četvrti susreti Stranjančana i Matoševljana su protekli u dobrom raspoloženju. Neki su
mišljenja da je bilo ljepše nego prijašnjih godina. Tome je sigurno doprinijelo i to što je bilo više
mjesta za noćivanje u kućama kod Ćosića, Slavenka Pajnog i Zorinog, Mirka Perinog, Mile i
Mare Debeljak, Mate Debeljaka, Petrovog, pa je veći broj posjetilaca u Stranjanima i
Matoševcima proveo dvije noći, s petka na subotu i sa subote na nedjelju.
Očekivao se veći broj sudionika na sam dan Susreta, ali je vjerojatno velika vrućina u ovo
vrijeme utjecala da nisu mogli doći svi koji su to željeli i namjeravali.
POSJETE I RAD KOD SVOJIH KUĆA

Tijekom mjeseca srpnja u Ljevarima su proveli po više dana Mira i Branko Špoljarić, te
Ivan i Ruža Tomas. Uređivali su kupatilo u svojoj kući i ukopali u zemlju crijevo za dovod
vode od kuće Ilije Ljevara do svoje kuće i betonirali ploču ispred Rezinog bunara, odakle im
voda dolazi. Kod svoje kuće je bio i radio također Vlado Blažević sa suprugom Anđom i sinom
Ivanom. Par puta su na po jedan dan dolazili i Mile Bogdanović, Bebin, njegov sin Anto i kćeri
Mira i Ankica, te zetovi i unuci, i čistili su prostor oko Miline kuće.
U Matoševcima su bili Mile Debeljak, sin Marka Baćnog, sa ženom Maricom, sinom
Markom i snahom. Obnavljali su spomenik Milinim roditeljima, koji je porušen u vrijeme rata.
Kasnije su došle i Miline kćeri sa svojim muževima. Ukupno ih je jednog dana bilo 12. Nakon
duže vremena svojoj kući je došao Mato Blažević, sin Petra Blaževića, sa suprugom Janjom i
kćerkom Ivanom.
SASATANAK S NAČELNIKOM CJB BANJA LUKA

3
U Biskupskom Ordinarijatu u Banja Luci održan je dne 11. srpnja sastanak s gosp.
Zoranom Stanišljevićem, načelnikom Centra javne bezbjednosti, Banja Luka. Uz biskupa
Komaricu sastanku su nazočili okolni župnici, a bili su također Mile Debeljak i Ivica Bumbar, iz
Barlovaca. Načelnik je iznio svoje viđenje sigurnosne situacije povratnika na banjalučkom
širem području, a drugi su iznosili vlastita saznanja i iskustva. Mile je govorio o incidentima
koji su se kroz prošlo vrijeme događali u Stranjanima i Matoševcima.
RODOSLOVNIK
Stranjani
PRANJIĆ: Zoran i Ankica (Franje i Finke r. Kočić)
Juro ?
Anđa 1835.
Lucija 1841.
Ivo 1843.
Lucija 1845.
Franjo 1847./48.
Joso 1850.
Juro i Manda r. Pezić, vj. oko 1865.
Mato 1867.
Ane 1869.
Ilija 1873.
Marko 1876./77.
Mato i Jela r. Šalić, vj. 1891.
Mande 1893.
Anica 1895.
Anto 1897.
Anđa 1899.
Juro 1901.
Ivka 1903.
Marija 1905.
Ivo 1907.
Jele 1909.
Juro 1912.
Ilija 1914.
Marko 1919.
Ivo i Mara r. Marušić, vj. 1930.
Franjo 1932.
Ana 1934.
Jela 1936.
Jozefina 1939.
Manda 1942.
Franjo i Finka r. Kočić-Tomić, vj. 1959.
Zoran 1961.
Ankica 1966.
Matoševci
BATKOVIĆ: Marija, Mile, Anto, Kaja, Ivo … (Josipa i Ane r. Blažević)

Mile (Mijat) Batković i Ana r. Marić, vjenčani oko g. 1763.
Andrija 1764.
Filip 1770.
Luka 1772.
Barbara 1774.
Vid 1775.
4
Andrija 1774.
Vid 1784.
Filip i Manda r. Valentić, vjenčani oko g. 1800.
Stjepan 1802.
Toma 1805.
Martin 1807.
Franciska 1808.
Stjepan i Lucija r. Grgić, vjenčani oko g. 1837.
Anđa 1838.
Stjepan 1839.
Filip 1841.
Petar 1842.
Stjepan 1844.
Marko 1847.
Filip i /3. br./ Manda r. Kurtović, vjenčani g. 1883.
Janja 1885.
Toma 1886.
Zorka 1891.
Mile 1893.
Ivan 1896.
Franjo 1897.
Ruža 1900.
Mile i Ivka r. Josipović, vjenčani g. 1918.
Mande 1919.
Ivo 1921.
Anđa 1922.
Jela 1924.
Danica 1926.
Ljubica 1928.
Anto 1930.
Janja 1931.
Ane 1934.
Mile 1936.
Pero 1937.
Josip 1940.
Josip i Ana r. Blažević, vjenčani g. 1959.
Marija 1961.
Mile 1962.
Anto 1964.
Kaja 1967.
Ivo 1969.
Ivanka 1971.
Božica 1974.
Silvana 1975.

Tel/Fax: 00/387/51/311-044
5
☧ NAŠ ZAVIĈAJ
Broj 55.
MISA NA GROBLJU NA GRADINI

Rujan 2007.
U nedjelju iza Male Gospe, 9. rujna, na groblju Gradini je prije podne, u 10,30
sati slavljena uobičajena sveta misa. Nakon nekoliko prethodnih dana lošeg
vremena, osvanuo je lijep dan i okupilo se dosta svijeta, više od 150 osoba. Neki su
stigli već u subotu ujutro, i bili na misi na groblju Crkvenama, neki toga dana pred
večer, a većina u nedjelju ujutro. Bilo ih je najviše iz Zagreba, Sunje, Ĉepina,
Kutine, a također i iz Njemačke, Austrije i Švicarske. Najbrojniji su bili Debeljaci,
Majdandţići, Ljevari, Bogdanovići i Blaţevići.
Na grobovima su prije mise moljena opijela, a ţupniku fra Duji su pomagali fra
Velimir i fra Marko, iz samostana na Petrićevcu. Prije početka mise fra Dujo je
blagoslovio novo zvono, koje je nakon toga zazvonilo da označi početak svete mise.
Na misi je svirala s. Marina Domić, a s njom su pjevale Mare i Ankica Debeljak,
Luce Bogdanović, Ana Ljevar, Ivica i Draga Nikolić, r. Bogdanović.
Poslije mise fra Dujo je zahvalio Mati Majdandţiću, Jurinom, za zvono koje je
nabavio i darovao za groblje. Obavijestio je i o izvršenim radovima na uređenju
kapele, te da poslije mise, tko hoće, moţe dati svoj doprinos za kapelu i za groblje,
kao i za popravak puta do groblja. Mnogi su se odazvali, i dali svoje priloge. Fra
Dujo je također oglasio da se moţe, tko ţeli, kupiti knjiga: Franjevački samostan i
ţupa Petrićevac, tiskana ove godine, a od koje će dobit ići za gradnju nove crkve na
Petrićevcu. Prodano je oko 40 komada te knjige.
2
Narod se po završetku mise s groblja razišao na „svraćanje“. Najviše uzvanika je
bilo kod Mare i Mile Debeljak, Markana Bogdanovića, Ićinog, koji je slavio rođendan
i kod sestre Luce priredio ručak za svoje goste, zatim kod kuće Mile Bogdanovića,
Bebinog, kod Josipa i drugih sinova pok. Petra Debeljaka, Markana Blaţevića,
Milinčinog, Mirka Pranjića, Perinog, te u Ljevarima kod Slavka Ljevara, Pejinčinog,
Ilije Ljevara, Vidovog, Ante i Ane Ljevar, i kod kuće kćeri pok. Ilije i Ane Ljevar,
Mire i Ruţe i njihovih muţeva Branka i Ivice, gdje je na ručku bio i ţupnik fra Dujo
Ljevar.
NOVI KROV I VRATA NA KAPELI U GROBLJU GRADINA
Krov na kapeli u groblju Gradina bio je dotrajao i trebalo ga je promijeniti. Prošle

godine, nakon mise na Gradini u nedjelju iza Male Gospe ţupnik je najavio da to namjerava
učiniti, a novi krov ispred kapele i malo produţiti, te je pozvao nazočne vjernike da svojim
dobrovoljnim prilozima pomognu da se to izvede. Matoševljani i Stranjančani, prije svega
oni koji sada ţive u raznim mjestima Hrvatske, odazvali su se tome pozivu i više njih je već
toga dana, a i kasnije, dalo svoj prilog.
S novcem koji je prikupljen, ono što je bilo planirano da se uradi, u mjesecu kolovozu o.
g. je i urađeno. Izvršena je potpuna zamjena krova - stavljena nova građa i crijep, također
strop od brodskog poda. Krov je produţen oko 2,5 m., tako da se na ulazu u kapelu dobilo
više natkrivenog prostora. Postavljeni su također limarija i nova vrata i kapela iznutra i
izvana okrečena.
S gornje strane groblja, uz dosadašnju veliku kapiju, napravljena je jedna manja, da se
u groblje moţe slobodno ulaziti, a da se ne otključava velika kapija, i ne uvozi unutra
materijal za betoniranje kod podizanje spomenika, a poslije toga oni koji rade iza sobe
ostave otpadni materijal i ne očiste prostor na kojem se pravio beton.
U podizanju novog krova i drugim radovima svoj doprinos su dali Mile i Mare Debeljak
tako što su par dana majstorima davali ručak.
Nekoliko dana Markan Milinčin je ujutro izlazio na groblje Gradinu i pokosio travu,
bujad i ostrugu, a Mare Debeljak i Luce su to pokupili i iznijeli van groblja. Markan je
također prokosio travu na njivi od svoje kuće pa sve do u gaj ispod grobljem, tako da se tim
putem moglo autima doći do pod šumu, a i kroz šumu jednim dijelom.
MATO MAJDANDŢIĆ DAROVAO ZVONO ZA GROBLJE NA GRADINI
Prije par godina je iza kapele na groblju Gradini podignut metalni zvonik, koji je ranije
stajao uz kapelicu u Stranjanima. Sve dosad se čekalo da na zvonik bude postavljeno i
zvono. To se nedavno, početkom rujna, i dogodilo.
Novo zvono, teško 60 kg., nabavio je i poklonio Mato Majdandţić, Jurin, sa suprugom
Elenom. Zvono su 7. rujna, uoči Male Gospe, na zvonik podigli Brane Princ, iz Kuljana, i
Markan Bogdanović, Ićin, a pomagali su im fra Dujo i fra Velimir.
Matin otac Juro je dugo godina bio prakaratur za Matoševce, te je poţrtvovno i vjerno
pomagao ţupnicima ţupe Barlovci. A prije Jure prakaraturi su bili također njegov otac
Matula i djed Joso. Tako Mato, koji s obitelji ţivi u Zagrebu, nabavkom zvona za groblje na
Gradini, na kojem je sahranjen i njegov otac Juro, produţuje porodičnu tradiciju
povezanosti i pomaganja u Crkvi, i potvrđuje istinitost one narodne – da: „jabuka ne pada
daleko od stabla“!
Matoševljani i Stranjančani su sigurno Mati zahvalni za iskazanu njegovu
velikodušnost!
MATOŠEVAĈKI LJEVARI
Kako pokazuju matične knjige ţupe Ivanjska, Ljevari su se nešto prije 1820. doseljavali
na Vrtače i na stranjansku i na matoševačku stranu, i naseljavali se u predjelu koji su
vjerojatno ranije nastanjivali Komarice. U Matoševcima se 1817. prvi navode muţ i ţena,
Filip Ljevar i Marija r. Kozić, a nešto kasnije Anto Ljevar i Anđa r. Vidović. Od sredine 19.
3
st. Ljevari se više ne spominju u Matoševcima, što znači da ih je u tom selu nestalo, a ostali
su samo u Stranjanima. U Matoševcima se pojavljuju ponovno poslije 1920. godine, kada se
Mile Ljevar, sin Ive i Vide r. Popović, iz Stranjana, nakon smrti ţene Marije r. Ţiţak, s
kojom se bio vjenčao 1910., oţenio po drugi put 1919. s udovicom Anđom Ţunić, r. Pezić, iz
Taraševca, ţupa Ivanjska. Izgleda da su kraće vrijeme ţivjeli u Stranjanima, gdje su im se
rodila djeca Nikola i Staţija, a potom se preselili u Matoševce, negdje u Paetnjak, i tu im se
rodilo još šestero djece, tri sina i tri kćeri.
Ti Ljevari se, međutim, nisu odrţali u Matoševcima. Milu su partizani ubili 1944., a
njegovi sinovi su se poţenili, Marko s Janjom Majdandţić g. 1954., a Ilija s Marom r.
Batković 1955., te su kasnije s djecom odselili u Kutinu.
Na matoševačkoj strani Vrtača, kraj puta koji je razgraničavao Stranjane i Matoševce,
sebi je prije više od 30 godina sagradio kuću Slavko Ljevar, Pejinčin, i on ţivi sada u njoj, ali
ne priznaje da pripada Matoševcima!
KAD NEMA KUĆE, VALJA I DRVENA ŠUPA.
Anto Majdandţić, sin Mirka Kajkinog, podigao je u Matoševcima na mjestu stare i

razrušene kuće Ljubomira Majdandţića i Ane r. Debeljak, sina Ive Kajkinog i Kaje r.
Debeljak, drvenu šupu. Privremeno će ona sluţiti za smještaj i kraći boravak kad Anto sa
svojima dođe posjetiti i obići rodno mjesto. Postoji ţelja da se tu kasnije podigne prava
kućica, i ako se to ostvari šupa će sluţiti za ostavu.
DOGRADNJA NA KUĆI MILE DEBELJAKA
Milu i Maru Debeljak redovito posjećuju djeca i unučad, a vrlo često im u goste dođe i
netko drugi. Kuća, stoga, često bude tijesna, osobito za noćenje. U potkrovlju kuće ima
dosta prostora, samo ga treba urediti, a teško se na njega bilo i uspinjati, i to samo uz
pomoć ljestava. Namjeravali su i pripremali se već duţe vremena podići vanjsko stepenište
za potkrovlje, a sada su to uspjeli i ostvariti, pri čemu su im svakako značajnu pomoć dali
sin Tomo sa suprugom Biljanom, sin Marko, i kći Antonela s muţem Mariom. Tako je
potkrovlje, iako još nije uređeno, moglo već sada posluţiti za primanje gosta koji su došli za
misu na Gradini.
PONOVNO PODIGNUTA VIKENDICA U BUKOVCU
U Bukovcu, na zemlji i u šumici koja je nekad bila vlasništvo Ive Pranjića, Petrićevog, a
koju su od njega kupili Slavko i Jozo Ljevar, Pejinčini, prije rata je imala svoju vikendicu
Svjetlana, kći Jozina. Poslije 1995. vandali su vikendicu posve razorili i raznijeli sav
upotrebljivi materijal. Na istom mjestu Svjetlana je nedavno podigla novu vikendicu, a još
se radi na njezinom uređivanju.
ŠLJIVE SU U KACAMA, BIT ĆE RAKIJE
Šljive, i bjelice i savke, i ove godine su u Matoševcima i gornjim Stranjanima dobro

rodile. Nešto od uroda su otresli i otjerali Srbi, doseljenici u naše krajeve, bilo bez ičijeg
pitanja i dopuštenja bilo da su ih od vlasnika kupovali po jeftinoj cijeni. Većinu šljiva ipak
su otresli, pokupili i u svoje kace stresli oni koji su i vlasnici tih šljiva, ili kojima su vlasnici
to poklonili. Uz povratnike: Milu i Maru Debeljak, Lucu Bogdanović, Slavka Ljevara,
Slavka Blaţevića, Katu Budić, r. Pranjić, sebi za rakiju šljiva su nakupili, koliko je tko
mogao i imao suda, Markan Bogdanović, Ićin, Ilija Ljevar, Vidov, Anto Ljevar, Marko
Majdandţić, Matin, Mirko Majdandţić, Kajkin, Mirko Pranjić, Perin, Marica Milaković, r.
Marić, Anto Batković, Josin, i Anto Bogdanović, Jurin.
Osim koristi koju će od toga vidjeti svi navedeni, vaţno je već i samo to da oni drţe do
svoga i o tome vode računa, te ne prepuštaju da ono što je njihovo iskorištava netko drugi
kako hoće.
4
RODOSLOVNIK
Stranjani/Matoševci
Ljevar: Ivo, Josip, Mile, Anto (Ilija i Mara r. Batković)
Damjan Ljevar i Vida r. Jurić
An
a
Ant
o
Jos
o
Stj
epan
Ru
ţa
Joso i Kata r. Lopar, vj. 1831.
Mato 1832.
Ivo 1835.
Jela 1836.
Mijat 1838.
Ivka 1839.
Marija 1841.
Juro 1844.
Ilija 1847.
Anđa 1848.
Marko 1852.
Ruţa 1852.
Jela 1855.
Mato i Kata r. Jakovljević, vj. 1855.
Ivo 1856.
Ivo i Vida r. Popović, vj. oko 1876.
….
Ane 1879.
Mile 1881.
Nikola 1883.
Marija 1886.
Ruţa 1888.
Mile /2. br./ i Anđa r. Pezić, 2. br., vj. 1919.
Nikola 1920.
Staţija 1922.
Luca 1923.
Pejo 1926.
Marko 1929.
Manda 1932.
Ilija 1934.
Dragica 1937.
Ilija i Mara r. Batković, vj. 1955.
Ivo 1956.
Josip 1959.
Mile 1964.
Anto 1967.
Ljevari, od Damjana pa do Mile, sina Ive i Vide r. Popović, ţivjeli su u Stranjanima.
Mile Ljevar, otac Ilije Ljevara, rođen je i ţivio u Stranjanima, a u Matoševce je došao nakon
što je sklopio drugi brak s Anđom r. Pezić.
5

Tel/Fax: 00/387/51/311-044
☧ NAŠ ZAVIĈAJ
Broj 56.
PROSLAVA BLAGDANA SVETOG FRANJE

Studeni 2007.
Blagdan svetog Franje Asiškoga, zaštitnik crkvice u Stranjanima, nije slavljen 4.

listopada, kada pada prema kalendaru, nego je prenesen i slavljen u nedjelju, 7.
listopada. Sveta misa je bila u 10,30 sati. Uz ţupnika, far Duju, i fra Velimira, koji su
slavili misu, i s. Marinu, koja je svirala i predvodila pjevanje, nazočnih je bilo još 21
osoba, najviše Ljevara. Za normalne prilike i za drugo neko mjesto to bi bilo jako malo,
ali za Stranjane i Matoševce u ovom vremenu moţda i više nego što se moglo očekivati.
Ovaj put stranjanski i matoševački povratnici su bili u manjini, jer neki nisu mogli doći
na misu zbog bolesti ili starosti, što znači da je bilo više onih koji su došli sa strane, iz
Hrvatske, gdje imaju stalni boravak, a u Stranjanima i Matoševcima borave periodično
ili dolaze povremeno.
Raspoloţenje je bilo veselo, pa se nakon mise pred crkvicom kratko i zapjevalo. Luce
Bogdanović je na ručku ugostila fra Duju, fra Velimira i s. Marinu, svog brata Markana
sa suprugom Anom, i Milu i Maru Debeljak.
MISA NA GRADINI UZ DAN MRTVIH
Na groblju Gradina u povodu Dana mrtvih (Dušni dan) sveta misa je slavljena u
nedjelju, 4. studenoga, s početkom u 10,30 sati. Misu su, uz pjevanje pjevača sa s.
Marinom Domić, zajedno slavili fra Dujo i fra Velimir, a prije mise su moljena opijela na
grobovima. Okupilo se, po dosta pogodnom vremenu, 40-ak vjernika, a većina ih je došla
iz Hrvatske. Moţe se na prvi pogled činiti i da je to malen broj, ali neki Stranjančani i
Matoševljani su pohodili groblje, okitili grobove svojih pokojnika i na njima zapalili
svijeće prethodnoga dana, ili na svetkovinu Svih Svetih, kad su bili na misi na
Crkvenama.
ISELJAVANJE IZBJEGLICA IZ STRANJANSKIH KUĆA
Srpske izbjeglice koje su posljednje tri godine boravile u kući pok. Nike Pranjića,
Matijevog, i Ruţe, napustili su je i odselili u Motike, gdje su sebi napravili novu kuću.
Njihovo odseljavanje nije razveselilo Jelu Matijevu, sestru Nikinu, koja je već par mjeseci
teţe bolesna, jer je ostala bez najbliţih komšinica Smilje i Miljke, koje su je redovito
obilazile i pomagale, naročito Smilja.
Uskoro će biti posve slobodna i kuća Ive Pranjića, sina pok. Marka. U kući je još
ostala jedna osoba izbjegličke obitelji koja je u njoj boravila, a do zime će i ona otići.
Poslije toga će od doseljenih Srba u Stranjanima ostati samo jedan stariji čovjek u staroj
kući Tome Majdandţića.
2
PRESTALA S RADOM STRANJANSKA ŠKOLA
U Stranjanima je u jesen 1950., upisom 1. razreda, započela radit osnovna škola, koja je bila
smještena u kući Mare Pranjić, Stipine. Godine 1967. napravljena je školska zgrada s dvije
učionice i stanom za učitelje, koju su od tada pohađala stranjanska i matoševačka djeca, a
također i djeca iz Ojdanića i iza Gradine. Od jeseni 1995. u tu školu su išla djeca doseljenih
srpskih izbjeglica, ali kako se njihov broj sve više smanjivao jer su Srbi morali oslobađati kuće
starosjedilaca, djece je bivalo sve manje, i broj je školske godine 2006./2007. spao na samo petero.
Zbog toga su vlasti odlučile da se ona zatvori, a da djeca idu u školu u Dragočaj.
Tako je poslije 57 godina od prvih početaka, odnosno poslije punih 40 godina rada u novoj
zgradi, stranjanska škola zatvorena, i sada, uz otvorene i porazbijane prozore, zjapi prazna, a na
asfaltu, prije i iza škole, ove je jeseni, kada škola više ne radi, krupnim slovima ispisano ćirilicom
ŠKOLA.
OVOGODIŠNJI UROD KUKURUZA I VOĆA
Nekoliko povratnika u Stranjane i Matoševce ove je godine posijala za sebe barem malo
kukuruza. Nešto su, međutim, čim je izniklo, isjekli i pozobali fazani (kod Slavka Ljevara), a kod
drugih je, zbog suše, slabo rodilo.
S voćem je stanje bilo mnogo bolje. O tome kako su rodile šljive, moglo se pročitati u prošlom
broju Našeg zavičaja. „Veseli strojevi“ su sada u punom pogonu. Jedni su rakiju već ispekli, drugi
je peku, a neki će još malo pričekati dok dođu na red za kot'o.
Dobro su rodile i jabuke, ali za razliku od šljiva, za koje je postojao veći interes, i sve su
otresene u kom ili za pekmez, mnogo jabuka leţi na zemlji i propada. Šteta!
Rodili su dobro i orasi, a kesteni slabo. I na te plodove je bilo navale sa strane kao i na šljive.
PISMO PREDSJDNIKU VLADE RS, GOSP. MILORADU DODIKU
Povratnici u Stranjane i Matoševce imaju posebno poteškoća s popravljanjem i odrţavanjem

puta od Pranjića raskršća do Danlova brda u Matoševcima, i uz Bukovac do skretanja u Ljevare,
kao i onoga koji od Ravnice vodi na groblje Gradina. Isto tako im problem predstavlja i loše
stanje mostića na Bukovcu, za Ljevare. Iako su nekoliko puta upućivane molbe mjesnim vlastima
u Banja Luci, učinjeno je vrlo malo na popravljanju puta. Sada je molba poslana na samog
predsjednika vlade Republike Srpske, a hoće li i od toga biti neke veće koristi, vidjet će se. Dosad
nije stigao nikakav odgovor.
Evo i kako je glasilo to pismo.
POVRATNICI HRVATI
u selima Stranjani i Matoševci,
MZ Dragočaj
78215 DRAGOĈAJ
KABINET PREDSJEDNIKA VLADE
REPUBLIKE SRPSKE
BANJA LUKA
n/r.
Premijera, gosp. Milorada Dodika
Gospodine Premijeru!
Mi skupina povratnika Hrvata u sela Stranjane i Matoševce, MZ Dragočaj, općina/grad Banja
Luka, prinuđeni smo obratiti Vam se ovim pismom te izloţiti svoje probleme i zatraţiti Vašu
intervenciju za pomoć.
Godine 1995. svi stanovnici (hrvatske nacionalnosti) sela Stranjani i Matoševci morali su
ostaviti svoje kuće s cjelokupnom imovinom i otići u Hrvatsku. Njihove kuće su odmah dijelom
bile naseljene srpskim izbjeglicama i prognanicima, pristiglim većinom iz Glamoča, Grahova i
Kupresa, a djelom su bile devastirane i porušene. Nekolicini Hrvata koji su se odlučili za
3
povratak u svoja ranija prebivališta godine 2001. je sredstvima EU, uz angaţiranje ASB-a iz
Njemačke, podignuto 5 posve novih kuća, a još dvije su obnovljene, tako da se 2002. u Stranjane
i Matoševce mogla vratiti jedna skupina Hrvata tih sela, uglavnom starijih osoba. Danas u 11
kuća nastanjenih Hrvatima ţivi ukupno 14 osoba stalno, te još 5-6 povremeno, a u još nekoliko
kuća smješteni su srpske izbjeglice i prognanici, odnosno raseljena lica.
Kao i mnogi drugi povratnici u raznim dijelovima BiH, i mi Hrvati u Stranjanima i
Matoševcima suočavamo se s brojnim problemima, među kojima su i poteškoće vezane za
komunalnu infrastrukturu, prije svega to su loši i zapušteni seoski putovi i vodoopskrba.
Mi smo se nekoliko puta obraćali, usmeno i napismeno, na različita tijela vlasti u Banja Luci,
a i Vama kao predsjedniku SNSD-a, i molili da nam se poprave dva puta kroz sela i prema
jednom groblju, u duţini od oko 4-5 km ukupno, da se zamijeni dotrajali mostić preko jednog
potoka, i da nam se pomogne u čišćenju nekoliko seoskih bunareva. Na ta naša traţenja dosad se
reagiralo tako da je na putove izvezeno i razgrnuto 80-ak kubika tvrdog materijala i iskopano
100-tinjak metara jarka pokraj puta. Mi smo i sami, od svojih skromnih sredstava, od 2002.
godine pa do danas ulagali koliko smo mogli i povremeno nasipali put, ali budući da nema
odvodnih kanala, a mi ih ne moţemo nikako sami prokopati, sa svakom jačom kišom bujice vode
su uništavale naš trud, odnosile nasuti materijal i iza sebe ostavljale vododerine na putu.
Mi vidimo, i raduje nas da se po drugim naseljima naše MZ Dragočaj, a i u drugim MZ u
okolici Banja Luke popravljaju putovi, neki i asfaltiraju, da se postavlja električna ulična
rasvjeta i dovodi gradska voda, ali se tim više osjećamo diskriminiranim i zapostavljenim u
najosnovnijim našim potrebama!
Molimo Vas, gospodine Premijeru, da svoju brigu za rješavanje komunalnih problema u RS
iskaţete i kad smo u pitanju mi Hrvati, nadomak grada Banja Luke. Trebalo bi temeljito nasuti
tvrdim materijalom nekoliko kilometara puta, prokopati pokraj puta odvodne kanale i zamijeniti
jedan mostić širine i duţine oko 3x4 metra.
Mislimo da za to i nisu nuţna osobito velika novčana sredstva koja se ne bi mogla iz
proračuna RS ili grada Banja Luke izdvojiti za navedene potrebe. Stoga očekujemo Vaše
razumijevanje i angaţiranje da se molbi koju Vam upućujemo i udovolji!
S poštovanjem,
u ime povratnika u Stranjane i Matoševce:
_______________________
/Mile Debeljak/
Stranjani, 08. 10. 2007.
RODOSLOVLJE
Stranjani
BLAŢEVIĆ Dijana i Goran (Marko i Zorka r. Radovančević)
Anto Blaţević i Vida r. Lovrić, vjenčani g. 1790.
Pavao 1793.
Mile 1795.
Marija 1801.
Marko 1804.
Jela 1807.
Ivo 1810.
Petar ?
Andrija 1839.
Mato 1841.
Marija 1840.
Ruţa 1846.
4
Marija 1847.
Pavao/Pajo 1850.
Luka 1853.
Pajo i Mara r. Bijelić, vjenčani oko g. 1880.
Marko 1881.
Mande 1883.
Ruţa 1885.
Matija 1887.
Ivka 1889.
Toma 1891.
Marko i Jela r. Ljevar, vjenčani g. 1901.
Mande 1902.
Ruţa 1904.
Kate 1905.
Joso 1907.
Stjepan 1910.
Ivan 1913.
Mare 1914.
Ivka 1916.
Janja 1919.
Vlado 1920.
Mirko 1923.
Mirko i Ljuba r. Šalić, vjenčani g. 1948.
Marko 1949.
Mare 1952.
Franjo 1954.
Slavko 1957.
Ivica 1957.
Jelica 1958.
Ruţa 1964.
Stjepan 1968.
Marko i Zorka r. Radovančević, vjenčani g. 1979.
Dijana 1971.
Goran 1975.

Tel/Fax: 00/387/51/311-044
☧ NAŠ ZAVIČAJ
Broj 57.
UMRO MILE (TOME) DEBELJAK - SEKIN

Siječanj 2008.
Poslije iznenadne, kraće i ozbiljne bolesti, u zagrebačkoj bolnici Rebro

preminuo je 5. siječnja 2008. uvečer Mile (Tome) Debeljak – Sekin. Iz Zagreba je
kovčeg s Milinim tijelom dovezen 8. siječnja i nekoliko sati bio izloţen u kući u koju
je Mile, sa svojom suprugom Marom (Maricom) i djecom, snahom i zetom, ulagao
svega sebe, da bi u njoj boravak za njih bio što udobniji, a onima koji su ih kao
prijatelje posjećivali ili im se kao poznanici navraćali bio što ugodniji. Tu je
pokojnom Mili, pristupajući njegovu lijesu, poštovanje izrazila rodbina i velik broj
prijatelja i poznanika.
Ţupnik fra Dujo Ljevar je dio pogrebnog obreda obavio u kući i pred njom, a
zatim se duga povorka Milinih poštovalaca uputila prema groblju na Gradini. Na
groblju su najprije ispred kapele fra Dujo i fra Velimir slavili svetu misu za pok.
Milu, a u kratkoj dirljivoj propovijedi fra Dujo je prikazao Milinu osobu kao čovjeka-
dobročinitelja, vjernika-katolika i kroz više posljednjih godina člana Pastoralnog
2
vijeća u ţupi Barlovci te pouzdanog suradnika i pomoćnika svećenicima koji su kao

ţupnici, kapelani ili ţupni vikari djelovali u barlovačkoj ţupi, a iznad svega kao
uzornog supruga i oca. Na njemu su ta obiljeţja prepoznali mnogi nazočni, osobito
Stranjančani i Matoševljani, i zato su se okupili na njegovoj sahrani u zaista
velikom broju.
Uz fra Velimira i fra Duju svetoj misi i sahrani su prisustvovali iz Biskupskog
ordinarijata u Banjoj Luci preč. Anto Orlovac, generalni vikar ili pomoćnik i
zamjenik biskupa Komarice, i preč. Ivica Boţinović, ekonom Biskupije i ravnatelj
Katoličkog školskog centra u Banjoj Luci, te časne sestre Klanjateljice Krvi
Kristove, iz Budţaka, s. Marina Domić i s. Arkanđela Brkić. A kod molitve i
ispraćaja pokojnika od kuće bio je nazočan i nekadašnji barlovački ţupnik, a sada
gvardijan u samostanu na Petrićevcu, fra Ivo Orlovac.
Na sahranu pokojnog Mile i na njegov ispraćaj na vječno počivalište okupio se
zaista velik broj osoba, više od 320. Puno ih je došlo iz Njemačke, a najviše iz raznih
mjesta Hrvatske. Sabrao se i lijep broj katolika iz Orlovca, Motika, Zaluţana,
Petrićevca i Ivanjske. Iz Zagreba su stigli te izrazili suosjećanje s oţalošćenom
obitelji i bili nazočni Milinoj sahrani gosp. Boro Bašić, direktor ZET-a, radne
organizacije u kojoj je zaposlen Milin sin Tomo, te gosp. Vinko Škvorc, predsjednik
Udruge sindikata vozača i prometnih radnika Hrvatske. Na Milinu sahranu je došlo
i nekoliko njegovih radnih kolega iz bivše trgovačke organizacije „Slavija“, a danas
„Slavija-comerc“ u Banjoj Luci.
Prisustvovanjem Milinoj sahrani, poštovanje mu je izrazilo i više pravoslavnih
vjernika. Spominjem samo cijelu obitelj Radenka (Radana) Boţića i njihovoga zeta
Gorana Vrtića, koji su s Milom i Marom čitavo vrijeme nakon njihova povratka bili
blisko povezani i spremni na međusobno pomaganje, zatim Miću Savića iz Ramića,
ranije predsjednika MZ Dragočaj, također Milinog i Marinog prijatelja, te Ljubinka
Ostojića, sadašnjeg predsjednika Savjeta MZ Dragočaj, Novaka Milakovića,
sekretara MZ Dragočaj, i Vitu Šipku, zamjenika predsjednika MZ Dragočaj.
Na završetku mise fra Dujo je u ime Miline supruge Mare i sinova Tome i
Marka i kćeri Antonele zahvalio svima koji su došli ublaţiti njihovu bol i ispratiti
pok. Milu na vječno počivalište, a riječi zahvale je izričito uputio nazočnim
pravoslavnim vjernicima za njihovu ljudsku i kršćansku plemenitu gestu.
Nakon mise završni obredi su obavljeni kod groba u koji je poloţeno Milino
mrtvo tijelo. Tu se fra Dujo zahvalio također preč. Anti Orlovcu i preč Ivici
Boţinoviću za njihovu nazočnost kod svet mise i Miline sahrane i time iskazali znak
paţnje i poštovanja prema Mili, nakon čega je i preč. Ivica Boţinović izrekao
nekoliko riječi o svojoj, i preč. Ante Orlovca povezanosti i srdačnim susretima s
Milom i suprugom Marom u njihovoj kući, te im na tome izrazio zahvalnost.
Prema Milinoj izričitoj ţelji, koju je više puta izraţavao dok je bio posve zdrav,
sahranjen je na groblju Gradini pokraj groba Paje Blaţevića, kojemu je bio vjenčani
kum i koji su se za ţivota jako voljeli i pazili.
Milina smrt je, bez dvojbe, nenaknadiv gubitak. Nije ona teško i neutješno
pogodila samo suprugu Maru, djecu Tomu, Antonelu i Marka, sestru Mandu, snahu
Biljanu i zeta Maria, unuke, drugu rodbinu i brojne bliske prijatelje, nego i mnoge
druge. To vrijedi u prvom redu za povratnike u Stranjane, koji su se na povratak u
svoj zavičaj odvaţili ohrabreni povratkom Mile i Mare u Matoševce, i koji su u njima
često imali i jedini oslonac i veliku pomoć kad god je to bilo potrebno. A koliko je
Mile mislio i brinuo se za povratnike vidi se i iz toga što je, kad im u svojoj bolesti
više nije mogao sam učiniti uobičajene predboţićne uslugu, izraţavao zadovoljstvo
3
što je Marko Blaţević (mrki), Mirkov, sa suprugom Zorom došao na kraće vrijeme u
svoju kuću na Tučjaku, te što je za prošli Boţić mogao nabaviti i autom dotjerati
povratnicima što im je trebalo. Govorio je kako je Marka poslao sam Bog, da
povratnicima pomogne i Boţić im uljepša. A na bolesničkoj postelji u Zagrebu, samo
nekoliko dana prije smrti, sjetio se kako Slavku Ljevaru, Pejinčinom, koji je u to
vrijeme bio također slab zbog gripe i prehlade, treba usjeći i dovući drva, te poručio
tko da to uradi na Milin račun.
Koliko je bio zaokupljen svojim krajem i njegovim katoličkim obiljeţjima
pokazuje i posljednja poruka koju je 4 dana prije smrti ostavio zapisanu za fra
Velimira. Na listiću papira koji je predao sinu Tomi napisao je: „Dvije noći sanjam –
mi sve spremili za kriţ u Ljevarima, a biskup kaţe 'Morate srušiti one sve kipove jer
su bespravno napravljeni'. A ja i ti, Velimire, velimo da ćemo ih sve maskirati da ih
ne vide“. Ovo o rušenju 'kipova' se odnosilo na 'kip' u Pranjićima, koji je 2005.
nanovo podignut, i na 'kipove' na Ravnici i Danlovom brdu u Matoševcima, koji su
iste godine obnovljeni. To je urađeno najviše zalaganjem Milinim, a jako je ţelio i
planirao da se što prije podigne kriţ i na zgodnom mjestu i u Ljevarima.
Kada se sve ovo što sam kratko naveo zna, lako je razumjeti zbog čega se na
Milinoj sahrani, i da izrazi suosjećanje njegovoj obitelji, okupilo onoliko naroda.
Toliki broj, sasvim sigurno, nikad ranije nije viđen na nekom sprovodu na groblju
Gradina.
* * *
Oko nuţnih priprema i prijevoza Milinog mrtvog tijela iz Zagreba do kuće u

Matoševcima brinuo je sin Tomo. A u pripremanju kod kuće svega što je vezano uz
sahranu naročito su se angaţirali Marica Marićka, Marko Bogdanović i supruga
Ana, Marina sestra, i njihova kći Marica, Dragan Mijatović i supruga Janja,
također Marina sestra, Luce Bogdanović, Markan Blaţević, Milinčin, Marko
Blaţević, pok. Mirka, Stipo Vulić, Grozdin, Dalibor Debeljak, Matin. Od trenutka
kad se čulo za ţalosnu vijest o Milinoj smrti pa do Miline sahrane, posebno je
Radenko (Radan) Boţić, sa supruga Dragicom i zetom Goranom Vrtić, bio u svemu
na usluzi, od brige za razgrtanja snijega i leda na putu do organiziranja objeda u
'Mornaru' za sudionike na sahrani.
4
MATOŠEVLJANI I STRANJANČANI!
Mnogi od vas, prognani 1995. iz Matoševaca i Stranjana kao i Mile

i Mare, ovih posljednjih 6-7 godina ste, neki i po više puta, posjećivali
rodni kraj i obilazili svoju očevinu i djedovinu. Ne mali broj vas je to
činio i radi Mile Debeljaka, Sekinog, i njegove supruge Mare, koji su
povratkom svojoj kući iz Hrvatske, gdje su nekoliko godina proveli kao
prognanici, činili da se ne ugasi posve vatra na našim katoličkim i
hrvatskim kućnim ognjištima.
Od sada, nakon Miline smrti, moţda će vas Matoševci i Stranjani
manje privlačiti i uza se vezati. To mi je i shvatljivo, ali neka mi ipak
bude slobodno zamoliti vas da svojih Matoševaca i Stranjana ne
zaboravite, pa i zbog Mile kojega više nema među nama, i osobito radi
njegove Mare koja je ostala bez svoga ţivotnog suputnika i glavnog
oslonca, kao i radi preostalih, malobrojnih i, zbog starosti i boleţljivosti,
iznemoglih povratnika.

Tel/Fax: 00/387/51/311-044
☧ NAŠ ZAVIČAJ
Broj 58.
KNJIGA O STRANJANIMA I MATOŠEVCIMA U TISKU

Ožujak 2008.
Pisanje knjige o selima Matoševci i Stranjani, na čemu je rađeno nekoliko godina, u

mjesecu siječnju o. g. privedeno je kraju. Nakon što je izvršeno i njezino tehničko uređivanje,
predana je u tiskaru, i mogla bi iz tiska izaći do 1. svibnja 2008. Knjiga s ukupno 448 stranica,
ima uz tekst i velik broj fotografija, većinom u boji. Bit će tiskana na masnom papiru i tvrdo
uvezana.
Knjiga je razdijeljena u tri dijela: 1. Stranjani i Matoševci u prošlosti; 2. Povratak malog
broja prognanika u Stranjane i Matoševce, i prilike i događanja iz novijega vremena; 3. Popis
bračnih parova i rođene djece (od 1768. do 1995. godine). Ima puno fotografija u 1. i osobito
u 2. dijelu knjige, ali na kraju je posebni dodatak: Slikovni prilozi, u kojem su fotografije
skoro svih porušenih ili teško oštećenih stranjanskih i matoševačkih kuća, zatim kuća koje su
u Stranjanima i Matoševcima ostale čitave, ali su opustošene i sada prazne, te također više
slika stranjanskih i matoševačkih krajolika.
Evo što o knjizi kaže preč. dr. Anto Orlovac, njezin recenzent.
Pred nama je izvanredno zanimljiva knjiga (…) zaljubljenika u svoj zavičaj. To dokazuje
već samim naslovom. (…) Knjiga nosi naslov-poruku: „Rodni kraj i vlastiti korijeni vole se i
ne zaboravljaju“, a u podnaslovu je pobliže precizirano o čemu se radi: 'Stranjani i
Matoševci, katolička i hrvatska sela nedaleko od Banje Luke, nekad i sad, u riječi i slici'. (…)
Autor je uz mnogo truda (u prvom dijelu knjige) prikupio nepregledno mnoštvo
podataka o ljudima koji su tu živjeli, o starim zanatima i običajima, o načinu obavljanja
mnogih svakodnevnih poslova, o vjerskom životu, o svemu onomu što je život značilo. Tu
su i dugi popisi umrlih od pošasti kuge u 18. i 19. stoljeću, zatim žrtava Drugoga svjetskog
rata, te brojnih iseljavanja, sve do konačnoga izgona katoličkog pučanstva od velikosrpskih
snaga 1995. godine. (…)
U drugom je dijelu autor iscrpno i detaljno prikazao zadnje desetljeće u kojemu se samo
neznatan dio prognanih vratio, obnovio svoje devastirane kuće i želi tu ponovno živjeti „u
svom i na svom“. (…)
Treći dio će se od sada koristiti kao nezaobilazan objavljeni izvor, jer si je autor dao
truda pregledati sve postojeće župne matice, još od sredine 18. stoljeća i ispisati imena
bračnih parova i sve njihove djece za više od dva stoljeća. (…)
Autor fra Velimir Blažević (…) zavrijedio je sve pohvale za ovo djelo (…), pisano
jednostavnim i ujedno stručnim načinom, pa će knjigu svatko bez poteškoća moći koristiti,
pa čak i nepismeni, jer je bogato ilustrirana. (…) Mnogima će omogućiti izraditi svoje
rodoslovlje što u posljednje vrijeme zanima sve širi sloj ljudi. (…) Za knjigom će sigurno
trajno posezati svi oni koji su u tim selima rođeni (ali i oni iz šire okolice) i svi njihovi
potomci, svi oni koji budu htjeli sačuvati uspomenu na svoj zavičaj ili zavičaj svojih predaka,
2
svi koji „vole i ne zaboravljaju rodni kraj i vlastite korijene“, kako im autor ovom knjigom
poručuje.
SMRT LJUBOMIRA MAJDANDŢIĆA
Na 22. veljače 2008. umro je u Hrvatskoj, u bolnici za plućne bolesti u Klenoviku,

Ljubomir Majdandžić, sin Ive i Kaje r. Batković, iz Matoševaca. Sahranjen je na groblju
Gradini, u Matoševcima, 26. veljače.
Nakon smrti supruge Ane, koja je umrla 13 veljače 2000. godine u Plaškom, u
Hrvatskoj, i sahranjena na groblju u Ogulinu, Ljubomir je živio sam, a prije odlaska u
bolnicu neko vrijeme je proveo u staračkom domu.
Ljubomirova želja je bila da se tijelo njegove supruge Ane, a i njegovo, kada za to dođe
vrijeme, polože i da počivaju u zemlji rodne matoševačke grude, na groblju Gradini. I on se
pobrinuo da se Anini posmrtni ostaci u svibnju 2002. godine ekshumiraju te prevezu i
sahrane na Gradini. Sada je i njegovo mrtvo tijelo dovezeno iz Hrvatske i sahranjeno u grob
pokraj pokojne supruge.
Svetu misu za pok. Ljubomira i obred sahrane obavio je župnik fra Dujo Ljevar. Sahrani
su uz brata Mirka i drugu rodbinu i svojbinu, pristiglu iz Hrvatske, bili nazočni također
povratnici u Matoševce i Stranjane, kao i nekoliko njih iz Orlovca, te fra Velimir, Ljubomirov
daljnji rođak.
OBAVJEŠTENJE O BLAGOSLOVU POLJA OVOGA PROLJEĆA
Blagoslov polja na Batkovića groblju za Matoševce ove će godine biti 1. svibnja 2008.
poslije podne, u 14 sati. Nije moguće da blagoslov i sveta misa budu u prijepodnevno
vrijeme, budući da toga dana pada blagdan Spasova, a uobičajeno je da se na taj blagdan
slavi misa na Crkvenama.
Za sela Stranjane i Ojdaniće blagoslov polja će biti u nedjelju, 4. svibnja 2008., u 10,30
sati. Da se blagoslov za oba sela obavi na jednom mjestu odlučeno je zbog toga što na te
blagoslove posljednjih godina dođe manje vjernika, a i u nekadašnja ranija vremena
blagoslov je bio na jednom mjestu za oba sela, i to na Ojdanića brdu.
RODOSLOVNIK
Stranjani
LJEVAR: Damir, Anita, Sanela (Marko i Jelica r. Pranjić)

LJEVAR IVO i Ana r. Tukara, vjenčani g. ?
Damjan ?
Ivo ?
Marko ?
Filip ?
Kata ?
Ivo i Vida r. Tucić/Marušić, vjenčani oko g. 1815.
Juro 1817.
Ivka 1818.
Mijat 1820.
Ruža 1824.
3
Ivo 1827.
Damjan 1833.
Juro i, 2. br., Mara r. Bukvić, vjenčani oko g. 1844.
Vida 1845.
Kate 1847.
Ivka 1850.
Anđa 1853.
Janja 1856.
Ivo 1859.
Ivo i (2. br.) Janja r. Pavlović, vjenčani g.1890.
Ljubica 1891.
Ivo 1893.
Anto 1896.
Juro 1899.
Mara 1902.
Petar 1905.
Juro 1908.
Anica 1913.
Petar i Mara r. Šalić, vjenčani g. 1927.
Zorka 1927.
Anđa 1931.
Toma 1934.
Ivo 1938.
Vlado 1940.
Marko 1942.
Marinka 1944.
Marko 1946.
Marko i Jelica r. Pranjić, vjenčani g. 1970.
Damir 1971.
Anita 1975.
Sanela 1982.
Matoševci
DEBELJAK: Jelica, Toma, Ivica. Vlado, Ana, Petar (Mate i Mande r. Tomić-Kočić)
DEBELJAK Anto i Ivka r. Blažević, vjenčani g. ?

Nikola 1763.
Toma 1764.
Elizabeta 1767.
Manda 1770.
Toma i Ruža r. Marić, vjenčani oko g. 1789.
Marija 1791.
Ivo 1793.
Ivka 1796.
Ivo i Ruža r. Stojčević, vjenčani g. 1820.
Toma 1821.
Juro 1822.
Joso 1825.
Marija 1828.
Marija 1830.
Ivka 1831.
4
Ana 1835.
Stjepan 1837.
Ana 1840.
Toma /2. br./ i Ruža r. Matoš, vjenčani g. 1852.
Mato 1854.
Anto 1856.
Luka 1858.
Mato 1861.
Andrija 1865.
Ivka 1868.
Ana 1870.
Janja 1873.
Luka i Kaja /Kata/ r. Rimac, vjenčani oko g. 1880.
Lovren 1894.
Marijan 1895.
Lovren /Lovro/ i Janja r. Kovačević, vjenčani g. 1920.
Marija 1921.
Matija 1923.
Toma 1927.
Anto 1930.
Luka 1933.
Dragica 1936.
Marijan 1943.
Mato /Matija/ i Manda r. Tomić-Kočić, vjenčani g. 1949.
Jelica 1949.
Toma 1950.
Ivica 1952.
Vlado 1954.
Ana 1956.
Petar 1961.

Tel/Fax: 00/387/51/311-044
☧ NAŠ ZAVIĈAJ
Broj 59.
BLAGOSLOVI POLJA ZA MATOŠEVCE I STRANJANE

Svibanj 2008.
U Matoševcima je na Batkovića groblju blagoslov polja bio 1. svibnja poslije podne.

Skupilo se nešto više od 50 vjernika, najviše iz Hrvatske, uglavnom Matoševljana, i nešto
Stranjančana. Posebno spominjem dolazak Mirka Debeljaka, pok. Jakova, koji je davno
odselio u Hrvatsku, Gvozdansko, kod Dvora na Uni, i dugo godina nije bio u rodnom
kraju, a dopratio ga je sin Rudo.
Ţupnik fra Dujo je najprije molio opijela na grobovima, a u 2 sata je započeo ophod
ispred kapelice s molitvom litanija, čitanjima evanđelja, uobičajenim molitvenim
zazivima i blagoslivljanjima kriţem, s jednom i s tri svijeće, i škropljenjem
blagoslovljenom vodom. Vrijeme je bilo povoljno, uz po neku kap kiše na početku samoga
ophoda.
Nakon obavljenog blagoslova slijedila je misa, a kad je ona završila, tko je ţelio
'upisao' je i dao svoj prilog za blagoslov, a također i doprinos za uređivanje groblja. Inače
je prije više od mjesec dana sasječeno raslinje u groblju, a uoči blagoslova i mise Markan
Blaţević, Milinčin, pokosio je travu ispred i oko kapelice, a travu su pokupile i malo
groblje očistile od starog cvijeća i lampiona Reza Ljevar i Marica Milaković-Marić.
Prije ili poslije blagoslova i mise svi su obišli svoje kuće, a neki su otišli i na groblje
Gradinu. Nije izostalo ni 'svraćanje', a najbrojniji gosti su bili kod Josipa Debeljaka,
Petrovog.
2
U nedjelju, 4. svibnja, u 10,30 sati, na Ojdanića brdu, pred obnovljenom kapelom, bio
je blagoslov polja i misa za sela Orlovac, Ojdaniće i Stranjane. Skupilo se po lijepom
vremenu svega 30-ak osoba, sada nastanjenih u navedenim selima, a nekoliko ih je došlo
iz Hrvatske. Tko je ţelio, poslije mise je mogao dati svoj prilog za blagoslov, a također i
za košenje trave i ograđivanje prostora oko kapelice.
Marko Blaţević, pok. Mirka, i supruga Zora su priredili 'svraćanje', na kojemu su

bili ţupnik fra Dujo i fra Velimir, i 15-ak drugih uzvanika.
KNJIGA O STRANJANIMA I MATOŠEVCIMA IZAŠLA IZ TISKA
Kako je najavljeno u zadnjem broju Našega zavičaja, uoči 1. svibnja iz tiska je izašla
knjiga koju je napisao fra Velimir Blaţević. Knjiga nosi naslov: RODNI KRAJ I
VLASTITI KORIJENI VOLE SE I NE ZABORAVLJAJU, a u podnaslovu stoji: Stranjani
i Matoševci / katolička i hrvatska sela / nedaleko od Banje Luke / nekad i sad / u riječi i
slici. Knjiga ima ukupno 450 stranice, a podijeljena je u 3 dijela: I. Stranjani i Matoševci
u prošlosti, II. Povratak malog broja prognanika u Stranjane i Matoševce i prilike i
događanja iz novijega vremena, III. Popis bračnih parova i rođene djece (od 1768. do
1995. godine). U dodatku su slikovni prilozi: Tuţna slika Stranjana i Matoševaca, sa
slikama skoro svih porušenih, opustošenih i praznih kuća, te s nekoliko stranjanskih i
matoševačkih krajolika.
Budući da se knjiga nije mogla tiskati u većem broju primjeraka (svega 500 komada),
cijena joj je zato nešto viša, 15 €, 30 KM ili 120 kn. Tko bude ţelio, moći će je nabaviti na
ovogodišnjim Stranjanskim susretima
* * *
Primijetilo se dosad da mnoge u knjizi najviše zanimaju slike. Iz starijeg vremena nije ih
doneseno puno, jer do njih nije bilo moguće doći. Iako je Stranjančanima i Matoševljanima bila
upućena zamolba da fra Velimiru pošalju fotografije starih ljudi i ţena, ili starinskih kuća, skoro
nitko se nije odazvao toj zamolbi. Ako bi se, u slučaju potraţnje, štampalo drugo izdanje knjige,
svakako prošireno i ispravljeno na nekim mjestima, mogle bi se unijeti još neke fotografije, pa i
porušenih i napuštenih kuća kojih nema u sadašnjoj knjizi. Isto tako bi se u knjigu mogli unijeti i
opisi nekih ljudi ili ţena, po nečemu interesantnih, u Stranjanima i Matoševcima, a isto tako i
3
neka sjećanja na vaţnija događanja u tim selima. Onaj tko ima kakvu zanimljivu fotografiju,
neka je ponese sa sobom na Stranjanske susrete, i preda fra Velimiru, a sve će biti vraćene
vlasnicima koji to budu ţeljeli, nakon što se presnime. Isto tako, ako tko zna za nekog
zanimljivog čovjeka ili ţenu, ili za neki zanimljiv događaj iz prošlosti Stranjana i Matoševaca,
neka to pribiljeţi i također ponese na Stranjanske susrete krajem mjeseca srpnja.
BEZ MILE DEBELJAKA SVE JE DRUKĈIJE, I PUNO TEŢE
Mile Debeljak, zajedno sa suprugom Marom, ulijevao je povratnicima u Stranjane i

Matoševce veliku sigurnost, pruţao pomoć i činio puno različitih usluga za povratnike i
za mnoge Stranjančane i Matoševljane koji ţive u Hrvatskoj, ili rade i borave u drugim
zemljama, bilo da se radilo o kakvom prijevozu, nabavki stvari, ili o vađenju raznih
dokumenata u matičnim uredima, u katastru, gruntovnici, ili u sudu.
Mile se puno zauzimao kod civilnih vlasti, bilo usmeno i u izravnim kontaktima, bilo
pismenim podnescima, da se riješe problemi oko dovođenja struje, ili popravka putova, a
intervenirao je i kod organa sigurnosti (policije) ako je trebalo izvidjeti ili spriječiti kakve
ispade nepoznatih počinitelja koji su dolazili sa strane.
Makar da nije uspijevao u svemu izboriti se za traţenu pomoć, nekih rezultata je bilo.
Nakon Miline smrti više nema među povratnicima nikoga tko bi „uzeo stvari u svoje
ruke“. Istina, Mare i dalje čini puno usluga drugima, ali je njoj to sada teţe jer se za
odlazak u Banju Luku mora najviše koristiti autobusom, a to oduzima puno vremena.
Za sluţbena obraćanja vlastima u ime povratnika spreman je pomoći fra Velimir, pa
je on tako nedavno uputio jednu zamolbu potpredsjedniku RS, gosp. Davoru Ĉordašu, u
kojoj je traţio njegovo posredovanje za popravak putova i mostića za Ljevare u Bukovcu i
u Duganji. Je li gosp. Ĉordaš išta poduzeo, i hoće li biti ikakve koristi, nema zasad
nikakve povratne informacije.
A dopis, upućen gosp. Ĉordašu, ovako je glasio:
VELIMIR BLAŢEVIĆ
Franjevački samostan Petrićevac
Marije Dimić 4
78000 BANJA LUKA
Gospodin
DAVOR ĈORDAŠ,
potpredsjednik RS
BANJA LUKA
Gospodine Potpredsjedniče!
Slobodan sam obratiti Vam se jednom zamolbom.
U sela Stranjane i Matoševce, Mjesna Zajednica Dragočaj, nedaleko od Banje Luke, od godine
1999. do 2005. povratila se iz Hrvatske jedna manja skupina prognanika – u jedanaest
novopodignutih i obnovljenih kuća ukupno 13 osoba. U međuvremenu su tri i umrle, tako da ih
sada u spomenutim selima stalno ţivi deset.
Osim povratnika, u Stranjanima ţive još dvije osobe hrvatske nacionalnosti koje su u
mješovitim brakovima, i nisu 1995. bile protjerane, a u Matoševcima ţivi također nekoliko
srpskih izbjeglica.
Povratnici su neko vrijeme imali problema s dovođenjem struje do kuća, ali je to uspješno
riješeno. Međutim, od povratka u svoje kuće pa sve dosad problem im čine loši putovi, te prijelazi
(mostići) preko jednog potoka.
Povratnik Mile Debeljak se više puta pismeno obraćao gradskoj upravi Banje Luke
(gradonačelniku gosp. Dragoljubu Davidoviću), kao i entitetskoj vlasti RS (premijeru gosp.
Miloradu Dodiku), i molio da se u jednom dijelu Stranjana i Matoševaca prokopaju kraj puta
odvodni kanali i putovi naspu tvrdim materijalom, te da se na potoku Bukovac zamijeni jedan
4
dotrajali drveni mostić, a drugi, s propusnim betonskim cijevima, da se popravi. Bilo je obećanja
da će se to uraditi, ali je na tome i ostalo.
Mile Debeljak je obolio i početkom mjeseca siječnja o. g. je preminuo, tako da sada i nema
nikoga tko bi mogao kod mjerodavnih organa vlasti i uprave intervenirati da se pruţi traţena
pomoć hrvatskim povratnicima u navedenim selima.
Ja sam rođen u Stranjanima, i vezan sam sentimentalno za to selo i za susjedne Matoševce, i
u ţelji da povratnicima budem na uslugu, odlučio sam obratiti Vama se, u njihovo ime, zamolbom
da se zauzmete kod nadleţnih organa vlasti u Banjoj Luci, odnosno Republici Srpskoj, kako bi se
u Stranjanima i Matoševcima putovi donekle popravili i zamijenio mostić na potoku Bukovac,
preko kojeg se dolazi dvjema povratničkim kućama, a također i trima drugim kućama,
podignutim vlastitim sredstvima, u koje povremeno dolaze iz Hrvatske njihovi vlasnici i provode
dosta vremena od proljeća do jeseni.
Nadam se da ćete se zauzeti kod odgovarajućih organa vlasti, i da će Vaše zauzimanje uroditi
plodom, te Vam se iskreno unaprijed zahvaljujem!
S poštovanjem
______________________
(dr. fra Velimir Blaţević)
Banja Luka-Petrićevac, 31. oţujka 2008.
DOGAĐA SE I PONEŠTO LIJEPOGA
Proljeće i pribliţavanje ljeta donosi više ţivosti u Stranjane i Matoševce, jer je više
onih koji dolaze sa strane da obiđu svoj kraj. To donosi i više radosti sadašnjim
stranjanskim i matoševačkim ţiteljima, povratnicima. Ĉešće dođe Marko Blaţević,
Mirkov, sa suprugom Zorom, da urade štogod kod svoje kuće, a u akciji u kojoj su
sudjelovali također Dragan i Janja Mijatović, Klaudije Marić, Kata Budić, Luce
Bogdanović i Mara Debeljak, krčili su ţivcu pored puta prema Tučjaku. Više puta su
dolazili Ilija Ljevar, Vidov, i Anto Ljevar, Andrijev, sa suprugom Anom, ostajali i po više
dana u svojim novopodignutim kućama te zasadili i uzgajali ponešto povrća; isto tako su
nekoliko puta dolazile kćeri pok. Ilije i Ane Ljevar, Mira i Ruţa, s muţevima Brankom i
Ivanom, te su uređivali kuću unutra i raščišćavali okoliš kuće. Kod svoje kuće je više
puta bio i Mirko Pranjić, Perin, uzorao svoju luku i posijao djetelinu.
Naročito je radosno to što su sinovi Marka Blaţevića, Ruţinog, Anto, koji ţivi u
Zagrebu, i Franjo, koji boravi i radi u Švicarskoj, došli i par dana krčili od raslinja i čistili
prostor na kojem je nekad stajala kuća njihovih roditelja. Pomagali su im Ilija Ljevar,
Reza Ljevar, Marica Milaković-Marić, Slavko Blaţević i njegova kći Nada, koja je također
više dana proboravila kod roditelja. Anto i Franjo namjeravaju podići za sebe dvije
„vikendice“, što bi im omogućilo, a sigurno ih i poticalo da sa svojim obiteljima dolaze
češće i provode više vremena u Stranjanima, na svome očinstvu.
USUSRET STRANJANSKIM SUSRETIMA
Kako, putem Interneta, najavljuju organizatori, ovogodišnji Stranjanski susreti će se

odrţati u subotu, 26. srpnja 2008., na sv. Anu. Moţe to za neke biti i prilika da odu sv.
Ani na Damjanovac, a svakako će sv. misa toga dana biti i u Stranjanima. Organizatori
će se sigurno pobrinuti da bude zabavno i veselo, kao i prošlih godina, a nadati se da ni
broj sudionika neće biti manji, pogotovo što organizatori na Stranjanske susrete, uz
Stranjančane i Matoševljane, pozivaju također i druge koji potječu iz okolnih mjesta:
Orlovca, Motika, Kuljana, Barlovaca, Zaluţana, Šargovca, Ivanjske, …
5
RODOSLOVNIK
Stranjani
BLAŢEVIĆ: Igor, Davor (Franje i Jelene r. Bogdanović)

Pavao 1793.
Mile 1795.
Marija 1801.
Marko 1804.
Jela 1807.
Ivo 1810.
Petar ?
Andrija 1839.
Mato 1841.
Marija 1840.
Ruţa 1846.
Marija 1847.
Pavao 1850.
Luka 1853.
Pavao (Pajo) i Mara r. Bijelić, vjenčani g. ?
Marko 1881.
Mande 1883.
Ruţa 1885.
Matija 1887.
Ivka 1889.
Toma 1891.
Mande 1902.
Ruţa 1904.
Kate 1905.
Joso 1907.
Stjepan 1910.
Ivan 1913.
Mare 1914.
Ivka 1916.
Janja 1919.
Vlado 1920.
Mirko 1923.
Mirko i Ljuba r. Šalić, vjenčani g. 1948.
Marko 1949.
Mare 1952.
Franjo 1954.
Slavko 1957.
Ivica 1957.
Jelica 1958.
Ruţa 1964.
Stjepan 1968.
Franjo i Jelena r. Bogdanović, vjenčani g. 1975.
Igor 1976.
Davor 1979.
6
Matoševci
DEBELJAK: Nikola, Zorka, Veronika …. (Ive-Jose i Mare r. Ljevar)
DEBELJAK Anto i Ivka r. Blaţević, vjenčani oko g. 1762.

Nikola 1763.
Toma 1764.
Elizabeta 1767.
Manda 1770.
Marija 1791.
Ivo 1793.
Ivka 1796.
Toma 1821.
Juro 1822.
Jozo 1825.
Marija 1828.
Marija 1830.
Ivka 1831.
Ana 1835.
Stjepan 1837.
Ana 1840.
Toma i /1. br./ Ruţa r. Ljevar, vjenčani g. 1845.
Janja 1845.
Mato 1846.
Nikola 1848.
Nikola i Vida r. Matoš-Grgić, vjenčani oko g. 1886.
Jela 1887.
Pero 1888.
Marko 1891.
Stjepan 1894.
Jela 1898.
Marko i Staţija r. Marić, vjenčani g. 1915.
Nikola 1916.
Luka 1918.
Anto 1920.
Pero 1922.
Joso 1924.
Marija 1926.
Ivo-Joso 1929.
Ljubica 1931.
Mile 1935.
Ivo-Joso i Mara r. Ljevar, vjenčani g. 1957.
Nikola 1959.
Zorka 1960.
Veronika 1962.
Kata 1963.
Ruţa 1966.
Ana 1969.

Tel/Fax: 00/387/51/354-813
☧ NAŠ ZAVIČAJ
Broj 60. Srpanj 2008.
PETI STRANJANSKO-MATOŠEVAČKI SUSRETI

Ove godine, na 26. srpnja, odrţani su u Stranjanima peti po redu susreti Stranjanĉana i
Matoševljana. Radi kratkoće, a i zbog toga što su se odvijali u Stranjanima, nazvali smo ih
„Stranjanski susreti“, ali to, ĉini mi se, smeta nekim Matoševljanima, osobito Batkovićima, pa ih na
ovogodišnjim, a ni na prošlogodišnjim susretima, nije bilo, ili je bio samo po netko. Zato ćemo
ubuduće ova naša okupljanja u rodnom kraju nazivati „Stranjansko-matoševaĉki susreti“.
Dosta Stranjanĉana i Matoševljana, svakako najmanje stotinuidvadeset, stiglo je već u ĉetvrtak i
petak, 24. i 25. srpnja, a neki, kao Rudo Ćosić i supruga AnĊelka, te Anto Bogdanović sa suprugom
i djecom, došli su prije više dana. A još više od stotinjak zaljubljenika u svoj kraj Stranjane i
Matoševce došlo je u subotu ujutro, 26. srpnja.
Na noćenjima s petka na subotu, i sa subote na nedjelju najviše je, i do 30 osoba, bilo kod Mare
pok. Mile, u Matoševcima. Ovaj put se pokazalo što znaĉi imati svoju ĉitavu i ureĊenu kuću, jer je u
kućama Ćosića, u Stranjanima, smješteno i na spavanju bilo 20-ak osoba, a po 10-ak ih je spavalo u
kući Tome Majdandţića i Zore Blaţević, pok. Paje, u Stranjanima, i u kući Josipa i Mile Debeljaka,
Perinih sinova, u Matoševcima. U svojoj kući u Stranjanima više dana je proboravio Anto
Bogdanović, Jurin, sa svojom obitelji, a u Matoševcima, pokraj svoje teško oštećene kuće boravili
su i spavali pod šatorom i u kombiju sinovi i kćeri Jose Batkovića, Milkovog, sa svojim obiteljima,
njih više od 15. U svoje kuće su se smjestili Mirko Pranjić, Perin, i Vlado Blaţević, Josin, sa
svojima, zatim sinovi Franje Blaţevića sa suprugama i djecom, te Mira i Ruţa, kćeri Ilije i Ane
Ljevar, s djecom, i Mirin muţ Branko. Po nekoliko gosta je na konak primila takoĊer Marica Marić-
Milaković, Reza Ljevar, Ilija Ljevar, Vidov, i Luce Bogdanović. Koji se nisu mogli smjestiti nigdje
u Matoševcima i Stranjanima, a takvih je bilo 20-ak, prenoćili su u „Galebu“, u Ramićima.
U Duganji je na vrijeme pokošena trava i pripremljeno igralište za nogomet, a Vito Šipka je uz
igralište podigao šator i u njemu postavio stolove i klupe. Prvo veće okupljanje je u Duganji bilo u
petak uveĉer, na slavljenju imendana Ankice Pranjić-Ćosić, koje je proteklo uz pjesmu, peĉenje i
piće.
U subotu je osvanuo lijep dan, za razliku od nekoliko prethodnih, koji su bili dosta kišoviti.
IzmeĊu 9 i 10 sati pristizali su autima i drugi posjetitelji rodnome kraju i sudionici Stranjanskih
susreta, a poĉelo je i okupljanje u Duganji, na uobiĉajenom mjestu u luci Angele Mijatovĉine, i onih
koji su u Stranjane i Matoševce pristigli prethodnih dana.
U 11 sati je ţupnik fra Dujo slavio za okupljene u Duganji, uz rub šumice, svetu misu,
namijenjenu posebno za pok. Iliju i Anu Ljevar i Milu Debeljaka, a pod misom je svirala i vodila
pjevanje ĉ. s. Marina Domić.
2
Poslije mise bio je ruĉak kojeg su neki donijeli sa sobom, a tko je ţelio mogao je dobiti peĉene prasetine,
janjetine i ćevapa kod Vite Šipke i njegove supruge Josipe r. Koĉić. Kod njih se moglo dobiti takoĊer piva,
sokova i sladoleda.
3
Nakon okrepe odvijao se nogometni turnir na kojem je sudjelovalo 5 ekipa, pod nazivima: Boldi,
Debeljaci, Stranjani, Ţabci i Wiesbaden. Igrala je svaka ekipa sa svakom, a pobjednik je postala ekipa
Ţabci.Natjecanje je na oko pola sata prekinula dosta jaka kiša, ali su šatori posluţili kao sigurno sklonište, a
kad je kiša stala mogle su se nastaviti utakmice na kojima je bilo malo više klizanja i padanja, ali bez većih
posljedica, osim što je Tomo Debeljak, pok. Mile, dobio jaĉi udarac po potkoljenici, tako da nije mogao
nastaviti igrati.
Dok su muški igrali nogomet ili se zabavljali uz karte, neke od ţenskih su igrale loptom „izmeĊu dvije
vatre“. Svakako bi dobro bilo za iduće Susrete predvidjeti više zabave i igre za djecu i za ţensku mladeţ.
Biskup Komarica nije mogao doći slaviti misu, jer je prekasno bio pozvan, i imao je obvezu na drugom
mjestu, ali je oko pola šest sati ipak navratio s jednom grupom bogoslova i zadrţao se s nekima u razgovoru
skoro jedan sat.
Kad se noć poĉela spuštati stigli su i muziĉari pa je veselje u Duganji nastavljeno uz svirku, pjesmu i ples
do iza ponoći.
Dolazak u rodni kraj - mili zaviĉaj, Stranjane i Matoševce, neki su iskoristili i da malo štogod urade kod
svojih kuća, a neki i za obilazak grobova svojih pokojnika na groblju Gradini.
Jedan dio sudionika na Stranjansko-matoševaĉkim susretima je u subotu uveĉer napustio Stranjane i
Matoševce, ali dosta njih je ostalo da prenoći, pa su jedni otišli u nedjelju prije podne, a neki su ostali i bili na
misi poslije podne, i nakon mise krenuli prema Hrvatskoj. Bilo je i nekoliko onih koji su se u Stranjanima i
Matoševcima zadrţali još par dana.
Nazoĉnih je na ovogodišnjim Susretima bilo izmeĊu 220 i 230, što starijih Stranjanĉana i Matoševljana,
što mlaĊarije i djece, od kojih je priliĉan broj njih roĊeno poslije 1995., kad su im roditelji morali napustiti
svoj rodni kraj i traţiti utoĉište u Hrvatskoj ili u Njemaĉkoj, Danskoj, Austriji, Švicarskoj, Francuskoj, pa i
drugdje po Europi i širom svijeta.
Organizatori su se i ove godine pobrinuli da igralište bude pripremljeno za nogomet i druţenje, i mislim
da se moţe reći da su i ovogodišnji Susreti prošli uredu, i da su sudionici uglavnom bili zadovoljni. Nešto
ozbiljnijih zamjerki je bilo jedino na slabu kvalitetu peĉenja koje se prodavalo, a po visokoj cijeni. Ljudi kaţu
da ne ţale platiti i skuplje, ali da ponuda svojom kvalitetom zadovoljava.
OBEĆAN POPRAVAK MOSTIĆA NA BUKOVCU
Krajem oţujka o. g. upućen je dopis gosp. Davoru Ĉordašu, potpredsjedniku RS, sa zamolbom da se
zauzme kod odgovarajućih organa vlasti za popravak dvaju mostića na Bukovcu i puta kroz Stranjane i
Matoševce (vidi: Naš zavičaj, br. 59, str. 3-4).
Gospodin Ĉordaš je intervenirao, i s tim u svezi fra Velimir je dobio obavijest iz Administrativne sluţbe
grada Banja Luke, Odjeljenje za komunalne i stambene poslove, kojom se javlja:
- U 2008. godini izgradićemo armirane betonske ploĉaste propuste na potoku Bukovac 2 komada.
- Putne pravce zbog ograniĉenih sredstava nismo u mogućnosti opraviti sa potrebnom koliĉinom
kamenog materijala. Izvršićemo opravku udarnih rupa sa manjom koliĉinom kamenog materijala.
Nadamo se da ovo neće biti, kao više puta dosad: „Pusto obećanje, ludom radovanje“!
PORIJELKO MATOŠEVAČKIH MAJDANDŢIĆA I BATKOVIĆA
Stanovnici prezimenom Majdandţić i Batković spadaju meĊu najstarije za koje se zna u Matoševcima.
Godine 1743., prema popisu katolika u Bosni i Hercegovini, kojeg je sastavio i poslao u Rim apostolski
vikar, biskup fra Pavao Dragiĉević, u Matoševcima je bila jedna kuća, na ĉijem je ĉelu stajao Petar
Maidangia, a imala je 10 odraslih ĉlanova i 3 djece. Za pretpostaviti je da je Maidangia u tom sluĉaju
oznaĉavao mjesto porijekla, a to bi bila ţupa Majdan, odnosno selo Majdan-Batkovci. Koje je bilo njihovo
pravo prezime dok su boravili u Majdanu, zasad ne znamo.
A prema popisu katolika što ga je napravio i takoĊer poslao u Rim apostolski vikar, biskup fra Marijan
Bogdanović, godine 1768. u Matoševcima se nalazila kućna zajednica ili zadruga kojoj je glava bio Marko
Maidançich, a imala je 9 odraslih ĉlanova i 10-ero djece.
Matoševaĉki Majdandţići su, prema tome, potomci Majdangia i Majdançich-a, i vrlo je vjerojatno,
gotovo posve sigurno, da su porijeklom iz nekadašnje majdanske ţupe.
U popisu spomenutoga apostolskog vikara fra Pave Dragiĉevića godine 1743. u Matoševcima se navodi
porodiĉna zadruga na ĉijem je ĉelu bio Andrija Bathcovich, a imala je 10 odraslih ĉlanova i 4-ero djece.
4
Godine 1768., prema popisu apostolskog vikara fra Marijana Bogdanovića, postojala je u Matoševcima
jedna porodiĉna zadruga Bat/c/hovich-a, a na njezinom je ĉelu stajao Petar Bat/c/hovich, i imala je 13
odraslih ĉlanova i 7-ero djece.
Godine 1743. u selu Batkovcima, prema popisu fra Pave Dragiĉevića, nije bilo nikoga s prezimenom
Batchovich - Batković, a bila je po jedna porodiĉna zadruga Chosich-a, Ninchevich-a, Vidovich-a, Dulger-a,
Comlenovich-a, i dvije porodiĉne zadruge Simich-a. U tome popisu je zavedena u selu Sasini, majdanske
ţupe, kuća Marije Batchove, s 3 odrasle osobe. Marija je, pretpostavljam, bila supruga nekoga tko se zvao ili
imao nadimak Batko. A nije iskljuĉeno da i matoševaĉki Batkovići vuku svoje prezime od nekoga tko se zvao
Batko. Ako ne to, onda su matoševaĉki Batkovići mogli dobiti prezime prema mjestu Batkovci, ondašnje
majdanske, a kansije vodiĉevske ţupe, iz kojega su u Matoševce doselili.
KNJIGA O STRANJANIMA I MATOŠEVCIMA

PREDSTAVLJENA U MJESEČNIKU „SVJETLO RIJEČI“
Mjeseĉnik Svjetlo riječi, koji izlazi u Sarajevu, a izdaje ga franjevaĉka provincija Bosna Srebrena, u
broju za mjesec srpanj/kolovoz 2008., str. 17, donosi kraći prikaz knjige o Stranjanima i Matoševcima: Rodni
kraj i vlastiti korijeni vole se i ne zaboravljaju, a napisao ga je fra Ivan Šarĉević, profesor na Franjevaĉkoj
teologiji u Sarajevu.
Prenosimo ovdje taj prikaz u cijelosti.
O povijesti banjoluĉkih Stranjana i Matoševaca, sela koja su nekada pripadala ţupi Ivanjskoj a danas
Barlovcima, fra Velimir Blaţević, sâm rodom iz ovoga kraja, sastavio je iscrpnu monografiju na više od 400
stranica. Osim topografske slike, Blaţević donosi popise obitelji prema maticama i drugim crkvenim
dokumentima, opisuje vjerski ţivot, obiĉaje, groblja, kapele i vaţnije lokalitete. Ovdje je i popis ţrtava
Drugog svjetskog rata, zatim popis odseljenih izmeĊu 1946. i 1995.
Posebna vrijednost ove knjige, a što je i najveći razlog njezina nastanka, jest opis dogaĊanja u zadnjem
ratu (bez rata!) kada su ova mjesta „mirno oĉišćena“ a katoliĉki, hrvatski stanovnici pod prisilom i strahom
napustili svoj zaviĉaj. Donesen je i popis njihovih imena. Samo mali dio njih, i to starijih, se vratio, dok su
napuštene kuće posve opljaĉkane i devastirane.
Povratnici se ne daju smesti unatoĉ teškom ţivotu. Tješi ĉinjenica da su povratnici solidarni izmeĊu sebe,
da oni koji su otišli nisu prodali svoje kuće, kao i to da Stranjanĉani i Matoševljani rado navrate u zaviĉaj i
pomaţu onima koji su se vratili.
Knjiga u izdanju Franjevaĉkog samostana Petrićevac – Rodni kraj i vlastiti korijeni vole se i ne
zaboravljaju. Stranjani i Matoševci katolička i hrvatska sela nedaleko od Banje Luke nekad i sad u riječi i
slici – obiluje mnoštvom podataka, tehniĉki je skladna (fra Tomislav Brković). Mnoštvo fotografija, od onih
starih do današnjih u boji (gotovo svaka kuća!) jedinstveno je svjedoĉanstvo za ţitelje ovih dvaju mjesta.
Knjiga nije samo sjećanje nego i poziv na ljubav i povratak u rodni kraj.
RODOSLOVNIK
Matoševci
BATKOVIĆ: Stipo, Gordana, Anto, Ana, Marija (Joso i Manda r. Batković)
BATKOVIĆ Mijat (Mile) i Ana r. Marić, vjenĉani oko g. 1763.

Andrija 1764.
Filip 1770.
Luka 1772.
Barbara 1774.
Vid 1775.
Andrija 1774.
Vid 1784.
Stjepan 1802.
Toma 1805.
Martin 1807.
5
Franciska 1808.
Stjepan i Lucija r. Grgić, vjenĉani oko g. 1837.
AnĊa 1838.
Stjepan 1839.
Filip 1841.
? 1842.
Stjepan 1844.
Marko 1847.
Stjepan i Ruţa r. Kozić, vjenĉani oko g. 1883.
Mato 1884.
Anica 1886.
Nikola 1888.
Nikola i Jeka r. Debeljak, vjenĉani g. 1919.
Ivo 1920.
Ana 1921.
Ljubica 1923.
Ana 1925.
Dragica 1928.
Joso 1931.
Mato 1933.
Joso 1936.
Jelica 1939.
Joso i Manda r. Batković, vjenĉani g. 1955.
Stipo 1955.
Gordana 1957.
Anto 1958.
Ana 1962.
Marija 1963.
DEBELJAK: Josip, Mara, Ruţa, Ljuba (Andrija i Ljube r. Bogdanović)
DEBELJAK Abram i Cvita r. Majdanĉić, vjenĉani oko g. 1762.

Marta 1763.
Toma 1764.
Juro 1767.
Luka 1769.
Toma i Ruţa r. Marić, vjenĉani g. 1789.
Marija 1791.
Ivo 1793.
Ivka 1796.
Ivo i Ruţa r. Stojĉević, vjenĉani g. 1820.
Toma 1821.
Juro 1822.
Jozo 1825.
Marija 1828.
Marija 1830.
Ivka 1831.
Ana 1835.
Stjepan 1837.
Ana 1840.
Toma i /2. br./ Ruţa r. Matošević, vjenĉani g. 1852.
Mato 1854.
Anto 1856.
Luka 1858.
6
Mato 1861.
Andrija 1865.
Ivka 1868.
Ana 1870.
Janja 1873.
Andrija i Ruţa r. Blaţević-Tubić, vjenĉani g. 1887.
Silvestar 1888.
Filip 1890.
Zorka 1892.
Stipo 1893.
Anto 1896.
Jela 1898.
Joso 1901.
Stipo 1903.
Anica 1906.
Kata 1909.
Joso i Jela r. Pezić, vjenĉani g. 1925.
Toma 1926.
Niko 1927.
Anto 1927.
Andrija 1929.
Danica 1931.
Pero 1933.
Mara 1934.
Franjo 1937.
Nikola 1939.
Ivo 1941.
Filip 1944.
Andrija i Jela r. Bogdanović, vjenĉani g. 1951.
Josip 1952.
Mara 1954.
Ruţa 1961.
Ljuba 1963.
OČEKUJE SE DA ĆE BISKUP KOMARICA SLAVITI MISU NA GROBLJU GRADINI
Ţupnik fra Dujo namjerava zamoliti biskupa Komaricu da u nedjelju nakon Male Gospe, 14. rujna, doĊe
i na groblju Gradini u 11 sati slavi svetu misu. Moţe se oĉekivati da će biskup takvu zamolbu prihvatiti i
doći na Gradinu, samo ako ga ne sprijeĉi kakva iznenadna obveza i vaţan posao.

Tel/Fax: 00/387/51/354-813
☧ NAŠ ZAVIČAJ
Broj 61.
MISA NA GRADINI
Rujan 2008.
U nedjelju iza Male Gospe, 14. rujna, na groblju Gradini se i ove godine okupio veći
broj Matoševljana i Stranjančana. Iako je prethodnoga dana i u tijeku noći padala kiša i bilo
vrijeme prohladno, te se nije moglo računati da će na misu doći vjernika, ipak se skupilo,
što iz Hrvatske što „domaćih“, više od 130 osoba. Zbog lošega vremena izostala su samo
djeca i mladi.
Biskup Komarica nije mogao doći, kako se očekivalo, pa je slavljenje mise u 10,30 sati
predvodio preč. dr. Anto Orlovac, generalni vikar banjolučke biskupije i zamjenik biskupa
Komarice, a s njim zajedno misu koncelebrirali fra Dujo i fra Velimir. Preč. Orlovac je na
početku sve nazočne pozdravio, izražavajući svoju radost što je i po nesigurnom vremenu
tako velik broj Stranjančana i Matoševljana, a i drugih, došao na groblje Gradinu, koje
postoji punih 80 godina (osnovano 1928.), a iduće godine je 80-a godišnjica njegova
blagoslova.
Kako je te nedjelje bila i svetkovina Uzvišenja svetoga križa, preč. Orlovac je u

propovijedi pod misom govorio o uzvišenosti Kristova križa i njegovoj važnosti za naše
spasenje, ali i o smislu naših svakidašnjih i životnih „križeva“ koje nosimo kroz život.
2
Opijela na grobovima prije i poslije mise molili su fra Dujo, župnik, i fra Velimir.
Pred ovogodišnju misu na Gradini je podignuto više novih nadgrobnih spomenika,
tako za pok. Milu Debeljaka (supruga Marica s djecom) za Jozu Blaževića, Tominog
(supruga i djeca), za Anu i Mirka-Milu Blažević (sinovi, snahe i unučad), za Stipu i Ružu
Blažević (unuk Kazimir), za Peru Bogdanović (brat Anto), i za malu djecu Ankicu i Ljubicu
Debeljak (brat Ankičin, Josip).
Na kraju mise župnik fra Dujo je istaknuo kako je groblje za ovu prigodi lijepo
uređeno, a i da se inače tijekom godine održava uredno, što treba zahvaliti Marici
Debeljak, Milinoj, Markanu Blaževiću, Milinom, i Luci Bogdanović, kojima pomažu
Ljevari: Reza, Ilija, Slavko, Anto i Ane, i Slavko Blažević.
Kao i obično, nakon mise je svoje priloge za čišćenje groblja i za popravak puta prema
groblju dalo više Matoševljana i Stranjančana.
ILIJA LJEVAR PROŠIRUJE SVOJE „DVORE“,

A MATO DEBELJAK U SVOJU KUĆU POSTAVLJA STOLARIJU
Ilija Ljevar, Vidov, je već prije više godina sebi sagradio stambeni objekt koji sam ja,
zbog njegova povremenog korištenja i veličine, nazivao „vikendica“ i „kućica“, a ustvari je
to za Iliju i one koji su mu dolazili, i u toj kućici kraće boravili bio „dvorac“. Ipak, da bi
imao više prostora za svoje „goste“ barem za spavanje, Ilija se upustio u novu investiciju.
Ranije je nabavio građevinski materijal, a nedavno je ozidao i pokrio jednosobni stambeni
objekt.
Kuća Mate Debeljaka, Petrovog, dosad je bila bez ijednih vrata i prozora, jer je sve u
naletu pljačkaških horda poskidano i odneseno. Kako Mato i Zlatka češće i rado dolaze
svojoj kući u Matoševce, da bi se mogli smjestiti i boraviti u vlastitom domu kada i koliko
žele, dali su da se u kući postave nova ulazna i dvoja sobna vrata i prozori na par
prostorija.
3
PROSLAVA SVETOGA FRANJE
Sveti Franjo Asiški, komu je posvećena crkvica u Stranjanima, proslavljen je u nedjelju, 5. listopada.
Svetu misu u 10,30 sati slavili su fra Dujo i fra Velimir, a nazočnih je bilo 15-ak vjernika, uz „mještane“ još
5-6 sa strane.
Sudionici na misi, sa župnikom fra Dujom, na ulazu u crkvicu
BORBA ZA ODRŽIVI POVRATAK
Povratnici u Stranjanima i Matoševcima se trude, uz pomoć svojih koji su ostali u Hrvatskoj, oko
preživljavanja, ali su nemoćni u nekim stvarima koje im puno znače, npr. u osposobljavaju za korištenje i
održavanju putova i mostića preko Bukovca. Više puta i na različitim adresama i razinama vlasti grada Banje
Luke i Republike Srpske je tražena pomoć, ali je dosad ona bila simbolična ili je posve izostala.
Prije nekoliko mjeseci je iz Administrativne službe grada Banje Luke, Odjeljenje za komunalne i
stambene poslove, došlo obećanje da će se napraviti dva betonska mostića na Bukovcu i s manjom količinom
kamenog materijala da će se popraviti put gdje je najlošiji, ali od toga dosad nije bilo ništa. U svezi s tim
Mare Milina je razgovarala sa sekretarom Mjesne Zajednice Dragočaj, a potom mu uputila i dopis sa
zamolbom da se izvrši kategorizacija zemljanog puta kroz Stranjane i Matoševce i predvide sredstva za
njegovo održavanje. Taj je dopis glasio:
DEBELJAK MARE
I HRVATI POVRATNICI
u sela Stranjane i Matoševce
M A T O Š E V C I, b b
Dana 9. septembra 2008.
MJESNA ZAJEDNICA
DRAGOČAJ
n/r. Sekretara MZ,
gosp. Nove Milakovića
Predmet: Molba za izvršenje kategorizacije i za održavanje makadamskog puta
kroz Stranjane i Matoševce.
Gospodine Novo, sekretaru Mjesne Zajednice!
Niže potpisna je s Vama razgovarala o mogućnosti da Mjesna Zajednica Dragočaj poduzme i učini nešto za poboljšanje
uvjeta života povratnika hrvatske nacionalnosti u selima Stranjani i Matoševci, koja takoĎer pripadaju navedenoj Mjesnoj
Zajednici. Obraćam Vam se, evo, i pismenim putem.
4
U Mjesnoj Zajednici Dragočaj posljednjih godina je učinjeno dosta na popravljanju i asfaltiranju novih dionica puteva,
na uvoĎenju ulične električne rasvjete, i na dovoĎenju gradske vode u neka naselja. Na žalost, naša sela su u tom pogledu
posve zapostavljena. Iako smo se usmeno i pismeno obraćali vodstvu Mjesne Zajednice Dragočaj, s te strane nije učinjeno
ništa da se pomogne nama povratnicima koji smo uselili u svoje kuće 2002. godine, i kasnije. Bili smo prisiljeni obraćati se i
na gradsku upravu Banje Luke, pa i na vlasti entiteta Republike Srpske, i odatle nam je pružena makar neka mala pomoć.
Prije nekih pola godine naš sumještanin Velimir Blažević se pismeno obratio za posredničku pomoć potpredsjedniku RS,
gosp. Davoru Čordašu, koji u Predsjedništvu RS zastupa hrvatski narod, i na njegovu intervenciju iz Administrativne službe
grada Banje Luke, Odjeljenje za komunalne i stambene poslove, Velimir Blažević, je dobio pismenu obavijest, potpisanu od
gosp. Budimira Balabana, da će se u 2008. godini izgraditi 2 armirano-betonska pločasta propusta na potoku Bukovac koji
protječe kroz Matoševce i Stranjane. TakoĎer je u istom dopisu rečeno da će se s manjom količinom kamenog materijala
izvršiti popravak udarnih rupa na putu kroz selo. Dosada ništa od toga nije izvršeno, a mi se iskreno nadamo da se ne radi o
ispraznom obećanju.
U očekivanju da se dano obećanje i ispuni, povratnici Hrvati u sela Stranjane i Matoševce ovim se obraćaju na Vas,
gospodine Sekretaru, kao i na predsjednika Mjesne Zajednice Dragočaj, gosp. Ljubinka Ostojića, da se zauzmete u
odgovarajućim tijelima i institucijama kako bi se izvršila kategorizacija glavnih putova kroz naša sela, da bi tako ušli u
program održavanja i popravaka, uključujući i zimsko čišćenje snijega na glavnom putu do kuća koje su naseljene. Bez toga
mi ćemo ostati sve više izolirani i odsječeni od ostatka Mjesne Zajednice, a na kraju prisiljavani i da odavde ponovno
iseljavamo. Vjerujemo da ovo ne bi bilo ni Vama u interesu, te da ćete sa svoje strane učiniti sve da do toga ne doĎe.
Molimo za povratnu informaciju, kako bismo, u slučaju Vašega negativnog odgovora, mogli poduzeti druge nužne
zakonske korake kod mjerodavnih vlasti Banje Luke i Republike Srpske, a takoĎer senzibilizirati za ovaj problem i
meĎunarodnu zajednicu.
U ime Hrvata povratnika

u Stranjane i Matoševce:
____________________
/Mare Debeljak/
PROVALE I PLJAĈKE U KUĆAMA
Prije oko mjeseca dana u kući Stjepana Pranjića-Brace u Stranjanima jedne noći netko je počeo rezati
metalnu zidnu stalažu u namjeri da je skine i odnese. Kad su Mirko Pranjć, Perin, i Milorad Ubović primijetili
da se nešto događa pošli su prema Stjepanovoj kući. Vidjevši da je otkriven, lopov je iskočio kroz prozor i
pobjegao. A prije 20-ak dana s ulaza u dvorište Bracine kuće skinuta je i odnesena metalna kapija.
Krajem mjeseca rujna ili početkom listopada pljačkaši su prerezali katanac na kapiji kod kuće Marka
Blaževića-Mrkog, i pošto nisu uspjeli otvoriti kućna vrata, provalili su prozor i ušli unutra. Također su se
uspeli uz vanjsko stepenište, obili tavanska vrata i ušli na tavan. Provaljena su i teška željezna vrata na
podrum, a i vrata na svim gospodarskim zgradama. U kući je sve isprevrtano, a odnesen je receiver
televizora i adapter telefona. Iz podruma je odneseno oko 100 litara rakije, bušilica, kosilica, dvoje tačke,
puno sitnijeg alata. Policija, obična i kriminalistička, došla je 3. listopada i više od dva sata vršila uviđaj i
zatim načinila zapisnik. Nekoliko dana kasnije u napuštenoj kući Mare Slijepčević pronađene su jedne tačke.
Kao i obično, teško da će se lopovi otkriti, ali se na neke ozbiljno sumnja, samo nitko ih ne smije javno
prokazati zbog straha od osvete.
Obavijest o misama za Dan mrtvih

Na 2. studenoga, Dan mrtvih, sveta misa na groblju Gradina bit će u 10,30 sati.
Prethodnoga dana, u subotu 1. studenoga, Svi Sveti,
misa na groblju Crkvine je u 13 sati.

Tel/Fax: 00/387/51/354-813
☧ NAŠ ZAVIČAJ
Broj 62.
MISA NA GRADINI NA DAN MRTVIH

Studeni 2008.
Dan mrtvih, 2. studenoga, ove je godine pao na nedjelju. Vrijeme je toga dana bilo vrlo
lijepo, tako da su prilike bile povoljne da se na groblju Gradina nađe veći broj vjernika. Ali se to
ipak nije dogodilo, jer se skupilo svega 50-ak osoba. Istina, neki su dan ranije bili na groblju
Crkvenama, a poslije podne su u Matoševcima obišli Batkovića groblje i groblje na Gradini, te
položili cvijeće, zapalili svijeće i pomolili se za svoje pokojne, pa je sasvim sigurno to mogao
biti razlog što se na Dan mrtvih na Gradini našlo manje vjernika nego što se očekivalo.
Svetu misu su u 10,30 sati zajedno slavili župnik fra Dujo i fra Velimir, a prije mise su
molili opijela na grobovima.
Tko je želio, prije i poslije mise je mogao dati svoj doprinos za održavanje groblja. S
obzirom na malen broj nazočnih, razumljivo da se nisu mogla skupiti neka značajnija sredstva.
Dosad su se Matoševljani i Stranjančani koji su u Hrvatskoj pokazivali u dobrom svjetlu
doprinoseći za uređivanje groblja i puta do groblja. Sigurno neće zakazati ni ubuduće.
Da bi se groblje održavalo uredno, a ono je ipak dosad bilo takvo ponajviše zahvaljujući
onima koji sada žive u Stranjaniam i Matoševcima i njihovu dobrovoljnom radu, ne može se
briga prepustiti samo njima.
2
BATKOVIĆA GROBLJE UREĐENO
Prošle je godine na Batkovića groblju iskrčena drača i drugo šiblje, a proljetos sve
poprskano otrovnom tekućinom za uništavanje i sprečavanje raslinja. To je imalo neke koristi,
ali nije potpuno spriječilo da se drača i trnje opet pojave i prošire po groblju.
Da groblje ne bi u takvom stanju dočekalo Dan mrtvih, fra Dujo i fra Velimir su organizirali
akciju njegova čišćenja i uređenja. Na 24. listopada sasječeno je i spaljeno sve divlje raslinje i
groblje očišćeno. U toj je akciji bio jedan radnik s plaćenom dnevnicom (mladić Dalibor Loivrić,
iz Dragočaja), dok su se dobrovoljnim radom u nju uključili Marica Debeljak, Milina, Luca
Bogdanović, Ićina, Slavko Ljevar, Pejinčin, i iz Orlovca Ane Stojčević, r. Batković, Bojkova, a
pomagali su fra Velimir i fra Dujo. Batkovića groblje je dobilo doličan izgled, koliko je to uopće
bilo moguće postići.
Nakon uređenja groblja pokazalo se da ima priličan broj grobova, naročito male djece, na
kojima križeva nema nikako, ili su još preostali samo oni okomiti komadi zasađeni u zemlju.
Bilo bi lijepo, a i krajnje je vrijeme, dok se grobna mjesta još razaznaju i dok netko za njih zna,
da se na te grobove postave novi križevi s imenima pokojnika koji su u njima sahranjeni.
VANDALIZAM DRAGOĈAJSKIH OSMOŠKOLACA
Đaci sedmog i osmog razreda osmogodišnje škole „Desanka Maksimović“ iz Dragočaja imali su 10.
listopada izlet, a izletničko mjesto im je bilo u Stranjanima, luka Angele Mijatovčine u Duganji. Po sebi
ništa loše: mladi su se imala gdje poigrati i mogli su u prirodi provesti lijep jesenski dan.
Kako su se zabavljali, piscu ovih redaka nije poznato. Ali se dio njihove „zabave“ odigravao na putu
i po obližnjoj šumi, te po nekim kućama. Što su pokraj puta i po šumi ostavili gomilu papira i otpada, to
još i nije ništa neobično za naše balkansko shvaćanje i ponašanje. Ali skupina „malih vandala“ je iskazala
i svoju rušilačku „obučenost“ na kućama Ive Blaževića, Franjinog, i Mate Blaževića, Stipinog. Na Ivinoj
kući su polupli stakla na predvorju, ulaznim vratima i na jednom prozoru. Kako izgleda, uvlačili su se u
kuću. Na kući Matinoj su razbili jedan prozor.
Moglo se čuti da je to mladenački nestašluk. Ako i jest, što misliti i reći o nastavnicima koji su đake
dopratili i s njima proveli cijeli dan! Jesu li pratili kuda im đaci idu, i što rade? Đaci su morali znati komu
pripadaju te kuće, i da su Hrvati i katolici njihovi vlasnici, pa su mislili da stoga na njima mogu raditi što
hoće. A tko ih je u tome informirao i poučio? – Na žalost, vjerojatno njihovi roditelji, a možda i netko u
školi!
3
Mare Debeljak, Milina, još je iste večeri o događaju izvijestila upraviteljicu škole, gđu. Nadu Savić,
koja je izrazila svoje čuđenje i nevjericu da su to đaci mogli učiniti. Zamolila je da se stvar ne prijavljuje
policiji, a ona će izvidjeti što se doista dogodilo.
U ponedjeljak, 13. listopada, Nada Savić je s nastavnikom Milom, izbjeglim u Bosnu iz okolice
Zadra u Hrvatskoj, a koji je đake i doveo na izlet u Stranjane, došla da pogleda porazbijana stakla na
spomenutim kućama. Sa sobom su poveli i školskog majstora. Mile je pokušao zanijekati da su to učinili
đaci dragočajske škole, ali je sve ukazivalo da je to ipak njihovo djelo, a postoje i svjedoci koji su to
vidjeli. Nada je rekla da će se postaviti nova stakla na prozorima i vratima, i ponovno je zamolila da se
događaj ne prijavljuje policiji, i da se s tim ne ide u javnost.
Obećanje koje je ona dala ispunjeno je, i što je bilo porazbijano opet je postakljeno.
PONOVNE PROVALE U DVIJE KUĆE
Pred kraj mjeseca listopada na udaru provalnika opet su bile neke kuće. U Stranjanima je provaljeno
u kuću Pranjić Mirka, Perinog, a u Matoševcima u kuću Markana Majdandžića, Matnoga. Stvari su u
kućama isprevrtane, ali nije primijećeno da je išta odneseno. Lopovi su, izgleda, tražili rakiju, a kako je
nisu našli, jer je u kućama nije ni bilo, otišli su praznih ruku.
LJEVARI DOVELI PITKU VODU S IZVORA NA IVANKOVU
Ilija Ljevar, Vidov, i Branko Špoljarić sa suprugom Mirom, kćeri pok. Ilije i Ane Ljevar, dosad su
vodu dobivali iz bunara od kuće Ante Ljevara, Andrijevog. Odatle su dobivali vodu također Slavko
Ljevar i Slavko Blažević, Ružin. Ali iz toga bunara vode nije bilo dovoljno za sve, naročito ne u sušno
ljetno vrijeme. Trebalo je pronaći sigurnije rješenje za izdašniju opskrbu vodom.
Znalo se da je ranije postojao izvor ispod Pejinčine kuće na Ivankovu. Iz njega je prije više od 20
godina Slavko Ljevar doveo vodu u svoju novu kuću podignutu iznad kuće pok. Marka Majdandžića,
Ivćevog. U vrijeme rata i poslije njega taj izvor je urušen i otjecanje vode prema Slavkovoj kući je
prekinuto. Ilija i Branko su se dogovorili, a sa Slavkovim znanjem i pristankom, da izvor urede, kako bi
ga mogli koristiti oni, a i drugi u Ljevarima. Odnijeli su do izvora dvije plastične bačve od po 750 litara,
očistili izvor i vodu iz njega sproveli u te bačve koje su cijevima spojili. Zamijenili su dio starog
plastičnog crijeva i spojili ga na jednoj strani s bačvama s vodom a na drugoj priključili na preostali dio
starog crijeva, koje su opet nešto dalje povezali s crijevom kojim je u novije vrijeme iz Antinog bunara
voda dovedena do naprijed spomenutih kuća. Sve će te kuće, a također i Reza Ljevar, odsada dobivati
izvorsku vodu s Ivankova, od Kotaništa, i trebalo bi je biti dovoljno.
RODOSLOVNIK
Matoševci
BATKOVIĆ: Jelica, Zvonko, Anto i Ana (Ive i Mare r. Jakovljević)
BATKOVIĆ Mile i Ane r. Marić, vjenčani oko 1768.
Andrija 1769.
Filip 1770.
Luka 1772.
Barbara 1774.
Vid 1775.
Andrija 1777.
Luce ?
Vid 1784.
Filip i /2. br./ Mande r. Valentić, vjenčani oko g. 1800.
Stjepan 1802.
Toma 1805.
Martin 1807.
Franciska 1808.
Kate 1812.
Toma i Kate r. Grgić, vjenčani g. 1828.
Marija 1829.
Lucija 1832.
Mile 1834.
4
Marija 1836.
Mande 1839.
Ivo 1841.
Joso 1843.
Ivo 1845.
Mande 1848.
Ane 1851.
Mile i /1. br./ Lucija r. Užar, vjenčani oko g. 1860.
Ilija 1861.
Toma 1862.
Mato 1865.
Mato i Anđa r. Marić, vjenčani oko g. 1879./80.
Ivo 1882.
Marko 1885.
Ivo i Kata r. Bijelić, vjenčani g. 1903.
Marko 1906.
Šimo 1908.
Nikola 1913.
Mato 1918.
Šimo i Anica r. Debeljak, vjenčani g. 1927.
Mare 1928.
Jozefina 1930.
Kate 1932.
Ivo 1933.
Ruža 1936.
Dragica 1938.
Mirko 1940.
Ljuba 1942.
Jozo 1945.
Ivo i Mara r. Jakovljević, vjenčani g. 1956.
Jelica 1958.
Zvonko 1960.
Anto 1962.
Ana 1969.

Tel/Fax: 00/387/51/354-813
☧ NAŠ ZAVIČAJ
Broj 63.
PEDESETA GODIŠNJICA BRAKA SLAVKA I MANDE BLAŢEVIĆ

Siječanj 2009.
Supružnici Slavko Blažević, Stipin, i Manda r. Džolić-Ĉivĉić, koji su se vjenĉali u

Barlovcima 23. studenoga 1958., proslavili su u nedjelju, 23. studenoga 2008., pedesetu
godišnjicu braka. A istoga su dana slavili dvadesetpetu godišnjicu svoga braka takoĊer
Francika, kći Slavkova i Mandina, i njezin muž Anto Brkić. Proslava je imalo dva dijela, prvi je
bio na prigodnoj svetoj misi u crkvi Uzvišenja svetoga Križa u Velikoj Ostmi, Dugo Selo, a
drugi na sveĉanom ruĉku kod Antine i Francikine kuće. Pod svetom misom, koju je slavio vlĉ.
Josip Kuzel, slavljenici Slavko i Manda su obnovili svoja braĉna obećanja, dana prije pedeset
godina. Ĉestitajući sveĉarima zlatni jubilej – vlĉ. Josip im je nakon mise dao Bibliju na dar.
Slavljeniĉkoj misi, a potom i sveĉanom ruĉku u veselom ozraĉju bila su nazoĉna Slavkova
i Mandina djeca, uz Franciku njih još 5-ero živućih, zatim druga rodbina i prijatelji. TakoĊer
su se nakratko gostima i ĉestitarima u kući slavljenika pridružili vlĉ. Josip Kuzel, župnik u
Velikoj Ostmi, i župnik iz župe Dugo Selo, vlĉ. Slavko Kresonja.
2
Slavko i Manda su u braku imali ukupno devetero djece, ali je njih troje umrlo u
djetinjstvu, uskoro nakon roĊenja. Kao što su sami bili dobri vjernici, i skromni u životu, tako
su odgojili i svu svoju djecu. Omogućili su svima da završe barem osnovnu školu, ukupno 48
godina, a neki i srednju.
Slavko je kroz više od 40 godina u barlovaĉkoj župi vršio službu prakaratura za selo
Stranjane, a vrši je još i danas. Kako sam pripovijeda, život njegove obitelji nije bio lagan.
Nije se živjelo kako se htjelo, nego kako se moglo! Ako si bio siromašan, nisi smio tražiti ni u
zajam, iz straha da se zajam neće moći vratiti. Ali dodaje: Iako siromašni, nismo bili
nezadovoljni! I zakljuĉuje: Ako je netko u sebi zadovoljan, on nije nikada siromašna, a
nezadovoljnom ĉovjeku nije nikad dovoljno ono što ima!
Slavko i Manda su na proslavu 50-e godišnjice braka iz Stranjana otišli u Hrvatsku, gdje
im žive djeca. Iako je bilo sveĉano i veselo, bilo bi mnogo veselije, kaže Slavko, da su s
djecom, rodbinom i prijateljima svojih 50 godina provedenih u složnom braku mogli proslaviti
u svojim Stranjanima!
SUMORNI BOŢIĆNI I NOVOGODIŠNJI BLAGDANI
Prošli Božić i Nova Godinu, zbog malog broja onih koji su te blagdane provodili u
Stranjaniam i Matoševcima, bili su priliĉno sjetni. Ne može biti radosnog raspoloženja u
kućama u kojima živi samo po jedna osoba, a ni veselja u selu s malim brojem stanovnika, i k
tomu starijih i bolesnih. Prijašnjih godina prigodom božićnih i novogodišnjih blagdana bilo je
više onih koji su sa strane dolazili ili navraćali u Stranjane i Matoševce da posjeti nekoga
svoga, a za prošli Božić i Novu godinu bili su samo Marko Blažević, Mrki, sa suprugom
Zorom, i Mato Majdandžić, Ante Matnoga. Uz to, i inaĉe malen broj povratnika u Stranjane i
Matoševce smanjio se još više odlaskom Marice Marić-Milaković i Mare Debeljak, pok. Mile,
u posjetu svojima u Hrvatskoj odnosno Njemaĉkoj.
Sumorno raspoloženje se posebno osjećalo zbog malog broja okupljenih na misama u
Stranjanima, ali i još više poradi onih koji su zbog starosti ili bolesti, a k tomu i dubokog
snijega i velike hladnoće, morali ostati u svojim kućama, a takvih je bilo i više negoli onih koji
su mogli doći na misu.
PREBIVALIŠTE RUDE ĆOSIĆA I SUPRUGE ANĐELKE

MOGLO BI ODSADA BITI U STRANJANIMA
Rudo Ćosić sa suprugom AnĊelkom, koji su dosta godina proveli u Njemaĉkoj i zaradili
mirovinu, već ranijih godina su uredili u Stranjanima kuću pok. Jose Ćosića, Rudinog oca, i
opskrbili je svime potrebnim za udoban smještaj i boravak u njoj. Povremeno su dolazili i u
njoj provodili po nekoliko dana, a od ljeta prošle godine, makar i s prekidima, proveli su u
Stranjanima dosta vremena, uživajući u mirnom životu na ĉistu zraku i u seoskoj prirodi. Kako
namjeravaju u Stranjanima provoditi sve više vremena, a možda se i trajno nastaniti, jesenas
su se dali na posao oko kuće. Uredili su kućni okoliš, pokosili i spalili krupnu travu, ostrugu i
drugi korov, i isjekli johe u svojoj luci. U izgledu je, ĉini se, i ureĊivanje vodenice ispod kuće.
Sasvim sigurno će se ubuduće Rudi i AnĊelki ĉešće navraćati i ostali Ćosići, osobito u
ljetnim mjesecima oni koji trenutno žive i rade u Njemaĉkoj, a i u drugo vrijeme oni koji žive
u Zagrebu. Finka, Rudina sestra, iz Zagreba je par puta prošlog ljeta i jeseni dolazila i više
dana s njima provela u kući u kojoj je i sama roĊena.
Već sada se nazire da će kuća u Ćosićima biti mjesto u koje će se kod Rude i AnĊelka
rado okupljati ili navraćati i drugi, kako povratnici u Stranjane i Matoševce, tako i povremeni
posjetioci sa strane. Jedno od takvih okupljanja zbilo se u ĉetvrtak uveĉer, 6. studenoga 2008.
Rudo i AnĊelka su pozvali na veĉernje druženje u svojoj kući roĊaka fra Velimira, Maru
Debeljak, Milinu, Lucu Bogdanović, Vladu Blaževića, Josinog, sa suprugom AnĊom, koji su
tih dana boravili kod svoje kuće u Stranjanima, i Stipu Grozdinog. Osim Stipe, drugi su se
3
odazvali i u gostima kod Rude i AnĊelke proveli veĉer u ugodnom razgovoru i zabavi, a fra
Velimir, Mare i Luce, koji su stigli u predveĉerje, pogošćeni su i veĉerom.
Bilo bi jako dobro da i drugi razmišljaju i planiraju kao Rudo i AnĊelka. Umjesto laganog
umiranja, Stranjani i Matoševci bi barem produžavali svoj život, a možda se poĉeli i
oporavljati!
DVA NOVA MOSTIĆA NA BUKOVCU
Pokazivalo se potrebnim već duže vremena da se na Bukovcu poprave dvije ćuprije ili
mala mosta, onaj iznad Studenca, što vodi u Ljevare, i drugi nekoliko stotina metara dalje,
ispod kuće pok. Jure Majdandžića, Matulinog. Razumljivo da povratnici nisu bili u stanju sami
to uraditi svojim sredstvima, a ni oni koji povremeno dolaze da posjete zaviĉaj i obiĊu svoje
kuće. Upućen je zahtjev MZ Dragoĉaj za pomoć, ali od toga nije bilo ništa. Potom je molba
podnesena gradskoj upravi Banje Luke, a zatraženo i posredovanje potpredsjednika RS,
Davora Ĉordaša. Iz gradske uprave je stigao odgovor, potpisan od Budimira Balabana,
naĉelnika Odjeljenja za komunalne i stambene poslove, s obećanjem da će se spomenuta dva
mosta u 2008. godini napraviti.
To je, konaĉno, u mjesecu prosincu i uraĊeno. Umjesto dotrajalih starih ćuprija, s drvenim
gredama i zemljanim slojem iznad njih, sada su izgraĊeni armirani betonski ploĉasti propusti,
širine više od 5 metara. Na rubove propusta postavljene su i ograde od metalnih cijevi, tako da
je prijelaz posve siguran. Osim toga most za Ljevare je pomaknut malo naviše, pa je sada
izbjegnuta oštra krivina koja je ranije otežavala uspon uzbrdicom i posebno dovoz materijala
motornim vozilima.
RODOSLOVNIK
Matoševci
BATKOVIĆ: Vikica, Manda, Ivo, Ruţa, Boţana (Ante i Ane r. Batković)
BATKOVIĆ Mijat (Mile) i Ana r. Marić, vjenĉani oko g. 1763.

Andrija 1764.
Filip 1770.
Luka 1772.
Barbara 1774.
Vid 1775.
4
Andrija 1774.
Vid 1784.
Stjepan 1802.
Toma 1805.
Martin 1807.
Franciska 1808.
Toma i Kata r. Grgić, vjenĉani oko g. 1830.
Lucija 1832.
Mile 1834.
Marija 1836.
Manda 1839.
Ivo 1841.
Jozo 1843.
Ivan 1845.
Manda 1848.
Ana 1851.
Mile (Mijat) i Ruža r. Banović, vjenĉani oko g. 1867.
Petar 1868.
Luka 1870.
Kata 1871.
Ana 1873.
Petar i AnĊa r. Pranjić, vjenĉani g. 1885.
Marko 1890.
Marija 1893.
Ruža 1895.
Petar 1898.
Ivo 1901.
Matije 1904.
Mile 1906.
Josip 1908.
Mile 1910.
Mile i /1. br./ Ruža r. Batković, vjenĉani g. 1930.
Anto 1931.
Ana 1933.
Janja 1934.
Manda 1936.
Vid 1938.
Jela 1940.
Filip 1942.
Petar 1944.
Ana 1947.
Anto i /1. br./ Jozefina r. Debeljak, vjenĉani g. 1954.
Jozo 1955.
Anto i /2. br./ Ana r. Batković, vjenĉani g. 1956.
Vikica 1957.
Manda 1958.
Ivo 1959.
Ruža 1962.
Božana 1964.

Tel/Fax: 00/387/51/354-813
☧ NAŠ ZAVIČAJ
Broj 64.
NAJAVA OVOGODIŠNJIH BLAGOSLOVA POLJA I MISA

Ožujak 2009.
Na Batkovića groblju će proljetni blagoslov polja sa svetom misom biti, prema

dugotrajnom običaju, na 1. svibnja za selo Matoševce. Blagoslov će početi u 10,30 sati, a
nakon njega će se slaviti sveta misa. Poţeljno je da dođe što više Matoševljana, naročito
Batkovića, jer je to najzgodnija prigoda da pokaţu kako nisu zaboravili svoga kraja i
svojih pokojnika.
Za Ojdaniće i Stranjane blagoslov polja će biti na Ojdanića brdu u nedjelju, 3.
svibnja. Početak blagoslova također je u 10,30 sati, a potom slijedi sveta misa. Moţda će
dotada biti prokrčen put od Raskršća u Ojdanićima prema Tučjaku i kapeli na Ojdanića
brdu, pa će posjetiteljima koji dolaze automobilima pristup biti olakšan.
„SITNICE“ KOJE NEKIMA PUNO ZNAĈE
Kad su prilike nepovoljne ili stanje loše, i mali pomaci ili promjene na bolje
ulijevaju neku nadu i bude optimizam. Takav je slučaj i kad netko od Stranjančana i
Matoševljana koji ţive u Hrvatskoj ili negdje drugdje dođe i ponešto uradi na
obnavljanju i uređivanju svoje napuštene kuće, kako bi je osposobila makar i za
privremeni boravak u njoj. To uvijek razveseli i one malobrojne koji su se ranije
povratili i sad ţive u svojim kućama u Stranjanima i Matoševcima.
Prošle jeseni smo pisali kako su Rudo Ćosić i supruga mu Anđelka uredili i posve
namjestili kuću pok. Jose Ćosića, Jospovog, te da u Stranjanima provode dosta vremena
i rade na kultiviranju svoje zemlje. U najnovije su vrijeme Mato Debeljak, pok. Pere, i
njegova supruga Zlatka, koji ţive u Zagrebu, u svojoj kući u Matoševcima uredili par
prostorija, snabdjevši i potrebnim namještajem koji su dijelom kupili, a nešto su dobili i
kao pomoć od Kruha sv. Ante iz Sarajeva. Od sada će im sigurno biti lakše dolaziti, jer
neće nikome biti na teret, nego će boraviti, koliko htjednu i prilike im dopuste, u
vlastitoj kući.
Također je ovog proljeća Anto Batković, Josin, koji ţivi u Buševecu, kraj Velike
Gorice, kod svoje porušene kuće u Matoševcima zasadio više mladih sadnica voća. I to
pokazuje da svoga kućišta ne misli zapustiti. A kod svojih kuća u Stranjanima ponešto
su krčili i na zemlji radili također Mirko Pranjić, Perin, koji ţivi u Blinjskom Kutu, kod
Siska, zatim Ilija Ljevar, Vidov, koji stanuje u Zagrebu, Marko Blaţević, Mirkov, koji još
ima boravište u Njemačkoj, kao i Mira, pok. Ilije Ljevara, sa suprugom Brankom, koji
ţive u Novskoj.
Poţeljeti se samo moţe – da takvih „sitnica“ bude što više!
2
JELE PRANJIĆ SMJEŠTENA, PA NAPUSTILA DOM ZA STARE OSOBE
Ima više od dvije godine kako je Jele Šlat, r. Pranjić, Matijeva, doţivjela moţdani
udar. Mogla se pomalo kretati do jesenas, prošle godine, a od tada je uglavnom bila
prikovana za postelju. Patronaţna sluţba Caritasa joj je dolazila redovito jednom tjedno
i pruţala pomoć u granicama mogućnosti. Najviše ju je posjećivala, kad je mogla i ako
su vremenske prilike dopuštale, Zorka Jurićeva, a zatim Luce Bogdanović i Slavko
Blaţević. U posljednje vrijeme najviše se za nju brinula i pomagalo joj sestrična Marina.
A kako je i ona slabog zdravstvenog stanja, a i njezin muţ Ţare bolestan, razumljivo da
nije mogla neprestance dolaziti i duţe ostajati kod Jele.
Kad je nastupila potreba da uz Jelu netko bude svaki dan, a često i po noći, što je
bilo teško osigurati, Jele je pristala da ide u Caritasov Dom za stare, na Petrićevcu. U
Dom ju je odvezao 20. veljače Marko Blaţević - Mrki, Mirkov. Budući da je nesposobna
za samostalno kretanje i potrebna joj njega 24 sata, troškovi boravka su bili – 850 KM, i
trebali su se podmirivati dijelom njezinom mirovinom, a dio namirivati Marina i djeca
njezine braće, pokojnih Nike i Ante.
Jele se teško privikavala na boravak u Domu, i traţila je da svakako bude vraćena
kući. To joj je i udovoljeno, i Marko Blaţević ju je svojim kombi-autom vratio kući
nakon tjedan dana boravka u Domu. Sada joj svaki dan redovito ide Luce Bogdanović i
pomogne koliko moţe. Jelino stanje kao da se malo popravilo, ali nema nikakve
sigurnosti da će tako duţe vremena potrajati. Pokušalo se za nju učiniti najbolje što je
bilo moguće, ali njoj se činilo da je u vlastitoj kući bolje!
OTKRIVENI KRADLJIVCI PO STRANJANIMA
Više puta smo proteklih godina pisali o krađama u Stranjanima. Policiji su te krađe
redovito dojavljivane, ali ona uglavnom nije uspijevala lopove otkriti, a kada bi ih i
otkrila, zbog prijetnji nije smjela u javnosti iznositi njihovih imena niti protiv njih bilo
što poduzimati. Ali se, izgleda, i u tome počelo nešto mijenjati. Napokon su počinitelji
posljednje veće krađe iz kuće Marka Blaţevića, Mirkovog, o kojoj smo izvijestili u br.
62. Našeg zavičaja, otkriveni i kod njih je pronađena većina odnesenih Mirkovih stvari -
alata, a i nešto rakije, dok je veći dio vjerojatno već prodan.
Nedavno je neki lopov ušao kroz prozor i u kuću Mire i Ruţe, kćeri pok. Ilije
Ljevara, i njihovih muţeva Branka i Ivana. Odneseni su neki prehrambeni artikli u
manjoj količini (šećer, kava, ulje, brašno, vegeta). Na jednom ovalnom tanjuru policija je
otkrila trag – otisak prsta.
RODOSLOVNIK
a) Stranjani
Blažević: Anto, Željko, Snježana (Josipa i Jele r. Briševac)
Pavao 1793.
Mile 1795.
Marija 1801.
Marko 1804.
Jela 1807.
Ivo 1810.
3
Petar ?
Andrija 1839.
Mato 1841.
Marija 1840.
Ruţa 1846.
Marija 1847.
Pavao 1850.
Luka 1853.
Pavao (Pajo) i /2. br./ Mara r. Bijelić, vjenčani g. ?
Marko 1881.
Mande 1883.
Ruţa 1885.
Matije 1887.
Ivka 1889.
Toma 1891.
Matije 1887.
Ivka 1889.
Toma 1891.
Mande 1902.
Ruţa 1904.
Kate 1905.
Joso 1907.
Stjepan 1910.
Ivan 1913.
Mara 1914.
Ivka 1916.
Janja 1919.
Vlado 1920.
Mirko 1923.
Vlado i Mara r. Ivanković, vjenčani g. 1940.
Nada 1941.
Marko 1943.
Marko 1946.
Ferdo 1948.
Anto 1950.
Josip 1952.
Anto 1954.
Jela 1956.
Josip i Jela r. Briševac, vjenčani g. 1979.
Anto 1980.
Ţeljko 1983.
Snjeţana 1988.
b) Matoševci
Batković: Pero, Ana, Mato, Ivo … (Stjepana i Ivke r. Debeljak)
BATKOVIĆ Mijat i Ana r. Marić, vjenčani oko g. 1763.
Andrija 1764.
Filip 1770.
4
Luka 1772.
Barbara 1774.
Vid 1775.
Andrija 1777.
Vid 1784.
Filip i /2. br./ Manda r. Valentić, vjenčani oko g. 1800.
Stjepan 1802.
Toma 1805.
Martin 1897.
Francika 1808.
Kata 1912.
Stjepan i /2. br./ Lucija r. Grgić, vjenčani oko g. 1837.
Anđa 1838.
Stjepan 1839.
Filip 1841.
Stjepan 1844.
Marko 1847.
Stjepan i Jela r. Marušić, vjenčani ?
Manda 1879.
Lucija 1881.
Marija 1883.
Petar 1885.
Nikola ?
Anto 1888.
Boţo 1890.
Jela 1893.
Petar i /1. br./ Ruţa r. Milić, vjenčani g. 1903.
Anđa 1907.
Ivo 1909.
Toma 1911.
Jelica 1915.
Toma i Jela r. Pranjić, vjenčani g. 1936.
Stjepan 1938.
Ana 1941.
Stjepan i Ivka r. Debeljak, vjenčani g. 1960.
Pero 1961.
Ana 1962.
Mato 1965.
Ivo 1966.
Marko 1968.
Dragica 1970.
Ana 1972.

Tel/Fax: 00/387/51/354-813
☧ NAŠ ZAVIČAJ
Broj 65.
BLAGOSLOV POLJA U MATOŠEVCIMA

Svibanj 2009.
Na 1. svibnja, svetkovinu svetog Josipa Radnika, na Batkovića groblju je obavljen

proljetni blagoslov polja za selo Matoševce i slavljena sveta misa. Kako je kroz par dana prije
i u noći uoči toga dana bilo loše vrijeme, nije se moglo računati da će se skupiti puno naroda.
Ipak je bilo oko 60 osoba, razumljivo najviše bivših Matoševljana, među njima dosta
Batkovića, ali je bio i lijep broj sadašnjih i bivših Stranjančana. Uvijek je lijepo vidjeti s
odraslima i njihovu djecu, a ovaj put je i djece bio lijep broj. Posrećilo se da je i vrijeme bilo
lijepo, te se sve moglo obaviti u najboljem redu: molitve na grobovima, procesija s
uobičajenim molitvama i sveta misa.
Poslije svete mise davani su prilozi za blagoslov, te za uređivanje i održavanje groblja.

Većina je nakon toga otišla u obilazak svojih kuća i da ručaju što su sa sobom donijeli, a
„svraćanje“ i ručak za 10-ak uzvanika je bio kod Mare pok. Mile Debeljaka. Bila je to i prilika
2
da se neki u razgovoru posjete druženja i provođenja djetinjstva i mladosti uz čuvanje goveda,
ali i na nekadašnja „svraćanja“ i na „kovrtanje“ koje su kao djeca kod rodbine dobivali na dar.
BLAGOSLOV POLJA NA OJDANIĆA BRDU
U nedjelju, 3. svibnja, blagoslov polja za sela Ojdaniće, Orlovac i Stranjane bio je kod
kapele na Ojdanića brdu. Lijepo i ugodno vrijeme je pogodovalo da se skupilo skoro 50 osoba,
uglavnom svi „domaći“ katolici-povratnici u navedena sela, a sa strane je došao barem po
netko od Blaževića, Ćosića, Majdandžića i Pranjića.
Nakon uobičajenog blagoslova s molitvama i čitanjima na četiri postaje oko kapele,
slavljena je sveta misa pred kapelom. Prije i poslije toga oni koji su željeli dali su svoj prilog
za blagoslov.
Kad je sve završilo neki od nazočnih su otišli do svojih kuća na ručak, a najviše ih je
pozvano i otišlo na „svraćanje“ kod Marka Blaževića – Mrkog, i Zore. Kod njih je na ručku
bila skoro polovica svih onih koji su prisustvovali blagoslovu i misi nedaleko od njihove kuće.
Za ovu prigodu prostor oko kapele je ograđen betonskim stupovima i žičanom mrežom, a
trava pokošena. Stupovi su nabavljeni novcem kojeg je dao župnik fra Dujo, a žičanu mrežu je
platio Marko Blažević - Mrki, Mirkov.
UREĐIVANJE BATKOVIĆA GROBLJA I GROBLJA NA GRADINI
Svi koji su došli sa strane na blagoslov polja na Batkovića groblju bili su ugodno
iznenađeni kako je ono uređeno. Par dana prije 1. svibnja travu su pokosili i sve očistili Mare
Debeljak, pok. Mile, iz Matoševaca, Markan Blažević, Milinčin i Luce Bogdanović, Ićina, iz
Stranjana, i Ane Bojka Batkovića, iz Orlovca.
Također je lijepo uređeno i groblje na Gradini, trava na njemu pokošena i pokupljena, a
isto tako pokupljeno kamenje, staro cvijeće i lampioni. U akciji su 4. svibnja sudjelovali
Markan Blažević, Milinčin, Mare pok. Mile Debeljaka, Mato Majdandžić, Ante Mat’noga, i
njegova supruga Mare, Marko Blažević, Mirkov, sa suprugom Zorom, i Dragan Mijatović sa
suprugom Janjom.
3
POPRAVLJENI PUTOVI KROZ STRANJANA I MATOŠEVCE
Gradska uprava Banje Luke je u prošloj godini obećala da će napraviti dva mostića na
Bukovcu i popraviti dio puta u Stranjanima. Betonski mostići su jesenas doista i napravljeni,
ali se tada na putu nije ništa radilo.
Prije blagoslova polja na Batkovića groblju na put od Pranjića raskršća pa prema
spomenutom groblju izvezeno je i razgrnuto plaćenih 4 kamiona tvrdog materijala iz majdana
Mare Debeljak, pok. Mile. Nakon toga je i Gradska uprava ispunila svoje obećanje. Od kipa u
Stranjanima pa do kipa u Matoševcima put je najprije bagerom izravnat i na dijelovima
iskopan odvodni kanal, a isto je učinjeno i na donjem putu uz Bukovac do kuće Jure
Majdandžića, Matulinog, potom su oba puta, gornji većim dijelom, a donji u potpunosti,
nasuta tvrdim materijalom iz Marinog majdana, koji je razgrnut i uvaljan. Sada su ti putovi za
vožnju automobila vrlo dobri, samo da ih jače kiše ubrzo opet ne iskvare!
PODIZANJE VELIKOG KRIŽA U LJEVARIMA
Već se duže vremena razmišljalo i planiralo podizanje križa u Ljevarima. Konačno se ta

zamisao počela i ostvarivati. Na brijegu „kod cera“, iznad nekadašnje kuće Andrije Ljevara, a
u blizini sadašnje nove kuće kćeri pok. Ilije i Ane Ljevar, Mire i Ruže, i njihovih muževa, i
kuće Ilije Ljevara, Andrijevog, već je iskopana rupa i u nju izliven beton u koji će se do
početka sedmog mjeseca postaviti željezni križ visine iznad 5 metara. Dosad su nabavku
materijala i izradu križa poduprli fra Velimir, fra Dujo Ljevar, župnik u Barlovcima, i fra Ivo
Orlovac, gvardijan na Petrićevcu, dok su u radu na kopanju jame i betoniranju ležišta za križ
sudjelovali Ilija Ljevar, Vidov, Stipo Vulić, Grozdin, Rudo Ćosić, Josin, fra Velimir, i jedan
plaćeni radnik.
Križ će „gledati“ prema Gradini, točnije Božinjcu, i moći će se vidjeti iz Stranjana od
pravca crkvice, i iz Ružića u Matoševcima. Ako se bude željelo i namaknu novčana sredstava,
moći će se dovesti struja i postaviti električna rasvjeta, tako da bi križ i noću bio vidljiv.
Predviđa se da blagoslov toga križa i sveta misa kraj njega budu na 1. kolovoza o. g., u 11
sati, prigodom susreta Stranjančana i Matoševljana. Blagoslov križa i slavljenje svete mise
predvodit će vjerojatno preč. dr. Anto Orlovac, generalni vikar banjolučke biskupije, budući
da će biskup Komarica u to vrijeme biti odsutan.
U LJEVARIMA SE PODIŽE JOŠ JEDNA VIKENDICA
Franjo Blažević, Marka Ruž’noga, već je ranije, nešto jesenas a nešto ovoga proljeća,
očistio teren na kojem je nekad stajala kuća njegovih roditelja. Nedavno je dao iskopati zemlju
za temelje, pribavio građevni materijal, i već je započela i gradnja vikendice „na sprat“.
Izlijevanje temelja i zidanje je pogodio s majstorom, a sam će izvršiti pokrivanje.
Uskoro bi i Anto Blažević, brat Franjin, mogao također krenuti s gradnjom svoje
vikendice, a to bi u dogledno vrijeme mogao učiniti još tkogod u Ljevarima.
RODOSLOVNIK
Stranjani
BLAŽEVIĆ Slađana i Karolina (Ferde i Angeline r. Mihalčuk)
BLAŽEVIĆ Anto i Vida r. Lovrić, vjenčani g. 1790.
Pavao 1793.
Mile 1795.
Marija 1801.
Marko 1804.
4
Jela 1807.
Ivo 1810.
Petar ?
Andrija 1839.
Mato 1841.
Marija 1840.
Ruža 1846.
Marija 1847.
Pavao 1850.
Luka 1853.
Pavao (Pajo) i Mara r. Bijelić, vjenčani oko g. 1877.
Marko 1881.
Mande 1883.
Ruža 1885.
Matije 1887.
Ivka 1889.
Toma 1891.
Ivka 1889.
Toma 1891.
Manda 1902.
Ruža 1904.
Kate 1905.
Joso 1907.
Stjepan 1910.
Ivan 1913.
Mare 1914.
Ivka 1916.
Janja 1919.
Vlado 1920.
Mirko 1923.
Vlado i Mara r. Ivanković, vjenčani g. 1940.
Nada 1941.
Marko 1943.
Marko 1946.
Ferdo 1948.
Anto 1950.
Josip 1952.
Anto 1954.
Jela 1956.
Ferdo i Angelina r. Mihalčuk, vjenčani g. 1975.
Slađana 1975.
Karolina 1979.

Tel/Fax: 00/387/51/354-813
☧ NAŠ ZAVIČAJ
Broj 66.
SVETA MISA S BLAGOSLOVOM NOVOPODIGNUTOG KRIŽA

Kolovoz 2009.
Kada su prije par godina obnovljeni križevi „krajputaši“ u Stranjanima na Pranjća hanu, i u
Matoševcima „na ravnici“, rodila se ideja i zamisao kod nekih od Ljevara, a naročito se tom
mišlju bavio pok. Mile Debeljaka, Sekin, da se jedan križ podigne i u Ljevarima. U prošlom
broju Našeg zavičaja, u mjesecu svibnju, obznanili smo da su u Ljevarima, „kod cera“, započeli
radovi na podizanju željeznog križa. Tijekom mjeseca lipnja križ visine 5,5 m iznad zemlje je
podignut, do njega provizorno po zemlji dovedena struja i postavljena neonska rasvjeta (3
okomite i dvije vertikalne neonske cijevi dužine po 120 cm).
Početnu novčanu potporu za križ dali su fra Dujo Ljevar i fra Ivo Orlovac, sadašnji i bivši
župnici u Barlovcima, fra Ivica Matić, župnik u Bihaću, i fra Velimir, a na njegovu podizanju su
puno svojim dobrovoljnim radom sudjelovali Rudo Ćosić, Josin, Stipo Vulić, Grozdin, i Ilija
Ljevar, Vidov.
Križ izložen javnom štovanju, na čijem je betonskom podnožju na metalnoj pločici

ugravirano: Slavljen budu, križu sveti! Godine Gospodnje 2009., trebalo je svečano blagosloviti. Za
obavljanje toga čina odabran je dan kada se Stranjančani i Matoševljani u velikom broju
okupljaju u svom rodnom kraju, pa je na 1. kolovoza 2009., prigodom ovogodišnjih Stranjanskih
susreta, kod novopodignutog križa slavljena sveta misa i pod njom, nakon propovijedi, križ
svečano blagoslovljen. Blagoslov je obavio fra Ivo Orlovac, sadašnji gvardijan i župnik na
2
Petrićevcu, a svetu misu je s njim zajedno slavio fra Dujo Ljevar, dok je č. s. Marina Domić,
Klanjateljica Krvi Kristove, pod misom svirala i predvodila pjevanje.
Po sunčanom vremenu, ali ne i prevrućem, u misi i kod blagoslova križa sudjelovalo je više
od 150 osoba, možda čak i blizu 200. Među njima je bilo i nekih koji su u rodni kraj došli poslije
mnogo godina, a jedna od takvih je bila i Ana Majdandžić, kći Nikole-Nikaća Majdandžića, koja
je stigla iz Australije u posjetu svojima u Hrvatskoj, a kao dijete je s roditeljima i svojom
drugom braćom i sestrama odselila iz Matoševaca u Ĉepin još davnih 1950-ih godina. Mnogi od
nazočnih Stranjančana i Matoševljana, a i neki drugi, nakon mise su dali i svoje novčane priloge
za podignuti križ i za dovršenje njegovog konačnog osvjetljavanja.
3
Poslije svete mise svi su se neko vrijeme zadržali kod križa. Ilija Ljevar, Vidov, uz pripomoć
Franje i Ante Blaževića, sinova pok. Marka, nazočne je počastio pitom sirnicom, kolačima i
hladnim sokovima, što je za sve bilo ugodno iznenađenje, a fra Velimir je, kao poklon svima
koji su željeli, razdijelio više od 100 komada svoje knjige: Rodni kraj i vlastiti korijeni vole se i ne
zaboravljaju.
U blizinu novopodignutog križa moglo se doći i automobilima, što je bilo olakšano jer je
doprinosom nekih od Ljevara, a i drugih koji u Stranjanima i Matoševcima imaju svoje kuće i u
njih češće dolaze, ili u njima trajno borave, put od Bukovca proširen, poravnat i nasut kamenim
materijalom.
Nakon slavlja „kod cera“ Mira i Ruža, kćeri pok. Ilije i Ane Ljevar, s muževima Brankom i
Ivanom, kod svoje su novopodignute kuće u podnožju brijega na kojem se sada nalazi križ
ugostili na ručku svećenike fra Duju, fra Ivu i fra Velimira, č. s. Marinu i brojne druge uzvanike,
rodbinu i prijatelje.
Također su ručkovi priređeni za brojne goste kod obližnjih kuća Ilije Ljevara, Vidovog, i
Slavka Blaževića, Ružinog, zatim u Stranjanima kod kuća Rude Ćosića, Josinog i Vlade
Blaževića, Josinog, a u Matoševcima kod Josipa i Mate Debeljaka, Petrovih, i kod Ante
Batkovića, Josinog.
ŠESTI STRANJANSKI DANI
Ovogodišnji, šesti po redu, Stranjanski dani i susreti Stranjančani i Matoševljani odvijali su

se kroz nekoliko dana krajem srpnja i početkom kolovoza, a masovnije okupljanje, uz
sudjelovanje više od 100 sudionika, možda i blizu 150, bilo je na uobičajenom mjestu u Duganji
već u petak večer, 31. srpnja, a zatim u subotu, 1. kolovoza, cijeli dan. Ukupno je svih dana,
kako se procjenjuje, na Stranjanskim susretima i danima bilo oko 400 osoba različite dobi, a
pretežito mladeži i djece. Uglavnom su stigli iz raznih mjesta u Hrvatskoj i mnogi iz više
europskih zemalja u kojima žive i rade.
Kao i svih dosadašnjih godina, susreti i druženje je proteklo u dobrom raspoloženju i

veselju. Uz ugodne razgovore i pjesmu pod šatorom, nije manjkalo ni osvježavajućeg pića i
4
pečenja. Za razliku od prošle godine, ovaj put je pečenje bilo dobro, a janjetina se pekla na licu
mjesta. Sa hranom i pićem su posluživali Vito Šipka i supruga Josipa, a pomagala im je Marica
Marić – Milaković. Dogovor s Vitom o postavljanju šatora sa stolovima i klupama i o opskrbi
hranom i pićem ranije su obavili glavni organizatori Stranjanskih dana i susreta, Majdandžić
Marinko i Ivica i Pranjić Darko. Nekih posebnih poslova na uređenju nogometnog terena nije
bilo jer taj prostor za nogomet i drugu zabavu koriste i drugi koji često subotom i nedjeljom
dođu u Stranjane iz donjeg Dragočaja.
Zabava i pjesma u Duganji, a i kod više kuća, protegnuli su se do ranih sati u nedjelju 2.
kolovoza. A poslije kraćeg počinka neki su krenuli na put na odredišta svoga ljetnog odmora ili
5
u mjesta gdje žive i rade, a manji dio ih je ostao i sudjelovao na misi i proslavi Gospe od Anđela
u Barlovcima.
ILIJA LJEVAR „SE ŠIRI“
Prije nekoliko godina Ilija Ljevar, Vidov, je pokraj temelja svoje nekadašnje porušene kuće
podigao novu vikend-kućicu. Rado i često iz Zagreba dolazi i u njoj provede preko godine
dosta vremena. Kako mu češće dođe i supruga Jozefina, a također i drugi članovi obitelji i
rodbina, spomenuta vikend-kućica samo s jednom prostorijom pokazala se premalenom. Zato
se Ilija upustio u novu gradnju, i ovog je ljeta podigao još jednu.
NOVA VIKEND-KUĆA FRANJE BLAŽEVIĆA
Pisao sam u prošlom broju Našeg zavičaja da je Franjo Blažević, Markov, počeo s radovima
na podizanju vikend-kuće. U međuvremenu je u blizini nekadašnje porušene očeve kuće
ozidana i pokrivena nova, i na nju postavljena sva stolarija. Kuća ima jednu oveću prostoriju i
banju u prizemlju i drugu prostoriju u uzdignutom potkrovlju.
DAROVATELJI PRILOGA ZA KRIŽ U LJEVARIMA
Naprijed je već napomenuto da su svoj prilog za križ u Ljevarima dali mnogi koji su
sudjelovali u misi i blagoslovu novopodignutog križa.
Evo imena svih darovatelja: Batković Anto, Josin; Batković Marko, Vidov; Blažević Ane,
Markova; Blažević Anto, Markov; Blažević Ferdo Nikin; Blažević Frano, Markov; Blažević
Marko, Milinčin; Blažević Marko, Mirkov; Blažević Mato, Ivičin; Blažević Mato, Nikin; Blažević
Mato, Vidov; Blažević Slavenko, Pajin; Blažević Stipo, Zorkin; Blažević Stjepan, Markov;
6
Blažević Vlado, Josin; Bogdanović Anto, Milin; Bogdanović Ljilja, Antina; Bogdanović Manda,
Nikina; Bogdanović Marko, Ićin; Brkić Anto; Brkić Božo; Ćosić Mario i Antonela; Ćosić Marko,
Josin; Ćosić Mato, Josin; Debeljak Mile, Perin; Ljevar Anto, Slavkov; Ljevar Ilija, Vidov; Ljevar
Mara, Slavkova; Majdandžić Ivica, Tomin; Majdandžić Ivo, Mirkov; Majdandžić Marinko,
Tomin; Majdandžić Mato, Antin; Majdandžić Mato, Jurin; Majdandžić Tomo, Perin; Pranjić
Darko, Mirkov; Pranjić Ivan, Mirkov; Pranjić Ivek, Nikin; Pranjić Mirko, Perin; Pranjić Pero,
Mirkov; Pranjić Stjepan-Braco, Stipin; Šalić Ane, Markova; Špoljarić Branko i Mira r. Ljevar; Jela
Komljenović i Marijan Manda, kćeri Stipe Debeljaka; Tomić Grgo.
Ukupno je za novi križ dano 360 €, 50 CHF, 295 KM i 2.700 kn.
Prikupljenim novcem su pokriveni svi dosadašnji radovi i izdaci, a bit će dovoljno i za
dovršenje preostalih poslova: da se električni kabel ukopa u zemlju od križa do kuće Branka
Špoljarića i Mire r. Ljevar, udaljene oko 150m, i da se nabavi i ugradi satni mehanizam za
automatsko uključivanje struje za rasvjetu križa i kontrolno brojilo za potrošnju struje.

Tel/Fax: 00/387/51/354-813
☧ NAŠ ZAVIČAJ
Broj 67.
MISA NA GROBLJU GRADINA U NEDJELJU IZA MALE GOSPE

Rujan 2009.
Vremenska prognoza za nedjelju, 13. rujna, dan kad se na groblju Gradini slavila
uobiĉajena sveta misa, nije bila povoljna: najavljivano je pretežito oblaĉno i kišovito vrijeme.
Pretpostavljalo se, stoga, da bi to mnoge koji su planirali toga dana doći iz Hrvatske moglo
sprijeĉiti ili „rasperiti“ da ne kreću na put. To se ipak nije dogodilo. Oblaĉno jest bilo, ali je
dan prošao bez kiše, i može se reći da je bio vrlo ugodan, i na Gradini se okupio velik broj -
blizu 200 Matoševljana i Stranjanĉana.
Misu je u 10,30 sati slavio župnik fra Dujo Ljevar, a prije i nakon mise on je s fra
Velimirom molio opijela na grobovima pokojnika.
Na završetku mise fra Dujo je zahvalio onima koji su uredili groblje, a ono je i za ovu
prigodu bilo pokošeno i vrlo lijepo oĉišćeno. Zamolio je da se i dalje dobrovoljnim novĉanim
2
prilozima potpomogne održavanje groblja, bez ĉega to neće biti moguće. Isto tako je
napomenuo kako je nužno voditi brigu o putu do groblja, koji se mora bagerom popravljati
poslije svake imalo jaĉe kiše. I pred ovu misu put prema groblju, teško oštećen vodenom
bujicom kiše krajem prošloga mjeseca, izravnat je koliko je bilo nužno, tako da se do njega
moglo autima doći bez većih poteškoća. Kao i inaĉe, fra Dujina zamolba za pomoć je i ovaj
put naišla na velikodušan odgovor i potporu.
Fra Velimir je nakon mise ponudio onima koji žele na poklon 60-ak komada svoje knjige
o Stranjanima i Matoševcima: Rodni kraj i vlastiti korijeni vole se i ne zaboravljaju.
Starinski obiĉaj prireĊivanja ruĉka i pozivanja rodbine i prijatelja sa strane na „svraćanje“
nije ni ovaj put izostao. Istina, manje je „svraćanja“ bilo kod onih koji su se vratili na svoja
nekadašnja ognjišta, i sada žive u Stranjanima i Matoševcima, a više se radilo o tome da su
ruĉak pripremili i pozvali k sebi goste neki od onih koji su u Stranjanima i Matoševcima
djelomiĉno obnovili ili nanovo podigli kuće, a za ovu prigodu su došli iz Hrvatske. Tako se
veći broj uzvanika našao na ruĉku u Ljevarima kod kuće obitelji Mire i Ruže, kćeri pok. Ilije i
Ane Ljevar, te kod sinova Petra Debeljaka, Jospovog, zatim kod Mare pok. Mile Debeljaka,
kod Ilije Ljevara, Vidovog, Franje Blaževića, Markovog, Marice Milaković-Marić, Franjine, i
Slavka Blaževića, Stipinog.
Može se reći da su ovakva okupljanja veliko osvježenje kako za povratnike u Stranjane i
Matoševce tako sigurno i za sve koji doĊu posjetiti svoj rodni kraj, jer je to prigoda ne samo za
obnavljanje uspomena iz prošlosti, nego i da se vide mnogi koji nemaju baš ĉesto prilike da se
susretnu na drugim mjestima. Zato ovakve zgode i okupljanja treba nastaviti i podržavati
dokle god bude moguće!
ZAVRŠNI RADOVI NA NOVOPODIGNUTOM KRIŢU U LJEVARIMA
Ljetos kad je kod novopodignutog križa u Ljevarima slavljena sveta misa i obavljen
blagoslov križa, elektriĉna struja za njegovo osvjetljenje bila je samo provizorno dovedena.
Sada je to pitanje potpuno riješeno tako što je nabavljen odgovarajući dovodni elektriĉni kabel
i ukopan u zemlju, te prikljuĉen na struju kod kuće kćeri pok. Ilije Ljevara, Ruže i Mire, i
njihovih muževa Ivana i Branka. Ukljuĉivanje i iskljuĉivanje rasvjete križa uveĉer i ujutro
doskora je svakog dana obavljao Ilija Ljevar, Vidov. Od sada se to vrši automatski pomoću
satnog mehanizma kojeg je nabavio i donio Kazimir Blažević, Slavkov.
Osim toga Kazimirovog dara, darovateljima priloga za križ, a ĉija su imena objavljena u
prošlom br. Našeg zavičaja, svojim prilogom od 200 kn pridružio se prigodom mise na
Gradini i Franjo Ljevar, Antin i Marijin.
PRIPREMA SE NOVI TEREN ZA ODRŢAVANJE

STRANJANSKO-MATOŠEVAĈKIH SUSRETA
Teren u Duganji, koji se dosad koristio, tijesan je za godišnje Stranjansko-Matoševaĉke

susrete. U potrazi za drugim, prikladnijim mjestom, izbor je pao na baru Zorana Pranjića,
Ivinog, u Bukovcu kod vrela Studenac. Već je u bari koja je kroz više godina bila zapuštena
trava pokošena i spaljena. Slijedi ĉišćenje raslinja uz sam Bukovac i poravnavanje terena, a na
proljeće zasijavanje trave.
Novo mjesto nije daleko od dosadašnjega u Duganji, i ne samo da će teren za nogomet
biti veći, nego je mjesto pogodnije i zbog blizine vrela Studenac, ĉija će hladna voda dobro
doći kako za piće tako i za rashlaĊivanje po ljetnoj žezi. Osim toga u blizini će biti i više
zgodnog terena za parkiranje auta, što u Duganji nije bio sluĉaj, pa su auta pogaĊana loptom i
oštećivana.
3
ŠLJIVE DOBRO RODILE I BILE DOBRE KVALITETE,

PA BI MOGLO BITI I DOBRE RAKIJE
Ove je godine u Stranjanima i Matoševcima voće dobro ponijelo, a naroĉito je dobar bio
urod šljiva – bjelica i savki, i moglo ih se dosta natresti i ukupiti za kom i rakiju, a savke
takoĊer za pekmez. Tko se potrudio to je i iskoristio. Najmarljiviji su u tom pogledu od
povratnika bili: Mare Debeljak, Milina; Marko Blažević - Mrki, Mirkov; Slavko Ljevar, Pejin;
Slavko Blažević, Stipin; Luce Bogdanović, Ićina; zatim Marica Milaković-Marić i Kata
Budić-Pranjić. Iz Hrvatske su dolazili da otresu i pokupe svoje šljive, ili šljive koje im je netko
ustupio: Ilija Ljevar, Vidov; Anto Ljevar, Andrijev; Mirko Pranjić, Perin; Markan
Bogdanović, Ićin; Mirko Majdandžić, Kajkin; Vlado Blažević, Josin; Pero i Ivo Majdandžić,
Antini; Mato Blažević, Vidov; Vlado Debeljak, Matin; Markan Majdandžić, Matin; Anto
Batković, Josin; i Anto Bogdanović, Jurin.
U potragu za šljivama dolazile su i srpske izbjeglice koje žive u Orlovcu. Neki su zakupili
šljive od njihovih vlasnika, a više je bilo onih koji su htjeli doći do šljiva badava. Njima je,
meĊutim, bilo previše teško(!) da barem pokose i iskrĉe korov i raslinje ispod stabala šljiva, pa
su tražili gdje je teren ĉišći. Kako takvih mjesta nisu mogli pronaći, puno je šljiva ostalo i
neotreseno.
U Matoševcima su se kod Mare Miline snabdjeli šljivama savkama za pekmez ĉasne
sestre iz Budžaka, i fra Velimir za fratre u samostanu na Petrićevcu. A takoĊer su za sebe
pekmez od savki ukuhali Mare Debeljak, Milina, AnĊelka i Rudo Ćosić, i Janja i Dragan
Mijatović.
VREMENSKE NEPOGODE I DRUGE „NEZGODE“
Ovoga ljeta kiša je padala dosta ĉesto, iako je padanje uglavnom trajalo kraće vrijeme i
kiša nije bila naroĉito obilna. MeĊutim, na 31. kolovoza došlo je velikog nevremena. Nakon
što je veći dio dana bio sunĉan i veoma vruć, poslije podne se iznenada veoma naoblaĉilo i
zapuhao snažan vjetar. Ubrzo je poĉeo i jak pljusak kiše i trajao je u Stranjanima i
Matoševcima više od pola sata, a na momente je padao i grad, ali na sreću nije bio previše
krupan.
Vodene bujice su dosta oštetile gornji put od Pranjića raskršća prema Matoševcima, te put
koji u Matoševcima od „kipa“ vodi prema groblju na Gradini. Kiša s gradom i snažan vjetar
kidali su grane sa stabala voća, ali drugih ozbiljnijih šteta nije bilo.
x x x
Kišovito vrijeme pogodovalo je bujanju trave pa je bilo poteškoća da se ona pokosi, i
naroĉito da se pokupi. A nije je ni trebalo kupiti, jer sijeno nikome od povratnika nije potrebno
budući da nema goveda. Zato se pokošena i osušena trava najĉešće palila na njivi.
Tako je i Jele Šlat-Pranjić dala da se pokosi trava kraj njezine kuĉe, a kad se osušila i da
se zapali. Budući da je ona teško bolesna i ne izlazi iz kuće, nije moga nadzirati kako se radi i
što se vani dogaĊa. Na sreću, toga dana, dok je trava gorila i vatra se širila kod nje u posjetu
su bile AnĊelka Rude Ĉosića i Rudina sestra Finka. U jednom trenutku AnĊelka je, znajući da
trava gori a da nitko ne vatru ne pazi, izašla na van i vidjela kako se vatra posve približila
Jelinoj kući i da je već poĉela zahvaćati svinjac. Brzom intervencijom AnĊelke i Ankice, a u
pomoć su ubrzo stigli Rudo Ćosić, Stipina Pranjić i Ilija Ljevar, vatra je ugašena i sprijeĉen
požar koji je mogao zahvatiti sve drvene zgrade, pa i kuću, i ugroziti Jelin život.
* * *
Kad već govorim o nepogodama i opasnostima, spomenut ću i jednu „nezgodu“ posve
drugaĉije naravi.
U Stranjanima i Matoševcima, kako meĊu povratnicima tako i meĊu njihovim
posjetiteljima i gostima, najĉešća zabava su razne igre s kartama, razumljivo ne u pare. U igri
4
„žandara“ obiĉno se igra uĉetvero, a parovi su razliĉiti. Mare Milina i fra Velimir redovito
igraju zajedno, i dosta su uspješni. Jednom zgodom im se, meĊutim, dogodila takva „sramota“
da su u igri protiv para Rudo Ćosić i Stjepan-Braco Pranjić pobijeĊeni ĉak sa 16 : 0! Iako je
Mare poraz pravdala „namjernim puštanjem“, da suparnicima pruži malo zadovoljstva, a i da
ide spremati gostima veĉeru, to nije prošlo bez zluradosti i izrugivanja nekih koje Mare i fra
Velimir ĉešće pobjeĊuju. Rudo i Stipina su tražili da se vijest o njihovoj pobjedi stavi i u ove
novine, i zato smo je ovdje „morali“ obznaniti.
OBNAVLJANJE KUĆE STJEPANA-BRACE PRANJIĆA, STIPINOG

Srpske izbjeglice koje su od 1995. godine boravile neko vrijeme u kući Stjepana-Brace
(Stipine) Pranjića, Stipinog, devastirale su kuću, i kad su je napuštale sve je pokupljeno i
odneseno. Razbijanjem prozora i provaljivanjem u kuću devastiranje je nastavljeno i kasnije.
Kuća je bila ugrožena i urušavanjem betonske podzide iznad kuće.
Stjepan sa suprugom Ankicom već dugi niz godina živi i radi u Njemaĉkoj, i nije se
osobno mogao angažirati oko obnavljanja vlastite kuće, a teško se bilo na to i odluĉiti. Sada
kad je i Rudo Ćosić, brat Ankiĉin, lijepo uredio oĉevu kuću i u njoj sa suprugom AnĊelkom
provodi ugodan život, i Stipina je odluĉio obnoviti barem dio svoje kuće. Brigu o tome i
voĊenje posla povjerio je Rudi, i Rudo je ovoga ljeta sa Stipom Vulić, Grozdinim, uklonio
urušenu betonsku podzidu iznad kuće, a u kući okreĉio zidove i uredio podove u kuhinji i u
dvije sobe, zatim u kupatilu i hodniku, i ostaklio razbijeni prozor. U planu je i daljnje
obnavljanje kuće, a prioritet će biti zamjena dotrajalog krova, kao i dovoĊenje vode do kuće i
u kuću.
Ovim poduzetim radovima omogućuje se Stipini i Ankici da u svojoj kući borave kad se
odluĉe da doĊu i htjednu neko vrijeme provesti u svom kraju.
MATO MAJDANDŢIĆ, ANTIN, SA SUPRUGOM MAROM

UREDIO I ĈESTO BORAVI U SVOJOJ KUĆI
U kući Mate Majdandžića, Antinog, u Matoševcima, neko su vrijeme boravile srpske
izbjeglice iz Glamoĉa, a kad su se iselile, kuću su napustile u dobro oĉuvanom stanju. Mato je
sa suprugom Marom više godina proveo na radu u Austriji, i sada ĉekaju umirovljenje, ĉešće
dolaze svojoj kući i u njoj provede neko vrijeme. Kuću su vrlo lijepo unutra uredili i popunili
namještaj, a na balkone postavili novu drvenu ogradu.
OBAVIJEST O PROSLAVI SV. FRANJE ASIŠKOG
Svetkovina sv. Franje Asiškog, komu je posvećena crkvica u Stranjanima, a slavi

se 4. listopada, pada ove godine na nedjelju, pa bi se trebala proslaviti uz nazoĉnost
više vjernika nego što je to obiĉno sluĉaj.
Da bi mogli, ako ţele, sudjelovati u svetoj misi i oni koji ţive u Hrvatskoj, misa u
Stranjanima će se u nedjelju, 4. listopada, slaviti prije podne, s poĉetkom u 10,30 sati.
Postoji mogućnost da svetu misu predvoditi biskup Franjo Komarica, ukoliko
toga dana sluţbeno ne moradne biti odsutan iz Banje Luke.

Tel/Fax: 00/387/51/354-813
☧ NAŠ ZAVIČAJ
Broj 68.
PROSLAVA SV. FRANJE

Studeni, 2009.
Na 4. listopada, svetkovinu sv. Franje Asiškoga, komu je posvećena crkvica u

Stranjanima, slavljena je sveta misa u 10,30 sati. Bila je nagoviještena mogućnost da
toga dana dođe misu slaviti biskup Franjo Komarica, ali kako se to nije ostvarilo,
misu s narodom je slavio ţupnik fra Dujo.
'Misari' na sv. Franju, pred crkvicom u Stranjanima

S obzirom da je sv. Franjo bio nedjeljom, očekivalo se da će u Stranjane na misu
doći nešto više vjernika, ali ih se okupilo svega 30-ak. Bilo ih je ipak više nego
običnim nedjeljama.
ŢIVOT SE VRAĆA I U ŠALIĆE!
Novosagrađena kuća Vida Šalića, otkako je podignuta 2001. godine pa do ovoga

ljeta ostala je prazna, a rijetko ju je tko i obilazio. Ovoga ljeta je, međutim, Lahor Šalić,
Alojzijev, unuk Vidov počeo dolaziti i raščišćavati oko kuće, i podnio je zahtjev za
priključenje struje. Moţe se očekivati da će kuća ubuduće biti barem povremeno
korištena, tako da će se i u Šaliće unijeti malo ţivota.
2
MISA ZA DAN MRTVIH NA GROBLJU GRADINI
Blagdan Svih svetih, 1. studenoga, ove je godine pao na nedjelju, pa je to bila

povoljna okolnost za naš svijet u Hrvatskoj da dođe u većem broju, i da na grobove
svojih pokojnika u groblju na Crkvenama, poloţi cvijeće i zapali svijeće, i
sudjelovanjem na svetoj misi u 13 sati da se za njih pomoli. Bilo je dosta onih koji su
toga dana obišli i poloţili cvijeće i zapalili svijeće također na groblju Gradini, a neki i
na Batkovića groblju.
Na Dan mrtvih, 2. studenoga, sveta misu na groblju Gradini s okupljenim
vjernicima u 10,30 sati slavili su ţupnik fra Dujo Ljevar i fra Velimir. Iako je vrijeme
bilo pogodno, na misi je bio nazočan manji broj, svega 20-ak osoba. Što nije
Stranjančana i Matoševljana bilo više na Dan mrtvih na misi na Gradini, razlog je u
tome što oni koji su dan ranije bili na Gradini i na Crkvenama nisu mogli ostati, nego
su istog dana otišli natrag u Hrvatsku.
'VESELI STROJEVI' SU PRORADILI
Oni koji su imali mogućnosti, i trudili se da ukupe što više šljiva, sada potpaljuju rakijske
kotlove. Jedni, koji nisu imali problema s vodom, rakiju su već ispekli, a drugi čekaju kišu, i
da voda nadođe.
Nije to ipak kao nekad, kad se znalo kod onih imućnijih peći i po više dana i noći bez
prekida, a ljudi se okupljali oko kotla da se uz čašicu vruće rakije razvesele i popričaju, da
ispod kotla ispeku, oblijepljenu glinom, nečiju neoperušanu kokoš i da se 'pogoste', a i da
jedni drugima pomognu. Sada, uglavnom, svatko sam brine svoju brigu. Peče se samo po
danu, i nema tko iskušati i ocijeniti kakva je rakija, i je li se isplatio uloţeni trud kod kupljenja
šljiva.
MJESTA BORAVKA STRANJANĈANA I MATOŠEVLJANA
U HRVATSKOJ GODINE 2001.
Stranjančani i Matoševljani, bilo oni odseljeni iz Stranjana i Matoševaca tijekom vremena

ranije, počevši od 50-ih godina prošlog stoljeća, ili izbjegli i prognani od 1992. do 1995.,
naselili su se ili nastanili u mnogim hrvatskim mjestima.
Navodim gdje su oni prema popisu stanovništva, koji je 2001. godine obavljen u
Hrvatskoj, imali svoja boravišta ili prebivališta.
3
Barišići
Boravište ili prebivalište u Hrvatskoj – Godine 2001. Barišići iz Stranjana su ţivjeli u
Krnjaku, kod Karlovca.
Batkovići
Boravište ili prebivalište u Hrvatskoj – Batkovići iz Matoševaca i Stranjana, nakon što su
svojevoljno ili prisilno napustili svoja sela, razišli su se po raznim krajevima Hrvatske, i
godine 2001. bilo ih je u ovim mjestima: Bjelovar, Blagorodovac /Deţanovac/, Brđani Kosa
/Sunja/, Brinjani /Kutina/, Buševac /V. Gorica/, Ĉepin, Ĉibača /Ţupa dubr./ Đulovac,
Ivanovo Polje /Deţanovac/, Jasenovac, Kinjačka /Sunja/, Kriţevci, Kutina, Kutinska Slatina
/Kutina/, Mala Peratovica /Grub. Polje/, Mala Rakovica /Samobor/, Novska, Osijek, Plaški,
Srebreno /Ţupa dubr./, Šartovac /Kutina/, Topolovac /Sisak/, Velika Gorica, Zadar i
Zagreb.
Blaţevići
Boravište ili prebivalište u Hrvatskoj – U godinama poslije 2. svjetskog rata neki od
Blaţevića iz Stranjana i Matoševaca su odselili iz Bosne u druge republike bivše Jugoslavije, a
u vremenu od 1992. do 1995. svi preostali su pod pritiskom srpske vlasti morali napustiti
svoja sela i iseliti se u Hrvatsku.
Godine 2001. Blaţevića iz Stranjana i Matoševaca je bilo u sljedećim mjestima: Baška
Voda, Beketinci /Ĉepin/, Bilice /Šibenik/, Brdovec, Brđani Cesta /Sunja), Brđani Kosa
/Sunja/, Bukovica Utinjska /Vojnić/, Ĉepin, Daruvar, Gvozd, Ičići /Opatija/, Karlovac,
Kinjačka /Sunja/, Klinča Sela, Kolarić /Vojnić/, Krivaj /Lipovljani/, Krnjak, Kutina,
Kutinska Slatina /Kutina/, Lazina Ĉička /V. Gorica/, Mala Gorica /Petrinja/, Mala Gradusa
/Sunja/, Marčelji /Viškovo/, Mošćenica /Petrinja/, Novska, Osijek, Petrinja, Plaški, Popović
Brdo /Karlovac/, Rovinjsko Selo /Rovinj/, Sesvete /Zagreb/, Sisak, Šartovac /Kutina/,
Topolovac /Sisak/, Tušilović /Karlovac/, Udbina, Velika Mlaka /V. Gorica/, Vojišnica
/Vojnić/, Vojnić, Zadar, Zagreb, Zimić /Krnjak/ i Ţivković Kosa /Vojnić/.
Bogdanovići
Boravište ili prebivalište u Hrvatskoj – Napustivši Stranjane, neki ranijih godina, a većina
1995. pod prisilom srpskih vlasti, Bogdanovići su se naseljavali po Hrvatskoj, a 2001. godine
bilo ih je u sljedećim mjestima: Brckovljani, Brđani Kosa /Sunja/, Bročice /Novska/, Ĉepin,
Gračec /Brckovljani/, Gvozd, Ivanić-Grad, Krnjak i Novska.
Ćosići
Boravište ili prebivalište u Hrvatskoj – Godine 2001. Ćosića ima u više mjesta u Hrvatskoj, a
od stranjanskih Ćosića, koji su doselili u Hrvatsku bilo ranije, u potrazi za poslom, bilo kao
prognanici 1995., jedan se vodi u Baškoj Vodi, a više njih je u Zagrebu.
Debeljaci
Boravište ili prebivalište u Hrvatskoj – Iseljeni i protjerani matoševački Debeljaci su našli
utočište uglavnom u Hrvatskoj, i 2001. godine svoja nova boravišta i prebivališta su imali u
mnogim mjestima: Banova Jaruga /Kutina/, Blinjski Kut /Sisak/, Ĉepin, Ĉibača /Ţupa
dubr./, Donji Hrastovac /Sunja/, Gvozd, Gvozdansko /Dvor/, Jeţevo /Rugvica/, Katoličke
Ĉaire /Kutina/, Krnjak, Kutina, Lipovljani, Mala Gorica /Petrinja/, Markovo Polje
/Zagreb/, Novska, Okučani, Osijek, Petrinja, Podgorje /Gvozd/, Rajić /Novska/, Repušnica
/Kutina/, Rovinj, Rovinjsko Selo /Rovinj/, Rugvica, Sesvete /Zagreb/, Sisak, Velika Gorica,
Voćarica /Novska/, Vukovina /V. Gorica/ i Zagreb.
Kaurini
Boravište ili prebivalište u Hrvatskoj – Napustivši pod srpskom prisilom Stranjane, otišli su
1995. u Hrvatsku, a 2001. godine su boravili u mjestima: Brđani Kosa /Sunja/, Broćice
/Novska/, Dapci /Ĉazma/, Kinjačka /Sunja/, Novska i Zagreb.
4
Ljevari
Boravište ili prebivalište u Hrvatskoj – Puno Ljevara je, kao i drugih, poslije 2. svjetskog rata
odlazilo iz Stranjana trbuhom za kruhom. U tijeku rata 1992.-1995., naročito 1995., morali su
napustiti svoje kuće. Godine 2001. stranjanskih i matoševačkih Ljevara je bilo u ovim
mjestima: Brđani Kosa /Sunja/, Bročice /Novska/, Krnjak, Kutina, Novska, Petrinja, Tribunj
/Vodice/, Velika Gorica i Zagreb.
Majdandţići
Boravište ili prebivalište u Hrvatskoj – Majdandţići, iseljeni iz Matoševaca nakon 2.
svjetskog rata, ili protjerani od Srba iz Matoševaca i Stranjana u ratnom vremenu od 1992. do
1995., u Hrvatskoj su 2001. godine ţivjeli u sljedećim mjestima: Bestrma /Sunja/, Brđani
Cesta /Sunja/, Brđani Kosa /Sunja/, Brezova Glava /Karlovac/, Bročice /Novska/, Ĉepin,
Dugo Selo, Gvozd, Kinjačka /Sunja/, Klinača Sela, Kneţević Kosa /Vojnić/, Krnjak, Kutina,
Kutinska Slatina /Kutina/, Novska, Petrinja, Plaški, Ribnica /V. Gorica/, Rijeka, Rovinj,
Rovinjsko Selo /Rovinj/, Sisak, Velika Gorica, Zagreb i Zaprešić.
Pranjići
Boravište ili prebivalište u Hrvatskoj – U potrazi za poslom i boljim ţivotom, veći broj
stranjanskih i matoševačkih Pranjića je nakon 2. svjetskog rata privremeno ili zastalno odselio
u druge krajeve ondašnje Jugoslavije, najviše u Hrvatsku, a neki i u Njemačku. Izbjegli ili
protjerani iz Stranjana i Matoševaca u vremenu rata od 1992. do 1995. naselili su se u raznim
mjestima Hrvatske, a 2001. godine su ţivjeli u sljedećim mjestima: Blinjski Kut /Sisak/,
Borovac /Novska/, Brđani Kosa /Sunja/, Brezova Glava /Karlovac/, Bročice /Novska/,
Cerovac Vukmanički /Karlovac/, Kinjačka /Sunja/, Klinča Sela, Kobilić /V. Gorica/, Kutina,
Novska, Petrinjci /Sunja/, Poreč, Rovinj, Rovinjsko Selo /Rovinj/, Sesvete /Zagreb/, Sisak,
Split, Srima /Vodice/, Stari Grabovac /Novska/, Tušilović /Karlovac/, Velika Gorica,
Velika Mlaka /V. Gorica/, Veliki Zdenci /Grubišino Polje/, Vukovina /V. Gorica/, Zagreb i
Zimić /Krnjak/.
Šalići
Boravište ili prebivalište u Hrvatskoj – Neki od stranjanskih Šalića su ranije odselili u
Vojvodinu, a svi preostali su ratnih godina 1992.-1995. izbjegli ili protjerani u Hrvatsku.
Godine 2001. bilo ih je u sljedećim mjestima: Bilice /Šibenik/, Kinjačka /Sunja/, Zadar i
Zagreb.
Tubići
Boravište ili prebivalište u Hrvatskoj – Kao i mnogi drugi, tako su i neki Tubići, u potrazi za
poslom i boljim ţivotom, napustili Stranjane prije, a drugi tijekom rata 1992.-1995. Otišli su u
Hrvatsku i 2001. godine ih nalazimo u ovim mjestima: Brđani Kosa /Sunja/, Petrinja, Plaški,
Velika Mlaka /V. Gorica/, Vrbovac /Daruvar/ i Zagreb.
Najviše je bivših Stranjančana i Matoševljana sada naseljeno i ţivi u Zagrebu i

Sesvetama, zatim u Novskoj, Ĉepinu, Kutini, te u Velikoj Gorici i okolici Sunje, Siska i
Karlovca.

Tel/Fax: 00/387/51/354-813
☧ NAŠ ZAVIČAJ
Broj 69.
KATOLIČKI I HRVATSKI STRANJANI I MATOŠEVCI

JOŠ UVIJEK ODOLIJEVAJU NESTANKU,
Prosinac, 2009.
ALI BUDUĆNOST SE NE ČINI SVIJETLOM
Kada se prođe kroz Stranjane i Matoševce, reklo bi se da u njima nije sve tako
crno. Stranjanska i matoševačka zemlja, što je veoma važno, nije rasprodana i imanja
nisu zamjenjivana, a oni koji su zauzeli i nekad boravili u stranjanskim i
matoševačkim kućama, uglavnom su ih napustili.
Što čini današnju sliku, osobito Stranjana, još uvijek živopisnom, privlačnom i
Stranjančanima i Matoševljanima dragom?
- S mnogo napora i entuzijazma nekolicine povratnika, Stranjanima i
Matoševcima je ponovno udahnut život.
- Dakako, puno u tom pogledu znače i povremeni dolasci većeg broja
Stranjančana i Matoševljana, naročito onih koji svoje, još stojeće kuće, ne zapuštaju,
nego ih koliko-toliko održavaju ili djelomično obnavljaju.
- Stranjani i Matoševci kao da posve ožive u vrijeme ljetnih godišnjih
Stranjansko-matoševačkih susreta, kada dođu mnogi kojima je to i jedina prilika da
posjete svoj rodni kraj, ili rodni kraj svojih roditelja.
- Vedriju sliku Stranjana i Matoševaca upotpunjuju i katoličke svetinje koje su
podignute ili obnovljene, i koje se lijepo održavaju: crkvica, groblja i grobljanske
kapele, kipovi 'krajputaši' i novopodignuti križ u Ljevarima.
Postavlja se samo pitanje: Hoće li se ta pozitivna događanja nastaviti, i dokad?
Sve bi bilo izglednije kada bi postojala nada da će biti još povratnika u Stranjane
i Matoševce. Međutim, u sadašnjoj situaciji, političkoj i ekonomskoj, to se ne može
očekivati.
Prognani će dolaziti u obilazak svojih porušenih kuća i svoga zavičaja dok još
bude ostataka i tragova od tih kuća, i dok još bude u životu onih koji su proživjeli
dramu i tragediju izgona iz rodnog kraja. A kasnije? Doista je upitno i malo
vjerojatno da će još nekoga zanimati i privlačiti opustjelo ognjište njegovih roditelja
ili pređa.
Na jednak način se može razmišljati i zaključivati o podržavanju i gašenju
tradicije održavanja godišnjih Stranjansko-matoševačkih susreta.
S obzirom na sve to, ne treba zatvarati oči pred stvarnošću, i ne treba gajiti
iluzornih nadanja!
2
Kako do željenih političkih i ekonomskih promjena u Republici Srpskoj neće

doći lako i u dogledno vrijeme, sadašnji povratnici u Stranjane i Matoševce,
malobrojni i svi redom u veoma poodmakloj dobi, neće moći sami još dugo vremena
očuvati Stranjane i Matoševce da budu sela hrvatskog i katoličkog življa.
Ako se ne nađe novih odvažnih povratnika u Stranjane i Matoševce, naročito
ako to ne budu mlađi, i obitelji s mlađim naraštajem, ne treba biti vidovit da se
zaključi kakva žalosna i konačna sudbina predstoji Stranjanima i Matoševcima.
Da bi postojali ikakvi izgledi da se takva sudbina ipak izbjegne, nužno bi bilo
osloboditi se malodušja i osjećaja bespomoćnosti, i povesti akciju za organizirani
povratak onih koji bi to još željeli, i za osiguranje uvjeta za njihov siguran i
dostojanstven život u svom zavičaju.
Za buđenje interesa za povratak prognanika i za hrabrenje na povratak, kao i za
osiguranje potrebne svekolike pomoći povratnicima traže se pokretači i vođe!
Njihovo angažiranje na tom planu iziskivalo bi velike napore, nailazilo na teško
savladive prepreke i suprotstavljanja, ali bi i svaki uspjeh bio hvale vrijedan i od
neprocjenjive važnosti za budućnost Stranjana i Matoševaca.
Može li se takvih pokretača i vođa naći među Stranjančanima i Matoševljanima?
P. s.
Naš zavičaj izlazi sve rjeđe, a možda mu se bliži i vrijeme potpunog gašenja. To
me je i potaklo da iznesem ovo svoje razmišljanje o sadašnjem stanju i o izgledima za
budućnost naših Stranjana i Matoševaca.
PROBIJENI PUTOVI U LJEVARIMA KROZ ŠUMU DO ISPOD IVANKOVA

I IZNAD BATKOVIĆA KRIŽA
Nekadašnji kolski put iz Ljevara prema Ivankovu, nakon što je prestala divlja
sječa i odvoz drva na tom području, potpuno je zarastao u trnje, gusto žbunje i šumu.
Prošle godine je za dolazak do vrela Slavka Ljevara Pejinčinog, ispod Ivankova,
prosječena jedna staza. Ali da bi se do toga vrela moglo doći traktorom ili kamionom,
i dovući materijal potreban za njegovo uređivanje radi boljeg opskrbljivanja vodom,
bilo je nužno prosjeći put. To je prošlog mjeseca i izvedeno.
Sada je taj put dosta solidan, tako da se do Slavkovog vrela može doći i osobnim
autom.
Da bi se građevinski materijal, koji očekuje od hrvatske Vlade, mogao
transportirati do njegova starog kućišta, Mirko Majdandžić, Kajkin, i supruga
Dragica, uz pomoć Ilije Ljevara, Vidovog, Markana Blaževića, Milinčinog, i Mare
Debeljak, Miline, sasjekli su i uklonili drveće na zaraslom putu od „trešnjica“ pa dalje
u dužini od 50-ak metara.
Na probijanju puta u Ljevarima radio je bagerom nekoliko dana Goran Vrtić,
zet Radenka Božića, a također je prokrčio i spomenuti dio puta u Batkovićima.
KNJIGA O ŠKOLI U DRAGOČAJU
Ove jeseni slavljena je stota godišnjica škole u Dragočaju, koja se od 1909., kad je
sagrađena i započela s radom, do 1945. nazivala Narodna osnovna škola „Dragočaj“, od
3
1945. do 1994. naziv joj je bio Osnovna škola „Dragočaj“, a od šk. godine 1994./95. naziva se
Osnovna škola „Desanka Maksimović“ Dragočaj.
Za navedenu proslavu o toj je školi priređena je i ćirilicom tiskana knjiga-monografija:
100 godina života i rada osnovne škole „Desanka Maksimović“ Dragočaj, a djelo je Dijane Boroja –
Kasapović. Knjiga ima ukupno 284 stranice.
U uvodnim kraćim tekstovima naznačeno je koje područje pokriva spomenuta škola,
prikazano školstvo u Banjoj Luci i izneseni najosnovniji podaci o Desanki Maksimović,
srpskoj pjesnikinji, čije ime škola sada nosi.
Slijedi potom, prema svjedočanstvima nekadašnjih đaka, na nekoliko stranica opis
izgleda stare škole i prikaz njezina rada od 1909. do 1945. Više prostora je posvećeno školi i
njezinu radu od 1945. do 1992., i tu se govori također o područnim školama koje su pripadale
školi u Dragočaju: Gradina, Cerici i Stranjani.
Opsežno se zatim prikazuje rad škole u Dragočaju od 1992. do 2008., donose sjećanja
nekoliko bivših nastavnika o školi i radu u njoj, kratki prikazi o karijerama nekoliko bivših
đaka škole u Dragočaju, te popis upravnika/ca i direktora/ica od 1909. do 2009., a nešto više
je napisano o Nadi Arbutina.
Slijedi popis učenika koji su završavali školu u Dragočaju od 1912. do 2009. (nedostaju
podaci za školske godine 1924/25, 1931/32, 1938/39, 1939/40, 1941/42, 1942/43, 1944/45,
1948/49, 1949/50, 1952/53, i 1966/67), zatim spiskovi nastavnog osoblja od 1909. do 2009., te
spisak djelatnika u administracije od 1909. do 2009., kao i popis tehničkog i pomoćnog
osoblja od 1952. pa dalje.
U knjizi-monografiji mnoštvo je skupnih fotografija učenika i nastavnika, kao i
fotografija pojedinih nastavnika i učenika iz novijeg perioda.
Vjerujem da Stranjančane i Matoševljane može zanimati što u navedenoj knjizi ima
vezano za stranjansku školu. Zato ću ovdje prenijeti neke izvatke, kako stoji napisano u
knjizi (str. 43-45).
„Škola u Stranjanima počela je sa radom školske 1950/51. godine. Te godine nastavu je
pohađalo 77 učenika od prvog do četvrtog razreda. Nova školska zgrada sagrađena je 1968.
godine i potpuno je ista kao škola u Gradini. Nakon zemljotresa je sanirana i osposobljena za
normalan rad.
Područna škola u Stranjanima bila je najbrojnija od svih područnih škola. U prosjeku,
do osamdesetih godina, u ovoj školi bilo je oko 95 učenika. Najveći broj učenika bio je u
školskoj godini 1972/73 – 116 učenika. Prvi učitelj u školi bila je Ljubica Roksandić.“
A evo i što je o stranjanskoj školi i svom radu u njoj iznosi u svojim sjećanjima učitelj
Mile Jurić: „Škola u Stranjanima počela je sa radom 1951. godine, a izgrađena je na zemljištu
Mare Pranjić, koja je darovala zemlju da se izgradi škola. Počeo sam da radim po
objavljenom konkursu 1972. godine (preuzeo od Ružice Brkić četvrti razred). Moje koleginice
i kolege bili su: Nada Donjak, koja je vodila prvi razred, Nada Savić, koja je vodila drugi
razred, i Vukašin Šukalo – treći razred. Kolega Vukašin je bio najiskusniji, dok su koleginice
bile mlade učiteljice sa manje iskustva.
Bilo je to vrijeme poslije potresa (1969), malo je kuća bilo popravljeno, a narod je bio
siromašan. Uglavnom se živjelo od poljoprivrede (220 domaćinstava). Nas četvoro kolega
učili smo oko 130 učenika. Komunikacija sa MZ Dragočaj bila je veoma loša. Put je bio
makadamski, a električnu energiju imalo je samo 50% stanovništva. Bili smo mladi, puni
elana, pa smo se svi angažovali da pomognemo tim ljudima koliko smo mogli.
Meni je ostalo u sjećanju da sam, kada sam sljedeće godine preuzeo prvi razred, morao
da uđem u kuću svakog učenika da vidim uslove u svakoj kući iz koje mi dolazi učenik. Bilo
mi je neprijatno, ali tu su mi pomogle kolege. Obilazeći kuće svojih đaka primijetio sam da u
jednoj porodici koja je imala sedmero djece svi spavaju na slamaricama. Kada sam to rekao
kolegama, nisu bili iznenađeni jer to nije bio usamljen slučaj.
4
Područnoj školi Stranjani pripadali su zaseoci Matoševci, Ojdanići, Čivčije, Stranjani i

dio Gradine.
Ranije su područne škole, dok su postojali opština Ivanjska i srez Banja Luka, imale
vlastiti pečat i najstariji kolega je dizao platu u opštini – tako da su i Stranjani imali svoja dva
pečata (protokol i okrugli), koji su sada pohranjeni u muzeju RS.
Narednih godina (1975-1980) počeo se rapidno smanjivati broj učenika. Razlog je pad
nataliteta, a i mortalitete je bio u usponu. Počela su se formirati kombinovana odjeljenja
(nekad sa dva ili tri odjeljenja – razreda), a kasnije nepodijeljena nastava (zajedno četiri
razreda). U područnoj školi u Stranjanima radio sam 30 godina, još su mi uvijek živa sjećanja
na moj rad, doživljaje, anegdote“.
Dijana Boroja - Kasapović dalje nastavlja: „Nema staze u Stranjanima kojom ne prođe
učo sa svojim đacima, bilo da ih upozna sa užim zavičajem, bilo da beru kestenje ili duge
šumske plodove. I sada, kada tim stazama više ne prolaze đaci, učo ih se rado sjeća.
Početkom osamdesetih broj učenika polako opada, tako da sredinom osamdesetih
godina ovu školu pohađa 26 učenika. Početkom devedesetih broj učenika se takođe
smanjivao, tako da je školu pohađalo samo 14 učenika. Školske 2007/2008. godine, odlukom
ministra prosvjete i kulture RS Antona Kasipovića od 28. 08. 2007. godine donosi se Rješenje
o ukidanju škole u Stranjanima i brisanje iz mreže osnovnih škola RS radi neispunjavanja
potrebnih uslova za rad, s obzirom na to da je te godine u školu išlo samo pet učenika, a
roditelji su bili saglasni da djeca putuju autobusom do škole u Dragočaju. Tako se ugasila i
posljednja područna škola.“
U knjizi su donesene fotografije okupljenog naroda na otvaranju nove školske zgrade u
Stranjanima g. 1968. (str. 43), grupa mještana i učitelji koji su sudjelovali u pripremi za
proslavu otvaranja škole (str. 44), učenici i njihovi učitelji Mile Jurić, Nada Savić i Nada
Donjak g. 1973. (str. 44), učitelj Mile Jurić i učiteljica Nada Savić sa učenicima na izletu u
Jasenovcu g. 1973. (str. 45), đaci u Stranjanima s učiteljicom Nadom Savić g. 1969. (str. 46),
đaci s učiteljicom Nadom Savić šk. g. 1976/77. (str. 178), đaci s učiteljicom Nadom Savić šk.
g. 1968/69. (str. 213), učitelji Vukašin Šukalo i Mile Jurić i učiteljice Nada Savić i Nada
Donjak (str. 264).
SVIM STRANJANČANIMA I MATOŠEVLJANIMA,

GDJE GOD SE NALAZILI ILI ŽIVJELI,
NEKA BUDU RADOSNI BOŽIĆ I BOŽIĆNI BLAGDANI
I SRETNA I BLAGOSLOVLJENA GODINA 2010.!

Tel/Fax: 00/387/51/354-813
☧ NAŠ ZAVIČAJ
Broj 70.
SPOMEN-KNJIGA STRANJANA I MATOŠEVACA

Ožujak, 2010.
U knjizi Rodni kraj i vlastiti korijeni vole se i ne zaboravljaju, tiskanoj 2008. godine, uz
tekstove razliĉitog sadrţaja doneseno je i dosta fotografija s prikazima manjih i većih skupina
osoba, te većeg broja kuća, kako onih devastiranih i porušenih u Stranjanima i Matoševcima
tako i novih ili obnovljenih. Svi koji su knjigu ţeljeli imati, najprije su pogledali ima li njih i
njihove kuće na kojoj od fotografija. Tada sam se uvjerio da je dobro što su u knjizi, bilo
unutar teksta ili na kraju knjige, stavljene brojne fotografije, ali sam takoĊer uvidio i da je
trebalo snimiti i donijeti fotografije svih stranjanskih i matoševaĉkih kuća.
To me je potaklo da obiĊem i fotografiram i one kuće kojih u spomenutoj knjizi nema, pa
ako nije moguće tiskati novu knjigu, da barem u nekoliko primjeraka umnoţim novu knjigu,
sa svim stranjanskim i matoševaĉkim kućama koje još stoje ĉitave ili su više-manje
devastirane i porušene, i barem temelje i tragove onih koje su potpuno uništene, ili mjesta na
kojima su kuće nekad stajale. Toj sam knjizi dao naslov Spomen-knjiga Stranjana i
Matoševaca.
Mnoge danas zanima tko su im, i odakle su došli njihovi davni preĊi. Iako je u knjizi
Rodni kraj …. za većinu prezimena u Stranjanima i Matoševcima navedeno odakle potjeĉu,
odluĉio sam naznaĉiti u ovoj novoj knjizi mjesto porijekla za sva prezimena, te kada su se,
otprilike, pojedina prezimena pojavljivala ili kada su se dešavala doseljavanja u Stranjane i
Matoševce obitelji s tim prezimenima, a takoĊer dopuniti popis obitelji s njihovim ĉlanovima
te ispraviti neke podatke koji su u prethodnoj knjizi pogrešno navedeni.
Stranjanĉani i Matoševljani koji su se iz ekonomskih razloga odselili tijekom druge
polovice 20. stoljeća, i svi koji su u vrijeme rata u Bosni i Hercegovini bili prisiljeni napustiti
svoj zaviĉaj 1995. godine, raspršili su se po Hrvatskoj i po još nekim drţavama Evrope, pa i
po drugim kontinentima. U knjizi Rodni kraj .… doneseni su popisi onih koji su iz Stranjana i
Matoševaca odseljavali poslije 1945., i koji su izbjegli i protjerani od 1992. do 1995., a u ovoj
novoj navodim, prema popisu stanovništva u Hrvatskoj 2001. godine, i mjesta u kojima su se
Stranjanĉani i Matoševljani te godine zatekli i imali boravište ili prebivalište u Hrvatskoj.
Za potpuniji uvid u cjelokupan sadrţaj nove knjige, koji se jednim dijelom podudara s
onim što je doneseno u knjizi Rodni kraj …. navodim iz nje sve naslove i podnaslove.
Prvi dio: GEOGRAFSKI I POVIJESNO-DEMOGRAFSKI PRIKAZ
TOPOGRAFSKA SLIKA STRANJANA I MATOŠEVACA
SPOMINJANJE STRANJANA I MATOŠEVACA U PISANIM CRKVENIM IZVORIMA OBITELJI U 18.
STOLJEĆU I STATISTIĈKI PODACI O BROJU KATOLIKA U STRANJANIMA I MATOŠEVCIMA OD
1737. DO NAJNOVIJEG VREMENA
- Katolici u Stranjaniam i Matoševcima u 18. stoljeću
- Brojĉano stanje katolika u Stranjanima i Matoševcima u 19. i 20. stoljeću
BRAĈNI PAROVI I BROJ NJIHOVE DJECE U STRANJANIMA I MATOŠEVCIMA PRIJE 1879. GODINE,
S PREZIMENIMA KOJIH POSLIJE U TIM SELIMA VIŠE NEMA
- Stranjani
- Matoševci
2
Drugi dio: PORIJEKLO STRANJANSKIH I MATOŠEVAĈKIH KATOLIKA I HRVATA
- Barišići, Batkovići, Blaţevići, Bogdanovići, Ćosići, Debeljaci, Kaurini, Ljevari, Majdandţići, Marići,
Pranjići, Šalići, Tubići
Treći dio: ODSELJAVANJE TIJEKOM 20. STOLJEĆA I PRINUDNI ODLAZAK IZ STRANJANA I
MATOŠEVACA U VRIJEME RATA 1992.-1995.
ODESLJAVANJA U 20. STOLJEĆU
- Odseljavanje iz Stranjana
- Odseljavanje iz Matoševaca
IZBJEGLI I PROTJERANI HRVATI KATOLICI U VRIJEME RATA 1992.-1995.
- Izbjeglice i prognanici iz Stranjana
a) Izbjeglice od početka 1992. do početka kolovoza 1995.
b) Prognanici u kolovozu 1995.
- Izbjeglice i prognanici iz Matoševaca
a) Izbjeglice od početka 1992. do početka kolovoza 1995.
b) Prognanici u kolovozu 1995.
ZAUZIMANJE, PLJAĈKA I UNIŠTAVANJE PRINUDNO NAPUŠTENIH KUĆA
- Stranjani
- Matoševci
MJESTA BORAVKA STRANJANĈANA I MATOŠEVLJANA U HRVATSKOJ GODINE 2001.
- Barišići, Batkovići, Blaţevići, Bogdanovići, Ćosići, Debeljaci, Kaurini, Ljevari, Majdandţići, Marići,
Pranjići, Šalići, Tubići
Ĉetvrti dio: VRAĆANJE I UDAHNJIVANJE ŽIVOTA RODNOM KRAJU
PREPREKE POVRATKU PROGNANIKA
GRADNJA I OBNAVLJANJE POVRATNIĈKIH KUĆA I USELJAVANJE U NJIH
POVRATAK MILE I MARE DEBELJAK U MATOŠEVCE I ZORKE PRANJIĆ U STRANJANE
OBNOVA KUĆA UZ POMOĆ NJEMAĈKOG CARITASA
IZGRADNJU DVIJU KUĆA POMOGLA HRVATSKA VLADA
NOVE KUĆE MARKA BLAŢEVIĆA I MATE MAJDANDŢIĆA
GRADNJA I OBNAVLJANJE KUĆA VLASTITIM SREDSTVIMA
- Rudo Ćosić preuzeo i uredio oĉevu kuću
- Vikend-kuće podigli Anto i Ilija Ljevar i Franjo Blaţević
- Mirko Pranjić, Perin, ĉesto dolazi i pazi na svoju kuću
- Vlado Blaţević, Josin, svoje kuće nije zapustio
- Josip i Mato Debeljak, Perini, obnovili dio svojih kuća
- Novi krov na kući Zore Blaţević, Pajine
- Marko Blaţević, Mirkov, proširio kuću i u njoj većinom boravi
- Anto Bogdanović, Jurin, svoje kuće ne zapušta
- Mato Majdandţić, Antin, uredio kuću i u njoj boravi povremeno
- Obnavljanje kuće Stjepana-Brace Pranjića, Stipinog
- Podignuta nanovo vokendica Svjetlane Luĉić-Ljevar, Josine
- Mirko Majdandţić, Kajkin, ţeli se vratiti
OBNAVLJANJE KATOLIĈKIH SVETIH ZNAMENJA
- Nova crkvica u Stranjanima
- Grobljanska kapela u Batkovićima
- Grobljanska kapela na Gradini
- Podizanje 'kipa' na Pranjića raskršću u Starnjanima
- Obnovljen 'kip' na Ravnici u Matoševcima
- Obnovljen 'kip' na Dan'lovom brdu
- Veliki drveni kriţ u Batkovićima uĉvršen u zemlji
- Podizanje kriţa u Ljevarima
GODIŠNJI STRANJANSKO-MATOŠEVAĈKI SUSRETI, DANI KAD STRANJANI I MATOEŠVCI OŢIVE I
PJESMA SE ZAORI
BUDUĆNOST SE NE ĈINI SVIJETLOM
Peti dio: POPIS BRAĈNIH PAROVA I ROÐENE DJECE OD 176O. DO 1995. GODINE, ĈIJA SU SE
PREZIMENA ZADRŽALA DO NAJNOVIJEGA VREMENA
OBITELJI U STRANJANIMA
OBITELJI U MATOŠEVCIMA
3
UTVRĐIVANJE VLASTITOG RODOSLOVLJA
Šesti dio: FOTOTEKA STRANJANA I MATOŠEVACA
KUĆE DEVASTIRANE, TEŠKO OŠTEĆENE I POSVE SRUŠENE
- Stranjanske kuće
- Matoševaĉke kuće
DEMOLIRANA SVETA KATOLIĈKA ZNAMENJA
STRANJANSKA I MATOŠEVAĈKA VRELA I KRAJOLICI
* * *
Ovu Spomen-knjigu sam umnožio fotokopiranjem u 10-ak primjeraka za one koji su već za nju
pokazali zanimanje. Nema izgleda da će biti tiskana, jer bi se radilo o malom broju
primjeraka, a to bi bilo preskupo. Ukoliko bi netko želio fotokopirani primjerak knjige, cijena
bi joj bila 35 €.
UMRLA JELA ŠLAT-PRANJIĆ, MATIJEVA
Poslije dugotrajne bolesti, opremljena sakramentima umirućih, umrla je na 27. prosinca

2009. Jele Šlat, r. Pranjić, Matijeva. Sahranjena je 28. prosinca na groblju Crkvene, a na
sprovodu koji je vodio ţupnik fra Dujo Ljevar, okupilo se 30-ak osoba, bliţe i daljnje rodbine.
Iz Zagreba su došli nećaci, Nikini i Antini sinovi sa suprugama, i kćeri s muţevima. Za nju je
misa slavljena u Stranjanima 3. sijeĉnja 2020.
Jele je kao prognanica ţivjela nekoliko godina u Hrvatskoj (BrĊani Kosa, kod Sunje).
Prva se 2000. godine vratila u svoju kuću u Stranjane. Dok nije oboljela ţivjela je zadovoljno,
a naroĉito od 2002. kad se iz Hrvatske vratilo još nekoliko prognanih Stranjanĉana i
Matoševljana. Prije 3,5 godine imala je moţdani udar i od tada je većinom bila vezana za
krevet. Jednom tjedno ju je obilazila Caritasova patronaţna sluţba, a najviše se za nju u bolesti
brinula i pomagala je nećakinja Marina, koja je bila uz nju i u ĉasu smrti. Posjećivali su je i
priskakali u pomoć, koliko su mogli, Luce Bogdanović, Zorka Ganić, Jurićeva, Markan
Blaţević, Milinĉin, Slavko Blaţević, Stipin, Marica Milaković-Marić, Terezija Ljevar, Pero i
Zorka Bogdanović, Mare Debeljak.
UMRLA ZORKA PRANJIĆ, MATINA
Opremljena sakramentima ispovijedi, priĉesti i bolesniĉkog pomazanja, u Stranjanima je

12. sijeĉnja 2010. umrla u dobi od 92 godine Zorka Pranjić, r. Vulić, Matina. U nazoĉnosti oko
60 osoba, većinom pristiglih iz Hrvatske, sahranjena je 14. sijeĉnja na Crkvenama, a pogrebni
obred i molitve je obavio ţupnik fra Dujo Ljevar. Sveta misa za pokojnicu slavljena je u
Stranjanima 17. sijeĉnja.
Zorka se iz Hrvatske vratila u jesen 2002. i nekoliko mjeseci boravila kod kćeri Danice i
zeta Mile u Petrićevcu, a od oţujka 2003. je ţivjela u svojoj kući. Doţivjela je duboku starost,
ali nije teţe bolovala, osim što se posljednjih pola godine teško kretala. Nekoliko zadnjih
godina jednom tjedno ju je posjećivala patronaţna sluţba Caritasa, a otkako se nije više mogla
samostalno kretati dolazio joj je i s njom bio sin Drago, koji se uz nju zatekao i kad je umrla.
ZAMOLBA GRADSKOJ UPRAVI ZA DOVOĐENJE VODE
Prigradska naselja su prijašnjih godina postepeno prikljuĉivana na gradsku vodovodnu

mreţu i dobivala vodu iz javnih vodocrpilišta. Tako je voda dovedena i u Orlovac. Sada je u
pripremi projektiranje i nastavak radova na produţivanju vodovodne mreţe do Gradine i
Ojdanića brda. Kad se to saznalo, u ime povratnika u Stranjane i Matoševce, kao i onih koji tu
povremeno ţive, upućena je zamolbu gradskoj upravi Banje Luke, da se i njih ukljuĉi i
naredni projekt vodosnabdjevanja sela u okolici Banje Luke.
4
Taj dopis je glasio:

MJEŠTANI SELA STRANJANI
MZ D R A G O Ĉ A J
Predmet: Molba za ukljuĉivanje sela
u projekt vodosnabdjevanja
Stranjani, 22. 02. 2010.
GRAD BANJA LUKA
ADMINISTRATIVNA SLUŢBA
Odjeljenje za komunalne i stambene poslove
N/r.
Naĉelnik gosp. BUDIMIR BALABAN
78000 B A N J A L U K A
Gospodine Balaban!
Dobili smo informaciju da gradska uprava Banje Luke ima u planu u dogledno vrijeme
pristupiti rješavanju problema snabdjevanja pitkom vodom podruĉja Gradine i Ojdanića
(Ojdanića brda) u MZ Dragoĉaj.
Slobodni smo Vas zamoliti da u taj projekt ukljuĉite i nas povratnike i doseljenike u
selo Stranjane koje se nalazi izmeĊu Gradine i Ojdanića, i s njima graniĉi.
Snabdjevanje pitkom vodom za nas predstavlja velik potrebu, pogotovo u sušno
vrijeme kakva je bila prethodna godina, kad su presahnuli skoro svi bunari i površinski izvori
u našem selu.
U selu Stranjani trenutaĉno ima 12 stalno naseljenih kuća, a povremeno se boravi u još
11 kuća.
Mi smo se još 2002. godine obratili meĊunarodnoj organizaciji USAID-Public
Sector/Accounting Ref. Projekt, u Banjoj Luci, s molbom za dovoĊenje vode u naše selo, ali
na to nije bilo nikakve reakcije.
Nadamo se da će Uprava grada Banje Luke, i Vi osobno kao naĉelnik Odjeljenja za
komunalne i stambene poslove, imati razumijevanja za našu potrebu, i da ćete biti u
mogućnosti povoljno riješiti ovaj za nas vitalni problem i udovoljiti našoj molbi.
Podnosioci molbe
– kućedomaćini stalno naseljenih kuća: – vlasnici kuća koje se koriste povremeno:
Rudo Ćosić Ilija Ljevar
Kata Budić Anto Ljevar
Zorka Ganić Mira Špoljarić r.Ljevar
Ţarko Rogić Vlado Blaţević
Luce Bogdanović Zora Blaţević
Marko Blaţević Anto Batković
Mare Debeljak Anto Bogdanović
Slavko Ljevar Mato Majdandţić
Terezija Ljevar Josip Debeljak
Slavko Blaţević Mato Debeljak
Marica Milaković Mladen Šurlan
Milorad Ubović
U ime naprijed navedenih:
________________
/Mare Debeljak/
5
DOSADAŠNJA POMOĆ CARITASA I KRUHA SV. ANTE

POVRATNICIMA, A I DRUGIMA
Oni koji su se ţeljeli vratiti u Stranjane i Matoševce i na vlastita ognjišta, mogli su to ostvariti
istom nakon što su im sredstvima iz Europske Unije, te dijelom pomoću dobivenom od Vlade
Republike Hrvatske, od Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine, a uz posredovanje
banjoluĉkog Caritasa, sagraĊene nove kuće, ili obnovljene one koje su bile teško demolirane. A
najnuţnije stvari kućnog namještaja svi su povratnici, a i neki drugi, dobili od spomenutog Caritasa i
od Kruha sv. Ante iz Sarajeva.
Razumljivo da je sve to bilo daleko od onoga što je netko imao prije nego što je bio protjeran i
morao sve ostaviti drugome, ili što bi svatko mogao poţeljeti da ima. Ali ta pomoć ipak nije bila mala,
i uglavnom je dijeljena ravnomjerno svima. Da je to istina, pokazat će slijedeći tabelarni prikazi, koje
sam smatrao potrebnim ovdje donijeti.
Caritasova pomoć
Banjoluĉki Caritas je posredovao kod podizanja i obnavljanja 7 kuća koje je financirala EU, a za
nekoliko njih je platio kopanje zemlje te betoniranje temelja i mrtve ploĉe. TakoĊer se zauzeo kod
njemaĉkog Caritasa za gradnju kuća Mile Bogdanovića i Marice Milaković r. Marić, te za mijenjanje
krova na kući i ureĊivanje kupatila Jeli Šlat, a dao je za njezinu kuću jedna vrata i dva prozora. Mile
Debeljak je od Caritasa dobio nešto sredstava za saniranje kuće, ulazna vrata i 9 krila vrata, 1 prozor, 6
većih i 6 manjih prozorskih krila, stari traktor marke Lamborghini i prikolicu-konjska kola.
Treba spomenuti i da je Caritas 2001. godine novĉano, s 3.000 DM, pomogao popravljanje i
nasipanje dijelova puta od Pranjića raskršća do Danlovog brda u Matoševcima, a takoĊer i popravak
mostića na Bukovcu, prema Duganji.
Stvari kućnog namještaja su dobili: Stolica-klupa
Jogi-madrac
Veš-mašina
Pokrivaĉi
Sudoper
Vitrina
Krevet
Šporet
Ormar
Stol
Marko Blaţević, Milinĉin 1 1 1 1 3 1 1 1 1

Mirko Blaţević, Markov 1 1 1 1 3 1 2
Slavko Blaţević , Stipin 2 2 1 1 4 2 4
Luce Bogdanović, Ićina 1 1 1 1 1 1 1 1 2
Mile Debeljak, Tomin 1 1
Zorka Ganić, Jurićeva 1 1 1 1 3 1 1 2
Slavko Ljevar , Pejin 1 1 1 1 4 1 1 4
Terezija Ljevar, Vinkova 1 1 1 1 3 1 1
Mato Majdandţić, Finkin 1 1 1 1 2 1 1
Zorka Pranjić, Matina 1 1 1 1 3 1 1
Jele Šlat, Matijeva 1 1 1 1 2 1 1 3
Caritas je uglavnom pomoć davao onima koji su se zastalno vratili u Stranjane i Matoševce, ali je
ponekad nešto davano i nekima koji su povremeno dolazili i zadrţavali se kod svojih kuća.
Evo prikaza o dodjeli i te pomoći.
Jogi-madrac
Veš-mašina
Sudoper
Friţider
Stolica
Krevet
Šporet
Ormar
Bojler
Stol
Zora Blaţević, Pajina 1 3 1 1

Mato Debeljak, Petrov 1 3
Anto Ljevar, Andrijev 1 1 1 1 1
Mirko Majdandţić, Ivin 2 2 1 1 3 1
Tomo Majdandţić, Petrov 1
POMOĆ
CARITASA
I KRUHA
SV. ANTE
6
SRPSKIM
IZBJEGLIC Pomoć Kruha sv. Ante
AMA
Humanitarna franjevaĉka udruga Kruh sv. Ante, iz Sarajeva, takoĊer je davala pomoć koja je
dijeljena povratnicima, ali i drugima.
Jogi-madrac
Tereziji Ljevar je novĉanom pomoću od 4.000 DM razvedena struja u novosagraĊenoj kući i

ureĊeno kupatilo. Svi povratnici su dobili u posljednje ĉetiri godine po 5-6 obiteljskih paketa s
Krevet
Šporet
prehrambenim artiklima.
A druge vidove pomoći u Stranjanima i Matoševcima su dobili:
Mi 2 2 1
lan
Jogi-madrac
Bo
Krevet
ka
Šporet
n
An 1 1 1
Ċel Franjo Blaţević, Markov 2 2 1
ko Ivo Blaţević, Franjin 2 2 1
Zora Blaţević, Pajina 2 2 1
Mi
Luce Bogdanović, Ićina 1
liši
Josip Debeljak, Petrov 1 1 1
ć
Mato Debeljak, Petrov 2 2 1
M 1 1 1 Mare Debeljak, Milina 2 2
ari Zorka Ganić, Jurićeva 1
nk Ilija Ljevar, Vidov 1
o Jurica Majdandţić, Tomin 1 1 1
Mi Tomo Majdandţić, Petrov 1 1
liši Ruţa Pranjić, Nikina 2 2 1
ć Stjepan Pranjić, Stipin 2 2 1
Mi 1 Vlado Pranjić, Josin 2 2
lor Jele Šlat r. Pranjić, Matijeva 1
ad Mira Špoljarić r. Ljevar 2 2 1
Ub
ovi
ć
Mislim da gornji prikazi dovoljno jasno pokazuju da, kad se radi o banjoluĉkom Caritasu i
Mi 1 Kruhu sv. Ante iz Sarajeva, nitko od povratnika u Stranjane i Matoševce, ako je traţio pomoć,
loš nije bio odbijen. Ako su se nekada iz Kruha sv. Ante dijelili obiteljski paketi hrane, a nije bilo
Ub dovoljno da se dadne svima, tada se davalo onima najpotrebnijim.
ovi Iz Kruha sv. Ante nešto pomoći je dijeljeno i srpskim izbjeglicama. Tako su šporeti i po
ć? jedan krevet s madracem dani AnĊelku i Marinku Milišiću, šporet Miloradu Uboviću, a šporet
i 2 kreveta Milanu Bokanu. Od Caritasa je šporet dobio i Miloš Ubović.

Tel/Fax: 00/387/51/354-813
☧ NAŠ ZAVIČAJ
Broj 71.
STJEPAN-BRACO I ANKICA PRANJIĆ BORAVILI U STRANJANIMA VIŠE DANA

Svibanj, 2010.
Kako su obadvoje, Stjepan-Braco Pranjić, Stipin, i supruga Ankica, koji već mnogo
godina ţive u Njemačkoj, u Wiesbadenu, sada u mirovini, iz Njemačke su doputovali u
Stranjane 23. travnja 2010. i ostali do 5. svibnja. Kroz to vrijeme su boravili kod Rude i
Anđelke Ćosić, i uz njihovu pomoć uređivali svoju kuću. Stjepan i Rudo su očistili bazen za
vodu iznad kuće i popravili vodovodna plastična crijeva te doveli vodu u kuću. Također su
čistili, nasipali i poravnavali teren oko kuće. U međuvremenu su sudjelovali i na blagoslovima
polja za Matoševce na Batkovića groblju 1. svibnja, i za Stranjane na Ojdanića brdu 2. svibnja.
Koliko se na njima moglo vidjeti, osjećali su se lijepo u svom kraju i zadovoljni su ga
napustili, a namjeravaju se u njega opet povratiti pred kraj mjeseca srpnja, ostati 20-ak dana i
nastaviti posao na popravljanju i uređivanju kuće.
PROLJETNI BLAGOSLOVI POLJA
Prema ustaljenom običaju, 1. svibnja je bio proljetni blagoslov polja za Matoševce na

Batkovića groblju. Po sunčanom i toplom vremenu, u 10 sati i 30 minuta započeo je ophod s
litanijama svih svetih, prigodnim čitanjima evanđelja i prosidbenim zazivima, a potom je
slijedila sveta misa. Predvodio ih je ţupnik fra Dujo, a prisustvovalo je oko 80 osoba. Bilo ih
je najviše iz Hrvatske, ali i iz Slovenije, Austrije, Švicarske, Francuske i Njemačke.
Na slici, s lijeva na desno, Stipo Vulić, Grozdin, Rudo Ćosić, Josin,

Marko Blažević, Mirkov, Stipo-Braco Pranjić, Stipin,
Janja Mijatović r. Blažević, i Ankica Pranjić, r. Ćosić, supruga Stipina
2
Župnik fra Dujo, uz pratnju: Batković Ivo, Markov, Batković Josip, Marka Luckinog,
Batković Pajo, Perin i Batković Slavko, Markov, blagosliva križem matoševačke njive
Sljedećeg dana, u nedjelju 2. svibnja, u 10 sati i 30 minuta na Ojdanića brdu bio je poljski
blagoslov za sela Ojdaniće, Orlovac i Stranjane. Prisustvovalo je 40-ak vjernika koji ţive u
navedenim selima, a nekoliko ih je došlo iz Hrvatske i iz Njemačke. Vrijeme je bilo oblačno,
ali je prošlo bez kiše.
Fra Dujo, uz pratnju poslužitelja: Stipe Vulića, Grozdinog, Ive Bogdanovića, Josinog,
Ferde Stojčevića i Pere Bogdanovića, Markovog, s tri svijeće blagosliva
orlovačke, ojdanićke i stranjanske njive
3
Slavljenje svete mise ispred

kapele na Ojdanića brdu
Prije i poslije blagoslovâ i misâ primani su i upisivani prilozi za blagoslov, a na Batkovića

groblju davani su prilozi i za uređenje groblja i odrţavanje puta, a također za nabavku manjeg
zvona za groblje.
Blagoslovi polja nisu prošli bez 'svraćanja', i tako se podrţava stari običaj pozivanja
rodbine i prijatelja na ručak. U Matoševcima je Mare Debeljak, Milina, pripremila ručak i na
njega pozvala 10-ak gosta, a među njima također fra Duju i fra Velimira. Batkovići su iz
Hrvatske ručak donijeli sa sobom i okrijepili se u hladovini kod svojih kuća ili negdje u
blizini.
Nakon mise na Ojdanića brijegu, većina je, skupa s fra Dujom, fra Velimirom i s.
Marinom Domić, pozvana na ručak kod Marka Blaţevića, Mirkovog, i supruge Zore. Za
stolom se kod njih vani u kućnom hladu našlo 30-ak osoba.
U STRANJANE SE VRATILI ANTO I RUŽA BOGDANOVIĆ
Anto Bogdanović, Jurin, sa suprugom Ruţom, više puta je ranijih godina dolazio iz
Hrvatske svojoj kući u Stranjane, i u njoj su ponešto popravljali, a uređivali i oko kuće, s
namjerom da se jednog dana i potpuno povrate. To se, konačno, 27. travnja 2010. i dogodilo.
Došli su svojoj kući, a sa sobom su prevukli i stvari koje su imali. Nešto će namještaja za kuću
dobiti i od Caritasa, pa zasad ne oskudijevaju u ničemu osobito potrebnom.
Kod Ruže i Ante u posjeti i na

kavi Mare Debeljak, Milina
Počeli su se kućiti, i posve su zadovoljni što su se vratili. Kaţu da se nisu pokajali, nego
ţale što to nisu i prije učinili!
4
NAJĈEŠĆI POSJETITELJI STRANJANA I MATOŠEVACA
S dolaskom proljeća, a sada, napokon, i ljepšeg vremena, Stranjani i Matoševci oţive ne

samo izgledom bujne prirode, nego i učestalijim posjetima Stranjančana i Matoševljana iz
Hrvatske. Vrlo ih je lijepo vidjeti kod njihovih kuća, a osobito brojne kod nedjeljne svete mise
u crkvici u Stranjanima.
Najčešće dolaze, a neki ostanu i po nekoliko dana, pa i duţe vremena, Marko Blaţević,
Mirkov, i supruga Zora, Ilija Ljevar, Vidov, Anto Ljevar, Andrijev, i supruga Ana, Mira
Ljevar, Ilijina, i suprug Branko, Mirko Pranjić, Perin, Nada i Kazimir Blaţević, Slavkovi,
Franjo Blaţević, Markov, i supruga Katica, Vlado Blaţević, Josin, i supruga Anđa, Drago
Pranjić, Matin, i supruga Ruţa, Marko Bogdanović, Ićin, i supruga Ane, Josip i Mato
Debeljak, Petrovi, Anto Batković, Mirkov, s obitelji, Mato Majdandţić, Antin, i supruga Mare,
Marko Majdandţić, Matin, Mirko Majdandţić, Ivin, i supruga Dragica, Tomo Majdandţić,
Petrov, Zora Blaţević, Pajina, a također Finka Ljevar, r. Ćosić, supruga Ferdina. Njima treba
svakako pridodati Dragana Mijatovića i suprugu Janju, r. Blaţević, čija je kuća u Ramićima,
ali kada stignu svojoj kući iz Njemačke, često dolaze Janjinoj sestri Mari Debeljak, Milinoj, u
Matoševce.
PEJO KAURIN POĈIVA NA GROBLJU GRADINI
Pejo je umro 28. oţujka 2010. u bolnici u Zagrebu. Tijelo mu je 31. oţujka dovezeno na
groblje Gradinu, gdje je u 13 sati za njega slavljena sv. misa, a nakon mise su izmoljene
pogrebne molitve i sahranjen je u grobnicu u kojoj se nalaze i posmrtni ostaci njegove supruge
Mare. Na posljednjem ispraćaju Peje našlo se oko 80 osoba, sinova s obiteljima i druge
rodbine, prijatelja i poznanika, najviše pristiglih iz Hrvatske.
Ţelio se Pejo Kaurin za ţivota vratiti u Stranjane i starost povesti u svom zavičaju, ali nije
imao gdje, jer je njegova kuća, kao i kuće njegovih sinova, potpuno uništena. Ipak je našao
svoje vječno počivalište na matoševačko-stranjanskom groblju Gradini.
ORGANIZATORI NAJAVLJUJU OVOGODIŠNJE SRPANJSKE SUSRETE
Pred nama su, evo, šesti Stranjansko-matoševački susreti. Kako organizatori najavljuju,
trajat će tri dana, 30. i 31. srpnja i 1. kolovoza, a glavno okupljanje, sa svetom misom kod
kriţa u Ljevarima, bit će u subotu, 31. srpnja 2010., s početkom u 10,30 sati. Fra Dujo je
pozvao biskupa Komaricu da dođe i slavi svetu misu, ali on toga dana ima krizmu u jednoj
ţupi, i nije mogao poziva prihvatiti. Umjesto biskupa Komarice moţda će doći, i s fra Dujom
misu slaviti biskupov zamjenik, preč. dr. Anto Orlovac, a ukoliko ni njemu ne bude moguće,
fra Dujo namjerava pozvati i zamoliti za slavljenje mise fra Anđelka Baruna, nekadašnjeg
barlovačkog kapelana, kojega se stariji Stranjančani i Matoševljani sigurno još sjećaju.

Tel/Fax: 00/387/51/354-813
☧ NAŠ ZAVIČAJ
Broj 72.
SEDMI STRANJANSKO-MATOŠEVAĈKI DANI

Kolovoz, 2010.
Ţeljno oĉekivani Dani i Susreti Stranjanĉana i Matoševljana, a i njihovih gostiju i

prijatelja, odrţani su i ove godine krajem zadnjeg tjedna u mjesecu srpnju, u petak uveĉer i u
subotu, 30. i 31. srpnja.
Nekoliko dana prije u Stranjane je stigao Marinko Majdandţić, Tomin, koji je na sebe i
ove godine preuzeo zadaću organizacije i ureĊenje mjesta uobiĉajenog okupljanja, druţenja i
zabave u Duganji. On se pobrinuo da se pokosi i pokupi trava na igralištu za nogomet, te s
Vitom Šipkom dogovorio podizanje šatora i postavljanje stolova i klupa, te posluţivanje
peĉenjem i pićem tijekom odrţavanja Susreta.
Veći broj sudionika na Stranjansko-matoševaĉke susrete je stigao u ĉetvrtak i petak.
Najviše ih je došlo i smjestilo se u Stranjanima kod Rude i AnĊelke Ćosić, zatim kod Tome
Majdandţića i njegovih sinova, i kod Vlade Blaţevića, Josinog, a u Matoševcima kod Mare
Debeljak, Miline. Druţenje i zabava 100-tinjak osoba u Duganji su poĉeli u petak predveĉer, i
potrajali do iza ponoći, a u Matoševcima, kod Josipa Debeljaka, Petrovog, u isto vrijeme ih se
okupilo 50-ak.
U subotu, 31. srpnja, prije podne, s poĉetkom u 10,30 sati, u Ljevarima kod kriţa je
slavljena sveta misa. S narodom kojeg se skupilo oko 170 osoba misu su slavili zajedno fra
AnĊelko Barun, koji je kao kapelan prije 40-45 godina sluţio u Barlovcima, a sada boravi u
franjevaĉkom samostanu u Livnu, i ţupnik fra Dujo Ljevar.
Vjernici okupljeni kod križa,

u razgovoru prije svete mise
Fra Anđelko pozdravlja okupljene vjernike

na početku svete mise
2
Sudjelovanje
vjernika u svetoj
misi
Narod se poslije mise još neko vrijeme zadrţao na okupu a potom se razišao na ruĉak.
Kod obitelji Branka i Mire Špoljarić, r. Ljevar, Ilijine, na ruĉku su, uz njihovu rodbinu i
prijatelje, bili svećenici fra Dujo, fra AnĊelko i fra Velimir, ĉ. s. Marina Domić, koja je na
misi svirala i predvodila „pjevaĉki zbor“. Brojnije „društvo“ rodbine i prijatelja se našlo na
ruĉku u Ćosićima, kod Rude i AnĊelke, zatim kod kuća Vlade Blaţevića, Josinog, Ante
Batkovića, Jose Milkovog, Ante Bogdanovića, Milinog, Slavka Blaţevića, Stipinog, Franje
Blaţevića, Markovog i Slavka Ljevara, Pejinog.
Poslije ruĉka okupljanje je bilo opet u Duganji. Tijekom poslijepodneva i uveĉer tu se
našlo oko 250 osoba – mnogo mladih i djece. Jedni su pod šatorom sjedili i razgovarali, a
drugi su igrali nogomet ili promatrali utakmice. Bilo je i pjesme, a svirao je na harmonici
Vlado Batković, Mirkov.
Vlado Batković, Mirkov, svira,

a kraj njega sjedi Juro Bogdanović,
Andrijev, a stoji Stipo Vulić, Grozdin.
3
Pod šatorom:
Snježana Gladić, r. Majdandžić,
Stipo Blažević, Josin,
i Zora Blažević, Pajina
Dobro raspoloţenje tijekom cijeloga dana 31. srpnja nije pokvarila ni kišica koja je
povremeno nailazila i kraće vrijeme padala. Iako vrijeme nije bilo naklonjeno, jer je uoĉi i u
noći prije odrţavanja Susreta bilo kišovito, broj sudionika na ovogodišnjim Stranjansko-
matoševaĉkim danima i susretima bio je zadovoljavajući. Bilo je najviše Ćosića, Blaţevića,
Ljevara, Pranjića, Majdandţića i Debeljaka. Došli su iz Hrvatske, ali i iz više europskih
drţava, gdje ţive i rade. Treba posebno spomenuti da su iz Australije došli u posjetu svojima u
Hrvatskoj, te se takoĊer našli na Stranjansko-matoševaĉkim susretima Anto Majdandţić, Jurin,
sa suprugom Katom i dvije kćeri, i Ana Debeljak, supruga Mirkova, a iz Njemaĉke je u rodni
kraj nakon puno godina, prvi put poslije rata došla Ankica Ljevar, Mišina. Jedino su i ove
godine zakazali oni iz Batkovića, da li s opravdanim razlogom, ili zbog nekakve uvrijeĊenosti,
ne zna se.
Predveĉer je jedan dio sudionika na Stranjansko-matoševaĉkim danima i susretima
napustio Stranjane i krenuo svojim kućama u Hrvatskoj, dok je većina ostala. Ţivlje i veselije,
uz svirku, ples i pjesmu, bilo je poslije 18 sati, kad su stigli muziĉari s pjevaĉicom, i zabava je
potrajala sve do 2 sati iza ponoći.
Odlazak glavnine sudionika Stranjansko-matoševaĉkih dana i susreta i povratak svojim
kućama, ili odlazak negdje na godišnji odmor, bio je u nedjelju prije podne, a manji broj je
ostao još i u ponedjeljak radi sudjelovanja na misi na Gospu od AnĊela u Barlovcima, dok su
neki produţili boravak u Stranjanima i Matoševcima i nekoliko narednih dana.
Da odrţavanje ovakvih Susreta ima smisla, i da ima nade da će se oni i dalje odrţavati,
mislim da dovoljno pokazuje sljedeće zapaţanje i svjedoĉenje Snjeţane Gladić, r. Majdandţić,
iz Ĉepina, koja je ove godine s ocem Bosiljkom i sestrom Ljubicom na njima sudjelovala prvi
put. A evo što piše:
Ovogodišnji Stranjansko-matoševački susreti su opet, unatoč lošem vremenu, okupili
veliki broj sudionika, koji su, ne samo vođeni ljubavlju prema svom rodnom kraju i iskrenom i
dubokom željom da sačuvaju u srcu živu uspomenu na svu ljepotu proživljenih vremena u tim
malim, ali krasnim selima, nego, možda još i više, željom da tu ljubav prema stoljećima
namrijetoj baštini usade svojim potomcima kao najdragocjeniju ostavštinu koja se ne smije
prezrijeti niti odbaciti, došli iz raznih dijelova Hrvatske, nekoliko europskih zemalja, pa i s
drugih kontinenata, kako bi kroz to vrijeme, izvlačeći iz srca drage uspomene, obogatili i sebe
i druge oko sebe.
Dani su to kada Stranjani i Matoševci toliko zažive da zorno prizovu u pamet i srce neke
davne divne trenutke, kada je ondje život kolao punom snagom, trenutke koje sada svakog
onoga tko je ondje živio ili dolazio rodbini istovremeno i rastužuje i osnažuje, ali još i
više, ispunja jednim posebnim ponosom, ponosom kojega poznaju samo oni kojima je
nanesena nepravda, ali mogu kroz život ići uspravna čela, jer znaju da tu nepravdu nisu niti
zaslužili, niti ičim izazvali.
4
Dani su to, također, kada se s jednim posebnim respektom gleda na sve one koji ondje
žive, i koji, unatoč brojnim neprilikama s kojima se susreću, čuvaju svoju djedovinu i tako ne
daju da iz tih dviju žila - Stranjana i Matoševaca - nepovratno padne u zemlju i posljednja kap,
jer znaju da upravo ona, ma koliko slaba bila, daje neopisivu snagu života kojemu svim silama
ne daju da se gasi i ugasi.
I njima, dakako, Stranjansko-matoševački susreti, svojom ljepotom i dubinom, donose
novu snagu koja im kazuje smisao zbog kojega su tamo, unatoč mnogostrukim razlozima
zašto ne biti tamo.
Zbog svih njih, zbog svih onih koji su tu stoljećima živjeli i prenosili s generacije na
generaciju životne vrednote i snagu vjere, zbog svih onih koji su, idući trbuhom za kruhom,
Stranjane i Matoševce napustili nekad davno, zbog svih onih koji su bili prisiljeni Stranjane i
Matoševce napustiti nedavno, zbog svih onih koji su, zbog tih progona, rođeni tko zna gdje u
svijetu ..., važno je, istinski je važno njegovati te Susrete. Snaga je to koja osnažuje mnoge.
Ovogodišnji su Stranjansko-matoševački susreti organizirani u tri dana - 30. i 31. srpnja,
te 1. kolovoza, iako su mnogi došli i ranije, a neki će ostati i kasnije. Glavna je proslava bila
danas (31. srpnja), a započela je u 10,30 svetom misom, koja se slavila kod novopodignutog
križa u Ljevarima, a predvodio ju je fra Anđelko Barun, nekadašnji barlovački kapelan, a sada
umirovljen i nalazi se u samostanu u Livnu, uz domaćeg župnika fra Duju Ljevara. Nakon sv.
mise sudionici su odlazili svojim kućama, kućama onih Stranjančana i Matoševljana koji
ondje žive, obilazili grobove i druga mjesta, nerijetko pri tome gledajući šikare, ruševine i
korov, ali iza kojih su jasno vidjeli nekadašnje pokošene livade, krave i ovce na ispaši, slušali
dječju ciku, čuli dovikivanje komšija s brda na brdo, osjećali onaj poseban miris kakav ima
samo ona "ljubičasta trava", i to nigdje drugdje takav kao ondje, čuli kako žubore presušeni
potoci i izvori, u mislima idući putovima brali šljive, jabuke, kruške, skupljali kupine.
Potom su se okupljali na njivi Duganji, gdje su za tu priliku podignuti šatori, a ondje će uz
pjesmu, razgovor, nogomet i druženje /…/ ostati dugo u noć, htijući tako što više produžiti
vrijeme, jer su svjesni kako će se mnogi od njih, i to možda, ponovno vidjeti tek na narednim
Susretima.
O STRANJANSKO-MATOŠEVAĈKIM SUSRETIMA U KATOLIČKOM TJEDNIKU
Nisu Stranjansko-matoševaĉki susreti nešto osobito, da bi zanimali javne medije. Osim

jednog prikaza u novinama Večernji list i kratke vijesti u Katoličkom tjedniku godine 2005.,
ne znam da li je o njima kasnije još negdje nešto napisano.
Josip Anušić, iz Kuljana, a sada u Plaškom, unuk Janje Batković, Pilipovce, iz
Matoševaca, redovito dolazi i prati Stranjansko-matoševaĉke susrete i prikazuje ih rijeĉju i
slikom na Internetu na svojoj web stranici: http/barlovci-zupa. Bio je nazoĉan i ove godine, te
svoj kraći prikaz o ovogodišnjim Susretima, pod naslovom: „Druţenje gdje su mnogi 'gosti' na
svome“, poslao Katoličkom tjedniku u Sarajevo. Prilog je objavljenu u br. 31, 8. kolovoza
2010., str. 24.
U svom prikazu Josip piše o slavljenju mise kod kriţa u Ljevarima, te o druţenju
sudionika Susretâ uz pjesmu i zabavu kod kuća i pod šatorom u Duganji. Iz propovijedi fra
AnĊelka Baruna, nekadašnjeg kapelana u ţupi Barlovci, Josip je izdvojio, i stavio naglasak na
sljedeće fra AnĊelkove rijeĉi: „Kad sam otišao iz ove ţupe, a tako i od vas, svagdje sam
govorio o vašoj svjedoĉkoj vjeri i poboţnosti“. A osvrćući se na nedavnu tragiĉnu prošlost i
sadašnje stanje, istaknuo je kako uza sva stradanja i izgon naroda, franjevci svećenici nisu
napustili ni ostavili niti jedne ţupe u ovome kraju, te se i dalje nalaze u svakoj ţupi u kojoj su
bili i djelovali i prije rata. A potom je postavio nazoĉnima pitanje: „Ali gdje su vjernici, gdje
ste vi? Na ovo pitanje vi odgovorite“, aludirajući na slab povratak prognanih na njihova ranija
kućna ognjišta.
5
DOBROVOLJNE „RADNE AKCIJE“
a) Uređivanje groblja Gradina

Prva polovica godine je obilovala kišom, pa je to pogodovalo rastu trave i drugog raslinja.
Zato se trava na groblju morala već više puta kositi i groblje ĉistiti. „Radna akcija“ je
organizirana i 8. srpnja, a u njoj su sudjelovali i „trimerom“ kosili travu Markan Blaţević,
Milinĉin, i Mato Majdandţić, Antin, a travu su kupili i ĉistili grobove Luce Bogdanović, Ićina,
Mare Debeljak, Milina, Anto i Ruţa Bogdanović, i Pero Majdandţić, Markana Matnoga.
Kao i inaĉe, zahvaljujući „dobrovoljcima“, groblje je lijepo ureĊeno. Istina, mnogi
prigodom mise na Gradini dadnu svoj prilog za odrţavanje groblja, i ţupnik fra Dujo podmiri
trošak za gorivo i potrošni materija, ali se ipak postavlja pitanje: koliko će dugo „dobrovoljci“
povratnici, i ponekad još netko sa strane tko se sluĉajno zatekne kod svoje kuće, moći redovito
voditi brigu i drţati groblje u lijepom izgledu. Ranije sam jednom prilikom napisao u Našem
zavičaju (br. 62, studeni 2008., str. 1) da se briga za groblje i rad ne moţe prepustiti samo
njima. Smatram da bi se barem jednom godišnje, neke subote, mogla organizirati radna akcija
u koju bi bili ukljuĉeni dobrovoljci iz Hrvatske, kao što je to uĉinjeno u kolovozu 2002.
godine (vidi: Naš zavičaj, br. 15, rujan 2002., str. 2-3). Mnogi misle da je od njih dosta što
dadnu svoj novĉani doprinos. To je u svakom sluĉaju lijepo i vrijedno priznanja, ali nije lako
naći radnike za ureĊivanje groblja kad god to zatreba, a moţe zatrebati i ĉešće, kao što je ove
godine bio sluĉaj.
b) Ĉišćenje puta prema groblju Gradini i kroz Bukovac

Putovi ako se redovito ne odrţavaju, brzo zarastu u korov i šiblje. Na 19. srpnja prije
podne je odrţana „radna akcija“ sasjecanja ţbunja na putu od 'kipa' na Ravnici prema groblju
Gradini, a poslije podne je košena trava i sjeĉeno raslinje uz put od Pranjića raskršća do kuće
Mate Majdandţića, Antinog. U dobrovoljnoj akciji su sudjelovali: Mato Majdandţić, Antin,
Mato Majdandţić, Markana Matnoga, Anto i Ruţa Bogdanović, Luce Bogdanović, Ićina,
Markan Blaţević, Milinĉin, Mare Debeljak, Milina, i Markan Bogdanović, Ićin.
c) Uređivanje Batkovića groblja i prostora oko crkvice u Stranjanima

Prije blagoslova polja i mise na Batkovića groblju, 1. svibnja, groblje je bilo dobro
oĉišćeno od korova i drugog raslinja. Ali je otad opet jako zaraslo, i bilo je potrebno ponovno
krenuti u akciju. Na 21. srpnja prije podne Markan Blaţević, Milinĉin, i Mare Debeljak,
Milina, sasjekli su visoko raslinje i pokosili travu, te groblje oĉistili i ponovno doveli u
doliĉno stanje.
Istoga dana poslije podne Markan i Mare su pokosili travu oko crkvice u Stranjanima, a
pridruţila im se i kupila travu Luce Bogdanović, Ićina.
POPRAVLJANJE PUTEVA OŠTEĆENIH KIŠOM
Obilne kiše koje su tijekom nekoliko posljednjih mjeseci padale ĉesto i stvarale jake
bujice priliĉno su oštetile putove kroz Stranjane i Matoševce. Kako se za Dan Stranjanĉana i
Matoševljana oĉekivao dolazak većeg broja automobila, da bi posjetitelji sa strane i izdaljega
imali manje problema i lakše dolazili do svojih odredišta: kuća i grobalja na Gradini i u
Batkovićima, kao i do kriţa u Ljevarima, trebalo je koliko-toliko putove popraviti, odnosno
nasuti tvrdim materijalom jarke i rupe koje su se na njima od vodenih bujica stvorile, i to
poravnati.
Od Pranjića hana u Stranjanima do Danlovog brda u Matoševcima navuĉeno je 5 kamiona
tvrdog materijala, a 2 kamiona su navuĉena i istresena na put od mostića u Bukovcu pa prema
6
Ljevarima. Materijal je navoţen iz majdana na Grotu Mare Debeljak, Miline, a posao je uradio
Radenko Boţić sa zetom Goranom Vrtić. U snošenju novĉanih troškova sudjelovali su Mare
Debeljak, Milina, s kćerkom i zetom, te fra Velimir i fra Dujo, a u Ljevarima Ilija Ljevar,
Vidov, i Branko Špoljarić sa suprugom Mirom, r. Ljevar.
MATO MAJDANDŢIĆ, MARKANA MATNOGA, POPRAVLJA KUĆU
Kuća Mate Majdandţića, Markana Matnoga, ostala je potpuno bez stolarije (vrata i
prozora) i svih instalacija u kući, a i krov je bio u lošem stanju.
Mato se odluĉio za popravak svoje kuće, i dao se na posao. Iz Hrvatske je dovezao

polovnu stolariju, a u Banjoj Luci je kupio crijep. Krov je već promijenjen i postavljeno
nekoliko prozora i unutarnjih vrata, a ureĊen je prostor oko kuće. Radovi se nastavljaju.
KNJIGA RUDOLFA MARIĆA: PRIČOM I PJESMOM KROZ RODNI KRAJ
Posjetitelji Interneta, na str. www.stranjani.de, imali su prilike ĉitati crtice Rudolfa Marića.
On u njima na zanimljiv i lagan naĉin iznosi svoja sjećanja iz djetinjstva i mladosti i opisuje
ljude, mjestâ, zgode i dogaĊaje iz bliţe i dalje prošlosti svoga kraja Motika i zaseoka Marića,
ali i okolnih, bliţih i udaljenijih mjesta, pa tako i iz Stranjana i Matoševaca.
Neki od tih internetskih Rudolfovi 'uradaka', zahvaljujući njegovu sinu Mariju, nedavno su
se pojavili u knjizi od 200-tinjak stranica, tiskanoj pod naslovom: Pričom i pjesmom kroz
rodni kraj. Tako su postali dostupni i onima kojima Internet nije dostupan i njime se ne sluţe.
Za knjigom će, uvjeren sam, rado posegnuti, i suznih oĉiju će isĉitavati: neke od stranica
Rudolfovih dirljivih pripovijesti i još uvijek ţivih i svjeţih sjećanja o njegovu djetinjstvu i
mladosti; opise prirodnih ljepota zaviĉaja i mjestâ koja ga okruţuju; podsjećanja na nedavna
ratna i stradalniĉka dogaĊanja u njima; ocrtavanje likova osobâ koje su mu se dublje usjekle u
pamćenje ili s kojima je u ţivotnim situacijama došao u tješnju povezanost; prikaze lijepih i
tuţnih sudbinâ prijateljâ i poznanikâ.
Ĉitateljima koji potjeĉu iz Stranjana i Matoševaca sigurno će biti zanimljivi, i taknut će ih
u dušu Rudolfovi napisi: Putovanje u Stranjane; Susret koji se pamti i ne zaboravlja; i „Koja
gora Ivo“.
Rudolfu valja ĉestitati i zahvaliti za njegove napisane 'umotvorine' kojima nas je obdario, i
kojima je za budućnost saĉuvao mnoge lijepe uspomene i sjećanja, te poţeljeti zdravlja,
vedrine duha, bistrine oko i nadahnuća za nove pripovijetke i eseje, s još puno prepriĉanih
istinskih dogaĊaja, opisanih ljudskih sudbina i oslikanih divnih krajolika!

Tel/Fax: 00/387/51/354-813

Naš Zavičaj, Br. 1.-72

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Naš Zavičaj, Br. 1.-72

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

☧ NAŠ ZAVIĈAJ

STRANJANI I MATOŠEVCI - NEKAD I SAD

Banja Luka – Petrićevac, 20. kolovoza 2001.

Dr. fra Velimir Blažević

STAROSJEDIOCI KOJ SU OSTALI U STRANJANIMA I MATOŠEVCIMA

KUĆE U STRANJANIMA KOJE SU NAPUŠTENE,

Vlasnik kuće Ĉlanova obitelji Stanje kuće Novi stanovnici

Vlasnik kuće Ĉlanova obitelji Stanje kuće Novi stanovnici

TKO SE ODLUĈIO ZA POVRATAK,

Više prognanih obitelji iz Stranjana i Matoševaca prijavilo se Caritasu banjaluĉke biskupije

4) Ganić Zorka, r. Ljevar (+Jure) – 1 ĉlan "

UREĐENO GROBLJE NA GRADINI

IZGRADNJA NOVIH I OBNOVA TEŠKO OŠTEĆENIH KUĆA

Izvijestili smo u br. 1. Našeg zavičaja da se grade nove i obnavljaju porušene i

ISPRAŽNJENE KUĆE I POVRAĆENA IMOVINA

Debeljaku Mili i Mari, iz Matoševaca, povraćena je kuća i ostala nepokretna imovina.

KUĆE U MATOŠEVCIMA KOJE SU NAPUŠTENE,

Vlasnik kuće Ĉlanova Stanje kuće Novi stanovnici

Vlasnik kuće Ĉlanova Stanje kuće Novi stanovnici

DOMAĆINSTAVA U STRANJANIMA I MATOŠEVACIMA

U Matoševcima su se do najnovijeg vremena od navedenih prezimena sačuvala ili zadržala

DOMAĆINSTVA I STANOVNICI U STRANJANIMA I MATOŠEVCIMA

MISA NA GROBLJU "GRADINA"

PRILOZI ZA NASTAVAK UREĐIVANJA PUTOVA

ZATRAŢEN POVRAT IMOVINE

Priličan broj Stranjančana i nešto Matoševljana se odlučilo da zatraţe od vlasti Republike

Od prognanih 60-ak obitelji, povrat imovine zatraţilo je njih oko 11%.

BRAČNI PAROVI I DJECA U STRANJANIMA OD 1762. DO 1800. GODINE

Popis za Stranjane za razdoblje od 1762. do 1800. godine

BROJ ROĐENE I KRŠTENE DJECE U STRANJANIMA OD 1762. DO 1800.

ŽUPNIK SE NASTANIO ZA STALNO U BARLOVCIMA

NJEMAĈKI CARITAS POMAŽE OBNOVU I UREĐENJE KUĆA

JOŠ JEDNA ODLUKA O POVRATU IMOVINE U STRANJANIMA

PRIVODE SE KRAJU RADOVI NA IZGRADNJI NOVIH KUĆA

Kuća Vida Šalića Kuća Luce Bogdanović

BRAĈNI PAROVI I DJECA U STRANJANIMA OD 1801. DO 1840. GODINE

Braĉni par Djeca Braĉni par Djeca

Braĉni par Djeca Braĉni par Djeca

DJECA ROĐENA I KRŠTENA U STRANJANIMA OD 1801. DO 184O.

Godine 1831. - 1 djece Godine 1836. - 6 djece

POZIV ČITATELJIMA NA SURADNJU

PrireĊuje: Velimir Blažević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH

ŠTO JE S GRADNJOM I OBNOVOM KUĆA

Vlasnici novoizgraĊenih i obnovljenih kuća uskoro bi trebali dobiti potvrde o završetku

Kuća Tome Majdandžića

Kuća Zorke Ganić

Kuća Mirka Blaževića

POVRATAK U STRANJANE I MATOŠEVCE ZA NEKE SE VEĆ DOGODIO

Za nas petnaestak Stranjanĉana i Matoševljana dan konaĉnog i potpunog povratka u 8 kuća u

Sastavili: Mile Debeljak i Slavko Ljevar

BRAĈNI PAROVI I DJECA U STRANJANIMA OD 1841. DO 1876.

Braĉni par Djeca Braĉni par Djeca

BROJ DJECE ROĐENE PO POJEDINIM GODINAMA OD 1841. DO 1876.

Čestit Božić i sveto porođenje Isusovo,

PrireĊuje: Velimir Blažević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH

NOVOIZGRAĐENE I OBNOVLJENE KUĆE U STRANJANIMA

Za skupinu prognanika iz Stranjana došao je kraj nestrpljivom išĉekivanju i neizvjesnosti u

Tabla na autobusnom stajalištu

Preuzimanje kuća Tome Majdandžića i Mirka Blaževića

U preuzetim kućama su uvedene potrebne elektro- i vodo-instalacije, ali ostaje da se izvrši

HOĆE LI NA OVOME STATI?

Obnovu, i da se u njoj opet

BRAĈNI PAROVI I DJECA U MATOŠEVCIMA