P. 1
Historija Naroda Jugoslavije I

Historija Naroda Jugoslavije I

|Views: 4,367|Likes:
Published by starimost2009
Historija Naroda Jugoslavije
Historija Naroda Jugoslavije

More info:

Categories:Topics, Art & Design
Published by: starimost2009 on Jul 15, 2010
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

09/03/2014

pdf

text

original

REDAK C IONA KOM I S IJA

ANTO BABIC, Jr. I VAN BOZIC, FERDO GESTRIN,
d •. BOCO GRAFENAUER . .I •. MIHAI LO DINIC. dr. DRA_
GOSLAV JANKOVIC, JAGOS JOVANOVIC. UUBEN
LAP[, DUSAN PEROVIC. Jr. JAROSLAV SIDAK. ,I •.
J ORJO TADIC. dr. NIKOLA VUCO. J r. FRAN ZWITTER
UZA REDA K CIJA
d •. BOGO GRAfENA UER
DUSAN PEROVI C
Jr. J AROSLAV SIDAK
IZDA YAtKO PODUZECE •. SK OLS KA K NJ I GA
H
ZAGREB
H
ISTORIJA
'NARODA
JUGOSLAVIJE
ZAGREB · MCMLIlI
PRE DGOVO R
Rad na OV()j His!or;ji naroda FNR.I "']'UCCO jc on inicijdtivu,
koju jt g. 1949. dao Savjet za na uku j kulturu pri \lladi FNRj,
{b sc U\ prelim: Jlotrebc historij ske U Sl'cd njim skolama
lundi udlhcnik, u kome hi lie prikazao histo.rijski rnzvitak oasih
o<lrotla. oslohoden od idcalisti.!kih shl'atanja i sovinistitkih teo-
deneija, kojc SII poslojaie II prc:dralnim udlbenicima. Sa"jet jc
Tadi toga obrazovao komisiju saslavljc:nu od iz ,vi h
naiih rcpuhl ik a i prulio j uj sve llJ alcrijainc mogucnosti za oha"-
I.j anj e toga Jlosla. Na celu komi sij c bi! .. jt Mitra Mitroyit, tada-
snji minislar prusvjcl C NR Srbij c, a ?on clanove SII hili od rc:dcn i:
dr. Mihai lu Dinie. dr. Jorjo Tadit. dr. Ivan Boiie. dr. Ni kola
(!r. Drol,l!'Osla\' janko\'ic i Duiall Pcrovit iz Beograda; dr. j;lToslav
iI Zagreba: dr. Fran Zwitter. dr. Bogo Grafenauer i Fcrdo
G:strm w. Ljubljan.e: Anto iz Saraj cva: Jago; J ovanovit
Cctinj.:l i Ljubcn Lupt: iz Sh'plja. U prll oj go(lini SUdje\OIl30
jc u raelu komi sij e i Boris ZiherL
Komisija je \I prclhodnim di skusijama (I i planu
knji;e, melodi rada i organizaciji posla proiirila slloj prvobitni
zada:.::k
Plan. koji j e k()misija izradila kao tcmclj za dalji rad. a "U
kome oglcda i njenu koneepcija (I osnollnim linijama hist orij-
sio:o,l!' J·azl"i tka na!i h naroda. predvidao je da se izradi jedno djdo
na tuat no sirem (,snovu, kao i da suradujc lIeCi broj hist orieara .
Po tom pianu eijdo jc djdo zamiiljeno u ,eti T; knjige: prva
knjiga obuh\<uca. osim kraccg pregkda prvohilnog drus!v3 i robo-
vlasnilkog poreth na teritoriju nase zeml jc, p eriodu raspadanja
rodo\'ski h osnosa i 'Postanka ·kl asnog drustva i period'll ranoga j
v
""';I"))ug fe:udaliz",;, (\, 11.·- I,,, i , '\' 1 '.1 I .I,,, ... , I" " ,,,I,,
"I""I.",ja fe:udalnih .. i p"javl ,;"·;!l1j:. 1'1 ... " ... ,,01;, k"I',I;oI,
nalina pruizvodnje: i gradanskog dru.'tvOl (XVI.-XVlll.
• .t I: Ire:ea - pe:riodu razvi tka i ulvrdivanja kapilalistilkih odnusa
, ..... ,mja naeiona!nih pokre:ta jugoslave: nskih narada (XIX. st.-
;: I!J1S); le:tvrta - doha stare: ] ugoslavije:. NarodnouslobodilaCki
' :01 i Naroonu rc:voluciju i soeijaliMil ku izgradnju naSe zemlj e.
Osim ulvrdivanja p<:riodizaeije, koja ne pO$tavlja krule vrc-
",,,nske grani.cc, vee se .. buire na konkrc:tni razvhak
I'"jooinih naAih naroda, ,plan prool'ida obradivanje: hiSlorije sva·
k,,;( naroda pojc:dinaeno ,. granicama historijskih ra7.lluhlj<l U$VO-
J"ne periodizaeije. Na laj je nacrn Ic:!ii-{e postavljcno. S otnirtllf'!
" :I dule vremenske periode. na pri kazivanje organskug razvil b
w akog naroda napose, nc .:r.ancmarujuCi ]l ritom u obradivanju
"l1C mOmt'.Ille, koji su povczali historiju svih iii pojooinih nasih
nOlrOOa. Uz svako historijsko razrio.blje dola?i uvod, u komc se
. Iaje opea osoovna linija u razvitku nai ih narod<l U toj lx:riodi , uz
kratak prcgled drustveno·ekonomskog r:lZvitka Evrope i najhil-
"ijih momenata iz histol'ije susjednih drZava. naroeilo onih. u
,'ij t:m su se sklopu. dufe iii kraec vrijeme. razvijali pojcdini nasi
narodi .
Na suradnju je: poz"an vrl o l irok krug hislor ihra iz svih
rc:publika, koji su, ugla\'fJom. preuzel; na sebe: da obrad e:
.• voje fla.cionalne historije i prema svojQj spccijalnosti
n)t:du sobom raspodjelu gradiva. ul imajuti kao temel; plan. koji
je inarlila komisija.
Na prvoj knjizi radilo 36 5uradnika . Rad je ujedinjnvala
komisija, ko;a jc funkcionirala kao sira rcdakciona komisija,
koristeCi se u najl'ecoj mjtri mctodom diskusijc: , Svakitekst je
prolazio kroz diskusiju na sastancima komisij e, uvijek Ul
auWra, ako nije oio nj el in llano Neki te:kstovi su, osim toga, bil i
Vrcthodno pretresani i 11.1 sastancima suradnika il pojedinih re-
publioka ; 1ah.v je slulaj bio narOCito s tekstovima srpsk.ih i s.1o-
ve:nskih. a dijclom i hrvatskih historilara. Takav nacin rada dao
jc: knjizi, u pog-ledu <>ptc koocepoijc. kompozicije i tumal cnja
mnogih pojedioos:i. donckle pebt kolc:lil'nog rada. Ali. u spomim
pilanjima, 0 kojima u hislorijskoj r.:wei postojc razli1;ita glcoi 5ta.
VI
'1 ,. 01 I' 10 : ,',10 1,,,I.,);;,,,u n.a misljenje samog aulora . !zlaganju
',I/I,in,]' '''i iljo.:nj'' 0 otvorenim probletnima naic historije dall(>
jt; mjc:sto "U bihliografskom pregledu na kraju dotimog poglavlja ,
Zbog namjene knjige l irem krugu l italaca naubii aparat
nije naveden \I biljdkam<l isp"' ] tt:ksla. ali jc na kraju svakog
pogtal'lja dodan kraci pre;.:kd i7.vura i literaturc. Nije: se islo za
tim. da o:! 1'''\I",n:l hihli"grafija. vee ria se navedu osnovni
iZl'lOr; i likr:!lnr; , " I'''jc(li nim pitanjima, S oblirom na to, da
Ill' p"st"j; nauena bibliografija za nasu nacionalnu hisl o-
li jH. i tabv pre:gled mofe korisno slu!iti kao putokaz za dalji
sall",stalniji rad. naro6to nastavnieima i studentima
Po zavricnom radu u 'komisiji. sav je matu,ijal povj eren
tmj iei elanova - B. Grafenaue-r. D. Perovic i J. Sidak - da g:l
konahlO redigiraju. Osnovni je zadatak life rcdakeijc bio, d:.:
teksto'·c. 0 kojima se drskutiralo pojedi'llarno i u veccm vremcn-
skom razmakll , lljednab i uskladi u zaokruzcnu cjelinu. Prc:radba
pojooinih veeih ii i manjib odjc:1jaka i upotpunjavanja iii skraei-
vanja vrsena su jcdnim dijelom na temelju prijasnjih primjedaba
iii za'kljutab §irc komisi.je. a jc:dnim dijdom samostalno na
tcmelju opecg pravca nj cnoga rada II postjednjem pcriodu: ko-
misija je na kraju i odobrila rad ufe: redakcije.
Na 'kraju nekoli·lw fij eli 0 rezultatima rada .
01'0 jt: djdo pf\'i op, c1niji pokusaj tllmacenja nase proslosti
na temdju historijskog matcrijalizma. Rat] lila njemu bio je
skopt:m 5 vc:likirn Id"koeama. koje su u\'j cto\'ane uvelike rezulta -
tima i stupnjem razl'itka nase dosadaAnje historiografijc. Mnogi
momenti, pa i litave strane historijskog riUvitka naToda
oslalc su nc:istraiene, Otuda i mnogi otvorcni problemi i praznine,
koj; se nisu mogli rjdavati bez novog iSlrali\'atkog rada i prel.
hodnc monografijskc obradbe, a taj Ie posao nije ni mogao
obav;ti u vez; S ovim radom. Ali pokraj svih nedostataka i tra -
gova starih shvacanja, koja nisu jos savladana i ispoljal'ajll st· II
rjdavanju nekih pitanja, ovo je djdo i znatan napor . • la St · kn'lI<
korak naprijed u materijali stilkom Os\'je:tlji\'anju 11:0' .· 1',,,:. 1"':11
\ ' 11
lin i, ! 1 I gli li i:
, ; 1 h
',ilt l ; ! j' • ih Ii 1.i JI hOt!
i:l':.\ !Hii i . l i!' ji-l · r:j i,
;t<J k-l .1 jl : 1
1
1-,;:1:"1' IH!
111: ljlt, ln'l; J11, J,
,"l!l<l§li: lIliJ! 'Il{! ;u'!*
IF 1.!,1 lt -I ':F'!'

! il H 'fiHFi!H .iH !
, .J II h!; '
l il lij l! !
! !i b ll. h. lili j
t ,t fti l
! U J; .... ;:11:{ d'i !
'!l li! ,
t, • -,-ra:; ;,}" lH',.:!F'I' :j"
'; Ć
' lli'"' ;;;· ,
I I' i. :::", .• 1 J _ :J", = .. ,. <;. ,..:I::S: ...
BIBLIOGRAFIJA O P Ć I H PREGLEDA HI STORIJE NASIH NARODA
d. Inll. f. lInerreith. CUchlchUforschun$! (1800 idaUt:) MIOC

Mjutfnik prnnitkoll: dru'ln (1876-19-4&)
N'arodna Sllrinl (1922·35) 1\'5
N.sllml YJt,nik (1893-19-45) NVj
n"".III0",,, :sa M","*Ulllon • .it,,,,,. "nopIIj), II ctm.lllIC.l0p
jyroc.-rOBtllCICIIX IIapo.lID
Rad JUlI'ollntnskt Ikldemije t.nllnO)li I umjttoo1ti (11167 i daljt. odn
19-41·-45 R.d HrutJke lnlluo.tI I Rad HA
Rnpnve .kadtmije lnlnO$\i in umrtnosti SAZU
R:zprlvr Zn.a, lvent!!. druilva tl (I9Z3-3S)
balkanlquCl (193-1-38)
H. P. 1906·11; ul etp. 19'22·40; H. C. 1950 II
SIMoh rvalsk. (1895-1903: N. S. 1927·28: Itl. $tr. 1949 i
dalje)
Vjunlk hrvIlukoIl' (1879·91; N. S
Vjunik .,kiva
odn. Vjunik Hrv.t.<k0l> drt" ' noj! arhl ... odn. VOA
Boitto"CTOp"(,.IIr.l.cKllK(l950II ....
WiUt nxh.flloehe Miutilunj!tn .us Bolnien und Hercej!ovin.
3In"(II(l927·33; 1935-41)
Zbornik MlliCt Slovenske (1889-1912)
Zbornik u l,OOOVlRO (1921·40; 1951 i d.ljr)
fij r Stdtrmork (l9(JG·4J; 19-16
ZjwdovinskihMlp;1 (19Ui diijr)
AASS
CD
MC
MonumentI hillorico·juridicl merldiollllium
MonumrnlaHun,l riar historic;
/'otonumrntl spect.nl jll h!slon.m Slavorum mHidionllium
Patrololillueca.odn. ialina
Cpnor" tTHOrpl4IeK" JOoP"". CAH
360p"IDIIaIlCTOpllj}'.jt3I!1{ HI ..... It,lllll;UIIOCTCAH
MHJSM
MH"
MSHSM
PG.odn.PL
CEs6opllllt.:
360PII IIK HJK
D o
p
R v
I. POGLAVLJE
NASA ZEMLJA U DOBA PRVOBITNOG DRUSTVA
Historija prvobitnog drustva razlil: ite oblike pro-
izvodno-potrosackih zaj c:dnica, u koj ima Sll Ijudi livjdi od
samih pocetaka svoga dru!itvenog iivola, kada su $C odvojili od
pri rode, pa sve do postanka klasnog druUva i onoga polilicko-
pravnog oblika, koji j t karakteristibn 1.a njega - drfavt.
S razvitkom samog covjeka i nacina, na koj i Sll sc proizyo-
di la src: dstva potrcbna 1.a opstanak, bo i ostalih drustvenib
odnosa. mijenjali su se i oblici prvobilnog dru§tva, razvijajuti
se: od primitivnijih k savTseni jima. U tim se promjenama mogu
ra:r.likovati dvij e periooe: al doba dil'lja!tva i b) doba barbarstva
Doha divljaltva i doba barharstva razlikuju sc medu sohorn
po stupnju razvitka Ij udskih vrsta, po nal:i nu proizvodnj e II
pojedinim proizvodno-potrosal:kim zajednicama. po materijalnoj
klllturi , koja odgovara stupnju razvitka nal:i oa proizvodnje. i
po narol:itim oblicima drustvene 5trukture ti h zajednica.
A. Doba divljaitn . - Pry; pralj udi kao radicite vrste pri-
mitivnih hominida, od kojih 511 poznati u Aziji Pithecanthropus
a u [vropi Eoanthropus Dawsoni, pojavil i su se na
Zemlj i u pol:elku hartera, odnosno pleistocena. Oni live u
prvobitnim coporima. prdaznom obliku iz livotinjskog stada u
Ijudsko druJtvo. ol prehranjuju se. vjerojatno, sak.upljajuti plo-
L Hlato,IJo,_. J u...,. l ... l.iol.
dove, gomoije i trave i ć male životinje. Kamenje i
štapovi služe im povremeno kao orude.
Doba divljaštva II Evropi je epoha ledenih đ
razdoblja, koja se đ smjenjuju približno od g. 600.000
do oko 50.000. Tada su na teritoriju Evrope živjele č vrste
praljudi: Homo heidelbergensis, Homo primigenius ili neanderta-
\ensis, j, napokon, podvrste Homo sapiens fossilis: Cro-Magnon.
Grimaldi i Chancelade, neposrednI:' č današnjega Homo
sapiensa.
Praljudi se služe primitivnim. grubo tesanim orudl:'m i oru-
žjem. koje đ od kamena. životinjskih kostiju ili drveta.
S "bzirom na č razvojne etape materijalne kulture u doba
,Iivljaštv<l. ono se s arbeološkog glcdi!ta dijeli na stariji i đ
pale"lil i na me7.olit.
č privreda je gla\'ni č privredi\'anja. ć
pn.: m:1 geogra fskim odl ikama kraja, u kome stanuju pojedine
gl"l",," praJjudi. a isto tako prema napretku u izradbi đ i
"'·UY.j ". ra,lc važnost lova i ribolova. Najpoznatij e životinje, koje
'" praljmli Evrope lovili u doba divljaštva. bile su prasion i ma-
mut. Mcrckov i dlakavi nosorog, ć medvjed. ć
hijena, ć lav, č vrste jelena, bizon, pragovedQ i
konj.
Pra1judi žive u hordama. Kasnije sc vjerojatno i u Evropi
kao i drugdje javljaju t. zv. dualne organizacije. To su č
rodovskog uredenja. U njemu su š č zajed-
nice materinski ili č rodovi ć prema tome. da li sc č
po majci ili po ocu pori.ieklo njihovih č od mitskog pretka,
koji je č vrsta neke životinje ili biljke - totem roda.
Rad je organiziran tako, da su pojedine vrste poslova raspo-
dij eljene izmedu mu§karaca i zena prema njihovim biološkim
sposo·bnostima. Muškarci sc bave izradbom oružja i oruda,
i ribolovom. brinu se za si gurnost zaj ednice. Zene sakupijaju
plodove, biljke j gomoije, kao i mal e životinje:
pripremaju hranu i brinu se za viškove. odgajajU djecu, SIJU
ć Proizvodima svoga rada č podmiruju sve potrebe
svoje zajednice. Proizvodnja je č ć ekonomska
Ya.žnoslžena pokazuj e se u matrija.rhatu.
1. Stariji pale o lit u na l oj zemlji. _ U našoj
su zemlji tragovi starijeg paleolita otkriveni na nekoliko mjesta.
Vazna je prije svega Krapina II Hrva.tskoj. U ć koja
je č služila kao sklonište, đ s\l ostaci nekoliko
ljudskih kostura, koji su pripadali neandertalskoj rasi. Kosti
diluvijalnih životinja đ u toj ć pokazuju, da je kra-
pinski č živio u posljednjoj, Riss -Wiirmskoj interglacijal -
noj fazi . kada je kod nas bila topla klima s faunom, koja je nj oj
svojstvena. Orut'le moustierske' epohe, kojim se služio krapinski
Č đ je od kamena, ponajviše eruptivnog porijekla,
kakvi su kremeni č vrste, jaspisi, kalcedoni , opali i t. d.
Te su "rste kamena nezgodne za č ali sc lako cijepaju
j tdu. Od njih su izradena strugala, grebala. svrdli, šila, ž ć
mah č ć Koštanog oruda đ je u znatno manj oj č
i to č đ šila. Faunu u Krapini č uglavnom
petinski medvjed. Merckoy nosorog ipragovedo.
Po ostacima materijalne kulture krapinski je č bi o
č plodova i lovac i vjerojatno je živio u hordi . Znao je
ć za valnI. Po mišljenju nekih arheologa on je bio ljudožder.
jer su nadene nagorjele ljudske kosti cijepane uzduž. kako bi
sc izvadila srž. ć je, medutim, da krapinski č m:an-
dertalac nije bio ljudožder, nego da je io bio njego\" nasljednik,
fosilni č koji je potisnuo neandertalca. O kulturnim i
drugim predodIbama krapinskog č oemamo dosada nika-
kvih konkretnih podataka ; samo prema inozemnim nalazima iz
istog doba možemo č da su praljudi neandertaiske
rase osim kulta mrtvih vršili č obrede, koj i su u vezi sn
nabavljanjem hrane.
Osim u Krapini đ je stariji paleolit u Vindiji u Hr-
vat$koj , II Betalovu spodmolu kod Postojne u S)().Veniji. a možda
njemu pripada i nalazi!te kod Vršca u Vojvodini. č je
č nalazište u Bctalovu spodmolu. jer je tu naden
materijal, koji pripada premoustierskom ili č i acheulskom
stupnju, a moustierski je pouzdano dokazan. Orude - strugala,
šiljci, noževi - izradeno je od kremena i č materijaia.
Ostaci starijeg paleolita pronadeni su i u ć Pod Kalom kod
" lij..,:"", 1'.' .I! ",·i " 11 .. 11..:." 1),11",, k.,, 1 I 11:'
li", l .. kalildi",:. '1I';"I(icrl:.bc jc ;l;il' ;" k;w č 1'I\.d .. va
,I,,,, .. c.
Vremenski bi se ta perioda sta rijeg palevlita Illogla nckako
postaviti priblifno od godine 150.000 do 120.000.
2. Mladi paleo lit una loj :emlji. -Iz mladeg
paleolita otkriveno je mnogo više nala:illa. Njemu pripadaju u
Sloveniji č tijaika na OUevi itnad Logarske doline i
Belalov spodmol kod Postojne kao č Ut č
nit drugih, kao Ito su Mornova tijaika kod Soštanja, Spehovka
kod Zgornjeg č Njivice kod č jama pod Herkovi m
č kod Marcnberga, Postojnska jama. Otoška jama kod
Postojne. U Hrvatskoj pripadaju ovamo Vindija kod Vot.e Donje
(kotar Ivanec) i Lokve kod Delnica, a u Srbiji Pet.ina pod Jeri.
ainim brdom kod Gradca II č oblasti, koju joj istra·
fuju. Sva su ta nalatiha u ć koj e su bile stal na il i pri.
vremena skloniha mladeg paleolitskog č Osim tih sklo-
ništa u pet.inama pronadeno je u Sloveniji i nekoliko mi:,lk
paleolitskih nalaziha na otvorenom prostoru, i to kod Vrhnikc.
uNevljama blizu K:lmnika i u n;, Do1cnjskolll
U doba mlarleg Jl:lleolita nastaje i u .luguslaviji promjena
stanovni štva. Neandertalskog č Homo primigeniusa sve
1';5e poliskuje i njegovo mjesto zauzima Homo sapiens rossi li s.
Mijenj a se i materijalna kultura. Umjesto č vrsta kre·
mena č sve č ć upotrebljava raznovnne kl'a1'cite. b·
radba koltanog oruda isto sc tako \Jsal'rhva. Što se toga č
č je č č tijaika; u ostalim nalazi šti ma
ima manje ko§tanog materijala. Tesanjcm i eijcl'.mjem kamena
č uvijek izraduje raznovrsno i oružje. koje
se s tipološke strane č na.d.ulja n .. izradevinc starijeg
paleolita, a č predstavlja nllve tekovi ne. U tim nalazi·
!tima nadeni 11.1 č nokvi. strugala, svrdla i t, d.
izradeni od kamena, kao č sHugaia i šila od kosti. Ka·
č j e i koŠlana svirala it č tijali,e.
Iako dosada nisu kod nas otkrivene takve č iHa'
devine, kakvih ima na mnogim mladcpaleolitskim nalazi h ima
srednje i zapadne Evrope u obliku č i slikanih antropo·
"'t,r["il, i llwmurlnih pn.,d .. č ipak sn lI.uk"i 1"'ltll;I ;,' IOI
t:TH:ii na kuitanim artefaktima. k"ji otkriv",ni II I'nl,,':'lwj
zij;;!!.i. i č lava. kome je dan oblik iiv,,!i nj '
ske glave. a pronadell je u Poslojnskoj jami.
U tim č jek jc č prikupljao 1'10'
duve. a ustr, sc i havi" IU\'nm i rih(llovom. Faunu toga uglil\'num
hladnog doha č ć lav, ć medvjed, ć
ska hijena. sjeverni jelen, č druge I'nte jelena, mamut,
mu.\kalni bik, ris. lisica, konj, marmotica (planinski tee) i t. d.
ć u kojim;) su nadeni kulturni ostaci, č su č
II koje su se praljudi sklanjali. eim bi nestaJo fivotinja
ili č bi sc preselile one, koje je č lovio, selio se i 011.
ć z;: njim:!. . Vremenski bi se ta perioda mogla staviti izmedu
,t:"odint' t20.000 i 50.000. ako ne i ndto kasnije.
.'l. M e % cl l i t. _ ltmedu paleol ita i mladega kamenog doba.
'lc"l il;l. nalazi sc jedno duie razdoblje - mCloHI ili srednje
bmen" noOa. To je posljednja Jlerioda divljaš\I·a. u kojoj se
vrši "rijela1- u novo rudoblje - barbarstvo. Materijalna kultura
!nezolita ima u č karakter paleol itske kulture, a poslije se
približava neolitskoj. Kao i upaleolitu, praJjudi i%raduju orude
cijep;:lljem ; tesanjem kamena, samo !to neprestano usavršal'aju
tehniku izradbe.
S na č proizvodnje to je doba. u kome sc osim
sakupljanja. lo\'a i ribol O\'a č javlja č
tcmljoradnja.
U J ugoslaviji zasada nema dO'l'olj no nalaza, ć kojih
bismo mogli pratiti druŠlveni razvitak ljudskih gr upacija na
našem teritoriju. Poznato je nala1.iŠle u ć Spehovki kod
Zgornjeg č gdje su izuau paleol itski h slojeva nadene
jednoredne ost vc, U blizini Subotice nalazi se drugo it
mezalita, smjdteno na otl'orenu mjestu,
Prema spomenutim nalati§lima mogao bi se mezol; t II Jugo-
slaviji vremenski staviti izmedu godine 8.000 i 3.000, a lo je,
prema sadaJnjem stanju arheol o§kih istraiivanja, velik hijatus
izmedu nj ega i ml adeg pal eolita.
B, Doba barbarstva. - Doba barbarstva u Evropi odlikuje
sc ratvitkom umnih i č sposobnosti Homo sapiensa. T o
doba ć ove etape razvitka materijalne kulture: neoli t
ili novo kameno doba i razdoblje upotrebe metala. u kome se
razlikuju eneolit, č i doba; ovo
se opet diJel! na stanje, hallstattsko, i mlade, latensko doba
se za koju ljudi nisu znali u doba
om pripit oml juju fivotinje kao rezervu žive
hrane: psa, svinju, kozu i govedo. Orude je u to
doba č obradbe: č kamenog
r oruija .pravilom. Kamen kao materijal za pra\'-
oruda kasnije metali. To su najpri je samo-
rodm bakar, onda livem bakar, bronca i - na kraju doba bar-
barstva - feljezo. Upotreba metala zahtijeva ć č
je potrebna u rudarstvu, metalurgiji i za lijevanje
. č privreda - nekada glavni izvor priv.redivanja
- Lma tada sporednije č Zemljoradnja i č K
pridru!uju lovu i ribolovu, i u tom razdoblju postaju glavne
grane proi:tvodnje. S ob:tirom na č geografske osobine
P?jedinib krajeva , u kojima five š č zajed-
mce. one se preteino orijentiraju prcma zemljoradnji ili č
stvu. Kao posljedica te specijalizacije nastaje u pojedinim zajed-
viJak p'roizvoda :tbog č radnog č koji je
posljedIca ra:tvltka oruda, savrJenije tchnike njegove upotrebe
i boljeg poznavanja prirodnih zakona. Višak proizvoda upotre-
bljavaju zajednice kao sredstvo za razmjenu, pomotu koga
doba\']jaju viškove rada onih zajednica, koje se bave drugim
granama Tako nastaju proizvodi namijenjeni triii tu
- roba. U č vrše zajednice razmjenu robe prr:ma upotreb-
noj vrijednosti same robe, a kasnije razmjenjuju robu za nr:ke
odredene vule robe, koje postaju ć č mjerilo vri-
jednosti druge robe, kao na primjer sloka i komadi metala.
Proces sp«:ijalizacije - druhvenl'; podjde rada izmedu
č č kolektiva _ postaje č jer
obradba metala zahtijeva visoku tehniku proizvodnje. Zanatstvo.
prije sam(l č postaje u kasnijoj
peTl o?l barbarstva. ć društvena pojava, pa se od njega odvaja
trgovtna kao specijalna grana druJtvr:ne aktivnosti.
Upoznavši proizvode. ko-je same ne iuaduju, pojedine za-
jednice nastoje ć svoj radni č kako bi dobile što
vile robe za razmjenu. Kad vlastite snage č više ne mogu
da odgovore sve č potrebi za vilkovima, onda zajednicr:
poklanjaju .iivot ratnim zarobljenicima, koji tada - kao robovi
- rade :ta rodove, u kojima five. To su č č
robovanja, koji u ra:tvitku dru!tva postaj u sve č š zbog !ve
vete potrebe za radnom snagom.
č vainost mu!karo u proirvodnji i raspodjeli proizvoda
č njegal' polofaj u drultvu. Stoga rodovsko uredenje prdazi
na patrijarhat. ž ć druge funkcije. rodovi gube svoj
prijašnji karakter š č zajednica, a time i
č funkeije. Oni IC cijepaju na manje č
ke kolektive - udruge i njima č rodbinske zajednice. One
č nekoliko desetaka radaka oba spola, koji č
od istog pretka. Politifke funkcije rodova prelaze na organizacije
višeg stupnja. One nastaju ujedinjavanjem više rodova u ple-
ffi(;Jla. a tih u saveze plemena. na !to ih navod.i č potreba,
da lie brane od \·anjsk.ih napadaja i da organi:tiraju ratne pohode
na susjede.
Razlike u specijalizaciji č za sobom i č radne
č u pojedinim č zajednicama. a to
medu nji ma stvara diferencijaciju u imovini. nasdja
postaju predmet :tavisti siromašni jih susjeda i objdet njihovih
napadaja radi č
Sposobniji pojedinci se izdvajaju medu pripadnicima svojih
rodova č druItvenom ć i ugledom. T o sl'; č
pokaxuje pri raspodjdi pro-izvoda. Ekonomsko diferenciranje
posta.j e osobito j a. ko za vrijeme ratova. U dugim ratnim poho-
dima i seobama ti pojedinci vrie funkcije voj nih starješir.a i zato
dobivaju ć dijdove ratnog plijena. Bogatstvo još viJe č
ć njihov povlašteni pojobj.
Kod stabiliziranja n;]. odredenom teritoriju poslije seoba. taj
viši sloj prisvaja ekonomske povlastice, podvrgava svojoj vlasti
i eksploataciji najprije st&Tosjedioce, a zatim i slobodne pripad-
nike svoga plemena. Na taj č stvara klasa eksploatatora,
a to je uvjd da nastane nov dru!tvc:ni oblik. - driava, knja
svoj im č obilježjem karakterizira klasno druJtvo.
l. N e o I i t - Nalaziila neolitskog doba otkrivena su go-
IOVO na eijel om č nafe Po obi ljdjima materijalne
kuhure ra:likujemo nekoliko grupa, koje lU geografski. a pone-
kad i kronoloiki odijeljene. Kao najstariju grupu smatramo
č č .. kulturu (po nala:tii lu č Ta se kuhurna
Krupa prost ire po Srbiji i Vojvodini. a djelomi1:no i po Slavoniji.
Glavna su nalazi!la SlIr«:vo kod č Bubanj kod Nila.
Pavlo\'ci kod Vranja. Coka kod Sente. Budak kod Subotice. č
dol kod Vukovara. San·aJ kod Osijeka. Naselja su uglavnom po
dolinama ili manjim breiuljcima, blizu rijeka i potoka. Nosioci
le kulture su stanovali II zemunicama, a u njihovoj je privredi
prevladivala motilanka zeml joradnja i stob-rstvo. U materi-
jalnoj je kulturi igyala vidnu ulogu keramika, koja doista daje
izrazit č toj kuhurnoj gyupi. č je č orna-
mentika, u kojoj se razlikuju dvije podgrupe: t. zvo barbotinska
tehnika i slikana tehnika ornamenti ranja.
Druga č grupa. moida č vremenski
paralelna I prvom, je Č grupa. nazvana tako po č
blizu Beograda. I ona se prosti re po Srbiji i Vojvodini. a dijelom
i po Slavoniji. Glavna nalaziita S1I Č Car:šija . .Jablanica II
Srbiji. Coka, Potporanj . Vd ae u Vojvodini. č i Kormadin
u Srij emu, a Bapska j Samatovei u Slavonij i. Kao i kod prethod-
ne grope, naselja se nalaze po dolinam:. ili na manjim brdulj-
ci ma u blizini rijeka. Nosioci te gyupe su Slanovalj uzemunieama
ili u č nadzemnim ć koje su ponekad imale
i po vije .oba, č proizvodnj e je bio isti kao i u č
č grupi. U materijalnoj je kulturi i tu č keramika
i po Ivojim oblicima i po tehnici inadbe. Neobi1:no je bogata
figuraina plastika. SlO Je č popebn08 kulta. postoji sahranji-
vanje II Č stavu (Botoi kod Zrenjanina); za grobove u
č sa isprufenim Ikdetima ni je pouldano utvrdeno, da li
pripadaj u toj ili molda č č .. grupi.
Narolita grupa, koj a medutim nije joJ ispitana. nalazi se u
Makedoniji. Ona nosi obiljcfja neolitske kulture iz Egejske
Makedonije:.. NUdja lU se dizala u ravnicama, a njihovi sc ostaci
danas kriju pod t. tv. tumbama, kojih u Makedoniji ima u vdi-
kom broju. Kol iko se mole danas č uanovnici su i tu
stanovali u u.munieama i u nad:temnim č :tgra-
KAlITA]
-, vena , u go-
01 materijalnc
fski , a pone-
I'" smatramo
sc kulturna
1'" Slavoniji.
Ilj kod Nib,
h"ticc, V u ~ e _
II/{Iavnom po
:oka.. No, ioci
j je privrcdi
U mated-
1 doista daje
:isticnaoma_
, barbotinska
)0 vremcnski
ako po Vinci
IIi. a dijclom
Jablanica u
i Kormadin
kod prcthod_
)jim brdulj_
zcmunicama
Jnckad imale
i II .. starce-
na keramika
~ o je bogata
oji sahranji-
a grobove u
rcJeno, da Ii
_.nalazi5Cu
iz Egcj ske
loviseostaci
i ima u veli -
.. nid IU i tu
I:ulim zpa-
M
M
d,
k,
dama. Materijalna jc kultura takoder obilovala [iguralnom pla-
stikom, koja sc od _vinl:anske« razlikuje II detaljima. Grupa
poznaje i slikanu keramiku, koja sc raz.likujc od č č ...
Toj grupi pripadaju, Da primjer, nalaziha II okolini Sitolja
(Cmobuki i druga).
U Bosni je rasprostranjena ,.butminka .. grupa. a glavna
nalazi št3 Butmir kod Ilidi e, Nebo na Bili kod Travnika, Novi
Seher kod č i Donji Klakar kod Bosanskog Broda. Ljudi su
tu stanovali II zemunicama okrugloga ili apsidijalnog oblika. ali
i II lIad:cmnim č ć I za "butmirsku« je
kulturu č keramika, ali se onil od keramike ostalih
grupa radi kuje i po oblicima i po omamentici. koja je katkada
i reljefno itradena. Ta je kultura rclativno bogata č
proizvodima.
U Dalmaciji je donekle istra!en neoli: jedino na otoku
Hvaru. gdje lU poznata č spilja i Pokrivcnik.
Za radiku od ostalih kulturnih grupa. tu su nalazilta u ć
osim toga gropa .'ie razlikuje od ostalih po č materijalne
lrulture. č su č oblici te keramike, kao i
spiralno slikana ornamentika na njima. Na Hvaro nema č
nih proizvoda. Po kuJturnim obiljdjima ta se grupa može pove-
zati s grupama na Siciliji i u Apulij i.
U ostalim krajevima Dalmacije, ufe Hrval!lke i u Sloveniji
iz neolitskog doba postoje samo č nalazi. koji ne
dopu! taju. da ih razvrslamo u odjelite grupe. Ipak u Istri i
jednom dijelu Slovenije možemo i!dvojiti posebnu kulturnu _
grupu. Sianovnici su tu živjeli ponajvile u kralkim ć
kao što je to bilo u Prcdjami kod Post oj ne, u Betalo'"1J 5podmolu
i u Škoejanskoj jami kod č Prema ostacima č u
Pred jami stanovnici su gradili ć i u samim ć ili bar
postavljali pregrade. Njihov je č proil:vodnje bio isti kao i
kod ostalih kulturnih gropa, ali se č da je lov tu bio važniji
nego zemljoradnja. Zanimljivi su č objekti. koji sc
vezuju za italske.
Osim gore spomenutih glavnih grupa ima i drugih. koje sc
samo djelOOlimo prostiru po Jugoslaviji, a centar im je "an naše
zemlje. Takva je potiska kul turna grupa, koja u sjevernom Ba-
natu rano potiskuje pa. i lenddska., srodna. potiskoj,
u Srijemu i Slavoniji.
Neol itska naselja. prubju dragocjale podatke o č fi-
vota ljudi u to doba. Osim u temunicama oni su stanovali vet
i \I nadzemnim ć 5 jednom ili vije soba. Ognj išta i č $U
bile ili u samim ć č ili van njih (Butmir, Bila). Od
kamenog oruda đ tesanjem upotrebljavahu joj samo
ć i vrhove za strelice. Ostalo bi kameno orude grubo otesali.
a zatim č Radi toga su se najviše slu!ili serpent inom, a i
drugim vrstama kamena. č je temljoradnja bila razvi-
jena, lto đ klinovi u obliku ć kalupa, na kakve
č nailazimo, a upotrebljavali su ih pri obradivanju zemlje.
Po nalazima možemo utvrditi , da je č tada ć sijao pše-
nieu (nadena u č Uz bilo je razvijeno i sto-
brstvo; kosti goveda, svinje, psa i kote č da. je č
bio vd pripitomio i uzgajao te životinje. hto su tako bili valni
10\- i ribol ov. O važnosti lova č veliki broj vrhova strelica
(kojih nema u č č i č grupi), kao i kosti i
rogovi srna. jelena, veprova i t. d., a o ribolovu kosti riba, kao
i ko!tane ostve i udice.
O radinosti neolitskog č ima i drugih podataka.
Veoma je bilo rašireno č Svi č objekti izradeni
su l lobodnom rukom. Po namjeni ih možemo rarvrstati u neko-
liko grupa. To su najprij e predmeti ta svakidašnju upotrebu. kao
grupa keramika, č i I. d., - utim t. Z\·. bolja kera-
mika, č č izradeni predmeti, č obojeni i bogato
ukra!eni, neprikladni u svakidašnju upot rebu i, najzad, pred-
meti kult - č izradevine, minijaturno posude i L d.
Ostaci tekstila (Vinca) i pratenova za vretena č da $U
ljudi tada poznavali tkanje. Isto tako ima podataka i o rudar-
stvu. Tako su u č đ fragmenti rude ci nabarita i gale-
nila, a na Avali postoji rudnik ci nabarita, odakl e su stanovnici
Vin&: dobivali tu rudu. Dosta je liva bila i razmjena dobara.
prije svega $irovina. Tako je u mnogim neolitskim nalazištima
Podunavlja naden opsidijan podrijetlom 5 izvora rijeke Tise,
oda'kle je donesen na nala. nalazi!ta. Opsidijan, koji je naden
na nekim nalazištima u Sloveniji (Betalov spodmol i Predjama),
italskog je porijekla. Osim toga nadene su i druge vrste kamena:
JO
steatit. orijentalni alabaster, gnrski kr i, ta1 i I. D .. k:." i I":orli'·;ti

objekte, mo!emo na osnovu toga č ria j.., razlIlj..,,,,, ć
u to doba bila vrlo živa, č i s udaljenim krajn'i",:,
Dijelom su đ i podaci o č kultodm<l i
vanjima. Po pogrebnom ritusu možemo č da j(' 1'(I"'"j;.Io
vjerovanje u život poslije smrti kao i vc! ik strah "d mrtvih.
Sloga su i vezivali mrtvaca prije nego ć ga pokopati . pa d;'nas
nailazimo i na č skclcte. Dosta podataka o tom "jCfMalI j u
prubju i č izradevine, koje č ć prib1.lIj l1 1 . ..,nski
lik. To je dokaz o kultu plodnosti, koj i se razvio medu iU;J.l,ito
č grupama. Ali osi m statueta. koje
lenu, ima i mulkih i !ivolinjskih figura , samo u mnogo manjem
broju.
Neolit u Jugoslaviji mole se vremenski sta\'iti izmedu godine
3.000 i 2.000.
2. E n e o I i t. - U prc!aznom rudobiju izmedu neolita i
č doba poj avljuj e se bakar, koji postepeno zamjenjuje
kamen kao materijal za pravljenje oruda i oružja. Sto<!a lo
razdoblje i nosi naziv bakreno doba, kuprolit ili l ..ncIlli\. PI, je-
dine neolitske kulturne grupe five u to doba i dalje. ali se mate-
rijalna kultura postepeno mijenja. Osim tih javlja na pmlru-
č Jugoslavije i č niz novih kulturnih grupa.
1--1edu č grupe molemo ubroj ili
sku. kulturnu grupu. koja se javlja u Voj\·ooini. Slavoniji i
sjevernoj Srbiji. č su istra!ena nalazišla San' a; kod
Osijeka i č kod Vukovara u Slavoniji . Stano\' .l;ci tc ..:- rupe
su živjeli u zemunicama, a dijelom i II nad7.emn;m 1.11<:;"11;' apsi-
dijainim sVr$etkom č Glavna cfta te grup..:. P" kn.inj se
ona raspoznaj e od drugih, ogleda se u kerami ci i "",;in" Ilrna-
mentiranja. Još č je _slavonska_ kulturu;, "rupa,
koja prelati zatim i u č periodu. Ona prustire po
Slavoniji. Bosni i donekle po Vojvodini. U Sloveniji javlja
i njena podgrupa, poznata pod imenom .. ljubljanska. p-upa.
Glavna nalaziita su Sarva! i u Slavoniji. Č i
JJ
Alihod!e kod Travnika u Bosni i Ljubljansko Barje u Slovenij i.
ć za atanovanjc 'u ponajvik nadzemne č
zgrade. NascIja Ic ne nalaze vil e nepoSTedno tl dolinama, pone-
gdje su lamo na niiim brefulje:ima (Sa",' aš, č a ponegdje
i na Ibmijim uzvisinama (Alihodfe). pa č i u pcCimuna (Hru-
, tovala). Nudja na Ljubljanskom Darju pripadaju, mc:dutim. u
grupu lojenilkih nucij •. kod koji h lU ć sagradene na stupo-
vima neposredno nad vodom ili na č obali. č pro-
izvodnje IC razlikovao vct prema geogn.hkim uvjetima poje-
di nih naselja. Negdje je prevladivala zemljoradnja. a negdje
č ili lo,·. l ta sc grupa uglavnom po keramici
inalinu ornamentiranja. U orudu i oruiju jol sc nastavlja stara
neolitska tradicija s neznatnim promjenama.
U naJoj zemlji ima i drugih kulturnih grupa iz eneolita. koje
su ili manje valne ili joJ nisu islraiene, kao na pr. bodrogkere-
sturska ili lokan3ka u Vojvodini. Iz tog je doba i č niz ostava,
kakve su nadene na cijelom č Jugoslavije, a u njima
č vnte orulja i oruda. na pr. sjekire i dlijeta. Medu naj-
poznatije idu ostave u č kod Va rcar Vakufu, Karavidi kod
Bosanske Gradiške i Kozareu uDosni , Brckinjskoj kod Pakraca.
Vukovaru u Slavoniji. č kod Zemuna u Srijemu, č
niku kod Prokuplja i t. d.
Bakar lU ljudi u č obradivali samo bladnim č
a poslije su č i njega lijevati, najprije $amo u jednostranim
kalupima, a zatim i u dvostrani ma. Zemljoradnja, stocarstvo,
lov, ribolov nl imali rclath'110 podjednako vatnu ulogu, a inten-
zitet jedne ili druge 8Tane je zavilio od geografskih u"jeta na-
selja. Upot rebom bakra č sc promei kovanih predmeta.
koji postaju roba kao i lam metal. O tome nam najjasnije govore
ostave., u koj ima su nadeni dohro uluvani i oc.upombljavani
predmeti. a druge sadrie polomljene ncupotrebljive komade. Mi-
jenjaju , e i mjesta naselja. Zbog hogatstva pojedinih proizvodno-
š č kolektiva postaju -$Vc č napadaji jednih plemena
na druga. Stoga se nuelja č iz dolina na tcle č
za obranu zpdnija mjesta. Sasvim Je mijenja i materijalna
kultura, č č iuadevine. Da li lU tome bile uzro-
kom raznovrsne migracije, nije se do danas jol moglo ustanovi ti.
12
Sto se ti&: kulta i vjerovanja molemo č da lU po·
grebni č i kult mrtvih uglavnom joJ isti kao i prije. Mrtvi
Ide u grobovima uvijek u č polo!aju, i to je Ć č
lahranjivanja u to doba. Mnogo lU rjede č izradevine.
koje se ponegdje vet. potpuno gube. Prelazno doba molemo u
Jugoslaviji vremenski stavi ti izmedu godine 2,000 i 1.800.
3. B r o n č a fl o d o b a. - Za č doln nastaje
preobra!aj m;J.tuijalne kulture i privrede. Iako je 10 doba u
Jugoslaviji zasada Ilabo ispitano. ipak raspoznajemo nekoliko
kulturnih gr upa. koj e pripadaju č pc.riodama. Neko vri-
jeme još traje .. slavonska.: kulturna grupa iz eneolita. Medu naj -
č grupe toga razdoblja ide svakako t.. t v. _panon_
ska. kulturna grupa. koja je raspo$tranjena u Vojvodini i sje-
vernoj Srbiji. Dosada je istraženo samo naselje Valin kod Vrka
u Vojvodini. a vrlena su i iskapanja u Zutom brdu kod Usja i u
Dubravici kod Pofarevca u sjevernoj Srbiji. Za tu je kulturnu
grupu karakteristilna keramika sa svojom ornamentikom, a isto
tako i č oruije. orude i nakit. Kute: lU bile nezn:llno
ukopane u zemlju, č Nosioci tc grupe bavili su sc
zemlj oradnjom kao jednom od glavnih privrednih grana . Kao
specijalnu gr upu s relativno malo podataka smatramo i bubanj-
sko-humsku grupu. Iz ostalih krajeva Jugoslavije poznati lU samo
pojedini nalazi iz grobova ili ostava, a u cjelini nije: jol poznata
materijalna kultura č doba naJe zemlje, jer mnoga
nalaziita nilU još istra.f.ena. Medu č ostave tc periode
idu Bizovac kod Osijeka. Beravci kod Broda. Veliko đ kod
Dakova. Podrute kod Novog Marofa, JavorIloja kod D"ora u
I·)",'atsko;, č kod Donje GradjJke, Krehin Gradac kod
Mostara u Bosni i Hercegovini, Dmovo kod Krikog. Veliki Otok
kod Postojne. Radovijica u Sloveniji, BrCJtovik i Rudnik u Sr-
biji, i t.. d, Samo II Banatu, na primjer, poznato je preko 15 osta" a
iz č doba. Ali uz ostave karakteristirni su i pojedini
grobovi iz toga dob::. kao što su oni u Te!nju i u "dikom
Mojunju blizu T ravnika u Bosni.
Nuva malerija1na tekovina toga doba je hronta. legura
bakra i kOlitera, koja je tbog svoje č ć mnogo prikiadnija
nego č bakar. Naselja č doba nisu viae nezajtiteni1
13
kao prije. Na pri stupafnim mjestima ljudi gradine
i ograduju ih zi dmama j pa!isadama. Novi nabn zivota i podi -
zanje grad ina u yeti je sa sve vecom nesigurnoUu, koja je po-
sljedica j ekonomskog raslojavanja. Stolarstvo postaje s
nom glavna grana privrcde izu:tev u ravnicama, kao l tD je Pa-
nonska ni:tina, za koju je zemljoradnja ipak karakteristilnija.
I materijalna je kultura potpuno promijenila svoj oblik. Obra-
divanje i lijevanje metal nih prerlmeta sve vise napreduje, a
uporedo stirn prestaje proimorlnja kamenog oruda i oruija.
Lije\'anje legura zahlijeva visoku tehniku proizvodnje i specija-
lizaciju u radu, i 10 se ogleda u jacanju obrla i trgovine. Mijenja
se i i:tradba keramike. Ona gubi ono znacenje, koje nekarl
imala, pa stoga i nje:tina tehnieka obradba paslaje sve losija.
Kult je sarno donekle zadrfao slarn tradieiju. U Panorukoj nitini
i u sjevc:rnoj 5Thiji, gdje se prostirala "panonska« kulturna
gTupa, figuraloa plastika i keramika su zadrialc: jos vrlo mnogo
od starog nalina izradbc, iako u izmijenjenu obliku. Medu naj-
Ijeple plasticne proi:tvode loga doba pripadaju idoli iz Klicevca
i Vrka i slatueta iz Bapske. Kullni karakter imaju i dvoja kolica
nadena u Dupljaji u Banatu, od kojih su jedna potpuno saeu-
vana i na tTi a vuku ii, patke. Na jerlnim i drugim kolicima
nalazi se neko boianstvo. Tada se mijenja i pogrebni obred. Na
zgrlene skdete vile ne nailazimo, nego sarno na isprulene. Osim
toga mrt\"aee i spaljuju, a pepeo stavljaju u urne iii ravno u
zemlju.
Cijda roaterijal na kultura upucuje i na nove obI ike dru-
Itvenog uredenja. Stvaraju se plc:mc:na i savezi plemena, patri-
jarhat potpuno prevladuje u uredenju proizvodno-pot roialkih
zajednica. Polinje doba ratnih pothvata i ratvitka vojne demo-
kracije.
Ta se perioda u ]ugoslavij i moie vremenski stavit; izmedu
godine 1.800 i 1.000.
4. H allslattsko doba. - Prijdaz iz
stattsku periodu traje dU1:c vrijeme. 2dje.1;O Sll ljudi u prvo vri-
jeme upotreblja\'ali sarno za nakit, a tek su I vremenom
da ga opcenit o upotrebljavaju, pa je ono i djelomirno potisnulo
broneu, kojom se Ijudi doduJe i dalje sJuie kako za nakit i vaze,
"
tako i za orude i or uije, ali I.! mnogo'manjoj kolieini. Iz toga
doba poznate $U vee i etnilke grupe, koje su fiv jde u nasoj
temlj i. Ponajvi!e su 10 bila ilirska plemena, osim krajcya istorne
Srbije i istoene Makedonije, gdje !U fivjeli Tralani. Ilirska su
se plemena tu bila nastanila jos u bronlano doba. 0 femu sv je-
dofe nalazi na gradinama i u grobovima if, hronfanog doba.
Materijalna je kultura tada nastavak opec hronblfle kullure
I.! Jugosl aviji I tipicnim novim elementima. Velika kolitina saeu-
\'ane keramike i objekata izradenih od bronce i ieljeza daje nam
dragocjene podatke 0 orudu. oruiju i nakitu toga vremena. Tu
udaraju u oei neke razlike prema pokrajinama. V brdovitim
krajevima sluie kao naselja gradine podignute na teie prislu,
palnim mjestima, a u ravnieama jako utvrdene gradine. Vz
gradine se javljaju i naselja na sojenieama (Donj a Dolina. Ri -
pal). Iz toga IU "remena naroeito iSlrafeni grobovi. nad kojima
su nasu!i humei , tumuli iii gromile, kojih u J ugo!laviji ima u
golc:mom broju; najpoznatiji Sll i najbolje saeuvani grobovi u
Bosni, Hercegovini i Dalmaeiji. Sarno na visoravni Glasinae sa-
je vi§e; hiljada takvih tumula, gromila. Ali u Bosni. a
naroeito u Vojvodi ni, Hrvatskoj, Siovenij i i Srbiji ima i ravnih
grobova, iako se i lu upotrebljavaju ponekad u veeem brojl.! humci.
Ra.z.lika kod pokapanja ne ocitujc se. medutim. sarno u obliku
grobova, nego i u samom naCinll, kako $U sahranji\·ali mrtve.
koje IU ponekad pokopavali ponajvise u ispru!enom 5ta"u. a
ponekad spaljivali, pa sn pepeo stavljali iii ravno II zemlju iii
u urnu. 0 ostalim kultovima i vjerovanjima posloje sarno oskudni
podaci. Idoli $U izuzetak (Ripac u Bosni ), a negdje Sll nadena
votivna kolica izradena od bronee (G!asinac u Rosn i, Radgona
u Slovenij i); na drugim Sll mjestima bila izradc:na od gline. Osim
toga, nadeno je i drugo raznovrsno obredno posude II obliku
ritona, koji su ponekad slu!ili i kao urne (Ljubljana).
Vec u bronlano doba poeeli III se mijenjati 5ocijalno-eko-
nomski odnosi. Tada SIOearstvo ima glavno znatenje. Covjck je
utgajao kozu. oveu, govedo, psa i syinju. a potkraj toga doba i
konja. U vczi s intenzivnijim stoearstvom je i ll$avrSavanje ze-
mljoradnje. jeT lovjek poeinje sioku upotrebljavati i za zapregu.
Na taj nalin prelazi on I motifarske zemljoradnjc postcper.o na
15
obradivanje zemlje plugom. Uzgaja č pšenicu, č
proso i bob. č je i sve č usavršavanje preradbe
metala. Kameni kalupi za lij evanje metalnih predmeta, koji su
nadeni u nekim zgradama, č o tome, da su metal pn::radi-
\'aJi i za potrebe manjih zajednica. No isto su tako đ i ć
ostave metalnih predmeta, č č koje su $\'aka.ko
u vezi s pojedinim talionicama i č č u Sloveniji,
jedno od najvažnijib nalazišta ballstattskog razdohija ć
i t. d. ). Metalni predmeti, koje je neko pleme izradivalo u jednoj
oblasti, dospijevali su razmjenom i u druge oblasti. U vezi s gore
navedenim pojavama trgovina je u to doba jako procvjetala. Ne
samo da su pojedine talionice snabrlijevaJe bližu pa i dalju oko-
linu. nego su pojedine predmete uvozili i iz udaljenijih pokra-
jina. Jantar dolazi u na!u zemlju s Baltika t. zvo jantarskim pu-
tem. Iz Italije dobivaju raznovrsno č posude, situje
č je poznata situla iz č i ciste, a iz č č
metalne vaze. č ž d
Nove vrste ekonomske aktivnost i uzrokuju u ta.da!njem
drultv u i promjene u odnosu muškarca i žene s ohzirom na po-
djelu rada. Nova podjela rada javlja se č vel; i u bron-
č doba. Muškarac se bavi č plužnom zemljorad-
njom, preradivanjem mdala i lovom. Usto, zbog vece nesigur-
nosti i sukoba medu pl emenima, sve vece č dobiva i nje-
gova uloga ratnika.
S razvojem č i preradbe metala mijenjaju se i dru-
štveni odnosi. Pojedine porodice u rodovima gomilaju u svojim
rukama sve vel:a bogatstva i postepeno dobivaju povlašten polo-
žaj. Tako su se č socijalne razlike, koje se odrazuju u stva-
ranju rodovske aristokracije. Budul:i da se upotrebom metala i
povccavanjem produktivnosti rada usavršava orude, kolektivni
rad nije više ta·ko prij eko potreban. Namece se i potreba. da se
proiiire č kako bi se dobilo š za ispašu i zahva-
tilo zemljište s rudnim bogatstvom_ Iz tih nastaju sukooi
izmedu pl emena, a mnogobrojne utvrdene gTadine iz toga doba
dokaz su nesigurnih vremena, ratova i sukoba. Javlja se i potreba
·za ć radnom snagom, jer jedna porodica nije vile mogla
sama obavljati sve poslove oko velikih stada i oko preradivanja
metala. Tako nastaju prvi č ropstva. Kao robove su najprije
16
upotrebljavali ljude zarobljene u sukobu s nekim neprijateljskim
plemenom.
Rodovska aristokracija postepeno gomila u svojim rukama
sve veta bogatstva. Tako su pripadnici rodovske aristokracij e
mogli dobavljati i skupocjene predmet e, koji su đ u
drugim zemljama. č u č T o se najbolje vidi po nala-
zima iz grobova u Trebeništu (uvezene č posude i zlatne
maske, oklopne rukavice i t. d.). Ist o je tako j s onim predmetima.
koji su nadeni u Budvi. na Glasinco j u Radolištu na Ohridskom
jezeru. Njih su u naše oblasti donosili č trgovci uglavnom
preko svojih č kolonija na obalama .Jadranskog mora.
Rodovska aristckracija preuzima vodstvo zajednice. Pred-
stavnici te aristokracije č vijete, koje donosi odluke
o pojedinim važnim pitanjima. Ali i o tim odlukama j o.i U\·ijek
č rješavaju na narodnim skupštinama. gdje sudjeluju
svi slobodni č zajednice. koji su u isto vrijeme i ratnici u
č sukoba 5 nekim neprijateljskim plemenom. T akvo ure-
denje predstavlja t. zv. vojnu demokraciju. posljednji stupanj
u razvitku prvobitnog društva. Zbog č interesa neka
se plemena č udružuju u saveze, koji č dobivaju ime
po onome plemenu, koje je preuzelo vodstvo u savezu. Kada se
č ciljevi saveza postignu, savez se opet raspada. pa ga
kasnij e zamj enjuju nove č grupacije. U tim procesima na -
staju i prvi č onih č grupa, koje su iz pn'ih "jekova
prije nak erc poznate po pisanim spomenicima Grka i Riml jana.
s kojima su one dolazile u dodir.
Ilirska plemena. što su živjela na č današnj e Jugo-
slavije. poznata su nam iz kasnijih izvora. ali ih ne možemo
uvijek č lokalizirati. Važnija su hila ova plemena: Norici.
Latobici i dr. u Nodku, današnjoj Koruškoj iStajerskoj: Karni
izmedu Alpa i š ć Krasa i Histri u Istri: južno od No-
rika više malih plemena, kao Sereti i Scrapili: od Varaždina do
Daruvara Jasi; Kolapiani i Vareiani u Slavoniji: Sreuci u Srio
jemu; Liburni u Hn'atskom Primorju: Dalmati u sredni oj Dal -
maciji izaledu; Japodi u zaledu primorja od Postojne do Krke:
Daorsi i Ardijeji oko donj eg toka Neretve; PICTej i u Dal·
maeiji i Boki Kotorskoj: Dokleati u Crnoj Gori; Mezej i lJ podru-
č Vrbasa i Vrbanje; Ditioni u č Bosni: Dezitiati
17
u sred njoj i 8 osn; ; Autariati u sjevernoj Hercegovini
i jugozapadnoj Srbiji: Dardani u jugozapadnoj Srhiji do
rave. na Kosmetu i u sjevernom dijeJu Makedonij e do Titova
Vel esa : Peoni na Vardaru juino od Tit ova Velesa: Linkes!; oko
Bi tolj a ; Dazareti 01. 0 Ohridskog jezera. Neosporno je, da sva
nabrojena plemcna niru l islo ilirska i da se mnoga od njih u rim-
sko doha mogu smatrati kao m.id avi na lI im i bsnije doseJjenih
Kelta, Od trackih plemcna treba spomenuti Tribale i Meze u
Srbi;i ; Gete i koji su !ivjeli u Rumunjskoj
i Banalu.
Hall slatuka se perioda vremeMki moie slaviti izmedu go-
dine 1. 000 i 400.
5. Latensko doba. - Mlade !eljezno doba,
koje ima svoja specificna obiljdja u materijalnoj kulturi i
itvenom razvoju, je 7.01 naJu zemlju i po tome,
ho je u vezi s keltskom ekspanzijom i stva ranj em
nija. Strani kulturni utjeeaji , koji III prije stfujali preko
vackih veza, tada su mnogo ncposredniji i jace utjciu na unu-
trasnji razvitak domaCih pl emcna. Osnivanjem Ivojih kolonija
na ndem jadranskorn prirnorju Grci dobivaju blila uporiha,
preko kojih pojacava;u svoju ekonon\$ku ekspanziju i dublje
u unutraJnjost nalih zemalja. Osim posredniCke uloge u sirenju
grcke kulture, makedonska ddava, koja se brzo uzdife, pokazuje
i samostalnu aktivnost i poduzima oS\'ajaCke pohode u naSe
zernlje. Keltska ehpanzija od poletka IV. st. zah"aea ve{;j dio
nOIse zemlj e, i novonado!i li Kelti aktivno sudjeluju u razvitku
na§ih zemalja u ovoj periodi, Za dalji razvitak plemena na na -
lern teritoriju od 101 dva spolja!nja uljeeaja nesumnjivo je va-
lnij i grcki i makedonski , jer time onll dolaze u neposredni dodir
s razvijenijirn zemljama, u kojima Ie vet 'IlveliXe izgradivao robo-
vlasnicki poredak. .
Mat eri jalna se kullura tada dj clomicno i dalje razvija na
bazi ilinko_halhtatUkekulture. adonekleseimijenja. jeT u njl!
ulaze novi clementi, koj e su Kclti narnelnuli svojom ekspanzijom,
i nastaje mijdanje sl anovniHva s dolljacima. Mate-
rijalna se kultura u jufnim krajevima mijenja s dolaskom grckih
koloni sta, koji demose svoj u civilizacijn, visu od domRee, a kao
18
vila olla je vri ila vdik mj ecaj na okolinu. Slug-a m"i c",u na
temelju oSlataka cisto materijal ne kult ure pratiti ra7.liCite kul -
lurne i politi lke promjene, koje su u to dob .. naslalc u n;'l soj
:temlji . Tad 51!' rnijenja i duhovni livot starosjedilaca. Mrtvc
tdte spaljuju. a pepeo u urnama polafu u zemlju cal. i u kra -
jel' ima. gdj e je stari nalin sahranji\'anja bio uobil:ajcll i II hall -
periodi.
Keltska ekspanzija zahvatila je podrulje jugoslavije i7. el va
pravea: iz Galije dolinom Dunava (oko g. 400) i iz sjcverne
Italij e (IV. Sl .), Iz hallj e 5U se Kelti spustili u Liburniju. /:,dj e $11
se izmijdali s Il irima - tako je nastalo keltskoilirsko plcme
japoda. Zatim su zauzcli Posavinu, gdje su pokorili vi se ilirskih
U sreelini IV. st oni prodiru dalj e na Balkanski polu-
otok. U III. st., ojaeani dolaskom' novih doseljenika, prodiru u
Makedoniju. Trakiju i Grcku, gdje su god. 2H1, kako se lini,
opljal kali hram u Delfima. Kada su tu bili potuceni, jedan se
di o povucc natrag. a drugi prijede u Malu Azi ju. Provala Kelta
uzrokoval a je i velika sdjenja Il ira i T ralana, Tracki Tribali.
koji su !ivjeli oko juine Morave, povukli su se na donj; Dunav.
Tli rski Autariali bili su poti snuli na juinu Moravu. Kelti $U
svladali i Ardijeje i potisnul i ih iz njihovc pokrajine, a Ii pOlk
napadose Manije i zauzdc njihovu zemlju. Podjarmidi yeti broj
ilirskih plemena i stopivsi se s njima, Kelti 5U slvoril i I. ZI' , i!iro-
kcltska plemena , u kojima $ U nadmoeniji bili negdje jedni,
negdje drugi Zbog tog mijdanja mooga prijaJnja pl cmena do-
bi la sn nov karakler. Tako se dogodi l o japodima, koji su se pro-
sti rali od BOSTle pa sve do Slovenij e, a glavni im je grad bio
Melulum (vjerojalno u okolini Bihaca). Njihova groblja, od
kojih su najpozoatija una u j czerinama i II Ribicu kod Bihaca
u Bosni, zatim ooa u Hrvatskoj i Sloveniji, imaju u pocctku j o!
posve domace. hallstattsko-ilirske elemcnte. a poslij c preuzi-
maju ncsumnjivo kdtski, Odll OSTlO latenski karakter. Oko ulfa
Save u Dunav T1alazijo 5C kehsko plemc s gradom Sin-
gidunumom (dan. Beograd). U Nori ku su bili Taurise!. Tragovi
kellske mpanzije nalaze se du! eijde Jugoslavije, a narol ilo
dui glavnih putova i rijecnih dolina.. Takvih tragova ima u Slo-
veniji. Hrvatskoj , Srbiji, Vojvodini i Bosni u ostacima njihovih
utvrdenja i u grobovima. Kelti $U ostavili lrag'a i u religiji.
Jr..
skog su porijekla poznati kult boginje plodnosti _Nulrices", koji
se poslije odriao i u rimsko doba. utim. osim ostalih. kult Epo-
ne, boginje konja.
6. č kol &ni . acija. - č je utjecaj prodi .
rao II na'u umiju sa tri č strane. Najslabije se ć
onaj iz kolonija na ohalama Crnog mom (Odes05 -Varna. Tomi
kod Kon.rtance:, Tiras _ Akemlan. Olbija _ na ć Buga i t. d.).
koji je doli nom Dunava dohui o do današnje VojIIodine. S tim
kolonijama stajala su u č tijesnim ve:zama dakoge15ka
plemena nastanjena tt današnjoj Rumunjskoj i Banatu. Mnogo
je č bi o utjeca;. koji je prodirao $ juga dolinom Vardara i
Morave:, ili onai. koji je išao preko mora na j adransku obalu.
odakle se (iz č kolonija) l iri o dalje u unutrašnjost.
č utjecaj. koji le $ juga §i ri o kopnom. bio je osobito
jak medu plemenima. ho su fill jela na teritO'riju današnje Ma-
kedonije. {1 č č č naJazi iz Trebeništa kao i
nalazi iz Dr:n:r i(apije (Stene) i drugih mjesta u Ma-
'kedoniji . č je tamo dopirao utjecaj iz č kolonija
na albanskl.!j ob,lli .Jadra nskog mora (Apolonija kod Valone.
č o č č nalazi č nOllca iz Apo-
lonije. Epidamnosa, Damastiona (možda u blizini Debra). koji
je č vezama prodro i u unutra!njost naše zemlje.
Utjeeaj morem je dolazi o pr.:ko č kolonija osnovanih
na obali Jadranskog mora. Te: su kolonije uglavnom osno-
vali Sirakub.ni u doba Dionizija Starijega (405-367). Najstarija
siraku!ka kolonija na naloj obali osnovana je nešto prije g. 385
na otoku Visu (Ina). Sirakufani su sudjdollali i u naselja\'anju
otoka H\'ara {Pharos}. gdje je poznata naseobina Stari grad.
Pri osnillanju su sudjelovali naseljenici Visa. Osim toga su na
dalmatinskoj ohal i osnovali Tra.gurion rrrogir). Salonu (Solin)
i Epetion č kod Splita). a otok Korkiru Melainu
nil.$elili su i koloni!ti 5 otoka Knida. U &elu Lumbardi na otoku
č naden je vdik dio nekoga č natpisa. iz koga se
jasno vidi. kako jc: nastajala i hila organizi rana jedna č
kolonija. Ujedno je to i najsta riji natpis s č naše zemlje.
Kolonisti bi najprije zidom ogradili i utvrdili prostor za naseo·
bi nu. Na tom bi prostoru Ivaki kolonist dobio zemljišt e za č
20
a iZllan gradskih zidina veti komad zeml jiita za obradivanje.
č toga zeml j išta zavisila je od broja č njegove
porodice. Zemljište, koje: bi preostalo poslije podjele, kao i ono
zemljište. č bi vlasnik umro bu potomaka, postalo bi č
kom svojinom. U č su kolonisti sami đ zemlju.
koju bi im komisija dodijeli la. Uskoro su bogatiji koloni!li č
uzimati na povremeni rad slobodne starosjedioce iz okoline.
Kako je u to vrijeme ve:t postojao u č č pore-
dak, koloni!ti su to uredenje postepe:no prenosili u kolonije.
Molda su bogatiji kolonisti vet u samom č upotreblja\'ali
robove za obradivanje svoje zemlje. Ali kada se trgovinom po-
diglo locijalno stanje jednog dijela kolonista, a u isto sc nijcme
ć i njihov posjed, upotrebljavahu robOlle u sile ve&:m
broj u. Tako se za kratko nijeme jedan dio kolonista od zemljo-
radnika pretvorio u zemljoposjednike. koji iskori1ituju robOl'sku
radnu snagu.
i. Makedonija. - U doba Aleksandra Velikog neka·
dašnja Makedonija obuhvatala je Egejsku Makedoniju. Tc·
saliju. Hal kidiku i dio Epi ra, il osim toga i dio NH Makedonije.
priblifno do linije. koja idc od Ohridskog jezera do Bitolja, gdje
su ae nalazil i Peonl. Tu je č uljecaj bio č Makedonci
su najlljeroj atnije ilirskog podrijetla, a poslije su bili uvelike
heleni1.irani.
U rallnicama su sc Makedonci bavili poljoprivredom. koja ic
bila na razmjerno niskom stupnju (sijali su proso i jcbm): j
č (uzgajali su sil nu stoku. a plemenska jc atiSlokra -
cija imala i konja). Nema podataka o tome. kakvi su bili :temlji.
Jnj odnosi. ali se iz drultvcne direrencijacije može č da
se obradena zemlja. iako je bila č slIojinom. dijelila
_vd ikim porodicama •. U krajevima, gdje je glavna grana pri-
\'rede bil o č zemljište je jo! bil o svoj ina ei jelog pic.
me.na. RudarstIlo su pozna,' ali ć \'flo rano. Ispiral i su :lato j
dobivali !eljtZO iz magnetske željezne: č Obrtnici su izra·
di vali predmete n svakidanju upotrebu. kao I to su orude.
oruije. posude i t. d. Pod č utjecajem u Makedoniji su
kOllali no\'ac $ č natpisom. č kolonijama na obaiama
Egejskog mora Makedonci su prodavali drvenu gradu za brod{.·
"
kožu, rude i t. d. Do V, st. prije nde ere Make-
donCI ž Il vojnoj i imali vrlo jaku plemen-
arlStokrac.I,Ju. Vladar I plemstvo živjeli su II jakim utvrde-
nJIma, oko kOJih su se poslije razvili gradovi.
Od kraja V. st., od vremena kralja Arhclaja, Makedonci vrlo
brzo č poredak, koji se č razvio
za VT/Jeme hlipa .11. i Alebamlra Velikog. Za vrijeme tih vla-
dara č Ja.ka ekspanzija makedonske države, koja je u
to. doha š krajeve. Makedonskoj je državi
samo dIO .današnje Jugoslavije, t j. najju-
inlJI dIO (od BItolja do Oh rida). Krajevi sjeverno
od te gramce pnznavab su samo č makedonsku vlast.
I. pr?dor Velikog medu Tribale na Dunavu g. 335
biO .Je privremenog karaktera; ta su plemena ć samo
š danak. Tribali su. ipak, dali ć kontingent I'ojske. koja
Je u ratol'anju Aleksandra Velikog u Azij i, ali su
;ace .potpuno slobo.dni $vojim plemenskim glavarima .
. ako Je btlo I kOJI su stanovali oko izvora i gor-
nJeg toka Morave l Vardara. Pod Aleksandrovim naslj ednicimil
Sva su ta plemena zbacila sa sebe makedonski jaram.
8. P oslj ed ica č i drugih utjecaja na
u na!im k rajevima. - U doba keltske eks-
č i makedonske ekspan!ije postepeno
Je č I plemenska aristokracija kot.! svih plemena
na nasem ten{orlJu. o č č č kovanje novca
;:,
Peona .. Daorsa .. u Noriku na č L st. pr. n. e. s imenima
P!.ernenska aristokracija podik i utvrdena
gradzsta kao svOJa sredIŠta, i za to je č primjer gradište na
SI' . Er:um.u kod Ohri da:. je slabiji bio č utjecaj na
one l.hre.1 č su ŽIVjeli dalje od morske obale. Taj
se utjecaj VId.; po ostacima materijalne kulture, koji
da postojale Jah č veze izmedu č kolo-
niJa I Ć Ili rska su plemena na obali Jadranskog
vjerOjatno preUZImala U poljoprivredi od č kol onista
I vIse vrste kulture (vinovu lozu. maslinu i dr. ), a isto tako i
savršeniju tehniku brodogradnje. Il iri su stvorili i svoj tip I<lde.
liburnu, koja je poslije utjecala i na rimsku brodogradnju
ć ilirska i drugll plemena billi Sl' ta.Ja ć na podjed-
nakom stupnju privrednoga i društvenog razvitka. Kac' i u hall -
stattskoj periodi najvažnija privredna grana bila je zemljoradnja
i č Isto im je tako bilo poznalO i fudl1rstvo. zanatHvo
i trgovina. pod č je utjecajem č č
razmjena. Na taj se č tu ubrzao proces raspadanja rodovske
zajednice. U zemljišnim odnosima č se posjed ć č
dijeliti. Tako su II l. st. pr. ll. e. Dalmati svakih osam godina
dijelili zemlju za obradi vanje. vjerojatno po porodicama. Takvi
zemljišni odnosi zabilježeni su još i u doba prvih č rim-
ske vlasti poslije Batonove buoc. U vezi s raspadanjem rodov-
skog uredenja razv ija se i patrijarhalno ropstvo. Robovi se spo-
minju kod ilirskih plemena ć u rv. st. pr. n. e.
Na takvom ekonomskom i socijalnom temelju ta su plemena
stvaral;) plemenske savcze. Takav je bi o savez Ardijeja, koji je
obuhvatio ilirska plemena na č od rijeke Aous (današnje
Vojuše) do donje Neretve i tl unutrašnjosti do DardaIla, sa sre -
dištem najprij e uRizonu (Ri san u Boki Kotorskoj ). a zatim u
Skodri (Skadar). Isl o je bil o i sa savezom dakogetskih plemena,
koja su doduše primila pojedine kelt ske clemente. ali č za-
drhla svoju samostalnost. U l. sL pr. n. e. izvori spominju
č vladara Burebistu. koji je poslije pobjede naci Bojima
stvorio veliktl č državu i osim ostalih pokorio i keltska ple-
mena u Panonskoj nizini (n;: zapadu) sve do Dunava
Važan je i utjecaj. koji je u to doba dolazio iz Italije u naše
krnjeve č vezama . č japodskoj materijalnoj
kulturi nalazimo velik broj etrurskih izradevina od keramike
(jezerine, ć II Bosni ).
Kao što je č utjecaj bio slabiji u unutrašnjosti, isto je
tako i keltski utjecaj bio slabiji izvan krajeva, koje su oni nase-
lili. Stoga se svuda nalaze oaze. ka o na pr. G!asinac u Bosni.
Pohorje u Sloveniji i t d., gdje su ilirska plemena zadržala SVOjl1
nekadašnju materij::,]nu kulturu i svoj č života. sve dok nisu
Rimlja!:i "svojili š krajeve
BIBLIOGRAFIJA
Za prcthistoriju ljudskog druSIva usp. ć djela: Engels, Pori.
jeklo porodice, privatnog vlasni!tva i države (prijev.), 1946; Uloga rada u
procesu prt.tvaranja majmuna u č u dj elu Dijalektika prirode,
1950; O. M a n d i Ć O nacrtu razvojnih stepena u prvobitnoj
HZ I, 1948; O povezanost i klasilikatornih rodbinskih sistema s produkc;o
nim odnOsima prvobitne zajednice, Zbornik Pravnog fakulteta, Zag-reb
1!f.18; Brak i u prvobitl/oj zajednicI. HZ IV, 1%1; L. H. M o r·
ga n, Ancient Society, 1877.
Za optu sl iku o prethistoriji Evrope usp. djela, koja ć
i na!e zemlje: W. G. C h j I d e, The Danube in Prehistory, 1929, i DawlI ()/
til e European Civilization, 1950'; H o e r n e s· M e n g- h i n, Urgeschichte
der bildenden I(unst in Europa, 1925: O. M e n g h i n, WeltgeschicMe der
Steinui!, 1940', i Europu und einige angrenzende Gebiete ausser dem
ag;;ischcn und ita!ischen Krei s, u Handbuch der Archiiologie, 1950: P
La" Za m bot ti, Le pii! "ntiche culture a!,ricole europee. 1943.;
LJrsprulIg und Ausbreitung der Kul tur. 1950; R. Pittioni, Urgeschicht<
(prcj!led ć prethistorije i č prethistorije AustrUe, pri
č se Ć i na južnije, slovenske pokrajine), 193/, i Die url,(eschichtl i
chen Grundlagen der I(ultur, 1949. O pitanju apsolutne
kronologije i kulture usp. V. Mi I ć Chronologie dcr
jiingeren Steinui! Mittel· und 1!f.I9.
Kratak pregled prethistorije za č Ju .... daje M. rapalua.
!lKI!, JeJ\8HoCnpT!!anpB06HTIlYIICTOPlljl'I!3U' e 3c>tIbC.l1rl94S,br.2,
a za pojedine pokrajine: C. Trubel!;a, nullurne prilike Bosne i Herce·
govine u predhistorijsko doba. GZM XXV], 1914, i POS.: R. L O ž a r, RanOj
;n problemi slovenske a rheolOŠke vede, ZUZ XVII, 1941; F. Po·
vijest Hrvata u vrijeme vladnra, i92,; ; M. rapaw:'IIIIH -
.ll. r apawaHIIH. liua3HUlTa y C1)6I1jll. 1951; M. J"pi5Ht.
rlPCIICTOPHCkO ./lo6a 8ojBolllwe, BOjBOlllIHU I. 1939.
ć pre!,led paleolltskih nalazišta u Jugoslaviji daju S. Broda r
Das Palaotithikum in Jugoslawien, Quartl!r I-II, 1938-39, i L. Z o t·,
Das alpine PaH!olithikum in JUll"oslawien. Forschungen u. Fortschril1e,
1937, i Altsteinzeitkunde der SiidoSl3lpenBinder. Arch. I. "atcrl. Gesch. u.
Topol,(r. XXIX, 1944. Nalazi!ta u Hrva\Ske>j obradili su D. G o r j a II o v i ć
24
Kramberger, Der paliiolithische Mensch und seine aus
dem Diluvium von Krapina in Kroatien, Mittei). d. Anthr. Ges. in Wiell
XXXI i XXXV, 1901 i 1905; Der diluviale Mensch von Krapina in Kroat ien,
1906: Zivot i kultura dilu"ijalnog u Krapini u Hrvatskoj, Djela
JAZU 23, 1913; S. V u k o v i e, Prethistorjjsko nalazine spilje Vindije,
HZ ll, 1949, i Paleolitska kamena industrija spilje Vindij e, HZ lIJ, 1950
Pre!,l ed. paleolita u Sloveniji daje S. B r o d a r, Prerez paleolit ika
slovenSkih tieh, Arheo!. vest. I. 1950. Za č zijalku usp. S. Brod a r
- J. B a l' e r, Die č zijaika, eine Hochstation der Auri gnaci en in
dcn Ostalpen, Prli.hi$torica l, 1928; S. Brodar, Paleolitil\ na DIševi ,
Zdrav. vest. 1930; Raziskovanj e v č zijaiki in nje problemi, CZN
XXXVI, 1931; Die č Hijhle, die hochste jungpalaolilhische
in dcn Alpen, Verhand!. d. III. internat. Quar\. Konr., Wien 1936; Crt eži
na paleolitskih artelaktih iz č zijaike na Olševi, Etnolog Vlll. 1935,
O stralig-rafiji č zijaike, GMS XX, 1939: F. K o s, Studien libu den
Artefaktcharakter der Klingen aus Hilhlenbiirenziihnen und der Kno·
chendurchlocnllng-en an den Funden ausdcr č und ein i):'en
anderen Hijhlcn, Prirodosl. razpr. l. 1931. O na Krasu
R. B a t t a ft I i a, Paleontologia e palctnologia delle Grotte del Cano,
u l. V. Bertarelli E. Bregan, Due milla GrolIe, 1926; S. Bro·
d a r, Paleolitski sledovi v Poslojnski jami, Razprave SAlU, razr. za prir.
med. vede l, 195\, i Otoška jama, paleolitska postaja, na istom mjestu. a za
(alaia nalaziUa S. B r o d a r, Nova paleolitska postaja 'o Nj ivicah pri
č GMS XVI, 1935, F. I( o s., Neveljski paleolitik, GMS XX, 1939, i
Der Quartilrfund von Ne"lje, Qusrt1ir n, 19.19. o ntsigurnin, nalazišlima
iz tog u Banatu F. M i II e k e T, Vorl!eschichle Ba·
nat.s. CrapHHap, 3. ser., XII. 193;. Antropološke nalale iz tHil0rija
obraduje u sklopu ć razvitka B. !';kerlj, Razvoj č (Antro.
pogeneza),1950,
Za prethistoriju od neolita dalje usp. opee radove: ć
Popis starina arkeologil'ko!;,a Odjela zem. muzeja U Zagrebu, 1889; D es eh.
mann, Fuhre. durch das J..:rsinische Landes·Museum RudollinuIll in
Laibach, 1889; R. Loža r, oddelelc, u Vodnik po zbirl;ah Nn·
rodnega muteja" Ljubljani, Kullurno,zg:odovinski del, 1931; V. H of ·
r i II e r, Corl'us "asorum antiQuorum, Yug:oslavie. Zagreb _ Musee
National l-II, 1933 i 1937; N. V u l i e- M. G r b i r., Corpus "asorun'
antIQuorum, Yougoslavie, Ill. 1937; Gnir s, Istr ia praeromana. 1!}25, l;ao
i spomen ut e ć radovt o prethistoriji naile zemlje
Za kronolo!,iju neolita, pored V. č ć N. ć
Corpus: M. rp 6 II II, npeHcToplICKO Jl.o6a BojuollHHe: i M. r a p 2·
UlaH IIII. XpOIIO;)OrHja 8I1H'!aIlCKe rpyne, 1951. Za č č kulturu:
M. G r b i Ć Bemalte Keramik aus č Pamiljtko"'a Wt. De·
1930; izvještaj V. Fe"'kes _ H. Goldmann _ E
E h ric h o iskapanjima u č Bull. 01 Amer. Seh. of Prehis. IX.
25
1933; R. R. S e h m i d t. Die BurI;" 1945. je
zii;ta ove I,ulture kao i drugih neolitskih nalazišta uSTijemu, Slavomj I;
F. M i II k e T, Vor"eschichtc d. Banau; 11, CTapull ap. !!I. SH. 13, 1933.
za nalozi!ltn II Banatu. a za ć ruvitak ove grup' P. K u t z i n, The
Cultu re, Oisserl at iones Pannonicac, 1947. obradi"
je M. 8 a C H h, npCHCTopHCKa BHH43 l-1V. 1932--36; JOHeKa
BIIH43, 300P!!H); 4>H.1030$. Oeor pa.'!. Đ I, 1948; Kpo]

'II a " H H a, 111', l!MlI. hr. 2. i .I. K" r o ,e e o. .. 1950.' na Jonsku
koloniju Vintu kao i opCi ć ć II nJego,',n) radovima
od 192' 1 do J. I\oro ;ec, A. Benac, M. i D. Gara hn in,
Oko problematike č GZM. N. S. VI. 1951. Za d:ul;:o nve
pupe usp. M. B a e H h, np""'09H Ka
rue CAH 70. 1906; V. F e 'OI' II e s, Neoiithic si t c. in t he
biPI! area. Bull. oI Amn. School of Prehist. Researches, XI!, 1936; M
ć č Ansiedlung. 1929; F. Mille k e r, Vor·
guch. d. II. Za bUlmirsku kulturu usp .. osim Ć T r u h e 1
a
; J . K fl ro'e e, Butm;rsko ker amika, zt 1. 194i. Za č spil!u lt
Dalmaciji usp. izv.iC>taje G. N o v n k n u Bull ettino di palelnologla
N. S. IV, 1946. Att i del l' internnziOllale di pTeistoria e prOlo,
storia IIIediterranea. ['irenle. 1950. ; Ljetopit JAZU 55, 1949. Za potiSku
Ilull"r" M. r 'a p 'u a" H". nUTHcKa 1. 19:':1
O eneolitskim kulturuim 1;:T\,pama "sp. I'ratl,; pregled N. V u I ć
i M. ć u Corpus Ill : za bakarne sjekire M. rapaUJ3 HHu.
6aKapHc ce)<upe ea OTIIOP01>' 3a .!tpa<aJbt )' s6»p't!l y
Seorpu)". ii, 1950. Za hadenSku kulturu R. R. Schmidt,
Vufedo!, i V. M i loj č ć 1)ns Berg"'.Hk von Su:
pIja Stena, Wiener Prahi s!. Zeit"hr. XXX, 1943, j!dle se govon o posebno)
č grup"
usp. J. Br " II "m i d, Nahodaji bakrenoga doba Hrvatske i Slavonije i
susjednih zemalja. VHAI). NS VI. 1902, i V. H off i II e l , Corpus 1-11,
na13zisu u Bosni.l. I\orošec, Petina č novi lokuliiet slao
vonske kult ure, GZM, N. S. I, 1946, i A. B e n a e, Završna istrativBnja u
Ć
za zl'odov. in dru!b. vede G. 1951; R. Mun ro, Les S.13tionf
d'Eu rope, 1908 (Ljubljansko Barje); R. Ložar, StudIj e o
GMS XXI!, 1941 , i Stavbe na kol ih in keramika č td,
tas XXXV. 1941: o izradbi č proizvoda J. KOTošec. Ker!>·
schnittethn ik in der Slavonischen I\ultur, GZM XLIl, 1940.
26
Za nalaze usp. A. O r ć S I ft ,. e t i ć B"banj, Mit
teil. d. prl!hist. Komm. d. Akad. d. Wiss. IX, 1-2, Wien 1940. Za mat erijal
t e vrste u Zemunu usp. ll. l" ap3W3HItH, HU33)! paHor 6p01!38nOr
,D.06a H3 3e"YH3. MY3eju 3----4. 1949. Za ocjenu te kulture i
njene vne s Makedonijom W. A. H e u r Ile y, Prehisloric
1939, gdje je dali i pregled neolitske kulture u toj oblast:,
koja se može vezati i za č i č u Srbiji. odgova rajub
nalale usp. č G. K a z a r o "'. au.
Sveti K}' rillowo, PrJh. Zei tschr. VI , 1914
Za nalaze bro"tnno/i doba i u Vojvod'ni usp .. Qsi",
"ut og dj ela Vulita i ć jo! F. Mill e ker.
des Banats. Cnp!llt ap, 3. eep., XV. 1940. i M. r p O h, npeHCTop!lCKO .."IoOa
Za nalaze u Srbiji M. M. B a e H II. }KYT<.>
6p.no. CTap,,,,ap 1910-11, !l"dje ;ce r3spravlja i o pitanju tuvenog č
č koji je obradio M. B a T P o e II" U CnpHH3PY VIl . . 1.
M. V a i Ć La ć dc č Revue a rcheolo{!" iQue.
1902.
Za nalaze iz Dalja u Slavoniji v. reprodukcije i OpiSf kod V. Ho!
rilie r. Corpu.' ll. Za č i hallst attSkt nalu.e u Hrvatskoj
IISp. č S. ć Popis a rk. odjela.
Za hall Slattske nalaze u Bosni i Her ccl'ovini usp. prije svrga
spomenuli č pregled mate rijala kod Ć Truh etke, gdje je nn,'C'
dcna i sva starija literatura. Osobito treba č izvještaje F. F i o
is)' apanjil1la na Glasineu, kao i ilvjdl aj. samog n iska!,'"
njima u Donjoj Ooljni. koji su iza.lli u GZM odnosno \VMBH. a na
se u spomenutom radu pozi"a i Truhelko.
U Makedoniji č su nnlazi iz Trebenišu, koj e Je Obr adio f\
V u I i u Cno",e!l!lK)" CAH 76 i 77. i u rCHn Xl, 1935. Usp. lakoder
B. F; lov, Die archaische Nekropole von Trebenischtc am Ochrida See,
1928
ilirski nal azi iz Bud,·. objavljeni su na jsumarnije u č
.J. ć u nper.,el1y 1939.
Za doba u Sloveniji usp. W. S c h m i d, Die Bronzneit
in Krain, Carniola l, 1909. Z. I'anredno bogatu, i,),opanu i
č velikim dijelom i uništenu, gradu iz haUstalta prije sve&"a Tre"sur es
01 Carniola, Prehistor ic Grave Matcrial Irom Carniol a. izd. A. Mohr. 1934
(usp. R Lo'ar. Predzgodovinn Slovenije, posebej Kranjske. ,. č
zbirke Mecklenhurg. GMS XV. 1934); o StajerskoJ usp. W. S c h m i d
Siidsleier marl, in Allcr tum (u H a u s m a II n. Sudsteierm3rk). 19"..5. H
napose Die Rinl.' w1i lle des Baeherngebirgu . Mittei!. d. Prahis!. 1';0," 111. 2
1915, 1929. O č nalazi!lu u č ma usp. M. H o e r n e s.
Zur Chronologie d. Grllber luRde von Watsch, Wien. Prtlhist. Zeit sch. 1.
1914,; W. Schmid, č _ predzgodovinska naselbin a, GMS XX. 1939
Od novije lit erature o hallstaltu u Slovenij i treba spomenuli P
27
Du Nerauer Htlmfund, Bericht. d. rom.-rerm. Komm.
1949.50 (u,p. S. G.bro.· te II ZC IV, 1950, i Dve novi najdbi felad I
sloven3ker' olemija, Arheoi. VUI l, 1950); F. Sta r e. č u
uitilnih .,heololkih Iskop.unjih v Klndij i pri N .... vtm Mf:!ltu, Arheolo-
Ika porol;il., Dd. SAZU, r.u. u I&"od. in drulb. vede 3, 1950; J. K o r ()o
I c e- F. St. rc, Z.tuno porol;ilo o . rhto101kil! ilkopavanjil! v
n. IlIom m.iutu. 1 J. I(orolec, Predlrodovin$ka nastlbina
nl Ptujlkem
za n. l.lt ;l btre Irebl lit - pored prijdnjih radova M. r ehe·
Itltij.- Osloniti prlje Ivtl"' n'lPOlllenulo djelo Gnirs.; sumarni
podaci, I đ IIler'lurom, n.l ue lit l u c\jt:ltl E. Messtr-
sehmld t -F. Ouhn. Itl liKhe Grlbtrkundt ll. 1939.
Z. OIUvt mtulnor dob. u JuroslIvjji treb. narol:ilo konlultiu!l
noVII, i.ko ne ", ... im potPunu publih(iju F. Ho is te, Honfundt Siid'
osttllrop.s,1951.
Na lalen,koJ periodi ri deno je kod nn vrlo malo. Z. nalne s
Grade. l njihovu č revilIJu Ulp. rue CAH 56 (M. Vaai!!) i Mitt.
d. Anthr. Gu. In Wien 191 3 (kut lk. O. M e n &" h i n a).
Za hisloriju I\ell l kod nil Ulp. II. BYJlllh, KCIITII Y H.IllOj
rJlac CAH 121. 1926. ZI Ilirsko·kel15ke naluc usp. spomenutu
C. Truhel ke, I"dJe je n. vedtnl literatura. Trtba $pomc·
nuli, o tom problemu neml u1nijc novije li lerature. Za .iapodskc
nplaIe u Lici treba %bOIl" mut e rijala č konzultirati spomenuto dj el<J
S. Ljubit-a.
Za dallQl"et lku ke-It.ku Imlturu, kakl' u nalazimo i u Ba natu_ usp.
osobito monumentalnu i odll t nu Ilntezu V. P a rvan. GelieR - o pro·
loisl orie 1 01elel, 1926. klo I kratklI si nInu i kritiku II dielu J. Nt$lOT,
St.nd der Vor,ueh,tbI5forlchunj:" ln Rllm5nien, Oeficbt d. r/lm.-geTm.
I\omm. XXII, 1933. I"dje le molt I dragocjeni i č ocijenjeni
malerijll 18 kompIraciju s priJllnjom prt lhlslori;om zemlje.
ZI I" rtku kolonilItiju n. J. dt.nu usp.: G Novak, 1\010ni18cija
Dionizijl Starljt&" nl Jadranu. Seru HoffillCTiana, 1940; Predgrfkl l"a,
CHP 3, 1943; IJtjlkl I Saloni. Rad JAZU 270. 19-43; H. B, H h,
'-bHpeKo ulpeno 'I P",.CKO .sOO., r ue CAH 62. 1907; C. Truhelk •.
Bosni u dob, pnhi.loritko, Napretkov, Povijest BiH I, 194:!: A. M a '1 t r,
Bosn. 1/ Ilirsko dob. (ISlO) ; P LI sit • • , Cm. Korlcyn i kolonije
,nlitkih Grka na 19&1 .
2s
II . POGLA VLJE
NASA ZEMLJA U RIMSKO DOBA
I. Sirenje rinuli c ,·Iuti u našim zemlj ama. Do polovine: II I.
st. pr. n. e. Rim1jani $U ć bi li proširili ivOjU vlast na AI>cnin-
skom poluotoku od Padske nilinc do Sicilije. U daljim osvaja-
njima. koja su trajala dva ć i po, od punskih ratova do
č nde ere, oni su stvorili veliku drfa\' u, koja je obuh\' a-
taln sve zemlje oko Sredozemnog mora. O!vojeni terilorij pre-
tvarali $U u č potpuno bespravne provi ncije, koje lU oni
do krajnosti eksploatirali . U tn je vrijeme Rim POS!:IO najrazv i-
jenija č država. u kojoj jc glaVIl a privrcdn:l ' grana
bila poljodjelstvo, s težištem na velikim posjedima. Jatifundiji .
ma, koje su ohradivali mnogobrojni rohovi. č klasnih lU'
protnost i i sukoba u samom rimskom kao i stal ni otpor
pokorenih naroda uzrokovali su. na pr ijelazu 11 no\·u er u, da sc.
rimska republika pretvorila u monarhiju.
drugoj polovini I. st. pr. n. e. veliki su posjedni ci. zbog
oskudIce u robovskoj rarinoj snali i poskupljenja cijene robo\'a.
i><Ke:li da daju u zakup jedan dio svoje zemlje, u pn'om redu
najgoru. Zakupnik-kolon ć je ta zeml ju lakupninu, i 10
vetinom u naturi. U doba cafa Augusta kol onat je vel bi o dosta
rdiren oblik Icmlji!nib odnosa.
rano, vet u III. st. pr. n. Co. rinuka je eKspanlija skre-
nula I prema Balkanskom poluotoku. Rimljane je č bo-
gatstvo ndih lemalja, č rudno blago, kao i ć
proli re svoje posjede i steknu novu robovsku radnu .nagu.
RImSKO osvajanje dolazilo je uglavnom il dva pravca: na zapadu
il Italij e - preko jadranske obale, i na utoku - preko Make-
donije.
29
Po $vrletku Prvoga punskog rata Rimljani su se umijdali
u prilike na č obali Jadranskog mora pod izgovorom, da
zaltitc č kolonij e od sve ć pritiska ilirskih plemena. Ta
su plemena htjela da potpuno uvladaj u jadranskom obalom,
gusarila su po moru i tako- izvrgavala opasnosti opstanak č
kolonija. Pri ti sak lli ra osjetio se č poslije osnivanja ple-
menskog saveza Ardi jeja. Za vrijeme Agrona. Ardi jeji su osvo-
jili č kolonije na obali i č ozbiljno ugrofavati i otoke.
pono im je til rukom da osvoje PharoS, a Issa je dugo odbijala
njihove napadaje. Poslije Agronove smrti nastavila je osvajanja
njegova žena Teuta. Kada je g. 230 napal a Issu, nj ezini sc
stanovnici obratili za ć Rimljanima, koji su iskoristili lu
okolnost. da sc umijdaju u prilike na ilirskoj obali, pogotovu
jer su od ilirskih gusara trpjdi i sami ilaiski trgovci. Rim je g.
228 pobijedio Teutu i primorao je da sklopi mir. Teuta je mo-
rala pristati na danak i obvuala se. da ilirske đ
ne č vile ploviti jufnije od Ljda. Ona je izgubila i vdi k dio
svoga teritorija ; Issa i jedan dio č ardij ejskogn plemen-
skog saveza na današnjoj albanskoj obali s gradovima Apolo-
nijom i E.pidamnusom potpadoJe pod rimsku vrhovnu vlast.
Pharos i neke druge otoke. kao i susj ednu obalu Rimljani su
dali Teutinu đ Dimitri ju Hvarskom. Pl emenski sc
savez Ardijeja raspao.
Kad je Dimitrije č da proJiruje svoju vlast i na druge
č gradove i ili rske terit orije. Rimljani su ustali i proti v
njega. U Drugom ilirskom ratu (219) Dimitrije je bio đ
i prebjegao je k Makedonci ma. Ili rski di o njegove driave Ri -
mljani su podijelili plemenima, koja su im bila sklona.
Ti pothvati Rimljana isto su tak o ugroi;a"ali interese make-
donsh drfave, koja je tada jo! imala ć na Balkanskom
poluotoku. Zbog toga je izbio, u veJ.:! s Drugim punskim ratom.
i otvoren sukob đ Rima i MakeJonije. Stav ilirskih plemena
u lom sukobu bio je č Neka su bi la na strani Rima. a
druga, više ugroiena oadiranjem Riml jana, pridrufila au se
Makedonci ma.
U prvom ratu (2 15-205), uuzeti borbom protiv Hanibala,
Riml jani su svoje posjede na č obali Jadrana morali pre-
pustiti Makedoncima. Poslij e pobjede nad Kartagom, Riml jani
30
su se pripremali za no\' sukob I Makedonijom i zato stvaral i
iiroke saveze. U novom ratu (20t1-197) pretrpio je Filip V.
potpun poraz. Makedoni ja je izgubila ć na Balkanskom
poluotoku.
Teritorij, koji su od Makedonaca osvojili. Rimljan i 5U dali
svome ilirskom .savezniku Pl euratu, koji je osnovao nov plemen-
ski savez sa sredi!tem tl Skodri. Taj se savez prostirao od
do rijeke Krke i obuhvatao i Dalmate. Pl eurata je nulijedio
njegov sin Gentije, koj i sc u izvorima naziva _rex Illyricorum .. .
Od plemenskog saveza tada su otpali Dalmat i i joJ neka druga
plemena. U Tretem makedonskom ratu (170-(68) Gentije je
bio u č rimski saveznik, a zatim se borio na strani make-
donsk og kralj a Perseja protiv Rimljana. Poslije Persejcva po-
raza bila je č č i sudbina Gentijeva plemenskog saveza.
Njegov su teritorij Rimljani podijelili na tri oblasti, koje su bil e
primorane da priznaju vrhovnu vlast Rima. Kako su te oblasli
bile đ nije poznato. č koloni je na Jadranskom moru,
koj e 5U dotada samo priznavale vrhovnu vlast Rima. postadoše
sastavni di o rimske ddave. Tako su prvi dijelovi našeg teri torija
došli neposredno pod rimsku vlasI. U tim č gradovima.
koji Sll izgubili vezu s č uskoro su prevladali rimski ko-
lonisti, i ti su se b'Tadovi brzo romanizirali.
I Makedonija je prestala da postoji kao samostalna driava.
Ona je bila podijeljena na č oblasti , koje su priznavale
rimsku vrhovnu vlast. Spomenuta dioba bila je ć $ama po
sebi težak privredni udar3( ta tc krajeve. Pri vredno propadanje
postalo je sve č i zbog č postupaka (zabrana eonu-
bimna i commerei uma, t. j. medusobne trgovine i lenidbe đ
pojedini h oblasti : jer jc stanovnicima bilo zabranjeno da sijeku
drvo za brodogradnju i jer su rudni ci preuzeti u državnu svoji nu
i L d. ). Ili rskim Dardanima, svojim saveznicima u borbi protiv
Perseja, Rimljani su dopustili da trguju s Makedoncima. Oni Sl:
odlazi li č u Stobi (kod Gradskoga). gdje je bil o središte
trgovine solju. Makedonija je definitivno pokorena poslije po-
bune g. 14 6 pr. n. e .. kada je postala rimskom provincijom. Njoj
su č Epir i sva ilirska plemena na sjeveru do Velesa,
a na zapadu do albanske obale. U isto je vrijeme (1 46) i č
pokorena i pretvorena II provinciju Ahaju. Da bi no\'u provin-
ciju privredno i č č privezali za sebe, Rimljani su
kao nastavak it alske .. Via Appia « izgradili cestu, koja je vodila
od Epidamnusa do Tesaloni ke (Solun), il na7.vana je .. Via Egna -
tia«. Na taj su č oni povezali obalu J adranskog mora s Egej.
skim morem.
lako su se Rimljani tako utvrdili na jadranskoj obali. ipak
njihova vlast ni je u č biJa č ć g. 156 pr. n. e. Ri -
mljani su ratovali protiv Dalmata, koji su od Neretve do Raše
osnovali nov plemenski savez sa sredi!tem u Delminiumu (i znad
Duvanjskog polja) i ugrozili rimsku vlast na Jadranu. Poho su
bili pobijedeni, Dalmati su morali priznati vrhovnu vlast Rima
i ć danak, ali su se ipak uskoro oslobodili. Njihov plemen-
ski savez trajao je sve do sredine L st. pr. n. e. Il irska pl emena.
koja su sc nalazila pod rimskom vrhovIlom š ć stalno su se
buni la. Godine 135 pobunili su se Ardijeji. Rimljani su ugušili
pobunu i. da bi jednom zauvijek č ć novi h
ustanaka, preselili su Ardijeje u unutrašnjost današnje Herce-
govine, gdje su oni propali ili se stopili s drugim plemenima.
Posljednji ostaci nekad ć plemena č su se do l l.
st: n. e.
U nekoliko mahova Rimljani su prodi rali duboko u unu-
trašnjost Balkanskog poluotoka kako s juga, tako i iz Akv ileje.
Rimljani su osnovali Akvileju g. J81 pr. n. e. kao obram-
benu koloniju protil' ilirskokeltskih plemena Nori ka, Kama,
Histra i Japoda pa su je vezali cestama sa zaledem (na pr. ,. Via
Postumia .. iz Genove do Akvileje). Poslije prvih obrambenih
borbi protiv Histra (178-177), Rimljani su prodrli u unutra-
!njost i opusto.šili japodski teritorij (171). Ah'ileja je postala
polazna č za rimsku teritorijalnu i ekonomsku ekspanziju
sve do Dunava. Po!to su se Rimljani č u Makedoniji i
č nala je zemlja dobila za njih č važnost. Tim
!),vajanjem Riml jani su htjeli da osiguraju granice Italij e i
dubiju kopnenu vezu s ostal im svojim posj edima na Bal kanskom
poluotoku. Zato su oni č svoje pohode g. 1""29 pr. n. e. i te
godine potukli Karoe i Japode. ali ih ipak nisu mogli poko-
riti . ć godina nastavili su borbe. Rimljani su prodrli duboko
u teritorij panonskih plemena. dva puta su, š Se-
gestiku (poslije Siscia. Sisak, g. 119 i 83), ali ipak nisu mogli
32 I\ opl ja fidij lne Parlenos.. iz Bholll
ć u Stobima. kod Gradskol
Rimski amlhular D Pull
podjarmiti ilirska plemena na tom č Zavladali su
teritorijem dui obale, gdjc su s vremenom pojedinim krajevIma
dali prava kolonija.
U isto vrijeme s prodiranj em prema sjeveroistoku na ilirsko-
keltski teritorij Riml jani su proširili svoj utjecaj i prema sjeveru
u Norik, gdje su ć i prije toga zalazi li italski trgovci (1.lato.
feijezo. so i t. d.). Kad su u Norik prodrli Cimbri, Noricima su
došli u ć Rimljani. U bitki kod Noreje (g. 113, mofda kod
Neumarkta u Stajerskoj) Rimljani su bili doduše pobijedeni,
ali su ipak po odlasku Cimbra č svoj utjecaj uNoriku.
U prvoj polovini 1. st. pr. n. e., zbog unutrašnjih prilika u
nimu (pobune robova. provincijalaca i saveznika, grada nski rat),
)la ilirskom je teriloriju bilo relativno mirno. Zapadna ilirsko-
keltska plemena bila su č aktivnija od Rimljana pa su Karni
i Japodi napadali Tergeste (Trst). ć rimski pothvat na Bal-
kanskom poll\otoku bio je II s đ ratom izmedu
Cezara i Pompeja, kada su se borbe vodile i na našem teritoriju.
đ je ral jako uzdrmao ilirska plemena. Ona su
ć prišla Pompeju; ali primorski gradovi , koj i su dijelom
ć imali pravo kolonija. bili su na Cezarovoj strani (Epidau-
rus-Cavtat, Salona, Issa, Tergeste, Pola-Pula i t. d.). Pošto je
pobijedio Pompeja kod Farsala, Cezar je namjeravao najprije
pokoriti ilirska plemena, a zatim napasti da&og kral ja Bure-
bistu. Protiv Dalmata je poslao svoga legata Gabinija, koga su
oni pobijedili blizu SiJoniuma (Drniš), a zatim bezuspješno
opsjedali u Saloni. Na zapadu su Japodi napadali rimska naselja
kraj mora (Tergeste). Pošto je Cezar potpuno pobijedio Pompeja.
ilirska su se plemena umirila, a neka su č č ć Ri-
mljanima danak (Dalmati).
Ilirskokcltska plemena pokorio je potpuno tek August , koji
je pri podjeli vlasti s Antonijem dobio zapadni dio Balkanskog
poluotoka. On je g. 35 ratovao protiv Kama, Japoda i Pano-
naca. Iz Senije (Senj) prodro je u unutrašnjost, u č bor-
bama osvojio japodski glavni grad Met ulum (vjerojatno hlizu
ć ipodjarmio Japodc. Isto j c tako pobijedio Panonct i u
Siscij i ostavio jaku posadu. Osvojenjem Siscije bila j e obrana
Dalmacije osigurana savskom linijom. osobito kad je August g.
33 opet pobijedio Dalmate.
3 Biotorija ..".rod. Ju,..,. laylio I.
33
Tek poslije IKlbjede nad Antonijem pole:o je: August borbu.
kako bi napokon obc:zbije:dio svoje: granice u tome dijelu drhve:.
Uporedo , nadiranjem sa zapada prodirali su Rimljani i na
istoku. Da bi uplalili plemena, koja su livjela sjevc.rno od Ma-
kedonije:. kao i zbog stalnih sukoba s njima. Rimljani $U
puta upadali duboko u unutralnjost zemlje. Tako lU poznate:
njihol·e borbe. sa Skordiscima (156. U5. 114 i 109). koje Su sc
vodile 1 promjenljivom srdom. Vjerojatno g. 85 pobijedio je:
đ Scipion Skordiske, a nj ihovi 5u se razbijeni onaci
razbjciali i naselili po dunal'skim otocima i na lijevoj obali
Dunav&. U doba cara Augusta Rimljani 5U g. preko leritorija
Tribala. u dandnjoj č Srbiji i zapadnoj Bugarskoj, pro-
drli na istok do Dunava. Cijeli laj teritorij pripoji o je August
provinciji Makedoniji. Na taj č povezao je savsku liniju
I linijom. koja ide od ć Morave u Dunav do ć Vardara u
Egejsko more. Panonija je: postala č Riml janima i s tc
strane. Posl ije lU oni pokorili Trakiju i pretvorili je u vazainu
kraljevinu pa su nuzeli č č od Tribala đ
Dunava i Balkana.
I poslije osvojcnja t ih krajevu starosjedioci $U sc bunili
prot iv Riml jana. Pol obj ilirskih plemena. koja su se nalazila na
stupnju raspadanja prvobitnog druJtva, jako se pogodao zbog
pohjede č Rima. Prvi ustanak buknuo je g. 16 pr.
n. c.. Poslije tog ustanka Panonaca i njihovih saveznih plemena.
kada su upali u htru, August je uvidio. da savski! linija nije
najbolj:l grani ca. Zato su Rimljani prodrli u č Alpe:. za-
uzeli Reciju, pretvorili Norik u I'ualnu kralj evinu. a kad $U sc
Panonci. kujima su le pridružili i Dalmati. opet pohunili ( 12
pr. n. e:.). do g. 9 pr. n. e. Rimljani su osvoj ili svu Panoniju do
Dunava. Ali ilirska plemena jo! nisu bi la potpuno pokorena.
Uskoro je izbio oov ustanak.
Dalmati05ko-panonski ustanak g. 6-9 fl. e. oajl'ainiji je
ustanak ilirskih plemena protil' Rimljana. Priliku za ustanak
prufile lU borbe protiv Markomana. koji su se zbog rimsko!!
nadiranja preko Rajne povukli otudO! i naselili u Cclkoj. a poI'od
za ustanak bil o je č prisilne regrutacije za rat protiv
njih. Rimljani su namje:ra,'a li proširiti u tim horba ma svoju
1·last do Lotbe.. ]la im je taj ustanak ć zavrJne vojne
akcije: i tako od germanskih plemena na desnoj obali Rajne
otklonio opasnost romanizacije. Ultanak je izbio II
plemenu Dezitiata i uskoro zahvatio sva plemena 0<1 Dunava
do Jadrana. Ustanak se: tako brzo širio zbog toga. Ilo je rimska
l'ojsit::J tada ratovala protiv Markomana. pa lU $e pomo<:ne č
pod svoj im ć zapovjednicima č ustanicima.
Prema izvorima. iznosio je broj č vojske 200.000 pjdaka
i 9.000 konjanika. USlanak je vodila plemenska aristokr ... cij ... :
dva glavna zapovjednika bili &11 Baton iJ. ple:mena .Dcziliata i
Baton iz plemena BreIIka. Vojne: su sc operacije ratvijalc u tri
pravca: prema granicama Italije_ prema gradovima na Jadranu
i prema Makedoniji, a u unulralnjost; pre:ma rimskim koloni-
jama. osobito prema Sirmiumu.
U Rimu je od provale Il ira u Italiju zavladao SIrah. kakal'
ni ,u pamtili od Hanibalovih vremena. Odmah je pOIlana protil'
ustanika vojska. koja sc borila protiv Markomana, a poduzet je
i niz I'anrcdnih mjcra. U vojsku su pozl'ani 51'i veterani i oslobo-
đ robovi. koje su veliki posjednici morali dati u ral Cak se
j sam August preselio u Akvileju. kako bi bio hlilC' ratištu; rat
su vodili vladarevi posinci Tiberije i Germani!:..
.. Rimljani su napadali sa sje:vera i iz Makedonij e preko Me-
zIJe. Rim5ke č koje su iz Mezije prodrle u Panoniju. morale
$U sc ć poslije prvih uspjeha. Tibcrije je sa sjevera prisilio
Batona. đ Dczitiata. da sc č k Breucima. Zajedno $3
č Batonom. on jc zatim pobijc:dio rimsku vojsku na rijeci
Vuki . Ali. kako je Baton iz plemena Breuka izdao Ivojc i predao
st" na rijeci B:atinusu (Bosna?)_ dczitiatski sc Baton ubrzo morao
ć u dalmatinske planine. gdjt se horio joi č !ooillu
dana. Rimljani lU morali osvajati đ za đ il glavni
je otpor bio slomlje:n, tek kada IC Baton predao u Il"rdavi Ande-
triumu (dandnj i Mut, sjeverno od Splita). Ali su pojedina ple-
mena i dalje pruula otpor. U tim borbama odlikOI'ale lU I:
svojim junaJtvom i lene. koje su voljde da 5 mufcvima i dje:-
eom đ smrt pod ruševinama đ nego da padnu u ruk::
Rimljanima.
Borbe protil' Rimljana prestale su poslije tri sodine Č
kog otpora. Tek tada, poslije gotovo 2.;0 godina. naii su krajevi
pokoreni i otpor iliukokcltskih plemena zauvijek slomljen.
35
Na donjem Dunavu rimsku lU vlast ugrožavali Č
osobito u doba novoga plemenskog saveta pod č vodom
Dc:cebalom (87- 106) . Da bi č svoju vlast i dolli do rud-
nog blaga, kojim obiluje Dacija. Rimljani su č da osvajaju
jedan dio danaJnje Rumunjske. Ratovi Rimljana protiv č
č su jo! za vlade cara Domicijana. ali su Ollali bezuspje.
šni. Tek Trajanu je pollo za rukom da u dva pohoda pobijedi
č i zauzme njihovo središte Sarmisegetuzu. Kao Ili ri. isto
su tako i č pružili filav otpor, a Decebal je izvršio samo-
ubojstvo, kako ne bi pao II ruke č Osvojenjem Daci jc
Rimljani su dobili bogat plijen, što je znatno pridonijelo. da se
poboljša njihovo financijsko slanje poljuljano ratovima i veli-
kim rashodima u vlade cara Domicijana. Tako su Rimljani
izvukli iz Daciie mnogo zlata. srebra i I. d.
Kad su osvojili Daciju. možda su Rimljani osvojili i Banal.
Tako je gotovo sal' naj teritorij potpao pod vlast Rimskog car-
stva, koje je za vrij eme. cara Trajana imalo najveti opseg. Tim
se svrhva rimska e.kspanzija. i Rim prelazi na obranu dr!avnih
graniea od barbara, polto je najzad organizirao limes. To se
pokazalo II borbama protiv Markomana i Kvada. kao i protiv
sarmatski h plemena Jaziga (u č Markomani i Kvadi su
g. 168 u zajednici s drugim plemenima prešli rimsku granicu na
Dunavu i harali IVe do Italije. Tek poslije dugotraj nih borbi
u nijeme cara Marka Aurelija (161-180) njegov je sin Komod
(180- 192) sklopio 5 njima mir. Rimljani su č svoje gra-
nice i jedan dio Markomana presel ili na svoj teritorij.
7:, Organitacija rimske uprave u doba principata. - Ilirik
(Ill yricum) je bio upravno podijeljen na provinciju Dalmaciju
i Panoniju (Dalmatia i Pannoni a: g. 10 n. e. ), a na teritoriju da-
nal nje koja je bila odijeljena od pro\'incij e Makedonije
(Macedoni a), bila je ustanovljena provincija Me7.ija (Moesia:
g. 9 pr. n. e.). Usprkos tome, rimska je vlast joJ uvijek bila slaba
u ovim dvjema oblastima: u vaui nim kraljevinama Noriku i
Trakiji. Zbog taga je car Klaudije (45-54) obje pre-
tvori o u provincije. Teritorij kraljevine Korika postao je pro-
yincija Norik (Noricum), od kralj evine Trakijc dio sjeverno od
Balkana č je Mezij i. a od dijela julno od Balkana
đ je provincija Trakija (Thracia). Dok su Rimljani
borili protiv č car Domicijan je podijelio Meziju na
Gornju i Donju (Moesia Superior i Moesia lnfeTior). Dadja jc
g. IOi postala rimskom provincijom
PoUo je Panonija za vrijeme cara Trajana podijeljena na
Gornju i Donju (Pannonia Superior i Pannonia Infcri or), nai
dana!nji teritorij pripadao je ovim provincijama: Noriku, Gor-
njoj i Donjoj Panoniji , Dalmaciji, Gornjoj Meziji, Daci ji. Ma -
kedoniji i Trakiji: najzapadniji dio, s pokrajinama Hi strijom i
Venecijom, bio je č Italiji. Podjelu na provincije Ri -
mljani su nastojali da prilagode geografskim cjelinama: na pri.
mj er. Norik je obuhvatao uglavnom teritori j č Alpa. Pa-
nonija - Panomku nizinu do Dunava. Dalmacija - Dinarski
sistem i t. d.
č granice izmedu provincij:! nisu poznate.
Granicom obiju Panonija na sjeveru i istoku bio je Duna\'. na
zapadu je granica illa prema Noriku linijom, koja od č preko
Ptuja vodi k jugu tako. da su Poetovio (Ptuj ) i Emona (Ljublja.
na) pripadali Panoniji, a Dravska dolina do r/anaJojeg Mari -
hora. Savi njska dolina s Cclejom (Cel je) i sva SIO\'enska KOTli-
bilc su II Noriku. Juina granica Panonije išla je juino od
Save, tako da je obuhvatala teritorij od Risnjaka i obiju Ka-
pela. Bosansku Posavinu i č Dalmacija je južno od Pano-
nije obuhvatala sav teritorij od rijeke Raše do Lj cia, na istoku
je preko Drine prelazila u zapadnu Srbiju č ć č a
\·jerojatno i Rudnik. Tu je Dalmacija č S Gornjom
zijom. Granica izmedu Dalmacije i Mezije išla je od š ć Save
preko Kosma ja na Kur§umliju i Koso\'o polje. Gornjoj Meziji
je pripadao i jedan dio Po\·ardarja. a na istoku je ona obuhva-
tala još i dio današnjeg bugarskog teritorija do rijeke Cihrice.
č odatle bila je provincija Donja Mezija. Od naših kraj"';}
Trakiji je pripadao samo terit orij oko Pirota. Julno od Mezije
i Trakije. prufala se provincija Makedonija. Njena sjeverna gra-
nica išla je od Jadranskog mora. julno od Lj da, na Sar-planinu.
zatim izmedu Stobija i Skupija na Osogovske planine. odakle
spuštala prema Egejskom moru do š ć rijeke Meste: ju!na je
išla linijom, koji! julno od Apolonije vodi na Lamijski zaliv.
37
tako da je Makedonija obuhvatala Telaliju. a Epi r je ostao
itvan njenih granica..
Zbog ,'dnosti na!cg teritorija i nesigurnosti vlast i na
njemu, kao i zbog njegove ido!ene granice prema sjeveru. Ri·
mija ni su po provincijama II našim krajevima ddali više od č
Ivrtioe svih svojih legija. Sjedišta lih legija bili su vojni logori:
oni su se č mijenjali i oaposljetku su. polto se granica utvr-
dila. preneseni na Dunav. Iz istih 5U razloga Rimljani na Dunavu
izgradili jak obrambeni sistem, takot\'an; limel; č ga
je č niz manjih i ć ulndenja 5a stalnom posadom. Taj
$U sistem č izgradivati uglavnom vet u I. stoljetu. Rimljani
su II č od Itarosjedilaca sastavljali pomome č a kako
IL njih nisu imali povjerenja. slali su ih da slule u tudini . Tek
poslije Hadrijanove rdl'!rme uvrstili su te č u legije, u kojima
su dOlle sluiili samI'! rimski dria,'ljani.
Da bi Ito uspjdnije eksploatirali naJe zemlje. kao i iz voj-
č potreba. Rimljani su provincije i vdoije gradovC' pove-
zivali novim putovima. a stare putove popravljali. b Akvileje.
koja je na zapadu bila polazna č prema ndim provincijama.
illlo je put preko Emone. Celeje. Poctoviju do Dunavu (Deutsch-
altenburg kod č Od njega su le prema istoku do Sinniuma
odvajala dva "aina puto.: jedan od EmonC' preko Siscije. drugi
od Poclovija preko (Osijek). b Soluna vodio jt pul doli -
nom Vardara i Morave preko Slobi ja. Skupija {Skoplje}. Nai,-
susa (Ni i) i Sinsidunuma (Beograd) do Sirmiuma. od toga St
puta kod Viminaciuma (Kostolac) odvajao put. koji je ibo doli-
nom Ouna"a. imao č sirateški č i vodio u Daciju. Ostaci
toga puta. uklesani u tti jtne. 5U sc na "ile mjesta u
t)erdapu. Kroz Dalmaciju je vodio pul od Akvileje. preko Ter-
sesta. Arse (Raia). Senije. Salont. Epidaurusa do Epidamnusa.
Od grado\'a u tom č treba spomenuti još Dokleju (kod
Titograda). Unutraj njost je povezi,' ao pUl, koji je od Salone
preko Andctriuma. Burnuma (Supija Crkva). vodio do Siscije.
j od Salone preko municipija Bistue NO"a (Zenica) do Sinniuma.
Od tih glavnih putova odvajali su se mnogi sporedni.
Provi ncije u našim zemljama bj ]t $U pl'!dijcljenc na carske
i senatske. Carske su bile one. u kojima se joA morala drhti
pouda: senatske pak ooc. koje su bile ć potpuno
3S
umirene. Na naJem su teriloriju sve provincije. osim Makedonije
i Norika.. bile card:e. Na č carskih provincija bio jt . Iegatw
AUKwti pro praetorc ... U senatsk(' provincij(' postavljani $U sena -
lori za propretore. Namjes.nici u provincijama bili .u odsovol'ni
Augustu. odnosno senatu I imali 5U svoje kancelarije I č
nHtvom (officium).
Provincije su bile uglavnom podijeljene na .. gradove .. (civi-
tates) $ ć teritorijem. koji su Rimljani odredivali na osnovu
)"tarih plemenskih sranica. ali takva podjela nije č
i l)Ostojanje nekih oblika plemenske samouprave. Civitates su
imale uedi!ta II starim domatim naseljima. koja su dobila
l'ravn rimskih kolonija, odnosno lOnnieipija, ili \I novooS!lol'<l nim
kolonijam;:.. Kolonije )"U bile gradovi. koji su imali gra-
dansko pral'O. Stanovnici kolonija (civu Romaoi) imali su ista
pra"a kao i stanovnici Rima (ius conubii ct commercii . • kt;\' no
i I)asiv"o izborno pravo i I. d. ). Municipiji su imali samo . Iatin-
.sku prav" ... L j. autonomnn uredenje i conubium cI
commercium. Til razliku izmedu kolonija imunicipija ukmula
je g. 212 »Comtitutin Anloniniall;u. koja je slobodnim Manovni -
tima II carstvu dalu pravo. Grado"i su bih
uredeni po uzoru na Rim, Na č grada stajali !u .dumlll·iri
iure dicundo ... koji lU imali i sodsku vlau. ć $U im bili
clva edila. blagajnik (kvcslor) i č gradskog č (orclo
decurionum). koji su .,·ake godine iz svoje sredine birali i spo-
menute gradske č
Na onim plemenskim teritorijima. gdje isp""·. nije bilo
gr:\(!ova. osim spomenutih upravni h jedinica postojale su deku-
rije (decuriae). kojima su upravljali č ć plemstva
(principes) s prcpozitom na č T ako 51:. oa primjer. na jednom
natpisu it okoline ć spominje T. Loantius Rufus. praepo-
$ilus )apodum, a ima vik natpisa. gdje se spominje č
dckurije i kao princeps i kao praeposilUS.
Takve dekurije postojale su i na č JHljedinih civi-
tales, ali su ondje. gdje nije bilo mnogo kulonija
III municipija. Tc su dekurije bile pod nadzorom prefekta. koji
je bio neposredno podreden legalu. U dekurijama su starosje-
dioci fivjeli l)ridrla\'aju6 sc svoga pra"" i č samo II
$lutaju krivice. za koju jt bila predvidena smrtna kazna. pot -
39
padali su pod nadlc:inost rimske uprave. Prema rimskim drbv-
ljanima oni su bili .. slranci .. (peregrini). Rimljani su osnovali
i narobla provincijska vijeca (convenlus provinciae). u koja su
ulazili predstavnid gradova i domacib plcmena. Uljecaj l ih
,' ijeca na upravu nije bio ve1 ik: vijc:l:a su imala sarno pravo
zalbe. Glavni im je udalak bio da njeguju kult Augusla i boiiee
Rome. Pomocu lib dviju ustano,·a. dekurija i konvenla. Rimljani
su predobivali domace plemstvo. koj e im je sluiilo kao uporihe
isrcdslvo.daucvrstevlaSluprovincijama
Namjesnik u provincijama imao jc: u svojim rukama i finan-
eije. a bio je i zapovjednik vojnih mlreda. odnosno leg-ija, kojc:
su se nalazile u provincijama (razumijc se, sarno u carskima).
Glavn; prihodi bili su porezi i carino:. Porc:mu upravu vod io jt
prokurator, koji je bio podredtn Icgalu. Redovni porez nn zemlju
i g\al'arinu p!ata!i su samo starosjedioci , i 10 je bio znak oji hove
Teme1j rimskoga poreznog sistema bi o je opc;
cemus (popis imovine). Porez su rauezil'ali prema prihodu. a
kod poreza na zem!ju uzima!i su u obziT povrsinu i kvalitetu
zemlji!ta. Tako je u Trajanovo doha zemlja u Panooiji hila
pooijeJjcna \l pet kalegorija: oajboJje njive (arvum primum).
ostal e njive (arvum secundum). livade (pratum). hllna SOl zirom
(silva glandifcra). l uma za paSu (silva vulgaris pascuae).
Sve ostale poreze platali su ; rimsk; driavJjani II provincijama:
vanre.dne poreze oa,'ali su u zakup. Od Augusta daljc cijd; jc
terllor;j jedno carinsko podrucje. U su
carine davali u zakup i zakupnitima it redova starosjedilaca
Poslije $U ih naplaCivali driavn; cinovnicl (procuratore! Augusti
publici portorii).
!I. Privreda i dndtveni odn05i. - Rimljani SII na naI teri-
torij proliirili svoj privredni i socijalni sinem. Rezultat toga bila
je velika eksp\oalacija domate/( stanovniHva i prirodnih bogal -
stava naSih krajeva i prcvladivanje robovlasnickog drultveno£"
poretka.
Za vrijeme rimske vladavinc naglo se mijenjala privredna
i socijal na struktura nasih zemalja. Zemljoradnja je, doduse,
zadrlala svoj znataj u svim ravn;cama - u Panonskoj nizini.
u J adranskom primorju, kao i u \'ei:im i pristuparnijim do!inama
40
NASA lEMLJA POSLIJE
ZAVRSETKA RIMSKIH OSVAJANJ:
• GvotOE
® OIOVO
111 ZlATO ___ .U.NJC(
cD SIIEUO PflOVIIICI.IA
CJSOl --cr,,,

N A ~ A ZEMlJA POSLIJE
lAVRSETKA RIMSKIH OSVAJANJA
• GVOtOf
@ OlOVO
f!lZLlITO
<DSREEIRO
C SOL
'0·
GRAHICE
ArMSKOG CAftSTVA
&IIANICE
PAO\l'INCIJA
, ,
brdskih krajeva nil Balkanskom poluotoku i u Alpama. U goro·
vitim krajevima Dalmacije, Makedonije i Nori kn prevladival(,
je č
h. Mezije su ć u I. st. izvozili vdi ke č žita u Rim.
a poslije se Mezijil spominje kao i itnica Upotrebom
SiI\'r.kni jih oruda i agrotehnike. Sto su donosil i koloni sti. a orl
njih primal i starosjedioci. zemljoradnja je brzo nupn:ciovala.
Vet:. tl I. st. č se !iriti plug. koji je potiskivao ralo i mot iku.
Tada se i kod na$ raši rio dvopoljni sistem.
1
Osim toga č
se Iiirili i napredoyati vinogradarstyo, uzgoj masline i novih vrsta
ć (južno ć tmnje i t. d. ). U primorju u Dalmaeij i uzga -
jali $11 vinovu lozu, maslinu i julno vob: vjerojatno vec prije
pod Uljecajcm grlkih kolonija, al i u manjem opsegu, a tada su
se te kulture jako raširile. Da na;j krajevi ne bi mogli
rirati Italiji. car Domicijan je zabranio. da se kod nas uzgajaju
bolje vrste: vinove loze, masline: i vota. Tek kad su te grane
poljodjelsl\'a nazadovale u It aliji. car Probo (276-282) je uki-
nuo gornje zabrane. Te su grane poslije toga dostigle \·rlo visok
slupanj proizvodnje. narolito na obali Dalmacije:. Kdje su lj udi
prdli na vrtl arski č obradivanja. Osim rudnih bogatsta\'a.
ti 5U poljodjelski proizyodi i stoka bili glavni izvozni artikli iz
n;dih krajeva u Italiju. O č č se malo podataka.
Na Balkanskom su poluotoku. osim goveda, magaraca i konja.
prije sveg:J ovce j koze, a u Noriku uglavnom jednu
rnlito dobru vrstu goveda. Lj eti su iskoriUiyali i visoke planin-
ske pa!njake. od kojih Sl1 oni u Noriku bili veoma 1-godni za
uzgoj goveda. Osim ostaloga pravili su mnoge vrste sira. knje: su
izvozili u Italiju.
U \'ezi s razvitkom zemljoradnje naglo su se: mijen.ial i i
zemljišni odnosi. Tolnu sliku Ilflvih odnos.:. (broj. č i
rasprostranj enost latifu ndija: rasprostranjenost kolonata.
bndnih selj aka i t. d.) nc možemo dati zbog nedostatka izvor::. .
Kad su Riml jani osvojili naie: krajeve. zemlja je pnl\'no
postala careya svojina, odnosno driavna. Ali osinIonog dijel::..
koji 5U uzeli kao _ager publieusw. Rimljani 511 ostavili zemlju
d<.nnacrm stanDvniJh'lI. koje je za nju placal u zemlj iJni porez.
Pritom au. Ć prema dr tanj u pojedi nih plemena prema njima.
postupali. ali su im uvijek oduzimali najbolju zemlju.
koja se nalazila na prikladIlIni mjestima. Tu su olli. č II
I. st.. osnivali mnoge kolonije i municipije. kojima lU ustupali
velik dio okol nog zemljiita. Koloni sti. rimski driav\j ani. veti llolll
veterani, dobivali su dijelo\': lemije i to prema
5vom pololaju u vojKi. Dakle su v« usamum č zemljiIni
posjedi bili razlil:ite Pribin.njem i ot imanjem zemlje od
veterana i starosjedilaca. od pojedi nih vdih posjeda naslali su
latifundiji. Nj ihovi su vlasnici pripadali najviioj druitvennj
klasi u Rimu (senat ori, ,·jtuo\·i) i u pro"intijskim gradovima
(dekurioni ). I legije su za Ivoje izdrb.vanje imale pojedine lati-
fundij e. Srcdiha latifundija. kojima je. umjesto "lunika, koji
je stanovao \I gradu. nc:posrednu upravlj ao upravni k
("ill\cIIs). rob, bile su .. \·iI\ae". Ali $Vc arheoloiki zabi-
Ij dene .vi llae ... nisu dohz da je lU postojao latifuodij, jer III
takva srediita ima!i i manji posjedi. Kao radnn snaga na la.li -
fundijima su II č bili robovi (u vrijeme pobuna ili na
drugi č l.arQbljclli Iliri. Kelti i č a č č
i slobodni ljudi iz redova starosjedilaca, i to privremeno ili
stalno. Zbog nedostatka robOvIke radne snage. ; to sc u našim
krajevima osjdilo ć u I. sL, uskoro 'u se č razvijati kolo-
natsh odnos;. Koloni ma lU postajali prije svega starosjedioci
u duba kri1.e. kojo. je nastalo. pri prelasku !tare rodovske zajed-
nice na nove privredne i dru!tvene oblike. zalim barbari, koje
su Rimljani nasclja\"ali n!!. rimski teritorij. i robovi.
Taj prijela! na nove druitvene oblike nastao je najprij e kod
starosjedil aca. koji 5\1 fivjeli na teritoriju pojedinih kolonija.
jer su i na nerazdijeljenom zemljištu. koje je kolonij a kao eje-
lin ... zadrfala pri osnivanju. i na zemljii tu. koje je bilo razdije.
ljeno kolonistima. ostala starosjedilal:ka sda. Njihovi su sta-
novnici morali ,Ia\'ati č odštetu gradu. odnosno kolonislu.
U tim odnosima su zameci kolonata kod nas. Pod utjecajem
novih prilika, medu sta rosjediocima 5U se vec u I. st. brie razvi-
jali č odnosi. Slobodni seljaci. koj i $U na taj
č propadali. postajali iU koloni na svome zemljii!u. il i su ih
plik ć kao radnu snagu na velikim posjedima. U rud-
1.l ic.ima i Kasnije i sporije. medutim. razvi.
Jal! Su sc č Qdnusi na teritori j u. koji je OSlao
onth plemena i to su bila van č kolonij AI"
I tu Je, sel jakc. koji 5U propali. č ista J
unutrasnjOsti pak. po č krajcvima č .
č stari č vjerojatno kraja
dav me. U LOI.nc proc.esu sc ari stokracija ć 1rl:- .
tvarala II vel ike posJedmke I prdazila u klasu latifuodista. I
uh·rdili. koliko je bilo slobodnih č .
Nije pozna l ni broj ni č
bll.1 rasprostranjen! po cijel om š
BrOJ niJI su I biii latifundiji II nitinama. Na n'iln:!
Ć st. prevladl\'ao kolonat i poliski\'ao
b' l od grana za eksplontaciju u nn&oj zcml "
5U s našeg tcrit orija dobi\'llli
. ZhHo su dobivali č u Gornjoj Mezij i i II Dalm ...
t:'dJc.sc II doba careva od Nerona do T ra'ana
i;k I. dOl 3.0 kilograma na dllll. Zlato su ispirali i j
ra "' l. č rudnik srebra bi o je u Domaviji (kod S b'. a
u. Bo.ni). a su vadili i na Kopaonik u i u Bosni.
to_ku nJeke. i na rijekama Fojnici, i
I. Uglavnom IZ Istih rudnika dobi"ali su i olovo V f cl
mk o.lova sc i oa Kosmaju. 2:elje7.o su ..
nom n 5lanh rudni ka. Zdjcznu č kopali 5\1 u No 'k ., k
č na Savi. u Fojnici. Varešll i t. d. SO .u
moru i ispi rali je u naselju Ad Sali nns u Bosni
ć rudnika kod nas bila je careva ili drlavna ..
a pri padali su i privatnicinIn. Drfa,"
ru e a,'a n u zakup. Zak upni ci (publicani) S\l č re
u Jakup rudnike iste \'r$te it više provincija
I I po nadzorom specijalnoga drfavnog IlTokurato;a (p ICI su
lor per Ill yricum). i njemu .u na nakm
u Saloni. za srebro u
43
Rudari su bili robovi i starosjedioci , koje su Rimljani č
primoravali, da rade u rudnicima. Da bi te starosjedioce. doduše
slobodne ljude. joJ č š vezal i za rad u rudnicima. za njih je
i kod nas kovan č novac. Takav je na pr. bio novac, koji
je kovan u rudarskom basenu danalnje č Srbije oko
Pincuma (Veliko Gradište). Pololaj rudara je. dakle. bio vrlo
č polo.faju robova.
Mnogobrojne kolonije i municipiji bijahu Hedište zanatstva
i trgovine. Iako je zanatstvo u tim prilikama napredovalo, ipak
je za cijelo vrijeme rimske vladavine prcteini oblik č
djelatnosti bil o sitno zanatstvo. To je bil o u vezi s malim brojem
č kao i produkcionim odl\osima i nivoom proizvodne
tehnike u rimskom č društvu. Glavni su zanati bili
č stolarski, zlatarski. tesarski. č i t. d. Obrtnici
su sc po strukama udruživali u kolegij e. koji su u gradskom
fivotu igral i \'ažnu ulogu, a u kasnijoj periodi Rimskog carstva
odgovarali su državi za ć poreza svojih č Velike
radionice prevladivale su samo u nekim granama zanatske pro-
izvodnje. kao na pr. u izradbi opeka (Poetovio, Siscia. Skupi
i t. d.), oruija (Naissus, Sirmium. Salona i t. d. ), poslij e i u izrad-
bi tkanina (Salona. Basianac - kod Petrovca u Srijemu i dr. ).
Vlasnik tih velikih radionica bio je u prvom redu car. Radionice
su radile, da podmire potrebe stanovni!lva svoje provincije, a
samo č za izvoz. Kao radna snaga iskoriU:ivani su
robov i. J i slobodni starosjedi oci. koji nisu smjeli napuhati svoj
posao. kao ni oni u rudnicima. U č radionicama bile $1,1
zaposlene prije svega žene (gynaeceum-lenska radionical .
Vainija od vanjske bila jc unutr ali nja trgovina izmedu po-
jedinih kraje\'a provi ncija. ć dio te trgovine ddali su u
rukama ć tr govci, medu kojima je bilo i mnogo oslobode-
nika (libertini ). Svu vanjsku i manji dio unutrašnje trgovine
imali su u svoj im rukama st rani trgovci i č udru!enja
(Zidovi. Sirci. Grci i t. d.; medu č udruženjima poznata
jc porodica BarbijS iz l . st. n. e.), koji su kod nas imali svoje
zastupnike, pa č i radionice (za keramiku u Poetoviju. Sisciji
i t. d. ), Predmeti za izvoz bili su robovi. č proizvodi. drvo,
smola. poslij e vino i ulje. rudno blago i t . d. ; a uvozili su prije
svega lukSUlinu robu Za nak kmjel'c glavno je č sre-
44
bi la Akvilcja. Preku nje, a č preko jadranskih
grado\":!. (Salona), trgovali su s italijom, preko Soluna č
i Bliskim Istokom i obratno. U vezi s trgol'inom razvilo sC' i
Lihvari pozajmljivali novac pri"atnicima, a poslij e
I CLl aVJln korporaCiJama. I\a pr. gradovima; zatim su uzimali
u zakup državne poreze i nabave te ulagali novac u č na-
š !pekulaci!e. Poslij e veleposjednika. vlasnici trgu-
\'ackoga I lihvarskog kapltJ]a bili su najvalnija društvena klasa
u gradovima.
. č središta u provincijama su bila Virunum
Gospe: Svete. u Koruškoj), Poetovio, Ernona. Siscia. Mursa.
Slrmmm, VlminaclUlIl, Naissus, Skupi. Salona i drugi gradovi
Jadranskom moru. č promet obavljao se putovimJ
I plovnim ri jekama Dunavom. Savom. Dravom, Moravom i dr
. Kad su do.! !i Rimljani , prestao je u na§im zemljama opije:
ć I drugog starijeg novca. i brzo j e prevladao rim-
Zbog sve č krize č privrede, zlatni
I srebrni novac prvih vjeko\'a ustupio je mjesto kovanom novcu
\' rijednosti. To opadanje vrijednosti novca takoder je pri-
dJ se razviln lihvarenj e. Rimljani su u č novac
kovali u Rimu; poslije, kako se č privreda sve više razvi-
jala, vojn<" potrebe u č krajevi ma postajale sve Yett.
č su da kuj u novac i u nalim provincijama. II Sisciji 511
od cara Galijena (253-208) do Hon()rija (395--l23}.
od Konstantina Ch!ora (293-306) do Teodozija
4. Kulturne prilike. - U uvjetima rimskoga č
sist.emJ, ć se postepeno romaniziralo. 'Gornji
sl.oJ š Je č I br.že se romani zirao. Slitno je
sa pnyredno zaVisnim starosjediocima. koji su
radrb u yelikim radionicama i na latifundijima. Mno-
go uloga II procesu romanizacije pripala .ie rimskim
gradOVima i vojsci. Kako je službeni jezik bio latinski. ć
stanovnihvo u kolonijama i municipijima buo se roman iziralo.
Zbog toga se u kojima se upra\'a oslanjala prije
s:ega na I u kOJima se: diferencijacija č stanov.
nlJtva vd.la brže (na pr. Norik), č i prije romanizirali nego
oni krajevi, u koj ima se uprava oslanjala i na dc: kurije (na pr.
goroviti kraj evi Dalmacije).
Proces romanizacije najviše je ubrzavala rimska vojska
Starosjedioci regrut irani u prol'incijama sl užili su II tudini , gdje
su usvajali latinski juik, pa bi se po svom udpuštanju iz vojske
nasdjavali u blizinu mjesta. II kome su $lufbovali. gdje su sc
brzo sami romanizira]i i onda utjecali na ubrzanje romanizacije
ć stanovni štva. TOlko su se na seljavali kod nas i veterani
vujnih odreda na slulbi u našim provincijama. koji su pripadali
tudem č d('mentu _ Grcima, orijenta1ci ma, č ple-
menima izvan naš('g teritorija i dr.
U č je provincijama č elemenat. koji sc ut vrdio
prije svega u doba makedonske drfavt. zadržao svoj u ć
Grani ca izmedu č i latinskog č č išla je
preko naših krajcva linijom od .Jadranskog mora kod Ljda
k sjeveroistoku do Prizrena. Zatim je izmedu Skupija iStobija.
koji je imao potpuno č karakter. linija skretala k sjeveru.
obil azila Naissus i Remesianu (Bela Pal anka). koji su bil i latin·
ski, a Pirot i krajeve č od njega ostavljala u č č
kog jezika.
Nasuprot romanizaciji u gradovima i s ć vojske. sta-
č clemenat van gradskih č održan se dijdom
do propasti Rimskog carstva. O tome č imena na nad-
grobnim spomenicima. kao i mnogi elementi materijalne i du-
hOI' ne kulture
Tragovi č stanovnihl'a č su se u ime-
nima rijeka i mjesta Duna\' se zvao latinski Danubius. Ta je
č keltskog porijekla, ali sc tako tvan sam(l gornj i tok te
rijeke. a donji se zvao istros. To je pil svoj prilici č č
ali je ta veli ka rijeka imala i starije ime Matoas. č koja
možda pripada prethiSlorijskom, ncindo(vropskom narodu. Ime-
na rij eka Save i Drave, oko kojih su takoder stanovali i
podrij etl om su kelt ska. Isto se tako smatra. da je imc njeke
Krke, Savina pritoka, postalo od keltskog Kerkoras. Tako s(
č i naziv Korane. pri toka rijeke Kupe, a možda su porije-
klom ilirske il i č č imena Kupe, koja sc zvala II rimsko
doba Kolapi s. pa Une. u rimsko doba Oeneus, Vrbasa. u rimsko
dDb .. Urpanus, Bosne. Savina pritoka Bosuta, u rimsko doba
46
BasSOI nte. Drine. u to doba Drinus. Neretve. II to doha Naru.
Mlavc. u č doba Malua. Lašve. Il dob .. Lell saha.
Bojane. Il rimsko doba Bobanua. Cak i mali pritoci (l ,;u\'uli su
pokatkad starinske. po svoj prili ci ilirske nazive b o Mnunja
knd Broda. Marllonia.
Imena velikih otoka uz jadransku oha hl. kao Krk. u rimsko
duba Curicum. Osor Apsorus. Bral: Brattia. č (starohrvat-
ski Krkar) Knrkyra. Mlj et Mdite, pripadaju medi teranski m. pred-
indoevropskim jezicima. Od imena predrimskih gradova II na!im
z(mljama t reba spumenut i Noviodunum. što č .. Novi
danas Drnovo kod Krškoga. Si ngidunum, "grad nekoga " elta (?)
imenom Singosa_, danas Beograd. zatim Siscia, danas Sisak.
il tc su č č keltskog porijekla.
Imena predri mskih gradol· a. koja se svršavaju na -ona kan
Emona. danas Ljubljana, Aenona, Nin, Scardona. danas
Skradin. Salona. danas Solin. smatraju se kao ilirska. iSlo tak o
i ona, koja se svrhl' aj u na -e5le, kao Tergeste. da nas Trst, isto
tako i Doden. danas Duklja II Crnoj Gori.
Osim č i latinskog jezika. svi drugi strani je"ici naše
zemlje. kao ilirski . č potpuno su nam nepoznati. Od t ih
jezika č 5u sc samo pojedine č i č imena. Nji ho"i
toponimi č su se do danas prem" srpskohrvatskum. slo·
venskom ili makedonskom izgovoru. a on se osniva na onom
obli ku, koji su mu dali Grci i Rimljani. prilagodiv;i ga svojim
jel icima. Zbog toga mi ne !nožemo č da znamo ni njihOI'
prvobitni oblik ni č
Kao što sc u kulturi i religiji lijepo mole pratiti postepena
romanizacija. isto sc: tako u njima \lidi , da se st .. Č
stanovni!tvo i dalje odriava. Cak i u grado\·ima. u kojima je
prevladiva la rimska kultura. utjecaj ć clementa se ogleda
u mnogim pojavama č za tu provinciju. T ako sc: rim-
ska kultura provincijaliz;rala. ć kuhu ra nije utjecala na
grade"nu djelatnost. što dokazuju mnogobr(Jjni rimski gradevni
spomenici (amfiteatar u Pul i. Dioklecijanova palaca II Splitu.
mnogobrojna kazališta. od kojih je najljepše u Stooiju. rimski
vodovodi i t. d.). Zilavost č elemema pokazuj e Sl'
osobit o u manj im objektima materijalne kulture. u č
rukotvorinama, ć nošnjam;: i t. d. Za mnoge predmete
NAŠA ZEMLJA POSLIJE
DIOKLECIJANOVIH REFORMI
o· I ,
KART A III
mattrijaIne kulture, koji su se č još dugo u periodi rim-
ske dominacij t, možt se tražiti porijeklo u vrijtrne prij t rimskog
.osvajanja
Mnogo ć kulturnih ostataka č se u religiji
Romanizirano č stanovni$tvo identificiralo je s\'oja
božanstva s rimskima. Il irski bog il:vora Bindus č je
s Neptunom. Sedatus s Vulkanom, Medaurus bi odgovarao Mar-
su, Bellenl.ls nas ć na Apolona i t. d. Kult mnogih lokal-
nih božanstava romanizirani stanovnici i rimski kolonisti č
su u cjelini, na pr. kult cdjskog božanstva Adsalluta, u Nišu
su poštovali stara božanstva Hercules i Mercurius Naissati, bo-
iici Noreji su prinosili žrtve uNoriku, keltsku [ponu, 1.1Ištitnicu
konja, i č konjanika« poštovali su za sve vrijeme Rimlja-
na. I u poštovanju Nutrices i Malrones, iako su bi le mnogo f(}-
manizirane, nailazimo na tragove ć kulta.
Rimljani su pak prenijeli k nama prije svega svoja, a zatim
orijentalna božanstva. Tako su uglav nom rimski vojnici donijdi
II nabe krajeve s istoka kult boga Mitre, koji je u JII. st bio
č jak, o č svjedo/:e svetišta iskopana u Ptuj u, Ko-
njicu. ko{1 Cavtata i na drugim mjestima.
5. 'Naše zemlj e u doba ć kri.: e rimskog društva. _ Od
JI I. st. č poredak u Rimu zapada u sve ć krizu
Zbog nestašice robovske radne snage brzo se širi sistem kolonata,
pri č se položaj kolona i robova sve više č Iz razli -
č uzroka zaduženost kolona neprestano raste. i oni sve više
zavise od vlasnika zemlj e. Vlasnici sve vi še zahtijevaju, da sc
nameti ć u naturi , i nastoj e vezati kolone za zemlju. Po-
goršanje društvenog položaja kolona u vezi je i s opadanjem
trgovine i zanatsb'a, a to je posljedica sve ć osamostaljiva-
nja provincija, koje same podmiruju svoje potrebe. Tako sistem
latifundija dobiva još ć č Jedan od važnih uzroka te
krize bili SIJ i stalni napadaji barbarskih plemena na teritorij
Rimskog carstva. koji u lU. st. postaju sve č š ć Da bi se obra-
nila od naval{: barbara. kao i da bi se održala na vlasti, koju su
iznutra ugrožavale č pobune robova i kolona i sve č sepa-
č tdnje pojedinih provi ncija. rimska je ć klasa
morala li prvom redu da se osloni na vojsku. Tako je utjecaj
48
NAŠA ZEMLJA POSLI JE
DIOKLECIJANOVIH REf ORMI
U A"IC!
KARTA iJl
Rekonstrukcija Dioklecijanove p a l a ć e u Splitu
Reljef bOKa Mlin l'l njeKO,"a hrama u Konjicu
(Zemaljski muzej u Sarajevu)
Br onl:an. il Nit..
I Nwrudni mu ...
vojske i njenih zapovjednika znatno porastao, pa se ć od polo-
vine III. st. ddavalo, da 5U pojedini zapovj ednici ć svoje
vojske stjecali i carsku vlast. Nastajal e su č promjene n:l pri-
jestolju i đ rat ovi, šiO je samo č unutra!nju krizu
carstva.
Iz te je krize privremeno spasio carstvo Di oklecij an (284
do 305l, rodom iz Dokl ej e u provinciji Dalmaciji, koji je uguJio
bune robova i kolona, obranio granice ireorganizirao drhvu.
Dioklecijan je pokušao da spasi Rimsko carstvo od propasti time,
!to je č č carsku vlast. Vladar j e postao _do_
minus ac deus", a gradani njegovi podanici ; taj sistem vladanja
nazivamo dominatom. Zato je izveo č niz reformi u vojsci ,
u upravi i financijama. Vojsku je podijelio na ć pogra-
č (limitanei), č je dužnost bila da č grani ce. i na
operat ivnu (comitatenses). S obzirom na upravu podijelio je
carstvo na 4 prefekture, 12 dij eceza i preko 100 provinci ja. Uveo
jt tla tan novac i razrezao poreze na o.o;novu novog katastra.
Dioklecijanove reforme su usporile propast Rimskog car-
stva, ali je nisu mogle zaustaviti. Uzroci propadanja č
kog sistema samo su privremeno otklonjeni. Posli je Dioklecijana
kriza se č u još ošti-ijem obliku. Sve č š ć napaciaji bar-
bara č su, da je I'anredno porasla važnost i utjecaj vojske.
Da bi obranu č Rim je uzimao sve više u vojsku barbare
Tako Su č barbarska stupala u rimsku vojnu službu.
Bližim dodirom s barbarima koloni i robovi su upoznali njihOI'
ekonomski i socijalni sistem, u kome su oni tada vidjeli izlaz
iz teškoga društvenog stanja, u kome su se nalazili. Stoga su
pobune rohova i kolona sve č ć a napadaji barbara nalaze
u njima oslonca. Sve je to znatno ubrzalo propadanje Rimskog
cantva.
To ekonomsko i socijalno propadanje teklo je brle u za-
padnim nego u č provincijama. Spomenuti proces i po-
treba da se carstvo brani na č medu sobom vrlo uda-
ljenim granicama, morali su uzrokovati podjelu Rimskog carSh'a
na zapadno i č Tu je podjelu izvršio Teodozije (3;8-395)
pred svoju smrt, ž ć se uglavnom granice izmedu č
u kojima je bio č č ili latinski utjecaj. Granica izmedu la
dva dijela ina je od Budve do gornje Drine, zal;m Drinom do
49
njezina u!ta i najud Savom i Dunavom. Pod pritiskom barba-
ra, su pomagali robovi i koloni , Zapadno je carstvo kao
ekonomski slabije propalo u drugoj polovini V. st., a č ma
da jc i ono stradalo od barbarskih navala, održalo do sredine
XV . ć
Ta podjela Rimskog carstva, koja je rezultat njegova unu-
trašnjeg razvitka i č situacije na prijelazu iz IV.
u V. st., bila je po svojim posljedicama traj ni je prirode. Ona je
č svoje č i poslij e propasti Zapadnorimskog car-
stva sve do svršetka seobe naroda i stvaranja novih dr!ava u
Evropi i na Balkanskom poluotoku. Iako su se Slaveni
naselili s obje strane te linije, ona se poslije u mnogim stvarima
duboko odrazila na razvitak ndih naroda.
U III. st. , u č velike krize rimskoga č
poretka, kad su se zbog te krize vladari neprestano mij enjali.
naše su provinci je imal e č ulogu u obrani i odrlanju
jedinstva Rimskog carstva. Prvi ear, koga su na prijestolj e dovele
ilirske legije, bi o je Septimije Sever (193-21 l }; on je raspustio
i njihovu slu!bu povjerio Il irima. Od sredine Il l. st.
preko Dunava su nadi rali Goti , i u borbi 5 njima pao jc car
Decij e (251), koji je bio rodom iz Sirmiuma. Tek Dardanac Klau-
dije II . (268-270) potukao je Gote kod Naissusa , tako da se
dugo nisu mogli oporaviti. Njegov naslj ednik Aurdijan, si n ne-
kog kolona iz okolice Sirmiuma, prepustio je, istina. Gotima Da-
ciju. ali je pobijedio germanska plemena, koj a su nadirala u
Itali j u, i na č stranama carsh·a ugušio č
tendencije. Uskoro poslije njegove smrti vojska je za
cara Dioklecijana.
Izmedu ostalih svojih reformi Dioklecij an je sve nale pro+
vinci je, osim Hi strij e i Venecije, sjedinio u prefekturu Ilirik
(Ill yricum), s glavnim gradom Sirmiumom. Obj e Panonije dije-
l ile su se na č provincije: Pannonia Prima, Sal'ia. Valeria
i Pannonia Secunda ili Sirmiensis. Na! teritorij, Koji j e pripadao
Noriku. tada je č poslao provincijom Noricum Medi-
terraneum. Od Dalmacije je odijeljen č di o i od nj ega je
stvorena provindja Praevalitana. U č oblastima nak
zemlje bile su provincije: Moesia Superior, Dacia, koja je stvo-
rena na teritoriju Mezije poslije gubitka Dacij e 5 one strane
.50
Dunava, Dardania i Macedonia. Sve te provincije bil e su podi -
jeljene u dvije dijeceze: Moesia i Pannonia. U vrijeme Teodo-
zijeve podjele carsll'a mezijska dijeccza postaje prcfekturom
Il iri k i podijeljena je na dijeceze Daciju i Makedoni ju. U prvoj
tada bile provi ncije Moesia Superior, Dacia Rip<:nsis i Me-
dltcrranea, Dardania i Pracvalitana, a drugoj je od nalih oblasti
pripadala provincija Makedonija. Panonska dij eceza bila je pri-
pojcna prefekturi It alij e pod imenom Iliri k. Di jecezama su
upravljali .. vicar;i«, u č je rukama bila samo upravna vl ast.
Njima su u provincijama bili podredeni pracsides. Vojni m jedi-
nicama u pojedinim provincijama za povijedali su duces.
Gubitak Dacij e bio je veoma vaian za rimske provi ncije u
č dijelu nale zemlje. N(kadašnja Mezija postala je opet
č oblast izložena neposrednim napadajima barbara. U
vezi s time Rimljani su nanovo č svoja č utvr-
denja na donjem Dunavu. popravili stara i podigli nOl'a
Privred no propadanje, koje: je obuhvat ilo sve dijelove car-
s(va, od č IV. Sl. brzo se ši rilo i u našim provincijama
Znaci propadanja pokazi,'ali su se u svim granama privrede. U
gradovima su slufbe, č postajale prinudne. Oni, koji
su službu vd ili, gornjI sloj gradskog drultva - kurijali (kako
su se sada nazivali dekurioni ) nisu smjeli napustiti mjesto, u
kome su se rod ili, i morali su č da ć naplati t i koji
se. zbog neprestanog opadanja vrijednosti novca, sve vik ć
natur.). U mnogim se mjestima za to starao prokurator. koga
Je postavljao vladar: to je č kraj autonomije gradova.
Obrtni ci su bil i vezani za kolegije, i njihova su djeca morala
naslijediti oca u zanatu. Ist o je tako bilo i s ljudima, koji su
radili u rudnicima i velikim radionicama. Koloni su bili prive-
zani za zemlju, koju su vlasnici ot ada prodavali zaj edno s ko-
lonom. U toj periodi koloni po SI'om poloiaju ć bu-
ć feudalnog kmeta, a vlasnici lati fundij a dobivaju ć neka
prava č za ć feudake (kl ijentela. libu1. oru-
iana pratnja i t. d. ). Proces propadanja ubrzavali su i sve č š ć
napadaji barbara preko Dunava
se ogledalo i u opadanj u broja stanovnika. Zbog
t oga Je Run u sve ć broju naselj avao na svoj terit orij, pa
i u naše provincije, barbare, kako pojedine grupe, tako i č
51
plemena. Dodjeljivao im je zemlju pod uvj etom, da ć obavezno
služiti u vojsci.
U vezi s privrednim opadanjem, privrednim separatizmom
provincija i sve ć brojem barbara na rimskom č
kultura se provincijalizirala. To dokazuju mnogobrojni ostaci
iz toga doba. prije svega nadgrobni spomenici, žrtvenici. ostaci
đ natpisi i t. d. I u jeziku sc pojavljuju provineijajizmi,
č u stilu. Zbog č italskog utjecaja elementi provinci-
jalizma manje su se ć u Dalmaciji, ali su bili izrazitiji u
Panoniji i drugim č provincijama, jer je tu bio jak
đ vojni elemenat; II Makedoniji je kultura bila pod č
utjecajem.
U doba dominata prevladalo jc š ć nad ostalim kul-
tovima i religijama. U č se širilo sporo, a u drugoj polo-
vini III. st. bilo je ć veoma rašireno. Progoni, koji su ubrzo
nastali, dali su prve č kao na pr. Venancija u Dalma-
ciji (257) : mnogo više ih je bilo za vrijeme Dioklecijanovih pro-
gona (na pr. Domnius - sv. Dujam u Saloni, č iz Sinni-
uma i Ulpiane - Lipljan na Kosovu). š ć je potpuno
prevladalo tek onda, kad je g. 313 postalo dopuštenom religijom
Najkasnije u IV. st. bila je dovršena crkvena organizacija i sa-
đ mnogobrojne bazilike (Salona, Stobi, č
i t. d.) Gotovo u svim gradovima osnovane su biskupije, a u
ć nadbiskupije. Najvažnija đ njima bila je u Sirmi-
umu, pod koju je potpadao velik dio našega današnjeg terito-
rija (Panonija, a možda i \·e6 dio Ilirika) i na koju se poslije.
u sporu s č biskupima, pozivao slavenski misionar
Metodije. Akvilejskoj nadbiskupiji bili su podredeni naši kra-
jevi u Noriku, Histriji i Veneciji. Crkva je postala važan .poli-
č č U gradovima, gdje su se nalazila š bIsku-
pija. biskupi su došli na č gradskih ć
ć č koju je š ć dalo u našim kraje.
vima, je sv. Jeronim, jedan od ć crkvenih otaca. Njegov
prijevod Sv. pisma na latinski jezik primila je rimska crkva kao
služben (Vulgata). Važan historijski izvor za naše krajeve su
njegova pisma Hel iodoru, iz kojih možemo upoznati slanje u
našim pokrajinama u doba seobe naroda.
52
ti. Seobe Huna i Germana i propast rimske vlasti. - U raz-
dohlju od IV. do VI. st. kretanja barbarskih plemena bila su
č intenzivna, pa se zbog t oga to razdoblje naziva
narodil«. Ta su selj enja zahvatila č niz plemena od centralne
Azije do granice Rimskog carstva. Plemena. koja su neposredno
č s carstvom, nalazila su se na stupnju vojne demokracije,
a bavila se pretežno poljodjelstvom ili č Seljenja tih
plemena su nastala zbog nerazvi jenosti poljodjelstva, koje je
zahtijevalo za đ ć površine nadalje zbog
relativnog ć broja stanovni§tva i zbog višeg stupnja,
koji su ta pl emena dostigla u svom š č razvit-
ku. Na teritorij Rimskog carstva č ih je veliko bogat-
stvo tilI krilj eva. U borbama s Rimljanima, kao i u đ
borbama ta su plemena stvarala saveze, koji su trajali duže ili
ć Tako se pod imenom ć plemena u savezu krio
ustvari č niz drugih č elemenata.
ć u sredini IV. st. č je novo seljenje germanskih i
drugih plemena, a č se zbog pritiska nomadskih Huna
koji su još od I. st. živjcli u krajevima oko Aralskog jezera. U
to su doba kroz naše zemlje prošla ili su se č u njima
nastanila č germanska (Vizigoti i Oslrogo!i, Gepidi, Lan-
gobardi i t. d.) i druga plemena (Huni i t. d.). Odnos tih pie.
mena prema Rimu bio je veoma č od č do
č
U č naroda « kod č su Germana glavne
privredne grane bile poljodjelstvo i č Tdište je pre-
lazilo s jcdnc grane na drugu, što je zavisilo od toga. da li sc
or-i nalaze II pokretu ili su se za neko vrijeme ustalili. Zemljišni
su odnosi bili zbog toga veoma č i kretali su se od diobe
č zemlje po rodovima do privremene diobe po velikim
porodicama. Od vremena »seobe naroda«, kad je plemenski
savez postao stalan oblik organizacije i kad se produbljivala
dru.1itvena diferencijacija, starj ešinska vlast prelazi u ruke jedne
porodice i postaje nasljednom.
Germanska su plemena bija prema Rimljanima II odno.su
saveznika (foederati ). Rimljani su im ustupali zemlju na grani-
cama carstva (na pr. Vizigotima u Meziji i Trakiji, Oslrogotima
u Meziji, Langobardima \i Panoniji i t. d.) pod uvjetom, da
53
obavezno vde IIojnu sluibu. Sva su ta plemena trafila pravnu
osnovu za naseljenj e i č 5 carstvom č ugo-
vore, a njihovi su vode tdili za č rimskim č
naslovima. Carevi su. u neprilici, na to pristajali, jer su na taj
č formalno vezivali ta plemena uza i tako se koristili
njihovom vojnom snagom za borbu protiv drugih barbarskih,
č č srodnih plemena.
č su se odnosi č raskidali, i tada su germaoska
plemena istupala kao č Kada su poslije Teodozijeve
smrti ukinuti č odnosi. Vizigoti su harali po cijdom
Balkanskom poluotoku, č po Panoniji i Dalmaciji. zatim
su pod vodstvom Alariha prdli u Panoniju, dijc:\om i u Norik,
upal i u italiju, osvojili Rim (410) i najzad osnovali samostalnu
drlavu u južnoj Galiji. Vizigotska država bila je prva german-
ska država na teritoriju Rimskog carstva.
Kretanje germanskill plemena II č dijelu Evrope
privremeno su zaustavili Huni. kO.ii su se u č V. st. nasta-
nili izmedu Dunava i Tise, š ć se južuoevropskim stepskim po-
jasom. Tu je. u utvrdenom logoru, bilo središte velikoga hun-
skog plc:menskog saveza, koji je u doba Atile (434-453) obu-
hvatao teritorij e od Vol ge do Rajne i u koji su bila okupljena
mnogobrojna germanska. slavenska i druga plemena. ' Nosioci
toga plemenskog saveza bili su č organizirani nomadski
Huni , a ostala plemena bila su prema njima u č save·
č ili podredenim odnosima. Knde\'ska je vlast bila č u
rukama jedne porodice i naslj edna, a oslanjala sc na plemenske
5tarjdine i na brojnu č pratnju. Jedan dio sudske vlasti
još uvij ek su vršila plemena.
Takvim odnosima, kakvi .su postojali izmedu Germana i
rimske dJ !ave, kod Hunil nema ni traga. Oni su primali novac,
kojim je rimska država htjela da kupi mir, pogadali se oko loga.
ali nikad ni su bili federali. Njihova nomadska ekonomska
struktura nije to dopuštala. Iz Panonske nizine Huni su napa-
dali i pustošili oba dijela Rimskog carstva. Kad su
Balkanski poluotok, zauzeli neke dijelove Mezije i pri\'Tedno go-
tOllO uninili evropski dio č carstva, krenuli su na
zapad. Oni su se nastanili u podunavskim dijelovima Panonije.
nadhai i krot. Norik i Reciju i duž Dunava do Galije (gdje se
54
njiho\' pohod završio porazom kod Troyesa g. 4!.il ). (I
Ljubljanske kotline - daleko u Italiju (452). Pri svojin'! prova-
lama i duž putova, kojima su išli, Huni su pustoši li mno{!:o "ore
od Germana i razorili su mnogobrojne rimske gradove u našim
kraje\,jma (Si rmium, Singidunum, Naiuu!, Puetovio. Ccleju,
Emonu, Vjrunum i t. d. ), a takoder i Akvileju.
Poslije Atiline smrti raspao se hunski plemenski 5avcz. i
germanska su plemena opet postala samostalna. Gepidi su OSIIO-
\'ali svoju državu u središtu hunskog teritorija kraj Tise. Kad su
Ostrogoti otim iz Panonije, gdje su se doselil i u doba hunskoga
plemenskog saveza, i kao federati naselili se u Meziji , Gepidi
su osvojili Srijem i prenijeli prijestolnicu u Sirmium.
Dok j e č carstvo više ili manje dr!alo u s,'ojim ru-
kama naše č pokrajine, vlast Zapadnog canh·a. koje je u
ovo vrijeme izgubilo Afriku, Hispaniju i Galiju. kod nas je
gotovo $asvim prestala da se ć Po odlasku Ostrogota Pa-
nonija .sjeverno od Drave iivjela je vjerojatno samostalnim ii-
votom. U Dalmaciji pak vladao je neko vrijemc, nezavisno od
Rima, bivši car J ulije Nepot (4i4-480). Zapovjednik german-
skih č u It aliji Odoakar, koji je svrgnuo posljednj ega za-
padnori rnskog cara Augustula Romula (476). zavladao je u Rimu
kao kralj Germana pa zatim č Dalmaciju, II Obahki
Norik uz Dunav (Noricum Ripense) prepustio je barbarima.
Odoakrovu vlast u Italiji č car nije priznao.
Nagovorio je Ostrogote, koji su svojom blizinom č opa-
snost za Bizant, da u njegovo ime zauzmu Italiju. Teodori k, pod
č su vodstvom tada bili Ostrogoti. prdao je preko naših
krajeva, gdje je usput pobij edio Gepide, upao II Itai iju
osvojio je u tri godine i vladao u njoj potpuno samostalno.
OStTogotska je dr!ava osim Italije obuh"atala i Dalmaciju. ju!ni
dio Norika i Panonije, gdje je Teodorik g. 507 oduzeo Geri-
dima Srijem.
7. Ostrogotska driava i obnova vlasti. - Poslije
dolaska u Italiju, pod utjecajem rimskih privrednih i $ocijal nih
prilika, gotsko rodovsko društvo se ubrzo raspada. Kralje\'a Illast
sve više raste. Vladar je vrhovni zapovjednik vojske organizi·
raoc po č na plemenskoj bazi. Oslonac kraljeve vlasti
55
bila je plemeIl.'lka aristokracija, koja je č kraljevo vi-
ć Pod utjecajem rimskih č odnosa Goti su
na osvojenom teritoriju raspodijelili ć zemlje po porodi-
cama kao pravu svojinu. Na posjedima plemenske aristokracije,
kojoj su č pripadali cijeli latifundiji, zadržani su stari kolo-
natski odnosi i ropstvo.
Sto se uprave č Goti su svoju državu podijelili na ć
upravne jedinice pod vodstvom comesa, koji su stajali na č
gotske vojske. Teritorij , na kojem su poslije oduzimanja jedne
ć zemlje živjeli Rimljani, zadržao je stari upravni aparat
s rimskim č Š Sudstvo je bilo podijeljeno tako, da su
Gotima sudili po njihovu pravu, a Rimljanima po Po-
rezi, koje su ć samo Rimljani, jer nisu bili vojnici, zadr-
!ani su u starim oblicima. 1 razlika u vj eri je ć su-
protnost. koja je postojala izmedu Rimljana i gotskih č
iako arijanski gospodari nisu bili suviše nesnošljivi.
Naše oblasti, koj e su pale pod njihovu vlast, Ostrogoti su
podijelili na više upravnih jedinica ; jedna, sa središtem u Sa-
loni, obuhvatala je cijelu Dalmaciju i Saviju, druga Srijem sa
središtem u Sirmiumu, ć Norik sa središtem u Teurniji (na
gornjoj Dravi) i č Veneciju s Histri jom. Uz (omesa naj-
važniji č bijaše princeps officii, koji nije bio samo ruko-
vodilac kancelarije, ć i sudac za Rimljane. Od nekadašnjih
gradova č su svoju autonomiju vjerojatno samo oni,
koji su za vrijeme gotske vladavine bili sjedište biskupija (Sir-
mium, Salona, Siscia, Poetovio, Emona i t. d.).
Broj Ostrogota na našem teritoriju bio je razmjerno malen.
ć su dio č č posade razrnjdtene uz glavne
ć putove j u č krajevima
Za vrijeme č š relativno mirne ostrogotske
vladavine naše su se provincije oporavlja]e od pustošenja, koja
su č prije svega Huni. Rimsko stanovništvo, koj e se za
barbarskih navala bilo povuklo iz najugroženijih krajeva, sada
se polako ć natrag. Opet su obnovili mnogobrojne poru-
šene gradove, i ć dio njih je č dolazak Avara i Sla-
vena. Privreda je oživjela, a osim rimskog novca kolao je u
našim kraj evima i ostrogotski kovani novac.
56
Taj su uspon privremeno prekinule borbe Bizanta protiv
Ostrogota (535-555), koje su se č vodile i na našem
teritoriju. Ostrogoti nisu mogl i da se obrane od Grka, koji su
bili u svemu ć Justinijan je u tim borbama potpuno
uništio Ostrogote. Pod Bizantom, koji je proširio svoju vlast nad
velikim dijelom Sredozemlja, bili su tada svi naši krajevi osim
Srijema, koji su Gepidi zauzeli ć oko g. 540, j Panonije prepu-
štene g. 546 Langobardima, č je središte bilo kraj Bl atnog
jezera.
Naše su pokrajine proživljavalc posljednju periodu antike.
Germanska osvajanja na našem tlu, koja su imala samo pro-
lazan č nisu ostavila za sobom ć kulturnih ni kakvih
drugih tragova (na pr. š ć se č samo u rimskom
obliku, bez ikakvih tragova arijanstva). To nam' dokazuju i
arheološki ostaci. Nalazišta, koja pripadaju germanskim pleme-
nima, rijetka su i nalaze se ć na sjeveru našeg ter it orija
(Kranj, Srijemska Mitrovica). Rimski provincijalci, medu koji-
ma je bilo još znatnih ostataka č stanovnBt"a
i rimska kultura, iako u opadanju, č su se na našem teri-
toriju sve do dolaska Slavena.
Stare rimske institucije bile su opet obnovljene. ca-
reva Justina i Justinijana, koji je u našim krajevima pronaden,
č da sc pri.vreda č obnovila i trgovina opet
razvila. Ali stanovništvo, koje se oslobodilo ostrogotskog jarma,
mnogo je zbog bizantskoga fiskalnog i upravnog sistema.
Bizantska vlast u Italiji i u našim pokrajinama nije bila
dugog vijeka. U susjedstvu gepidske države i Avan. koji su
zajedno sa Slavenima prodirali tl Podunavlje. položaj Lango-
barda nije bio zavidan. U savezu s Avarima oni su pobijedili
Gepide, ali su se ipak povukli pred Avarima i otišli u Italiju
(568). Langobardi su biLi posljednje germansko pleme, koje je
prdlo preko naših krajeva.
57
IZVORI I LITERA TURA
Itl' o r i: Za historiju ndih zemalja u StlTom vijeku pOstoje mnori
arheološki koji pružaju podatke o mat erijalnoj kul turi, privredi,
umjet nO$li. vj eri I t. d., osim tor a ima razmjerno dOl ta pisanih izvora.
Najstarije, Si mo č vi jesti o narodima na n.sem teritoriju
daju Herodot (0.484 -0.425pr. n.e.),Tuki d id (0.460_poslije 403
pr. n, e.). Ksenofont (o. 430 -0. 354 pr, n. e.), Te opomp (372-
poslije 320 pr. n. r.; izd. Jacoby, Fragmente der r riechisehen Historiker U,
1926) i P se udo· S kilak s (u drugoj polovini IV.st.pr.n,e.; izd. Mill1u,
Geol:' raphi Graeei minores I, 1855). _ Za č kolonizaciju na jadran.
skoj obali služe č $'pOmenuti P se udo.Skl la ks, zatim P tie ud o .
Skimnos (0. 100 pr. n. e.; ild. Muller, o. c), Diod o r (u druroj
polovini I. St. pr. n. e.; ild. Vorel, 1888 sL) i Strabon (o. 63 pr. n. t.
- Hl n. e,: izd. Meinecke, 19(7)
Najl'atniji pisani izYori za doba rimskor osvajanja i rimske vlasti
u ndi m krajevi ma jesu: Po libi je (0.200-0. 120 pr. n. e.; izd.
Buttner.Wobst, l_V, 1893--1924), M. T. Vlron (116--27 pr. n. e:
izd. Goetz, 1912), T. Livi;e (59 pr. n. e.-11 n. e.), Diodo r. Siri'
b on, G. Ve lej Paterkul (0,19 pr. n. e. i sl.; izd. Halm, 19(9), G.
Plini je (23--79 n. e.), P. C. Tacit (55--120 n. e.), L. A. Flor
(o. 120 n. e.; itd. Halm. 1872). Ptolomej (o. 150 n. e.), Apij.n
(o. l 60 n. e.; izd. Mendelssohn, I_I!, 1905'), D i on i(a sije (0.150--235
n. e,; ild. Boisul'li n, 1/195--19(1), M. J. Ju stI n (llI. st. n, e.; ild. RUh!.
1886) i A mijan Marcelin (o. 3JO---.4OO n. e. ; izd. Clark, !- i!, 1910-
1918). O Dioklecijanovoj upravnoj podjeli daju nljvi!e podataka Lat e r.
e u I i z Ve ron e (0.300 n. izd. Seeck, 1876) i Not it i a digni.
t atum (lId, 1876), č za civilne i č č
nike iz č V, st. ()dlifan su izvor lJ geograbko.topografske podatke
od l. do \ '. st. (osim Strabona. Pliniji i Ptolomeja) I t; n e r 3 r i I,
napravljena U obliku popisa staniu $ oznakom njihove đ uda.
ljenosti (itinerarium scriptum,·kao II pr. Itinerar;a Antonini iz IV. st ..
izd. Parthey i PIndu, 1948) iH u obliku kart e (lt lnerarium pictum, kao n.
pr. Tabul a Peutinger iana il drure polovine IV. st.; izd. Miller, 1916. ili
Pt otomeje\'a kart i, usp. C. Jelit, Du IIteste kanog-raphische Denkm.1
Uber die r omische Proyinz Dalmatie n, WMBH VII, 19(0) I Anonim iz
58
Rav e ne (iz VIJ. St. 0\ , e.; izd. Pinder i Parthey, Ravennati Annonymi
Cosmographia, 1860). Mnoge silnije, ali valne podaike 101:'"
doba kod nas daju 1 rimski pjesnici, kao n. pr. P. P. Stacije (,ztl. Klol z,
191 1), M. V. Mareijal (izd. Gilbert, 1896). C. i(laud ijan (izd.
Koch, 1893) i dr
U vrlo pisane izvore pripadaju č i lalinski nat pisi
Glavna č epigrafska Zbirka U ndu zemlju je I. B r u n m i d, Die
und MOnzen der I:'riechischen Stildtc Dalmati ens. Ablwlldlun·
,ren des arch. epigr. Seminars X!I!, 1898 (usp. i Brun!mid u VHAD, N. S.
V, 1901, i VIII, 19(5). Latinski nitPisi $U skupljeni u lbirkama:
Inseriptionum L.ti narum l- XVI (sa suplementima), 1863 i sl.,
la kUJe"e ptije syega CIL [lJ (1873) i Supl. [!I, 1-2 (1902), ojelo·
mi/:no CII. V (l872) i XVI (1936): V. Hoffiller_B. Slr[a,
aus Jugoslavien, 1938: H. De ssa u,In1eriptionu seleetae
1----""1,1892-1916; li. BY"H'" _ A. npe .. e peT e HH, eno·
>l eHH' IH y Cp6HjH, Cno .. eHHK CAH XXXVI1J (1900): Fr. L a d e k. A. P
m e r s t e i n i N. V u I j t, Antike Denkml ler in Jahreshefte
des Institut es IV (1901), Be;blott 158-
160 (usp. CAH XXXIX, 19(1); J. B r u n m i d, Kameni spo·
menici hr\,. nar. VHAD VII (1903·04). Vili (1905), IX (1906·07) i
X (1906·09); H. B)'" II II. AHTH41o'K enoweKHUK KaUle CAIi
XLI I (1905). XLVII (1909), LXXI (1931), LXXV (1932), LXXVII (1934) i
XCVJlI (1941·48).
Zo vrijeme .seobe naro<lac najvažniji Su izvori: Fl. Eutropije
( iz 2 pol. IV. st.; il<l. MG AA. 1879). L, D. P a k u I (živio u
doba cara Teodozij;; izd. Z. izd. 191 1), Prosper Ak"i·
tan ije (0.390--455: izd. Miene, PL 51), Pri s ko č
sredine V. st.; izd. Nirt>uhr, Bonnski Corpus 1829). Z o s i m (iz 2. pol.
V. st.; izd. MendeIssohn. 188;). Komes Mar ce lin (iz l, pol . Vl. st.,
izd. Mommsen, MG AA XI. 1893), F l. K a s i o d o r (o. 490 _ prUe
izd. Mommsen, MG AA XI!, 1894), Proko pije (0.490 -0.562; izd.
Haut:-· l-Ill, 1905--1913), Jo rd a" (0.5(1()- poslije 552; itd. Mommsen,
MG AA V, 188'2), Al:lI ti ja Skolasti k (o. 536-pr ije 582; izd. Din·
dOTf, II Historici I: raeci minores n. 1871), P av l e Diakon (o. i20-o
800: izd. Wailz, MG Seriplor es rerum Langobardkarum, 1818). pa i tivo
topisi careva i djel, č crkyenih pisaca (kao n. pr. E u z ebija,
Orozija, Sozomena. EU li i pij.), č pisma SI'. Jeronima
(poslije 34().....420; izd. Mil:'ne, PL 22. 1848)
L l t e r a t u r a : Podataka za naSu zemlju u doba rimske vlasli ima
11 ovim dj elima opteg karaktera: Th. Momm se n, ROmisehc Geschi·
chl e l-V (za naše krajeve V. S"., s poglavljem: Die Donauiinder und die
i(ri ere .n der Don. u, 19(4); M. J. Ro s l ovtzef f. The Social and
Economic HigtOfY of the Romu: Empire I-Il, lm č
L. Wicker!. 1931; talijanski G. Sanne. 1933). koje dosta det.ljno govor; i
59
o ekonomskim prilikama u ndim provincijama; J. M a r q u a r d t,
RlImi sche l-Il, 1881-1884., Jo! valno n
historiju rimske Vatnija su djela za historiju kasnije antike i
doba narodu: O. Geschichte des Unlerganges der
tnliken Welt l', UL-Vl', 1909-1922; E. S t e i n, Geschichte des spltr!!
mischen l. Vom Ium 1928; drugi
dio iZlbo na francuskom juiku pod nulovom HistOire du Bas.Empire.
19-19; I( Z e u s,, Die Deutsehen und ihre N3chbarsUmme, 19I).C'; 1..
S e h m l d t, Geschichte der deutsehen StAmme bi$ zum Ausgang der
V!!lkerVl'anderunr, I. Die Ostgermanen, 1934'. II. Westgermanen, 1938';
Ct. CtaHojellllh, BII"Hntja II CpOIlI, 1903, i G. Ostrogorsky.
Geschichte des byuntinischen 194'l HCTopllja BII3IK1"Hje,
1947),I95zt.
č djela It historiju (ijdor teritorija FNRJ prije nlseijenja
Slavena nema, , Ii u manjem ili vettm rovore o tom
opta djcla it nadonalne llistorije: I( Jirel:ek, Gucllichle der
Serben I, 1911 (prev. J. l, 1922 ; 1952'); F. it, Povijul
Hrvata u vrijcme narodnih yladara, 192;), 5 vrlo mnogim izvorima i lile·
raturom; B. nOPOIIHh, X"c1"op"ja SOCHC l, 1940; M. Kos Zgodovinu
Slovencevod nutlitve do reformacije, 1933.
Vdniji č za historiju ndih kraj eva u antikno doba nalaze St u
enciklopedijama antikne I,i storij e: Ch. Daremberg-E. Sarlio.
Dictionnaire des et l-V (u 10 sv.),
1919, i Pauly-Wls80va, Real.Encycloptidie der classischen Alter
lumswissenschafl, l. Reihe l-XX' (A-P). ll. Reihe I-V1I A' {R-V} i
Suplemmcnt» l-VII, 1894-1948 (jo' nije
Za osvajanje ndih krajeva do cara Augusta još je uvi jek važnoJ
djelo G. Z i P P e l. Die r!!miscbe Herrsehaft in Illyrien bis auf Aue-ustU$,
1877. O tom usp. jo; raspravc G. P a t s c h, Lika in r!!miscber Zeil, ]900;
Zbirke rimSkih i e-rlkih starina u bos.·hHC. zemaljskom muuju, GZM
XXVI (19U, I posebno), i Historische Wanderungen im Karsl und an
der Adria J. Die Hcnero ... ina einSI und jetzt, 1922; H. By.')! h, OKTlIIH'
jaHol 'I.IKPCKH PIT JI H,.H .... e CKOPII.HCKa H3 r oplbt MUK.k, r.nc CAH
LXXI!, 1907; G. Ve i I h, Dit Feldziige des C. Julius Caesar IXtavianu.
in lItyricn in den Jahrtn 35--33. Selltiften der Balkankommision, 1914, i
Zu den KImpfen der Caeu rianer in Illytien, ć zbornik, 1924; E.
Swoboda, Octavian und Illyricum, 1932, j f . "'iltner, AuguSluS'
t :ampf um đ [)onluj! rt"tlU, l\lio XXX. 1937. Opširniie pišu o r.dim
zemljama pod rimskom videu; J. J u n r, R<'Imer und Romanen io den
Donaul'ndero, 1877 i 185;>; H. e o n s, La province romaine de Dalmatie,
1882; M. B . c IIII, nHIIK)'M IIJ1H BCJlHKO rp8AIIWTC, CUPHH3P XI, 1894, i
KO}lOHHjl BHNHHIUHYN, CnplIHap XII, 1895; C. Pa\5ch_F. Fi ,l a,
Unlersuchungen r<'lmi scher Fundorte in der Hcrzegowioa. WMBH m,
1895; C. P a t s e h. Unle;suchunren zu'
60
GesChichte der r<'lm;schen Provinz Dalmati en, WMBH IV-IX, Xl. XII,
189&-1912; Bosnien und Herugowina in r<'l misehcr ZelI, 1911. i Beitrpll"c
zur VOlkerkunde YOn SiidOSleuropa, AOleie-er der Akad. d. Wi ss. in Wien,
phiL.hist. KI. 1924 i dalje; važni $U radovi F. ć i M. Abra·
m ć o Saloni i Dioklecijanoyoj č publikovani u BASD i u VAHD;
F. B u I j t, Po starog Solina. 1900; Car Dioklecijan. VHAD,
N. S. XIV, 1919, iStridon, ć lbornik 192[; M. č Zu.
Geschi.:t>te Salonu, Forscirungen in Saioni I, 191-7; H. II y I. H h. npKIIO'H
" HCTOPHj H AaHaWlbe CpOllje y P"NCKO Ao<'Ia, ruc CAH lXXXII, 1910;
HUOJIHMO nllUlba H3 pII .. c)(e CTlIpKKe, rUe CAH lXXXVI, LXXXVIII.
CX1V, CXXll i CUV, 1911, 1925, 1926 i 1933; Hl IHTH)(He Hawe
seNAoe. rlllc CAH CLX, 1934; BojsoAHHa Y PIINC)(O Ao<'la, u BOjsOIlHH'
l. 1939; M. H 11. r. p I W a H H H, ApxeOJloW)(1 KUUHWT.I y CpOIlPt
č dio); J. B r u n l m i d, Colonia Aeloa Murs •. VHAD, N. S. [V, i
Colonia Aurelia Cibalae, VHAD, N. S. VI, 1902; G. Novak, ToPOrTlfija
i etnorTlfija rimske provincije Dalmacije, NVj XXVIl. 1918. i [sejsh l
rimska Salona, đ JAZU 270. 1948; B. S a r i a, Doneski k
-dovini natih krajev rimski dobi. GMS XX. 1939; E. For·
schungen im obtrmoesischen Limes, SChriften der Balkankommision X,
1939; mnogo podalaka ima nadaljt u zbirc; ArchDolorisehe I\arte ,'on
Jugo$lavien (J. Klemenc-B. SBria, Blatt Ptuj, 1936; N. Vuli!,
BI.II Prilep-Bito\j. 1937, i Blati Kavadarci, 1938; B. Saria-J. Hic·
m e n c. Blatt Rogatec, 1939; i J. K I e m e n e, Blatt Zagreb, (939). O
ekonomskim č Su monografije ' M. l. R o S lov t z e f f.
L. vie des Balkans dans Re\·. inicrn. Elude,
balkaniClues l. 1935, i G. NO\'ak, Pogled na prilike radnih slojev. u
rimskoj provinciji Dalmaciji, HZ l, 19-48. Z. pokrštenje zemalj .
J. Zeiller, Les originn Chrt!liennes dans la province romaine de Dal·
milic. 1906, i i.esorij1"ines chrttiennes daosles provinces danubiennes de
I"empire romain. 1918; F. ć Sv. Venancije, prvi bi skup solinski i
č duvanjski, VHAD XV, 19"..8. Za propast rimske vlasll kod nu
A. A I f <'Il d i, Der Untergang der ROmerherrschafl in 1-11.
1924-192ti, i J. Klem e nc, Plujski "rad v klsni .nliki, 1950.
Olim navedenill posioje za historiju ndi h zemalj i u rimJko
dob. mnogobrojne monografije od spomenutih i drugih l utOU u doma·
č i stranim publikacijama, kao na pr. u Spomeniku SAN. Clsopisu u
2Jodovino in "arodopisje, Narodnoj sIarini, Stuohn'atskoj prosvjeli,
Glasniku č dru!:lva, Jabruhefte des !!sterreichiscben
Institutu. Jahrbuch rur Allertumskunde i dr.
61
, ,
I

D l o D R u G l
Ill. POGLAVLJE
NASELJAVANJE SLAVENA NA BALKANSKI POLUOTOK.
RASPADANJE RODQ\'SKI.H ODNOSA l POtECI
FORMIRANJA KLASNOG DRU!lTVA
l. Naj starije vij esti o Slavenima. - Potkraj V. i na po-
č VL st. č nova, posljednja etapa borbe harbarskih
naroda protiv antiknoga č s,·jjela. Zapadnorimsko
carstvo. koje jc dugo prožidj;l\'J!o teško krizu. bilo
jc ć palo pod udarcima germanskih plemena. No njegovu teri:
torij u javljali su se prvi temdji nov ih barbarskih dda\"a: van-
dah ke u sjevernoj Africi , vizigotske na Pircntjskom poluotoku
i u južnoj Galiji, č i burgundske: u Galiji , ostrogot!kc
u Italij i i na zapadnom dijelu Balkanskog poluotoka. S,·d avaju
se seobe germanskih plemena: u VI. st. č je jol samo
seoba Langobarda, koji se iz oblasti Karpata spu!taju u Pano-
niju i poslije č boravka u njoj (546-56S) prelaze u Italiju.
a Gepidi , koji su u prvoj polo"jni VL st. gospodari II č
nom dijelu uo:dnjeg Podunavlja, bili su o. 56i razbijeni od Lan-
gobarda i podvrgnuli A"arima pa su tako nestali. biSlorijske
pozornice kao č č
U loj si tuacij i č carstvo nastoji da obrani
od sve ieltih i opasnij ih navala Perzijanaca u Mal oj Aziji. pa
č i da Opel okupi pokrajine nekadašnjeg
carsh·a. Ali baJ u to ,'rijeme nova barbarska plemena sve tdte
navaljuju na en opske pokrajine caTlh'a, i to na centralni i
istofni dio Balkanskog poluotoka. Nosioci tih napadaja bili 5U
63
,
,
Slaveni i A'·ari. a osim njih Bugari, I kojima se bijahu udruiiIi
'l)s:l!ci r<lzhi jenih poslije Atiline smrti.
SJa"eni tada prvi put aktivno stupaju pod svojim imenom
na pozorni cu. Svojom pojavom oni daju osnovni pe-
č daljem historijskom ra%vitku ovi h krajeva. Njihovi napadaji
traj u više od jednog ć i wršaNju se doseljenjem Slavena
11« Bdkanski poluotok i u č Alpe.
Na č VI. st. Slaveni se u kompaktnim masama nalaze
na lijevoj obali donjeg Duoava. Prema č J ordana
i Prokopija mnogobrojna su slavenska pIcmena bila nasel jena na
golemim prostorima iza Karpata prema sjeverozapadu k rijeci
Visli. a u č pravcu preko Dnjepra sve do oblast i sjeverno
od Bugara, koji su živjeli na teritorij u sjeverno od Azovskog
mora. Slavenska plemena č oni imenima Slaveni i
Anti ; prvo ime upotreblja\' aju za Slavene zapadno od Dnjestra,
drugo za one č od te rijeke. Jordan upotreblj ava kao ć
imc, a osim loga i kao posebno ime za trecu grupu u č
Visl e. ć prije historijski potvrden nativ - Venetl (ime nesla-
"enskoga, molda i predindoevropskog porijekla, koje su Germani
upotrebljavali za Slavene. a poslije u č oblicima -
Wenden. Wind ische - za pojedina slavenska plemena).
Starija historijska č č podaci i arheo-
loška istrafivanja pružaju prib1ifnu sliku o proi1osti Slavena
prije nj iho"a prodi ranja do granica Biunta.
P"'a I)OUldana historijska č o SlalIenima po-
č iz J. i II. st. n. e. Pl inije stari j i, Tacit i Pt olomej daju vrlo
oskudne podatke o Venetima. pod kojim imenom oni poznaju
Slavene. Pod:lci sc, uglavnom. odnose na geografsku rasprostra·
njenost venetskih plemena. č teritorij ć velik i
prostor. koji se od Karpata basenom Visle proteže do č
mora. č j e Tacitovo upaianje, da se venetska plemena.
i:lko ne borave stalno u jednom kraju, ipak bitno ra%likuju od
nomada po tome, ! to grade ...
č istrdi vanj a potvrduju tu lokalizaeiju slaven-
a ist rdivanja tih č bacaju
SVjetLost l na prethodTll proces formira nja sl avenskih plemena.
Starije teorije č su poj avu SJalIena u hi storiji č do-
seljenjem vef formirane siallenske zajednice na teritorij sjeverno
64
od Karpata. odakle se ona ši ri la dalje prelila iSloku. zapadu i
jugu_ Ali suvremeno proub\'anj c postanka slalIenske narodnosli
otkrilo jc, da su stari Sbveni kak ... II jeziku. Iako i II materijal .
noj kuliur i vrlo mnogo nasli jedili od staroga predindoc:vropskog
stano"ništva iza Karpata. sto je "a'-an elemenat u njihov u formi·
ranju S ć postepenog stapanj a i č č
slarosjedilac3. i doseljenika. Veliku srodnosl jczika
grupe nar.ltla od Indi je do zapadne Evrope. koju možemo
bar č pralili dvije hilja(le god ina pr _ n. c .. ć je
objasnili s.,nlU autohtonim razvitkom. Kako je prostor. k{,ji SIJ
ti narodi zaIlzimaii" starijoj hi SlOrijskoj periodi bio !:, olem i
raspadao se na I'iie dijelova. koji nisu uupi:e bili medu sobom
poveza"i, nik .. ko sc ne moie objasniti postojanje indocn opske
grupe jezi ka bez migracija. nosilaca . praindoevropskih .. č
i č elemenata i nji hOII" j akQ/; utjecaja na proces etnoge-
neze starijeg stanovni! tva. Bez obtir3 na
krupne do tlanas neri jdene probleme. kakva su obli ka i kolike su
po Ol)segu bil e te migracije pri formiranju Sla\'ena. ono. Š\('O su
naslijedilt' iz .. fazc č razllitb. dokazuje.
da Sluveni kao takvi formirali tek u -svojoj postojbini iz"
Karpata i (b prelllOl lome ondj e č autohtono 5Iano\,ni11\·(,. Pt·
arheolo_, kim se nalazima .. idi . da se nOI tom prost ranom ..
rij u od davnina pa sve do sl avenske periode nepreki dno ,' riju
proces razvit ka IIIaterijaine kultu re. Temelj toga procesa ne·
sumnjivo predstavlja razvi tak autohtonih kulturnih elemenat ;:;.
koii u I'ezi su sl'vjim širenjem. pribli l:a"an,iem i
\Ijedinja\'anjem materijOlIne kulture na č č
tog klw i II vczi mi gracij ama i
nata stranih - kako č Iako i zapadnih - dajt:
kOlO č rezultat ranoslavensku kulturu u prvim "jeKu"ima
nak ere. T aj historijski raz"ilak govori o složenom hi storijskom
prvcesu formira nja ranc slavenske narodnosti. koj i se dOllrša"a
u č naic cre. Time se osvjetlj avaju i č vetc izme-
đ Slavena i starijih pl emena li onog č koje spomillj\)
anti kni pisci. prije sl'ega Herod otov ih Neura, a možda j Budim!.
!'la istoku j Lllgijaca na zapadu. Zbvg ja<':anj3 ekonomski h i dr u·
g:h historijskih ve7." za vrijeme društvenoga i ekonomskog
razvit ka. č i kulturna šarol ikost. koj a odgovara prv()oitnim
65
,
manjIm drušlvcll;m formaci jama. ustupa mjesto krupnijim dru-
!lvcnim i č forrna.:;jama - sl'lVcnskirn plemenima i ph:-
menskim savezima.
Na temelju historijskih. arheolo!kih i č podataka
mole sc č odrediti teritorij , na kome sc taj iz\-ršio.
On obuhvata na upadu i dio č č Odre. na istoku
srednje Podnjeprovije, na sjeveru č s č morem.
na jugu, Karpatima. a II pojedinim pcriudama laj SC zamršeni
proces osjeta i II udaljenijim pokrajinama kako na istoku. tako
i na zapadu.
istražkanja "putuju na n(ravnomjerni ekonom-
ski i društveni razvitak tog č ali su svuda tcmelj - po-
ljodjelstvo i č Plemena II sjevernom dijelu loS č
pokazuju primitivnije crte u ekonomici i društvenim odnQsima.
a p1emen:1 it oblasti oko Karpata, b o i basena srednjeg Dnjepra
poodmakla su u svome ra7.vHku. na što su bez sumnje utjecale
i njihove vete S pokrajinam .. II srednjem Podunavlju
i s č kolonijama na sjevernoj obali Crnog mora. č
llpolrebe rala II zemljoradnji. razvijeno č relativno
č zanaUtva. stvaranje krupnijih plemena i privremenih
plemell5kih saveza _ lo Sll u sredini pn'ih ć godina naše
ere one (TIC u razvitku slavcnskih pl emena u južnom č
koje govore. da su ona douigla posljednji stupanj u razvitku
rodovskog dru!!va. Sjevernija plemena sporije su sc priblibvala
tom st upnju razvitka. T ako je kod njih još do Ieraja prvih ć
godina u glavnoj privrednoj grani. t emljoradnji. pre,·Jadivao
paljevinski sistem (v. nap. str. i I ).
Pojava Slavena na lijevoj obali Duna"a i njihove provale
na teritorij Bizantskog carstva na č VI. st.. kako su 10
zabiljelili Prokopije. jedan od najvalnijih pisaca o Sl;n·enima
u VI. st.. i J ordan. ne odreduju i č njihO"a kretanja van
jl;raniea njihove prvohilne postojbi ne. č kretanja slaven-
skih plemena prema upadu i jugu ide u ranije doba. ali o toj
Č elapi seobe prema jugu raspolalemo samo vrlo oskud-
nim podacima. Tako na č V. st. .Kazi-
janski prvi spominje SlavenI:' pod nj ihovim immom. i to u po-
č Dunava. Na postojanje slavenskih elemenata u Panonskoj
nizini u polovini V. st. u tadašnjoj Atilinoj dria"i upozoravaju
66
prema mišljenju Ilekih pisaca i neki posredni I)o(;ac;. koje nam
dOl;U Prisko (oo spominje nehunsku slano'·niŠt"u. kuje pice
od meda nazi"a medos - medovina) i J ordan (spominje oured
»5travo::« pri pogrebnim č na Alilinu t;rohu). T;, IITV"
kretOI nj a su vjerojatno manjih razmjera, izolirane pojedi·
dinih manjih jedinica, koje je uglavnom zahvati o talas humke
najezde.
Masovna seoba Slavena i kompaktno naseljavanje lijeve
donjeg Duna"a zbiva se bez sumnje u doba poslije prop:,sti
Alilmc dr!ave. Prema j ordanovu izvještaj u. koji sc usni-'" 'la
situaciji iz posljednjih decenija V. Sl., proši ri o sc kompaktni
slavenski teritorij ć do Dunava u č Sereta. a preml
I'rokopije\·u. iz prvih decenija VI. st., cijeli kraj sje\'erno ud do-
njeg Dunava ((!ana§nja Vlaška) naseljen je slavenskim masama.
pa ga pojedi n i bi zantski pisci nazivaju Sklavinijom. Slaveni nl!-
seljavnju u to vrijeme i veli k dio slare pokrajine Dacij.: (tl ana-
;njeg Erdelja), a poslije prijelaza Langobarda \I Panoniju i oh];lsl
oko Karpata sjeverno od Dunava (dana;nj" Moravsb i Slo\,:I<:-
ka). kao i Cešku.
Seoba Slavena j e II tijesnoj vezi s tadašnjim komplici ranim
procesom preseljavanja veli kog broja plemena na 1l"\\lcn'''lIl
prostoni od srednje Azije do zapadne Evrope. kao i s IInutr:.-
šnjom krizom č svijeta. Na njezin je I(lk i r31.\"iI1l k.
nesumnjivo utjecao taj vanjsk i č ali sc ona ne mole obia-
sniti hcz unutrašnjih uzroka. koji č iz
nomskog razvitka samih Slavo::na. Primitivna zemljofadn;:!!.
koja je zahtijevala obradj,·anje ć zeml jišta. i relali"no P(I -
ć stanovništva bili su valan poticaj za stobu. Jo; č
nija je č da su Slaveni na temelju ekonomsko;:-
postigli i viši stupanj u svom š č razvi:h.
Ju!ni dio Slavena smpao jo:: u posljednju fazlI rooO\'$I:OF" po-
ret ka. kad se javljaju č društvenog raslojavanj;! i č
rodovsko-plemenskih starješina i voda. kada č č
forme njihove organizacije, jer sc sivaraju krupni ja I)Jemena
i privremeni plemenski savezi. koji ć borbe ć raz-
mj era. uspj ešne napadaje protiv susjeda i 01\'ajall1e nO"og
zemljišta.
67
, .


Od č kada Slaveni - č kao .samostalan faktor,
a donekle II vezi s Bugarima i, I,oslije. s Avarima - istupaju
protiv Bizanta. za njih sc č interesirati suvremeni pisci.
č bizantski. koji opisuju prilike č carstva
II lo doba. Uza svu svoju fragmentarnost tt: nam vijesti omo-
ć da II osnovnim crtama pratimo glavne faze lc borbe,
koja č na č VI. st.. a svda,-a se č slaven-
skom kolonizacijom B<llkamkug poluotob II prvim decenijima
VIL ć Premda T.:ltni đ 7.;l.uzimaju prvo mjesto u
svim tim vijestima, one nam ipak pružaju i dosta elemenata.
koji osvjetljuju dru';tl'cno-ckO!l<.)]nski i kulturni život .slavenskih
plemena.
2_ Borba protiv Bizant a II pr voj polovini VI. stoljeca. -
Prvi napadaj na bizantski teritorij. koji je zabiljden kao na-
padaj antskih plemena. ide u doba cara .lllstina (518-527). Su-
zbio ga je bizantski vojskovoda German i za nekoliko gotIina
presjekao dal jc samostalne pokušaje Slavcna. Nesllmnji,' o je,
da su Slaveni i prije toga sudjelovali u borbi protiv Bizanta.
iako ih ne spominju pod njihovim imenom. Oni su t o .:;inil i u
drugom deceniju VL st. Ll zajednici s drugim barbarskim pleme-
nima, a osobito s napadaj ima Bugara. i upravo zbog toga suvre-
meni pisci nisll č č kao Bugare (ili l·lune), ć kao
"Gete., Tim imellom č Komes M::rcelin saveze raznu-
rodnih plemcna sjeverno od donjeg Dunava i Crnog mora. a ka-
sniji pisci upotrebljavaju ga č 1.a Slavene (Teofilakt Simo-
kata).
Prvih godina Justinijani)ve vlade pOMvijaju se
_ opet lJ zajednici s Bugarima - slavenski i antski napadaji i
pustošenje bizantskih provincija. Posli j e poraza hllgarsko-sla-
venskih č \I Iliriku i Trakiji. č je 7.apOl'jednik Hil-
v).ld t ri godine (530-533) uspjdno bl·anio granicu na Duna'·u.
ć č i na slavenski teritorij. Njegov .. propast u borbi
sa Slavenima ponovo otvara "rata provalama. koje medutim II
prvo vrijeme č medusobni rat Slavena i Anta. Ali ć na
kraju tridesetih godina Slaveni Bugarima opet sudjeluju u
nal)adajima na Bizant , a ć od njih (540) dovodi ih I)n·i
pu! pred vrata C3rigrada.
6s
Uskoro ohnavljaju Slavcn; i samostalne nu,·ale na
bizantski teritorij. Najprije upadaju u Trakiju Anti, a poslij e
njih velik bwj Slavena (545). Dvije godine poslije Slaveni pu-
stok Il irik i dopiru do č vojska 0(1 15.000
ljudi samo ih je slijedila. ne ć sr d3 stupi u
horou. Pri tom napadaju. kako bilježi Prokopije. Slaveni dob,."
pripremljeni iznemldnim jurišima osvajaju vec i utvrdena mjesta.
U sredini VI. st. napadaji Slavena dostižu svoju prvu kul-
minaeion" č Godine 5·19 oni najprije pustoše !lirik i Tra-
kiju, nekoliko puta razhijaju bizantske odrede, dopiru do Egej -
skog mora. gdje owajaju grad Toper na ć rijeke Meste, !lJ
sc vracaju S velikim plijenom. ć godine (550) prelazi prek<"l
Dunava »vclika množina Slavena kao nib do prije> i puslU;i »ll
punoj slobodi « po bizantskoj državi , kako u Dalmaciji. tako i II
Trakij i. T o je prvi put, da se Slaveni nisu kao dotad odln ah
vratili s dobivenim plijenom. ć su prezimili na bi-
zantskom teritoriju »kan u svojoj zemlji. nimalo sc ne bojeci
kako to kaže Prokopi je. Kod AdrijanOl'ola oni
opet potpuno đ bizantsku vojsku i prodiru sve d r.
Dugog zida ispred Carigrada. Potkraj iste godi ne, 11 isto
s velikim napadajem bugarskih Kutrigura na Trakij" i Gr[kll.
Ilirik j e hio izložen duf.im napadajima jednc vece slavenske
vojske. Poslije ć predaha, Anti i Slaveni sc sl)(}minju tek
potkraj pedesetih godina (558) kao č u vd ikom kutri gu]' -
skom napadaju kroz T rakiju do Carigrada i Ga1ipol jskog IK>-
luotoka i kroz Gr';; ku do TenIlopila ,
Iz opisa tih pohoda jasno proizlazi njiho,· č ka-
rakter. Osnovna je njihovo svrha dobivanje tl zaroi>lj c-
nicima, stoci. dragocjenosti ma i drugim stvarim<1, Sll
vodili sohorn vel ik plijen ljudi i stoke i golemu č sva -
kakva blaga«. kaže Prokopije o pohodu g. 550. To jc
slika i wih ostal il, pohoda. S dobivenim plijenom Sia"cn; sc
ć u svoju zemlju preko Dunava - II Sklavinij l! . Možd a
se ipak u sredini VI. st. pokazuje i dublji interes Z<1 bizantsko
zemljište, kako bi to moglo da proizlazi iz gornje l)rokopi,ieve
konstatacije o pohodu iz g. 550-551 .
T eška vanjska č situacija Bizanta prubla je po-
voljne uvjete za uspjeh prvih slavenskin pohoda. Pokuša j Ju-
69

-
stinijano,·, da od barbara dobije natrag zapadnt provincije bi" šeg
Rimskog carstva , u"uh o je Ui zant, poslije dosta brzog uspjeha
proliv Vandala II Africi i č uspjeha prl>liv Vizi gota
\1 Spaniji. II dugotrajan i tdak rat s Ostrogotima II Italiji. koj im
je tek poslije dvadeset godi na iscrplj uju6h borhi Italija I)ri.
č Bizantu na kratko ni jeme. Teške je borlJ<, morao
Bi7.anl isto tako voditi na istukli proliv Perzije. Rat na istoku i
zapadu gutao jc golema financijska srcdst\"a j vezivao ć
dio vojnih sna,!:" ba! II momentima slavend.ih i drugi h napa-
daja na sjevernu granicu. Osim toga. II cij elom VI. st. sv(' sc
više smanjuju prihodi bizant ske države. II kojoj, II t o vrijeme
krize č drušIva, privreda višc
luje opseg novlanug optjecaja_ ć u druguj polovini VI. st ..
pri kraju Justinijano"e ,·l ade. bizantska dTia"a ne raspula!e
vi še dovoljnim č srel1stvima za uzdržavanje pOlrebne
vojske b k ni u relativno mirnije doba. Justinijan je pokusao da
nedostatak vojske na Balkanskom pol uotoku nadoknadi podi-
nnjem gustoga, a zbog velike zurbe ć slabo izradenog
pojasa đ duž sjeverne gr anice i da taj pojas prOlegne
dublj e u Zbog nedovoljnog broja vojske, a naro-
č zbog njene ,unutrašnje detorganizadje. koju je uzroko,'ao
raskošni livoloficira na č voj nika. taj se ušli!ni sistem
Il tvrdenja (Prokopije spominje oko 80 đ duž granice, a
oko !liO u unutra$nj o.sti do južne č pokazao kao bezuspje-
ian i nije mogao da č provale Slavena. Anta i Bugara.
koje su sc nizal e, dok j c god vladao J ustinijan. Osi m lOga za
vrijeme stalnih sukoba s Bi zant om usavriavali su Slaveni i ostali
barbari svoj č ratovanja, usvajajuCi postepeno bizantsku
ratnu tehni ku. i osposobl j a"aH se za opsade i oS"aj;wja utvrde-
nih mjesl a. Taj napredak opala I'rokopije ć u nj ihovim po-
hodima oko sredini: Vl. ć
3. Ekonomsko-drulitveni odnosi kod Slavena u doba napa-
d aj a na Bit.ant. - Vijesti bizantskih i drugih suvremenib pi-
saca o Slavenima u VI. i VI!. st. namijenjene IJg!avnom samo
njihovim č š napadajima na bizantski teri tori j. suko-
bima s bizantskom vojsk om i ns\'a j anjima bizantskih zemal ja,
!lružaju samo uzgredne !,odatke o drultveno- ekonomskim odno_
70
I
,
,
l

I
lima. č iivota i kulturi Arheološka ist rai ivanj a
nisu gotovo ni obuh" at i!a lu p·eriodu na naiem teritoriju. pa za-
, ada ntma takVi! arheološkog materijala. koj im bi smo tc "ije, t;
p rovjeri li i dopunili.
Fragmentarni I){)daci o privred i Slavena ć na to, da
je kod njih za vrijeme "oba na lijevoj obali Dunava I)a zatim
Il a Balkanskom poluotoku. temelj l'rivrtdnog života bila ,."mljl' _
radnja sn Č kOj l! su oni prenijeli ovamo il. prvobitne
domovine. č govori o razl i.
č stoke i plodo .. a složenih u hambarima, osobito Me-
naIl dar sl)ominje, kako su /\\' a ri 5iS pustoiili slal'ensku zemlju
osim ostalog i tak o. da su uni šta"ali usjeve. O postojanju sto-
č d:!je podatke i Prolwpij c. č ovainosti polj odj el-
IIva č stari slavenski kalendar sa 51'ojim imenima za po-
jed ine mjesece prema raSl,oredu poljodjelskih radova. zatim
oboža vanj e Jlrirodnih sila u slavenskoj reli giji. a starinu tih po-
lj odj elskih gralla dokazuj u č slavenske č za pol j-
ske radove i plodovc, kao i za ć !ivotinje.
Slaveni su stano"ali Ll zemunicama. a "eti broj ti h zemu-
n ka bi (l je medu sobom IlOvczan pokrivenim hodnicima, što po-
kalu je, di! je u njima boravili! jedna »velika
nuju . .. znatno udaJ jeni jedni od drugih. ć s"i č
mjesto č Prokopij e. ArheoloJki nalazi na antskom
č govore. ria brojn ij:! bila vrl o mala nasel ja (pro-
sjecno 004 5-0.5 ha. odgovara površini kvadrata sa stra-
n icom 6i - 72 m).
Slaveni su obrad ivali zemlju na paljevi nsk; č Ipak.
lJ srcdini pn' ih ć god ina n. c. č u južnim slavenskim
oblasti mJ uvoditi i poljudj elski sistem. za koji su č
ncusl al jene njiv<! na otvorenu ili sasvi m č 7.c ml jišt u?
,,' Ze.",lju: je . n njiV'U. najp. ije bi č a nl;",
11.0,:16\'&11 PN to.dlna (l-3 ,odinc kao njivu. a dvije (O-
<l,n •. kao .. :mIJ,;t. >u .aI m, n.noy" propuhai. l umi .. l.i jli "i l,
!ah l.h (oko 15 i.li jo.l a po.lii_ opet potinjali ,.
"koo"dcuju. Kod ""'''0,. l>:"iJev,n.k", ...... I,il!e .$0 obradu)<: mOli _
hma;. a ralo x "" upol,. bljua. Je, kotl,"' J. d.v.ta o.la,< u ocrnIj,.
I l u ,ac u <Hl ,odina obrodi.anje prono,i n. nnvo
•• zbo, 'o,,, iz"",,:. dijeli cJan" .. im, č Za .... Ii ku od
'!Sloma" D 1<,,,, IC .i""mu uvod. ; drvono ralo (koj. acmlju ' ... _
al , JO !'. "".'TC<. ka .. lt .. lo bi,.. kod pl u,.). Pa ipak i u lion
lora upot.eb.. tala potinj< .d u VII . ili VIII. >!olj.tu.
7J

U uba ta sistema zemljoradnje zemlji;tt jc još uvijek kolek-
tivno č ć Njena sc prava pukazuju naro -
Č II č š ć đ zemljišta
pašnjaka i šume - i pri sukobima sa so;jcdnim ć oko
pojedinih dijelova zemlj i;ta. II kojima op':;na kao kolektiv za-
stupa svoje interese. Buduc; da sc i š koje jc privremeno
đ upotreblj"v,1 ZH njive samo nekoliko godina, a 7.atim
sr: opet za duhi periodu č đ zemljištu, sa-
Č jc i nad njim" krajnjoj liniji vrhovno vlasništvo ć
đ jer jc kolektivno obradil'aoje i š ć zemlje
zamijenjeno privremenom podjelom medu pat rijarh alne »vc-
like porodice _ r"di đ i uživanja. stvoren jc tcmel j za
raslojavanje društva; opadanjt rodovskih odn06a.
đ metala Slaveni su poznavali još u staroj do-
1ll0vmJ. S .. mi su đ oružje, orude i č UkraSIH;
U ć proizvode pripadaju i tkanine i Č
Ali č rad kod Slavena u to ''rijeme II golemoj jc ve-
ć kucni rad č veli ke porodice. Samo sc u obradbi mc-
taja pojedinci ogranil:avaju prij<:: sv<::ga na laj posao, iako još
živ<:: u svom kolt:ktiVll. O tom nas ć i Dimitrijeva lc-
gcnda. koja u vezi s opsadnim spra'-ama o Slavenima. koji
su vjdti drvodjdskoln poslu. o drugima. koji obraduju željan.
i o ć koji izraduju strijele. Mnoge vijesti č vještinu
Slavena u izradbi l:amaca od jednog drveta (monoksi la).
Bizantski su pisci svoja zapažanja o nekim pOJ,H'ama l
formama drustvenog života kod Slavena davali kroz prizmu
nazora pripadnika č društ'-a I pod,mika jedne
organizirane č države, tome vide sc iz njih,
iako malo zamagljena. rodovsko -plcrnenska obilježja društvenog
poretka kod Slavcna. Prokopije je č da kod njih nc vlada
jedan č nego da žive i da sve poslove
obavljaju č Pseudo-Maurikijc ć da Slaveni žive
" slobodi i da sc nikako nt daju u ropstvo ili podaništvo. da
kod njih ima mnogo poglavara. koji su č nesložni so-
bom, da sc odluke plemenskih i narodnih skupština č krše,
da je krvna č ljudskog života. Sve su lo elementi ,
koji u vezi s ekonomskom strukturom pokazuju druhveno-po!i -
č for me rodo\'sko- plemenske organIzacIJe. t. j. slobodu i
-,
,.
!
-
i
\

-
o
! 'e"

<
z.

,
,
<

-oo
<

O
:>:
O

;S

-

KART .... IV
,
,
- ! ,
,

I
, ,
,
,
, ,
,


,
, ,
,
I
,
l j
,

I


,
I
,
!
,
1
l
,
i
I ,
l

,
"
,

,
, ,
-
-
I

"
"

'"
.-
I
,

ravnopravnost svih č lJ rodo\'s koj demokraciji,
svih poslova na temelju č odluka ",<lovskih j plemen-
skih Ć i č rada " l'atrijarh<llnoj velikoj poro-
dici. starješinsku vlast II rodovima, plemenima i pktnemkim sa-
v(mna. Na narodnu skupštirlU direktno se protcže Prukopijcl'
podalak o sastanku svih Anla radi rješavanjil pitanja lažnog
Hilvuda_ Na starjdinsko ć plemenskog saveza odnosi sc
Mcnandrov podatak l) Davritasu i narodnim ])ogl"v;cama. ko-
jima jc "varski kagan slao prije g. SiS svoje poslanstvo.
Za vrijeme ratova. koj i su trajali više od jednog ć
I" jc organizacija sve viie gubila prvobitne č forme rodov-
skih odnosa j dobivala oblik vojne demokracije. »Ra t i organi -
zacija l" rat postale .su redovne funkcije narodnog života _
(Engels). Na veliko č č u sla"C"nskOj ekonomici
tvga vremena. najbolje ć Menandrove č da je
"varski kagan 5iS nap"o Sklaviniju i zbog loga. šIo »se nadao,
ć zemlju punu bogatstl'a. jer su Slal'eni mnogo puta č
bli Rome.isko carstvu«. Plijen. koji so Slaveni godinama
č iz Bi7.anta stalnim č š pohodima. sn'OrlO je
nejednakost i dao jak" ekonomsku podlogu
plemenskim i vojnim slarjciiinama. Na tom je temelju postajao
č njihov polohj. brh se razvijao proces socijalne dife-
renc!JaC!Je i postepenog st"aranja kndevske <'lasti iz redova
č voda. po javilo sc ropstvo.
Ć se. da ro]>Stvo nisu još mogJi primjenjivati nad suple-
mCniCmla. Na to nas ć Prokopijcv podatak () la7.nom
Hilvudu, koji je zapravo bio Ant. Njega su u Tatu zarobili Sla-
veni. poslije ga kao roba otk upljuje neki Ant. aJi 1'0 povratku
u antsb, ?emlju nj egov mu je gospodar morao l)() č
pra"u kan Antu vratiti slobodu. U ropstvo su dakle padali samo
tudinei zarobljeni u ratnim pohodima. Pl! č ni lu nije bilo
osnovnom svrhom dobivanje robovo. kao radne nego,
prema Pscudo-Maurikiju. dobivanje otkupa za zarobljenike.
Sloviše. oni. koji nisu htjeli rla !JZ otkup \'fate u svoju
Illogli su poslije odredenog vremena robovanja »ostali ondje
slobodni i kao prijatelji". Nema sumnje, da je u medu"remenu
ipak š ć radna sna.;a robova. ali se sve to odrialo u
č patrijarhalnog ropstva, bar do kraja Vl. sl.. iz
73
kojega doba č podaci. što ih daje Pseudo. Maurikije u
$Vom opisu. Tek kasnije, kada su se naselili na Balkanskom polu-
otoku. rOI'stvo je dobilo širu primjenu i stalnije oblike. Ali ć
ta č faza svakako je znak raspadanja rodo\"skih odnosa.
č vijesti daju nekoliko primjer .. ć starje-
šina, koji su vjerojatno predvodili plemenske s;:veze . .Jedan
podatak č ć da su sc č starjdinske porodice iz-
dvajale iz redova č č plemena. To se može zaklju-
č iz Menandrova i7.vj<::štaja o Me,.amiru, o kome se č
č da je to sin lIarizijev. a brat Kelagastov.
Podaci o velikom broju koji sudjeluju u pojedinim
napadajima. iako su č č č i sami o okuplja-
nju slavenskib i antskih pJemen<l II pojedine plemenske savezc.
Ipak plemenski savezi u č fazi socijalne diferencijacije
zn .. č j o; llvijek privremeno udruživ<lnje pk1nena s konkretnom
svrhom napadaja ili obrane. a ne sIolInu č fonoaciju. To
vrijedi u prvo vrijeme i za Slavene. Slavenska plemena. koj<l.
č udrožen<l, napadaju Bizant. moraju još potkraj VL st. da 5C
bran" svako za sebe protiv bizantskih pohoda na Sklaviniju,
Njihovi su plemenski savezi tek privremeno prikupljanje snaga
za napadaj (tako o. 550. o. 580, poslije (02). ali je njiho\" o]>sta-
nak uvijek ugrožavala opasnost. da se raspadnu na poj edina
plemena. i to zbog unutrašnjeg neslaganja ili II vezi s ratnim
nellsp)eSnna,
Toj ekonomsko-društvenoj strukturi odgovara i ustrojstvo
slavenske vojske. koja je svakako samo ć plemenska. t, j .
narodna vojska. O lome č goJem broj boraca, koji bi
č bio posve nerazumljiv. Kod slavenskih napadaja naila-
zimo ć ... na žene i djecu. a g. 62(; žene sodjeluju i o napadaju
1Jlonoksilima na Carigrad. Sve do kraja VI st., po izvjcštajima
hizantskih pisac<l. slavensko je oružje skromno: koplje, l uk sa
strijelama, !;tit, osim toga. bez sumnje, i još neko oružje za borbo
izbliza. Protiv bolje naorožane i izvježbane bizantske vO,jske
najradije su pribjegavali ratnim lukavstvima. iznenadnim napa-
dajima. borbi po šumama i tjesnacima.
ć slavenske vojske č š doduše pješadija. ali
I'rokopijc S" č da su Slaveni i Anti služili u bizantskoj ko-
nJICI lJ [taliji. a slavcnsku kOlljicu spominje još T eofilakt
Simokat:l u vezi knezom Pirogastom, ! ustrojstvo vojske po
deset inskom sistemu. o kome govoTl Dimitrije"a legcnda.
karakteristil'no je ;.a plemensko vojnu organizaciju, Slaveni su
bili vjdti i u prelaženju prcko rijeka. U svojim monoksilima
opsj edali so Carigrad i Solun. spuštali se u Egejsko more. č
kali po tamošnjim otocima i plovili sve do ma[oazijske obale.
Pseu<l o_Maurikije\"i podaci o slavenskoj vojnoj taktici pot-
kra j Vl. st, niso potpuni. Oni se č samo na opis sla-
venske obraIlc od bizantskih napadaja, protiv kojih su se Sla-
vcni ustvari složili istim č obrane kao nekada Ski ti proti,'
Perzijanaca na iMom terituriju. a č i Goti protiv rimske
vojske. Prema iz,' jdtajima drugih hiz<lntskih pisaca o slaven-
skim pro\'alama preko Dunava na jug, koje su bile dje!<l mnogo-
brojnih i za borbu spremnih jedinica slavenske iantske ,"ojske.
ž pratiti , kako je od prvih slavenskih napadaja pa do
č VII. st. postepeno njihova ratna vjdtina.
ć II sredini Vl. S:. bizantsh: tvrdave č padati pod
udarcima Slavena, koji su se II č složili prepadima (547,
kad su im pomugle uhode) ili lukavstvom (549 Toper). Ali ć
g . . 14; bizantska sc vojska u č od 15.000 ljudi plaši da ih
napadne. Godine 549 oni nanovo pobjedujo bizantsku vojsku,
a 550- 551 vec bez straha prC1.imJjoju na bizantskom tlu. Go-
dine 5;9-583 slavenski se č zadržavaj o na Balkanskom
poluotoku pune č gorline: pri opsadi Soluna g. 586 i 61;
upotrebljavali su i opsadne sprave. Pa i č osvajanje Bal-
kanskog poluotoka u č VII. st, i pohodi morem do ]\1:<le
Azije i Krete č da su Slaveni u stogodišnjoj borbi S Bi-
7 ... ntom napredovali U vojnoj vjdtini , To nisu viie oni
koji nisu opsjedali gradove niti sc đ boriti na
ravnom tlu ... niti ih je tko vidio, da s vojskom prelaze preko
rijeke kao iilo opisuje Prokopije prve njihove napa-
daje. Usprkos svome skrolllllom oružjll Slaveni Sll u to vrijeme
_ u prvom redu zbog svoje brojnosti i iskostva u borbama s bi -
7.antskom vojskom - postali prvorazredna vojna sib;, Tu trebz.
spomenuti , da č slavenske vojne snage nije samo zasluga
Slavena. nego i posljedica njihova saveza s Avarima.
O slavenskoj vjcri U to vrijeme č se samo jedan -
vcoma oskudan - iZ"jdtaj od Prokopi ja, koji navod,. ua 1
i5
-
kau i Anti »"jcrujll. da je jedan njihov bo"" tvorac
(po nekim mi Jljcnjima Perun). jedini gospodar
m.l,ra •. 05im toga ,·jcruju Ll č božanstvu ; ,-ile. Sv;m<l
ž i pritom č Taj izvjdtaj. II kome
JC autor. fdlO da samo ć crlc. koje su .pajale sve
Slavene, I Ante, ne može sc dakako u1.im<lti bo potpun opi.< nji-
.. š .. i razloga sumnjati \I njegovu č
nafnJI, VISCI oslanJaju sc zbog tnga na mnogo kasnije iZ"on:
-. polemIke i zapadnih pisaca protiv slaven-
skIh pa i na sm' remeni folklor _ i na lom temelju
konstnl1raJu davensku religiju s mnoštvom bogova : Perunom ili
SvclQvidom kao gospodarom munje j vrhovnim božanstvom
Da!bogom kao bogom sunca. Vtlesom kao bogom stoke. Vesnorr:
ć i mladosti. Moranom kao boginjom zime
I I t. d. Ali treba n:lpomenuti. da nij e si8urno. da su kod
s"lh Slavena postojali isti oblici vjere. a i izvori O tome su
ć .SII č u Srednjem vijeku
uopce P?Jcdme "rsle 1)Og-anskog vjcrovanja i
.razllkovanJe '1]SU n, smatrali kao I)otrebno; dokazano je,
Je I stara č i germanska mitologij<l utjecaJa nil tc l)ole-
mIke. U folkloru bi IH: I'jerojalno moglo ć tragova Slare sla-
vens.ke vjere. ali je to istrafivanje "eoma teško zbog ntustalje_
nost i i. seobe njegovih elemenata. Zbog toga o st<lroj
vJen postoje vrlo č miii1jenja. il č
.. Na temelju Prokopijev:l izvj dtaja. kao
l dosadasnJ.eg lslraill'anJa pouzdano je samo lo. da je kod Sla-
:ena .neko č oboiH' anje prirodnih sila, pri
cemu Je pol obJ boga groma bio vrlo istaknut.
4. Avari i njihova ul oga u slavenskim osvaj a njima. _ Avari
su podrijetla, koj e je l)Od pritiskum zap'ldnih Tu-
raka sa srediJtem u Turkoestanu vct u sroedini VI. st. kTC-nulo i%
Azije II Evropu. Ono je l,reko terit ori j a sjeverno od
Crnog u srednje Podunavlje i tu se ustalilo u naj-
5tepskog pojasa. koji sc protde od central ne
:'-l.IJe do Panonije (kao prije njih Huni. a poslije njih Mallari ;
IstIm su u X II I. SI. krenuli i Mongoli). Godine 558 Avari
su upali II č sjoeverno od Kavkaza i Bizantu I)Onudili
76
I
svoju ć protiv drugih barbarskih naroda i zbog toga $ U do-
bivali od JusIinijana ,.godiŠnje darove... Qui su doisla ukrotili
.barbare. koji su neprestano pustošili pok.orili O$talkc
Huna i bugarska plemena na sjevoernoj obal i Crnog mora. razbili
antski plemenski savez i neprestano č Anle, došli najzad
do ć Dunava. gdje su podvrgJi vjerojatno i Slavene. Provale
tih Slavena preko Dunava proestaju poslije 55S l!:a nekih d"a-
de5et godina. ć da Bizanl nije htio da A,-arima dodijoeli
mjest o, na kome bi se jufno od donjeg Dunava n<l stanili , oni dva
puta odlaze sjeverno od Karpata na zapad protiv Franaka (562
i okt) 565). ali se oba pula ć na donji Duna,'. U lO vrijeme
- kako kaže Ivan Efeski - Avari su sc č brojnu pove-
ć i č mnogim sjevernim narodima. koje su pokorili i 05"0-
pri č je sigurno mislio prije svega na Slavene.
b.udi $ U o. 56i č s Avarima savez prOli,· (.epida i za-
jedno, uz ć pri5lanak Bi13nl a. koji je prisvojio gepidski
Sirmiull\, uni§tili njihovu državu. Avari su se naselili gt1)id-
skom teritoriju u Panonskoj nizini č od Dumll'a, :. kad su
se Langohardi ć godine odselili iz Panonije II Italiju, A,':lri
su postali gospodari j tc pokraji nt..
Kad su doUi u E,·rOI)U. A'·ad su imali oko W.O()O vojnika.
Kad su im se pridružila hunska i bugarska plemena. nji ho\" sc
broj ć na oko 50.000. ć sam; ti nomadi predstavljaju.
dakle, savez ra7.norodnih plemena, koj:. su i poslije bil .. svijesna
svoga č porijekla. dok su bili na Dunavu.
Avari su pokorili č slavenska plemena. koja su sc njima
bar jednim dijelom selila i II l'anonsku ni7.inu. Tu su oni osim
Gcpida podvrgli pod svoju vlasi joli i one Slavene. koie su tu
zatekli. Zbog lOga su odnosi izmedu A"ara j Slavena i uloga
Avara II kasnijim sl<lvenskirn na Balbmki poiu-
otok jedno od najvdnijih pilanja u hist uriji Južnih Sla,·tIIa u lu
doba_
Kao i ostala barbarska plemena. koja su sa sjevCI"': oa.dirala
prema Billl ntu. i Avari su vet dostigli stullanj vojne demokra-
cije, koja zbog njiho" a ima i neke č osobine.
S:l č konja oni l.ivjc1i j(l; uvijek podijeljeni
-u rodove i plemena_o Plemena su ži'·jela I)od svojim starjdi-
nama i Ivorila posoebne jedinice u avarskoj vojsci. koja je bila
77
, I'
đ po dc:sctinskom sistemu u jedinice od ć i deset
ć ljudi (tumen; )_ Obilni plijen ratnih pohoda i danak Bi-
lanta, a takuder i danci ud đ naroda su č
temelj za imovinsko izdvajanje kagana i rodovsko-plcmcnskih
starjdina. Patrijarhalno ropstvo dobiva kod njih ć stalnije
oblike, ali ropstvo još nije ć lcmc:l j privrednog iivota. To nam
dokazuje i postupak sa zarobljenicima iz ratova na Balkanskom
poluotoku II č VII. SI .• od kojih jc po legendi sv. Dimi-
trija !3 nekoli ko dCS1:taka godina nastalo novo pleme sa svojim
plemenskim glavarom. ,. kao .što je kod njih (t. j. A"ara) č
Na joi jake oblike rodol'sko-plemenskog uredenja podsje-
ć i drugi momenti. U VI. st. uglavnom plemenski starjcšine
još donose odluke o "anjskim odnosi ma. a bar du sredine VI!.
st. još uvijeK svi č plemena č o postavljanju nO"og
kagana. Sve do druge polovi ne VII. st. iznova se ja"l jaju su-
protnosti đ nomadskih plemena č I,orijekla. koje
viie puta uzrokom pravoga đ rata. Avari, (lakk.
jo! nisu bil i jedinstven narod. nego pr;wi plemenski savez.
Zhog toga koncepcija o "a"a rskoj ddavi«. II kojoj bi no-
madi bili gospodari razdrubljcne i porobljene mase Slavena.
na kojoj IiC osnivala historiografija, ne odgovara
historijskoj istini. 'Slavcni su mogli biti č u sa"cz
s Avarima, č broja pojedinaea, iamo u obli ku
kolektivnih jedi nica. plemena; zajedno s nomadima oni su č
nili avarsko-slavenski plemenski savez. Ali u tom plemenskom
savezu Avari su iz više razloga doista bili č ć faktor.
Njihuva je vojska, usprkos SVOm plemenskom sast avu, bila
č ujedinjena pod kaganovim vodstvom. Pokretljivost dobro
naoružanog konjaništva davala je Avarima znatnu prednost nad
slavenskom pješadijom. a to je situacija. koju u historiji mo-
žemo č ć (Huni, Madari. Mongoli). ć da slavenska
plemena u svom unutrašnjem razl'i l ku još nisu bila stvorila
stalnije, borsto povezane pl emenske saveze. ta je vojna ć
Avara bil a još ć U doba kad .. rat ... postaje stalna grana
privredc" (Engels), ta se č morala u avarsko-slavenskim
odnosima odru iti na č č Prije svega je ona prubla
zgodan temelj za neravnopravne odnose medu plemenima, kakv;
su dotada ć nekoliko vjekova postojali u srednj ouijskim no-
78
I
,
madskim plemenskim sa'·ezima. II kojima je samo jedno pleme
bilo punopravno. a druga su mu bila podredena. Taka\' podre-
deni polotaj Slavena pokazivao se u tome. što je kagan raspo-
lagao slavenskom plemenskom vojskom i slao jc na "ojne po-
hode: šIO su sc Slilveni č morali boriti u prvim redovima
avarske vojske i da "ati Avarima di o svoga plijena ; Ito su A,'ari
zahtije"al; od sl avenskih plemena danak i Jto su poslije napa -
dali i č naselja podredenih Slavena.
Ali takav savez izmedu avarskih i slavenskih plemena ne
č ni dalji samostalni ruvitak sla.venskih u
avarsko-slavenskom plemenskom savezu. Dl samostalne vOjne
akcije pojedini h č jedinica u tom savezu. Ruumije
sc. da su bizantski pisci, koji su na taj plemenski savez gledali
izvana i opisivali ga sa bizantskoga monarhijskog
uredenja. I,ri kasnijim č a"arsko-slavenskim ili č
pretc:ino napadajima govorili samo o .A"arima.,
kao što su za vrijeme Atile govorili o njegovoj vojsci. koja je
bila sastavl jena od Huna i njima podredenih germanskih ple-
mena. kao o »Hunima«.
Kao nigdje u plemenskim slll'ezima. tak o ni II avarske-sla-
venskom savczu nisu odnosi izmedu plemcna bili uredeni IlO je-
dinstvenom sistemu, jer su sa,'ez č plemena č
ekonomske strukture. č fivot č plemena
s nomadskim č koji u granicama ć eksploa-
tiraju i s,'oje savewike i - kada im nestane plijena -
idu k njima č i u č kao što č t. zv. Fredegar o 1110-
ra\'skim Slavenima i niska legenda o Duljebima. predstavlja
njeg-ovu osnov nu č Zbog toga je podrel'lenost
Slavena bila to jafa, što su bili bliže Avarima. dakle , prijc
svega u Panoniji i u ravnim krajev ima. koji č I njom, i
lo blib pravom savezništvu. lto 51.1 bili nastanjeni u udal;enijim
; gorovitim krajevima kao na primjer u č Alpama i pla-
ninskim oblastima Balkanskog poluot oka. a osim toga je ple-
menski savez kao cjelina bi o nuino č na kra':e vrijeme.
Kad č napadaji protiv Bizanta udružuju
i Slavene, rodovsko-p!emenski oblici. još ll"ijek jaki, č
postanak velikoga trajnog i samostalnog plemenskog saveza Sla-
vena. jer oni nisu jedinstveni; kad kasnije Slaveni. zhog veli ke
79
uloge Č II vrI jeme preseljal-anja. ne priy]at c mnogu
avarske č koj i upadaju II Bizantsko carsh'o, Avari $ U
na osobit č nadoknadi vali društ-'cnu nedondos! Slavena. oku-
č pod ' \'oj im \'ods1vom veli k dio slavenskih plemena za
č napadaj na Balkanski poluotok i č Alpe. č
su č us pjehu oni sami najviše pridonijel i. U tome je
vdika utoga Avara II historij i Južnih Slavcna. Ali je II novoj
domovi ni kod Slavena opel napredovala zemljoradnja. a poslije
propasti bizantske vlasti na Balhnskom pol uotoku uvelike sc
smanjio avarski plijen. zbog č su AI'ari stali sve č
kati đ slavenska plemena. Kako se II ,-cz; s naselja-
vanjem ubrzaJa II no\'oj domovini drU5\vcna di(.:rcncijacija
- olnov postanak !tajnih slavenskih
saveta - s Avarima č j e slabiti.
č su bunc protiv Avara, koje su u ć deceniju VI! . st.
sru;i1e avauku vlast. tak" da se ona u starom "psegu nij e \"i k
nikad obnovila.
5. Prvi uspjc5i Slavena u 7.aut imanj u Bal kan5kog poluojuka.
- Pošto Sll se Avari nasel ili II Panonskoj nizi n; , koja za neko-
li ko decenija postaj e glavni centar navala proli l' Bizanta. prvc
njihove akcije bile su uperene protiv Sirmiuma. koji je Bizant
zaU1.eo II vezi s š ć Gepida. a na koji su Avar; polagali
pravo kao na bi vJ i gepidski posjed. On hi u njihovim rukama
bi o pola7.na č za naval e na Bizant kako u pravcu Egejskuga.
lako i u pravcu Jad ranskog mora. Pn' i pokubji Avara da gil
osvoje ni su lI!;pjd i. ali je Bizant. koji je zbog obnove raw s Per-
zijom se olegao 20 godina) prebacio svoju vojsku s Dunava
na istok, poslije poraza morao o. 574 da ustupi Avarima dio
Sri jema i da im ć godišnji danak u iznosu od 80.000 zlatnika.
Polotaj. koji je nast ao prehacivanjem bizantske vojske na
istok, iskoriSlili su i Slaveni u Sklavin iji. koji su se poslije g. 567
opet osamosta!il;. Potkraj scdalOdesdih godina obnovišc on i
svoje napadaje II "rio široki m razmjerima. samo Trakija i
Il irik. nego i č bili su izloženi 578 jakim sl avenskim na\·3.
lama. U tom pohodu sudjelovalo jc, puma Menandru, oko
100.000 Slavena s lijeve obale Duna'·a. Tiberi; e, suv!adar cara J u.
sti nij ana. koji .nikako nije imao dovolj no snage za borbu ni pro-
l
tiv jednog dijela neprijatelja. a kamoli protiv svih zaj edno. i za-
ista nije sam mogao ć prolil' neprijatelja, jer su snage Rome-
jaca bile upravljene pmti\' č neprijatelja .. - Perzijanaca-
ć sc lada za pomoc avarskom kaganu. Taj potiv odgovarao
je n amjerama samog kagana, koji je nedavno prij e toga bio po-
slao svoje posl anike k Slaveni ma u Sklaviniji sa zahtjevom. neka
mu ć danak. Slavenski poglavica Davnl as odbio je ta j za-
htjev. a al' ars ki su posbmici bili pobij eni. Kagan se nadao, da ć
u slavenskoj zeml ji ć bogat plijen ... ju su Slaveni mnogo puta
č romej sko č a njihovu zemlju nitko od ostalih
naroda •. Grci su prevedi na svojim đ Avare iz I)anonije.
sproveli ih demom obalom Dunava preko svoga i u
blitini ušta opet prebacili preko Duna\'a lj slavensku zemlJII. Sla-
veni su sc povukli II Jurne. a Avar i su uništil i napuštena seJa i
polja. i na kraju im je pošlo za rukom da oslobode viie ć
n robljenih Gr ka iprimoraju Slavcne, da ć da ć im r ia -
ć godii nj; danak. To jo! ipak nij e hio č rezultat. j er go-
d inu dana poslije kagan ponovo govori o tome. kako mu Slaveni
ne ć danak.
Godine 579 kagan da č osvoji Sirmium. Poho
je podi gao dva mosta preko Save, jedan više. a drugi nile grada.
on ga je sasvim izoliran i poslije trogodišnje opsade i rata JHoli\'
Bizanta pri sil io na predaju (582). Time je dobio \'a1.no I'ojno
uporište za kasnij e pohode protiv Bizanta. U " rij eme opsade Sir-
miuma nanovo sc izlila na sve bi zant ske pokrajine vdika slaven-
ska poplava (579-583). Na udaru su bili Trakija . Ilirik, Tesa-
lija i cijela č Cin i se. da je ta najezda ć č traj nog
naselja"anja Slavena po pojedinim bizantskim oblastima. Ivan
Ercski kako su oni opustošili sve pokrajine. zauzeli mnoge
gradOl'e. OS"ojili svu zemlju i č godine u njoj fi'jeli sasvim
slobodno i bez SIraha kao u svojoj Oni 5U t u radili.
5U h tjeli •. prod rli sve do i č na catska
stada i drugo blago. Kako sc č tek stupalIje Bitanta II vezu
$ obnovljenim antskim plemenskim savezom i napadaj Anu na
Sklaviniju primorali su Slavene, da se privremeno vrate preko
Dunava (583), ali su oni na to odgovorili stupanjem II savez $
Avarima.
sl
I
"
,
U polovini g. 584 Slaveni II savezu s Avarima opct pre-
laze I)Teko Dunava, i otada pa do kraja osamdesetih godina nizu
sc gotovo 'vake godine bilo avarsko-slav.::nski bilo ,Iall(n$k; na-
padaji, koji II viie mahova dopiru do Dugog zida. U to vrijeme
ide j prvi ozbiljniji poku!aj Avara i Slavena, da ć mnogih
ratnih sPTava osvoje Solun, ali sc laj pokušaj posl ije sedmodnev-
ne: opsade: Ivriio neuspjehom (586).
Pojedini porazi Slavena (Ardagasia 585) i Avara (58i ) u
Trakij; bi li su samo pri"remc:ni i razmjerno mali bizantski uspjesi.
kojima su Grci uJpjeli da oslobode: samo Astiku, pokmjinu izmedu
Adrijanopola j Filipopola (Plovdiva). Pokraji na izmedu Duna""
i planinc Balkana ostade: vise godina II posjedu Avara i Slavc:na
izvan domašaja bizantske vlasti.
6. Naselj avanje Slavena II Istocne Alpe, opse!;" i !;"rani e.:: na-
!;eljavanja. - U vrijeme tih borbi na Balkanskom poluotoku
vrli sc i doseljenjc Sl 3vena u č Alpe. koje je u vezi s laga-
nim skretanjem Avara prema zapadu potkraj VI. st. U najsj e-
verniji dio č Alpa. u podunavsku oblast Donju
Austriju) č su sc Slaveni useljavati č o. 550. kad jc ondje
nestalo č premoti. U sredihe č Alpa č sc
ooi uselja"ati o. 568. Godine 593-595 alpski sc Slaveni bore
protiv Bavaraca ć na gornjoj Dravi. u današnjoj zapadnoj
Korulkoj. a o. 600 prodiru kroz .. istarski u gornju tali,
jansku nizinu. U tim vremenskim granicama predi Slovenaca za-
I)Osjcli su svoju novu domovinu (do o . .580 Panoniju. doli nu
MUfe. Celjsku kotlinu. Ljubljansku kotlinu. č Korušku,
o. Ziljsku dolinu, o. 590 gornju Dravsku doli nu i doli-
nu č
U "iše iirokih kolonizacionih tokova, koji imaju isti pra"ac
od istoka prema upadu, a koji su sc oslanjali na stare rimske
putove i v",like rijeke, Sla"eni su zaposjeli Posavinu. Kras i Po-
socje. č č gornje Drave, Mure, juinu obalu Dunava
izmedu č Sume i T raune, pritoka DUDa"a, i dio Panonije.
Na č koje je Bitant pri prol'ali Langobarda u Ital iju
zadrlao (Istra $ Trstom i Krasom), alpski Slaveni su
naselili zalede Trsta. a gradsk'" su naseobine ostale romanske.
kasnijim promjenama taj č č sve
J
,
!
,
i
I
,

I

do danas. Od Jadranskog mora do Al pa granica izmedu alpskih
Slavena i langobardske Italije naslanjala sc na pravac, koji di -
jeli Di narske planinc i Julijske Alpe na istoku od "'urlanske ni-
zine na zapadu. Ka č r ubu tc nizine Langobardi lU izgra-
dili č niz uh' rdenja (»Iimes-o) sa srediitem II Cedadu i Č
njih zatvorili alpskim Sla"enima prijelaz iz gorovitih kraje,' a u
plodnu ravnicu. Etnografska granica, koja sc ul:vrstila na tome
mjestu, ostala je sve do daoM nepromijenjena. Sjeverno odatle
slal'enski sc teritorij prostirao uglavnom do razvoda izmedu
Drave i sjel' ernih talijanskih rijeka, a zatim sc granica nula-
njala na Visoke i Niske Ture, po kojima sc prema istoku produ-
živala do Dachsteina. Od Dachsteina skretala je prema sjeveru.
gdjc su sla"cnske naseobine dopirale do rijeke Traune, pa i preko
Dunava, na koji se granica dalje naslanjala č od ušca
Ani7 . .:: · pa do č Sume. Na liniji od izvora Drave do Dunava
alpski Sll Slaveni č s germanskim Bavarcima, koji su sc
kratko I'rijeme pri j e njih naselili u Alpama. Na toj su sc granici
oni sukobili sa svojim najopasnijim protivnikom. Bal'arci sn bili
nosiuci njema<'kog osvajanja prema jugoistoku i od njih je po-
teklI! č Oni su oduzdi do XV. s\.
Slovencima preko polovine nji hova prvobitnog č terito-
rija (oko 36.000 od oko 60.000 km": današnji slovenski teriwri j
ima oko 24.000 km
2
). U Panonskoj nizini, koja je po slep-
skom karakteru idealan prostor za nomade i u koju potkraj
VI. st. Avari 5,'e više prenose s\"ojc·td.iŠle, slovenska su nasel ja
hila u to vrijcme razmjcrno rijetka.
Ta 7.emlja nije bila naseljena ni gusto ni jednako. č na-
selj3vaoja upradjao sc č vet prema njezinu prirodnom
kar3kteru. Velike alpske masivc. č kraje,' e u nekim ui.
zinama i oblasti nizinske !ume nisu u to vrijeme uzimali u č
za kolonizaciju. pa su oni r3zdvajali pojase naseljenog zemijišta.
Pr; svom doseljenju slavenski su došljaci odabirali u p"'om redu
st3ro kultivirano zemljihc, naseljeno č u antikno doba. Karo-
č su voljeli da se naslane u brdo\' itim i brcfuljhstim kraje-
.. ima. jer je plica zemlja više odgovarala njihovoj primiti,<noj
poljodjelskoj tehnici nego suviše ,.Iažna dublja zemlj a u rami-
cama blizu rijeka č u Koruškoj ). pod uvjdima p.dje-
"inske zemljoradnje i poljodjelskog sistema nestalnih nji"a na
vet č zemljihu. kako su u to nijeme radili alpski Sla-
veni, na djelom ter itoriju, koji j e u to vri jeme bio naseljen,
moglo je da fivi samo 150-200 ć stanovnika.
7. Osvajanje Balkanskog poluotoka i nj egovo naselj enj e
Slavenima. - Svr§etak rata s Puzijom (591 ) omoguCio jc Bizan-
tu da svoju vojsku s istoka opet prebaci u Evropu. i ć go-
dine Bizant č rat protiv Avara i Sla,'cna. To je posljednji
pokubj bizantske drb"e, da svoju dast nad Balkanskim polu-
otokolll obnovi nepOSN!dno pred završnom fazom sl avcnskog na-
seljenja na tom č Rat je s prekidima voden deset godi-
na (592-602) uz promjenljivo ć Na pohod cara Maurikija
(.';S2-602) u oblast sjevcTllo od planine Balkana (592) kagan
odgovori mi rom $ Langobardima; provalom u Trakiju pa pro-
dre sve do Dugog zida i primora cara na sklapanjc nejasno for-
muliranog mirovnog ugovora (593). Avari su ga č b o
bi zantsko priznanje njihove vrhovne vlasti nad vlaškim Slave -
nima i pokrajinom izmedu Dunava i planine Balkana, a Grci kao
č avarske vlasti na avarski teritori j iz 582. Poslij e tog
uspjtha kagan Je opet okrenu prema zapad\!. gdje jt idutih go-
dina ratovao protiv Franaka i Bavaraca (o. 595). a sukobio se
i s Langobardima. U to č Bizant navaljivati na
Slavene \I današnjoj Vla§koj. Bizantski vojsko"oda Prisko
s U$I. j ebom je 594 preni o ral na teritorij samih Slavena, ali sc
potkraj godine izvukao od avarskog pritiska samo pod uvj e-
tom. da vrati %arobljene Slavene. Uspr kos carevu zahtjevu. da
vojska prezimi na slavenskonI teritoriju. hio je primoran da se
vrati u Trak;ju. ć godine pri ponovnom napadaju Slavcu;
su sami potpuno razbili bizanuku vojsku pod Maurikij evim bra-
tom Petrom. A kada se 596 PriskD pribliiio pravom al'arskom
teritoriju. kagan po drugi put sklopi mir s Langobardima i objavi
ral Bizantu. Avarsko-slavenska vojska upadoe u Dal-
maciju (59i ), a potkraj 599 u Trakiju, gdje posl ije opsade To-
mija (na CrnOlJI moru kod Konstance) razbijc bizantsk.u vojsku
(6(0). Ali kuga, koja desetko"ala A"are, primoTa kagana da
sklopi mir, kojim se od rekao teritorija južno od Dunava i prc-
da vlada nad vla!kim Slavenima. Iako je bio sklopljen
mir. Grci su odmah poduzeli ć pohod proti v Avara. Prelav; i
!
I
I
I
I

I

I


I
I
I
I
Dun;:'v, Prisko je izvojevao nekoliko pobjeda i s ć
brojem zarobljenika, od kojih su gotovo polovina bih
č pobuna, koja je izbila pri ponovnom protiV
ških Slavena, jer je Maurikije opet zahtijevao, da VOjska
u Skla"iniji , uništila je potkraj 602 sve te uspjehe. Maunk.IJe. Je
bio č f prijestolja, a za cara se proglasi voda
Foka (602-610). T ako se svršio potpunim neuspjehom Jlo$IJeduJI
pokušaj Bizanta, da č granicu na Dunavu.
Pobuna podunal'ske vojske proti,' Maurikija bila je odraz
duboke kri ze, kroz koju je prolazil., č druhvo Bi-
zanta. Promjena na prijestolju bila je praiena mnogim ustan-
cima i gradamkim ratom, ŠIO je oslabilo otpornu snagu drbvc
prema va njskom neprijatelju. U isto je nijeme opet buknuo vrlo
tcški ral s Peni jom. koji je zaokupio Bir-ant do 630. još dva de-
cenija I.oslije doluka na vlast cara Heraklija kada
je unutrašnj a kriza bila ć uglavnom đ .. Sva je
sb. vojska č ponovo na istok. i sjeverna Je hlla
opet otvorena slavensko-a"arskim navalama. Tako č I za-
vršna etapa II toj vjekovnoj horbi. Do pribli žno 6]5 proširuju
sc Slaveni gOIOvo preko ci jdoga Balbnskog poluotoka ,
ljavaju ga, kako to proizlazi iz nekoli ko opisa položaj.o
skib pokraji nll Bi zanta u to vrijeme. Tako č lvon JZ Niklja
pod g. 609, "da su kral j evi toga vremena poruši li gr,ado,'c krŠbn.3
i d3 su barbari. tudi narodi i Avari odveli zaroblj eno
itvo. J<:dino je grad Solun bi o poštcden, jcr su
bili č pa ga. blagodareCi zaštiti božj oj. nar od,l msu
mogli osvojit i •. Prcma Tcofanu" ,.ear 1-lerakl.IJC našao. Je .
stvari bizantske drbvc srušene. Evropu su nalmC AvaTi č
llUstinj01ll, a I'ertijanei sn pokorili č Aziju«. iz
vine pod g. 615 č (la su »u njezi nu č Slavem
Riml jani ma č .. (ev ropski dio bizantske drbvc), U ".eZl s.a
slavenskom opsadom Soluna iz ist og vremena (o. 6]5) daje 0,-
mitrije"a legenda i kratku skicu tadašnjeg 05,·ajanja. Sla,'eni
upremiše "lade izdubene iz jednog drveta. č . ih. naoru-
žaše na moru i oplijeniše č T esaliju i otoke oko nJc I č
č i Kikl adskc otoke i č Ahaju. Epir i najveci dio Ilirika
i dio Azije«. Po legendi, Slaveni su došli pod Sol,nn za,iedno 5 1'.0-
rodicama i stv!lrima, ć da se u nJcmu nasele.
85
"
ga .. ' ko? opsade 626 imali su č sa
sobom . 1 djecu I žene«, č ć u uspjeh.
,
Pkfoces
k
n.:ud}a\'anja ć jc podrohnije izložiti zbog
vc I e os đ Izvora - kOJ, č b,' , " , k '
i . S u o vrijeme lOJa
to č Ja.vcna na Balkanskom poluotoku, traje sve do IX. st.'
- il I . stoga,. u dosadaJnjoj malo pažnje
poklanjaJu pri j ašnjim etapama slavenske kol onizacije (do XV
st.). i'otna!c su. samo ć crtc tog procesa. ć UDOOTUdž; :
ok.ol mi Vidim donji Dunav iz Skla"i nijc, a kod
I S,rmiuma Duna" i Sa,·u iz Panonske mzme $la-
su na poluotok prOI':llj ivaJi II vik pravaca': do-
Inom tobra"e I Vardara u đ Soluna gd" .
vale skretao prema Cari radu S l , Je Je smjer pro-
,>, , ) E" '" Ir , o unu, u č (kroz Termo-
I , u .plT I I prema Drat "O ,
k u, pa tovIse l morem na Egejske
oto e s,,'e Male Azije ; đ Dunava i Balkanskog gorja
Is to u Anhiala na Crnom moru i uz njegovu obalu do
;a,ngrada; naJud tl Dalmacij u preko danaJlJje BosIJe i Klisa do
:;neSIU č st. č sc pokazuje bitna razlib iz-
m u,. ave,na I nJIhOVIh $avezn;ka Avara tl odnosu na Bizant
AI'arl I. dalj e vri e samo č pohode, a slavenska
da sc nastane na osvojenom biuntskom
terit oriJu. VI slavenski pohodi imaju taj karakter i uglavnom
;u sam,o etape slavenske kolonizaci je na Balkanskom poluotoku,
dlav,,'", 1 su u masama preplavili sve pokraj in<: od Save i DUlla,'a
o coponeza.
V ' k 'Vl
.pot raj " st. Sl aveni su sc naselja,'ati u don '\I
MUlJU Dunava i planine Balkana. Do o, 61 5
Je kolomzacIJa obuhvatila Trakij'u i Mak" " Z, h
ć D' 't" . omJu, a va-
d' l TIJ evoJ legendi, položaj U široj okolini Soluna i
J,e, nasdJena plemena ncšto su bolje poznati, Na '_
JuzmJe su se spustil, Dragllv; t; ili ć koji su se naselit
zapadIlo od Soluna do Bera - uz tok rij'eke D "h
se ' T V , ' , . , ., , o nJI su
smJesI! I e egezl l!, ah su om poslij" prešli tl T,o.," S'
n d D ". .... IJU, Jever-
o Ohrida i danaJnjeg Titova Vdesa, na-
s.e Br5Jacl, č sc imc i danM č u narodu. Blizu So-
žIVJeh su Sagudati. a č od njega, prema Strumi i Hal-
kI d Itkom poluotoku, Rinh ini. U dolini $lrume iStrumice n,uta-
86
,
,
,
,
,
" ili su sc Stmml jan;, a joi dalje, islocno od rijeke Mesle, Smo-
ljani,
Ndto prije toga Slaveni S l! ruoriH bizantske gradove na
sjeveru centralnog di jela Balkanskog polootoka i naselili sc
ondje Oko zauzeli su zajedno s Avarima ć dio rimske
Dalmacije i ra1-ori li više grado"a, medo njima i Salon\l. Jedan
dio gradana Salone i ostali h razorenih gradova izginuo je o hor-
bama iH jc odveden u ropstvo, a drogi ' o sc povokli na susjedne
otoke. Ali gradovi na otoci ma od Krka na sj everu do Ml jeta na
jugu ostali su pohedeni, a Trogir. Zadar i đ Di oklecija-
no"a č (Aspalaton-Split ) na sjeveru i č na jogu odoljeli
su naletu Avara i Slavena i ostali i dalje sastavnim dijelom Bi-
zantskog carsh' a ,
Naseljavanje Slavena zahvatilo je č i č sve do Pel o-
poneza. Upravo u vezi s Peloponezom zapisao je Konstantin I)or-
firogenCI: sc cijela ta zemlja i post ala je barbar-
ska., a u dodacima Strabonavoj Geografiji iz približno istoga
vremenO! kaže se, da još U vrijeme nj ihova pi sca _Slaveni nase-
ljavaju č Epir. gotovo č č i Peloponez i Makedo-
ni ju .. , Nije, dakako, ć da sc na osnovu takvih pretjeri-
vanja u iz"orima, koje negi ra ć kuniji historijski razvitak i
pretcfno č karakter toponomastike na č
č teritoriju. pomi§!ja na potpuno .. pos1avenjivanje. č
kc. Obala kao i gorovita č u unutra!njos!i ostali su č
č kao i gradovi, koji j užno od Makedonije nisu toli ko stra-
dali pri sl avenskim navalama kao oni na samom Balkanskom
poluotoku, J05 viie vrijedi to za Egejdce otoke, iako i u njihovoj
današnjoj toponomastici ima tragova slavenskih naselj a, Kasnija
ponovna grecizacija č kao i dovoljno kompaktni teritorij
s ostaci ma staroga ilirskoga stanovnihva u dana!njoj Albaniji
jasno dokazuju, da intenzivnost sl avenskog naselj avanja nije
bila na cijelom zauzetom teritoriju jednaka. ć je popuštala
ć od sjevera prema jugu,
Ali taj č rezultat č miješanja i razvoja u č
koj ne IOoie ipak prikriti č da su duboko u Srednjem
vij eku sve do PcJoponeza postojale jake slavenske kolonij e i da
su Slaveni u pojedinim oblast ima č bili č brojniji od do-
ć stallovni i tva, Tako i danas joJ u okol ini Srbice (feulija)
87
prevladuju toponimi slavenskog porijelda, koji č o nase-
ljenju jednog dijela srpskog plemena, a sve do Atike i Krete
nailazimo na toponime izvedene iz hrvatskog imena, koji upu-
ć na ndr.adajnje postojanje manjih grupa Hrvata. Vajuni t;.
koje spominje i Dimitrije" a legenda, nasdili su vd ik di o Epira.
a MHinzi i Jezerci kompaktno č na samom jugu Pdopo-
neza. U č VIIJ. st. njegov južni dio. oko Monemhasije.
naziva .sc u jednom izvoru _slavenska zemlja .. , a bizantskim ca-
revima je tek u sredini IX st. pošlo za rukom da pokore Slavene
u tom kraju.
8. Odnos Slavena u novoj pouojbini prema s usjedima. - Od
svog dolaska do Ć decenija VII. st. alpski su Slaveni iivjeli
po-d avarskom ć Odnos izmedu A"ara i Slavena nije bio
isli u svima pokrajinama. i\ajtdi je bio poloiaj Slavena u Pa-
nonskoj nizini. središtu Avara. ukoliko ih jc tu bilo. Avarska se
vlast po svoj prilici isto tako č ć du! puto,·a. koji su
vodili prema zapadu. u Ital iju (prd.o Ptuja. Celja, i
Postoj ne) i u srednju Evropu (U1. Dunav). U planinskim kraje-
vima izmedu tih putova, u dandnjoj Koruškoj i Slajerskoj. nji-
ho,' OdnN mogao se pribliia"ati jo. pravom č odnosu.
S Bavarcima. koj i su sa upada nadira1i u gornje Podravlje
u isto vrijeme, kad ga Slaveni !3.posjedaju s istoka, alpski su
Slaveni vel:. od č bili u sukobu. POlilije poraza u gornjoj
Dravskoj dolini (593), Slaveni su za duže vrijeme suzbili bavar-
ski pritisak. kad su ih ć Avara na istom mjestu potukli pri
njihovu ponovljenom napadaju 595. Avari. alpski Slaveni i Lan·
gobardi II č sl ožno 5U navaljivali na Grke u
It aliji i Istri. A kad su se Langobardi u č VI I. st. izmi-
ril i I Grcima, rasplamsale su se !.oorbe i na slavensko-langobard-
skoj granici. One su dostigle "rhunac za vrijeme velike avarske
provale u Furlansku i u hIru o. 611.
Savez 5 A"arima nesumnjivo je u prvo vrijeme korist io Sla-
venima pri njihovu prodiranju u Alpe. S njihovom ć lakše
su negdje lomili otpor, nego 110 bi č mogli . Ali su sc o.
č mijenjati odnosi izmedu alpskih Slavena i Avara. jer
i same slavenske naseobine č postajati ciljem avarskih
č š poboda. U isto vrijeme č niz oko1no$ti om 0-
88
I

I
I
-

• ,
-


>

" •
a
<;:, Q.
O a"
" . •

" -
O
· .
• •
• •
· .
• •
· .
• •
• •
,

-
I



KARTA V
'"
'"

"'"
'"

"
'"
'"
'"
'"
.,


• ,



l
!
- .
" ·
!
• •
" "'
• • o
· - •





-
"




,
<
• •

Đ
I
· -
o

,
I
:
z
• <
I : <
i
l
,
ć ;lIpskim da St poslije 623 oslobode avarskt
ć i (la st udruže sa zapadnim slavenskim plemenima li
nov slavenski plemenski savez pod vodstvom Sama, Slaveni na
gornjoj Dravi i Savi. koji poslije Samove smrti i poslije pro-
pasti njegova plemenskog saveza (o. 660) do kraja VJI[, st. bili
podijeljeni izmedu slavenske kndevinc Karantanije j Avara. II
IX. SI. nano"o su sc našli zajedno II sklopu Karantanije, a kako
Su ih Germani porobili. njihova st sudbina bitno mijenja II uspo-
redbi sa sudbinom susjednih balkanskih Slavena. Tc d"ije tinje-
nice ])olaznn č II formiranju posebnoga slovenskog na-
roda poznatog do XIII. st, č pod imenom Karant anci, iako
se II izvorima p<>tkraj IX. sl. ponekad upGtrcbljavajl.l i nazivi
Slovenija i Sloveni. koje su ime oni sami zadrlali u obliku Slo-
venci (nastalo iz .. Sloveni .. preko ženskog imena ,.Slovenka. ).
Slaveni na Ba lkanskom poluotoku imaju samo dva susjeda
_ Avare i Bizantsko carstvo. Nesumnjivo je, da su nasclj.:wanje
Slavena na Balkaruki poluotok uvelike posredno i neposredno
potpomagali .n-arski pohodi. Molba makedonskih Slavena kaga-
nu, da im pomogne pri osvajanju Soluna. dokawje, da č ni ti
od Avara vrlo udaljeni Slaveni nisu potpuno prekinuli vnu s nji-
ma. U osvajanju Dalmacije i Pomoravlja Avari su neposredno
sudjelovali. č i najjužnije oblasti Balkanskog poluotoka
Sla,'eni su osvajali ć sami. ali su ih i u tome pomagali
avarski pohodi u Trakiju do Carigrada, koj i su lomili bizantsku
obranu_ Sirenjem slavenskog teritorij a i udalja,·anjcm Slavena
od avarskog cen tra u Panonij i vCIe izmedu Slavena i A'-ara sve
su više nestajale, premda ddinitivni slom saveza A"ara s ,-di-
kim dijelom balkanskih Slavena nastaje tek II vrij eme poslije
neuspjele opsade Carigrada 62(;, Sve do tog vremena Avari. bar
kod svojih na,-ala. ć i cijel i č dio poluotoka (60.3.
(jli , (26), a u tome sudjeluju i balkanski Slaveni.
Bizantsko carstvo je drugi_ mnogo "ainiji susjed Slavena na
Balkanskom poluotoku. U prvoj VI I. st. bizantske je
vlasti nad poluotokom golovo nestalo. Na zapadu jc bi la ogra-
č samo na Istru, dalmatinske otoke i nekoliko primorskih
grado,·a. u koje su se sklonili o!taci gradskog stano\,nišl\';' u
Dalmaci j i. Za vrijeme avarskih i slavenskih napadaja ti su ro-
manski gradovi i privredno i kulturno znatno oslabili. ali su sc
89
poslije opet podigli tc su svojim zanatima, poljoprivredom, trgo-
vinom, pravnim i č institucijama, crkvenom organizaci-
jom i kulturom mnogo ut jecali na dalji razvitak Slavena, a na-
roci to Hn' ata .
Uza sve slavenske napadaje i kolonizaciju u č $C sa.-
č tako jako č stanovništvo. da je ono u nekoliko sto-
č uspjelo asimilirati dosc.lj ene Slavene. Bu obzira na to Bi-
tant nije II č imao tada mnogo prave vlasti. Tek pri kraju
VII. st. obnavlj :. sc ondje bizantska vlast u vezi s organizacijom
novih vojnih provindja-tema.
U primorju Makedonije ostao jc u bizant.skim rukama samo
Solun, koji su Slaveni više pula uzal ud pokubvali osvoji ti. Go-
dine 609 napala je Solun manja slavenska vojska. Vjerojatno
g. 615 Slaveni ga napadaju 5 kopna i s mora. Al i petodnevna
opsada nije imala uspjeha. a slavenski starjciina Hacon, koji jc
u navali prodro" grad, bi o je ć i pogubljen. Slaveni po-
zvak II ć avarskog kagana. koj i tek poslije d"ije godine-
u vezi s pokušajem da iznenadnim prepadom zarobi Heraklija
i zauzme Carigrad - dolazi sa slavensko_avarskom voj skom, ali
ni ta opsaila nil dana nije USI)jda. iako su č upotrebili
č opsadne sprave.
U bizantskim rukama ostaje i Carigrad s jednim dijel om
č Trakije. J tamo više puta upadaju Avari udru!eni sa Sla-
venima. č da ni iznenadni prepad 617 nije uspi o, kagan
sklopi mir s Herakl ijem 619, ali kad je Heraklije č ofen-
zivu protiv Perzije. kagan ć 622-623 pripremi novu navalu
na Carigr:.d. !ito Heraklije otkloni diplomatskim pregovorima.
ć ratni pothvat ir. toga doba protiv Bizanta jest opsada
Carigr:.da 626. za koju sc prema sklopljenom savezu ujedinjuju
slavensko-avarske snage s peuijskima. Pcrzi.iskz je vojska doprla
do a7.ijske strane Bospora nasuprot Cuigradu, a avarsko-sla-
venska vojska od 80.000 ljudi prodrla je kroz Dugi zid i opsjela
Carigrad $ evropske strane. U op.sadi je sudjelo"alo i ''Tlo mnogo
lakih slavenskih tamaca za napadaj s mora. Ali su svi poku-
!aji. da prodru u grad, ostali bez uspjeha, a perzijska vojska nije
mogla bi li č na evropsku stranu. Poslije ndto viJe od
mjesec dana opsada je prekinuta.
j
!
Svi ti neuspjeli napori avarskih snaga, da sruše ono. Ito je
od bizantske države u Ewopi jos bilo ostalo. pokazali su ć
avars.ko-slavenskog saveza. č je stvarna podloga - č
č i os,'ajanje bizantskih prO"incija - sve \·iše nenajala .
kal:o sc taj zadatak ostvarivao. t\ i sam je kagan okrutnim
postupanjem I'Tema SJa"eni ma :eOOg neuspjeha navale s mora
tciko narušio sa" ez, kome je ć slavenski ustanak na zapadu
623 fadao ozbilj an udarac. Tako je neuspjela opsada Carigrada
potakla balkanske Slavene, da definitivno raskinu savez sAva·
r ima. zbog č su nastali i krvavi sukobi. Osim toga. kao po-
s:jedica toga neuspjeha izbile su unutra!nje borbt ifmedu sa-
mih Avara. a i Buga ri sjeverno od Crnog mora postal i su samo-
stalni. ito je za nekoliko decenija potpuno srušilo avarsku snagu.
U X. st. zabilježio je bizantski car Konstant in Porfi r08enct
II 'VOIlIC djelu De administrando imperio. da su Hrvati dolli
u svoju današnju domovinu pod vodstvom petorice ć (Kl u-
kas. Lovclo!. Kosences. Muhl o i Hro" atos) i dviju sestara (fuga
i Vuga) iz Vdike ili Bijele Hrvatske. koja sc nalazi ;7.a Karpata,
.la su protjerali Avare i naselili sc u njihovim zemljama. a
č ih i pokoril i. ć se. po miUjen;u nekih hi-
č na hrvatsku tradiciju i susjedstvo Srba i Hrvala iza
i na Balkanskom poluotoku. Konstantin Porfi r ogenet
j)ik da i Srbi č od »nekrštenih i Bijelih .. Srba Karpata
u kraju odakle su došli u doba Heraklija ]lod vodstvom
jednoga od »dvojice ć koji su naslijedili ,.ja!1 u Srbiji od
oca •. Car im je odredio najprije kra j .. Subiiju. u Solnnskoj
temi. a poslije _ na njihovu ponovljenu molbu - oblasti u za-
padnom dijelu Balkanskog polootoka. koje 5U bile tbog
avarskih nal'ala.
Na osnovu tih dviju vijesti mnogi č smatraju, da
SlI postojale d" ije seohc S!a"ena na Balkanski Jloluotr>k: jednll
seoba velikih slavcnskih masa II zajednici $ Avarima j druga
ka.\ nija seoba č i dobro organiziranih slavenskib pl e-
mena Srha i Hrvata. U Konstant inovo je I' rijeme zaista posto-
jala jedna Hrvatska i na sjeveru oko Krakova u GaJiciji ; jedno
pleme Hrvata u Cdkoj. kao sto je bilo i srpskih plemena medu
polapskim Sl avcni ma. Neki su č !!ovile smatrali. da su
Hr-'dti i Srbi starinom kavkaska ili iranska plemena. koja su sc
91
I
I
i

-
tek iza Karpata s!avizirala. i poz;vali su se pritom na filološke
razloge i "Qjnu organizaciju lih plemen.:. Ali svi bizantsk i iz-
vori Konstantina prikazuju Slavene U01:>« kao č
grupe u stadiju vojne demokracije. koje ili !.lrne
,lo u savezu s Avarima lome otpor Bizanta i zauzimaju bizantske
I)okrajine. Raskidanje saveza Sl;wena i Avara kao i stvaranj e
mosta!nih slal'enskih plemenskih saveta na Balkanskom poluotoku
i.1l osn;"a se na zaoštravanju protivu-
č u avarsko-sbvcnskorn plemenskom savezu s jedne i na
š razvi tku Slavena s druge SIrane. Iako
Je ć da su se Hn'a!; medu dalmatinske Slavene l,aista do-
jz obl asti ;1.a Karpata desetak godina poslije pada Salone
l ,da. su ti Slaveni pod vodstvom nesumnjivo slavemkih Hn'ata
dlgl! ustanak protiv Avara. ipak nije potrebno za slom ava rske
vt:uti na i za č razvoj hn'atske
driave Irail tl u nekom č pkmenu. koje jc
oslobodIlo od Avara. Slom avarske vlasli na zapadnom
dijelu Balkanskog poluotoka nikako nije rezultat loga. lito su
Avare potukli neki novi _gospodari Slavena_. nego su to č
dalmatinski Slaveni okupljeni II nov slavenski plemenski savez
pod vodstvom hrvatsko8 plemena. koje s<!: dO$CliJo zajedno
$ njima ili poslije njih.
Sto se č podataka o petorici ć i dl' jema sestrama i o
njihol'im imenima. oni !aci jelo odraiavaju staru hrvatsku Ira-
koja je bila još li\"a u Kons!antinovo vrijeme i koja upu-
cUJe samo na 10. da su Hrvati u doba seobe i borbe s Avarima
č rdati"no tvru plemenski savez. Ni nestal'enska imena
tih legendarnih Im'atskih starj ešina ne mogu biti temelj za neke
č o njihovu ncsl:l\'enskom porijeklu. jer je sla" enski
č u, č .imenima. zadrfao mnoge clemente
Je7.1ka , )7, kojih se raZl'i o. Kako na zapadu.
lako. Je. dakle, l na Balkanskom pol uotoku, pod pritiskom Slavena
raskmut pl emenski savel. Tridesetih godina
VII. st. Slaveni stvaraju samost alne plemenske saveze. ć II
drugoj pol ovini VIJ . st. u vczi s obnovom bizantske vlasti u za-
ledu Soluna bizantski spomi nju plemenski saVel make-
domkih Slavena pod imenom .Sklal'inije«. Konstant in Porfiro.
genet je u X. st . č narodnu tradiciju o plemen!kom savezu
.2
dalmatinskih Slavena pod vodstvom Hrt·ata. a podatak o veli -
kom broju plemena i pokrajina. koje on za svoje vrijeme navodi
kao $Tpske. nesumnjivo se osniva na tome. što je prije postojao
,·eli ki plemenski savez pod vodstvom Srba. u koji su bila udru-
žena plemena od jadranske oba te do duboko u unutra! njost za-
padnoga i eentralnog dijela Balkanskog PQluotoka, Medutim. ti
plemenski savezi nisu vi§e kratkot raj ne formaCije. ne80 obilje_
!avaj\, ć prvu etapu puta. koji kroz postepeni ekonomski raz-
vitak i društveno raslojavanje vodi k stvaranju ddava i hrvat·
.skog, i srpskog. i makedonskog naroda.
Na kraju tr eba još spomenuti i velik utjecaj Slavena na bi-
zantsku ddavu i njen raz"itak II Srednjem vijeku. Pri"remeno
propadanje Bizanta u č VII. st. bil o j e uuoko\"ano i te-
škom unutndinjom krizom č drušlvu. Ponovni
uspon Bizanta u VII. sl. vezan je ta druJtvene temelje nO\' oga
feudalnog društva u njegovu č oblikU. se_
č ć - koja je č za prvu periodu SInuanja
feudalnog društva - postaje temelj nove bizanlskr "ojne i
drlavnc organizacije i snage. Ako ne postanak. " ' akako je vdiko
tog oblika u bi7.antskoj ddavi uglavnom posljedica
slavenske kolonizacije na Balkanu i slavenskoga dru!tvenof raz·
vitka u lo vrijeme. Tako stJ Slaven; pridonijeli. da se sruši robo·
č sistem i u č ca rstvu. h o 510 Stl f;" ger·
manski narodi srušili na 7,apadu.
9. Odnos Slavena prema narosjedi o(i ma. - Staru p,-ed.la.
vensko stano"niš!vo II Alpama (Romani. ć romaniziran;
Iliri i Kelti) mnogo je trpjelo i prije dolaska ook su
sc č germanski narodi smjenjivali kao njego" i č
gospodari. Ni Slaveni ga nisu poštedjeli. Ono se II broju
č samo II č teritoriju na zapadu i u nekim
zabitnijim krajevima (Gornja Koruška. okol ina Veliko\·c;: U
Kor uškoj , Gorenjsko. Laško korl Celja). Slaveni su zadrlalj neka
njego"a pokrajinska (Koru!ka. Bohinj. med. Kras i t. d.) i mj-=--
sna imena (Pt uj. Celje. Kranj, Beljak i t. d. ), a č imena
vetih rijeka (Zilja, Glina. Krka. Mura. Drava. Sava. Kupa.
Tima,·a). r\c!to guUa su romansklI. imena mjesta lek u pojasu
s o\'e strane slol'enskc etnografske granice (Slovensko Primorje .
93
• •
-
zapadna doli na Zilje i Dral'C, T n.!'mgau na Dunavu}. ali .u II
usporedbi sa slovenskim imenima i tu još ul-ijck II znatnoj ma-
nji ni. Odmah s one strane slovenske: zapadne granic(' tragovi sta-
roga romanskog ili romaniziranog sve $U leiti na
langobardskom i ba" arskom teritor iju. Kod alpskih se Slavena
opafaju samo slabi tragovi starosjedilaca. a II Furlanskoj sc Lan-
gahanl; g ube mcnn Romanima. II Bavarskoj pak tragove roman-
ski h grupa nalazimo još duboko II Srednjem vijeku, Ra zlog lome
treba svakako tražiti \I ć primitil'nosti Slavena na jednoj
stran; i nekadašnjim, dugotrajni jim "czama germanskih plemena
s Rimljanima na drugoj . Zbog til, momenata romanski staro-
sjedioci su uvdike bjdali sa slavenskog č u oblasti pod
vlaUu Bavaraca i Langobarda.
Antikno i s[a"ensko doba dijeli dubok jaz u privrednom, dru-
Jtvenom i kulturnom obziru. Osim Uf more. II Istri. nestaju gra.
dovi, pripadnici ć vjerI' I>oslaju pra"i izuzetak. zemljo-
radnja sc bi tno mijenja. ruda rstvo gotovo propada. T rag neke
može se ć samo na neki m č proizvodima
(ogrlice, narukv ice, tal asasti ukras na č ali su tipovi
č oblika) i " č Pr;:vi kontinui tet
vidi sc samo II kuitiviranom zemljišt u. I. j. II č da su
Slaveni voljeli da sc naseljal'aju u krajeve. koji su ć u antiknu
doba bili naseljeni i da su izbjega"ali non: č Osim toga
korist ili su sc dakako i starim rimskim putovima. Po svemu $C
č da medu alpskim Slal'enima nije bilo mnogo Vlaha (sl aven-
ski naziv za Romane). osim u nekim kraje"ima. i da su
sc ti ostaci posla"enili uglavnom do IX. ć Ostaci staro-
su dolaskom Slal'ena u Alpe bar č pali u
ropstvo. što sc vidi i po izrazu "krl:i:cnica«. koji sc u nekim slo-
venskim krajevima još i danas upotrebljava l a sluhvku.
Ostaci starosjedilaca. koje su Slaveni zatckli na Balkanskom
pol uotoku. bili su nesumnjivo brojniji od ostataka starosjedi.
laca II č Alpama . ma da su i ti od V. do VII . st. bill izloleni
veliki m pus\ošenjima. To j danas dokazuju Arbanasi . Aro-
muni i drugi potomci starosjedilaca. pa i proces grecizaeije Ila
jugu Balkanskog pol uotoka. U Ilsporedbi s č iivo!a u
rimsko doba. njihov sc č livota znatno promijeni ... ZCll1lj o_
č stanovništvo je prorijedeno, inventar i stoka uništeni
94
ili razgrabljeni, pa su od intenzi"ne zemljoradnje prdli na eks-
tenzivno stocarstvo i primitivnije obradivanje zemlje.
U teškim borbama Sl aveni su starosjediocc l>Oliskh'ali s plod-
nih ral'niea u planinc, ali su se ponekad i povezivali s njima,
tako da su sc. usprkos veoma ošt roj suprotnosti u vrijeme mno-
gih napadaja i nasel j avanj a Slavena. i starosjedioci, bar djelo-
Inicc, nesumnjivo č u proces etnogeneze .J užnih Slavena.
T i sc odnosi pokazuj u i u mnogim i č mjesnim nazi-
vima. koje su Slaveni primi li od starosjedilaca. T akvih tragova
ima. dakako, najviše u primorskim krajevima.
č r('Iultat dugotrajnih borbi sa starim da nol' nišll'om
bio jc taj , da je veli k dio romanskih, č i č staro-
sjedilaca istr ijebljen ili zarobljen, a znatan sC dio naselio u pla-
ni nama od Velebita do središnjeg i južnog di j ela Bal kanskog
poluotoka. gdje IC bavio polunomadskim stocarstvom; njih $U
Slaveni nazvali Vlasima. Mnogo $C Romana odrfalo II preosta-
;im gradovima. nji hovu neposrednom uledu i po otocima Ja-
dranskog mora, a Gr ka u gradovima i njihovoj okolici na oba-
lama Egej skog mora pa i u unutr dnjOllti srednje i južne č
č simbioza Slavena sa starosjedioci ma ogleda sc
i u nji hovoj materij alnoj kul tu ri. Slaveni su na Bal kanskom
poluotoku preuzeli neke stare ilinke i č obli ke nakita. Uni-
štenje gradova u unutrašnjosti i bezobzirno gonjenje gradskog
stanovnihva, o kome nas š ć Dimitrijeva legenda. ipak su
uglavnom č da Slaven; preuzmu i tehniku zanatske pro-
izvodnje. Bizantski agrami zakon skraj a VII . st. dokazuje i zna·
lajan bizantski utjecaj na unapredenje ttmljoradnje kod Sla-
,·cna. iako je u usporedbi s nekadaJnjim polobjcm
u bizantskoj ddavi ona nesumnjivo bila na nižem nivou.
Tako su č na istoku i Il iri na zapadu (po jeziku
ih je teško razli kovat i, j er ne postoje i1l'0r; ) č do danas II
dva obli ka kao r omanizinmi Aromun i (naziv od lat. .romanus. )
i kao neromanizi rani Arbanasi (nazi\" č od starosrpskoga
Rabl.nb < Arbaoum za anti kno AlbanOJ>ol;s. r mjesto 1 prema
č ili bizantskom izgovoru: arbanaski sufi ks ·as odgo·
" ara naJem - janin). I Aromuni i Arbanasi prema sl'ojim dana-
šnji m sjedi!t ima nalaze sc na jugozapadnom dijelu one linije.
koja dijeli gredzi ra!)i i romanizi ra!)i teritorij potkraj Vl. ć
,
I
,
Da je djeli vdiki teritorij sjeverno od te linije bio potpuno
r omaniziran. i to upravo onako kao zapadna Romani;a, lo po-
kazuje razmatranje toponomasti ke. Na Dunavu sc,
na primjer. održao rimski Viminadum do danas II latinskom na-
zivu za rimsko đ c:a5tellum, prema đ č ili č
izga"DTu latinske č castallum. :ta Kostol(ac), Ulpijana. izve-
dena č stvorena pomo':u latinskog sufiksa -anus od rimskog
gc:ntilidja Vlpius. č sc do danas II imenu Liplj an na Ko-
sovu. &:upi II Dardan;; i glasi danas prema latinskom izgo"aru
Skopje, Dyrrhachium na Jadranu č su Slaveni prema vul_
garnom l:tti nskom izgovoru Duracium č južno od tc linije,
Vaiona. na primjer, jc č akuzativ od 'o:o).."'v, - <livo:;
jarak. ,·odovod .. , baš kao usred današnje č gdje se staro-
č toponimi govore u akuutivu.
DanaJnja Albanija nije u cjclini od iskona albanska zemlja.
Arbanasi su porijeklom s balkanskog kontinenta, Dardanij.:, i
odatle su sc li ri li na zapad. Slavenski toponimi na današnjem
albanskom teritoriju dokazuj u. da su sc u "rijeme nascijavanja
na Ba lkanski poluotok naseli li s Arbanasima u znatnom broju
i Slaveni. Elba.lan je dobio tek u tursko vrijeme to imc. Prvo-
bitno sc zvao Konjuh. č je turski izgovor č oblika
Klo":",, a lO je opet č izgovor j ednoga od najstarijih sla-
venskih IOlx;onima: Gorica. Berat je albanski izgovor u Bcll>
gradl>. Porades na Ohridskom jeu:ru je Podgradcc i t. d. Brdo
kod Skadra zove sc Oblik .• obl o brdo«.
U Srednjem vijeku Arbanasi i Aromun; !ive u nestalnim,
šatorskim selima, što ih zvahu katun. Ta se č objdnjava da-
nas iz albanskog jeli ka: izvedena je od arbandkog glagola. koji
č HaZal)et; btor« (kcthenj). U Srednjem su vijeku mu-
škarci govorili d"a jezika: jedan kod ć a drugi u slavenskoj
>- redin;, žena pak kod ć s djecom samo aromunski, odnosno
arbanaški. Taj biling"' it et č sc kod njih do danas u NR Ma-
kedoniji. U Srednjem vijeku Arbanasi imaju i slavensk i onoma-
č siuem č i u svojim vlasteoskim kucama, kao i u ć
Skenderbegovoj i l. d.
I jelini i drugi č danas \I Jugoslaviji č adstrat. koji
sc č iz rimskog doba. Arbanasi su postali staloosjedioei tek
u vrijeme turskog osvajanja. Tada silaze 5 planina i u doli-
96
,
-
nama I)Ostaju poljodjelci scleti se od upada na istok sve do
Kuršumlije i Skopske kotline. Aromuni su danas slalnosjedioci
i II Mo!ovištu, Magartvu i t. d., a u gradovima. gdje
su prigrlili č kulturu. postali su trgovci.
Ta S\I (h'a č adstrata u unutrašnjosti Balkanskog polu-
otoka nastala vet u rimsko doba. Na jadranskom primorju po-
stoje tri č adstrata iz istoga ,'remena: dahnatinskoroman·
ski u primorskim gradovima bizantske teme Dalmacije i na olOku
Krku. istrol'omanski u zapadnoj luri i Puli , Rovinju, Vodnj anu
; Piranu prije dolaska č vlasti. i furlanski II Trstu. Taj
I)osljednji ide dalje na sjcver i č na istoku teritorijem
slo,'en.lkog jezika.
Ta tri primorska adstrata na Jadranu r;:di kuju sc II topone'-
masliei znatno od ona dva kontinentalna. Vlaška pastirska kr c-
tanja ostavila su samo malo tragOl'a: tako u nazivu planine Dur-
mitor. od lat. dormitorium Č mjesto. gdje se stoka i pa·
odmaraju, ]llandište«. a č je arbanaški toponim Kruja
za starosrpski RabLn" (Arbanum). Naproth . tri ro-
)!lanska adstrata na Jadranu ostavile mnogobrojnije tragove i u
toponomastici i u leksikonu naših jadranskih dijalekata.
č adstrat, koji se održao sve do Filipa
dc Diversi s u XV. st" vidi se na pr, u nazivu naselja Cal'tat
< lat. ci,·italem. u nazivu rta Kantafig < lat. Caput fici. _rt zvan
Smokvica .. , u nazivu otoka Lokrum < lat. aerumine. ''O«:.
kao limun" i \. d" a u č leksikonu u č kimak
..stjenica .. < lat. cimieem i I. d.
Iz spli tskoromanskoga neka posluži kao primjer imc Serm.
»šoma" ili Scrranda š zabrana« za uzvišicu Marjan. Zn,ian
< lat_ Junianum .• Junijev fundus •. nar-iv koji je obraw\'an na
isti č kao gOTC Lipljan < Ulpiana: iz leksikona nazil' sudajma
sv. Duje« < lat. festa sanct i Domnii.
Iz zadarskoromanskoga nuiv Kopranj ili Kopralj
< lat. eaprula , .kozieac i t d. h č nazil'
č ."Tbe" za hrvall;ki Vrbnik. Ir. istroromanskog;: nazi,' ka-
nala tal. Leme. hrv. Limski kanal < !at, lama .• Č II plu-
ralu_ Iz staroga š ć nazi,· Scorcola
< lat. seolea (možda gotska č
-,
97
, .
Od ta Iri adslTa!a adrtan sc do danas samo
a dalmatinskOTomanski ,·rlo je rano likvidirala slavenska in{i!-
tracija II [)Timorske gradove; č odrfao sc II ribar -
skoj sredi ni II gradu Krku do kraja XIX, ć
ski odr!ao se do danas II gore: spomenutim naseljima. a š ć
jc venccijaniziran kao i istroromanski II č
Kod T rSla Slaveni izbijaju vrlo rano na dvije. tri tolke na
Jadran: Skedenj. danas !T!lansku đ ScrvoJa < lat. silvula,
_!umica •. kod _upravo na obali. i Bazovice (u sta-
rom !Titanskom Bituica. od bbzL _zova .. ).
Od nazil'a za Ju!nc Slavene II tim č adstratima naj-
interesantniji je arbandki naz;\' Shqa, plur. Shqe < pre",.a
vulgarnom lat. izgovoru Sdavus i stari arb, nazh' Shql-
niqe < sdavinica za Makeduni ju. Nuiv u nmskom plu-
ralu Schei č sc i _na sjeveru kod Rumunp u BraŠo\'ll.
Sto sc zbilo $ predrimskim $Upst ratom na Balkanskom JX'-
lutotoku_ na pr. s antiknim Makedones. koji h se ju ik danas
ne smatr a da je č s č nego se misli. da je ])rijclaz
i1.medu č prcmJ č nadalje s mnogim dru-
gim plemcnimll č (Moesi. Dardani i !. d. ). i
daci. I'irustae. Dalmatac. l apudes. Liburni i t. d. ;. I da II SIl
ih Slaveni još latekli II neromaniziral1Om stanju, na to jc
IJnje teJko odgovoriti. jer nclatinske Č iz naŠih.
skih dokumenata kao derru$ Mlcško obradIva gnppa
.hrid .. i t. d .. koje su ušle i u naš dijalekahki leksikon Ja-
dranu, uJle su i II srednjovjekovni lalinski u toj objastI. pa
su ooatlc mogle ć i II na.:: jezik, a u Jugosla"iji sc nije č
nijedan č primjer. koj i bi sc mogao neSUmnjIVO
interpretirati onako kao hugarski Plovdi v. koji tocno pred-
stavlja č Pulpudeva iz jezika č plemena Beui. kojih
sc jClik joj govorio u VI. ć Pulpudeva č .. Fi lipo\"
grad" i č sc pokri,·a s č Phi1ipf'Ol'oiis (ocu-
'·ano u turskom Filihe).
Treba spomenuti jo! itumrli sUl,erstrat č U Dalmacij i
i Istri. dok su one bile pod Bizantom. l on jc ostavio ndto tra-
gu,' a u toponomastici Ilil Jadranu: Lorud < elaphopoda (akuz. )
.jeIenova noga .. . Igalo <
98
Ako imamo pred č današnje č č po
kome a ntikni ć nisu govorili č dijalektom, nego
UJobilim !ivojim je2ikom. onda se mora uzcli. da oni predstav-
ljaju nutal, ili medu Slavenima utopljeni č supst rat ne
samo II Jugoslavenskoj. nego i II Egejsko; i Pirinskoj Make-
dnnij i. Prema tome. danalnji č superslrat \I Egcjskoj Ma.
kedoniji naSlao je tek od IX. st. dalje. kada se taj teritorij opet
grecilirao. II toponomastike Egejske Makedonije ncsumnjivo
izlazi. Ila je u Porfirogenetovo doba i još mnogo kunije ct.
č granica izmedu Slavena i Grka ii ia od Pinda u Epiru.
koji se zvao Zagorje č Zagorion) kroz Tesal iju. preko da-
našnje Kardice (Gradec) na Egej!iko more. Rijeka. koja sc u
Slaro doba zvala Aliakmon. a č lim teritorijem. i danas
sc II Kosturu love Bi strica. Porfirogenc!ova Serblia nalazi $e
oko grada Servia - turs ki Scrfidfe (Srbica). Bl izu
l oga grada. gdje danas nema nijednoga nalaze se Ko-
bni, gdje danas iSIO tako nema Slavena. č granica i1.-
med u Grka i Slavena ide od Hrupiha i KosIura preko Kailara
na J enidže- Vardar. Ostrol'sko jezero ispod č i So-
Ilin. ć Ber (turski Karaferia) bez Slavena. i dalje na
č č danas Asvestohorion), Suho_ Scr (Scrcz) i t. d ..
gdje sc vcie s Pi rinskum Makedonijom.
10_ Društveni temelj i razvi tka Slavena poslije nji hova
lj enja II novoj p()j; toj bini. - Pošto su se Slaveni naselili na Bal _
kanskom poluotoku i u č Alpama. pojedina se
nisu. dakako. odmah stalno smjestila u odredenim oblastima. Ci.
njenica. da naselja na Balkanskom poluotoku. osim \I primorju.
"isu bila potpuno usta!jena joi dugo u doba feudalizma. poka-
zuje. da je naknadnih preseljavanja bilo vi§e. n<:' go 110 j( 1'0-
znato iz č grade (seoba Velegezita iz solunske Tllvnice
U Tesaliju. stano" ni§t\'a u Srijemu 70-ih gooina VII. st. u Ma-
kedoniju. vdi ke mase Slavena o. iiO iz Trakije u Malu Aziju).
Tako Su .se slaven!ika plemena. keja su sc "ct II "rijeme seobe
na Balkanski poluotok dijelom razdvajala i u rar.lititirn poho-
dima kretala na č strane. jo;; vile izmijdala. pa su na.
. tala nova plemena u geografski 1.uokrulenim oblastima i ona su
dobivala onda i nova. teritorijalna imena. T ab'ih plemenskih
I

..J
imena slavenskoga i1i č porijekla ima kod svih Južnih
Slavena. na primjer: St rumljan; \J Makedoniji , Timololn; uz Du-
nav, Dukl jani , Kona"]jan;. Trebinjan;. Zahumljani i Nerctlj:mi
u Jadranskom primorju. Karantanci II č Alpama. U medu-
sobnim borbama i naknadnim seobama nestala su mnoga stara
plemenska imena. a samo su se neka od njih č .. u svom
prvobitnom č ponaj\·jJe imena istakmuijih plemena u
sklopu pojedinih plemenskih savua kao. na primjer. Srba j
Hrvata. Osim l ogOI se u č gdje je slavensko stanovništvu
č I neslavenskim. i dal je održalo opte imc Slaveni za 1)0-
jedine grupe plemena (tako izmedu Dunava i Balkana. u Make-
doniji. Ircdnjovjckol'"oj Stavoniji j AII)ama). Tragovi plemen-
skih imena č 5U se u imenima nasdja I·rlo dugo, pa i do
danas, kao na primjer č po plemenu č Srb II
dolini Une i Srbica u č brojni tragovi imena Hn'at u slo-
venskim krajevima, IlOviše Prespanskog jnera i u č
Dudleipa kod Mure i potok Duljepska II Hrvaukoj )lQ Dulje-
bima i t. d.
Ta teritorija1izadja plemend;: e strukture ima dublje kori-
jene i II porastu društvenog rasl ojavanja. su ga uzrokovale
5eQbe. Raspadanje rodovsko-l'lemenskog uredenja. koje je -
u Yezi s č i imoYinskom difereneijadjom - č yec
za vrijeme preseljavanja. znatno se produbilo zbog naknadnog
osyajanja novih č i daljih b(lrbi. Plemenski irodoyski
starješine, kao i č i istaknutiji rodovi kao cjelina prisvajali S\I
vc':; dio plijena. a i više, bolje i plodnije zeml je. Roboyi, koji
se kod Slavena spomi nju ć od VL st. u vezi s ratovima i !:t-
robljavanjem, nesumnjivo Su radili upravo na tim imanjima.
Rodovsku zamjenjuje seoska ć u kojoj
su obradivu zeml ju dijelili medu porodice. ć ili
hiža). a neobradena je zajedno sa Jumama i pdnjaeima ostajala
svojinom ć Sve (Iok su prev1adivali primili\'-
niji oblici zeml joradnje s neustaljenim njivama, pri pOl'rcme-
nom dodjeljivanju novoga zemljišta za njive č se i pravo
ć na privremeno obradeno zemljihe. koje je prelazilo opet
za dule vri jeme u č iskorištil'anje. kad bi novo po-
č Ć zemlji!ta bilo privremeno podijeljeno na obra-
divanje. Medutim, u vu; sa sve ć fJaj)redovanjem po1jo-
100
'.
!'rh' redne tehnike, a dijelom j pod utjecajem starosjedilaca (na-
rotito u Makedoniji i Dalmaciji) ili samog zem!jiita (na pri-
mjer. u kršu i alpskim doli nama), podjela obradenog zemlj išt<l
dobivala je sI'e ustaljeniji karakter. To je ć pojedinim
porodicama da č pravo v!asni!tva na odredeno ze-
mljište, a utjecalo je i na sve vetu imovinsku diferencijaciju, jer
su ć slarj ciine - po!to bi se ;z ć orga-
niueije - mogle prisI'ojiti sve ć dijciOl'e i
č vlast nad yelikim dijelom nekada ć 7.emlji!ta.
Upravo takav postepeni ra?I·itak u pravcu formiranja kl a-
soog društva - negdje brl i, ll. negdje sporiji _ predstavlja kod
svih Južnih Slavena dru!t\'enu podl ogu za teritori jal izaciju pIc.
menskc organizacije i postanak prije spomenutih plemenskih sa-
vcza, iz kojih su. u VCZL s daljim rasloja\'anjem društva. ponikle
u OSI'ojenim č i prve slavenske države.
lOi
I
I
I
I

IZVORI l LITERATURA
I z \'0 r i : Arheološl<ih izvora ta razdoblje naseljavanji Ju!nih
vcnl do č VII. st. rOIovo ; nema. Sv; dosadašoji sl avenski arhto·
nalazi nl Balkanskom !>OluolOku i U č Alplma iz kasnijih l u
"remena, tako dl st moru izvodIti s.amo rnrol:radno ukljutci otomt.
kak,'a je bila mat(Tijpln. kuliUrI Slavena. To!>OoomaSlika. oblic;
oblici •• ml jL'nc podjele i č \>Osredni i,,·or;. na I<oje st obazi remo koJ
i1. u1' "'·3nj. kolonizacije. samo su malim dijelom iS'rateni. a
Ilom Su iskori >teni dosada samo u pitanju naselja"anja Slav.". "
č Alpo: (M. K o s).
S obzi rom na to osobilo je "a1no istrdi .. nj. pisanih iZ\lor3. koj in
;,na upravo ;ll ovo doba u ra.",,krDO č brOju. č su to
bizantSki historio&:rafski izvor!. Č su pisci zli "rijeme nadi.
ranja na Balk.,nski poluOiUk I dovoljno putnje pralili lijek d04'.daj. nJ
ljevcrnoj rranici bil.ntske drt .. e u Evropi , Glnni iz""ri o t im dorada
jima lU: Prokopije iz C.zareje (u napadaje do sredine VI. sl.,
umro o. 500. Izd. Haur)" l- Ill . I9I':Q.13); A" a I i j a lu IS
j:'odina Juslinijanove vl.da"inc, umro p, ije 582: izd. Dindor!. U Historiti
gro.d minor. II, IS?!): M."andar Protekto' (za
i Tibtrija, fivio u 2. pOl. Vl. SI.; izd. DindorI. HGM ll. 18il):
T o I i I a k t S I m o k a t I (za rudObije M.urikij3. livio za ,'Iadu,"e
Heraklija: izd. dt Boor, 1l1li7). Za razdoblje Fokine i Heraklijev. vlada·
ć vetinom n. kalnijeg T e of. 11 J (umro SH: Old.
de Boor 1883·SS). i cari.t:ndsk(l4: N i k iro r a (umr(:o 829: izd.
de Boor 181(0). Osi m toga su joi .. ofniji izvori 13 poJedine do,.dnje u vezi
sa slavenskim ili la raz voj u pojedini m č J o ,.
d a n luntro poslij. 552; izd. u MG. AA, S, 1882): I" a n
Efeski (umro poslije 585; izd. Brook&. 1935): Ma r cel.
I i n u (tivio u l. pol. VI. st. ; izd. Mommsen u MG. AA. 11, 1693):
M alal. (fivio u VI. st.: Donnski Ch roni t(lll Ila.chale
(o. 630: DOlinski Corpus): G e o r I:' i j e P i. i d" (živio za vrijeme Hera,
klija; Corpus): h o m i I i j e (_ crkvene pro\>Ovljedi) iz o. (;2,
(izd. Sternbleh, 1900); M i, 1 e u I a S. D t m e I r j i (1. dio je ;z .... mena
poslije 610, ll . iz 2. \>OI. VII. izd. Ac ta pne!Orum Ott. IV, dj.lomitn(l
A, Tougard. Dt I' histoitc daM le5 letes grets des Bollandistts,
1814); (o. 630. Lzd. Schdfer. 1664); b i 1 a tl l J); ;
a ft r a r tl i z. k <.> n (dati ran je v3.ira od k raja VII. at. du sredine \Im.
iul. Ashb"rn". The Journal of Hdl. Stud_ 30. 1910; pre". V.
u č pra"n;fkot LXVl, 1940); li o 1111 a n I i n P o' f j.
r (I <" e I (umro 959). De admini strando impe.;o. (itd. Gr. MurU"csik,
19-19. P"'"' N. u VZA XX. 1918 ; VOA !Lt . 1928). Za
Sl3Htl8 u č Alpama č jt izvor P I V 1 e D i I k <>"
lum." o. lOJ i izd. \V.ill. "'G. Scr. rtr. Langob., 1818). Kronolo!k; đ
odlomci ovih i drui'ih manje važni h izvora, koji na na.>u
obj8\' ljeni Su u djelima: F. R č k i, Documenta historia. Ooroat ic"e
antiquam jlius( rant ia. MSHSM VII. 1877 (I:" . fki teks!()\'i latin·
sk,"' u iz.'odu n. IRtinskom juiku; uz t.k$tove histo·
i to))O&:rafski komtntar); Fr. K os, GradiVO za Slo,en.
v ,·tku l, 1902 l. obzi rom na Slavtne zbirka za \'1. st.
nJ cijeli Balltat\Sk; poluotok: »drbj odlomJI<p iz historioll"uf.kih
iz vora dan je ; ' I\a slovenskom jeziku, a sadrhj samo u obliku
op,irni,iih """esI' na slovensl<o", jezik,,): Cf a "O j e o II - Tl o II o h,
113BOP" 3a tpncl<Y IIc-TOpHjr l. 1921 (zbirki naj\l3fnijih odlOmak.
,. izvora Sa srpsktn, prijevodom. nimijenjena
za "d u .,minaru).
L ll. r a t u r a: Najl'i!nij; č radovi o starim Sla,..nim". nji hovo,
prado""ov;ni . • t noge"eli. I<ulturi _ č maltrijalnoj - i 'C"olti jo>
.u djela L. JI,' i t cl t r I e a. sta r01ilt,osll 1-1\',
livot .llrych Slovanu l-Ul. 1911_192.5: Manu.l dc I anliqu;lt' &I .. ·c. I_ l!.
19Z3.2(i: RukovU' archeolog-ie, 1931. Ns njih se vetinom
t,riku l>opularnog karak .. r • . H. C. !l p lli • ft II H. C ... autle 8
19.45. koji II sušti ni. osion doda,'anja neodr!;"ill hi!>Oteu II piianju e(no·
lI"n.ze i nekih malobrOjnih novih o .I<nnom.koj strukturi. ne
donos; u Nitdcrkom no>'o. O problemu
joi E. S e h "'. a r z, Die Fral!'e der sla ... ischcn Lan,jnah·
nltz.il in Osl rermanien, MIOG XUll, 19'19 č i djtlomitno
te ndenciozno. a inate uspjelo rezimiranje stano"i!l, t. l".
;:kol e č č H, C. D, lli. B" ll. ['),
<KOrO HapO.l:l , qtrn, ' .. 1l<4B: u mnogim stva rima nek ritieno
slanovi.tt Marrove ikole. u vezi $ ndtim, upra,'o č le(:orl j a"'.
kao. na O č poveli nost i Sla"enl p Ski t im •.
karakleru Gol" i emornorskih Bo&:ara i l. d.); T. l e h r-S p I a'" i n S k i,
O I)ochodzenin i praojcZ)'znie Slow;.n. 1946 (najnc)ViJ. analiza $1.no
slavensko /iloIOllije: Slavena urll"nom id.nlitna
č Poljskom): n. H. T p t TR o I. nlle>!"l'.
19o'S đ u tue p roizlazi iz
o ruyo;u jezika, I'I rtlpostlvlja t'enuifku vczu đ Skit. ; Sl.a"tna ,
trali ' di"'e el noreneze U Ukrlji,,;): K. J. t d 1 e 'O. s k t. Atlas
1{> Ihe Prehi$IOT\' of Ihe Slav., $t č materij.lne
!O3

,
,
-

potrebno je, osim o.."ovnih Niede r leovih radovI, spomenuli JO;:
5. Ll. r II t O B, KJ>«TIIHC Pyel! e Đ .. eH )lO XVII B,
19.16 (uvodne ilavc); B. A. P hl 6. K o... P.we",o .!UW'lOlI eA Pyel!,
(prvi; d.ielomirno drut; dio k njire); n . H. Tp e T. MoB, n. d.: Hno-
pMa K)'.1typW JlpuHd Pyell I, 1948; J. K o s t r l e .. ·• k i. Les ori!:'".'
de la e;l'ills.tion polor .. iR. 1949. Prii, no s,mo donekle uspjeli sistemi-
l ifk] pok ..... j na tOni podrlK'ju kod n*f je M. r a p a ul. H 1\ H_J. K o .. I'
e I II h, nper.'i(.1 JoI lnpHjullt C .. Utll. Y p .1I0K cpeA-
Ibe .. ItICy. 1%0 (usp. kritiku J. "oroka ; K ..... era. ZC V. L95l.
i ;tvjdl_j O diskus iji II P(lvijesnom dru!tvlI Hrvahke, HZ IV, 1951. kiD i
odrayo. M. Gar";.",", i J. II Hr 1%1, 3--1). M. r I JI' ul l"
H 1\ H, K. H.jtnpHjH)! ,"'OBtHCKH .. " y.1TYPUIa HaUl e SeI<Jb. II npo(..,e .. .v
Đ CrapltHlp. H. C. I. 1950. Usp. i J
K o r o I e e, vmaterialno kulturo zj!odnjej!a srt dnjel: . veka, 19f>2.
S n.seljenjem SI.,·t na nl BalkanSkom poluotoku i njihovim odno·
li ma S Bizantom i Avarima posebno se bave: M. C. II p II II o D (3aCtMHll t
IiUM ... c><or o no., ooCTpon CuuHa.",. 1873). A. JJ. n o r o .'I II II (l·lJ IICTO
nepelllHlICtllllA. 1901). L. N i t d t r I e (Slo\". starof. II:
POvod • č "Slovanu jlfllich 1-2. 1906-lmO), K. J i. č e k (Ce.
schichle dtr Serben, 19/1." Radonite\"u prijevodu Hm. 192'2; 195-"1); H C
Ll e p * a R H II. (HCTOPlI" 6 0.,rap,," l, 1945: kod Srb. e,. e ra II o J e·
"Hh (BII3al'THj. H eP<>H 1903-1906) i B. T\Op OBllh
fioc"e I. kod 11"'ala V. J a l,! i {: (Ein Kapilei der Geschichte dtr
Spra(/' en, i\fslPh XVII. Hl95, pre". M. Komooi u: ć č
spili, 1948); N. N od i l o IHi sto.ij. vi jeka II_ Ill, ]900
-19(5); F. ć (Povijest lI"'at a II \"rijeme narodnih vladara, ]925) i
P. S k o k Slovena n. Mediteran, 1934); kod Slovcu ca Fr. K O r
(]l 19odovine JUl:oslO" 3nov ,. sIoi el ju po Kr. , IMK VIII , ]898):
L. li a u p I m . n n (Lu rapports des Byull1;ns avec les Slaves tt lu
A" arel pelldanl ). seconde du Vl, siecle, Brzalllion [V. 1917-1928;
19'19) i 8 . G raf e n. u e r (Nek.j "pra.\anj iz do,", juinih
Slonnov, ZC IV, 195(1).
Pod.l ke KOml.nlina Porfirogcncl3 o dosdjenj u Hrvat . i
Srb. nauk. jc do sredine XIX. It. prilIlala u cjeli ni kao
(Iako J. Kopil.r, E. Dii mmlcr, p . S af a r ik i F. Mik ioli t i
U suitini iSlo Ilanovi!le uUl imal; st! u tom pit3nju i neki k asniji pisci,
n. pr. K. r p o r (1-1.38eCTHJI KOI1CTI HTHH, 6arp'''opo.llllOl"o O Cep6ut.
II Xpourulo. ]880,. T. <fl ., O P"" e K H A ocjeni Grol o", rada. )!{MHIl
213, 1881), N. N O d i J O (Historiji Hcdnjeg vij.ek, 11!, 19(5), M. B . r • d a
Hn'au ; Srb •• NVj XLII. 1933 34: medutim je autor u posljed,
nje vrijeme t o mi!ljenjc napustio i danas lIstupa tezu o j ednoj ICObi
Slavcu na Balk. n, ki poluolOk. usp. tCl e Hrl" lSka dijaspora i Ava ri,
Surohrvatsk. prosvjeta. 111. st r .. 2, 1952) i G. L I b u d a (pic •• 'sz,·
slo.·lat\skie, P.(, stwo Samona, 1949).
104
I
,
,
Prol iv Kopila.Cl'. i Miklo'itC\·a da H""l i i Srbi pred·
izmedu i Bugara. doku.l i lu u dru!:,oj pok".i,,,
XIX. $\. D ii m m I e r i n.rotit o F. R a č k i (OQe'" SIarij ih ilvora za
hrl'atsku i srpsku povijesI srednje!: a vijeka, Knji levnik l. ]864; BijelJ
Hrv31 ska i Bijel . Srbija, Rad JAZU 52. 1880; K Grol j T. Flonnskij o
Konslantil1u Bapcnorodnom, Rad J AZU 59, 1881), da SI"'en:l
u upadnom di jelu Balkanskog poluotoka " i5l0 dobi, k.d i njihovo
u č Balkanskog poluOIOh i " iSIotnim Alpama.
I. j. " drugo polov;nu VI. i pO«l ak VIl. 51.; V. J a ri t (Ein ... '
dok,uo je USto. da Hr ... ati i Srbi č ! č ,I r.ne pr.ro:lan mOM
;,mI'.du Slo"enaca ; i da su prem. lOme nUumnjivo por; ·
jekl a. Na lom Su osnovu č i JaJ;:i t " (jelini odbm 1\0nSlln'
hno" izvjdtaj o dvostrukoj Kobi "au puku Car(V" kombiudju. Njim.,
"e pridrutio "el:k broj č kao K J i r e e k, S. S I a n o j e v i Ć
F. S i i ć (pot kraj svoga livota pristAO j, u rukopisu Ivo(:a Prel:lcd.
povij esti na d"oslTuku seobu Hrvala). V. C or 0' 1>1 E
>1'1 P (noPWHporeHII T H H31u 3 ,,"pO/Ula TPUlltlllj;i.. e AH I.
Ul la dva kraj nja poja"lji"ali su sc u nnuci i poku;;.j!.
KonStantino" izvjdl.j t ek č primj ili č
T.ko jc H. H o ... o r l (The Spread of Ihe Slavt!. P. I V: The
The Journal of the Anlropological InSlitul of Greal Drilain "nd Ireland
ll. J872) prihvali o izvjdlaj o kasnijem <Inseljenju I! rv.tu. u I«)jima Je
!lue-.rc. Kubralove podanike ; iSH> tezu, koja lc osni\"u
Inoj inl erprel aciji izvo •• i povezivanju č dOl1adaja,
pri hvat io j e i H. G r e 1:0 i re (L'origi ne ct le !lom del CrODIOJ el Scrbn .
Brzanl ion )(VII, 19(4·45). F. K °s (I z l,&:odov;ne Jugoslo"anol l' IUlem
po I\r., lMI\ 2. 1893) i V. K I a i {: (Hrvatska plemena 0<1 )(11. do
XVI. sIoIjeca. Rad JAZU ]3(1. PovjeS! Hrval 8 l. 18991 odbili Su
Konstantino" iZl'jdlaj o pradomovine, a p rimiH njeg-ovt podaIke
O drul:oj $tObi i njezinu vremenu. SI.vlj.)ufi j.e u Vtlu SI Samovom
drh vom, odakle Su 1>0 njihovu miWenju doi li i oslobodioci d,lm.tinskih.
L. K i e d e r i e je naprotiv primio podatke o pr800movini. ali
ie povezao h"'alsku i srpsku seobu snaseljenjem 8. lkansko/: poluotoka
Slavenima u Vl. slolje6,. L. G u m" I o '" i t 1 (Di e I>olil,sche G:$=hiehlt
der Ser,",n und I\roalen. Polit isth·antropoloe-; selle Revue 1, 19(3). "el;
sa svojom leorijom O J>O" tanku drhve kao rnuh.lu t ora. da je jtdan
n.,od I>okorio drugi, prihl"alio je poda Ike o p radolT\(lvini ; " .emenu dost-
Ij.e nja Hrvala .• ]i ih Smat ra plemenom. koje Je u O,lmad j i po.
l uklo Avare i pokorilo Slavtne; Jagitcvoj argumentacij i stavlj. prigO"or,
d. razmjerno malobrojni doseljeniti nisu mOI!1i utjecal i nl č razvOJ
otprije do.eljeni h Slavena. Dok jt leoriju o I:ot!kom pori jeklu HrulI
l j . R II S, Kralji dinaslijt- č 1931; Slov.nstvo in vislans ki H"'al;
6 do 10 Elnolog Vl, 1933; J. K t I e m i n I. Goli nl D.lkanu. CZK
XXVII. 1932) historijska krilik. potPuno odb_tila, nl OSnol'U GumpIo·
105
, "
" 'i(ltve teorije o PO$t.nku drt .... e pokuSao je t u p, n i t (Bel. Srbija,
Narodna Starina I, 1922: Srbi Plinijn i PtOlomejo, UBllj"hea 360p""K J.
1924, The Sett lcments in the Town 01 Srpti'tc. EI11(l\o, ll.
1928: Prvi nO!iQd č imenl Srb, Hrv.t, Ceh i Ant. na i . m.J da
obrani Konst antinov i,vjeUaj o doseljenju Srba, I da u Srbi ma ; Hrva·
t,ma pron,de pn'obi tno kavkuka plemena. koja su .ok doselila med"
SIJVene. Njemu se " pitanju itvjdloi" o doselje"ju Srba pridružiQ ,
P. S k '-' k (KonslantinO"I Srbica n. Bistriei u č rJ!ac CAti li6,
1938).
otkad Su l. B. B ur." (TIle Treati s De impe-
rio. Dyz"nt. Zeitschr. XV, 1006. pre". II VZA X, 19(8) i G. ć
(Studije o adminis\rando imperio tira VII Porr; ·
rOl!enila, Rad JAZU 182. 1910. 186, 1911, 187. 1912) dall analizi KOII.<l3n.
l;nO'"8 spisI u cielini podloru, jadj.lo .sc sve ,-iSe pilanje
pret rua poglavlja o Hrvatima i Srbima. Toga se udatka pri h "ali o II
nizu raspravI L j. H a II II l m a n" (Prihod H",.10,', č zbornik 1924.
;$\0 II hr". prije,", Zbornik kralja 1925; 1\0nS\311I;n Porfiro.
I!"eni! O porijeklu slano"ni'I"n č zaleda. RektarU\" zl>awik,
1931; Kroatcn, GOlen und SarmDlcn. GHmanosl3vica IH. 1935: SCQb3
Hr-'au i Srbi. Jie 111. 1937: Podrijello hrvatsko!!" plemsw3, R.d HAZU
m 19-12; HrvaIsko pup!t:mSlvo. Razpr.,.., SAZU. razr. 1.1 ze-od. in drufh.
l. 1950) I odbacio izvje>taj o Srba, II njegovu
izvjdtaju ostobi Hrv.ta upletanje HH31<1ijo u te dogadlje: scobu H"' atu
(od 1935 daljt lakoder i Srba) hi storij ski opravdanom. jer jc
il,'je;l.j o nJOj u 30. IrIavi ":orutantinO"a rada prema njegovu mi .ljenju
l' cjelini preuzet iz tradicije 11n·ata. kOjo bi. prema tome. u ma j!o,·oril.,
o d'jemo .tObamo. avarsk,,·slaven .• lwj i I<.snijoj h,,·at skoj. !-I"'ati _ o
kojima kao i O Srbima od 193[. dalje. last upa na nesi"lIrne izvore osi.,·
njenu leoriju POrijekl. _ pobijedili su PO njeco,"u
mi'lje" ju u "rije,ne Heraklija na zapadn(lm dijd" Balk."sk(lg
Avnre i Mmi '" namelnuli kao '[.(Osl'odori Slave na _ (Sk l.barhontu). t. j.
praplcmstvoc u I' rijeme vlad.ra. Hauplmannove rezul .
t "le o dvo.lTukoj •• narofilO o pt.I rijeklu HrI'au i Srba. klo i u
I)O$I.nku hrvatskoga plem,,,·. odbijali su detaljnog
8Ijrdbt,,;d Ratl(og ; č njihovu _ nesumnji,'O <l ije·
lom 1.asta rjelu i manjkavu - argumentaciju," M. D a . a d a
hrvaukor pIemsIva. CHP l. 1943) Iup.ouluio naPOst m;:;l je.
nju O [>Qstanku hrv31$k(le- č neodr!ivu ttlU. dn ZJ
vrijeme domatih vladora nije uopt( bilo hod Hrval 8 piemsh'., Tezu C!
seobi Slavena na poluotOk br i ni nD osnovu prob'e·
m.titne elnolo;:ke gradf. _ ne ć u konkrelni "istorijski ratvilait
- lakoder B, B. a t I n i t (Uz r>roblem Jutnih Slavena. Zbor·
nlk radova Filozof, rak., Zagre h 1951). B. G raf e " o u e r (NekDj vr>ra
;:.nj ... ; Prilog krilici izvjdtaja I\o,mantin. Porfirogeneta o dosclJeniu
)06
I
-
li HZ
"
1"_") odbi,' . polaznu totku II.ul't, nonno,'ih
rvaIJ, .,..,... S . bT
u vui $ druj!(lm stobom. Ć da . '" ."
udruteni S Avarin'" u plemenskom sa vuu. u "e robO,'1
t(lspodarima. premda prihata njelr(lvc ruullalt o d"o,st rukOJ seob •..
tanje stQbe lirvata i Srbi je prem. tomc JO! i on,ako
.enO. kao Mo je bilo u vrijeme kad je dao ovoo: p,tanja D. A" a·
I 3 S i j e v i Ć koji je i bio sklon da j)t1llU dvostruku SO'obu (Seoba
i Hrnta. Nn. cnc. IV. Im).
Kod SrbJ l Hr\"3U koncent riralo so' nMutno •. nia
"a pitanje jedlle il; dviju a historiji kolonludje
se do u "ezi s Turcima 11I"0!,0 m."ja patnja. N.prol;v.
deu1j an studij koloniudje, ponajviSe u "ul I
k.ddnjeg $Iovenskoll" (erilorija karakteriz,r. p,ouf.,.anJe
u ISlofnim Alpama. Najznafajuije starije r.don. O Ion:
pil"nju dali O. Kammel, F, Kronc s i J, Strnn. dt, al, SI' .SV:
stariji radov; () naseljenju Sla"cna u č Al pama č lastITJe!'
poslije duto&" niza rado,.a M. 1\ O. I do 1933. u
dO"ma SI""ence" od naselit ve do reformitIje 1933, .ttt nlY.ede,,,,
slnriji rodovi drugih pisacu, I<no i samug KoU; đ njtll',o,',m pnjašnw
o
\H,bHkacijam. O tim pitanji ma oaj vatnije su rasprave: K
"enske zar>.dne meje. Rnpr3ve ZD 516. 1930, i Slo"enska naselI le" no
I\oro.kem, Geol\'. 6, 1932, • medu ka!Jlijima Vlahi m ,·la.;ka.
d SI
" " GMS ' "X '93'" SIO"cnska naselile" na KorO:lkem, Koro,lu
mc O\iCnCl. '" , , .
zbornik. 19-16. s O starej.i slovcnsk,
"
'i " Jst ri RIl"ran SAZU. T321. 11 zgod. in dru!b. ,'ede I. 1950: "ajno
'J • v L' l . .. . er
"iju si nlezu njeIrovih proutavln;1 predstavlja " o • g
mnniucij. slovenske zcmlje, Hl·JV. 1951), OS11" 1\0S(lv,h., rado'" treb,
da kao sintt!u Sa sITane njcmafke
_ u mn(lglm st.-arima tendenciozni i net otni - rad E. K I b e l a, S,ed-
lunll'!geschichlt des deulllchen Sildostcns. 1940. . .
Odn(lsi Slavenn S8 starosjcd;(lci ma dosad su jol ,strden,.
Za ,ornju P(lsnvinu i Podravinu dosad su najvi,. radil i na tim proble'
mlmn M. K o (u vez; I koloniu(ijom) i J. e raf t II a u. r. (u
"ama o pokr. luv.nju SIQ"enaca i historiji s10vcnskih n",odnlh rJuamn.
Y. ut pogl. V). n na BaU<anskom . . )ircte lc
R(lmanen in de" Denkschrorten d, \\ ,en, ,o\l<ad. d. \\ "'-'.
Phil..hist. KI. Xll!l i XLIX, 1903-1905; Dit Wlachen und
!II ckn lnnkmftlern ,'(ln Ragu"",. S. Btr. d. k,!. der W.ss..
Pra!:" 1879). i P. S k o k SIn.-e" •... ; , romlMlvO n.
dahnaunskim os trvima l- ll. 1951. i u nizu manJ,h prolo!'n), " do(\i(!1ui i
5u Ih vlie mjesla u svojim rupravama i <lrugi pisci (, .... , Budin,i,. F.
Ra,nov;;' K Oil ir. J. Kelemina i dr.).
O odnosu izmedu Slavena ; u novijoj
nllwgQ raspravljalo. XIX. jataju u č
10i
,
i'
,
J
leorije (I đ anarbit"om ka raktuo naroda po_
taknutc skret.njem njemafkih im[lf:rijlliSlil'kih Idnji prema ;s10fnoj i
Evropi, • na osnovu koncepciie
nJcmal'ke o đ neilmjrnljivorn karaktuu !>Ojed:nP,
narod. j na st. rijim !(orijam. iz doba romantih (i kod Sla"cna) o neu-
1obQ.OOlll Slaven. II usporedbi s Gl:rmanim._ Budu!,i da je ipak trebalo
objdnjenje .1 velik. slaven.ka OiS\"aj.nja II r anOm Srdnjem
voeku. n,km.l'kl 'I hi5loriear j pronall; II Avarima. tobo!njim gospo-
darima i orC'ln'u\orima robij._ Sve do Dru&'Q,a .vjetskoi'
r.t. ]l(>ja,'IJuju !C' II č historior.lfiji kOje bi trebalo
da dokalu, klko Su SI.ven; napreda" ali s.amo pod "odstvom A"ua i do
tranka. oo kojih lu ih oni tjo:ul; (u$p. E. Seh,,·a r z. Die Frate
sl ... Landnahmneit; E. K I r b r I. Langobarden. Baju,,·aren. SI ...
Milto:il. d. Am,op. Guell. in Wien LXIX. 1!I39. i t. d.) i kako č
slavenskih <l rbva (RUSija. Poljska, Hrvatska. "arantanij a) inoa German"
kao svoJe Pod utjreajem tih teza. trO rija o đ Č
I:'eol:rafske uedine na formiranjr č karaktera pojrdinih
i yije'li o Slavenima u "ajranijOj ptriodi njihove his tori je. koje 'u
pogrdno nt kao svjedohnSI\" o odre<lenom s t u p n j o slavenskoI:
razvi tka. ć kao O č k a r a k t e r u Slaven •. sli<'ne
se teorije pojavi le i kod pojedin jJ, slavenskih č U krajnjoj
fo r mi UStupao ih jc č J. P e i S k e r (usp. prije svej;'o Die
Uel.ichurtl:'rn der Slawen zu Turl< ol alaren und Germatlen. 19:).; ;
The of the Slo"s u Cambridge Medic, '. l l lis tory n. 1913. 1936'
(pre". Staroh rvat,ka Pros\'jet J. NS l. 19Zi). pri
se mnogo oslanjao i na s"oje " kasnijom
periodom his torije (". literaturu uZ pogl. V). I<ritika je
odbacila njefov" arg"mentaciju kasnijeg (A. D O P Ich. M.
K O 5) .• illO t lko i njel:o'-c "'I!umentc (J. J. n k o. L. N i e·
d t r I t ). Ipak jc L H a u p t nl 3 n n (Le! rapports: POli t iKhe Um ... ·lil·
zunlrcn unter dtn '-om Ende d. 6. Jahrhdt. bis zur Mitte d. 'l.
MI6G XXXVI. 1915; Stlroslo"enska in nje stlno"i. eJK? 1. 1915-
1919; S18,OIJOYlnska in staroslo,·ensk •• (;as XVl1. 1923: Slaven
i Gum.n na SVOI: d.-tavnog tivota. H'\"3 tsk3 revija. IX. 1929) za
drulru polovinu Vl. i č VII. .t. ni.ta dokazao vrbovno gospodstvo
A'·a,. nad velikim dijelom Jutnih Slavena. Iz same te medut im.
on k btz dovoljne .n.lize " .. a",ko·.I,,'enskih odnosa, na temelju
Pe,sktr()vih shv"'anja OOino do POrreSnog zakljutka o ropskoj podre
denost i SI..-"n' i u suit ini primio i P"iskcro,·c tue o karakteru Sl.ven.
i njego"u fo rm>rnju, i.ko uZ vrfmensko do VJI. st. i pro·
Storno oa-ranitenjt n. Jutne Slavene. Gradanska historiografija POkaula
K i u otporu protiv tih teza č St. Stanojevit je (BM3all.
TMj. i (pOli ll) bu ik.kva osno", postavio teoriju o feudalnom kar.k.
teru avanke drhve. ć A"are kilO leudake, a SI3\'cnt kan kmt
108
I
tove; F. č (Povijut) je na osnovu fabuloznol: opi ••
iz kuja IX. SI. postavio teoriju o lome. kako Su A,ui. naselJeni u hrin·
j;'ovuna mrdu Sl ... enskim sel ima. ugnjeta.-a!i Slavcu" i dob,v.1i od njih
pol)opm'rrdne proizvode, a J. M a I {Nova pota 11o"enslle h,storiog .. fij .,
Cas XVII. 1923; PrObleme auS der FriillgtsChichte der Slo"'enen. 1009
1
je mislio. da se mole obraniti od Haupt mannO"ih O lorm:
odnos. izmedu Aura i SI."ena samo ntgiranjem bilo k.kn
Slovenaca A"ari ma, pa jt odbacivao; Haut'tmannove potpuno r.·
zultate O .Iovrnskom č razvitku. To:k je mark5ist itka kriti k.,
di$lousijc izmrdu Hauptmann. ; Mala (D. Z i" e r L. pitud. A. P o l j I n e c.
Nrkaj bu"d k t' rllvdi o starih Slovanih. Sodobnost VI!, 1939) poknab
potrebu tla sc izvr;i anabu laze razvitka Aura
i SI3\,.na " konkretnom razdoblju kao jedini ć nar,n. da sc djd;
taj problem. Ta je analiza (B. G •• It n" uo: r, Kekoj .. praianJ. ZC IV.
1950) dOista dala potpuno no,'r .aultale. :-.i. dr ugi. veoma č
č pokušava da rijdi te problt rne M. B a r a d a (Hrvatska dijaspora:
H,,'at.l<i frudalizam. Djela JAZU 44. 19521
109
I

I


D l o T R E ć l
IV. POGLAVLJE
UVOD
t . Ekonomsko-društveni razvitak Evrope do X II. -
Na č ranoga Srednjeg vijeka pOlitoja!e su u ekonomici
Evrope znatne razlike ;.,medu pokrajina. koje pripadale Rim-
skom carstvu, i onih. koje 5U bile van njegovih granica i II kojima
su živjcl .. barbarska plemena. Osim toga. osjetljive ra zlike održale
Sll sc \I prvo vrijeme i medu samim plemenima. koja bila na -
seljena na bivšem rimskom teritoriju. pogla"ilo •. bng togi!. što su
oni! prije II č vrijeme dolazila u neposrc(inijc s ra-
zvijeni jim carstvom i stu ni intenzitet tih vcza nije bi o kod svih
njih jednak. a zatim i stoga, šIo sc njihovo naseljavanje \I obla -
sti Rimskog carswa đ II dužem raunaku, od pn-e pol o-
vine V. do sredine VII. ć
U oko Sredozemnog mora potpuno je vel: II rim_
sko doba prevladao u poljoprivredi d"opoljni sistcm. koji $C
ondje. bitnih promjena. Č i poslij e seobe naroda.
Ali , to razdoblje predstal"lja II tim krajevima velik na
drugim č ekonomskog i;'·ola. ć II doba kame antike
č opadanje trgo,·inc i č privrede: kako
su barbarska plemena osvajala poj edine oblasti. sve jt' viie na-
zadovala č pr i'Tcda. a proširi\"al o sc č naturalne
privrede. oa kada su (o. 700) Arapi zavladati yelikim dijdom
sredozemnih ("Ihla!t;. pn:stalll je goto,' o potpunu tr,ovma na
Sredozemnom moru osim II bizlln!ski m oblastima.
111
I
n
, .
• ,
i
I
Još su sc č promjene: ekonomskug livota dogodile
II sjevernim i č č Evrope:, I)Tij(: svega II poljo-
privredi . Do pn·ih vjekova nde ere kod Germana. a kod Sla-
vena ndlo duže. nji,'e nisu bile ustaljene. nego su sc odrb-
"ale na mjestu š nekoliko godina, Sada sc njive,
najprije II vezi s uvodenjem dvopoljnog sistema, ustaljujll. a
II VL ili VII. st. javlja sc II sjevernoj Galiji iropol;n; sistem
(I. j. č $<: na s" akoj treCini obradil·t zemlje sije
prve godine usjev. druge jari uSjCI", a trete ostaje zemljii
n<l ugaru), i taj se sistem do kraja X. st . proši rio po č
Evropi i ostao II Evropi, ć Srcdot<:mlje. glavni č
obradivanja zemlje sve do XVJ[!.
U vezi s napredovanjem l)oljoprivrede formira se č
privatna koj a za nekada.! nje pokr;ljine Rimskog carstva
č c!ro!Jl jenje latifundija u č imanja, a kod Germana
i Slavena prijelaz od kolektivnog vlasništva seoske ć koja
je pO\"Temeno dodjeljivala porodicama da ga obra -
duju i uživaju. na zeml jiinu svojinu pojedinih porodica. Seoska
OI)Cina (marka) post oji uglavnom i dalje. iako u vezi s razvitkom
feudalnog veleposjeda dobiva kao cjel ina podreden položaj pre-
ma feudalcu. č privatno vlasništvo. naime. ustaljuje sc
samo na njivama. Sume i painjaci. naproti,', ako ih ne bi pri -
svoj il i feuda!ci, ostaja!i su svoji nom seoske ć a osim toga
su seljati i njive poslije ietvt ili one na ugaru č upo-
trebljavali kao pašnjak. S tim u vezi primjenjivan je j ujed-
č plodored na grupama njiva svih seljaka. a seoska ć
ilna i neka druga [)rava (s obzirom na ć Jurne. po-
negdje i u seoskom sudu i t. d. ). U tom izmijenjenom obliku sa-
č se seoska ć do kraja feudalne periode. Ba! zbog
toga. ho sc tim razvitkom intenzivnije š ć ć prije
obradivano zcmlji!;te, u prvo se vrijeme joi ne javlja potreba.
da !c II ć oJlsegu proširi povr!ina obradivog zemlji!ta. Tek
kasnije, od l X. i X. st. daljc, nastaje doba velike srednjo\·je-
kovne kolonizacij e.
Na osnovu toga ekonomskog razvit ka izgraduje se j feudal-
no druitvo podijeljeno u klase feudal nih velikih posjednika i
zavisnih seljaka. Raspadanje latifundija. nj iho,'a dioba na se-
112
I
I
I

I
,
č I)osjede kolona i prija!nj ih rooo,'a ć je
kmetskih odnosa tl onim pokrajinama Rimskog tarst .. :!. kOJe su
u doba seobe naroda manje pOSlrada1e. Kmetstvo se takoder po-
·ln.ljuje kod Germana i Slavena i u onim pokrajinama carstva,
.I,dje su sc oni naseli li u ć broju. To jc bila posljedica unu-
diferencijacije u s(oski", optinama i plemenima .. koja se
ć ponegdje prije seobe javljala i kod pnvremene podjele
mljiba. il za vrijeme seobe na roda i kasnije formI-
ranje velikih zemljišnih posjeda u rukama rooiovsk.'h I
prvaka. č vojnih voda. koji se u
i oko sebe okupljaju naorufanu pratnJu ... Na
taj č u fano feuda lno doba stvara .. sve-
č klasa feudalaca -velcposjedni ka. a sc seljacI pre-
tV<lraju u kmeto\·e. Tim se procesom svršava i ranO feudaln.o
doba, t. j. prelalna perioda od rodovs koga do potpuno razVI-
jenog feudalnog drušl\'a.
Do kraja XI. st. na Zal)adu prevladuje naturalna
l č gospodarstva. bili! ona slobodna ili kao '.
std a proizvode uglavnom za. č pMrOŠtlJu I p(,dmlruJu
s\'oje potrebe uglavnom vlastitom proizvodnjom. odn"sno isko·
ć radne snage i podavanja kmct.wa.
T o vr ijedi i za č proizvode. pa.sll i Irgo-
vina u prvim vjekovima ranofeudalne peTIode blJ, I·.rlu slabo
fal.vijeni . Na Zapadu s<;o č
nom u č gospodarstvima. a samo IZlnetno Ima profesIO-
nalnih obrtnika i proizvodnje za tržište. Razmjena dobara po-
stoji. č na granicama izmedu pojedinih. ali pred-
meti stranog porijekla u arheološkim nal al.IŠt,ma toga.
mogli su onamo ć i kao .•. č I
darivanja. a ne samo razmjene. SaJmol'] 1 trgov ma. su ru-
mjera. ali je trgovi na ć u rukama .stranaca
(Si raca. Arapa. Zidova i t. d.) .i ugla.vnom Jc č .. na
luksusne predmete ili je u vezI s č (na pr. I TtO' ma
robljem).
Neki gradovi u unutrašnjosti č Sl1 se
iz rimskog doba; oni su crkvena sredi šta ili utvrdenja. a JOs
naselja obrtnika i trgo,'aea kao č društvene klase l
li3
,
-
maju nikakav naroliti pravni položaj. Nešto je č polob;
Venecije i nekih primorskih gradova na Zapadu pod bizantskom
š ć premda i oni žive tada više od nekih grana poljopri-
vrede (maslina , vinova loza i t. d.), ribantva i soli nego od
obrta i trgovine. E"ropski zapad ekonomski zaostaj e za Ara-
pima. a pogotovu za Binulom. Carigrad je u to doba naj-
vainiji grad i po č pro:zvodnji i po trgovini. Tek II
XI. st ., kad su se na zapadu poleli razl' ijati gradovi kao sre-
dišta obr ta i trgovine. u njima đ klasa obrtnika
i trgovaca, I'afna i u ekolJ!Jll1skom i u č život u. koja se
okuplja u lloI'im naseljima s pravnim položajem i
uskoro nadmašuje i Bizaot i Arape.
J uf.ni Slaveni izmedu Bi zant a i Franaka do IX. 5tolj«.a.
- U vrijeme konacnog oSI'ojenja i nascljenja Balkanskog l)oJU'
otoka i !stolnih Alpa od strane SJa vena na kraju VI. i II č
VII . s:. formirale Su se u Evropi dvije osnol'ne sile izgradene na
donekle č društveno·ekonomskom temeiju. a na bitno
č č i kulturnom đ - Bizant i fruna,;ka
drlava. Pn'o. predstavlja na novim temelj ima preporodcn!Jg na-
sljednika č carstva. a druga postavlja zahtjev na
nasljedstvo Zapadnorimskog earsh'a i mnogo se duisla koristi
njegovim tradicijama.
Neobil:no veliko č la dalju historiju Ju!nih Slavena
ima č da granica uljecaja tih dviju sila na raz"ilak
susjednih naroda u politil:kom, ekonQmsko- socijalnom, uprilV'
nom i vjersko. kultllrnom obzi rll sve do propil!!i Bizanta ugla ,'-
nom poklapala s nekadašnjom granicom izmedu oba rimska car·
itva, koj a jc iii;; preko kasnijega ju!noslavenskog teritorija. Bez
obtira na to, Ito su se obiju strana spomenule granice u VI.
i VII. sL naselili Slaveni. oni p<ltpadaj u na istoku više pUla pod
vlast Bizanta. a na zapadu pod ,' Iasi Franaka i zatim nekih dru-
gih arbl'a. š st ruktura na istoku uvelike je
rezultat uza jamnih bizantsko-slavenskih utjeuja. U državnom
đ i č težnjama Slaveni sc ugledaju na Bizantsko
carstvo, a u cr kveni m stva rima šire sc kod njih manje kruti oblici
č cr kve. sto je zbng slavenskog jezika u bogoslužju
bilo vrl o valno i za njihov kulturni razvitak. Na Zapadu napro-
114
I
I
,
,
,
,
i
,
,
l
i
;
j

,
liv đ utjeeaj zapadnih, ilalskih i č
oblika II ekonomsko-druitvenoj st rukturi i č razvitku.
;; Rima i latinaša u crkvi i kulturi . Premda mnogi momenti u
razvitku - č Bosne i Srbije - pokazuju. da ta franica
nije bila kruta, nego da je utjecaji s obiju 5trana i prcla1.e. pre-
ć ć sc medusobno. a da prije svega o njima i vJa-
sliti r azl'ilak Ju!nih Slavena , nesumnjiva je č da sc u
srednjo,'jekovnom ra.ZI·itk" ju!noslavellskih narod<l duboko od-
r<lzuju č i zapadni utjecaji, kojih su č i nosioci do
IX. st. bili Bi1.ant i č država.
Bizant j e II vrijeme dosel j enja Slavena. uporedo! gublje-
njem vlaSI i nad veli kim oblaSlim<l u Evropi i Aziji. prolivljavao
i dubok unutrašnji preobražaj. Preživjeli č poredak
kasnoga Rimsko!; ca rstva srušio $I': najzad pod snažnim udarci ·
ma perzijske i ar:lpske invazije s jedne i avanko-slavenskog na-
diranja s druge strane. kao i pod pritiskOlII ugnjeta\"anih narod-
nih masa u Bizamu, iako SI: taj unutrašnji pokret _ za
razliku od razvoj;;. na Zapadu - nije nikad ujedinio vanjskim
č nego su njihovi uspjesi saTllO posrcdn(l prido"ijtii
njegovoj Iwbjedi. U VII. st . nastaju u Bizanlu omo\": n(lvoga
dru,tvenug poretka, nil kome st: osniva i nov i vujnoupr;"'ni si·
steUl. t. ZI'. lematsko ureden;e. !'\"slajt: širo:': sll); slohodnih sitnih
p<l!jednika, nelal'isnih seljaka i vojnika-stratioti>., kCl jimll sc Ul
obavezu platan;a poreza. odnOSilO ,"rienja voj"e sl ufbe dodje-
ljuju zemlji I ni »Osjedi p<l 1I0voorganizirani m vojnoupr:lvnim
I)okrajinama, temama. č ulogu u izgr<:u.1ivanju novoga
poretka odigruli su i Sia.cni. jer je i medu slobodnim selj acima
i đ novim Slraliot im<l bilo nesumnjiv" mnogo Slavena. koji
su preplavil i balkanske prol'incij e carstv;'! ; koje je i sam Bizan1
u VII. i ViII. sl. u ć masama naseljavau u svojim maIoazij-
skim temama . U "ezi s kasnijim ponovnim č ekOl1omsko-
druŠ\veno{; rasloj a,·anja tematsko je uredenje bil o polawom
Io(kom ta razl'itak feudalnih oonosa u Bi zantu.
Tematsko uredenje. prvobitno stvoreno u halij i i Maloj
Aziji. tek je poslije moglo da bude uI't:deno j II nek im obl astima
Balkanskog poluotoka, jer je tu seoba Slavena za vrijeme
potpuno slomila bi1.antsku vlast. Tek postepeno uspio je Bizanl
da se - od kraja VII. rio č IX. st. - ponovo uhrsti i na
115
'I '
,
Balkanskom poluotoku, u oblastima bliže Carigradu. i osnuje
oT)dje nove teme. :di s Bugarima č ga da obnovi
svoju vJast nad č poluotokom.
Teritorijal no. Bizant je u ranom vijeku pretrpio
goleme gubitke i u Aziji i u EI'rupi. Ali j e IIjegol·a unutrašnja
snaga porasla. Stoga je On mogao da odupre brojnim neprija-
teljima i da sc obrani If tdkim borbama protiv Arapa s jedne.
il Hugara s druge Urane. ć nOI'oulvrdenih pozicija na
morskoj obali. pretendira Bizant ć potkraj VII. sl. na \I IaSI
nad s!a\lenskim plemenima na Balkanskom ])oluotoku i dopire
u ratnim pohodima sve do Dunava. a do kraja VIII. st. obnavlja
s\l oj u \' rhO\l nu vlaSI. iako u lab,lIIim formama. nad I'elikim di-
jelom loga poluotoka.
Franci zauzimaju pod kraljem Kludovikom pri kraju \I.
i u č VI. st. cijelu Galiju. a do sredine VI. st. porlv rgal'aju
j germanska plemena od krajcI'a oko Maj ne do Alpa (Alama ne.
T iringijce i Bal·arce). Njihova I"last dopire tako do granica Za-
padnih i .J užnih Slavena.
U vrijcme k:.d(, S\l Franci osvajali Gali ju. kod njih su još
.iloki bi li ohliei rotlovskog(' plemenskog uredenja. Ill-
se od sl hbodnih selja ka. koj i sc naseljavaju u sievernu Ga-
liju u seoskim ć Pod utjecajem nj ihova vcoma
se sužuj e obr:adinnje latifu ndija ć roho'·;;. a ,njesto
prevjaduje Ll juinoj Galiji diob:a latifundija u obliku
Aji slom č sislema u Galiji nije ni bko mog:ao
č i slom klasnoga druitva. koje se osni "alo u prvom rcdu
na velikom urnl jišnom posjed u. l kod Franaka Su naime za I'ri -
jeme os,'ajanja postojali dosta j aki č klasne podjele. a i
roman, ki veliki posjednici podriavali su. zajedno $ erh ·orn. po-
Ilije pokrllavanja Franaka šircnje njihovc ,·Iasli.
Zbog svojih osobitih UI·jeta raz,·itka. č je ddava
bila ona drlavna tvorevi na. u kojoj se najbrže potpuno formirao
atlaj tip feudalnog društva. koii postaje karakteristican t a ta-
padnu i centralnu E\lTOPU u cijelo feudalno .-Ioba. Taj oblik
feudalizma. koji se do VII I. SI. razvio najprije u Gajiji . bitno je
utjecao na razvitak feudalnog društl' a na cijelom terit oriju ka-
rolinike drža,·c. a u kasnijem razvitku j daleko preko njezinih
granica.
l!6

,

,
Pojedi ni č kraljevi pokušavaju \lec u Vl. i VII. st.
da osvoje bašti nu Zapadnorimskog carstva iproilire č
do granice Bi zanta. Ali , poslije privremenog slabljenja fra -
č ć u \IH. st.. ona je nanovo č kad su majordomi.
upr;! vnici kraljevskog dvora, iz porodice Karolinga lKX:eli da
prisvaj aju sve ć vlasL Vec se majordom Pipin 1-,·lal; . ! papi-
nim pri stankom, proglasuje ,51 za kralja. NajveCi uspon 1)(I$life
č držal' a za vrijeme Karla Vel ikoga (i6S- SI4). koji 1'0-
koral'a pobunjene Bava rce. a 1'00 svoju \ll ast pod,·rga,·a i Lan-
gobarde. Sase. Avare i slavenska plemena na Labi. u h tocnim
Alpama i na zapadnom dijelu Balkanskog poluotoka. Krunisa-
nje la (aTa u Ri mu g. 800 trebalo je da i formalno izrazi nje-
gOI'e uspjehe.
Za vrijeme karolinške države dovrŠil"a sc formiran j e Ida-
č Ial)adnoevropl kog feudal nog Normalni obli k
veli koga zemljišnog posj eda postaje fc ud (beneficiuru). koji fe u-
d:Liac dobiva kao vazal od svog seniora u 7,:amjeuu za ć
vjernost. Tak o se II obliku vazaIni h veza itgradujt pir:lmida
fcudalnug druii tva. na koje vrhu sr nalazi kralj: pojcdine SlC-
pero ice tc piramide bi le su medusobno oštro odijeljcne. Najšira
porl loga fe udalne pirami de su č be.!prav ni seljaci. kuji II
to doba u č državi postaju defi nit ivno kmelovi. Prvi S\I
Karolinzi dodjel jival i feude doiivotno, pa je zbof:" loga kral j
jako utjecao Il:a zavi sne feudalce. Ali ubrzo poslije Karll've smrt i
t,rodiTe sl'e više bašt insko pravo na feud: feudalci sc tak{o osa-
mostaljuju u svom odnosu prema kralju. a feud I)ostaje gOtOVU
.. dr!ava u dria,·i«,
To razdoblje - do IX. ć - predsta,·lja u histori ji
svih j uinoslavenskih naroda jednu od najznataju iji l: prekreI-
mea u njihol·u razvitku. Na osnol'u društ\l ene diferenCijacije.
koja je č napredovala za I'rijeme doselja vanja i borbi
posli j e doseljenj a, i u "ezi s nO\li m ekonomskim razl·itKom po-
stepeno se formiraju č dru!tvenc klase. Ustal;iva-
nje njiva i usa" rŠ3l"i1nje pol j oprivredne tchni ke ć
Č pri'· atnog vl asništva na zemlju. najprije kod veli-
kih. a zati m kod malih porodica. Taj ekonomski razvitak u,·jc-
tuj e i postepeno formi r anje Velikoga feudalnog posjed;:. b o i
padanje dot ada slobodnih suplemenika II zavisnos!. p;: tak i II
I l i
o
l
I
ropstvo rodovskog pl emstva. knez.a ; njegove pratnj e, koji sc II
lo vrijeme izdvajaju iz. plemena. Klasno druŠlvo. koje _ sa
svoj im unutrainjim suprotnosti ma ; polrebom pokora,':!nja sve
ć mau ugnjetavanih i ek..s ploaliranih suplemenika _ sve vi}e
đ kao i polreba da obrane osvojena č i neza-
visnost od neprijateljskih susjeda. spajaju pl emenske savetc tJ
č ć ,jeline, zahtijevaju č ttnl ralnu i stvaraju temelj
za l}Oslanak prvih drla .. a kod .J užnih Sla,·ena. U 10 doba pol-
puno prevladuje i kod Jufnih Slavena naturalna privreda po-
vezana tJglal'nom s proizvodnjom za vlastite potrehe i
č razmjenom dobara. pa su se odrbli samo grado"i
na Jadranskom primorju, od Trsla do Uk;nja. a i oni ni su bil i
na prvom mjeSlu č i č centri. U cijelom sc tom
ral.vitku. medutim. jasno odrazujc i položaj J užnih SJavCnl!
izmedu dvije spomenule velike si le, koje su u pojedinim obla-
stima neposredno utje,ale na njega pa ga i bitno modifkira1c.
Njihov je uljeeaj bio prirodno č kod Makedonaca i Slo-
venaca. koji Sll bili neposrerlni susjedi Bizanta, č
države.
Ubrzo po doseljenju stvara sc kod makedonskih Slavena II
đ S.olun.a savez sa svrhom. da osvuje taj grad.
Bizant skI utjecaj poka7.uje sc II napredovanju poljoprivreile i
tcritorijalne seoske ć a time i privatnog v!a-
sni! tva, kao i u izdvajanju plemenskih prvaka i č š ć
vlasti knezova (arhonata) u Sklavinijama. slavenskim kneže, .i-
nama sjeverno od Soluna. Ali prije no šIo je na tom osnovu sa ·
jedna č državna formacija. Bizant ih povremenim po-
hodIma (658. i58) l}Odvrgava pod svoju vrhovnu ,'last. koj a
u to doba dopire molda formalno i do Srba i Hrvata na zapadu.
Slaveni naseljeni u č i uz sjevernu obalu Egejskog mora
.u kraju VIII. i na č IX. st. temal5koj orga-
mzaclJI I upravI. a da bi slomio njihov otpor, Bizant ih dijelom
prebacuje u Malu Atiju i uz njih naseljuje na Balkanski polu-
otok kao s{ratiOle Grke i doseljenike iz Prednje Azije. Nešto
dal je od Soluna bio je odnos Slavena prema Bizantu laba"iji: u
Sklavinijama vladaju jol ć knezovi, iako su i oni pod
uhovnim gospodstvom Bizanta.
118
I
l
;

,
l
o
I
I
,
o
o
o
,
o
!

l
i
i
o
o
o
l
i
o

,
o
,
·1
Mnogo je tom razvitku č i razvitak Slovenaca. Slo-
"cnd sc na č VIlo sl. č II slavenski plemenski
savu pod Samom. koji sc formira izmedu Labe i Jadranskog
mora. da sc obrant protiv Avara s istoka i Franaka sa zapada.
Poslije njegova raspada II sredini VII. sl. pojavljuje sc II č
nim Alpama pn"a slovenska drbvna formacija. Karantanija. II
kc>joj jc. doduše. č stanovnika bila jolllobodna. ali sc spo-
minju "prNe;« (primorcs) i patrijarh alni robovi, knez ć
v\ast ć svoje č vojske (kost!a). II narodna skupština
gubi svoj a pra"a II korist nove feudalne klase. koja je tada na-
stajala. Ni tu se. medutim. proces feudalizacije nije dovršio na
ć osnovima: II sredini VIII. st. pada Karantanija pod
Franke. a na kraju VIII. st. pok orili su oni i Slovence.
koji su od VII. do k raja VIII . n. bili opet pod š ć
Avara. nego su Slovenci sudjc:\ovali u uslanku pod vod-
stvom Ljudevita Posavskog (o. 820). njihovo ponovno pokorenje
imalo je za posljedi'u. da j e uvedena potpuna č organi-
ucija; slovenske su pokrajine podi j elili u groffwije I)od nje-
č grofovima. slovensko zemlj ište dodijeliH feu -
<lakima . koji su apsor birati i č ć fe udalne klase, a
seljake brzo i nasilno potisnuli u kmetstvo. l t u po-
č u IX. st.. iako ne sistematski i na č u manjem
opsegu, takoder dosc:\javanje č kolonista. Ali na č
feudalnog društva, koje se u slovenskim pokrajinama najr.ad
polpuno š ć stoji u preldnoj ć č klasa
feudala,,," osnovna Č za dalji ratvitak slovenskog naroda.
o •
Hrvati su u Dal ma,iji na č VII. bili stvorili pk-
mcnski savez proliv Ava ra i ost ali ustvari samostalni do kraja
VI II . st .. kad su ih u isto vrijeme s Panonskom Hn'aukom po-
korili Franci. Medutim, i Dal matinska i Panonska Hr"aulca
ostaj u do kraja č vrhovnog gospodslv<l. đ tek
u obliku polu,'atalnih kne!evina. koje sc u unutra-
l njosti samostalno razvijaju. Najkasnije u nedini IX. st. . kao
rezultat unutra!njega društvenog raz,·i tka. nastaje najud. iako
ne polpuno nezavisna. hrvatska drbl'a. Spominjanje robo\"!!.
(serva) u VI I. j IX. st.. Ime!eva .. druži nac, stvarna na51jednost
kneievske vlasti u IX. SI., formiranje kndevskog dYora, sve
to dokazuje, da je i kod Hrvata napredovala dru!lvena di feren-
119
o
CIJaCl]a. koju je juino od Vdebita ć znatno ubrzao sve
tjdn;i clodir s romanskim gradovima ' u bizantsko.i Dalmaciji.
Pocl fran1l/: kim sc utjecajcrll \I IX, st. laj razvi tak nesumnjivo
jo!; ,·iJc ubrzava; slobodni su seljaci potisnuti u kmetstvo i kolo-
natski odnos. č ć sc feudalni društveni odnosi. izdifu ple-
mensk i prl·aci. ll. prije svega postaje sve č kneževa vlast.
O Srbima se doduk č iz te periode veoma malo po-
dataka. al i oni pokazuju isti smjer razvi tka_ koj i moiemo vidjeti
i kod ost alih Južnih Slavena. iako je on kod Srba bio nešto spo-
riji. Od svih Južnih Slavena samo su Srbi do kraj .. Ol'og r:lZ-
dobIja " .. ddali sh'arnu nezavi snost. Polazna č o njihovoj
historiji je srpski plemenski savez. č razvitak ne možemo po
izvorima pratili, a obuhvatio bi č od dalmatinskog Ilri -
morja na jugu od Cetine do i srednje Bosne. Na lom se
č u IX, st. jal' lja nekoliko više il i manje samostal nih
oblasti. od kojih kasnija Raška postaje driavna jngra. Od kraj a
VII I. SI. kne!el'ska vlast u RaUwj je nasljedna. spominju sc i
robovi. a neki podaci govure i o formiranju klase feudalaea. I tu
se I)rema tvme fonniralo klasno č j e rezultatom
Mpska drfava IX. sl.. koja s uspjehom odbip napadaj., Bugara.
Specijalan polobj dobile su s vremenom na š ć srpskih
i hrvatskih utjecaja Paganija ili Neretljanska oblast izmedu Ce-
tine i Neretve. i Bosna oku gornjega i srednjeg toka istoi mene
rijeke. U tom se razdoblju č isticao samostalni razl·itak Ne-
rctljanske obl asti negoli podacima oskudna historija pn·obitne
»zemljiee_ Bosne u Idko č
Na zal)adu od DaIrnalinske Hrvatske. u susjedstvu Slove-
naca. a pod neposrednom š ć č feudal:lea. Hrvati II
Istri su sc razvijali u č historijskim uvjetima.
Ka kraju loga doba formiranja kl asnog drultvu i nastaja-
nja drfave putinje i pok rštavanje Slavena_ Ono kod svih J užnih
Slavena č č ć ć klase. pa prema tome i
drb\'ne organizacij." ali kQ(! pojedinih od njih, zbog osobitih
prilika, njegovo je č č Slovencima su ć
namelnuli Franci. kako hi svoju "last nad njima. a to
isto vrijedi uglavnom i l.a Hrvate. iako se ć širilo đ
njima i prije iz dalmatinskih gradova. Zbog toga kod Slovenaca
i Hrvata đ Zapadna erha s bogosluijem na latinskom
120
I
1
,
,
,
,
,
,
i
,
I

,
!
!
I
jeziku, a kod Slovenaca su osi m toga i crkveni centri ostali van
7.emlJe. Sv':: jc \o uvelike č nji ho,· razvitak slavenskom
osnovu. kod Slovenaca jos II ć opsegu zhog wdinske ,·la-
ć klase.
I medu Srbima i Makedoncima liri se š ć vec nd \'11.
st. iz bizantskih gradova na Jad ranskom i Egej skom moru. Ipak.
njiho"n l>()krltii.vanjc pr ipada uglavnom u drugu polovinu IX.
st. i u vez, je $ radom Cirila i Metodija. koji su s\I'orili bogo-
služje na sl avenskom jeziku i tako udarili jedan od temelja za
bsnije formira nj e samostalnih slal'cnskih crkava. Slavenske
crkve u daljem razvitku jak oslonac drhl':lma na
Balkanskom poluotoku. a slavensko je bogoslužj e PQdl oga za
rl::lj; kul turni i književni razvitak . koji II obli ku glagoljaštva u
Hrvatskoj i slavenskog bogoslulja u Bosni prodire daleko preko
granica pravos1a,' nih crkava u č č crk,·e.
3. Propadanje bi.zantske i frana eke ,' lasti nad J ui ni m Sla-
veoima o IX. i X_ 5t.; poja" a nO"i h sila u susjedstvu J užni h
Slavena. _ č u Evropi u srt-
dini IX. sl. u vCli S unutrašnji m ratvitkom i navalama sa strane.
ć Bizanta nad Balkanskim poluotokom tada !'c-
lika osvajanja Bugara. koj i su se iz oblasl i sjeverno od AW"sbg
mora. č ć pred naletom Hazara, naselili lO-tih g<ldi na VI!.
st. na Balkanskom poluotoku izmedu Dunava i planinc BalKan::.
najprije sje"emo od uica Dunava u Crno more -
u č od nekoliko desetaka hiljada konj anika - Bugari. po-
rijeklom vjerojatno turanska I)lemena. č su pod vodstvom
kana Asparuha uskoro prelaziti Dunav i č prije doseljena
slavenska plemena, kojima dijelom ć svoju YThol' llu d::s',.
a dijelom sklapaju s njiho"im starjdinama savez. d:l se obrane
vd Bizanta. T ako se dast kana Aspar uha proširila i na slavenska
plemena. To je bio temelj . na kome se podigla pn·a
dTŽa'·a. slavenska l>() masi svoga stanovni šIVa. a do IX. s:. s pre-
težnim č Bugara u ć klasi. Oslabljeni Bizam nije
uspio da je silom pokori; poho je pretrpio poraz. biuntski car
Konstantin I V. morao je da pristane na mir i ć godisnjeg
danka. Tako je 6S2 Bizant stvarno pri1.ll ao bugarsku državu iz-
medu Dunava i pIalline Balkana.
! 2!
-
Na.;li uspon Bugarske č na č IX_ SL kada se
«l na. pod KTlllnom. proširuje prema sjevuozapadu ć
teritorij propale avanke dri.wc istocno od T ise; kan Krum. osim .
toga. oS" aja i najsjeverniju bizantsku t.-rdavu u Bugarskoj ,
'Serdiku, pa prodi re zuim i do carigradskih zidina.
Vdi k utjecaj na dalj i razvitak Bugarsh imalo je krUansh·o.
koje sc u IX. st. potdo nagl o da širi iz Biunta. Poslije dugog
kolebanj a izmedu Rima i Carigrada. kan Boris jc pristao najzad
865 da krUanstvo primi preko Carigradskc crkvc. Tada je pro-
ši rio i granice bugarske države u Makedonij i do Prilepa i Ohrida.
al i nije uspio pokori ti Srbe i Hrvate.
Bugarska j e bila na vrhuncu svoje ć za vlade cara Si-
meona (893-92i ). Simeon je podvrgao pod svoju vlast cijeli
č dio Balkanskog poluotoka do Adrianopola i Soluna, u
njegovu centralnom dijelu pokorio Epir i Rašku, a bez uspjeha
napadao Hrvate. Ali ubrzo poslije Simeonove smrti , za njegova
nasljednika Pet ra (92i-969) snaga Bugarske č da opada.
Srbija sc đ pod Caslavom. a 969 izbija i u Makedoniji
ustalwk protiv bugarske vlasti.
Na tako oslabljenI! Bugarsku navalio jc Bizant i potpuno je
pokorio (9; 1). Ali ć f)7(; ustanak m"kedon.\kih Slavena pod
vodstvom Samui la. koji za viie decenija proširuje svoju " last nad
gotovo č teritorijem prijašnje bugarske države, nanovo rwi
njenu premo.! na Balkanskom poluot oku.
Gotovo u isto vrijemc, kad nestajc "lasti nad vc-
likim dij elom Balkanskog poluotoka. raspada sc i č
država. Zemlje u nj enim granicama za vlade Karla Ve-
likoga nisu 03tale dugo na okupu. ć je Karlo" sin Ludovik po.
dij el io upravu drla"e izmed u s"oj ih sinova. Verdunskim ugovo-
rom (845) oni su izvriiIi diobu države na tri dijela, od kojih su se
po,li j e razvil e Francuska. č i Italija. Do kraja IX. st. jol
sc č svijest o povezanosti lih dijelova, a zalim su napadaji
Normana, Velikomoravlj ana i Madara kao i sve č reudal iza-
cija toli ko potkopali kraljevsku ,'l asi. da su sc dijelovi. na koje sc
u polovi ni IX. st. raspala karolinška država, od,·oj ili u niz samo-
stalnih feudalni h pokrajina i voj vodina. iz kojih se u X. st. po-
stepeno stvaraju drfave ponikle na č povezanosti svoga
st anovniJIva.
J22

Kod podj ele č drža"e Ludovik č dohio je 845
njene č pokrajine. a zajedno s njima i pol uva-
zal ne kneževi ne na č granici . č č drJ:avu
.. i§c je I)()tkopavao stal ni antagonizam njczini h sasta"nih dijelov"
potican plemenskim tradicijama o nj ihovim č prav ima i
nekadašnjem samostalnom č životu, kao i lokaln;: pove-
zanost i cenlrifus"lne težnj e feudalT)()g pl emst,' a. Osim loga sla-
bila je njenu snagu i borha slavenskih plemena dui istocne gra-
nice za đ od č \'Thovne vl asti, u kojoj j c do-
duše uspjela poslije dugih napora samo veli komora .. 5ka dr!"" a
pod Rastislavom i Svatoplukom po$!ije 869. U toj situaciji napa-
daji Madara, koji su pokazali svu ć centralne driavne vlasti.
i smrt posljednjeg Karolinga. Ludovika Dj eteta (911 ). bili SLl UtrO-
kom. da sc raspala č č država u više SI .. arno sa-
mostalnih plemenski h vojvodina (Svap! ku. s Kar1l11 ta-
nijom. č SaJ;ka s Tiringijom i Lotaringija).
Slom č vlasti nad srednjim Porlunadj e.n \I najužoj
je vezi s nasel jenjem č š nomadskih plemenn l\ b dara II
Panonskoj nizini. Osnovna č podloga. na koj oj sc ! vremc-
nom ral"io đ narod, sastojala se od ugro-finskih plemena.
koja su živjela u č gornje Volge i Kame. Ta su sc ple-
mena ć rano stopila s nekim plr::menima. a kad su sc (I
doba seobe naroda pomakla u kraj eve izmcdu i Dnjepra.
turska je č i č komponenta u njima još vi šc č
Od nje č i slavensko imc za MadOIre - Ugri - koje su Sla-
veni it .. cli od imena hunsko-turskih Onogura. a koje su preuzeli
i drugi narodi.
Potisnula od č madarska su sc plemena naselila u
rlrugoj polo"ini IX . .st. duž Crnoga mora đ Dnj epra i uUa
Dunava. T u su sc, pod utjecajem razvijenijih Hnara. udružila u
plemenski .savez, II kome su dodušc č starješine pojedinih
plemena, ali koji su od top vremena nadalj e predvodili zaj ed-
č knezovi iz plemena Megeri đ Prvi od njih bio je
Arpad. č kasnije kraljevske dinasti je.
Vc, od 70-ih godina IK n. đ su se kroz karpauke
klance sve č zal ijetali u Panonsku nizi nu. gdje su w;!o;oro od-
Č u:jeeali na lok borbi đ velikomoravske i č
č države. Tc $U im prilike SO-ih godina [X. st. ć da
123
,
I
I
I
I
I
-
;
nasele il č Tise. gdje su još u Xl . st. živjeli uglavnom
kao munadi. Pod ijdjeni u osam plemena s preko stotinu rotIova,
koji Stl - prema jednom arapskom izvoru - mot!"Ji ć oko
20.000 konjanika. Madari su se od kraja IX. do sredine X. $(.
zbog č zalij.:!al; prije svega tl Italiju i č a i dalje
na u llad. pa su ponekiput prodiral i; do Pircneja. Oni ru o. 900
U1J1osjdi Panoniju s desne strane Dunava i do 908 unilti1i
moravsku tIrlavu. Tako 5\1 č gospodare u sInvenskim po-
krajinama potisnuli na neko "rijeme u Alpe. tavladali velikim
dijelom slovenskog teritorija i raslavili slavenska pl emena na sje-
v:ru j jugu. Njihovim č pohodima na zapad č jc
kraj tck katast roralni poraz kod Aupburga 955.
U "rijeme žestoke borbe Bizanta protiv Arapa u Aziji i na
moru. a proliv Bugara na Bal kanskom poluotoku u sredini IX.
st. pojavljuje sc na Jadranskom moru nova sila. Venecija. koja
od svog osamostaljenja mnogo č na razvjtak Južnih
Hrvata.
Usprkos č nasrtajima na kraju VIII. i č IX.
.. poslije I>ada Ril\'enskog egzarhata (iS I), Venclski dukat. po-
sljednji vlasli u sjevernoj Italiji. ustaje napo-
kon II IlOsjedu Bizanta na osnovu mirovnog ugQvora u
(SI2). Ali upravo II to doba. kad Bizanl teško odoli j el'u Arapima
i Bugarima. Venecija sc naglo razvija u samo§talnll državno č
ekonomsku p.odlogu č sve č trgo\'ina Istoka i Za-
pada. Centar Vcnctskog dukala prelazi na otok Rialto, na koji su
g. 812 llrenijcte jz Aleksandrije ć sv. Marb. Tu su sc skupile
najmocnije porodice, koje su, ć formalno pod vrhovnom
ć Bitanla, birale na skupštini stanovnika (publi cum placi-
Ium) duxa (doge, dužd). Iako je duB bio biran. njegova je vlasi
bila č u su(l$kim i vojnim Sll'arima vrlo velika, a njegova
blagajna nije uopte bila odijeljena od državne.
US])n05 č od strane skupštine stanovnika. kao i
ufeg savjeta (curia), koji je bio sastavljen od č ć
porodica. d.uMev je položaj bio ,'rIo č položaju monarha, I)a
sc. hoviJe. pojavljuje kod pojedinih porodica tendencija. da zadrl e
d"J.devu 1·lart u rukama. Ta tendencija nutaje tek pot-
kraj X. st" poslije iestoke borbe izmedu tih I)orodica.
124

l
,
!
I
,
,
,

,
I

,
!
I
,
l
,
U 10 doba. u IX. i X. st.. razvIJa sc grad na Riahu. koji sc
II potetku naz;l'a civitas Riaiti. a poslije civilas Venet iarum. U tJ.
d"a stoljel:a razviJa se Venecija Kao gr.l.d i kao država. \·ct od
dužd istupa kao samostalna č strana prema fra-
č kral ju Italije u nizu ugovnra. kojima sc utvrduje samo-
stalnost Venecije i č povlastice II 5jcvernoj
Italiji. U dobrim O<inosi ma $ bizamskim carevima. s kojima
sc č bori pratil' Arapa. što provaljuju i u Jadransko
mOre. izgraduj( ona svoje č brodove i proširuje sl'oju
trgovinu preko Jadranskog mora na zcmlje u č Med it (-
ranu. U vezi s tim polaganjem temelja ekonom!kog 1;1'01."1. koj e
je zadržala sve do svoje prOI)aSI1. jest i njeno
II livot Sla"ena na č obali .Jadrana. ponajprije zbog nji -
hO"a gusarcnja. a zatim. od kraja X. st .. i vlasti nad dalma-
tinskim otocima i gradovima _ koji I)ostaju sve "aini;i II vczi
porastum trgol·ine na Sre..-1ozemnom moru" Xl. st. - i zbog
"siguranja svojih č veza.
U tijesnoj vezi sa spomenutim razvi tkom u širem susjedstvu
!'aste kod Južnih Slavena tclnja za č .\amostalnoMu. Ko-
liko su je stvarno I)ostigli. ona je znatno pridoni jeli! i sauijt,-
vanjtl domacih feudalnog dru.itl'a i č s;:
strane. Medutim. buduci da rezultat borbe nije bi o s"uda j::lin;]k.
i osnO"ni pr"l"ac feudalizacije pokazao se u č oblicima.
Knez Kocelj pokušava u drugoj ])oiovioi IX. st.. na reu-
dalnim osnuje samostalnu slovensku dria\'u L1 Donjoj
Panoniji (8G!J-8H), ali je taj pokuhj ubrzo propao. Ipak 5C u
udruživanju slovenskih pokrajina u voj"odinu Karantaniju pol -
kraj IX, SI. odražava - za duga ć posljerlnji put n;: ])oli-
č č - osim ć razl·itka č d rlave i nj iho,'
č č karakter. Madari pak O. 900 podvrga\' aju pod
svoju vlast zemlje osim gOTlljeg Podrav!ja i razbijaju
t u cjelinu. a njihov pritisak i na teri torij. koji ostaje II č
znatno č napredo,·anje č kolonizacije i
č utjecaja.
U č su prilikama na Balkanskom poluotoku samo pe-
loponeski Slaveni ostali pod bizantskom š ć a ć je dio ma-
kedomkih Slavena II sredini IX. st. potpao pod Bugarsku. Ali time
nije u Makedoniji bila prekinuta linija unutra!njeg razvitka II
125
..
• •


I

pravcu dru!tvcnc diferencijacij e. propadanja slobodnih seljaka
i iulvajanja boljara i klera, niti je nestalo tr.ldicije o nekada-
lnjoj urnostalnosti \I sklopu Sklavinija. Na tim osnovima javlja
sc II prvoj polovini X. sl. II Makedoniji otpor proti>- feudalizacije
II obliku bogumilstva. il II vezi s napredovanjem feudalizacije:
stvara se 976. poslije- uspjelO!; ustanka Makedonaca. makedonska
driava pod Samuilom. U svom ć opsegu la sc drlal'il bilil
proširila po cijdom Balkanskom I'0loo\oku _ iZUZCI'ši primonk;
pojas ud Carigrada do Soluna. srednju i juinll č i I-'irv.lIsku
- pa jc prema tome osim Makedonaca obuhvatala i Srbe i E::pr.rc: .
Njena organizacija sI'akako sc oslanjal .. na mjesne feudainc cle-
mente, kojim3 jc bilO! !)(I"jerena uprava pojedi nih p,,\c:rajilla. Ali
])()slije propasti Samuil ove drZavc lOIS. Bizantu je opet ta
rukum da nad Makedonijom obnovi svoju vlasl. koju ć prijc
jelino,!; ć i 1'0 bijase il/)ubi o.
Dalmatimka Hrvatska. ć od 82& u dosta IabavlI obliku nc-
posre(lnQ podreden;: č kralj u Italij e. imaia je - osim
Makedon ije - najviie koristi od slabljenja č j bizantske
ć U I'rijeme borbe za Italiju đ č karolitlškc <linn -
stije sc ona č vrhuvnc \"lasti (o. 87i ), a poslije
kratkotrajne vrhol'ne .-Jasti Bizanta (871l - 879) izgrad uje se pod
kne1.om Branimirom II potpuno nezavisnu drhvu, koja II X. 111.
])Ostaje kraljcvinom. Raspadanje č države na č X.
st. ć Tomislal'u da u borbi s đ pridruži svojoj
drbvi Panondm Hrvauku. a ć da jc pomogao Biz:mtu u
l)Orbi proti,· Bugara. dobiva na upravu i dalmatinske gradovc.
Tako je Hrvatska u prvoj polovini X. s:. ut Bugarsk .. č
slal'enska dr!a"a na Balkanskom poluotoku. koja s uspjehom 000-
lijc"3 n3"3Ia",a kako Madar-a, tako i BugiHa. Ali ć u drugoj
polovini X. st. Hrvatska slabi zbog borbi i pono\'nog
č Bizant;: . a g. 100(1 pr>' i put osvaja dalmatinske
gradovc. feudalnih url::daba na dvoru i uredenje
drla"ne organizacije s oslanjanjem na dvorsko plemstvo. kao i
poja,'a serva-kmetO"a na kral jevskim i prh'atnim posjedima do-
kazuju. da s.c reudalni č proizvodnjc bio ve/; jako č
s.c II neposrednom Bugara u doba pora-
sta njihove snage II drugoj polovini IX. st., Srbi u Raškoj tdko
su IC odupirali njihovim ponovnim navaiama. Bizant i Bugarska
126
I
I
I
!
!

i
,
!

,
,
I
,
I
,
,
,
i

• •



pokušavaju da preko pojedinih č vladarske pot!-
vr!,'TIu Srbiju pnd svoj uljecaj. i je č
Bugarskoj. T ek poslije smrti cara SrblJll sc.
5r<:danjon, Bosnom. opet osamostalIla pod Ctslavom (9. 1 ,1 ,1.8
_ n. 960). ali poslije pada Bugarske došla je i ona pod vrho\'1l\1
vlast Bizanta, a zatim cara Samuila.
4. Makedonci i Slovenci pod š ć Bi unta i č
borba Srba i Hrvata u č Š Ć svoje državnI:: nelavisnosti. -
U drugoj ]lOl lovini X. i u č XI. st. Bizant j c č
svl adao svoje neprijatelje i za kratko vrijeme dostigao nhunac
svoje moti. On znatIl<) proširuje granice lj Prednjoj Ati);: poja·
t ava svoj položaj na l\loru. daje time 110" zamah svoJoJ trgo-
vini i najzad. tdkih borbi , uništava i SamUilOI"Ll ž ...
Bizant postaje izno"a posredni ili neposredni gospodar CIJelO!;""
Balkansko/) poluotoka. pn'i put od vremena slavenske se.ohe.
Njegov sc teritorij tad .. protc!e od Eufrata do Dunava I od
Zi,kavkazja' do zapadne obale .Jadrana.
U lo vrijeme ć vanjskog poleta Bizanta. raste \I
njemu v<;liki feuda.lni posjed. koji sc širi na č sitno.;: jlos)ed.a
slobodnih selja.ka i stratiota. ć 1ako sam tcrnelJ b,-
zantske moci. Carevi makedonske dinastije pokuš.:l\"aju u X. i na
po1:eku XI. st. zakonskim odredbama č prijdaz č
i č posjeda u ruke feudalaea. Ali se uza 5\'U strogost tih
odredaba borba izmedu centralne vJasti j plem-
stva 5"rŠllva pobjedom feudalnih snaga. U Xl. st .• u doha "Jada-
vinc č č plemsIva u Bizantu. veliki posjednici nesmetano
apsorbi raju zemljišne posjede slobodnih sdjah istratiot a. prt-
ć njihovc vlasnike u svojc kmelove-parike. Tako ne-
staje osnovice kako vojne. tako i
snage bizantske drža,'e, a prema novim neprijateljima. koj : sc po-
javljuju na njegovim granieama. Bizant sc u drugoj polo"in; X.I.
51. pokazuje potpuno ć Mala Azija, jezgra eantva, kOJU
je Bizant u vjekovnim tcškim borbama uspjdno branio i obranio
oo arapskih navala. sada brzo i lako postaje plijenom Seldžuka.
U isto ,'rijeme Bizant gubi; svoje posljcdnje posje<le ujuinoj
Italiji. položaj na Balkanskom poluotoku slabi. Najzad.
izgubiv!i $voj dominantni Jl'l1daj na molu, Bizant prcpuha MJe-
12i
,
'I
,
J
č republici ć ulogu II trgo"i ni na Sredozemnom moru.
a to je za dalji ekonomski i č razvitak carstva imalo
dalekusdnih posljedica.
Kn. jnj;m naprezanjem svi h snaga i sredstava
uzimanjem II službu stranih č odreda i dodjeljivanjem
pruni;a (feudalnih veleposjeda) za službu II "ojsei - Bir.an! uspi-
jel-a da pod dinastijom Komncna OJ kraja XL do kraja X]], st..
II doba vlad.wine "ajnog plems!\·a. jui jednom č svoju
vojnu snagu. Tako postile niz novih č uspjeha.
podiže privrell"""o USled carstva i ć njegu" ]lOlu!aj
prema pokorcnim slavenskim namdima.
č ddava, suparnik Bizanta II prvim vj ckuv;ma fcu-
dalne periode. nije sc II cjelini nikad vii( obnovila, Ali nju u
srednjoj Ewopi u Hedini X. st. nasljeduje č drb .. a: Oil;!
je nastala na teritoriju č č ddal'c. koja sc "poectku
X . 51. doista raspala u titav niz I. ZI'. plemenskih vojvodina. Iako
ih je i dalje spajao č \'ladar. on II prvo vrijeme nije
imao nikakve prave vlasti. Tek organizacija obrane od madarskih
č s\Vorila je postepeno novu osno"iell la ujedinjenje
države. POŠlO je Oton I.. pobjedom nad Madarima kod Augsburga
(955), vratio kraljevskoj "lasti njen ugled. htio .ie da s"ojoj " Iasli
udari č š lemeIje. Da bi sc oslobodio stal nih buna i Olpora po-
jedinih voj"OO;} i slomio otpor velikih fcudalaca. on je vojvodine
pa(:eo dodjeljivat i "lJ feud u prvom redu svojim srodnicima. Osim
toga oslanjao sc i na episkopa!. kome je dao prostrane oblasti .
Polpora crkve bi la je č "ažna slalla. SlO "diki crkveni do-
stojanstveni<:i nisu ostavljali svoje funkcije u naslijede porodici.
Utvrslivši tako svoju vlast. on je (962) pokorio sjevernu l\.al iju
i predobio papu. da ga okruni za cara. Usprkns priHemenom
č ć carske vlMti. u daljem ran-itku do kraja XI. st. po.
napreduje feudalni partikularizam. Medusobno povezi-
vanje č ftudalnih porodica u pojedinim pokrajinarn:\ ima 7,a
posljedicu IlOno"no samostalnije istupanje vojvodina. I veliki
sc fcudalei Ilvelike oslobadaju. naral ilo" sudstvu nad svojim ,'a-
zalima (a pogotovu pak .seljacima). od clOlada!nje podrtdcnO$ti
vojvodama. U drugoj polovini Xl. 51. č sc doouJe ja"lj;lIi
novI elementi drus!\'enog razvitka - državni ministerijali i gra-
dovi u Rajnskoj oblast i - koj i su mogl i pru!it i potrebnu potporu
128
I
,
,
(

,
!
;
,
i
I
I
!
,
nastoja njima oko vece cenlrali zacije ca rske vlasti.i oko
č tendencija. ea.r HC.nnk sc. dOIs::!.
oslanjao na njih, ali kako jc on u borbi za
ugled i vlast nad crlc.venim feudaleima, ć bIO daljI
razvitak u lom pravcu. Tako je nestalo 5Vlb brana, kOJe su
tavale. da potpuno prevlada ftuda!ni d.a .5:
drbva podijeli u velike feudalne posjede. kOJI su č bIh
gotovo samostalni.
Poslije svoga strahovitog poraza kod Augsburga Madari pre·
stajll s č š pohodima na zapad i .postepeno. na
č č !ivota. Neposredni dodir s pokoremm S!avenlma
u Karpatskom basenu mnogo im je da
ski fivot. jer su sc pomntu nji h Madan upoznali s r3.zv'JetllJlm
obli<:ima ekonomskoga. društvenog i č livota.
Postepeno napu!tanje nomadskog č livo!a i klasna
ferencijacija. koj"IJ je ono znatno ubrzalo. bili 5\1 prvi predUVjetI
postanak drla,·e. koja se kod Č stvarati od sre.-.
dim X . ć Bin je to dugotraj3n I kOJ'
je 5vOje završne oblike dobio pri kraju Xl. st. I u kon;e je zna·
č ulogu organizatora imao Stjepan I. (99i- I038).
Uz pomoc strani h viiezova, uglavnom č on je slo·
mio otpor posljednjih plemenskih starješina prisvojio velike
komplck1e đ i još više ncobradene zemlJc; osnovao prtnl;:'
č uzoru županije (comitatus, varmegye) kao ekonomsko-
unravna č s\'oga patrimonija sa sredi!tem II utvrdeno,:,",
(castorm. ci"itas), za koji je veliki dio .s:ano\"nt-
ltva vuao kao kmetove (castrcnses) ili slu! benl kc-voJmke (i oba-
giant! castri); č stvarati no" sloj "kr aljevskih (s.e r-
,.ienles regis, mili-tcs), daruju':; im zemlju kao nagradu ta "oJnu
slulbu, č je udario temel .ie feudalnom sistemu i ć ple-
ć st alclu; priveo Madarc upadnom ć i stekao u
<:rhi. U1 svoje vite1.:o\'c i vojni ke. glavnu monarhi.i.ske
i driavne vlasti. Svojim krunisanjem za kral ja I organlza<:IJom
č crhene provincije. u kojoj IlIU je papa pri1.:nao
prava. osigurao je č nelavisnosI wojoj državi, a S,"Ojlm
financijskim i odredbama (kovanje novca:
unapredenje trgovine i dL) nastojao je da je ekonomskI oslobodi
129
• •
,
,
!
,
od inozemstva. Proiirio jc najzad njezinI: granIce do gorovitog
ruba Pan01lsh nizine na sjeveru i istoku.
Stari oblici rodovsko-plemenskog uredenja nisu odjednom
nestali. nego su, bili matno ć novim č
uredenjem. Uza svc 10 su oni s vremenom svc ,-iše slabili. Posl ije
posljednjeg velikog ustanka prolil' ć ć 1046.
Beli I. (l060-63) pošlo jc za rukom da uhrsti novu "jeru. Za-
jedno s njom razvila se i haJjcvska vlast tl č pa jc
vladavina č zadrfala obilježja patrijarhalnog ap$Olu-
titma sve do onog vremena. kad jc njczina m3icrijalna podloga,
oslabljena brojnim donacijama, ć č uspon novil,
druhvcnib snaga.
.. U sredin; XL rojavJjujc sc tl zapadnom svijeIll nova po_
Iltu!k ... snaga. č crkva na č $ papom. U vezi $ reform-
nim pokretom pape nastoje da se emancipiraju od svjeto\' ne vla-
sti i dobiju vrhovnu vlast naG svim državama kako u crkvenim.
tako i u svjetovnim stva rima. ho bi odgovaralo položaju crkve
kao snage m<:du feudalnim vd iki m posjednicim.l. Re-
formni pokret. doduše. č prividno na crkvenom č
boroom za poboljbnje crkvene disciplin<:. protiv kUI){lVanja
crkvenih polobja i ć č braka, koj i je tada bio zabranjen.
poboljšanje prilika u samostanima. kao i za papinu univer.
zaLnu vlast nad č š ć i _ u vezi s bomom pat3'
rije. ši rokih slojeva u talij ansk im gradovima proti v vlasti ari-
stolcracije - za emancipaciju papa ispod utjecaja kako rimskog
plemstva . tako i č cara. ć IC tdnje izazl'ale su g.
I konarni raskol izmedu č i Zapadne crkve. jer cari _
gradski patrijarh. predsta\'nik č crka"a. č carstva
i bizanL!ke k.,.1turnc tradicije. nij<: nikako mogao da se pod"rga"a
po- etencioznim zahtj<:vima Raskol j e imao svojih č
posljedica : uz podriku pap<'. Normani oS"ajaju u sredini X l. st.
bizantske posjede II juinoj Italiji i osnivaju ondje SI' oju dria,'u,
jedno od jakih oruda papinske politike prot;,· država na Balkan_
skom poluotoku. č radi pokoravanja Bizanta i č
crkve.
Mnogo ši re razmjere imale su posljedice izazvane rd orm.
nim pokretom na Zapadu u obli ku borbe izmedu sacerdocija i
imp<:T1Ja. vrhol'ne crkvene i ,vjdovne vla:sti. Ta se naime borba
130
,
i
,
,
I
I
I
i
I
I
,
l
i
,
,
I
,
I
I
I
i
!
i
nuinn koncentrirala oko vlasti nad velikim crkv<:n;!\) posj edima.
koji su, prirodno. bili u isti mah; kudi ili bili p-od
feudalaca II obliku (Vogt , advocatus). "ec
latcranski koncil I05!l č invcstiturl1. l j. podje-
lji"anj e crkvenih -službi. odnosno s
/I. kako je to bilo pravo vladara. obnavlja se teonp o ć ]lape
nad s'jelovnim vladarima oslonjena na fahifikat e il IX. st..
k"ja jc dobila najdosljedniju primjenu \I tezi pape Grgura VII..
da samo p;:pa ima pravo raspolagati carskom i kralje"skim kru ·
nalfla. Ta .se borba najjal:e ispoljil a u "dnO$"U izmedu l)<Ipe i nje.
č cara iz dva razloga. Oton J. oslohodio
papu od utjecaja medusobnih borbi aristokratskih porodica II
Rimu. aJi je taj utjecaj. prirodno. zamijenio s"ojim utjecajem.
Upravo taj \){llofaj rimskog pape bijaše jedna ocl osO{)l'nih spor-
"ih č u toj homi. č su carevi bili - u feudalnoj
dn lštvenoj pi ramidi - najviši s,' je!ovni I'ladari na 1.:31);l(lu. ]Ja
sc č 1coretska borba o odnosu crkvene i 5\"jdol' ne vlasli svo-
dila zapravo na izmedu pape i cara. A na druboj sIrani.
Oton jc oslonio carsku vlast upravo na velike crkvene feudalcc.
pa je borh .. oko carel"a pra,·a. da đ fcude n(l\'oizitbrani.h
prdata. i oko utjecaja na njihov izbor bila horha za temelje
carske vlasti u č Kako sc crkn oslonila i na fe",IIIl! Hl -
č 'tendencije velikih feudalaea. koji
da oslabe carsku vlast. ta je borba imala n;uavno velik utjecaj
i odjek II svim pokrajinama drhve.
Medutim. poslije golovo borbe, koja Je puta
bila uzrokom. da se zapadno š ć pod ijel ilo izmed u pro·
č papa, č pobjedu nije papi donijela neposredna
borba u č nego to. što je u vezi s krilarskiOl ratO"ima
mnogo porastao utjecaj crkve. Prenoknj e ideje o borbi proti,'
Arapa iz Spanjolske u zapadne ć zemlje ; njezino pv-
"Cl;vanje s borbom za Palestinu, koju su osl"ojili Sddžuci. osi-
guralo j e najzad papi pn' o mjesto u zapa(lnom kritanstl'u. a
fla Balkanskom poluotoku donijelo nove potrdC i opa-
snosti. jer su križari redovito prol al;li preko tih zemalja .
Upravo u vezi s navalom Normana na Bizant potk raj XI.
st. Venecija izgrad uje svoj ekonomski rol ofaj ć uo,' ih po-
"lasl;ca za s"oju trgovinu. koje je stekla na č Bizantskog
131
,
,
, "
.,
l
J
I
,

carstva. jer jc Bizantu ])Qmog!a proliv Nonnana. Ona dobiva tako
!iroku b:11u ta svoj kunij; teritori jalni razvitak u č Src-
doumIju i prenosi it Carigrada u Veneci ju tdište trgov inc đ
Istoka i Zapada. č ugovorima ona olakšava i svoju kon-
kurenciju s drugim najvafnijim pomorsko- trgovalkim {!"radQvima
loga doba, Pisom i Geno\·om. č se u prvoj polovini XII.
K z.natno mijenja i unutrainje uredenje Venecije. U lo doba
pojavljuje sc .. comuna Vcnccianrm... zajednica č L
i č pat ricijskih familija Rialta. a gotovo u isto
vrijeme i savjet mudrih (sapienta), iz koga se u drugoj polovini
X II . st. razvij a Vdiko i Mal o ć Ti organi gradskog patri-
cijal a prcuzdi 'lU funkciju nekadašnje skup!tine stanovnika kao
i mnoga duideva prava. č u unutrašnjim poslovima. Pri-
jelazom vladarskih prava na Malo ć dužd u suštini postaje
samo njegov izvršni organ.
Kod Južni h Slavcna u tom sc razdoblju približava kraju
dugi proccs nastajanja feudalnog društva. I. j. pretvaranje se-
ljaka u kmetove i formiranje i sve č đ povc1.ivil nje
feud,daea, bo i č š ć vladarske vlasti, koja se
oslanja na fcudalnu klasu. Ali , ć da je snrijevanje fcudal-
nog dl'lJštva na ć osnovima č samo na Srbe I
H rvate. a kod Slovenaca i Makedonaca se uvode obl ici sazreli II
inozemstvu. ni sll samo konkretni oblici nove društvene strukture
č č nego SII i tempo i č sazrije" anja feu-
dalno!:, društva uvelike vezani i s vc': izloženim razv it kom u su-
sjedstvu .J uinih Slavena.
Ponovno č č na zapadu J Bizanta na istoku
č prije svega na historiju Slovenaca i Makedonaca i po.
kazuje se u mnogi m stvarima na č č U 70-i m god inama
X. st. Slovenci opet potpadaju pod č vlast. a njihovu
zemlju dijele u feuda lne grofovije.marke. koje još samo do po-
č XI. st. o.staju udružene u feudal nim granicama vojvod ine
Veli ke Karantanije, a zatim sc razvijaju odvojeno kao histor ij ske
pokra jine. Oko g. 1000 fe udalno je društvo napokon izgradeno:
sl obodni h selj aka gotovo više nema, a s postankom nifeg plem-
stva u Xl. st. pof inj e i propadalIje posljednjih ostata ka vladaju-
':ega druitvenog sloja iz drža" e karantanskih Slovenaca _ ko-
Više plemstvo č č feudalci. a nji-
"2
i
I

i
I
I
J
J
,



I


I
,
,
hovu utjecaju podli jdu postepeno i pojedini osamlj eni SlovenCI
u njihovim redovi ma. Od kraj a X , st. č u slovenske pokra-
jine tve jace pritjecati č seljaci , koj i u krajevima Ut
Duna\' ubno potiskuju slovensko stanovništvo. U ve:ti s borbom
za investituru - osi m tnatnih promjeoa" moti pojedi nih istak-
nut ih feudalnih porodica - izgrad uje se dokrajll cr\::l'enll or-
ganizacija i odstranjuju posljednji tragovi misionarskog razdo-
blj a. U to "rijeme nestaje najzad i spominjanje s]a"enskog pra"a
osim č koruških vojvoda.
MakedolIci su, zajedno sa Smi rna i Hf"atima, potpali l OIS
pod vl ast Bizanta . ali sc ona ispolji!a Irod njih neusportdivo jate
nego kod Srba i Hrvata. Makedonija j e postala tema, i u nju
uvode bizantsku upravnu i crkvenu orga ni zaciju. Neke koncesije
u tome uhn.o su ukinute, i ć u sredini XI. st. potpuno sc "vodi
bizantski porezni sistem. Ustanci prOIi I' Bi zanta (1040- 41.
bili su ugušeni . i poslije više puta ponovljenih navala (pc-
č Kuman i, Normani, Srbi , križari ). koje su zahvatile i Ma-
kedolliju. bizantski sc sistem u Makedoni ji potkraj Xl. sl. pol·
puno č š ć Od č XI. Bizant dovodi nOi č ć
upravna mjesta č plemstvo. a makedonsko vezu,ic liza sc i
podupire njegovu grecizaciju. Dok Sl;lveni u č podlijd.1I
ć jakoj grecizaciji , Bizanl naselj uj e u Makedoniju tudi
č elemenat, od kraja XI. sl. postizava veli ke uspjehe u gre-
cizaeiji crkve. a do kraja XII. st. i u grecizacij i stanovništva u
bliloj okolici SoJuna_ U to vrijeme. II ve:ti s izgradnjom proni-
j arskog sistema" Makedoniji, veoma se proJirujt i
crkveni feudalni veli ki posjed. a slobodne seljake osirn rijetkih
izutetaka pretvaraj u u parike, pa ih č i prodaju kao roblje u
hizantske gradove.
č nego kod Slovenaca i Makedonaca bio j:.- razvoj
kod !-If\'a la i Srba. l Hrvati su 1018 priznali \' rhll\' nu \·Ias! n;.
zanta, afi ona nije imala nikakvih č posljedica. pa je
i lI.:sta!a ć nakon nekoli ko godi na. Historija Hrvata do po-
X I I. st. ispunjena je borbom s Veneci jom oko vlasti nad
dalmatinski lO gradovima i č š ć fe1JClalnih odnota i bor-
bom za i to samostalniji razvitak u erko·i. hvori Č o raspa-
danj u unutrašnjih veza u seoski m opCinama i osiromašcnju se-
lj aka. kao i o porastu velikog posjeda. Poslije prvih POJIt,·;: u
133
I
r
-
sredini XI. st.. da kraJj poklanja feudalne posjede za službu. za
vlade kralja Zvonimira poja,·ljuju le ć darovnice veoIna ve-
likog opsega i i>.r:l!ito feudalno!> karaktera. Ubrzo pooli je Zvo-
nim'n.>Vc smrti u Hrvatskoj izhijaju koje su iskoristile
Venecija i Ugarska. Venecija je ponovo ])rigrabila vlaSI nacl
dalmatinskim gradovima. a ugarski kralj Koloman č
JIM Hrvatsku kao posebnu cidavnopral'nu cjelinu svojoj drlavi .
T im č ni je Hrvauka samo presIala da se razvija kao neza-
visna drb"a, nego j e zaj ed nica s Ul"<lTs kum mnogo utjecal a i na
njezi n dalji društveni raz,·i ta k.
Zajedno s padom Makedonskog carslva pOlpll li su i Srbi
IOJS pod BiZant, ali su oni - 7.a razliku od MakerloIlij e - č
"ali svoje unutrašnje uredenje. U borbi za ostoLadenje od bizanl-
ske vlasti vodstvo II XI. st. preuzima Zeta. gdje je pod Uljccajem
primorski h gradova klasno drušlvn nesumnjivo brie sazri.ieva]o
nego II unutrašnjosti Balkanskog poluolaka, u brdovi tim kraje-
vi ma, koji su bili m;'"je izlofeni vanjskim utjecaji ma. Uspjelim
"stankom u sredi ni SO-tih godi na Xl. st. Zeta sc, zajedno s T ra-
,"unij om iZahumi jem. oslobllda od bizantskoJ; gospodsIva. a
80-ih godina. ie iskoristila papinske pretenzij .. nll svje-
lovnu vJast i postaja kralje"sh'om ( 107i ). č na nek ... vTi-
jeme u svoje granice: i Ra.šku i Bosnu. Aji vec I)otkraj XI. st.
Rašb vodstvo u borbi protiv Bizanta, II Zela se II
XI I. st. prelvara II č bor be i7.medu Raške i Osla-
njajuCi se na Ugarsku. Haška sr nalazi u stal nom sukobu s Bi-
zantom, i tek II sredi ni XII. sl. I)()kor:wa je privrc:mc:no car Ma-
nuel Komnen. ali mu Ile polazi la rukom da za dule: vrijeme po-
ti sne nasIojanja Raške. da sc oslobodi i proiiri I'rema istoku i
U Zdi. kao i u RaJkoj obiJjeien je: \lnutrašnj i raz-
"itak II tOIl1 razdoblju sve č feudalnih odnosa .
O I,olofaju seJjaka ne: zna se, doduk, goto,'o nis ta. al i se II
i7.,·ori ma odraiava č formiranje feudal nog plemstva i nje-
govih velikih feudalnih posj eda. koje: kralj dodjeljuj e za ril"lne i
druge zasluge, a od kraja Xl. st . ć sc pojaVljuje pra,·i odnos
vazaliteta prema kralju.
Kao i hi storija Slovenaca i Makedonaca. tako se u lom raz-
doblju razvi j a na č č hi!; lorija Srba i Hn·ala. Oni II
\o doba žive u samostal nim drbvama, ali potkraj periode ranog
134
i
i
I

,
,
I
,
,
I

I
I
feudalizma !]loraju manje ili vile priznati tudu vrhovnu vlasI. U
procesu drUSIvenog rasloja,','!mja. koje nije bilo _ kao kod Sl o-
venaca i Makedonaca - ubrzano neposrednim nametanjem t udih
oblika feudalizma. sve do kraja ranofeudalne periode postojali
su neki ostaci rodovskog uredenja, ma da sc u novim prilikama
i oni "cC dosta izmijenili. Tako su sc u Dal mati nskoj Hrvatskoj
č č unut ra! nje veze u seoski m ć a č
hri':a povezanOSI srodnika. što sc č imovine. dijelom u velikim
porodi c:l ma. a i poslije njihova razbijanja na "iše malih.
Tek potkraj tc periode nestaju uglavnom slobodni seljaci _ II
dijetu Dalmatinske l' ln' atske potpunije nego dru-
gdje. Tragovi slarog uredenja č su Je veoma dugo i kod
klase feudalaea.
Ul dvor.;ko plemst'·o o<:u"alo sc sve do kraja tog razdublja
rodovsko plemstvo. koje se doduk znatno vilie spominjl" II op-
sdnij im izvorima o Hrvatima nego u oskudnijim izvorima o Srbi-
ma. elano,·i dvorskog plemstva. kojima vladar dajl" pojedi nl"
oblasti. odnosno iupanije na upravu. a ne II feud. glavni su oslo-
nac vladara i njegove vlasti . pa sc lek na kraj u lc pulo.!e _ kod
Hrvat a sred ini . kod Sr ba potkraj XI. Sl. - pr"i put spominje
,·azal itet. Rodo\'sko plemsh·o. koje sc odrialo do kr:. ja lOg
razdoblja. naproti,·. glavna je č razvit ku "lasti
i gla.,'na društvena podloga za unutrašnje bor be. pa i nosil;1C tra-
dicija - što sc prije svega pokazuje II razvoju Srba - ć
il i manjoj samoualnosli. č povezanost i pojedinih ohlast; .
a prema lome - u ra.ZI·itku Srba II toj periodi - ; nj iho"a dužeg
samOSIainog razvit ka ili ponovnog odcj.!pljivanja.
Osim upravnih funkcija dvorskog plemsl"a i izgradnje dvora
u centar driavne upra"e - u Hn' alskoj od IX. st .. u Srbiji S\'a-
kako nešlo kasnij e - gl"vflo $U č vladareve "Jasti
govo pra\'0 sudenja. zapovjedni š"'O II vojsci i č l) vanj-
SKim drfa\"nim vezama i odnosima. Usprkos lome č nje-
govu vJast osim ,·ije':a feudalaca. koje sc uskoro _ uporedi' s iz-
gradnjom dvor;! - od č dvonko...: I'Jcmslva. i
narodna skupšti na. ali i u njoj č najkasnije u Xl. s: ..
stvarno fcudalci sa "'ojom orufanom pratnj om kao jezgrom ,·oj.
ske. Medu č prava narodne skupi,i ne ide j njezi no
sudjelo"anje u novOJ; vladara. Premda kndC\'ska.
135
i
I

1
,
I
I
F ·
,
;



,
odnosno kraljevska ,'lasI ć od VIII. st. postaje nasljedna II
pojedinim porodicama, prin<:;p nasljedstvu nije bio utvrden. pa
su sc kod sukoba izmedu I·iš.: pn:tcndcnata uvarak !irokc mo-
za raz1ititc utje<:ajc grupa feudaJaca. okuplj!'.llih II na·
rodnoj skupll;ni ili "anjskih sila.
Prema tome jc kod Slovenaca i Makedonaca ć II loj lloe-
r iodi potpuno satreo feudalni poredak ubrzan utjecajima iz\'ana..
Ti su utjecaji, medutim. za mnogo vjeko"a zaustavili ć or-
ganski druJlvcni i politia; razvitak, il II daljem razvoju uZTok()-
vali č i vidljivo smanjenje njihova č teritorija. Kod
Srba i Hrvata naprotiv neke prelazne fonne traju doduše svc do
kraja toga razdohIja i nestaju potpuno tek tl XII. st. - kod
I-Irvala dlmckle pod stranim utje(ajem, a kod Srba prije svega
u veti s ponovnim osamostaljenjem i razvojem srpske drlave
pod č Ali upravo č '\:to se feudalno društvo
izgradivalo u prvom redu na ć temeljima - iako je to
donekle usporilo nji hov ekonomsko-društveni razvitak - omo-
Ć je. da sc č države i njihove tradicije, kao i da sc
izgrade č temelji, na koj ima te se u ć periodi mnogo
brle razvijali la dva naroda. a prije svega S,.bi u svojoj samo-
$talnoj drlavi. Upravo taj doma':i, neprekidni razvitak je temdj,
na kome tc sc razdoblje od VII. do XII. sl. historij e
vCll5kih naroda izdvojiti kao ranofeudalna perioda. Završavanjem
procesa đ u XII. st.. II usporedbi s prijdnjom pe-
riodom, ne ustaljuje se samo feudalna druš\\'ena struktura. vd
5e bitno mijenja i karakter društ,'enih suprotnosti i klasne borbe.
jer dotadašnji olpor rodovskog plemstva postepeno potinju da
zamjenjuju pojav<:, feudalnog partikularizma. a bune kmeto"a
dotada!nji olpor slobodnog - iako tek u kami joj
periodi.
136

r
I
,
,
,
I
,

,
I
,
,
,
,
I
I
,
1
I
i
1
I
I
,
,
I
,
,
I
'c

Vl
/
K I S LAVENL
DOSE.LJ ENJ A
.o.

I


,
-
I
w
;
,
V, POGLAVLJE
SLOVENCI U RANOFEUDALNO DOBA
(OD VII. DO XII. Ć
I. Slavemki pl emenski pod Samom. Karanlani;a.
Zbog obrane o{l a"ankog nasil ja slavenska su plemena OS1)O-
"ala o. 623 no'- uvez. koji St Jir io od PoJapskih Srba do Slove-
naca. Jet-gra toga plemenskog sa"Cla bil a $U ccška i moravska
plemena. koja SIJ sc pod vodstvom Sama pobunila protiv Avara.
kad su sc oni upeli iz sve snage. da zauzmu Bizant. Najkasnije
poslij e poraza Avara pod Carigradom (626). kada avarski
plemenski savez zhog unutrašnjih tTvenja raspao za č dece-
nija (626-0. 660). ako ne ć i prije, slavenskom picmcl)skom
savezu pod vodstvom Sama pridru!ili su se i Slovenci II Karan-
taniji . II č Alpama i 1,17. gornju Savu.
Samo, č nepoznata porijekla, koga t, zvo Frtdegar, na
osno\'u č prikazuje kao č trgo' ·ca. stajao je na
č savo::za slavenskih plemena .35 godina (62.3-658). Kada je
priv.ro::meno oslabila ć Avara. najopasniji no::prijatc1ji toga sa-
veza bijahu go::rmansb plemo::na na č s Francima. OkQ 625 Ka-
rantaniju su napali Langobardi i oleli joj »kraj Slavena. koj i
sc Zl1j Ol naziva .. (Kanalska doli na i dolina Zilj;eo::); tek o. 7.30
Karanlanci su ga pono" o oslobodil i. Oko 628 Kar antanci
duju Bavarce i najzad utvrduju svoju granicu uZ izvor Drave.
Pod kraljem Dagohertom f ranci č š da Slavenima zadadu
č udarac, al i je njihova vojska bila 6S] potpunu Ta1.bijena
kod Wogastisburga ("jerojatno Uholt' II zapadnoj Ccškoj). Taj
jo:: poraz č č pokušajo:: . da podjarme one Sla-
vene, kojima jc na č stajao S.:mo. U vezi s lim napadajem
137




!'T-
. -
I
I i
I
-
-
-
,
,

I
svršio sc bez ll spjcha pokušaj č mr$lOnara Aman-
da. da kri cansh' o medu Slovencima (o. 630).
. slavenskih plemena pod Samom je pn'u samus! lllno
Istupanje Slavena u obrani od nomadskih , avarskih plemena u
nizini, a osi m toga i prvi pokušaj nezavisnog r;uvit ka.
kOJI treba da im osigura slohodu i od lIermansk;h susjeda. Taj
plemen,.k; savez ima. dakle. tri napredna obi!jdja,
Je unulra.mji raz" itak ilavenskih plemena ; drugo. I)()digao
hranu barbarskom priti sku s istoka; i trece. zaustavio je oSI'a-
č napadaje gnmanskih knezova « (Kardel; ),
. Poslije Samove smrti (65S) raspao se Iiroki savez slaven-
kome jc un stajao na č jer kod ć njcgo"ih
msu još sazreli ovjeti za državnu organizaciju. Kao ć
JC(hmca č se samo Karantanija. U njoj je za. vrijerne
plemenskog pod vodstvom Samovim " ladao knez Valuk
(o. Qna je postala za č ć naj"ai nija č Ivo-
reV!fla na sl ovenskom tcritoriju u č Alpama. U č
kao dio Samova plemenskog saveza (o. 625-658), 1.atinl bo
samostalna slovenska knežel'; na (ot prilike do iH) i vazaina kne-
ž.ev!fla u č drlavi s ullu\raJnjom nmoupravom (otpri-
do 820). naposljetku kao č grofovija i voj"odina
njemalke države - KaranIanija je do svoga defi nit;l'nog ras-
XI: SI. okupljala ć Slovenaca. Njeno sredi!lc bi-
Kms.kl na Gosposvelskom polju u SloI'enskoj Koru-
š . . a nJen.a Jczgra. koju je za lo vrijcme uvijek
b,ja Je planIIlskim lancem za-Štitcna kotlina uz gornju Dravu;
Muru. i jufno od tc j ezgre leže pogranime pokrajine. koje
se od !lJe VIše puta odejepJjuju. Kada naime u Panonskoj nil.ini.
stepi II Evropi. borave jaki Mmadski narodi.
oni ne samo. nego i prirodnim putovima. koji
uZ.D.unav I preko Ljubljanske kotline vode prema zapadu (Ava ri
od 660 d.o 790; Madari pribl i.fno od 900 do 970). Sta-
novmJII'o sc s uSpJehOfll branilo od njih u planinama izmedu ta
dva puta. Zbog cent ralnog polobja Karantanije u
teritoriju i u hi storijskom razvitku. imc Karanlanac
up?trebljal'a se .vec u č doba 1.a Slovenca ć U tom
snllslu poznato Je ono Sve do XII! . stoljeca. Pod tim imenom
138
I
!
,
I
I
I
I
I
!
,
!
I
I
1
I
,
sPQfninju Slovence medu sla"enskim narodima č Neslor
(XII . st.). Helmold (XII. st. ) i gariolomej Engleski (XHI. 51. ).
Kada o. 660 obnovio pl emenski savez Avara i "I' ct po-
rnsla njihova snaga. pOI' oljni geografsk i poloiaj Karaotan;oc;o i
nji hova ekonomska i socijalna struktur a omogu,;i li im rla
č svoju ne7.avi,no51. VlaSI Avara širil a se olad iz Pa-
nonske nizine samo uz prirodne putove prema srednjoj Evropi.
lt aliji i Bi zantu. Uz Dun"v dopi ral a je do rijeke Anile a
prema Italiji do same Furlanske nizine. AI'ari $U OSIgII-
rali te putove svojim utvrdenjima. hringovima (u gOTllJcm r o-
saviju dan puta od furlanske granice. a IIZ Duna\' u blizini
Beta). ali samostalni sukobi Slovenaca s Fu rl anima u č
n .. č VB I. Sl. dokazuju. da je i tada to bio samo 1)lemen-
ski savet. a ne ropska poJlo!nost.
ć o. 603. i lO najprije pro" alom Avara. nanol'(o č
borbe za osvajanje plodne Furlanske nizinc. Al i kad SI: o. 664
Slov<':nci prctrpjcli poraz. borbe se izmedu Slovenaca i Furlana
vode opet tek II č V)(L st . (705-i20). U tim borbama i
zbog naseljenja Slovenaca u Ikndkoj č Sloveniji slo-
vensko-furlanska granic:! se definitivno utnduje izmedu mor;: i
Alpa na langobardskom limesu. Poku.aj Slovenaca da prodru u
bogalu ravni cu nij e uspio. ali etnografska granic;, održala
na toj liniji sve do danas.
Karantanski Slovenci ć se o. 664 u unll l rasnje sporove
u Furlaniji. na kraju Vit i u č VIII . st. I1Jpaciaju Ba-
v;orce, o. i 30 oslobadaju Zilj u_ i II sukobima $ Fur-
lanima spuštaju se u Furlaniju.
2. Ekonomska i društvena struktura Karantan;j e. - )'a1 j e-
vinska zemljoradnja odnosno sisIem _
jedno sa stolarstvom - ostao je do IX. st. gl avni m obiljcžjem
ekonomskog fivota Slol'enaea. O njihovoj mat erijal noj kulturi
II lO doba č L ZI'. kesleijski grobovi (po Keszt hc-
Ir knd Blatnog koji su đ pn cijdoj Panonskoj
nizi ni i u č Alpama (od svega "ažnijih nalazi h:: bilo
je 12 nekropola na slovenskom terit oriju. a od toga i" na pod-
č uže Karantanije). Njihova sadr!ina nije b0E-'ata: nešto
ukrasa č koiuli s č ndto
139
,
vile oruda i oruija (kose, sjekire, škare, "jedra , bojne sjekire.
st rel ice i t. d, ) nego u kasnijim slaveru;kim grobovima i mnogo
č Preradba metala i č nisu se od đ
do sredine VUI. st. č usavršili, Kes u:ljska kultura svje-
č o jakom utjecaju bizantskih proizvoda, a neki ukrasni pred.
meti, č II karantanskim grobljima, i o č odno-
sima s Langobardima.
Izvori ne daju jasnu predodžbu o svi m obiljc!jima društve-
nog poretka II Karanlaniji, ali 5e na oSnOvu izvora mole izvesti
č da je polama č karantanskoga društvenog raz-
voja ist i stupanj rodovsko-plemenskog društva kao i kod drugih
J užni h Slavena, Osnovna jedinica slovenskog društva u l O doba
je jo! uvijek patrijarhalna _velika porodica_, što kao _u_
d rugao< č đ zemlju, koju joj je privremeno do-
dijelila seoska ć (srenja ili soseska, sastavljena od više -vc·
li kih porodica..) i č uiiva njezine plodove. Sllmu, pa-
šnja ke i vodu iskoriituje seoska optina kao cjelina, Kod dije-
ljenja zemlje za đ đ _velike porodice .. ili kod spo-
rova o granicama teritorija, seoska optina č kao kolekti" svoje
vrhovno vl asni!tvo i na đ zemlju. Ostaci i trago"i toga
stanja č su još duboko u doua feudalizma, Rodovsko
dru!itvo proživljava. dakle. ć svoju pQsljednju fazlI , neposred-
no pred č raspadom u male porodice s punim pravom
vlasništva na obradenu zemlju, Njegovi tragovi č su se
takoder u narodnim pjesmama (krvna osveta, pravo oca da sudi
č porodice).
ć j edinice bile su lUpe, S .. slovenskog teritorija č
najsta rije spominjanje slavenskog župana Uopan qui vocalur
Physso, 7ii), Pojan istih starih plemenskih imena u krajevima,
koji su medu sobom vrlo udaljeni (Dudjebi u srednjoj Slajerskoj
i zapadnoj Koruškoj , Stodorani na Ani!i i u Bohinju i t. d.) do-
katuje, da su sc stara plemena kod preseljavanja vrlo mnogo r u-
padala i miješaja, U oo,'oj postojbini nastaja bi i istakla se nova
plemena, razmjerno vrlo mala u lIsporedbi s plemenima kod č
nih Slaven .. i Poljaka. Pritom su č utjecali susjedSIVO i pri-
rodne prepreke zemlji!ta negoli slare kTl'ne veze, Plemenska je
zemlja bi la osigurana đ mjestima. Š Č .. (upotre-
bljava se đ naziv _gradec«). koja $u bila č brojna
140
,
,
i
1
. d' su Slovenci č $ tudim narodima (na pr, u
ondje. g je
Slovenskom . Karanta-nci, koje se ć do drugt:
Medutim, č LIId"K k , ,rada Carantana),
. VII ,t prosIni o o ms o ",' lo
I
lOlovLCe .' .. .' KarantamJu I poll snu
.. I' na CIjelu kne eVInu .. ć
kndeve prijesto mce, .' nesumnJ"'O vC
k . na na nJezmu I'V'.'" , '
sva d roga plemens a "me I bl' nj u plemenske razdrobljenosti I
..... kazuje nov stupanj u s, a, Je ,novu dalJ' c drultvene dife-
" - ' ovu eJdmu na o " I
njihOVO stapanje II n ' I k·h imena novi m, teritoflj3 -
.. Z ' stari h P emens 1 k
reneij:tClJe. amjena " '\0 na vlasti karantans og
.' • e bez sumnj e OSIllV
IlIm s č kneževine, govori o tome, .d:t na-
kneza nad Cl Jchm pod j k d l vi Doista se osnn gore
.. I d \emenskog Silveza r a ' , ... ,
staje prije al o p , l ·h b·IJ·"J'a sve više ,sIlL,..
, " h l Ih dru tvenI o I
spomenuti h patn jar a n St š ć stanovništvo da-
nove osobine klasnog drottv,a, h I ·h 'obova V dina slo-
. ' I faJ patT1]ar a nl.' ,
bi-.'a, bar po ,o . l I b d, u seoskim ć ah
Ilva uill'a JO s o o ,. , .
.-cnskog stanovm " k . društvene diferentlJ3C1Je,
Ć h
f proces lmOVlnS e I . '
je i tc ve za va 10 ," t d 'dvojili (?TlnelpeS,
iz njih su se II Karantaniji ve a ",.b·" J'e slooodu (robo\'i,
. d d' stanOVni tva 1%,,-
pri moreS), a je an 10 •. n,,-"ilo karantanskog kneza
od .) P Ila' _prva .. - .....
n," o O) č 'a koruških vojvoda. ho nam omO-
_ "IdI se IZ obreda usto, enJ , brkom dru,tvenog ure·
ć da se s konkretmm o I
denja \l KarantanIJI.
. . da _ Kneževska vlast
3. š d vO
J
:
o
porodi ci, ali
u Karantaniji vec II \lviJ'ck potrebno da no-
,. uZimanja vlaSII 10 JO , k
je pTlJe pre, l'$ko vi 'etc iupana, velmob I . o-
vog kneza llabere zema.J J« kod Kmskog grada sIm·
$Cza, koji su mu .. knelevskIm ,lobodne Karanlanijc
l
, I t Premda IZ
bol č predava 1 V , k "etlili č izbora i sam
• • > ' kOJ' h, potan o OSVI) , ..
nema IzvJestaja, . ,., , obreda najstaT1)1
, ' k . društveni zna aj o '
obred č ao I 'h . d (,metak u Svapskom
I
·, . koruli kl vOJ"o a ,
izvor o usto I i'e s)isa iz XL sL) opiSUje
ogledalu na osnovu Izgubljenog star J g upleten je u obred
u suštini stari oblik obreda. K:o č r
j
slije č drlave,
ć u srcdioi VII L st. vl ad, "d e poslije 820
. , Iko, cu a Izma u . k ··
a đ rana ,. ć • ,n·,·' d",i velikail, OJI
,,' l ' ko, "je a zup
odslranJt n' su IZ zema jS
141
su sc. bar djel<.>mice. č u č feudalce. Tek i1, toga
kada kar<lManski grofovi, a poslije vojvode postaju
{ranackl feudakt , č i č "ojl'ode II č
š ruho. koje treba da simbolizira stupanj:
vOJl'ode u stalež kosaa. Oni mu. naime, mogu povjeriti vl<lst
u pokrajini samo po ć pravu kao j ednom izmedu sebe.
a davanje vlasli u feud zadržava. dakak o. prem;; feudalnom
pravu č vladar. č odijelo kneževo dobiva. dakk
svoj smisao tek s dolaskom tudinca za VOjVOdll. a ne U vrJJcmc
ć knezova.
. • č .tom obredu imali $U otada koscz;, na koje
lOS .danas P?dsJc.eaJu Imena 18 sela s imenom Kosae č
KosczI . 6U osobit drustveni sloj u Karantaniji , koji je
du XIII, st . zauzimao posebno mjesto izmedu {eudalaca i kme .
tova. Od feudalaca rm:likuju sc po tome, što nemaju vlaslelin-
S1va: od kmetova. šIo nisu č u vlastelinstvo a Qd slobod.
Šio imaju svoje posebno pravo i sudstvo. kao i posebne
č obaveze i šIo su lijesno povezani s vojvodom. Njihova
uloga kod obrcda dokazuje. da su u staroj KarantaIliji olli bili
brojem č i đ č povezani dio društvene klase
feudalaea, koja se tek stvarala.
Xl. bio je. izbor novoga vojvodc još uvi.id Ć u
KoruskoJ oVim obredlma, pO$lije smrti starog vojvode. kosezi Su
na svojim sudskim zborovitna hirali povjerenike (,.dobre Ij udc«)
za zemaljsko ć i vezivali ih zakletvama. Vijde bi
najprije Izabralo svoga »zemaljskog suca", pod č je rukovod-
stvom kosdko ć kao predstavnik zemljI:. raspravljalo i gla .
salo o primanju novog vojvode, koga je vladar č driave
prt:dložio. Ako ga je vetina uH'oji la, cijeli bi narod okupio na
Gosposvetskom polju, gdje bi kod kneževskog kamena kraj Km.
skog grada predao novom vojvodi vlast.
bi obukli II č odijelo (sive č siv koporan
s crvenim pasom, crvena torba, siv šdir sa sivim gajtanom i sc-
č ,uz noge oputama). digli ga na
konja. kOJ I dotada lOS nlJe biO upotrebljen za rad. j vodili ga Iri
puta kncževskog kamena. On i. koji su stajali unaokolo, pje-
valI bl pritom slovensku pjesmu· zahvalnicu.
142
Sve dok voj "oda nije zemlju primio u feud strane feudal.
no)' gospodara. vlaciara č ž JC u Sud,SIVU biO
č mcdu koscze. pa mu Je SU(iJo koseskI suda.:".
Kori preuzimanja {"wla vojvoda jc mora.o Ć pred cara u k,,-
' kom "di J'clu i donijeti mu kao poklon Jelena. U tOllle Je I pre-
se' I I
"zimanje fcuda č poklonstvene .crtc po usamosla,noga ,' a:
aill<' '' kncza u ranofcudalnoJ držav!. rek s preuzimanjem
:':' \'i iIC voj voda II sudstvu opel preuzeo i prava kudaIca,
Obred č iz vremena IX. st.. jer nj,e .
č stalci feudalaca. koji se tada proširio i na. KarantalllJu .
nem" s njim nikakve vezc. Kod normalno.!;'a nepr ekmllto.!;' ra:pa-
!unia r(ldovs ko-plemenskog društva prava narodne
:"ulla sc svodt na sve uži krug najviših pripadnika ć
klase. iz koje sc kosezi od IX st. dalje odstranjuju. Samo 'u na·
č "vjcli slovenskoga historijskog razvitka ć da sc
ohred II KaranIaniji č u starijem obliku, sve dok niJe bIO za·
biljden. U IX. st. prekrio Je naime 610vensko š sloj
ludih. č feudalaea. Oni su sc II moral ,
ziral ; na zametke slovenske feudalnc klase. pa su zbog toga l
održali taj starinski č ali su onemogu<ili da!j.u unutrašnj,u
diferencijaciju đ kosczi ma i tako opet usponI, propadanje
samog ohreda, '
Osobine koseza podsjdaju na ž vOjnu pratn.1",
kuju S\I imali knel i prva-ci kod č Slavena . Karantanski .i.
e
knez. dakle. osig"rao ć svoju vlast č drUZI·
nika. koja je bila odijeljena od plemcnske, što JC za f?r.
miranJc ranofeudalne države ć Pr.aVJ skupstme
prcil" I I ruke rodovskih i plemenskIh '. to
jest ć klase, koja SkuP'lma .. stao
rom sastavu (cijeli narod) Istupala JC JO' kao pubhka, kod
kndcnkog kamena. Društvena jc dakle. vcc t.o.
liku napredovala u Karantaniji, da ona predstavlja drianl OV'lm
bitnim obi l jdjima: ć stanovništva uživa još u. seh·
skim ć koje sc raspadaju, ali ropstvo P0S10JI:. a p.",
spadanju rodovsko-plemenskog porctka i opc:ne }acaJu
sve više i feudalni odnosi. Neprekinuti raZVItak bIO h l uveo
kose>.\: u klasu feudalaca, ali dolazak č fcudalaca . prije
143
j
,
I
-
nego što sc dovršila ć druii tvena diferencijacija u tom
pravcu, utroko\'ao je: od IX. st. daljI' njihovo postepeno pro-
padanje.
Osi m umetka II Svapskom ogledalu obred č ko-
ruških vojvoda opisuju i kasnij i izvori č š kroni-
č Otokar iz GojIo: na č XIV. st. i koruški č h-an
Vetrinjski u sredini toga ć pa i više drugi h pisaca), Usto-
li č koruških vojvoda bilo jc: u č do č XV. st.;
posljednji vojvoda č je !.fJ4. Da se taj elemenat , tako
l ud fe udalnom klasnom društvu mogao tako dugo olu"at;, prido-
nijela jc č što ga j e za svoje klasne interese iskori stilo
takoder koruško plemsh-o: u XL st. koriste sc njime č fcu-
dalei u borbi proliv priznanja vojvoda iz tud ine. koj ima vladar
daje Korušku II feud, a u XIV. st. prisiljen je novi vojvoda da
kod obreda potvrdi prava zemaljskog plemstva.
Medut im. od sredine XII. SL obred se znatno mijenja: voj -
voda prima zemlju u feud prije č a ć postaje zhog
toga suvišno i ukida se. Obred kod knde,'skog kamena pretvara
sc u puko formalno poklonilvo novom vojvodi . Jedan od koseta ,
ć na kndevskom kamenu, poos!a"lja pT3 tiocima ,'oj vode pi _
tanja na slovenskom jeziku (da li je dobar sudac i da li je kr'bn-
ske vj ere). a oni mu odgovara j u potvrdno na istom jeziku. Zat im
mu uz otkupninu (kobilu. bika i 60 pfenniga- peneza) ustupa svoje
mjesto. Obredu kod kndevskog kamena pridružili bi se zatim
vjerski obredi u crkvi Gospe Svele i feooalni obredi kod vojvod-
6kog prijestolja na Gospoosvc\skom polju (davanje feuda). Kada
j e plenulvn dobilo u zemaljski m staklima Ivoju vlastit u korpo-
radju. obred konaolO propada poslije 1414. Pravo č
postaje o. 1300 nasljedno u porodici _vojvodskog kmcla « (Her-
zogsbauer). ito j e fi " jela u Blafnji Vesi kod Celovca do 1823.
kad je Izumrla ; ona j e dokraj a tlfivala č povlastice zbog
svoje nekadanj e uloge II tom obredu.
Habsburgov3c Fridr ik III., koji j e smatrao. da taj Č
obred sU"iše ponizuje njcgovo carsko dostojanstvo. i koji IC
nastoj ao oslnbodit i č pokrajinskih povlastica i tako što vik
Č svoju vlast, poslije duže; đ I koruikim stale-
lima. oslobodi o $e 1443 obaveze da se pridržava tog obreda. Tako
"4
,
,
-

" >
e ;
'"

" =
• ,
-
I
fl "
t:
"
l,
,
If
, '
I '
I ,
,
I
,

!
,
- .
TAnI...,< VJ
,
- -
,
, .
,

&
=
t,
. i

,.

' O
a







- .,
o
-

-
!' redmetl h ranlanslre Iruhure
je on i definitivno uklonio posljednje ostatke obreda kod kncfev-
skog kamena. ali sc feudal ni obred kod vojvodskog stola primje-
njivao jo; ponekiput i do XVII. stolj eb.
Otkako je vec u XVI. st. Č francuski pravni č
J ean Bodin upozorio na obred č u Ko-
rnikoj kao osobitost u drfavnom đ taj jc obr ed postao
predmet č pažnje i u modemoj literaturi . č Sll ga
č č na pocctku ovog stolje':a, jer su nil njemo
osnivali da!ckoscfnc teorije o ranoj slovenskoj historiji. Mno;::-i
problemi kako u vel.i s obredom (problem izvora, povezi"anje
s društvenim razvitkom). tako i u vezi kosezimn (i mc. i%l'or
i t. d. ), ostali su do danas nerijdeni. i u č literaturi zastu-
pana su č mišljenja.
4. Gubita k č samostalnosti. primanje š ć i
napredovanje feudalizma. - U prvim dccenijima Viil. 5t.
Karanlanci još uvijek napadaju Furlane i Bavarce. Al i u sredin i
VII I. SI. njiho,' sc odnos prema zapadnim susjedima potpuno
mijenja. U to vrijeme, naime, itnova raste ć Avara . .:L s njome
i njiho\' pri tisak na Ugrofeni Karantanci sklapaju
č sa"cz s Bavarcima, koji su i sami tra::ili !,omoc
za borbu protiv Franaka. protih kojih su digli ,S; . Uza
sve lo, B.:L,'arci nisu mogli da Ol;uvaju svoju nezavisnost. II bitki
na Lechu, u kojoj su na bavarskoj strani sudjelovali KMan-
tanci. Franci su HS svladali Bavarce i nanovo ih podvrgli poe
s,'oju vrhovnu vlast.
Ohrabreni lim porazom karantanskih saveznika. A";'!r i su
č da tdko pritiskuju Karantanee. Kanntanski knez Borut
(?-H8) obrati sc stoga Ba"arcima s molbom za ć Ba"arc;
pomognu Karantilneima 744-i45 da odbiju napadaj Avara. ali
ih odmah podvrgnu pod vlast č kraljeva i uzmu taoce:
medu njima su bili Gorazd i Hotimir. sin i ć posljednjeg
nezavisnog karantansko& kneta Boruta, k.oj i su u Ua"arskoj pn-
mili kr!canstvo.
Premda Karantanija mje viie bila nezavisna ona
je JOš uvijek č unutrašnju samoupravu. Do č IX. st.
Karantanei su zadrlali knezove. koje su sami birali. il
kad bi č kralj odobrio njiho,· izbor, sami bi im preda-
145
... '
,
vali vlast u ruke. j o§ uvijek nema traga o dolasku č
feudalaca. uvodenju č vlastelinskog sistema, ni ti o na-
scJjavanju č kolonista. KaTaotanija sc j oš 8J 7 (u
Aachenskoj ispravi o podjeli drlave medu sillove Lu-
dovi ka Pobožnoga). pred sam ustanak Lj udevit a Posavskog.
smat ra kao vazaina kneievina s unutra!njom samoupravom. a
ne ho feudalna pokrajina. Ona je bila podredena neposredno
Francima. j samo su za kratko vrijeme Franke zamijenili Ba-
varci, kad su iznova Bavarci ust ali protiv Franaka (763-788).
Ali . novi č gospodari č su da se posredno mije-
!aju i II unutra!n;e poslove Karantanije. Uvodenje š ć
preko bavarskih crkvenih srediha najjasniji jc primjer takva
upletanja. koje č dobiva oblik vojne ć š ć i
crkvi. Š Ć je trebaja da Karantaniju č š privele uz
č drbvu.
U pokriltavanju se isto tako odražava i ć društveni
razvitak. Sabburški misionari lU U Karantaniji nalli jaku pot·
poru prije svega kod kneza. njegovih drulinika·kosua i vc·
li kab-, koji su s njim bili povezani. Nji ma je nova nauka č
š ć vlast Na ć otpor naišlo je ši renje Š Ć 1.00
slobodnjaka, koji su hili podjednako ugroženi napredovanjem
fe udal nog ciementa. novim nametima u korist erk"e (danak,
koji je Hotimir uveo 752) i obavezama prema Francima (Iudje·
u voj nim pohodi ma). Ustanci protiv nove " jere u VII I.
st. su pri j e svega odraz tc drultvenl': suprotnosti.
Crkvl':no podredi vanje KaranIani jI': Salzburgu (o. i52), pri-
premljeno vjl':rojat no za vlade Goraz.da (H9-i51 ili i52).
zbi lo sc us koro poslijc njezina č podredivanja Franci-
ma. č misionarska akcija č je tck za vlade Hotimirove
(i51 ili i52- 7(9). č poslije dolaska rnisionaTSkog _kOT·
episkopa .. (zemaljskog biskupa) ModestOl (o. 75i-163). kome
nije bila povjerena nl':ka odredena biskupija. Pod utjecajl':m
irskih monaha salzburški su misionari upotrebljavali pTi pokr-
!tll.\'anju metode. koje nisu bile toli ko č kao one. koje
je primjenjivala č državna crkva , i vije su pošto"ali do-
mate č i ć jl':tik. Ali su oni ipak do krajnosti isko·
ristili ć drušI\' ene suprotnost;' pa $U ih č i nohrili
ć su. na primjer, zabranili da č č ne
samo s poganima. nego i s onima, koji sc spremaju za kdtenje),
146
,
,
Pr,.i ustanci č t. j. poganske i protivufeu-
dalne javljaju se ć za vlade Hotimirove (i63. iG5), a
ć ustanak, koji je buknuo poslije Hoti mirove
i69_ii2).uspi.., je ugu!;ti IlOv i knez Valtunk (Vl adon?) td,
s ć Bavaraca. ProIjerani ć predstavnici strane
vlasti. l' raliJi su sc u Karantaniju tek posl ije tri godine. Da ubrza
Kar antanije, podigao je i bavarski vojvoda Tanilo
uz samo granicu Karantaniji samostane u Innichl':nu (769)
i Kremsmunsteru (7ii ). POkr!tavanje je zati m napredovalo brzo
i bez prepreka. a uporedo s njim napredovala je i društvena di-
ferencijacija. O tome č i sadržaj
pripadaju ketlaškom (po nalazi§lu Kottlach u DonjOj Austri JI)
ili karantanskom ti pu (na pr. Ljubljana, Mengcš, Sled i t. d.).
Materijal na kul tura. č su ostaci pronadeni \I tim grobovima.
ć vrijeme od kr aja VIII. do č X L stoljeca. Uspo-
I kesidjskim grobovima, ta groblja (od 37 njih nalaze
sc 24 na teritoriju Karantanije. a IS južno od nje) sadrie mnogo
bogatije luks usne predmete č Ilkrui. mjesci:a.ste na·
ušnke s ulošci ma od emajl a , č iste vTste. č prsteni).
nd to manje OTuda i or užja (noievi. sjekire, sq)ovi. ost ruge.
koplja) i mnogo č Medutim, ima i velik broj le!ev3 bet
ikakvih predmeta. Za ć elemenat č su Č
ukrasi od spomenutog materi jala i č ja. Predmeti iz emaj-
la u vczi Sa zapadnim. a donekle i s uzorcima te
č o novim č vezama. Tima stranim
koristile su se i ć r adionice kod izradivanja č pred-
meta. U !tajersko PodravijI': i Ive do Savinje dopire od IX. st.
dalje bjelohrdska kultura sa srediitima u Panoniji i Slavonij i
(u Sloveniji 6 nal aziha). Od ketlaške razli kuje se ona u prvom
redu po obli ku ukrasa č ogrlice ispleh:ne od žice),
U J)osljednjoj č VII L st., za vlade Karla Veli koga
(i68-8 14), Franci proši ruju svoju " IaSi i nad ostalim sloven-
skim zemlj ama. Kad su 77-4 pokorili langobardsku Italiju. nji-
ho;>"u sc grani ca pomakla do č ruha Furlanske nizine.
U vezi s ra lOIlI II južnoj Italiji protiv Bizanta. oni su 788
osvojili bizantsku Istru. a isle godine je Karlo Veliki uklonio
buntovnoga bavarskog vojvodu Tassila. koji je nastojao uspo-
Slavili vezu s Avarima, iako 5e je iznova bi(j zakleo na vjernost.
147
, '
,
I


,
I
,
,



I
!
I


,
Tako su Bavarska i Karantanija. II kojoj se poslijI: VaItunka do
820 redaju kncievi PribisJav. Semika, Slojmir i Etgar, pale pod
neposrednu vlast Franaka. Avari su na Ka rlov post upak prema
Ta.nih .. ndgovorili neuspjelim napadajima na Bavarsku i italiju.
franCI su 791 prdli II protivunapadaj. II kome ; e sudjelo,'ata
j k.arantanska Kapadal; II dva pravca: ' na sj everu je
VOjska pod samItIl Karlom zauzela č avarska ut vrde-
nja kod č Sume. a iz Furlanije je Karlov sin Pip;n prodro
II gornju Posavinu, osvojio ondje avarski hrillg pa t u pokrajinu
pripojio č državi. Vec li pn·j pOr.lzi uzrokovali su kod
Avara medusobne borbe. koje su osjetlj ivo oslabile njihovu
obrambenu ć T o je furlanskom markgrofu ETihu ć
da nastavi borbe i postigne i96 č \l spjeh. U lom POilOdu
- kako se č upravo pred sam polazak _ Erihu se pridružio
i " Yojnomit koji bi. prema tome, morao bi ti knu II
gornj em Posavlju osvojenom vec prije. f ranci su se lada probili
sredi!ta avarske drfave i oS"ojili kaganov u prijestol-
"hrmg avarskog !'remoa Su sc manje borbe 1'0-
dllc sve do 80S. avarsku sc država zauvij ek raspala. a č
se grani ca pomakl a do ušca Raabe II Dunav, č obale Bl at-
nog jezera. Dunava kod Mohata i fru! ke gore. Tako 511 i Slo-
venci u dolini Dunava. II gornjem Posavlju i Panoniji doili pod
č vl ast.
Yec karl drugog pohoda na Panoni ju 79G Pipin donosi na-
č odluku o crkvenoj i upravnoj podjeli novoosvojenih 1.e-
'.l.lal ja. Karlo t1, j teritorij podreduje u upravi dvjema pokra-
Jinama: Furlanskoj marki pod\'fgava gor nje Posavtje, Donju
(izmed.u Save i naabc) i hn' atske !Crnije, a č
mark, dm Gornje Panonije. Avarsku marku č od Anife i
Karantaniju. Organizacija tih pokraj ina nije bila jedinstvena.
One bile č ohraml>eni organi zmi. Jezgra obi ju
sastOjala sc od č grofovija. "maraka sa-
mlh«. na č s prcfektima. U feudaliziranim pokraj inama uz
Dunav i u italij i bili su njima neposredno podl ožni č gro-
fuvi . a plemena du! č granice. pa č i ostaci
Avara bIh su ,m podredeni kao poluvazaIne kndevi ne s doma-
č - hrvatskim knezovima u Dalmacij i i Donj oj
PanoniJI do Drave. slovenski m knezovima II Karanlani j i. gor-
)48
njem Posavlju i Donjoj Panoniji preku Drave. avarskim kaga-
nom u Gornjoj Pa noniji. Ti &u vl adari birani po starom obi-
bju. a č ih je kralj samo đ U unutrašnje po-
slo"e nj iho"ih knde"ina Franci se nisu upleta1i: pokorena pl e-
mena bila su duf.na da sudjeluju u vojnim pohodi-
ma lJ susjedstvu. a vjerojatno su sva morala da ć i neki
danak.
U crkvenim je slovenski teritorij bi o od 80.3 (1)0·
("nteno 81 1) podijelj en izmed u Oglejskog (Akvilejskog) patri -
jarhata i Salzbur.ike nadbiskupije grani com, koj a j c išia rije-
kom Dravom i odrlala le sve do XVIII. ć Jz ta d"a
sredi;ta se ć medu Slovence uz punu potporu
c!rlavne \·I::st i. Tim središtima. koja 5\1 se nal azila izvan sloven -
skog terit orija. đ su bi le kasnije sve crkvene ustanove
II Sloveniji . crkve imala jc jol uvijek ilTazito misio-
narski č Oko 800 postavljen jc "za Karantancc_ ol,e, ,'0-
korepiskop bez odredene biskupi je (s prekidi m:: do 9301.
a i crkven .. sc organizacija oslanjala u pocetku sam() rijetke
misionarske crkve. p:: su tek 11 IX. st. stvorene prvc
.iur.e kao redovna crkvena središta. Da lli više obkšali pri _
jelaz u š ć crkvena desetina. koj u SIl st a nnvnici n;: teri-
toriju Salzbur!ke nadbiskupije bili dužni da daju od svojih
proizvoda. hila je nešto manja. Ta smanjena dese-
lina •. koja je poslije uvedena i medu Zapadne Slavene. "rvi
put sc pojavljuje II slavenskoj historiji o .. g. 800 u Karantaniii i
Panoniji. D.! $C ona uvede. mnogo je pri,lonio Alkuin. koj i je
upozoravao Karla Velikoga. da je č prek(lmjernih pri -
hoda od strane crkve nego išta dr ugo upropastiio n.i egov,"
I)olitiku prema Sasima. Prem;\. jednom mišljenju, taj oblik
crkvene desetine u naturi 05nivao i na tada!njtm ze-
mljoradnje kod SI 'IVena. jer j c sistem neus taljenih nji"a š
nadzor nad p rikupljanjem prave desetine. Posljedicom ka-
rolinškog zakonodavstva bijaše. da SIl se "cl; Iloo ustalili i prv i
molitven i obrasci na slovenskom jeziku.
PokrJtavanje je Slovence č od opasnosti istrebljenj;\. .
teš ke sudbine Polapskih Slavena. jer je germanskim feudalnim
č izbilo iz ruku 0pMOO arulje ž vj er-
skog rata. KrUanstvo je neposredno ubrzal o razvitak feuda ·
149
<f"
, .

i
,
,
,
,
,

,


,

,
-

,

kao i II Karantanijj, nli su č pri-
like II vezI S njime bJle Ipak štetne za dalji ran'itak Slove-
naca. Crkvena središta, iz kojih se ono širilo i kojima je biJa
podredena crkva II pokrajinama, bila su izvan zemljto
(Salzburg II BavarskoJ, Ahileja II Furlanskoj). Prema tome su
š ć i crkvena organizacija, koji su č poslije 820
b,],. .povezani s germanskim reudajnim č
č Jak bedem proti\' svakog pokušaja, da sc slovenski
narod oslobodi tude vlasti .
Kako II Sloveniji nije bilo osnovano ni jedno samostalno
cr kveno središte, a š ć je II njoj bilo vezano za latinski
obred. ono jc Slovence podvrglo utjecaju strane č kulture.
Propast avarske države utrla je put snažnom kol onizacionom
,.,okretu u Donju Panoniju, Njihovo doseljavanje, koje
Je temelj za razvitak Panonije u drugoj polovini IX.
st., tohko Je uzelo maha. da ć 805 ostaci Avara traže od Fra-
ć protiv Slavena. To je bila posljedica posebnug rata,
kOJ' su Karantanci nastavili protiv Avara i onda. kad je ral
os č državom bio ć dovden. Premda su Avari zadrhli
Gornj e Panonije kao poluvazalnIl kncževino )lod pokdte-
mm . kagano.m, nadiranje prema istoku i dalje se na-
staVIlo, pa Jt č vojska morala 811 doista š Avare.
Prilike su se doduše za ntko vrijeme sredile. i Avari se 822 po.
sljednji put spominju još kao poluvazaIno pleme, ali ubrzo za -
tim. u s upravnim reformama 828. oni postaju kraljevski
, IX. st. nestaju medo slavenskim i nje-
č kolomSllma. lotpomognuta od č vojvode (dux)
u Istri , koji se pritom rukovodio č pravom, jaka kolo-
struja Slavena potekla je potkraj VIII. st.' i u unu-
trašnJost te pokrajine. Predstavnici istarskih romanskih gra-
dova (:r5t, ć Pula) bllnili se protiv
tereta., do.vodenJa Slav.ena na njihove zemlje, pozi-
i.blzants,ko) pravo. Naposljetku su se u skul)-
na flJec! R,zam kod Kopra (804) VOjvoda i gradovi i',mirili.
VOJvoda .. se obvezati, da ć ukloniti naseljenike
sa š kOJe mogll da obraduju sami gradani , ali ih je
zadrzao na zapuštenom zemljištu pobliže č koje Je
po č pravu bil o kraljevsko vla5llišt,·0.
150
ii. đ č feudalizma, ekonomske j društvene
promjene, - S razvitkom feudalnog elementa, koji u strukturi
slovenskog društva najka5llije u to vrijeme prevladuje nad
ostalim elementima (premda se klasa feudalaca još nije sasvim
razvila i nema još pravnih karakteristika č plemstva),
javljaju se sve č težnje za osloborlenjem od tudinskog jarma.
ć II 819 Slovenci II Donjoj Panoniji sjeverno od
Drave č se velikom ustanku protiv Franaka, kome
je na č stajao Ljudevit Posavski. Prvi č pohodi protiv
ustanika bili su usmjereni upravo na to č a svrha im
je ·bi la da prekinu njegovu vezu sa središtem ustanka, Poslije
Ljudevitova uspjeha protiv Borne, ustanku su se pri kraju 819
č i »Kranjci , koji stanuju uz i Karantanci. Fra -
č vojske. koje su 820 pošJe protiv ustanika, morale su da
č otpor slome na prijelazima sa zapada u gornj e PO-
savije, a Karantanei su im. iako bez uspjeha, pružili otpor č
na tri mjesta. ć ć se s Ljudevitova č Franci su
iste godine opet pokorili Karantanee i Kranjce. Neuspjeli usta-
nak imao je presudne posljedice po Karantaniju. Ona gubi zna-
č samoupravne vazaine pl emenske kneževi ne i postaje č
pokrajina č države - grofovija. Slovenskog kneza za-
mj enjuje č grof, a kralj prisvaja cijeli , i č i ne-
zaposjednuti teritorij , koji dodjeljuje č fcudalcima.
č klasa {eudalaca preslojava ć č feudalne
klase i tako č č formiranje ć feudalizma,
Kako kod karantanskih Slovenaca poslije 820. se i u
05talim slovenskim pokrajinama uvodi č feudalizam, bez
obzira na zametke ć feudalizma, u vezi s provalom Bu-
gara u Donjo Panoni ju, koji 82i privremeno ruše ci j eli fra-
č obrambeni sistem u Podunavlju. Furlanska je marka u
obrani potpuno zatajila. Pošto je Ludovik č 82S protje-
rao Bugare s osvojenog teritorija, on je nanovo uredio obranu
državne granice. č Furlanske marke, izmedu Furlanske
nizine i Bl atnog jezera, podijelio je na č grofovijc, Furlan-
sku, kojoj je dodao č č Istru (s ć Krasom),
grofoviju uz Savu (prethodnicu Kranjske) i Donju Panoniju. Po-
,djednje dvije bile su podredene č marki , koja je obu-
hvatala i Avarsku markll (i zmedu Aniže i č Sume, pretho(\-
151
,
I
I
,
i
,
, ,
,
,
,

nicu Donje Austrije), Karantalliju i Gornju Panoniju. Cijelom
č markom upravljao je prefekt (ujedno mark-
grof Gornje: Panonije). Tom JI:' upravnom rdormom slovenski
ttritorij bi o pn-j put podijeljen u pokrajine, od kojih lU sc
Kranjska i KOTuJka odria1c preko tisucu godina. Ugovorom o
podjeli uVerllunu 843 Furlanska i Istra bile su dodijeljene
Italiji. a Islobla marka č
Unutrašnje reforme bile su 'odnije od
st rativnih. Sigurnost granice mogla sc naime č samo tako.
da sc izmijeni sasta" nepouzdane ć vladajutc klase i po-
ć stanovništvo II č pokrajinama. Kralj dijeli znUI -
ne komade dosad neiskorištene ili prisvojene zcmlje č
crkvenim i svjetovnim velikaši m:., a oni sami pri sva-
jaju, i kralj im naknadno daje za to svoje Tako je
II slovenskim krajevima nastao nov društveni sloj č fcu-
(bine gospode. Ta ć formirana klasa fClIdalaca č dalj e
sazrij evanje ć slovenske klase feudalaea. Slovenski veli_
kaši. koji se kod tog prijeloma spasavaju medu feudalnu gospo-
d'l. malobrojni S\I i manjc važn;, oni preuzimaju č feu-
dalno pravo i s vremenom se pod utjecajem feudalne sredine ger-
Koseti doduše i dalje po ć polufeudal -
nom pravu. a zadrlavaju i neka prava č sudac). ali
ni su dio prave feudalne ć klase. Pa i te privilegije
zadrfavaju olli ć vjerojatno ponajviše potrebi fra-
Č feudalaea. da II doba ž ć porobljavanja jo! uvijek
mnogobrojnih slobodnih seljaka. II vezi s đ
vlastelinstva, nadu i iri dru!tveni oslonac i kod jednog dijela do-
mattA" stanovni štva. Time je č č korak prema h-
snijem poloiaju u doba feudalizma, kaci su Slovenci bili isklju_
č kmetovi pod š ć č feudalaea. ,.Ta se č
ne može dovoljno ocijeniti, tako dalekosežne i tdke bile su nje-
zine posljedice po dalji Slovenaca ... Germanski fell-
dalitam uvukao je Slovence II krug evropskih kulturnih naroda.
ali mu je č podjarmljivanjem zatvorio izvore za nje-
gov vlastiti socijal ni i kulturni napredak. u pravo la č
bila je jedna od n.:lj,'ažnij ih prepreka za razvitak slovensko!> na-
roda« (Kardclj).
152
• •

A
,
,
KA
KA RTA VII
M OR AV K A
JA
, .. ,.
N O N l J A
POWELA
{.OVENSKlH POKRAJ/IVA lj
,
Ir. STOL JECU
,
====-,-, --
U vezi s lom podjelom slovenske /:Crni je č (cuda!.
cima stoje i č č kolonizacije medu Slovencima. U
to se vr ijeme č pril iv ć prije svega prema AI'arskoj
mark i i Panoniji . č su doseljeniei narocilo brojni bil i
izmedu Traune i č Sume. Izmedu J uf nih i Zapadnih Slo-
vena zabijen je tako na Dunavu č kli n. Snažn;) č
kolonizaciona struja tekla je i u Panoniju. č Gamju. U
Ka rantaniji nastaju i prve njemalke naseobine.
UI'odcnjc feudalnog vlastelinstva potiskuje Slovencc pre-
težno II kmetstvo. Slobodnjaci. koji su živjeli na zemlji darov;:: _
noj feudalcima ili na onoj, koju su oni samovoljno Zlll)Osjei i,
morali su sc ili ukloni ti ili postati kmetovi, kako kaže odredba
u ispravi Karla Veli koga samostanu u Kremsmiinsteru (7!H):
ljudi , koji stanuju na toj zemlji i iele da zadrie spomenuto zt-
mljišle. dužni S\I davati toj boijoj ć ddbine, ako pal: nr fele.
neka se . .. odsele.« ć dio isprava iz prve polovine IX. sl. go-
vori o darivanju velikih kompleksa zemljišta. s kojim jc II vezi
takvo feudalno porobljivanje. Naprotiv, ć iz druge poIO"ine
toga ć prevladuju \I Karantaniji i Punoniji takve isprave.
koje govore o kmetovima i pridvornim ili _nasadenim« ljudim:!
bez slobode, slugama (mandpia). Proces nasi lnoga feudalno::, po-
robIjivanja nije dakako bio joJ J:avr!en u lo doba, nego tra je i
dalje od X. sl., č II pokrajinama jufno od Karantanij e.
Ali ra1.dobl j e ž š ć porobljivanja ide svakako u IX. Sl .. ne-
posredno poslije uvoden;a č sistema. Ndto bIde prilikc
bile su samo II jugozapadnim pokrajinama bme moru, gdje su se
i n;! vlasteli nstvima odriali č slobodni seljaci i gdje izvori
spominju i kolone.
Mjesto paljevinskog gospodarstva i sistema nestalnih njiva
na zemljištu, koje jc ć bilo č " na kome nije nano" o
izrasla luma, uvodi se sistem trogodi!njeg plodoreda (ozimo lito.
jaro žito, ugar) $a stal nim njivama u vezi s obradivanj em za ra-
č vlastelina ć komada zemlje (pridvorno gospodarstvo).
koj u je on zadrf.ao za sebe. Promjena č sistema
i individualni odnos vlasteli na prcma podložnicima razbij aju
na j zad kolektivno vl asnihvo obradene zemlje. Taj se sistem ne
provodi u svima slovenskim pokraji nama odjednom, nego napre-
153
"
,r"
,
, ,
, ,
i
,
,
-
(l uje 5 vremenom. a II drugoj polovini X. st. nesumnjIVO JC vel:
prcvla.dao na cijelom slovenskom teritoriju.
U vezi s tom promjtnom č sc tl sredin i IX. st. pojav-
Ij h-ati nova stalna č gospodarstva (grunt , huba, mansus),
medu koja su podijc:ljcna pol ja i livade. a pašnj aci i lume ostaju
č svojinom seosh op6nc. č gospodarstvo
onaj c tatim za ć godi na osnovna jedi nica privrednog iivola
na selu. č nije svuda jednaka. Ona sc mijenja
prema pokraj ini i vlastelinstvu. a i socij alnoj pripadnos ti vl a-
snika (tako je č gospodarstvo u posjedu m:slobodnog sl uge
manjc od gospodarsh'a poluslobodnog č i t. d .• jer jc ve-
zano za rad ć opsega na 1'1as\dino\'u posjedu).
6. Donj a Panonij a, Kocel j. - Oko sredine IX. st. po-
č državu sve teži unutrašnji i vanjski udarci.
Borba đ č dinastije oko podjde ddave, napadaji
Arapa (Saracena) na jugu i Normana na sjeveru slabe snagu
drfave. Osim toga č država sc II drugoj polovini IX. st.
č raspadati u feudaliz irane pokrajine u Fran-
cuskoj i It aliji i t. zv. plemenske vojvodine u č U
posljednjoj č toga stol jeta središte č marke prenc-
seM je iz Panonije u Karantaniju. pa ' Karantanija ć
otada cijelu njenu obl ast osim Avarske marke. Za vrijeme Ar.
nuHa (8i6-89!J) il,vori je č nazivaju »Karantanskom kralj e.
vmom ...
Nove č snage pojavlj uju sc i u Poduna,.lju. č
graniClJ ć ugrožavaju Bugari i nanovo č Bizant. a mo-
ravska i č plemena udružuju se II velikomoral·ski ple-
menski savet za obranu od Franaka. Sigurnost geografski neza·
ć grani ce u Panonij i, koja jI': išla nizinom. bila jI':. dakle.
tdak problem č stoga. što su Donju Panonij u prije
tri put a u 1)0 ć pU$toii la dugot rajna ratovanja.
U to vrijeme (o. 8S5) skloni o se II č marku Pribina.
knez jednoga 5iavenskog plemena, koga je protjerao Moj mi r,
kada je osni-'ao veli komora,·ski savez pleml':na. S njim je došlo
i višc njegovi h veli kaša. Oko 840 Pri bina primi u feud vlastelin-
stvo na rijeci Zali kod Blatnog jezera sa sredi5tem uBlatenskom
Ko!tclu (Mosapurch, u prijašnjoj hi storiografi j i nui van Blato.
154
,
grad), gdje je č da »pri kuplja .. puke i ih. na. toj zemlji
si lno umlloial' a «. S obzirom na pOri j ekl o Pnbme I nj egove naJ-
blife okoline ()Okubvaju neki da Donj u Panoniju ukl ope u hi-
storij u č naroda. Ali kako su u to d oba Slovenci II Do·
njoj Panoniji bil i ć stanovni!lva, izvori it IX. 51. ne
j aju panonske Slovence hez razloga medu Karantancc. Donja I a-
nonij a pripada histori ji slovenskog nar oda.
Kao nagradu za njegoI' rad na kolonizaciji i za potporu sah-
burškoj crkvi Ludovik č dodijeli Pri bini j oš vece 1)0-
sjede u vlasništvo i 84i postavi ga za markgrofa Donje Pano-
nije, koja sc prostirala od Dunava do i od donje Raabe do
Drave. odnosno u Srij emu do Sa ve. Pribina je vjerno sprovodio
politiku č kralja. Zajedno s fl':uda\Cima u
zemlju su sc usc1javali slovenski i č koloni st i. a Pribina
je usrdno podupirao i crkvenu organizaciju,. koja je dobil a
ć u mnogim novim crkvama. Blatemkl Kostel p.ost.ade sJe.:
dištc posebnoga salzburškog arhiprezbitera (vikg S"ecenlka, kOJI
jc po č naj bliži biskupu). . .
.J o!. prije nego što ć unaprijed ili Pribi n11.. :".le.
č je pokorio 84{; i Moravl jane, pa je na
do"co Rastislava, Ali je Rasti slav produžio MOJ mlro,'u polIlIku
i vjdto jc š ć sukobe đ č I'el i-
kda. Tako jc 854 nanovo stekao neza,·i snol\. PnblOa Je. na-
protiv. ostao "jcran kral ju i u borbi proti,· ustanika (1)60-1)6.1)
izgubio i život. U Donjoj Panoniji ga je njegoI" $ln
Kocc1j (861-8H). I on jc u prvo vTl Jeme VjernO !JOmagao fra-
č politiku i salzburšku erh ·u.
Potkraj 6O-il1 godi na IX. st . Donj a Panonija dolui ()Od
uljl':caj onoga. č Tuvitka, koji se ć u 'irem susjed.
stvu. U namjeri da nanovo pokori Veliku Moral'sku. Ludovik
č skl opi protiv nje save! I Bugarima. kojih j t do-
pirala do srednje i gornje Ti se. Nato je Ra.st isl a\' uspoSta\"lo "ezu
s Bizantom; on je 862 uputio poslans tvo u Carigrad i zamolio
cara. da mu pošalj e biskupa i ć kQji dobro
venski jezik, kako bi se mogao osamostaliti i u erkven,"": sh·ar.l-
ma. Car s.: nadao. da ć II Velikoj Moravskoj na';; I)ot poru prot,,·
Bug-arn, stoga ()Osla onamo Konstanlina i , ·iso-
k oga vojnog komandanta u Solunu. Iako car nIJe sasvIm ispunio
155
If'
, '
I
I
,
,
mol ,bu, šalj.u.ci mu svega jednog sycccnika i jednog
kaludera, njegov Izbor mje mogao biti holji. Mladi brat Kon-
stantin, bibliotekar Carigradske patrijaršije, nastavnik najviše
š u.Carigradu. i. iskusan misionar. odli kQ\'ao sc č š ć 8
0
-
č I Is krenim mi sionarskim zanosom, a stariji Me-
tod' Je, kOJI JC prije no lto ć se zamOllašit; ć upravljao jednom
pokrajinom, imao jc mnogo smisla za organizaciju
l državne poslove. ć da je kao Solunjanin dobro poznavao
.i:zi k, . . Konstantin jc - prema podacima iz njegova
zlt l)a - pnJe polaska u Moravsku sastavio prvu slavensku
azbuku, glagoljicu, j - uzev;:; za knjihvnj jezik njemu poznat i
govor makedonskih Slavena -- č prevoditi prve obredne
knjige. Tako je stvorio najholje sredstvo, kojim jc trebalo podu-
prijeti osnivanje slavenske crkve kao nužne dopune
č Ali Nijemci su ć 864 n::tr)ovo pokorili
M?ravl)anc, l tako je privremeno propala Rastislavljcva na-
mJ.cra, d.a sc osamostali II crkvenim stvarima. Poslijc višegodi-
u Moravskoj. gdje su naišli oa žestok otpor č
ć Komtantin i .Metodije su htjel i da se 86i vrate preko
VenecIje natrag u Carigrad. Oni su č snažan misak na Ko-
cdja i pridonijeli nj egovu č odvajanju od J."ranak1!. Pu-
ć dalje. primili su pupin poziv, dodu u Rim. U Rimu.
su isp.;tali. umre Konstantin (869).
1:0)1 ondje bIO zaredIO I dobio imc Ć Iste godine digla su
ustanak proliv Franaka sva .I!avenska plemena duž č gra-
'lIre od Labe do Karantanij e i Donje Panonije. Francima je pošlo
za rukom da uguše druge lIstanke, ali su Velika Moravsk<l i Do_
nja Panonija obranile svoju slobodu. Otada pa do svoje smrti
Kocelj je vladao kao samostalan vladar (8G9-8i4). Na Doziv
Kocelja i veli kollloravskih knezova i SI'atopluka: Me-
todije ć u Panoniju kao nadbiskup obnovljene pilllonsko-
srijemske dijeceze, a slavenskim je bogoslužjem postigao. da se
je š ć povuklo iz Kocclj e've države.
č feudJki i biskupi borili su se svima sredstvima
za izgubljene posjede i vlast. Nadbiskupa Metodija domamili su
i zatvorili ga II tamnicu (8iV- SiS). Za to je vri-
jeme č i podržavao njegovo djelo. On jc č
MetodIja Konstantina ć dalji rad , a dopisivao se, što-
156
"iše, i s papom o pitanjima o.rgani.zaciIe
Panonsko razdoblje II radu MetodIJa I nJegOVIh ucenlb
se i u njihovu knj iževnom radu. To dokazuju crkvenI nUZII' 1 l
neki slavenski crkveni obrasci i moli vi , koji su pri j" nastal! u
Karantaniji. a č se II njihovim spisim<l.
U to sc doba pokazuj e i utjecaj č i ba"ankog
pra,·a. se vidi u dva č najstarijeg slavenskvg zJkonik<l.
»7."kon sudnyj ljudcm« (naime o prednosti zakona" nad
sv jetovnim zakonodavstvom i č orgalJizacije sud;) sa
koji II č mjdovitom slIdu zamj enjuju po·
ć suce - skabinc), kao i udopunjavanju svjet(\vnih ka7ni
crkvenim kaznama, i to u onim č koji Sll prevedeni iz
bizantskog cara Leona Mudrog. Prema tOllJe za -
kon - po svoj prilici rad samog Melod ija - nastao
tl P,moniji, iako postoji ć da je nastao ili je dopunJcn
u Moravskoj. U prilog teze govore jasni č
i bavarskog prava. a u prilog dnrgc, možda, propis. d;:! se Sl'ab
kuta. u kojoj se vrše poganski obrtdi ili 7.aklctve, zaplijeni. "
proda kao rob. Propisa paralelnih tome ima u brakleri·
č crkvenog ropstva II Ć š PoljskOJ i UgarskOJ.
a č propisa nema ni u rimskom ni II bizantskom pravu.
Velika Koceljeva zaslugil kod sa,'ladivanja prije sporncnlllc
kri?e u radu slavenske ć našla je odjeh prije \1 žiliju
Metodij a, koje govor i O tom slovenskom knezu toplij,im rij:--
č nego () ma I:ome drugom slavenskom knezu.
Svatoplukovim Nijemci su č i (IOO). kOJI
umre u tamnici . Salzbur;ki kler upravi protiv Metodij;] poseh,m
spis o pokršt;)vanju Slovenaca (ConvCJ"sio Bagoariorum ct Ca-
rantanorum. najopsežniji izvor za historiju dt;
vremena. Sil ), dokazuju';; svoje pravo na Panoniju. Ali odiukll
je donio č kad ic Sl'atopiuk. koji je nanovo stao na č Mo-
ravI jana II borbi protiv Nijemaca, postig<lo, da Nijemci !)]"i zn: ,ju
nezavisnost Velike Moravske, i sklopio s nj ima mi r (Si4). , .. ,,-
mIjena državica Donja Panonija propade. lako je papa Ivan VIII.
postigao Si3, da Metodija puste na slobodu, ipak su Nijemci
prognali ;z Panoni j e. kamo je najprije otišao. II Veliku Morav-
sku, a knezu Kocdju su 874 zbog odu7.cl i posjede
; na njegv\"() mjesto doveli gro f<l Gozvina. Tako jc ne samo
157
,
"
,
I
,
I
I
,
,
I
,
i
,
I
I
I
,
, '
,
,
,
, '
stal o posljednje: ć za samostalan iivot sloven_
skog nar oda II doba feudalizma. flegO je za punih ć godina
č koji ć pravac uzeli njihov kulturni život. Latinsko
bogoslužje i kul tura na ludem jeziku uništili su pokušaj samo_
stalnoga kulturnog razvitka.
Od toga j e "femenO! Melodije morao da svoj Tad č
na č vdikomoravske dTŽave, ali je zbog Sl' at opl ukova
kolebljivog ddanja imao i dalje teških sukoba s č sve_
ć koje je vodio biskup Viciling. Da sc opravda od njc-
govih kl eveta. on je 880 nanovo morao da ode II Rim. ali se
odanle vratio s odobrenjem za rad i dopuJtenjem u sl avensku
bogosJufje. Ubuo utim, 885. Metodije j e umro. a za svoga je
nasljednika imenovao ucenika Gorazda. Ali njega naslijed;
V;ehing, pa su Melodijevi č hi l i priJnQrani da n;' pUSle Ve-
liku Moravsku. Usprkos svemu taj neuspjeh misije
nij e zallstavio dalji razvoj mlade slavenske pi smenosti. ć
uglavnom na jug - samo su neki č Cirila i Metodija po_
traiili skloniite u Ccškoj - oni su sobom ponijeli glavne leko_
vinc svoj ih č i na temelju toga u j užnoslavenskim zemlja_
ma osnovali novo žarište slavenske pismenosti.
i. Dolazak Madara i njegon posljedice. _ Potkraj IX. sto-
ć Karantanijom je vl adao ć Arnulf. Glavni pro-
hlem njegove "anj5ke poli tike na istoku hila je borha $ Ve_
likom Moravskom. U vezi s tom horhom sti gao je u Panonsku
nizinu ć BO- tih godina IX. st. nov nomadski narod _ Madari.
On i su u č sudjelovali u toj borhi kao saveznici Svato-
pluka. ali POslije 892 boril i $U sc na Arnu](ovoj sirani. Godi ne
89·1 odj ednom su izno"a udarili na svog sa"eznika i prdli Du-
nav. Oko 900 č su zbog č upadati u It aliju. neho
poslije i u južne č pokraji ne. Kad su 90i II hitki kod
Bratislave potpuno uni!tili ba"arsko-karantansku vojsku. koja je
pokušala da im č put uz Dunav, Madari su zaposjel i
Panoni ju do alpskih ogranaka i uništili č vIM! nad pri-
rodnim putovima. koj i Dunavom i prek o Ljllb!janske kotI int
vode na zapad. Od slovenskog teri torija ostala je samo Karan-
tanija u sklopu č države. đ su po ć č
kali gotovo bez otpora po tapadnin, ttmljama. Tck malo 1'0
158
,
. . . X st se obrana protiv
O1al
o
, II prvoJ POlOk VI", katastrofalni na Lechu 95!1.
k da ih je td o pog , . . kod njih
IC ta brlO prihvatili zemljoradnJc. pa sc l .
Olada su se u. " redak i ć II svome nm-
utvrdio prethodnika Huna i Avara:
skom obliku. Za '1 d d', U đ dobili su SlovenCI
Ć " 1
\ 0 im Je I om . . d Pod njihovim pri tiskom išfet a Je s 0-
".ga posljednjeg !usJe il. .. .. D la5kom Madara pre-
I
. ". u PanonskOj n m",. o 'h
enska ko o"' tael Ja .. . đ J užnih i Zapad",
' ' cl d š ter itonjaina veza Izmc u . "k'
kinut a)e o u e. k da razbiju njernae '1
r . M da lina pošlo ta ru om
Slal·cna. I Je a r k slovenskog teritorija, i da svoji m na-
č kOJI s(; O? ke za "iše od PO ć zaustave
\"I lama u unut ra1nJost č I zemlJ'e Olhko su sc
I
' , 'prili" u s ovens ," , . .
č ko omzaclO", . 'edan mali di o Slovenl)e
Mat'1ari ustalil i pa sve do 1918 k
_ Prekomurje - ostao u g raOlcama gaTS e.
.. Za vrijeme đ provala
8. Velika Kuant anij a. - k ' b'l ""d istim "ojvo-
." . dno s Bavan om I a r -
Karantamp. Je . đ d đ 955 Bavarci i
dom. Vec prije velIke pobje na . "h al i ,la\'no na-
. teli s ofenuvom protIV njI. .
KarantalIcI su zapo .. ]" ' 970 č je "OJ-
predovanje pripada u Lcithe i srednje Raabe,
ika iO-ih godina OSVOjila pc Ddavna grani ca. koja
do Radgone. Ptuj a . Sutle, r e 'd'l" cl ' k a'a XII . st. (slo\'cn-
d č pot puno utvr I a o r J .
se na tom po r ..' . J teritorij izmed u Mure \
skim pokrajinama č JOd cl . K ke iGorjanaca
L
· . Drmola ,zmc u onje r
Drave do Jutomera l ..: k stanovni ke u č
i Bela Krajina) i .do glavni temel j ctnitke
Alpama od ostal!h Juzmh. JI ' J tak u tome č Prcko-
, d SI enaca 1 . rvata zute
grani ce Izme u ov . 'emat ke države i Istra.
' d' Slovenci prelaze gral1l ee nj '
murje. g Je .
gdje upadno od nje . o da brani č
Novoosvoj eni tentotlJ .. koJ.' Je 'ik pogr anii:nih
grani cu č dr!ave .. mar ka oko
Tu su 'Savinjska č Sa-
srednje Mure. o . k (G . ko okolina Lj ublpne.
\'inje i Dolenjsko). KranJ$ a .. do ire do kral kih pri-
č dio (Ist:a i ć Kras).
j el aza j obuhvaca Cl Jelo Poso Je. I s ra
159
,

I
I
,
-
,
U sredini XI. st. Istra se proširila k istoku t. j.
teritorij em izmedu Raše i Kvarnera s Rij ekom. Kad je Karan-
tanija. zbog č [cžnjOl bavarskog '·ojvocie. carskom
odlukom 9i6 odvojena od Bal'arske, ona je II obliku Velike Ka -
ramanije udružila .\VC tc marke osi m Austrij e. a uz njih i Vc-
rOfi5ku marku. Ponovno osvajanj e slovenskih zemalja ć
je bogatim darovnicama krune, koja je do kraja XII. st. uglav_
nom sve raSj)oložive zemlje razdij elila č cr kvenim i
svjetovni III fClIdakima.
SlOvenski teritorij II Velikoj Karanlan;j; nije bi o uj edinj en
II pravu administrativn u cjeli nu ni tol iko, koliko druge suvre_
mene vojvodine II č dr!avi. U doba, kad su se poslije
rasula karolinIke države te formirale i kad 5u njihovi
voj vode zbog slabosti državne vl aui prije 950 mogl i da pri svoje
kraljevska prava i (eudalnu višu vl ast nad grofovima i velika _
Karantanija je bila udružena s Bavarskom. Ona
samostalna, pa i znatno sc proši ruj e prisvoj enim terit orij ima,
gdje carska zeml ja jo. nije bil a podijeljena, lek u vremenu, kada
je vojvodska vlast ć opadala. Osim toga, kruna je lestim mi -
jenj anjem vojvoda iz č porodica namjerno !,odriavala
č č karakt er vojvodske č u Karantaniji. Krupni fe u_
dalei i markgrofovi II Karantilnij; nisu kao vata!i zavi sili od voj _
voda. nego su biJ i podvrgnuti neposredno krulli . Zato sc t u nije
nikad izgradil a pr:lVa feudalna pi ramida. U doba porasta feu.
dalnog partikularizma druge se "ojvodine dijele tek poste:peno.
a Karamanija je raskomadanil ć onda, kad je bil a obnovljena.
St oga je okupljanj e: navedenih zemalja II Vc:li koj Karanta.
niji bilo kratka vijeka. ć na pocelk u Xl. SI . spomenut e marke
postaju samOSIaIne osim italskih. il i te postepeno otpadaju _
posljednjil (Veronska) u poleiku XII. ć Ca rev otpor
prol iv ć koruške "Iasti u posjedu jedne od
ć \·dikih feudalnih porodica i č suparništvo Ko.
izmedu kralj a Kunrada i vojvode Adalberona. koji je:
imao i č markgrofa u Karantanskoj marki . potakli su 1035
Adalbcronovu pobunu proti l' halja u vui $ Hrvatima i _Mir.
midoneima • . t. j. Madar ima (a ne podl ožnim Slavenima .
kako neki mi sle). Adalberon je bio osuden i prognan, a veza i2_
medu njegovih dviju pokrajina, koja je uspostavlj ena 1011 , biJa
160
,
I
,
I
I
I
<


l '
, q
.
,

z
·U

o
<


-

'1

,
,
" ARTA \Im
-,
<lg l
"'")0
! •



-

-
o
I
. ..
.- -
I
;z; o
<liš l

,


!

,


i
\


l


,
'"
,


« ::;;
!

i
,
,


• •




• •



I
I
I



·

I , ,
,
I .'
·
-
,


I r 't'lI l(
'"
, ,
'r ... UL ... VIII

-




-


I
"
• ,
,
I
,

-

!
,

,
,
je tako opet prekinuta. Pokrajinska pocijepanost slovenskog le-
rit orija u XI. st. je joi ć kad se rupala Velika Ka-
rantanija. ratbio sc i č feudalni okvir slovenskog terito-
ri ja. Ali ć u sredi ni X I. SI. spajaju se Kranjska i Savi njska
marka u Veliku Kranjsku. Karantanska marka. koj a sc po svojim
rnarkgrofo"ima zove Sbjerska (grofovi Traungau od Sterera).
dobila je oko g. 1000 na č Karantanije č gornje Mure.
a 1147 č je sebi i Podravsku marku. Samo u uJ.oj Ka-
rantaniji (Koruškoj) uspijeva još tdnja ć velikaša. da
"ojvodska "last postane nasljedna i da je u svojim rukama drii
neka njihova porodica (Eppenstein. od IOii ). Tako se ć u
dini XII . st. nazi ru osnovne crte glavnih historijskih pokrajina
\I Sloveniji za vjekove (Kranjska. Stajerska. Koruika).
Zbog velike vainosli Karantanije za vezu s It alijom. II njoj
je vrlo jako odjeknula borba ])apinstva i carSh'a za investi turu.
U prvoj fazi tc borbe (do 1100) č je prevladivala carska
stranka. kojoj su pripadale gotovo sve istaknute velikaške po-
rodice. kao porodica Eppenstcin (I07i nagradena koruškim voj-
vodstvom), č feudal na porodica u Sloveniji - Višnj egor-
ski (nekadašnji savinjski markgrofovi); pa i akvilcjski patri jarh
(koji jc zbog toga 10ii dobio naslov markgrofa II Kranjskoj.
Furlanskoj i Ist ri ). Kada je o. !lOO car pretrpio poraz, ne 51L1110
Jlo sc u prilog č snaga pokolebala cen·
tralna drhvna vlast. nego su sc izmijenili i odnosi izmtdu po-
jedinih doma6h porodica. č je od tih promjena .. e-
liko oslabl jenje Vil njegoraea u prilog porodice Spanhcim, koja
postaj e prva ])orodica u Koruškoj; po č linij i srodstl'lI
(lobiva ona Podra"sku markgrofiju, a po glavnoj liniji naslje-
duje 1122 porodicu Eppenstein kao koruš ke vojvode.
9. EkonODllika i druitvcna struktura od lX. do XI. I tal jeta.
- U privredi Sl ovenije, koja je II tom tal-doblju polpuno natu-
ral nog karaktera, daleko pretcic ratar$tvo sa Slota ritvom. Se-
č gospodarstvo samo pokriva svoje Proi l-vode
č vrste žila (raf. pšeni cu, č proso, zob). č i
vote. ' uzgajaju govedo (lo je i č legleta stoka), ovce.
i živi nu. Važno je i č č prebiva!i! !e
na ć dijelu teri torija je .. dimnica". kuta s jednim pro-
161

..,...
li'
o
o
slorom i otvorenim ognjištem; ,·laste!a žive II dvorcima (utvr_
den; zidani zamci podilu se prije g. 1000 samo izuzetno). Obrt
nije jo! samostalna privredna grana. nego jc č spojen
sa zemljoradnjom. Samo koci kmetu'-il. koji rade za potrebe \·101-
stde. obrt sc donekle oslobada tc zajednice. U lo sc doba više
razl'ilo (srebro. željezo) i đ željezne rude
(fufinarslvo), ali je promet slab. a vanjska trgovina nunatna i
uglavnom II rukama đ (Bavaraca, Zido,'a i Arapa). Ba-
vare; su ufiva!i na Dunavu naroe;la pra"iI.
U zcrnljoradnji jc sistl:m trogodišnjeg plodoreda potpuno
istisnuo palj e"; II!k; sistem, koji se pod č uvjetima za·
drian samo II nekim brdovitim kraj evima. Intenzivnij e obradi_
vlmje i ć njiva. kao i preokret li zemljoradnji omo-
ć !1I. da sc prchrani mnogo yeti broj stanovnika i za ko-
lonizaciju prepudi <.lovoljno prostora č i " ravnicama. Zbog
toga je kolonizacija u tom razdoblju potpuno usmjerena prema
ravnim č č jI' agrarnog i podi!c
mnos" nova sela.
Osim šIo upravljaju unutrašnjom kolonizacijom (I pomo"'u
ć stanovni;tva). č feuda1ci dovode II slovenske
krajeve takoder č koloniste. kako bi iskoristili ;10
ć površine obradive zemlje. č priliv usmjeren jc
(lo sredine XII. st . u pn'Oln redu prema starim naseljenim 1'0-
č gdje se ć nalaze takoder Slovenci. u središte: slo-
venskih pokrajina; č sc osranilava samo na šumu u ral-
nici. č kolonizacioni talas zahl-atio j e Austriju. gdje $L1
slovenske naseobine propale ć do kraj a XIII. ć U Ko-
ruJkoj ide glavna č kolonizaciona struja prem;) Celo-
č kotli ni. dolini Krke i Labodnie<:. \1 štajerskoj u č
č kotline i doline Muricc. U Kranj skoj i donjoj Stajer-
skoj nastaju č naseobine samo na Dra\"Skom IlOIju iz-
medu Ptuja i M:aribora i na Sorškom polju izmedu Skorje Loke
i Kranj:a. Prema tome se u unutrail njosti slovenskog teritorija
stvaraju li roka č 5 č pomiješanim stanovniitvom.
koj e ne dijel i nikakva jasna etnografska granica. č po-
č osim Austrije, j oš su <:Vrsto u slovenskim rukama. Uze,,;i
II cjeli ni. slovensko je stanovniitl' o brojnije na č cij ele
162
f\.na]lI :aIllJ( još do XII. st., pa je suvremenici lato 1
ubrajaju medu slovenske zemlj e.
l'\a slMensko-furlanskQj granici nije bilo više nikakvih
bill1ih promjena. Ne 5;: mo št o tu nij e bil o talijanske kolonita-
cije. "ec je od X. st. dalje nastalo u Furlanskoj č oko iO slo-
,.enskih sela. gnje je p:alTijarb naseljavao slovenske kmetol'e, da
bi podigao kra jeve od Jo.ladara. Ta slovenska koloni-
zacija ima samo privremen č naseobine su na jkasnije u
XV. sl. bile ć romanizirane i o njima č j o! samo slo-
vensk;; imena mjesta (na primjer Skl;:\\'oos. Belgrado i t. d.).
G(51)odarSlvn vlastele oslanja se II tO " rijeme na njihove
dvoro,"c. uz kuje ona obraduju radnom snagom svojih kmetol"a
vete kompleb e zemlje ili uzgajaju stoku (pridvorno gospodar-
liVO). Zemlja je ponegdje izmij dana s kmct.skom. il ponegdje
odijeljena od nj e II ć komadima. Tl aka je još uvijek glavni
oblik č zemljišne rente.
Visina llake obilježava u to "rijeme glavnu izmedu
pojedinih kmetskih slojeva i njiho\' ć tereL Dvorske
i služavke vrlo se m<Jlu razlikuju od robova; oni rade samo za
$I'og 1·laslrl;I"'. Gospodar ih može prodati i slobodno im povi-
siti bez njegov<J odobrenja ne mogu oni st upati u brak.
ali ih on ne smije ubili. ć broj prelaznih oblika dijeli ih od
poluslobodnih ili "praznika« ("prazni «. bez tluke). koji I'euni
za grudu. ali je mogu i oporukom ostaviti potomcima bo na-
sljednu imovinu; zato. što uživaju seosko gosponarsh·o. da.i" gu-
spodaru danak II naturi. Povoljniji se oblici poja"ljuju
č u vezi s kolonizacionim nastoja nj ima od X . st. da.l je.
Na d i .... mjesta kmet je bio d užan da mjesto tlake. zbo::- struk -
ture vlastelinstva. <.laje vlastelinu samo podal':anja u naturi, lla-
kad se vlastelinstvo nije sastojalo od jednoga zaokrulenog
kompl eksa. nego od "iše manjih dijelo""". Kmeto,·i
u udaljenijim krajevima nisu dakle mogli vditi tlaku.
Speci jalni porez. koji seosko stanol' nii\vo mora da placa
crkvi. jC5t desetina. U drugoj polovini X I. sl.. za vrijeme borbe
oko investiture. II Salzburškoj nadbiskupiji uvode ć pravu de-
setinu: u isto vri jeme desetinu uvode i na č Ab·ik-jskog
p:a trijarhata. gdje JI' dotada nisu ć prikupljali.
163
r
"' · ) I '
,
,
S,lobodni nisu II to VTJJcmc još potpuno nestali, aJi
vcc na Č č lJ pretdnom broju pali Ilpoluslobodu
l kme,tstvo, Jcr n,'su da ispunjavaju č obaveze
s vOjsku l sudstvo (sudjelovanje II vojsci i na sud-
sk,m zborovIma).
. č stanovništva su uvijek kosezi;
om žIve na SV,o.Jlm ImanJlma. kojima slobodno raspolažu. i imaju
na oruzJe, U X. i XL st. izvor; viile puta nazivaju poje-
dIne kOSCI C i to one, koji još lJ to vrijeme doista
prelaze lj picmstvo.
Medu ć ima od X do XII "' ' , k 'h k oo. •
I k' ' .•. , a", , ' OJl lmaJu
Imena Ali se germaniz<lci ja piemsh'a slovenskog po"
rlJekla nastavlJ"a i ć XII, .. '
• oo • ll. s. gotovo č slovenska
,me?3 medu. n!una. S," .vlast.ela na slovenskom teritoriju
u XII. st. Jedinstven njemaeki siOl ,I' d "h' I
. . . I me II nj! oVlln ma im
vazal!ma }ma Slovenaca .. i to u znatnom broju.
Do XI. st. prevladuJc za slobodne ljude č personalno'"
prava (slavensko pravu - institlltio sdavenica _ ;.0. Slovence"
a bava;sko .la .Bavaree). za kmetove vrijedi pravo njihove
stele. I posebnoga sl<lvemkog prava dokazuju još II
XI. st..»svJ:docl po slavenskom praVIl«, ali ć tada sve više
ulvrdu!e nacel?, da u pravu ne č porijeklo. nego društveni
OS.laCI sla:enskog prava č su se _ osim obreda
voj"oda _ u prvom redu II seoskom, op-
eInskom sudu č i II neki m manjim pravnim č
v . U X. st d.ovršava se i crkvena organizacija, koja je u uskoj
eZI s feudalizma. Broj crkava znatno je porastao
u to .vnJemc s crkvama, koje su podizala vla-
su nJihov! vlasnici , posiavljala u njima ć
!lJke I ž nJihov,' prihode. Za vrijeme borbe oko investiture
(u Xl. st: u. Salzburškoj nadbiskupiji , a II prvoj
polOVini XII. st: u patrijarhatu) prava i prihodi
feud.alaca od kt,torsk,b crk,n'a č su još samo na pa-
to doba uvode takoder č i samostalnu or-
gamzacIJu crkvenih župa, i crkva postaje tako najnb snag'
feudalne klase.
U slovenskim je pokrajinama pn'a stalna biskupija osno-
vana 1072 u Krki" KOTll§koj. Ali jc bila vrlo m;!a. i salz-
164
burški je nadhiskup zadržao za sebe pravo da č na postav-
ljanje biskupa. Oko 1100 podižu se i prvi samostani (S\·.
II Laboškoj dolini. Dobrla Ves i t. d.). Usprkos svemu lome ostaci
poganstva i poganskih vjerskih obreda č su se u zabitni-
j im krajevima sve do kraja XIII. ć .
HI. Kultura. - Cinjenica, da vi!a š klasa mje
bila po svojoj č pripadnosti uglavnom slovenska i da
u slovenskim krajevima nije biJo ć kulturnih središta.
bila je za kulturni Slovenaca vrlo nepovoljna. Zbog
toga se kulturni živol č u tom razdoblju ligiavnom na
demente narodne kulture, prije svega narodne pjesme, a na
drugim č osim č samo na formulare mo-
litava.
Postoji č razlika u kulturnom razvitku Slovena<:a
do prijelaza iz X. u Xl. st. i poslije. Iako su ih porobili.
iako su došli č kudalci i bio uveden č feudali-
zam, kultura je u to vrijeme imala šinl društvenu podlogu. s po-
č II ć knezovima i velikašima (u Karantoniji do 820.
\I Donjoj Panuniji do 874 ). a kasnije u i nekim "eli-
ka' ima. kojima je pošlo za rukom da se održe mc"du č
feudaleima. Tc su se prilike promijenile tek o. 1000. kad je feu-
dalno porobljivanje slovcmkib seljaka završeno i kad su sc po
p!cmitkim dvorcima namnožili naoružani sluge, od k ojill se II
sredini Xl. st. č razvijati niže plemstvo. Tada, naime. nje-
č feudaka "iše ne interesira, podržava li ga bar jedan
uio ć stanovništva, pa tako uloga njegova posljednjeg
sloja, koscza. č da gubi svoje č
Te sc društvene promjene lij epo ogledaju i u l--. ulturnom
ran·ith:. Sve. što je do sredine XV. st. zapisano na slovenskom
jeziku II rukopisima, koji S\I sc č uglavnom je nastal o
još" doba karolinške države i tadašnje misionarske. akcije. Vet
potkraj VIII. st. prevedeno jc apostolsko vjerovanje i č
koji saLlIvali tek II č rllkopisu, otprili ke iz 143(1.
U vezi s crkvenom organizaci jom II Karantaniji pojavljuj u se
u prvoj polovini IX. st. slovenski formulari za ispo"ijcd i tebI
propovijedi o pokajanju i ispovijedi. sastavljeni po ugiedu na
latinske i starol,..avarske primjerke. Oni su upotrebija"ani l II
"
165
,
"
. ,
i
,
,
,
,
I
}
l'
,
-, ,
,
,
,
Donjoj Panoniji i ondje su utjecali na knj iževni rad solunske
ć i njihovih č II doha knna Koedja. taj
veliki rad nije ostao bez utjecaja na oblik crkvenih formulara.
II Karantan;j; . Samo malen trag toga razvit ka č $C II bri .
fi nskim ((reisinškim) spomenicima, sa tri slovenska teksta obred_
noga i Pfopovjcclnog sadriaja (d\'a formulara za ispovijed i tckst
propovijedi o grijehu i pokajanju), koji su o. 1000 bili prepisani
II latinski kodeks freisinikog biskupa (natl'anog tako prema mje.
Uu Freising II Bavarskoj) na njegovu posjedu kod Spittala na
Dravi. Ti su spomenici najstariji tekstovi zapisani na sloven-
skom jeziku i najstariji slavenski tekstovi zapi sani latin_
skim slovima. Osim njih, iz vremena do kraja XII. st. č
se samo nekoliko popisa slovenskih imena.
Pl od crkvenog rada u VI II. i IX. .st. bila je pojava nekih
ć crkvenib narodnih pjtswna, t. zvo "ki r iel ejsona«. koji II
sažetom obli ku sadrže pojedine molitve. č prijevod ta-
kve pjesme, koju je narod pje\'ao kod č koru!kog voj-
vode. č je u predlošku opisa tog obreda za Svapsko ogle-
dalo u XI. ć Tako su u vezi s pokrštavanjem i neke le-
gendarne narodne pjesme (na pr. pjesma o Grdniku-pokajniku,
koja sc oslanja na tradiciju Vlaha-starosjedilaca u Al pama)
i koledne pjesme ta nDH obrede, koj e su imale da timskim. pro-
ljetnim i ljetnim praznicima oduzmu njihov poganski č
Pravll narodna poezija, u koju se č od Xl. st. pre-
nos; tdišle slovenskoga kulturnog života, sastoji se prije svega
od č ranosrednjovjekovnih balada. One pokatuju
razmjerno malen utjecaj viših slojeva: nji hov; su
mot ivi č č č porijekla. Zapad, koji je neogra-
č vladao slovenskom zemljom, č nije do XII. st.
ostavio tamo ć nikakvih tragova. Kao primjer neka pOllu!i
č balada o Lijepoj Vidi, varijanta č pjesme o majci.
koju je arapski trgovac domaJnio na brod ponudiv;i joj lijek za
njezino Iwlcsno dijete. Ta j t pjesma nastala u Bizant u u VII. do
VIII. Sl., a zatim je u X. st. preko Italije prenesena u slovcnske
krajcve. Analita narodnih pjcsama iz toga vremena, koju omo-
ć njihov č oblik do XrI. st. (dvodjelni dugi stih bet
rime i s cuurom u srcdini). pokazuje č č ili balkansko
porijeklo i mnogi h drugih pje$ama.
166
. .. rve monumentalne arhi-
Vrlo se mal o č od liSI;ne i drugi pisani
tekture medu o .. J JTg. vrsti arhitekture je "jero-
, K " o'Ju I PanoIlI Ju. OJ .
;zvon 7.:1 aran .. . l eza oltara iskopana SjC-
. d I uništcna masIVna rp k . .
jatno pripa a a p . ida ostatak tgrade. Oja Je
\'erno od župskc crkve u , IU!U. miX o Ć Na Krnskom gra-
, b·l II . k
na tome mjestu I a p.. . k mne karolin!ke cr ye,
e
,
tknvem su ostacI s ro d
du iznad e ovca, o l" 'd žene trobrodne zgra e
. . .. k d Zalavara tcme J' IZ U d' ,
a u Panomjlak' k', ,·e Pribina u sre ,m
, 'd . ·cdna od cr a\3, oJ . k
sa l Tl apsl e; to Jc j . , ' ' U",· arhitcktuTl po azao
, 'oJ' prijesto mCI. k
IX. st. pod'gao II s.voJ. . . vaki na svome misiun .. rs ·om
se salzburilk; i akvlkjSk, .. Sk' k ,·c sa\zburšk; nadbiskup
'O č VIJestI. a o k
Č tomc. č i tesarc da podignu cr vU
poslao Pribin; zidare. sItkarc. I . je nekoliko dcee-
sv. Hadrijana II poslao Ljudevit.u
o"·" prije toga patnpr ra T' k , mo!' ob,·asniti. da Jc
. ·k . z dare a u e
l' osa\'$kom umjetm e I , k ' k . č ornamentikom trD-
I
" db, kamena s ara tens I .. h
nasta a l lua ' I 'b ,Moo,obrojnl oSla-
S,
', ',. kod ,. an or .
t slO, pletera u I\m, ... d'.a frag-
pru a .k . a č II Karantan' )l, II
'
aka te ornamenh e ,m, .
. . Krasu u Batujama. .
menla pronadena su .' na . . .tivni jeg
Poseban spomemk ranoga. č s konIUrom Kristo-
nog $!Varanj a se je tako primiti van po
\"a U) lika .u. Hod.išama u. na fasadi crb'e sv.
svoj oj tehmel rel jef ncob
j
a
6
n!e cnutc erkvc č sC II
Jurja na Svetim Mart ina.
lom kraju i d· č doba propao jt u
Veliki dio spomenika iz k
Pre
prema upadu
k d "preko slovens e zem Jc ..
X. st.. a s o. -T Panonsku Sloven'JI!.
Madari , koji 5U naroclto oPUStOSI l
167
W"
J
, '
"
,i
,
,
i

,
,
I
IZVORI I LITERATURA
I z l' o r l. ć I'ainost za slovensku povijest do IX- SI. imaj"
historioi!'rarski izvori. Glavni Su izvori u VIJ. i VUI. st.: P s • u d o . " t e"
d. i!' a t (nnuo je vjuojtlnO 65Il 66(1, dijelom n2 bazi starijih spili; izd.
Krusth u MG, S<: •• • tr. Mu. Z. 1888) i Plvao Dlakon (umro o. 800:
izd_ Wailz II MG, Scr. rer. L.ngob .. 1878; usp. S. R U l. r. "ak'no vafnos1
imajo Pavla Dijakon. knji!:. _De gest i$ za s(.'tjlo ZIt'O-
do,-ino Slovence\', LMS l8&'>, i M. I< o s. K po.oWOnl Pavia Diakona <)
SIO"tncil!, Cl,,' XXVI, 1931). Za Vii! , i IX. st. najznahj niji jc historio-
cubki Izvor Conve r .io tt C,.antanorun,
(spil nepoznatoga iz SIJ; uZ Starije izd. W.Utn.
bacha. MC SS JI, 1854, llovij. č izd. M. Kon, 1936. s opsdn;m
historijskim komentarom). Osim log. spiSI vaIni č fra.
n a č k i a \] a I i (i.tlati " MG u č svescimu serije Scriptoru: pa.
wse. kOjima so:: dodi ruje slovenska hiuorija. pre!lll mpao je od.lle
u cjelini. č ap.rota. F. K o $. Grad]vo. '. dolje). a prije
svcr· Annales rern i I' r .nco r um (izd. Kun: •. Script. rcr. Germ.
in uStlm sehol.. 1895) i Annales Juvlv.nses m.ximi (izd. MG.
SS 30!:!. 1926; usp. E. Klebel. Eine neuaufge/undene Ge.
sehicht$QueiJc. Millei1. f . Salzburge. Lantlcskunde 61. llY.!I, i H. B r e ss.
I a u. Die IIte r •. Salzbur!:er Annal istik. ,\bhandl. d. Pr.uss. Akad. d.
WiS$., phil-·hist. KL 19'23). Vdni Su i karolin!;k; k a p I t u 1 a ,i i (izd. Bo.
reti u. u MG. Capi lului, 1-11. 1861·83, • neki preSII mpani kao dod.l.k
uZ rasl/Uvu J. G raf e n • u e r, K. Đ k 'Ieheza ter izvor Bri!inski h
1936). Izvori za č k(>Tu!lkih vojvoda do XV. st
u cjelini Su prell.mpanl I prevedeni na Ilovenski jezik u knjizi B. Gr,.
n. u e r. č koro.kih vojvod in drbn karantanskib Sloven
ce,·. 0,,11 SAlU, razr. u zrod. in drutb. vede 7, 1952. Za veu slovenske
historije I radom Cirila ; Melodija nljvdniji SI] historiografski Izvori.
osim SPOmenUle Conv.rsio. Z itija I\onst.nlina i Metodi j,
(nastalo U Moravskoj 873 i 885, Izd. n . .nauPoB. "')
HCTOP"H Đ APuIle;;UJtA t.,aaRHcMoj J] H<:biltHOCTH. 1930) i
Vita (Cons lanIin i) Cu m t r , n slatio ne S. Clementis od vele.
t r ijsko/: biskupI G.uderika ili nje,ol·. dakona J o. n e I •. , IIZ pomQf
papinskog bibliolekar. A n, I t a l i j I; ll" Su trojici solun.

,
sku č il vremena njihova boravka u Rimu 8138 869: izd. AA SS,
M.rlii ll, 1668, i f. PaSlrn. k. Dljin>' Ilol'l nsk:ich apoUol& Cyrila i
l!toda. 1902; usp. N. va n W i j k, die Herkunfl d. Ital. Lerende.
Su(\ostdtulsche Forseh. 5, 19-40). Ti lu izvori prevedeni na siovenski jezik
i snabdjeveni dobrinl hlSloriografskim uvodom u F. G r i vec. Zi tja Kon.
slantina ln Metodija, 1951' (druge Dodatke o izvorima Z' rad Ć i
Melodij, , '. u bibI. Ul porl. VIII) .• Zlkon sudnyj ljudem< izdao jt H.
Orosth.koff (Ein o"nkmal dn bulrlrisebtn Recbt s. Z.itsehr . I .
,·erl:leich. Rechts ... i". XXXIII, 1916).
u VIII. SI. sc mijenjali sasuv izvoro za histori ju mal t-
rijalne kultu.e. pa $ve znatenje dobivaj u arheološki n.l .. i. Dosada
samo dl" vainija slavenskor porijekla ozbiljno pre·
na l'ctu $larOSI od sredine VIII. Sl., i to dio 5181·e"sko.l:
groblj. kod Bled' (;skopln 19-19; sumaran pr;wtmtni J. K a·
l (! i e, Arheolo.ka na Bledu, Varstvo spomenlko\". 19-49)
] č ohjekt na Plujskom gradu u sklopu kasnijega sl"'tnskol:
groblj., koj i č J. 1\ o r o ic e (SlOVInsko č na .. .. du.
SAZU 6. 19-18: Odgovor na k ril iko Frana °publlkae'J] Slo·
l'ansko ZC II _ Ill. 19-49) k.o stave nsko svetilie iz vn._vlIl. s:. :
protiv KoroUt,'a č dali lu p. iI:Ol·ore D. B o I k o v i Ć
(Problem slovenskOI: hum. u PI uju. Slor in.r, orl:.n arh. inst. SAN, N. S.
l, 1%0). B. S a . i a (u ree. C.rinthia t. 140, 1950), D prije "'ega F. B a.'
u recenzij i ZC ll-Ill, 19-49, i u raspra"i Mali grad V Ptuju. ZC IV. 1950.
u kojoj dokazuje. d. objekt predst avlja ostatke
plujskoC zamka jz XL-XIV. ",DIjeti . Ostali arheolo;ki nalaz]
vremenu od sredine VIII. do č XI. SIoIjeti. č pubhka'
cije Marijih nalaza l s navedenom starijom lileraturom) jtsu: P. R. eine·
ekc. Slal'ische im kroatischen und $Iowenischell GCbiet
(Verhandl. d. Berlin. Gescll. !. Ethno\' u. UrgeKh .. 1897) i Studl.en
du frilhen Mittelalters (Mitt. d. Anthropoi. c.:sell. tn \\]en
XIX. 1899); R. L o! a r, SIa roslovensko in srednjevdko lonl.rslvo ,. Slo·
vrniji. GMS XX. 1939: K. D i n k 1 a li: r . Studien zur Fruh.::-ts.:bichle d.
deutschen ISildOSl lorsch,mgtn 5. 1940); Oberkr. ins Deutsch·
\ "m im Spie!:"cl d. BO<lcnfund c (Cvrinthi a 1. 131, 1941):
Friihdtutsthe Volkskultur der Ost mark im Spiegel d. Bodenfunde von
Unterslticrmark und "rain (Mill. d. AnIhropoi. Gesell. in Witn LXX!.
1941) i FrilbdeuUche Votkskultur in }(Irnten und seinen Marken (l9-I3).
Sl'e • lendencioznom int erpretaci jom slavenskih nalau kao
č ali "dno lbo" bogalih pod.laka o ventila iz
groblja sa Zapadom; R. p I t I i o II i. Dcr frUhmi tteta!lerhche Gr5·
btrfund von KMUach, 19-13; J. K o r o il e e, v
severni 19-11 (prika! sviju ,.oblja iz SII '
jenke; .naliza i l illOlogija p.edmeta i kritik; Dinkl.gel·ih teu). Re·
zultate poslijeratnih iskapanja n. 1-'1"jskom j:udll publicirali SII J. 1\ o·
169

,

I
I
!
I
l



,

i
,

:
!
I
,
!
,
,
,

"

r o, e e č Slaroslovan.sko č 'lJ
gradu. SAZU. Ocla . Ur. U in "ede l. 1950) i !" ! vallI te k
Đ Ilckrupola u Pluju. rezultati istrativ3nj o,
iSlo S. (951), kod Bled. J. Ku t( lIt i B. Skerlj (Slo,·.nska nekro.
jl<)la ". Bledu. arheOIO.ko in č za l. 1948. iSto 2,
1950). Đ manji nalazi publicir.ni Su u Arh(olo!lka porotilJ, Poroc!ilo u
iz kopavanj ih v Ljublj.ni. ;';01lern mestu in na Panorami pri Ptuju. isto 3.
U';;O
hislOriju kolonizacije vrlo $u vahn izvoloblik nudj. (v. A.
M e l i k. Sloven lj. I, 1-2. 1935 36, I drugom lite"turom) i č pOdjele
medu seljake (U!ip. S, II e I i č Sistemi I/Gljske razd.litve na
Slovc!lskem. SAZU, rau. prir. in medic. ved 2, 1950), kao i nIZiv;
naselja {usp. J. l a h n. Ort$llamenbllch d. St.icrmark im Mitt.I.ller, 1893)
ot! kraj8 VIII. SI. postaje ipak najvatniji izvor u S". č ,.z.
voj. sve bogatije dokumentarno gradivo, obJ.vljeno u obliku regula za
slovensku umiju dO 1246 u Fr. K o s, GUdivo U zgodovino Slo.
veuc.,' " srednjem veku l-V, 190Z-1928. u eijelost i p.k u tiltu diploma.
I. rij a U pOjedine hi5\or;jske pokrajine. u koje if Slovenija bila podije-
ljena <kt 1918. Najznahjniji l ih diplomatari j. jesu: F r. Sc h u m i,
Urkundcn, und Regeslenbueh des Jie,zogthums Kr.;n l-II (do (269). 1882
- 1884: J, Z a h n. Urkundenbuch dn Herzoe-Ihums Steitrrn"k l-IH (do
IZOO). IBi5--1903, sa dodatkom, koji Su 1949 itd al; P i r e h e g !!" • r i
O. D u n g e 'n; A. J a k 8 e h, Monument8 historici ducatus Carinthiu
I-.I\' (do 1269), 1896-1915; V. JOPIII, DocumenI: Goriziani (ArcheoJ::rafo
Trie5(ino, N. S. Xl-XIX. IS&: 11193); P. K. n d I e r. Codice diplomatiro
Istri.no. W. ]-! a u t h a I ( r _ F. M a r t i n. Salzburger Urkun.
denbuch l-IV. 189S--1931. U Kos·ow Gradivu objl\'ljeni Su u cij(loSli
i oni Odlomci hisltnioe-r.fskih izvo ... koji se odnoR na his toriju slo.
venskih pokr.jina.
L II fra t II r •. Prvu nautnu h'StOTij u Slo,·cuc. u Srednjem vijeku
diO je M, K o I. ZlOodovina SIO"eneev od naselitve do refurmaCije (1939),
U popuIQfrlo·n.u/:ni prikaz ukupne slovenske historije J. G r u d e n i J.
,.1 a!. Zgodov;n. slo,'enske!!"a narOda, 1910--1939. Prije ner. kas nije rn_
doblje Obuhvata rad S p. r . "S S (E, K. r d e I jj, Rozvoj slo"enskega
Ilarodnelt. vpra!anjl, 1939, koj i ipak sdrži vdne upllle ; u sloven.ku
historiju do IX. č Osim lih rado,', postoji t akoder v;;e ng'ionalnih
hislorij a (iscrpnije podatke o starijoj literaturi n.,·odi M. K o s II gore
spomenutom radul. od kojih su najvdniji: A, D i m i t l- GeSChichte
Krains I-II, lBi4-18i6; A. J I k S e h. GesChichte Klrntens bis 1335.
l- JI, 1928--192<); H. 13 r I u m fi Ile r, Geschichle Karntens, 1949 (usp. krio
tiku B. Grlfenluer. u lt V. 1951): H. Pircherger,
der Slfierm. rk bis 1282. 1936>; A. T a m a fO, Storis (\j Triute I_Il, 1924:
U. BenU Jsi , L'lstri a nei sui duc milleni di Sioris. 1924; F. Cu s;n.
Appunl i , uUa $Ioria di Trieste, 1930; Oko Tma (red. V. N o v a k i Fr.
170
I
. I) L.nd G6n und
Z.' i tt t rj, 1945; C. C z o e r n I g. d·
1
. . histori ja u seriji
J
, ., ',d,ele ,ua ena J' I -. " .
Na osno"u pok r. ,. d k 'e lu U"!J.k ,3 "
mija (ild. Matice SI01l(nske. 11!9?-1926):; IIIr.) i F. Ko, •• tif
le .. S R u I • r a š tsl '"
knl,ge . . . )
{Slo"c",ka Stajerska III Prekmu rje ' .. ., de r 6Sler r.iehischen
. (\. H'l tOn scber "I as .
Z. upra"u je osno"'" ra . ''''''' 1929 u vui opsdOlm
D
, E d,e richtskarte."..,.,.- , d '
AlpenlSndu, L. Abi., '( an I dr 6SlerreiehiSChcI1 Alpcnl§n e.,
zum hisloTLschen AI.' . e S' ,rk 191i' (obra(\il; E.
.. Obe &.sterrelcb te,erm , '1
,
. Abi .• l. Salzbure-, r . 'H p' i 4. Tel.
l J Strnad' . lT
Rich l er, A. Mc .. , 129
Ktirnl.". Kra;n. G()n und !stTlen, 9 lO M II H. P i r e h e r g e fl,
. L liauPlmann, A, (, P' h ••
A. Ka lp 'fl' . ..' bircl za $taJ.rsku H. Ire e l:
Upr"""i raz" oj erh'e obradUje u t laftskartc. l. Sleierm.rk 1940,.
, e r {ll. Abi .. Die Kirchen· und .. d A M(IL Grundr;$!; du
."" S . .ske namijenjen le ra .
Upravnoj histOTlI' IIJ( r b' b' Slelermarks, HIJO.
d
Verwaltunr,guc ,e e
Verfaslunl:s, un • dglem 1\ ' knji.
d č XIX. st .. S I
HiSlo riju slovenske kuliure , o d'- od
. F č Zgo , SI
levnosli, obndio le h'stor iju književnost; n.:
č do Zoisove smrt" 19_ 'k . lovstvo na Koroi kem.
1. Gr, fe n. u e r. Slovenl.o t:koder pregled historije narodnf
zbornik. 19-16. I. G r af e n a u e r dao !(. Slovence\' II , 1952, i I'OS. )9451
'
,jcsme (Narodno N. rQdo!''"d'' ' , •• .Iovensko 07.emije<. 1935,
. Pr" 'na zgo ov,
.M. D o I e n e je • " mo' "'" stor i)ih
.. f"' dosada lO. ne • ,. -
Slovenske historijske hlbllo!!, ra 'Jt .. . a je ]\I, P i "e c-
bibho!:, rafskih publikacija po. CZ"": XXXI\', I!HO) oo
S i e I e, (Stanje p"blikacije u GMS xx\, 1940
č 1939; dalje ",d, JO. _ (944)-1950,
( Za 1938 i (939) i ZC l_V. 1941_1951, za . d'e samo .
.' bleme Mvod,mo ov J
Od literlture za jl<)ledllle " starije ObjAvljene" dO
prije svega nO"ije r.dove (sve Slovence", a u još polpun'Je",

nnetkne su u M. Ko s. g • 'ku iziJIe do o. 1910.
-. brk "e na Itl' , .
opseru, pTlJe svega pu '3C1J , . l Reichs, und
i U E. Werun s k y, Outerre,ch, se,e
§ 12-18, 1907-12). . O Samu dao je G. L . b II d
Pregled KOlOVO O Samu; njegovu plemenskom
u uvodnoj dosada $amona, 19-19; on je. me·
sa"uu; PicnI'su II (SamO und die
dutim. prih"atio pOl1
re
,nu lau J. G k' !a"U uopte nije obul,,'al3o
Sla ... ·eo. MIO(; Xl, (890). da Samo\' H . u P I m I n n.
.Ipske Sla,·ene. Go\lo\''' tUu oboT1h E.ie des 6. Jhdl. bi S M,tte
... en unter den Slowcnen ,'om .n aspr8"a U to s\o·
d
9 /Io\IOG XXXVI, 1915 (do danlS • ",,,mentaciJU t..oude
, , " K s. Co,,\'eI"510, """'.
hislorij.j. i •. o
, -,
"
i
,
i
,
,
B. G r a r e n u e r, No.ejSa li terat u .. o Samu in njen; problem;, ZC rv,
1950. SuprOInu tuu J M i k k o I e. Samo und sdn Reich. AfslPh XLII,
1923. d. je središte Samove drh,·t upravo u č AIJ'ama, oborio jt
M Ko s, K zgodovin; kralja Sama;n njerove dobe, CJKZ VIJ, ]928. Pita·
nje Samo" a porijekla nije do danas rUdeno. F r. P. I .. c k S', F. K o s i
medu nO"ijim piscima nar<.>tito r p a <.l" a II e Illi <.lapaso
e.>lO, HaOp"'IeCHIIA '*YPIIU 1(43) i G. V t r n a d S k ). (Tht Degitmini"$ 01
the Cuh Statt, Bj'untion XVII. ]9014--4[') pokuhH $U dokazati njegovo
51"'cnsko porijeklo, ali osim č histo.iografik, P i r e n n c a i dr ..
i H.uptmann, Mikkola, M. J{o s, i O. Č
Pseudo·f reMa:.r. O njerovu porijekl u ir, Galije; kako
pn'ih nije u,·jerlj;va. niti je Pseudo·F. eMra. O\" iHješUj sigu.an. pilanje
oSIoje Oll·o.eno (Il. G. a' e n a u t r, Novejb lileratur.).
R'zn,jerno .anu poja,' u drbve karantanskih je
J. P e i l k e r (Zur Soziala:uchiehte Bllhmens. 1891; Die Utziehun·
gen de. Sla""en zu Turkotall . en und Germanen. ]905) objasniti kao rezul.
tDt vlasti č lupan' nad poljoprivrednim $lInovoill"om;
svoj obbk ona bi bila dobila u vm. st, uspjelom ,' obunom poko.enih zem·
ljoradnik. proli,· pasIirskih rosPoda.a. Usprkos k. itici (A. Oopsch. Die
Soz;al· und Wirlschaftsvtrl3$sung der Alptnslaven, 1909: 1>\. K O!,
U.bl . ji i.lzhurške nad!koli jt, 1939), koj. jt uvjerljivim razlozima odba.
eil. tezu o slovenskom č dualizmu, P. Pun·
t I e h a • t ju je b.anio do najnovije),: vremena (Hen.oKstinsetzung uncl
HuldigunI: in 1899; Einigc zur kriti seMen Literatur
Ube r die Hen.oKicinstlZUnt ' " I\3rnten, Ze;lsc]! r. d. Sa,·. Slih.
r. RechUgesc1i., germ. AbI. 65, 19-17; rtc. B. O r a r e TI a U • t a "
ze v. 1951). L. H a u p t m a TI n (politische UmdlzunJ:en; Kafanl.nska
•• Zbornik kraljft Tom;sl.va, 1925) doknli\'ao j e. da je kndt"illA
Ka. antlnij. Ivore" ;na j ednOJ: dijeli Hn·ata. koj i .11 sc nnsclili u
i name!nuli Slovencim" kao gospoda.i mjUIO prornanih Avara, ali je
M. K o S (Slovenska nas elite .. na Geogr. "UL 8, 193!!. i Con.
"ersio, 1936) doknao, da Je njeguva nrgumentacijP oopseru
naseobina HrvalI u Alpama, a B. G raf e n I u e r (Nekaj ,·p .abnj. ze
IV. 1950) doveo pOslanak lih naseobina u ,'nu s prvom fuom naselja.
SIHena u Alpe. jt histo.iorr.lij. u nOyijt ,'rijeme. "
suprOlnOSli s hi1(o' iogra'skim ,z,·o.iO\. I č sta.ijom historijskom
literaturom, pokulal. doknati, da je Knrantanija bila <lo č VIII.
st. IMnroblT<I$k. vazaina knele,·in. (E. K • • n l m a)' e •.
Beitr5gc wr EntSlehuoJ: <iu HUloglhums, Ca. inlhia l.
115. 19'2[,; E. K I e b e I. Die mlttel altcrlkht deulsche SitdlunJ: lm deutsch,
mal:ya. i)'Chen und deulS(:h·sloweni'-Chen Grenuaum. u zbornik" W u·
e h t.· H t; ss, Die siioosldculSehe VOlkSI:,en .. , isti. Sledlungsge·
schichte d. deutsehen SUdostens. 1940; f . Jan l ,ch. Die spll.ntiken und
1angob •• dischen Burl:en in J{5rmen, Mitlell d. Anlhrop. Gesell. in Wie"
ln
,


:
LXVII!. 1938. i dr .• ali jt
ka.amansl\ih Slovence".
le konstrukcije odbIO B. O • a f t n a u r, D.taya
Ko.o! ki zbornil'. 1946, i
voj\'od (y. dolje). . ,'k m drt,,·. karant anskih Slove-
U nep01fednoj je VUI S p rob em.L!. o ' voda k.o i pilanje kostU.
naca i č k . 'J:a P p u n t s e h a rta.
_ O je sve do danas ra ,' e' dalje iSHaliv"njc
. "',,) bez obz" " na , .
HeT?ogse,,'S(:IZl1ng v. '. "nka obred. uspjelom
.. Č sanlOg pos .
ubno odhaCllo njerOVo . I Č a U nzi s. zaoštravanjem
pobunoO\ zemljoradnik. proliV. ? su nek; č
nacionalne borbe u slo"enskoj OJ sekundarne etnog •• "lle ele'
n;sci š č obreda n "J".gove "",' ,bred,ma iz s\"lko·
,. . d'. njem s bllno rat I I ,m
mente i njihov,m u.po.'e "a tu OItanak obreda nB osnoVU !:e.man
dnevnO!!" n •• odnoI=3 lIvola doka P I d Die EinfUh.ung der
T f č (E Go mann.
skog prava - I l . 1903:
deut schen 111 d I J{§ nlen am ZU
G. G r b r Dt r l'.in .• ill dci .hist. KI. 190, 1919; A. H •.
K. rnburl):. Silzuna:sbcnchle d. Wie ., Brauch und !1erkommen
lJ t r I a " d l. forschungen 193i;
de. Iler>.ogseinsel7.ulll1 111 .. .. A J. k s e h Pie "Edlin\:e
me"laelJOm. brani' . . .
istu IUu. drugo"' I.!;U f - lenslein und Ze.emonien bel
in Klnnlanit'" de. Heno!l"sbane: .m Ak""d ,.',' _"'ist. KI. 2(1[" 1927). ili
. ... • . "'Ie d W,ener a.."" "
dem.cli)(:n, S,llUI1j,'s""nc". . I"d Einril! am
,C C
b e r Schw.bensPlege u ..
. • . k (E K r a n l m I)' e r, De.
stc;n. C • • inlhin !. 132. ]9-:2). Ca;inthia I. ]41), 1950; usp·
M '1 be und semt er",.n e .. , .. olT
Orstn.me. e' s rll"_ e v 195]). Drugi, koji 'u č pnJe u l'
ret. B. ? r .ltnIUcra .. z a ·sta . iiim oblikom ob.eda, pokulav.h su
lakva č s S k,m "lcdalu naSI30 lek u
k
, • kako )t umel ak II ""PS ...
kritikom do .1 .• I .. It ilYOra obOre; SUr1J'
dini XIV. sl_ i da njdno $ iiber die Rechte des
oblik obrcd.a u cjcHni. (H .. t ':.:i-I(n 'des Aus Po·
von J( §rntcn ln zweI all .sc 'ft r O Below ]928: K. T orl:'
1iIik und Oesch;eht e - GtdfiehtnlSseh: , ... " .... s Ober die Rechte des
d Sch .. ,.bensp,el:e el .. "" OO
!l"le., Zur Stil!. I. Rtchts.gesch_ germ. Abt. ,
Henors von I.Irnltn. d. H seinscuunJ: n.ch .Ieman"chen
t9-W; K. R a u e h, L. H • u P I m n n
Handsch.illen. feslSchnlt f. A. Zy ) t p(lsun.k obredB " IIn'atsklm
Knamans];a .ve 'n koroDlo č GMS
ooileljtnicima. I J. M.l (SCh .... abenspltge k '" k""" iSIO XXlll. 19012;
'
" . karantans e
XIX 1938' USlO I enja 1939) , l1ra"onl
., f -h h'chtt de. Slowenen.
Probleme a\lS de. ru I:""se 'S. kom ogled.lu ; slavtnsko po.ije];lo
brln; vjerodOSlojnoSI u ovu &lovenlku osobitost. Novu
$uUine obre(la, ma d. isuv;k t n.Jel: slanka i dao jt B.
kriliku vrela i analizu obreda, pO. od in drian karanlanskih
G . a r e n a u t r, Š vede 7,
Sloven",", Dela SAZU. rlEf . 18 1.!; o'. .
)73
,

,
I
I

>
h
,
I
!


,
o porijeklu kouu POStoji . '.
S i • k IEdlinl:t.Kal3ze, CarinH,i. r leorija; P. L. I_
H II If I m a II II " J3), 5 AV3.ima. L.
der KJ rnlncr Edl;n o. l\aranlansJ;a H .. -au;ka, Dic
xxr. 19'18) • r. Sozi.1. u. \VinSChafu.
fije, Cal XVII 1""'3' P '" . : . I (No,-a POI.1 Slovens"" hislorio,,,,
, tOu e'lle: ar t , "
Osnov," č I k3snijim re d t. I lu nost. a. XXXIV, 1939-40;
povel.IIju S Gotima ili a n,m pOretkom: na ih č
'-d" "Uu"" a iJi II 'il II ," , , .
Č s langoba rdskim, ".. > , ,,,n IIISlltuc'Jama č
- atim'''ima, e " ' ..
.... F. Janlle h (", gOt.). 1'. ", ""d, G. G r a.
_Ed))n" •. Ztl.n"tl' dr .., O (Pras/ol'ensko
Bb 'Ie(T'l,. HI ,:"'.' M· ' , . a s m e t (Ed/inge ·K3w7.c.
• ,.- , " . H.IUH" .... 19;(l . ,,_ .
/!"ermamsehu bci den ,"-"", Z . . t ulld Un
, " ven, ertuhr fl/a' Ph'] XIII
nt , n n I\ Osel, Slno,s!. rel'ija III 19sO ." . ,. . 1936). J. Ke I e·
geJ. P.Puntsc h ar l (Eini,.eE" »)ldr .. A.J.kICh(DieEdl in.
d. Edlinger, der i :r
l
. \v II 1 l e (lu. Geschichte
139. 1949, usp. rce B G, n U. . etZOi'stuhlel. CatintJlia I.
. . ta enaue.a II lC V 1'-,
l'Ot ijeklo sa Slu/!"am3 n.orulan' . .' "J vuuju njihOl'o
pod Fran,', m, u'· ,prOIII .,POgansk.h pobunjenika u dob.
. spr OI nJ ,hol'o) ".", ,
argument aciji Ilijed". o' "', ,. ,. raz '" oJ vr,jednoSl, PI)
" t I eOtl;a n'J e u dosada " ,.,'
U\'jerljiv3, da bi je biJo mO 'ut . . . . nJem o" Iku dovolj." ,
.. Itku kosua i njiho,'oj rnJ' e kasnIjem raz.
t . (Herzo/!"S<!insetzun,j L "aJ\'a!n'JI Su radooi P. p u n t I e h" r.
(
L' ' • • • uptnlann. J M I J Z
" zg-odovlni prel'edbe č . . ' .. ,. • a. . o n t ft r
19010) E 11:1,. , (V • ,kupna Č Sloven. pravnik LIV
• . vC on \leu Ed!"n . J\ '
Geseh. u. XXVJ1l HI.!:?) M' on A'(hil' r. vater!.
(Ullolifel'Jnje' tu je '. d' !lultea , B.
i ust ,ruga, ,vf"(Im. oPSC!na i n
O ,enJu o' u'; l"h "(ljl'od •• i o ll osezima)
O l: ubHku slobode pOdl'rgal'anju ,....1 I .
vidi napose lo' L' C' • ....,... I' U t F.anaka i POl;t,ta"anju
, " o S, onvers,o 1936' B G r
KUtanlaniJe nn zapad ,'. ' ć •• e II a u e r. č
Zu. GeSChichte \ler Pfarren OI XXXV, !9012; E. K l c b e l,
J925--1928 (.Ulor Oth';;;e C3" nl hl, I. ll5-llfl.
Lanl.!obard;,) i (3S,).a"e 'G ," u Jecaj \ Ilao i
. . ' 8 c n auer. (",)važ'" O .,
vanjU in č slov . n'Je,
i J\",o(in,ko katehuu ,,_ ' " p'smellsiI'a. Dom in Ivet XLVII,
.. ' VOr "'llsk,11 s,)omr ' k , __
p'etll'elJtnl'a Đ misio k' I . n, 01' . , .. nutor
i n3 suprOtna SV;,"_'"" nars e trs<e mtto;ode.ne ob.zi re dovol jno
• """ U 'zvora) O U' d . ,
liu radovi: I' T 1\ SI '. 'o enjU č ((udaJiI ma
Zvon II 1882' /1\ p,' , ,' os. za Karla Velikeg3.
. . ' •. '" e I: g e . "a.anlaui en .. U '
li aTOhni'trlti l. MIOG XXXIII, 1912' L unu Zur
z"n"cn. i Postallek ;n . f k' .. 111 U P I m J n n. Poloulche
19.20; za ',3'.' mark ob sredlIji DOII,vi,Olill!.
f' e i s t r o l' t publik I',d, OS'nI hterature o uSlolil'al'Jnju
aC'Je, . evec, Pett. uu Studien I_ II!, Mi:.
!i4
I
tei!. d. Anthropot. GeItil in Wien XXVIll, XXIX i XXXV, 1800-19Ci.S; L.
II a U P t m a n n, Staroslovenska dru!bl in nje Slanovi. OI\Z l. 1!11S-1919:
in staroslOl'cnska ,"svobodac. eas XVIl, 1923; H"feng rllssen
iIII b3}, rischen St .mmu· und Vierleljahrschr. r. SOzi.]. u.
\virt.d,"l!sgcsch. XXI, 1928; i J. M I I. ;-';01'3 pola slOl'enske
rije. eas XVII. 19"..3. te Problt rne aus du der SJowenen,

U Donjoj Panoniji u IX, st. su r3(\0I'i: L. !-l. u P t III a II TI.
/>Icjna Il'rorija spodnjtpl!l(Insk., RUI"avc ZDHV l. 1923, Ul o!.'. I'eliko·
mora"skt držaue u č borbi za Rad .IAZe
243. 1932: /II. 1\ O s. (onvcTs;o. 1936. i papd" H.dri au;1 Jj, lmuom
SvetOPOJku ln Kociju. Nall>r;"'t SAZU, !ilot.-folol.·h;stor . azr.
2.1944 ; f. GrIl e c. kne7. Kucelj, 1938; H. F. SChOlid.
IC!!,islniollt hi7.;")(;"" e la pralica o:iu\lizluri;I occidentak IIet pilI nlltieo
codice slavo, Atti del rongresso interlluiollaie di di.itto romano e di
SIO.i o dtl di riIto, Verona 1948. I. 1951; nsim tog" i li leratura o KonSI.n,
linn i /Iletodiju i O č sto.oc. kl"ell oslovenskc književnosti
bibI. Hl !>Og!. VHl.), • takQdu i surije o hi storiji
(osobilo radovi Fr. Kosa).
O "tlikoj I\arant .niji vidi prijt $vega Ć literaturu o
" arotilo Erllilllerungcn lOm hisIOri schen Atlal (napose L. H I II P I m a n ll.
cmslehllng ""d Enlv.'kklunl,[ lirnins). usto /0\. K O S, in
GMS X. 1929, O borbi lD inVeS1i !u.u nn slo.'cnsHoj zemlji ViDI'ni
.a\lol'i f . M. /0\. )' e r. Dit us!lichen AIr-enl511der lm
1$83. i LJ. H n u D t m 3 II n. G. ofovi Vi!lnjel/"orski, Rad JAZt · 2;;0. tOO-;. ;
Hema i isto 256, 1936
ZI historiju vrijede navodi literature ..,
Sto,'cnnco po Alp,""a (HSp. bibI. ut pO!!'1. 11tl .
O nk" enoj dCl'e1ini i crkve "idi 1·1. F. S e n m i ... Die
G","dlu!!,e und tler Ent" .. k klunl:" oe< ki. chlichen Zfhen! ' eet,·
' es auf BOden des Mittelalters. ć 1.bornill. I!t..'!J;
D;" E"mebun.or del kirchlidlen ZthentreehlC$ aul sl" "'i <chcnl Bode, ,-
ku etci W. 1. 1930: Oic reeMliehen Grun(.
der nuf wUI<lnwischen fioden. <:. Snv;·
Il'"I··Stiftun::- r. RC[ht$J1"c.ch .• kan. AbI. 15. li-19, 192C-1931: 1S3f. ; "
nbliku knji!!e nckim zatim E. K 1 e b e I. Die I\i. ehenverfo$.'lun:;
dc. in KHfIIlCII UIl.1 i3u'chung:en til l3a)"ern n, $inwCII .
C .. inlhia I, 120, 1930; J. -:2 O" I a r, lasl nl'kill in <am('·
It .nOl' , pral·"i 7.!!'odO\·ini JUj;i'oslo"n<lo,'. Sloven. 1""I'nik XUX. ,
F. Tr c m e I. nas ZchenlweS<!n in Ste! er marl, nnd von
Anf:llll:en bi. ins IS. Zeilsehr. d. Hi sl0r. Vet , f. Steit tmark XXXII!.
1939.
O osi", 0116h č l. Grafenauer),
vidi jo. M. Kos i Fr. R amo\'I, Btitinski SjX)menikl. 193:" š
ii5

,
.
-
nom literaturom) i J. Gr .. ren.u. . _
(I literaturom) 1943 ZI VIda, Der. AZU y Ljubljan:
(nav. uz X',y) ". c.'h um.,etnost usp. Q1,i m lite. alure
. . n. ln . rt " r .
in Kirn, •• "O,. ,oI,'Isd •• und
n. " n en 8, 1932- st " D" I .'
.. t.ksUine in Hlmlen Ca r" Ith" I • ", IC Fltch!_
ornament Slovnice, F. ,S I t e,
J944 ; E. Ceve. Predromanski I '. , fllol .. fllol..h'SI . • aIr. 2,
A. R a d n 61 i, Une du IZ._ B3tUI: ArheoI.. vesI. l. 1950,
n y i, L'eglise de Pribion Zalavi "Il'C A Zalavh, , O, O e r e
l , 1948 (usp. ocjenu M. I( o s a Z ,r,v
o
u .e:tudes Slavu et
Zal,,-•• u in nj ihova I,,,, ' " e . 1901), T. B o gy" y, Izkopavanja v
D
- vlns • uzla!!n ZUZ n . E
zgodnjcsrcdnjevdk;h III'O<Io1) -t .' . - ':.' .... ; . e e v c.
3. 1952. na slovenskIh !Ich. ArhOI. ves:.

176
I
;
VL I>OGl.AVLJE
HRVATSKE ZEMLJE U RANOFEUDALNO DOBA
(OD VII. DO xn. STOLJECA)
i. Hrvati u VII. i VIII. ć _ Zbog oskudice iZ"ora
ne možemo da rx:što sigurno recemo o ć crtama "01nj -
razvitka hrvatskoga plemenskog saveza. koji sc formirao u
Im·im deceniji ma VII. st. u jednom dijelu nekadašnje rimske
provindje Dalmacije. Medutim, č kasniji raz,·i tak hrvatsk.e
ddave, koja je u nauci nazv;ma Dal matinskom ipak
(la jC1.gra toga plemenskog nalazila II pri_
morju izmedu Gdine i Velebita. gd.ie je i
razvitak bi o I.od utjecajem susjednih dalmatinskih gradova ne-
sumnjivo najbrži. Ti kraje"i predstavljaju prema lome - \:ako
teritorij al no, tako i drustveno - I'olawu č II formiranj u
h rv;).!!ke d rlave. Taj je razvitak obuhvatio poslepellG i druge
oblasti u bl ižem susjedstvu. iako 5e ne mole ć d2 ii sc ć
u VII . i VII!. st. hrvatski plemenski sayez proii rio ponekad i na
neku od njih i koli ko je ut jeca!> na njcl, in dalji razvitak.
Nek.i podaci o č izmedu Velebita i Rast u Istri (po-
!cbno ime Libur nia u č itvorima o. SOO; istupanjc
dllskana_. t. j. č protiv hrvatskoga knua Borne 819; ban,
koji još II sredini X. st. upravlja županijama Krbavom, Li kom i
Gackom) govore o njegovu samostal nijem razl'itku do uklapa-
nja u Dalmatinsku H rvatsku , vjeroj atno II lX. st.. koj a
na taj č dost iže na sjeverozapadu granicu na Raši i Gvozdu .
Kerctljanska oblast ili Paganija, koj a je osim kopna izmedu
Geti ne i Neretve obuhatala u polovini X. st. i otoke č H,·ar.
č i Mljet. pripadala je. kako se č prema Konstantinu
Porfirogenetll, prvobitno srpskom plemcaukom savezu, ali je
177
· l
, ,
,
,
,
,
.
I
• ,
,
.U?rlO p05taJ .. samostalnom j za tim svo'u samo J •
JI, Ol)segu, č do II dru:u
Hrvatskom i najzad sc II nju
š ć II ',Drave. koji su do kraja VII L st. bili "od
ske II vara. raz.vlJaJu sc II to vrijeme odvujeno od Dalmatin_
lirI-Ol u ke. pa I II doba č vl adavine č do lo: .' IX
SI. posebnu kneie"lnu (rc,num). Prc,"d' P f' T •• p. .
k' u Or IrO"O: IIo:t livre
melIS", neodrederIOm podatku. govori II nasel "CI' o. . ..-
daIrnatinskih Hrvata Il iriku i PanA,' oo J, dl
J
,'"
d k ... 'J'., OJI JC nu sao
ta':O\'O: Dalmati nske !-ln-atske. prije svega jc dalji ralvi-
S.lavonije izmedu Grozda i Drave p<'takao
nOYJJc č da JO:: - za razliku .d D I ,. ,
l' k . a ma ms O:: - nalOl'U
allons om di Pos3yskom Hrvatskom. .
On"scodX .
i narod .. : (/$\ u razvitak hrvatske držaYe
u J.. Slavonijom (Sd .. "oni .. ), odnosno.
Stoviit hrvatsko ." .. st: ll;, narodnom jCl,iku Slovinjem.
S"
. ." " III1 C pohskuJe s vrcmenom imc SlavoniJ'e ili
"'"Ja - ' .. 0 OI""'" ,
. .. vo::ns·o - pa sc ć u XV t' k . .
sJcverno "d Gvo7.da do ri 'ck K ..' s . I raJe"1
č ....1 c upe n,I7,I\'a)U Hrvatskom. Po-
potpuno ,,,llleJJcn(l "d hrvalske države ,. L,. '
zapadu od l' - '. . . ZIVC r Ivali na
tin li JuznOt i nednjoj htri. kojc IJrvn _
la u neposrednom susjedstvu povezuju k I .
vo::ze 1I1)olrei> I !:. . priJO:: svega ' u tume
služba- '. . b ago. u w .. kidasnjem životu i sla"enska
bOžja - I kolonlZaC!Ono struJ" " J" U",,' . 1 "
D I ... • I. JO "ISe nc"o
u a maCI)I. Val ni .'lU tal:odcr ostaci " .·· ...
d
. ,omana. nnJc SVC,. " -"
oVima as' I ,. ;;,,-
odaklc - .. .. užc sa sjcvcrnim kraj el'ima.
k
su sc IaIeni ondje naselilI. ulazi trajno U 510_
vcns og naroda.
\!' . ć
k' ec taj ?J) I pregled I)okazuje. je oonos prema roman-
'
s 1111 gradm' lrna lj O;"!lmaciji 1)00 "I;"!;(u b'
i n ' at e u VII i VII[ I ,.. 10 za
. '. . s .. pos IjC ć I'rh(wne "lasti Avara.
lIstvar> Centr;"!l", I)roblcm njihol'a spoljaimjcg razvitka.
Rizant je do liO-ih godina VII t b' I"
ba ma s A . rl .. . S. 10 to l o zauzet bor-
ko'; l a _"IJ: .. nista poduzeti proti v I-I n'ata.
J u se ." e ' ,se u zaledu dalmatinskih d .
Torna. arludakon spli tsl:i. č da su se R '. grado,a.
P
ovukli k' . omaru lt gra o,'a
na oto e I ot uda napadal i O ' 'k d
m su 51'a a o o-
178
bivali ć od ć iz Ravenskog egzarhnta. komc $U
s obzirom nn upral'u pripadali sve do njegove propasli .,:. ;51 .
Romani su u svojim gradovima razvili u VII. i VIII. st. isto
unutarnje uredenje. kah' o su imali i drugi bizantski gradovi u
susjednoj Italiji i htri. Na gradsku upravu svc vcii
utjecaj gradska milicija, č Su č mali lXIsjednici, na l:t.1"
sa zapovjednicima . .. tribunima .. , koje post avlja biranuki car ili
I)oglal'ar pokrajine u njegovo imc. U ć gradovima ima i
vile tribuna, koji su zapovjednici pojetiinih jedinica. a vrhovnu
komandu u gradu inJ;"J .. dux'" U VII. st. preuzima gradska mili-
cija i svu gradsku uprnvu. a komandu nad mi licijom dobil'aju
vdiki I)osjcdnici, koji postaju i zatim predaju istu č
svojim sinovim;!. Č i naslov l!Ostaju t .. ke nasljedni
II l'ojcGinim !Iurodicama. Potvrdeni od carskc vl asti. ti su tribuni
njeni prcds:::v"ici u pujcdinim gradovi ma. Prvaci trii:mm:. su
(iudices); on; S" prav;:. gradska uprava. Potk ra.; YI!. st.
gradsko se stanuvništvu ne dijeli više na č č
SIV<l. plemstvo. vojsko i puk, flego samo tri: svcCenstvo. pkm-
stvo i puk. kome sn na č trilllmi.
U hislori[skim izvorima zabiljcženo jc nekoliko
]lodataka i •. Hrvatske" 10 doba. Vijest. .ie papn
poslao o. 641 opato Martina d;, ot kup; rvbljc ud Slavena »U
Istri i u Dalmaciji ... sasvim je vjcruj:llna. jer udgo"ar:: tndainjim
prilik.m:o i odnosima izmedu Romana i Slavena. !z"jcltaj II
padaju Sla"cna s č ubaJe Jadranskog mora na langohardski
posjed II južnoj Ital iji u okolini Siponla g. nesumnjivo do-
katuje. da je znatno porasla ć njihodh plemenskih
poslije pobjede nld Avarima. Ke može se sigurno reCi. do li je
taj napadaj bio samostalan pf'lth\"a! Sla"cna ili liU oni raluI' aJi
kao bizantski savelOici te sc možda prcvozili u It ali ju na biunt-
skim brodovima. Ali dr ugc djes:; $ .. mo su nategl>ute kombina-
cije iz kasnijeg \"remen::. Taki'" je h·rdnja. da je ca: Heraklije
poslao rimske ć koji su pokrstili Urvate. ili djeS!, da j e
h'an iz Ravenc na kraju VII. ili na č VIII. Il. obnovio
Salonitansku nadbiskupiju. prenio je II Split i I)ostall SI)litski
nadbiskuI). pokrstio Hn'atc i osnovao I' i!e l>iskupij .. \I Hn'al-
skoj , ili vijest. da su Hr"ali 1'0 ca rcvoj zapovijedi mir
s Romanima i ugovor s papom. da ne ć višc nikoga napadali.
179
mw,
ir '
· ,
• lj


· .
• •
, .
!
1
-

})rcv!ad;ova š da sark f I
tek it druge polovinI': \ 111 1 , ; o ta.na potjeh-
skih grobova nesulI1n ji
v
o a ,ar d
CO
nalaz,' IZ hrvat.
gani j oi potkra' VII, I: . a su hn' atsk. vdJka;i bil i p'"
VII . i VIII st J l' Jeca. l rema tome. ć Hn·::!:: jc II
vanja. pa .samo č č pukrlla.
skoj j H JcroJatno l osmvanJe po Hrvat ·
. ugol'o: . T\';!:3. s papom o nenapadauj'L
mira č zauiljdili su. da $U s(' ' )Oslije uspj ešnu"'-
. du BIzantskog carstva i Arapa • "I· ,
l _dru,i arhoni' d k" '" I. pozun I Avan
'-, o nosno • raijeVI "h, ' .
naroda k"' . . .: o u c. i J)rvaci
• OJ I za!Jadno od !lJlh«, ; Zatražili mir od car',
pa !1a priznali i za 5Vo,a ' , ., . d b I·'
ć B' . b k. ' Je o il. rc atlvne
mo , , pa Je vj erojatno. da "'O"",. .
d
hm;: _!"'Jadnim
naro !lol atili i Hrvati.
O ekonon.,5kom i drušlv,",norn razvitku nrvat;! u VII i VI!!
st. !lema dru"',h podatak' • ' .,
d
... .. ", u sa(uvamm vrelim;:! osim "0" " ...
ene v, '" n' ".
j I O " Oman]lllll kao nJlho\']Jn rohm-im .
I P . . . 2 17. O.
k'l' o5\OJlIIIJe plemenskog savcz;: lJ zdedll
s II gradova od prvJh deccnija VI! dol,' e k . I, .
J
' en' bl ·' kl '. ,ao I (OS a razVI _
10 ICI asnog dru!;tvo II IX st __ k ',-1 " _ I· '
' :1]' .. k ! , . se lJ \rClma P" -
J v .'uJe I Il e .ev,* (819) i I'
skom) 'd (8" ' .. ervI na (neze'-
. ! oSJe II 5. ) - govore o Istom ':fllš('1cno" ]"Islo_
JavanJa kroz kOJ'i s I 'I . , " '
k
.,.' : II prI) a1.1 a , o ruga n<l ne-
adasn)en\ rnn$lwlO č
Na š direrencijacije upu,:uju i al -
heoloiki na au. U slavtnsklm grobovima iz VII' t ' '
od Save d . .' . . ni!
, na uz OfllZ.1e I č predmeti. koj i jo. b -
zUJ u č crt e a"auko-s!avcnske k l' I· ""
,I"o"m k' . B ,t! a I St
" na Jtu ll; restovca k d P , .. ' ..
VIII " ·d', o o e"e - mljran'Jt sk raj',
, . - VI I vc samostalno .,. . .
vensk'h ' . ,raz"IJanJe stanJih
I b
' I. l II nalaZIma grobova jz VlIl . st. ,',,'oo , .• V,
e Ita Jma oJ t ' . ' ou ·
, .jn k' k II kul ture, a ntki ko-
d
U raSI Jot su Jzrazlto n:lrsko-slavtnsk; ali $ . I'
06 J trgovi nom ' P .. ll' . u OnI m0E!_l
ć II anonlJc. .t duti m, na zlatnom naki tu vidi
i. vc nc:sumnj ;vo bizantski utjtCaj, a možda je i sam nakit iz
.. HrVal$ki grobovi pokazuj u, da je i tu drušlven;: dire-
ć Na rasl ojavanje hrvatskog
Sl no Jt bl,zma dalmatio,k"o ,I .
, ra< ova I v(Ze
180
I
J
,
)
,
s Bizant om. Eksploatacija rada robova i kolona. trgovina č
skim i polj ol'ri,' rednim produktima. a dontkl e i robljt m, sve
,·iJe jt izdizaia rooovskc i plemenskt starj e1i nt iz mast' slobod-
nih ljud;. Starješi ne sve više tr oše na dobro orufje. nakit i Orugt
p redmttt i:lizanlskog porijekla, koji dolau iz dalmati nskih gra'
do,·a. i zato vtle S tim grado-vim;l i s Bizant om posta j u sve uk .
U to vrij eme Hn'ati 511 još pogani: ili spalju;u mrt vact (,Iosad
jedi ni nalaz groha u Smrdeljima kod Skradina) ili ih $;Ihranj uj u
II zemlju s oružjem, posudama. kremenom i ognj ;l om. naki tom
i drugim predmetima. Oružjt i nak it su st ranog porijekl a. a
posude su č slavenske. Hrvatski grobovi VII I. puka-
zuju, oa su hrvatski vdikaši toga vrtrnena bil i bngat i i dobro
naQf ub ni i da 511 sc društveno toliko izdvojili. tc i posl ije
smrti t;] iZd vojenost naglašavala č đ nji h o,';]
grobi!. U jednom ženskom grobu našE su 5.9 gramu dal1Hlg'a hi-
7.antskQg nakita, pa nam i to p{)k:::.zuj e, dn je II dr ugoj pol o,' ini
VilI. st. kod dalmatinskih Hrvata znatno napredoval o drllslventl
i dn pojavio ć sloj bogate plerucnskc ari-
stokracije. č Sll ostvareni UI' jeti 'la prijelaz u klasno cirIlsIvO,
t. j. Zi! države.
Pošto u (Iru1;oj polovini VIII. st. osvojiti hali j\! i iZ110va
pokorili Bavarce i KaranInnCC, Franci SIJ I)Os taE ncposredni
$usjedi ihar" i Hrvata. Godine i91 zaratili su Sl.' s Avarima
i do 796 \Ini itili uglavnom avarsku mot II Podunavlju, Nekoli ko
ust anaka Avara u glut lm godinama nijt vi;;e moglo prumijeniti
polobj. U to "rijeme bjesni o je II avarskoj l.emlji grad:l1Jski rat
, izmedu samih Avara, slavenski podani ci iskoristil i SlI napadaj
Franaka i ntrtde. da st oslohodt. U č vojsci odli-
kovao 50:' knez Vojnomir. Ne može se pouzdallO rtt i, oa l i j e Oil
bio knez u gornjem Posavl ju ili u Panonskoj Hr ... atskoj. gdje je
tek 7% napustio i prHau Frallc;m:t. Zemlja izmedu
Save. Dra"c i Dunava postala jt post bna upravna oblast ć
domacim kntzom, a stavljena j e pod nadzor furlanskog mark-
grofa. li crkvenim sh' a ri ma .-lošla j e ta oblast pod AkYilej5ku
patrijadiju, koj a je č privoditi narod kr;tansh'lI.
Vec Z3 "rijeme avarskog roU napadnuti su i Hrval i u Dal-
matinskoj Hrvatskoj , koji su priznavali bizantsku vlast. SredisIe
tc oblasti bilo jc oko Nina. Ondje :le iz vremena prijt 800 sa-
181
)
,

-
,
.,
,
I
i
"
,
,
i
,
" "
č krstionica s imenom SUl'rem •
drugom se Spomeniku navod i i tenog kncl a \ · j'<:S13'·3. II ll::
hvaj. ć ;99 udario J- r I m,c. upana Godesla"a (i li Godo:' _
r . ur ans,,-, markg ( F. "h
a , JC pogi nuo. Jl<> jednom iZ"oru kod T ro '.n na i-lrvOl!s ku.
Lovra na. Rat s Hn.atima . .. rsata. a po drugum ko-:
. I" . a " Is to I'nJeme i s B"
JC nas )cdnik Erihov Kad al I l. . • ' ta nto"' . n ast:lVj"
"
b"1 ' o l. ta l< o da JC I' e' '03 "" I
I<a I a u č I ," CIJC a Hn'al
I
vaslrpodredcl)a K dl1 [) "
g ra( o,. j j otoci ostali, '. '- .. II II o HI a im arinski
l
" II 10$ n el< O VflJ'" b·
II I su sc 80(; \ , ' .. mc II IZ.UIIskoJ" vJa,, "
... o s ' cncc,)O' Ir "
II ratu, koji je posli j" h ,Il. prt( II I caru Karlu Medutim
., B" og::. II 11 110 pokazala k
/Iju<; lUnta, pa se K I .' sc IJOmors a pro:-.
I
"" " 1 ar o IllJrom II Aad'cn Rl "
vo J II , st rom i k u mnrao zado-
S 1'" " m opnom Vene' - Z I
PIt, vehki sjel' trll i oto<:' t'r' ,e'JOJ.. acar. Trogir.
U/ ,... . I os a , su " l'I a$tI Bizanta
vn IVS I sVoJ " dast F ' .
pokritavanje i crkveno u. l l',·.a.tskuj. "-raO(;i su i tu provel i
Č
. orgaZlllaCIJtI O >ok', "
o po eClloa crkvene 0" ' _. . J rs a "anJu i
. amzacIJe II D I (. k . '
d"a Suprotna lIl i'Jjen'a p . ,a ma JUS oJ Hrvatskoj pu_
l VIII. st. nastoja njem o j oš tl VI I.
Ii n'atska što se č crk po rs td, Timski ć pa j I'
skopija je osnova na teJ' 1' :64 I a đ Splitu, a "'·inska bi-
Ii rvata prolle!i teJe F ' .;, po su lIl aSC"'nn krštenj",
N" .aTlc. 10STloval. /-I k .
II J mu. kOj a jc hila [Iodredcna k 'I n ' ats u bIskupij I;
u Panonskoj Iin'atsko' aS VI ·o.m p.atrij aTJtu. kao;
nas tojao da ć k .. J. č a$,.,m Je "Jeroj atno. da j e
tlma i da su se po'cd' II VTstl SVOJU vlast đ Hn'<I _
. . J .ne star)eslf)e pokr't I
stoj ah i nominalna vl ast s llitsk '. s .ava e. a /l]ol-"a je 1)0-
naJazi Iloka . J d og bl skup" nad Hrvatskom. Ali
zUJu. a su H rvati bT '. . k
SI. ugl a vnom pogani . I I Jm. pn raju VII !.
. I.. ' .. ZlI masovnI' I>o krital'" I
moguce I)CZ potl>orc sile u raun ' -" il ll.1
C
nar o( o.
pa je zolto "J'croJ'at niJ'A "1' J.erno IZdlferencir.:mom dru-š t vu.
H
L nlls JenJc o k č
i o stvaranJ'u N' k b' 1. •• ona nom pokrhavanju
C
· lOS e u č IX I
Itavo č Hr"atsk b' ] , u. sto Ć
mar kgrora al i je č . J e 10 Je pod nlld7.orOIll furJlI nsko!,
zovima J'e ca t UVll o na č s izbornim kne_
, potvr Ivao I\ nezo' I"
caru vojskom i slati mo d . VI Su mora I pomagati I
• arove.
. . I POsl ije mi ra II Aachenu bil' ". .
l RIJ:ant a, č zhog -t . (I Je ro.7.mlnca Izmedu Frana ka !
grado" a I Hrvats ke B'z izmedu daj mati nskih '
. l an Je nastOj ao da osigura gradanima
182
,

pl odnu zemlj u van gradskih zidina. a H"'ati i Franci su
jal; da posjed gradani! ogra nite grads kim zidinama. Pregovori
" granicama "odili su !t upravo u vrijeme, kad je č pokret
Lj ude,·ita Posavskoga. pa jc i to utjecal o na st av kneza Borne
II Dal matinskoj H rvatskoj prema Francima.
2. Ustanak Ljudevila Posavskoga. _ Poslije smrti cara
KarJa (814) oslabila je u č d rb .. ; {_cntral na 1'1:1-'l.
a osil il i sc veli kaši. osobi to markgrof!. Hrvatski knnol'l su
U7. ć Franaka i kdcanst va č svoju vJast t e su zbog
toga bi l i vjerni f ranaa i vazali. Ali je PO$tojala znat na radika
izmedu Dalmatinske i Panonske Hrvalske. Pn'a j e bila pretd no
p!aninska zemlja u nepos rednoj blir.i ni bizantskih gradova. p.a
sc Franci ni su ni mogli ni bt jeli mnogo mi jdati II njui nc unu-
poslove, a knez hn 'atski. ć se za pJodnu zemljo II
zaledu grado .. a, bijaše đ " išc č na lo' ranke. da po-
,tigne ciljeve. Panonska Hrvatska. naprot;.·. bila je ot vorena
ravnica uza Savu i Dravu. izl ožena utjeca j u Bi zant a i nepo-
srednom prit isku Bugara. Fra nci so stoga nastojali da svoju vlast
II njoj č ne samo ši renjem ć ; pod upirnnjem do-
ć feudal nih elemenata. nego i vojskom. A Kadaloh -
ć po njegovu rarin \1 jednom dijelu Karant anijc _ zaci-
jelo š ć k prilike. dn II Panonsku Hn'ahku uvede fra -
č feudalizam i da se llplC(-c II njezi nu unutrašnj u upral'll_
Sirenje kršCaTlsh'a i feudal nih odnosa bilo je, uze\"Ši ć u
int ercsu kneza i plemenske aristokracijc, ali im je smelao Ka-
daloho,' rad. koji je ug ro!a\'ao njihovu vl ast itu mot. a i narod
je l eško podnosio nasilja Fra nak a, Tako su se II I'Itporu prntiv
č Fra naka našli zajedno i i iroki sloje" i naroda i ć
plemstvo na č s knezom Ljude\'i t um. tjudc.vit se SIS požalio
caru Ludoviku na Kadaloh a. ali kako n ije dob io zaštite, dižc
se narodom proti\' Franaka. Kadaloh krene 8 19 na njega, al i
bude poraftn. Ljudcvit se opet obr ati caru ć po svoj pri-
li ci j alll sl l'o prol il' mar kgrofo\'a miješa nja. aji kad ga je car
odbio, č organizirati ustanak na širokom osnol' u te predo-
bi Slallcnee u Dunjoj Panoniji i pleme Č koje je u lu
\'fijeUl e napustilo svoja staništa oko T imoka i pri maklo se Lju-
aelli t u. Ali knez Borna osta I' jeran Francima, i to je imalo ve-
I'"
wr
- , .
h' "
, I
,
: .

l
I
l
I
\
t
l
I
liko č za ustanak, jer je on uvijek ugrolavao uslanih
s boka, Nato krene j oJ iste godine Kadaloh ov naslj ednik Bal .
dcrih protiv Slovenaca. Ljudevit im č u 1'01110':, ali ga
Baldcrilr suzbi na Omv;. Ljudevit krene zatim protiv Borne
i č ga negdje na Kupi. Za vrijeme bitke prdli su 11,1 Lju.
devito"u stranu Č ali Bornu obrani njegova dmžina, 1):1
on iznese iivu glavu. il Ljudevit provali opet zimi " njegovu
1.cmlju i opustoši jc. Posl ije tog uspjcha pridruži k sc LjudevillI
i Slovenci II gornjem Posavlju i Karantaniji. a č se. d<l ga jc
i Bizant pomagao. jer ga je bizantski podanik, patrijarh iz n1: "-
č Gradela. poticao na otpor i ]>0$1:10 mu vjdlt lidar .. za
gradnju utvrda.
Borna je, medutim, opet pokorio Galane, a u ratnom ć
č 820 pomagao pri izradivan;u ratnog plana, Te gudi n\:
udaril e su na lIs tanike u isto vrijeme tri vojske, Poslije vi še su-
koba l a Slovencima i Ljudev itom sastale sc sve tri vojske II Pa-
nonskoj Hrvatskoj, Narod sc ponI kao u šume, a Ljudevit se til -
tvori o u neki tvrdi grad. Franci su poharali i popalili sda pa sc
pod jesen povukli. ali su na povratku pokorili Slovence. id ule go-
dine opet su tri č vojske jedna ta drugom upadale orl
proljet a do jeleni u teml;u Ljudevita i njegovi h saveznika. ali
č uspjeh nisu mogle ć Kad je 822 krenula na Lju-
devita de$Cta č vojska, č se on s jednim dijelom
vojske k Srbima (valjda negdje u Bosni), pa su Franci pokorili
cijelu Panonsku Hrvatsku, ć da je ustanak propao, pošal je
Ljudevii poslanike k č vojsci u Panoniji i č da (;e
sc pokorili caru. Kako jc u lo vrijeme Borna bio vet mrla\' , a
naslijedio ga Vladisla". krene Ljudevit u Dalmatinsku Hrvat -
sku, leleti valjda st upiti u pregovore s Franci ma. Tu sc nastani
kod VladislavJje\'a ujaka Ljudemisia. ali ga ovaj, po s\'oj pri-
lici na zahtje,' Franaka, dade iz potaje ubiti (82S).
Usprkos svemu bila je vlast Franaka u Panoni j i ipak tnatno
uzdrmana. Ubrzo su u Srijemu i u ravnoj Slavoniji zavladali
Buga ri (827), a u ostaloj Panonskoj Hr"atskoj knn RatiOlir
(829-8S8) kao bugarski vazal. T omu su int u prilog boroe
medu flanovima franafke vladalafke kute. Kako su Bugari
SO-ill godina biH zabavljeni osvajanjem Makedonije, uspjdo je
Franci ma da prOI jeraj u Ratimi ra (8S8). Panonska Hrvaiska ip:lk
184
,
,
. ' riala lolaj polu,' azalne kndc\'ine
je do .IX. S.I:. za.d 'i o. 845 opet orluzet BIlgarima,
ali je nJczm IstofmJI dll>, J b ' d 574 č II mark-
'lajedno s jellnim TlJcma lU o
grofovij u Donju PanoniJu.
H
k oo pOl pune drlavne nCTa-
3 U on Dalmatinske rvats e .' 11'''1"1
, sp J"' d 'a Bugara l'rancl su raz II
visnosti, - Uskoro pOS.I.JC aj a 'e Dalmali os
ka
Hrvatska
Furlansku markgror"v'JlI (8_8)'1" l J
l
"
e
Kako su se viie OIl
d
od " last ba J2I ta lj . .
dul l;:, lleposre no P b" ć nep05r<:d n,
., n l or e IZIIICUU "v •
"Ul' e b' je sve slabij i. Zbog unu-
uljtCaj u H:\"ats Ivao. Bizantsko pa su
tr aln ' ,nereda, i .'u o i č na padali j " žno
Arap' OSVO)l], Kretu I J, U to se
. l··.· Jadrans'o more. "'
«rado"e , za IJelall $C ".v .. 1'1 VeneciJ'a (MleCI ).
.. k SVt vIse razvI Ja, .
11;\ Jadrans 0111 IIlUTlI .' l h'zantskom carstvu, ali
Venecija je trgovala po. CI.Jt om til a a proda,'ala jt i Aro;,.-
I}() jadranskim obalama I .51 no se k' otlio J'e pokmj na, ih
.' . n)b! Jc Put za IS o v .
pima rlrvo. oTlJZ)e I . , kl" d o za bro-dove i tq;:ovmu
obala i oloka, pa su Mlelani tu sJe J b'l a uskn pnvC7,ana
l bl
' T ,ovi na J'c u lo vr'Jelne I ,.
i hvata i ro JC. r ,l ,;l OlO ono. šio se lill e
, . ,. č pa sc ' upova u .
! ralovanjem • o mIa lli" , . Hrvatsko ; i NI:-
. k'm obalama pa. u J
moglo olcti. Na s"lma l .' t sc iz VIH. sl
"
bl l' c\'alo Je gusarstvo, 1 vC k l·
rctljans oJ o as I, . , ,l, it nerctljalls og P \-
. 'h k . a kOJe S\l poe
više skupocJ.em aCI!; MI č na i na;ih primoraca doluzilo
jena. Zato Je IZmed,o '. e :tih odina karl su trgo-
č š ć do 0.:1 su č da č kraj gusaren)u
vinu ugrouh. Arap •. o r su o miru s Nt-
uz dalmatinsku ć o. ,",O š u
l
,' č J', Jedall prva a a
rcl ]anlma, lj' ,. k , .. Mislavom i nerc-
T . s hn'ats ' lm n "
a SS9 sklopI' su mlf r ' ć godint nanovo su
tijanskim knezom A vec I roe sklopiše č
,
b
·l· NcrctlJamma. a ISte go< 1 ., ".
sc SU' O ,I S , . ,Shvcna zaclJ cl .. I' C-
. I k' k ,1 ' m Lotarom pro'" .
ugovor s Ila s 'Im ra Je. b' ! 1 kk ć mirne odnose: prvo
rclljana. S Hn'atskom Je, ' o a. ta vet dosla jak:! i što je bio
zato. JIO je \'last njegovu politiku, a druro
I'nal Lotarov te Je . m?r r k b s \"ualima ć kralja,
zato, što su č I "e bilo bi1.a ntskih gra-
Osim toga, u Neretlpns om faJU IllJ
185
"
oo

,
,
,
,
I
'
,
,
\
\
J
.
do' ·a.. II koje bi se ;\11-'" .
r k' J ""am l1 ,,-,gh s t".
, I oloci 0<1 č do MI' t d :'ra ,I, ć na Ist ok a v
H k" JC a ,I\"al, Su dob kl"O . e-
l' rvati I knez Mislav (o. 835 _ Ta s gusarillla.
o ,NInu, Ilego II Klisu iznad S rt KO. "' .IC vik stolovao
mjene. ni j e p<llnato ali', . Pl:'!. ako JC došlo tlo le l'"
"" t l "h . J vjeroj atno d· . -
II Ta nJI sukoba k .. " a JC t o re w ltal nck'h
• OJI 5c': na osno\ I
ne nlogu ut vrdi l i. U Kliško' .. 'lI, sa uvane iz\'omt
II m:di ni I X. st n_ .,J lup. b, la Je gotovo sva 1.eml)'" ,
. .. ,.Iad k . . . ve
regale •. Ali je p0/l:rdno zakl" . a:s o dobro .1, _terri torium
II ostalim hrvatskim' Č da su lakvi otlllosi h', I' ,
. . upama osob'! I r I I
Jto jt II Hrvatsk .. I:d I o (,a Jt od mOr:!o BOl j ta ti.
a , ona je samo manjim I I o mal o obradive zemljc
spori razvi ta k fcudal n'h lJ de om p:lpadala \·Iadaru. obja;;n ia\';
m'e l 'o nosa U Hn'atsk' Od .
ma og posjeda Iloklan'ali .uJ. tog-a raz-
pnJe svega crkvi K",' M' l J Su knezo\' , pojedi ne diJ'e1o,' ,
d S . ." - Is av sag d' .
o oit na crkvu daro\'ao jn' . 10 J C u l'utaiju nedaleko
privezani za zemlju i bd J .pos!e koji $1.1 bili
u Klisu. . o .lTI O jC dueti nom sa posjeda
. Nešto više o Hr .
njegoya nasljednika Trp;mi ra č ac iz vremena
Arapi su $e um"" d' .0 ..... - o. SrH).
]l UI pot ukli č i ć godi na dva-
dO\' a na JadraJUkalIl 11\0'" ".0 Je. č " iše ,ra-
Z "" IYOJII grad B ' .
a \'r'Jeme provala l an II Ju!noj h aliji.
matinski gradovi no\'o vo'n II • more dobili SII dal -
Ravelle (iSI ) bT . J č uredenje Po r'
. ., su 0111 gotovo' . ' 5 Ije pada
VCZI s BiZantom. i svaki 'e b' 510 1ll\ U godma lJ dosta sl aboj
uskoro posl ije sh'ore,!:! . 'o jedi nica. Td:;
(Cresa i LošinJ',) , Rb' Je o SJcvern.h otoka Krka Osor
D b
I a a I grado\'a Z d T ' "
u ro\' nika i Kotora tc D l .. ara. Togira. Splita
Z l K
ma a mac'Ja s b' k' '
a. ru. asni)', J' , ,I l b .tanls ,m st rale,.m
'k) u II $trate,a . . u
nl U Zadru. .mao prior č
:'\rapski napadaji osl abili ..
iskorist ili i T rpimir 5." r-! Blz.anl. i Veneci ju. pa su
rl , do grada CaDrIa pred V l:. uel ljalll. Neretljani su pro-
s bizantskim a je sretno ra-
lom .utvale su vjeroJ'alno r .. Zadru. T aj SUkob s Bitan-
mal"" kOh aZlIllTICC OkO p. ' d
.. s. gradova. Sukob ' e ".. sJe a II đ dal-
186
---- ,. ,. "
J TlJcscn u kor ist T . . rplmlrO\'U,
I
j
,
pa su poslije i on i njego\·i sinovi bili u vrlo dobrim odno-
Jima i s Bizantom i s gradovima. Kao č vazal t apleo se
Trpimir u ral s Bugarima. al i je i iz log sukoba iziiao kao po-
bjedni k. Tako je on sa ,\.iI, st ra na osigurao svoju drb\· u.
Uvid u odnose Hl"\·atske u l o doba daje njej;ova
isprava od 4. Ill. u kojoj se naziva "knewm Hr\,al a - (du'"
Chroatorum). To je prvi spon'efI hl"\·atskog imena u č
tfadi . Nekoli ko godina prije l oga bora .. i o je na njegO\'u dvoru
benedi kt inac GottschaI k. Benediktinci su u to \"Tije.
ne
b ili
č crkveni red. raširen po cijel oj zapadnoj Evropi. poznat
po '\' ojoj ekonomskoj snazi i kulturnom radu. Kao jah eko-
nomska. ({rušt\' ena i kulturn:l snaga mogli SII ,nnog
o
ć
T rpimiru u č ć vlast i i č feudalnib odnosa. Bo-
r:l.\'ak Gottschalku" u Hrvatskoj morao je sau.o č Trpi-
mira u o.tl uci. da ih pOZo\'e II svoju zemlj u. on je poz\'ao neke
č toga reda iz jednog samostana u !taliji i č in, zi-
gat; samO$l an s crkVOln na kndevskom posjedu kod Klisa. !\c·
ć dovoljno srebra ta izradbu crkve .. og posuaa. pozaj m!
jedanaesl libara (oko 3.5-0(.5 kg srcbra) od splil'ikol; nad!>i-
sku],:!, a O\'aj sc za to odmah naplat i. Zalrafi. da mu sc: pOH'rdc
posjedi. koje je kupio ili dobio na hT\· atsko.n zemlji;'lu. a isto
takO da mu se !)reda i Misl a..!;e .. a zaduibi na 5 desetinom od
Klisa. Medu ".jedocima n ;n·odi sc: pet župana bez oznak-e žup!:.
knde\' upravnik. d\'ora. pet č svjedoka i dva ih·orska 5\'e-
i;erlika, a jedan je napisao ispra\'u pa je prem::. tome '
bio kne!c\' kancdar. Na osnovu t t isprave moicmD sl\·orili \"i!ie
vainih č pr\'o. da je kneit':ya vl ast bila ć č
jaka; drugo. da je za darovni cu bio ipak potreban prisu
nak
iu-
rana; ć da je u Hrvatskoj postoj ao sloj zavisnih. ta r.eTlllju
vezanih l judi. ne samo Romana. Il ego i Slavena, a lo ć ć
na tnat Llo ras\oja\'anje u rodovi ma, i č da hr\· atsk.i knez
nije imao \'e1ikih č prihoda. kad je morao ?Onjm;ti
srtbra otprilike za 60 zlatnih solida i la to se ć Mis\adje\'e
Kad je 863 došlo do erk\·cnog raskola itmedu Rima i Cari-
zadužbi ne.
i kad je no"; p::'l rij arh t-ol ije podvrgao dalmatin,ke bi -
skupe Carigradskoj pat rijaršiji , nije u Hrvatskoj pl anuo gra-
danski rat zbog d\'ost rukc crkvene orijentacije, sl O S\I tohoie
ISi
rt
··
. ,
. ' i
,
· " ,

• •
t.
I '
, ,
I
--
T rpimirovi sino"j pri stajali uz dal matinsku hijerarhiju. ;l Hrvati
ustali vjerni pa\. ;, nego je to udjelo bio pokret jednoga istak_
nutog ć ruoa dalje ud mora., moida u okolici Knina.
prOliv SVe č centralne vlasli ć koji su 5(' osla-
njali na Bizant. Ali protjerivanj e Trpimirovih si no"", Petra,
ZdeslaIla i Mnlim;r;:., kao i dolazak Domagoj a na kndcvsko
prijestolj e o. 864 nisu mug!i vrat iti unazad dru;tvcni razvoj. kOlji
je i dalje tekao u pravtu 5\'1' č fcud;:.lizacijc.
Gradanski rat i promjenu dinast ije u Hn 'at skoj
stili su č i udarj li na Domasoja, l c je on muraQ liiira_
iii i mir i dati im taoce kao jamstvo za slobodnu piOl.idbu (565).
ć g()(li nc pojavili SlI se opet Arapi u Jadranskom
moru i č podsjedati Dubrovnik, al i ga je od opsade spasi o
86i bizantski car Vasilije 1. , poslavši nlU u Ć jako bro-
dovlje. Pojavz. tog brodovlja na Jadranu lltjecala je snažno na
sve oblasti južno od Neretve. pa $U one opet priznale bizantsku
vbsl. U to vrijeme podsjedao je Arape u Bariju car Luoovik
II.. ali kako ni je imao brodova. sklopi savn $ Vasilijem !3. zz. -
č akci ju. Medutim. bd sc 869 pojavila pod Barijem VC"-
lika bi zantska flota. Il kojoj je bilo i brodovlje dalmatinski h
grado"a i pOnlocne č SJa,'ena s j užnog pri murja. zatckla je
ondjc samo mal e č snage pa sc vrat ila ć Nato je Lu ·
dOl' ik podsjeo iznova Bari i uputio pozil' Domagoj u. da dode
II ć sa svojim brodovl jcm. Domagoj sc odazva . pa č
Si j bude Bari zauzct na juris.
Car Vasili j e imašc dalekosežne planove da obnovi vlast
Bi zanta na Balkanskom poluotoku; Sredozcmnom moru. i zato
mu je privremcnn bio potreban mir u crkvi i savn s carem
Ludol'i kom. Odmah u č svoje vlade (86/) On zbaci Fotija
i uspostavi sta rog patrijarha 19natija, il onda predlo;' i papi.
da sva sporna pitanja riješe na crkvenom saboru u Cari-
gradu. Sabor jc prividno ll SI)ost al'iu jedinstvo (The, ali je
ostalo jo' mnogo spornih pitanja. Kad su papini poslanici
ć sa saborskim spisima. napadnu il, i zarobe. zl!<:ijdo po
carevoj zapovijedi , neki gusari u južnom .J adranu j tom prili-
kom unište spise. Car nat o posla svoju flotu, da tobože kazni
krivce. ali je pravll svrh.:: ekspedicije bila da pokori j oš slo-
bodne Neretljanc. a pustoknjcm hrvatske obale prisili Doma-
188
I
I
i
,
1
caru nijc illo u č da
koja je Ild,ada pripadal;:,
Ncretljafle. ali jc hn·atsko
. da napust i opsadu Bari ja. jer
gOJa. I r'"
se Ludo"ik utl' rdi u južnoj ta
Uizantu. Vasi lije je doduše. pukono
brodovl je ostalo pod B'LnKJ,e m. J d ••• ko more oslobo-
I A apa s retc u ar .. " ,
Nova nava r '.. da ' a bi7.antske fl ote j \'t'lah
dil a je Domagoj(' od .dalJlh na bP,' J ".kill nap,d' J' a !-lr,' at a
,. Jeopct.ogus •.
ruke Mle<.:annna. pa .
. Ml f e i tek na papIllo v
i n.a e an '. Car mogllO izrav fl o
stavl jen Je pr1\'rcmeno k ' . bi to izazvalo rat 5 c"rcn,
udarili nll Hrvatsku, da Je po or d" Jcr k DOIII",o; a pomot.1I
. .astojao lIllll! n<: •
Ludovikom, nego Jc , . . k oj;! j c bila skl upl jena
protjeranih Č A.h 1.3vJcraOOnlal\"oj dade pobili SVt
protiv Domagoja. bude pad k OJ·' J'e Dodiari\'lIo car
' k O' t ih domatI nerc a. " č
zavjcrcm SIIl'. k' l' t onet zapleo u rat " e a-
Vasili je. DomagOj St ra j IVO a . ' Ralo
vao
je ln ist arski:
b
. • OŽ'\'J<lo, gusarenja. H'
nima z og Izn')\' _ . 1" d'l' sklopi še mir s ]\"I c-
obalU. ali sinovi. koji su ga 8/ u nas IJC • I.
. l' d . g traga n hOvll c'
je u Hrvatskoj nestalo .1 Jc nJc L '1. P. l"
. d' g" . mTO Je nanne caT \I<1('1\" - ,
č "lUli. Go me l O Uh b ·"l-ku bahinu. dok nijt
K I ć nasl ale or e za ' , . .
sn medu ar o\"I Ć Panonsku }i n'atskn. 1)05tao I
877 KarIman, kO]1 Je vc k d ' t l ta1iJ'/! i hib
d l'
l"· U to vnJcr.1c. a a J . l
gospo arom a . . h e vlast i č ,l a -
b" l)r:l vog vladMa. I)cst;!!oOJ'1 1 "k'"
k
amatms e r ...
skog kralja nad ' nclom ' k n ' ni',e bio ugodan caTI'
, 1 l bodna ah ta av razv" J . ,
st varno a.a s o. ". k . , . lIn' ata od rao
.. ' k' " ht'" da IS ons , OSv . k1
Vas. hJu, 'OJI JC . '. . v sinu Zdes\al' u. ;to sc IHO s (1-
naka. Zal o pomogne u O m.goJ· eve: sinove i pn5tadt>
C
· l a ovaj prolJcra o .
ni o \I angra(. p, " kneza \
)
V T' JC nastojao u .... v
hrvatski knez (878 . aSI Ije. Z,'e odredi o, da dalma-
•• , š ć uz B'7,;!nt. a II J "lO
Hrvate veze o.... . . ' bn' atskom knew u svemu I
t inski gradov' I OIOCI placa].". što su prijc da"ali bitant-
solida. L1Z vino i druge d 'e Hrvatsku i u crk"e '
skom strategu. :I neki. č mlsJc. :/ l.:I to nema direktnog
nim swarima podredl.o nnadovolj stvo. Šio j ....
dokaza. U HrvatskOj Je k H Iska došla pod vlast B. -
l
·, l b denJ'jI od Frana a !"'la
pos .Jc os o o .. . ' R' a prijetila Je opasnost
zanta , Ugrožcni su bdi mtcresl ,ma.
lM
, ,
. ,
, ,
,
,
,
i '
i
I
,
,
I.
I '
,

,
• ,


i Domagujc"iul rodllc;ma i njihovim Poslove Ninsh
biskupij e je. dakon Tt odozije, a u to vrijeme buravio je
u Hrvatskoj l papIn poslani k. Po svoj prili ci Ul njihovu su.
radnju sko,· ;tn;t je zavjera, I'a Zdesl:w bude ubijen. a knczom
postane Branimir, možda rodak il; si n Domagoj ev (S7!) _
0_ S!J2).
Tim ncst;tlo jc doduše bizaut ske \'l"hovne vlasti II
Hrvatskoj , ali je meduna rodni poležaj J·l n·a1.5ke bio ipak tdak.
!!ran;mir j e dušao prena!om na vlast pa je nastojao da uh' rdi
s'·oju nezavisnost. č sc na papu. Papa se op1:l n .. dao.
da č ć Branimira molda predobiti i dalmati nske gradove.
cla sc "rate VOd juri.dikciju Rima. U Italiji. upravo u to vri.
j eme. nij e opet bilo krajja. pa papa iskoristio lu priliku i
priznao Branimira za knez". č kralj Karlo IIi. Debeli
proval io j e (]"du;c potkraj sn: u italiju. okTllnio sc ć godine
za kro:lja halije i obnovio S Venecijum obramhcni savez prul i,.
Hn·ata. kuji su zajeono Nereiljanima uznemiri"ali ohale !talije,
ali stvarnu nije nih;: poduzco protiv Branimira. M!ebni su tck
S8i udarili n<l Nerdijane, llli ih o\'i kod Makarske I'ot llkoše i
samog dužd.. Petr .. III. Cana;;)n;). Prcmd;: Su Mlet ani
ć godine oimuvili ugovor s carem pro!iv $I .. ven;:. il)ak
su, po svoj prilici. ć tada č č danak H:Tatirna i
NerctJjan;lll11 za slobodnu plol.idbu llZ obalu.
Branimir sc mogao odrhti i č u Hrvatskoj to lakse.
l to jc car Vasilijc nekoliko godina hio zall 1.et borbam .. s Ara.
pima. Poslije Ignatij evc S77 zasjeo je opet na pat rijadij.
sku stulicu u Carigradu Fotije. koji je izbjegavau sukob s pa.
J>um, a ovome je mir bio potreban zhog opasnosti od Arapa.
Tako se moglo kompromisno rijditi i č i nkveno pitanje
u I ITl'atskoj , Bitant je i dalje zadržao vJas! u dalm;:tinskim gra.
dovima i na otocima. a ninski biskup Tendozijc bi izabran za
splitskog nadbiskupa. pil je do smrti 892 uspio da crkvu u
dalmatinsk im gradOl'ima I'rati princIlIeno papi. Grllcio"i i
otoci plabhu Branimiru .d:;mak kal> i Zacslal'u.
Tako jc Hn'auka Jlostala ,' alan ekonomski i č faktor
na Jadranskom moru i na BalkamkOIll pol uotoku. Mir u zemlji .
Hedeni č odnosi sa svima susjedimOl ; slobodna plo,.idba
i trgovin11 po Jadranskom moru omog-utili Sll J·ln·atskoj snaian
'90
l
Tk t vrcmena I'rlu je Inalo I'O·
ra7.vllj. O unutni šnj im pr.l ' alila. oga imcnom kneza Branimi rll
.. , snovu č nlltp,sa s
tnat". .. o · ' k ,. . kao knez raspo·
moi:enlO suditi °znll tni1ll . II njegovo
. at lloj erkl-cnoJ gru el' .
' d od tih natpisa Branimi r se izrititu nUI\'a
vriJeme. Na Jc nom . . odatak po vremenu
, ' .. (Cilr\,alOrum). p:1 .lc taj \, .
• ( U" • .! k' . cna I 10 U njegovu
11aj stariji (>rigina ln; s),omcmk , Tvats og !In .
,,", rodnom obliku. .. b','· ,,·,>'akav
.. dJe nije za 'Jezen ...
ć 1'0 tome. nUm ".'g '·t č \O.
I
' . k · a isto takO I po tome. sto J ...
prevrat u "In ats OJ. .. č da jc poshJe nJc·
. Brani ll,irovilll .menom. 10' sc. .
liko n,Hp,sa s. "T'pimirova najllllaocg sma
. narud Izahrao za .neza d'
'
o"e SIlIrtl ' U . d "",.",', kOJ' olll se \Ir e 10
. - 89" _ ')10), Jc nOJ I ".. .
Mut\l",ra (u. ,-. o .. bi ku li·c i Ninske biskup'Jc " erk" ,
spor i2medu n .. s. J .mir .. božjom ć kncz
" !'utalju ... .•. •. Po toj !ituli "idi se.
Hrl·ata. kUJI sJeth n;: OCIllS um \'TlJe r I Sl i da sc u
I ,.ik pretvarllo u orma no
tl;! St: izbor a ,.. .' -e isticala porijeklo s"oje
stvon[a ktJ!a i;da.e dodu!e svoju ispravu.
\'lasti d,rek t"" 0.1 I .. i l) r1'aeim<l
. . ,. se SOl _S\,lIna SI'''JIII1 "J" č
. ' . f. č uzoru. KarakteristI IW
,. ·c okrulen dvoranIIna 1)0 r .. no . - , ,h<
a' J . ,., š' se ispred nazl\'a sVOJe s II
. d· oto\,,, svi d\'orsb vc 1·01. I no L - .k !
Je. .. g • n alatin I buzdovanar. l . ... onJu Ill. .
staTO imc lupan: f.up.a p ...... štitonoša. Kneginja ima
l.eharnik. ž. kumorlllk z. . .... leki župan hez
b
, .. rl" IlJez,"oJ pratnjI Jc I 1 .
l,o.lchnog uze ol'.mara_ . . d .. dvonki bpdao I
- . k K o s"Jedok ,,,, vc cU JC , . .
Č OlIM c. a ;1:. ]" Na dvoru sc nala7,c I SI-
nadglednik .• I.tc {:ul:ana palat ina i sin
. dvojice dl)$lopnslven' SIIl ·d· da se
n'w, . k sobit e funkcije. Po tOllle se ", I.
lupanOI bu nazna e o 1'0 od lUI)alla i:r; župa spo-
Sh'aralo pie,",",;. ·i h1ivunJ·ski iupan.
.. u tOJ ""r;:V) sam" " d
mlllJu se d .1. ·cr knew prip" a go-
. . ć knde\" pont am . l
tupan Je zal ' hl"· k· • pan SI)ominjc se Sllmu
cijda Klišk ... ž . wan.ls jer je zbog daljine
jo. " jerlnoj OK d sc· usporedi ta isprava
mogao rijetko dolaZIli na VOT. a .... entraine
. - rk· redak u orgamnCIJI e
s Trpimiro1'om. V,dl sc ve l .' ,. ,. od volje rodovske
vlasti . je sada š pratnju i dl'or-
aristokrac'Je le Sl' 0' anp
skI) ć 191
,
I

I
--
' o
4. Hnatslta kral j evina za \'rijeme Tomisl ava i nj egovib
uasljedoih u X. I 'olj«u. - Na č X. st .. kad je II Hn'at.
skoj zal'bdao knez Tomisl av (o. 910 - o. 930). zbi lo se II
stvu nekoliko \"ažnih dogadllja. koji su znatno utjecali na cij el i
kasnij i razvi tak hrvatske države. I'rvi ud nj ih bio je dol azak
Madara u Podunavlje, a drugi č dria\'(:. pod
Simeonolll i njegol'il borba s Bizantom i Srbirn;:. .
su pot kraj IX. st. puh l; prelaziti II ravnice oko
TisI,' i Dunava. U tu vrijeme ,-Iadao JI,' 11 P'lOonskoj I-Irvalskoj
kao č pol uvn al ni kon BrasJ<lv, koji je dobi" na UPT;)VU
i prcko<l unavsku Panoniju. On jt" pao II borbi S Madari ma (po
svoj pril ici 89(;). koji S\I d<:sct godi na posHje toga uniltil; i
velikomoravsku drla vu. Vel ik. dio Slavena iz sk. loni o
se pred Madari ma u Hrvatsku. S Madarim:l je doi .. o u sukob
i Tomislal'. IC ih je ne samo odbio od svojih granici! . nego j e
prid ružio svojoj ddavi i P:lnnnsku Hrv:llskl..: SI·e dn Drave i
sbvonske ravnice na istoku, gdje jc Hrvatska č s B I! -
gankom .
Dok $e Tomislav bor;(> s Madari ma. izmijenil:. sc dubokom
č si tuacija na Bugarska dolaskom đ
izg ubil a svoje posjede u Panonskoj nizi ni. :lli ea,. Si meon lo
nadoknadio ol,·ajanjem na Č Bi zanta. Sq)ski župan Petar
ć koji je živio u miTU sa Simeonom. proširio je svoju
vlast i na Nerctljansk u obLu!. 11 kada je zbo,!:" toga dO!1Io u su-
kob sa zahunu kim knezom Mihajlom. Simeon iskorist i laj sukob i
zarobi Petra. Ugroženi Bizanl izmiri se najprije s pal)om i
prepusti njegovoj j urisdikdji dalrnatinske biskupije. a zati m.
vj erojatno uz pomoc predobi za savez prot iv Si meona To-
misla' ·a, kome je i samome pr ijetila mocna Bugarska: njemu je
sa č prokom;ul a predala na upra,·u Dalmacija. Si meon je
najprije napao srp.<kog župana Zahari ju. koji je 92·1 bio pri-
siljen da sc s mnogo naroda skloni u HlVauku. il poslije dvije
godine roslao je vojsku i na Tomi slava. ali ona bude do
č Posredovanjem pape. k. oj i nije želio dalje sl abljenje
Bllgarske zbog svoje polit ike prema Biz .. nl u. skloplj en je ubrzu
mir izmedu Tomislava i Si meono"a nasljedni ka Petra.
Hrv atska j e II to dob .. bila j aka č sil a. č
t o podatak u suvremenog Konstanti na Porfi rogeneta. koji -
192
I
I
Sarkolu:
IVilI. Sl.\ . Spili.
. • . Nina lpotcu.I< IX. SI ., •
• V " ",''',", ' .',: ,.:!ska ... lla
Zat re. u
,

tn'. ''''"'
, .
-
'I ,
'i,
"
Odl Omak
olCarSh pret •• de Iz Rliinl CI Irra] I(Ji 51 5 n.[pl som
Spomi nje knez Trpimi r (I X. SI.) •
O(l IOll;u k kamene Krede
I n. ' plsom IIntu Brani mira
da llran l<>dinom sss.
Gornje, Mut a.
I
i
i
i
,
,
l
,
I
zacijelo znatno pretje rano - n3Yodi broj od 100.000 pješaka i
60.000 konj anika. a na moru 80 velikih .agena i 100 manjih
kondur:!. . Prema istom podatku Hrvatska je mogla da raspo-
laže tol ikom vojskom sve do sredine 40-ih godina X. ć
Tomislav 5C zacijdo odmah proglalio kraljem. č je dobio
upravu dalmatinskih gradova. Taj naslov priznao mu je i papa.
ali su Biz.mcan; i dalje nazivali hrvatskog vladara ar hontom
kao i prije. dok je nosio naslov knez (dux). Ali tobol nj c
krunisanje Tomi s.layljevo na Duvanjskom polju osniva se na
vrlo nepouzdanoj vijesti \J Ljetopisu popa DIJkljanina, koji
uostalom tom prilikom ć ne spominje Tomisl ava.
Dal'anje gradova na upravu Tomi slavu i njihovo podvr -
gavanje papinoj jurisdikciji iskorist ili su biskupi, da postave
pilanje o nOI'oj crkvenoj organizaciji. Biskupi su traiiii , d:l
im sc hiskupije proiire izvan gradskih bedema M hrvatski te-
TItori j. a splitski nadbiskup dokazil'ao je, da mu kao nasljedniku
sal onitanskog nadbi skupa pripada metropoli lansko pravo nad
svim biskupijama u Dalmaci ji. da Ninsku biskupiju treba ukinuti
i cijelu Hrvatsku podrediti Splitskoj nadbiskupiji. koj.: tobože
č porijeklo joi iz apostolskih vremena. Sv i su sc oni obilno
koristili izmišlj enim legendama u tdnji, da proši re svoje bi-
skupij e i ć svoje prihode. Kako se tome č pro-
tivio ninski biskup Grgur, zamoli T omislav s dalmatinskim bi -
skupima papu, da se sporm, pitanja d jde na crkvenom saboru
u Spli tu. Iz papinih pisama. koja j e uputio Tomislal'u i Mihajlu
Zahumskom, kao i dalmatinskim biskupima. vide sc jasno i
l>ra"ac papinske politike i cr kvene prili ke u naši m krajevim:l.
Papa zamjera biskupima, što su iUlke dopuStai i, pa i odobnll"ali,
da se slavenski jezik ukorijeni u crkvi . te ga nazil' a zlim korije-
nom. a u pismu T omisl avu i Mihajlu č uzvikuje: .. T a
koji sin svcle rimske crkve, kakvi sie vi, uživa, da $C bogu vr.i
sluiba nlt barbarskom ili slavenskom jezi ku?« Papu dakle na-
č smeta Mctodij e"a .. nauka _, pa zato poziva bi skupe. da
.od,· aino" suzbiju slavensku $lužbu II slavenskoj zemlj:. Prema
tomu jc Splitski sabor imao da provede Il OVl' crkvenu organi·
zaci j u u Tomislavl jevoj i Mihajlovoj ddavi i da iskorijeni sla-
venski jezi k u crkvi.
193
• , ;
-
đ jc. kako i odakle došlo gl agoljaško bogoslužje u
H.-vauku, ne mokma ć ono je moglo ć iz Ko-
cdjevc drlav!: i it Makedonije. Poslije Metodijeve smrti 885
sklonili su se neki od njegovih protjeranih č i u Hrvat-
sku, pa $U vjerojat no upravo oni polo!ili temelje slavenskoj
slufbi. a preko nje i glagoljahvu kod Hn"ata. Nema sumnje. da
jc: u Hrvatskoj u Tornislavljcvo vrijeme bilo mnogo ć
koji lU slufili mi su slavenski. prtmda jc kkr bio latinski i
premda se II dvorskim crkvama i II ć samOSIana slutilo
lati nski.
Na Prvom spli tskom sahoru 925 č jc II prisutnosti
kralja Tomislava i kncu Mihajla. da sc 1\inska biskupija pod-
redi Splitu. a uredi vanje ć koj i bi sluiili sl avenskim
jezikom, ubrani ; oni su mogli biti ć samo za ć
č ili za redovnike. Nijedan biskup nije im smio do-
pustiti da slufe miSli u njegovoj crkvi, osim u š ć
nika, a i tada je trebalo trlliiti č dopuštenje od pape.
Prema tomu, slaven., ka slufba bila je osudena, da polako izumrc,
jer sc novi ć ne l:e Takav odnos latinskog
klera prema slavenskoj sIut.bi, i uz č naredenje da
je iskorijeni, moie se č samo na jedan č Iatina!i ni su
imali dovoljno ljudi. da odmah zamijene glagoljaš<:, ni do-
voljno snage. da unište ove ć koji su bili mnogo č
povezani s narodom nego oni. u drugim dria_
, 'ama, kad SII postale drbvne brzo $11
u koje sc u odnosu prema narodnim
masama nisu bit no Tu1i kovale od na Zapadu, ali su vla-
darima bi le uvijek najpouzdanij i oslonac vl asti. U Hn'atskoj
se, glagoljica i slavenska služba proširila u
kad je lat insk:t crha bila ć jaka ekonomska i snaga
s č organizacijom i imala jake pozici je na hrvatskom
dvoru. Glagoljica i služba mogle su potisnuti lalinski
i latinskih ć samo uz č potporu vla-
dara. Ali tdki medunarodni polobj jakost latinske
crhe, blizina i ć Rima i tdnja hrvatskih knezOI'a i kra-
ljeva, da zavladaju dalmatinskim gradovima i dobiju saveznike
i č u razvijenijoj latinskoj crkvi - sve ih je to upu-
ć da vode opreznu politiku prema Rimu i latinskim sve-
1$\4


I
,
I
I

tenicima. U takvoj situaciji sve više su rasli ć i utjecaj bti·
naJa. Latinski klerici postajali su biskupi i nadstojnici bogatih
!am05lana i dobivali obilat e darove, te su .se zato i regrutirali iz
gradskog patricijat .. i hrvatske aristokracije, dok su slavenski
ć ć da im je bio š č pristup na vije polo!aje u
crkvi, bili č na sei;! i niže ć č redove, pa su
i bili ć iz nifih slojeva. Rimska crh .. gledala je na nji h
kao na barbare. a drlavna vlast nije ih direktno pomagala.
tako da su glagolj aši zauzimali posebno mjesto u hrvi\l$kom
feudalnom dru!tvu. Oni su težili da sc II svemu č s lati n-
skim svel:enstvom. da postanu ravnopravni č crkvene hije-
rarhije i ć klase. a opel su se II borbi za odrbnj e sl a-
venskog jezika nužno oslanj al i na ši roke slojeve ,eljaU,"a. koji
lU se borili proti,' feudalizma i feudalizirane latinske crkve.
Papa je potvrdio sve č Splitskog sabora os im
odredbe o jurisdikciji nadbiskupije u cijeloj IIrvatskoj ,
proti\" koje je ul ožio protest ninski biskup Grgur. Da je i To-
mislav bio isprva proti\" tc odredbe, vidi sc po dvanaestom č
Spli tskog sabora, II kojem sc kaže. da dalmatinski biskupi ne ć
ć crkve ni zared ivat i ć ako kralj i hrvatski
velikaši pokušaju da ih podrede svom biskllflU. Na Drugom spli t-
skom saboru 9Z7-9Z8 ukinuta je Ninska biskupija, Grguru su po-
nudili jednu od biskupija, koj e je trebalo osnovati II Skradi !iu,
Duvnu i Sisku, pa i sve tri. ako mu je malo jedna. ali mu je papa
odredio samo biskupij u uSkradinu, naglasil'ši , da ć ga ć
ako bude pokuJao da preotme lude biskupije. Tako je ml ada
hrvatska kraljevina, koja je sr!':lno odbil a napadaje đ i Bu-
gara. pridružila Panonsku Hrl'atsku i dobila na upravu dalma-
ti nske gradove i otoke. došla u crkvenim stvarima pod lat in-
skoga splitskog nadbiskupa.
Taj dogadaj imao je vel iko č i za dalji ra7.voj Hn'at-
ske. Splitskog nadbiskupa i biskupe po dalmatinskim gradovima
biralo je ć i đ ć izmedu ć Ho-
mana, a hrvatski ,·ladari nisu imali nikakva utjecaja na njihov
izbor. Kako sc sjedi!te biskupa nalazilo u gradovima. na bizant-
skom č imali su oni sasvim č ekonomske, a č
i č intere.se nego hrvatski vladari i hrl'atska feudal na
klasa. tomu sc mole ć da bi hrvatski I'l adari imaH
195

r
,
,
,
, "
mnogo ć ć II Š ć svoje vlasti i II izgradi\·anju
feudalnih odnosa od crkve. kojoj bi . tarjdina stanovao na hrval-
skom teritoriju i na č bi izbor oni mogli utj ecati.
Ukidanjem NinskI: biskupije, koja jc dotada imala pod
. svojom jurisdikcijom cijeli teritorij hrvatske dTtaVI': . sve do be-
dema dalmatinski h gradova, dalmatinske su biskupije: zadarska,
trogirska i splil5ka proši rile svoju jurisdikcij u na unutrašnjost
hrvatske drfave. U to vrij eme nije biskup nekoga grada bio samo
njegov duhovni poglavar. nego i najuglednij a č kad sc
radilo o č č pitanjima. Oko nj ega je bio brojan i
utjecajan kler. vezan crkvenom d isciplinom, odgojen II duhu,
koji je biskup đ
Na ta j su č dalmati nski romanski gradovi preko
biskupa i ć utjecali na Hrvate, ali su 'll isto vrijeme
i Hrvatima otvori li vrata. kroz koj3 su se oni č useljavati
u gradove. Bil o je to vrlo lagano i mirno, č nezamjetljivo use-
ljavanje. Hrvat i su ulazili u g radove kao radnici . zanatli je, sl uge
ili kao ć pojedinci, koji bi II gradu kupili ć i tu sc na-
stanili. ili su to pak bile žene, koje bi se udale za pojedine gra-
d3ne. Al i i gradske žClle udavale su se za Hn·atc. T o prodira-
njc hrvaUkog element a u dalmati nske gradove bilo je toliko.
da je na primjt:r Zadar ć u č X_ st. bio vrlo jako infil-
triran hrvatskim življem. I
O vladanj u prva dva Tomi slavljc\'a nasljednika Kre!imira I .
i T rpimira II. nisu poznate nikakve pojedinosti. osim da je
Hn' at5ka ostala ć kao i za T omisl ava. Za ć nasi jed-
nika Miroslava (9-4.5- 949) buk DUO je II H rvatskoj iz nepoznatih
razloga gradanski rat. u komo: je. uz ć bana Pribine. srukn
i ubijen Miroslav. a na prijestolje se !, opeo njegov brat Miha jlo
Krešimir I I. (949-969). Za vrijeme tih nereda u Hrvat skoj uda-
rili su č na Neretljane i pri silili ih na mi r. ?\e!to kasnije
izgubila je Hn·al$ka \'jerojatno i svoje župani je u Po\' rbasju u
korist Bosne. ali ih je ubrzo opcl stekla i č na neko vrijeme
I ć udanko, priora Andrije ....... OO 918 Oob", 1a (Dobrom"). a nj.-
'u robovi: Tj.homila. Mili.a. Zremil.
Hrvatski .Iem ..... ! prodro je ; zadaTIh tribune. od kojih ot jod_ l ......
Dabro. a dl"Ul'i emeha. 1.10 ot " Split u. ,d;" u po«tku XI. OI.
nala.irno iota im .... a · Dabro. Crni. Dabri ••. Zverana. Hrvati .u so ,,>oljuali
i II Rab, Krk. er ••. Tro, ir i dalmalin.ke
196
I
_ kako č _ uvladala i Bosnom. Kako jc poslije . S
imeo
-
nove smrti nestal o neposredne bugarsh opasnosti .a
Hrvatska zbog gradanskog rata bila znatno oslabljcna, pa. }c
" " l " d l" B" $\l II gradOVIma
; vOJ na $naga flag o op .. a a, lun ", .
.. d . l t Iz natpi sa na nad-
nanovO uspostavIil nepOSTe nu svoJ u v as.. . . ' b' l
grobnoj č Krdimirove tene kOJa Je d'
iz neke patricijske obi telji , vidi sc, da su se v a an
ipak i dalje nazi vali kraljevima. .' . Drii-
Za prvih godina Krešimirova nasljedOlka ..
(969-995) Bi zant unmio Bugarsku i pod\"TgaQ.
pod 5" OjU vl asI. ali se zatim u plco u tdak l
s no,' om makedonskom drb"om cara Samuila. U s,tua-
<
;J·i car Vasili J'e opcl predade gradove i ot oke Orl" d'
D o ' lav prVI o
ujedno mu posla kraljevske pa sc. rz,s ..
hrvat skih vladara okruni za kralp Hn'atskc v
On j e još za l ivota uzeo za suvladara naJstanJCg s\Ila.S e-
" " k (d ) Svctos1a" I na-
105Ia"a . • menovavšl ga newm Ull' • pa ga J ..
sliJ'edio Ali Hrvatskoj tada p rvi put ozbIljna
• o ' bal am" I
od Veneci je. Ona se, ć nesmetano po naslm .() .
po cijelom Bizantskom carstvu. .bo.gatila •
Hrvatska je zbog unutrašnjih nereda. "anJsk,h zapletaja os
• .. ... v • d Samuila bila je potrebna
bil a Caru VaslhJu o .
Venecij a . pa j oj je on 992 dao neke č
; iste godine sklOI)ila je Venecija vTlo povoljan ugovor s nJ e-
č carem. ć se u dobr im vezama s oba r:Te.-
'
"" " D '" , ć Hrvattma
stal a j e neposredno pos IJ C smrll r IS ava d
č danak ta slobodnu Hrvati nato.
rati na č brodove. a č V' s I _
mnoge ljude u ropstvo. H rvatskoj je II vrl Je.me
prijetio i caT Samuilo. On je Madarima oteo Sn,lem, . J .
iako uzaludno bizantske gradove u j uinom pnmorjU,
Hrvauku sve do Zadra. Usprkos tome nije pTlSVOJIO
ni jedan dio Hrvatske. .' .
U svima dr!avama u periodi ranog feudahzma
sukob tri j u principa kod popunjavanja isprafnjenog
Sav orulani narod, a poslije velmoie nastoje da ... pnnc,p
izbora č ,.]adarske porodi ce princip slarjdi nstva .ll
, . .... ). svome na j-
ne vladavine. a vladar nast oji da osigura prl Je .. o Je
'9- " ,
" 'l
-
)tarijem si nu. Tako 5U se i protiv Svetosla\'a digla ć
Jimir i Goj,la\'. pa izbije tdak gradan5ki raL Zoog njega sc
dalmatinski gradovi i otoci obratiše duMu Petru Orseolu 5 mol-
bom, da ih utrne u zdti tu, a i ć Svetoslavljeva sl upiše s njim
u vezu. Duld zamoli cara Vasilija, da mu preda u zaštitu gra-
dove i otoke, a kad mu je car to odobri o, krenu on g. 1000 s bro-
dovljem na Hrvatsku. Najprije mu sc pokorik sjeverni otoci,
poslije poraza hrvatskog brodo"lja takoder Zadar, Trogir i Split.
a hrvatski Biograd i neretl janski olo<:i č i Lastovo bili
su silom zauzeti , Neretljanski knez zamoli dužda za mir, a \I
Trogiru mu se pokloni i Krdimir te sklopi s njime savez i preda
mu kao taoca sina Stjepana, Poslije g, 1000 ne spommJe se "iie
Svetoslav, nego zavlada ·Kreiimir, koji uze za suv\adara brata
Gojslava.
Medutim, kako pojedini podaci II vrelima zbog svoje nc-
odredenosti č č postoji i mišljenje.
da je Svetoslav U7. ć Madara zavladao Slavonijom i ondje
osno\'ao posebnu državu ć koja sc odrŽ!lla do Zvo-
nimira. njegova tobožnjeg potomka.
5. Privreda, drultveni odnosi i organizacija č vlasti
\I X .• tolj eeu, - O ekonomskim i društvenim odnosima. ka o i
o č prilikama u Hrvatskoj u X. sL, č se malo
"ijesti. Golema ć seoskog stanovništva u kraj evima, koji su
bili bim moru, bi la je okupljena u seoskim ć ali se i tu
ć opala velika radika izmedu bogatijih i siromašnijih. Kod sela
Mravi naea iznad Soli na otkopano je groblje sa 115 grobova, od
koji h je !etdeset bilo bez ikakva nakita, a u svega pet grobova
naJlo se pet srebrnih i tri para bakrenih naušnica, pet bakrenih
prstenova i jedan le1jezni ć Ti se grobovi i č razli kuju
od ostali h: oni le nalaze na okupu. dno im je bi lo č ka-
menom, a u svima je ostalim grobovi ma na dnu gola temlja. I dru-
ge nekropole iz toga razdoblja pokazuju istu sliku društvenog ra-
sloja,·anja. U nekim grobovima našlo se mnogo skupocjenng na-
kita, osobito naušnica samostalne ć izradbe. Vladar i njego-
vi dvorani, fupani i č porodice po selima, kao i gradani iz dal -
mat inskih gradova. sve viie su zahvatali plodnu zemlj u u svoje
ruke. Car Konstantin kaže. dJ su i mt ni hrvatski brodovi u vri-
198
. ,
I
jem!: mira trgovali po svoj obali od Neretve do Venecije. Jako
se nigdje č ne nabraja r oba, kojom su trgovali , nema sum-
nje. da su, kao i kasnije, izvozili n prvom redu č i po-
ljopri vredne produkte: si r, vunu, sirove koie, vino, ulje, vosak,
a osim toga drvo i robove. č se jedan akt č vlade
od 960 o zabrani trgovine robljem iz htre, Dalmacij!: i drugih
krajeva ; č "lada nano\'o je donijela !abranu. jer je
,. imala mnogo neugodnosti .. zbog tc trgovine. Kako je č X.
st. vladao mir izmedu Hrvata i Venecije. razvila sc fiva trgo-
vina na Jadranskom moru. Trgovi nom su sc bogatili i vladar i
njegova okolina i ostal i pri\'atn;ci, osobito iz oalmatinskih {:"m-
dova. Kakva je bila imovina jednoga vrlo bogatog đ
vidi se po oporuci zadarskog priora Andrije iz godine 91S. On
je ostavio svojoj ženi i djeci 5 ć vik vinograda i 600 ko-
mada si tne stoke sa 6 pastira. koji su bili njego,'o vlasnihvo (ne
zna sc, da li kupljeni robovi ili osiromašeni i zadul:eni
k')ji su mu prodali svoju slobodu), a nekim crkvama i pojedinim
ć ostavio je vinograd i zemlju, 100 komada sitne stoke.
2 konja, više srebrnih predmeta i skupocjenih tkanina. Za svoju
dušu odredio je, da 5e ć dade preko 100 komada ovaca
i koza, 100 dukata za otkup ('obova, a oslobodio je dvadesetak
svojih ooiivotno za zemlju vezanih serva i nekima od njih da-
ro,'ao ndto vinograda. Samo malen di o toga imetka on je ba-
iI sve ostalo je stekao. Medu Andrijinim robo"ima ima
ih dosta i s hrvatskim imenima.
Zbog mnogih ratova vojna slulha postajala je I vremenom
sve teža, a Iko je nij e mogao vrši ti, ć je vladar u porez za
uživanje zemlje. ć ispunjavanja vojne dužnosti mo-
rala je uskoro uroditi i gubitkom č i ekonomske slobode, kao
Ito je gubitak takve slobode nužno č za sobom j neispu-
njavanje vojne duznosti. A da sc taj proccs zbivao č u
X. st., kada ga je nesumnjivo ubrzao i razvoj ratne tehnike i
naoruianja, na to ć prije spomenuti podatak u Konstan-
tina Porfirogeneta, da je vojna snaga Hn'atske naglo oslabila
vec u sredini X. ć Starješi ne su se sve vile ekonomski i
društveno izdizale iz mase suplemenika i prisvajale č
zemlj u, jer se zbog veza s dalmatinskim gradovima razvila fiva
trgovina poljoprivrednim proizvodima. Trgovci su ulagali novac
199
,
, - I 1
u I.ernlju i kupovali u bescjenje i posjede i proizvode. kao i rad
i slobodu seljaka. Na raspadanje rodovskih odnosa i na 05iro-
ma!ivanje seljaka I!ljeeala je mnogo i crkva. Qila je Sirago na-
redh'ala davanje prvina od sIOke. žetve i berbe i davanje de-
setine. Da je Ive to budilo č u narodu. o tome daju
živu sliku ć č Prvoga splitskog sabora. U njima go-
vori o ubijstvu kralja, ć u crkvi i _gospodara •. i odre-
duju kune u takvim Crkva je sa ,,·im svojim auto-
ritetom nastojala da skrši otpor masa protiv S"e ć iuablji -
vanja. ali je u samoj ć klasi nastojala da č svoj
privilegirani poiobj. Da izmedu splitskog nadbiskupa i ostalih
dalmatinskih biskupa s jedne strane. a hrvatskih kral jeva i vel -
mah s druge nisu postojali najbolji odnosi poslije Splitskog
sabora, vidi sc osobito po tome. !lto je od 10 hrvatskih kral jeva.
koji su vladali od Tomislava do Petra Krešimira IV .. samo je_
dan. i to Mihajlo Krdi mir 11. , koji jc bio oženjen patricijkom
Jelenom iz Zadra. darovao zadarskom samostanu sv. Krševana
neku zemlju; isti je samostan. prema č gradi. dobio
opel tek u prvoj polovini Xl. st. posjede od d\'a predstavnika
!Jn· atske aristokracije:.
O organizaciji administr ativne i č vlasti u Hn'at-
skoj daje nam neke podatke samo car Konstantin. On navodi
imena II hrvatskih županija na č od Velebita do Cetine
i od mora do Povrbasja. a za Krbavu, Liku i Gacku kaže da ih
ddi ban. Prema tome je vjerojatno. da je u tim planinskim kra-
jevima postojala veta samoupravna oblast; č izvor na-
ziva i Bornu _knezom Č č ru ć za vrijeme Lju-
devito"a ustanka istupili proti v Borne, a u gradanskom ratu u
sredini X. st. pomogao je ban Pribina Krcši miru da zbaci brata
Miroslava. Krdimir je zadrfao uza sc .. ć bana. Pribinu,
a u Xl. $1. javlja se uz vladara sve č š ć i ban, vjerojatno kao
upovjednik vojne sile. Tako je uz velmože iz primorja č
i plemstvo iz Like utjecat i na državne poslove. Gradanski ra-
tovi u X. $t. znatno su ubrzali raslojavanje hrvatskog druitva.
Pobi jedeni vdika!i i njihovi rodovi gubili su zemlju. koju je
uzimao kralj pobjednik i njegovi pristaše. J edan dio naroda j:
ostajao bel. zemlje, drugi su bili č i upropašteni pa su
odlazili u primorske gradove ili sc naseljavali na posjedima
200
I
,
KARTA IX
HRVA TSKA.
S REDI N O ... X . ST OLJECA,
I
T u .. . f
1 Z_I'. '":;:;; ...
'Nm.' .... $ ..... ,., . ..... ; ,
..... v. h_ .... r_ .. '--'--'
Z. MI"r.., <>I_,P"--'- ...... -
O-/• ."t.' u _ O' ...... J 1#« _ _ <» u s.." .... - . ,,_
"'..+- <>VI_ 1'. "-
-, ...... ----.-

. ,
i
I
-

kralja. velikaša i bogatih gradana. Tako se stvarao maJo pomalo
od pravih robova, kolona i osiromdenih seljaka novi sloj zavi-
snog seijalitva. koji II Xl . st. daje svome gospodaru č pa
i polovi nu prinosa sa zemlje. U dokumentima od sredine IX. do
kraja XI. st. seljaci JC na dariv3nim posjedima nazivaju prema
terminologiji rimskog prava samo {robovi, sluge). Stoga
se u svakom pojedinom č ne mofe utvrditi , da li izraz
»servus .. č potpuno neslobod nog roba. koji radi u kuCi
ili na imanju gospodara (/ njegovoj hrani, pa gospodar pri svaja
sav njego\' rad, ili neslobodnog kmeta i poluslobodnog kolona.
koji %ajedno s porodicom živ; na gospodarevu imanju. obraduje
zemlju svoj im sredstvi ma i daje gospodaru samo odredeni dio
ljetine. U ranom feudalnom druStvu bio je od seljaka »slobo-
dan .. samo onaj. koji jc imao zemlje j bio č slobodne rodov-
ske ili opCinske zajednice. Onaj pak, koji bi na bilo koji č
izgubio zemlju i vezu sa svojom zajednicom. izgubio bi djelo-
č ili potpuno i svoj u .slobodu". Prema tome sc scrvima na ·
zivaju svi ljudi , koji ne uži"aju potpunu slobodu: t. j. robovi
kupljeni od trgovaca ili rodbine tada jo! slobodnih sdjab; po-
jedinci, koji su se zbog zaduženosti ili oskudice prodavali eko·
nomd:i č ponekad i sa cijelom svojom porodi com: bi" ši
koloni ; seljaci, koji su oslali bez zemlje i inventara pa prelazili
na rad drugome ili su i da!je obradivali svoju rlotada!nju zemlj u
ta novog vlasnika_ S osiromašivanjem osnovne mase zemljorad-
ni ka dovršavalo sc i raspadanje staroga plemenskog uredenja.
:Zupani nisu više od naroda izabrani č plemenske zemlje
i plemenskih interesa, nego bogati zemljoposjednici. koji sc sve
vi še povezuju .$ kraljem i pri maju dvorske službe. Vi še je nego
vjerojatno, da je poslije pobjede nad svojim protivni ci ma kra!j
smjenjivao neke i postavljao svoje pouzdanike. tako da
sc i t a institucija, barem u ufoj Hrvat skoj, sve vi;e pretvaraia
u instituciju feudalnu.
Kako se č č dokumentarna grada s č
Dalmatinske Hrvatske, i to samo iz pri morskih krajeva, a o Pa-
nonskoj Hrvatskoj, otkad je došl a pod vJast Tomislava. izvori
ne govore ništa sve do kraja X I. st., ne možemo gore priknzani
razlloj smatrati kao op';enit u Ivim krajevima.
2QJ

-
,-".
,

. .
Predmeti iz č arheoloških nalazišta. od kojih jf: naj-
znat nije u Bijelom Brdu na Dravi kod Osijeka, pokazuju. da
$(': u X. i XI. 51. razvila u Panonskoj Hrvatskoj t. ZI'. bjelo-
b rdska kultura, koja je bila č č Panonskoj nizini.
Za razliku od Dalmatinske lu su u XI . sl. mrh'ace
jo; uvijek pokopavali u prostu zemljanu raku i u grob im pri-
lagali č đ kao srp. nož. škare, žlicu i dr. , suvre-
meni nO\'ae đ ć i IXlpudbine u posudama
od č gline. koje 'u bile di jelom đ rukom (dakle bez
č kola).
Nakit se sastojao od skromnije đ prstf:nja. bTOn-
narukvica i ogdica i t. d. , ali su za nj č bron-
ili. đ srebrne naušnice i č č osobila oblika.
Oruija se u tim grobovima nije dosad nano. Sve 10 ć na
jak utjecaj poganskih vjerovanja i izrazito ratarsko obiljdje
bjelobrdske kulture.
6. Borba u Dalmaciju i stvaranje kralj evine HrvalSke i
Dal nl :teij e u Xl. ć - Gubitak dalmatinskih gradol'a bio
je za Hrvatsku tdak udarac i ekonomski i č ZiltO
su hrvatski vladari č XI. sl. nastojali da ih vrate pod svoju
vlast. Oružane i diplomatske akeije u tom smjeru č pored
unutrašnjih borbi. u vezi s č feudalnih odnosa , glal'ni
.saddaj hrvatske pOI'jjesti u XI. ć
.. Kralju Krdimiru pono je za rukom povratiii neke gradove,
al, Je 1018 duld Oto Or5eo[0 potukao hrvatsk.o brodovlje i pri-
.silio gradove i oloke. da mu se pokore. Kako je iste godine car
Vasilije II . pokorio i posljednje ostatke makedonske dr!ave
i uspostavio svoju vlast i u Bosni i juino od Cetine. bili su i
Krd imir i Gojs];", prisiljeni da mu se pokore. Oni su priznali
njegovu vlast. ali se Vasilije nije mijdao u unutrašnje poslove
HrvalSke. Kad je 1024 buknula u Veneciji buna protil' duldev-
sh porodice Or$(':ola. iskoristi te nerede i Krdimir pa usposlavi
svoju vlau u dalmatinskim gradovima. Ali bizantska vojska iz
juine Italije č Ktdimira. pa su se gradovi vratili pod ne-
posrednu vIan Bizanta, a otoci su ostali u č rukama.
Tada bude tema Dalmacija vjerojatno razdijeljena na dvije po-
sebne teme: julnu sa strategom u Dubrovniku (t. %v. Gornja
202
I
!
Dalmacija) i sjevernu, u kojoj je dužnost carskog stratega " dio
:adanki prior (t. ZI'. Donja Dalmacija).
I Krelimir i njegoI' sin Stjepan (o. 1030-1058) nastojali su
l dalje d,. zavladaju gradovima. U to vrijeme je.u ć
stanovalo dosta Hrvata, a grado,-i su ekonomskI b,h ć na
Hrvatsku. pa su se ,·jerojatno Spli t i Trogir ć predali Kreli -
miru, il Zadar Stjepanu. Ali su č zauzeli 1050 Zadar
i zadrfali ga petnilest godi na u svojoj vlasti.
U toj borbi za Dalmaciju Stjepan se oslanjao na Ugarsku.
ali je vrlo I'jerojatno, da je ta borba imala šire razmjere .. Prem.a
jednoj vijesti iz 1035 Stjepan je bio u vezi karantanl k,m vOJ-
vodom AdalberonOln, č je vojvodina dopIrala do J adranskog
mora i koji se tada bio pobunio protiv cara Konrada.
Borb<l za Dalmaciju izazvala je promjene i u crkvenoj orga-
nizaciji. Odnosi izmedu hrvatskih kraljeva i latinskih biskupa
poslije ukidanja Ninske bi skupij e i pro!irenja jurisdikcije Split-
ske nadbiskupije na cijelu Hrvatsku ni su bili č ma da su
hrvatski kr aljevi upravljali duže vrijeme dalmatinskim grado-
vima. A kada su ti gradovi pali u ruke č i kada su
hrvatski kralj el' i došli u otvoren sukob s Bizantom. pojavila se
kod njih tcžnja, da dobiju svoga posebnog biskupa - ma
i ostala nominalna vlast splitskog nadbiskupa LL HrvatskOJ. Na
jednom natpisu iz Splita iz vremena đ 1018 i 1024 spo-
minje se neki .apostata« Sedeh, koji je imao biskupsk.u č
u HTI'atskoj. pa se stoga mole č da je
samo"lasno. odobrenja Rima, izuzeo Hrvatsku upod Juns-
dikcije Splitske nadbiskupije i pOI'jerio je svome č Kako
se u pojedinostima odvijala ta borba, nije ah se vet
1042 u jednoj ispravi jadja poseban . hrvatskl biskup .. kao
5ufragan splitskog nadbiskupa. Vrlo je č Ito u.
njega kaže đ Toma da je dobio mnogo župa i da je
imao imanja i posjeda gotovo po cijelom kraljevstvu hrvatskom.
On dugo nije imao stalna sjedišta, iak.o mu sc jurisdik.cija pro-
tezala sve do Drave. nego je bio kraljevski biskup, koji je pratio
dl'or i bio dvorski č Razumije se. da vladari pritom nisu
!efili za stvaranjem neke posebne hrvatske crkve sa slavenskim
juikom. nego su nastojali da na svome teritoriju stvore lakvU
20S
, .
,
-
crkvenu organizacIJu. koja te bolje odgovarali njih ov im inte-
resima, odnosno da u crkvi nadu ito pouzdanijeg suradnika,
U 10 vri jeme, kada su se vodile telke borhe, osobito oko
Zadra, prenosi sc hrvatsko državno središ\<': ponovo II Ni n i 1'0-
difu se mnogi utvrdeni gradovi , od kojih se Biograd s vremenom
i II upravi č s ostalim dalmati nskim gradovima. To
se moglo ostvariti samo kao rezultat jakog raslojavanja hrvat-
skog druhva i č kraljevske: centralne vlasti. Sve broj niji
župsk i gradovi postaju kralj eve utvrde, II kojima on drfi vojsku
pod komandom župana. Neke se lupe cijepaju. druge spajaju.
a II zaledu Zadra i Šibeni ka stvara se pomalo nova velika
upravna jedinica - č županija. U Bi ogradu se podiže i
biskupi ja. Tako č s nO"om upr::vnom i crkve-
nom organiucijom. ulazi u burne dogadaje SO·ih i 6O·i h godina
XI. st.. kada su sc !stocna i Zapadna crkva potpuno odijelilc
(1054) i kad je Ri m na Lateranskom koncil u 1059 polo!io temel je
za op5dni reformni rad na unifikaciji uredenja i obreda u Za-
padnoj crkvi.
V Hrvatsku i Dalmaciju poslan je papin legat Maj nhard da
nadzi re primj enu latcranskih č Njegov utj ecaj osjetio
se odmah. joi prije saziva crkvenog sabora u Splitu 1060.
K.alj Petar Krdi mir IV (1058-1Oi4) oslobodio je samostan
sv. Ivana u Bi ogradu od ć .svih l,oreza i dao mu sudbenu
vlast nad svojim podložnicima. sasvim u duhu papi ne tdnje za
potpunim ollobodenjem crkve od s"jctovne vlasti II svemu.
Takvu _kralj evsku slobodu« dobili su poslije i dr ugi samostani
od kralj tva Krcšimira i Zvonimira. Na saboru Sll donescnt od-
redbe radi č crkvene organizacije i discipli ne. je
nov! privržen reformama i naglašena dulnosl pla-
ć des.ctme J takozvanih prvina crkl·i. Sabor je zabranio sve-
ć fcnidbu i nošenje brade i duge kose, a isto tako i za-
redi vanje slavenskih ć ako ne č latinski. Arhi dakon
Toma crta ć raspoloženje na sabol'U ovi m č _Govo_
rahu. da je gotska slova (t. j. glagoljicu) izmislio neki heretik
Metodije. koji je u jez iku lažljivo napi sao mnoge
protiv norme č vjere ... Na taj č htj eli su 101 -
tmas) da Il avenske ć prikafu hereticima i tako ih lakše
unište.
Papa jt 1061 potvrdio č Splitskog sabora. ali 5e
(lni nisu mogli odmah provesti zbog toga. !to sc i sama Zapadna
crkva II lo vrijeme podijelila i što se u Hrvatskoj pojavio ,nažan
ot por prot iv splitskih č osobit o na otoku Krku. Crkve
slavenskih ć na kopnu dala je drfavna vlast prema To-
minu č zatvoriti, ali sc nezadovolj ni ci na Krku odu-
prijde pod vodstvom nekog stranca Vulfa, po svoj pril ici ć
nika iz Akvilejske patrijaršije.
Kako sc rU"ijao taj pokret u Hrvatskoj , nije poznato. jer
jedini izvor za te dogadaje. arh idakon Toma iz XUI. Sl. , ni je
sasvi m pouzdan. On je taj pokret povezao s pokret om »otpad.
uika .. Sedeha , ć da pri kaže pristaše slavenskog bogosluž.ja
kao neznali ce i heret ike. Ipak sc iz kasnijeg razvoja dogadaj a
može č da su sc nezado\·oljniei ć Rimu. a kada
nisu, uz ostalo, dobili odobrenje za upotrebu slavenskog jezika
i svoga posebnog biskupa. da su sami proveli crkvenu organiu-
ciju i služili na sl avenskom jeziku. Medutim. č je u Itali ji
reformni papa č Sa svojim protivnikom. posl a u I-I rvat·
sku svog legata, koji je, zacijel o s ć državne vlasti. do-
vukao VuHa na crkveni sabor u Split 106S i tu ga po papinu
naredenju lišio crkvenog č dao ga išibati. udariti mu uža·
renim ždjc.zom f ig na č pa ga osudio na č robi ju. Ipak
sc slavenski j ezik odrIao II crkvi Ula sve progone.
Dok su sc t i dogadaji zbivali u Hrvatskoj. nastale su vafne
promjene u Dalmaciji. Zadar sc 5 ostali m otocima vrat io pod
izravnu bizantsku vlast. Ali kako jt Bizant u to vrijeme vod io
tc!ke borbe lj Aziji u Sel džucima i u južnoj Italiji s Norma.nima.
car je upravu II Dalmaciji povjerio kralju Krd imiru. Carski na·
mj esni k ili btapan nalazi se 1060 II kralj tvoj pratnji bo dvor-
ski č Inate su gradovi zadrfali svoj u autonomiju s prio-
rima na č a kral j u su davali .. danak mi ra« za zemlje izvan
gradskih zidi na, jedan dio č prihoda i 5voje brodo,'c Il slu·
č rata.
Prodiranje hrvatskog življa II dalmat inske gradove postaje
u XI. st. sve č Nisu to samo redovit; poslovi, koji povtzuju
obje strane: kupnja i prodaja, obrad ivanje zeml ji!.ta. pri jatelj -
stvo i krvne veze. nego i pripadnost istoj biskupiji i č š ć
istom neposrednom vladaru, hM'alSkom kralju. Poli tika hr\"at-
205

rrr
,
,
,
,
,
,
skih kraljeva prema tim gradovima, kojima su on; dopuštali
najši ru autonomiju i ć da slobodni m vezama sa
svojim zaledem postignu naj!iri ekonomski razvoj , č je.
da su ti gradovi ć koristi, koje su imali od tahih veza
s Hrvatskom. Doseljeni Hrvati molda isprva postnjali Ro-
mani, č jezikom i kulturom i krvnim vezama. ali ka-
snije oni zadržavaju svoj jctik uz novonautcni. i gradovi se $\'e
vac ć
Stari romanski livalj II dalma tinskim gradovima bio je u
XL st. znatno ispremiješan hrvatskim elementom, koji sc trajno
nastanio u gradovima i bio ne samo priznat kau gradski. nego
61,1 mnogi I-Irvati postali gradski ć pa tak i došl i do naj _
viših gradskih č Kako je pak č zadarskog priora bila
neko vrijeme vezana uz č carskog namjesnika za Dalmatinsku
temu, to ih je i sama carska vlast smalrala pravim i potpunim
gradanima tih gradova.
U doba naglog porasta trgovine u Sredozemlju ć dobri
odnosi $ Bizantom i Venecijom, kao i vl ut kraljeva u Dalmaciji .
utjecali su na ekonomsko č na dalje rasloja-
vanje t!ruhva i na snaženje kraljeve vlasti i feudalnih odnosa.
Iz Krdimi rO"a vremena č se više darovnica crh'ama
i samostanima, u kojima ima važnih podalaka za druhvenc od-
nose u to vrijeme.
Krešimir je č crkvama i samostanima podijeli o dva-
desetak svojih posjeda i zemalja, pa i č manje otoke. a islo
toliko posjeda poklonili su im i č bogali posjednici ir.
Hrvatske i Dalmacije. Iz darovnica privatnika vidi se. da je za-
č ć ujednicc na zemlju dobrim dijelom
ć nestalo i da K sv, više javlja "lasniš\vo pojedinca na ba-
! tinu kao rezul tat sve ć raspadanja rodovskih institucija. U
samostanskim darovnicama spominje se više slucajeva. d;! je
Krdi mir dar;"ao zemlju i pojedinim "elmOŽ3ma, tako svom 50-
I U Xl. ,t MO ljudi' hrval ... irn imenima u najvilim ,radokim
kao Ilo lU priori u Zadru : Grubi .... (10561. DraJo n069. 1010. o. IOiti
do 1080. 10!I1-1095J. Dabro. 'in ( U166J. (IOa ). Dnin,ia i dn .... i.
udarokim "l .... lJl<'minju •• IO!II Prvona. G,uloila 1 "Brate. a
1096 Crn.ha i Zloba. Zadranin j. i Ć "tul. Dobroslav. kome j e
hrYlt,ko i,van T.ko jr bilo takodu u S"li,u i u onalim
dalmatin.kirn ,radov;", •.
I
\
I
i
k l
Ap
"'<U i velmoii Ć kad je o,'aj polatio II samostan.
oanl'" ···· k l
l
.,. p.,klanJ'a s KrešI mirovim pnstan om anu
J
edan vemu u v k l'
, mlJ'u kOJ', J'e .. zaslužio .. od svoga gospodara, ra Ja
SVOJU ze , d t
Krešimira. Krešimir je zem.li.u udovice pro ao
40 dukata. što je morao bIli Ć komad. dobre zeml je, kOJU Je
k r dao na doživotno uživanje za vršenje odredene slufbe.
ra J'e č jedne koju je neki velmob poklomo
ICrc d . . k ]"' poklonio
samostanu, a č župan tvrdio . . a JU }e . J nJ.emu .
I to je ć bila kraljevska 1.emlJ a, kOJU JC dj ed
moie dobio od kralja, pa je prema tome takVih danvanja bIlo
i prije Krdimi.a.
Iz tih je č jasno. da .je i u Hrv.atskoj ć
allO novo plemstvo. koje je dobIValo zemljU od kral ja u
.. , ali se o tom č spomen samo u a.:hivi.ma
II onim č koj; su imali veze s
Samostani su u to vr ijeme st alno ć sVOJe pOSJede,'
povinom velikih i manjih posjeda od kralja, "lastde, svecemka
i seljaka. Od jednog dakona kupljen je posjed, na. su. sc
sijale 23 mjerc sjemena 3-4 od KrC:Šlml.ra pOSJed
za 40 sol ida. drugi r.a 15 sohda I t. d. Na pOSJe-
dima vladali su isti odnosi kao i na kraljevskima. a č se
spomi nje obradi vanje na č ...
U novi m prilikama nastala je i promjena u
č vlasti. ć prije su od malih iupa sh'arane veC.
rijaine i upravne jedinice. a po Kreiimirovim.
prat ili buu izmjenu župana. iz č ž IZlaz' č
'e č kralj posta,·ljao lupane. Ci nI se .. da se $I,araJu JO.
č upravna č banovi?e, pa .- . ,ako s
menskom razli kom _ u primorjU spommJe ban: :\ u S
'b b Ja Bosna.
voniji ban Zvoni mir. Vjerojatno jc treca anovma. '.
bda se nalazila u sklopu Hrvauke. Do IOiO kao
suvl adar i ć nasljednik Krešimi ro," njego.v
:di poslije toga javlja se u ispravama odmah ,za kra1Je\ a Imena
samo ban Zvonimir.
Posljednjih godina Krdimirova fiv.ola zbili su sc .,·alni do-
gadaji u njegovu susjedstvu. Bizant Je
poraz od Se1diuka u Aziji , Madari su osvoJlh SOjem I Beograd,
207
, .


I
I
Norman; sc č u južnoj Itali j i, a IOi 2 digli su protiv Bi-
zanta ustanak podjarmlj eni Slaveni na Balkanu.
O dogadajima, koji &u sc zhi li izmedu 1073 i I Oi5 j koji su
bet sumnje č utjecali na dalji razvitak Hrvabke do gu-
bitka dr!avne nezavisnosti . hrvatska hi storiografija nije još na-
č Prema starijem mišl jenju, Pet ra Krdimira naslijedio je
"cimola SlaVile. brat Rusina, koji je izmedu 1078 i 1089 bio
knez Primoraca (dux Marianorum), t . j. Neretlj ana, al i Slavca
nisu priznali ni dal matinski gradovi ni hrvatski Biograd, il. tako
ni Zvonimir li ć hrvatske vlastdc. pa je, na njihovu
molbu. papa Grgur VII . podao prOliv Slavea svoje vazale Nor-
mane iz južne It alije, koji su kralja zarobili. Prema novijem
miJJjenju Zvonimir je il i neposredno naslijedio Petra Krdimira
ili jednoga po imenu nepoznatog yladara, koji jc bio izabran
potporom . narodM stranke".
SInac doduše u kas nijim izvorima naziva kraljem. ali
je tada bio vl ada r u Nuetljanskoj oblasti. Ta je oblast
joli 1050 bila samostalna pod svojim (iudex) Berigoj em
- koga suvremeni izvor nazil'a j .. (rex) _ a zatim je
ušla u sastav hrvatske držaye zadr!ayši svoju upravu $ knezom
na č T o je rezultat č I'jekovne borbe proti,' Mle·
č i naglog jatanja Hrvatske pod Krdimirom. Imena nere-
tIjanskih kneZOl'a ili susretu sc ml toga vremena II
hrvatskim ispral'ama ujedno s imenima drugih dostojanstvenika.
Normani su sc 1075 doista pojavili na hrvatskoj obali i za-
vladali ne samo starim dalmatinskim gradovima. nego i Ninom
i Biogradom. Ali ć iste godillC protjerale č Normane
iz Dalmacije i prisilik gradane. da im se zakunu. kako nikada
viJe ne ć pozil'ati u Dalmaciju ni Norrnane ni druge strance.
J o! dok se vodiJa ta borba, umiješao sc papa nanovo u
Hrvatske prilike. Njego\' legat je saz\'ao najprije sabor. koji je
vjeroj atno potvrdio č prijašnjih sabora. aIi je, da umiri
Hn:ate, obnm·io r\insku bi skupiju. Pred sabor je iz tamnice iz-
veden Vulf. te se morao č zakleti. da sc č svojt> ,.he-
reze«, atatim jc bio protjeran iz Hrvatske i Dalmacij e.
U takvim prilikama dobo je IOi5. možda i ć svoga
rodaka madarskog kralja Lad isla"a, dn pri jestolja bivši ban
Zvonimir. te sc. iak ... izabran, nuvao ,.božjom š ć knez
l
x:
Jedna od dviju č 5 natpisom, u kome sc spominje Jedan kon Hruta
(Svetoslav) ZI Hljcme veIlkOJ:: koeu Ildl slna IX. st. ). "' aph,, 1 kod I(nlna
ZabDt nJd proluom oltarske prell:ude 5 natpilOm knna
(cod. ;z crkve 5V. Luke na U .. dol ]u
MudmIr.

- -
o-

o
UnUlratn jOSI eTku S\'. Barbar t u Trolt:i r u t VIII . sq
l
I
I
,
I
I
!in-atske i Dalmacije •. U to vrijeme zastupao JI' papa mi§ijcnje.
da je papinska vlast iznad carske i kraljevske vlasti i da svi
vladari moraju primiti krunu iz njegove ruke. Kako jc Zvonimir
preoteo prijestol je zakonitom nasljedniku i protiv sebe imao
velik d io plemst va. a II primorskim gradovi ma č sasvim
je razuml j ivo. da sc obratio pal';. koji je osi m toga bio u
dobrim odnosima s Bi zantom tc: mu mogao ć da zadobije
potpuni suverenitet nad dalmatinskim gradovima . Gradovi su i
po svoji m ekonomskim interesi ma bili ć mnogo vile na
H rvatsku nego na Veneciju, te ih nije bilo td ko pn:dobiti da sc
vrat e: Hn·alskoj. Bizant je tada bio zaplet en u teške raIO\'e sa
Sddtuci ma. a kako mu je bila potrebna pomoc ć pape,
nije moga o ni ht io ć Venecij u, koj a jc: bila saveznik pa-
pina protivnika cara Henrika IV. , niti je smio protestirati protiv
upletanja pape II hrvatske i dalmatinske posl ove. T ako je Vene-
cija ostala osamlj ena. pa je u gradovima uspostavljena di rekt-
na ZI' onimirova vlast. a Zvonimi r se poslije krunidbe II listo-
padu l OiS č nazivati kral jem Hrvatske i Dalmacije ili kra-
ljem l·ln·ala i Dalmatinaca. kak o su se ć uostalom nati va li i
St jepan Ddislav i Pelar Kreši mir. Med utim, za razliku orl nj ih.
isticao je. da je kralj ne samo po milosti boljoj nego i _darom
apostolske stolice ... Papa je doduše podij eli o Zvonimiru krunu.
ali je pri krunidbi Zvonimi r p rimio oci legata osim znakova
dda"nt "lasti i papi nsku zastavu bo znak svoga "azal-
nog odnos;! i polofio zakletvu. da ć izvr!ivati sve, {to mu
papa na redi: nadalje. da ć ć godišnj i danak od 200 bi-
zantskih zlat nika i dali za papine legate samustan II Vrani blizu
Bi ograda s posjeliom. crkvenim stvarima i namještajem; da ć
paziti. da se crkvi ć deset ina i ostal e ć i da ce č
prodaju ljudi . I)rernda je dakle papa više nego č podupro
č td nje ZI'onimi rovc, ta okolnost nije ipak n i.ha bitno
mijenjala u njegovu \" il. zalskom odnosu.
Kao save7.ni k papin doho je Zvonimir ubrzo u sukob sa
woji m \I Istri knezom VecelinOlIl. Ilodanikom cara
Henrika IV .. koji sc spremao da proval i u Hrvatsk u. ali je papi
uspjelo da izgladi (aj 5por. Ipak je Hrvatska na mnoga 5tolj,,<'a
izgubi la svoj e č II Istr i zapadno od č proz"ano
Mcranijom. koj e joj je lojeroj atno oduzet o ć .indcsctih go-
209

I
I
dina XI. stoljeta. Mnogo teii bio jc rat s i Veneci-
jom. Il kome j e Zvonimir hio saveznik Normana. T im č
Zvonimir je potpuno prekinuo sa starim ć da jc Bi -
zant vrhovni gospodar Dalmacije. ali II tadašnjoj situaciji rM
Hrvatske s Bi zantom; Venecijom nije nikakva stvarna
č nužda. nego samu vuzalski odnos prema papi , koji je
htio da ć svojih s,\\'cznika l\ormana p roiiTi vlast Rima
na č Bi zanta. H rvatsk;.; mornarica sudjc:lovala jc II osvaja-
nju č (108S) i II pomorskim bi!bma 117, obal u č i Al-
banije, ali je za Hrvatsku jedini rezultat toga ratovanja bio, da
jc car A1cksijc 1085 prepustio č svoje pravo na Dal-
maciju, koje su č i ash-arili odmah poslije Zvonimirove-
smrti (1089).
i. Propu t hn' atske drr.<Ivne IIczav;mosli. - Za vlade Zvo·
nimira nastlLvljtno jt uhrzanim ttmpom izgrad ivanje feudalnih
odnosa i gomilanje bogatstava u rukama vel ikala. crkve i po-
duzetnih gradana , U Zvonimirovim ispral'ama pojavl j uju sc uz
stara imena lupan. .prvak. i č takoder novi natlvl
_comcs« i .. baro« za župane i dvorske dostojanslvenike, a vIa·
stdin za č (prvi put 10il). Isprave se izdaju "U č
župana i barona i vrlo mnogih vj ernih«. ili uz pristanak i odo-
brenje biskupa i župana. a kao svjedod nastupaju najviše i
na prvom mjestu nadbiskup. bisk upi. opali. dvorski kapelani ili
kraljica i Zvonirnirov sin Radovan. a onda leI.. dolazi pokoji
dvorski č il i župan: u jednoj darovnici samostanu svjedoci
su sami ć Crkv,L je bila vr! o jaka dru!tvtna sn:lga. pa
je razumljivo, !to se Zvonimir. koji jc bio i papin vazal.
u prvom redu oslanjao na nju. Poklonio je č samo·
stanima mnogo zemlje, a č je bio dardljiv prema split-
skoj erhi, kojoj j e pokloniu č Cetinsku župu. Ud:lr:l
u č da sc ni u jelino; ispravi ne spominje t:ld:l ban. ali s::
pojavljuje kralje,' vikar (n:lmjesnik), č služba nije u poje-
dinosti ma poznata. prcmda postoji mišljenje, da u kraljevo
ime rje5ava sporove. Medutim. u jednoj ispr.n·j presuduje neki
spor oko zemlje č a njegovu presudu potvrduje kralj .
Od darovniea vdika!ima ni je se ni jedna č ali se
u samost ansk im a rhivi ma č podat ak. da je Zvonimi r 1'0-
210
,
,
I
,
I
klonio svome ujaku Strezi neke zemlje u Kli!koj iupaniji. Yeli-
kaši su darovnicama, kupnjom i zauzimanjem č zemlje
stekli velike posjede, Nije to više č zemlja. koja neo-
krnj ena preJ:Lzi s koljena n .. koljeno, nego č svoj ina i izvor
ć Ali \lZ velike posjede prodaju sc i manji komadi .
Seljaci hez zemlje ili s malo zcmlje prcla1.l' k "lasteli kao zakup·
nici na č lli polovinu; č je. da i nji h na-
zivaju u"ijek servi,
Najbolje su nam poznati č odnosi i po.
slov; č S3mostaoa. Neki su. kao oa pr. samostan S", Krse-
'·ana. do!!i do svoj ih ponajvile darovnicama kr:llje"a
i vlastele. a dr ugi S\I uz darovnice kupovali zemljII od vlastele,
gradana. č kuca i pojedinaca ili 5U n.i'ili zamjenu posjeda.
Znali su vjeho i!ikoristit; č u koje su zapadali pa Sll
na lak č stjecali zemlju. T ako je samostao sv. h' ana u
Biogradu douio od Dragorada sve. š je bilo nj egovo •. jer
je njego" opat "iskuVio" Dragoradova sina od č a za
to je dao Dragoradu kravu i junicu. koja mole orati. i pel o,'aca.
Crkva je 1.oala iskori stiti svaku priliku, da ć 5voj e pri·
hode. Kad je 10.'16 nadeno tobožnje tijelo s,'. Kr!evan:1. ndrillo
j e bisk up u Zadru govor i pozvao. da taj doga<"laj prosla" c i obi-
ljde davllnjem priloga crkvi, pa su 5:: napokon i ribari č
da daju erkl'i jed;", dio ulovl jene ribe. Kako SII to nerad" č
nil i. vidi se po tom. im biskup odmah prijeti tdkom globom,
a ko kad ne i;!;vrie ć a tk o ć ne bude d.,,·ao svoj
dio. odijel i! 6: sc od crkve, dok god se ne pokaje i dade do-
č zadovolj štinu.
Spomenuti samustan LI Biogradu stekao je od 105!) do
oko 80 ć i manjih parcela 7.ernlje. č sa i pašnj a-
cima. Bil i su to ć kamenjari pokriveni makijom i oskud-
nom travom. po kojima je pasla $itna stoka i koj i su se lek
teškim radom i znatnim sredstvima mogli postepcno privesti kul.
turi. ć zemalja je kupljena, i za njll su redovnici izdali
330 solida. 8 konja, 2 kra'<e. 5 ovaca i .5 j a raca. Medu proda"a-
č Sll kralj Krešimir. crkva. samostani. popol'ski sino,·i. veli,
kaši , seljaci , jedan č i dva Rabljani na. U drugom č
popisu kupoprodaje spominje se č i č kao vlasnik
zemlje. i po tom se ,·idi. da su gol eme povrii ne prelazile
211
,
,
,
I
-
iz ruku nC]>ouednih đ č II ruke ljudi, koji su II s-..:Ijaci ma
bez zemlje dobi "ali jeftinu radnu snagu i živjeli od rente. Spl it-
ski đ Petar Crne darovao je do 1080 mnogo zcmlje i ro-
bova samustanu sv. Petra II Selu kod Omiša. tc je potanko iznio,
bko je došao do njih . Kupovao je II bli!oj i daljoj okolici razli·
č objekte: zemlje, vinograde. posjed na otoku č jednu
crkvu, polovinu mlina i gradil išta, II preko 50 parcela.
U novcu je za to dao 106 solida. ali dost .. je placil<) II lintur; i
č kobma, kozama, fitu, jci:mu. siru. hljebu. vinu. soli. pa
č i II glavicama crvenog luka. Uz zemlje- daro,'ao je crkvi pc-
desetak roho,'a, za koj e je plat io "kUlll1o IS) solid i nešto II na-
tUTi; č dakle cijena ta roba nije bila ni 4 dukata, a
konja su cijenili od 6 pa sve do 40 sol ida. Neke r()oove je kupio od
profesionalnih trgovaca. jednoga zajedno sa ženom. sinOI'i ma i
vinogradima od njegova rodenog brala. jednoga od nekoga popa.
a jednoga je dobi o na taj nal:i n. što je njegovu oeil dao 40 so-
lida pa kad mu nij e mogao vratiti posudeni novac, U1.eo
mu sina. a za utjehu mu dao jedan solid. Neki su kupl jeni 011
ronitelja, da budu č sluge crkve, t. j. da joj besplatnu rade.
.J ednu je robinju Petar otkupio ID solida. ali )>od uvjelOm. da
mu sva njena ć i sc.stre postanu robovi. Dakle je i pored
Zvonimirova ć papi trgovina robljem cvala i dalje. a
cijena rooo,'a bila je relativno niska.
Ali tako č posjede ni su ti bogati vlasnici uvijek mirno
u!h-ali. Otimali su se i krvi li i sami itmedu sebe. a č JU i po-
jedini hn'atski velika!i nastojali da tc bogate posjede prisl' oje
tvrne':i. da su ć njima podijeljeni. pa j e halj morao u takvu
č in tervenirati. J o! č ć su novi ,·l asnici dolazili u sukob
s rodacima donatora i č zemlje. koji su jo;; branili staro
č rodovskog vlasništva nu
Za vrijeme Zvonimira prencseIl a je prijestolnica II Knin. i
č se novo plemstvo, ali je Zvonimirova vl .. dal'iun bila krat -
kotrajna. a to plemstvo ipak malobrojno_ da udari izrazitI' (eu -
dalni č hrvatskom društvu. Bržem razvoj u feunalnih odnosa
u Hrvatskoj smetalo je , 'ik faktora. To su u prvom redu peri-
fcrni smjdta; driavnog sredilI ta prema ostalim dijel o,'ima drlal'c
i slaba ekonomska povezanosi tih dijelova. Glavna pažnja hrvat-
skih vl adara bila je č na dalmatinske gradove_ zbog
212
l
kojih su vodili tdke borbe s č i Bizantom. T u su borbu
vodili relativno malim snagama Dalmatinske HrvalSke. i u njoj
nisu mogle bi ti trajno angažirane snage djde driavc. Nepo-
sredno planinsko zalede primorja sa svojim geografski!" i pri,·red-
nim osobinama bilo jc povoljno 1.0. održavanje rodol'skih odnosa.
koje je mogl o razbiti samo jako pr ivredno srellištc. gdje bi sc
vladar oslonio na ć feudalne snage. Takvo sredi šte medu-
tim Hrvatska nije imala. Plodne zemlje bilo je u primorju uop,;e
malo. a ni ona nije bila sva II rukama kralja. Na njoj se nije
moglo darovnicama razviti jako feudalno plemstvo, " osim toga
ona j e. zbog specijalnih prilika. prdla ve6n01O u ruke crkvenih
ustanova. koje S1I bile oslobodene feudalnih obaveza. Svojom
razvijenijom ekonomik om, snažnom crkvenom organizacijom i
odredbama rimskog prava. koje je tnalo za č vlasni;; tl'o i
jaku centralnu vlast. dalmatinski gradovi su u"ijek l.natno utje-
cali na H rvatsku IL ekonomsk om itdizanju, raslujavanju drustva.
Sl"aranju č vlasništva i feudalnih odnos .. i č kmljeve
vlasti. Ali I'lad .. ri ni su nikada bili potpuni gospodari njihove pri-
vredne. vojne i č ć nego su sc morali zadovoljiti
skromnim j ednim dijelom č carina i po-
ć odredima ratne mornarice, pa i to je trajalo relativno
kratko vrijeme. a ć je borba za tc gradove trošila sllagu
države i usporavala njen razvitak.. Samo trajan i miran posjcd
tih gradova bi o bi ć hrvatski m vladarima da obrate
pafnje ostalim kraj e" ima, č ih ekonomski. č i kulturno
povetao primorjem i ubrzao razvoj feudalnih odnosa. Osim
toga. i na tako malom i ekonomski slabom č okrštavali
su se interesi st ranih velikih sila, Bizanta . Franaka. Yeneeije_
č careva. pape i Normana i č Hn' atsku i u unu-
trašnje i u vanjske borbe. koje su cijepale njezinu snagu, ;'; isto
tako bili Sl' su(\bonosoi i sukobi II samoj kraljevskoj ć u sre-
dini i n1' svršetku X. stvlje';a. Položaj I [rvatske izmctiu Rima i
Carigrada. pa prema tomo inesredeni o(\nosi o crkvi. borh ..
s dalmatinskim klerom i sukob o pitanju slavemkog jezik" 11
erkvi izaz.ivali su takoder silnc (nav ice.
ć za Tomislava i pn·i h njego"ih nasljednika bHa j e "laSI
kralj a jaka. a zemlja podij eljena u l4 upravnih jedinica_ fupa-
nija. u kojima se nalaze utvrdeni kraljevi gradovi. Ali daljem
203

,
I
J

č kraljeve "Iasti smetale su č borbe i gubitak
dalmatinskih gnulov:.. pa je tek u drugoj polol'ini X I. st. !lspjdo
opet vladarima da č 5"OjU vlast i da Ji.upanije potpuno
pretvure u upravna č u kojima po \'olji smjenjuju žu-
pane. S,-j navedeni r;nlozi znatno su uspora"a]i razvoj feuda-
lizma i poma;ali odri:Jvanjc ostataka rudovsko-plemenskog
IIredcllj;l.
Ti oSIlIci rodovskog uredenja, koji Su sc ;05 dugo č
u seoskim op6narna ( .. vrv .. ) nekih kraje,'a. a prešli su i " orga-
nizacIJU rndol·skog ć (pod kojim sc imenom
oni 5[IOII1;nju tl ispravam;l od XI!. Sl. dalje), takoder su ometali
hrIi razvitak ft'minlnih Posjedi č seoske ć
nisu se nalazili II njihovu punom vlasni!lvu. su virtueIno
pripadal i ć kao cjtlini; zbog toga lt oni nisu ni smjel i ot,,-
diti pokl'mom iz To č zadrlali su i ć
kako pokazuje više primjua it X I. st .. u kojima sc rodbina da-
rivaora još za njego"a livo(3. ili poslije nje!!ove smrti protivi
prelasku posjeda II lude ruke. ili primalac ć unaprijed zahti-
jeva fnda odnosno ć i njihovo ć da mu
l;a darovanom zemljištu ne ć nanositi štetu.
U isto su vrijeme sve č č da je kralj da-
rivao umIju č pojedincima. a ne cijelim porodicama, pa sc
za takvu daro,",liCLl ć u XI. st. upotrebljavao naziv
Darivanjc č krajeVi!. kao na I)rimjer cijele Kliške fupllnije
kralj e" u ujaku Strezi. č za vrijeme Zvonimi r",. u usporedbi
s dotada!njim manjim donacijama, velik ko .. ak naprijed u tome.
pa sc upravo na toj č osniva neopravdllna teorija. da
č feudalizma p .. daju tek II Zvonimi rovo doha.
Sas.·im je r;uunlljivo. da je protiv Zvonimira, koji je hio
gospodllr i dalmatinskih gradova i otoka i koji je č povezao
Panonsku Hrvatsku s primorjcm pa, o$lonjcn na papu, Madarc i
Norma nc. mogao da ubrza proces morao izbiti
mpor u masama slobodnih ljudi i u vrho.·ima bivše ro-
do,'sh aristokracije. koju su. barem djelom;(' no, potisnuli novi
velikaši i sve ć broj ""junih .. (fidelcs), koji su predsta"ljali
izrazito feudalni elemenat. najuže povezan s ć vladara.
Taj otpor bio je č i ratom, ga je Zvonimir vodio II
interesu Normana i pape daleko od hrvatskih granica, a možda
214
T
,
I
,
i nj ego.'om crk venom politikom. !'olobj Zvonimiro\' bio je ll ....
ljuljan. k1ld su IOS5 umri; papa Grgur VII. i normanski voj.
voda Robert Guisc1lrd. h "reillena poslije tc godine vjerojatno
je Zvonimirova darovnica glagoljaškom samostanu 5\'. Lucije II
Baški na Krku. koja sc spominje na š č č iz č
X II . st .. tom - uZ Valunsku " Io':u pronadenu na otoku Cresu
- najstarijem spomeniku hrvatskog jeziku i glagoljskog pLsma
u Hrvatskoj.
O Zvonimirovoj smrti nc postoji nikakav sOI'remeni doku·
menat. ali se u l. Z". hn'atskoj kronici iz XV. st. spominje -
a isti podatak č se i u 11ltinski pisanom rukopiSI:. koj; je
prozvan Hi storia salonitana maior. a st!lriji je od XVi. Sl. -
da je razjarcni narod sasjekao Zvonimira na saboru "Ll petih
erikvah II Kosovi .. na Kninskom polju ( 1089). kad je pokušao
nagovoriti l·l n ·."te da č Ll pumoc Bizantu II borbi za .rni·
stu. gdi je bug propcI i gdi je greb njegu" . ' Ali na saboru sc
zacijelo nije rasprad j a'o o krihrskom ratu. jer nam iz sUI're_
menih dokumcnata nij e ni šta poznat o u tahoj akciji. p'" j edan
dio č odbacuje cijdi taj izvj eŠ\aj ho kasnijI.! legendu.
Zvonimirove smrti iZ<lLraJj SII dal mat inski grlldovi
i ć d io velik."ša Zli kralja posljednjeg ć S:jepan;..
koji je umro "CC poslije kratka vremena (1090 ili u poceti;l!
IOni ). Ali kralji ca jelena i jedan dio dvorskih velika!a ni su
pri?nava1i Stj<:plIm, pravo na prijest()lje. neg-o su radiii. dn II
Hrvatskoj zavlada bahinskom pravu. jclenin brat. mad:.rski
kralj Ladi s1a,·. Poslije nagle Stjepanove smrti pristali Sl! u? kra-
ljicu i dal matinski gradovi i mnogi velikaši. a drugi SI, č
na pomoc Biz<luta. Medu njimll je planula borba. pa se b 'lliji ca
jelena povukla II Slavoniju. ;: iz l'rirnorja se uputi jedan za-
stupnik dalmatinskih gradova; neki velikaš k Ladislav" pa ga
pozovu, neka z:,:uzllle Hrvatsku. Ladislav zavlada IOtJ! bez horbe
zemljom od Gl'ozd:t. a 7.atim krenu prC11lll moru naila·
ć na otpor. U puhodu na Hrvatsku La-
dislav se pozivao na baštinsko pra.'o. ali se morao "bazirali i
na to. da jc Zvonimir primio krunu oci pape. pa tllto ubrntio
pllpi Urhanu I L ć mu. da je golO"o cijeiu
Hrvai.sku. i muk':; ga. neb mu bude prijntclj, t. j. da Illl! darie
Hn' alSku kao papino leno. U 10 vrijemc papa je bio Ll Gobrim
, ..
-'"
I •
-
odnosima 5 Biuntom. koj i je nastojan č prodor Ma-
da." na Balkanski poluotuk. pa nij e mogao pri stati na Lad;-
SJilVO\' zahtjev. Medutim. car Aleksijc naucka Kumane na Ma-
dare:. pa sc Ladi slav č iz Hrvatske. a u Slavoniji pust avi
kao posebnoga .kralja« svoga ii novti/ Alma!;a. Kada jc od Ilap<,
stigao nepovoljan odgovor, Ladisl",' sc: pridTllfi Henri ku I V, i
protivupapi Vibertu. S od obrenjem log .. papc osnova on oko
1091 II Zagrebu biskupiju. u kojoj postavi T.a biskupa Ceha
imenom Duha i podredi j e jednoj madarskoj nadbiskupiji.
Car Alo:ksijc: je ć potkraj lO!) l uspostavio bizantsku
" Dalmaciji j zacij elo jc p,?"'ogao hrviltsk()1n plems(\'u, da
se organizira za borbu s đ jer sc uskoro utim pojal' .
ljuje U Hrvatskoj h alj Petar s prijeuol nieom u Kninu. On
vjerojatno protjerao Almo!a iz Slavonije. jer $e taj 1095 na-
lazi kao herceg u č Ugarskoj. Iste godi ne ulllro je L<ldi -
sl av. odredi \"Ši za sl'oga naslj ednika u Ugarskoj starijeg sinol'ea
Kolomana. brata Almo.'eva.
Koloman sc odmah iunirio 5 papom Urbanom j pocco spre_
mati Ul n<lvalu na Hrvat sku. Car Aleksij e nij e nnl rnogao sme-
ta ti. jer su mu krilari na sl'om putu za Palestinu zadavali dosta
briga. Sve. !ilO je u tai:voj mu!,ao č bilo je. dOI jc
povjerio Dalmaciju na upral'U mletal:kom duf(lu. Kol uman K
osigllrao i od oal' adaja Normana rodbinskim 5 papinim
s .. vezni kom Rogerom Sici1skim. Madarsku vojsku. je s pro-
ć 100i provalila u Hrvatsku. docekao je u plani nama j ulno
od Kupe kralj Petar. ali je bio pobijeden i u borbi je poginuo.
Po tom razbojištu prozvana .ic planina Gvozd Petrovim GI'O-
zdom (danas Petrova gora ). Madarska vojska je do mora
i osvojila Bi ograd. duid i Koloman sklopili uS-,wor.
kojim su priznali jedan drugom posjede. <lli it Kol oman u
ugovoru ipak istakao svoj e baštimko pnw() ne na Hn' <l t-
nego i na Dal maciju kao naslj tdnik hrvatsko-d:::!mlltin-
skih kraljev?.
Kolomano>' .. vlast u Hrvatskoj ni je dugo potrajala. jer su
Madari 1099 pretrpjeli u Galiciji strahIrl POrat od i Ku-
mana pa su bili Č iz Hrvatske. Tt' k J 102 opremio je Ko-
loman nOI' u vojsku i krenuo na !1n'atskt;. I I I lrvat.skoj nije o
to vrijeme bilo vik ni jednog potomka stan: dinastije "iti ika-
216
i
I
he organizi rane vlast i. koja bi mu sc mogla oduprijet i. ali
jc Koloman ipak odustao oo namjne, da Hrvatsku si lom pokori.
jer su ć dva pri jalnja pokušaj a pokazala. da ni
& papom. ni pozivanje na baštinsko pravo. ni paktiranje s poje-
dinim lIeli kaiilOa ne mogu osigurati nesmetani posjed Hrvatske.
Osim toga i Bizant sc oslobodi o ć krilara pa je mogao
zaprij eti ti Madarimu i na Dunavu j u primorju. ć olpor
Hrvata. a u tome su im mogli ć č jer radil o o
č neprijatel j u. Nl< osvaj anje dalmatinskih grarl ol·a
nije mogao ni pomisliti bez č pozi cije u Hrvatskoj. Vel: sc
iz papina postupka prigodom krunisanja ZI'onimirova vidjelo, da
se bez izbora n ije ni II Hrvatskoj mogao popeti na prijestolje č
Ilove dinastij e, a pogotovu ne stranac. Sve j e to imao I'red č
Koloman. kad je ]lQrul: io Hn ' at ima, d3 se ieli s nji ma nagoditi.
su II pojedin05tima tekli ti pregovori i gdje su se vodili.
nije poznat o, jer sc o njima nije č ni jedan suvremen i do_
kumenat. nego tek zapis iz kas nijeg vremena. Za Kolomana je
bilo najvažnije da ga :a kral ja priznaju ć iz dalmatinskog
primorja. koji su II hrvatskoj d ržavi imllli ć položaj. bili
ć na i tl'ofil i jezgr u hrvatske vojske. Osi m
loga. oni su ugl avnom stanovali u zaledu dalmatinskih gradova.
i nj iho,'o je dria nje bilo u svakom č č Vet za na-
rodnih vladara č su se poj edina njihova bratstva seli ti
prema Celini i u Liku. đ od porcza i obveza na samo
na vojnu slu!bu. T o su bi la bratstva (generati ones): č
KukurOI. ć ć ć ć ć Ka-
rinjana i č č ć č č ć . .Jamomctica i Tugomi-
rib .. tih bratstava zatražili su od Kolomana kao
u"jet prizna nja za kral j a. da im potvrdi stare pOI'!astiee. koje
su i mali II hrvatskoj driavi. t. j. mi rno i nesmetano uiil'anje
posj eda i đ od zemljarine i svi h ostalih ć uz
obavezu vojne službe do Dravc o svom tro!ku. a preko Drave
o kralj evu (rošku. Kad im je Koloman to odobrio. IlOveli su
ga u Biograd. obavili P" starom č izbor i okruni li ga hrvat-
skom krunom g. lIDe.
Tim č prestala jt" Hrvatska postojali kao potpuno ne-
zavisn3 d rfava i ušla je u drlavnu zajednicu $ kamo
se pomaklo i njezina daljeg državnog života. Premda
217
,
,
I
I
jc mnoga obiljdja ""oje držilVne ])osebnosti ž kroz
ć uglavoom nepromijenjena . Hrvatska je il)ak prestala
neposredno utjecati na razvitak medunarodnih odnosa, a o svo-
me unutrašnjem razvoju nij e vi ! e mogla suvereno č
8. Razvitak Isl re od VII. do X II. ć - Na
Starog vijeka Istfa sc prottzala prcma istok u do Raše. a prcnoa
sjeveru do Snjcžnika i doline rijeke Vipave. ' >oslije propasti
Zapadnorimskog carstva 4iG bila je najprije pod vlaUu kralja
Odoakra. zatim č Gota. a od 5S!! dalje Bi zanta. Slaveni
su sc. koliko je poznat o, p.ojavi li II Istri prvi put 599. ali ih Je
hiunuka vojsk.a
. U koj e otada nisu vik prestaj ale. bizant ska je
Illa II Istn tnatno oslabila. Iako sc nij e slomil;:!. kao II Dalma-
ciji. nij e ipak mogla č daljc prodi ranj e Sla,'cna. U VII.
s\. Slovenci su se č pro!irili po brdovitim krajel' ima sjeverne
ht re. a Hn 'ati S\l 2aposjcda1i č dio i pomicali sc dalje
prema sredihu i jugu po!uutob .. Njihove nal'ale svakako Su sc
stišale u prvoj ]lolovini VIl. sl.. pa su !:tda morali Mst;:ti i sno-
šljivij i odnosi i?me(!u k rU:ll1skih Romana i poganski h Slavena.
jer je o. (,41 papll il' a n IV. mogao opata MartiM
htru i do otkupljuje š ć sužnjevt. koj i su
bili pali u ropst vo pogana. t. j. SI"l'ena.
Romansko stannvni!tvo u Istri bil o je dl'ojakoga porijekla.
Ono je di j el om potjecalo oc d oseljeni ka iz Itali je. koji su sc
ondje smjesti li još tr rimsko carsko , ' rijtme, II tlijdom 0.1 do-
ć ilirskog stanovni štva. koje je podleglo kuhurnijim ro,
manskim došlj acima i preuzelo njihov jezik i č Romani
su sc najviše okuplj:!li II Srado"ima Ul ob;:lu i u ekonomski po-
voljnom pojasu na lapadu i j ugu. Prema sredini poluot oku i juli
prema gorovitim krajc\·iI1lJ srcdnje i č htre romamki
je uljeeaj bio siabiji. pa sc na tom č sta-
novništvo nij<:: sasvim pretopilo 11 Romane. T o pobzuje i ll C-
znatan broj romanskih mjesni h naziva u unlllrašnjosti poluotoka.
Td ko je steCi jasniju sli ku " rasprostranjenosti Hn' ata i
Slovenaca u Istri u prvim stol č mo nakon njil,ova dosti j enj a .
Oni se tamo ni su istakli kao č snaga. pa ih dokumenti
malo i sIlominju. Na Siarinu i raširenost Hn'ata j Slovenac:! II
2"
I
Istri upueuju mnoga imena mjesta. Nazivi kao Labin. Plomin.
Raša, č i neki drugi č iz najstarijeg razdublja: stari
su inativi Sutinmac. č č iz č ul
vremena. medu ost alima. nazivi č MotOI' un i Kopar. Po-
tvrdu o Hrvatima i Slovencima pružaju i neki dokumenti. Cesta.
koj <l je vodila iz č prema sredini poluotoka. naziva sc J030
via ScJava, a 1158 via Sclavorum. Godine 11 OI? zabiljdena su
h rvatska imena mjesta II lat in iziranom obli ku Bellegradus. Cer-
nogrlldus; tc se godine spomi nje i Gol ogorica. Castrum Mahrcn-
fcls nal.iva se 1112
S pojavom č vlasti u Istri ;88 nastaju II njoj du-
boke promjene. Prije. u doba Bizant a, nalazio se na č gra-
danske i vojne upra\'e č slufbenik. magister milit um. koga
je imenovao ravenski egzarh. Pokraj in:. j e bil :. podi jeljena na
č pojcdinih gradskih muniei pija. Gradovi Pula. č
Kopar. Novigrad. a možda i Pitan. im:!li su pod svojom v!ašcu
prostrane t ui tori je. Civilna i upravna vlast bila je u njima
povezana s vojnom. Glava uprave bi o je tribun. biroo izmedu
prip:!dnika ć sloj a ; uz njega su bili. takoder birani. vi -
.;:aril (n'l1njesoici) odnosno loci servat"res (mjesni službenici).
k oji su se. ujedno stribunom, n,H,ival i i sucima (iudices). Gnu]
je hio sredihe uprave. obria i trgnl' ine. ali j e njegovom eko-
nomskom podlogom ipak bio teritori j s mnugobroj nim kolonima,
a bilo je medu njima i ToOO\'a.
č upr'l\'a. pomognuta od crkve. \Ivud i nove. feu-
dalne odnose. Njezin je predstavni k. dux (vojvoda),
ru.šio muni eipalni sistem. uklanjao izabrane sluibenike \I grado.
vima i nadomjdt3o ih č Č oduzimao gra-
dovima okolni teritorij i podvrgavao go svojoj neposrednoj da-
sti. prisvajao javn .. i napušleIla dobr a. zadrbvao č pri -
hode gradova i prisiljavao đ na č usluge. :Kasi!j;. su
č i biskupi. Na sk uphilli. koju su carevi izaslanici 804
oddali no rijeci Ihbni kod Kopra. da izglade koj; su
l.bog loga izhili izmedu gradana jedne. a \' oj vode i biskupa
s druge strane. đ su uspj eli . da im pri l. na j u samouprave.
Ali okol ni teritorij. na kome je vojvoda ć otprije nasdjavan
Slavene kao zeml j oradni ke i pastire. nije bio povra!·en gratio.
\·ima osim zemalja, koje su mogli obradivati sami đ Zbog

I
I
-
loga lUJe nimalo vjeruj,. tllo ni lO. da Su Slaveni morali tom
prilikom napust iti $\'<1 svoja nova sJ'ediha V'J·." ·h .. rl ,.
di; oo • <I' )C'<IjC
za r 010 na Š zemljištu, gdje ih je naseljavao
tbog toga. da bJ osl abiO moc grado\'<l i uveo na tim č
č lcudaJnu upravu. č polit·,· b·,· S, .
b ' . I I I I su aven! po-
tre nl š koja su Franci pri svojili . pa
bIh da JC feudal izma i lada. kao i po-
II X. SI .• 1., 10 lJ prilog ii renju i ć Slavena u
istn.
Feudalizam sc u Istri Sve više č š ć " 'X t .
. '! k'h . • . s . za "TI_
Jem,c, J iz dinastije ć i zatim, do II X. st.,
.kraIJev? ',z drugih porodica. T i Su sc vladari brzo
nastoJe6 da č svoje prije$lolje. gledali 5u pre-
dobItI za sebe crkvene bi ,k.,>, ., "P t ' , ..
. . . v a e. uava I lm
'p0sJcdc I ohdaril'al i ih drugim ]lOv]astitama. č
su u č i puli stekli mnoge posjede i tako proširi li
svoJu sVJet.ovnll vlast nari znntnim č
U Isl rl su ć od lX. sl. veli ku pol i č ulogu feu _
gospoda .. č JloflJekla; iunzi to č utj ecaj
OSJct lO se. poslij e 952. kad je č kralj Oton l č
.. Furlansku i htru. č sc vlaSI pro-
šml a fIj eke Rašc, a vj erOj atno je u 60-im godinarnll XI. st.
obuhvat,]a takoder i č izmedu R·, . R· ,.
, •.• aCI je Ille.
. u I.stri nijc nimalo utjecala č ua
Je Karan tan IJ,I. a os nJ(Hll I Istra b,·'·, "X t,·· ,. rl n
l' ...: " S. o( IJC Jcn:! O ua-
.. a n.dto FurlanIJo. zajedno s Ist rom od Karan_
Je Istra, j c imal a svoje neposredne gO$podarc.
Ipak ostala II skl opu č carstva i njegova feudalnog po-
retka .. U Z. polovi ni X I. SI. Istra se spominje i kao marka. Go-
1s.lrc bili su u s\. č nekih č feudal_
nI.h porod Ica . a privremeno i akvil ejski pat rijarh. podanik
č cara . . Tl. su feudalci gotovo odreda daleko
od zemlje. zabavlJen" kao vazali č car" , .
I' d" . e . < rug' JCra-
oVIma. rzal'l1Im po.slovima i drugi m interesima. pa su neJl('-
srednu upravu svoji m namjesnicima. To je
slahl.Jenj..- vlast i feudalnog gospodara istre. st vara_
nJe rumJerno samostalnih. feudal nih č i osamo-
stal JI vanje grado\' a .
220
i
I
I
Dalji razvitak gradova poslije 804 iho je u turne na nji -
hovu litetu. što su nj ima uprayljal i predstaynici feudalll og go-
spodara. a uz njih gastolidi kao upravitelji na njegovi m posje-
dima. Sudstvo je ipak ostalo u rukama izabranih pri sjednika,
koji se nazivaju nazi vonI scabin; . Premda su gra-
d OI' ; izaAli ;z prvih sukoba $ feudalizmom oslabl jcn i, on i su
uvi j ek nastojali da suzbiju utjecaj feudalnih gospodara., č
gradsku autonomiju i prošire " last nad svojim nekadašnj im
okolnim podrutjem. Tu se interesi gradova i feudalaca nisu
mogli pomiriti .
Za istarske gradove bll a je vanredno važna i sloboda po-
morskih putova, jer Sll samo na ta j č mogli osigurali trgo-
vinu na moru - jedan od izvora svoga blagostanja. No j lU
nij e bil o skl ada izmedu g radova i feudalaca ; ti "kontinent ;tlno_
orijentirani feudalni gospodari nisu nll moru p ružali zaštilc gra-
dovima. nisll imali ni snage ni sredstava . du šlite njihove in-
terese na moTU. a ni su mogli ni samu zeml j u č od navala
5 morskt straoc. Pri tah'im okol nost ima gradovi su bili pre-
pušteni sami sebi i snalazili sc. kako su ?Ilali , vodili borbe na
moru. sklapali s Venl'eijom mir i preuzimali prema njoj 0 00. -
veze. č š ć mimo feudalnih gospodara i njihovih predsta\"-
nika u zeml ji.
U IX. st. grado,· j su bili izlnieni navalama Hn' ata i Ne-
retljana. pll im je kori stilo. sto se Venecija u IX. i X. s\.
oorila protj,· hrvatske prevlasti na muru. Ali kad jc pomorska
si la Hrvata i Neretljana oslabi la. Venecija sc okrenul a i prema
ist arskom poluot oku: htjela je dobiti utjecaj na gradovt
i p<lti snut i njiho,'u trgovi nu. kako bi je što vik osigurala za
scbe. Veneci-ja je tdi h. i za lim. da st upi na istarsko Ilo - na
suprutnu obaju mora. Na taj bi joj č uspjelo potpuno osi-
gu rali slobodu "lo,'idbe na onom dijelu sj ever noga Jadrana. koji
je za nju bio naj,·ažniji.
Koli ko je poznato, Kopar St prvi <ld istarskih grado,"a našao
u polobj u. da je ugo,'or ima od 932 i 9ii morao nekt
ooavezt prema Veoeciji. Porast č utje(aja u Islri č
tuje se osobi t o \I drugom ugovor u s Korrom. kada j e Venecija
prisilila grad n:; č uSlUr ke: llajznataj nija je njegova
obave1.a. da ć oSI olli miran, ako bukne rat izmedu Venecije i
221
, , .
.J
drugi h istarskih gradova. Za ove su gradove č obaveze po-
znate lek iz kasnijeg ,'remena.
č su sc razvij ali odnosi na č na kome su se
II ć nastanili Hrvati i Slovenci. Najvjerojatnije je, da su
Hrvat; u Istri živjeli II najstarije vrijeme II jednakom druJlvc_
i upravnm.n un:denj u kao i ostali Hrvati, 10 !to je
č sIrana Istarskoga poluotoka bila vjerojatno do druge
polovine XI. It. sast a vnim dijelom hrvatske države, premda se
ni 7.3 jednu županiju iz doba stare h rvatske driave ne molt: po-
uzdano ć da se ii rila po Istri . Ako su H,.. .. a ti 1,1 Istri il"jcli
\I ć zajc:dnicama. jasno je, da j e feudalizam
morao i lu vriil; svoj ralorni utjecaj. To se ddaval o na taj na-
č 110 SlI feudaki stjecali posjtdt na tlu. na komt Su bili na.
sdjeni Hrvati . Nastajale Su ttritorijalnc promjtne i razgrani-
č mtdu ftudakima i, i to jc sasvim razumljivo. odred ivanj t
meda stoskih ć
Seoskim ć upravljali su župan;' kako to poka zujc
kasnija isprava jz 1]99, u kojoj se spomi njt župan u
mJcstu Barbanu. II južnoj htri. kao prtdstovnik ć U istoj
ga ispravi nazivaju i gasiaIdom. ho može biti oznaka za seo-
.-;koga glavara. a možda i onoga, koji jt bio u odrtdenom slufbe-
č odnosu premo feurIalnom gospodaru. č jt barban-
iupan hi o p«:ma ftuda1cu odgovoran za izvršivanje ftudol-
mh ohaveza od strOInt opCi ne.
. . 9. Kultura. - K n j i i e v n o I. Prve vijesti o posto-
JanJu pismenosli kod Hn'ata č iz 925, ali
nema mkakve .umnj e, da Su č tt pismtnosli nekoliko dece-
nija .. moMa .. i č PO ć stariji. Medu Metod ijevim
č kOJI su poslije smrti svoga č 885 bil i pro-
gna.nl IZ. i krenuli na jug. bilo je i takvih, koji su po
Jedne legende krenuli u Hrvatsku, ali je, ć po
viJit nq;o ' ·j erojatno. da je otprilike u
1$10 \·nJeme. t . J. odmah poslije smrli Metodijevc. Moravska
kul turno utjecala na Hrvatsku. ako se to nije dogodilo moida
ć za :Eivota Metodi jeva. Na taj su č i Hn ' ati postali ba-
llinicima rada Cirila i Metodija i njihovih suradnika i č
222
I
u Moravskoj . baš kao j Makedonci , Srbi i Bugari. a ć od kraj a
X. sl. zbog južnoslavenskih utjecaja i Rll si.
lako su ć primorskih grado\' a kao č pristaše
latinskog jezi ka. po njihovu mi šljtnju jedino dopu!tenog jezi ka
u č crkvi , vci 925 poduzeli prvi napadaj lili sla\'enski
jezik II hn ' atskim crkvama. a 1060 zabranil i i samu upotrebu
slavenskih knjiga u njima, s"i ti napaclaji nisu ipak ponigli ic-
ljenu s\·rhu. nego St naprotiv sla\·e.nski crkveni jui!; pro!irio i
duboko u Istru. ]-] n'atsk, su glagoljaJi svojim upor nim drla-
njem ipak č slave.nski jezik u '\'oj im crkvama .. podu.pi:
rali su ih široki slojevi naroda. koji ma su li !velemcl. ponikli
iz njegovc srtdi ne. bili bliži od latinske crkvene hijerarh ije.
Kak o su Ci ril i Metodije u prvo Vr!Jt11lC upotrebljavali
knjige uddene prema č obredu i sto!>a bili kkvetani kao
heretici. č su ć ć II Moravskoj . a za njima i sv e-
ć u Hn'atskoj - da bi odbili od stbe prigovore latinskog
kl cI'1' i spasili svoj jClik - preudešavati crkvene knjige prema
lalinskom ubrcdu, kako pokawju č odlomci starih cr kve-
nih knjiga. koje Su upotrehljavale u Moravskoj i Hrvatskoj,
a ,,<J cšcne su prema latinskom obredu i pisane lijepim cr kven o·
slovenskim jezikOlIl. č tako. jedini II č Evropi .
svoj jezik u crk,·ama, omogu6\'ali su glagolj11ši i dalji razvoj
hrvatske književnosti u prvim kad su jedini pismeni
ljudi bili č i kad je crkveni jczik bi o u isto vrijeme i j e-
zikom knjifevnosti.
Slavensko se bogoslužje ipak nije č na cijelom hrvat-
skUni č Kad je pOlkraj XL st. osnovana č bi-
skupija i podvrgnuta nadbi skupiji u č po jeziku latinskoj.
prevladao je i u č biskupiji. t. j. na č sje-
verno od Gvozda. II erh'ama latinski jezik. Kako ni u pri mor-
skim gradovima. koji su takoder u crkvi zadrlali latinsk i jezik.
ni na č č biskupije zbog latinskog jtzik. a II
crkvi nije još dosta dugo bilo pismenosti u narodnom jezik\!.
osialo je staro glagoljaško č i jtdino. na kome se II
prvim ć pisalo. tako da je hrvatska pi5menost i knji-
ievnost doba sva napisana u kra; e\'ima na srednjem
i sje.vernom Jadranu i u njegovoj neposrednoj pozadin;.
,
-
Nrvatski su sc glagoljaš; isprva istim crkvenim j
književnim jezi kom kao i Srbi. Makedonci, Bugari i Rusi, iakn
jc On $ vremenom li pojedi nim glasovima. oblicima i i.trazima
bi o prilagoden pojedinim slavenskim Poslije je, naj-
prij e kod Hrvata. a tatim i kod drugih " aroda pru-
dTO li knj i!evnost narodni govorni jezik. Iako j e ć od X. st.
mj csto glagoljice č kod Ju!nih Slavena prevladavati 6ri-
lica, na hrvat skom glagoljaškom Č ostala jc i dal je li
upotrebi glagoljica. koj a je s vremenom li mjest o ne-
kadaJnjih obli h dobila uglaste oblike pod utjecajem suvremenog
latinskog pi sma .
Hrvatski su glagolj aši, Š ć svoje knjige prema za-
padnom obredu, prevodili one d ijelove. koj ih ni j e bilo u č
crkvi , latinskog jezika. a dijelove č jednoj i drugoj
crkvi (to su bili . na pr" tekstovi iz evandclja. psalmi i sL) uno-
sili &u bez promjene onako. kako su u Moravskoj bili pre-
vedeni 5 č Kako su se poj edi ni spisi. prevedeni u staro
doba, iiri !i u prijepisima u sve spomenute slavenske T.emlje.
nalaze se katkad u svi m ti", knjižcvnostima ista djcla. č
č u mnOGo kasnijim prij episima . Zbog č jezi ka
ši rila 5U sc i postije pojedina djda vrlo lako iz j ednih u druge
slavenske književnosti. Buduci da je najstarija slavcnsb pi-
smenost nastala u " eti s organizacijom cr kve. razuml jiv" je. da
se "dik dio stare hn'atske pismenosti sastoji od crkveni h knjiga.
a usto ud č objašnjenja i gO\'ora crkvenih otaca. propo-
vijedi i drugih spisa potrebnih 1.;' teološko obrazo\'anje ć
st va. No osim toga su ć II Moravskoj bili prevodili
s č i druge sl)ise. nanx: ilo apokrif ne u koj ima 5c
o č starozavjetnim lici ma pripovijedalo koješta. č
nema u službeno priznatim (kanonskim) crkvenim <ljel ima. Osu'
bito su lj ud i rado č č spise (ot krivenja. videnja).
u kojima se pril)Qvijedalo, kako su poj edina li ca jo! za ži\'ota
imala priliku da vide pakao i raj. Tako II bogo-
rodice po mukama« (u hrvatskim rukopisima .GoSlloja hodila
po mukah«) bogorodica. vodena od »arh i5tratiga .. Mihaila. I)ro-
lazi paklom i Ulo!i svoga sina. da olakša grcšnicima muke. Ti
su č spisi nalli ži va odjeka i u narodnim pjcsmarn:l i
pripovijet kama (Ognjena Ma rija u paklu). Drugi su popul:' mi
l
-
-
(
"
.....
... - .. "
T" "l.A XI'
OI vh erlfv. sv. DOni,. u Zadru (IX. st.)
'"
TAHLA X\,I
"
I
-
-
-
-
-
" -

-
.,
o
,
o
-
g

"

o

-
"

>
-

>

- u
rod bili hagiografski SpiSI, t. j. žitija svetaca, II kojima jc crkva
idealizirala borce za vjeru i č Kako su li spisi prika-
zinli btklld djeli život pojedinih č pa i život 7,emaljski
i č grdni život prije ć bilo jc II pojedinima od njih
i č č elemenata i živih slika iz život.:. , tako
da su ljud i \a djda. iako pisana 6 č vjerskom tendencijom.
č č kao kasnije pripo,·ijetkc i rom::mc.
U staro je doba prevedeno s č na staroslavenski i
više romana i pripovijedaka, od kojih l pripovijetke .. O prc-
mudrom Akiru_.
U m j e t II o s t. Iz historijske tame, koja se razastrla II VII.
i v nr. sl. nad Dalmacijom i Panonijom. javljaju se rijetki umjet-
č spomenici. To su u prvom redu fragmenii skulpture iz dal-
matinskih f; rOldo,' a, koji nose osnovne karakteristike kasne an-
tikae umjetnosti IV. do VIII. ć Gubitkom ć za
volumen i prO$tor, za materijalnost biljne ornamentike i likova
č ptica i životinja iskazuje se sve č umjet-
č odnos prema stvarnosti. Posvemašnje nestajanje ljurbkog
li ka. postepeno gubljenje SIvarne sadržajne p rikaza
i dalja linearizaeija svih moli\,:1 nagovjdeuje novu etapu umICI-
č oblikovanja , u kojoj linearni ornamenat. njeg""; pieteri
na plohi postaju osnovnim sadržajem ; glavnim zadatkom
skulpt ure.
Niz bmenih spomenika Splita, ć Trogira.
Zadra. Nina i Raba č stupnj eve prijelaza u tu
pleternu etapu, koja nastaj e u VIII. st. kao produkt (blj e linea-
rizaci j e ; šcnmtizacije antikni h ornamentaInih i č mo-
tiv<l. Jedan od njih, sarkofag Ivana Ravenjanina (VIII. SL). predo-
č taj prijelaz na č č č promjenom
skulptorske obradhe j ednog dijela sVQje dekoracije; ć
po č put kasnoantikni dekorativni moti" kosog kri!:: od sti-
liziranih liljana. kl esar je donji dio stabljike rastvorio u tri pa-
ralelna prutka na č koji ć sve do XL st. obiljdavati skulp-
turu u Hrvatskoj.
Brojni skulpture 5 p1cternom ornamentikom
na č Dalmatinske Hrvat ske (kao i oni, znatno rjedi.
sjeverno od G"ozda) pripadaju uglavnom crkvenom namjdu.ju
225
od kamena. Tom ornamentikom ispunja\'aju površine oltar-
skih pregrada s Irokutastim nad !,rolazima;
ci borije i č kamene grede , U I. X. I X. st.
karakterizinI skulptur u strog' geometTlJskolmcarn, kurak!er,
kome su podvrgnuti i pojedini č likovi ptica i životinja.
Uporedo s pleteroom ornamentikom - kako 1'0 vremenu
(od VIII. do kra ja X. st.) tako i po svom č
- ni žu se u Dalmaciji brojne crkvene m.alene,
zid<lne grubo lomljenim kamenom. s č nepr<lv, lnostnna II
tl orisu i konstrukciji. Neke su od njib male, improvizirane bo-
gomolje u gradovima, gdj e se stanov ništvo znatno prorij edilo.
a mnoge su gr<ldene od ostatak:! pri jašnjih gradevina, na nji·
hovi m ruševinama ili se nadovezuju n;t č dijelovc stao
rijih crkvi. Tako se malena crkva sv , Martina u Splitu smjestila
u hodniku izmedu zidova sjevernih, »zi<ltnih Dioldecija-
nove č l a gradnju nebdašnje crkve w. Marte II ć
u Solinskom polju (koja se spominje 892) upotrebljeni SH neb
č dijelovi prija·šnje crkve. a crha iz 1): . sl. II Rižini -
cama ispod Kli sa (gdje je đ fragmenat oltarske pregrade
imenom kneza Trl'imim) tck je n6to preu:·"ccna ranokršblt-
sb. kapela.
Povezanost tih gradc\·ina s pri jašnjom fazonl arhitekture
ne č sc sanlU II izravnoj vezi te vrste, nego i tl č gra-
devnog obli kovanja. koji se nadovezuje Il a baštinu
U oblikovanju osnovnih grade\'nih tipo\'a. kOJe JC crkvena arhl·
tektura preuzela od antikne profane i sakralne arhit<;:klure.
znatno smanjenje prostora i opadanje gradevne tebnil;e IItIIn
ć izravn(: je posljedica histori jske št o je stvo-
ren" rasplldom č ekonomsku-dmstvenc struktu!'c:
Historijskim razvojem novog slavenskog č elementa :
uredenja pojavljuju se " arhito::kturi postepeno nOVI
obl ici. koji nalaze s" oj puni izraz u epohi romanike.
U crkvenim se đ VIIJ.-Xl. st. II Dal maciji
javl ja ju _ ll? oba osnovna tipa crh·cne arhitekture :
(središnji ) i longitudi nalni (uzdužnil takoder crkve, kOJe
predstavljaju odreden spoj tih d'·aju tipuva, t . j. nad jedni m
poljem IOll'''itudinalnog prostora uzdiže sc ll,:anj a kupola. Medu
gradcvi nam"a s longitudinalnim osnovnim t ipom prevladuju
226
i
I
jednost .. vnc crkve s jednim brodom (na pr. Mutimirova cr kva
kod S\·, Luke na Uzdolju), ali sc javl jaju i trobrodne bazilike.
koj e 11 smanjenim razmjerima opetuju taj osnovni crkveni tip
(na pr. crkva sv. Barbare u Trogirll iz VIli. ć koja
je izgr<ldena kao pravilna trobrodna bazilikn sa stupovima i
sl'odovim;:. ali je široka svega ndto preko pet met;:ra, od č
na č brodove otpad;: po j edan metar). Osobito su brojne
gr"dc\' ine s centralnom osnovom, koj e je prija§nj;: crkvena
r,rhi tcktur;: upotrebljavala za bapt isterije (krstio ni ce) il i grobišne
<;rkvc, ali se ta č namjena II lO vrijeme č gubi. tako
da se (.:-: osnove upotrcblpvajll i za izg radnju č crkvi. To
su pretcžno đ kružnog tlorisa, č trolisti, č
listi, š (pa i j edan kod kojih sc tr i ili " iše
grupira oko središnjeg prostora (na pr, crkva S"
Nikole II Nin u i sv. T rojice u Splitskom polju). đ ti m cen -
tralnim đ č sc svojom č crb·" sv. Do-
nat .. u Zadru (u Srednjem vijeb! ć sv. Trojstvu), koju
spominje ć Konstantin Porfirogenet. Visoki zidol'i te crkve
č llU f .. agmentima rimskih gradevinn nagomilanima na
č nekad .. šnjeg forum;; , ć !: ružnicll, iz koje izl aze
na jednoj st,·ani tri pol "kružne "1'5id", . velikih č
stupaca i stupa pred il.psidarna. postavljeni II krug.
!'održ:l\·aju gornji kat, crkveni prostor ;:a katekwnene. Od g ra-
aevinJ. kojc li sjedinjuju !ongilldinal ne i centrnlnc cle-
mente, na j bolje sc č u svom prvo!;itnom obliku (X.-XL
sL) crkva sv. Pci.ra u Priku kod Omiša, č je kupola izvana
sub-ivena č nim tamburom, a niz drugih. vik il i manje
sacuvanih crkvi tog tip" č o njegovoj širokoj
njenost;.
U vezi sa stabiliz<!cijom feudalnog u X I , sl.. je
takoder sn'-lbn r .. zvo; koji nalazi svoj izraz u ,7. -
grad nji niz;; monumen!Jlnih i \I postepenom približavanj u
sc u skulpturi č u postepenom napu.itanju
apstraktne linearne ornamenti ke. Time č prva vclika
epohO"! li razvoju srednjovj ekovne umjetnosti - romanika .
Taj novi č odnos prema stvarnost i, koji sc u to
vrijeme nužno ostvaruje ć rciigiozne tematike, obli ko-
vanjem odredenih li kova i zbivanja, najprije se odražav .. H ras-
227
tvaranju geometrijskih tropruta tl vCs-dabitne vilice. pa sc u
XI. st. ponovo javlj::. i ljudska figura kao osnovni lauržaj T( '_
ljda. a ornalllentika (koja je pri je pokrivala cijelu plohu) JI"-
stepeno se č na Siim obrub. Prclaznu CI'I)'II od ornalll en.
talnoga prema figurainom obli ko"anju pokazuje. nil primj er.
rel jef s likom "Iadara iz kT$tionice u s])litskoj katedrali i reljef i
I bibli jskim pri zorim1! iz Zadra. Na njima je ljudski lik jui,
oblikovan č pa raielnim potezima. koji ma se ispu·
nju"ala ornamenti rana plohn, ,I\i rloskora ti liko"i ]lostajll "O
IUl1linozni ji. a od nosi i7.lnet1u njih sc sve realnij e ostvaruju obi·
ž ć dalje kor:lke na putu k veliki m djelima č
skulpture XIII. stoljeta.
u drugoj poluvin i X. st. opa:t\ju st: II arhit ekturi Dillm;i'
tinske Hrvat ske znakovi. koji govore o POS\epen0m dozrij('._
vanju novih gradevnih koncepcija. ć erkvl'nog pm_
i poh<ol HalJju grade"ne tehnike. Mjesto stalne redukCij e
ba';ti nj enih grade" ni!:' tipova. koja je II pOletku tc epohe karak -
terizirr:la arhit ekturu, č njiho\' o nuvo. dalje oblikov:lnj \·.
Vanj ski se zidni plašt 51'e vik č oi ivljuje (n;: pr vijen-
cima slijepih lukova), a i u <)blikonlllju same
j avl jaju sc novi el ementi. Tako se "et kod erI-vl' na .. Gospinom
oto!;u* u Solin ll (koj u je \ 1 polovi ni X. st. podigla kr;: -
ljica .J elena , č je nadgrobna č đ !nedu ostacima lc
crkve) javljaj u tornjevi na č s obj e stra ne oh'oreno;;
narteksa (predvorj a), ć nov gradevni tip, koj i se javlja
u monument alno; izved!.i i kod nekih bsnij;h č katc-·
drala (na pr. \I Trogiru). U vezi rlaljim č crkve i
proširenjem njenih redova podiže sc u Xl. ć niz velikih
trobrodnih erh·i oko Knina. sjediha hrvatskog biskupa i dvora
(Bi skupija, St upovi). u grado"i ma (Split, Trogi r. Biograd na
moru. Zadar, Nin, Krk, Rab) i izvan njih ž ć Kri lo-jeseni ce).
J edna od tih crkvi iz XI. st.. S\·. Petar u Supet arskoj (irni na
ot oku Rabu. č se i do danas u svom neklldašnjem obliku
j ednostavne, trobrodne bazili ke skladnih proporcija. sa tri polu-
krui ne apside i s č č dekoracijom
zidova i č
2"
Kao sastavni di o z::.parlnog č (na pr. ruševina crkve
S" . Spasa na vrelu Cetine) il i uz crkve javlj aj u sc u to "rijeme
i zvoni ci. T i S\I rani l.vonici joJ jednostavni. zah·oreni i nerd-
č m:J.lim prozorima (nil pr. uz crkve sv. Ivana i S". An-
drije na Rabu i n:J.d malom crkvom u zidu zap:J.dnih "rata Dio-
kleeijnnove č :J. poslije se razvijaju u bogal e ikiteno
č zvonike č ka tedrala.
Ra zvoj arhitekture i skulpture II Dalmatinskoj Hrvatskoj
ostavio je Zil sobom dugi niz spomeni ka: naproti". o postojanju
crkvenih đ u vremenu od IX.-XL st. u Panonskoj
Hrvatskoj č samo pojedini fragmenti skulpt1lre S ple-
temom ornamenti kom. T akvi su fragmenti nadeni u Sisku i Lo-
boru, a s č Srijema (Ilok. Bano! tar. l"!akovae) č ne-
koliko fragmena ta skulpture. kod kojih se pleterna ornameo-
tika mij cia s fi g umlnim i bilj ll im elementi ma na č koji je
č za kra j XL i č X II. ć đ
koje se spominju u dokumentima tih stol jeta, ili su propale u
tatarskoj provali ( 1242) ili su nestale $ vremenom, za kasnijih
pregradnja. Potkraj XI. st. , kad jc osnovana č
je vjerojatno i izg radnja prvobitne č katedral e. koja
je bila ć tek g. 12 1 i.
Nasuprot vdikom broju spomenika a rhitekture i skul pt ur e
II Dalmaciji rijetki lU spomenici slikarstva it log rudoh! ja. U
zadarskim se crkvama č niz fragmen3ta fresaka iz XI.
i XII. st.. medu koj im;, se č prikaz .. Kri sta \I slavi _ (Ma-
jestas) u kapdi smj d tcnoj u najdonjem spratu lornja crhe
,,'. Mari je u Zadru ( lJ Oi).
Iz i$prill' a, u kojima sc spomi nju č darivanja crkva-
ma, kao i iz č relikl' ij a ra i ukrašeni h cr kvenih knji ga,
može se najzad steti i odreden uvid u stanje umjetnog obrta II to
doba u Dalmaciji, odakle uglavnom i č spomenici. Na č
iluminiranih rukopisa stoji Spl itski evandelistar iz VIII. st.,
pi san č I'arijantom po!uuncijalnog pi sma u nekoj lo-
kalnoj radionici i s inicijalima, koji su iski teni jednostavni m
ertefima. Iz X. It. č jedan marl)'ruHI«, iz
prve polovine XI. st. kodeks splitskog dakona Majona, il I kraj a
XI. st. evandelistar iz Osor:J. - sve radovi , koj i sc ć u sferi
j uinota1ijanskih montekasinskih i tapadnoevropskih ut jecaja.
Srebrni č ž ć relikvijiuna sv. Asda iz Nina (IX. st. )
ć je jednostavnim i plitkim č
ukrasom, koji odgovara ć stanju č oblikovanja
u lo vrijeme. a razvijeniji figmalni ukras pokazuje
SI'. Oron<;a iz Zadra. koji je u svojim bitnim nastao
vjerojatno potkraj Xl. ili u č XII. ć
K spomenicima monumentalne umjetnosti tog pri-
družuju sc i nalazi II grobovima, nakit i oružje. č ć sc
pojavl juje č nakit - naušnice i prstenje. đ i narukvice.
a \I nekim grobovima i č ukrasno: č iz livene
bronce - predice remenja i č privjesci na odjeti. Ti S\l
prilozi, u golemoj ć proizvodi ć zanatlijskih radio-
nica. koje na č č antikne tradicije u obli -
dma i ukrasu. pri č su radionice u Primor ju bile na mnogo
višem stupnju nego one u sjevernoj Hrvatskoj. Od nakita naj-
brojnije su naušnice s privjescima zvjezdasioga i grozdasto"
oblika. jednom ili više jagoda na karici, ukrašene filigranskim
zrncima. koja sc II slabijim izvedbama imitiraju kod samog lije-
vanja č u obliku sitnih zrn;t. Posebnu grupu prcd -
nalazi kulture. tj X. st. grobni prilozi na
jugu, u \"czi č crkvene organir.acije, postajll sve siro-
mašniji pa u XI. st. postepeno nestaju. a na sjeveru s<.> pokopa-
vanje mrtvaca s prilozima odriava i kasnije.
I u srednjovjekovnoj Istri razvija sc umjetnost na teme-
ljima kasnoantikne civilizacije. U tradiciji kasne antike sa-
gradio je u prvoj polovini VI. st. biskup Eufrazije znamenitu
baziliku u Č Na mjestu starih bazi lika iz IV. i V. st. sa-
gradena jc nova trobrodna gradevina polukružnom istak -
nutom sredniom apsidom i manjim polukružnim, u č
upisanim. pokrajnim apsidama. s monolitnim stupovima. koji
dijele lade. Na vrhu stupova su kapiteli č oblika, od-
nosno u obliku kotarice ili ukrasen; stiliziranim figurama živo-
tinja, a iznad kapitela su nmeci (pulvi nar) s monogramom bi -
skupa Eufr<1zija. Uporedo s bazilikom su atri j s arka-
dama, krstionica i kapela za VTŠtnje biskupskih službi (eonsi -
gnatorit,m), a ncšto kasnije đ j e mauzolej. U unutra-
šnjosti bila j<.> bazilika ukrašena mozaikom. koj i se č u
apsidarna. Srednja apsida predstavlja rem<"k-djelo š ć
230
!
skog mozaika. Uz č č likove, na njemu je i lik bi-
skupa Eufrazija, kao i natpis o gradnji bazilike i mozaika, koji
sc prelijeva II bojama i blistavom zlatu. J pod je bio ukrašen
šarenim mozaikom kao u stariiim bazilikama.
Osim toga spomenika. jednoga od najistaknutijih iz rano-
š ć vremena II Evropi. postoje II Istri ostaci mnogih rano-
š ć đ osobito u okolici Pule. One su poslij(
pregradenc i noso: na sebi tragove č stilova (katedrala
lj Puli. crkva u SI'. č č ili su sc č
samo u nekim dijelovima (pokrajna kapel a veli ke bazilike, danas
SI'. Marija dc canntto II Puli ), ili su potpuno nestale, a samo Sll
im tragovi č u temeljima pod zemljom.
Gradevni oblici š ć vremena zadržal'aju se i II
ranom Srednjem vijeku, i tek gdjegdje sc javljaju osebujnosti
svetišta sa tri polukružne apside, a č š ć jc č Š Ć
ski oblik gradnje s ravnim završetkom bez č apside. I tc
su gradcvine ć nestale, pa su č samo tragovi pod
zcmljom.
Kod Vrsara (blizu č na otoku Vdiki Brioni i kod
Barbana poviše PuJ e naden;] je , vjerojatno staroslavenska. kera-
miku. t. j. glil)cn( posude radene iz slabog materijala bez kola
ili na kolu, s istaknutim rubom i ukrasom od \'alovite crte i č
kica te sa znakom radionice na dnu posude. Kod Barhana je
đ gradište s ostacima utvrda i g robQvima, u kojima su uz
skclete bili č predmeti materijalne kulture. Na sjeveru
Istrc kod Buzeta đ su naušnice slavenskog tipa , a duž ci-
jele obale, pa gdjegdje i u unutrašnjosti, č sc
pleter kao lIkras crkvenog namještaja. T i č oblici ka-
rakteriziraju umjetnost Istre VI I1.- XI. st., kada troprutasti
plder prelazi u č viticu, a figure životinja imaju ć
sasvim č obl ike (Suran, Mutvoran). No tradicija tro-
prutastog pletera održava seioš dugo na Kvarneru pa sc \lZ
č lavove (Rijeka) nalazi i na č
oblika (Lovran).
231

IZVORI I LITERA TURA
I or i. Svu pisanu izvornu ,radu ta hrvatsku historiju do Xl!. st.
o bjelodanio je f. R I t k i 1871 ))Od naslovom: Th;>cumenu hiSiorillc throl'
licae per ;odum 80\;(11,18'" iIIust •• nl;' (MSHSM VII). Tu jc ,radu podijelio
premI vrsti i red ... II tri skupine: l. Acta, ja,'ne i privalnc
isprne; 11. Rese. ipll cl synodal;&, spi"; sabora; 1\1. ExccrpU t
scriptoribus, kronolo!ki poredani odlomci izvora, od nDj ·
• tarijih , "ijesti O Slavenima kod biuntskih pisaca do dolnkl č
OI h'Y3lSko prijest olje. Premda jc ta !birka II ponekom obzi ru ustarjela
i uhlije"a temelji tu reviziju, osobito u č đ oni je i
đ jo!; j edina svoje vrSle. _ Dopun j uje je zbi rk. R a č k i - /II i k I Q.
i Č Novon odeni spomenici it IX. i XL SI. tU panonsko·mor"nku. bugar·
'ku I hrvatsku poviut (Surine JAZU Xli, 1880).
NatpiS(! na koji l U podjednako č za :
č i 'IZvitka, č nije unio U s"ojl Docunlen, ".
Tu jt prazninu l ek 1914 popunio F. S i l i č u svom č
hrv. lske histori je I, \, objelodanivli u njemu s,'e dotada đ
natpise I upise do r. 1100 (u ' aksimilu). On je, osim loga, u djelu
ponovo izdao najvainije isprne i listine od pO«lka Vl. SI. do r. 1I0i.
hd.nje nekih ispnv. s faksimilima i prijevodom priredio je 1925
J. N. g r, Monumeni. Diplomatk. I. bprlve iz doba hrv.uke n .. odne
dinastije (usp. reeenziju V. NOVIki, prvi faksimi lijarn; diplomalarij,
Jugosla"enska !"ji,·, 19'26, l, 5). Jedan od č izvora u dru·
ltvene odnose u Hrvatskoj Xl. i Xl!. st., karlu\ar samostana 1\'. u
Sclu, p-onovo j e 1952 izdao, zajedno I laksimllom i opsežnom rupravom,
V. Novak.
Ni jedna od daud. poznat ih I,prava ni je se č u originnlu.
nego u prijepisima samostanskih kartul .. a, u koje su pojedini samo·
stani č unositi pr ijepise svojih darovnka. Neki su prijepi$i
razmjerno kasno p. su. na primjer, najstarije iSll rave Imuo,· .•
Trpimira i Mut imira iz IX. st. đ do u prijepisu iz 1$68 (usp.
L. K a dviju n'j sll rijih poveljI iz hrvauke povijuti, V AlIO
ll, 1930·34, izdlo 1940: M. B. r I d., Dvije nak isprave,
Croalia sana 14, 1937. j pos. 1938. • nekim promjenama u fillnju: J.
N. t" y, Hrvatske knt1e\"Ske isprave u svijetiu dosadanje nauke, VOA
232

I
,
i
VIII, 1939, i IX- X. 1941). Zoog tog., ito o rigin.li Isp,,'" d.;o XI I. SL
nl: poSloje, ć je R a k i smat rao neke ispra"e sumnjivi ma (usp .
Podmelnute, SUlnnjive i prerartjene lisIine hrvauke do XII. vieka. Rad
JAZU 4;" 18i8, i k mojoj raspra"i: ...• iSlo
lm). O vjerodostojnosti nel'ih ispra,'. raspra"ljalo $t i u lI()\"ije ,'ri.ieme.
na primj er, O iednoi ispravi krJlja Zvonimira iz lOi8 i jednoj Sljep]n I
II. ix 1089 (usp. V. 1\ o , .• k D'·. splitska falsifil,at. XII. č Strena
Bulkia" • . Im, i Anali,." ra,,'uda ' .emalja manISt ira sv. Benedil". u
Splilu. VAHD XLVll-XLVlII. 1924-25, prilO!: IV; L. Kalit, Jo! O
darovnicama ZvonImira i Stjepana II. ko\udricama sv. "
Splitu. VAHD XLIX. 19'1ti- 27; M. S u r fl.)", O prodoru slavenskih plc-
meuskih Ov;je iZ"orne isprave hrvnukih kralje"a. Oblor 31.
l. i l. II . 19:!4, i D"ije liSIine o kraljevi ma. islO 12. \'. 1!r"..81.
Autentitnost knete,"Skih ispra"a iz IX. lit. sl"'io je u sumnju D. !; ,. o II
(I\rivotvorine o SVelom Jurju Put aljskom, VIIAD, N. S. XVII. 1936. ;za"l"
19-10), sli .it u tom mi;JjcnJu oSl ao do danos (Usp. takode.
kral.k prik81 _Diploma t ike kod od J. N a gr. u H. E .. S ....
Diplomatika.)
}>O$I;Je izdanja izvorne grade u navedenim djelima č i ć
pronaden je SIImo poneki nov izvor u k.menu ili rukopisu. Tal,o
u Sopotu ko(] Benkovca iskopan i najnovi ji, č natpis s imenom l,nH'
koji je uSlO i č (u$p. S; II t, O novonadenom spo·
meniku hrvatSko!; Uranimir". Novosti 5. V. 1929, i faksimil u knj izi
Lj. K a m a n O. Ziva starilla. 1943). Od novill piunlh ;Sli.:c se
prije sveg. tr.ktal b<:ne(]il<tinea GOHschalka. De trina DeHale, it .rerline
rx. sl. (usp. 1\ a t i ć Saksonac Gousehalk na (]\"Oru kneza Trpimira.
s fakSimihma ć mjesla).
Z. nzv;tak malerij.lne kulture osobito Su vailll n
vincima. u Smrdelji ma kod Skradina i u Trilju nl č D31malinske
Hrvatske, le u Ul.itlom Brdu na podr utju Panonske Hrvatske. O hm
tHtima usp.: J . B . u n I m i d, Groblje XI. ć u Bijelom Brdu k()(l
Osijeka, VHAD, N. S. VI!, 1903--04 ; Sluine ranog srednje:: ,·ijek. i.
Hrvatske i Slavonije, isto VIII, 1905; F. I ,. a II i f e k. IZ"jduj o iskapanju
nekrop-ole u Bijelom Brdu. JAZU 55, 1949; Z. V i n s k i, !\ izvje·
'laju o iskapanju II Bijelom Brdu, HZ IV. 1951; K a ram3n. lsko;>ine
dru' lvo Ć u Mravineima i rroblja, R.d JAZL' 2G8.
1940, l Swrohr\"atsko groblje na Iwd Solina. VAHD Lt j DO •.
1936.
Suvremeni historiografski izvo.i dom.teJl" porijekla ne za lO·
razdoblje. all su M: u nekim kasnijim ut""a1i č podaci "
đ dog.dajimo i č »Histor ia uloni t anorum
koj. je _ prema mišljenju - nastala u XIII . .• ali njuin
najoti r iji rukopis mladeg postanka (ndto prijt XVI. st .), udrža'·a. ul
o$tllo, spiM: splilSkih sabora X. st., nek. papinska pism, i op:. Zvoni mi ·
233
I
,
rove smrt i (usp. S. G ll" j a Č a. H,stona S1I tonit,na maio. Rad JAZU 283,
.(951 ). je da ok t lj sp;s pro,irena ,
. H.sto." .a splitskog Tome i" drui:C
jolo',"c XlIl. SI.. ah jC d" ,'c fl"., .. ,. , . .
• 0 , ••• ,aTlJ'.,al'aJCllnp •.
sao ,I, pisac, koji se koristio istim predloškom kao j arh.
Toma, .'h motda i Um Toma. koj i se njime 11051,,1;0 kao konceptom U
tekst Svo!:,a Premda arh. Tomi nije II svoj tekst ,,"io
menuti materUal (kao ni kataJo/:, splitskih biskupa; dr ••
!to sadrhva,. 'ukoP' s HSP). Il njemu ima dosta đ 7.a historij u
lI.va.ta od nJ'))o,'o do IJ i!'ovora S nc.iomallom, kojJ tako-
tl er, I HSP. Prem" tome nije ni tekst tOIP' _ u đ
u le stariji od Xlii. ć Opis nuilne smru
kraba ZVOlHm.".,. kOJI donOSI HSP (ujcduo J njca:ovim 10bolnjim cpila.
fom). ne ralhkUJc se U usnovu od upisa, koji je najkunije u XV. SI.
dodan 23 .. gl. hrvIukoa: Ljetopisa popa (t. z,'. Hrval.
ska krOluj;a) leoji .ie _ bin jedini te vrSle. Najzad. i san, Ljetopi s
Dukljanma (v. b,b!. Ul POj(!. VI I) donosi poneki. ili manje
P?Ulda" podatak hrvatsku tusluriju do XII . st., pa !t č nA
lIJemu o!<O,vala, UZ .?SI310, i lobolnjeg sabora na Dm'anj.
skom POlJU, uz kOJ' su donedavno vuivali krunisanje kralja Tomi.la,'''.
danu. Je uSlalo spomin, pi t anje, mOI:" II se smatrati č
tobožnje .ChronoloJl'ijec č I<anoni),a. I!"n.
č h'ana 'z XIV. st.. koji Su puznati PO djelima B. A. I(rtt.
.. polOvine XVIII . ć Vata" je osobito odlomak o
van'.J.' u SI., kojim sc od hrvatskih hlSlurib .. korist io R.fki, a u
vrIJeme Barada. ć je medut im V. K II i e u
Ocjena 'l. iJi Ivana
č 1873-74) došao do da taj Ijel opi,
n'Je !>ostoJao. a S II; ć ga je 1925 smalrao. falsifikatom P. Rit!era.
ć Premda i Um Ratki, pmlije izlaska Ktaite"t rnprave,
oln .. navedem odlomak kao nedovuljno pouzdan. ipak jt S II r.
r I. naSIoJao da obrani njeru"u č II raspravi O f.agment"
"kron,ke gOrll'kol: đ " .• ,," (na mod .. jeziku. Sz.hadok 19(4).
. Kao viie suvremena č dolaze. dakle. u obzir san,o
<Uda Sl ra mh p"'ca. prije s,'e;a hiuntskih. a utim i mletafkih
R: a č k i .• Seriplores re rum Chroaticarume pred XII .• toljelem Rad
JAZU 51. 1880). '
. Od bizanlskih pisaca glawli je ;z,"or (lol:.daje do sredi ne X_ Sl.
o I a n.' i n or f ; r o I: t n e I .. Osim nekolil;o podat a". u biografiji
'u,hJa l. ,afan Je samo n$l:o" SptS De admlni5t rando impe rio (\'. bib!'
u1. HI). Za dru,",u polovinu XI . i č XII. st. ima vijesti kod
Kedren. (Bonnski Corpus), Kekaumena (,zd
". Vmslbevsk' , V. JernŠlel. 1896) i Ane K o m n n e izd_ n.
1...'ba l--lV. 1937).
Z)'
i
I
l
I
i

Za hr ... u ko·fran.tkt odno!t jedini su izvor _ osim ndlO malo
POdal.ka u Porri rol:enela _ samo fr.nlt ki pisci, i 10: A n n a I e" r e /I n i
Fra n e or" m. Vila Ca roli Marni imperuoris od E i n h a r d a ; Vila
Hludovicj in1j)e.aloris od T h e g a n a (ildanja " MC Scriploru) .
O odnOsima Hrvala i Neretl jana prema Veneci j i do g. 1000
n.jvik I " a" D i 8 k o n. lajnik dufda Pel ra ll. Orseola, u
č kronici (izd. G. Montico!o. Cronache Venniane antichln'me l.
1890). Njegov je prika: nl$lavio u sredini XIV. SI. duld Andrija D ft n·
d O I O (CI,roni<on Venelum, izd_ L. A. Muraluri. Scriptorn rerum itati
carum XII. 1728: " ažna je i njegov,. dosad neizdana. I. Kratka
O đ odnosim. na knju Xl. i " č XII . Sl
pi'u prije sver. madarske kronike: Gesta Hunnorum ct Hungarorum o(i
Simona dt iz krlj. Xlii. SI. iChronicon piel um \I;udo·
bo" e n s e il XIV .• ,. (izd. l. Scripl ores re rum Hunf,!""cP
rum l-ll. 1937·38). Podacima do 1099 dopunjava ih skitski benediktinac
GaulredO /1\ a I a t e . r n u svojoj 1-!i Slori p sicula Muratori V. 1124)
č đ Zbirku izvora la h"'aH;ku povijest u doba fet'da
lizma do feudaluill odnosa 18-48 đ ie (u prije>odu) ,I. i d n k.
HiS1orij,k. za hrvatsku povijesI I. 195".
L II e r a I ur a. Prvi kritifki prikaz najs tHijel: razdoblja hrvat'ke
n;storij. do XII_ sl. d.o je "'on l. u č i t (Lucius). Dc TCl!nO Oalmatiae et
Croaliae libr i sex (16fi6). a pitMja iz dobn Č je
njega obrndio Josip Ot iu'um liber unus ( 1806). lj
modernoj h"'atskoj hil1oriOI:T3fiji prikazali su to t azdoblje, u
opfe historije. "ajprije T. S m i č k I a s. Povint hrvat ska 1 (1879).
izalim V. K I a i l, Poviest Hrvata I (1899) . ali su danas II prikaZ"
potpuno zaslarjela. Od d"ljih djela le vrste namijenjenih širol<onl krug"
č su: R,. ti O r val. Povjed HrvaUke ( t904. 2. izd. 1924):
f. S; i č H"'alska f'O\';je$1 1 (l9OCi). i Preg-l ed povikSI; hn·al.kog na·
roda od najslar;jih dana do godi ne 18iJ (1916; dru!:,o i pro;';reno izdanjt
1920 č kalO !. knj .• dob'; do 1790); L K al ; ć Prellled povijest;
Hr"ata (1938).
POŠlO jc i g i tc 191 ' dao u der Kronlen 1 cjelov;1 prikat
hn'atske historije do 1102, on je najud 1925 objelod.nio svoju opsetnu
i č aparatum snabdjevenu Povijest Brvala u narodnil'
vladara. Premda j e poneko od njeg-ovih bilo poslij e č
ili ba rem slavljeno" sumnju. pa se i on sam odrekau nekih svojih Ille·
SPomenUlO je djelo i danas jot usnovka i polnna 101'I(a za sa"
dnlji rad na Im'atskoj povijesti do Xli. ć
Medutim. kako SC u svom p rikstu č Ul:]"'nom na po·
č razvOj, njeg-o,·u djelo nalali uvijek neO!lhodnu dopunu u zM·
č radu F. R a č k o l: a, Nutarnje stanje HrValske prije xn. Č
(Rad J AZU 7(1 i d .• pos. 1894), u kojem je č ocrt ao eko-
235


"O"lshe, drb"nopravn. i kulturne prilike u razdoL>Uu domatih vladam.
Tako jc ; taj rad č postao dalj ih napora, da Se prije
svega objasni ekonomskO_dm.tvena struktura ranofeudalne
države, Toj je zadaCi namijenjen takoder pri log J, D u t k o v i ć a, Gospo,
prilille kod HtI'ali, od ndjstarijega doba do konca Xl! . ć
(-"IVj XXI, 1912-13), koji ima uglavIlom samo historiografsko č
i viu kOje se odnose na kompiicirano pitalIje o
hrvatskog plems!\·a. II ,'e1.i S osebujnom pojavom dvanaestero ć
hratstava u doba razvijenog feudalizma .
Protivno miš ljenju č da je pl emst vo kod Hrvata izraslo
orl:anski iz rodovsko-plemenske zajednice i njezi". slar je;inskog sloja.
V. I( I a i Ć Hrv"tska plemena od XII. do XVI. ć (Rad JAZU 130,
1897) povezao je to pitanje S drugim, nedovoljno ,asvijetljenim pitanjem
o doseljenju Hrvata, ć su se č pretvorili "
ć klasu, koja je otprije doseljene kao i
preIvorila u svoje kmeto,·c. Tako se pitanje o porij.klu plemstva
pO"ualo s dnljim č o postoj.nju slobodnog. č
sloja" staroj hr-'atskoi državi.
Uz ć gledišIc pristao je Lj , H a u p t m 3 rl n. ć
ga novim nokazima (podrijetlo I"val sko)!" plemstva, RAD HA 273,
i H",.tsko pra plemstvo. Ral.pravc raH. Z3 zgod. i družb, ,'.de SAZU l,
1950: ",sp, ocjenu B. Gmfenauera u ZC V, 1951). Prema Hauplm.nnu je
pr,"obilno plemstvo kod H,,'at;\ nastalo osvojenjem, a plemstvo d,·a ·
bratst. ,'a r31"'i lo Se iz njega od županijskih i dvorskih
bs"ik., premda nije imalo "arotitih staleških prava.
ć lo mi';l jenje, M. B. r" d n, Postanal, h,,'at,kog plem·
stva (CHP 3, 1943). odbacio jc tal<oder mi;]jenje č i z.ldj,,<"io svoja
izl'l!"n). Indnjom, da u H,,'atskoj nije do XII. sl. ć bilo plcmstva
kao staležo s osobitim nego da je tell Koloman '\lstJnovom
dva"aest plemena razbio jedinstvenost l""atskog plemensko;:
sustava i u njegovu okviru od dotad potpuno č stvo-
rio red o"ih posebnog stale!ko!,: položaja<. Pitanje o porijeklu hrntskog
plemSl\'8 je time jO! kompliciranije, jer se najzad povezalo s da-
ljim o!l'orenim pitanjem o č i znMaju t. z,', Pacta
;z č XI I. ć
o porijd,lu h"'ats](og plemstva dodiruj u đ pravni
č koji napose istražu.i u oblike pravno!,: r al\'oja u Hrvatskoj
do XI!. stoljel'a, U najnovijem cjelovi!om Usl"vnog prava Hrvat -
ske narodne ž (Rad JAZU 265 i 266, 1935 ; 1939) M. L 3 n o v i t'
daje dosada najpotpuniji pregled ja,'nopr."nih ustanova i uredaba "
hr"olsl,oj državi. Prije njega č je to M. I( o' t re n Č i Ć H"'3ISk3
pr.,'na povijest (1919, 2, il.d. 1923), a neposredno poslije. u širem okviru
historij.l<og zbi,'anja, .Ii s mno!!o nedostataka. i A. D b i n o v i ć
dr'""n3 i l!rl,'na povijest l, 1940. osnoV\l č
236
i
I
,
ć historije poku","o ie da tu ć IsplIni D, J n n k o,' i ć u
udtl)eniku Istorija i prava naro{]a FNRJ I (1948, 1952'), u kome je
ć poinju obratio hrvotskoj državi .
OSim r8zlika " pilanj u drušlvenih odnosa do XII. st., II hn'r.tskoj
higtorio!!rnfij; ima više spornih kOja .u \'i,e ili manjc v""nn '"
tol< pO>'ijesti u lo,n rndoblju i u d,,]joj ć Prij e svega
je lo pitanje o i č primanj" ć u HnOlO, rjc'cn.ie
kOjc!:" sc povezuje sdatiranjem h'ullU Ro"enjaui"" i
-sorkofaga. Proti"1Io prije ć zastupano", mišljenju °1'01".<ler.J"
/i"'ata Vl!. SI ., I<oje Se osnivalo na tradiciji, kal«l ju .ie
arhidalton Toma II XIII. SI.. F. II lJ I i t i ,I. Il er\' n I d i Z,'SI"·
pali .'u " hrollotaksi spljetsl,ih nadbisk"pD (Bog-oglov'ko 1913)
Slanovi,te, da jc Hr\,Dts posljedica č vlasl i nad /in·at·
skom i d" djelo,'anje Ivana Ravenjanina ide u dob .. 0:'0 g. 1\00, To ,ie
s\a"ol'j;,te dod,,;;e prevladalo" nauci, ali je M. B a r " d" u rJspravi
E]lis<'C>I"" ChroMe"sis {Croalia sacra l. 1931) odijelio pitanje
Nin.ke biskupije od pOl"'I""an.i3 Hrvala i i"nio - kao; J'"iie ć č
- mišljen,ie O osnivanju tc biskupije "' i " neposrednoj \'e>.i S
" im (;. 863. U isto \,rijeme i iMom mjestIl S, S n k a č je
poku,"o da u r"spravi Agntoon i Hrvata p,oti nav"l ll o", entu
(o. (;79) potl<r i,ie pi novim doknima Tom se mi.:;!jenj"
1940 priklonio takodc' ll" r a d" " prilo!!u Nad\'ratnik VII. ć i:<
ć (Serla HorlHleri"n"). Na osno\'u arh. Tome i
Č jc. da pokt!ltenje Hrv:.Ta - l<ojc on SVmO
S hereze na katolicizam __ ide v.icrO.iolnO u dob" posli ,ic (i71\.
je Bizalll us]>ost3vio mir no SVOj im i uže veze s Rimom. Tada
je, o. GSO, Iv.n obnovio staru Salonitanske n adbi ·
sl",piju (nli ne metropo!i .i") ' U lome znk]jui!k" ć Bar3dt: (I"ti:anje
]"ano,"o sarkofago i nad\',"tni\t3 jedne oltarske prer:radc iz Ka:;!e;-
ć " <.lrug" polovinu Vl!, ć Medutim, arheolo;)l<u podlo:;!,1I ove
č je odhacio L j . I( gr" nl a \\. O sl>omenicilfl a VII
i VIII. ć II Dalmaciji i o pokr,tenjH H"'atn (VHAD. 1'\ . S. XXlI_
XX]]!. 1941-42).
Hrvatsl", povijest U Xl. SI., kOju .ic ć prije Si,ita pri]lazao u cijcios: i
R a č k i. Južn;h Slovena za {]TŽal'nu " XL vieku (Rod
JAZU 24 i d.; izd. SAN 1931'), B" r a d a ic (Dinasti<"lto pitallie u \-I"'a; -
skoj XL ć VAHO L, 1932) pokušao staviti nn dru:;!'n polit itl",
osno"KII, potpuno č š ć ć nn ć -
kOju ie vec č nabacio - da se poo Suron,iom možc
tall oder SvetOSlav, on je je SvC[oslav Jobio od
Slavoniju i ondje OsnOvaO sckundogellitu", Trpim;ro,';cn, koja se
održala sve do Zvonimira. koji je kao Svetosla\'a u.icdinio
obj e hrvatske d",a"e. Pritom je Bar.d" osporio izbor "l a-
Slavta l.a hrvutsl",!,: kralja idatirao Z\,onimirov dolazak na pri ,i e-
'3- - ,
I
SloIje g. 1075, neposreduo poslije Pelfa IV., koji je umro 1071.
Ovo posljeduje miSljenje primio je i Sam č (uvod" J. Horvn\,
povijest li"'atske I, 1(36), s tom oj.'radom, dn poslije \{rdimiro,·c smrti
. kraljem bi iznbrU11o, pOlporom narodut .tranke, neko po imenu ncpo·
7.03100 nam lice 1074_10;5) •. U naj novije vrijeme L j. K ara·
m a 11. JO> o piUnju I"alja Slavea (Zbornik u tast M. Kosu, 1952), iznosi
"ik uvjulji"ih dokata u prilog starijem .n,.ljenju.
Ni pitanje ! mrt i kralja Zvonimi ra nije presIalo da bude predme ·
tom nau<"ne ra!!,re. Mi;ljenjc. kOje je ć 1905. O smrti h,,·at·
k.alja Zvonimira, VHAD Viil, č sc na prije spomenuti
,Iodat.lt u t. ZI'. 11"'at skoj krouid, podH;:ac. je kritici osobito N. H a d o j.
fi ć o snHti IHvaglmg kr.,Ij. [)imi lr ija Z"onimir" (Glas SAN
CLXX!. 19:36). Premda je o prirorlnoj smrti Zvonimirovoj lll:lav.
nom prevladalo (usp. takoder P. 1\ . r I i t, tirvat ski kralj Dimitrik Zvo·
uimir, VOA 111. 1928, i P. G r l; e c. Svjetlot."stVO darovnice,
:r.!, 1942). S. G u n j t a l>oor1a" Q i
SiSiccvo mi'ljenje. potkrepljujuti 1;" .. oVim 8fhw1o!.l<im iskapanjima I
tek$lom HSP. rcdBkeiju kojel;a slIvljt u xnl. sI. (Kako i gdje je svrl ,"
hrvatski kralj Dimitrije Zvonimir. Rad JAZU 28s, 1952).
Ni Si ::'itcvft oejena Gql'ura Nif1sl<o;: kao borca narodnu
erkvu. /:,Ial:olj""\;om služhorn božjom i, II vui S time, osuda hrVinskih
vlada ra od Tomisl["'n do Z,·on;mi .. koo protivnika tih t ežnj;, Ilije bild
priln-atcn;, "d svij u Iwo ne,umnjiva č I. S r e b r n i č Odnobji
pape Ivano X. prema i Slnvenin'3 nl Balkanu (Boj:"o.lo,·nl Vestnik
ll. 1922, i Tom;sI3\1oV Zbornik 192&) .• utim Lj. )( a r a m a n (O Grgu",
"insl.omu i Č u Splitu, 1929) su mi;1jcnJe.
da se G.gur "'",ski nije borio za sl avensku slu!bu boiju, neg-o zn pron'al
u crb'i. To je i L. I< I t i Č Borba Grgure Ninskoga
.a sph"kim n.dbiskul>om Ivanom (1929), I 1931 takoder B a r a d n (Epi
Chroaten,is). K. t I:' v i č Borba za hrvatsko boa-os]u1je
; Grgur ""' ski smotro 19.'10 ; pos.), - u vui ! ovim
pitonjem _ datira Grgura NinskO(2 u XL st ., nije USilio, i>itnlljt
odnosa hrvatSkIh "bdnrn g-lal:"oIJaSWu i crkvenoj sa ", o<talnosti
obradio je " cijelost i L j. K a r a m I n. O II01ititi h"'at!kih kralje"a
prema narodnoj crkvi (HrvaIsko 1\ 010 Xl!. ]931).
pitanje 1:18l1o]jice od borbe U crkvu, nezav,snu od
romanskHl i biul1Ukih padova. Prit om kao i Barad: u spomenutoj
raspra"i, dobo do uk1jufka. koji jedno neriješeno pitanje
historije do XII. SI.: da u tom rnzdoblju nije (lagoljica bil.
.nikada č zabr.njenHc. U nelfOsredooj vezi S tim pillnjim'
takode. je piwllj e _"poslUte Sedehac, I<oje St p.ije - "" osnovu arh.
Tome _ povu;vnlo I refor mnim pokretom poslije 1060. B a r R rl a je u
spomenutoj dokazao togo povezivanja i
Scdehovu poj."u u doba splitsko" nadbiskupa Pavla (10l5--3;».
238
T
I
I
I
,
I
,
I
I
I
Jedno od n8jldih pi tanja hrvatSke histor ije, koje II razvoju
madarsJ<o-hr\·atskih odnosa II XIX. i XX. st imalo č ulo!,o pu Se
zbog IOg3 do 1916 uvijek n'juže po\'u;,,"ln S u1,\". II1;m č zbi\"o-
njcm, bilo je onog dokumenta, koji jc " hisl orij" 1'0<1 imenom
Pact:. Convel1l" iH Troe-i rska apendikula. premda li nozivi nisu
opravdani. 1-lislorijal \o/:,a pilanja II hr-'alskoj i đ hisl oriOl:'rarij i
do 1914 izložio jt S i i { u č izvora h,,'olske historije, a s
novijih "'iSljenja do 1950 L j . II . II II I m a n n II Hrvatskom
praplem! I'-u. je do 1914 bila ulvrdena _ prije ush.·
!:om r. Kr ; II J a,' o I:' a, Prilozi histor iji uioni l8ni Tome arddakona
(VZA ll . J900) _ da najstariji .I'ltuvani tekst 0"01:" dokument2
č iz ):. i zajcdnifko ,rh. Tomom. Protivno
mi'ljenju (Oorb" Južnih Slovena) - uZ koje su tol(O(\(::
i;; i ć iako S nckim Imlebnnjcm Krnlj HOloman i !-l"'ati /."odinc
1102. 190;, i i N. T O '" a >1; t. Temelji drža"lloj.""a prava
!lrvatskoga (VZA XI , 1909; pro;i rcllo ujcm. izd. 19181 - da
u bili radi O dokumentu 1,3(oktera.
!;r<njavi it usl,· rdtO. (la bio nakn:ldno sastavljen !'rem.
jedncom pri"ilr!:i,u. koji m jc Koloma" obdario hn'alsko plen,s!\'O i kOji,
prema In .. 'e, nije 1Il0J;"ao bai uzovor đ prirode.
č s madarske strane, da sc tOm pitanju priSlul'i
bez nel<e svijesne č tendencije, predsto"lja raspr""O .1. O e (: r a,
Wc der Slunts;:cmeill sd'aft
Bil>liothcl, 1936; francuski. donelde IHomi jelljcni.
prijevod Re"ue d' ć XXI, ]943, N. S. I. 1-2). O e jf!
naSl!ljao da pitan.ic r ijdi "tvrdivanjem su,'remc,,,,!: sh,'a-
talija !:!amib č pojmova, kao Alo su: osvojenje, panica. le!:,il;""
nost. I{ruu;san,ie i u;:ovor. Oduzimajufi im njihovo mooerno. napo!Oe ..acic.
nalno znahnj" , na postanak u;:Hsko·hrvatske uiedn'cc kao
na primjer {ada uobitajene politi ke uhvalO'. on je
do'.ao do č dn je sporni dol<umem.{ sastovIjen II XIV, kao
_jcdnn č (1rod"\I] sredIliovjekovno!," č historije.
rnl<teriSlibn ,·I.d. rs]<; u;:ovor«, t . j, ,,!,"o,'or siliopljen .. lnd.r ... i
njegovih podanika, da R o nekoj personalnoj uniji ne mo); e /:,ovor it;.
t><" osnovu Porfirogene\Ovih vi jest i o doseljenju Hrvat a, A. O b i·
" cl, i c, Hrvatsko driavno pravo tl davnini (Mjeselnik prav. dr. 193i. i
rm.) jf! doklut;, da su Hruti kod dORIjenja SU S
bi1.anlskim carem ugovor. kojim su - prema uzo'u prija;njil, ugo"orl
t akve I'rsle tl Hi m!kom CMSh'u _ ta vojnu dužnost
potpunu slobodu posjeda i đ od ć poreza. Taj jo
ugovor. pren'o n.iej!o"" poslutio kao podlog, i >,a I.
wnventa. To "Iedi.;te O odnosu IIrv3t8 Bizantu ć je
kasnije ra:radiO u rasprav, Drhvnopra"ni odnos Hrvata prema č
(R,d JAZU 210, 1941).
239
Pololeti oo I\r!;n;8VOi:a o postanku spomol:'
II a r d II (Postan.k ('Items!,'a) iznio je dn je nje!:,o"
prvo!:>itn; teksl nastao svojim 4:1a,'mm dijelovima" tl Xl!. st. i dil,
usprkos nekim •. odrat""3 Sl ,'arno s \ aujc od kraja Xl. SI.
(:tko dlklt l ij dokumenat ne predMa,-Ij. neki mtdunarodni Ui:0vot niti
ori!.:'na1nu ispravu-daro,'nicu, l\olomnnova je 5 kao,
njCI:OVO da.iunk d,'anaestcro bralsl3\"a julIJO OO Gvozd. feuda!nim
pravimo ot$umnjiVl finjenic • .
l! kritici tih nazora L J. H II u II I m II n n (l-i"'atsko praplemstvo) izra_
ZIO jc najzad mi!lljcnje. da jc svornom dokumentu poslu!;o kao (,odloga
fabifikR1 iz ".cn.cna izmedu lm i 1235 i da jc Koloman Oalm"
,j"skom lI"'llskom na osno,'U sporazuma I
I Slavoniju po pra,"u osvojenja pret"orio ukra·
ljevsku zemlju. inlto je nije n(lijelio od I> rvatskoga knlJenl\"a.
Osim ""\ledenih priio\:. valne su za č h ... pO" ijesti
do XIl . sl. i neke r",pravt koo: S; il i Ć Genenlo;'ki prilozi O h,,·at·
skoj norodnoj dinastiji (VHAD XI1l, 19l4) ; njel,(ove raspra,'e u
izvor, M. Pe r oj e " i ć Ninski biskup Teodolije,
]922 (prilo!: VAHD), i Hi]Jo\lu{:odilnjka I""al sko!: kraljevIt". (VAHD
XLVIl-XI.VIlI, ]924·25); M. D i n i 1', O kne1.u lIjk" (J ie
IV, ]938); ll" r " d n, Dalmatia superior (Rod JAZU 270. 1949).'" kojoj ir
rnspravi đ \"ri jeme San",;lo"" [>ohoda Ila Hrvatsku; D. G r u be r.
Ne koja pitanja Iz Ita rije h"'atske povijesti (VZA XX. 1918, i VliA l,
]925) i h "remen" l<rslja Tomislava (Zbornik kralja lfl25); Lj .
H" U], t m. n n. Su sile hrvat ske pO\'ijesl; o<ltuti".le u ",ijeme
nMo\lne dinastije (isto). pokušaj. da 'IC č nel;e rnz"ojnt linije. kOjf
" č op!i rnom prikazu ]925 nisu do ž
Jedini I)Oku,lj, d3 se " cij.losti prikale povijest oblut i,
u nO"jje ".ijeme Itnjiga J . ć Makarska i nJfno
pr imorjf (193<1, Itr. (;]-78). Na Nerftljansku oblast odnose se
M. B a r I d I, TODO\:rafija Porfirogenito"e Paganij. (Staro·
hrvlUkft P roS"jeta, N. S. II, 1_2, ]928) i P. S k o k, Iz
loponomastike (Ju1noslo,·tnski filolog Vl, 1926; o imenu Mariani), a nje-
historiju dodiruju: G. N O". k. H"ar (1924). i B a r a d D,
pitanje.
G. Nonk i I) n3 osno"u njibo,·. mi;ljenja ; Ravlt{.
da Neret1jan$kl oblast nije bila sasta,.ni clio hrvatske dr1ave sukako do
potkraj XI. ć ć naprotiv. ust upa da je ona ć prije,
°IX. ; X. 5t., bil. u nekoj, pobll1e neodredenoj. vezi s HrvaUkom, 5 kojom
se u č XI. st. i potpuno ujedini]1 (povijest ]925).
Z. historij u Istre u ovom . udoblju hnalska hiSloriograrija
lale sa Iveea dva samostalna prikaz.: D. G ru b e r . PO\'ijut Ist re ( ]924),
i L. K i . a c. Crtiet il ist .. sko povijesti (19-16). Oslalu literaturu " . u
V. po\:1.

240
,
I
KBko pop Dukljanin, na dva mjUla svoga upotrebljav.
naz;" C r o a t i a R u b e a (Crvena HrvaIska) U od I)u"na du
I)rata _ t. j. Gorniu Da]maciju odnosno oblaui Zelu, Tr3vUlliiu i Hum.
kOje $U u XI. st. u!le u saStaV Dukljanskt drtave _ č pritom
Crvenu I lrv'tsku od Bijele (C. oatia na posIoje
č o č i IIdfl;ni to\:. nui, '"
Pr .. ; je V j_ " 1. i Ć (Hrval i i Hrvatsk •. Ime Hrvat u povijesti S].'
"enskih naroda. 1890, pos. 1930) ustvrdio. da $e od D""na
do Rua u sta ro doba (prije ć zv31, C"'ena Hn"l$ka, j Ila je
barem do X. č bila S Bijelom HrvatskOm ,edn, drbVJc.
Samo imc pokušao je ]9Zi (Crvena H,,·atsk. i Rusija. H",. tsko
Kolo VIII) objuniti p retpostavkom o prenošenju zakarpatske loponom,·
u nOvu postojbinu. izvodeti to ime od imena r u$l<ol.'" Cer.
vena (analogno imenu Crvene Rusije, kojt $e. medutim. pojavljuje tel;.
" XVI. č
ć su mišljenje. potpuno ili djelomit no, prih"atili i dru!:,i hillo'
č Đ ali se u č rida"anju 10lOa l"I,n.ip mje
otillo mnogo dalje. A. P a" i { (1906) i P. S k o k (1927) ;,.n,jel: .u u
prilol( tOlne oeh č pod3lkt. č .i,· to I ..
S uf' I D V (Srbi i Arbanasi, 1925). koji je 1928 izruio uvjerenje. Jt
ć '!lcpobit rlO \lokazao. do je e H, popa Dukljanina p08tojlll0
u jufnoj !)almaciji i primorju Crne Go re ili Zet e<,
F. ć nije u Povijesti Hrvata ( ]925) obratio pažnju ovom pilft·
nju .• Ii j. u izdanju Dukljan;no"" ljetopisa (1928) prislao č l'
l)Tttpostavci. da njeg-ovo mi šljenje potvrduju prije svega vljesti biunukil,
pisaca XI. i XI!. st . o Hrvatima u Duklji. Č je tad" č da upravo
le viiesti dopušta ju ć postojanja C. H.; ont lt . i
Srbima Duklja"ima bila skupina narod>. te
H 'atl ... o i da je u Duklji bio .neki kr aj ... , koji Je bio fll$tl\'an
Hrvat imu ne U č
S novim dokazima nasIojao je da potkrijepi miS.o o C. Po . L j
H lu pt m. n n. Konstantin Porfiro\:enil O porijtklu Dubre>-
, ·. fkOg đ (Rdttaro" zbornik. 1931). Na OSllOvu podatke. koji j f
uneseo izmedu 962 i 913 u wis De .dm. imp .. st dio
Hrvata za odijelio od mat iee i zavladao 1Iir;kom i !>an,, "
nijom. kao i zbog tog-a, ! to sam Po rfiro\:enel DukljaM "",cu
srpskim plemtnima. Hauptmann _ protivno Ivom p r ij.lnjem mlliJen)u
_ misli, da je .plemensk.oc Duk1j.n, bilo hrvatsko i H"'at l
bili .vodefe plcmu u Duklji i u drugim oblast im. C H.
Medutim, on jt poslije (u Germanoslavica 111 . ]935, ; u J1C III. ]93;: prom·
jenio to milIjenje, I8ko da jt vladavinu H"'ata - I č ili mlnj(\m
č _ č na Datmaciju do Cetine i nn
N. u P I n i Č č barvne \:a atributa ,. Imenu C, H, r!.::nolo,:
X-XI. ]937-1939), upozorio je na č nel>ukil!

-
,
-
M ne-ola i č da Su nazive Crvena i Bijela ,II
u <> -"[" A' ' s kojim. su on; ; neslah. TIme Je a,
zapadne i ju'ne. SIVO'" ,aTI. . . b"ela i Hrvatska
. . s. S; k. e II Pravo č naZ,va • lj e
XIX, 1938), da II tim imeni,ma rnln.ade ut.roi r.nske gtol:'rlhke
i bilO. napo$C
\ K J' Č t k prelazlh Su II pn"a-
d;\&110, srpski Ilak?der ,; ',',\ i 11\'1.00 odbacl\'a1i
'
ivaru"u srnske h,storije sa lut njom njt - d •. '- ."
r . 1;" t . pooatak samo Jt "',. vu
mi.ljenje o postojanju C. IL ,m,,\raJu I al .' . 't 10 im;:
brOjnih fabul oznih elemenata u Ljetopisu pOp. [)Ukl:anl1lD
ci
pri!,.-
po,-nano s izmi'ljenom o
din' log "triIO.ija h.vIl$ko) dru v •. H. P l;l u l , . """
JU ' Xl XII BtKa (reH1l 11 h_o US9·
Cp6e " ApKaTC K. . \lill \\129.30). jc
i recenziju ć đ LctoP'sa u Slav.a '.,. Ouklje
os.m ć Ul)()lrebu .'llh:;I;h imena
u kljutio s , ·to",a ,"tlIkom Ć da su
Srbe u:;L; Hr"at i u vesli 5J>Omenullh p.sac", " (Glosnik i ug.
Medutim ll. 1; <.> p o II h. C H
. .". . da.it ta mnoKo ospor.,'ana . .
prof. društva 1937), ilnio jt m" JtnJt, >. ..' vik Igrt .
J>OSlojlla, ali da $U srpsk. ,)Iemena prepla.
5ivnoHi ivilalnosti. sub"aLa njcnt '. n8JJ>OSI\r n'e takO, da
., U , •• ,ro"";" fiOC11C L 1940. prec,zlrao Jt ovo m\ JC J .
v.a«. n,. , ' .. U t kdcrHPDIlO)'
C. H. og-ranifio na .dto j u!nc Dalmac'Ju. ( sp. a 193i,
p u 11 lipPt1l1 Xp.,Tck., 3anMe,, " •
M tUlO itTnilo jnl(TU utjecao na
. . . . d neka mi illjenj3 č uglavnom 113 preIPos
"o"Je \Ol'"" p.\anJa, a . .. . mn "ekima _ bio I "ula·
o hT\'ntskom ć slOJ U, kOJ' - pre .' e II u
venskog Poslije sviju t\OSlIda!njih • m t .'
koje je pop Dukljanill jedini ilvor i koje on u vu' r.Slu,
d"3 nesumnjiVO ;zmi!ljena podatka .• "alja pokušal. "" drug'
Č .ko je č ć 1929). . '
. .. . aka umjttn,lk\1I spo·
U mj e t nO!I.-Prirut n .c' s.n'm. und P1Uli k (1910·
. , .. , M l v t k o ,. i č D.lmauens ArchlItktur ..
mtn\"l;. - . č men. c, Dalm"'
I l. tlrugo pod d:r i" Dalma.
rije. 1924>; vurl'lt: O" 8 . . ' B. und "unstdenkmBle M-
I.en. 1210: rolnes.es·PI2n'le,g. a.u.. i dIO
c. . , '" (d,·,lo Č JuLijsku " raJ.n", \sIru -
c.n< .
P rimoria). . oo
. . . . Zoo, pomanjkanja iscrp',.
Casop's, \ z born ,'" . . razvitku
Htdnjo'jel<o,""e umjet"osti u. •.
, '\a obradM pojed,mh '-A
upu eno Jt \ oo.. , . e1il.om brOju č i z""r -
.. rk 'ni matemal kOJI sc "a az. " v . (
, n'''' , "' o' '. '-, ".'h . histor ijskih \.
. ...._ OlOVO svih Ć .r"eo o.", • k
."ka. g . '.' . Milleilungen der k.
popiS dol.n u obz.r • O" st.an. a. .
242
,
(
,
I
lenlral·l\om1Ssion fijr Dtnkmalpflege 18H_19IB, Jalubuch de. l{unsl\li ·
der 19O!i--1!HB. Alli e memo . ie
della locini dal",a ta di stor ia pauia Arthivio slorko ptr la
Dalmazia od 1926 dalje. Alti e mtmor ie della societt Istrian. di archeo·
e .Ionn J)M';a od 1S83 dalje (posljednja tri č
nek.ilitl"n. lalijan8Šlvom).
Medu lborn,cima najvažniji su: ć - Sirena B. (1924), ; Hoffille·
'U' - II. (I940j.
o P ć i p r i r II Č n i r i. Kao č č jo! u ... ijek j. l<orist a11
Slovnik umeln;I,"" 0(\ l. I{ u k u I j e \" i Č a S a k e i" s k 011
(1858·60): premdl zastari o" mno,im dijelovima kako po koncepciji, tako
i " odnosu na slauje č oSlljt dosada jedinsl\·.n poku';':'j
obrad))" č i djelo\' anja na,i h umjet nika II svim epohom8 do polo"ine
XIX. sIoij ela. Isti je autor izdao takoder djelo Nadpisi sredovjdni i
novo,'jeki u Hr-'atskoj i Slavoniji (1891). od veli ke su korisli in,·enla. i
pok ret!)ih i nepokret nih č spomtnikl J>Ojedinih gradova ili
podrueja. na pr.: Inventorio degli ol:getti d·a.le d'hal;a . Prnvincia tli Pol a
(1935) j Cccchclli. lara (1932: popis svih č spomenika 11
Zadru!. č Su spomenici obraden; i u pOjedinim kulturno·histo·
,;jsku" monografijama nllih grado,·a. na pr. C. j. S Z I b o. Suri Zag- reb
(1941) ; Stnj ( •• d. JAZU, 194il). S e h I e y e r, Arbe·Rab (1!H4) i dr., i "
č za ladar. Pulu I Poret.
Pojedini č spomenici i č č obradeni su
č u "arodnoj tndkloptdiji SHS i u Hrvatskoj enciklopedljj Ui re.
ul sl ikovni maler;ja!. do slova E).
HiStoriju umjetnosti u h"'aukim zemljam. tlo XII. sl. prik3zuju
mnogi ć treba tl pn'om redu Ć ont. koji su
radeni najnO\'ijern .:anju mattrijala i I kritifkom re"i
zi jon' 5Iarij;\\ Slonovišla kao: L J. K a r a m 8 n. razvoia umje!·
no!ti u (1952). O umj.tnosli Srednjeg "Ueka u Hn'm.koj i
Slavoniji J (HZ L 19-18), O srednjovjtkO\'lIoj umjttnosl; fst re (HZ ll ,
Op;;m;jt u ba,', umjelnifkim sJ>Omenicima Dalma·
cije M. B. t lt II. " Cl.:.'·.lnTYP' . .ila., .. au"j" Oa
IX I!n IIO"eTHI X\ ' BC.," H.0110Io;ko i Iipolwko spome·
nika. " a' oti lo arhi leklOnskih. test O je nepouzdano i proiivoljno. a
su podaci danas zastarjeli. je mattrijal ilntun uz na"odenjt
.>p,irne stariJC lilermure S"aki pOjtdini 5pon,enil,. ZI l'tru k".;iga
G. e" p r l<trio nobili,simo 1. ]!IO; .. io; 'lVijek polrebn • . iako Su spo·
mtnici literaran Č bez č apa rata, • ,Ueh, knji,:u
l)To!ima duh Najnoviji prtgltd umjelnl>5li
IHr; - F. S 8 m m; a. VaTle ;n lSlril (All; e mem. d. s, ;Slr. XLVll, 1935.
1)0>. OI. 1937) _ \;ratak je i <1051" Š
O potije1<1u. karakleru i urnjelnOsti tl Dalmaciji VIU.-XI. s:.
u domatoj sIranoj li ttratu,," Od
243

.J
hrvatskih lu č iznijeli svoje poRbne po(:"lede - ul neke !!arije
ć F. č _ č M. I v e k o v i t, Oie En\wickeluII I:" der
miu.Jall.rlich.n B.ukunst in Dalmaticn (1910) i L J e l i <'. Con\ribulo
.11. Sloria in Dalma,.;. (supl. BAliD XXXV, 19(2). SV" 5\ 3rlj.1
miJIjenja, medu njima i J. S I r Z y g o '" i k o g. Slarohn'atska umjetnost
(192i). đ j. kritici I( a r a m ,", II kolijevke hr\'uske pro.losti
(1930). on lt II loj knjizi izlalio j svoje Ih,-at.nje o
nalnih slobodnih oblik." " Dalmatinskoj Hn'lukoi kao produktu _lokal·
noI!' dalmatinsko·hn·alskor grodiJeljll'"U II vezi S doseljenjem Hrval3 ,
odvajanjem Dalmacije od !lcllog užeg dodira s ost alom evropskom .civili-
zacijom. S Obzirom n. t. ZV. pleternu ornamentiku u Dalmadji p05ta"io
lU-U, d. ona nastala u uskoj vezi s tOI:::
dekoracije u sjevernoj ItaliJi, Svoje milIjenje o karakteru starohrvatske
ic joj istaklO u k.itici teza cI.nskOJ::: arheu·
loga E. DYJ:::J:::vet. koji j e. nasuprot Karamanu. smat . a imi t acijom prijl·
šnje kasnoD" t lknt ć (Forsehunl;en in Salona
III. 1939; usp. kritiku Karamana u VAHD Ll. ]940). U vezi s d.tiranje",
p. eJaznih oblika il kasno.n:ikne u plete . nu skulpturu na č Dalm.'·
cije č je kontroveru izmedu M. B. r a d (N.dn.tnik VII. It.)
i J( a . a m a n I (O spomenicima VII. i VIII. st.) o vremenu postanka sarko·
Ivana Rav.njaninr •. Usp, o tome l Dkodu M. H o . v. I.
splitskoJ; prior. Petra. Rad JAZU 283, 1951. i ocjene rnpr.ve od Ka·
romana i J, č u HZ V. 19S2, 1·2.
244
i
I
,
I
VII. I'OGLAVLJE
SRPSKE ZEMLJE U RANOFEUDALNO DOBA
(DO XlI. STOLJECA)
l . Srpske 7.e mlje do kraja X. ć - Posredno. najsta-
riji podatak o b::.lkanskim Srhima nalazi se u imenu grada Gor-
doscrvona u Bitiniji. koji se spominje 680-681; ime nesum-
nj ivo dobio po Srbima. koje su ć preselili u Malu
Aziju. Ta č ć č da su se Srbi doselili na
Balka nski poluotok bar m:koliko decenija prije. Po imcnl; oni
sc č spominju ć kao »na rod. koji drii veliki dio Dal-
macije... t. j. stare rimske provi ncije isto!> imena (quae natio
ma!>nam Dalmatiae partem obtinerc dicitur), tek II vezi s ustan-
kom Ljudev;ta Posavsko!>a (822). Opširnijih \'ijesti II Srbimu
lmll u spisima Konstantina Porrirogeneta iz sredine X. st..
koji iznosi historiju Sr ba od njihov .. doseljenja Balkansk i
poluotok do to!>a '·remen::.. Porfirogenet vde loistoriju Srba
za nekoliko oblasti, koje su kao č jedinice. Il medusobnoj
zavisnosti jli samostalne, postojale u njegovo vrijeme.
Srhija je. po njemu. obuhvatala tada planinske predjele
oko Lima, gornje Drine (5 č Pive i Tare). Ibra i Za-
padne Morave (kasniji izv.)ri upotrebljavaju Zli te krajC"\'e i nl! -
ziv RaJka). dalje č $01 (oko Tuzle) i 80SOI:, pod kojom
se podrazumijevala samo oblast oko gornjeg toka rijeke Bosne.
Osim toga. za doseljenje Srba na Balkanski poluotok Po.fir(>-
genet vde i ove oblasti: Zahumlje. koje sc pružal o obalom
od Dubrovnika prema dolini Neretve. Travuniju s hona,.jima.
primorje od Boke Kotorske do Dubro"nika s neposrednim za-
ledem. i Paganiju, primorsku oblast izmedu Neretve i Cet ine
'4" " ,
li otocima č Mljet, Ilvar i č Duklju Porfirogenet spo-
minje kao posebnu oblast, ali ne govor i ni šta o njenoj plemen-
skoj pripadnosti. kao ito to č .ta druge oblasti.
Danas sc ne mofe utvrditi. koliko tc Porfirogenetove \'ijC5ti.
tabiljdene puna tr i siol ć posli j e dosel jenja Slavena na Bal-
ka nlik; poluotok, odgo\'araju stvarnosti: vjerojatno sc II njima
odrafava č ruvitak lih oblasti od VII. do IX. sl.. kada
sc kroz formu li rega plemenskog- i srpsko imc. Da
j e postojao st abilan srpski pl emenski savez. bez sumnje dokazuje
i gore spomenuta vijest č anal a iz 822. Svakako. proces
formiranj a STp5h drlavc. koji je, ć kroz više etapa .
č stvorio č č formaciju u drugoj pol ovi ni
X II . st., u doba Nemanje. odigra\'ao sc ugla"nom na tom po-
č č ć Dukljll. ali bez Bosne. koja se iz toga sklopa
definitivIlO izdvojila na č X II. st.. i bel Nerel!janske
obluti. U tom su procesu igrale glavnu ulogu kasnija i
Duklja, a Zahumlj e i č Tra\'unija igral!,; su podr!';denu
ulogu.
O razvitku tih oblasti za periodu
do stvaranja drbv!'; nema neposrednib podataka. I o
odnosima i ddav[\01l1 đ u IX. i X. sl. Porfirogenet do-
nosi t!';k nekoliko vrlo oskudnih i \Izgred danih fragmentarni1,
podataka . On i ć samo na ć č o dru -
!tveno-ekonomskom osnovu tih oblasli i o stupnju razvi tka
rlržavne org:lIlitacij e. Tako Porfirog!'; net navodi u Srbiji lest
" nastanj enih gradova,,: Destinik. Ccrnavuski. Megiretus. Dre-
snik. Salines i Lesnik. a u Bosni d\'a - Katera i l)csnik. Od njih
možemo samo u Saline! Sa č č da su lo kasni je
Soli (dan. T uzla), a Katera je vjerojatno Kotorae kod Sarajeva;
za ostal e ne moiemo utvrdili ni pravi oblik imena. jer se kasnije
nigrI je ne spominju, osim imena .. Megirctus.. . koje svakako
treba č č U Zahum!ju je nabroj eno "et grado\'a:
Ston, Mokro. O!lje. Dabar i Galumainik. koji je nepoznat . a
u Travunij i isto pet: Trebinje. Vrm. Ri san. Lukavete ; Zetli .. ;,
za d"a poslj!';dnja st' isto tako ne zna, gdje su se nalazil i. Ne Zfla
sc ni kakva su karaktera bili ti .. nastanjeni gradovi_ o S"akako
su u prvom redu bili đ voj ni i upravni centri. ali su po-
neki po svoj prilid mogli imati i neku ekonor.lsku ulogu. Udara
246
I
I
I
u č razmjerno ć broj .. nastanjenih gradova. u Znhuml ju i
T ro:vuniji : te dvije oblasti bile su blife romanskim pri morskim
j.:' radovi n,a. Ii kojima su rano došle i u ekonomske veze. č
, Dubrovnikom. pa sc proces rasloja,·anja u njima
morao vrši ti relativno brie nego u zagorskim oblastim'l . ć od
dru!e polovine IX. st . Dubrovnik je zahumskonl i travunijskom
knezu č danak. kasnije naz" an mog-oril od 1'0 s6 zlat nika
I.inograde iZ"an gradskih :z:idina na nji hovu
Da post oji imovinska i diferendjacija kao i obi-
ljelja kl asnog društva. pokazuju ncki uzgredni podaci o ć
ustaljenoj ć klasi . koja jc nastala iz redo,' a rodo,'sko-
plemenskih starjeiii na i njihovih voj nih druži na. 5 knezom na
č a to su: č kncževska vlast s uvcrienim pra,' om na-
sl jedstva u jednoj porodici (iako pravo nasljedstva prvorode.
noga nije još postalo stalno). ć kneza. da uzdiže župa na za
nasljednog kneza-arhonta (primjer Vlastimir ov<l zela. travunij-
skog h'l)ana Kra jine). hIpani. nasljedni upravnici župa. i drugi
prvaci (proceres uz zahumskog kneza) kao č feudalne kl l.se.
njihovih su redova ncslllnnjivo i oni Srhi. koji poslije 924
prebjegli u Ca rigrad. gdje ih je obdario bizantski car. a njihov
sc č č vidi i,. č što Sll Bugari i poslije
pobj ede, od\'eli tupane u ropstvo i lo smatrali kao jalTIstvo ta
Č ć sVf)j e vlasli u Srbiji . Konkretnije clemen te o ć
vlasteli daju podaci o darovima. koje su Mutimirovi sinovi pre-
dali bugarskom kanu Borisu (dva roba i dva sokola. osta-
loga): oni govore. da postoje robovi. koj i vjerojatno ni su "1$e u
g, ani cama prvobitnnga patrijarhalnog ropstva. i o kasnijem
ć č lova kao zaba'·e. ć Ic \·Jastcle nesumnjivo
k morala č i na njibovim zemljišnim posjedima. pa mo-
ramo prelposta vi t i. da je i u tim oblastima dosta napredovao
proces raspadanja posjeda seoskih Ć zajedno s procesom
pret\' aranja slobodni h scljaka u kmetove. Osnovne upra\' ne j e-
di nice su župe sa fupa nima na lelu i gradovima kao nj ihovi m
Iako je ostvarena nasljedna "IaSi u porodici. župani
još "vijcI.. imaju neko č kod potvrdi\'anja kneu. na ho
ć podatak. kako su BUbari pozvali lupane, neka primc
novog knez ... kuga su oni dovel i. 1\ije poznato, kakvi su bili
drla",li porezi. kao n; f<";Udalne obaveze. T ako. ti oskudni po-
247
• •
'.

I
daci nesumnjIvo govore. da drZavne organi zacIJe. koje na lom
č nastaju potkraj VII I. i u č IX. st., č zajedno
s nastankom klasnog društva.
U]loredo s lim unutrašnjim ruvitkom išlo je ilirenje
krstanstva.. Kada se Slaveni nasel ili na Balkanskom polu-
otoku. razbili su i krUansku crkvenu organizaciju u njegovoj
Na teritoriju Srba sc odrIalo svakako
č samo kod staros jedi laca izuzev primorskih gradova
gornje Dalmacije. koje Slavcni nisu razorili ili koje su osnovali
sl anovnici uni5teni h gradova. Nije bliže poznat proces pokršta-
vanja srpskog č Konstantin Porfirogenet kafe. da je ć
car Heraklije pokrsti o Srbe poslad.i im ć iz Rima, ali na
drugom mjestu govori. da je njiho,'o pokrU;:l\'anje dovršeno za
vrijeme cara Vasilija L (SGi-8S6). Doduše, Porfirogenet to
ponov no primanje š ć objaJnja\'a prestankom bizantske
vlaSI i nad Srbim3 za vl ade cara Mihaila ll. Amorijskog
(820-829). kada SII se \"rati li poganstvu. da bi iskorijenili
svaki trag podložnosti al i za Neretljane č
Č da su sve do Vasilija 1. ostali nekdteni. Zna sc uostal om,
da jc jedan od njihovih prvaka o. 830 primio š ć u
Veneciji.
Nema sumnje, da je Bizant želio da ši renjem kršeansh'a
medu srpskim plemenima proširi svoj utjecaj nad njima. Ali o
nekom brzom i radi kal nom pokrštavanju ne može biti ni govora.
To je bio zamršen i dug proces. koji je tra jao više od dva sto-
ljeea. uvjetovan dolaskom u novu sredinu i društvenim ra7.VO-
jem samih Srba. Da se st ara religija dute odrhvala. č i
tragovi, koje je ona ostavila II toponomastici (kao, na pr imjer.
brijeg Peruni kod Stona). T u treba svakako ubrojiti i brojne
nal.ive SI'. Il ije z.a bregove. koji pokazuju. da su na njima prije
vršili kuh Peruna.
Pojedinal:nih pokrJtill"unja bil o je svakako č od samog
doseljenja. i 10 onih ljudi. koji su prelazili u primorske gradove
ili istaknutih rodovslr.ib starjdina u njihovoj blizini. Brojni je
napu!ianj e stare religije đ se postepeno. najprije u Pri-
morju. a zatim i u udaljenijiIll č krajevima. Da
je kršcamtvo prodiralo u srpske zemlje uglavnom sa zapada.
č i jedan latinski natl,i s iz IX. st. , koji je naden u selu
248
I
I
,
SRPSKA ORZAVA
SII EOINOM 1..STOlJ[f.A
u "
____
""j,. .... Ch ... ..:;. UM$(N<. !
J(O s( N[ _u o>OUlo ... "" '
KARTA X
,
On'novu kod Prijepolja (_Tc Cristc a uctore pontifex ..... ). Kada
j e srpska dinastija prihvatita Š Ć ne može se č utw-
di li . Prva imena knezova su slavcnska (Višeslav, Radoslav, Pro-
sigoj, Vlastim ir. Mutimir). Tek $ Mutimirovim sinom Stefanom
č niz š ć imcna. š ć je nesumnjivo vc': II
drugoj polovini IX. IL ponino bilo prevladalo II Srbiji. i t ako
j c hi !a stvorena podloga za č njegovo č š ć koj e
je iZ\'cr!cno ])OSlepeno s dolaskom č Cirila i MelOdija na
Balkanski poluotok i slavenske s\uilJC.
Kao ŠI? ne možel1lo II pojedinostima pratiti proccs prodi_
ranjn medu Srbe, nije ć lI!vrditi. ni kako je i
kada proveucna crkvena organizacija. Papa Ivan VlII. II pismu
knezu Mutimiru govori o ć koji nemaju stalna sje-
dišta, i traži. da se podrede Panonskoj dijccezi. U izvorima sc
najprijc javljaj u episkopije u perifernim gradovima: u Bco-
gradu 8i8. s biskupom Sergijcll1 slavcnskog porijckla. a ć
godine II č II primorju je postojala biskupija II StOIlU
II vrijeme Drugoga splitskog sabora (927 ). Episkopija u Rasu.
koj a je uglavnom obuhvatala č Srbiju prije Ilcgo je dobila
samostalnu arhic]li skopiju. prvi put sc spominje u povelji cara
Vasilija ll. od 1020. Iz istog su vrcmcna i prve vijcsti o cpisko-
pijama u Niiu. Lipl janu i Prizrenu. Kada su one osnovane. ne
može sc pob!iie odredi ti.
Osim tih momen .. ta unutrašnjeg razvitka proces
drf.avc. bar u č ll\'jt:tovale su i ubrzale i stal nc borbe
s Bugarskom i Bizantom, koje su takoder pridonijele br!em i
dubljem cijcpanju druhva n:! .. Č kl:!sc.
111:1 da se j ed:!n dio staroga rorlovsko'l'lemcllskog starje-
!Iinskog sloja vjerojatno odupirao novoj ceniralnoj "lasti, velika
ć vlastele bila jc svaka ko uz vladara, koji joj je davao i.
s ć $\' ojih vojnih snaga, osiguravao zemljišne posjede. Ta
zavisnost vlastele od vladara u prvo vrijeme ram: feudalne
države može nam djelomicno objasniti snagu i otpornost. koju
je no"a srpska drbva pokazivala u prvo vrijeme 5"oga posto-
janja, č II borbi prot iv Bugara. Od č IX. st. Bu-
garska sc znatno proširi la prem'l sjeveroza padu. obuhvati di
današnju sjevernu Srbiju s č i Beogradom. Srijem i
di o Slavonije. Na jugozapadu zauzela j e Makedoniju. a pod
249
J
I
I
I
I
I
kanom Presija mom (83(,-853) pokubvala je da zauzme i Srbiju,
II kojoj jc tada ,·l adan knez Vlastimi r (njegova tr i prethodnika
Porfirogem:t spominje samo po imenu _ Vi;csl.::I\' , Radoslav.
Prosit:oj ). Ali. poslije rato,-a ... ja Vlasti mir jc
s uspjehom odbio taj m.padaj. Snaga Sr hije za Vlasii-
mir::. pokazala se i I)r::m<l zapad u. Vlastimiru jc pošlo za rukom
da za Srbiju tra jno vcže Trebinje udajom svoje ć za sina
trebinjskog župana Bele. Kra jinu. kome jc dao nasl ov
honta&. Tako je. 1'0 kazivanju Porfi rogcneta. nast al a Travu-
nijska kndcvina. I nasljednici Kraji ne. njego,' sin Hvalimi r
i unuk č hili su đ srpskom vl adaru. T aj sc odnos
zadrfao sve do druge polovine X . stoljeta.
Bugari su uskoro. pod Borisom (853-888). nanovo napali
Srbiju. ali su opet I)ret rpjeli težak poraz. Sinov; kneza VlaSIi -
mira. Mutimir. Slrojimir i Gojnik. koji su tada vl adali Srbijom.
uspjeli $1.1 da razbiju bugarsku vojsku i farobe I1or; 50\'a si na
Vladimi ra sa dvanaest veli kih bol j a ra. Boris je morao da za -
traži mir, i MUlimi r mu je vratio sina u č gradu
Rasu, gdje su ga Bugarima predala dvn Mutimirova sina. Tom
prilikom su sc ul.ajanmo darivali. T e uspjdne horhc> Bugarskom
pokazuju. da je Srbija ć tada toliko napredo\'a!:t u dru! tveno·
ekonomskom i drfa\' nom đ dn je da $e odupre
mnogo č Bugarskoj. Borhe su nesumnjivo pridon ijele i da-
ljem č dda\'ne vlast i.
Ali dalje ekonomsko i č novih feudalaca.
I1jihov3 tdnja. da sto č š ć uspostave S\'oj u vlast. a č
suparništvo medu č ć porod ice. s jedne strane.
a nastoj anja Bi zanta i Bugarske. koji su se medu sobom borili
o pre\·l aSl na Balkanu. da nametnu svoj utjeca j Srbiji redo\'i to
preko I)ojed inih č vladarske porodice. s druge strane -
i ometali" č proces č i širenja Srhije_ ć
je Mutimir. poslij e pobjede nad Bugarima. otjerao svo iu ć i
za\' ladao sam_ Njegu"a dub vladavin;. (0_ 860-891l) malo nam
j c č poznal a. Znamo samo, je pal,a h·all VIII. poku-
!ano da Srbiju. u kojoj sc ć hil o uhrstilo Ć vcže:
za Rim. U jednom pismu il g. 8iS poz"a" je Mutimira. da $\'oju
zemlju podvrgne panonskom nadbiskupu Metodiju. Ali njegov;
(prvosla\'. Br;Jn i Stefan) ni su se mogli duže odrlati Ila
vlasti. Njih j e o. 89 1 prognao Petar Ć koji j e do;; ao
iz Hr vatske i zavladao Srbijom. ć se na Bizant. Peta r
je uspio da sc od ri i na vlasti oko č Siol jeta i d a odbi je na-
padaje svojih rodaka, koji su poku!a\' ali da ga zbace_ Muti.
mir ov sin Bran. koj i sc s bratom bio sklonio u Hr\·alSku. na.
vali tri godine poslij e na Srbiju. al i bude pobijeden. zarobljen
i oslijepljen. Ist o se tako bez uspjeha svr! io i napadaj Kl oni-
mira ć Klonimir je iz Bugarske p roval io 5 \'ojskom
u Srbi j u i zauzeo g rad Destinik ; a li j e i on bio i ubijcn.
Tada je i Paganija bila pod Srbijom. Na taj j c č kne_
ievina Zahumlje. koja je nesumnjivo nastal a okupljanjem 1'0(1
jednu prvobitnu žup.msku porodicu. bila sa tri str ane opasana
Srbijom. U to je doba Hum igrao č č ulogu. U
tdnji. da sc: odrli protiv prodiranja Srbij e na pri morju s jedne
strane. a pritiska Bizanta s druge strane. humski knez Mihajlo
ć osl anj ao sc na Bugarsku. PT\'e \·ij esti. koje imamo o
njemu. prikazuju ga kao bugankog savezoika. On je 912 zarobio
Petra. silla č dužda Una Particijaka. i preda!! f!<.: Si-
meonu: a kada se pel godina poslije bizaotski strateg II č
sastao s Petrom ć radi nekih pregovura. š ć je
to dostavio Simeon u - nC zna IC. je li to bil o č ili ne - da
Bi zant podbada Srbe. neka ujedno I Madarima uda re na Bu-
garsku. Na njego\' poti caj Simeon jc. posli je veli ke I)objede n:;d
Bizantom kod Anh ijala (9t 7), poslao u Srbiju vojsku. koja je
n" IHijevaru uhvatila Petra ć i zamijenila ga drugim
č
Pavao Ć koga su Bugari do\'cli na vlast. održa" sc
sl'ega tr i godine. U č sc on drlao nugarske i izaz\' ao
sebe Bizant. ć da Srbiju otrgne ispod bugarskog ut je.
caJa. car Roman Lekapen posla s vojskom pretendent a Zahariju
Prvoslal'ljel'ita. koga I'a"ao zarobi i preda Bugarima. Al i lj
Srbiji je kod ć sloja tdnja da 5e s pu.
ć Bizanta otrgne od teškog pritiska susjedne i ć Bugar-
ske. Zbog toga su vladari. koj e su Bugari dovodili na vlas:.
brzu prelazi li n" stranu Biznnt a. l sam Pavao Ć ubrzo
od metnuo ; Bizantu_ Car Simeon podr:l:a\' a sada onoga
ist og ć koga je net!a\'no pomaga o Bi-
z.:nl. Pavla i dovodi njeg;) na vlast. Zaharija. ć ć
se č romejskog cara« - kako naivIlo obj ašnjava
Porfirogenet - odmah napuha Bugare i priznaje vlast Bizanta.
Na to Si meon uputi svoju vojsku na Srbiju, ali je Srbi uniJtiJe.
a glave njez.ini h z.a povj ednika poslaše kao trofeje u Cari grad.
Poslije svega toga Simeon č da Srbiju potpuno uništi. Ve-
lika bugarska voj ska ude u Srbiju. i Zaharij a je morao da po-
bj egne u Hrvatsku. Pod izgovorom, da kao novog vladara
prime Caslava ć mj esto prognanog Zahari je Prvo-
ć poz"an; su bili svi lupOI ni iz Srbije pa zatim poh,·a.
tani i odvedeni II ropstvo. a zemlja opustošena i č
Bugarskoj (924).
Neposredna vlast Bugarske nad Srbijom nije dugo trajala.
Buga rska je od osnivanja stalno bila u usponu i nast oj ala da
potpuno zamijeni Bizant: Simeon je uzeo i naslov cara Bugara i
Grka. Al i od njegove smr ti (927) č opadanje nj ezi ne ć
Razvitak feudal nih odnosa i č feudalne eksploatacije iza-
zvali su unutrašnje nerede, pobunu ,'elih vlastele, boljara. a i
otpor širokih narodnih masa protiv feudalizacije, protiv organi -
ziranja hugarske pravos\a"ne crkve i proti,· stal nih ratova. a taj
se otpor pokaz ... o u bogumilskom pokretu. ć na č vlade
Simeonova nasljednika Petra Srbija sc oslobod ila. Clan stare
dinastije. Casla" ć koji je živio na buga rskom
d"oru u Pre$iavi, pobjegao je u Srbiju 92i ili 92S, i kako je
njega, kao i nj ego"e prethodnike, pomagao Bi zant, brzo je uspi o
da obnovi državu. Osi m Srbije, s krajem oko T uzl e i tadašnjom
Bosnom, Caslal'lj eva je drla\"a obuhvatila svakako i T ravuniju.
Slabljenje Bugarske, obnaVljanje srpske drlave i č
Bi zanta utj ecalo je i na Zahumlje. l kada liU Bugari pregazili
Srbij u (924). Mihailo j e ostao u sa"ezu s nji ma. Kao njihov sa-
veznik on j e u 5rpnju 926 prepadom osvoj io bizantski grad
Sipont u Apuliji. Tek kada je Bugarska poslij e Simeonove smrti
č naglo sjabit i i kada je Caslav obnovio Srbiju. Mihajlo
š ć j e morao ć zajti ti Bizanta. od koga dobiva naslove
prokonzul:! i patricija. Prije toga. crkvenom saboru u Splitu
(925), na kome su rjebvali pitanje jurisdi kcije Splitske nadbi -
skupije i Zahumsku biskupiju stavili pod njenu vl ast, pTlSU-
stvovao je izahumski knu Mihaj lo š ć JOsa svojim prva-
2
_'
,-
,
Sudbi na Huma neposredno poslije Mihaila ć (o,
950) malo nam j e poznata. ..' .
Caslav je dosta dugo vladao Srbijom (bi o Je fl\' do pnbb tno
950). Po kasnijem kazj,·anju Ljetopisa popa Dukljanina
je u borbi li đ oni su ga u jednom prepadu zaroblb,
bacili u Savu. Koliko ima istine u tome. ne molemo danas utvr-
diti. Da su MadOIr i č š provale i u srpske zemlje.
vrl o je ,' j erojatno.
Historija Srbije u drugoj pol ovini X. sl. vrl o je malo
zna ta. Nesumnjivo je samo 10. da Srbija poslije Casla\"a ilije
imal a više ono č kao u njegovo vrij eme. Bosna se tada
izdvojila iz nj ezi na sklopa. Posli je pada Bugarske pod
9il i Srbija je svakako bila podvrgn.ula za . neko
dok nij e došla pod vlast cara SamUlla_ Kada Je B,zant USpIO
uništi makedonsku drhvu 1018. Srbi ja je opet doJla pod nJe-
zinu vlast. Isti put prdlo je vjerojatno i Zahuml je. Ali za sv e to
vrijeme zavisnosti nije u Srbiji i Zahullll ju bil,a 0(.1-
ć uprava s vladaocem na č Ulzanl ili je
ni poslije sloma Makedonije da tema: svoJ ,h
upravnih jedi nica. neposredno nametne svoJu upravu S\' lma srp:
skim zemljama. Tc teme obuhvatale samo peri ferijske oolast.'.
s gradovima Sirmijem, i š ..
nisu ni prije ulazile u sasta\, SrbIJe. U SrbIJI Je unutrašnj e
I
. Z ·· H k J""
denje ostalo netaknut o kao, uosta om: I u. ,cll I urnu . .o .'
č bili izloženi utjecaju Bizanta_ .JedIllo
Ohr idskc arhi episkopije obuhvatala i SrbIJu .. u Rasu
bil a je u njezinu sastavu. Periferijske oblast> bIle su
episkopijama u Sirmij u (Sr. Mitrovica). Beogradu. č
Ni šu, Li pljanu i Priuenu.
Kad je pala makedonska država, Bizant je dostigao
svoje ć Ali . kako su fcudalei stalno č na č . "tmh
č i č im:lIlja. ubrzo je č opadanj e I eko-
nomsko i č slabl jenje driOIve. Usto je došla joli i
oko vlasti izmedu č č č .. plcn.ul\·a . I vOJ-
nog pl emstva iz prO"i neija. Centra: na vlast nIJe Vile bila do-
vol jno jaka. da zaustavi to opadanje.
Posl jedice sl abljenj a Bizanta brzo su osjetile i u našim
zemlj ama. Zeta se oslobada. u Makedonij i izbijaju ustanci. kaku
253
bi $(' obnuvi la prijaiinja drbva, $tu je: za to YTlJc:nle bilo Ra-
škom. nije poznato. Ne5umnji,'0 jl". da je: utje.::aj Bizanta II Ra-
ško.j morau zn.atno. oslabi ti. a mulda jt na nt ko vr ijeme i prt-
staJau. Po kazn'a nJ u popa Duklj;min .. Bizant je morao da ydi-
kim darovima predobiva vladare Raike. Bosne i Huma. da mu
pumognu II borbi proti,· Zete.
2. Post anak i razvitak Dukljanske driOIve. _
Crn.a Gora. odnosno ć dio rimske prOYi neije Prevali tane.
nat"';;la se do kraja X . SI. samo Dioklijom (Diokl it;ja).
potjece od rimskog Doklejo::. koji sc naluio
bliZU današnjeg Uporedo tim j adja se u X I. st . i
drugo imc. Zeta. )>0 imenu des nog pritoka č Graniu iz-
nu::du Duklje i TravuIlije na zapadu isla je sredinom Boke Ko-
torske .. J.e sjeverozapadna strana tog zaliva pripadal a
il č Duklj ;' Dalje prema unutra!nj osti gra-
Je od R,sna preku i Grahova do izvora Piyc.
1\a č je Duklja s Raškom; granica je, ug lav-
.. dol mum Zet e. Pn:lIlH Bi zantu grani com j e bio $i rok.
ć puju zeml.iiŠl;:: ta je grani ca č
od I1.VOl"a L'ma pa sc. ć Yrhove Prokletija. zavr!ilvala na
š ć Bojane.
Porfirogenet naziva st anovnike Duklje terit orijal nim ime-
nom ._ Di ? klit ai ... ć Drugi bizantski pisci Xl. i XII .
.mena ć i Srbi upotrebljavaju i stara č
lIll ena IZ predsl a Yenske per iode. a neki identi fici raju Srbe. odno-
i ili .go,·ore o Dukl j i kao zemlji. u kojoj
Hn·a!!. Arno Ide I m.?,\' Crvena Hrvatska II Dukljanina Z;]
č č od Duvna do č koje on nazi \'a i Gornjom
DalmaCIJom. MedlIIiIH. kako Dukl ja nije nikada bil a sastavni
dio hrvat.ske ddaye, neS llmnjiv o spomenuti bizantski pi sci
'mc »Hrvah kao si nonim Zil odnosno
n.,a d;] mišljenje, da je mužda đ Dukl ja_
b.J.a I neka skupma naroda. koja se nazival a Hrvatima. kao
Šio Je b,lo Hrvata i medu Ccsi ma i Poljacima II X. stoljecu,
. Do druge l'oJo"i ne X. st. jedina poznata č medu du-
"Jadarim ... je knez Petar. koji se II č natpisu na
Jednom olo\'noll1 i7. IX. ili X. st. spominje kao "arhont
254
Tek od "remena knela Vladimira. koji je vladao
potkraj X. i na č X I. st .. a pri jestol nica mu je bila II Kra-
jini kod č Krajinske na laparinoj obali Skadarskog
jezera. dopušta ju izvori, da donekl e utvrdimo historijski razvoj
Duklje.
Vij esti u knezn Vladimiru ver.ane su za č makedon-
skog cara Samuil a i njegovih kao i 1.a Samuil OVI.""
borbe 5 bi1.antskim carem Vasilijem II . U jednoj č povdji
svetugorske Lavre iz 993 goyori sc o nekom srpskom poslan-
stvu. koj e su t arobi li Arapi a utkupi o ga bizantski ear Vasi li je
II. Ako imamo pred č da je Vasilijr _ d ... bi oslabio Sa-
m"i IO\·u. II č svoju prevlast II zapadni m obla.di ma Balkan-
skog poluotoka - upravu i obnmu dalmatinskih gradova po-
"jerio hT\'atskom kralju Stjepanu Drlislavu. onda je \"Tlo vjero-
jatno. da je tc srpske poslanike u Bi zant Vladimir. Pla-
š ć da ć ga napasti Samu ilo. on je il i SOl ili leli o utvrditi ]lo-
č YC::te 5 Vasilijcm. glavnim neprij a teljem cara Sam"i l". ili
mu je savC1. bio ponuden.
Bojazan Vl adimirova bila j e opravdana. jer je Samuilo.
Yjerojatnu !)!lll. provalio " D"klju. pot ukao Vladimira i pokorio
cijelu Dukl ju osim uzanog primorja sjever n]> od Š Ć Boja ne.
Samuilu je Vlad imira odyeo kao zarobljenika u Prespu.
svoju prijestolnicu. ali ga je uskoro zat im č svojim zetom
pa mu 1>O"ratio Zetu na upravu. Taria se Vladimir ' Tatio II
Kraji nu. gdje je vladao do \OI G: Tra\"unijom i Zahumijem
upravljao je brat ili stric Dragomir. Za po rodicnih svada.
koje su posl ij e Samuilove smr ti (1014) izbile II Makedonskom
carstYo. njega II PrespI! na mami o h ' an Vladi slav i n;;: prijevaru
ga ubio 22 .. 10 16.
Puslije smrti h 'a na \'ladislava 10) 8 sasvim su se izmij enile
č prilike na Balkanskom poluoloku. jer je Vasilije II.
pokorio cijelu Sa lnuiloyu državu i bizantsk u vlasi l'
svim balkanskim zemljama pa i l, Duklji. Dragomir;: su pri
pokušaju. da preuzme nasljedstvo \lladi1l1il"0\, 0. na pr ijevaru
ubili Kolnrani. Njega je naslijedi o njego\' sin Stefan Vojislav .
koga Duklj anin nazi"a Dobrnslavom.
Poslij e smrti Vasilij;: II. ( 1025) č opadanje moCi i
ugleda Bizanta . Unutrainje borbe, koje SIl prouzrokovalo:: ta kvu
l
I
I
odrazile su st:: i na obrambenoj ć driave. Na svim
državnim granicama Bizant č U takvim č prili-
kama č su II Zeti ustanci 2a đ od bizantske vlasti.
Prvu bunu digao jc Vojislav 1035, ali ustanak nije uspi o: Voj i-
slav je kao talac bi o odveden u Carigrad, a upra"a u Duklj; po-
'-jerena bizanukom đ \Iojl1Ia\·u pode l:a rukom da
ć godine pobjegne iz Carigrada. Vrativši se II !cmlju, on
preuze dast i zavlada ne samo Dukljolll, nego i Travunijom i
Zahumljem. tako da sc njegova država prostirala od Bojane do
Nercl\'C. U istn vrijeme Vojislav je pukim č dOŠ:1O i do
znatnih financijskih sredsl;n'a. Godine razbila sc: na dukljan-
skom primorju jedna bizantska lada s državnim novcem, koji
Vojislav zaplijeni. Na care,' pozi,', da novac vrati, Vojisla,· nije
ć odgovorio. Sloga, po carevoj Zal)ovijedi, provali bizant ska
vojska 1042 u Duklju. ali bude č č je i č si-
tuacija u susjednim zemljama bila povoljna za Voji slava. Go-
dine HHO-41 izbili su ustanci u J>omoravlju i I'ovardarju na č
Petrom Ddjanom. a u okolini č pod vodstvom nekog
Sla"enn Tihomira. .
Bizant Ilije mimo gledao na uspjehe dukljanskog kneza.
Sloga car Konstantin IX. Monomah naredi č patriciju
Mihailu, da napadne Vojislava. Bi zantska vojska prO"ali u
Duklju. č nizinske krajeve. ali je na povratku u planin-
!kirn klancima č Vojislavljeva vojska i strahovito č
tako da je njezin ostatak predstavljao i suza dostojan
prizor«, kako sliko"ito opisuje Kedren. Bizantska vojska Il1Je
više uznemirivala Duklju. Ni pokušaj bizantskog stratega u Du-
brovniku Katakalona. da na prijevaru uhvati Vojislava. ilije
USpI O.
Vojislava naslijedi Mihail o (1050-1082). jedan od njegovih
sinova. Prema č popa Dukljanina. Vojislavljevi sinol·i
s majkom podijelile medu sobom Duklju i Tr.;wuniju. Ali II
Travuniji izbi buna protiv dukljanske dinastije, i jedan od
ć bi ubijen. Zbog toga ostala braca provale iz Duklje u T.a-
vuniju i opet uspostave svoju vlast u njoj. Ne može sc I, tvrditi.
koli ko je ta vijest č ali je sigurno, da je Mihailo sam za-
vladao Zetom i Tra\'unijom i da je oko dvadesetak godina vla-
dao .potpuno mirno. On je u to "rijeme poboljšao odnose $ Bi-
256
J edan zel skl kralj (Xl. II. ' .
Crkva sv, Mihaila \I S\onll
Crk va " ', Pavla kod TreblnJ_ (XII, 5LJ
TABL ... 1.\' 1:
,
,

",'1I!
r
.. '-
"
CrkVI Peltl u kod Novo!; Pazara IX. st.)
Stari Ilar. ć
,
z;al1tom. ć na č svoje vlade, o. 1052, dobio j e od bizant-
skog cara naslov protospatara i bio upisan .. medu saveznike i
prijatelje romejske«.
Na č Mihailove vlade dono je 1054 do rascjepa crka-
va. U borbi , koja se u po"odu toga vodila đ Rima i Ca-
ri grada. papin je ugled rastao, a ugled Bizanta postepeno pa-
dao. To je bilo osobito vazno za dalju Mihail ol' u politiku.
Prva. dosta mirna perioda Mihai love vlade, do IOi2. bila
je prekinuta izmedu 1060 i 1070, kada je Mihail o iskoristio ne-
rede u Bizantu i osvoji o Rašku, koja je bila pod bi tantskom
ć pa je .predao na upravu svome si nu Petrislavu.
Kada je t072 pod vodstvom Georgija Voj leha izbio usta -
nak u Makedoniji, ustani ci pozvaše u pomoc Miha ila. On sc
odazva i posla im svoga sina Bodina. koga ustanid proglasi§e
l,a cara, a sam Mi hailo upadne u č oblast. Ali ustanak bi
ugušen za nekoliko mjeseci. Bodin bude zarobljen i odveden II
Cari grad. a zatim II Antiohiju. odakle ga je otac itha vio po-
ć č il Raška je opet došla vod vlast Biy.anta.
Da bi papa Grgur VII. predobio za Rim šiO viSe balkan-
skih i tako oslabio utjecaj carigradskog patri jarha. a
osim toga okupio š država protiv č cara Hen-
rika IV. , svoga glavnog protivni ka. on se oda1.vao na Mihailo,"\)
mol bu i poslao mu Ion kraljevske znakove, bo !l to je dvije
godine prije poslao hrvatskom kralju Zvonimiru. Iako Dukl ja
i tada bila nezal'isna driava. nedostajao joj je pra"ni osnol' la
nezavisnost, a taj se po tadašnjem shvacanju mogao dobi l i
od Rima ili Carigrada. )l'a taj na!':i n Duklj a je dobila onu inu
formaln u sa nkciju, koj u su dobil'ale i druge drlave ; ona je bila
medunarodno priznata. U isto "rijeme Mihail o je za banko!; bi-
skupa zatrafio pal i;. t. j. simbol met ropoli tske vtast:. ali nije
u tome uspio. Mihail o je tralio samostalnost barske erkve ne
samo iz; crkvenih, nego i iz č razloga. Nije htio da ka-
č crk" a na tcri torij u njego" c drla"e buel e podv rgnuta
crkvenoj vlasti, koj a se nalazi izvan Duklje. U toj poli t ici po-
magao je Mihaila i barski biskup. U Baru je. naime. postoj at ..
tradicija, da jc barska biskupija nasljednica bi skupije u Dokl eji:
č su _ po loj tradiciji - svoju bi skupiju smatrali metrcopo-
lijom, iako to Dokleja nije nikada bila. Ako je !iI tradid;a.
,-,
-,
-
kako sc č zaista postoj ala. bar koliko se odnosi na metropo_
liju II Doklej;, onda nema sumnje, da ni barskim bi skupima nije
bi lo indiferentno, da li ć ostati podvrgnuti č me·
tropolitu ili ć i nj ihova biskupija postati samostalnom metro-
polijom, koja ć kao nasljcdnka doklejskih metropolita ukupiti
oko scbe sve biskupije u sjevernom dijelu bivše č metro-
polije. U doba, kad jc Miha il o radio na rješenju toga pitanja.
prilike su bile sasvim povolj ne. jer jc rimskoj crhi bilo poslije
1054 u interesu da za sebe zadrli što više zemalja na Balkan-
skom poluotoku, gdje su se II crkvenom pitanju Istok i Zapad
sukoblji1\·ali. Stoga su se dukljan!k; vladari i kao katolici i
kao neprijatelji Bizanta radije ć rimskom papi.
Za vrijeme Bodinove vlade u 5usjednim su sc zemljama odi-
grali znatni č dogadaji. Normani su bi li potisnuli bi-
zantsku vlast iz južne Ital ije pa su sc spremali da borbu pre-
nesu na Balkanski poluotok. Dizant je našao saveznike u Mle-
č č je osnovni č princip uvijek bio osigurati
sebi slohodno kretanje po Jadranskom moru i zato ne dopustiti.
da se neka strana sila č na Jadranu, Kako je u tom kon-
fliktu Bizam predstavljao slabiju stranu, č su sklopili sa-
vez s Bizantom prOli\' Normana, koji su im mogli postati opasan
takmac na Jadranu. Sasvim je razumljivo, da je uz Normane
pri stao i papa Grgur VII. Pololaj Duklje u takvoj situaciji bio
je tdak, jer je svakog trenutka mogla olckivati. da ć j e Bizant
napasti, a ako Normani dodu na Balkanski poluotok. č je
to ć još jednog neprijatelja na državnim granicama. Bodin
sc nije potpuno vezivao ni za Dizant ni za Normane. al i je iz
cjelokupnog njegova drlanjOl jasno. da je bio na strani Nor_
mana. On SI': oicnio Jakvintom. ć vode normanske stra nke
u Apuliji. Za vrijeme sukoba drlao se vrlo oprezno, sve
dok situacija nije postala jasna. Kad su )081 Normani prešli na
Balkanski poluotok i opsjeli č Bodin je doho pred č
s \'ojskom. ali je samo promatrao bitku, nl': ć u
njoj. Tek kad su Normani zauzeli č i prodrli do Soluna.
Bodin je navalio na Rašku, koja je bila u biuntskoj vlasti. i
upravu u njoj predao dvojici ,.iupana sa svoga dvora .. , Vukanu
i Marku, koji mu sc zaklel!':, da ć i oni i njihovi nasljednici biti
vjerni kl etvenici njegO"i, njegovih si nov3 i nasljednika njihovih.
258
T
I
,
,
,

Poslije toga Bodin zauze i Bosnu i I)ostavi joj za kneza nekog
Stefana. Tako je on sh'orio veliku drb.vu, u koju su ušle Zeta,
Raška. Trebinje. Zahumlje i Bosna.
Kad su 5e 1'085 Norrnani povukli s Balkanskog poluotoka.
bizantski car Aleksije I. Komnen nanovo zauze i č
napadali Zetu. U tim borbama Bodin je bio i
ali m" je uspjelo da sc oslobodi _ Iste g. 1085. poslije smrti pape
Grgura VI I. , izbio je rascjep u č erh'; zbog izbora no-
voga pal)e. C:lT Aleksije L Komnen živ io je u dobrim i pri ji!-
teljskim odnosi ma $ papom Urbanom II. Druga stranka izabra
za protivupapu Klementa II I. Viberta, koga su priznavale Nje-
č Engleska i Madarska. Takvu č situaciju
ristio je Bodi n i ponol'io molbu svoga oca. t. j. zatražio je od
Klementa I ll . za barskog biskupa metropolitsku " last. i to je i
dobio 8. č )089. Tako je Zeta postala i u crkvenim stva-
rima Ill':zal'isna. Toj nO"oj metropoli j i bile lU podloine biskupije
u Kotoru, Ulcinju. Drivas!u i Pilotu. kao i srpska, bosanska j
trchinjska biskupija. Ali samo devet mjeseci poslije papa Urban
Il. podredi kotorsku biskupiju metropoliji u Bariju. To jc č
na molbu normanskog kneza Rogera. kako bi što I'i!e povezao
južnll itali ju sa susjednom obalom, II č i stoga, SlO II
borbi i;.:medu Dubrovnika i Bara nije Kotor htio da pristane ni
uz prvi ni uz drugi grad.
Taj č dogadaj u crkvenoj politi ci predstavlja po-
sljednji uspjeh Bodino". Mjest o Bodina pocinje 5e "iše isticati
Vukan. župan rdki. Bodin sc p<lsljl':dnji put spomi nje 1096-9i.
kada su kroz Zdu prolazili krilari pod grofom Ra jmundom od
Toulouse, lako su oni dolazili u sukob sa stanovniltvom. naj više
zbog otimanja hrane. ipak ih Bodin lijepo č u Skadru.
Od Bodinove smrti (o. 1101 ) do potpunog č lt
sklop Nemanjine raške države (o. 1183) Zeta je naglo opadala
i teritorijuino i u svom č utjecaju. Ra!ka, Bosna i
Hllmska zemlja dcfiniti"no su se od nje odvoji le, a Raška je
č sve č utjecati na razvitak prilika u Zeti. Te S\I
like prvih decenija obilježene uglavnom unutra!njim borbama iz-
medu Bodinove porodice i roda Bodinova č ć Branislava_
Sukob je izbi o joli za života Bodino\'a i bio je u naju!oj vezi
5 njegovim dolaskom na vlast , jer je Bodin potisnuo sprijesiolja
259-
,


J
svoga sirica Radl»lava, Brani.davljeva oca. Zbog oskudnih iz_
vora ne molemo utvrditi druhvenu podlogu tih dugotrajnih borbi
ali je nesumnjivo, da su one imale veliko č u poli tici Bi:
tanta, koji je nastoj ao da Zetu op('t podvrgn(' pod svoju vlast.
A kako je on II isto vrij('me telio za tim, da pokori i Rašku.
Zeta je postala važno č njihove mcdusobne borbe. Tako
je ć Dobroslava, Bodinova brata i njegova prvog nasljednika.
svrgnuo Vukan, veliki fupan raški , i za kralja postavio č
lhanislavJjeva brata. Ali č sc: vrlo kratko vrijeme odriao
na vlasti , možda ni godinu elana: svrgnuo ga je Vubn. Uzrok
te nagle promjene nije poznat ; možda se č htio oslobo-
diti Vukanova utjecaja.
. . Vukan je mjesto č p05ta\'io za zetskog kralja Vl a-
dimIra (o. 11 02-111'01 ), Bodi nova brata. On je svoje odnose
$ Railkom č oieniv!i se Vukal]ovom ć Za to "ri-
jeme Zetu nije uznemiri"ao ni Bizant. I pored rodbinskih veza
ona je ostala neutralna i tada. kad je Vukan (1106) napao Bi -
i b.io Vjeroj.atno zbog toga Vuhno"a neuspjeha
č je u ZetJ otpor protIv Raške. Na č pokreta stajala je
.Tah 'lnta, Bodinova udovica; ona je. prema popu Dukljaninu.
otl'ol'ala Vladimira i postavila na prijestolje sl'oga sina Đ (o.
Otprilike II isto vrijeme umro je u Ra!'koj Vukan,
a nasilje(iJo ga Uroš 1. Duro je. kao i njego,· otac, bio otvoren
neprijatelj Bizanta i zbog toga j e bacio u tamnicu Grubdu. Bra-
sina, kao pristalu; drugim Grubcl inim
istomi!ljeni cima poJIo je za rukom da pobj('gnll u č Duro
je i prema Raškoj promijenio ddanje i nastojao da 5 njom
uspostavi prijateljske odno5C. Kako je takva politika bi la č
gledno uperena protiv Bizanta. emigrantima nije bilo
teško da pridobiju za sebe. Stoga bizantska vojska na-
vali na Zetu, protjera kralja Đ i oslobodi iz tamnice Gru-
pa ga :po nalogu postavi na prijestolje. Đ pu-
bJegne u Rasku, a .J akl'mta pade II ropstvo. Iako doba Grube-
li ne Vladavine (11 18-1125) predstavlja mirnu periodu. ipak je
Đ uspio da u Zdi stvori Itranku protiv Grubde. č
zbog. njego"e bi.untske politike. i da u Raškoj sakupi vojsku,
S kOJom_provali u Zetu i pred Barom (o. 1125) č Grubdu.
koji II borbi pogibe. Tako je Đ po drugi put preu.teo vlast
,
(o. 1125-1131). Odmah poslije preuzimanja vlasli. on se. izmiri
sa dva Grubdi na brala. vjerojatno da bi č SVOJ polo-
žaj. i dade im neke župe na upravu. Ali u
zantsko-ugarskog rala pokušao je da dokraja umih Bramslavlj('-
ć je samo č post igao. Vojna pomm: ć
je Grubdinoj braCi da najprije pro\'a1<' u Zdu do Bara I os;' oJe
tvrdi grad Oblik, a zatim da pod njim pobijede Đ 1 ada
u KOtOTU i Zeti izbi ustanak proti\' Đ a i Rašani \'padnu u
zemlju progoneCi kralja, koji sc pred njima skloni u Obod: Tu
ga opsje(le č vojl'oda i, ć izdaji. zarob, (o.
1130-SI ).
Tada posta kralj Gradihna (o. 1131-1142), pod č je
upravom bila ne urno Zeta, nego i Tra\' unija. Dugotrajne borbe
toliko su iscrple zeml ju, da je bila "gotovo razorena i opusto-
šena __ kaku kale Dukljauin - pa je ponovni dolazak Brani·
slavljevita na prijestolje č neko smirenj e. ali i uhrUenje bi-
zantske "lasti. Poslije Gradihnine smrti, njegov sin Radosla"
ode \I Carigrad. izjavi, da ć hiti vjeran \'azal bizantski. i od
cara Mallueh, dobi iste zemlje. kojima je upravljao njego\' otac,
t. j. Zelu i Travuniju. razliku od .oea. ,na1,ino sc sa.,:,o kne-
7.om. Ali mu ie ć bIZantska zaštlta bIla kratko vTlJeme od
ć V doba. kada je Bizant bi o tdko ugroien
td j$ke koalicije pod Rog('rom II. sicilskim, u ZetJ se pOjaVl
otpor prot;" bizantskih ć Proti vnici se pobuniše i o.
1148-49 dovc:doSe iz Raške Desu. sina Uroh l. koji zavlada ZI'-
tom i Travunijom. a Radoslavu osta samo primorje od Kotora
do Skadra. Ali posli je uspjdnog rata 5 Ugarskom (11f.i6) car
Manud je na obali Duklje od primorskih gradova sastavio po-
sebnu administrativnu jedinicu, na č je č stajao ,.dux
Dalmatiae et Di odiae« sa sjedištem. vjerojatno, u Kotoru. Baru
ili Skadru. a posljednjem zetskom vladaru ostal a je samo ot"o-
rena zemlja oko tih gradova. Pa i laj posljednji ostatak stare
Duklje, zajedno sa spomenutim gradovima. osvojio je Stefan
Nemanja, tako da je o. JI83 cijela Zela bila najzad pripojena
Raškoj.
3. Dndtveno i državno uredenje Duklje do xn. stoljtt3.. -
Kaka.' je bio ekonomski. društveni i pr3.vni poloiaj naroda
261
I
-
Duklj e, 0. torne malobrojni bizantski i ć ne gO"ore
gOlOvo ma da nCfl'Osrednih č o tome
nemu, nesumoJ'" J' d, , ,. . d· 'b . ..
n .' II II OJ peno I 8 o odlll selJaCI, II od-
osu na I vlastelu. sve ,·ac preluili II tavisao i pod-
lohn, pO.lotaJ. Putem zarobljavanja, uduživanja i dobrovoljnog
pad .. ć iJi crkve, siromašni slob!Xini
su se II sve ć broju pretvarali II zavisne i podJo!m:
se Ja c.
Na viJe mjesta pop Dukljani n spominje 'u Duklj; r
krn
-
d
stvo
princ-ipes. nobiks, milites). To su ć vla-
aren rodael . kojima J'e on d' . d" ."
T . anvao pOJc tne zemljisne posjede
J I;; na dav.ao državnog teritorija. ili su to bile
,sta '""dtc L \"oJn, r.apovjednici ili druge č koje
Je \" a ar - Jn,lošcu wOJ·" b, . . . .
I' '. l, l og zas uga u ratu III 17. drugIh
rat oga. 1 zemljišnih posjeda _ uveo u red plem-
stva. U .te penode Ć su bili u mnogo zavisnijem i
pOIO!aju prema vladaru nego poslije S daljim
ć nil:" ekonomskim č plemstva, odnos iz'medu' ple-
a l vladara sve vilic se priblifa'-a feudalnom odnosu vazal a
l suverena po kome J.' plo·" ...
, '. nil -I'aza mnogo samonalIlIJI. jer .svo-
me suverenu. Jedino vj ernost i ć II ratu. Tako _
Duki Janinu - kada je jedan od ,·Iadara primio k sebi
odbjegloga .raškog župana. pitao ga je. li bi bio voljan da
se podvrgne sa cijelom svojom ć kraljevskoj
vlastI 1 da sc zakune . t k ,. .. . .
. .. na vJernos ra JU I nJegovIm
a Je poshje toga zauzeo RaJku, .rodake sl'oje č je iu-
paOlma pod š ć da vladaju i dril' u posjedu lu
tek da priznaju kralje\-sko pravo.,. Isto su sc tako
I postavio u Ra!koj.
da. ć .0111. I smOl'I bItI pral'i vazali (homines)
l nJegOVIh smova i nasljednika •. U vezi s tim
. pOl?žajem prema vladaru sve više su č ć
I č plemstva. Pojavljuj u sc ć da ple-
Ć kralja. i č da upravnici ;ojedinih
poshJe uzmu $\'u vlast u zemlji. To se
pnmJer, poshJe Casiavljeve propasti. kada su .. ba-
nOI I Č da svojom zemljom. svatko svojom
ć I ohugom. I pokorili sebi iupane. od koji h su uzimali
26'
T
,
,

danak. kao što je č č kralj ... Izmedu samih ć
i izmedu ć i vladara vodile su sc stalne, gotovo neprekidne
borbe i ratovi: proganjanja. zatvaranja u tamnice. trovanja i
ubijstva medu vladarima i vlastelom bila su pojal'a. Pl em-
stvo bi č mobilizi ralo narod i ustajalo protiv vladara. zba-
civalo ga. pa mu ponekad i lil'ol oduzimalo za koga dru-
gog vladara ili prctendenta, koji bi ga vodio.
Pa ipak. uzeto II cjelini, vl adari u Duklji te ranoreudal ne
' periode imali su veliku vlast nad vlastelom. ć no ŠIO ć
je imat; poslije. u razvijenom feudalizmu. Vladari su bili
vrhovni vojskovode. sud i zakonodavci. Vladati su do XII. st.
bili vec nasljedni , pa je Ljclopis popa Dukljanina USti-ari. do-
brim dijelom. jedna duga lista kraljeva. koji S\l , ponajvik, ostal'-
Jjali prijestolje svojim sinovima, ako nisu bili silom zbateni . Ali
i II toj periodi č su sc tragovi nekadaInje stvarne izbor-
nost i plemenskih starjdina i vojskovoda u plemenskim savezima
u odredenom broju - uglavnom formal nih - izbora
vladara od strane naroda. Pop Dukljanin navodi za neke vla-
dare da ih je narod .podigao na prijesto. ili .postavio za kra-
lja" ili pozvao da "preuzmu kraljevstvo i zemlju svoj ih otaC3«.
Da je tu samo o formalnom. a ne o stvarnom izboru, vidi
se i iz č kralja Grubeše. za koga Dukljanin č I'eli.
da ga je .po đ carskom narod postavio za kralja ...
Vladar sc oslanjao uglal'nom na svoje fupane i druge ve-
Iika!e ; njima. je bio okruien i s njima se savjetovao, č u
vojnim stvar ima. Ali se iz prikaza taboln;eg sabora na Du-
vanjskom polju vidi, da se do sredi ne X II. st. tradicija
o nekada!njcm održavanju narodnih skupšti na, koje su
vale o vafnim dr!al'nim pitanjima.
Ljetopi s popa Dukljanina daje nam i č de:t1'jan. ma
da ne dovoljno jasan opis sistema lokalne vlasti u Duklji. Opi-
sujuti toboi nji sabor na Duvanjskom polju. Dukljanin
kako je kralj podijelio zemlju na č obl asti (provincia). Na
č svake oblasti postal'io je bana (dux). zatim je odredio fu-
pane (comes) i satni ke (sedni cus. centurio). Svakom hanu dao je
po sedam satnika. a svakom !upanu po jednoga_ Satnici podre-
deni banu imali su za dužnost »pravo i pravedno suditi narodu
j ubirati danak te ga č banovima .. s tim, da banovi mo-
2",
,
I
,
I
I
raju polovinu sakupljtnog danka dati kralju, a polovinu zadrhti
la sebe, Satnici podredeni knmesima (županima) đ su imali
dužnost da sude narodu; od poreta, koji su, ,·; o: ro;all1o. oni
sakupljali, dvije ć su i!k kralju, a jedna tretina županu.
Ne vidi se, kaka,· je odnos bio izmc:du oblasti (ban ovina), župa-
nija
l
i satnija. ni kakav je bio odnos. to jest razlika izmedu ba-
novih satnika i lupanovih $alnika.
Stari đ u primorskom dijelu Duk!jc, kOJoj 511 u XL
st. pripali Skadar, Uldnj. Budva i Kotor (na sta"og
Acruviuma). imaJ i su poseban. autonoman položaj: oni $ 1.1 bili
;zuzdi iz te administrativne podjele, jer su imali s\loj osobi ti
privredni, č i kulturni razvitak. To su bil i jo; rimski
gradovi. nastanj eni romanskim stanovništvom, koje su Slaveni
najkasnije od X. st. postepeno i s,'e više potiskivali, tako da su
dukljanski gradovi. kao i gradovi u Dalmadji. s vremenom do-
bh'ali sve jasnije slavensko obiljeije. Plemstvo u tim gradovima.
formirano od potomaka starih Romana j bogatih Slavena, stvamo
je vladalo i upr avlj al o njima, iako je "dnija gradska pitanj3
jo! uvijek rješavala skup!;tina cjelokupnog stanovništva. Na
č gradske uprave u Kotoru. a vjerojatno i u drugim duki jan -
skim gradovima, stajao je prior, takoder iz redova pl emstva.
Pored ().Staloga slobodnog stano,' ni šh 'a - obrtnika, trgovaca i
slobodnih seljaka - II tim gradovima. odnosno u njihovoj ne-
posrednoj okolini živjeli su i kmetovi. koji su radili na dastelin-
skim imanjima, i robovi, koje su č upotrebljavali kao ć
poslugu. a služili su i kao predmet trgovine.
Društveno i upravno isto sc tako razvijao i grad Bar , koji
je najvjerojatnije osnovan poslije doseljenja Sl3vena. Ipak Olj e
l !'op Dultjanin nav<>di u <!ukljanJkoj drlavi imona županija, odn01\no
!up;t, od kojih 'u i danas o<uvala. To lu " Lj dkopolj.
iupania), izmedu 1>lora«: i Sitn;"c: I'odlul;e. oh Zabl jah; Go .. h iup:miia .
• jevero;II.xno od r\ilrJiu: Kupilnik. na i.tomoj olNoll Skadankol
(<:Iana. ime arbana!ko, sela); Oblik, h aj i brdo (dan .. t de.ne
.t •• ne Bojane; Prapratna. izmed" Bara i Ulc;nia; Grmnica (izvedene od
Jln. h.....,...., ... _ cr ven), i.medu ; Shdarol<>lt" i _ra: Koce ...
(da"" ... bora,·ljeD nui., bli.u Budve!; Grbalj , i.medu T;vallko, uliva u
Boki Ko\oul:oj I Budve.
Glavne u Travun;ji jc' '': ok" IIcrc ... Kona .. li.
od Dubro"nih do Boke KotoTl!:e. V.m (danu Korjeniti ). Ljubomir, Fa'n;e.,
Rudine, Vninje (dana. Zupci ); u ZallUmlju: Popovo polje. Zapska ltJpanija.
olo planine .zabe, S,on, • poluotokom J>djd.cc:m, Luka. oko uUa N.rClv"
Dubrava, • lije.,.., <.tra"" Neret ve, Br.xoo i Blat o.
'"
I
\
\
OUKLJANSKA OnZAV.
U [)RUGOJPOI.OV1Cl XI.SI Ol
l __ _
I
- --
OBl .. STt
... 'm .. Gtl""NtC'"
t,II.NICi'<. K(),JA ,"Jt Đ
KARTA Xl
I
I
-
č ć da je na istom mjestu postojao kašit!
Antipargai. II koji je prebjegao jedan di o romanskog stanov -
niŠh"a stare Dokleje. koju su gotovo sasvim poruJili Sla-
veni . Medu dukljanskim gradovima č se Bar isticati tek
pri kraju XI. st., kad je postao sj ed ište č metropolita.
Porfirogenet spominje II Duklj; još tri .. veli ka grada ..
đ Gradela; (moida Gradac), Novigrad i Lontodokla.
ali nij e utvrdeno, gdje su sc oni Jedini Starigrad. kako
sc nat ivala Budva II Srednjem vijeku. opravdava mišlj enje. da
j e Novigrad bio negdj e II primorju i da je po postanku mladi
od Budve.
U slivu Bojane i Drima II doba dukljanske drIavc postoji
lest manjih grado,·a. Možda su to slara č đ u
koj a se $klonio jedan di o stanovni ka Dokleje, To su: č (5\"a-
d um), č od Ulci nja; Danj (Dagnum. Oagne), na mjestu.
gdje sc Drimae odvaja od Drima i č k Bojani ; ju!no od njega
je Sal)a (Sappa). a sjeverno Sarda Zatim treba
menuti Dri vas! (Drivastuln), č i Balet (Balccium.
Baleze), sjever no od Skadra. Od svih malih gradskih naselja naj-
duie se odriao Danj. jer je njegov opsta nak bio uvjetovan
put em«. koji M: isticao kao č saobraeajna arlc-
rija izmedu Jadranskog mora i uedišnjih oblasti Balkanskog po-
luotoka. č je. da su spomenuti gradm.;, iako dosla
mali i vrlo blizu jedan drugome. bili č bi-
skupa.
Medu drugim mjestima. na lijevoj obali Bojane, na sredini
izmedu Jadranskog mora iSkadarskog jczua. isticao sc benedik-
tinski samostan sv. Srda i Bakha, u kome je bila @:Tobnica du-
kljanskih vladara. Kako je Bojana od Š Ć do tog bila
pl ovna i za najvete srednjovjekovne brodove, t o se Sv. Srd na
Bojani razvio posli je u veliko primorsko pristanilte poznato u
svim jadranskim oblastima.
4. č Raške i njezina borba :ta nezavisnost proti v Bi _
zanta. - Od č XII. st. srediite borbe za obnovu centralne
vlasli i otpora protiv Bi zanta prenosi se u Rašku. Osim borbe
protiv bizantskog utjecaja u Zc:ti raški su župani vodili aktivnu
politiku prema Bizantu i na č i juinim granicama Raške.
265
I
I
-
Ta borba, koja je joj potkraj XL st., nastavlja sc sve
upornije cijelo XII. ć
Iz Raške su Srbi najprije č prodirati u plodno Kosovo
polje, zatim II krajeve oko gornjeg toka Južne Morave i Var-
dara. Bizant je morao č znatnc napore, da obrani svoje gra-
nice i da na neko vrijeme primOTa RaJane na pokornost. Kakvu
jc opasnost za Bizant predstavljalo to srpsko prodi ranje. ,-idi
sc iz toga, !to jc sam car Aleksijc Komnen morao č po-
kub"'a!; da rijdi srpsko pitanje. Ali uspjeh je bio samo pro-
lazan. Veliki lupan Vukan papdlao jc privremeno, ć
pokornost i davao taoce. pa bi uskoro opct č puslo§enje
bizantskih oblasti. To, šIo je car (1091) došao da it-vrši pregled
č utvrdenja prema Ra!koj. nije č velikog žu-
pana Vukana, da ubrzo zatim provali II bizantsku oblast i spali
Lipljan. Smirio se samo privremeno, kada je Aleksije stigao
B vojskom tl Skoplje (109.5). ali neprijatelj sh'a Stl odmah obnov-
ljena, č je ta neposredna opa.most prošla. Vukan je uspi o da
prepadom razbije bizantsku vojsku, koja je pod č na-
mjesnikom Ivanom Komnenom dospjela do č Srpske č
mogle su tada razviti č dj elatnost na !irem č i pu-
.stošiti krajeve oko Vranja. Skoplja i gornjeg Vardara (Polog).
Bizant je bio primoran ozbiljnije se postarati da zaštiti svoje
i u pol:etku 1094 car A!eksije izbi je opet s vojskom na
Kosovo. Pred takvom š ć morao je Vukan popustiti i ta-
traliti mir. U pratnji svojih rodaka i mnogih fupana izisao je
pred cara i obetao pokornost, koju je trebalo garantirati da-
vanjem dvadeset uglednih talaca, medu njima i dva Vukanova
sinovca (UroJa i Stefana Vukana). Ali ni sva ta nastojanja nisu
mogla osigurati trajan mi r. Srbi su iskoristili te!kote, u koje je
Bizant tapao u vezi s prvim križarskim ratom 10% i nastavili
svoju prij ai nju akciju, koja nam u pojedinostima nije poznata.
Zna se samo, da je namjesnik Ivan Komnen u borbi protiv Vu-
kana opet doživio poraz i da je iznova bila potrebna č in-
cara Aleksija Komnena, koja se zavrWa kao i pri-
jai nja tako, da je Vukan opet dao taoce, kako bi izbjegao ozbilj-
nijem napadaju (1106).
I poslije Vukana RaJka se vi!e decenija stal no naprezala.
da se prevlasti Bizanta i da se proširi na njegov
l
ma da je Bizant pod Komnenima opet bio u!ao u novu periodu
U toj borbi našla je Rdka prirodnog saveznika II Ugar-
skoj. koju je isto tako ugrožavalo č carstvo. Sukobi Bi-
zanta s Ugarskom bili SIJ č ć i borbom sa Srbima.
Dok je Ivan Komnen (1118-1143) ratovao S Ugrima na
Dunav u. oko Beograda i č Srbi su iskoristili priliku
i osvojili grad Ras. h-an Komnen je kao i njegov prelll odnik
morao navaliti na Srbe, koji su u jednom sukobu bili č
(o. 1129). Savez Srbije s Ugarskom nije ipak tim porazom prt-
kinut . č opasnost ga je samo č Uo se ogleda
u rodbinskim vezama srpske i ugarske dinastije: JeknO!.. ć
velikog župana Uroša 1. , svakako Vukanova sillOvcil. . koji je
neko vrijeme bi o talat u Bizantu. bila je udata za ugarskog
kralja Belu ll. (l131-1141). il njen brat Beloš, ban Hrvatskt
i ugarski paiatin, bio je dule vrijeme jedan od ć ljudi
u Ugarskoj.
Drugi križarski rat i sukob Bizanta s Normanima iz julne
It alije ć je Srbima da opet č borbu proti" Bi-
zanta. Pošto je suzbio Normane, car Manuel Komnen krene
1149 na Rašku. osvoji gradove Ras i č (u dolini Ibra). opu-
stoši okolinu i spal i jedan dvorac velikog iupana UroSa II. Ali
ta j pohod nije imao trajnog uspjeha, i Manuel je ć godiO!:
morao Optt ratovati protil' Srba, kojima je do!la u ć ;
ugarska vojska. U dolini Tare su se sukobili, i č je voj-
ska bila č Poslije toga poraza Uroš II . je morao napu-
sti t i dal ju borbu i predati se. Ostao je na "lasti . pošt o je položio
zakletvu vjernosti i obal'euo $e. da ć davati pomoc u I'ojsei -
dvije hiljade ratnika za ratove u Evropi i pet stotina u Aziji.
Dalj e borbe Srbije protiv Bizanta bil e .w ć unutra-
šnjim sukobima oko prijestolja. što je Manuelu Komnenu pru-
žalo priliku da odrla"a sl'oj utjecaj. ali koje jasno pokazuju,
da u Srbiji nije napuštena tefnja za potpunom š ć
Prot ivnici Urola I I. i njegove politike zbacili su njega i doveli
na vlast njegova brata Desu, koji nije mogao da potpuno po-
tisne svoga suparnika. Spor je riješi o Manuel u koris! Uroša. il.
Desa se morao zadovoljiti nekom manjom obldeu, koj a ' nam
nije blifc pOtonl a ( 1155). č sukobi i bi zantski: inter-
vendja nisu time prestali . Ceste promjene velikih lupam:. po-
26;
-
kazuj u, da Srbija Olje mogJa da se pot puno otrgne od utjecaja
Bizant a. ali da ni on nije mogao da potpuno prol'ede svoj u
volj u.
Uroia II. zamij enio je veliki župan Prvosla\'. Premda je
pokazao tendenciju. da prema Bizantu postane samostalan. bi o
jc č a na vlast doveden koji je ubrzo sam napust io
SrbiJU I povukao sc u Ugarsku. Veli kim županom posta je opet
ne zna. sc pobliže pOli koj im okolnostima (o. 11 61). Ako mu
JI: pntom pomagao. nije pvst;gao, da mu on ostane vjt'-
ran. Jer Je Raška pod Desom ubrzo postala izvor novih tdko';a
za Manuela Komnena. Desa je Opel zaposjeo 1162 onu oblast
mu je ManUel. bio dodijelio na upravu, a
Je pT!Jt' morao Bizant u. I oklijevao je da pošalje ć
u rat. U.gars.ke. U. svom otporu prema Bizant u ipak
mje IC' dokraja. Kada Je Manuel do;ao vojskom u Ni J,
DC$u Je da mu se č ali je zbog nepouzdanosti bio
zadrla n I odveden u Cari grad. On je uspio da se opet vrali na
i neko su vrijeme Srbi bili primorani da sc drže primlje_
nih oba.l'eza: u ratu Bizanta protiv Uga rske i nj iho\'
ć odred. Taj je odnos bio kao i prije kratkotraj an. Cim
se š rat s .car Manuel je morao krenuti na po-
bUnJene Srbe. kOJI su biii č a Desa zarobljen ( 1168).
Manuel Komnen pokuša da prevlast Bizanta nad Srbijom osi-
gura ti me, Jto ć oslabiti jedinstvo umije i "lasI vladara.
Za veli kog iupana posta,-i Tihomira. sina Zavide. č nc-
poznatog č dinastije. a njqovoj ć dade na upravu po-
sebne ohlasti. To sc rješenje, medutim, pokazalo isto tako kratko-
trajno kao i sva prijašnj a.
5. Kultura. - K n j i f I: l' n o s t. č srpske srednjo>
vjekovne pismenosti i knji7.evnosti teško sc mogu pratiti u vrc-
menskoj periodi od lX. do XII. ć T o je ustvari doba.
u kome se nastavlja rad na osnovne pismenosti. onakve,
ka.hu su još.u lX. st. zapo&:li č Cirila i Metodija_ Cijeli
ta.J rad .se uglavnom iz prepisi-'nnj a obrednih knjiga i
dj ela. kOJa su bila neka vrsta ć obredne literature (bc-
sj.ede, iieija. "'etaca i č Kako je naj "e.: i broj tih knjiiev_
mh spomemka bi o pi san glagolj icom, koju je u toj vremensko;
;
,

periodi zamijenila spretni ja ć razumljivo je, ti spo-
menici oisu č Izuzetak č dva č djda X I I. sto-
ć Prvo j e od njih poznati Ljetopis popa Dukl j anina, koji
j e dodu1;c: č u latinskom prijevodu, ali za koji sam njc-
gov pisac kaže da j e preveden "sa slavenskoga u latinski jezik«.
!Io sigurno č da je postojao i slavenski origi nal toga ljeto-
pisa. Dj el o je va!llo č po tome, što je prvi naš pisani spo-
menik, II koj i je ušla suvremena narodna tradicija <) vitcškim
djelima i pothvatima legendarnih junaka i vladara iz najst arije
hi storije Srba i Hrvata. Drugi č spomenik pismenosti iz
te epohe je č Miroslavl jevo Evandc:lj e. Pi san na perga-
mentu izvanredno lijepim i krupnim ć slovima. ukra-
šen č rad('nim inicijali ma u boj i i zlatu, taj je rukopis
ne samo važan kao najstariji spomeni k srpske redakcije, nego i
kao remck-djelo naše stare kali grafske umjetnosti.
Premda je ta prva epoha razvoja stare srpske u ednjovje-
kovne književnosti ostavila malo spomenika pismenosti i knji -
ževnog rada, ona ipak č prckr etnicu u daljem razvoju ne
samu Hpsh, nego i č jugoslavenske književll osti. To je
doba, u kome se paralelno s procesom formiranja fcudalnoga
društvenog poretka vrši i postepeni prijelaz od ć južnosla-
venske ć pismenosti . k posebnim nacionalnim
knjHevnostima. Prvi znaci toga postepenog izdvajanja srpske
knj ižel' nosti iz č ć naslijeda su:
I) sve č formi ranje srpske redakcije staroslavenskog književ-
nog jezika; 2) pobjeda ć nad glagolj icom na terenu, koji
ć poslije ,-elikog raskola od 1054. t. j. od č odvaj anja
č i Zapadne crkve, biti pod jakim utjecajem bizant ske kul-
ture i bizantske književnosti.
U III j e t n o s t . Spomenici anti kne gradske arhitekture i
fortifikacije II tim oblastima propali SII za seob\: naroda' jedino
s ć spomenika religiozne arhitekture uspostavlj en je. spo-
č kontak t izmedu stare umjetnosti i nove, koja je na-
stajala.
Vttina naselja, kao na primjer č Grad kod Lebana,
potpuno je opustjela: u nj ima nikada nije obnovl jen gradski
život. U gradov ima , gdje se poslije dufeg prekida nastavio ii,'ot,
,,;g


I
slavensko nanovni!tvo mj!': do X. i XI. st. igralo tl kulturnom
stvaranju neku valni;u ulogu. Srbi Slupaju II bliii dodir sa sta-
rij im spomenicima na svome teritoriju tek posHje primanja
ć Zasada joi nije rijdeno pitanje. II kojem je raz.-
mjeru stara, po\uSTukna bizantska crkvena arhi tektura sa svo-
jom kamenom i slikanom dekoracijom utjecala na č arhi -
tekt.ure kod Srba. Za jednu od prvih Nemanjinih crkava (Bogo<
rodlCu kod Kuliuml ije) č jc utvrdeno da jc tl XII. st. đ
materijal om bizantske: crkve iz. VL st., koja sc nalazila na istome
mjestu. Neispitana jc takoder vcza iz.medu naj starije balkanske
ornamentike rukopisa s ornamentikom bizantskog po-
riJekla s Balkana iz VI st., ali vec sada su utvrdene nd .. e č
sti uk.ras3 na biuntskim nadgrobnim balkanskim spo-
VJ. I srpskim minijaturama XI I. ć Kasnija ispi -
hvanJa pokazat ć u kome go\'oriti o kontinui-
tetu umjetnosti u unutrašnjosti Balkana od VI. do XII. ć
U IX. st., kad su poslije pokrštenja i balkanski Slaveni po-
č da podii.u č spomeni ke monumentalnog ka-
raktera. stanje umjetnosIl u njihovoj najbližoj okolini bilo je
svuda priblifno isto. Lokalna balkanska š ć umjetnost
stanovništva jedva se održavala po gradovima na
Jadranskom primorju i u č voj nim i cr kvenim bizantskim
eentri:na u Spomenici te umjetnosti , na teritoriju
Zele I RaJke. podjednako pripadaju historiji star ijeg slanovni-
!tV.'1 i nedavno pokrŠlenih Slavena. Arheološka nalazišta poka-
zUJu, da se kulturni i č živol nastavio na nekim mje-
stima. gdje su ć prije postojala naselja, uh' rdenja, crkve ;
manastiri. Dreno.'a kod Prijepolja. s antiknim nadgrobnim ka-
menjem i kasnijim latinskim natpisom iz X. st .. iako ndspitana.
ć sada pokazuje. kako se u tim oblastima i u unutrašnjosti na
nekim mjestima Srednji vij ek direktno nastavljao na antiku.
. đ u duldjaoskom kralje\'Stvu ponavljaju
kOJI se. oslanjaju na tradicije kasnoantikne, jako orijen-
arhitekture. T emelji i gornje konstrukcije zadrfak
kompliCirane obli ke, ali su oni izvedeni neprecizno i u sasvim
skromnim dimenzijama. Kao č primjeri aThitekture te .. rste
iz XI. st. č su se kod Trebinja S". Petar de Campo. koji
sc .spominj e u Ljetopisu popa Dukljanina kao mauzolej kralja
270
Radoslava, i u neposrednoj blizini crkva sv. Pavla. a u okolini
Stona osmero!islla crkva u OUju i crkva sv. Mihaila u Stonu.
Kako su te crkvice izglcdale u svom prvobitnom stanju, vidi se
po na.slikanom modelu na portretu kralja donatora u
Sv. Mihailu. Monumentalni;i oblici arhitekture Ila nalem PTl -
morj u u ranom Srednjem vijeku postojali su u gradovima,
starije kulturne tradicije bile č u. Kotoru, .Skadru. UkIllJ."
i Baru. Za Kotor znamo iz KonstanIIna Porf Irogeneta da Je
imao katedralnu crkvu u obliku rotunde. koja se vjcrojatno nije
mnogo razlikovala od zadarskog sv. Donata. I o.stal i .arhitektonski
i dekorativni č oblici na Zeukom Primorju mnogo su
srodni č spomenicima od VIII. do XII st. u brvat.skim
kraj evima i u Makedoniji.
Iz pisanih izvora znamo, da je u XI. st. u Zeli bilo dosta
crkava i manastira, na primjer crkva sv. Srda i Bakha na Boj ani.
Bogorodica Krajinska (Bogorodica in civi tat e Dioclitana) i t . d.
Po podacima iz Ljetopisa popa Dukljanina vidi se, da su u
Zeli u XI. i Xn . st ., osim manj ih crkava, postojale i ć koje
su sl ulile za krunisanje i kao mauzokji. Uz crkvc spominju se
. K··k · l' , .. , "
i dvorovi -curiae (u Bogorodici rajins OJ u rapra TIL I . (l. /.
Na!alost." ti su spomenici sasvim malo otkapanja ni su
vršcna ć su ostaci snimljeni i opisani samo u ć putmm
biljcik'ama. ć crkava staroga zetskog kralj e"slva kasnij e
je popravljana, ali sc na mnogim prolirenim đ
pomaju ostaci stare arhi tekture.
č ukras od Kamena na zgradama loga doba u Zeti
ne razlikuje se mnogo od č dekoracije istog tipa u sred-
njem i sjevernom dijelu jadranskog primorja. Plitki kameni rc-
Ijefi s prepkten;m trakama, sti liziranim bil jka:";) i
sl ulili su kao ukrasni o"kviri na vratima i prOWr1rna : 0111 su Iskle-
sani i na č oltarskih pregrada, na ciborijim:L. i ostalom
crkvenom namjdtaju. )o'ragmenti takva ukrasa sc t:.
Kotoru, Ulcinju, Bogorodici č u manastiru Za\"ah : t. č
Najstariji 5pomenik monumentalnog slikarslv;
sc na zemlji!tu nckadašnje Zetske države - freske u crkVI 5\".
Mihaila u Stonu. Freske su nastale izmedu 1077 i 1150. Pn 5:; -
drlaju, ikonografiji i stilu, le pripadaju ranoj
27 1
umjetnosti Xl. i XII. ć OsilO pri:wra crkvc:nog sadr!aja
II Sv. Mihailu jc naslikan i jedan đ portret.
Od predmeta č zana ta nedavno je đ dra-
gocjen primjerak zetskog porijekla: olovni č Bodinova smOl
Dure. č i bizantski elementi ukdtaju sc na lom pe-
č podjednako: lice: (reljef ć sv. Jurja s č signa-
turom) je č č je latinsko, I natpisom: Georg{iu,)
(Regis) Bodini Filius.
N01j\'c6 č spomenik zelskc kulture nastao je po-
sljednjih godina XII. ć đ kneza Miroslava. Mi-
nijature II tome dragocjenom rukopisu radio jc dijak Gligorije:
on se II tom poslu pridržavao tradicionalnih oblika starije zetskc
ornamentike, koja SI: č oslanjala lla apulijske utore.
Ornamentika zetskih rukopisa mofe se ć sada dost:! po-
uzdano podijelili u dvije grupe. Starija se oslanja na ju!no-
italske uzore X. ć U njoj dominira sjeverni pleter Ja ži-
votinjskim glavama. Inicijali loga tipa č su se - iako
u kasnijim crnogorskim rukopisima XV. st. - u preciznim kopi-
jama praslarih originala. Na njima sc vidi. da su zetski prepi-
č na n;uoj obali .Jadrana veoma rano, ć u X. st. , u svojim
skriptorijima njegovali inicijalnu ornamenti ku. koja je u tim
oblastim:J. prilagodena Cirilskim slovima i iz njih u XII. st. pre-
nesena II Makedoni ju, do Ohrida.
Mlada zelska ornamenti ka, na viJem stupnju ratvoja, po-
kazuje oblike č stila, koji je prenesen sa Zapada preko
Apulije.
Dva glavna spomenika zetske umjetnosti , fres ke u S". Mi-
hailu i minijature u Miroslal'ljevu Evandelju pokazuju završne
obl ike stilm' a. koj i Su postojaH II Zeti do dolaska ć
Oskudni hroj ])odalaka iz VTemena od IX. do druge polovine
XII. st. ne dopui t:!, da poblife upoznamo detalje razvoja u loj
periodi.
Umjetnost je u Raškoj u to doba gotovo nepoznata. Uda-
ljena i od bizantskih glavnih komunikacija i od primorskih gra-
dova. Raška je svoju primiti'-nu umjetnost podizala na ostacima
t radicija predslavenskog stanovni!tva. U X I i XI I. st. , preko
rukopisa nastalih u primorju i Makedoniji, dospjela je i uraike
27'2
T
TAU ..... XIX
,
Ploea " I ", Troji ce Prevlaci Kotors ka l
I
-
I
I
TAl".'" XX
-- .. " .. ..... , .. . ...


. . ....
n t De.Kt q14t: l' L !SC4ltAni AI! i
• lo. .. .
-- • •
-
" iWiA
Mini jature 11
e-" Inddja (XII . i l .)
1
č radionite jednostavna ornamentika ranoHednjo-
vjekovnog tipa. koja je II Raškoj doloila joJ grublji oblik.
Glavni sJlomenik ć Rasa, najstarija č
,'ana crkva na srpskom zcmlji!tu. Sv. Petar, \·jcrojalll o je po_
d ignut prije pokrštenja Srba. Po starim tradicijama crkv" su
, agradili Romani; kasnije sc: istical o. da ju je sazidao apostol
T it ,. na podobije kumirnic ...
Sada!nje znanje: o umjetnosti u Raškoj do pojave Nem .. -
ć sasvim je fragmentarno, pa ć možda nova ist raživanja .
č iskapanja, unijeti nd lO vi šc: svjetlost; u hi stor iju tc:
oblasti, koja jc staroj srpskoj umjetnosti dala PrY; nacional ni sti l
- _rašku škol u •.
-
IZVORI I LITERATURA
I z or l. č isprava naiih vladara il te periode
Jedini izuzetak č mold. povelj. od 1151. kojom Desa k.o knez Zete,
Trebinja i Zahurnlja daruje samostanu benediktinsko!l redi kod planinc
Garll'ana u Italiji olok Ml jet (njcnu č brani F. S i l! tj,
Od narativnih inor. č je jedino Ljetopis l'opa Dukljanina
(/hrski rodoslov), Č plUC PO imenu "Ue poznat (bio k svakako
, .. ć u Ba ru, sj(diUu č nadbiskupije). Tu SI: p, ;kuujc, sasvim
k'!:"endarno, najslar;ja pro!los\ Ju!nih Sll\'en • . Od kraja X, st. pis.c k
orranihva na historiju Zele i njezinih odnosa sa susjednim zem]j.m;!
- RaSkOlII , Trebinjem, Humom i Bosnom, Djdo dopire do sredint XII. sl .•
kada je svakako isutavljeno. Vjerodosloj nost ljetopisa je u tom dijelu
znatno ć i rasle, $mo blili š č l'remenu. Veliko č ima
I. jetopis za historijsku ,"eorranju, č Zete. Trebiuja i Hum. , ; Z<I
upozn'nnje drU$tvenora i držanJog uredenja naših umalja u ranom
Sred':j"nl vijeku. r-:ljbolje pri red,o Je F. 5; i i i č (n nonllc nona
.l.vK.".HHHa, n OU(lHa H3II. CAti, ]928; usp, ree. N. ć u VI I!.
1929) $ iscrpnim uvodom i komentarom i sa svima č tekstovima:
osnovnim latinskim, Mavra OrbinUa, starim hrvat·
skilll prijevodom prvo\! dijel, i prijevodom tOl/.'8 prijevoda na I.tinski DJ
č Novo izdanje Ljetopisa dao je VL Mo;;n (Ljelopis popa
Dukljanin., 1950); uz latinSki lekst dan je i suvremeni h""Uki prijevod,
UZ spomenuli star i, ali SC 11 nautl\; rad mora i dalje ul'Olreblj.,·ati 5;i!i.
tevo izd.nje. l iteratura do 192; na"(den, je u ć izd.nju, ali tera·
tura od ]928 do 19-19 " Mo:1;no .. " izd.nju. O prvom dijelu
rasp,avl ja 1-1. Palloj .. Hh, O HajTa.' HlljcM 1%1.
Vrlo m.l0 podataka za tu p .. iodu ima u s\r"nim ispravama i
pi smima. Najl'afniji su (lismo pape "'ana VIII MUI;mirn. (MG Epist. i,
1912), • n.rot ito tri ispr."e Cara Vasilij, ll , o Ohridskoj arhicpiskopiji
(v. bibI. ul pogl. V1J! .\. podataka 11 h;sloriju Zete iml u K č
L Thallocz), i M. Suff11)" Act a el diplomati ru Albaniae mediu aetatis
ilustr.nli, I, 1913 (uz ,,'aki dokumtr.at dan j e komentar).
Mnogo su vlŽniji pisci, " p rvom redu bizantski. I( O n S I" n \ i n
p °T fi r O g e n e I daje u svojim llajv3Žnije vijesti /) Srbima do
sredine X. sl. adminislralldo impuio, De tbcmatibus. Vita B .. ilii).
2i4
K e k u m e II (dru!l8 j>olovinQ XL st.), ima u SvOm djelu Sl ral c"ikon ne"t o
o Srbima fizd. V. Vasi!.icvski, V. Jernstct. 11196). Kom·
n e n II (pu'a polovina XII. st.) u Aleksijadi, djelu o vladi SVO," ot: Aleksij.
l. I( omntna (1081-1118). (bjt dra!loc.iC'ne vijuti i o Srbima za (o vrijeme
(pored bonnskn\!, izd. A. đ i najnovije B. l eib l-IV.
19Ji, prijevodom i l,;st . komentarom/o Muji Ane Komnene, N, k ,.
for II r i j e n i j e (prva polovina XII. st.) pruh malo podataka z.
dccrnij prije ,'Iade Aleksij. I. (Ilonnski Corp" s). O Srbima II vrijeme
Ivana I(omnena (111&-1143) i Manuela nomnena (1143-1180) imaju najvi še
"ijuti 1" a n K i n n a m (druga polov,"a XII. st.). koji je bio Manueloy
Kkret ar (Bonnsk, Corpus). i N i k e t. H o n i j. t (umro ubl"1:0 poslije
1210; Sonnski Corpus), utim pjun;k č (il sredi ne XII. St.1
T e o d o r P r o d r o m (izd. Miller, Recucil des hiSLorien' des croiudes.
Historiens grecs 2, 1881). Nešto pod"taka o Srbima sadrže i biuntske
kronike I,'ana Ski lice (kraj Xl. st.) nd 811 do 10?9. koga j e ć
dljrlom unio u !Vojt djelo G o r I: i j e 1\ e d r n (Bonnski Corpus). i
I ". n I Z O n a r e (sredlll 3 Xli. st.), djdo dopi re do 1118
(Bonnski Corpus).
Od zapadnih djelp O Srbi mft sadrže Annales rej.'tI; Francorum.
II veti s ustankom Ljudevita Posavsko!!, (v. pogl. VL). u tim najst ariji
ugarski ljetopisi izd. ć ScriptorU rerum Hungarica·
runI I. 1(37), kao i djelo o pn'n dva lwj a ,"ovorI' OJ prolatu
krihra putcm Bcogra\l-:-<, ;;_Sofija_ Carigrad: A 1 b c r I A. < h e n S k i
(Izd. Mi"ne. PL 156). Oton (;zd. MG SS 20). Odo dc
Deol:ilo (izd. Mig .. e, PL 185) i V i lim T irski (izd. Migne, P!.
2(1) .
Svi izvori za raniju sr psku historiju ni su jo. izdani u Jednoj
F, R a č k i. Documentn, daje uZ ;tvore za h,,'atsl<u historiju do kraja
Xl. St. ; dobar dio koji se odnose na Srbe, CT. CT' n O j e 8 II tl
II B. 11 o p O O H ll, OA.i5pauH HJOOPH, priTedili su ta rad s. studen·
lima vIInije izvore de sredine X. st. (u% originalni tekst dan je ; prijevod\.
l li e r a I u r a. Od koja č .. c;':lokupnu hL.tn.
r iju SrednjeG' vijeka, n. prvo mjuto PO dolui Historijz Srba od
K. J Ir. č e k a (Geschichte der Serben I- It. 1911-]918. i St aDt und
Gesellschaft ;m mitlelalterlichen Serbien, Denkschriften d. kai s. Akad.
d, Wi M, in \vicn, phiL-hist. Klasse, ]912_1919: u srpsl!om prijevodu i
, J, i-1CTopHjn Cp(ia l_IV, 192'.?- 1925, 2, izd 1-11.
1952j. To naj!Kltpunlji i najpouzdaniji č za SUr iju Srpsku hi s\<)-
riju. usno"an na iz"anrednom poznaunju iZ"ora, dobri", dIjelom nt ·
obj.vljen;h.. i liteuture. CT. C T a " O j e B H ll, I-iCTOPllja uapOAi,
1908 ; ]926'. dao je samo pregled č historij •• bu 1l3l'Omena .• 11
navode.!i izvore i li!era!uru na kruju svako!;: po!:"l"'lja. Stano.ievi t
č "rio široko nSnO""n" \1CTOPHj)" cpnCKora "'polla ) cpell",e"
Bei<)', od koje je samo prva knjiga .0 n380p" .. .. (nOCC(iH. HU.
"-
_ o
I
,
!
,
-
CAH. 193n. potrebna ZI Sa za s ' ednjovk·
kovn" srpsku p. oiloS\ ; rado m n. njezi nu objavljIvanju. 0. .. 13 oP;""o.
ZI !lire č slojeve. p rikazali lu srpsku p.ošlosl do Xl
lb. Đ H lb. HCTopuja I
(lS93). II (lim).
Za ilistorijsku geograriju le pe . inde jma nekol iku važnih studija. 1\ .
J j r e e k. Die vOn Stlg.lld nnd, COllstantin,,!'e! " nd
IS;;, dao je hiUorlj,,] najvdllijeg puta, ko j i presij eca B. l·
kanski I>oloolok. od naj st.rijih do XIX. SI., S mjesti ma, koj. Su
"" na njemu na!. tila. U s,'om djelu Die H.ndel_strassell und Ber/:,werke
von Snuien und Bosnien de' i\li!t elaUcrs. 1879 (pre" , O. p e j ,-
lI(1vit. 1951 ) .Ji r et ek je uda rio pouzdane t emelje u dalje
historijske geogr.fije na'ih srednjovj ekovnih zrma!ja. Dobar diu
njegovih ispilinnja oonusi se na nli rani Sredn ji vijek. CT. H O ••• O·
• M II obradio je vrlo iscrpno historijsko· geografske vijut i l< on$13nt in3
Por fi rogenel' i popa Duk!j anina u uspravi Cpno;:r X 1\ XII
CYll 48. ]680). 3 povelja V.silij. II . o Oh.i ds1<oj .. hi·
epi$k<;>piji u Ulpravi OXPMACN3 apxll enHcKon .. ja y nO'leu y XI
(flla.c CAH 76. ]9(8). H. P . Il o j ' , H II je o npllpOIl" Bfl3a",
TIICKo .epnCKe rpa""'le 0.11. X] )lO XII u. (Zl>ornik r3dov. na !Il. kO"lI'resu
slovenskih geografa i el nografa, ]930). P. S k O k, Kon.lantinov I't. Ik ... '-<-
o>;'. Jie Ill, i Cp( .... ua Y 5)1CTPHUH Y f P"KOj.
CAH 176, 1938. daG je č studije o O\' im mjuti",n, koje
Porfiro/:"f net spominje.
Razvoj unuulŠnjih odnos. u i Zeti u loj periodi, ZOOI:: Olku·
dice izvora, ",a]o je ob .. divln, II. P _ .. o j .. " II prikazao je ApYlII ' HtHO H
,111,lOCUHO KO!! Cp"_ )' pallo>l cprn""''' oeKy npe ... 6 apCKO>l po '
1l0C"0,y, f CH1l XV, 1935. U opsdnoj sludij i II.PlOCIBHH
y cpUlbelol 8U)". H3,:1,. CAH N. R. d o j t i t je ohradio I nji hovo
p<.l rijrklo i rDzvoj u ranom SrednjenI "ij eku. ć prtJ;:le<:i kod D, J I n·
k o v I t a, lSlo. ij. i narOOD FNRJ pogl. VI. usp, rte. J.
Kovatevita. Hf 2, 19018).
I 7.a polilifku historiju to!:' a razdoblja ima vrlo m.lo specijalnih
ruprHa. One se odnose u!:, luvnom na kronolo,ko .vr stovanit
Za ptri odu do kraja h, Sl , važni je ,"'prav. : B, T, o p o ft I\uo je
Lj.e.,nn ,:1,0 111 30 8naCT?, s. I\J11<1> XIV, nYJ4; r, O e T p o r o p.
C" H. nOPQ"'POrtHHTosa H IbCHH
nOUUH, !-1'1 l. ]948: M L a I k 8 r i I, Lo ri,'alile bull(aro·byzantinc tn
Sl;rbie cl la missiOlI de l.eon Rhabdoueho. (917), Rtvu. hislorique du
Sud·Est Europeen 20, f , OcrporopcKH. Cep!5cMOt
K .. "".paTopy rUt CAH ]93, J949, uno.i neno "ile svje,
lIosti II srJl!lku historiju polkraj X. $toljeta. O R,'koj II XI. i XII. st. (d(.l
Nemanje): V. l. a u r e n l , Le Ihtmt bl'unti n de Serbie. 6,
" ije uspio dok"U)ti nj""o K r p O T, H3 HCTOpMM YrpMI! H C ..
2i6
,
a."CTU II XII peKe 73). ] 889, jol u" jjek jr vd an ; ih. r,: Q B a ..
a M ll, nMU ..... o .. )' tl t " "<,,, , rue 58, 1900: !J..
AH aeT,c Mje8H t., OTall Hu,a'bH". 191 4; a. T, o po P M", n .. n ,w
o 'J ,:I,eA .... " CB, Caue, 1"0"M,u'<'''l\a 114 u nspt3vi
H. P a!! o J " h. , BecrH All e l(o"H .. H. o r CHn lli. Im, k ri·
č su pr. treseni podaci u lom izvoru.
Za hls loriju Zete \J sL ol'te prerledc daju f. R" f lt i,
J užnih Slovena la državnu neodvisnost" XL v. (v. bi!>l. 7.a pogl. VI), i F.
S i'; i t u VL gl. uvoda j u komentarima l.Jetopi sa popa O"I<ljan;". (\'. gort)
Podatak" (I hiHoriji Zete illla i u IC .1 P e 'I e K. M ' bC·
roao l' Cpe,:l,'heM BeKY. r .. ac",. " cpn. r t orp. IlP. 3, ]914; M. Su f.
r l.)". Srbi i Arbanasi, ]925; Povijest sjevernih Arbanas., Arhi" arbaa
Ila rinu, jezik i etnologij u 2. 1925; und Ourgen Alban;ens hau",·
s.chli ch ",'nIl rend des Mitteiallers. Denk$chriflen d. kais. Akad. d. \Vi ..
in Wien 63, 1924; Poli t ische Sehicksale dt s Them3s Dyr rh3chion. VZ,\
XVII, 19]5. O pHa"ji ma crkvcne historije Zete raspravljaju: J . 1>1 a r k o·
\ ' j Ć Dukljanskobarska metropolija, tOO:!; M. f a b t r. Pravo bHSkih n3d.
bi!kup. na n3slov Sr!>ijh. GZM XVII, 1906; e T. e 1 a H o j e B H h,
Bopul .sa c" .. oeTl.''' OCT UPICBt y He"au,MhcKoj .ll.PllC3H", !loeeO"a
M3,:1,. ( AH, ]912: D. G r u h e r, O dukljunskoj i č
do XIII. stoljetn. VZA ]912- 19]3; M. $ u r r J a y. Die KiTChen
iIII oortiJr l<isehen Albanien. VZA XVII, 1915; M. ll" r" d a. Dal-
mnUa superior, .lAZU 270, ]950.
Iscrp", bibliografija za srpsku umjet nolIt POliloj i do 1945, P" 'i di o,
do 1930, dali Su: G. Millet, E. ć M. Ibrone i />\ . J.ia!.ar1i n u l.'3rt
b)'zanlin ehu lu Slaves. Premier recueil, deux itme parlie. 1S30; dmj!i
dio. II periodu od 1930---]939, dao j e O. u Brtant ion XIV. fac;.
2, ]939: ć dio, u pe.iodu 19;39-]945, dao je S. č u B)·un'ino,
IX, 2,
Specijalno bibliografiji za pe riOtJu do sredine XII. $1. ni je narom,>
boga,a.
O prvom kontaktu doseljenih Slavena na Balkanu fi bizantskom
iznio je podatke CT. (T a" O J e 1\ M h. O c.,oat,
"" .. . y VI, VII " Viil u., C!l H sn, ]909; nljsturi ,i e srpske
umjetnosti . nakl i keramiku, prvi jc ,b ispi\1I je M fi" e" h,
HBJl3SHWT3 y Cp!5Hj .. , C,ap,,"'p. H. P. l. ]906, i
eKO n(.lc)' ])e, CT"!!"""P, H. P. ll, 1907. MM" .<rpS"l<t l'roho,'e
kasnij eg_ Srednjeg vijeka prvi j e naulno ispil ao M. S, CH ll.
rp060IlH OKO Đ O!an3CTHp3 B .. 1\.11-1 4' XVIIl . O
novijim Ispi t ivanjima starO$lav.nskih i sta rosrpski h groboVI ć pre::lcde
dali su: f.paula""H - J. li pe .... .:!
" y.uype J)'.MHX CAoBella, )950, i M. n o p o ft I, . ib Y (; " II K o. H I •.
,--
_"
-
nptr.". .. l' <l>HPJ OJI l!HS .lO 1950 r OI1HHC, 360PHHO( 3a1)ITHTt
CnOl<CHHKI 1<)'.1Type l. I. 1950.
O najstarijoj umicu" " t ; ZeIt i t usJedni" oblasti ;-Ia,'ne podatke
pruflju: D. e T Tl a T .. '" II P'" H II h. O npOUl"(lCTH " "c" .. apCT8)' DOI't
KOTopeKC. (nOMeH .. " (AH :lS. lli95; 11. J a e T Tl e (; <} B, O npapoc.,aB"' '''
crmCK"" nap'", II 11011"01 I\PKU.u OKp)'ry, r.tUCII ""
C:Yll 43, 1880, i erapa Cpi5l1 ja 1\ A.,C;a" .. ja. Cno" ell"I< (AH 41. 19!1oI
HC"lli)" starijih ;",,;1;,,"11.;". ""'0,';1" " arhitekture, i,,,,,;'i su:
A. 11 e Tl (I o. CpneKH CIIO"CIIHIlII Y OKCM""II CKaJ.pa. CplI . I(pt,It)fC
r .'O'''''K, lm. i Y OOIlHHOHlIj "pCCTnIUIOlH. CT31"I><3P, H. C. V. 1930:
1;, J> (I u," (I " II h, rhocwra j (I HcnKT" nall,HMa
Ka 113 "awe., .1.'-"'''0'' npHMopj)'. e nOMe .. "" CAti ss. 1(l3S. I\rititki
historijske podatke o arhitektonskim spomenicima zeuk;m " rpnom
Srednjem vijeku - narotuo °hentd'kt;nskim samostanima _ doo je;
ll. Mo a p o; o B n paBocn"'lo WO"IWTIOO " ..... acTHp" Y tptll ...
CpOHj .. , ]920. }(ratak i.vjdl lj o iskopuanju samOstau
kod Trebinja dao jt B. T, O fl O a " II. !-IcKon ....... )' nnpoly . ''''eT''PY
HOA Tpt(i HIt4, JH4 I. 193.'> 1>ltlllcd arhilekton,kih
u Zeti i Jutnom Primorju II ranlOm vij eku napisao j. 1'>,
F.i °W II °ij H h. OtH081< .p""Ttl<Type. 19-(;.
Bogata đ plasti ka Zete i susjednih ostab
je do danas gOlOvo č N3jl>olju č studiju o tom mnteri.
jn lu napi sao je L j. Ka r.", . n. O VII. j VIII. ć
Dalmaci ji, VHAD, N. S. XXII_ XXIll , 1941_ 1942. od plnoli kt pot·
puno se stnski odvaja č Bodinova li n. , knj i j. đ i publicira"
u Buguskoj (T. G e r a S i m O l', Un Ice3U en plombe de Georgu fil t du
roi I3lOdll1e. Studia serdicensia l. HllS); č arhonta
it X. SI .• $ č oatpi som, .';eroj.too je srpski, i,ko M. L a k' r i.
oslavij. mO,l:utnost. da je biunuki (Influences bYtant ines dans la dip lo·
mBl'Que bul,l:arc. S<! rbt et slavo. roum.ine. l3yuntinoslavi(l Ill . 2, 1931).
FreSke Sv. Mihajla u Stonu publici rao je i u dvije sl udije obradiO:
L j. I( a. a m a n, Crkvica sv. Mihaji. kod SlOna. VHA.D, N. S. XV, 1928,
i Deu)!" de S()uvenins You!:'osl.vu sur dts monuments dal matu
du haUl Moyen Age. Byzantion rv. \9Z7-2S.
o minijM"ran, a i rnškim usp. C. P a fl o j H lt.
cpllCKe 1950. O Mirosh\"ljevu najnovije lu
,tudije : J. K o a o R H II, 30
Đ . .. , H4 I. 1948; JI. M" P lt o .. e8o jeullhe",e,
lI oce6". " 3/1.. CAH CLVI. POII)UnO itdanie Mirosl.vljcva E\"andelja
u danas nešto za.tarjeloj \eln\lci reproduciranja: Jb. C TO j ft O B" h,
MII1>oc., aB-,>eoo jeBaH!, ... ,e. 1897.
278

VII! POGLAVl.JE
MAKEDONCI U RANOFEUDALNO DOBA
(OD VII. DO XII. STOLJECA)
I. PCl<t:.lnak .. Sklavinija..: i borba iii. Solun u VII. ć -
Za svoga č nasel j enja na Balkansk i poluotok
u pn'i lll decenijima VIl. sl. Slaveni su zauzeli i cijc:lo č
Makedonij e) osim Solun;:. koji j e u to \"rijeme odolio novim
opsadama i Avara (u. G15. o. GI7). KlOd I.osljednjih
opsada legenda sv. Dimitrija spOmtnJe gOl nvo sl'a plemena
Slavena. koja su od toga I'remena zauzimala
oblasti "d Mestc do Tesalije i od samih solunskih gradskih zi-
dina tl o Bitolj a . Prilepa i Titova Vc!esa. O plemenima dublje
u unutrašnj osti nisu sc č suvremeni podaci (tek iz XIII.
st. č vijest o Drag uvitim;, u Polo!kom kraju). Ma ci;: jc
Solun ostao u bizantskim rukama. slavenski je elemenat $ViI-
kako rano č prodirali j u sam bizantski grad. kako to poka-
zuju neki podaci o kasnijim ol>sadama u drugoj 1>olo,·in; Vll.
st .. a j oš č okolnost, da su s bvenski je,.ik znali Solunjani
u IX. stoljetu.
Na drugoj st rani. medu makedonskim Slavenima. ostalo je
č starosjedilaca. pa je taj elemenat jako utjeca<> na dalj i
razvitak Slavcna, !to pokazuju mnogi trago,·i u toponomastici
tih kra jcva. T ako jc. Ila primjer. 0(1 imena Skupi postalo Skopje.
od Vilazor \Ielcs, od Astibus St ipo od OhriJ. od Ka-
storija Kostur. od rijeke S\rimon Strum<l i t. d. 0 (1 kasnije bi-
"T.j ,e nui.· u[>Otreblja.·" L:I. č od Sar planinc i alban",il,
planina do RodoI'. i od 1'1. Ri le ; do ,·;; eh lIi.l.i", . ldje <u u
Srednj"''' vijd<u tivjcli mak<do".ki Slaveni, ,p,,,,,,da '" od h aja
VII. do XIII JI. ut ... t,ebl j .... o ta binntoku 'c"''' MakNlo,,;j .. ;.lmedu
Stn.",e i M. ricc
279



,
I
J
z:tntske tcmt Makedonij e č i staro imc pokrajine.
pa ga najzad mnogo kasnije preuzeli kao svoje č imc i
Slaveni nasdjeni II toj pokr;:j;n;. Ali jt: ipak ,-eti broj naselja,
planina. pa č i rijeka dobi" 110\'01 imena.
Bizantski č znkon s kraj a VII. {ili s č
VIII. st.} č još uvijek () nekim ostacima palj CI' inskog na-
č zemljoradnje. ali osim toga i o njezinu napretku: upotrebi
rala. oranju i njiva. O 2cmJjorad nji č i po-
jed ini drugi podaci: taku. nll primjer. d;! je pleme Dragu,,;! .. II
nekim momentima borbe proti,· nizom!a uzimalo na sebe oba-
vezu da biuntsku vojsku sna bdijc"a iitom. ho govori i o tome.
da su oni dobrim obradivJ.njcm zemlje dohivali dos ta bogatu
ietvu.
Osim sijanja žita. jo.t. u najstarij e vrijeme st: spominje
jcn;e č i upotreba suho;; ć Pri m:koj opsadi Soluna.
kad se glad pojavio lj njemu. ć su dobivali sukne plo-
dove od plemena Ve1egezita. koj e je tako spasava lo izgladnj ele
0l)$jednute stano\·n;ke. Osim ć oni su č i vinogra-
darstvo. Osim pknice. č i prosa makedonski su Slaveni da-
vali ć vino ; danak u naturi .
Glavna oruda. kojima su se oni služil i II zemljoradnji.
su drveno ralo. lopata. motika. trnokop. srp, sjekira i drugo.
Druga vaina grana nj ihove prillrede bilo je stocarstvo. Bo-
gati pašnjaci Makedonije ć su im da gaje goveda.
sIliuje. ollce. kOle i magarce i da ul>(ltreblja,'aju mlijeko. meso.
kožu i llunu. č su od č koža pravili bunde.
Brojna jezera na teritoriju Makedonije (samo ć oko
dellct) i rijeke bogat e vodom bijahu pune riba. koje S\I make-
donski Slaveni. prema jednom llodatku. obiloo prodavali č i
Ć
U seoskim ć u koji ma su makedonski Slaveni ži·
"jeli poslije doseljenja. IIet su sc jali ljale znatnije društllene
radike. Neki od č ć ni su bili samo vlasnici stoke.
Icmljišta i oruda za proizvodnju. ć su pokušavali da prigrabe
i zemlju svojih susjedil i dn i njih snme upotrijebe za rad na
svojim posjedima. I zaista. ć u prvuj poluvini VII . st. spominju
sc kod makedonskih Slavena videni prvaci i knezovi, Haron i
PUlIund (i li Prcbond). koji se uzdižu i izdvajaju uSlloji m za-
280
:
I
,
i
I
I
jednicama ne samo svojim ekonomskim i drulitllenim položajem.
nego i životnim navikama. T ako je prema Dimitrijevoj legcndi
Pervund nosio č haljine i znao č jezi k.
ć su sc u prlloj polovini VI I. st. plemena makedonskih
Slavena. što su se II širem zaledu Soluna ustalila u pojedinim
kotlinama. koje su gorskim visovima bil e dosta jako l>(Idijeljene
u posebne oblasti. udruživala u IIeee zajedni ce-plemenskc sa-
veze pod vodstvom istaknutijih plemenski h knezova. Bizantski
su č obl asti pojedinih plemena, kao i le vece plemenske
sallele. nazival i č imenom - umije sla-
venskih plemena.
Sve do dolaska Bugara na Balkanski p.:>luotok i do osni·
vanja lema u okoli ci Soluna i u č od kraja VII. do sredine
IX. st.. odnos prema tim Skl.l\'i nijama bio je za Bizant
njivo ć problem na Balkanskom poluotoku. Slavenska ple-
menil. u stalnoj potrazi za nO\'im plijcnom i u ć sc
usto i gusarstvom. neprestano su se spremala dn zauzmu Solun. po-
sljednje uporište Bizanta na sjeverozapadnoj obali Egejskog
mora: on je kao tude tijelo u aredi!tu njiho"a teriiorija č
stalnu opasnost za njihov dalji razvi tak. jer je evcntualno mogao
biti polazna č za poku.šaje Bizanta . da nanovo oSlIoji izgu-
bl jeni teritorij. Da su makedonski Slavcni uspjeli oS\'ojiti So-
lun. ne hi svakako tim bili samo zaohufili teritorij. nego
i znatno č svoj plemenski savez i ubrzali njegovo prel\'a -
ranje u višu. držalInu formaciju.
Da je postojao takall slalIenski plemenski savcz pod vodstvom
kneza Pervunda, starjdine slavenskog plemen" Riol,ina - iZllor
mu daje naslov rex _ č podaci solunske legende sv. Di -
o slavenskoj opsadi Sol lina 4D-ih (i li mnžda .'iO-ih) go-
dina VI I. ć Pod sumnjom, da priprema napadaj svih okol-
nih slalIenskih plemena na Solun. Pervunda je uh\' atio carski
vojni namjesnik u Solunu i poslao ga oko\'ana u Carigrad, gdje
je Pervund, usprkos zauzimanju Rinhina i mjesnih solunsk ih
vlasti , koje su željele da sa Slavenima žive u dobrim
odnosima. poslije neuspjelog pokuhja bijega bio ubijen. To je
dalo povoda da se na Solun dignu Strumljani. Ri nhi ni i Sagudati.
Oni su ga opsjeli sa suha i s mora i dria1i ga u opsadi č
dvije godine. Nji ma su sc pr idružili i koezo"i Drag-m·ita. Ta je
281
-
op.<;ada Sol \Ina č i 1'0 tome. što je po broju plemena udru-
ženih u sallez i po lIremenu trajanja nadmaiiia sI/e dotadašnje
opsade. Plemena ux Egejsko more, Rinhini i Strumljani. razI/iii
su svoju akciju oko Soluna i na moru. ć brodolle natova-
rene ži tom za Carigrad. Ali je hi zantska flota bila nerazmjerno
č od smjelih č S druge strane, č ni sama slal/cllska
picrnena !Li su bila jedi nstvena II toj napregnutuj borbi protiv
Soluna, koji je zbng gladi vet bi o sklon da se preda. Slavensko
pleme Velegezita, koje je fil/jelo II T esaliji , još uvijek je bilo u
prijateljskim odnosima sa Solunom i snabdije\'alo suhim plodo-
vima njegovo stanovništvo. koje je bilo izgladnjelo zbog opsade.
Pa i Struml;ani su se povukli. kadil je dollo do č nilpa-
daja na grad. Napadaj nije uspi o. i opsada se svriila.
ć da su slavenska plemena i dalje poduzimala gusarske
pohode prot;'· bizantskih č brodova. car Konstam IL
iskoristi kratak predah II borbi protiv Arapa. koji su od 30-i h
godina VJ[. st. pa dalje postepeno OSllajali bizan'tske pokrajine
u Aziji i Africi. pa naval i 65S na Skla"inije makedonskih Sla-
vena. Pošto j e osvojio utvrdena mjeHa i »tjesnace« na granici
oblasti SIrumljana. un je s vojskom prodro do Soluna i Slavene
je zarobio i podvrgOlo •. Konstansol/ pohod. pn'i po-
kušOlj Bizant a da opet osvoji izgubljeni teri torij na Balkan-
skom poluutoku. s"ršio sc. č sc. tako. da su n;t primor-
skom č izmedu Strume i Vardara priznala bizantsku
IIrhovn\! , ' Iast i da im je Bizant· nametnuu ć
danka uZ č obave1.u. a osim toga je Konstans ll . jedan dio
Slavena iz Makedonije preselio II Malu Aziju. Od toga vremena
javljaju se kod bizantskih pisaca vijesti o Slavenima u Maloj
Aziji. kojima Bizant popunjal"a svoj,1 vojsku. kako bi sc
$nije obranio od arapskih navala. Prelaženje Slavena za vrijeme
tih borbi na arapsku siranu (5.000 g. 665. a potkraj VII. st. to-
bože č 20,000) dokazuje. da sc ni poslije preseljenja nisu oni
pomirili sa 51/0jom sudbi nom i ž ć Bizantu.
Velika ć makedonskih Slal/cna zapral/o je i dalje nasta-
vila da iivi u sušiini nezavisnim životom, iako je poslije Kon-
slamovOl pohoda nesumnjivo i kud njih porastao uljecaj Bi-
zanta. Pored svega toga iO-ib godina VI I. st. okolna plemena
izno .. a pokušavaju da usvoje Solun. U to sc vrijeme. naime. pod
282
l
l
!
I
vodstvom svoga poglavara (arhunta) Km'era llobunil o proih'
Av<:ra pleme, koje je ud prvih decenija VII. Sl. nasialo u Sri_
jemu miješanjem Sla,·ena. Bugara i onamo dovedenih uroblje-
nih starosjedilaca s HalkaTl5kog poluotoka_ Poslije pobjede nad
a"arskim kaganom, lO se pleme pred novim avarskim n:.padajima
sklonilo u Makedoniju. gdje se naselilo vjerojatno oko Bi lolja.
Cinjeni ca. da je lo naseljenje izvrseno 1'0 odobrenjo bizantskog
cara i č dl. je un. zatim, podvrgao Kuveru i Dragll -
"ite. č $"akako o č bizantskog utjecaja nil makc--
dOTl5ke Slal/enc. Medut im. ž ć da \I makedomkillI kraje"ima
postane _knez i kagan .. , Kuver se nij e l.adovolja\"ao povjerenim
mu č j er Sll iz njegova potomci st arosjedilaca
č da odlaze u Solun i preko Soluna dalje u č gradove.
pa je on htio da zaje{lnIJ s ostalim plemenima" 50-
lunskom zaledu oSlIoji taj grad. Radi toga je u grad poslao
Maura. jednoga od svojih suradnika je u gradu ubrzo po-
važna funkcija u vojsci) i neke svoje ljude kao
glicc«. da mu pomognu u samom gradu pri njeg-ovu napadaju.
Ali je bizantska flota osujelila svojim dolaskom taj pokubj ;
navala na Solun nije uspjela.
Kako su otprili ke u 10 istu vrijeme preko donjeg Dunava Ilrdli
i Bugari pod Asparuhom i kako je Biunt uxa lud poku;ao da ih
prisili na povratak u č sjevernu od Crnoga mora (680-
681 ). našao se Bizant pred pitanjem. kako da izgr;uli č š ć
obranu svoj ih posjeda na Balkanskom poluotoku. U vezi $ tim
zadatkom č Bizant "voditi novu tema uk u
organiueiju u tim krajevima. Proti, · opasnosti. koja je prijetila
od Bugara. organit.i rana je ć prije 685 {crna Trakij a. a č
ostali bizantski posjed na Balkanskom poluotoku je uvijek
bi o pod upravom za l lirik «. sa sjedištem u SOlUOIl.
Godine 688 bizantski car Justinijan II. uspio je da II velikom
pohodu protiv makedonskih Sklavinija slomi otpor tamošnjih
slavenskih plemena i da ih primora da priznaju vrhovnu vlast
Bizanla. Jedan dio pokorenih plemena preselio je II Bi l iniju u
Maloj Aziji, gdje su ih idu6h godina upotrebl j avali u borbama.
proti\" Arapa. U to vrijeme pada i nove teme - Helade
na teritonJIl srednje Grac pa i nasel jal/anje (turskih
Hazara?) na donjoj Strumi pr otiv Strumljana.
283




Pohod justinijana JJ. obil jdava važnu prekretni cu u hi stor iji
Sl avena, jer je time najzad razbijen plemenski sa-
makedonskih i za nekoli ko stoti ua godina _ spri-
č formiranj e njihove države. Buduci da ru na Bal kan' kom
poluotoku izbile nove opasnosti za Bizant . nije tciko uolil i raz-
loge. zbog koj ih je j ustinijan I I. Č bizantsku v\asl pnJe
5vega upravo na tom č
Makedonij u su joi odav no " od ili č č i trgo-
č puto.vi, koji su Egejsko more vezivali s kao i
sa Bal kanskug poluotuka. Kroz nju je išao
$lar.' č , pUl "ia Egnalia. koji .ie preko Soluna
Spajao Jad ranska č središt a s Ca rigradom. Putovi iz
samog granali su sc duž č dolina prcma
Na!aze6 na ta ko valnoj i č raskrsnici ,
makedonski Slaveni su ustvari ugrožavali životne interese Bi-
lanta. Stoga je Bizant oštru postupao, kako bi ć u kori jenu
onemogutio, da sc II t im Kraje"ima stvori neka č i nezavisna
drfavna organil,acij a , a usto je pokuhvao da od Sol un .. stvor i
č bazu za svoju vlast nad okolni m slavenskim plemenima.
2. Borbe Biunt a i Rugara oko vlasti nad makt:donski m
nima. - lako su priznavala vrhovnu vlast BiZanta. plemena
makedonskih Slavena iivjcl a su na kraju VII. st. i dalje pod
svojim knezovima (arhont ima), i njihovi odnosi $ predst avnicima
bitantske vlasti u Carigr<ldll i Solunu bili su dosta labavi. Takvo
stanje t:-ajal o sve do IX. st. , č i kod Slavena u ć organi-
ziranoj temi Hcladi, a osobito II makedonski m Sklavinij ama,
II č je č nO"a bizllntsb <I dovIlo organizacija uve-
dena tek potkraj VIlI. i na č IX. ć
Upra:o .ta dosta labava zavisnost makedonski h Sklavinija
p.o;akl a Je brzant ske caTcve, da od VIli . st. nastoje razli -
postupcima č 5"OjU vlast nad zalcdem Soluna. Kako
Je bugars1.:c d rfave sve viiie rasla i kako su Bugari
prošI.TI.valr tc S\I se tdnje odra zilc u žestokoj
borbI Izmedu bIzantske, buganke ddave oko vluti nad make-
Slaveni ma Borba se nije vodila samo za terit orij . nego
, za lj udske mase kao ekonomski i č faki or. Godine i5S
'"
j e car Konstantin V. , po T eofano\' im rijd:ima, .. zaro-
bio Slavene u Makedoniji, a podvrgao svojoj ,,13$ti «.
Kasniji dogadaji dokazuj u. da sc odnos Skla-
vini ja prema Bizantu ni ·Iom prilikom nije bitno promi j enio.
Tako je sam Konstantin V. g. 768 u povodu gusarskih pohoda
makedonskih i tesalskih Slavena bi o primoran da vodi pregovore
sa slavenskim knezov ima (arhontima) i da od nji h otkupljuje
zarobljeni ke s otoka Imbrosa. Tencclos ... i Samotr ake za 2. 500
svi leni h halj ina. a g. 799 spomi nje se medu protivnici ma carice
Irene i »Akamir, arhont vdegezitskih SklaviniJa«.
Za \'lade Konst ant ina V. koliko je poznalo pr", sc put
č i tdnje Bugara ta osvajanjem makedonskih oblasti.
ć su g. i 73 od svoj ih povjerenika medu Bugarima sa-
znali. da _vladar Bugara Telerig blje 12.000 vojnika i bolj ara
da opustoše Berzitiju. a njene stanovnike ])rescle u Bugarsku".
Berzit ij a je bila teritorij plemena Bujaka, koji SII ži"jel i u za-
padnom di jclu Makedoni je na prostoru od Ohrida. do današnjcg
T ito"a Vcl esa. Cini se, da dotada Berzitija izbjcg!a pustoše-
njim .. i preselj avanju Slavena, što se ddaval o u drugim obl .. -
stima Makedonije. Bugarskim kanovima bila je potrebna baš
takva netaknuta oblast. jer sc prije dese: godina iz njihov!':
zemlje preselilo u bizantsku, prema ndlo kasniji m "ijeSlima,
208.000 Slavcna zbog lošeg postupanja prema njima. p .. su Bu-
gari htjcli da taj veliki gubitak u l judst vu popune slavenskim
masama ir. zapadne Makedonije. Mcdutim je Biza nt svojom na-
val om na Bugarsku O'S lljeti o taj pohod illi Makedoni ju.
Bizant sc, dakako, nije lime zadovoljio, č se postarao. kako
bi č svoj u vlast nad makedonskim Slavenim<:. Pot kraj
70·ih godina VII I. naseljeni su u Trakij i iz Si rije,
pripadnici č ć sekte. a 783 logotet Stau-
rakos je na č bizantske vojske prot;\' Slavena zal!':dll
Soluna i u č gdj e je .sve njih pukorio i ulinio !lodani-
cima carstva. . U vez; tom pobjedom r ijek" Marice i
Strume stvara s!': no\'a tema Makedonija. a za vrijeme cara Ni-
kifora I. i ) t<l bi7.antsb \,,,jnQul'r:n'n;: orl'''-
niueija ć "ec djelo Egej sko pri morj e. Ll tu Ook:.
stvorena je Solunska tema. koj a je olmhvat iia Su1lm okolicom
od Strume do Tesalije. U južnoj č IC lema
-
Pcloponez, a j onski su otoci udruženi u temu Kdal oniju. Molda
II to isto vrijeme, a II IX. st. , č od Strume je
organizirana Strumska tema. Da č nove upravne organi-
zacije. Nikifor je naselio u č nov iiJ tema i
Sklavinija veli k broj č stanovništva kao stratiote. Na taj
č č novih bugarskih navab u IX. st., Bizant se opet
č u pojasu dui Egej skog mora, pa i oko Soluna. a timt
nesumnji\'o č i svoj nadzor nad Sklavinijama dublje u
unutra!nj osti. sve do bizantskog utvrdenog pojasa proliv Bugara
(Ad riilllOpol- Pl ovdiv _Serdi ka). Oko god. 830 Bi zant je pokušao
da taj sistem č lime. što je II oblast đ donjeg Vardara
i Doj ranskog j ezera naselio oko J4.000 pokrštenih Turaka, koje
kasni ji izvori spomi nju pod imenom Varda riota.
U đ tc organizacije ni su Bizant mogli omesti ni
manji pohodi Bugara u oblast St rumc- (789 i S08). ni ustanak
Slavena na Pel oponezu II okolini Patrasa. Taj je ustanak ugušio
korinuki strateg. a pobunjenike je kal' kmet lOve predao metropo-
litu u Patrasu. Novim pohodom proti" peloponcskih Slavena 847
potpuno je uništena u toj pokrajini slavenska plemenska orga-
nizacija. Samo su Mil inzi i J ezer;ti, naSlanjeni u brdovit im kra-
jevima na samom jugu poluotoka. sahvali svoje knezove, ali su
i oni hili pod nadzorom kori nt skug stratega i usto obavezni da
ć godišnji danak.
č ;i renje bugarskih hnova na Balkanskom I)O\uotoku i
van nj ega. na sjeveru. č prvih decenija IX. sL, kada su
Bugari zavladali teritorijem propale avarske driave i zajedno
njom i ostacima Avara, kuji su č da se u redovima bugar-
ske vojske bore protiv Bizanta i makedonskih Slavena. Od toga
vremena prijeti samosta lnom razvitku makedonskih Sklavi nija
ozbiljna opasnost ne samo od Bizant a. nego; od Bugua. koj i su
ć S09 zauzeli i Serdiku. posljednju naj sjevcrniju bizant sku
đ i dolinom rijeke Strume č da se spu!taju u Make_
donij u. Ipak ta vrijeme tr idesetgodišnjeg mira. koji su Bugari
sklopili s Bizant om oni č svoju vlast na
č sjeverno od Adrianopola. Pl ovdiva. Serdike iNih.
U IX. st. u bizantskoj drla"; i dalje opadaju sitna seoska
gospodarstva. a raSl u posjedi voj nog plemstva i č
ć klasa u Bizant u č da č ekspl oati ra seljake.
286
1.ahtijC"\·a isplatu starih zaost alih danaka i ć im nove. Zbog
tuga se kl asne 5"protnosti zao§i ravaju; na selu nast aje ... rijenj e
i pretl'ara se u ustanak seljaka. kuj ima pridružuju robovi. U
njemu sudjeluju ne samo č nego i slavenski pud
bizantskom š ć Naj poznatiji je ustanak seljaka i gradske
sirotinj e pod vodstvom T ome Slavena iz Male Azije (821-824).
Prema jednom i1.'·ještaju, Tomini su saveznici hil i i Sl;. veni iz
okolice SIr ume. Ustanak sc s"dio porazom ustanika ; č
eksploataci jom seoskog stanovni!lva. Tc su borbe pri-
č osl <lbile Bizant. pa su Arapi s juga. a Bugari sa sjevera
č da osvajaju ohlast i pod njegovom vlaUu.
Bugarsko napredovanj e i 05\'ajanj e makedOMki h krajeva
nije u pojedinostima poznat o, jer o tome ima vrlo malo nepo-
srednih podataka. hvori ne govore. da Su Bugari pri svom po-
hudu u obl;.st Solun;. (8S7), gdje su pomogli ustanak make"-
donskih Slavena. i u č Strumljana iSmoijana (84i) po-
stigli tra jne uspj ehe, ali sc u centralnoj Makedoni j i, kako se
jasno vidi iz Klimentova iitija. do 80-i h godi na lX. st. bugaTska
"last proširila nad dolinom Vardara i z;.padno od Ohridskoga
i Prespanskog jezera. Na toj sc vijesti osn iva mi šljenje, da je
Bizant tu oblast. u koj oj ionako njegova vlast ni je bila č
ustupio 864 Borisu. kako bi ga predobio, da primi č i
Bugarsku ' I crkvenim stvarima podlo:!.i cari gradskom patrijarhu.
s. PriDlanje š ć ... a j rad Klimenta i Nauma. _ Zauzi-
mOlj uCi Makedon iju, Bugari su svakako č da $na100 č
na društveno i ekonomsko đ makedonskih Slavena. Ali
time. su makedonski Sl aveni ušl i u sa.o; tav bugarske dr!ave.
nije se ipak prekinula nit njiho"a unutrdnjeg raz\'it ka. Za vri-
jeme buganke uprave u Makedoniji ubrzao sc II seoski m ć
nama proces diferencijacije i njihova č raspadanj;.. Eko-
nomski ć č seoskih ć i plemena ć su
novu drfavnu vlast. koja je Makedoni ju - da bi jc potpunije
pri svojil a podijelil a na oblani i u njima postavila svoje
namjesnike. nane komesc. Negdje su ipak i dal je đ
knezovi , koje su hirala njihova plemena.
S d ruge je strane Bitant nastoj ao da pokrsti Bugare. ć
bar u cr kvenim sll' arima I)odvrgne svoga opasnog susjeda i
287
I
J
,
I
I
I
,
,
I
ć crkvene organizacIje č svoj utjecaj u Bugarskoj .
S tim pripremama misionarski rad medu Bugarima vjerojatno
je u vezi i postanak prve sJavcn$lo:..:: azbuke _ glagoljice - i pn' e
književnost i na jeziku makedonskih Slavena, koji je. prema
tome, prvi tl historiji slavenskih naroda postao književnim jc-
zikom. Razl og za to svakako jc tl tome, što $U Konstantin i Me-
todije bili rodom iz Soluna. č je stanovništvo, pored č
govorilo i jezi kom susjednih makedonskih Slavena. Naravno. taj
veliki rad solunske ć ur odio je pl odom tl Makedoni ji i Bu-
garskoj, kao i kod ostalih Jufnih Slavena, tek poslij e dugog
puta preko veli komor"vske drbve.
Boris sc, naime, bio obratio radi pokrštenja Francima, jer sc
ooj ao da ć tl crkvenim stvarima biti podvrgnut carignulskom
patrijarhu. pa ga je bizant ski car, pod pri jelnjom rata. primo-
rOlO 864 da primi š ć Cari grada. Al i tek poslije ponov-
noga ocuspjelog pokušaj a. da uZ ć Rima organi1-ir .. neza-
Yisnu bugarsku crkyu, Bugarska se 81i9-8iO definitiyno oslonila
na Carigradsku patrijaršiju.
Metlu mukedonske Slayene s"akako sc ć prije širilo š ć
S\110 iz Soluna. radi č š ć bizant.ske č vlasti nad
njima. Ali je tek sada č sistema tsko prisil no pokrAtavan;e.
a usto i progonjenj e slare yjcre i kod makedonskih Slavena. U
tu svrhu primjenjuju sc i u Makedonij i bizant ski crkveni i gra -
danski zakoni , prevedeni u Bugankoj na slavenski jezik (No-
mokanon. preyeden pod imenom Krmlaja knjiga). kao; "Zakon
sudnyj ljudima •. koj i donijeli Met odijevi č iz Mora,·ske.
Ti Sll zakoni predvidali oštre kazne (rezanje ruku. nosa, jezi ka.
oslijeplji\'anje) za sve one, koji bi posegnuli za tudim imanjem.
a zu in'ršavanje poganskih obreda č i predavanje u ropstvo
erkvi, zajedno $ imanjem. Primjena ovih zakona ć na sve
č č ć kl ase feudalaea, u koju sc č vi.ic sve-
ć kao nov elemenat a u uporedenju sa selj acima imalo je
i nife ć 7.nalno bolji položaj , jer je bil o u cijelosti oslo-
bodeno od podavanj a .
U granicama slavenske bugarske drfave ta nova faza u pokr -
vrlo je č jer je za nju vczan kulturni rad ,," so-
lunske ć Poslije Mctociijcve smrt i 885 njegovi su č
na Bal kanski IJoluotok, i lo ć njih u Buganku. U
288
l
bugarskoj su ddav; u{"eni ei Ciri la i Metodija stvorili dv" kul_
turna centra. jedan u prijest olni ci buga rs kog vladara, a dru"; II
Makedonij i. Djelo Cirila i MelOd ij<l dobilo je č ve!ikoza -
mah tek poslije: Kl imentov<l i Na umo,'a dolaska II "!akedoniju.
K"" što je u Moravskoj rad Cirila i Metodija bio usmjeren na
l u, da č utjec<lj. tako je i sada II Makedoniji. pod
novim uvjeti ma, rad Kli menta i Nauma dobio karakter suzbi-
janja bizantskog utjecaja, koj i jc č da 5C ć ne samo
s pomo(,u crkve:. i ć zakonodavstva . Kako nije bi lo
dovoljno pismenih ljudi iz redova sami h Bugara i Slavena.
Boris je: ht io- ne bti o, prepustio bizantskim crkvene
po"love i organizaci ju crkve. Kliment i Naum slubokom mije-
njaju to stanje. Njima pripada golema )';asillga. je jezik ma_
kedonskih Slavena U\'eden ne samo II erkvu. nego i II knjife,' nnsL
. Rad Klimenta kao č knjižcvnika i episkopa. od
njegova dolaska 886 dn njegove 916, vezan je ;;;! Make-
donij u i Devolsku oblast (danas u Albaniji ), gdje je tacia sla-
vensko sta novni! !vo bi lo kud ikamo mnogubrojnije danas.
Kliment nije bio č krUanski mi sionar. niti je širenj e ć
Sl"a koj(' je vct prij e njega bilo rasprostranjeno. č
sv rhu i sadržaj nj e;:-ova i plodnog rada. On se prije
ciao 11:1 orp:niziranje u Makedoniji , na uvodeni,:, je-
ziku makedonskih Sl avena u crkVI! i na osposobl javanjt lI .i·ih"""
z •. ć cakone i poddakone. On je. preina fitiju iz kr;;:ia
XI. i č XI!. .. oTt:'anizirao dvije ,'ntc ';koia: jedne
odrasIt i druge za djeCI:' Prva .ie imal:. č č
spremanje cr kvene hijcrilrhij e oc! makedonskih Slaven;!. hlji ili
zamijeniH tudi;. č hijerarhij,: i LJ vjeri č ;irukc
n<'rodne slojeve. Isto fi tij e iz IX. st. na legendaran č č
č Kl imentova rada i iznosi. da je iz njegove š
oko .3. 500 č
Poslije sedam godi na takva kulturnog i prosvjetnog rada.
Kliment jt 893 bi o postayljen za episkopa č episkopije,
k"ja jc obuhvatala. gotovo cijelu Makedoniju. On je bio prvi
sl:n'enski episkop medu bizantski m episkopima II sklopu Ik>r isovr
rirbve. ć svoju episkopiju. Kl iment je pnstao
ush'ari organizator maked onske slavenske crkve s hijerarhijom.
koj a je potjecala iz makedonskih Slavena.
289
-
U svome radu Kliment je po.1'ao još i dalje. Crkvene potrebe:
su nalagale ne samo đ knj iga č j ezika na jezi k
makedonskih Slavena, !to su vel; prije njega uradili Cir i! j Me-
todije, ne samo prepi5;vanjc i umnožavanje takvih knjiga. ne.ro
i đ novih, kao i đ nekih ni vou č i
slušalaca. Kliment je medu prvima potto da pik i or iginal ne
spi se, vrl o č /:i taoxima. Njemu sc pripisuj e stvaranj e
nove slavenske ;u.buke, ć kojom sc sl uži ć slavenskih
naroda. On j e u Ohridu podigao manastir s lij epom (TkV{ll1l.
koji jc poslije postao ohridske adlicpiskopije. Pod i7.anjc
manastira tl ono vri jeme č je zapravo podizanje žarišta
prosvjete i pismenosti. U toj j e crkvi 916 sahranj en i sam Kli -
ment. Da bi se dobila punija sli ka njegova rada. treba spomenuti
i njegovo staranje za IJIJterijJlnt, potrehe makedonskih Sla-
vena ; on j e radio i na podizanju njihova blagostanja i č ih.
kako sc kalame ć
ž ć vjerno ć klasi boljara i knezu Borisu i sh';,-
ć no,'U privilegiranu grupu unutar te klase _ lwetenstvu _
Kliment j e za svuj rild dobi o i nagradu od Bori sa: tri ve-
like kneževe kute u [kvolu, a u Ohridu i Glavinici (u Albaniji)
m;e5ta za odmor. Makedonskim Sla"eni ma bilo je naredeno, da
mu ukazuju svako poštovanje i da mu daju sve, što mil je po-
trebno za život. Pa ipak jC" svojom i postignut im ruul-
tatima Kliment ov rad imao duboko narodni i prOll'resivni karak-
ter. jer su. ć njemu. makedonski Slavcni znatno na -
pre(lovali \I kulturi u poredenju s ost alim st anovnicima BoriSO"e
dd.ave. Kao mudrog arhijereja njegn je legenda ukrasila ši rokim
reli giozno-prosvjetiteljskim I)ogledima. prikazuj uti ga kao kul·
turn<>g č koji .Ie svestrano hrine narod. Us pomena nil
K1imenta i njego" rad i danas je vrlo živa u ohridskom kraju.
gdje je najviše boravio. Od 5I'ih crkveni h č Makedonije
njemu j e Ć najviše hirnn; i žitija ne samo od ć
ljudi i na makedonskom j eziku. nego i od Grk.:!.. ohri dskib arh i-
na č je1.iku.
Za pr05vjtle u Makedoniji pripada isto tako velika
zasluga j Naumu, drugom č Ci rila i Metodija. Sve do 893
NaUlJl jt bio \' an Mahdonije. na dvoru kneza Borisa. gdje je
upravl j ao č rarlom jednog skupa ljudi , koji su sa -
290
T
,
č oo!jari i najbliži kneievi rodaci. Godine 893 je prelao
u Makerloniju i zajedno s K!iment OIll radio na provodenju "rije
spomenutih zadat aka. I on je podigao lijep manastir na Ohrid-
skom jezeru, koji i danas postoji i nosi njegovo ime. Umro j e
šes1 godina prije Klimenta (!HO) i sahranj en je" svom manastiru.
Za razliku od Klimenla, od njega se nije č ni jedno
književno djelo.
4. Bogumilski pokret u Makedoniji. - Proširenj em bu-
garske vl asti nad Makedonijom 11 sredini IX. st. đ
š ć neposredno posli je toga vremena ubrza no je pro-
padanje seoski h ć ko je jc bilo č ć prije_ Klasna
se diferencijacija naglo p rodubljivala, pa je sa sve ć ut je-
{ajem povlaštenog sloja boljara i visoko&, ć rastao
i broj ekonomski zavisni h seljaka. koji su zajedno ekonomskom
podlogom seoske ć gubili i osobnu slobodu. Taj je raz;vi-
tak dobivao č žestoke oblike za vrijeme dugotrajnih i
tdkih ra;o,·a. koje je vodio bugars ki ear Simeon (&93-927). i
zadm u doha vanjskog i unulrašnjeg oslabl jenja državnC" vlasti
]lod Simeonovim nasl jedni kom Pctr<>m (927-9G!'1). Uporedn s
bizantskog utjecaja i s feudalizaeijom bugarske dr-
žave pritisak je povlaštenog sloja postajao sve tefi. ;); ć
vi še ć svc je vik živjelo kao ć svj elo" I\jaci i za-
neIllarivaio svoje vjen!:e i prosvjetne dužnosti. Suvremenik
prezllitcr Kozma. iako dosljedno brani crkvu i njezin kler. pri-
kazuje demoraliEaciju Ć od arhiepisko]la do č
monaha i popova, u najcrni jim bojama i ne kri j e. <.la je samo
mal o njih ostalo vjerno svom zavjetu. č feudalnih
odnosa, pri č je UpraVh crkvu zapao č zadatak, da
odnose ukorijeni u svi j esti naroda, ot krilo je na lom č
jedau od svoji h najslabijih stran;).. Kozma otvoreno priznaj e, clu
je moralna dekadencija svetenSIv .. nailazila na ć otpor u
narodu.
T.:j se otpor bo i nezadovoljstvo najši rih slojeva s feudat-
poretkom snažio č idejnim poticajima. U X . i XL
sl. još uvijek su bi li dosta jaki ostaci starih poganskih "jerova-
n jao č u planinskim krajevi ma, a osim toga su sc ć u
IX. sL up<>redo s pri ma njem h ItOImtva. na Ba lkanskom polu-
291
I
..J
otoku razlif ita č č koja su sc sukoblj,a -
vala! ć č i crkvenim uredenjem. Medu tLm
č su se po svome utjecaju. II č i po svojoj
il i manje masOllna; osnovci - nasel jima jz
Azije iz VIII. st. _ najvi še istakl e sekte ć L masa.llp. na
ili euhila, koji su II crkvenoslovcnskirn knjigama pOln,at!. pod
imenom .. Obje su sekte jznanci istoga. rnamhcpkog
debla i obje se osnivaju na č vjerovanju u dva č
dobro i tlo, od kojih jc pn-o stvorilo ne,· idlj;"i. a drugo vidlJIVI
svijet. T o sc vjerovanje, primijcnjeno na realni život, prije svega
sukobilo .s crkvom i njezinim uredbama, a II svojim najdosl jed-
nijim obl icima završilo je II asketskom odricanju $vega. što je
materijalno. Masalijani su II to vjerovanje unijeli kao č
crtu zahtjev la ustrajnom molitvom. kojom se č jedi no i
može i7.haviti davola, koga u sehi nO$i.
Svi ti utjecaj i društvene i idej ne prirode - II doba. se
š ć \I Makedoniji tek č š ć - omoguti1i su najzad
da .se u sredini X . sl pojavi bogumilstvo, II kome su naj ši ri slo-
jevi našli najprikladniji iun za svoje društvene tdnje. Pokret
je proz,'an po imeno popa Bogumila , koga KOl.ma
optuiuje, da je prvi č č herezu -u
skoj .. . U nanci je danas gotovo ć ć ml,lJ.enJe.
sc bogumilstvo pojal'ilo na jprije n Makedoniji i d.a mu .lc o,ndJe
hila i prava kolijevka. Na to ć ne samo po-
datak II liliju SI'. Klimenta od ariIiepis:"opa ohndskog
s haj a XL st., prema kome.sc poslije Klimentove smrtI. u
govu stadu proširila .. zla hereza«, ne(:o i č .da Je
hen:tik a zatim č ;nkvizitor u It aliji, Rajnerije SacchOlll,
jm zapisao, da sve č crkve na Zapadu - ka:arske.
odnosno patarenske - č od dviju prvobitnih: ..crkve Bu-
garske .. i "nkve č (kako se č č njegov
izraz _ecclesia Dugumthie«). Prcmda č smjdtllj tih
nije, zbog os1.:udice izvora, mogao do daMs bi ti
vladava ipa1.: mi šljenje, da se prva nalazila na č
hizantske teme. koja se nazivala Bugarska (kao ! Jedna dlJe-
eeza Ohridske arhicpiskopij e), ia1.:o je to č bilo II M,lke-
donil i. Premda neki č misle, da je druga crkva prozl'ana
po plemenu Dragovi,;a (ili č lIutanjen.om u sojunskom
,.2
,
i
I
,
kraju, ipak je vjerojatnije, da se ona nalazila u Trakij;, gdje je
takoder bilo ć
U doba postanka bogumi lstva nije bilo tako organi zi ra_
nih crkava, koje su se izmedu sebe razliko"ale po tome, je
prva ( .. bugarska .. ) zutupala umjereni dualizam. bliii pravo\';er-
nom ć a druga ( .. ć strogi dualizam s nje-
govim vjerovanjem u dva č odvijeka. Suvremenik prezbiter
Kozma ne spominje ni kakvih bitnih razli ka u nazorim« pristaša
popa Bogumila, koji su sami sebc nazivali č š ć
niti mu je poznata bilo kakva njiho,' a organi n eija. Po njemu.
oni vjeruju, da je sav vidljiv i svij et djelo đ i da »sve po-
stoji po volji davola: nebo. sunce, zvijezde. uzduh. zeml j a. č
crkve. kri levi ...• Razlikuju !IC samo po tome, !lto jedni smalraju
đ ili mamona za andela . koj i je otpao od boga, a drugi u
njegova đ sina. U skladu sa svojim osnovnim č
odbacivali su sve kr;canske simbole, ohrede i tajne, priznal'ali
samo Novi zavjet. a od molitava Č i kao mamonove
đ onc. koji se hrane mesom i pi ju vino. uzimaju fene
i podaju se životu ovoga svijeta. Prezbiter Kozma opisuje
huctike kao ljude krotke i blijede zbog mnogih postova, nada-
SI'e mirne i !utijive, po č ih on i razlikuje od ostalih I'jernika.
Prema carigradskom patr ij arhu Teofilaktu (9053-956). koji je
tu berezu upoznao iz č pisama eara Petra. bilo je to
pomiješano s pavlitanstvotno<. pa ju je on i poisto.
I'jelio s ovim pO$ljednji m. Za razliku od Kozme, Orl osim
zbog dualizma. optui uj(: i zbog doketizma. t. j . č o privid-
nom utjelovljenju Kristovu. 5a svim njegovim u
pogledu bogorodice i t. d.
Kozma nesumnjivo imao pred č one Bogumil ove pr;.
staše, koji SI! se dosljedno pridr!avali nauke svoga č Ali
se oni, prema nj egovu č ni su zadovoljavali samo
$Voj im č usav r!avanjem i poricanjem samih osnova iivota.
nego su se obrat a!i na jširim slojevi ma naroda i budiii II njimz
Otpor protiv postojeteg poretka. č svoje - kale Kozma -
da se ne pokoravaju svojoj vlasteli, hule na bogate. mne č
rugaj u se starjcšinama. kore boljare, smatraju da je mrzak bogu
onaj , koji rabota za cara. i svakom robu govore. neka ne radi 7.:\
svoga gospodara ... Ako j e Kozma u svojoj optufbi maio" po-
-
-_._-
ncito i pretjerao, nema sumnje, da su bogumili u svome č
iu;!z;\j raspoloženje svih onih, koj i su u opstanku seoske ć
vidjeli jedini spas pred priti skom feudalizma. U borbi s fcuda-
lizmom, koji jc na njihov ral:un stvarao osnovku za dalji ra%Vi-
tak proitvodni h snaga i kulturnih vrednota, oni su č 7.a
povratkom u stare drult ... ene odnose, koje je historijski razvitak
osudi o na propast.
Od druge polovine X. st. dalje izvori nc donose više nikakve
č podatke o bogumilima u Makedoniji niti ih dovode u ma
kakvu velU s državom cara Samuila. Tek neke nedovoljno odre-
dene " ijes!i. kao. na primjer. ona, koja u vezi s ustankom II Ma-
kedonij i 1040-4 1 govori o bijegu ,.pavlib.na i Makedonaca .. II
Italiju, ili podatak Skil kc- Kedrena s kraja XL st .. da su se
masalijani p roli ri1i IlO Balkanskom poluotoku, dopuštaju donekle
pretpostavku, da je OOgumi1st\·o i dalje postojalo i !iri lo se,
č po bugarskim kraj evima.
Vd po samoj pri rodi svoga č i svojoj sodj alnoj !,odlo,;;
bogumi lstvo nije moglo postati p ravim revolucionarnim pokre-
tom, pa ni izvori ne spominju neke pothvate takve vntt niti daju
podatke o unutra!njem đ njegovih vjel'$kih ć Uza
sve to je ono ipak ut jecalo na dalji srednjovjekovnog
društva uopte. Ne samo tradicija t.apadnih dual ista, kako ju je
zapisao Sacchoni. nego j knjifevne v<:.Ze njihove s crkvenosloven-
skom li teraturom Julnih Slavena (prvobitno grl:ki apokrif
censio !saiae talijanski su patareni n<::sumnjivo preveli iz slaven-
skog rukopisa). kao i neki drugi podaci, nesumnjiv su d okaz. da
su pat areni i kataTi. koji su od prve polovine XI. st. na svoj
č inat.ili borbu mladog gradanstva na Zapadu protiv crkve
kao č stupa feudali7.ma, (:Tpli svoje idej e ne samo iz
ć č tradicij e, nego dobrim dijelom i od balkan-
skih bogumila. T o svjedol:e i nilz;vi. koji su na Zapadu kroz
vjekove bili č Ul njih i njihovu nauku, a izvedeni su.
uz ostal o. j od bugarskog imena (Bul garorum haeresis. Bulgarus.
bougTe), koje je kao drža"no-politil:ki pojam bil o ondje dobro
poznato.
T
5, Makedonska driava pod Samuilom i nj ezino širenj e na
Balkanu. - Posijednjih godi na vlade car;!. Pet ra unutra.' nj a
kriza, kr oz koju je Bugarska prolazil a. pojal:ana je i vllnjskom
š ć Bugarska je bila najprije ugrožena na valama
skog cara Nikifora Foke, zatim. na njegov poticaj , velikim
č pothvatom ruskog kneza Svjatos!ava. ć pri prvom
!,ohodu %8. koj i svriio O$vajanj"m č dijela
Bugarske, S\'j atoslav je pokazao. da ne misli da se stavi u službu
bizant skih interesa. ć da osvajanje feli provesti u svoju korist.
Poslij e kratka prekida. on u novom pohodu 969 osvaja cijelu
Podunavsku Bugarsku i nr:pos redno ugrolava i sam Bizant.
U ć dvijr: godine Bugarska postaje poprištem rusko-bizant -
ske borbe. koja sr: najt.ad svršava punom pobjedom novoga
bizant skog cara Ivana Ci miska nad Svjatosla\'om. ali II isto vri-
jeme i bizantskom okupacijom bugarskog teritorija i ukidanjem
bugarske nezavisnosti (9 il ).
Izmedu prve i druge rus ke vojne. neposredno poslije smrti
bugarskog cara Pdra (u č 9(9) u makedonskim obl astima
izbija ustanak. Na č ustanka stoje č brata: Dav id. Moj sej.
Aron i Samuilo, si novi komc:sa brsjal:ke oblasti Ni kole (ot uda
nj ihov naziv ,. komitopuli_ ), koji je t.bog feudalizacije drbve
rr:lat ivnu samostalnost. Ustanak je č bio uperen
protiv centralne vlasti. ali kakav je pobljfe bi o karakter
: kakav je bio njegov kra jnji rezultat. teško je odrediti zbog
oskudi ce izvora . Za vrijeme: rusko-bizantskih sukoba. koji se
odigravaju i s"rša"aju na teri toriju Podunavskr: Buga rske. izvori
ne daju nikakve podat kr: o makedonskim oblastima kao ni o
sudbini samog ustanka. Minjenjr: nekih č da su se
969. kao rezultat spomr: nutog ustanka. t.apadne. t. j. makedon-
ske oblasti odijc1ile od bugarskog ca rstva i
driavom pod komi topulima, koja se neokrnjena odrf.ala za rusko-
bitantskih sukoba, nadf-ivjela pad J>odun3.vske Bugarskr: pod
bizantsku vlast i nastavila, t.atim, svoj život u Samuilo"u carstvu.
ne mole se potkrijr:pi li č iz,'orima. Vjcrojatn ijr: je
mišlj enje. da su, pos!ijr: sloma centralne vlasti, kad jr: posljednji
car Bori s l l. odveden u ropstvo u Carigrad. i makedon!ke oblasti
priznale vrhovnu vlast Bizanta_ jer svi izvori o novom
'9- - ,



ustan ku protiv bizantske vlasti 976 kao o ustanku, kojim j e stvo-
rena Samuilova država.
Na č 976, neposredno poslije smrti cara Ivana eim;-
sb. u Makedoniji izbija ustanak protiv Bizant;l, koji opet vode
komi[opul i David, Mojsej, Aron i Samuila. Ustanak je i tad"
izbio u č oblasti . sa središtem oko Prespe i Obrida, ali
on Ć II č dobiva široke razmjere i ć cijelu Ma ke-
doniju. Prvi se napadaji zbivaju ć daleko od centra i uprav-
ljeni su prema Trak;ji i oblastima na Egejskum moru. ć u po-
č ustanka jedan od ć Mojsej , pogiba kod opsade Sera,
a najstarijega, Davida. ubili su neki Vlasi na put u izmedu Ko-
stura i Prespe. ć brat, Aron. ne zna se kada ni u kakvim
prilikama. ubijen je po Samui lovoj zapovijedi ; razlog lome je
Aronova tdnja za ć ili njegova nakl onost prema
Bizantu. Tako je Samuilo, možda vec u prvoj godini. ostao sam
na č IlStanka i nove makedonske države, koja se II borbi
stvarala. J\"e zna se č kada Se on proglasio za cara ni kada
je. u vezi tim. uspostavljena patrijaršija. Njegova
bila najprij e Prespa. a zatim Ohrid. koji je usto postao;
patrijaršije.
Zbog fragmentarnosti č vijesti ne možemo u poje-
dinostima ni kronološki precizno pratili razvitak borbe izmedu
Samuil OV!! države i Bizanta i ;irenje njenib granica. kao ni
njezino kas nije uzmicanje do č propasti. Dugotrajne i
ponavljane unutrašnje borbe u Bizantu i njegovi ratovi protiv
vanjskog neprij atelja znatno so olakšali Samuilovu akciju. jer
su bizantske vojne .mage bi le č ć zaposlene na drugim mje-
stima. in'an Balkanskog poluotoka. Prvi S"muilovi napori bili
su usmjereni prema jugu. prem;: č i Makedonskoj temi,
a osobi to prema Solunskoj oblasti i Tesaliji. Višegodi.<nje Samu-
ilove borbe u Tesaliji svršile su se 985 osvajanjem Larise. glav-
nog grada Tesalije. s kojim; cijela Tesalijo. pada pod Samll-
iloVII 1'1"51.
Vasilije IL mogao j e da poduzme prvi pohod proliv Samuila
tek 986. Njegov pokušaj. da owoji Serd; ku. svršio se neuspje-
born. Osim toga, pri povratku od Serdike. njegovu j" vojsk u
kod t . zvo Trajanovih vrata (kod današnjeg Ibt imana) iznenadio
Samuil o i potpuno je potukao. tako da se i car Vasilije l l. teško
1
«
;Z;
'" O
KART .... Xli
o
l)r, nopol
,
':. . ...;----1
Ul LOVO CARSTVO
___ DF<ŽAVNA GF<ANI::A
I
l
-
spasio bijegom. Da odmah zatim obnovi ofenzivu proti v Samuila.
Vasilije II . nije mogao ni pomislili. jer su ga n OVI unutrainji
sukobi u samoj zemlj i za nekoliko godi na zadrbli od s,' a kog
pothvata .
U med u'-remenu je Samuila znatno p roši r io svoj ter itorij:
na istoku on ć cij el u Bugarsku s prij ašnjim glavnim gra-
dom I' rcslavolll. na jugu osvaja Beriju (Ber) i Scrviju. val ne
tvrda ... c. koje su mu sa zapadne strane b ranile prist up u Solunsku
oblast. II koju jc č š ć upadao SVl" do samoga gra da, a na 1.al)adu.
u njegove ruke padaju č (o. 91l9) sa č š ć i EpiT.
Pošto jc ugušio bUll u Barde Foke ; Barde Sklira II Maloj
Azij i, Vasilije II. priprema novu orenzivu prol h- Samuila i orga-
nizi ra č obranu Soluna. Te su borbf, trnjale č godine
(0.991 - 994), ali o njima nema konkretn ih podataka. Cini sc. da
j e Vasil ije ll. post igao neke uspjehe i opet osvoj io neke ohIaMi.
ali je zbog novih sukoha S Au pima bio primoran da s vojskom
krenc u Si riju.
Godine 996 Samuilo poduzi ma nov pohod na Solun. pobje -
d uje pred njim bizantsku vojsku lol unskog stratega. ali ne na-
valj uje dalje na grad. vet sc ć prema j Ugll i preko T csnlije
prodire u Beociju i Ati ku pa zati m na Pcloponet. Pri povratku
s Peloponua. na rijeci Spcrheju u blizini Termopila iznenada
ga ć napadne bizantski đ Nikifor Uran i nio ga .
teško porati; sam Samuilo. teže ranjen. jedva sc spasi bi j egom
(99;). T aj poraz. č se. ni je ipak i mao neki h neposredni h
posljedica.
U borbi proti,' Samuila. Vasi lije II .. č zauzet na drugim
stranama. t raii saveznike na samom Balkanskom poluotoku i
uspostavlja č odnose nr""tskim kraljem Držis]avum
i dukljanskim knezom Vladi mirom. Time se i obja!nja"a pohod.
koji Samuilu poduzima o. 99& prcma sj everu. Tom prilikom on
je !>Okorio Duklju i odveo u zarobljeništvo njezina knen. Vla-
di mira, opustošio Dalmaciju sve do Zadra pa sc preko i
Raške vratio nat rag. Knez Vladimir jc \I zarobljeništvu u Ilrespi
postao $:.mui lov zet, pa mu jc Duklja ć na upravu.
U najvett:m opsegu Samui lova je ddava obuh,·atala
cijelu Makedoniju (bez Soluna), Tcsaliju. Epir. Albaniju. Duklju.
Travuniju, Zahumlje. RaJku. Bosou, Srijem i Poduna"sim Bu-
297
I
I
-


gaTsku. Njene sc granice približno mogu odrediti prema pove-
lj ama Vasil ija II .. šio ih je daro\'ao ohridskom arl,iepiskopu, II
kojima je on, poslij e .wojt č robjede. odredio opseg
Ohridskc arhiepiskopi je. Podaci o društvenim odnosima i o UTe-
d enju SaOluil on drbvc vrlo su odanlni. Drbvni SII sc porezi
plaeali II nat nri, svak i vlasnik jednog zcug-ara (zemlj ište. koje sc
za jedan dan pDore j armom vo]o\'a) bio jc obavezan da daje
dr žav; mal (modi; ) fita. mat prosa i č (slamnos) \·;na. It
jedne od spomenutih povelja Vasilija n. vidi sc, da su prema
državi postojale i radne obavcze _ podizanje kut a i druge ra-
bote. Nat ural na poda"anj a drlay; uputuju na lIerazvijenost nov-
č privrede. ma da prema Vasilijevim poveljama postoji II
Samu ilovoj državi veli k broj ć naselja. od koji h dobar dio
nesumnjivo gradskih, č ka rakter. dodu!e. nije bliie pozna\.
T o II svakom ć govori o relativnoj zaostalosti Samuilov;h
zemalja u odnosu na Bizan\. O prirodi i opsegu feudalnih oha-
veu sd j aka nema podataka. Podaci iz Vasilijevi h povelja o
broju parika. zavisnih sdjaka. kojima rasl,oiaiu ohr idski ;uhi-
episkop i epi skopi iz mnogobrojnih eparhija (njiho\' broj se
ć od l :! do 40. a za\';$i od opsega ivainost; episkopije). kao
da ne govore o velikom obuj mu episkopskog posj eda. T i parici.
darovani vi50kim crkvenim dostojanstveni cima. bili ,\ll osl obo-
deni od ć driavnih ć ali povelje ne o tome,
su bi le nj ihove obaveze prema tim crkvenim felldakima. Po svoJ
prilici posjedi manastira i knlpnij ih svjetovnih feudalaca bili su
ć od gore spomenutih posjeda. Ipak. teško j e ć do kog
stupnja bil i razvijeni feudalni odnosi. jer je poznato., da om
đ tek poslije. u doha bi zant ske vlasti. č klase
feudalaca č se vidi po mnogobrojni m vojvodama.
upravnici ma pojedinib gradova, koje izvori spominju za "rijeme
borbe s Bizantom: oni su nesumnjivo upravnici ć oblasti. oa
koje je Samuilova drhva hil a podi jeljena. Nji hova ć u tim
oblastima. kao i njihova relativna samostalnost mofe se raza-
hrati č iz dogadaja !>os ljednjih godina makedonske drta-
veo kada se iz nj ihovih redova pojedinci sve č š ć odcjepljuju i
priznaju vlast Bizanta s tim. da im on pot\' rdi njihO\'c d ruštvene
privil egije. T emel j njihova Ilr ustveno.ekonomskog položaja
sumnj ivo je morao bi ti posjed feudalnog karaktera bez ob7.lra
.298
,
l
,
,
,
!
I
I
na lo, da li su se neki đ nji ma kor istili i ostacima
plemenskih trad icija. Samuilo se č koristio i oni m ć
elementima. koji su se u pojed inim oblastima razvili prij e, nego
S\I one pripoj", nc njegovoj državi (primjer kneza Vladimira i
njegova strica Dragomira).
Nove pripreme 7,a borbu protiv Samui la Vasi lije II. poduzima
tek u č X l. st., ali II povoljnijim pri likama: otpor feudal-
nog plemstva bio j e ć slomljen, a č granice carst va osi-
gur ane, pa je sve .svoje snage mogao koncent r irat i na Balkanski
pol uotok. U tu burbu on unosi i svoj e vel ikog voj-
đ ali i sva ucdstva. kojima raspolaže ekonomski razvije-
niji Biunt. U toj etapi horbe, kada su sc snage napreg-le do
maksimuma, ispoljila sc i sva razlika u stupnju ckonomskog
razvitka jedne i druge države.
U č godine (1001 -1004) Vasilije l l. sistematski organi-
zir« veli ke pohode. kako bi Samuilu naj prije 011 uzeo njegove
č i julne oblast i pa zatim udario na cent ral ne. U tim poho-
d ima on osvaja Scrdiku. Prestav i Plisku. pa gotovo cijela Bu-
garska, osim vidinske ohlast i. pada \I njegove ruke; zatim se
okr«c prema jugu i os\'aja Tesaliju i južnu Makedoniju
Servija, Voden). a posli je toga ponovo prenos; borbu nz zapad.
Vidin pada posli je č opsade. usprkos Samuilovoj
di verziji do Adrijano[lOla. a posli je njega pada i Skoplj e. do
koga je Vasilije uhrzo prodro i tdko potukao Samuila [o. 100';).
ć godi ne predaje sc č Za vrijeme te č
borbe Samuil o je izgubi o gotovo polovinu svoga teritorija i brl!-
nio je s\'oj e osnovne centr alne ohlasti. Za dese: č
godina Samuilova otpora izvori ne daju detalje vijcst'. da
je Vasilije ll. nastavljao na\' ale svake godine.
su sc put sukobili Vasilije IL i Samuilo ljeti 1014. Samuilo\'
đ Nestorie3 hi o je č kod Solu na. a sam Samuilo
j e doživio tdak poraz kod planine Belasice, \J bl izini Sirumic::.
29. srpnja 101 4. Njego\'a je vojska potpuno razbijena. z on se.
uz ć $voga si na Gavril3 Radomira. jedva spasio i skloni o
u Pril ep. Poslije lc pobjede Vasilije II. je uzalud pokušao (\2
St rumicu. u č je blizini jedan njegov odred pren-pi o
poraz. Po Vasilij evoj naredbi oko 14.000 Samuilovi h zarobljenih
vojnika (broj je vj erojatno pretjeran) bilo je oslijepljene. ;, 5""-
299
-
kom stotom ostavljeno je po jedno oko, i u takvu su stanju
ć k Samuilu. Samuila je pri tom prizoru udarila kap. od
koje je posli je dva dana umro (G. listopada 1014). Nadijedio ga
je sin Gavri lo Radomir.
Ka vijest o Samuilo,'oj smrti, Vasilije je odmah ponovo na_
valio. ali je postigao samo č uspjeh. Do kra ja 1014
osvojio je u dva pothata Bitol j. Prikl' i Stipo a ć go.li ne
- Voden. koji sc bio oslobodio bizan1.5ke vlasti. i Maglen. U to
vrij eme. Arona" si n Ivan Vladisla\' ubio je u lo,'u Ganil a
Radomira i uzco carsku krullu (jesen 101 5), Da bi osigurao svoju
vlast, on je ć godinc pogubio i kneza h ' ana Vladimira. Sa.
muil ova zeta. Njego\' pokuilaj da sklopi mir s Bizantom. nij e
uspio. j borba je nastavljena. Ona je s prekidima trajala od
dvije godine. Posli je privremenog osvajanja Ohrida. neuspje_
lih napadaja na Strumicu, Pernik i Kost m, Vasilije II. j e tek
potkraj 101 7 nanio kod Sctine, u ;\I!no; Makedonij i, tdi poraz
Ivanu Vladislavu. U č 1018, pri opsadi č poginuo je
Ivan Vladislav. a poslije njcsove smrt i popušt a otpor mahdon.
ske države. Višc plemstvo, koje je dotada bilo na č borbe.
pokazuje sIdonost da prih at i bizantsku vlas!. Osim rjcdih izu.
zetaka. njegovi predstavni.;:i izlaze u susret Vasiliju II .. koji je
krenuu II Makedoniju, i bez otpora mu predaju gradove i ohlasti.
koji ma su upravljali. U naknadu t a to dobivaju potvrdu svojih
privilegija i bi zantske č i nasl ove. Poslij e toga predali su
sc i oslaii. a Č otpor slomljen je oružjem (h·ac u De-
volu i Scrmon u Srijemu).
Svi suvremeni izvori nazi,' aju Samuil ovo earstvo bugarskim
carstvom, a njegove stanovnike Bugarima. T ako se to pitanje,
bez dublje analiu. postavljalo i II historiografiji. osi m u srpskoj,
koja ć sc svoji m posebnim razlhzima, istical::t _sla_
venski .. karakt er Samuilove drlave. U lome 5U presudnu ulogu
isral c. formalno promatrane. veze krono!o.ške, geografske i ideo.
]oško·driavnopravne (u srednjovjekovnom smislu) izmedu Sa-
muil ova carstl·a i bugarskog carstva Simeona i Petra. kojc mu
je prethodil o. Oslanjanje Samuilove države na državnopravne i
crkvene tradicije bugarskog carstva ocigledno je i sas"im odgo.
varo. onom vremenu, Ali s gltdišta historijskog razvitka i osobito
I gledišta procesa razvitka naroda. ispolj a,"aju sc medu nji ma
300
,
i bitne radike. Tako je nesumnjiva č bcz obzira na ime,
da je Samuil ova drial"a izrasla i da se za vrijeme $Voga postu-
j anja stalno oslanjala na novo š u l irem smislu č da
jc uvukla \I aktivnu č djelatnost nove narodne snage,
koje su i bil e njezin pravi osnovni č i nosilac, u č je
rukama vudstvo biJo od č do kraja, i to od ii .
renja i sužavanj a državnih granica . č toga nije
nmo u tome. što je ono bil o isbodi! te ustanka, nego I u lome,
u korn su se pravcu šir ile pTVe ak.;:ij e ;ta osiguranje toga središta.
kako sc ono zaokruživala kao dr!ava. kako sc branila II doba
č bizantske vojne i ekonomske ć kada je
moral o neprijatelju prepuštati periferne oblast i. Iz toga sc vidi.
sve oblasti prostrane Samuil ove države ni su imal e istI! histo.
ri jsku ulogu. Ni pojava toga dr!avnog sredi j Ia nije č
U njegovI! temelju Ide dosada nedovoljno č forme poli.
č s:lmoupravne organizacije. koje su u doba relat ivne samo.
!talr.o$ti II VII. i VIIL st. dobile neku Č i održale sc u
periodi bizantske i bugarske prevlasti: one $U sc oslanjale na
vlastite društvene snage. koje su sc u to ,'rij eme razvile i potpuno
se ispuljile II S<)l1l11i!OVO doba. To središte imalo i svoje vIa·
nite tradicije. koje 5U se č u ma kedonskim uSl::tncima
Xr. ć Sam(J č historijske okol nosti - neposredno
msjedstvl' Bizanta i povoljniji č uv.itti ta razvi tak ,rp·
skoga i bug<lrskog na roda - ni SI! dopustile da $e one dalj e raz-
.. .
li. W..l!.!..edonij;: č bitantskom š ć ustanci makedonskih
Sla,'er:o: i borbe oko MakeConije do XI I. ć _ Po·
slijr. pad., S:lmui lovc ddave pod bizantsl::U vlast njenim jc obi a·
stim;; Immetnut - Illa da. II prvo " rijeme, uz neka ograniCenj::: _
ć bizantsid IIp.a' 'ni sistem II obiiku tema. Teritorij
Samui love d rbve bi o je podijeljen na dyije teme: Podunavska
Buguska, izmedu pianine Bal kan::t i Dunava bija jt odijelj ena
kao tema ili P::traduna"on sa središtem u Silist,. iji. a
j ezgra Samui10vc države (Makedonija s okoji nom ure.
dem: je kao tema Bulgaria. koje imc. dakal:o. ne odralUj: č
strukturu pokrajine. vec bi zant sko dr!avnopravno glelii.š te. prema
j c Samuilova carstvo bil o nasljednik prijašnjega bugar<L;"ga.
301
-
Središtt. teme bil o je Skoplje; Oila j c zbog svog" "tlikog č
im"la rang katcpanata. a poslije i dukala (kako Su na7j"ali važnij e
i ć leme). Bitantski upravni sistem II tim dvjema lem;:ma bio
je ipak II prvo vrijeme ograniten nekim č povlasticama,
č je svrha, po zamisli Vasilija Il .. bila, da sc olakla č ..
i č š ć bizantske viasti i uljer.aja prij e svcga ć
a samo č d" sc taj osjet ljivi prijelaz olakša j
narodnim masama.
Ma da je Vasilije ll . OhridskI! patrijadiju snizio na ranI!
ar hiepiskopije, ipak je ona č 5 •• oju aUlokdalnost. pa pre-
ma lome ona nije bila podreden:: Carigradskoj l'atrijarl:i j ;. ć
neposredno caru. koji je zadržao pravo postavlj a ohridskog
arhiepi skopa. Ohridskom arh icI)iskopu bilc $1.1 pooredene, osi m
č izu7-ctaka, sve a rhiepiskopije koje Sl! prije ulazil e
u sastav Samuilove. kao i prijašnje Petrove drbve. Kako bi sc
makedonsko ć u prvo vrijeme !ito jal'e veulo 7.a Bizant.
ta arhiepiskopa u Ohridu postavljen je Slaven. biv!i iguman
debarskog manastira i " jerojatno prijašnji patrijarh Jovan. Osim
toga. m: osnovu sporazuma s njim. Vasilije ll. j e II tri hrisovulje
utvrdio kakn opseg Ohridske arhiepiskopij(;, tail o i povlasti ce
arhiepiskopije i pojedinih episkopij:.. pa je uz svaku episkop,ju
odredio i broj klerika i kmetova-pari b, koji St ć prema zna·
cenju episkopije kletao od 12 do 40 . .Još j e va!nija bil:! Č
ho je Vasi lije u Os\'ojcnim č zadrfao porezni sistem
iz vremena cara Samuila, pa se. pN:m1i tome, II Makedoniji i dalje
porez ć u nalur; (u žitu, prosu i vinil), a ne 11 IIOV(U. kao
Ito je to hilo u drugim bizantskim pokrajinama. Ali jc u korist
crkve uveo kanonikon. koji se ć episkopijama. Met'!utirn.
ć da od X. $t. nadalje glavni oslonac drb:vne vlasti u te-
mama mjesto slralinta postaju sve višc feudalni veleposjednici .
Makedonijt. pod b;zantsku viast imao j e. vec: od vremena
Vasili ja l l.. kao !,osl jeciicu i itraziiu promjenu II sastavu fcudal-
11C i:lase. U krajevim:: Vasilije nijI; samo Gr!:e po-
stavlj>lo na vainije položaj e. nego je poticanjem ženidbenih
veza izmedu slavenskih i č feudalnih porociica, kao i postav-
ljanjem slavenskjj] feuaalae;: fl; , č d\lžnosti I: Malu Aziju
č proces grecizacije reudalne klase u Makedoniji.
302
,
;
\
,
,
t

č bizantske uprave, na koja je pristao Vasilije ll .,
nisu bil a dugog vijeka. Na nanje II Makedoniji odrazile su sc
promjene nastale poslije njegove smrt i za vrijeme horbe
izmedu č č č i pokrajinskoga č
plemstva. Gotovo do kraja X I. st. prevladuje utjecaj č č
plemstva. koje u1.ilOa II zakup ubiranje !,ore1.ll po provincijama
pa nj ihO" im ć š ć seljake i stra li ote i tako
ih primorava da prelaze II kmetove-parike. USlO nanOVO upadaju
barbarska plemena. č nekada!nji bizanlski saveznic; II
borbi protiv Bugara, poslije pada Samuilove drlave i dalje na"a-
ljuju preko Dunava pa su 3O-ih godina XL Sl. više puta procirli
do Egejskog mora. č i do Soluna (1034). Bijedu stanovništva
II to vrijeme ć i č što ih podulimaju make-
donski Vlasi, a takoder i prirodne nepogode. koje su
UHokovale veliku glad II Trakiji i Makedoniji . Posljedice \·Iaaa-
vim: č č plems!\' a $ vremenom postaju sve
Zakupnici poreza č su i II Makedoniji uvoditi bizantski po-
rezni sistem i zahtijevati ć II novcu_ a u istu j e "ri jeme
matno oslabila potpora, koj u je BiZant imao II sl avenskom
Ć jer j e postavljen :l;a ohridskog arhi episkopa Grk i ....
( 1037). Kao rezult at svega toga , otprilike u isto vrijeme kad i II
nekim drugim krajevima Balkanskog poluotoka, izbio jt. I().lO II
Makedoniji velik ustanak poe vodstvom Petru Deljana. se
iz.davao za si na Gavrila Radomi ra, a Samuilova unuka. putu
iz Ugarske. gaje je prije livio, u Makedoniju, zauzeo ic Ni.; il
!atim i Skoplje. U lo vrijeme. pod vodstvom nekog Ti nomirz..
lIstam:k je buknuo i u č oblasti. Ali Deljan. koji nije hti"
da dijeli vlast s Tihomirom. pozva ga u Skoplje. Ustanid su zbog
njcguva STOldst .. a sa Sa1Jluilom izabrali za svuga , ' odu
Deljana. a Tihomi ra ubili.
Ostavši tal:o jedini voda ustanka, OcIjan krenu s USlafl ";l1na
Skoplja proti\' Soluna, ali ga nije pa sc č
vojska l! putila na više strana. Jedan dio, pod komandom Antima.
bio je roslan na j ug, u pravcu Helade. Taj je odred uspio koci
Tebe razbije bizantsku vojsku. a ustanak sc II istu vrijeme pro-
širi o i na okoli nu Naupakta u Epin:. Drugi dio ustan ika krenuo
je na zapad, da zauzme č a ć ostao s Deljanom kod
Ostrova u južnoj Makt.doniji .
303
-
Bizant je tadll u Solunu č da prikupiju vojsku borbu
protiv ustanika. U to jc vrijeme prebjegao k pobunjenicima i
drugi Samuilov unuk. Alusijan. sin Ivana Vladislava. prije stra-
teg Te()(]<)siopol " Aziji. koji je "prlIvo tadll bio pao II
Carigradu u nemilost i izgubio svoje posjede. Zbog oslonca. ko-
ji je Alllsijan našao medu ustanicima. Petar Deljlln ga je morao
primiti Zl! s"vladara pa ga jc poslao s vojskom protiv Soluna.
Medutim je bizantska vojska. koja se veC prikupljala u
potpuno razbila Poražen i be? voj.ske. A\usijan se
vrati k Deljanu. sc njihovo suparništvo i ne!,ovjcrenjt zbog
toga jo., vise zaoštri lo. Alu.sijan pozva Deljana na gozbu. opij.::
ga i oslijepi. novog poraza pobunj enika. č je vo(lstvo
nakon toga sam preuzeo. /\lusijan j.:: prdao u Mosinopol Grcim;::.
Z" to ga je izdajstvo bizantski car promaknu{) u č magistra.
Grci su zatim k"renuli protil' ostataka Deljanove vojske. koja
je u borbi kod Ostrov .. 1041 razbijena. a oslijepljeni Deljno
padne u ropstvo, Poslij<.: toga uspjeha bizantsko. jc voj ska kre-
nula i u druge č kra jeve i ustanak ugušila il kn·i.
Kad .. je poslije toga ustanb nanovo uspostavlj ena bizantska
vlast II Makedonii i nastavljena je sve č eksploatacija seoskih
. ,
masa. car Konstanti n Monomm osim
držal'nog danka. ć je i č oaMk crkvi. Od svakog
sela s;). 30 ognjiSu uzimali su po jedan {Iva srebrnjaka,
jedno!, ovna. šest modij;:: č č modi j a pšeni':nog brašna
; 30 kok oši . U drllgoj polovini XI. st. sve vi,e se č
i dal'anj e poreza u zakup. pa su zakupnici, koji su za pr .. -
vo č ć visoke č \I svojevo!j -
nim ć č ć nadoknadi"ali svoje troškove.
U vezi s tim razvitkom brzo j e rastao i opseg feudalnog vek-
posjeda. kao i dodjeljivanje imunitctnih prava poje(linim. naro-
č crkvenim veieposiednicima, koje je vršio car.
U srerlini XI. st. opet č i na\"lIle č koji neko-
liko putJ. upad .. ju i na makedonski teritorij sve do Soluna. II
1041; naseljuje Bizant jedan dio zarobljenih č na č
polju. oko Niša i Scrdike. Zbog padanja seljaka i u
kmetst vo. opadali su financijski prihodi. Il i vojna snaga drža\"e.
l sve to II doba. kada sc navalama č sa sjevera pridru-
žuju žestoke nav .. 1:: nll maloazijske posjede C<lrst'!3
3()4

,
,
,
,
I
,
1

i
i
• •
,
I
i
Sl,d>;uci Su JOil kot! M;lnzikerta U Armeniji potpuno razbili
č a i sam je car pao u rop,!vo.
1\;.d" <e na tu kM;lstroro nadovezala nova borba oko carske \"b-
.<!i u Carigradu. a iste godine p .. dom Barija u ruke Norman.1
pa" i posljednji ostatak [,izant.skog posjeda u Italiji, Makedonci
s<.: 1072 pOlIOVO rliž" na ustanak pod vodstvom Geoq::ij3 Voj-
tchi!. Makedonsk: su se po[,unjenicl obratili za ć ze!SkOn1
knezu Mihailu. koji im je poslao sina Bodina sa 300 voj-
nik;! i vojskovodorn Petri lom. Pobunjenici su u Prizrenu progla-
sili Bodin .. za »c .. ra Bugar<l", ć se na slavensku
državllopr"l'nu tradiciju II č i centr .. lnOHl dijelu Balkan-
pol\lol<lka.
Pobunjenici SlI ubrzo oslobodili Po\"ardarsku MlIkedoniju.
pil S\I 7.atim htjeli (b svoje č Georgije Vojteh je
ostao u SkoplJU. Bodin je jednom vojskom krenuo prem:.
k Nišu. a Petri lo s drugom prema Kosturu. gdje su
se prikupi;; iz Makedonije pobjegli Grci. Kad je da za-
uzme taj grad, Petrilova jc vojska bila razbijena. a on .ie pobje-
gao u Zetu. Bizantska je I'ojska tada krenula protiv Skoplja.
osv(>jila grad i zarobila Georgija Vojteha. Kad je Bodin sazna(l
za pad Skoplja. pošao je potkraj godi ne na jug u ć ali
bio č i 7.arobl.ien kod P'lUna na Kosovu polju. U č
IOi3 lIstanak je ugukn, i u Makedoniji je potpuno IISI'0-.
swvljena bizantska l'last.
!'\euspjdlolll toga ponovljenog pokušaja makedonskih Sla-
vena. da se oslobode bizantskog gospodstva. svrŠllv<'! sc.
njihova otvoren;l široka borba proti\" Bizanta, ali je ć de-
cenija Makedonija jo;; nekoliko puta bila ć
borbama oko carske v!asti i ratovima izmedu Bizantll i njegovih
susjeda. pa se tek na č XII. sL prilike u njoj "iše usta-
ljuju. Tako su i Makedonci sudjelovali u nenspjelom poku-
šajI! Nikifora Vasil akija (lOiS). da sc č carske , ·Iasti. Ku-
mani. a č č Il to vrijeme pravi gospodari u po-
krajin,ntla sjeverno od planine Balkana. svojim č na"aiama
prema jugu pustoše doduše prije svega Trakiju. ali ipllk dolazl
nekoliko puta i II okoli<.:\! Soluna . U isto vrijeme Seldžuei SI:
osvojili gotovo č Ma:u Aziju.
305
,
-
Kad je elrem postao Aleksije l. KomoCTI (1081- 111 8). koji
je Bizant izbavio iz tih neprilika i uspjelim reformama obnovio
njegovu snagu za č jedno ć ditu sc protiv njega
108 1 na Jadranskom moru. u susjedstvu Makedoni je. novi opasni
neprijatel j i. Normani pod Robert om Guiseardom. Poslij e ponov-
nih pobjeda nad bizantskom vojskom (1081. 1083) oni su zauzeli
najprije Albaniju od č do Arte. zatim Epir, T esali ju i veli k
dio Makedonije. Skoplje. Ohrid. Bitol j. Ber. Vorlen.
Kostur i Bela Crkva, osim drugih krajeva. paJi su u nji.
have ruke. Tek 10lH Normani su bili č pa su do kra ja tc
godi ne izgubil i opet cijelo osvojeno č
U isto su vrijeme nastavljali svoje č š pohorlc i Pe-
č pa se Alek.sije Komnen okrenu tada i prot il' njih. Poslije
njihova velikog č pohoda iz 1090·91. na kojem SII
doprli sve do Egejskog mora i Carigrada. u ć 1091 Bizant
je s ć Kumana gotovo uni'tio č a nj ihove ostatke
raselio posvuda, izmedu ostaloga i u Makedoniju. uMoglenski
kraj. U sporazumu s Ia!nim carem Romanom Diogenom. koji
je mislio. da se • njihovom ć č carskog
i Kumani upadaju preko Dunava i č po Balkanskom
poluotoku. ali su 1094 i oni najzad razbijCTIi. a jedan dio njih
ollet naseljen u Makedoniji (Kumanovo i č u T ikve·
škom kraju). Tako je bi zantska vlast bila č š ć sve do Du-
nava. Makedoniju su u to vrijeme zahvatile dijelom i borbe iz-
medu Bizanta i Raške. kada je raški veliki župan Vukan pustošio
sela oko Skoplja i u Pologu. na gornjem Vardaru (1094). Kada
je Aleksije odbio i Vukana i Kumane pa se spremao da osvoji
i izgubljene bizantske posjede u Mal oj Aziji, č su krio
!arski ralovi kao nova opasnost za Biunl sa zapada.
Ta opasnost nije mimoi!la nl Makedoniju. jer je jedan dio
križara. č u prvom kriiarskom ratu. išao starom
cestom Via Egnat ia, koja je od č mimo Ohrid vodila do
Soluna pa dalje prema Carigradu. Oni krilari. koji su bili pod
vodstvom normanskog kneza Boemunda i išli tim putem. nasiInn
su Olimali namirnice i stoku. Opis jednog njihova napadaja na
neko na.selje u Bitoljskoj kotlini. što ga daje Vilim T irski. 1.ivo
sli ka njihove postupke: kada su na svom putu č .. da je u
bl izini naselje nastanjeno samo č Slanol'nicima. kriiari
106
,
,
,
i
i
su ga velikom brzi nom napali i poslij e nasilnog zauzimanj a
zapalili a kad .u zbog toga stanovnici izginuli.
JednI .od č drugl od pofara, vratili su sc otuda s velikim i
boga tim piJjenom«.
Za vr ijeme rata osj etil a sc u pl"Vom
redu kOJa prIJet( stanovmštvll u u:H; Lrašnj osti bizant -
ske dr .. a u č XJI . st. potpuno se o,krila i neposredna
opasnost tIh ratova %a Bizant kao drfavu. Potkraj 1107 Boemund
da opet provede planove svoga oca Roberta
GUlscarda I v.last Normana na istocnu obalu J adranskog
mora Valonu ! opsjeda č a u Makedoniji osvaja
Deb.ar I pustOS! .o.blast! Mokra, u blizini Ohrida. Al eksijc I.
Ipak. ubrzo pTlSlIJava da napusti osvojene krajeve i sklopi
mir .• Blzaotom 108). Tek poslije toliko č sukoba pre.
staju za duže VTlJeme bor be u Makedoniji. i na Balkanskom se
poluotoku najzad č š ć vlast Bi zanta.
. 7: Privreda i društveno đ u Makedoniji u XI. j XII.
stol Jccu: .- Kad .oko 1040 ukidanjem prikupljanja poreza
II I Leona za ohridSkog arhiepiskopa
ona č bizantske organizacije u Makedoniji.
što Ih je VaSilIje JI. poslije osvaj anja Samuilova (arstl'a.
provedena potpuno bizantska ullrava. Makedonci potpadaju
odsada pod Iste ć obaveze i pravne prOlIi se kao i stanovnici
u ostalim č carstva. Poslije neuspjelih pokušaja II XI.
da s.e oslobode bizantskog gospodstva, svakako je č i
?lzantskl. u upravi (kapetani i kefalije po gradovima
I zakupnICI I č poreza). gradskom stanovni!tvu i medu
.. ć postavlj anje: Leona za ohr idsk(»g arhi episkopa
nagovJešcuje I širenja č utjecaja
preko ?rgamzacIJe .. Je, medutim. dobilo pun zamah
tek na kr ajU XI. 51.: za vTlJeme ohridskog arhicpiskopa Teofi -
(1090-1109), Jednoga od najvidenijih crkvenih bizantskih
lo .doba. On je u s"oj im pismima. ma da tendencioznima
I prt:tJ.eranm:a. porezne č s glediUa interesa
l O$laVlo č bogate podatke o unulTa.Ii-
njem MakedoIlije oko g. 1100. Preradi"anjem crk"eno.
slovemk'h na č jcziku (2itije SI ' . Klimcnta Ohrid.
307
-
r;kog i petnaest tiberiopoiskih č s uspjehom je
potiskh'ao književni rad slavenskoga
Još je č č da so o njegovo Vrijeme
podredeni episkopi. poznati iz GrcI I
da II ponekim pitanjima po-
slove arhiepiskopije oplece i cangradskI patnjarh.
A sam je Teofilakt II mnogim svoji m pi smi ma. i.zT.azio duboku
nesnošljivost prema sred ini «. u. Je. morao .da
fivi. i prema s"ojim ,·jernkima. »harbanklm rooovlma. prlJa -
vim::. koji ! nHOC ['o č koŽ<1ma".
Medu!il'" za široke narodne mase najosjetljivija je pro-
mjena bilo ovodenje bizant skoga poreznog sistema. Taj si-
stem bio toliko kompliciran i tako se rugranac. da se Skl hca.
kako sam k(!Žc. stidi da samo i navede sve vrsle porCla I:
Of';,:'. Osno\'n; SLI l)orezi š .bili
na og-njihe (kapnikon) i zemljarina (slIlone ll. zeuganon.
sitarkija'. č oblik 1.emljarine porez na u m!l1n
č (enomion) i od planinske pašc kO) ; su
č po broju stoke, a OS;1I1 to!,a 511 cl:"'a!i 1
stoke (dekatt· ). pa č ; od č (mclisonomlOn). OSlIn tih
osnovnih porezc seljaci su morali pl acali niz naknadn;l, poreu.
koji Sll u Xl. st. iznosili golovo č svih osnovnih poreza:
taksu za prikupljanje poreza (si nctheia) i dr. č grupa
č ob:wcz:l. koja je bila mnogo puta teža od svih
poreza. bile su njihove radne; naturalne .morah su oa-
,'ati s"oju stoku za I)rijevot č i stavljal, Je na raspola-
/l:"anje vojsci. <: u vezi s ti mc i odrbvati mosto\'e i (anga-
ria): z:ni::-:_ osigur,n'nti d:l.:l.Vni<r. č stan I hranu
(apleklon). a č vujsci (mitaton). Teofilakt spo-
mill ie i danak na voden ice i na struge (Iovihe 1.a ribe), kao i
tJ b;1VcZII graciozirlanija (Jmstn.ktisia) I pril\·IJcu].: kruha LJ kurist
Ohridske arhiepiskopije utiTao se danak po imenu bnonikoll .
On sc uzimao od svakog sela. osim od carskih posjeda. prema
broju ognjišta_ i to u naturi i u no\'cu. Kod č mladoienja
je biu dužan da plati zlatnik. a mlad:. aršina platna .
Cijeli taj teret. ležalo č i sam po sebi, postao j e u XI. 51.
mnogo tcži zhog č ubiranja porC%a, koje su ubrzo poslije
30S
,
!

i
I
,
I
I
smrti Vasilija II . preuzeli zakupnici poreza za č pokrajine.
Najkasnije u sredi ni XI. st. car j c. ria napuni državne blagajne.
prodavao funkcije poreznih č koji su tati m. da pokrij u
woje troškove. pnveca .. ali poreT. sa znanjem najvi ših upravnih
mjesta. Tako, č filozof i utjecaj ni državnik Pselos savjetujc
mokom strategu. da pred takvim prestupcima. i _kad ill primijeti,
ć ol:i .. . i da prtma č poreza bude po-
pustljiv i a z<: vrijeIlIc cara Aleksija l. Komnena
bila jc zaplijenjena imol'in<1 jednom l,akujlniku poreza u temama
Trakiji i Makedoniji zato, nije ispunio i službeno datu oba-
vezu. da ce skujliti porez u dvostr ukom iznosu.
Vlast i uloga poreznih č u tim prilikama stalno
raste. i oni. do kraja XI. SL č pravo da sami vrše mjerenje
i popis zemljišta. na kom se osnivao rauez poreza. pa se Teo-
filakt tufi. da oni brojc parikc i mj ere )O koja se moie
izmjerit i skokovima buhe .. ; izmakli su i nadzoru upravni ka pro-
vincija pa su ismijavali i one, koji su s( pozivali na carsku
.. last. Razumljivo je, da su oni II takvim prilikama iznudi .. ali od
stallovni§tva č poklone, a kad bi ih primili, nastavljali
s ugnje!<lvanjcm. dok ti pokloni nisu poslali stalna pojava.
Veliki neprijalelj porewih č ... Teofilakl kaže u jc.]-
nom od svojih u kojima brani od tih č
prije ,,'ega crb'eni veleposjed, ali uzgred nabacuje i podatke
o njihovu vladanju prema seljacima. da oni Irafe od njega to-
liko, kao )Oda mu zemlja r odi plodove bez sijanja i obradivanja.
kao da mu rijeke bez nose zlata. kao da mu psi radaju
konje i mulc ... ć da seijaci nisu viie mogli da ispunjavaju
svoje obaveze, zakupnici poreza !ill č da porez uzimaju II
obl iku krvnog danka pa su _od petoro djece odvodili j edno II
ropstvo. kao da uzimaju petinu ili desetinu od stoke«. ć sama
st ruktura poreT.nog tereta pokazuje, 1;ako $U č ratovi posljed-
njih deceni j a Xl. 5t. mnogo pogoršali 7:i,' ol seljako. ne samo s
rom na pustošenje neprijatelja. nego i " vczi s ž mjesnog
stanovništva kod prolaza bizantske vojske, za koju se rekviri-
rala stoka i hran::.. A u č da ddava nije mogla isplatiti
č vojsku, ona j e. na č bizantskih zapo'jednika,
č i otvoreno č T im su bila , prirodno. najviše optere-
ć č uz cestu Via Egnatia. Za vrijeme č ratova
309

-
seljake su uzimali i u vojsku za laku pješadiju. T o skupljanje
voj nika u č XI I. sl. č je u takvim razmjerima. da
se osjet ila oskudiea u radnoj snazi na č posjedima i na
imanjima feuda lne gospode. U j ednoj takvoj priliei T eofilakt se
obrat io dUKU teme Bul garije i zamoli o ga. da smnnj; broj voj -
nika zat raženih od "maloga i vrlo oskudnog« ohridskog kraja.
koji ć č propasti brže. nego što se to mi sli. prokletih
č eari na« tuži se T eofilakt da "nemJ mostova« prek o
Vardara i sl ikovito opisuje opasnosI prijelaza malim č u
ć kad nabuja rijeka.
Upravo taka v razvitak mnogo je pridonio. da se razvi ju
i brzo ustale feudalni odnosi u Makedoniji. Seoske ć su iz-
gubile svoja nekadašnja pTaVa i dobile gospoda re ufeudakima.
Na njihov č proširili su sc krupni feudal ni veleposjedi.
medu nji ma č crkveni. Ma da je č da se Teofi-
laktu "po ulicama kolutao si r, a po brdima teklo mlijeko. da je
bio velik bogataš sa ne znam koliko prikupljenih talenata. da je
živio kao satrap i bol j e«, nesumnjivo tendenciozno; uveli ke pre-
tjerano. ipak njegova pisma č o žestokoj borui 1;a proši -
renje posjeda Ohridske arhiepi skopi.ie i za povetanje arhiepi sk
n
-
p()\'ih prihoda od sel jaka. Ohridska je arhiepiskopija doi sI ;!
stekla posjede u veli kom dijelu Makedonije. uglavnom razha-
cane oko Ohrida , Prespe, Mokr og. č Pelagon; je i Jenidžc-
\';\r<lara. Pored toga krupnog veleposjeda, od č vlade
Aleksija J. Komnena brzo se širi i davanje zemlj e u proniju, t. j.
na doživot no uz obavezu vojne slulbe tl tcško naoru -
lanoj konjici. VeCi komadi zemlje, U1; koje je vuan i razmjeran
broj kmetova-parika, prijašnjih č seoskih ć
van; su uproniju č pripadni ci ma č pokrajin-
plemstva. koj e u vrijeme KonIflena č potiskuje utjt' o
eaj č č č plemstva. Takve su sc prilike
č r azvile u "rijeme Manuela I. Komnena ( 1143-1180).
kada su č i obrtnici napuJta1i svoj posao i prelazili u vojsku.
Dodjeljivanj em pronij a Komneni su htjcli stvoril i novu ć
vojnu snagu, koj a bi zamijenila staru organi zaciju ,Iral;ola. go-
tuvo razorenu zbog napret ka feudalnog veleposjeda. pa su i u
Makedoniji brzo porasli feudalna klasa i feudalni posj edi.
310
I
,
,
I
.:n su se posje.lli osnivali na eksploataciji kmetova-parika .
kOJI su I oso.bno I ekonomski bili zavisni od svoj ih
feudaiaca. 21vot kmelova bio je tdak: feuda1cima su moral i
ć poreze. koje su prij e ć poreznicima. a osi m toga
morah su. i posj e-d feudalaca u obl iku rabok (do 20
cl:n:;!. godIšnJe). I po odijelu morali su se razli kovati od gospode.
tome. feudalei su. č crkve-ni , uživali č
priVIlegije.
svemu tome selj aci 5U u to vr ijeme ć prijelaz
II panke Ipak .. kao neko olakšanje, jer bi na taj č izbjegl i
nesno.snom. poreza. Potkraj XI. st.. kad je Bi-
zani IZgUbIO Ć dIO svojih I)osj eda u Aziji, pa su teme n::.
Balkamkom poluotoku bile zapravo J'edina podl og, ·og .,
'j d .
pr! 'o taj je raz:it ak uzrokovao ohre sukobe. č izmedu
zakupmka poreza, veleposjednika. pa i izmedu d rlave i cr kve-
Zoo? č ralova drla,'a je u la vrijeme
da st.a':1 I na crkvena imanj a u Makedoniji.
Ukmula Je neke Pflv,leglJe. koje je dotada lI!ivala Ohridska
arhiepiskopija. pobirala je č poreze od crkvenih parih ..
pa č i od ć i od sa mog arhi episkopa
a rhiepiskopu je oduzeto sel o Mogi la u Pe!agoniji i
nekom feudaku, a duga se raspra vodila
, oko sela Bela Crkva u Egejskoj Makedoniji. Porezni su č
nid taj polo!aj još viJe zaoštri ti time. što su crkvene parike -
i druge _ žcsloko pritiskivali. tražili od njih više, nego što
JC Iznosi o porez ubiljden u ka\;lstarske knjige, a ć II samim
knji gama ć njihov posj ed i broj stoke i prcm2. tome
I č poreu.
. Zbo.g pritiska - od strane crkvenog feudak a
! _ crkveni su pariei č pali u potp\m
č fako Je s!anovni;tvo oko 1}evola jednostavno napustil o
svuj .. sela i pubjq:lo II okol ne i brda, pa je i kler s epi -
skopom morao da napusti grad, koj i je ostao bez " jernika i nji -
radne snage. Pobjegli seljad nisu htj eli da se vraie u n2. -
\,uhena sela, dok im se ne izda pisn,cna garanci ja o zaštiti od
l.ukuJ>ni ka poreza.
3 11
-
- ---
Teofilakt je u svojim p!SIni mO! Cilru i č visokim
cr kvenim i svjetovnim dostojanstvenicima veoma ošt ro napadao
č i žalio sc na njihove postupke. Tako je IW-
slaJo itmedu njih nitro suparni ; \I'o, koje je, uz JXItporu porezn ih
č našlo odraza j u ii rcm pokretu protiv a rhi cpillkopa
u Ohridu i okolini. Ohridan; su bili neprijateljski raspoloženi
prrm::. Teofila ktu, koji sc nesumnjivu mnogo zalagao. da 1'0-
prihude i prili ke. u koji ma jc živio medu
_barilarima .. , Zalili su sc na arhi cpiskopa, da im jc oduzi mao
njive i ,-inograde. pa su iskuri'lil; zgodan trenutak i. na poziv
zakupni k;, poreza Jasita, č da sc sami kori ste crkvenim
posicdimll. U vczi s ti m. Tcofilll kt se b l i, da ga je jasi t
idcrao i rasjeka" •. Na č tog .. pokreta bi o je Ohridani n Lazar.
pari k, koji je suvi šc slohodno misli o j htio ria skine j:l'
';:111 pa je uz jasitovll ć pobuni o prot i" :l.Thicpi·
skopa Ohridane i okoinc selj ake. koje je obila?i o i govorima po_
zi"ao na »ra l pruliv njega «. Pokret je uhvat io i druge dijel"vc
Makedonije, Jlo jc T corilakt u svoji m obrambeni m pi smima p ri-
rod" " obrazlagao lako. ela sc Lazar s ljudima. koje je
arhi cpiskop osudi o hereu ili zbog crkvene nediscipline;
krupni!: grijehova. U suhi ni je 10 ipak nesumnjivo bila borba
kmetova protiv surove eksploatacije sa dvije strane. Zbog zaohre-
nosli pol olaja Teofilakt sc morao ukloniti iz Ohrida, ali jc on
u isto vrijeme, prema Lazarovoj !albi caru. naredio, da sc zapali
L;naro\"a ć kako bi mu u nj egovu djelatnost.
Lazar je otiiau u Carigrad. gdj e je tulbama proti " arhiepisk opa
us pio. da car Alcksije 1. Komnen preda istragu poreznim č
ni ci ma. koji su tako post igli velik uspjeh II borbi proli\" mrskog
protivni ka. jasit je oduzeo ohri dskoj crkvi sve njene poreme
privilegije, a zahtijevao i naplatu poreza unatrag. Medut im.
kada jc za upravi telja teme Bulgarijc: 1105 postavljen Konstantin
Komnen. T eofilakt je da se ponište tc: odluke i vr ate
pa se zali m i I>ovral; o u Ohrid_ jasi t je hi o
uklonjen iz pokrajine:, a s njime jc: neSlao i Laza r. U to je vri -
jeme svakako č položaj crkvenog ve1cposjcda i II drugi m
krajevima Makedonije. pa sc II drugom deceni ju XII. st. episkop
nala1.i opet i uDevolu.
312
sa č Samuila il; Rod. 993
;
TABLA "XII

Oo
I •
D
LJ; 1:00. 9'lti na Stupu u sv. u "r11ep ..
-
Nije nikaho č što sc o tim prilibma višt IlUt::. ! PO-
rninj ll i slavenski robuvi. koje su njihovi roditelji u vrijeme
gladi prodali u ropstvo. Tako Ml sc solu!lskom metropo1ill: Teo-
dulu o. 109:·, obrat iH mnogi Slaveni i ostali robovi s molbom.
im crkvi': vrati slobodu. su bili rodeni od slnbod nih rodi -
tdja_. pa se on u lom pitanju obrati o ca ru Aleksij u. Isl i :IC prores
produžio i I I XIl . sl.. kada je život . prema č j edno/( iz·
vora. mnoge da prodaju 5'·OjU ta nnvae ... :
na oko tr i obola se ustanovila cijena la slobodne ljode ... Manoel
I. Komnen j c č i zakonom zabranio prodavanj t sl ohod nih
l.iudi II ropstvo j naredio. da .\e povrati sloboda svima onil1l<l.
koji su bi li rodeni od slobvdnih roditelja. No ni 10 nij e moglo
da razvitak uvjetovan ć ekonomskim l'vlohjerll
sc! jaka.
ipak sc za vrijeme Manuda ć polož::. j uvdike ust alio.
jer j e potpuno Ilre'·ladalo č plelllsh'o nad č č
U "ezi s tim razvojem bilno se ć i j c č
postao II Makedoniji č elemenat u feudalnoj klasi. Bizan:-
su pravo primili i dru/,ri slavenski feudalci, pa se ono tl Ma-
keJoniji . najkasnije u srerlini XII. st.. ć toliko ustali lo, cl:! go:
ni pono"no zauzimanje Makcdonije. odnosno njenih di-
jelo\':! od strane Bugara i Srha nijc bitno uzd rma lo s\'e do
\"remena turskih os,·ajanja.
s. Kultura. - K n j i ž e ,. n o s t. č I)ismenosti i knjiie".
nug rada kod makedonskih Slavena vezan jc la rad sh\' enskih
,Jrosv.ietitcija Cirila i Metodija i nji hovih č Zbog Inga
najstarija makedonska književnost sastoji od najnužni j ih hogo-
sl užnih spisa. kao što su: Izborno evallddjc. Apos!ol. I's<: it ir i
č djela. pri j eko potrebna za "r!cnje bogoslužja. T i $ U spisi
pi sani jezikom makedonskih Slavena iz okoline Sol una. k()ji m
Ml oni govor ili u č d ruge polo\' ine IX. stolj eta. T o j e
n.:ljslari j i makedonski književni jezik. a u ist" vrijeme mnogu
\'jekova i prvi knjižel'ni jezik ć Slavena.
Ali Cirilov i Metodije\, rad UTodio jc u Makedoni j i plodun:
tek po svršetku moravske misije i prugona Mctodijcvih č
iz Mora\"$ke SS.';. Metodijevi č - Kliment. Naum.
313
-
prezbi ter Konstantin i neki drugi - uspjeli su da č
puto ... ima đ II tadašnju Bugarsku kneza BOri sa. dolasku
u Bugarsku Boris ih uputi l . Makedoniju, da tamo š,re sla ...
sku pismcoost i u ... ode slavensku sluibu bolju.
Klimenlu Ohridskom dala je oblast č ... ica oko Ohrid-
skog i Prcspanskog jezera sa središtem u Dcvolu, odnosno \I
Ohridu. Klimtnt je od Ohrida č pr ... o sla ... ensko ..
farište. Dru!:o lak ... o !arišle razvilo se u pnJtslol':"cl
Presla\'u. S"ako od ta dva š uti snul ... JC č peca!
tekSl ovi ma. koji su u njemu nastali .
Klimen: .k porerl ostaloga mnogo radin i na
pol ju. Sastavio je poul:nih besjeda. koje SI\. svojo.m Jedno-
č i ć bile č ć č č
vjeka. Osim besjeda ispje ... ao je i pohvala I
kanona II č č svetaca, N.Jegova 5 ...
književnoj n .. dareno!ti pIsca. kOj.1 se
; originalni m izrazom. koji zna mjeru I u spIse
unosi živost . Klimentove je spise ć Slavena Ć rado
č i mnogu prepisil'ala. .'
U {:TUlIU mladih Mctodijevih č prezb,.tcr
Kons:antin, koji jt pre ... odio s č a sastavIO JC I
origin;:;.lnih spisa. Glavni mu jc rad č u
kome je najvažniji dio č ",olitva. protvana tako .. JeT. nJ.cn
akroSlih daje azbuku. U č PJCSf1lk,ll.-
raža'.a s ... oju Ć i to i »sla ... ensko pleme leti sada .k pokrsta-
Drugo njcgovo djelo je đ u .kome
objavljuje S\.ijetu. da su Sla ... eni đ n.a
s\'om jeziku. Oba rljela napi sana su u $llhO"lma 1 Idu medu naJ-
ranije stihove kod .luinih Slavena.
Spomenuti knjif.evni radnici č prvu književnu
makedonsku. č rad ima ne samo juinoslavensko. nego I opce-
sla ... ensk o Č Poslije le generacije č (;irila i
rlija č s ... "j rad druga književna generacij a
.ltdini poznati predstavnik te druge
Hrabar . koji je pi sao naj vjerojatnije p,",: oJ polov1l11. X. st ..
negdJe II južnoj MakerIonij i. Od njego .... ,h. djcla JC samo
spis O pismeneh. koji sadrži kratku. ah )C;grovl ' .u sla-
vemke pismenosti od č napadaja. Napadaje 1 zamjerke
314
,

I
i
I
,
,
I
č đ koji su osporavali slavenskoj knjiže,' noui pravo
na život, jcr ona nije bila Hrabar č pobij a i
mpješno brani slavensku pi smcnost. Važnost Hrabro"a spisa
vd ika je i Uoga. što on. pored ostaloga. daje podatke o raz ... oju
pismenosti kod Slavcna još od poganskih ... remena pa do sl'oga
doba.
V maktdonskoj knjiie,'nosti osta ... io JC ncke trago ... e i po-
kret bogumila. koji su se rado služili ć prije sastavljenim
apokrifima ć u njih demente svoga č Pojedini od
tih elemenata č su sc i u makedonskoj narodnoj knji -
ievnosti.
Osim apokrifni!' spisa maked()tl ska kojile\' nost poznaje i
odreden broj biografskih djela, u kojima sc opisuju životi i djela
pojedi nih makedonskih isposnika. T akvi su spisi žitija Klimen-
10\' 0 i Naumovo. od kojih sc prvo nije č II ori ginalnom
obliku. nego ga je Teofilakt Ohridski preradio na č jezik u
ta ,' r ijeme č grecizacije crkve od baja XI. stoljeca.
Uz n:IVcdtna djela makedonska književnost poznaje i za-
pise historijskog sadržaja. kao i č druge zapise i natpise.
Medu poznatijima su č biljelke prezbitera Konstal}-
tina. zapis cara Samuila iz g. 993. pr ... i datirani ć
iicom. t. zvo Varoški n;otpis iz g. 996 u cr k ... i sv. Arhandc1a knd
Prilepa i drugi.
U m j e t II o S t. Sln"eni su zatekli u Makcduniji dosta "isoku
bir.ant sku kulturu. O,'d.;c još livi jek nail azimo nil č ar hel)-
loške i č predmete iz Ilredsla\'el1ske pcriode kao
što 5U natpisi. statuc. reljefi. rUScvi ne crka va i S\' jetovnih zgrada
i drugo. Dosadašnje iskopine otkrile su š ć trobrodne
bazili ke i druge monumenialne zgrade s peristil ima. č
mozaicima i mnogobrojnom sk ul pturom. Mnoge fragmente til :
spomenika nalazimo uzidane kao gradevinski materijal II zgra-
duma iz kasnijih ć dokazuje. da su se njim,1
Hednjo\·jeko,'ni arhitekti.
Slaveni SIJ došli u Makedoniju s nižom kulturom od one,
koju su onclje na;li . Njihn\'a je arhitektura hita drvena. a li -
kovnu umjetnost gotovo i nisu poznavali. ć č
315
-
I
I
I
,
veze s makedonskim gradovima. oni su se l>omalo Ul><lznav:l h
s bi zantskom kultur om. ali je njeno intrnzivnije širenje č
medu njima tek s č š ć fcudali zma II Makel!onij i.
U skladu s pot rebama i snvabnj cm toga doba Kliment II
Ohridu i Naum n .. obali Ohri dskog jezer3 podigl i su prvc sl:i-
vcnske man .. stir c n .. B .. lk<lnu. koji postali bri,ta sl avenske
kulture. Ta njiho,'" djel atnost d,,]a je $n;;.žan poticaj ;l1·hitekt uri.
slikarst vu i onlamenti, i. Arhitekt(ITIli tip Klimentove S".
Pantel cj mona II Ohridu po.d;\O je ohrazac za ć broj crkll.\·OI
II Makedoniji. Stare u Makedoniji (Sto hi. SkupI. [-lcI:a.
klija. Suv()Ilol. P::. li kura. Okti5;). zajedno s crkvom man;),st,r:l
Sl'. Nauma i vdikom pauijar;ijskolll crkvom S". 11 Pres!' •.
],recistavljaju i daije važnu "ranu arhitekture. Munumental na
Samuiiova ba:il ika SI'. Ahila na Maloj Prespi sa svojevrsnim
ć č bazilike. pokazuje nOI' e tdnje a rhit ck-
ture II Makedoniji. koje sc sastoje II originalnim
ć poznatih 'HhitektonsJ.:ih galerije nad č
brodovi ma, a cijel a je crKva pokrivena kr ovom sljeme.
BLlUUC; da jc uspostavljanje Samuilove <lriavc yre:
ki danje dotadašnjih veza s Bi zantom, smanjio se II nJoJ' u.tJecaJ
carigradske škole, koji se prije širio preko Sol un;). Tako Je po-
č č potenciranj e u shl' aeanjll i ohradhi ć
ć tipova crkava. Tome je mnogo pomoglo formlTallJc
makedollsko-sl3l'enske patri j a.si jc sa sjediStem u kulturIl om
centru Makedonije (Prespa-Ohritl ). Osim oSllO\'nih elemenaw
nalazimo u sl ikarstvu i elemcnte. koji po-
kazuju težnju k realni joj predodžbi č prirodni jem shva-
ć kompozicije. Iz tc periode SIJ freske u cr kvi SI'.
Sofije u Ohridu. Umjetnikovo crkvenih scena re-
a!lIije od carigradske škole. ć u umJet:
nosti tada se rušc. pa likovi. koje slikaju, djelUjU kao č
ljudi. T i novi elementi u umjetnosti pomogli sU se
makedonska škola u bizantskoj umj elIlosti. Freske SI'. SofIje II
Ohridu i č (bIi1. U Strumi ce) pokazuju put , kojim se
na jzad došl" do poznatih frcsaka II crkvi manastira
Skoplja, koj3 je pod ignuta 1164. č su .. el ement, . na
freskama još č istaknut i nego kod Sv. SofIje II Ohndu I .u
č U Ncrezilna r ijetko se mogu ć dl'a č sveca. L.-
316
,
I
,
I
l
I
I
I
I
kO\'I se razli kuju po tipu, godinama starosti, kosi i ć a i
duhovni je živo: n;il.o" Č izražen u S" . Sofiji II Oh ri,i\)
(usp. č scene. u kojima se crta č ljuba,· i b,,1 la
izgubljenim si nom). T i sc clementi nal a ze takoder nn Iljeli ma
talijamkill sl ikara XIII. i XIV. st.. pa se do olkritOl nere.:kih
fresaka smatralo, da su se i pojavili II Ital i; i, :: I(' k 1"'-
slije i u drugi m el'J'opski>ll l.emlja1\lil. Ustva ri - i port d ntki h
č e1cmen:lI<l kod maketlonskih i ta!ij ::nsblt ire<caK.?
XIII. i XIV, st.. što sc č č pri laienj a kompoziciji
slike i njezina sadržaja - nereške freske nemaju nil;a.,'-ve
s talijanskim freska ma.
Usporedo sa sli karstvom i arhit ekturom razvi j alo sc ; rez-
barstva. Najstariji č spomenici su ostaci ikonostasa u
crkvama sv. Sofije II Ohridu i sv. Pantel ej mona uNerezima.
Bitna odlika rubarske vjdtine ; este plet er, 1:.oj i poL:zuje neku
te?nju k plastici. ali II kojem ć u Xl. st. prevl aduju orijental ni
elementi. Ti su elementi posljedica stal nih vjerskih. č i
č VeZ3 izmedu Makedonije i Istoka. Rezbarije u dn'u
iz tc periode ni su č ali ć po njiho"l! razvoju oil
XIV. do XI X. st moic se ć da su i nji h njegovali .
3
' -
, ,
-
IZVORI I LITERATURA
1 l' or i. Naj,'atniji ilVOr za hi slor iju makedonskoQ' narod3 u VII.
SI. jesu Mirleul. s. O emetr ii ("_ bib!. Ul 1'01:1.111.), olobito drUQ'i
dio, koji jt napisan u drugoj polOyini VU. SI " I opiluje Ilavenske DlVlk
na Solun i u.IO daje i ",dne podatk. o slaVenskim plemenima. koj a u
oJima sudjeluju. O historiji od kraja VII. do č IX. st. daju dOl ta
f.,,;mentarne podatke T e o r a n (\'. bibI. ul poei. Ill; za njegovu k rono,
10l'iju u lO dob. uw. G. QSlTog<.>rsky, Die e hronoloa:ie des Teophancl im
i. u. ll. Jahrh, nyz .• Neugr. JDhrb. VII, 1930) i pat rijarh N i k i f or (IImro
820; izd. de Boor 100). a u manjem opseQ'u i I{ o 11 t a n l i n P o r f i f o·
t: e n .. t u svojim radovima Dc themalibus (Bonnski Corpus) i De admini_
sIrando imp",;o. V.hn je OSim log" ; BiunlSk; allrarni zakOI1 (v. bibI.
uZ pogl. Ill).
Z" Ć i Melodi ja i poslGnak sl.venske pismenosti n.jutniji su
izYori Zit i ja Kon s t.ntina I Me(odija Htd. n_ A. JlaupoM, Mne·
pHa,,(" 110 HerOJlHA nltc .. eHOCTn, HI:!O;
lu su objavljeni ; ostali sla"enski izvori o tom pitanju). V i t a (C O n·
• I a n (i 11 i), cum translatio". Clement is, od v.ld,ijskot bisknpa Gaude·
roka ili njegon dakona i p.plnska (izd. f. Pastrnck,
slovonsky<h npoJIolO eyrilla a Methoda, 19(2), " za rad njihovih
č u "'akedoniji 2it ije Klimenta Qh r ;d , k og, č
""mO na č jeziku u preradbi ohridsl"'/:" arh;episkClpa T eo (; I a k I a
(itd. Mign., PG 126), i d,'a Z i t i j a 11-. N a u m I (prYo X .. drugo iz
XI V. CT.. ird. lOp. Li.aHoB. U .... lrapCKII CrapHftll Ha" M"KeI\OH"W' 19:}I'),
Jedini izvori za hisloriju bOl:umila X. st., a uStO i suyr.·
mena o pT\'lm ć njihova pokreta. juu SP;I p r ez'
b i t • a K O! m e, na jeres, i pismo patrijarha
T e o f i I a I a caru Petru, Ovo pismo, kojim patrijarh odQ'o'
' ·.ra na n6'CU1'anu careVO piam() (izd. H. M. l1eTponeK"n u OTiI.
R3L1Ka lt C,10neC" OCT1! H"n. Hayl< X\'Ill, 1913), mot. ioe pOUz.
dano da:irati u doo: izmedu 933 i 956, jc Teofilakl sjedio no patri·
stolici, i lO _ zbol:' njego,'c ,'elike mladosti _ "jerajal nije bliie
drugORl dat "mu nelloli prvon' •• o ",emenu poslan)'a "ozm' na "Pisa
POSIoj. n,i:!ljenja.
318

,
I
,
I

i
I
,
I
I
Besjeda prezbi ltrl "Otme je vi!t (prvi pul u Kuku_
Arkivu 7.8 povjes, n;"" jugo.l.v. IV, 1857) •• đ izdanje.
prem. z'lhtjevima modeme priredio je M. r . n o II II Y »( e l< K O.
(I>'bJIrapCKK CTapltllH XII. ]936). prjjev(}(!a V. SL 1\1.5'tlko". na bu_
iuik (n.jnovije izdinje 1943) je takoder francu.k; prijevod
A. Vaillanta PrOl ivno ml!ljct1ju da je "ozrna piuo .ne·
gdje izmedu 985--991 godine. ako ne •• nike, Poprdenko je
I mnogo vjerojatnosti č je lo bilo neposrednu pnshj"
Petra 969 (prema novijem Vaillani. 972'). Iako je ovo dati-
ranje ugla, 'nom ć u nauci, H. n. S.I.rOtH _ ć ja
đ Ž kako se CM Pelar ta pismo plt rijarhu Teofilaktu po.lutio
KOl rnini m spisom - Zlsl llpa mi§ljenje. dl jt spis nast ao 928 i 933
(Bpe""To, «oru<.> e Đ " nH<a ..... 6ed.>.aTI CH
(e60p"H"'" n . Hou<oB'l •. L1:<B. Ha 6 ... ,r. HeT . ...tp. XVI·XVlII, I!WO), lO.
T p H II> o II o Jt! "aprot;" doknzao. da s. datiranje Popru"e"k. ne ",met.
nu1nottu, ali njego" pokuiaj. dl postan.k spisa stavi u dobi
poslije 1026 1: , <, nije iJ)ak uspio Hi l{oJ!>!a npea8HTcpM
H "eA""RT IBTOp .... CnKC.H"e K. ,h".,.. AI<, XXX, 1923). Premda pitanje
'ZVOTl. kojir.u se Kozma I'oslutio, "ije potpuno rasvij elljeno, pret·
post.vk. H n. r,,," r o .. B a (&edU TII lU npe3s}tTCP" K03Ma
6oroMH.,IfTt!. (923), d. j. !Iotovo doslovno prel,isi,'1tO slariji spis Petri
Sidl,koe O armenskim ć nije OSMV3"a.
Z. tradidiu zapadnih du.lisu o porijeklu č s Balkan.
sko(:, poluOlOk. glavni je izvor Summa de cathari. ct leonisl;s Se u paupe·
rihus dc Lu/!'duno od Rainerija S a e e h o n i J a iz IZSO (najno"ije
prema .Met ropoliunske I<njiž"ice II Zagrebu, .krnja XIII. SI. ,
prir.d;o O. "n i. ". a I d u r3$pravi Vjerodos lojnost lal in,kih izvora
bosanskim krstjani ma. Rad JAZU 270, 1949, ali ea nije usporedio ""
SIar ijim
PadaUk o herezi. koja poJa"i!a u Makedoniji poslije
.mrTi. iz č preradbe ne. atu,'an0l.'. sloyu.kol: ti l iji od Tw·
fi13k la Oh r;dSko&: (v. lore), .kuja XL "olkea. Mno&:o je ka.nijee I>Ori·
jeki . i zboe toga l'rlo nepouzdan podat.lt o nekih č
porodice car. Samuila Ul ; masalij.nsku 1I"ezu II
ž; Iiju SI'. Vladimira (ixd.oo 1690), koj. se najranije sl aylja u XIV.
O boeumilimn II Makedoniji n.ma u Xl. .1. nikakvih č vj
jesti. ali neki podac; (Teorilakt Ohridski, Ann.lts lOVa •• izri
tito O armtn.kim monofizitimn i na tom podrueju, I neiu"mo
molda i omasalijanskoj huni (Skilica • ".dren).
Za puiodu Samuilovt d.hve daju č broj poda.
takn, UI: I"'nom il ratne histor ije. ovi iuon; S k i l i e. (polkr.j XL st. :
or;l:;n3In; t ekSI njegove Kronike nije ni do danas obj",'ljen. jer je
u,,'o u "roniku "t d r e n (Sonn.ki Corpus) ; č
Kran'e; o<! Miballa Oel·olsko):. iz č XII , Sl., objelodanio je B,
319

I
I
I
I
,
I
____ o ___ __
.> O. ' A 0'0 '"<"'7.e in der Il andschrifl de • Skyli tJ.u. Coo"x
. 0 ... ", , _"
'V' d 'o ' " '",,, XXIV 1!lOG) osnovni iz,"or; Z II n r " {'z SrCu"'''-
on . .•... . .. b S a; d
XII SI' B01ll,,1<i Corpu,) . Skihc,,-; JahJa) n-.
A t i j S k; (umro 106(,; odlomCI, koji !wo odnose I'enodu,
SII, "". ruski prijevod. " B. P.
103'1> .. t.ro"ncu .
L" \' O'j D k o II X. st.; DOOMki (<'Hl'''I). pO<Jael "- rolu
1\ t k II mc n (sk .. XI. .1.; izd. Vui1jc\'Ski . lR9{;).
II Te,ali); i SI ef Dn ( p"',
,;.,.,.-", X') itd. GelztT' I)urckhardl, 1007, njem. prijevod):
,-- I '., . . :' od)'
Ede,l,i (XII. SI.; izd, D"lo"rt«, 18.'>8, : , J •
popa Dukljanina: ),1 ,\\akin .. la.
Ilrijcvod). kompilacija .lahje; povel!c \ _
(ild. H. (;elzer u B}'l_ Zel l5Chr. ll. I l. )
Na hi Sl0ri;u pod biz""I>kom Xl..i Xl! .. SI ..
, "T a " I t a r \' a. i I; j il. O OhnMkoJ
se. oSIm ,> . . (C ilG.
pojedini odjtljci n kronikama S k II, e c. P e l . i:
"R " I- U 1926--19"..8). A I 3 I i j a I 3 m<>nnskl C"rpus). Z".1l a r
.... ellau.. . . ( ... ,' _'' VI!,.
' , "'", 5,ida u d,elu Ilne I\ omncne l. v., U'- ,, __
".' JO 'v. ' . 'd U '"S '
i " opisu kri1a r<kih od V i 1 i on a T i. i I, o I: (Il.. .. . :
' , "o " X, "abn 'u .sprav,
161'). vu ",c<lne '.' . - 'F
(IZ prija,njel! doba mal" jt saf,,"anih). prije carske povelJe. (II'
]) li III t r, der dc' (h1.'O":'!'Che.n I 'l 'Q •
565 12G-I. 1!l!!4-1925), a za pornni anomn"" Iro'.I"1 () ".
. O il X sl (izd \\' A , hburner. JOlIrnai of Hellen. S.ud. 35.
nj" ]l rcu . .. .. . , . F' \'u,,"o''''''S:-
"'
" . F O",er. BeilrUl'e , .. lIIanl
. . . ..... - - (j OSl r o-
bcsonde .. d. X, n XI, Jhdl" Brunt. Archiv IX. njelII: prev .. 0, X J hdl'
f! o r $ k}' Dit mlldlkhe S,euergcme,,'de ,J. 1»".0"' _ Ik,d,U lm ,. , .
V;hrlelinl;"Ch,. I, Solial· u. XX. HI:;!7; ruS. PrlJt"O,1
, II(T"PII"
d E L' '-t U ,!WH""CIITon " COlllli.1lIO·C><OllO,""
° . .p>! -. . '. . II
laj ",m""J31 b""o dopunJU,IU. p I i I" l; I
d., ',-e ",nredno ohrld_<I'OS:- arhl cp"knpn Teo
" , e " ". TC"U.Il.uH" ( d " PG 12(;- hil" pTe,·_ mi". " .. eon. H<.laTa -
II . " ,::"e, ' . , . ",',0"""
' , " ,,-j 1931' nOI>omen" o ' _
U"oplln", . 1. , . .
i,dlnja: A. I. t r V y . M "II i" r: II t n. "ne tdil'"" ("'lque
dl!-' LeUre< dc dc !lul;:"ane, 1l\' 1.;:O'·111\ XII I. 19'38),
Sistemaiske 1bi rke ,,-"ora za nema.
" d' ,- Vl ' VIJ st nkolll«> Je ,\.wenskOI:
manjI '0 l1.vora ., ." , " R č I) melita. r
pon i" pri je (1)01!'1.1I1.) f. a ." ":'UI\ d č
Hos. Gradivo I. i ć Odnbr"", o. i
koj!' i r 1\ 0",,' (Gmdi\"o tl. 19(6) dijeiom i 11,"OTl za C"'M
Po·tpun;;. je Zbirka 1'1. 11 a" II O [) n. •. cnp">lll "3" ._a.
, '" izhoru " .. j.'lIo olkri:.
" ' >I'
320
i
I
L i t e r a I ur a. č his tor ije makedon$ko2' ""roda cjciil"
dosada Jos a is to l ako ni hislOrijske bibliol:,afijc. Jll slorij u do kraja
XIJ. "' - obull'atio je u okVi ru bugarsko2' naroda B. H. 3.1 p.
< H, na upt.J"h cJ>-l>mlllT1l Ut.MOl<C J_ Ill.
1918--19010; ovaj, i U makedonsku h istori ju U to doba oonovni nd, i JK)fed
sve svoje .. i.oke "rij edlIosli jlokazuje ipal, neodrŽivn lendenciju, da d".
kate. s .. oo VJJJ. SI .• I vijesnu pripadncSI rnnkedonSkih Slavena bUl!'ar .
na . odn, " u vezi $ njom dO$11 hi$torij$kiit konstr\lk .
cija, koje ne nlOj!'u da Se primf (usp. ree. G. ć l. 1935).
J"" č i sa č lendencijom makedonsk" his t c> riju
n. M}' T 4>. H e., HnopHR Ila I:apoJl'l> 1---11. 1943.
U makedonsku hisloriju poslije naseljenja zadiru mno" radovi spo.
menuti u vezi, nu .. Jjn'·anjem SlaveIla na Bal ka"$ki poluotok UZ pogl. m,
a prije L. N i e đ t r ie. Slo", II. 2, 1910, ",dje !c ZI stanje
makedon!I:;)1 Sla'·.na do kraja VIII. SI. svi č i%vori. L;
vel.1 5 postankom tema obraduje i Soluna sa Sla"en,m8 H. G e l.
l e t. d. byzant. Abh. d. Kgl S$clls. Ge,. c.
P hil. lIisl 1\1. Nr, 5. 1899, Problem Sklavinija u MakedoniJ; ohrA.
duje r. fi a III e B, e.UBRHeKa ll"'plll ua Ha nO.I.
npil3'b VII " VIl! nji lIovu strukl uru l.j. H a u p I m a II n. Ukll:'
Vclikomor3vs!<e drhve u č IImbi %a Podun3vlJe. Rp,.
JAZU 243. 1932. uvodni dic>o a podatke legende ,". " I\"oral u
H. M H.' t Đ !(y6plT'1> on. H I("otp" b ,yy.,tcuu tt. cu . .ll H.,.
Wllt. lI1le 71. 1910, i F. D v o r n j l; "it dt
S<lil1t Gn;J,:oire le Dt capolile el les Sla,·u Macedoniens au IX. sieeie, ! 926 .
U naue; je mnogo d,.kuT;.an IlToblem PO$tallkl .I!venske pIsmenOSt i
U Veli S Citilom i Melodijem, č Su ć djela u "u! > lOm
problemnikom: L. K. G O t t z. Ge$chkl>le der Slaven'POSle;