P. 1
POSLATTT (JEBENA URUG,,,, )20000 (1)

POSLATTT (JEBENA URUG,,,, )20000 (1)

|Views: 4,394|Likes:
Published by nedis

More info:

Published by: nedis on Jul 02, 2010
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

07/03/2013

pdf

text

original

1.RENEMACIONI BALON je najjednostavniji aparat koji se koristi za vještacko disanje u uslovima hitne medicinske pomoci.

To je gumeni balon sa maskom koja se cvrsto priljubi na usta i nos, a stiskanjem balona reanimator ubacuje vazduh u pluca povrijedenog. Uslijed elasticnosti grudni koš sam ispušta vazduh, koji zahvaljujuci ventilnom mehanizmu izmedu maske i balona ne ide nazad u balon nego izlazi napolje. 2.IMOBILIZACIJA PODLAKTICE KRAMEROVOM SINOM- Podlaktica se imobiliše Cramerovom šinom koja ide od vrhova prstiju do iznad lakta, sa flektiranom rukom u laktu, sa šakom polusavijenom i napola savijenim prstima, s' tim što se u šaku stavi zavoj ili se savije Cramerova šina da ispuni polusavijenu šaku i prste. Ruka je savijena u laktu za 90 stepeni, a oko vrata se stavlja zavoj ili marama da pridržava ruku. 3.URUGENTA MEDI. POMOC ONESVJESTENJA- Pacijent se smiješta da leži sa licem okrenutim gore. Osoba, koja je pala treba da ostane na podu. Podignu se samo donji ekstremiteti za oko 10-15 sekundi. Svu odjecu, koja pacijenta steže treba olabaviti, a zatim kontrolisati puls i krvni pritisak, takode treba istegnuti vrat onesvještenog, podici mu bradu, da bi se sprijecilo zapadanje jezika. Ipak, podražaj receptora na periferiji hladnom vodom dovodi do naglog i brzog udaha cime mozak dobiva dosta kiseonika. kada onesviješteni dode sebi, njegovo ustajanje i podizanje mora ici polako, inace ce opet izgubiti svijest. 4. ESMARHOVA POVESKA Esmarhova poveska je gumena ili platnena traka široka 5 cm. U prvoj pomoci se upotrebljava samo za zaustavljanje velikih krvarenja. Poveska se nikada ne smije stavljati na golu kožu, da ne bi došlo do njenog oštecenja, vec preko nekoliko kružnih ovoja zavojne trake ili nenaboranog platna. Povesku treba stegnuti toliko da prestane krvarenje iz rane. To je veoma bolno, a može doci i do oštecenja mišica, nerava, šoka. Zbog toga se Esmarhova poveska smatra za jedno od najopasnijih pomagala u medicini i ne smije stajati duže od 2 sata. 5.SREDSTVA ZA STANDARDNU IMOBILIZACIJU- Sredstva za standardnu imobilizaciju se upotrebljavaju u uslovima hitne medicinske pomoci. U standardna sredstva za imobilizaciju spadaju: Cramerova, Thomasova, Diterichsova i pneumatska udlaga. Bez ovih sredstava hitna medicinska pomoc ne smije biti. 6.PRIVREMENA HEMOSTAZA –TAMPONADA RANE- U određenim situacijama dubokih rana koje krvare korisno je primijeniti tamponadu rane kada ce se u ranu koja krvari ubaciti dovoljan broj tampona (sa tačno zabiljaženim brojem) a zatim preko rane aplicirati kompresivni zavoj. 7.MADZENOV ZAVOJ

Lom ključne kosti se imobilise Madzenovim zavojem. Ova traka se stavlja na oba ramena, iza vrata i pričvrsti na leđima tako da ramena budu povučena unazad. Zavoj ne smije žuljati. Na mjestima gdje bi moglo žuljati stavlja se jastučić od vate uvijene gazom. Madzenovi uprtači se mogu improvizovati trouglim maramama. U savijenu trouglu maramu stavi se vata, 2 maramice se omotaju oko ramena povrijeđenog, a trećom maramom prve 2 se zategnu na leđima.

8.. EndOtrahealni tubus: opis i indikacije za upotrebu Endotrahealnom intubacijom se osigurava prohodnost disnog puta i omogucava provodjenje oksigenacije i ventilacije bolesnika. Tubus se postavlja direktno u traheju nakon cega se naduva baloncic. Primjenjuje se kad je potrebno osigurati i zastititi dišne puteve (povrede, bolesti, intoksikacije koje prijete opstrukcijom disnog puta ili aspiracijom), za provodjenje toalete dišnih puteve ili kada je potrebna umijetna ventilacija. Za izvodjenje endotrahealne intubacije potrebno je poznavati tehniku, imati iskustvo i posjedovati : Laringoskop sa odgovarajucim spatulama, endotrahealni tubus, zicu vodilicu, spricu i magiliove hvataljke. 9. Obezbjeđenje prohodnosti disajnih puteva Ukoliko postoji zacepljenje disajnih puteva dolazi do prekida disajnih pokreta i javlja se plavicasta boja koze. Potrebno je vrat i grudni kos osloboditi od svih prepreka i pritisaka (kravata, uska odjeca). Isprazniti prstom usta i zdrijelo od svega onoga sto moza da ih zapusi (dio proteze, povraceni sadrzaj, zemlja). Najcesci uzrok opstrukcije disnog puta kod besvjesnih osoba je zapadanje jezika uslijed popustanja tonusa muskulature. Zabacivanjem glave i podizanje donje celjusti, podizemo bazu jezika i donju celjust koji opstuiraju disni put. Jednu ruku stavimo na celo bolesnika i njome vrsimo zabacivanje glave dok drugom uhvatimo donju celjust i povlacimo gore. Podizanje donje celjusti s obje ruke vrsimo tako da paleve obje ruke stavimo na mandibulu, dok preostalim prstima hvatamo oba ugla mandibule. Donju celjust istovremeno podizemo i guramo prema naprijed kako bi donji zubi dosli ispred gornjih. . 10.POLOZAJ ONESVJESCENOG KA TRANSPORTU- Onesvješćeni se transportuje u položaju
na boku koji omogućava izlazak sekreta ili povraćenih masa napolje, a sprečava zapadanje jezika. Onesvješćeni se može transportovati i ležeći na leđima ako zahtjevaju reanimaciju srca ili disanja za vrijeme transporta

11.OPEKOTINSKI ZAVOJ U uslovima hitne med pomoci treba prekontrolisati vec postavljeni opekotinski zavoj.Ako je ispravno apliciran ne treba ga skidati .Postoji i posebni upijajuci prvi zavoj za opekotine u uslovima ranih etapa pomoci.Ukoliko opekotina nije ranije previjana zavoj u uslovima hitne med pomoci mora liciti na apsorpcioni zavoj za opekotine.Prije svega izvodi se sterilnim materijalom. Na opekotinu se stavlja sterilna gaza(vazelinska) preko nje slojevi gaze , zatim sloj vate i konacno zavoj koji ce sve to fiksirati.Danas postoje i specijalni opekotinski zavoji

12.IMOBILIZACIJA I TRANSPORT POVRIJEDJENOG SA KICMOM-. Imobilizacija: Kičma treba da stoji ravno da se nigdje ne savija, a pod slabinski i vratni dio postavlja se smotan meki materijal da bi odrzao fiziološki oblik kičme. Transport: Kod podizanja povrijeđenog moraju sudjelovati četiri osobe. Jedan povrijđenog drži za glavu, lagano je vukući prema sebi, dok drugi mu drži noge i takođe lagano ih vuče sebi. Druge dvije osobe svoje ruke stavljaju pod bolesnikovu kičmu na jednakim razmacima. Zatim svi zajedno, na komandu, podižu bolesnika i spuštaju ga na tvrdu podlogu 13. .URUG.MED POMOC KOD HEMISKIH POVREDA- Nastoji se što brže razblažiti ili neutralizirati uneseno hemijsko sredstvo. Kod trovanja kiselim materijama daje se mlijeko, a kod trovanja bazičnim materijalom daje se blagi rastvor neke kiseline 14. KOMPRESIVNI ZAVOJ- Kompresivni zavoj sluzi kako bi određenim pritiskom na ranu, zaustavio krvarenje. Kompresivni zavoje ne smije biti previše stegnut (ne smije sprijeciti protok krvi u području niže od zavoja). Stoga nakon postavljanja kompresivnog zavoja mora se provjeriti puls i boja ekstremiteta niže od kompresivnog zavoja. Kompresivni zavoj nikada se ne postavlja u području vrata. 15. PRINCIPI IMOBILIZACIJE

Osnovni zadatak imobilizacije je učiniti nepokretnim prelomljeni ekstremitet, smanjiti time bolove povrijeđenom. Smanjiti mogućnost krvarenja i iskrvarenja te onemogućiti komplikacije do kojih može doći ukoliko se manipuliše prelomljenim djelom kosti, kao sto je mogućnost oštećenja krvnog suda i živca. Imobilizacija je u uslovima urgentne medicinske pomoći uvjek privremena. Osnovni princip imobilizacije treba odgovoriti na pitanja: gdje, kada, kako, čime? Na pitanje gdje ? odgovor je : na svakom mjestu. Ekstremitet se imobiliše na mjestu gdje se nesreća dogodila. Jedini izuzetak je ako mjesto nesreće predstavlja direktnu opasnost. Na pitanje kada? Odgovor je : odmah ili što ranije. Prvi kontakt sa unesrećenim, ako se posumnja na prelom, treba da znači izvođenje pravilne imobilizacije priručnim ili standardnim sredstvima.
16. URGENTNA MEDICINSKA OBRADA RANE

1. Skinuti odjecu i obucu 2.Ocistiti okolinu rane dezinfekcijskim sredstvom (70%alkohol, Rivanol, Jodidna tinktura). Ranu ne ispirati. 3.Na ranu staviti sterilnu gazu ili prvi zavoj (sterilini zavoj sa jednim nepokretnim jastucicem pokriti ulaznu ranu, a drugim nepokretnim jastucicem izlaznu ranu -kod prostrelnih rana). 4.Ako rana krvari postaviti kompresivni zavoj. 5.Ekstremitet imobilzirati i drzati u povisenom polozaju.

6. Zbog svoje specificnosti i karakteristika vece rane kao i one nanesene vatrenim oruzjem nakon ukazivanja UMP uputiti na dalji hospitalni tretman 17. REANIMACIJA DISANJA Obicno se postupa usta na usta (maska na usta) i usta na nos. Reanimator udahne duboko, cvrsto priljubi usta na usta i upuhuje zrak sve dok se ne primjeti uzdizanje grudnog koša, a potom pustimo pacijenta da pasivno izdahne upuhani zrak. Procedura se ponavlja svakih 5 sekundi,a ukupno 12 minuta.U odredenim situacijama treba provesti i manualno oslobadanje ovog puta vadenjem prstima svih vidljivih opstruentata iz usta. To moze biti dovoljno za uspostavu spontanog disanja. Ako se umjnetno disanje ispravno provodi, a disanje na uspjeva i grudni koš se ne diže, slijedi zabacivanje glavekako bi se oslobodio dišni put. Svojim ustima obuhvatimo usta pacijenta i dva puta upušemo zrak. Svako ispuhivanje treje jednu sekundu. Odmakbemo se od usta pacijenta kako bi se omogucilo da zrak koji je upuhan izade iz pluca.
18. URGENTNA MEDICINSKA POMOC KOD ŠOKA

1. Polozaj bolesnika. Antišok polozaj : Na ledima, lice prema gore, noge lagano dignute ( podloga ispod nogu 20-30 cm), bolesnik utopljen. 2. Oksigenacija Osiguravanje dovoljne oksigenacije sa ciljem da se postigne pO2 od najmanje 8kPa (60 mmHg), sto je dovoljno za 90%-tnu saturaciju hemoglobina. 3.Odrzavanje cirkulirajuceg volumena Gubitak cirkulirajuceg volumena ( bio kod unutrasnjeg ili vanjskog krvarenja ili gubitkomostalih tjelesnih tekucina) osnovni je razlog hipovolemickog šoka. Potrebno je ranije poceti sa nadoknadom tekucine,imajuci na umu da je za to potrebna znatno veca kolicina kristaloidnih otopina. 4.Odrzavanje diureze i ravnoteze elektrolita Bolesnicima u šoku mora se uvesti trajni urinarni kateter i pratiti satnu diurezu , a nadzirati i elektrolitski i acidobazni status. 5. Analgezija i sedacija Treba biti oprezan sa primjenom narkotika, ali i sedativa da se ne produbi eventualni poremecaj stanja svijesti. 6.Lijecenje i sprecavanje poremecaja srcanog ritma.

Najbolja prevencija su adekvatna oksigenacija, perfuzija, dobar elektrolitski i acidobazni status.
19. INDIREKTNA MASAŽA SRCA

Pokusaj uspostave noramlne cirkulacije provodi se jednakomjernim, dovoljno snaznim, ritmicnim pritiskom korjenadlanova obiju ruku na donju polovicu grudne kosti (sternum).Osoba ležina ledima na tvrdoj podlozi, s nogama u blago uzdignutom polozaju, jer se time olaksava dotok krvi. u srce. Korjen dlana jedne ruke stavi se na sredinu grudne kosti. Drugu ruku polozizi preko prve, prste ukrstiti i odignuti prema gore kako bi pritisak samo bio na grudnoj kosti. Gornji dio prsišta spusta se prema kralježniciza 4-5 cm sto je dovoljno da imitira normalno istiskivanje krvi. Slijedi popustanje i vracanjegrudne kosti u prvobitni polozaj. Indirektna amsaza je posebno vazna ukoliko defibrilacija nije moguca unutar 4 do 5 minuta ankon kolapsa.
20. PRIVREMENA HEMOSTAZA DIGITALNOM KOMPRESIJOM

Sustina digitalne kompresije je u tome da spasilac snaznim pritiskom svojih prstiju pritisne uz kost krvni sud iz cijeg sliva krvari.Pritisak se vrsi na tipicnim mjestima izvan rane,izmdju rane i srca. Kod krvarenja na poglavini pritisak se vrsi na a.temporalis,superfitijalis.Pritiskom na ovu arteriju zaustavlja se krvarenje iz ceonog i tjemenog dijela glave,a pritiskom na potiljacnu arteriju zaustavlja se krvarenje iz potiljacnog dijela glave.Kod krvarenja iz dijela glave i vrata moze se napraviti privremene hemostaza pritiskom na a.carotis na vratu odnosne str.Kod krvarenja iz usta donje vilice i jezika moze se vrsiti kompresija pritiskom palca na pod usne duplje i korijen jezika ispod njega,komprimirajuci tako a.lingualis.Krvarenje iz ramena i ruke moze se privremeno zaustaviti pritiskom u natkljucnoj jami na a.subklaviju.Krvarenje na ruci zaustavlja se pritiskom na nadlaktici na a.brachialis cvrsto uz kost tj.tamo gdje se osjeca puls pod prstima.Kod krvarenja na saci pritisak se izvodi iznad sake na a.radialis i a.ulnaris,treba ih pritisnuti istovremeno.Krvarenje iz prstiju zaustavlja se cvrstim stezanjem i ispreplitanjem prstiju obje sake.Kod krvarenja iz natkoljenice pritisak na a.femoralis.Na potkoljenici mjesto za digitalno kompresiju se nalazi sa straznje strane koljenog zgloba.

21. URUGENTNI POSTUPAK KOD POVREDE TRBUHA

Povrijedjeni u trbuhu ne smije nista jesti ni piti,a transportuje se lezeci na ledjima sa savijenim nogama u koljenu.Moze se staviti led na trbuh,narucito kod sumnje na prskanje supljeg organa.davanjem plazme,intravenskih slanih rastvora,zamjenika za plazmu I natibiotike sirokog spectra je potrebno u uslovima hitme med.pomoci.Kod visokih perforantnih lezija u sluzbi urgentne medicine moze se staviti zelucana sonda I vrsiti stalna aspiracija sadrzaja,cime se zeludac cini prazan.prolabirani organi iz trbuha ne smiju se vracati.Na ovakve rane se stavlja samo sterilanzavoj.Analgetike I spazmolitike nije dozvoljeno davati jer mogu sakriti abdominalnu simptomatologiju

22. ELEKTRICNA REANIMACIJA CIRKULACIJE Sustina elektricne defibrilacije se sastoji u tome da elektricna struja koja prolazi kroz srce vrsi depolarizacijusrcanih fibrila.Potrebna kolicina elektricne struj je znatna,izrazava se u dzulima I iznosi od 0-400dzula.Kolicina energija koja se u konkretnom slucaju upotrijebi zavisi od izgleda I velicine grudnog kosa jer samo oko jedne trecine elektricne energije prelazi na miokard kod vanjske defibrilacije.Kod djece zavisno od doba starosti treba ici sa manjom kolicinom energije a potom je povecavati prema potrebi.Razumljivo je da se izmedju elektrosokova vrsi vjestacko disanje najbolje respiratorom preko tubusa ili maske. 23.ZAUSTAVLJANJE KRVARENJA IZ NOSA Bolesnik sa krvaranjem iz nosa treba da sjedi sa glavom nagnutom prema naprijed bradom spustenom na prsa.Palcem I kaziprstom mu se cvrsto zacepe nosnice I u takvom polozaju se transportuje u medicinsku ustanovu.Povrijedjenog treba upozoriti da ne puse na nos da ne prazni nos u maramicu.Ispiranje vodom je takodje zabranjeno.Ljekar mora da bude spreman npr.kod dugog cekanja,dod cekanja transporta,kod velikih udaljenosti I u uslovima izolovanosti,kod jakih krvarenja iz nosa koja ne prestaju na kompresiju nosnica,napravi prednju nosnu tamponadu.Najbolje se koristiti jodoform-gazom.Ne stavlja se vise od jednog tampona.Nosnice se rasire sa sprekulumom ili pincetom u nedostatku nosnog spekuluma.Tamponirati treba cvrsto da krvarenje stane,a krajevi gaze tj.njen pocetak I kraj treba da vise iz vanjskog otvora napolje.

24 URUGENTNI POSTUPAK SA BOLESNIKOM SA KRVARANJEM IZ DIGE. TRAKTA Krvava mokraca(hematurija)pruzanjem bilo kakve pomoci kod hematurije s ene moze nista uciniti.Bolesnik pripada urologu I jedini zadatak je transport u bolnicu.Povrede bubrega mogu izazvati veoma intenzivno krvarenje u mokracni system kada se razvijaju znaci iskrvarenosti I soka.strogo lezanje sa niskim uzglavljem I kontrola vitalnih znakova jedne su od mjera pomoci. 25. URUGENTNA MEDICINSKA POMOC KOD OTVORENOG HIPERTENZIVNOG PNEUMOTHORAXA Pneumothorax moze biti vanjski i unutrasnji.Poseban oblik vanjskog pneumothoraxa je hipertenzivni pneumothorax sto svjedoci o prisustvu vazduha pod pritiskom u pleuralnoj duplji a koji ne cini samo kompresiju IPSILATERALNOG pluca nego i pomjeranje medijastiuma.No najvazniji zadatak kod spasioca kod ovog djela tj otvorenog pneumothoraxa jeste da se on zatvori .Na ranu na koju šišti vazduh sto je najbitniji znak otvorenog pneumothoraxa stavlja se nekoliko slojeva gaze a potom voštano platno kojim je zamotan 1 zavoj ili nekoliko traka ljepljivog flastera jer se time onemogucava ulazak vazduha kroz otvor u pleuralnu duplju.... 26. PRVA POMOC KOD OPEKOTINA

Opecene treba stavljati pažljivo da se i sam spasilac nebi ozljedio.Opekotinu narocito manju treba odmah staviti pod hladnu vodu .Time se zaustavlja proces koagulacione nekroze.Sa opecene povrsine nije potrebno skidat djelove odjece jer moze doci do infekcije.Povrijedeni treba da legne a opecene djelove koze ne treba cistiti niti dezinficirati.Na opekotinu se stavlja samo sterilan zavojh ili drugi pogodni materijal a da bude sto cisci.Na opekotinu ne ne smiju stavljati masti koja je preporuka od farmaceutske industrije kao ni lijekoci.Opeceni treba da stigne kod hirurga u roku od 6 h od vremena kad su nastale opekotine.Kao iu male rane tako i male opekotine,plitke i po povrsini beznacajne tretman se moze vrsiti kod kuce.Ovakve se opekotine odmah stavljaju pod hladnu vodu i sapunicom premazu 2% rastvrom Dezola i preko nje stavi stewrilan zavoj 27.URUGENTNI POSTUPAK KOD SERIJSKOG PRIJELOMA REBARA PRIJELOM REBARA SU CESTE POVREDE U SAOBRACAJNIM NESRECAMA A MANIFESTIRAJU SE BOLOVIMA NA MJESTU PRIJJELOMA koji se pojacavaju respiracijama.Na mjestu prijeloma osjeca se prekid kontinuiteta rebara , jaki bolovi , eventualno krepitacije.Lijecenje je jednostavno i nekomplikovano .Bolesnik se transportuje u polusjedecem polozaju uz davanje analgetika. No kod prijeloma 2 ili vise rebara na vise mijesta dovodi do parodoksalnog disanja prelomljenog dijela.Paradoksalno disanje usljed dvostruke frakture rebara moze se lako dijagnosticirati posmatranjem grudnog kosa pri disajnim pokretimaBolesnik brzo postaje dispnoican i cijanotican .Najbolje sredstvo na nivou hitne med.pomoci je ENDOTRAHEALNA intubacija ili ventilacija.U nemogucnosti intubacije pacijentu treba kiseonikom obogatiti vazduh koji udise.Ovakav pacijent treba da bude transpotovan tako da se svojo težinom imobilise grudni koš ali uvijek u polusjedecem polozaju , na strani paradoksalnog disanja

28. URUGENTNA MED POMOC I ZADATCI Prema smjernicama Europskog vijeća za reanimatologiju iz 2005.godine mjere kardiopulmonalne reanimacije se dijele na BLS(basic life suport) i ALS(advanced life suport) tj. Na mjere osnovnog oživljavanja ( masaža srca i umjetno disanje) i mjere naprednog ozivljavanja koje zahtjevaju veci stepen znanja i iskustva a obuhvataju specijalne opreme i lijekove Prilikom pristupanja osobi za koju sumnjamo da je dozivjela zastoj disanja ili rad srca kao prvo i osnovno moramo provjeriti stanje svijesti i da li bolesnik dise.Kardiopulmonalnoj reanimaciji se zapocinje kada je bolesnik bez svijesti ne dise ili ne dise normalno.Po utvrdjivanju kardiorespiratornog zastoja treba sto brze zapoceti s mjerama BLS-a tj. Osnovama odrzavanja zivota ,pozvati strucnu pomoc ciji ce tim nastaviti sa provodjenjem mjera uznapredovalog odrzavanja zivota i definitivno zbrinuti bolesnika.Kao sto je ranije spomenuto BLS obuhvata osiguranje prohodnog disnog puta,umjetno disanje i masazu srca.Osnovni programski ciljevi

koje je potrebno sprovesti kod svakog zivotno ugrozenog pacijenta bez obzira na kojoj se razini medicinskog zbrinjavanja nalazio jeste realizacija cetiri odluke : A-posjedovanja koncepta i principa potpune i cjelovite procjene opceg stanja i ugrozenosti pacijenta.Provodi se odmah i na licu mjesta B-Odredjivanje logickih sekvencijalnih prioriteta.Pacijentove vitalne funkcije moraju biti brzo i efektivno procjenjene.Prioriteti moraju da su isti za odrasle,djecu i dojencad. C-iniciranje primarnog i sekundarnog managmenta(brzi simultantni pregled,dijagnostiku i tretman) koji je neophodno provesti unutar „zlatnog sata“ za urgentni tretman i brigu u svim zivotnim ugrozavajucim situacijama.Ovo predvidja ABCD identifikaciju koja je adherentna u ovim sekvencama. A(airway) oslobadjanje disajnog puta B(breathing) uspostava disanja C(circulation)uspostava cirkulacije sa kontrolom krvarenja D(disability) nepokretnost(neuroloski pregled) E(expose)pregled uz potpuno svlacenje D-trijaziranje(razvrstavanje) povrijedjenih ili oboljelih prema njihovoj tezini ili stepenu zivotne ugrozenosti u najkracem vremenskom periodu.

29. UZROCI POREMECAJA DISANJA I ZNACI KAO I ODREĐIVANJE NIVOA POREMECAJA DISANJA I ZNACIDisanje se realizira kroz respiraciju odnosno izmjenu kisika i CO2 izmedju stanica organizma i okoline u kojoj organizam zivi.Pri procjeni nacina disadnja treba paziti na frekvenciju,dubinu,ritam i trajanje pojedinih faza disanja,nacin na koji bolesnik dise te na dispnea. Dispnea ili zaduha je subjektivan osjecaj nestasice zraka.Najcesce je simptom organskih bolesti i funkcionalnih poremecaja respiracijskog,cirkulatornog,krvnog,endokrinog,nervnog sistema,metabolizma i psihe. Frekvencija disanja -Eupnea-normalna brzina

-Tahipnea-ubrzano disanje odraz mnogih poremecaja u organizmu: Oboljenja organa za disanje ( bronhijalna astma ,akutni plucni edem i dr.) gdje organizmu nedostaje odgovarajuca kolicina zraka,visoke temeperature koja podstice centar za disanje i time se u jedinici vremena razmjeri veca kolicina toplog zraka uz izvjesno oslobadjanje toplote iz organizma.Nastaje uslijed kompenzacije metabolizma,gdje dolazi do smanjenja pH vrijednosti krvi(acidoza). -Bradipnea-usporena disanje javlja se kod nekih neuroloskih oboljenja.Moze biti uslovljeno medikamentoznim intoksikacijama,zatim ostecenjima centra za disanje koji se nalazi u produzenoj mozdini kao posljedica dejstva traume ili kod nekih neuroloskih oboljenja. -Apnea-prestanak disanja Dubina disanja-normalno-tj.ujednaceno bez napora -produbljeno-s naporom,udise i izdise vecu kolicinu zraka Povrsno-jedva primjetno udisanje i izdisanje male kolicine Patoloski oblici disanja -Biotovo disanje predstavlja apneu koja se smanjuje sa nekoliko plitkih i nepravilnih udisaja.Javlja se kod meningitisa,oboljenja i povreda mozda. -Cheyne-Stockesovo disanje disanje smjene relativno dugotrajnog prestanka disanja s postupno sve dubljim,a zatim sve plicim disanjem.Javlja se kod ostecenja mozdanog stabla i kod mozdanih udara. -Kusmaulovo disanje-duboko,sumno pravilno disanje.Javlja se kod metabolicke acidoze i dijabeticke kome. -Agonalno disanje nepravilno usporeno disanje sa manje vise dubokim disajnim ciklusima.Javlja se kod umirucih bolesnika i kod kardiopulmonalne reanimacije. UMP kod bolesnika s otezanim disanjem -Osigurati polozaj u kojem se smetnje disanja najmanje izrazene -pripremiti pribor za primjenu kisika -uputiti pacijenta sto prije u nadleznA zdravstvenu ustanovu

30. KRVARENJE IZ PRIRODNIH OTVORA I ZNACAJ KRVARENJA MUP.Krvarenje iz respiratornog trakta:

Hemopfiza je izbacivanje kroz usta vece ili manje kolicine krvi koja potice iz disajnih organa.Moze biti posljedica relativno bezopasnih stanja(bronhitis,epistaksa ) ali i ozbiljnih oboljenja(plucni tumori,tuberkuloza).Ovisno od obilnosti krvarenja hemophiza se dijeli na masivnu i umjerenu i minimalnu hemopfizu. UMP: Terapija se sastoji u odrzavanju normalne respiracije i cirkulacije.Bolesnika treba smjestiti u polusjedeci ili sjedeci polozaj,a u antidrenazni ako je poznat izvor krvarenja ili provesti snaznu sukciju iskasljane krvi.Upozoriti bolesnika da strogo miruje ne govori i povrsno dise i suzdrzava kasalj.Kada krvarenje prestane mirovati u krevetu 48 sati.Obavezno ga promatrati i izbjegavati sve sto bi izazvalo kasalj i krvarenje. Epistaksa: Primarni uzroci krvarenja iz nosa mogu biti povrede nosa,akutne,atroficne i hronicne upale nosa,rad s nadrazujucim sredstvima,tumori nosa i sl.Ovo krvarenje je najcesce bezazlena pojava,ali moze se javiti u obliku tvrdokornih krvarenja koja ugrozavaju zivot.U vecini slucajeva krvarenje je izazvano prsnucem arterisjkovenskih kapilarnih krvnih sudova sluzokoze koja oblaze nosne pregrade. UMP: Bolesnici koji krvare na nos obicno su vrlo prestraseni te je u smislu pruzanja pomoci prvenstveno potrebno smiriti oboljelog,cvrsto stisnuti nos,nagnuti glavu bolesnika prema naprijed i na zatiljak staviti hladan oblog.Naginjanjem glave naprijed i pritisnuti nosnice 10.tak minuta cime se sprijecava otjecanje krvi iz usta,a u isto vrijeme formira se ugrusak koji djeluje kao jedna vrsta tampona.Ako nakon toga krvarenje ne stane,bolesnika treba odvesti u bolnicu gdje se vrsi tamponada nosa.Tampon stoji u nosu cetiri do pet dana.Straznja tamponada izvodi se samo u bolnickim uvjetima,a bolesnik se redovno hospitalizira. Krvarenje iz gastrointestinalnog trakta: Organizam se prilagodjava gubitku krvi aktivacijom kompenzatornih mehanizama koji povecavaju neurovegetativnu aktivnost,oslobadjanje hormona te kontrakciju venskog sistema koji preraspodjeljuje krv zbog odrzavanja cirkulirajuceg volumena. Najcese klinicke manifestacije kod GI krvarenja : Hematemeza-povracanje krvavog ili tamnosmedjeg sadrzaja,najcesce povezano s krvarenjem iz gornjeg dijela probavnog sistema. MeleNa-crna,katranasta stolica koja najcesce znaci krvarenje iz gornjeg cijela GI trakta,dakle iz jednjaka ,zeluca ili dvanaesterca.Moze se zamjeniti s crnom stolicom nakon uzimanja preparata zeljeza,bizmuta ili odredjene hrane.

Hematohezija-prolaz svijetlocrvene krvi kroz rektum i u pravilu je znak krvarenja iz donjeg GI trakta.Moze se pojaviti i kod vrlo masivnog krvarenja i iz gornjeg GI trakta.Podatak o ponovljenom rektalnom krvarenju upucuje na hemeroide,divertikulozu ili crijevne polipe,promjena kalibra stolice na rak crijeva,bol u trbuhu uz krvarenje na ishemicni kolitis.Razlozi krvarenja iz gornjeg dijela probavnog trakta cine 80% svih krvarenja iz GI trakta.Obicno su: Ulkusi zeluca i dvanaesterca,erozije odnosno povrsna ostecenja sluznice koja ne prelaze muskularis mukozu,varokoziteti jednjaka,neoplazme i dr. UMP: Plasirati nazogastricnu sondu,obezbjediti iv.portale i otpoceti sa nadoknadom cirkulirajuceg volumena.Pacijenta u lezecoj poziciji hitno uputiti u bolnicu.Za aktivno zaustavljanje krvarenja nuzno je odrediti mjesto krvarenja,leziju iz koje krvari i vrstu krvarenja.To se postize razlicitim dijagnostickim postupcima. Razlozi krvarenja iz donjeg probavnog trakta: Hemeroidi-krvarenje je intermitentno najcesce je stolica oblozena svjezom krvi ali se moze i pojaviti masivno krvarenje.Divertikulsko krvarenje(iznenadno,masivno i bezbolno krvarenje per rektum,najcesce iz desnog kolona.Angiodisplazija,neoplazme i solitarni ulkus rektuma ili cekuma,arterijsko entericka fistula. UMP: Anorektalnim pregledom stolice potvrditi krvarenje.Pacijenta u lezecoj poziciji hitno uputiti u bolnicu.Za nadoknadu izgubljene krvi potrebno je uspostaviti mnogobrojne venske puteve sa sirokim kateterima i sto je moguce centralnije.Otopina koja je izbor u korekciji hipovolemije je Ringer lactat.Moze se dati 1000-2000 ml ove otopine sto je brze moguce.Iskustveno je ustanovljeno da oko 300 ml kristaloidne otopine nadoknadjuje oko 100 ml krvi.To pravilo 3:1 dobro je za pocetnu orijentaciju ali ne moze biti upotrijebljeno u slucajevima masivnih gubitaka.U ovakvim situacijama obavezno je pracenje diureze(30-50 ml/sat). Za aktivno zaustavljanje krvarenja nuzno je odrediti mjesto krvarenja ,leziju iz koje krvari i vrstu krvarenja(arterijsko,vensko,kapilarno).To se postize dijagnostickim postupcima.Autotransfuzijski polozaj se koristi samo ako je krvarenje zaustavljeno jer ce se u suprotnom pojacati.Pacijent lezi na ledjima sa nogama i rukama uzdignutim iznad razine srca.Polozaj se postize podizanjem nogu na podlogu visine 20-30 cm..Uovoj poziciji neophodan je transport u bolnicu.Slijedece sredstvo kojim se povecava usmjeravanje krvi u centralne organe je MAST/ Military Antishock Trouser/.To je vrsta pneumatskih hlaca koje kada se naduvaju izazivaju hemostazu na donjim ekstremitetima.O njihovoj upotrebi misljenja su podijeljena.Nepropisna primjena moze izazvati ishenmiju ekstremitetima i sindrom pregradka.Indicirana su kod intraabdominalnih krvarenja ili kod hipotenzivnih povreda / prijelomi pelvisa sa retroperitonealnim hematom/ ali pod uvjetom da nema povrede ekstremiteta ili

penetrantne povrede grudnog kosa.Ne smiju biti vise napuhane od 100 mmHg.Ako unutar 30 minuta od aplikacije nema pozitivnog djelovanja na hemodinamiku mora se potpuno povesti deflacija hlaca tokom reanimacijskog postupka.Ralozi krvarenja iz urinarnog trakta (bubrezi ili mokacna besika) mogu biti izazvani upalom, kamenicama,povredom,tumorima i dr.Mokraca je makroskopski signifikantno crvena (hematurija). Pri svakom jacem udarcu u trup (npr. U saobracajnoj nesreci) moramo posumnjati na mogucnost unutarnjih povreda s krvarenjem u trbusnu ili grudu supljinu, cak i kada se povrijedjeni osjeca relativno dobro i nema vidljivih.Unutarnje krvarenje moze biti vrlo podmuklo, s prvim klinicki manifestnim znacima tek nakon vise sati. Krvarenje u misice pri prijelomu velikih kostiju, osobito natkoljenicne ili nadlakticne kosti, kostani ulomci mogu povrijediti krvni sud i izazvati obilno unutarnje krvarenje.Povreda krvnog suda moze nastati u trenutku prijeloma, ali i naknadno, nepravilnom manipulacijom i izostavljanjem imobilizacije povrijedjenog ekstremiteta.Posebno je opasan prijelom bedrene kosti pri kojem povrijedjeni moze izgubiti i do 1,5 litara krvi ako se povrijedi bedrena arterija. 31. URINARNI KATETERI – TEHNIKA IZVOĐENJA I INDIKACIJE Kod povreda kičme sa oduzetošću donjih udova istovremeno nastaje i retencija mokraće. Bešika ja prepunjena , bolesnik nema osjećaj za mokrenja i ne može spontano da mokri. Kod prepune bešike, tim prije što bolesnik nema taj osjećaj može doći do rupture bešike. Zato u uslovima hitne medicinske pomoći ovakvog bolesnika treba kateterizirati. Uvodi se sterilan kateter , namazan sterilnim parafinskim uljem. Prethodno se vanjski orificijum premaže 2% Asepsolom. Najčešće se upotrebljava Nelatonov kateter , veličine CH 18-24 . Uvodi se polako u uretru dok se ne dobije mokraća. Mokraća se pusti da spontano ističe. Kada se mokraćna bešika isprazni , kateter se izvadi, jer postoji mogućnost infekcije ako se ostavi. Kod kateterizacije postupati strogo aseptično. Kateterizacija se izvodi kod inkontinentnih bolesnika, prije i poslije operacija, kod trudnica prije poroda itd.... 32. ZNAČAJ KRVARENJA Krvarenje je isticanje krvi iz povrijeđenih ili patološkim procesom oštećenih krvnih sudova. Jako krvarenje ugrožava život povrijeđenog ili oboljelog, te pacijenti sa krvarenjem spadaju u prvi red hitnosti. Nezbrinuto krvarenje može dovesti do iskrvarenja i šoka, pa svako krvarenje zahtjeva brzu reakciju onoga koji pruža pomoć. Na mjestu krvarenja organizam odgovara procesima zaustavljanja gubitka kao što su retrakcija krvnog suda i stvaranje krvnog ugruška.

33. TRIJAŽA U RATU Posebna se pažnja u ratu posvećuje trijaži tj. Razvrstavanju povrijeđenih i oboljelih u određene grupe, prema vrsti povred ili oboljenja, prema vrsti i hitnosti medicinske pomoći, načinu transporta i evakuacije iz bojišnog prostora. Trijažom se nastoje ublažiti sve one nepovoljne okolnosti radne situacije. Putem trijaže riješava se pitanje mjesta i vremena za pružanje pomoći. Lice koje vrši trijažu treba da ima stručnost koja odgovara obimu pružanja pomoći u datoj sanitetskoj etapi. 34.ORGANIZACIJA URGENTNE MEDICINSKE POMOĆI ( UMP ) Naj veći problem koji se susreće u praksi urgentne medicine je njena besprijekorna organizacija i funkcionisanje. Kratkoća vremena za djelovanje, neophodnost primjene dijagnostičkih pomagala, te nužnost intervencije na samom mjestu udesa, čine organizaciju službe urgentne medicine još komplikovanijom. Sa dobrom organizacijom ove službe potrebno je formirati i društvenu svjest o službi urgentne medicine. U svakom većem mjestu organizuje se stanica za hitnu pomoć koja predstavlja specijalizovanu medicinku ustanovu za przžanje hitne medicinske pomoći. Ova ustanova radi neprekidno, raspolaže dovoljnim brojem kadra za obezbjeđenje dano-noćne službe. Posjeduje dovoljan broj opremljenih transportnih sredstava po sistemu specijalnih sanitetskih kola. 35.SINDROM AKUTNOG ABDOMENA I UMP Pojam akutni abdomen obuhvaća oboljenje unutar trbuha što zahtjeva neodložnu hirušku intervenciju. Uzroci akutnog hiruškog oboljenja su : peritonitis, ileus i appendicitis. Dalji mogući uzroci su : perforacija žučne kese, upala gušterače, perforacija crvuljka itd. U najvećem broju slučajeva sindrom akutnog abdomena počinje jakim akutnim bolom u trbuhu. Bol je intenzivniji što je životna ugroženost veća. Pacijenti obično povraćaju i imaju zastoj vjetrova i stolice. Lice je upalo, jezik suh i obložen, a puls ubrzan. Sindrom akutnog abdomena nije moguće tretirati van hiruške ustanove i sve bolesnike treba uputiti u bolnicu. Bol nije dopušteno smirivati sredstvima protiv bolova, jer mogu sakriti važne kliničke simptome koji služe hirurgu za orijentaciju o potrebi operacije. Ljekar u službi UM nikad neće pogriješiti ako terapiju započne infuzijom. 36. Povrede grudnog koša koje ugrožavaju ventilaciju Penetrirajuče rane stijenke toraksa mogu se dogoditi usljed ranjavanja samog zida toraksa djelovanjem različitih predmeta.Tako da možemo govoriti o stabilnim ili ustrelno-prostrelnim ranama.Ako se u rani nalazi objekat(predmet)ne treba ga vaditi.Ukoliko su u pitanju duži predmeti,posebno oni koji su ili nespretni za manipuliranje kao naprimjer grana drveta mora se provesti hitna med.pomoć od strane kvalificirane osobe pri vađenju navedenog objekta pogotovo ako je pacijent sa respiratornim problemima. Prijelomi rebara

dovode do gubitka njihove elastičnosti.Reduciran je unutarnji dio kosti ili su odvojeni od spinalnog stuba ili sternuma.Prijelomi dovodedo distresa jer uzrokuje teškoče pri disanju. Otvoreni pneumotoraks (OP)se događa kada je udružena povreda sa defektom zida toraksa tako da postoji komunikacija sa vanjskom sredinom. Kod (OP) za vrijeme inspirijuma generira negativan intratorakalni pritisak,zrak ulazi u torakalnu šupljinu ne kroz traheju več kroz otvor u stijenci grudnog koša. Tenzioni pneumotporaks Tenzioni pneumotorax predstavlja progresivno nakupljanje zraka unutar pleuralnog prostora.Obično nastaje usljed laceracije pluća pri čemu se dopušta ulazak zraka u pleuralni prostor ali ne i povrat(unutarnji ventilni pneumotorax)ili ako zrak prodire iz vani prema unutra kroz torakalnu stijenku(vanjski ventilni pneumotorax) Pozitivni pritisak pri ventilaciji može egzacerbirati stvaranjem efekta "jednosmjerne"valvule.Progresivno povećanje pritiska u pleuralnom prostoru pritišče medijastinum prema suprotnom hemitoraksu i opstruira vene koje idu prema srcu.Ovo vodi cirkulatornoj nestabilnosti i može rezultirati traumatskim arestom. 37. ŠOK Šok je kompleksan sindrom.U osnovi se može defimisati kao stanje hemoragijske cirkulacijske insuficijencije, koja dovodi do poremećaja perfuzije tkiva zbog čega nastaje neadekvatna celularna oksigenacija ili neadekvatno iskorištavanje kisika,na što uslijede određena metaboličke promjene. Djelovanje šoka na organizam:Zbog smanjenog minutnog volumena srca, najprije dolazi do smanjenja metabolizma. U vrlo rane simptome spada i mišićna slabost, koja je rezultat slabije opskrbe mišićja prehrambenim tvarima, osobito kisikom. Zbog smanjenog metabolizma dolazi do smanjene tjelesne temperature. Navedeni poremećej dovodi do smanjene mentalne funkcije. S napredovanjm šoka bolsnik upada u stanje stupora, a u posljednjim fazama šoka zakazuju čak i podsvjesne funkcije. Ovo su mentalna oštećenja prolaznog karaktera. Međutim, kod potpunog prekida cirkulacije mogu nastati i trajna oštećenja mozga. Zbog nedovoljne oksigenacije bubrega, može doći do nekroze bubrežnog epitela, što dovodi do začepljenja tubula. Klasifikacija šoka:razlikujemo primarni i sekundarni šok. Primarni se šok izjednačava sa stanjem kolapsa ili sinkope(kratkotrajna nesanica), a uzrok joj je nagla uzbuđenost. Sekundarni šok s obzirom na uzrok, što ga je izazvao može biti: Kardiogeni šok, nastaje uslijed akutnog popuštanja srca, kod akutnog infarkta miokarda, aritmije, akutne mitralne insuficijencije, izrazite aortne stenoze. Hemoragički šok, nastaje kao poslijedica krvarenja, gubitka tečnosti, povračanja, dijreje..

Traumatski šok nastaje uslijed opstrukcije velikih krvnih sudova, kao kod tamponade srca, tenzionog pneumotoraksa, masivne plućne embolije. Septički šok, nastaje kao posljedica oštećenja mikrocirkulacije dejstvom raznih toksina i vazoaktivnih materija, kao kod sepse, anafilakse, intoksikacije.. U kliničkoj slici šoka konstatuju se: Snižen krvni pritisak(hipotenzija) Ubrzan rad srca(tahikardija), rijetko bradikardija Poremećaji svijesti(pospanost, supor, koma) Smanjena diureza(oligurja, anurija) Blijedilo, hladna znojava koža rijetko topla i crvena. Terapija šoka ako je to m oguće sastoji se u uklanjanju uzroka koji su doveli do šoka. Kao prva mjera je hemodinamska stabilizacija bolesnika postizanjem zadovoljavajućih vrijednosti pritiska krvi, odgovarajuća perfuzija tkiva, eliminacija hipoksije primjenom kisika.Položaj bolesnika u distributivnom i hipovolemijskom šoku je tzv. šok položaj sa uzdignutim nogama, zatim položaj na ravnoj površini kod dekompenzovanog kardiogenog i distributivnog šoka, i položaj sa uzdignutim gornjim djelo tijela kod kompenzovanog kardiogenog šoka.. 38. . POVREDE ELEKTRIČNOM STRUJOM I UMP Električna energija može izazvati povredu, pa čak i smrt i to tehničkom električnom strujom i prirodnim elektricitetom. Oštećenje električnom strujom zavise od količine i napona električne energije, dužine dejstva, načina dodira, vlažnosti tjela i kvaliteta podloge gdje se povrijeđeni nalazi. Struje malih jačina izazivaju grčeve i moguće je spuštanje kontakta sa strujnim kolom. Veće jakosti struje izazivaju tonični grč mišića i nemoguće je spontano ispustiti kontakt. Kod visokih napona električne struje može doći do karbonizacije i otpadanja djelova ili čitavog ekstremiteta. Djelovanje struje na srce veoma ga brzo iscrpi i zaustavi. Kratko djelovanje električne struje od 3 min. Može dovesti do smrti uslijed prestanka rada srca. Takav unesrećeni je u plavoj asfiksiji prestaje disati, prestaje mu i rad srca, a ekstremiteti su plavičasti, pogotovo djelovi tjela koji strše. Kod dejstva električne struje na živčani sistem nastaje bjela asfiksija. Koža je intenzivno bjela uslijed podražaja živčanog sistema javlja se i karakteristična drhtavica prije zatajivanja cirkulacije i respiracije. 39. OPREMA U SPECIJALNIM SANITETSKIM KOLIMA Specijalna sanitetska kola moraju biti opremljena tako da mogu da pruže sav obim hitne medicinske pomoći, ako u svom sastavu imaju ljekara specijalistu urgentne medicine. To znači da imaju aparate za reanimaciju cirkulacije i respiracije ( defibrilator, endotrahealnu intubaciju, oksator ) sredstva za privremeno

zaustavljanje krvarenja i previjanja rana ( zavoji, prvi zavoj za opekotine, neophodni instrumenti ), sredstva za zbrinjavanje otrovnih ( kovčeg za toksikološka urgentna stanja ) te sredstva za imobilizaciju. Tu mora biti nešto neophodnih medikamenata za interna i hiruška netraumatološka stanja ( analgetici, antialergici, kardijaci, sedativi, antibiotici ), kompleti suhe ljudske plazme ili plazma ekspandera, otopina kristaloida te injekcione igle, šprice, male komprese natopljene u alkoholu za davanje injekcija i pakovane u plastične omote, rukavice itd.

40. RADIJACIONE POVREDE Karakteristika dejstva atomskog oružja su udružene povrede. Djelovanje radioaktivnog zračenja je isključivokarakteristika dejstva atomske bombe. Izuzev trenutnog djelovanja neutrona, glavnu opasnost predstavljaju gama zrake koje dovode do radiacijone bolesti. Naročito stradaju proliferantna tkiva. Težina radiacione bolesti zavisi od količine ozračenja koju je povrijeđeni primio. Karakteristični simptomi se javljaju poslije latentne faze, koja je kraća ako je ozračenje veće. Kraća latentna faza znači i lošiju prognozu. Teško stanje pogoršava njegovo ozračenje radioaktivnim česticama. Pokazuju sklonost ka krvarenju i infekciji, što čini da postupak oko rane bude otečen. Udruživanje povreda skraćuje latentni period radijacione bolesti što uslovljava potrebu hitne hiruške intervencije. Rane kod ozračenih usporeno zacjeljuju. Kod ozračenih sa mehaničkim ili termičkim povredama povraćanje kao dio primarne reakcije nastupa prije 24 h, upornije je teže, brže isušuje bolesnika i prije dovodi do oligemičnog šoka. 41. POVREDE USLJED DEJSTVA NISKIH TEMP.. Su rijeđe od opekotina. Niska temp je bitan , ali ne i jedini jedin uslov za nastajanje smrzotina. Osim dejstva niskih temp. Vazni percitipirajuci faktori u nastanku smrzotina i opceg smrzavanja su : vlaga, vjetar, manjkava odjeca, glad, iscrpljenost, sklonost oboljenjima krvnih sudova i sl..Preduslov za nastanak smrzotina najcesce nalazimo u ratu, kod alpinista prilikom penjanja na velike visine. U svakodnevnom zivotu smrzotine se najcesce srecu kod pijanica.Najveci dio smrzotina se da sprijeciti iskljucivanjem precipitirajucih faktora i dobrom zastitom od hladnoce.Povrede hladnocom se djele na lokalne smrzotine pojedinih djelova tijela i opste smrzovanje citavog organizma. Smrzotine su lokalna akutna oštećenja kože i potkožnog tkiva uzrokovane hladnoćom. Oštećenja nastaju nakon dužeg izlaganja ekstremnoj hladnoći. Iako lokalna oštećenja tkiva mogu nastati, pod određenim okolnostima, pri temperaturi iznad nule, pojava smrzotina dolazi u obzir samo u slučajevima kada je temperatura okoline ispod 0oC. Najčešće su zahvaćeni periferni dijelovi tijela: nos, uška, prsti, ruke, stopalo. Kod pruzanja prve pomoci smrznuti dijelovi tijela se postepeno zagrijavaju i polahko. Povrijedjeni se prenosi u umjereno zagrijanu prostoriju, daju mu se napitci. Smrznute djelove tijela je najbolje staviti u hladnu vodu, koja ima sobnu ili nesto nizu temp., i postepeno tu vodu treba zagrijavati do temp. Tijela. .

Ozebline su podljedica duzeg izlaganja vlaznoj hladnoci. Osjetljive su djevojke u pubertetu i osobe sa anemalijom. Nedovoljno odjevanje i tjesna odjeca i obuca doprinose ozeblinama. Istureni djelovi tijela postaju crveni , povremeno sareni sa bijelom i crvenom komponentom. Ozebline se lijece zagrijavanjem uutopljavanjem. Opste hladjenje Pri nastupu opsteg hladjenja javlja se drhtavica, koja je nekad veoma jaka i predstavlja pokusaj organizma da se radom misica zagrije. Bplesnik osjeca preumorenost i neodoljivu potrebu za snom koji ga ubrzo savladava. Disanje postaje povrsno , sporo pils nekan slabo pipljiv, tijelo se postepeno hladi i unesreceni umirre podlegano u snu.

42. Hitna medicinska pomoć, nivo i obim medicinske pomoći Hitna medicinska pomoć obuhvata hitnu medicinsku opskrbu kvalifikovane i često za taj posao specijalizovane osobena licu mjesta-ljekara urgentne službe.Hitna medicinska pomoć se obavlja u uslovima dobro organizovanih medicinskih ustanova nazvanih stanice za hitnu pomoć.Služba urgentne medicine obuhvata pružanje pomoći na mjestima same nesreće.Ograničeno vrijeme u kojem se mora postaviti radna dijagnoza i provesti pružanje pomoći, utječe na metode rada pri obrađivanju hitnih slučajeva.Svi terapijski postupci, u okviru urgentne medicine svrstavaju se u tri faze.Prva faza je terenska terapija, prva pomoć gdje se jednostavnim sredstvima i metodama nastoji preokrenuti stanje povrijeđenog ili oboljelog na bolje, tj.ukloniti neposredne životne opasnosti i opskrbiti povredu najčešće priručnim sredstvima.Druga faza čini transportnu terapiju koja ima za cilj uklanjanje nepovoljnih dejstava transportnog sredstva i održavanje kondicije povrijeđenog ili oboljelog.Treća faza ispada iz okvira službe urgentne medicine i znači nastavak stacionarnog liječenja. 43. RETENCIJA URINA I ANURIJA-DEFINICIJA , UZROK I UMP Pod zastojem mokrenja podrazumijevamo nemogucnost ispraznjenja punog mokracnog mjehura.Uzroci su razliciti.Najcesce se zastoj mokrenja javlja kod oboljenja prostate (adenom i kracinom),ali moze nastati i kod kamena u uretri i mokracnoj besici,kod povrede ili suzenja uretre.Ostecenja kicmene mozdine , bilo bolescu ili povredom , dovode do retencije mokrace. DG se postavlja tako sto pacijent izjavljuje da ne moze da mokri osjeca pun mjehur iima stalni podrazaj na mokrenjee.Iznad simfize se moze opipati i vidjeti prepunjena mokracna besika. Kod prepunjenog mokracnog mjehura, pogotovo kod udarca u p uni mjehur moze doci do njegove rupture i razvoja urinarnog peritonitisa. Zadaatak je urg.medicine da uspostavi normalnu derivaciju mokrace. To se moze uciniti na 2 nacina : kateterizacijom i punkcijom mokracne besike. Kateterizacije nikad nne smije biti forsirana,jer se bolesniku moze napraviti vise stete nego koristi. Kateterom se nikad ne smije dobiti krv niti povrijediti uretra. Kateter se lako pasira kod povreda kicmene mozdine ili oboljenja, ali je koji put veoma tesko proci kateterom kod oboljenja prostate ili povreda. U takvim slucajevima , ukoliko se se ne moze izvesti kateterizacija, nju posto poto ne treba pokusavati bezbroj puta , nego treba uraditi punkciju

mokracne besike. Ukoliko se kateterom ne moze pasirati kroz uretru , sto je cesto kod adenoma prostate, potrebno je izvrsiti punkciju mokracne besike. 44 PRVI URG PREGLED KOD POVRIJEĐENOG Opšte stanje p/o i očigledni problem: - utvrditi vrstu i lokalizaciju povrede - položaj, deformitete, asimetrije - znake vanjskih povreda i krvarenja  Utvrditi prohodnost dišnih puteva (znaci potpunog ili djelimičnog začepljenja dišnih puteva)

- produžen i otežan inspirij - stridor - zabačena glava unatrag - naprezanje muskulature vrata i trbuha - uvlačenje supraklavikularnih loža i interkostalnih prostora - cijanoza lica i okrajina - izgubljen pogled  Utvrditi postoji li adekvatna ventilacija i respiracija (uzroci poremećaja) - povrede grudnog koša - dupli serijski prelom rebara - pneumothoraks i hematothoraks Znaci: - paradksalni pokreti grudnog koša - subkutani emfizem - bol pri antero-lateralnoj kompresiji - oslabljeno i nečujno disanje - perkusijom –hipersonoran zvuk Utrvditi da li postoje znaci poremećaja cirkulacije: - postoje li znaci unutrašnjeg ili vanjskog

krvarenja - palpabilan puls (art radialis ili art karotis) - vrijednost arterijskog pritiska - postoji li adekvatna perfuzija - postoje li znaci tamponade srca (distendirane vene vrata, paradoksalan puls)

45 OSNOVNI UZROCI AKUTNOG SRCANOG ZASTOJA su hipoksije razlicitog tipa, hiperkapnija, acidoza krvi tkiva i refleksni uticaji na srce putem vagusa. Tkivo miokarda je relativno dobro otporno na anoksije i hipoksije. Stimulacija vagusa dovodi do kardijaka aresta(vjesanja, davljenja). Stanje koje najcesce dovodi do prestanka srcanog rada su infarkt miokarda, akutna plucna embolija, aortalna stenoza, kongenitalne anomalije srca, cerebrovskularne bolesti. Srcani arest moze nastati kod komplikacija dijagnostickih procdura, takodjer nastaje i kod akutnih anoksija. Cerebralna koma zbog povreda ili tumora mozga je jedan od uzroka prestanka srcane akcije. Do zastoja srca dovodi i losa provedena anestezija i i operativni zahvati na grlu, vratu, medijastinumu i srcu, udar elektricne struje, iskrvarenje i sok. Poznat je i nastanak akutnog srcanog zastoja kod antifakticnih reakcija i najcesce nakon ordiniranja Pencilina. 46. Funkcionisanje UMP-a  Svako dejstvo u sistemu urgentne medcine sastoji se od nekoliko elemenata:

1. Nastanak incidenta: koji zahtjeva UMP može biti različit po svojoj vrsti, mjestu incidenta, različito vrijeme, različiti uslovi 2. Detekcija nesreće_ može biti nekada jako otežano zbog vremenskih prilika, vremena nestanka, mjesta događanja 3. Notifikacija: prijava incidenta stanici HP ili CUM pri čemu je važno dobiti informacije o mjestu incidenta, karakteru i eventualno broju povrijeđenih 4. Odgovor službe urgentne medicine sastoji se od upućivanja sanitetskog vozila sa timom na lice mjesta 5. Akcija ekipe urgentne medicine na mjestu incidenta i pružanje UMP koja podrazumjeva:identificirati-prepoznati i pružiti UMP kojim je život neposredno

ugrožen, prepoznati i pružiti pomoć onima kojima život nije ugrožen, stabilizirati stanje bolesnika, obezbjediti uslove za transport 6. trTransport je važna karika u lancu funkcionisanja UM (treba obezbjediti: što brži, sigurniji transport, omogućiti praćenje i reanimaciju tokom transporta) Izvlačenje P/O : - ovisi od vrste i težine povrede - opšteg stanja P/O - broja spasilaca - udaljenosti - Povrijeđenom uvijek prilaziti sa desne strane

47. KORONARNE SRCANE BOLESTI I POREMECAJI Najcešci uzrok koronarne bolesti srca je ateroskleroza srcanih arterija. Može se slobodno reci da je koronarna bolest srca manifastacija ateroskleroze u srcanim arterijama. Kod ateroskleroze dolazi do stvaranja fibroznog plaka i nagomilavanja masnoca-holesterola, LDL lipoproteina itd. ispod njegove površine, tako da se postepeno smanjuje lumen krvnog suda. Suženje koronarnih arterija od 50-75% je vec znacajno, dok je suženje preko 75% obicno povezano sa anginom pektoris. Tromboza takode može dovesti do smanjenja lumena krvnog suda ili potpune okluzije (potpunog zatvaranja lumena) srcanih arterija. Najcešce se javlja usled pucanja aterosklerotskog plaka i oslobadanja trombogenog materijala, koji dovodi do agregacije trombocita i pojave tromboze. Tada može doci do kriticne stenoze, smanjenja lumena srcanih arterija za 75-99% kada se iscrpljuju sve mogucnosti za kompenzaciju srcane cirkulacije. Suženje (stenoza) od 100% je potpuno zapušenje srcanih arterija. Tada se javlja akutni koronarni sindrom (nestabilna angina i akutni infarkt miokarda). Grcevi (spazmi) srcanih arterija takode mogu dovesti do suženja njihovog lumena i pojave simptoma koronarne bolesti srca npr. Princmetalova angina. Retki uzroci koronarne bolesti srca su: embolije (tromboembolije, embolije izazvane endokarditisom), vaskulitisi (nodozni panarteritis, Takajaši arteritis, Kavasaki sindrom, Sifilis itd.). Disekcija aorte u ushodnom delu aorte takode može dovesti do zatvaranja krvnih sudova srca.

Zastoj protoka krvi kroz srcane arterije pokrece ishemijsku kaskadu. Dolazi do aktiviranja anaerobnih procesa dobijanja energija kao npr. glikoliza, što vodi stvaranju mlecne kiseline (laktat), koji može izazvati regionalnu acidozu. Zbog smanjenog snabdevanja kiseonikom i pojave acidoze kontraktilnist srcanog mišica se smanjuje, povecavaja pritisak u njemu, što ga dodatno opterecuje. Takode doalzi do aktivacije simpatikusa, koji izaziva povecanje perifernog otpora (pritiska krvi), srcane frekvence i snage, cime potrebe srca za kiseonikom dodatno rastu. Usled pomenutih uzroka pojedine srcane celije i delovi povratno ispadaju iz funkice (uspavani miokard, engl. hibernating myocardium), a ako ishemija potraje duže javlja se i izumiranje srcani celija što se manifestuje kao akutni infarkt miokarda. Simptomi Najcešci i vodeci simptom ove grupe bolesti je angina pektoris. Ovaj pojam oznacava napade bola u predelu srednjeg dela grudnog koša-prekordijalno (retrosternalno), rede iskljucivo na levoj ili desnoj polovini grudnog koša ili abdominalno. Bol je obicno tupog karaktera, u vidu pritiska, stezanja može se javiti i u vidu pecenja ili jakog intenzivnog bola. Cesto se bol širi u levu, rede desnu ruku, vrat, donju vilicu, leda i stomak. Bol je obicno pracen osecanjem straha, preznojavanjem... Tegobe i bolovi se javljaju pri naporu, stresu, uzbudenju i obicno prolaze se prestankom napora, kad se pacijent smiri. Dužina trajanja bolova je vrlo bitna. Anginozni bolovi ne traju duže od 5-10 minuta, i prestaju obicno kad se oboleli smiri ili izme lekove. Ukoliko bolovi traju duže od 20 minuta moguce je da se radi o infarktu. Medutim nekada (u otprilike 30% slucajeva) se anginozni bolovi uopšte ne moraju javiti, vec simptomi u vidu nesvestice, gubitka svesti (sinkopa), vrtoglavice, zujanja u ušima, dezorijentisanosti... Cesto koronarna bolest srca ne dovodi nidokakvih simptoma i slucajno se pregledom može otkriti. Podela Težina koronarne bolesti srca je prema svom glavnom kriterujumu angini pektoris prema klasifikaciju kanadskog udruženja za kardiovaskularne bolesti podeljena na 4 stepena težine. Kanadska klasifikacija angine pektoris Stepen težine Opis Primer I Pri normalnom naporu se ne javlja angina, javlja se samo pri teškom naporu. II Angina se javlja pri naporu. Tegobe kod penjanja uz stepenice ili hodanja uzbrdo.

III Angina se javlja pri minimalnom naporu. Tegobe u toku obavljanja svakodnevnih kucnih poslova IV Anginozni napadi se javljaju pri minimalnom naporu, ali takode u mirovanju. Tegobe se mogu javiti i u mirovanju Forme koronarne bolesti srca Stabilna angina pektoris Karakteriše se kratkotrajnim anginoznim bolovima, koji su izazvani naporom, stresom, hladnocom. Naziv stabilna ukazuje na to da se tegobe javljaju samo od odredenog stepena napora, pri manjem naporu se ne javljaju. Akutni koronarni sindrom Obuhvata nestabilnu anginu pektoris i akutni infarkt miokarda. Pojam nestabilna angina oznacava tegobe u vidu anginoznih bolova koje se javljaju pri sve manjem naporu. Granica napora od koje tegobe nastaju je sve manja, pa je pacijent sve ograniceniji u svojim aktivnostima. Ovakva angina može nastati iz stabilne ili se javiti kao novo oboljenje kod prethodno ”zdravog” pacijenta. Postoji više oblika nestabilne angine: • lat. De-novo (nova) angina • lat. Crescendo (koja se pojacava) angina • angina mirovanja • Princmetalova angina Infarkt miokarda se može podeliti na: • Infarkt sa elevacijim ST segmenta • Infarkt bez elevacije ST segmenta • Infarkt sa Q zupcem • Infarkt bez Q zupca Iznenadna srcana smrt To je neocekivana smrt iz srcanih uzroka u vremenskom razmaku od jednog sata od pocetka tegoba do smrti. Najcešci uzrok su srcane aritmije do kojih koronarna bolest srca može dovesti. Insuficijencija srca

Nastaje usled smanjenja srcane funkcije, tako da srce ne može da ispumpa dovoljno krvi da pokrije potrebe organizma. Srcane aritmije Asimptomatska koronarna bolest srca Pacijenti oboleli od stabilne i nestabilna angine pektoris, pored simptomaticnih mogu da imaju i asimptomaticne napade bolesti. Asimptomaticna angina je cesta kod pacijenata obolelih od dijabetesa i pušaca jer se kod ovih može javiti oštecenje nervnog sistema koji prenosi bol. Faktori rizika Faktori rizika koronarne bolesti srca Faktor rizika Dejstvo Hiperholesterolemija, hiperlipidemija LDL holesterol znacajno povecava rizik nastanka KBS, VLDL masnoce povecavaju takode rizik, dok HDL holesterol smanjuje rizik nastanka ove bolesti Pušenje Znacajno povecava rizik nastanka koronarne bolesti srca (KBS), rizik zavisi od broja popušenih cigareta dnevno i vremena pušenja Povišen krvni pritisak Rizik oboljevanja od KBS raste sa sistolnim pritiskom vecim od 135 i dijastolnim vecim od 85 mm Hg. Dijabetes (šecerna bolest) 60% svih smrtnih slucajeva kod dijabetesa cini koronarna bolest srca. Geneticki faktori Kod pozitivne porodicne anamneze (angina pektoris, infarkt... u porodici) je rizik da se oboli od KBS-a povišen. Starost i pol Rizik raste linearno sa godinama starosti. Kod mupkaraca pocev od 30. godine, kod žena pocev od menopauze. Kod muškaraca je pre 60. godine dvostruko veci rizik da obole od KBS-a nego kod žena, kasnije (posle 60. god.) se rizik postepeno izjednacava Gojaznost i fizicka aktivnost Redovna fizicka aktivnost smanjuje rizik od nastanka ove bolesti, a velika telesna masa povecava (povecan rizik i za dijabetes, hipertenziju, hiperholesterolemiju...) Lipoprotein a

Lipoprotein a povecava rizik oboljevanja od KBS-a Psihicki i socijalni faktori licnost tipa A (kompetitivna licnost, ambiciozna licnost...) povecava rizik od KBS-a. Stres takode povecava. Diagnostika i terapija Od dijagnostickih metoda koristi se: • fizikalni pregled • laboratorijski nalaz: holesterol, masnoce (lipidi), glukoza, hormoni štitne žlezde, krvna slika, lipoproteini, troponin... • EKG • ergometrija • ultrazvuk • scintigrafija miokarda • koronarna angiografija • kompjuterska tomografija U terapiji se primenjuju lekovi, perkutana koronarna angioplastika (engl. PCTA), bajpas hirurgija.. 48. POVREDE GLAVE Povredaglave je opci izraz kojim se opisuje bilo kakcva trauma glave ,ili još specificnije mozga. Tvrde debele kosti lubanje štite mozak.Uprkos ovoj prirodnoj zaštiti mozak se može povrijediti.Povrede glave usmrte ili onesposobe više ljudi mladih od 50 godina te su nakon rana zadanih vatrenim oružijem drugi vodeci uzrok smrti muškaraca mladih od 35 godina.Gotovo polovina osoba sa teškim povredama glave umire.Mozak može biti oštecen cak i ako kost nije probijena.Mnoge povrede nastaju zbog izvedenih akceleracija,ubrzanja koja slijede nakon odbacivanja,npr. nakon snažnog udara u glavuili iznenadne decelerizacije,kada glava udari u nepokretni objekat.Akceleracijske/deceleracijske povrede još se nazivaju „cop/cuntercop „ što su francuski nazivi za udar iu protuudar. Kranocerebralne povrede se dijele na: Povrede poglavine(ogrebotine,nagnjecenja,posjekotine,razderotine,ubodne i ujedne rane).

Povrede koštanog svoda lubanje(linijski,kominutivni i impresivni prelomi lubanje odnosno prijelomi baze i svoda lubanje) Povrede intrakranijalnih struktura(potres mozga,nagnjecenje mozga,epiduralno,subduralno,intracerebralno i intraventrikularno krvarenje) Prema karakteru povrede mogu biti: 1.Otvorene i zatvorene(zatvorene ukoliko nije narušen integritet kože,potkože,periosta) 2.Nepenetrant i penetrantne (kod penetrantnih povreda postoji povreda ovojnica mozga tvrde moždane ovojnice) Zatvorene povrede mzga su sve povrede mozga ili struktura unutar lubanje koje nisu uzrokovane otvorenom ranom.Mogu biti vrlo male ali i smrtonosne.Svi oblici povreda mozga uglavnom su uzrokovani mehanickom traumom.Simptomi ovise o težini i tipu povrede.Manje povrede mogu uzrokovati samo glavobolju,kratkotrajnu zbunjenost ili gubitak svijesti,zamucen vid,mucninu i povracanje ili cak smrt.Teže povrede mogu da uzrokuju teži i dugotrajni gubitak svijesti,mišcne grceve,trajne neurološke poremecaje ili cak i smrt.N eurološki ispadi ukljucuju paralizu,grcevite napade,poremecaje govora,vida,sluha,hodanja itd. 50. CEREBRALNA SMRT Ljudski život se danas primarno definira kao ocuvanje funkcije mozga i uma, a ne srca i pluca. Obzirom da su mozak i um suština ljudskosti i da su oni ti koji konstituiraju smislen život, možemo reci da njihovo odsustvo u pravom smislu definira ljudsku smrt. Pojam moždane smrti je ponekad terminološki zamagljen jer se povremeno zamjenjuje sa pojmovima poput smrti moždanog stabla, cerebralnom smrti i ireverzibilnom komom. Ipak, još je 1981. godine moždana smrt jasno definirana kao ireverzibilni prestanak svih moždanih funkcija citavog mozga, ukljucujuci moždano stablo(1). Iz pomenutog proizilazi da je neka osoba mrtva ako postoji ireverzibilni prestanak cirkulatorne i respiratorne funkcije ili ireverzibilni prestanak svih funkcija citavog mozga, ukljucujuci moždano stablo (1,2,3,4). Deklariranje moždane smrti je vrlo bitan postupak u okvirima savremene medicine obzirom na moralni i prakticni aspekt iste. Prakticni znacaj se ogleda u cinjenici da je pravilno deklariranje moždane smrti neophodan preduslov doniranja organa koje ima znacajne terapijske implikacije u zemljama sa visokim medicinskim standardom(5). Moždana smrt - kriteriji i testovi Treba naglasiti da je smrt moždanog stabla suštinska fiziološka komponenta moždane smrti i da ona implicira tri momenta: ireverzibilni prestanak svijeti, ireverzibilnu apneu i ireverizibilni gubitak refleksa moždanog stabla. Ovaj naglasak na moždanom stablu je bitan jer

vodi do prakticne upotrebe specificnih neuroloških nalaza i dodatnih testova koji omogucavaju deklaraciju moždane smrti. Postoji nekoliko kriterija za odredivanje moždane smrti: 1. odsustvo cerebralne funkcije 2. odustvo funkcije moždanog stabla 3. definirana, ireverzibilna etiologija 4. perzistentno odsustvo svih moždanih funkcija poslije opservacije i/ili tretmana 5. iskljuceni hipotermija, intoksikacija lijekovima, metabolicka encefalopatija i šok Pacijent mora demonstrirati komu bez bilo kakvih moždanih odgovora (areflekticna koma). Bilo kakvi pokreti determinirani moždanom aktivnosti, epi napadi, drhtanje (ukazuje na hipotalamicku aktivnost), decerebracioni ili dekortikacioni položaj nisu konzistentni sa moždanom smrti jer ukazuju na postojanje funkcije mozga i moždanog stabla. Medutim, kompleksni pokreti spinalnog porijekla kao što su plantarna fleksija, plantarno povlacenje, tonicki vrat, abdominalni refleksi ne iskljucuju moždanu smrt (3). Odsustvo refleksa moždanog stabla je neophodno prije nego se deklarira postojanje moždane smrti. Koristi se odsustvo slijedecih refleksa moždanog stabla: 1. nereaktivne zjenice odnosno odsustvo reakcije zjenica na svjetlo 2. odsustvo kornealnog refleksa 3. odsustvo okulovestibularnog refleksa 4. odsustvo okulocefalicnog refleksa 5. odsustvo orofaringealnog refleksa 6. nedostatak spontanih respiracija Sumirano, od klinickih testova za procjenu moždane smrti, koriste se slijedeci testovi : 1. nedostatak bilo kakvog cerebralnog odgovora 2. nedostatak bilo kakve spontane motorne aktivnosti 3. odsustvo pupilarnog, kornealnog, okulovestibularnog i okulocefalicnog refleksa 4. odsustvo orofaringealnog («gag») refleksa na duboku trahealnu sukciju

5. nepovecavanje srcane frekvence kao odgovor na intravensku administraciju atropina 6. nedostatak bilo kakve respiratorne aktivnosti na apnea test (pCO2 preko 60 mm Hg). 51. UZROCI I DIJAGNOZA SRCANOG ZASTOJA.................................. Anatomska i funkcionalna povezanost srca i pluca krajnje je svrsishodna i razumljiva ako se zna da je kisik neophodan za rad i život svake stanice u organizmu. Srce se nalazi izmedu desnog i lijevog plucnog krila, ali su pluca funkcionalno smještena izmedu "dva" srca, desnoga koje ubacuje vensku krv u plucni krvotok i lijevoga koje oksigeniranu krv vraca u sistemni krvotok i dostavlja je svim organima i tkivima. Ta anatomsko-funkcionalna sprega, bitna za održavanje života, uzrocno-posljedicno je vezana i u akutnom zastoju disanja i krvotoka. Prestanak disanja za nekoliko minuta uzrokuje prestanak srcanog rada, a srcani arest uzrokuje za 15-30 sekundi prestanak disanja. Dva su osnovna uzroka zastoja disanja i krvotoka: ili se krv iz nekog razloga nije uspjela oksigenirati (respiracijski arest tj. primarna asfiksija) ili oksigenirana krv zbog srcanog zastoja nije bila dostavljena dalje (srcani arest). Zbog toga nastupa potpuni zastoj krvotoka - cirkulacijski arest, pa tkiva ostaju bez potrebne kolicine kisika odnosno dolazi do razvoja sekundarne asfiksije. Pojedini organi i tkiva razlicito dugo mogu izdržati nedostatak kisika, od nekoliko sati do nekoliko minuta. Najdiferenciraniji organ u našem tijelu pa tako i najosjetljiviji je mozak, u kojem vec nakon 5-15 sekundi nastaju difuzna oštecenja moždane kore ("kortikalna smrt") i centara u moždanom deblu za disanje i za druge moždane funkcije ("smrt moždanog stabla"). Za približno 5 minuta ishemije izumire vecina moždanih neurona i nastaju nepovratna oštecenja (moždana smrt). Neko se vrijeme zadrže samo još spinalni refleksi. Postoje neki cimbenici koji mogu pozitivno ili negativno utjecati na vrijeme preživljavanja mozga. Faktori koji smanjuju potrebu mozga za kisikom mogu to vrijeme produljiti, npr. hipotermija (snižena tjelesna temperatura), neki lijekovi (barbiturati, benzodijazepini, kalcijevi blokatori). Nakon smrti mozga, ovisno o svojoj specificnoj toleranciji ishemije, izumiru u razlicitim intervalima i ostali organi i tkiva, odnosno dolazi do potpune biološke smrti.

Navedeni termini upotrebljavaju se više u figurativnom smislu da upozore na sukcesivnost procesa, jer "smrt" je samo jedna. Pravovremena i adekvatna reanimacija (oživljavanje) može znatno produljiti vrijeme preživljavanja i omoguciti spašavanje covjeka ili pojedinih njegovih organa.

Svaki od dva kljucna aktera u održavanju života, respiracija i cirkulacija, ima svoje primarne i sekundarne potencijalne uzroke i pogodovne faktore, koji u nepovoljnim konstelacijama imaju za posljedicu iste krajnje mehanizme i isti krajnji ishod: kardiorespiratorni arest. Akutni zastoj disanja i krvotoka može nastati zbog primarnih uzroka u samome srcu, ili i kod zdravoga srca zbog ekstrakardijalnih (izvan srca) sekundarnih uzroka. Oni mogu biti samostalni ili doprinosni, a mogu nastati bilo zbog primarnih smetnji disanja ili zbog opcih zbivanja u tijelu (npr. teški poremecaji metabolizma, elektrolitski dizbalans i slicno) ili zbog vanjskih utjecaja (npr. udar groma). 52. .. OPEKOTINE : UZROCI, KLASIFIKACIJA I URGENTNA MEDICINSKA POMOĆ Su povrede koje nastaju dejstvom povišene temperature na površinu tjela-plamena, para, vrela tečnost. Osnovni zadatak u zbrinjavanju opeklina je borba protiv infekcije i šoka. Ukoliko je opeklina zauzela trećinu tjelesne površine vrlo često nastupa smrt, a svaka opeklina koja zahvata 15 % tjelesne površine uvodi pacijenta u stanje šoka. Prije pružanja prve pomoći važno je procijeniti dubinu i površinu opekline. Najjednostavnija metoda za to je tzv. Pravilo 9 ili wallaceova šema. Prema ovoj šemi sve tjelesne regije iznose 9 % tjelesne površine ili neki broj koji se množi sa 9. Glava 9 %, jedna ruka 9 %, obje ruke 2x9 %, jedna noga 2x9 %, obje noge 4x9 %, prednji ili stražnji dio trupa 2x9 %, oba 4x9 %. Ukupno to iznosi 99 % dok genitalna regija iznosi 1 %. Dubina opečene površine pogoršava prognozu, a određuje se prema stupnju nekroze kojom je koža zahvaćena. 1. Prvi stupanj – nekroza je zahvatila samo epidermis i površne slojeve kože, erimatozna je, bolna i lahko edematozna. 2. Drugi stupanj- zahvaćeni su svi slojevi kože do stratum granulosuma. Na koži se javljaju mjehurići ispunjeni bistrom seroznom tekućinom (bule)dok je koža ispod mjehurića crvena, bolna i otečena. Ova dva stupnja opeklina ukoliko se pravilno liječe zarastaju bez ožiljka za 7-14 dana. 3. Treći stupanj- su duboke opekline kod kojih je koagulaciona nekroza zahvatila dublje slojeve, tkiva,. Opečena površina je sivo-bjele boje, bezbolna, neosjetljiva na dodir. Da bi došlo do zarastanja kod ovih opeklina neophodna je hiruška obrada.

4. Četvrti stupanj- predstavlja karboniziranje kože i potkožnog tkiva.

URGENTNA MEDICINSKA POMOĆ Spasilac prije svega mora biti oprezan da se sam ne bi ozlijedio nastojeći ugasiti vatru. Unesrećenog treba spriječiti da trči, umotati ga u mokar čaršaf ili ćebe. Ukoliko se radi o manjoj opeklini opečenu površinu treba staviti pod mlaz hladne vode i na taj način zaustaviti proces koagulacione nekroze. Sa opekotine se ne smije skidati odjeća jer se na taj način pojačava bol, omogućava unos dodatne infekcije i produbljuje šok. Povrijeđeni treba da legne, na opeklinu se stavlja samo sterilna gaza, bule se ne smiju punktirati. Ne smiju se stavljati nikakve masti, kreme niti praškovi kao ni narodni pripravci. Najoptimalnije vrijeme za hiruško zbrinjavanje je unutar 6 sati nakon nastanka opekline. Ukoliko se dugo čeka na transport treba da pije tečnost i to tako napravljenu da se na 1 l vode doda jedna supena kašika soli. 53. HIPERTENZIVNA KRIZA I DISEKANTNA ANEURIZMA AORTE Hiper tenzivna kriza Hiper tenzivna encefalopatija je prototip hiper tenzivne krize i nastaju u vezi sa porastom pritiska u roku od posljednjih 12-18 sati prije napada. Pacijent dolazi sa jakom glavoboljom, zamagljenjem vida, povraćanjem, te poremećajem svjesti raznog nivoa, najčešće konfuzijom. Hipertenzivnu krizu je tečko ponekad razlikovati od cerebralnog infarkta. Osnovno je mjerenje krvnog pritiska koji je kod hipertenzivne krize uvjek povišen. Terapiju je najbolje započeti diureticima. Preporučuje se furosemid. Kada je ljekar siguran da se radi o hipertenzivnoj krizi može zpočeti sa natrijum nitroprusidom koji će promptno oboriti pritisak. Disekantna aneurizma aorte Ova kondicija je veoma teška i smrtna. Najčešće se dešava kod hipertenzivnih pacijenata. Najkarakterističniji simptom je iznenadni jak bol. Karakterističan bol je na 2 mjesta. Započinje u gornjem djelu grudi ili između plećki, dok se drugi bol javlja u epigastrijumu ili slabinama. Disekantna aneurizma aorte može započeti sa dubljim poremećajem svjesti, a ponekad i sa realnom insuficijencijom. Smanjenje ili nastanak pulsa na karotidama, pulzacija sterno klavikularnih zglobova jednog ili oba, snažan šum od regurgitacije krvi nad aortama te hipertenzija su znaci disekantne aneurizme aorte. Kod rupture se javlja nagla hipotenzija, srčana tamponada, hematotorax i momentalna smrt. Ukoliko se ova kondicija prepozna u uslovima UM najbolje je započeti sa snižavanjem krvnog pritiska natrijum nitroprusidom sve dok se pritisak ne stabilizira na 100-120 mm Hg. 54. . RANE: DEFINICIJA, VRSTE I KOMPLIKACIJE

Rana je silom uzrokovan prekid kotinuiteta bilo koje tjelesne površine, unutarnje ili vanjske. Rane se prema načinu nastanka i obliku djele : a) Oguljetina (excoriatio) nastaje površnim skidanjem epiderma. Ukoliko nije zahvaćena velika površina dolazi do potpune i brze sanacije, a ukoliko su zahvaćene veće površine može nastupiti infekcija. b) Posjekotine (vulnus scissum) nastaju djelovanjem oštrog oruđa, pravilnih su i ravnih ivica, nisu sklone infekciji, lahko se hiruški obrade. Mogu biti duboke, zahvataju tetive, mišiće i nerve. c) Razderotine (vulnus lacerum) nastaju djelovanjem tupih predmeta, bolne su i podložne infekciji i krvnim podlivima. Kombiniranjem razderotine i nagnječenja nastaje najčešći oblik rane vulnus lacerocontusum. d) Ubodne rane (vulnus punctum) nastaju djelovanjem oštrih predmeta šiljatog vrha, često prodiru u tjelesne šupljine pri čemu mogu biti ozlijeđeni vitalni organi ili veliki krvni sudovi. e) Ujedne rane (vulnus morsum) nastaju ujedom životinja, nepravilnih su rubova, prati ih veliki defekt tkiva, sklone su inficiranju i postoji opasnost od nastanka bjesnila. f) Strijelne rane (vulnus sclopetarium) nastaju djelovanjem vatrenog oružja, a ukoliko su poslijedica eksplozije zovu se vulnus explosivum. Vrlo su teške, zahvataju velike površine, sklone su krvarenju i infekciji kao i prodoru u tjelesne šupljine. Djelimo ih na ustrjelne, prostrjelne i tangencijalne. g) Zasebnu grupu čine tzv. Ratne rane. U kratkom vremenu povrjeđen je veliki broj ljudi, a istovremeno je prisutan nedostatak medicinskog kadra, lijekova i zavojnog materijala. Ove rane prestavljaju kombinaciju mehaničkog, toplotnog i radiacijonog oštećenja, njihovo zbrinjavanje spada u domen ratne hirurgije. Zavisno od toga da li prodre djelimo na penetrantne i ne penetrantne. KOMPLIKACIJE RANA Krvarenje i infekcija su osnovne komplikacije rane. Krvarenje nastaje neposredno poslije povrede naziva se primarno krvarenje. Sekundarno krvarenje nastupa kasnije iz već obrađene rane, i predstavlja grešku spasioca. Da li će se infekcija razviti ili neće ovisi ne samo o broju i vrsti unesenih mikroorganizama u ranu već i o pravilnom naćinu zbrinjavanja rane već i o pravilnom načinu zbrinjavanja rane kao i od vremena koje je proteklo od ranjavanja do zbrinjavanja. Potrbno je da svaka rana nakon ranjavanja dospije u ruke hirurga u roku od 6 sati. Radi definitivne obrade omogućava da se ukloni veliki broj faktora koji doprinose razvoju infekcije. Obično se radi o mješanoj aerobnoj i anaerobnoj infekciji. 55. CRUSH SINDROM ( PRIGNJEČENJE TRUPA I UDOVA) Ovim povredama su najčešće podrvgnuti donji dijelovi trupa i donji udovi.Često su bez rana i bez preloma udova,ali su opasne,utoliko , što nagnječenje velikih mišićnih masa može dovesti do akutne bubrežne insuficijencije, prestanka mokrenja i razvoja

takozvanog Crush sindroma. Nastaju zatrpavanjem zemljom,prignječenjem u saobraćaju ili u industriji. Prignječeni ekstremitet je blijed , otečen, hladan, povrijeđeni ga osjeća kao jako ukrućenog ili ga jako boli. Paacijent ne može da mokri. Treba ga transportovati u bolnicu. Ako nema rana ekstremitet se ničim ne zamotava niti previja. Pogotovo se ne smije utpoljvati . Najvažnije je što prije ukloniti pritisak zemlje ili drugog materijala na nogu li drugi dio tijela. Bolesniku treba dati da pije velike količine tečnosti ukoliko nema unutrašnjih povreda. U uslovima hitne medicinske pomoći treba mu intravenski davati kristaloidne otopine, velike količine antibiotika širokog spektra (najbolje polusintetskih pencilina), te mu staviti trajni kateter. Količinom izlučenog urina za jedan sat možemo se orijentisati o težini Crush sindroma. Normalna količina urina za jedan sat je oko 50 ml. Kod smanjene diureze se može dati lidokain ( Xylocain 2%) 10-20 ml intravenski. 56. PLUCNA EMBOLIJA Embolija plucnih arterija daje dramaticnu sliku sa vrlo cestim letalnim ishodom. Cesto nastaje poslije operacije,poroda ili slicno, nakon prvog ustajanja. Bolesnik osjeti strahovit bol u prsima koji zaustavlja dah. Obicno pada na krevet ili zemlju. Lice mu postaje blijedo , pokriveno hladnim znojem ,zatim cijanoticno. Cijanoza sve vise napreduje , puls se gubi , pritisak pada. Cesto nastaju grcevi i ubrzo smrt. Za razliku od ove teske klinicke slike kod zacepljenja glavnog stabla plucne arterije , postoje prelazi ka blazoj klinickoj slici kod zacepljenja manjih ogranaka. U lijecenju plucne embolije dominatno mjesto zauzima prevencija embolije poslije operacije,poroda i tromboflebitisa. Ukoliko je embolija nastala treba pacijenta poloziti vodoravno tako da CNS dobija sto vise krvi. Potrebno je sto prije mu dati kisik,najbolje na masku ili izvesti endotrahealnu intubaciju. U slucaju srcanog zastoja i prestanka disanja provede se odgovarajuce mjere. Ljekar u sluzbi UM zapocinje terapiju plucne embolije intravenskim davanjem 10.000 jedinica Heparina. Heparin se daje u infuziji od 500 ml fizioloske otopine ,ili 5% glukoze,a na sistem kroz koji tece infuzija moze se dati vazodilatator (Papaverin) i kardiotonik (Strophantin, 0,00025 mg) 57. SUNCANICA I TOPLOTI Udar - SUNCANICADjelovanjem suncevih zraka na nezašticenu glavu može nastati ozbiljno oboljenje koje se naziva suncanica. Najcešce nastaje Nkon dugog boravka na suncu, posebno ako se zaspe tijekom suncanja, a osjetljive osobe obole i samim hodanjem po suncu. Suncanica se kod male djece i starijih osoba može razviti u veoma kratkom vremenu. Predstavlja opasno oboljenje i nekad može imati smrtni ishod. Mehanizam nastanka suncanice je posljedica otkazivanja hipotalamickog centra za regulaciju tjelesne temperature i iscrpljenost žljezda znojnica. Kod suncanice dolazi do porasta temperature, a pacijent se ne znoji. Temperatura može doseci izmedu 40-42C. Koža je topla, suha, a pojava centralnih simptoma glavobolje, vrtoglavice, zbunjenosti,

povracanja, nesvjestice, u najtežim slucajevima i gubitka svijesti, što je posljedica edema mozga. Krni tlak je povišen ili normalan, puls je tahikardican. U nekim slucajevima nakon suncanice mogu ostati trajne neurološke posljedice. Kada ukazujemo pomoc pacijenta je potrebno smjestiti u hladnu prostoriju da leži sa nešto višim uzglavljem. Na glavu staviti hladne oblage ili kesice sa ledom. Ukoliko je pacijent svjestan dati mu da pije hladi napitak. U uvjetima HMP nastaviti hladenje tuširanjem mlakom vodom, i davanjem fiziološke otopine ili 5% glukoze. Sredstva protiv bolova snižavaju povišenu temperaturu i smanjuju glavobolju. Hladenje se odvija permanentno uz stalnu kontrolu tjelesne temperature. Sa hladenjem se prestaje kada se temperatura snizi ispod 37C. Kod besvejsnih stanja treba voditi racuna o dišnim putevima ( da ne bih došlo do zapadanja jezika i ugušenja). Pri nadoknadi tekucine ne treba davati jako velike kolicine zbog prijeteceg edema mozga koji se može pogoršati. Ukoliko je edem mozga razvijen u terapiji se može dati Dexamethason.

-TOPLOTNI UDARNastaje u uvjetima povišene temperature okoline i kada je zrak prezasicen vodenom parom. Prekomjerno znojenje i gubitak soli iz organizma uz istovremenu nemogucnost hladenja tijela glavni su uzroci nastanka toplotnog udara. Toplotni udar cest je na vojnim vježbama ili u industrijskim objektima gdje nema ventilacije. Toplotni udar nastaje naglo, unesreceni pada. Obicno se prije toga žali na umor, slabost, žed. Lice je tamno crvene boje, disanje ubrzano i površno. Puls ubrzan i slabo punjen. Koža je topla i oznojena. Temperatura može biti jako povišena. Pacijent osjeca veliku slabost, treperenje u tijelu i mrak pred ocima i nakon toga nastupi nesvjestica. Krvni tlak je normalan ili snižen. Kod ukazivanja pomoci unesrecenog smjestiti u hladnu prostoriju, svuci odjecu, tuširati ga mlakom vodom. U slucaju prestanka disanja primjeniti metode vještackog disanja. Ako je unesreceni pri svijesti dati mu da pije hladne napitke sa dodatkom soli. Možemo dati i infuziju fiziološke otopine. 58. -KEMIJSKE POVREDEOve povrede nastaju u industrijama koje proizvode ili se u procesu proizvodnje služe rijetkim tvarima U kiselinama, bazama, i njihovim solima). Mogu nastati i u domacinstvu gdje se ovi spojevi koriste za cišcenje. Pri kontaktu supstance sa kožom nastaju oštecenja slicna opeklinama, a ukoliko se ove supstance unesu u organizam izazivaju teška trovanja i oštecenja unutrašnjih rgana. Postoje: a.) KEMIJSKE OPEKLINE KOŽE Kiseline na koži izazivaju suhe opekline, cija boja ovisi o vrsti kiseline. Kod sumporne kiseline opeklina je tamno smede boje, kod azotne kiseline žuta. Opeceno

mjesto na koži jasno se izdvoji od zdravog tkiva, i nakon nekoliko tjedana otpadne ostavljajuci duboku ranu koja zaraste vezivim tkivom. Pod djelovanjem baza nastaju vlažne opekline, koža je razmekšana, sluzava, želatinozne konzistencije. Nastaju duboke rane nepravilnih rubova, prljavo sive boje. Pri pružanju pomoci kausticne supstance treba što prije otkloniti sa kože. Ukoliko se one nalaze u obliku kapi upiju se uz pomoc vate ili papira.brisanjem se kausticne materije razmažu po površini kože koja do tada nije bila zahvacena stoga to ne treba raditi. Nakon odstranjivanja kausticne supstance, koža se ispere mlazom mlake vode i sapuna. Kod djelovanja kiseline na kožu se može staviti oblog od sodebikarbone, a kod djelovanja baze se stavlja oblog od limunovog soka. Ovi oblozi stoje najduže do 10 min. pa se opekline ponovno isperu mlazom vode. Poslije toga sterilno se previje. b.) TROVANJA KAUSTICNIM SREDSTVIMA Unošenjem kausticnih otrova na usta nastupaju sinmptomi ošecenja probavnog trakta zbog oštecenja sluzokože. U ovu skupinu trovanja spadaju trovanja živom sodom, amonijakom, sircetom, sonom i oksalatnom kiselinom. Povrijedeni ima jake bolove u grudima, trbuhu, povraca, nekad se jave prolivi, i vrlo brzo nastupi šok. Na usnama, jeziku, ždrijelu vide se tragovi dejstva kausticnog sredstva. Pri pružanju pomoci nastoji se što brže razblažiti ili neutraliirati kausticno sredstvo. U tu svrhu kod trovanja kiselinama daje se mlijeko koje djeluje blago alkalno, a kod trovanja bazama daje se rastvor blage kiseline( limunska kiselina). U nedostatku odgovarajuceg protuotrova pacijent treba da pije velike kolocine vode. Kod otrovanog se nesmije izazvati povracanje, jer ta tvar ponovno prolazi kroz probavni trakt i ponovno oštecuje sluznicu. Jednjak je organ koji najviše se ošteti. Prilikom povracanja može nastupizi i aspiracija kausticnih supstanci u disšne putove. 59. TORZIJA TESTISA I PARAFIMOZA -TORZIJA TESTISAOva se hitna kondicija najcešce srece kod djece. Testis postaje bolan, otecen, osjetljiv, dijete ga ne da dotaknuti. Obicno se ne može napraviti dobar pregled, jer dijete ne saraduje, a organ je jako bolan. Kasnije se vida crvenilo i sve veci otok. Dijete obicno ima nauzeu i povracanje. Neoperisana ova akondacija završsava se nekrozom testisa, te je potrebno dijete uputiti hitno urologu ili dijecijem kirurgu.

-PARAFIMOZAParafimoza nastaje kod neobrezane djece kada se perpucijum prebaci preko glansa i uski otvor na perpucijumu strangulira glans penis, tako što ne može da se vrati preko glansa nego ostaje iza coronae glandis. I glans penis i perpucijum oteku, pocrvene i jako bole odrasli djecak cesto krije ovu pojavu, jer može nastati masturbacijom, tako da kontaktira sa hitnom medicinskom pomoci tek onda kada

bolovi postanu neobicno jaki, a otok glansa veliki. Parafimozu treba reponirati. Poslije cišcenja sa 2% rastvorom Asepsola, na glans se stavlja sterilni vazelin ili parafinsko ulje, pa se pokušsava vratiti perpucijum preko glansa. Ak to ne ide lako, potrebno je napraviti inciziju na otvoru perpucijuma da bi se proširio, što je vec kirurška intervencija i treba je prepustiti urologu. 60. CILJ I ZADACI URGENTNE MEDICINE Prvi i osnovni zadatak urgentne medicine je omoguciti povrijedenom ili oboljelom da preživi udes, aplikacijom sredstva pomoci što je moguce brže i na samom jestu nesrece. Ta opskrba treba da bude planirana i izvedena tako da sacuva kondicione snage organizma za provodenje daljeg lijecenja i poduzimanje eventualnog operativnog zahvata. Konacno, u obim službe urgentne medicine spada i obezbjedenje adekvatnog transporta do ustanove koja pruža definitivnu medicinsku pomoc. Osnovni cilj urgentne medicine je pružiti oboljelom pomoc na mjestu nesrece i otkloniti neporedne životne opasnosti koje prijete ugrožavanju ljudskog života. 61.BESVJESNO STANJE, UZROCI NASTANKA, NIVOI POREMECENOSTI SVIJESTI Pod opcim pojmom naglo nastalog besvjesnog stanja podrazunijeva se gubitak svijesti. Da bi znali što je to poremecaj svijesti moramo znati što je to svijest. Uopceno, pod sviješcu se podrazumijeva spoznaja samog sebe, jasna orijentacija u vremenu i prostoru i prema licnostima. U svijest se uracunava i sposobnost da stupa u razgovor, da se razumije što drugi pricaju, da odgovri na postavljena pitanja budu logicni i primjereni situaciji u kojoj se nalazimo. Sposobnost da vidi, cuje i osjeca, kao i da se adekvatno reagira u datoj situaciji ubraja se u svijest. Svijest je sveukupnost psihickih funkcija. Poremecaji svijest mogu se podijeli u tri skupine: 1. Iznenadni gubitak svijesti nastao zbog smetnje protoka krvi u mozgu. Ovaj oblik gubitka svijesti naziva se SINKOPA. 2. Gubitak svijesti nastao kao posljedica patoloških procesa unutar glave i mozga ( krvarenja, tumori, upale). 3. Besvjesno stanje nastalo kao posljedica trovanja organizma bilo procesima raspadanja u samom organizmu ili otrovima unesenim iz vana. -SINKOPAPredtavlja,iznenadni, prolazni gubitak svijesti, nastao kao posljedica slabijeg protoka krvi kroz mozak. Spada u najcešce poremecaje svijesti, i javlja se prilikom jakih nervnih uzbudenja, straha, podražaja ili udaraca u osjetljivi dio tijela. Cesta je kod ljudi tzv.astenticne konstitucije( mršavi,visoki). Javlja se u stojecem položaju, da bi se svijest vrlo brzo vratila kada se paciejnt stavi u ležeci položj. Sinkopu mogu izazvati i neka ozbiljna oboljenja kao što su: srcane bolesti, poremecaj krvnog tlaka,

jako krvarenje,povracanje i sl. Pacijent obicno pada bez upozorenja, mada se mogu javiti i neki simptomi u smislu mucnine, bljedila,malaksalosti, pojacanog znojenja i sl. 62. Prelomi kosti, iščašenja, uganuća i UMP.. Prelom predstavlja prekid kontinuiteta kosti usljed dejstva mehaničke sile.Prelomi se dijele na: otvorene ako je integritet kože ili sluzokože narušen tj.istovremeno postoji rana i zatvorene ukoliko pokrov nije oštećen.Patološkim prelomom se naziva situacija kada je kost već oštećena patološkim procesom (tumor, osteomijelitis ), pa i nakon male povrede dolazi do loma kosti na mjestu razvoja patološkog procesa.Osnovni simptomi preloma su:bol, otok, krepitacije, poremečaj funkcije i patološka pokretljivost.Komplikacije preloma mogu biti: šok, tromboza, dislokacija koštanih fragmenata, zadebljanje kosti, loše zarastanje preloma, produženo zarastanje, refrakture i td.Zbrinjavanje preloma podrazumijeva pružanje mjera prve pomoći, koje podrazumijevaju privremenu imobilizaciju na licu mjesta nekim čvrstim ti predmetima.Ni u kojem slučaju ne pokušavati namjestiti prelom. Iščašenja i uganuća (luxatio et dystorsio) Iščašen zglob promijeni svoj oblik, pokreti u njemu su nemogući, a pokušaji pokretanja izazivaju jake bolove.Zglob je otečen, bolan na dodir, na koži se vide krvni podlivi.Uganut zglob je otečen, bolan, pokreti su bolni ili neizvodljivi , vide se krvni podlivi.Zadatak spasioca se sastoji u imobilizaciji, bilo da se radi o iščašenju ili uganuću.Imobilizacija se izvodi po istim principima kao i kod fraktura. 63.Promjene u organizmu poslije krvarenja Bolesnik koji je iskrvario osjeća slabost, zamor, pospanost i žeđ.Kod velikog iskrvarenja lice je pepeljasto-sive boje, cijelo tijelo je prekriveno hladnim, ljepljivim znojem.Disanje je ubrzano. Puls je ubrzan, jedva pipljiv.U početku krvni pritisak raste, a kasnije pada .Bolesnik je nemiran, a kasnije postaje miran i nezaintersovan, te gubi svijest.Najsigurnija orjentacija o količini izgubljene krvi je na osnovu opštih simptoma kao što su:pad krvnog pritiska, količina izgubljene krvi, brzina i kvalitet pulsa i izgled kože.Ako je arterijski pritisak iznad 100 mmHg a puls od 80100 otkucaja u minuti ekstremiteti su topli, volumen krvi se nije smanjio za više od 5%.Da bi krv mogla obavljati sve funkcije u koje se ubraja:transport kiseonika i ugljendioksida, transport hranjivih materija, te eliminacija štetnih produkata metabolizma organizam nastoji zadržati cirkulirajući volumen...U te mehanizme spadaju faktori koagulacije i raspodjele krvotoka.Gubitak krvi koju organizam može podnijeti u kratkom vremenskom periodu iznosi najviše 30%, što znači da svaki gubitak krvi iznad 1,5 -2l dovodi do pojave hemoragičnog šoka.Organizam najprije nastoji nadoknaditi izgubljeni volumen, a tek onda uobličene elemente.

64.Klinička smrt-znaci prave smrti Kliničkom smrti se naziva prestanak disanja i cirkulacije. Ova smrt se naziva kliničkom smrću, jer je organizam kao cjelina u kliničkom smislu mrtav, premda pojedina tkiva ostaju još na životu

dugo.Svako tkivo i svaki organ ima svoje životne rezerve i može produžiti život nakon opšte kliničke smrti.Klinička smrt ne predstavlja pravu ili konačnu smrt čovjeka.Ukoliko mjerama oživljavanja uspijemo u kratkom vremenskom intervalu ponovo uspostaviti cirkulaciju i respiraciju, dok su promjene u CNS-u još reparabilne, klinički mrtvog unesrećenika možemo vratiti u život.Izumiranjem ćelija CNS-a, usljed hipoksije, započinje prava i ireparabilna smrt.Znaci prave smrti se dijele u dvije grupe.Prvu grupu čine znaci kojim se postavlja dijagnoza prestanka umiranja i nastupa kliničke smrti, neposredno pošto prestaju cirkulacija i disanje , te funkcija CNS-a.U drugu grupu spadaju dokazi da se radi o lešu, tj.onoj tvari koja je prestala živjeti i što je smrt ostavila za sobom.Prestajanje tonusa očne jabučice, jako proširenje zjenica , koje ne reaguju na svjetlost, deformacija očne jabučice poslije pritiska prstom, izgled pacijenta, odsustvo pulsa na karotidnim arterijama, hladnoća i bljedilo su nepouzdani znaci smrti.Znakovi druge grupe spadaju u domen ljekara i posve su sigurni.Tu spadaju:mrtvačke mrlje, mrtvačka ukočenost i raspad leša.

65..Akutni zastoj srca Prestanak rada srca može nastati djelovanjem različitih uzroka, na bilo kojem mjestu, pri najrazličitijim nesrećnim slučajevima, u saobraćaju, u svakodnevnom životu..Postoje dva oblikaprestanka srčane aktivnosti:asistolija koja podrazumijeva potpuni prestanak srćanih kontrakcija i fibrilacija koja predstavlja nekoordinisane kontrakcije pojedinih mišičnih vlakana srca.Stanja koja najčešće dovode do prestanka srčanog rada su infarkt miokarda, akutna plućna embolija, aortalna stenoza, kongenitalne anomalije srca, cerebrovaskularne bolesti....Kod nastupa srćanog zaaastoja pacijent se hitno stavlja u položaj nauznak, sa uklanjanjem jastuka i mekih podmetača.Glava se zabacuje, da se spriječi zapadanje jezika.Podižu se oba donja ekstremiteta do vertikalnog položaja, da se omogući vraćanje venske krvi u srce.Započinje se vještačko disanje.Spasilac sa stisnutom pesnicom snažno udara po donjem dijelu sternuma.Udarci moraju biti ritmični.Ukoliko pacijentovo srce ne odgovara pozitivno na prve udarce, već poslije nekoliko udaraca, za koje vrijeme se okolina može pripremiti , prelazi se na vanjsku masažu srca.

66. . ORGANIZACIJA URGENTNE MEDICINE Najveći problem koji se susreće u praksi urgentne medicine je njena besprijekorna organizacija i funkcionisanje. Nastanak incidenta koji zahtijeva hitnu pomoć, česro je vezan za veoma nepristupačna predjela, tako da od momenta nastajanja urgentne

situacije, pa do detekcije incidenta može proći izvjesno vrijeme, zavisno od pristupačnosti mjesta udesa, broja ljudi u nesreći, vremenskih uslova i sl. Detekcija nesreće je može biti dug prices, koji zavisi od stepena kulture očevidaca, elemenata panike, stepena edukacije i sposobnosti ličnog angažovanja u pružanju prve pomoći. Informisanje kontrolnog ili dispačerskog centra službe urgentne medicine u mjestu, vremenu i prirodi incidenta započinje notifikacija. Odgovor službe urgentne medicine u obliku slanja kadrovskog i materijalnog potencijala na njestu incidenta nastavlja se na notifikaciju i predstavlja pravu mjeru dejstva službe urgentne medicine. Dolaskom na mjesro incidenta započinje akcija pružanja hitne medicinske pomoći, te konačno transport povrijeđenih u organizovanu ustanovu. 67. UJEDI OTROVNIH ZMIJA I KUKACA Ujed otrovnih zmija U Bih živi nekoliko vrsta otrovnih zmija koje su među najotrovnijim u Europi. Zmije naše zemlje ne nepadaju aktivno ljude i hrane se sitnim životinjama. Što je ugriz zmije bliži srcu to je opasniji. Naročoto je opasan za glavu ili vrat. Nekada se desi da ujedom u ruku ili drugi dio tijela zmija ubrizgava otrov direktno u krvnu žilu, što je najopasnija situacija. Jačina otrova zavisi od starosti zmije, vrste zmije(poskok je najotrovniji) i dali je zmija neposredno prije ujeda ispraznila žlijezde. Sam ujed izaziva bol. Na mjestu ujeda vide se dvije tačkice razmaknute 6 do 10 mm, koje obično malo krvare. Uskoro se javlja otok, crvenili, osječaj utrnutosti. Kasnije na mjestu crvenila javlja se lividna boja. Pojavljuju se mjehurići na koži, podkožna krvarenja, regionalni limfni čvorovi oteknu. Bolesnik ubrzano diše, puls mu je ubrzan, blijed je, koža mu je hladna, orošena hladnim znojem. U težim slučajevima javljaju se gečevi mišiča i konačno smrt. Postradali mora apsolutno mirovati, jer se time smanjuaje količina otrova koja se ubacuje u cirkulaciju. Između ujeda i srca stavlja se povez koji takođe sprečava ubacivanje otrova u opštu cirkulaciju. Na rani napraviti rez sterilnim oštrim nožem ili žiletom. Pritiskom prstima sa strane treba istisnuti što je moguće više otrova iz rane. Otrov se može isisati ustima a zatim ispljuniti, pod uslovima da osoba koja isisava ima sasvim zdrava usta. Aplikacija leda na mjesto ujeda je jedna od preventivnih mjera maceracije kože poslije ugriza. U uslovima hitne medicinske pomoći najbolje sredstvo je davanje seruma.

Ujed otrovnog pauka Od otrovnog pauka u našoj zemlji stradaju uglavnom poljoprivredni radnici. Na mjestu ujeda javlja se crvenilo, otok, a predio posraje neosjetljiv na dodir. Nakon 1020 min javljaju se bolovi u regionalnim limfnim žlijezdama, koji se uskoro šire po cijelom tijelu. Pacijenti se teško kreću, jako znoje, dišu ubrzano i povišeno, osječaju stezanje u grudima, oči im suze, nemirni su, grče se od bolova u mišičima a katkad se razvija psihotonični nemir. Simptomi obično prolaze za nekoliko dana ali su

opisani i smrtni sličajevi. U prvoj pomoći se preporučuje čišćenje mjesta ujeda, aplikacija leda, previjanje i transport u medicinsku ustanovu. U hitnoj medicinskoj pomoći potrebna je sedacija pocijenta, i davanje analgetika. Kod mišićnih grčeva preporučuje se kalcijum. Ubodi otrovnih kukaca U principu ujedi otrovnih kukaca su bezopasni. Mjesto ujeda otekne, boli, postane crveno. Stavljanjema hladnog obloga , izvlačenjem žaoke, i premazivanjem mjesta uboda salmijakom, može se pomoći ubodenom bez konsultovanja medicinske ustanove. Međutim ubod čitavog roja pčela može biti opasniji, ako je osoba preosjetljiva na otrov insekata. U tom slučaju javljaju se znaci anafilaktičke reakcije i šok . U uslovima hitne medicinske pomoći pacijentu trba smjesta dati intravenski kortikosteroide, antihistaminike i jednu ampulu kalcijuma. Ubod škorpiona Ubos škorpina našeg podneblja nije naročito opasan. Na mjestu uboda javlja se bol, predio otekne, postaje crveno i bolno osjetljivo. Kasnije se javljaju grčevi maseterne muskulature, hipersalvinacije, glavobolja. U prvoj pomoći se postupa kao i kod ujeda pauka, a u hitnoj medicinskoj pomoći treba nastaviti sa aplikacijom leda 68. KRVARENJA POSLIJE PORODA PLODA Ovo krvarenje može imati nekoliko uzroka. Nastupa zbog atonije uterusa, rupture maternice ili medice. Postupak zavisi od toga da li je posteljica još u maternici ili nije. Ukolliko se radi o vidljivom krvarenju iz razdora medice ili vagine, ono se najcešce riješava tamponadom i hitnim transportom u bolnicu. Kod ruptura grlica materice i izašle posteljice, treba napraviti tamponadu vagine, ili porodiju što je hitnije moguce uputiti u akušersku ustanovu. Simptomi su obicno jako izraženi i dominira krvarenje i stanje šoka. Stanje riješava samo hitna hirurška intervencija. Ako posteljica ne izade van ni za dva sata nakon poroda ploda , a to je vrijeme koje prelazi uobicajenu granicu, zahtjeva se brzo okoncanje izlaska posteljice i to bez obzira da li se u materici nalazi cijela posteljica, ili je zaostao samo jedan njen dio. Ako posteljica ne izade van zahvatom po Credeu, a žena krvari, ljekar je kvalifikovan, bez obzira na mjesto, da izvrši manuelnu ekstrakciju posteljice. Manuelnu lizu placente nije moguce raditi bez anestezije, u tom cilju bolesnici se intravenski daje anestetik kratkog dejstva, kada su ruke ljekara vec oprane, zašticene streilnim rukavicama, bolesnici ispušten urin katetero, te dezinfikovana koža labija. Za kratkotrajnu intravensku narkozu preporucuje se Epontol 1-2 ampule. Anestetik treba da daju druga osoba, pomocnik, i cim bolesnica zaspi, ljekar desnom rukom ulazi u vaginu držeci je u akušerskom položaju. Lijevom rukom potiskuje uterus izvana u pravcu karlicne linije. Na ovaj nacin desna ruka gotovo

sama ude u uterus i pošto napipa rub posteljice, ljekar pocinje odljuštivanje laganim pokretima prstiju dok ne ukloni sve placentalne kotiledone. Kada je posteljica slobodna, izvlaci se iz uterusa, a pomocnik koji je davao intravensku anesteziju ukljucuje infuziju kristaloida. Poslije završene lize placente, porodilji se može dati Metergin i velika kolicina antibiotika. Krvarenje iz potpuno prazne materice naziva se atonija uterusa, za dijagnozu atonije materice potrebno je iskljuciti druge uzroke krvarenja, kao što su ruptura i zaostanje parceta posteljice. To se najbolje postiže pregledom posteljice i pipanjem materice preko trbušnog zida. Ako je uterus dobro kontrahiran, cvrst, onda krvarenje može biti samo iz rupturiranih,mekih dijelova kanala. Kod mlitave materice, krvarenje se stalno povecava, zbog nakupljanja krvi u njoj. Atonicno krvarenje je veoma opasno ako se ne lijeci, jer može dovesti do smrti. Pošto je atonija cesto uzrokovana premorom mišica materice, to je u uslovima UM stav mirnog ocekivanja poroda najbolje sredstvo protiv atonije. Porod ne treba nicim provocirati, treba nastojati da se sam završi prirodnim putem dok sve komplikovane slucajeve treba hitno transportovati u odgovoarajucu ustanovu. Ne treba biti nestrpljiv pod placentarnog doba, pa masažom i preranom i cesto upotrebom zahvata po Credeu, forsirati posteljicu na izgon posteljice. Ako se ovako postupi u uslovima službe UM, najcešcce se izbjeci atonija materice. Kod atonicnog krvarenja, ljekaru u službi UM , preporucuje se intravenska infuzija kristaloidnih otopina. Može se dati i matergine intravenozno. U ovom slucaju može korisno poslužiti bimanuelna masaža i tamponada. 69. CEREBRALNA KOMA Besvjesna stanja zbog centralnog uzroka najčešća su poslije povrede mozga. Nastaju i kod razvoja cerebralnog edema, tumora mozga, apopleksije, rupture aneurizme mozga i sl. - Najdublji poremečaj svijesti je koma. U stanju u kojem pacijent ne reaguje na bolne draži, zjenice su mu široke i bez reakcije na svijetlo. Disanje je obično duboko, puls ubrzan, a krvni pritisak ili ubrzan ili snižen. -U nešto plićoj komi pacijent reaguje na bolne draži, ali necjelishodnim pokretima, zjenice ni tada ne reaguju na svjetlo i ostaju široke. -U stanju supora. Što predstavlja niži poremečaj svijesti, reakcije bolesnika na bolne draži su cjelishodne. Pacijent može pustiti i neki glas. -Još plići posremećaj svijesti je somnolencija, pospanost, stanje u kome bolesnik, ostavljen na miru uglavnom spava. Zjenice reaguju na svijetlo, ali su u cjelini nešto šire.

-Delirijum je poremečaj svijesti istog nivoa kao i somnolencija, ali ljudi u stanjima poremečene svijesti različito reaguju, zavisno od svog psihićkog ustrojstva. -Još plići poremećaj svijesti je konfuzija, ovdje je pacijent kooperativan, može sjediti, odgovarati na jednostavna pitanja, ali nije orjentisan u vremenu i prostoru. -Najplići posremećaj svijesti je automatizam. U ovom stanju povrijeđeni obavlja čitav niz radnji, automatski, jer ih je obavljao čitavog života, ali sposobnost pamčenja, mišljenja, zaključivanja je poremečeno. Ove faze se najčešće viđaju pri traumatskoj cerebralnoj komi, u toku oporavka iz duboke kome.Kod svih besvjesnih stanja najveću komplikaciju u razvoju poremećaja svijesti predstavlja zapadanje jezika u ždrijelo i hipersekcija u bronhalno stablo. PRVA POMOĆ: Povrijeđenog treba što hitnije transportovati u stacionarnu ustanovu, ali prije toga spriječiti zapadanje jezika i aspiracija povračenih masa. Kod kratkotrajnih besvjesnih stanja, podizanje vilice omogučuje pacijntu da prebrodi povredu. U koliko poremečaj svijesti potraje duže, pacijent se stavlja u položaj na stranu, koji omogućuje izlazak stranog sadržaja iz početni dijelova respiratornog trakta, i spriječava zapadanje jezika.U ovom položaju se pacijent transportuje u bolnicu. HITNA MEDICINSKA POMOĆ:unesrećenog treba odmah intubirati, a kod površnih poremećaja svijesti dovoljno je staviti ervej. Poslije izvedene intubacije aspirira se sadržaj iz traheobrahealnog stabla. U želudac se stavi sonda i isprazni želudčani sadržaj, ako postoji rana na glavi na nju se stavlja kompresivni zavoj.potrebno je hitno transportovati, i pratiti stanje pacijenta tokom transporta 70. PROCJENE GUBITKA KRVI Kod svakog većeg a pogotovo arterijskog, profuznog krvarenja, i traumatskih amputacija, potrebno je izvršiti procjenu gubitka krvi. Kod vanjskog krvarenja količina izgubljene krvi je sasvim proizvaoljna, zavisno od procjenitelja. Međutim još je nesigurnije procjena gubitka krvi kod unutrašnjeg krvarenja: najsigurniju orjentaciju o izgubljenoj krvi daju opšti simptomi:pad krvnog pritiska , kvalitet pulsa i izgled kože.Ako je arterijski pritisak iznad 100mm Hg, ekstremiteti topli,a boja kože normalna, smatra se da se ukupni volumen krvi nije smanjio za više od 15 %. Kod pritiska iznad 100mm Hg uz hladne ekstremitete i izraženo blijedilo, računa se gubitak između 20 i 30 % ukupnog volumena krvi. Ako je krvni pritisak ispos 90mm Hg, a koža blijeda ili hladna gubitak krvi procjenjuje se na preko 30%. Normalno je da karakter i lokalizacija rane daju podatke o gubitku krvi. Kod starijih rana u veličini dlana gubitak krvi je 10% volumena, kod zatvorenog preloma natkoljenice bolesnik može da izgubi 1 do 1,5 l krvi. Gubitak u peritonealnu duplju kod vanmaterične trudnoče ide između 2-3 litra. 72. EKTOPICNA TRUDNOCA

Nidacija oplodenog jajašca van materie predstavlja životnu opasnost za trudnicu koja cak ne mora znati da je trudna. Definitivno riješenje situacije je samo hitna hirurška intervencija, a zadatak urgentne medicine je prepoznavanje ove kondicije i hitno transportovanje u stacioniranu ustanovu. Razlikuju se dva oblika ektoppicne trudnoce: rupturirana i nerupturirana. Definitivna dijagnoza nerupturirane ektopicne trudnoce je teška. Bolesnici obicno izostane menstruacija, osjeca bol u donjem desnom ili lijevom kvadrantu trbuha, ima genitalno krvarenje koje može liciti na menstrualno, ali može biti oskudno ili iscjedak i ima cokoladnu boju. Znaci trudnoce su prisutni, a ljekar, vješt ginekološkom pregledu, nekada može napipati osjetljivu, kobasicastu masu. Rupturirana ektopicna trudnoca, ili samo tubarni abortus, daju daleko brutalniju sliku. Generalizirani abdominalni bol uz sve znako unutrašnjeg krvarenja( intenzivno blijedilo, brz, mekan puls, nizak krvni pritisak i omaglica ili mrak pred ocima) dominiraju klinickom slikom. Trbuh je osjetljiv, nekad napet, sa znacima slobodne tecnosti u njemu. Istovremeno genitalno krvarenje je slicno kao i kod neruptuirane ektopicne trudnoce i bolesnica cesto zna da je trudna. Jedini postupak na nivou urgentne medicine je hitno transportovanje u bolnicu, te zapocinjanje nadoknade volumena izgubljene krvi ( suha ljudska plazma, plazma ekspanderi). Položaj u transportu je strogo mirovanje, u ležecem stavu( na ledima), sa niskim uzglavljem. 73. AKUTNI DUŠEVNI POREMECAJI Pojedini psihopatološki sindromi koji zahtjevaju hitnu intervenciju, mogu se susresti kod razlicitih procesa i sasvim nesrodnih grupa bolesti. Hitnost intervencija kod akutnih duševnih poremecaja treba procijenjivati prema naravi pacijentovog poremecenog ponašanja s obzirom na sve poteškoce do kojih dovodi i promijenjeno vladanje osoba u njenoj sredini. U okviru dejstva urgentne medicine, ne ulazi samo medicinska ili psihoterapijska intervencija, nego i zaštita okoline od moguceg napada duševnog bolesnika. Sve to proizilazi iz promjene bolesnikovog vladanja, koje ugrožava njegov život ili život njegove okoline, ili navodi bolesnika na djela koja ne moraju biti opasna po život, ali nisu u skladu sa normama društvenog ponašanja ili etike. U red psihickih inzulta koji dovode do potrebe intervencije u službi urgentne medicine spadaju najrpije razlicita patološka emocionalna stanja. U nekim slucajevima indicira hitnost sadržaj bolesnikovih misli( sumanute ideje progonjenja) ili culnih obmana( halucinacije). Svaki duševni bolesnik sa akutnim poremecajem ponašanja spada u duševnu bolnicu i zadatak UM je njegovo transportovanje u stacionarnu ustanovu. Vecina ovakvih bolesnika se protivi i hospitalizaciji i na se može izvesti samo savladavanjem bolesnika ili njegovim umirenjem trankvilizatorima(Largactil,

Nozinan, Chloropromasin). Umirijuca sredstva može dati samo ljekar u uslovima UMP. Medutim, mnoge slucajeve je potrebno individualno rješavati. Ukoliko se vidi da je hitna intervencija neophodna, ne treba pasti u pogrešku i primjenom sile transportovati bolesnika, ako se pogodnim razgovorom i pristupom može privoljeti bolesnika na suradnju. S druge strane, svakog pacijenta koji pokazuje poremecaje u ponašanju, treba poslati psihijatru ili u bolnicu prije nego dode do asocijalnih oblika ponašanja. Do prijema u bolnicu, bolesnika treba nadzirati. Covjeku sa akutnim duševnim poremecajem potrebno je oduzeti sve predmete kojima bi sebe i druge mogao povrijediti. U nekim slucajevima ga je potrebno i vezati, narocio u uslovima prve pomoci. To može uciniti nekoliko snažnih ljudi, koji moraju raditi veoma obazrivo da ne povrijede bolesnika. Najbolje ga je vezati caršafima ili odijelom za krevete ili nosila tako što se ispod ruku, a preko grudnog koša, prometne caršaf u veže se za gornju stranu kreveta. Ruke i noge se vezuju, svaka posebno za krevet, i to tako što se zaglavci na rukama prethodno oblože vatom, a zatim zavežu za krevet ili nosila.

Depresivni sindrom Susrecu se kod velikog broja psihickih bolesti ili kao vid reakcije na emocionalne stresove( tragicni dogadaji dragih osoba). Ovaj se sindrom vida kod endogene depresije, manijakalno depresivne psihoze, zatvorskih psihoza, kod akutnih ili hrinicnih simptomatskih psihoza( alkoholizam, arterioskleroza mozga, psihoza staraca). Najvažniji momenat u službi UM je saznanje da depresivni pacijenti pribjegavaju samoubistvu kad vidu razriješenja situacije, što je najcešci povod ha hitnu intervenciju. Postajanje suicida u istom krugu društva, u istoj porodici povecava vjerovatnost samoubistva kod premorbidnih licnosti, zbog identifikacije sa clanom porodice, prijateljem drugom, ljubavnikom ili osobom sa kojom postoje emocionalne veze. U slicnom stanju pacijent ponavlja nacin samoubistva osobe sa kojom se identificira. Kod pacijenta preovladava depresivno raspoloženje. Ponekada se kontakt s bolesnikom lako uspostavlja i pacijent objašnjava razloge pokušaja samoubistva, a koji put je potpuno nepristupacan. Namjeru da izvrši samoubistvo bolesnik nekada otkriva u obicnom razgovoru, a nekada je potrebno detaljno neuropsihijatrijsko ispitivanje. Heteroanamnesticki podaci mogu pomoci u otkrivanje bolesnikove namjere. Bolesnika treba što prije smjestiti u bolnicu. Do tada, potreban je stalan nadzor ljekara nad bolesnikom. Obicno je u uslovima prve pomoci potrebno nekoliko pomocnika da se bolesnik ubijedi da pristane na lijecenje ili da odustane od svoje samoubilacke namjere, narocito ako je u direktnoj životnoj opasnosti. Nepromišljen

korak ili postupak spasioca može uticati na bolesnika da izvrši svoju namjeru. Npr., samoubica koji stoji na simsu kuce sa prijetnjom da ce skociti. Spasilac u tom slucaju treba da angažuje sve osobe koje mogu, svojim taktickim prilaženjem, pomoci bolesniku. Narocito treba angažovati one osobe koje bolesnik naznaci kao osobe koje bi mogle imati uticaja na njega. Ubjedivanje bolesnika može trajati satima uz upotrebu zaštitnih sredstava vatrogasne brigade. Ljekar u uslovima UMP može ordiniratu neuroplegike (Chloropromasin, Prazin,, Lorgactil) do smještaja bolesnika u bolnicu.

Sindrom straha Ako je sindrom straha veoma intenzivan i doseže stupanj panike, može bolesnika natjerati na razlicite, nekoordisane postupke prema samom sebi i prema okolici, narocito prema njemu bliskoj osobi za koju takode osjeca strah. Sindrom može biti psihopatološki supstrat razlicitih funkcionalnih, ali i organskih oboljenja. Može, medutim, biti jako ispoljena reakcija na akutnu životnu ugroženost. Kod sindroma straha mogu se objektivno primjetiti brojni somatski znakovi, kao što su znojenje, ubrzanje pulsa, blijedilo pacijenta, premor. Na prvi pogled pacijent je jako uplašen. Hitan transport u bolnicu je najbolja mjera. Bolesnika treba cuvati, jer u stanju straha i panike može postati suicidalan. Razgovor, pokušaj objašnjenja situacije, primjeri licne hrabrosti u ratu, prava rijec u prevo vrijeme, mogu poboljšati bolesnikovo stanje. Ljekar sredstvima za smirenje može uticati na smanjenje emocionalne napetosti (Villum , Lexilium). Paranoidni sindrom Najcešce se susrece kod paranoidne šizofrenije, paranoje i paranofrenije. Bolesnik ima osjecaj proganjanja, te sve postupke svoje okoline ili postupke društva kao cijeline, projicira sam sebi i shvata sopstveni, imaginarni svijet, u kome mu se cini sasvim logicno pracenje njegove osobe, proganjanje zbog njegovog grijeha ili njegove velicine ili posebnosti. Pod uticajem takvog stava prema sebi i okolini, pacijent može nanijeti povredu sebi ili okolini, izvršiti samoubistvo ili ubistvo. Pružanje pomoci sastoji se u transportu u bolnicu, nadzoru i smirivanju bolesnika. Katatono uzbudenje Sindrom katatone uzbudenosti se najcešce susrece kod šizofrenije, zatim kod manijakalno depresivne psihoze i organskih psihoza. Karakteriše se jakom psihickom i motornom uzbudenošcu pacijenta, jakim nemirom, vikom, galamom, ružnim rijecima, poremecajem mišljenja, odbijanjem hrane, iscrpljenjem organizma, nedostatkom sna. Pacijent može biti agresivan i opasan po sebe ili okolinu. Može poceti naglo da mrzi one koje je do tada najviše voliko i da ih smrtno rani ili ubije u stanju uzbudenosti.

U službi UM sa ovakvim pacijentima se ponaša isto kao što je gore navedeno. Dakle, transport i stalni nadzor ljekara, kao i davanje trankvilizatora. Katatoni stupor Najcešce se vida kod šizofrenije. Karakteriše se nepokretnošcu bolesnika, cesto u bizarnom položaju, nekomunikativnošcu, odbijanjem hrane te nekontrolisanim puštanjem ekskreta. Bolesnik obicno ostaje u krevetu satima ili danima, potpuno nezainteresovan za okolinu. Kontakt se ne može uspostaviti, pacijent nekada ne reaguje ni na najjace bolne draži. Bolesnika nije teško transportovati, niti smjestiti u bolnicu, jer ne pruža nikakav otpor. Eksplozivna stanja Razlicita eksplozivna stanja i psihotice reakcije ljudi su cest poremecaj ponašanja i u svakodnevnom životu. Mogu se pojaviti kao simptom ozbiljnih društvenih oboljenja ( epilepsije, psihopatije, akutnog i hronicnog alkoholizma), ali se mogu javiti i kod inace mentalno zdravih ljudi u posebnim životnim situacijama. Pacijent je razdražen, sklon sukobima sa okolinom, sklon destruktivnom vladanju. U pojedinim slucajevima takva nekontrolisana ponašanja su pracena slabljenjem etickih kriterija, pa pacijent može razviti razne vrste delikata, narocito seksualnih. U jako izraženim slucajevima, potrebna je intervencija službe UM zbog smještanja pacijenta u bolnicu radi izolovanja od okoline, koja iritira bolesnika i za koju on postaje opasan. Delirijum Najcešce nastaje kod hronicnog alkoholizma i uzimanja droga, ali se javlja i kod neinfektnih, toksicnih i metabolickih smetnji, nekada i povreda mozga. Pacijent je pomucene svijest, jako nemiran i fizicki i psihicki, neorijentisan, sa iluzijama i halucinacijama, cesto sa doživljajem straha, koji može izazvati suicid. Psihomotorno uzbudenje je praceno nesanicom. Delirijum, narocito alkoholni, najbolje se suzbija Heminevrinom u obliku infuzije. Ukljucena infuzija tece dok se bolesnik ne smiri ili zaspi, a potom se prekida isticanje tecnosti, bez iskljucenja infuzije. Cim se probudi, ponovo se nastavlja s davanjem. Daje se od 1-5 bocica do 100 ml. 74. . KRVARENJA: UZROCI I VRSTE Uzroci krvarenja mogu biti višestruki a najcešce su: povrede i patološka stanja (bolest) Kod povreda uzrok je mehanicki faktor koji djeluje izvana a može biti: ubod, posjekotina, vatreno oružje,tupa sila, operativni zahvat Kod bolesti uzrok krvarenja mogu biti:

izvan krvnog suda, u zidu lumenu krvnog su Bolesti ili stanja koja djeluju izvan krvnog suda: - inflamatorna oboljenja - gnojne kolekcije - tumori. Proces ide od inflamacije, supuracije, erozija krvne žile i krvarenja. Bolesti ili stanja koje djeluju u zidu krvnog suda su: aneurizme a mehanizam ide peko elongacije, disekcije i na kraju rupture Bolesti i stanja koja djeluju u lumenu krvnog suda.hipertenzija, koagulopatije, hemoragicna dijateza, eukoze Prema vrsti povrijedenog krvnog suda kvarenja mogu biti: 1. arterijska 2. venska 3. kapilarna 4. parenhimatozna Ovisno od vrste krvarenja u znacajnoj mjeri ovisi simptomatologija, klinicka slika, tok, terapoija i izhod. Prema lokalizaciji ( mjestu) krvarenja mogu biti: 1. vanjska ( nastaju pekidom kontinuiteta kože tj sa vidljivom ranom ali i krvrenja kod kojih dolazi do prekida kontinuiteta sluzokože i isticanje krvi kroz prirodni otvor( krvarenja u želudcu, iskašljavanje krvi,ista se lako prepoznaju, vidljiva su 2.unatrašnje krvarenje je krvarenja kod kog dolazi do izliva krvi u tjelesna šupljine, šupljine organa ili okolna tkiva (unutrašnja krvarenja mogu nasastati zbog traume(ruptura jetre, slezine,traumatski hematotoraks, epiduralni hematom) i patološka krvarenja ( vanmatreicna trudnoca) Kod unutrašnjih krvarenja opasnost nastaje zbog: 1. mogucnost iskrvarenja i moguc letalni izhod a da pri tom nevidmo krv na tijelu ni spoljašnjiim otvorima

2.kompresije i kompromotovanja vitalnih struktura i njihovih funkcija (intrakaranijalna krvarenja- kompresija na mozak, perikard-tamponada srca,grudna šupljina-kompromituje proces disanja, muskulaturu-kompromituje arteriske i venske krvne sudove i nerve) 75. HIPOGLIKEMICNA KOMA Koma zbog smanjene kolicine šecera u krvi nerijetko nastaje zbog spontane hipoglikemije koja dovodi samo do prolaznog pomucenja svijesti ili sinkope. Nastaje kod dijabeticara koji se lijece inzulinom, bilo da injekciju inzulina sami sebi daju ili je administracija inzulina prepuštena medicinskom licu. Koma nastaje kad se inzulin predozira, narocito ako se inzulin daje neadekvatnom špricom za injekcije. Kod ispravnog doziranja, hipoglikemicna koma nastaje ako se naglo smanji unošenje hrane, a pogotovo ako je mala njena kalorijska vrijednost. Koma može nastati i ako je organizam izložen vecem utrošku kalorija (fizicki napori, febrilna stanja itd.). može nastati i uslijed predoziranja peroralnih antidijabetika. Hipoglikemija nastaje i kod: adenom Langerhansovih otoka pankreasa, karcinoma pankreasa, hiperfunkcionalnog hiperiznulisma, bolesti jetre, bolesti bubrega itd. Simptomi kome pocinju sa mucninom, naglom blijedocom, znojenje, jakim osjecajem gladi, osjecajem straha, uznemirenošcu, ponekad i pravim pshiotickim uzbudenjem. Nakon toga nastupa popuštanje tonusa muskulature, grceva i potpuna koma. U komi, bolesnici dišu mirno nisu dehidrirani, oznojeni su ali im znoj nije hladan. Puls je jak, krvni pritisak ne pada, zjenice nisu proširene, jabucice nisu mlitave. Nema mirisa po acetonu, refleksi su prisutni i nema neuroloških ispada. Dijabeticari treba da znaju simptome hipoglikemije i da pri najmanjim simptomima uzmu manje kolicine šecera. Davanje inzulina treba podesiti dnevnom utrošku kalorija i kolicini uzimanja hrane. Daje se posebnom inzulinskom špricom kojom se lako mogu gradirati deseti dijelovi kubnog centrimetra. U uslovima prve pomoci, pacijentu se daje manja kolicina šecera ako nije zapao u komu. Ako jeste, spasilac treba voditi racuna o zapadanju jezika i naglom ugušenja uslijed te komplikacije. Spasilac unesrecenom podiže vilicu i cisti usnu duplju. Položaj bolesnika je isti kao kod cerebralne kome. Daje se otopina glukoze(5%, 20%) intravenski do prestanka komatoznog stanja. Kod davanja šecernih otopina, treba biti umjeren i samo ih davati dok se stanje bolesnika ne popravi. Bolesnika treba stacionirati, iako se izlijeci a to je cesta pojava, jer pacijent koji je jednom pao u hipoglikemicnu komu uslijed predoziranja inzulina treba ponovo ispitati i ordinirati nove doze inzulina. 76. UZROCI POREMECAJA DISANJA

Disanje kao i cirkulacija je vitalna funkcija sa kojom je povezano postojanje organizma kao cjeline. Uzroci poremecaja disanja mogu biti mnogostruki. Dijele se na primarne i sekundarne. Primarni poremecaji disanja- što oznacava da štetni agens prije svega napada funkciju disanja, nastaju kod: Oštecenja centra za disanje u moždanom stablu(tumori, edem mozga, vaskularni poremecaji sa izlivom krvi, povrede, trovanja barbituratima, morfijem, degenerativna neurološka oboljenja, infektivne bolesti, apsces mozga itd.) Poremecaja funkcije mišica za disanje uslijed oštecenja prednjih rogova vratnog i grudnog dijela kicmene moždine( djecija paraliza, tetanus, trovanje botulinusom, povrede kicmene moždine sa oduzetošcu, mijestanija gravis itd.) Smanjenja disajne površine plica (povrede grudnog koša, bolovi u grudnom košu što dovodi do površnijeg disanja, pneumo ili hematotoraks, kompresija grudnog koša, zapaljenja pluca itd.) Poremecaja prolaznosti disajnih puteva( strano tijelo u larinksu, traheji i bronhu, zapadanje jezika u ždrijelo, utapljanje, aspiracija povracenih masa, tumori, krvni podlivi itd) Ukoliko se do poremecaja disanja dolazi u terminalnim stanjima, kao što su jaka krvarenja, šok, kolaps, jaka slabost, radi se o sekundarnim poremecajima disanja 77. .. BLAST POVREDE Blast povrede nastaju eksplozijama i naglim dekompresijama, te prenosom eksplozivnog talasa i udarom vazduha, vode ili cvrste materije u tijelo. Ove povrede nastaju pretežno u ratu kad se povrijedeni nade u blizini eksplozije, ali i u industriji kod eksplozija kotlova i cijevi pod pritiskom te negativnog visinskog pritiska kod nagle dekompresije ( eksplozija u avionu ). Smrt može nastupiti odmah i rezultat je ruptura velikih krvnih sudova ili vazdusne embolije. Klinicki kod preživjelih se mogu vidjeti tri forme blast povreda. Uslijed udara vazdušnog talasa promijene su gotovo identicne traumatskoj asfiksiji i mogu ici sa rupturom pluca, pneumotoraksa tretira se adekvatno svim ostalim oblicima ove kondicije. Kod udara vodenog talasa ( plivaci u vodi kod prirodnih eksplozija ) stradaju abdominalni organi, a najcešci oblik vodenog blasta je ruptura šupljeg organa. Postupak je adekvatan povredama trbuha. Kod prvog blasta (eksplozije na brodu i slicno) nastaju pretežno prelomi kalkaneusa, skocnih zglobova i kuka pa je postupak identican ovim povredama iz drugog uzroka.

78. URINARNI KATETERI – TEHNIKA IZVOĐENJA I INDIKACIJE

Kod povreda kičme sa oduzetošću donjih udova istovremeno nastaje i retencija mokraće. Bešika ja prepunjena , bolesnik nema osjećaj za mokrenja i ne može spontano da mokri. Kod prepune bešike, tim prije što bolesnik nema taj osjećaj može doći do rupture bešike. Zato u uslovima hitne medicinske pomoći ovakvog bolesnika treba kateterizirati. Uvodi se sterilan kateter , namazan sterilnim parafinskim uljem. Prethodno se vanjski orificijum premaže 2% Asepsolom. Najčešće se upotrebljava Nelatonov kateter , veličine CH 18-24 . Uvodi se polako u uretru dok se ne dobije mokraća. Mokraća se pusti da spontano ističe. Kada se mokraćna bešika isprazni , kateter se izvadi, jer postoji mogućnost infekcije ako se ostavi. Kod kateterizacije postupati strogo aseptično. Kateterizacija se izvodi kod inkontinentnih bolesnika, prije i poslije operacija, kod trudnica prije poroda 79. POVREDE TRBUHA I UMP Povrede trbuha mogu biti otvorene i zatvorene. Vrlo brzo dovode do šoka. Ukoliko se radi o otvorenim povredama postoji mogućnost ispadanja organa izvan trbušne duplje. Zabranjeno je te organe vraćati u trbušnu duplju. Pomoć se sastoji u tome da se prolabirani organi prekriju sterilnom gazom natopljenom sterilnom fiziološkom otopinom, potom se stavi nekoliko slojeva suhe gaze, sve prekrije najlonom i zamota, zavojem te se izvrši hitan transport. Zatvorene povrede trbuha mogu biti udržene sa rupturom jetre, slezene ili bubrega, velikim krvarenjem u trbušnoj duplji čiji su znaci jaki bolovi u trbuhu, šok, nadutost, bolna osjetljivost trbuha pri palpaciji. Povrijeđeni često povraća. Povrijeđeni ne smije uzimati hranu i piće na usta, transportuje se u položaju na leđima, noge savijene u koljenu i kuku i privučene uz dojnji dio trbuha. 80. SPECIFIČNOSTI I KARAKTERISTIKE URUG. MEDICINE Urgentna medicina predstavlja granu medicine koja se bavi isključivo hitnim stanjima, bolestima ili povredama, koje ugrožavaju život pacijenta. Zadatak urgentne medicine je najranija hitna opskrba povrijeđenog i oboljelog, odmah ili što ranije nakon nesreće ili nastanka životno ugrožavajuće situacije. Djelovanje urgentne medicine proteže se od momenta nastanka hitne i po život opasne situacije do prijema bolesnika i povrijeđenog u bolničku ustanovu, odnosno do prestanka životne opasnosti. Značaj urgentne medicineogleda se u tome da se primjenom metoda prve pomoći odmah na mjestu nesreće ili nastanka oboljenja, omogući povrijeđenom ili oboljelom da preživi urgentno i po život opasno stanje. 81. MESTO DJELOVANJA SLUZBE URUG MED POMOCI . Pomoc se pruza na licu mjest. Samo u izuzetnim okolnostima ako boravak na mjestu povredjivanja znaci izlaganje opasnosti za povrijedjenog i spasioca, unsereceni se za pruzanje osnovnih elemenata pomoci odvlaci u zaklon. Tek poslije pruzanja osnovnih elemenata prve pomoci i otklanjanja neposrednih zivotnih opasnosti, povrijedjena osoba se moze odnijeti u zakon. Povrijedjenom ukoliko je to moguce , treba prilaziti sa desne

strane, a ako je to nemoguce pogresno je okretati povrijdjenog da bi mu se doslo do odgovarajuce strane. Treba izbjegavati svlacenje povrijedjenog bez potrebe ali mu treba olabaviti dijelove odjece koji ga stezu. Ako je svlacenje odjece potrebno pocinje se od zdravih dijelova tijela. Pri izvlacenju povrijedjenog treba voditi racuna o nacinu koji najvise odgovara u odnosu na njegovu povredu. 82. URGENTNA MEDICINSKA POMOC KOD ŠOKA 1. Polozaj bolesnika. Antišok polozaj : Na ledima, lice prema gore, noge lagano dignute ( podloga ispod nogu 20-30 cm), bolesnik utopljen. 2. Oksigenacija Osiguravanje dovoljne oksigenacije sa ciljem da se postigne pO2 od najmanje 8kPa (60 mmHg), sto je dovoljno za 90%-tnu saturaciju hemoglobina. 3.Odrzavanje cirkulirajuceg volumena Gubitak cirkulirajuceg volumena ( bio kod unutrasnjeg ili vanjskog krvarenja ili gubitkomostalih tjelesnih tekucina) osnovni je razlog hipovolemickog šoka. Potrebno je ranije poceti sa nadoknadom tekucine,imajuci na umu da je za to potrebna znatno veca kolicina kristaloidnih otopina. 4.Odrzavanje diureze i ravnoteze elektrolita Bolesnicima u šoku mora se uvesti trajni urinarni kateter i pratiti satnu diurezu , a nadzirati i elektrolitski i acidobazni status. 5. Analgezija i sedacija Treba biti oprezan sa primjenom narkotika, ali i sedativa da se ne produbi eventualni poremecaj stanja svijesti. 6.Lijecenje i sprecavanje poremecaja srcanog ritma. Najbolja prevencija su adekvatna oksigenacija, perfuzija, dobar elektrolitski i acidobazni status. 83. URGENTNA MEDICINSKA OBRADA RANE 1. Skinuti odjecu i obucu 2.Ocistiti okolinu rane dezinfekcijskim sredstvom (70%alkohol, Rivanol, Jodidna tinktura). Ranu ne ispirati.

3.Na ranu staviti sterilnu gazu ili prvi zavoj (sterilini zavoj sa jednim nepokretnim jastucicem pokriti ulaznu ranu, a drugim nepokretnim jastucicem izlaznu ranu -kod prostrelnih rana). 4.Ako rana krvari postaviti kompresivni zavoj. 5.Ekstremitet imobilzirati i drzati u povisenom polozaju. 6. Zbog svoje specificnosti i karakteristika vece rane kao i one nanesene vatrenim oruzjem nakon ukazivanja UMP uputiti na dalji hospitalni tretman. 84. DIJABETICNA KOMA Komatozno stanje kod šecerne bolesti je rezultat anoksije mozga i oštecenja tkiva uslijed acitoza, dehidratacije i narkotickog djelovanja ketonskih tijela, koja nastaju u toku razvoja šecerne bolesti. Postoji više formi dijabetesa (esencijalni, sekundarni, kod pankreoktomija, tumora, hemohromatoze, hipofunkcija žlijezda sa unutrašnjim lucenjem, akromegalije, hipertireoze itd). Dijabetes pored poremecaja vezanih za hiperglikemiju, glikozuriju, poremecaj tjelesne težine, polifagiju, poliuriju, polidipsiju, ostavlja i trajne promjene na kr. sudovima, nervima i retini (antiopathia, neurophatia et retinopathia diabetica). Dijebetis nije bolest koja spada u djelokrug UM. Jedino je jedan oblik ove bolesti, dijabeticna koma, i to zbog diferencijalne dijagnoze prema drugim besvjesnim stanjima. Vecina dijabeticara predosjeti komatozno stanje i potraži ljekara prije nego ono nastupi. Prvi znaci koji se pri tome javljaju su glavobolja, cesta mucnina i povracanje, bolovi u trbuhu i po citavom tijelu, žed, pretjerano mokrenje. Bolesnik duboko diše, jezik mu je suh , obložen. Kasnije nastane pospanost, stupor i koma. Ko ketoacidoticne kome u blizini bolesnika se osjeca miris acetona. Kontrolom bolesnika sa dijabetesom, osnivanjem dispanzera za dijabetes i lijecenjem ove teške bolesti, se najbolje sprijecava nastajanje kome. UM vrlo malo može uraditi po pitanju dijabeticne kome. Brza orijentacija u uslovima UM kod hiperglikemije se može uciniti sa papiricima(Dexotrostix), a sadržaj keto tijela u plazi sa Ketostix papiricima. U uslovima UM preporucuje se hipotonicna otopina NaCl. U standardnu, 0.9% otopinu, stavlja se 50-100 ml aquae destilatae, cime otopina postaje hipotonicna. Ako bolesnik ima visoko disanje, i osjeca se miris po acetonu, može mu se dati ampula natrijum bikarbonata(10ml)u infuziji fiziološke otopine. Preporucuje se hitno davanje infuzije laevulosae (500 ml). Levuloza prelazi celijsku membranu bez prisustva inzulina, te je davanje levuloze korisno kod svih metabolickih koma Histerija( neurosis conversiva)

Histericni pacijenti u stanjima emocionalne napetosti mogu imitirati svako oboljenje. Angažovanje službe UM kod histericnih bolesnika dolazi u obzir kod histericnih napada koji imitiraju epilepsiju, kod ponovnih pokušaja samoubistva i kod agresivnih histerika u histericnim sumanutim stanjima. Simptomi kao što su oduzetost udova, govora i sl. ne spadaju u domen UM. Histerija je duševna bolest i kao takvu je treba prihvatiti. Cesta je kod mladih ljudi, narocito osoba ženskog spola. Obicno histerijom bolesnik pokušava da skrene pažnju na sebe i da sebi obezbijedi neku korist. Za ucinjenu pogrešku traži opravdanje tako što iscenira napad bolesti. Histericni napad, pokušaj samoubistva ili reakcija, u principu, izvode se pred drugim ljudima i svi simptomi imaju karakter eksibicionizma i teatralnosti. Grcevi nisu pravi grcevi nego izgledaju namješteno. Karakteristicno je duboko i cujno disanje. Nikakvi somatski znaci nisu vidljivi( pjena na ustima, pomodrijelost lica). U principu, histericar se cuva da se teže ne povrijedi. Pokušaj samoubistva je namješten pred drugim ljudima, ili se o tome obavještavaju drugi. Simptomi trovanja nisu pravi i nisu u srazmjeri sa kolicinom uzetog otrova. Mogu se javiti nagle promjene raspoloženja za vrijeme napada( smijeh, plac). Pri pokušaju otvaranja ocnih kapaka, bolesnik obicno krije pogled tako da mu se teško mogu osmotriti zjenice. Za vrijeme napada, bolesnik cesto jauce, mlatara rukama ali uvijek tako da ne nanese sebi neku povredu. Najvažnije je odstraniti sve prisutne koji posmatraju histericni napad ili pokušaj samoubistva. Histericnu sliku treba razlikovati od drugih psihickih stanja i ako je spasilac siguran da se radi o histeriji, kratkom , ozibljnom primjedbom treba bolesniku staviti do znanja da je jasno o cemu se radi. Ne treba mu dokazivati da je njegovo ponašanje namješteno, jer ce se izazvati još jaca histericna reakcija. Bolna injekcija, spominjanje potrebe injekcija i duševne bolnice pred bolesnikom, može pomoci da bolesnik odmah dode sebi. Ljekar u hitnim slucajevima može dati subkutanu injekciju sterilne vodi koja jako boli i ima djelotvoran ucinak na histerika. Ako je histerik agresivan, potrebna sredstva za smirenje i hospitalizacija. Ranjavanje kod pokušaja samoubistva treba previti na odgovarajuci nacin i bolesnika transportovati u bolnicu. 85. BASIC LIFE SUPORT Obuhvata osiguravanje prohodnog dišnog puta,umjetno disanje i masažu srca. Osnovni progranski ciljevi koje treba sprovesti kod svkog životno ugroženog pacijenta bez obzira na kojpoj se razini medicinskog zbrinjavanja nalazio jeste realizacija cetiri odluke: A-Posjedovanje koncepta i principa potpune i cjelovite procjene opceg stanja i ugroženosti pacijenta.Provodi se odmah i to na licu mjesta.

B-Odredivanje logickih sekvencijalnih prioriteta.Pacijentove vitalne funkcije moraju biti brzo i efektivno procjenjene.Prioriteti mora da su isti za odrasle,djecu i dojencad. C-Iniciranje primarnog i sekundarnog managmenta(brz simultani pregled,dijagnostika i tretman)koji je neophodno provesti unutar“zlatnog sata“za urgentni tretmani brigu u svim životnougrožavajucim situacijama. A(Airway)oslobadanje disajnog puta. B(Breathing)uspostava disanja. C(Circulation)uspostava cirkulacije sa kontrolim krvarenja. D(Disability) nepokretnost(neurološki pregled). E(Expose) pregled uz potuno svlacenje D- Trijaža povrijedenih ili oboljelih prema njihovoj težini ili stepenu životne ugroženosti u najkracem vremenskom periodu.Svi postupci se obavezno moraju evidentirati.

86.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->