Skripta - Hidromehanika

Gradevinski fakultet Sveucilista u Rij eci Kolegij «Hidromehanika» 3.
godina - opci smjer

Skriptu izradili: prof.dr. Nevenka Ozanic, dipl.ing.grad .. mr.sc. Barbara Karleusa, dipl.ing.grad. Elvis Zic, dipl.ing.grad.

U Rijeci, dana 20 .. srpnja 2005.

SADRZAJ:

1. opel POJMOVI FLUIDA 1.1. Definicije i razdiobe

1.2. Agregatna stanja i razlike medu njima 1.3. Masa, gustoca, volumen, tlak

1.4. Fizikalna svojstva fluida

1.5. Naprezanja fluida - normalna i tangencijalna naprezanja 1.6. Viskoznost

1.7. Ostala svojstva kapljevine

1.8. Ishlapljivanje i isparavanje fluida

1.9. Upotreba oznaka ijedinica SI sustava u hidromehanici DODATAK:

1.10. Izotermicki termodinamicki podaci vode pri temperaturi od T=20°C 1.11. Izotermicki termodinamicki podaci vode pri temperaturi od T=5°C 1.12. Tablica gustoce za razlicite materijale

1.13. Specificna toplina za razlicite materijale

1.14. Tablica toplinskog koriduktiviteta -za razii-clte materijale 1.15. Upotreba periodicnog sustava elemenata na Intemetu

2. DIMENZIJSKA ANALIZA 2.1. Dimenzijska analiza- teorija 2.2. Rjeseni zadaci

3. HIDROSTATlKA-STATlKA FLUIDA 3.1. Hidrostatski tlak

3 .. 2. Sila tlaka na rayne povrsine

3.3. Sila tlaka na zakrivljene povrsine

3.4. Principi mjerenja tlaka, ubrzanja i kutne brzine

3.4.1. Barometar - mjerenje apsolutnog tlaka 3 .. 5. Spojne posude - princip zidarske vage

3.6. Ravnoteza atmosfere

DODATAK:

3.7. Tezista ravninskih tijela

3 .. 7.1. Primjer izracuna tezista slozenih prizmaticnih tijela 3.7.2 .. Primjer izracuna ravninske plohe omedene parabolom 3 .. 7.3. Primjer izracuna tezista slozenih ravninskih ploha 3.7.4., Primjer izracuna tezista slozenih ravninskih linija

3.8. Momenti tromosti (inercije)

3.8.1. Momenti tromosti nekih ravninskih likova 3.8.2. Primjer izracuna momenta tromosti

3.9. Rjeseni zadaci iz hidrostatike

3.10 .. Relativno mirovanje fluida

3.10.1. Promjena tIaka pri relativnom mirovanju 3 .. 10.2. Slucaj relativnog mirovanja pri translacij i 3.10.3. Slucaj relativnog mirovanja pri rotaciji 3.10.4. Rjeseni zadaci

3 .. 11. Sile uzgona - Arhimedov zakon

3..l1. L Sila uzgona na granici dvaju fluida 3.11.2. Stabilnost tijela u vodi

1.11.3 .. Rjeseni zadaci sa primjenom sile uzgona

3.11.4. Plutanje tijela i njihova stabilnost - rjeseni zadaci

4. HIDRODINAMIKA

4 .. 1 .. Djelovanje sila na kapljevinu

4..2. Osnovne dinamicke jednadzbe strujanja kapljevine 4.3. Hidrodinamicki otpori - otpor povrsine, otpor oblika 4.4.. Hidrodinamicka sila - rjeseni zadaci

4.5. HIDROKINEMATlKA

4 . ..5.1. Jednadzba neprekidnosti - jednadzba kontinuiteta 452 .. Rjeseni zadaci

4.6. Idealna tekucina, primjena Be!ilullijeve jednadzbe - rjeseni zadaci 4.7.. Realna tekucina, primjena Bemullijeve jednadzbe - rjeseni zadaci

5. HIDRAULIKA OTVORENIH TOKOV A

5 .. 1. Hidraulika otvorenih kanala (korita)

5.1 .. 1. Strnjanje sa slobodnompovrsincm

5.1.2. Specificna energija presjeka .. Mirno, kriticno i silovito strujanje 5..1.3. Ustaljeno strujanje

5.1.3.1. Jednoliko ustaljeno strujanje

.5 .1.3.2. Ustaljeno nejednoliko strujanje u prizmaticnim koritirna 5.1.3.3. Ustaljeno nejednoliko strujanje u neprizmaticnirn koritima

5 .. 1.4. Rjeseni zadaci

5.2 .. Istjecanje preko preljeva i ispod zapomica 5.2 .. 1 .. Istjecanje preko preljeva

5.2.1.1. Istjecanje preko preljeva prakticnih profila krivolinijskih obrisa 5 . .2.1.2 .. Istjecanje preko preljeva sa sirokim pragom

52.2. Istjecanje ispod zapomica

5.2.2.1. Nepotopljeno istjecanje ispod zapomica 5.2.2.2. Potopljeno istjecanje ispod zapomica 5.2.3. Istjecanje preko preljeva - rjeseni zadaci

5.2.4 .. Istjecanje ispod zapornica - rjeseni zadaci

53 .. Hidraulicki (vodni) skok 5.3 1 .. Hidraulicki skok 5.3.2. Spregnute dubine

5.3.3. Visina i dubina hidraulickog skoka 5 J A. Spajanje vodnih razina

5.3..5. Rjeseni zadaci

6. HIDRAULIKA (STRUJANJE) PODZEMNE VODE 6 .. 1 .. Osnovni pojmovi i predpostavke

6.2.. Zakon laminarnog procjedivanja - Darcyev zakon 63 .. Strujanje podzemne vode prema vodozahvatima

6.3 .. 1. Strujanje podzemne vode prema galeriji 632.. Strujanje podzemne vode prema zdencima

63.2 .. L Strujanje podzemne vode prema obicnom zdencu - zdenac sa slobodnim vodnim licern

6.32.2. Stmjanje podzemne vode prema arteskorn i subarteskorn zdencu - zdenci pod tlakom

6.4 .. Potencijalno (bezvrtlozno) strujanje, Darcyev zakon - rjeseni zadaci

u

II

11

6.5" Strujanje podzemne vode prema vodozahvatima - rjeseni zadaci

7. HIDRODINAMICKI OTPORI - OTPORI TIJELA 7.1. Hidrodinamicki otpori povrsine

7.2. Hidrodinamicki otpori oblika

7.3. Hidrodinamicki otpori valova

7.4. Otpori zraka pri gibanju tijela

7.5. Rjeseni zadaci

8. FIZlKALNO MODELlRANJE - UVJETI SLICNOSTI

8.1. Faze fizikalnog modeliranja 8.2. Uvjeti slicnosti

8.3" Rjeseni zadaci

III

I

PREDGOVOR

Ova skripta zadataka je nastala kao dopuna predavanjirna iz kolegija «Hidromehanika» koja se slusa na 3. godini Gradevinskog fakulteta Sveucilista u Rijeci. Osnovna nakana ove skripte bila je pribliziti studentima osnovne pojrnove iz podrucja mehanike fluida, kako teoretski tako i eksperirnentalno preko zadataka. Obrazlozene su osnovne fizikalne osobine tekucina, osnovni pojrnovi iz hidrostatike, kinematike i dinarnike fluida. Pored toga, izneseni su i osnovni zakoni dinarnike i kinernatike, kao i primjena Bemullijeve jednadzbe na idealnu i realnu (stvarnu) kapljevinu. Skripta sadrzi i osnovna nacela tecenja pod tlakom (vodoopskrbne cijevi, zdenci pod tlakorn itd.) i tecenja sa slobodnim vodnim licern (korita, kanali, preljevi, istjecanja ispod ustav.a, vodni skok itd.), U okviru izlaganja 0 strujariju sa slobodnim vodnirn licern (slobodnorn povrsinom) objasnjeni su pojnovi specificne energije presjeka vodotoka, te mimo, kriticno i silovito strujanje. Pored toga, danje teorijski prikaz pojave vodnog skoka i u svezi s time nacin spajanja vodnih razina U ovisnosti 0 visini i obliku objekta, te nizvodnirn uvjetima u koritu. Vrlo znacajan dio ove skripte.upotpunjuju osnovni pojmov] i_pl"egp_o~tavl<:e 0 hidraulici podzemne vode. Stogaje na sarnom pocetku ovog poglavlja iznesen Darcyev zakon laminarnog procjedivanja, objasiijeiia Dupuiteova hipoteza, te analizirano strujanje podzemne vode prema vodozahvatima (galerijama i zdencima (pod tlakom i sa slobodnim vodnim licern, potpunim i nepotpunim, arteskim i subarteskimj), U predposljednjem dijelu skripte izvrsena je grupacija hidrodinamickih otpora koji nastaju pri gibanju pojedinog tijela kroz razlicite medije (zrak, vodu, morsku vodu itd.). Posljednje poglavlje ove skripte se bavi fizikalnim modeliranjern u kojem su opisane faze fizikalnog modeliranja i dani osnovni uvjeti slicnosti (geometrijska, kinematicka i dinamicka slicnost).

Vazno je napomenuti da je skripta radena s narnjerom da se studentu na sarnom pocetku pojedinog poglavlja daju osnovne smjemice kako bi on samostalno (logicki, s razumjevanjem) stekao osnovna iskustva i rutinu u rjesavanju zadataka.

Kako je kolegij «Hidromehanika» slozena cjelina, a skripta daje sarno osnovne temeljne znacajke iz pojedinih podrucja, student se upucuje na dodatnu literaturu s kojorn moze prosiriti znanje:

1. 1.1. Agroskin: «Hidraulika», Tehnicka knjiga Zagreb, Zagreb, 1969 ..

2. M. Pecomik: «Tehnicka mehanika fluida», Skolska knjiga Zagreb, Zagreb, 1989. 3.. G. Hajdin: «Mehanika fluida - uvodenje u hidrauliku», druga knjiga, Gradevinski

fakultet Sveucilista u Beogradu, Beograd, 2002.

4.. Z. Virag: «Mehanika fluida, odabrana poglavlja, prirnjeri i zadaci», Fakultet strojarstva i brodogradnje Sveucilista u Zagrebu, Zagreb, 2002 ..

5.. M. Vukovic, A. Sore: «Hidraulika bunara - teorija i praksa», Gradevinska knjiga, Beograd, 1990.

6. S. P. Parker: «Fluid mechanics source book», McGraw-Hill book Company, 1988 ..

7. D. N. Roy: «Applied fluid mechanics», Bengal Engineering College, Howrah, India, 1988.

I

Svaku dobronarnjemu primjedbu i sugestiju sa strane studenata i profesora primamo sa zahvalnoscu,

Autori

U Rijeci, 20. srpnja 2005 ..

IV

POVIJESNI RAZVOJ MEHANlKE FLUIDA

~ Arheoloski nalazi, rijetki izvomi crtezi i stare legende .. dokazuju da je vee u prethistorijsko doba covjek iskustvom pronalazio prakticna rjesenja brojnih problema mehanike fluida .. Izumio je splay, amac i brod, te veslo i jedro za pogon tih plovila, naucio gradnjom kanala i nasipa kontrolirati vodene tokove, navodnjavati i odvodnjavati zemlju, te sprecavati poplave, izumio je strelicu s repnim stabilizatorom, kovacki mijeh, primitivno vodenicko kolo, primitivnu vjetrenjacu itd.

Pocetak gradnje vodoopskrbnih objekata povez;'-- je s razvojem prvih stambenih naselja.. Poznati su podaci 0 izgradnji vodovoda oko <-3000 godine .. U starom Egiptu kopani su zdenci promjera 3 - 4 m i dubine vise od 200m. Dizanje vod s velike dubine bilo je poznato u starom Egiptu, Babilonu i Kini. Upotrebljavani su uredaji s vedrima i vitlima, a za razvodenje sluzile su keramieke, drvene iii olovne cijevi. U Jeruzalemu -su saeuvani ostaci .vodovoda. sagradenog <- 1000 godine

Izgradnja vodovoda posebno se razvila u grckoj i rimskoj civilizaciji. U to gradeni su tuneli i mostovi za provodenje vode. Poznat je vodovodni tunel duljine 1 krn za opskrbu grada Sarnosa <-550,. Prva zapisana tumacenja nekih pojava mehanike fluida potieeu od grckih filozofa starog vijeka. U jednoj se od svojih rasprava Aristotel «-384.. do <322) bavi gibanjem tijela kroz vodu i zrak i zakljueuje daje otpor koji medij pruza gibanju tijela proporcionalan gustoci medija. Arhimed iz Sirakuze «(-287. do +- 212) smatra se osnivacem hidrostatike.. On je postavio tri osnovna poucka 0 uzgonu i istisnini tijela koje pluta na povrsini vode iii je uronjeno u vodu, te teoriju stabilnosti sfemog segmenta koji pluta. Ktesibije iz Aleksandrije (krajem ((-III St.) izumio je vodeni sat, hidraulicke orgulje, zraenu pusku i vatrogasnu dvostapnu crpku .. Heron iz Aleksandrije (izmedu <-250 .. i *- 150) ostavio je zapise 0 pneumatici, razradio teoriju sifona, prvi opisao mlazni pogon pornocu vodene pare i prikazao postupak kojim se rnoze proracunati kolicina vode koja protjece kroz cijev .. Filon iz Bizanta «-TI st.) bavio se pneumatikom i primjenom sifona za odrzavanje konstantne razine iekucine u tlacnim komorama ..

Znanje 0 mehanici fluida Rimljani su preuzeli od Grka, ali nisu doprinijeli daljem razvoju te znanosti .. Rimljani su doduse izgradili velike vodovodne sustave i kanalizaciju u gradovima, te poboljsali oblik brodskog trupa, ali to su sve bile sarno primjene grckih spoznaja i teorija .. Poznatje akvadukt preko rijeka Gard u Francuskoj visine 48,77 m Jedini vaZniji pisani radovi s podrucja mehanike fluida iz rimskog vremena potjecu od Marka Vitruvija Poliona «-I st.), koji je kompilirao tadasnja grcka znanja 0 hidraulici, i Seksta Julija Frontinia (40-103), kojije opisao metode raspodjele vode, U nas je izgraden krajem III i pocetkom IV stoljeca rimski vodovod za opskrbu Dioklecijanove palace u danasnjem Splitu .. Akvadukt i tuneli rimskog vodovoda i danas se upotrebljavaju za opskrbu Splita vodom.

Nakon propasti Rimskog Carstva u krscanskoj Evropi znanost je skoro tisucu godina stagnirala, iIi cak i nazadovala, Gricke su spoznaje 0 mehanici fluida zaboravljene, a vel ike su rimske hidrogradnje zapustene iIi unistene, U arapskom je svijetu nastavljen razvoj hidraulickih strojeva i naprava; usavrseno je vodenicko kolo i vjetrenjaca, izumljeni su neki novi hidraulieki automati. poboljsani su vodovodni uredaji itd Neke od tih pronalazaka Mauri su donijeli u Spanjolsku, a neke su, kao npr. usavrii~o vodenicko kolo krizari prenijeli u Evropu U srednjem vijeku nastaje zastoj u izgradnji vodoopskrbe. Pocetci izgradnje vodovoda u evropskim gradovima zabiliezeni su krajem XII i pocetkorn XIII stoljeca .. U nasim krajevima znacajna je izgradnja vodovoda u Dubrovniku, Vodovod od izvora Su..uct do grada duljine oko 10 km izgradenje 1436 godine. Nakon vodovodaizgradenaje vellka OhofTIjevacesma u sredistu-Dubrovnika"

Od renesanse do polovice XVII st gotovo svi radovi 0 mehanici fluida zasnivali su se na pokusima i neposrednom promatranju pojava Galileo Galilei (I564--1642) ,;. bavio se hidrostatikorn, te je naslutio da i kapljevine imaju vlaenu cvrstocu, a proucavajuci slobodni pad tijela zakljucio je da otpor zraka gibanju tijela raste s brzinom tijela i gustocom rnedija Evangelista Torricelli (1608-1647), pronalazac barornetra, postavio je zakon istjecanja vodenog mlaza iz posude, a Domenico Guglielmini (1655-1710), koji se smatra osnivacern talijanske hidraulike, napisao je dvije Icnjige 0 strujanju vode u rijekama i otvorenim kana lima, ukljucujuci i prijenos sedimenta. U Nizozemskoj je matematicar i fizicar Simon Stevin (1548-1620) prvi odredio tlak kojim kapljevina djeluje na cvrstu ravnu podlogu i protumacio tzv hidrostatski paradoks da tlak kapljevine na dno posude ne ovisi 0 obliku posude nego jedino 0 visini kapljevine u posudi Na temelju eksperirnenata u Francuskoj je Edme Mariette (1620-1684) objavio radove 0 elasticnosti zraka i gibanju fluida, obradujuci na potpuno nov nacin svojstva fluida i sile kojima fluid u gibanju djeluje na cvrste stjenke cijevi

Mehanika fluida ipak se nije mogla dalje razvijati sarno na osnovi eksperimenata i zapazanja, definirajuci osnovne pojmove opisno i bez jasne rnedu-sobne veze Za kvantitativni i kvalitativni opis pojava i njihove rneduovisnosti bile su potrebne nove maternaticke spoznaje bolje poznavanje osnovnih zakona fizike; taj je napredak ostvaren tokom xvn st. Rene Descartes (1596--1650) postavio je osnove analiticke geometrije,

U XV sf renesansa je oslobodila umjetnost i znanost od skolastickih stega, pa se i mehanika fluida ponovno pocinje razvijati, Na osnovi promatranja prirode i fizikalnih pokusa opisuje u svojim radovima mnoge pojave hidrostatike, hidrodinamike i mehanike leta" Prvi je postavio princip zakona kontinuiteta, a priblizno je tocno rastumacio relativno gibanje, prirodu valova na povrsini vode, putanju slobodnog mlaza kapljevine, raspodjelu brzina u vrtloznom strujanju, protjecanje vode u otvorenim kanalima, stvaranje virova u podrucju odjeljivanja strujnica itd Otkrio je strujni oblik .tijela i izradio nacrte razlieitih hidraulickih strojeva, medu njima i centrifugalne pumpe, a kao veliki zagovornik eksperimentalnih metoda istrazivanja predlozio je postupke i mjerne instrumente za istrazivanja u mehanici fluida

~':' ;

I </

1. Wallis (1616-1703) i G, W, Leibniz (1646-1716) razvili su infmitezimalni racun, a Blaise Pascal (1623-1662), osim znatnog doprinosa razvoju matematike, dokazao je da u mimom fluidu tlak djeluje jednako u svim pravcima (pascalov princip). Neovisno 0 Leibnizu, Isaac Newton (1642-1727) dosao je do osnovnih pravila infinitezimaInog i integralnog racuna, i prirnijenio ih za matematicki opis hidrodinamickih pojava. Newton je uveo pojam fluida kao kontinuuma, pojam viskoznosti fluida, analizirao gibanje fluida pomoeu principa kolicine gibanja, ispitao otpor fluida djelovanju inercijskih, viskoznih i gravitacijskih sila, otkrio kontrakciju slobodnog mlaza kapljevine i dokazao da se brzina vala na povrsini vode mijenja s drugim korijenom duljine vala. Svicarac Johann Bernoulli (1667-1748) definirao je pojam unutrasnjeg tlaka u mehanici fluida

Potkraj XVII st. maternatika se vee toliko razvila da je mogla posluziti za opis osnovnih zakona gibanja fluida, Sto je bio preduvjet da se u XVIII st. postave temelji moderne hidrcdinamike, . KOviIDij;u_ hidr09iI1~'l1Lka_ !;t'/Or!() .is Svicarac Daniel Bernoulli (1700-1782) u svom djelu HydrodynaDiica, sive de viribus et motibus fluidorum commentarii (1738), ali se osnivacem moderne hidrodinamike smatra Leonhard Euler (1707-1783). On je napisao vise originalnih radova 0 mehanici fluida i primjeni matematicke analize, te je prvi protumaCio djelovanje tiaka u fluidu koji se giba, formulirao osnovne jednadzbe gibanja fluida, uveo pojam kavitacije i razjasnio princip rada centrifugalnih strojeva i reakcijske turbine .. V rio vazne doprinose matematiekom opisu gibanja fluida dali su i Eulerovi suvremenici Jean Le Rond d'Alembert (1717-1783), Joseph Louis Lagrange (1736-1813) i Franz Joseph von Gerstner (1756--1832)., Tada postavljene teorije i razvijeni postupci matematicke analize gibanja fluida i danas su osnove hidrodinamike, Medutim, u to su vrijeme inzenjeri mali vrlo malo maternatike da bi razumjeli te teorije, pa ih nisu ni prihvatili, nego su nastavili rjeSavati prakticne probleme, uglavnom pomocu pokusa i opazanja Tako su se hidraulika i hidrodinarnika kroz gotovo dva sljedeca stoljeca razvijale neovisno jedna 0 drugoj; hidraulika je postajala sve korisnije inzenjersko umijece, a hidrodinamika sve eIegantnija maternaticka disciplina.

Tokom XVIII i XIX st. ucinjen je golem napredak u eksperimentalnoj hidromehanici, H. Pitot (1695--1771) izumio je instrument za mjerenje brzine strujanja fluida (Pitotova cijev); P L G., Du Buat (1734--1809)

uveo je pojam virtualne mase tijela koje se giba u kapljevini, proucavao je otpor tijela u vodi, izumio je piezometar za mjerenje tlaka u kapljevini; R, Woltman (1757- 1837) izumio je hidrornetrijsko kolo za toeno mjerenje brzine toka vode; G, B.. Venturi (1746-1822) bavio se otporom strujanja vode u cijevima, izumio je instrument za mjerenje protoka (Venturijeva cijev). U to doba razvijena je tehnika ispitivanja modela u smanjenom mjerilu i pod kontroliranim uvjetima, W, Froude (1810--1879) izgradio je (1872) prvi moderni bazen za ispitivanja brodskih modela, L 1 Fargue (1827-1910) proveo je prva ispitivanja (1875) na modelu rijeke i time postavio temelje modernog hidrauliekog laboratorija, a H. E, Phillips (1845-1912) konstruirao je prvi aerotunel (1884). usavrsena mjerna tehnika i brojni tocniji mjemi podaci omogucili su ispravke i poboljsanja postojecih formula za prakticno rjesavanje inzenjerskih problema, 1 A. Eytelwein (1764--1848), G. Bidone (1781-1839),1. R Belanger (1789-1874), G. G. de Coriolis (1792-1843), A J. c. B.. de Saint-Venant (1797-1886), A. J. E. J. Dupuit (1804-1866), I A C. Bresse (1822-1883), E, r. Boudin (1820--1893), P. F. D.. du Boys (1847-1924), H. E. Bazin (1829-1917) i R.

Manning (1816--1897) daIi su na osnovi mjerenja i pokusa ispravljene i nove ernpiricke formule za strujanje vode u otvorenim kanalima i rijekama. Nove matematicke izraze za strujanje kapljevine u cijevima dali su R de Prony (1755-18.39), G. H. L Hagen (1797- 1884), J L PoiseuiIIe (1799-1869) i H. P G. Darcy (180.3-1858) .. U radovirna 0 otporu tijela koje se giba u kapljevini C. A. de Coulomb (1736-1806),., M Beaufoy (1764-1814), J C Russell (4808-1882) i W, Froude objavili su podatke 0 ovisnosti otpora 0 obliku tijela, te pokazali da otpor zbog stvaranja valova ovisi 0 sili gravitacije, a otpor trenja 0 viskoznosti kapljevine. U drugoj polovici XIX st, pocela su i aerodinamicka istrazivanja u vezi s PIVim, letjelicama - jedrilicama. 0., Lilienthal (1848-1896) bavio se aerodinarnikom i gradnjom jedrilica, a F. W, Lanchester (1868-1946) postavio je na osnovi pokusa kvantitativne izraz& za uzgon na aeroprofilima .. U XIX st. teorijska hidrodinamika takoder je mnogo napredovala. L M. H, Navier (I 785--1836) modificirao je Euierove jednadzbe gibanjafi1.li<lll,uzimajuciu obziri djelovanje-molekularnih-sila: Taj str rad nastavili A~, C de-Cauchy (1789--1857) is .. D. Poisson (1781-·1840), da bi konacno G. G. Stokes 819-1 uveo u Navierove jednadzbe dinamiku viskoznost i tako dobio danasnje NavierStokesove jednadzbe za gibanje viskoznog fluida. Dokazano je da otpor trenja viskoznog fluida ovisi 0 rezimu strujanja. 0., Reynolds (1842-1912) uveo je parametre za viskozno strujanje ijednadzbu rurbulentnog strujanja. H. L. F. von Helmholtz (1821- 1894), W, Thomson (Kelvin of Largs 1824-1907), T, W, Strutt (Lord Rayleigh, 1842-1919), 1., Boussinesq (1842- 1929) i drugi objavili su radove s novim analitiekim izrazima za razlicite rezime i tipove stIujanja fluida, za kavitaciju, za valove na ogranicenoj i neogranicenoj dubini i sirini vode, za dinamicku slicnost strujanja itd ..

Na prijelazu u XX st. postalo je ocito da treba ukloniti jaz izmedu teorijske hidrodinamike i inzenjerske hidraulike ako se zeli dalji napredak znanosti 0 fluidima, To je znacilo da se teorija mora povezati s fizikalnim cinjenicama koje su utvrdene eksperimentima i neposrednim mjerenjima, Tako je pocelo ujedinjavanje analitickih i eksperimentalnih istraiivanja, pa je nastala znanstvena disciplina nazvana mehanikom fluida, Osnivacem danasnje mehanike fluida smatra se L Prandtl (1875-195.3), poznat po teoriji granicnog sloja. Od pocetka XX st. pa do danas mehanika fluida postigla je golem napredak .. Nove su spoznaje 0 fluidima omogucile brzi razvoj znanstvenih i tehnickih disciplina u kojima je fluid jedan od utjecajnih faktora,

u

1,. Opci pojmovi

1.1. Definicije i razdioba

'j---

Mehanika fluida jest nauka 0 silama i gibanju kapljevin'a i plinova koje zajednickim imenom zovemo - fluid. Sam naziv, koji u svakodnevnom zivotu moze imati razlicito znacenje, u fizici je tocno definiran. OkoliS u kojem se zbiva neka_fj?;ikalna promjena_nazivamo medijem, a giba Ii se taj medij, zovemo ga fluidom* ,

-- jl. . 1_ '.'\

(lat. -~U1a-us......... tel'.ucl) .- _ _ _ _

Premda nema apsolutno nestlacivog fluida, U rnehanici fluida cesto se pretpostavlja da je fluid nestlaciv (nestisljiv, inkompresibilan). Nauku koja se bavi samo nestlacivim fluidom zovemo hidromehaJ!ika._ Naziv potjece od grcke rijeci ~owe (hydor) - v~~~~~~k~, nije vise _P<?~~~ ispravan jer se danas ta nau~ ne primjenjuje sarno na vodu. Pra]sticki se 1?~_1:!~tlacivim flui4o~_ S~!ltnliu kapIjevine (tekuCine u uze~~misI~ i plinovi do stanovite granice (kad se fenome!1 stlaCivosti vise ne _m()_ze ?:an~arjti). Hidrornehanika je, dakle, nauka 0 gibanju i silama nestlacivih fluida na osnovi teorije, a pornocu strogih maternatickih metoda.

Cesto se za hidromehaniku cuie naziv hidraulika, 5tO nije ispravno jer je hidraulika primijenjena hidromehanika na temelju eksperimentalnih podataka.

1.2. Agregatna stanja i razlika medu njima

.0d davnine su poznata tri agregatna stanja: kruto, tekuce i plinovito. Danas ~dodajemo jos i tzv. plazmu, koju neki smatraju cetvrtim agregatnim stanjem. Pod pIazmom _ u fizikalnom smislu razumi;evarno materiju u plinovitom stanju, a pod tako visokim temperaturama da je nastupila disocijacija i ionizacija. Prema tome se pIazma sastoji od slobodnih elektrona. (negativno nabijenih elementarnih cestica) i od ion a (atoma iii molekula koji nisu elektricki neutralni zbog_ manjka iIi preticka elektrona). Pojave u vezi s plazmom spadaju u podrucje aero-termokernije pa se njima necemo baviti.

Razlika medu krutinom i fluidom je u tome sto krutina zadrzava svoj oblik, a fluid pop rima oblik posude u kojoj se nalazi. Drugim rijecima, kod promjene oblika krutine nailazimo na otpor pa moramo upotrijebiti stanovitu silu, dok se oblik zapremine fluida moze po volji mijenjati. U dovoljno sporoj promjeni oblika otpor iscezava, tj. fluid bilo kojeg viskoziteta uklonit ce se i najrnanjoj sili. Ako mijenjamo oblik krutine vanjskom silom, sile naprezanja medu susjednim cesticama nastoje vratiti krutinu u njezin prijasnji oblik. Kod mijenjanja oblika fluida nastaju takoder site otpora deformaciji, koje su 'proporcionalne brzini deformacije. One se smanjuju

* Zastarieli naziv za fluid bio ie »tekucina- (u sirern smislu),

..10

1, OPCI PO.JMOVI

kad se brzina deformacije priblizava nuli. Kad prestane gibanje, nestaju i sile otpora, ali se fluid ne vraca u prvorni oblik.

Ostru granicu medu krutinom i fluidom ne mozemo povuci, Vee samim zagrijavanjem prelaze mnoga rijela iz krutog stan]a u tekuce, a zatim i u plinovito (ilidirektno-sublimacija!). No, bez obzira na zagrijavanje, ima plastienih krutina, koje mijenjaju svoj oblik, a, s druge strane, postoje vrlo viskozne tekucine, koje ne teku. Poznato je npr. da asfalt ima pri normalnoj temperaturi svojstva krutine jer ga mozemo razbijati cekicem. No, nakon duzeg vremena on ce poprimiti oblik posude u kojoj se nalazi; komad zelieza s njegove povrsine dospjet ce konacno do dna, a kroz otvor na dnu posude asfalt ce - doduse polako - i istjecati. To se sve zbiva pri istoj temperaturi kod koje ga mozemo razbijati cekitem.

Spomenuli smo da krutina tesko mijenja oblik i zapreminu. Kod fiuida razlikujemo ,?pljevinu od plina bas na taj nacin 81:0 ona lako miienja oblik, a tesko zapreminu, dok plin mijenja oboje lako. To ce rea da ih razlikujemo po stlacivosti (kompresibilnosti). Kapljevine su pr akricki nestlacive, Kohezija (sila medu eesticama istog tijela), premda slaba, drzi molekulekapljevine na okupu. Zato kapljevina tvori, i bez ikakva pritiska (ako izuzmemo pritisak njezinih paral), slobodnu povrsinu. Plinovi su, naprotiv, veoma stlacivl. Umjesto kohezije, plinjepodvrgnur ekspanziji, PHn je samo tad u ravnotezi karla je potpuno zatvoren, To znaci cia on potpuno ispunja posudu u kojoj se nalazi. Svaki plin mozemo, doduse, pretvoriti u kapljevinu, no zato je potrebna veoma velika promjena temperature i tlaka (kri-

ticni tlak; kriticna temperatura). .

Pare su takoder plinovite tvari. Zasicena je para plin koji vee i kod najrnanje proinjene temperature i tlaka prelazi u kapljevinu, dok je kod pregrijane pare potrebna veca promjena stanja. Visoko pregrijane pare i plinovi gotovo se i ne razlikuju po svojstvima, tako da ni tu nema ostre razlike. -

Razmatramo Ii fizikalne promjene plina (pare), kod koje valja uzeti u obzir utjecaj tlaka i temperature, ne mozemo govoriti 0 nestlacivosti fluida pa tad prelazimo iz podrucia mehanike fluida u podruCje termodinamike, koja se podrucja

- kako vidimo - Ispreplecu, .

1.3. Masa, gustoca, volumen, tlak

Buduci da je, u skladu s JUS-om, u knjizi upotrijebljen internacionaIni sustav mjernih jedinica (S1» to je osnovna jedinica za masu 1 kg. Ona je neovisna 0 gravitaciji pa je potpuno jednaka na svim planetima i bilo gdje u svemiru*.

Promatramo Ii vrlo mali. volumen (zapreminu) fluida 11 V, mase 11m, u kojem se nalazi tocka M, tad ce granicna vrijednost kvocijenta mase i volumena - ako smanjujemo 11 V tako da tezi nuli, ali da tocka M ostane unutar tog volumena - biti specif'icna masa iIi gust oca fiuida u tocki M

I ~~A~~~

* Strogo uzevsi, ni masa niie konstantna, vee se po Einsteinovoj teoriii mijenja s brzinom.

Buduci da tek pri e.lcstremno velikim brzinama (bliskima brzini svietlosti) masa poCinje osietniie rasti, a nasa se razmatranja nalaze u podrucju znatno manjih brzina, moZemo ie praktieki smatrati konstantnom.

L

I i

1.4. FIZlKALNA SVOJSTVA FLUID A

17

P r 0 s j e en a gustoea mase m, volwnena V, odredena je razlomkom

---_.-

= m/V, I

_. .. ,_, __ ._.J

tj, gustoca je masa jedinice volumena, izrazena u kg/ill 3 • Specificni volumen je volumen jedinice mase

I -I

I v = Vim = llf! (m3fkg)· !

Prosjecni tlak (pritisak) (vidi odjeljak 2.1) kYocijent 'je sHe ko@ _ _Qj_eluje okomito na ravnu plohu i njezine povrsine

r--·-····-----·-----~

p = FIA (Pa = N/m2). I

L . .. __ J

_ _ o_ f'"'-/ J. ... -/' Jo~oC'C) r a zr: If \c~ .

A \0 oy' A/ Aoo fN/w. z, C:=- 10 {. OI.J~ .~L( E..

Prcmda su sva tjelcsa supljikava, pretpostavljamo da je materija neprekidno rasporedena, t], da masa potpuno zauzima prostor koji zaprema. Zato i fluid smaTrame takvim - smatramo ga kao kontinuum. To mozemo uciniti, a da time ne dodemo u sukob s modernirn teorijama 0 molekulamom sastavu materije jer, prakticki, fluid sadrzi tako ve1ik broj molekula da rnozemo smatrati kako u njemu nema praznina. Na primjer, u 1 em3 zraka, atmosferskog tlakai O~C~_naI~~is~~<? 2,7 . 10.19 molekula (Avogadrov iIi Loschmidtov broD; one sto nazivamo tockom jest kocka sa stranicom od oko 0.,0. I nun, a u tom ce se volumenu nalaziti oko 2,7 . 10.10 molekula.

1.48 Fizikalna svojstva fluida

Homogenost i iz o tro p ij a. U mehanici fluida pretpostavljamo da je fluid homogen, tj, da su fizikalna svojstva svake, pa i najmanje cestice ista u cijelome fluidnom prostoru. To ce reci da je homogen onaj fluid u kojem nema drugih fluida (smjese), drugih primjesa (rastopine), ni drugih agregatnih stanja (npr. led, para

itd.). Izotropan je onaj fluid kojemu se svojsrva ne mijenjaju ni u kojem smjeru.

Ve l i c i n a fluidne cest i ce. Pod fluidnom cesticom razumijevamo izvanredno malu kolicinu fluida, tzv. eIementarni volumen, tako da je potpuno svejedno koji oblik ona ima. Masa cestice 'ostaje uvijek istom, a volumen i oblik se mogu mijenjati. Ot p o r pr ot iv rastezanja je neobicno malen - kohezija je neznatna - tako da ga uviiek zanemarujemo.

Utjecaj topline. Pod utjecajem topline mijenja fluid svoj volumen, dakle i gustocu, zato u mehanici fluida ne mozemo zanemariti ucinak topline kao sto to cinimo kod klasicne hidromehanike.

Stlacivost (kompresibilnost). Stlacivost smo vee upotrijebili kao kriterij za razlikovanje kapljevina od plinova. Svi su fluidi stlacivi, no kapljevine su u tako neznatnoj mjeri da ih prakticki mozemo smatrati nestlacivirna, sto znaci da je gustoes neovisna 0 tlaku. Osim toga, stlacivost kapljevina smanjuje se s porastorn tlaka i temperatura. Stlacivost plinova, naprotiv, veoma je velika (s1. 1.1).

! !

I

1. opel PO.JMOVI

I I I I I

---,---------

I

------·-----:-n

kopljevino I I· II •.

.........._ ! _ nes 100'1

1 r fluid , !

\!

p=3 _) V

Slika 1.1.

'r:

Ako smo nekom volumenu V promijenili tlak za dp, pr9mijenit ... ~.~ mu _s_~ volumen za dV. Izraz dV/V nazivamo relativnoIl1 promjenorn volumena, a niezina velicina za jedinicu tlaka iznosi . -

,

/~i = " = _d~:p 1-

.~ J

pa se naziva koeficijentom stlaciyosti. Znak minus pokazuje da pove6mju daka od ... govara srnanjenje volumena, i obratno. Reciproenu vrijednost koeficijenta stlacivosti nazivamo rnodulom elastienosti

I E = 1/" = ._ T_T dP/dV.j

, /

fr?tI./d el~!;;)'''.«1.1)

"':/ C'-V/I'/Je

Dimenzija rnodula elasticnosti jednaka je dimenziji t1aka, a obicno ga izrazavamo u barima. Za vodu pod tlakom od 1000 bar i pri temperaturi od 20°C iznosi E = 28 800 bara, ti, volumen vode kod tog tlaka smanjuje se jedva 3,5%. Zato, osirn rijetkih slucajeva (npr. hldraulicki udar) smatramo vodu nestlacivom, Module E za vodu ovisno 0 temperaturi i tlaku daje tablica 1.1.

Tablica 1.1.

[ ., E \ :?, r '1

Modul elasticnosti za vodu E • 10-3 bar z.~ tv-jt' _.' 0 novo...-.:,

Tlak Temperatura °c

o 20 49 93

150

bar

1 20,5 22,5 2.3,3 21,7

100 21,1 23,2 24,1 22,4 17,4

300 22,2 24,5 25,4 23,8 19,0

1 000 26,7 28,8 30,0 28,5 24,6

I plinove cesto smatramo nestlacivima, tj, pri malim brzinama strujanja kao npr. u ventilacijskim uredajima. Promatramo li, medutim, plin iIi pani koji struje velikom brzinom, to znaci da je pad tlaka tako ve1ik da promjenu gustoce vise necemo rnoci zanemariti. Za zrakoplov kod brzine od 400 km/h srnatramo zrak jos uvijek nestlacivim. Priblizavamo li se brzini zvuka (oko 1200 kmfh), treba stlacivost zra-

1.4. FIZlKALNA SVO.JSTVA FLUIDA

19

ka uzeti u obzir. Tako je _npr. aunosferski zrak pri nonnalnom tlak_u (~l b_~d oko 17 000 puta sdaciviji 00 h1adne_~ode.

Za idea1ne se plinove izraz za modul elasticnosti pojednostavnjuje - (vidi jednadzbu 1.5).

Pod idealnim (savrSenim, potpunim, perfektniml plinovima razumijevamo o!!e koji se pokoravaju z~onim~~__!~_gn~u .. kOI!st~_tnu'§Qec_ifi91U. toplinu. To su hipoteticki plinovi, ali zrak i ostale r e aln e (stvarne) plinove, kad su daleko od kapljevitog stanja, mozemo _, barem priblizno - smatrati idea1nima. Za tocnije racune s realnim plinovima valja upotrijebiti korigirane jednadzbe stanja plina (rtlPr. van der Waalsovu jednadzbu), a za tehnicke svrhe (npr. za tlakove vece od 30 bar) upotrebljavamo jednostavniju korekciju, naime

I--p-~--_ ; -: I

- Ttl . je· Korekcijski faktor y = [ (p, T).

~/J' Iz fizike su poznati zakoni kojima se pokoravaju idea1ni plinovi. To je Boyle-

- Mariotteov zakon •

1 p V = konst.,-,

8to znaci da je pri konstantno; temperaturi (izotermicka promjena stania) omjer pocetnog i krajnjeg volumena obratno proporcionalan omieru tlako~a.

Gay- Lussacov zakon vri;edi za promjenu temperature pri konstantnom tIaku

(izobarska promiena) ~~s~. J .

To znaci da se volumen mijenja proporcionalno apsolutno] temperaturi. Spajanjem ovih dvaju zakona dobiva se tzv. jednadzba stania plina, koja glasi:

za m kg plina za 1 kg plina za 1 kmol pl ina

Pri tome su:

pV=mRT

p v = R T (odnosno p = e R T) pvM = 8315 T.

(1.2)

p - tlak u Pa;

V - volumen u rn"; m - masa u kg;

R - individualna plinska konstanta u Jfkg K; T - apsolutna temperatura u K;

M - masa jednog kilomola u kgfkmol.

(Broj 8315 je opca plinska konstanta u JfkmoIK.)

Cesto se upotrebljava jednadzba stanja plina u diferencijalnom obliku

dp/p + dv/v = dT/T.

U rjesavanju problema s plinovima nailazimo gdjekad na pojam mormalnoe" stanje, Pod tim se razumijeva redukcija velicina na neko odabrano stanje, sto ga

* Ispravnije bi bilo morrnativnoe (norrnirano) stanje,

_GU

1. OPCI POJ"MOVI

redovno odabirerno pri tlaku od 1,01325 bar i temperaruri od 0 °C. Jedan nonnalni metar kubni plina je zapravo masa plina koja pri tom stanju zauzirna volumen od 1 m", a broicano je jednaka 'njegovo] gustoci. Obicava se oznacivati s m!, iako to nije medunarodno dogovoreno, niti je u nasim zakonima, spomenuto.

2 !?akl1. Drugi osnovni zakon kojemu se pokoravaju idealni plinovi glasi (zakon poIi-

tropti_

L p vn = kon~. -{

(1.3)

S tim smo se zakonom vee upoznali, ako je eksponent n = 1; to je Boyle-Mariotteov zakon za izotennu. ,Difereneiramo li jednadzbu (1.3), dobivamo

odnosno

~ = -nPdv/vJ

Uvrstimo Ii taj izraz u izraz (l.I)Ul modulelasticnosti izlazi da je modul elas-

ticnosriza plinove --- '. , -

l E = n p, 1

'---'- ,_ "-_._ ... _ .. _

1 (1.4)

Buduci da je za vodu od O°C i p ~ 1 bar modul E ~ 20000 bar, to vidimo da je kod izotermickog procesa (n = 1) za zrak, pod isrim uvjetima, E ~ 1 bar, dakle je zrak oko 20000 puta stlaciviji od (hladne) vode.

1.5. Naprezanja

BuduCi da fluid ne podnos] .rastezanje, dolaze _u~bzir§Cl_!11o t!~J!~!lap__rezanja kao nonnalna _n~prezaiiJa koja djeluju okomito nagranicne plohe fluidne cestice (i to R!"e1l1~ ~estici!), te smicna (odreznajnaprezanja kaotangencijglnanaprezanja koja djeluju u granicnoj plohi, a u proizvoljnom smjeru. Na slici 1.2. prikaza-

.ne su obje - vrste naprezanja. .-

FJlJjq:t!_kQiem se pojavljuju tangenciialnanaprezanja, a to je svaki fluid u prirodi_2 nazivamorealnim (stvarnirn, faktiCniI11)_YL_YI~~_Qz~j1l1 flqld9ID~U .mehaniei fluida, medutim, cesto zamisliamo hipotetski (imaginarni) fluid, u kojem nema tangeneijalnih naprezanja, dakle potpuno neviskozni fluid. Takav se neviskozni fluid u velikom dijelu literature naziva »idea1nim~ fluidom. No taj naziv dovodi cesto do nejasnoca", i to iz dva razloga. Prvo, ,ic!ealnit fluid nije jedinstvenodefiniran. Dok jedni zahtijevaju da sidealnie fluid -buae-ujectno i nekompresibilan, drugi dopustaju da ima i .. idealnih« plinova, dakako u oba slucaja bez viskoznosti. 1?!!-l:go,_!.!_ fizi~Lse uyrijclio naziv »ide~~p!ip~~plip koji ima tocnoodredenasvoistva (vidi 2_~Le1j~!_.j2! po taj _ .. idealii_!_pl~moze biti i viskozan. Da ne dade do zabun a, zadrzat cemo za fluid u kojem nerna trenja naziv neviskozni fluid.

Upotreba neviskoznog fluida u mehanici fluida je opravdana jer je to gdjekad dopusteno (npr. kod fluida u rnirovanju jer se sile trenja pojavljuju sarno pri gibanjul), a gdjekad pojednostavnjujerno probleme i dolazimo do zakljucka koji se

* Pecornik, M., SIO razumijeoamo pod naziuom »idealni plin», Tehnika 11/1981.

! i

1.5. NAPREZANJ A

21

tako malo razlikuju od stvarnostida to mozemo dopustiti. S druge strane, tretiranje nekih problema s neviskoznim fluidom dovelo bi nas kadikad do apsurda: ventilator npr. ne bi mogao pri okretanju transportirati takav fluid.

(J

Si. 1..2.

Kod realnog fluida P?stoj_h_q~_kJ~, __ sila !~e~La ~bog __ k~~_za_~ja j~dne cestice fluida po drug~l:_ __ To td~itcmsKO_.1renje_w:,>~emo vis koz no sr (zilavost,.ljepljiv.9st)._pojam male viskoznosti jest zitkost - pojam koji se u mehanicifluida rjede, ali u obicnorn

zivotu c~st<Yii_ili?i~e_Qfj~~'i.-- - -- --- - - ..

1.6. Viskoznost

I

Viskoznost j~~~9a ~eril<? _~jeg2Y~_~.~t>ora protiv tangencijalni!;_J!i .kutnih defonnaclJa ceSflca .. Da bismo definirali viskoznost, razmotnfCemo-slIku Lr··Na~ lazi Ii se fluid izmedu dvije dovoljno velike (teorijski beskonacne) ploce (tako, da nema utjecaja rubova), kojih razrnak J'd nije pretjerano velik, bit ce za pomicanje gornje ploce brzinorn Cd u smjeru vlastite ravnine potrebna sila F. Cestice fluida tik uz plocu gibat ce se istom brzinom kao i ploca jer cestice uz nju prianjaju (adE~zija). Miruje Ii donja ploca, mirovat ce i cestice uz nju, dok ce cestica uz gornju plocu putovati brzinom (ploce) Cd' Prornjena brzine u nacrtanorn ce primjeru teci od 0 do Cd Iinearno, Sloj ftuida, debljine Yd' izgleda kao da je sasravljen od niza tankih slojeva koji klizu jedan po drugome malom relativnom brzinom. Pokusi su po~~li __ da za preteznuvecinu ftuida vrijedi Newtonov zakon, t]. da je SiTaP-pr:6porcionalna povrsini ploce A, brzini CJ i reciprotnoj\TijeAnosti razmaka .Yd

------ I_!< (X. A cd/Yd"* 1 --

r

[

/ / /

SL i .. 3 ..

*) Znak ex: upotrijebljen je za proporcionalnost.

1. Opel POJMOVl

Iz slike razabiremo da se, zbog slicnosti trokuia, kvocijent Cd/Yd rnoze zamijeniti prirastom brzine (gradijentorn brzine) dc,,Jdy. Uved~mo ,1LiQS i koeficiient.proporcionaliteta n. n1Qi~_mo proracunati tangencijalno naprezanje izmedu dvaju susjednih

sTO)eva-ftuid;' ._. _ .- /.f - .-

I FjA I d Id -I' -M7.C'/7c'l'.)._i/J',=, .. (1.5)

7: = = 1] Cd Yd =r7 ex Y." I_

• /l~/1"'?~71"

jednadzba (1.5) vrijedi sasvim opcenito ako se brzina i ne rnijen]a linearno, kako je to prikazano na slici 1.4.

o

S1. 104.

1z i~~~a~~be {15) definiramo koefiQirnt...P_LQ12.9Lc:iona_liteta 1]_>_.koU_ n~~ix~o ~~Q= lutnom iIi d in am icko m viskoznoscu

t: I'

1} = ---

dCx/dy .

1------.

ideolna (8inghamova) plastlina krulina

realna ptostiira tvar

elostiaa krutina

•

njutonski fluid (1] = konsl)

L

1.6. VISKOZNOST

23

Karakter k_gefi!:ijenlg__yi~k9_~~2_~ti 1] _ mozerno najbolje upoznati rz reoloskog dijagrama (s1. 1.5) koja predocuje upravo izvedenu ovisnost (1.5), jos i u usporedbi s krutinom.

Na sIici 1.5. su povrh apscise dcx/dy - a to je tzv, brzina deformacije - nanesene krivulje tangencijalnog naprezanja za razne tvari:

._ e 1 a s t i en a krutina napregnuta je proporcionalno velicini deformacije (proporcionalno sili), ali neovisno 0 brzini deformacije;

- idealna p l ast icn a (Binghamova) tvar (to je stadij tvari izmedu krutine i kapljevine, kao sto je npr. u dobrom priblizenju zubna pasta) takoder ne ispunjava uvjete fluida jer je potrebno neko pocetno naprezanje prije negoli tangificijalno naprezanje postane funkcija brzine deformacije, tj. T = f(dc,Jdy), a to vrijedi i za r ealn e plasticne tvari, npr. za suspenzije (cada u uljnom firnisu, mulj otpadnih voda i sl.), masti za podmazivanje, kit itd., u takav medustadij ubrajaju se i tzv. visokoelast i cn e tvari*;

- p s e ud op Iast i cn i fluidi (npr, emulziie, sl!1ol~) imaju promjenljivi tokitangenCijalnog naprezanja ovisno 0 brzini deformacije (tek se pri vecim brzinama deformacije tok stabilizira), a viskoznost im pada s porastom brzine deformacije

dT

---:'--:-::---:-~- = tan a;

d (dcx/dy)

- d il atan tni fluidi (npr. uljene boje, tiskarsko cmilo) imaju takoder promjenljivi tok tangencijalnog naprezanja ovisno 0 brzini deformacije, no njima viskoznost raste (tan a) s brzinom deformacije. Cesto se pri velikim brzinama deformacije ovi fluidi i skrutnu.

Fluide s promjenljivom viskoznoscu nazivamo nenjutnovskim fluidima, a one kod kojih je zavisnost po formuli (1.5) Iinearna, _ dakle s 'Y}--= konst.} zo\~emo nT~tnovskim f1yiqim? .. -

Konacno imamo liniju neviskoznog fluida (T) = 0) koja je identicna s apscisnom osi (r = 0).

Grubo se moze reci da plinovi i rijetke kapljevine naginju njutnovskim fluidirna, a guste kapljevine mogu biti nenjutnovske.

Fluide bismo mogli _ orijentacijski - podijeliti na nacin kako je to prikazano u shcmi na srr. 24.

Mi cemo pri proucavanju problema u mehanici fiuida vazda pretpostavljati ili njutnovski ili neviskozni fluid.

_] ~d..inica dinamicke viskoznosti odreduje se definicijom da je to viskoznost fluida koji struji laminarno,-aii koiem izmedii -ava-paraleln-a --sIoja na razmaku oct 1 m;pn-razlici brzina strujanja od I _mIs, nastaje tangencijalno naprezanje od

I T'3(paskala[-nimenzija_ al~~k.~_y~skQ~2.s_Q_~ paskal-sekunda -- -

II Pa s (= N s/m2)."}

Dinarnicka je viskoznost - osim pri ekstremno visokim tlakovima - prakticki ncovisna 0 tlaku (u granicama upotrebljivosti u tehnici) .

... K~o prirnjcr sluai tzv. skacuci kit [bouncing putty}: Bacimo Ii kuglu tog kita 0 zid, odskocit ':c poput loptc (kratkotrajno oprereccnje). Ostavimo Ii ga da dulje leii na ravnoj plohi, raspuzat ce po nioj pod utjecajem vlastite tezine (dugotrajno optcrecenje),

I

1. opel POJMOVI

------------~------------------------

Temperatura ja~o utjece na dinamicku viskoznost : s njezinim porastorn p a d a viskoznost kapljevina, a raste viskoznost plinova (sl. 1.6) .

.0",,1 rJ/latL~/~¢- t/7Ci<.o21?t:>SP

S1. 1.6.

?D ~. Mot~. ~·7~

reolni fviskozni)' lIuid '

TIO

kompresibi7ni fluid

'T::O

Q Ikonsf~

___ --1-_---.

kompresibilni Iluid

TIO

e tkonst:

nekompresibilni fluid

T=O e=konsf.

idealni plin pv~RT cp• konsf. c,.a konst.

rrolni plin pyler

Preracunavanie 1] kod plinova obavlja se po Sutherlandovoj eksperimentalnoj formuIi, koja glasi

( T) 3/2 273 + C

1], = 1]0 273 T + C .

(1.6)

Tu je 1)0 (poznata) viskoznost pri 0 (Oe); 1], je (trazena) viskoznost kod T (K); a C (K) je SutherIandova konstanta, dana u tablici 1.2.

1.6. VISKOZNOST

2S

Tablica 1.2.

Sutherlandoi v a konstanta C (K)

Zrak

Dusilc Nz

Kisik o,

Vodik Hz Ugljik-rnonoksid CO

124 103 138

83 101

Ugljik-dioksid CO2 Acetilen C2H2 Amonijak NH3 Vodena para H20 Solna kiselina HCI

274 198 626 673 360

f -- lVllogo vaznija od dinamicke je kinematicka viskoznost, a to je dinamicka viskoz-;-

/1 nost podijeljena gustocom _ r

" I v = fJ/(! (mlls). I

U tablici 1.3. nalaze se za neke ces~e upotrebljavane -- fluide podaci za gustocu (!. (kgtm~)_ iki...J.ematicku viskoznost 10°" ~'IJ-2Is) pri _odred_enoj_ te!Dperaturi t COC)_.r a vrijede kod tlaka od I bar

Tablica 1.3.

Fluid

Voda °

Voda 20

Voda 100

Zrak 0

Zrak 20

Zrak 100

Glicerin 20

Ziva 20

Terpentinsko ulje 1.5 Ricinusovo ulje 1.5

999,8 998,2 958,4 1,2.50 1,165 0,915

1 263,0 13546,0 875,0 970,0

1,708 } ko,Pr('l'Iua. )

1,007 (.!'J,-,&j~~~ f/7S /'_'UIOJ'h-

0,294 - I -

13,8 J . / v· - 1 I)

15,5 r: ( 1° r~/~ H'S_,rp'ZnoJl1

23,8

1200,0 0,115 1,86 1480,0

Treba Ii izraziti kinernaticku viskoznost smjese plinova, sluzimo se aproksimativnim formulama, kao npr. Mannovom formulorn

(1.7)

u kojoj su rj volumenski postoci pojedinog sastojka u smjesi, a Yi su njihove kinernaticke viskoznosti.

Kao mjera za kinematicku viskoznost (osobito ulja) upotrebljava se u Srednjoj Evropi stupanj Englera COE); u Velikoj Britaniji sekunda po Redwoodu ("R); u SAD sekunde po Sayboltu ("S)*. To dolazi otuda sto viskoznost ustanovljujemo istjecanjem iz posude (npr. Englerov viskozimetar) kroz posebno oblikovanu sapnicu. Omjer vremena istjecanja odredene kolicine vode i mjerenog fluida daje stupnjcve Englera, odnosno sekunde po Redwoodu iii Sayboltu.

Englerove stupnjeve pretvaramo u metricke jedinice uz pomoc raznih formula.

* Sekunde, iako vrcrnenske, oznacene su kao lucne.

1. opel POJMOVl

U praksi se redovno upotrebljava priblizna Ubbe1ohdeova formula

6,31 2

106 • y = 7,31 E --rem Is).

Od 10 °E da1je vrijedi omjer

1.7. Ostala svojstva kapljevina

Kohezija i adhezija uzrokom su povrsinske napetostl i kapilariteta. Povrsinska je napetost posljedica kohezije medu cesticama n,a vanjskim granicnim -povrsinama. PovrSinske sel}~p~tosti pojavljujiiizmedu dodimih povrsina fiuid"ii-KoJl se fiemijesaju i izmedu cvrsrih stijenki fluida. Poznato je da svrhom puna« casa-vode 'ima ispupcenupo\~isinl!- i da u nju mozemo oprezno dodati jos nekoliko kapi, te da ce, prije negolise prolije, isPllPcenje nad rubQ_m_ca~e _(menisk} biti. prilicno veli-ko~JednaK:b tako mozerno na povrsinu vode oprezno poloziti sivacu iglu, a da ona ne potone. Kapljice vode rvore na ravnoj povrsini (osobito prasnojl) oblik kugle, a na ugrijanoj ploci (npr. stednjaku) one i poskakuju, dok im u unutrasnjosti razvijena vodena para ne probije povrsinu pa one prsnu.

Kapilaritet j.~~9jstvo kapljevina zbog kojega u vrlo uskim cijevima ne vriiedi zakorii 0 spoJeD.lm posll_~_~Pia. Povrsina kapljevine u kapilari v~a je ili niza od vanjske povrsmeKapljevine. Prevladava Ii adhezija, kapljevina ¢~_~~n1Q~!!i~(_gii~Ps!!_cijevi

i popeti se uz nju nad dociIrnu ra_?Iiiti~-"to-je--izv~-~pij~ma elevacija, U .. slucaju ~

prevladale koliezije bit ce- obi~i~o:. povrsi~~ u kapilari spustit ce se pod r~i!1u_dndlrn=-tOJe-Kapilar-nadePre-sija~ bha slucaia prikazana su na s11karri'a1. 7. I 1.8. Na'-sIici 1.7. predoceria Te -kap-i1ai-na - depresija kod zive, a na slici 1.8. prikazana je kapilama elevacija kod vode. Visinska razlika h ovisna je 0 povrsinskoj napetosti, r~jusu zakrivljenosti na dnu (lIt vrhU)memSKa -i_e' o~~~~t~l:1ida' nadrneniskom

1, pod njim._Za neKeKaplJevme navedene su te visine u tablici 1A .

•

d

k?/ /c//7C ~ ~/a u/q (Ieod caoe)

r= -.--

f-- - - . ..c:::

- --_

-_ -_ -_-~ - -_ -= :p~ .... -..._---

-----------

----.--c--.-

S1. 1.7.

S1. 1.8.

Tablica 1.4.

Visina kapilarne elevacije h ovisno 0 promjeru cijevi d (mm)

Voda Alkohol

Toluol (C7Ha)

h (rnrn) 30/d

1 lid

lJ/d

1.8. ISHLAPL.JIVANJE IISPARIVANJE

27

Svekaplievine teze ishlapljivanj\!_ij~p?rivaniu, sto cine izbacu;uci molekule u prostor nad svojom slobodnom povr~in<?!l1. Ako je taj prostor ogranicen, parcijalrii tlak molekula kapljevine raste do onoga pri kojem se molekule opet vracaju u kapljevinu. Taj se tlak - j's.r._ tad~_vl~9~Ig_ynoteZa - naziva t!!1kom zasicenja. Pri povecanoj temperaturi raste ta molekulama aktivnost, ali s njo~j_ tlak zasi~~:nja. To znaci da se u prostoru nac! J5:~Iili_~yinom ne moze nikad.'postici a2solu~ni vakuum jer su tu uvijek njezine pare., To je osobito vafno kod sisanja lako hlapljivih kapljevina. U tablici 1.5. dani su tlakovi zasicenja pri temperaturi od 01<0 'lWoC, u apsolutnim barima.

'Tabfica 1.5.

Tlakovi zasicenja pri oko 20°C u bar (aps.).

2iva Voda

Alkohol (etilni) Gazolin

0,000 001 76 (y;~o M?q 'ey.rL r a ku/nt'l)

0,0238 '

0,138

0,311

Iz tab lice razabiremo ve1iku vrijednost punjenja barometra zivom: niski tlak njezinih para veoma se priblizava apsolutnom vakuumu.

* Pod isparivaniern srnatrarno pojavu koja se zbiva u prisutnosti samog ftuida koji isparuje, -dok se ishlaplj ivanje zbiva u pr isutnosti i drugih fluida (npr, zrak + vodena para + voda).

Upotrijebljene oznake i jedinice SI

Sirnbol jedinica

Veli¢ina

Simbol

!U m/s

ru J/kg

Iedinica

Velicina

,~ a

A b

c

c. c. c,

d D t

e Eu

f

Fr g G

n, H h

f

I

mis' m/s

m'

m

mis

m/s

m/s J/(kg K) J/(kg K)

m m m

J/kg

mis' N

m Jjkg

m'

N

k

k K K

I, L La m

111 M Ala n

II

o

m kgm/s

m

kg kg/s Nm

i Is m Pa J/kg

m

J/kg J/(kg K)

p

Q

r, R r

R Rt

s

Sr

m

t T T

u t!

V

V

m

°C

K Nm m/s m'/kg m'

m'/s

Inde'ksi

a atmosfersko

aps apsolutno

radiialno tangencijaino

n normaino

u pri rnirovanju (c = 0)

s, at; stat sraticko

kin kineticko-

d, din dinarnicko

r, tot totalno (ukupno)

h hidraulicko -

akceleracija brzina zvuka povrsina sirina

brzina ( opceni to) prosiecna brzina

.brzma. tangencijalnog naprezania izobarski toplinski kapacitet izohorsk] toplinski kapacitet dijametar (premier); denliina dijametar

apsolutna vis ina neravruna (hrapavost povrsine) speclficna energija za iedirucu mase

Eulerova znacaika

faktor (koeficiient)

Froudeova znacajka

akceleraclia sile tete

tezina .

X,y,Z m

a

C1

Ii i'

F.

{}

I:

'1 Pa s

11 (0;,)

%

J. ).

II

m'/s

VIS Ina

specificna entalpiia za iedinicu mase moment inercijc

impulsni protok (sekundni irnpuls) koeficiient

apsolutna visina ekvivalentrie pjescanc hrapavosti kolicina gibania

kavitaciiski brei

duliina

Lavalova znacaika

'J kg/m'

rt Pa

Pa

rp If/

()) rad/s

I' rn'/s

mas a

maseru protok u sekundi moment (opcenito) Machova znacaika eksponent politropc orzina vrtnje

opseg

tlak

kolicina topline za iedinicu rnase radii us (polurnier)

specificna radnia trerua za iedirucu mase individualna plinska konstanta Reynoldsova znacaika

razrnak, udalienost

S trouhalova znacaika vriierne

korak

temperatura

apsolutna temperatura zakretru moment obodna brzina

specificni voiumen (voiumen iedinice mase) volumen (obujarn, zaprerruna)

voturnenski protok

relanvna brzina

rad (energija) za jedinicu mase udalienost po koordinatnim osima

kut izrncdu apsolutne 1 obodne brzrne koeficijent istjecanja

kut izmedu relativne 1 obodne orzine kut niza (kaskade)

kut klizanja

upadru kut

koeficiient otpora (opcenito) koeficijent otpora nosive povrsine koeficijent uzgona nosive pcvrsine dinarnicka viskoznost

korisnost

eksponent izentrope koeficijent trenja U ciievi vitkost krila

koeficijent kontrakcije kinernaticka viskoznost koeficijent (faktor) gustoca (specificna masa) normaino naprezarne tangencijalno naprezanie koeficijent gubitka kocficijent (faktor)

kutna brzma

cirkulacija

x otporno
y uzgonsko
R I rezultantno
x! y, Z U smjerovima koordinatnih est
I, 2·c· tocke niz strujni tole
co nesrnetaru strujrn tok
ul ulazno
iz izlazno
kr kriticnc
L Lavalovo
max I maksirnalno
min minimalno Skripta zadataka iz kolegija «Hidromehanika»

SI sustav mjernih jedinica

MEDUNARODNI SUSTA V MJERNIH JEDINICA
,.) Osnovne SI jedinice
II II I~~
Fizicka velicina Naziv Oznaka
Duljina metar m
Masa kilogram kg .,
:.
Vrijeme sekunda s
amper (ampere) '1--
Jakost elektricne struje A
Termodinamicka temperatura kelvin K
Kolicina tvari mol mol
II- I -II ~~
Svjetlosnaj ako st kandela (candela)" -I cd
, Definicije nekih osnovnih jedinica

Metar - metar (m) je osnovna SI jedinica za duijinu. Metar je duijina koja odgovara putu sto ga prijede svjetlost u vakuumu za vrijeme od 11299 792 4.58 s, odnosno duijina jednaka 1650763,73 valne duljine u vakumu zracenja koje odgovara prijelazu izmedu razine 2plO i .5ds atoma kriptona 86 .. Ova definicija, prihvacena na Generainoj konferenciji za mjere i utege u listopadu 1983 .. , zamijenila je definiciju iz 1967. temeljenu na kriptonovoj lampi.

Masa - masa (m) kolicine materije je sadrzana u cestici ili tijelu bez obzira na njegovu lokaciju u svemiru.. Masa je stalna, dok tezina ovisi 0 udaljenost tijela od centra Zemlje (iIi drugog planeta).. SI jedinica za masu je kilogram. U skladu s Einsteinovom jednadzborn E =mc2 svi oblici energije posjeduju maseni ekvivalent.

Kilogram - kilogram (kg) je osnovna SI jedinica za masu i jednak je masi medunarodnog prototipa kilograma .. Prototip je valjak vi sine 39 mm i promjera 39 mm, nacinjen od Iegure platine (90 %) i iridija (10 %), a cuva se u Bureau International des Poids et Mesures u Sevresu pokraj Pariza, Francuska. Omjer dviju masa odreduje se s pornocu vage. Postupak vaganja, koji definira masu, sastoji se u nacelu u brojanju tijela malih (infinitezimalnih) jednakih masa (utega) koja dovodi do ravnoteze vage ..

Sekunda - sekunda (s) je SI jedinica za vrijeme. To je trajanje 9 192 631 770 perioda zracenja koje odgovara prijelazu izrnedu dvaju hiperfinih nivoa (F = 4, rn, = 0 to F = 3, mr = 0) osnovnog stanja atoma cezija 133 (J33Cs). Periodu definiramo kao vrijeme potrebno da svjetlost prevali put koji odgovara jednoj valnoj duljini.

Amper - amper (A) je osnovna SI jedinica za jakost elektricne struje .. Amper je jakost stalne elektricne struje koja se odrzava u dvama paralelnim, ravnim, beskonacno dugackim vodicima zanemarivo malog kruznog presjeka, koji se nalaze u vakuumu i medusobno su razmaknuti za

i

r

I

Skripta zadataka iz kolegija «Hidromehanika»

SI sustav mjemih jedinica

1 metar, i u tim uvjetima uzrokuju medu vodicima silu koja iznosi 2x 10-7 njutna po metru duljine ..

Kelvin - kelvin (K) je osnovna SI jedinica za termodinamicku temperaturu. To je termodinamicka temperatura koja je jednaka 1/273.16 termodinamicke temperature trojne tocke vode. Trojna tocka vode je ona vrijednost temperature i tlaka kod koje voda moze postojati u sva tri agregatna stanja .. Ime je dobila po engleskom znanstveniku sir W. Thompsonu, Lord Kelvin (1824.-1907.).

Mol - mol (mol) je osnovna SI jedinica za kolicinu (mnozinu) tvari. Mol je kolicina tvari onog sustava koji sadrzi toliko elementarnihjedinki tvari koliko ima atoma u 0.012 kg izotopa ugljika 12 (12C).. Elementame jedinke uvijek moraju biti specificirane i mogu biti atomi, molekule, ioni, elektroni, neke druge cestice ili odredene grupe cestica. U jednom molu (0.012 kg) izotopa ugljika 12 ima 6.022045x1023 atoma (Avogadrov broD. Avogadrov zakon - jednaki volumeni svih plinova sadrze, uz iste uvjete temperature i tlaka, isti broj molekula, odnosno istu kolicinu (n) plina. Avogadrova konstanta (L ili NA) je odnos broja jedinki (1'l) i kolicine tvari (n), odnosno vrijedi L = N / .11 .. Mjerenjern difrakcijerendgenskih-zraka-na kristalirna nadeno je da Avogadrova konstanta (L) ima vrijednost L = (6.022045 ± 0 .. 000 031) x 1023 mOrl

Kandela - kandela (cd) je osnovna SI jedinica za svjetlosnu jakost, Kandela je svjetlosna jakost, u danom smjeru, koju emitira izvor monokromatskog zracenja frekvencije 540x 1 012 Hz i ciji intenzitet zracenja u tom smjeru iznosi 1/683 vati po steradijanu ..

'" Dopunske SI jedinice

II Fizicka velicina

Naziv

Oznaka

Definicija

II

Radijanje kut izrnedu dva polumjera koji na I
Kut radijan rad kruznici odrezuju luk cijaje duljinajednaka
polumjeru
Steradijan je prostorni kut ciji se vrh nalazi u
Prostorni kut steradijan S1 sredistu kugle, ana njenoj plohi orneduje
povrsinujednaku kvadratu polumjera kugle Skripta zadataka iz kolegija «Hidromehanika»


Q Izvedene SI jedinice s posebnim imenom

II Fizicka velicina II Naziv II Oznaka II Definicija II
II Frekvencija II here (hertz) II Hz II S-I II
II Sila II njutn (newton) II N II m kg S-2 II
II Tlak II paskal (pascal) II Pa II Nm-2 II
Energija I dzul (joule) II J II Nm II
Snaga I vat (watt) II W II J S-l ~
II Kolicina elektriciteta II kulon (coulomb) II C II sA II
II Elektricni napon If volt )1 V " W A-I II
.... I[Elektricni-kap-acitet fl farad 11- F II C V-I If 1
II
II Elektricni otpor II om (ohm) II Q /I V A-I II
II Elektricna vodljivost II simens (siemens) II S II A v' II
II Magnetski tok II veber (weber) II Wb II Vs II
II Magnetska indukcija II tesla II T /I Wbm -2 1/
II Induktivnost II henri (herny) II H II WbA-I II
II Celsiusova temperatura II stupanj Celsiusov II °C 11 K II
II Svjetlosni tok )1 lumen II 1m II cd sr II
II Osvijetljenost II luks (lux) /I Ix II 1m m-2 II
II Aktivnost radionuklida II bekerel (bequerel) II Bq II S-I II
II Apsorpcijska doza II grej (gray) II Gy II J kg" II
II Ekvivalentna doza II sievert II SV II J kg-I II I

Definicije nekih izvedenih SI jedinice s posebnim imenom

Njutn - njutn (N) je izvedena SI jedinica sile. Definiran je silom koja tijelo mase jednog kilograma ubrza za jedan me tar u sekundi na kvadrat (N = kg m S-2). Ime je dobila po engleskom znanstveniku sir Isaac Newtonu (1642.-1727.,).,

Pascal - Paskal (Pa) je izvedena SI jedinica tlaka. Definirana je tlakom 5tO ga proizvodi jednoliko rasporedena sila jednog njutna koja okomito tlaci ravnu plohu plostine jedan


SI sustav miernih jedinica

cetvomi metar (Pa = Nlm2). Ime je dobila po francuskom maternaticaru, fizicaru i filozofu Blaise Pascal (1623.-1662.).

Dzul - dzul (J), je izvedena SI jedinica rada, energije i topline. Definiran je umnoskorn sile jednog njutna i puta jednog metra za koji se pomakne hvatiste sile u smjeru sile (J = N rn). Imeje dobila po engleskom fizicaru James Prescott Joule (1818 .. -1889.).

Vat - vat (W) je izvedena SI jedinica snage. Definirana je snagom kojom se u jednoj sekundi obavi rad jednog dzula (W = lis). Ime je dobila u cast skotskog inzenjera lamesa Watta (1736.-1819.)"

Celsiusova temperaturna skala - za nulu u Celsiusovoj temperaturnoj skali uze:ro-je Iediste vode pri 101 325 Pa. Vreliste vode pri 101 325 Pa je uzeto kao druga referentna tocka, Taj raspon podijeljen je na 100 jednakih dijelova, a svaki dio odgovara 1 DC. Jedinice CeIsiusove temperaturne skale (DC) i termodinamicke temperaturne skale (K) su identicne, odnosno 1 DC =lK .

. ~ Izvedene SI jedinice

II Fizicka velieina II Naziv II Oznaka II
II Povrsina II cetvorni ili kvadratni metar II 1 m2= 1m*lm II
II Volumen II kubicni metar II m3= 1m*lm*lm II
II Brzina II metar u sekundi II m S-l II
II Ubrzanje II metar u sekundi na kvadrat II -2 II
ms
II Volumna masa - gustoca II kilogram po kubicnorn metru 11 kg m-3= m!V II
I! Specificni volumen II kubicni rnetar po kilogramu II m3 kg' II
II Gustoca struje II amper po kvadratnom metru II Am-2 II
II Jakost magnetskog polja II amper po metru II Am-1 II
II Koncentracija II mol po kubicnorn metru II mol m-3 II
II Luminancija II kandela po kvadratnom metru II d -2 II
c m
II Dinamicki viskozitet II paskal sekunda II Pa s II
II Moment sile II njutn metar II Nm II
II Povrsinska napetost II njutn po metru II Nm-1 II
II Gustoca toplinskog toka II vat po kvadratnom metru II Wm-2 II ~

'.,"



II Toplinski kapacitet II dzul po kelvinu II JKI II
II Specifcni toplinski kapacitet II dzul po kilogramu i kelvinu II J kg-I K-I II
I! Jakost elektricnog polja II volt po metro II Vm-I II
II Molarna energija II dzul po molu II Jmorl II
II Molarni toplinski kapacitet II dzul po molu i kelvinu II J mOrl K-I II
II Apsorbirana doza zracenja II grej po sekundi I Gy S-I II
II Kutna brzina " radijan po sekundi J:hli S-I II
II Kutna akceleracija II radijan po sekundi na kvadrat ! rad S-2 II '4 Dopustene jedinice izvan SI

!t Fizicka velicina II Naziv II Oznaka II Definicija II
II Duljina II morska milja II - II 1852 m II
II Masa II karat II - II 0 .. 0002 kg II
II II tona 11 t " 1000 kg II
II Volumen II litra II I, L II 1.,000028 drrr' II
II Vrijeme " sat II h " 3600 s II
II II minuta II rmn " 60 s II
II Brzina II cvor II - II milja h-I II
II Tlak " bar " bar II 100000 Pa II
II Energija II elektronvolt II eV II 160xlO-19 J II Definicije nekih dopustenih jedinica izvan SI sustava

Morska milia - morska milja (iIi nauticka miIja) je iznimno dopustenja jedinica duijine izvan SI koja se koristi u pomorskom, rijecnom i zracnom prometu. Morska miIja je jednaka duijini Iuka jedne minute na povrsini Zemlje mjereno kod geografske sirine N45° i iznosi 1852 m.


S1 sustav mjernih jedinica

Tona - tona (t) je3iznimno dopustena jedinica mase,. Definirana je kao poseban naziv zati~U6u kilograma (t = 10 kg).

Litra - litra (1, L) je iznimno dopustena jedinica obujma, definirana je kao poseban naziv za kubicni decimetar (L=dm\ Njezini su uobicajeni nizekratnici centilitra (el, cL) i mililitra (ml, mL).

Bar - bar (bar) je jedinica tlaka i jednaka je 105 Pa. U meteorologiji se cesto upotrebljava milibar (100 Pal. Bar je iznimno dopustenajedinica izvan S1 (S1 - Internacionalni sustav),

~ Prefiksi SI jedinica

II Multiple (visestruke) II II
Submultiple jedinice I
jedinice

I Faktor II Prefiks J I Oznaka 1I11I1 Faktor II Prefiks II Oznaka I
I 1018 II~~[ E Illr 10-1 II deci IL~
I 1015 I L peta liP III ~ 10-2 II centi I! c I
I 1012 Irte~1 T 1I11I1 10-3 II mili II m I
~~I G 1I11I1 10-6 " mikro II 11 I
I 106 II mega II M 111£ 10-9 JI nano IL~
L2~1 kilo lL k 1I11I1 10-12 II piko II p I

I 102 II hekto II h _Jill 10-15 II femto I CO
I 10 1~~Lda 1I11I1 10-18 I[~o_jl a I
Web stranice za pretrazivanje:.

http://www.ktf-split.hr/periodni/abc/jedinice.html => za S1 sustav mjernih jedinica

http://www.ktf-split.hrlperiodni/abc/index.html => rijecnik kemijskih pojmova

http://www.ktf-split.hr/periodni/abc/prilozi.html => za priloge i tablice

http://www.ktf-split.hr/periodni/abclkonstante.html => za fizikalne i astronomske konstante

http://www.ktf-split.hr/periodni/index.html => za periodni sustav kemijskih elemenata

Skripta zadataka iz ko1egija «Hidromehanika»


FIZlKALNE I ASTRONOMSKE KONSTANTE

Q Fizikalne konstante

II Naziv II Vrijednost II Jedinica II
II Apsolutna nula II -273.16 II °C II
II Ubrzanje slobodnog pada II 9.80665 II m S·2 11
II A vogadrova konstanta II 6.0221367 E23 II 1 mol" II
II Baza prirodnog logaritma 11 2.718281828 II II
II Bohrov magneton II 9.2740154 E-24 II r r' II
II Bohrov radijus II 5.29177249 E-11 II m III
II Boltzmannova konstanta [[ - - - I[ - -1 K~l - -III
1.380658 E-23
II Radijus elektrona II 2.81794092 E-15 II m II
II Diracova konstanta II 1.0545887 E-34 II 1 s II
II Naboj elektrona II 1.60217733 E-19 II C II
II Masa elektrona II 9.1093897 E-31 II kg II
II Odnos mase elektrona i protona II 5..44617013 E-4 II II
II Elektronvolt II 1.6021892 E-19 II 1 II
II Faradayeva konstanta II 96485.309 II cmorl II
II Feigenbaumova konstanta II 4.669210609102990 II II
II Konstanta fine strukture II 7 .. 29735308 E-3 II II
II Prva radijacijska konstanta II 3.7417749 E-16 II Wm 2 II
II Gravitacijska konstanta II 6 .. 67259 E-11 II N m2 kg-2 II
II Rydbergov broj za vodik II 1.0967758 E7 II -I II
m
II 1osephsonov koeficijent II 4.8359767 E14 II Hz V-I II
II Loschmidtova konstanta II 2.686763 E25 II -3 II
m
II K vant magnetskog toka II 2.06783461 E-15 II Wb II
II Opca plinska konstanta II 8.314510 II 1 mol" K-I II
II Planckova konstanta il 3.99031323 E-10 II J s mOrl II Skripta zadataka iz kolegija «Hidromehanika»

SI sustav miemih jedinica

I~ Molami volumen idealnog plina 0.02241410 II m3 mol" II
II Normalni tlak II 101325 II Pa II
II Nukleami magneton II .5.0507866 E-27 II r r' II
II Permeabilitet vakuma II 12..566370614 E-7 II N A-2 II
II Permitivitet vakuma II 8.854187817 E-,12 II Fm-I II
II Pi II 3.141.5926.535897932 II II
II Planckova konstanta Il'f 6.6260755 E-34 II Js II
II Rydbergova konstanta II 10973731.534 JI -I ~
m
II Druga radijacijska konstanta II 0,,01438769 II mK II
IlSo'arna konstanta II 1400 If Wm-2 II
II Brzina svjetlosti u vakumu II 299792458 II m S-I II
II Brzina zvuka u zraku II 340 II ms-I II
II Stefan-BoItzmannova konstanta II 5.67051 E-8 II W m-2 K-4 II "j Astronomske konstante

II Naziv II Vrijednost II Jedinica II
II Astronomska jedinica II 14959787 Ell II m II
II Svjetlosna godina II 9".5 E1.5 II m II
II Sunce II Proizvodnja energije II 3.90 E26 II W II
I Masa II 1.99 E30 II kg II
I Prosjecna udaljenost od Zemlje II l.495 Ell II m II
I Prosjecni radijus II 6.960 E8 II m II
II Zemlja II Prosjecna gustoca II 5.517 II kg m" II
I Radijus na ekvatoru II 6378160 II m II
I Radijus na polu II 6356180 II m II
I Prosjecni radijus II 637 E6 II m II l j



I Masa II 5.972,E24 II kg 1
I Obujam na ekvatoru II 4.0070368 E7 II m II
I Jedan stupanj na ekvatoru II 111.306,6 II m II
I Povrsina II 5.09950714 E14 II m2 II
I Volumen II 1.08284132 E21 II m3 II
II Mjesec II Gravitacijsko ubrzanje II 1.619 II m S-2 II
I Gustoca Il't- 3330 II kg m" II
I Prosjecna udaIjenost od Zemlje II 3.844 E8 II m II
I Masa II 7.33 E22 II kg II
11- - - _ .... _ .. _.- l Prosiecni radiju_s /I 1718000 fl m ... - - ], I

Odnosi mjernih jedinica

TLAKOVI-NAPREZANJA
kp/cm' Mp/m" Pa kPa Mpa N/m2 kN/m2 bar
kp/cnr' 1 10 98130 98,13 0,0981 98130 98,13 0,981
Mp/m2 0, I 1 9813 9,81 0,00981 9813 9,81 0,0981
Pa 1,019* 10-5 1,019*10-4 1 0,001 1*10-6 I 0,001 I * 10-5
kPa 0,01019 0,1019 1000 1 0,001 1000 I 0,01
1--. 1*106 1*106
Mpa 10,19 101,93 1000 1 1000 10
N/m2 1,019*10-) 1,019*10-4 I 0,001 1*10-6 1 0,001 I*IO~
kN/m2 0,01019 0,1019 1000 I 0,001 1000 1 0,01
bar 1,019 10,19 1 * 10) 100 0,1 1 *105 100 1 SILA
p kp Mp N kN
p 1 0,001 1*10-6 0,00981 9,81 *10-6
kp 1000 1 0,001 9,81 0,00981
Mp 1*106 1000 1 9813 9,81
N 101,936 0,1019 1,019* 10-4 1 0,001
kN 1,019*10) 101,936 0,1019 1000 1 Skripta zadataka iz kolegija «Hidromehanika»


VOLUMENSKE smE
p/cm'' kp/m'' Mp/m3 kN/m3
p/cm3 1 1000 1 9,81
kp/m' 0,001 1 0,001 0,00981
Mp/m" 1 1000 1 9,81
kN/m3 0,1019 101,93 0,1019 1 r"'PERIODNI SUSTAV ELEME~I

18

57 ~ 59 60 61

Lantanoidi La Ce Pr Nd 13891 14012 14091 14424 (145)

89;ti. go.' 91;\i~2 .. 93

A~Th Pifi1s<;.lJ.

Aktinoidi (227) 2.3204 2~23i03 (237) (244) (24.3)

iii;
62 63 64 65 66 67 68 69 70 71
Sm Eu Gd Tb lli: Ho Er Tm Yb Lu
15036 15196 15725 15893 16250 164.93 16726 16893 173.04 174.97
94 100 -c ~ 101 kPa

Napomena: Relativne atomske mase izrazene su s pet znacajnih znamenkL Za preciznije vrijednosti pogledati vrijednosti uz svaki element Za elemente koji nemaju stabilnih nuklida u zagradama je dan maseni broj najduze zivuceq izotopa. Izuzetak su !Qlli, protaktinij i uranij koji imaju karakteristican izotopski sastav na Zemlji (Atomic Weights of the Elements 1999, Pure App! Chern, Vol. 73, No.4

(2001) 667-683).

II

Izotth:micki tcrmodinamicki odaci vode ri tern eraturi od T=20"C

Plin -
Pritisak Gustoes Unutamja Entalpija Entropfja Izohorski Izobarski
(bar) (kglm.3) energija (kJ/kg) (J/g*K) topl. koef. topL koef.
(kJ/kg) Cv (J/g*K) Cp (J/g*K)
0.00000 0.00000 24034 25387 26.716 14017 1.8632
0 .. 023393 0 .. 017314 24023 25374 8 .. 6660 14359 1.9059 Izotermieki termodinamlcki odaci ,"ode rt tern eraturt od T=5"C

Plin -
Pritisak GustoCa Unutaruja Entalpija Entropija lzohorski Izobarski
(bar) (kglm.3) energija (kJlkg) (J/g·K) topL koef. topl. koel
(kJ1kg) Cv (J/g"K) Cp (J/g·K)
000000 0.00000 2382.4 2510.7 26 .. 643 13984 18600
0.0087258 0 .. 0068022 2381.8 2510J 90248 1.4226 18894 *

i

H

A •

A

•

ablica (JlIstoee za razlicite materiiale

r ,

I i

........

II

'r:

Speclficna toplina za razlicite materijale

Tablica toplinskog konduktiviteta za razlicite materijale

1 j

i

I

Periodic Table of Elements _. Periodlcni sustav elemenata (Mendeljejev)

Name· ime r-····················-···_···········_···_

Atomic Weight - atomska tezina r··········· .

Melting Point _ tocka taljenja

Boiling point= tocka isparivanja, r--·---·---vrenja

Solid

Liquid

<-Actinides

httpv/courses.nus .. edu .. sg

t 1

1

1. DIMENZIJSKA ANALIZA

Dimenzijska analiza i teorija slicnosti su znanstveni ternelj eksperimentalnom istrazivanju slozenih fizikalnih pojava kako u mehanici fluida, tako i u ostalim podrucjirna fizike. Primjenom dimenzijske analize minimizira se potrebni broj mjerenja za istrazivanje neke pojave, a olaksavaju se prikaz i tumacenje rezultata mjerenja. Teorija slicnosti daje podlogu za prirnjenu modelskih istrazivanja i primjenu analogija u fizici ..

Fizikalne velieine imaju svojstvo da se preko svoje definicije daju mjenti. Mjerenje fizikalne velicine je usporedba sa standardom ciJa sc velicina naziva 'fl,iema jedinica. Dimenzija fizikalne velicine definira njenu kategoriju s obzirorn na mjerenje. Razlicite fizikalne velicine mogu imati istu dimenziju i tada se mjere usporedborn s istim standardom: Tako npr. rad sile i moment sile imaju iste dimenzije, a potpuno su razlicite fizikalne velicine. Sadrzaj fizikalne veliCine, opcenito oznacen s Q izrazava se s pornocu mjemog broja Q i mjerne jedinice <2, u obliku osnovne jednadzbe metroiogije Q QQ. Sadrzaj fizikalne velicine ne zavisi od izbora mjerne

jedinice.

Fizikalne jednadzbe su univerzalne iIi velicinske jednadzbe 5tO znaci da su u njima varijable fizikalne velicine. One su dimenzionaIno homogene i neovisne 0 sustavu mjernih jedinica.

U svakoj znanstvenoj disciplini pojavljuje se ogranicen broj fizikalnih velicina, a za svaku od njih bi se mogio izabrati proizvoljnu mjernu jedinicu, ali bi to bilo neprakticno jer bi se u proracunu moralo baratati s omjerima mjernih jedinica. Na primjer siia F koja ce izazvati pravocrtno gibanje tijela mase m ubrzanjem a je definirana jednadzbom F=ma, iIi ako se

fizikalne velicine izraze s pornocu mjernih brojeva i mjerila, u obliku: (FF) = [mrn] (aa), 12

cega slijedi mjerni broj F za silu

F = m a ( ~a )

S obzirom da je polazna fizikalna velicina dimenzionalno homogena, omjer mjernih jedinica je bezdimenzionaIan, a za proizvoljno izabrane mjerne jedinice taj ce omjer u opcem slucaju biti razlicit od jedan, sto je neprakticno za proracun. Ako se za silu izabere takva mjerna jedinica za koju vrijedi F = m a (definicijska jednadzba za jedinicu site) tada ce omjer mjernih jedinica biti jednak jedan, a jednadzba za mjerne brojeve irnat ce isti oblik kao i polazna fizikalna jednadzba, Pristupajuci na taj nacin (osiguravajuci jedinicni ornjer mjernih jedinica svim jednadzbarna unutar nekog podrucja fizike) dolazi se do koherentnog sustava mjemih jedinica koji se zasniva na minimalno mogucern broju mjernih jedinica. Medunarodni S1 sustav jedinica jc koherentni sustav u kojem su za podrucje mehanike fluida dovoljne eetiri osnovne fizikalne velicine, cijim se dimenzijama odnosno mjernim jedinicama mogu opisati dimenzije odnosno jedinice svih ostalih fizikalnih velicina .. Te su cetiri osnovne velicine s pripadajucim dimenzijarna i mjernim jcdinicama iz medunarodnog S1 sustava mjernih jedinica dane u tablici 1.1.

Tablica L 1 Osnovne fizikalne velicine u mehanici fluida

Velicina - Dimcnzija Jedinica u S1 sustavu
duljina L m
vrijcrnc T s l masa temperatura

M e

kg K

2

Dlmenzijska analiza

Dimenzija [Q] odnosno jedinica [at svake fizikalne velicine u mehanici fluida se rnoze prikazati kao produkt potencija osnovnih dimenzija odnosno jedinica u obliku

[Q] = MQLbred [6J- = kgQmbsCKd (Ll) rv]= HOL1r-1e~= liT'" (wi~5] sr [a_J" ".(L~T-2e"= L/r2:[0ls?]

gdje su eksponenti a, b, c i d tipicni za fizikalnu kategoriju Q, npr. za brzinu a=O, b=l, c=r-I, d=t), za silu a=l, b=l, c=-2, d=i), itd. Nisu uvijek potrebne sve cetiri osnovne dimenzije .. Tako se dimenzije svih fizikalnih velicina u kinematici fluida mogu opisati s dvije dimenzije: duljine i vremena. U dinamici nestlacivog strujanja fluida gdje temperatura fluid a ne igra ulogu dovoljne su tri dimenzije: duljine, vremena i rnase, a tek u dinamici stlacivog strujanja taj skup se prosiruje dimenzijom temperature.. U tablici 1..2 dane su dimenzije i jedinice nekih fizikalnih velicina u mehanici fluida.

Tablica 1.2 Oznake, dimenzija i jedinica nekih fizikalnih velicina u mehanici fluida

- .... .. __ .
I FiZrkalna -veIic:ina I Oznaka I Dimenzija Jedinica u S1
sustavu
_povrSina A,S L2 2
m
brzina zvuka c LTI m/s
eromler D, d L m
sila F MLr-2 N
gravitacija - g LT2 rn/s2 -
-
tezinski protok G MLy-3 N/s
volumenski modul elasticnosti K " E ML-IT-2 Pa
maseni protok In MTI k?/s
moment sile M MUy-2 Nm
.. -
snaga P MUy-3 W
tlak p ML-Iy-2 Pa
volumenski erotok Q OT-I m3/s
plinska konstanta R L2y-2e-1 l/(kgK)
-
_potencijal masene sile U L2y-2 m2/s2
specificna unutrasnja energija u L2y-2 llkg
volumen fluida V 0 m3
brzina struj_anja fluida l' LY-' rn/s
rad sile W MUr2 1
_zeodetska - - z L
visrna m
gustoca fluida P ML-3 kg/m-'
koeficijent kinernaticke viskoznosti v L2y-1 m2/s
kocficijent dinarnicke viskoznosti JL ML-IT-I Pas"~
brzina vrtnjc (J) r-l rad/s
koeficijent trcnja A - -
naprezanje t: ML-Iy-2 N/mz,;:'PO,.
kut a - rad
zracnost E L m
koeficijt>Dt nnvl"cinclrpo n"'_r.I>tr~rf; ~ "A .4' ..... _") I N/m I
I U' I IV~ 1. -
I t:""" • A ......... "'.1'10. ....... JJU!::V\VJ ... I

L

Dimenzijska allaliza

3

Treba naglasiti da je izbor ove cctiri fizikalne velicine potpuno proizvoljan, te se umjesto njih maze koristiti bilo koji skup od cetiri dimcnzionalno nezavisne fizikalne velicine. Dimenzionalna nezavisnost osnovnog skupa fizikalnih velicina podrazumijeva da se dimenzija niti jedne od fizikalnih vclicina izabranog skupa ne rnoze prikazati dimenzijama preostalih fizikalnih velicina u tom skupu, sto je sadrzano u teoremu 0 dimenzionalno nezavisnom skupu koji glasi: Ako sarno trivijalno rjesenje al=ar ... =an=O, Cini produkt potencija Q;I . Q? .. Q;" bezdimenzijskim, onda je skup n fizikalnih velicina Q/. Q? "Qn dimenzionalno nezavisan. Ako je n>k, gdje je k broj osnovnih dimenzija (mjemih jedinica) u skupu, tad a skup n fizikalnih velicina ne moze biti dimenzionalno nezavisan.

Taka su nJtL sila, masa i ubrzanje dimenzionalno zavisne velicine, jer su vezane drugirn Newtonovim zakonorn, a skup od n=3 velicine: brzina, ubrzanje i kutna brzina Cije su dimenzije opisane s dvije osnovne dimenzije duljine i vremena (k=2), zbog n »k: ne mogu biti dimenzionalno nezavisne.

Kljucno znacenje u dimenzijskoj analizi ima Pi-teorem koji glasi: Svaki firiblni zakon i7T11edU n fiilkifnih-veliCiiia Q/, Q2' ... ~ Qn ,-m<iZen funkcijom G( Ql;-Q2' ... ; Qn-)=6,neovisnom 0 promjeni

mjerila (velicinska jednadzba), moze se izraziti kao funkcija n-k bezdimenzijskih varijabli u obliku r (I1j, Il2, ••• IIn•k) = 0, gdje je k broj osnovnih velicina Cijim se dimenzijama mogu

opisati dimenzije Citavog skupa n fizika1nih velicina,

Zavisnost izmedu dvije fizikalne velicine se prikazuje u dijagramu s jednorn krivuljom koja se moze odrediti s In mjerenja.. Fizikalni zakon izrnedu tri fizikalne velicine se moze prikazati u dijagramu s m parametarskih krivulja, a zakon izmedu eetiri velicine u m dijagrama, svaki s po m krivulja, a svaka krivulja je odredena sa In mjerenja, kao sto je prikazano u tablici L3

Tablica L3 Potrebni broj mjerenja u funkciji broja varijabli u pojavi

Broj varijabli Broj dijagrama Broj krivulja BIOi mjerenja
2 1 1 m
:3 1 m m2
4 m m2 m3
5 m2 m3 m4
6 m3 1114 mS 06t je interes za smanjivanjem broja varijabli u pojavi sto se moze ostvariti primjenom Piteorema, koji se opcenito realizira kroz sljedece korake:

1) Prctpostavlja se skup n fizikalnih velicina za koji se smatra da upravlja fizikalnom pojavorn, te se sastavi tablica s njihovim simbolima i dimenzijama iIi mjernim jedinicama, iz koje se odrcdi broj k, dimenzionalno nezavisnih velicina,

2) Iz skupa od Ilfizikalnih velicina izaberc se k dirnenzionalno nezavisnih velicina (dokaze se njihova dimenzionalna nezavisnost prcma danom teoremu) ..

3) Od svake fizikalne velicine izvan skupa dimenzionalno nezavisnih velicina formira se bezdimenzijski II parametar . na nacin da se njena dimenzija prikaze dimenzijama fizikalnih vclicina iz dimcnzionalno nezavisnog skupa, u obliku

i= 1/1-k

Dimenzijska analiza

4

Na taj nacin skup od n fizikalnih velicina zarnijenjen je skupom od n-k bezdimenzijskih n pararnetara.

Pri tome vrijede sljedeca pravila:

a) ako je n-k ~ 0, sto znaci da se ne moze forrnirati niti jedan Il parametar, ukazuje da Je skup od n utjecajnih velicina nepotpun;

b) ako je n-k=L, moguce je saciniti sarno jedan Il pararnetar, a problem se svodi na T(JI)=O iIi l1=konst, sto znaci da je problem principijelno moguce rijesiti sarno jednim mjerenjem ..

c) Funkcija medu bezdimenzijskim Il parametrima, identicnog je oblika za beskonacnu obitelj geometrijski, kinematicki i dinamicki slicnih pojava, Slicnost dvaju pojava podrazu!llijeva da se iz rezultata dobivenih na jednoj pojavi rnogu odrediti rezultati na drugoj pojavi jednostavnim mnozenjem rezultata prve pojave s konstantnim koeficijentom (koeficijentorn slicnosti) .. Posebno, funkcija medu bezdimenzijskim n pararnetrima je jedna i ista funkcija z.a modeIsku

i prototipnu pojavu ..

d-) Beedirnenzijska+velieina (npr.kut) vee je sama po .sebf J1 pararnetar i - ne ifiozebiti ukljucena u skup dimenzionalno nezavisnih fizikalnih velicina ..

e) Postoji vise mogucnosti izbora skupa dimenzionalno nezavisnih velicina, a u taj skup se ne stavljaju fizikalne velicine ciji se utjecaj zeli promatrati izolirano (cilj je da se pojavljuje u sarno jed nom Il parametru) ..

f) Svaki Fl parametar se smije potencirati i mnoziti proizvoljnorn konstantorn.

g) Ukoliko je neka od utjecajnih fizikalnih velicina ispustena iz polaznog skupa, rezultati mjerenja nece lezati _ na krivulji nego ce biti rasuti po citavom dijagrarnu ..

"

f I

Dimcnzijska analiza

.5

Piimjeii

Pl.l Treba izraziti dimenzije vremcna I, gravitacije g, sile F, koeficijenta povrsinske napetosti a; tlaka p i koeficijenta dinamicke viskoznosti J1 s pornocu dimenzija gustoce {J, brzine v i duljine I.. Oznake osnovnih dirnenzija su: [PJ=R, (v]=V, [lJ=L

Uradak

U medunarodnorn SI sustavu mjera, osnovne dimen:rji€ za dinamiku nestlacivog strujanja su dimenzije: rnase, duljine i vrernena (M, L, T), ali istoj svrsi mogu posluziti dimenzije bilo kojeg skupa od tri dimcnzionalno nezavisne velicine. U ovom primjeru su to dimenzije R, V, L Prvo treba pokazati da je skup velicina p, v, I dimenzionalno nezavisan, sto se cini s pornocu prije spomenutog teorema, po kojem se trazi rjesenje za eksponente a, b, i c, koji Cine produkt potencija osnovnih velicina bezdimenzijskim, tj.

Ako se dimenzije {J, v, I izraze pornocu M, L, T, gornja jednadzba prelazi u oblik:

Izjednacavanjern eksponenata nad istim bazama lijeve sustav linearnih algebarskih jednadzbi

desne strane gornje jednadzbe, slijedi

M:

L:

T:

a -

=0
+b +c =0
-b =0 -3a

kojeg je rjesenje trivijalno (a=b=c=O), sto znaci da je skup velicina {J, v, I dimenzionalno nezavisan, te moze posluziti za opis dimenzija ostalih fizikalnih velicina dinamike nestlacivog strujanja ..

Zadatak se moze rijesiti na dva nacina: polazeci od dcfinicijskih fizikalnih jednadzbi iIi polazeci od dimenzija fizikalnih velicina izrazenih s pornocu M, L, T prcma tablici 1..2.. U nastavku se daju oba nacina ..

I nacin

- Brzina v JC definirana kao promjena puta u vremenu, IZ cega slijedi da je dimenzija brzine jednaka omjeru dimenzija duljine i vrernena,

[v] = 11 '* V = L IZ cega Je dimenzija vremena t

It] II]

III = LVI c lJ.{/s] (a)

O_c-'-it.c_:O'----'Ic.:c__:d_::a.:.... -,c:_:' c:__:o:_:d=.::n.::o:::s:__:v:::c.::li:::cl::·n::a:__:S::::f:_:_I _ ___:j_I/~\i_;__·I--=b:_:i.:_:ti-=b-=-c=:zdimcnzijski n parametar koji se u mehanici fl!!ida naziva Strouhalovim brojem ..

- Gravitacija g irna dimenziju ubrzanja kojc JC dcfinirano kao prornjena brzine u jedinicnorn vrerncnu

[v} [s] = Ttl

Dimenzijska analiza

6

(b)

Odn_?~ __ ,:,elicina v21g1 je bezdimenzijski 17 paramet_ar, a u rnehanici fluida se definir~ kao_ Froudeov broj u obliku Fr =:= _d.Ji[ ,:

- Gustoca fluida p je

[p]=M [V]

definirana kao sadrzaj mase m fluida u jedinicnorn volumenu

=} R = [m3} , iz cega je dimenzija mase

L '

(c)

- Sila F je prema drugom Newtonovom zakonu razmjerna masi i ubrzanju

.

{F] = [m] . [aJ, te uz pomoc (b) i (c) slijedi:

[F] = RL3 " V2t:1 = RV2i} sv '1 ~ 14';r Do istog rezultata bi se doslo uvrstavanjem u dimenziju siIe [F] =MLT2 (prerna tablici 1.2)

C '_ II ••

c (!CP:_;_ { ?a.

(d)

za dimenziju M mase izraz (c), a za dimenziju T vremena izraz (a). Bezdimenzijski odnos koji

sIijedi iz (d), uz /2 = A (povrsina) f"-= M L ,-2", RL3L (Lv-"f2= RL],L r2 V2

CF = pl( '~ pv2 A) se u mehanici fluid a nazrva koeficijentom sile -

I O~IQ_

- Koeficijent povr5inske napetosti se definira kao sila na jedinicnoj duljini, iz cega_~Eiedi d~_j~ __ dimenzija koeficijenta povr5inske napetosti jednaka ornjeru dimenzija sile (izraz __ UW_ i dulji_ll~, sto daje

[a] = [P] l7J

(aJ =

= RLV2

(e)

Bezdimenzijski cparametar~ koji sIijedi iz ~1_i_f!1~_ oblik JY.!_=_~ 2_iL" I naziva _. ?_~ __ Vf_ e~!2.Y!JE._

, brojem.

- Tlak p je sila po jedinicnoj povrsini, te vrijedi:

[p] = [P] = lAf

= RV2

(f)

Bczdimenzijski odnos Ell = p/(+ pv2) se _naziva Eulerovim brojem.,

- Kocficijent dinarnicke viskoznosti JI ima dimenziju [pl = ML'lTI, te ako se dirnenzije mase i vrcmena izraze jednadzbarna (c) i (a) slijedi dimenzija koeficijenta dinarnicke viskoznosti

izrazena s pornocu dirnenzija R, V, L U obliku

[pI = MCITI = (Re) LI (LVlt rlf· +c

\ .

RLV -

"f -

(g)

ri

Dimenzijska analiza

7

Bezdimenzijski parametar koji slijedi rz brojem.

(g) ima oblik Re ~ r-v'.e_ /<

Re = pvlj J.l i naziva se Reynoldsovim

v' t // '.1) /;) _ V·_2) /'.' 'J

V f VJYI r& ; /\ e - ---:V-" I '7 C/1?

II nacin

Do rjesenja zadatka se moze doci i trazenjern eksponenata potencija dimenzija p, v, I koji cine dirnenzije trazene fizikalne velicine ..

- Jednadzba koja definira dimenziju vremena t glasi

(h)

odnosno, prikazorn dimenzija prema tablici 1..2

Izjednacavanjern eksponenata nad istim bazama slijedi

M: a =0
L: -3a +b +c =0
T: -b =1
Rjescnje sustava (i) je a=O, b=-l, c=l, sto uvrsteno u (h) daje (i)

[t] = [vr [111 = LV" sto odgovara izrazu (a)

t=

s v

·_b._=t rsJ

L

1

- Jednadzba koja definira dimenziju gravitacije g glasi

(j)

iii s pornocu dirnenzija iz tablice 1..2

[ML"T [LT't [Lt = MOLT2

tc izjednacavanjern eksponenata nad is tim bazama

M: a =0

L:

T:

-3a

+b -b

+c

=1

= - 2

(k)

Ocito je lijeva strana sustava (k) lineamih jednadzbi jednaka lijevoj strani sustava (i), a razIika je sarno u desnoj strani gdje se nalaze eksponenti tipicni za fizikalnu velicinu cija se dimenzija prikazuje s pornocu dimenzija velicina p, v, I. Tako se mogu skraceno napisati sustavi lineamih algebarskih jednadzbi kojima se odreduju eksponenti a, b i c, za sve velicine u obliku

;<:: ML-1-,1

velicina: t g
M: a 0 0
L: -30 +b +c 0 1
T: -b 1 -2 F a p Wc7

1 1 1 1 1 0 -1 -1 -2 -2 -2 -1

(I)

!~ v/

r 0 t'll.T-z

8

Dimenzijska analiza

--------------------------

gdje ce vrijednosti koefieijenata a, b i c zavisiti od eksponenata u stupcu desne strane .. Tako se za gravitaeiju g sa desne strane uzima drugi stupac za koji je rjesenje b=Z, a=O, c=-l sto

daje

2

-[ .. ~1

s ~

____ ::c

W

'\

kao u izrazu (b}"

- Za odredivanje dimenzije sile F uzima se treci stupac desne strane sustava jednadzbi (1) kojeg je tad a rjesenje a=l, b=Z; c=2 sto daje dimenziju sile F u obliku

kao u izrazu (d)

.- Za odredivanje dimenzije koeficijenta povrsinske napetosti '}~ uzrrna se cetvrti stu pac desne

strane sustava jednadzbi (1) cije je rjesenje a=l, b=Z, c=1 •

r()]=-ff_?1[\/~t[eJ1", .fV2~

[a] = RV2L kao u izrazu (e) 'v

- -

~ Za odredivanje dimentije tlaka jJ uzima se pefi" stupac desne strane sustava jednadzbi (I) kojeg

je tada rjesenje: 0=1, b=Z, c=O, sto daje dimenziju tlaka p U obliku

- DVL,-I_'l_ '2...

If = .r.. = e-, -""" -:= R. "

A 1'2..

kao u izrazu (f)

- Konacno, za odredivanje dimenzije koefieijenta dinarnicke viskoznosti J1 vrijedi zadnji stupae desne strane sustava jednadzbi (I), a njegovo rjesenje glasi a=l, b=l, c=l, sto daje

[ttl = RVL kao u izrazu (g).
-" -1
M L -3 L r "I_L MLT
fj{ J = RV'L ==- L '" ML
L~ T P1.2 U turbulentnorn strujanju fluida ustaljenim profilom brzine kroz okruglu horizontalnu cijev, tangeneijalno naprezanje r na stijenci eijevi zavisi od gustoce p i koeficijenta dinamicke viskoznosti J1 fluida, zatim od promjera D cijevi, srednje brzine v strujanja fluida te od visine hrapavosti k stijenke cijevi, Primjenom dimenzijske analize potrebno je pronaci opci oblik zavisnosti tangeneijalnog naprezanja od preostalih velicina ..

Uradak

Prvi korak u provodenju Pi-teorema je saciniti tablieu s popisom oznaka i dimenzija fizikalnih velicina koje upravIjaju pojavom, sto je za ovaj primjer dano u sljedecoj tabliei:

Velicina D k v t: P J1
Dimenzija L L LT'I ML-1r-2 ML-3 ML-1r-1 U tabliei sc pojavljuje n=6 fizikalnih velicina i k=3 osnovne dimenzije (M, L, T), te se moze izabrati skup od 3 dimenzionalno nezavisne velicine. U zadatku se traii zavisnost tangeneijalnog naprezanja T od preostalih velicina, pa se ono nece ukljuciti u dimenzionalno nezavisan skup. Tangeneijalno naprczanje je direktna posljedica viskoznosti i hrapavosti stijenke ciji se utjeeaj zeli posebno istraziti, te se ni tc dvije velicine nece stavljati u dimenzionalno nezavisan skup, za kojeg onda ostaju vclicinc p, v i D u Cijim se dimenzijama pojavljuju sve tri osnovne dimenzije sto je osnovni prcduvjct dimcnzionalnc nezavisnosti izabranog skupa

f

I ' LJ

Dimenzijska analiza

9

Drugi korak u provodenju Pi-teorerna je dokazivanje dimenzionalne nezavisnosti izabranog skupa fizikalnih velicina p, v i D, prcrna teorernu 0 dimenzionalno nezavisnom skupu.. Prema spomenutom teorernu traze se vrijednosti eksponenata a, b, c da bi produkt poteneija bio bezdimcnzijski, analogno prethodnom pnmjeru

(a)

odnosno

(b)

sto vodi sustavu linearnih algebarskih jednadzbi:

M: a =0
L: -3a +b +c =0
-- - - - 0-
T: -b = (e)

kojeg je rjesenje trivijalno (a=b=c=O), sto dokazuje dimenzionalnu nezavisnog izabranog skupa.

U trecem koraku provedbe Pi-teorema od svake velicine izvan dimenzionalno nezavisnog skupa formira se po jedan II parametar. U ovom je slucaju moguce form irati n-k=6-3=3 n parametra.

- Parametar Ill' (s tangencijalnim naprezanjem) ima oblik

II' I

(d)

Koefieijenti a, b, c se odreduju temeljem analize dimenzija izraza (d)

5tO daje sustav jednadzbi

M: 0 1 +a
L 0 = -1 -3a +b +c
T: 0 -2 -b (c)

rjesenje kojeg je a=-I, b=-2, c=O, 5tO uvrsteno u izraz (d) daje para me tar Ill' oblika

II' I

Pozivajuci se na pravilo f) uz definiciju Pi-teorerna po kojern se II parametar smije mnoziti s proizvoljnom konstantorn, Ill' sc prevodi u pararnetar III oblika,

17t = 2 II) , = ~,--T __

1 2

-pv

2

In ,<,

10

Dimenzijska analiza

- Parametar il2' se formira s koeficijentorn dinamicke viskoznosti J..L , u obliku

(g)

iii s poniocu dimenzija

(h)

sto daje sustav jednadzbi

M: 0 1 +0
L: 0 -1 -30 +b +c
T: 0 ·-1 -b (i)

rjesenje kojeg je a=-1, b=-1, c=r-I, 5to uvrsteno U izraz (g) daje parametar IJ2' oblika

Reciprocna vrijednost ovog parametra predocuje Reynoidsov broj

1

il2 = -- = Re = il2 '

pvD J1.

v·b

--_.

- V

G)

- Parametar I"lj formira se s visinom hrapavosti stijenke k, prema
n, = k pQvbDC
iIi s pomocu dimenzija
MOLoTJ = L [MI;3r [LTlt [Lf
5tO daje sustav jednadzbi
M: 0 = a
L: 0 1 -3a +b +c
T: 0 -b (k)

(I)

(m)

rjesenje kojeg je 0=0, b=O, c=-l, 5tO definira parametar l"Ij u obliku

k D

(n)

Ako se usporede sustavi jednadzbi (e), (i) i (m), vidi se da su koeficijenti uz nepoznanice 0, b, i c u svim sustavima jednaki, a sustavi se razlikuju sarno po slobodnim clanovima koji odgovaraju eksponentima svojstvenim fizikalnoj velicini s kojom se formira n pararnetar. U pararnetru il3 velicine kiD imaju istu dimenziju te je jasno da njihov kvocijent oznacuje bezdimenzijski II parametar.. U takvim je situacijama rjesavanje sustava linearnih algebarskih jednadzbi suvisno ..

Dimell.zijska analiza

11

Nakon formiranja II pararnetara fizikaini zakon izrazen funkcijom G(v, D, 1; J.1., p, k)=O sest dimenzijskih varijabli mozc se izraziti funkcijom t(ll!> il2, I1j)=O tri bezdirnenzijske varijable iii eksplicitno ill = <l>(Ih, il3). Dimenzijskom analizom problem nije rijesen do kraja jer su funkcije r, odnosno <l> nepoznate kao i funkcija G. Doprinos dimenzijske analize ogled a se u smanjivanju varijabli u pojavi cime je znatno olaksano eksperimentalno odredivanje funkcije <l> (iii 1) u odnosu na funkciju G.. Uvrstavanjern znacenja Il pararnetara u funkciji <l> izraz za tangencijalno naprezanje prelazi u oblik

1 2 ( k )

T = 2 pv . <l> Re, 'Ii

(0)

Ako se radi 0 pravocrtnom strujanju fluida ustaljenim profilom brzine, to mati da nema promjene kolicine gibanja fluida te suma sila na kontrolni volumen koji obuhvaca unutrasnjost dijela cijevi duljine L mora biti jednaka nuli. Ako se promatra ravnoteza sila u smjeru strujanja, u kojem su masene sile okomite na smjer strujanja, slijedi da su u ravnotezi normalne povrsinske sile od kojih u smjeru strujanja djeluje sila tlaka PI na ulaznom i tlaka P2 na izlaznorn presjeku, te konstantrio (zbog tisfarjenog- proflla rbrzirre): tarrgerrcijalno naprezanje po plastu cijevi koje je usmjereno suprotno od smjera brzine strujanja. Jednadzba ravnoteze

~ ~;a _~,~.4

glasi :;Jj~t' ~~<- .d~

t,! /'r-..: /tr"'

D27f ,I ~ P

(PI - P2)-4- = T D7fL ~7 ~-:;2~~

(p)

UVrStavanjem jednadzbe Co) u Cp) dobije se Darcy-Weissbachova formula za proracun pada tlaka u strujanju ustaijenim profilom brzine Jeroz 2gu__g_~ cij~~L!s9j~_ glasi

Clan

se

oznaeava

trenja,

a

odreden

Je

PI - P2 = 4 <l> (Re, ~ ~) ~

'------~ 'A_

eksperimentalno daje se u Moodyjevom dijagramu, Izraz (q) predstavlja osnovu za hidraulicki proracun stacionarnog strujanja kako u cjevovodima tako i u slozenim cijevnim mrezarna (vodovodima, niskotlacnim plinovodima, naftovodima, itd .. )'.

PI.3 Treba istraziti zavisnost sile otpora R hidraulicki glatke kugle prornjera D potopljene u fluid (gustoce p, koeficijenta dinamicke viskoznosti j1) kroz koji se ta kugla giba stainom

brzinom v u horizontalnoj ravnini ..

Uradak '

Pretpostavlja se da je sila otpora definirana nekorn funkcijorn G gore navedenih pet fizikalnih velicina, pa vrijcdi opcenito

G (R, D, p, IL, v) = 0

(a)

Prvi korak jc formiranje tablice s dimenzijama svih fizikalnih vcliCina u pojavi

Dimenzijska analiza

12

Velicina D v P R JL
Dimenzija L LT-l ML-3 MLT2 ML-IT-I Iz tablice je vidljivo da se od osnovnih dirnenzija pojavljuju M, L, T, dakle 1(=3, sto ornogucuje izbor skupa od tri dimenzionalno nezavisne fizikalne velicine, odnosno mogu se formirati dva n pararnetra.

Drugi korak je izbor skupa dimenzionalno nezavisnih velicina, za sto postoji vise mogucnosti. Ako se trazi zavisnost sile otpora R, ona se nece ukljuciti u taj skup, a obzirorn da je ona posljedica viskoznosti ciji se utjecaj zeli posebno analizirati, koeficijent dinamicke viskoznosti takoder nece uti u taj skup, te ostaje skup p, v, ,~Cija je dimenzionalna nezavisnost vee dokazana u prethodnom primjeru,

U trecem koraku formiraju se bezdimenzijski n parametri, jedan od sile F, a drugi od koeficijenta dinarnicke viskoznosti !1 U obliku

(b)

ili pornocu dimenzija

(c)

Nakon izjednacavanja eksponenata nad istim .. bazama na lijevoj sIijedi sustav tri linearne aIgebarske jednadzbe

desnoj strani gomje jednadzbe

:;m

M:

L:

T'

o o o

1 1 -2

+a -3a

+b -b

+c

(d)

kojeg je rjesenje a=-l, b=-2, c=-2, sto uvrsteno u jednadzbu (b) daje

R

II) = 2 2

pv D

Pozivajuci se na pravo mnozenja n parametara proizvoljnom konstantom parametar ITt se moze preurediti u oblik koeficijenta sile

R

gdje jc (1/2) (Jv2 dinamicki tlak, a D2n/4 povrsina presjeka kugle suprostavljenog strujanja fluida.

Analogno se definira drugi n parametar U obliku

II a bDc

2=/-lPV

(e)

IZ kojeg slijedi sustav tri Iincame algebarske jednadzbe:

MO l o ,0 z: R\/L' eM L:l J'l 'l rr: J I.. [LJ C ML:~'T'""~

Dimenzijska analiza 13
M: 0 1 +a
L: 0 1 -3a +b +c (f)
T: 0 - -1 ·-b Rjesenje sustava (f) glasi a=-1, b_=-l, c=-1, 5to uvrsteno u izraz (e) daje parametar III oblika

tt, = p:D ,krV 'l = v~~ .f

koji oznacuje reciprocnu vrijcdnost Reynoldsova broja
1 pvD v- 'b 't-
Re = = = V
IIz J.L . .

iIi

u funkciju dva II para metra L"/ _ p_!_2..A_ 05I'Re)

1 #'t. - J 2. - . / ...

(g) -

Prema tome, funkcija G medu pet fizikalnih velicina, prevodi se oblika

Za male brzine giban;a V, moze se pretpostavltt da ee inercijske sile biti zanemarive u odnosu na viskozne sile, a za ta; sluCa; gustoea p, kao predstavnik rnase, odnosno inercijskih sila mora iSeeZlluti iz jednadzbe (g), 5to je moguee sarno za oblik

"'""'

konst Re

iIi

R = konst .. vDJ.L

(h)

sto je potvrdeno eksperimentorn.

Jednom odredena bezdimenzijska funkcija <I>(Re) moze posluziti za odredivanje sile otpora F pn gibanju kugle bilo kojeg promjera, bilo kojom brzinom u bilo kojem fluidu. Ako bi sc raspolagalo sarno jednim mjerenjem COl = <I>(Re 1)' one bi ponovo moglo posluziti za odredivanje sile F u jos uvijck velikom broju situacija kojima je zajednicka vrijednost Reynoldsova broja Re, iz koje slijedi jedna te ista vrijednost koeficijenta sile COlt dakle padaju u istu tocku prostora bezdimenzijskih varijabli, Opcenito za pojave koje su opisane istim fizikalnirn jednadzbarna i koje su karakterizirane istom tockorn u prostoru bezdimenzijskih varijabli (imaju jednake vrijednosti tih varijabli) kaze sc da su fizikalno slicne.

1. Hidrostatika - statika fluida

Fluid je medij koji se pod djelovanjem vrlo malog tangencijalnog naprezanja neprekidno defonnira (opstrujava), iz cega se zakljucuje da u fluidu koji miruje mogu postojati sarno normalne, tlacne sile. Fluid apsolutno miruje ako se giba poput krutog tijela (nema relativnog pomicanja cestica jednih prema drugima!). Kod relativnog mirovanja nema deformacija cestica fluida, pa stoga nema ni tangencijalnih naprezanja. Kod fluida u mirovanju iIi relativnom mirovanju vanjske masene sile i povrsinske sile tlaka su u ravnotezi,

Gustoca masene sile 1 je sila po jedinicnoj masi fluida i ima dimenziju ubrzanja. Primjeri masenih sila su sila tezine koja je posljedica polozaja mase u polju sile gravitacije, 1 = g , inercijska sila pri jednolikorn translatornom ubrzanju fluida akceleracijom a (f =- a), inercijska sila pri rotaciji fluida konstantnom kutnom brzinom co ( 1 = 0/ * r * er ), pri cemu je r udaljenost od osi rotacije, a er jedinicni vektor koji pokazuje radijalni smjer U odnosu na os rotacije. Moguce su i kernbinacije masenih sila, npr, 1 = g - a, iii·1 = g + OJ2 * r * er

1.1. Hidrostatski tlak

Stika 1. Princip odredivanja hidrostatskog tlaka na masufluida u ravnoteii

Imamo li odredenu masu fluida ( s1. 1 ) koji je u ravnotezi, pa je presijecemo nekom ravninom A i odvojimo jedan, recimo desni dio, liievi ce dio ostati u ravnotezi samo ako djelovanje bivsega desnog dijela nadomjestimo povrsinskim silama .1F ko]e djeluju na elemente AA povrsine presjeka. Sila .1F je sila na element povrsine .1A, a kvocijent .1F/I1A oznacava prosjecni tlak na tu povrsinu. Smanjujemo Ii povrlinu .1A tako da tOCka M ostane uvijek unutar povrline elementa LfA, tada graniena vrijednost proS"jeenog tlaka .1F/AA, kada element I1A teZi nuli, nazivamotlakom u totki M, a oznaeujemo ga s p pa ce biti

I P = 1!:!.1F/AA.

Tlak 'e skalarna ve1icma a kako se 'avru'e kod ravDotcle fluidnih masa bilo u inirovanju, bilo u gjpapju, Dazvat cemo ga kod miroyan;a_hidrostats ill! tla-

kom. '

Taj hidrostatski tlak ima dva svojstVa:

1. tlaena sUa uvijek je Dormalna na svakoj plohi zamHljenoj u fiuidu;

2. veIiCina daka se ne mijenja s polofajem te plohe, tj. ODa je iednaJca u svim

Drugo svojstvo se moze dokazati prema donjoj slici:

8 r

x

- hidrostatski rlak se moze definirati preko masenog volumena kao sto pokazuje donja slika:

• Hidrostatski tlak = tezina stupea tekucine po m2

1
h
1 •
v= hA
tezina : mg mg tlak= p= A

= pVg :::

A

pgh

2

Do zakona promjene hidraulickog tlaka s dubinom dolazimo elementarnim razmatranjem nestlacivog fiuida (sl. 3 .. ).

Z

dG

dG =dA dZf}g

pg(z+dz)

dp (promjena tlaka)

Slika 3.

dA P +. dG = dA (p + dp) .jH-+ ~ e g = .. 9A1+ #dp I dp = ftg dz, ]

odnosno ako prijedemo na konacne velicine

I

"

lL1p = (!g . L1z·1

Mjerimo Ii, dakle, tlakove na razlici .dubine L1z (s1. 4.) ,razlikovat ce se oni. za L1 p = P 2 - PI pa mozemo izraziti neki tlak p 2 pomoeu poznat2g tlaka p {) .E... ce biti

_~ko i~6znati tlak P J = Pm..!L_ tlak koji djeluje .~_~.J'_?:,.r~~u ~pl!ev~e~_5·!()bivamo hidrostatski tlak u fiuidu

I p = Po + e g . L1z. I (2)

Izraz pokazuje koji tlak vlada u fiuidu na dubini Llz od povrsine, na koiu vee djeluje neki tlak Po (recimo atmosferski tlak). Prema tome je p apsolutni tlak na tome rnjestu.

3

r

S1. 4 ..

Ip = Po ~ h gg·f

Premda uvijek postoji (rnakar i neznatan) tlak na povrsini Po, mi se redovno zanimamo za pretlak nad onim koji vlada na povrsini

Obicno oznacuiemo dubinu_od povrsine Liz = h pa jedmillzba (2 ) pre1azi u oblik

-----,.__ .. - - -----

L1p = p - Po = IJglz.

To posebno vrijedi kad na povrsinu tekucine djeluje atmosferski tIak. Vrlo cesto tai pretlak (zbog kratkoce) ne oznacuiemo s L1p, vee naprosto s »P(l, sto, dakako, strogo uzevsi, nije ispravno. Ta se greska najceSce deSava bas kod pretlak_~_p!,e~~ atmosferskome, tako da tlak u kapljevini odreduiemo iz formule

Taj nam izraz dopusta da izrnzimo tlak visinom stupca fiuida, naime

To je av. visina tlaka. 'Tlak izrazavamo iedinicom koja ie kvocijent sile i povrsine, npr. Pa (= N/m2). Visinu tlaka izrazavamo stupcern fluida. Dakako da ne moramo upotrijebiti isti fluid kojega tlak mjerimo. Tako ce npr. na dubini h = 1,2 m od povrsine vode tlak iznositi

P = e g h = I 000 . 9,81 . 1,2 = 1] 772 Pa

Taj tlak rnozemo izraziti npr. visinom srupca vode:

h; = rle-s = 11772/1000 . 9,81 = 1,2 m = 1200 mm stupca vode, ili stupcem zive

hi = P/(h g = 11 772/13 600 . 9,81 = 0,088 rn = 88 mm stupca zive, ili stupcem alkohola

h, =P/Oag = 11 772/780·9,81 = ),51 m = 151O-mm stupca alkohola.

4

l i

Preracunavanje je vrlo jednostavno

Tlak atmosfere . __ barometarski tlak - testo se izrafuva visinom stupca .live

(ottitavanjem na zivinu barometru).

U meteorologili. upotrebljava se jedinica milibar, a to je

1 mbar = 100 Pa = 0,75 x mm stugca Ziv.e ~ 10 nun stupca vode.

Buduci da gotovo svi nasi instruinenti za mjerenje tlaka (osim npr. barometra) pokazuju pretlak s obzirom na atmosferski, dakle razliku tlakova medu mjernim mjestom i atmosferom, to su svi ti tlakovi relativni, premda ih skraceno zovemo jednostavno tlakom.

Kod visih tlakova upotrebljavamo bar

11 bar = 10SPa 1 bar= 101325 Pa

p

(j)
I}iJp - pretlak atm. !J
I 01 Jp
I pod flak
p
aps. flak I I Pa
I I p atm. tl
J I
It aps. flak
aps.n 'nija

ak

ui-bnija

---

OznaCimo Ii apso1utni tlak s p, barometarski Catmosferski) tlak S PI) a relativni s L1p, irnat cemo:

- kod pretlaka: P > P. p = P. + LJp

- kod podtlaka: P < Pa P = P. - LJp

Medusobni odnos prikazan je u dijagramu. 1 pretlak L1 P - pokazuje manometar

2 podtlak i1p - pokazuje vakuummetar,

manometarski tlak = apsolutni tlak - atmosferski tlak

5

f !

1.2. Sila tlaka na rayne povrsine

Na ravnoj je povrsini jedinicni vektor normale n stalan po smjeru po velicini, te se izraz

za silu tlaka na povrsinu prikazuje integralom

F = --n J P dA

A

Iz gornjeg izraza slijedi da je sila F paralelna sa pravcem normaIc gleda u suprotnom smjeru

od smjera norma le, a po velicini je jednaka integralu

Sila Fo konstantnog tlaka Po ce biti jednaka

Fa = PoA

i djelovat-CeuteZisru poviSirie .. SiIaFh uslijed lineamo promjcnjivog tlaka (kao ~to je slucaj u apsolutnom mirovanju i relativnom mirovanju pri translaciji) ce, po velicini, biti jednaka produktu tlaka Pc» koji vlada u tcZiStu C povrsine i njene plostine

Hvatiste sile Fh ce biti pomaknuto od tensta povrsine u smjeru veceg tlaka .. Na slici 5. je prikazana ravnina u kojoj se nalazi povrsina A potpuno potopljena u mirujuci fluid konstantne gustoce p.

o

Po

x

--:_=--=--:=-:::p=konst :::-

---------

y

A

Slika 5. Sile tlaka na ravnu povrsinu

Lako se pokaze da jc sila Fh uslijed hidrostatskog tlaka pgh jednaka

6

a pomaci Ax i hy hvatista H (sile Fn) u odnosu na teZi~te C su definirani izrazima

Lly ._ If.{
YcA

Llx = I{ '1
YcA (3)

(4)

gdje je he dubina na kojoj se nalazi teziste C povrSine A, Yc udaljenost teZista C" od slobodne pomine, mjereno u _ravnini u kOjoj se nalazi pomin<!.Judaljenost OC prema21~~U.~l.!.-k i J, 'I su glavni i centrifugalni moment inercij(t-pomine A u odnosu na. osi { i 1] kroz teZiSte, prema slici 5. Izrazi za izracunavanje polozaja teZista i momenta inercije za uobicajene povrsine su dani u tablici 1.

Tabliea 1. Geometi:ijsKa - sVojstva ile1cifipOVf~ifia

Glavni moment Glavni moment Centralni moment
Povrsina inercije inercije inercije
1{~ 1>7'/ 1£.,/
--
-~ a{2
1--
a/2 ba3 ab3 0
._- ---
12 12
b{2 I b{2
A = ab
r-. --

-
~ lI'R4 lI'R4 0
-- ---
] 4 4
-
A = Rll1' 7

Tablica 1. nastavak

Povrsina

t---

l{( 1"'1 If,'l
--_-- 1-----
0,1098 R4 0,3927 R4 °
-----_--

I - -
-I
ba3 002
-- -- ·-(b - 2d)
36 72
----- 1--- --

,05488 R4 0,05488 R4 -0,01647 R4 °

4R I----+-----t--t. 31t

R R

Za vertikalno uronjenu povrsinu

tt

({) =- ) prerna 2

za

slici

7 a)

vrijedi vc=tic.

'7

a

horizontalno uronjenu povrsinu ({) = 0) Yc -+ 00 te su pre rna 6x=~y=O, sto se slaze i sa cinjenicom da je hidrostatski tlak u horizontalnoj ravnini konstantan te ce sila Fh djelovati u teZistu povrsine, kao i za slucaj konstantnog tlaka PO-·

Mornenti Mx i My siIe hidrostatskog tlaka u odnosu na teZiste C povrsine De zavise od dubine na kojoj se teziste nalazi, sro se lako pokazuje s pomocu izraza Fh, te (3 ) i (4 ).

b

A

ab 2

4R 31t

(5)

8

(6)

- >. .

o

Po

I~r.

=--

hcA

Yc

~

sin 1?

-+ 00

a)

{} = .!!_ 2

b)

v=o

Stika 7. Slucaj vertikalno i horizontalno uronjene povrsine

Kod racunanja siIe na stijenke i poklopce spremnika treba obracunati siIu tlaka s obje strane povrsine. Tako bi se kod spremnika otvorenog prema atmosferi sile atmosferskog tlaka izvana i iznutra medusobno ponistile te bi jed ina sila na stijenku bila ona od hidrostatskog tlaka, kao sto prikazuje slika 8 a).

a) otvoreni sprernnik b) zatvoreni spremnik pod

pretlakom iii podtlakom

Stika 8. Sila tlaka na povrsinu otvorenog zatvorenog spremnika

Kod zatvorenog sprerimika u kojem vlada tlak po, razlicit od atmosferskog tlaka pa, sile konstantnog tlaka Ce se djelomieno pongtiti, te Ce ostati rezultantna sila Fo razmjema manometarskom tlaku u spremniku kao 5tO prikazuje slika 8 b 1. Ako u spremniku vlada pretlak, sUa Fo Ce gledati kao na slici, a za slueaj podtlaka Ce sila Fa gledati u suprotnom smjeru ad onog na slid 8b)) jer Ce tlak Pa izvana biti yeti ad tlaka Po unutar spre~~i~~

9

Slika 9. prikazuje polozaj rezultantne sile FR=Fh+FO za slucaj istosmjernih

sila Fo i Fh'

. Fh

D.v =D.v--

:.rR :r F +F

h 0

a) istosmjerne sile

mimosmjernih

b) mimosmjerne sile

Slika 9. Odredivanje rezultantne sile

Ko(L istosmjemihsiIa Fa i, Flll'ezultanta je izmedu njili,":'EliZe _ veooj sill, akod mlmosmjernih _sila fn.__i Fb rezultantna je wan sila na strani veCe ,sile_ Na slici 9h) je pretpostavljeno da je sila Fb po ,apsolutnoj vrijednosti veca od sile Fo· Za slueaj Fo>Fh rezultantna sila bi se nalazila iznad teZista C. Za slueaj jednakih mimosmjernih sila Fo = -Fb one bi emile spre&:._ Na povrSinama koje su potpuno potopljene u fluid moze se direktno izraeunati rezultanta FR siIe Fo konstantnog tlaka i site Fh hidrostatskog tlaka, uvodenjem fiktivne slobodne ~vrSine. Na slicj_.!_Q_ __ ~!_l __ pri1<~t_:~_~~~p!~~ka, __ <?rl_~ojih je jed~_ otvore~rema atmosferi, ,_~_ drugi

zatvoren.

fiktivna slobodna povrsina

,.L,_ .. _ .. _._,- .. _ .. - .. -.1-.' _, .. -.-- .. -.

h= PMl2. r:g

H

c

Slika 1 0 Definicija fiktivne sJobodne povrsine

Za slucaj otvorenog spremnika, u fluidu na dubini h vlada pretlak PMo=rgh, Ako bi u zatvorenorn spremniku na slobodnoj povrsini, koja se nalazi na visini H iznad tezista C, vladao upravo pretlak PMO, tada bi raspodjele tlaka, a tada i sile tlaka na jednake povrsine A, U oba spremnika bile jednake. To znaci da se za izracunavanje sile na potpuno potopljene povrsine moze stvarna slobodna povrsina, na kojoj vlada manometarski tlak PMo, zamijeniti sa fiktivnom slobodnom povrsinorn, na kojoj vlada atmosferski tlak, te provesti proracun sile kao za otvoreni sprernnik. Udaljenost izmedu stvame fiktivne slobodne povrSine je jednaka visini manometarskog tlaka PMQ- Ako u spremniku vlada pretlak (PMO>O) fIktivna slobodna povrsina ce biti iznad stvame slobodne povrsine, a za slueaj podtlaka (PMO<O) ona Ce biti ispod stvame

10

,

i

L

I j

slobodne povrline. Fiktivna slobodna povrlina se moze uvesti za slueaj mirovanja dvaju fluida

razlicitih gus toea prema slici 11.

Stika 11.. Fiktivna slobodna povrsina u mirovanju fluida razliCitih gustoca

Sve izlozene formule vrijede i za slucaj proracuna sile tlaka u relativnom mirovanju pri translaciji stalnim ubrzanjem, 5 razlikom da se dubina h ne mjeri od slobodne povrsine

-

vertikalno prema dolje, nego u smjeru rezultantne masene sile f, a gravitacija g se zamjenjuje

velicinom rezultantne masene sile f.

I 1

1.3. Sila tlaka na zakrivljene povrsine

Sila tlaka na zakrivljenu povrsinu pofopljenu u nestlacivi fluid u mirovanju ili relativnom mirovanju je definirana izrazom

pli definira uvjet da tlak bude okomit na povrsinu S

gdje je Ii = cos(n. x) i + cosf.n, y) J + cos(n, z) k jedinicni povrsine dS.

(7)

vektor normale na element

z

Ako se umnozak vektora normale i elementarne DOVJ:Sine dS shvati kao vektor cIS = <is Ii. kao 5to prikazuje slika 12. , tada se taj vektor moze razloziti na komponente, kao i svaki vektor u obliku

I dS Ii = dSx I + dSy J + as, i :-----l .---Y b dS =(n,.)1 + dS rosin, y)J + dS ""-«n, z~ (8)

x

gdje su dSx. dSJ' dSz projekc.ije elementarne povrsine dS, gledano iz smjerova osi x, y i z, prema slici 12.

:~

Slika 12. Orijentirani element povrsine

Iz izraza (8) slijedi

dS . cos (n, x) dS . cos (n, y)

(9)

cIS]; = dS .. cos (n, z)

Element povrsine dS je uvijek pOZltJvna velicina, a projekcije to~ elemen_t_a dS&-_dSy i . dSz--lllogu biti Wzitivne, negativne iIi jednake nuli sto zavisi od kosinu~ kutova 5to ih vektor normale zatvara sa pozitivnim smjerovima koordinatnih osi. Ako je tai l$!!L. mllUji od 900 projekcija _p.(wrsine je pozitivna, a ako je taj kut veti ad ~. projekcija je nega~a; za kut jednak 9()0 £rojekcija bi bila jednaka nuli. Primjenom izraza"_ (8) __ i razlafuCi silu F na komponente Fx> !,y Fz, izraz (7) se moze pisati u obliku tri skaIarne jednadZbe

Fx _ J pdSx
s,
Fy - f pclSy (10)
5y
r; = -J pdSz
S. 12

! I

U gornjcm su izrazu Sx, S; i Sz proiekciie zakrivliene povrsine S na koju se trazi sila, a takoder mogu biti pozitivne, negativne ili jednake nuli. Slika 13 ilustrira odredivanje projekcija sx. Sy i Sz nekih povrsina.

z

z

z

S =0 y

, S.>O

0r- y

x

x

~s<o

z

\__.)S :::0

Z

a r Cetvrtifia povrsine'kugle

b-) -Pelevina -pevrsine-cilindra. -c)-Vanjska povrsina, polukugle

Slika 13. Primjeri odredivanja projekcija povrsina S

U slu~ju ~ine oblika eetvrtine kugline pomine, prema slici 13~projekciia S7. koja se dobije projiciranjem iz smjera pozitivne osi z ima oblik . ..1?0lukruga i p?zitivna je jec je kut izmedu vektora nonnale ii i pozitivnog smjera osi z u svakoj toCki manji ill jednak 900. Isto vrijedi i za povclinu Sy' Povrlina Sx je jednaka nuti jer se sastoji od dvije identicne eetvrtine kruga gdje je na prednjoj cetvrtinj kut izmedu normale i pozitivnog smjera osi _x manji od-9o:' (pozitivna povclina), a' na drugoj eetvrtini je 'taj kut veo ad 900 _(negativna Cetvrtina). _Po _~!om je _p'rindpu proiekcija Sy povr~ine polucilindra na slici13 b) jednaka nuli, __ dok je projekcij~ __ ~p oblika . pravokutni.ka. pozitivna. Projekcija Sz je oblika luka polukruZnicc i takoder je jednaka nuti jer je u svakoj totlci povrsine kut izmedu vektora normale i osi.~_ .. jednak 90°_:_li_'!_ slid

13c) projekcije Sx i Sy su jednake nuli, a projekcija Sz je negativna jer vektor vanjske normale s pozitivnim smjerom osi z cirri kut yeti ad 900. 12 navedenih primjera se moZe zakljuciti da su projekcije zatvorene ~!.~~~_(povrSin~!9,,~.!& jednake nuli", jet' je pozitivni dio p .. ~je~c:_ije jedna~ negativnom dijelu.

Kornponente ~, F1, F~ sile FO konstantnog tlaka su prema izrazu (1 0)

~ = -PoSx,
I1 -PoSy (11 )
FO = -PoSz
z Ocito ce na negativnim Efojekcijama povrsina sile djelovati u pozitivnim smjerovima osi i obrnuto"-S}I~~k;;n:i~ntnog~· na.- zatvorcnu -~vcii~~ (odnosno na ~ijek;)" su jednake __ ~_JJ~~, jer su projekcije po~~in(l jednake, nuli, sto je sukladno zakljuccima ~a .. silu uzgona.

Siika 1-4.- prikazuje zakrivljenu povrsinu potopljenu u mirujuci nestlacivi fluid.

13

o

z

y

x

I~/

';1 ~

I~ I

1 '.~ I

f_........-· I I

-_--'r---t--r- ,. I ,

I ,. ciJr=hdSZ 1_--

I ,': I ,_'1

I ': I I _.

I ' L-/ I .,."

I , ..... -:"'1 ............ (

I ...... "': . I _- I

-+-,rl:c_...,....~- I

I I

I

I

I

I

v

-

."

'/, _,>

Stika 14 Sila tlaka na zaktivljenu povrsinu ..

Postupak odredivanja komponenti Fx i Fy siie F uslijed hidrostatskog tlaka Pb = pgh je analogan postupku odredivanja siIe na ravnu povrsinu, Projekcije Sx i Sy su ravne povrsine uronjene u fluid pod kutom z?=9O" (vidjeti sliku 5.), te se sukladno izrazima za silu Fh na slici 5.i (4) uvazavajuci oznake na slici 14 moze pisati

/ 'l'J = glavni moment tnetcije

(12)

/'K. = centralni moment inercije

S obzirom da projekcija Sx moze biti pozitrvna ili negativna, u izrazirna za pomake hvatista H, sile Fx (u odnosu na teziste CJ je povrsina Sx uzeta s apsolutnorn vrijednoscu .. Ponovo ce sila Fx gledati u pozitivnom smjeru osi .r, ako je projekcija Sx negativna i obmuto .. Analogno slijede izrazi za komponentu siJe Fy i izrazi za pomak njena hvatista Hy U odnosu na teziste c;. povrsine s;

F. = -Pey S = -pg\Sy
y y
LlJz,.h = I{{
hy 'ISyl
(13)
Ll~ I{<
hy . ISyl 14

u

[/

Izrazi 112) i (13) su valiani liZ pretpostavku da se ishodiSte koordinatnog sustava nalazi na slobodnoj povrSini, odnosno da se dubine h~ j hy na kojima se nalaze teZista ex i <; projekcija SI i Sy. mjere od slobodne povrSine.

Komponenta Fz sile hidrostatskog tlaka se odreduje iz izraza

r; =- J pg~!- = -pg J dV

s, dV v

prema slici 14.

-pgV

(14)

Uzimajuci da su gustoca fluida gravitacija g konstantne velicine, a da je umnozak h dSz

jednak diferencijalu dV obujma V izmedu povrsine S i slobodne povrsine, prema slid 14, slijedi da je vertikalna komponenta Pz sile hidrostatskog tlaka na povrsinu S po velicini jednaka tezini fluida koji stane u prostor izmedu povrsine S i slobodne povrsine. S obzirom da je sila Pz jednaka tezini, ocito ce prolaziti tezistem volumena V. Predznak komponente sile Pz ovisi 0

predznaku projekcije Sz, te se moze pisati da je

(15)

Tako bi za povrsinu S prema slici 14.. 1 projekcija Sz bila pozitrvna, te bi sila Pz gledala u negativnom smjeru osi z. Za primjcr povrsine prema slici 13 c), gdje je projekcija Sr. negativna, komponenta sile F; bi gledala u pozitivnom smjeru osi z ..

Naravno da izrazi ( 12 li 13lJ_(_1S,l, za izracunavanje komponenti sile hidrostatskog tlaka za slueaj apsolutnog .. mirovanja pod djelov~njem gravitacije, vrijcde i za sluea; reiativnog mirovanja pri translatomom gibanju stalnim ubrzanjem. U tom se slueaju. dubina h _ mjeri u smjeru

rezultirajuceg vektora masene sile f, a vrijednost gravitacije _8_ se zamjcnjuje s _~solutnom vrijednoscu f . ukupne masene sileo Za slueaj relativ.5_ miroyanja .. ....E!.L.rotaciji konstantnom kutnom brzinom, sila tlaka na zakrivljenu povrsinu se Odreduje_ d~ektnim integriranjem izraza

(7).

Ako je zakrivljena povrsina s jedne strane u dodiru s fluidom, a s druge strane s atmosferom, sila konstantnog atmosferskog tlaka izvana se obracunava tako da se proracun sila vrsi s pretlakom, Ako je zakrivljena povrsina potpuno uronjena u fluid, smije se primijeniti postupak s fiktivnom slobodnom povrsinorn ..

15

1.4. Principi mjerenja tlaka, ubrzanja i kutne brzine

S pomocu jednadzbe ravnoteze se more objasniti princip mjerenja tlaka, ubrzanja i kutne brzine rotacije. Instrumenti za mjerenje tlaka se nazivaju maflometrirna, a ow kojib se rad zasniva na osnovnoj jednadzbi ravnoteze su hidrostatski ili tekucinski manometri

Ir •

"

h

AI

Slika 15.. Shematski prikaz mjerenja tlaka

Slika 15. prikazuje hidrostatski manometar u obliku U cijevi za mjerenje tlaka u tocki A posude, ispunjene fluidom gustoce p koji se ne mijesa s fluid om gustoce Po. Ocito je gustoca Al veca od gustoce p. U tocki 1, prema slici 15., vlada atmosferski tlak Pa> a u tockama 2 i 2' su tlakovi jednaki, S pomocu jednadibe ravnoteze se moze izraziti tlak u tocki A kao tlak u tocki 1 kojem se dodaju sve promjene tlaka iduci od tocke 1 do tocke A, tj.

IPA = Pa + Pogho- ~ (16)

gdje je promjena tlaka ad tocke 1 do toCke 2' meta s pozitivnim predmak9m, jer se .£!!!.. poklapa sa smjerom masene sile, a promjena tIaka od _!oCke 2 do toCke A s negativnim _ predznakom, jer je smjer puta suprotan smjeru masene sileo Razlika apsolutnog i .~osfer.§kog tlaka se naziva manometarskim tlakom. Tako bi manometarski tIak, prema jednadibi (16) z., bio

IpMA = PA - Pa = Pogho - pgh I (17)

Pozitivni . manometarski tlak se naziva pretlak, a negativni .~lak.

Slika 16 shematski prikazuje diferencijalni manometar za mjerenje razlike tlakova u tockama A i B dviju posuda.

Slika 16. Shematski priJcaz diferencijalnog manornerra

16

u

Ponovo je uvjet da se tekucine u manometru ne mijesaju, a gustoca PJ je ocito veta od gustoca Pl i Pl... Postavljanjem jednadzbe ravnoteze od tocke A do tocke B, slijedi jednadzba manometra oblika

( 18)

iz koje se lako odredi razlika tlaka P A _. PB' na temelju poznatih gustoca izmjerenih visina

ho. hI i hz-

Manometar oblika U cijevi, koji se giba stalnim horizontalnim ubrzanjem a prema slici 17. a)

moze posluziti za mjerenje tog ubrzanja.

Pa

I

a

-

... ~

_~

L

a)

b)

Slika 17. Prikaz principa mjerenja ubrzanja

GledajuCi _ .slienost trokuta m(ll!enih sila i trokuta sto ga ani pravac slobodne p_ovrsine s horiwntalom i krakom U cijevi na slid 17. a) .L~jedi

~~x 2XI

~ -LT2 odnosno a = ---1: g

(19)

Za verziju akcelerometra prema slici 17 b) se na zatvorenom kraju cijevi mjeri pretlak PM .. Zbog zatvorenog kraja manometra polozaj tekucine u manometru je stalan, a promjenom ubrzanja se mijenja pretlak PM.. Ako se manometar i slobodna povrsina tekucine u otvorenom kraku nalaze u istoj horizontalnoj ravnini tada vrijedi

PM = paL,

odnosno a = PM pL

(20)

Princip rada tahometra kojim se mjeri kutna brzina rotacije (j) je prikazan na slici 18... U stanju mirovanja se tekucina nalazi u istoj horizontalnoj ravnini u svim krakovima tahometra .. Pri rotaciji konstantnom kutnom brzinom ~ u krakovirna promjera d, koji se nalaze na udaljenosti R od osi rotacije kapljevina se podize na visinu hlo a u centralnoj cjevcici promjera D, kapljevina se prosjecno spusta za visinu h, pri cemu kolieina fluida u tahometru ostaje ista, te vrijedi

(21)

pri cemu je pretpostavljeno da je d < <R, tako da se moze zane mariti zakrivljenost slobodne povrsine unutar cjevcice promjera d.

17

_~ .... d

d

dodani volumen

, , , ,

,

,

,

\\

.--- ... ---~~~~.-- ····-··-··-i···~····----

" ~

.

cD «=konst.

i ; ;

Dj

w=O

R

"'------oduzeti volumen

Si.ika18. Prikaz principa rada tahometra

CO'R2 _

Veza medu visinama h i ho je dana izrazom h = H- 4'Q tj.

2 ( D )2

ho=h+W T 4g

(22)

Iz jednadzbe slobodne povrsine slijedi

I ho + h, ~ ~:2 I

(23)

Kombinacijom izraza (21), (22) i (23) slijedi izraz za kutnu brzinu OJ u funkciji pomaka h ..

1 (D}2

2g 1 + 2 d

.--------- Jh

R2 __ _!_ D2

8

(24)

w

Obicno se tahometar izvodi tako da se u srednju cjevcicu, promjera D, stavi stap s kazaljkom s pomocu koje se ocita pomak h, na temelju kojeg se izracunava kutna brzina o:

18

I I

I

I

I

I

11 II II II II :~I"

.~

~

1.4.1. Barometar - mjerenje apsolutnog tlaka

Apsolutni tlak atmosfere ._ barometarski tlak -=- ~i<:.._ri~<? _?~!·ometrom, koji, U osnovi, izgleda kao na slici 19 .• Sastoii se od staldene na vrhu zatvorene ClJeVl, koja je donjim (otvorenim) krajem uronjena u kapljevinu izlozenu atmosferskom tlakuJ!x_

Slika 19 Princip barometra

Iscrpemo Ii iz cijevi say zrak, popet ce se kapljevina u nio] do stanovite visine jer su u cijevi ostale sarno pare kapljevine. To [e maksimalna visina do koje ce se kapljevina uspeti u cijevi. Buduci da na slobodnu povrsinu kapljevine djeluje atmosferski. tlak Paz morat ce u cijevi na isto; razini vladati isti tlak,_ kojemu drzi ravnotezu.!_ezina stupea kapljevine u cijevi,__!L

I Pa h. eg ]

Za barometre se redovno upotrebljava Ztva jer je njezina gustoea tako velika da cijev moze biti kratka, a tlak zasicenja zivinih para je, kod normalne temperature tako malen da gamozemo zanemariti. Ti su baromerri zbog_ toga vrlo toeni. Ima, dakako, i drugih barometara (npT. aneroidi).

19

1.5. Spojne posude - princip zidarske vage

I I I

Imamo Ii, kao kod spojenih posuda na slid 20. u objema ograncima razlicite tlakove na slobodnim povrsinarna kapljevine, tj. PI i P2' to mora biti, ukoliko se tekucina ne krece, na povoljno odabranom horizontu 0 _- 0 isti tlak u tekucini,

I

I

I I I

Slika 20. Princip spojnih posuda

U tocki J\;I tlak je

a U tocki N

I

Buduci da mora biti PM = PN' to je:

E- hI = h = (Pt _. P2)!gg·1

(24)

I

Razlika medu objema razinama jednaka je razlici tlacnih vrsina na povrsinarna. I Iz formule (24) opazamo da ce pri iednakim tlakovima na povrsine, p 2 = PI

(npr. Pa = atmosferski tlak), visine u oba kraka biti jednake, sto nam je poznato I 1Z svakodnevne prakse (npr. zidarska »vaga« _. 21 ).

I

horfront

I

I I I

Slika 21 Zidarska vaga

I

20

I I

•

1.6. Ravnoteza atmosfere

Atmosferom nazivamo plinoviti plast oko planeta, a napose oko Zemlje. Stupac atmosfere koji se uzdize povrh ZemIjine povrsine pritisce na nju tlakom koii zovemo atmosferskim tlakom. KoIiko je iz sadasnjih istrazivanja poznato, Zemaljska se atmosfera proteze do pribIizno 400 km visine Cpodaci se dosta razlikuju). -

Do oko 11 kID (na polovima 8,5, a ne ekvatoru 17 km) proteZe se av. troposfera, u kojoj temperatura pada s visinom.

Iznad troposfere do oko 80 Ian visine pru.za se stratosfe'ra, u kojoj vlada konstantna temperatura ad - 56,5 °c.

Nad stratosfer.pm ski se do visine do gotovo 400 km ionosfera, nad kojom

se proteZe gotovo 15ezr80l8 eksosfera (i tu se poda<;i i nazivi.razlikuju). .

Proucavat cerno sarno troposferu (do ~ 11 km visine). Tlak se pri tome rnijenja U ovisnosti 0 visini

(1 )

(Zriak minus zatosto s porastomdffpada dp).

Stvarnosti se naivise nribliZava tzv. politropska atmosfera, ti. ona kod koie se e mijenja po zakonu politrope.

P vll = pIeR = konsr,

Za dva stanja (s indeksom »0« i bez njega) bit ce, dakle

l_(PO)l/lll -e- p e~'

Kombinacijom s jednadzbom stanja plina

lIe = RT/p

dobivamo

1

V = lIe = (Polp)l/n ~To = RToP ~_~

o Po~

(2)

gdje su Po iTo vrijednosti na povrsini Zernlje (H = 0). Uvrstimo Ii izraz (2) u (1) te integriramo od 0 do H, odnosno od Po do p, izlazi

p

H = - RTo fp-lIn dp ,

CPo (Il- 1 )/n -

P.

odnosno

H = __ n RTo [1.- (.L)n-:l)

n·- I g Po

(3)

Odatle rnozerno proracunati promjenu tlaka s visinom

_p_ = (1 _ ~ - I . He) n':l ,

Po nR To

(4)

21

odnosno promjenu gustoce s visinom

(10 = (1 _ n - I . Hg) n~l

e nR To

(5)

Promjenu temperature s tlakom proracunavamo opet iz [ednadzbe politrope i jednadZbe stania

n-l

TIT 0 = (PIp 0) -n-

Uvrstimo li taj izraz u (3) ,dobivamo

n-l T=To-g·H nR'

Temperaturni je gradijent, dakle, linearan pa iznosi:

IdTldH = -g (n - I)/(nR) I

(6)

(7)

(8)

Kako vidimo, u svim se formulama susrecemo s tim temperatumim gradijentorn, a osim toga i s vrijednostima Po, flo, To na povrsini Zemlje. Te su vrijednosti ovisne o meteoroloskirn prilikama. Vee se barometarski tlak koleba za oko 5% (ti. na povrsini mora) od p. ~ 960 ... 1070 mbar, a da ne govorimo 0 temperaturi. Zato je dogovomo usvojena, osobito za potrebe zrakoplovstva, gdje treba komparirati per-

formance letielica, standardna atmosfera. To [e danas tzv. lCAO-atmosfera (In- ~,

ternational Civil Aviation Organization), prijaSnja CINA-atmosfera (Commission Internationale de Navigation Aerienne), ti. internacionalna standardna atmosfera,

kola je odredena ovim velicinama na Zemljinoj povrsini:

- gradijent temperature dT/dB (po opazanjinia) = -6,5 Kfkm

-- tlak. Po = 1013 m bar 1 mbar = 1 hPa = hektopaskal

- temperatura to = 15°C = 288 K

- gustoes eo = 1,225 kg/m3•

Siika 1" prikazuje promjenu tih (i drugih) velicina s visinom.

j
'" ~ /
" ...... ~ ..i!. "i
, ......... -: r-... 1
! 1
~ X. " I V
k.. Qo
r;>:: ~ <, J V
....... ~ ~
~ .....
p.- I ...........: :---.
bar

300 0 1.0 1.0

f 280 '-20 '0 f 0,8

t3 .... ~. ~

26fJ ...t.() 0.6 ~ Q,6

2'0 ~ 0.' 0.4

220· -80 0.2 0.2

'0 20

8 10 1112 14 16 18 km 0

200 -100

o

TROPOSFERA

STRATOSFERA

Slika 1 Promjene fizikalnih velicina s visinom

22

160 cn2/s 140

120

100 80 I

'0 C)

60 ~

•

U troposferi (do H ~ 11 km) mijenjaju se vriiednosti lCAO-atmosfere po formulama ( 4 ), ( 5 ) i ( 6 ) uz koeficijent politrope n = 1,235.

Uz uvrstenie visine H u km dobivamo empirijske formule za:

- temperaturu

tH = 15 - 6,5 H °C

- tlak

= 1 013 25 (288 .- ~,5 H)5.255 b

PH' 288 ar

~ gustocu

= 1 2255 (288 - 6,5 H)4.225 k / 3

eH' 288 g m

Aproksimativne formule za odnos tlakova i gustoca glase:

~.( 31 - H\2 PH/PO = . 31 + H J

20-H eH/eO = 20 + H

Povrh H = 11 Ian vlada t = konst. = -56,5°C pa se u stratosferi racunaiu vrijednosti po zakonima izoterme (n = 1.0):

Na slid 2. prikazana su svojstva atmosfere do visine od 180 km, te razna zbivanja i poiave u njoj.

180r----r---.-T"t7--~__r_--__r___T__._----------.....,

.I

f

H (kml

tr;unia

/ I

1fXJ 10-7 1frS 1O-J 10-' 1 10 I(m) p(bor)

(/-sJobcdri put mcI~ulaJ

Slika 2. Zbivanja i pojave u atmosferi

2. Kako se definira teziSte plohe (teziste povrsine)1

Za homogenu plocu ravnomjerne gustoce (p = konst. ) cijaje debljina 0 znatno manja od drugih dviju dimenzija ( 0 « b, h ), zadatak odredivanja koordinata tezista S svodi se na odredivanje geometrijskog sredista povrsine A, (slika 2.)

Koordinate rezista povrsine A su: 1

xs =.-

A

fydA A (A)

1

Zs = - I zdA A (A)

Ys

gdje je plostina povrsine A jednaka:

A= fdA (A)

"-- . .1

j

!

, I

... i

V 1. I

..,. ..... ,' J' x: , ..... '_

Ys "\,, . .t".~~"~ r

... I

'~' I ~_"O""---

_-

»->: -Xs-

Y

Slika 2

3. Kako se definira teziste linije?

k dirnenzii "0 I " d d I"" (b, h «: 1 ) k d k 0 d A" "

A 0 su poprecne unenzije nje a mnogo manje 0 uijme , npr. 0 tan e zice, 0 recrvanje

polozaja tezisra S svodi se na odredivanje geometrijskog sredista linije duljine I, (slika 3.)

S(xs Ys ZS)lo "" 1

Koordinate tezista ' ' ," mlJe su:

f xdl 1 (1)

2

1

Ys - - fydl 1 0)

1

Zs = - f zdl 1 (l)

1 = J dl

gdje je duljina linije:

(l)

z

I

d/,

s ~-----1'-

... --

I

t - -

/ -

Slika 3 ..

4. Kako se primjenjuje Varignonov teorem za odredivanje te.zista tijela?

r~ xG= JFxdG

Prerna momentnom pravilu iii Varignonovom teorernu opcenito vrijedi (G) , (slika 4.)

sto je upravo poopceni Varignonov teorem koji govori daje staticki moment rezultente skupa sila (ovdje je to

G = m g) oko proizvoljne tocke (ovdje je to ishodiste koordinatnog sustavate 0) jednak zbroju momenata svhih sila koje cine tu rezultantu, ovdje je to iskazano putem integrala .. Kako se radi 0 nepromjenj ivosti ubrzanja

. .. 1 .. di da = dm g G = m g I" di

sile teze za prornatrano nje 0 vnje I , te s IJe I:

m

. h .. 1 P = konst -'. ..

te ako se radi o omo&enom tije u moze se pisati

dm=pdV m =pV

,

te se mogu izracunati skalame projekcije radij-vektora polozaja tezista:

3

1 1 1

Xs = - J xdV Ys = v f ydV Zs = - f zdV

V (v) (v) V (v)

gdjeje

V= [dV

(v) obujam tijela

r~ In

y

Slika4

5. Kako se odreduje teiiste trokuta?

Neka se odredi teziste povrsine omedene koordinatnim osima i padajucirn pravcem koji ih presijeca te oblikuje trokut sirine b i visine h (slika 5.)

b

Slika 5

d diti .' d dzb z = Ky + L

Jednadzba se pravca rnoze 0 re It I IZ opce Je na Z e:

te poznatih koordinata dvije tocke pravca

Za Y = 0 ; Z = h sl ijed i h = L

4

Za y = b ; z = 0 slijedi 0 = Ka +h tj h z=--y+h

a

K=--!!..

a

Jednadzbe je pravca:

A= bh 2

Povrsina je trokuta

1

Ys =-

Kako je ope en ita formula za odredivanje koordinate y tezista S plohe A

definirati diferencijal plohe cIA (slika 6.)

fydA (A)

potrebno je prikladno

h Z=_····--l,+h

b'

v

b

Slika6.

U tu se svrhu moze uzeti diferencijalno uski uspravni pojas sirine dy koji se moze prornatrati kao pravokutnik

__ h dy

hd - z- --y+h _ dy YSd = y+-

prornjenjive visme a cijeje teziste na koordinatama YSd - Y + 2 2 i

hd

ZSi =-

2

Koordinate tezista su:

1 ~ 1 ~ (h )( dY)

Ys = -/ YSddA = -/ ---y+h y+- dy

A'o AD b 2

1 ~ 1 ~ (h )( dY)

Ys = -/ YSddA = -/ --y+h y+- dy

A'o AD b 2

Velicina se dydy u racunu tezista zanemaruje jerje to diferencijalna velicina drugog reda

2 ~( h 2 ) 2 ( h 3 hy2 Jb

Ys =-/ --y +hy dy=- --y +-

bh 0 b bh 3b 2 0

b

Ys ="3

10 1°h 1~1(h )(h )

zs=-lzdA=-[_i dAzs=-J- --y+h --y+h dy

A (, A 0 2 Ao 2 b b

.5

Zs = _1 (!!_y3 _2h2 y2 + h2y)b = h(~ _, ~ + 1)

bh 3b2' 2b ' 3 2

o

h

zs=-

3

6. Kako se odreduje teziste kruznog luka?

Potrebnoje odrediti teziste kruznog luka polurnjera r s vrsnim kutom 2a (slika 7.)

r

lS

Slika 7

"

1 = Jell

Duljina kruznog luka je: -" Potrebno je definirati diferencijal ell (slika 8.)

__ - I

dl

I

/

r

,

I I

\ .............. ' I ,

Slika 8

Kak oje dq;' vrlo mala velicina rnoze ell se racunati duzina duijine r dq;'tj ell = r dq;' Teziste Sd ovog diferencijalnog luka je smjesteno na samoj sredini diferencijala kruznog luka

C<

1= (rdq;'= 2r a

Duljina je kruznog luka:

6

L

1 ~ 1 ~( ,

Ys = - I yell = - I r cos q.>rdq.>

. ... 1 ..: 1 . '

Apscisaje tezista: a -"

sin 0: ys =--·r Q:'

'~-

Za slucaj polukruga

st 0:=-

2 koordinata tezista iznosi

1 2r

ys =-r=-

7f 7f

2

7. Kako se odreduje teziste kruznog isiecka?

Potrebno je odrediti teziste kruznog isjecka polumjera r s vrsnim kutom 20: (stika 9.)

r

Slika 9

"

A= JdA

Povrsina kruznog isjeckaje:

-co

.. Potrebnoje definirati diferencijal cIA .. (slika 10.)

Kako je dq.> vrlo mala velicina moze se cIA racunati kao trokut visine r S katetom r dq.> tj

1 1 2 2r

dA= -r r d~= -r dq.> S rSd =--

2 2 .. Udaljenostje tezista dove diferencijalne povrsine 3 mjereno od

ishodista koordinatnog sustava

Povrsina kruznog isjecka iznosi:

1 ~ 1 ct.

Ys =-lydA= - I (rSd

K di _., Ail A '"

oor mate tezbta su: -

1 '! 2 I:! '! 1 2[ ( .. ] :2

A=-Ir dq.>=-r I dq.>=-r 0:- ,-0:) = r 0:

2..:" 2..:" 2

,1 :! cos q.»-r dq.> 2

7

Ys =_1_. r (2':. COSq;)~r2dq;=.!_ al'(cosq;':t::itp

r2 a -=a 3 2 3a:a'

2sina

Ys =---r

3a

2 1 4r

Ys =·--r=-·

a=N 3N ~

Za slucaj polukruga 2 koordinata tezista iznosi 2

r

Slika 10

L ,.

8. Sto je to staticki moment povrsine i koji algebarski predznak moze imati?

Staticki moment povrsine (ravnel) (slika 11.) koja Iezi npr u ravnini (y,z) definiran je integralom:

Sy = rzdA (A)

oko osi y:

oko osi r:

Sz = ,IydA

(A)

s )'

...... ~----- ..

Slika II

Staticki moment povrsine temeljem gomje definicije moze biti algebarski pozitivna iii negativna velicina. Ovo je vidljivo i u samoj postavci integrala jer varijable kako z take i y mogu, kako je vidljivo i na slici biti i pozitivne i negativne Velicina ciA, po definiciji, NE rnoze biti negativna.

8

l i

0'

ru: .N 0' ~,

tn:

.
-
~II~ <E ~It-:
II
'l -r:
11
II
(/)
N
<1J
U
C
,N
:::J
L
.Y
---- -- ~I M
--_ 01
...:::: - -
II .. I:::
v: II
N z:
tj ':)1 21

1-1

EI

j

"'I

~i o...i

-!:::IN II

IV D

:I~

'U

-?i Sz

.. ~ ....... -

>..,

:...,

v.

N

OJI

Gi

~i -¥[

I\J,

~I

01

,;:I~

II

"" "

o

I.l

~ I(~ -_, I d± ~ I (~
;;)1 ,:, I -Q
"- ('11 M ,-±: ii
0lIM z
II '1
II
:z
'" 11 _'l:
N
- -". .Y!
rc
>U j
<Ii
v»
C'
~N'
::l
L!
:,L ,...../x II

w

"0(; :..:' ."_

,.a 1

;::l

c :....... ....... c,

::; rr: / zc

z "

rr-, / X) II

l _

i1J1.' Oi!

~Ii _Qi i

~i

'-~ I

I

::ll '<fl I

!

WI'

g1j:

_y,:

m:

'.U .' W,

~i

! ~I :':::1°
(,l <n C-j ._
II II
fiji Z ~,
I. zr:
'0 'I
Q)
E
0 (~ 1 co r9. 1'7
CD
c
>Ill II II
L.
> ~, I
0 JO 01
o, --, :10 ('11 M II

'" ('1 I ("",

II

I

~, C'
:;:: '-'
+ +
~ s
0J <::: IN II

I L

PRIMJER IZRACUNA TEZIST A SLOZENIH PRIZMA TICNIH TIJELA: Za betonski temelj stroja

d I· . 12 d diti k di V'v S(xs,Ys,zs) D· .. I·· d

za an prema S lei . 0 re It! oor mate tezista' , . imenzije na s lei su ane u

metrima ..

Slika 12 ..

Pretpostavke i postupak:

Temelj se smatra homogenim tijelom te se odredivanje tezista svodi na odredivanje geometrijskog sredista njegovog obujma .. Promatraju se pojedini sastavni dijelovi temelja, oznaceni na slici

Obujam i koordinate tezista dijelova su:

1 Vi,m3 xSi,m YSi,m zSi,m
1 16,0 2,00 1,00 1,00
2 3,6 0,75 2,60 1,00
3 3,2 5,00 1,00 0,40
I L I 22,8 I Koordinate tezista S temelja u pravokutnom koordinatnom sustavu su:

1 3 1

Xs = V tfXSiV; = 22,8 (2 16+0,75 3,6+5 3,2)

Xs = 2,224 m

1 3 1· .

y - - '" y V - - (,1 16 +2,60 3,6+ 1 3,2)

5 - V ;.j. Si 2 - 22,8 .

Y5 = 1,2S3m

1 3 l' ,

Z = _. '" Z . V = - (1 16 + 1 3,6 + 0,40 3,2)

5 V £..J 51 2 22 8 ' .

2-1 ,

zS=O,916m

13

PRIMJER IZRACUNA RAVNINSKE PLOHE OMEDENE PARABOLOM: Potrebno je odrediti teziste povrsine ornedene koordinatnim osima i parabolom II. reda cije je tjeme na osi z (slika 13 .. )

a

Slika 13 ..

Jednadzbe se parabole moze odrediti iz opce jednadzbe: z == I('l/i. +L

te poznatih koordinata dvije tocke parabole

v=o z-h 1--L

Za ~ - slijedi n=:

Za y= a; z = 0 slijedi 0= Ka2 +h tj h 2 Z=-2Y +h

Jednadzbeje parabole a

Povrsina ispod paraboleje:

Potrebno je definirati diferencijal cIA. (slika 14.)

a.

A= .fdA

o

~--~~--~---~

y

a

Slika 14 ..

Kako je dy vrlo mala velic ina rnoze se dA racunati kao pravokutnik visine hd i sirine dy cije je teziste na hd

polovici visine tj 2

14

r I

I '

h :2 ( h :2 )

hd = -2""Y +h ciA= --:2 Y +h dy

Sa slike je vidljivo da je a te slijedi: a

Povrsina ispod parabole je:

~ ( h :l ) ( h 3 )Q ha 2

A = J -') y + h. dy = -. -:2 Y + hy = - - + ha = -ha

o a 3:l 0 3 3

Koordinate teiista su: (sIika 15 .. )

1 ~ 1 '?( h :l )

Ys =-lyciA= -I -_.y +h ydy

Ao A 0 a:l .

Zanemarivanje diferencijalnih velicina drugog reda je slicno kao kod izracuna tezista trokuta

a

~.--'---

( ) ( :2 JQ

3 ~ h 3 3 h 4 hy

Ys=-I --2Y +hydy=- --2Y +-

2ha 0 a 2ha 4a 2

o.

3

yc = -·a

~ 8

1 ~ 1 ~ hd

Zs = - I zdA = -1- ciA

A 0 A 0 2

1'?1( h :2 )( h :2 )

Zs = - J - - -2 Y + h - -2 Y + h dy

Ao 2 a a

3 '?( h2 4 2h:2:2 :lJ

Zs = -J - -4 Y - -2 Y + h dy

4ha 0 a a

z - _2_ (!!_. 5 _ 2h:2 3 + h:l JQ _ 3h (]__ _ ~ + ~)

s - 4 h a \ Sa 4 Y 3a:l y Y 0 - 4 1 S 1 S 1 S

2h

Zr=-

~ S

15

...... ~ V

Slika 15

I

,.

I

j

I

PRIMJER IZRACUNA TESISTA SLOZENIH RAVNINSKIH PLOHA: Za sastavljenu povrsinu zadanu prema slid 16. odrediti koordinate tezista, ako je zadano: a = 10 em.

v

SIika 16.

Plostine dijelova povrsina i koordinate njihovih tezista su:

I I I Ai I .xSi I YSi I ZSi I

a a
1 2 - - o
a 2 2
a2n 4a 4a
2 o - --
--
4 In 371
a2 a a
3 - - 0 -
2 3 3 Plostina je sastavljene povrsine:

3 2 a2n a2 a2

A =L~ =a +--+--= -(6+n)

i,..l 4 2. 4

Koordinate tezista sastavljene povrsine: 2 a 0 a a _ aA+ __

1 3 2 3 2 8a

Xs = - L.XSij~ = 2 = ---

A i-l ~(6+n) 3(6+n)

4

3 a 2 4a a2n

L.YSi~ a +- -- 10a

_ i-l _ 2 3n 4

Ys - -~ - --a--;c2---- - 3(6+n)

-(6+n)

4

2a

Uvrstenjem numerickih vrijednosti izracuna se:

A = 228,54 em 2 Xs == 2,917 em Ys = 3,646 em Zs = 2-188 em

,

16

f

l ;

PRIMJER IZRACUNA TESISTA SLOZENIH RA VNINSKIH LINDA: Homogena fica savijena je u obliku prema slici 17. Treba odrediti koordinate tezista S, ako su dimenzije na slici u centimetrima

Slika 17

DuIjina zice (Iinije): 5

1 = :L,li = 48 + 30 + 18 + 39,05 + 39,27 = 174,32 em

i-l

Koordinate tezista S Iinije I su:

1 5 1

x - '" x 1 - [-6 48+18 30+9 18+15,916 39,27]

s - 1 £..; Si i - 174 32

1>-1 ,

xs = 5,96 em

Y _1 ~Y 1 - 1 [12,5 39,05+15,916 39,27]

s -1 tl· Si i - 174,32

Ys = 6,385 em

z , =~ ~ZsJi = 17~,32 [15 30+30 18+15 39,05]

Zs = 9,04 em

17

MOMENTI TROMOSTI

9. Kako se definira aksijalni moment tromosti rayne povrsine?

Aksijalni moment tromosti rayne povrsine definiran je integralom (slika 18.)

. 2

i, = I z dA

(A)

oko osi y

Ix = Jy2dA

oko osi z: (Ay

Slika 18

10. Koji algebarski predznak moze imati aksijalni moment tromosti rayne povrsine?

Aksijalni moment tromosti rayne povrsine moze biti sarno POZITIV AN!

, 2 ' 2

1)' = J z dA t, = J y dA

Ovo je iz razloga sto u integralima (A) i CAy diferencijal povrsine dA po definicijidA ne

moze biti negativan. dok udaljenosti bilo y bilo r su u kvadratu te su stoga uvijek pozitivne

II. Sto je to polarni moment tromosti rayne povrsine?

Polarni moment tromosti rayne povrsine detiniran je integralom

oko osi neke tocke, npr. S (ovdje ujedno i ishodiste koordinatnog sustava y,z):

12. Sto je to centrifugalni moment tromosti rayne povrsine?

Centrifugalni iIi devijacijski moment tromosti rayne povrsine definiran je integralom 1yx =IY zdA

(A)

oko dviju osi koordinatnog sustavav.z:

13. Koji algebarski predznak moze imati centrifugalni moment tromosti rayne povrsine?

Centrifugalni i moment tromosti rayne povrsine rnoze biti i POZIT IVAN i NEGA TIV AN!

18

I L.

1% = Jy zdA

Ovoje iz razloga 5tO u integralu (A) diferencijal povrsine ciA po definicijidAj euvijek pozitivan,

dok udaljenosti biloy bilo z mogu biti bilo pozitivne bilo negativne.

14. Kada je centrifugalni moment tromosti jednak nistici?

Centrifugalni iIi devijacijski moment tromosti rayne povrsine oko dviju osi koordinatnog sustavay,z 1)« = Jy zdA (A)

smjestenog u TEZISTU LIKA:

bit ce jednak nistici u dva slu~p:

1) kada je bilo koja od osi koordinatnog sustavar.z iii su pak obje ujedno i OSI SIMETRIJE toga lika

2) kada se rotacijom koordinatnog sustava yOz za kut CPo osi dovedu u poziciju te postanu GLAVNE OSI TROMOSTI 1 i 2.

15. Kako se odreduju glavni momenti tromosti?

Glavni momenti trornosti presjeka s obzirorn na glavne osi presjeka su: 1= = 11,lnin = 13,112 = 0

Ako su poznati glavni momenti trornosti presjeka, tada su momenti tromosti za koordinatne osi ( y, z ) koje su zarotirane za kut cP I u odnosu na glavne osi (1,2) trornosti presjeka:

- 3 . 3 11 + 12 11 - 12

1 y = 11 cos e, + 12 sin 'Pl = + cos 2'Pl

2 2

19

16. Kako se odreduje kut glavnih osi momenata tromosti?

I -

Rotacijom osi presjeka za kut CPo, )' i 1 Z poprirnaju ekstremne vrijednosti kod kojeg je uvjet ekstrema

dl /drp = 0 I = 0

funkcije Y , zapravo yz odredene su glavne osi presjeka 1 i 2 te gJavni momenti tromosti

presjeka ..

Kut se CPo moze odrediti iz: -2 1 tan2po =-~

1)' -lz

gdje kut (Po odreduje glavnu os I presjeka, mjereno od osi s obzirom na koju je moment trornosti veci po algebarskoj vrijednosti

20

I I

I

I

I I

I

-Oi

d

I

I

I

I

I

I

I

Momenti tromosti nekih ravnih likova

Momenti tromosti i momenti otpora ravnog lika za osi koordinatnog sustava y,z smjestenog u tesistu lika:

21

•

e

._

'"0 ...

o o .::t.

~""I M
,...., -c
" ~ + + "
... .... M~ I"
~ ~I ~ ~
'0 03
,-< .
(¥)
,-< "'''' .~ I(¥)
" II ~ II
tn Bt: .. + II Bt:'"
0" '" '" til
~ ~
II " ~ + ..
... M <r ~ .... "'''' M~ I" "'~ I"
~ ~ + ~
tn M~I + '"
~I~ 03 M~
'0 ~ + II II
0 M 1'0 ~ ~ .... .. Bt: ..
II ~ (¥) =r .._.
II + 0J
.._. .. II "
M <'< .... M~I~
II ~ '" .~ I
tnloo .._.
'"
- II M IN
~ r-< II
~ ~'" II =,
.._.
.::t. Bt:'"
=
...
""
;~
<:.I ~ I'T
...
=
eJ) M "
0 " \j II " Bt:'" r-<
C M\j 1'0 '" =, V 11"
<:.I ~I~ =, '" I" .._. 03 V
...
>r/1 .._. :2 03 03
<:.I II II II M
. ..., " ~'"
s Bt: .. II ~IOO II .._.(:1. ~ to) I <:3fl II
r/1 ~ Bt: ..
..., ~ " " Bt: ..
~ II II ~ -----, , ~
Bt:'" II , ....
~ .... .~ II
.. ~ <:3 <:3
;, Bt: ;;: .._. Q ID Bt:'"
~ , 03 I(¥) I -r I <Q'
... ,
r/1 .... IN M~IN II -e- '0 -e- 03 ID
= \j r-< " -.9.- ,~ (¥) ~
'" .... IN .Q r-< til 0.. tloo
ell II \j r-< ~ a
0 II "
c -'"' II '" I" II II ID
;;: ~N :::'
~ II ~ .._. '"' .._,
.._. Bt: .. '" II
.._. II 0
=, II ., II .-a ..
- M~ 1'0 Bt:'" II -
.;;: '" (11 II
.Q (¥) .._. Bt:'" .._,
.._.
(11 '"
II N -
'"
-
M 1 M
~ ~
~ ~
I 03 I hi:)
M~ (03 ~ 1'0 M - ,., '0 ~IN ~ 1'0
~,-<~ ~ ~ r; (¥) r; -
II II II II II
II
'"' Bt: .. '"' Bt: '"' (:1. ~
- ...... , ""-<
, " , , ,
., ]I~
~IN ~I M M ~ I"
M~ ,-< ~ '0 . .c;:: ~
~ ~ r; '0
II II I 03 I :::t! II II
=, M -,...., '0
- "' .... ~ :::t! .. Bt: ..
~ ""-<
hi:) II II
II II =, Bt:'"
""-<
=, Bt: ....
""-<
II II I
II I

I

I

I

I

I

I
I
I
0J I
0J
I
I
I
I
I
I ell o c ;, ~ ...

~ ...

o c.

....

o

....

C <:.I

S

o

S

.... '" o

S

o ... ....

i

....

C <:.I

S

o

~

I

I

~l ~
I +
~ ~
("q M
~ ~
N ~- '"
~ "",'" ~
M +
00 II
0J ~ ~
0 ~~. ~ + ~
I ~
~ + I
-e- '" ~
~ ~~ ~
I ---._ "
-e- "",'" ""I~ ('q
~ ~
'-../ II
00
0\ ~~ II
0 ~~
~
0
II
"",'" "\ I
..- ~IOO
~ II
00
0\ ~ .. s;
0
0" <D
..... l.(I
II ~ ("'-
00 l.(I
~ 0 0·
0\ II
~, 0· /------.
001J:i II ~I~
"" M
I ~'"
~ 100 s, I
~ '-.....-./ ~
II ..-~ 100 II 0J
=, ~
"'"
II
..
"'" ,----...
'"
~
«) N ,~.
\3
,f ~
r~ <r +
«)~ .~ .s.
\3
~ Q)
~ t;;' ~
II ~
0.. II
~. .:::
Q)
~ 2
,1 '"
-':') 0
«) 01 .-2
\3
I c;j
....,
-':J c;j ,.._S!
..... N
"'~
,_-~. c;j
~ '''" ~
II II
"" =,
>_, "'" PRIMJER IZRACUNA MOMENTA TROMOSTI: Za ravni presjek zadan prema ~ici 19 .. treba odrediti polozaj tezista, glavne tezisne momente tromosti i skicirati Mohrovu kruznicu tromosti Na

skici presjeka ucrtati osi glavnih tezisnih momenata tromosti Zadano: a = 3 em

Slika 19

Neka se znacajke vezane LIZ lik trokuta oznace indeksirna La znacajke vezane uz lik polukruga (koji je izvaden iz trokuta) oznace indeksom 2

Ceometrijske znacajke pojedinih Iikova vidljive su u tablici: (slika 20 )

Slika 20

----:--- "2
1 ~,em YSl' em ZSi, em YSi em ZSi, em
1 9,0000 1,0000 2,000 -0,2350 -0,3233
2- -3,5343 0,6366 1,500 -0,5984 -0,8233 P v· v. - k A=4--~ =9-3,5343=5,4657 cm '

loshna povrsme presje a

Koordinate tezista sastavljenog lika su

_ ZYSi4 _19-0,6366 3,5343 -1 2?£" .

Ys - - - ,_).J em

A 5 .. 4657

2 9-1,5 3,5343 r; 323

------- = L, em

5,4657

24

I

1 j

Skripta - Hidromehanika

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Skripta - Hidromehanika

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Gradevinski fakultet Sveucilista u Rij eci Kolegij «Hidromehanika» 3.

godina - opci smjer

You might also like

Skripta - Hidromehanika

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Skripta - Hidromehanika

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

﻿Gradevinski fakultet Sveucilista u Rij eci Kolegij «Hidromehanika» 3.

godina - opci smjer

You might also like

Gradevinski fakultet Sveucilista u Rij eci Kolegij «Hidromehanika» 3.