UVOD

Svakodnevno u životu susrećemo se sa pojmom ekonomija i ekonomskim kategorijama

kao što su: tržište, cijene, novac, devizni kurs ,inflacija, bruto društveni proizvod,
nacionalni dohodak, kamata i sl. Istorijski pregled pokazuje da je novac prešao nekoliko
faza dok je dobio osobine i funkcije kakve ima u savremenoj ekonomiji. Javlja se na
prelazu prvobitne zajednice u robovlasničko drustvo. Od tada do dana danas, novac
je sastavni dio ljudskog života a njegovo izučavanje i spoznaja postaje neophodnost.
Novac je jedno od najvećih ljudskih otkrića, olakšava i ubrzava razmjenu i doprinosi
društvenoj podjeli rada. Šta je to što jedan komad papira, sam po sebi bezvrijedan, čini
korisnim i upotrebljivim sredstvom razmijene, a neki drugi komad papira iste veličine
nema nikakvu vrijednost?
Novac nije ni više ni manje nego upravo ono što jest- ono što se obično daje ili
prima prilikom kupovanja ili prodaje roba i usluga.
Međutim, nauka i naučna shvatanja novca, prativši ga kroz različite faze razvoja
društva i ljudskih aktivnosti, stvaraju pravu sliku važnosti novca njegovu funkciju i
ulogu u cjelokupnom društvenom sistemu. Sama riječ novac je simbol: društvenog
položaja, dostignutog nivoa blagostanja, tržišne privrede, jezik sporazumijevanja među
ljudima, karika koja povezuje robne proizvođače, ali i glavni razlog mnogih kriminalnih
radnji. Jedna od definicija novca je da je novac roba koja ima svoju upotrebnu vrijednost
i vrijednost kao svaka druga roba, ali za razliku od ostalih roba novac je opštepriznato ili
opšteprihvatljivo sredstvo razmjene koje se koristi pri plaćanju roba i usluga.
U svom razvoju kroz istoriju novac kao opšti ekvivalent razmjene pomoću koga se
izražava vrijednost svih drugih roba, pojavljuje se u različitim oblicima i to; u obliku
metalnog i kovanog novca, papirnog novca i depozitnog novca. Država kao glavni
regulator novca u zemlji, proglašava papirni novac zakonskim sredstvom plaćanja,
propisujući mu oblik, veličinu, boju, apoene i sl, po osnovu čega se papirni novac jedne
zemlje razlikuje od papirnog novca druge zemlje.U uslovima liberalizacije tržišta, razvoj
međunarodne trgovine i uspostavljanja slobodnog tržišta novca je posebno značajno
pitanje ápariteta novca i deviznog kursa.

1
 NASTANAK NOVCA

Proces razvoja različitih oblika razmjene robe predstavlja proces nastanka novca,
nastanak novca je bio objektivno uslovljen potrebama razmjene. Novčani oblik razmjene
javlja se u situaciji u kojoj je robna proizvodnja dovoljno razvijena, a društvena podjela
rada raširena. Teškoće u razmjeni su dovele do otkrića novca, čijom pojavom se te
teškoće uspjevaju prevazići. Pojavljuje se roba za koju su svi spremni da ustupe svoje
proizvode jer znaju da će za nju uspjeti nabaviti ono što im je potrebno. Proces nastanka
novca je bio veoma dug ekonomski proces. U početku se kao novac najčešće prihvatala
stoka jer je bila lako pokretljiva i jer je za njom postojala velika potreba (hrana i upotreba
u poljoprivredi), pa su je svi stanovnici rado prihvatali kao opšte sredstvo razmjene. U
nekim društvima novac su bili predmeti od određenih vrsta metala, najčešće bakra, ali i
druge vrste korisnih proizvoda. Vremenom se ova funkcija počela vezivati za robe koje
su po svojim prirodnim karakteristikama bile pogodne da služe kao opšte sredstvo
razmjene. Te robe su bili plemeniti metali, ali se i unutar njih zlato izdvojilo kao
najpogodnije za obavljanje ove funkcije. Razlog zašto su ljudi u različitim društvima
prihvatali zlato kao svjetski univerzalno sredstvo razmjene treba tražiti u prirodnim
osobinama koje ono ima.Prvo, i male količine zlata u prometu predstavljaju veliku
vrijednost.Do zlata je veoma teško doći jer su njegove zalihe u poređenju sa drugim
vrstama metala veoma male i teško se otkrivaju. Zbog toga su i minimalne količine ovog
plemenitog metala veoma vrijedne. Na ovaj način se za male količine zlata mogu mjenjati
i relativno značajne količine drugih roba.U 7. vijeku p.n.e. uveden je u grčkim gradovima
kovani novac od plemenitih metala, tako da je dugi niz godina atenska srebrena drahma
bila dominantan oblik novca u tom dijelu svijeta. U Rimu je postojao srebreni dinarius i
zlatni aureus. Tokom cijelog srednjeg vijeka novac se kovao od plemenitih ili drugih
metala. Međutim, nisu samo prirodna svojstva ućinila plemenite metale, u prvom redu
zlato, novcem, vec činjenica da je novac roba kao i svaka druga roba, da ima vrijednost
koju dobija u razmjeni, kao i svoju ponudu i potražnju; takođe i svoju upotrebnu
vrijednost ( izrada nakita, ukrasnih predmeta itd.), a potom upotrebnu vrijednost
zbog svoje ekonomske funkcije koju vrši. Sa razvojem i širenjem robe,
zlato je postepeno prestajalo da obavlja funkciju opšteg sredstva razmjene tokom
XIX, a u toj funkciji potpuno isćezlo tokom XX stoljeca.1

1
http://www.scribd.com/doc/26635498/Osnovi-Ekonomije

2
 OBLICI NOVCA

U opticaju postoje različiti oblici novca, a osnovna podjela prema pojavnom obliku dijeli
se na: kovani (metalni novac), papirni i depozitni novac.

  Kovani novac

Najstariji oblik novca je kovani tj. metalni novac, pod kojim podrazumjevamo sav novac
u obliku kovanica. Može biti od jedne, dvije ili više vrsta metala. Ako je u pitanju jedna
vrsta onda se takva vrsta novca naziva monometalizam, a kada su u pitanju dva ili više
metala onda se naziva bimetalizam, tj. multimetalistička vrsta kovanica. Veći stepen
razvijenosti robne proizvodnje, potreba za lakšim odvijanjem robnog predmeta u kome
zlato ima ulogu novca, teškoće u mjerenju i određivanju kvaliteta zlata koje se nalazi u
različitim oblicima i sl., uslov su za uvođenje metalnog oblika novca. Novac iskovan od
plemenitih metala teško se može falsifikovati, jednostavno se raspoznaje po boji, težini,
znaku itd., a država je ta koja utvrđuje njegov oblik, apoene u kojima će se kovati kao i
njegovu finoću. Kao što je već pomenuto kovani novac čiju masu, oblik, naziv ái kvalitet
određuje država nazivamo moneta.

Papirni novac

Vjekovna upotreba zlatnog i srebrnog novca u robnom prometu, koja je imala za

posljedicu da u opticaju funkcionišu monete koje su izlizane i znatno oštećene, koje su po
težini manje od punovrijednih moneta, a imaju istu vrijednost, dovela je do pojave
papirnog novca, koji je u suštini znak- reprezent punovrijednog novca. Specifičnost
papirnog novca sastoji se u tome da on koji sam po sebi ima zanemarljivu vrijednost, od
države dobija znatno veću reprezentativniju vrijednost sa kojom učestvuje u razmjeni.
Kao i kovani novac i papirni novac država proglašava zakonskim sredstvom plaćanja,
propisujući mu oblik, veličinu, boju, apoene i dr, na osnovu kojih se papirni novac jedne
zemlje znatno razlikuje od papirnog novca druge zemlje. Kovani i papirni novac zajedno
predstavljaju gotov novac.

Depozitni novac

Treći oblik novca je depozitni odnosno bankarski, kreditni, i žiralni novac. Depozitni
novac se definiše kao potraživanje od depozitne (poslovne) banke tj. novac koji se nalazi
na računima ili na čuvanju kod poslovnih banaka i koji se brzo može pretvoriti u gotov
novac odnosno kovanice ili papirni novac. Čuvanje novca u bankama sa jedne strane je
težnja za razmjenom proizvodnje i robnog prometa na drugoj strani, i oni su uslovili da
banke na osnovu depozita jednih odobravaju kredite drugih uz obavezu primaocima
zajma da odobreni iznos kredite vrate u određenom vremenskom periodu i uz određenu
kamatu.
Kod depozitnog novca razlikujemo više oblika kao što su: različiti oblici depozita i
štednje , mjenice, čekovi, elektonske kartice, elektronski novac i dr.

3
Mjenica predstavlja pismenu dužničku obavezu stroge, zakonski utvrđene forme koja
njenom vlasniku daje pravo da od dužnika traži isplatu određene sume novca.
Pogodna je za korištenje ali je ograničena rokovima, iznosima, i krugom učesnika.
Ček predstavlja novčani dokument, odnosno pismeni nalog vlasnika čekovne knjižice
banci ili sl. finansijskoj instituciji da sa njegovog računa isplati vlasniku čeka određenu,
na čeku ispisanu sumu novca. Ček se koristi u domaćem i međunarodnom prometu.
Kreditna kartica daje pravo vlasniku računa u banci da kupuje robe u trgovini bez
upotrebe gotovine .
Plastične kartice predstavljaju otvoren specijalni račun kod banke i uplaćen određeni
iznos u granicama u kojima se mogu kretati bezgotovinska plaćanja vlasnika kartice.2

FUNKCIJE NOVCA
 

2
one.ekof.bg.ac.rs/~djordjem/.../14a%20OSN%20EK%20novac.ppt
www.ekof.bg.ac.rs/nastava/osnovi_makro_ekonomije/.../m.../HIKS.PDF

4
Novac zajedno sa robom čini centralnu kariku robne tj. tržišne privrede. Za njega
možemo reći da je to roba posebne vrste koja vrši funkciju opšteg ekvivalenta što znači
da ovladava sposobnošću da se razmjenjuje za bilo koju drugu robu. Dakle možemo reći
da je novac – roba opšti ekvivalent koji izražava vrijednost drugih roba i posreduje u
njihovoj razmjeni. Suština novca je u njegovim funkcijama a najvažnije su :
a)      novac kao sredstvo razmjene ili prometa
b)      novac kao platežno sredstvo
c)      novac kao mjera vrijednosti;
d)      novac kao blago
e)      svjetski novac

Novac kao sredstvo razmjene

Funkcija novca kao sredstva razmjene roba i usluga jedna je od najstarijih i najvažnijih
funkcija na osnovu koje se i određuje definicija novca kao ošteprihvaćenog sredstva
razmjene ili sredstva plaćanja.
Do nastanka novca razmejna roba se obavljala direktno, neposrednom razmjenom robe za
robu tj. trampom. Pojavom novca kao višeg stepena razvijenosti robne proizvodnje, roba
se razmjenjuje, prodaje, za novac, za koji se kupuje druga roba, a dati robni promet ima
oblik roba-novac-roba R-N-R.
Ovo je neposredna razmjena jedne vrste robe za drugu tj. nema posrednika u razmjeni. To
je prvobitni oblik koji je bio karakterističan u nerazvijenoj ekonomiji, neizgrađenom
tržištu i u sitnoj robnoj prizvodnji. Uvođenjem novca kao sredstva razmjene u robnom
prometu dolazi do razdvajanja prodaje od kupovine, tako da u robnom prometu imamo
dvije faze .
-         faza prodaje- roba za novac R-N;
-         faza kupovine – dobijeni novac druga roba N-R.
Ovaj proces prelaska robe u novac, a novaca u robu nazivamo metamorfozom robe.
 

Novac kao platežno sredstvo

Funkcija novca kao sredstva plaćanja ili kao sredstva odloženog plaćanja, nastala
je na osnovu razvijenih novčanih sistema i utemeljenih funkcija novca.
Prilikom razmjene može se destiti da se roba da kupcu a da on ne plati odmah, već poslije
nekog vremena , kao i u slučaju da se primi novac a da se roba isporuči tek naknadno
nakon određenog vremena. U prvom primjeru kupac je dužnik, a prodavac povjerilac.
Dužnik se obavezuje da će u određenom roku (ili u više rata) platiti robu koju je dobio na
krediti uz određenu cijenu koju nazivamo kamata. Novac funkciju sredstva plaćanja,
odnosno sredstva odloženog plaćanja, obavlja kada dospije rok za plaćanje robe.

Novac kao mjera vrijednosti

5
Funkcija novca u procesu razmjene je ta da novac mjeri vrijednost robe, tj. roba preko
novca postaje kvalitativno jednaka i kvalitativno uporediva. Količina novca koju je
potrebno dati kao protivrjednost da bi se kupila neka roba naziva se njenom cijenom.
Dakle bez obavljene uloge mjere vrijednosti roba ne bi bila novac. Da bi se novčanom
robom izmjerila vrijednost druge robe mora se utvrditi određena mjera za količinu kojom
se mogu količinski izražavati i međusobno upoređivati različite količine novčane robe, tj.
mora se utvrditi mjerilo cijene.
Svaka zemlja utvrđuje svoju sopstvenu novčanu jedinicu u kojoj se izražavaju cijene svih
drugih roba ili usluga na domaćem tržištu.
Pošto zlato ili neka druga roba više ne funkcionišu kao grumen već kao novac koji ima
težinu, sastavne dijelove i ime, taj novac nazivamo moneta.
Takođe treba pomenuti da se cijena neke robe mijenja (povećava ili smjanjuje ) zavisno
od faktora kao što su vrijednost robe, vrijednost novčane robe (zlata), promjena mjerila
cijene , a i drugih faktora kao što su: ponuda, tražnja, vremenski, politički i drugi faktori.
Smanjenje mjerila cijene, tj. smanjenje vrijednosti domaće valute u odnosu na zlato
naziva se devalvacija.

Novac kao blago

Funkcija novca kao blaga tj. bogatstva naziva se još i funkcija novca kao zaliha i
vrijednosti, a koja potiče iz svojstva novca da se za njega može kupiti bilo koja roba, kao
i iz nastojanja pojedinaca da svoje zalihe vrijednosti čuvaju u novcu. Kroz funkciju novca
kao prometnog sredstva može se uočiti da novac stalno prelazi iz ruke u ruku kada se
prodaja normalno odvija . Novac dobiven od prodaje roba tj. vršenja usluga može se
iskoristiti za nabaku druge robe ili čuvati kao zaliha za kasniju nabavku ili izmirenje
obaveza, odnosno plaćanje dugova itd. Kada se novac na neko određeno vrijeme drži van
opticaja i robnog prometa da bi se skupio i sačuvao to se u ekonomiji naziva zgrtanje
blaga. Pojam slobodnih novčanih sredstava kao rezultat prodaje roba ili usluga, njihovo
držanja u obliku zaliha , na računima kod banaka , omogućili su da se na osnovu njih daju
krediti i drugim licima .
 

NOVAC KAO SVJETSKI NOVAC

6
Nema te društvene zajednice ili države koja je u stanju sama da proizvede sve
proizvode koji su nephodni za zadovoljenje potreba njenih stanovnika.Sve one su
nužno upućene na svjetsko tržište i na razmjenu sa drugim zemljama. U takvim
uslovima javlja se problem svjetskog novca ili robe koja će biti opšteprihvaćeno
sredstvo razmjene u različitim zemljama. Nacionalne valute funkcionišu samo na
tržištu nekoliko zemalja.
Uz to formalna vrijednost jedne valute, koju je utvrdila država svojom odlukom i
njena stvarna vrijednost na tržištu(crni kurs), mogu se značajno razlikovati.Isto tako,
može se desiti da papirni novac neke države brzo gubi na vrijednosti zbog visoke
stope inflacije. Nema privrednog subjekta ili države koji bi prihvatio da se plaćanje
obavi u toj valuti. Zbog toga se i pojavljuje potreba da postoji jedno jedinstveno
sredstvo razmjene koje bi bilo prihvatljivo za većinu zemalja.
Ulogu svjetskog novca preuzele su valute ekonomski najjačih zemalja, kao što su
dolar, marka, jen, franak i slično. Nužno je dati odgovor na pitanje kako su to
one mogle kad su u pitanje nacionalne valute.
Jednostavno zbog toga što to više nisu samo nacionalne valute, već je riječ o novcu
čija količina i vrijednost ne zavise samo od prilika na domaćem tržištu ili samo od
odluka vlade neka zemlje. Vrijednost tih valuta zavisi od opšteg stanja svjetske
ekonomije i odnosa između različitih valuta.
U funkciji svjetskog novca, novac obavlja iste funkcije koje obavlja i unutar zemlje-
služi kao mjera vrijednosti, sredstvo prometa i blago, samo što to sada obavlja na
svijetskom nivou, tj. u međunarodnim ekonomskim odnosima.Svjetski novac u funkciji
mjere vrijednosti, čini robe proizvedene u različitim zemljama svijeta
kvalitativno jednakim i međusobno uporedivim.
U funkciji sredstava prometa u međunarodnoj trgovina dugo vremena služilo je zlato.
Međutim, međunarodna trgovina se širila , obim razmjene povećavao, a zlata nije
bilo dovoljno za sve te činove razmjene.
Najrašireniji oblik razmjene između privrednih subjekata iz različitih zemalja je
korištenje jedne od valuta koje imaju karakteristiku svjetskog novca čija je
vrijednost duže vrijeme nepromijenjena i čije vlade nastoje da ih održe stabilnim.Da
bi neka zemlja došla u posjed odgovarajuće količine svjetskog novca, ona mora
izvoziti, pa je izvoz domaćih roba dugoročno jedina osnova na kojoj nastaje
mogućnost uvoza nedostajućih proizvoda iz drugih zemalja.
Postoji potreba da se novac pojavi i u funkciji blaga na međunarodnom nivou. U toj
funkciji može se pojaviti zlato jer ga mnoge zemlje i danas koriste u razmijeni sa
drogim zemljama, ali i valute najrazvijenijih zemalja svijeta.

Sve zemlje moraju imati jednu sumu stranih novčanih sredstava u rezervi(devizne
rezerve zemlje) da bi mogle učestvovati u međunarodnoj razmjeni.

7
To jednostavno znači da one izvlače iz međunarodnog prometa jednu količinu stranih
sredstava plaćanja i čuvaju ih kao blago.
Da bi papirni novac neke zemlje mogao funkcionisati kao blago na međunarodnom
planu, privreda te zemlje mora biti stabilna i bez visokih stopa inflacije. Samo u tom
slučaju postojaće povjerenje privrednih subjekata i stanovništva u različitim zemljama u
pomenutu valutu.3

NOVAC KAO MEĐUNARODNO SREDSTVO PLAĆANJA

3
Barać, S. sa saradnicima., "Praktikum za bankarstvo", Fakultet za menadžmet i
bankarstvo, Beograd, 2008. ( poglavlje I i II ).Ekonomski institut, Beograd, 1995

8
Međunarodna plaćanja su ona koja se vrše između pojedinih zemalja, bilo da ih vrši
država, stanovništvo ili privreda.
To su finansijske transakcije između zemalja po bilo kom osnovu, između deviznih
rezidenata i nerezidenata. U okvirima nacionalne ekonomije – domaćim rezidentima se
putem državne prinude nalaže obaveza korištenja nacionalne valute kao zakonskog
sredstva plaćanja, dok van granica nacionalne ekonomije – ne postoje uslovi za
realizovanje državne prinude za obavezno korištenje nacionalne valute kao zakonskog
sredstva plaćanja.

U međunarodnim ekonomskim transakcijama (prodaji i kupovini roba, usluga, itd.)

uvijek su u pitanju odnosi između ekonomskih subjekata dviju zemalja. Njihova
pripadnost različitim monetarnim sistemima nameće pitanje oblika plaćanja. S jedne
strane, sasvim je normalno što izvršilac plaćanja (kupac ili dužnik) treba da obavi
određeno plaćanje u svojoj nacionalnoj valuti. S druge strane, takođe je normalno što
primalac plaćanja (prodavac ili poverilac) treba da primi to plaćanje u svojoj nacionalnoj
valuti. To znači da novac izvršioca plaćanja ne samo što mora da skine svoje nacionalno
ruho, već mora i da obuče nacionalno ruho novca primaoca plaćanja. Jednostavno, novac
jedne zemlje treba da se konvertuje ili pretvori u novac druge zemlje.

Međunarodna likvidnost (engl. international liquidity, njem. internationale Liquidität),

sposobnost izvršavanja obveza plaćanja inozemstvu. Sastoji se od svih sredstava kojima
raspolažu službeni monetarni organi jedne zemlje koja se upotrebljavaju u međunarodnim
plaćanjima pa su ta sredstva ujedno njezine međunarodne monetarne rezerve. Pored
funkcije međunarodnog platežnog sredstva, te rezerve služe za intervencije centralne
banke na deviznom tržištu kako bi se devizni tečaj održavao na određenim (prije
propisanim) granicama te za otklanjanje prolaznih deficita u platnoj bilanci. U zlatnom
standardu kao osnovno sredstvo međunarodne likvidnosti služilo je zlato, a pored njega i
devize koje su glasile na zlatne valute (tzv. zlatne devize) među kojima se isticala
engleska funta. U suvremenom međunarodnom monetarnom sustavu međunarodnu
likvidnost čine razne komponente kao što su devize, valute, rezervna pozicija u MMF i
plemeniti metali, na prvom mjestu zlato, bez obzira na to što je ono u sustavu MMF
demonetizirano. Valuta koja preuzima na sebe ulogu međunarodnog (svjetskog) sredstva
plaćanja predstavlja sredstvo rezervi međunarodne likvidnosti, isto kao što je to nekad
bilo zlato, i time figurira kao rezervna valuta. Da bi se količina svjetskih rezervi
likvidnosti povećala, MMF kreira koncem 60-ih godina specijalna prava vučenja koja
danas u međunarodnim plaćanjima znače isto što i zlato (popularno se zovu "papirna
valuta").

Valutni (monetarni, novčani) sistem zakonski određuje novčanu jedinicu, novčanu masu,
valutni paritet ... To je od države uređen novčani sistem jedne nacionalne privrede.Oznaka valute
RSD, USD, EUR, CHF, GBP ...

Valuta označava:

9
 – monetarni sistem jedne zemlje, kojim se određuje osnovna novčana
jedinica, kao zakonsko sredstvo plaćanja,
– efektivan novac i novčanice,
– zakonsko sredstvo plaćanja u zemlji i strani novac (domaća i ino
valuta).
Valuta podrazumeva samo efektivan novac – efektivu. Pored funkcije kao zakonskog
sredstva plaćanja u zemlji, valuta može da se nađe u funkciji međunarodnog sredstva
plaćanja – svetski novac. Sa aspekta sposobnosti može da služi kao međunarodno mjerilo
vrijednosti, valute možemo podeliti na:

– Konvertibilne – slobodna razmena, u neograničenim količinama.

– Nekonvertibilne – za plaćanja u unutrašnjem platnom prometu.
– Transferabilne – valute povezane u valutni blok, za međunarodna
plaćanja (Euro).
– Obračunske ili klirinške – za obračun međunarodnih plaćanja na bazi
međunarodnog dogovora.
Novac jedne ekonomije u inostranstvu se javlja u dva oblika i to:
- valuta (efektivan strani novac)
- devize (kratkoročna potraživanja u ino novcu).

Devize su kratkoročna potraživanja koja jedna nacionalna ekonomija poseduje u

valutama drugih ekonomija i to u obliku potraživanja banaka na računima kod ino
banaka, HOV koje glase na ino valutu, čekovi i menice koje glase na ino valutu. Ino
valute u rukama domaćih rezidenata nisu devize, već strana valuta.

Valutni kurs govori koliko novčanih jedinica domaće valute razmenjujemo za određeni
broj jedinica valute druge zemlje – cijena novčane jedinice izražena u novčanim
jedinicama druge zemlje. Devizni kurs je vrijednost ino valute, na koju glasi deviza,
izražena u domaćoj valuti. Domaća valuta svoj devizni kurs ima samo u inostranstvu.
Devizni kurs je važan jer uspostavlja vezu nivoa cijena u zemlji i inostranstvu, tj.
konvertuje ino cene u domaću valutu i obrnuto.
Devizne kurseve, prema načinu formiranja, najgrublje je moguće klasifikovati na:

– Fiksne kurseve – instrument za realizaciju ciljeva nacionalne monetarne

politike. Promene ovog tipa kursa su devalvacija (pad vrednosti domaćeg
kusa, 1:100) i revalvacija (rast vrednosti kursa, 1:80).

– Fluktuirajući kursevi (plivajući) – formiraju se slobodno, pod uticajem

ponude i tražnje za devizama na deviznom tržištu. Promene kursa se vrše
depresijacijom (pad vrednosti domaćeg kusa, 1:100) i apresijacijom (rast
vrednosti kursa, 1:80).

10
Bilans plaćanja (platni bilans) oslikava ukupnost ekonomskih transakcija zemlje sa
inostranstvom. Čine ga:

* bilans tekućih transakcija

* bilans kapitalnih transakcija.

Stanje platnog bilansa određuje visinu deviznog kursa, na deviznom tržištu promjenama
ponude i tražnje za devizama, a s druge strane devizni kurs utiče na platni bilans (pitanje
realnosti deviznog kursa). Precjenjen devizni kurs smanjuje konkurentnost izvoza i
povećava sklonost ka uvozu, a što vodi deficitu platnog bilansa.

Saznanje o tzv. intervalutarnom kursu može da se temelji na upoređivanju kupovnih

snaga jedinice nacionalne valute na domaćem tržištu svakog učesnika posmatrane
transakcije. Pri tom, pod kupovnom snagom novca podrazumeva se količina roba
(određenih, reprezentativnih roba) koja se može kupiti na domaćem tržištu za jedinicu
domaće valute. U zavisnosti od kretanja cijena na unutrašnjem tržištu (što za izvijesne
robe može biti i stvar politike cijena) stalno će se mijenjati kupovna snaga novca, pa
samim tim i intervalutarni kurs.

U savremenim uslovima funkcionisanje deviznih kurseva nije samo rezultat

neusklađenosti ponude i tražnje valuta, već i intervencije monetarnih vlasti (najčešće
centralnih banaka), i drugih mjera ekonomske politike (restrikcija uvoza roba i usluga, na
primer). Zbog toga ostvarenje ravnotežnog deviznog kursa, koji izravnava ponudu i
tražnju određene valute, najčešće je rezultat konkretnih mjera, a manje posljedica
spontanih tržišnih snaga na tržištu novca. Zbog toga se takav devizni kurs naziva
manipulisanim deviznim kursom.

Inače status konvertibilnosti ima samo ograničen broj valuta. To su po pravilu valute onih
zemalja koje imaju zdravu i snažnu privredu i koje imaju najznačajniji udio u svjetskoj
trgovini. Naime, da bi jedna valuta bila konvertibilna, moraju da budu zadovoljene neke
osnovne pretpostavke. Prije svega, uprošćeno govoreći, izvoz proizvoda i usluga treba da
bude jednak ili veći od uvoza (ravnoteža, ili tzv. suficit u platnom bilansu), a da to ne
bude posljedica značajnijih uvoznih restrikcija, odnosno ograničenja (visokih carina i
slično). Takva kretanja u platnom bilansu jedne zemlje moraju da budu prisutna više
godina, i moraju biti ozbiljno testirana, prije nego što se nacionalna valuta „proglasi
konvertibilnom.

Ravnoteža u ekonomskim odnosima sa inostranstvom ili, što je još povoljnije, određeni

višak izvoza nad uvozom omogućuje zemlji da iz tako ostvarenog prihoda odnosno
deviza, udovolji zahtevima stranih subjekata u pogledu konverzije domaće u stranu
valutu.
Drugačije rečeno, kroz takve višegodišnje odnose s inostranstvom zemlja o kojoj je riječ
pribaviće značajnije monetame rezerve (tj. masu stranih sredstava plaćanja, odnosno
valuta) koje će garantovati da se mogu zadovoljiti zahtjevi za konverzijom domaće za
stranu valutu. To je naročito značajno u početnom periodu konvertibilnosti, kada je veliki
pritisak imaoca domaće valute u pravcu njene konverzije u neku drugu snažniju valutu.

11
Taj pritisak jenjava onako kako se povećava poverenje u privredu te zemlje, odnosno
njenu valutu.

Nasuprot konvertibilnim, stoje druge valute koje nemaju taj status. One ne mogu
funkcionisati kao svjetski novac, naravno isključujući valutni bilateralizam ili pak
regionalni multilateralizam. U odsustvu konvertibilnosti domaće valute, a zbog mogućih
problema koji iz toga mogu proizići na planu ekonomskih odnosa sa drugim zemljama,
bilateralnim sporazumima mogu se ugovoriti plaćanja u trećoj valuti, itd. Za jedan broj
srednje razvijenih zemalja i većinu zemalja u razvoju, veoma je teško postići stabilan,
uravnotežen razvoj nacionalne ekonomije, što je za uvođenje konvertibilnosti valute od
prvorazrednog značaja.4

PARITET NOVCA I DEVIZNI KURS

4
Barać, S. sa saradnicima., "Praktikum za bankarstvo", Fakultet za menadžmet i
bankarstvo, Beograd, 2008. ( poglavlje I i II ).Ekonomski institut, Beograd, 1995

12
Liberalizacija spoljnotrgovinske rezmjene, jačanje međunarodne razmjene i prodaja sve
većeg broja roba izvan zemlje proizvodnje, uslovili su potrebu da se na svjetskom tržištu
utvrdi paritet različitih valuta. Koliko će se jedinica valute jedne zemlje dobiti za jedinicu
valute druge zemlje, određuje se putem pariteta novca.Utvrđivanje pariteta valuta
različitih zemalja može se vršiti na nekoliko načina i to:
-         na bazi cijene zlata u pojedinim zemljama;
-         putem takozvane korpe dobara
-         putem svjetske berze novca.
Najrašireniji metod utvrđivanja periteta valuta je putem svjetske berze novca, gdje
se na osnovu ponude i potražnje , odnosno na osnovu količine novca u opticaju (ponuda)
i povjerenja kupaca u pojedinu valutu (tražnja) utvrđuje paritet različitih valuta.
Mogućnost da se jedna valuta zamjeni za drugu valutu naziva se konvertibilnost valute, a
cijena strane valute izražena u domaćem novcu, naziva se devizni kurs. U praksi postoje
dva načina utvrđivanja deviznog kursa: fiksni kurs i fluktuirajući kurs.
Fiksni kurs se utvrđuje uglavnom u zemljama u kojima ne postoji slobodno djelovanje
tržišta i u kojim država propisuje kurseve stranih valuta.
Nasuprot fiksnom kursu, flukturirajući ili plivajući kurs se javlja u zemljama sa
razvijenim finansijskim institucijama i razvijenim slobodnim tržištem novca, na kome
slobodno djeluju zakoni tražišta.
Zavisno od promjene odnosa domaće valute u odnosu na stranu valutu,govorimo
-         devalvaciji – samanjenje vrijednosti domaće valute u odnosu na stranu valutu i
-         revalvacija – povećanje vrijednosti domaće valute u odnosu na stranu valutu
(suprotan proces od devalvacije).5

ZAKLJUČAK

U zaključku ćemo se osvrnuti na neke negativne pojave do kojih može

dovesti nekontrolisana ili bolje rečeno neodgovorna državna kontrola količine novca
u opticaju.
5
http://sh.wikipedia.org/wiki/Novac#Novac_kao_konzervator_vrijednosti

13
Naime, svaka država treba da uskladi i vodi računa o količini novca u opticaju.
Tako, količina novca teoretski treba da bude usaglašena sa robnom proizvodnjom
dotične države.
Svaka država treba da uskladi i vodi računa o količini novca u opticaju.
Tako, količina novca teoretski treba da bude usaglašena sa robnom proizvodnjom
dotične države. Intervencije i zahvati države u nekom momentu, prije svega kada je u
pitanju recesija ( smanjenje obima proizvodnje, otpuštanje radnika, usporavanje stope
privrednog razvoja) ne moraju nužno voditi ka doštampavanju novca. Doštampavanje
novca uvodi privredu u inflaciju( pad vrijednosti novca ) a dalja misija novca i njegovo
puštanje u opticaj dovodi do veoma opasne pojave u ekonomiji, poznate pod imenom
“inflatorna spirala”. Na ovaj način dolazi do ekonomskog sloma države, a tridesetih
godina prošlog vijeka kompletna svijetska privreda doživjela je iz tih razloga slom. Tih
godina cijene su za novine, mlijeko, hljeb i slično u Njemačkoj, dostizale vrijednost od
nekoliko desetina milijardi maraka. Inače, jedna minimalna inflacija (2-3% na godišnjem
nivou) je čak i poželjna.
Suprotan proces od inflacije je deflacija koja podrazumijeva pad cijena proizvoda, a
što često može biti razultat povećane proizvodnje, koju ne prati dovoljna količina
novca u opticaju.
I ova pojava može imati negativne efekte, jer proizvođači padom cijena određenih
roba gube interes za njegovu proizvodnju. Manje fleksibilni proizvođači, koji nisu u
situaciji da izvrše brze promjene u procesu proizvodnje, propadaju a to opet
neminovno vodi u socijalne krize, povećanje nezaposlenosti i sl.
Treći problem, s kojim se može sresti država je revalvacija tj. povećanje vrijednosti
domaće valute u odnosu na svjetske valute. Ovo naročito pogađa izvozno
orijentisane privrede, u privredi npr. Japana čija se konkurentnost smanjuje, jer
revalvacija poskupljuje vrijednost njenje robe u inostranstvu, a samim tim pada
i interes za kupovinu tih roba.
Probleme inflacije tridesetih godina proteklog vijeka, države su riješile otvaranjem
javnih radova (radove koje finansira država), povlačenje do tada štampanog novca i
oštrom kontrolom bankarskog sistema posebno onog na koji je država imala poseban
uticaj.
Sve ovo ukazuje na najbitniju i najznačajniju ulogu države u njenom monetarnom
sistemu. Svaka neodgovornost u ovom pogledu, državu i njen ekonomski sistem
može gurnuti u propast.
Kontrola novca i novčane mase, je uvođenjem eura, u zemljama Zapadne Evrope
vrlo bitna i na globalnom nivou. Da je to tačno, vidi se iz formiranja brojnih institucija
koje su zadužene za praćenje eura, da se nebi desile neke od naprijed
pobrojanih negativnih situacija jer bi obzirom na teritoriju koju euro pokriva cijela
svijetska privreda došla u krizu

LITERATURA

14
1. http://sh.wikipedia.org/wiki/Novac#
2. http://www.scribd.com/doc/26635498/Osnovi-Ekonomije
3. www.cet.rs/cetcitaliste/CitalisteTekstovi/810.pdf
4. Barać, S. sa saradnicima., "Praktikum za bankarstvo", Fakultet za menadžmet i
bankarstvo, Beograd, 2008. ( poglavlje I i II ).Ekonomski institut, Beograd, 1995
5. http://www.scribd.com/doc/26635498/Osnovi-EkonomijeNovac-Sredstvo-
Placanja

6. http://sh.wikipedia.org/wiki/Novac#Novac_kao_konzervator_vrijednosti

7. www.hnb.hr/novcan/povijest/h-nastavak-5.htm

15