You are on page 1of 1113

PETAR SKOK PETAR SKOK

DICTIONNAIRE ETYMOLOGIQUE ETIMOLOGIJSKI RJEČNIK


DE LA LANGUE CROATE OU SERBE HRVATSKOGA ILI SRPSKOGA JEZIKA

Rédacteurs Uredili akademici


MIRKO D E A N O V I Ć et LJUDEVIT JONKE MIRKO DEANOVIĆ i LJUDEVIT JÓNKÉ

Collaborateur dans les travaux préparatoires Surađivao u predradnjama


et l'établissement du texte i p r i r e d i o za tisak
VALENTIN PUTANEC VALENTIN PUTANEC

T O M E P R E M I ER KN J I GA PRVA

A-J A-J

ACADÉMIE YOUGOSLAVE DES SCIENCES ET DES BEAUX-ARTS JUGOSLAVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI
Z A G R E B 1971 Z A G R E B 1971
PREDGOVOR
Petar SKOK, autor ovog etimološkog rječnika, rođen je 1881. u Jurkovu Selu
u Žumberku (Hrvatska). Srednju je školu svršio u Karlovcu (1892—1899), Filo-
zof ski fakultet (slušao je romanistiku, germanistiku i indoevropski) u Beču 1900—1904.
Od 1904. do 1907. bio je srednjoškolski profesor u Banjoj Luci. Godine 1905. dok-
torirao je u Beču, a 1912. habilitirao na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Godine
1917. počinje predavati na Filozofskom fakultetu u Zagrebu kao docent, a od 1919.
godine kao redoviti profesor romanistike, osnovavši na tom fakultetu prvu katedru
za romanistiku. Kao profesor djeluje 35 godina, sve do penzioniranju. Umro je 1956.
u Zagrebu.
Veoma je široko polje njegova znanstvenog istraživanja : osim na području romani-
stike u najširem smislu, on proučava jezične pojave, prošle i suvremene, na našem
teritoriju i na cijelom Balkanu. Tako je postao jedan od najznačajnijih balkanologa
svoga vremena. Osobito su originalni njegovi onomastički radovi (toponimija, antro-
ponimija). Od početka svoje lingvističke djelatnosti bavi se i problemima hrvatskog
ili srpskog jezika i njegovih dijalekata. Premda slijedi pravac neogramatičara, nije
uskogrudan pristalica te metode i ne zazire od ponekih novina 20. stoljeća. Koliko je
bila plodna njegova znanstvena djelatnost, vidi se i po velikom broju objavljenih radova:
u 70 godina, od 1889. do I960, izašlo je njegovih 511 što knjiga, što članaka (v. bi-
bliografiju njegovih radova u Ljetopisu JAZU 54, 1949, str. 194—213, i dopunu toj
bibliografiji što ju je objavio Ž. Muljačić u Zborniku za filologiju i lingvistiku 12,
Novi Sad 1969, str. 262-266).

Djelo se objavljuje uz financijsku pomoć Republičkog fonda, za naučni rad Socijalističke republike Na svom etimološkom rječniku autor je počeo raditi za vrijeme drugog svjetskog
Hrvatske rata. Godine 1948. Jugoslavenska akademija znanosti ì umjetnosti unosi to djelo u
plan svojih izdanja i 1949. dodjeljuje autoru kao pomoćnika u radu dra Valentina
Ľ ouvrage est publié avec le concours financier du Fonds national pour la recherche scientifique de Putanca iz Instituta za jezik JAZU. Tako je pomalo sabrana golema grada, dijale-
la République socialiste de Croatie
katska i etimologijska, iz objavljenih djela i časopisa i iz još neizdanog dijela Rječnika
hrvatskoga ili srpskoga jezika JAZU (autor se služio rukopisom toga rječnika do
Dio predradnja i priređivanje djela za tisak izvršeni su u Institutu za jezik Jugoslavenske akademije
kraja slova S; za obradbu riječi koje počinju slovima Š—Ž poslužio mu je Broz-Ive-
znanosti i umjetnosti u Zagrebu kovićev Rječnik hrvatskoga jezika,). Naknadno je autor unio u rukopis i građu iz
svoje zbirke romanizama tako da je došlo do nekih dvostručenja obradbe u rukopisu.
Une partie des travaux préparatoires et la rédaction pour la publication ont été effectues à l'Institut Smrt je prekinula ovaj Skokov višegodišnji rad (1952—1955) koji u rukopisu
philologique de l'Académie yougoslave des sciences et des beaux-arts de Zagreb
obuhvaća preko 10.000 rukom pisanih strana. Godine 1958. Jugoslavenska je akademija
preuzela rukopis i od 1961. do 1968. priređivao je V. Putanec djelo za tisak. U toku
godina više se puta mijenjao sastav uredništva koje je davalo upute za rad, dok Odjel
za filologiju JAZU nije izabrao sadašnju dvojicu urednika.
Iz pijeteta prema preminulom autoru, a na osnovi odluke Odjela za filologiju
JAZU, nismo mijenjali izvorni tekst rukopisa. Ispravljene su samo najočitije omaške.
Sitnije promjene teksta, kao i dodaci, izvršeni su tako da su navijeni u uglate za-
grade. Dakako, i literatura je tu i tamo dopunjena, ali to u tekstu nije posebno isticano.
Kako je rukopis prva redakcija teksta koju bi autor, da je imao prilike, dotjerao,
ostalo je u rukopisu dosta riječi kojima autor nije dao etimologije. Neke od takvih
riječi uredništvo je uklonilo, a neke je ostavilo radi mogućnosti drugih kombinacija. PREFACE
Izuzetno je redakcija za takve riječi dala etimologiju u zagradi.
Od posebnih problema u priređivanju djela treba spomenuti: a) da je neka mjesta
Petar SKOK, auteur de ce dictionnaire étymologique, est né en 1881 à Jurkovo
u rukopisu koja su bila pisana stenografijom razriješio dr Blaž Jurišić, pa mu ovdje
Selo en Žumberak (Croatie). Il termina ľ école secondaire à Karlovac (1892—1899)
zahvaljujemo; b) da sii etimologije koje su u rukopisu dane u obliku dvaju članaka
et il fréquenta la Faculté des lettres de Vienne (Autriche) en 1900 — 1904 où il sui-
spajane na način kako smo smatrali daje najpovoljnije; c) da su neki glasovi u pomanj- vit les cours de romanistique, germanistique et d'indoeuropéen. En 1904 — 1907 il
kanju odgovarajućih tiskarskih znakova označeni na lako shvatljiv način; medu os- était professeur de lycée à Banja Luka. En 1905 il passa son doctorat à Vienne et
talim, orijentalno h 5 kvačicom ispod tiskano je kao kūrent u kurziviranom slogu, en 1912 son »habilitation« à la Faculté des lettres de Zagreb. En 1917 il commence
litavska e _s točkom i akcentom pisano je kao e 5 dugouzlaznim akcentom, slovensko à enseigner à la Faculté des lettres de Zagreb en qualité -de chargé de cours et à partir
otvoreno o t e pisano je samo s akcentom, i si. de 1919 en qualité de professeur de romanistique, après avoir fondé à la même faculté
Treba još spomenuti da autor upotrebljava stari naziv slavina u značenju »jedan la première chaire de romanistique. En tant que professeur il déploie son activité au
od slavenskih jezika« i da se dijalektalne oznake nazivaju kadšto po vjerskoj pripad- cours de 35 ans jusqu'à la retraite. Il est mort en 1956 à Zagreb.
nosti kad je ona relevantna.
Le champ de ses activités de recherche scientifique est très vaste: outre sur le champ
Treba istaknuti da su ovdje posebno obrađeni i prefiksi i sufiksi, zatim da su iz-
de la romanistique dans le sens le plus large, il étudie les phénomènes linguistiques, passés
vedenice s fonetskim inačicama i dijalektalnim i onomastičkim potvrdama grupirane
et contemporains, sur le terrain yougoslave et dans tous les Balkans. C'est ainsi qu'il
u članku pod osnovnom riječi ili korijenom. Onomastika koja ne ide u apelative obra-
est devenu un des plus renommés balkanologues de son temps. Sont surtout originaux
duje se, dakako, pod svojom riječi. Radi lakšeg snalaženja u djelu posljednja će knjiga
ses travaux onomastiques (toponymie, anthroponymie). Depuis le commencement de
sadržavati potpun indeks svih navedenih riječi.
son activité de linguiste il s'occupe des problèmes de la langue croate ou serbe et de ses
Posebna je vrijednost ovog rječnika u tome što se u njemu etimologija daje na osnovi dialectes. Quoiqu'il suive ľ école des néogrammairiens, il n'est pas un partisan aveugle
mnogih dijalektalnih i historijskih potvrda i sto je povijest riječi često povezana s analog- de cette méthode et il n'a pas d'aversion pour certaines nouveautés du 20ème siècle.
nim pojavama u ostalim slavenskim jezicima, u baltoslavenskom ì uopće u indoevrop- Combien féconde a été son activité scientifique, on peut le voir d'après le grand nombre
skim jezicima. Naročito su istaknuti odnosi sa susjednim balkanskim jezicima. Zato de ses travaux publiés: dans l'espace de 70 ans, de 1889 à 1960, sont publiés 511 de
će, osim slavista, osobito balkanolozi znati cijeniti vrijednost ovog jedinstvenog djela ses travaux, aussi bien livres qu'articles (v. bibliographie de ses travaux publiée dans
kakva naša znanost dosada nije imala i kojega značenje prelazi granice slavistike. Ljetopis de l'Académie yougoslave des sciences et des beaux-arts nro 54, 1949, pages
194—213 et le supplément à cette bibliographie publié par Z. Muljačić dans le Zbornik
U Zagrebu, u svibnju 1970. za filologiju i lingvistiku nro 12, Novi Sad, 1969, pages 262—266).
Urednici L'auteur a commencé à travailler à son dictionnaire étymologique au cours de la
deuxième guerre mondiale. En 1948 l'Académie yougoslave insère cette oeuvre dans
les plans de ses publications et en 1949 elle délègue M. Valentin Putanec de l'Institut
de philologie de JAZU pour aider l'auteur dans ses travaux. C'est ainsi que sont re-
cueillis de grands matériaux, dialectologiques et étymologiques, provenant des livres
publiés et des périodiques comme aussi de la partie inéditée du Dictionnaire croate
ou serbe de JAZU (l'auteur s'est servi du manuscrit de ce dictionnaire qui va jusqu'à
la lettre S ; pour la rédaction des lemmes commençant par les lettres Š à Ž il s'est servi ι L'un des principaux mérites de ce dictionnaire consiste dans le fait que ľ etymo-
du Dictionnaire de la langue croate de Broz-Ivekovic). Après coup, l'auteur a in- j logie y est élaborée sur la base de beaucoup de données dialectales et historiques, et
sére dans le manuscrit aussi les matériaux de sa collection de romanismes ce qui eut, que l'historique d'un mot y est très souvent rattaché aux phénomènes analogues dans
pour résultat un doublement des lemmes dans le manuscrit. d'autres langues slaves, dans le baltoslave et en général dans les langues indoeuropé-
C'est la mort qui a interrompu ce travail de plusieurs années de Skok (1952—1955) ennes. On y fait surtout ressortir les relations avec les langues balkaniques voisines.
dont le manuscrit comprend plus de 10.000 pages écrites à la main. En 1958 l'Aca- C'est pourquoi, outre les slavisants, ce sont surtout les balkanologues qui sauront ap-
démie yougoslave a obtenu le manuscrit et c'est de 1961 à 1968 que Valentin précier la valeur de cet ouvrage unique que notre science jusqu'ici n'a pas possédé
Putanec a établi le texte pour la publication. Au cours de ces années, le comité et dont l'importance franchit la frontière de la slavistique.
de rédaction, qui donnait les directives pour le travail, a changé plusieurs fois
jusqu'à ce que la Section philologique de JAZU ait choisi les deux rédacteurs en chef Zagreb, mai 1970.
d'aujourd'hui. Les rédacteurs
Par piété pour le feu auteur, et à la suite d'une décision de la Section philologi-
que de JAZU, nous n'avons pas changé le texte original du manuscrit. Sont corrigés
seulement les lapsus les plus manifestes. Les changements infimes comme aussi les
suppléments au texte sont signalés entre crochets. Naturellement, la bibliographie a
été accrue elle aussi, mais ces additions ne sont pas indiquées dans le texte.
Comme le manuscrit représente la première rédaction du texte que l'auteur au-
rait retouchée s'il en avait eu le temps, dans le manuscrit sont restés beaucoup de lem-
mes pour lesquels l'auteur n'a pas donnés une etymologie. Quelques-uns de ces lemmes
ont été éliminés par les rédacteurs et quelques autres ont été retenus pour suggérer
les possibilités d'autres combinations. Dans de rares cas la rédaction a donné une ety-
mologie pour de tels lemmes entre crochets.
Parmi les problèmes à part dans la rédaction du manuscrit pour la publication
sont à noter: a) que les passages du texte qui ont été écrits en sténographie ont été
déchiffrés par M. Blaž Jurišić, et nous lui exprimons ici notre gratitude pour sa com-
plaisance; b) que les etymologies qui on été données dans le manuscrit sous la forme
de deux lemmes ont été fusionnées de la manière que nous avons jugée la plus conve-
nable; c) que quelques phonèmes, pour lesquels manquent des lettres typographiques
correspondantes, ont été indiqués d'une manière facilement compréhensible: entre au-
tres, h oriental avec un crochet sous h a été imprimé par un caractère droit dans
un texte en italique, un e lithuanien avec un point et un accent a été imprimé
comme un e avec accent montant long, un o ou e slovène ouvert et accentué est imprimé
seulement avec accent, etc.
Il faut encore mentionner que l'auteur emploie le terme ancien slavina dans le
sens шпе des langues slaves« et que les caractéristiques-dialectales sont données quel-
quefois d'après l'appartenance à une religion quand elle est significative.
Il faut faire ressortir encore que dans ce dictionnaire sont traités aussi les pré-
fixes et les suffixes, ensuite que les dérivés avec variantes phonétiques et les données
dialectales et onomastiques sont groupés dans un article sous le lemme principal ou
sous la racine. L'onomastique qui n'entre pas sous un appellati/', est traité, naturellement,
sous un lemme à part. Pour faciliter le maniement du dictionnaire le dernier livre con-
tiendra l'index complet de tous les mots cités.
KRATICE - ABRÉVIATIONS
Kráceni su samo naslovi periodika i samostalno izašlih djela. Rijetko su kráceni i naslovi
separata iz časopisa. Tu i tamo se donosi i kratica literature objavljene nakon 1956. da bi eventual-
no poslužila u potrebi.

Sont donnés en abréviations seulement les titres des périodiques et des ouvrages publiés à
part. Rarement sont données les abréviations des titres des tirés-à-part. Ça et là, sont don-
nés en abréviations les ouvrages publiés après 1956 pour qu'elles puissent servir en cas de besoin.

ÄA Arhiv za arbanasku starinu, jezik· i etnologiju. Beograd.


AAR Annalele Academiei Romíné. Bucureşti.
A A SF Annales Academiae Scienţiarum Fenicae.
AAV Acta Accademiae Velehradensis.
AC Acta croatica. Listine hrvatske. Izdao I. Kukuljević. Zagreb, 1863.
ace. accusativus
AECO Archivům Europae Centro-orientalis. Budimpešta, 1935 — 1944.
AEO Archives d'études orientales. Stockhohn.
AGI Archivio glottologico italiano. Torino.
Agrell, Zur S. Agrell, 'Zur baltoslavischen Lautgeschichte. Lund, 1921.
b.-sl. Lg,
Agrell, Zwei S. Agrell, Zwei Beiträge zur slavischen Lautgeschichte. Lund, 1918.
Beiträge
ags. anglosaski
AHID Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku.
AI AVS Arbeiten aus dem Institut für allgemeine und vergleichende Sprachwissen-
schaft. Graz.
AIF = AnzIF (v.).
AIFZ Annales de l'Institut français de Zagreb. Zagreb.
AIV Atti dell'Istituto Veneto.
AJPh American Journal of Philology,
ak. akuzativ
akad. akadijski
AKSO Aufsätze zur Kultur- und Sprachgeschichte vorn. Orients. E. Kühn gewid-
met. Breslau, 1916.
ALMA Archivům latinitatis Medii Aevi.
alt. altajski
kratice XII kratice kratice XIII kratice

AMSDSP Atti e memorie della Società Dalmata di storia patria. Zadar. Barić, Alb. H. Barić, Albanorumänische Studien. I. Sarajevo, 1919.
Archivům neophilologicum. Barić, Beiträge H. Barić, Beiträge zur slavischen Sprachgeschichte. Wien — Leipzig, 1918.
Archiv für neuere Sprachen. Barić, Ist. H. Barić, Istorija arbanaškog jezika. Sarajevo, 1959.
AnzlF Anzeiger für indogermanische Sprach- und Altertumskunde, Beiblatt zu Barić, Reč. H. Barić, Rečnik srpskoga ili hrvatskoga i arbanaskoga jezika. T. I. slovo
den IF. Strassburg. Α-O. Zagreb, 1950.
AnzSPh Anzeiger für slavische Philologie. Wiesbaden. Barić, Stud. H. Barić, Lingvističke studije. Sarajevo, 1954.
АО Archiv orientálny. Prag, 1929. ss. Barić, Uzaj. H. Barić, O uzajamnim odnosima balkanskih jezika. Beograd, 1937.
apen. apeninski Bartal A. Bartal, Glossarium mediae et infimae latinitatis regni Hungáriáé. Bu-
Archivům philologicum. dapest, 1901.
APh
Arkiv za povjesnicu jugoslavensku. Tt. I — IX. Ed. I. Kukuljević. Zagreb. Banali M. G. Bartoli, Das Dalmatische. Tt. I-II. Beč, 1906.
В ÁSD Bulletino di archeologia e storia dalmata. Ur. F. Bulić. Split.
ar. arapski
AR Archivům romanicum. Genève, Firenze. bask. baskickí (baskijski)
bav. bavarski
arag. aragónski
BB Beiträge zur Kunde der indogermanischen Sprachen. Ed. A. Bezzenbergèr.
aram. aramejski
Göttingen.
Arambašin J. Arambašin, Liječnički rječnik. Split, 1912. BCr Bulletin international de l'Académie des sciences de Cracovie. Classe de
arb. arbanaski (albanski) phil. Kraków.
BDC Bulletin de dialectologia catalana.
arh. arhaizam
ARj Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika. Ed. JAZU. Zagreb, 1880. ss. Belić, Dijalekti A. Bělic, Dijelakti Istočne i Južne Srbije. Beograd, 1905 (= SDZb 1).
Belić, Galičnik A. Belić, Galički dijalekat. Beograd, 1935 (= SDZb 7).
arm. armenski
Arnim В. Arnim, Beiträge zum Stadium der altbulgarischen und altkirchensla- Belić, Priroda A. Belić, O jezičkoj prirodi i jezičkom razvitku. Beograd, 1941.
vischen Wortbildung und Übersetzungskunst. Berlin, 1931. Belić, Zamětki A. Belić, Zamětki po čakavskmrb govoramb. Moskva, 1909.
arum. arumunjski (aromunjski) Belović J. Belovic-Bernadzikowska, Grada za tehnološki rječnik ženskog ručnog
rada. Sarajevo, 1898-1906.
äs. asirski
Benešić Hrvatsko-poljski rječnik. Zagreb, 1949.
ASIF Arhiva Organul Sicietăţii isterico-filologice din Jasi. Jasi, 1889. ss.
BER Bblgarski etimologičen rečnik. Sofija, 1962. ss. Autori: V. Georgiev, I.
ASPh Archiv für slavische Philologie. Berlin. ОъІъЬо , J. Zaimov, S. Ilčev.
at. atickí berb. berberski
AT Archeogräfo triestino. Bezlaj Slovenska vodna imena. Ljubljana. 2 tt., 1956, 1959.
A UD Acta et commentationes Universitatis dorpatensis. Sect. В.: Humaniora. Bezzola R. R. Bezzola, Abbozzo di una storia dei gallicismi italiani nei primi secol
Dorpat.
(750-1300). Heidelberg, 1925.
austr.-njem. austrijsko-njemački BGDS Beiträge zur Geschichte der deutschen Sprache und Literatur.
av. avesta BHDZb Biblioteka Hrvatskog dijalektološkog zbornika.
ÄW B Aufsätze zur Sprach- und Literaturgeschichte W. Braun dargebracht. Dort- BI F. Iveković-I. Broz, Rječnik hrvatskoga jezika. Zagreb, 2 tt., 1901.
mund, 1920.
BIAP Bulletin international de l'Académie polonaise. Classe de phil. Varšava.
azerb. azerbejdžanski
bibi. biblijski
BAA Biblioteka Arhiva za arbanasku starinu, jezik i etnologiju. Beograd. BiH Bosna i Hercegovina
Babic B. Babić, Morski riečnik. Trst, 1870. (ime autora u В. Jurišić, Anali Jadran- bilj. bilješka (nota)
skog instituta, I, 1956, 297-298). BIPF Bilten Instituta za proučavanje folklora. Sarajevo.
balk. balkansko- biz. bizantijski (bizantski)
balt. baltički BJF Biblioteka Južnoslovenskog filologa.
balto-njem. balto-njemački BL Bulletin linguistique. Copenhague-Bucureşti.
balto-slav. baltoslavenski BNF Beiträge zur Namenforschung. Heidelberg, 1966. ss.
BAR Biblioteca dell' Archivům Romanicum. Ženeva. Byzantinisch-neugriechische Jahrbücher. Berlin.
BArch. Balkan-Archiv, izd. G. Weigand. Boerio G. Boerio, Dizionario del dialetto veneziano. Venezia, 18562.
kratice XIV kratice kratice XV kratice

Bog. Bogoslovlje. Beograd. ČIM Corpus inscriptionum messapicarum.


Boisacq
3
E. Boisacq, Dictionnaire étymologique de la langue grecque. Heidelberg, cine. cincarski
1938.
Cioranescu A. Cioranescu, Diccionario etimologico rumano. Madrid, 1966.
BP Bułgarski pregled.
Class, phil. Classical Philology.
Br Bratislava, časopis učené společnosti Šafaříkovy. Bratislava.
coll. collectivum
Brajković T. Brajković, Peraški dijalekat. Zagreb, 1893.
Corp. gloss, lat. Corpus glossariorum latinorum. 1899—1901. Ed. G. Goetz.
Brastvo Brastvo. Beograd.
Crânjală, Rumun- A. Crânjală, Rumunské vlivy v Karpatech. Prag, 1938.
Bratanic B. Bratanic, Oraće sprave u Hrvata. Zagreb, 1939. ské vlivy
bret. bretónski crkv. crkveno-
Bruckner A. Bruckner, Słownik etymologiczny języka polskiego. Kraków, 1927. Croazia Italia e Croazia. Rim, 1942.
Brugmann K. Brugmann, Grundriss der vergleichenden Grammatik der indogerma- CrS Croatia sacra. Zagreb,
2
nischen Sprachen. Tt. II-V, 1889-1900, I 1897 .
cslav. crkvenoslavenski
Brugmann, Dem. K. Brugmann, Die Demonstrativpronomina der indogermanischen Sprachen.
Leipzig, 1904. Cvetje Cvetje s vertov sv. Franciska. Gorica in Kamnik.
Brugmann,, KVG K. Brugmann, Kurze vergleichende Grammatik der indogermanischen
Sprachen. Strassburg, 1902-1904. čag. čagatajski
brus. bjeloruski čak. čakavski
BŠ Bălgarski starini. Sofija. Cas Čas. Znanstvena revija Leonove družbe. Ljubljana.
BSGW Berichte der phil.-hist. Klasse der kgl. sächsischen Gesellschaft der Wissen- ČČH Český časopis historický. Prag.
schaften. ССм Časopis Musea království českého. Prag.
BSLL Bulletin de la Société royale des lettres de Lund. Lund. čerem. čeremiški
BSLP Bulletin de la Société de linguistique de Paris. Paris. čerk. čerkeski
Byz. Byzantion. češ. češki
ByzSl Byzantinoslavica. ĞMF Časopis pro moderni filologii a literatury. Prag.
BZ Byzantinische Zeitschrift. Leipzig, 1892. ss. ĞMM Časopis Matice Moravské. Brno.
BZb Belićev zbornik. Beograd, I, 1921. II, 1937. CMS Časopis Macicy Serbskeje. Budišin.
Crnčić, Najstarija
c. crkveno-, usp. c.-lat. poviest I. Crnčić, Najstarija poviest krčkoj, osorskoj, rabskoj, senjskoj i krbavskoj
Cadastre Cadastre national de l'Istrie. Sušak, 1946. Tom I i II (Supplément »Index biskupiji. Rim, 1867
patronymique«). ČSJK Časopis za slovenski jezik, književnost in zgodovino. Lubljana.
Candrea I. A. Candrea, Diţionarul limbii romíné din trecut şi astăzi. Bucureşti, 1931. čuv. čuvaški
Candrea-Densusianu I. A. Candrea, O. Densusianu, Dicţionarul etimologic al limbii romíné. Bu- ČZN Časopis za zgodovino in narodopisje. Ljubljana.
cureşti, 1907-1914.
ćir. ćirilski
Capidan, Elemen- T. Capidan, Elementul slav în dialectul aromîn. Bucureşti, 1925.
tul slav
d- donjo-
Caprin G. Caprin, Trieste. Bergamo, 1924.
Dalametra I.· Dalametra, Dicţionar macedo-romîn. Bucureşti, 1906.
Corniola Carniola. Ljubljana, 1906. ss.
dalm. dalmatski, dalmato-
Caucasica Caucasica. Zeitschrift für die Erforschung der Sprachen und Kulturen
des Kaukasus'. Leipzig, 1924. dan. danski
CD Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae. Zagreb. Ed. DAN Doklady Akademii nauk SSSR. Lenjingrad.
JAZU. Daničić, Kor. Đ. Daničić, Korijeni s riječima od njih postalijem u hrvatskom ili srpskom
GIG Corpus inscriptionum graecarum. jeziku. Zagreb, 1877.
cig. ciganski Daničić, Osn. Đ. Daničić, Osnove srpskoga ili hrvatskoga jezika. Beograd, 1876.
Cihac A. de Cihac, Dictionnaire d'étymologie daco-romane. Tomes I —III. Franc- Daničić, Rjei. Đ. Daničić, Rječnik iz književnih starina srpskih. Beograd, 1863—1864.
fort a. M., 1870-1879. 3 toma.
CIL Corpus inscriptionum latinarum. Dauzāt A. Dauzāt, Dictionnaire étymologique de la langue française. Paris, 1938.
kratice XVI kratice kratice XVII kratice

DAW Denkschriften der k. Akademie der Wissenschaften. Cl. phil.-hist. Beč. engl. engleski
Deanović, Avviam. M. Deanović, Avviamento allo studio del dialetto di Rovigno d'Istria. Zagreb, eol. eolski
1954. EOR L'Europa Orientale. Roma.
Deanović, Conc. M. Deanović, Concordanze nella terminologia marinara del Mediterraneo. Eos Eos. Lavov.
1937 (= AR 21, nro 2-3, 269-283). Ernout-Meillet A. Ernout, A. Meillet, Dictionnaire étymologique de la langue latine. Paris,
2
Deanović, Div. M. Deanović, Divergences entre les emprunts latino-romans en Dalmatie 1932, 1951 .
(= BSLP, 1938). ESF Enciklopedija slavjanskoj filologiji. Red. V. Jagić. Lenjingrad.
Deanović, Hrv. M. Deanović — J. Jernej, Hrvatskosrpsko-talijanski rječnik. Zagreb, 1956. est. estonski
2
Deanović, Tal, M. Deanović — J. Jernej, Talijansko-hrvatski rječnik. Zagreb, 1948 . Etimologija Etimologija, principy rekonštrukcii i metodika issledovanija. Akademija
DEI C. Battisti, G. Alessio, Dizionario etimologico italiano. Firenze. 1948 — 1957. nauk SSSR, Institut russkoga jazyka. Moskva, 1963, 1956.
5 voli. etiop. etiopski
Delo Delo. Časopis za nauku, književnost i društveni život. Beograd.
Etnolog Etnolog. Ljubljana, 1927. ss.
Densusianu O. Densusianu, Histoire de la langue roumaine. Paris. 1901. ss.
etr. etruščanski
Deny J. Deny, Grammaire de la langue turque (dialecte osmanli). Paris, 1920.
dfrč. donjofranački FBR Filologu biedrības raksti. Riga.
Dickenmann E. Dickenmann, Studien zur Hydronymie des Savesystems. Heidelberg. FEW = Wartburg.
Tt. I-II. 1966.
FPL Fran filoloģiska föreningen i Lund. Lund.
Dicţionarul = DLR.
Fick, Vgl. Wtb. A. Fick, Vergleichendes Wörterbuch der indogermanischen Sprachen. 18904.
Djela JAZU Djela Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Zagreb, 1882. ss.
Filologija Filologija. Ed. JAZU i Hrvatsko filološko društvo. Zagreb.
DLR Dicţionarul limbii romíné. Bucureşti, 1913. ss. Ed. Academia Romînă.
fin. finski
dluž. donjolužički
Fink, Im. N. Fink, Imenik znanstvenih naziva životinja. Zagreb, 1956.
DLZ Deutsche Literaturzeitung. Berlin.
Flora R. Flora, Dicţionar sîrb-romîn. Vršac, 1952.
dnjem. donjonjemački
Forcellini A. Forcellini, Lexicon totius latinitatis. Padova, 1930. ss.
dor. dórski
fr. francuski
Dorii = Weigand-Dorič.
Franck O. Franck, Studien zur serbokroatischen Ortsnamenkunde. Berlin, 1932.
Dottín G. Dottin, Manuel pour servir à l'étude de l'Antiquité celtique. Paris, 1906.
frnč. franački
Draganu, Rotními N. Draganu, Romînii în veacurile IX—XIV pe baza toponimiei si a ono-
masticei. Bucureşti, 1933. PUF Finnisch-ugrische Forschungen. Helsingfors.
DRom Dacoromania. Kluž. furl. furlanski
drom. dalmatoromanski (i: dalm.-rom.)
g- gornjo-
drum. dakorumunjski
Gaffiot F. Gaffiot, Dictionnaire illustré latin-français. Paris, 1934.
DS Dom in svet. Ljubljana.
gal. galski
Ducange C. Ducange, Glossarium mediae et infimae latinitatis. Niort. 1883 — 1887.
10 voll. Gamilhcheg E. Gamillscheg, Etymologisches Wörterbuch der französischen Sprache.
džag. džagatajski Heidelberg, 1929.
den. Gamillscheg, RG E. Gamillscheg, Romania germanica. Berlin —Leipzig, 1934—1936. 3 voll.
denoveški
Gartner Th. Gartner, Raetoromanische Grammatik. Heilbronn, 1883.
Ebert M. Ebert, Reallexikon der Vorgeschichte. Berlin, 1924-1932.
Elsi. GBIS Godišnjak Balkanološkog instituta. Sarajevo.
Encyclopädie des Islams.
GĞ Godišnjica Nikole Čupića. Beograd.
EJ Enciklopedija Jugoslavije. Zagreb.
EJud. geg. gegički
Encyclopaedia judaica.
gel. gelski
ek. ekavski
Elezovié G. Elezovič, Rečník kosovsko-metohijskog dijalekta. Beograd, 19325 1935. gen. genitiv
(2 voli., SDZb 4, 6). georg. georgijski
Endzelin, SBE J. Endzelin, Slavjano-baltijskije etjudy. Harkov, 1911. Georges F. Georges, Ausführliches lateinisch-deutsches Handwörterbuch. 1913.
eng. engadinski 2 voll.

II P. Skok: Etimologijski riječnik


kratice XVIII kratice kratice XIX kratice

germ. germanski GrS Grai si suflet. Bucureşti, 1923. ss.


Germanoslavica Germanoslavica. Vierteljahresschrift für «lie Erforschung der germanisch- GSAN Godišnjak SAN. Beograd.
-slavischen Kulturbeziehungen. Berlin, Wiesbaden, 1954. ss.
GSU Godišnikb na Sofijskaja Universitetb. Sofija.
Gerov N. Gerov, Rěčnikb na bălgarskyj jazykb. Plovdiv, 1908.
GSZ Godišnjak Sveučilišta Kraljevine Jugoslavije. Zagreb.
GHÂ Göteborgs Högskolas Arsskrift.
Gušić, Mljet B. Gušić, Cv. Fisković, Otok Mljet. Zagreb, 1958.
glag. glagoljski
GlEl Glasnik Etnografskog instituta SAN. Beograd. Hasdeu B. P. Hasdeu, Etymologiami magnum Romániáé. Bucureşti, 1886—1893.
GIEM Glasnik Etnološkog Muzeja u Beogradu. Beograd. HDZb Hrvatski dijalektološki zbornik. Zagreb. Ed. JAZU.
GIID Glasnik Istoriskog društva u Novom Sadu. Novi Sad. HE Hrvatska enciklopedija. Zagreb, 1941 — 1945. 5 voli.
GIMD Glasnik Muzejskog društva za Slovenijo. Ljubljana. hebr. hebrejski
Gioita Ciotta. Zeitschrift für griechische und lateinische Sprache. Göttingen, Herkov Z. Herkov, Grada za fmancijsko-pravni rječnik feudalne epohe Hrvatske.
1925. ss. Zagreb, 1956. 2 voli.
GIPD Glasnik Profesorskog društva. Beograd. het. hetitski

GISAN Glas Srpske Akademije nauka (od 196 G1SANU = Glas Srpske Akademije Heuser Heuser-Şevket, Türkisch-deutsches Wörterbuch. Istambul, 1942.
nauka i umetnosti). Hirtz, Amph. M. Hirtz, Rječnik narodnih zoologičkih naziva, I dvoživci (amphibia) i
gmazovi (reptilia). Zagreb, 1928.
GISGD Glasnik Srpskog geografskog društva.· Beograd.
Hirtz, Aves M. Hirtz, Rječnik narodnih zoolcgičkih naziva, II ptice (aves). Zagreb, 1938
GISND Glasnik Skopskog naučnog društva. Skopje. -1947.
GISPC Glasnik Srpske pravoslavne crkve. Beograd. Hirtz, Per. M. Hirtz, Rječnik peradarstva. Beograd, 1934.
GISPP Glasnik Srpske pravoslavne patrijaršije. Beograd. Hirtz, Pisces M. Hirtz, Rječnik narodnih zoologičkih naziva, III ribe (pisces). Zagreb,
1956.
GISUD Glasnik Srpskog učenog društva. Beograd,
Щ Hrvatski jezik. Zagreb, I, 1938.
gluž. gornjolužički
HNj Hrvatska njiva. Zagreb.
GIZM Glasnik Zemaljskog muzeja za Bosnu i Hercegovinu. Sarajevo.
Hoeg C. Hoeg, Les Saracatsans. Paris-Copenhague, 1829.
GM G. Meyer, Etymologisches Wörterbuch der albanesischen Sprache. Strass-
bourg, 1891. hol. holandijski
GođČup = GČ. Holder A. Holder, Al teel tischer Sprachschatz. Leipzig, 1896—1907. 3 voll.

Godin M. A. Godin, Wörterbuch der albanesischen Sprache. Leipzig, 1930.


Hujer, Dekl. O. Hujer, Slovanská deklinace jména. Prag, 1910.

Goetz, Thes. = Corp. gloss, lat.


Holub J. Holub, Stručný slovník etymologický jazyka československého. Prag,
19372.
Gombocz-Melich Lexicon critico-etymologicum linguae hungaricae. Magyar etymólogiai szótár. Holub-Kopečný J. Holub, F. Kopečný, Etymologický slovník jazyka českého. Prag, 1952.
Irta Z. Gombocz és J. Melich. Budapest, 1914-1944. HR Hrvatska revija. Zagreb.
Gorjajev N. Gorjajev, Etimologičeskij slovar' russkogo jazyka. Tiflis, 18962. Hraste, Brač M. Hraste, Čakavski dijalekat ostrva Brača. Beograd, 1940. (= SDZb, 10).
Görner, Ethnika Fr. Görner, Die Bildung der Ethnika von Ortsnamen im serbokroatischen hrv. hrvatski
Sprachraum. Berlin, 1963. hrv.-cslav. hrvatsko-crkvenoslavenski
got. gotski hrv.-istr. hrvatsko-istarski
GPG Godišnjak nastavnika Podgoričke gimnazije. Podgorica. hrv.-kajk. hrvatsko-kajkavski
gr. grčki hrv.-srp. hrvatsko-srpski
Građa Građa za povijest književnosti hrvatske. Ed. JAZU, Zagreb. HS Hrvatska straža. Zagreb.
Grammont M. Grammont, Traité de phonétique. Paris, 1933. Hubschmid, Alpen- J. Hubschmid, Alpenwörter romanischen und vorromanischen Ursprungs.
Grammont, Diss. M. Grammont, La dissimilation consonantique dans les langues indoeuropéen- wörter Bern, 1951.
nes et dans les langues romanes. Dijon, 1895. Hubschmid, Prae- J. Hubschmid, Praeromanica. Bern, 1949 (= Romanica helvetica 30).
Gregov Lj. Gregov, Kalendar prvog tiskanog glagoljskog misala. Zagreb, 1952. romanica
Hubschmid, Pyre- J. Hubschmid, Pyrenäenwörter vorromanischen Ursprungs und das ro-
Grimm J. und W. Grimm, Deutsches Wörterbuch. Leipzig, 1854. ss. näemvörter manische Substrat der Alpen. Salamanca, 1954.
Gröhler H. Gröhler, Über Ursprung und Bedeutung der französischen Ortsnamen. Hubschmid, J. Hubschmid, Schläuche und Fässer. Bern, 1955 (= Romanica helvetica 54).
Heidelberg, 1913—1933. 2 voll. Schläuche
kratice XX kratice kratice XXI kratice

Hubschmid, Vor- J. Hubschmid, Vorindogermanische und jüngere Wortschichten in den Jezik Jezik. Zagreb, 1951. ss.
inđ. Ostalp. romanischen Mundarten der Ostalpen. Bern. Južnoslovenski filolog. Beograd.
JF
HZb Historijski zbornik. Zagreb. JFOu Journal de la Société fmno-ougrienne. Helsingfors.
jfr. južnofrancuski
ibidem = kod istog autora, u istom kraju
JGl Južnoslovenski glasnik. Niš.
ІС Istoriški časopis. Ed. ŠANCU). Beograd.
Jugoslovenski istoriški časopis. Beograd.
ID L'Italia dialettale. Pisa.
Jireček, Elem. C. Jireček, Das Christliche Element in der topographischen Nomenklatur
id. = idem. der Balkanländer. Wien, 1897 (=· SAW 136).
idem = isto značenje. Jireček, Gesch. C. Jireček, Geschichte der Serben. Wien, 1911-1918.
ie. indoevropski (usp. ne-ie., pred-ie.) Serben
IF Indogermanische Forschungen. Strassburg. Jireček, Handel- C. Jireček, Die Handelsstrassen und Bergwerke von Serbien und Bosnien
ľ)b Indogermanisches Jahrbuch. Strassburg. strassen während des Mittelalters. Prag, 1879.
ik. ikavski Jireček, Romanen C. Jireček, Die Romanen in den Städten Dalmatiens während des Mittel-
alters. Wien, 1902-1904. 3 voll. C= DAW 48, 49).
ilir. ilirski
Jireček, Sporn. C. Jireček, Spomenici srpski. Beograd, 1892 ( = Spomenik SAN 11).
Імм Izglītības ministrijas mēnešraksts. Riga.
Jireček, Staat C. Jireček, Staat und Gesellschaft im mittelalterlichen Serbien. Studien zur
ind. indijski Kulturgeschichte des 13.-15. Jahrhunderts. Wien, 1917, 1919 (= DAW
ir. irski 56, 58).
iran. iranski JNj Jugoslavenska njiva. Zagreb, v. HNj.
isi. islandski Jokl, Stud. N. Jokl, Studien zur albanesischen Etymologie und Wortbildung. Beč,
istr. istarski 1911.
istro-rom. istro-romanski Joki, Unt. N. Jokl, Linguistisch-kulturhistorische Untersuchungen aus dem Bereiche
des Albanesischen. Berlin, 1923.
istro-rum. istro-rumunjski
jon. jonski
ital. italski (v. tal.)
Jónké, Književni Lj. Jonke, Književni jezik u teoriji i pra>si. Zagreb, 19652.
iter. iterativno jezik
īve A. Ive, I dialetti ladino-veneti delľlstria. Strasburgo, 1900. jfP Južni pregled. Skopje.
Ivšićev zbornik Zbornik u čast Stjepana Ivšića. Zagreb, 1963. JPh = JEGPh Cv.).
Iv šić, Gram. S. Ivšić, Slavenska poredbena gramatika. Zagreb. 1970. JPol Język polski. Kraków.
IzvAN Izvestija Akademii nauk SSSR. Moskva. JŠ Jadranska straža. Split.
IzvORJAS Izvestija Otdelenija russkago jazyka i slovesnosti. Lenjingrad. jslav. južnoslavenski
IzvSSF Izvestija na Seminara po slavjanskoj filologija. Sofija. j tal. južnotalijanski
JZb Jadranski zbornik. Rijeka—Pula.
južno-
Jagić, Die Geheim- V. Jagić, Die Geheimspracheii bei den Slaven. Berlin, 1895. K katolici
sprachen
Kadlec, Valasi K. Kadlec, Valaši a valašské právo v zemích slovanských a uherských. Prag,
Jagić, Entst. V. Jagić, Die Entstehungsgeschichte der kirchenslavischen Sprache. Ber- 1916.
lin, 1913".
Kahane, Terms H. & R. Kahane & O. Koshansky, Venetian nautical terms in Dalmaţia.
Jagićev zbornik Jagić-Festschrift. Zbornik u slavu Vatroslava Jagića. Berlin, 1908.
1954 (Reprint iz RPh 7, 1953-1954).
Jahrbücher Jahrbücher für Kultur und Geschichte der Slaven. Breslau. kajk. kajkavski
JAZU Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Zagreb. kal. kalabrijski
ЭЬВг Jahresbericht für Kultur und Geschichte der Slaven. Breslau. kaim. kalmički
JberRI Jahresbericht des Instituts für rumänischen Sprache in Leipzig. Leipzig, kambr.
1894-1921. kambrłjski
JEGPh The Journal of English and Germanic Philology. Illinois, kar. karelski
jek. jekavski ojekavski) kaš. kašupski
kratice XXII kratice kratice XXIII kratice

katalánski Kušar M. Kušar, Narodno blago. Split, 1934.


kat.
kavk. kavkaski KZ Zeitschrift für vergleichende Sprachforschung auf dem Gebiete der indo-
germanischen Sprachen. Ed. A. Kühn. Berlin.
KB Knjiga o Balkanu. Beograd, 1936.
kečuan. kečuanski (Amerika) langob. langobardski
kelt. keltski Language Language. Baitimor.
KH Književni horizonti. Beograd. Laographia Laographia. Atena.
kimr. kimrijski lap. laponskí
kin. kineski lat. latinski
Kiparský V. Kiparský, Die gemeinslavischen Lehnwörter aus dem Germanischen. LAZU Letopis Akademije znanosti in umetnosti. Ljubljana.
Helsinki, 1934.
LB Balkansko ezikoznanie. Linguistique balkanique. Sofija.
Kiparský, Balta. V. Kiparský, Fremdes im Balten-deutsch. Helsinki, 1936.
LbGR Literaturblatt für germanische und romanische Philologie. Heilbronn-
kirg. kirgiski — Leipzig, 1880. ss.
KJ Književni Jug. Zagreb. LDiss. Language Dissertations, pubi. Linguistic Society of America. Baltimor.
Klaić A. B. Klaić, Rječnik stranih riječi, izraza i kratica. Zagreb, 1958. Lebel P. Lebel, Les noms de personnes en France. Paris, 1946.
Klaić., Zemljopis Vj. Klaić, Zemljopis zemalja u kojih obitavaju Hrvati. Zagreb, 1880 — 1883. Leotti A. Leotti, Dizionario albanese-italiano. Roma, 1937.
Voli. I-III.
Leskien A. Leskien, Grammatik der serbo-kroatischen Sprache. Heidelberg, 1914.
kllat. klasično-latinski
Leskien, АЫ. A. Leskien, Der Ablaut der Wurzelsilben im Litauischen. Leipzig, 1884.
Kluge-Götze F. Kluge, Etymologisches Wörterbuch der deutschen Sprache. 13 — 14.
izd. priredio A. Götze. Berlin, 1943. Lexicon Lexicon latinitatis medii aevi Jugoslaviae. Zagreb.
LF Listy filologické. Prag.
Književnik Književnik. Zagreb.
kol. Hb. libijski
kolektiv
Kolo
lig. ligurski
Kolo Matice Hrvatske. Zagreb.
Kongres
lik. likijski
III međunarodni kongres slavista. Beograd, 1939.
lit. litavski
korn. kórnicki (keltski u Engleskoj)
liter. literarno
Karting G. Körting, Lateinisch-romanisches Wörterbuch. Paderborn, 1907.
liv. livonski
Kosmet pokrajina Kosovo (označuje dijalekat obrađen od Elezovića)
LMon Language Monographs. Baltimore.
Kr. Krasić
LMS Letopis Matice Srpske. Novi Sad.
Krahe, Fluss. H. Krahe, Unsere ältesten Flussnamen. Wiesbaden, 1964.
LMSl Letopis Matice Slovenske. Ljubljana.
Krahe, GN H. Krahe, Die alten balkanillyrischen geographischen Namen. Heidelberg,
1925. log. logudorski
Krahe, Lex. H. Krahe, Lexicon altillyrischen Personennamen. Heidelberg, 1929. Lokotsch K. Lokotsch, Etymologisches Wörterbuch der europäischen Wörter orien-
talischen Ursprungs. Heidelberg, 1927.
Krahe, Spr. H. Krahe, Sprache und Vorzeit. Heidelberg, 1954.
lomb. lombardijski
krč.-rom. krčko-romanski
Longnon H. Longnon, Les noms de lieu de la France. Paris, 1920 — 29.
Krek, Einleitung G. Krek, Einleitung in die slavische Literaturgeschichte. Graz, 18872.
Lopašić, Sporn. R. Lopašić, Spomenici Hrvatske Krajine. Voll. I —III. Zagreb, 1884—1889
Kretschmer, Wort- P. Kretschmer, Wortgeographie der hochdeutschen Umgangssprache. Göt- (= MSHSM 15, 16, 20).
tingen, 1918.
Lopašić, Urbari R. Lopašić, Urbaria lingua croatica conscripta. Zagreb, 1894 (= MHISM 5).
ksgr. kasnogrčki
lot. lotiški
kslat. kasnolatinski (spätlateinisch)
LP Lingua posnaniensis.
Kühn, Beiträge V. Kühn, Beiträge zur Wortgeographie der serbokroatischen Umgangssprache
(die Bezeichnungen für Kleidung). Berlin, 1961. LU Â Lunds Universitetą Arskrift. Lund.
Kühn, Die roma- ŁudSl Lud słowiański. Kraków, 1929-38.
A. Kühn, Romanische Philologie. Erster Teil: die romanischen Sprachen.
nischen Spr. Bern, 1951. luk. lukanski (Lucca, Italija)
kum. kumanski Lukaj L. Lukaj, Fjaluer shqyp-srbohrvatisht. Rečník arbanasko-srpskohrvatski.
Kušan F. Kušan, Ljekovito bilje. Zagreb, 19562. Beograd, 1935.
kratice XXIV kratice kratice XXV kratice

luž. lužički Migliorini B. Migliorini, A. Duro, Prontuario etimologico della lingua italiana. Torino,
Ljetopis Ljetopis JAZU. Zagreb. 1953".
Ljubljanski zvon. Ljubljana. Mihăescu H. Mihăescu, Limbă în provinciile dunărene alle imperiului roman. Bucu-
LjZ
reşti, 1960.

Machek V. Machek, Etymologický slovník jazyka českého a slovenského. Prag, 1957. Mihailā G. Mihailā, împrumuturi vechi sud-slave în limbă romînă. Bucureşti, 1960.

Machek, ČSR V. Machek, Česká a slovenská jména rostlin. Prag, 1954. Mikkola, Ursi. J. J. Mikkola, Urslavische Grammatik. Voll. I-III. Heidelberg, 1913 —
Gramm. 1950.
Machek, Rech. V. Machek, Recherches dans le domaine du lexique baltoslave. Brno, 1934.
Miklósié F. Miklosich, Etymologisches Wörterbuch der slavischen Sprachen. Beč,
Machek, Studie V. Machek, Studie o tvoření výrazů expresivních. Prag, 1930. 1886.
madž. madžarski Miklósié, Alb. F..Miklosich, Albanesische Forschungen. Voll. I-III. Beč, 1870-1871.
mak. makedonski Miklošič, Lex. F. Miklosich, Lexicon palaeoslovenico-latinum. Beč, 1862—1865.
mak.-rum. makedo-rumunjski Miklósié, Mágy. F. Miklosich, Die slavischen Elemente im Magyarischen. Beč, 1872.
Malecki M. Małecki, Przegląd słowiańskich gwar Istrii. Kraków, 1930. Miklošič, MN F. Miklosich, Die slavischen Monatsnamen. Beč, 1868.
Maretić T. Maretić, Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga jezika. Zagreb Miklošič, ON F. Miklosich, Die slavischen Ortsnamen aus Appelativen. Voll. I —II. 1872.
19312.
Miklošič, ONPN F. Miklosich, Die Bildung der Ortsnamen aus Personennamen. Beč, 1964.
Maretić, Crtice T. Maretić, Crtice o rječniku naše Akademije. Zagreb, 1916.
Miklošič, PN F. Miklosich, Die Bildung der slavischen Personennamen. Beč, 1860.
Maretić, Savj. T. Maretić, Jezični savjetnik. Zagreb, 1924.
Miklodič, Rum. F. Miklosich, Die slavischen Elemente im Rumunischen. Beč, 1861.
Marulio Marulić (časopis). Zagreb.
Miklošič, Steig. F. Miklosich, Ueber die Steigerung und Dehnung der Vocale in den slavi-
Marulićev zb. Zbornik u proslavu 500-godišnjice rođenja Marka Marulića. Zagreb, 1950 schen Sprachen. Beč, 1878.
(= Djela JAZU 50).
Miklošič, Term. F. Miklosich, Die christliche Terminologie der slavischen Sprachen. Beč,
Matešić J. Matešicį Rückläufiges Wörterbuch des Serbokroatischen. Wiesbaden, 1966. 1876.
Matzenauer, Cizi A. Matzenauer, Cizi slova ve slovanských řečeh. Brunn, 1870. Miklošič, tru F. Miklosich, Ueber den Ursprung der Worte von der Form aslov. tnt.
slova Beč, 1878.
A. Mayer, Die Sprache der alten Illyrier. Voll. I-II. Beč, 1957-59 (= Miklošič, treţ F. Miklosich, Ueber den Ursprung der Worte von der Form aslov. trêt
Mayer und trat. Beč, 1878.
Schriften der Balkankommission, lingu. Abt. 15, 16).
VI. Mažuranić, Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rječnik. Zagreb, 1908 Miklošič, Türk. F. Miklosich, Die türkischen Elemente in den südost- und osteuropäischen
Mažuranić Sprachen. Beč, 1884. Voll. I-II.
-1923.
Miklošič, Vgl. F. Miklosich, Vergleichende Grammatik der slavischen Sprachen. Beč,
MB Mélanges Paul Boyer. Paris, 1925. 2
Gramm. 1852-1876 .
meg.-rum. rneglenorumunj ski Miklošič, Voe. F. Miklosich, Ueber die langen Vocale in den slavischen Sprachen. Beč,
Meillet, Et. A. Meillet, Etudes sur l'étymologie et le vocabulaire du vieux slave. Paris, 1879.
1902-1905. Miklošič, Zig. F. Miklosich, Ueber die Mundarten und die Wanderungen der Zigeuner
Meillet, Intr. A. Meillet, Introduction à l'étude comparative des langues indo-européennes. Europas. Voll. I-III. Beč, 1872.
Paris, 1934'. Milas M. Milas, Ispravci dubrovačkijeh riječi u Vukovu rječniku. Zagreb, 1898.
Meillet, Slave A. Meillet, Le slave commun (en collaboration avec A. Vaillant). Paris, 1934. (= Rad JAZU 136, 223-248).
Melanges Jud Sache Ort und Wort. Jakob Jud zum 60. Geburtstag. Romania helvetica, 20. Minalo Minalo. Sofija.

Melanges Mladenov = Studia Mladenov (v.). Misao Misao, književno-politički časopis. Beograd

Merlo, Stagioni C. Merlo, I nomi romanzi delle stagioni e dei mesi. Torino, 1904. Mladenov S. Mladenov, Etimologičeski i pravopisenb rečnikb na bblgarskija knižovenb
ezik-ь. Sofija, 1941.
Meyer, Alb. G. Meyer, Albanesische Studien. Voll. 1-3. Beč, 1883-1896. Mladenov, Ge- S. Mladenov, Geschichte der bulgarischen Sprache. Leipzig, 1929.
Meyer, Ngr. G. Meyer, Neugriechische Studien." Voll. I-II. Beč, 1894. Voll. III-IV, schichte
Beč, 1895. Mladenov, Reč. S. Mladenov, Rečnikb na čuždite dumi ъ bblgarskija ezikī>. Sofija, 1932.
Meyer, Türk G. Meyer, Türkische Studien. Beč, 1893 (= SAW 128, nro 1). mlet. mletački
Meyer-Lübke, Gr. W. Meyer-Lübke, Grammatik der romanischen Sprachen. Voll. I —III, mlet.-tršć. mletačko-tršćanski
register. Leipzig, Raisland, 1890-1899. MLN Modem Language Notes. Baltimore.
MHISM Monumenta historico-iuridica Slavorum Meridionalium. Ed. JAZU, Za- MLR The Modem Language Review. London.
greb.
MN y Magyar Nyelv. Budimpešta.
MIG Mitteilungen des Instituts für oesterreichische Geschichtsforschungen. MNyTESz A magyar nyelv történeti-etimológiai szótára. Budapest, I, 1967. ss.
kratice XXVI kratice
kratice XXVII kratice

mod. moderno
Niederle L. Niederle, Manuel de l'antiquité siuvę. Paris, 1923 — 1926. Voll. I —II.
Mon. croat. = AC o,.).
Milles N. Nilles, Kalendarium manuale utriusque ecclesiae orientalis et occiden-
mong. mongolski talis. Oeniponte, 1896. Voll. I-Π.
Mon. rag. Monumenta ragusina. Zagreb, 1879, 1882 (= MSHSM 10, 13). niz. nizozemski
Mon. şerb. Monumenta serbica spectantia historiam Serbiae Bosnae Răguşii. Beč, 1858. NJ Naš jezik. Beograd.
Moor E. Moor, Westungarn in Mittelalter im Spiegel der Ortsnamen. Szeged, 1936. NMH Neuphilologische Mitteilungen, Helsingfors.
mor. moravski nord. nordijski
MOr Le Monde Oriental. Uppsala. norv. norveški
Moravcsik C. Porphyrogenitus, De administrando imperio. Ed. Gy. Moravcsik-R. Novaković, Pom. S. Novaković, Srpski pomenici XV-XVIII veka (= G1SUD 42).
J. H. Jenkins. Budapest, 1949. Tom II: Commentary, par D. Obolensky.
London, 1962. Novaković, Zemlj. S. Novaković, Zemljište radnje Nemanjine. Beograd, 1877 (= GČ 2). .
mordv. mordvinski nperz. novoperzijski
Mosin V. Mošin, Ćirilski rukopisi JAZU. Zagreb, 1952. Voli. I—II. nprov. novoprovansalski
MPh Modern Philology. NR Nova revija. Makarska.
MPKJ Materiały i prace Komisyi językowej Akademiji umiejętności w Krakowie. NReč Naše Řeč. Prag, 1917. ss.
Kraków. NSt Narodna starina, Zagreb.
m. r. muškog roda NVCsl Národopisný věstník českoslovanský. Prag.
MR Morsko ribarstvo. Split. NVj Nastavni vjesnik. Zagreb.
MR1W Mitteilungen des Rumänischen Instituts in Wien. Beč. NyK Nyelvtudományi Közlemények. Budapest.
MSFOu Mémoires de la Société finno-ougrienne. Helsingfors. Nýt Nyelotudomány. Budapest.
MSHSM Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium. Zagreb. Ed. njem. njemački
JAZU.
MSI Le Monde Slave. Paris. Obnorskij S. Obnorskij, S. Barchudarov, Chrestomatija po istorii russkogo jazyka.
MSLP Mémoires de la Société de linguistique de Paris. Paris. Voll. I, II, 1-2. Moskva, 1938-49.
MSNH Mémoires de la Société néophilologique de Helsingfors. Helsinki. OChP Orientálja Christiana periodica. Roma.
Mussarla, Beitrag A. Mussarla, Beitrag zur Kunde der norditalienischen Mundarten. 1872 Olivieri D. Olivieri, Dizionario etimologico italiano. Milano, 1953.
(= DAW 22). Onomastica Onomastica. Ed. A. Dauzāt. Paris. 1947. ss.
MV en Mélanges linguistiques J. Vendryes. Paris, 1925.
Onomastica1 Onomastica. Wroclaw.
MW AG Mitteilungen der Wiener Anthropologischen Gesellschaft. Beč.
Opći śematizam Opći šematizam katoličke Crkve u Jugoslaviji. Sarajevo, 1939.
oset. osetski
n- novo-
osk. oskički
n. nominativ.
a osm. osmanlijski
Nahtigal R. Nahtigal, Slovanski jeziki. Ljubljana, 1952 .
Ostojić, Opatija I. Ostojić, Benediktinska opatija u Povljima na otoku Braču. Split, 1934.
Naselja Naselja Srpskih zemalja. Ed. SAN. Beograd.
Oštir, Beitr. K. Oštir, Beiträge zur alarodischen Sprachwissenschaft. Wien — Leipzig,
Nastavnik Nastavnik. Beograd.
1921.
nbug. novobugarski Oštir, Vögeln K. Oštir, Drei vorslavisch-etruskische Vogelnamen. Ljubljana, 1930.
NE Nova Evropa. Zagreb.
ne-ie. neindoevropski Papahagi T. Papahagi, Dicţionarul dialectului aromîn. Bucureşti, 1963.
Nemanu D. Nemanić, Čakavisch-kroatische Studien. Beč, 1883,.1884, 1885. (= SAW Parčić D. A. Parčić, Rječnik hrvatsko-talijanski. Zadar, 19013.
104, 105, 108). Pascu G. Pascu, Dictionnaire étymologique macédo-roumain. Bucureşti, 1924,
neol. neologizam 1925. Tomes I-II.
Neophilologus Neophilologus. Groningen. Pascu, Suf. G. Pascu, Sufixele rommeşti. Bucureşti, 1916.
NESt Narodna enciklopedija srpsko-hrvatsko-slovenačka. Ur. St. Stanojević. Za- Patsch C. Patsch, Archäologisch-epigraphische Untersuchungen zur Geschichte
greb, 1925-1929. Voli. I-IV. der römischen Provinz Dalmatien. Beč, 1896. ss.
ngr. novogrčki Pauly- Wissowa = REKA (v.).
kratice kratice XXIX kratice
kratice XXVIII

J. Pawlowsky, Russisch-deutsches Wörterbuch. Riga —Leipzig, 1895. PS La Patrie Serbe. Paris.


Pawlovsky
Beiträge zur Geschichte der deutschen Sprache und Literatur. Ed. H. Paul, PSKjf Pitanja savremenog književnog jezika. Sarajevo.
РВВ
W. Braune, E. Sievers. Halle a. d. S. Рщсагіи S. Puşcariu, Etymologisches Wörterbuch der rumänischen Sprache. Heidel-
berg, 1905.
PE Pomorska enciklopedija. Zagreb.
Puşcariu, DLR = DLR (v.).
pehl. pehlevi
Puşcariu, Istrorom, S. Puşcariu, Studii istroromîne. Bucureşti, 1926—1929.
Pekmezi, Gramm. G. Pekmezi, Grammatik der albanischen Sprache. 1908.
Quatrième congrès Actes et mémoires du IV congrès international des sciences onomastiques.
Pénzig 0. Pénzig, Flora popolare italiana. Genova, 1924.
1954. Uppsala.
perz. perzijski
Rački F. Rački, Documenta históriáé chroaticae periodum antiquarii illustrantia.
Petersson, Beiträge H. Petersson, Vermischte Beiträge zur Wortforschung. Lund, 1922.·
Zagreb, 1877.
Petrovici, Caras. E. Petrovici, Graiul Caraşovenilor. Bucureşti, 1935.
Rad Rad JAZU. Zagreb.
PF Prace filologiczne. Varšava.
Radovi FFZ Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru. Zadar.
piem. piemontski Radovi NDBiH Naučno društvo BiH. Radovi. Sarajevo.
pik. pikardijski
Radovi SI Radovi Staroslavenskog instituta. Zagreb.
Pirana1 II nuovo Pirona. Vocabolario friulano. Ed. G. H. Pirona, E. Carletti, G. B.
Corgnali. Udine, 1935. RAL Rendiconti dell'Accademia dei Lincei. Roma.
PK? Prace Komisji językowej. Varšava. Ramovš, Gram. F. Ramovš, Historična gramatika slovenskega jezika. II. konzonantizem.
pl. •plural VII. dijalekti. Ljubljana, 1924, 1935.
Pleteršnik M. Pleteršnik, Slovensko-nemški slovar. Ljubljana, 1894-1895. Voll. I-II. Ramovš, Zgod. F. Ramovš, Kratka zgodovina slovenskega jezika. Ljubljana, 1936.
pl.t. · plurale tantum Rasprave Rasprave Instituta za jezik JAZU. Zagreb.
Pokorny J. Pokorny, Indogermanisches etymologisches Wörterbuch. Bern, 1949. ss. RAU Rozprawy Akademii umiejętności, w. fil. Krakow.
polap. polapski Razprave Razprave, izd. Znanstveno društvo za humanistične vede. Ljubljana.
pol j. poljski Rozprave AZU Razprave Akademije znanosti in umetnosti, razr. fil.-hist. Ljubljana.
Popović, Geschichte 1. Popović, Geschichte der serbokroatischen Sprache. Wiesbaden, 1960. RČAV Rozpravy České akademie. Prag.
Popović, IR D. Popović, Turske i druge istočanske reči u našen jeziku. Beograd, 1884. REB Revue internationale des études balkaniques. Beograd.
Popović, Sintaksa M. Popović, Sintaksa i rječnik žumberačkog dijalekta. Zagreb, 1941. Redhouse* J. W. Redhouse, Lexicon english and turkish. Carigrad, 1890. ss.
port. portugiški (portugalski) REHF Revue des études hongroises et fmno-ougriennes. Paris.
PPNP Prilozi za proučavanje narodne poezije. Beograd. REIE Revue des études indoeuropéennes. Paris.
PPP Prilozi za književnost, jezik, istorijų i folklor. Ed. Pavle Popović. Beograd. REKA Realenzyklopädie der klassischen Altertumswissenschaft. Ed. C. Pauly,
pra- pra- (npr. prabaltijski) G. Wissowa & comp. Stuttgart, 1892. ss.
prabalt. prabaltijski RES Revue des études slaves. Paris.
Prace Baud. Prace lingwistyczne ofiarowane Janowi Baudouinowi de Courtenay 1869 — Rešetar, Dram. M. Rešetar, Četiri dubrovačke drame u prozi iz kraja XVII. vijeka. Beograd,
1921. Kraków, 1921. 1922.
pra-ie. praindoevropski Rešetar, Kol. M. Rešetar, Die serbokroatischen Kolonien Süditaliens. Beč, 1911.
praslav. praslavenski Rešetar, Stok. M. Rešetar, Der štokavische Dialekt. Beč, 1907.
Prati A. Prati, Vocabolario etimologico italiano. Milano, 1951. Rešetar, Zb. M. · Rešetar, Dubrovački zbornik od god. 1500. Beograd, 1933 (Posebna
pred-ie. predindoevropski izdanja SAN 100).
Prellwitz W. Prellwitz, Etymologisches Wörterbuch der griechischen Sprache. Göt- reto-rom. retoromanski
tingen, 1905. 3
Premier congrès Premier congrès international de toponymie et d'anthroponymie. Actes REW W. Meyer-Lübke, Romanisches etymologisches Wörterbuch. Heidelberg,
et mémoires. Paris, 1939. 19353.
Preobražensky A. Preobražensky, Etimologičeskij slova» russgago jazyka. Voll. I —II. rez. režijski
Moskva, 1910-1914. Trudy ORJAS, I, 1949. RFV Russkij filologičeskij věstnikb. Varšava.
PrGl Prosvetni glasnik. Beograd. RH Romanica helvetica.
Profous A. Profous, Místní jména v Čechách. Voll. I-IV. Prag, 1947-1957.
Rie. Ricerche slavistiche. Roma.
prôv. provansalski
XXX kratice
kratice kratice XXXI kratice

RIEB = REB (v.). Savremenik. Beograd.


Suvremenik
RĪGI Rivista indo-greco-italica di filologia, lingua ed antichità. Napoli, 1917—1937.
SAW Sitzungsberichte der Akademie der Wissenschaften, phil.-hist. Cl. Beč.
RIJAZUZ Radovi Instituta JAZU u Zadru. Zadar.
SAZU Slovenska akademija znanosti in umetnosti. Ljubljana.
RIO Revue internationale d'onomastique. Paris.
SBAN Sbornikb na Bblgarskata Akademija na naukite. Kl. ist.-fil., Sofija.
RK S. Ristić-J. Kangrga, Rečník srpskohrvatskog i nemačkog jezika. II srpsko-
hrvatsko-nemački. Beograd, 1928. SbBob Jubileenb sbornikb... v čestb na S. S. ВоЬсе ъ. Sofija, 1921.
SbFil Sborník filologický. Prag.
ŘKA = RAU (v.).
Revue de linguistique romane. Paris. SbMS Sborník Matice slovenskej. Turčanský sv. Martin.
RLR
Romania. Paris. SbNUN Sbornikb za narodni umotvorenija i narodopisb. Sofija.
Ro
G. Rohlfs, Etymologisches Wörterbuch der unteritalienischen Gräzität, SbORJAS Sbornikb Otdělenija russkago jazyka i slovesnosti. Lenjingrad (Petrograd).
Rohlfs
Halle, 1930. SbPast Slovanský sborník prof. Františeku Pastrnkovi 1853—1923. Prag, 1923.
Rohlfs, Diz. Cal. G. Rohlfs, Dizionario dialettale delle Tre Calabrie. Voli. I-HI. Haiie- SbŠiš Sbornikb ъ čestb na I. D. Šišmanovb. Sofija, 1920.
Milano, 1932-1939.
S b Vaz Ivan Vazovb. Životb i tvorčestvo. Za 70. god. Sofija, 1920.
Rohlfs, Gramm. G. Rohlfs, Historische Grammatik der italenischen Sprache und ihrer
Mundarten. Bern, 1950-1954. Voll. I-III. SbZub Sborník vydaný na pamět... J. Zubatého. 1885-1925. Prag, 1926.
1872-1877.
rom. romanski
Schmeller A. Schmeller, Bayerisches Wörterbuch. Bearb. von G. K. Fromann.
Romanoslavica Romanoslavica.
München, 1872—1877.
Románsky S. Románsky, Lehnwörter lateinischen Ursprungs im Bulgarischen. 1909
Schneeweis E. Schneeweis, Die deutschen Lehnwörter im Serbokroatischen in kultur-
(= JberRI 15).
geschichtlichen Sicht. Berlin, 1960.
ROr Rocznik oryentalistyczny. Kraków.
Schneeweis, Grdr. E. SchneeweiSi Grundriss des Volksglauben und Volksbrauchs der Serbo-
Rosamani E. Rosamani, Vocabolario giuliano. Bologna. І958.
kroaten. Celje, 1935.
Rospond, -itj- S. Rospond, Poludniowo-slovianskie nazwy miejscowe z sufiksem -itj-
Schröder O. Schrader, Reallexikon der indogermanischen Altertumskunde. Berlin,
Kraków, 1937.
1917-19292.
RostaÌng Ch. Rostaing, Les noms de lieux. Paris, 1948.
J, Rozwadowski, Questiones grammaticae et etymologicae. Krakow, 1897 — Schrader-Nehring = Schrader (v.).
Rozwadowski,
Quest. 1900. Voll. 1-2. Schuchardt H. Schuchardt, Slawo-deutsches und slawo-italenisches. Graz, 1884.
Rozwadowskij Stud. J. Rozwadowski, Studia nad nazwami vod slovianskich. Kraków, 1948 Schuchardt, Rom. H. Schuchardt, Romanische Etymologien. Beč, 1898—1899. Voll. I —II.
RPh Romance Philology. Berkeley, Etym.
Rečnik srpskohrvatskog književnog i narodnog govora. Ed. SAN (U), Schütz J. Schütz, Die geographische Terminologie des Serbokroatischen. Berlin, 1957.
RSAN
Beograd. SCL Studii şi cercetări linguistice. Bucureşti.
RSi Rocznik slawistyczny. Revue slavistique. Kraków, SDZb Srpski dijalektološki zbornik. Beograd.
ПИП. rumunjski Seliščev A. M. Seliščev, Slavjanskoje naselenije v Albaniji. Sofija, 1931.
rus. ruski Sella P. Sella, Glossario latino-italiano. Città del Vaticano, 1944 (= Studi e
rus.-cslav. rusko-crkvenoslavenski testi 109).
RY Revue yougoslave. Paris. SEW E. Berneker, Slavisches etymologisches Wörterbuch. I Α-Mor. Heidelberg,
1908-1913.
SA L. Sadnik-R. Aitzetmüller, Handwörterbuch zu den altkirchenslavischen SEZb Srpski etnografski zbornik. Beograd.
Texten. 1955. SHPr Starohrvatska prosvjeta. Split-Zagreb,
SAN Srpska akademija nauka (i SANU = Srpska akademija nauka i umetnosti). sic. sicílski
Sandfeld K. Sandfeld, Linguistique balkanique. Paris, 1930. Simeon R. Simeon, Enciklopedijski rječnik lingvističkih naziva. Zagreb, 1969.
sanskr. sanskrtski Voli. I-II.
SANU = SAN (v.). Simonami D. Simonović, Botanički rečník. Beograd, 1959.
sard. sardski Simányi Sz. Simonyi, Die ungarische Sprache. Strassburg, 1907.
SAU Sprawozdania z czyności i posiedzeń Akademiji umiejętności w Krakowie. sir. sirski
Kraków. sjev. . sjeverno-
kratice XXXII kratice
kratice XXXIII kratice

SKGl Srpski književni glasnik. Beograd.


SpTNW Sprawozdania z posiedzeń Komisiji językowej Towarzystwa naukowego
Skok, Dol. P. Skok, Dolazak Slovena na Mediteran. Split, 1934. Warszawskiego. Varšava, 1937. ss.
Skok, Hron. P. Skok, Tri starofrancuske hronike o Zadru 1202. godine. Zagreb, 1951. sr- srednjo- (v. srlat.)
Skok, Osn. P. Skok, Osnovi romanske lingvistike. Zagreb, 1940. Voli. I —III.
SRAZ Studia romanica et anglica zagrabiensia (v. SRŽ). Zagreb.
Skok, Poj. P. Skok, Pojave vulgarno-latinskog jezika na natpisima rimske provincije
Dalmacije. Zagreb, 1915. srbug. srednjobugarski

Skok, Pregled P. Skok, Pregled francuske gramatike. Zagreb, 1938-1939. Voli. I-II. srdnjem. srednjodonjonjemački

Skok Slav. P. Skok, Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima. Zagreb, 1950. srengl. srednjoengleski
Voli. I-II. srgr. srednjogrcki
Skok, Suff. P. Skok, Die mit den Suffixen -ācum, -ānum, -ascum und -uscum gebil- srlat. srednjovjekovni latinski
deten südfranzösischen Ortsnamen. Halle a. S., 1906.
srnjem. srednjonjemački
Skok, Term. P. Skok, Naša pomorska i ribarska terminologija (od koga năucise jadranski
Jugosloveni pomorstvo i ribarstvo). Split, 1933. srp. srpski
Skok, Verb. P. Skok, Die Verbalkomposition in der romanischen Toponomastik. Halle srperz. srednjoperzijski
a. S., 1911. sr. r. srednjeg roda
si. (i) slijedeće strane (v. ss.), srvnjem. srednjovisokonjemački
slav. slavenski SRŽ Studia romanica zagrabiensia (od br. 5 SRAZ).
Slávia Slávia, časopis pro slovanskou filológii. Prag. ss. (et) sequentes (= i slijedeće strane, godine, i tako dalje)
Slawski F. Slawski, Słownik etymologiczny języka polskiego. Kraków, 1952. ss. SSGW Sitzungsberichte der sächsischen Gesells;haft der Wissenschaften,
SIE Slovenski etnograf. Ljubljana. st- staro-
SIGI Slavjanski glasb. Sofija, Stampa R. A. Stampa, Contributo al Lessico preromanzo dei dialetti lombardo-
slov. slovenski -alpini e romanici. Zürich & Leipzig, 1937 (= RH 2).
Slovan Slovan. Ljubljana. Starinar Starinar. Beograd.
Slovo Slovo. Časopis Staroslavenskog instituta. Zagreb. Starine Starine. Ed. JAZU, Zagreb.
SlPohl Slovanské pohlády. Turčanský sv. Martin. StB Studi bizantini. Roma,
SIR The Slavonic Review. London. stbug. starobugarski
SlRev Slavistična revija. Ljubljana. stcslav. starocrkvenoslavenski
SlRu Slavische Rundschau. Berlin, stčak. staročakavski
slvč. slovački stčeš. staročeskí
SO Slávia Occidentalis. Poznaň. stdalm. starodalmatski
SOF Südostforschungen. Leipzig. Stender-Petersen A. Stender-Petersen, Slavisch-germanische Lehnwortkunde. Göteborg,
Solmsen F. Solmsen, Indogermanische Eigennamen als Spiegel der Kulturgeschichte. 1927.
Heidelberg, 1922. stengi. staroengleski
Solovjev A. V. Solovjev, Odabrani spomenici srpskoga prava (od XII do kraja XV stfr. starofrancuski
veka). Beograd, 1926.
stgerm. starogermanski
Sophocles E. A. Sophocles, Greek Lexicon of the Roman and Byzantine Periods. New-
-York, 1900. stgr. starogrčki
SpBA Spisanie na Bblgarskata Akademija na naukite. Sofija. sthrv. starohrvatski
SpKA Sprawozdania z posiedzeń Akademii umiejętności w Krakowie. Kraków, stind. staroindijski
1890-95. stir. staroirski
Spomenica Spomenica. Beograd. stiran. staroiranski
Spomenik Spomenik SAN. Beograd. stisl. staroislandski
Sporn, srp. Spomenici srbbski od 1395. do 1423. to est pisma pisana od Republike du- stilai staroitalski
brovačke kraljevima, despotima, vojvodama i knezovima srbbskiem, bosan-
skiem i primorskiem. Prepisao s dubrovačke arhive M. Pucić. Beograd, 1858. stlat. starolatinski
stlit. starolitavski

III P. Skok: Etimologijski riječnik


kratice XXXIV kratice kratice XXXV kratice

stlomb. starolombardijski Šloser, Korn. J. Schlosser, Fauna kornjaša. Voli. I-IH. Zagreb, 1877-1879.
stmadž. staromadžarski španj. španjolski
stmlet. staromletački Stefanie, Rkp. V. Stefanie, Glagoljski rukopisi JAZU. Voli. I-II. Zagreb, 1969-1970.
stnord. staronordijski JAZU
Stojanović, Sporn. Lj. Stojanović, Spomenici na srpskom jeziku. Stari srpski zapisi i natpisi. Stefanie, Rkp. Krk V. Stefanie, Glagoljski rukopisi otoka Krka. Zagreb, 1960.
Beograd, 1902—1923 (= Zbornik za istorijų, jezik i književnost, I, II, III, stok. štokavski
IV).
Štrekelj K. Štrekelj, Zur slavischen Lehnwörterkunde. Beč, 1904 (= DAW 50,
Stokes, Ürkek. W. Stokes, Urkeltischer Sprachschatz. Göttingen, 1894. nro 3).
stperz. staroperzijski Štrekelj, Prinosi K. Štrekelj, Prinosi k poznavanju tujih besed v slovenščini. Ljubljana,
Stari pisci hrvatski. Ed. JAZU. Zagreb. 1887.
StPH
Šulek B. Šulek, Deutsch-kroatisches Wörterbuch. Zagreb, 1960. Voll. I-II.
Striedter-Temps H. Striedter-Temps, Deutsche Lehnwörter im Serbokroatischen. Berlin,
1958. Šulek, Im. B. Šulek, Jugoslavenski imenik bilja. Zagreb, 1879.
Strohal, Cvet R. Strohal, Cvêt vsake mudrosti. Zagreb, 1910. Šurmin Đ. Šurmin, Hrvatski spomenici. Acta croatica, 1100—1499. Zagreb, 1898.
strus. staroruski švap. švapski
stsaks. starosaksonski sved. švedski
stskand. staroskandinavski
Tagliavini, Mars. C. Tagliavini, II »Lexicon Marsiliamim«, dizionario latino-rumeno-unghe-
stsrp. starosrpski rese del sec. XVII. Bucureşti, 19.30.
stšpanj. starošpanjolski tál. talijanski
stštok. staroštokavski Tamas L. Tarnas, Etymologisch-historisches Wörterbuch der ungarischen Elemente
sttal. starotalijanski im Rumänischen. Budapest, 1966.
sttosk. starotoskanski tát. tatarski
sttur. staroturski ТВ Tommaseo-Bellini, Dizionario della lingua italiana. 1865.
Studia Mladenov Studia linguistica in honorem ас. S. Mladenov. Sofija, 1957. Theol. Blatier Theologische Blätter.
StudiE Studi Etruschi. Firenze. Thesaurus Thesaurus linguae latináé. Leipzig, 1900. 'ss.
stval. starovalonski Tiktin H. Tiktin, Rumänisch-deutsches Wörterbuch. Bucureşti, 1895-1925. Voll.
stvnjem. starovisokonjemački I-III.
SupK lura Sancii Petri de Gomai (Supetarski kartular). Ed. V. Novak, lingvistička TÍŽ Tauta ir Žodis. Kaunas.
analiza P. Skok. Zagreb, 1952. Tkalčić I. Tkalčić, Povjestni spomenici... grada Zagreba. Monumenta civitatis
Sušak J. Hamm, M. Hraste, P. Guberina, Govor otoka Suska. Zagreb, 1965 Zagrabiae. Zagreb, 1889. ss.
(= HDZb 1). Tkalčić, Sporn. I. Tkalčić, Povjestni spomenici zagrebačke biskupije. Monumenta episco-
patus Zagrabiensis. Zagreb, 1873 — 1874.
sveslav. sveslavenski Voli. I-II.
Symbolae Rozw. Symbolae grammaticae in honorem J. Razwadowski. Kraków, 1927 — 8. toh. toharski
Voll. I-II. Torp A. Fick, Vergleichendes Wörterbuch der indogermanischen Sprachen, Bd.
SZb Svetosavski zbornik. Beograd. 3 Urgermanisches Sprachenschatz, von A. Torp. Göttingen, 1909.
Szombathely, Tršć. M. Szombathely, Statuti di Trieste. Trst, 1930. 1935. tosk. toskički
statut toskn. toskanski
P. Šafárik, Památky drecniho písemnictva Jihoslovanuv. Prag, 1851. Trautmann R. Trautmann, Baltisch-slavisches Wörberbuch. Göttingen, 1923.
Šafárik, Parň.
16
Setka J. Setka, Hrvatska kršćanska terminologija. Šibenik-Makarska, 1940—1965. Troisième congrès Actes du IIP" Congrès international d'études byzantines. 1930.
Voli. I-III. Trombetti, Glott. A. Trombetti, Elementi di glottologia. Bologna, 1923.
Šišić F. Šišić, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara. Zagreb, 1925. Trombetti-, Saggio A. Trombetti, Saggio di antica onomastica mediterranea. Beograd., 1925.
Školjić A. Škaljić, Turcizmi u narodnom govoru i narodnoj književnosti Bosne i tršć. tršćanski
Hercegovine. Sarajevo, 1957. Voli. I —II.
tršć.-mlet. tršćansko-mletački
Škaljić* A. Škaljić, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku. Sarajevo, 1965.
Trubačev, Term. O. N. Trubačev, Istorija slavjanskih termínov rodstva i nekotoryh drevnejših
Šloser, Fl. J. Schlosser-L. Farkaš-Vukotinović, Flora croatica. Zagreb, 1869. termínov obščestvenoga stroja. Moskva, 1959.
kratice XXXVI kratice kratice XXXVII kratice

Truhelka, Sporn. Ć. Truhelka, Tursko-slovjenski spomenici dubrovačke arhive. Sarajevo, vlat. vulgarno-latinski
1911. visokonjemački (hochdeutsch)
vnjem.
tur. turski
vog. vogulski
tur.-tat. turskotatarski 2
Vandrák W. Vondrák, Vergleichende slavische Grammatik. Göttingen, 1924—1928 .
U unij ati 2
C. Uhlenbeck, Kurzgefasstes Wörterbuch der altindischen Sprache. Amster- Vondrák, Aksi. W. Vondrák. Altkirchenslavische Grammatik. Berlin, 1912 .
Uhlenbeck
dam, 1898. VR Vox romanica. Ženeva.
UJb Ungarische Jahrbücher. Vrela Vrela i prinosi. Sarajevo.
ukr. ukrajinski vrus. velikoruski
umbr. umbri j ski
vtur. vulgarnoturski
UP Učilišten pregled. Sofija.
Vujaklija M. Vujaklija, Rečnik stranih reči i izraza. Beograd, 19542.
UZ Učenie zápisky. Odesa.
vulg. vulgarno-
v- vulgarno- (v. vlat.) VVr Vizantijskij vremennik. Peterburg, 1894. ss.
V- visoko- (v. vnjem.)
Walde-Hof mann A. Walde, Lateinisches etymologisches Wörterbuch. Ed. J. B. Hofmann.
V- veliko- (v. vrus.) Heidelberg, 19383.
V. vidi Wartburg W. v. Wartburg, Französisches etymologisches Wörterbuch. Bonn, 1925. ss.
VAHD Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku. Split.
Weigand-Dorič G. Weigand, Bulgarisch-deutsches Wörterbuch. Hrsgb. von A. Doric.
VAI Vestnikb arheologu i istorii. Lenjingrad (Peterburg), 1885—1918. Leipzig, 19436.
Vaillant, Gramm. A. Vaillant, Grammaire comparée des langues slaves. Paris, 1950. ss. Voll. Weigand-Hirt L. K. Weigand-H. Hirt, Deutsches Wörterbuch. Giessen, 1909-1910.
I-II. Voll. I-II.
Vaillant, Manuel A. Vaillant, Manuel du vieux slave. Paris, 1948. Voli. I —II. WP A. Walde, Vergleichendes Wörterbuch der indogermanischen Sprachen.
Vaillant, Zlătarii A. Vaillant, La langue de Dominko Zlatarić, poète ragusain de la fin du Ed. J. Pokorny. Berlin, 1928-1932. Voll. I-III.
XVI siècle. Paris, 1928-1931. Voli. I—II. WSI Die Welt der Slaven. Wiesbaden.
val. valonski WuS Wörter und Sachen. Heidelberg.
VAR Vjesnik Državnog arhiva na Rijeci. Rijeka. WZKM Wiener Zeitschrift für die Kunde des Morgenlandes. Wien, 1887. ss.
Vasmer M. Vasmer, Russisches etymologisches Wörterbuch. Heidelberg, 1950-
1958. Voll. I-III.
Zapisi Zapisi, časopis za nauku i književnost. Cetinje.
Vasmer, Alb. M. Vasmer, Studien zur albanesischen Wortforschung. Dorpat, 1921.
Zapyšky UÀ Zapyšky ist.-fil. vod. Ukrajinskoj Akademiji.
Vasmer, GL M. Vasmer, Die griechischen Lehnwörter im Serbokroatischen. Berlin,
1944. ZbBP Zbornik u čast Bogdana Popovića. Beograd, 1929.
Vasmer, GSl M. Vasmer, Greko-slavjaňskije etjudy. Lenjingrad, 1909. ZbDan Daničićev Zbornik. Beograd-Ljubljana, 1925.
Vasmer, SGr M. Vasmer, Die Slaven in Griechenland. Berlin, 1941. ZbFFB Zbornik Filološkog fakulteta. Beograd.
VĂZ Vjesnik kr. državnog árkivá u Zagrebu. Zagreb. ZbFL Zbornik za filologiju i lingvistiku. Novi Sad.
VGSN Věstník královské české společnosti nauk. Tr. fil.-hist.-jez. Prag. ZbIJK Zbornik za istorijų, jezik i književnost. Beograd.
ved. vedski ZbJ Jagićev zbornik (v.).
Veda Veda, dvomesečnik za znanost in kulturo. Gorica. ZbMH Zbornik Matice Hrvatske o tisućgodišnjici hrvatskog kraljevstva. Zagreb,
VEM Vjesnik Etnografskog muzeja. Zagreb. 1925.
Venae Venac, književni omladinski list. Beograd. ZbMS Zbornik Matice Srpske. Novi Sad.
Vežić, Urbar M. Vežić, Urbar hrvatsko-slavonski. Zagreb, 1882. ZbNŽ Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena. Zagreb. Ed. JAZU.
VHAD Vjesnik Hrvatskog arheološkog društva. Zagreb. ZbRFFZ Zbornik radova Filozofskog fakulteta. Zagreb.
VHDA Vjesnik hrvatskog državnog arhiva. Zagreb. ZbS Zbornik Ferdi Šišiću 1869-1929. Zagreb, 1929.
VHZA Vjesnik kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoga zemaljskog árkivá. Zagreb. ZbTom. Zbornik kralja Tomislava. Zagreb, 1925.
Vijenac Vijenac, zabavi i pouci. Zagreb 1869. ss. ZbZKG Zbornik Zagrebačke klasične gimnazije 1607—1957. Zagreb, 1957.
Vincent, Toponymie A. Vincent, Toponymie de la France. Bruxelles, 1937. ZbZN Zbornik Zagrebačke biskupije. Zagreb, 1944.
Vinja, Notes V. Vinja, Notes étymologiques dalmates en marge au REW, I (=
RLR 21), II, III (= SRAZ 7 i 23, s indeksom).
ZCPh Zeitschrift für celtische Philologie.
kratice XXXVIII kratice

ZDMG Zeitschrift der deutschen Morgenländischen Gesellschaft. Göttingen,


Leipzig, Wiesbaden.
ZDWf Zeitschrift für deutsche Wortforschung. Strassburg, 1901. ss.
zend. zendavesta
Zett, Beiträge R. Zett, Beiträge zur Geschichte der Nominalkomposita im Serbokroatischen.
Köln-Wien, 1970.
ZHI Zbornik Historijskog instituta JAZU. Zagreb.
ZIP Zeitschrift tür indogermanische Forschungen.
ZNF Zeitschrift für Namenforschung (v. ZONF).
ZNO Zápisky Neofilologičeskogo Obščestva.
ZOG Zeitschrift für osteuropäische Geschichte. Berlin, 1911. ss.
ZöG Zeitschrift für die österreichischen Gymnasien. Beč, 1850. ss.
ZONF Zeitschrift für Ortsnamenforschung (öd vol. 14: ZNF). München, Berlin.
Zore, Ρα/У. L. Zore, Paljetkovanje po oblasti našega jezika. Zagreb, 1892 — 1907 (= Rad
JAZU 108, 110, 114, 115, 138, 170).
Zore, Rib. L. Zore, O ribanju po dubrovačkoj okolici (= Arkiv za povjestnicu jugo-
slavensku 10).
Zore, Tuđ. L. Zore, Dubrovačke tuđinke. Beograd, 1895 (= Spomenik SAN 26).
ZR Zadarska revija. Zadar.
ZRPh Zeitschrift für romanische Philologie. Halle. ETIMOLOGIJSKI RJEČNIK HRVATSKOGA
ZRSAN Zbornik radova SAN. Beograd. ILI SRPSKOGA J E Z I K A
ZSlaw. Zeitschrift für Slawistik. Berlin.
ZSPh Zeitschrift für slavische Phiologie. Berlin—Leipzig.
ZŠevč. Zapiski naukovoga tovarištva imeni Ševčenka. Lavov.
ZTNT Zapiski Towaristwa naukowega w Toruniu. Torun.
Zubatý, Stud. J. Zubatý, Studie a články. Prag, 1945, 1949. Voll. I-II.
ZVSF Zeitschrift für vergleichende Sprachforschung. Berlin. 1852. ss.
ZVŠ Zapisy Vysoki' školi. Odesa.

Ž Žumberak (za ŽK i ŽU, v. K i U).


ZA Živa antika, Skopje.
Život Život. Zagreb.
ŽMNP Žurnal Ministerstva Narodnogo prosveščenija. Peterburg (Lenjingrad),
1867. ss.
ž. r. ženskog roda
ŽS Življenje in svet. Ljubljana.
A
a-prvobitno uzvik dugouzlazne intonacije 1. sg. prezenta ste > ť e od glagola hbteti,
kao izraz čuđenja i iznenađenja, očuvan do upor. provansalsko seveals < lat. si velis,
danas u književnom jeziku i u narječjima stcslav. asce. Za ako upor. Musić, Slávia 8,
(npr. ŽK a, Kosmet a, ä te aa i aâ s nijan- 228. bilj. l, za aste isti, ASPh 29, 625, gdje
sama u značenju, v. Elezović, SDZb 4, 1), to drukčije tumači. Za ispuštanje α upor.
stoji prema ie. ã ili ō uz vokativ (Loewe, i u Pivi vecāko > véčko (Vuković, SDZb
KZ 54, 143). Kao uzvik pojačava se sa nu, 10, 379).
ni: tako anu u Pivi i Drobnjaku služi kao Kopulativ.no (v. Leskien, ASPh 22, l·) i
uzvik »kad se netko poziva da dođe« (cf. Vu- adverzativno značenje može se pojačati i sa:
ković, SDZb 10, 195: ànu malo da te vidu} 1. -že > -re > -r: ar »jer3 ta« (Vodice,
a ani u Crnoj Gori znači »eno« (Vuk, v, ARj Istra) u istom značenju u kojem se javlja i
l, 90). Slično u Kosmetu an znači suprotno ač > as (v. Tentor, JF 5, 202) < ašto (upor.
od nemoj, s paralelnim ante za drugo lice čak. zač prema zašto) : ar se svak uskaje, znajte
plurala, slično kao što děde ima dedete i nuda stanovito, ki godi puštaje skrovná za očito
nudate (ŽK). (Menčetić, StPH 2, 333). U kajkavskom se
Ovaj se uzvik veže i sa o, oh, oj i sa -va kopulativno a veže sa da i и + da > ada,
(ava za potvrđivanje i uvjeravanje, v. tuma- pisano adda, i anda (17. v., cf. Valjavec, Kres
čenje koje se daje niže pod ami. 1886, 242-51, i ASPh 12, 522), oboje u zna-
U praslavensko doba a nije imalo protezu čenju »dakle«.
(Bruckner, KZ 46, 205). Iz interjekcije razvio 2. u štokavskom sa ma > ama (Vasmer,
se veznik za protivnost u značenju fr. RSL 3, 260).
mais, lat. sed, njem. aber i kopula u značenju Kao m o r f o l o š k i elemenat a se javlja:
lat. et. Ovo se značenje može pojačati poka- a) u deklinaciji: od indoevropskih vremena
znim zamjenicama srednjega roda: à to »eto«, u femininima na -a prema maskulinu na -o
a ono (14. v.) > ano, u starije vrijeme avo (tip servus: serva): zmãj —; zmija, susjed-su-
< a -į- evo (14—16. v., kod dubrovačkih sjeda, gospođin—gospođa, tast —tašta, žena,
pisaca i drugdje u starijem jeziku), ase (na snaha, teta (tetki}, ШЪа, riba; -a kolek-
stećcima) < a + se (v. saj} »evo, gle«. Adver- tivnog značenja od indoevropskih vremena:
zativno značenje dobiva još enklitiku li: ali, gospoda, vlastela, rašireno sa ./': braća prema
u narječjima ài, upór. i dal. Starina se oči- brat, pl. brati; b) u tvorbi riječi: 1. kod nomina
tuje u akcentu i nerastavljivosti u izgovoru agentis: sluga, uhoda, velmoza, preteča, drvo-
i pisanju. Rastavlja se u vezi s veznikom a da. djelja, junoša, vojvoda, vinòpija, vodopija,
Adverzativno ali dolazi uvijek na prvom noćobdija, vladika, pejorativno značenje: de-
mjestu, no u narječju s'e također govori prema bèlguza, luda, lola; hipokoristici: Jíva, Pêra
njem. on al ne zna (ŽK). Može pojačati i afir- (ŽK, v. ASPh 20,530); 2. postverbalia abstracta
maciju:, ada < a + da (SDZb 9, 129). i concreta: hvala, plata (od platiti), plaća
Kopulativno α (upór. češko α) dobiva upitnu (od plaćati), trka, prisega, klada, muka, nužda,
zamjenicu srednjega roda ko: ako (glede ak- rózga, ruda, tuga, ruka, vlaga, groza; takvo
centa upor. ali), kad postaje uvjetni veznik se -a od slavenskih nomina agentis prenosi
(v. ako) koji u hrvatskokajkavskom, slovens- zbog deklinacije i na turcizme: Sarajlija,
kom i bugarskom jeziku dolazi i bez α (upor. kujundžija, bena (< tur. bon), kao i na stare
ŽK ko bude lipo) i u prijevoju če »lat. si, njem. maskuline na -ü: scđii > sudija, suda, tepbčii
wenn«. Starosrpsko aie istoga značenja sadrži > tepčija, i na neke posuđenice iz madžar-
u drugom elementu mjesto -ko = če 3. skoga jezika: bitanga. Femininum kao oznaka
abdal àbis
abdâl

Spirų). Proširio se do u Istru (Vodice) i u fabet m i, prema bizantinskom izgovoru, al-


konkréta (ruda, črta, vŕba, prítka, rózga, gòra, prijedlogom a < ad i deminutivnim sufiksom Sloveniju (budalo, Ribarić, SDZb 9, 136, fàvit, naziv nastao prema grčkom nazivu po-
voda, lúka, vuna, slama itd.) prenosi se i na -inus > -ino. Lat. baiare onomatopejskog po- gdje je -o mjesto -a). U Kosmetu postoji jpš četnih slova α i β; odatle pridjev alfabetskī
tuđice : kórpa < njem. Korb, falinga, f minga, drijetla > tal. badare »otvoriti usta, blejati«, složenica š'er-budala »osoba koja se pravi i prefiksalna složenica analfabet m »čovjek koji ne
pèrla, cenila (turcizam od ar. kenef), podù- posuđeno u badati, -am impf. (Molat, kajk.) budala« (v. šer). Odatle su naše izvedenice: zna čitati« (od gr. prefiksa αν- i lat. in-, ie. n
mijēnta < lat. fundamentum (ovo bi mogao »mariti«. Od talijanske sintagme stare a bada budaliti = budàlisati, obrazovane pomoću koji služi za negiranje značenja osnove pred
biti i lat. pl. n.). Najvažnija je pojava da se > abbadare je abađati, -am (Perast; Potomje, -iti i -isati, pridjev kakvoće budalast (sin. kojom se nalazi) i izvedenica obrazovana s po-
ovo -a prenosi i na imena rijeka predindoev- Pelješac) »osvrtati se, svraćati pažnju«. Odatle luckast) izveden- pomoću sufiksa -äst (v.) ; moću sufiksa -izam: analfabetizam, gen. -гота
ropskog porijekla: Drava < Dravus, Kupa postverbal obad m (Šibenik: ne daje mi abada). radna imenica obrazovana pomoću sufiksa (s takvim se akcentom danas govori) »nepi-
< Colapis, Sava < Savus, Una < Oenus, Sa zamjenom tal. prefiksa domaćim: obàdat, -as (v.): budalāš, augmentativ na -ina: bu- smenost, neznanje čitanja«. Grčki naziv άλφα
Soča < Sontius, Sana, Lonja, pored Dunav, -am impf. (Dubrovnik, Cavtat, Crna Gora) dalina; apstraktum od nepotvrđenog pridjeva (alfa) za slovo α je posuđenica iz hebrejskoga
Bosut, Lom < Almus, kod kojih je latinski »mariti, obazirati se«, isto na -z'raiz < njem. budalaški sa sufiksom -(j)ina: budalaština = afe/, koje je tamo naziv za a. Sama hebrejska
maskulinuin ostao. U Bojana, Mrsunja < -ieren: obadírati = obadijèrati, -dijerãm (Lika), budaleština (Šibenik, Palikuća 1771), gdje je riječ 'elef < semitskog 'alf znači upravo
Marsonia i Mlava < Malva (?) ostao je la- koji se u kajkavskom javlja i kao abadirati nastala zamjena sufiksa prema lupeština (v.). »vo« jer veliko A naliči na volujsku glavu. Taj
tinski femininum. Može se misliti da je u (Kr). Taj talijanizam nalazi se u slovenskom, Prema Koršu, ASPh 9, 493, riječ nije arapska, se znak razvio iz egipatskoga ideografskog
prvoj kategoriji latinski rod promijenjen prema češkom i poljskom jeziku. nego čagatajska butalag »glup«, od buta »klada«, pisma. U govoru učenih ljudi upotrebljava
slavenskom apelativu reka f. Kako su rijeke Lit.: ARj 8, 298. Cronia, ID 6. REW* v. ASPh 29, 627, i Elezović, JF 14, 204. U se izraz alfa i omega u značenju »početak i
bile divinizirane, može se raditi i o rodu ve- 988. DEI 3, 401. Štrekelj, ASPh 12, 452. arbanaskom bez dočetnoga -a: budal, v. GM svršetak«, a nalazi se već kod Marulića koji
zanom na primitivnu religiju; c) u izražavanju 50. Za ostalu literaturu v. SEW 96, Mladenov ga je uzeo iz Apokalipse I8 te mu daje značenje
durativnog vida kod glagola : platiti pf. prema abája ï, prema Vuku još baja f; oboje se
48. Miklošič 23. ARj s. v. Măreţii 306-7. u stihu: On je alfa i o, početak tere fin ( =
plaćati durativum < plati+a+ti, roditi pf. govori u Dalmaciji; pored toga prema istom
àbdest = àvdest (obično kao objekt uz svršetak).
prema rađati impf. < radz + α + ίζ, sjeći < vrelu abájija i abájlija f »konjski pokrovac na
glagol uzeti) »umivati se po islamskom zakonu Lit.: ARj \, 29. 67. 126. W P 2, 320. Mla-
*sěkti prema stjecati impf.; d) fakultativna sedlu«. Balkanski turcizam iz oblasti konjske
prije molitve«; prema našem pridjevu obra- denov 3. Elezović l, 5.
deiksa u sufiksu priloga mjesta: sad — sada, terminologije. Nalazi se još samo u rumunjskom
abai i odatle u deminutivu abăioară obrazo- zovanom s pomoću općeg pridjevnog sufiksa
kad — kada, kud — kuda. Može se zamije-
vanom pomoću latinskog sufiksa -oară < -ola. -ъп àvdesní (Vuk), poimeničen s pomoću abemàrija f (Dubrovnik, Zore) = (s afe-
niti sa e. Ulazi u narječjima i u glagolske pri-
Rumunjske riječi znače isto što sahraca < -iça àvdesnica »ubrus čim se muslimani rezom a-) vamarija (hrv., južna Italija) »an-
loge na -vši, -ci: pjevajuća za pjevajući (Pavi-
tur. çaprak »pokrov za sedlo, konjski pokrov« otiru kad uzmu avdest« (Vuk), nastadoše naši đeosko pozdravljenje«. Od tal. avemmaria <
čić). Zamijenio je -i u veoma < velmi.
(Lokotsch 395). Prema Daničiću od tur. (bolje oblici bez dočetnoga t: àbdes (Crna Gora) = lat. ave Maria »zdravo, Marijo!«, anđeoske
Lit.: ARj 1,82. 67-74. 90. 91. 93. 94. 122. avdes = ãvdes (Kosmet, Elezović 2, 491 ; ondje riječi upućene Bogorodici.
Meillet, MSLP 20, 108-110. Bruckner, ASPh ar.) 'abai, 'abaji. Oblik abăjlija turciziran je
kod nas prema brojnim našim izvedenicama imamo i složenicu avdesăna f, v. -ana). Riječ se Lit.: Wędkiewicz, RSl 6, 235.
10, 184. 11, 130. Bruckner 1. SEW 21. Λίζ-
klošič 1. Trautmann 1. Măreţii 256. Leskien na -li (v. -lija). nalazi i u bugarskom i arbanaskom je-
§§ 356, 437, 459, 485. Vandrák l, §§ 428—441. ziku. Balkanski religiozni turcizam koji po- àbis m (Dubrovnik) »zla godina« (meta-
Lit.: ARj l, 28. tječe od perzijske složenice ab »voda« i dest
Jagić, ASPh 31,553. Elezović 1,15. fora, s pridjevom božji), s denominálom i
abàrat pf. (Smokvica, Korčula; primjer: »ruka«. Oba su elementa indoevropske riječi. prefiksom s- : sabisati se pf. (Dubrovnik) »pro-
aba f »grubo sukno i od njega napravljen kosa ti je lako abarat) »prevariti ptice^ divljač Dočetno -i može analogijom prijeći i u -г: pasti, prosjesti se«. Odatle postverbal sàbis
ogrtač«, odatle pridjev materije abeti < aba i ribe, izazvati kod njih opreznost kod lova avdez (prema bes > bez, gen. beza). m (Polj ica, od vitra). Zoranie ima abes, u ko-
+ -en, poimeničen pomoću sufiksa -jak (v.): nesmišljenim činom, tako da uvide klopku, Lit.: ARj l, s. v. Elezović, NJ, n. s., l, jem je e mjesto i kao u tal. gesso < gr. gyp-
abènãk, gen. -aka m »kapa od abe«, radna npr. kod ribe ješkom koja ne odgovara«. 154. i si. GM 1. sos. S umetnutim m (tip dumbok) pred labi-
imenica izvedena pomoću turskog sufiksa Očito od lat. aberrare, dosada potvrđeno abeceda f »kolektivni naziv za sva slova jalom ambiz (Bosna, Ljubuški) = àmbis (Vuk,
-džija (v.): abadžija m »koji gradi odijela od od zapadnoromanskih jezika samo u log. nekoga pisma«, nastao od prva četiri slova Dubrovnik) = âmbis (Kosmet) »propast, bez-
abe«, odatle prezime Abadžić (< -đžijić), aerrare »varati«. latiničke abecede abcd; odatle naše izvede- danica, bezadnjica, provalija«. Denominál na
posvojni pridjev abadžijin »koji pripada abadži- Lit.: REW3 19. nice s pomoću sufiksa -ar (v.): abecedar, -ara, -ati: àmbisati se pf. (Vuk, Crna Gora) »dirumpi«.
ji«; odatle abadžīnica »radnja abadžijina«, određeni pridjevi abecèdãrskl, abecední. Po- Sa: h hambis (18. v.). Kavanjin ima gavez
pa pridjev svojstva i pripadanja abadžijskī = abdâl (Kosmet, Elezović l, 471), provincijski možda u značenju »bezdan, propast«. Ako
stoji i izvedenica s pomoću -ica (v.-ica, bez d):
abadžinskī i apstraktum abadžiluk (v. -luk) pridjev (indeclinabile) i imenica m (primjer: je u tom značenju i ista riječ, fonetski je od
abécevica f. Sinonim je azbuka (Vuk, bug.
»zanat abadžijin«. Balkanski turcizam arapskog abdal cövek, sinonim: budala, bena, zamiata), nos prema navedenim varijantama nejasan,
arapskoga podrijetla. Odatle prezime u Banjoj azbuka) = azbuka (Kosmet), àzbukva te
podrijetla (od ar. 'aba, istoga značenja). Nalazi odatle deminutiv azbukvica i izvedenica az- naročito početno g; υ mjesto b bio bi grčki
se u svim balkanskim jezicima. Luci Avdalović. Pridjev je ušao u upotrebu izgovor kao u južnoj Italiji àvisso, e mjesto i
bukvidnjak (17. v., Bijanković) = azbukivi-
preko derviša koji njime označuju svoju ekstazu kao kod Zoranića, a z mjesto s kao u ambiz.
Lit.: Elezović, SDZb 4, 491. Mladenov 1. dnjak (Levaković, 1693) i skraćeno bükvica
SEW 22. ARj l, 27-28. Lokotsch 2. Miklošič (dervisan-i abdalan). Općenit je danas, naprotiv, To je učena posuđenica < gr. άβυσσος >
na čitavom hrv.-srp. teritoriju balkanski tur- (u izrazu očitati nekome bukvicu) prema
\. Pascu 2, 106, nro 2. starocrkvenoslavenskom nazivu äz za a, buky lat. abyssus (kao i u Romaniji), ušla je u jezik
cizam, također arapskoga podrijetla, a u vezi
= bukva za b, i odatle određeni pridjev az- preko crkve.
abàîn, gen. -ina m (Dubrovnik, Cavtat, sa abdal i ž>e/zd»lud«: budalam i f < tur. budala,
sinonim za bena, mangup, bug. ahmak, iz bučni, sinonim za abecedni, i bukvar, gen. -ára, Lit.: ARj l, 29. 80. 3, 115. 564. Elezović
Čilipi, Korčula) = abain (Božava) »(staklo) sinonim za abecedar u značenju »početnica«.
oblasti ruganja i psovanja. Kao pridjev poznat l, 14. Štrekelj, DAW 50, 11. REW3 56.
otvor na krovu«. Od tal. abbaino, stfr. baie Mjesto abeceda govore obrazovani ljudi i al- DEI 11.
»otvor«, postverbal od baer < lat. baiare s je u Kosmetu (Elezović l, 63: ovoga budăloga
abòkãt -(a)c -(a)c ač
l

abòkãt, gen. -ata m (Hercegovina, Crna nesreću; odatle cincarska izvedenica abraseti -ikas i -ikis, koji mu morfološki, semantički kov turen (Vitezović, Kronika 1575: v ladanju
Gora, Boka) = abukât (Rab, Dubašnica, Baš- »impertinent, bezobrazan«. U arbanaskom ab- i fonetski odgovaraju. Veoma je raširen u grada našega Gakova turna v Mejmurju)
ka) = albukat (Istra; al- je zamjena za ad-) rash »Kakerlak«, u dakorumunjskom samo za tvorbi apelativa i toponima. Osnovna mu je zove se — ispuštanjem hrv. pridjevskog sufik-
= bákat, gen. -ata (Bosna) = bokát (Rab) konja. funkcija deminutivna, no ona se vrlo često sa -ου-, madž. Csáktornya i njem. Tschakaturn,
= óvókat, gen. -ata (Lumbarda) = avõkat Lit.: ARj l, 30. Elezović l, 12. Lokotsch gubi kao u otac (v.), jaganjac, stoźac pored ali se u narodnom govoru krati s pomoću ovoga
(Korčula) = avòkãt (Dubrovnik) = avukat 9. Tiktin 4. GM 2. Pascu 2, 106. stog, stupac pored stup, gradac pored grad, sufiksa: Čakovec, gdje je supstantiviran pri-
(Božava) = avukat (Kosmet). Od tal. avvo- brusač pored kruh. Kod hidronimą označuje djev. Ovako građeni toponimi bili su često
cato, poimeničen part. perf. od (ш ìus) vacare abrîvat (se) pf. (Smokvica: vapor se ab- pritok : U пас pritok Une, ispor. u Rumunjskoj u pluralu, jer su označivali naselje; tako u
»pozvati na sud«. Prefiksom ad- izražava se rîva) sa značenjem koje je u tal. abbrivare Olteç pritok rijeke Ohe, ili u Rusiji Donec 18. vijeku desertům Marianczy, desertus pa-
pomaganje onome koji je vocatus. Značajna (pomorski , termin) »acquistare la normale pritok Dona. Iz deminutivne funkcije razvila gūs Bratoschovczy u Donjoj Podravini danas
je promjena tal. geminate w > b, koja se celerilà«. Postverbal apriva f »kretanje broda se funkcija za oznaku mladoga i za oznaku glase (kao imena ljudi) u singularu Marija-
nalazi i u krčko-rom. (veljotskom) abucuat. uslijed vlastite snage«. Sa gubitkom počet- srodstva: ždrijebao, junac, vrabac, stric, üjac пас, Bratoševac (Hamm, Rad 275, 11).
Upor. i obratno p < bb u opat (v.). Postoji nog α (prefiksa), kao u paritat, duperai: bri- (vûjac u narječjima) pored ujak. Ova funkcija
vati »napredovati« (16.v., Nauke Bernarda). Sufiks je izgubio svoju izražajnost kad oz-
i izvedenica na -luk (v.): avukãthk (Kosmet). dade se potvrditi u antroponimiji od najsta- načuje pojedini predmet ili kad mu osnova
Preko srvnjem. voct = voget »beaufsichti- Od kelt. *brīgos »snaga« > tal. brio. rijih vremena: Adamizo za hrvatske narodne ne postoji više u jeziku; tako kolac, gen. koca
gender Beamter« = nvnjem. Vogt = Vogd Lit.: ARj 1, 656. REW* 1297. DEI 7. dinastije (od Adam), Radinac od Radin, odatle od kol-, koje kao osnova postoji samo za se
< advocatus potječe slov. vòjd m, polj. wójt, ime familijskog naselja Radinei u Srijemu. u kajkavskoj leksikografiji (Belostenec), a veza
rus. voit »der Dorfälteste«. Prema lat. advo- àbrum m (Dubrovnik), ribarski termin:
»mamac što se baca u more da se okupe ribe, Iz deminutivne funkcije kod imenica za s glagolskom osnovom kol-i-ti ne osjeća se
catus > advokat, gen. -âta (Vuk, dijai, i dvò- više, premda postoji kolektiv kolje od kol.
kat m, Zagvozd, kot. Imotski) u današnjem pa tek onda se metne meka s udicom« sa muška lica razvila se veoma raširena funkcija
tvorenja nomina agentis od jednosložnih Izgleda da je sufiks -äc uklonio u ovom slu-
književnom jeziku. Na zapadu postoji i stari a > o obrum (16.v., Vetrame, Stulić) »ma-
mac, meka«. Toponim Punta de Brome (neg- glagolskih osnova: kosac, plątać, lažac, lovac, čaju homonīmiju sa kolo. Bez ikakve izražaj-
sinonim odvjetnik m. nosti je sufiks u lonac, palac i kobac zbog toga
dje kod Lepetana, Boka), zacijelo naziv ri- pisac, ranac, kupac, borac, pijevac, sopac (čak.),
Lit.: ARj l, 29. 33. 34. Kušar, NVj 3, tvorac, žrec (v.), glumac itd. Ova je funkcija što ne postoje više osnove Ion-, pal- u jeziku,
337. Kušar, Rad 118, 21. 24. Budmani, barske pošte. Postverbal od abrùmat pf. prema
još i danas živa: uspor, tečajac, milicajac. a kob je semantički daleko od kobac. U vijenac,
Rad 65, 165. Štrekelj, DAW 50, 72. Cronia, impf, abrumavat = obrumati pf. (Mljet, Po-
tomje, Stulić), obrumavat impf. (Mljet) te Rjeđe su složenice s objektom kao prvim ele- gdje je sufiks baltoslavenski kao i osnova (lit.
ID 6. Banali 2, 169. Elezović 2, 491.
(metafora) abrumavat (Čilipi) »povraćati« < mentom: čovjekoljubac. Ova se funkcija pro- vainikas), ne osjeća se veza sa vijena, koje
mlet. abrumar < *adbromare od gr. βρώμα širuje time što služi za tvorbu nomina agentis je arhaizam u današnjem jeziku.
abonos m »tvrdo drvo crne boje koje po-
tječe iz Indije a u vodi otvrdne kao kamen«, »zalogaj«, odakle i nprov. broumet »isto što od pridjevskih osnova i tako služi kao mor- Lit.: Măreţii 25. Leskien §§ 423, 390,
odatle glagolska izvedenica uabònositi se pf. abrunvi (dem. na -et) te glagol broumeja »jeter fološki elemenat u poimeničenju pridjeva 468, 357-8, 393-4. Vandrák l, § 604, pi
i prošlih participa aktiva i pasiva: starac, 620. Boskovic, JF 15, 36. 97-100. Glede
»u vodi očvrsnuti« (o drvetu, Vuk) = (u Kos- dans la mer l'appât dont on se sert pour attirer
akcenta v. R. Brandt, Sborník v česť Millera
metu) abanos. Balkanski turcizam (cine. aba- le poisson«, što je isto što abrùmat (Dubrov- astrae (toponim Oštre), Dubočac (toponim),
305-10.
noz, ngr. άμπάνοζι, bug. abanos, rum. aba- nik), -eja < *(brom)idiare, u Kalabriji abru- zubatac, mrtvac, gubavac, kradljivac, carevac,
nos) arapskoga ili, bolje, egipatskoga podri- macatu »nutrito«. Sa semantičkog gledišta krastavac, u toponimiji Petrovac (lat. ecclesia
-acija, imenički sufiks latinskoga podrijetla
jetla (Battisti) mjesto koga se u zapadnim upor. fr. amorce (poimeničen part. perf. Şti Petri), davalac, vladalac, poznavalac,
(-ãtio) za izvođenje glagolskih apstrakta (lat.
krajevima govorilo eban m (17.v.), pridjev ž.r. *admorsa od admordere). Drugo je zna- istražwalac, znanac, žganac itd. Iz ove funkcije
-ātiis kao nastavak prošlog participa pasiva
ebanskl i eben (Stulić), iz gr. έβενος > lat. čenje ovog grecizma u španj. »razmrviti«. razvija se izražaj opreke muškoga i ženskoga
i -io, gen. -ionis). Nalazi se najprije u učenim
(h)ebanus, prema starogrčkom izgovoru su- kod imena stanovnika (etnika) tako da u mo-
Lit.: ARj 8, 475. Zore, Tuđ. 1. FEW l, posuđenicama gdje je u najviše slučajeva oboje
glasnika b > sttal. èbano pored èbeno; upor. 557. REW 181. 1326. 1327. Deanović, AR ci j i izražava muško lice u opreci prema žen-
posuđeno, i osnova i sufiks: obligacija f i ob-
i našu izvedenicu êbanovina sa sufiksom prema 21, 276. Rohlfs 393. Isti, Diz. Cal. 58. skome, koje se izražava sufiksima -ka, -ica
ligirati, publikacija i publicirati, konfiskacija
hrastovina. (sinonimi su mu sufiksi -janin /v./ i -lija):
abundaţi, -ânı pf. (Marulić, 16.v.) »umno- Samoborac prema Samoborka, Kranjac prema i konfiscirati, komemoracija i komemorirati.
Lit.: Lokotsch 3. Pascu 2, 106, nro. 1.
žiti se izobilja«. .Ušlo je i u pučki pomorski Kranjica, Smederevac prema Smederevka, Pri- Odatle je apstrahiran i dodan na našu glagol-
Mlađenov 1. DEI 1407. Elezović 2, 491. sku osnovu u uživácija f (od uživati).
Meyer, Türk. l, 27. ARj l, 29. govor na Hvaru za obratnu morsku pojavu števac prema Prištevka itd. Ista funkcija od
od oseka — oseknut: abundat — opRmat (od -äc i -janin dovodi do konglutinata tipa Za- äc1 m (Bella, Stulić, danas u Dubrovniku
abraš m »konj pjegav, šaren«, provincijali- plima), odatle postverbal abunda (Hraste). Od grepčanin (kod Belostenca još Zagrebec). Kod nepoznato) »apium hortense«. Vuk ima ák
zam (Kosmet), odatle pridjev na -ast: abrasasi, tal. abbondare, lat. abundare. imena krajeva može ispasti sufiks -ina: Ra- (Dubrovnik) »petrusin, peršun, peršin«. Da-
bug. abrasest konj »s bijelom pjegom pod Lit.: ARj l, 30. REW3 52. đevac prema Radevka od Radevina (knežija ničić tvrdi da obje ove riječi ne postoje u na-
repom«. Vuk ima samo pridjev abr. "Ijiv »pje- na desnoj strani Drine). U svim ovim funkci- rodu. U 15. i 17. v. aleb nepoznatog postanja.
gav« sa sufiksom -Ijiv (v.). Osnovna je ime- -(a)c, nom. sg., gen. -ca, opći slavenski su- jama ovaj je sufiks još i danas živ i izražajan. Lukaj ima arb. aç -i -a »kopar, mirodija, ani-
nica potvrđena kod nas još u prezimenu Ab- fiks kategorije k za muški rod. Nepostojano Osjeća mu se značenje još u ovim slučajevima: ta«. Slov. i kajk. opih, gen. -iha (Belostenec,
rās, Abrašević i u toponimu Abraševa Bara. a nastalo je od kratkoga ie. ». Zbog toga se ako je toponim sintagma koja sadrži posje- Jambrešić, Stulić, Šulek) potječe od stvnjem.
Balkanski turcizam (tur. abraş »konj s bijelim pred njim mijenjaju osnovni suglasnici k,g,h dovni pridjev i apelativ kao Bajina Bašta Eppich istog podrijetla (o- pretpostavlja a-).
i crnim nogama«) perzijskoga ili arapskoga u č,ž,š. Suglasnik c razvio se od k (upor. mi- (Srbija), bajinac označuje ne samo čovjeka Oblik ač potječe od lat. apium. Glede pı > i
podrijetla (äbräš) istoga značenja. U cincar- cati pored mikati u narječjima). Upor. su- (Bajinac) nego i predmet, »duhan iz Bajine upor. inćun, sic. ačča, u južnoj Italiji accio.
skom se govori i za čovjeka i stvari a znači fiksalnu varijantu -ika (v.) i litavske sufikse Bašte« (Šapčanin). Sintagmatski toponim Ca- Zamjena č > k nije objašnjena. Opih pretpo-
1 acètati -acī
ač acetati

koje označuju konkréta (odjevne predmete, jedno i s ribarskim terminima: decelaţi, -am. kać (Kosmet) = muskać (Lika) »muškarac«
stavlja ukrštanje Eppich i tal. appio, ali može
alat, itd.). Kao osnove služe imenice i glagolske pf. (Zore, Cavtat, Hektorović) »izvaditi, is- i prema glagolskoj osnovi mazarać m (Stulić)
biti i kao olito — jelito. Apium je mediteran-
osnove: kijača (upor. Kijac u toponimi j i), plesti ribu iz mreže«, (protivno) inčetat, -am »gizdelin« < mazati. Postanja je nejasna.
skog postanja. Ako je u vezi s ie. i mediteran-
pregača (v.), šajkača (od tur. šajak, v.), sum- (Zore, Cavtat), mietala je riba (Šibenik), (s Upor. ngr. -ακης koje dolazi u deminutivnoj
skim korijenom ap- »voda«, interesantna je
porača, drljača, veljača (v.), nategača (v.), po- metatezom suglasnika n) ičintati (Žirje, subjekt funkciji osobito kod ličnih imena i prezimena.
naša svodnica, od sintagme s vode (se. biljka).
tegača (vrsta mreže). Služi kao morfološki je riba) »zakvačiti se u saki tako da se uguši«. Mogao je ući u jezik crkvenim putem preko
Lit · ARj l, 30. 65. 9, 55. Pleteršnik l, Postverbal inčet m (Korčula: riba od incela) novogrčkih ličnih imena. Upor. Nikolai Hri-
834. REW* 526. DEI 255. elemenat kod poimeničavanja pridjeva na -ov:
brezovača, Ijeskovača, makovača, komovača, »riba koja se izvadi iz oka rukom«. Od lat. stodulovič rodom iz Soluna, u Kosmetu Mi-
-ač2 je opći slavenski sufiks kategorije k za klekovača. U ovoj je funkciji vrlo raširen i disceptare, inceptare (od capere) zacijelo preko jalaćko < ngr. Μιχαλάκι (ν. i rum. prezime
muška lica. Od dragih slavenskih jezika raz- u toponimiji: Pitomaca, Popovača, Leskovača dalm.-rom. Glede c > ć upor. ćifal. Mihalache). Evo još riječi obrazovanih tim
likuje se duljinom vokala, — u drugim je (ŽK). Veže se sa sufiksom -io u -jača (v.). Lit.:ARj l, 30. 2, 330. Rešetar, Štok. sufiksom: bekać m »scolopax rusticola«, bè-
slavenskim jezicima vokal kratak. Ova du- -ača ima i afektivnu vrijednost koja se može 238. Skok, Term. 84. REW* 43. 48. nać, gen. -aia (Lika) »budala« ( < bena),
ljina je nastala najprije u zatvorenom slogu pojačati augmentativnim sufiksom -ina (v.): burlac »salamandra maculosa« (< bura, sa
u nominativu a zatim je analogijom prenesena derača pored deračina, otimačina, premeta- ačik, prilog, »otvoreno« u vezi s glagolima -rl- < -rn-), cepać = copai (Kosmet) »veliki
u ostale padeže. Upor. -äc i -ad. Kratak vo- čina. Kad se označuje muško lice, kao u ju- pogledati, odgovoriti (Mrkonjić-Grad, Bosna, komad« (< arb. ćope »komad«), culai, gen.
kal nalazi se po pravilu u femininu -ača (v.) načina, ne radi se više o sufiksu -ača, . nego Budmir), također u vezi s pridjevima koji -ăia (Srbija, Leskovac) »puzdra«, golać, gen.
i -ačica. č je nastao od pridjevskog ie. sufiksa 0 -ak (v.). Dočetak -a može se zamijeniti sa znače boju: ačik plavo (Srbija). Elezović 2, -aia (Vuk) »1° goli sin, 2° puž, 3° toponim«,
-io: -aklo > -ač. Sufiks je prema tome prvo- -ka u igračka, pljuvačka, koje je, kako pljuvač- 495 bilježi ačik kao pridjev »otvoren (o bojama)« golesać pored golesak = golešak = golišak
bitno pridjevski, ali se femininum upotreb- nica pokazuje, nastalo od pljuvača. ali ne daje primjera iz kojih bi se vidjela pri- »Lychnis dioica«, gorskać, gen. -аса (Banija)
ljava u mociji vrlo rijetko: narikača, udavača, djevska upotreba. Nalazi se još u arbanaskom »castanea vesca« (od gorski), grbać — garbai
Lit.: Maretić 258. Leskien §§ 361, 362, i bugarskom jeziku. Balkanski pridjevski
alâkaca, za koje feminine ne postoji mas- 374, 395-8. Vandrák l, 586. 612. Boskovic, (Šulek) »nasturtium officinale«, guntùrac, gen.
kulinum. Funkcija, koja je još živa, jest stva- JF 15, 39. i d. 106. 131-143. Bělic, JF 15,238. turcizam (açik od açmak »otvoriti«). -аса (Vuk) »bolest u konja, kad im ide gnoj
ranje nomina agentis od imperfektivnih gla- 1 d. Grubor, JF 8, 21-32. Pekmezi, Gramm. Lit.: ARj l, 30. GM 20. Mladenov 12. kroz nos« (od gùntura), lijai, gen. -aia (Srbija,
golskih osnova na -α-ti: sijač od sijati, iz- 220. Pascu, Sufixele 197. od lija) »lisac«, lipsać, gen. -oca »sirota« (od
davač, trubač, nosač, ispitivač, berač, brijač, áčiti se, acīm se impf, »govoriti razvlačeći Upsati), lipeai m (Kosmet) »crkavanje«, lu-
igrāč, vikāČ, cjepāč, otimač. U tvorenju ime- -ač(a)k m, -áčka f je deminutivni pridjev- riječi nepristojno i kao ludeći se« (Vuk), da- kovać (Vodopić) »albium rotundum et roseum«
nica za predmete noviji su opasat i, izolirano, ski sufiks. Nalazi se i u češkom jeziku (ma- nas se upotrebljava na istoku (Sterija), odatle (od pridjeva lukov), muzgać m »elodone moscha-
ogrtač (od pf. opásati, ogrnuti < ogrtati). leckd). Nastao je gomilanjem pridjevskih de- imenica ač f koja se upotrebljava samo u vo- ta« (< muskatï), patáé m (Riječka nahija) »stoka,
U ovoj funkciji sinonim mu je sufiks -atelj, minutivnih sufiksa -bk i -bk, slično kao u kativu: idi, ači\ (BI 1,30). Glagol je onoma- stado« (od arb. participa pate = pásur »imućan«
s kojim se kadikad naizmjence upotrebljava: kajkavskim imeničkim deminutivima tipa -ićak, topejskoga podrijetla izveden od izgovaranja pasure »ricchezza«), puštao (Martijanec) »ćuk«
izdavatelj pored izdavač, predavač pored gen. -ićka (ŽK) u pipčīčak od ptpãc, gen. pipca äaa, da bi se izrazilo prisiljeno čuđenje. Ne (od uzvika pusk, kojim se imitira glas te ptice),
predavatelj. Rumunji u sva tri dijalekta po- (ŽK) »mali pokretni nožić s drvenim drškom«. može biti u vezi s turskim açmak »otvoriti«, rzać (Kosmet, šatrovački) »konj« (od rzati),
sudiše ga s tom razlikom što kod njih tvori Ide medu karakteristične hrv.-srp. deminu- niti je istovjetan s praslavenskim *ačc, ačiti stuhač, sugai (Kosmet, prezrivo) »Arnautin«
nomina agentis od imeničkih osnova, upor. tivne nastavke sa dvostrukim sufiksom tipa u pogledu značenja. Refleksiv je prema opá- (od šuga), zmijać »Schlangenmännchen« (od
codaciu »repat« od coadă »rep«, luptaciu »borac« -ahan (v.). Primjeri: lagačak, ludačak, pu- čiti se. zmija). U jednom primjeru raširen je talijan-
od lupla »borba«. Kod imeničkih osnova u načak, slabačak, suhačak, uzačak. Prema ve- Lit.: ARj l, 31. SEW l, 32-4. skim augmentativom -one > -un: dragaćun
hrv.-srp. kao i u drugim slavenskim jezicima lik, ovolik, onolik, tvore se i rijetki deminutivi (Omiš) »lanius excubitor«. Upor. i prezime
rijedak je: kolač < kolo. Isto je tako rijedak velikāčak, onolikāčkī, ovolikāčkī (Vuk). De- -äc je sufiks za muški rod živih bića, s Dubrovčanina iz 14. v. Mazarać (od arb.
prijelaz u ť deklinacijų da bi se izrazilo ko- minutivno se značenje ne osjeća u dugačak duljinom samoglasnika kao u -ač (v.) koja modhullë, rum. mazăre »grašak«) i toponim
lektivno značenje: divljač, gen. -ci. Bradai (pored dugačak ŽK). U nejačak ne radi se o je nastala najprije u zatvorenom slogu. Od Madaraćev dèh, koji pripada crkvi treska-
(od brada) postoji kao prezime, Sokač od so- dvostrukom deminutivnom sufiksu, nego o slavenskih jezika nalazi se samo u hrvatsko- vačkoj.
kačii »kuhar« isto tako. Značajno je također deminutivu od nejak dobivenom s pomoću srpskom, i to pretežno na istočnom području.
Ne poznaje ga ni čakavsko ni kajkavsko na- Lit.: Hirtz, Amph, 13. 183. Hirtz, Aves 9,
što kulaç posudiše Arbanasi obaju dijalekata. jednostrukoga deminutivnog sufiksa -bk. 13. 41. 45. 76. 94. Elezović l, 364, 366. 401.
I Arbanasi i Rumunji posudiše još kopaç = rječje. Ne može mu se utvrditi pravilo za
Lit.: Maretić 313, § 361. Leskien §§ 543, 404. 425. 2, 419. 423. 488. ARj l, 858. 3,
copadu »klada«, Madžari szakács. Kako je već tvorbu. Služi u mociji samo jednom u srndać
546. Bělic, ASPh 23, 134 i d. Trautmann, 208. 251. 292. 293. 501. 699. 4, 58. 102. 214.
gore rečeno, -ača je u mociji za femininum ri- KZ 46, 183-4. m prema srna f. Pridjevske su osnove kadikad 356.-541. 930. 7, 146. 170. 184. 8, 182. 9, 698.
jedak sufiks. Femininum od -ač tvori se do- raširene nejasnim suglasnicima, tako zelenbać
davanjem -ica (v.): -ačica, gdje je također ačenat, -ām pf. (Dubrovnik, Cavtat) »mi- (prema zelenáč ŽK), crndać »Steinadler«, cr- -acī, pridjevski sufiks u određenom obliku,
očuvan kratak vokal: prodavačica. mikom pokazati«. Od tal. accennare < lat. vendać prema bilač (Jukićeva narodna pjesma) po postanju upravo particip prezenta imper-
adcinnare, denominal od tal. cenno m < kslat. »vojnik s bijelim remenima preko prsiju« i fektivnih glagola na -α-ti, koji je izgubio gla-
Lit.: v. -ača. gluhać = gluvać »tetrijeb« (Kolašin). Raširuje
cinnus, možda grčkoga podrijetla (od κινέω golsko značenje, ali je zadržao aktivni ili pa-
-ača f karakterističan sufiks za hrv.-srp. »pokrećem«). jednostavne osnove: puhač (Srbija) = pu(v)ać sivni smisao iz kojega se razvio smisao mo-
jezik jer se od ostalih slavenskih jezika nalazi Lit.: DEI 23.851. REWS 1932. (Vuk) od puh, mulac »nezakonito dijete?. Jed- gućnosti koju izražavaju svi ovako izvedeni
u ograničenom opsegu samo u slovenskom nom označuje stanovnike u pejorativnom pridjevi. Upor. fr. café chantant. Prim-
jeziku. Od sufiksa -aí razlikuje se time što acetati, -ām pf. (16.V., Nalješković) »pri- (posprdnom) smislu: (etnikum) Řkać (možda jeri: brijaći, jahaći, cjelivaća (ikona), jedaća
ne tvori nomina agentis, nego samo imenice miti«, učeni talijanizam, ali može da ide za- od graecus > Grk). Poimeničuje pridjev muš- (soba), obuvaći, oraci (vő, zemlja), pasáci (re-
-acī adàmanat adàmanat àdrapovac

men), paşaca (zemlja), pisaći (stroj), poljevacī neživo (za predmete): bürad, ćebad (od tur. Dubrovnik) = dijòmanat, gen. -nta (17.v., Fatila, u zn. »lijep, ljepota«, također u obliku
— polīvacī, spavači (vagon, neologizam), ćebe), dřvljad. U posljednjem primjeru poja- nar. pj.). Pridjev (s ngr. nd < ni) adamandovb. jadidar Ajkuna (i opet u nar. pjesmi). Riječ
stajaći (broj), šivaća (mašina, neologizam). čava kolektivan smisao izražen sufiksom -je Obliku adàmanat odgovara kod Dantea ada- je u Bosni potvrđena i kao imenica (GIZM
Odatle neologizmi jedaća soba, pletača (pored (u drvlje}. I ovdje se može govoriti o sufiksal- mante i staromilansko adamanla. Dolazi od 20, 10—11): osvojiti ... svakog adiđar a u zna-
pietica) igla (gdje je -aći anologijom prenesen nom konglutinatu. Kolektivan smisao što ga gr. άδάμας, -άντος od δαμάω »krotim« s čenju »blago, dragocjenost, nakit«. U arbanas-
i na suglasničke osnove jed- i plet- od glagola izražava sam sufiks -ad može se pojačati s po- privativnim prefiksom α- »ne«. Odatle preko kom jadigar »lijep, značajan, vrijedan gleda-
jesti i plesti). Ovim se pridjevskim sufiksom moću sufiksa -ija grčkoga podrijetla: Srbà- ar. i tur. alamas, eljmàz m (Kosmet) = ai- nja«. Turcizam perzijskog podrijetla (perz. slo-
u vezi s imenicama (sintagmama) označuju dija, Šokadija, momčadija (Javor 15, 644), mas »1° kamen za sječenje stakla, 2° dijàmanat, ženica jad k'ar, tur. vulg. yadigâr) istog zna-
predmeti (alati itd.)- Poimeničenje vrši se s po- ženskadija, također u imenu kraja: Šumadija, 3° muško ime prema ž. Elmaza (Bosna)«, čenja.
moću sufiksa: brijaća dobiva -ica (v.): brija- Špinadija (odatle Spinadinci kao Šumadincf). također rus. almaz i tal. almás. Na arapski ob- Lit.: ARj l, 32. 8, 590. Korsch, ASPh 9,
ćica, šivaća (igla) kaže se u ŽK siváčka. Sta- Lit.: Maretić 258. 268. 289. Leskien § 514. lik smjera možda i alem-kamen u narodnoj 505.
jaća zvijezda (upor. njem. Fixstern) kaže Se Vandrák l, 655. Vondrák, £TZ 58,214. i d. pjesmi (v.). Glede napuštanja dočetnoga -ant
u neologizmu stajaćica s nepravilnom izmje- upor. u Engadinu adam »Befestigungsring admiranat, gen. -anta m (Kavanjin, Pjev.
nom ć > č. Spavaći veže se jednom sa su- ad2 m, u nekih pravoslavnih Slavena (Bu- an dem Schlitten«. Ova je orijentalna riječ crnogorska) = armìralja m (17.v., Mikalja,
fiksom -iv (v.): spavaćiv. Svi su ovi pridjevi gara i Rusa) sinonim za pakao (v.), posuđe- možda akadijskog (mezopotamskog) podrijetla poslovica) = arminarta m (Pjev. crnog.) =
hrvatsko-srpske inovacije. Stara je tvorba, nica je iz stgr. αδης »Had, podzemni svijet« elmešu »dijamant«. Oblik gemanat = demanat armiljara m (poslovica) = amlralja m i danas
koja se nalazi i u češkom i poljskom jeziku, > lat. ades > tal. ade. Ušla je iz crkvenosla- odgovara madž. gyémánt, a taj je u vezi sa prema njem.: admiral, gen. -ala. Od tal. ai-
pridjev domaći, poimeničen sufiksom -in, venskog jezika i u jezik leksikografa (Mikalja, dijàmanat, dijòmanat = danas dijamant u mirante (16.V., upor. španj. i port, almirante,
koji izražava individuum: domaćin m pored Belostenec, Stulić), jednom i u narodnu pjesmu kojem je gr. 'početak aS- od άδάμας bio una- obrnuto u admiranat prema lat. admirări).
domaćina m (analogijom prema starješina). te u Gorski vijenac. Zabilježeni su još oblici krštanjem sa διαφανής »proziran« izmijenjen Dočetak -ante prema comandante. Armiralja
U staroslavenskom bio je ovaj pridjev raširen adb m (13. v.), jad (16. i 17. v.), odatle i pri- u το διαμάντι, arb. dhjamandi < kslat. diamas je iz mlet. armiragio (-gio < od starijeg -ja
u domaštbnb koji nema nikakve veze s parti- djevi adov (14.v.)j adski, adovan (14. i 17.v.), koje je potvrđeno na tablicama sa zaklinja- < -lo). Dočetak -a stoji za -o kao u gimnazija,
cipom prezenta, nego je istoga podrijetla kao adovit (18.V.), pa jadov (17.v.) i jadovan, te njima (defbdonum tabelláé). Tèlenta (Mostar, prezime) < tal. tenente. Do-
u opći, stcslav. obbštb, tj. ie. sufiks -í raširen s po- današnji učeni oblik hod. Riječ nije ušla u čeci -artaj -ara sadrže ar. rahl s članom ar-
Lit.: ARj l, 31. 2, 384. 393. 3, 127. Mla-
moću sufiksa -io i dodan prilogu doma- od- narodni govor. denov 2. Vasmer 5. 13. Vasmer, GL 40. GM 86. -rahr. Amlralja je od tal. ammiraglio. Riječ
nosno prijedlogu оЪъ-. U staroslavenskom Lit.: Miklošič 1. SEW l, 24. Mladenov Elezović 2, 511. Isti, Ný 2, 47. DEI 54. 138. je evropski složeni arabizam. Prvi dio slože-
jeziku bilo je takvih pridjeva izvedenih od 3. ARj l, 31. 4, 393. DEI 58. Vasmer 5. Vas- 1279. FEW 28. nice sadrži ar. 'amir »zapovjednik«, drugi
raznih glagolskih osnova s pomoću sufiksa mer, GL 40. dio ar. rahl »prijevoz« ili a'ali »vrhovni«. Zna-
-tub: pitija voda (Suprasliensis 549) »aqua pota- adatat, -ām pf. (Potomje, Pelješac) »pris- čenje je »zapovjednik transporta« ili »vrhovni
bilis«, nesítrzpětija moka »intolerabilis puni- ada f u istočnim podunavskim i podrav- tati, pričvrstiti, priljubiti«. Pridjev na -ьп zapovjednik«. Amir (od glagola amara »zapo-
do«, slično u češkom i poljskom jeziku. Ženski skim krajevima sinonim za ostrvo (Srbi), > -ân adatan (Potomje) »prikladan, srodan«. vijedati*) je potvrđeno u našim historijskim
rod poimeničen je u pisaća od pišati, odatle otok (Hrvati), turskoga podrijetla (< tur. ada), Od tal. adattare, pridjev adatto < lat. adaptus spomenicima: veliki amira (prema Vasmeru
je sufiks prenesen u eufemizam 'mokraća. odatle deminutiv adica f. Piše se i izgovara (7.V.) prema adaptare (Svetonije). Od istog < άμιρας), Pajazitb = veliki сагь атігь Ва-
također hada zbog početnoga a koji se u hrv.- lat. glagola s njem.-fr. -ieren > -irati: adap- jazit, amire sultan. Riječ se proširila sa Sici-
Lit.: Maretić 313, § 361 b. Vandrák 539, §
-srp. dijalektima izgovara kadšto sa slabom tirati, adaptiram. Apstrakturn iat. adaptatio lije, gdje je za vrijeme Normana bila službeni
492. Havránek, Slávia 7, 769. 780. Boskovic,
NJ, n. s., l, 116-131. aspiracijom. Tako i u arbanaskom jeziku. Do- > adaptacija, njem. die Adaptation, fr. l'adap- naziv ministra mornarice, po cijelom Sredo-
lazi u naznačenim krajevima i kao toponim tation. zemlju.
-ad1, gen. -j živ je kolektivni sufiks t-deklin. (Perina, Kovačeva adică u Donjoj Podravini;
Lit.: DE/ 55. REW3 146. FEW 28. Lit.: ARj l, 32. 81. 111. 5, 279. Mon.
za živo, rjeđe neživo; upotrebljava se najčešće v. Hamm, Rad 275, 41). Nalazi se i u bugar-
şerb. 182. 534. REW* 423. DEI 139. 168.
u štokavskim govorima. Samoglasnik a dug skom ada i arbanaskom hode. adei, također hadét m (kao hada za ada), FEW 88. Lokotsch 69. Vasmer 6. Vasmer,
je zbog istog razloga kao i u -äc, -äc, -as. Ovaj Lit.: ARj l, 31. Mladenov 2. GM 144· sinonim danas gotovo na čitavom teritoriju GL 43.
je oblik sufiksa donekle karakterističan zahrv.- za običaj, uredbu, red (Vuk). Elezov'.ć l, 4
srp. jezik, jer ostali slavenski jezici poznaju adalet m, turcizam arapskog podrijetla, t« 2, 491 bilježi za Kosmet akcenat âdet, gen. adorati, -am impf, i pf. (16. i 17.v.) prema
samo -jadb koji u nas dolazi u izvedenici čeljad potvrđen samo u izrazu donese neke adalete âdeta i prilog adetâ »obično, onako kako je impf, na -va- odor avati, -oravam (16. i 17.v.)
(od iste osnove od koje je i koljeno, no ta veza (18.V.). Od vulgarnog izgovora 'adalet za uobičajeno«. Opći je balkanski turcizam (adet, »pokloniti se, klanjati se, častiti«, od tal. — lat.
više ne postoji u današnjoj jezičnoj svijesti). arapsko <adala od 'adi »pravednost«. Ovamo prilog adeta »véritablement, tout simplement«) adorare.
Živ je u izvedenicama od naziva za domaće ide iz Kosmeta adlua f »redovni građanski arapskog podrijetla u istom značenju (ar. Lit.: ARj l, 32. 58. 111. 5, 279. Mon. şerb.
životinje: järad, jünad, živād, pilad, perad, sud« (protivno urfija »prijeki sud«), od ar. <ada), potvrđen u cincarskom, bugarskom, 182. 534. REWS 423. DEI 139. 168. FEW
prasad, telad, ždrebād. Odatle je prenesen izvedenice 'odliyye < 'adl. arbanaskom i novogrčkom. 88. Lokotsch 69. Vasmer 6 (od Petra Vel.).
i na bliznad i na sintagmatsku imenicu nâ- Lit.: ARj l, 31. Lokotsch 2. Elezović 1,4. Lit.: ARj l, 32. Lokotsch 16. Mladenov 3. Isti, GL 43.
zimād. U svim ovim izvedenicama živi u je- Pascu 2, 106. GM 2.
ziku i primitivům, dok kod gamad osnova adàmanat, gen. -nta m (14. ili l S.v., Stu- àdrapovac, gen. -ōvca m (Vuk) pored
više ne postoji. Veže se također s deminutiv- lić, Daničić) = adamant (Kavanjin) = ge- adiđar = adidžar = odidar (Vuk) m u àdrap m i odrapać, àdrapavac, odatle àdra-
nim sufiksom -če: unučad, siročad, Sfpčad, manat, gen. -nta (kajk., Belostenec, Jambre- narodnim pjesmama kao epiteton ornans in- povica f, apstraktum adrapóvština od àdra-
momčad, 'pastorčad, paščād, Arapčād, ropčad, šić s pridjevom gemantov) = démant m (Be- declinabile uz imenicu koduna i ženska lična povski + -ina, àdrapski pored àdrapovackî
Latinčād, varoščad. Rijedak je u izrazima za lostenec) = dijàmanat, gen. -anta (l S.v., imena kao Fatila: adiđar kaduna, adidžar u značenju »vojnik poderan, odrpan«, »dje-
Adžam 11 afrik
àdrapovac 10 A ilžam

pored ageamiu. U Kosmetu apstraktum adža- Također kao apstraktum s turskim sufiksom
čak odrpan«, pejorativne riječi koje se govore (ŽK, ~ pôsť). Iz crkvenog latiniteta adventus mlluk pored adžanňhk m znači »neznanje, -luk: aferimhk m »pohvala«. Turcizam iz
u Vojvodini, Banatu, Baniji i Bosanskom (se. Christi), poimeničeni part. pret. od adve- djetinjasti postupak«, adžamiska rabota, isto oblasti kurtoazije, raširen u svim balkanskim
Novom (ovdje selo Adrapovci). Očito je da ntre. Prevedenica je prišašće, došašće (Gospodnje). u bug. adzamălăk i cine. pridjev agiami »ne- jezicima (perz. podrijetla < afärin, a to od
je osnovna riječ àdrap, gen. àdrapa. Sufiksi Radna imenica na -tore (adventor) živi u iskusan, novajlija«, agiamilache »ludost«. Opći afrin »pohvala«). Dočetno -m mjesto per-
-äc, -ovac, -avac naši su dodaci. Geografska oventur (Lumbarda) = aventúr, gen. -ura balkanski turcizam arapskog podrijetla. zijskoga -n u balkanskim jezicima osniva se
area isključuje Elezovićevo izvođenje iz stgrč. (Korčula) u značenju »kupac« < tal. avventore. na turskom vulgarnom izgovoru; nije iste
Lit.: ARj l, 37. Lokotsch 29. Mladenov
το άνδράποδον »rob« (NJ l, 58-60) i Vu- Lit.: ARj l, 33. Kušar, NVj 3, 337. REW3 3. GM 2. Elezović 2, 496. Pascu 2, 106. prirode kao -m u burjum (v.).
kovićevo iz tal. atroce (GodCup 14, 214 — 42), 3219. DEI 382.
Lit.: ARj l, 36. 123. 3, 50. Skok, Slávia
koji se uostalom ni fonetski ni semantički ne adžijäsma f (Kosmet) »vodica, posvećena
ađutanat, gen. -nta m (Vuk) »1° pomoćnik 15, 180. GM 3. Elezović l, 23. 2, 495. Mla-
slažu. Kako se radi o pejorativnom nazivu voda koju donose hadžije sa božjeg groba denov 11. Pascu 2, 106. Deny § 1059.
za vojnike, moguća su dva izvora, prema Da- (npr. generala)« = adutant (Šibenik) »2° ma-
u čiju se ljekovitost mnogo vjeruje«. Unakršte-
ničiću < njem. Haderlump »čovjek odrpane linar iz makine za ulje«; di > đ je prema la-
njem sa hadžija zamijenio je -džija prvobitno afijūn, gen. -una m (Vuk, Srbija) = afi-
odjeće« prekrojen prema našem glagolu dra- tinskom. Prema tal. aiutante m (nar. pj.,
У ili g koje se nalazi u búg. aj azma pored jôn, gen. -Sna (Kosmet), na zapadu opijo =
pati, drpati, ili < njem. Trabant, od koje Crna Gora) = (s metatezom samoglasnika)
agijazma = ajazmo, arb. ajazmë f »Weihwasser«, opih pored opijum. Balkanski grecizam koji se
potječe i stčeš. i stpolj.drab »pješak«. Posljednje jautanat, gen. -anta (Crna Gora). Poimeničeni
rum. aghiazmă, stcslav. agiazma f pored raširio preko tur., rum., bug., arb. afion,
je manje vjerojatno. Navedene su riječi za- part, prezenta adiutans, gen. -antis od lat.
agiazmo n »eucharistia«. Balkanski crkveni ngr. άφιώνι, tal. a/ione. Stgr. бтио > lat.
cijelo ušle u narodni jezik spomenutih krajeva adiutore ^pomagati«. Kao vojnički termin
termin grčkog podrijetla < gr. άγιασμα, ap- opium > ar. > tur. afiūn.
iz graničarskog njemačkog jezika, kako će se običnije bez nepostojanog a: ađutant, dijal.
straktum od άγιος. Lit.: ARj l, 34. 9, 56. Elezović l, 23. Ele-
vidjeti i iz drugih naših germanizama, upor. ađutant.
Lit.: Elezović l, 23. Tiktin 31. Mladenov zović, y F 14, 231. Mladenov 11. Lokotsch
toponim Lemuštrānjga < njem. Alarmstange Lit.: ARj l, 34. 44. 492. REW3 172. 25. Tiktin 27. Korsch, ASPh 8, 647. GM 3.
12. GM 6. Vasmer, GL 41.
na Kordunu i antroponime Cantrãjtar (ŽK) SEW 24. Pascu 2, 106, nro 8.
< njem. Tanzreiter, Maj öf ar, gen. -ara (Jaska) ädžaba, prilog koji se dodaje pitanjima u adžuvan, gen. -äna m upotrebljavaju Vuk
< njem. Maihofer, apelative boktar m < sumnji (v. Elezovićeve primjere iz Kosmeta). i Daničić u prijevodu Sv. pisma u značenju afikat, gen. -kta m są impf, na-m- afikta-
njem. Wächter, šlljbot m < njem. Schildwacht, Turcizam arapskog podrijetla (ar. prilog »mladić«. Riječ je perzijska (güwan) istog vati »(upravo od sintagme ad fictum) na
halbot (Petrinja) < njem. Hauptwacht. I ağeba, ağaba, ağeb »čuđenje« i pridj. u vezi značenja. [Potvrđena je i u BiH. Došlo nagodbi utvrđena cijena« = (sa metatezom
drugi dio složenice može se svakako preina- s prilogom adžäip »čudan«); u Kosmetu kao preko turskoga ercuvan »jorgovan« < perz. kt > tk) àfitak, gen. -itka m (Dubrovnik,
čivati: za Schöpflöffel govori se pored šeflja indeclinabile (adžaip čovek), isto tako u bug. ergewãn »id.« (Škaljić)]. Prčanj) »najam«. Može biti ili latinizam ili,
f i šefarka f (Petrinja), šefrka f (ŽK). adžaib »čudan, divan« i čine. agiaipe »drôle, vjerojatnije, leksički ostatak iz dalmato-rom.
bizarre, curieux à voir«. Arapski se prilog Lit.: ARj l, 37. Škaljić2 71.
Lit.: ARj l, 32. jezika (upor. trakta > tratka < lat. tracta).
meće ria početku rečenice kao i u Elezoviće- äf = häf m (Vuk, Vučitrn) = äv m (Ko- Od srlat. affidare (prefiks ad i particip /ictus,
vim primjerima. Opominje na poštapalice smet), sinonim radica, bug. hav »tanke dlake poimeničen, 10. v.) »cijena najma« od figere.
ađrfato n (14. i 15. v.) pored adrbfatb m
(1396) i adhfato »praebenda, zadužbina (za turskog podrijetla kao elemek, dója, bajagi, u suknu, kadifi, platnu na jednoj strani«. U ostaloj Dalmaciji dalmato-rom. oblik bio
besplatan sto)«; r pored l je novogrčka pojava, kojima se davao turski izgled našim rečenicama. Upor. havli(ja) (v.). Ograničeno raširen je preplavljen talijanizmom (ct > tt) àfit m
upor. αδελφός / αδερφός. Sufiks -ato je lat. Taj je običaj vladao nekada i kod umetanja balkanski turcizam (< tur. haw) istog zna- (Perast, Boka), postverbal od afitat, -ām pf.
-atus. Dolazi od srgr. άδερφάτον prema njemačkih i talijanskih suvišnih riječi u naše čenja. (Dubrovnik, Cavtat) »iznajmiti«, sa zamjenom
ngr. αδερφός »brat«. Izvedenica na -tor: rečenice u Hrvatskoj, Dalmaciji i Istri. tal. prefiksa a- < lat. ad našim na-: nafiti-
Lit.: ARj 1,34. 3,545. Mladenov 669. Ele-
adrfator m (15. v.) »onaj što uživa ađrfato«. Lit. : Elezović 2, 496. Mladenov 3. Pascu zović 1,2. vati, -ujem (impf, sa -iva-, Budinić) »najmiti«.
Upor. semantičku paralelu brašćina »objed 2, 106. Deny § 443. Sa gubitkom a- prelazi u sandhiju u fit m
u bratovštinama«. afan, gen. afana m (Rab, Božava) = ăfan (15. v., Božava, u Sloveniji Notranjsko) kao
Adžam m označuje u· nar. pjesmi i kod m (Potomje, Cavtat: pasti u afan) »nesvjestica, u tal. fitto »kamata«, denominal na -ati filati,
Lit.: ARj l, 33. Vasmer, GL 40. Gundulića Perzijanca i Perziju, ali za oznaku fitam impf. (Belostenec) »davati u najam, na
zvenimenat«. Postverbal od afànat se (Cavtat,
zemlje tvori se izvedenica s porhoću -ija (kao Dubrovnik) »zacrveniti se (više od stida)« — kamatu«, na -ovati fitovati, -ujem (Beloste-
adukavati, -dukāvām impf. (Potomje) »od- Srbija): Adžamija. Pridjev se tvori od izve- nec), radna imenica na -nik fitnik m, pridjev
gajati« prema pf.. adukati u part. perf. pas. áfámat (Božava), s asimilacijom na distancijų
denice adžamījskī (15 — 17. v.), ali postoje f — n > f — m. Od tal. affanno, affannare, na -alis fitava (Božava) »affittuale«.
adukon »odgojen«. Od lat. > tal. educare i izvedenice od Adžam: adžamskī »perzijski«,
»odgajati« (14. v.) (prefiks ex- > e- koji je neodređenog podrijetla, vjerojatno franačkoga. Lit.: ARj l, 34. 3, 59. 7, 320. Pleteršnik
apstraktum adžamstvo »Perzija«, Adzamkinja 3
l, 200. REW 3280. DEI 76. 1660.
izmijenjen sa a- u našoj posuđenici, i *ducare Lit.: Kušar, Rad 118,17. Cronia, ID 6,104.
(Gundulić, nar. pj.) »Perzijanka« i Adžamlja-
prema dux, gen. -cis). S lat. prefiksom co- REW3 250. DEI 72. EEW 47—48. Prati 16.
nin, augni. Adžamina »Perzijanac«. Mjesto a Gamillscheg 1, 193—94. afrik m (16. v., Kašić) »jugozapadni vjetar«.
»SU-« postaje apstraktum koedukacija »zajedničko čita se i e kao u turskom: Hádžem, adžemskī Od tal. africo = affrico »vjetar iz Afrike,
školovanje djece obaju spolova«. (u nar. pjesmi, Kanavelović), ovako i rum. afèrim = avèrim (Crna Gora) = aferim lebić«. Starija je posuđenica văz jăpark (pri-
Lit.: DEI 1424. Agem, agemasc »Perzija, Perzijanac, istočnjak«. m (Kosmet) »pohvala«, također uzvik za koji log, Molat; vaz je složeni prijedlog va <
Ime naroda prenesoše Arapi na luda i nevjesta su sinonimi internacionalna riječ bravo i ъ + iz) »na jugozapad«, japrk (također to-
àdvenat, gen. -enta (Dubrovnik); od 16. čovjeka, tako da se u narodnoj pjesmi govori balkansko masala u ironickom značenju u pl. ponim), na japrk (Veli otok) »ad occidentem«;
v. kod hrvatskih crkvenih pisaca (Divkovića, luda adžamija i momče adžamija. U arapskom »grijesi«. U nar. pjesmi uzvik je i bez početnoga u trojezičnoj zabilježbi iz 1557. za označivanje
Bandulavića, Posilovića, Glavinića, Filipovića, 'agami znači »barbarın, tuđinac«. Jednako u a-: ferim (ferim tebe, ljubi moja, snaha naša). granica nekretnina u Zadru jāparok: hrvatski
Kanižlića) = advent (ŽK), pridj. advencki bug. adžamija »neopiten čovek« i rum. agemiu
afrik 12 agàzli agàzli 13 agun

naziv za lat. quirina, mlet. garbin (prema Jeli- koji nije ušao u upotrebu. U narodnoj pjesmi skom azfak (na cigare, na puška) sa stezanjem agravaţi, -am pf. (16. i 17. v., tranziti van
ćevim ispisima iz zadarskog arhiva), odatle postoji pored aga i oblik agan, koji upotrebljava agi > a kao u ağaç > aç. Ali ovaj apstraktum glagoli »činiti tegobu«. Od tal. aggravare
nastaje i pridjev japršnji. žena u vezi moj agane, što je nastalo prevođenjem nije izvedenica od yağız »mrk« nego od ağız (prefiks a < ad i denominai od gravis).
Lit.: ARj l, 34. Bartoli l, 291. 2, §§ 377. i prekrojavanjem iz turskoga benim agam »moj »usta«, ağızlık »ono što se meće u usta«. Spo-
aga«, tako da je agan kao Milan neka vrsta Lit.: ARj l, 36. REW* 3855. DEI 87.
563. REW3 272. minjemo ga ovdje jer se turski samoglasnik
hipokoristika. Apstraktum se tvori s pomoću (jery) zamjenjuje sa α i zbog toga što je ispušten
-āg m, -aga f rijedak je sufiks kategorije g sufiksa -luk: agàluk (18. v.) = hagaluk, bug. gen. agrška m (Vuk), sinonim
početni suglasnik j, valjda zbog miješanja obiju
raznog značenja. Nalazi se samo u hrv.-srp. agalăk »agin feudum«. Osnovno aga veže se prešljen (v.), u Kosmetu agršak, -a m (a ostaje
riječi.
jeziku. Izmjena kratkog i dugog vokala je kao kao drugi elemenat s ličnim muslimanskim i u genitivu!) »kolut od razne materije koji se
Lit.: ARj l, 35. Mladenov 3. Elezović l, 3. natakne na donji dio vretena radi boljeg zamaha
u -äc m prema -ača f. Izražava kolektivno imenima (tip Hasan-aga) i tada se deklinira
značenje u šiprag m, ali u svijesti ne postoji samo drugi elemenat jer se ime smatra kao pri predenju«. Vukov oblik pokazuje da tursko
agirai, -am pf. (Prčanj, Muo) = agèrati
više veza te izvedenice sa šipak (v,). Kolektivno složenica. Zbog toga se stavlja crtica. Odatle a u dočetnom zatvorenom slogu može postati
pored agirati (Bijela, Boka) »(ribarski termin)
značenje ima i izvedenica prtljāg m = prtljaga brojni muslimanski patronimici tipa Smailagić. nepostojano. Turcizam ağırşak istog značenja
opkoliti mrežom, zakoliti da se ne izgubi pošta
f od glagolske osnove prtiti — prtljati, dok Za razliku od beg, nema patronimika sa -ović. nije dosada potvrđen u ostalim, balkanskim
kad se ima trata potezati«. Primjer: Agirão
je radna imenica pejorativnog značenja mùt- U narodnoj pjesmi ponavlja se i pred mu- jezicima.
sam na tu poštu (Muo). Odatle apstraktum
Ijaga, a mùtljag — mutež opet kolektiv od slimanskim imenom: Oj čuješ li, ago Asan-ago. na -ancija (v.) agirâncija f »zaokruženje«. Lit.: ARj l, 36. Elezović l, 4.
mutljati — mutiti, isto tako krčag od krčiti. To je nastalo zacijelo zbog potrebe građenja Primjer: Na agiranciju bili smo, a riba pobjegla,
Dolazi i u konglutinatu sa -ulja (v.) u sov uljaga deseterca. Isto je i kod beg (v.). Umetnuti se kažu u Prčanju da tako Muljani govore. Očito agün m (Dubašnica, Vrbnik), morska riba
od sova, gdje pojačava augmentativno značenje. može zbog istog razloga i epiteton gazi (v. se radi o dalmatskom denominalu od γϋρος koja se zove i aliga (v.) = ölig Uliti aguni
U vinjaga nije sufiks, nego je drugi elemenat gazijd): Čuješ, aga, gazi Smail-aga. Bio je > tal. giro, *adgyrare (prefiks ad-) > tal. (Feretić, Statut verbenski 9) = agun, gen.
složenice od osnove riječi jagoda. Izgleda običaj da uplivne porodice u Turskoj i Bosni aggirare sa očuvanim velarom g. Gür m (Do- -una (Rab). U Dubrovniku (tako ï u Račišću)
da je postanja afektivnog (pejorativnog) kao nose naslov aga, odatle bosanska imena kao broselo, Lika) »(zidarski termin) duga motka, se ta riba zove gavun, gen. -una = gavun
i -enda (v.), nastao baš rastavljanjem složene Adem-àga Mešić. Opći balkanski turcizam kojom se miješa žbuka u mutionici« nije potvr- (Vuk) = gavun (Božava), gavuni pl. (Muo)
imenice vinjaga, koja se u svijesti veže sa raširen u svim balkanskim jezicima (tur. đen u drugim narječjima. Nije izvjesno da = gavun (Smokvica, Korčula) = gavun
vino, a izražava rđav okus. aga »id.«). li ide ovamo. Moglo bi se raditi u toj riječi i o (Perast) = (bez v) gaün (Split) = gaūn, pl.
Lit.: Măreţie 259. 297. Leskien § 444. Lit.: ARj l, 34. i si. Lokotsch 28. Mladenov domaćem postverbalu od gurati (v.). Naziv gauni (Vrgada) = (sa v > g) gagün. Odatle na
Vandrák l, 628, § 610. 2. Vasmer 4. Deny § 1159. GM 4. Ehi, s. v. otoka Žirje n (potvrđen je Curi) može ići -aria > -ara, -era (mlet.) u imenu mreže:
Pascu 2, s. v. ovamo. Pretpostavlja υ > ги i razvitak giù > gavunāra (Dubrovnik, Mljet) = gavunâra
m deklinacije a (17. v.), hàga (Crna ž kao u Sipan < Giuppana. Inače je grčka riječ (Molat, Božava) = gagunôra, agonêra (Vrbnik)
Gora), aga, gen. âge porde age (Kosmet), agata f (Kavanjin, Bella): plemenití kamen zastupljena u italijanizmu dir m (Dubrovnik, »bucavica«. Mlečani posudiše također dalma-
jednom u narodnoj pjesmi u turskom i našem koji se zove agata (A. Kadčić). Nije potvr; Cavtat, Šibenik: učinit dir, idem ù dir, pàsãjmo tinski oblik gavon (Budmani, Tommaseo).
pluralu agalári. Značenja su različita: a) u nar. govoru. Od tal. àgata iz srednjovjekov- dva dira), impf, na -va- điravat, dirãvãm U naučnoj terminologiji ta se riba zove ciupea
gospodar zemlje (Vuk, Bosna, Kosmet), si- nih lapidara, a to iz gr. αχάαης = gagātes (Dubrovnik, Potomje) »ići amo tamo, okretati aiosa (> tal. cheppia), atherina hepsetus, u
nonim čiiluk-sahibija (Bosna) = cif lik saibija »Pechkohle«. Belostenec i iz njega Stulić se, kružiti«, (sa d > j) jirõvât impf. (Brusje) Rovinju ziro < gerres (Ive), u tršćanskom
(Kosmet); b) zapovjednik janjičara; uHasanagi- imaju akstan iz njem. agtstein, srvnjem. aget- prema jirãt pf. : jir oj brod, nemoj jir ovát brod agon »Ährenfisch«, u krčko-romanskom agaun
nici zapovjednik vojničkog odreda; odatle stein »Bernstein«, složenica od agt < ágata < tal. giro, girare. Deminutiv na -élla girèlla »seppia« (veljotizirano mlet. agon f) = u
bosanska prezimena kao Đonlagič »zapovjednik i Stein »kamen«. Upór. u narodnoj pjesmi > direte f pl. (Dubrovnik) »kvačice koje pri- mletačkom na Krku agon. Razlikuje se od
dobrovoljaca«, Bešlagić; c) u vezi s pridjevom alem-kamen zlatni (v.). Drugi su hrv.-srp. ljubljuju škure pri lastri, virandula (u Šibeni- ligan (v.). Augnţentativna je izvedenica od
haračlijski (v. harač) »sabirač poreza«; d) u nazivi jantar i ćilibar = čelibar, gen. -ára ku)«. Imperativna složenica džirasol (kalk, lat. acuş s pomoću sufiks -one. Osnovna se
vezi s turskim pluralom od krz (v.) »glavar (v.)- Šulek) »suncokret, Lelianthus«. Toponim Na riječ prevodi u iglun = iglúni (Kostanjica,
harema« (Kizlar-aga u Osmanu); e) naj- Lit.: ARj \, 35. REW* 3635. Weigand- diranu gornju, donju (Muo, ribarske pošte), vje- Boka) = iglun (Krtole) od igla = (čakavski)
starije tursko značenje srodstva »stariji brat« Hirt 28. DEI 82. rojatno je isto što Agiran na Mljetu koji dolazi iaglun (Račišće) = iglica ili jaglica (Račišće),
(upor. paša) očuvano je i kod Vuka »djever, od *aggerlanum < lat. aggeries »hrpa, gomila«. s umetnutim n inglun (Prčanj) = inglûn (Le-
muževljev brat«, ali tada postaje hipokoristik agàzli, indeklinabilni pridjev značenja »mrk«, petane, Boka). Gavun pokazuje krčko-romansku
po akcentu i dočetku: ago — aga; u Kosmetu a izveden s pomoću turskog imeničkog sufiksa Lit.: ARj 3, 502. Hraste, JF 6, 187. Skok,
Slav. 211. REW1 3937. DEI 1816. diftongaciju (au za lat. naglašeno o, upor.
aga gen. age, »stariji muškarac u zadruzi -U, epiteton ornans u narodnoj pjesmi pred rasaun < ratione). To je jedini ostatak veljotske
za mlađe žene; srodnici njihovih muževa«. imenicom gavran: i izvede agazli gavrana. agrarna f (akcenat u Banjoj Luci, Srbija, diftongacije iz ribarske sredine na Jadranu.
U turskom dobiva sufiks -ça: agata »najstariji U turskom se kaže yağız »mrk«. ' ez -li. Znači Milićević). Znači isto što i izvedenica agra- Igla na Krku je prevedenica za mlet. (istarsko)
brat«. Ovaj oblik očuvan je u Bosni u prezi- da je izvedenicu stvorio naš narodni pjevač tnaluk »nervoza«. Daničićev akcenat agrarna angusigola (deminutiv od acus + -ūceus +
menu Agačić, u toponimu Agačića Majdan. slijedeći maniru uobičajenu u narodnoj pjesmi, ne poklapa se s turskim naglašivanjem dočetnog -icula) = j'igla = angožigola (u izgovoru
Aga je nepismeni Turčin za razliku od pisme- upor. Skok, Rad 272, 39-48. U Kosmetu sloga. Zbog toga bit će pogrešan. Nije ista Hrvata u Vrbniku). Upor. tál. -dijai, angosella
noga, koji se zove efendija (Kosmet). Ovako postoji apstraktna izvedenica od yağız s riječ kao i agrarna (v.), ali je stvorena na isti < *acucella. Mletački je deminutiv izopačen
i u Turskoj. Posvojni je pridjev agin (17. v.), turskim sufiksom -luk: ăgazlak pored ãgbzhk način od tur. ağrımak »osjećaj boli«. Turcizam u Mulu (Muo, Boka) u dîngula ili igla i u
od čega poimeničenje sa -iça àginica »agina »tanka materija od pamuka ili svile kojom mu- koji dosad nije potvrđen u drugim balkanskim dôglo n sa nejasnim d. To su sve različite ribey
žena«, dok je àgica deminutiv od aga; kvali- slimansko ženskinje pokriva lice i usta kad jezicima. dijelom male i sitne, kao gavun, dijelom velike,
fikativni pridjev je àginskî, jednom i agačkī, iziđe na ulicu«. Nosile ga i kršćanke. U bugar- Lit.: ARj l, 31. Skok, Slávia 15, 180. koje imaju dugi nos, srebrnaste, žive na po-
ah(a)n 15. -āj
14 -ah(a)n
mu se može i sufiks -in (v.): Milašin (upor. slimani. Arapska je izvedenica od ličnog imena
vršini mora, ne na dnu. Ovamo ide zacijelo još poznaju duljine poslije naglaska. Samoglasnik Milaime, hrv. toponim). Kad u 15. v. pro- kao Ahmed, upor. medžidija.
gâvorica (Brač) »smaris vulgáris«, u kojem je α može varirati sa u, tako i й sa š. Oba a nastala pada slavenska lična toponimija, od svih Lit.: ARj 3, 564. Skok, Slávia 15, 180.
-un zamijenjen drugim sufiksom. O gubitku su iz debeloga poluglasa б, i to prvo α po za- ovih hipokoristika prave se porodična descen-
početnog a- upor. guća (v.). konu, a drugo a po zakonu harmonije iz mekoga dentna prezimena na -ič, -ević, -ović. Akcenat- à(h)tapod m (Vuk) = ahtapot (Łazić) =
Lit.: ARj 3, 114. 116. 115. 4, 408. Skok, ь. Pridjevski je sufiks nastao iz sufiksa -zh, sko je pravilo za ove pridejvske deminutive da oktapodb m (st. srp.) »(h)obotníca, polip, octo-
Term. 37 sl. Banali 2, 169. Jurišić, NVj 45, koji se očuvao u hipokoristicima od ličnih imena odreda nose akcenat " na osnovi. Nije demi- pus vulgáris«. Balkanski grecizam (složenica
181. Kušar, Rad 40, 10. 18. REW3 130. lve (upor. st. hrv. Sedeh > češ. Zdech) i općeg nutivni sufiks i drugog je postarija u čohan, ngr. όκταπόδι > όχταπόδι »osmokraka«, od
70. DEI 205. pridjevskog sufiksa -ъп ;> -an (v.). Demi- kozanı mèsan, ružan, rebràm, solani, zemljan. οκτώ »osam« i πους, ποδός »noga«), bug.
nucija počiva na prvom elementu h, koji dolazi Ovdje je dijelom postao iz -епъ > -en (v.) ahtapod, oktopód, arb. aftapoth, oftapoth, eine.
ah, refleksivna amorfna interjekcija, koja se u starohrvatskim hipokoristicima u vezi sa poslije palatala (kozan, ražan, zemljan) i (o)htapode, túr. ahtapodi.
nalazi u svim jezicima i dolazi sa samoglasni- samoglasnicima oii: Milohna (odatle prezime odatle prenesen na mèsan (upor. ntesnen 2К,
Milohnić na Krku), Vojihna (odatle toponim gdje je pridjevski sufiks dva puta izražen: Lit.: ARj l, 4І. 59. 8, 877. Mladenov 378.
cima u prijevoju: oh, eh, ih, uh (v.); h se prenosi 12. Pascu 69, br. 1278, 1279. Vasmer, GL
odavde i na jaoh. Izrazuje začudenje pred vo- Vojnić}. Primjeri: lăgahan < *1ъ§ъпъпъ > -ъп i -епъ), čohan, a dijelom je nastao iz -ьпъ 41, 103. ZSPh 14, 466. GM 3. Matzenauer,
kativom ličnih imena, radost, želju (ah, da lagan, grübahan, mălahan, mêkahan > mikan, > (a) n (v.). Poslije suglasničke grupe a je LF 7, 4.
mi je...}, gnjev. Pojačava se dodavanjem -a: pünahan, tanahan > tanan, üzahan > uzan, mla- preneseno i u femininum i neutrum i ostale
aha. Mjesto h govori se za čuđenje -i: al aï. đahan (d prema komparativu mlađi), živahan, padeže. -aija, rijedak hrv.-srp. pejorativni sufiks
Stariji pisci, kao Zuzzeri, upotrebljavaju ahi ladan, mllanī, pünan. U prilogu dobrano. Lit.: Maretu 313, § 361 a. 314. § 362 b. za muška lica, za koji Maretić 259 navodi samo
i dodaju proklitičnu zamjenicu me sa h: ahi- Ako se pridjevska osnova svršuje na dit, demi- 318. § 365 c. Leskien § 542. Vandrák \, 635. dva primjera iz narodnih pjesama: ludaija
meh. Vjerojatno je u ovom slučaju oboje tali- nutivni sufiks dolazi na komparativnu osnovu: § 630. Rešetar, ASPh 36, 546. (od luda < lud) i prema ovome pustàija (od
janskoga podrijetla. Mjesto hi govori se j: bleđan, gladan, hladan, mlađan, žedan, sićan. pust). Interesantan je time što mogu nastati
aj za čuđenje, žalost, želju, molbu, negiranje, Ovaj je sufiks ušao i u književni jezik, a živ ahar, gen. âhara = ar, gen. ara, har, sufiksi pejorativnog značenja stapanjem hrv.-
gnjev i ukor, te se kod Hektorovića veže sa a: je i u narječjima. Primjer iz ŽK: mlađan, gen. hara (Vuk) = ar (Kosmet) = jar (na- srp. hipokorističkog sufiksa na -a (v. bena,
aja, davori. Vuk ima također vezanje sa -a: mnedan »vrlo mršav«, bleđan »vrlo blijed«, rodne pripovijetke, kao u bug. jeziku jahăr) = luda) i -ja, dodatka turskim sufiksima -ci
âja àja kao uzvik za poricanje. Ova se značenje mâljahan > maiján »vrlo malen«. Postoji i akar, gen. àkara (Hercegovina, Bogišić) m »1° > -d&ija i -li > -lija.
razvilo zacijelo iz čuđenja nečemu. Ova veza u slovenskom jeziku málehen > majhen (ta- konjušnica (Vuk i Kosmet),. 2° dvor (Crna Lit.: ARj 6, 195. 12, 699. Maretić 259.
dobiva i deiksu k: ajak kao ondak. Mjesto k kođer kajkavsko prezime) i u ruskim narječji- Gora), 3° kuća s oborom i avlijom i sve kuće
dolazi i c: âjac, što začuđuje. Ovo a, koje se ma: boljahnyj. Mjesto -ъЪо- dolazi -ušan u naokolo (Hercegovina)«. Balkanski turcizam àis = àjis = äjs, amorfni uzvik za tjeranje
dodaje, dolazi u uzvicima i na prvom mjestu: lagūšan »vrlo lagan« ŽK, mekušan (upor. (ahır »staja, obor«), raširen u svim balkanskim volova na kretanje u stranu (Vuk) ili naprijed
ajào, ajàoh, ajàoj. Može biti istoga podrijetla mekušac, malešan), sićušan, miljušan. U što- jezicima osim. u rumunjskom jeziku, perzij- (ŽK), ăjs ŽK također hajs; kad teško ide,
i -a, koje se u rumunjskom jeziku dodaje po- kavskom prilogu lagácko »vrlo lagano« teško skog je podrijetla (perz. ãhur). Drugo a u do- akcenat je hajs; i ime vola (rogo, vokativ od
kaznim zamjenicima: acela pored cei »ovaj«. je objasniti grupu ck. Vjarojatno je c nastalo četnom slogu nastalo je od turskoga j e r y j a rogma). Odatle glagoli ăjskati, ăjsnuti, ăjsnem
Ali se u ovom slučaju pomišlja i na lat. prilog od s, koje se nalazi u tanjusan za tanahan. Iz (upor. bug. ahãr), dok u arbanaskom i novo- (Vuk) te aiskati i aisnuti (Lika, Vuk). Za obratan
hac. Također se veže sa bo (v.): ãjbo (Vuk). sk moglo je nastati ck (upor. Atanacković grčkom jeziku ostaje perzijski samoglasnik u smjer je uzvik štīs. Izgleda da je interjekcija
od Atanasije). Pored -ahan postoji i -ašan: (αχούρι = arb. ahur). ; Iz oblasti gradnje
Kao gore u talijanskom jeziku veže se aj i sa upravo složenica od àe, koju Vuk također
slabašan. Ovo š, koje je nastalo iz h kraćenjem stanova kao avlija (v.), boj (v.), kat (v.), japija
proklitikom ma: ajme za izraz žalosti, gnjeva, navodi za tjeranje volova. Odatle impf, aékati,
ukora i može se pojačati sa jao (v.) i h: ajmeh. dvočlanih sveslavenskih antroponima, u kojima (v.), dírek (v.). Oba turska značenja (1. ko- aēčem »tjerati volove vičući аеч. Elemenat -ï
Od ovoga uzvika pravi se i impf, ajmékati. je drugi elemenat bio -slav: Miloslav > njušnica, 2. obor) zastupljena su na Balkanu. nalazi se u šūs (ŽK). U Kosmetu se govori
Mjesto h dolazi u balkanskim jezicima /: af Milohna, Vojisldv > Vojihna, Sedeh < Se- sa vokalom o: oj s, koji pozna i ARj: oj s, oj ski,
deslaus < Zdeslavb) i dodavanjem pridjevskog Lit.: ARj l, 40. 3, 568. 4, 463, SEW 25.
(upor. rum. / za jslav. h u virf < vrh). Kod Skok, Slávia 15, 180. Mladenov 12. 704. ős. Izgleda da ovamo ide i uzvik ahăj (ŽK),.
Arbanasa i Novogrka dodaje se još í: arb. ie. sufiksa -io: igra veliku ulogu u hrvatsko- Lokotsch 36. GM 5. Matzenauer, LF l, 212. kojim se tjera lisica od peradi, odatle impf.
aht = ngr. άχτι. Kod Arbanasa može se i srpskim hipokoristicima: Miloš (od Milo-
tajkati, -am (ŽK).
poimeničiti ah m »žalost«. slav), Praos (od Prvoslav), Dragos (od Dra- àhbab, gen. -aba = abâb m (Kosmet)
goslav), Rados (od Radoslav). Odatle' dolazi i Lit.: ARj l, 41. 44. 34. 43. Elezović 2, 22-
Lit. : ARj l, 39. i si., 42. GM 3,4. Dicţionarul »drug, prijatelj«. Općenit je turcizam arapskog Pedersen, KZ 38, 342.
l, 74. na kršćanska imena kao u Per oš. Samoglasnik podrijetla u Bosni i · Hercegovini i drugdje,
varira u Miljuš (od Miloslav). Odatle u kršćan- premda ga ne bilježe leksikografi. Turci
skom imenu Ivaniš. Dodaje mu se i hipoko- -āj je sveslavenski sufiks iz praslavenskoga
-ah(a)n, ž. r. -ahna > -an, ž. r. -ana, su generalizirali i proširili na Balkanu arapski doba. Kao živ sufiks dolazi u svim južnosla-
rističko -a (v.) u obje kategorije: Dobriša (od plural ahbāb (sing, habib) »prijatelj« kao singu-
složen deminutivni pridjevski sufiks veoma Dobroslav), Grdiša, Perisa, Juriša, Jankiša. venskim jezicima, a od sjevernih u ruskom je-
raširen u hrv.-srp. književnom jeziku i u lar, što se često događa, upor. Juhara (v.). ziku. To je upravo složen ie. sufiks -го raširen
Samoglasno i gubi se i sa dodaje na suglasničku
narječjima. Kad se u narječjima ispušta h, . Lit.: Skok, Slávia 15, 179. Elezović 2, vokalom a. Služi za tvorenje glagolskih imenica,
osnovu češće kršćanskih imena, rjeđe starih
nastaje odatle -an, bez duljine a, koja bi morala 491. tzv. nomina actionis, ali apstraktno značenje
nastati po zakonu stezanja dvaju samoglasnika. slavenskih dvočlanih imena: Ivša, Jakša,
može prijeći u konkretno (namještaj). Samo-
Mora se uzeti da u genitivu f i n -ahna nije Nikša, Prvša (od Prvoslav), Drakša (od Dra- glasnik a je dug kao u -ač, -ag. Ako dolazi u
ahmedíja (Bosna) = hamedija (Srbija) f
bilo duljine po zakonu i da je odatle kratko goslav). Pred ś može se nalaziti i samoglasnik »bijela čalma«. Turcizam arapskoga podrijetla femininumu, onda je kratak ili po analogiji
•a preneseno i stegnuto -an mjesto an. Ovo a: Dragaš (od Dragoslav), Milaš (od Miloslav), istoga značenja, koji upotrebljavaju samo mu- dug. Veže se obično s ie. sufiksom -го, tako
-an govori se bez duljine u narječjima koja ne Petras, kao i u: Miljuš od Miloslav). Dodati
-āj 16 ajdàmak 17 ajljäzlbk

da mu je najrašireniji oblik -jaj, pred kojim u drugim balkanskim jezicima, a i u hrv.-srp. äjer m (Rab), poć v äjer »prsnuti« (Istra, lećajiv »pjegav u licu, od sunca« (od leća
se glagolske osnove na k g h palataliziraju u je izoliran. Split, Banovac, Belostenec) = (s protezom »pjega«), sipljajiv (od sipnja, s promjenom
(žš. Služi najčešće za izvođenje od perfek- Lit.: ARj l, 42. j) jâjer m (Dubrovnik, 18. v.) = jâer (17 v., pnj > plj prema sipljiv), bliznàjiv = bliznjajiv
tivnih jednostavnih i s prefiksom složenih Dubrovnik, hercegovačka narodna pjesma ) = (od blizna). Na nepoznat način došao je u
osnova. Početni palatami elemenat j mogao je àjan, gen. ajana (akcenat je možda i ajan, (s akcentom ı-\ı aer (Vrančić, Stulić) = (s j, čukljajiv (od čukalj, gen. cukija}, šaljajiv,
nastati i od tema na -i- u infinitivu kao i od ajana) m »starješina u kojem mjestu«. Balkanski kojim se uklanja hijat) ajer (16. v., Dubrovnik, žuljajiv. Nema mu potvrda u riječima knji-
-ějb i odatle se analogijom proširiti. Čisto administrativni turcizam arapskoga podrijetla Marulić, Kavanjin, Mikalja) = slov. äjer, ževnog i saobraćajnog govora. Ne nalazi se u
-oj nalazi se u uzdisaj i zalogaj (od založiti). (ar. plural a'jan »oči«, sing. <ain »oko«) nalazi se i gen. -rja (jugozapadni dio Kranjske) = (sa lišajiv, gdje je -iv došao na Пѕај.
Veza sa -to vidi se u običaj (od obiknuti), na- u dakorumunskom, bugarskom i arbanaskom i za grčko η) aur (13. v., Domentijan, upor. Lit.:Măreţie 393, § 361 e.
raštaj (od narasti), zamašāj (zamahnuti), jeziku u istom značenju. Arapski plural po- gr. αήρ) »zrak, văzduh«. Jednom se piše u
okršaj (okrsnuti). Inače se često dodaje kod stao je u turskom jeziku singular, kako se 17. v. hajer. Upor. arb. aj r. Pridjevi na -ьп ajkula f »morski pas, charcarias glaucus,
perfektiva na -i-ti: namještaj (od namjestiti), često događa. Ušao je i u bosansku musli- > -an âjeran, na -ski ajerskī (ajersko razve- monace glauca«, govori se u Srbiji za koji se
oproštaj (oprostiti), položaj (položiti), do- mansku antroponimiju (.Ajanović, Tešanj). drenje, Terzić). Oblik (j)a(j)er je pravilan govori i italijanizam pešekan (Dalmacija, Hrvat-
mišljaj (domisliti), povraćaj (povratiti), slučaj Turska administracija ostavila je na Balkanu razvitak od lat. aer(e) i odgovara posvema rum. sko primorje). [Dolazi od bug. ili rus. akúla
(slučiti), porođaj (poroditi), rađaj (roditi). više takovih arabizama: nàhija (v.), musala aier, sitai, aire, furl, ayer i fr. air. Mora se koji dolazi od nord, hakall; možda je u una-
Od imperfektivnih je glagola noćaj (noćiti), (v.), vilajet (v.). prema tome uzeti da potječe iz dalmato-ro- krštenju s njem. Hai(fisch)].
ndšaj (nositi), vršaj, ležaj (ležati), mješaj Lit.: ARj l j 42. Mladenov 12. Lokotsch manskog jezika, jer je riječ ograničena na Lit.: RK 4. Vasmer l, 9. Mladenov 4.
(miješati). U događaj pored događaj varira 38. GM 6. jadransku zonu. Od grčkog akuzativa potječe Hirtz, Pisces 15.
perfektivna i imperfektivna osnova. Rijedak tal. aria. Taj oblik posudiše pisci.^lS. v. I
je kod imeničkih osnova: naručaj (od naručje), ajâr, gen. -a m (Kosmet) »mjera ravnoteže«, on je potvrđen samo u jadranskoj zoni ârija f -ajlija je tursko-slavenski sufiks za muška
upor. stesi, brbžaj »struja« (< Ьгъгь + -ějb odatle ajãrlt, ajărim impf, »sravniti, dotje- (Cavtat, Dubrovnik, Potomje). Ovamo ide lica. Složen je od -aj, kome se ne zna pravo
od Ьгъгь). U femininumu dolazi rijetko od rivati se«. Ovaj turcizam arapskoga podrijetla zacijelo inja f (Dubrovnik) »ružno vrijeme, postanje, jer ne može biti identičan sa -aj
glagolskih osnova samo u značenju radne (ar. nar, u turskom izgovoru ayar »aloi, vihar (irija od vremena, Zore)«. Taj se oblik zatvorenjeapstrakta od glagola i nekih imenica;
imenice mješaja »onaj koji mijesi«, suđdja poids, mesure, étalon, mjera za čistoću zlata poklapa sa arb. eri (G-M) »Wohlgeruch« = -lija je svakako tursko -li (v.), koje označuje
»onaj koji sudi«, isto tako rijetko i kod imeničkih i srebra« lokalan je u hrv.-srp. jeziku, ali je eiri, određeno eirija (Godin), izvedenica na lica, potjecanje njihovo iz nekog mjesta, kadikad
osnova kvfgaja, j/rèkaja, domaja, peraja. Ali potvrđen u bug. ajar, ngr. άγιάρι, cine. -ia od ere f < *aira »Luft, Wind, Geruch«. snabdjevenost njihovu nekim svojstvom (tro-
nije izvjesno da sü -aj i -aja identični sufiksi. alare, svagdje isto značenje »verifikacija utega, Upor. za semantički razvitak *auraticum > skali, u Bosni). Služi za izvođenje od pridjeva,
Isto tako se može identificirati ovaj sufiks sa vage, srebra itd.«. Iz turske upravne termino- f r. orage »Sturm« od lat. aura = gr. αΰρα imenica i glagolskih osnova i imade kadikad
dočetkom -aj u toponimima izvedenim od logije za utege (baždarenje). »Lufthauch, leiser Wind«. Lat. aer, gen. aeris pejorativno značenje: dugajlija (od dug), gra-
pridjeva: Bjelaj , = Bilaj = Belaj (Cres), Lit.: Elezović 2, 492. Pascu 2, 107. Mla- je posudenica iz gr. αήρ, a to je u prasrodstvu najlija, novajlija (od nov), zlatajlija, točajlija
Blagaj (od blag »bonus« upor. Buna, hercego- denov 12. s našim vijoti (v.), vjetar (v.). (Baranja). Prezime Durajlija, u ŽK Dularija
vački hidronim), Kosmaj (od kosmb »kosmat«), i Dur alija (Tupčina). Možda je afektivna
Maglaj (od mbglz »maglovit«, upor. drugi albo, uzvik za poricanje »non, aja, a jök« Lit.: ARj l, 34. 41. 108. 4, 405. 421. Zore, (pejorativna) tvorevina kao -eskara u Iju-
sufiks u Meglen, Moglena kod Soluna). U (Vuk, Dubrovnik), prema Daničiću i Mare- Tuđ. 9. Pleteršnik l, 2. Kušar, Rad 118, dèskara, -endra u selendra, ženturina od žena,
tiću složenica je od uzvika aj i od enklitike 23. REW3 240. 788. GM 6. 96. DEI 287.
ovim je izvedenicama a kratko. Postoji kod WP 1, 211. gdje ima svakakvih sufiksalnih konglutinata,
ovih toponomastičkih izvedenica i fern inum: bo »naime, jer« (v.). Ispravnije prema Pavle- da bi se izrazila odvratnost.
Suvaja (od suK), Krivaja (od kriv), Crnaja, tiću potječe od tal. aibò, uzvik odvratnosti,
àjgîr, gen. -ira (Vuk) = haj gir = (sa Lit.: Skok, Rad 272, 43.
Krnjaja. Pomišlja se na to da je -aj, -aja u negiranja, koji Muratori izvodi od sintagme
ovim primjerima određeni oblik: a/ > -aj heu bone deus. Upor. bērākos (Vrbnik). Upor. disimilacijom j-r > n-r) àngîr, hàngïr = ájluk m (Vuk) = hajluk = ãjluk, gen.
mjesto -í, koji odgovara ruskom -oj (Tolstoj). za posuđivanje uzvika ājme (ŽK) < tal. hanjgir (18. v.) = jàngîr (Podgora, Dalmacija, ajlûka (Kosmet, također sa 6 mjesto u) »svaka
Još valja istaći raširenja na -ica: držajica, ahime, jok < tur. yok. Promjena tal. o > α Pavlinović) = adir (Matzenauer) »ždrijebac, plata, mjesečna činovnička beriva (Bosna),
plazăjica, stežajica, bjelajica »bijela čarapa«, nastala unakrštenjem sa ăj (v.). pastuh«, metaforickí u izvedenici ajgirača — plata vojnicima (bećarina, v.)«, odatle radna
svilajica, tulajica. Atmosferski pomorski ter- Lit.: ARj ì, 42. 362-3. Pavletić, NVj ajgiruša f (= ađiruša kod Matzenauera) imenica ajlukčija m »vojnik plaćenik« (Vuk),
min mlakajica »mlako vrijeme« ne ide ovamo. l, 362-363. Maretić, Rad 89, 115. REW3 »upaljenica«,pridjev ajgiròvit »pastušast« (Vuk). ajlbkčija (Kosmet) »činovnik«. Ovaj turcizam
To je mletačka riječ macaizzo (koja sadrži lat. 6048a. Nalazi se i u bugarskom jeziku ajgăr. Balkanski (aylık, aylıkçı) potvrđen je samo kod nas u
sufiks -aticiu > -aizzo), u koju se umiješao naš turcizam osmanlijskog podrijetla (< aygır Bosni i u Kosmetu. Uzet je iz turske upravne
pridjev mlak. Kod izraza, za predmete raširuje ajdàmak, gen. -aka m »toljaga, kijača«. »admissarius«) i ide zajedno s našom turskom i vojničke terminologije.
se s -ka: Ijuljajka, todljajka, ševeljājka. Ovaj turcizam potvrđen je u navedenom zna- terminologijom iz oblasti konjogojstva kao
čenju kod Obradovića. Izgleda da je identičan at (v.), dorat (v.). Lit.: ARj \, 43. 3, 555. Elezović 2, 492.
Lit.: Măreţii 259. 289. Leskien § 483. sa turskim infinitivom haidamak »goniti vi" ;ći Lit.: ARj l, 43. 90. 3, 566. 4, 452. Matzen- ajljäzlbk m »besposličenje«, turski apstrak-
Vandrák l, 515, § 454. Skok, BZb 1( 1921), hajde* (v.). Promijenio je prema tome kod nauer, LF 11, 345. tum (haylazlık) obrazovan s pomoću -luk,
119-128. Brugmann, IF 33, 282. nas značenje, što se rijetko događa. Potvrđen ograničen je samo na Kosmet, nastade od in-
je i u BiH. U bugarskom jeziku ima hajda- -ajiv, pridjevski sufiks složen od dočetka deklinabilnog pridjeva i imenice ajljâz (< tur.
ájam, gen. alma m (Lika, Vuk) »prednji makb i znači »glupaka«. -a imeničkih osnova i od -iv (v.). Značenje haylaz »müssig«) »besposlen, skitnica, bespo-
kraj samara što stoji ugregnut konju oko vrata«. Lit.: ARj \, 42. Mla'.enov 664. SEW 375. mu je kao i sufiksu -iv, tj. snabdjevenost sličar«. Potvrđen je i u bugarskom hailaz, gdje
Ovaj turcizam (oyum »prorez«) nije potvrđen Lokotsch 61. Vasmer l, 251. Školjić3 76. onim što kaže osnova, -j- ukida hijat. Primjeri: je proširen sufiksom -in za individua, kao

2 P· Skok: Etimologijski rječnik


1
ajljäzlbk 18 -(a)b
19 akacija

kod nas kasapiti: hailazin. U rumunjskom po- goriju osnove. Hrvatskosrpske su kreacije gïbak,
Ijubak, nizak - niži, rêzak, hoćak. Pridjevski časak, dárak, glásak, cŕvak, mravak (također »stanovnik ravnice« pored fushãr (od fushë
stoji kao prezime Hailaz (Bukovina).
sufiks -ko mogao je doći i na o-osnove i tada prezime), čovuljak = čovječuljak. Naprotiv »ravnica«), i od glagolskih osnova: vjedharak
Lit.: Elezović 2, 471. 492. Mladenov 664. morfološka funkcija veoma je razvila, i to (toskički) pored vjedhcak (gegički, ovdje kon-
glasi -ok: dubok — dublji, širok — širi, visok
— viši, žestok — žešći. Imeničke izvedenice u dva pravca. Poimeničuje pridjeve u mu- glutinat -es + -ak) »kradljivac« (od vjeth »kras-
ajmàna f (Bačka, Vuk) = jamana (Vuk)
od ovih pridjeva odbacuju od reda -ok kao škom rodu: utorak, četvrtak, petak, odavle ti«). U hrvatskosrpskom jeziku služi najprije
»kljuse u selu ili polju bez gospodara; bitanga,
u komparativu: dub(lj)ina, širina, visina, žes- prenesen i u ponedjeljak; manjak, višak, jedi- za oznaku lica koja imaju izvjesna svojstva.
sinonim java = joha (v.)«. U Kosmetu ajm-
tina, tj. tvore apstrakta i od komparativne nak = jedinac. Isto tako i prošli particip na U ovom slučaju vrši i morfološku funkciju
àna m f »neuljuđeno, nevaspitano i nespretno
osnove, · upor. težina pored teža, dubina po- -t: dobitak (rum. dobitoc »stoka«), ispravak, põimeničavanja: luđak, gluhak (također pre-
čeljade«. Odatle poàjmaniti se. Nalazi se u
red dubljina. Nadalje služi kao sufiks i za dodatak, napitak, početak, savitak = svitak zime), novak (također prezime), ljevak, gòr-
dakorumunjskom haimana »vagabund, bitan-
tvorbu pridjeva od prijedloga: prijek oď prě, ŽK, užitak, začetak, zadatak. Prema početak njãk, dònjãk, prostak, sedmak, svòjãk, također,
ga« i odatle glagol a käimani »bez posla okolo
opak od op = gr. από. Isto tako od priloga stvorene su imenice svršetak, završetak i od stegnuto u starije doba, svâk (riječ je prema
hodati«. U značenju »bitanga« i u arb. haimana
kolikoće: kolik (prilog kolt), tolik (prilog toli), nedosta(jd)ti nedostatak. Po svom značenju sve tome dubleta), vještak. Veza sa primitivumom
kao i u bug. haimana i odatle glagol haimanu-
i prema ovima onolik, ovolik, kao i od zam- su izvedenice nomina actionis. Nije stoga čudo izgubila se u junak (upor. sa suf. -ъс: junač,
vam. Vrlo raširen balkanski turcizam, koji
jeničkih osnova na -a: kàkî, tàkî, ovàkt, onàkl što ovaj sufiks dolazi i na čiste glagolske os- gen. -cd). Kad označuje lica, može se dodati
ima dva značenja: haymana(-e) »divlji, neo-
(v. niže ako} gdje dobiva određeni oblik (neo- nove prelaznog značenja: dòljevak, ulomak, i na glagolske osnove: težak (od težiti »obra-
brazovan« i »pašnjak, utrina, gdje se goni
dređeno kakav, takav, onakav, ovakav), ali ručak, zagrizah, pabirak, ovitak, lijepak, zvé- đivati«), težāk, zujāk. Varira sa -ъс: ujak u
stoka«. Metaforicko značenje postalo je opće-
u jak dolazi u neodređenom obliku jak (v.) čak, prijavak, popravak, ispravak, lažak = književnom jeziku za ûjac, gen. ûjca (ŽK)
nito na Balkanu. Daničićevo izvođenje od
i promijenio je značenje. Ne znači, kao u ožujak, držak, dometak, umetak, točak (od u narječjima prema femininumu ujna. U ovoj
hajvan, -ona »stoka« ima se zabaciti.
češkom jeziku »kakav, kaki« nego »fortis«. teći). Ali se daje i na neprelazne osnove: do- funkciji tvori maskulina i od imenica: poljak
Lit. ARj l, 43. 3, 556. 10, 121. Lokotsch lazak, stánok (lat.-dalm. stanicum) < ststa- (također etnikum i prezime), zemljak, čudak.
783. GM 144. Mladenov 664. Elezović 2, Od pridjeva količine prenesen je -ik i na stcslav.
veli, koji se očuvao u neproširenom obliku nbkb > sastanak, ostanak od ostati prema Oscilira sa -nik (v.) u vojak pored vojnik,
492. prezentskoj osnovi. Odavde do parasintaktič-
samo u čakavskim narječjima i u toponimiji koje je običnije, od nekadašnje imenice voj
âjta m (Kosmet) »pokvaren čovjek, sino- na tom području (Vela Vrata kod Cresa). kih (prefiksalnih) složenica samo je jedan »vojska« očuvane u voj (e) voda (v.). Izražava
nim za bekrija (v.), bećar (v.)«. Nalazi se Inače je generaliziran velik. Vezan na t- korak: doručak, nadimak, naprstak, omedak mociju u gùsak m prema guska f, rođak (ŽK,
bug. haita, kojim Mladenov glosira kajmana particip može označivati, kao -aći (v.), mo- (čakavski umejak Krk), oplećak, pođzimak, pri- kajkavsko rojak) prema rođaka. Služi i u
(v.), i u ngr. χάφτα »budala, besposličar«. gućnost: pitka voda.· Prema, mišljenju Trubec- krajak, ùzglavak, zapećak, zaselak, opanak tvorbi imenica koje znače predjel i pred-
Dolazi od tur. haita »hajduk, odmetnik, koga imao je pridjevski sufiks -iko i u prid- (upór. na-pęti), zaglavak, podmladak, potomak, mete: mravinjak i telećak, gdje vrši põimeni -
besposličar« i ide zajedno s balkanskim tur- jevskim izvedenicama afektivnu (deminutivnu) posobak (upor. osoba < o sobe) i do izvedenica čenje pridjeva: šljivak, gdje oscilira sa -ik:
cizmima za psovanje: budala (v.)3 bena (v.), vrijednost. Izražavao je nešto malo ili prijatno: od priloga: napredak, nazadak, prema ovima šljivik (upor. slivljâk ŽK). U ktjāk za starije
ajmana (v.), ajljaz (v.). uzak < czbkb, tanak < гъпъНъ i si. od os- posljedak. Izražava kao i -ас i materiju, a da kijb oscilira sa Kijac (čakavski toponim, upor.
novnih pridjeva czt, *іьпъ, koji se očuvaše osnova ne živi više u jeziku: pijesak, šipak, i Kijevo u Dalmaciji). Dolazi i u turskih
Lit.: Elezović ï, 8. Mladenov 664.
u komparaciji, a nestadoše u pozitivu, kad pápák, vívak, vrijesak (upor. vriština Lika); riječi: tòrbãk pored tórba. U ženskom rodu
-(a)k1 je opći slavenski sufiks iz ie. vre- izgubiše afektivnu vrijednost i postadoše sirak ne ide ovamo (v.). U ženskom rodu ne pokazuje duljinu: divljaka. Pridjevsko
mena, α je nepostojano zbog toga što se raz- morfološki elemenat za tvorbu pridjevske ka- posudiše ovaj sufiks i Rumunji i Arbanasi. postanje živo je još u jednak, dvojak, inak,
vilo iz poluglasova ъ i г., a ovi iz ie. u- i »'- tegorije. Lit.: Măreţie 313, § 361. Leskien §§ 543. gdje ima duljinu kao obično, a nema je u
osnova. U posljednjem slučaju palatalizira 546. 428. 375. 469. 399. Vandrák ì, 605, kàkî, ovàkî, onàkî (v. gore te niže -ako}.
dočetne osnovne suglasnike k g h u č ž š Iz pridjevske razvila se imenička funkcija, § 580 i 581. Havránek, Slávia l, 799-784. U šurāk oscilira sa varijantom -jako: šurjak
(primjeri: tračak od trak, mráčak od mrak, tako da služi u moci j i za izražavanje muškoga Trubetzkoj, BSLP, 24, l (1923), 130-7. (upor. surljâk ŽK). Pojačava se afektivno
grašak od grah). Po podrijetlu je pridjevni (-ák) i ženskoga (-ka) roda kod živih bića: Vaillant, BSLP 31, 43-46. (augmentativno) značenje, koje više ne postoji
sufiks kao i lat. -icus i njem. -ich. -ìko, koji patak — patka, gusāk — guska, mačak — u jeziku, sa -ina: junačina, prostačina. Duljina
mačka, svraćah -~ svrâka. U ovom slučaju -ak2 je sveslavenski sufiks pridjevskog po-
ne postoji u baltičkoj grupi, očuvao je prid- na α stoji kao u -ač (v.), -ać (v.). Upor. -jak.
događa se da u femininumu ima drugi sufiks: drijetla, kojemu u litavskom jeziku odgovara
jevsko podrijetlo u lăgak pored lak < hgbkt, -okas u pridjevima kao saldokas »sladak« od Lit.:Maretić 260. Leskien §§ 380. 402.
gladak, sladak, uzak, brïdak, drzak, kratak, momak prema moma, krmak prema krmača, Vandrák l, 610, § 584. Belić, NJ 6, 177-202.
saldus, naujokas od naujas »nova«. Nalazi se
krepak, krotak, mek < mękłkz, mrzak, skli- ili da nema femininuma: cvrčak, čvorak. Kod Babić, Ný 3, 177. i si. Boskovic, JF 15, 92-
u lat. merăcus od merus i u galskim toponi- 101.
zak, rijedak, židak, težak, tanak. Velika ve- etnika u muškom r.odu može imati za muško
mima na -acuş. Veoma je čest u varijanti
ćina ovih pridjeva gubi u komparativu i i oblik -(a)c, kako smo vidjeli. Tada se mo-
-jako (v.). U starijem južnoslavenskom bio akacija f (Dubrovnik) = (odbacivanjem
imeničkim izvedenicama sufiks -bko: uži, cija izražava u opoziciji -(a)c: -ka: Bosanac
je veoma živ i karakterističan. Zbog toga ga dočetka -ija, koji se osjećao kao suvišan su-
sladi, tanji, mrzi, rjeđi, teži. Neki od njih - Bosanka, Slavonac - Slavonka, Posavac
posudiše Arbanasi oba narječja te im služi fiks pomiješan zacijelo sa -ija) akač m (Du-
dobiše ovaj sufiks u hrv.-srp. jeziku, tako — Posavka, Podravac — Podravka, Poduna-
vac — Podunavka, Smederevac — Smederevka, za izvođenje muškoga u mociji i kod etnika, brovnik, upor. rum. acaţ, acarţ) = (odbaci-
drzak, koji je u rumunskom jeziku bez toga ima kadikad i deminutivnu vrijednost kao vanjem početnog a-, koje se osjećalo kao su-
sufiksa dirz. To znači da je u starije doba bio Prištevac — Prištevka. U srednjem rodu izra-
u hurrák »čovuljak« (od burrë »čovjek«), mo- višan prefiks pomiješan sa a- < ad-) gàzija
i u hrv.-srp. jeziku živ sufiks određene vri- žava materiju: klupko (v.). Deminutivna (afek-
tak »jednogodišnjak« (od mot »godina«), ros- (Perast, Dubrovnik, upor. tal. gaggia) = slov.
jednosti, dok je danas u jezičnom osjećaju tivna) funkcija mu je još uvijek živa i izražajna: ak »patak« prema rose »patka«, Durrësak »Dra- gacja (Notranjsko) = góc (slov.) = (zamje-
izgubio semantičnu vrijednost, a zadržao mor- tračak, članak pored član, cvijetak, đavolak, ča nin« od Dürres »Drač«, Ulqënak »Ulcinja- nom početnog α- drugim prefiksom re-) re-
fološku, tj. izrazuje samo pridjevsku kate- oblačak, redak prema red, grašak (od grah), nin« od Ulqin. Veže se sa -ar (v.): fusharák kacija = rkacija (slov.). Posuđenica preko
ako2 21 àkrap
20 ako2
akacija
očuvalo u sjevernim slavenskim jezicima, a brovnik) »ploviti uz obalu« < tal. costeggiare.
tal. acacia, mlet.-tršć. acazia, cascia, gaggia. likom što u drugim slavenskim jezicima znači izgubilo se u južnoslavenskim. Takav je raz- Deminutiv na nenaglašeni sufiks -ula >
Danas općenito akacija valjda preko njemač- »kako, kad, premda«. Veoma je značajno, i to vitak i u drugim ie. jezicima: avesta kā tal. -ola: kôstula f (dvije dubrovačke poslovice)
kog izgovora. Gr. ακακία, riječ egipatskog je od važnosti za etimologiju, što ni u jednom »kako«, lit. kai »kako«, gr. πώς »kako« odgovara »rebro« < tal. costala.
slavenskom jeziku nema proteze j- i nije je u stprus. kau »ako«, lit. ką »ako«, srednjokimr.
podrijetla kao i samo drvo. Lit.: ARj 5, 379. 8, 846. REW3 2279.
nikada ni imao. U hrv.-srp. narječjima može pan, paun »kao da«. Da je postojalo upitno
Lit.: ARj l, 44. 3, 118. Budmani, Rad DEI 32. 1133. 1134. 1135.
izgubiti prvi elemenat α (upór. ŽK ko bog značenje i u južnoslavenskim jezicima, za to
65, 164. Sturm, ČSJ 6, 65. Strekelj, DAW
da »kamo«, ko būde lípo) i dočetno -o: ak u ima dokaza. U narječju južne Srbije, gdje
50, 35. REW* 58. DEI 16. àkov, gen. akova (Vuk) = hákov (Orfelin)
kajkavskom, kao ovăk, onâk tăk itd. Ne nalazi ako ako »tako« znači potvrdu, u istom smislu
se u baltičkoj grupi. U tumačenju postoje m »vijedro, vinska mjera«. Govori se u Sla-
akmadža (Vuk) = atmadža (Kosmet) »kra- u Timoku dako (SDZb 3, 180), dok u rumunj-
dvije vrste teškoća: a) što je po postanju prvi voniji i Srbiji. Odatle deminutiv akōvče,
guj, žurica, lovački soko«, također bug. at- skom jeziku dacă (v. Skok, ASPh 37, 90. gen. akōvčeta n obrazovan s pomoću sufiksa
madia istog značenja, kao i tur. atmaca. U elemenat a- i b) koje je prvobitno značenje, i si.) znači samo »ako«. So »tako« može uvo-
da li je prvobitno upitno značenje, kao u sje- -če kao sanduče, gen. sandučeta (Srbija). Or-
Poljicima (Dalmacija) prezime Atmača. Turci- diti i u njemačkom jeziku pogodbene reče-
vernim slavenskim jezicima, ili pogodbeno kao felin poznaje još pridjev hákován i kolektiv
zam je iz tur. feudalnog života. Lovci su no- nice. Budući da i danas još možemo hipotet-
u južnoslavenskim. Brugmann uporeduje a- hákovčad. Iz hrv.-srp. jezika posudiše Ru-
sili sokole u ruci, kad bi polazili u lov. Vukov sku rečenicu, naročito potencijalnu, izraziti
u ako sa sanskrtskim a-sáu »onaj«, grčkim munji acov u istom značenju u Banatu i Me-
oblik pokazuj'e asimilaciju tm > km kao foraca upitnom rečenicom (ako bude lijepo vrijeme
έ-κεΐ »ondje«, ει »ako«, prvobitno »kako«, hedinţi, ali u drugim krajevima govore Ru-
za tmica. = bude U lijepo vrijeme /prolaza = la donnée/, munji acãu, što znači da su taj oblik posudili
Lit.: ARj l, 45. Elezović l, 42. Mladenov lat. e-quidem, oskičkirn e-tanto. Prema ovom doći ću /apodoza = la conséquence/), rješava
tumačenju, prvi elemenat bio bi ie. zamje- iz starijeg madžarskog akou (1368). I Slovaci
11. ako = tako = kako upravo na izričit posudiše istu riječ. Madžari posudiše iz pa-
nički korijen e, u prijevoju o\o > slav. α. način to pitanje. -'Iz ovih konstrukcija izlazi
àkmak (l S.v.) = âmak i ãmãk (Kosmet) Prema ovom tumačenju prvobitno bi značenje noskoslavenskoga govora okovb »željeznim ob-
i ekspletivna upotreba li (ŽK ako li me neš ručima okovana posuda«, postverbal od oko-
m »luda, glupak, budala«, također bug. ahmak bilo upitno »kako«. Drugi dolaze do istog posluniť). Ovome ako li dodaje Kavanjin još vati (v.). Panonski postverbal očuvao se u
(Ako sam pomak, ne sam ahmak, ta mi davaš prvobitnog značenja, identificirajući ako sa prilošku deiksu -će: okolice. Upor. u francus- Miholjcu kod Križevaca u izvedenici 1720.
zeleni krastama, v. Gerov 5, 317) i rum. acmac jako (v.) »kako«. Ovi tumače gubitak suglas-
kom jeziku si u neupravnom pitanju (Je ne modius vulgo okovanec »pola zagrebačkog va-
«espretnjaković«. Odatle apstraktum amăk- nika j time što ako dolazi uvijek na početku sais pas s'il est venu). Kopulativni veznik α gana« (Mažuranić, Prinosi 821). Značenje
hk pored amakhk (Kosmet) »budalaština«. rečenice. Ali nema dokaza da je ako ikada u a bude li ružno, neću doći izražava adverza- »modius« izgubilo se u hrv.-srp. zbog homo-
Ide u red uvredljivih balkanskih turcizama imalo /. Prema tome ovo se mišljenje mora tivnost, dok i prije i poslije ako izražava kon- nimije sa okovi »negve«. Madžarizam iz sta-
arapskog podrijetla (ar. ahmak »lud«), kao ajmana zabaciti. Ali i Brugmannovo se mišljenje mora cesiju, jednako kao i neutrum sve (sve ako), rijega vremena, ide u isti red kao i parlog
(v.), bena (v.), budala (v.), torlak (v.), i sl. zabaciti, premda se uporedenje ako — d a u Crnoj Gori veza no + ako > nâko (Vuk) (v.) i čobanja (v.).
Lit.: ARj l, 65. Mladenov 12. Elezović l, vrlo dobro slaže, jer se a-ko vrlo dobro slaže znači »osim« = izuzimanje (upor. fr. si će
14. Lokotsch 25. sa češkim ać »ako, kako«, poljskim acz < Lit. ^ARj l, 58. Miklošič 153, s. v. ku 1.
n'est). SEW 26, s. v. akov. Gombocz — Melich
acze »premda«, gdje je a- očito kopulativno-
1
-ako je sveslavenski sufiks kategorije k, koji -adverzativno kao i u iako = ako i »premda«, Lit.: ARj l, 45-8. Miklošič 107, s. v. ju. 49, s. v. ako.
služi za tvorenje priloga načina od korijena SEW 26, s. v. ako. Bruckner l, s. v. a, 2,
ijâko (Kosmet, Elezović l, 228 kao koncesivni s. v. acz. Brugmann, Dem. 32. Belić, Priroda
upitnih i pokaznih zamjenica: kako (od kt, veznik). O tome a v. gore a. Ovo tumačenje akram, gen. akráma m iz Jukićeve narodne
474. Mladenov 4, s. v. ako, 680, s. v. če, WP
v. tko) »quomodo«, odatle dakako, nego da objašnjava nepostojanje proteze j, a isključuje l, 507, s. v. que za če, 519, quo — que, qua f. pjesme u značenju »doček«: Njem' okrama u
kako (ŽK negđakako), tako (od í г., v. taj) i Miklošičevo, koji je u α tražio refleks od Boisacq 219. Budimu nejma / m njegovim yet stotín' momaka;
»sic«, ovako (v. ovaj) »hoc modo«, onako (v. sveslavenske zamjenice i, ja, je, kao i ona, Na akramu indiskoga bana. Očito je da je
onaj) »ilio modo«, svakako, svakojako (v. sav, što identificiraju ako sa jako »kako« u staro- akôržit se pf. (Smokvica) = (sa zamjenom ovaj oblik identičan s današnjim bosanskim
kt) »varie«. U kajkavskom narječju -o se shvaća crkvenoslavenskom jeziku, ukrajinskom, češ- tal. prefiksa a < lat. ad hrv. prefiksom гг-) turcizmom ičram, od ar. ik'ram > u tur.
kao fakultativna deiksa te se odbacuje (kak). kom i poljskom i u oba lužická jezika. Drugi ukôržit se (Rab) »opaziti, dosjetiti se«. Od ikram etmek, što se u narodnoj 'pjesmi doslovno
Pored priloga, koji su upravo srednji rodovi elemenat -ko najlakše je tumačiti. To je zai- tal. (tosk.) accorgersi (prema mlet. izgovoru prevodi sa »ićram učiniti« (ispor. egipatsko
pridjeva, govore se i određeni pridjevi kaki, sta zamjenički upitni deiktički (upór. lat. ż) < lat. *accorrigere. arapski el achram). Daničić ne daje značenja,
takí, onakí, ovàkï, svâkakï, svakojaki (u kaj- sic) elemenat u neutrumu -ko = quod, quid, Lit.: Kušar, Rad 118, 25. nego etimologiju (ar. plural akran, sg. kärn
kavskom sa dvostrukim sufiksom svakojački). koji sam za se bez a- može u našim narječjima »drug, kolega«, koja se riječ govori u Kosmetu
Ovi se pridjevi nalaze i u drugim slavenskim uvoditi hipotetske rečenice kao i u francuskom akosi at, -am pf. (Smokvica, Korčula: kao akran, gen. -a m »vršnjak, drug«).
jezicima, dok su pridjevi izvedeni s pomoću jeziku (j'avais de l'argent que je le donnerais), Ja bi maina, pa ćemo lako akoštat abrïvom) Lit.: ARj l, 59. 3, 766, Skok, Slávia 15,
-ъ о i -ovo karakteristika hrvatskosrpskoga je- a u prijevoju ce zaista i uvodi uvijek bez a- u = akòstati (Perast) = akuštat (Božava) = 352. Elezović 2, 493.
zika, i to -ъ о > -av samo štokavskoga i knji- (uz gubitak prefiksa koji je nestao u sandhiju)
hrvatsko-kajkavskom, slovenskom i bugar-
ževnoga jezika: kakav, kakva ili kakov, ka- skom jeziku. U starom crkvenoslavenskom, .kuštali (Molat: vapor je kuštua na rivu)·»pris- àkrap = àkrep i akrep (Kosmet) = jàkrep
kova, takav, ovakav, onakav. Od izvedenica
slovačkom i ruskom jeziku postoji i aky < tati«. Öd tal. accostare, denominai od costa m u istočnim krajevima i narodnoj pjesmi
na -ъ о pravi se apstraktum s pomoću su- ie. podrijetla s prefiksom a- < ad-. U Crnoj za škorpija f = skrpijun = škorpijôn — špú-
a + ie. аџи kao u sanskrtu ká »gdje«>
fiksa -oca: kakvoća. Gori (Riječka nahija) a je zamijenjen doma- rak, gen. -rka m (Crna Gora). U Kosmetu
avesta čū »kako«, koje nije ostavilo traga u
2
ako je pogodbeni (hipotetski, realni, po- ćim prefiksom o = ob, okostati se pf. (l 5.v.) znači »kazaljka na satu«. Stulić ima naš izraz
hrvatskosrpskom jeziku. Budući da je -ko =
tencijalni i irealni) veznik (konjunkcija). U »približiti se«. Na lat. -idiare > tal. -eggiare štipavac, koji nije potvrđen u narodnom go-
če upitna zamjenica, može se zaista uzeti
tom značenju nalazi se i u slovenskom i bu- > -ižati upućuje kostižati, -am impf. (Du- voru. Arnauti govore hagrép m pored shkrap
da je prvobitno značenje bilo upitno, koje se
garskom jeziku. Sveslavenski je s tom raz-
à kr ap 22 al2
al
2
23 alabaşlar

(Godin). Istočni je oblik turcizam arapskoga âkvila f (16. i 17.v., Dubrovnik) »orao«.
s vezicom: al-baber, al-bašča, al-binjiš, al- rječjima ima više primjera za nj : drvălo »mjesto
podrijetla (ar. <ahrab u turskom izgovoru Deminutiv na -ič akvilić »orlić, orlović, or-
-čador, al-čoha, al-duvak, al-katmer. Vezica je za gorivo drvo pred kućom« (ŽK), cesala
akrep). Oblik àkrap dokazuje da su se arapske lušić«. Od lat. > tal. aquila »id.«. Odatle
opravdana kad drugi elemenat dolazi sam n.pl. »češagija«. Vokal a- pred -lo došao iz
riječi na Balkanu širile i prema arapskom iz- lat. > tal. izvedenica na -o, -oras aquilo, -onis
za se, no alat = halat (Crna Gora) piše se konjugacije α-ti i odatle prenesen i na imeničke
govoru. Latinski oblik došao je na zapadu > akvìlon, gen. -ona m (17.v.) »1° sjeverna
zajedno premda at dolazi također samo za se, izvedenice, kao stopalo, mrežale. Od ovoga
u nominativu u učenom obliku scorpia, preko strana, 2° sjeverni vjetar«.
kao i u turskom (al at »crven konj«). Ovo treba razlikovati pejorativni sufiks -alol-ilo
tal. scorpione > škrpijun (pučka starija) i škor- Lit.: ARj l, 59. 60. Budmani, Rad 65, 164. pisanje nastalo je prema dorat (v.), koje se koji služi u štokavskom govoru za pravljenje
pijôn (mlada posudenica). Značajan je crno- DEI 562-563. ne osjeća kao složeni apelativ, nego kao jedna pejorativnih radnih imenica od imperfektiv-
gorski oblik špúrak koji pretpostavlja meta-
-(a)!1 je pridjevski i imenički sufiks ie. pod- riječ, od koje se tvori hipokoristik doro. Od nih glagolskih osnova na -α-ti, i-ti: ćaskalo
tezu *spurk(ius), koja je po svoj prilici ostatak
rijetla. Kao pridjevski sufiks dolazi na samo- alat postoje i izvedenice: pridjevi alatav (ćaskati, Vuk, ARj 2, 127), naklapalo (nakla-
starodalmatskog romanskog govora, dok ar-
glasničke i suglasničke osnove glagolske i (Vuk), alatasi (Vuk, Kosmet), imenica alà- pati, Vuk), blebetalo (blebetali), hajalo (hajati),
bansko skkrap-i predstavlja stapanje arap-
imeničke, od kojih neke ne žive više same tuša »alatasta kobila«. Ove izvedenice upućuju zanovijetalo (zanovijetati), trubilo (trubiti). Pe-
skoga i staroromanskog oblika. jorativnost može se izraziti i sufiksom -as
u jeziku, tako u cio < сеіъ, năgao < nagib. na to da se alat mora pisati zajedno. Drugi
Lit.: ARj l, 59. 4, 438. REWa 7741 i 7741 a. Može se vezati sa -го: šúpalj m. г., šuplja ï. r. dio složenice je hrvatskosrpska imenica samo (v.): klebėtas. Nastao je samo u hrv.-srp.
Lokotsch 47. Elezović l, 8. Na samoglasne osnove dolazi u gnj'io gnjila, u jednom primjeru: alčašica »biljka trapaeolum štokavskom govoru pejorativiziranjem slo-
smjeli (< smêH, običnije smion, gdje je spojen majus i antirrhinum« prema Daničićevoj eti- ženog sufiksa -alac, gen.- aoca, u kojem -(a)c
aksađb m (15.v.) = aksagb (stsrp., 15. v.) sa općim pridjevskim sufiksom -ьп), neumrli, mologiji. Složenica alkermoš »neki napitak« po- poimeničuje prošli particip -al, -ala.
(termin za mjere) »šestina unce«. Od ngr. sreo zrela, čio; na suglasničke u svijetao svi- red krmez (v.) u Jačkama nije jasna, jer krmez Lit.: Măreţie 261. 295-6. Leskien §§ 371.
άξάγι = srgr., biz. έξάγιον < lat. exagium. jetla (odatle svjetlost, ali svijetiti pored svijet- ne znači nikada »napitak« kao u Jačkama, a 378. Vandrák l, 570.
Prema latinskom izgovoru aksaž = aksadž, liti, koje je obrazovano prema pridjevu, a drugih potvrda za alkermoš »napitak« nije se
koje može biti i dalmatoromanski leksički os- svijetiti prema osnovi), topal topla (osnova našlo. ala2 = ăla, uzvik kojim se pojačava sam čin,
tatak. Upor. oksjenač za x. Sa š < x ašadž tep očuvana u toponimu TepljuK), nagao na- Od al postoje i izvedenice, i to turska âlca nastaje od al(i) i a; ako se dodaайnastaje alàh:
(Dubrovnik, Zore) »podmjerivanje mjera«. Iz gla. Tada se pojavljuje nepostojano a, i to za alat. U Kosmetu je aldža, gen -e »najčešće prema ah i aj govori se i ălaj. Izražava čuđenje
dalmatoromanskog je i oblik s prijeglasom a samo u muškom rodu između suglasničke ime volu, rjeđe 'konju, crvene dlake«. Naša i potvrđivanje u isto doba (tip: ala se ukrasio*).
> i zbog palatala što slijedi sîz, gen. šiša m osnove gdje stoji mjesto poluvokala. Taj je izvedenica alica u Mostaru »rana trešnja« Ima primjera i za želju i proklinjanje. Nalazi
(Dobrota) »pravac, metoda« = slža f (Vuk, zakon tvorbe važi također i za prošli particip (Vuk). Turski pridjev može postati naš de- se i u arbanaskom jeziku, ali u značenju po-
Paštrovići, nar. prip. ; dočetno -a je od n. aktiva, gdje se nalazi isti sufiks i tu je živ: klinabilni pridjev ako dobije naše pridjevske ticanja »hajde, dalje, naprijed«. U takvu je
pl., primjer: svake siže aspre} »vrsta, fela, imao imala, vidio vidjela prema išao išla. U sufikse: ălav (Milićević), koji Vetranie piše značenju i kod nas u narječjima (Lika), upor.
sorta«. Gubitak početnog e > a (asimilacija književnom i saobraćajnom jeziku /, kad za- alaf (jedanput u izrazu αίαβ šipci). U herce- i u komandi za potezanje mreže: pomalo,
e — a > a — a kao u galatına) nalazi se u tvara slog, vokalizira se u o. U narječjima govačkoj narodnoj pjesmi nastade odatle ala, ala, malo bolje na desno (Prčanj). U Kos-
saz (Rab, Istra) »1° nekakva mjerica za sjeme diftong ao steže se u α ili o. Mjesto -ъі dolazi metatezom indeklinabilni epitet aval binjiš metu âla — ala = »oh, ah«. Nalazi se i u tur-
svilene bube, 2° šestina unce« < mlet. sazo, i varijanta -el u kiseo kisela (prava osnova vidi (Vuk). Pored sufiksa -av dobiva i -en (prema skom i arapskom jeziku u značenju »he«. U
furi. sas, tal. saggio. Denominai sažat pf. (Smo- se u po-kis-nutį v.). Neki su pridjevi kao *magl~b zelen, gvozden) alen (Milićević, Kosmet) »ru- narodnoj pjesmi dobiva h na početku: hala.
kvica, Korčula) »naviknuti (u pitanju« Je U očuvani samo u toponimiji (Maglaj*): Kod žičast«. Ovako i u bugarskom jeziku. U Ma- Lit.: ARj l, 60. 3, 558. Elezović 9. GM
sažala sedlo? Pita se za mladu mazgu, koja imenica pojavljuje se u sva tri roda i stavlja kedoniji ima nastavak -ev: alev, a u bugarskom 7—8, s. v. alla alla.
je odskora osedlaná)«. Ovamo idu i naši in- se također na suglasničke i samoglasičke os- jeziku još -est: alest. Ovaj se turcizam osman-
ternacionalni galicizmi esej m, esejist < fr. nove: na samoglasne u dio . (< děh), gen. lijskog podrijetla za oznaku boja nalazi i u
âla3, gen. ale (Kosmet, razlika u akcentu
essai. dijela, predjel i deklinira se kao o-osnova. arbanaskom jeziku. Nema nikakve veze s
prema àia »zmija«, v. hala) f »naziv za stariju
Lit.: ARj l, 59. Zore, P alj. 115. 160. Tua. Tada znači radne imenice i nazive za oruđa, ovim pridjevom al m (Vuk) »bijeda, napast,
Turkinju ili Arnautkinju«. Ovaj naziv upo-
4. Kušar, S Rad 118, 24. Lukié, Bog. 4, 140- koja s njima stoje u vezi: pijetao, gen. pijetla, miseria, casus ad versus«, koja je prema Ма-
trebljavaju i Srbi u Peći. Arbanasi imaju
150. REW 2932. SEW l, 26. Vasmer, GL 42. vital, vitao, gen. vitla, ûzao, gen. uzla (v.), teenaueru tursko-tatarska, ujgurska i džaga-
halle f »tetka«. U Kosmetu u tom značenju
tajska riječ al »doluş, fraus«.
sv'fdao, gen. svrdla (pored sufiksa r u narje- postoji naša izvedenica alka »tetka«. Sufiks
akšam (Vuk) = aksam (Kosmet) »Γ vece čju svldar, svidra ŽK). Dolazi u deklinaciji Lit.: ARj l, 60. 64. 67. 69. 75. İ22. Mladenov -ka je došao na arapsko halla prema tetka
(akšam pade: o, po aksomu), 2° muslimanska i- osnova, kad izražava apstrakta: misao, 5. Elezović l, 9. 13. GM 7. Matzenauer, i zbog toga nema deminutivnog značenja:
molitva mujezinova, kad zađe sunce, večernja gen. misli (pro-, po-), pogibao, gen. pogibli, LF 72, 2. Sulek, Im. '2. 541.
to je unakrštenje kao češagija (v.). Turcizam
molitva (akšam klanjati) ч. U posljednjem prëgîbao, iznikao, ponikao, izrastao, nazebao. je iz oblasti afektivnog života (srodstva itd.)
-ala1 f je neživ sufiks. Dolazi u dva primjera
značenju riječ je skraćenica od akşam na- U pridjevskim i imeničkim tvorbama nije kao amiaza (v.), àhbãd (v.).
u pluralu: mrežale, vlačale. I ovdje znači oruđe,
mazi. Odatle dolazi (samo kod katolika i pra- više produktivan u jeziku. kao kad u srednjem rodu služi za tvorenje Lit.: Elezović l, 10. GM 145.
voslavnih, ne kod muslimana) prezime Akša- Lit.:Maretić 260. 313, § 361 g. Leskien imena oruđa od imeničkih i glagolskih osnova:
mović. Ovaj turcizam složenica je prema Ele- 113. 290-91. Vandrák l, 564-69, § 527- năkovalo (pored nakovanj), oralo, sjedalo, alabaşlar, gen. -stra (Bella, Stolic) =
zoviću od tur. pridjeva ák »bijel« i perz. sam 34. Vaillant, RES 13, 156-7. zrcalo, stopalo, klecalo, ogledalo, šukalo. Kao alabastro n (Bunić, prema tal.) = alabavstro
»vece« i značila bi »vece u punom jeku«, upor.
al2 = âl (Kosmet) pridjev indeklin. »crven«. i gornje dvije može biti samo plurale tantum: n (16.V., prema srednjolat. alabaustrum i
belo plãdnê »podne u punom jeku«.
Dolazi u narodnim pjesmama u vezi s turskim vješala. U sjevernim slavenskim jezicima od- sttal. -stro) = (sa aferezom a-) labastar, gen.
Lit. ARj l, 59. Elezović 1,9. GM 1. БЫ. govara mu -dio, koje je indoevropskog podri- -stra (l S.v.). Arb. alabaster, s elanom -stri.
imenicama, gdje tvori složenice koje se pišu
S. V.
jetla i glasi u lat. -bulum (stabulimi). U na- Riječ je orijentalnog podrijetla. Etimologija
alabaşlar 24 àlãj àlãj :5 alban.

nepoznata. U evropske je jezike došla preko u svoju pasivnu konjugāciju: allakatem »zer- mi stvoren je indeklinabilni epitet alajli alat, gen. alata = halat m. Pored ovoga
grčkoga άλάβαστρον. streue mich«. S obzirom na ovo preneseno barjak koji se ne govori u turskom jeziku. oblika, koji je danas općenit na cijelom te-
Lit.: ARj l, 60. 5, 859. DEI 109. REW* značenje moglo bi biti da u vezi s osnovom On se pomiješao s pridjevom al »crven« (v.), ritoriju hrv.-srp. jezika, postoji i alta f gdje
306. Boisacq3 40. GM 1. Maretić, Savj. 160. ovih glagola stoji i pridjev õlakast »razuzdan« pa se u narodnoj pjesmi pored alajli-barjak je α shvaćeno kao nepostojano (upor. agršaK),
i imenica alâkaca f »razuzdano žensko čeljade« govori alali pašmage (Vuk), čemu odgovaraju ali nije ušao u saobraćajni i književni jezik.
(Vuk). U Kosmem ima álakat, -am impf, različita na drugom mjestu crvene pašmage (Vuk). Razlog je što se u akcentu i duljini poklapa
aladža (u nar. pjesmi, Daničićev je akcenat značenja »larmati, graj ati, tražiti, preturati, Sva tri vojnička turcizma raširena su po cijelom sa zanat. Upor. poslovicu bez alata nema
nesiguran) = aladža i aladža f (Kosmet) pretraživati«. Kako glagol, pridjev i imenica Balkanu u oba značenja »puk, procesija, zanata. Odatle nastade izvedenica alatljika
»šarena haljina, tkanina«, također u složenici imaju onomatopejski izgled (opetovanje istoga pratnja«. f »jedan komad iz skupa alata« (Vuk), ali je
šamaladža, gdje prvi elemenat znači Sa m samoglasnika, tvorenje sa -kati), nije čudo Lit.: ARj l, 61-62. 4, 734. 9, 693. SEW tvorba nejasna. -Iji pred sufiksom -ika izgleda
»Perzija« (v.) »svilom protkana šarena haljina«. što postoje različne varijante suglasnika (p l, 27. Elezović l, 10. 2, 409. Lokotsch 51. kao tursko -li. U današnjem jeziku industri-
Kao imenica nalazi se još u bugarskom (ala- mjesto k: alapača) i nadovezivanja na glagol Mladenov 4. 298. Pascu 2, 107. ЕЫ s. v. jalizacije postala je ova riječ općenita. Kao
dža) i rumunjskom jeziku (alagea »fino platno a). orlati impf, (arlakača). Upor. i pridjev (h)alast turcizam arapskoga podrijetla (ar. pl. ālāt
Turcizam (pridjev i imenica alaca »šarena, (ŽK) »razuzdan«. Svakako neće stajati izvo- alàman1 m (Vuk) »hajduk, razbojnik«,
od sg. âlet, kao obično, v. ahbab, fukara)
vunena tkanina«) iz oblasti tkanina, kao bez đenje Matzenauerovo od tursko-tatarsko-altaj- u jednom dijelu bivše Vojne granice (Šajkaški
nalazi se u svim balkanskim jezicima, kako
itd. skoga alu, alak »stultus, mente captus?. I bataljun, Banat) »ciganin«. Upotrebljava se
je i prirodno kad se zna da se zanatska organi-
Lit.: ARj l, 61. Elezović l, 11. Lokotsch sanai glagoli orlati, -am (Vuk) »tumultuare« = u poredbi kao alamani pojedoše. Neće biti
zacija i produkcija (esnafi, zanati) vršila prema
50. Korsch, ASPh 8, 647. ărliti, -īm »ululare«, pa prema urlikali obra- u vezi s Allemand »Nijemac« jer Turci u
istočanskom tipu po čitavom Balkanu za tur-
zovani deminutivni imperfektiv! arlíkati = novije vrijeme prihvatiše ovaj naziv za narod,
sko vrijeme. Drugi homonim alat »brodsko
alah (Daničićev akcenat) = halah (Vuk) = arlúkati, arlūčem »ululare«, pa od iste osnove stariji je Nemçeli, nego će biti, kako Matze-
uže« nije turska riječ, nego madžarska alattsag,
halaj = -àlãh. gen. aláha (akcenat bosanskih izveden pridjev s pomoću sufiksa -ovan (v.) nauer i Daničić misle, turski (tatarsko-džaga-
dobivena ispuštanjem madžarskog sufiksa za
muslimana, učeniji muslimani oponašaju i arlovan (Lika) = ariòvit (Srbija) »tumultuosus« tajski) alaman = alakman »lupeže. Čudno je apstrakta.
arapsku geminatu àllãh) »bog, samo kod mu- da riječ nije potvrđena drugdje na Balkanu.
onomatopeje su latinskoga tipa ululare s umet- Lit.: ARj l, 63. Mladenov 4. GM 8. Tiktin
slimana«. Odatle uzvik vala = vàlãj »boga mi, nutim r prema orli — harli (v.). Daničić ne- Prema Korschu je također iz istočno-turskoga 717. Korsch, ASPh H, 648. Asbóth, Ny K 5,
bog me« za isticanje istinitosti tvrdnje, koji pravom gleda u njima turski glagol Irlamak i u vezi s glagolom almak (v. ališ-veriš). prema IJb 3, 164.
upotrebljavaju i kršćani obaju zakona na »pjevati« što ne može biti ni semantički ni Lit.: ARj l, 62. Matzenauer, LF 7, 2.
Korsch, ASPh 8, 647. alauža f (Vuk) = alaudža = (sa aferezom
Baniji, Kordunu, Lici i dalje na istoku. Početno morfološki ispravno, jer naše glagolske pozaj- α-) lauza f »lapavica«, Daničić izvodi od no-
v- potječe od arapske partikule toa, koja služi mice iz turskoga glase na -isati (v.). Iz ovoga Alàman2 m (16—18. v., Vetranie, Zaničić) vogr. άλαχοσύνη »nesreća«.
pri zaklinjanju: wallah »Boga mi«. Postoji još se prikaza vidi da se i posuđenice iz oblasti prema f alamanka (Vuk, nar. pj.) »sablja«. Lit.: ARj l, 63.
uzvik za sokol jenje, čuđenje i žalost jalàh ~ religije mogu onomatopeizirati. U složenim Pridjev alamanskī (15. v., Crna Gora), poime- al avanta f »vreva, gungula« (Srbija), »stvar
jala (Vuk), od arapskoga jallah »bože« i prilog uzvicima masala (v.), sup anula (Kosmet) »uzvik ničen u f zemlja Alamanska f = (prema tal., stečena bez muke« (Bosna), odatle radna ime-
alalem (Vuk) »po svoj prilici«, od arapskoga čuđenja« < ar. subhan ullak riječ alah ulazi na nenaglašeni sufiks -ia) Alamanja (Ve- nica alavantadžija m »čovjek koji hoće bez
allalem »bog zna«. U'Kosmetu se govori uzvik kao drugi elemenat. tranić) = (isto sa romanskim slabljenjem muke da živi« i pf. glagol zaalavàntati »steći
ala-čerim »kako bog daš, od arapskoga allah Lit.: ARj l, 61. 63. 110. 3, 558. 560. 786. a > e u intertonici) Alèman'm (16. v., Vetra- što bez muke« (oboje iz Bosne). U Vučitrnu
qerim »bog je milostiv«. Ovaj religiozni arabizam 4, 440. BI 2, 695, Mladenov 4. Elezović nie, Glavinić, Kanavelić) prema Alemanha (Kosmet) govori se rečenica Doneli b eu ala-
proširen je na čitavom Balkanu. Pored toga 2, 11. 285, 360. GM 7. Matzenauer, LF 7, (nar. pj.), pridjev alèmãnski (Kašić) = alè- vante, ali Elezović ne zna pravo značenje.
postoji u narodnoj pjesmi ilah m u vezi ilah 2. Korsch, ASPh 8, 647. manjskī (17. v., Ančić). Zemlja А1етапја(ртета Čini se da se pokriva s bosanskim. Belić,
ičum, od arapskoga 'andkum, po turskom tal.).Oba lika 'potječu iz Italije Alamagna = Dijalekti 352, bilježi alavanta u značenju
izgovoru indkum »bog s vama«. Od alah postoji àlãj, gen. àlaja (17. v.) (Vuk) »puk, pukovni- Alemagna, pridjev alemanno — alamanno, »kicoš«, a Sima Milutinović, Istorija 183,
i glagolska izvedenica halačati, -čaju (Turci) ja, vojna parada, gomila ljudi, ovaca, pukovska zamijenjeno sa tedesco, v. tudešak. U narodnu
zastava«. Posljednje značenje nastalo je po ima primjer: »Nahija požarevačka... s oso-
(Milutinović) = halékati, hàlêkãm i halēčēm pjesmu i u Crnu Goru ušlo je preko turskog.
zakonu sinegdohe ili ispuštanjem drugog bitom i bogatom alavantom«. U turskom jeziku
(17. v., Dubrovnik) = haldkatiı-acem, impf., Upor. i arb. alaman. U turskom je također
elementa u složenici àlaj-bàrjak, koja se govori postoji riječ talijanskog podrijetla alabanda
haláknuti, halāknēm pf. (17. v.) »vikati halah, iz talijanskog jezika.
također. U složenici deklinira se samo drugi »žestoko predbacivanje« < tal. alla banda. Sva-
kad se govori o Turcima i njihovoj vojsci«. Lit.: ARj l, 62, 66. REWS 308. DEI 105. kako, podrijetlo i semantika nisu jasno jutvr-
Nije .izvjesno da li je od te glagolske osnove elemenat, ali ima potvrda za dekliniranje obaju ΟΛί 8. Korsch, ASPh '8, 647. đeni.
izvedena imenica halakuša f (Dalmacija) elemenata. Odatle radna imenica alaj-bar-
jaktar. Postoji još složenica alajbeg »zapovjed- Lit.: ARj l, 64. Skok, Slávia 15, 180.
»vinova loza crna grožđa«, kao ni to da li alaša f = olakša (za ovaj oblik nema potvrda
je u prvom dijelu imenice (h)alabuka sadržano nik puka, pukovnik, jedan od četvorice pred- u ARj; umetnuto k iznenađuje), kolektivni alban m (Šulek, bijel i crn ~, Hrv. pri-
alah. Glagoli su potvrđeni i bez h (alàkati, stavnika bosanskih begova«, àlãjbegovica f je naziv za mnoštvo konja. Iz osmanlijskoga morje) »vrst vinove loze«. Ovamo ide možda
alaknuti, -em -kam, -čem) i sa j- jalàkati, »žena njegova«. Zabilježiti treba iz Kosmeta jezika, upor. rusko lošad, koje je zbog a > o arbol mali i veliki (Šulek, Hrv. primorje)
jalaknuti. j- potječe od jalah (v. gore). Obra- alajbegova slama »pusto maslo«. Pored ove starija posuđenica kao u klobuk pored kalpak »bijelo grožđe«. Od tal. albana »varietà d'uva
zovani su kao tíkati, vikati »govoriti ti, vi«, složenice govorilo se u značenju pukovnik i (v.). Alaša nije potvrđeno drugdje na Balkanu, chiara, a maturazione tarda« i lat. albuêlis
i aékati i nemaju nikakve veze s turskim miralâj, gen. -aja (Kosmet). Odatle miralajevica a u turskom jeziku nema kolektivnog značenja, »Rebenart« > albera (milansko narječje), sve
almak »uzimati«, kako je mislio Daničić. Zna- f »žena njegova«. Ali ovaj posljednji izraz nije nego »teretni konj za sedlanje, pastuhe. od albus.
čajno je da su Arbanasi skadarskog gegičkog ostavio traga u prezimenima bosanskih musli- Lit.: ARj l, 62. SEW 734. Lokotsch 55. Lit.: ARj, l, 64. 102. REW3 327. DEI
narječja posudili naš infinitiv i prenijeli ga mana, nego Alajbegović. U narodnoj pjes- Vasmer 2, 63 — 4. 107.
albëta 26 Aleksandar
Aleksandar 27 alem

albëta f (Baošići, Boka) »onaj momenat još u vrijeme hrvatske narodne dinastije u nenaglašeno -ia: Aleksandrija (Egipat). Veoma lium candidum (biljka)«. Odatle po svoj prilici
zore, kad nije ni dan ni noć«. Deminutiv na darovnici Petra Crnoga (»prandiurn pro fine«, raznoliki su oblici s aferezom α-: Lèksandar, pripjev (refren) leluja (nar. pj. u Srijemu) i
-itta > tal. -etta od opće romanske riječi 1080). Likov(o) je srednjovisokonjemačka slo- gen. -dra (16. v.) = (ks > hs) Lehsandar, glagol saleluvala se (Otok, Slavonija, možda
alba »zora«, ispuštanjem opće riječi lux »bijela ženica litkauf, u kojoj prvi elemenat lit znači gen. -dra (dubrovački pisci) = sveti Leksêdrije momentana kreacija, jer nije dovoljno potvr-
svjetlost«, poimeničeni pridjev ž. r. Upor. »žestoko piće«, a drugi »kupovina«, dakle »piće •(Peć) = Lèksãndro = Lehsandro. Toponim đena) u izrazu saleluvala se bolest sa mojega
francuske deminutive pik. aubette, Languedoc pri kupovini«. Halvàluk je opet turski apstrak- Lèhsãndrija f s etnikumom Lehsandrínjanin tijela, što se kaže kad svećenik prvi put zapje-
aubeto »pointe du jour«. tum na -luk od hãha (v.), dok je kanata dal- m prema Lehsàndrinka i pridjevom lehsàn- va aleluja na Uskrsnuće. Kod pravoslavaca,
Lit.: REW3 331. FEW 63. DEI 106. matoromanska apstraktna izvedenica na -ata drinskí. Žensko ime Lehsàndrîna (17. v.). Sa prema novogrčkom izgovoru ove hebrejske
(upravo pasivni particip prošlosti) od cena ks > hs > s Lèsãndro s pridjevom Lèsandrov, imperativne složenice (hallelu »slavite« -jäh
àlcak, gen. alçaka m »nevaljanac, obješe- »večera«. Lesêndrije (Slatina) i u imenu egipatskog »bog«) αλληλούια = aliluja, àliluj (Srbija, Mi-
njak, lopov, kao izraz u šali«, općenit bosansko- Lit.: ARj l, 65. 3, 561. 8, 889. Miklošič grada Lèsãndrija (Vuk, 17. v.) s pridjevom lićević) u dočetku obrnuto prema pomiluj. Kao
hercegovački turcizam (tur. pridjev alçak 221. SEW 27. Matzenauer, LF 8, 41. Gom- lesàndrijskî, lesàndrïnskï (18. v., Dubrovčani). biblijska riječ nalazi se u svim balkanskim i
»rđav, zao, nevaljao«), koji nije potvrđen u bocz-Melich l, 62. i si. Maver, SR 3, 308-12. Hipokoristici : Leksa, potvrđeno i u prezimenu evropskim jezicima. Odatle sa sufiksom -arium
drugim balkanskim jezicima. Upotrebljava se Leksić, na -an (tip Milan) Ĺeksan (18. v., > -ar alilar (18. v.) »pojanje aliluja pos-
samo kao imenica. aldum, indeklinabilni pridjev, epiteton
ornans u narodnoj pjesmi u izrazima aldum Kavanjin), Leka m (14. v., nar. pj., također lije pročitanog apostola«, stegnuto od grčkog
Lit.: ARj l, 64. Skok, Slávia 15, 180. direk »zlatan stup«, aldum trava »sambucus arb. Leka Dukaxhim) — Leká (Kosmet) άλληλουιάριον. Biljka srlat. alleluia — tal. lù-
Korsch, ASPh 8, 648. i prezime s pridjevom Lekin (poimeničen na iola nazvana je tako već u srednjem vijeku
ebulus«. Drugih potvrda nema. Zbog toga
ālčīn, gen. aicina (Kosmet) m znači isto što i nije posve pouzdan. Čini se da je identičan -iça Lêkinica »žena Lekina«), također u topo- jer cvjeta oko Uskrsa.
turski alf г. Ovaj turcizam nije potvrđen u drugim s turskom imenicom altm »zlato«, koja se nalazi nimiji, prezime Lekić, Leko m u prezimenu Lit.: ARj l, 66. 74. 4, 4. Tentor, JF 5,
Leković, na -an Lekán, Léso pored Lésa u 203. Vasmei, GL 42. DEI 129.
našim krajevima, ali se nalazi u bugarskom jeziku i u bugarskom jeziku altan u istom značenju.
alčija i u arbanskom alici, gdje znači »sadra, Samoglasno u obična je zamjena za tursko jery prezimenu Lesić, Lesović. Iste fonetske pojave
opetuju se u kraćem obliku Aleksije = Lesij alem, indeklinabilni pridjev koji se upo-
žbuka« kao i u turskom jeziku. Značajan je (upór. hadům, kaduna itd.), ali je neobično trebljava kao epiteton ornans u narodnoj pjesmi
zbog dodatka -n koji je nastao da .bi se mogao lt > Id i zbog toga nije etimologija posve (18. v.) = Alesije kao i u imenu biljke lèsãndra
f (Vuk) »smyrnium olustrum, petroselinum u vezi sa kamen iii kamen dragi. U crnogorskoj
deklinirati, dok je u bugarskoiţi jeziku dodano pouzdana. narodnoj pjesmi postoji varijanta aler kamen
-ja kao u svim ostalim našim primjerima koji macedonicum«. Grčko lično ime ušlo je tur-
Lit.: ARj l, 65. Lokotsch 61. Mladenov 5. skim posredovanjem (a ovo preko ar. Al dragi pored alin kamen dragi kod Vuka. Zna-
se svršavaju na turski naglašeni vokal. Upor. čenje i etimologija nije dosada utvrđena, jer
hrv.-kajk. merčin, gen. -iria »mjerač« po- alega f (Mikalja, Voltiđi, Perast), također Iskandar > tur. Skender) Arbanasa Jurja
Kastriotića, koji je bio prozvan Skender-beg Daničićevo izvođenje od arapske riječi 'alam =
red tepčija, sudija < tepbči, scaii, gdje nala- toponim u Monasterium Sancii Georgii de turski alem »znak, zastava«, koja je očuvana u
zimo također u jednome -n, u drugima -ja Alega(\216) = (sa protezom v) voliga (Korčula, (1459, Dubrovnik), jer je bio odgojen kao
ičoglan na turskom dvoru u Carigradu. Njegova rumunjskom alem »polumjesec i zvijezda na
iz istog razloga. Orebić, Molat, Krk, Senj, Ugljan) = (bez turskim zgradama«, pl. alemuri »zastave s
anaptikse eļf) vaoga = vóga (Dubrovnik, zemlja bi prema njemu prozvana Skènderija
Lit.: Elezović l, 13. Mladenov 5. GM 8. (Vuk) »zemlja oko Skadra«, pridjev skande- polumjesecom i zvijezdom« ne može da objasni
Mljet, Pelješac, Cavtat; Stulić) = vaga (Ku- pitanje kako je došlo do specijalizacije toga
aldomāš = aldumāš ni (15. v.j, odatle i čište) = (sa likvidnom metatezom al > la, rinski (Turci, 1707), skenderski (kralj, nevjera):
kod Kavanjina i Mrnavića Skanderbeg. Skender značenja baš za epitet uz dragi kamen, riječi
deminutiv obrazovan s pomoću sufiksa -će, kao u Labin, i s augmentaţivnim hrv.-srp. koja se upotrebljava u narodnom govoru (ŽK)
gen. -četa: aldumašče, -eta (Vuk), kajkavsko sufiksom na -ina) lažina (Korčula, Split, kao muško ime (Bosna i Hercegovina, prezime
Lika) potvrđeno je prvi put 1466, odatle pridjev u značenju dijamanta. Značenje »magicus«,
hrvatski i slovenski pravni izraz za pojam koji Brač) »morska trava zostera marina, p'urić, koje Daničić pridaje epitetu alem, nije ničim
se zove lîkov m, likova n na zapadu, u istoč- alga kao naučni termin«. Stara posuđenica Skenderov u poimeničenju Skenderovac, pre-
zime Skenderović, na -äc Skenderac, gen.-rca potvrđeno. Postoji još pridjev àlemov u jednoj
nim krajevima halvàluk, a u čakavskima lat. alga (ie. podrijetla). S anaptiksom eji Petranovićevoj narodnoj pjesmi: Jedne uši,
kanata f »napitak, objed, večera na završetku potvrđena je u tršćanskom govoru i tal. jeziku. (Vitezović) »čovjek iz zemlje Skenderije«.
Na -uša Skenderuša (oranica, Gospić). Kao dvoje mendušice, alemove dvije zvjezdice.
kupovine«. Odatle je izvedena radna imenica Anaptiksa je zacijelo južnotalijanska te je Drugih potvrda za taj pridjev nema. Moguća
aldomašnlk, oldomašnik (16. v.) »svjedok pri kasnije došla u Dalmaciju, kako potvrđuju opće ime skender m (Marulić, Lučić, Krna-
rutić) g. 1561. pas ili skender, nazvan tako po su tri tumačenja, koja sva tri mogu da objasne
kupovini« (u jednom pravnom spomeniku). dalmatinski oblici bez nje (koji su stari, kako i značenja i specijalizaciju za epitet. Alem
Izvor je riječi madžarski apstraktum áldomás se vidi iz oblika s metatezom likvida). Može svoj prilici zbog toga jer potječe iz Iskenderije
(= Aleksandrija}. Još postoji hipokoristik dozvoljava, prvo, pomišljanje na turski pridjev
»žrtva, svečana gozba pri žrtvi uopće« izveden da potječe iz 7. v. kao i Labin. al (v.) »crven«, koji je potvrđen ü izvedenici
od madžarske glagolske osnove áld »žrtvovati«. Šaša ruskog podrijetla.' Lično ime je grčkog
Lit.: ARj l, 65. 5, 940. Zore, Rad 170, podrijetla Αλέξανδρος, koje ide u tip slože- napravljenoj s pomoću pridjevnog sufiksa -en.
Madžarski particip aido posudiše kajkavci: 228. Macan, ZWVŽ 29, l, 207. CD 6, 162. Ta je potvrđena u Srbiji i Kosmetu. Kao
àldõv, gen. aldova (Daničićev poštokavljeni REW3 334. FEW 65. DEI 123. WP l, 153. nica (άνήρ »čovjek« i άλέξω »zaštićujem«)
značenja »zaštitnik ljudi«. aval u Hercegovini, i ovaj je mogao postati
akcenat, 17. v.) »žrtva«, odatle pf. àldovati se Walde 25. epitet i tom prilikom promijeniti dočetno -n
»žrtvovati se«, pridjev àldõvan àldõvna, radna Lit.: ARj l, 65. 4, 440. 5, 959. 960. 6,
16. Matzenauer, LF 9, 201. Korsch, ASPh u -m. Ako je tako, onda alem-kamen dragi
imenica aldovavac »svećenik«. Aleksandar, gen. -dra m pored Aleksandro znači naprosto »dragi kamen (= dijamant,
Ovaj madžarski prvobitno mitološki termin (-o kao u Măkso) = Aleksandar = (sa an > 9, 520. Elezović l, 359. Solmsen, Eigennamen
114. rubin) jake crvene boje«, nešto kao fr. escar-
posudiše svi narodi koji s njima graniče u en) Aleksender (13 — 16. v.), lično ime. Odatle boncle u Pèlerinage de Charlemagne < lat.
značenju pravnog termina, čak i Slovenci. hipokoristik Aleksa m = Aleksa, s protezom aleluja f (Cres) »Γ uzviku liturgiji, 2° bla- carbunculus, koji se sjaji na vatri i svjetlosti.
Hrvatskosrpski izraz za taj pravni termin ne Jaleksa. Toponimi od poimeničenih pridjeva goslovljena maslinova grančica, 3° crkvena Izmjene aler i alin objašnjavaju se time, što je
postoji, premda je sam pravni običaj potvrđen Aleksandrovac, Aleksinac (18. v., Vuk). Na pjesma (Banovac)«, 4° aleluja bela f (Šulek) »li- pridjev alen narodnom pjevaču prešao u red
28 almaz almaz 29 älterän
âlem

slabo razumljivih turskih epiteta, kojih je i u usta meće, tal. bocchino«. Tu posljednju imenica almaz. Od ar. almas, a ovo od gr. kao i kod pravoslavaca (Srba i Bugara):' slov.
u izobilju u našoj narodnoj pjesmi (upor. riječ izvodi Daničić kao i epitet od ar. 'alam άδάμας »dijamant«. oltár, deminutiv oltarček. Deminutivi na -ъk
Skok, Rad 272, 39-48). To bi bilo jedno »znak, zastava«, što nije uvjerljivo. Lit.: ARj 1, 75. Mladenov 5, Lokotsch 60. > -ák oltárok, gen. -rka, oltarić, oltane.
tumačenje, koje pruža izvjesnu vjerojatnost. GM 94. Elezović, NJ 2, 47-50. Pridjevi na -ъп ~> -an òltãran, poimeničen
Lit.: ARj l, 66. i si. 74. 239. Tiktin 1053.
Pored toga Korsch upućuje na sjevernotursko Korsch, ASPh 8, 648. GM 8. REWS 142. oltarnik, na -jak oltarnjak, na -ski oltarski =
alam, além, koje znači »ures na odjeći«. Ali Almugavari m pl. prema katal., španj. al- oltarski (Kosmet). Taj posudiše i Dakorumunji,
ovo pomišljanje ne rješava problem, već je âlet m jednom u narodnoj pjesmi: En' mogàvar »katalánski vojnici u službi Aragonaca — premda postoji strum, altar — i Madžari
samo navođenje neke druge suzvučne turske ono je AKİ Čelebija u aletu alćergeletu, što se protiv Anžuvinaca, u 14. v. (1302—1411) na oltar (14. v.). Kod katolika dobiva i prefiks
i to sjeverno turske, a ne južnoturske ( = titra zlatnim buzdovanom. Daničić tu riječ Balkanu (upor. katal. Valencia > velenca, predoltarje n. Postoje još varijante po zakonima
osmanlijske) riječi, koja jedino dolazi u obzir izvodi od ar. hil'at hal'at = tur. halat »časna v.)« = Mogovari (bez arapskog člana al-, prema dicimilacije: gubitak l zbog / — r > 0 —
za našu narodnu pjesmu. Zbog toga može da haljina«, od koje dolazi i naša halja, haljina tal. mogàvero, koje spominje Danilo na dva r. Oblik òtãr je dosta raširen (16. v., Dubrovnik)
baci izvjesnu svjetlost na problem analogan (v.) i rum. halat, plur. -uri »spavaća košulja«. mjesta u vezi sa Frugy, Pruzi < Franci, = atar, gen. -ára (ŽK, Poljica, Crmnica,
izraz koji upotrebljava rumunjska narodna Upor i ar. hali »čilim«. Kakvo je odijelo al- Turbky, Jasi, Tatari, Mogovari že i Katalani, Lastrić, Kačić, Kavanjin, Mikalja, Voltici).
pjesma: pietre nestemate (plurale tantum), ćergelet, ne zna se. Izvjesno je da se u alet koji dođoše na Svetu Goru i popališe hramove. Odatle deminutiv otarie, augmentativ na
koji rumunjski pjevač nije razumio pa ga je na alćergelet radi o igri riječi. Naziv je ar. mugãwir »ratnik«, odatle sttal. -ina otarina. Pridjevi u poimeničenju otarnica
razne načine izopačivao : pietre năţtrăpate,kao mugàvero, katal., španj., port, almogàvar »lako (crkvica), otarnik »trpežnjak«, atarski. Dobiva
LIT.: ARj 1,67. Tiktin 717. Lokotsch 797. prefikse podotarje (Stulić) »podnožje pred ol-
daje izvedenica od năstrapă = hrv.-srp. maštrafa oboružani ratnik«. Na Balkan su došli iz južne
(v.) < ar. mešrebe. Čita se i o piatră nescar Italije gdje su ratovali u 12, 13. i 14. v. kao tarom«, predotarnik m (Bella, Stulić) »trpe-
alis (Kosmet), indeklinabilni pridjev u žnjak, incef (v.)« = pridotarnik (Kašić, Kačić).
piatră, gdje nescar stoji možda prema stfr. značenju »istinski, pravi« (alls gazda) arapskog
katalánska i španjolska infanterija, u kojoj
escarboncle < lat. carbunculus. Te pietre je bilo Arapa i kršćana. Drugi disimilacijski oblik je òntar, gen. -ára
podrijetla (chalis »koji nije miješan,· čist«); (nar. pj., Slavonija), na ontari (Vrbnik, 1639).
nestemate nose životinje na dva roga. Što znači nalazi se još u bugarskom jeziku (halės, u Lit.: ARj 6, 895. REW* 5716. Prati 675.
rumunjski pridjev nestemate, to najbolje tumači Kršćanski termin zapadne i istočne crkve
istom značenju). »žrtvenik, časna trapeza« (upor. kod Vuka
bugarska i naša narodna pjesma. U Angelova- aloj m (14. i 15. v.) = aloja f (15. v.) =
Lit.: Elezović l, 12. Mladenov 665. ući u oltar, sudove s mirom nanesú sa slavom
Arnandova, Bălgarska narodna po'-'-lja l, aloje n (jedanput) = aluja (pisano alua)
17 to je bezcen karnak, a kod Vuka Nar. pj. f = alov m (jedanput u slavonskoj narodnoj u oltar). Fonetikom samom ne može se riješiti
ališ-veriš m (Bosna) = ahš-veriš i albs- problem, da li je to posuđenica iz lat. altare
2, 482 i 3, 83 : U njoj se sjaji bescen kamen pjesmi: Petar djela nova kola od olova)
-veríš (Kosmet) (obično objekt uz nema ~, (prema Jirečeku iz balkanskog latiniteta), iz
dragi; i od zlata dvanaest jabuka, a u svakoj »drvo αλόη«. Prema bizantinskom i latinskom
/~- ima) »pazar, promet, posao, potajan dogovor«. stvnjem. altari (Miklošič, Bruckner) ili iz
bescen kamen dragi. Prema bescjen < bez- izgovoru samoglasnik η u αλόη < hebr.
U bugarskom jeziku postoji i prijevod (da bizantskoga (Boháč) άλτάριον. Kako ne po-
сепьпъ rum. nestemate sadrži slav. ne i prošli 'ahalim (plural), nperz. älwa. Nije narodna
zemaš s nego vzemane-davané). Čudan je ru- riječ. kazuje metatezu likvida (kao Albana > Labin),
particip od lat. aestimare, koji inače nije po-
munjski prijevod daraveră »posao«, koji sadrži ne potječe iz prgog vremena (7. v.) i nije nastala
tvrđen u rum. jeziku, i zbog toga su ga rumunj- Lit.: ARj l, 76. 77.
dvije slavenske riječi dar + vjera. U Kosrnetu kontaktom naroda nego evangelizacijom i ni-
ski narodni pjevači različito izopačivali tražeći
postoji također s futurskim participom, koji kako ne ide u praslav. doba, premda se nalazi
mu značenje. Prema tomu, analogija o kojoj àloka f »jaruga«, možda je isto što (h)aluga
izražava namjeru: aladžak veredžěk više . . . u svim slavinama. Upor. arb. hter < alterium.
je riječ veli nam da treba i u epitetu alem f »provalija« (Crna Gora i južni krajevi), ali
nemamo. Ovo je turska složena radna imenica Latinska je izvedenica s pomoću sufiksa -ariš <
tražiti riječ koja je bila preinačivana, jer u u tom liku samoglasnik u može da stoji mjesto
(alış-venş »pazar, promet«) obrazovana s po- -alis od altus »visok«.
govoru nije bila dovoljno poznata. Zbog nazala ç. Zbog toga je identifikacija nesigurna.
toga mislim da se u alem može da sakriva grčka moću sufiksa -(y)l-is, koji odgovara našem -nje Grčki akuzativ άλοκα od αλοξ = αδλαξ, Lit. ARj l, 77. 9, 9. 72. 349. 10, 304. 11,
(uzimanje + davanje), od almak »uzeti« i
riječ adāmas »dijamant« > ar. almas (v. niže ώλαξ, ngr. αύλάκιον »brazda, mali jarak« 493. 495. Zore, Palj. 114,227. Miletić, SDZb
vermek »dati«. Upotrebljava se u svim balkan- ne poklapa se posve ni značenjem ni fonetski. 9, 386. Budmani, Rad 65, 162. REW 381.
almaz], u kojoj je d promijenjeno u /, kako se
skim jezicima u istom značenju kao u turskom Puscariu 68. 124. D'ensusianu 49. Tiktin 53.
kadikad događa. Ali treba pomišljati i na to Lit.: ARj l, 76. 3, 561. SEW l, 381.
jeziku: u bug. аІъІъ- егКъ, arb. allish-verish, Pleteršnik l, 821. Hraste, BJF 8, 20. Elezović
da se može raditi o istoj riječi alemande, koja
ngr. αλισβερίσι i cine. alışverişe f. l, 26. Miklošič 221. Bruckner 379. Vasmer
dolazi u spomenutom starofrancuskom Pele- altar, gen. -ára m (17. v., Glavinić, Vite-
Lit..-Skok, Slávia 15, 181. Elezović l, 13. 14. Kiparský 119. Holub 254. Gorjaev 3.
rinage-M (ed. Koschwitz 581): Encore ai un zović, Kraljić) = altar, gen. -ara (Rab) nalazi Jireček, Romanen l, 36. GM 233. Boháč,
chapel ď alemande engoet »još sam metnuo 2, 503. Mladenov 5. Mladenov, Geschichte
290. Tiktin 505. Pascu 2, 107. Deny § 713, se s neizmijenjenim samoglasnikom a već u LE 35, 432. Mladenov 380. Kuljbakin, JF 5,
oko vrata niz dragog kamenja«. To starofran- stcslav. ahtarb (Psalt. sin., upor. rus. altan). 301. Mažuranu 2, 823.
618.
cusko alemande nema nikakve veze s Nijemci- Kod Držića odatle augmentativ altarijūn,
ma (v. gore Alaman2), nego odgovara srednjo- älk m (Kosmet) »svjetina, narod, gomila«. gen. -una. Apstraktum na -ija altarija f (Bo- älterän, pridjev »ljut« (Dubrovnik, Cav-
latinskom pridjevu al(l)amanđina < alaban- Turcizam arapskoga podrijetla; nalazi se još gišić) needitus altaris«. Taj oblik dolazi sa tat), upravo part. perf. pas. od nepotvrđenog
dina (se. petra) »drago kamenje pravljeno u arb. hallk = chalk, istoga značenja. disimilacijom l-r > n-r i s protezom j: glagola ^alterati, od tal. alterare (internacio-
u maloazijskom gradu Alabanda (Caria)«. jantar pored jentăr (Vodice, Istra). Pripada bez nalno), od alter, koje je posuđeno u prilogu
Lit.: Elezović l, 13. GM 145.
Naš epitet alem može biti skraćenica od alani- sumnje narodskom govoru. Najčešće sa a > o, aitroke (Božava) < tal. altroché. Taj se prilog
Andina). Svakako nema nikakve veze ni s almaz, indeklin., kao ukrasni pridjev upo- na što upućuje posuđenica iz starijega doba inače miješa u narodni govor Dalmacije,
turskom riječi alem »svijet«, koja se nalazi u trijebljen u Petranovićevoj narodnoj pjesmi: oltar, gen. -ara = oltar (Božava) = oltar, naročito u gradovima.
arb. além »ljudi, svijet«, ni sa âlim (Dalmacija) almaz-prstenovi »prstenoví s dijamantima«. U gen. -oră (Hvar), s tom fonetskom promje- Lit. Cronia, ID 6, 105. REW3 383. DEI
»glatka kost poput sise, što se navrne na kamiš bugarskom i arbanaskom jeziku dolazi kao nom i u ostalim slavinama stcslav. оіыагь, 144.
altıpatlar 30 -ālj 31
-alj aljur-biljur

altıpatlar (Kosmet) m »revolver koji šest olumast. Denominal na -ati olumati, part. perf. -alo (v. -ala, -lo) < -dio u sjevernim slaven- měkla od metla), ali u obliku akljav pridjev
puta puca«, pored, skraćeno, altija i altija. pas. naoluman (Stulić) »stipsom obojen«. Ob- skim jezicima i da je promjena / > // kao u dosada nije potvrđen nego samo u metatezi
Primjer je za skraćivanje turskih složenih ri- lici sa a-, ja- potječu preko srvnjem. alun, sukaljtca (ŽK) za šukalo. Ta je promjena ãljkav. Možda ovamo s takvom metatezom
ječi. Prvi elemenat je broj altı »šest« kao i u a taj preko fr. alun. Oblici sa a- > o- preko nastala možda i zbog toga da se spriječi prije- ide i pridjev ăljtav, poimeničen u âljtavac,
prezimenu Altiparmaković »šest prsta«. Voj- rom. alúmen > tal. allume. Odatle i interna- laz l > o pred suglasnikom (za -alka > aoka gen. aljtavca i (od iste osnove) glagol ăljtati
nički turcizam. cionalno aluminij m. Alúmen je nepoznata upor. *Konavaoka > Konavoka od Konavli). impf, »nespretno hodati kao klijajući se«.
Lit.: Elezović l, 3. 2, 493. postanja. Zacijelo je u vezi sa aluta f »Alaun- Zbog toga je 7/ iz prđlja preneseno i na -aljka. Obje riječi potvrđuje Pavlinović za Dalmaciju
leder«, koje se nalazi također u pučkom vidu Druge je prirode sufiks -alj, gen. -lja u rogalj (Podgora), ali ovdje ne bismo očekivali madža-
altirna f (lS.v., Zadarski lekcionář, gubitak u Romaniji; kod nas je riječ proširena demi- m, gen. rõglja, Staval] m, gen. stavlja i u pedalj rizma.
početnog l- shvaćenog kao romanski član, nutivnim sufiksom -zk > -ák lutak, gen -tka m, gen. pedlja. Ovdje se može raditi, kao
m (Bella, Stulić, Voltiđi) »tanka učinjena koža Lit.: ARj l, 77. i si. 120. Belić, NJ n. s-
disimilacija n — n > l — n) = intijerna (Du- u posljednjem primjeru, o prijelazu dnj > l, 264.
brovnik, an- > in- kao u Uncun pored lan- od divokoze«, tal. alluda (16.v.). dlj (upor. pédan, gen. pêdnja ŽK i obratno
cun) = intima (Ranjina, Lekcionář, Kašić) Lit. ARj 1, 77. 4, 584. 6, 228. 7, 471. 8, siganj, gen. signja < Mului), dakle o pridjev- àljma (Vuk) = àjma (Kovačević) f »na-
= interna pored intirnja (Mikalja) = lan- 898. Pleteršnik l, 4. 206. 230. 802. SEW l, skom složenom sufiksu -nj (v.). Prema ovom ziv luka allium ascalonicum«, koji se zove
tírna (Božava) = latirna (lS.v., Kavanjin, di- 28. REWS 389. DEI 136-137. FEW 79. tumačenju rogalj i štavalj bili bi poimeničeni i vlasac »vlaški luk«. Naziv upućuje na rumunj-
similacija n — n > a — l, upor. njem. La- pridjevi. ski izvor riječi: hajmâ »Schalotte« (Alexi).
terne) = (an pred suglasnikom > u ili upliv àlvatan, -tną (također sa й-) = ălvatan Rumunjska riječ glasi i hagima, hasma i od-
Lit.: Măreţii 261. Leskien 256. Boskovic,
od lucere, upor. krčko-rom. lunćerna < lu- (Kosmet) = avlatan (Vuk, sa metatezom kao JF 15, 143-154. govara tačno madžarskome hagyma. Promjena
cerna) lutijerna = lutêrnja (ŽK) = (moderna zãvla ŽK. pored zãovd), pridjev u značenju madž. g)» > j nastala je zacijelo uplivom rum.
posuđenica) lanterna (16.V., Rab, Dubrovnik »prostran (o odijelu)« izveden s pomoću našeg -aljé, sufiks, konstatiran je dosada u dvije aiu < lat. allium. Ali i madžarsko d izgovara
i ostala Dalmacija) u značenju »1° svijetnjak općeg pridjevnog sufiksa -an od arapskog al- riječi izvedene od domaćih osnova: osrdalje se kao /,' pa je àjma moglo doći i direktno
(altirne i svitnjaci razlikuju se}, svitnjica, i»at »prikladan, o haljini koja dobro stoji«. n (Došen) »osrčina«, primjer (Pavlinović) : iz madžarskog jezika, ali Vukovo aljma upu-
fenjer; 2° pomorski svjetionik; 3° toponim
Lit.:.ARj 1,77. 124. Elezović 1,12. Srce se pridrží svoga osrdalja »loj izmiješan ćuje na rumunjski izvor, jer je u starijem ru-
1га lanterne (Budva)«. Deminutiv na -ica in-
sa mesom oko srca« (Pavlinović); gràbalje n munjskom lj bio očuvan. Matzenauerovo iz-
tijernica (Dubrovnik), lantîrnica (Božava) »pesce
-ālj m prema -alja f (glede kvantitete upor. u izričaju: Teško ti je Klisu na kamenu, a Zad- vođenje od turskog ili madžarskog alma »ja-
.simile alla triglia, lucerna = krčko-rom.
-äc m prema -аса f) je hrvatskosrpski imenički varju, jer je na grabalju, a Vrgorcu, jer je na buka« ima se zabaciti.
lunćerna«. Radna imenica na -ist(a) lantèr-
sufiks istočnih štokavskih krajeva. Ne nalazi udarcu (Pavlinović). Grabalje je čini se naprav- Lit.: ARj l, 77. Dicţionarul s. v. Matze-
nista m »svjetioničar«. Altirna i intijerna lek-
se u drugim slavenskim Užicima. Služi za ljeno zbog asoniranja sa Zadvarje. Za -alje nauer, LF 7, 2.
sički su ostaci dalmatoromanski, dok su os-
izvođenje imena životinja, naročito konja, ne daje Maretić nikakva primjera, nego za
tali od lat. > tal. lanterna < gr. λαμπτηρ,
rjeđe živih lica od pridjeva i imenica: gubalj -ālj, -alja, -aljka. -alje ima kolektivno zna- aljuga f (Pavlinović) = (sa a > o) oljuga
gen. -ηρος. Glede sufiksa -erna etruščanskog
»gubav konj«, kusali «kusast konj«, slvalj »siv čenje. Mogao bi potjecali od lat. -alia, koji »sitna ribica, koja se stoprv izlegla«, oljiga
podrijetla upor. lucerna.
konj«, zèkãlj od hipokoristika zeko < zelenko, se nalazi u tal. -aglia (canaglia). — alia je n. (Mikalja) »halex trichia« = (J > j čakavski,
Lit.:ARj l, 77. 3, 850. 5, 924. 899. Budmani, pūtalį (v.), mrkalj »mrk konj« (može biti i pl. od pridjevskog lat. -alis. I taj se nalazi Brač) ojiga »atherina mochon« = oliga (Rijeka
Rad 65, 165. Kušar, Rad 118, 23.REW3 4896. prezime). Živa lica zastupa bogalj. Jedine dvije u dvije izvedenice od naših osnova: krizo,
Skok, ZRPh 41, 151. Olivieri 385-6. i vrbanski statut, Hrv.primorje, Vrbnik, Krk)
imenice, gdje bi služio za tvorenje imena gen. -ola m (Lika) »kriška izrezana na dvije, »isto, kao mala girica, koja se zove i oblica,
alubaša m, turska složenica nepoznata zna- predmeta, jesu četvřtalj »žitna mjera« od četvrt na tri, na četiri osušene kriške«, otročálj, gen. agone* = õliga (Senj). Deminutivi na -ьс
čenja u Hektorovićevoj bugarštici: Andrijaš i vatrālj od vatra. Ali u prvoj riječi sufiks otročalji ili -alji »dječak, deran« (Istra). Posljed- > -ас oljižac, gen. -sca (Stulić), na -ica olji-
se moljaše baši,, alubaši, subaši (šesnaesterac). -alj može biti i njemačkog podrijetla, upor. nja ne može biti izvedenica s pomoću -eh, jer žica (Mikalja) = oliSica (Bakar). Na -nica
Tačno je poznat samo drugi elemenat baša Viertel > frtalj (ŽK), a u drugoj može biti taj služi za izvođenje apstrakta. < -ьп + -ica oližnica (Vrbnik, Senj) »mreža
(v.). Daničić traži u prvom elementu slože- i romanski -alis, jer je u dalmatinskom lati- Lit.: ARj 3, 353. 5, 592, 9, 445. Maretić kojom se love olige«. Dalmato-romanski lek-
nice alup »hrabar junak«. nitetu potvrđen vatralis, a vatra nije slavenska, 261. Meyer-Lübke, Gram. 2, 482, § 439. sički ostatak iz ribarske terminologije od lat.
nego ilirotračka riječ. Sa -ālj ne stoji u vezi 477, § 434. halex, gen. -ids, gr. το άλυκόν »salure«. Ovamo
Lit.: ARj l, 77.
sufiks -lja, koji tvori ženske radne imenice: ide sa sraštenim članom (upor. lovrata .pored
alun m (hrvatskokajkavski, Belostenec, prălja f od prati, odavde prenesen u grebè- aljkav, pridjev (Vuk). = âtljav (Baranja, ovrata) lojka »isto«.
Jambrešić, slov. aluri) = (s protezom j) jalun nalja (i sa dužinom grebenalja) od greben i Vuk) »neuredan u odijevanju«, »koji radi Lit.: ARj 8, 892. 894. 900. REW3 4001.
(Belostenec) = (sa ja- > je-) jelun »kocelj, grebenati, u neologizam primalja »babica« i površno i kojekako«. U posljednjem značenju Skok, Term. 53
stipsa, alaun«. U slovenskom je proteza za- krivalja »grožđe duguljasto krivih jagoda« od pridjev je ušao u današnji saobraćajni govor
mijenjena sa g-: galun — golün. Upor. bavar.- kriv. U vezi stoji sa sufiksom -lja konglutinat zapadnih krajeva. Oblik koji se govori u Ba- aljur-biljur, uzvik u narodnoj pjesmi uz
-njem. galaun prema njem. Alaun. Odatle -ăljka, koji tvori imenice za oruđa od impf, ranji važan je za postavljanje etimologije duge noći, potvrđen je samo jedanput pa se
slovenski pridjevi galûnat, galunov, poime- glagola na -a-ti: čegrtaljka, kazaljka, mà- koju je već Daničić dao. To je naš pridjev ne može znati šta upravo znači i koje mu je
ničeno na -ьс > -ас, -ica galunoveclgol-, galu- hāljka, okretāljka, sìsaljka, štrcaljka, rjeđe izveden s pomoću sufiksa -(j)av (v.) od osnove postanje. Izvjesno je samo da je to turska
novicaļ gol-. Denominal na -iti ogolúniti. radne imenice naradaljka, nazive za pjesme madžarskog glagola hatlani »raditi kojekako«. složenica tipa kitap mitap, ali da je drugi
U Dalmaciji je potvrđen òlum m (Dubrovnik, i igre: tužaljka, izmetaljka »djevojačka igra«. Suglasnička grupa tlj očuvana je u Baranji elemenat tursko bilir »zna«, kako hoće Pačić,
Ston, Stulić, sa a- > o- kao u starim romaniz- Nije isti sufiks u stabaljka od stablo. Očigledno kao u madžarskom jeziku i prešla je u klj to se ne zna.
mima). Pridjevi na -ьп > -an oluman, sa -ost je da se u -lja, -ăljka radi o varijanti sufiksa (upor. lakija od Kittel, pêkljar od petliar ŽK, Lit.: ARj l, 78.
32 âmân amânat 33 ambašadur
-(a)m

-(a)m je danas potpuno neživ (mrtav) su- äma2 f (Muo, Lastva) »morska riba koja se amânat, gen. -anta m (16.v.) »dragi« prema od centra turcizama, u Dalmaciji (Podgora?,
fiks ie. podrijetla. Upór. lat. superlatívne hvata udicom«. Ribari u Bijeloj i u Baošićima amanca f (Nalješković) »draga«, od talijanskog Pavlinović) u značenju »žao«. Možda je ara-
pridjeve na -imus (infimus). U nekim imeni- zovu je špadun < tal. spadone. Ako je od ha- poimeničenog participa prezenta amante m bizam amarr »tuga«. Nije dovoljno potvrđeno.
cama, koje se niže navode, potpuno se srastao mus > tal. amo »udica«, neobičan je semantički od amare i sttal. apstraktuma odatle amanza
Lit.: ARj l, 79. Korsch, ASPh 8, 648.
s osnovom; u nekim se opet osnova osjeća razvitak. (13. i 14v.) »Geliebte«. Od apstraktuma je
još i danas. Nalazi se u sva tri roda. Prema
3
Lit.: REW 4025, DEI 173. talijanski deminutiv na -ino: amancin m (Na-
lješković). U Kosmetu je poimeničen part, amaro (Potomje, Pelješac: para mi se amaro
tome je to sufiks pridjevskog podrijetla. U
amajnati, -am (l6.v., Vetranie u primjeru: perf. pas. "na' -ka amâtka f s deminutivom »čini mi se neobično«). Od tal. amaro, novija
toj funkciji danas živi u dva primjera, koji
ter s neprijatelji gdje se staju į га svijet neće na -ica amātkica »žena prijatne spoljašnosti gradska tuđica u Dalmaciji, < lat. amarus.
su po postanju stari participi prezenta (la-
da ammajnaju), nejasnog značenja, po svoj i mila po naravi«. Apstraktum tal. amore < Pučka etimologija izvodi odatle i tal. amarasca
kom, pitoni), i u dva redna broja: sedmi, osmi,
prilici »staviti mač u korice (tako u Kalabriji lat. amor ušao je također u jezik puka u jad- = amarena (upór. u narječju maregna) =
od sedam i osam, gdje je isto tako mrtav kao
mmajinare)«. U vezi je s pomorskim terminom ranskoj zoni: amur (Rab), odatle poimeničen marasca, sa sufiksom -inus: maraschino »vrsta
i u dim, sram, um, šum, hram, gluma, krma,
maināt, -am pf. (Smokvica, Korčula) »1° spus- pridjev lat. -osus > tal. -oso u ž.r. murôža gorke trešnje, liker i vino odatle« = maráséin
slama, šuma, rame. U kosmb raširen je danas
titi jedro; obratno isat; 2° spustiti bilo što, (Božava) < mlet. morosa < amorosa, glagol (Božava) »vrsta grožđa«, marašćina f (Božava)
pridjevskim sufiksom -at: kosmat, dok se
što se s pomoću vinca ili na drugi način diže«. na -are = -ati namùrati se, -ãm pf. (Dubrov- »vino che ha sapore di marasca«, maraska f
prvobitni očuvao u toponimu Kosmaj (v. pod
Postverbal maina f »Windstille«. Od tal. (po- nik, Perast) = namurăt se (Božava) = namu- (Vrgada, Jurišić) »višnja«, marašcīna (Vrgada)
-aj). Osnova se još dobro osjeća u pridjevu
suđeno iz napuljskog narječja) ammainare =-- rât se (Rab) < tal. innamorarsi »zaljubiti se«; »vrsta grožđa i vina« = maraština f (Dalmacija)
bratim (v. brať), odatle pobratim, poočim,
(s aferezom u sandhiju) mainare (tako mlet. s lat. -idiare > -zzati: amorižat impf. (Dub- »vrsta vinove loze bijela grožđa«, maraska f
posestrima, pismo. Ali se ne osjeća više u pov-
i tršć.), od lat. invaginare (prefiks in- i vagina rovnik, Cavtat) »voditi ljubav, činiti kortu, (Mikalja). Dočetak -aska zamijenjen je do-
jesmo (v.), kao ni u prilozima amo (v.), tamo,
»korice« > tal. guaina}. Glede ην > m upór. vagidžat«. maćim sufiksom u marača »prunus ceiasus«.
kamo, mìnio, sìmo, osim u ovamo, onamo. U
mitati (Hrvati u Abrucima) < invitare. Sufiksi -asca i -ena nisu latinski, nego pred-
jaram i ječam a je nastalo iz mekog 6. Lit.: ARj l, 78. 7, 463. Elezović l, 14. rimski (-ascus je ligurski, -eno je kao u Tirreno
Lit.: Vandrák 552-555. Lit.: ARj \, 78. REWS 4527. DEI 164. REW3 399. 427. Kušar, Rad 118, 24. 25.
2331. Štrekelj, ASPh 11, 463. Wędkiewicz, Budmani, Rad 65, 167. Cronia, ID 6, 115 maloazijski). Zbog toga bi (a)marasca =
RSI 6, 231. -116. amarena mogla biti mediteranska riječ srodna
ama1 (Vuk, Kosmet), veznik suprotnosti
sa alpinskom marasc »alno montano«.
kao ali, ala, u narodnoj pjesmi i u saobraćaj-
amaldar m »carinik« jedan je od najstari-
nom i književnom govoru istočnih krajeva. amanet (Vuk) m »depositum, vjera, po- Lit.; ARj 6, 468. 469. Cronia, ID 6, 114.
jih potvrđenih arabizama u našem jeziku (15.v.); DEI 151. REWS 406. FEW 83.
Nalazi se u bugarskom jeziku u dva vida ama vjerenje, sigurnost«. Odatle pridjev amanetări
postoji i pridjev (amahdarska гесь)', < ar.
i ami »nego«, u rumunjskom ama i ma »odista«, (samo u Srbiji) »poštanski«, jer je riječ amanet
u arbanskom ama »ali« i novogrčkom μα. amel-dār »carinik«.
značila i »poštanska pošiljka«. Mjesto -et âmbar (Vuk) = âmbar (Kosmet) = ham-
I u hrv.-srp. može se ispustiti početno a- Lit.: ARj l, 78. Elsi. s. v. (arapski sufiks za apstrakta) postoji i -at: bar m, sinonim žitnica, potvrđeno od 16.v.
xi istim krajevima gdje se govori ama, ali tada amânat m u istom značenju. U Crnoj Gori Sa istoka prodire na zapad i potiskuje domaću
ma izražava suprotnu misao: Mă da mi ga aman, gen. amâna m (16.v.) = amân
i narodnoj pjesmi a u -at smatra se kao nepo- riječ. Također toponim. Odatle su izvede-
pored amân (Kosmet) »milost«. Upotrebljava
je uhvatiti, ala bi mu pokazao. Kad se ma stojano. Govori se i bez početnog a- manet nice: augmentativ ambarına, deminutiv am-
veže s da, mâda dobiva i koncesivno znače- se više kao uzvik beznađa i tuge »vaj, avaj«
kod leksikografa i pisaca l S.v., c u narodnom bar če (Kosmet) i oznaka mjesta, gdje je neka-
i u vezi bože (Kosmet), nego kao samostalna
nje, sinonim je za veznik premda (v.). Dobiva govoru potvrđeno je u Drsniku (Kosmet): da bio ambar: ambarište (v. sufiks -ište). U
u dočetku -n: aman (Vuk) prema kanda < imenica. Kad je čisti uzvik, ponavlja se. Za
mânet, gen. maneta. Postoje još dvije nesi- igri se upotrebljavaju i glagoli ambàrati impf,
kao + no + da < kao ono da. Ovo aman Crnu Goru daje Vuk eman, gen. emana i he-
gurne varijante: amamet kod Kavanjina i i ambarnuti pf. Opći je balkanski turcizam
prevodi Vuk sa »čini mi se«, a Daničić ga iden- man prema ar. eman u istom značenju. Taj
hanámet u Pjevánijima crnogorskim. Oboje perzijskog podrijetla (perz. änbm jamb- »šupa«,
tificira s imenicom àman. Ni jedno ni drugo turcizam arapskoga podrijetla (ar. eman =
bi moglo biti štamparska greška, a ne ujedna- postverbal od glagola änbaštän »nagomilati«,
tur. amân, aman allah) raširen je na cijelom
ne potvrđuju primjeri koji se navode u ARj. čenje (asimilacija) m — re > от i metateza. = ambar u turskom izgovoru), potvrđen u
Mjesto ama govori se u jugozapadnim kra- Balkanu (bug., rum., cine. aman, arb. aman
Odatle radna imenica amānetčīja m »čovjek bugarskom, rumunjskom, arbanaskom jeziku
= hamán) u istom značenju. Složenica amân
jevima Ima (17.v.): Doša-bi, êma ne mogu koji čuva tuđe stvari«. Taj je turcizam arapskog (K)ambar, novogrčkom αμπάρι (u istom zna-
(Crmnica, Miletić, SDZb 9, 449). U Banjoj zaman »milost i sve što je s time u vezi« tur-
podrijetla (ar. imâna = tur. emanet) i raširen čenju). Korsch ga izvodi od ar. anbãr, pi. oânibr
Luci pojačava se sa hă koje služi kao uzvični skog tipa kitap mitap upotrebljava se u Kos-
je na čitavom Balkanu (bug., rum., arb. ama- »spremnica, komora za hljeb«. Druga je rijcč
prilog u značenju »tako valja«. Balkanski tur- metu kao objekt uz aman zaman nema »ima
net pored rum. emanet, ngr. άμανέτι/έμ-, ambar, gen. ambra »jantar« koja je evropski
cizam arapskog podrijetla (amma, emmã »ali, da se plati«. Složenica odgovara našem ga-
άμανάτι, cine. aminele) sa samoglasničkim arabizam (ar. 'anbar), v. amber.
ipak«) iz oblasti sintakse. Kad se radi o ma, licizmu bez pardana = svakako. Iz ove slo-
ženice, ispuštanjem prvog dijela, mogao je varijantama. Iz istočnih krajeva hrvatsko-srp- Lit.: ARj l, 79-80. 3, 564. Elezović l,
može biti i posuđenica iz talijanskog jezika. skih došao je i na zapad u književni i saobra-
kod nas nastati prilog zaman »zaludu«, koji 17. GM 9. Korsch, ASPh 8, 648. Matze-
To naročito vrijedi za čakavsko narječje u Hrv. ćajni govor. nauer, LF l, 2.
primorju (mă sam mu kazal). Bugarsko ami ne treba da potječe od iste osnove kao češko
ide zajedno sa srgr. i ngr. άμή, αμέ »sed, maně, kako misli Budmani, ARj 6, 435. Ali je Lit.:ARj l, 78-9. 3, 565. 6, 442, Elezović
moguće unakrštavanje turske i slavenske, riječi 1, 386. 2, 494. SEW l, 28. Lokotsch 66. Pascu ambašadur, gen. -ura m (16.v., Dimitro-
verum«. 2, 108. GM 9.
kao u češagija (v.). vić) »poslanik, poklisar«. Od tal. ambascia-
Lit.: ARj l, 78. 3, 27. Mladenov 5, 6. GM 9.
Lokotsch 64. SEW l, 28. Korsch, ASPh 8, Lit.: ARj ï, 78. 3, 590. Mladenov 6. GM 9 · dorè (14.V.), radna imenica na -atore m od
648. Matzenauer, LF l, 2. Elezović l, 14. Pascu 2, 107. Elezović l, 14. 2, 472. 493· amar kao prilog potvrđen je samo jednom ambasciare, posuđenica od prov. ambaisar, a
Deny § 982. Skok, Slávia 15, 504. Lokotsch 66. u rečenici : Za to mi je amar na nj, i to daleko to od gal. ambactus »sluga«. Danas ambasà-

3 P. Skok: Etimologijski rječnik


ámen 35
34 ámen
ambašadur
kovati impf, »vikati amin«, u narodnoj pjesmi. nastade prezime Midžić. Taj turcizam iz ob-
dor, gen. -óra i ambasada f od francuske po- ide s nastavkom -alj (?, tip Vukalj) i Brozalj Internacionalna riječ biblijskog hebrejskog pod- lasti srodstva arapskog je podrijetla (ar. 'amudža
suđenice iz tal. ambasciata, -tore -dore > (15. v.), upor. i Vitezovićevu opću liıecjambrek rijetla, upor. i, bug., rum. amin. »ujak s očeve strane« > tur. amuca, amca).
fr. ambassade, ambassadeur. Italijanizam koji »pijanica«, koja je možda sugerirana od tal.
imbriaco. Da lična imena mogu postati opće Lit.: ARj l, 81. Lokotsch 68. Elezović l, Lit.: ARj l, 81. Elezović 2, 412. GM 2,
se nalazi vrlo često u dubrovačkim historij- 14. EJud. s. v. 278.
riječi, dokazuje zvane, žvanic <. Johannes
skim spomenicima.
preko mlet. zuan »glupan« (Istra). Od Ambro- amîja (Starigrad, Hvar) »tetka«. Od mlet.
Lit.: ARj í, 80. REWS 408a. DEI 154. Amerika f (isti akcenat kao u talijanskom)
sius grčkog podrijetla, gr. άμβρόσιος »božanski, amia < lat. amila. Odatle i fr. tante > njem.
»1° ime kontinenta, 2° kraći naziv SAD« =
besmrtan«. Tante (17. v.), koje se i kod nas govori po
amber m (Vuk) = âmbar, gen. ambra Amerika (ŽK) = Amerika (ŽU) = (sa afe-
Lit.: ARj l, 80. 82. 84. 681. 4,448. Gombocz- gradovima.
(Vuk, Kavanjin, narodna pjesma) = ambra rezom a-) Mêrika (Vrgada, Krk, Kolicí,
f (preko talijanskog, 17.v., Mikalja, Kavanjin) -Melich 88. Bėgi ŽK, Vodice, Istra). Etnici : na -ьс (prema Lit.: REW3 424. DEI 161. FEW 89.
= ămbor = anbor »succinum, ćelibar, bur- tipu Afrikanac) Amerikanac, gen. -anca (ŽK)
àmbulja f (Vuk) »dugačka vreća«. Demi- arnikat, gen. -kta m (17. v., Držić) =
stin, cyanus persicus«. Odatle apstraktum am- prema tal. Americano, na -janin Američanin
nutivi: na -ica ambùljice f pl. »dronjci, rite, (sa metatezom, da riječ dobije izgled naše
berija f (Vuk, nar. pj.) »rozolija začinjena (knjiški, ne čuje se u narodu). Pridjev na
starež«, na -гћ > -ak ambuljak, gen. -Ijka izvedenice na -ъК) àmilak, gen. -tka (Kašić),
amberom« (sufiks -íja je ar. -Іууе)ч. Evropski -bsk: američki (knjiški), prema tal. americano
m »biljka gnorimus Lepeli« bez naznake gdje = (sa cl > tál. tt) amit »svećeničko odijelo
i balkanski arbizam (ar. 'anbar): rum. ambru > amerikánski (ŽK) kao afrikanski. Čisti
se govori. Vasmer zabacuje Daničićevo iz- za vrijeme molitve«. Od tal. amictus, gen.»
= ambră, bug. amber = ambra, gr. ^μβρα. talijanski poimeničeni pridjev americana >
vođenje iz gr. αναβολή = άμβολή »ogrtač«, -us poimeničen part. pret. od атгсіо, -īre
Lit.: ARj 1, 80. 83. REW3 441. Mladenov amerikána f (Lepetane, Boka) »vrsta graha«.
ngr. άνάβολιον »ukopna košulja«, s pravom, »zaogrnuti«, tal. amato (14. v.), arb. amit.
5. Lokotsch 78. DEI 157. Od tal. America, ime stvoreno prema latinskom
jer se ne slaže s fonetskim razvitkom. tipu Attica od ličnog imena geografa Amerigo Lit.: ARj 1, 81. GM 10. DEI 164.
Značenje ne dozvoljava da se ova riječ veže Vespucci (1454 — 1512), koji je četiri puta
ambrëta f (Dobrota) = ombreia (Prčanj, sa bugarskim ambalja »vaccin«, (am)boljasvam -amo, tim sufiksom grade se od zamje-
(Tivať) = ombreta (Stulić) = ìmbrete f. pl., putovao po južnoj Americi. Amerigo je isto
»cijepim« ili sa čine. ambol'u »greffe, ente«, ničkih osnova, jedne upitne i triju pokaznih,
gen. īmbrētā (Vuk) »kopče na košulji pod što prov. Aimeric (v. Emerik).
ambul'isire »cijepiti« od gr. (ά)μπολιάζω, prilozi mjesta, koji znače pravac ' micanja i
grlom, od mjedi, od srebra ili zlata u bogatih Lit.: Jurišić, NVj 45, 183. Ribarić, SDZb kretanja. Nalazi se i u drugim slavenskim
denominál od (α)μπόλι. 9, 124. DEI 160. Maretić, Savj. 2.
ljudi po varošima, u siromaha spone mjesto jezicima. Postanje nije objašnjeno, a ni ie.
imbreta, tj. sa svake strane po jedan končić, Lit.: ARj l, 80. Vasmer, GL 43. Pascu 2,
l O,-br. 98-99. paralele nisu utvrđene; kamo »quorsum« (od
kojim se veže košulja na zamku, ažulica, àmet m = hamet (Vitezović, 17.v.) »po- upitne zamjenice k ъ, v. tko), tamo »ibi« (od
maite«. Budmani je mislio da je riječ tali- gibija, propast«. Drugih potvrda za tu ime- t ъ, v. taj), ovamo pored ovamo »hue« (od о ъ,
ámelj m (Vuk) »nečistoća u žitu, nečisto nicu u nominativu nema. U književnom i
janska, ali ne zna koja. U jednoj potvrdi iz v. ovaj, čakavski vamo ŽK), onamo pored
žito« (Srijem, Lika); ávelj m »treske, ljuske saobraćajnom jeziku upotrebljava se samo
14. v. u Trstu čita se: cintura di grana intessuta onamo »illuc« (od опъ, v. onaj, čakavski namo
i ogranci, koji ostanu među sijenom« (Lika); prilog karnetom (17.v.) »posvema, sasvim,
con filo ďoro cņn cinque, dieci membretis. ŽK). Dočetno -o shvaća se u narječjima kao
àvrlje n (Vuk) »herbae inutilis segmenta do nogu« (uz glagol poraziti). Vuk ima prilog
Pisac Cavalli, koji donosi taj citat, tumači deiksa i odbacuje se npr. u hrvatskokajkav-
putrescentia« (Srijem, Baranja, u Lici isto izveden s pomoću -icē (v.): àmetimicë i, po
membretum »specie di bottoni«. To je talijanski skom i čakavskom: kam gres. Upor. i bugarski
što ámelj i avelj). Od avelj postoji još iz-
deminutiv na -etto < vlat. -ittus membretto. zakonu haplologije, âmelice (Srijem). Glede ovamo pored о атъ. Druge je prirode u crno-
vedenica stvorena s pomoću -аса: aveljača f početnog h- kod turskih riječi v. ačik i ambar.
Početno m ispalo je zbog disimilacije m — gorskoj himni Onam onamo, gdje je kraćenje
»sitne konoplje što ostanu naj zadnje«. Sudeći Taj je turcizam arapskog podrijetla (ar. 'ammet
m > 0 — m. po značenju i po zajedničkim fonetskim ele- haplologijom zbog stiha. Od svih ovih pri-
»opće, svuda«) ograničen na hrvatskosrpski je- loga, osim od kamo, mogu se praviti određeni
Lit.: ARj 3, 812. 8, 909. Rešetar, Štok. mentima, ove tri riječi idu zajedno, ali je
224. REW" 5428. Skok, ZRPh 54, 202. zik. Krivo je Matzenauerovo izvođenje ha- pridjevi s pomoću složenog sufiksa -šnji,
teško objasniti prijelaz m > v u amelj i avelj metom < gr. prilog ομαδόν »omnino«.
i dočetna dva sloga u avrlje. Daničić tumači koji je nastao asimilacijom u današnji < *da-
Ambros (Budinić) = (sa zjž prema mle- Lit.: ARj \, 81. 3, 564. Korsch, ASPh 9, nasnji < danas; onamošnji, ovamošnji, ta-
amelj = avelj i aveljača iz madžarskog hüvely 504. Matzenauer, LF 7, 212.
tačkom) Ambroz (14. v.) = Ambroz (16. »ljuska«, što objašnjava samo dočetak -elj. Mo- mošnji. Ovamo i onamo mogu u štokavskim
v.) = Anbroi = Ambroza (Gradić) = Am- žda avrlje i ne ide u ovu seriju. Upor. (h)avar narječjima primiti deiksu -ka: ovàmoka, onà-
broza m (Ančić, Bosna) = (prema latinskom) amid m (Kašić) »nišeste, škrob, štirka, moka. Upor. slovenski tamkaj. Zasebno treba
m (ŽK) »komad grane ili štapa kojim se baca štěrká«. Od tal. àmido (14. v.), a to od gr.-lat.
Ambrosija, -je (Vuk), -zij j -žije (15. v.) / na voćku da bi se istreslo voće«; avrlje »čini govoriti o štokavskom kraćem obliku amo po-
-zio I -zo = (bez ní) Abrosije = (bez 6) Amroz amylum. red ovamo. Daničić tumači postanje kraćeg
se kao kolektivna izvedenica odatle.
= Amruš (preko madžarskog Ambrus) (ta- Lit.: ARj 1, 81. REW3 437. DEI 161. oblika gubitkom v i stezanjem oa > a. Time
kođer prezime, Zagreb) = Ambruš, odatle Lit.: ARj \, 123. se dobro objašnjava duljina i akcenat (upor.
prezime Jambrušić, Jambrešić — (prema tali- àmidza m = amidža (Kosmet) »stric« (kod pojas > pas), ali se ne kaže zbog čega je na-
ámen uz àmen (katolički izgovor) prema
janskom /toskankom/ Ambrogio) Amrođo — bosanskih muslimana, a u Kosmetu i kod stalo ispadanje, jer u kajkavskim i čakavskim
(sa protezom, hrvatskokajkavski hipokoristik) âmîn (pravoslavni izgovor prema grčkom pi- Srba kršćana, obično naziv za starije musli- narječjima ispada samo početni samoglasnik
sanju αμήν hebrejske riječi āmen »uistinu«). mane). Kačić, Razgovor 126 b, ima oblik ameža zbog hijata u sandhiju, tj. najprije poslije ri-
Jambrek (16. v.), odatle prezimena Jambreković,
Imenica je u rečenici kao amen u molitvi (Arnesi je ruke oprostila). Kao u arb. midžo ječi i oblika koji se svršavaju na samoglasnik.
s deminutivnim sufiksom -ьс + -bk > -čak
Jambrečak, na -išak Jambrišak = (sa aferezom prema njem. wie das Amen im Gebet', inače (= midžoja, midžua) i u Kosmetu se ispušta Zbog toga mislim da se postanak štokavskoga
sloga am-) Brož (15. v.), odatle hrvatsko- prilog (amin da bog da, Vuk), odatle amânaţi o-: mīdža, mīdže; u vezi s ličnim imenima amo može i drukčije tumačiti. Od pokazne
kajkavsko prezime Bros, Brozić, Erózií, Brô- impf. = aminai, -am (Kosmet) »poslije sva- gubi akcenat: Midža Vēstij. Iz ovakvih veza zamjenice soj postoji prilog simo kod čakavaca
zović (kod Karlovca), Bróžo (15. v.). Ovamo tovske zdravice pjevati ămin-ămin« = amin-
-amo 36 1
-(a)n 37 -(a)n1
i kajkavaca. Taj prilog mogao je nekad po- Djelomice je srastao s osnovom tako da je
stojati i kod štokavaca. Upor. simo tamo (Mi- teško razlikovati osnovu od sufiksa, često i svijest), bijesan (od bijes), blatan (od blato), a u san, gen. sna je nepostojano. Razlog je
rakuli 10 b), što odgovara stcslav. semo pored zbog toga što osnova ne postoji više u jeziku koristan (od korist), vrletan (od vrlet), gladan u tome suglasnička grupa st. U feminimumu
samo. Oba ova oblika morala su propasti (3). Često živi samo poimeničen (4). Kadikad (od glad), hladan (od hlad), ledom (od led, je poimeničen: cijena (v.), hrána, luna, mi-
zbog dvostruke homonimije: 1) s prijedlo- se upotrebljava samo u određenom vidu pored leden), mástan (od mast), miran (od jena, pjena, rana, slina, srna, strana, struna,
gom i prilogom sem sjem »osim« < svěně (v. (5). Kad je vezan sa drugim pridjevskim su- mir), oblačan (od oblak), olovan (od olovo), vésna, vuna. U neutrumu: dno, vino, sijeno,
Skok, Rad 272) i 2) zbog priloga samo »nur«, fiksom го, uvijek je u određenom vidu (5). pametan (od pamet), rodan (od rod), slavan stegno, súkno, zrno. Isto se dogodilo kad je
šerno = samoltamo moralo se reformirati Može se dodavati i drugim sufiksima, tako (od slava), taman (od tama), čudan (od čudo), promijenio deklinacioni tip, te iz o-osnova
na dva načina; prvo, zamjenom pokazne za- sufiksu -ov (v.) i odatle nastaje konglutinat častan (od čast), smiješan (od smijeh), sjajan prešao u z'-osnove, kao u desni, gdje samo
mjenice sb sa о ъ. Na taj je način dobiven -ovan (v.), koji ima svoju funkciju. Neposto- (od sjaj), dužan (od dug), pravičan (od pravica), lingvist znade, da ta riječ ima istu osnovu
prilog ovamo, koji se upotrebljava u južno- jano a, koje čini slog u suglasničkoj grupi bolestan (od bolest), ispravan (od isprava), kao i lat. dens, -tis, zatim u plijesan, gen.
slavenskim jezicima; drugo, ispuštanjem za- na koncu, nestaje u femininumu i neutrumu sramotan (od sramota), probitačan (od probitak), plijesni, te kad se u vezi sa suglasnikom s
mjeničke osnove s-, što se osobito dobro sla- (6). Nastao je od ť (upór. lit. -inas, -minkas, tričan (od trica), nemaran (od nemar), radišan pomiješao sa sufiksom, deklinacije i: sablazan
galo sa amo tamo »kojekuda« ili tamo amo. -ininkë oo slav. -ьпъ, -ьпіЪъ, -ьпіса) odnosno (od radiša), štedišan (od štediša), siromašan (v., od sablast > sablastbnb).
Upor. ovamo onamo u značenju »kojekuda«. od mekog poluglasa. Zbog toga se c kg h pred (od siromah), pšeničan (od pšenica), pravedan 5. U određenom vidu dolazi kadikad od
Daničićevo tumačenje mora se odbiti iz kro- njim mijenjaju u č ž š (7). Mjesto i > ь (od pravda), itd. Rijetko se događa da je u starijih izvedenica samo u kućni (od kuća),
noloških razloga. Ovamo je mlađa kreacija, stoji i prijevojni štěpen ě, koji u svim našim pridjevu ispušten imenički prefiks kao u burni (od bura), glavni (od glava), izdājnī
a simo starija. Duljina od amo prenesena je narječjima glasi e, a ne ije,jei\i i, kako bismo vičan (od navika). Zatim služi i od glagolskih (od izdaja), skrajni (od skraja), studení kao
na ovamo, onamo. Šuman tumači -α-mo pre- očekivali (v. -eri). Ušao je i u rumunjski jezik, osnova: javan (od javiti), budan (od buditi), naziv za mjesec novembar, zatim u desní, gdje
ma a-ko u -ako, tako, kako, jako, što ispra- ali je djelomice raširen latinskim nenaglaše- tajan (od tajiti), tvaran (od tvoriti). Kad je nestalo imenice, od koje je pridjev izveden;
vno kritizira Jagić. J. Kozlovskij upoređuje nim sufiksom -icus > -ič Į -ее (8). U tom je dolazi na glagolske osnove, onda je živ u zatim redovito u slučaju kad je proširen sa
amo sa gr. ήμος. jeziku živ i produktivan. Ovo se niže detaljnije participu perfekta pasiva: dan, znan, izdjelan. w: sadašnji, jutrošnji, večerašnji, Ijetošnji,
Lit.: ARj l, 81, 8, 952-3. 9, 481-2. obrazlaže prema brojevima ,danim gore u Od priloga nazad, -naprijed nastade nazadan, jesenašnji, skorašnji, tamošnji, ovamošnji, dâlnjl,
Mladenov 371. Măreţii 325. Šuman, ASPh zagradi. napredan. Na sintagme se dodaje također: gornji, prednji, posljednji, svagdanji, negdanji
30, 293. Kozlovskij, ASPh 10, 657-8. 1. Bez određenog je značenja. Sufiks samo bèzrodan (od bez roda), zdušan (od s dušom, pored nek(a)dašnji, kao ı u slučaju gdje je
kaže da je imenička, priloška, glagolska osnova zapadni krajevi), nepoštedan, djelotvoran (ne- palaţalizacija prenesena: kutnjl pored kućni.
amper m (hrv.-kajk., Zagreb) »sic, siganj«. ili sintagma uzeta u funkciji kvalifikacije, ili, ologizam 18. v., Stulić, od djelo tvoriti, za Ako je izvedenica skorašnja ili učena (neolo-
Slov. jêmpar, gen. -rja »Fischbehälter« = kako Belíc, Priroda 311, uči, kao dopuna ili fr. efficace), bezobrazan (od bez obraza), gizam), određeni je oblik redovit: fosforni,
jêpar, gen -rja (Gorensko) »neka posuda«. determinacija u zavisnom položaju. Prema tvrdokoran (od tvrda kora), nádvoran (15. klorni, dnevni (od dan), istražni (od istraga),
Ovamo će ići zacijelo i lémp m = lempa f tome, taj sufiks služi u morfološkoj funkciji. v., od na dvor, ARj 7, 315). U pristupačan predbježni, dušni (se. dan, od duša). Neodre-
(Toimin) »drvena posuda koja se nosi na Da je tako, vidi se najbolje iz činjenice, da (od glagola pristupiti) došlo je do konglutinata đeni se oblik -nj očuvao u poimeničenom obliku
leđima, zacijelo isto što jćmpa »Butte«. Bit strani pridjevi, najviše internacionalni i učeni, -ák + -ъп zbog toga, što je postojala imenica u imenima mjeseci: siječanj, gen. siječnja,
će od stvnjem. ambar, eimbar, srvnjem eimbe", moraju dobiti ovaj sufiks da ih naša jezična pristupah (značenje posibilnosti kao kod po- svibanj, gen. svibnja (za maj), lipanj, gen.
nvnjem. Eimer m, koje je možda prekrilo svijest može osjetiti kao pridjeve. Primjeri: kretan, v. gore 1). lipnja (za juni), srpanj, gen. srpnja (za juli),
gr. amphora > lat. ampara (složenica od efikasan ili efikasan (fr. efficace), fizikalan, 3. Osnova više ne živi, a sufiks je ipak živ, sve pridjevske izvedenice od sviba, lipa i srp,
άμφι- i φέρω »nosim«, haplologija άμφι- fališan (njem. falsch), poetičan, kritičan, iro- tj. jasno se osjeća njegova morfološka funkcija: samo je siječanj od sjeći. Dosta brojne su ime-
φορεύς. Odatle i lat. ampulla, od koje de- ničan, političan, moralan, nemoralan, itd. Do- jasan, crn, lijen, pun, ran, vrán »crn«, nice sa -nj, koje postadoše od neodređenog
minutiv na -iça '. sudi vode i vina ili ampulice gađa se dapače, da se dodaje i našim pridjevima tijesan. U slan samo lingvist znade da je to pridjeva: bubanj, gen. bubnja, bâcanj, năkovanj
(Zanotti). O varno ne ide aibole = aybole (u da bi se bolje označila pridjevska funkcija. prijevoj od io. Ovamo treba staviti i slučaj (prema năkovalo ŽK), potporanj, svežanj, gen.
Dubrovniku 1386 - 1391) = abole (Zadar), Pored ubog govori se ubožan, pored sulud gdje je i sufiks mrtav, jer je pridjev nestao, svežnja, žrvanj (v.), sužanj (v.).
u tršćanskom statutu 1350. aybolus = albo! suludan, pored čil čilan, pored milostiv milo- a bio je izveden od priloga ju, koji živi danas
(Istra) »madia, naćve«. To je od alveolus, 6. Nepostojanog a nema ni onda, ako je
stivan, pored moguć mogućan. Dogodilo se i samo u čakavskom i kajkavskom/иг ( < ju + ѓе). sufiks -ьпъ došao na osnovu koja svršava na
deminutiv od alveus (disimilacijom l — l > 0 to da se poneki stari pridjevi danas govore Stcslav. pridjev juni potisnut je danas na
— /) > *aveolus (sa vi > ib kao u Olib, (v.). -n: stran < stranbnb, odatle nastran (od
samo sa tim sufiksom, tako Ігег ъ (očuvan čitavom području od mlad, а očuvao se samo sintagme na stranu), savremen (od sintagme
Upor. novoprov. ambro »grosse bouteille de u rumunjskom jeziku treaz) danas samo tri- u junak, gen. junaka,, júnac, gen. junca i ju-
verre où l'on fait macérer des plantes sa vremenom), privremen (od sintagme pri
jezan ili trezven, оЫІъ danas samo obilan, nica, gdje je poimeničen s pomoću sufiksa -ak, vremenu), bescjen, u toponimiji Vini Vrh,
aromatiques avec du vin ou du vinaigre«. isto tako samo kukavan (upor. kukavelj). -Ы i -ica. Vinagora < іпьпі od vino, upor. Vinovrh
Lit.: ARj 1, 82. Banali 1, 235. REW* 431. Samo u nekoliko slučajeva dobiva specijalno 4. Poimeničen je u sva tri roda. Tada ne kod Zagreba, od vinov vrh. U rumunjskom
391. PleterŠnik 1, 366. 507. DEI 201. PEW značenje mogućnosti, i to kad je pridjev iz- živi u jezičnoj svijesti ni u osnovi ni kao sufiks. se jeziku iz stranbnz razvilo strein, gdje se
80. 90. Weigand-Ніп l, 414. veden od glagolskih osnova: neizmjeran »koji Osnova i sufiks mogu se raspoznati samo na sufiks -ьпъ može razabrati, samo je i došao
-(a)n1 m, -na f, -no n opći je hrvatskosrpski se ne može izmjeriti«, pokretan i nepokretan osnovu lingvističkog upoređenja i analize. iz vecin < lat. vicinus. Uporedi istu pojavu
pridjevski sufiks sveslavenskog i ie. podrijetla »koji se (ne) može pokrenuti«. U ovan prema ovca izražava mociju. U rujan u stjenica < stěn + -ьпіса prema rumunskom
određenog značenja (1). Djelomice je živ i 2. Kao živ ili produktivan sufiks služi (se. mesęcb) ušao je u kalendarsku terminologiju stelniţă, gdje je iz -пъп- nastalo disimilacijom
produktivan još i danas (2) tako da se u je- danas za izvođenje pridjeva od imenica jedno- za septembar. U maskulinumu je poimeničen -In-. Nepostojano a se pojavljuje, kad dobiva
zičnoj svijesti dobro razlikuje sufiks od osnove. stavnih, izvedenih i složenih: svijestan (od u: član, čun, plijen, stan, san, sin (v.), trn, deminutivni sufiks -ce u poimeničenim pri-
ostan. U posljednjoj riječi a je nepomično, mjerima: dance (od dno), brašance, vlakance
.(a)n
1
38 -an" 39 anasar

(od vlakno), sukance (od sukno), odavde pre- Grozdana, Vujana, Vukana, i dragana kao Odavde je prenesen na imena mjesta, koja se gdje se govori pívána pored pivara, ciglana
neseno u sitance (od sito), bjelance prema lično žensko ime i kao apelativ. Kad služi kao svršavaju na -a: Belocrkvanac (od Bela Crkva) (od cigla »crijep«), dvorana pored sala (od
žutance (v.)) čedance (od čedo), mjestance (od morfološko sredstvo poimeničenja pridjeva, Svetojdnac (ŽK, od toponima Sveta Jana), njem. Saal), kuglana, şokolana. Najnovija je
mjesto}, društvance (od društvo). Upor. djetence koja znače zla ljudska svojstva, onda ima pe- Peštanac (od Pešta), Jaskánac (v. i niže -anski, izvedenica nastala u doba industrijalizacije
(prema ditéce ŽK). Taj deminutivni sufiks jorativno značenje: divljan, dugan, glupan, -anstvo). Kad se dodaje našim osnovama, čeličana, gdje je -äna dodan na pridjev čelični.
-ance nalazi se samo u hrv.-srp. jeziku i nastao tupan, mrtvan, odavde prenesen i na imeničke ima dva značenja: pejorativno u obrukánac, Rijedak je primjer za postanje sufiksa od ime-
je iz potrebe da se spriječi gomilanje suglasnika, osnove u bukvan, tikvan, zvekan. Bez afektivne, prebranac, previjanac, ili služi za tvorenje nica i zbog toga je od interesa za opću lingvi-
koje bi dovelo do svakojakih asimilacija i tj. neutralne je vrijednosti u domišljan, riđan imena pristaša neke stranke: starčevićanac stiku.
nestajanja osjećaja za osnovu (v. niže -ance). (ime vola), mnadan (ime vola ŽK, od mlad). od Starčević. Veže se i sa sufiksom -ija (v.), Lit. -.Măreţii 262. Lokotsch 80. Leskien § 547.
1. Upor. kao tipične primjere iz gore na- U ovom posljednjem značenju posudiš ga koji može biti grčkoga podrijetla ili je staro-
crkvenoslavenski kolektivni sufiks -ije pre- Äna2 f = hipokoristik Ana (Vuk) = Ane
vedenih pridjeva: pšeničan od pšenica, pra- Rumunji: plăvan »vo bijele i sive boje« (od
plav), bălan »vo bijele boje« (vjerojatno od nesen u deklināciju -a. Tako nastali sufiks = (sa protezom;'- hrvkaj.) Jana f. Deminutivi:
vičan od pravica, tričan od trica, vičan od na -ica Anica, na -ka Anka (15. v.), Ànkica,
běh, ali može biti ilirotračka osnova). U -anija ima pejorativno značenje i služi za
navika, probitačan od probitak, pristupačan od na -če Anče, gen. -eta (ŽK), na -oka Anoka
pristupah, junačan od junak, dužan od dug, jednom slučaju služi u mociji za izraz muškoga, izvođenje od osnova imperfektivnih glagola
tako u plovan prema plovka (Niš) u značenju na -α-tí: hvatànija, petljànija, pisanija, vezànija, = Janoka, na -uša Anuía, dem. Anuška.
snažan od snaga, istražni (sudac, od istraga), Augmentativ Anera (Lika). Toponim Sveta
brižan (od briga), bezbrižan (od sintagme bez patak prema patka. Upor. u rumunjskom pjevanija. Postoji još vezanje sa -го u lòkvãnj
jeziku răţoiu prema raţă (-oiu je od lat. -oneus) od lokva i tukvanj od tukva = tikva, grčki Jana, etnik Svetojanac, gen. -ânca (ŽK),
brige), zdušan (od sintagme s dušom), bezdušan pridjev svetojanski. Latinski deminutivi u
(od sintagme bez duše), dušni (dan, od duša). = răcăk m prema raca i racka (ŽK). Izgledalo τύκος (ν.), nakovanj (ali upor. năkovalo ŽK).
bi kao da je sufiks u župan iste prirode kao u Odavde je prenesen u čokanj = kočanj (v.) Dubrovniku: -uculaAnucla (Kotor,Dubrovnik),
8. Odatle je nastao rumunjski pridjevni sa metatezom, koštanj (v.) i krbanj (v.). I u Anuhla (15. v.) = (sa aferezom a-) Nukla
plovan, tj. da izražava mušku radnu imenicu
sufiks -nic, koji neki lingvisti izvode iz južno- ovom slučaju nema duljine vokala u f: putanja (Đordić). Ovamo će ići i Držićev deminutiv
izvedenu od šupa. Ali kako je to izoliran slučaj
slavenskog imeničkog sufiksa -nik (v.), što (od put), pomaganja (od osnove pomagati), Anisula. Od hebr. Anna. S talijanskim demi-
u slavensTdm jezicima, a zoapan je potvrđeno
ne može biti, jer taj sufiks tvori u slavenskim kopanja (v.) i lubanja (v.), -anj se može raširiti nutivnim sufiksom -itta > -etta Aneta. Pre-
u neslavenskom spomeniku, sufiks -an u ovoj
jezicima radne imenice: tainic < tajbnb > deminutivnim sufiksom -bko: bljuvánjak, gen. zimena Anii, Ančić, Aničić, Anočić, Janušić
riječi nije slavenskoga, nego turskog podrijetla.
tajan, padnie = paşnic »miran« od lat. pace -anjka, potočanjāk, gen. -anjka. Odatle pre- (hrv.-kajk., neizvjesno, jer može biti i od
Još postoji -ana u izvedenici od polje', poljana.
»mir«, zilnic »dnevni« od plurala zile od sing. nesen u žumanjak, gen. -anjka. Duljina je Janui < madž. Janos).
Ovdje ima kolektivno značenje. Drugi bi
zi < lat. dies, îndărătnic »nazadan« od latinske prenesena i na -ance u blatance, čedance, gdje Lit.: ARj ï, 82. 89. 90. 93. 8, 265. Jireček,
primjer bio za ovakvo izvođenje: smetana
sintagme in + de + retro »natrag«. se ne radi o sufiksu -an nego о ~ьп (v. -Iain). Romanen 2, 22 — 23.
»kajmak, vrhnje«, ali je te riječi nestalo u
Lit.: Măreţii 261. 314. § 362 a. Leskien južnoslavenskim jezicima. Da je nekada posto- Lit.: Măreţii 261. Leskien §§ 445, 467, anafora f (13. v.) — (sa aferezom a-)
§§ 518, 540, 541, 424, 492. Vandrák l, 525, jala jednako kao kod Čeha, dokaz je rum. 446, 549, 424. Vandrák l, 546, § 500.
§§475-478, Bruckner, .řřZ 46, 237. Lohmann, năfora (Srbija, Kosmet) = năora (Kosmet)
ZSPh 10, 352-382. Havránek, Slávia 7, smîntână i vlaško prezime Smantara. Sufiks = napora (Ljubiša) = năvora (Vuk) »(termin
-anica u cjepanica, gibanica, oranica ne prikazuje -an3 sufiks latinskog i talijanskog podrijetla istočne crkve) posvećeni hljeb koji se dijeli u
779. 782. Boskovic, JF 15, 102. i si.
raširenje ovoga sufiksa s pomoću -ica, nego je (< lat. -anus, tal. -ano). U tim jezicima prvo- crkvi narodu poslije liturgije, poskurica, pasku-
-an2 pojavljuje se u hrv.-srp. sđ dva kvan- to poimeničenje sufiksa -an.n prošlom participu bitno tvori pridjeve koji se zatim poimeničuju. rica, hostija«. Određeni pridjev: naforni (Da-
titeta: sa kratkim α i sa dugim α (upór. -ač pasiva s pomoću -ica (v.). Isto tako ni ručanica, Nalazi se kao okamina u našim tuđicama nilo). Balkanska riječ grčkog crkvenog po-
i -aš m prema -аса f). U prvom slučaju je sunčanica, cjevănica, ključanica, gdje -ica gdje se dijelom kontaminira s našim sufiksima: drijetla: rum. (a)naforă, -fură, bug. náfora,
veoma raširen kao hipokoristički sufiks u služi poimeničenju kao u sunčanica i ključanica lutoran < tal. luterano, Talijan < furl. Tali- arb. naforë, cine. anafurauă »pétition, supplique«
dvije afektivne vrijednosti ili značenja. U (upor. zaključan), a dijelom je prenesen ana- án, Amerikanac < tal. Americano + -ас, Od gr. αναφορά (upor. lat. prevedenicu oblata)
meliorativnom značenju izvodi lična imena za logički. Varijanta sa dugim a dolazi najprije Afrikanac < tal. Africano + -ac. U kršćanin »isto«; postverbal od ανά- »gore, iznova« i
muška lica od dvočlanih praslavenskih ličnih u poimeničenju velikan (upor. prezime Veli- je poistovjećen s našim sufiksom za tvorbu φέρω »nosim«. Kao internacionalna riječ u
imena : Milan (od Milivoj), Vukan (od Vukmir), kanović) augmentativnog značenja. Označuje etnika -janin. Upor. -äc, -an2.
stilistici anafora »retorička figura koja se sastoji
Grdan, Bojan, Gruban, Stojan (od ' Stojislav), muško živo kod ljudi i životinja: gaćan, go- u ponavljanju iste riječi u istoj rečenici«.
Živan. Pored ovih i od kršćanskih imena: -ana1 f je hrvatskosrpski sufiks koji je nastao
tòvãn, guşan, guşan, kuman, sirotan; od pred- od perzijske imenice han(e), koja je veoma Lit.: ARj l, 83. 7, 320. 509. 756. GM
Dukan, Jurán (oboje od Georgius), Matan (od meta u obručān. U mociji služi u puran (hr- raširena kao apelativ hân (v.) »gostionica«. 296. Vasmer, GL 43. Mladenov 343. Tiktin
Malija), Peran (od Petar, upor. slovensko vatskokajkavski) prema pura za tukac prema 64. Můrko, WuS 2, 91.
prezime Petrán). Često stoji u vezi s hipo- Sinonim mu je -ara (v.). Značenje mu je lo-
tuka. Odavde je duljina prenesena u župan kalno »zgrada u kojoj se nalazi ono što osnova
koristicima na -e, -o (Milan prema Mile, pored župan. Moglo bi se reći, da se konta- anasar m: mili moj gospodine..., veliký j
Peran prema Pero, Pere). Od ovih imena na- kaže«. Živ je i produktivan i danas. Dolazi hon'kiare i ~e, u prijepisu Aleksandride iz 15.
minirao ili da se pomiješao s talijanskim najprije u turskim složenicama: džebana (v.),
staju prezimena na -ovií (Milanovia, Petra- -ano i tada je raširen sa -ьс u mociji: -anac v. U druga dva rukopisa romana o Aleksandru
nović, Matanović, itd.). Između tih služi i apsàna (v.), barutana (v.), mehana. Kako pored Velikom čita se oblik bez početnog a-: nasar.
m prema -ãnka fi označuje stanovnike (etnika): ovih složenica postoje u jeziku i nesložené
kao lično ime i kao apelativ dragan od Drago- Ide u najstarije naše turcizme arapskoga podri-
Amerikanac prema Amerikanka, Austrijanac, turske imenice aps, barut itd., iz turskih je
slav i od pridjeva drag (odatle i prezimena jetla. Daničić tumači iz nesir, pl. ansar, ali
Banijanac (od Banija, dio Karlovca), Srbijanac. složenica apstrahiran sufiks -âna, koji može moglo bi biti i ar. nazzar »inspektor, admiral,
Dragarne i Draganović). U toj upotrebi je star,
jer je već u stcslav. postojao bratan od brat Odatle i u izvedenici pretorijanac. Uz Talijan doći i na domaće osnove: sušana »sušionica«, vojvoda«.
(odatle prezime Bratanic i Bratanović). Kao postoji Talijanac pored Italijanac. U partizan svilana, solana pored solara (BI 2, 443). S
Lit.: ARj l, 83. 7, 605. Lokotsch 126. ЕЫ.
hipokoristički sufiks dolazi i u ž. r.: Bojana, prema partizanka raširenje nije nastupilo. istoka raširio se i na hrvatskokajkavsko područje, S. V.
anason 40 -anei j a -ancija 41 ändrak1

anason m »foeniculum dulce« (Pančić), te zbog prethodnog sloga u Ijutini (afektu) od domaćih glagolskih osnova. Apstrakta na an > in kao u Uncun pored láncún, mogu biti
pridjev na -ov anasonov (također bug., rum. bio krivo spojen i tako srašten ostao, a kako -ancija: dovŕšancija f (Lika, sjeverna Dalmacija, i dalmato-romanski leksički ostaci.
anason = anison /Moldavija/, iz gr. ανισον, je riječ duga, prepolovljena je također zbog Pavlinović) »dovršaonica, zadnji dan vršidbe«, Lit.: ARj 3, 835. 6, 600. 715. 716. Rešetar,
οίνησον), preko tur. aniš (Belostenac, Du- afekta. Pridjev anatemskī. Na -nik: anatemnīk doiinjancija (Lika) »dožinjanje« (v. žeti) = JF 12, 287. Matzenauer, LF 8, 12. REW3
brovnik) = aniž (Vuk, Mikalja, Dubrovnik) (Vuk) = na -njak anatemnjak prema anatem' dužijanca f (Bunjevci u Tavankutu, Šebešića 520. DEI 28. Skok, Term. 53. 54.
= aniz (Šulek) = anjez (15. v., Šulek) = nica f. Denominal na -ati anatemati, -am Žedniku kraj Subotice) »dožajnica« (Lika),
s talijanskim deminutivnim sufiksom -itta pf. = na -isati anatemisati, -šem pf. »prokleti«. govorancija — govorancija — govoranca (slov., andaga f (jedna potvrda iz 15. v., Mon.
> -etta anizeta f »rakija začinjena anišem« = Balkanska riječ crkvenog podrijetla: gr. άνάθεμ« Jagić, pismo Šurminu), kukancija (Hercegovi- şerb. 408. Sp. srp. 2, 97. 99.) Daničić riječ
s tal. sufiksom -ina anižína f (Tivat) »mastika, »isto« (od ανά »gore«, τίθ-ημι »postavljam«)? na) »pomagnjavina«, màntrãncija (okolica du- definira kao »vas quoddam« i izvodi je iz gr.
mištrô, gen. -ä« = (sa a- > o-) onež m rum. anaftemă = anatemă, bug. anatema, brovačka) od mantrati se (v.) »vrtjeti se u glavi«, ένθήκη (prefiks εν- i -teka (v.) od τίθημι.)
(slov.) = ònaiz (Vuk) = onaj z (Popović), anatemósvam, cine. anathimă, anathimare. nagonancija (Crna Gora. Riječka nabija) »na- > lat. entheca. Prema novogrčkom izgovoru
odatle na -ovica ònãjzovica f »rakija od onaj za« Lit.: ARj l, 83. 7, 680. Vasmer, GL 44. gon silom na nešto«, otepanclja (Grižani) nt > nd i k > g, upor. tal. èndica »fondaco,
= (sa nejasnim /) onliz (Stulić i Popović, Tiktin 65. Pascu г, 12. br. 125. »kleveta« od otepati, potèskãncija (Rab) »(po)- magazzino, provista«. Vasmer sumnja u is-
prema Marelicu nepouzdano) »pimpinella ani- teškoća«, tèrãncija, varâncija (ŽK) pored pravnost Daničićeve etimologije, možda s
sum«. Oblici na -aj- mjesto -i jesu od austr.-njem. Anatolija f (književno) = Ànadol (pjeva- vàrãncija i varâncija. Na -anca: cokòtãnca nepravom. Samo je Daničićeva definicija
Aneis. Kod Slovenaca s protezom /-: jánež, nija crnog., preko turskog) = Anadolija —· (18. v.) »stridor, cokotanje«, mišanca (Žrnovo) značenja neispravna.
pridjev janežev) poimeničenje jáneževec, ja- (s aferezom a-) Natalija f (1-5. v.) »Mala »jelo pripravljeno od kostrića, radića, žutinice Lit.: ARj l, 84. REW* 2876. DEI 1475.
nežnik; hrv. (slatki} janus (preko madž, anos). Azija, Levanat«. Pridjevi na -ski: natolijski i parapaća zajedno«, obećanca f (Marin Držić) Vasmer, GL 44.
Ide li ovamo janežić »graue Eidechse«? Upór. (16. v.) = natolski (16. v.), na -evski natoljevski »obećanje«, obilanca (čakavski), obranca »krivo
još rum. oblike aniş (Erdelj), (h}anoş (Boto- (I. Gundulić). Etnikum Anadolac, gen. -Ica drvo prebačeno preko ramena, kad se iz daljine andar (Šloser) = andara f »crna velika
şani) i madž. anos. (Bosna), Natoljevac, gen. -vca »čovjek odatle«. voda nosi u dvije posude«. Tu je služio sufiks vodena biljka, marrubium«. Deminutiv na
Lit.: AR] l, 83. 90. 94. 8, 946. 950. PUteršnik Balkanska riječ grčkog podrijetla Ανατολή -anca za zamjenu dočetka u òbramnica (Vuk, -ьс > -äc: andarac, gen. -rea (Šulek). Ne
l, 358. 830. Tiktin 96. Mlađenov 6. Korsch, »istok«, arb. anadolt, čine. Anatolie — Nădulie, v.). U pridikānca í (Bunjevci) za »propovje- zna se gdje se govori. Od njem. Andorn <
ASPh 648-649. DEI 209. anatolit »Levantina«. daonica« služi istoj svrsi. U uf anca f (Dalma- lat. cantherum, prema Weigand-Hirthu »dun-
Lit.: ARj l, 83. 7, 693. Pascu 2, 11, br. cija, Andrijašević) »ufanje« je unakrštenje kler Herkunft«.
Anastas m = (sa aferezom α-) Nastas = 123. GM 10. sufiksa i prijevod prema tal. speranza. I u Lit.: ARj 1, 84.
hipokoristik Násto (Vuk) = Naca = Nacko uzdanca f (Boka, Krtole, Vuk) »uzdanica«
= Anastasije = Anastasia = (prema kslat. anei (Dubrovnik) = anei (Perast), adver- zamijenjen je domaći sufiks kao kod ufanca. andara - mandara (Vuk), složenica zna-
i tal. izgovoru) Anastázia (17. v.) = Ana- zativna partikula, prilog i veznik u isto doba, Slično: neuzdanca f (Kašić, Kavanjin) »neufa- čenja »koješta, zaludno, besposlica«. Ne de-
stažij m prema Anastazija f = Nastazija »pače, da, dapače, bržek« (17. v., Ančić, Terzić). nje«; uzglãnca f (Bunjevci) »jastuk« < uzgla- klinira se, pa je teško označiti gramatičku
(16. v.) = Anastaze (Kavanjin) = hipoko- U vezi sa tal. ne »ni«: nana (Božava). Od tal. vlje (od sintagme uz glavu}; uzlmānca (Bu- kategoriju u koju ide, da li je imenica ili prilog.
ristik Nasta. Od gr. Αναστάσιος, stvoreno anzi < kilát, antea, analogijski promijenjeno njevci) »tijesto izliveno u tepsiju«, vjeravânca U arb. postoji imenica andere f »oluja«. Odatle
kao i Paschalis > Paško od pascha »Uskrs« u lat. *antius prema prius. Ovamo ide možda f (Krtole) »vjerovanje«. je glagol impf, andàratì »govoriti koješta«
od άνάστασις »upravo: rođeni na Uskrs«. naziv rta kod Raba Kaldănac, gen. Kaldãnca. (Vuk) = andarät, -am (Kosmet) »mlatariti«.
Lit.: ARj l, 819. 2, 684. 727. 734. 927.
Odatle prezime Anastasijević (podrijetlom Cin- U toj složenici izvjestan je samo prvi dio 3, 339. 6, 447. 7, 338. 8, 120. 320. 437. 9, Daničić ovu riječ izvodi od ngr. αντάρα
carin) = Nastasijević, Nastasović, Nastić. Kal-, koji potječe od mlet. čao < tal. capo 353. 10, 648. 11, 122. Štrekelj, ASPh 8, 315. f »vika, svađa, boj«, što po svoj prilici nije
U bizantskoj Dalmaciji je to ime bilo u običaju < vlat. caput. Drugi dio -danac, -danča, koji 14, 533. Marette 562. BI 2, 573. 698. Y. Mal- ispravno jer tvorba upućuje na turske slože-
i kod katolika. Kratilo se ispuštanjem Ana-: se različito piše u dokumentima, može se kiel, Developement of the latin suffixes -antia nice tipa kitap-mitap, pa je sigurno naša
Stasius '(Split, 1258) prema Stasia (Krk, upoređivati s dubrovačkim obalskim topo- and -entia in the romance languages (Univ. dalja onomatopoetska kreacija stvorena prema
1198), u Zadru Sv. Stasila (1466). Odatle nimom Dance, gen. Danaca f pl. D- može of Calif. Pubi. 1). Berkeley-Los-Angeles, 1945. turskom uzoru. Upor. tăndara-măndara (v.).
prezime Stošić. biti lat. = tal. prijedlog de pred prilogom Lit.:ARj l, 84. GM 11. Elezović l, 15.
Lit.: ARj l, 83. 7, 220. 648. 653. Jireček, anzi (upor. anzi detto »detto prima«), no anćuga f = inćun, gen. -lína m (Dubrovnik) Klaić 1252.
Romanen l, 51. 2, 22. može se uporädivati i s predrimskim obalnim = minčun m = minčôn, gen -öna (Senj) =
toponimom Antiuni. menćun (Vrbnik) = inćok (Zore) = rnićun ändrak1 m (Vuk, Srijem, Bačka, Srbija)
anatema f (13. v.) = (pseudojekavizam, Lit.: ARj l, 84. DEI 236. REW3 494. (Budva) »vrst sardelina, engraulis encrasicho- »riječ bez određenog značenja«. Upotrebljava
upor. pisanje anatema) anaćema f (Crna Gora Budmani, Rad 65, 167. Cronia, ID 6. Skok, lus«. Deminutiv na -li: itićunić (Stulić); na se u pitanjima čuđenja: što tije ~ ! kao supstitut
»crkveno prokletstvo, ekskomunikācija«. Odatle Slav. 62. Ribezzo, Onomastica 2, 44. -гса: minćunica f »ime ovci na Krku (prema za đavo, vrag, sent (ŽK, slov.), koji ti je an-
uzvik ànatemate = (s aferezom a-) natemate Kurelcu od imena ribe)«. Anćuga je od tal. drak ?, i u kletvi andrak te odneo, mjesto
đavola i njegova imena (Vrčević). Značajno -ancila, učeni sufiks latinskog podrijetla, acciuga s umetnutim n, upor. ančuna (Foggia) đavo, vrag. Čini se da je grčkog podrijetla:
je da se zamjeničkim genitivom, u kojem je poimeničenje lat. part, prezenta na -ans, ı ancina (Genova) itd. Inćun ide naporedo s άνθράκιον »Geschwür« unakršteno sa δράκαινα
lice koje se proklinje, taj uzvik može rastaviti -antis s popoću nenaglašenog sufiksa -ia mlet. in'ćo > in'ćuo (Rovinj), dobivši sufiks »ženski zmaj«. Ali je mogućno, da se pod
u dva dijela: anate ga, te, ili mate. Ta sin- za apstrakta: -antia. Pojavljuje se u jadranskoj -un i -k; m- u minćun / menćun potječe zacijelo andrak skriva i rum. un drac (u izrazu e tot
taktička konstrukcija nastala je prema nalet ga zoni i u talijanskom vidu -anca < tal. anza, °d unakrštavanja sa mici »malen«. Izvor je un drac »sve jedan vrag, alles eins«) < lat.
bilo, sramota te bila. Ne mislim da je taj uzvik najprije u riječima, koje su i po osnovi latin- gr.^ άφύη. Glede pi > č, koje je pravilno u draco, -ora's u značenju »vrag« ili možda prije
nastao od gr. kosog padeža αναθέματος, skoga ili talijanskoga podrijetla. U oba lika južnoj Italiji i Genoví v. ač. Oblici inćun, ime biljke mandragora (v.), od koje se poludi,
nego od anatema te bilo, u kojem je genitiv ušao je u narodni govor i služi za izvođenje i minćun i menćun s obzirom na fonetsku, poj avu jer se u Srbiji govori u kletvi matrag, koje
Sndrak1 42 anđeo anđeo 43 angrīz

je skraćenica od rum. mătrăgună < madragora. (s ispuštanjem suglasnika n pred dentalom, tum na -bstvo ändeostvo; j mjesto d kod ča- prema viški od Vis itd.) engleski (Pavlinović),
Upór. Por' că î - a dat cineva mătrăgună »lud obratan govor, ili disimilacija n — r > 0 — r) kavaca: anjel (Hektorović) = onjel (Brač, (sa -en > -in kao u tal. inglese} Ingles /- ezm
je«, upravo »čini se da mu je dao mandragoru«. Jadrij (15. v.), hipokoristik Jadra, Jadre, Brus j e) = ânje (Božava), kod kajkavaca aňgel = (17—18. v.), ingleskī, Ingleskinja f, ingleskī
Nikako ne zadovoljava Daničićevo izvođenje gen. -eta, Jadre (Cres), pridjev Jadrînovi ajngel (ŽK). Kod dubrovačkih pisaca (sa gj > (Vuk, Boka, Molai), Ingleskā = (sa z > ž)
od perz. ädrenk »bol, žalost, nesreća«. pored Jedrînovi i Jidrtnovi (nőm. pl.), svetko- dj) andio, gen. -djela = -dela (Dubrovnik, ìnglez, gen. -éža, (potpun italijanizam) Inģlmtera
Lit.: ARj l, 81. Tiktin 567. 962. Rohlfs vina Jadrmjina, prisjev Jadrov (dalmatinsko Perast), arkandio (Risan). Kršćanski termin: (18. v.) = Inglitera, engUterski (16. v.) =
146. REW3 5291. prezime Giadrov), toponim Jadrtovac = tal. od gr. άγγελος »poslanik«, lat. angelus. Du- (prema turskom, a taj prema talijanskom)
Castel Andreis = Jadrêj (Cres), prezimena brovački oblik andio govori za velami izgovor ingiliz — Indiliz (Srbija), indiliski, grad
ândrãk2 m »dumetum, česta« (Valjevo, Stari Jadrić = (na -úľ) Jadntlič od Jadrul (Zadar, ge kao u Bovi i Otrantu ànghielo, upor. liturgija Inglitar (narodna crnogorska pjesma) =
Vlah) = (unakrštavanje sa drača") handrača f 1527); sa a > o potvrđeno samo u prezi- (bizantski izgovor). Upor. bug. angel, slov. Neglitera (Mirakuli), denominai poingležiti
(Dubrovnik, Vuk) »česta, trnje, živica«, s menima Ondrić = Ondrihich (Dubrovnik). Od angel, angelček prema ánjouc, rez. anjul. prema se (Pavlinović). U .složenicama prvi je dio
pridjevom handračev, augmentativ handra- grčkog svetačkog imena Ανδρέας. Odatle furl, agnulı arb. engjell. Prema tome je knji- uvijek prema latinskom, kao i u njemačkom,
čina. Odatle poimeničen pridjev na -bsk ime mjeseca studenog andrejščak (slov., Preko- ževno d nastalo zamjenom gr. e sa (jat). francuskom : anglosaski (-saksoński), anglo-
andraška f (Hrvatska, Donja Stubica) «biljka murje), poimeničen pridjev andrejsk(i) + -jak, Za izgovor prema tal. gè > mlet. z potvrda -normanski »normanski u Engleskoj«, anglo-
leontodon taraxacum«. Ovamo ide možda i ime bulke jandrašika (Zagreb) »kosmura«, jadra- je u ličnom imenu župan Anžul, skraćeno -egipatski, anglo-iranski itd., u značenju obostra-
antraga f (Slavonija, Jablanci, nedovoljno po- šicaj-iešica = jandraška »cichorium intybus«, knezb Anžb (14. v.) < mlet. Anso, Anzolo. no engleski i iranski itd. Od lat. pridjeva angli-
tvrđeno) »lomina, travuljina, korov«. Daničić na -ona (prema masona, mošunkd) jandrašona Odatle dalmatinsko prezime Anzulović. Upor. cus > anglicanus > anglikanski (crkva).
pomišlja na grčki botanički termin άνθέρικος, »jabuka«. Veoma rašireno ime i u dalmatinskim u Rovinju Anzula. Ženska lična imena: Lit.: ARj l, 90. 3, 838. 839. 8, 835. 10,
lat. anthericus, άνθέριξ l >osje na klasu, klas«, gradovima u srednjem vijeku. Andelija, hipokoristik Anda, Jéša (Lika) = 466.
άνθερίκη »aphodèle«, što ne može biti ni Lit.: ARj l, 85. 4, 404. 405. 440. 452. 9, 2. Đeša, Jesna. Andželika (Dubrovnik) »vrsta bilj-
fonetski ni semantički. Pleteršnik l, 4. Ribarić, SDZb 9, 64. 66. Ji- ke« < lat. i tal. angelica (15. v.). angosa f (Marulić u rimi podnose / trpiše
reček, Romanen 2, 22. angose, Judita 3, 306). U komentaru angose
Lit.: ARj l, 84. 85. 93. 3, 565. Rohlfs Lit.: ARj 1, 86-7. 93. 4, 628. Mladenov 6.
Rešetar, Stok. 224. GM 95. Sturm, ČSJK komentiraju se sa »nevolje«. Daničić misli
2453. àndrkva f (Mikalja) »pastinaca, paštrnak,
6, 68. Ramovš, Gram. 2, 235. Zore, Tuđ. 1. da zbog rime stoji mjesto angosa. Komentar
andr(a)mólji, gen. -ólja m pl. »dronjci slatka trava«. Postanjem, treba razlikovati od Hraste, SDZb 10, 21. i JF 6, 187. Vasmer, govori protiv toga mišljenja. Potreba komentara
što od pocijepanih haljina vise na čeljadetu«. àndrkva f »raphanus, rapistrum«, koje ide GL 44. Klaić 63. govori i za to da se angosa nije upotrebljavala
Po tome i »drugo što bi kao oni visjelo na če- zajedno sa rdakva, v. rodakva. Ne zna se u Splitu u Marulićevo doba. Marulić upotreb-
ljadetu ili čemu god« = (disimilacija n — m pravo da li se gdje govori andrakva »hren«. áneta, gen. pi. ánetã n »zavojiti žljebovi u ljava doduše zbog rime dijalekatske oblike
> n — v) andravolji (Vuk) »isto; pejorativan Daničić je izvodi od gr, ΐνδράχλη = άνδράχνη puščanoj cijevi«. Izgleda da se deklinira kao (npr. pes, mei"). Drugih potvrda za angosa <
izraz za odijelo« = andramttje n (Vuk) »kao »portulaca; pourpier«. Àndrkva u naznačenom tane, laneta. Možda < ar. enhā plural od lat. angustia, tal. angoscia nema. Ovamo ide
nešto ljepše od andravolja« (eufemističku značenju nije dovoljno potvrđena. Vasmer je nahv »put, pravac«. Potrebne su još druge možda (s aferezom an-) ribarski termin goša
unakrštavanje sa milje) = antràmanja f (Lika) nije uzeo u svoj rječnik grecizama. Ako postoji potvrde. Nema potvrda iz drugih balkanskih f (Split, Bijela, Boka) = gola (Mljet) »der
»(metafora) cima krumpira povučena zajedno u narodu, slaže se sa ngr. andraka (Južna jezika. mittlere dichte Teil des Netzes im Gegensatz
sa gomoljikom«. Prema Daničiću od grčke Italija). Lit.: AR l, 90. zu Seitenteilen (krila), trećina tratke«. To je
složenice χονδρόμαΛλον »gruba vuna, vuna Lit.: ARj l, 86 Rohlfs 137. dio sabake. Oči su široke prs i po', do goča su
s runjama«, prema Vasmeru vjerojatnije u angàrija f (16. v., Dubrovnik) »tlaka, mrje, dje su oči široka dva prsta, a daje je kolić',
andróbus, novije dijalekatsku izopačenje
vezi s katal. androminas: »1° Habseligkeiten, kuluk«. Angaria, angaridia (-idia od -idiare na koliću su oči široka četiri prsta (Opis sa
2° im Wege stehende Gegenstände«. To je novog tehničkog naziva omnibus ili autobus.
< gr. -ίζειν), angaredum, angariar, anga- Mljeta). Prijelaz -sa > -ča je prema guče
daleko upoređenje. Možda je njem. složenica Nije zahvatilo saobraćajni jezik.
rarius dolazi vrlo često u dalmatinskim latin- (v).
Haderwolle s umetnutim r pred dentalom. Lit.: Pavlovic, NJ 7, 58-61. ski pisanim statutima u istom značenju, ovdje Lit.: ARj l, 90. Rešetar, Štok. 235. Macan,
Lit.: ARj l, 84. 93. Vasmer, GL 44. ändžak, prilog, »samo, jedino«, potvrđen iz bizantskog prava. Također i tal. angaria, ZbNŽ 29, 209.
dosada samo u Kosmetu, ali postoji i bug. angheria. Balkanska riječ: bug. angàrija, arb.
Andrej m (13 — 17. v.) (pridjev AnJrejev, ándžak (sinonim za ta imenno, tăkmo) i čine. angart. Od gr. αγγαρεία, glagol άγγαρέω angrīz, gen. àngriza m (Split, Šulek, haplo-
prezime Andrejevic) = Andreja m (13. v. -a angeac «od prilike«. Odgovara turskom pridjevu, »kulučim«, apstraktum na -εια od gr. αγγαρος logija) = granàriz m (Dubrovnik, Cavtat,
prema gr. -as) = Andrejos (14—15. v.) = vezniku i prilogu ancak složenom od an (3. 1. »poslanik perzijskog kralja na konju (koji je imao Zore) »riža«. Od apozitivne složenice tal. gra-
Andrija (13. v.), pridjev Andrijin, prezime sing, ona ili äna) i -čak — çağ »količina pravo ubirati takse)«. noriso. Drugi dio òriz m (Perast, Vuk Crna
Andrijevič = Andrijāš (16. v., prezime Andri- Lit.: ARj l, 90. Jireček, Romanen l, 87. Gora, Mikalja, Kosmet, Boka. Piva, Drob-
uopće«.
jašević) — Andrije. Hipokoristici : Andra GM 12. REW3 458. DEI 201. 202. Маги- njak) = oriz (Prčanj oriz na kavraman, ib.
Lit.: Elezović l, 16. Pascu 2, 108. Deny ranić 5. »Lammfleisch mit Reis«; pridjev orizon, na
(Srbija, Vuk, pridjev Andrin) = Andrò (pre-
§ 424 i sl.
zime Andrić, Andrović} =-- André, gen. -eta -ište orizište n toponim Orizari) = oriza f
(13. —14. v.) = Andre (Cres) = Andreta anđeo, gen. -dela m (16. v., književno, Anglija f (15. v.), etnikum Anglijanac (Stulić) = drīz, na -iça ori&ica »kobasica u
(15. v.) = Ändruško (15-16. v.) = Andros Vuk) = andel (Rab), odatle deminutiv na (Belostenec), pridjev angliski, anglijanski (nije kojoj ima oriža«, orižice f pl. /Vrbnik/ »biljka
(prezime Androšević) = Àndriko. S protezom: -ьс > -äc anđelac, gen. -Ica == na -»fe > ušlo u jezik) = (sa tal. sufiksom -ese < lát. sedum acre« = oriža f (Lika K) »pirin(a)č,
Jandrij (15-16. v.) = Jandrîja (ŽK) = Jandri- -ák andelak, gen. -elka pored -eoka (15. v.), -ensis) Englez, gen. -éza m (Vuk, danas opće- riža«. Oblik oriz je balkanski grecizam (gr.
jaš, hipokoristik landre, landra, prezirne na -äc < rbk-\--ić anđelčić, pridjevi na -ov nito) = Anglez (Crna Gora), pridjev na -bski Ορυζον): stcslav., rum., bug., arb. oriz. Preko
Jandrić (hrv.-kajk.), Jandričić < *Jandriko = andelov, na -bskb anđelski = anđeoski, apstrak- engleski, zemlja Engleska (Vuk); (analogijom srvnjem. ris, nvnjem. Reis > ríša (općenito
àiigrïz 44 -anın 45 -anskï

u Hrvatskoj, ŽK; Šibenik); slov. riè f pored kazati da je -anin nastao iz -janin, ne obratno. -bka prenesen: Rumîncă »Rumunjka«, -janin tj. talijanski je pridjev postao naš kad mu
rajž m. Preko tal. riso > říz (Zaostrog), ríž, -janin naime palatalizira c, d, g, h, k, /5 m, n, s, posudiše i Arbanasi: Dibran (od Dibrë), se dodao naš opći pridjevski sufiks -ski. Upór.
gen. riža (Božava, Rab, Istra). Preko madžar- sk, st, t, v u č, đ, ž, š, lj, št = šć, ć, vlj: Jajča- Shkodran {Skadranin), Mishkodran »stanovnik gore efikasan iz fr. efficace, v. -(a)n. Prema
skog došla je složenica riškaša f (hrv.-kajk., nin (od Jajce, također prezime), Vinkovčanin okolice Skadra«. Jednako je posuđen i -ifaz ovima je valjda prekrojen grčki pridjev dama-
Belostenac, Voltidija). Za gr. δρυζον upór. (od Vinkovci), Karlovčanin (od Karlovac), za femininum. [Usp. i -janin}. scenus u .damaštariski. Tome sufiksu -anskï
sanskr. vríhí-š, afg. vriže > nperz. birindz Mlečanin (od Mleci), brđanin (od brdo), Beo-
Lit.: Maretić 262. i si. 290. i si. Leskien odgovaraju imenice .naroda na -anac (v.).
> tur. pirinç > pirin(d)ć. Indeklinabile građanin (od Beograd), Bažanin (od Bag),
§§ 391. Vandrák l, 542, § 497. Pekmezi 221. Prema ovim hibridnim, pola stranim, a p'ola
rizi f pl. (Dubrovnik, Korčula, Potomje) do- Ličanin (od Lika), pučanin, otočanin (od otok), Pascu, Sufixele 302. domaćim primjerima stvoreni su zacijelo
lazi od mlet. risi-bisi »jelo od riže i graška«. Rimljanin (od Rim), Jakinjanin (od Jakin), muhamedanski i Mehamedanac, koji se u Bosni
Lit.: ARj 9, 168. Rešetar, Štok. 241. Ele- Hrvaćanin (od Hrvati), Cavtaćanin (od Cavtat), ànio, gen. anjela m (Perast) = anijo, gen. ne govore, nego muslimanski od Muslim i
zović 2, 533. Kušar, Rad 118, 19. Vuković, Banaćanin (od Banat), Hraštanin (od Hrast), anjela (Mljet) = anjel (Račišće, Brač) = anel Musliman, stvoren dakako i ovaj na isti način.
SDZb 10, 391. Pleteršnik l, 428. 847. 2, 372. Ivaštanin (od Ivanjska), kršćanin, ostrvljanin (Korčula) »1° gvozden kolut zaliven u stijenu Upor. tal. maomettano i njem. mohamedamsch.
428. Miklošič 225. Bruckner 473. Holub-Ko- (od ostrvo). -janin dolazi veoma često vezan pokraj mora gdje se lađe privezuju, u zidu
pečný, 321. REW3 6109. Bonfante, KZ 64, Što se govori -anski u navedenim primjerima,
uz sufiks -ъс zbog toga što i ovaj sufiks služi za vezivanje životinja, 2° {svjetala s anjelom, razlog leži i u tome što i Nijemci stvor.· se na
129. GAÍ 38. 316. Štrekelj, DAW 50, 52-53. sam za se u istoj funkciji: -canin, koji se dodaje Mljet), brnjica, bijančug, prejica (Smokvica, ovaj način svoj hibridni sufiks -anisch u ameri-
veoma često zbog toga da bi se osnova očuvala Korčula)«. Od tal. anello, lat. deminutiv kanisch, afrikanisch, mohamedamsch. Zbog toga
-anin m, običnije -janin m, složen je čista bez palataliziranja: Zagrepčanin od Zagreb anellus = anulus od anus. ih je bolje izbjegavati i zamjenjivati s američki,
sveslavenski sufiks indoevropskog i balto- (nekada kod Belostenca Zagrebac), Dubrov-
slavenskog podrijetla, -j od -janin potječe po Lit.: ARj l, 289. Macan, ZbNŽ 29, l, afrički, austrijski. Drugog je postanja -anski
čanin (od Dubrava mjesto Dubrava za Du- 209. REW3 452. DEI 195. u božanski, vladičanski, čovječanskī (Lastrić
svoj prilici od ie. sufiksa -го (upór. -aj prema brovnik), Mitrovčanin (od Mitrovica). Ovamo
-jaj}. Paralela mu je u litavskom -énas (Tilzénas čovičanski), djevičanski (Lastrić divičanski),
i Decani (od dědina). Rjeđi je konglutinat sa anita (15. v.) = anet (16. v.) »kopar (v.)«. brčanski (od Brka, rijeka, Brčko, mjesto na
»čovjek iz Tilzita«, Kalnėnas »brđanin«), a u -ar < lat. -arius, koji sam dolazi također u Arb. anido »isto«. Od lat. anēthum > tal.
grčkom -ήνοζ: Λαμψακηνός »čovjek iz Lamp- njoj). U starijem jeziku govorilo se člov,ičaski
istoj funkciji kao -janin (upór. Prijekari od aneto, biljka, podrijetlom mediteranska. (Bernardin), člověčaskije (a. 1333, Mon. şerb.
saka«, Δαμασκηνός. U singularu dolazi i u Prijeko u Dubrovniku) : Lešćaranin (od Liješće,
antroponimiji (Varešanin, Kuprešanin, Oreš- Lit.: ARj l, 89. REW3 455. DEI 197. 163), što je sasvim ispravno prema stcslav.
Lika). Sasvim rijetko služi od pridjeva: vā- člověčbsk-. Ovako bi bilo u svim navedenim
čanin). Drugi dio ovog sufiksa -in dolazi i u rošćan (ŽK, od varoš). Sufiks -ъс može doći ankas s prijedlogom za, s prilogom i gla- primjerima, gdje stoje c k g ispred -bsk- da
u apelativima (primjer: gospodin: pl. gospoda, i na konac ovoga sufiksa: Piroćanac (od Pirat, golom reći (Dalmacija, valjda Podgora, Pavli- su potvrđeni iz starijih vremena. Ovdje je
vlastelin: vlastela) i znači jedan individuum također prezime), Sesveščanec (kajkavski, od nović) »reći nešto napola, natuknuti, da bi se n umetnuto pred sufiks -ski. Umetanje je ana-
između drugih iste kategorije. Zbog toga išče- Sesvete), Rovišćanec (od Rovišće). Ovamo je što doznalo od drugoga«. Bez prijedloga logické prirode. Nastalo je prema veličanstvo,
zava u pluralu. Plural u starijem jeziku glasio došao prema mociji. Danas vlada naime ten- kaže se s priloškim sufiksoqi -ice ankasice. veličanstven, gdje je -an- pravilno, jer je to
je po suglasničkoj deklinaciji -ane, -jane, dencija da se femininum od -janin pravi ispu- Daničić izvodi od ar. ankas »nepotpuno«. apstraktum, izveden ód prošlog participa pa-
danas analogijom izjednačeno sa deklinacijom o : štanjem -іпъ i zamjenom sa sufiksom -ka, Arabizam koji u drugim našim krajevima ni siva veličan od veličati, jednako kao poznanstvo
-ani, -jani. U narječjima po analogiji plurala koji je nekada pravio femininum prema -ъс na Balkanu nije potvrđen. od poznati — poznán, znani, znan. Da čovje-
gubi se -in i u singularu (u kajkavskom i dje- (Prištevac — Prištevka, Smederevac — Sme-
lomice čakavskom: Zagrepčan mjesto Zag- Lit.: ARj \, 90. čanski i veličanstvo idu zajedno, vidi se u
derevka, Slovenac ~ Slovenka): Zagrepčanin
repčanin). Kod plurale tantum dolazi i u Zadarskom lekcionářů, gdje na str. 73 b čitamo :
— Zagrepčanka, Beograđanin — Beograđanka, ânkora f (Šibenik, Mljet, 16-18, v.) = Kad sede sin človičaski na pristolji veličastva
toponimiji od najstarijih vremena. Služi za izvo-
Bečanin — Bečanka itd. U narječjima se bolje ânkura (Perast, Cres) »sidro«. Denominai na svoga, što Vuk prevodi Kad sjede sin čovječij
đenje imena stanovnika muškoga roda (mještani)
očuvala starina. Tako je u čakavskom za -ati ankorati. Od lat. i tal. > àncora, a to na prestolju slave svoje (= Cum şederii filius
od imena mjesta i krajeva ili od apelativa, koji Hvaranin {Forări) femininum Hvarka. Pred od gr. άγκυρα, estruščanskog podrijetla. hominis in sede majestatu suae, Mat. 19, 28).
znače naselje {grad, varoš, selo, ostrvo, otok, br-
-janin može ispasti sufiks koji je služio za Ovamo ide balkanski turcizam perzijskog po- Vidi se da je veličanstvo stvoreno prema velik,
do), а može označivati i jednoga između neke
izvođenje toponima: od Dubašnica (Krk) drijetla lenger (< όζγκυρα, sa novogr. ng a onda zamijenjeno u veličanstvo prema participu
množine (pučanin od puk, kršćanin, gošćan »jedan
stanovnici su Dubašnjani (sa disimilacijom < ne) (Posavina, nar. pj.) = lender m (18. veličan od veličati. Odavde je -anski prenesen
između gostiju« ŽK). Oblik -ёпіпъ, koji od-
Dubašljani). Sinonimi su ovom sufiksu -ьс, v., nar. pjesma) iz oblasti pomorstva, bug. na imenice sa c k g u osnovi, čak i na katoličan-
govara tačno litavskom -énas (bez slavenskog
-ak, -jak {Ljubušak od Ljubuški) i tursko -lija lenger. Prezime Lengerović. ski (Kanižlić) od katolik i na poštanski od
individualnog -ini) i grčkom -ήνος, očuvao
(v.). Posudiše ga Rumunji, i to, a to je zna- S
Lit.: ARj \, 91. 6; 7. REW 443 b. DEI pošta, ali u narječjima poštarskī. U posljednjem
se samo u slavenskom narodnom imenu Slo-
čajno, prema -епіпъ > -ean. Istisnuo je posvema 190. primjeru dogodilo se umetanje i iz istog razloga
епіпъ, o kojem će biti niže govora, -anin
latinski -ensis i dodaje se toponimima i apela- kao -an- u mjestance. U pošt + ski moralo se
bez j dolazi u Bečanin (od Вес), Moračanin
tivima latinskoga i slavenskoga podrijetla bez -auskī je pridjevski sufiks složen od -an naime izbjeći asimilaciji suglasnika, da bi se
(od Moračd), Senjanin (od Senj), Spužanin
razlike, mnogo dosljednije nego u južnoslaven- različita podrijetla i od općeg pridjevskog sufiksa mogla bolje vidjeti osnova, dakle iz razloga raz-
(od Spue), Mačvanin (od Mačva, prema ovome
skim jezicima: apusean »zapadnjak« od apus -skī (v. niže). Prvi je elemenat nastao najprije govjetnosti. Treći je razlog, sasvim različit,
Bačvanin prema Bačka), Tuzlarım (od Tuzla),
»zapad« (od glagola a apune »zapasti«), codrean od tal. -ano u amerikanski pored američki,
Kotoranin (od Kotor), Makaranın (od Makarska za postanak sufiksa -anski u ciganski, građanski,
»šumski čovjek« (od codru »šuma«), Bucureştean afrikanski pored afrički, austrijanski pored
ili bolje od Makar, kako se brdo zove, prema mačvanski (također prezime), rišnjanskī, tuzlan-
(od Bucureşti), mãsean »gost« (od masă < austrijski, (i)talijanski pored čega se upo-
ilirskom Muccurum), i apelativu varošanin, ski, kršćanski = (h)riSćanski. Ovdje je nastao
trebljava italski samo u lingvistici (samo kad
tj. u svim onim slučajevima gdje već osnova lat. mensa »sto«). I femininum je posuđen
se govori o starim ie. narječjima na apeninskom od etnika na -anin, -janin na jednak način
sadržava č, š, ž, nj, cv, r. Zbog toga se može -eancă: Bucureşteancă. Zbog toga je i -că <
poluotoku), trojanski pored trójski (od Troja), kao u mociji Zagrepčanka (mjesto Zagrepka)
-anskī 46 antìluk antiluk 47 -aonicaj-ionica

prema Zagrepčanin, kao u Hvaranka pored u znače lica, prave se pridjevi na -ου (posjed) > n — l prema Altiparmakovic (prezime od Antolić, Jantolčić (17. v.), bez proteze Antol-
u narječju pravilnog Hvârka prema Hvaranin, i na -ski (svojstvo). altı parmak »šest prsta«), gdje je po pravilu ković (hrv.-kajk.). Sa ngr. nd < m Andan
-anstvo, apstraktan složen sufiks, samo što nema. u prezimenima Andonović, Andonije. Hipo-
Lit.: ARj 11, 784. Holub Kopečný451 -456.
mjesto -ski stoji -sivo (v.), dolazi samo kod Lit.: ARj l, 92. koristik na -ui Antul, Amula m. Na -in (tal.
DEI 218. Vandrák l, 671.
pridjeva -anski izvedenih od osnova c k g: deminutivni sufiks) Antunīn. Gr. > lat.
božanstvo, čovječanstvo, djevičanstvo, katoličan- anta f (Vuk) »humka, granica« (Srijem, antor m (Kavanjin) »biljka helleborus niger, Antonius.
stvo, veličanstvo, vladičanstvo. Taj sufiks Bačka, Srbija u valjevskom okrugu). Odatle kukurijek«. Od tal. amòra »aconito«. Kavanjin Lit.: ARj l, 84. 91. 92. 4, 455.
je analogickí prenesen u svjedočanstvo (od svje- denominai ântati impf, »praviti ante«. (Vuk, spominje tu biljku uz nalip i cikutvu (v.).
dočiti, BJ 2, 512, Vuk; pored ispravnijeg u istim krajevima). Potječe od madž. ham Promjena roda nastala je odatle što je tal. f -anje n, -énje n, sveslavenski sufiksi slo-
svjedodžba), prema poznanstvo od poznati. «hum«, koje je postalo femininum kao bitanga < shvaćen kao genitiv. ženi od prošlog participa pasiva na -an, -en
madž. bitang. Lit.: ARj l, 93. DEI 232. (v.) i sufiksa -je (v.). Znače glagolsku radnju
Lit.: Maretu 35, § 39 a. 306, § 555 i 314, kao čin. Pored ovih narodskih oblika postoje
§ 362 c. Leskien §§ 511. 512. Lit.: ARj l, 91. Radojčić, GUD 2 (1929),
248-50. antrešelj m (Vuk, Bosna, Krivošije, najčešće i -anije, -enije posuđeni iz crkvenoslavenskog
s prijedlogom uis glagolom staviti} — an- (slavenosrpskog) jezika kao jezika narodne
-ant, sufiks lat. = tal. > njem. podrijetla. antèrija pored änterija f (Vuk) »kratka liturgije: dolaze većinom u riječima crkvenim
trśalje n (Stulić) = antršelje (Bela) = antrselj
Služi za pravljenje radnih imenica često haljina s rukavima koja se nosi pod drugom« kao blagodejanije, bdenije, sostojanije. Ako su
(Kavanjin) = antreš (u prilogu u autres »povrh
pejorativnog značenja od stranih i kadikad (u istočnim krajevima, npr. u Bosni), odatle ti sufiksi postali i narodski, onda su prešli u
svega drugog«, Vrčević) — antréše (Šibenik) =
od domaćih imeničkih i glagolskih osnova, denominativ america f (za -rijica} pored deklināciju -a i riječi su tako izvedene dobile
(an > in kao láncún > Uncun, v.) intrešelj
upor. -ancija. Većinom su to novije izvedenice. anterijca i apstraktum koji je postao konkrétum pejorativno značenje: petljanija, pjevanija. Ti
(Stulić) = intrišel (Smokvica, Korčula) =
Dolazi najprije u stranim riječima, gdje je anterüuk m (Vuk) »količina platna za anteriju«. sufiksi ušli su i u rumunjski jezik u crkveno-
(prijevod prefiksa ш »u«) utrešelj -= (odbaci-
ovaj sufiks upravo particip prezenta: lat. Riječ je raširena na Balkanu: bug. antèrija, slavenskom vidu, tj. mjesto hrv.-srp. nj ne
-ans, gen. -antis > tal. -ante. Sama osnova vanje prefiksa in-}, trèselj (Vuk, nar. pj.) =
rum. antenu, arb. ändert (ovamo došla preko nalazi se j. Dodaju se u rumunjskom i na
odnosno i osnovni glagol često se ne nalazi trešéj (Zatrebač. Izvjestilac Arbanas kaže i
novogrčkoga, kako pokazuje nd < nt). Tur- latinske osnove: capetenįp f »glavar« od cap
kao posudenica u našem jeziku: trafikant »pro- ndërmjef) = (disimilacija r — / > r — ii)
cizam (ameri »donje odijelo slično zapadnoj »glava« (semantička paralela sa sluga (v.) i
davač duhana« od trafika »prodavaonica du- trešmj, gen. trešnja (Krtole) — trešelja f
spavaćoj kabanici«) arapskoga podrijetla (ar. podestà}, supuşenie f »podanstvo« (od prošlog
hana«, politikant od politika, maturant prema »1° ono što se natovarenu konju metne odozgo
'•amari, prema glasovitom junaku Amar iz participa supus od supune}, cetăţenie f »gra-
matura, maturirati, laborant od značenja, koje među strane, mjesto između dviju natovarenih
doba arapskoga poganstva). đanstvo« (od cetate < civitatem »grad«); na
je u laboratorij (a), a sam glagol laborirati strana, prazan prostor između dviju strana na
Lit.: ARj l, 91, SEW l, 28. Mladenov 7. samaru; 2' mali mijeh za vino (Smokvica); turske riječi: şiretenie f »lukavstvo« (od şir}.
ima drugo značenje »bolovati od nečega«; GM 11.
muzikant prema muzicirati i muzika, komedijant 3° krtog, sordes in cubili sparsae (Srijem)«. Lit. : Maretić 262. Pascu, Sufixele 241 —
Na -zk > -ak trešeljāk; metnuti na utrešeljak 244.
prema komedijati i komedija, komandant prema anti- »protu«, prefiks grčkoga podrijetla,
komandovati = komandirati, komanda, ignorant ne upotrebljava seu pučkom, nego u učenom go- (Sarajevo) »oben drein geben«. Dvije su moguć-
nosti postanja: ili je dalmato-romanski lek- anjitânto (Božava) »kadikad, kadšto, s
»neznalica« prema lat. glagolu ignorare »ne znati«, voru antikr(i}st, (16. v., Marulić, Postila), anti-
sički ostatak od vlat. *intersellum od sella vremena na vrijeme«, prilog, od tal. složenog
(ignorirati, ima drugo značenje »ne priznavati, papa (Kavanjin), s pridjevom antikrstov
»sedlo« s prefiksom inter, ili je kao ' pastirski priloga ogni < lat. omnis, omnia + tanto <
ne cijeniti nekoga«), špekulant prema špekuli- = antikrist (Vuk), antikristov, antipod — lat.
termin ostatak jezika srednjovjekovnih Vlaha lat. tanturn.
rati, denuncijant prema denuncirati itd., di- antipodae od gr. αντίποδες pl. od πους,
letant za koji ne postoji glagol. Od domaćih ποδός »noga«, antispasmotikon (Reljković, grčki od rumunjske sintagme între + şei ili şele Lit.: Cronia, ID 6, 165.
je osnova obična riječ prevarant »varalica« pridjev od άντι,σπασμός). U toponomastici od ja < sella »sedlo«, pl. şele, arb. shalë.
prema prevara, zacijelo u vezi sa defraudant, Antivar (Kavanjin) = Bar prema tal. Antivari Lit.: ARj l, 93. 3, 850. REW» 7795. Jagić, -aonica, -ionica f, imenički su sufiksi
zabušant »embusqué« (nastala je u prvom prema grčkom izgovoru β > arb. (talijanizam) ASPh l, 281. Skok, ZRPh 36, 644. složeni od tri elementa: od -al I-il. (v.}, kijiji
svjetskom ratu) od zabušiti, -lm »sakriti«, Tivari (sa gubitkom An-}, etnik Tivaras su sufiksi prošlog participa aktiva, od općEg
đački izraz bubant, biflănt »koji uči odviše na »Baranin« prema f Tivarēsh »Baranka«. Hrv.-srp. Antun, gen. -una (16. v.) m prema f pridjevskog sufiksa -ьпь (v. -an} i od imenič-
pamet« od domaćeg glagola bubati i od posu- izgovor Bâr osniva se na lat. Barium (upor. Antunica, pridjev Antunov, poimeničen ti kog sufiksa -ica, koji služi za poimeničenje
đenog iz njemačkog jezika blflati < büffeln. Bari u Italiji). Dokaz za to je i dio grada prezimenu Antunović, hipokoristik Ante = pridjeva. Ovaj konglutinat, koji se nalazi samo
Latinska je varijanta ovog sufiksa -ent: diri- koji se zove Brbot (poviše Podgrada) < lat. Ama s pridjevom Antin, odatle prezime Antii u južnoslavenskim jezicima, služi za tvorenje
gent, student. Samoglasnik e je iz latinske barbatum »mjesto obrašteno sitnom šumom«. prema f Anta, deminutiv na -ica Antica, Tone = imenica od imperfektivnih glagola na -a-ti,
konjugacije na -ere kao -ant što je prema Upor. Bărbat na Rabu i Pagu. Tône (Cres) s hrv.-kajk. deminutivom Tônček; -i-ti, koje znače mjesto, gdje se vrši radnja
-are. Ova varijanta ne znači samo radne bez prijelaza o > u Anton (Cres), sa sufiksom izrečena glagolom. Raširio se u novije doba
Lit.: ARj l, 91. 92. Skok, Slav. 58. 71.
imenice nego i stvari, kao koeficient, incident, *Antonac, koje nije potvrđeno u ARj, ali i vezan je uz razvitak proizvodnje i školstva.
orient. U ovoj varijanti moguće je nepostojano antìluk (Vuk) m »šesták, turski novac od postoji prezime Antončić (Krk), Antonie, U kajkavskom obično se poimeničenje vrši s
a: incidenat. Maretić nije uzeo ove sufikse šest groša« (nar. pj.). Turcizam, apstraktum Antonovia. Sa protezom j: Jantôn (ŽK). Prema pomoću -a (v.). Primjeri: spavaonica, bla-
u svoj popis zacijelo zbog toga što za njih izveden od brojnika altı »šest« s pomoću sufiksa lat.: Àntonije m prema Antonija f. Prezime govaonica, klaonica (od klati, na istoku klanica},
nema primjera u Vukovu Rječniku. Pridjevi -luk (v.); riječ danas više ne živi, jer je nestao Antonijević (Srbija, Cincarm?). Sa disimila- vježbaonica (od vježbati}, gombaonica (od
svojstva od -ant / -ent prave se dodavanjem taj novac. Upor. za izumiranje naziva novaca cijom n — n + n — /, koja može biti madžar- gambali}, zalagaonica (od zalagati, njem.
općeg pridjevskog -ьп > -an : sekăntan, patakun (ŽK), novčić = krajcar, forint(a) itd. skog podrijetla (madž. Antal}: Arnol = Jantai Versatzamt), dražbovaonica (od dražbovati},
korpulentan, kompetentan, pregnantan. Kad U turskom altılık nastala je disimilacija / — / (16. v.), prošireno sa -ьс Antolac, u prezimenu prodavaonica (od prodavati}, ljevaonica (od
-aonicaj-ionica 48 аргП apríl 49 -ar"

lijevati, na istoku livnica), valjaonica, kovrča- apetit, gen. -ita m (17. v., danas općenito) cslav. aprilii < srgr. i gr. άπρίλιος, upor. Nepostojano a u pridjeva i muških imenica
onica (najnovije izvedenice); radionica (od = apètid (Perast, mlet t > d) = (s aferezom rum. aprilie) = aprili} (15. v.) = («k = i) ostaje samo u dočetnoj suglasničkoj grupi,
raditi), učionica (od učiti}, odavde prenesen a-, koja je mlet.) = pētīt (Božava) = petid, gen. aprëla (15. v.) = aprilis (16. v., preko madž.) kad označuje slog. Pridjevski primjeri : dobar,
u predionica (od presti). Od reda su to noviji -ida (Istra) »tek (ŽK)«. Od tal. appetito, od lat. = (pr > vr, mlet.) avril (Cres) = (s aferezom bistar, bodar pored bodar hrabar, hitar, jedar,
neologizmi koji se dadu potvrditi u novijem appetitus, upravo poimeničen particip per- a-) vrîja, gen. vrìla (-α < -o < -], Vodice) = jar, modar, mokar, mudar, oštar, spor, šar
književnom i saobraćajnom jeziku od 60 fekta od ad-petere. Bez prefiksa petit m (su- prílja oprílji (igra riječi, Otok, Slavonija1), pored šaren, gdje je pridjevsko značenje istaknu-
godina na ovamo. dački termin) »zahtjev«. oprttjiti, òpnljím (Vinkovci) = opŕljiti = to još jednom s pomoću pridjevskog sufiksa
Lit.: Maretić 301-302. Moskovljević, NJ Lit.: ARj l, 94. 9, 814. 815. Croni ID, oprliti, opflīm »ožeći, opaliti«, »travanj«. Od -en (v.), síâr, vedar. Imenice muškoga roda:
2, 76-77. Leskien § 385. Boskovic, JF 15, 6. DEI 253. REW 546 a. lat. aprilis > tal. aprile, drugi mjesec rimske dar, djever, mír, pír, žír, svekar. Imenice
105-125. godine posvećen Veneri. Već Varro izvodi ženskoga roda: iskra, mjera, vidra; imenice
äpkal o n (Vuk, Srijem) = êpkalo n (Vuk, taj izraz od imena božice Αφροδίτη, hipo- srednjega roda: bedro, jedro, njedra, puzdro,
apa drapa (Vuk), sioženica pogrdnog Srijem) »zalistak na dulcu«. Prema Matzenaueru koristik Άφρώ; vjerojatno je lat. izvedenica pero, rêbro, vijèdro. Sve ove imenice bile su
(pejorativnog) značenja, za koju je teško odre- od gr. επικάλυμμα »poklopac«. Vasmer na -ilis od etruščanskog apru. obrazovane s pomoću ovog sufiksa već u
diti leksičku kategoriju, da li je imenica, kojeg sumnja u ispravnost te etimologije. U dočetku Lit. :^ ARj l, 97. Mon. şerb. 158-159. indoevropske doba, pa se mora uzeti, da ovaj
je roda, ili prilog, »convicium in rem male je ponašen grecizam prema našim izvedeni- 537. Surtnin 311. Románsky 91. Lovretić, sufiks već u praslavensko doba nije bio vitalan.
confectam«. Daničić je izvodi iz gr. άπο- cama za nazive oruđa sa sufiksom -alo (v. ala). ZbNŽ 2, 96. Kušar, Rad 118, 17. Budmani,
τροπή/άπότροποζ »ružan, gadan«, što neće stajati. Rad 65, 163. Ribarić, SDZb 9, 70. 204. REW3 Lit.: Maretić 314. § 362 d. 322, § 368 i.
Lit.: ARj l, 84. 3, 29. Vasmer, GL 57. Vandrák l, §§ 515-518.
Vjerojatnije je da je to onomatopeja obrazovana 562. DEI 260. Stefanie, Rad 285, 84.
prema tipu turskih sioženica kitap — mitap, apokalipsa f (danas, ranije potvrde, sa
a na osnovu našeg glagola drapati (v.). gen. i lok. sg. apokalipsi, znak da je riječ aptazi (Dubrovnik, stari dubrovački kan- -ar2 m, gen. -ára (duljina samoglasnika je
bila indeklinabilna kao tal. apocalissi) »otkri- celarijski termin, potvrđen samo u lök. pl.: kao u -äc, -as i -ari), sveslavenski je sufiks za
Lit.: ARj \, 94.
venje«; teološki grčki termin, apstraktum jedno pismo u aptazěhb u kanželariji »privatno muška lica (nomina agentis), ali je rijedak u
άποκάλυψις od αποκαλύπτω »otkrivam«. pismo, obveznica s naznakom dužne svote, poljskom i ruskom jeziku. Sinonimi su mu
apâlat, gen. -ha m (Milna, Brač: poj mi stavljena u službenu pohranu medu zadužnice sufiksi: -(a)c (v.), -al(a)c, -nik (v.), -telj
kupit španjulet u '—·) (prerna opâlda f Štajer- Lit.: ARj l, 94. DEI 242.
u kneževoj kancelariji«) = (u dubrovačkom (v.), -ač (v.) i -as" (v.) (1). Služi i za predmete.
ska, Dolenjsko) »trafika, trafika (ŽK)«. Radne latinitetu, indeclinabile) aptagi pored ák. Podrijetlom je < latinski sufiks -arius (2).
imenice na -ar < lat. -arius = -nik opâldar — apoplèsija f (Kućište) »kap, damla, žiak
pl. aptagos = (u budvanskom statutu) li Postoji mišljenje, da potječe od gotskoga
opâldnik m »trafikant«. Od tal. appalto (14. v.), (ŽK)«. Od tal. apoplessia, od gr. αποπληξία, s
attazi (varijanta aitagli) = (u kotorskom statutu) -areis, koji je također latinskog podrijetla kao
srlat. apaltus (1252) < lat. *ap-pactum (v. aferezom a- kao obično u grčkim riječima pre-
aptagiae (1215. zabranjuje se u Kotoru komesu i njemačko -er. Nalazi se u svim evropskim
päť) »ugovor«. Značajni su prijelazi —o > -a uzetim preko talijanskog.
uzimati aptagias süper uttum clericum). Jireček jezicima, u koje ga je proširilo kršćanstvo.
zbog identifikacije s nastavkom slov. -o = ima iz g. 1348. grafiju actachi. Prema dub- Najvjerojatnije je stoga mišljenje da ga je
hr v.-srp. -u u akuzativu, lt > Id. aposto, gen. -ola m (Vuk, 13. v.) — apostol rovačkom statutu značenje je »ľ zadužnica, kršćanstvo proširilo najprije u balkanske sla-
Lit.: Pleteršnik l' 830. DEI 250. REW3 (Vuk), pridjevi apoštolov, apostolski, apostolički 2° sudbena globa, 3° pristojba«. Osnovni je venske jezike, odakle je preko panonske i ru-
533. (prema lat. > tal. apostolico), apstrakti àpostol- oblik aptagi, sa ct > pt i prema dubrovačkom munjske nizine ušao u sjeverozapadne i sjevero-
stvo, àpostolje n, prema lat. > tal. -at apostolat, čitanju gi kao zvučni velar i asimilacijom istočne slavenske jezike. Ovaj sufiks potječe
apâns&z (Kosmet), prilog »iznenada, neoče- gen. -ata; (sa sí > sí iz madž. prema Daničiću, e — a > a — a (tip taštament, galatına) od prema tome iz balkanskog kršćanskog latini-
kivano«. Nije potvrđen u drugim našim kra- što ne treba da stoji, upor. štacun prema sta- gr. έκταγή »muleta, sportula«. Glede dočetka teta. Denominalan (3) je i deverbalan (4),
jevima gdje ima obilje turcizama, ali se nalazi čun, v. oblike apusto prema apusto) aposto, gì > zi upor. tetrazi (v.). tj. može tvoriti nove imenice od imeničkih (3)
u bugarskom jeziku (apanszz u istom značenju gen. -ola = apostol (ŽK) s istim izvedenicama i glagolskih (4) osnova. Kad tvori nomina
Lit.: ARj l, 97. Jireček, Romanen l, 88.
kao u Kosmetu). U turskom postoji kao prilog = (-o/ > -úľ) apóstul (15. v.) = apóstul m 2, 9. CD 2, 135. Skok, Rad 222, 114-119. agentis, izražava mociju (5), tj. pravi ženska
vremena ansızın pored apansızın u istom (Lastrić) = (sa o > u u penultimi) apusto, lica s pomoću -ica (v) ili -ka (v.). Kod ženskih
značenju kao na Balkanu. Postpozicija -siz gen. -ola (15. v., Vuk) = apustol (15. v.) (Upor. -fajr 1 , -ra, -ro stari je pridjevski sufiks, radnih imenica i imena predmeta raširuje se
za odricanje »bez nečega« glasi kod nas obično u prvotisku glagoljskog brevijara iz g. 1491. sveslavenski je i baltoslavenski ie. podrijetla, sa -a (v.) u -ara (6,7). Tada -a- gubi duljinu.
suz (v.); an dolazi u turskom još u an be an oktaba Petra i Pavla apustolu pored apostolu), koji nije više živ ni produktivan, premda je Rjeđe služi za izvođenje imena stanovnika
»progressivement«. Što je ар, nejasno je. apùstolskì, àpustohtvo = (sa sí > sí) apusto dosta raširen. Potpuno se srastao s pridjev- (etnika) (8). Može se proširiti sufiksima
Lit.: Elezović 2, 494. Mladenov 8. Deny § (Radnic) = apustól (Glavinić) = apustul (Ве- skom i imeničkom osnovom i može se raspo- -(a)c: -arac, gen. -arca (9); -ica: -anca (5):
401. lostenac). Crkveni termin od gr. > lat. apaštalus znati kao sufiks samo na osnovu lingvističkog -nik: -arnik (10): -nica: -arnica (11): -íja
»poslanik«, prijevoj od αποστέλλω »šaljem«; uporedênja s drugim ie. jezicima. Danas (v.): -arija (12), u ovom slučaju pojavljuje
àpeo, gen. -ela m (15. i 17. v.) »(sudački lat. > tal. pridjev apostolico. karakterizira samo pridjeve, ali im ne daje se u francuskom vidu kao -erija < fr. -érié
termin) priziv«. Postverbal od apelavati (se) Lit.: ARj 1, 97. REW3 530 a. DEI 248. specijalnog značenja. Razlikuje se od starog (13); -bko: -arak, gen. arka (9); -ina: -orina
— apelivati se = apelirati (preko njem. iz- Stefanie, Rad 285, 86. 87. pridjevskog sufiksa -zk, time, što u kompara- (14). Postoji i varijanta -arius > -er / -ir (16).
govora) »prizvati«. Apstraktum apelācija f. tivu ostaje, dok -bk nestaje. Očuvao se u pri- Zamjenjuje nenaglašeni dočetak -ar u Caesar,
Od tal. appetto, postverbal od appellare < apríl, gen. -ila m (14. v., prvotisak glagolj- djevskoj i imeničkoj funkciji, u drugom slučaju germ. Kaisar > cesarb, car (v.), njem -er,
ad-pettare (pettare, promjena konjugacije od skog brevijara 1491) = april (Rab) = àprio, je vjerojatno poimeničen. I kad je u imeničkoj koje je istog postanja: petljar = pêkljar m
peller e}. gen.-z'/a (Dubrovnik, Kašić) = aprilj (14. v., funkciji, očuvao se u sva tri roda. Prema tome, (ŽK) prema pêkljarica f, mlet. -er < -arius
Lit.: ARj 1, 94. REWS 542. DEI 252. prema cslav. аргііъ < srgr. άπρίλις = morao je prvobitno biti pridjevski sufiks. Badvar a. 1304. Raširuje se talijanskim demi-

4 P. Skok: Etimologijski rječnik


-ar
3
50 -ar' 2
-ar 51 2
-ar

nutivnim sufiksom -ino: zvonjarin (Potomje) vrtal pored vrť). Može značiti i nositelja iz- mininum može se izraziti i sa sufiksom -ka 10. -arnik dolazi samo u neologizmima: lje-
»budilica«. To je tal. svegliarino < od lat. vjesnog svojstva kao drugar, mràvãr (ptica, mjesto -ica, tako u novinarka, u buvarka f karnik za apotekar, ranarnik za kirurg, sumar-
exvigilare. Veže se i sa io u -jar, tako da u ovom koja se zove i Ušinār), člana nekog udruženja: (od buha) znači »noćna košulja« (ŽK). nih »glavar šumara«. U toponimu Konjanik
slučaju palatalizira prethodne suglasnike u zadrugar. U ovoj je funkciji sufiks živ i pro- 6. Sufiks -ara označuje ženske radne ime- (Makedonija) narodski je sufiks i označuje
sufiksima: -ьс, -iça, -ika, -bk, -ъі u č, lj (15). duktivan. Dolazi i u antroponimiji, kod pre- nice u gatara, kartára, redara, vračara, muš- brdo na kojem su boravili nekada Juruci ko-
Ove će se odlike objasniti pod ovim brojevima: zimena: Zdelar, Lončar, i odatle u patroni- kòbara, pejorativna riječ izvedena od pridjeva nj ari.
1. Da je sufiksima -αϊ i -(n)ik sinoniman micima na -ović ! -evie'. Kamenarević, Lon- muški sa udvostručenim sufiksom -oba (prema 11. -arnica narodskoga je podrijetla u me-
sufiks -ar, vidi se najbolje u dubletama Ijekar čar ević, Ovčar evič. U ovoj funkciji posudiše grdoba) + -ara, kao i krava muzara. Inače sarnica pored mesara i u voštarnica, a znači
i liječnik; poglavar pored poglavnik, slagar — ga Madžari, dodavši mu svoj -os: mésaros. sufiks -ara, kao i lat. -aria, znači mjesto gdje mjesto (lokal) gdje mesar, voštar vrše svoju
slagač (tipograf), carinar pored carinik, kuhar Madžarski sufiks govori se i kod nas u crkvāroš se nalazi ono što znači i osnova, ili gdje se radnju.
pored kuhač. (Bačka, ARj l, 829) »tko često ide u crkvu« i vrši radnja ako je osnova glagolska: brašnara,
džeparoš pored džepār. Prema tipu nataroš < 12. -aria je postao prilično raširen sufiks
2. Kao latinski sufiks nalazi se najprije u crepara, drvara, gvožđara, mljekara »proda- u značenju radionica i prodavaonica: stolarija,
nótárius (Slavonija, Srijem) nastadoše noktaroš vaonica mlijeka«, pivara, pecara (od impera-
onim radnim imenicama gdje je posuđena i = noktaš (Vuk) »koji pruža nokte za tuđim štamparija pored neologizma tiskara, želje-
osnova i sufiks. To su mlinar (čakavski malinar) tiva peci od peći), kupusara, stolara, tiskara zàrija, vrtljàrija. Kolektivno značenje, koje
ženama, hoće da ih ljubi«, p'ecaroš (Ilok, (od tiskati = štampati, hrvatski neologizam),
< lat. molinarius pored mlin (čakavski malin) Vukovar) od pecati ribu, piekāros, pletkaroš sufiks -ija ima, očuvano je još u drvenarija
< molinum, mornar < marinarius. Ove riječi vinara »trgovina vina«. U ovoj je funkciji su- »drvene stvari«, kao i u izvedenici od grčke
»(s)pletkar«. Ako se od ovih imenica. prave fiks živ i danas u doba industrijalizacije, kad
nijesu posuđene iz gotskoga, gdje nijesu denominálni glagoli, tada imperfektivni idu riječi trpeza: trpezarija za »blagovaonica, je-
potvrđene. I kad ovakve posuđenice dolaze je stvorena riječ koksara, željezara, -ara oz- daća soba« na zapadu. Kad je očuvano ko-
po konjugaciji -i-ti : ribariti, gospodariti. načuje zatim razne predmete što se odnose
preko staroga ili novoga visokog njemačkoga, Odatle je možda apstrahiran glagolski sufiks lektivno značenje, a osnova nemoralne oso-
sufiks ostaje -ar. Primjer : mežnar (kod kajka- na odjeću, jela: brvnara »kuća od brvana«, bine, onda sufiks ima pejorativno značenje:
-ariti u životariti »teško živjeti«, mrcvariti (v. gužvara, elevara, smokvara, subara. Ovamo
vaca i čakavaca) < lat. mansionarius > stvnjem. niže). Jedan jedini slučaj postoji za oznaku laganje f pl., gadarija (Lika, Dubrovnik),
mesnari, trâjbar (ŽK). Drukčije na istoku, idu još košara (od koš) i pustara (od pridjeva gladarija, govnarija, krparije, igrarije, groši-
knjige: bukvar »početnica« od bukva, naziv pust).
gdje se kaže mòler za njem. Maler. Dakako, za slovo b. Označuje mjesto samo u voćar ćarija, praščarija, slatkarija, petljanja f pored
u svim slučajevima gdje imamo dočetak -ar, 7. -ara, sufiks tal. < lat. podrijetla, čest petljanija, tričarije, sljeparije (upor. slîpar m
(od voće}. V. još -arati, -ariti, iriţi.
а radi se o muškom licu, ne radi se o latinskom je u izvedenicama od imena morskih riba. »čovjek koji slipi, vara«, od slijep ŽK). Ovako
sufiksu. Tako je bòljãr(in) nastalo od turskog 4. Isto je tako živ i produktivan u građenju Služi za pravljenje naziva mreža kojima se je nastala i psovka ništarija m, f. Ne radi se
(avarskog) plurala : boilalar (v.), a ne od bolje + radnih imenica od imperfektivnih glagolskih hvataju ribe što ih osnova navodi. U toj funk- o sufiksu -arija u madžarija »madžarski du-
-ar. Isto je i u timar (v.). I kad se radi o ime- osnova. Tada znači vršioca onih radnji što ih ciji dolazi i u našim nazivima riba. Kako se kat«, Bosna, koje je nastalo od etnika Madžar
nima predmeta, i onda je latinskoga pod- izražavaju glagoli: brodar (od broditi), čuvar, taj sufiks upotrebljava u jadranskoj zoni, očito (v.) i od arapskoga sufiksa -iyye (kao u ahme-
rijetla: granar m < granarium od granum gatar, kuhar, pekar (pored pek kod kajkavaca, je da je dalmatoromanskog, talijanskog ili mle- dija, v.).
od njem. Back), pisar, stražar, štampar, vidar, tačkog podrijetla. Proširuje se našim sufiksom
»žitnica«, panar m < panarium od panem »košara 13. Zamjena sufiksa -arija sufiksom fran-
vòzãr, zidar. Ovamo ide i pudar »čuvar vino- -ica. Primjeri iz dalmatoromanskog: palan-
za hljeb«, ciplarica í »mreža za hvatanje cipala« cuskoga podrijetla -erija naročito je česta,
grada« od starog glagola puditi »tjerati«, koji dara (v. palamidd), tunara (Budva), ušatara,
< cephal + -aria itd. Kad se u funkciji tvo- ako je već osnova francuska: parfumerija, dro-
posudiše Madžari: pandur, odakle je riječ lokardarica itd. Sa mletačkim -aria >-era:
renja imena za razne predmete pojavljuje kao gerija, bižuterija.
-ara, i tada je latinskoga podrijetla. Mora se došla opet k nama u značenju »uličnog stražara«; jastogera (v. jastog), tunera (uređaji za lov tuna).
ipak uzeti, da se u nekim slučajevima latinski u Rumunja ptndar i Arbanasa pëndar u značenju Od naših osnova: iglăra, rakara, bukvâra, 14. -arina je čest sufiks u oznaka dažbina
sufiks stopio sa slavenskoga podrijetla sufiksom »poljskog čuvara«, riječ za koju postoji turcizam gaunera (Budva, naši oblici bukva, gavun), za ono što kaže osnova za različite vrste po-
bekčija (v.). I ovdje dolazi u antroponimiji: skakvlera (Špič), rákiéra (Budva), svićarlca reza: dimarina, glavarina, kućarina, krvarina,
-aro, tako u lòpar (v.), kômãr, koje su svesla-
Pisarević. (Muo). svadbarina, travarina (srednjolatinski herba-
venske riječi. U riječi kotar (v.) ne radi se
8. U značenju stanovnika (etnika) ima malo ticum), brodarina, odatle neobično u hrvatskom
uopće ni o slavenskom ni o romanskom su- 5. Primjeri su brojni: drugarica (prema
primjera : od Prijeko u Dubrovniku stanovnik neologizmu dohodarina »porez na dohodak«.
fiksu, jer je to avarska riječ. drugar, ne prema drug, od čega je družica),
"ì. Od imena predmeta tvori radne imenice gospodarica, glavärica, kuharica, pisàrica, mlje- je Prijekor äc m, Prijekarka f, Kanižar (Lika, 15. Primjeri za -jar(a) nijesu brojni: lon-
koje označuju muška lica što se bave onim kàrica, vratarima, gdje znači ženu koja se bavi Gospić), Kljenovar (od Kljenovica kod Senja), čar, vrtljar (od vrtal pored vrt, v.), pješčara.
što kažu osnove, dakle raznih zanata i službi: onim što znači osnova. Ali često znači ženu, Puntar m, Pûntarka f,.stanovníci Punta (nom. Ovamo idu današnje izvedenice od riječi iz-
bačvar, bravar, cestar, čizmar, drvar, kamenar, suprugu onoga koji je označen zanatom u Punat < lat. Ponte, na Krku), brlgari m vedenih s pomoću stranog sufiksa grčkog
ključar, kolar, kožar, kravar, limar, lugar, osnovi: lugàrica »lugareva žena«, pekàrica »stanovnici bregova (ŽK)«, Rijedak je isto podrijetla -ika: gramatičar, kritičar, fizičar,
mesar, mljekar, novinar, poljar, puškar, re- »pékárévá žena«. U mornarica f ne znači ni tako konglutinat -ar + -janin u Lešćaranin historičar, za koje se predlažu i jednostavnije
Шаг, ribar, ribar, vinar, vinogradar, volar, jedno ni drugo, nego riječ ima kolektivno od Liješče u Lici. Ovamo idu Turci Konjari neizvedene riječi: kritik, fizik, historik.
vratar, crkvar »koji ide u crkvu« (upor. mašar značenje, jer je to ponašena mletačka riječ u Makedoniji od Konia (Mala Azija). 16. Zasebno treba promatrati varijantu -erius
»čovjek koji je bio kod mise«), zlatar, hiljà- marinaressa, izvedenica od marinaro s pomoću 9. Primjeri za -araç, -arak nijesu također za -arius (upor. slov. prezime Oštir < tal.
dar »koji broji hiljade, novčar«, ženar »tko lat. sufiksa -itia > -ezza, koji može imati brojni: muškarac, poletarac, pomeljarac, buk- ostiere < lat. hospitarius), koja ima veliku
leti za ženama«, zvan također ženskār (je- kolektivno značenje. Ali sufiks -anca može varac, suvarak (od suh). Značajno je da je važnost u romanskim jezicima. Ona je zastup-
dim primjer za izvedenice od pridjeva), označivati i predmete: travarica (od trava) ovdje duljina očuvana kao i kad je -ar u do- ljena najprije u pseudojekavskom liku -ijer
glavar (također poglavar kao primjer za izve- znači u Dalmaciji vrstu rakije, brodarica znači četnom slogu. Vjerojatno su to sasvim recentna gustijer m (Bogišić) »nešto što se pravi od
denice od sintagme), gospodar, vrtljar (od mjesto gdje se iskrcava (tal. barcagno). Fe- tvorenja. mlijeka«. U Ostožijer (Konavli, Pavlinović)
52 aràjdati (se) aràjdati (se) 53 -ar-a-ti, -ar-i-ti, -ir-i-ti

zamjenjuje kolektiv ostožje (Vuk) »stožina oko da se tako prevodi tursko araba ile gitmek, što da je rajdati primitivům, a aràjdati sekun- arankát i, -kam koga ili na koga pf. (16.v.,
stoga sađevena«; pàlijer, gen. -éra = pâlir, nije tačno jer gitmek ne znači »jahati« nego darno nastalo od narajdati krivim rastavlja- Nalješković) »napasti, navaliti«. Prema Da-
gen. -ira m »čovjek koji pali ugljevlje«. Prema »ići«. Odatle je izvedena radna imenica s po- njem prefiksa kao u buliti < obuliti, driješiti ničiću bilo bi od tal. arrancare »veliere, strap-
mlet. -er < -arius; voder (u terminologiji moću turskoga -džija (v.): arabadžija, -e (Kos- < odriješiti, tj. ispuštanjem n-', -j- se može pare, sradicare« (što semantički ne može biti)
mlina »jedan nosi vruću, drugi hladnu vodu«), met) = rabadžija (Vuk, akcenat je sumnjiv, objasniti unakrštanjem sa raj {raj dati). Ovu od franačkoga rank. Prije će biti u vezi s tal.
plàhlr, gen. -ira (Srijem, Vuk) »vo koji se mjesto rabadžija) = rabadžija m (Kosmet) dubrovačku riječ (rajdati se) tumači Milas arringare, denominai od arringa, arringo, ren-
plaši«, zvèkîr, gen. -ira (Vuk) »halka, biočug«. »onaj koji ide s kolima na rad ili vozi pod iz sintagme bog ti raj dao. Nema primjera za gar (Trento) »jemanden tüchtig abkanzeln«,
Naročito je brojno zastupljen u slov.: mečir, kiriju (= furman m ŽK)«, odatle apstraktum takvo izvođenje glagola. Glede gubitka po- odatle na -aria > fr. -ière, tal. -iera: rin-
arabadžlhk (Kosmet) = rabadžiluk m (Vuk) četnoga a- upor. raba za araba, rakija. gìera (Dobrota) »red, fr. rang«, internacio-
gen. -rja = mečar »Schwertfeger«, kopir »ko-
pica«, kosir, kurbir »kurbež, kurviš«, kolektivno »radnja rabadžije« i pridjev rabadžijski i impf, Lit.: ARj l, 98, 7, 551. 13, 1. Dančić, Kor. nalno (h)aranga f, harangirati (u hrvatskim
značenje u drobir »Brüchstücke«, hrastir glagol rabadžovati, -ujem (Miličević). Potvr- 20. DEI 299. REW 672. gradskim govorima preko njemačkoga) »javan
»ptica crex pratensis«, hudir »vrag«, kloštir đeno je i prezime i ime mahale u okružju govor«, od gotskoga brings. Arankati nije
»klop«. U mehir zamjenjuje domaći -ur u donjotuzlanskom Rabadžič (valjda je takav ak- arakčīn, gen. -čina (Mikalja, Belostenac, nažalost obilnije potvrđeno. Zbog an < en
mjehur, u tnočvir, močir domaće -ar u močvar cenat). Turcizam osmanlijskog podrijetla, na- Stulić) = rakčin m (Martić, Belović, Herce- kao u láncún za lencun, Uncun < linteolu (v.)
(upor. mocvir = mocver), osîr »osinjak«, re- lazi se u svim balkanskim jezicima (bug. araba, govina, Crna Gora) »klobuk postavljen ko- kao i zbog -g > -k moglo bi se raditi o dalmato-
zir od rezati, skočir (Idrija) od skočiti, sko- arabadžija, arabadžilak, cine. arabă f. »ve- žom, kapa«. Turcizam arapskoga podrijetla romanskom germanizmu.
vir »sova«, slepir »Blindschleiche«, smrdér lika kola«, gr. αραμπάς, αραμπατζής). Gubitak (ar. 'arakçın »kapica koja se nosi da kupi znoj«, Lit.: ARj l, 99. REWa 4209. 7325. DEI
(Štajerska) »koji smrdi«, sovir od sova. U sto- početnoga a- nalazi se u hrvatskosrpskom, izvedenica od 'arak »znoj«; od iste je osnove 302. Asboth, Nýt 6, 126 (cf. RSl 8, 367).
žir (također prezime) -ir je zamijenio domaći gdje je nastao u sandhiju: ova (ta, ona) + i rakija, v.). Nije potvrđen u ostalim balkan-
sufiks -er u stožer; trebir ima kolektivno zna- + araba, i u rumunjskom roabă f »ručna skim jezicima. Arapin m, Arapi pl. — Arabljanin, pl.
čenje »što se istrijebi«. U vardır zamjenjuje kola sa dva točka«. Za gubitak a- upor. i arak- Lit.: ARj l, 99. Lokotsch 92. m -га, prema Arapka, Arabljanka f. Odatle
tal. -iano u vardjan < guardiano (Primjeri an, rakija. pridjev arapski, ime zemlje Arabija. U prvom
iz ARj 3, 512. 9, 276. 587. 589. 945. i Ple- Lit.:. ARj l, 98, 3, 568. 12, 831. Elezović obliku dodan je sufiks -in na Arap, oblik koji
araksati impf, »pristajati s lađom«. Slabo govore Rumunji (Harap) i Arbanasi, a dru-
teršnik l, 560. 175. 279. 286. 412. 424. 491. l, 17. 2, 156. Lokotsch 90. Skok, Slávia 15, potvrđeno značenje, dano samo jednim pri-
495. 2, 510. 522. 539. 582. 597. 685. 748.). 181. Mladenov 8. Pascu 2, 108. Matzenauer, gom je, valjda prema njemačkom Arabier,
mjerom. Od gr. aorista άραξα, od ngr. αράζω dodan sufiks -janin. Prvi se oblik govori i
LF 16, 161.
Lit.: Maretić 263, § 323. Maretić, NJ 2, »vor Anker gehen«. piše kod Hrvata, drugi kod nekih Srba. Pri-
99-100. Tucan, NJ 2, 133-134. Milojević, aradžan, pridjev »rot im Gesicht durch Lit.: ARj l, 99. Vasmer, GL 45.
NJ 2, 209-10. Boskovic, NJ l, 205-10. djev uz ime toga naroda je crni, odakle se
oder aus innerer Anstrengung« (Dubrovnik, vidi da Arapin u nas označuje ne samo narod
Boskovic, JF 15, 38 i si. 106 i si. 131-143.
Bělic, JF 15, 239. Vaillant, RES 24, 183. M. Držić). Od izvedenice *arrabidiatus od araloj m (Božava) = (metateza r — 1 > semitskoga jezičnog roda nego i Crnce, koji
Stegmann v. Pritzwald, WuS 12, 214. Babić, lat. rabies. Može biti i posuđenica iz južnotal. / — r) alerõj, gen. ^оја (Hvar, Brusje, Vis, idu u druge jezične skupine. Na Balkanu gubi
NJ 3, 176-80. Flajšhans, LF 67, 236. SO arraggiare »stizzirsi« = tal. arrabbiare (14.v.). Brač, Šolta, Čiovo) — (s aferezom početnog se početno a- u rapka f (bug. provincijsko)
13. Vandrák l, 558, § 520. Upor. ač < apium. samoglasa u sandhiju) rèloj m (čakavski, Split, »carevića, kukuruz«. S početnim a- stoji hàrap-
Lit.: Rešetar, Stok. 224. Rohlfs, Diz. Cal. Poljica, Bukovica, Molat) = lerój, gen. -ója ka f u rukopisu 18. v. u značenju »mirasole,
ar3, gen. -a m (Kosmet), samo kao objekt 108. DEI 299. (Rab). Afereza se nalazi i u mlet. lerogio (Boe- ricinus communis« pored arepka (Stulić) f u
uz glagol imati, »dostojanstvo, čast«. Taj je rio), rolojo. Prema toskanskom orologio > istom značenju. Daničić kaže da se i u turskom
arabizam (ar »stid, sram«) potvrđen samo ov- aràjdati (se), -ām pf. (16.v., Dubrovnik, orlodžo m, orlodžije n (Dubrovnik, Zore) = jeziku kaže e mjesto a u areb. Ovamo ide i
dje. Nema mu potvrde u ostalim balkanskim Cavtat, Kašić) »veseliti (se), razveseliti, ob- (metateza) òlordijo n (Perast) = orlođije (Po- arapka f »nekaka kruška tvrda, crnkasta«.
jezicima. U -Bosni se govori samo s turskom radovati se, diviti se« prema impf, na -va- araj- tomje) = orlodžo (Mikalja) = orlado (Ku- Lit.: ARj l, 104, 3, 573. DEI 264.
postpozicijom odricanja -suz (v.) »bez«: ârsuz davati. Pridjevi na -av aràjdav na -ьп > ćište) = òrlod m (Kućište) »časovnik, sat,
kao indeklinabilni pridjev, u značenju »obi- -an aràjdan »veseo, zadovoljan«. Apstrakti džepni i zidni«. U Režiji orloj, orlej. Sinkopa
jestan, obješenjak«, koji se pomiješao s hrsuz arajdavstvo = arajdaj, àrãjstvo n (Vuk, Sri- -ar-a-ti, -ar-i-ti, -ir-i-ti glagolski su
intertonike nalazi se i u furi, orlòj. Tal. od sufiksi iterativnog imperfektivnog vida. Služe
(v.). jem), arajdnost f (Kavanjin). Na -ьс > -ас grčke = lat. složenice horologium.
od part. perf. akt. aràjdalac, gen. -aoca prema u denominalnoj funkciji za izvođenje glagola
Lit.: Elezović l, 17. Skok, Slávia 15, Lit.: ARj 9, 170. 13, 863. Hraste, JF 6, dijelom od imeničkih i pridjevskih, a dijelom
181—182. arajdalica f. S aferezom a-: râjdati se, -ām 188. Kušar, Rad 118, 20. Sturm, ČSJK 6,
(za-, na-) (Vuk, Dubrovnik), iter, rajdavati od nepoznatih osnova. Primjeri: puškar ati (od
67. REW3 4183. puška), ljenčariti (od lijen), mrcvariti (od mrt-
àraba f (Vuk, akcenat je sumnjiv, jer se se »radovati se«. Postanjem nejasno. Daničić
predlaže gr. ραΐζω »ozdraviti, oporaviti vac, s metatezom suglasnika c iz *mrtvcariti
prema turskom dočetnom akcentu i prema araluk (Srbija) = arâhk (Kosmet) »hod-
bugarskom araba očekuje araba, ali bi mogao se, odmoriti se«, at. ράδιος »facile«, koje ne i gubitkom í u suglasničkoj grupi). U trčka-
nik, koridor«. Turcizam osmanlijskog podri- rati (od trčati) ima i deminutivne značenje,
biti prema cincarskom araba) = haraba (nar. objašnjava početno a- niti se slaže značenjem.
jetla (apstraktum obrazovan s pomoću nastavka a u piskarali (od pisati) još i pejorativno. Tu
pj. crnog.) = raba f (Đorđević) = rabe f.pl. To je mišljenje napustio u Kor. 20, gdje veli
-luk (v.) od ara »prostor između dva predmeta, dolazi u varijanti -k-ar-, koja je nastala pre-
(plural zbog analogije sa kola} »kola, volujska da rajdati sadrži umetnuto У i da je isto što
interval, mjesto«). Nalazi se i u ostalim bal- ma k-a-ti (v.). Nalazi se i u izvedenici iz
kola na dva točka (Stari Vlah, Novaković)«. radovati se (v. rado). Na *ragitare, intenzi-
kanskim jezicima s istim značenjem (bug. njemačkog jezika: fusariu »rđavo raditi«, od
U crnogorskoj pjesmi se kaže u rimi: sablju vum od ragere »brüllen« s prefiksom ad- (tosk.
aralak, rumunjski aralık i arb. arallëk). Pfuscher »rđav radnik«, -trio' nalazi se u uspla-
paše, a arabu jaše. Daničić tvrdi da Bosanac raitare, furl, raita) teško je misliti zbog zna-
govori arabu jahati mjesto voziti, i tumači čenja i zbog d umjesto t. Postoji mogućnost Lit.: GM 14. Mladenov 8. hiriti se (od pridjeva plah, v.). Od ne-
-ar-a-ti, -ar-i-ti, -ir-i-ti 54 Arbanasin Arbanasin 55 Arbanasin

poznate je osnove u tumarati. Značajno je arbadiga f »globa koja se plaća kad bi stanovnik grada Tirane) od Arban-, koju os- Arnüti (Kosmet), Arnautka — Arnutka f,
da se nalazi također u rumunjskom a se că- tko pustio stoku na tuđi pašnjak« (Šurmin) novu upotrebljavaju i Arbanasi Gege u ob- Arnuče = Arnauče, pl. Arnučići, pridjev
ţăra »puzati«, izvedenica od acata »penjati se« = (ar > r) rbadiga (Miklošič) = arbâdija liku Arbé'n i odatle Arbeni, arbënisht, a Arba- arnautski — arnucki (Kosmet) i apstraktum
< lat. adcaptiare. Nije, prema tome, posve (Vodice) = eřbadig m (Rab) »travarina«. U nasi Goge u rotacizmu: Arbër i Arbëri, ar- Arnaùtluk = Arnautlăk »Arbanija«, glagol
izvjesno da je apstrahiran od gospodariti kao istročakavskom rubàdnica »krdo ovaca« slaže bërisht za Arbanas i Arbanija, arbanski, na- poarnàutiti = poarnutit. U Crnoj Gori go-
u životariti. se semantički samo donekle sa slov. rabâd- ročito u talijanskoj dijaspori (Sicilija, Mo- vori se mjesto ar > r: Rnàut, za koji Rešetar
Lit.: Măreţii 342 — 3. 345. 346. Leskien nica »tuja ovca na pašo vzeta«. Latinski sufiks lise, Kalabrija). Zabilježiti treba da Cincari daje i izgovor Hrnjaut »čovjek iz Romanije«
235. 242-3. Pascu, Sufixele 178. -icus zamijenjen je domaćim -nica. Sa -je u govore također Arbines s varijantom -es mje- (Dubrovnik). U arbanaskom govoru danas
rbadje n (Notranjsko) »pašnina, Weidetrift«. sto -as i i mjesto a za oslabljeno arbanasko ë. prevladava drugo ime za njih, ne ono staro
arătos (nar. pj., nar. prip., nar. posi.) = Od poimeničenog lat. pridjeva na -aticus u Arbën = Arbër odgovara slovo po slovo staro- Arbën = Arbër, nego Shqipëtar pored Shqu-
(s umetnutim n pred dentalom) arantos (Ri- srlat. herbaticum > tal. erbatico > upor. srpskom, imenu grada Kruje = Kroja (> arb. pëtar, ime obrazovano s pomoću arbanskoga
san), prilog s genitivom onoga što se prokli- španj. herbadgo »Viehweide«, koje se semantički Krua, određeno kroni »izvor«, kraj ima oko sufiksa -tar za pravljenje nomina agentis od
nje: arătos Carigrada, tako me arantos ne bilo. slaže sa istročakavskim rubadnica. Od lat. 40 izvora): ЯаЪьпъ, pridjev rabanski 1415. pridjeva shqipë ili shqupë »arbanaski« i prema
Upor. konstrukciju nalet ga bilo, anatémáié herbą > tal. erba mediteranskog podrijetla. Ra- mjesto ar- je po zakonu likvidne metate- etimologiji koju je dao Gustav Meyer, od
(v.). Denominal na -Ujati (analogija prema Ovamo ide složenica od apozitivne sintagme ze. Prema tome Arbanasitn) ---. ^ Arbines znači osnove glagola shqipónj »razumijem«. Oni
blagosiljati) aratosiljati se, -tòsíljãm impf, »pro- tal. erba rosa > barbarôza (Rab) = barba- stanovnika grada Kruje. Ako se još uzme da sebe nazivaju, prema toj etimologiji, koja
klinjati što, želeći oprostiti ga se«. Od gr. rôža (Krk, Božava, Šulek) »1° pelargonium Arbën — Arbër odgovara Ptolomejevu Al- se ne prihvaća jednoglasno, kao ljude koji
άρατός »proklet«. Ušlo u jezik preko grč- radula, 2° melissa officinalis«. Upor. mlet. banopolis (prema Αλβανοί, upor. kod istoga razumiju svoj jezik, upor. Nijemac (v.) za
kih popova i kaludera. arba < herbą, izmijenjeno u barba pod up- autora του ' Αλβανού ορούς za του Άλβίου Germane kod svih Slavena i madž. magyará-
Lit. ARj l, 99. 101. livom barba (v.). Iz rum. iarbă u šatrovačkom ορούς kod Strabonaj i da je promjena / > r pred zni »tumačiti«. K. Treimer ne prihvaća Me-
jeziku je jarba »Gras«. suglasnikom nastala po zakonu novogrčke fone- yerovu etimologiju. Po njegovu mišljenju
aravais, gen. -a (Kosmet) m »promet, pa- Lit. ARj l, 101. 102. Pleteršnik 2, 368. Kušar, tike (αδερφός za αδελφός), onda se mora uzeti shqyp (Gege) = shqip (Toske) ide zajedno
zar« pore~d revais m (Kosmet) u istom zna- Rad 118, 22. Mažuranu 1235. Grünen- da su Arbanasi dobili ime po starom grad- s arb. qipl »kup« i predstavlja *s(e)mkupo
čenju. Elezović izvodi od perzijskoga reviš »tok, thal, ASPh 42, 316. Ribarić, SDZb 9, 129. skom naselju, tj. da je kod Ilirotračana vladao »Volkshaufe«.
način kretanja«. On ne tumači zamjenu sa- REW* 4109. Miklošič 284. Matzenauer, LF isti onomastički zakon kao na Mediteranu, Ovaj naziv potvrđen je kod nas u Dubrov-
moglasnika j dvoglasom (diftongom) ai. Ova 17, 181. gdje se narodno ime tvori prema glavnom niku već u 13. vijeku u obliku Skapudar.
je pojava jasna samo onda ako se uzme da gradu. Upor. romanus ("> Rumunj; rumane
Arbanasin, pl. Arbanasi (sa -in kao u Srbin), U naš govor nije ušao. Jedino Pavlinović piše
je taj turcizam perzijskoga podrijetla došao u Švicarskoj) od Roma,.
danas općenito Arbanas (analogija prema plu- Skipetar nepravilno sa s mjesto s. U govor
u srpski govor u Kosmetu preko arbanaskoga
ralu bez -iri), tako i u toponimu Arbanasi Makedonaca i u Kosmetu ušao je Šiptar,
narječja u kojem i postaje dvoglas ai: shpai Osnova ovoga toponima je predie. alba »bri-
pl., toponim kod Zadra; prema talijanskom Šiftar.
za shpij shtëpi < lat. hospitium »kuća«. Ali jeg««, upor. populi Albenses (Plinije 3, 69), ta-
to bi trebalo utvrditi ispitivanjem arbanaskih i njemačkom dosta se govori i piše Albanac kođer u imenima rijeka Alba / Albula, upor. U tajnim jezicima na Balkanu dolaze za
govora u Kosmetu. Početno a- u aravaiš m, Albanka f i pridjev albanski, što nije po- Lab pritok Drima. Ovo ime očuvalo se po njih još ova imena: 1. Krpatin znači »Arnau-
nalazi se još u aravariìja, le f (Kosmet) »slat- trebno s obzirom na činjenicu da je ime Ar- slavenskim fonetskim zakonima i u Epiru: tin« u Prištini. Osnova je po svoj prilici iden-
kiš koji se u tepsiji peče, a pravi se od brašna banasin, odatle pridjev arbanaski, i arbanaški Lab kao plemensko albansko ime, odatle tična s pridjevom krpatno (se. mjesto) u Ko-
ili griza, šećera i masla«, od turskoga revani. (kao Vis: viški) i arbanski i odatle ime zemlje pokrajina Labëri gdje pleme stanuje. Naziv paoniku, gdje to označuje »mesto krševito,
Taj je dodatak razumljiv samo onda ako se Arbanija potvrđeno već od 12.v. U staro- zemlje Rabanija potvrđen je od 1493. Raba- planinsko, lomno«, što je zacijelo izvedenica
uzme da su oba turcizma, koji su dosada srpskim dokumentima označuju se kao bal- nija, pisano i Rbbanija, Rbana (valjda Rbanja), od krpa — karpa (s članom karpata, Make-
potvrđeni samo u Kosmetu, došli ovamo kanski nomadi koji žive u katunima (katun upor. i u 17.v. providur ad Kotora i Rabanije, donija) < arb. karpe »grebene. Odatle je iz-
preko cincarskoga gdje se a- stavlja pred po- Arbanas). Stalnosjedioci postaju dolaskom Tu- Crna Gora, Starine 10, 22. Varijanta je tog veden ·ί glagol nakrpati »arnautski govoriti«
četno r po pravilu, upor. Romanus > Ar- raka u Evropu, ali se feudalne arbanaske po- irnena prema ar > r, tj. arbanaskom izgovoru (u narodnoj pjesmi o Banoviću Strahinji): i
man »Cincarin«. I to bi trebalo utvrditi ispi- rodice pominju i prije turskoga vremena. Rbanija (Crna Gora, 17.v., Starine 10, 23 nakrpat sitno arnautski. 2. Ako je ovo izvođenje
tivanjem cincarskih govora. Prema tome morale su postojati među epir- i Vuk, nar. pj. 8, 326, danas Rbanija u Crm- ispravno, a izgleda da jest, onda se objašnjuje
Lit.: Elezović l, 17. 2, 494. skim i skadarskim Slavenima i arbanaske nici). Stojanović ima odatle izvedenicu za i naziv Krša »Arnautin« u tajnom jeziku u
stalnosjedilačke kmetovske porodice. Zna- naziv stanovnika Rbánjak, gen. -anjka m, ali Vranju (Srbija). Tu je krpa zamijenjeno na-
aràvuna f (Mikalja) = rauna »kapara«. Bal- čajno je da Skenderbegova porodica nosi nema navoda gdje se tako govori. Gornje iz- šom riječju krš »greben«. I u Prištini se Arnauti
kanska riječ grčkoga podrijetla: gr. άρραβ- naša lična imena i da on upotrebljava sla- vođenje potvrđuje i grčki naziv Αρβανίτης, zovu ovako. Oba naziva, Krpatin (obrazovano
ών, -ώνος, ak. αρραβώνα: drum. arvonă, arvună vensku kancelariju. Prvobitni opseg i teritorij obrazovan s pomoću grčkoga sufiksa -ίτης za od krpa dodavanjem -tin od Arnautin) i Krša
»arrhes«, bug. ravona, tur. urbim, arunun, njihovih naselja ne da se tačno ustanoviti. etnika (koji odgovara našem -janin) od Ar- odnose se još na ono doba kada Arnauti žive
lat. arrobo, gen. -onis (Plauto, Terencije). Ova- Po analizi njihova narodnog imena dade se banum, kako se Kruja (kod Kačića Kroja) kao nomadi po vrletnim planinama. 3. Nejas-
mo ide i tal. arra u složenici kapara (v.) i ipak utvrditi da im je prvobitna postojbina obično zove u srednjem vijeku. Od grčkoga niji je naziv za njih Reska u zidarskom šatro-
slov. zaorati pf. »kaparisati«. Za grčku riječ kraj oko Kruje i sam grad, iako ih najstarije naziva nastade turski Arnăut ispuštanjem do- vačkom govoru u Siriniću.
se drži da je semitskog podrijetla, upor. hebr. potvrde pominju u Epiru. Arbanasin je, naime, četka -ης i samoglasnika i, kako obično biva,
'ērābōn »zalog«. izuzevši naš individualni sufiks -in, potpuno Lit.: ARj l, 61. 102. 111. 12, 832. 13, 788.
te metatezom v — n > n — v (u). Turski Elezović l, 18. 2, 83. Skok, Rad 272, 79.
Lit.: ARj l, 101. Pleteršnik 2, 816. Pascu arbanaska izvedenica obrazovana s pomoću ar- je naziv prodro i u naše istočne krajeve Arnau- GM 14. 411. Jireček, ASPh 8 102. Ribezzo,
2, 16, br. 205. Lukié, Bog. 4, 140-150. banaskog sufiksa -as za etnika (upor. Tiranas, tin, pi. Amatiti (1782), pored Arnûtin, pl. Onomastica 2 (1948), 44. Kostie, JF 6, 220
Arbanasin 56 -arda àrdalj 57 àrest

i sl Trojanovi ć, JF 5, 223-224. Treimer, mediteranskog podrijetla, jer se nalazi u hebr. àrdalj, gén. -álja m »gorušica, slačica« (is- jesak — mjesto posuto pijeskom > borilište
IF 35, 135. sl. WP l, 372. Krähe, GN 12-3. gofer »resina« i asirskom kupru »bitumen«. točna Srbija) = hardal (Bili). Arabizam (har- u amfiteatru. S aferezom a- u prvobitnom
Joki, SAW 168, 43. Miletić, SDZb 9, 278. Latinski oblik dao je u hrv.-srp. jeziku mno- dal) koji nije potvrđen nigdje drugdje na značenju: rima f (Trogir) »sitni morski pije-
gobrojne varijante koje se objašnjuju dijelom Balkanu. sak«, zacijelo iz dalmatoromanskog jezika;
arbor m = (sa protezom j-) jãrbor (Gaza- različitim refleksima i, e, u za gr. u, a dije- Lit.: ARj l, 105. Škaljić* 314. m < n nije objašnjeno. Bez aferezę i s prvo-
rović) = (sa disimilacijom r — r > r — 1) : lom različitim refleksima za velar pred tim bitnim n i protezom /: jarma (Hvar) »krupan
arbul m (Stulić) = ãrbuo, gen. -ula (16.v., glasom: après (16.v.), odatle pridjev cipresov, ardûra f (Muo, Budva, Dobrota, Božava, pijesak«, toponim Jarinovica (Hvar, Hraste).
Dubrovnik, Ranjina, Perast, Dobrota, Mi- kol. cipresovlje = cipreš, pridjev cipreški, na uz glagol planúť) »ŕosforescencija, svjetlucanje Ovamo ide toponim Rina vela (seoce Drve-
kalja, poslovice), sa deminutivom na -ić ar- -ište ciprešište = ciprii (Belostenac) = ci- mora, ribanje pod arduru na palamide, ribarski nik) i Réna f (Bar), ime rijeke koja se dijeli
bulić (Budva) = jarbuo (Mljet) = jarbol (16.v., prež = (s umetnutim m pred labijalom) cim- termin«. Od tal. ardura, apstraktum od àr- na više potoka poviše Toplice. Upor. u Do-
Brač, Rab, Notranjsko, Slovenija), sa demi- pris (Ugljan) = cimpreš (Šulek) = auprès dere < lat. ardere »gorjeli, paliti«, mlet. ardor broti contrada in Alba rena, Arena alba kod
nutivom na -ъс > -äc jarbolac, gen. -Ica (Is- (Božava) = (sa č mjesto c) Üpris — iipr'es, de mar. Od àrdere > arditi (Budva): vidi, Lepetana = Bijeli pijesak kod Stoliva. Ar-
tra) = (sa / > o) jarbo (o < ol Božava) = jar- cipresov = cipreš, ciprešište, čepres (Marulić, kako more ardì (to je za vrijeme ardure). banasi posudiše ran »sitan pijesak«, rane trash
buo (17.V., Mljet) = jărbul (Račišće) = (sa di- Dubrovčani), pridjev čepresan, čepresište n = Daničić stavlja ovamo arzovan m (u jednom »pržina«, Mahela rãnês »Pristan« (Ulcinj).
similacijom r — r > m — r) jambor, kol. na -je (sa e < υ) čempris (ne zna se gdje se govori) srijemskom desetercu kao apozicija uz svijeću : Lit.: ARj 14, 27.
jamborje, odatle složenica trijamborica = trijan- = cempfeš (Belostenac) = cemprs (Dalmacija, Pa iznela svecu arzovanaįp'ona čeka Rada
borka »Drei-master«, denominal ojamboriti. Ple- Pavlinović) = čempris (Šulek) = .čempres gospodara). To bi imalo biti tal. part. perf. arenda f (Vuk) »zakup«. Odatle na -as
teršnik ima u f orbala, jambora, kol. jamborovje, (Vuk, Dubrovčani) = čempres (Budva, Ška- arso, ali morfološki dio -ovan ostaje neobjaš- arendas, gen. -áša, apstraktum arendaštvo n,
jarbola i jarbola »jedrilo na brodu, katarka, Mast- Ijari), pridjevi čempresan, čempresast, čempre- njen. Pored toga, kako dolazi italijanizam u na lat. -atar, gen. -oris arendator m (Vuk)
baum«. U poredenju sa mramor < lat. marmore, sav, čempreski, čempresov, poimeničen čempre- srijemsku narodnu pjesmu? = rendãtur (ŽK) »zakupnik«. Od kslat.
raka < arca ne pokazuje likvidnu metatezu. sovina = (sa ć za gr. k, upor. ćefalija) ćepris Lit.: ARj 1, 114. Cronia, ID 6. REWS arrenda. Nalazi se u rumunjskom, madžar-
Zbog toga je mlada posudenica iz starodalmat- = čempres (Tivat) = ćimpres = (prema gr. 620. DEI 279. skom i bugarskom jeziku. Upor. španj. arren-
skoga, upor. krčko-rom. juarbul, furl, arbul, κυπάρισσος) ćepariz (Vuk, Perast, Škaljari, damiento, tal. affitto (v. af it), kat. renda, tal.
tal. (tosk.) àlbero, arbora, ' albero < lat. ar- Prčanj) = ćaparlz ((stari ljudi, Lastra, Ti- Arđur m (l6.v.) označuje Daničić kao ru- arrenda (prefiks a < lat. ad i rèndita, — odak-
borem »1° drvo, 2° (specijalizirano zakatarku vat) = čiparis (Domentijan) = ćeperiz (Lju- munjsko muško ime. Prije će biti od gr. le galicizam renta prekg njem. Rente, renta-
u talijanskom, katalánskom, španjolskom i biša) = ćeveriz (Krtole) = (sa u, o za gr. 'Λργύριος. Upor. ngr. prezime Αργυρίου. bilan (lat. sufiks -abilis proširen na -ьп > -an
portugiškom, dakle na Mediteranu) kllat. ma- υ) cumpres (Šulek) = ćopris (»česmina«, što Lit.: ARj l, 103. — novi part. perf. od tal. rendere < kllat.
lus (koje se zbog homonimije sa malus »zao« začuđuje) = (s očuvanim velarom) kùpres reddere (prefiks re- i dare) > renditi, -im impf.
nije očuvalo u romanskim jezicima)«. U arb. (također toponim u Bosni) = kuperiz (17.v., are, čestica za potvrdu »jest« (šatrovački (Perast, Krk) »donositi korist«. Prevedenica
arbun i varkësë. čakavci) = kumparis (a. 1468) = kiparis jezik kalajdžija, Bos. krajina). Od rum. 3.1. vratiti razlog (Bernardin, Bandulavić, Ranjina)
Lit. ARj l, 102, 103. 14, 444. 447. 467. (1733, botaničari na istoku, upor. arb. qi- sing. prez. are < lat. habet od a avea < ha- = reddere rationem. Možda je dalmatoro-
Pleteršnik l, 6. 357. 358. 690. 807. Misklošič paris). Od svih tih brojnih varijanata iskrista- bere. Prema toj čestici stvoreno je u istom manski leksički ostatak na -ati rèndati, -ām
4. SEW l, 30. GAÍ 16. Cronia, ID 6. Budmani, lizirao se kao opći naziv čempres. Od toga jeziku od rum. niječne čestice nu < lat. non, impf. (Dubrovnik) (za-) »taumeln (von Be-
Rad 65, 166. Kušar, Rad 118, 23. se tvori i kolektiv na lat. -ata cemprèsãta f dodatkom -re od are, nore (— niječna čestica trunkenen), teturati«.
(Dubrovnik). Veoma je vjerojatno da taj ob- »nije«). Od lat. participa habitus > tal. àbito Lit.: ARj l, 104. 13, 870. Rešetar, Stok.
arbun, gen. -una m (Hektorović, Bella, lik i toponim Kupres predstavljaju dalmato- > obit m (Rab, Božava) »ženska haljina« 284. REW3 7141. SEW 1, 30. Mladenov 8.
Stulić, Vuk, Zore) = arbun (Malínská) = romanski leksički ostatak. Naziv je prema (talijanizam) — (latinizam) obit m (16.v.) — Tiktin 90. Gombocz-Melich 180. DEI 300.
ärbur (Malínská) = arbuo, gen. -ula (Bela) tome ušao u jezik: a) kao čisti grecizam u habit (15.V.) = (h)âbet (Bosna, katolici) »re-
»morska riba erythinus, crvenkasta, plosnata«. dovničko, fratarsko odijelo«. àrest m (18.v., bug. arést), denominai na
Boki, b) kao talijanizam i c) kao dalmato-
Od mlet. arbora »Rolling« (sa disimilacijom Lit.: ARj l, 29. 3, 544. Cronia, ID 6. -ovati orestovati, -ujem = àrest (l8.v., Belo-
romanski leksički ostatak.
r — r > r — n, r — ľ). Zbog crvenkaste boje Kušar, Rad 118, 19. Trojanović, JF 5, 255. stenac), areštovati — ariste n »zatvor, haps«
gotovo je nespojivo vezati taj naziv s albula Lit.: l 768. 797. 802. 859. 937-8. 941. DEI 11. (Vuk, Vojvodina), poimeničen part. perf. pas.
»Weissfisch« ili sa albumus. Daničićevo izvo- 2, 39. 131. 132. 137, 138. 140. 5, 1. 791. 795. arištanac, gen. -anca m (Vuk) = (afereza a-)
807. Pleteršnik l, 85. Ribarić, SDZb 9, 129. arečitati pf. (Marin Držić, objekt komedije)
đenje od lat. arbor također nije uvjerljivo. Budmani, Rad 65, 164. Mussafia, Beitrag rest m »Г ostatek, 2° zatvor« = rešt (Vrbnik)
Lit.: ARj l, 102. ASPh 25, 436. REW* 127. Lokotsch 727. Štrekelj, DAW 50, 11. prema impf. rečitavati; -am (I. Držić) i lati- »1° ostatak, 2° sequestrum (Belostenac)« =
328. 329 a. FEW 62. Skok, Term. 47. 84. Ive § 71, 78. REW'S 2442. GM 228. DEI nizmu na -irati recitirati, -citiram (Zagreb) rešt (Istra, ŽK, gradiška i brodska pukovnija,
276. 954. od lat. > tal. recitare, sadrži protezu a- is- Varoš, Slavonija) = rait (Bednja) »career,
arciprës (Cres, upor. istrom, arciprieso) pred r, koja je pravilna u cincarskom (tip zatvor, kaznionica«. Odatle reštanac, gen.
= (sa disimilacijom r — r > n — r) ancipreš -arda, strani sufiks (pejorativan, upor. arumân < lat. romanus) i u nekim talijanskim -anca m »zatvorenik«. Od tal. postverbala
m (Vodice, Istra) == ancipreš (Buzet, Sovinjsko fr. -ard, iz drugog svjetskog rata capitulard). narječjima (v. Ragusium). Bez prefiksa re-: arresto (18. v.) od arrestare < kslat. adrestare.
polje) = ancipreš (15. i 16.v., Zoranie, upor. Dolazi samo u maşlarda m f »koji sve hvali citirati, citiram. Odatle poimeničen part. prez. na -ia (v.
istrom, ansiprieso) poklapa se s toskanskim i svakome laže«. Potvrđeno u folklornoj građi. Lit.: ARj l, 104. 13, 810. -andja) restancija f »ostatak« < tal. restanza.
arcipresso sa disimilacijom ancipresso, u ko- Sufiks je mogao doći iz tal. -ardo (sa -o > -a Od fr. arrêter, prema njem. izgovoru, aretirati,
jem je a- jednakog podrijetla kao u alloro preko -o > -и) tal. bugiardo »lažljivac«, testardo arena f (učeni latinizam) »mjesto gdje se aretīrām (hrv. gradovi).
< laurus, tj. ostatak člana illa > la, cypressus »tvrdoglavac«. bore gladijatori, borilište«. Značenje se raz- Lit.: ARj l, 104. 109. REW3 674. DEI
> tal. cipresso (14.v.) < gr. κυπάρισσος Lit.: ARj 6, 497. ZbNŽ 5, 83. DEI 279. vilo po semantičkom zakonu sinegdohe: pi- 301.
arež 58 àrgat àrgatin 59 ârgutla

arež (Šulek) = ariš, gen. ariža (Stulić, -crnja (Vrbnik) = vrganj, gen. vrgnja pored àrgatin m (17. v., individualno -in kao u sufiks -ula: *lacerlula. U značenju »daždev-
Cres), odatle kol. na složeni sufiks -ev-ina -ànja, deminutiv vrgnjic »onaj dio pluga koji Srbin, kasapiri), pl. argaţi, gen. argată »nadničar, njak« potvrđen je u Istri lužerät m < tal.
ariševina f (Hrvatska, Pančić) = árií (ne zna reže, ralo«. Istroromanski od lat. *organium saraori ili argaţi«. Sa -ar < lat. -arms i -aš: lučena prema mletačkom izgovoru. U Dalma-
se gdje se tako govori) = ariž (Perast) »pinus na -ium prema *ordinium (v.): vargano, vergeň àrgatãr (Vuk, nar. pj.) = argataš, gen. -aša. ciji i na Balkanu uopće postoji lacarta, lacartus
larix«. Upór. u mletačkom govoru na Cresu (Rovinj, Pula, Fazana), vergano (Bale), vergai Takoder sa ar- > r-: dem. na -ьс rgatac, gen. < lat. lacertus > tál. lacerta u značenju ribe
orise. Bez /- potvrđeno je i u Abruzzima (Galežan), furl, (v)uardzine <'*organium izmi- -аса (Pavlinović) = rgatar = rgatin. Kolek- »scomber«. Upor. za prijelaz značenja gr.
arge. S očuvanim / samo u Božavi lariž. Od jenjeno u argine prema ordine, uarzenâr »co- tiv na -ija argàtija f. Apstraktum na -luk σαΰρος u značenju »1° riba, 2° gušterica«.
tal. làrice preko mlet. larise (1242). Oblik struttore di aratri«, uarzenon »aratro, coltro«. argatluk »opera mercenaria«. Pridjev na -ski Potvrde su pisces lācēnos, de gripo de lacertis
arie može da stoji u vezi i sa sjev.-tal. larécio, Istroromanska riječ je raširena i na kopnu: ar galski, odatle na -ina argaština f (Milićević). (dubrovački statut). Grupa rt prešla je u rd
Lat. larix, gen. -icis, mediteranskog podrijetla, vrganj (Praputnjak kod Bakra), vrganj (Novaija Denominal na -ovali argatovati, -ujem. Bal- i (upor. lacerda u Genoví) u mlet. lanzarda
koje je prodrlo i u njemački s izgovorom -ce na Pagu), vrganj, gen. vrgnja (Bibinje kod kanski grecizam od εργάτης (izvedenica na (s umetnutim n pred dentálnom afrikatom),
> k Lärche > slov. sa metatezom rélih »ma- Zadra i posvuda na Krku). Upor. krčko-rom. -ατής od έργον) s promjenom ερ- > αρ- u krčkoromanskom /acar pored lanzuorda
cesen«. or gain (?). već u ngr. αργάτης »isto« i u romanskim je- (iz mlet.). Najstarija je potvrda iz 1080. u
Lit.: ARj \, 104. 108-109. Pleteršnik 2, zicima (v. argat i argutla) : rum., arb. argat, splitskom nadimku Mratinus Locarda. Stari su
2. Kao učena (knjiška) riječ u crkvenoj ter- bug. argatin, glagol argatuvam, tur. ırgat.
417. REW3 4916. DEI 2170. minologiji organ m (Dubrovnik) = organ dalmatinski nadimci po ribama: u Dubrovniku
(Rab), deminutivi organic, organac, radna Lit.: ARj l, 104. 105. SEW ì, 30. GM Saraka, Girica. Stara je posudenica, kako
arežine f pl. (srednja Dalmacija, Pavlino- 15. Mladenov 8. Vasmer, GL 46. pokazuje α > o u nenaglašenom slogu: lodar ad,
imenica na -ište organiste = i posudenica iz
vić) »pokrivač od vune i köstri j éti«. Na ovu gen. -arda m (Perast, Časka) = lokarda f
njemačkog jezika: orgule f pl. (ŽK) — orgulje, argić m (Mikalja, Stulić) = jargić (Pag)
riječ naliči arazine f pl. (Lika) »nespretna (Račišće, Dubrovnik, Mljet) = lokarda, gen
radna imenica na -as = -ar orguljaš (hrv.-kajk.) »apus, bregulja, čiopa, roraj (mnoštvo sino-
obuća i odjeća i svake prnje po kući«, ali se ne pl. lokărad (Senj) = lokarda (Cres, Malínská,
= orgunaš, orguljar, orguljati preko njem. nima)«. Naziv za pticu koji nije dovoljno
slaže semantički. Daničić tumači od tal. Rab) — inkârda (Božava) »scomber eólias,
Orgel, tako i slov. orgle f pl., ôrglati, regolice potvrđen u narodnom govoru.
arrazzo (15. v.), industrijski proizvod fr. plavica (Cres,) skuša, vrnut«. Odatle na lat.
itd.
grada Arras u Pikardiji, što se ne slaže ni Lit.: ARj ï, 105 (ovdje krivo ardžić). 14, -ária + -iça lokardarica (Malínská) »mreža
fonetski ni semantički. 3. U ribarskoj terminologiji riganj, gen. 166. Hirtz, Aves 2. 166. 419. za lokarde, tal.-mlet. scombrera«. Čuje se i
Lit.: ARj l, 104. 112. SEW l, 30. REW3 rîgnja m (Budva) »konop koji služi za to da argila f (Srbija) = nargila f »sprava za pu- mlet. lànlarda. U Bijeloj (Boka) govore se
668. DEI 267. bude mreža otegnuta. Na kraju rignja je kamen šenje«. Upada u oči ispadanje početnoga sva tri naziva lokarde, làncarde i škombri za
koji zovu dobrić. Taj stoji na dnu mora«. n, koje bi bilo razumljivo da se radi o romanskoj istu ribu. Riječ je i balkanska: u ngr. λακέρδα
argan m 1. (17. v., Glavinić) »istezalo, čiga« Odatle deminutiv na -ellus > -io: riganjio, gen. posuđenici, gdje bi se taj gubitak mogao tuma- »ein gesalzener Tunfisch, trup«, lakerda (Pančić),
= organ (Cres) »machina scansoria« = argan -njela (Zore) »konop kojim se veže dio mreže bug. lakerda. Oblik laçaria > lacarda je po
čiti miješanjem ,s prijedlogom ш »u«. U bugar-
(Dubrovnik, Zore) »sjprava oko grade, koze za barku kad se izbaci mrežom«. svoj prilici mediteranski, s kojim se unakrstio
skom jeziku glasi također samo sa n- nargile.
itd.« = àrgon (Šibenik) »visoki stup blizu lat. lucerlus.
4. Potpuno knjiške, internacionalne riječi Ako je ovaj balkanski turcizam arapskoga po-
makine, mlina za masline (terminologija uljar- drijetla (tur. nargile) došao u Srbiju preko Lil.: ARj 5, 884. 6, 139. 232. Elezović,
organ, gen. organa m, organizam, gen. -zrna, NJ 2, 47-50. Budmani, Rad 65, 164. Kušar,
stva)« = slov. argan »Winde« = argon m
na -irati organizirati, -nizīrām, organizacija. Arbanasa, može se također tumačiti miješa-
(Buzet, Sovinjsko polje) »sprava, kojom se njem s arbanaskim prijedlogom ne »u«, ali Rad 118, 15. Miklošič 173. SEW l, 687.
Cronia, ID 6, 105. Tentor, JF 5, 210. Mla-
stišću sporte da iscuri ulje«. Od gr. όργανον > Lit.: ARj l, 104. 4, 470. 9, 165. ZbNŽ 7, ga Gustav Meyer nije zabilježio za arbanaski. denov 269. Románsky 117. REW3 4821 a.
lat. organum > tal. òrgano, furl, argagn, 312. Bratanic, Oráče sprave u Hrvata 27 — 30. Lit.: ARj 7, 582. Mladenov 337. Bartoli 2, 200. 294. Jagićev zbornik 55. DEI
mlet. (gradovi) argano »Werkzeug zum krämpeln Pleteršnik \, 654. 847. 2, 416. 939. Zore, 83. 2165. 2747. 2276. Vasmer, RSl 4, 181.
der Wolle« sa o- > a- unakrštanjem sa gr. Rib. 54. Rešetar, JF 12, 286. Kušar, Rad 118, argıtla (Božava) = argitula (Ugljan, Veliki Joki, IF 37, 110. CD. \, 176.
εργάτης > argatin ili asimilacijom o — α — 21. Schuchardt, ZRPh 15, 91. Štrekelj, ASPh
14, 552. DAW 56, 73. Ive 26. Bartoli 2, 210. otok, Sali) »daždevnjak, salamandra, (prema
ű > α —- α — α od gr. n pl. τα όργανα. Croniji u Božavi) lucertola, gušterica«, dal- ârgutla f (16. v., Dubrovnik, Vetranie,
REW3 6096. Pirana2 1231.
Talijanski deminutiv na -ellő < lat. -ellus : matoromanski oblik *agirtla, koji se slaže & Marulić, Hektorović, Mikalja, Bella, Stulić)
argànel m (Račišće) »1° konop za pluta i olova, tosk. agerto < lat. lācēnus > tal. lacerto, = argulula = (metatezom) àrgluta (Zore) =
2° vinova loza (Primorje)«. Sa protezom /- : àrgat m (Vuk, Crna Gora, nar. pj.) »jama
mlet. ozerlola < *lucertula (unakrštanje sa (sa nejasnim i mjesto u) argilla (Mikalja, nije
j argan m (Posavina) »1° vrtal, 2° stup na lađi, na kakvoj zgradi kao puškarnica«. Daničić
lucēre, jer se svjetluca), čortula (Korzika), potvrđeno u narodnom govoru) »ručica, dr-
na kojem se sidro vira«. Upor. madž. járgány tumači tu riječ iz tur. ergedal »zasjeda, mjesto
arsimela (Parma) < lat. *lacerlella (disimilacija žalo, pokretač za krmilo (= timun) kojim
(okolina Tise) »Baum, mit dem das stecken zgodno za zasjedu«, što ne odgovara ni fo-
r — l > n — 1). Da argıtla predstavlja dalmato- upravlja krmilar«. Dalmatoromanski leksički
gebliebene Schiff von der Sandbank an die netski ni semantički. Schuchardt pomišlja na
-rornanski oblik, dokazuje očuvani velar g ostatak kao brodski termin, deminutiv na ne-
srlat. argata (1349) »annulus crassior« (Diez)
Höhe gehoben wird«. ispred i (upor. giman, galatına); r je metatezom naglašeni sufiks -ula od lat. ergela > srlat.
i pita da li se s time može dovesti u vezu srp.
S protezom v-, koja je furlanskog ili istro- prenijet iz naglašenog sloga u nenaglašeni. argata »argano« < gr. εργάτης, potisnut od
argat »Schiesscharte«. Upor. argate (Bari)
romanskog podrijetla: vargănj m (Vodice) = Sonorizacija c > g nastala je možda unakršta- mlet. argola — arguola == arigola < *argcola
»telaio«, napuljski deminutiv argatella (ar-
vrganj, gen. vrgnjã (Marčelji, Kastavština) gata) »argano« < lat. ergala (Vitruvije) <
njem sa gr. pridjevom λαγαρός »grêle« (upor. s ispadanjem međusuglasničkog t, upor.
»stari plug koji nema kotača, nego samo že- splitski toponim Logorun). Upor. španj. i port·. sa punijim deminutivom -ellus aragalelle'
gr. εργάτης »argano«.
ljezni lemeš, a sve ostalo je od drva« (> demi- lagarto, l- je odbačeno, jer se identificiralo (Napulj) »argano«, španj. argadilla (naglašeno
nutiv vrgnjic) = vrganj, gen. -gnja (Medulin) Lit.: ARj l, 105. Schuchardt, ZRPh 15, sa članom (upor. obratno lovrata). Argilla a > u kao u krčkorom. kupio < capite)
= varganj (Pazinski kraj) = verganj, gen. 91., bilj. 1. DEI 283. predstavlja deminutiv na lat. nenaglašeni > jargõla f (Senj) = jàrgola (Šibenik, Korčula)
arkáda 61 arma
ârgutla 60 arkáda

na -ūceus, preveden je u 13. v. sa Lučac (— na- imenica na -džija larmadšija. Afereza a- u


= argola (Budva, Božava) = (sa ar > r i Privlaka, Komletinci, Slav., Zaplanje, Srbija, šim deminutivom na -ьс > -ас). vezi s prijedlogom а < lat. ad i člana illáé > le.
protezom v) vrgõla (Lastva, Račišće, Mljet). Sušak, Cres), 3° ograđen krš s pločom te Armija f (Rajić, crnog. nar. pj., danas službeni
Prema madž. izgovoru dočetnog lat. -s
Upór. tal. rigola sa gubitkom a-. sahranjenim mrtvacem, 4° kovčeg, lijes, Sarg naziv za »korpus, vojska«) od francuskog
arkuš m (ŽK, Belostenec, Jambrešić, hrv.-kajk.)
Lit.: ARj 1, 105. Cronia, ID 6. Macan, (Virje)«. Bug. raka »sto u koji su ugrađena apstraktuma armée < lat. armata, poimeničeni
= arak, gen. arka »tabak papira«.
ZbNŽ 29, 214. Banali 2, 287. Skok, Term. krilca za vodenično vreteno«. Slov. rake f pl. part. pret. = armada f (17. v., pisci, nar. pj.)
81. 138. ZRPh 54, 192. REW3 2894. Mussarla, »Mühlgerinne, Mühlgang (Gorenjsko, Notranj- Lit.: ARj l, 109. DEI 27ì.
»vojska« < španj. armada (istog postanja preko
Beitrag 146., bilj. 2. Schuchardt, ZRPh 15, sko), pokrit jarak po kojem je voda puštena u njem.) = armata f (15. v., nar. pj.) < tal.
91., bilj 2. DEI 282. arka) m (Kolombatović) »morska riba zvana
koji kraj (Idrija), upor. njem. Wasserarche«. (tosk.) armata.
ovčica, pagelius momyrus« = arkaja f (Zore)
Raka je toponim u sing, i pl. (Morinje /tu
arhi- (prema gr. άρχι-) =ar- (rh > r) — »tal. lucerna« — rkalja f (sadrži sonantno r za Na -ati armati, -am impf. (Mljet) (ribarski
je i potok/, Vrbnik, kragujevački okrug),
arci- = arfo'- (prema lat. > tal. archi-) ^arči- ar, upor. Rbanija za Arbanija, v. Arbanasin). termin) »1° opskrbiti mreže potrebitim, 2°
Rake (Virje), odatle pridjevsko prezime na
(prema tal. arci-} = ješ- (prema madž. es-, Nigdje nije navedeno gdje se tako govori u spremiti lađu za putovanje« prema iteratīvu
-bsk Rački, Na raku (ribarska pošta, Morinje,
a to prema njem. ers-) u crkvenim terminima: Dalmaciji. Svakako tuđa riječ, ali se ne zna armavati, -am (Mljet). Na -idiare > tal.
Muo). Radna imenica na -ar răkar m (Sara-
arhi(i)episkop s pridjevima na -OD, -ski i koja. -eggiare > -ižati: armižati »privezati lađu za
jevo) »koji kopa raku«. U značenju »obiteljska
apstraktumom na -si^o (pravoslavci) = arhi- Lit. ARj l, 109. obalu da bude sigurna od vjetra«. Odatle postver-
grobnica« išla je i po u- deklinaciji: slov. rakev
biskup = arcibiskup s izvedenicama na -at, bal slov. manza = moríža. Na -tore: armatúr
(također češki) = râkva (17. v., bezjački govor,
-ija, -ski = arcièpiskop, s istim izvedenicama arla f (Dubrovnik, Perast) »1° lijeha, pred m (Prčanj) »gospodar lade, kapetan pustica
Slum, Istra). Također rumunjski. U bugarskom
(v. jepiskop = biskup), arhanđel = arhanđeo, kućom, malo izdignuta, 2° posuda za cvijeće« = (v.)«. Sa a > o : orma f »konjska oprema«
jeziku postoji i lat. deminutiv -ula ar cula >
gen. -г/а = àrkandio, gen. -djela = arkanđeo, rákla »Schrank in der Wand, Gewölbe, Kasten (sa protezom v- kao u vaoga > voga} varla (također slov.); postverbal od ormati,-amimpf.
gen. -г/а = àrhãndio, gen. -djela — arkanđel, (Rešetar) = jaria. Upada u oči sinkopa sa- »oružati, opremiti« (Hektorović), part. pret.
in der die junge Braut ihre Sachen aufbewahrt
-stvo, -ov, -ski — (pravoslávnej) àrãndel moglasa u prema jãrula (Rab) »1° lijeha« = pas. orman »brigantine, poimeničen na -ica
(Drama), relikvijar«, (s prijelazom u neutrum
(Srbija, mjesec novembar) s izvedenicama -OL» jârula (čakavci, 17. v., Božava, Šibenik, Krk, ormànica f (Vuk) = ormenica (Vuk, nar. pj.)
o- deklinacije) raklo »Gewölbe einer Brücke«.
àrãndehki, poimeničen pridjev arandelovski, Baraković, Veli otok) »2° vaso da fiori«, deminu- = oranica (Vuk, Srbija) »brod, čun, šajka«.
Kod Rumunja raclă = (metatezom) lacră
arāndelovštāk, gen. -aßa »čovjek koji slavi tiv na -ica jarulica (Kavanjin). Sa ja > jejerula ormanda f (18. v., ljetopisi) < armada (s umet-
»Kasten«, deminutiv na -iça racliţă (Moldavija).
arandelov dam, aranđeo, gen. -ela (v. anđeo); (Hvar). Od lat. deminutiva na -olus j -ola od nutim n pred dentalom).
Ovamo ide još raknić m (Vrbnik, notárska knji-
arcidak — arcižakan < archidiacon (v. zakon); area »lijeha« : areola > tal. aiuòla, iz dalmato- Velike varijacije postoje od lat. izvedenica na
ga, sa kn < kl, zacijelo zbog unakrštanja s ra-
arcipop (v. pop}; arčidukeša f (v. uka); arčipret kno, v.) »ormarić«.
romanskoga jezika, kako pokazuje π > r -arium > -ar : armara f (čakavski) = armar
m < tal. arciprete < archipresbyter; ješprišt (upor. potvrde u Supetarskom kartularu). (Perast, Cres, Rapić) = ormar, gen. -ára
m (17. v., Vitezović, Belostenac, hrv.-kajk.), Grčki i arbanaski latinizam od važnosti Južnodalmatska sinkopa od u objašnjava se (Dubrovnik, Hrvatska) = ormar, gen. -āra
odatle na -гУа ješprištija < madž. esperest < su za određenje podrijetla. Arbanasi pored najlakše unakrštanjem s drugim deminutivom (Rab, ŽK) = (sa disimilacijom r — r > r — n)
nvnjem. Erzpriester < stfr. arciprestre < slavizmą rake imaju i arke, koji može da potječe sličnog značenja od lat. arvum > arum + orman, gen. -ana (Vuk) = (sa disimilacijom
archipresbyter, vicejašprišt (Krašić), vicijašpeš od lat. arca (postverbal od arcēre »sadržavati«). nenaglašeni sufiks -ulus > arula »njivica«. r — r > l — r) lemor (Bednja, hrv.-kajk.) =
(ŽK) = vicijašpuš (ŽK). Danas se kod katolika Gr. αρκλα je od arcula, potvrđeno na natpi-
Lit.: ARj \, 110. 4, 473. Budmani, Rad (sa redukcijom ar > r~) fmar (Istra) = (sa
prevodi prefiksom nad- nadbiskup, -ija. U sima. Slav, raka, rakla kao i ti romanizmi 65, 161. Kušar, Rad 118, 14. Aranza, ASPh metatezom or > ró) romár, pored ormar i
tal. archi- pored arci- < gr. άρχι- prema mogu da potječu iz balkanskog latiniteta, 14, 77-78. REW* 632. 692. DEI 103. rmar (Vodice, Istra) — (s aferezom početnog
gr. άρχος »glava«, αρχή »početak«. a ne iz talijanskog jezika. Kako je metateza
sloga) slov. marina f = omar(a} (disimila-
likvida bila na djelu i u 7. v., što pokazuju árii (Vuk), indeklinabilni pridjev zabilje-
Lit.: ARj l, 99. 105. 106. 107. 4, 629. torno ispuštanje prvog r, Notranjsko) = mo-
Skradin i Labin, raka i rakla ne treba da idu žen u dvije narodne pjesme »silan, silovit,
Veselinović, GodČup 26, 231. 238. rejna = morajna (Gorenjsko) = marènica =
kao posudenice u praslavensko doba. Zbog ljut« = harli. Apstraktum je od iste osnove
morejnica. Augmentativ na tal. sufiks -one >
rakev i rakva ne treba s Hirtom i Meilletom harluk m »ponositost, naprasitost« u bosanskoj
arka1 (Vuk) f »leda od haljine« = arka -un armerün, gen. -una (Rab) = armarûn
zaključivati da je rakva, rakev — raka posu- narodnoj pjesmi. Turcizam koji u ostalim
(Kosmet) »leđa u pravom i prenesenom zna- (Molai, Božava) »veliki ormar« < mlet. arme-
đeno iz got. *arkõ. Upor. murva < morum balkanskim jezicima nije potvrđen. Daničić
čenju: zaštita, protekcija«. Turcizam osmanlij- rane. Apstraktum na lat. -atura > mlet.
itd. Kod posuđenica postoji oscilacija -a i ga isporeduje sa kàrli (v.), čime se ne objašnjava
skog podrijetla (arka »leđa«), nalazi se i u -adura : armadura f (Smokvica, Korčula)
-va. ni značenje ni ispadanje početnoga k-, Bud-
bugarskom (arka), arbanaskom (arke}\ ru- »grativo, lime (Muo), konop odozgo tratke,
Lit. ARj l, 109. Pleteršnik 2, 372. ZbNŽ 8, mani objašnjava apstraktum turskim erlik,
munjskom jeziku, gdje se iz prenesenog zna- pluto i olovo za mreže« = armatūra (Cavtat,
135. 13, 269. Fancev, ASPh 29, 386. Ribarić, od er »čovjek, muž«, ali turska grupa er ne
čenja razvila radna imenica »zaštitnike. Dubrovnik) »1° skele kod gradnje kuće, 2°
SDZb 9, 13. Starine 3, 329. Miklošič 272. prelazi u ar, upor. jèrlija (v.). Mislim da treba
Lit.: ARj l, 109. Skok, Slávia 15, 181. Miklošič, Lex. 782. Mladenov 556. Tiktin plutnja i olovna kao dio krila na mreži zvanoj
tumačiti i pridjev i imenicu kao turske izve-
Mladenov 9. GM 15. Matzenauer, LF l, 3. 885. GM 15. 361. Hirt, РВВ 23, 338. Meillet, šabaka ili trakta (Mljet)«.
denice na -li i -luk od ar. hair »žestina« (Zenker).
Elezović l, 18. Tiktin 88. IF 5, 332. Karsten, IF 22, 294. Románsky Od tal. < lat. arma, armata, armare, fr.
126. REW3 611. DEI 269. Lit.: ARj l, 110. 3, 577. Skok, Slávia 15, armée, španj. armada, armario, armadio (disimila.
ärka2 f (16. v., latinizam) kao biblijski izraz 351. Lokotsch 830.
cija r — r > r — d, koja nije zastupljena u-
za lađu koju je gradio Noa kao i za kovčeg koji arkada f »(graditeljski termin) skup svodova« arma f (17. v., Mikalja, nar. pj.) »grb« hrv.-srp.i.
je gradio Mojsije. Stara posuđenica pokazuje (npr. arkáde na Mirogoju, u Zagrebu), iz fr. < tal. arme. Larma f (i slov.) »Lärm« od tal.
metatezu likvida i posebnu semantiku: raka arcade preko njem. < tal. arcata (tako i u Lit.: ARj l, 110. 111. 645. 9, 157. 172. 173.
uzvika all'arma »pod oružje«, također rum. Pleteršnik l, 551. 822. 602. Budmani, Rad
(ŽK, slov., Marulić, stcslav.) »1° obiteljska srednjovjekovnom latinitetu), izvedenica od larmă, denominal na -ati larmati, -ânı, radna 65, 161. Kušar, Rad 118, 14. 20. Macan,
grobnica, 2° grob (15. v., Vuk, nar. pj., Srbija, arcus »luk«. Dio Splita Arcuzo, lat. deminutiv
arma 62 ar n j ül aróma 63 art

ZbNŽ 29, l, 209. Cronia, /ö 6. Ribarić, (Božava, Budva, objekt barka) »vezati pri kraju« aróma f (internacionalno) = aromat m možda dalmato-rom. *arsin(a). Mlet. arsana
SDZb 9, 187. Barw« 2, 65. ЯЕЙ? 653. 652.
3
= remizaţi, -am (Vetranie, objekt plavcu) (Domentijan) = aromato n (14. v.). Od gr. dobilo je u 16. v. -le (upor. Cividale u Furlan-
NJ l, 192. Tentor, JF 5, 203. Matzenauer, »osigurati čamac blizu obale protiv vjetra«. άρωμα, gen. -ατός. Oblik na -o stvoren prema iji) arsenale, koje postade internacionalno >
LF 12, 164. Vasmer, RSl 3, 260. Talijanskom je glagolu izvor grčki denominal bizantinskom pl. αρώματα η. Upor. tal. aròma- arsenal, gen. -ala, u Crnoj Gori (Pjev.) s
όρμίζω > ormeggio (1. 1. prez.) od όρμος io, fr. aromate. promjenom sufiksa arsènãt, -ata. Toj se
armağan m (Vuk, nar. pj.) »dar« = armağan. »plaža«, -iźati < tal. -eggiare < vlat. -idiare
Turcizam koji nije potvrđen u drugim balkan- Lit.: ARj l, 112. DEI 297. izmjeni ne zna razlog. Od ar. sintagme dar as
< gr. -ιζειν služi za tvorbu denominala. sina'a »kuća u kojoj se radi, radionica«; d
skim j-ezicima; perzijskoga je podrijetla: perz.
Lit.: ARj \, 111. 13, 869. Cronia, ID 6, arpa f (dubrovački pisci) od tal. arpa < je ispušteno jer se zamijenilo s romanskim
eremgān = tur. armağan, istoga značenja.
105. germ. *harpa, (latinizam) arfa f (Vuk) = prijedlogom de.
Zabilježeni su i oblici sa har- (narodna pje-
harfa od njem. Harfe, a to od kslat. harfa Lit.: ARj l, 113. Tentor, JF 5, 211. Skok,
sma, BiH).
àrmutine f. pl. (Lika) »mutno vino sa dna germanskog podrijetla. Term. 103. 105. REW3 2474. DEI 305.
Lit.: АЩ l, 110. Lokotsch 103. Škaljic* 98. suda«, sinonim omućine (Lika). Daničić izvodi Lit.: ARj !.. 104. 112. REW3 4054. DEI
krivo od tur. armud »kruška« i upoređuje armud 297. àrslan, gen. -ana m (Vuk, nar. pj.) »lav«.
armelïn m (Molat, Božava) = armelïn, şerbeti »kruškovača«. Za oblik armuline nema Odatle arslànija f »stari turski sitni novac od
gen. -ina (Šulek) = armelîna f (Bol, Sutomore) potvrda iz drugih naših narječja. árpakása f (Vuk) »ječmena kaša«, hibridna 40 para« od turskoga pridjeva aršiam »lavski«.
= (sa protezom _;'-) jarmulin (upor. istrom.
Lit.: ARj l, 111. složenica tipa dževizorah (Skok, Slávia 15). U kajkavskom dolazi u istom značenju oroslan
annoiiti) = (sa deminutivnim sufiksom, -ka) Prvi je dio turska imenica arpa »ječam«, a (Vramec, Belostenec). U ŽK govori se samo
armèlînka (Prvić-Luka, Split, Šulek) = arme- drugi je dio naša imenica kaša (v.). Opominje
Arnir m »slidnik sv. Dujma« (Kavanjìn), u poredenju za pridjev ljut: ljut je kaj oroslan,
rinka (Brač) »kajsija, natupijerka«. Od tal. na dvojezične hibridne složenice tipa Lingua-
splitski nadbiskup (+ 1180). Odatle prezime ali nitko ne zna· što ta riječ znači. Od oroslan
(tosk.) annettine* (plod), -a (drvo), mlet. arme- glossa (toponim na Siciliji). Inače je arpa
Arnirić hrabreni (Kavanjin), samostan sv. Arnira postoje izvedenice na -ak m, -anka f, -njica
iin. Rumènjãnka (Orebić, Pelješac, Zore) rašireno na Balkanu i u deminutivnoj turskoj
Upor. sa tal. patronimičkim nastavkom -i : f, pridjev oroslanski. Balkanski turcizam:
predstavlja drugi tip, koji se može upoređi- izvedenici na -džik (v.): arpadžik m (Vuk)
porodica Arneri u Korčuli. Ime je nastalo od bug. ardan pored aslan, arb. asttan, sve istoga
vati sa denoveškim armugnin. To su jadranski = harpadšik »sitan crni luk«, potvrđenoj u
srlat. Rainerius, a to od franačkog dvosložnog značenja. U kajkavski je došao preko madžar-
tipovi. Treći je tip u sjevernoj Hrvatskoj Slavoniji i Bosni od 18. v. U Banjoj Luci je
Ragin hari. Ide u red franačkih svećeničkih skoga.
mandalıca (hrv.-kajk, Zagreb, Patačić). Četvrti arpadžik ono što se u Zagrebu i drugdje zove
imena koja dolaze Hrvatima iz Ogiąja (Aquileia). Lit.: ARj l, 113. SEW l, 31. Mladenov
je mareia f = deminutiv na -ica marelica, »lučica (rasadna)«. U rumunjskom je jeziku
slov. (almarêlica, koji ide zajedno sa nvnjem. Lit.: ARj l, 112. Jireček, Romanen 2, 54. 9-10. GM 18.
0. 61.267. arpagic ono za što se u njemačkom jeziku
Marille. Jadranski tip sadrži lat. > tal. pri- veli »Schnittlauch, Schalotte«. U Vinkovcima àrsili, gen. -ina (Vuk) m »lakat kao mjera
djevski i deminutivni sufiks -inus ' · -ino, i Srijemu govori se repadžik sa ar > re, valjda (v.)«, potvrđeno od 17. v. = arsîn, gen. aršīna
-ina od Armenia, *armeninus (se. pnmus, arniž m (čak., istočna Istra) »vas lignei prema rep ili repa.
genus«. Upor. istrorom. arnazo (Rovinj) »re- m (Kosmet, potvrđeno 1765) »dužina od vrha
malum) s disimilacijom n — n > l — n. Ru- prstiju do ramena«. Turcizam perzijskog ili
cipiente«, tal. arnese pl. (Toscana) »roba, Lit.: ARj l, 112. 3, 577. Lokotsch 105.
menjanka se slaže bolje sa sufiksom -iacus Belić, NJ, n. s. l, 266-7.
cose« < prôv. arnês, stfr. herneis " - nfr. harnais osmanlijskog podrijetla. Tursko arşin kao
(prunus malus armeniaca). Njemački tip pret- mjera izvedeno je od ans »pijest« ili od perzij-
postavlja talijanski izvor bez pridjevskog < germ, (složenica) *heernest od Heer »vojska«. arsal m »nuncius, poslanik vlasteoski«, skoga ärš »lakat« s pomoću sufiksa -(y)in. Na-
sufiksa.: *armelln i metatezu. Nejasan je Lit.: Nemanić ì, 44. Štrekelj, DAW 50, potvrđeno u Vinodolskom zakonu: posai = lazi se u svim balkanskim jezicima, kao i drugi
odnos prema tim tipovima u mandalıca. Vje- 2. Ive 7., bilj. 2. hrv. arsal. Bit će prije vassallus, posudenica izrazi za mjere (kantar, v.) (bug., rum. aršin,
rojatno sadrži čitavu sintagmu malum *arme- iz srednjovjekovnog latiniteta, negoli Jagićevo arb. arshî-ni). Od iste tursko-pėrzijske imenice
nīniim. Od istog talijanskog pridjeva potječe árnjevi, gen. arnjèvã m pl. t. (Vuk) »tectum upoređenje s ar. irsal »poslanstvo«, rasu! izvodi Budmani indeklinabilni epitet harešli
i armelïn, gen. -ina m (16. v., Posilo vic, Kava- »poslanik«. Kad bi stajalo Jagićevo mišljenje,
currus rustici« (Vojvodina). Madžarska posude- za pušku koja se u narodnim pjesmama zove
njin) = armilïn, gen. -ina (16. v., Vetranie) nica provincijski raširena: madž. árny »sjen«. arsal bi išao zajedno s mogoriš (v.) među šišana (v.). Ali to se mišljenje ne može utvrditi,
< tal. armellino, njem. Hermelin, upravo Gombocz-Melich 140 s. v. árnyék ne spominje najstarije naše arabizme. Glede gubitka počet- v. harčalija, koje je izopačeno u harešli, v.
mūs *armenīnus (= Arménias, armeniacus) našu posuđenicu koju nije lako objasniti mor- noga v-, ako je od vassallus, upor. apa (v.) za takvo izopačivanje turskih riječi u epitetima
»armenski miš, mustella alba, bijela lasica«. fološki. Dvije su mogućnosti. Ili je árny shva- prema vampa (vapor), a glede rs < ss upor. na -li Skok, Rad 272, 41. i si.
Postoji i mogućnost tumačenja iz stvnjem. ćeno kao plural, pa je prema koši — koševi Marseille < Massilia i fr. varlet. Glede
harmilīn od hermo »lasica«. Lit.: ARj l, 113. SEW ì, 31. Mladenov
stvoren novi naš rašireni plural, ili je árnyék značenja sluga > poslanik upor. cursor prema 10. GM 16.
Lit.: ARj l, 110. 111. 511. 610. 4, 472. shvaćeno kao madžarski plural pa preneseno cursus, REW3 2417.
6, 471. Pleteršnik l, 4. 551. 553. Jonke, Rad3 u naš jezik kao árnjevi. Lit.: ARj l, 113. REW3 9166. Mažuranić art m »Netz« (Cres) = art f, gen. uarti
275, 174. Zore, Palj. 160, 222. Ive 171. REW 9. Dobrić, ZbZKG 547—555. (Molat) »ribarski alat«. Slaže se s krčkorom.
654. 656. DEI 292. Lit.: ARj l, 112.
vuart f (joina vuart »un arte /rete/«). Ne može
arsana f (17. v., Mrnavić, Kavanjin) < se misliti da je art = vuart od rētis, kad je u
armīž m (Božava) = armiž (Budva), arnjul, gen. -ula m (Molat) »bubreg«.
stmlet. arzana, odatle identifikacijom mletač- krčkoromanskom e > ai raita = raida pored
brodarski termin < tal. armeggio (17. v.) = Nema potvrda iz drugih narječja. Primjer:
kog oblika s našim genitivom novi nominativ rial, pl. raite (fonetika prema očekivanju). Nema
ormeggio »cavo per ormeggiare« (a pored o arnjulï me bole. Dalmato-romanski leksički
arsan, toponim Arsan (dio Cresa koji plima druge nego uzeti sa Schuchardtom da se u
unakrštanjem sa arma, v. orman »brigantine). ostatak od vlat. deminutiva na -oļus *rēniolus
preplavljuje). Sa a > o òrsan m (Dubrovnik, art — vuart sakriva lat. ars, gen. artis u speci-
Postverbal od armeggiare, mlet. armizar = od rēn, gen. rēnis, upor. log. renules.
Mikalja, Bella, Voltiđi, Kašić, Vodopić) jalnom ribarskom značenju. Prov., katal., španj.
ormeggiare > armìzati, -am impf. = armižat Lit.: REW* 7206. pored orsan, toponim na Korčuli, predstavlja i port. ars je kolektivni naziv za ribarski alat.
64 árum árum 65 ase
art

velebitskom Podgorju) = artenja (Vrbnik' potvrđen još u arb. (K)arúm u istom značenju. pridjevski sufiks poimeničen s pomoću -ica
Katalánska izvedenica ártó (-ó < lat. -oněm)
»ptica puffinus«. Postoji još oblik latrina * Zamjena m га n iste je prirode kao u bedeın u toponimu Bjelasica, ispor. polj. bìalasy
znači »mreža«. Tal. arte »umijeće« daje art,
(Kolombatović, valjda Dalmacija) »puffinus (v.) za beden, burjum za bujurun. »bjelkast«. Prestao je biti živ imenički i pri-
gen. arti f kod Marulića, Budinića art ili
mestrua, nova art od boja (Kuhačević). obscurus«, u kojoj kao da je srašten (aglutini- Lit.: ARj l, 114. Elezović l, 19. Lokotsch djevski sufiks već u praslavensko doba. Tu
Odatle radna imenica obrazovana s pomoću ran) romanski član. Ali ne zna se, kako je 834. GM 16, 148. je nastao upravo od -sb s proširenjem -ost.
latinskog sufiksa -ensis > tal. -ese i -anus > došlo do pr mjesto rt > tr. Od tal. artèria arvànija f (u Petranovićevoj nar. pjesmi) Sam se -sı kod imenica očuvao samo strašten
-ano : artežān, gen. -ana m (18. v., Banovac) koje se nalazi na cijelom Mediteranu, u tali- = harvanija f (također u nar. pjesmi) = s osnovom, tako da se može raspoznati samo
= artizan (Dubrovnik, Hrv. primorje, Marulić, janskim narječjima sa varijacijama, u grčkom avrànija (s metatezom tipa barjak za bajrak, na osnovu lingvističke analize. Ovamo idu:
Budinić, I. Držić) »obrtnik, zanatlija«, od tal. i portugalskom jeziku. v.) »ogrtač« (Bosna). Taj turcizam (havrani/ ovas, gen. ovsa (v.), caí od osnove (o) calati
artigiano > fr. artisan. Ovamo idu donekle harvani) nije potvrđen u drugim balkanskim (v.), glâs od osnove gol, koja dolazi u redupli-
Lit.: ARj l, 113. Hirtz, Aves 3. 409. 420.
i naši vojnički izrazi artiljer, gen. -éra = jezicima. kaciji glagol (v.), klas od osnove koljena (v.),
DEI 307.
artíljerist, apstraktum na -ija artiljerija iz Lit.: ARj \, 114. 125. 3, 578. 'kus (v.), bijes (v.), kriješ (v.), kos (v.), ris (v.);
fr. artillerie (14. v.) od stfr. glagola artillier artičôk m (18. v., Kavanjin) = artičoka od pridjeva samo u rus, dok je poimeničen
arza = harza į »izvještaj« kao objekt u vezi s pomoću -ica, kao gore u Bjelasica, u lisac
(13. v.) »opremiti« koji je nastao unakrštanjem f (Belostenec) = artičovka (Jambrešić) =
s glagolom pisati, učiniti (na portu): mazar -lisica (v.). Inače se -as б kod pridjeva očuvao
od art f »vještina« i stfr. atillier < apticulare artičoka (Šulek) = artičôk (Božava) = (me-
(»molbe«) pišu, harze prepisuju (u nar. pjesmi, kao živ sufiks samo u konglutinatu -ost, gdje
od aptus. Krčkoromanski raita f pokazuje tateza ar + rá) ratičoka — izmjena arti- u
Jukić, Bos. prijatelj 2). Odatle naš denominal -t potječe od pridjeva na -at. Konglutinat je
prijelaz u latinsku deklināciju -α jednako kao arki- (daljom disimilacijom t — tš > k — č)
harziti, -im impf, »bijediti, potvořiti, denun- nastao zbog sinonimije, jer su i -as i -at zna-
reta (Riječka nahija, Crna Gora) »mreža arkičoka (Belostenec) = arćićok »cynara scoly-
cirati«, u bos. narodnoj pjesmi s interesantnim čili isto, snabdjevenost osobitim svojstvom,
za hvatanje ribe, grib (v.)«. Kako dočetak mus« od sjev.-tal. articiocco f prema njem.
semantičkim razvitkom (učiniti kriv izvještaj istom bojom, u nepotpunom opsegu. Pored
krčkorom. oblika riat pokazuje, postojala je Artischocke, madž. articsóka, arb. artiçók.
— obijediti). Taj je arabizam više proširen toga i u početnom dijelu doživio je -ost razna
retis, kao i tal. rete f, bez prijelaza u α-dekli- Sinonim karčofao, gen. -ala (-ō, gen. -ala
u arapskoj složenici 'ard-i hal — perz. arz-i raširenja, najprije sa k: -kast, pa sa -ih: -ikast,
naci ju; reta predstavlja prema tome dalma- kao dženerō, gen. -rala, Mikalja) »dragušica,
hal > tur. arsual < arz »iskaz, izvještaj« i zatim sa -ar : -arast, -ič : -ičast, sa j : -jast,
toromanski prijelaz. gardun, kardun pitomi« dolazi od tal. car-
ar. hal »stanje«, upravo »iskaz o stanju«: arzo- -kar : -kärast, -ol : -õlast, -ölj : -oljast. Pri-
Lit.: ARj l, 113. 13, 904. Tentor, ASPh ciòfo(lo), cardò/ano, od ar. haršūf.
(h)al m (u Petranovićevoj nar. pj.) = arzovâl mjeri: sam sufiks -asř dolazi u izvedenicama
30, 187. Banali 2, 34. 218. 235. §§ 295. 397. Lit.: ARj l, 103. 114. 4, 863. Cronia, pored arzuvăl (Kosmet) = arzovan (Vuk, s
REW3 679. DEI 309. ID 6, 40. SEW l 489. GM 16. REW3 4060. od imenica i pridjeva: budalast, davolast,
disimilacijom r — l > r — n) = herzoval (Bo- grivast, račvast, küsast, okruglast, pjegast,
arta u Petranovićevoj narodnoj pjesmi, Lokotsch 833. Matzenauer, LF 16, 170-171.
Šulek, Im. 513. gišić) = rzoval »molba, predstavka«. Ovaj je prutast. Raširenje -kost dolazi samo u izve-
u vezi sa Marta: U Kreševu kolo igra, i u administrativni turcizam potvrđen još u ru- denicama od pridjeva: bjelkast, crvenkast,
kolu. arta Marta, za kapom joj zlatna parta. artikul m (15. v.) »član (kao gramatički munjskom jeziku (arzuhal, arzovâl, harzoval), rùmenkast, šarkast, zèlenkast, žutkast, plavkast.
Ne zna se ni pravo značenje ni kategorija te i pravni termin)« == (prema madžarskom iz- arbanaskom (arzual, arzuhal) i novogrčkom U narječjima može se još proširiti sa -ov kao
riječi, da li je imenica ili pridjev (indeclinabile) govoru lat. jezika) artikulus (16. v.). Od lat. (άρζουχάλι) u istom značenju. Ovamo ide u črnovkast ili črnovkast (ŽK). U raširenju
ili prilog, ili čak glagol. Prema tome Daničićevo deminutiva aniculus < artus. Ovamo idu i i složenica arzi o.daja u Jukićevoj narodnoj -kast može doći i na komparativnu osnovu:
tumačenje od tur. arta »ostatak« nije razum- internacionalni izrazi artikulacija, artikulirati. pjesmi »cubiculum salutatorium«, prema Đa- crnjkast, žućkast. U raširenju -ikast dolazi u
ljivo i ne osniva se ni na čemu. Izgleda prije ničiću arz-i »za prijavljivanje«. mòdrikast, višnjikast, čak i od pridjeva plavetan:
Lit.: ARj l, 114. Šurmin. 311. Mlađenov
da se radi o turskoj složenici tipa kitap — mitap 3
9. REW 687. DEI 309. Lit.: ARj l, 114. 3, 578. 595. Elezović l, plavetnikast. -arast se nalzai u prütarast
i igri riječi, da bi se jezikom izrazila igra u 18. Marjanović, NJ 3, 216. GM 16—17. pored prütast, a -kärast u žućkarast; -ilast
kolu. Arta je doduše potvrđena u bug. ortak arula f (sv. Sava: arulu velikuju ježe jestb u bjeličast, galičast, ljubičast, ružičast. Ovdje
< tur. anık »izlišan« i u glagolu artisant, ogniste u medi skovano i prenosimo). Od srednjo- arzlak = hàrzlak m »tip, kalup (puške)«
u Vukovoj nar. pjesmi: Sve (se. puške") na služi upravo kao sufiks -jast od imenica na -ica
-isvam. Vjerojatno se i u arta Marta »Marta gr. αρουλα < laţ. arula, deminutiv na ne- (v.): bjelica, galica, ljubica i ružica. Zato se
koja se ističe, nadmeće« radi o turskom glagolu naglašeni sufiks -ula od lat. ara. Grčki latinizam jedan arzlak izgonjeņe. Turcizam iz oblasti
oružja koji inače nije potvrđen u narodnom ovi primjeri mogu smatrati kao izvedenice s
artmak »dodavati, množiti, nadmetati (se)«, koji je kao i oltar (v.) postao pravoslavni pomoću -yasî jednako kao i kučast i zakučast,
koji Daničić nalazi u anovati, -njem impf. govoru ni u drugim balkanskim jezicima.
crkveni termin. pastušast, pepeljast, pupčast, šiljast, gdje ta-
(Vuk) »savjetovati, učiti koga pokazujući Lit.: BI l, 18. 372.
Lit.: ARj l, 114. Varmer, GL 47. kođer služi za izvođenje pridjeva od imenica:
starješinstvo nad njim«, i s kojim je u vezi -as, kao živ sufiks ne postoji u apelativima kuk, pastuh, pepeo, pupak, šilj. Da bi se izbjeglo
artarlsat, -išem impf, »preteći, povećati preko árum, po svoj prilici indeklinabilni pridjev ni u jednom slavenskom jeziku, nego samo u palataliziranje suglasnika kg, dodaje se -olast,
obične mjere« (Kosmet), gdje se nalazi turski (u Petranovićevoj narodnoj pjesmi i u Lici) našim prezimenima izvedenim od hipoko- koji je apstrahiran iz đavolast, u mrkolast,
kauzativ obrazovan s pomoću sufiksa -ir : artır- »sulud, tvrdoglav, ćudljiv« = arum i arun ristika od dvočlanih praslavenskih ličnih imena, vragolast. Posljednji je pridjev izmijenjen
mak (Elezovićev artimak bit će štamparska (Kosmet) najviše u vezi sa konj »koji neće kao Milas (dubrovačko prezime) od Miloslav, prema -jast u vragoljast.
greška) kao u baterisati (v.) < bat-ir-mak da ide pravo, koji se đemu na pokorava«, a Belas od Bjeloslav, V ūkas od Vuk(o)mir,
»potopiti, uništiti«. Lit.: Štrekelj, DAW 50, 39. Marette 265.
onda u prenesenom značenju »inadžija, tvr- Vidas od Vidomir, isto tako Juras od Juraj 314. 316. 318. Vandrák l, 630., § 624. Leskien
Lit.: ARj l, 113. Mlađenov 9. Elezović 2, doglav čovjek«. Odatle naša izvedenica árum- (i ovo ime išlo je u starije doba u dvočlani §§ 525 i 526. Bruckner, ZSPh 2, 308.
495. Deny § 579. njãk m (Lika) »suludnjak«, koja je nastala na sistem: Jurislav), Petras od Petar, Matas od
artena f (Mikalja) = artina (Dubrovnik taj način što je na arum došao dočetak Matej, Matija. Od ovih nastadoše patroni- äse, gen. ãsêta n (Kosmet) »bolje končano·
i okolica) sa deminutivima na -ica i -ka artinica -njak iz naše sinonimne riječi. Turcizam mi čka imena na -ić, -ovié: Mătăsii, Matasović, platno«, sinonim patiska (v.). Arabizam po-
(Dubrovnik i okolica) = attinka (Stinica u arapskog podrijetla (haruri) i istog značenja Vukasović. Moglo bi se uzeti da se očuvao kao tvrđen također u bugarskom jeziku hasé

5 P. Skok: Etimologijski rječnik


äse 66 aspra
aspra 67

kao neutrum, dok bismo prema arapskom u bugarskom jeziku (aslî i asla) i u arbana-
pored jăspri f pl. s deminutivom jâsprica učena složenica od άστρον »zvijezda« i sufiksa
chasa očekivali femininum. Inače naši turcizmi skom jeziku. Ovamo ide možda i prilog jàsli
(17. v.) = jăsprice (Crmnica) = jâspro n -λόγος, -)ογια koji znače naučno zanimanje
na -ei gen. -eta, kao ćebe (v.), svršavaju i u uz glagol ići »ponosito ići«, iako je proteza j-
(istarska nar. pj.) »1° srebrn novac 15. — onim što znači prvi dio složenice.
turskom jeziku na -e, nikada na -a. rijetka kod turskih riječi različitog podrijetla.
18. v., T pecunia, 3° šljoka, Flitter (Vuk, Lit.: ARj l, 116. Šurmin 107. REW3 745 a
Lit.: Elezovič \, 20. Mladenov 666. U cincarskom je jeziku asii -cheleam »barem«
Slavonija)«. Denominal òjaspriti se (Poljica, DEI 342.
prema ár. hasil -i Kéľam pored hasl -ı »ukratko«.
Dalmacija) »onovčiti se«. Balkanska riječ
asi = hasi, u narodnoj pjesmi kao indekli- Pored toga treba zabilježiti složenicu tipa esumiti, -im na koga pf. (Dalmacija, Pavli-
grčkobizantinskog podrijetla: srgr. i ngr.
nabile, imenica ili pridjev, veže se sa učiniti kitap — mitap u asii vâsli (Imotski) »zaman, nović) »rasrditi se na koga«. Nije dovoljno
άσπρον < lat. asperum unakršteno s pridje-
se u značenju »pobuniti se, odmetnuti se«. uzalud« prema turskom ash fash istog zna- potvrđeno primjerima iz narodnog govora.
vom άσπρος »bijel« (upor. poslovicu Čuvaj
Odatle imenica asija, gen. -e m »odmetnik, bun- čenja. Taj turcizam arapskog podrijetla (osli = Možda talijanizam assumere (kod. Dantea <
bijele novce za crne dané), upravo od gr. pl.
tovnik« (Kosmet), potvrđen također u bug. prilog načina, hasl-i za hãsil-ί u značenju tal. prefiks ad- > α i sumere}. Prijelaz značenja
n. άσπρα »novac«: rum. aspră, arb. aspre
jeziku asija (u istom značenju). Bosanske »prvobitno, starinsko, originalno«) ide u nije jasan, Daničićevo mišljenje da je od tur.
f pored ashpërë »1° kleine türkische Silber-
primjere v. u Skok, Slávia 15, 182. Turcizam kategoriju posuđenica-poštapalica tipa denrek ısınmak »ugrijati se, žestiti se« nije uvjerljivo
münze, 2° Geld überhaupt«, tur. aspra. Tur.
arapskog podrijetla ('osi, pridjev i imenica). (v.). ni morfološki ni semantički.
akçe istog značenja je prevedenica od bizan-
Lit.: ARj l, 115. Mladenov 10. Lit.: ARj l, 115. 4, 482. Mladenov 10. tinske riječi koja upravo znači »oštro kovan Lit.: ARj l, 116. REW* 8448. DEI 336.
GM 18. Elezović l, 20. Deny 474. Zore, novac«: jàspra (Vuk, Šulek) je i botanički
àsistit, -lm impf. (Čilipi, Šibenik) = (s Rad 138, 56. -āš1, gen. -aša (duljina kao u -oc, -ari), živ
termirr (lysimachia nummularia).
aferezom a-~) sistit (Korčula) »pomoći«. Od tal. i produktivan hrvatskosrpski sufiks (rijedak
asma, gen. -e f (Kosmet) »vrst loze, čar- Lit.: ARj l, 116. 3, 483. 4, 483. 8, 802.
assistere (14. v.), od ad- i sislere (reduplikacija u dragim slavenskim jezicima), služi najprije
daklija (v.)«, nalazi se i u bugarskom jeziku Pleteršnik \, 360. Miklošič 4. SEW Ï, 32.
od staré). Prijelaz talijanske konjugacije -ere Ribarić, SDZb 9, 153. Psichari, MSLP 6, za izvođenje radnih imenica od imeničkih
asma »łożnica«. Dolazi od tur. asma. Ima i u
u -iti kao obično u Dalmaciji (upor. kűrit 312. REW> 708. Rohlfs 27. 252. Románsky (1) i glagolskih (2) osnova u neutralnom i
BiH asma = hasma u istom značenju.
< correre}. Ovamo ide kao part. prez. asistent 91. GM 18. Meyer, Ngr. 3, 12. Schwytzer, pejorativnom značenju. U ovom slučaju pravi
< łat. assistens > tal. assistente, i azìstent Lit.: Elezović 2,495. Mladenov 10. Školjić2 IF 49, 28. Elezović l, 21. Mladenov 10. Vasmer,
101. se femininum (mocija) (3) s pomoću -ica
sa z < s (upor. bazen za franc, bassin). GL 48. Šulek, Im. 125'. (v.). Pored toga u istoj funkciji upotrebljava
Lit.: ARj 1, 115. Kledé 99-100. ásol m (Dalmacija, valjda Podgora, Pavli- se i za poimeničenje pridjeva (4). U tim funkci-
nović) »dobit i što kmet daje gospodaru« = àstagarka f (Novaković) u poredbi za jama sinonimi su mu sufiksi -ač (v.), -ar,
àsker m (Vuk, narodna pjesma, BiH, Kos- asul pored asil, indeklinabilni pridjev i prilog golemu svijeću. Pravo značenje nije određeno. -jar, -dzija (v.) (5), -nik (v.), -telj. Dodaje se u an-
met) = ašker = aščer (Kosmet) »1° vojnik, (Kosmet, Vučitrn) »dobar, kako treba« u Prema Daničiću od gr. αστράγαλος »1° gle- troponimiji hipokorističkim skraćenicama od
2° vojska«: carski àsker (talunu se /—ı ~) »sulta- vezi s glagolom urabötat »uraditi«, odatle pf. žanj, 2° biljka dragani«. Vasmer otklanja s starih slavenskih dvočlanih ličnih imena (6).
nova vojska«. Na -ija < ar. -ijje askeríja f glagol nasülit, -im (na + asûlit, koji bez pre- pravom tu etimologiju. Da je još uvijek živ sufiks, vidi se odatle što
»Γ vojna taksa, 2° vojna služba«. Balkanski fiksa nije potvrđen) »ljudski uraditi«. Turcizam Lit.: ARj l, 116. Vasmer, GL 48. Šulek, služi u gornjoj funkciji i za izvođenje od
turcizam (preko arapskog) latinskog podrijetla arapskoga podrijetla (ar. hasyl »rezultat, pri- Im. 500. najnovijih tuđica (7). Posudiše ga od južnih
(lat. exercitus > ar. askđr > tur. asker, glede hod«) potvrđen još u arb. hasëlë f (gegički). Slavena i Rumunji i Arbanasi (8). Po postanju
metateze χ > sk upor. Alexander > ar. al Samoglasnici o/u nastadoše iz turskoga г (< astar, gen. astara m »postava, platno za je najvećim dijelom posuđen iz madžarskoga
Iskandar > tur. Skender, Iskenderije < tur. hasıl); upor. kaduna (v.). postavu, pamučno platno u koje se obično jezika (9), ali dijelom je postao iz slavenskih
Alexandria), iz turske vojne terminologije: mrtvi Turci zavijaju«. Turcizam perzijskog
Lit.: ARj l, 115. Elezović 2, 376. GM 148. sufiksalnih sredstava (10). Primjeri za ilu-
rum. ascher »vojnik«, ascherliu, bug. askér(iri), (perz. astär) ili bolje osmanlijskog podrijetla straciju ovih postavki:
askeríja, askerlăk -»vojna služba«, arb. asqér, aspida f (14. v., Vuk) »vipera, zmija otrov- (džag. astar »rđava vrsta svile, platno kao
cine. äschere, ngr. ασκέρι. Perzijska složenica 1. Od imeničkih osnova označuje pristalicu
nica« = (s protezom j-} jaspida (16. v., Ve- postava«), nalazi se još u rumunjskom, bugar-
je također postala balkanska riječ: serâsker ~ stranke, tako od právo nastade právaš prema
tranie) pored stsrp. aspidb (16. v.) = ašpid skom i arbanaskom jeziku u istom značenju
seraskijer (Ljubiša) = serašćer (Vuk, nar. pj.) nazivu Hrvatske stranke prava (19. v.). U
m (Divković, Posilović, Radnić, Budinić, i obliku (ostar) i u novogrčkom jeziku άσ-
»generalissimus« < perz. säräskar < sär -i- τάρι(ον). zadnje doba austrougarske okupacije Bosne
16. v.) = ašpit (Poljica, Dalmacija), s pridje- nastade za Nebosance pejorativan naziv ku-
äskär »glava vojske«. Italijanizam je apstraktum vom na -in 'aspidin, na -ov aspidovb (15, v., Lit. ARj l, 116. Mladenov 10. G M 19
zemcijon (Kućišće) u izrazu bâtit ~ (< tal. feraš, od kufer »kovčeg«, s kojim dođoše u
Aleksandrida). Balkanska riječ grčkog po- Matzenauer, LF 7, 4.
battere) »gimnasticirati«. Bosnu. Dok je u prvom izrazu sufiks neutralan,
drijetla (ngr. ασπίδα od stgr. ασπίς, -ίδος): u drugom je pejorativan. Neutralan je nadalje
Lit.: ARj l, 115. GM 18. Mladenov 10. rum. aspidă, bug. aspid m pored aspida, arbe astrolog m (16. v., Dubrovnik) = aštrulog u tamburaš, gajdāš, birtās (v.), a pejorativan u
Skok, Slávia 15, 182., br. 27. Lokotsch aspith s članom -dhi. Ušla u balkanske jezik. U5. v.: meštri ki se govore a'strulozï) = (s
1307. Elezović l, 24. Pascu 2, 109., br 51. budalaš, rakijaš, pendžeraš. U ovom slučaju
iz srednjovjekovnih fiziologa. aferezom α-) str ólig m (Dubrovnik) prema veže se i sa sufiksom -ija (v.) kao u mudrijaš.
Lit.: ARj l, 115. 116. 118. 845. 4, 483. strâKga f (Cres) = ströliga (Potomje) = U kalaš »nevaljalac, lopov« (odatle raskalašen)
asli, kao indeklinabilni pridjev u narodnoj
Mladenov 10. SHittz,Amph. 1. GM 18. Vasmer, strohga (Božava, Korčula) »gatalac m prema etimološkog je podrijetla (< perz. galias, tur.
pjesmi znači »plemenit«. U tom značenju
GL 48. REW 711. Tiktin 113. Prema gatalica, vračara, vještica, striga = qalaš »id.«). U riječi bradas znači snabdjevenost.
potvrđen je i u arbanaskom jeziku. Kao prilog
»trtoga f (Korčula)«. Denominál na -ati stro-
znači »sasvim, potpuno« i upotrebljava se uz aspra f (Vuk, Crna gora, tako i u bugarskom 2. Od glagolskih osnova tvori isključivo
"Sat, -ām (Dubrovnik, Cavtat) »prozreti (si-
naše pridjeve: asli zreo »potpuno zreo«, asli jeziku) sa deminutivom na -ica ăsprica (Držić) pejorativne radne imenice: pravdaš (od prav-
tuaaju)«. Od mlet. stroleg(o) prema stratega,
manit »potpuno lud«. U tom značenju potvrđen = (sa protezom j-~) jăspra f (16. v., Dubrovnik, dati se), blebetaš (od blebetali), prtljaš (od
lari, strolig < lat. astrologus > tal. astròlogo.
je i u Kosmetu (asli i osli »doista, pouzdano«), nar. pj., Vuk, Istra), pi. jăspre, gen. jàsprî prtljali}, zanovjetaš (od zanovijetati), kartaš
Apstraktum na -ija astrologija (17. v.). Grčka (od kartati se}.
68 -asce -asce 69 ašik

3. Od svih ovih radnih imenica govore se Jaroš od Jaroslav, u poljskom Stanisz od vidi osnova, dodan je -ašce kao gotov deminu- prodaju jela« = arčija »upravitelj kuhinje kod
femininumi obrazovani s pomoću -ica; ako Stanislaw. Tu je -š nastalo od veze sa -h tivni sufiks. Riječ sice je u ŽK postalo i poseban svadbe« (Čilipi kod Dubrovnika. Promjena
i nisu potvrđeni, a ono su mogući: bertašica (v. -ahan, -ihna) sa sufiksom -ıo. termin. Označuje sitašce u upotrebi za čišćenje šč > rč nije utvrđena). Odatle pridjev aščijin,
f (ŽK) »gostioničarka« pored bêrtinja od njem. Lit.: Măreţii 265. Leskien §§ 366, 406. podojenog mlijeka i pri tom nitko ne misli na poimeničen u izvedenicama aščinica = aščtjnica
Win fin). Štrekelj, DAW 50, 54-55. Vandrák l, 633- sito, tj. sice je izgubilo deminutivno značenje. = aščinica (Bosna) f = aščinica f (Kosmet)
4. Bjelaš je konj (od bijel). To je rijetko 635. §§ 631-647. Pascu, Sufixele 345 i sl. Drugi je primjer klubašce (< ЫпЬъсъсе) gdje »kuhinja, dućan u kojem se za novac može
poimeničenje, ali je veoma rašireno: bogataš Pekmezi 220. Boskovic, JF 15, 38 i si. ARj se očuvalo deminutivno značenje od klupko jesti«, aščbka f (Kosmet) »kuharica« (s našim
(= bogatuš ŽK s madžarskim -os > -uš), 13, 101. 4, 766. (< ЫсЪъЪо). Kao što u ovom primjeru, tako sufiksom -ka (v.) i apstraktum ašiiluk m (Vuk)
plemenitāš, velikaš za magnat (i odatle pridjevi i u srdašce (< srbdbčbce) pojavljuje se osnova »zanat, vještina kuharova«. Opći balkanski
velikaški, plemenitaški, bogataški). Takvi se as2 m (Vrčevic) »kec (termin u igri kartama) « medija. Síce pored sitašce ponavlja se u bfce turcizam osmanlijskoga podrijetla (turska iz-
pridjevi govore i od gore navedenih izvedenica. = has m (Marin Držić: da među bogaci valjam < brd-ce (u Dalmacij', Kaštela) u značenju vedenica na -ci od as »juha«, u vulgarnom
has, prema Budmanijevu tumačenju) = as (u »povišeno mjesto u selu«, s gubitkom deminu-
5. Da mu je sinoniman ovaj turski sufiks, izgovoru aha, na kom se osniva akcija), nalazi
nadašnjem knjiž. jezika) = as (metaforickí tivnog značenja, pored brdašce, -gdje je demi-
vidi se iz oblika pravdadžija, koji se govori se u gotovo u svim balkanskim jezicima u oba
preneseno u Ljubljani na nekadašnju novča- nutivno značenje potpuno očuvano, jednako
pored pravdaš (Hrvatska). Upor. niže štrajkaš izgovora (bug. ahčíja, arb. ahçi, akçi kod
nicu od 1.000 dinara u staroj Jugoslaviji). Od kao u koritašce, sedlašce, střmašce od strmen
pored štrajkao, gdje se opet vidi, da mu je Gega, u Skadru hacì). Ide u balkansku kuhinj-
lat. as, gen. assis > tal. asse, asso (15. v.) (s gubitkom sufiksa -en, upór. šibenski od
sinonim -ač. »rimska moneta (jedinica duodecimalnpg sis-
sku terminologiju orijentalnoga podrijetla.
6. U antroponimiji su potvrde za -as Šibenik, Topusko od Toplice). Samo u pluralu Lit.: ARj 1,44. 117. SEW l, 25. Mlade-
tema)«, njem. As, arb. as. vratašca. Pluralni oblik osnovnog sufiksa -ьсе
dosta rijetke: Bogdaš, odatle toponim Bogda- nov 12. GM 4-5. Lokotsch 117. Elezović l,
Lit.: ARj l, 117. 3, 579. GM 17-18. nalazi se u vraća f (ŽK) u značenju »mala 9. 24. 2, 496.
šić u Boci, od hipokoristika Bogde od Bogdan,
Bune, NJ 2, 212. DEI 328. 333. vrata na dnu bureta« i u toponimu Vraća.
Milaš od Miloslav, odatle pridjevski toponim
Milašme pl. m (Hrvatska), Dobraš od Dobro- Kako se vidi, kad je sufiks naglašen, onda ašešur, gen. -ură (Rab, Božava) »općinski
аѕаг, gen. -a m (Kosmet), objekt uz glagol prisjednik«. Od sitai, assessore (13. v.) < lat.
slav. Danas su to prezimena. Odavde je pre- nema duljine. Oblik -ašce nastao je iz -acce
uzeti, »desetak«, sinonim ušur (v.). Taj arabizam assessor, radna imenica na -or od part. prêt.
nesen i raširen sa -in (v.) u kumasin od kum (< -ъсъсеі-ъсъсе) na osnovu zakona disimi-
Cäsar) nalazi se još u bug. ašár, pored jušur, od assedēre.
i prijašin od prijatelj. Ova raširenja stvorena lacije time što je iz tš — tš ispalo t u
oba puta u istom značenju.
su prema hipokoristicima. : Milašīn, Petrašīn, prvom elementu suglasničke grupe. Lit.: Kušar, Rad 118, 21. Ctonia, ID 6.
Lit.: Elezović l, 23. Mladenov 12. Lit.: Boskovic, JF 15, 102. Maretić 265.
koja postoje kao u prezimenima i u izvedeni-
cama na -ič, -ović, -evie. Pored -as postoji i Leskien § 424. ašibičar m »(biijka) aquilegia vulgáris« (Sla-
ašašīn, gen. -ina m (Dubrovnik, Poljički vonija, Šulek). Drugih potvrda nema ni iz
varijanta -iš u Ivaniš, nekada lično ime, danas ašča, gen. -e f (Kosmet) »aspra, jaspra
statut, Budinić) »razbojnik«. Pridjev: ašašinski. narodnog govora ni iz balkanskih jezika. Da-
očuvano u patronimiku Ivanisevic. (srebrn novac)«. Za vrijeme sultana Bajazita
Apstraktum na -stvo: ašašinstvo »razbojstvo, ničić je izvodi iz ar. 'ašyk-i bīčare »ljubavnik
1. Danas su veoma rašireni športaš od lupeštvo«. Od tal. assassino < ar. pl. 'haššašin, II kovale su se četiri ašce od jednog drama bez duše« i upoređuje s nazivom popina ka-
englesko-francuske riječi šport, i štrajkaš od sing. 'haššiaš »pušač hašiša«, izvedenica od srebra. U Bosni se upotrebljavaju složenice: pica. Bez daljih obavještenja etimologija ostaje
engleske riječi strike. opojne biljke hašiš (internacionalna riječ). Tako džepašče, gen. -età m od džep (v.) (Sarajevo) neutvrđena.
8. U rumunjskom jeziku je -aş veoma raz- se zvala sekta koja je počinjala ubojstva u opoj- = džep-ašluk m (Travnik) = dzepášluk (Mo-
granjen i tvori ne samo radne imenice kao Lit.: ARj l, 117.
nom stanju. Kod Marina Držića hassası m pl. star) za »Taschengeld«. U posljednja dva oblika
ucigaş »ubica« od ucig »ubiti«, ostaş »vojnik« »Wachkommandant«. pomiješala su se dva turcizma harçlık i ahçalik. ašićare, prilog »otvoreno, nesakrito« (Bosna,
od oaste »vojska«, nego i pridjeve kao codaş Vuk ima još kazukāšče, gen. -eta n = kazu- Kosmet). Turcizam perzijskoga podrijetla:
Lit.: ARj l, 117. 3, 580. REW3 4071a.
»repat« od coadă »rep«. Tu služi za izvođenje DEI 328. Lokotsch 839. Rešetar, ASPh 31, kàrina f »pristojba za pristajanje broda, Ufer- tur. aįik'are = perz. āskār. Nalazi se u istom
od glagola i imenica latinskoga podrijetla 478-479. Matzenauer, LP 7, 4. geld«; kazukàrina je naša izvedenica s pomoću značenju i obliku u arb. ashiqare (skadarski
(uccidere, hostis, cauda), ali i od posudenica sufiksa -arina (v. -ar), dok je osnova tursko ashiçare) i u bug. ašikeré, a u cincarskom jeziku
kao birtas »gostioničar« od njem. Wirt. Nalazi -ašce, deminutivni sufiks srednjega rada kazık »kolac« (u za tursko jery kao u koduna, bez početnoga a- şichiare. ARj 3, 32 ima oblik
se u imenima biljki i životinja, a ima i demi- udvojenog postanja, od -ьс > -(a)c (v.), -ъН v.). Postanje značenja je jasno. Brod se naime eškero (18. v., Zuzzeri, Rosa i dva leksikografa).
nutivno značenje kao u baetas »dječačić« od i od -će (v.) ili ud udvojenog -ьсе; a je nastalo veže o stup zabijen kao kolac u zemlju. Tur- Odnos između eškero i ašićare nije jasan.
băet, băiat »dječak«, ciocănaş od ciocan »mala od mekog ili tvrdog poluvokala ь/6. Postoji cizam ašča nastao je od turskoga pridjeva ák
čašica«. U arbanaskom jeziku imamo mengash samo u hrvatskosrpskom jeziku, gdje udvojeni »bijel« (upor. Akhisar za Prusac u Bosni, upravo Lit. Skok, Slávia 15, 182., br. 31. Mladenov
»ljevak« od menge < lat. manica »rukav«, od 13. GM 19. Elezović l, 24. Pascu 2, 165.
deminutivni sufiksi ni j esu rijetki, upór. kaj- »bijeli grad«, i deminutivnog turskog sufiksa
čega je mëngjër »lijevi«. kavski -Heki -îcăk, gen. -íčka (ŽK: pipčīcāk -će, upor. Deny § 517). Denominacija je prema ašik = hasik (Vuk) = jašik (učiniti na dje-
9. Madžarsko -aš nalazi se najprije u po- od pîpăc »nožić«, petešićak od petêh »pijetao«), tome ista kao u aspra į jaspra od gr. άσπρος vojku) m »dragi« u vezi s refleksivnim glagolima
sudenicama gdje je i osnova posuđena, kao u -čac (ŽK: jūnčac od junac, klasunčac od »bijel«. Naša suglasnička grupa razvila se iz ~ se učiniti, r~j se metnuti na koju, za kojom »za-
nazivu jela paprikaš, zatim u paj daš m i paj- klasūnač). Primjeri: u sunāšce (< зіъпьсъсе) turskoga akçe jednako kao u basca od bagce ljubiti se«, također s turskim sufiksom -čija
dašica f »suputnik« (v.), orijaš (v.). Madžarska potječe od udvojenoga -će: sunce (< $1ъпьсе) (v.).
l-džija (v.): ašikčija = ašigdžija m (Vuk)
posudenica kõu! (ŽK) bila je preinačena u (v.). Iz ovoga primjera apstrahiran je i dodan Lit.: ARj 4, 924. Elezović 2, 472. Skok, »amator«, odatle pridjev ašikov u toponimu
kočijaš prema kočija (v.). u sitašce od sžio. Ovdje se može kazati i razlog Slávia 15, 345.
Ašikova Mehana u Vračarskom srezu, i ap-
10. U primjerima navedenim u t. 6 za- tome postupku. Sam deminutivni sufiks -će aščija, gen. -e m (Vuk) = akcija (nar. pj., straktum ašikluk m (Reljković) »amores« i
cijelo je slavenskoga postanja, kako se vidi nalazi se u síce (ŽK), gdje je iz grupe te nastalo Crna Gora) = akcija (Kosmet) »kuhač, kuhar, denominal ašikovati »ljubiti« = jašikovati
iz varijante -os u Vidoš od Vidomir, u češkom po pravilu c. Da se to ne dogodi, tj. da se bolje čovjek koji drži radnju, u kojoj se kuhaju i (17. v.): ne boluje, veće ašikuje. Također u
70 -ašnjī, -ošnjī, -išnjī, -ušnjī, -šnjī -ašnjī, .-ošnjī, -išnjī, -ušnjī, -šnjī 71
ašik

vezi s turskim imperativom za 3. lice: aşkol- (metafora) »spada argentina«, od lat. demi- u bugarskom i ruskom jeziku. Primjeri : 1) pored deminutiva na -ica perlica »Waldmeister,
sun (Kosmet) = ašikõsum = ačkōsum (Bosna), nutiva asciala s aglutiniranim članom i meta- pridjevi od priloga na -as: jesenašnji od je- asperula odorata«.
uzvik u značenju »bravo, na zdravlje«. Glede tezom palataliteta ś — U > s — 1 > j. senas, večerašnji od večeras, današnji od danas, Lit.: Pleteršnik 2, 24. DEI 325.
n > m upor. burjum (v.). Ovaj turcizam arap- Lit.: ARj 8, 889. Fancev, Djela JAZU noćašnji od noćas; 2) od priloga na -oi: ju-
skoga podrijetla i istog značenja ('ašyK) nalazi 31, 171. Macan, ZbNŽ 29, l, 214. Skok, trošnji od jutros, Ijetošnjl od ljetos; 3) od
se i u ostalim balkanskim jezicima (bug. ašik Term. 52. 155. REW3 696. FEW 152. DEI priloga na -us : zimušnji od zimus. U sva ta -aština je rijedak složen hrvatskosrpski
»ljubavnik, pjevač ljubavnih pjesama« i uzvik 316. tri slučaja dočetno -s potječe od pokazne sufiks za pravljenje apstrakta od pridjeva i
alkolsün; u arb. ashk pored ashik = s umetnu- zamjenice saj (v.). Kako su ovo svevremenski imenice. Ne nalazi se u ovom obliku u drugim
ašlama f (općenito u Bosni i Hercegovini) slavenskim jezicima (ali upor. hrv.-kajk. i slov.
tim r arshik »ljubavnik«, arshìqi f, arshikl'ek prilozi, nije čudo što su se odavde apstrahirali
= aršlama f (Vuk, Pančić, Petranović) = siromaščina). Nastao je najprije u pridjevu
(gegički) »ljubakanje«, ashikoj »ljubim, ljuba- sufiksi -ašnji, -ošnji i dodali na vremenske
aršlama- (Kosmet) = r šlama (Vuk, Šumadija) izvedenom s pomoću sufiksa -bski (v.) od
kam«). Glede arš- : as- upor, niže ašlama, priloge koji se svršuju na -a, -o, -e, dva puta
= arašlama (Vuk, narodna pjesma) = orašlama siromah: siromašk(i), koji je poimeničen s
ašov. Iz oblasti je ljubavnog govora kao i već u starocrkvenoslavenskom jeziku dapače
(nema ni ARj, ni BI) = aršlamija (Šulek) pomoću sufiksa za apstrakta -ina (v.): sirò-
sevdah (v.) i sevdalinke (v.). Turski jery može i na priloge na -a koji nijesu vremenski, nego
»crna trešnja duguljastog Iika3 plavica« (Vuk, maština. Upor. gospoština (gospošćina ŽK) od
ispasti. Pored značenja »ljubavnik« itd. postoji mjesni (lokalni). Primjeri: pridjevi od priloga
Pančić), »oplemenjeno kalemljeno voće kao gospodski. Od ovih izvedenica prenesen je
u Kosmem asık, -a, pl. asid u značenju »piljak, na -a: ondašnji od onda, sadašnji od sada,
trešnje, višnje« (Kosmet), »rana trešnja, ranica, na uboština od ubog ili uboški, na reveitina od
jagnjeća čašična kost kojom se djeca igraju«, jučerašnji od jučer(a), nekadašnji pored neg-
crna, lika duguljastog, plavica« (Vuk, Šuma- revan »siromašan«, koji pridjev nije štokavska
u istom značenju i u balkanskim, jezicima, dašnji od nekada, sjutrašnji od sjutra (ŽK
dija). U narodnom govoru potvrđeni su likovi riječ, u Crnoj Gori na neimaština od ne imati,
bugarskom, rumunjskom i arbanaskom (ovdje sutra), tadašnji od tada, vazdašnji od vazda.
ašlama = aršlama = ruama; r za ar je kao koja je riječ danas ušla u književni jezik, i na
i s umetnutim r ashik = arshik, upor. Capidan, Odavde je sufiks -Šnjī prenesen na vremenske
Rbanija (v) i rmija (v.). Ašlama .je oblik koji koncu na budalaština od budala (v. -ština).
Le jeu aux osselets chez les Roumains, les Slaves priloga na -o, -e: davnašnji od davno, jer
se potpuno poklapa s turskim apokopativnim
et les Albanais, REB 1, 311-231. Razvitak postoji i od davna, prijašnji pored predašnji Lit.: Leskien § 497. Măreţii 306., § 355
infinitivom aşlama »kalemljenje, oplemenji-
značenja nije objašnjen iako se bez sumnje od prije = pređe, maloprešnji od malo pre, 1. Pleteršnik l, 69. 2, 480.
vanje« od aş(ı)lamak »pricjepljivati, navrta-
radi o istoj riječi. Zacijelo ide ovamo i varijanta prvašnji od prvo, s prva, skorašnji od skoro,
vati, kalemiti«. Sam glagol nalazi se u bug. onomadašnji od onomadne. Očuvao se samogla-
a > e u ešak, gen. eška m (Vuk, nar. pj.) ašladisvam, -disam »vakciniram, prisađujem«,
»ekstaza«. U prilogu eškile (Vuk, Sentandrija) snik mjesnog priloga -o u tamošnji, ovako već -(a)ť je onomatopejski imenički sufiks
odatle ašlama. Prema tome je apstraktum po- u starocrkvenoslavenskom tamošbnb, od koji se nalazi i u drugim slavenskim jezicima.
= heškile (Rapić) = (jedanput i) eškilj (18. stao konkrétum, r je umetnuto u našem jeziku tamo, ali je izmijenjen u ovdašnji od ovdje, Iz imeničkih je izvedenica prenesen i u deno-
v.), gdje je arapska riječ vezana s turskom kao u aršov pored ašov (v.) i u arb. arshik jer postoji ovda, a očuvao se u domašnji od nimalne glagole onomatopejskog značenja;
postpozicijom -ile koja odgovara našem pri- pored ashik. Razlog za umetanje je nepoznat. doma, također stcslav. domašbnjb i rus. a je nastalo iz debelog poluglasa i nepostojano
jedlogu s = sa = su. Značenje je priloga »zdra- Umetnuto je još a > o u arašlama kao gore domašnij. je, ali ako je u onomatopejskoj osnovi samo-
vo, podobro«. Taj prilog dokazuje da se radi u oroslan (v.) za arslan. Dodatak -ija mjesto glasnik a ili e, onda mjesto ъ stoji oje i u su-
o istoj riječi. Prijelaz a > e nije objašnjen. -a ide po svoj prilici na račun Šulekov. Lit.: Măreţie 315., § 362 g. 325., § 370 c.
Leskien §§ 540-41. Vandrák \, 537., § 490. fiksu. U ovim se izvedenicama opaža ono što
Korsch, ASPh 9, 677 misli da se radi možda
ne o arapskoj nego o talijanskoj riječi escire Lit.: ARj l, 101. 113. 118. BI 2, 356. 491. Lohmann, ZSPh 10, 352 i si. ARj 8. se u turskoj i madžarskoj gramatici zove samo-
Elezović l, 20. Mladenov 12. 953. 9, 482. glasna harmonija u sufiksima (tipovi plurali
> uscire < lat. exire, što ne može biti jer od
begler prema ağalar u turskoj, a embernek
tog glagola nema imenice. -ašnjī, -ošnjī, -išnjī, -ušnjī, -šnjī, složeni ašov, gen. asova m (Vuk, Vojvodina, prema lónak u madžarskoj gramatici). Primjeri
Lit.: ARj l, 117-8. 3, 32. 596. 4,487. Skok, pridjevski sufiksi određena oblika. Služe za također Slavonija) = áršov, gen. áriová (Vuk) za nepostojano a: dfhat, gen. dfhta, odatle
Slávia 15, 182. Elezović l, 24. 2, 496. Isti, tvorenje pridjeva od priloga, većinom vremen- »gvozdena lopata« (17. v.). Madžarska posude- denominal drhtati; bâhat, gen. bahta. Posljednja
JF 14, 216-7. GM 19. skog značenja, koji se svršuju na -as, -os, -a, nica ásó istog značenja (a. 1317, 1409. asów), imenica prešla je u pridjevsku kategoriju pod
-o, -e. Kod nekih ovako izvedenih pridjeva koja kod nas ima samo provincijski karakter uplivom pridjeva na -at (v.); tada je bahat
aška f (Psalt. dubr., 16. v.: sikirom i aškom opaža se osciliranje između -crnji i -ašnji, (upor. àrnjevi), nalazi se još u rumunjskom promijenio i značenje (v.). Jednom je α postalo
razvrgoše njega — Ps. 73, 6 In securi et ascia tako u svagdanji pored svagdašnji, jučerašnji (K)arįeu i u ukrajinskom aršiiv u istom dugo prema -ör (v. niže): šapat, gen. šapata
dejecerunt eum) = (j}aška (Cavtat, Mljet) prema čeranji u narječju (ŽK). Varijante značenju i s umetnutim r, glede čega upor. uz šapat, gen. šapta (<$ьръіъ prema šbpbtati),
»keser kojim se dubu drva kad se pravi bačva, -išnji, -šnji nalaze se u izvedenicama od ime- aršlama (v.). ali u denominalu očuvalo se prvobitno nepo-
šesula, oruđe za tesanje«. Od lat. ascia = nica: godišt(e~) + -ъпі, uskrs + -ьпі. U ova dva stojano a : šaptati. Primjeri za samoglasno o
ascea. Važno sa romanističkog gledišta zbog Lit. ARj l, 118. 'Gombocz-Melich 150—1.
primjera nj je mogao nastati iz asimilacije u osnovi: sôpot, grohot, gldmōt, topot. Jednom
očuvane suglasničke grupe se pored e l i τι -šni > -šnji. Pored uskršnji govori se i uskrsni. je ovakva izvedenica izgubila onomatopejsko
hi j atu, upor. Sisak < Siscia, or kulić < urce- Prema tome ovdje je Snj analogickí preneseno ašprin m (Smokvica, Korčula: У f ga je značenje i postala termin za pijevca: kokot,
olus. U augmentativnoj izvedenici na -one > iz godišnji i iz ostalih pridjeva vremenskoga pòpunice po ašprínu) »podmořsko produženje riječ koja može biti i prezime i patronimik
-un, odatle je grupa sci prešla u š: lašun m značenja. U ostalim je pridjevima nj nastalo mrkente od obale daleko najviše 12-15 m« {Kokot i Kokotovic). Jednom je čak ušao u
(Šibenski otoci, Šibenik) »mašklin, kramp« < iz -ъп + -lo. U starocrkvenoslavenskom još (opozicija: kulf < κόλπος). Potječe po svoj izvedenice od pridjeva: život i u izvedenice
< asciane, s aglutiniranim članom. Odatle je postojao neodređeni oblik ovih pridjeva prilici iz nekog starodalmatskog oblika koji odatle životan i životinja. Primjeri za samo-
denominal na -iti: olašumti, -im pf. »ukrasti tamošbnjb, аотаЛъщъ, čerašbnjb. Suglasnik í odgovara log. asprile < asprigine »rauher glasnik e u osnovi: klepet, koje dolazi i u
malu stvar« (Riječka nahija, Crna Gora). razvio se u ovom slučaju iz s na osnovu zakona Boden«, izvedenica na -igo, gen. -iginis kao prijevoju klopot, odatle klopotac, gen. klopoca
Upor. sic. asciuni, kal. sciuni < fr. aisson. asimilacije prema nj. Taj suglasnik nalazi se caligo, robigo od lat. pridjeva asper. Upor. (= klepetăc ŽK), zveket, odatle zvêk i zvečati;
Ovamo ide možda ime morske ribe lasuja ne samo u starocrkvenoslavenskom nego i tal. botanički naziv aspraggine f i slov. pirla tr'eset izgubio je onomatopejsko značenje i
72 at5 at6 73 atâ'
6
postao termin za njem. Torf. Ovaj sufiks govore naši ljudi. S pomoću -bko poimeničeni at (Vuk), plural at(ov)i (lS.v.) = at (Kos- kno«. Raširenje sa latinskim pridjevskim su-
ušao je i u rumunjski jezik. Nije identičan sa su kusátak, težatak, žer atak, a s pomoću -bka met), plural prema turskoj deklinaciji atlar fiksom -īcius u poimeničenjima m. i ž. r. preko
pridjevskim sufiksom -at (v. niže). krupatka, suhatka, zubatka, zukatka »nekakav i atlâri, gen. -a (u narodnoj pjesmi, Banje) = mlet. gubitka г > d u međuvokalskom polo-
sud, ali se ne zna, šta je osnova«. Veoma jasna hăt (Slavonija, Reljković) »equus arabs, 'ja- žaju dalo je -ajic, -ajica koji izgledaju kao
Lit : Maretit 265. Leskien § 473. Vandrák je izvedenica ušatka od uho, znači »neka ptica«. haći ili ustrojen konj, pastuh (Dubrovnik)«. naši sufiksi. Dolaze najprije sa romanskim
\, § 553. U ŽK je to »kabao za vodu sa dvije ručke koje Ženski se rod pravi s pomoću našega složenog osnovama: fuškajica (v.), mlakajica (v.), pa-
strše kao dva uha«. Sufiks -ica dolazi u ovoj sufiksa -kinja (v.) < -ka + -ynji: ătkinja šajic(a), rebatàjic (v.), trešajica, u Dubrovniku
-at2, -ata, -ato, pridjevski je sufiks iz pra- funkciji samo u toponimiji: Rogatica (Bo- (Crna Gora) = hâtkinja (Srbija, Milićević) skala levajica (v.), od naših samo peljajica
slavenskog i indoevropskog doba, i danas još sna) i Rasohatica (Dalmacija). Jednom se »arapska kobila, sinonim za bedevija (v.)«. Od (Istra) f (od peljati »voziti«) »povez, za koji
živ i produktivan. Po značenju odgovara pojavljuje sufiks -at poimeničen u izvedenici at je izvedenica àtlija = häilija m »konjanik«, drže malu djecu, kad ih uče hodati«, plazà-
latinskim pridjevskim sufiksima -atus i -osus. u kojoj se ne osjeća osnova. To je u svat < dobivena s pomoću turskog sufiksa -li. Pridjev jica f (Vuk, Kostajnica) »točilo, tj. mjesto,
Da je veoma star, to se vidi i iz pridjeva bo- svojat, upravo »čovjek koji pripada svojima glasi ătskt (Vuk). Turska je složenica ătmej- gdje se drva otiskuju niz brda, riza«. Raširenje
gat koji je izveden od iste osnove od koje i ili je snabdjeven njihovim izborom, pozi- dan m (Vuk) »konjsko trkalište«. Postoje još istog sufiksa na lat. -or, gen. -oris služi za
bog (v.), ali iz vremena dok je ta riječ značila vom«. Odatle apstraktum svadba (v.). Upada turske složenice krat (v.) i dorat (v.), ali se tvorenje radnih imenica u svim romanskim
i »zemaljska dobra, robu (upor. češ. zboží u oči neslaganje u akcentu između pas < one ne osjećaju u našem jeziku kao složenice jezicima. Kod nas dolazi u domaćim osnovama
»roba« i naš pridjev ubog »siromašan«, upravo pojas i svat < svojat. pa se od dorat pravi hipokoristik doro. Tur- u dva vida lat. -ator pored -àtur i mlet. -ador:
»koji nema zemaljskih dobara (v.)«. Nalazi cizam osmanlijskog podrijetla (at, istog zna- čaratur, gen. -ura m (Rapić) »koji čara«, gnja-
Lit.: Măreţii 315. 318. 319. Leskien § 524.
se i u litavskom -otas. Prema Brugmannu na- Vandrák l, 593., § 564. čenja, odatle atlı), nalazi se u bugarskom, vator (općenito u govoru inteligencije) »koji
stao je u ie. doba na taj način što je opći ie. arbanaskom (at) i rumunjskom jeziku (hať), gnjavi, čini gnjavažu«, kasator (Lika) »bla-
pridjevski sufiks -to došao na instrumentalne svagdje u istom značenju. gajnik, koji isplaćuje radnike u Slavoniji«,
-at3, gen. -ata, imenički sufiks za tvorbu
osnove na -a i -o. Odatle mu veza s imeni- Lit.: ARj l, 119. 120. 121. 3, 582. 583. pivator m (Stulić) prema f na -ica pivatorica
imeničkih apstrakta u značenju časti, polo-
cama na α i značenje. Izražava općenito snab- Elezović l, 20. SEW l, 33. GM 20. »popilica«, pizmator (Vuk, Crna Gora, Ri-
žaja, ureda, latinskoga podrijetla, od -ãtus.
djevenost onim što znači osnova, dakle isto ječka nahija) pored pizmator »koji čini pizmu,
Nalazi se najprije u učenim izvedenicama -âta1, latinski sufiks za apstrakta, upravo
što i latinski pridjevski sufiks -ātus. Prema omrazu među ljudima«, također przmatar (sta-
gdje je u najviše slučajeva oboje, osnovna riječ poimeničeni sufiks part. perf. pas. u ž.r. ko-
tome je to jedan od rijetkih slučajeva slaven- rija književnost) < ngr. πεισματάρης, skà-
i izvedenica, posuđeno: rektor — rektorat, lektivnog značenja. Dolazi u dva vida, st-
ske i latinske zajednice u tvorbi riječi. Du- čatūr (Vuk, Dubrovnik) »skakavica, šteka-
dekan — dekanat, lektor — lektorat; novicijat, dalm. -ata = mlet. -ada. U jadranskoj zoni
ljinu α pokazuje samo onda ako je poimeni- vica«, od prezentske osnove skač-em + -atur
klerik — klerikal, biskup (upravo episkop} oba vida nastavljaju se i na domaće osnove,
čen i prešao u deklināciju i: svojat, gen. -i, (prevedenica od saljàtur, gen. -ura »ključa-
— episkopat, maršal — maršalai, deputat, ar- glagolske i imeničke: kucala f (šaljiva riječ
izvedenica od svoj. Tu naime nije postojao nica«, v.), sumator (ŽK) mjesto knji-
hiđakon — arhidakònãt. U toponimiji za za djecu, Dubrovnik: novci se dobivaju na
femininum i neutrum, gdje je kratko a po ževnoga šumar, gen. -ara. Od mlet. -adar
oznaku zemlje: Banat, gen. -ata; Temešvarski kucati »skucanjem, skucajući«), madinata (Во-
zakonu. U tvorbama s ovim sufiksom imamo samo prknjadōra f (Ston) »pogrdno ime prož-
bănat. Odatle etnikum Banaćanin, pridjev gišić, Dubrovnik, Makarska) »maslinik«, po-
da razlikujemo tri slučaja. U prvom slučaju drljivoj ženi«. Raširenjem -ura dobiva se lat.
banatski. Odatle je apstrahiran sufiks -at i Ijata (Kanavelić), upor. Pòljatnica (bara u
on tvori pridjeve od imenica. Služi dakle -atura > mlet. -adura (d može ispasti) za
dodan na našu posuđenu osnovu: beg —
u morfološkoj funkciji: bradat, brkat, glavat, Bosanskoj Krajini), pokrivala f (Dubašnica, glagolske apstrakte, raširenu svim romanskim
begov — begovāt (Bosna) »ustanova bosan-
granat, kljunat, krilat, krošnjat, mèsat, okat, Krk) »košarica sa pokrovcem«. Ovamo ide jezicima. Kod nas dolazi najprije u posuđe-
skoga plemstva iz turskog doba«. Kušata (mjesto gdje izvire rijeka Jabučica,
plećat, rèpat, rògat, ùsnat, vlàsat, zubat. U nicama sa romanskim glagolskim osnovama,
drugom slučaju daje jaču izražajnu sadržinu okrug krajinski, Srbija) gdje je sufiks -ata zatim u dvije izvedenice od domaćih osnova:
bivšem pridjevu kosmb koji se očuvao u to- -at-4, glagolski infiks, koji dolazi ispred rumunjskog podrijetla (-aia). Mletački ob- od mel = mîl(o) (v.) »pijesak« meladûra f
ponimu Kosmaj. Tako nastade kosrnat. U tre- -a-ti (v.), da bi se onomatopeizirala i derni- lik nešto je rašireniji: maslmada (Boka, Za- (Smokvica, Korčula) »fini pijesak na morskom
ćem dobiva preda se suglasnička pojačanja nutivirala radnja što je izrazuje osnova. Sa- darski kraj, Ulcinj, Prčanj), poljada f (Ka- dnu« = miladura (Pavlinović, Poljica) »1° si-
j, lj i n koja potječu od pridjevskih sufiksa moglas varira sa -e-, --u-, -et- (v.). Od lòm-iti šić) »polje, poljana« (upor. raširenje na -ija ćušni pijesak na dnu mora, što se na pogled
-10, -ьпъ. Tako nastaju pridjevski kongluti- (v.) stvara se onomatopeja i deminutiv lo- poljadija »isto«, Mikalja, puškada f »hitac modri, 2° plitko more ųz obalu« = (preko mlet.
nati -jat, -ljat, -nat. -jat nalazimo u domiš- màtati, lamačem, -tām, od svòjiti svojatati, iz puške«, sikirâda »udarac sjekirom« i stenâda -aura > -ura) milüra (Hvar) »plitko more«.
ljat od domisliti se, umiljat od umiliţi se, š'iljat -tām (nema Vuk, ali se govori); od šakati »udarac kamenom« (prevedenica od tal. sas- Kod Vetranića milina »plitko mjesto u vodi,
od (za)šiljiti. Od posljednjeg je po svoj pri- je (v.) sakatatı, -tam. Češći je u varianti na -et. sata, zadnje tri potvrde sa Raba). Nalazi se pličina«. U plavadurica f (Vrbnik, Krk, Istra)
lici apstrahiran -ljat u oštrljat od oštar. To je Lit.: Măreţii 345. Grickat, JF 21, 71. i u Goriškom, Krasu, slov. cebáda »Fusstritt« »plavenka, plavenčica, coccinella septempunc-
jedini primjer za -ljat. Dosta raširen je -nat: pored cèbec = cebljaj od c.èbnotij-bniti, ce- tata« -adura zamjenjuje domaći sufiks -enka.
brsnat, čvôrnat, gôrnat, lisnat, pernat, rêsnat, at5 m »1° djelo, djela apostolska, 2° čin u bâti »Fusstritt geben«; upor. mlet. zampada
Lit.: ARj l, 716. 893. 5, 830. 6, 179. 498.
tfsnat, vlăsnat, pored kojih postoje i pridjevi drami« = ato m (Kašić), kao crkveni i dram- »Schlag mit der Pfote«; rezada = r zâda = 665. 702. 7, 63. 9, 630. 768. 905. 908. 924.
izvedeni s pomoću -ьп od imenica, kao čvorni, ski termin danas zamijenjen općenito preve- rzadec, gen.-deca (Podkrnci) »suržica«. U pa- 1, 15. 32. 557. 633. 635. 12, 231. Kušar,
trsnl, lisni, Perna u toponimima, upor. Resan denicom čin; 1509. (Senj) također juridički prada f (Pollice, Dalmacija) mletački je su- Rad 118, 26. Zore, Tud. 19. Pleteršnik l, 75.
u Makedoniji. Pridjevi na -at mogu biti poi- termin : at ali kveštion. Od tal. atto < lat. fiks zamijenio naš -at f u paprat = paprad 2, 424. 447. Miklošič 27. 301. 417. Maretić,
naeničeni s pomoću imeničkih sufiksa -ьс (v.), actus m od agere, danas često prema njem. f, gen. -i. V. još oželanda. Latinski se sufiks Savj. 2.
-бќо, -bka (v.), -ica: zubatac, gen. zubaca, ili tal. akt, pl. u akta (ad acta). -atus raširuje sa lat. -inus. Ovamo ide kastr'a- ataa, gen. -a m (Kosmet) »šteta«, upotreb-
prijevod vrlo uspio i vrlo raširen u Dalmaciji Lit.: ARj l, 121. Maźuranić 10. REWS dina (v.) i od domaćih osnova mrkadina f ljava se kao dopuna glagolu biti. Nije potvr-
za ribu zvanu tal. dentale, koju riječ također 117. (Dalmacija, Pavlinović) »mrko, prono su- đeno u drugim našim krajevima koji imaju
sta2 74 atorzijo2 Stula 75 -av2, -ava, -avo

turdzama. Odatle izvedenica dobivena s po- ne samo pred ću nego i inače pred suglasni- atuía f (Vuk) »Gesims«. Tačnije znači mrijeti, u prijeglasu mrtav, mrtva. Poimeni-
moću turskoga -li: átallja m uz imenicu čo- cima, tako da tu postoji krácen infinitiv (rum. u Kosmetu »greda koja se uzida u zid, od čuje se sa -ьс: mrtvac. Inače pridjevski sufiks
vek, sinonim baksuz (v.). Turcizam arapskoga infinitivul prescurtat) bez -ti kao u romanskim ćerpiča ili kamena pa se samo s jedne strane -v dolazi na samoglasničke nežive osnove u
podrijetla (hata »pogreška«, turski hatali »fa- jezicima (u furlanskom i rumunjskom) što vidi«. U Bosni je (Livno) također atuía u kriv, prav, zdrav, zîv, u određenom obliku
talan«), nalazi se još u bug. hatá »greška, po- postoje infinitivi bez lat. -re. -ati može se značenju »greda i ograda na divanani«. U ob- u lījevī, pfvī, u pridjevima za boje plav, siv.
gibelj«, ngr. χατας »nezgoda«, cine. hătae uporedivati sa lat. -a-re, od kojega drugi ele- liku hate'le = hatule f nalazi se i u arbanskom Raširen je pridjevskim sufiksom -en (v.) u
f »greška., nesretan slučaj«. Isto tako i izve- menat sadrži nastavak s za apstrakta (tip: jeziku i znači »podloga za crijep od krova, trezven, upor. trizăn (ŽK) i rum. treaz. U
denice búg. hatalíja »pogibeljan (se. čovjek)«, tempus, temporis, hrv.-srp. kolesa). Glagolska prostor između krova i kućnog zida«. Vuk je poimeničenom obliku očuvan je u sva tri
čine. hatali »fatalan«. osnova, na koju dolazi -α-ti, može biti ime- zabilježio u Crnoj Gori àftulja f »greda kra- roda. -v dolazi redovno na samoglasničke os-
nička ili pridjevna, jednostavna ili izvedena jem iznutra na kojoj druge grede stoje«. Teh- nove, većinom nežive u današnjem jeziku, u
Lit. Elezović 2, 495. Pascu 2, 142.
ili sintagma, domaća ili posuđena, jednoslož- nički turcizam iz oblasti građevinarstva, kao maskulinu od živih osnova: gnjev od gnjiti,
Atànacko (ek < skj m (Vuk) = Atànasko na, dvosložna ili višesložna, može postojati kat (v.), boj (v.), japija (v.) itd. Tur. hatel stav od stati, od neživih div. -v je nastao u
(Npvaković, Vuk). Pridjev Atanackov, poi- u današnjem jeziku, a može da je i nema više. »planche qu'on met à intervalle dans un mur«. imenicama muškoga roda često pod uplivom
meničen u prezimenu Atanacković (cincar- Otkriti se može u tom slučaju s pomoću lingvi- U crnogorskom obliku nastala je metateza imperfektivnih glagola na -va-ti: pjev, napjev
skog podrijetla). Hipokoristik Aţa. Inie grč- stičkog upoređenja. Primjeri: djelati od dj'elo, *ahtula > aftulja. Inače se ne može objasniti/. od pjevati, priziv, proziv od pro-, prizivati,
kog podrijetla, upor. άθανάσιος »besmrtan«. igrati od igra, ravnati od ravan, pravdati upliv prema plivati, zaliv prema zalivati.
Lit.: ARj \, 34, 121. Elezović l, 22. GM
Lit.: ARj l, 119. Jireček, Romanen 2, 23, od pravda, večerati od večera, klevetati od 149. U ovom slučaju bilo bi bolje govoriti o post-
65. 3, 4. Nules l, 74. 469. 487. 488. 150. kleveta, sedlati od sedlo, računati od račun, verbalima od navedenih glagola negoli o su-
kušati od gotskoga kausjan (fr. choisir), cop- audttūr, gen. -ura щ (16. i 17.v., Budinić, fiksu -v. U femininumu od neživih osnova
Atena f (prema starogrčkom izgovoru, na
rati (ŽK) od njem. zaubern, diverťíškati (Du- Kašić) »sudac« = avditor, gen. -óra (Vuk, dolazi u glava, krava, djeva, njiva, sliva (ŽK) =
zapadu) = Alina (prema novogrčkom izgo-
brovnik) od tal. divertire prema starinskom Vinkovci) s pridjevima avditorov, avditorskī = šljiva, udova, a od živih u pljeva od píjeti
voru, na istoku). Pridjev atenski = àttnskï.
prezentu divertisco ita., pitati i pitati, gdje su alvitōr (Lika, zamjena grupe vd > lv) = al- (ikavski pliti). U neutrumu od neživih osnova
Od gr. pl. Αθήναι > tal. Atene, fr. Athènes.
se stare imeničke osnove izgubile. Taj sufiks vator (Lika) pridjev alvatorsko pero, — (me- u crijevo, drljevo pored drvo u prijeglasu, a
Nema narodskog oblika kao za Rîm, gen.
služi prema tome u denominalnoj funkciji i tateza) avlitōr (Kordun, Primišlje) = avitôr od živih u pivo (ŽK piva f) od piti.
Rima < lat. Roma (v.). U Alejksandridi je
značenje mu je faktitivno, tj. izvođenje onoga (ŽK). Od lat. auditor, od audire. Riječ je po- Lit.: Vandrák l, 517-519.
zabilježen oblik Afina (prema stcslav. / za θ),
grad afinski. što kaže osnova. Isti taj nastavak služi i kod stala narodska posredstvom sudske vlasti u
deminutivnih glagola kao što su dahtali od bivšoj Vojnoj krajini preko njemačke grani- -av2, -ava, -avo je pridjevski živ i produkti-
Lit.: ARj l, 34. 119-20. dahat (v.), tapkati od iste osnove od koje i čarske uprave. van sufiks kategorije џ, koja je ie. (v. mrtav)
atento, pridjev i prilog (Perast) »pozoran«. topot (u prijevoju), glavinjati od glava, trčka- Lit.: ARj l, 121. 123. 4, 289. REWS 779. podrijetla. Sa samoglasom a u pridjevskoj
Od tal. attento, lat. part. perf. attentus od rati od trčati. Razlika postoji ipak velika iz- DEI 361. funkciji veoma je čest i nalazi se i u drugim
attendere (prefiks ad-) »uprijeti«. među infinitiva kao nomen actionis i onoga slavenskim jezicima. Taj samoglas iste je pri-
Lit.: Brajković 17. DEI 353. što se tvori s pomoću sufiksa -je dodanog na august m (16. i 18.v.) = (misée ~, 15.v., rode kao kod pridjevskog sufiksa -at (v.) i
sufiks -n: -anje, -enje. Ovaj posljednji sufiks prema lat.) = avgust (prema bizantinskom = imeničkog -ák (v.). Kao kod tih pripada ko-
ateš, indeklinabilni pridjev kao epitet za nema glagolske nego imeničku sintaksu, a novogrčkom) aogust = (sa disimilacijom au rijenu ili temi na -a, od tih je apstrahiran,
demiju u narodnoj pjesmi, »vatren«: Naveze -α-ti ima samo glagolsku sintaksu. Pored — u > a — u, prema tal.) agûst (Rab, Bo- tako da može doći ne samo na imeničke os-
se u ateš đemije (Vuk). Ovaj turcizam osman- toga -anje izražava glagolsku radnju kao či- žava, 13.v., Baraković, Bandulavić) = agûst nove, glagolske na -α-ti, nego i na osnove na
lijskoga podrijetla (âteş »vatra«) nije drugdje njenicu, a -α-ti glagolsku radnju kao proces. (Lastva) = àgost = agušt (17.v.) = agosto -o. Na imeničke i danas žive osnove na -a
potvrđen u narodnom govoru ni kod nas ni Lit.: Măreţii 343 — 348. Leskien §§ 760. (Kašić) = (sa protezom) jagust (bug.) = dolazi u balav od băla, bodljikav, dlakav,
na Balkanu. Vandrák l, 714-18, § 755. jegust (bug.) »kolovoz«. Također lično ime čupav, garav, grbav, gubav, hrapav, krastav,
Lit.: ARj l, 120. àtibur m (Vuk) »koža crne ovce što se prema lat.: Àvgust = August, sa deminutiv- Ijuskav, pjegav, smolav, žilav. Isto tako na
meće na sedlo kad se jaše«. Nije naznačeno nim sufiksom Avgustin, odatle prezime na imperfektivne glagolske i danas žive osnove
-a-ti je sveslavenski složeni sufiks, živ i
gdje se govori. Izvor je madžarska složenica složen sufiks -ьс + -ič > -čii Augustinčić, na -a-: bekav, brbljav od brbljati, klizav,
produktivan još i danas. Sadrži dva elementa,
hátibõr, upravo »koža sa leđa« od hát »leđa« sa pomenutom disimilacijom Agòstin = Agùs- lăjav, mucav, têpav. Odatle se prenosi na
samoglasnik α koji karakterizira glagolsku os-
novu sa gledišta vida. Izražava naime imper- i bor »koža«. tin = Aguštin, prezime Agustinovič, s afere- imperfektivne glagolske osnove na -i: ški-
fektivni vid. Drugi je elemenat ie. sufiks -t zom Guslika i s njemačkim deminutivnim Ijav od škiljili, žmlrav od žmiriti, kao što se
Lit.: ARj l, 120. prenosi na imeničke osnove na -o: čvorav
po deklinaciji i, isti koji se nalazi npr. u ri- sufiksom Gusti (hrv. gradovi). Od kllat. au-
atorzijo1 (Kućište), prilog »utaman«. Pri- gustus > vlat. agustus, mjesec nazvan u čast o'd čvor, na osnovu -í: krvav od krv-i. Dolazi
/eči vlast, -i od vladati. Izražava dakle gla-
mjeri: Nemo' da to pođe >**. Od tal. a ritroso Oktavijana Augusta mjesto sextilis. Odatle i u i na tuđe osnove: kilav od kila. Znači, kao
golsku radnju kao takovu, u apstraktnom
< lat. ad retrōrsum < retro versus (od vertere). ličnim imenima, gr.-bizant. Αύγουστος. i -at, snabdjevenost onim svojstvom koje je
smislu (nomen actionis). Infinitiv je prema
Lit.: REW3 7272. Lit.: ARj l, 36. 94. 123. Cronia, ID 6. sadržano u imeničkoj ili glagolskoj osnovi. U
tome okamenjen slavenski padež, vjerojatno
Kušar, Rad 118, 23. Románsky 91.92. Vasmer, današnjem jeziku nije se kadikad očuvala
lokativ deklinaci je i. Bez toga -»' dolazi u na- atorzijo2 (Božava), prilog »α zonzo (andare),
GL 48. živa osnova sama za se, tako u šepav (upor.
rječjima i u našem futuru, složenom sa ću skitati se, tumarati«. Od mlet. andar a torzió šepati) i u lukav (nije više u svijesti da je to
(v. htjeti'). Ali to je upravo supin. U sandhiju »isto« < lat. ad *torquidus (pridjev na -idus -(а)у!, -va, -vo, sveslavenski pridjevski izvedenica od luk). Budući da mu je opće
gubi se i ovo í, tj. asimilira se idućem su- od torquere'}. sufiks ie. podrijetla očuvan u jedinom pridjevu značenje snabdjevenost nekim svojstvom (fr.
glasniku. U dalmatinskim narječjima gubi se Lit.: Cronia, ID 6, 105. REW3 8800. od osnove na suglasnik, još žive u jeziku: -é, -eux}, dolazi i na turske posuđene pridjeve,
-av*, -ava, -avo 76 -avac 77 avet

koji znače tjelesne mane, tako kior glasi kod prenesena i na neslavenske osnove u Mò- Najpoznatiji je primjer štokavski prodavač (Vuk) od -ēvati u čakavskom i kajkavskom narječju
nas ćorav, u arbanskom jeziku samo qorr i u ràva < Margus, Nišava < Naïssus. -ava se od prodavati, čemu odgovara kajkavsko pre- mjesto -ivatiu štokavskom narječju: kaževat(f)
rumunjskom chior u istom značenju; isto raširuje s pomoću -iça (v.), -ina (v.). Tim se zime Predavec od predavati se. U kajkavskom — kazujem (ŽK). Sufiksi -avati, -ivati slu-
tako ćelav od tur. kel i šašav od tur. şaş. Upór. sufiksima upravo poimeničuje prvobitni prid- i čakavskom govoru je odatle apstrahiran že obično u deverbalnoj funkciji. Primjeri:
složena prezimena ćor-Spasoje, ćor-Lukić. jevski sufiks -av, kako će se niže vidjeti. Sa -avac, koji može doći i na glagolske osnove umnožiti — umnažati — umnožavati, podr-
Posudiše ga i Rumunji gârbov »grbav« gdje -ica imamo od glagolskih osnova: migavica bez imperfektivnoga -a, ali uvijek imperfek- žati — podržavati, kazati — kazivati, udru-
je a izmijenjeno u o zbog prethodnog labijala. od migati »vrsta mreže za morsko ribarenje«, tivnog značenja: začinjavac »pjesnik«, kod žiti — udruživati, itd. I sufiks -avati >
Zamjenjuje sufiks -ьп u grozav »grozan«, padavica od padati, pijavica od piti, ispîjatiı Marulića, od začinjati, peljavac od peljati, -ajem posudiše Rumunji u obliku -ăi, ali
dodan je na -ьп u bolnav »bolan«. Kada je trepavica, vijavica, a od imeničkih: brada- otpovedavec kod Jambrešića, nedêlavac ŽK od ga upotrebljavaju drukčije nego južni Slaveni.
supstantiviran, α dobiva duljinu: rukav, gen. vica, gujavica, lastavica, nogavica (stvoreno ne djelati i u bezbroj drugih primjera. I u Dodaju ga samo na onomatopejske osnove.
-dva, žerav, jednako -ačj-aš. Duljina nestaje prema rukavica, a ovo od rukav, v.). Ovamo štokavskom govora ima primjera, da se daje
Lit.: Maretić 345. 348-9. Leskien §§ 774.
po pravilu u -ava, -avica (v.). Upor. niže o ide i mećavica pored mećajica od mećava. Iz- na glagolske osnove na -a-ti: glodavac od glo- si. Zubatý, LF 42, 227-39.
sufiksima -iv (v.), -Ij'iv (v.), koji imaju isto vedenice na -ina (v.) od ovoga sufiksa imaju dati, bákavac od bukati, skàkavac od skakati,
značenje, ali drugi vokal. Drugog je podrijetla augmentativno i pejorativno značenje: mješa- i gore već pomenuti lizavac od lízati.
sufiks -av po deklinaciji i u ljubav,-i od osnove àvãz m = havas (Vuk, nar. pj.) »glas«:
vina, grušavina, grmljavina, tutnjavina. Lit..· Leskien 359 § 527. FancëV, Građa
Ijub nekada pridjevske, a danas samo glagolske ovan ćuti, ne pušta avaza. Odatle prilog obra-
Lit.: Maretić 266. 291. 300. Leskien § 470. 15, 182. Maretić 266-7. zovan s pomoću turske postpozicije-ile »sa« (v.):
(ljubiti). Tu je a nastalo od poluglasa ъ od 479. Maver, Slávia 2, 628-31. Mayer, NVj
Ijvby, gen. Ijubzve u deklinaciji ü, dok je u àvãzile »što se može glasnije«. Turcizam per-
41, 115-40. Vandrák l, 519-20., § 466. avan m (Mrnavić) »izdajnik«, također ra-
narav, -i < пга ъ prvo a umetnuto budući zijskog podrijetla (avaz, isto značenje) nije
-avac, gen. -avca je raširen sufiks, živ i širen sufiksom -ica za muška lica avànica m potvrđen u drugim balkanskim jezicima.
da je suglasnička grupa nr na početku izoli- (Vuk, 17.V.) »zlikovac; nitkov«. Taj je ara-
rana. Drugi primjer ide upravo pod sufiks produktivan. Nalazi se i u drugim slavenskim
bizam (Ь.аг г ап »izdajnik«) potvrđen još u Lit. ARj l, 122. Skok, Slávia 15, 183. Ele-
-v (v.). jezicima. Složen je od dva različita elementa, zović, NJ, n. s., l, 160.
-av (v.) i -va (v.) i -ъс (v.), koji posljednji sam arb. apstraktumu avani »klevetanje«.
Lit.: Maretić 291. 300. 315. Vandrák l, po sebi tvori radne imenice (kosac, kupac).
517., § 460-466. Lit.: ARj l, 122. GM 20. Lokotsch 852. aveliti se, -ì part. perf. akt. avelija se (Split,
To čini i sada. Prvi elemenat može biti najprije Korčula) »zapustiti se«. Promjena e < i je
-ava f je imenički sufiks sveslavenskog pod- identičan s pridjevskim sufiksom -av. U tom zacijelo zbog disimilacije í — Г > e — ì (upor.
àvar, pridjev »škrt« (Dubrovnik, Korčula,
rijetla. Tvori apstrakta od imeničkih, prid- slučaju poimeničuje ga -ьс i tvori radnu ime- rum. vecin < lat. vīcīnus). Od tal. avvilire
Perast), proširen na lat. -osus > -ož avarōz,
jevskih i glagolskih osnova. Apstraktno zna- nicu od pridjevske osnove: bekavac, čupavac, (prefiks a- < lat. ad- i pridjev vile) < kslat.
s našim sufiksom na -ьп > -an avàrozan
čenje prelazi u konkretno: država od držati ćelavac, ćoravac, gubavac, krastavac, izvede- vilire, kllat. vilescere. Tal. pridjev vile < lat.
(Dubrovnik) »lakom«. Od tal. avaro.
znači prvobitno ono što drži vlasteoski (feu- nica koja znači i biljku, krvavac, šugavac. O- vilis. Kod Marina Držića i u superlativu:
dalni) gospodar i odgovara tačno romanskom davde se prenosi i na glagolske osnove na -a', Lit.: Budmani, Rad 65, 166.
uboštvo je najvilija stvar.
apstraktumu tenutum' > rum. ţinut, tal. tenuta kùsavac, lizavac, lajavac, pûcavac, mïgavac,
od tenere. Apstraktno značenje čita se još u skăkavac, škripavac. U mociji, u tvorenju fe- -av-a-ti, -ev-a-ti, -iv-a-ti, -ov-a-ti slo- Lit.: REW3 9328. DEI 383.
14.v.: Prijem vsu državu srpskie zemlji...jako mininuma, služi u ovoj funkciji -ica (v.): be- ženi su glagolski sufiksi imperfektivnog i ite-
сагь, Mon. şerb. 104. Danas znači »état« ili kavica, ćelavica, ćoravica, lajavica. U toj rativnog vida. Nalaze se u svim slavenskim avet, gen. -i f (Vuk, Obradović, Milićević)
»provincija (fratarska)«. Dubrava »šuma« (od funkciji služi i u toponomastici (Čađavica} i jezicima. Služe od reda u denominalnoj i de- »utvara«. Odavde avètinja f (Vuk), izvedenica
dub, koje je izgubilo dočetno -r) imala je prvo- nazivima za faunu: pliskavica (delfin). Fe- verbalnoj funkciji, tj. u građenju glagola od obrazovana s pomoću istog sufiksa kao svetinja.
bitno kolektivno značenje, ukupnost dubova. mininum radne imenice može se tvoriti i s po- imenica, ili daju već imperfektivnim glagoli- Ne nalazi se ni u jednom slavenskom jeziku,
Sporedni oblik dubrava, koji se kod nas oču- moću --oka: -ãvka u značenju lica, životinja ma, koji već postoje, iterativni vid. Primjeri a i u hrvatskosrpskom samo u istočnim kra-
vao u toponimu Dubrovnik i kod Poljaka, do- i predmeta: služavka, strišavka »uholaža« za denominalnu funkciju naročito su brojni jevima, odakle je danas prenesena u književni
kazuje da je sufiks -ava pridjevskog podrijet- (ŽK), mirisavka (kruška), tociljavka pored to- kod -ovati, -ujem·: putovati, putujem od put, govor i na zapadu. Daničić je izvodi od ar.
la, da je to poimeničeni pridjevski sufiks ciljajka. U posljednjoj je izvedenici nejasan trgovati, 'trgujem od trg. Ova je tvorba naročito bajalet istog značenja, ali je teško objasniti
-av (v.). Apstraktno značenje očuvano je u prijelaz v > j, ali upor. gore mećavica pored živa i produktivna, i to od starine, što se vidi nestanak duljine na a, ako je nastala stezanjem
maùkava, žeravá, osobito onda ako je -ava mećajica. Dugo α je po zakonu, jer se nalazi iz činjenice da su Rumunji posudili baš ovaj od -aja-, i promjenu / > v, za koju nema
vezano s j od pridjevskog sufiksa -го ili od i u zatvorenom slogu. Ova posljednja grupa, sufiks i neobično ga proširili, naročito na svoje primjera medu turcizmima, a nadasve je
u imperfektivnih glagola -i-ti ili sa nj od prid- kao i ona gore (kusavac itd.), čini prijelaz glagole koje posudiše iz madžarskoga. Kod teško objasniti i- deklinacijų po kojoj doduše
jevskog sufiksa -ъп i -lo. -java dolazi u grm- prema izvedenicama kad -avac, gen. — avca njih glasi prema prezentu -UJĢ > -ui preu- idu 'apstrakta, ali ne turske provenijencije.
Ijava od grmiti, lomljava od lomiti, odatle ap- tvori radne imenice od imperfektivnih gla- dešenom prema latinskoj konjugaciji na -ire Vilajet, gen. -a ostaje po o-deklinaciji. I tako
strahiran u mećava od metati, meljava od mlje- gola. U ovom slučaju sinonimi su mu sufiksi: (audire > auzi), prema kojoj se mijenjaju redom svi arapski apstrakti na -et, kao adet.
ti. Od pridjevskih osnova dolazi u tvrđava -alac, -ilac, gen. -aoca, -ioca (v.). Tada prvi svi rumunjski glagoli slavenskoga podrijetla. Zbog toga mi se čini da će to biti naša riječ,
od tvrd (ŽK trdnjavd). -njava dolazi, često elemenat sufiksa stoji u vezi sa sufiksom -va Da je ovaj sufiks produktivan, vidi se i odatle, apstraktum obrazovan s pomoću kolektivnog su-
u pejorativnom značenju, u jurnjava od ju- od imperfektivnih glagola, a ne s pridjevskim što mnogi glagolski neologizmi stvoreni za fiksa -et, -i (upor. vrlet, gen. -t) od praslaven-
riti, dernjava, krivnjava, kuknjava, pucnjava, sufiksom -av. Kako smo gore vidjeli, ove strano -irati idu po ovoj tvorbi. Varijanta skoga glagolskog korijena *avjo, aviti (v. ja-
tužnjava. -ava se nalazi i u hidronimima od distinkcije ne mogu se u svakom slučaju ta- -evati nalazi se poslije palatala: bicèvati, bi- viti), koji u hrv.-srp. kao i u drugim slaven-
imeničkih, pridjevskih i glagolskih osnova: čno odrediti. U štokavskom govoru nije t&- čujem, kuševati (kajkavski germanizam od skim jezicima dobiva obično protezu -/: ja-
Bregova, Trnava, Rèsava, Tamnava, a odatle liko raširen kao u kajkavskom i čakavskom. küssen) itd. Ovo -èvati mora se razlikovati viti; ali prilog ave može biti i bez nje, kao
avet 78 azä azä 79 azbāšča

veznik ako (v.). To je stari lokativ a-dekli- čilištu) latinskog je podrijetla. Riječ je ie., zam nije zabilježen u Bosni (ar. pi. aza od đen, govori bojažljiv uz bojazan f, gojàzljiv »koji
nacije ave, javě, očuvan i u starijem hrv-srp. prema Rozwadowskom u vezi sa ulica (v.). sing. uzv »član«), nego u cincarskom äza se lasno ugoji« pored gojazan, Ijubežljiv mjesto
javi, odatle s prijedlogom na javi »u stanju Lit.: ARj l, 124. Jurić, ZbNŽ 23, 292. »član savjeta«. Ijubažljiv, koji nije nigdje potvrđen, kao i u
nespavanja, budnosti« (opozicija san : java). Miklošič 5. SEW l, 34. WP l, 20. Vasmer. Lit.: Elezović 2, 490. Pascu 2, 110. sramežljiv od sram, darežljiv od dar. Iz pos-
Ako je tako, onda avet znači »ono što se jav- RSl 3, 260. Vasmer, GL 48. GM 20-21. ljednjih se primjera vidi da je pridjevski su-
lja, prikazuje«. azamogljan m (Mrnavić, 17.v.) »zarob- fiks -ežljiv dobiven apstrahiranjem i da se
Lit.: ARj l, 123. avoljiti, -im impf. (Srijem, srijemsko Po- ljeno dijete od kojega je bivao janjičar ili sluga zatim osamostalio. Na sličan način je nastao
dunavlje, Bačka, Futog) »dugo žvakati ili u dvoru sultanovu«. Taj turcizam (ar. adžem pažljiv od paziti prema pažnja, kao brižljiv
avgutār, gen. -ara m (Vuk) »riblji mrijest, valjati zalogaj u ustima«. Provincijalizam bez i turski oglan) nije potvrđen u narodnom prema briga. Postanje osnovnog sveslaven-
ova piscium condita, hajvar > kaviár (v.)«. proteze /- kao obično u turcizmima i madža- govoru u ovom obliku, nego Vuk ima dža- skog sufiksa -гпь, gen. -zni nije posve jasno,
Vadi se u Skadru iz ribe skakvice, skakve rizmima. Zbog toga može biti stranoga pod- moglãni pl., samo u frazi: nevaljaSi kao ~; jer postoji uza nj i varijanta -snb, gen. -sni,
(v.). Jede se uz časni post svaki dan. Od ngr. rijetla. zatim Popović u kolektivu džamogladija f u koja služi također za tvorenje apstrakta po
αύγοτάραχο, -ριχο »isto«, Grecizam koji je Lit.: Aleksić, NJ 4, 89. frazi Ima dosta džamogladije na vratu, gdje deklinaciji г ili α od glagolskih osnova. Pri-
ušao u narodni jezik preko grčkih manastira. je dočetak tursko-arapske složenice -ani za- mjeri su za to pjesan, gen. pjesni od glagola
mijenjen kolektivnim sufiksom -adija (v. -ad). peti, kod nas očuvan u pjevati (v.), basna
Lit.: ARj l, 124. Vasmer, GL 48. avorija f (16.V., Nalješković) »slonova kost,
fildiš«. Od tal. avòrio < lat. pridjev na -eus Prvi dio složenice je ime zemlje: Adžem »Per- od bajati (v.). Apstraktum pjesan, pjesni oču-
zija«, drugi dio je turska izvedenica oglan, vao se u radnoj imenici pjesnik, a na osnovi
eboreus za eburneus od ebur, gen. -oris, možda
aviđati se, -am pf. (Dalmacija, Pavlino- upravo perzijski plural od oglu »dijete«, koji asimilacije ρ — n > ρ — m i prema rodu ri-
egipatskog podrijetla preko etruščanskog (Bat-
vić, subjekti: maslina, čovjek, poslije rđe, bo- tisti). se nalazi još u ičoglan (v.). Rijedak je slučaj ječi basna, pjesan je običnija danas u govor-
lesti) = ovindati se, -am (od strâ) = ofindati da u turcizmima ispada početno a-. Možda nom jeziku u obliku pjesma f. Sufiks -snb,
Lit.: ARj l, 125. REW* 2847. DEI 380. ovamo ide i hercegovačko katoličko prezime gen. -sni nalazi se još u plijesan, gen. plijesni
se = antidati se (S.Rosa, 1764) »oporaviti se
(poslije bolesti), jedva doći k sebi«. Daničić Džamonja. f, odatle pridjev pljesniv. Odnos između su-
tumači kao ammendare od menda. Time se ävrc m (Srbija, Uzice) »nanus, sinonimi: Lit.: ARj l, 126. 3, 529. fiksa -snb i -гпь, koji služe u istoj semantičkoj
ne objašnjava v. Bolje: adventare, intenzivum manjo, maljenica, starmali, kepec«. Daniči- i morfološkoj funkciji, nije objašnjen. Oba su
ćevo izvođenje od ar. ifrit nije uvjerljivo. -az(a)n, -azna, -azno je pridjevski sufiks postojala već u praslavensko doba, ali samo
od adventre ili od ventus »zračiti se« > »opo-
koji postoji samo u hrvatskosrpskom jeziku, za sufiks -snb postoji litavska paralela u plu-
ravljati se« (prema semantičkom zakonu sineg- Lit.: ARj l, 125. stvoren od sveslavenskog imeničkog sufiksa ralu -sni; z od zn upoređuje se sa latinskim
dohe), upor. jtal. abbintari — (u Abruzzima)
-гпь, gen. -zni, koji se nalazi i u našem kao genitivom u võraga, -ginis.
abbenda »mirovati«, prov. aventar »zračiti«, ävrlj bävrlj (Vuk), prilog »amo tamo, ova- i u drugim slavenskim jezicima, a služi za Lit.: Măreţie 315. 316., § 362. k. 363 n.
sttal. avventare »baciti« je od ventus. Glede mo onamo, npr. kad ko kazuje kako je tu-
nt > nd (ngr., arb. i jtal. pojava) upor. planda marao kojekuda dok je što našao«. Vuk ne
tvorenje apstrakta ženskog roda od glagolskih Leskien § 521. Vandrák l, 643., § 653.
osnova po г-deklinaciji. Primjeri: prijazan,
(v.). Glede dv > m upor. menda (Teramo). kaže gdje se taj prilog govori. Zore ga je za- gen. prijazni od prijati, bojazan, gen. bojazni azbašća (narodna pjesma) = azbašča f (Ko-
Za a > o upor. oprtalj, ili je zamjena lat. bilježio u Imotskom (Dalmacija) averi j bàverlj od bojati se. Nepostojani samoglasnik a umet- smet) »osobito lijepa cvjetna bašta, cvjemjak«.
prefiksa hrvatskosrpskim prema oporaviti se u istom značenju, gdje je našao još dva jed- nut je u suglasničku grupu zn na kraju sloga. Drugi dio složenice je posve jasan. To je
(prefiksalno unakrštanje). nako građena priloga: ariani barlam nešto To umetanje, pravilno u našem jeziku, dalo perzijska riječ bagče > bašta (v.). Prvi dio
Lit.: ARj l, 81. 124. 9, 491. REW3 218. učiniti »uništiti što do temelja«; asii vâsli (v.) je povoda našoj jezičnoj svijesti da se dočetak se razno tumačio, kao äz »malen«, protiv čega
9212. 2860. Skok, ZRPh 54, 432. DEI 381. »zaman, zaludu«. Za às/i vâsli nađen je turski -an identificira s našim općim pridjevskim je Korsch tvrdio da je to ar. h'arz »zabava«.
uzor (v.), za ävrlj bävrlj i áriam barlam nije. sufiksom -ьпъ > (а)и (v.). Tako nastade uz Složenica bi prema tome bila arapsko-per-
àvlija f (Vuk, nar. pj., Otok kraj Vinko- Daničić je predlagao turski izraz âvâre olmak imenicu ženskoga roda boįazan-bojazni, pri- zijska i značila bi »vrt, bašta za zabavu«. Is-
vaca) = (metatezom vi > lv) àlvija (Ram- »besposličiti, trčati kojekuda«, odatle avarelik jazan-prijazni pridjevi prijazan i bojazan »koji pravnije će biti Elezovićevo tumačenje, koji
Ijani, Liješće, Lika, K) = hàvlija »dvorište »besposličenje«. To upoređenje ne objašnjava se boji«, rijedak u govoru, ali općenit u knji- u prvom dijelu vidi arapsku riječ hoss »carsko
oko kuće, crkve, manastira, široko, sa vra- ništa, ni značenje ni oblik. Očigledno je da ževnom jeziku u složenici bogobojazan »koji dobro, dvor« i tumači ovu složenicu kao »dvor-
tima, kamenom ograđeno ili posađeno«. S su ti prilozi stvoreni prema turskom obra- se boga boji«. Prema ovima nastadoše od gla- ska bašta«. To je to vjerojatnije što hass
turskim epitetom mermer(li) avlija (nar.pj.). zovanju kitap — mitât, tj. na taj način da golskih osnova gojazan »koji se lasno uzgoji« »carsko dobro« dolazi i inače u balkanskoj
Pridjev na -bsk: avlījskī = àvlínskí (vrata). je u drugom dijehi složenice prvi dio izmije- od (uz)gojiti se, ljubazan »srdačan«. Pored pos- toponomastici turskoga podrijetla, tako u
Na -ište: avlīSte »mjesto gdje je bila avlija«. njen dodavanjem drugog suglasnika da bi se ljednjeg oblika govori se i Ijubezan, gdje je e Azbukovica (Srbija), koja nema nikakve veze
Balkanski turcizam grčko-latinskog podri- izrazilo sve ono što. je u vezi sa značenjem mjesto a nastalo prema Ijubéžljiv.Od sufiksa -zn s azbuka (v.) nego znači »Bukovica kao carsko
jetla (tur. havlı = avh < lat. aula > gr. prvog dijela složenice. Jedino je pitanje da nastaje u vezi sa sufiksom -jiv (v.) pridjevski dobro«, Haškovo od Hasskõy (Bugarska) »car-
αυλή »Hof«) iz terminologije gradevinstva: li za prvi dio avflj i ariani postoje istoznačne konglutinat -ažnjiv, koji imamo u sablašnjiv od sko selo«, i čitav kraj zvan Has na arbanskoj
rum. avlie, bug. avlija, arb. avili »Hof, Pa- turske riječi. Dosada se nisu našle. Za bavrlj sablazan f ( > sablazniti), od koga po zakonu granici. Isto tako neće biti da su u prvom
last«. Prema ćefalija > κεφαλή balkansko av- upor. niže bavrljati (v. baviti). disimilacije nastaje -ažljiv. U tom slučaju dijelu arapski nazivi za biljke as »mrča« ili
lija može da potječe i direktno iz bizantin- Lit.: ARj l, 125. Zore, Palj. 56. pomiješao se s pridjevskim sufiksom -ež- hass »loćika« ili kakav epiteton ornans. Is-
skoga. Kako je to građevinarski termin, koji Ijiv, koji je nastao dodavanjem -ljiv (v.) na pravno je naslućivao već Daničić hoss »carsko
je sav na Balkanu turskoga podrijetla, vjero- äza pored azăja m (Kosmet) »kršćanin imenice kao što su boljezan f — bolježljiv dobro«, kritikujući značenje »mali vrt, voćnjak«.
jatnije je tursko posredovanje. Aula se nije kao član turskog suda uz kadiju«; -ja u azăja prema bolest — bolešljiv, grabež — grabežljiv, Lit.: ARj l, 126. Korsch, ASPh 8, 650.
očuvala na zapadu. Današnje aula (na sveu- je naš dodatak kao u odaja (v.). Ovaj arabi- pa se mjesto bojažnjiv, koji nije nigdje potvr- Eiezović l, 5. i JF 14, 207-8.
80 ažula

äzgan (Kosmet), indeklinabilni pridjev po- läzvärd > turski lacüverd, ar. lazwardl »lapis
red âzgbn, ãzgbn »bijesan, pust«, odatle ap- lazzuli«. U tal. azzurro ispušteno je /- jer se
straktum ãzgínhk, gen. ãzgmhka m (Kosmet) smatralo članom, upór. javor.
»bijes, pustahiluk«. Od pridjeva izveden je fe- Lit.: ARj l, 127. 5, 875. 935. Pleteršnik
3
mininum azginjãjka = ãzginjãjka = ãzgi- l, 503. REW 4959. DEI 388.
njača (Kosmet) »žena ili djevojka vesela, oho- aždaha (Vuk) = aždaja (Vuk) = haž-
la«. Igra složenih sufiksa -njajka = -njača hàja (Vuk) = aždaja (Kosmet) = aždava
upada u oči u ovoj izvedenici. Taj turcizam f (Vuk) = aždaj m (Kavanjin), sinonim za
osmanlijskog podrijetla nije kod nas zabilje- hala = ala (v.), zmaj (v.), drokun = drakun
žen izvan Kosmeta; nalazi se ipak u balkanskim
В
v.), pozoj (v.). Zamjena h SSL j i v razumljiva
jezicima, i to najprije kao indeklinabilni pri- je, isto tako dodavanje h pred turskim a. Ka-
djev u bug. azgăn »bujan, raspaljen«, u arb. vanjinov oblik je prema maskulinu zmaj ili
azgan = hazgan »bezobrazan, odvázán« i u drakun. Turcizam perzijskog podrijetla (až-
cine. azgîn »raspojasan, bijesan«. Odatle je iz- -ba1 je praslavenski imenički sufiks ženskog Prvo dodavanjem -ba na srednji rod: zloba
daha istog značenja). Figurativno značenje
veden apstraktum s pomoću turskog sufiksa -luk roda, živ i produktivan još i danas. Nalazi od zlo, grdoba od grdo, hudòba od hud. U ovom
»proždrljivac« zabilježeno je samo u Kosmetu.
(v.) kao u Kosmetu bug. azgănlăk »bijes, pa- se u svim slavenskim jezicima. Postojao je slučaju mogao je ispasti sufiks -ьп, jednako
Tu se to značenje razvilo u varijanti ažder,
sija« i cine. azgînlîche »tjelesne slasti, naslade«. i u baltoslavenskoj jezičnoj zajednici (litavski kao sufiks -ica od Toplica što je ispao u prid-
gen. ažděra m i u aźderajka f »proždrljiva
Turski pridjev azgin izveden je s pomoću istog -ýba, lotiški -iba). Da je živ još i danas, vidi jevskom toponimu Topusko,: gnjusòba od
žena«, gdje je dočetak -žder izazvao vezanje
sufiksa kao čališkan (v.) ili sürgün od glagola se iz neologizama kao što su dražba od drag gnjusan. Prema ovome stvoreni su apstrakti
za glagol žderati (v.). Varijanta ažder dolazi
azmak, a od toga glagola azdîsat, -sem, -sam »skup« (ne od dražiti) za tuđicu munta f »Ver- rugoba od ružan (poruga), tegoba od težak
i u Crnoj Gori i u bugarskom jeziku (ažder).
pí. pored azdisăvat, -sujem (Kosmet) = àz- steigerung« i *urudžba (urudžbeni zapisnik) (upor. teginja ŽK), tjeskoba od tijesan (upor.
Postoji također varijanta sa α > e: ežder m
disati, -šēm pí. »Oiiliti se, uzobijestiti se kad od uručiti. Pred -ba postojao je u starom crkve- pritešćati ŽK). -o srednjega Toda dobilo je
(u nar. pjesmi), odatle epiteton ornans kovča
se ko obogati ili kad se mlado čeljade uljubi noslavenskom poluglas б : -ьЪа. Zbog toga pre- znatno pojačanje analogijom u samoglasu
eždirlija »kovča nalik na zmaja«, također u
te postane nepošteno (Srbija), pobijesniti, laze pred njim velari u palatale (tip družba od 0 od sufiksa -ota, koji tvori također, apstrakta
narodnoj pjesmi. Ta samoglasna varijanta
pomamiti se (Kosmet)« i cincarski glagol az- drug, ne od družiti, zbog semantike). Taj polu- od pridjeva -(milota od mil, divota od div).
nalazi se i u arb. ežderha »zmaj, velika zmija«.
disire (oboje prema turskom aoristu azdı) »po- glas je nastao prijevojem od i glagola na -i-ti (tip Ovamo ide i utroba od pridjeva *otro, koje
Bit će zacijelo imitacija perzijskog izgovora
stati mekoputan, raspojasan«. Nije od turskog moliti, odatle molba i moba). Pred -ba vrši se nije očuvalo kao pridjev, nego kao prilog
ä u äždäha, perzijski plural äždärhá, odatle
kauzativa azdırmak »zavesti«, kako krivo uči se asimilacija bezvučnih suglasnika u zvučne unutra. Ovo -oba služi i za tvorenje pejorativ-
tursko ažderha i ažder »zmija«.
Pascu. (tip svjedodžba od svjedočiti, vršidba od vršiti, nih izvedenica, koje se raširuju s pomoću
Lit.: ARj l, 127-8, 3, 38. SEW l, 36. gozba od gestiti). Služi od najstarijih vremena drugih sufiksa, tako muškobana = muškobara
Lit.: ARj l, 126. Elezović 2, 492. Mladenov GM 97. Elezović l, 4-5. Kořínek, LF 67,
3. GM 21. Pascu 2, 110. Deny § 866. za tvorenje glagolskih apstrakta (nomina actio- od muško, čarobija, koje je dobilo -ija prema
286-9.
nis) od osnove primarnih glagola (tipovi: čarolija.
äzman (Srbija) m »nerast«, odatle pridjev ažrupati pf., u pismu vladike crnogorskog: berba od Ъьгаіі — berg s prijevojnom osnovom Kako sufiks -ina (v.) tvori također pridjev-
azmanòvit, sinonim za nerastovit, izveden u sobe manastirske ... nepravedno ažrupane ot kakva je u prezentu, parba od preti), a naro- ske apstrakte (milina od mio, bjelina od bijel),
oba slučaja s pomoću složenog sufiksa -ovit (v.). oficijala. Drugih potvrda iz narodnih govora čito se često dodaje na osnove izvedenih gla- nije čudo što se -ьЪа udružuje s njime: tâdbina
Turcizam (azman »silovit«) koji nije potvrđen nema. Značenje je »prisvojiti, oteti«. Od tal. gola na -i-ti (tipovi: služba od služiti, svje- od tat, stcslav. tatbba (tadzbina ŽK prema
u drugim balkanskim jezicima. < lat. usurpare. Latinizam preko njem. na dodžba od svjedočiti). U ovom slučaju može pridjevu tacki < tatski), tazbina od tast,
-irati: uzurpirati, uzurpiram. doći i na sam infinitiv (tipovi : vršidba od vršiti rodbina od rod, otadžbina od otac. Dvaput
Lit.: ARj l, 127. kosidba od kositi). Prema ovima je stvoren
Lit.: ARj l, 128. 1 od sintagme: zadužbina od za dušu, popud-
azur m (Marulić, rima sa valuri) »modra neologizam činidba. Služi za pravljenje takvih bina od po putu, ali najčešće služi i ovdje za
boja«. Od tal. azzurro arapskog podrijetla = ažula f (Korčula, Mikalja) = (s protezom apstrakta i od glagola ove konjugacije koji izvođenje nomina actionis od osnova glagola
làzur m »modra boja«, od srgr. (biz.) λαζού- j-, deminutiv na -icd) jažulica (Istra) = na su složeni s prefiksima: nagodba od nagoditi na -i-ti: čazbina od častiti, sôdžbina od sočiti,
ριον (upravo λίθος λαζούριος) ili preko njem. -ič jažulić (Istra) »kopča, petlja, spona, om- se, pogodba od pogoditi se, naredba od narediti. narudžbina = porudžbina od naručiti l poručiti,
Lasurstein, pridjev na -ыг > -an ažuran = breta, imbreta«. Od mlet. àsola, deminutiv odatle narudžbenica, postojbina od postojati,
Mogu ga zamijeniti i postverbali na -a: tedžbina od teći — tečem, sudbina od suditi,
lazuran, slov. lazurec, lazuren. U Srbiji tur- na -ula od lat. ansa, vlat. asa (Appendix Probi). nagoda pored nagodba. Prevladuju ipak iz-
cizam perzijskog podrijetla ladžuver m »mo- osudbina. Varijantu -bina drugi slavenski jezici
Lit.: ARj l, 128. 4, 503. Štrekelj, ASPh vedenice jednostavnih glagola na -i-ti (borba, ne poznaju.
dri kamen sa zlatnom žilom, tirkiz« < perz. 14, 526. REW3 491. DEI 322. dvorba, korba, seoba, od seliti, gozba, trudba,
Sufiks -ba odigrao je veliku ulogu među
tužba, rjeđe od glagola na -a-ti; kárba). No-
apstraktima u pogledu roda. Kako se svršava
mina actionis tvore se, rijetko doduše, i od
na -a, jednako kao i imenice ž.r. deklinacije
imenica: svadba od svat, svôjdba od svojta.
a, sva apstrakta ovoga tipa postadoše femi-
U posljednjem slučaju zadobio je kolektivno
značenje. nina. Kao živ sufiks povukao je za sobom i
apstrakta n&-ъka (tip ostaviti — ostavka), na
Pridjevska apstrakta tvori veoma često, ali -ava (tip držati — država), na -ina (tip mili
tada dobiva preda se o mjesto poluvokala ь: mio-milina), na -ъаа (tip pravda), kao i post-
-oba. To raširenje nastalo je na dva načina. verbalia na -aļ-ja (plata = plaća od platiti).

6 P. Skok: Etimologijski rječnik


82 baba bäba 83 bábun
-ba1

Tako se zgodilo, da je deklinacija -a, koja cijų) istoga sloga kao mama, tata, internacio- djev bablji poimeničen s pomoću -аса: băb- skom; j mjesto t nastalo je prema majka od
je prvotno bila nosilac ženskih živih bića, nalne djetinje riječi. Riječ je prastara. Ide u Ijača znači »iglu i neku kiselu jabuku«. S po- maja kao i ία/ο od tâjko; j dolazi još u pridjevu
postala i glavni nosilac apstrakta, za razliku baltoslavensku zajednicu kako dokazuju li- moću sufiksa -aja obrazovan je f pl. babaja od bábo bàbajin (Vuk, nar. p j.) koji Daničić
od latinskoga, gdje je sufiks -ium očuvao prvo- tavski boba, lotiški baba). To se vidi i odatle »trešnje koje se zovu i 'rskavice, ruštevi (v.)«. bez potrebe izvodi od perzijskog pridjeva bā-
bitno stanje da se apstrakta označuju kao ne- što se posjedovni pridjev tvori pomoću sta- Nije moguće izbrojiti svu metaforickú upo- bajane. Od turskoga baba i našeg sufiksa -in
živo. Međutim izgleda da je -a u ьЪа iste pri- roga sufiksa -ji: bablji, pored novijih babin trebu ove riječi u primitivnim izvedenicama. nije moglo drugo da nastane nego bàbajin.
rode kao u vlastela. Postojao je naime i oblik i bapski. U značenju »djedova žena« tvori Apstraktum se tvori s pomoću složenog su- Ali uporedi rum. babac. Kod Katančića do-
-bbo muškog roda, koji se nije očuvao kao hipokoristik s pomoću sufiksa -ka (upor. majka) : fiksa -uština: babúština f »besposlica«. Zna- lazi i femininum babajka prema baba i majka:
živ sufiks, nego samo u nekim riječima kao baka (18.V.), također »svekrva«, koji se može čajno je ipak da su ovu riječ posudili sv; okolni Sinka daj sladkog materí, babajki. Tu je tur-
što su jastrijeb (pseudojekavizam) pored pra- i umanjiti bakica, bakušica (Kosmet), aug- narodi na istoku: Rumunji babă, Madžari cizam prešao sasvim u sferu naših riječi.
vilnog jastreb (v.) i u golub (v.), gdje označuje mentativ bakètina. U značenju »stara žena« baba, Arbanasi babe, Novogrci βαβά. Od Od babajko pridjev je babajkov, a od babo
boju životinja. Misli se da se taj sufiks nalazi tvori ove augmentative: babètina, riječ koja složenica treba naročito istaći baba jaga, koja babov (Vuk), koji je poimeničen u bábovina
još u glu-b-ok = dubok, gdje je raširen prid- se upotrebljava i u prenesenom značenju u se nalazi i u drugim slavenskim jezicima i prema očevina. Čist turcizam očuvao se u
jevskim -ok. le. oblik glasio bi -Wio. Nastaje pejorativnom smislu »žena koja mnogo go- ide u slavensku mitologiju. Drugi dio tumači složenici babazèman m »staro vrijeme«. Me-
pitanje odakle potječe. Mislim da je iste pri- vori«, babùrina (glede sufiksa v. -urina) i se iz ie. oiga, riječ koja se nalazi u nvnjem. đutim izvedenica babačko m, koja se govori
rode kao i germansko -dom (engl. kingdom), babùskara — babuskera (v. i -uskara, -uskera). Ekei »gnjusoba«. Zatim spominjem našu pod- u Kosmetu, govori i za mogućnost drukčijeg
njem. -turn (Reichtum, od reich}, koji je prvo- Hipokoristik baba »stara žena, dojkinja« pot- rugljivu složenicu babosuk »domazet oženjen tumačenja sufiksa -ajko. U rumunjskom po-
bitno bio imenica, od ie. korijena dhē »po- vrđen je u 16. v. Bavljenje s djecom vidi udovicom«. Drugi je elemenat od šukati (v.). stoji babaca (odatle deminutiv băbăcuţa), a u
staviti«, stcslav. děJQ, u prijevoju o: got. doms se u izvedenicama sa -ica. Denominal babi- Baba dolazi i u toponomastici: Baba planina novogrčkom μπαμπάκας (izgovori babdkas)
(odatle rus. i búg. duma »riječ«). Stvnjem. čili ili bâbiti, bãbiti se »rađati« (Vodice, Istra), između Niša i Paracına i u Hercegovini. Isto pored μπαμπάς, zatim u rumunjskom băbae
tuom »čin«, upor. djelo s drugim sufiksom. òbabiti (ženu), također refleksiv (Sarajevo, Lika), tako i pridjev Babin (brijeg, most), Babin zub i odatle deminutiv băbăi f ă, koje riječi služe
Kao ova imenica što je u sklopu složenice pf. pored impf, obabìnjatì se (Vuk), dòbabo- (u Sloveniji) i Băbljak. Samo u hrv.-srp. za nagovor; sa babae slaže se rusko babaj. Iz-
označivala prvi dio kao apstraktum, tako je vati i òdbabovati (Dubrovnik). U kolektivu: postoji ova ista riječ i kao maskulinum, ali nenađuje onomatopeja babaka »glas žabe«
-ba od ie. osnove ba- u hajati., grčki φημί mo- babine· pored babinje f pl. (ŽK) »pohod žene u ovom slučaju ona je posuđenica iz turskoga u Lici, koju Vasmer izvodi iz turskotatarske
gla označivati prvi dio složenice kao apstrak- poslije poroda«, odatle babmjara f »porodilja« baba »otac, pradjed, starac, dobar čovjek«. riječi. Svi ti oblici vele da je tursko babá bilo
tum, upravo onako kako je grčka imenica (Šabac), u pridjevu ž.r. zbăbna (žena), koji I ta je riječ izašla iz djetinjeg govora, ali oz- rašireno na Balkanu sa -ka i sa -ja zbog toga
λόγος-λογία postala internacionalni sufiks za je obrazovan s pomoću prefiksa s (v.) kao skozna, načuje, kao tata, samo muško lice. Posudiše što je turski naglas bio babá, pa da se dobije
oznaku raznih znanosti kojih se sadržina sjajna itd. Kad se radi o izrazima za rađanje je i Rumunji baba »otac«, Bugari, Arbanasi paroksitona, dodana su ova proširenja. Upor.
izrazuje prvim dijelom složenice. Ali ima i djece, ova se riječ upotrebljava kao eufemi- i Novogrci. Opći je balkanski turcizam. Kod slično u rum. bajacă, v. badža. Ova dva su-
drugih tumačenja postanka toga sufiksa. zam i tabu, da se ne upotrijebi prava riječ. nas je dobila hipokoristički akcenat i dočetak fiksa tumače -ačko < -ák + -bko u Kosmetu
Iz pojma »stare žene« izlazi predodžba o na- -o: baba = babo »otac« (Vuk, 17.v., nar. pj.), i -ajko kod Vuka. Na ovo raširenje lako se
Lit.: Maretić 267., § 325 a,e. Leskien §§-
471.503. Vandrák 1,603, § 379. Iljinski, ASPh mreškanosti lica i sva ostala svojstva nezgrap- također »nagovor snahe svekru« = baba, gen. nakalamilo -ajko od naših hipokoristika tajko,
24, 224-226 i Jagićeva kritika, ib. 228-9. nosti. Sve to igra veliku ulogu u onomasio- babe (Kosmet) »djed«, odatle deminutiv bapče, brajko. Varijanta sa lj u babaljko zamjena je
Matzenauer, LF 17, 177 — 8. Osten—Sacken, logiji, naročito u izvedenicama. Baba kao me- gen. -eta »naziv djece za oca« i pridjev babin. j sa lj u udaljenim krajevima na Jadranu gdje
IF 26, 307-24. tafora označuje morskog raka, nalik na jas- Razlika je u akcentu prema babina duša »mi- se govori lj > j. Taj oblik potvrđen je samo
toga, odatle babica »ornala morska ribica« risna trava, majčina dušica«, od naše riječi kod Došena i u staroj bugarštici.
ba2, rijedak hrv.-srp. uzvik (inter j ekei j a) kao (Hrv. primorje), sa sufiksom -ьс (v.): babac, baba »starica«. Odatle izvedenica babajko Lit.: ARj 1,129.134.135.158.179.213. Mi-
izraz čuđenja (Marulić), nijekanja i potvrđi- gen. bdpca m »krupan orah« (Srijem, Vuk), »otac« (Vuk, l S.v., nar. pj.) = bàbaljko »po- klošič 5. Trautmann 23. WP 2, 106. Tiktin
vanja (Srbija, Stojanović) = bă -bă (Kosmet). sa sufiksom -as: habaš »cipo, skakva«, sa sufi- 137. Mladenov 12. Elezović 1,24.27.110. GM
očim«, također búg. babájko pored babajka
Nalazi se .i u bugarskom, gdje Mladenov raz- ksom -ić: babić »vinova loza crna grožđa«, sa 21. 22. Boisacq* 12ЛП. Jagić, ASPh 3, 727.
i rus. babaj, babajka. Naš hipokoristik babo
likuje ba također u trostrukom značenju. U sufiksom -bko, -zka: bábák, gen. bapka »buba«; Brugmann, SSGW 1897, 37 — 38. Isti, Anz-
mogao je nastati i od babajko »otac«, kojega
rumunjskom je ba uzvik negacije, ali je ra- s deminutivnim sufiksom -ica, pa na -ovina; IF 8, 133. SEW 9.26.268. Vasmer, RSl 4,154.
sufiks nije lako protumačiti. U Kosmetu se
širen i drugim nijansama. Nalazi se i u sje- Isti, ZSPh 6, 297. Ribarić, SDZb 9, 129.
babica »primalja«, odatle pridjev babački u naime govori babačko, gen. -a m »krupan, krepak, 205.
vernim slavenskim jezicima (češkom, polj- babočka plata, s promjenom sufiksa, i bavko- snažan čovjek«. Daničić je izvodio ovu našu
skom i ukrajinskom) većinom u potvrdnom vina, sinonim za babotrsovina »berberis vul- izvedenicu iz turskoga' apstraktuma babalık
značenju. Kao primarna interjekcija za iz- gáris«. Izvedenice od baba imaju najrazliči- babuin m (Mikalja, danas se ne čuje)
»starac, tast, punac«, koji je također posuđen
raz čuđenja nalazi se i u neindoevropskim tija značenja: babica »buba koja se zove i ba- »majmun«. Od tal. babbuino (14.V.)· Onoma-
kao babaluk (u Jukićevoj narodnoj pjesmi)
jezicima, kao u turskom. Indoevropskog je buška, babor«, babuška znači i »šiška«, babura topeja.
= rumunjski babalic »poštovani gospodin (na-
podrijetla, kako se vidi iz potvrda u avesti, i deminutiv baburica »buba«, baburača »velika Lit.: ARj l, 135.
govor Turčina za starijeg čovjeka)«. Daniči-
armenskom i u homérskom φή i u prijevoju žaba«; babor znači biljku, vrstu paprike i ćevo tumačenje nije ispravno. Sufiks -ajko može
bo (v.). plantago (također bábika); babica znači u ŽK babuń, gen. -una m starosrpska radna ime-
Lit.: ARj l, 128. SEW l, 36. Bruckner se protumačiti iz naših jezičnih sredstava.
»kup pijeska za popravak ceste«, drugdje nica (14.V.), u narodnom govoru potvrđena
9. WP 2, 136. Elezović l, 36. Mogao je doći na tursko baba prema tdjko samo za Nevesinje, ali bez primjera. Ta je
opet znači »izdanak, stup koji drži kuću i (Paštrovići) i brajko od tatko i bratka po za-
baba f »stara žena, djedova žena; u pre- izvedenica obrazovana s pomoću sufiksa -un
zemljanu peć bez pećnjaka, gvožđe ili na- konu semasiologičke srodnosti. Tatko > (v.) kao bjegun »bjegunac« od dosada nedo-
nesenom značenju prema bavljenju s djecom:
dadilja«. Pokazuje udvostručenje (reduplika- kovanj za otkivanje kose« (Buzet, Istra). Pri- tajko, bratko > brajko nalaze se i u bugar- voljno utvrđene osnove. Označuje pripadnika
84 bacati bà cati 85 bāčkio
bábun

predstavnik poganstva i hereze uopće. Dani- zabilježiti m mjesto b u Crmnici: močim oči denica stvorena s pomoću -ih bacilo n (Make-
bogumilske hereze, za koje se veli u starosrp-
čićevo izvođenje od baba ne čini mi se uvjer- = baciti oko na nešto »željeti nešto dobiti«, donija) »obor, stan, mjesto gdje se muze i
skim vrelima: bezboznyje i pagonyje babuny,
ljivo. zatim u Kosmetu impf, bacinjat, -am pored pravi sir u planini«, sa -ija (v.) bačija (Srbija)
bledivi i prokleti, zli jeretici ІгъЫегі, а za bá-
bačovati, bacüjem; lički prilog na dobac »da- »1° muženje ovaca, 2° mjesto gdje to biva,
bun bsku rečb određuje Dušanov zakonik oš- Lit.: ARj 1,136. Mladenov 13. Miklošič 6.
414. SEW l, 36, Balaščev, ZbJ 495-503, leko, koliko se može rukom dobaciti« stvoren 3° toponim«, bálija f (Kosmet) »stan, obor«,
tre kazne. Njihova hereza zove se babunska
Jagić, ASPh l, 432. Tiktin 203. Bruckner prema postverbalu od dobaciti, zatim iz južne s pomoću -ica : bacıca, femininum od bač (Ko-
vera. Idi, prokleta babunijo veli se u Nevesinju
643. CD 5,9.6,262.7,152. Skok, JIĞ l, 462-72. Dalmacije obacivati se, — obàcujem impf, mje- smet) »stanara, ona žena u zadruzi koja se
kad se nekoga tjera od sebe. Što se upravo
sto nadbacivati se. Opće je značenje »werfen, stara o mlijeku, mužnji«; s pomoću-wma (v.):
misli pod babunija, ne zna se. Kako je ta izve- babušina f (Vuk) »inguen, sinonim pobo- jacere« koje je samo hrv.-srp- i češko, dok Bu- bačevina f (Kosmet) = Ььсе іпа (Belíc, Dijalekti
denica dobivena s pomoću sufiksa -ija, vjero- čina (v. boK)<.( = pabušina f (Vuk, Srijem) = gari upotrebljavaju hvarljam > rum. flrli = 385) »mlekar, kao velika soba, sinonim ladnîk«.
jatno znači isto što i babunska vjera. Riječ panušina f (Lika) »potrbušina u svinje i če- vrljati, vrljiti (v.). Još valja zabilježiti značenje Postoji i pridjev na -bsk : bačijskī, imenica na
postoji još u búg. babunin, pl. babuni. Ime Ijadeta« = panjuša f (bez naznake gdje se »bataliti, napustiti« u Kosmetu i zabacit, -ište: bačište n »mjesto bačije«. Nalazi se s
Babım m potvrđeno je i u hidronimiji. Tako govori) »opna u guske« = panjušina f (Lika) zabacim »zaturiti, izgubiti« i prijevode (cal- istim značenjem u rum. baciu (izgovor bač).
se zove izvor u Hercegovini. U femininu »dojka u stare žene, sinonim dimnja, prepona, ques) iz turskoga bacit top »bankrotirati« pre- Balkanska riječ koja je preko rumunjskih
Babuna potvrđena je kao oronim. Tako se slabina«. Svih pet ovih varijanata, čini se, ista su ma turskome topi atmak, bacit lakrdiju »alu- nomadskih pastira prešla preko Karpata:
zove planina u srednjoj Makedoniji između riječ, ali tako preinačena da je dosta teško dirati na što« prema turskome laf atmak; pu- madž. bacs, bacsa, bacsó »Schäfer«, u poljskom
Prilepa i Velesa, koja počinje kod izvora ri- naći etimologiju. Mislim da se prvi Vukov ška baca (također bug.) prema turskom tuf enk i slovačkom ima značenje »oberschäfer«. Ne
jeke Istok nedaleko od Peći. Još postoji iz- oblik osniva na asimilaciji p — b > b — b atmak. Korijen je bak- onomatopejskog može se znati tko ju je od koga posudio.
vedenica dobivena s pomoću -(a)c: Babuna, selo kao, obratno, păperkovati (ŽK) »pabirčiti«. podrijetla, sa varijantom bah- u bahnuti > Dovodi se u vezu s ngr. μπάτσιος = γέρων-
u Boki. Znači zacijelo naselje sljedbenika Prema tome je pabušina, kako se govori u banuti (v.) »irruere«, Osnova bak- objašnjava σεβαστός u Epiru i arb. bac »drug«, koje dvije
ove hereze. Da ime planine Babuna stoji u Srijemu, ispravan iskonski oblik. U ostalim c i č pred z (imperativ baci, i baciti pred i -ti). riječi idu zajedno. Trebali bismo doduše
vezi s nazivom babun »bogumilski heretik«, je oblicima izmijenjen buni nj, jer se nije Oblik boati bio je prvobitan, ali ga je istisnuo pobližih obavještenja o semantičkoj vrijed-
kako se dosada obično uzimlje, izlazi odatle, znalo za osnovu. Očigledno je prvi slog bio imperativ bod (upor. junaci i junače). Ono- nosti epirske i arbanaske riječi. Arbansko tš
što u toj planini postoji selo Bogomila. Drugo prefiks pa-, koji izražava neprávo, kao u ja- matopejsko podrijetlo osnove bak- vidi se npr. (pisano c) izgleda da je posuđeno iz novo-
selo Tèhovo nalazi se na rijeci Babunici u istoj san — pajasan. Drugi dio bit će trbušina od u kobacati se (ŽK) za »koprcati se«. Osnova grčkoga, jer da je posuđeno iz bač, imalo bi
planini. Postoji još i ime plemena Babuni, koje trbuh. Zašto je ispao slog -tr, to se ne zna. bak- dolazi u bugarskom, češkom i ruskom
G. Balaščev ubicira u blizini Bitolja. Ime da glasi s, upor. arb. toponim Shas od stsrp.
Maretić izvodi panušina i panjuša od osnove kao i u čakavskom baknut »poljubiti« (na Cre-
je dakle potvrđeno i u antroponimiji, topo- Svačb. Ako je tako, onda je epirski oblik
pen-, koja se nalazi u glagolu peti (v.), što su) (tako i bug.), i u našim izvedenicama
nimiji i u izvedenicama: kao pridjev, apstrak- posudenica iz epirsko-slavenskoga bač. Grčko
bi također moglo biti, ali tada ostaju neobjaš- băkva f (Vuk) »mjesto gdje se stane nogom
tum na -ija, kao etnikum na -ьс i ime rijeke tš zamjenjuje uvijek í. Mislim da ova riječ
njeni Vukovi oblici, koji zacijelo idu u ovu kad se meće kamen«, bàkljati »versare, con-
na -ica. U jezicima, koji ovaj naziv posudiše ide zajedno, što se tiče postanja, sa stopanin
grupu. Možda Maretićeva etimologija po-
iz starosrpskoga, vidi se da je riječ dobila
tendere, blaterare«, možda i u bákati (jedan- (v.) iračkoga podrijetla. Ovamo ide još to-
maže objasniti gubitak sloga -tr. Jezična svi-
značenje »superstiţie« (upór. češ. bobonky kod
put, 16.v.) »increpare« i baknuti kod Marina ponim Bačka (se. međa, županija, zemlja),
jest je *patrbušinu »krivu trbušinu« počela Držića »capere, lucrări« (nedovoljno potvrđeno;
Brandia, Glossarium), u rumunjskom »čarolije« madž. Bacsmegye.
dovoditi u vezu sa osnovom pen. dubrovački argot: da i mi štogodi baknemo uza
(boboane f pl.), u madžarskom i poljskom Lit.: ARj \, 141. SEW 1,37. Bruckner 10.
Lit.: ARj l, 136. 9, 544. 620. 623. nj). Od bacati postoji još glagolski deminu- Barić, A lb. \, Isti, JF 3, 203-4. GM 29. Elezo-
»praznovjerje, coprija« (babona, isto poljski
tiv bacakati se, bacaljka f (Vuk), bacanj, gen. vić l, 35. Miklošič 414. Mladenov 19. Popovici,
zabobon). Miklošič pominje još hrvatski gla- baca f samo u Daničićevoj poslovici: nije bâcnja m »nassae genus« (Vuk) iz ribarske ter- Slávia 7, 22, Puşcariu, DLR 1, 409.
gol boboniti »murmurare«, što je zacijelo ono- mu bace. Od tal. bazza »(u igri karata) colpo minologije. Izvedenice dobivene s pomoću su-
matopeja. Nije u vezi s ovom riječi prezime fortunato, buona fortuna, vantaggio«, od ar. báča (Vuk, Vojvodina) »svekar«, u poslo-
fiksa -ka (v.), -aljka (v.), -(a)n (v.). Radna
stare hrvatske porodice Babanii iz Sane u Bo- bazza, morfén od bazz, »odnio je«. vici: Otići će báča, asiace snaša. Akcent je
imenica se tvori s pomoću -ač (v.). Postoji još
sni, gdje se spominje župan Babonig iz ple- Lit.f ARj l, 137. REW* 1011. DEI 469. hipokoristički. Ide zajedno s búg. baj, bajčo,
izvedenica s pomoću stcslav. sufiksa -anija
mena Babonežić (g. 1293) = Babonižić (ikav- bako, bačo. Nije identično s baca (v.), nego će
(v.) bacanija (nar. pj.). Kao onomatopeja
ski oblik, goričko pleme), koje je ime izvedeno bacati, -äw impf. (17.v.) s prefiksima iz-, biti naš hipokoristik od turskoga baba (v.).
dolazi i u bavarskom Batzen »udarac po ruci«,
od starog slavenskog dvočlanog tipa Babo- na-, nad-, po-, poz-, poraz-, raž-, od-, pod-, Daničićevo izvođenje od bač (v.) ne može se
patzen »udariti«, vjerojatno i naše pâcka f
něg (upór. Bratoněg). Bobonežić je bilo obr- pre-, z-, u-, uz-, za-} prema pf. baciti, bacim primiti, jer je ovo termin iz balkanskoga pastir-
»1° udarac po ruci, 2° mrlja od crnila«, odatle
nuto na osnovu pučke etimologije u Babo- (s prefiksima do-, iz-, na-, nad-, od-, po-, pod-, stva.
denominal packati (Hrvatska) = slovenski
nožić (upor. isto u imenu crnogorskog ple- póz-, pre-, pred-, pro-, raz-, u-, uz-, za-, z-). pačati u istom značenju. Zatim arbanska ono- Lit.: ARj l, 141. Mladenov 19.
mena Bratonožić od Bratoněg). Zacijelo je i Iterativ se tvori od baciti s pomoću glagolskog matopeja bace »zaušnica«, koja zbog c mora da
Babordi dalje skraćivanje od Babonožić, nas- sufiksa -va- (v.): bacivati potvrđen samo jed- potječe iz hrv.-srp. Upor. . i rusko bacatb bačMo, gen. -kijela m (16. v., Marin Držić,
talo zbog eufemizma da se izbjegne pomiš- nom bez prefiksa, inače u današnjem knji- »zvučan udarac dati«. posi.) »malj kojim se nabija kudjelja«. Potvrđeno
ljanje na bablje noge. Što se tiče značenja os- ževnom i saobraćajnom govoru postoji samo u narodnom govoru u Stonu baškelica »pirejka«.
Lit.: ARj l, 141. 160. 161. SEW 37. Mla-
nove bab- u babun, mislim da je dobro uputiti u prefiksalnim složenicama (do-, iz-, na-, od-, denov 19. Miklošič 6. Unbegaun, RES 12, Denominal na -ati bačkijelati, -am impf,
na srednjovjekovni idol bafomet, što je prekraja- pod-, raz-, pre-, pred-, u-, za-}. U jugoza- 44. Tentor, JF 6, 203. Vasmer, RSl 3,261. (potvrđeno također samo u poslovici). Daničić
nje imena Muhamed. U srednjem vijeku Mu- padnim krajevima govori se č mjesto c: ba- izvodi iz gr. φάσκελον »zvrčka«, što semantički
hamedova vjera bila je na Zapadu od doba cati, u Crnoj Gori baciti i bačivati. Taj je iz- bač m »stanar, planinar, glavar pastirskog ne zadovoljava. Bit će unakrštanje od naše
govor provincijalizam. Iz dijalekata treba još stana u planini, njem. Senner«, odatle izve- riječi bat (v.) i dalmato-romanskog leksičkog
Karla Velikoga pa dalje smatrana kao glavni
86 badanj badanj 87 badrljak
bačfcio

S obzirom na rusko bat'uška »otac, svećenik« Ovu našu germansku posuđenicu posudiše Skok, Slávia 15, 351. GM 22. 149. Mladenov
ostatka od lat. deminutiva na lat. (složeni sufiks) dalje Madžari bödön(y), bodon(y) i Rumunji 13-14. Korsch, ASPh 8, 650.
moglo bi se uzeti da je baťa sveslavenski
-icéllus: kslat. fūsticellus > tál. fusticello budăiu sa mnogo varijanata budacă (upor.
hipokoristik. Oblik sa c za ť mora da je posto-
od fūstis > *fuškio, gen.-kijela. Pored bat madž. bodoncd), budască, budaşcă (upor. madž. b âdil j m (Dalmacija, Pavlinović) = badîlj
jao i u panonskoslavenskom, kako se vidi
dolazi u obzir i unakrštenįe sa baccillum > tal. budiska), budălău (ovo je valjda iz madž. (Porát, Krk) = badi! (16. v., H. Lučić) =
iz madžarske posudenice bácsi, bácsikó i
bacillo, bakkiddu (Logudoro). bodalo), dok su bădan i bădănifă očito iz hrv.-srp. badü (slovenski, Kras) »ašov, lopata kojom se
bácsika. Za osnovu se značenja ima uzeti dvoje:
Lit.: ARj ì, 143. REW3 870. 3615. DEI ä) brat, b) otac. Izgleda da ovu dvojakost Riječ potječe prvobitno iz oblasti mediteran- bacaju masline pod kolo, Stechspaten«. Od
397. 1740. Skok, ZRPh 43, 405. skih izraza za drveno posuđe. Preko Nijemaca tál. (mlet.) badil(e~) »isto« < kslat. batillum.
osvjetljava kršćanstvo. Za kršćanstvo svi su
bačva f (13. v., dubrovački pisci, Vodice) ljudi braća, a u manastirskom govoru riječ i Slavena raširila se u istočnoj Evropi. Lit.: ARj l, 147. Pleteršnik 1,38. Šturm,
= bačva (Slum), nekada po u- deklinaciji je mogla dobiti i specijalan naziv za manastir- Lit.: ARj í, 145. Miklošič 25. SEW 106. ĞSJK 6,83. REW3 992. DEI 402.
Ьъсу (odatle u Vrbniku beči}, gen. Ьъсъ е, skog svećenika (upor. na zapadu skraćenicu Bruckner 19. ASPh 42, 14. Scheftelowitz,
fra < fráter i za manastirskog svećenika, za KZ 56,176. Stender-Petersen (kritika J. Janko, bádem m (Krk) »omindula (v.), mandula,
danas po a- deklinaciji, slov. bačva = bečva =
koga se inače kaže i pater). Ovamo ide i lit. Slávia 9, 347). Iljinskij, IzvORJAS23, 2(1921), amygdala, gr. αμυγδαλή, na zapadu, u
makedonski borna »1° dolium, 2° stablo u pro-
boczius, prabocsius, pl. boczei, praboczei »pra- 180-245 (tumači iz slavenskoga, što ne može Dalmaciji« = bájam, gen. -ama (Crna Gora,
rasla luka, na kojem je gore sjeme (Baranja)«.
djedovi«, ovamo ide možda i bačun »(Crmnica) biti). Kiparský 232. Aleksić, NJ 4, 89-90. ovako i kod nekih pisaca, ali ovaj oblik nije
Deminutivi na -ak bačvak, gen. -aka »doliolum«,
glomazan čovjek, veliki sanduk (u prenesenom ušao u književni jezik. Nije jasno kako je došlo
na -bka bbčbka > bačka (J. S. Reljković, meta- badava (Vuk, 18. v.), danas općenit prilog
značenju)«, izvedenica dobivena s pomoću tal. do d > j. Dvostruki oblici (dublete) nalaze
fora) »izvod«, toponim Baška (Krk) = Beška na čitavom hrv.-srp. području, ušao i u kaj- se i u drugim balkanskim jezicima, bug.
(Vrbnik) = Bisca (krčko-romanski, Krk), -one. kavski (zabadava u pismu Jagićeve matere,
Lit.: ARj l, 144.199. SEW l, 45. Mladenov badem, ali arb. bajanie pored badam i modem.
bečka (Vuk, ne zna se gdje se tako govori) žabodavę pored žabodavę ŽK), u značenju
19. Miklošič 6. Gombocz - Melich l, 314. Turcizam perzijskog podrijetla (badām > tur.
»pivarsko bure«, madž. bocska, rum. boşça, domaćih priloga »zaludu, uzalud (v.), zastunj,
Brükner, KZ 46,229. Miletić, SDZb 9, 263. badem).
na -ica bačvica f, toponim u pl. Bačvice (Split), (v.) (ŽK), utaman (v.), šumice (v.), utoma
Sobolevskij, RFV 64, 148, Vasmer, RSl 4,161. Lit.: ARj l, 146. SEW l, 37. Lokotsch
na -ić bačvić, na dva deminutivna sufiksa (v.)«. Dobiva još'-d(e): badavad (Vuk), ba-
-ica + bkb > -ilah, gen. -ička bačvičak, gen. 154. GM 24. Mladenov 13.
baćir m (Dubrovnik, pisano i baar) = dovad (J. S. Reljković; o < a kao u Uvoda).
-ička bačvičak, -ica + -ić bačvičić. Radna baar, gen. -ıra (Rab, Cres) »vrst dinje, Winter- Ovaj dodatak nije deiksa za pojačanje značenja, badrljak, gen. -Ijka m = bateljak, gen. -eljka
imenica na -ar bačvar, gen. -ara s pridjevom melone, cucumis melo«. Od mlet. i furl, baciro nego dolazi od denominala badavàdisati pored m = bataljica f = patrlj, gen. -a m (Vuk) =
bačvarevj-ov, bàivarskï. Od vlat. buttia, od »popone vernino« (< perz. > tur, bãkuré). badavàisati »besposlićiti« prema turskom patàljak, gen. -Ijka »komadić drveta što viri iz
buitis, sa tti > i kao u Arcar < Ratiaria, Lit.: ARj 1, 144. Kušar, Rad 118,18. Štre- aoristu -di koji je čest u našim glagolskim po- zemlje« (Crna Gora, Jovićević) = patrljak,
račun < ratione, puteu < puč. Prijelaz u kelj, ASPh 14, 515. Pirona2 30. suđenicama iz turskoga (upor. kalandisati v.). -Ijka i kolektiv patrlje — patrljica (Ston).
deklinaci j e w kao u pekva, mrkva, blitva, badana, gen. -e f (Kosmet) »krečenje, Prema zaludu, zastunj veže se s prijedlogom Ove riječi idu zacijelo etimologijski zajedno,
murva. Lat. й > ъ kao u solanu > slar. prevlačenje zidova krečnom vodom«. Turcizam za (v.): zabadava. Na zapadu se dočetno -a ali je nejasna varijacija samoglasa a > e >
Upor. buča i vucija. talijanskoga podrijetla (badana < tal. pàtina), mijenja prema drugim prilozima na -ice (v.) sonantno r (upor. krletka iz kaletka, v.), a i
Lit.: ARj l, 144. 220. MikloSič 25. SEW potvrđen još u bug. badana. ili -o (v. gore žabodavę, u kajkavskom -o: mijenjanje suglasnika p — b, t-d. Postanje bi
105. Bruckner 19. Isti, ASPh 42, 140. Pleterš- Lit.: Elezović 2, 496. Mladenov 13. zabadava). Radna se imenica tvori s pomoću bilo nejasno kad ne bismo imali baďUjica »1°
nik l, 9. 15. Skok, Slav. 29.a Ribarić, SEZb 9, sufiksa -džija: badavadžija »besposličar«. Po- struk trave od zemlje do cvijeta, 2° ono što
105. Mladenov 54. REW 1425. Korsch, badanj, gen. badnja m (13. v., Hrvatska,
red ovih oblika postoji u hrvatskosrpskom sa ostane od perja kad se čija«, s čim treba upo-
ASPh 9, 500. Jagić, ASPh l, 159. Vasmer, Crna Gora) »kada, kaca, (v.); velika šuplja
j pred -ava : badjavā (Bosna) = badjăva (Kos- rediti badaljika (v.), od imperfektivnog korijena
RSl 3, 263. Gombocz-Melich 429. Puşcariu, klada što kroz nju voda teče (Srbija, u tom
DLR l, 623. met), odatle badjavadžlja, bađavdžija (Belić), bod — (bosti), od kojega postoje tolike izvede-
značenju i slov. badenj, beden/}«, »veliki žetak«
zabadjava pored bodjãva, bodavá (Priština, nice. Pored ove imenice postoji još pridjev
baca m »brat od mila, kao bato — bráto, (Čilipi). Izvedenice su: deminutivi badnjica
α > o kao u Uvoda). Postoji jošte turski apso- badrljast izveden s pomoću sufiksa -aii (v.)
brale (v.)«. Ovaj se hipokoristik upotrebljava »bačva kojom se za vrijeme berbe prenosi
lutni superlativ tipa bom boş »posve prazan«: »spinosus, bodljiv«, koji također upućuje na
i za druge ljude, koji nisu brat, onako kao grožđe« (Srijemsko podunavlje, Futog), bàdnjîc
bàmbadàvã »posve uzalud«. Oblici sa j su osnovu bad-. Njegovo značenje preneseno je
bata, brojne, brajnče (ŽK), koji se kažu svakom {-ic mjesto -ić kao u Konjic) = badnjić, augmen-
balkanski: búg. bódévá = badiavá — badihava, i na duhovno polje »osoran, pršljiv« (Dalmacija,
odraslom čovjeku. Basta, bastıca upotrebljava tativ bădnjina', sa -ara (v.) badnjara »vodenica,
arb. badjava. Ovaj je turcizam arapsko-per- Podgora, Pavliuović). Od iste je osnove i
se u bugarskom i za oca, tako i u srpskom, potočara« i pridjev bàdnjev sa -ev (v.), koji ne
zijska složenica bād-ī-haiva, bad hewa, odatle denominal badrljati se »srditi se na malenkosti«.
gdje je oblik Jí = ć došao iz crkvenog jezika: bismo očekivali s ovim posebnim sufiksom.
asimilacija već u turskom badava, koja znači Pridjev bi se mogao upoređivati sa Ъъагыг kod
bašta »otac, starješina u manastirima«, odatle Vokal a je nastao iz poluglasova ъ, ь (upor. u
»što uzrokuje zrak«. Metafora je kao i u drugim Domentijana i Save (13. i 14. v.) koji sadrži
baština »očevina, naslijeđeno dobro« o kojoj Krašiću ЪЫъп), gen. bîdnja). Također toponim
jezicima: njem. aus der Luft greifen »izmisliti«, dva pridjevska sufiksa Ьъагъ »bodar, badar«
v. niže. Ispravan narodni oblik baca nalazi se za izvjesnu konfiguraciju uvala. Nalazi se u svim
naše govoriti u văzduh. Drugi elemenat slo- + -ъпъ. Ali značenje ne ide. Mislim da se i u
u čakavskom i štokavskom kao pridjevski slavenskim jezicima, ali ne postoji u baltičkoj
ženice hàva f »zrak, văzduh, klima« postoji gore spomenutim riječima radi također o
toponim: selo Batina, odatle Baćinsko jezero grupi. Zbog toga nije opća slavenska posuđe-
kao posudenica sama za se u Bosni, kao i u osnovi bad-bod-. Samo je d bilo izmijenjeno
ili Peraško blato kod Ploča; Batin Do pod nica iz· pragermanskoga, nego ispravnije iz
bugarskom, arbanskom i cincarskom (avae~); u í prema bat (v.), samoglas r unesen je u
Kozarom, poimeničen sa -(a)c: Baćinac, poznijeg stvnjem. budin (upor. stengi, byden),
baduhava zvala se u Bosni i vrsta poreza riječ prema krlj (v.), a ρ mjesto b prema parijez
gen. -пса kod Smiljana u Lici. Upór. i de- a ovo iz lat. butina, kod Hesycha βυτίνη. (Truhelka).
Njemačka riječ butin > Bütte posuđena je (v.). Te su riječi u neku ruku sinonimi pa su
minutiv Baćica (brdo, Srbija). Gerov poznaje se mogle unakrštavati. Pored gornjih varija-
kasnije kao puta (ŽK) »drvena posuda koja se Lit.: ARj l, 147. SEW l, 37. Elezović
baťo, bajo, bačo, baťa »fráter natų major« l, 25. 52. JF 14, 199-200. Lokotsch 160. nata postoji još bazdrljika (Vuk, Baranja)
prema bašta, pridjev baštin, deminutiv bastıca. nosi na leđima«, odatle putunja i rum. putină.
badrljak 88 bağana bağana 89 bağına

istog značenja kojeg i badrljica. To je pejora- zbog težnje da se izbjegne baiki, jer bi nastao kod nas ni na Balkanu. Ide li ovamo bàgane, kûn (Lika, Liješće) »stari austrijski bakreni
tiviziranje istoga tipa kao cüsra za cura (ŽK) homonim sa Baška., i paški; kako je to gladan gen. bàganeta n (Srbija, Milićević) koju riječ novac od 4 novčića«. Osnovna lat. riječ baca
prema srati, ovdje prema bazdjeti (v.)· kraj, možda je -uš- došao prema gladuš. U rim- Daničić također identificira s bağana »dijete«. »jagoda« očuvana je u bôkva f (Vuk, Dubrovnik,
Lit.: ARj \, 148-9.213. 9, 699.705. sko doba Vegia (Ptolomej) preko lokatīva Vegiae Lit.: ARj l, 149. Dalmacija), deminutiv na -ica bokvica (15. v.,
> Bigi (Ravennas) od Vegium (Plinije). Nasuprot Vuk) = bukvica »germen, plantago«. Berneker
badìa f (Vuk) »rupa na kući kuda dim izlazi; Bagu nalazi se na Krku brdo Bag (betacizam bagarija f »remen«. Prema potvrdi kod izvodi tu riječ od bok (v.). Lingvistička geogra-
dimnjak«, odatle bodženjača f »motka duga od je potvrđen već kod Ravennasa,upor. još Bôľ); Belostenca bila bi to kajkavska riječ koja se još fija govori u prilog posudenice iz dalmato-
ognjišta, od badže, te se njom otvara i zatvara i > 6 > a i velami izgovor gi > g kao u nalazi u slovenskom i rumunjskom bogărie romanskog jer bok ne objašnjava ni značenje
badža« (Lika), obrazovana s pomoću složenog giman, dokazuju da je toponim ušao u hr- i madžarskom bagaria. U kajkavski je došla ni oblik, -va mjesto lat. -a je kao u murva <
sufiksa -en + -jača (v.), složenica bodzámét vatski jezik kroz dalmato-romanski medijum. preko madžarskoga. Gombocz-Melich l, 222 lat. morum. Baca je u romanskim jezicima ta-
m (Hrvatska, Vuk) »dimnjačar« od mesti u Lit.: ARj l, 149. 151. Krahe, GN 40.76.102. je označuju kao mongolsku, osmanli j sku' i kođer ime biljke, kao »Hagebutte« itd., tal.
drugom dijelu. Turcizam osmanlijskog po- Mayer l, 355. Skok, GIZM 31, 153.32,119. perzijsku. bagatto »ceitis austraiis«.
drijetla (baca »kamin«), nalazi se u svim bal- Klaić, Zemljopis 1,111-112. EJ 5, 215. Lit.: ARj 1, 149.728. Pleteršnik 1,9. Gom-
Lit.: ARj l, 149.
kanskim jezicima: rum. bageaca, bajacă, gdje bağa f (Vuk) »nekakva konjska bolest«, bocz-Melich 223. Miklošič 17. SEW 1,68.
je dobila isto raširenje kao babacă (v.), bug. DEI 404.
odatle pridjev bàgljiv (konj) obrazovan s po- bagāš, gen. -aša m (17. v., Vuk, Crna
badža, arb. baxhë, baxha (Berat), ngr. μπαν-
moću sufiksa -ljiv (v.). Petranović ima mjesto Gora, Paštrovići, Ljubiša) »žitna mjera od 10
τσας (čitaj bądź ás). toga sufiksa bàgljav, valjda iz govora Crne bagazija f »platno bojeno« (prema potvrdi
oka«. Nije naša izvedenica na -as (v.). Upor.
Lit.: ARj 1, 151. Mladenov 13. Lokotsch Gore. Postoji još i bažljiv (Vuk) sa g > ž. -usius u barcusius (v.). Miklošič pomišlja na iz Belostenca i Voltidija, kajkavska i dalmatinska
167. GM 22. Vuletić-Vukasović, ZbNŽ 1,35. Vrčević ima glagol obaglamiti »oboljeti od arbanasko vrelo, ali ne spominje preciznije riječ) = bogosíja f (Kosmet) »pamuk ili platno
bage« (za konja). Taj glagol još jače zamršuje koje. Ne vidim koja bi to arbanaska riječ mogla aleve (= crvene, v.) boje, nekada donošeno iz
bsidžāk m (Vuk) »a) stegno (v.), b) opanak Skadra«. Turcizam (bogasi »platno za postavu«).
pitanje postanja. Daničić kaže da je riječ turska, biti. Opravdano je pomišljati na vezu sa tal.
od kože s goveđih nogu, nožanj (v.)«, odatle
ali ne kaže koja. Postanje nejasno. A i bolest baga »sacco di pelle, otre«, furi, bage f »vaso Lit.: ARj l, 150. Elezović l, 52. Štrekelj,
naš deminutiv badžačak obrazovan s pomoću ASPh 14, 515. Miklosich, Türk., Nachtrag
nije utvrđena. Niti se pravo zna gdje se te di pelle per contenére e trasportare vino ed
našeg sufiksa -ъЫ (v. -ak); badžaküja f (Vuk) l, Hälfte 8,2,79. Lokotsch 324.
riječi govore. Kako značenje riječi nije tačno altri liquidi«, zatim sa furi, bagón »buraciot =
»zlatan novac holandskí na kom je čovjek raši-
utvrđeno, nije isključena mogućnost veze s barilotto« (v. vagan). Pretpostavlja se da je to
renih nogu«; obrazovan s pomoću turskoga bägav (Vuk, nar. pj. i posi. 18. v., Baranja)
pridjevom bagav i s ostalim izvedenicama predie. (ligurska) riječ u srodstvu s egejskom
sufiksa -li (v.). Od tur. bacak »Bein«, bacaklı pridjev »hrom«, odatle poimeničenje sa -(a)c:
koje idu u konjsku terminologiju kao i baga. φάκελος »svežanj«. V. poculica.
»langbeinig«. -ica (v.) băgavac m, bagavica f i denominai
Lit.: ARj l, 149.150. 265! 8, 302. Ovamo treba uvrstiti još i bagelj »čovječić,
Lit.: ARj l, 151. Škilji? 111. òbagaviti pf. »ohronuti, tj. postati bagav« (u
bagajlija f, u Petranovićevoj narodnoj pjes- homunculus« < mlet. baga »otre« > (metafora) Lici). Vuk poznaje tu riječ u konjskoj termino-
badženāk m (Bosna, Dalmacija, Podgora, mi: gdje polecę jastreb tica ljuta..., a za njime »uomo soverchiamente grasso« < mlet. baghelo logiji (v. gore baga) s umetnutim n bângav
Pavlinović) = bodzának (Kosmet) »muževi dvije bagajlije. Drugih potvrda nema ni iz »piccolo otre«. Od baga je na -aticum >-age (konj) u istom značenju. Taj oblik nije ubi-
dviju sestara su među sobom badžanaci«, naših pisanih ili usmenih vrela, kao ni iz i fr. bagage > bagažą f »1° prtljag, 2° (pejora- ciran, ali se nalazi u bugarskom bangó m =
»pašenog (v.), svak«, odatle hipokoristik badžo drugih balkanskih jezika. Ni značenje nije tivno) rđava mladež«, s promjenom sufiksa pangó m »hrom, kusast đavo, đavolov epitet«.
m (Dalmacija, Podgora?, Pavlinović). Nala- jasno. Prema Daničićevu tumačenju narodni tal. bagaglio (preko bagaggi > bagai) > bagaj Mjesto òbagaviti (u Lici) Vuk ima u istom
zi se i u bug. badžanak (istoga značenja). je pjevač izopačio tursko bile-bagli »ptica (І8. v., Kuhačević, saj < lj kao Veja < Veglia). značenju denominai òbangaviti, koji također
Turcizam iz oblasti srodstva (pacának »djever, nalik na sokola«. Lit.: ARj 1, 149. 150. Miklošič 6. DEI nije ubiciran. Prema tome bagav i bangav idu
muževi jev brat«). 403. 'Štrekelj, DAW 50,3. Isti, ASPH 14, bez ikakve sumnje zajedno; băngav je po
Lit.: ARj l, 149. 515. REW 850.
Lit.: ARj l, 151. Elezović l, 35. Mladenov postanju ciganski pridjev pango = sanskrt
13. bàgalj gen. bàglja m (Vuk, Srijem, Banat) pangú »hrom«. Kod nas je dobio prema značenju
»navil j ák« (v. vile) = bàglja f (Vuk), odatle bagatela f (16 — 17. v., Poljički statut,
sufiks -av (v.) kao turski pridjevi ćorav, ćelav.
bag1, pl. bazi m (Vuk, nar. pj., u izrazima deminutiv· bagljić, gen. -ića, bàgljica (Vuk) Vuk čuo u Vojvodini, danas općenito u hrv.
(v.). Ciganski pridjev ušao je u konjsku termi-
zlatan sahat s bazima, bag od sahata) »lančić«. i denominai bàgljatì. Možda ovamo ide1 i gradovima) »neznatna stvar«. Denominal na
nologiju posredstvom njihova trgovanja konji-
Turcizam (bag »verižica«), nije drugdje po- vokal, gen. vakla m (ŽK) u značenju otkos -isati bagatèlisati, -šēm pf. »omalovažavati,
ma. Problem ostaje zašto je nestalo n u bagav
tvrđen. (ŽU). Daničić rastavlja bogalj m od baglja f. nipodaštavati«. Od tal, bagattella »id.«, de-
i veza sa baga f. Kad bi bilo utvrđeno značenje
Prvi oblik identificira s madž. baglya u istom minutiva od lat. baca sa dvostrukim deminu-
Lit.: ARj l, 149. te imenice, femininum bi se lako protumačio
značenju, a drugi izvodi iz gr. φάκελον »sve- tivnim sufiksom -atta (varijanta od -Uta >
prema pjega-pjegav, tj. iz pridjeva je nastala
Bag2, gen. danas Baga, u 15. v. Bgam(H95, žanj«, što ne odgovara ni fonetski ni serna- -etto) i -ella. Talijanska je riječ postala evrop-
imenica odbacivanjem pridjevskog -v. Vjero-
potvrđen lok. Na Bgu), predrimski i pred- siološki. Oba se oblika ne mogu rastavljati. skom. Preko austrijskonjem. ušla je u hrv.-
jatno u vezi s ovim pridjevom stoji i obaganjati
slavenski toponim (grad u Podgori), tal. Carlo- Gombocz-Melich nemaju madž. baglya. sŕp. i madž. Mjesto -ella dolazi i sa sufiksom
(Lika) = òbangaviti (Vuk).
bago koji se i kod nas često upotrebljava kao Lit.: ARj l, 149. Skok, ASPh 33, 372. lat. -inus > -ino 'u bagatîn (slov.) »kleine
Karlobag [ime prema gradačkom nadvojvodi Münze« < mlet. (1274) i tršć.-tal. bagattino Lit.: ARj l, 150. 8, 302. Mladenov 16.
Karlu koji je obnovio mjesto 1579], pridjev bağana f (Vuk) »koža jagnjeća«. Akcenat je »novac zvan i piccolo (odatle u ŽK nlmam ni 410. SEW 42. Miklošič 7.
na -bsk baguški (zakon, kumfin boguški), neo- sumnjiv. Prema turskom bağana »jagnje«, pikule »nemam ni prebite pare«) > (sa meta- bagina f = bagína (Prčanj) »solen, Seemu-
bičan umetak kojega postanje nije objašnjeno, odakle taj turcizam potječe, bio bi akcenat tezom i njem. izgovorom b/g > p/k s promje- schel«. Dalmato-romanski leksički ostatak od
možda prema etniku Bagužan; umetak j e nastao bağana. Nigdje drugdje nije zabilježen, ni nom sufiksa) patakûn, gen. -úna ŽK = bata- lat. vagina, sa v > b u Dioklecijanovu ediktu
90 bagra baguda 91 bäh
bağına

(bagina spathae), katal. boyna i s očuvanim se inače zove pagar (iz porodice sparidae). baguda f (18. v., M. A. i J. S. Reljković, Od iste su osnove denominali bahati impf,
velarnim izgovorom gi kao u giman, galatına Ali to bi trebalo istom utvrditi. Na osnovu pridjev svitla ι—', kod Rapića svilena ~) prema pf. bahnuti (na-, iz 17. v) > banuti
(prema mlet. vazina, furl, vazine). neodređenog značenja »nekakva morska riba« »krijesnica«. Pridjev na -ъп baguđni. Daničić = bănuţ, banem (Kosmet) »lupiti, udariti«
ne može se praviti naučna etimologija. Svakako pOmišlja na tal. baco »svilena buba«, čime se ne pored »neočekivano, iznenada doći«, iterativ
Lit. : Rešetar, Stok. 225. REW3 9122.
se ta Vukova bagra mora izlučiti iz gore spo- objašnjava pravo ni značenje ni sufiksni c > g. bàhtati (Vuk), b-īhat impf, »mnogo trošiti
menute bagra »purpura«. Pored stcslav. bagri Lit.: ARj l, 151. DEI 398. nečega bez potrebe« (Brusje, Hvar), baharat
baglàme f pl. a) »gvozda što drže vrata za »skriet« postoji još bagor u ruskom i denominal impf, »tandrljiskati, udarati, praviti galamu«
dovratnik, sinonimni izrazi särke (v.), brtvjele bağrın »bojadisati purpurom« u ukrajinskom, bagulîna f (Božava) »bastoncino«. Od lat. (Smokvica, Korčula), baharatı (Kućište, Brač)
(v.), panti ŽK, posuđeni će iz madž., tal. i ruskom i bugarskom. Odatle: pridjev hagren (13. baculus pastoralis (9. v.) > tal. bacalo (15. v.) = »šuškati«, odatle imenica na -ija bahàrija f
njem., domaći je sinonim samac m i samica v.), obrazovan s pomoću pridjevskog sufiksa bägol (Romanja) sa deminutivnim sufiksom »pomorski izraz za nepomorce«. Odatle augmen-
f u Istri«, b) »članak u noge« (bağlama), c) -ino. Od istog je korijena (keltskog, ir. bace
-en (v.), očuvan je u poimeničenom obliku tativ bašina f (Vuk) »buka, vika«. Još postoji
»mala tamburica od 3 žice« = bağlama i bagrem m (također u bugarskom, s asimilacijom »zavinut štap«) sa deminutivnim sufiksom -ītta denominai basiti impf, »udarati u bah«, zabašiti
bağlama f (Kosmet u značenju pod d). Bal- b — b > b — m, upór. bedem < tur. beden), > -etta baketa f (Vuk, Risan, Perast) = ba- pf. »zanijekati« i pridjev izbašan (16 — 18. v.)
kanski turcizam osmanlijskog podrijetla (turski bagrena f = bagrema f (Šulek), odatle bàgrenica kita (16. v., Marulić) »štap, šibika, prut, pa- koji kao da znači »oslobođen, slobodan«.
apstraktum ili apokopativni infinitiv bağlama »biljka robinia pseudoacacia«, odatle pridjev lica« < tal. bacchetta, furl, bakete. Ne zna se Kako se iz prefiksalne složenice vidi, bäh m
»vezanje« od bağlamak »vezati«), nalazi se još u bagrenov i izvedenice na -(a)c, -ica : bagrènac, gen. kako se etimologijski odnosi čakavsko (Istra) je dobilo i značenje »odricanja, poricanja«
rum. balama (s nejasnim gubitkom g}, bug. -ènea m »neka trava«, bagrenovac »med iz cvijeta bakul »gryllus domesticus« prema tršć. bacalo, koje se razvilo iz negativnog tvrđenja lupom
bağlama i arb. bugiarne, sve u značenju podn a. bagremova«, složen pridjev bagrovidan (potvr- bakula f (Molat) »babura slična pauku, živi ruku ili nogu. Od ovoga značenja ima glagolska
Značenje pod c mogu da objasne samo poznava- na vlažnim mjestima, tijelo joj je kao dio sto- izvedenica zabašuriti pf. prema impf, zaba-
đen samo jedanput, u 15. v.), denominali
oci toga instrumenta. Nejasno je također obagriti pf. »obojiti bagrom« (14. v.), zabagrět, nogę« i bakljača f (Šulek, Makarska) »neka šurivati, gdje je zabašiti rašireno glagolskim
kako je ovaj apstraktum mogao postati antro- krupna kruška« (bila bi izvedenica na -oca, sufiksom -ur- (v.), u Kosmetu bez samoglasa
-im pf. »zarđati od nečistoće«, obagrêt, -îmj
ponim, prezime Bağlama kod katoličkih Hrvata. ubagrêt pf. »pocrveniti, zarđati« (Kosmet). naš ili romanski sufiks, ako ide ovamo.) u : zabaštrat, -am pf. prema impf, zabaštrāvat,
Vjerojatno se mora poći od značenja »spre- Ime cara Konstantina Porfirogeneta pre- -avam u istom značenju (s umetnutim t
čavanje konzumiranja braka«, tj. stavljanje Lit.: ARj l, 159. Cronia, ID 6. Nemanić
vode neki naši historici Bagrenorođeni. l, 28. Štrekelj, ASPh 14, 516. REW3 8742. između sr kao u oštar, v.). Upoređenje sa
štapa između bračnih drugova kao kod Tristaną Postoje dva tumačenja postanja ove riječi. DEI 395-6. 399. stcslav. bъhъmъ pokazuje da je α u svim ovim
i Izolde. Odatle je riječ prenesena na one koji riječima postalo od poluglasa ъ. Isto tako i
Prema Bariću, bagra potječe iz ie. *bhogoros
su rođeni u takvim prilikama. od iste osnove od koje i gr. φώγω »peći«.
bàgun, gen. -una m (Vuk, Hrvatska) »svinja u baš < bbšb (također slovenski i madžarski).
Lit.: ARj l, 150. Elezović l, 25. Mladenov kovrčastih čekinja«. Deminutiv na -ьс > -ас
Prvobitno bi značenje bilo *gorući > crven. Jedino bi se u pridjevu bahat moglo dopustiti
13. GM 22. Lokotsch 173. bagúnac, gen. -пса (Vuk). Riječ je engleska
Polazno značenje bilo bi »žariti« potvrđeno u prvobitno a s obzirom na rusko bahatb »hva-
u talijanskom izgovoru bacon »ventresca di stati se«, ali Bruckner i Scheftelowitz dovode
rus. bagatb »vatra koja tinja«. Kako za bagra maiale affumicato«, frč. bakkō, već u srlat.
bagoče f pl. (Stulić) »maxillarum nervorum nema drugih ie. paralela, ova je etimologija ovaj glagol zajedno s rus. baharb »čarobnjak«
convulsio«, u Dubrovniku .»vilice« (Deanović). (941) baco, gen. -onis.
kombinacija koja ima malo vjerojatnosti. (v. niže bahoritf) u vezu s grčkim φάσκω,
Riječ nije potvrđena u narodnom govoru i Ne postoji stcslav. bagzrb m kako navode Lit.: ARj l, 151. DEI 399. tako da ispada iz veze s bah < *bthí. Poluglas
ne zna se gdje se govori. Nije zrela za etimo- Berneker i Barić, nego samo bagrb. Ranije je б može i ispasti: zapšiti »zanijekati« < za +
logijske ispitivanje. bäh, pridjev i poimeničen kao maskulinum, bìs-i-ti (upor. glede značenja zabašiti").
Mladenov označio slav. bagrí, bagriti kao pra- »a) prasak, lupa, vika, b) preneseno na psihološko
Lit.: ARj. l, 150. Rešetar, Štok. 225. slavenske riječi od osnove bag »bojadisati Praslavenski onomatopejski korijen bih- je
polje: ohol, oholica«. U vezi s prijedlogom u (v.) niži prijevojni štěpen od buh-, koji se nalazi
uopće«, zatim »bojadisati crvenom bojom«.
nastaje prilog ubah (redovništvo ubah zagovori u buknuti, bûhnem pf. (na-) »provaliti«, impf.
bagov m (Banat) »prosti duhan«. Nalazi se Ali prvo značenje nije potvrđeno. Najbolje se održati bogu, Glavimć) > uba, koje dolazi bušiti »udarati, bacati, bučno padati« (upor.
još u rum. băgau m u istom značenju. Posu- će biti ako kažemo da je postanje nepoznato, i zajedno s prijedlozima na (v.), s (v.), u sve- zabušiti se ä vodu ŽK), nabušiti se, impf.
đenica je iz madž. bagó. U značenju »ostatak ako nije posuđenica iz gr. πορφύρα > *ргаЬъга,
tostefanskom hrisovulju ni и Ъъпъ »nikako«, buhati, buhai m (sa -äc, v.) »ćuška, zaušnica«;
duhana u luli« govori se bogus m (ŽKU i sa metatezom i disimilacijom *bragra > bagra, u starijem hrv.-srp. u bah »durchaus, svakako, pridjev na -av (v.): bühav »mollis« = bühavan
Lika). Ista riječ, koja dolazi također iz madž. kao što je i lat. purpura iz grčkoga. S ovom riječi upravo«, danas zamijenjeno sa baš (v. kasnije). (sa dva pridjevska sufiksa), imenica bûhovica
bagos, govori se još u slovenskom, slovačkom teško da će biti istoga postanja bâgra f kojoj U Pomieru, Premanturi i Medulinu ubah f »terra soluta«. Ovamo ide još s prefiksom
i kod erdeljskih Sasa. je prvobitno značenje iz marvogojstva zabilje- znači »neprestano«. U narječjima dolazi prilog pod- složeni pridjev podbül Ž K < podbuhh
Lit.: Skok, ASPh 33,359. Pleteršnik 1,9. žio J. S. Reljković u Kućniku »mlado jedno ubah vezan sa pre (v.): prèuba (Lika) = pri
Gombocz-Melich 225 i si. stado što se ostavlja za kuću«, odatle ono (ikavski) priuba (Banja Luka) »dosta, prilično,
»napuhnut u licu« i inhoativni glagol buktjeti
značenje što ga Vuk daje za Vojvodinu, gdje < *buhtjeti. Rumunji posudiše prijevojni ste-
ikoliko«. Prvobitno značenje lijepo se vidi u pen bus-, odatle njihovi glagoli buşi, înăbuşi,
bagra f (Zore i Pavlinović potvrđuju ovu su sinonimi »vrsta, soj, fäjta, pasmina, species«. prilogu izùbaha »iznenada« (Vuk, Boka).
riječ kao termin pomorskog ribanja) »crven Riječ je dobila u prenesenoj službi i pejorativno imenica buşaiu, apstraktum busala i prilog
Tu je iz priloga ubah nastala imenica. Pridjev
od borove kore; mast kojom se mreže maste značenje, upor. I. Držić: parti ali' bagre u dea Ьщеіе »četveronoške«, od čega potječe
bah »ohol« ne postoji više ni u književnom
da ne pucaju od suše«, sinonim tanga f (v.). universitadi. Ni za ovu riječ, koja se akcentom ličko (posuđeno od velebitskih Vlaha ?)
ni u saobraćajnom govoru, nego je objašnjen
Zacijelo je ista riječ koja i bagrb kod Domentijana razlikuje od prve, nije utvrđeno postanje. dojabušoliti »doći četveronoške«. Uzme li se
pridjevskim sufiksom -at (v.): bahat »ohol«.
i Save »purpura«. Vuk poznaje istu riječ u Lit.: ARj l, 150-1. 8, 302. SEW 38. I prvobitno značenje objašnjenjeno je istim po- da je h u onomatopeji bbh-lbuh- nastalo iz ie.
značenju »nekakve morske ribe« (Dubrovnik). Miklošič 6. Barić, PPP l (1921), 231-7. imeničenim sufiksom bahat > bât m »tresak, inhoativnog glagolskog sufiksa -sk- (lat. ve-
Miklošič je ovo značenje ispravno upoređivao Mladenov 13 i RFV 68, 378-88.3 Elezović prasak, lupa, osobito nogama, kad se ide«. terasco), onda treba ovamo staviti i korijen
s gr. φάγρος. Το bi mogla biti ista riba koja 1,183.2,1. Skok, Term. 47. REW 6862.
bailo 93
ьаь 92 bailo bäjbok

batli »sretan«, poimeničen bàtlija m (Vuk), koliko graniči uz Liku, dio Gorskog kotara), »izgubiti svježinu«, Pridjevski turcizam osman-
bu- koji se nalazi, raširen pridjevskim su-
turski indeklinabilni pridjev obrazovan s po- pridjev na -in băjlin. Ovamo ide i rum. izve- lijskog (tur. bayat) podrijetla, nalazi se u svim
fiksom -10, u búj-an i' impf, bu-j-a-tì (na-),
moću postpozicije -suz (v.): tur. bahtsız > denica na lat. -atus > -at băiat »dječak«. Od balkanskim jezicima (búg., arb., baját, ngr.
u stcslav. pridjevu Ъщъ < ie. *ЫІоиго. Buj
boksuz »nesretan«; u Pivi i Drobnjaku i taj furl, bae, baje »balia« > slov. (Notranjsko) s grčkim sufiksom u μπαγιάτικος »bajatan«).
je raširen možda sa -ulj- (v.) u buljiti (iz-),
dobiva -li: baksùzli »nesretan«, odatle imenica bája = bájila »dojilja«. Bajula je i posuda za Lit.: ARj l, 156. 8, 302. Skok, Slávia 15,
buljim impf, s objektom oči (npr. buljiti u
baksuzlija m. Konsonantska grupa ks nastala je vodu. Ovamo băjica (Molat) »drvena posuda
nešto), odatle buljina f = buljuna f (Vuk, 183. Mladenov 19. GM 24. Matzenauer,
manja od kabla za vodu«. LF 7,5.
Banat) »sova«; sa -eš (v.): bùlje! m (Bačka, ispadanjem, kao obično, srednjeg t u grupi
Vuk) »riba perca fluviatilis«, koju posudiše i od tri suglasnika; hts > hs > ks (ugor. Lit.: ARj l, 155. Sturm, ČSJK6, 77. DEI
Madžari (bules), odatle hipokoristik búlja glede k < h *buhtjeti > buktjetf). U Ko- 408. 414. Románsky 131. REW3 886. bajati, -ēm impf, na istoku = vračati na
f istoga značenja. Ta riba zove se i okun od smetu postoji još složenica bezbâtnik m pre- zapadu. Ide u terminologiju staroslavenske
bàir m = bajir = bàir (Kosmet) »brijeg, mitologije i danas narodnog vjerovanja. Upor.
oko (upor. ukljata u Dalmaciji) i u Srijemu ma bezbatnica f »nesretnik« i pridjev bezba-
obala« = bajer (Tuzla) »međa«. Turcizam za bajanje još vražanje g. 1452. na zapadu.
bandaš, gen. -aša (Vuk) pored bandar, gen. tan, koji se može tumačiti na dva načina:
arapskog podrijetla (bayır »strmen«), nalazi Prvobitno je značenje isto koje i gr. φημί
-ara. Složenice: buli oka < bùljooka »ovca« 1. bez kao naš prefiks = turska postpozicija
se još u bug. hoir »hrid«. Treba razlikovati, »govoriti«. Pejorativno značenje razvilo se iz
i pridjevi buljook, buljookast. Upor. još bùljioka -suz, upor. neba(h)t m sa ne- prema nesreća
što se tiče postanja, bajer m »jezero« (v.). vraćanja. Ono se vidi najbolje u prefiksalnoj
f, imperativna složenica. S našim glagolom ili 2. kao perzijska složenica bedbaht koja znači
buljiti u vezi je češki vybouliti »glotzen«. Mat- isto. Još postoji izvedenica batùna f (Srbija) Lit.: ARj. l, 155. Elezović 2, 497. Pleteri- složenici nabajati nekome nešto »nekoga krivo
»sreća«. Glede nastavka -una na tursku imenicu nik l, 10. Pavlovic, JF 16, 179. si. izvijestiti«. Ovo posljednje značenje nalazi se
zenauer uporeduje s got. uf-bauljan.
upor. bašuna od baš (Skok, Slávia 15, 185). i u stčeš. boju, bati, kao i u lotiškom batJma
Lit.: ARj \, 171. 194. 198. 199. 4, 145. bajàgi (Vuk) prilog, također u vezi sa kao
Taj turcizam perzijskog podrijetla (baht, ie. riječ, »kriva vijest« i u jednako obrazovanom latin-
301. 7, 730-1. 11, 771. 12, 202. SEW l, > ko (Bosna i istočni krajevi) = bajàgi pored
97. 100. 107. Mladenov 51. 54. WP 2, 112. srodna s našim bog, ubog, bogat, v.) nalazi se skom fama, gr. φήμη »glas«. O izvedenici
balogi (Kosmet) = Abajaga (Lika, a je naša dobivenoj s pomoću sufiksa -n : basna f »(danas)
118. Bruckner 46. /CZ 51, 240. Scheftelowitz, i u bug. baht, bahtlija i arb. baht > baft (Gege) zamjena za tursko jery) »tobož(e) (u zapadnim fabula«, v. niže. Izvedenice su još ove: sa
KZ 54, 228. GM 28-9. 271. Liewehr, Slávia u istom značenju.
5, 210. Perušek, ASPh 34, 20. 36. Elezovic krajevima)«. Vuk pozna i oblik bajàgi koji se sufiksom -ъka (v.): bajka, radne imenice na
1, 30. 184-5. Ribaric, SDZb 9, 130. BI Lit.: ARj l, 154. 205. 209. 7, 788. Skok, može tumačiti na dva načina: 1. ili je to fonetska
Slávia 15, 184. Mladenov 19. GM 23. Vuko- -ač: bajač, na -lac, -lica (v.): bajalac m prema
2, 612. Hraste, JF 6, 211. Matzenauer, LF promjena a > o kao u Uvoda poslije İabijala; bâjalica f, pejorativna na -alo (v.): bojalo;
7,17. Gombocz-Melich l, 303, 567. vić, SDZb 9, 379. Elezović l, 33. 37. 2. ili je miješanje i unakrštavanje sa sláv. bo na -vāc, -vica (v.) bâjavac m prema băjavica î
bahuljati, -am impf. (Vuk, Šumadija) (v.). Glede oscilacije upotrebe sa kao > ko (kajkavski); denominali: òbajati, -jēm-pļ. (Vuk,
bahân m (Smokvice, Korčula) »svinja«. upor. kođoja pored doją u istom značenju
U vezi je možda s tal. baffo (stmlet., stlomb., »ići pobaučke, četveronoške, na nogama i na istoku) »očarati (na zapadu)«. Osnova je
rukama«. Govori se za malu djecu. Ovamo (Skok, Slávia 15, 359). Taj turcizam osmanlij- praslavenska i sveslavenska ba-, i ona je posto-
furi., srlat.) »slanina«, odatle bafara »debeo«. skog podrijetla (bayağı, pridjev i prilog, koji se
ide zacijelo i bavćet pored bahćet impf, »hoditi jala u ie. i baltoslavenskom. Miklošič i Matzen-
Lit.: REW3 878. DEI 402. na vrsima od prsti« u narječju Lumbarde upotrebljava kad se nešto konstatuje, bilo to auer je drže u vezi s madž. báj »magia, incanta-
(Korčula), sa -éti, upor. bahtati (Vuk, v. neugodno ili neočekivano onome koji govori, tio, ali i muka, zlo, teret« riječju koja potječe
bähoriti, -im impf. (Vuk, 16. v., zapadni kao fr. tout bonnement, tout simplement)
pisci) »bajati (v., s tom je riječi u etimologijskoj naprijed bah). Možda ide ovamo i bahuljača, iz tur. *bagy »veza«. Upor. džag. báj »veza,
bahuljičica f, ime ševe ili ševrljuge, koje nalazi se i u bug. baegí »už, božem«. Upor. čarolija«, bajlamak »očarati«, bajgin »začaran«.
vezi)«. Odatle apstraktum na -ija (v.) i na -je', sinonimni turcizam adeta (v.). Ide u oblast
bahòrija f = băhorje »bajanje«, radne imenice Daničić izvodi od korijena bas- »zujati«. Glagol Nalazi se u složenici đozbaidžija »mađioničar«
bahuljati svakako je deminutivna izvedenica sintaktičkih turcizama, kao dernek (v.), doją (göz »oko«) (Skok, Slávia 15, 343). Ovamo ide
bahornīk m = bahoternik m (valjda složenica) (v.), osli (v.).
prema băhorica f »bajalac, -ica«. Glagol od sveslav. korijena bah- > bah- (v.). Glede i bağlama kao prezime (v.). Međutim nabajati
glagolskog deminutivnog infiksa upor. -ulj- Lit.: ARj l, 155. 507. Mladenov 14. Ele- i bajati u hrvatsko-kajkavskom znači »mučiti,
je izveden s pomoću h < s(k) od ie. osnove zović l, 26. Děny § 469.
ba-, koja se nalazi u gr. φημί »govorim« i (v.) u namiguljiti. Upor. glede značenja i štrapacirati, inkomodirati nekoga«. Prema Štre-
u našem bajati (v.), bajalac. Odatle rusko ličko dojabušoliti (v. naprijed bah) istog zna- kelju to su denominali iz madž. baj < slav.
bajat, -a, -o pridjev (Bosna i Hercegovina, boj. To bi bile pozajmice tipa čobanja (v.),
bahan »hvastati se« i radna imenica bahar' čenja.
istočni krajevi) »star u smislu gubljenja svje- ako je ispravna Štrekeljeva etimologija. U
»brbljavac, čarobnjak«. Osnova bah- nalazi Lit.: ARj l, 155. Kušar, NVj 3, 328. žine (protivno je značenje svjež), pokvaren
se i u drugim slavenskim jezicima, osim u tom bi slučaju otpalo Miklošičevo mišljenje.
bailo m (16. v.) = (metatezom) *balijo (hljeb, meso, ulje, mast)«. Protivno drugim
bugarskom i poljskom. Zbog toga se može turskim pridjevima koji. ostaju obično indekli- Lit.: ARj l, 156-7.7,204.8,302. SEW 39.
označiti kao praslavenska. Prvobitno značenje m (16. v., potvrđeno samo u genitivu: izgna Trautmann 24. WP 2, 124. Miklošič 5. Bruck-
сагь poklisarije bbnetbčkago bálija). Od tal. nabilni kao u turskom ili dobivaju naše sufikse ner 11. Mladenov 19. Maźuranić 13. Grünen-
bilo je »govoriti nejasne, magične formule«; (kao ćorav, ćelav, šašav), da bi postali naši
bàilo, bizantinsko βαΐουλος > arb. bailas thal, KZ 63, 277. Gombocz - Melich 230.
odatle onomatopeiziranje osnove s pomoću -or-, pridjevi, deklinabilan je i izražava mociju zbog Boisacq3 111. Mladenov, WuS 12, 60. -Mat-
upor. žuboriti, krákořiti. Kao i bajati ide u s članom -zi »mletački poslanik na bizantskom
dvoru«, od lat. bajulus »1° trhonoša, hamal, toga što se svršava na -at, koje je dočetak i naš zenauer, LF 7,5. Štrekelj, DAW 50,3. Mo-
termine primitivne mitologije i narodnog pridjevski sufiks (upor. rogat). Ali Vuk poznaje mirović, GIEM 11, 64-68.
2° bizantski administrativni činovnik«. S
vjerovanja. i našu pridjevsku izvedenicu (odatle băjatan)
izgovorom b > v vagilar »Kinderwärter«, vá-
Lit.: ARj. l, 154. Scheftelowitz, KZ 54, gljam »dvorim novorođenče (Pljevlja, Drama), dobivenu s pomoću općeg pridjevskog sufiksa bäjbok m (istočni i zapadni krajevi, Vojvo-
248. Matzenauer, LF 7, 4-5. ngr. βαΐλας < mlet. baila > (metatezom) -ьпъ (v. -an) upravo kao u fališan od njem. dina, zacijelo iz graničarskog jezika) »zatvor«.
falsch. Još postoji imenica izvedena s pomoću Od nvnjem. Beiwach(te), stvnjem. biwache,
bäht m = bat (Vuk, nar. pj.; Bosna i bàlia »dadilja«, mlet. denominal bailir »allatta-
-as (v.) baetaš i denominali obajătit se (Kosmet) biviaht > u romanskim jezicima bivac, bivouac.
Hercegovina, Kosmet) »sreća, sudbina«, odatle re« > balliti, -im impf. (Lika) »pjestovati,
indeklinabimi pridjev obrazovan s pomoću -li : dvoriti dijete«, bäjla f (Lika, Dalmacija, = ubàjatiti se (Vuk) = obajatiti pf. (Jelić) Lit.: REW* 1140. DEI 537.
94 b âk1 bäk
1
95 bakam
bSjer

bajer m »Г (umjetna) bara koja nastaje bàjram (Vuk, Bosna) = (sa metatezom Hrvatskoj i Madžarskoj), ali bi moglo biti lich l, 399. Mladenov 28. Korsch, ASPh
iskopavanjem ilovače za proizvodnju crepova jr > rj kao u barjak, v.) bar jam (nar. pj., i u vezi sa baca(laureus). 9, 493. Vasmer, RSl 3, 263-4. 4, 169. 6,
(Krasić), 2° toponim Bajer (dio Karlovca uz Kačić, 18. v.) = bajram pored hajrám m »mu- 191. Kořínek, Slávia 15, 51. Paul, WuS 20,
Lit.: ARj l, 158. Gombocz—Melich 1,619. 38-9. Boisacf 137. Sköld, LUA n.f., avd.
Kupu), hidronim jezero Bajer (kod Fužina slimanski praznik poslije ramazana«, također
1, sv. 19,^.7. Perušek, ASPh 34, 20. Pascu
u Hrvatskoj) = slov. bãjar »id.«. Oboje iz muslimansko lično ime za muško (Bosna). 2, 182.
bäk2 m (Vuk, 16. v., Hrvatska, ŽK) = bik,
nvnjem. Weiher < lat. vivarium preko fr. Taj turcizam arapskog podrijetla raširen je
gen. bika i bika m (14. i 15. v.),'Kka m (posljed-
vivier, stvnjem. wî(w)öri > slov. vîrij, vērij po cijelom Balkanu. U Bosni se govori i čitava
nje također f: bike pritilę Velikanović, također bákal, gen. -ala m (Vuk) = (s individualnim
»1° piscina, 2° toimin (upór. toponim Toimin), turska rečenica Bajram mübarek' olsun (= neka
ti je Bajram sretan!) za čestitanje. Lika, katolici), pl. bikovi »taurus«. Prvi je sufiksom -in, v.) bàkalin m »sitničar (neolo-
eine tiefe Stelle im Wasser«. oblik (koji u slov. znači »ovan«) samo hrv.-srp. gizam)« prema bàkãlka f »žena bakalova«,
Lit.: Pleteršnik 1,10. 2,761, 771. Ramovš, Lit.: ARj l, 157. Lokotsch 183. Elezović (na Zapadu), a drugi je općeslavenski. Prvi je odatle izvedenice posesivni pridjevi bakálov,
ČSJK 3,58 (cf. RES 2,170). REW3 9409. l, 26. Školjić 1,70. dragocjen za etimologiju. Od toga oblika kvalifikativni bakālskī, bàkãlnica f »dućan baka-
postoji deminutiv bačić (Stulić), također pre- lov«, denominal bakaliti impf., pejorativno sa su-
bäjngeri = banjgeri m. pl. (ŽK) »Türpfo- bajta f (Lika, ŽK, hrv.-kajk.) = bãjta (slov.)
sten, drveni okvir za vrata«, nalazi se još u zime u Hrv. primorju, augmentativ bakonja fiksom -äc (v.): bokalai, gen. -οία »ćifta« (Vuk,
»hölzerne Hütte«. Deminutiv na -ica bàltica m na -onja (v.) u metaforickom humoristickom Bačka), apstraktum sa sufiksom -luk bakahk
slov. vanger m = hangar u Donjoj Kranjskoj f. Na -ar bäjtar m = bajtnik prema bajtarica ΐ. značenju »jak čovjek, veliki gospodin« (upor. »silničářova roba, njegovo zvanje« (Kosmet).
i u polj. węgar u istom značenju. Postanje Denominal na -ati ballati, -am (o-). Od tal.
je nepoznato. Bruckner pomišlja na njem. Matavuljev roman Bakonja fra Brne), po- Taj turcizam arapskoga podrijetla (bakkal
baita. Ta se riječ nalazi još u sjevernoj Italiji, sesivni pridjev bakov, odatle bukovina f »vibur- istog značenja, odatle turska izvedenica bakkal-
Anker, što se ne slaže ni glasovno ni sema- južnoj Francuskoj i u Pirenejima (Navarra) num lantaną, salix vitellina«, kvalifikativni hk) raširen je u svim balkanskim jezicima kao
siološki. Ide u građevinsku terminologiju, koja kao i u baskickom baita »kod (upór. fr. chez <
je u hrvatsko-kajkavskom i slovenskom jeziku pridjev na -ovit bakòvit (Vuk). Značenje riječi termin orijentalne trgovine (bug. bàkalin,
casa)«, beiti »bajta«. Na Balkanu je potvrđena bakonja nalazi paralelu u furlanskom boco rum. bacal, băcan m prema f băcăneasa, ap-
njemačkoga, a u Bosni, i uopće na balkanskom u tračkom baita = baite »šator od kože«, gr.
istoku, turskoga_podrijetla. »uomo corpulento, grasso soverchiamente« straktum băcălie, denominal bacana; arb.
βαιτήζ (1. v., natpisi) »zagrijan prostor« (upor. dalmatinsko prezime Bakotić) i de- bakái, cine. bacal = bacala, odatle pridjev
Lit.: Skok, ASPh 33, 359. Pleteršnik l, 11. = βέτης (Hesych) »crypta«, postoji i hebr. băcălescu »bakalski«), apstraktum băcăliche, ngr.
2, 747. Miklošii 394. Bruckner 609. Štrekelj, nominal obàkoviti, -im pf. »otvrdnuti kao koža
baijth »kuća«. U sve jslav. jezike, u rumunjski od bika« (Dalmacija). Od bik su izvedenice μπακάλης, svagdje u istom značenju.
ASPh 11, 467. i arbanski nije ušla. Nalazi se samo u slovenskom pridjev bikovit »debeo, koji zaudara«, bičji Lit.: ARj 1, 158. Lokotsch 189. GM 24.
i krajnjem sjeverozapadnom hrvatskom, kamo (Petrović). Oblik bika tumači Daničić kao Mladenov 14. Elezović 2, 497. Pascu 2, 111.
bajôk m (Božava) »mjeden papinski novac«.
je došla ne iz predslavenskog romanskog nego augmentativ, što ne odgovara našoj tvorbi
Od tal. baiòcco (15. v.), srlat. bajocchus »id«.
kao retoromanska posudenica. V. pojata. riječi. To je madžarski oblik bika koji Madžari bakàlaj, gen. -aja m (Vuk, Boka, nar.
Lit.: ARj l, 157. Cronia, ID 6. DEI 409.
Lit.: Skok, SIRev 3,351. Pleteršnik 1,10.721. posudiše od panonskih Slavena, a mi od njih posi.) < tal. baccalà (glede dodatka -j upor.
bàjrak m (17. v.) = bãjrak, gen. bâjrăka Stampa 132-133. DEI 409. (upor. čobanja). Rumunji posudiše bič od belaj), bakalář, gen. -ara (Rab, Božava,
(Kosmet) = (češće sa metatezom jr > rj đačkih Slavena. Aromuni imaju pored bič i Hrv. primorje) = bakalář, gen. ara (danas
koja je značajna za hrv.-srp.) barjak (Vuk, ba j vmet, gen. -età m = bajonet m = ba- bića ~ ngr. μπίκας; г je nastalo od jeryja općenito u književnom jeziku) = bakaljar, gen.
18. v.) »zastava, fis = pleme kod Arbanasa joneta f = bajnéta (ŽK) = panganet (Vuk) (poljski, ruski i ukrajinski byk), a u bak mogao -ara (Dubrovnik, Hercegovina) = bakajar
(Kosmet)«. Odatle deminutiv barjačić (17. »vojnički bodež«. Od fr. baïonnette (16. v.), je nastati samo od poluglasa ъ. Riječ se ima (Potomje) < tal. baccalare (r uklanja hijat kao
v.); barjačkinja (u igri djece sufiks -kinja, preko njem., deminutiv na -{ita > -ette od prema torne povezati sa impf, glagolima bukati, u galera, turnir) < špan), bacalao »štokfiš (ŽK)«,
v.); složenica bajràktãr m (17. v.) = bajraktâr Bayonne, grada u Francuskoj ğdje se proiz- bučēm, bucati odatle bukač, buknuti (koji su od flamanskog bakkeliauw (metatezom od
(Kosmet, nasljednu u Arbanasa zbog toga vodilo to oružje. sveslavenski) od ie. korijena bü- kojim se holandeskog kabeljauw).
što bajrak znači kod njih »pleme«) = (sa Lit.: ARj 9, 615. DEI 409. oponašaju duboki tamni zvukovi goveda i Lit.: ARj l, 158. Kušar, Rad 118, 18.
metatezom) barjaktar (Vuk, 18. v., važan ptica, naročito sova (upor. bug. buh »sova«, Cronia, ID 6. REW3 4650. DEI 392.
položaj u hajdučkoj organizaciji) = (sa rj > r) bajz m »krupan .šaren grah tačkaš (Su lek, rus. buhatb »tamno i dugo vikati« i gr. βοάω
baraklar (jedanput 17. v.) »zastavnik« prema Međumurje)«, od madž. naziva za boju bajsg »vikati«). Odatle buka f (postverbal od bukati), bakam m (nar. p j.) = bakam pridjev i
barjaktàrica, odatle posesivni pridjev barjak- »mrk«. Nema potvrde iz drugih naših narječja bukovac. Prijevojni štěpen ъ kao u *bzkb > priiog (protivno as »boja koja se ne mijenja
tdrev, kvalifikativni barjàktarskï i hipokoristik gdje ima madžarizama. bäk nalazi se također u Ъъсеіа > pčela. Je. na suncu«, (Kosmet) »crvena boja za mazanje
banjo. Također muslimansko prezime Bajrakta- korijen bü- je onomatopeja. Postoji i mišljenje lica, nakita i obrva, varzilo < Brasil (v.)«,
' Lit.: ARj l, 158. da je bykb < *bükű tursko-mongolskoga po-
rević (Bosna) = Zastavniković kod Srba. »loš zefir i nepostojana boja« (Kosmet), odatle
Turcizam osmanlijskog podrijetla (baïrak), drijetla: buka, buga istog značenja, odatle denominai bàkamiti (nar. pj.), složenica môr-
nalazi se kod svih balkanskih naroda (bug., bäk1 »gle« (Jovan Rajić). Nema potvrde u búg. buga. Ali i ta je riječ onomatopeja. Tim bakarn (Kosmet) »boja slična boji varzila«.
arb. bajrák, arb. i sa metatezom jr > rj, nar. pjesmi. U Pjev. crnog, dolazi u tom upoređenjem se ne može obesnažiti saznanje Turcizam arapskog podrijetla (bakkam), nalazi
ngr. μπαράκι), isto tako i turskoperzijska značenju baka. Upor. madž. baka u istom da bak = bik ide u dobro zastupljenu prijevojnu se u svim balkanskim jezicima kao termin iz
složenica (drugi dio kao sufiks -dar (v.) od značenju. Nema potvrda iz drugih narječja slavensku grupu ъ-у-и, tj. da se može etimo- oblasti boja (upor. boja i bojadisati, danas
darem »imam«). Proizašao je iz turske vojničke gdje ima turcizama, a niti iz drugih balkanskih logijski protumačiti iz slavenskih jezičnih opće hrv.-srp. riječi) : búg. bakám, cine.
i plemenske organizacije. jezika. Bak je turski imperativ, a baka turski sredstava: bik znači »bukač«. bacáme f »bois du Brésil, bois rouge de tein-
Lit.: ARj l, 157. 181. 187. 188. SEW optativ od bakmak »gledati«. Odatle po svoj Lit.: ARj l, 142.300. 301. 8, 303. SEW ture«, ngr. μπακάμι »sandalovo drvo«.
l, 39. Lokotsch 182. Mladenov 14. GM 23. prilici imenica baka m »običan redov«u bivšoj l, 112. Bruckner 53. Isti, KZ 42, 339. 341. Lit.: ARj 1, 158. Lokotsch 190. Elezo-
Elezović l, 26. austrougarskoj vojsci (tako se govorilo u. WP l, 112-3. Miklošič 27. Gombocz-Me- vić 1, 27. 2, 497. Mladenov 15. Pascu 2, 111.
bàkar 96 bakóčiti se bakóčiti se 97 bala

bàkar, gen. bakra m (Vuk) »mjed, kufar, baklava f (općenito u Bosni i Hercegovini, niti je utvrđena area. Ni tvorba na -očiti nije potvrđena u narodnom govoru. Nisu joj
gen. kufra (kajkavski germanizam, njem. u muslimanskim kućama) »pita zalivena medom jasna. Etimologija se ne može utvrditi s izvje- naznačeni akcenat ni area. Bàkulja se govori,
Kupfer)«, prvobitno riječ raširena na istoku, ili šećerom (odatle epitet na -K: šećerli u nar. snošću. Možda je u vezi s bak = bik (v.) kao čini se, u Banatu. Postanje nepoznato.
ali danas u književnom jeziku općenita. Odatle: pj.)«, također i složenica đulbaklava (v. glede metaforickí izraz.
prvog elementa đul}. Taj turcizam osmanlij- Lit.: ARj l, 161.
pridjevi bakaran (srijemska nar. pj.) = bakaran Lit.: ARj l, 160.
(1766, Kosmet) = (u književnom i narodnom skog podrijetla posudiše i Arapi. Nalazi se
govoru samo sa -en) băkren (također Kosmet), još u bug. baklava i rum. badava s istim zna- bäkvica f (Vuk, Šumadija) »drveni vodeni
bakarljîv (saan, v.) »osobina nekalaįisana čenjem. bàksum prilog značenja »kao = quasi, sud«, deminutiv je na -ica od *bakva koje nije
bakarna suda (Kosmet)«, sa -K: bakarli (jedanput Lit.: ARj l, 160. Mladenov 15. Korsch, tobože, bajagi (V.)«. Taj arabizam (mahsen potvrđeno. U vezi s time je baklje, gen. bakalja
kao epiteton), poimeničeno bakarlija — ba- ASP h 8, 650. »čisto, prosto, upravo«) nije potvrđen u da- f pl. (Srbija) »sudovi u kojima se nosi mlijeko
kračlija f »stremen, uzenđija, bakračlija (glede našnjem nar. govoru nego ga daje M. A. na magarcu«. Na -aia bakvača f (Kolombatović,
baklja f (svi leksikografi osim Vuka, Reljković kao karakteristiku slavonskih tur- bez naznake gdje se govori) »Kröte, bufo
-ač v. niže)«; sa -uša (v.): bakaruša f »bakreno
zvono« (Vuk, Srijem); sa -enjača: bakrenjača Rapić, Reljković, danas opća književna i cizama 18. v.: Jok vala im služi misto mije« Laur.« tako nazvana što nosi oklop nalik na
saobraćajna riječ) »luč, zublja, buktinja«, ... boksum »kano« zlamenovat hoće. Zbog bakvu (metafora). Od *bacca > fr. bâche f
f (Vuk, Kotor) »puška okovana bakrom«;
denominal na -isati (v.) nabakarisati pf. »ba- odatle sa sufiksom -ada bakljada, = jakija toga je vrlo interesantan. prema fr. bac < *baccus, koje je potvrđeno u
(Jukićeva nar. pj. s nejasnim, značenjem) ~ deminutivu na -īnus baccimtm, bacchinon
krom okovati«, obakarisati pf. = obàkriti, -im Lit.: ARj l, 161.
vaklja (Vuk, Baranja) »od grabovine kao (Grégoire de Tours) > tal. bacino (14. v.,
(Vuk) ; radna imenica na -dzija bakrdžija = ba-
iverje koje se pali mjesto luča« = fâgla (Vodice) upor. njem. Becken), odatle bačin m (l5.v.),
kardžija, odatle pridjev bakřdžinskí (zanat); ba- bakšiš m (nar. pj., Kosmet i općenito u
= slov. fagla (Notranjsko) »Fackel«, odatle (s promjenom sufiksa -in > -one) baćun
krar i bakrište su Stulićeve kovanice. Deminutiv štokav. saobraćajnom govoru) »dar, napojnica«,
denominal f agiati »bukt j eti« (metafora na- (Sutomore) »1° korito za svinje, 2° toponim
bakrenče, gen. -eta n (Kosmet) »bakarni sud danas općenitije u pejorativnom značenju
faglâti »prevariti«, gì mjesto klj upućuje na (tri vode u šumi Pelrše), na -ile tal. bacile >
kao časa ili maštrafa«, upor. romijenča f < lat. »mito«. Pored ovoga postoje još četiri oblika
stfurl. *fagle gdje je danas fale f, upo1·. Mile bàcio, gen. -ila m (15. v., dubrovački pisci)
aeramentea (v.). Nije naša izvedenica na -ač istoga značenja, ali različitoga fonetskog izgleda :
< Mugla). Na -as bakijai (Varoš u Slavoniji, = bačilj (1380) »plitka zdjela, umivaonica«.
(v.) bakrač m (17 v.) »kotao«, odatle naš de- peškeš m (Vuk, Kosmet) »dar, poklon«, na-
»iz drveta rastová«). Ovamo ide i válka (me- Prema tome je baklje < lat. deminutiv baccula.
minutiv na -ьс: bakračac, na -ič bakračić i ročito u vezi sa učiniti (upor. tur. etmek)
tateza mjesto vakla} = f akija (Jukić) »nakit U izvedenici na -r lat. bacar > bòkãr, gen.
hipokoristik (?) băkra f (akcenat nesiguran, »pokloniti, darovati«, peškiš m u istom zna- -ara τη. (Dubrovnik, 15. ν., sa Jadrana došlo
Lika) i odatle deminutiv bakrica. Mjesto na kalpaku«. Zacijelo metafora. Upor. rum. čenju, pešćeš (Mostar), sa metatezom šk > kš u Srbiju zacijelo posredstvom dubrovačkih
bakrač govori se bakrenica u Dalmaciji (Pod- posudenicu făclie koja se pokriva s bug. faklija prema bakšiš, pekšiš (Bosna) i napokon bešket trgovaca kojima tragova ima i u Prokuplju)
gora (?), Pavlinović), bakrenih m (Stulić). i madž. fáklya. Izvor je vlat. facla > biz. m (15 v.) gdje je naročito -t nejasno, dok bi = bokor (Kućište, Brač, Crmnica) »pehar,
I bakar i bakrač turcizmi su osmanii j skog po- φάκλα, kllat. /ocula > *flacula > tal. (tosk.) ρ > b moglo biti prema bakšiš. Oba vida bokal«, deminutiv na -ič bokarić m (Vuk,
drijetla (bakır, bakraç, istog značenja), rašireni fiaccola (Daničić krivo kaže da odatle potječe turcizama jesu dvije različite perzijske riječi: Potomje) »1° noćna posuda, 2° carev cvijet,
u svim balkanskim jezicima (bug. bakar, baklja) < onomatopeizirano *flacnla. Vlat. l ° bahšiš »dar« od glagola bähšidan »darovati«, convallaria majális«, na -iie < -ьс + -ič bo-
upor. i bug. prezime Bakardžijev, arb. baker facla pripada balkanskom latinitetu, upor. 2° pískaš »dar koji se ponudi gostu, višem karčić (Dubrovnik) »digitalis alba«, bùkar ,
pored baker, cine, băcîre f i denominal bă- rum. faclă i arb. flake »plamen«, gr. φάκλα, gospodinu ili sebi ravnome« > tur. peşkeş. gen. -ara (l 5.v. nesigurno). Običnije je
círyisire, ngr. μπακίρι, pored μπακρί, turska dem. φακλίον (Cerigo, odatle -ija u bug. i Oba vida nalaze se u balkanskim jezicima: bókára f (l6.v., Vuk, Marulić, dalmatinski
izvedenica na -aç: bug. bakráč(e), arb. sa rum.). 1. rum. bacşiş, arb. bakcish = bakshish = pisci, Potomje i Slovenija) »vrč« = bokára
metatezom r brakaçe pored pagraç, pragaç i Lit.: ARj l, 160. 3, 4.0. Pleteršnik l, 10. bashis', 2. bug. peskéš, rum. peşcheş — peschiş (Krtole) = bukóra (17.v., Lika, šibenski otoci,
cine. barcace f, ngr. μπακράτζι). Tursko Ćolić, ZbNŽ 21,144. Ribarić, SDZb 9, 145. s istom metatezom kao gore, arb. peshqesh Račišće, Brač, Zagvozd, Vrgorac) = bukóra
jery postalo je kod nas nepostojano a, ali i u Zore, Rad 108, 212. Miklošič 6.57. SEW 1,40. = peshçesh (Skadar), ngr. πεσκέσι. Prvi (Pazin, Poreč) »drven sudić okovan gvožđem
novogrčkom može također ispasti. Jagić, ASPh 8,318. REW* 3137. Šturm, ČSJK oblik raširio se i po Evropi kao zao glas turske ili žutim limom, konata, vrč od gline za vino,
Lit.: ARj l, 160. 7, 205. 8, 303. Skok, 6,83. GM 107. Tiktin 605. Románsky 102. uprave. Idu među naše najstarije turcizme. broka«. Odatle na -uša bokaruše f. pl. »žene
Slávia 15, 184. SEW 40. Elezović. l, 27. koje donose darove djevojci koja se udaje«.
2, 497. GM 24. 44. Pascu 2, 111. baki j ati, -ām impf. (Lika, Pavlinović, Lit.: ARj l, 161. 256. 9, 805. Miklošič
244. Lokotsch 178. 1663. GM 24. 330. Korsch, Od kslat. bucar (Paulus Festus, glose) »sud
srednja Dalmacija) »1° versare, 2° contendere, za vino«, također bacarium > tal. bàcara.
bakija f (Kosmet) »přetekli stari neisplaćeni ASPh 9, 662. Elezović l, 28.
blaterare«, baklăti, -am (ŽK) »nekako obavljati
dug«. Ovamo ide također bekają f »ostatak Vjerojatno je mediteranska riječ. Upor i
posao«. Upor. furl, bagola »hin und her be- ibersko bacca »vino« i ime egejskog boga vina
duga«. Taj arabizam (baki, bakijje, bekają) wegen«, bagni »cosa mobile fra più cose salde, bakuk m (Dalmacija) »biljka santolina
nije kod nas drugdje potvrđen, ali se nalazi chamaecyparissus L.« riječ je nedovoljno βάκχος.
beffa, sollazo«, mlet. bălegar, istrom, baligare
u búg. bakíja i u arb. bakî f. (Pula), koji se izvode od ballo s pomoću -icare. potvrđena u narodnom govoru, bez akcenta Lit.: ARj l, 142. 160. 161. 722. Mažura-
i bez primjera. Nije zrela za etimologiju. nić 12. Hirtz, Amph. 4. Pleteršnik l, 43.
Lit.: Elezović l, 27. 2, 499. Mladenov 15. Koliko bi semantički odgovaralo, ne zadovo- REW3 862. 866. DEI 391. 398.
GM 24. ljava fonetski, sjev. - tal. bagolare »ciarlare«. Lit.: ARj l, 161.
bakla f (Kosmet) »bob«. Taj arabizam Lit.: ARj l, 160. REW" 909. DEI 406. bala f (Vuk, Crna Gora, ŽK, Potomje)
(bakla) nije drugdje potvrđen kod nas. Nalazi bàkulja f (Vuk) »bijelj, bjelika, na drvetu, Lastva, Perast, Slovenija) »l ° (trgovački termin,
se i u bug. bakla i u arb. bakl (s istim zna- bakóčiti se impf. (Dalmacija, Podgora osobito hrastovu i cerovú, do kore, otprilike breme, tovar, denjak, naramak (bala sijena,
(?), Pavlinović) »reluctari«. Nije dovoljno po- 3 prsta debelo«. Odatle ime biljke bakuljar m drva, pruća, duhana, platna, mjera izvjesne
čenjem).
tvrđeno primjerima u narodnom govoru,. »notoxus Geoffr.«. Posljednja riječ nije dovoljno veličine u paketu), 2° buca (Molai), 3° lopta,
Lit.: Elezović l, 27. Mladenov 15. GM 24.
7 P. Skok: Etimologijski rječnik
bāla 98 balam balam 99 baiati

4° Mobil-Brautgut (slov.), 5° kovilje, stipa sve riječi bez naznačenog akcenta i b2z određene slavenskim jezicima. Daničić je već ispravno impf. (Dalmacija, Pavlinović, ŽK -găti) =
pennata (Istarski Kras)«. Odatle na -ar slov. aree. Međusobni odnosi ovih oblika poive sa uočio vezu između blan i bunika. I oblik blen baljuzgati, -gam (Piva - Drobnjak) = baljigati,
balar, gen. -rja »der das Brautgut des Bräuti- nepoznati. Nezrelo za etimologijsku ispitivanje. bio je pejorativiziran s pomoću raznih sufiksa: -gãm impf. (Dalmacija, Pavlinović) = bulazniti,
gams führt«. Denominal na -ati baiati (Molai) Daničić bez potrebe upoređuje palud, bı'ya l, blentav (Bosna) pridjev, pa imenice blesan -ïm (Vuk), koje je nastalo od blázniti (upor.
»igrati se buca«, nabàlati se, -am se pf. (Vuk, iđirot. m i bleka f, pejorativan hipokoristik na -ka češ. blázen »lud«) s umetnutim u u suglasničku
Crna Gora) »(metafora) najesti se, nabubati (v.). Upor. gluž. blek »Bilsenkraut, bunika«. grupu Ы prema bun, bunika, buncati, trabun
Lit.: ARj l, 130, 162.
se, nabanjati se«. Sa deminutivnim sufiksom Sva ova značenja lako se izvode od značenja (v. naprijed balam). Grupa zg od baljezgati,
lat. -inus > tal. -ino battn, pi. -ini (Tivat, imenice bunika. Gornji oblici balam = balan -Ijuzgati ušla i u bulazniti. U Dalmaciji Pavli-
bałam m (Stulić) = balan (Šulek) = bana zacijelo stoje u vezi sa blan, ali se ne zna
Lastva) »1° kupovna sačma«, 2° (slov.) kleine nović potvrđuje bulazganje »nugae«. Ostaje
Kugel«, odatle denominal na -caii balîncati f (Šulek) sinonimi su za bùnika f = bùnjika odakle je ono umetnuto a u bi. Nije li posrijedi neobjašnjena samo grupa nz mjesto zg u
»mit Kugeln (Steinen) spielen«, na -otta: = bunika (Kosmet), izvedenice od bun, gen. madžarski upliv? Dosada takvi oblici nijesu balànzanje. Mora da se negdje govori *bala-
balota í (Vuk, 16.v., Potomje) »1° puščano buna m (Vuk, Hrvatska) »otrovna biljka hyo- potvrđeni u madžarskom. Šulek i Stulić zanje (upor. baljiganje). Daničićevo izvođenje
zrno, 2° kugla željezna«, balote f pl. (Lepetane) cyamus niger L., njem. Tollkràut«. Ova se ionako ne kažu areu ovih riječi. Kako bunika od tur. bulanmak isključeno je. Tu je n moglo
svrsta trešanja«, odatle deminutiv balotica, biljka zove i blen m = (sa asimilacijom й — n ima izrazito bijel cvijet, praslav. *ЪеІпъ je nadoći naknadno. Očevidno se u svih šest
denominali na -aţi balotaţi, na -avati balata- > b — m) blem (Stulić), čemu odgovara slo- izvedenica od toga pridjeva s pomoću ie. pridjev- oblika radi o glagolu ónomat ope j skoga po-
vati, -avam, poimeničen part. akt. balotalac, vensko blen, gen. blena i bug. bien »fantazija« skog sufiksa n. Praslav. oblik nije dokazan drijetla. Ribarić je u Vodicama (Istra) zabi-
gen. -aoca, augmentativ na -one: balon, gen. i češ. blen. Posljednji oblici nastali su po zakonu u baltičkim jezicima, ali ima ie. paralela. lježio bljezgati u istom značenju »trabunjati«,
-óna (Belostenec, Voltidi) = balün, gen. metateze likvida od praslav. *ЬеІпъ, upór. Bit će to praslavenska tvorevina, ali može potje- gdje se vidi da onomatopeji nije nuždan samo-
-una (17.V., Mikalja, Belostenec) = balun rusko punoglasje u belen. Prema tome bun cali iz ie. prajezika. Ne može se uzeti sa Mache- glas a. Upor. polj. balamucić, balamącić »za-
(Korčula) »nezrela smokva, zadulica«, na složen je nastalo od nižeg prijevojnog štěpena *ЪьІпъ, kom da ide u ie. supstrat. U njemačkom je luđivati«, rus. balamut itd., i rum. balamut,
talijanski sufiks -oncino balončin = balunčin tj. u je nastalo od samoglasnog /. Hrv.-srp. ie. osnova proširena sa s mjesto sa n : Bilsenkraut, glagol balamuti (u istom značenju) glede prvog
m (Vodopić, Dubrovnik) »ardea egretta«. bun (upór. poslovicu kao da se buna nazobao) ali germanska narječja poznaju i raširenje sa n. dijela bal-. Ovamo ide također Kavanjinov
Na složen talijanski deminutivni sufiks -ott + prošireno s pomoću sufiksa -ika kad se radi o
biljci,-preneseno je na psihološko polje, odatle Lit.: ARj l, 162. 170. 423. 424. 435. 733. glagol balakati, upor. polj. balakać. V. niže
-ula : barôrkla f (Slovenija, Banjšćice) »Spiel- balek. Balamut je prema Lokotschu mongol-
denominali buniti se »varati se«, bunovan, 734. 735. 736. 737. 738. 8, 487. BI 2, 582.
kugel«, s denominálom barorklati (ibidem). skog podrijetla, ali to ne "isključuje onomato-
-ujem impf, »delirare«, obunati, -am u nar. SEW 1,48. Bruckner 48. Isti, ZSPh 4, 215.
Upor. tal. (sa langobardskim b > p) pallottola. peju.
pjesmi »metnuti u vino trave buna da se čovjek Elezović l, 66. Trautmann 30. Mladenov 33.
Pridjev na -juhat baljukat (Stulić, nedovoljno Lit.: ARj l, 162. 168-9. 72?. Ribarić,
opije«, odatle pridjev bunovan (Vuk) »semisom- WP 2, 180. Machek, LP 2, 158. Machek,
potvrđeno u narodnom govoru) »okrugao«. SDZb 9, 132. Vuković, SDZb 9, 380. SEW l,
nus«, upor. bug. bălnuvam »fantaziram«, i CSR 205.
Postoji i arb. balle. Od tal. - tršć. balla, ballino, 40. Tiktin l, 148. Dicţionarul 1,447. Lokotsch
•tosk. pallino, ballotta, balloné, bullonano, bunovina f »biljka mandragora«. Faktitivni
balančāna f (Dubrovnik) = balančana 199.
romanske izvedenice od franačkog balla. glagol buniti se bio je na različite načine
pejorativiziran s pomoću -ca-ti: buncati impf. (Božava) = balančāna (Perast) = palančana
Lit.: ARj l, 161. 162. 163. 165. 166. 167. = bunăcati (Lika) »ludo govoriti« = (sa -ar = balančan m (Šulek) = (ispuštanjem sufiksa balaş, gen. -asa' (15. v.) »rubin«, sa tal.
168. 7, 205. PleterSnik l, 11. Hirtz, Aves 6.
REW3 908. GM 24. DEI 415. 417. -a-tf) buncàrati impf., sa -di- (od tal. dire -anã) balandža f, ide zajedno s tal. melanzana deminutivnim sufiksom -etto (< lat. -ittus) ba-
< lat. dicerė) bundijati impf. (Dalmacija) > arb. melindzanë. Glede asimilacije e-a lùsêt, gen. -età (15. v.) »mali balas«, tal. -ino,
balaban m (u nar. pjesmi, pogrda kokotu) »ludo koješta govoreći uznemirivati ljude«, > a — a upor. galatına; b mjesto m dolazi (< lat. -inus) balâsın, gen. -ina (15. v.). Danas
= balaban (Kosmet) »ptica ardea stellaris, odatle radna imenica na -as (v.) bundijaš, gen. prema perz. bâdinğan > ar. badinğan; melan- se ne čuje. Od tal. baiasse, baiaselo preko mle-
roda«, metaforickí u Kosmetu »nesrazmjerno -aša m (Dalmacija). Ovamo zacijelo sa nejasnim je nastalo zacijelo unakrštanjem sa melo »jabuka«. tačkoga, gdje je potvrđeno od 14.v. Od imena
visok krákat čovjek, živinče«. Posljednje zna- prefiksom tra- u trabun, gen. -i í, apstraktum Tursko (narodske) patlıcan balkanska je riječ perzijske provincije Badahšan > ar. balahš.
čenje objašnjava upotrebu kao preime (ŽK po deklinaci j i i, koji se govori u vezi govoriti iz terminologije hortikulture: patlidžan, gen. Lit.: ARj l, 162. DEI 411. Lokotsch 151.
Balaban). Taj turcizam perzijskog podrijetla u trabuni u značenju halucinacija f (< lat. -ana (ВіН), rum. pătlăgea, deminutiv pãtlã- REW3 841.
(balaban »ptica bukavac, vodeni bik«, srodno (K)alucinor, -ari < ie. *al-, gr. ήλεός, cică, bug. patladžan, cine. pătlăgeană f =
sa stcslav. Ыъ ап, rus. balvan), nalazi se još lot. ăla »polulud čovjek«), odatle denominali ngr. πατλιτζάνα »rajčica (hrv. prevedenica
baiati, -am impf. (16. i 17. v., dubrovački
u bug. balaban. Ovamo se stavlja još pehlivan, trabúniti = trabùn(j)ati »tlapiti«. Možda je od Paradiesapfel > paradajz, hrv. gradovi)«.
pisci) »plesati, igrati«. Romanski postverbal
gen. pehlivana m = pelivan, gen. pelivana baš tra- nastalo od tla- u tlapiti kad se Ovamo ide i malanguli m pl. »vrsta krastavaca«
bal m (Reljković, preko njem.) = băo, gen.
»funambulus, plesač na užetu, akrobat«, odatle taj glagol unakrstio sa buniti. Kako bi *belnz < tal. melangoli. Upor. i badongola (Šulek,
bala · m (Dubrovčani) »igra, ples«. Romanski
pridjev pellvanskï. I to je turcizam perzijskog po zakonu likvidne metateze imao glasiti * Istra) »neka trava«.
augmentativ na -one: balone f pl., gen. balon
podrijetla (pählävan > tur. pehlivan »atleta, Ыгпъ, a ovo može u mnogo slučajeva da Lit.: ARj l, 162. 6, 411. Budmani, Rad (Vodice) »starinski vrlo slikoviti ples« = balûn
junak«) raširen u svim balkanskim jezicima zamjenjuje a (v. Skok, Rad 272, 34—8), 65, 164. Cronia, ID 6. Mladenov 413. Pascu m »istarski narodni ples«. Sa složenim tal.
(bug. pehlivan, arb. pelivan, ngr. πεχλιβάνης). mora se ovamo staviti i pridjev blan (Mrnavić, 2,850. REW3 876. Lokotsch 161. GM 269. sufiksom -arino: baların m (Veli rat na Velom
Lit.: ARj 1,162.9,759.767. Lokotsch 1607. 17. v.) »furibundus«, odatle denominali blanití Škaljić 2,600. otoku) »aegialitis hiaticola, pjeskuša«. Upor.
GM 326. -Elezović l, 28. Mladenov 15. 421. impf. (Mrnavić) i blánuti se pf. »prenuti se« tal. ballerina »motacilla alba«. Na lat. -atorium
Korsch, ASPh 8, 651. SEW 1,40-1. (Dalmacija, Kavanjin, Pavlinović). l u bugar- balân žanje n (samo jedanput kod Kačića, > mlet. -ador, daim.-rom. -ator, gen. -atara:
skom postoje blană i pridjevi blanav, blanov. od nepotvrđenog balanzati) ide zacijelo za- balodur (Perast, Budva) = balador (~ crkve)
balad m (Šulek) »biljka acorus calamus L.«, Ovdje je moguć dakako i prijevojni atepen jedno sa baljezgati, -gam impf, »govoriti koješta »porticus, trijem«, baladõr (Buzet, Sovinjsko
babád m znači istu biljku, upór. i baban (Šulek) : *ЪоІпъ, ali se taj ne da potvrditi u drugim bez prilike« (Vuk, Risan) = baljuzgati, -gam polje) »kamena terasa pred nekim kućama«;
baiati 100 balega
balega 101 balkon
balàtur, gen. -ura (Dubrovnik) = balatûr m balega f (Vuk, 17. v.) »stercus; ~ goveđa,
(Potomje, Kućište) »crkveni kor« = balatura konjska, ovčija«. Odatle deminutiv baležica iz jezika srednjovjekovnih Turaka na Balkanu balgam, gen. -ama pored bãlglm m (Kos-
(Krk) = balatura (šibenski otoci) = balatura f (Vuk) i augmentativ baležina, na -āš (v.) (Kumana, Pečenega). To bi trebalo ipak ne- met) »šmrkalj, hračak, šlajm«. Taj je turcizam
f (Lika, sjeverna Dalmacija) = (asimilacija) balegaš, gen. -áša m »buba ophodius« (Šloser), čim dokazati. Čudnovato je da riječ balega (možda grčkog podrijetla) potvrđen još samo
barátura (Božava) = (metateza / — r > r — ľ) na -ar-ka: balègãrka f »piiska, motacilla« i de- nemaju Bugari koji su staru tursku riječ mogli u bug. i arb. balgam u istom značenju (Doric).
barătula (Split) »ballatoio, porticus, pergola«. nominal balègati (Vuk), eufemizam za stercus dobiti od Asparuhovih Bugara-Turaka. Zbog Lit.: Elezović l, 28. Isti, JF 14, 212-3
Od lat. > tal. ballare, ballo m, od gr. βάλλω = facere i metaforickí glagol baležiti impf. (Lika) svega toga mislim da je ipak najvjerojatnije GM 24.
βαλλίζω. Za tal. ballatoio »balconata all'esterno »raditi nevjesto«. Varijanta sa samoglasom o staviti balega u red riječi kao što su bač (v.),
o all'interno d'un edifizio«, koje je potvrđeno mjesto e haloga potvrđena je za Dalmaciju stopanin koje potječu iz ilirotračkoga. balina f (16. v., Mikalja) = baléna (17. v.)
istom u 11. v. u lat. ballatorium, pomišljaju (leksikografi Bella, Belostenec, Voltiđi i Lit.-: ARj l, 162. 164. 166. 3, 93. 8, 392. »kit«. Pridjev balenin. Od lat. > tal. baléna
Meyer-Lübke i Battisti, možda bez potrebe, Stulić). Odatle augmentativ baložina i eufe- GM 23. Dicţionarul l, 457-9. SEW l, 141. (19. v.).
na poimeničenje pridjeva bellatorius (od bellům mistički denominal baložiti impf. Postoji još REW 873. Ribarić, SDZb 9,130. Bruckner,
KZ 45, 38. Capidan, DR 3,528. Iljinski, JF Lit.: ARj l, 164.
»rat«) »pianerottolo«. Ovamo ide i toponim Ba- metateza b-g > g-b: galeba koja je nastala
umiješanjem pridjeva gao, gen. gala »sordidus, 5,186-187 (cf. IJb 12,133). Oštir, ÄA 2,370
ligot m (ribarska pošta, Bijeljana pod Toma- Balkan, gen. -äna (s takvim se akcentom
(cf. IJb 11,223). Alessio, RIO l, 248.
novićima, Boka), denominativna izvedenica impurus«. Ta je karakteristična samo kao govori), na sjeveru u poljskom, ukrajinskom
na -ottus > -ot od mlet. bălegar »hin und hrvatski provincijalizam galeba f (Karlovac), au- balek m (Dalmacija, Pavlinović) »čeljade i ruskom apelativ za »podnožje brda itd.«,
her bewegen«. Od internacionalnih riječi gmentativ odatle galebina f (Vuk, Imotski). kome se rugaju« = bâlijek m (Lastrić) »rug«. na jugu je oronim i naziv poluotoka. U bug.
ide ovamo tal. deminutiv na -ittus > -et: Četvrta varijanta sa e > a: balağa f nije potvr- Lastrićev je oblik postverbal od balijèkati, bà- balkan »planina« = tur. balkan »strme pla-
balet m koji je ušao u sve kulturne jezike. đena u narodnom govoru, nego kod pisca liječēm impf, »šaliti se, podsmijevati se, rugati nine obrasle šumom«. Kao oronim zamije-
Jablancija koji ne piše dobrim jezikom. Treba se«, kod Zoranića ikavski balikati u istom zna- nio je u tursko doba antičko ime Haimos.
Lit.: ARj l, 163. 179. Šurmin 321. REW3
još razlikovati petu varijantu oblega f »stercus« čenju. Kavanjinov balakat(i) u rimi je s pla- Kako je to gorje smatrano kao glavno, prene-
909. 1023a. DEI 416.
(Lika) gdje je, izgleda, došlo do metateze ba- kat. Sufiks -eh (v.) je onomatope j ski, upór. sen je oronim na cijeli poluotok koji se zove
balaustrada f (Prčanj) »ograda od kamena > ah- i zamjene s prefiksom ob- (v.), ali se lelek (v.), -ijekati = -ikati za -ekati, koje nije Balkan, odatle pridjev balkanski, bug. bal-
ili željeza, najviše od kamena, i to sa stupićima« ne zna tačno zbog čega je došlo do te čudne potvrđeno, moglo bi biti hiperijekavizam, kanski = planinski (kaşkaval), etnik Balkanac.
= balustrada (hrv. gradovi, graditeljski ter- metateze. Možda se u jezičnoj svijesti osje- odnosno hiperikazivam prema tipu kupjena Od doba stvaranja balkanskih država nakon
min iz doba renesanse, raširen u Evropi od tilo da bi mogao biti postverbal od obležati, = kupina. Osnova ide zajedno s ruskim ba- slabljenja turskog carstva dobiva ime i ape-
tal. graditelja). Izvedenica s pomoću sufiksa -ata jer goveda leže na svojoj nečisti. Obje ove lakatb »mlatiti praznu slamu«. I ovdje kao i u lativno značenje »Balkanski poluotok« za raz-
> mlet. -ada (v.) od lat. balaustium s umetnu- metateze nisu potvrđene u drugim balkan- baljuzgati (v.) radi se o onomatopejama. liku od Apenina i Pireneja, koji oronimi,
tim r kao scheletro. skim jezicima. Riječ je balkanizam nepozna- Lit.: ARj l, 162. 164-5. SEW 40. premda također označuju južne evropske po-
tog podrijetla. Nalazi se još u rumunjskom luotoke, ne postadoše ni sada apelativi. Stva-
Lit.: REW3 896. DEI 412. baligă pored balegă u veoma razgranatoj lek- balenka f (Šulek) = balenta f (Šulek) =
ranje apelativa biva danas učenim putem za
sikološkoj porodici: deminutiv băliguţă, bă- válenka »njeka vinova loża crna grožđa«.
oznaku izvjesnih svojstava, vrlo često pejora-
balčak m (Vuk) = balčag (jedanput, 18. v., ligar »veliki kup životinjske balege«. Kao u Nije označena area riječi, niti je zabilježen
tivnih, odatle izvedenice: balkanizam. Za
Krmpotić, prema izgovoru bők-boga, »kriva re- hrv.-srp., i ovdje se zove kukac prema ovoj akcenat. Izgleda da se govori u istočnim kra-
razliku od zapadne Evrope, gdje je oznaka
gresija« prema Dauzatu) = barčak (Vuk, nar. riječi. Pridjev băligat »onečišćen balegom«, jevima (Vojvodina?), jer se nalazi u P: Bolića
polutoka plurale tantum: tal. Balcani, fr. les
pj.) = baldžak (nar. pj., Bogišić, nije potvr- băligos »pun balege«. Iz rumunjskog je riječ koji je na početku 19. v. u Budimu izdao knjigu
Balkans, odatle pridjev tal. balcanico, fr. bal-
đeno u narodnom govoru) »držak od mača«. ušla i u ukrajinski: belega, baloh u istom zna- o vinogradarstvu. Posuđeno iz madž. bálinka
kanique, u balkanskim jezicima je singulare
Turski dočetak -ák shvaćen je kao naš sufiks čenju. U cincarskom dolazi zamjena sufiksa »vrsta bijeloga grožđa«, riječ koja se u zna-
tantum. Plurale t. se objašnjuje brojem balkan-
-ák i kao nepotreban odbačen u baoča f (16. -igă sa -ică: balica. Još je potvrđena u arbanas- čenju kruške nalazi -u bjelijanka (Vuk,).
skih država, bug. također balkanite u tom
v.) = boča (Gundulić, 18. v.) = balča (narodna skom baigë > bagjë nastalo iz balege, bag(e)le, Madžarizam tipa čobanja (v.).
značenju. U bug. postoji također radna ime-
pjesma). Za ovaj naš turcizam osmanli j skog tj. metatezom bagëlë iz balege. Tko je od Lit.: ARj l, 164. Gombocz-Melich 258. nica balkandžija »planinar«. V. baluk.
podrijetla nije se našlo potvrda u drugim koga posudio ovu riječ na Balkanu, da li mi
balkanskim jezicima. Oscilacija suglasničke gru- balestar, gen. -stra m (15. v.) = balištar, Lit.: Sobolevskij, RFV 71, 431-448. Mla-
od Rumunja ili Arbanasa ili oni od nas, to denov 15.
pe Ič > rč nalazi se i u tur. balçak-barçak gen. -štra (15. v.) = (disimilacijom l-r >
se na osnovu fonetike ne da utvrditi. Isto
istog značenja. n-r) banestra f (16. v.) = (ijekavski) banjestar,
tako nije utvrđeno ni podrijetlo ove riječi.
gen. -stra (16. v.) »luk za bacanje strelica«. balkon, gen. -ona m (graditeljski termin,
Lit.: ARj l, 163. 164. 179. 184. Korsch, Istina, pomišljalo se na podrijetlo iz talijan-
Odatle radna imenica na lat. -orius > -iere evropski talijanizam) = barkün, gen. -una,
ASPh 9, 487. skih narječja: tal. (Lombardija, Pula) bagola,
tal. balestriere > balištrar (13. v.), i odatle (Rab, Božava, Pag) »1° kapak na prozoru, 2"
riječ koja među ostalim značenjima znači
prezime na -ii Balistrilić = Banistrilić (prman- prozor, semplice finestra«. Od tal. balcone (16.
baldàkïn, gen. -ina m (Mikalja, Kašić, Pe- i »nečist od malih životinja«. To je deminutiv cir splitski, kod Marulića). Od tal. balestra, v.), mlet. harcon, od frank, balko, po romanskoj
rast) = baldahin (Božava, hrv.-kajk., Zagreb, od baga < lat. bac(c)a »bobica«. Ali taj eufemi- balestro < lat. ballista, grčka izvedenica od deklinaciji -o, -onis, nvnjem. Balken. Postoji
Belostenac, Jambrešić) »pokrov, nebnica«. Tal. zam ne zadovoljava ni glasovno ni semantički. βαλλίζω, βάλλω »bacam«. Glede umetnutog još longobardski nominativ *palko > tal. palco,
baldacchino (13. v.), izvedenica s pomoću lat.
Rumunjski lingvist Hasdeu pomišljao je na r poštuje í upor. Spalatro, scheletro. Upór. odatle kod Palmotića i Gučetića palak, gen.
-гпиѕ > tal. -ino = -ensis kao ktetik od tal.
tatarsko baigas, balhas, baigas u istom zna- dočetak u slov. samôstra f = samostrel »Arm- palka m »pozornica«, s gubitkom dočetnog
Baldacco < Bagdad, kao mjesta fabrikacije. brust«.
čenju. Ali ni to ne zadovoljava fonetski. Tre- -o kao obično u posuđenicama iz talijanskoga,
Lit.: ARj l, 63. REW3 881. DEI 412.
Lckotsch 170. balo bi pored toga uzeti da je balega ostatak Lit.: ARj l, 164. 165. 172. 178. REW3 čak i onda kad su iz najnovijeg vremena;
911, DEI 414. Pleteršnik 2, 456. danas u Cavtatu i Dubrovniku u čistom ta-
102 baluška baluška 103 balja
balkon

lijanskom obliku bez ikakve izmjene (tuđica, na -e, gen. -età Balde, gen. -eta (12. i 13. ν.) m »ribar«. Odatle prezime Balugdžlč. Glede kojnika koga su ubili neprijatelji«. Po zakonu
mot étranger) pâlkosêniko »pozornica«. Upór. = na -o Baldo (Dubrovnik). Prezime na -ič -ot upor. idirot (v.). U šatrovačkom govoru disimilacije Ъ — b > b — vil — l > l ~ n
Baldić, Baltazarić. boluk »riba«. mogao je već u turskom nastati balvan. Ovo
krč.-rom. balcun, balcaun.
Lit.: ARj l, 166. 167. 168. Elezović l, 29. tumačenje je najvjerojatnije. Iz značenja »nad-
Lit.: ARj 9, 582. Kušar, Rad 118, 20. Lit.: ARj l, 163. 533. grobni stup, statua« moglo se razviti slaven-
Mladenov 16. Skok, Slávia 15, 184. Lokotsch
Cronia, ID 6. REW3 907. DEI 412. Banali 208. SEW 41-2. SEZb 13, 216. Grünenthal, sko značenje »idol« koje je u slavenskom prvo-
2, 172. bàluk m (Srbija) = bàluk (Kosmet) »kleca ASPh 42, 316. bitno. Sudeći prema a > o bila bi to posuđe-
(v.)«, »naročita vrsta šare po tkanju, na prega- nica iz avarskoga kao kalpak > klobuk.
balsam m (Vuk, 16. v., Perast, dobro po- čama i na drugim vezenim predmetima«. balvan (I) m (Vuk, 17. v.) = (Ia) havan
Odatle denominai bàluciti, -im impf, »klečati« Lit.: ARj 1,168.211.463.564. SEW 1,41.
tvrđeno) = basan (15. v., glede gubitka / m (Vuk, Crna Gora) = (lb) bavan, gen. bã- Bruckner 12. Gombocz-Melich 1,262.463. Ele-
upór. Omiš) < bahan (Božava), s pridjevom = baluči,-im (Kosmet) »na naročit način vesti« văna (Kosmet, odatle augmentativ bãvônja) zović 1,25. Iljinskij, IzvORJAS 24,1,114.
balsanov = (s > z poslije /) balzam (17. v., i pridjev balučen (Kosmet). Taj folklorni ter- = balvan (II) m (Vitezović, Belostenec) = Meringer, IF 17. Isti, WuS 10, 189.159-60.
pisci, i danas općenito) = (z > ž) balzam min pri tkanju' i vezenju Daničić izvodi, kao (Ha) bòvãn (Solin, Dalmacija) = (lib) bò- Sköld, LUĀ br. 19,7. Boisacą3 1031. Jagić,
(18. v.). Sa tal. deminutivnim sufiksom -ino i bàluk »riblja trava« (v. niže baluška), od tur. bān, gen. -ana (18. v.) »1° idol (Belostenec, ASPtı 30,458. Pleteršnik l, 11.45.
balsamin, gen. -ina «drvo balsam« < tal. báť balık agi »mreža za hvatanje riba«, jer da su Vitezović), idolopoklonik (za I i II), 2° greda
samino = na -ite balsamu m < tal. balsamite. tako nazvane šare nalik na tu mrežu* Kako (Vuk, I, la i lb, balvan »greda« je danas živo balja f (Danilovgrad, Goransko, Crna Gora)
Arb. ballsam. Denominali ná -ati balsamàt je to tehnički narodni izraz, trebalo bi da folklo- značenje u gornjoj Hrvatskoj i Sloveniji), 3° »macula frontalis, balja od perja«, odatle sa
(Božava) = balzamirati impf, preko njem. risti, koji se bave narodnim tkanjem i veze- kamena stijena (Ha, lib), 4° drvo čvorasto, sufiksom -in baljin »šarenkast« samo u vezi«
izgovora, na -iti balsamiti se. Posuđenica iz njem, ispitaju to mišljenje. Značajno je da krivo i uopće nezgodno za vatru (lb), 5° glupan baljin kokot u nazivu ptice »upupa epopse.
tal. bàlsamo < lat. balsamum < gr. βάλσα- arb. baluke f znači također »neki ures u tkivu«, (Hrvatska, II, upor. bukvan glede značenja)«. Izgleda da se taj pridjev ne upotrebljava mnogo
μον > tur. belesan, možda od hebrejskog što se slaže sa značenjem od bàluk, ali se ne Bavan i bovan nastadoše vokalizacijom l > o, jer narod govori i babin kokoi, ali se kaže da
besım. slaže s izvođenjem od tur. balìk. Arbanaska haban je po zakonu asimilacije b — v > b — b ptica ima bolju od perja na glavi. Vuk ima
Lit.: ARj 1, 166. 168. 192. Cronia, ID riječ znači i »cheveux onduleux«, što je po- (upor. păperkovati < pabirkovati 2К). Bovan dva pridjeva odatle: 1° sa sufiksom -ăst bă-
6. GM 24-25. Korsch, ASPh 9, 487. REW3 stalo metaforom. je također toponim, Bobon, pl. -i antroponim Ijast »crne glave« (vo, koza), mit Strirnblässe
918. DEI 419. Lit.: ARj l, 167. Elezovič l, 29. GM 25. (prezime i naziv porodičnog naselja u pluralu). versehen (Crna Gora), 2° sa sufiksom -av
Od izvedenica čini se da postoji samo boba- baljav »nigriceps«. Pored toga ptica fulica
balta1 f (Belostenec) »mali Štit«. Nedovoljno baluška f = baljuška f »colchicum autum- nica (Bela, s naznakom da su riječi bobân = astra koja ima bijelu pjegu na čelu, zove se
potvrđeno. Od gr. πέλτα.. nale, muscari comosum« = baljučka f (Šulek) bobariìca »sasso« pučke riječi), bovanica (Split, u Crnoj Gori balješka (Vuk) = baljočka (Đu-
Lit.: ARj l, 167. »narcissus pssudonarcissus« = balučka f (Vuk) Deanović). U starocrkvenoslavenskom pot- rašin) = bolješka (Jovićević). Očito je da taj
»trava koja se na nekim mjestima zove i pupa, vrđen je još oblik Ы иапъ, struś. Ьъі апъ »idol«. posljednji naziv sadrži naš sufiks -ka i arb.
balta2 f (Vuk, ,16. v.) »sjekira, vojnička ili allium vincale« = baloška f (Šulek) »ornitho- 0 < a (tako također slov. balvan) ukazuje balosh = balash »konj ili vo s bijelim čelom«,
ubojna«, »manja sjekira« (ŽK, Krašić, ovdje galum minimum«. Nalazi se također u rum. na staru posuđenicu, ali u ukrajinskom, bje- kod Gega pridjev »blond, crvene kose«. Ime-
i deminutiv bàltica'), odatle apstraktum bal- băluşcă f »ornithogalum umbellatum«. Postoji loruskom i velikoruskom moglo je o nastati nica bolja f je poimeničen pridjev koji se nalazi
tàluk »mala šuma« (Bosna, medele), denomi- također oblik s ispuštanjem deminutivnog su- 1 iz s. U panonskoj nizini posudiše Madžari u čine. baľ u koji kod Dakorumunja glasi breaz
nal bahati, -am impf. (Vuk) »tući balton«. fiksa -ka: baloša f (Šulek) u istom značenju, balvany (I) koje je potvrđeno od 1055. kao (v. breza), a Dalametra ga prevodi »s bijelom
Čudna je izvedenica ako je dobivena s pomoću ali nije potvrđen u narodnom govoru, bez »idolům, statua, columna, pertica, rätis, in- pjegom na čelu«. Taj pridjev se nalazi još u
sufiksa -ija (v.): baltija f (Kosmet, također gens«. Madžarski semantemi veoma su važni ngr. μπάλιος »šaren, koji ima zvijezdu na
akcenta je i bez aree. Tiktin izvodi rumunjski
bug.) u značenju Vukove balta. Taj turcizam naziv biljke od iste osnove băl (Moldava, Er- za pitanje što je bilo prvotno značenje sve- čelu (konj ili ovan)«, μπάλιου (-ου = -ος)
osmanlijskog, po svoj prilici vojničkog, pod- slavenske riječi. Od đačkih Slavena posudiše »crna ovca koja ima bijelo čelo« (Grčka Make-
delj, Banat) = bel (Prahovo), koja se nalazi
rijetla raširen je ne samo u bug. balta i odatle Rumunji sa fonemom o < a bolovanjbolohan donija), μπαλιά »crna ovca s bijelim čelom«.
u bălaiu, bălan, băloiu, băluţ < Ьеіъ (v. bio)
baltalak, u rum. baltac, baltag (glede -ac upór. = bolocan = (madž. u Erdelju) denominal Možda ide ovamo i arb. bale f »bijeli rubac
u imenima domaćih životinja s bijelom gla-
balčak) i ngr. μπαλτάς, nego i u svim sla- bolohaní »nabujali«, = skraćeno bol} »komad za žensko čelo, krpa«, odatle denominali mba-
vom. Međutim postoji i oblik baluka f (Šulek)
venskim jezicima osim u češkom i lužičko- pećine, Klotz«, pridjev bolocănos. Prema tome los = -mbalonj »krpam«, koje je posuđenica
»trava muscari comosum Mili«. Botaničari bi
-srpskom: rus. balda pored balta. U ŽK služi bi izgledalo da kod đačkih Slavena nije po- iz ngr. μπαλώνω, μπάλωμα = mabalomë
nas morali' poučiti da li ove trave stoje u vezi
i za upoređenja pijan je kaj balta, tj. tako da stojalo značenje »idol«. Alternacija vokala ъ :ο:α »krparija«. U Grblju postoji ime volu haljata
sa halukat m (Vuk) = bàluk m (Vuk, Šulek)
ne može pravo hodati. Značajno je da prijelaz nije ie. prijevoj, nego je slavenska adaptacija m s našim sufiksom -ota, a u Kosmetu ba-
»riblja trava« naziv koji se nalazi u balagot
l > o nije potvrđen kao ni u turcizmima bal- stranog vokala. To isključuje mišljenje Iljin- ljós m »baljast vo, vo s pjegom na čelu«, figu-
m »otrov za ribe miješan sa tijestom« (Skadarsko
čak (v.), kalpak (v.), balvan (v.). skoga da je riječ ie., odnosno slavenskog pod- rativno »sulud, nevješt, smeten čovjek«. To
jezero) = bug. baläkotú =· bahk-õti (Kos-
rijetla. Dva su tumačenja postanka. Prvo je je očita posuđenica iz arb. balosh. Odatle pri-
Lit.: ARj l, 167. Lokotsch 207. Mladenov met), indeclinabilia, »trava za trovanje ribe«.
dao Korsch koji ovu riječ izvodi iz perz. päh- djev na -asi: baljôšasj-sta i s našim sufiksom
16. Elezavić l, 29. Doric 8. Miklošič 1. SEW Upor. i tursku složenicu balbk-jàgi (Kosmet)
lävan »junak« > tur. balaban (v.), pehlevan -uša baljūša f »ovca, krava s pjegom na obrazu«.
41. Gombocz-Melich l, 261. »riblje ulje«. Oblici baluka = baluška mogli
> pelivan, preko kirgijskoga pahan = bal- Area svih ovih izraza upućuje na zajednički
su nastati od halukat/halukat ispuštanjem -ot
van. Ovo tumačenje ne objašnjava prvobitno izvor, na balkansko pastirstvo ilirotračkoga
Baltasār = Baltazar = Baltazar = (sa i zamjenom sa slavenskim sufiksom. Balukatj
značenje »idol«. Drugo je dao Melioranskij podrijetla. Gustav Meyer izvodio ih je od
υ mjesto b, po novogrčkom izgovoru) Volta- balukot m je turska složenica od balìk »riba«
koji polazi od balbal na orhonskim natpisima slav. Ьеіъ. Ali se iz potvrda vidi da se ne radi
zar = (sa h > Id kao u talijanskom) Bâlda- i ot »trava«. Od tur. balìk postoji i radna ime-
sãr = Baldašar »biblijsko ime«. Hipokoristici nica obrazovana s pomoću -dšija: balugdžija »nadgrobni stup postavljen na uspomenu po- samo o bjelini nego i o crnini. A i fonetski
balja 104 ban ban 105 bančiti

ne ide sasvim. > a išlo bi doduše (upor. gospodin, gospodar (bug. također u tom zna- odatle Banijanac; bànijanska općina postojala ovome pridjevu, kojemu nije zabilježen ak-
rum. veac > vac), arb. -osh moglo bi se izvo- čenju), naslov koji se iz poštovanja davao sva- je nekada prije, pripojenja Karlovcu; i Ba- cenat, osnova arb. glagol bornoj »živim, sta-
diti od našega -āš, ali -li < h ne ide. Pored kom čovjeku u Dubrovniku i Crnoj Gori (Vuk)«. nija, kraj u koji ide Glina, Vrginmost, Petrinja nujem« s našim -lac. Upor. još hrv. bana (u
toga baljós postoji i izvan Balkana, u Galiji Gerov je zabilježio da bana pominje bugarska itd., prema Kordunu. Još postoji põimeni - južnoj Italiji) i cine. bană »život« < arb. bane
u značenju »s bijelom pjegom (konji)«., odatle narodna pjesma: Zapil se e Petar bane / Pe- čenje sa -ovac (v.) banovac »l zamjenik »stan«.
stfr. baille, a danas cheval baillet »konj bjelaš, tar bane vlaški krale / Sãs banovi sãs kralevi / bana (15. v., Hrvatska), 2° novac (v. go- Lit.: Trojanović, JF 5, 222. Wędkiewicz,
crvenkasto bijel«. Postoji još stgr. βαλιός Sãs sestra si sas Marija. Značajno je da je taj re banica), 3° vojnik nekadašnje graničar- RSI 6, 231. Pascu 2, 222., n° 84.
»šaren«, odatle ime konju Βαλίος. Kako ban Petar, koji se ima identificirati sa Dojčin ske banske pukovnije (za ovo značenje po-
ovaj pridjev u novogrčkom glasi są b- (pisano Petrom, varadinskim banom, poznatom pija- stoji i izvedenica od domaćeg latinskog banak, gen. bânka m (16. v., Vojvodina,
μπ), treba uzeti da se na gore označenoj arei nicom, ovdje i rumunjski = vlaški kralj. U jezika banatista)«. Upor. još toponim za poro- Dubrovnik, Cavtat, Rašišće, Božava, Rab,
u Makedoniji starogrčka riječ unakrstila sa narodnoj je pjesmi ban indeklinabima riječ dično naselje Banovići (Srijem). Od ban po- Baška) »1° sto, tezga, drvena klupa oko peći,
tračkom dalios. Kako se nalazi i u galskoj prema uzoru turskih epiteta kad stoji ispred stoje još denominali: bániti se »ponositi se« u crkvi, školi, lađi, 2. ( banak, gen. banka)
arei, Daničić je imao pravo kad je baljast despot, vojvoda (ban-despot, ban-vojvoda, v. (upor. fr. se prélasser »oholiti se« od prélat) zemlja između dvije brazde, tzv. balvan (Srbi-
vezao sa ie. korijenom bhā- »sjati«. Osnovno beg, aga), ali kad je u vezi sa gospodin, onda = kotobániti se u istom značenju; κοίο- je valjda ja)«. Od značenja pod 2° denominál na -iti
tračko bala bez pridjevskog sufiksa }o potvr- se deklinira. Kao prezime potvrđena je od od unakrštavanja sa kočoperiti se, kotrljati itd.; bančiti, -lm impf, »izgrtati vinograd u banak«.
đeno je kod Prokopija. 15. v. Samoglas a nastao je stezanjem od banovali, -ujem. Slov. bank (Notranjsko). Deminutiv bančio (Mo-
Lit.: ARj l, 168. Hirtz, Aves 6. 18. Pascu -oja kao u pas < pojas (upor. Raković < Raja- lat) »klupica«. Na -ada bankada f (Paštrovići)
ković ŽK i bug. băzliv < bojazliv). Nestegn\it Postanje ovog neslavenskog naziva iz ob-
l, 1801. Dalametra, s. v. GM 24.25.3 Elezavić l, »vijeće«. Na -ale baňkal m (Vrbnik) »škrinja
29. Matzenauer, LF 7, 5. REW 906. WP oblik potvrđen je kod cara Konstantina βο- lasti administracije utvrđeno je. To je avarska
riječ bajan »vladalac horde«. Sa slav. fonemom na dvije noge«. Od tal. banco m < germ.
2,122. Gamillscheg 69. Capidan, DRom 2, 519. (ε)άνος kod Hrvata u Lici, ali Kinnamos ima
Thesaurus 2, 1688. Wartburg 217. α > o: bojan potvrdio ju je kod Hrvata car bank koje je ušlo već u vlat. Od tal. femini-
već stegnuti oblik μπάνος. Stegnut oblik numa banca (internacionalni trgovački itali-
nalazi se u madž. ban, rum. i bug. ban. Kod Konstantin (v. gore). Kod Mongola, Avara,
baljëmez m (Vuk, nar. pj.) »veliki top«. Bugara, Tatara i Kirgizą dolazi i kao lično janizam) banka f »1° novčani zavod, 2° nov-
Arbanasa je i Cincara riječ nepoznata. Po-
Riječ je izopačena u bonomez u Bogišićevoj ime, a u Turaka u značenju »koji posjeduje čanica«. Varijanta sa / u naglašenom slogu:
stoji još četvrto značenje »novac«, ali samo u blănak, gen. blanka m (Dubrovnik, Zore,
pjesmi. Akcenat nije potvrđen iz narodnog rumunjskom općenito. U bugarskom je ban dobra, bogat« i kao vlastito ime. Posudenica
govora, nego ga je dao Daničić. Taj naziv potječe dakle iz vremena kada su Avari orga- Vodopić, Konavli, Čilipi, Potomje, Kućište)
»para od mjedi, mangura rézpenz« (Gerov, »klupa dolje zatvorena tako da služi i za spre-
topa nije potvrđen u drugim balkanskim je- Doric), a u staropoljskom »šiling, filir«, u nizirali Slavene. Naziv posudiše najprije Ma-
zicima. Turska sintagma bal-jemez-topu »top" džari od panonskih Slavena ban. U madžarskom mište pod pùnjestrom« = blanka f (Srbija,
hrvatskom samo u izvedenici, koju v. niže. bug.) »koritasto izdubeno drvo što se podmeće
što ne jede med« (A. Pavić) bila je skraćena Izvedenice su brojne. Stari posesivni pridjev je potvrđen kao antroponim i kao toponim
ispuštanjem opće riječi top. Prvi dio turske Baanfalva »banovo selo« u Baranji, u Srijemu pod pečenicu da u nj kaplje mast«. Ovo / je došlo
na -jb bánj očuvao se samo u toponimiji: Banja prema Daničiću unakrštanjem sa planka ili
složenice nalazi se i u basirà (Kosmet) »med Luka, Banj dvor (mjesto u župi Bočaci kod Ban Monostor »banov samostan« > Bdnoštor
(v.), medljika, upaljiva materija na lišću us- (Srijem, blizu Čerevića). Od đačkih Slavena blanati. Vjerojatnije je da je lat. deminutiv
Kosinja u Lici), Bando, gen. Bândóla (n mjesto na -ulu *bank-ulu, upor. stfr. bancel, fr. ban-
jeva, grožđa, oidium Tuckeri« < tur. bal-sra. nj je zbog asimilacije prema d), Banbrdo mjesto posudiše ban (v. gore) Rumunji. Puscariu
[Novije tumačenje: baljemez < tur. balytmez rastavlja u pogledu etimologije naziv admi- celle koje v. Wartburg tumači kao složenicu
*Banje brdo. Inače je danas posesivni pridjev bane + selle. Upor. tal. bancola f (14. v.) i
< njem. Faule Metze »lijena Metza« (od Met- samo banov u književnom i saobraćajnom go- nistrativne časti od naziva za »novac«. Za po-
sljednje kaže da je nepoznata postanja, ali augmentativ bancone.
hilď)]. voru i u toponimiji (Banovo Polje kod Šapca,
kad se zna da su hrvatski banovi kovali svoj Lit.: ARj l, 170. 174. 424. Budmani, Rad
Lit.: ARj í, 168. 548. Elezović l, 33. ška- Banova Jaruga). Ovaj se posljednji pridjev
65, 165. Kušar, Rad 118, 20. REW 933.
ijić1 ІІ9. poimeničuje s pomoću -ovica: bânovicalbano- novac i da je to značenje potvrđeno i u Hrvat-
skoj i u Bugarskoj, onda ne treba sumnjati DEI 424.425. Stürm, ČSJK 6,74. Mladenov
vica »banova žena«, ali postoji u tom značenju 33. Wartburg l, 237. Vasmer, ZSPh 13, 33.
bamnja f (Srbija, Bosna) = bãmnja (Kos- u to da se radi o istom postanju. Jorga drži
i banica. U narodnoj je pjesmi to i naslov
met) »hibiscus esculentus L.«. Taj turcizam da je administrativna čast ban došla u Rumunj-
kraljici (kraljica banica). U Hrvatskom pri- bànbala f (Dubrovnik, Zore) »neka velika
arapskog podrijetla (bamija) raširen je u svim sku posredstvom Madžara.
morju je banica »sitni srebrni novac, zvan školjka«.
balkanskim jezicima: bug. bomja — bamnja, također banić«. U Vodicama je banica »stari, Lit.: ARj l, 169. 173. 5, 400. SEW 42. Lit.: ARj l, 171. REW* 922. Wartburg
arb. barnje, rum. bornie = barna, bamba, ngr. sada nepoznat novac«. I neka pšenica se tako Gombocz ~ Melich l, 267. 270. Bruckner 13. l, 228.
μπάμια, svuda u istom značenju. zove u Dalmaciji. Pridjev od banica na -in: Isti, KZ 43, 324. Korsch, ASPh 9, 486-7.
Lit. : ARj l, 169. Lokotsch 210. Mladenov baniSin. Kao prezime poimeničuje se sa -ovié'. Melioranskij, JzvORfAS 7, 12. 282. Jorga, banbanica f (Samobor, Šulek) »njekakva
16. Elezović l, 29. GM 25. Banović — madž. Banfi. Deminutiv je banić Geschichte des rumân. Volkes l, 135. Dicţio- jabuka«. Akcenat nije zabilježen, niti je po-
narul l, 471. Mažuranić 34. Crnčić, Naj-
i banić ~ banović (Strahinja) »sin banov«. starija poviest 26-30. Gerov 2. Mladenov 16. bliže opisana vrsta te jabuke i odakle potječe
ban, gen. bana i bana, pl. báni i banovi Kvalifikativni je pridjev banski, potvrđen od Arnim 9, 406. Glušac, GIPD 14, 878-91. Her- njena kultura. Nije zrelo za etimologiju.
»Γ upravitelj zemlje: ban Hrvatske, Bosne, 16. v. Apstraktum je banstvo. U imenu kraja kov 83-92. Lit.: ARj l, 171.
Mačve, Vlaške i Moldave u Rumunjskoj; 2°
-stvo zamjenjuje -at (v.) = madž. -sag: Banat,
gradova, slankamenski, Zadranin, od Karlovca, banalački, pridjev za »tajni jezik zidara bančiti, -im impf. (Vuk, Srbija) »pijan-
to samo u narodnoj pjesmi; banus da Zevrino gen. -ata = madž. Bánság pored Banat, lat.
u Osaćanima, oko Srebrnice (Bosna)«, sinonim čiti (od pijanka)«. U vezi s tim glagolom te-
(= Severin) g. 1368; u naslovu erdeljskog Banalus Temesiensis = Temišvarski Banat, rum. šatrovački (v.), fr. argot. Kako ti zidari iz ar- ško da stoji zbančiti, razbančiti (ŽK) »probu-
vojvode (weyvoda transalpinus et <~; banul Crai- Banatul Timişoarei. Sa sufiksom -ija dolazi banskog jezičnog materijala stvaraju svoj tajni diti dijete oda sna«. Daničić je izvodi iz madž.
ovei u Rumunjskoj (Craiovă »Kraljevo«); 3° kao ime mjesta: Banija, danas dio Karlovca, jezik, dodajući naše sufikse, izvjesno je da je bandsa = bandsi »razrok, škiljav, jer pijan čo-
bančiti 106 bandıma bandíma 107 banpunica

vjek škilji«. Nije uvjerljivo. Taj bi glagol mo- fr. -ière: tal. bandiera (13. v.) > bàndijera denica {jati = eměre, v > b betacizam kao spartium junceum«. To je mediteranska biljka
gao biti denominai od bânac (Kosmet), riječ f (Vuk, Dubrovnik, Cavtat, Mljet, Perast) = u Bol, bolta, en > α kao u láncún). koja raste od Španjolske preko Francuske,
zabilježena samo u nominativu u izrazu a (ikavski) bandıra (Kašić, Glavinić, Božava) = Lit. : Pleteršnik 1,20.549. Sturm, CSJK 6,73. Italije, Balkanskog poluotoka sve do Male
za njim ide bânac svakojaki ljudi u značenju (hrv.-kajk.) bandera (Belostenec, slov. »barjak«) REW3 9343. Ive 27. Štrekelj, DAW 50, 3. Azije. Daje otporna tekstilna vlakna. Služi
»golema pratnja, buljuk (v.)«. Potrebna su = bandera (Srbija, Hercegovina) »telegrafski 70. SEW l, 42. za vezanje snoplja. Kad se osuši, upotrebljava
još dalja obavještenja. stup«, arb. bandiere. Na -as bandiraš, gen. se za potpaljivanje vatre. Postanjem je od
-aša m. Deminutiv bandirica (Mikalja). Pod bàndur (I), gen. -ura (Palmotić, Kačić, kslat. genesta = kllat. genista, tal. ginestra
Lit.: ARj l, 171. Elezović l, 29. Gombocz- 17. i 18. v.) = (II) pandur, gen. -ura m (Sr-
Melich 273. zastavu su se sakupljali vojnici. To feudalno (sa umetnutim r kao u Spalatro, scheletro),
značenje očuvano je u bandérium u našem la- bija, Hrvatska) »općinski ili gradski polica- u istroromanskom zanęstra (Rovinj) = źe-
tinitetu. Odatle značenje banda f »1° grupa jac, sudski poslužitelj (Vojvodina)«, »vojnik« nestra (Pula), u krčkoromanskom banastra
bând m (13 —16. v., u pravnim spomenicima) (Trenkovi panduri}. Odatle prezime Ban-
ljudi (pejorativno), T vojna muzika«, u Dal- pored ginastra, s istim zagonetnim b mjesto
»osuda, globa«. Od tal. bando (13. v.) < srlat. ban- duri (Dubrovnik), glede dodanog tal. -г na
num (976), bannus (Grégoire de Tours), frana- maciji banda f »3° strana« (15. v., du- g kao u hrvatskom. Vjerojatno je krčki oblik
brovački i dalmatinski pisci, otoci, općenito), naša prezimena upor. Budmani, Ljepopili. posuđen iz hrvatskoga; b se nalazi i na Sardiniji:
čki pravni izraz, nvnjem. Bann. Odatle tal. ban- Od I i izvedenica na -ica (v.) bandùrica
dire > (prema prezentu na -isco) bandeškati, s druge bande (Dubrovnik, Cavtat, Potomje, binistra (Logudoro) pored jinistra. Ime je
Račišće, Rab, Mljet, Vodice, Istra) = banda f (Kavanjin) »kula u kojoj su banduri«; od mediteranskog podrijetla. U hrvatski je došla
-am impf., pf. »proscribere«, pored banditi II sa posjedovnim -ov: pandurov, poime-
(16. v.), kod Vuka samo part. perf. pas. bän- (Brač, Hvar), toponim Vêla bonda (Brusje, preko dalma to-romanskog. Daničić je upore-
Hvar), etnik. Velobãnjanin prema Velobônka ničeno sa -ica'. pandúrovica f »žena panduro- divao b mjesto velara g sa b u bistijerna <
den < tal. bandito (16. v.), odatle internacio- va«; sa -nica (v.): pandūrnica f »pandurska
nalno bandit (prezime u Vrani kod Biograda), f, prilog zbandičke (skočiti). I arb. bande. cisterna > gisterna. Upor. obratno b > g
Ovamo ide i glagol na -āti rebandati, -am stražarnica«; sa -ija: pandurija f »služba pan- guraste mjesto burnite (Prčanj). Kao u galatına
banditstvo, arb. bandill. Stulić i Mikalja imaju durova«; denominali pandur ovati = panduru
bantui (o-) mjesto nd, odatle poimeničen part, (Vrbnik, prefiks re-) »ostaviti, napustiti«. U < lat. gelatina i ovdje bismo očekivali očuvano
Perastu je zabilježeno nabandati, bez značenja. = pandurisati (Lika) »vršiti tu službu«; slo- velarne g ispred e. Oblik ganistra nije kod nas
perf. obanćenik, obanćenje. Na -idiare < gr. ženica sa turskim -baša (v.): pandurbaša »vo-
-ιζειν > -ižati bandižati, -am impf., pf. Stoji zacijelo u vezi sa zabàndat (Čilipi) »za- nigdje zabilježen. Kako u krčkoromanskom
pustiti«. Složenica banda/ero (Božava) < ban- da, glavar pandura«. Taj naziv je madžarizam postoji prótetsko v kao i u furlanskom (upor.
(16. v., Marulić) »prognati« < sttal. bandeg- slavenskog podrijetla tipa čobanja (v.) (pandur
giare (14. v.) = mlet. bandizar, sa nt < nd da di ferro (haplologija). To značenje (3°) na- furl, voli = krč.-rom. vaklo < oculu, koje
stalo je po zakonu sinegdohe: zastava > mje- < pcdarb od pcditi »tjerati«, v. pudar). Prvi prelazi i u gu u guapto < octo), a to protetsko
bantižati, -om (Belostenec, Jambrešić, Stulić, oblik nastao je u Dalmaciji ukrštavanjem tal.
zacijelo zbog unakrštenja sa madž. bánta, v.), sto, strana, kraj gdje stoji > strana uopće. u prelazi u hrvatskom u b (upor. Brtonigla
Prilog alabanda (Vuk, nar. pj.) < tal. (voj- bandire (v.) i pudar, zbog toga b mjesto p. = tal. Verteneglio < *hortinïculd), moglo bi
slov. izbandižati, -Háti, odatle postverbal
bandiža f (Lika, Gospić i okolica, otići u ~ u) nički, komandni izraz) alla banda »na stranu, Lit.: ARj 1, 172. 9, 614. BI 2, 7. Miklo- se misliti da je *genista dalo u dalm.-rom.
sa strane, fuori bordo (kod davanja počasti šič 257. *jenista kao u južnoj Italiji (jinistra u Kalabriji
»skitnja«, part. pret. pas. bandižān (Vuk,
Marulić, Boka), poimeničen na -ьс > -ас na brodu)«. i Logudoro te yinoštra u Campidanu) pa je
banduska f (Stulić) = benduska = benduška *enestra (upor. španj. i enero < januariu) s
bandižanac, gen. -пса (Belostenec), zamje- Lit.: ARj l, 60. 171. 172. 8, 306. Kušar, (Sulek) = brnduška = brnduša (sa gubitkom
nom sufiksa prema -isati bandisan, sa г > u Rad 118,24. 25. Hraste, BJF 8, 26. Pleteršnik protezom dalo ue(r)nestra > ba(r)nistra.
sufiksa -ka) = brnduška (Vuk, Baranja) »crocus
banduzan. Ovamo ide sa sinkopom i banzati l, 11. 300. Miklósié 1. ZbNŽ l, 315. Cronia, Manje je vjerojatno da bi ta proteza bila
ID 6. REW* 929. SEW l, 42. DEI 424. 425. sativus, crocus vernus; colchicum autumnale; anticipacija suglasnika v u deklinaci)! -va (tip
impf. (16. v.) »oglašivati, objavljivati« < šafran, mrazovac (Vuk)«. Osim brnduška ni-
GM 26. Slawski, PF 8, 527-35. (cf. RSl murva); br < gr može se upoređivati i sa slo-
srlat. bannizare, tal. bandizzare. S prefiksom jedan oblik nije lokaliziran. S istim značenjem
8,355). venskim romanizmom živa bresa (Gorensko)
lat. ad- > tal. a- abbandonare (14. ν., od sin- postoji u rum. brinduşă. I Tiktin i Puscariu
tagme ad bannum donare) > bandùnati, -ãm < giovedì grasso u izričaju kos mesa pa bokal
bandar, gen. -ára m (Vuk, Srijem) = uporeduju rumunjsku riječ s našom brnduša, vina, pa je živa bresa.
pf. (Vuk, Paštrovići) »ostaviti, napustiti« = ali kažu da je nepoznatog postanja. Sufiksi
bandunat (Rab, Božava). Afereza a- je furl. bandās, gen. -aša m (možda Srbija, jer riječ Lit.: ARj l, 173.232.664. 2, 784. Kušar,
upotrebljava Pančić) »riba zvana i bulješ — -uša, deminutiv -uška jasni su, -uska mjesto
bandunâ. Bez aferezę abandonat (Dubrovnik, Rad 118, 16. Pleteršnik l, 55. Banali l, 246.
okun, perca fluviatilis«. U Baji upotrebljavaju -uška može biti i štamparska greška. Zamjena 2,186.341. Starčević, Vjesnik 6, br. 389.3.
Cavtat) pored obandùnat. Složenica s pre- sonantnoga r sa ale naliči na krletka od kaletka
fiksom kontra »protiv«: kontrabando n (Bo- tu riječ i Madžari (bandar). Sufiksi -ar i -oś REW* 3733. DEI 1809. Alessio, Onomastica
su naši. Oni osciliraju u toj riječi. Upor. još (v.). Osnova je nepoznatog postanja. 2, 189.190. Skok, ZRPh 46, 406., br. 82.
žava) = kontròbanat, gen. -anta (16., Ve- Ive 4. 155.
trame) = kontrabanda f (14. v., Srbija) = prividno složen pridjev bandoglav »lud čovjek« Lit.: ARj l, 172.231.663. Tiktin 224. DLR
(Banja Luka). l, 640.
koníràbanat, gen. -anta (18. v., Hercegovina,
banpunica f (Dalmacija, Podgora /?/, Pav-
•Crna Gora, Boka, Potomje) = kontràbanad, Lit.: ARj l, 174. Gombocz-Melich l, 271. banistra f (Hektorović) = banêstra (Bo- linović) = banjpunica (Hirtz) »ptica koja se
gen. -anda »krijumčarstvo« < tal. contrabbando žava, Veli otok) = benestra = benêstra (Pag) zove cucka (v.) i ranjkusa (v.), erithacus
(upravo »protiv oglasa, zakona«). Radna ime- bandıma f (istročakavski), slov. bendïma = (anticipacijom suglasnika r u početnom rubecula L., tal. pettirosso, njem. Rotkelchen«.
nica na -arius < fr. -ier kontrobăntjer (Po- (Notranjsko) = mandîba (slov.), odatle deno- slogu kao u Drmitar < Demetrius) barnëstra Prema ovoj složenici izgledalo bi da je to ba-
tomje) »kriomčar« = kontrabandyēr, gen. -éra minal mendibati = bendiba »berba, jematva, (Punat, Krk) = bernestra (Mikalja, Stulić) nova punica. To bi mišljenje potvrđivali i
(zapadni krajevi) = na -nik kontrabantnik slov. trgatev«. Od istrom, vandime (Rovinj), = (ar, er > f) brnèstra (Šulek, Rab) = brnistra nazivi careva, kraljeva punica za tu pticu.
(Bogišić). s denominálom vandāma pored mandama = (16. v., Vuk, Gornje Primorje) = (pseudoje- Međutim, ona se zove i badnjakuša (Poljica,
Franačko banma, banman u srodstvu je sa furl, venderne < lat. (složenka) vīndēmia > kavizam) brnjestra (Šulek) = brnasta (Seget Dalmacija), a to je izvedenica na -usa od
got. bandiva »znak, zastava, barjak«. To zna- tal. vendemmia (od vínům i demere, prefiks kod Trogira, α mjesto e je u naglašenom slogu badnjak »panj«, zbog toga što se leže u duplju
čenje očuvano je u izvedenici na -aria < de i em rè) od koje je jematva zacijelo preve- kao na Krku banastra, v. niže) »žuka, žukovina, panjeva (= badnjaka, v.). Suglasnička grupa
banpunica 108 bâr1
bâr1 109 bara

dnj bila je po zakonu asimilirana u nj (upor. stube«. Deminutiv na -ica bânjica f »1° mala poljskom i u oba lužická jezika zamukao u govori najprije turski akcenat koji je očuvan
sklanje, v. i panem pored padnem). Kolomba- banja, 2° toponim (izvor kod Zaječara, Beograd)«. deklinaciji (češ. ber, gen. bru). Mjesto polu- u bugarskom, arbanaskom i rumunjskom.
tović (Dalmacija) je zabilježio da se zove Denominal na -aţi bânjati se, -ãm impf. glasa ъ stoji o u ukrajinskom i panonskoslaven- Naš akcenat je prema domaćem dar (v.) i ne
banjakuša. Tom glasovnom promjenom naziv (Vuk, bug.), o- »lavari« = banjăti (se) (ŽK, skom, kako pokazuje madžarska posuđenica govori ništa o autohtonosti priloga, nego
je izgubio vezu sa svojom leksikologijskom slov.) »liječiti toplom vodom«. Rum. baie u složenicama bor köles, bormohar. Kod nas je samo za to da je došlo do unakrštavanja domaće
porodicom. Narodna etimologija započela je (krivo po REW da je posuđeno iz slavenskoga), a u deklinaciji generaliziran kao u panj (v.). i strane riječi. Protiv autohtonosti govori
zbog toga svoj rad. Ona je mislila da je riječ arb. baje (j u oba jezika nastalo je od ni),
Ne stoji prema tome ni u kakvoj vezi ni s lat. nadalje i činjenica što se ona nalazi samo na
bolje objašnjena ako se dovede u vezu sa madž. banya. U madžarskom i rumunjskom far, gen. farris, ni s arb. farr, ni s furl, fare, Balkanu, a ne i u sjevernim slavenskim je-
ponjava. Zbog toga se u okolici Splita zove znači također »Bergwerk, rudnik«. To značenje
što dokazuje α u tim jezicima i slavenska i- zicima. U Kurelčevim Jačkama bar znači
ponjakuša. Ali ni to nije bilo dovoljno jasno. specijalizacija je termalnih kupelji koje izviru. deklinacija, nego je ie.'korijen *bher- »stršiti, »premda, ako i«, jednako kao u madž. bar.
U Starom Gradu na Hvaru zove se poklaňjuša Značenje »kaca za kupanje, Wanne« nastalo je
oštrica« koji se nalazi i u bor (v.), borovica Ali za slovenski, hrvatsko-kajkavski i čakavski
prema pokloniti se, poklanjati se. U Svinišću po zakonu sinegdohe. Kako je femininum
(v.), brinje (v.), brana (v.), a ne, kako je Daničić mora se dopustiti i tumačenje koje je predlo-
kod Omiša opet je ispušteno a u drugom slogu: karakterističan za istočnu Romaniju, treba
mislio, ie. *bher- »nositi, donijeti«, slav. berc, žio Mladenov za bugarski. V. niže pod bo.
banjkuša, iz razloga koji nije dosta jasan. Taj uzeti da su Slaveni posudili vlat. balnia na
Ъъгагі (v.) i brašno (v.). Lit.: ARj l, 180. 184. 185. 186. SEW
je oblik istom trebalo objasniti. Početni slog donjodunavskom limesu možda već u 5. ili
6. v. Ilirik se u rimsko doba odlikovao toplim Lit.: ARj 1,180. 186. 190. SEW 110. Mi- 1, 44. Miklošič 1. Mladenov 17. GM 27. Ele-
identificirao se sa starim pridjevom banj (v.) zović l, 32. Tiktin 159. Dicţionarul s.v. Gom-
kupalištima (Aquae Balissae, Aquae na Dunavu klošic 25. Bruckner 21. WP 2,134.
= banov. Mjesto ovoga pridjeva uzeo se i bocz-Melich 279. Korsch, ASPh 9, 488. Deny
razumljiviji: kraljev i carev, а od -kuša nastade kod Timoka, odatle etnikum Aquenï). Demi- bar 2 f, m (Marulić, akcenat je Daničićev) § 459.
punica = u čakavskom narječju pelnica. nutiv na -olus balneolum (odatle disimilatornim »mnoštvo, svi zajedno (puka bar kod Marulića)«.
Lit.: ARj l, 175. Hirtz, Aves 5. 7. 360. ispadanjem l-l > 0-Г) baneolum : Bánjál (Rab), Dolazi i u vezi sa sav i s instrumentalom od bara f (Vuk) »1° palus, močvara, značenje
366. Banjûla "pored Banjôla (Bar, blizu mora, dvije bar: sav barom (Marulić, Mrnavić) »savkolik«. općenito i u književnom jeziku; 2° pratum,
vode koje tope zemljište. Dotiče se Glêra < Već je Daničić dobro vidio da je to perzijska livada koja se kosi (Lika); 3° (po semantičnom
bánta f (čakavska i kajkavska riječ, ŽK) lat. glared). Kllat. balneum < stariji balineum riječ bar koja se nalazi i u perzijskoj složenici zakonu sinegdohe biljka) carex L., juncus
»1° molestiranje, neprilika, 2° globa (samo kod posuđenica je iz gr. βαλανεΐον koje je medi- bari »jedanput«, gdje í znači »jedinica«, a kao (Bella, Belostenec) jer te biljke rastu u baro-
pisaca)«. Odatle u hrvatskim pravnim spome- teranskog podrijetla. prilog znači »dajbudi, wenigstens, du moins«. vitim krajevima«. Također toponim. Odatle
nicima, naročito kajkavskim, od 15. v. deno- Lit.: ARj l, 176.178. 8, 306. Moskovljević, Ta perzijska složenica ušla je u turski u dva pridjevi: 1. barski (kornjača, zmija, žaba);
minal bântovati, -ujem (Lika) = bantovati NJ 2, 234-238. 3, 118. si. (cf. JF 13, 287). vida: ban i barım (vulgarni oblik) u istom 2. baran (ne nalazi se u književnom jeziku,
impf. (ŽK) »dosađivati, vrijeđati« i radna ime- Perušek, ASPh 34, 21. Románsky 92.93. SEW značenju. Odatle prodriješe oba turska vida, nego u toponimiji) »paludosus«, poimeničen s
nica na -telj (v.) bantovatelj. To je madžarizam 1,43. Bruckner, KZ 45, 26-27. Mladenov 17. finiji barı ı vulgarni barım u sve balkanske pomoću -ica : harnica »locus paluster«, s pomoću
ugrofinskog podrijetla (bántani, bán, bánt, Gombocz-Melich 277-278. Miklósit 1. REW* -jak (v.) barnjak »acilius Leach.« jer živi
jezike. Kod nas je taj tursko-perzijski prilog
bánat »bol« koji je ušao u srednjobugarski, 916. DEI 406. Můrko, WuS 5, 1-12. (cf. »u barah«, s pomoću -jača (v.) barnjača »žaba,
IJb 2, 165). Vasmer 1,52. Isti, RSl 3, 261. istisnuo iz upotrebe na cijelom teritoriju naš
čakavski i kajkavski, češki u Moravskoj, ukra- domaći prilog dajbudi (v.) i dar (v.) te se po- biljka i zemlja iz barovitih mjesta«; 3. barò-
GM 24.
jinski i rumunjski (bănat »neprilika«, bănui javljuje u svemu u devet varijanata: 1. bez vit; 4. jedanput baratasi (17. v.) i 5. barnát.
»sumnj iičiti«, bantui »smetati«). banjoška f (Dalmacija, Šulek) »njeka vinova dočetnog samoglasa -i, valjda prema dar, Izvedenice : deminutiv borića (Vuk) ; s pomoću
Lit.: ARj l, П5-6.Маѓиготс,41. Mik- loza bijela grožđa«. Bez naglaska i bez tačnije koji je istisnut: bâr (18. v., Vuk i ostali leksiko- -eš (v.) bareš, gen. bareša m (Vuk) »palus«,
lošič 7. SEW l, 42. Gombocz-Melich 270. naznake aree i kulture. Ni sufiks nije jasan. grafi, pisci, nar. pj. i običan neknjiževni govor), odatle barešnjak m »acilius Leach.« (upor.
Nije zrela za etimologiju. tako i slovenski bar, bugarski i madžarski bug. barešnica); augmentativi s običnim su-
bantuza f (samo jedna potvrda u Hektoro- Lit.: ARj l, 178. bar; 2. sa zamjenom tur. -г > i: bari (Marulić, fiksima -ina, -etina: bariņa f (17. v.), baretina
vića) : sude caklene, bantuze kë zovu. [Od srlat. 16. i 18. v.), također bug. i arb. bari; 3. sa f te baruština f, s neobičnim sufiksom -uština,
banjščak m (kajkavska riječ, Lobor: banj- koji je po svoj prilici nastao iz -juža (upor.
i tal. ventosa > fr. ventouse »kupice«]. zamjenom tur. -z > -e (upor. baterisati,
ičak za liječiti banjke) »gallium verum L., kaljuža), s pridjevskim sufiksom na -ski (v.),
Lit.: ARj 1, 176. Dauzāt 744. DEI 4013. v.): bare (17. v., pisci i nar. pj.), ovako i bug.
ivanjsko cvijeće«. Sufiks je doduše jasan i poimeničen s pomoću -ina (v. gore bariņa,
i arb. bare; 4. vulgarni turski barım dolazi
našeg podrijetla: -šćak (v.), ali osnova nije. baretina). Baruža f je u Smokvici na Korčuli
samo kod Stulića barim, ovako i u bug., rum.,
bänj m (17. v., Mikalja) »Г kupelj, 2° (loka- Ne može se studirati etimologijski bez daljih »umjetno pojilo u polju za životinje«.
čine. barim; 5. isti turski oblik izgovara se i
litet Banj kod Mula vojničko kupalište, obavještenja.
kao barem (Vuk, 17. -v., kod pisaca, leksiko- Bara se nalazi u svim slavenskim jezicima,
2° toponim kod Zadra, tal. Bagno«, od tal. Lit: ARj l, 179. Šulek, Im. 10. 446. 520. grafa i u današnjem književnom i saobraćajnom osim u polapskom i oba lužická jezika. Posudiše
bagno m, tako u čitavoj zapadnoj Romaniji.
govoru); to je ušlo i u čakavski i kajkavski je Madžari u Bačkoj (bara), Cincari (bară,
Inače je općenito u hrv.-srp., bug., madž., bâr1 m (Vuk, 17. v., jugozapadni krajevi,
te u Kosmet; također bug. barem; 6. dočetno v. značenja kod Dalametre) i (Novogrci ) : ngr.
rum. i arb. femininum tako da se za balkanski Hercegovina, kajkavski, Belostenec) = bar
-m zamijenjeno je sa -n: baren (Stulić, upor. μπάρα u značenju koje stoji blizu bugarskom
latinitet mora pretpostaviti *balnea f > vlat. f po z'-deklinaciji (samo u jednoga pisca)
Ijudèn, Split): 7. u ŽK pored bar govori se bara: »1° mala tekuća voda, potok, voda;
balnio, (CIL XIV 914), što je upravo n. pl. »žito kao proso, muhar, lat. panicům«. Odatle
barom sa zamjenom -em > -om prema instru- 2° stajaća voda, lokva, blato«. Značajno je arb.
kao fr. joie < gaudia: bánja f (14. v., Vuk) harika »setaria viridis Beauv.« (Šulek), naziv
mentalu; 8. dolazi udruženo s domaćim berrak »močvarna zemlja« koje pretpostavlja
»1° kupelj, kupalo, ilidža, 2° Wanne, kupanje za biljku obrazovan s pomoću sufiksa -ika (v.);
daj < da + i: dajbar; 9. u Kosmem po- j slav. *bannjak (v. gore). Po značenju
u toploj vodi u rupi ili u kaci, 3° toponim barovica f sa -ovica (v.) »pogača od bara«.
stoji a > e: bere, berem u istom značenju; mogla bi bara biti srodna sa brna f (v.) »blato«
(Vrnjci: Vrnjačka banja, Ribarska pošta, Bijela Sveslavenska riječ bez paralele u baltičkoj grupi j
ovako i u bug. beri. Mladenov izvodi bar < stslav. brbnbje (Bruckner). Nema paralela
u Boki)«. Nalazi se još u ukr. i rus. banja »Bad- a je nastao iz poluglasa ъ, koji je u češkom
iz domaćeg έα (ν.) + -že. Protiv toga izvođenja u baltičkoj grupi, a niti ie. veze nisu utvrđene.
bara 110 barat barat 111 barbúcati

Mladenov je dovodi u vezu sa sanskrt. barbura area ne govori u prilog njemačkog posredni- > tal.- -iere: baràtijer, gen. -éra (17. v.) »igrač«. barbigi) > bàrbeza f (Vuk) »šamija a pod njom
m »voda«, gr. βόρβορος »blato«, što fonetski štva. Nalazi se još u slovenskom, češkom i Od tal. baratto, barattare, barattiere »id.«. kapa od crvene čohe, po tom bijela mahrama«.
ne ide. Pomišlja se i na tursko (avarsko?) poljskom jeziku. Od njem. Barchent potječe U sjov. (s umetnutim n pred dentalom) ba- Upor. tal. barbazzale, barbozza. Na lat. -atus
podrijetlo (bare »močvara« kod Kamasinaca, izvjesno parket m (Lika) = parhet (Karlovac) rániati (na-, pre- se) s postverbalom barant, završava Barbât (toponim Rab, Pag) = Brbot
tungusko biral »rijeka«). Miklošič uporeduje = parket »neko sukno«, pridjev porketski. barantîja, barantâvec = beret, beretáti (Dolenj- (gornji najnapučeniji dio Bara, brežuljak pod
s tršć. baro — furl, bar »Büschel«, što semasio- sko) »id«. Ovamo ide još prema lat. -atorem pećinom Spile). Naziv se odnosi, kao Kosmaj,
Lit.: ARj l, 640. 9, 652. 10, 863. Tentor, na mediteransku sitnu šumu. Na -arius >
loški ne ide. JF 5, 203. SEW 1,44. Lokotsch 250. Korsch, > mlet. -adui barodur m (Split) »Vogel,
ASPh. 9, 488. REW 941. DEI 427. 455. welcher dem Vogelsteller durch die Flucht tal. -iere bàrbijer (Perast) = (16.v.) barbír
Lit.: ARj l, 180. 186. 191. Miklošič 7.
entgeht« < barattatore (haplologija tado > (1572, Rab, Božava, Brusje, Krašić, Prigorje)
SEW l, 43. Mladenov 17. Isti, IzvSSF 17,4,228
-47. Isti, GSU 11,201. i si. Bruckner, KZ barâkula f (Cres) = deminutiv na -iča do). Daničić stavlja ovamo još barat, gen. »1° brijač, 2° marvinski liječnik na selu« =
51,222. ASPh 39, 4-5. GM 33. Vasmer, barakulica (Poljica) »ka' mala raža« = krč. -ata (Srbija) »trijem pred vodenicom«, ali je barber, gen. -éra (hrv.-kajk., Belostenec, Jam-
RSI 3, 255-6. Gombocz-Melich 1,279. -rom. barakoluta. Od mlet. baracela (1508) semantički predaleko od prve riječi. brešić) s izvedenicom barberski, barberov,
»id«. Lit.: ARj ï, 182. Pleteršnik 1,12.20.216.624. barberija, barbernica = (s disimilacijom r-r >
baraba m, f (Banja Luka i općenito Bosna i Lit.: Ivanisevic, ZbNŽ 8,216. Banali 2, Hirtz, Aves 7. DEI 429. REW* 943 a. SEW m — r) bèmbër (nar. pj.), bènberin (Vuk, Crna
sjev. Hrvatska, također kajk. i slovenski) 172. DEI 428. 1,44. Gora) (slov. bdrbir »zdravnik«), hipokoris-
»1° besposličar, niškoristi (hrv. prevedenica tik bérbo, s metatezom breber (Vitezović).
njem. Taugenichts, Nichtsnutz, tal. fanullo- baran m »ovan« (u J. S. Reljkovića), odatle barati, -am impf. (Zore, ribarski termin, Upor. madž. borbély (disimilacija r — r >
ne), 2° nevaljao čovjek«. Nije potvrđeno deminutiv barátiak (Budinić), možda i hipo- subjekt riba; govori se valjda negdje u južnoj r — 1). Preko tur. berber (perz. barbar) >
u drugim balkanskim jezicima, ali nije potvr- koristik bara »ime kozi krmači« i uzvik bar, Dalmaciji) »pomaljati glavu iz vode, glavati«. berberin, berberînov, bèrbërnica, augmentativ
đeno ni u jadranskoj zoni, nego samo u unu- koji se kaže ovci u Hercegovini da mirno stoji. Apstraktum na -я/а bârnja f (Zore) »pomaljanje berberina, berberin, -im (o-) »brijati«. Balkanski
trašnjosti. Bit će da je i to , i tršć.-mlet. baraba U Dalmaciji (Pavlinović) zabilježen je pridjev glave iz vode (također ribarski termin)« Prema turcizam: bug. berberin, arb. berber, ngr.
»malvivente, rubagiorni«, barabba »giovinastro«, barasi za ovcu koja je bijela i crna oko vrata, Daničiću < tal. barare, furi, bara »truffare, μπερπέρις = μπαρμπέρις. Augmentativ na
u vezi sa biblijskim imenom Barabbas (sir. ali tu je vjerojatnija veza sa bãrzast (v.). Be- frodare, ingannare per lo più nel giuoco«, tal. -one: bàrbun, gen. -una (Vuk, Mljet,
složenica od bar »sin« i abba »otac«, v. opat). lostenec je zabilježio boran kao dalmatinsku denominai od baro »truffatore«. Ne zadovo- Dubrovnik, Bijela) = barbûn, gen. -una (Rab,
Upor. međutim i ime tur. plemena Baraba riječ u značenju »aries ad diruendos muros«, ljava semantički. Prije će biti da je to dalmato- Krtole, Ulcinj, Arbanasi) zove se i prevede-
(između Omską i Tomską). dakle kao ratno oružje. Tu je a > o kao u staro- romaski leksički ostatak s betacizmom b < v nicom bradòvatica (Dubrovnik). Deminutiv
ruskom. U antroponimiji i toponimiji postoji (upor. Bol) od lat. varare »prekoračiti« koje je barbe(n)ka (Mikalja) nije dovoljno potvrđen.
Lit.: Štrekelj, DAW 50, 3. 77. REW3 940.
DEI 427. Skok, Slávia 15, 185. Vaillant, RES Baran, Borani, Baranovu, ali to može biti potvrđeno na iberskom poluotoku s prefiksom Postoji još u bugarskom i u novogrčkom.
18, 185. Lokotsch 220. hipokoristik od Baro, a ovo je opet hipoko- es- < lat. ex- katal. esbarar, španj. desbarar Balkanska je riječ talijanskoga podrijetla.
ristik od Bartholomeus. U drugim južnoslav. »gleiten, einen Fehler begehen«. Ista riba sa triglom (v.). Složenica barbaćep
baràbãr, prilog (17. v., Vuk) = bărabar jezicima nema potvrda, dok jė u sjevernim Lit. : ARj l, 182. REW39l5l a. DEI428.443. m (M. Držić) »nekakva ptica«, od tál. slože-
pored barabăr (Crmnica, Crna Gora), odatle slav. jezicima riječ općenita. Da je postojala nice barbach(i)eppo (15. v.).
denominal barabáriti se, -obarím impf. (Vuk, i na Balkanu, to dokazuje arb. berr »ovca«, baratina f »nekakvo tkanje«. Daničić izvodi
Kačić, Obradović) »uporedo s kime stajati Lit.: ARj l, 130.131.183. 184, 580. 620.
gr. βάριον' πρόβα-rov kod Hesycha. Potvr- od srlat. barratus (pridjev, upravo part, prêt.) 8, 324. Budmani, Rad 65, 164. Kušar, Rad
ili sjediti ili ići, jednačiti se«, izbarabarlt, đena je još kao alpinska riječ, u nordijskom i od bana »motka«, odatle na -arius > u.-iere 118, 22. Macan, ZbNŽ 29, 208. Hraste, JF
-arim (se) (Kosmet) pf. »izjednačiti, sravniti«. u keltskom. Madž. bárány »jagnje« potječe iz barijera (internacionalni galicizam < fr. bar- 6, 207.209.210. Isti, BJF 8,48. Korsch, ASPh
Nalazi se i u bug. i arb. barabar, odatle deno- panonsko-slavenskoga. Riječ je svakako pred- rière), ali se to ne može opravdati jer riječ nije 9,488. Perušek, ASPh 34,21: Jagić, ASPh
minal barabarja se. Turcizam perzijskog po- ie., ali upor. i nperz. barra »jagnje« (*varnak, zrela za etimologijsku ispitivanje kada j o j se 8,319. Fink, Imenik 44. DEI 429-431. 435.
drijetla (beraber, barabar, glagol beraberlemek). pehl. varak »ovan«). Miklošič je upoređivao ne zna značenje. Barra je iberska riječ potvr- Skok, Slav. 57, passim. Jireček, Romanen 2,
Lit.: ARj l, 181. Mladenov 17. GM 26. još i mordv. boran, koje je možda iz ruskoga. 24. Stefanie, Rad 285, 78.
đena i u baskickom.
Miletić, SDZb 9, 440. Elezović l, 220. Lit.: ARj l, 180-2.549. SEW l, 43. Mi- barbakan m »Γ kup kamenja koji dijeli
Lit.: ARj l, 182. DEI 444.
barakan, gen. -äna m (Korčula) = ba- khšič 7. Bruch, WuS 6, 171. Joki, Unt. 245. u krasu kultiviranu zemlju, 2° nasip protiv
Vasmer, RSI 3,256. Meillet, RSl 2,69- barba m (jadranska zona, napose Kvarner, poplave (Potomje), 3° toponim (Lastva)«. Od
rakan, gen. -ana m (Dubrovnik) »vuneni
70. Brückner, 15. Slawski 27. Matzenauer, Istra, Hrv. primorje, Rab, Hvar, Božava) tal. barbacane m (12. v.) »rinforzo ad opere
pokrivač na postelji, kuvertur deblji od velen- LF 7,5. GM 33. Gombocz-Melich 282. REW3 »stric«, indeclinabile pred ličnim imenom, di fortificazione«, od perz.-ar. složenice barbah-
ce«. Od tal. barracano (13. v.), srlat. barracanus 1049. Wartburg 1,335. WP 1,269. upor. čak. barba Ivanu (Brusje). Arb. barbe -hanä (za drugi dio v. han).
< ar. (< perz.) barrakān »panno grossolano
Od lat. >-tal. barba »brada« s kojom je u pra-
di pelo di capra o di cammello«. Preko njem. barară f (Sulek), »njeka loza vinova«. Bez Lit.: Lokotsch 187. DEI 430.
Barchent > brkan m (Stulić) »(1°) panni srodstvu. Nalazi se još u grčkom (Epir), u
naznake tačnog značenja, kulture, aree i ak-
južnoj i sjevernoj Italiji. Glede semantičkog barbúcati, barbūcām impf. (Lika) prema
genus«, brkan m (Vuk, Boka, 16. v., Nalješković, centa neuporabljiva za etimologiju.
razvitka upor. barba > brada > stric, Onkel barbúcnuti, barbūcnēm pf. (Lika) »ticati, taknuti
Hrv. primorje) = barhan, berhan (Hrv. pri- Lit.: ARj l, 182. Šulek, Im. 10. i u sjev. Italiji i u Graubundenu. Na tal. u što zabranjeno«. Po značenju može se upo-
morje, Lošinj) »(2°) ženska suknja« = bran
sufiks -itta > -etta upućuje barbétta f (Božava, rediti sa bàrkati, -am impf. (Vuk) »ticati,
ili brhan (Tivat) »(3°) jaka ili teško gornje žen- barat m (hrv.-kajk., Belostenec) »commer-
Perast) = barbeta (Dubrovnik, Račišće) »ko- bockati« prema bărnuti, -ēm pf. (Banja Luka)
sko odijelo, cottola, jaka nagrešpana (ima cium«. Postverbal od baratati, -am impf.
nop kojim se barka veže za kopno, sprone d'una »dirnuti«. Razlika je samo u tome što prva
tïrake koje narod zove opiece)« —- brehan, (Vuk, Perast, 16. v.) = barátai, -am (ŽK,
barca peschereccia« < tal. barbetta < fr. serija pretpostavlja deminutivan glagol na
brhan (Istra) »ženska kiklja do pasa«. Demi- slov.) »trgovati«. Apstraktum na -íja barátija
barbette. Od kslat. barbìtium (Apulej, > tal. -ucati, -ucnuti, a druga na -kati. Prva serija
nutiv brhanac, gen.-anca (Istra). Geografska f (ŽK) »trgovanje«. Radna imenica na -arius
barb ú câţi 112 baril baril ИЗ baroziti

pokazuje redupliciranu onomatopejsku osnovu zemljište«. Od tršć.-tal., istro-rom. baredo »1° grecizma varel. Rumunji posudiše holercă tur. párakét. Upor. još slov. barkotôn m »Ga-
barb-, a draga neredupliciranu, koja stoji u id., 2° Büschel«. Izvedenica na lat. -ētum od < rus. balyrka (metateza -rei- > -1er-) > leere, grosses Flussschiff«. Na -ustus (sufiks
vezi s bug. baram »tičem, tražim« i slov. barati gal. barras. madž. báderka, barilica., barilla. Ngr. βαρέλι, nepoznatog podrijetla) barcuscius u dubrovač-
»pitati«. Mladenov veže baram, bârna, barvám, Lit.: Pleteršnik 1,12.45. REW3 964. Bezlaj βαρέλα (augmentativ) > arb. varielë. Postoji kim spomenicima. Upor. tal. barcoso m (14.
-nivám, -nuvam ispravno sa barkam, bărnivam 48. Maver, Slávia 2,32. još varijanta sa u mjesto a: burilo n (Hercego- v.) »bastimento antico da guerra e da traffico«.
kao i Daničić koji barkati drži onomatopejom vina) »drveni sud za vodu kao bure, mnogo Denominai: slov. izbârkati, -am < tal. sbar-
kao ubrkati (v.). Onomatopeja barb-fbrb- baréta f (Perast, Potomje, Dubrovnik, duže nego šire«, odatle bmionica (Hercegovina) care (s- < lat. ex- Λζι). Postverbal dèzbarak,
veoma je raširena u hrv.-srp. Vuk (Baranja) Cavtat, 16. v., Vuk, Hrv. primorje) = baréta »mjesto pred kućom za burila«, bugarski gen, -řka m (Boka, nar. pj.) < mlet. desbarco
ima barbukati, barbūčēm = brkúkati = brbótati, (Vela Luka, Korčula) = berita (Božava, 15 — 17. isto tako deminutivi burilka, burilce. To u (des- < lat. dis- = ex »iz«). Na -aneus:
brbōčēm (subjekt: bik, patka, s onomatope)skim v., Malínská, Baška, Rab) »kapa tamnoplave je od bure, gen. bureta n (Vuk), kolektivum Barcagno toponim (Zadar), hrv. Brodarica,
-ot-, v.); brbúčiti, brbučím »tumariti u što boje s cufom (čup, v.) na kraju«. Na -uša bürad, gen. -i (Vuk), deminutivi burénce, gen. jer je tal. varcare unakršteno sa barca. Arb.
rukom ili glavom«. Upór. onomatopeju bar- beretuša f (Kolombatović, bez naznake gdje -eta (Vuk), burica (Cres, Istra, slov.) »drveni barke. Podrijetlo riječi je zacijelo mediteransko.
buk »glas koji biva u vodi kad se udari po se govori) »anas boscas«. Od tal. barretta f sud od dužica sa zaklopcem sa dva uha u kojem Veže se sa gr. βαρις, -ιδος, koje potječe
njoj« i štrbok ŽK »glas kcji nastaje kad netko pored barello m (s asimilacijom e — a > a — a -se nosi hrana pastirima i ljudima u polju«. iz Egipta (koptski bari, baare < egipatski
skoči u vodu«. kao u galatına, žaladija, salvations itd.) i Unakrštanjem burica i barilo nastade burilo br). Battisti je veže s iberskim toponimom Barca/
Pored deminutivnih glagolskih sufiksa -uk- > berretta f (14. v.), poimeničen pridjevski de- n (Hercegovina, bug.). Odatle arb. burile. Ibarca (i je iberski član) i sa barışa »vrsta po-
-uc-, -ot- imamo još -olj- : brboljiti, -гт (Vuk) minutiv na -Ittus > -etto od lat. birrus (u Baril(o) nalazi se još u stfr. baril, odatle tal. sude« (upor. fr. deminutivni vaisseau < vlat.
»labris crepare«. Bez ovih sufiksa postoji brboti, Dioklecijanovu ediktu o cijenama) »cuculia barile i balkanski refleks, sa rr prôv. i port. deminutiv vascellum) i s Ibar i iber > špan j.
-am impf. CTrebinjska nahija) = břbati, břbam brevis«, riječ koja je keltskog podrijetla (upor. barrii. Stfr. baril izvodi se od longob. bara Ebro.
(srednja Slavonija), pored ràzbrbati, -ām (objekt ir. berr, kimr. byrr »kratak«). Bez deminutivnog s pomoću lat. sufiksa -ile. Upor. sa deminutivnim
sufiksa dolazi s prefiksom ex- > tai. s-, kojim Lit.: ARj 1,189.2, 368.3,74. Cronia, ID
stvari ili voće) »přemetati, tražiti rukom nešto •sufiksom barriclus (9. v.). Značajno je da se 6. Kušar, Rad 118, 23. Skok, ZRPh 57,480.
po kući«, u onomatopejskom prijevoju brêbiti se pojačava značenje (upor. merga pored s ovim deminutivom slaže slov. barîgla f Pleteršnik 1,12.300. GM 27. REW3 3952.
pf. »lupiti«. Upor. bug. bărbja, băbrja, băborja, smergo), u zbir (Dubrovnik, Cavtat, Potomje) »Fuhrfass, Lagel« (Štajersko, Gorenjsko, No- DEI 436. Románsky 131.
băbla. Sve su to onomatopeje starog tipa = zbir (Vuk, Primorje) = žblro (Cres) »Г tranjsko). Oblik sa u stoji u vezi sa mlet. boria
uhoda, pandur; 2° financ«. Na -ьс > -ас barna m (Vuk, Vojvodina ?) »fuscus equus
barbarus, koje se još nalaze sa samoglasnim i »botte«, tal. barracela, stfr. bűire »Krug«, fr. et bos«. Odatle pridjev, .na -ast barnást »mrk«
suglasničkim varijantama u brtljiti impf. = žbírac, gen. -rea (Split, okolica) »eine Art burette, burinette, tal. burrini m. pi. »scodelle
Krebse« (metafora). Na -il (upor. ribič) birič i imenica bámulja f »ime krave«, izvedena sa
brblati (v.), prtljati (v.), bobòtati, bobočem (v.), molto cupe«, vurro (Otranto) »sorta di vaso«
m (hrv.-kajk., Jambrešić, Voltiđija) = birič, sufiksom -ulja (v.). Madžarizam njemačkog
boboniti, -im (v.). koje Battisti veže s byrrhos, prema Hesychiju
gen. -iča — berič m (slov.) prema f birička podrijetla (barna < njem. braun) istog zna-
Lit.: ARj l, 184.189.614.615. SEW 43. etraščanska riječ. Odnos između barile i čenja.
»sudski sluga, pandur, der Scherge«, s leksiko- bure nije jasan. Battisti veže borile s prov.
Pleteršnik l, 12. Mladenov 17. 52. 620. Mat- Lit.: ARj 1,189. SEW 1,44, Gombocz-Me-
zenauer, LF 7, 5 — 6. logijskom porodicom birićevina, biričiti, Ы- barrica »botte, barile«, odatle fr. barrique
riški. Nalazi se još u češ., ukr. i rus. Može biti lich 297. Štrekelj, ASPh 18, 508.
»glinena posuda«. Ta je riječ prema španj. barro
u vezi i s madž. biro (od tal. birro m (14. v.) •»glina« po svoj prilici iberska. Imale bi se prema baron, gen. -ona m (17. v.) = baron (ŽK,
bardak, gen. -aka m (Vuk, 15. v., Risan) »policajac«, nazvan ovako po pridjevu birro
= bardak, gen. bardaka (Kosmet) »1° krčag tome pretpostaviti *barra i *burro kao medi- također prezime) = barun, gen. -una (16. v.)
»crvenkast«). Ta riječ u tom značenju nije teranske riječi. Odatle barilo i burilo. Bruch »feudalna titula franačkog podrijetla«. Apstrak-
ili staklo s noscem; 2° bijel i šaren sud koji se identična sa gornjom riječi keltskoga podri-
u Srbiji zove bokar (v.) i milojka (v.) (Risan); ih veže sa baris, odakle je barka. Upor. još tum na -stvo barunstvo = baronstvo n. Femini-
jetla s kojom se unakrstila. Birrus kao pridjev rum. buriu (Muntenia) »kleines Fass«, deminutiv num je pejorativan barona (Budva) »lopovica«.
3° povelika čaša s drškom ili bez njega; 4° za boju potječe od gr. πυρρός »crven«.
mali zemljani krčag za vodu bez nosca, sa- buriąs. Na -aceus baronâco m »lopov«. Denominál na
mo s drškom (Kosmet)«. Odatle deminutiv Lit.: ARj 1,185.237.327. Budmani, Rad Lit.: ARj 1,186.188.710. 739.740. Ribarić, -ati barimat, -am = baronati impf. (Budva)
65, 163.165. Hirtz, Aves 11. Pleteršnik 1,27. SDZb 9,136. Tentor, JF 5,203. Jagić, ASPh »lascivire« < tal. bar onar e. Prvobitno je
bardače, gen. -eta m (Kosmet), bardačić m
Kušar, Rad 118, 19. Miklósié 406. SEW 1,159. Hraste, BJF 8,22. Kušar, Rad 118, značenje franačke riječi »čovjek« koje se očuvalo
(Vuk), augmentativ bardačina ï, radna imenica 1,57. REW3 1117a. DEI 445.496.528.
s pomoću -džija (v.) bardagdžija (Vuk), meta- 23. Pleteršnik 1,50. Sturm, CSJK 6,83. Mik- u španj. varon, port, barão i na Siciliji barom.
lošič 1. SEW 1.44. Bruckner 17. Mladenov Riječ je ušla u srednjolatinski prema staro-
fora bar da klija f (Fruška gora), izvedena s pomo- 50. Bruch, WuS 7,166. REW3 1038.1408.
baril, gen. -ila m (Hvar, Brač, Rab, Bela francuskoj deklinaciji bér (hóm.), baron (ak.):
ću -li = s pomoću -ača bardakača f (Goj bul j a), FEW 332. Štrekelj, ASPh 12,455. 26,412.
Krajina) = bàrii = bario, gen. bâr j ela (Dubrov- baro, gen. baronis, odatle u naš i madžarski
bardagača (Kosmet) »crna šljiva nalik na bar- Gombocz-Melich 292.' GM 54. Tiktin 244.
nik, Perast, toponim Kotor) = (s prijelazom latinitet i naš narod. U franačkom je značila
dak«. Turcizam osmanlijskog podrijetla (bardak
u neutra) barilo (ŽK) = bărjelo (Crna Gora) kraljevskog čovjeka kojega položaj stoji između
< bar »držak« i sufiks -đak = -tek) istog zna- barka f (Perast, Božava, Rab, Dubrovnik,
= barela (Ozrinići, Crmnica) »irula drvena comes = grafia > grof i castellanus »zapovjednik
čenja, nalazi se u svim balkanskim jezicima. Cavtat, danas općenito u gradskom govoru,
posuda od dužica kao vjedro«. Deminutivi grada«. Pejorativiziranje je toga feudalnog na-
Lit.: ARj l, 184, Elezović l, 31. Lokotsch na -6C > -äc barjelac, gen. -ioca — barilac, i slov.) »čamac, plav f (Lika, K)«. Prema grč- ziva nastupilo već u sjevernoj Italiji, a odatle je
230. G M 27. Mladenov 17. Deny § 930. gen. -ioca — barïlac, gen. -Ica (Krašić, također kom izgovoru bug. varka pored barka prema došlo na južni Jadran: barón »ribaldo, canaglia«.
slov.) = na -će barttce, gen. -a (ŽK) = barilce turskom. Deminutivi na -ica barčica (15. v.,
Lit.: ARj 1,190. REW3 961. DEI 444.
bare d m (Malhinje, Kras, slov.) »1° pust (ŽU) = barioce, bariočac, gen. -čca, na -ić Vuk), na -e barle n (Vuk) »Γ lađa, 2° piscina
n; rodan kraj, teren; 2° biljka nymphaea bariočić, na -ica barilica, na -če, gen. -četa lignea«, na tal. -itta > -etto upućuje : f f k t = baroziti, -im se impf. (Hrvatska) »svađati
alba« = borêd m »biljka triticum repens«; barilce n, na tal. deminutivni sufiks -ot barilài vrkët m (Crna Gora) »mala ladica« < tal. se«. Nedovoljno potvrđen glagol, bez tačnije
in bare do u dokumentima na Krku »zapušteno (Budva), na -as barilai. U bug. barilo, pored Marchetta (1226). ß umjesto / nastalo prema naznake aree i bez akcenta. Daničić ga izvodi

8 Skok: Etimologijski rječnik


114 bárut bärzast 115
baroziti basati

iz madž. faragni »sjeći«, što ne zadovoljava ni grčkom Vratolomije m, s hipokoristicima Vrâ- bärzast, pridjev, »napola crn, siv ili bijel, basa f »lički ovčji mekani sir, drži se u
fonetski ni semasiološki. Upor. ipak barünati toje i Vrtoje. Najdalje je kraćenje išlo u slov. ti govoru čobana u Vrani (Dalmacija) za kozu, kobi ili hoblici koja se pokriva«, »ukiseljeni
impf. (Liješće, Lika) »plašiti nekoga s kime«. Jerrièj koje je nastalo u početnim slogovima, također Srbija«. Odatle sa -ilo (v.) bàrzilo (Vuk) skorup«. U ARj zabilježeno je samo: nazbijala
u vezi sa sanctus > sent > š (upór. Šmar- m »ime jarca« i brdõka f (Kosmet) »bijela ovca«, sam punu kobetinu base. Nepoznata postanja.
Lit.: ARj l, 190.
je, Škocijan): *šmernéj poslije odbacivanja epi- sa ar > r i -oka (v.). Daničić je dao pridjevu Lit.: ARj 5, 135.
teta šm. krivo značenje »zelenkast i crvenkast«, dovo-
bârsa f (Bela, Stulić, Pavlinović, Dalmacija)
Lit.: ARj l, 190.684. 6, 491. Jireček, Ro- deći naš pridjev, stvoren s pomoću sufiksa -asi
»Ijesa na kojoj se voće suši«. Daničić je ispravno basamak, gen. -aka, pl. -aci m (Vuk)
manen 2,45. Štrekelj, DAW 50,78. Skok ČSJK (v.), u krivu etimologijsku vezu s rum. varză,
postavio srlat. bersa »Ijesa«. Bit će poimeničeni »sing. prečaga u najprostijih stuba, gdje se
4, 40-3. tal. verža < vlat. viridia »zelenilo, zelje«,
part. perf. versus od vertere, s vlat. prijelazom nogom staje koračajući, stube, merdevine«.
protiv čega govori značenje, fonetika i area.
v > b kao u rum. bată < lat. vitla. Dalmato- Turcizam osmanlijskog podrijetla i istog zna-
Pridjev sa sufiksom -av (v.) nalazi se u bug.
romanska posudenica. barûfa f (Rab, Božava) »šakanje«. Od tal. čenja, nalazi se još u bûg. basamak.
postverbala baruffa (1475), od baruffare (13. bárzav istog značenja. Bez tih sufiksa nalazi
Lit.: ARj 1,190. se u rum. capră bardză »koza crno šarena« Lit.: ARj. l, 192. Mladenov 18.
v.) »contendere«, od langob. *biroufan (upor.
nvnjem. berufen) kao sudački termin. (u Telesu, Erdelj), u čine. bardzu »bijel, bălan«
baršon m (17. v.) = baršun (17. v.) = (v. gore balja), zatim u dokorum. barză »roda«. basan, gen. basni f (Antun Dalmatin, 15.
baršun (ŽK) »Г kadifa (v.) = belud (v.) Lit.: Kušar, Rad 118, 24. Cronia, ID 6. Kako se vidi, to je pastirski balkanizam arba- v., možda prema stcslav. basnb) = basna f
= velut (v.), 2° vrpca oko šešira (ŽK)«. Odatle REW3 1116. DEI 446. naskog podrijetla (pridjev barth m prema 6ar- (Kavanjin, Obradovíć, 17. v.) = basma f (Vuk,
pridjev na -ski : baršunski (cvijet), deminutiv dhë f »bijel«, sa z (uz d) za interdentalni spirant Milićević, Srbija, s asimilacijom b — n >
baršunak, gen. -ka »kadifica«, ime biljke na bánili m pl. (Zore, bez naznake gdje se dh kao u hercegovačkom imenu sela Bürmazi b — m, upor. pjesma) »1° prvobitno: riječ,
-ka (v.): baršünka f »lagurus L., sericosomus govori, zacijelo negdje u južnoj Dalmaciji) < arb. burr madhë »veliki čovjek«). Arbanaski govor; 2° čarobna izreka, magija; 3° fabula,
Servil!.«. Nalazi se još u slov. baršun »samet«. »potkit povrh bječve gdje su jedan ili više je pridjev ie. podrijetla, srodan s našim brêsk bajka«. Od basna postoje izvedenice: pridjev
Madžarizam turskog podrijetla (bársony, riječ zametaka sa licem ili sa naopak«. Potrebni su (v.), breza (v.) i brijest "(v.). Prema tome pridjev na -ovit (v.) basnòvit, deminutiv na -ica (v.),
koja stoji u daljoj vezi s perz. abrišem, ebrēšem, podaci (varijante) iz drugih govora. Možda barzast odgovara etimologijski i semantički bãsnica, složenica basnosloviti. Prijelaz iz i-
barēšam »svila«, v. ibrišim). Daničić je krivo dalmato-ŕomanski leksički ostatak od vlat. našem pridjevu brêzast kojji se upotrebljava deklinacije (koja se očuvala u starocrkveno-
mislio na vezu s lat. barchanus > brkan (v.). *variolus, deminutivni pridjev od varius sa također za boju životinja, npr. u izrazu brê- slavenskom, slovenskom, češkom, ruskom i
Lit.: ARj. 1,190. SEW l, 44. Miklošič 414. betacizmom b > v (v. Bol). U tal. varialo, zosta kokoš (čakavski). Veoma je lako moguće poljskom) u a-deklinaciju hrv.-srp. inovacija je
Gombocz-Melich 300-1. -le »Blattern« dolazi u furl, u zamjeni deminu- da je od pridjeva barzast stvoren hipokoris- koja se dogodila u isto vrijeme kada je pjesan,
tivnog sufiksa -olus sa -usculus varùskli > slov. tik bara f »bijelo crna koza« (Perušić, Lika). Vuk gen. pjesni (v.) postala pjesna = pjesma. Obje
Bartolomej m (13 — 17. v., gospodin Barto- marüske f pl. — marüskle (Toimin), odbaci- ima bara kao ime kozi i krmači. Pavlinović su sveslavenske apstraktne izvedenice od osnova
lomej š Čabdada) = (s tal. dočetkoia -eo) vanjem početnog sloga ma- samo ruske f »id.«. je zabilježio u Podgori (?) odatle nov pridjev ba- (v. bajati) odnosno od pě- (v. pjevati)
Bartolomeo (Glavinić) = (-aeus > -ij, -ija, Latinizam je na -irati varirati, variram (Zagreb), barasi »bijel i crn oko vrata«. Daničić je krivo dobivene s pomoću sufiksa -sm (v.). Rumunji
-ije) Bartolomij, Bartolomija (16. v.), Bartolo- varijano (Kućište) »miješano«. izvodio bara i barasi od ie. korjena bhar-, ali posudiše oba oblika a-deklinacije basnă =
mije (15. v.) = (ispuštanjem dočetka -maeus, Lit.: Zore, P alj. 108. 212. Pleteršnik 1,553. je upoređivao i sa baran (v. gore). basma f »fabula« iz južnoslavenskoga.
što može biti kraćenje, obično kod drugih REW3 9156.9157. Štrekelj, DAW 50,57. Lit.: ARj 1,181,182. 191-2. REW- 9367. Lit.: ARj. 1,192. 193. SEW 1,45. Miklo-
imena, ali i pučka etimologija koja je shvatila WP 2,170. Mladenov 17. Pascu 2, 217., no 6. šič 5. WP 2, 124. Vandrák l, 643.5653.
taj dočetak kao latinski posjedovni pridjev Weigand, JbRI 14,214.221. Skok, ASPh 35,
meus = tal. mio): Barto, gen. Bartola (15. v., bárut m (Vuk, danas općenito u književ- 337-8. Elezović l, 59. Capidan, DR 677. Joki, basati, -ām impf. (Vuk, s prefiksima: do-s
SO. Barto u Divkovića, Posilović) = Bartol, nom jeziku, 18. v.) »puščani prah«, upor. IJb 10,167. Isti, Unt. 172/Popovici, Slávia 7,22. iz-, na-, za-; govori se i u čakavskom i kajkav-
s pridjevom Bărtolov, poimeničen na -ka amplifikaciju kod Kačića: / paljaku prahom i bas (Rab, Božava, Molat, uz čovik, 18. v., skom) = basât, -am (Kosmet) »ľ ići ne gledajući
bartolovka »jabuka«, na -šćica > -šica bartolšica barutom. Odatle pridjevi na -ьп barutni (Vuk) Kraljić) »nizak«. Poimeničen m baš (Dubrovnik) kuda, lutati; 2° jako udarati, mučiti se, truditi
»kruška«, prezime Bartolović — (s tal. -o) i na -ljiv (v.) barutljiv (u toponomastici); radna »1° pjevač basist, 2° bajs (ŽK, muzički instru- se; 3° nabasat pf. »napuniti puno do gore«,
Bartola (15. v.) = Banuo, gen. -ula (15. v., imenica na -dzija (v.) : barugdžija = barudžija. menat)«. Deminutiv na -ittus > tal. -et bàset objekt: furünu »peć«, nabasati se »najesti se«.
Bandulavić, Ančić), s pridjevom Bartulov, Akcenat je sumnjiv. Prema ispravnom starom (Dubrovnik, Cavtat), pridjev »nizak«. De- Značajno je da se značenje pod 3° koje se izvodi
prezimena Bartulio, Bartulović, Bartulica = akcentu barutčlja (Kosmet) očekivali bismo nominal s prefiksom ex- > tal. s- zbašat, iz značenja pod 2° nalazi i u slovenskom
(or > r) Brtol (16. v.). Hipokoristik Bare, barutčija, koje nije potvrđeno. Složenica sa -am (Božava) < tal. sbassare Apstraktum na basati, -šém »vollstopfen, laden«. Iz toga bi
Bariša, prezime Barišić. U Dubrovniku je -äna barutana (Vuk) = barutana f (Kosmet) -mentum > tal. -mento: basáménál, gen. -enta izlazilo da je to značenje prvobitno, a ono pod
potvrđena izmjena b > m: lat. Martolus m > »vojni magazin municije« < tur. bant-hane. (Potomje) »obojeno podnožje u sobama ili izbo- 1° sekundarno. Odatle postverbal bas m »hitan
Martol(o) prema -ica Martulica m (13—14. Turcizam grčkoga podrijetla (bant < gr. čeno podnožje na vanjskim zidovima kuća«. Slo- hod ljudski« koji Pavlinović potvrđuje u izri-
v., najstarija potvrda iz 12. v. Martoo, što πυρίτης, upor. intern, termin iz rudarstva ženice: basarnan, gen. -ana m »prsobran na ste- čaju čovjek ide na bas, a konj na kas. Nalazi
bi bio i najstariji primjer -l > - o). Martolus pirit), nalazi se u svim balkanskim jezicima penicama«, bašamar m (Budva, Sipan) »veliko se još u bug. basam, basna, basnúvam, basvam.
je nastao od Banalus zbog sanctus- svįtt (bug. barut, -en, -ni, -čija, barut-hana, arb. mnoštvo, više bašamara zajedno zove se krfun Semantički čini se da ide zajedno se impf.
koje stoji pred imenom. Od grupe tb moglo barútj-ót; rum. i gr. isto tako μπαρούτι = (v.)«. Od tal. basso, bassetto, (abbassare. Kao bazaţi, bāzām »ići bez posla, švrljati (Lika,
je nastati trn. Banula se zove i dio Bara, is- cine. barute f). Iz oblasti je vojničke. Glede rimski kognomen očuvao se u toponimu Srbija), s prefiksom na i refleksivom se: na-
pod Lisînja, gdje stanuju muslimani i katolici. zamjene tur. jery > u upor. kõduna (v.). Bošana < Bassiana (Biograd na m.). bazati se (Lika) »nanositi se«, ali taj dolazi i
Zacijelo je tu morala postojati nekada crkva Lit.: ARj. 1,191. Mladenov 18. GM 27. Lit.: ARj 1,192. Budmani, Rad 65, 166. složen sa šala- (v.): šalabazati, -labāzām impf.
sv. Banula. Na istoku izgovara se prema Elezović l, 497. Pascu 2, 111. Kušar, Rad 118, 24. DEI 452.453. (Srijem) »vrljati«. Ni za jedan od ova tri im-
baski ja
bàskija 117 bäS
basati 116

(Kosmet) »1° pogaziti, potrti, naići, udarati; basulj m (Stulić) »porcorum genus« (s pri-
perfektiva ne može se utvrditi postanje. Daničić =feslìdan (nar. pj.) = (sa / > v) vesligen
2° iznenada napasti« koji se nalazi i u bug. mjerom navodio kao basulj na bundeve) =
izvodi basati od iste osnove od koje je bahnuti (Vuk, jugozap. krajevi) = velsàgenj (Vuk)·
bastís(v)am i cine. băstisire »uništiti«. Skraćeni
= vasleđen (Vuk, ibid.) = (sa m mjesto /, bàsulja f (Vuk) »krmača koja se lako goji«.
> banuti (v.), što ne ide ni semantički ni je turski infinitiv basma î od istoga glagola
v) mesliden — mislòdìn, gen. -ina (Vuk, ibidem, Ne гпа se za areu tih riječi. Daničić veli da
fonetski, jer je u osnovi a ne ъ, kako pokazuje (Vuk, Kosmet, Bosna, Mostar) »Г kupovno
toponim) od tur. fesleken < gr. βασιλικόν. može biti od srnjerri. vasel »živinče koje se
bugarski jezik. Mladenov izvodi tu riječ od šareno platno, 2° spremnica za puščani prah«,
Bosiljak je kod nas i u bugarskom potvrđen hrani za priplod«.
tur. basmak, stavljajući ovamo i basamake
latinskim izgovorom grčkog ß, s čime se slaže također bug. basma, eine, basma »toile indienne«. Lit.: AR] l, 194.
(v.). To ne ide jer se glagoli iz turskoga izvode Samo u Kosmetu potvrđena je imenica i
s pomoću -(t, d)isati (v. i niže baskijd). Bazaţi rum. biserică »crkva« < basilica. Riječ je baš, gen. baša (Vuk) m i indeklinabilni
posuđena prema tome na latinskom dijelu indeklinabilni pridjev baskin m »1° prepad,
dovodi Daničić u vezu sa slovenskim bzikati, iznenadan pretres, 2° jak, žestok«. Turski sufiks pridjev = basa m (Vuk, Marulić, dubrovačko-
češki bziti se, a ovo sa srvnjem. bisen. Ni to Balkana. To potvrđuje i prezime dubrovačke -dalmatinski pisci, 15. v.) = bosija (Mrnavić)
-km varira sa -gin, -kan, -kun: janţin (v.),
tumačenje ne zadovoljava jer su to onomatopeje porodice Bassegli koja je još živjela u Napo- »Г prednji dio lađe, prova (Vuk); 2° kao-
Miškan (v.), sürgün (v.), dizgin (v.).
sasvim drugog značenja »zujati« Cv. zolja). leonovo doba (od gr. Βασίλιος prema Vasilije, indeklinabilni pridjev dolazi pred naziv časti
Štrekelj izvodi basati iz madž. bojaszni »okolo Vasilj, Vaso kod pravoslavaca). K tome dolazi Lit.: ARj l, 193.194. SEW l, 45. Miklošič
8. Mladenov 18. Elezović l, 33.'Deny §§ i znači »glavni«: baš-vezijer (Gundulić), baš-aga
lutati«, a Matzenauer iz gr. βάς, βασα, βάσις toponim Bosiljina kod Trogira i Bosiljeva (odatle bosansko muslimansko prezime Bašagič),
(Hrvatska) prema Vassilich na Krku. Akcenat 866.868. Pascu 2,94.95. Ćorović, ASPh 29,
od βαίνω, Osten-Säcken opet bazaţi i basati 509. baš-knez (Srbija, Vuk), to je prema turskom
stavlja pod bbzd-, v. bazdjeti. bosiljak može da se objasni samo prema la- tipu bas kjatip »glavni sekretar«); 3° poglavar,
Lit.: ARj 1,192. 213.2,499.4,127. SEW tinskom pravilu kao u tal. basìlico, nikako s basoktati, -am imf. (ŽK) »njemački govo- starješina, zapovjednik, gospodar: u nazivima
1,111. Elezović 1,32.427. Štrekelj, ASPh grčkom oksitonom. Upor. madž. bazsalyikon, riti«, iz graničarskog njemačkog was sagt (er). vojničkih časti: onbaša (v.), bimbaša (v.)y
14, 516. Pleteršnik l, 13. Matzenauer, LF 7, cine. vasilco pored vasilico, arb. vasilicua. subaša (v.), onbašija, kjojbašija (v. čojluk)*
Lit.: Skok, ASPh 29, 480.
6. Osten-Sacken, IF 33, 241. To mišljenje potvrđuje i očuvano s kao u rum. subašija (v. subaša); 4° janjičari (Srbija), 5°
biserică. bàstfih, gen. -aha m (16. v., dubrovački svaki musliman koji nije beg ni aga (Srbija,
basilek m (Cres) = basilk (Split, upor.
Lit.: ARj l, 192-193. 197. 198. 214. 215. pisci) »1° nosač, hamal (v.), 2° toponim«, Bosna, nar. pj.)«. Oblik bosija pored baša
krč.-rom. basirko; Marulić: basilk se busaše 3,51. 6,610. Pleteršnik 1,46. Miklošil 19
s murtelom) — bàsiljak, gen. -Ijka (Istra) = pridjevi bastahov, bastāškī, denominál na -ovati dolazi· i u bugarskom. Varijante basa i bašija
ASPh 11, 110. Isti, Lex. 57. SEW l, 77. bastahovati = na -iri bastašiti »\° raditi nastale su prema dva načina shvaćanja turske
bašilak, gen. -lka (Cres) = bašiljak, gen. Mladenov 41. GM 44. Pascu 2,99., br. 1889. postpozicije ι u baş-ı koja se upotrebljava u
-Ijka (Istra) = (s odbacivanjem dočetka -akj-ek Barić, NJ 2, 45-47. Kostie, NJ l, 171. i posao bastaha, 2° plandovati (Kućište)«, pre-
koji se osjećao kao deminutivni sufiks i s me- si. (cf. JF 13, 283), 268-272 (cf. JF 12, 306). zime Bastaste (ŽK). Sa k < h bastak, gen. vezama kao hekim başı »glavni liječnik«. U
tatezom s — l > l — s) bališ (Vrbnik) = (s e Jireček, Romanen l, 50-1.3 2, 24. 3, 5. Lukić, -aka, s h > v u kosim padežima, odatle i bugarskom i u Kosmetu dodan je -ja na tursku
mjesto í) basêlak, gen. -elka (Baška, 15. v., Bog. 4, 140-150. REW 973.973a. Ive 171. analogi j ski nominativ bastav. Postalo u Du- postpoziciju da bi se mogla deklinirati kao i
Šulek), pridjev baselčeva meta (15. v.) = ba- Banali 2,173. Zore, Palj. 208.215. brovniku od srlat. bastasius, pi. bastasi (prema u sufiksima -h, ci- > -lija, -dzija. U hrv.-srp.
šelak, gen. -lka (nar. pj., Mikuličić, Šulek) = Βλάσιος > Vlasi, hipokoristik Vlaho}. Od tal. shvaćena je kao naš padežni nastavak -i u
basilisk m pored basilisko m (16. v.) = (sa bastagio m > mlet. bastazo — bastaso (Boiardo) dativu imenica na -a (sluga: sluzi) i odatle
bašeljak, gen. -Ijka (Istra) = (s ispuštanjem z prema talijanskom čitanju grčke riječi) bazilisk
-ak) bašel (Baraković), s pridjevom bašelov istog podrijetla > bastai, gen. -áža m (Rijeka) stvoren novi nominativ na -a koji nema ni-
m (16. v., Menčetić) = baziliško (17. v., prema f na -ica bastažica, denominal na -iii kakve veze s turskim nominativom. Taj tur-
(nar. pj.) = bašalak, gen. -lka (Istra) = (sa Đorđić) == (sa z > ž na mletačku) bazilisk
ż mjesto š) bažilek, gen. -lka (hrv.-kajk.) bastatiti. Upor. ngr. βαστάσος iz mletačkoga. cizam osmanlijskog podrijetla (baş »glava«)
(Belostenec) = baziliško (17. v., Posilović) = Prema uvjerljivom tumačenju Battistijevu su- raširio se po svim balkanskim jezicima preko·
= bažoljak, gen. -Ijka (Jačke) = bažulek, (prema bizantinskom izgovoru β > v) vasiliskb
gen. -lka (hrv.-kajk., Belostenec) = (sa fiks -ascius došao na korijen gr. βαστάζω turskog vojničkog jezika. Ostavio je tragova
(Fiziolog, Aleksandrida, 15. v.), pridjev va- »nosim« prema drugim grčkim riječima kao u turskim i u našim izvedenicama i složeni-
a- > o-) bòsilak, gen. -ioka (Vetranie), s siliskovb »bajoslovni gmaz koji ubija svojim
analogijskim nominativom bosiok, gen. -oka άσπάσιος, θαυμάσιος od glagola na -άζω. cama. Turske su izvedenice: na -h: başlı >
pogledom«. Od gr.-lat. basiliscus, grčki de- Daničić stavlja ovamo još bastai m »nekakav bašlija f »glavata igla«, na -lik: başlık > boşluk
(Vuk, Dubrovnik, Perast) = basìlica f (pogača minutiv na -ισκος od βασιλεύς »mali kralj«
koju kuhaju i katolici po Zagrebu i po Primorju ždrijeb«, ali ta riječ nije dovoljno semantički m (Vuk) »1° konjski oglavak, 2° u varoške
> tal. basilisco (14. ν.). utvrđena pa nije zrela za etimologiju. preslice ono gore na što se povjesno navija«.
na mlado ljeto) = bosiljak, gen. -Ijka (Vuk,
Lit.: ARj 1, 193. 214.215. Lukić, Bog. Lit.: ARj l, 193. 194. Bogišić i Jireček u Naše su izvedenice posesivni pridjev na -in:
16. v., slov. bosiljek) = (ispuštanjem dočetka 4, 140.150. REW3 97'За. DEI 450. Vasmer,
-ak) basii (16. i 17. v., Stulić), s pridjevom MHISM 9, 216. 425. 8, 80. Štrekelj, ASPh basin; na -icä (v.): bàsica f (Vuk, Srijem)
GL 147. 14, 516. REW* 980. DEI 454. = basica < basilica (Bosna) »prva rakija«, u
bosilski = bosilj = na -je (prema smilje, ko-
arb. bash »ekstrakt od tekućina«. Ovamo također
vilje) bosuje n (17. v., slov. bosuje) »aromatična bàskija f (Vuk, Srbija) = bàskija (Kosmet)
»žioka, velik gvozden čavao, klinac«. Odatle bastati, -ām pf. (Vuk, 16. v., Perast, nar. bàsica f (Vela Luka, Smokvica, Korčula)
biljka ocymum basilicum«, od gr. βασιλικόν,
deminutiv baskıca f (Kosmet), denominal PJ·) = bastati, basta (Crmnica) = bastati »čvrst, dosta pravilan od prirode neobrađen
pridjev od βασιλεύς »kralj«. Nalazi se još u
baskìjati impf, »žiočiti«. Takoder bug. baskíja (Istra, 18. v.) »sufficere«. Od tal. bastare »id«, kamen, prikladan za građenje; velik neklesán
bug. bosilek, bosiljak. Rum. busuiok (upor. madž.
u istom značenju. Turcizam osmanlijskog po- neizvjesnog podrijetla. Prema Battistiju je kamen za kaldrmisanje«. Od baša naša je
bisziok) i arb. bozelok dokazuju da je oblik
drijetla (baskı, izvedenica od osnove glagola možda grecizam istog postanja kao i bastah, izvedenica s pomoću -luk: bašaluk m (Vuk)
bosiljak stariji od oblika sa a-, koji predstavljaju
basmak »stezati, pritiskati«, s pomoću turskog od βαστάζω »nosim«, ali se ne razabira dobro »gospodstvo basino«, denominai basiti se*
superpoziciju tal. basilico na prvobitni oblik.
sufiksa -ki koji služi za tvorbu naziva oruđa). razvitak značenja jer ngr. βαστώ »= tal. bašīm se = basanti se (Srbija, -ariti prema
Grčki je dočetni akcenat (oksitona) očuvan u
Od osnove turskog aorista bast-iml-sdim toga basto« može biti i talijanizam koji se unakrstio životariti) »kao baša po volji živjeti, razmetati
talijanskim narječjima i u istrom, bazigcl s βαστάζω.
(Šišan), mlet. basilico. Na istoku je istiskivalo glagola nastao je prijelazan i neprijelazan pf. se« pored basiti (se} »nazivati koga basom,
prvobitni oblik tur. testiden = festigen (Vuk) bàstisati, -šēm (Vuk, nar. pj.) = bastisat Lit..· ARj 1, 194. 200. REW9S4. D-E/455. činiti se baša«. Upor. bániti se.
bäš 118 basca bašča 119 bašta
8

Značajne su ove naše složenice stvorene pre- bašamar, gen. -ara m (Dubrovnik, Zore, baščovandžija m (Vuk) (upór. pasvandšija) = baškot m (nar. pj., Istra, Božava, Split,
ma turskim vojničkim nazivima: primjer: kad iz peleži pristupi kraju kakav baščovāndžija (Kosmet). Odatle pridjevi na Šibenik, Malínská) = beškot (Vuk, nar. pj.,
1. ceribaša m. (Vuk) »ciganski starješina«, bašamar i ugledaju ga ribari, ograde ga mrežom -ov, -ski: baščovanov, baščovānskī; baščovan- Mikalja, Dubrovnik, Cavtat, Kućište, Lastva)
odatle pridjevi ceribašin i ceribaški, ceribašinica i uhvate mnoštvo) = bašamar (Budva) »agmen dzinica f (Kosmet) »žena baštovanova (i radnja = beškot (Mikalja) = biskot (Mikalja, Volti-
f »žena njegova«; također u toponimiji i antro- piscium, jato ribe koje se vidi na površini«. gdje se prodaje povrće)« = baščovanka f (nar. đija) = biskot (Belostenec) = biskot (Rab)
ponimiji. Daničić je prema A. Paviću tumačio Deminutiv na -ić bašamarić. Od mlet. sintagme pj.), baščovanluk m »zvanje baštovanovo« ; = (p prema njemačkom izgovoru) piškota f
tu složenicu, koja u tom obliku dolazi samo bassa mare, od lat. > tał. mare m (tosk.): složenica na -äna bastavano f (Srbija ?) »zemlja (ŽK) =piškot (Belostenec, Popović) = peškot
kod nas, od ar. (krivo mjesto perz.) ser »glava« f (mlet.) »more« i basso »nizak«. Talijanski gdje su kadgod baštovani imali baštu« (haplo- (nar. pj.) »(prema fr.) biskvît-rulâr (u hrv.
i tur. baş. U tom slučaju bila bi to tautoloģija. deminutiv na -etta < vlat. -itta: mareia f logija baštovan -\—äna ?). Turcizam perzijskog gradovima)«. Sa talijanskim deminutivnira
Perzijsko sär dolazi u složenicama: serdar (Dubrovnik, Hrv. primorje) = mareta (Do- podrijetla (bāgča i bāģčavān) iz oblasti vrtlar- sufiksom -in beškotīn, gen. -ina (narodna
(v.), serasker (v.). Prema Barbier de Maynardu brota, Prčanj) »jako uskolebano more«, de- stva, raširen u svim balkanskim jezicima: bug. pjesma). Na -ati beškotat, -am impf. (Božava)
postoji tur. čäribasi »glavar, zapovjednik minutiv na -ica marelica, od tal. maretta. bahčá > bafča, arb. bahçe f. = baca (Berat) »biscottare«. Od talijanske složenice bis »dva
trupe«, gdje je čari isto što drugi dio u janjičar Unakrštanjem s našom riječi more mor'eta bace, bashte posljednje preko hrv.-srp. pored puta« i part. pret. cotto < lat. cactus od co-
(v.). Od 16. v. postoji u tom značenju i u (Božava). Poimeničen talijanski pridjev na očuvanog perzijskog primitivuma· bak-ga, čine. quere: biscotto (14. v.), biscottare. Prevedenica
Tnadž. cser(i}bassa, kao i u bug. čeri-bašija -Inus u marina f »pomorstvo«: lat. marinus bahce f, ngr. μπαχτζές, μπαξές u istom dvòpek prema njem. Zwieback. Arb. be(r)skot.
»vojni, ciganski čelnik«. Kako je u Bosni > tal. marino, marina. Odatle poimeničeni značenju. Ali nije mogao istisnuti domaću
riječ gradina, koju posudiše i Rumunji, ni Lit.: ARj 1, 199. 246. 256. 327. 9, 888.
došlo do promjene č > c, nije poznato, možda pridjev na -arius > -ar : vlat. *marīnarius Kušar, Rad 118, 19. Cronia, ID 6. GM 33.
preko ciganskoga. > tal. (mlet.) marinaro, marinaio > (stara stariju posuđenicu vrt, ni u arb. kopësht, Budmani, Rad 65, 164. REW* 1123. DEI
posuđenica) mrnãr, gen. -ára m (Kotor, Du- ni posuđenicu iz gr. perivoj (v.). Perzijska 513. Jireček, Romanen 3, 27.
2. Druga slična složenica je iz svatovske brovnik, Prčanj, Vuk, Boka, nar. pj.), deminutiv suglasnička grupa djelomice je očuvana kao
terminologije dolibaša m (Vuk) »svat koji napija na -ič mrnarić, augmentativ mrnàrina m, odatle hč > vč,jč, kč, a djelomice asimilirana u šč
zdravice«. Prvi je dio složenice dālija f»čaša bašta1 f (Belostenec, čak., Istra, Buzet-
apstraktum na -itia > mlet. -essa mrnàrica (i dalje prekrojena u šč) > št, a u Crmnici
kojom se napija«, od tur. pridjeva dolu »pun«. Sovinjsko polje) »sedlo, samar, clitellae«. De-
= (unakrštanjem sa more) mornarica »1° flota, prema kociņa < koščina reducirana u č.
U našoj jezičnoj svijesti ta je riječ dovedena nominal obaštat (Buzet-Sovinjsko polje) »met-
2° igra (Kotor) < mlet. marinaressa; unakr- Lit.: ARj l, 159. 197. 198. 200. 204. 211. nuti samar na magarca«. Od mlet. i istrorom.
u vezu s našim glagolom doliti i dolivati »još štanjem s našom riječi more mornar, gen. -ara
naliti«. Turska je složenica shvaćena kao im- Miletić, SDZb 9, 381. Elezović l, 27. 36. 2, basta »idem« = tal. basto, rašireno u čitavoj
m (danas općenito, Marulić, slov.), deminutiv 498. Pascu 2, 111. GM 23. Korsch, ASPh 8, západnej Romani ji koje se izvodi od istog
perativni kompozitum. Zbog toga je u Lici mornarić »1° ptica monticola cyanes, 2° biljka«. 650.
prema dolibaša stvoren nov kompozitum korijena od kojega i bastah, tj. od gr. βαστάζω·
Pridjevi mornarov, -ev, mornarski. Denominal »nosim«. Femininum je od npl. Upor. u kslat.
točimbaša, točinbaša u istom značenju. Pri-
mornarovati. Disimilacijom r — r > l — r baščan m = baščanin m (Šulek) »njeka basterna »nosiljka«. Sa sufiksom -ard, koji je
mjer prikazuje kako nastaje slaviziranje tur- moinar, gen. ară (Bakar), deminutiv molnárié
skih riječi. vinova loza crna grožđa«, odatle baščanka f germanskog podrijetla, veže se s istim korijenom
»neka vodena ptica«. Postoji još bez sinkope i (Šulek). Nema akcenta i ne zna se gdje se u bastard m »nezakonito dijete«. Pridjevi baš-
3. Ovako je (kao u 2) stvorena i složenica marinar (15. v., historijski spomenici) < mlet. govori i kultivira. Daničić je upoređuje s
sječinbaša m »mesar« (Bosna, Šurmin) od tărdast, -ân (Božava). Arb. bashtart »id.«. U
marinaro (unakrštanjem sa more). Upor. arb. Bašćanin m »čovjek iz Baške (Krk)« što može internacionalnom govoru bastardîran.
sjeći. U oba slučaja umetnuto je m (n) pred b. marinar. Oblik sa sinkopom (ili í > ь i zamu- biti semantički ispravno.
4. Treća je naša složenica pločobaša f od kivanje) može biti, kako ispravno primjećuje Lit. : ARj l, 200. Cronia, ID 6. Štrekelj, DA W
Lit.: ARj l, 197. 198. Šulek, Im. 10. Kušar, 50,4. Ive 157. GM29. REW39&3. DE 1455- 456.
ploča »dugmeta na tokama, najveća dugmeta«, Budmani, dalmato-romanski. Rad 118, 50.
bez paralele u turskom. Lit.:ARj l, 197. 6, 471. 476. 920. 7, 8. 12. 2
Pleteršnik l, 602. Budmani, Rad 65, 162. bašta f (17. v., Vitezović, Jačke) < madž.
5. četobaša m (Vuk) prema četovođa (Crna baška (Vuk i pisci, općenito u Bosni),
Rešetar, Štok. 250. 253. Cronia, ID 6. REW3 bástya < srvnjem. bastìe < stfr. bastie, po-
Gora). prilog = haška (Kosmet) »osobito, odvojeno,
5349. 5359. GM 260. Kušar, Rad 118, 15. imeničen part. pret. od bastır > batir < germ.
6. bašibozuk (Kosmet) »neredovna vojska, zasebno, napose« i s prijedlozima na (v.), o (v.) : bastjan. Upor. češ. i polj. bašta. Talijanskog
dobrovoljci, (pogrdno) turska vojska (BiH)«, basca f (Vuk) = bokca (nar. pj., Bogišić, po (v.) : nabaška (Lika, ôbaška (Vuk)x naobaška, je vrela hostija f < talijanska posuđenica
također bug. baši bozúk, noviji je turcizam Peć, Kruševo) = bašća (čest izgovor na pobaške (Lika), napobaška (Reljković), također bastia (13. v.), iz francuskoga kao i nvnjem.
başıbozuk od baš »glava«, bozuk »pokvaren«). zapadu) = bašta (Srbija) = baca (Crmnica, prema turskom apsolutnom superlativu bom- Bastei > slov. pcštajna »id«. Sa talijanskim
7. Ovamo ide još prilog bašlibašbna (Kosmet) Crna Gora, Ljubiša) = bajča (Kosmet) = baška (upor. bambadava, v.). Odatle indekli- augmentativnim sufiksom -one > -un baštijun
»na svoje ime, na sama sebe« [< tur. baş- bavča (Neretva) »vrt na zapadu, gradina na nabilni pridjev na -li (v.) : boskali (<-- maslahat, m (Budva, Kavanjin) < tal. bastione (15. v.).
hbasma »selbständig, unabhängig«]. Upór. tur. istaku«. Odatle pridjevi na -en (v.) baščenī nar. prip., Vrčević), apstraktna imenica na Možda ide ovamo baštun m (Sipan) »1° od
başlıca »principalement«. (Vuk), bastem, na udvojeni -en + -ski baščenskī -luk (v.) baškalük m (Reljković, Milićević), zemlje napravljena brana za vodu podno vino-
Vukovo značenje »prova« nalazi se i u madž. (Mušicki), baštenskī, deminutiv baščica f (Vuk), odatle imperfektivni denominal baškalučiti. grada, 2° (ribarska metafora uz gen. ribey
bas i basnica. augmentativ baščina (Vuk) = bakčina (Srbija), Turcizam osmanli j skog podrijetla (başka iz- bukava, sardela, vrnuta, skuša, lokarada, šnjuraj
radna imenica na -ar basear, gen. -ara m veden od baş »glava« s pomoću -ka, što je staro- velika količina plave ribe u jednom komadu«.
Lit.: ARj l, 196. 197. 198. 199. 769. 2, (Reljković), koja nije mogla istisnuti ni baščovān, turski dativ »independam, autre«), nalazi se Upor. i bastun (Račišće) »kljun lađe«. Upor.
6.607. 3, 161. SEW l, 45. Lokotsch 260. gen. -ana m — baštovan, -ana = bačován i u rum. başca »osim«. Arb. bashkë »zugleich,
Mladenov 19. Skok, Slávia 15, 185. Gombocz- niže baštun »štap«.
(Crmnica) na istoku ni vrtar na zapadu. Per- gemeinsam« ne ide ovamo.
-Melich 1,363. 960. GM 28. Elezović 2, 498. Lit.: ARj l, 200. Pleteršnik 2, 180. SEW
Korsch, ASPh9,492. Lalević, NJ 2, 78-81. zijska radna imenica obrazovana s pomoću perz. Lit.: ARj l, 199. 7, 205. 8, 312. SEW 1,45. Bruckner 18. REW* 981. DEI 455.
278-283. Školjić" 123. sufiksa -van dobiva još tursko -džija (v.): l, 45. Lokotsch 263. GM 29. Deny 171., bilj 2. Gombocz-Melich 305.
120 bat bat 121 batak.
baština

baština f (Vuk, Mikalja, dubrovački pisci) 3° (kod Vrčevića) termin u igri čivutliji (igra bhut- »udarati«. Pitanje je samo u tome da li talijanskim augmentativnim sufiksom -one >
= bašćina (Bernardin, Baraković) = baščina karata)«. U šatrovačkom govoru na -ьс ~> -äc hrv.-srp a u bat nastade iz poluglasa Ьъіъ -un batûn (Lastva, Tivat) = botun, gen. -una
(14. v., kajkavci) = bočina (Jambrešić i sloven- baštunjac »Baum«. Od tal. bastone »štap«, ili iz slav. Ъаіъ. U jezicima koji posudiše ovu (Vuk, Boka) »Г voda koja stoji na jednom
ski) »Г očevina, djedovina, hereditas, praedium; augmentativ od basium (4. v.) koje je u vezi riječ, kao Madžari od panonskih Slavena i mjestu, manja od jezera; 2° udubina u zemlji
2° njiva (Crmnica)s, poimeničen ženski rod sa gr. βαστάζω »nosim«. Rumunji od đačkih Slavena, mjesto a stoji u kojoj se voda skuplja, jaza (presuši za velike
pridjeva ЪаЫпъпъ (14, 15. i 16. v.). Od Da- o (madž. boi »štap«, upor. također ruski boi suše); 3° pri izvoru mala lokva koja služi za
Lit.: ARj 1, 205. Pirana2 42. Štrekelj, »batina za tjeranje ribe«); ili u rumunjskom 'i,
ničića moderniziran bez potrebe za današnji ASPh 14, 516. Grünenthal, ASPh 42, 316. pojenje stoke (ima ih u kojima se voda stalno-
jezik baštinan m, baština L, kad se ne govori Cronia, ĪD 6. REW3 982. DEI 456. a, o : bita f »štap«,, deminutivi bîtcă, biticuţă, nalazi)«. Ovamo ide možda i bătaia f, augmen-
više (upor. istina f < istimna). Taj je izve- odatle denominal bíti (v. niže baiati) »udarati tativ na -ina bâtalina (Konavli) »1° močvara
den s pomoću općeg pridjevskog sufiksa -ьпъ štapom« pored botă f, bot m »njuška«, deminutiv (zemlja), 2° (toponim: podno poljana kraj
bat, gen. bata m (Vuk) »1° nekada oružje botica f, zatim batic, băţişor, băţicaş možda i
od stcslav. bašta »otac« (v. gore baca). Od mora, Gruž)«. Dočetak -la, -lina možda je
(15. v.); clava, kasnije u tom značenju zami- bat, bîţă. Jedino Cincari pokazuju a mjesto г
hrvatskih leksikografa bilježe tu riječ samo Stulić nastao unakrštanjem s. močalina (Vuk, Crna
jenjeno turcizmima topuz (v.) buzdohan (v.), u bată f istog značenja kao bata f (Srbija)
i Daničić u poslovicama. Baština je pravni Gora) »zemlja puna vlage«, toponim Močali
2° malj (v.)«. Odatle brojni deminutivi u se- »stupica«, ali to je možda mlađa posuđenica.
termin koji se iz crkvenog slavenskog jezika f. pl. (zemljište, Crna Gora), Macao, gnę. -čala
mantičkim varijacijama na -ьс: 1. bâtec, gen. Kako( je osnovno značenje »udarati«, a batina
raširio i na zapad. Jedini narodski oblik na (rijeka, voda u Baošićima). To su izvedenice
baca (Belostenec), odatle bačenka (Lika) »igla igra na putu veliku ulogu, veoma je vjerojatno
zapadu je bočina koji bilježi Jambrešić i koji na -ê/ò od korijena mok-, v. mokar. Arbanasi
koja nema ušicu, nego glavu«; 2. na -bko: da od bat potječe i denominai baiati, batam
odgovara kajkavskom narječju. Dva pisca 17. posudiše macai »Morast«. Bata (s gubitkom
batak, gen. batka (Kavanjin) »baculum«; 3. na impf. (Vuk, 16. v., s prefiksima do-, iz-)
v. pišu bapština prema babo (v.). Poimeničenje / pred suglasnikom kao u Omiš, otar) može
-iça: bàtica = baaca f (ŽK), odatle batlšnjica »hoditi usiljavajući se, kao što biva od slabosti
mora da je staro jer je prema baština stvoreno biti posuđenica iz rumunjskoga kao bale,
f »čioda« (ŽK); 4. na -ič: batic; 5. na -ić: ili od velikog umora ili tromosti« (upor. gore
djedina (v.) od djed, kasnije reformirano u balega, kustura. Kako baltă > cine. bată
batic; 6. s udvojenim deminutivnim sufiksom: metaforu batinjati), u deminutivnoj glagolskoj
djedovina prema očevina. Odatle i radne ime- »bazen, velika ravnica okružena bregovima«
batičica f; 7. na -uška (v.) haluška f »ľ igla izvedenici bacakati (po šumi, Reljković, Satir).
nice na -nik: bāštinīk = bašćinik m (Budinić, nije posuđenica iz slav. blato, nego je tračko-
bez ušica, a sa glavom, 2' biljka gagea«,; 8. Taj se glagol onomatopeizira u batrgati se -ilirski leksički ostatak, bata može da nastavlja
Poljički statut) prema baštinica. Potvrđen je na -unie: batunić m (Srbija) »komadić hljeba«;
oblik na -enik: baštenik (Belostenec) = bašče- impf. (Vuk) »u hodu bacati se nogama«; tu predslavensku riječ pored oblika sa meta-
9. na -urica: batùrica f »jagoda«; 10. na -ika batrljati, koji je potvrđen samo u prefiksalnim
nik = bašćenik (Lučić) m prema f baštenica tezom likvida blato. Upor. i furl, tantan >
(v.) : batika f (ugarski Hrvati) »batina« ; augmen- složenicama dòbatrljati pf., izbatrljati (Lika)
(18. v., Kanižlić, Filipović, Kadčić); e mjesto paitan (disimilacija) »fango, mota«, lomb..
tativi 1. na -ak (v.) batak m (Vuk) u metafo- »izići trudom«. Odatle radna imenica batavac m palla: panta.
i nejasno je, možda prema poslenik. Košta rickom značenju »stegno u životinje«; ovo i s
upotrebljava baštiomk m prema f baštionica, prema batavica f. U složenicama upotrebljava
prefiksom dò-, za- (í га-); 2. na -ina (v.): batina se rijetko: batonoša m (Mikalja) = batonosac Lit.: ARj 1, 206. 210. 6, 879. Zore, Palj.
također nejasan oblik, možda prema dionik. f »baculum«, odatle denominali batinati impf. 208. 212. Dalametra 37. Ribarić, SDZb 9,
Kavanjin skraćuje baštnik. Na -ьс: baštinac m (Belostenec) »claviger« nijesu potvrđeni u
(Vuk) »1° tući batinom, 2J govoriti koješta« 131. 155. Banali 2, 211.
{Baraković, Zoranić) »zemljak«. Deminutiv na narodnom govoru. Naziv ptice batokljūn m
(upor. glede značenja lupati), batinjati (J. S. (Vodopić) »fringilla coccothraustes« = bata-
-ica (v.) baštinica f »praediolum«. Pridjevi na Reljković, Lika) »vagari«, deminutiv batinica bätak m (Kosmet) = bàtak, indeklinabilni
kljun = batokljunica f je narodski. Sa turskim
-ov: baštinikov, na -ski: bāštiničkī od baštinik; f »1° vrh roga u govečeta, 23 podugački kolač«. kara- (v.) karabatak (Lika) »dobatak«. Ovamo pridjev (Mostar) = batak (Kosmet) »blato,,
bāštinskī od baština. Apstraktum na -stvo: bäš- Postoji i f bata (Srbija) »stupica, mišolovka«. ne ide obâtak, gen. obatka m (Šaptinovci) glib, podvodno mjesto; propao (Kosmet, npr.
tinstvo. Ovo posljednje glasi u Vodicama (Istra) Taj rod dolazi najčešće u deminutivnim iz- »klipić, prljak u krovu što drži slamu«, tehnički batak dug), rasipan (Mostar)«. Odatle radna
skraćeno po zakonu haplologije: basivo, samo vedenicama, naročito u sufiksalnim kongluti- imenica na -džija : batakčija m (Bosna, Kosmet)
izraz u pokrivanju slamom. To je prefiksalna
u izražaju: Zaštoi — Za babino basivo. Na -luk: natima -ãljka: bàtãljka f (Vuk) »batina«, -alji- »rasipnik, propalica«; apstraktum na -luk:
složenica *obhvatak od hvatati (v.), upor.
baštinluk »fundus« (Blagojević). Denominali: batàkluk m »rasipnost« (Mostar); batakčihk
ca: batàljica f (Vuk) = batuljica (Mušicki) = obuhvatiti.
baštiniti (općenito) s prefiksom iz- pf. prema bataljak, gen. batáljka m u metaforickom m (Kosmet) »varanje, inćar (v.)«. Turcizam
iteratīvu -nivali', baštinovati (ne govori se). Lit.: ARj l, 142. 145. 205. 206. 207. 208.
značenju »ruka u koje nema šake«, -eljir.a: ba- 210. 2, 499. 4, 127. 8, 813. Miklošič 8. SEW osmanlijskog podrijetla (izvedenica dobivena
Ovaj stari termin posudiše Rumunji baştină. tèljica f (Dalmacija) »glavica proraslog luka s pomoću tur. sufiksa -ak, upor. jatak,
l, 46. Bruckner 18. Slawski 28. WP 2, 126.
Arbanasi basatine i Cincari basnă (Dalametra) u kojoj je sjeme«. Ovamo idu još izvedenice: Skok, Rad 272. Scheftelowitz, IF 33, 148. od glagola batmak »potopiti«, tako da batak
u istom značenju. Značajna je nadalje rumunj- sa nejasnim sufiksima: 1. obatnjača f »pogača KZ 56, 176. Iljinski, PF 13, 497. Wood, znači »mjesto gdje se čovjek utapa«), nalazi se
ska inovacija. U njihovu jeziku za bašta kaže što se u Paštrovićima daje polazniku«, 2. MPh 11, 315, sl. br. 19. Meyer, ZSPh 5, i u drugim balkanskim jezicima: bug. batak m,
se i moş. Zbog toga oni izmijeniše baštiniti u batok m (Srbija, Podunavlje) »suha riba«, 144. sl. Dalametra 37. Matzenauer, LP 7, 6. batakčija, batakčilak, čine. batacci »kradljivac«,
moşteni s disimilacijom i — i > e — i kao u također u tom značenju u rumunjskom. U Hirtz, Aves 7. 8. Vasmer, RSl 3, 261-2. bataccilăche, ngr. μπατακτζής. Ι sam glagol
vecin < lat. vicinus. značenju »bič, palica« također u staročeskom, batmak ušao je u balkanske jezike : uz -isati
Lit..· ARj l, 179. 198. 203. 4, 4. 127. poljskom i ruskom. Za batog postoji mišljenje bâta f (Istra, Vodice, Golać, Dane, Jelovice) (v.): batisati »umrijeti, lipsati« koji se ne nalazi
Miletić, SDZb 9, 607. Ribarić, ib. 130. Nova- (Vasmer) da je iz iranskoga. = bâta (Raspor) = bata (Milohnići, Dubašnica, u ARj nego u Parčića, koji krivo upućuje na
ković, Glas 54, 200-255. GM 29. Skok, Poljice, cio zapadni dio otoka Krka) = bata bitisati (v.), batisovat, -újem (Kosmet) impf,
Omagiu profesorului Ilie Bărbulescu. 1931. Kako se vidi, metaforická je upotreba po
zakonu sličnosti veoma raširena. Osnovno je (Krk) = bata (Marulić) »1° lokva u blizini »lipsavati, ginuti« = bug. batisam »upropašću-
207-215. kuće s mutnom vodom, 2° kopanja, jama u
značenje bilo »predmet nalik na glavu, kijača jem«, arb. bališ »topim se, uništavam«. Isto
(v.), kijac (v.), s drškom kojim se udara«. kojoj se drži đubre, 3° kaljuža koja se napravi tako raširen je i kauzativum na -ir od batmak:
baštun m (Božava) »1° (brodski termin)
Riječ je praslavenska, očuvana u većini slaven- poslije kiše, mala lokvica, svaka jama uz put tur. batırmak: balansai, -isem pf. (objekt pare)
bastone levabile su cui si appoggia talvolta
skih jezika. Osnova joj je ie. : bhat-, bhăt-, koja se za kiše napuni vodom«. Odatle sa = batèrisati/betèrisati (Bosna) »upropastiti«,
l'antenna a vela calata, 2° kljun lade (Raćišće),
122 baiiti bätiti 123 bau!

•odatle apstraktum u obliku skraćenog infini- bàtara f (Srbija, Smederevo) »koš od pruća batočka f (Konavli) »igla s glavicom«, s pro- deminutiv bêtvica f, odakle saznajemo da je a
tiva batèrma í »propast« (Bosna); također bug. kojim se riba hvata, kao vrša (v.), bacanj (v.), mijenjenim sufiksima batišnjica (ŽK) »id.« nastalo od poluglasa. Možda je od iste osnove,
batârdis(v)am; betèrisati slaže se sa bitirisat, (v.), doboš (v.), šljepak (v.)«. Daničić pomišlja (unakrštanjem sa batica) i hataca (Molat) ako nije od bat (v.), baturac m prema batmica
-sem (Kosmet) »upropastiti do kraja«, od tur. na koju madžarsku riječ. »pribadača«. Od tal. battere, imbattersi, abbatersi, f »maleno muško, odnosno žensko čeljade-
bitirmek od bitmek (v. bitisati), odakle se vidi Lit.: ARj 1/207. RSAN 1,328. 329. 336. ribattere, battifondo, battipanni, battuta, battoc- od više godina koje je samo u visini zaostalo«,
da je kod nas došlo do unakrštavanja dvaju chio, battaglia, battaglione, batteria, sve iz- od iste osnove i denominal zabatūAt pf.
turskih kauzativa. Upor. rum. bitirdisi »rekvi- batel m (Dalmatin, Zanotti) = batil (Ba- vedenice od kllat. battuere > vlat. battere. »ostati malen tijelom« (Brusje, Hvar). Daničić
rirati«. Glede tur. jery > e, a upor. čiknk > raković) = balio, gen. -tjela (17. v., Mikalja) Upor. gore bătaia. izvodi batvo n od bat (v.), a Miklošič od osnove-
Zekrk, kılavuz > kalauz. = batelo n (Banovac) = baiilo (Korčula) = Lit.: ARj 1, 18. 206. 207. 209. Popović, by- »rasti«, od koje je i bilje (v.) i označuje riječ
Osim toga Vuk poznaje turski apsolutni batèla f (Molat) »(pomorski termin) čamac, NJ 3, 253. Zore, Rad 208, 212. 110, 219. kao »kroatisch«. Miklošičevo mišljenje bit će
superlativ od osnove tur. glagola bambát samo leut od 6 metara duljine, lađa s ravnim dnom«. Pleteršnik l, 14. 578. REW3 996. Stürm, ČSJK ispravno jer u slovenskom i bilo = bitvo ima
u izrazu: tako me sjutra hambata ne našli Deminutiv na -ica batelica f (Božava). Od tal. 6, 77. DEI 462 sl. Dalametra 37. Štrekelj, isto značenje. Glede ie. u ~> ъ u ovoj osnovi
»potopljena«. Upor. zbog tvorbe bambadava tanelio, battellina (12. v., u Mlecima) < stfr. ASPh 12, 462. upor. gr. φύσις »priroda«, φυτόν »biljka«,,
(v.). Ovamo ide možda i batîlj, gen. baulja batel, danas ft. bateau, deminutiv na -ellus riječi koje postadoše internacionalne. Sufiks
TD. i indeklinabilni pridjev (Kosmet) »nevalja- od ags. i stnord. bat »barca«. bator kajkavski prilog (Belostenec, Jam- je kao u pastva (v.) od pas- (v.)
nac, nevaljao«. Zacijelo ide ovamo hatlak m Lit.: ARj l, 199-200. Cronia, ID 6. brešić, od njih Stulić) »omnino, neka baš«.
Također rum. batar »barem«. Madžarizam Lit.: ARj l, 211. Pleteršnik l, 23, Ribarić,,
(Pavlinović,) = hatlak pored băthk (Kosmet) DEI 461. SDZb 9, 130. Osten-Säcken, ASPh 34, 555-
»glib, blato«. Pavlinovićevo značenje »trag po ştaroturskog podrijetla (bátor = bar »premda«, 559. WP 2, 143. si. Hraste, JF 6, 214.
putu, vestigium« može se spojiti sa značenjem bätiti, -im impf. (Molat: »1° juâje se bâti; v. bar).
u Kosmetu ako se pomišlja da se tragovi po pu- ûvik bati na tom »govori uvijek isto« = baiiti
Lit.: ARj l, 209. Gombocz-Melich ì, 279. bau bau (Kosmet, internacionalni uzvik
se pf. (Crna Gora) »2° subjekt puška »otrgla
tu prave nogostupom po blatu. Izgleda da je 312. ie. podrijetla) »glasovi za plašenje djece kad
taj oblik nastao kraćenjem po zakonu haplolo- se«; 3° boriti se (Istra)« = bâtit zeiìciju (Kućište)
»gimnasticirati«. S talijanskim prefiksima im- bátriti, batrīm impf. (Vuk, Slavonija, ugar- plaču ili nisu mirna«. Odatle: denominal
•gije od tur. bataklık »glib«. Tako misli i Daničić. baùkati, bàulëm impf. (Vuk) izveden s pomoću
bàtiti se (Perast, Smokvica, Korčula) »susresti ski Hrvati, Jačke) »hrabriti«, i s prefiksom o-
Lit.: ARj l, 169, 209. Elezorić 2, 497. se«, abatit, -im se pf. (Radnić) »susresti se«, -kati (v.) kod onomatopej skih glagola (upor.
498. 500. Skok, Slávia 15, 186. Mladenov (obatriti, Jačke). Odatle pridjev na -iv: bàtriv
rebâtit pored ribâtit (Dubrovnik, Konavlje) (17. v.) »srčan, slobodan, hrabar« i od njega jaukati) »vikati bau barn prema pf. baùknuti,
19. GM 29. Pascu 2, 110. Korsch, ASPh -něm. Odatle postverbal băuk m (istočni
9, 489. Deny § 579, 859. Tiktin 195. »kucnuti, prikucnuti«, postverbali rebat m izvedene radne imenice na -äc i -nik: bàtrivac,
(Budva, u primjeru: ure su cükale, ovo je gen. -г са = bătrivmk i denominal batrivitijba- krajevi) »izmišljeno živo strašilo«, odatle ime-
batal, indeklinabilni pridjev f~ vodenica, sad rebat). Bata (Srbija) »mišja stupnica, triveti »hrabriti«, batrovati i apstraktum na nica na -bka (v.) : baučka f pored huika (Kosmet)
~ džamija »napuštena«, također u vezi s decipula« rumunjski je postverbal od rum. -ost (v.): batrivōst f. Nalazi se još u sloven- »strašilo za djecu, kad su nemirna«. Od ap-
:glagolom učiniti = »napustiti« prema tur. a bate »udarati« < battuere«, od cine. bată skom batriti i pridjev batriven (u istom zna- straktnog značenja postverbal bauk je dobio
batal etmek, toponim) = batal (Kosmet) u »id«. Imperativne talijanske složeni će: bata- čenju). Prema batriti stvoreno je od sân, gen. značenje radne imenice (upor. razvitak zna-
istom značenju. Odatle deminutiv na -ьс: fûn m (Božava) »giuoco di mani, toccafondo« sna snatriti (Hrvatska) »schwärmen«. Madža- čenja u sufiksu -ilo). Od nje je stvoren hipo-
batálac, gen. -ka m (Srbija) »malo zapušteno < battifondo; batìpan, gen. ana m (Šibenik) rizam ştaroturskog podrijetla (madž. bátor koristik bája f (Vuk). U dječjem govoru od
mjesto«, augmentativ na -ina: hatalma f (Dal- »prakljača« < battipanno. U Dubrovniku se »hrabar« < sttur. bagatur, upor. ruski bogatyrb), bauk je deminutiv na -bk: baučak m »zubi
macija, Pavlinović) »pokvareno, zapušteno što«, kaže za isto oružje zbatolo m, na lat. deminu- ušao najprije u panoskoslavenski i odatle u male djece, kad počnu nicati«, u Vuka hâk
denominal bataliti, -im pf. (Vuk, Bosna, često tivni sufiks -ulu. Taj se nalazi i u toponimu kajkavski i slovenski. Nalazi se i u imenu (α < au > αο). U Boci se zovu vučići. Naziv
se govori) »napustiti, zapustiti, uništiti, pokva- Na bâtuo (ribarska pošta, Muo, Kotor). Radna bugarskog vojskovođe poznatog iz hrvatske je tabu. Po narodnom vjerovanju tako su na-
riti« prema bataljivati, -tàljujem, također s imenica batidur, gen. ura (Perast). S lat. povijesti (926. g.) Alogobotur (u Porfirogeneta zvani da bi se plašio svatko tko bi htio naško-
prefiksom o-: obataliti, obatālīm (Vuk, Srijem, sufiksom -atlciu > mlet. -aizzo rebatajic m Αλογοβότουρ, metateza s umetnutim o diti djetetu. A i sama onomatopeja bau bau
Ljubiša, Turska Hrvatska) »opustošiti«. Tur- (Split) »fr. ressac, odbijanje morskih valova o umjesto *Albogotur »crveni junak«). Grupa nastala je prema vukovu zavijanju. Odatle
cizam arapskoga podrijetla (hattal »id.«, turski grebene«. Poimeničen part. pret. bàtuda f -tr- u kajkavskom i slovenskom prema madž. postoji i onomatopejski glagol bavketati impf.
službeni izraz za »anulirano«), nalazi se i u »tučenac za posipanje cesta« (odatle na -irati -tor tumači se iz madž. plurala bátrak. (Jačke) »lajati«.
bug. batal, batalama »potvrda«, bataljas(v)am, batudirati, Lika, Kordun) = batūda (Potomje) Lit.: ARj l, 210. SEW 66. Miklošič 16. Lit.: ARj l, 155. 158. 211. 212. GM 477.
rum. batalama = čine. batalama, arb. batal »udarac, odjek«, s promjenom b > m (nastalom Bruckner 34. Gombocz-Melich 1,310. Pleteršnik Elezović l, 34. 66. DEI 467. 468.
»neobrađen, nenaseljen«. unakrštanjem sa mesti, meteni) metúda f (slov., l, 14. Šišić 422. 429.
Lit.: ARj l, 206. Elezović l, 33. GM 29. Zilja, Rožná dolina) »Buttermilch, Rührmilch«. baûl, gen. -ula m (Rab, Božava, Kućište,
Pascu 2, 96. Mladenov 18. Tiktin 169. Ovamo idu i stare vulgarnolatinske izvedenice bätvo n (ŽK, Vodice, Istra, Rab, Jačke) Molat) = haul, gen. -úla (Zagvozd, Vrgorac)
na -alia, (pi. od -ale) batalja f (Marulić) = = batvo (Golać, Istra) = hatva f (Stulić) = bàjuo, gen. -ula (Perast) = bavujo, gen.
bătaia f (Dubrovnik) »(pomorski termin) slov. batalija = batalija (ŽK) »bitka« i vojnički »struk kakvoga bilja, stabljika«. Odatle demi- -úla (Potomje, Pelješac) = bagül (Cres) »kovčeg
dno od porta, luke«. Bit će u vezi s tal. hatalo termin na tal. -one: bataljun, gen. -una = nutiv na -će: balavce (ŽK), augmentativ (putnički)«. Od tal. baùle »isto«. Stfr. bahut
pored bàtolo »1° qualunque spianata di ponti- batalijôn (hrv.-kajk.) preko fr. bataillon, kao batvača f (Vetranie) i deminutiv odatle batva- (12. v.) naliči na ar. tabut > tabul (BiH)
celli fuori bordo, 2° base delle pigne o piloni i na fr. sufiks -erie = tal. -aria batárija (Vuk, čica »krupna kruška«, kolektiv batávlje n (ŽK). »mrtvački odar«. Upor. još bacaulum »mrt-
dei ponti, platea« = bàttola (del mulino) od crnogorska narodna pjesma) < tal. batteria Toponimi Batva i Batvača (Srbija) govore vački sanduk«, u glosama.
tattere < kllat. battuere. > baterija. Na -aculm: vlat. battuãculum > možda za to da je riječ bila nekada raširena i Lit.: Kušar, Rad 118, 20. REW3 1008.
Lit.: DEI 459. 467. tal. battocchio, mlet. batoco, odatle na -ka na istoku. Poznata je još u slov. bèlva f i DEI 468. Cronia, ID 6.
baz 125 bàzdjeti
bava 124 baviti se

baz, gen. *bza m (upor. stčeš., stpolj. bez, shtogu), kolektiv bozie, odatle m boziu =
bava f (Božava, Molai, Rab, Malínská, meso između kosti za pečenicu«, iterativ na gan. bzu — oblik baz imaju Vrančić, Mikalja, buziu· (Muntenija); ovamo ide još bazate
Baška, Kućište, Brač, Mljet »(pomorski termin) -avati izbavljavati, na -ivati dobavljivati (18. Bela), sveslav. i praslav. Ъъгъ »sambucus nigra, »Attichgebüsch« < *Ьъго ъсъ, kod Arbanasa
laki vjetar«. Deminutiv na -iça bâvica (Kućište). v.), odatle deverbativ iterativ băvljati = racemosa«. Odatle baza f (Vuk). Danas se govori borzag, Novogrka βούζι,ον. Praslav. Ьъгь
Od tal. bava < lat. (srednjovjekovno) bava < bávljati stvoren s pomoću infiksa -a- (v.). samo u põimeničenoj pridjevskoj izvedenici nema nikakve veze sa σέβα kod Dioskoridesa,
*baba, djetinja riječ reduplikativnog tipa Značenje »demeurer, s'occuper« nastalo je ž. r. zova koja je ušla u književni i saobraćajni koje kao tračka riječ ide zajedno sa sambucus
{tata, mama). Na isti se etimon svodi i zna- depreverbacijom od zabaviti pf. »retenir, govor. Početno b u pridjevu bzov u rijetkoj bez -ucus. Zbog toga ne može zova ići u bal-
čenje »slina«. To je osnovno značenje novijoj s'occuper«. Danas se -bavljati upotrebljava samo početnoj grupi bz je ispalo kao u pšenica > kanski supstrat, kako misli Alessio. Prihvatljivo
posuđenici iz mlet. bavàrin, gen. -ina m (Du- s prefiksima do-, iz-, na-, o-, pri-, napri- (Li- šenica. Ta se grupa olakšava i dodavanjem samo- je zbog gore navedenog podatka o simbiozi
brovnik, Čilipi, Cavtat) = babarin (Korčula) ka), pro-, za-, kod Vitezovića i bez prefiksa. ; glasnika a-, o-: pridjev na -ov abzov (17. v., zove i bukve etimologijsku vezanje sa ie. *bhugo
»zastirač(ić) djetetu da se ne omrlja«. Upor. upor. i u Kosmetu nabăljat, -am impf, te Mikalja, Voltiđija, Stulić), poimeničen na (prijevoj prema *bhāuģ-, *bhouģ-) > kurdski
mlet. deminutive bavalin »collare dei bimbi«, zaboljál, -am impf. (= nabavljati, zabavljati). -ište abzovište, na -ina abzovina = obzóva f büz »eine Art Ulm«, nvnjem. Buche, lat. fagus
bavarai, tosk. bavaglio. Istog romanskog Nalazi se u svim slavenskim jezicima te (Banat, Srbija, Morava) = òvzovina (Crna »bukva«, dórski φαγος »hrast«. Prijenos značenja
podrijetla je băle, gen. bălă f. pl. (18. v., Vuk) se uzima da je praslavenski. Odatle postver- Gora, Crmnica), toponim Obzovõ (Baška, je razumljiv na osnovi semantičkog zakona
»sline« (u sing, băla »slina«), pejorativna riječ bali: izbav f (17. v.) = izbava, rašireno sa Krk, uzvisina), poimeničen na -iça ôvzovica sinegdohe. Ni Machek neće imati pravo kad,
koja je Daničiću bila nepoznata postanja, ali -tko: izbavak, gen. izbavka m, dobava, (ne)- (Crmnica), na -je Obzovlje (Kragujevac). Ta zabacujući prijašnje svoje izvođenje iz ie.
je pomišljao na vezu s blato, bara, što ne probava, zabava, nabava, rašireno i sa -tka se grupa oblakšava i sa ъ > a: pridjev bazov, *bhugo, upoređuje Ьъгъ i btzgz, ali odvajajući
objašnjava ni oblik ni značenje. Već je Miklo- (v.) nabavka; pridjevi na -ьп izbāvan »oslo- poimeničen u ž. r. Bazová (brdo, Srbija), jedno od drugoga, sa galskim σκοβίη »id.« i
šič opazio identičnost obojega s rum. pl. f. bođen« (Stulić), prebavanįprobavan, zabavan, na -ina bazovina (Reljković) = Ьъге іпа (Kra- stavlja ga u protoindoevropski supstrat.
bale »Geifer, Rotz, Speichel« koje pretpostavlja na -iv neprobaviv, danas neprobavljiv ı radne sić) »drvo od bazge«, na -ica Bazovica (toponim
sing. *baba < *ba. Ta riječ ima u hrv.-srp. imenice na -äc (v.) dobavljač, na -nik: dò- kod Trsta), Bazje (Virovitica), Bazik (Bosna), Lit.: ARj l, 30. 212. 213. 214. 751. 8, 500.
veliku leksikologijsku porodicu. Pridjev na bāvnīk m prema f dòbãvnica, na -telj izbavitelj na -ika bàzika »1° baz, 2° zovin cvijet«. Upor. 9, 502. Jagić, ASPh 31, 627. Žuljić, ZbNŽ
-av balav, poimeničen na -ьс > -ac bălavac, m prema izbaviteljica f, dobàvitelj (18. v.). Bazijaš (Rumunjska). Oblakšava se i umetanjem II, 272. Štrekelj, DAW 50, 74-75. Maretić,
gen. -avca m prema f na -iça bãlavica, de- Onomatopeizira se umetanjem r (upor. čavrljati) Gr. § 110. Rešetar, Štok 103. Miletić, SDZb
samoglasnika u: buzòvina (Prčanj), upor. 9, 363. Elezović 2, 3. Miklošič 26. SEW l,
minutiv na -če, gen. -četa balavce n = halence bavrljati (17. v., Vuk), s prefiksom na- ~ (se) rus. buz u buzina, ukr. bűzök govori u prilog III. Holub 63. Bruckner 202. Isti, KZ 45,
(Lika), kolektivum na -čađ, -i balavčad, na (Lika) »nagraisati, nastradati«, odatle pridjev prijevoja ъ > u. Suglasnička grupa uklanja 196. Vasmer 100. 438. Mladenov 52. WP2, 129.
-nica baia-unica f (Istra) »kovilje, stipa pennata«. bavrljast »sarmentosus« (Pančić, o stablu) i se i metatezom: zobovina »Holunderholz« < Trautmann 42. GM 496. Tiktin 218. Alessio,
Hipokoristici balo m (Vuk) = na -onja balonja. prilog àvflj bàvflj (Vuk), stvoren prema tipu *bzovovina. RIO 1, 247. Endzelin, IF 23, 119-127 (cf.
Augmentativ balušina (18. v.). Denominal »amo tamo, ovamo onamo« (v. s. v. avrlj); JF 3, 204). Machek, LP 2, 153-154. Isti,
na -iti: baliti, -lm ima (iz-, o-, za-) iterativ s infiksom -un (v.): zabavùnati pf. (objekt: Bez ispuštanja b potvrđeno je bzova kod Rech. 1934. Isti, ČSR 221-2. Matzenauer,
ma -iva- -baljívati, -bàljujem, -vam (Stulić) dijete, Lika) prema impf, zabavunavati »od- tri pisca našeg vremena, bzovina (16. v.) i u LF 19. Isti, Cizi slova 375. Melich, MN y
samo s prefiksima. Iznenađuje što je posudenica vratiti pozornost s jedne stvari i upraviti je toponimu Bzovik = Zovik' (Makedonija), 7, 318-320. Petersson, KZ 46, 140. Schef-
telo witz, KZ 56, 177. Uhlenbeck, PB B 30,
iz rumunjskoga postala samo u hrv.-srp. opće- na drugu«. Rumunji posudiše prefiksalne pridjev na -en bzen, potvrđen u toponimu 270. Gombocz-Melich 439. Sulek, Im. 551.
nita ne samo na istoku nego i na zapadu, složenice: izbăvi »spasiti«, odatle postverbal Zenica (Bosna) f < *Bzenica > tur. I žnica;
a ne nalazi se u bugarskom. Upor. ipak raši- izbavă f »spasenje«, zăbovi »oklijevati«, odatle Ženik (mahala u Sarajevskom polju).
renost drugih posudenica iz rumunjskoga na rumunjski pridjev zabavnic »lijen«, Arbanasi bàzdjeti, -řmimpf. (Vuk, Bosna) = izbaždeti
zapadu kao kostura, fićor, glindura. me u zbavíte »ozdraviti« < izbaviti. Baviti Već u praslav. proširuje se s pomoću -d bazd (Crna Gora) = bãzdêt (Kosmet), s prefiksima
je praslavenski kauzativum ili faktitivum od (Hektorović), upor. polj. best < *bezd, lit. za-, u-, »prdjeti, smrdjeti« (rakija bazdl iz
Lit.: ARj l, 163. 165. 166. 167. 4, 127.
Zore, Rad 208, 212. Macan, ZbNŽ 29, 213. byti. Ne nalazi se u baltičkoj grupi, nego u bezdas. To proširenje moglo je nastati unakr- njega, Banja Luka). Varijanta po zakonu asi-
Kušar, Rad 118, 23. Cronia, ID 6. Miklósié sanskrtu bhãvayati »stvarati, činiti da nešto štanjem sa спъЪъІъ > aptika, avdika (v.) ili, milacije p -zd > b -zd (upor. bazduh za pastuh
6. SEW l, 41. REW3 853. DEI 468. 469. bude«. Tako je dobaviti kauzativ od dobiti, kako zovin cvijet ima zaseban miris, unakršte- v.) od pazditi (ŽK), slov. pezdéti, odatle ime-
Matzenauer, LF 7, 5. pribaviti od přibyti, nabaviti od nabyti, izbaviti njem s bazditi, paziti (v.) < pzzdeti. Kako je nica na -ьс (v.) pazdăc, gen. -аса (ŽK), slov.
od izby ti. Zbog homonimije sa byti > biti bazga šumsko drvo, živi često u simbiozi s pezdec. Asimilacija je vrlo stara, baltoslaven-
Bavarska f = Pajarsko n (ŽK), poimeničen i biti »tući« — přibyti, nabyti i izbyti propadoše bukvom, naročito nakon što se posijeku bukve ska, te se nalazi i u lit. bezdéti, lot. bendēt.
pridjev na -bsk prvi od lat. Bavaria < Baju- u hrv.-srp.; izbyti očuvao se u rumunjskom u šumama, pa je praslav. Ьъ'гъ dobilo još -ga Osnova je bbzd-. Glagol je baltoslavenski,
varii, drugi od njem. Bayern (od stvnjem. išbūti »postignuti, pobijediti«, odatle rumunjski prema drezga (upor. Dreznica) »šuma«: bazga srodan s lat. pedere, gr. βδεω »id.«. Prema
ze dem Bayern »kod Bavaraca«). Odatle prema apstraktum izbutinţă »pobjeda«. Po današnjem (ZK, slov.), s pridjevom bazgov, poimeničen Daničiću ide ovamo i bazdrčiti, bazdrčim impf.
mlet. Bavera na -ьс > -ас Bavarac, gen. jezičnom osjećaju baviti i biti su posve različite bazgovina, bazgovica. Upor. lot. búzga »Knittel«. (Lika) = bazdŕkati, bazdrčēm »bez posla odati«,
-rea — bavérac (Hrvatska, Vuk) »neka krtola« Prema maskulinu baz, bazd stvara se bazag, odatle postverbal bazdrk m. Glagol bàzdjeti
riječi.
= Bavijera (17. v., Mikalja, Bela, Kašić, gen. bazga m = bezeg, gen. bezga (Prigorje, onomatopeiziran je umetanjem r i nastavkom
bugarštica), od tal. Baviera. Lit.: ARj l, 125. 212. 4, 301. 7, 530. 8, hrv.-kajk., slov.) koji poznaju leksikografi. -k-a-ti, -č-i-ti deminutivnih glagola. Upor.
Lit.: ARj 2, 211. 212. DEI 469. 38. 314. Elezović l, 25. 183. 427. GM 431. Въгъ je ljekovit zbog cvijeta. Zbog toga se bavrljati (v.), čeprkati od čepati (v.). To je
Korsch, ASPh 9, 677. Matzenauer, LF 7,
4. SEW 46. WP 2, 142. Bruckner 18. Isti, posuđuje. Madžari posudiše kolektiv *Ьъгце opscena metafora za besposličenje. Vjerojatno
baviti se, -lm (se) impf, (s prefiksima dò-, KZ 46, 226. Slawski 28. Mladenov 13. Mi- > bodza »zova«, Dakorumunji boz (Moldavija, je takvoga podrijetla bandfkat, -dfče (npr.
iz-, izu-, ná- poza-, ò-, 'pri-, prò-, za-) »za- klošič 26. Tomanović,.JF 17, 207. Ivšić, NVj sa s > o) »avdika, aptika« (premda imaju soc prazan dućan, kad nema kirajdžija, kad ne radi)
državati se > demeurer, s'occuper«, izùbaviti, 21, 443-51. Vaillant, RES 22, 25. Holthausen, < lat. sambucus, kao i Arbanasi shtog, s članom (Kosmet). Upor. i kajkavsku onomitopeju
-lm pf. (Dubrovčani, 17. i 18. v.) »izvaditi JF 48, 265. Iljinski, ASPh 24, 224.
bàzdjeti 126 bažui; bažulj 127 bdjeti

baziknati (plamen je iz topa baziknal »izletio«, bažaman m (Šulek) »1° xanthium spinosum, (Krašić, Hrvatska), paželarka »kornjača, naz- Bartoli, preko ilirskoga izgovora õ > ö > e > i
Volavje kraj Jastrebarskog). Odavde je moglo 2° cirsium arvense«. Očito od tal. imperativne vana tako jer podgriza grah « = (na istoku jer se Bdinj nalazi ne na ilirskom (i keltska je
nastati rekompozicijom bazaţi, házaló (v.). složenice baciamano > mlet. basarnan » ru- općenito) pàsulj, gen. -ulja (Vuk, Srbija) = riječ) nego na tračkom teritoriju; to je kllat.
Lit.: ARj l, 213. Elezović l, 26. 29. 183. koljub«, ali nema potvrda za nju iz botaničke pasulj (Kosmet, Zatrebač: sitan, krupan, ō > vlat. u > y > i nastalo po zakonu pri-
2, 376. Miklošič 271. Bruckner 54. WP 2, terminologije. beo, žut, šaren, pećki (= iz Peći), ťetovski, jevoja, ako je u idućem slogu ï ili palatal
68 —9. Matzenauer, LF 7, 20. Walde-Hofmann Lit.: ARj l, 214. DEI 396. Sulek, Im. začinjen, piktôsan ili pitosari), augmentativ na (ovdje ni > n).
2, 273-4. 11. 509. 563. -ina pasùljina, pasuljlna »grasina«, deminutiv Lit.: ARj l, 215. Bartoli l, 279. Grohler
na -ica pasùljica = pasuljica (Kosmet). Na 130-131.
bazèrdan m (Vuk, nar. p j.) = bazrdān -ara < lat. -aria pasuljara f (Banat) »1° vračara
(nar. p j.) = bazar dan, gen. -ana m (d umetnuto baždar, gen. -ara m (Vuk) = baždar
(Kosmet) »1° mensurarum ponderumque exa- koja u pasulj vrača, 2° prosta lula«. Denominal bdjeti, bdím impf. (Vuk), s prefiksima
u grupu zr, upor. ždrak) »trgovac«. Odatle na -ati pasuljati se, -am impf, »postajati kap
izvedenica na -če, gen. -četa: bazrdanče (na- minator, 2° općinski trošarinski kantar (Kos- pro-, na-, sna- »ne spavati«. Odatle pridjevi
met)«. Odatle f na -ica baždarica »žensko grah (inhoativ)«, na -iti opasúljiti se (Vuk). na -en, -ljiv, -it koji ne žive u jeziku i koje su
rodna pjesma) i složenica sa -basa: bazerđam- Od pasulj unakrštanjem došao ie dočetak u
baša m (Vuk) »glavni trgovac«, odatle posesivni čeljade koje uzima baždarinu = carinu«, u možda sami pisci stvorili: bden (Kavanjin),
narodnoj pjesmi vila baždarica; na -ina, grasulj. Pasulj je balkanski grecizam latinskog bdit (Kavanjin za vigil), bdjeljiv (Stulić);
pridjev na -in bazerđambašin i apstraktum podrijetla: dakorum. fasolă, bug. fasúh, de-
bazèrdãnibasluk m (Vuk) »vlast njegova«. -ija (v.): baždarina, baždarija; pridjev na radne imenice na -telj, -teljica, -(a)c, -nik,
-ski: baždarskī (ured); denominal: baždīrat minutiv fasulce, fasulíče, arb. fásul, cine. sve prijevodi (calques) za lat. vigil: bditelj
Turcizam perzijskog podrijetla (od bazar i Jăsul'u, ngr. φασούλι (-ολι), pl. φασούλια
-gyan > tur. bazirgyarì), nije potvrđen u drugim (ŽK) »službeno utvrditi mjeru posude«," zna- (Stulić) m prema bdíteljica, odatle pridjev na
čajan zbog zamjene sufiksa -ariti > -írati, > tur. fasulla. Postoje još varijante sa sonantnim -ьп bditelj an, bdjelac, bdjenik, i prema participu
balkanskim jezicima. r mjesto α i sa г (upor. krletka): slov. fržôl,
što se dogodilo prenošenjem turcizma u udaljene prezenta bdećnik »strašnik«, Apstraktum (b)de-
Lit.: ARj l, 213-4. Lokotsch 278. krajeve gdje je termin manje poznat. Ovamo hrv. fržonj i fižôl. Oboje je došlo preko njem. nije n kao crkvena liturgijska riječ (= gr.
ide možda, kao šaljiv eufemizam, nabaždarac, (tirolskonjem.) farsôl (upor. arb. frashule) i αγρυπνία) očuvala se do danas i posudiše je
bazijan m (ph > b 17. v., Kavanjin, upor. Jisole. Oboje u španj. frisuelo; i mjesto a dolazi
slov. bazan) = (>)bezijan(Jambrešić,Habdelić) gen. -arca m (Levač i Temnić, Srbija) »penis«, Rumunji (bdenie > denie, odatle denominal
ali je nejasan prefiks na- jer,nema tako slo- od unakrštanja sa pisum, pisellum, a r od fresum, na -ujņ > -ui: bdenui koji kod nas ne postoji)
= (ph > p) pazijan = paciján (Bela, Jambrešić) Jaba fresa »razmrvljen«. U lat. phaseolus (Plinije,
= facan (Belostenec, prezime) = fazan m ženog -glagola. Turcizam perzijskog podrijetla prema književnom bdjenje (BI 1,39).
(složenica bãcdar »carinik« kao tefterdar, baj- Cominella) došao je deminutivni sufiks -eolus
< njem. Fasan prema f fazanica, fazanka, mjesto gr. φάσηλος, riječ vjerojatno egej- Od prefiksalnih složenica uz neologizam
deminutiv na -ič fazanu, na -erija fazanerija raktar od bāc »porez« koje se nalazi u bug.
skog podrijetla. probdjeti, probdím (samo dva leksikografa 19.
< njem. Fasanerie, = fadžān, gen. -dna bac); nalazi se i u arb. baxhdár »carinik«. v., Šulek, Popović) »durchwachen« (čini se
(16. v., Dubrovnik) < tal. fagiano. Od latin- Lit.: ARj l, 214. 7, 206. Lokotsch 166. Lit.: ARj l, 215. 3, 39. 45. 46. 9, 27. 691. kao kalk prema njemačkom glagolu, tako i
skog poimeničenog pridjeva na -ianus od imena Miklošič 2. Elezović l, 26. GM 30. 727. 11, 77. 334. BI 2, 15. Elezović 2, 61. 203. slov. prebdeli »id«.) zanimljiv je stcslav. nabbděti
zemlje i rijeke Faside (Φάσις,-ιδος) između Jagić, ASPh 8, 318. Perušek, ASPh 34, 56. Ple- »tueri, servare« (uz izvedenice nabbdja f »έπι-
Male Azije i Kolhide (danas Gruzija), gr. φασι- bažulj m (ph > b upor. baklja, hrv.-kajk., teršnik l, 199. 200. 204. 2, 16. Šturm, ĞSJK με>εια, cura«, паЪъаеще n »servatio«) koji
ανός = lat. phasianus. Upor. arb. fasandua -oi. Belostenec, slov. bažol m, bažôla f pored 6, 71. Hirtz, Amph. 104. Hraste, Rad 272, dolazi i u starosrpškim tekstovima 13. v.
bežôl) »grah«, deminutiv na -bk bažuljek, 27. Miletić, SDZb 9, 261. 263-4. Ribarić, [To je kalk prema gr. έπιμελέομαι »avoir soin
Lit.: ARj l, 214. 269. 9, 544. 721. Hirtz,
Aves 104-5. Pleteršnik l, 14. GM 100. REWS gen. -Ijka (Jambrešić) »sitan grah« = bažoljak SDZb 9, 145. 70. REW3 6464. Rohlfs 2300. de, s' occuper de, veiller à« gdje je επί pre-
6465. (Jačke) = (a > o) božanj, gen. -inja = (ph > p) Štrekelj, DAW50, 35. Románsky 103. GM 111. vedeno s na, a μέλω »brinem se, nastojim«
požanj, gen. -žnja (Mikalja) = (si > š)pošanj, 323. Vasmer, RSI 3, 267-268. Mladenov 660. sa bdjeti (nad nečim) u značenju »brinuti se o,
bazjaluk m jedanput u narodnoj pjesmi: gen. -šnja (Mikalja, Bella, Stulić, zamjena Rešetar, JF 6, 255. Trajanović, NJ 3, 150- čuvati«.] Odatle sa sufiksom -ar nabdār, gen.
ne bojim se.... niť careva silna bazjaluka. dočetka -ulj domaćim sufiksom -bnj), deminutiv 151. SEW 1,280. DEI 1582. Ernout-Meillet -ara m »nadstojnik, starješina samostana«
Nije potvrđeno u narodnom govoru ni u drugim na -ьс pošanjac, pridjev pošanski = (u jadran- 729. Pascu 2, 40, br. 707. (samo u katoličkih pisaca: Bernardin, Hekto-
balkanskim jezicima. U narodnoj se pjesmi skoj zoni redovno si > ž kao u mlet. fasol, rović, Baraković, Bandulavić, Bijanković, Mr-
daje i značenje »silna carevina«, odakle Daničić fasiol, istrorom. fazol (Rovinj), furi, fasùl) Bdinj m: do Bbdynja (Mon. şerb. 2), ъ navić) = nàvdãr, gen. -ara m »čovjek na službi
zaključuje da bi to moglo biti turski apstraktum fažô, gen. -ola (Vodice) = fazo (Božava) = Bbdinji (2 puta, Danilo), danas Vidin preko koji nadzire težake« (valjda na Braču, jer je
bisyarhk »silno mnoštvo«. fažôl (15. v., Hrv. primorje, Dalmacija, Hvar, turskoga gdje i u Vid- uklanja početnu su- Ostojić zabilježio ovu riječ — prema tome bi
Lit.: ARj l, 214. Brač) = fažôla (Perast, Šćepan, Lepetane) — glasničku grupu nepodnošljivu u turskom. ova riječ bila ostatak slavenske terminologije
fadžola f (Hercegovina) = vadžola (Crmnica, Rumunjski je Diu (n > i pravilno u rumunj- povaljskih benediktinaca). [Zbog geografske
bàzjan m (Pančić) »biljka aegopodium Grbalj) = fàdzuo, gen. -ula (Dubrovnik, skom jeziku). Od latinskog lokatīva Bononiae aree nabdar treba smatrati kalkom prema lat.
podagrana L.«. Bez naznake aree i podataka o rukopis) = (zamjena sufiksom -uri) važün od Bononia, keltski toponim, upor. tal. Bologna, invigilator »custos«.] Od glagola nabdjeti nači-
upotrebi nije za etimologiju. Daničićevo iz- (Okruk, Čiovo) = fazuo = f azul (Mikalja) fr. Boulogne-sur-Mer na kanalu La Manche. njen je dalje stcslav. sbnabbdeti (odatle i češ.
vođenje od perz. büz »koza« proizvoljno je. = (st > s) fasol (Dalmacija) = fasolj = Izvedenica od bona koje je drugi elemenat snabděti i rus. snabditb) »elucrari, acquirere,
Lit.: ARj l, 214. fásulj (17. v., Dalmacija) = fasuo, gen.-ula u keltskoj toponoma'stičkoj složenici Vindobona observare, custodire«; od njega potječe naš
(Dalmacija, upor. búg. fasúh = (ph > p) > Wien (češ. Vídeň, polj. Wiedeń), u zna- glagol snabdjeti, snàbdìm ili snabdijēm staro
bazlamaca f (Stulić, Lika, Krašić, dijai. pazúl, gen.-ώ/α (Istra, prezime Pazulić m čenju »grad, castellum« (v. Beč). Oblik Bdinj značenje: »spasiti, salvare«; novo: »opskrbiti
bazlamaca) »tanka pogača obično od kukuruz- prema Pazùlika f »žena njegova«) = pažuv, važan je za prosuđivanje razvitka -ona > *-yn koga čime«, s izvedenicama snabdijevati impf,
nog brašna i mlijeka«. Dolazi od tur. bazlamaç. gen. -ula (Buzet, Sovinjsko polje) = pa- > -in u ilirskim toponimima tipa Solin < i snabdijevanje n, part. prêt. pass, snabdjeven
Lit.: ARj l, 214. žulj (Šulek), odatle pažuljevka / pažuljarka Salonae; *y > ť nije nastao, kako je mislio kao odjeven. Maretić misli da je današnje zna-
128 beba beba 129 Beč
bdjeti

čenje ovoga glagola rusizam jer u staroslaven- hipokoristicima Buden, Budoje, Budos, Budman, -eta (Kosmet). Za Vodice u Istri zabilježeno pēčīt se impf. (Bručje, Hvar) »kriviti lice
skim tekstovima srpske redakcije (Sava, Do- Budin, Budilo, odatle naša prezimana Budinu, je da je beba dječja riječ za ovcu i da su dalje prema nekome«, s prefiksom iz-:, ispéiiti,
mentijan) toga značenja nema, a od novih je Budimirović, Budisavljević itd.; kao toponimi: izvedenice odatle beja, beka, bêkica, u govoru ispečim pf. (17. v., Dubrovnik) s umetnutim
pisaca ovaj glagol najprije zabilježen kod Budmjak (ŽK), Budinščak, Budinšćina, i u pastira. U ovom slučaju radi se o onomatopeji ko-: iskopéčiti, iskopečīm pf. »iskriviti«. U
Bogišića i Krasića (1888). panonskih Slavena Budin > Budim, danas s be za ovčji glas (v. niže bekati). Ta internacional- prefiksalnim složenicama raspečiti = obečiti
asimilacijom kao tur. beden > bedem. na riječ, koja pokazuje reduplikacijų kao i druge nejasan je razvitak značenja »razmaziti«, ako
Složenica noćobdija m noviji je neologizam dječje riječi (njem. Lallwörter) istoga tipa: ova onomatopeja ide ovamo. U vezi s prefiksom
stvoren prema njem. Nachtwächter, od sintagme Lit.: ARj l, 707. 215. 709. 711. 7, 206.
733. 8, 418. 15, 829. SEW l, 96. Miklošić mama (v.), tata (v.), baba (v.), kad gubi osjećajnu iz- ima još druga vrsta varijacije onomatopejske
noću bdjeti. Za nju nema potvrda ni kod starijih vezu, postaje opća imenica kao tal. bambino,
25. Isti, Lex. 398. 939. Pleteršnik 2, 218. osnove, zamjena slabijeg suglasnika b s jačom
pisaca ni u živom govoru (za ovaj termin služi
Bartai 348. Maretić, Savj. 114. 138. Bruckner bimba. ekspresivnijom grupom dr: izdrečiti, izdrēiīm
u Bosni turcizam perzijskog podrijetla pasvànd-
47. Mladenov 19.48. Trautmann 33. WP 2, Lit.: ARj I, 218. 234. SEW 1, 47. 'Riba- (18. v., s objektom oči jednako kao i izbečiti
džija ili pasmandžija m). 148. Skok, Slávia 15, 485. Ribarić, SDZb r'c, SDZb 9, 134. Elezović' 1, 42. GM 30. očf) = izdréljiti, izdrēljīm (oči). Daničićevo
Korijen je praslavenski očuvan u svim slaven- 9. REW3 9326. Boisacq* 776-7. Hirt, IF 32, REW 921. Bruckner, KZ 48, 222. tumačenje beljiti se od bijel »kao lud z j ati tako
skim i baltičkim jezicima ie. *budh- > slav. 285. Barić, SKZ 304 (1943), 170-4. Jireček, da se zubi bijele« ne vodi računa ni o lj ni
bbd- (lit. budétï). Prijelazom ъ > a stvorena ASPh 15, 456-7. Šuflaj i Asbóth, ASPh o akcentu ni o ostaloj grupi sličnih riječi.
28, 601-10. Fraenkel, ZSPh 9, 42. Boissin, bebūk m (Mušicki) »tuber, veliki šklopac
je u hrv.-srp. nova serija riječi koja je u je- RES 27, 43. Meillet, RSl 2, 61. Osten-Säcken; koji nastaje od ujeda obada«. Daničić ispravno Možda ide u vezu s ovim onomatopejama i
zičnoj svijesti izgubila vezu sa bdjeti i zbog IF 33, 200-1. Zubatý, SbFil 3, 183-239. upoređuje s bobūk m (Vuk) »klobuk u vodi«. narodna etimologija odéči oči kao tumačenje
toga se semantički drukčije razvija: 1. arhaički Đorđić, NJ 4, 100-7. Belić, NJ 1,76. Hujer, Od posljednjeg postoji denominal bobučati postanka toponima Dečane u Vukovoj pripo-
i dijalektalni pridjev na -(a)r (v.) (kao dobar"): LF 57, 522-8. Puşcariu, Studii 2, 304. (Stulić), bobúčiti se »izbijati bobuke«. Izgleda vijeci kako je nastao manastir i crkva u De-
badar »živahan (za konja i inače)«, odatle da se radi o metafori bob (v.) i unakrštavanju čanima. Nejasan je razvitak značenja u odbéčiti,
denominai bãdriti (Istra) »vigilare«. U Vodicama bë, uzvik za odobravanje, pohvalu i čuđenje sa klobuk (v.) te onomatopeiziranju izmjenom odb čim pf. (Vinkovci) »otturiti, odrinuti«.
(Istra) postoji u značenju »budan« zbadán (nar. pj., Bosna, Travnik) »ta (v.)«. Najčešće samoglasova o-e. Svakako, nije od ie. korijena Jedanput (u 17. v.) potvrđeno je izvođenje
(prefiks s-, -an < -ьпъ) pored badar. Nalazi u vezi sa aferim (v.); be ne luduj. Nalazi se ta- kako je mislio Daničić. sa -icati: bebicanje n »mugitus«.
se također u litavskom budrus. Ovaj pridjev kođer u bugarskom. Daničić vidi ovaj uzvik Lit.: ARj l, 130. 132. 218. 219. 228. 3,
Lit.:ARj l, 218. 466.
ušao je u naš i u bugarski književni jezik kao i u bestulum < be zulum (v.) u Bogišićevoj 886. 890. 4, 132. 161. 8, 320. 567. Miklošič
rusizam (б > o): bodar, odatle denominal narodnoj pjesmi: nijesam mladoj djevojci be- 9. Bruckner 20. Elezović l, 44. Hraste, JF 6,
bodriti (o-) i apstraktum na -ost: bòdrõst. 2. stuluma učinio, što nije vjerojatno jer se uzvik bebekati, bebēčē impf. (Stulić) pored bekati, 213. Tomanović, JF 17, 202. 207. 209. Schef-
kao pridjev na -я/г (< ьп + -j}: badnji samo be ne nalazi na početku rečenice. Uzvik je bekā impf, onomatopejski su glagoli obrazovani telowitz, KZ 58, 134.
u vezi s dan (tada se deklinira po staroj dekli- turcizam, možda grčkog podrijetla, ako je reduplikacijom i bez nje istoga be kojim se
naciji badnjega dne itd., ne dana) i vece (bad- kratica za bre < more. oponaša glas ovaca u mnogim jezicima (latin- Beč, gen. Beča m, odatle pridjev na -ski
nje ~), također bug. bodni večer. To je kalk ski, grčki, njemački). Istim slogom oponaša se bečki i etnikum na -janin (v.) Béčanin m prema
Lit.: ARj l, 218. 258. Deny § 1039. Mla- u nas i pokret ustiju kad se hoće nešto da kaže, f Béčanka i s turskim -li (v.) Béčlija m. Taj
kršćanskog termina vigiliae > fr. veille de denov 20.
Noël i znači dan ili vece uoči Božića. Istarski a ne zna se: bebeúknuti pf. (Stulić) = béknuti naš danas općenit naziv za prijestolnicu
Rumunji (Cici) posudiše taj pridjev: bodljazi (polj. beknąć) »os aperire ad loquendum«. Austrije potvrđen je od 16. v. i nema nikakve
beana f (Kosmet, ĞM) »nedostatak, mana,
f (б > o, dń > dlj + zi »dan«). Poimeničen Odatle beka f (Vuk) ime ovci u Grblju i u veze s keltskim nazivom Vindobona, koji su
zamjerka« (objekt uz naći, biti bez beane*).
pridjev s pomoću sufiksa -jako = bug. -iko: Vodicama (Istra), deminutiv na -iça: bêkica očuvali Nijemci: Wien prema Wiedeń (dio
Odatle neće biti denominai obaânit, -im pf.
badnjak, bug. bădnik u dva značenja: 1° isto pored bečica (Vuk) u dječjem govoru (v. gore Beča i rječica ovako nazvana). Od posljednjeg
»otkriti« = obejániti (Mostar) »iznijeti na javu«
što i badnji dan (ŽK, badnjaK); 2° drvo ili panj beba). Zvuk bek dolazi i u konjugaciji -éti: oblika nastade češ. Vídeň i poljski Wiedeń.
= obejaniti se »očitovati se« (Konavli), nego bečati, beči impf, pored blejati, blekati u vari-
koji se pali uoči Božića, folklorni običaj koji Wien bio je latiniziran u Vienna, odatle fr.
od ar. bejan »objašnjenje«, koje se upotrebljava
ima svoj ceremonijal i svoju simboliku«. Taj janti ble, pojačanoj sa /. Onomatopeja be se Vienne, tal. Vienna, odatle opet bug., rus. ł
u Bosni kao imenica bèãn u vezi izlaziti na
običaj postoji dapače u Vodicama (Istra) krivljenjem usta prenosi i na pokret očiju bečiti rum. Vena. Naziv Beč nalazi se još u madž.
bean (Banja Luka) = bèjãn (Mostar). Ni jedan se, bečim impf. (Vuk, 16. v., objekt oči) = bečlt,
badnjak »panj koji se na badnji dan svečano Bécs, tur., arb. i čine. (ovdje također beeil'i
ni drugi od ovih turcizama arapskoga (bejan)
donese iz šume«. Prema badnji nastale su bečim (Kosmet) u vezi s prefiksima iz-, o-: »u Beču« prema turskom). Madžarska topono-
i perzijskoga (běhané »povod, uzrok, izgovor«)
izvedenice na -jača (v.) badnjača, badnjačica izbečati, izbēčām pf. (18. v.) = izbéčiti, izbé- mastička imenica becs nalazi se ne samo u sta-
podrijetla ne nalaze se u drugim balkanskim
(Srijem) »hljeb koji se mijesi na badnji dan čīm (objekt oči, 16. v., danas ŽK), obečiti, rijem nazivu Bécsország = Austrija, nego vrlo
jezicima. Narodna pjesma poznaje bejan u obečim pf. pored impf, izbečivati, izbečujēm,
(libača, ŽK)«. U Podibru badnjak predstavlja često u madžarskoj toponomastici: Új-Bécs,
pripjevu gdje se ne vidi značenje. -ívãm (17. v.). Stulić ima pridjev odatle na -ast
Josipa, a badnjačica Mariju. Prijevojni štěpen Kis-Bécs, Szamos-Bécs, i u složenici Becske-
Lit.: ARj l, 226. 8, 324. Skok, Slávia 15, (v.) bekokast »u koga su izbečene oči«, gdje je rek > Bečkerek u Banatu. Kod nas dolazi
ie. *bhoudh > praslav. bud- očuvan je u svim 186. Elezović 1,36. 2,2. G M 254. Zore, Rad
slavenskim jezicima. Nalazi se u imperfektiv- umetnuto još oko. Krivljenje ustiju pojačava još kao ime sela kod Bosiljeva. To je zbog toga
170, 215. se u istoj onomatopeji glagolskim sufiksima -elj, što je i u madžarskom i u rumunjskom beč
nom kauzativu buditi, budim (pro-), u pridjevu
ma -ьп budan (u lit. baudžiu), budna (Vuk, beba f (Vuk) = beba (Kosmet) »infans«. -íj: izbekéljiti se, izbèkëljîm pf. pored izbéljiti, opća riječ u značenju »podrum«. U rumunjskom
18. v., također slov. i bug.), odatle neologizam Odatle hipokorislici bébe f (Dubrovnik; prema izbēljīm (se) (Lika, Dalmacija) »iskriviti usta«. je beau sinonim za pivniţă koja je našeg podri-
budilnik, budilica (za vekerica, žveljarin). Mare, pape) = bebo m (Stulić) »malo muško Oba glagola bečiti i bujiti umeću poslije pre- jetla. Beč je kumanskoga podrijetla (kumansko
Korijen je veoma raširen u dvočlanim dijete«, deminutiv na -iça (v.) bébica f (Vuk), fiksa iz još prefiks ko-: iskobečiti, iskobečim beči el znači »huffe, hauz«). Po svoj prilici,
starim imenima kao što su Bud(i)mir na -ъka (v.) bêpka (Vuk) »lutka«, na -če, gen. (Lika, Dubrovnik), iskobéljiti, iskòbeljím (Lika). tako su se zvala avarska zemljana utvrđenja,
Budis(l)av, Budivoj, Búdnál, Radobud, i u -četa (v.) btpče, gen. bepčeta n (Vuk) = bepče, Mjesto b postoji u onomatopeji i varijanta p: što odgovara našim toponimima Zemun i

9 P. Skok: Etimologijski rječnik


130 bëdak
Beč bedak 131 bedra

Zemunik. Značajno je još da ni Slovenci nijesu Petz (upor. kod nas prezime Peć, podrijetlom
osobito u Emiliji) bedano »sciocco, lud«, iz- = bedevija (Kosmet) u poredbi žena kaj ~
očuvali Vindobona > Wiedeń, premda su kao zacijelo Nijemci) »medvjed«, hipokoristik od
vedenica na -ano od emili jánske imenie beda »nesrazmjerno visoka«. Odatle deminutiv na
alpski Slaveni mnogo bliže tome gradu. Oni Bär. < lat. beta (upor. bitva, blitva, v.) »cikla«. -če (v.) bedemjče, gen. -eta (Vuk) »ždrijebe«.
ga zovu po rijeci na kojoj je: Dunaj. Sve to Lit.: ARj l, 218. 8, 320. Kušar, Rad 118, Talijanski sufiks -ano < lat. zamijenjen je Turcizam arapskoga podrijetla (bedevi »sta-
upućuje na to da ni panonski Slaveni nijesu 16. Ribarić, SDZb 9, 131. Pleteršnik l, 2. 2, našim -ak. Upor. drugu zamjenu talijanskog novnik pustinje«, odatle i evropski naziv beduin)
imali u svom jeziku refleksa od Vindobona. 16. REW* 998a. DEI 504. sufiksa sa -ar u slov. bedarîja f »ludost«, de- iz oblasti terminologije za konje (upor. dorat,
To je keltska složenica od pridjeva vindos nominal bedanti »ludo govoriti«, pored bedaliti, krať), nalazi se u búg. bedúh »neuškopljen konj«,
»bijel« (ie. korjen te riječi nalazi se u našem bećar, gen. -ára m (Vuk) »Г neženja, 2°
(Srbija, Karadordevo vrijeme) vojnik za platu, bedalast gdje se umiješala i budala (v.). Turski gdje je dočetak -evi zamijenjen sufiksom -uh
glagolu vidjeti, v.) i imenice bona koja se u pridjev bed nalazi se doduše među našim turciz- prema pastuh. Arapski dočetak -ì ispustiše
jugoslavenskoj toponomastici nalazi u keltskoj Söldner, У (Srijem, Ugarska) beskućnik,
koji se skice i od nadnice živi, 4° rasipnik, mima, ali ne kao pridjev nego kao imenica Marulić i dubrovački pisci jer ga zamijeniše
izvedenici odatle Bonoma (y. Bdinj). Misli bedèna f (Milićević, Srbija)»zlo«. Glede dočetka našim pluralnim nastavkom -i, a Kavanjin
se da je bona značila »grad« i da je od iste ie. pijanica«. Odatle: augmentativ na -ina: be-
ćarina (Vuk), pridjev na -ski: bècarskî; deno- -èna upor. bosima f (v.). Zatim u beduv m opet dativnim nastavkom -i (ženi), koji prema
osnove od koje je i stvnjem. bûan, got. bauan, (Dalmacija, Pavlinović) »čovjek zle ćudi« tome tvori femininum na -a, dok je kod Vuka
njem. bauen »graditi«, odatle ir. buía »koliba« minal bećar ovati; izvedenica na -ušan u meta-
forickom značenju bećaruša f »bubuljica što kome se kaže u pridjevu beduast (ista area) dobio proširenje na -ja kao i sufiks -džija
(upor. i hrvatsko-kajkavski toponim Hudi »krupna tijela, ali zle ćudi«, zatim u impf. (v.), -lija i domaće riječi sudija, tepčija itd.
bitek i Velebiť}. Ako je ova kombinacija ispravna, po licu izlazi u mladića«; apstraktum na -luk:
bećarhk m (Kosmet) »stanje, život bećara«. beduati se »osijecati se na koga, okačati se Lit.: ARj l, 221. Elezović l, 36. Mladenov
onda bi Vindobona značila isto što Beograd. (v.)«, također u istoj arei. Daničić je ovdje 20.
Turcizam arapskog podrijetla (pl. bekâr, sing.
Lit.: ARj l, 219. Gombocz-MeÜch l, 322. bikr, tur. bekârhk), nalazi se u svim balkan- pogodio tur. bed-hu »zloćud«. Taj turcizam
Bruckner 614. GM 33. Pascu 2, 112. Joki, skim jezicima: bug. bekjar(in), bekjarlăk, nije doduše potvrđen nigdje drugdje ni kod bėdina f (Krk, Milčetić) »domaće tanko
UJb 7. Korsch, ASPh 9, 490. Rešetar, ASPh rum. becher, arb. beçár, ngr. μπεκιάρις, cine. nas ni na Balkanu. S obzirom na polj. biedak
crno platno«. Daničić izvodi krivo iz tal.
35, 296. bichiar, bichiarliche. (17. v.), češ. bidák »misérable«, ukr. bidák letta < lat. offa, s deminutivnim vlat. su-
moglo bi se misliti da je slov. i hrv.-kajk.
beča f (Crna Gora, Vuk, nar. prip.) »ve- Lit.: ARj l, 220. SEW l, 48. Elezović 2, fiksom -itta > tal. -etta, upor. f j elica u Du-
bedak »luda, glupan« izvedenica od bijeda brovniku i upoređuje s krpa platna. [< tal.
lika zmija za koju se govori da ima na sebi 499. Pascu 2, 112. GM 34. Korsch, ASPh
9, 490. (v.), kako se i čita kod Slawskoga;ali je razlika bedèna (Ramusio) »specie di sopravveste« <
kraljušti kao riba; nije je nitko vidio«. Od u značenju između sjevernih slavenskih iz- ar. badań}.
lat. bestia (sa ti > č kao u Poreč < Parentium, bed m (Stulić) »aer«. Nigdje drugdje ni vedenica od bijeda i naših riječi.
palača < palatium, stí > šč > č kao u Dubrov- Lit.: ARj l, 21-22. REW 233. DEI
kod nas ni na Balkanu ne postoji ovaj turcizam Lit.: ARj l, 220-1. 223. Štrekelj, ASPh 474.
niku ubručić < ubruščic). Upor. arb. bishë perzijskog podrijetla (bod »vjetar, zrak, văzduh«). 14, 517. 28, 481. DEI l, 474. Pleteršnik l, 15.
< bestia, tal. bescio, besso, biscia. U pučkom Odakle je Stuliću, ne zna se. Nejasna je ta- Slawski 32.
fonetskom razvitku još u augmentativnoj Bedii j a f = Bêdnjo = Bêdljo (izgovor sta-
kođer promjena ã > e. Sudeći prema inde- raca) »1° zagorska rijeka koja izvire u Maceljskoj
izvedenici na -one > -un: *bestione > Psunj, beden m (Vuk, 17. v.) = beden (Banje,
klinabilnom pridjevu berbat (učiniti se) »pr- gori, teče kroz Trakošćansko jezero, salijeva
Šunj u toponimu (naziv morske uvale), Gospa ljav, gadan«, bug. također berbat(in) »šmucijan« Kosmet) = (danas općenito s disimilacijom
od Šunja (Lopud) = tal. Madonna del Bisson. b-n > d-m tipa Budin > Budim, Utinum > se u Dravu u blizini sela Malog Bukovca
koji potječe od perzijskog prijedloga ber »po« (dugačka je 133 km), 2° selo na njoj«. Etnikum
Lat. bestia očuvana je samo u ovom obliku i bod »văzduh«, odatle prezime Berbatović; Videm u književnom i saobraćajnom Jeziku)
bez promjene suglasničke grupe sĺz: bestija bedem (Vuk) »utvrđenje, zid«. Odatle kolek- Bednjuíčan m prema f Bednjuišico < Bednjaščica
taj α ostaje. od pridjeva bednjanski > bednjuiski. Identifi-
f (16. v., Perast) = bjestija (Nalješković, Du- tivum bèdenje n. Turcizam je arapskoga po-
brovnik) = beštija (16. v., Vojvodina, Vuk, Lit.: ARj l, 220. Elezović l, 42. Mladenov drijetla (beden), raširen u svim balkanskim cira se sa Batinus fluvius koje se ponavlja,
27. Doric 14. također kao hidronim, u Picenumu. Prema
ŽK) »pogrdna riječ, pejorativ za pakosno jezicima (bug., arb. bedén, rum. bedean, ngr,
čeljade«, odatle pridjev bestinski = beštinski μπεδένι) s istim značenjem. Ribezzu izvedenica je od βάτις, βάτος,
bêdak m (Obradović, hrv. leksikografi, Be- βάτεια (Dioscorides) »rovo, cespuglio«, leksički
(pojačanje beštija beštinska, ŽK), apstraktum lostenac, Jambiešić, općenito u Hrvatskoj, Lit.: ARj l, 221. Elezović l, 37. GM 30.
na -luk bestiluk = bèstinstvo = bestīnstvo, Mladenov 20. prethelenski relikt. Femininum je kao u Sava,
slovenski također) = bedak, gen. áka (ŽK) Drava < lat. Savus, Drovus. Upadaju u oči
denominal obestìljati, -am (Risan, Vuk) »polu- »luda (v.)*," budala (v.) bena (v.)«. Prema pri-
djeti«. bèdel m (Bosna, u vrijeme 1878—1908) neobični prijelazi: í > d u predslavenskim
djevu na -ast:, bedast (općenito u Hrv.), odatle riječima u Panoniji kao i prijeglas a > e,
»vojnik koji služi u vojsci mjesto drugog vojnog
Lit.: ARj l, 219. 252-253. 257. 8, 326. apstraktum na -oca (v.) bedastoća f = slov. ako je identifikacija ispravna i Bednja nije
Hirtz, Amph. 5. GM 38. Budmani, Rad 65, bedaăja, na -ija izgledalo bi da je korijen obveznika« = bedêlj pored beduj, gen. -Šija
»zamjenik, zamjena, porez u tursko vrijeme identična s Ъъаьпь > badanj.
164. Rešetar, JF 12, 286. bed- i sufiks -ak (v.). Tako je to shvatio i
Daničić koji je korijen bed- identificirao s koji su plaćali nemuslimani koji nisu bili oba- Lit.: ARj l, 222. Jedvaj, HDZb l, 279.
vezni služiti vojsku«. Turcizam arapskoga Ribezzo, Onomasticon 2, 46. Bertoldi, Gioita
beči m pl. (Rab) = beči (Vodice), sing. tur. bed nao, nevaljao, ružan«. Tada nastaje 21, 258. sl. Studi etruschi 10, 24. sl.
beč, gen. béča (l5.-l8. v.) = beč (Vodice, semasiološki problem koji Daničić ne rješava; podrijetla (bedel »zamjena«), i u búg. bedéi
»vojnički porez, harač«.
ŽK) = peč, gen. péča (slov., Brkini) »novac«. jer zao čovjek obično nije budala, nego prefri-
Denominal na -iti obečiti, -im pf. (Ljubiša) gánac. Pored toga bio bi to hrvatsko-kajkavski Lit.: Elezović l, 37. Skok, Slávia 15, 186. bedra f (12. v., Mostar) = bedro n »sve-
»obogatiti«. Od tál. (mlet.) bezzo, pl. bezzi, i slovenski turcizam za koji nema balkanskih Mladenov 20. slavenski naziv za dio tijela: coxa, lumbus,
mletačka moneta kao zamjena za sitan novac potvrda. Vjerojatnije je prvo izvođenje Štre- latus, femur« (oba roda i u poljskom). Nema
bedev m (Marulić, dubrovački pisci) = paralele u baltičkoj grupi. Dolaze pridjevi na
inostranaca kovana od 1497. Izvodi se od Švi- keljevo (kasnije napušteno i zamijenjeno sa
bedeva f (16. i 18. v., Kavanjin) = bedevija -ast: bêdrast (Stulić) i dalje na -ьп: be arastan,
carskonjem. (alemanskog) Balze, a ovo od bijeda, v.) od talijanskog pridjeva (govori se
f (Vuk, 17. v.) »konj, kobila arapske pasmine« koji se ne govore, na -en u određenom obliku
bedra 132 beg b.egènisati 133 beka

bedreni (Vuk), koji je poimeničen sa -ica: »5° kao naslov, koji u turskom odgovara našem begènisati, -išem impf, i pf. (Vuk, Bosna) ki akcenat pokazuje samo hrvatski oblik pehar.
bedrenica f (Vuk), bedrenica f (Piva -Drobnjak) presvijetli — illustrissimus«, beg gubi vezu s = begènati, -am (Dalmacija, Pavlinović), s U ostalim oblicima utjecao je naglasak izve-
»drvena kriva daska zadnjeg dijela samara« feudalnim značenjem i daje se u Dubrovniku prefiksom o- (nar. pj., Slavonija) = begemsat denica na lat. -arius > -агь (upor. cěsarb).
= bêdrnica (Kosmet) = bedrenica (Valjevski iz poštovanja svakom čovjeku, kao monsieur, impf. (Kosmet) »htjeti, milovati, zavoljeti, Podrijetlo od biccarium nije jasno. Može biti
okrug) »bolest stočna«; sa -jača: bedrenjača f Herr. 6° Prenosi se i u porodičnu i svatovsku prihvatiti, sviđati se«. U Kosmetu osnova se varijanta od bacar(ium) ili unakrštanje s gr.
(Pančić) »os ilii«, sa -ik bedrenih = deminutiv terminologiju, upor. caus (v.). U Dalmaciji opetuje Vegén bégén (lubenica) »po izboru«. βίκος »irdenes Gefäss« > víka »ein Getreide-
bedreničak = na -in + -ьс bêdrinac, gen. kaže žena svome mužu beg. U Hrvatskoj beg Od toga Vegén može se tumačiti dalmatinski mass von 20 oka«. Tal. bicchiere < stfr. (va-
bedrìnca »biljka pimpinella« (ta se izvedenica je mladoženja. Odatle deminutiv Végié »mladi denominai begènati. Turcizam osmanlijskog lonski) bichier, u mletačkom deminutivu na
nalazi i u polj. biedrzenìec u istom značenju). beg«, također kršćansko prezime. -Izvedenice podrijetla (beğenmek), zastupan u svim bal- -ino bićerln, gen. -ina m (Dubrovnik, Cavtat,
Pridjev na -in poimeničen je sa -iça u bèdrínica na -arka: begârka (Kosmet) »oplemenjena kanskim jezicima u više vidova: 1° sa izgovo- Čilipi, Krk) »čašica, kupica za liker«.
»sablja«. Deminutivi na -iça: bèdrica f (Vuk) kruška«; posvojni pridjev poimeničen sa -ьс: rom ge > g: hrv.-srp. begènisati i arb. beğe- Lit.: ARj l, 226. 9,' 835. Lukić, Spomenica
= na -ika: bèdrika f »kisela jabuka«. S pre- bêgovac (Vuk) »begov čovjek«, također topo- niş ', 2° s aorisnom turskom osnovom beğendi (cf.JF 15, 264). Mikloiit 234. Bruckner 447.
fiksom na- nabedrnica f (14. v.) je svećeničko nim (upor. prezime Pašalić}, bêgovina f »zemlja i izgovorom ge > j u bug. beendisuam pored REW31081 a. FEW 362. GM 325. Sobolevski,
odijelo koje se grčki zove παραμηρίδιον. begova«, bêgovica f = bêginica f »begova žena«, begendis(v)am i bendisvam i u ngr. μπεγεντώ, RFV 71, 21. i sl. Kiparsky 155.
Denominali: bedrīti se »koračati na strani« begović m »od begovskog roda«, na -ovski: μπεγεντίζω i 3° sa stezanjem -ege- > » u cine.
behnuti, -nem impf. (?) (Martié, Osvetnici)
samo kod leksikografa, dok s dva prefiksą begovski (Vuk); apstrakta: begovstvo (Bosna); bindisire i u Moldaviji bindisi »brinuti se, svi-
»concitar!, speculari, plašiti (o živinčetu i če-
ispòbedríti se pf. (u Lici) »leći na jednu ili na -ãt begòvãt, gen.-αω m (Bosna) »institucija đati se«. Glagolski sufiks -isati je kao obično
ljadetu)«. Bit će u vezi s Vehük m (Dalmacija,
drugu stranu tijela i tim zauzeti mnogo prostora« begovstva«; denominai begòvati, bègujem impf, u preuzetih turskih glagola i odgovara tačno
Podgora Pavlinović) »plašnja koja biva vikom
dolazi i u narodnom govoru. Složen pridjev »biti beg«. Od turskih izvedenica najvažnija je gr. μπεγεντίζω. Kao što je u bugarskom
ili prijetnjom«. Nikako od tur. bihmak »ljutiti
bedrobolan (~ na bolest za išijas), odatle bedro- na -luk: bègluk m (Vuk) = Víglak (Kosmet, bendis(v)am pored begendis(v)am tursko -ege-
se« kako misli Daničić. Nema turskih glagola
bolnik, noviji je neologizam. Etimologija nije Klina) »1° državno ili vlasteosko, spahijsko stegnuto u e, može se uzeti da se ista pojava
s našim sufiksom -no- > -nu-. Možda ono-
utvrđena. Daničić je tu riječ izvodio od bosti dobro, 2° rad za državu, 3° čeljad koja radi dogodila i u Riječkoj nahiji u Crnoj Gori
matopeja prema bah (v.) sa samoglasom e za a.
(i bijeda, što semantički nije uvjerljivo). Rozwa- za državu«, odatle pridjev na -sìa: beglückt obendăti, -am »begènisati«, ali je nejasno zašto
dowski, koji uzimlje kao prvo značenje »Ein- (Vuk) »državni, vlasteoski«, denominai bègluciti nema -isati kako je obično kod preuzetih Lit.: ARj l, 226.
senkung, Abhang«, tumači to također sa fodere impf. (Vuk) »1° raditi za državu, spahiju ili turskih glagola, i čemu prefiks o-. V. niže behflt, gen. -úta m (Srbija) = bèvut (Vuk,
»bosti«. Veza s lat. femur, koja bi zadovoljavala vlastelina, 2° trošiti što kao općinsko dobro«. bendati. Zemun) = beut (Kosmet, pasti u ~) »nesvi-
semantički, ne može se opravdati fonetski. Taj izraz ušao je u naš jezik iz otomanskog prava Lit.: ARj ì, 224. 8, 324. Elezović 2, 498. jest, neznan, gen. -г«, u vezi sa doći u ~
Svakako jeie. nastavak -ro. Upoređenje koje se (medele). Turske složenice su dvije: (I) Pascu 2, 112. GM 31. Mladenov 20. 27. »obeznaniti se«. Odatle denominál ubevútiti,
čini s arm. port < ie. bod-ro »pupak, trbuh, bègler-beg, također beglen-beg m (16. v.) »carski ubèvutim pf. = ubeutit se (Kosmet) »onesvijestiti
sredina« ne uvjerava semantički. Prema tome namjesnik, upravo beg nad begovima«, odatle behar1, gen. -ára (Vuk, nar. pj. i općenito se«. Turcizam perz. podrijetla (bi - bud »izvan
ie. korijen nije izvjestan. apstraktum beglerbegstvo n (17. v.) »njegova u Bosni) = bear (Kosmet) »1° proljeće (samo sebe«, glede bi upor. bigàjri (hàk, v.), nije
Lit.:ARj l, 222—3. 7, 206. Ćorović, ASPh vlast« i muslimansko prezime Beglerovič (Banja u Kosmetu), 2° cvijeće (Bosna i Kosmet)«. potvrđen u drugim balkanskim jezicima.
29, 509. Vuković, SDZb 9, 380. Elezović \, Luka) i (II) begzada pored hipokoristika bégza Odatle denominal obehariti »rascvjetat se«,
Lit.: ARj l, 259. Elezović l, 44. 2, 376.
37. Miklošič 8. SEW l, 47. Bruckner 27. (nar. pj.) i deminutiv odatle begzadić = bearât, -â impf, i pf. (Kosmet) »cvjetati«.
Mladenov 20. WP l, 109. Peterson, LUA Végződé, gen. -eta (Kosmet) (odgovara našoj Turcizam perzijskog podrijetla (behar »pro- beja f (Srbija Valjevo) »pudenda puerilia,
n. s. l, 11, br. 5, 171. Meillet, Intr. 145. Roz- izvedenici begović = odžaković) »od begovskoga ljeće«), nalazi se još u arb. behar »ljeto, (kod kita, kita«. Odatle deminutiv Vèlica f istog
wadowski, RSI 2, 104. Osten-Säcken, IF roda«, također muslimansko i kršćansko pre- Gęga) proljeće«. značenja. Neće biti isto što veja »grana« na što
23, 377. i si. Specht, KZ 55, 19. pomišlja Daničić pozivajući se na kita jer
zime, a sadrži u drugom dijelu perz. zada Lit.: ARj l, 226. Elezović 2, 498. GM 31.
»rođen, sin« (od zaden »roditi se«). Turcizam nema v > b u narječju Valjeva nego će biti
beg m (Vuk, 15. v., plural begovi = prema osmanlijskog podrijetla: stariji oblik beg, behar2, gen. -ára m (15. v., Sporn, srp. ì, od uzvika be za »gadno«. Veja nije, kako kaže
tur. beyler: pl. beglêrí, gen. biglera »begovi« noviji bey »1° naslov vojničkih i civilnih funk- 169) = pehar, gen. -ara (Hrv.) = pehar (Vuk, Daničić na istom mjestu, od korijena va,
u Kosmetu) »1° car sultan (car sultan Mehomet cionera, 2° srodstva: aga bey »stariji brat«, Dubrovnik, Smokvica, Korčula) = pejar nego je ie. voi-ia od korijena uei- »savijati« (v.).
beg), 2° gospodin muslimanski i kršćanski (Poljica) = pihar (nar. pj., Bogišić) »Γ vrč
nazvan ovako od mlađeg brata, 3° u najstarije Lit.: ARj l, 226. W P l, 224.
pod turskom vlašću (Skenderbeg), 3° najviši (Baraković), krčag, 2° tanjur od drva (Smokvica)
doba naslov plemenskih poglavica (upor.
štěpen plemstva u feudalnoj skali (Bosna), 3° zdjela (Hektorović), 4° naćve (Dalmacija)«. bejaz (nar. pj.), indeklinabilni pridjev
Bey-Osman, osnivač turske imperije), guver-
4° preneseno u značenju oplemenjen (upor. Deminutiv na -ьс > -ас peharac, gen. -rea »bijel (anterija, konj)«. Taj turcizam arapskog
nera provincija; tako eflak beyi »rumunjski,
tur. begarmudi »begovska kruška« = begârka (Smokvica), na -čac < -ьс + -ьс peharčac, podrijetla (bejaz} potvrđen je samo kod nas.
vlaški knez«. Ušao je u sve balkanske jezike
Kosmet) na cerealije i voće »klip kukuruza sa hrv.-kajk. na -ьс + -bk peharček »(i metafora)
u vida dva: 1° kao stariji tur. oblik bek > beg Lit. ARj l, 226. Skok, Slávia 15, 186.
crvenim zrnom« (Kosmet)«. Kao aga (v.) i hyacinthus orientalise. Nalazi se u stcslav.
u hrv.-srp. i alb. bek, s članom begu, i bug.
paša (v.) dodaje se ličnom imenu: Omer-beg, peharb i рапагъ. Madžari posudiše pohar, beka f (Vodice, Istra, Buzet, Sovinjsko
beglik, beglija, begov, begče', 2° kao mlađi
Ali-beg, Semsi-beg. Kao drugi elemenat slo- odatle izvedenica na -nikb pohárnok (15. v.), polje) = slov. béka = (sa dočetkom -va kao
tur. bey: bug. bettik, bejov, bejovica, bejovski,
ženice deklinira se, ali se dodaje i pred lično Rumunji pahar, paharnic m prema păhărni- u bukva) bêkva »salix vitellina, viminalis,
bejce, arb. be, rum. i cine, betu, ngr. : μπέης,
ime uz opetovanje na drugom mjestu. Prvi je ceasă (-easă < gr. - ίσσα). Balkanska riječ žuta vrba (služi za vezanje grana čokota u
cine, beiliche f.
dio tada indeklinabilan: Beg Milan-beg. Odatle njemačkog podrijetla (stvnjem. *pehhāri\Vehhāri vinogradu)«. Odatle deminutiv na -ica bekvica
Lit.: ARj 1, 224. i sl. Lokotsch 282. GM
brojna bosanska muslimanska prezimena na 31. Deny § 1157. Elezović l, 36. Mladenov < srlat. biccarium, u glosama), slavenskim (Šulek) »id«. Na -ar bekvar (Sulek) »bekovo
-ovié: Mustajbegović, Šemsibegovič, Alibegović. 27. Pascu 2, 112. posredovanjem ušla u rum. i arb. pehar. Njemač- stablo«. Pridjev na -ov Vekov. Poimeničenja
beka 134 beko bëko 135 belëca

na -аса behávala, na -iça bekovica, na -ina (ibidem). Imperativna složenica tal. beccafico dalmato-romanskoga), izvedenica od beccus raširen i po cijelom Balkanu (bug. bela, beija,
bekovina »bekova šiba, viburnum«, sinonim m > begafik (Nerezine, Lošinj, Cres) »oriolus«. »jarac« (upór. u dubrovačkom latinskom tekstu arb. bela, rum belea, cine. bileauă, ngr. μπε-
za ùdika = udljika — zudljika = fuljika = Upor. još pik »kljun« u mlet.-slov. < tal. becco. iz 1302. carnes de beco), varijanta boccus > λιας, μπελάς). Odatle pridjev na -ni (određeni
udikovina = fudikovina (v.) »viburnum lantaną«. Lit.: ARj l, 227. 6, 434. Rešetar, Š tok. fr. bouc, boucher, koje Battisti veže s lat. ibex, oblik) beljãjni, -a (Kosmet) »đavolji, nesrećni«,
Zore i Parčić imaju još venga (južna Dalmacija?) 226. Hirtz, Aves 5. 8. 9. SEZb 13, 189. Cronu, -cis »divokoza«, a Meyer-Lübke s onomatope j om radne imenice na -nik m prema / -nica (v.)
»žukva, specie di salice«, u krč.-гощ. vaně ID 6. REW* 1013. DEI 473. bek, upór. frank, bucc, njem. Bock. Upor. beljãjník, beljājnica »blaži izraz za đavo, da-
(toponim, Vrbnik), deminutiv na -ellus Van- u Dubrovniku buccarius. volicat i na -niče, -ničeta »dijete, davolče«,
bekčija m (Makedonija) = bekcìja (Kosmet)
čale. U slovenskom još izvedenice bekulja Lit.: ARj l, 227.300. Kušar, Rad 118,21 na -lija (v.) beljalija — búg. belalíja m,
»1° poljar, u zapadnim krajevima pudar, 2°
(Laško) »korpa spletena od bekovih šibljika«, Cronia, ID 6. REW31020. a. 1300. Jirećek, Ro- sve četiri izvedenice u Kosmetu, na -luk:
čuvar (Kosmet)«. Odatle prezime Bekčić.
bekûljica (Laško) »id«.; frbéka (Celjska oko-
Taj turcizam osmanlijskog podrijetla (begci) manen 1,89. Sturm, ČSJK 6, 53. DEI 472. 47J. belájluk; denominai belaisati, -šem pf. i impf.
lica) predstavlja unakrštanje od vrba i beka.
nalazi se i u bug.· bekčija i arb. bekçilbekshi u (na-) = nabelajiti »nagaziti«. Pored toga još
Kako oblici venga i vane pokazuju, e u beka bekrija f = bekrija (Kosmet) »pijanica«; u turskim uzrečicama: 1° běláni versen »đavo
istom značenju pored »noćobdija« u bugarskom. pred ličnim imenom bekri kao indeklinabilni
je nastalo iz e, a to iz lat. in u *vincus »savitljiv« te odnio, upravo: (alah) te dao do belaja«:
> tal. vinco, furl, venk »Weide«; vani je plural Lit.: ARj l, 227. Elezović 2, 499. Mladenov pridjev. Odatle augmentativ na -ič, -ina (v.) alah ti bilarversum (disimilacija n-n + r-m)
vină', ne > ng je kao u planda. Pored toga 27. GM 31. bekričina m, denominai bekrìjati, -om »pi- u narodnoj pripovijeci u kojoj se karakteriše
beka pokazuje betacizam v > b kao Bol, bekeš m (u ŽK, danas iščezla riječ) »muška jančevati« i apstraktum na -luk: bekrihk govor hodžin, u Crmnici ala balâ versi pored
bandıma. Upór. još slvč. beka »Satzweide«, haljina kožom postavljena«. Madžarizam be- (Kosmet) »stanje onoga koji bekrija«. Turcizam (rijetko) beloni versi; 2° düz belàile (Bosna)
rus. bekovina »salvia horminum«. bes koji posudiše i Slovaci, Česi, Poljaci i osmanlijskog podrijetla (bekri »pijan«, upor. < tur. güç bela ile »s teškom mukom = jedva
Lit.: ARj l, 228. Zore, Palj 115. 183. Rumunji. mamuran, v.), nalazi se u svim balkanskim jedvice«. Za razliku od tur. oda > hrv.-srp.
Parčić 1105. Pleteršnik 2, 793. Banali 2, jezicima (bug. bekrija, rum. i čine. becriu, odaja ovdje je turskom oksitonu dodan samo
Lit.: ARj l, 227. Gombocz-Melich 1,331.
455. Skok, AGI 24, 49., § 78. Ribarić, SDZb ngr. μπεκρής). -j, -v da bi se riječ mogla deklinirati; oda je
9, 131. REW3^9342. Perušek, ASPh 34, 23. bèkîna f (Dubrovnik, Zore, Hercegovina) Lit.: ARj l, 228. Lokotsch 285. Elezović postao femininum prema kuća, a belá masku-
Pavlovski 51. »bravila koža«. Dalmato-romanski leksički osta- 499. Mladenov 27. Pascu 2, 112. linum prema đavo.
tak od vlat. pridjeva na -īnus *berbecina, od bckuta f (Vuk, ne kaže gdje se govori) Lit.: ARj l, 228. 7, 206. Skok, Slávia 15,
bekac, gen. -kca m (18. v., Lastrić) »govno- vervex, verhex, berbex. Gubitak početnog sloga »tupa rdava britva«. Prema Daničiću tamna 344. GM 31. Mladenov 27. Miletić, SDZb
valj«. Daničić je ispravno pomišljao na becchino ber- mogao je nastati unakrštanjem s tal. 9, 440. Elezović 41. Pascu 2, 112.
»scarafaggio«, deminutivni hipokoristik na -ino postanja, bez sumnje tuđa riječ, možda tal.
becco. Ta je riječ bila zacijelo poznata i u
od beccamorto, imperativna složenica od beccare piccòzza »mala sjekira«, što nikako ne odgo- belci (nar. pj.) = belćim (Vuk) = belkim
Dalmaciji (v. ЫК). Ovamo neće ići beka f,
»kljuvati« i morto »mrtvac«. Od beccare je vara ni fonetski ni morfološki; piccòzza je (18. v., u jeziku Bošnjaka), prilog »možda,
deminutiv bekica (Vodice, Istra) = slov. izvedenica od picco s pomoću pridjevskog sufiksa
zacijelo bekati, -am pf. (Molat) »(metafora) valjda, jamačno«. U Kosmetu bećita pored
béka (Notranjsko) »ovca« jer riječ pripada dječ- -accio = -ozzo < -oceus, -a. To bèkuta nije.
nasamariti« : on ga je bekuã »nije mu učinio ono beliita = bici pored btćita pokazuje dvije
jem govoru. Stvorena je prema onomatopeji
što je obećao«; bekac je prema tome radna ime- Ni pejorativiziranje ne bi bilo jasno kao ni značajne varijante: \" e > i i gubitak l prema
be be. Upor bekănje »Blöcken«. Upor. glede
nica na -ьс > -äc kao pisac, krivac, prodavač, prijenos na britvu. Mjesto sufiksa -accia = bit će + biće i 2° dodatak -ta koji se može
pridjevske izvedenice na -īnus pored rum.
uza sve što se nije našlo primjera· tako građenih -ózza stoji augmentativni tal. -one > -un uporediti s arb. belcida, belda, beita pored
berbece »ovca« i rum. barbinta — berbeniţă
radnih imenica od talijanskih glagolskih osnova. pikún, gen. -una (Istra) = pikan (Buz_et, So- belcim u istom značenju »možda«. Dodatak
(Erdelj), deminutiv berbincioară »sudić za sir« >
Upor. još na -one > -um bêkun m (Krtole) vinjsko polje) »kramp«, odatle na -ala piku- -ta = -da je prema našim prilozima možda,
ukr. berbenicja »id.« i madž. bërbënce »id.«; паса (Istra) »ligonis genus«, slov. pikôn (No-
»nož«, koje može biti i od imenice tal. becco valjda. Vidi se, dakle, kao u češagija (v.), una-
barbinta je od pridjeva *berbecea s umetnutim.«. tranjsko) »kramp«, pikonica »Spitzhaue«, (asi-
< gal. beccus (Svetonije) »kljun«. Hirtz ima krštavanje naših i turskih istoznačnih riječi.
bakva f (Omiš) »(ptica) regulus ignicapillus«, Lit.: Zore Tud. 4. Pleteršnik 2,16 Ribarić, milacija i-o > o-o) pohoniča »kopača« (Riher- Već u turskom postoje dva oblika koja se na-
SDZb 9, 131. REW3 9270. Gombocz-Melich berk), (zamjena sufiksa) pikulja, pikonščica poredo upotrebljavaju: ar. bel »bien mieux«
s nejasnim e > a i dočetkom -va (ako je od
362. Tiktin 158. »vrsta kruška«.
beccus). Romanska izvedenica na -ada tal. i ki »da« = ar. bel i tur. aim > belaj, belgim
beccaccia f, fr. bécasse »scolopax rusticola« bëko m (16. v.) »jarac«. Od tal. becco. Odatle Lit.: ALj \, 228. 9, 846. Prati 764. REW* »vjerojatno«. Ide u oblast sintaktičkih turcizama
govori se u Bakru bekaca f. Dočetak se obraća bekâr, gen. -ára m (Hrv. Primorje, 1490: 6495. Matzenauer, LF 12, 340. Pleteršnik 2, kao bajagi (v.), demek (v.), dója (v.). Nalazi
u -ač bekać m (Podług, Dalmacija) = bekaca kastavski behari) — bikăr, gen. -ară (Rab, 36-7. 121. se i u bug. bélki = bėki. Možda ide u vezu
(Tinj, Dalmacija). Odatle tal. deminutiv na Božava). Upor. slov. bacar »Metzger« (Režija) < bela f (Spič) »1° vilice, viljuška, pirun, 2° s ovim prilogom i prilog mučim »drukčije«,
-ino < lat. -mus beccaccino »limicola, barska furl, beciar, »mesar, komardar, kasapin«, pre- (Srbija) ašov«. Stoji bez sumnje u vezi s arb. ali ne znam kako.
ptica« > bekacin »gallinago« = bekačin (Du- zime na -ič Bekarić (16. v.). Pridjevi na -ov bel m »Spaten, Grabscheit«. Lit.: ARj l, 228. 7, 120. Deny § 455. 456.
brovnik) = bekacîn (Božava) = bekasinka (ne bekarov, bikarov, na -bsk bikarski. Apstrakta Lit.: GM 31. Skok, Slávia 15, 186. GM 32. Elezović ì,
zna se gdje se tako govori). Ovamo zacijelo i na -ija bekàrija (Hrv. Primorje) = biharija 41. 2, 364.
bèklezina m (Dubrovnik) »ein Schopfkopf« (Rab, 15. v., Poljički statut, Božava) = na belaj, gen. belaja m (Vuk, nar. pj.: udariti
unakrštanjem sa màmlaz (v.). Naročito velika -luk bikarluk (Kačić) »mesnica, mesarnica, na belaj »ograisati, nagaziti«) = beljaj, gen. belëca f (Božava) »ljepota«. Od tal/ bellezza,
prekrajanja doživjela je tal. izvedenica becca- radnja mesarska«. Denominai na -iti bekariti, beljaja (Kosmet) = belav, gen. belava (Crna pridjevskog apstraktuma obrazovanog s pomoću
notto > bekànot m (Dubrovnik, Poljica, Mostar- -im (17. v.). Od tal. beccaio = beccare, mlet. Gora) »eufemizam za zlo, bijeda, neprilika, lat. -ïties, -říza > -ezza od pridjeva hellus
sko i Utovsko blato) »scolopax gallinago« = becher, bicher < sílat, (u Dalmaciji) beccarius đavo«. Danas je taj turcizam arapskoga podri- »lijep«, stari deminutiv od bonus < duenos.
bekämet (Podlog, oko Mostara) = bekanjac (ali bekar i bıkar mogu biti i posudenice ne jetla (bela »nesreća, zlo, bijeda, kad se ne zna Posuđivanje apstrakta ide u rjeđe pojave.
(Omiš) = bekenjac (Podlog) = beketenjac iz mletačkoga, gdje je -arius > -er, nego iz što da se radi«) poznat i na zapadu, kao što je Lit.: Cronia, ID 6.
beledíja 136 belmuž belmuž 137 Beneci

beledíja f (Sarajevo) »gradski magistrat, -ču- mjesto -zu- ukazuje na veliku starost u vezu s turskim glagolom bulğamak »miješam« bënat, gen. benta m (Sutjeska, Bosna)
sjedište (zgrada) gradske općine« = beled'ija posuđenice, upor. vlat. z > č u ratione > i s bulgur > bungur (v.). Upor. još fr. (argo) = bênat, gen. benta (Crmnica) = bent m
(Kosmet) »općinski sud«. Odatle pridjev be- račun. Ova turskoavarska riječ posuđena je talmouse »une patisserie feuilletée«. (Vuk, Hrvatska, Lika, Kosmet) »vodenična
ledîski (kantar). Turcizam arapskog podrijetla dakle dva puta, kao klobuk i kalpak. Starija Lit.: ARj l, 382. Miklošič 376. Mladenov brana, ustava kod vodovoda«. Također topo-
(beledijje), nalazi se i u búg. beledíja. slavenska posuđenica ušla je i u rum. belciug, 16. 49. Gombocz -Melich l, 260.· Baist, ZRPh nim Na Bendbaši (Sarajevo) = Bembaša =
Lit.: Elezović 2, 499. Skok, Slávia 15, 186. odatle pridjev (îm)belciugat ali tu postoji i 33, 62. GM 58. Benbaša (nar. pj.). Turcizam perzijskog po-
Doric 14. mlađi turcizam belezic kao i u-arb. belezíkjbü-, bèlnuk m (Stulić, Vuk) = bènluk (Vuk, drijetla (bend), nalazi se i u bug. bent (u istom
bülüzük i bug. belezik pored belezuk i belčúg. 18. v., Baranja i Slavonija, J. S. Reljković) značenju).
beleği j a f (Bosna) = belegìja (Kosmet) Od oblika I —IV nema hrv.-srp. izvedenica »duga ženska haljina s rukavima, koja se Lit.: ARj l, 233. Skok, Slávia 15, 186.
»gladilica; brus za oštrenje noža, brijaće britve«. nego od V —VI, i to samo deminutiva na -ьс: nosi ispod druge«. Odatle, deminutiv belnučić. Miletić, SDZb 9, 230. Elezović 2, 499. Matze-
Taj turcizam osmanlijskog podrijetla (bileği biočušac, -sca (Stulić), biočmić, odatle pridjev nauer, LF l, 6. Mladenov 27.
Lit.: ARj l, 229. 233.
»brus«) iz oblasti alata nalazi se i u bug. bilegija na -air biočušast, biočužac, -sca, na -bko bioču-
pored bilgija u istom značenju. šak, -ika, objočić = objočac (Stulić) i denominal belopàndara f (Vuk, Srbija, Uzice) »njeka bendati, -am impf. (Banja Luka) »priznavati«.
odbiočušiti pf. prema impf, -ivati. krupna šljiva«. Zacijelo je složeoica kao bilo- U Crnoj Gori (Riječka nahija) išlo bi zajedno
Lit.: ARj \, 229. Elezović l, 39. Mlade-
nov 29. šljiva (Travnik) = bjelošljiva (v.), ali je drugi s time obendati pf., kad ne bi bilo naznačeno
Lit.: ARj \, 229. 289. 301. 8, 367. 569. Da-
ničić, Rječ. 99. Mladenov 27. RES l, 47-8. elemenat složenice nepoznat. značenje »begenisati« (v.), bez primjera koji
bclenćuk, gen. -ćuka m (I) = belenđuk Skok, J/Č 2, 10-11. Gombocz-Melich l, 402. Lit.: ARj 1,229. 9, 614. 855. Šulek, Im. 294. bi to značenje potvrđivali. Za impf, obendavati
(GM) = (II) belenzuk (Tekelija) = belênzuk, SEW l, 48. Miklošič 13. Lokotsch 306. GM iz istoga narječja daje se primjer i značenje
belvedér m (Kućište) »prozor na tavanu«, »mariti«, koje se može složiti sa značenjem u
gen. -enzûka (Kosmet) = (III) belènzuka 32. Matzenauer, LF 7, 21. Korsch, A S Ph9,
f (Vuk, nar. pj.) = (IV) bilenzuka f = Ы- 490-1. < tál. (sintagmatska složenica) belvedere »vi- Banjoj Luci. Taj turcizam perzijskog pod-
lênzuk, gen. -enzûka pored bilênzik (Kosmet) dikovac« < lat. bellům + videre. Radna ime- rijetla (bende »sluga«, benden »služiti«, osobito
= (V) biòlug m (Vuk, 15. v., Dalmacija, beli, prilog (Jukić) = bilji (Kosmet) »za- nica na -itore od tal. vedere s prefiksom pro- u formuli uctivosti bendeniz »Vi, vaš sluga«)
Pavlinović) = (VI) biočuh (leksikografi) = (VII) ista«. Taj turcizam (belli »očevidno«) nalazi je provveditore (14. v.) »mletački upravni nije drugdje potvrđen.
bjančug (Šibenik), bijančužić = (VIII) obječuh se i u bug. belli i arb. bel(l)í u istom značenju. činovnik« > provtdūr, gen. -ura (15. v.) (haplo-
logijom dido > du), prevedeno kod Ljubiše Lit.: ARj 8, 324. Skok, Slávia 15, 63.
=t (IX) objočuh (Stulić) »Γ kolut, alka na vra- Češće se upotrebljava u obliku turskog apsolut-
tima, zvekir (I, V), 2° grivna, narukvica, nog superlativa bèzbeli (Bosna, Mostar) = providnih, а u Budvi knez. Apstraktum od Beneci, gen. -etaka m pl. (13. —17. v.,
okovi na pušci, lisice (III, IV), 3° karika, prsten bèzbeli (Kosmet) kao prilog istog značenja. lat. provider e je provizija < lat. pr ovisio, Rijeka, leksikografi, historijski spomenici) =
za vezivanje konopa na obali (VII), 4° óbodac U Pivi i Drobnjaku osjeća se prvi dio, koji je gen. -onis (part, pret. provisus sa sufiksom -io, Beneće, gen. Benei f pl. (Vodice i u ostalim
0 koji se što objesi i koji se zakvači za čavao reduplikacija početnog sloga, kao naš prijedlog -ionis). dijalektima Slovinaca), toponim, etnik na
(VIII)«. Oblici pod I —IV pokazuju prema bez, pa se kaže pored bèzbeli te bèzbeli i brêzbeli Lit.: ARj l, 230. 12, 472. 475. REW* 6793a, -janin Benečanin m prema Benečanka f, odatle
turskom bilezik, odakle potječu, umetnuto n te brezbeli. 9319. DEI 1045. Matzenauer, LF 14, 92. pridjev na -bsk benečanski, od pl. stvoren singu-
pred dentalom. To n nalazi se i u arb. belendzi- Lit.: ARj l, 229. Elezović l, 37. 41. GM bèmbelj m (Hercegovina) »nekakav grah«. lar Benetak, odatle pridjev benetački (1349.
kë f »Armband«. Glas i varira sa e također u 32. Ćorović, ASPh 29, 510. Korsch, ASPh Upor. arb. fendelë »biljka passerina tartonraia«. drevo benetbSkd) prema lat. Veneticus > Benetik,
búg. belezik pored belezuk i bilezik, belezíja, 9, 490. Mladenov 27. Možda je u vezi sa fába »bob«. na -anac Benetanac, gen. -anca. S betaciz-
beležica. Ovo variranje potječe od beleg i mom v > b (v. Bôľ), koji se nalazio u dal-
Lit.: ARj l, 130. REW3 3117.
biljeg (v.), i mjesto e nalazi se i u madž. bilincs belmuž m (Srbija, Milićević) »jelo kao mato-romanskom kod nekih latinskih rije-
»okovi«. Oblici V—VI potječu od *behčugb. cicvara od mlijeka i brašna«. Daničićeva eti- ben m (Vuk, nar. pj.) = ben (Kosmet) či, dolazi od lat. etnika Venetici, gen.
Ovi su stariji od onih pod I —IV, tj. potječu mologija (< pridjev el + muž, od musti, »m(l)adež po tijelu, naročito po licu mrke -orum. Ovako se zvahu u kronici Johannesa i
iz staiijeg sjevernog turskoga, možda iz avar- upor. složenica jomuža) ne može se održati boje«. Turcizam ben (istog značenja) potvrđen Dandula stanovnici grada Veneţia, koje i
skoga, jer pokazuje e > ь u interfonici prema jer ta riječ postoji u varijantama u jezici- samo kod nas. danas u književnom talijanskom ima vid
očuvanoj u oblicima I —IV koji potječu iz ma oko hrv.-srp.: rum. balmuş, -eş, -aş, Lit.: ARj l, 230. Matzenauer, LF Ί, 6. Venezia prema domaćem Vinegia = Vineza.
mlađeg južnoturskoga. Oblici VIII i IX -aj »Brei« s glagolom balmuji, -oji, -aşi, -osi, bena f (Vuk, Hercegovina, Hrvatska) »luda«. U današnjem talijanskom jeziku se pridjev
nastadoše unakrštavanjem beôčug s glagolom -uşi, bolmoji pored (s drugim sufiksom) bal- Odatle pridjev na -ast Vénást, na -av beňav izveden na -icus ne govori nego glasi prema
objesiti, a h mjesto g krivom rekompozicijom matucă, -truca. Iz rumunjskoga je madž. Vuk), također poimeničen bénává f (Stulić) kllat. vénětus > veneto. Pored Beneci postoji
od genitiva deminutiva biočušca. Oblik VII halmos »polenta caseata«, bug. balmuš, pol j. »benavo čeljade muško, ili žensko«, denominal s nenaglašenim e > ь Bnetci, gen. Bnetaka
nastade od biočug prema izgovoru bio + bija balmosz, njemačko šaško bđlmosch. Ovamo arb. benaviti (se) impf, »ludovati, zaluđivati«, sa (15 — 18. v., pisci i leksikografi) = Bned
u narječju i umetanjem suglasnika n pred ž. byrmet = bylmet »Milchspeise« kao i (sa w -et-a-ti prema blebetali, klevetati: benćtati, (Cres) prema Bnetke, gen. -taka f pl., etnik
Oblik I je nastao unakrštavanjem od biočug mjesto Ъ, možda unakrštanjem s njem. warm) benećem impf. (Vuk) »govoriti koješta«, odatle Bnečanin m prema BnetkinjaļBnetkinjica f,
1 belenzuk. Dočetno u mjesto i nalazi se već stvnjem. viarmmuos, srvnjem. warmuos »cibi pejorativna radna imenica na -alo: benétalo Bnetak, gen. Bnetka m, pris jev na -bsk bneški
u staroj posudenici biočug < *behčugb, a ex oleribus«, odatle češ. varmuže »Bruche«, m (Vuk). Taj turcizam (bön »glup«) iz oblasti (upor. slov. beneškf) = bnečki = bnetački,
mogao je nastati kao u tepeluk (v.) ili od slo- češ.-moravski varmuža »kuhane jabuke procije- uvredljivih riječi (upor. tokmak, torlak, ahmak, bnetaški (Kašić: bnetaško drivò). Asimilacijom
ženice bileqyüzük »grivna koju su muslimanske đene i pomiješane s mlijekom«, gluž. bermuž. budala} nalazi se samo u hrv.-srp. Dočetak bn > mn Mneci, gen. -etaka (Divković, Posi-
žene nosile oko ruku ili noge«. Srpski crkveno- Nije isključeno da ti nazivi jela stoje u vezi s -a je prema budala kao i u našoj riječi luda, lović, Kanižlić), Mnetke, gen. -taka odatle
slavenski oblik bělbčugb prema ruskom crkveno- bulamaç (Bosna, bug. pored Ъиіитаіъ) < ča- odakle je po svoj prilici i akcenat. Mnečanin, mnètaikî (Vuk, nar. pj.). Disimi-
slavenskom behčugb nastao je unakrštavanjem gatajski, osmanlijski (južnoturski) bulamaz Lit.: ARj l, 130-1. 232. Matzenauer, LF lacijom mn > ml Mleci, gen. -taka (Vuk,
s pridjevom Ъеіъ kao u beleg ъ < tur. bilgu. »Mehlsuppe mit Käse« koje Mladenov dovodi ') 6. Kappus, ASPh 29, 627. Palmotić), Mletke, gen. -taka f pl., sing. Mlètak,
Beneci 138 berak bèrdõ 139 berilj

gen. -tka (Vuk, nar. pj.), Mlečanin »1° čovjek obenđiti, -im »bendelukom opiti«. Iz posljednja bèrdõ (18. v., Vuk), uzvik naših stražara nija). Turcizam arapskog podrijetla (bereket)
iz Mletaka, 2° mletački dukat (nar. pj., dva denominala može se zaključiti da postoje pod njemačkom komandom, također madž. nalazi se i u bug. te arb. bereket istog značenja.
Vuk: daše blaga sve u sitno žuta mlečanina)«, imenice benđija = benda, koje ni j esu potvrđene. berdó, od austr.-njem. (halt) wer dat Odatle
Taj turcizam, izvedenica na -luk bengilik, Lit.: ARj l, 236. 322. SEW l, 49. Mlade-
etnik na -ić Mlečić (upor. deminutive za etnike denominal berdokati, -čēm impf, prema pf. nov 27. Elezović l, 42. Lokotsch 222.
tal. romagnuolo, -ino, kod nas Bokelj na -ellus), bencilik, potvrđen je samo kod nas. berdoknuti. Kuhačevićev nomen verbale ber-
pridjev na -bsk mletački (17. v., Vuk), odatle Lit.: ARj l, 131. 8, 324. dikanje n pretpostavlja berdikati koje nije berija (Lika), uzvik u nevolji (nar. pj.);
Mletačkinja f (Vuk) pored Mletkinja f »Г potvrđeno. Ne zna se da li je ovaj germanizam odatle denominal berijakati, -čēm i -kam impf,
benum, samo u vezi s fèndum na prvom »vikati berija, u pomoć«. Turcizam, berüye
ženska iz Mletaka, 2° vrst smokve, 3° treš- ušao preko graničarskog njemačkog ili preko
mjestu (općenito u Bosni i Hercegovini, u »amo, ovamo«, nije potvrđen drugdje, ni kod
nje«. Pseudojekavizam Mlijetak, gen. -tka madžarskog. Semantički je nejasno bèrdõv,
gradovima, kad se radi o prijateljskom nagovo- nas ni na Balkanu.
(Vuk, nar. pj.), ml > ml: Mljeci. Interesan- gen.-оте m »hljeb za siromašne đake u Karlov-
tan je oblik MUjki (Šolta, Hvar, Brač), u ru) : fendum benum (nar. pj.) »moj gospodine«.
cima«. Sudeći prema dočetku -ov, potjecalo Lit.: ARj l, 236.
Sintaktički turcizam (benim gen. 1. lica sa -im
kojem je k iz ák. pl., a j < t obična po- bi iz madžarskoga, ali toga značenja nema
mjesto -in koji izražava pripadanje: benin berikata f (Sv. Juraj kod Senja, Podgora;
java u suglasničkoj grupi. Naoko se slažu madžarski uzvik.
upravo »od mene«), nalazi se i u bug. benim primjer: iščupaću ti berikatu) = berikata (Senj,
hrvatske varijacije s njem. Venedig, ali to Lit.: ARj l, 235. Jagić, ASPh 8, 318.
je nastalo, kao Käfig < lat. cavea, od Veneţia. pored benúm. Rakalj, Istra: ću ti pririšai berikatu) = biri-
Striedter-Temps 103.
Sa í > d prema veneticus u mletačkom izgovoru Lit.: ARj l, 233. Mladenov 27. Deny § kăta (Pērušie K, svi Slovinci u Istri: Vodice,
ili prema tur. Venedik nastade naziv puške: 295-296. berèkîn, gen. -ina m (Dubrovnik, Cavtat) Dane, Jelovica, Golać, Trstenik, Raspor,
eno puče puška venedika (Pjev. crnog.), pri- benjīš, gen. -isa m (Slavonija) = bīrijīš, = birikin (Dalmacija, Dubrovnik) »mangup, Črnjehi na Krasu: Badema, sv. Ivan od Sterne,
pucaju turski venedici (Jukić) = ledenik, gen. gen. -isa (Vuk, nar. p j.) »kabanica, ogrtač«. lerò, huncút«. Na -ati: berekinat, -am impf. Kaštelir, Vabriga, Filipan, Mrčana, Krnica,
-ika (Vuk, asimilacija v-d > l-d) »mala puška Taj se turcizam nalazi u svim balkanskim (Božava) »fare una birichinata«. Od sjev.-tal. Rakalj, Medulin, Pomer; kod domaćih nedo-
okovana srebrom« (nar. pj.), epitet puške jezicima, obično sa i: bug., arb., rum. biniş, birichino, mlet. glagol berekinar, nepoznatog seljenih Istrana riječ je nepoznata) »l"grkljan«
ledenike (Crna Gora), sa zamjenom dočetka ngr. μπενίσι u istom značenju. Glas e pored postanja. Battisti-Alessio pomišljaju na vezu = berikata (Vrgada) »2° vrat«. U Liješću i
-ik našim sufiksom -jak ledenjak, gen. -aka i i u tur. beniş uz biniş. Upor. gore benluk (v.); sa briccone koje je također nepoznatog postanja. Sincu izopačena je u berišaljda »vrat«. Vrčević
m »mala puška«, sa -jača ledenjača, sa -ica nj za « je kao u janjičar (v.). Odatle brikunanje n »laganje, varanje« (16. v., ima berikai m »jabučica ispod grla«. Daničić
ledenica (Vuk, Crna Gora, epitet puška le- Lit.: ARj l, 234. 313. GM 36. Mladenov M. Držić) i prema Budmaniju frkūn, gen. je predložio kao izvor arbanaski deminutiv
denica nar. pj.), s metatezom vedenîk, gen. 29. -una m (Vuk, Boka, Crna Gora) prema njerith = rum. omuşor »Gaumenzäpfchen,
-ika (Vuk) »pištolj«, s prijdjevom vedenički, frkùnica f, deminutiv frkunić »djetić, djevojka luette, resica«, izvedenica od njer, s članom
ovo od Vedènik, gen. -ika < Venedik, gen. beprima f (Hvar, Pavlinović) »1° kopriva, od 10 do 15 god.«; fr— mjesto br— zacijelo je njeri »čovjek, Mann«, što ne može biti ni fonetski
-ika »Mleci«. Pogrešno je misliti da je to od 2° kostjela, ceitis australis«. Prema Daničiću onomatopeiziranje. v. Brkini. ni semantički. Izgleda da je Daničić u brzini
njem. Venedig. To je turski naziv za Mletke, od tal. vepre < lat. vêpres »Dornstrauch«. Lit.: ARj l, 650. 3, 74. DEI 527. 599. možda krivo pročitao grčku grafiju arbanaske
koji oni prenesoše i na Dubrovnik: tur. Dobra- To može biti dalmato-romanski leksički ostatak Cronia, ID 6. REW3 1268. riječi vjepi-9-t, uzevši grčko v kao v i odatle
venedik. Druga varijanta metateze od turskog pod pretpostavkom da je poimeničen pridjev izveo svoje jednačenje beri = veri-, čime dakako
naziva je pridjev nevedlčki (nar. pj.) = vene- u ž. r. na sufiks -mus: vepřína (se. planta}; bergamot m (Šulek) »mentha citratą«, nije još objašnjeno -kata. Potpuna paralela,
dički (pištolj, zlato t čoha) — venedlčki (Kosmet). m mjesto я je zbog asimilacije v-n > v-m bergamota f (Šulek) »neka kruška«. Od tal. fonetska i semantička, nalazi se u rum. bere-
Upor. arb. venetik »dukat«, rum. venetic »1° kao u basne > rum. basme. Betacizam v > b bergamotto /bergamotta »isto«. Jedini primjer gată (Muntenija) »Kehle, Gurgel (das ist
venezianische Goldmünze, 2° (pejorativno) kao u bandıma, bantuza, Bol itd. Upor. vepřína turcizma koji je ušao u naš jezik preko talijan- Vorderhals und Halsteil der Luftröhre)«.
tuđinac«. Turski, arbanski i rumunjski oblik (v-). skoga. Talijanska riječ potječe od tur. (Mustafa) Rumunjska je riječ poimeničen lat. pridjev
je balkanizam od gr. βενετικός. U Vukovoj Lit.: ARj l, 234. beg armūdi »kruška Mustajbegova«. Dočetak na -ātus (tip barbātus »bradāt«) umbilicãtus
narodnoj pjesmi zove se ta puška i ispravno: -uđi bio je preobrnut prema tal. sufiksu -otto, »nabelformig«. Riječ je prema tome leksički
berak, gen. bèrka m (I, Vuk, Srijem) = -otta. ostatak iz govora hrvatskih Vlaha na Velebitu
i imade puška mletačkinja koja no je u Mietku (II) bereg (17. v.) = berek, gen. -eka (leksiko-
kovana (3,434). Zove se i latinka: no upali Lit.: ARj l, 236. REW* 1619. Lokotsch i u Cetini, odakle potječu Slovinci u Istri.
grafi, također slovenski) »1° gaj, lug (I), 2° 282. DEI 492.
bijelu latinku, aľ mu pusta oganj ne prifati bara, lokva, blato, 3° obala (Vitezović, II)«. Lit.: ARj ì, 237. Ribarić, SDZb 9, 132.
(4,130). Turcizam ledenik, gen. -ika znači i Tiktin 178. Puşcariu 1888.
Odatle augmentativ na -ina: berečina »locus beričinica f (Dalmacija) »njeka vinova
»ubrusac na kome su nanizani novci što nose palustris«. U Srijem je došla riječ preko kaj- loza bijela grožđa«. Nepoznat akcenat. Nije berilj m (Marulić) od tal. berillo (14· v.)
žene na glavi« (Srbija). U Hercegovini je kavskog ili madžarskog. Dočetak -ek je shvaćen tačnije označena area ni kultura te loze. Nije prema biljūr, gen. -ura (nar. pj., Vuk) »Kri-
Шепјаса »španjolski talir«. kao -bko > -(a)k. Oba oblika su toponomastičke zrela za etimologiju. stallglas«, pridjev na -ьп > -an biljūran, na
Lit.: ARj l, 131. 460. 5, 951. 6, 838. riječi, u Srijemu dapače i u madžarskoj slo-
842. 848. 852. 8, 125. Miklošič 377. GM 466. Lit.: ARj l, 236. Šulek, Im. 14. -ka biljōrka f (Vuk, Baranja), s opetovanjem
ženici berekaszó »vallis, fluvius; šumska rijeka« prvih dvaju slogova kao u turskom apsolutnom
Tiktin 1727. NJ 3, 192. Elezović l, 77. Hraste,
Rad 272, 14. Skok, Hron. 176., bilj. 6. Rjbarić, > Bèrkasovo (selo). Madžarizam nepoznatog berićet m (Vuk, općenito u Bosni i Herce- superlativu: jedra gora od bili biljura (Vuk,
SDZb 9, 49. Rački, Doc. 365. postanja (berek »gaj, bara«) koji se semantički govim) = birićet (nije dovoljno potvrđeno) nar. pj.). Oblik biljar je balkanski turcizam
slaže s lat. palude »bara« > rum. pădure, ?= berićet, gen. -četa (Kosmet) = berećet (tur. billur < gr. βήρυλλος, sa tur., u < υ,
benđeluk m (Vuk, nar. pj.) = benđiluk arb. pul »gaj, 'šuma« i slav. creţ (v.). Oba su (Kösmet, 1763) »blagoslov, korist, ljetina, sanskrt vaidūrya): bug. bilj úr, arb. bilur,
»trava što se meće u vino i rakiju za opijanje se značenja očuvala i u našoj posuđenici. blagotvorna kiša«. Odakle berićetan (Vuk, bylár »Kristall«.
i spavanje«. Odatle denominal obendelučiti, Lit.: ARj l, 234. 237. Gombocz-Melich l, Kosmet) »koristan, obilan, plodan«, odatle Lit.: ARj l, 237. 301. 311. 312. Mladenov
-čim pf. (Vuk, nar. pj.) = obenđijati = 367. apstraktum na -ost berićetnost (18. v., Slavo- 29. GM 36. REW* 1055, DEI 493.
bermak 140 besjeda besjeda 141 bešika
1

bermak, gen. -mka m (Stulić, Šulek) »aspho- na -ьп ni glagol) nego arbanaska. Oni posudiše je da našu riječ ne posudiše Rumunji nego tūr, gen. -ura (17. v.) = beštimadūr, gen. -ură
delus, čepljez«, brtnak, gen. -mka (Šulek) ovaj naš sufiks. Isto tako i složenica ćebesa Arbanasi (bisedë ţ i glagol besedój) i Madžari (18. v., Molat) »hulitelj«. Oblici na -ma- <
»eryngium campestre«, s drugim sufiksom: i udvojeno ćebesa běs, koja se govori u Kosmetu, beszéd »govor«, beszélni »govoriti«. lat. т(г)- mogu da potječu iz dalmato-ro-
brmeč m (17. v., Baraković) = bermeç (15. nije naša tvorba nego je će — arb. kë »imaš«. Lit.: ARj l, 240-245. Miklošič 11. SEW manskoga, ali protiv toga govori početni slog
v.) = (Pag) bermêc = bermez = (m > mb) Značenje je »vjere mi«. Udvojeno besa bes l, 52. ZbJ 597-603. Bruckner 26-7. ASPh be- < bia- koji je moguć samo u toskanskom
brmbeč (Šulek) »scolymus hispanicus«, na »uistinu« upotrebljava se u istom kraju uz reče- 38, 53. Gombocz-Melich l, 384. Ribarić, i mletačkom. Upor. u istrorom. basčema.
-elj brmelj = bermej »kentrophyllum lanatum«. nicu : bêsa-bês ako ti dođem tamo, viđećeš ti! Riječ SDZb 9, 131. Skok, ASPh 32, 366., § 12. Od tal. bestemmiare, bestemmia < gr.-lat.
Za ove biljke nije utvrđeno gdje se ovako besa je provincijalizam, posuđen iz arb. bese, Mladenov 28. ASPh 30, 457. Jokl, Stud. blasphēmāre > vlat. (prema aestimare} blasfe-
govore. Čini se da sadrže betacizam v > danas je općepoznata kao karakteristika 5. Isti, Unt. -131. 331. GM 33. Iljinski, RFV mare. Također prema gr.-lat. blasfemati,
62, 253-59. Rozwadowski, RSI 2, 164. Po-
b prema tal. vermena, furi, vermene < lat. arbanaskih pravnih običaja. le. je podrijetla, godin, RFV 39, 1-3. Wanstrat, ASPh 14, blàsfem m (16. i 17. v., Budinić, Kašić), blasfe-
verbena s raznim zamjenama za dočetak Od korjena bhendh- »vezati« koji se nalazi u 101-3. Doric 15. mija.
-ēna. Ovamo ide dalm.-rom. toponomastički gr. πείσμα (v. pizma) i u njem. binden kao Lit.: ARj l, 252, 257. 376. 390. 424. Kušar,
ostatak Birbinj (Veli otok) = tal. Berbigno, i u drugim ie. jezicima. Riječ je imala prvo- bèskola f (Šulek) = bestula (15. v., Šulek) Rad 118, 24. 25. Cronia, ID 6. REW3 1156.
potvrđeno 1195. Berbineum, Berbin, latinska bitno religiozno značenje. = rošpolj (Miklošič, hrv.) = našpalja f (Šulek, DEI 409.
pridjevska izvedenica na -eus. Lit.: ARj l, 239. GM 33. WP 2, 152. upor. madž. naspolya} = našpela (Popović)
= nespula (Mikalja) = nespola (Stulić) = beš (Pavlinović, srednja Dalmacija /?/),
Lit.: ARj l, 238. 661. 663. REW* 9219. Elezović l, 43. 2, 357.
nešpula (Bela, Voltiđija) = nešpulja (Dalmacija, samo u izrazu: oli les (— mrtvac, v.) oli beš,
Skok, Slav. 118. Jireček, Romanen l, 63.
Belostenac) = nješpula (Lepetane, upor. furl. koji se kaže bolesniku o kome se misli da će
besjeda f (Vuk, 13. v.) = beseda (ekavski gnespuľ) = nešplin (Belostenac), pridjev ne- mu ili bolje biti nakon nekoga lijeka ili da mu
bèrmet m (18. v., Vuk, običniji je akcenat
i kod nekih ikavaca, ŽK i Lika) = beslda (Istra, šplinov, upor. slov. nešplja, polj. niesplik, drugoga lijeka nema. Prema tome beš može
bêrmet u Hrvatskoj, ŽK) »pelinkovac«. Germa-
Vodice) = biseda (ŽK, metateza e-i > i-e] nladž. nespolyajnaspolja. Od tal. nèspolo (di- da znači samo opreku od les, tj. »živ, zdrav«.
nizam od njem. Wermut(weiri) »pelin, pelin-
pored besjed, -i f (Palmotić, prema z-dekli- similacijom m-p > n-p) < lat. mespilus, stgr. Daničić izvodi beš od perz. peš »mancus«, što
kovac«.
naciji koja nije potvrđena u narodnom govoru) μέσπιλον »id.«. Isto što müšnula (Vuk, Crna ne odgovara ni fonetski ni semantički. Perzijska
Lit.: ARj l, 238. Jagić, ASPh 8, 317. »1° riječ, 2° razgovor, 3° sastanak, zbor«. riječ mogla je doći samo preko turskoga, a u
Striedter-Temps 103. Gora) = mušmulja (Virovitica) »mespilus
Odatle: deminutiv na -iça (v.) bèsjedica, germanica«. Taj je oblik balkanski turcizam turcizmima perzijskog podrijetla nema pri-
denominali besjediti, -lm (Vuk) i bèsjedovati (tur. тщтіііа) : rum. moşmol, moşmoală, moş- mjera za ρ > b (v. samo busija). Bolje odgovara
bersîna f (Cres) = bršina (Parčić) poklapa (samo leksikografi) i od njih izvedene radne rum. postverbal beş »prdac« od basi < lat.
se potpuno s krč.-rom. bresaina, bersaina »brina, moană pored mişculă, bug. mušmul(a), arb.
imenice besjèditelj kao neologizam za orator mushmulë, ngr. μούσμουλον. Balkanski turci- vlssīre (upor. tal. vescia »isto«). Opreka leš-beS
slana, inje, mraz, sriš, gen. -za (ŽK)« = (17. v., leksikografi), besjednik m prema besjed- znači prema tome »mrtvac-prdac« (živ čovjek
istrom, brizena (Rovinj), purgina (Grisons u zam sadrži asimilaciju labijala m-p > m-m. Gle-
nica f (leksikografi) i besjetko (17. v.). Pridjevskih de disimilacije m-p > b-k, upor. u Napulju koji prdi). Riječ je ostatak iz govora srednjo-
Švicarskoj), vruscina < vlat. *ргиѕугпа kao izvedenica nema, a besjediti se danas osjeća vjekovnih Vlaha (ev. cetinskih). Ovamo može
ostatak predrimskog (ilirskog, venetskog, alp- bespolo < mespilus i proskura < προσφορά (ν.).
kao pjesnička riječ. Riječ je prema tome bez da ide kao dalmato-romanski leksički ostatak
skog itd.) supstrata > kllat. pruina. Glede jezične porodice, izolirana u današnjem jeziku. Lit.: ARj l, 245. 253. 7, 174. 674. 8, 79. besa f (Bela, Stulić, 18. v.) »vitium, defectus,
pr > br upor. breskva pored praskva. 96. Pleteršnik l, 703. Šturm, CSJK 6,76. Mi-
Praslavenska je i sveslavenska, ali je nema u klošič 198. Mladenov 309. GM 294. Tiktin menda, infirmitas«, deminutiv na -ica bešica
Lit.: Tentor, ASPh 30, 188. Paracalli. baltičkoj grupi ni u drugim ie. jezicima. Stvo- 1012. Korsch, ASPh 9, 657. REW* 5540. »leve vitium«. Odatle pridjevi na -av bešav
48. Skok, ZRPh 54, <69. 1.S Banali 2,Įl75. rena je od ie. jezičnih sredstava u praslavensko »vitiosus, valetudinarius, mendosus«, na -iv
Rohlfs, ANS 167, 149. REW 6796. doba. Uzimlje se s velikom vjerojatnošću da je bešiv (Bela) »isto«, na -ьп besan (Stulić), prilog
bèstïlj, gen. - ttja m (Vuk) = pestuj (Kosmet)
to prefiksalni postverbal od prefiksa bez u »gust pekmez od šljiva«. Turcizam (pestil ili na -asto bešasto (Dalmacija: drvo stoji bešasto
berta f (16. v., Nalješković, Kavanjin) starijem značenju »izvan« i od sjedjeti (v.). kad je nahereno). U rodu se besa slaže s tal.
pesdil »sušene juvke od voća koje spremaju
»poruga«. Od tal. berta »burla«, od ličnog Upor. sličnu složenicu susjed (v.; ali ima i véscia »leiser Furz, Staubpilz = puhára,
za zimu«), potvrđen kod nas i u bug. pestii
franačkog imena Bertha, lice srednjovjekovne drugih tumačenja: Bruckner, Iljinskij). Prema Finte, Erfindung«, v > b je betacizam < vlat.
»ukuhan sok od voća«, u čine. histile u vezi
francuske epopeje (Berte as gras piez). ovom shvaćanju prvobitno je značenje bilo *vissia > fr. vesse od vïsslre. Daničić i za ovu
sa feafire < lat. facere »nekoga izlemati«.
Lit.: ARj l, 238. DEI 497. REW* 1032. »sjedenje izvan kuće« > »zbor, sabor, sastanak«. seriju predlaže perz. peš, čime se ne objašnjava
Lit.: ARj l, 252. Elezović 2, 68. Mladenov
To se značenje očuvalo kod nas u nazivu 419. Doric 269. Pascu 2, 870. rod.
bertranka f, izvedenica na -ka < njem. Svetosavska besjeda »zabava, sastanak u čast Lit. ARj 1, 255. 256. REW1 9382. Prati
Bertramwurz < lat. (< gr.) pyrethrum. sv. Save«, u češ. beseda »kasino«, polj. biesiada bestìmati, -imam impf. (18.. v., Perast) 1041. Mladenov 421. Dorii 270.
Lit.: ARj l, 239. S9, 768. Šulek, lm. 14. »gozba, sastanak za gošćenje« i u rus. besídka = bestimât (Rab) = bestìmati (Boka, Dobrota)
285. 288. 495. REW 6891. (također bug.) »altanka, Laube«. Semantički = bestimât (Božava) = (pseudojekavizam) bešika1 f (Vuk, Rajić, Srbija) »mjehur u
je razvitak jednak kao u zbor »1° sabor, sastanak bjestimati (17. v., Dubrovnik) = (sa je > ja čovjeka u kojem se skuplja mokraća u tijelu,
bgsa f (Milićević, Srbija, nar. pj., Kosmet) > 2° riječ«, u gr. αγορά »skupština«, ali prema tal. biastemid) bjestèmati — bjastimati u ribe u koji se uvlači zrak (văzduh)«. Nalazi
»1° zadana vjera hajducima koja traje do zahoda άγορεύειν »govoriti«, lat. conventus »skupština, »psovati«. Prema talijanskom (bestemmiare') se još u ukr. bešyha »Rotlauf«. Već su je Miklo-
sunca, 2° časna riječ«. Dalja izvedenica besnîk > rum. cumnt »riječ«, ngr. κουβέντα »govor, beštemtjati »id.«. bestîma f (Rab) = bestîma šič i Daničić dobro utvrdili kao posuđenicu iz
m (Kosmet) »čovjek koji tvrdo drži zadanu zabava«, perz. > tur. divan »uredska soba, (Božava = bjaštema (17. v.) = bjastéma (16. rum. băşică »Blase, Luft-, Wasserblase« =
riječ«; sadrži doduše naš sufiks -nik (v.) za tribuna« > hrv.-srp. »sastanak vijeća«, u i 17. v., Gučetić, Orbin). Prema talijanskom beşică (Erdelj, Moldavija) < lat. vessîca, tal.
izvođenje radnih imenica, ali besnik nije ipak denominala divaniti (V.) impf. (ŽK) »razgo- beštemija (18. v.) = bestimija (17. v.). Radna vescica. Pripada balkanskom latinitetu: arb.
naša izvedenica (jer ne postoji od besa ni pridjev varati« pored divan m »razgovor«. Značajno imenica na -atore > -atur > -adur: bestimà- mëshikë, pshikë, fshîkë (Ulcinj; primjer ish
bešika
1
142 bevanda bez1 143 bezderisat

tu fshík pet djegunit »digao se mjehur, kad (v. beštija), no to ne odgovara ni semantički bez1, prijedlog s genitivom »sine«, nominalni mân »porez na nasljedstvo« < bez měny ( =
se neko opeče«). Ovamo preko mlet. vižiganat, ni morfološki. Od talijanizama nema tvorbe prefiks u složenicama (pridjevskim i imeničkim, bez promjene}, beznă < bezdtna. Interesantan
gen. -anta (Perast) < tal. vescicante. glagola na -ljati ni pridjeva na -Ijiv. tipovi: bezazlen, bezobrazan, bezakonje, nikada je prilog bêstebezòve < bez te, bez ove koji
Lit.: ARj l, 256. MikMič 3415. SEW l, 53. Lit.: ARj l, 254-256. REW* 1063. DEI499. u glagolskim), kao prilog u starim dokumentima se upotrebljava po jugozapadnim krajevima
Popovid, Slávia 7, 22. REW 9276. GM 276. značio je »osim, izuzevši, neuračunavši«. Do- u značenju »bez razloga, bez potrebe«.
Tiktin 178. Prati 1041. Puscariu 189. bët, indeklinabilni pridjev (Kosmet) »ču- lazi u tri vrste pridjevskih izvedenica a) bezglav, Lit.: ARj l, 259. 631. 11, 810. i si. Miklošič
dan, neobičan, nezgodan« = bét pored bītli tip stvoren prema tvrdoglav, b) u pridjevima 244. SEW l, 541. Trautmann 28. WP 2, 31.
bešika2 f (Vuk, nar. pj., 18. v., istočni kra- s turskim -li (Banja Luka, Mostar) »neprijatan, izvedenima s pomoću sufiksa -ьп: bezočan 137. Bruckner 12. 22. 444. KZ 43, 317. ASPh
jevi, Bosna,"Srbija) = bešik m (Kosmet) »ko- grk«. Pomiješalo se i sa baterisati (v.), koje je (Kosmet) »bez stida« (upor. stcslav. bezokb 38, 54-5. Elezović l, 31. 43. Meillet, RES
lijevka, zipka (na zapadu)«. Odatle hipokoriśtik drugog postanja pa se govori i beterisati (Banja »impudens«), bezdan, bezimen, besvjestan, bez- 6, 179. RSI 6, 126-7 i 2, 87-8. Rozwadowski,
besa, deminutiv bešičica, pridjev bešična (se. Luka). Postoji još i perzijski komparativ bjedan, c) u pridjevima izvedenim s pomoću RSI2,83 -93. Zubatý, KZ31,60. Vaillant, RES
žena /Kosmet/ »trudna, teška, u drugom sta- beter kao indeklinabilni pridjev (Kosmet) 6, 78-9. Ulaszyn, ASPh 29, 444.' Oblak,
-en: bezazlen, besposlen. U svim tim slučajevima ASPh 16, 441., § 28. Wijk, ZSPh 2, 379-81.
nju«). Femininum bešika prema maskulinu bešik »lošiji, grdi, gori«, u Petranovićevoj narodnoj prefiks je došao parasintaktičkim putem, tj.
nastao je pod uplivom sinonima kolijevka. Štrekelj, DAW 50, 78. Ilešić, SDZb 3,
pjesmi: nije šećer, već je beter, ne bilo mì ga. preko sintagmi bez glave, bez imena, bez 71-96. Jagić, ASPh 5,681. Lalević, NJ .2,
Turcizam osmanlijskog podrijetla (beşik »lju- Turcizam perzijskog podrijetla (bed »ružan«, svijesti, bez posla, beza zla. Kod imenica dolazi 78-83.
ljačka«), nalazi se u bug. běsík u istom značenju. komp. bedter), nalazi se i bug. bet i beter. u pridjevskim poimeničenjima na -nik, -iça, bez2 m (Glavinić, tri puta; Belostenac)
Lit.:ARj l, 256. Miklošič 11. SEW l, Lit.: ARj l, 258. Elezović l, 44. 2, 499. -ost, -ka, te kao i- deklinacija: bezočnih m
53. Lokotsch 293. Doric 15. »demon, đavao«. Glavinić, Cvit 372 b: žena
Skok, Slávia 15, 186. 187. Mladenov 28. prema bezočnica f (Kosmet), bezobraznik, prijemljući pineze tudije bez skoči u nju. Toga
beška f (Šulek, Krk) »njeka vinova loza«. bezdetka, -kínja f (Kosmet) »žena koja ne rađa«, primjera nema Daničić u ARj l, 261. Daničić
bèteg m (16. v., kajkavska i čakavska riječ,
Značenje neodređeno. Naznaka da se govori besposlica, bezbednost / bezbjednost, bezdan, gen. je uporedivao bezjak, koja riječ nema nikakve
Marulić, Hrv. primorje, Hvar) = betêg m
na Krku dovodi na misao da stoji u vezi s -í. Ovamo ide i bezjak < ^ezjajak. Kod semantičke veze s Glavinićevom i tumačio
(ŽK) »bolest«. Odatle pridjev na -ьп: betežan
Baška prema izgovoru poluglasova u Vrbniku. glagola samo ako su denominali od takvih je s pomoću srvnjem. fiesz »callidus, hostis,
(ŽK), denominal betežati impf, (leksikografi)
pridjeva ili imenica: obeshrabriti, obeskrijepiti, diabolus«, što je Jagić označio kao sumnjivo.
Lit.: ARj\, 256. Šulek, Im. 14. DEI 499. prema zbetežati pf. (ŽK) i radna imenica
obezbijediti itd. Taj prijedlog glasi u baltičkoj Kako riječ nije potvrđena u narodnom govoru,
Sella 624. betežmk m prema betežnica f (također ŽK).
grupi bez -z (lit. be = stprus. bhé). To znač i Daničićev akcenat (bêz) je sumnjiv.
Madžarizam neodređenog podrijetla (sjeverno-
bešlija m (Vuk, 17. v.) »1° u vrijeme suve- da je u praslavenskom dobio -z < ie. -ģh(o),
turskog, ugrofmskog, njemačkog ?), nalazi Lit.: ARj l, 261. ASPh 5, 681.
renstva Turske nad rumunjskim kneževinama, koje se kao deiktička čestica nalazi i kod drugih
se još u slovenskom, slovačkom i ukrajinskom.
u doba Fanariota, turski konjički vojnik. U prijedloga i zamjenica, tako kod prijedloga bez3 m (Vuk, 18. v., općenito u Bosni i
toj konjici, koja je vršila žandarsku i kurirsku Lit.: ARj l, 257-8. Miklošič 11. SEW l, na u nazočan, pridjev < na oko, do u Hercegovini) »platno«. Odatle sa sufiksom
službu, bilo je i kršćana; 2° jedan od konjičke 53. Gombocz-Melich l, 383-4. Tentor, JF dozvoliti, u po u pazder (od derati); kod zamje-
5, 203. Asbóth, Nýt 5, 222. Raić, ASPh 12, -ar (v.): bezār m (Vuk) i arapsko-perzijska
tjelesne straže velikog vezira ili od slugu begler- 522. Štrekelj, DAW 50, 77. nica: njojzi. Ta je deiksa postala općenita i složenica besistan m (nar. pj.) = bezistan (Vuk)
bega«. Turcizam osmanlijskog podrijetla (bešh kod prijedloga s genitivom, istog značenja ali »mjesto i zgrada gdje se prodaje platno«. Tur-
»peta vrsta vojske« od beş »pet«), nalazi se i u betònika f (18. v.) = betunika (18. v.) = različitog postanja, upor. prêz (Lastovo, ŽK) cizam arapskoga podrijetla (bezz, bez + perz.
rum. beşliu te u madž. bestia (u istom značenju). (prema njem. izgovoru) petonika »srpac, bokvi- = friz(a) (Dubrovnik), od praslav. *perz- > -istan kao u Afganistan, Juanistari) i u arb.
Odatle zacijelo potječe toponim Bešlinac u ca, bukvica, ljekovita biljka, betonica offici- prěz »praeter«, kojemu je ista osnova koja je beze f »Baumwollzeug«, bug. bezistėn = be-
Hrvatskoj < *Bešlijinac. Od tur. beş »pet« nalis«. Latinizam iz medicinskih krugova i u prefiksu pré- i u pridjevu prijek (v.) te zestén.
postoji 1° apstraktna izvedenica na -luk: (internacionalan). u imenici priječka (v.). U drugim ie. jezicima Lit.: ARj 1, 261. 264. 269. Mladenov 22.
bešluk m (nar. bos. prip., nar. pj.) »petak, Lit.: l, 258. 9, 820. DEI 501. odgovara mu sanskrt. bahit »en dehors, sépa- GM 34.
srebrni turski novac od pet groša« (također rément«. Postojao je nekada bez na čitavom
rum. i bug. beşlik u istom značenju); 2° slo-
bevanda f (Perast) = bevanda (Rab, Bo- hrv.-srp. teritoriju, i na onom koji danas ne bezanica f (Šulek, Gospić) = bezanka
ženica bestas m (Kosmet) »titra (Vuk), jedan
žava) »slabo bijelo vino, polovnik«. Na -elina poznaje bez kao prijedlog. To dokazuju slo- »biljka potentina anserina L.«. Postanje ne-
od pet kamičaka kojima se djeca igraju«, odatle (tal.-hrv. sufiks < -ell- + -ina augmentativ) ženice kao bez dzna > bezdan / bezan m (ŽK) jasno. Ta se trava zove i steža f (Vuk). Jede
bevandêlina (Božava) »id.«. Prezime na -ić i slov. bezen. Do unakrštavanja između isto- se od srdobolje i steže. Odatle joj ime. Po-
beštašadžik (s turskim deminutivnim sufiksom
-džik, v.) igrati. Bevandić (Lika, katolici). Od mlet. bevanda (14. značnih prijedloga bez i prez došlo je na što- stoji još naziv prostře^, gen. prostřela m (Sr-
v.), lat. gerundi) bibenda, od bibere. Poimeničen kavskom, kajkavskom i čakavskom tlu brêz bija) = prostrijel (Lika). Posljednji naziv upo-
Lit.: ARj l, 256. Gombocz-Melich l, 380. latinski infinitiv slov. bîbra f »schlechtes trebljava se i za svinjsku bolest haemorrhagia
Hammer, Geschichte des osm. Reiches 10, (ŽU, Vrančić, Marulić, kao i Jambrešić).
Getränk, verpantschter Wein«. Ovamo ide Ovo brez dolazi i kao prefiks u pridjevskim interna, a liječi se travom koja se isto tako
340. Mladenov 28. Elezović l, 44.j Korsch,
ASPh 9, 490. kao stara posuđenica iz dalmato-rom. bikla i imeničkim izvedenicama: bresvjestan, bres- zove. I ovaj naziv je jasan. To je metafora
f (Dalmacija, Pavlinović) »miješano vino s putan, brespuće, bresposlen, bresprijekorno. U od prostrijeliti, jer navali krv iz svinje. Ove
bešljati, -am impf. (Stulić, Pavlinović, mlijekom«, od deminutiva *bibitula od part, dvije denominaci j e ne pomažu objasniti be-
srednja Dalmacija) »decipere aliquem verbis«. pret. bibitus od bibere, koji se u talijanskom rumunjskom je posuđeno samo kao pridjevski
zanica.
Od iste je osnove možda pridjev na -Ijiv upotrebljava također kao bibita »bevanda«, i imenički prefiks u crkvenim i narodskim
izrazima becisnic »jadan, slabunjav« < bez Lit.: ARj l, 264. 12, 428. BI 2, 472,
bešljiv (Mikalja, Stulić) »šupljikast«, apstraktum u stfr. boite (pučka riječ).
na -ost bešljivost f »pororum abundantia«. Lit.: ARj ï, 300. Kušar, Rad 118, 19. сьзіьпъ, odatle apstraktum becisnicie »sramota, bezderisat, -išem pf. i impf. (Kosmet) »oka-
Prema Daničiću od tal. pridjeva bèscio = Cronia, ID 6. Pleteršnik l, 25. REW3 1074. slabunjavost«, bazaconie = bezbojnic »bezbo- niti se čega« (npr. dganHka). Taj turcizam
tesso »sciocco« < možda kslat. bestius od bestia 1075. DEI 503. 509. žan«, băzăochiu »škiljav«, bezmetic »lud«, bez- osmanlijskog podrijetla (kauzativum bezdir-
bezderïsat 144 ЫЬа blba 145 bičak

mek »ogaditi« od bezmek »dosaditi«, s umet- istrom, bazuai pl. »muda«. Potječe od lat. »Grashalm«, odakle je deminutiv bíbica f btc bič (s reduciranim i) vabi.se nerast kad
nutim -dir-) nije drugdje potvrđen u našem bisōvālis »koji ima dva jaja«; bezjak je prema »travná biljka: naberi mi bibico jagodi, koji je na paši. Kad se pari, onda se svinja smiruje
jeziku. U novogrčkom se i cincarskom go- tome pejorativna izvedenica na -ák od sin- se nalazi i kod Šuleka (bibica f »teucrium složenim uzvikom du blč dû blč. Prvi ele-
vori bez d: μπεζερίζω < μπεζδερίζω = tagme bez jaja. Da se slični izrazi upotre- chamaepitys L.«), ne može se ništa kazati menat te složenice odnosi se na svinju, drugi
cine. bizirsire »dosađivati se« prema part, be- bljavaju za uvrede, poznato je. dok ne budemo potanje obaviješteni o tome na nerasta (saopćio Torbar).
zer od bezmek, koje dolazi u bug. i arb. u Lit.: ARj l, 269. Pleteršnik l, 24. Skok, gdje se te riječi govore, koji im je akcenat, Lit.: ARj l, 280. GM 38.
aoristnoj osnovi bezdi: bug. bezdisuvam = ČSJKT, 66—76. Ilešić, SDZb 3, 71-96. Jagić, čemu služe i odakle im može da potječe deno-
arb. bezdis (Skadar) »dosađujem«, i sa -gin ASPh 5, 681. SEW l, 53. REW3 9335. Pirana" minacija.
bič m (Vuk, Srbija, nar. prip., Paštrovići,
(v. čališkan) bezgin »dosadan«. 42. Vidossi, ZRPh 30, 202. Ribarić, SDZb Lit.: ARj l, 280. GM 35. Mladenov, SpBA
9, 136. DEI 532. Bezlaj. 59-60. Gušić, Ljubiša, Bosna, Dalmacija, Lika, pravoslavni)
Lit.: Elezović \, 37. GM 34. Pascu 2, 113. 22, 227-41. Perušek, ASPh 34, 5-6. »pramen kose ili vune, pram (Lika, katolici)«.
ZbNŽ 43,7—124.
Doric 11. Pavlinović glosira riječ okučina sa »bič vune
bezoreksija f »bolest u kojoj bolesnik ne Bïbïnje n, obalski toponim južno kod Za- istrgnut iz runa«. Odatle deminutiv bičić
bezjak m (Vuk, 16. v.) »1° homo rusticus, dra, u historijskim potvrdama Bibanum (13.
luđak (kao ukor, Srbija), 2° naziv za hrvatske može da jede, nestašica apetita«. Od gr. vune (Grubor, Poljica, Dalmacija). Daničić
ανορεξία, negativna prefiksalna složenica od v.). Ide u seriju rimskih posjedovnih toponima tumači taj pastirski termin kao metaforu od
kajkavce između Drave í Save (Dalmatin, (njem. Besitzernamen) obrazovanih s pomoću
Križanić), 3° naziv starosjedilaca Hrvata ορεξις »apetit«. Glede prevođenja negativnog bič »Peitsche, flagellum«, po semantičkom za-
prefiksa upor. besfideći. Tal. anoressia < lat. pridjevskog sufiksa -anus od rimskih gen- konu metafore, što je dakako moguće, ako
čakavaca u Istri za razliku od doseljenih istar- tilnih imena (gentilicija) na -ius, u ovom
skih Slovinaca«. Također prezime Bedak (ŽK) ανορεξία. se uzme da u semantici mašta potpuno vlada.
slučaju od Vibius > Vibianum (se. fundus, Međutim bič se semantički potpuno slaže
< Bezjak. Nalazi se još u slov. bezjak = Lit.: ARj 1, 274. DEI 266. Vasmer, GL praedium) »Vibijev posjed«. Sufiks je ovdje
bizjak sa značenjima kao u hrvatskom »1° 105. s rum. bit, pl. bite (varijante bghif i ghif, be-
drukčije razvijen nego u Jakiján, Žnjan, Ug- tacizam gdje b varira sa v viţă de păr »Haar-
Tölpel, luđak, 2° hrvatski kajkavac, 3° čo- ljan ltd., zbog toga što mu nije osnova latinski
vjek sa talijansko-slovenske jezične granice«. bezuventa f (od zlata, Petranovićeva nar. locke, čuperak kose«; varijante su mit, miţă,
pjesma). Daničić to prevodi sa »poveza« i iz- akuzativ ili nominativ nego lokativ *Vibiam şuviţă (neagra), şuviţă de păr, mit mită »Schaf-
Odatle slov. bezjača f (sufiks kao u mužača »ad Bibanum (u srednjem vijeku), u Bibinju«.
prema muži-mužaki) prema bezjak m »1° vin- vodi tu riječ od tur. glagola bezenmek »kititi wolle«, pridjev miţos »langhaarig«; glede va-
se«, za koji nema potvrda ni kod nas ni u bal- Odatle prema dalmatorom. prijeglasu kao rijanata sa m za. b, v upor. miti mitui »scheren,
cilirka, 2° sjekira iz kraja Bezjaka, У vrst u krč. kimp »polja« = tal. campi', -je je naš
hrvatske pastirske svirale, 4° vrsta šljive«, sve kanskim jezicima, niti je bezuventa fonetski strici«; u rumunjskim varijantama ima još
pridjevski nastavak za sr. rod kao u Celje, etimologijski nejasnih oblika — to je zamjena
semantičke varijacije prema nazivu hrvatskih ili semantički u vezi s tim glagolom.
Skoplje (rimsko Celera, S cupi). Bibinje je prema v lb sami prefiks su-) istoga značenja (»Wolllocke,
kajkavaca. Od opće riječi bezjak »luđak« po- Lit.: ARj l, 278. tome dalmatoromanski toponomastički osta-
tječe na -e, -eta: bezjáče, -eta n »lud dječko« Bündel roher Wollhaare)«, od lat. pridjeva
tak. Upada u oči i betacizam v > b kao u na -eus : vitteus od vitis, vitto »vrpca, pove-
(Dalmacija, Pavlinović); odatle denominali bezmek m (Zore, Dubrovnik) »morska Bol, bandıma.
bezjáčiti, -lm impf, »fallacies facere« i bez- riba čačak, uranoscopus scaber«. Etimologija zača (na glavi u žena, svećenika)«. Obje riječi
jakati, bezjāčēm »govoriti gluposti, nesuvisle nepoznata. Lit.: ARj l, 280. Skok, RIJAZUZ l, 42. bič = bit potječu iz balkanskog pastirskog
riječi (Gospić i okolica)«. Odatle apstraktum latiniteta.
Lit.: ARj l, 279. Hirtz, Pisces 37. Fink, biblija f (Belostenac, Glavinić, Stulić) »sve-
na -stvo: bezjaštvo n »glupost« (stvorio je po Im. 49. Lit.: ARj l, 284. 8, 878. Skok, ZRPh 36,
svoj prilici sam Pavlinović). Za naziv govora to pismo«. Od gr. deminutiva βφλίον od 643. i si. Skok, CM F 6, 41. 3(ef. IJb Ί, 124).
i za pridjev na -ski bezjačkī i apstraktum bîba f (Hrvatska) »zemlja na podvodnom βίβλος »knjiga«. Složenica biblioteka f od Рщсагіи, DLR l, 569. REW 9388.
bezjaština f (17. v.) vrelo je samo Križanić mjestu koja se uliježe kad se ide po njoj«, gr.-lat. složenice (drugi dio -thēca < --8-ήκη
koji pod tim misli govor hrvatskih kajkavaca. postverbal od bibati se »njihati se, ulijegati od τίθημι »stavljam«), pridjev na -ьп biblio- bičak m (16. v., Marulić, prema Vuku
Riječ je ušla i u istroromanski bezgakojbez- se«. I glagol i postverbal postoje u slovenskom tečni, radna imenica na -ar bibliotekar, gen. rijetka riječ, pisano bičah, 16. v., Hektorović,
ģako s objema varijantama kao u slovenskom u značenju »ľ inala životinja koja gmiže, -ara. Prevedenice su (prema njem. Bücherei) i bičag, Marulić, genitiv nije potvrđen) »nož«.
i s jednakim značenjem »Sonderling, Tölpel«, 2° plima i oseka«, bibati (se) »polagano se knjižnica, knjižničar. Prema tal. bibbia > Odatle muslimansko prezime Bičakčić, od
koje se poklapa sa hrvatskim i slovenskim zna- kretati, ići kao patka, fluktuirati«. Kako redu- Ubija f (16. v.). Dočetak -ja kao u gimnazija bičakčija »nožar«, potvrđeno u Kosmetu i u
čenjem pod 1°. Dalje je ta riječ putovala na plikacija pokazuje, riječ je onomatopeja za prema gr. pluralu βιβλία, kslat. biblium. bugarskom. Odatle možda i bičakija f (Peć),
Apenin, gdje je grupa ég zamijenjena sa si: kretanje. Odatle pridjev bibav i poimeničenje Lit.: ARj l, 280. 5, 130. DEI 508. ali nije određeno značenje kako treba nego
tal. bislacco »sonderbar, launisch, überspannt«, bibavica f »more kad se biba«. Bezizgledno samo »jedna alatka kod kujundžija«. Turcizam
koje se smatra ekspresivnom riječi. Ovdje se je takve riječi izvoditi iz ie., kako to čini Da- bícak, gen. bícka m (Srbija) »naziv nerastu osmanlijskog podrijetla iz oblasti alata, jedan
unakrstila s tal. vigliacco »kukavan« i španj. bellaco ničić. Ta onomatopeja može se odnositi i na kad se mame svinje«. U kajkavskom je riječ od najstarijih kod nas potvrđenih izvedenica
»obješenjak«. Vrlo je vjerojatno da je mlet,- glasove; odatle bibac, gen. bipca m (Bosna) i apelativ bicek, blcko (ŽK, Krasić, Pribić) na -ák (kao jatak (v.), od biçmek »rezati, kro-
-istarsko búzdo nastalo prekrajanjem od beéga- »puran (v.), tukac (v.), budac (v.), ćurak (v.)« »muško neuškopljeno svinjče«. Osnova se na- jiti«; nalazi se još u madž. bicsak i u arb. bitsh-
ko. Do tog prekrajanja moralo je doći zbog prema blba f »pura (v.), tuka (v.), budija (v.), lazi u arb. bič m — mic (Debar), bičmi »mlado ak u istom značenju. Od istog glagola postoji
grupe zj > žg, neobične za Romane. Što ćurka (v.)«. U slovenskom također bibec, gen. svinjče, odojak«. Na nju je došao sufiks -bko. još bičkija f (Vuk) »nož kojim se koža siječe«,
se tiče postanja, mislim da je riječ nastala na bibca m »puran« prema bunka f. Ta se· onoma- Daničićevo izvođenje od madž. fiche »živahan« također bug. bičkija i madž. bicskia. Madžarski
jednak način kao furlansko bezoal — bazoăl topeja nalazi i u arb. biban »puran« prema ne objašnjava značenje ni promjenu f > b je oblik došao preko hrvatsko-srpskog, kako
— basaual »balordo, sciocco« u rečenici Će bibe f »pura« i bug. biba, bibe, bibok; rum. jer madž. / ostaje nepromijenjeno. Riječ je pokazuje dodatak -ja. I skraćeni infinitiv biçme
pedino fă di chel basoăl »Šta se može učiniti bibilică, ЫЫШса f prema bibiloiu m »Perlhuhn«. tipa pile (v.), tj. nastala je od izraza za vablje- nalazi se u Kosmetu blčim, gen. -a m »kroj«,
od ovih luda?«. Furlanska riječ nalazi se i u Da li ovamo ide i botanički izraz slov. biba nje životinja. U Krašiću (Hrvatska) uzvikom kao indeklinabilni pridjev bičimslz (uz čok-

10 P· Skok: Etimologijski rječnik


bidat bidati se 147 bigla
bičak 146

dokoljenice (Vuk, Hrvatska), 3° gamaše (za- bidati se, -am (od čega) (18. v., kod trojice ati o un pane con un taglio nel mezzo, 3°
stre) »lošeg kroja«, složen sa -suz (v.); -im pisaca J. S. Reljkovića, Kneževića i Pavlino- (lat.) travi congegnate a capra, bigotta (1614.),
mjesto -ma je prema turskom sufiksu -im u padna Bosna, Dalmacija, Sinj i Drniš, Skabr-
nje, Zemunik, bez stopala. Na bječve dolaze vića, Slavonija i Dalmacija) »odbijati se, ukla- 4° carrucola senza girella«.
jardum (v.), dunum ili dulum (v.)j kaldrma (v.). njati se od čega, sebe kriviti, žaliti se prokli-
nazupci)« = beivi f pl. (Makedonija, Galič- Lit.: ARj 1, 288. Skok, Slav. 236. 237.
Lit.: ARj l, 251. 283. GM 35. SEW l, nik, Debar, Drimkol, Bitolj, Prilep, Kruševo, njući svoje djelo«. Odatle bide f (Pavlinović, 241. Hirtz, Amph. 7. Štrekelj, ASPh 14, 517
56. Skok, Slávia 15, 187. Elezović l, 47. 2, Poreč, Mariovo) »1° bijele i crne gaće, 2° hipokoristik tipa Mare) »žensko čeljade koje REW3 1095. DEI 516. 518.
501. Bruckner, ASPh 11, 123-4. Matzenauer, vrsta pantalona, čakšira«, bug. beava, beivi, se bida«. Daničić isključuje ikavizam od bi-
LF 7, 7. Korsch, ASPh 9, 490. Gombocz- jeda jer riječ ne dolazi u istočnom i južnom bigair-hak. prilog (nar. piip.) = bigàj-
bečvišta »Strumpf, Gamasche«. Riječ koja
Melich l, 394. govoru. Taj razlog ne isključuje ikavizam u ri hâk (Bosna) »na pravdi boga, nepravedno«.
je u 15. v. bila poznata i na srpskom dvoru, Turcizam arapskog podrijetla iz oblasti pri-
danas je raširena na južnoslavenskom po- Slavoniji i Dalmaciji. Berneker navodi bijèdati
bičje n »sita, juncus L., scirpus L.«. Ne zna u značenju »beschuldigen«, od čega bi moglo ložnih umetaka, kao đoja (v.), dernek (v.),
dručju od Jadrana preko Makedonije do na evet (v,): ar. prijedlog Ы + gairi »bez« i hakk
se gdje se govori ni za što se upotrebljava. bugarski teritorij. Čini se da je prvobitno biti bidati se kao ikavizam, ali to može birti
Postoji još deminutiv bikica f »luzula DC«. štamparska greška mjesto bijèditi. U stcslav. »pravda« (v.), prilog bigaiiihakkin.
značenje bilo ono koje se danas govori u Ma-
Tu riječ piše Schlosser sa ie, što Daničić drži kedoniji »nogavica, odjeća za nogu«. To je postoji obida »unrichtige Beschuldigung«, obi- Lit.: ARj l, 288. 3, 533. Skok, Slávia 15.
greškom, isto tako piše i bieka »luzula DC«, děti »beleidigen« < ob-vidëti (v.). Ako je 187.
značenje suženo na čarape (upor. slično su-
a Daničić i to proglašuje greškom. Ni ovdje živanje naziva hlače »pantale« prema calzetta prefiks o- ispao kao u buliti < obuliti (v.), bîgar, gen. -gra m = bigor (Makedonija)
se ne zna za pravi narodni izgovor. Postoji »čarapa«). Tu riječ potiskuju na istoku i za- onda je od obida moglo nastati bidati se na »siga (Srbija), sedra, bijela zemlja ka' usirena
još bikovina f »viburnum«. Kako bukovina (v.) padu kasniji nazivi, turcizmi: čarape, salvare, osnovi deprefiksacije. Daničićevo izvođenje (Pavlinović)«. Također toponim i hidronim:
ima također značenje »viburnum lantaną, Čakšire, i na zapadu italijanizam kalcete. Me- od muslimanske vjerske riječi ar. beddu'a potok Bigar kod sela Sige (Srbija), studenac
salix vitellina«, a ovo je prilično evidentna taforički se upotrebljava deminutiv bječvica »kletva« nije moguće ni fonetski ni seman- Bigor blizu Decana (14. v.), Bigre (valjda ak.
izvedenica od bak »bik« (znači, dakle, »bikova »Geschühe des Beizvogels«. Na -ar < -anus tički. pl.), selo zabilježeno u spomenicima. Pridjev
biljka«), moglo bi biti da i bičje kao poimeni- bičvar (Pavlinović), toponim Bečváři (Srbija, Lit.: ARj l, 288. 291. SEW l, 54. bigren, obrazovan s pomoću -en (v.), potvrđen
čeni pridjev na -ji ima isto značenje. Ali dok Čačak). Daničić je tražio romansko vrelo, ali je samo u toponomastici: Bigrenac, gen. -пса
se ne dobiju određeniji podaci o tome u ka- ga nije našao u tal. pezzola, picciolo i mlet. biflati impf, (na- pf., hrvatski đački žar- (Srbija), potpk koji utječe u Mlavu više sela
kvoj vezi stoje ove biljke s bikom, ne može se picolo »nožica«, koje tal. riječi nisu djelomice gon) »bubati, učiti što napamet slabo razu- Ribara, Btgrenica f (14. v.), selo kod Ćuprije
ništa izvjesno kazati o postanju. Svakako je ni dobro navedene, a misli se zacijelo picciuolo mjevši«. Germanizam đačkog podrijetla (büffeln (Srbija). Riječ se nalazi još u bug. · arb. bigorr
krivo izvođenje Daničićevo od stvnjem. Ы- »gambo di frutta« < kslat. pedalus »mala noga«. od Büffel < bubalus »bivol«, v.). Odatle izve- »porozni laki vapnenac«, a = o upućuje na
nuz, od srvnjem. Binz, nvnjem. Binse »sita«, jer Matzenauer pomišlja na tursko vrelo; na denice na -ant (v.): biflănt m »bubant«, gdje a. S obzirom na geografsku raširenost (Srbija,
ne odgovara fonetici. pača »eine Art Waden- oder Fussbekleidung«, je sufiks iz đačkog latinskog govora. Bugarska, Makedonija i Arbanija) riječ je pred-
Lit.: ARj l, 282. 300. Šulek, Im. 14. 15. što je fonetski i morfološki jednako nemoguće slavenska, možda iliro-tračka, iz oblasti naziva
526. 552. Machek, ČSR 274. 277. Skok, Lit.: ARj 7, 207.
kao i Daničićevo mišljenje. Mladenov pomišlja za kamenje (kao karpa, v.).
ČMF 6, 41. na vezu sa benevreci (v.), ali ni to nije moguće.
biga f (Hvar) »1° svežanj, snop (biga obruča), Lit.: ARj l, 288. GM 36. Mladenov 28.
Po mojem mišljenju bječva je leksički ostatak
bičkāš, gen. -asa m (Vuk, Vojvodina) »ra- iz balkanskog latiniteta, upor. pridjev na -eus 2° toponim (Sipan)« = biga (kruha, Milna, bigät m (Veli Otok, Božava, Molat) »sca-
zuzdano muško čeljade«. Madžarizam, možda vitteus »ad vittam pertinens«, zatim vittea Brač), 3° struca kruha, dugi komad kruha rafaggio, bigatto, žohar«. Od tal. deminutiva
turskog podrijetla (izvedenica bicskás »lupež« od viltà > rum. bată »Band«, meglenski beta većinom kod kuće pečen«. Arb. bige f ima na -atto: bigatto »baco da seta«, od drugog
od bicska l v. bičkija / »džepni nožić«), »Strumpfband«. Glede pridjevskih izvedenica također raznolika značenja »1° Zweig,'kleiner sloga lat. bombyx, gen. -yeis. Od iste riječi
nalazi se još u rum. bicikaş. na -eus v. bič i večica. Za izvođenje s pomoću Ast, Stengel, bei Hochzeitgebrauchen auf- s lat. nenaglašenim sufiksom -ulus > tal. -οίο
-eus upor. lat. vīteus od vītis. Istarski Rumunji gepflanzte Stange, 2° um ein Stöckchen ge-
Lit.: ARj l, 283. Gombocz-Melich l, 395. hígul m (Rab) = pl. biguli (Božava) < mlet.
posudiše băţva, pl. băţve, băţvi. Betacizam bundener Blumenstrauss, 3° eine Art Schleu- bigoli »spaghetti«.
bičva f, običnije f. pl. bičve (Marulić, Rab, je potvrđen i u rumunjskom. Grupa ti > č der, die in einem oben gespaltenen Stöckchen
besteht«. Ovamo ide možda (kao deminutiv) Lit.: Cronia, ID 6. Kušar, Rad 118, 19.
Vrgada, Potomje, Lumbarda, Skabrnje, Ze- je kao u račun, palača. Dočetak -va je po й- DEI 517.
deklinaciji, kao u bačva < *buttia. bigica (Podsused): pepeljuga (zmija) ima na-
munik, Biograd n/m, Korčula, Mune u Is-
tri, Hrvati u južnoj Italiji, zapadna Bosna, prvo na gornjoj čeljusti bigicu kakti puran, bigla f, stsrp. u primjtru: da іть nêstb gra-
Lit.: ARj \, 376. Mladenov 28. Doric 15. »Schnauzenhorn der Sandviper«. Taj je demi-
Sanski Most, Grahovo, Livno, Glamoč, Sinj, Polenaković, REB 2, 235-237. REW3 9404. dozidanija ni bigle. Daničić veli da se ta služba
Skok, ČMF 2, 34-37. Isti, ZRPh 36, 641- nutiv daleko od jadranske zone. Zbog toga zvala i gradobljudenije »čuvanje grada, stra-
Drniš) = bičve (Novljanski blagdanar, 1506)
= bîcva (Molat) = (jekavski) bječve (Vuk, 646. Matzenauer, LF 7, 7. Рщсагіи § 114. nije izvjesno da li je romanizam. Na tal. de- žarerije na gradskim zidovima«. Postoji također
143. Gerov l, 40. Hirtz, Aves 15. Kušar, minutivni sufiks -otta bigota f (Biograd n/m) toponim: Bygla pored Bigla »Straža, u Sve-
Gornje primorje, Hrvatska, 15. v., Boka, Do-
NVj 3, 325. Ribarić, SDZb 9, 41. Jurišić, »(pomorski termin) okruglo drvo za provlače- toj Gori, mjesto u Zaglavatoj«. Riječ je post-
brota, Prčanj, Krivošije, Dubrovnik, Cavtat),
NVj 45, 174. nje konopa na sartijama«, s deminutivom na verbal od ngr. βιγλάω, βι,γλίζω < lat.
deminutiv na -ica bječvica (Nalješković) »1°
-tea bìgotica (ibidem). Na -ovica Bîgoica f vigilare »stražiti, budan biti«. Upada u oči
ženska i muška čarapa, kàlceta (Korčula, više
bidat m (u narodnoj pjesmi, objekt uz (toponim kod Bara u Voluici zajedno s topo- betacizam v > b kao Ber < Βερρόια >
se govori negoli bičve). Stariji ljudi spavaju
pokupiti) = bedat, gen. -a »turski nameti kao nimima Poljica i Gorak). Od langobardske ngr. Veria, tur. Karaferia prema ngr. Vigla
s kapom na glavi koja je napravljena od bičve
desetina, porez na stoku, služba u vojsci, ha- riječi biga koja u mletačkom i u ostalim tali- (Βίγλα). Daničić stavlja ovamo i glagol btgli-
ili kalcete, kalce f pl. (Obrovac), ženske duge rač«. Turcizam arapskoga podrijetla (bid'at).
čarape (kod muškaraca kalcete, koje su kratke, janskim narječjima znači »1° alcune travi al sati, -šém impf. (16. v., dubrovački pisci, su-
Krivošije. Crne bječve zovu se gete), 2° ženske Lit.: ARj l, 288. Elezović l, 36. bordo della nave in coverta, 2° due pani appai- bjekt ptice, čovjek) — (sa gl > 1) biljisati »pje-
148 bijèditi bijèditi 149 bile«
bigla

vati«, od gr. aorista od βιγλίζω i pretpostav- raku s time ide složenica s prefiksom po-: ASPh 30, 293-4 (i Jagićeva kritika, ibidem). bik, gen. bika m (Vuk) »scapus, lukova pro-
pobjeda f »victoria« i denominal odatle po- ASPh 27, 597 (ispravak'breda = bijeda}. Zubatý, rašljika (Srijem), plod tatulin (Lazić, Pančić i
lja semantički razvitak »budan biti > vese- Slávia 6, br. 1. Boišacq3 755. Hirt, РВВ
liti se > pjevati«. S obzirom na rum. priveghi- bijediti, -lm pf. Ovaj semantički raskorak objaš- botaničari)«. Madžarizam lokalne aree (bök
23, 331. Matzenauer, LF 7, 20. И, 337-8. »bodlja« = bük »bosti«, biked-bökõd}. Glas
toare »slavuj« od glagola priveghia »čuvati njava se historijom riječi. Prvobitno je značenje Moskovljević, NJ l, 81. Slawski 32. Maretić,
mrtvoga« < per + vigilare < per-vigila- glagola bijèditi bilo »siliti«. Bida je značila u i nije posve jasan.
Savj. İ 60.
toria (se. avis) može se i dopustiti takav sem- stcslav. ανάγκη. Apstraktum obrazovan s po- Lit.: ARj l, 300. Gombocz-Melich l, 519.
antički razvitak. Bigla bi prema tome bio lek- moću sufiksa -ba bedbba 'f značio je »prisilan bijes m (12. v., Vuk) = fejest (Bela, Voltidija,
rad na manastirskim dobrima« (upor. pečalba). bika f (Vuk, bosanske varoši) »majka«.
sički ostatak iz balkanskog latiriiteta. Italija- analogicko -t prema pridjevu o-bijèstan, koji
Pridjev odatle obrazovan s pomoću -Ijiv : bed- Akcenat je hipokoristički; u rumunjskom
nizam je veo, gen. -i (rod nepoznat, Budva) je nastao iz f bijesna prema tipu vlastan m:
liv (17. v.) »importunus«. U Kosmetu bedosat, s vokalom jery bica istog značenja. Daničić
u rečenicama: idemo na veo /oćeš ti na veo, vlasna f, ali može biti i prema obijest i hiper-
-dšem impf, očuvalo je još nešto od tog zna- označuje postanje tamnim, što je ispravno,
koje se govori kad se ide čuvati mrtvaca; veo korektno prema dalm. -os < -ost) = bis (ikav-
čenja: »zlo raditi, raditi bez volje, po nevolji«. ali pomišlja bez potrebe na tur. bik »gospodar«.
je od tal. veglia, postverbal od vegliare »custo- ski, ŽK) = bês, pi. bêsovi (Kosmet) »Г de-
dire« = sttal. vegghiare, preko stmlet. veja Glede glagolskog sufiksa v. glagola na -osati. mon, tabu za vrag, đavo, danas_ nije općenito Lit.: ARj l, 300. Tiktin 183.
< vigilare. Sa j govori se zvejàrîn, gen. -ina Današnje značenje bijeda »nevolja« razvilo značenje, nego u narječjima (ZK, Kosmet), bìlah (crnogorska nar. pj.), obično u vezi
m (Dubrovnik, Cavtat) = zvejàrîn (Božava) se prema tome iz srednjovjekovnog »prisilnog 2° rabies, furor, violentia, ardor«. Odatle: vallah-i-bilah, u varijantama vala-i-bila, va-
»budilica« od mlet. zveğarin (ğ < j"), izvede- nevoljničkog rada«. Današnje općenito zna- pridjev na -ьп (v.): bijesan, na -ovski (v.) bje- laj-i-bila, valaj bilaj, halaj bilaj u nar. pjesmama;
nica na složen sufiks -arìus + deminutiv -ino. čenje kauzativuma bijèditi »nepravedno optu- sovskī (13. i 14. v.) »daemonicus«, složen prema odatle i sam prvi dio vàlaj i vala kod pravo-
Upor. slov. bilja (Gorenjsko) = bila = vilja živati« razvilo se naprotiv iz sudskoga govora: sintagmi koga bijes (= vrag) muči: bjesomu- slavaca na Kordunu = valăji biljăji (Kosmet),
pored vila (Notranjsko) »1° Totenamt, 2° vi- »siliti na sudu« > »nepravedno optuživati«. čan (Vuk), samo jedanput bjest (16. v.) iz odatle prvi dio vala = vala za pojačanje tvrđe-
giliae (= bdenije kod pravoslavaca), 3° Ostern- U Kosmetu je semantički ostatak tome u slo- bijestan s ispuštanjem pridjevskog sufiksa nja ili odricanja, u varijantama vălaa, valaa,
abend« < furl, vilié < crkvenolat. vigilia. ženici s prefiksom za-: zabedit, zabêdim pf. -ьп. Pridjev bijesan poimeničen je sa -oca (v.) vāļāji pored valăji; u jugozapadnim kraje-
»izazvati svađu«, odatle radna imenica zabed- bjesnoća f (Šulek) »njeka gljiva«, sa -oca =
Miklósié ima vilija kao hrv. zajedno sa slov. vima vala pored vala, vàlaa, vàlaj pored va-
vele. nik »koji traži svađu«, zabedmče, gen. -četa, ota = ost = ilo: bjesnoća f (Vuk) = bjesnòta laj bilaj i tako mi dina. Sa gledišta našeg je-
zabedôvat, -ujem »dosađivati«. Značenje slo- = bjesnost = bjesnilo n, sa -jak: bišnjak (Košta)
Lit.: ARj l, 288. Hirtz, Aves 12. 14. Pleter- zika to su uzvici koji odgovaraju našemu
šnik l, 26. 2, 796. Šturm, ČSJK 6, 77. Miklósié ženice pobjeda f »victoria« stoji također u vezi »luđak«; impf, denominali: od bijes bjesôvati, bogme i odatle bogmati se za pojačanje vjero-
392. Můrko, WuS 2, 139. Cronia, ID 6, s prvobitnim »siliti«, samo izrazuje to prema od bijesan bjesnovati (13. v.), od bjest bjesto- jatnosti tvrdnje. Taj turcizam arapskoga pod-
122. REW3 9326. Tiktin 1264. Prati 1032. prefiksu po- kao rezultat sile. Kako je glagol vati (17. v.); na -éti bjesnjeti, bjesnīm impf. rijetla nastade iz muslimanske arapske za-
bio sudski i vojnički termin, posudiše ga Ru- »furerei«. Termin iz praslavenskoga paganiz- kletve vallah-i-billan »boga mi«, ve + allah
bigûnac, gen. -unca та. (Marina kod Tro- munji s prefiksima o- i po-: obidi, -ui, -dnui ma, demonsko božanstvo istog ranga kao »boga mi«. Proširio se iz govora muslimana
gira, Hvar, Brač, gen. pi. bigûnciK) = bigunac »nekome nepravdu činiti, jadikovati nad ne- Gorgone (ježibaba = baba jaga), pod uplivom i u govoru kršćana. Nalazi se i u bug. ЫЩ}-
(Perast, Potomje, Račišće) »vijedro, hektoli- čim«, odatle rum. postverbal obidă f »nepravda, kršćanstva postao tabu za vrag u našim na- jaha, vallati, vallaha billjaha.
tar«. Od mlet. bigonzo (14. v.), bigonzus (1251.) jadikovanje« (г za -k je pravilno u nenaglaše- rječjima, kao i u češkom i poljskom, -k je
< vlat. *bicongius, složenica od bi = »dva« nom slogu). Mjesto i nalazi se « u rum. pobedi Lit.: ARj l, 301. Elezović ï, 45. 71. BI
nastalo iz ie. diftonga ai, kako se vidi iz lit. 2, 695. Mladenov 29. 57.
(kao bicornis, bidem itd.) i congius »mjera za »pobijediti«. Arbanasi u Skadru imaju od bi- baisa »strah« < ie. baid-s-ä, lit. pridjeva bai-
tekućine«. Kako g < c nije nastao sonorizi- jediti svoj pasiv beditem »silim se > svikavam sus »strašan, užasan«, sve izvedenice od os- bile1 = bîlem(i} (Kosmet) = biUsi(m}
ranjem okluziva među samoglasnicima, bi- se«, također prema prvobitnom značenju. nove glagola baidyti »plašiti«. Riječ je balto- (Bosna, Banja Luka) prilog »čak, štaviše«.
gunac može biti posuđenica iz dalmatorom- Bijeda i bijèditi sveslavenske su riječi iz pra- slavenska. Ie. korijen bhai- »bojati se« nalazi Turcizam iz oblasti umetnutih priloga u sla-
anskoga. slavenskoga doba. U baltičkoj grupi nema re- se u slavenskom još u bojati se (v.), bojazan venski govor (bile »même, čak, iako«), nalazi
Lit.: Hraste, Rad 272, 24. REW* 1083. fleksa za bijèditi, dok su u ostalim ie. brojni, (v.). Slavenski je semantički specijalitet da je se i u bug. bile bilja »dori, daže« i arb. bile
DEI 518. kao u gotskom (baidjan »siliti« prema heidan riječ iz prajezika očuvala demonološko zna- »wenigstens«. Dodano -ѕг je posesivni sufiks
»čekati«), gr. πείθω »uvjeravam«, lat. fides, čenje, što se u litavskom ne vidi. za 3. 1. kao u bile-si-n-ce, а -от je kao u ba-
bijèditi, bljeđim impf. (Vuk) danas općenito arb. be »zakletva« itd. Glagol je indoevropski rem (v.).
Lit.: ARj l, 299. 389. 390. Elezović l, 43.
»nepravedno optuživati«. To je značenje vid- i bio je izraz suđenja i vojevanja, φ je nastalo Miklošič 12. Bruckner 26. KZ 43, 318. WP Lit.: Elezović l, 45. Skok, Slávia 15, 187.
ljivo još u složenici s prefiksom o- (v.) obijè- iz ie. diftonga ai. Od novijih naših riječi ide 2, 125. 186. Mladenov 35. Budimir, JF 6, Mladenov 29. GM 36. Deny § 437.
diti, òbijedìm pf., objeđivati, objedujem impf, ovamo ubijèditi pf., ubjeđenje n., koje je rusi- 166-9. Bulat, JF 4, '104-5. 5, 130-142.
i u postverbalu objeda f. Bijeda f, od koje je zam, ali pokazuje isti semantički razvitak Boisacq3 782. Slawski 33. Iljinski, RFV bile2 nije samostalna riječ nego stoji u vezi
kauzativum bijèditi, ne stoji u današnjem je- kao gr. πείθω. Zatim složenica bezbjedan 65, 212. i si. Brugmann l2, 724. 725. 808. šile - bile. Toj složenici je teško odrediti ka-
ziku u semantičkoj vezi s glagolom i ne znači pored posuđenice siguran (v.), također bug. KVĞ 232. Horák, ASPh 12, 298. Ulaszyn, tegoriju, da li je imenica, neodređena zamje-
»nepravedna optužba«, nego »nevolja (v.)«, s bezbéden i odatle apstraktum bèzbjednost f = MPKJ 5, 261-311. nica ili prilog. Dolazi najprije u zagoneci:
kojom se riječi upotrebljava u amplifikaciji: sigurnost i denominai obezbijéditi »osigurati«, I na putu mu sîle-bîle. Šile-bile boga mole.
bijeda i nevolja. U Kosmetu beda, gen. bedé danas u čestoj upotrebi. bijo (Hektorović), pridjev u izrazu ki (— Odgonetljaj: krmača s prascima. Složenica bi
znači »zlo, napast« i eufemizam je za »đavo«. Isus) da svitlost biju v uzi (štampano bijum se mogla prevesti »tako nešto«. U Kosmetu
Lit.: ARj l, 265. 290. 376. 8, 367. 369. uši), iskonstruiran od Daničića i identificiran
Odatle pridjev na -ьп: bijedan »jadan«, u od- Miklošič 12. SEW l, 50. Bruckner 24. KZ je sîle-bîle u rečenici: poče tu Sîle-bîle, n istom
ređenom vidu bední (Kosmet) »nesretni«, poi- 46, 231. Elezović l, 36. 184. 2, 84. GM 30. s tal. bigio < srlat. bysiuslbi-, prôv. fes »pepe- značenju. Ta se rečenica govori kad se hoće
meničen sa -ik, -ica bijednik m prema bijed- Mladenov 20. Rozwadowski, RSI 2,1 05-7. ljaste boje«. da predstavi kako je netko pokušavao riječima
nica f »jadnik, jadnica«. U semantičkom rasko- Ljapunov, IzvORJAS 26, 31—42. Šuman> Lit.: ARj l, 299. REW3 3873. DEI 516. da izbjegne učiniti ono što se želi. Taj turci-
150 biljeg bimbaša 151 binjak
bile2

zam, koji nije potvrđen u drugim balkanskim ljenje« te radna imenica beležar m (Kosmet) bimbaša m (Vuk) = bimbaša (Kosmet) poimeničen lat. pridjev bīmus (upor. prefiks
jezicima, nastao je od tur. priloga demonstra- »majstor koji cijepi djecu protiv boginja«; 3° »major, komandant bataljona«. U Vukovo doba Ы- »dva«) »dvogodišnji« u ž. r., proširen de-
tiva načina şöyle böyle »ni bien ni mal«. na -iti: bilježiti, -lm (13. v.) = beležiti (Srbija) i Srbi obnašaju tu čast, ne samo Osmanlije, minutivnim sufiksom -ьс > -ec (upor. junac
= beUžit, -im (Kosmet) »kalemiti majom pro- upor. bimbaša Milenko. Odatle pridjev na -in: rn prema junica f). U drugom značenju može
Lit.: ARj l, 301. Elezovic 1, 45. Deny § bimbašin, na -inski: bimbašinski (pretpostavlja biti domaća izvedenica od bîncati se impf.
323. 344. tiv boginja«; pf. od preflksalne složenice (o-)
nastade obiljeg m, obilježje n = obeležje, obi- oblik bimbašija kao u bug.), na -ifa': bīnbaškī; (slov., ŽK) »natjeravati se«. Promjena m > с
bilie f (Dalmacija) u primjerima: čeljade Iježa f, obilježak m, i Šulekov neologizam i apstraktum na -stvo za oznaku časti bimbaštvo. nastala je pred suglasnicima u kosim pade-
lipe bilici, dva brata iste bilici. Značenje je bbilješka f »Markierpflock« i pridjev obilježan, Turcizam osmanlijskog podrijetla (složenica od žima. Upor. obratno Samac pored šanac
zaista obličje. Pavlinović potvrđuje iz dalma- impf, obilježavati, obilježavam (18. v.) = bin »tisuća« i bas(i), v. baša), nalazi se i u < njem. Schanze (v.). Druga je latinska izve-
tinskog govora (Podgora) impf, blíčiti, bh'čím obeležavati pored obilježivati, -ujem (18. v.); bug. binbašija i cine. bimbaş. Prvi je dio broj- denica bini »po dva« u bîna f (Rab) »nekakav
»similem esse«: Komu bliči ovo ditei Taj je 4° na -ovati: biljegovati, -ujem (Stulić), 'danas nik bin, još u prilogu binde bir (Kosmet) »vrlo hljepčić što se prepolavlja« < mlet. bina (1319.),
glagol nastao kao biknuti ispadanjem samo- općenito. rijetko«, upravo »od tisuće jedno«, i u izvede- furi, bine »piccia di pani«.
glasa o- u prefiksu ob- (v.). Imenica bilie f < nici na -luk : Mnlbk. m (Kosmet) »boca od 2 Lit.: Pleteršnik l, 26. Kušar, Rad 118,
Značenje denominala u Kosmetu i Pivi —
*blič mogla je nastati na isti način. Umetnuto i po oke zapremnine, upravo od tisuću drama 19. REW3 1107. DEI 522.
Drobnjaku »cijepiti« zasebno je i može biti
i je zacijelo prema bilig »biljeg« (v.). Daniči- težine«.
vrlo staro. Razvilo se iz tjelesnih znakova.
ćevo izvođenje iz tur. biliş »poznanstvo« od Lit.: ARj l, 312. Mladenov 29. Elezović l, bingulja f (18. v., Šulek) »biljka mercurialis«.
Riječ se nalazi još u slovenskom i bugarskom
bilmek »znati« ne zadovoljava ni fonetski ni 45. 2, 500. Pascu 2, 112. Ne zna se gdje se govori. Šulek je identificira
(belgija, beleg, beleza), dakle u svim južnosla-
semantički ni morfološki. Tur. š ne prelazi bimber, epiteton ornans u Vukovoj nar. sa Bingelkraut. Prema tome je postala od
venskim jezicima, a od sjevernih samo u rus-
u č. Naša z'-deklinacija ne sadrži turcjzama. pjesmi l, 150 kao indeklinabilni pridjev u Bingel. Upor. još bìndoli m pi. (Kosmet)
kom. Rumunji posudiše vjerojatno od đačkih
Lit.: ARj l, 302. Slavena beleag, а Madžari od panonskih bélyeg, bimber-grožde pored grožđe bimberovo u Vuk »ime nekakvog baštenskog cvijeća«.
Arbanasi od južnih Slavena belek -gu; svi u l, 286. Značenje se na ta dva mjesta ne raza- Lit.: ARj 1, 312. Elezović l, 45. Weigand-
bilikum m (krv.-ka j k., Parčić) »tazza del
istom slavenskom značenju. Ikavski oblik bi- bira. Upor. bimbiriče n u nar. pjesmi u Kos- -Hirt 1, 241. Šulek, Im. 16.
benvenuto«, birlik pored običnijeg bilik (Crm-
ljeg, kod štokavaca općenit, osim na istoku, metu gdje znači »nekakav cvijet«. Daničić se
nica, umetnuto r kao škurdela < škudela
u Srbiji kod ekavaca i u Kosmetu, gdje se kao obično upušta u etimologijsku kombina- binija f (Vuk) »dovratak, prečka na vratima«.
»zdjela«, v.) »velika flaša«. Od srvnjem. slo-
govori beleška f, nastao je iz pred palata- ciju, premda riječ inače nije potvrđena u na- Turcizam (bini), nalazi se i u bug. binija.
ženice willekommen »dobro došao« > tal. belli-
lom kao u prije i u ekavskim krajevima dì rodnom govoru i premda značenje ostaje Lit.: ARj l, 313. Mladenov 29.
cane »sorta di bicchiere«.
je < kbde je. Najstariji je oblik stcslav. oe/egs. sasvim neodređeno i nakon upoređenja s ri-
Lit.: Parčić 23. Miletu, SDZb 9, 392. ječju u Kosmetu. On misli da bi epiteton
REW3 9538 b. DEI 480. Prati 121. Femininum biljega je postverbal od biljegati. binjāk, gen. -âka m (Vuk, nar. pj.) »jahaći
Oba jata očuvana su u Crnoj Gori: bjeljeg. mogao biti biber (v.), s umetnutim m, jer da konj«. Odatle radna imenica na -džija blnja-
bilja f (Vuk, dubrovački pisci, Mikalja, Budući da se riječ ne nalazi u sjeverozapad- je to grožđe sitno i nalik na biber. džija m (Vuk, nar. pj.) = binjedžija = bi-
Stulić, 17. v.jbugarštice, Poljica) »l°kao brvno, nim slavenskim jezicima, ne može se staviti Lit.: ARj l, 312. Hirtz, Aves 11. nedžija (Kosmet) »1° konjanik, dobar jahač,
gredica« = (lj > j) bíja (Korčula, Smokvica) u praslavensko doba. Kao posuđenica nastala 2° jahaći konj«. Turcizam osmanlijskog pod-
bina f (Vuk) = bina (Kosmet) »aedificium«.
»2° debeli komad drva (obično borovine) do u avarsko doba, potječe iz sjevernoturskoga: rijetla (pridjev binek »prikladan za jahanje«;
Turcizam arapskoga podrijetla (bina »građe-
l m dužine koji se stavlja jednim krajem na mongolski balga, ujgurski belkii »signum, ves- sufiks -ek kao u jatak (v.), batak (v.), kačak
vina, japija, građenje«), nalazi se u svim bal-
ognjište«. Deminutiv na -ica bilica (Smokvica) tigium«, znak koji su po svoj prilici nomadski (v.), ulček (v.), bičak (v.), dernek (v.), sandžak
kanskim jezicima (bug., arb. bina, čine. binae)
= (stezanjem iji > i) bica (Čilipi) »kladica«. Avari davali Slavenima da bi ih prepoznali. (v.), kolak (v.); nalazi se u arb. binjak i bug.
u istom značenju.
Od gal. *bilia (upór. ir. bile »panj«), srlat. Njihov izgovor je bio vjerojatno *bälägu, su- binek »Reitpferd«, u cine. binec »konj za samar,
billia (12. v.) »panj«, sačuvano u sjevernotal. Lit.: ARj l, 312. GM 36. Mladenov 29.
deći po slav. belegъ. Osnova se ove stare posu- jahanje«. Turski sufiks -ek bio je zamijenjen
Elezović 2, 500. Pascu 2, 112.
narječjima i u fr. jeziku. denice nalazi i u južnoturskom ili osmanlij- našim -jak. Turska radna imenica binici »ja-
Lit.: ARj l, 311. REW3 1104. DEI 517. skom glagolu bilmek »znati«, koji se nalazi binda f »povezača« (17. v., Radovčić 433: hač«, koja je izvedena od bini »konj dresiran
u negativnom obliku u imenici bilmez m (Mo- one binde ali pećine'}, binda (Perast) »naziv za za jahanje«, gdje je dočetno -i sufiks kao u
biljeg m (14. v., Vuk) = biljega f (14. v., star, Bosna) »neznalica«, nadalje u frazi na- odijelo i obuću«. Od tal. benda, srlat. binda japija (v.), kapija (v.), bi4sija (v.), komšija (v.),
Vuk) = belêga (Kosmet) = bjeljeg (Crna rodne pripovijetke caldano ni čajdano, ni bil- gotskog podrijetla (upor. nvnjem. binden). bila je kod nas i u Bugara reformirana u bi-
Gora, Vuk) »1° signum, znak; tjelesna oznaka, mezi bilmedžano. Daničić tumači prvi dio te Upor. francusku izvedenicu bandoulière (od nekci (binedžija). Binek se nalazi još u slo-
grb, marka, slika, vinjeta, etiketa«, 2° terminus teško razumljive rečenice sa tur. bilmez »lud«, deminutiva banderau) > tal. bandoliera preko ženici binjaktaš m (Vuk), izmijenjenoj u bi-
(vrlo staro značenje), meta (Kosmet). Odatle: »koji ne zna«, a drugi kao sastavljen od tur. njemačkoga izgovora pantaler m = (sa meta- njektaš — binjektaš (Kosmet) = binjekteš
deminutivi: 1° na -ьс: bilježac, 2° na -bko: bilmez i ar. džahit »lud«. Rečenica ostaje ipak tezom) pantarela (15. v.) »kājas«. Složenica
i skraćenoj u bintjaš (nekoliko puta i prevedeno
Uližak (Kašić), 3° na -ika: bilješka f (Vuk) da se objasni. Izgleda kao igra riječi. Sa ti- banda/его (Božava, haplologija -da di > da)
u drugom dijelu: privodi ih /se. konje/ bi-
= beleška (Srbija) i 4° na -ić bilježić; pridjevi pom turskih imenica bilmez upor. utanmaz »palo di ferro con cui si sbanda p. e. la nave
njeku kamenu = binjektu kamenu). Drugi je
1° na -ъп: bilježan »insignis«, poimeničen sa (Kosmet) »bestidnik«. quando è a terra«.
dio složenice tur. tas, »kamen«. Binjektaš (ta-
-iça: bilježnica f, radna imenica na -ik: biljež- Lit.: ARj 1, 312. 9, 618. Cronia, ID 6.
Lit.: ARj l, 302. 304-308. 389. 8, 354-5. kođer bug.) znači »kamen sa kojega se konji
nik m; 2° na -iv: bilježiv; 3° na -it: bilježit; Skok, У IČ 2, 7-8. Isti, Slávia 15, 187. Ele- DEI 425. 484. REW3 1110.
uzjahuju« (tur. binektaşı).
denominali 1° na -ati: biligati (Dalmacija; Pav- zović l, 38-9. 2, 398. Gombocz-Melich l, bînec, gen. -nea m (slov.) »1° odraslo dvo-
linović)^0 na -eti: bilježati, -am (Piva—Drob- Lit.: ARj l, 313. Elezović l, 46. 2, 500.
351. GM 32. Mladenov 27 i RES l, 46-47. Ijetno jagnje (upor. onukle), 2° übermütiger Mladenov 29. Doric 15. GM 37. Pascu 2,
njak) »cijepiti, pelcovati«, odatle bilježanica f SEW \, 55. Miklósié 12. Matzenauer, LF 7, Bursche«. Prvo značenje je od furl, bime,
21. Lokotsch 395. 112. Deny § 869.
»na ruci znak cijepljenja« i bilježenja n »cijep-
bîo (bîjel) 152 bio (bijel) bio (bijel) 153 bio (bijel)

bio ili bijel m, bijela f, bijelo n »albus«, i poslije u prezimenima na -ič, -ović Bijelio, bijele zemlje, i, u religioznoj terminologiji, -ig: bèljîg, gen. -iga (Srbija, ekavski) »quercus
sveslavenski pridjev iz praslavenskog doba. Belošević. Pored toga u Kosmetu dolazi i u isto što i bijela nedjelja«', bélvica f od osnove sessiliflora«, v. bjel.
Kako pokazuju nazivi slavenskih božanstava turskom apsolutnom superlativu bëm beo m, belv- kao goavica (v.) »vrst pastrve u Ohrid- -ačina: bjelačina (nar. pj., Bogišić) »bjelača,
Beibog i Črnbog, pridjev je pripadao i sla- bem bela -o »sasvim bijel« prema tur. bem skom jezeru« = bélavica na drugim mjestima gunjina«.
venskoj mitologiji. Supstantiviran je kao fe- beyaz istog značenja. Upor. gòzgo (Bosna, Mr- u Makedoniji = beovica f »abramis ballerus -ać: bilač (Jukić) »vojnik s bijelim remenom
mininum samo u bêla f (Kosmet) »bijela = konjić-Grad) »posve go«. Još treba spomenuti Cuv.« = kesega (v.). preko prsiju)«, v. bjelaš.
srebrna medžedija (turski novac)« i blažena u Kosmetu balkanizam sas beo obras da bôgda, -ika: bjelika f »1° alburnum, v. bSlj, 2° zova -ãk; bjèlãk, gen. bjelaka m »njeka vinova loza
belą f (Šulek) »biljka matricaria L.« Značaj- što odgovara arb. faqë bardhë = tur. yuziak (Dalmacija; Pavlinović)«. jedna bijela, draga crna grožđa«,
nije je poimeničenje bjel m, gen. bjèla (Vuk) = już akliģi. Kako Rumunji i Arbanasi imaju -iga: heliga, belliga f (kajkavska riječ) »njeka -yo: bjèlijafí>r bijela pogača, 2° njeka pšenica«.
»quercus sessiliflora«. Može dobiti prefiks na-: svoje pridjeve za bijelu boju, prvi lat. albus šljiva«. -ijanka: bjelijanka (Uzice) »njekakva kraška«.
nabijel,-a (Lika) »bjeličast, bjelkast«. Ovaj pri- > rum. alb, drugi iliro-tračku riječ barth, -j: bijelj m = bilj = belj (Kosmet) »bijelo -ovina: bjelikovina f »zovina«.
djev nalazi se i u baltičkoj grupi s tom razli- nije slavenski pridjev posuđivan na Balkanu. ćebe«, odatle deminutiv na -ac: blljăc, gen. -ikar: bélikor (Belostenac, kajk. uz trava)
kom da se slavensko jat osniva na ie. *e, а Jedino je vjerojatno kod Rumunja došlo do bttjca (ŽK); bêlj m »alburnum« = bjelika (v.) »cacalia«.
baltički refleksi na prijevoju ō odnosno α od unakrštavanja slavenskog pridjeva s iliro- Augmentativ na -ina: bjeljina (Vuk); -ūja: bjelīlja f (Vuk) »žena ili djevojka koja
ie. korijena bhê-, odnosno bhō-jbhā-, koji je -tračkim bal- istoga značenja, i to u bălan -(j)âvka: biljâvka f (Smokvica, Korčula) »kao bijeli platno«.
značio »svijetliti se«. Sveslav. Ьёіъ po korijenu »svijetao, blond« < Ьеіапъ (upor. prezime bijele tačke u moru, u stvari pjeskovito bi- -(j)ara: bjelara f (Vuk), v. bjelilja.
odgovara lit. boluoti — balti »bijeliti se«, bal- Belan, Bjelanović), upor. za sufiks -апъ u rum. jelo morsko dno«; bjelavka f »bijela krava«. -(jarica: bjeljarica f (Vuk), v. bjelilja.
tas, balas »bijel«, lot. bals »blijed«. Prema tome plăvan, mur gan; u deminutivnim pridjevima -(j')ava: bujává f (Vodice, Istra) »bjelanjak«; -ina: bjelina f (Vuk, 16. v.) »1° bijela boja,
i slavensko i baltičko značenje bijele boje, bălăior, bălăcel, bălănuţ, zatim u vezi sa laiu: također, u istom značenju, biljăvina; bjeluva 2° nekakva jabuka«, bilína f (ŽK) »bijelo gro-
kao i njemačko weiss »albus«, razvilo se iz »svjet- bălaiu. Ako sam pridjev nije bio posuđivan, f (Stulić) »bijela krava«. žđe«.
losti, sjaja«. To primarno značenje svjetlosti vidjet će se da su bile posuđivane imeničke -avina: bjelavina »u moru malo plitko mjesto -inica: bjelinica f »vinova loza bijela grožđa«.
još se očuvalo u izrazu bijeli svijet (također i glagolske izvedenice koje su od njega postale. gdje se more bijeli od pijeska« (upor. biljâvka). -inja: bilinja (18. v., Lika) »bjeloća«.
Kosmet) za tuđinu, koju znamo samo po svjet- Izvedenice s pridjevskim sufiksima rijetke -na: biòna f (Vuk) < *ЬёІъпа= bělma (Cres) -ilo: bjelilo n, v. tjeloća.
losti, zatim pridjev bjelodan i odatle objelo- su: sa -jav: bjeljav (Stulić) »albidus«, sa -ast, »bijelo na oku« < stcslav. Ьеіыпо', odatle bi- -ov: bjèlov, gen. -ova (Vuk) »canis albus« =
daniti (upor. i polj. biały dzień »jasan dan«). -kasi samo u izvedenicama od bjeluša i bjelica onica f (Šulek) »papaver argemone« belôv (Kosmet), odatle pridjev bjelòvljev.
Kako bijela boja u onomasiologiji ima izvan- (v. niže) : bjelušast »subalbus«, bjeličast (Vuk) -ota: bilota m »bijeli vo« (v. niže bikuša), bjè- -uče (upravo -utce) belúce (istočni govor, Srbija),
redno veliku ulogu, nije čudo što je bijel jedna = bjelkast i od sintagme bijelih obrva: bje- lota f. isto što biljak = beljak (Belostenac) = be-
od najbrojnije zastupljenih osnova u hrv.-srp. lòbrvast, sa -ovit bjelòvit (16. v.); sa -ьп samo -oca: bjeloća f (16. v., leksikografi). lanek = biljance = beljance = bjelanjak.
jeziku. Zbog toga je praslav. pridjev očuvan u sintagmi od bijele kore (v. niže): bjelokoran. -uš: biljuš m »asparagus acutifolius L.«. -(f)ug> -uëa '· bjelūg m (Vuk) = bjèluga f (Vuk)
u hrv.-srp. u veoma brojnim poimeničenjima I to je sve. Svi se ti izvedeni pridjevi danas -uša: bjeluša f (Lika) »1° bijela kokoš, 2° njeka »bijela krmača«, odatle pridjev na -ov: bjělu-
stvorenim s pomoću sufiksa koje ćemo nabrojiti ne upotrebljavaju. Daleko bolje zastupljena su vinova loza bijelog grožđa (Šulek)«, biluša gov; bjeljùga f »bijela svinja«, beljuga (Kos-
alfabetskim redom, u složenim pridjevima i poimeničenja: f (Vodice, Istra) »bijela ovca koja nema crne met) »vrst korova«.
imenicama, koje ćemo tipove na isti način -(a)c: bêlac, gen. belca m (Kosmet), v. belance; tačke na glavi«; ovamo ide možda i bikuša f -ulja: bjelulja f »bijela krava«.
prikazati, i u denominalima na -etil-iti, -osati, bjèlac, -Ica m (Bosna) »poluhajduk«, belăc »l"bijela ovca, 2° ženska koja se miluje« (Dal-
jednostavnima i složenima s prefiksima i -ušika: bjelušika f »njeka biljka«.
samo u izrazu samnlti na belăc (ŽK). macija, Pavlinović), upor. arb. beïkë »Art
odatle stvorenima deverbalnim imenicama. Po- -(j)ača: belaca f »rakija«, u šatrovačkom zi- Lamm mit weissem Gesicht«, u cine. oi beci -usina: bjelušina f (Vuk, Lika) »marrubium
red toga i u toponomastici zastupljen je ovaj darskom govoru u Siriniću i Kosmetu, bje- »bjelkaste ovce«. Etimologija od bikuša nije candidissimum«.
pridjev, najprije u starom i novom određe- lač(a) »ptica garzetta garzetta« = birlica (r izvjesna, jer može da stoji u vezi sa uzvikom -uška: beluška f »vodena zmija«, danas pod
nom, vidu: Bjelaj (kotar Bosanski Petrovac) nejasno); biljača f »vestis muliebris genus« = bik kojim se vabe ovce. uplivom srednjoškolskih prirodoslovaca slo-
= Belaj = Bilaj, Belej, Beli, Bela, Belo u ženica bjelouška.
bjelača f »crno žensko odijelo koje se nosi -utak: belutak m (Srijem) »riblja trava« = kok
sva tri roda, kojima se podrazumijevaju ra- -ač: bjeljač, gen. -ača (16. v.), v. bjelar.
zimi preko košulje (Cilipi)«, značajno zbog (u Dalmaciji, < coccole di levante) = bjelutak
zne toponomastičke imenice (kao grad, mje- promjene boje — bjelača (Hercegovina, Crna (Vuk) »kvarc«.
sto, pećina = peć); u neodređenom vidu Ъеіъ -ar: bjèljãr (Dubrovnik) »što bijeli«.
Gora) »bijela muška suknena haljina s ruka- -uška: biljuška f (Vodice, Istra) »1° visibaba,
-evina: bèljevina f (Srbija, »njekakva rađena
s toponomastičkom imenicom kao drugim ele- vima«, belaca (Šulek) »l ° bukva, 2° bijela kr- 2° njeka vinova loza bijelog grožđa«.
mentom složenjce (tip Beograd) = Biograd zemlja koja se razlikuje od krčevine«; također
mača, 3° bijelo rublje«. -zna: bilizma = bilizha — bilišnja (Brač)
= Belgrad (Hrv. primorje), također u loka- toponim.
-ance: belânce, gen. -ânceta (Kosmet) = bje- »riba lichia, tal. la lizza«. Upor. toponim Be-
tivu (tip u Beligradu 1561. Šaf. pam. 79 za lezna kod Kanjiže u Madžarskoj. -ić: beljić m (Istra, nar. pj.) »vrsta biljke«.
Beograd). Taj tip bio je raširen već u prvo lance (Vuk).
-eć: bilei m (Stulić, Šulek) »chrysanthemum, -as: bjelaš m »1° bijeli konj, 2° morski rak -ka: bijelka f = belka (Kosmet) »bijelakokoš«.
doba doseljenja (upór. Belgrad na Tilmentu koji se zove lap (v.), 3° isto što bilaćv.
calendula arvensis L., officinalis«. -ojka: belôjka f (Kosmet) »stabljika konoplje«.
u Furlandiji, Berat = gr. Vilardi u Arba- -čiča: bjelčica f »gljiva koja raste na bukovu
-anjak: bjelanjak, gen. -anjka. Složeni pridjevi sa bijel u prvom dijelu jesu
niji, Bălgrad u Erdelju, danas Alba Julia = -će: biòce n = b'dce (Peć) »bjelance«. panju«. od dva tipa: 1° u složenici stvorenoj od sin-
madž. Gyula-Fehérvar). I u antroponimiji ima -ica: bilica f »chrysanthemum«, bilica f (ŽK) -esina: belesina f (Šulek) »càlamagrostis epi- tagme drugi dio od imenice postaje pridjev:
běh veliku ulogu. Dolazi najprije u dvočlanim »bijela šljiva«, bjelica f (Vuk) »naziv raznih geois«. bjelodan od sintagme na bijelu danu, odatle
starim slavenskim imenima: Bjeloslav i u plodova, kao što su pšenica, jabuka, trešnja, -ičica: biličica f »1° šljiva (Hrvatska), 2° smokva prilog bjelodano i bjelodan m i denominal ob-
odatle stvorenim hipokoristicima tipa Bjeloš šljiva, kruška, smokva, maslina; životinja; (Dalmacija)«. jelodaniti', bjelogrli »u koga je bijelo grlo«;
bio (bijel) bio (bijel) 155 birt
Ыо (bijel) 154
3
IF 32, 243. Boisacq 1013-4. Bertoldi, BSLP vakát (Kosmet), od bir-vakta, »nekada«, u
bjeločano (< na bijele oči} prilog »javno, očito«, beliti posudiše Rumunji: beli »skinuti kožu«.
30, 170. sl. Slawski 31. Hraste, JF 6, 211. Bosni s postpozicijom -ile: bir vakitte u istom
bjelokos (Stulić, nar. pj., upor. prezime Bje- Taj denominal može dobiti 1° prefiks iz-: Prusík, KZ 35, 600. značenju; 4° Kr-zeman (Kosmet) »odvajkada«
lokost f), bjelolik (Vuk) = belolik (Kosmet), izbijèliti, Izbijelîm (se) pf. (Vuk), koji postoji 1
bîr m (Vuk, 13. v.) »župnikov dohodak«, = bìr zèman m (Bukovica), od bir-zemdna
bjelonog, bjelovlas, odatle poimeničenįe bje- i sa inkoativnim -ê-ti: izbijèljeti, izbijèlîm (18.
također slov. bîr »oprema« i bug. bir s izvede- (Kačić, Lika) < tur. bir zeman; 5° Kr taman
lovlasac; 2° u drugom tipu imenička složenica v., Vuk); 2° o-: obijeliti (18. v.) pf. prema
nicama na -ija i -ka: birija, birka »porez«. (Kosmet) »ujedanput« (v. tamam); 6° bîrda
dobiva -ъп: bjelokostan (17. v.), bjelokoran. I objeljivati impf.; obeltt (Kosmet) s objektom
Odatle denominal obíriti se, оЬгггт se (Vuk) (Kosmet) »više nikada«, u bug. birda(há)
imeničke složenice sa bijel kao prvim elemen- obraz »osvijetliti obraz«, obíliti (Vodice, Istra),
»dobiti bir«. Stari madžarizam staroturskoga (v. daha). U bug. ima također priloga sa
tom pokazuju više vrsta. Pored tipa koji je obíliti (ŽK), odatle postverbal obila f (Vodice,
podrijetla bér, nalazi se samo u južnoslaven- bir: bir tjurlju »edin vid«, bire bir »na ednoto
poimeničen složeni pridjev (bilorêpa) postoje Istra) »smok«, obel, gen. -í f (Istra) »začin«,
skim jezicima. Ista riječ u osmanlijskom glasi edno«.· Od bir posuđen je i redni broj birindi
još dva: prvi se tip razvio iz kvalifikativnih kolektivum obelinje n (kajkavski) = obelek,
vermek »dati«, upor. ališ-veriš. Izvođenje od (Bosna) = birindii(~-ajduk, Kosmet) pored
sintagmi u genitivu; to, biva često poimeni- obelki m pl. »putamentum, ono što otpada
postverbala (Ыгъ od impf, birati) nije vjerojatno birindzi. Odatle po svoj prilici naziv bajoslovne
čenjem: ptica bijela·repa > bilorêpa, bjeloguz kad se što objeljuje, npr. krumpir«; obela f
jer taj glagol ne dolazi u upotrebi kod sabira- ptice pjevice u hrv. nar. pjesmama (siva)
(Srbija) »ono zlo zbog kojega čovjek prije reda
m, bjeloguza f »vrsta ptice«, biobradac, gen.
nja podavki. Postoji još mladi madžarizam berenđuša f.
-obraća (Kavanjin), ovamo ide i bjelènguza f obijeli«; 3° prefiks na-: nabijeliti (Vuk), »uči-
niti što bijelim; 4° pod-. Od glagola podbijè- izveden od iste osnove s pomoću madžarskog Lit.: ARj l, 321. 322. Mladenov 29. Skok,
»njeka riba morska« sa zamjenom o > en Slávia 15, 187. 188. Elezović l, 46. 2, 500.
liti, podbijelfm koji je potvrđen u značenju sufiksa za radne imenice -os: béres »mercena-
valjda zbog pejorativnosti; beleusna f »sulu- Hirtz, Aves 11, 431. ZbNŽ 20, 51.
dasto čeljade muško ili žensko«, bjelobrada ţ »podguliti drvo, ozdo zabijeliti« nastao je post- rius, conductor« > birus m (kajkavski madža-
(Šulek) »helichrysum stoechas«, bjelòbor »pi- verbal podbjel m = podbijelj — podbio, gen. rizam, Belostenec, Jambrešić, ŽK) »govedar bira f (Dubrovnik, Cavtat, Božava, Dal-
podbjela m, podbjelica f, podbelec (kajkavski) (v.), čoban«. macija uopće) »pivo«. Od talijanskog germa-
nus silvestris«, bjelodulija (Šulek) f »hyacinthus
orientalis«, bjelòglavica f »dorycnium Tourn.«, »tussilago farfara, kopitnjak«. Tu riječ posudiše Lit.: ARj l, 320. Gombocz-Melich l, 360. nizma birra < njem. Bier.
bjelograb »carpinus betulus«, bjelogrlka f, bjè- i Rumunji: podbeal (Moldavija) u istom zna- bîr 2 m (Zore) »morska riba cipo, gen. cipala Lit.: Cronia, ID 6. DEI 528. REW3 1089.
čenju; 5° prefiks raž- razbilit pf. (mast, že-
lojabuka f (Šumadija) »njekakva jabuka«, (v.) < cephalus«. Nije određeno gdje se govori. biran, bírna -o, pridjev (16. i 17. v.,
bjelojug m (Dubrovnik) »južni vjetar bez kiše«, ljezo, ŽK) »rastopiti mast, užariti željezo« = Svakako je to južna Dalmacija, odakle je Zore
razbijeliti (ŽU), također slovenski, prema impf. Marulić, Zoranie, Baraković) »vješt«, obrazo-
bjelòkapac, gen. -pea (Lika) »susnježica«, bje- crpio svoje ribarske termine. Odatle je možda van s pomoću sufiksa -ъп od osnove koja se
razbjeljívati, razbjeljujem; 6° prefiks u-: ubel'it,
lòkorac, gen. -orca (Vuk) »nož bijelih kora«, i izvedenica na -(a)c birač, gen. bîrca m (18. nalazi u impf, birati (16. v., Vuk, Vetranie)
ubêlim pf. (Kosmet = objekt duvar) = ubijè-
bjelokost, gen. -i »slonova kost«, bjêlolist m v., Zore) »njekakav morski rak«, druga morska s objektom konja (nar. pj., Petranović, Pavli-
»filago, verbascum thapsus« = beloperka, bje- liti, ubijelīm; 7° za-: zabêliti > zabijeliti, za- životinja. Postanje nepoznato. Potrebna su nova
bijelim (Vuk) »zabilježiti, ostrugavši koru nović, Dalmacija, Lika) »kušati, poznavati, obu-
lònoga (Vuk) = belonoga (Kosmet) »1° žensko obavještenja. čavati«. U toj je osnovi ť nastalo od jery < ie.
čeljade, 2° saponaria officinalis«, bjelošljivača drveća da bi se označio zabran«, odatle stari
postverbal zabel m (Dušanov zakonik) »šuma, Lit.: ARj l, 321. и (rus. - cslav. byrati »lutati«, u oba lužičko-srp.
f »rakija od bjelošljive«, bjelotrn m »echinops«,
zabran«: žabe pored zăbel, gen. gabela i zâbela, jezika byrąs, -ać »bacati«). Jery stoji u prijevoju
bilotrna f »astragalus creticus«; beloljmac, gen. bîr3, turski brojnik, u nas se ne mijenja.
zăbelj, zâbelja (sve Kosmet) »zabran«. Tu sta- sa u < ie. ou ili au: buriti se impf, »ljutiti se«,
-încă m (Kosmet) »čovjek koji nosi bijele ha- U pripovijedanju upotrebljava se zajedno s
rosrpsku riječ posudiše Arbanasi zabél-i »šu- odatle hipokoristik buro m »iracundus«. Ista
ljine« (stezanje oha > o). Jedan se tip razvio brojnikom ići (v.). Kao prilog znači u narodnoj
ma«, no nju ne posudiše Rumunji, koji za se osnova u prijevojnom štěpenu u nalazi u
napuštanjem sintagme slaganja i taj je vrlo pjesmi »odjedanput, istom«. I kao veznik do-
ovaj pojam imaju slavizam branişte »zabran«. bura (v.), burkati (uz-), burljati (v.) kao i u
bogat: bijela šljiva > bjelošljiva (Rudnik) = lazi u narodnoj pjesmi, opetujući se u drugoj
Od izvedenih glagola treba istaknuti bjelà- ništičnom prijevojnom štěpenu brkati (po-). Ie.
bilôšljiva f (Travnik) = belošliva (Kosmet), rečenici u značenju »čim-odmah«. Kao ime-
osnova bhur-jbhur- »bijesniti urlajući, zaduha-
bjelogorica (Šulek, I860., prema crnogorica, sati se (Vuk) pored bilaksati, -sam se (Dalma- nica govori se u rečenici: ni bin duga ni bir
cija, Pavlinović). Umetnuti sufiks izgleda jući se« jest prastara onomatopeja. Daničićevo
kalk od njem. Schwarzwald), bjelòlipa (Srbija). gotovine (Bosna). Kao prvi član složenice u
kao da je nastao.prema malaksati(v.). Možda izvođenje od ie. bhur- »vrtjeti se« ispravno
U drugom imeničkom tipu pridjev je zadržao izvedenici na -ica: birkatica f (Srbija) »zid
ide ovamo i bikoliti, -lm impf. (Dalmacija) je doduše što se tiče korijena, ali taj korijen
sintaktičku samostalnost slaganja. Taj je tip koji nije deblji od jedne cigle«, »kuća na jedan
»adulări«, od *beHk-ol-iti > *bilkoliti (s disi- ne znači »vrtjeti se«. Međutim njegovo upo-
malobrojan: beo mlak, gen. béloga mlaka m boj (Bosna)«, kao turcizam (< bir + kát).
milacijom l-l > 0-1). Daničić misli da je u ređenje s lat. versaţus od versare (odatle intern,
(Kosmet, Ludoviće) »vrsta hrastova drveta«, U Gospiću, kad djeca skaču jedna preko
vezi s objekoliti. pridjev verziran), kao i s njem. erfahren od
bijela nedjelja f u religioznoj terminologiji, bi- drugih, ili u igri na prste, govori se: bír tópus
fahren dobro tumači semantičko značenje pri-
jeli bor m »pinus silvestris«, bijeli grab »carpi- Lit.: ARj l, 218. 230. 234. 301-302. bîr mamuš andšáis, što nitko ne razumije. U
313-318. 295. 378. 380. 381. 385. 388. 389. 300. djeva koje se osniva na zakonu rezultata.
nus betulus«, bélovo drvo (Kosmet) »vrsta hra- izvedenici na -luk: bug. birlik = rum. ber-
sta«, beli svet (Kosmet) »mnoštvo«, odatle pri- 4, 133. 7, 208. 8, 369. 324. 10, 217. Miklošič lic »as u igri karata«. Veoma se upotrebljava Lit.: ARj l, 103. 191. SEW l, 102. 103.
djev belosvecki (Kosmet), běli trn m. Ovamo 12. SEW l, 55. Trautmann 29. Bruckner 24. u priloškoj funkciji: 1° birdem, prilog (nar. 108. WP 2, 191.
WP 2, 123 i 276. Mladenov 54. Dukat, NJ bïrt m (Vuk) = bert (ŽK) »krčmar«. Odatle
ide i naziv Bijeli Hrvati, koji Porfirogenet 3
4, 136-9. REW 1099. Рщсагіи 198. Matze- P). l, 410, Petranović 2, 361) »odmah, odje-
ima u obliku Βελοχρωβάτοι, zacijelo prema nauer, LF 7,7. 21. Tentor, JF 5, 203. Troja- danput, odjedared«. To je turcizam (birden, kod kajkavaca i štokavaca sa -ija birtija f (što-
pridjevskoj složenici *belohrìvatbskb. nović, JF 5, 224. Nehring, ASPh 25, 66-74. ablativ od brojnika hir »jedan«) iz oblasti pri- kavski krajevi) = bertlja (ŽK) »krčma«. Ra-
SEZb 35, 240. 13, 189. Elezović 1, 38. 39. loga, potvrđen samo u nas, i to ne u živom dna imenica se tvori i pomoću -āš: birtās m
Od denominala najvažniji je kauzativum i 42. 184, 2, 302. 499. GM 479. 31. 482. 283. narodnom govoru. Dočetno -m mjesto -n je = bertas (ŽK) prema birtašica f = bertašlca
faktitivum na -i-ti: bijeliti impf, »činiti bije- Hirtz, Amph. 5. 7. Aves 14. SDZb 9, 132. kao u bedem. U grupi priloških turcizama (ŽK) = bêrtinja (ŽK) »krčmar m prema krč-
lim«, btlit (Brusje) »ginuti od bolesti ili gladi, Godin 389. Tiktin 1198. Mažuranu 1627. u vezi s ovim brojnikom ide 2° bîr-băs (Kosmet) marica f«. Odatle pridjev na -ski birtaški i
propadati u tijelu«; bíliti (ŽK) »1° krečiti kuću, Jireček, Staat und Gesellschaft 2, 22. Skok, »upravo«, od tur. bir başına »lično«, 3° bir denominal birtdšiti, birtāšīm impf, »baviti se
2° strugali krumpire, kolje, 3° topiti mast«; Term. 51. 52. 101. Persson, IF 26, 61. Hirt,
156 biser biser 157 bistar
bírt

-ъп: biršažan (penez), odatle radna imenica smet), na -äst: biserast, na -ov: biser ov, na -ski', suđeno slov. škof, .gen. škófa (nad-), škoflja,
krčmarskim poslom«. Mjesto birtija govori
se novija posuđenica Krcauz m »krčma«. Od na -ik: blršažnik »globar«. Birov i biršag po- biserskï, epitet na -li bisèrli (nar. pj. ~ sač- (metafora) škof ica — škufica »kleine Münze«;
njem. Wirt, Wirtin (> bêrtinja ţ, njemački suđivani su na dva naša različita terena. U bage, đerdani, kruna, sedlo, đevojka), deminu- šhof je potvrđeno i za Istru (škof porečki, 13.
sufiks -in kroatiziran prema gospodínja, ŽK), Srijemu je posuđen madžarski particip bír- tiv na -če, -četa u metaforickom značenju: v.). Internacionalne su riječi episkopat, gen.
ható »što se može nositi«, ali je ispušten par- btserče, -četa n (Vuk) »drago momče« (nar. -ata (18. v.), pridjev na -alis episkopalan,
Wirtshaus. Sufiks -ija došao preko ošiarija <
tal. osteria. Nejasan je prijelaz i > e u bert, ticipski sufiks -o: b'irvati m. pl. »dvije jake pj.), denominai obìseriti, -lm pf. (Stulić); pri- episkopalna (npr. crkva). Mletački je italija-
upór. bêrmati. U Slavoniji je posuđena Ы- oble grede povrh osovine za bačve, sklanje«. djev obiseran (brada) u slavonskoj narodnoj nizam veskovad (Rab) »biskupska palača«. Kako
šokterica-ΐ .< Wirtschafterin. Lit.: ARj l, 323. 8, 357. Gombocz-Melich pjesmi je od sintagme od bisera. Nalazi se još dokazuju neki toponimi kao Biskupije i pis-
l, 408. u bug. i stčeš. i polj. (15. v.) te arb. bisher u kop u dečanskoj hrisovulji, posuđenica iz latin-
Lit.: ARj l, 323. 337. Jagić, ASPh 8, istom značenju. Postanja je arapskoga (busr, skoga bila je raširena i na istoku, što je kasnije
318. busra > tur. biisre). To je stari arabizam kao potisnuto od grecizma episkop m (1349, arci-),
bisáci, gen. -akā m. pl. (16. v., Dubrovča-
bîrmanac, gen. -anca m (Vuk) »čovjek ni). Nalješković ima odatle sing. bisak, koji mogoriš (v.). Posrednici su bili ili Turko-ta- danas samo kod pravoslavaca, dok je u 18. v.
uzet u vojnike«, izvedenica od prošlog pasiv- teško da je postojao u narodu, jer bisaci idu tari, ili rani arapski trgovci po slavenskim bilo tako'i kod pisaca katolika, pridjevi epi-
nog participa od blrmati, -ãtn (Reljković) u predmete koji imaju dva dijela (ali je potvr- zemljama. skopov, èpiskopski, deminutiv episkopac, gen.-lica
impf, »vrbovati«. Taj glagol imaju Beloste- đen pl. f. bisake), a ti se izražavaju uvijek Lit.: ARj l, 324. 8, 357. SEW l, 58. GM (jedna potvrda), episkopstvo (jedna potvrda)
nac i Voltidi u obliku b rmati. Glede ir-er u pluralu; primjeri: gaće, kliješta, škare, pan- 38. Mladenov 30. RES l, 45. Elezović l, = episkup (17. v.) = jepiskop (Dušanov za-
upor. birt i bert (v.). Kao vrbovati Daničić tale. Bisãk, gen. -aka je potvrđeno kao to- 46. Vasmer, ZSPh 5, 136. Lohmann, KZ konik), jepiskopija, jepiskopstvo, = jepiskup
izvodi i birmati = bermati od njem. werben, ponim. Deminutiv ima na -бс: bisačci, gen. 58, 207. Slawski 34. (1269) s istim izvedenicama. Iz madžarskoga
To bi moglo biti, samo ako bi se uzela disi- bisāčacā. Rašireniji je oblik sa g mjesto k: je eršek m (Vitezović), odatle eršekija = jer-
biserka f (tajni jezik, argot Sirinićkih zi-
milacija b-b > b-m, koja je nastala u našem Bisãg, gen. -ága samo kao toponim, inače pl. šek aliti arkibiskup < érsëk < njem. Erzbischof.
dara, Šar-planina) »'crkva«. Očito je da je od
obliku onim časom kada je w dalo b kao u m. i f. : bisazi, gen. -aga, sa deminutivom Lit.: ARj l, 103. 106. 107. 109. 327. 337.
rum. biserică »crkva« < lat. basilica.
birtlbert. na -ica: bisažice f (17. v.). Upor. bug. bisagi. 3, 31. 4, 589. 601. 603. 9, 878. 10, 850. 11,
Bisage, gen. bisaga pl. f. (15. v., Vuk, narodna Lit.: Trojanović, JF 5, 223. REW3 972. 352. Kušar, Rad 118, 20. Pleteršnik l, 27.
Lit.: ARf l, 238. 323.
pjesma) = bisăge (Kućište, Brač, ŽK); sing. 94. 629. 634. Stojanović, Sporn. 3, 6. REW3
biskup m (13. v., arci-, arhi- — \rh > 2880. Gombocz-Melich 2, 24. Gauthiot, BSL
bírka f (Vuk, Bačka) »njeka oyca«. Znače- Bisaga samo toponim (otočić u Kornatu).
r j ari- = arki-, prevedeno danas u nad-, 16, CLXIII. Janko, Slov. studie Vajsovi
nje je doduše neodređeno, ali je area određena. Na -iti prebisažiti (Bistrac, Hrvatska) »nepunu
pra- kod Kavanjina, Šuleka i Pavlinovića), 1948, 182-188 (cf JF 18, 297). RES 25,
Zbog toga se može upoređivati s madž. birka. vreću objesiti preko ramena u obliku bisaga 195. Joki, Unt. 22. GM 458. Titz (v. ZSPh
pridjevi na -j biskupalj (16—18. v. poimeničen
Ali riječ se nalazi i u češkom i ukrajinskom (vreća je prebisaźena)«. Upor. slov. bisaga 13, 417.). Miklošič 13. SEW l, 58. Holub-
kao neutrum u toponimu Biskupije, 14. v.,
te u slovenskom birka »eine graue Geiss«. = bésaga, bisagăr, bisažnik. Od latinske slo- Kopečný 69. Vasmer, GL 57. Mladenov 162.
oko Požarevca) i dr. — biskupov, biskupski,
Sufiks je bez sumnje -bka kao u patka i već ženice bisaccium, od bis »dva puta« i saccus
biskupaljski (Budinić), apstraktum na -ija,
iz toga razloga ne može biti madžarskoga pod- s nenaglašenim sufiksom -ium (v. *intersellium bìsta ha (Krasie, ŽK) »uzvik kojim se konji
također toponim Biskupija (Knin, Škaljari, tjeraju kad zapnu«. Upor. gijo, dijo. Izvođenje
rijetla. U ukrajinskom i ruskom postoji uzvik > antrešelj). Time put nije u cijelosti objaš-
Stoliv), na lat. -atus > -at biskupat (16. v.), od bav.-njem. winstar »na lijevo« ne odgovara
bir bir kojim se vabe ovce. Kod nas služi taj njen. Dubrovački oblik niože se objasniti
složenica jerobiskup m (Kavanjin, < ιερός), ni semantički ni fonetski. Primarna kreacija
reduplicirani uzvik za vabljenje curica i gu- sa -cei > c. Oblike sa g tumači Bartoli
femininum navodi Kanižlić biskupadija = bis- uzvika za životinje isključuje posudenice u
saka: bir bir pored biri biri i birke bírke (ovo unakrštenjem sa gr. σάγη. Očekivali bismo
kupovica prema popadija, đakonadija = (sk ovoj lingvističkoj oblasti.
za guske, upor. bil bil za vabljenje pataka). da će se to unakrštenje dati potvrditi u novo-
> šK) biskup (15. v., hrv.-kajk., ŽK) s istom
Upor. biri (Kosmet) »glas kojim se tjera psa«. grčkom. Tu se nalazi samo βισσάκι i u pri- Lit.: Šamšalović, NVj 24, 590.
složenicom i izvedenicama = bîskop (Cres)
Odatle potječe bîrka. jevodu bizantinskom bis — SL δισάκκι oda-
= (s očuvanim p) piskup (arhi-, 13. v.), pi- bistar, bistra, bistro (Vuk), sveslavenski
Lit.: ARj l, 322. Pleteršnik l, 27. Perušek, tle bug. disagi, rum. desagă opet sa g prema
skupija (13. i 14. v.), toponim Piskupova glava, pridjev iz praslavenskoga doba, = bizdar,
ASPh 34, 27. Gombocz, MNy 7, 414-5. < gr. kk. Postoji još prevedenica dvanke.
Piskupo n (selo, Srbija) = piskop (dečanski prema Miklošiču hrvatski = čakavski pridjev
Gombocz-Melich 410. Elezović l, 46. bisaci, bisake, bisage su balkanske riječi latin-
hrisovulj), piskupov, sinonim za vladika. Od s asimilacijom sonoriteta između početnog
skoga podrijetla koje uđoše u balkanske je-
birov, gen. bíróvá m (Vuk, Srbija) »1° op- gr. επίσκοπος (prefiks επί-, σκοπός od gr. i dočetnog sloga (upor. mazga < maska, v.
zike preko bizantinskoga. U zapadnoj Roma-
ćinski starješina (Obradović), 2° sluga općin- σκοπεΐν »gledati«, upravo »nadglednik, nad- i nozdri) »1° brz, 2° jasan«. Prvo značenje
niji nepoznat je maskulinum, poznat je samo
skog starješine = sluga kmetov (Srbija)«. Oda- femininum od n. pi., tal. bissacela, fr. besace.
zornik, nadziratelj, inspektor«) > lat. episcopus, ne postoji više ni u književnom ni u saobra-
tle pridjev na -jev: bírovljev. Značajno je da episcopatus. Zbog ρ > b nije potrebno misliti ćajnom jeziku, nego samo u toponimiji (hid-
Lit.: ARj 1, 324. 9, 437. Miklošič 13. SEW da je od stvnjem. biscop jer kod grčkih be- ronimi) Bistra, Bistrica (i Grčka, Erdelj) i u
se ovaj madžarizam ugrofinskog podrijetla (biro 1, 57. Bruckner 26. Románsky 93. Schuchardt
»sudija«, particip od bir, stmadž. biron »ha- zvučnih suglasnika češće dolazi do sonoriza- apoziciji šljive bistrice »šljive koje brzo dozri-
50. Mladenov 30. REW3 1121. Vasmer, ZSPh
bens, judex«) ne nalazi na hrvatskokajkavskom 5, 289. RSI 3, 262-263. Šturm, ČSJK 6, 65. cije i u romanskim jezicima (upor. i tal. ve- jevaju«. Danas je općenito samo značenje
tlu, gdje je posuđen apstraktum izveden s po- DEI 528. scovo, španj. obispo, fr. boutique, tal. bottega). Isto »jasan«. To se značenje razvilo iz otjecanja
moću -sag (madž. -sag) od iste osnove: biršag, tako nije potrebno mišljenje da je hrv.-kajk. brze vode kao rezultativno. Voda koja brzo
gen. -aga (16. v., ''Belostenac, Jambrešić) biser m (13. v., Vuk) = biser, gen. bisera biskup (Lika) »trtica od pečene ili kuhane ži- otječe postaje jasna, dok je ona koja ima po-
»1° globa, 2° boca ili čaša koja se daje predvod- (Kosmet) »margarita«, instrumental bisrom kod vadi« riječ drugog postanja, kako misli Da- lagan, spori tok mutna. S vode se značenje
nicima svatova, prije nego svatovi dođu u ku- Dalmatina, odakle Daničić rekonstruira no- ničić, od stvnjem. biskaban > nvnjem. be- prenosi metaforickí na svjetlost i na oko (gle-
ću«, odatle denominal biršážiti impf, »globiti« minativ bisar, ali može biti i bisro. Odatle: schaben »oglodati«. To je metafora (sličnost sa danje), pa i na apstraktne predodžbe (bistrina
(o- pf. pored impf, obiršaživatf), pridjev na pridjevi na -ьп'. biseran, biserni = biserni (Ko- biskupskom mitrom). Od stvnjem. biscof je po- u mislima, bistriti pojmove). Pridjev se poime-
158 bíti1 biti1 159 bíti1
bîstar

skih jezika nalazi se još u slovačkom i ukrajin- Imperfekt se tvori također od osnove bhū-, bivati, dobivam, odatle radna imenica dobi-
nicuje sa -(a}c: bistroe, gen. -аса m »1° jaje
skom. Dočetak -a je kao u opravda (v.) i Ki- upor. lit. buvo < *buuāt, ali u slavenskim valac, gen. -aoca m (Vuk), i sa -ja-: dobijali
iz kojega se ništa ne izleže, 2° čovjek skroz
kinda. jezicima je u stcslav. beaše = hrv.-srp. bijaše (17. v.).
pošten«, sa -ić: bistrio, gen. -ića m »čovjek
mjesto u došlo e prema prijevoju es: es (upor. 2° sa iz-: izbiti, izbudem (se) pf., stcslav.
bistar ili lukav«. Pridjevski se apstraktumi Lit.: ARj l, 337. 7, 209. Szarvas, MNy П.
lat. erani). Razlog za tu analogiju je borba i rus. »izbaviti se, osloboditi se, preostati«,
tvore na -ilo: bistrilo n (Baraković), na -ina: Melich, ASPh 34, 552. Gombocz-Melich l,
415. Doric 16. Mažuranu 1316. protiv homonimije. Slavenski paralelni raz- ne govori se ni u književnom ni u saobraćaj-
bistrina, f (Vuk), na -oca = -ota bistroća (Vuk)
vitak sa lit. buvo doveo bi do kolizije s itera- nom govoru. Očuvan je u rum. izbtndi prema
= bistrata f, na -ost: bistrost (17. v.). Deno-
bite f pl. = bitve (Kućište) »(pomorski tivom bývati, o kome niže. Stari crkveno-sla- prez. izbçdo. U rumunjskom je ta složenica
minali: bistriti (iz-, Vuk) impf., izbistravati,
termin) stupić na provi za konop sidra«. Od venski kondicional bim, bis, bi (itd.) očuvao dobila značenje po zakonu rezultata radnje
izbistrãvãm = izbistrívati, -ujem, -ivom; obi-
tal. bitta, od stnord. biti. Prešlo u pomorsku se u čakavskom, a u štokavskom je dobio što se već kod Zoranića vidi: izbi mi se san
striti pf. »učiniti što bistro«; razbistravatì,
terminologiju zapadnih Romana. h mjesto m prema aoristu. Glas i nije u ta »ispunio mi se san«, upor. u rumunjskom,
razbistrãvãm = razbistrivati, -ujem; i je na-
Lit.: DEI 536. REW* 1135. dva oblika nastao od jeryja < ie. u, nego »erfüllen > gewinnen«. Ali rumunjski ide
stalo iz jeryja (stcslav. bystrí, rus. bystryj, polj.
je to prijevojni štěpen i. Aorist be > bje ima još i dalje u razvijanju ovoga semantema:
bystry) < ie. u u korijenu buįbhū »napuhnuti«
bíti1 pf. od ie. vremena, impf. (Vuk) »esse«, svoj samoglas od es ili je ie. buēt. Odatle u »pribaviti sebi zadovoljštinu > osvetiti se«,
koji se raširuje sa / u buljiti (v.), sa s u bah
sadrži osnovu bi-, u kojoj je ť nastalo od jeryja narječjima na Korčuli (Lumbarda): bisem, bi- odatle rum. postverbal izbîndă f »pobjeda, os-
(v.). Na raširenje sa -s (upor. Šved. busa »na-
(stcslav. byti, rus. bytb, polj. być), a ovo iz sel, bišete u značenju »trebati, sollen«: bìSe! veta«. Kako je već naprijed rečeno, i sam
valiti«) nadošao je stari ie. pridjevski sufiks r
ie. u (gr. φύω »stvaram«, odatle physis, odatle to r'eć »trebao si to kazati«. Još postoji ostatak infinitiv ušao je u rumunjski jezik: izbuti
(upor. dobar, mokar). U grupi sr umetnuto
opet ineternac. riječi fizika, fizički, fiskultura; starog optativa budi koji se danas govori za »imati uspjeha, réussir«. Odatle apstraktum
je t kao u oštar (v.). Iz ie. ^Vhus-ro nastade
lat. fu-i, ir. buith < *etm',· kao u slavenskom). imperativ mjesto neka bude u budi bog izbitak, gen. -tka m »suvišak« (cslav. i rus.
bystrb i odatle s nepostojanim a, koje uklanja
Jery se govori i u južnoslavenskom, kako po- s nama, i u disjunktivnoj vezi budi-budi. U te u knjigama pisanima crkvenim jezikom).
suglasničke grupe u dočetku. Kosmetu bud-tud, veznik »premda«: bud
kazuju susačko bujah i rumunjska posudenica Stulić ima, kako veli, iz brevijara pridjev iz-
Lit.: ARj l, 328 i si. 135. 8, 359. Miklošič izbuti »uspjeti« < izbbyti (upor. i ukr. buty), mu ja kazujem, tud on ne sluša. U književnom
27. SEW \, 113. Bruckner 54. KZ 46, 234. bitan »suvišan«. Izbiti je u hrv.-srp. morao
jedini rumunjski glagol slavenskoga podrijetla jeziku, ne u narodskom, upotrebljava se ne- propasti zbog kolizije sa izbiti »izlupati«. Im-
48, 207. Mlađenov 30. WP l, 119. Slawski
koji potječe od slavenskog infinitiva, dok je kadašnji particip prezenta kao veznik uzro- perfektiv odatle obrazovan s pomoću -va glasi :
53. Iljinski, Jagićev zbornik 291 — 8. Matzen-
auer, LF 7, 19. Bezlaj 62-4. svima ostalima izvor slavenska prezentska čnosti budući i u vezi s da (budući da), i kao izbivati, izbivam (Vuk, stcslav. i rus.), usp. i
osnova. U baltičkoj grupi infinitivi lit. buti, pridjev budući, -a, -e »što će doći« u futurskom ne izbivati nikada »biti uvijek«, u Kosmetu
Biševo je treći dalmatinski otok koji ima lot. bût pokrivaju se semantički, fonetski i značenju, kao i budem, odatle apstraktum izbîvăt, -îvam »izlaziti, napuštati, curiti
pridjevski sufiks -ovj-ev u sr. r., nastavljen morfološki potpuno s praslavenskim i svesla- na -ost: budućnost f. (subjekt sud}*,
na predslavensku osnovu. Prvi je Lastovo (v.), venskim *buti. Ie. osnova bheu-jbhu- značila P r e f i k s a l n e s l o ž e n i c e od biti (zbog se- 3° sa po-: pobiti, pobudem »commorari«
gdje je -ovo dodano dalmato-romanskom na- je prvobitno »rasti«. To se značenje očuvalo mantičnog i morfološkog razvitka treba svaku je danas crnogorski provincijalizam. U knji-
zivu otoka Lasta (v.), treći na sjeveru Sušak, u biljka f (Vuk) i bilje n. Iz toga značenja raz- posebice prikazati): ževnom i saobraćajnom jeziku ovaj je složeni
koji se zvao za doba narodne dinastije Sansi- vila su se dva: 1° egzistencija »esse« u konju- glagol potisnut u zaborav zbog homonimičke
1° sa do-: dobiti, dobudem pf. je stara is-
covo (v.). Talijanski Busi sadrži zacijelo gacionom sistemu i u mnogim izvedenicama kolozije sa pobiti, pobijem »mactare«.
pravna konjugacija, danas napuštena u knji-
prvobitni naziv. Dočetno -i je kao u Zuri i prefiksalnim složenicama i 2° boraviti, commo-
ževnom i saobraćajnom jeziku. Upotreblja- 4° sa prě-: prěbytb »zadržavanje, boravak«,
> hrv. Žirje (v.), zacijelo ostatak lat. lokatīva rari, u prefiksalnim složenicama, koje ćemo
vaju je još dubrovački i čakavski pisci; danas postojalo je još u stcslav., u današnjem jeziku
na -i kao u tal. Rimini < lat. Ariminum ili detaljno analizirati. U konjugacionom sistemu
samo dobijem. Da je u južnoslavenskom bio samo iteratív odatle prebivati, prebivam i odatle
Ascoli < lat. Ausculum. Busi je možda (ilir- u prezentu, kada znači »esse«, zamjenjuje ga
općenit oblik dobodc, dokazuje rum. dobindi apstraktum na -aliste: prebivalište.
sko?) lično ime koje je dobro potvrđeno u od najstarijih ie. vremena glagol sasvim druge
»pobijediti«. Arbanasi posudiše infinitivni ob- 5° sa pro- »naprijed«: probiti, pròbudem »us-
Panoniji i u Daciji: Beusas, gen. Beuzant-, osnove es-ls- u svim slavenskim kao i u osta-
lik: dobitun, dobis < *dobitįo »pobjeđujem« pjeti« (Vuk, Primorje i Dubrovčani) pf., da-
Buzetius, Buzetia, u Apuli j i Busią, Busa, na lim ie. jezicima upor. npr. francuski, gdje
i odatle arb. apstraktum na -ia (v. -ija) dobī nas je primorski provincijalizam. Ljubiša
mesapijskim natpisima Basât, Bao^tas. imamo esse i stare. Kada biti tvori svoj prezent,
f »pobjeda« (Gege). Odatle je dalje izvedena piše još probijem. Odatle iterativ prebivati,
on danas glasi budem < stcslav. bçdo ili analo-
Lit.: Skok, Slav. 222. Ribezzo, Onamasti- radna imenica dobitnik m prema dobitnica -vam, koji također nije ušao u književni ni
con s. v. Krähe, Lex. s. v. gickí bùdnèm, Videm, Vidnim (bi- Kosmet,
f (17. v.) »pobjednik, victor«. Apstraktum s u saobraćajni jezik, nego samo apstraktum
Bosna, ì mjesto u iz infinitiva). Taj je nastao
istim sufiksom kao infinitiv dobit, gen. -i odatle na -bko: probitak, gen. -bitka m, i
bitanga f (17. v.) »1° skitnica, potepuh, od osnove bhu- analogickí prema reduplici-
(15. v.) »Erwerb, Gewinn, Sieg«, dalje raši- pridjev na -ьп: probitačan te apstraktum pro-
uvredljiva riječ, 2° sinonim za java = joha ranom prezentu: djedem, dadem, s umetanjem
reno sa -bko: dobitak, gen. dobitka m »korist, bitatnost. I ta je glagolska složenica propala
(v.): kljuse koje se nade u selu, a ne zna se infiksa n (kao lat. frango, tango}. Taj prezent
imanje, stoka«. U tom značenju posudiše zbog homonimičke kolizije sa probiti, probijem
čije je, = skit, skitavac (konj) (Karlovac)«. očuvao se i u. složenicama: dobiti, dobudem,
ovu riječ Rumunji dobitoc »stoka«. Pridjev »pertundo«. Miklošičevo mišljenje da je probi-
Odatle: denominal bitānziti (se) impf. = Ы- ali je danas izmijenjen prema biti »udariti«
na -ъп: dobītan (16. v.); kolektivna riječ do- od tal. profitto > probitak nije potrebno jer
tandžiti se (na-, Lika) »skitati se«. Taj madža- u dobijem. Prvobitni se oblik očuvao u ru-
bica (18. v., Stulić) < dobit + -ъса (sufiks se složenica može dobro protumačiti iz naših
rizam srvnjem. podrijetla (bitang »bez gospo- munjskom dobindi < dobcdo. Kajkavsko bum, prema djeca}, dobića f (16. v., prijelaz iz i- jezičnih sredstava.
dara«, od biutunge »plijen«) nije toliko raširen büš, bü je stvoreno prema znam. U potenci-
deklinacije u a- deklināciju), odatle sa -bko: 6° sa sz-: zbiti se, zbûdë se »dogoditi se«;
na zapadu (Krašić) koliko na istoku, odakle jalnim rečenicama dobio je futursko značenje.
dobićak m; kolektivum dobiće n i pridjev do- odatle iterativ zbivati se, zbîva se »događati
je došao i u bug. bitanka = bitan, s odbaciva- Od infinitivne osnove bhū- > *by- tvori se
bićan nisu ušli u književni jezik. Imperfek- se«. Apstraktum se tvori od prošlog participa
njem -ka, »Taugenichts«, i u rum. bitanglbi- još prošli aktivni particip bio, bila, bilo i izve-
tum se tvori na dva načina: sa -va-: do- aktiva (upor. biljon, biljna »istinit, pravi« od
tong »nezakonito dijete«. Od sjevernih slaven- denice koje će se niže navesti kao bilje n itd.
160 biti1 biti1 161 biti»
biti1

Odatle pridjev na -en: bistven (17. v.) »essen- ekavski), nesam (ekavski, Kosmet) itd. U ča- JF 5, 149. Benveniste, BSL 34, 190. Maretić,
bilj, gen. -i f »istina«) i sufiksa -ja: zbilja f NVj 3, 191. Maretić, Savj. 3. 4. 160. Jagić,
tialis«. Sve te izvedenice su prevedenice od kavskim i kajkavskim narječjima -m u 1. 1.
= zbilja (Hrvatska) »istina«, uzvik »à propos«, Književnik 2, 180. Isti, ASPh 6, 287-8.
essentia < esse »biti«. sing, može ispasti jêsjnís. Duljina e, koja je 2
prilog zbilje, pridjev i prilog na -ski: zbiljski nastala kontrakcijom, našla je odraza u svim Brugmann l , 1006. Music, JF 11, 173-8.
»doista«, prilog nãzbilj (Dubrovnik) »doista« Od prošlog participa aktivnoga Ьуіь > bio Osten-Säcken, IP 33, 268. - za reflekse od
našim narječjima, 3. 1. pl. jesu ne nalazi se u
= nazbilje — nazbilj(d), pridjev nazbiljan izvedenica je dobivena s pomoću sufiksa -го : bilj esse: Miklošič 105. SEW 265. Holub 83. 157.
drugim slavenskim jezicima. On je hrv.-srp. Bruckner 206. 482. Vasmer l, 405. Mladenov
(Stulić). S prefiksom od-: pridjev ozbiljan, m »istina«, koju smo spomenuli pod 6°. Tu
inovacija. U 3. 1. nestb < ne + est > nije, 163. 622. WP l, 160. Schwyzer, IF 27, 295.
negativno neozbiljan, nastao je od sintagme je osnovno značenje biti »esse« očuvano. Kako
ni (ŽK) napušteno je dočetno -st od jest. To Hermann, KZ 47, 155. Boisacq3 226-7.
od zbilje', odatle uozbiljiti se pf. (Stulićeve su je već rečeno, očuvano je i prvobitno značenje
je analogija prema enklitici. Upor. u narječjima Iljinski, ASPh 34, 8-9. Budimir, NJ 2,
kreacije nazbiljstvo n i nazbiljnost f). Upor. »rasti« u kolektivu bilje n (14. v.) i u izvedenici 7-9. Đorđić, NJ 2, 50-3. Märgan, Ny
je (ŽK), koje se može reduplicirati je je kao
još denominai biljèvati, -ujem (16. v.) »vera odatle (na -ika): biljka f (16. v.) »herbą«; 2, 277 — 8. Deismann, Reinhold-Sieberg Fest-
i ni ni. U književnom je jeziku također /2
dicere«, pridjev biljevit (Stulić) »istinit«,- prilog odatle radna imenica biljar m (također topo- schrift l, 299. i sl. Smalek, Eos 31, 447. De-
kada je u vezi s upitnom li (v.). Kako je je
bilj evito ļbilj ovito (Dubrovčani) »certe, vere«. V. nim) prema biljàrica f, pridjevi na -ьп: biljni, brunner, Theol. Blätter 8, 212. i sl. Schmiedel,
i afirmativna čestica (fr. »oui«), može se za-
niže biljka i bilo. Prijedlog s u prilogu zbilja na -ski: bîljskl. Ovamo ide i složenica sv. Jo- ib. 258.(cf. IJb 15, 214). Rozov, Slávia 9,
mijeniti sa da, nu: da li/пи li. Iz crkvenoga 620-1. Kuljbakin, JF 13, 161-2.
može se tumačiti i prijedlogom iz: izbttja van Biljòber te obiljušiti, -ušim pf. »napabirčiti« ,
je jezika particip prezenta spšt- kojim se pre-
= zbilja »à propos«, t j. prilog je nastao od ge- = nabeljušiti/nabi- (Kosmet). Postoji i apstrak- vodi gr. ων = lat. (praeļsens, essentialis, kao
nitivne sintagme i bilja — s bilje (turcizam tum bilina f suvišan školski izraz za biljka. biti2, bijem, impf. (Vuk) »udarati«, u pre-
filozofski termini. Odatle određeni pridjev
dériek, v.) od imenice bilj m »istina«, kako Upor. gr. φυτόν, riječ koja je postala inter- fiksalnim složenicama: iz-, izod-, ispre-, na-,
šušti (Vuk) = süsti (Kosmet) »sinonimi za:
misli Rešetar. Upor. rečenicu: ako si se ti nacionalna. U izvedenicama od istoga parti- nad-, o-, obuz-, od-, pod-, pre-, pri-, pro-,
isti, istovetni, puki, pukahni, pukasti«. Upor.
Sale (< s б šale} ženio, ja sam se zbilje (si bilje cipa očuvano je i značenje »boraviti« u bilo raz-, sa-, spod-, süz-, uz-, z-, za-, zauz-.
got. sunjis = sanskr. satya »istinit«. Odatle se
= zbiljski) udavala. n (Kosmet) »jugum montis, planina, planinski Iterativ se tvori sa -ja: -bijāti koji se govori
izvode apstrakta na -ina suština »sinonim:
7° sa iz- = s- + ne: iznèbiti, iznèbudem vijenac (Vuk), najviši hrbat na krovu od zgrada bitnost«, na -stvo suštastvo. Denominal je samo s prefiksima: iz-, izna, izod-, isporaz-,
se čega pf., stcslav. »izbaviti se > ujedanput (metafora, Kosmet)«, upravo »mjesto gdje prisuštit (Kosmet) »približiti se, primaći tako ispre-, izraz-, izu-, na-, паи-, naz-, nad-, o-,
nestati« (18. v., Dubrovčani) = snèbiti se, stanuju ovce (v. stan u planini)«. To isto zna- da smeta (prezrivo)«. Od participa sçt- u vezi obuz-, od-, po-, pod-, pre-, pri-, priuz-, pro-,
snèbijem se pf. »kao zabuniti se u čudu« prema čenje očuvalo se i u izvedenici na t, ali samo s 3. 1. pl. su participi odsutan i prisutan »sino- raz-, sa-, süz-, u-, uz-, z-, ga-, zauz-. Tvori
impf, iznebívati se, iznèbîvam se (18. v., Du- u toponimiji : Velebit, planina, upravo »veliki nimi: nenazočan, nazočan« i apstrakta na se talcoder i sa -va- u narječjima: izbivati
brovčani) »od čuda se zbuniti«. Odatle u da- pastirski stan«, kajkavski toponim Hudi Bi- -ost i -stvo odsutnost, prisutnost, ođsu(t)stvo (Kavanjin), razbivati, prebivati, razbfvat, -ivam
našnjem jeziku samo snebivati se, snebivam se tek. Ovamo ne ide i denominal obitavati (v. »sinonim: dopust, nestašica«, prìsu(t)stvo'i de- impf. (Kosmet) prema pf. razbit; obivati (sé)
(Sorkočević). Odatle pridjev na -ljiv snebiv- viti) za koji se misli da je rusizam. nominai prisustvovati. To su upravo rusizmi, impf, pored obijati se (Grgur iz Vareša, Ka-
Ijiv. Upor. sneveseliti se. Ovamo ide zacijelo Iterativ od pf. biti tvori se, kako se vidjelo upor. rus. otsustvie. Prema 3. 1. sing, jest stvo- vanjin) — obivāt, -warn »tumarati, tražiti
i Martićev snebljušiti se »uplašiti se«, u kojem kod prefiksalnih složenica, s pomoću -va- : bi- ren je u crkvenom jeziku apstraktum jestbstvo zgodno mjesto za gnijezdo (subj. kokoši)«,
je intenzitet značenja izražen sa. -uš- + -iti vati, bivam (12. v.)· Ta izvedenica ide u bal- (već u Suprasaljskom zborniku: jestbstvo »φύ- pobivat, -ivam (kolje, guvno) (Kosmet), ubivat,
se i s umetnutim lj. toslavensko i praslavensko doba te se tačno σις«) kao prijevod· od gr. ouc7Ía = lat. essen- ubivam (Kosmet) »žuljiti (subjekt jemenije}»;
poklapa s lit. buvóju,, buvoti. U narodnom tia kao filozofski termin, odatle posuđenica upor. i nabivač m »čovjek koji hoće tuđe žene«.
8° sa za-: zabiti, zàbudem je danas bokelj- Iterativ na -va- nije prodro u književni je-
ski provincijalizam; u starom vrbničkom zapisu govoru u Bosni upotrebljava se od tog pra- iz crkvenog jezika jèstastvo m »bivstvo« i dalja
starog iterativa samo 3. 1. sg. prez. biva »na- izvedenica, upravo poimeničeni pridjev na zik, ali mu u narječjima postoje ostaci: ne-
ne zabudemo se napiti', ova složenica danas dobiven duh kod Bunjevaca; čuje se particip
živi samo ti narječjima (zabiti, zabim, ŽK) ime«, što se još raširuje deiksom -karee: bi- -en: jestastven, jestastvenica »prírodopis«, je-
vàkãrcê »to jest, nämlich«. To je danas kao stastveničar. Ovamo ide i određeni pridjev na pasiva: razbiven, ubiven pored ubijen, radna
jer je posve potisnuta u književnom i saobra- imenica ubivalac, apstraktum bivenje = Ы-
ćajnom jeziku od zaboraviti, -lm (v.), čuje prilog koji se umeće. Bella je sam možda stvo- -ъп s prefiksom na- = επί- nasušni (hljeb,
rio filozofski termin biva f »esse«. U Vodicama nema Vuk) kao prevedenica od gr. άρτος επι- jenje i pridjev na -ljiv: razbivljiv.
se i čita samo apstraktum po ť- deklinaciji:
(Istra) bivati impf, znači »ľ postajati, 2° ούσιος = stcslav. 'nasçstbnyj (prema Kulj- Zabilježiti treba neke znatnije semantičke
zabit, gen. -i f »zaborav, samoća« (stcslav.
boraviti«. O kauzativima baviti i batvo vidi bakinu već u Ćirilovu prijevodu). promjene kod prefiksalnih složenica: odbit,
zabytb, Stulić, Banija): u zabiti, odatle prid-
naprijed. Vezanje ie. korijena bhū- i es- u istom ko- odbije (krava tele) (Kosmet); razbiti pf. prema
jev zabitan, -tna (Đordević) »skrovit«.
Glagol biti, kao ići, tvori konjugációm si- njugacionom sistemu nalazi se u baltičkoj impf, razbijati (vunu, pamuk), ubiti pf. prema
Još treba spomenuti apstraktum bít, gen. impf, ubijati »töten«, òbiti, Obijem pf. (Piva-
biti f (16. i 17. v.) »natura«, kao filozofski ter- stem od dva korijena: od by- > bi- < ie. grupi, u irskom, latinskom i u sanskrtu.
'bhu-, koji smo vidjeli u bogatoj ramifikaciji, Lit.: ARj l, 383-8.' 302. 303. 311. 309. -Drobnjak) = obit, obijem (Kosmet) »pretra-
min; odatle pridjev bitan, bitna »praesens, žiti«; iznèbiti, ìznebijem pf. (Vuk, Gospić) »iz-
essentialis, substantialis«, pa bitnost, gen. -i u svim vremenima osim prezenta i participa 335. 342-372. 374. 375. 2, 502. 504. 505.
prezenta, koji se, kako je spomenuto, tvore 508. 3, 914. 12, 245. 4, 135. 260. 261. 7, 769. biti dijete prije vremena, pobaciti« = znê-
prilog bitno »substantialiter« i imenica na -zko: Miklošič 26. SEW l, 79-80. 114. WP 2, biti, znêbin pf. (Vodice) »abortio«; nemam ni
bitak, gen. bitka m (Vetranie, Ranjina) te od ie. korijena es-. Taj varira sa s- u enklitič-
143. Bruckner 51. ASPh 11, 125. Vasmer 159. prebijene pare »nijedan odsječak pare«, jer se
apstraktum na -je: biće n < *bytue (14. v.). nim oblicima. Ovamo bi išao po jednom tu-
BI 2, 439. 833. Trautmann 40-41. Ribarić,3 nekada ţara Vila, sjekla; zbijati šale je bal-
Ne treba da je iz češkoga kao što je složenica mačenju i isti (v.) i prisbiib (v.). Prezent jesam SDZb 9, 132. Elezović l, 63. 45. 2, 3. Boisacq
prema sam, jesi prema si, jest (analogijski kanizam, upor. rum. a bate jocuri.
dobrobit, gen. -i f. S negativnim prefiksom 1028. 1043. GM 36-7. 70. Veselinović, GĞ Prema stcslav. buç, biti samoglas i iz in-
u (v. ubog) ubitak »šteta«, ubitačan, ubitačnost jeste sa e prema -e u kaže, piše, jede itd.) prema 26, 229-38. Joki, Stud. 10. 6-7. NJ 2,
je, jesmo prema smo, jeste prema ste, jesu prema 121. Belić, NJ l, 66. ASPh 26, 126. *TZ 58, finitiva prenesen je i u prezent, ali ima ostataka
je prema Maretiću rusizam. Kao teološki od prezentskog prijevoja u pasivnom parti-
su veže se s negacijom u ne + esmb > nesmí: 208. Murko ASPh 14, 104. 12, 566. Rešetar,
termin stvoren je apstraktum na -stvo: bistvo ASPh 36, 548. Kušar, NVj 3, 336. Bulat, cipu (raz)bjen pored bijen.
n »esse«, koje dobiva v od bivati: bivstvo. nijèsam (jekavski), nisam (ikavski, jekavski i

ü P. Skok: Etimologijski rječnik


2
bít i 162 bíti2 bíti2 163 bitva

Od prefiksalnih složenica posudiše Rumunji Od osnove bi- veoma je stara sveslavenska su značenja: »3° razbijanje zakona (g. 1652, jem, dokončavam«, i kauzativum na -ir- od
izbi < izbiti, răzbi < razbiti s mnogobrojnim izvedenica iz praslavenskoga doba s pomoću slo- Kastav), 4° novo iskrčena zemlja (Riječka osnove aorista bitirdisvam od tur. bitirmek
izvedenicama kao rum. postverbal izbă »uda- ženog sufiksa k+ го > č bič, gen biča. (Vuk, nahija, Crna Gora)«. Odatle pridjev na -ьп: »dovršiti«, u rum. bitirmea f »rekvizicija«, bi-
rac« = izbaiu (Moldavija), izbelişte »mjesto 16. v.), riječ koju potiskuju sinonimni turcizmi razbojan (napad), razbojište n (Vuk), sa -d&ija: tir dişi = beter dişi »rekvirirati«, arb. bitís »do-
gdje se udara«; razbiciu »Durchschlag« itd., korbáč (v.) i kandžija (v.). Tu staru riječ po- razbojdžija. Također toponimi : Razbojina, Raz- vršujem«, cine. bitisire pored bitire »dovršiti«.
Arbanasi razbitis — razbis (Kalabrija) < raz- sudiše Rumunji biciu m = zbiciu (Erdelj) bojna (draga), Razbojno.
Lit.: ARj 1, 372. Mladenov 30. Doric 16
biti, zabis < zabiti. u istom značenju, odatle rum. deminutiv Od ubiti je stari postverbal stcslav. ubojb GM 38. Elezović l, 47. Pascu 2, 113. Maretić,
biciuşca f i denominal biciui < bičovati (17. v.), »ubijstvo«, ūboj, gen. uboja = ūboj, gen. ubôja Savj. 4.
Glagol je sveslavenski, iz praslavenskog kao i Nijemci Peitsche. Odatle bičalje n (Vuk) (Kosmet), odatle radna imenica ubojica m
doba, bez paralela u baltičkoj grupi. Ie. ko- »držalo od biča« sa sufiksom -alo + -je', de- bitkavac, gen. bitkavca m (Bela, Stulić)
i izvedenica na -stvo ubojstvo na zapadu, za
rijen bhi- nalazi se još u keltskim narječjima, nominali: bičati (17. v.), s prefiksom iz-, = što Vuk upotrebljava ubijca > ubica i ubistvo, = bitkavica f (Konavli, Vodopić) »ptica, vrsta
u armenskom, grčkom i germanskom. Izve- bičiti, bičovati '= izbičevati, deminutiv bička- zebe, fringilla coelebs L«. Izvedenica na -av
dok je ubojica m Vuku »koji se dobro bori«;
denice od praslav. korijena bi- jesu: rati, -ām (Baranja, Vuk). + -äc iv.), -av + -ica za radne imenice od
izvedenice samoubojica, samoubojstvo; odatle
Sa sufiksom -dio: bilo n »1° kucanje srca, Veoma je raširen praslavenski leksikolo- pridjevi na -ьп ubojni, na -it ubojit (epitet za glagola bitkati, -tka impf. = bitbikati, -če, a
puls, upór. i očno bilo, 2° daska ili gvozdena gijski elemenat boj m, gen. boja (14. v.), do- koplje), ùbojnica f epitet za puška, ubojnik za ovaj od glasa ptice bit-bit-bit. Hirtz navodi
ploča u koju se udara mjesto zvona (12. v., biven kao postverbal prijevojem od biti, kao bećar. Od nabiti: naboj, gen. náboja »ono što je još 42 naziva za istu pticu.
Vuk), 3° u grabalja, brane, pluga ono u čemu -poj od pi-ti, loj od li-ti; odatle radne imenice nabijeno ili čime se što nabija«, odatle nábo- Lit.: ARj l, 372. Hirtz, Aves 14.
stoje zupci, 4° panj ili stablo osim grana, 5° na -(a)c: bojac, gen. bojca m (Vuk), kod Ma- jiná, pridjev naboju, nábojník (Dubrovnik)
prema jednom tumačenju: jugum montis«, džara baj kao posuđenica iz panonskoslaven- .»rana«. Odatle se ispuštanjem j, možda pod bìt-pàzar, gen. -ára m »stara krama (Za-
upor. špan), sierra < lat. serra »testerà, pila«, skoga, na -džija: boj(a)džija, bojdžija, hipo- uplivom bok, dobila onomatopeja i sa su- greb)«. Turcizam, složenica od bit »uš« (upor.
po zakonu metafore prema nazubljenim grab- koristik na -bko: bojak (16. v.) samo kao unu- fiksom -ka (v.) nabokati se, nàbõkãm se tahtabit m »stjenica«) i pazar »trg« < perz.
Ijama; u ovom se značenju javlja također kao trašnji objekt u bojak biti (Vuk); pridjev na »najesti se«. Od pobiti: poboj, gen. pobòja bazar, nalazi se i u bug. bit-pazár »Trödel-
toponim; upor. i f bila (Vuk, Šumadija) »mon- -ьп: bojan (15. v.), bojni kamen (Kosmet), »sprava koja služi za nabijanje obruča na bačvu« markt«. Upor. još za takve složenice nadimak
tes continui«; odatle deminutiv bîlce n (Srbija). poimeničen u slov. bojna »rat«; na -nik: boj- (Istra, Buzet, Sovinjsko polje) kao i sàbõj m Bitpara i bit oti (Kosmet) »trave protiv va-
Tu riječ posudiše Rumunji bilă f »Balken«. nik m (14. v.) »vojnik«, odatle pridjev na -ski od sabiti, te od prebiti prijeboj m. šiju« < bit + ot »trava« (upor. baluk > ba-
bojnickí, danas općenito samo u prefiksalnoj Lit.: ARj l, 280. 283. 372. 374. 507. 516. lukoť).
Sa sufiksom -tvá: bitva f (Obradović, ovako složenici razbojnik m (13. v.), također rum. 517. 518. 2, 517. 3, 934. 958. 4, 135. 137.
i rus.) »pugna«, izmijenjeno u bitka f možda Lit.: ARj l, 372. Lokotsch 278. Elezović
războinic »ratnik«. Odatle apstraktum raz- 139. 260. 277. 289. 301. 7, 207. 208. 209. 2, 501. Mladenov 30. Doric 16.
zbog izbjegavanja homonimije od lat. beta > bojništvo = razbojstvo. Od panonskih Sla- 211-2. 709. 769. 8, 341. 360-1. 362. 423.
bitva (v. blitva); apstraktum biće n (Kosmet) vena posudiše Madžari tu radnu imenicu u 568. Miklošič 12. SEW l, 56. 68. 117. Maretić,
Savj. 5. Bruckner 25. Slawski 31. Trautmann bitèvi, indeklinabilni pridjev (17. v., lek-
»bijenje« (upor. part. pas. razbit). značenju »vojnik«: bajnok (13. v., također an-
33. WP 2, 137. 138. Elezović l, 47. 53. 220. sikografi), nedovoljno potvrđen u narodnom
troponim i toponim; odatle toponim Bajmok govoru > bitevija f (Vuk, nar. pj.) u apozi-
Od nabiti, nabijem (Vuk) s pomoću -otina 2, 3. 4. 16. 84. 88. 160. 376. Vuković, SDZb
kod Bunjevaca), a Rumunji od đačkih Slavena 10, 394. 399. 400. Škarić, NVj 20, 45-9. ciji koplje bitevija »potpuno, od jednog ko-
(upor. krhotina) izvedena je· riječ odbijotina boinic m = boiniţă f »mjesto boja« < boj- Gombocz, MNy 7, 35-7. Gombocz-Melich l, mada«. Odatle u turskom apsolutnom super-
f (Imotski) »komadić kamena koji se zidarima nica »certamen«. Od boj postoji također izvede- 227. Holthausen, PBB 66, 271. Boissin, RES
odbije«. Od istoga glagola postoji humoristické lativu bizbitevlja (oganj} (Kosmet) »cio cjel-
nica na -ište: bojište »bojno polje«, također 27, 43. GM 362. 488. Ribarić, SDZb 9, 205. cat«. Turcizam (bitevi »jedinstven«, bis-bitevi
imperativne složenice: nabidrob m (Ljubiša) toponim; posuđenica u rum. boişte »ribarsko Mazzo-arac 77. Tiktin 1312. SEZb l, 349.
»koji se dobro hrani«, nàbiguzica m (Vuk, Lika) Vaillant, RES 22, 13. Sköld, LUA 19., br. »sve u cjelini«, upor. buzbutun), nalazi se i u
mjesto«; pridjev na -evanļ-ovan: bojován (Stu- bug. bitivija = bitjuvija »vollständig, aus einem
»koji rado jede mukte«, odatle augmentativ nà- lić), odatle bojovnik m prema bojovnica f. 7. Mladenov 30. Boisacq3 1027-8. Lalević,
biguzičina m (Lika), nabigùzija i pokraćeno Njf 3, 88. Stück«.
nabigāš, gen. -aša, gdje je sufiksom -as (v.) iz- Elemenat boj dolazi vrlo često u prefiksal- Lit.: ARj l, 337. Elezović \, 45. 2, 500.
mijenjen -guz u -gas; u Riječkoj nahiji (Crna nim postverbalima : naboj od nabiti, saboj od bitisati, -sem pf. (Vuk) = bitısat, -isem Mladenov 30. Doric 16.
Gora) cijela riječ -guz je zamijenjena sufiksom sabiti, òbojina f (Lika) »ono što odpada kad (Kosmet) »ne biti više«, npr. bilo i bitisalo
-jača (v.) nabijača', zamjenjuje se i eufemiz- se što obija«, odatle pridjev na -it: obojit »(vi- »nekad bilo, sad nije više«. Ovaj je balkanski bïtva f (16. v.j dubrovački pisci, Vuk, Du-
mom puška = guzica: nabipuška; nabikuća f no) jak, žestok«, razboj = război (Skopska turcizam (od bitmek »proći, ne biti više, tran- brovnik) = blitva (16. v., Sutomore, Rab,
»mačka koja ne lovi miševe, nego se skita Crna Gora) od razbiti u dva značenja »1° sire«) na zapadu kod hrvatskih pisaca (i do- Veli otok, Cres, Božava, Vodice, Slavonija,
kojekuda«. Od impf, nabijati izvode se s po- tkalački stan, krosna (upor. naprijed razbiti brih, kao Nazor) po jezičnom osjećanju do- kontinentalni pisci kao Palikuća, Vladmiro-
moću -lja radna imenica nabijalja f (Lika) »že- vunu za razvitak značenja) = natra, tara, veden u krivu vezu sa biti (v.), tako da je dobio vić, J. S. Reljković, Šulek), slov. blitva, ukr.
na koja nabija konoplje«; s pomoću -äc i -jača stative« (Srbija, Srijem, Slavonija), 2° bojno značenje »postojati, egzistirati«, protiv čega je blytva »cvekla = cikla = cikva (Hrvatska),
nabijač, gen. -ača i nabijača f u raznim zna- polje, 3° u stcslav., ubijstvo, grabež«, kućni Maretić. Premda je bitisati pf., stvorio se meko zelje, rote Rübe, pazija = pasjak, gen.
čenjima. razboj (Crna Gora)«. U posljednja dva zna- apstraktum bitisanje n »egzistencija, postoja- -aka (Zemun)«. Pridjevi na -én bitven = od-
čenja ovu riječ posudiše Rumunji război nje«. U tom ga značenju upotrebljava Nazor ređeno blitvem, poimeničen na -jača blitvinjača
Od ubiti izvedena je radna· imenica na -ica: »1° rat, 2° krosna«, odatle pridjev războiesc u Radu 251, 36: dočekuju novo bitisanje. Ta (Šulek, Dalmacija) »potamogeton« = na -ica
ubijca > ubica, na -lac: ubilac, samoubilac »ratni«, prekrojenu prema bellům: urăzbelkoja izvedenica nije potvrđena na istoku jer bitisati blitvenica f »(metafora) čovjek nezgrapan i
u složenicama bratoubica, bratoubilački; ap- riječ im zamjenjuje franačku posuđenicu werra nije imperfektivan glagol. Nalazi se u bugar- nedotupavan (prevedenica od tal. bietolune)«.
straktum ubistvo, samoubistvo. > fr. guerre, tal. guerra za lat. bellům. Još skom kao imenica bitim m, bitisvam »dovršu- Sa romanističkog gledišta od interesa je opa-
bîtva 164 biz1 biz1 165 bižot

ziti da se dubrovački oblik koji potječe od za povijest te riječi da su Arbanasi i Rumunji figa), istrorom. beiéi, biziéra, arb. (kod Za- bzikanica u istom značenju. Izvedenice od
dubrovačko-rom. refleksa za lat. beta, slaže zadržali lat. bubalus u svome pučkom raz- dra) bizē. Upor. slov. pežek, piiek < tal. impf, bzíkati »štrcati«, s pomoću sufiksa -aljka
s kalabrijskim veta, i logudorskim na Sardi- vitku, i to Arbanasi ne kao južni Slaveni sa pisello, s prijevodom deminutivnog sufiksa (upor. njihaljkd) (v.), -alica, -anica. Osnova
niji beda, dok blitva ide zajedno s furl, bledé, u nego sa u: Rumunji bour = buăr = boar, -elio = - tk. je onomatopoetska. Glagol se nalazi i u polj.
tosk. bieta — bietola, prôv. bieda, tj. od lat. = buor = boor = bohor = bor »bos-uius, Lit.: ARj l, 76. 375. Cronia, ID 6, 106. bzykać. Od iste je osnove i gólja f »osa« <
deminutiva *bētula > *bētla, metatezom *Wē- tur« (upor. cot < cubito), deminutiv bourel, Kušar, Rad 118,18. Sturm, ČSJK6, 71. 3Pleter- bbzolja, s gubitkom početnog konsonanta
ta. Tom metatezom uklonjena je homonīmija Arbanasi buat (Gege) = buall = bull, pl. šnik l, 17. Zore, Falj. 208, 214. REW 6543. kao pčela = čela < Ъъсеіа. Upotrebljava se
s imenom drveta betulla »breza«. Meyer-Lübke buejt. Sa sjevernim slavinama slažu se Ru- DEI 533. Štrekelj, ASPh 14, 517. u uporedenju leti u oči kao 'zolja. Zbog toga
tumači taj oblik unakrštanjem od beta + bli- munji i Arbanasi. Kratko u, koje je nastalo možda izvedeni pridjevi na -ljiv u Kosmetu:
tum, gr. βλίτον. Lat. beta ušlo je i u stvnjem. analogijom prema buttle, bùbus od bos, nalazi bïz2, prilog bize bize, (Kosmet) »za naš ra- nadžorljiv, odatle nadžorljivko = nadžorlji-
pieıa, nvnjem. Biessen, odatle opet pesa f se i u gr. βούβαλος, βούβαλις »specie čun, kako mi hoćemo«. Turcizam iz oblasti pri- vica »prgav, naklonjen svađi«. U romanskim
(Istra) = pesa (slov.) = (promjenom. dekli- africana di cervo o di gazella«. Ne može se loga (biz biz-e »entre nous, par nous mêmes«, jezicima franačka onomatope j a bisa > fr. bise
nacije) peso (ŽK), furi, pièse. Battisti uzimlje uzeti da su Slaveni već u praslavensko doba od biz »mi« i dativa bize »nama«), nalazi se još prenesena je na vjetar. Oponašanje zvukova
da je bita, kao i gr. (jonsko) σεϋτλον = upoznali ovu životinju i posudili naziv za u bug. bizúm < tur. bizim »naš« (genitiv). PS > b} nalazi se već u ie. pezd > pazdlti (ŽK).
(atičko) τεΰτλον > cvekla, cikla, cikva (v.) nju, jer se uzimlje da je istom oko 600. godine Lit.: Elezović 2, 500. Mladenov 28. Deny Lit.: ARj l, 375. 751. BI 2, 851. Miklósié
mediteranska riječ. U sjeveinim se slavinama naše ere ova životinja došla u Italiju (upor. § 295. 296. 26, 404. SEW I, 111. Bruckner 54. Pleteršnik
mjesto refleksa za vlat. e pojavljuje o valjda sanskr. gavatas »divlji bik«) kao dar nekog l, 73. REW3 1120. Slawski 53. Elezović l,
zbog labi j ala b (upór. u Dubrovniku Tre avarskog kneza kralju Agilalfu. Poslije toga biz3 m (Slov.) »Auerochs, bizon (kao učena 452.
basolche < *baseleche): polj. boćwina, ukr. datuma posudiše Slaveni svoje nazive byvola, riječ), tur«. Na -ovina: bìzovina »meso od bi-
botvyna, bjelorus. i rus. botva, botov. U poljski Ьи оіъ iz balkanskoga latiniteta na donjem Du- za«. Kao oronim Psunj m, u dokumentima bižica f (Bella, Stulić) »muzlica, kravljača,
je liječ došla iz ukrajinskoga. Bruckner za- navu, i to svakako prije formiranja rumunj- Magnum Pisum. Od lat. bison, gen. Usontis dižva, sigio, sic, amper«. Nema potvrda iz
bacuje Miklošičevo izvođenje od lat. beta i skog jezika i prije 700, kada prestaje veza (Plinije), gr.-lat. prema germ., upor. nvnjem. današnjeg narodnog govora. Prema Dani-
tumači je korijenom bot-jbut- u slavinama, između zapadne i istočne Romanije. Bubalus Wisent. čiću moglo bi biti od srgr. (bizantinskog)
koji u romanskim jezicima glasi boto/botso. znači Pliniju »antilopa, tur., bizon (v. Psunj}«, Lit.: Pleteršnik l, 30. DEI 534. βήσα »vasculum«, βήσι,ον »ampulla«. Za gr.
Lit.: ARj l, 372. 440. 9, 721. 725. 802. gr. βούβαλος »afrička antilopa«. Oblici na ima refleksa -sa b, upor. Bassegli, B'osilj, bosi-
Istoku kod Slavena, Rumunja i Arbanasa oču- bïza f (Vuk, Crna Gora) = bı-ıa (Crmnica) ljak, koliba, korab, ali nema ź za s, osim ako
Ribarić, SDZb 9, 132. Kušar, Rad 118, 14.
Cronia, ID 6. Jagić, ASPh l, 431. Pleteršnik vali su b među samoglasnicima, dok Zapad »kučka«, (sa sufiksom -iri) bizin, gen. -ina m se uzme unakrštanje sa dižica. Upor i gal.
l, 26. 35. Skok, ASPh 33, 367. Miklošič 19. za taj suglasnik ima / prema oskičko-umbrič- (Vuk) = bilin (Crmnica) »canis, pas«. Dani- běsena.
Bruckner 33. 51. Vasmer l, 112. REWS 1064. kom dijalektu: *bufalus. Radi se prema tome čić tu riječ izvodi od tur. büz »koza«.
Lit.: ARj l, 375. REW3 1058.
1173. 1239a. Pirana 751. Matzenauer, LF o staroj latinskoj posuđenici koja je u 6. vi- Lit.: ARj l, 375. Miletić, SDZb 9, 368.
7, 7. 12. 335. DEI 514. Šulek, Im 19. 501-2. jeku, kad Langobardi unose ovu riječ u Ita- bižigati, -am impf. (Dubrovník, Marin
liju, bila prenijeta na životinju zvanu bivol. bizgõv, gen. -ova m (Srbija) = bizgôv Držić) »tražiti« = slov. bezgati (bbzg-) »sto-
bivol = bívõ, gen. -ola m (15. i 16. v., Zabilježiti još treba da je rum. bour = buăr pored bizgôv (Kosmet) »čovjek mlad, zdrav chern, bohrend wühlen, herumstöbern«, be-
slov. i bug.) prema buvol pored búval, češ., posuđeno u Bačkoj kao baura (sa -a kao u i jak, a lijen« prema f bizgulja (Srbija) = blz- zati »stupfen, stochern«, možda ovamo ide
gluž., struś, bujvol, ukr. bujvin (buj- je ušlo drakula) »šuta ovca«, upor. izričaj koji se gülja (Kosmet) »žensko čeljade zdravo i jako, i bazgić (Istra, čakavci) »cognomen viri jo-
po pučkoj etimologiji od pridjeva Ъщъ »divlji, govori izvan Bačke: jaše tuta na bauri (tj. a lijeno«. Odatle pridjev na -ski: bīzgōvski culare«, upravo »Herumstöberer«. Od mlet.
lud«) »njem. Büffel = fr. buffle, tal. bufolo, svraka na krmači). Odatle augmentativ bau- (Kosmet). Upor. zvizgov (Bosna), koje nije bisegar, furl, bisigã, mlet.-tršć. sbisigar »fru-
búfalo (13. v.)«, s kojima je u prasrodstvu; retina, na -ónja boronja (Srbija /?/, Kova- zabilježeno u rječnicima. Značajna je mocija; gacchiare, frugare, rovistare, arrabbattare (stö-
na -iça bivolica (Vuk, 18. v.), deminutiv na čević) »ime volú«, borulja f »ime kravi«. u maskulinumu sufiks -ov je madž. -o, u fe- bern, hermustöbern)«.
-če, gen. -četa bivolče (Vuk) »mlado od bi- mininumu naš -ulja. Upor. još kod Marina
vola«, pl. bivolčići m pl. »tatula, datura stra- Lit.: ARj l, 555. 557. Pleteršnik l, 30. Držića deminutivnu izvedenicu bizgjići. Ne Lit. : Nemanu l, 48. Štrekelj, DA W 50, 5. 78.
monium«, augmentativ na -ina bívolina »meso Miklošič 27. SEW l, 116. Holub-Kopečný 82.
Bruckner 18. ASPh 42, 114. Mladenov 28. zna se prava vrijednost od gj, da li je đ ili dž,
od bivola (upór. govedina)«, pridjevi na -ov bižígule f pl. (Milna, Brač) »sitne stvar-
Vasmer l, 139. GM 50. Gombocz-Melich l, a ni značenje. U arbanaskom postoji slična
bivolov, poimeničen na -ina bivolovina »koža čice u kući, mali kipci«. Od furi, bisignèle
417. 3DLR l, 632. Tiktin 195. Románsky 94. osnova sa sufiksom -onje: biskonje »Mädchen
od bivola«, na -bsk bivohkī (17. v.), na -/(г) »bagatella«, bisègul »bussetto, arnese di bossolo
REW 1351. FEW 580. D RI 627. Meillet, von hohem und geradem Wuchs« nepoznatog
bívolj(f) (14. v.), poimeničen na -аса Ы о- RSI 2, 68. Gauthiot, BSLP 16, CLXIII. con risalti per lustrare gli orli della suola,
postanja. Da li postoji kakva veza sa slov.
Ijača »bivolja koža«, na -uj bivoluj (upor. vo- Boisacq3 128. Meillet-Ernout s. v. 115, Ascoli, bezgâvka = bizgăvka f »Drüse, Anschwellung, nelle scarpe«.
luj »volujski«) (Stulić); na -ar bivolar m (14. AGI 10, 14. skrofule« u Štajerskoj, ne zna se. Lit. : Pirana1 56.
v.). Madžari posudiše bivaly (13. v.), također Lit.: ARj \, 375. Miklošič 11. Elezović l,
antroponim, upor. Bival (prezime u Jaski), biz1 m (Dalmacija) = bíz, gen. bīža (Rab, 45. GM 37. Scheftelowitz, KZ 54, 242. Ple- bižot m = bízat (Šibenik, Korčula) »jegulja,
Rumunji bivol = biol — ghihol, Arbanasi Božava, Molai) = bíz, gen. Ы&а (Vuk, Du- teršnik l, 24. (j)anguja (Split)«. Od mlet. bis'ato, furl. Ы-
biolic < bivolica (?); * je nastalo od jeryja, brovnik, Cavtat, Korčula, Šibenik), pl. biži sat(e) »id.« = bisatto, bisciatto (Marche),
upor. rus.-cslav. Ьу оіъ. Sjeverne slavine po- »pisum sativum, grašak, loznac«. Deminutiv bizikaljka f (kajkavska riječ, Belostenac, deminutiv na -atto (varianta od -etto, -otto)
kazuju u za jery prema tipu surov pored si- na -ič bižić (Cres, Šulek). Od mlet. biso < Jambrešić, odatle Voltiđi i Stulić) »siringa« od tal. biscia < bestia (lat. dijalektalna varijanta
rov itd. Značajno je da je u-y > i geografski (upor. u njem. kuhinji risi bisi), furl, bisoche = bzikaljka f (isti leksikografi) = bzikalica bīstia). V. beča, Šunį.
odijeljeno na sjever i jug. Još j e . značajnije < lat. pisum < gr. πίσος (ρ > b kao u bu- »štrcaljka, siringa«. Također slov. bzikalica, = Lit.: DEI 499. 529. 530.
bjäka 166 blag blag 167 blag

b j âka f (17. v., Gundulić, nar. pj., Bogišić) Postoji i radna imenica bez sufiksa: prèb dok u sjevernim slavenskim jezicima toga poi- i denominal blagovati, blagujem impf. (16. v.)
»bjelilo, cerussa«. Denominal na -ati bjãkati, odatle prezime Prebeg. Interesantan je kolektiv meničenja nema. Posudiše ga Rumunji blaga »jesti meso > jesti dobro« (prefiks: iz-}, bug.
-ām (17. v.) »bijeliti lice«. Od tal.-mlet. biacca bj'ežan, gen. -í f (Vuk) »bjegunci«, odatle ko- f (Erdelj) »bogatstvo« i Arbanasi u izvedenici blaguvam »živim dobro« i odatle sa -aonica
»id.«, od langob. *blaih (nvnjem. bleich »blijed«). lektiv na -ija: bježanija f (15. v.) »čeljad koja blegtur »pastir«. Značenje i tu polazi od »do- (v.) blagovaonica »trpezarija«; denominal bla-
bježi«, također toponim Bežanija. Iz dekli- bar« u materijalnom smislu: »1° imanje, dobro, žiti (13. v.) (prefiks: raz-, Vuk) »carnes edere,
Lit.: ARj l, 376. REW* 1163. DEI 504·
nacije na -i nastala je bježanja f »fuga«. Pri- bogatstvo, 2° sermija, stoka (Vodice, ŽK)«, uživati rajsko dobro«, odatle part. prêt. pas.
djevske izvedenice nisu brojne: na -iv: bje- upor. dobro n »imanje« (v.). Odatle pridjev blažen, danas pridjev u značenju »beatus« (>
bježati, bježim impf, (u pjesmi biježatī), živ (17. v.) »fugax«, danas samo u neizbježiv; na -ovit: blagòvit (16. v.) »bogat«. Prilog blago rum. blajin »wohlwollend, fromm, sanft«),
s prefiksima do-, iz-, o-, pre-, raz-, z-, u ekav- poimeničen u bláženac, -ak, -nik m prema
bjeguć, pridjev i particip (16 — 18. v.). Ap- = blago pored blagoš (Kosmet) je i uzvik:
skom bežati, u ikavskom bižati, bižim (ŽK), blago tebi; u Vodicama (Istra) blăgor sa r f blaženica, (o)blaženiti, blaženstvo, razbla-
straktum od bijeg je bjekstvo (13. v.). Postoji
pored bjêgati, bjegam impf. (Vuk, 14. v.) = još zbjeg kao post verbal od zbjeći se, zbjêgnem < že. Uzvik se očuvao i u starom lokatīvu žavati, -ažāvām = -ivati, -blažujēm impf.
bēgat (Kosmet), koji rijetko postoji u prefik- se, pl. zbjegovi (M. A. Reljković), također blaži meni (Menčetić, istarska nar. pj.), upor. Veoma brojne su složenice sa blag(o~) kao
salnim složenicama : izbijegati impf., razbje- toponim: Zbêg (Slavonija) i Zbjeg (Primišlje). bug. blaze, rus. boloze, stcslav. blaže (upor. prvim elementom zbog toga što se tim pri-
gati se. Glagol je sveslavenski iz praslavenskog tribe mi je, ŽK), u Vodicama: blaže mane
Denominai: obegôvat, -újem impf. (Kosmet) djevom prevode grčke složenice sa ευ- i la-
doba, baltoslavenski, a korijen ie. Glagol bje- »izbjegavati«. Prijenos u botaničku termino- pored blazar meni (Rukavac). Vuk poznaje tinske sa bene, bonus u kršćanskim terminima
žati govori se na čitavom hrv.-srp. teritoriju, logiju je samo jedan: bijeg vražji (Šulek) blaško li si mene, sa sufiksom -tko prema: i što se tvore pridjevi i od njih izvedena apstrakta
bjegati samo na istoku, upor bug. bēgam. »biljka hypericum perforatum«. Kako glagol teško li si mene. Slog bla- nastao je po zakonu od sintagmi. Ali ima i samostalnih kreacija
Imperativ je od ovoga glagola potvrđen već metateze likvida < praslav. *bolgz, upor. polj.
i izvedenice idu i u vojničku terminologiju, prema latinsko-grčkim tipovima, kao blagdan
u Bizantinaca u XI v. : βεζείτε ó τζαΐσαρ. Rumunji posudiše od Slavena: băjenie f »bijeg« blogi, rus. bologo. »dies festus« i »festus, sollemnis« odatle odre-
Dublete su postojale već u stcslavenskom, na- < stcslav. béžanue, odatle radna imenica băje- Kako je pridjevu najstarije značenje »dobar«, đeni pridjev blagdānjī, blagdanski, denominal
stale su zbog toga što je postojao postverbal bi- nar »bjegunac«, a băjeni = a se băjenari »po- najvjerojatnije je da mu je korijen *bol- koji blâgdanovati i blăgdanost, gen. -ť. Pravo je
jeg m (16. v., Vuk), od kojega je stvoren de- bjeći«, denominali su od bežan, gen. -i f; se očuvao u komparativu i superlativu bolji, značenje »dan u koji se smije mrsiti«. Kalk
nominal bjegati, dok je bježati, -zim starija od prêbêg > pribeag, pridjev »fugitivus«, i odatle najbolji. Dočetak -gb je sufiks ili formant, od ευσεβής je blagočastan (13. v.) »pius« =
kreacija od běg-ě-ti. Kao treći oblik govori denominal a pribegi (»iseliti se«) i apstraktum doduše rijedak, ali ima-za nj paralela u avesti u crkvenom jeziku blagočestiv, -častiv (Vuk),
se -bjeći, -bjegnem samo s prefiksima do-, iz-, na -ia > -ie pribegie f »bijeda«. bgrgjaya »reći nekome dobrodošlicu« < ie. blagočašće (14. .i 15. v.) »pietas«; za ovaj po-
od-, pre-, pri-, raž-, u-, uz-, z-, za- u primar-
Lit.: ARj l, 291. 376. 390. 2, 509. 4, 138. *bhelgh-. Upoređenje sa sanskr. bhargãh »svjet- jam upor. i blagovjeran; blagoćudan, -ćudnost
noj klasi glagola (por. polj. biec) kao u lit.
8, 369. 375. BI 2, 833. Miklošič 12. SEW l, < »čovjek blage ćudi«; blagodan (18. v.) =
bėgti »bježati«, lot. bēgt. Stari postverbal bijeg lost« < ie. bhelg- veli da je u korijenu ie. bhel-
54. WP 2, 149. Bruckner 25. Trautmann 29. »sjati se«. Prema tome praslav. *bolgī pred- blagodanje (16. v.); blagotvoriti (14. v.), -tvõrje
nalazi se i u lit. bėgas m. Stcslav. begncti > Mladenov 54. Tiktin 1248. Hamm, Rad 21 S,
stavlja o-prijevoj. (14. v.) kalk od benefícium = ευεργεσία
bjěgnuti (Vuk) postoji i sam i s prefiksima 5. Elezović l, 36. 2, 2. Lohmann, KZ 58, (upor. oblagodati u Voltidija je, crkvena riječ
(iz-, do-), ali se u prezentu upotrebljava s 208. Havránek, Slávia, 7, 782. Osten-Säcken, Izvedenice od blagz jesu ove: od blâgo n
blagodejanie*); blagodáriti (13. v.) (pref. o-) =
prefiksima po-, iz- kao i -bjeći. Iterativ se IF 24, 239. 28, 152. Bugge, IF 1,455. Boisacq3 »thesaurus« određeni pridjev blagajni »ad
1019. Slawski 32. Jireček, Romanen l, 36. blagodarit (Kosmet) je kalk od ευχαριστώ,
tvori s pomoću -va- od obiju dubleta, ali naj- thesaurům spectans«. Složeni sufiks je prema
odatle pridjev i imenica blăgodar, -darac,
češće od bjegati: izbjegavati, -bjegāvām (Lika), tajni, odatle noviji juristickí neologizam bla-
-daran, blagòd-arje (16. v.), -darnīk, -dárnost
izbjegivati, -bjegujem (17. v.), razbjegavati blàbositi, -im impf. (17. v.) »mucati«. Ova gajna f »kasa«, raširen sufiksom -ica: blagaj-
f, -dárstvo n. Nije potrebno uzeti da su to
se, -bjegāvām (Lika, Srijem, Slavonija), raz- stara onomatopeja, za koju postoji litavska para- nica »aerarium«, radna imenica blagajnik m
rusizmi. Prema gratia = ευεργεσία = be-
bjegivati se pored razbježávati se, razbježāvām lela balbãsyti, danas se ne govori. Ide u grupu prema blagajnica f; pridjev na -ski blagajni-
neficentia, a možda i prema stvnjem. wola-
se (Lika) pored razbježivati se (Voltidija), do- ónomatopejskih glagola u kojoj se opetovanjem čki; također sa -aonica: blàgaonica f koja nije
-tat, danas Wohltat stvoren je oblik blagòdjet
bjegávati. sloga i glasova (upor. bug. blabolja) i varira- ušla u jezik. Te su riječi zamjena za kaznbcb,
m i f, gdje je u drugom dijelu apstraktuim
Veoma brojne su radne imenice od gla- njem samoglasova slika glagolska radnja. Sa riječ koja se još govori u dubrovačkoj okolici,
e je srodno blebetali, blebećem impf, »ludo go- dětb od djeti (v.), odatle crkvena riječ blago-
golske osnove kao i kod drugih glagola: a živjela je kao posuđenica u arb. kasnéc.
goriti«; sa r: brbljati, -ām (brblâti, ŽK). Za detelj (Obradović, bug.) »moral, krepost«.
na -(a~)c: bježac, gen. bješca »fugitivus«; Od blago n još je izvedenica sa -ar- + -ica
Elemenat -dêtb zamijenjen je danas s bolje
na -al(a~)c: bježalac, gen. bježaoca m (Vuk) starost onomatopeje govori likvidna metateza i -as + -ica: blàgarica f (Hrv. primorje) =
u *bolbo(J) i prijevoj ь-е-о. razumljivim -dat u blagodat, gen. -i f (Vuk)
prema bježalica f na -l(a)c: bjèglac, bjègaoca blagašica »djevojka bez brata, te na njoj ostaje
= blagodat bozi »kiša« (Kosmet), odatle ob-
(16. v.) »profugus«, dobjegàlac m prema dò- Lit.: l, 394. Mladenov 30. 35. Miklošič očino blago«. Od blag. u značenju dobar iz-
lagodatiti (Vuk). Od sintagme čovjek blage
bjeglica f (Vuk) »djevojka koja sama dođe za 17. WP 2, 106. Trautmann 24. SEW l, 69. veden je sa -un (kao sladun, štedun, gorun)
117. Vaillant, Gramm, l, 24. duše > nastade blagodušan, od sintagme
momka«; na -ič'. bjeglić', na -un (v.): bjègun, blagun, gen. -una m »quercus conferia«, u
blaga (-dobra = plemenita) roda: blagorodan
gen. -una (14—16. v.) »profugus« (također bug. »vrsta kruške«; sa -va: blăgva f »gljiva
(13. v.), odatle oblagoroditi (upor. njem. wohl-
u češkom, poljskom i ruskom, upor. slo- blag, blaga (Vuk, 12. v.), sveslavenski boletus regia«, sa -ónja blãgônja »ime vola«
geboren), od sintagme ъ blago vreme = εύ-
venski toponim Begunje), odatle danas na pridjev iz praslavenskog doba »1° najstarije (Drsník, Kosmet). Apstrakta blagòca î (17.
καιρος rusizam blagovremen i odatle prilog
-(äc): bjegunac, gen. -unca m (Vuk, 18. mu je značenje »dobar« očuvano u toponimu v.) = blagost (13. v.) = blagòta, odatle blagòstiv
blagovremeno, koji se danas čuje i na zapadu.
v.) prema bjegùnica (18. v.) = bjegunka Blagaj na Buni (Hercegovina), 2° benignus, (16. v.) »benignus«, -blagostínja f. Pridjev blag
f (to raširenje nastalo je prema paraleli Slo- lenis, suavis (to je značenje danas općenito), je značio i »kad se može meso jesti«, odatle Mnoge od ovih prevedenica nijasu ušle u
venac-Slovenkd), odatle deminutiv bjegunce, gen. 3* beatus«. Poimeničen je srednji rod pridjeva pridjev na -ъп: blažan »mrsan« (Srbija, Mili- književni jezik, tako npr. ni blagovoljan, odatle
-Zeta n.; na -ica: izbjeglica; na -ar: bježanār blago n, s razlikom u akcentu prema prįdjevu ćević) i složenica óblaž m »štogod mrsno, oblagovoljiti pf., blagòvolje n »benevolentia«,
m (Vuk), gdje je ž mjesto g prema bježati. blago, tako i u bug. blago i slovenskom blago, maslo«, postverbal od oblažati se (Pirot, Srbija) kalk od benevolus.
blato 169 blävõr
168 blato
blag
U toponomastici dolazi još s prefiksom Za- πηλός, dor. πάλος < * παλσός i njem. Pfuhl
Kršćanstvo je učinilo da je u narod prodro > blato (v.), s čime se ne slaže slovensko
blaće n < zablatue, i etnikum na -janin u pl. svoje mjesto. Radi se o predindoevropskoj ri-
blagoslov m i f (Marulić) = blagosov (Kosmet, i rumunjsko značenje. Vjerojatnije je da je
Blaćani, stari toponim. ječi koja se odnosi na močvarni teren: ^al-ta
prevedenica od lat. benedictio = gr. ευλογία, prijevoj od bijel (v.), upor. lit. balnas »bijel«
sa -a prema *pal-ta\-ud\-o. Na Krku postoji
odatle denominal blagosloviti pf. prema impf. i da je onomasiologi j ski riječ nastala po bi- Što se tiče postanja, nema jedinstvenosti bata f (također Vodice, Istra) »mutna lokva,
blagoslivljati i s disimilacijom /-/ > 0-1 blago- jeloj boji. među etimolozima. Fortunatov, Torbiörson, kal, kaljuža na cesti«. To je posuđenica iz
siljati, pridjev blagòslovan (također ŽK) i bla- Lit.: l, 424. Bruckner, KZ 45, 353. Slawski Trautmann i Schulze uzimlju da sveslavenskoj istrorum. baltă. Još postoji kod Marulića bieca
goslòven. Kalk od ευαγγελισμός (za lat. 37. Tiktin 197. Boisacq3 1020. Schulze, SAW riječi odgovaraju u baltičkoj grupi pridjevi f »studenac = kaljuža« (Judita 3, 153) koja
Annuntiatió): Blàgovijest, gen. -i (14. v., Vuk) 1910, 787. ss. Pleteršnik l, 31. lit. baltas, lot. balts »bijel«. Tome se protivi može da potječe iz romansko-dalmatske iz-
sačuvan je u ovom obliku više kod katolika, Berneker. Ako bi se pristalo uz prvu grupu vedenice na -eus od balta, ali kako riječ nije
kod pravoslavaca cslav. Blagoveštenje (13. v., blankîtovan, pridjev na -ovan < -ov + etimologa, onda bi se moralo uzeti dvoje: a) nigdje drugdje potvrđena, ne može biti izvjes-
i toponimi u Srbiji), paralelni je kalk za -ъп (Vodice, Istra) »od svjetloplavog sukna« da je značenje »močvara, baruština, jezero« nosti u tumačenju.
το ευαγγέλιο ν blagovijest (19. v.) »Kristovo = blakitan (ARj veli da je iz češkoga). Na slavenska semantička inovacija,. b) da je pra-
naučavanje«, odatle blagovijestiti impf. (13. v.). slav. imenica poimeničen pridjev. Semantički Lit. ARj l, 394. 425. 434. 4, 138. 8, 378.
-itta > tal. -etta blanketa f (Žrnovo, Korčula) 389. Miklošič 18. SEW l, 70. WP 2, 55.176.
Kako je rumunjsko pravoslavlje prvobitno »vuneni pokrivač, kuverta«. Sa tosk. bi- > razvitak dobio bi se doduše natezanjem, ali GM 25. Ribarić, SDZb 9, 130. 155. REW*
bilo isto što i slavensko, nije čudo što se ove bi- na složeni sufiks -ar + -ia bjankàrija f ako se uzmu u razmatranje druge ie. i ne-ie. 6177. Mladenov 33. Trautmann 25. Jireček,
složenice nalaze i u starijem rumunjskom je- (Cavtat, Dubrovnik) »rublje, veš«, na sufiks paralele, onda izlazi: a) da to natezanje nije ASPh 8, 101. Isti, Romanen l, 88. Bonfan-
ziku: blagocestiv »pobožan«, odatle blagocestie za pridjevske apstrakte -ura bjankūra f (Kor- nužno, b) niti treba misliti da je rečeno zna- te, BSLP 36, 152. Bruch, Gioita 8, 83-85.
f »pobožnost«, blagorodnu »plemenit«, odatle čula) »bijelo mjesto na morskom dnu pogodno čenje slavenska inovacija, jer se nalazi svagdje Perušek, ASPh 34, 28. Trombetti, AA 22.
blagorodnicie = blagorodnie f »plemstvo«; α za ribanje«. Od tal. bianchetta, biancheria, iz- i c) niti je slavenski oblik poimeničen pridjev. Alessio, Onomastica 2, 201. Isti, RIO 1, 244.
blagoslovi i odatle blagoslovenie í; blagoveşnic vedenice od bianco »bijel«, od frank, blank. Na Balkanu nalazimo u rum. baltă = arb. Isti, StudiE 19, 156. 159. Matzenauer, LF
balte = ngr. βαλτή, βάλτος u istom znače- 1, Ί. Schröder, PBB 46, 166. Ribezzo, AGI
»objavitelj« i odatle blagoveştenie — blagoves- Lit.: ARj l, 423. Ribarić, SDZb 9, 132. 30, 52. Vasmer, RSl 4, 168. 8, 182. Buga,
tire f; a stcslav. Ыа§осіпъпъ > rum. blagocin DEI 505. REW3 1152. nju. Ne može se raditi o posuđenici iz južno- RFV 67, 232. Schulze, SAW 1910, 787. i
»upravitelj crkveni koji potpada pod proto- slav. jer nema likvidne metateze. Nema druge sl. Rozwadowski, RSl 2, 103-4, Fraenkel, jFCZ
popa«, sadrži blago »thesaurus«. Ima u rumunj- nego uzeti da je u ilirotračkom postojao ob- 54, 294 — 5. Slamki 37. Fortunatov, ASPh
bläto n (Vuk) »1° jezero, palus, npr. Ska-
skom dakako i ovako stvorenih rusizama lik *balta s istim značenjem. Taj se oblik 4, 579. Gombocz-Melich 1, 253.
darska blato, 2° jako nakvašena zemlja, Kot
(kao i kod nas): blagopaloşnie f »izvještaj« < može uporedivati s trackim toponimom Di-
= lutum, močvara, močvarna livada«. Prvo
rus. blagopolučenie, blagomanie f »besmislica« -bahum. Dosada su ustanovljeni ilirotrački i blavìten, f -tena, pridjev (Cres) »plav«,
značenje postojalo je i kod panonskih Slavena
< rus. blagomatnyj. Pridjev blag ima ulogu slavenski identiteti u rum. gata = gotov (v.), unakrštenjem frank, blao s domaćim ріа еіьпъ,
prije dolaska Madžara, kako se vidi iz naziva
i u onomastici, ali izgleda da taj tip nije măgură — gomyla (v.). U rumunjskom baltă izvedenica od plav (v.), srlat. blāvus > tal.
Blatno jezero (Косьіъ, knęzb blatbnbskb), madž.
f star jer se ne da potvrditi. Vjerojatno je ima svoju leksikolog! j sku porodicu: baltac biavo. Možda je plav (16—17.) dobilo zna-
Balaton, njem. Moseburch »urbs paludarum«
kršćanskog podrijetla (prema gr. ευχάριστος). »mlaka«, pridjev băltăreţ »močvaran« (pasăre čenje »modar« mjesto »žut, nažut, žućkast«
= Plattensee. Sa slav. blato prevodi se pred-
Lit.: ARj l, 394-398. 407. 421. 423. 424. băltăreaţă »ptica koja živi po močvarama«), unakrštanjem slavenske i romanske riječi fra-
slavenski naziv Pelso = 'balsa (v. niže) toga
432. 8, 381. 391. Miklošič 17. SEW l, 69. băltău (-au = madž. -o) »velika mlaka«, băl- načkog postanja.
jezera. Riječ je sveslavenska iz praslav. doba.
196. Trautmann 48. Tiktin 196. Mladenov 31. toacă (Moldavija) »mlaka«, možda i bîtlan »ča- Lit.: REW3 1153. DEI 508. Tentor, JF 5,
Slog bla- nastao je po zakonu likvidne meta-
Doric 17. Joki, Stud. 105. (SAW 168). Isti, plja«. Na apeninskom poluotoku dolazi ista 203.
• Unt. 257. Vuković, NJ 3, 22-26. Boisacf 342. teze (upor. polj. bloto, rus. baloto). Izvedenice
riječ sa suglasničkom varijantom pjb (upor.
Jagić, ASPh 22, 521. Ný l, 63. Maretić, su: na -ьп: blatan (15. v., Vuk), koji dolazi
pojata i bajta v.) s istim značenjem palta u blävõr m (16. v., Vetranie, Prčanj, Met-
Savj. 4. Ribarić, SDZb 9, 132. Elezović u sr. r. kao toponim Blatno — madž. Balaton
Lombardiji = pauta u Piemontu = palta ković, Šibenik, Hercegovina, Crna Gora) =
l, 48. Meillet, Etudes 278. Mažuranu 65. i poimeničuje se sa -ica u toponomastici Blat-
i si. WP 2, 172. 182. 214. Bruckner 31. u Emiliji, svagdje u značenju »fango, blato«; blahor (Nevesinje) = blāvūr (Dalmacija)
nica; sa -jača: blatnjača f »njekaka jabuka«
Slawski 36. Nilles 1, 126-7. Jireček, Romanen u Toskani sa etruščanskim sufiksom -enna: = blaor (Imotski, Podług kod Benkovca,
(Slavonija); sa o- oblatan; na -ovit: blatòvit
3, 8. paltenna = pantena. Taj je sufiks zamijenjen Jagodnja, Crnica kod Šibenika) = blaur (Dal-
(Vuk) »lutosus«; na -av: blatav deminutivi
lat. -ano: pantano, kod Trogira Pánton, to- macija) = (stezanje do > o~) blör (Dalmacija,
blána f »membrana, kožica, pergament« slo- na -ce: blăce n »malo jezero«, vrlo čest topo-
ponim. Na iberskom poluotoku mjesto -ta Crna Gora, Jagodnja, Skadarsko jezero) =
venska je riječ. Postoji još u bug. blana î nim, u pl. Blaca, odatle pridjev Blataška riva
dolazi varijanta -sa: balsa po svoj prilici iber- (asimilacija b-v > b-b) blabor (Trebinje, Dal-
»osušena goveđa nečist ili busen u obliku cri- u'Milni na Braču; na -ance: blătance i s udvo-
ska ne-ie. riječ koja živi u španj. balsa »pièce macija) = brabor (Nin, Tribanj, Dalmacija)
jepa za gorivo«. Da je postojala nekada i u jenim deminutivnim sufiksom -asce: blatašce
d'eau, palus virgultis obsita«, zacijelo iden- = (disimilacija l-r > 0-r) babor (Martié,
hrv.-srp., dokaz je toponim Blanje n, kolektiv (Bela, Stolić); na -uljica, -usina: blatùljica =
tična s toponimom u Lusitani)! Balsa »oppi- Žman, Rave, Smokvica na Korčuli, Rab,
na -je (v.), zaselak kod Kapeine u osječkom blatušina (Vuk) »aqua palustris«; na -ušac,
dum paludibus vastis cinctum« (Plinije IV, Poljica, Pag, Brač, Imotski) = bav ör (Vuk,
močvarnom kraju, koji odgovara polj. błonie -ušar: blatušac = blatušar m »biljka berošus
110). U baskickom postoji baltsa »pantano« nar. pj.) »ophisaurus apus, pseudopus apus«.
»livada« (14. v.), rus. Ъоіопь »livada uz obalu Leach.«. Izvedenica na -uša Blatuša je topo-
i toponim Balsa-ре. Ako se hoće baltička pa- Izvedenice odatle baborić (Kolombatović), bla-
izvrgnuta poplavi«. Rumunjska posuđenica nim; na -arica: blatarica f (Šulek) »heracleum
ralela, onda to Može biti samo lit. bala »mo1 borina (Imotski), bla(v)orina (Ervenik, Ko-
iz južnoslavenskoga: blană f »krzno«, odatle sphondylium«; augmentativ na -ina: blatina
čvara«, bez -to, a pridjev baltas »bijel« ima privno, Sinj), blavorak, gen. -rka (Vetranie),
blănar i blănărie »vrst plesa«. Slog bla- na- (16. v.). Denominali na -α-ti: blatati, -ãm
da otpadne. Upor. bálja »lutum« u tajnom zi- blavoruša = bloruša (Crna Gora), braborina
stao je po zakonu likvidne metateze iz pra- impf, »gaziti blato«; na -i-ti: blatiti impf.
darskom jeziku U Bracigovu u Rodopima. (Hrv. primorje). Pridjev na -ьп > -an blăvo-
slav. *bolna (upor. ruske i poljske citirane ob- (iz-, ò-, za-) »kaljati, (is-)«, oblačati impf.,
iter, oblaćivati; odatle na -ište blatište (Vuk). U ovoj vezi dobiva i lat. palus, -udis = gr. ran.
like). Uzimlje se da je osnova ista kao u bolto
170 blazau blâzan 171 blejati
blävor

Nalazi se još u arb. bullar »1° isto, 2° sli- stica 2, 195. Vasmer, RSl 5, 152. ZSPh 6, f. Ova etimologiji odlično pristaje semantički, 167. i sl. Solmsen, IF 30, 46. Petersson, Balt.
jepac (Ulcinj)« i u rum. balaur »zmaj«. Iz 297. Pascu, AR 6, 212 (cf. IJb 10, 180.). 7, ali ne pristaje fonetski, osim ako se uzme u. slav., 1916. Matzenauer, LP 7, 7. Posch,
555. Joki, ZRPh 41, 228 233. (cf. IJb 9, da je « u prezentu nastao po infiksu n kao bçdo WuS 16, 36. Lokotsch 940. 1464a.
uporedenja sa ova dva refleksa izlazi da je u
71.), Deric, PPP Ί, 23. si. (cf. IJb 13, 161.). (v. biti) a bla- da je prijevoj. Veza s lat. fla-
početnoj suglasničkoj grupi Ы iščezao polu-
vokal s < u ili o u nenaglašenom položaju, gitium i flagitare i zend. berega »Sehnsucht« Blaž m (15. v.) = Blažij (15-17. v.)
blâzan, gén. blázni f, apstraktum po dekli- ne odgovara semantički.
da v ukida hijat u dvoglasu аи — ao, da je = Blasij (13. v.) = Blažie (prvotisak glagolj-
naci j i ı, sinonim za internacionalnu riječ skan-
arb. a refleks za taj dvoglas (upór. ar < au- Lit.: ARj l, 427 i si. 8, 391. BI 2, 366. skog brevijara 1491) = (s deminutivnim lat.
dal· (zagrebački akcenat) = skandal < gr. Miklošič 13. SEW l, 58. Mladenov 33. Bruckner sufiksom -ulus > tal. -οίο} Blasul (15. ν.,
runi) koji se očuvao u rum. kako je po fonet-
σκάνδαλον, odatle denominal skandalizirati 30. Slawski 36. Petr, BB 18, 281-5. Ribarić,
skom zakonu (upór. aur »zlato«). Glede lat. Veli otok kod Zadra) = (s grčkim izgovorom
(se). Od blazan je denominal blázniti impf, SDZb 9, 132. WP l, 180. Jokl, ASPh 28, b > v) Vlasij, Vlasije, Vlasi (indeclinabile),
аи > hrv. ao upór. laurus > javor. Pretpo-
»laskati« = blázniti »mamiti« (Krnica, Vodice, 1. 27, 321. 29, 5. 11. si. IF 27, 321. Pedersen 26, Vlas = (hipokoristik sa h mjesto í prema
stavlja se ilirska ili tračka izvedenica sa su-
Istra), oblaznìti (Riječka nahija) »primamiti, 293. Petersson, Balt. u. slav. Wortstudien
fiksom -aurus (Panes Masauri Dalmata, CIL tipu duh-dusï) Vláho (Dubrovnik). Od gr.-lat.
přivábiti, razbluditi, razmaziti«, rozbláznili, (1918). Vasmer l, 90.
5, 7893, upór. i Metamus) kojemu odgovara Blasius, tál. Biagio. Hipokoristici Blaže, Blá-
razblāzmm (Lika, objekt djecu) »razbluditi«;
praslav. -шъ, od bola > arb. bolle »zmija« blàzina f (Vuk, Hrvatska) = blazinja (Ma- žo, Blaško (15. v.) mogu potjecali i od Bla-
blažnjenje n »adulatio«. Kod Stulića i Mar-
ili belua, možda u prasrodstvu s Homerovim rulić, Jačke) »1° drvena podloga, greda za žimir, Blagoje. Prezime Vlahovio nije dubro-
tića potvrđen je oblik bez -пь: blaž, gen. -į za- vačko. Zbog toga ne potječe od Vlàho, nego
πέλωρ »monstre« < ie. *queror, lit. keras, rožnice na krovu, za opijen (v.) u kola, 2°
cijelo stoga što postoje pridjevi: *Ыагпъпъ > od Vlah (v.). Prezime Blažiolović (1496) sa-
praslav. сагъ (v.). Rum. balaur posuđeno je matrac = perina u krevetu, jastuk (Hekto-
(haplologijom) blázon \ blaznen, blazniv »adu- drži deminutiv -olus. Upor. tál. Biagioli.
u balàura (Srbija, ta riječ nije termin za gu- rović)«, sveslavenska riječ iz praslav. doba.
štera, nego služi kao psovka); blavor je rijedak latorius, stultus«, i odatle radne imenice na Odatle deminutiv na -ica: blazinjica (Marulić).
-nik, -nica: blaznīk m prema blăznica f. Iz Lit.: ARj l, 424. 430. ASPh 14, 234.
predslavenski relikt na Balkanu koji je zajed- U pojedinim slav. jezicima varira samo su- Šturm, CSJK 6,81.
tih pridjeva i radnih imenica rekonstruiran
nički s rumunjskim i arbanaskim. fiks: -ina u slovenskom i hrvatsko-srpskom
je oblik blaz f, odatle denominai blažiti (se)
Pučka etimologija na razne načine stvara je augmentativan, dok je u rus. bólozno »dickes blebètati, blebećem impf. (Vuk) (prefiks raž-,
(18. v.) »laskati« i pridjev na -Ijiv: blažljiv Brett« i kod Kašubą i Slovinaca blozno pri-
nove varijante i adaptacije ove riječi. Dovodi »blasphemus«. Kao obično, apstraktum de- Lika) »govoriti koješta«. Odatle pridjev na
se najprije u vezu sa glava: glavar (17. v., djevski u sr. r. te u specijaliziranom značenju -Ijiv (v.): blebètljiv i pejorativna radna ime-
klinacije t može prijeći u deklināciju a: blázna »priječka u saonica«. Slog bla- nastao je po
Vuk, Bilišane, Pelješac, Risan), odatle disi- f (18. v.). Taj je prijelaz možda star jer se na- nica na -alo, -aš, -uša blebetalo, blebètãs, Ые-
milacijom gavor (Boka kotorska). Jer »siše zakonu likvidne metateze. Sa augmentativ- betuša f »muško, žensko čeljade koje blebeće«.
lazi i u rum. posudenici blázna f »zabluda«, nim sufiksom -ina i sa oba značenja nalazi
mlijeko«, obraća se u glavosavac, gen. -vca odatle denominal a blázni »zavoditi«. Ali Onomatopeja lat. tipa battus sa sufiksom -et-a-
(Karlobag, Hrv. primorje). Unakrštava se se i u baltičkoj grupi: lit. balžéna, lot. bàl- -ti (v.). Upor. s istim glasovima lit. blebenti.
rum. blázna f može biti i rumunjska kreacija. ziêns »razne vrste priječki kod brane, kola,
s tal. magnare < mangiare »jesti«: manjaur Danas je ovaj apstraktum postao općenit U čakavskom bleba (Pazin) »mulier garrula«
(kod nekih pisaca; ne zna se, gdje se tako saonica, pluga«, stprus. balsinis »jastuk«. Iz- i odatle blebuša, posljednje posuđeno u Trstu
samo u prefiksalnoj složenici ία-: sablazan, gleda da su se u baltoslav. jezicima slile dvije
govori) = manjur (Split) = majur (Trogir) gen. -azni f (13. v., Vuk), pored sablazna f i Kopru bleussa »ludo žensko«.
> maur (Split), sa zmaj u zmajur, sa mrav slične osnove u istu riječ: ie. *bhel- + -g-
(18. v.) i u denominalu sablazniti, sablaznim Lit..· ARj l, 434. Štrekelj, ASPh 26, 410-
u mravor (Kolombatović), mramor (nar. pjesma), »greda« i ie. *bhelgh- »jastuk«. Slijevanje je 411. Boisacq3 111.
pf. prema impf, sablažnjavati (se) (Vuk), bilo omogućeno metaforom, jer se ;greda na
eufemizam (tabu) je mrav (Zadar, Bokanjac), sablažnjevati, -žnjujem (Transit) i pridjevu
mravak (oko Dubrovnika), valjda od oblika kojoj počiva opijen, i greda na kojoj počivaju
na -jiv sablažnjiv (19. v.) i na -ьп *$ъЫагпьпъ rožnice na krovu, mogu metaforickí shvatiti blejati, blejim impf. (Vuk) (prefiksi iz-, raž-,
sa mra- netom spomenutih, a ti mogu biti i za-) »1° o glasu ovaca, 2° ludo govoriti,
> sablazan, -zna, koji nije ušao u književni kao »jastuk«. Kako je riječ u značenju »perina,
fonetski prijelaz br- > mr-. S promjenom brbljati (Lika u vezi sa raž-), У kukati za
jezik. Rumunji posudiše i prefiksalnu slože- jastuk« termin iz više civilizacije, blazina je
b > m (upor. somiņa < sabina}, sa u u nena- nečim (Kosmet u vezi sa za-}«. Sveslav.
nicu: săblaznă f i a sablazni u istom značenju. danas provincijalizam u hrvatsko-srpskom.
glašenom slogu i sa -aurus > -avar (kao u Riječ blazan se nalazi i u drugim slavenskim onomatopeja koja postoji ne samo u baltičkoj
Maurus > Mavar} : mulavar, gen. -vra (Novi, U bugarskom uopće ne postoji. U tom zna-
jezicima, samo ne u baltičkoj grupi. Od nje čenju živi još u Hrvatskoj, npr. ŽK blāzma grupi nego i u drugim ie. jezicima, upor. srv-
Hrvatsko primorje, Sali na Dugom otoku, njem. bloejen. Jat, koji bi imao nastati iz ê
postoje dvije hrvatsko-srpske inovacije: 1° i kod ugarskih Hrvata. Posuđenice, koje di-
Žman) = mulavar (Malínská), augementativ (upor. lot. blēju, blēt), nije se razvio po zakonu
umetanjem samoglasa u u slog bla- dobiven jelom potisnuše blazinu iz upotrebe, jesu:
mulavrina (Sali na Dugom otoku) = manja- baš zbog toga što je glagol onomatope)skog
je napola onomatopejski glagol bulazniti »bun- 1° turcizmi: jastuk, danas općenita riječ u
văr (Žirje), molâvar, gen. -varja (slov.) = podrijetla, pa e bolje oponaša ovčji glas nego
cati«, upor. u'Krašiću blázniti »brbljati glu- hrv.-srp. < tur. jazdik, minder (Bosna) <
molaver (slov., Kras). Ta je varijanta zacijelo ie, ije ili i. Kao onomatopeja postoji i s gla-
posti« i polj. blazgonić »brbljati«; 2° od sa- tur. minder, b) romanizmi: tunđela f, -ica
predslavenska. blaz, -i i sablaza f i denominala sablaziti se golskim sufiksom -k-a-ti, kao i druge onoma-
Postoje za taj reptil i brojni domaći nazivi: f (Dubrovnik) < tugulella, kòptõ, gen. -ala
stvoren je prema apstraktima na -st, gen. -i m < capitale, c) germanizam vanjkuš (Hrvat- topeje: blékati impf, prema pf. bliknuti, odatle
kao glasač (Kaštel na Rabu), gluvaja (Dalma- kao vlast, mast: sablast, gen. -i f (18. v., Do- postverbal blêk m i buka f sa hipokorističkim
cija), oškrap, skor, škor (Crna Gora), skorav ska) preko madž. vankas od njem. složenice
šen, Kanižlić, Peštalić) »scandalum, phantas- Wangekissen, u kojoj je drugi dio romanskog akcentom bleka f »luda« (Boka); odatle i
(Crna Gora, Vuk), skornjačalšk-. ma, prikaza«, odatle pridjev na -ьп: sablas tan pridjev na -ast bttkast u značenju »stultus«;
podrijetla.
Lit.: ARj l, 135. 163. 212. 427. 448. 3, (18. v.). Slog bla- nije nastao po zakonu li- zatim sa -ë-ti: bUčati, ЪШІт (Stulić, Kavanjin,
183. 209. 6, 452. 7, 44. 147. Hirtz, Amph. Lit.: ARj l, 427. Miklošič 18. WP 2, 181 narodna pjesma) i pridjev na -ьп: blečan (ovca,
kvidne metateze jer se nalazi i u polj. blažen 183. Trautmann 25. SEW l, 70. 449. Bruckner
34. 35. 72. 90. 91. 93. 153. 181. Pleteršnik l, i rus. Ыагепь. Etimologija nije utvrđena. Pjevanija). Ista onomatopeja dolazi i u vari-
599. SEZb 13, 195. Skok, ZRPh 50, 512., br. KZ 46, 231. 233. Skok, ZRPh 54, 495. REW*
Pedersen i Jokl je izvode od bledp (v. Muditi) 1632 Iljinski, JF 5, 187. Willman-Grabowska, janti bez 1: beka f »ime ovci«, heknuti u istom
12. Jagić, ASPh l, 431. Trombetti, AA 3, značenju u kojem i bleknuti, također sa sufiksom
22. 83. Ribezzo, Croazia 80. Alessio, Onoma- »griješiti« sa sufiksom -zn- kao u bojazan, -zni Symbolae grammaticae Rozwadowski2,131 —142.
172 blijesak blîjesak 173 blúdití
blejati

mantički posvema odgovara anglos, blat i njem. vojni štěpen nalazio se i u stcslav. bliskb »sjaj«. »susjed« je poimeničenje na -jak (v.). Deno-
-etati': bekètati. Pridjev na -αν bèkav »mucav«,
blass te alb. blehurë. Poimeničen je kod Ка- Niži prijevojni štěpen bltskt očuvao se u stč-'š. minal na -i-ti: blizniti (p-) »geminos parere«
poimeničen sa -(a)c: békavac, gen. -avca
vanjina blijed m »bljedilo«. Odatle pridjev na blesk, gen. blsku, а postojao je i u starom hrv.- i od bliži: bližiti (se) (pri-). Apstrakta na
pored općeg značenja »balbus« dolazi i kao
-ъп: btijèdan (Vetranie); na -ovit: bljedovit, -srp što dokazuje denominal na -α-ti: huškati -ina: blizinalbližma pored bliznina; na -oca:
prezime (Travnik). se. Upor. stcslav. bhštc, bhštati. Pored toga bližnoća', na -ost: bližnost.
deminutivni pridjev na -jahan: Medan (ta-
Lit.: ARj l, 434. 435. 4, 138. Miklósié 14, polj. lysk i błysk »sjaj, munja« nalazi svoju
415. SEW l, 59. 60. Trautmann 34. WP 2, kođer ŽK); na -ičast: bledičast (istočni govor); Ie. srodstvo nije lako utvrditi. Izgleda da
od sintagme blijeda lica: bljedolik; apstrakta paralelu i u hskb prema bhskb: blěskb u je i nastalo iz ie. i, а z iz ie. palatala ğ, tj.
120. Elezović l, 184. Uhlenbeck, PBB 20,
325-8. Matzenauer, LF 7, 9. GM 38-9. na -«/a: blijednja f, na -ost: blijedost = bli- stcslav. Odatle denominal na -i-ti lăsaţi se da je bliz srodno s osnovom lat. glagola flīgere
jednost; na -oca: bljedoća f; na -ina: bljedina; »sjati« (ŽK); n a prijevojnom štěpenu z i s »pričvrstiti« kojemu odgovara u prijevoju lot.
na -ilo: bljedilo n = bledilo (Kosmet); deno- umetnutim i (v. gore) lisikati se (Krašić). blaiszit »gnječiti, udarati«, kimr. blif »ballista«,
blëk m »krpa«, pl. bleki, slovenska, čakav-
ska i hrvatsko-kajkavska riječ (Belostenac, minali na -e-ti': blijedjeti, -īm (iz-, o-, po-, Lit.: ARj l, 438. 439. 440. 456. 7, 398. 399. gr. φλίβω »gnječiti« < ie. *btilîğ(u) ili ЫІ-
Voltiđi), na Cresu u deminutivu na -it: Ые- pre-, pro-} = biedēt (Kosmet); na -i-ti: bli- 406. Ribarić, SDZb 9, 162. Elezović l, 49. ğuo. Ako je ovo uporedenje ispravno, onda je
cìc m »krpica«; < njem. Fleck > Fleckerl jediti (o-), obledivati (Belostenac). Imenica 184. Miklošič 15. SEW 60. 63. Bruckner 29. semantički razvitak od »pritisnuti, pričvrstiti,
kadšto služi za uporedenje: blijed kao krpa (v.). KZ 45, 47. Slaviški 34. 37. Mlađenov 35. gnječiti, udarati > bližiti (pri-)« isti koji i
u hrv. i srp. gradovima. Trautmann 34. WP 2, 212. KZ 56, 201.
Lit.: ARj l, 437. 456. 4, 138. 7, 397. 406. romanskom participu perf. pas. pressus od
Lit.: Jagić, ASPh 8, 317. Tentor, JF 5, Scheftelowitz, KZ 54, 234-5. 56, 184-5. premere, koji je u romanskim jezicima sam i
203. SEW ì, 59. Miklošič 14. Striedter-Temps Elezovič l, 48. 2, 121. Miklošič 14. SEW 60. Boisacq3 1029. Sütterlin, IF 25, 62. Leskien,
Mlađenov 33. Bruckner 28. ÍCZ 45, 325. u vezi sa ad zamijenio lat. prope: tal. presso
123. ASPh l, 58. Machek, RES 23, 63-4.
Slawski 34. Trautmann 34. WP 2, 217. Matzen- »kod«, fr. près de »blizu«, après »nakon« i gr.
auer, LF 7, 9. Kostie, Njf l, 237. GM 39. ^TX1) άγχοΰ »blizu« od glagola ζγχω »stežem«,
blënuti, hlenem impf. (17. v., Barakovič, Uhlenbeck, PBB 22. 536. blíž, bliza, sveslavenski pridjev iz praslav. koji je u srodstvu sa uzak (v.). Prema tome bi
Srbija, Kosmet) (prefiks za-) »gledati bez svi- doba, bez paralele u baltičkoj grupi, »propin- slav. pridjev i prilog bio izveden od ie. glagola
jesti«. U tom je obliku možda zamukao glas blijesak, gen. -ska m (o-), ikavski blîsak quus«. Odatle prilozi: bliz, blizu (iz-, o-, po-'), koji je već prije praslav. doba nestao u slaven-
h, kako se vidi iz zablehnuti se (Vuk, Crna (ŽK, Vodice /Istra/ blìsak) »svjetlost od blizo (ŽK), izbliza, üblizo (Kosmet); pridjevi: skim jezicima. Srodnost sa flīgere omogućuje
Gora) u istom značenju, odatle pridjev zà- groma, munja (Vodice)«; blijeska f (Vuk, Ri- 1° na -ъk (koji se u komparativu i superla- donekle shvatiti također razvitak od bliznica
blehnūt (Vuk) = zàblenut. Postoji još i gla- san) = bl'iješnjāk (Crna Gora) »svjetlucanje tivu gubi): blizak, bliska prema nizak', 2° »nado«, tj. »pričvršćeno, nadodalo željezo«.
gol na -i-ti od osnove bleh- : zabUšiti se, zablē- pred očima«. Paralela iz baltičke grupe: lot. na -ъп: blízán, blizna postoji samo u toponi- Isto tako í češ., polj. blizna »ožujak«, tj. »uda-
šīm se (Boka) = zabušit se (Kosmet), ublešit blaiskums m »mrlja« dokazuje da je jat nastao miji Blížna f i u određenom obliku blizni rac«.
se (Kosmet) »zabezeknuti se«. Osnova bleh- iz ie. diftonga, i to od ie. osnove bhleiģ- : bhloiğ- (Kosmet), proširen sa -ji bližnji (13. v.)
je varijanta od onomatopeje Ые- u blejati^.); Lit.: ARj l, 440-448. 4, 138. 8, 401. 402.
raširene s inhoativnim formantom -sk-. Odatle »propinquus, vicinus (i kao imenica)«; obližnji Miklošič 34. SEW l, 61. Elezović l, 49. 2, 376.
blenuti se može dovoditi u vezu i sa bljenuti pridjev na -av: bleskav (Belostenac) = blis- (Vuk), inače je poimeničen u značenju u Vuković, SDZb 9, 380. Mlađenov 34.3 WP l,
(v.). kav i poimeničenje na -ica bliskavica; deno- kojem i poimeničenja na -(a)c: blizanac 217. Gombocz-Melich l, 349. Boisacq 1031.
Lit.: ARj l, 435. BI 2, 762. Elezović l, minali na -ë-ti: bliještati, -lm impf. (16. v.) (Vuk) = bliznac = blizanak = bliznãk Bruckner 29. REWa 6742. Brugmann, IP 27,
184. 2, 376. = blēštet, -īm (Kosmet, za-) = blišćat, -im (Crna Gora) prema f blizanica = bliznakinja 269. i si. Scheftelowitz, KZ 54, 234. Slam-
(Kosmet) = bliznica = blizanka, coli, blìznad, ski 34.
(ZK, sunce blišći); na -i-ti: bliještiti impf. (Vuk,
blihati, btiham (Vuk) impf. »1° inundare, o-) = blíštiti (Vodice) prema iter, oblještivat; gen. -г; na -ik: bliznīk, -ika (Piva —Dro-
2° bljuvali, 3° imati proljev« = blijati prema na -α-ti i -nu-ti bl(i)jeskati = bliskati, -ska bnjak); na -e, gen. -eta blizne, gen. blîzneta blúditi, bludīm (na-, raz-, za-) (14. v.)
bliknuti, -něm pf. prema impf, blihnivati »1° (za Wetterleuchten) »sijevati« (17. v., ŽK, Vo- (Vuk) = bliznače, -četa, pl. bliznačići (Kos- »varati se« = bindet, bludīm (Kosmet) »otvore-
perfundere, 2° pljusnuti«. Odatle postverbali dice, Istra) impf, prema pf. blistati (Vodice) met). Toponim je Bliznec kod Zagreba. Bli- nih očiju sanjariti«, sveslavenski imperfektiv
bliha f »pljuska« i blihna f »alluvies« = blinja »sijevnuli« (ŽK, također metaforickí »dati zau- zni f. pl. (također bug.) je tkalački termin iz praslav. doba; u je nastao iz velarnog nazala
»nizina u koju se voda stiče s brda i na njoj šnicu«); blj'èsnuti »razvedriti se« (Ljubiša) i blje- »vitium telae«, koji posudiše i Madžari (bë- ç, kako pokazuje lit. blandùs »mutan«, stnord.
duže ostaje«. Posljednje je hidronim i odatle nuti (Srbija: bljenulo sunce »zasjalo«, zacijelo lëzna). Još treba naročito spomenuti bliznica blundr »san« i engl. blunder »greška«, polj.
toponim Blinjski kut. Upor. još u bug. k mje- preko *bljehnuti). Od osnove glagola bliještiti f (14. v.) za »nado, čelik, acel, ocal, ocilo« bląd, blądzić, češ. blouditi. Odatle postverbal
sto h: bličđ, bliknuva, bliknã, blík(v)am »sich apstraktum je blještilo n (17. v.) i pridjev u Starom Vlahu. Tu izvedenicu ne dovodi blud m, f (14. v.) »error, spolni nemoral«;
ergiessen, strömen«. Za dalje moguće veze v. blještiv (Stulić). U kajkavskom se umeće ť u Miklošič ni u kakvu vezu sa blizi,. Semantički pridjevi na -ъп: bludan (13. v.), bludni sin
bljuvali. Sinonim za pljuska nastao je prema sufiks u blesikati, -am (onomatopeiziranje, razvitak ne da se pravo objasniti, a ne nalazi i poimeničenje bludnik, odatle pridjev bludnički,
imitaciji vodenog zvuka. Belostenac, Jambrešić, Stulić), odatle ble- se ni u jednom drugom slavenskom jeziku. prema bludnica f (14. v.) »meretrix«, blüdnište
Lit.: ARj l, 436. Miklošič 14. Mlađenov sikavica f »munja«. Rumunji posudiše iz ju- Nije objašnjena ni veza sa blizna f »vitium n, apstraktum blüdništvo n i blúdnost te deno-
34. SEW l, 61.3 WP l, 211. Matzenauer, žnoslav. bleskb > bleasc »životinjska duša«. telae«, niti sa češ., polj. blizna f »Narbe, cica- minai bludovati »luxuriari«. Kod Hektorovića
LF 7, 8. Boisacq 1031. Taj interesantan semantički razvitak nije ob- trice«. Moglo bi biti da je u ove tri izvedenice i Barakovića bluditi prelazi u grupu primarnih
jašnjen. Govori se i za čovjeka: fără bleasc očuvano ie. značenje »gnječiti, udarati« (v. glagola blusti, bludem (16. i 17. v.) prema
blijed, blijeda (Vuk), sveslavenski pridjev »bez daha«. Mjesto ie. formantą -sk- stoji u dalje). Poimeničenje sa -ika (v.) blizika\bli- blėsti (v. dalje). U narječjima: nabluditi =
iz praslavenskoga doba za bijelu boju lica. ovoj osnovi i -st-. Ovaj je vezan uz prijevojni žika (Hercegovina) »čeljade iz rodbine (ž je nabluđavati (Lika) = nabludovati ima speci-
Ekavsko bled i u čakavskom (ŽK). Upor. lit. štěpen i (nije ikavizam kao naprijed u bliš- iz komparativa kao u pridjevu bližan /17. jalno značenje »ugađati kome, milovati ga,
bleid-nas »blijed« i blaivas i lot. blinda »pro- ćati): pridjev na -av: blistav, poimeničen na i 18. v./ i u poimeničenju bližnik /16. v. /) maziti«, u Vodicama (Istra) bluditi »miješati
nošeno tkivo«. Jat je nastao iz ie. diftonga oi -(a)c i denominal na -α-ti blistati (o-, iter. = bliznica f »cognata«. Odatle blištvo n (16. vodu«, zablúdili svinjan »miješati svinjama
ili ei ili ai od ie. osnove bhlei- »sjati se«. Se- oblistavati). Upor. rus. blistatb. Ovaj prije- v.) < stcslav. blizbčbstvo i bliština f; bližnjak hranu s mlijekom, vodom«, zablūdet (Kosmet)
bluditi 174 bljüdo bljüdo 175 bljùvati

»izgubiti svijest«; razbludni, razlūdīm (16. v.), 33, 97. Brugmann, IF 32, 193. Ribarić, SDZb su deminutivi brojni: bliduţ, -aşel, -isel, -ărel, bljušt m (15. v., Vuk) = bljušč (slovenski
odatle razbludnih m prema razbludnica f, 9, 132. Elezović l, 49. Slawski 36. Gombocz- odatle na -ar < lat. -arium blidar m »ormar za i hrvatsko-kajkavski) = bljušt (disimilacija
postverbal răzbluda í »naslada« i deminutiv -Melich ì, 462. zdjele«. Oblik koj i posudiše Arbanasi: blude sla- Ij-h > Ij-st) = blust = bijuši (čakavski) =
razbludica f; pridjev na -m razbludan (16. že se sa bljuda f. Iz gotskoga biut>s, gen. biudis bljušć (Smokvica, Korčula): »1° biljka tamus
blustro n (16. v., Kašić) = blustra f (Stu- »sto«, iz kojega potječe praslavenska posuđenica
v.), odatle razbludnost, izrazi su dubrovačko- communis L., 2° asparagus (Smokvica)«;
lić) = bljusta f (Kavanjin, možda štamparska koja je i sveslavenska, očekuje se baš oblik
dalmatinske lirike. U Bruvnu je ovca razblud- sveslavenski naziv za bršljan »hedera« (v.).
greška mjesto bljuslra) = blustar (Terzić) bljud. Prema tome treba protumačiti rod Odatle izvedenica na -(j)ur: bljüštür m »trava
nica i razbludnih ovan »pripitomljen«, razblu-
»sudić u kojem se hrani pričest, mirisna mast, bljudo n i bljuda f. Posljednji je stcslav., stpolj.,
đivati djecu »maziti«. nalik na lišće od duhana, ali nema stabla«.
sudić u koji se meću glasovi«. Daničić iz- hrv.-srp. i rus.-cslav. i može se protumačiti Kako su biljke hedera i bryonia otrovne, naj-
Postojao je i postoji prijevojni štěpen ı: vodi od stvnjem. bluostar »žrtva«. V. bljusti. analogijom prema zdjela (v.). Neutrum je vjerojatnije je da je bljušt postverbal od blju-
stcslav. blędo, blısli > blėsti, bledém (16. v., Lit.: l, 455. 457. u stcslav., rus., ukr., oba lužická jezika i hrv.- štiti (v.), a ovo od bljuvali (v.). Na vezu s tim
Držíc, Ranjina, Belostenac) pored blestiti srp. glagolom upućuje rus. plušč, koje opet stoji u
(Mikalja, Stulić). Odatle bledá f »nugae«, bluta f (16. v., Perast, Hercegovina, Du- vezi s pljuvati (v.)—phvatb. Ştim ruskim obli-
Lit.: ARj l, 456. SEW \, 64. Miklo'sič 15.
pridjev na -iv blediv »nugax« i složenica bledo- brovnik, Smokvica, Korčula) »1° striš, bijelo Mladenov 35-6. Bruckner, ASPh 42, 142. kom ide zajedno pljušt m (Vuk, Srijem, Bačka),
sloviti. I taj štěpen ima u baltičkoj grupi pa- što ostane na bačvi, vest (ŽK), mucor, 2° 45, 39. GM 40. Obnorski 5, 73. 1. Kiparsky sinonim od bršljan. I u ruskom varira bljušč
ralelu: lit. blįsti »spavati«, lot. blensties »rđavo pokvareno vino« = bluta (Lovran, Istra) 193. 296. Stender-Petersen 403. i plušt.
vidjeti«, iterativ lit. blįsti »smračivati se«. »3° Geschwulst bei Pferden« = bljuta (Budva) Lit.: ARj l, 458. 10, 105. Miklošič 15.,
Ie. paralele su njem. blind i blenden; blėsti »maravan, pokvareno vino ; bez ukusa, alkohola, bljusti, bljudem (sa-) impf, (samo kod sta- SEW l, 64-5. Bruckner 30. KZ 43, 321.
je doživio razne varijacije jer je glagol pejo- mirisa i kiseline« = bjüta (Potomje, Pelješac) rijih pisaca od 13. do 18. v.: Marulić, Hekto- Slawski 35. Štrekelj, ASPh 27, 64. Iljinski,
rativan i uvredljiv pa izmjenom suglasnika »pokvareno vino« = bljuta (Vodice, Istra; rović, Gundulić; u današnjem književnom i ASPh 29, 486. Trautmann, Die altpreuss.
dobiva veću ekspresivnost : blêskati »balbutire«, psovka: bljuta te ubila) »bolest koja se razvija saobraćajnom jeziku kao i u narječjima ne Sprachdenk. 312. Osten-Säcken, IF 24, 238-9.
odatle bleška f (Vuk, Boka) »blesasto čeljade, životinjama pod vratom«. Pridjev na -ьп > 33, 312.
postoji) = biustui (Kavanjin) »čuvati«. Prešao
muško ili žensko«. Tu je -kati od onomatopeje. -an blùtan, na -av blütav. Denominal (inho- iz primarne klase u klasu na -α-ti: bljudati, bljùvati, bij ujem (iz-, po-, u- /se/), sve-
Tako je dobivena osnova bles- i od nje pridjev ativ) na -iti blatiti se = blutaviti se »mucescere«. bljudam impf. (17. i 18. v.) i u klasu -i-ti: slavenski imperfektiv iz praslav. doba, »po-
na -ast blesast »stupidus« (Hrvatska, Dalmacija) Nalazi se još u arb. blude f »weisser Schimmel bljuditi, -dim (13. v.). Odatle postverbal vraćati«. Iterativ na -vá-: izbljuvávati, -vivati,
i imenica na -an: blesav (Vuk). Bl'enuti pf. auf verdorbenem Wein«, ovdje kao posuđe- bljuda f (Kavanjin) »custodia«, pridjev na -iv izbljùvujem; pf. na -np: bljünuti (iz-, 15. v.);
(17. v.) < *blednuti uvodi и u osnovu, odatle nica iz južnog hrv.-srp., i ngr. μπλοΰτα bljudiv »servabilis«, prilog na -ьпо: bljudno deminutiv odatle bljúcnuii. Osnova mu je
bléna, pridjev na -ast blenast te na -tav : blentav »roter Ausschlag am Körpert Od poimeni- »caute«, radna imenica na -telj (kao prijatelj, bila raširena također sa -sk- po konjugaci)!
(Bosna); bluna < *blud-na ili možda prema čenog ž. r. part. preterita abluta (abluere krstitelj) bljustelj (13. v.) = bljustitelj (Domen- -i-ti: bljúštili »fastidire« = bljúšiili (Vodiče,
bun (v., dočetak -a je prema bena, v.). Una- »oprati«). Kako nema и > i kao u murus > tijan, Danilo), na -ar bljudār »custos«. Još Istra) (v. bljušt). Osnova je bila raširena i
krštavanje sa onomatopejom blekati (v.) došlo mir, posuđenica je iz starodalmato-romanskog. postoji nàblidovati, nàblidujem (Dalmacija) sa -s: odatle bljûs (krvi) m. Pridjevi se tvore
je također do izraza: bleka (Vuk, Boka) »stul- Lit.: ARj l, 455. ASPh 34, 306. Ribarić, »napastovati, dolaziti jedan za drugim, nepre- na -αν (v.), ali osnova dobiva proširenje na
tus«. Grupa -sk- od bleskati sonorizira se kao SDZb 9, 133. GM 40. REW* 32. stano, češće obavljati neki rad«, ali je nejasan -l: bljutav (također bug.), odatle òbljutaviti
u maska > mazga (v.) u blézgati, -am (Hrv. semantički razvitak iako bi se moglo raditi o »postati bljutav«; na -bk: bljütak, bljutka (Vuk).
primorje) »blaterare«, odatle blezgarija f Mutiti, -lm (Vuk, Risan) »govoriti koješta biju- > bli. O kauzativumu buditi, budim, Iz unakrštavanja ovih dvaju pridjeva nastaje
i opet odatle blezgariti. Glede zg upor. baljuzgati bez prilike«. Odatle radna imenica na -îs koji se nalazi i u lit. baudinti »probuditi volju bljutkav (Stulić, Kosmet, bug.), odatle obljut-
(v.). I krivi se ikavizam pojavljuje (e > i (v.): blutlš, gen. -iša »ko bluti«. Ne postoji u za što«, bila je već riječ, kako što i o bdjeti kavìt (Kosmet) »pestati bljutav«. Proširenje
kao u saditi ŽK za štedjeti): bliditi (Ranjina) drugim slav. jezicima. Upor. ipak gr. φλύω (v.). Značajna je fonetska razlika. Dok je u sa -t- pretpostavlja inf. *bljuti (upor. ukr.
i odatle postverbal blída f »falsum«. Kako glagol »brbljati«, srodno s bljuvali (v.) i onomato- buditi ie. diftong eu od bheudh- reflektiran sa bljuty pored bljuvaty) i odatle apstraktum
ima pejorativno i uvredljivo značenje, a uvred- pejom bluzgati i baljuzgati (v.). u, ovdje je eu > ш > lu poslije labijala. Zbog *bljut, gen. -i, na koji dođoše pridjevski sufiksi
ljive se riječi posuđuju (upor. budala, bena toga se mora uzeti u buditi ie. prijevoj еџ-ои. -av i - bk. Imenice : l ° od bljuvanje sa sufiksom
Lit.: ARj l, 455. SEW l, 62. WP 2, 213.
šuft) kao i kulturne, Madžari posudiše pridjev Wood, MPh 11, 315. si. Ova fonetska razlika imala je za posljedicu -bk: bljuvanjak, gen. -anjka m (Vuk) =
bolond »luđak« (upor. češ. pridjev bloud). semantičku varijaciju: *bhoudh- > buditi do- bljuvânak (Kosmet, disimilacija Ij-nj > Ij-n);
Rumunji imaju dvije imenice koje idu ovamo: blječkati se impf, (raz-) »strepere«, kad bila je kauzativno, faktitivno značenje »činiti 2° raširenjem osnove s pomoću onomatope j skog
1° bleandă f »strašilo za ptice« i 2° bundă se govori o blatu: ojužio snijeg, pa se razblječ- da netko bdije, bude budan«, a bljusti, bljudem -ot (v.) i dodavanjem sufiksa -ъЪ: bljùvotak,
f »Nesselausschlag«, upor. Ысаъ »lenocinium«, kalo (Lika). Odatle blječkavica f (Vuk, Dubrov- »biti budan > čuvati«. U lit. bausti, koje od- gen. -tka te dodavanjem -ina (za apstrakta)
oboje od prijevoja bled. Ovamo također blîdnic nik) sinonim za brčkavica, što predstavlja govara slav. bljusti u pogledu glagolske klase, na -ot-: bljuvotina f (16. v.). Samoglas u
u Trebniku 1679. < cslav. blcdbnikb (disimi- poimeničen pridjev na -av (v.) s pomoću -ica. diftong je au koji se ne slaže sa slav. iu nego došao je u infinitiv iz prezenta jer je u staro-
lacija n-n > 0-ri). Naprotiv prijevoj blņd- Onomatopeiskog postanja, upor. bljuzgati. sa M u buditi. Litavsko se značenje ne slaže crkveno-slavenskom infinitiv glasio s prijevojem
zastupljen je u rumunjskim madžarskim sla- Lit.: ARj l, 455. također sa bljusti »čuvati« nego je »siliti, stra- б (upor. stcslav. bľkvati i češ. bivati); i spor.
vizmima bolind »glupan«, odatle denominal šiti, kazniti«. Izgleda da je slavensko značenje jednako postanje samoglasa u u pljuvati (v.).
α bolinzi »oglupaviti« i izvedenica na -arifa: bljüdo n (14. v.) »patina, zdjela, plitica« = prvobitno, a litavsko sekundarno. lj mjesto l je nastao iz diftonga m kao u bljusti
bolindariţă f »biljka datura stramonium«. bljuda î (15. v., Vuk, Ljubiša) = bljud m (Mi- (v.). Za ovaj glagol postoji u baltičkoj grupi
Lit.: ARj l, 457. 458. 7, 210. Miklošič
Lit. ARj l, 435. 436. 451. 455. 7, 210. klošič, bug.). Odatle radna imenica na -ar (v.) : 15. SEW l,3 64. Trautmann 32-3. WP 2, paralela koja osvjetljuje semantički i fonetski
Miklósié 14. SEW \, 60. Bruckner 31. KZ 45, bljüdar (samo Mikalja). Oblik, koji posudiše Ru- 148. Boisacq 776-7. Iljinski, ASPh 29, razvitak slavenskog imperfektiva : lit. bliauti
324. WP 2, 216. Tiktin 200. Endzelin, IF munji : blid, pi. blide, slaže se sa bljud. Rumunjski 485-6. i lot. bl'aût »mukati, blejati, vikati« imali su
bijú vati 176 bob bôb 177 baca

onomatopejsko značenje. Prema tome, slaven- (v.), (koodaja (v.), kao da (v.) »quasi, comme poimeničen sa -ас: Bobovac, toponim; -ina: i onomatopejski sufiksi l ° -ot u bobot m »potmuo
sko značenje «povraćati, rigati«, koje prate si«; u bug.: bez to: boše, bože, božem, božém bòbovina «bobova slama«; sa -ište: bòbovtíte glas, potmula vika«, odatle denominai bobòtati,
razni zvukovi, razvilo se iz onomatopeje. Dif- »zašto to, weil, denn, quasi, als ob«. Ni u «mjestom bobom zasađeno«, također topnim; boboćem impf. (17. v.) »crepitare«, 2° na -ut
tong iu razvio se iz ie. diftonga eu u ^bhleti-. hrv.-srp. ni u bug. -že »pak« nije prešao u sa -г'са: babovića f »bobova pogača«; sa -nik, u bobútiti impf, »crepitare, klokotati«.
Lit.: ARj l, 457. 459. 4, 139. 8, 409. Miklošič -r(e) zbog toga 1° što se bo + se pomiješao -njak: bobovnik (16. v.) = bobolnik = bobovnjak Lit.: ARj 1, 464.
15. SEW 64. Trautmann 35. Bruckner 30. sa vokativom bože od bôg i 2° što postoji »biljka sedum teephium L.«; za tu biljku ima
KZ 43, 321. Boisacq3 1030. pridjev tobožnji »što ne biva doista nego samo Šulek i izvedenicu na -ište bobište n, dakako boca f (17. v., Vuk, Dubrovnik, Perast,
da se čini; sinonim tokoršnji (v.)«. bez naznake gdje se govori. Zbog toga je
bljüzgati, -am impf. = bjüzgat (Cres) »1° Božava, bug., slov.) »1° staklenka, flaša,
pljuštati, 2° govoriti koješta bez prilike (sino- Lit.: ARj l, 461. si. SEW l, 36. 65. WP nepouzdana. Značajna je još metafora bôbuk 2° lopta« = buča = buca (Dalmacija) »1°
nim od baljuzgati, baljezgati, v.)«. Odatle 2, 136. Trautmann 22. Tiktin 135. s\. Mladenov m »bulla« dobivena unakrštavanjem sa klobuk, lopta, zrno (Lika), 2° drveni kegel u igri na
39. Isti, Slávia 10, 249. Boisacq3 1023. Person, odatle bubučiti se impf, »izbijati bobuke«.
postverbal bljüzga (Krasić, ŽK) i pridjev na buće«, odatle bucati se (Lika) »kotrškati se
IF 6, 247. Slamki 37. i sl. Čudna je izvedenica na -ut bòbut »viburnum
-αν (ν.) bljûzgav (Lika) »koji govori koješta«. bućama«. Upor. buci, gen. buca m. pl. (Risan,
Taj je pridjev imao i drugo značenje, koje je opulus« zbog toga što je to onomatopejski Vuk) »neka igra«. Deminutiv na -itta > -etto
bob, gen. bòba m (15. v., Vuk) = bôb, sufiks (šatut, škrgnt, v.).
potvrđeno u póimeničenjima: I sa -гаг: gen. boba (Buzet), baltoslav. naziv za kulturnu boceta (Dobrota) »stakleno zvono ispod kojega
bljüzgavica f (također slov.) = bjuzgavica biljku koja od drugih ie. jezika dolazi samo u Kako je bob kulturna biljka, posudiše je je cvijeće«. Na tal. deminutivni sufiks -ino
(Cres) »1° jaka kiša, sinonim od pljusak (v.), lat. fába i u romanskim refleksima odatle Madžari u panonskoj nizini báb, Rumunji od bocln, gen. -ina (Dubrovnik), na augmentativni
2° tekuće blato, kad se topi snijeg (Vodice, (tal. fava, fr. fève). U baltičkoj grupi potvrđena đačkih Slavena i na Balkanu (čine. bob) u dva -one > -un bocan, gen. -una (Vuk, Dubrovnik,
Istra)«; II sa -tale: bljuzgavac m »šljiva je samo u stprus. babo u femininumu kao i u značenja »1° vicia fába, 2° zrno kukuruza«. Perast, Crna Gora, Lika) = bocûn (Budva,
džanarika (v.)«. Od osnove bljuzg- sa -аса: latinskom. Prema tome je slavenska inovacija U rumunjskim je narječjima ta posuđenica Rab, Božava, Kućište, Krasić; »velika boca,
bljuzgača (Srbija) »kruška jeribasma« (v.). promjena roda od feminina u maskulinum. vrlo omiljela u botaničkoj terminologiji kao demižun«, sa deminutivom bocunić (Lika).
Perfektiv je na -щ- bljüznuti »effundi«. Ie. Ta promjena mogla je nastati zbog toga što i kod nas: bob »lathyrus platiphyllus«, bobelei Odatle ispuštanjem početnog sloga i sa tal.
je korijen isti koji i u bljuvali (v.), samo je se *boba osjećalo kao hipokoristik. Upor. pop »cytisus«, odatle deminutivi bobuleţ, bobuşor i -etto cùnei (Riječka nahija, Crna Gora, Lju-
ovdje raširenje sk sonorizirano kao u ono- m < popa (= rum. popa) < πάπας (ν.). naročito interesantna radna imenica na -ar < biša) »staklenka nalik na bocu«. Deminutiv
matopejama u -zg-. Taj proces je star jer se Boba f (Vuk) sa hipokorističkim akcentom upo- -arius zbog značenja bobar m prema bobar eas ă na -г'са bočica (18. v.), izvedenica na -njak
bljuzgati nalazi i u drugim slavenskim jezicima trebljava se u metaforickom značenju »malo f »vračar, -arica«. Još treba istaknuti da su bočnjak (Vuk, Crna Gora) »sprema za boce«,
(polj. bluzgać, rus. bljuzgatb). što okruglo« = boba, gen. bobe (Kosmet) Rumunji posudili i hipokoristik boabă < boba upravo poimeničenje na -jak od nepotvrđenog
Lit.: ARj l, 460. SEW l, 65: Bruckner, »zrno skuhana ili pečena kukuruza«, odatle i odatle deminutiv bobită f, što dokazuje starost pridjeva na -ъп : *Ьосьпъ.
KZ 43, 321. 45, 42. 48, 211. Boisacq3 1031. deminutiv bobica f (Dubrovnik, Vuk) »sitna toga oblika. Arbanasi imaju svoj oblik baštinjen
Balkanska riječ mletačkog podrijetla (mlet.
Wood, MPh 11, 315. sl. Scheftelowitz, KZ 54, boba« = bobica (Vodice, Istra) »bacca«, odatle iz ie: bathë f »vicia fába«, deminutivna izve-
bozza, 13. v,), cine. botă, ngr. βότσα/μπότζα.
246-7. Iljinski, ASPh 29, 481. WP 2, 213. pridjev na -(j)ast i -jav: bobičast = bobičav. denica na ie. -ko > -the. Značajno je za njihov
Varijante sa u: slov. buč. m »Fass«, buča f
Imenica boba ima brojnu leksikološku fa- oblik da ne poznaje reduplikacijų kao sveslaven-
bo (12. v.), sveslavenska enklitička čestica »bauchiges Gefäss, bauchiger Krug, Desti-
miliju: izvedenice na -ika: bábika f (Šulek) ski koji dokazuje da je ie. riječ bila prvobitno
iz praslav. doba za isticanje i objašnjenje uzroč- •lierflasche«; deminutivi na -ъk bučka f »Krü-
»biljka sedům telephium L.«; na -ara: bobara onomatopeja (ie. *bhabh-a).
nosti u uporednim rečenicama, »enim, naime, glein«, na -ъk bucak, gen. -čka (Vodice, Istra)
car, en effet«. Ne upotrebljava se u istočnom f = bobàrica i »rak koji ima bobu«; denominal Lit.: ARj l, 462. Miklošič 15. SEW l, 65. »malena, drvena bačvica«, buca f (Srbija)
štokavskom govoru nego u zapadnim stranama bóbati se, bobam se impf. (Vuk) »dobivam Bruckner 32. Trautmann 23. WP 2, 131. »drveni sud za vodu«, deminutiv bucica (Du-
bobe«; na -oš + -ara: babosára f (Srbija) Mladenov 36. Elezović l, 49. Ribarić, SDZb
(Dubrovčani, čakavski i hrvatsko-kajkavski) i 9, 133. Tiktin 202. Раѕсм 2, 182. GM 101. bašnica) »mala kablica«, buča f (Vuk, Dubrovnik)
ne stoji nikada na početku rečenice. Udružuje »njeka krupna paprika koja nije vrlo ljuta« »1° stakleni okrugao sud za piće, 2° mjedeni
Boisacq3 1011. Stokes, IF 2, 171. Hirt, РВВ
se sa sinonimnim jer u jerbo (Hrvatska, Vojvo- = bobošarka f = boboška f, pridjev odatle na 22, 235. Petersson, LUA nf. avd. l, bd. 19., sud, kao pola bukare (Dalmacija, Pavlinović)«,
dina). Ide u baltoslavensku zajednicu, a nalazi -av: boboškav; na -uc, -uša: bobuc m = bobuša br. 6. Machek, LP 2, 158. Trojanović, NJ sa deminutivom na -г'са bucica (Srbija), slov.
se i u drugim ie. jezicima; bo je prijevoj prema f »vicia narbonensis«; na -ušac: bobušac, gen. 3, 150-1. buča »polič, pol bokala«, 3° bundeva (ŽK,
ba, koje je postojalo i u južnoslavenskom kako -sca »njeka biljka«; na -uljica: bobùljica í Hrvatska, Slavonija)«. Na romanski deminutivni
dokazuje rum. ba; a i hrv.-srp. i sloven, bâr, »1° pilula, 2° sujedica, pristići po licu i dru- boboluska f (Šulek, Cres) »biljka lathyrus sufiks, koji može biti i -ittus > krčkoromanski
barem = barom (ŽK) »tantum, dajbudi« (kao gdje«, na -unjak: bobunjak »biljka veronica bec- latifolius L.«, opominje na boboruška f »borovo -at búcat m (Vetranie, Dalmacija) pored
prilog za isticanje ograničenja može se tumačiti calunga«; na -ii: bobii (Buzet, Sovinjsko polje) sjeme iz kravice, tj. šišķe« (Smokvica, Korčula) bucata í = bucai (Potomje, Pelješac) »sud
kao ba + se, upor. da + i > daj (v.) i da + m »l ° zrnje kukuruza koje ima još u sebi mli- i na bobolj m (Šulek) »biljka asarum, ficaria za vodu i za vino u lađi, na polju, žban ili
že > dar (v.). Teško je uzeti da se balkanski jeko, 2° maneštra, juha od bobica«. ranunculoides«, za koju se ne zna gde se buca«. Ovamo ide vučija = fučija, arb. fuci,
turcizam iz oblasti priloga proširio tako daleko Izvedenice od bob upotrebljavaju se više u govori. Izvedenice od bob (v.) su moguće, ali sarakačanski vutsi < tur. fuçi, sve od ngr.
na zapad da je preplavio i čakavski te slovenski pravom nego u prenesenom značenju: demi- to je teško tvrditi dok se ne dobiju potanja ßoÜTcjov, deminutiv βοντσί(ον, βουτσία, βου-
i hrvatski teritorij. Vjerojatnije je mišljenje nutivi na -(a)c, -(a)k: bòbac, bòpca i bobok, obavještenja. τσιά. Upor. još arb. boç, boce (Gege)»runde
da se u bar, barem radi o sličnoj pojavi kao u bòpka; pridjevi 1° na -ъп: u određenom obliku Lit.: ARj l, 464. Flasche, runder Körper, Ball« = boča (Du-
češagija (v.), tj. o unakrštavanju istoznačne bôbnî, poimeničen sa -ja : bòbnja f (Vuk, Beograd) brovnik, Cavtat, Potomje) »1° lopta, 2° drvena
slavenske i turske riječi, bo je ušao u vezu s »zelena paprika koja se kuha za jelo« (v. na- bobòniti, bobonīm impf. (16. v., Marulić) kugla«.
demonstrativom sr. r. to u tobože (Vuk) = prijed bobošara); sa -jãk: bòbnjãk m (Šulek) = bobònjati, -ām impf, »govoriti koješta, brblja- Oblici sa c potječu od mlet. bozza. Oblici
tobože ili samo bože (ŽK) = tobož (Srbija) »biljka sedum telephium«; sa -jača bobnjača ti«. Reduplikacija u osnovi tih glagola upućuje sa u < o i č mjesto c mogu biti i starije riječi.
»sinonim: tokorse, korsem (v.), bajàgi = bojagi f »(Šulek) biljka crassula«; 2° na -ov: bôbov, na onomatopejsko postanje. Na to upućuju Oblik na naglašeno -i pretpostavlja grčki

12 P· Skok: Etimologijski rječnik


boca 178 bogat bogat 179 bogat

deminutiv na -iov. Izvjesno je da su se na Banovcu, dalmatinskom franjevcu (1747 — atica = bogatnica f; stari pridjev na -ьп: Značila je najprije: 1° sreća = 2° zemaljsko
Balkanu unakrštavali stariji i noviji oblici 1767), Boduo je pejorativan etnik istog reda bogătan; apstrakt na -ija: bogatija f (ŽK); dobro > roba« (upor. crnogorski odgovor:
različitog postanja: srlat. boda < *bokya, kao i Vlah i Kranjac. Upor. izričaj Boduli su na -stvo: bògastvo n; na -ıa: boğaca f (18. v.); dobra ti sreća kao odgovor na pozdrav pomoz
tal. boccia »1° vaso di vetro, 2° palla di legno pizde, a Kirci kurči. Daničić je izvodio od tal. na -itina: bogaština; denominali na -i-ti: bog; zatim češ. kolektiv zboží »roba« *szbožue
da giuoco (oba značenja zastupljena u jadran- botoló »malo pseto, ljut čovjek pakostan«, čime bogatiti (o-, za-) (se), na -ē-ti: bògatjeti (raz-, od *sъbogъ = sanskr. subhagu »sretan« i slo-
skoj zoni)«, bozza »bottiglia, fiasco«, iz sjeverno- se ne objašnjava suglasnik d. Od mletačkog 13. v.). U rumunjskom kao posuđenica iz venski izričaj zlega boga vživa »ide mu rdjavo«,
tal. = mlet. aree i zacijelo izvedenica na pridjeva badalo »1° tonto, uomo grassotto, 2° južnoslavenskoga bogát je istisnuo lat. dives ali ovaj se može i drugačije tumačiti, v. dalje
-ia *buttia od buttis, *bottia »palia«, v. bačva, uomo o donna piccoli e grassi, 3° (nei tempi i odgovara franačkoj posuđenici rihki > fr. zao bog). Prvobitni pridjev *bogъ postao je već
bukila i butilja. del governo veneto) soldato oltremarino a riche; također cine. buguţîle; Arbanasi također u praslavensko doba radna imenica u značenju
Ovamo ide i metafora na -éti: razbucali se, piedi«, deminutiv bodoleto, -ato pored bodai i bëgatshem pored pasun (koji odgovara hrv.- »božanstvo koje razdljeluje sreću i zemaljska
-čim se pf. »sasvim se naduti« prema impf. --- bàtolo »piccolo cane vile e ringhioso«, ne- -srp. imućan) = (mibugat = mugát (Gege), dobra po svom nahođenju«. Ovaj semantički
na -va- razbučavati se (Stulić) i možda buć poznate etimologije. Prema Mussafiji mletačka odatle apstrakrum na -ia: bageti f »Vieh, razvitak je paralelan u arijskim jezicima:
m »Federohren, aurēs pennaceae«, odatle riječ ide u red s ostalim sjevernotalijanskim Weidevieh, Lastvieh«. sanskr. bhagas »1° djelitelj, gospodar, 2° bogat-
složeni pridjev bućoglav »capite crasso«. koje su »lauter Wörter, welche einen unter- Kao što je pridjev bogat važan za povijest stvo« odgovara posvema sveslav. bogt, što
setzten wohlgenährten Mann gewöhnlich mit značenja današnje imenice bog, isto su tako i znači da je već slavenska riječ imala oba zna-
Lit.: ARj ł, 466-467. 702. 705. 706.
ZbNŽ 13, 141. Budmani, Rad 65, 165. Pleter- pejorativem Nebenbegriff bezeichnen«. Boduo druga dva složena pridjeva (bahuvrihi): ubog čenja, apstraktno i radno. Tome tačno odgo-
šnik l, 69. Zore, Palj. 216. Štrekelj, ASPh ide prema tome u isti red kao i etnik Bez- »πτωχός« i nèbog (Vuk, Hrvatska 15. v., vara u Avesti baya- »gospodin > bog«, i nperz.
14, 518. Perušek, ASPh 34, 34-35. Hirtz, jak, koji je također prvobitno pejorativni na- također slovenski) »jedan«. Prvi sadrži prefiks samo »bog«. Upor. i Ζευς Βαγαΐος, ime frigij-
Aves 29. Jagić, ASPh l, 159. Miklošič 15. dimak. u- (v.), a drugi negaciju ne- (v.). Ove složenice skog Zeusa kojega apoziciju Trombetti ispravno
SEW \, 65. GM 43. 115. Meyer, Ngr. 2, 85. Lit.: Mazutanić 2. Skok, HE 2, 704. su sveslavenske, ali se ne nalaze u baltičkoj upoređuje s iranskim baya »bog«. Ova je
REW3 1191a. 1425. DEI 547. 579. Vasmer, Boerio 86. DEI 573. REW3 1182a. Mussa- grupi. One pretpostavljaju za bog ne samo isto paralela tako uvjerljiva da su neki lingvisti
RSI 3, 254. FEW 658. fia, Beitrag 135., bilj. Štrekelj, ASPh 28, značenje kao i pridjev ' bogat, nego i to da je (Jakobson) pomišljali da je bog posuđenica
482-483. današnja imenica bog bila nekada i pridjev. iz iranskoga koja je Slavenima došla preko
bočan m (Mikalja) = bočanj, gen. -čnja
Prefiks u- bio je u kajkavskom identificiran s skitskoga. Ali za to nema dokaza (Meillet).
(Stulić, Trstenjak) »ciconia, štrk«, nije hrv.-srp. bogačonka f (Medumurje, Daničićev na-
prijedlogom i prefiksom v ь u poimeničenju Paralelizam slavenskoiranski ide i u tom pravcu
riječ, nego su je leksikografi preuzeli iz polj. glasak je nepotrebno štokaviziranje) »jabuka
sa -ъс vbogec (Habdelić) = bogac, gen. bokca da se prema izrazima iz slavenske mitologije
bocian. božićnica«. Bit će zacijelo isto što i pogačona
»pauper« prema bogica f (Belostenac), također beibog, crn(o)bog, daždbbogb > Dažbog, Dabog,
Lit.: ARj l, 467. Štrekelj, ASPh 31, 200. = pogačonka f (Šulek, Podravina) = pogačica »njeka jabuka«. Odatle poimeničenje sa -äc, Zao bog (upor. Vukov izričaj teško do zla boga,
Miklošič 19. ASPh 30, 458. Bruckner 33. f (Zagreb) »neka jabuka«, posljednje i »neka
-ar ubogać, ubogar (15—19. v.), ubožar; sa -nik: namučiti se do zla boga, čemu odgovara sloven-
Slawski 38. SEW l, 78. Christiani, ASPh kruška« (Šulek). Da se radi o metafori pogača
34, 311. ubožnik m prema ubožnica f (Kosmet) »pro- ski izričaj zlega boga vživa »ide mu rđavo«)
(v.), nema sumnje premda je značenje aljkavo sjak, -inja«, sa -niče, -ta: ubožnice n, pridjev može zaključiti da je već u praslavenskoj
naznačeno. Sufiks je -ona, -onka.
bodriti, -lm impf. (Vuk, Rijeka) samo u na -ski ubdžnički, i neologizam ubožnica f mitologiji postojao iranski dualizam: dobar i
izrazu bodriti škarice (o dječjoj igri koja se njem. Lit.: ARj l, 479. 10, 479. Šulek, Im. 8. (Zagreb) »Armenhaus«. Arbanasi posudiše zao bog.
22. 117-8. 301. 302. ubogi u dvije varijante: vobak(e) = vapëkë »si- Kršćanstvo je preuzelo smisao dobroga boga
zove Schere schleifen} »oštriti«. Daničić'označuje
taj glagol, koji nema nikakve veze sa bodar bôganj, gen.-gnja m (Lastva) »mali prozor romašan«, odatle, vapehtí = vabëzt = babëzt f i odatle stvorilo deminutiv na -ič (v.) božić
(v.), kao riječ bez sumnje tuđu, ali tal. foderare na kući koji se začepi krpom jer fiksnog zatvora »siromaštvo«. Ovamo ide i bogalj m »kljast« m »*mali bog > *Isus, Krist (upor. stčeš.
»navlačiti« od langob. fõdr > tal. fodero »fu- nema (opreka: veliki prozor)«. Upor. zbùgara prema bogaljka f sa sufiksom -älj u istočnim bozic »sin božji«, i turski izgovor bozuk, Martié)«
trāļa«, za koji Daničić veli da je dalo bodriti, (v.). Možda < dalm.-rom. (leksički ostatak) štokavskim govorima, u Kosmetu s tur. su- u imenu svetkovine natale Christi. U romanskim
nikako ne pristaje ni semantički ni morfološki vacuus > vacus (upor. vaka »Höhlung, Mu- fiksom bogalïja = bogajlija, se jezicima ispušta dopuna Christi te samo
jer u konjugaciji na -i-ti ima talijanizama samo schel«, Trento, in bagu Logudoro »umsonst«), Pridjev nebog raširen je kao riječ smilovanja natale znači »božična svetkovina«. Potpuni
od glagola na -ere', correre > kűrit. ali dočetak ostaje neobjašnjen. Možda ovamo i saučešća, upor. bolan, bona (v.): 1° nebarė se izričaj očuvao u balkanskom latinitetu i
ide i žbôgulja f (Prčanj) »Art Muscheln, venus < ne + vokativ kože m = 2° neb ago < ne + odatle u arb. kërshën delle (dite -ae kë(r)-
Lit.: ARj l, 471. 9, 215. REW3 3405 a.
verucosa, cappasanta«, s tal. prefiksom s- < vokativ ž. r., u pi. za oba roda 3° nebāzi (ŽK). shëndellave = dies Christi nataliś) = kshnëlë
Boduo, gen.-«/« m (Vuk, Margi tic 1704, lat. ex- i našim sufiksom. 1° i 2° govore se osobi kojoj se kaže ti, 3° »božić«, upravo »roždestvo Hristovo« = χρι-
Pavlinović, Ljubiša) = Bodul, pi. -i m prema osobi kojoj se kaže vi; također štokavski ne~ στογεννα (6. v.) u pravoslavaca, u narod-
Lit.: Rešetar, Stok. 315. REW3 9115.
Bodulica i Bôdulka f (Istarska nar. pjesma, bore, u frazi moj neboře »zaista, uistinu«.Odatle nom govoru ispušteno je rođenje božica i
Hrv. primorje, Kvarner, srednja Dalmacija), bogat, baltoslavenski pridjev, dalja izve- kajkavsko poimeničenje na -ec: nebožec »jadnik, božić (16. v., također slovenski u značenju
etnik koji stanovnicima na kopnu označuje denica od imenice bog kad je značila »zemaljsko kukavica« i nebogar (jedanput) »siromah«. »božično drvo«) postao je opća riječ za natale,
otočane u Kvarneru, Bracane i Hvarane. Sa dobro, sreću« s pomoću sufiksa -ato (v.) (upor. Odatle i poimeničenje na -(j)ak: *nebožak u Brusju u pl. božici. Od božić su izvedenice:
sufiksom -ъс > -äc Bodulac, gen. -Ica m lat. fortunatus') koji znači snabdjevanost, lit. (češ. neborák, polj. nieborak), odatle rum. određeni pridjev na -ъп: božični (16. v.) =
naziva narod Sinjske krajine i Zagorja otočane bagātas, lot. bagāts. Nalazi se u svim slaven- năbîrgeac = navîrc-ă, neberează »mare şi božitnjī (Vuk, Kosmet), poimeničen sa -jak:
i primorce srednje Dalmacije u podrugljivom skim jezicima i iz praslaven. je doba. Odatle prost, velik i neotesan«. božitnjāk = božišnjak (ŽK) »veliki božični
značenju. Kopnenim stanovnicima Bódulj su radne imenice na -(a)c: bògatac, gen. boğaca Prema ovim podacima bog, gen. bòga (lo- hljeb«, također »biljka helleborus niger«; sa
ljudi ograničene pameti, bez lukavosti. Margi- (16. v.); na -as: bogataš, -os = -uš (madžarski kativ sing. pò bozi, ŽK) sveslavenska je ime- -ica božićnica f »xenium«; denominali
tiću, bosanskom franjevcu iz Jajca, etnik sufiks) bogataš (Vuk) = bagātus (ŽK), -un nica iz praslav. doba za koju nema paralela u božičovati, božićati se »čestitati božić jedan
Boduo je istog reda kao Šokoc i Ercegovac, a (romanski sufiks): bogatun; na -iça, -nica: baltičkoj grupi, ali ima u arijskoj (v. dalje). drugome«. Prema ličnom imenu Natalis stvo-
bogat 180 bogat bogat 181 bogaz

ren je u Dalmaciji Božieho (14. v. — 17. v.) božji u vezi s apelativima drivo, metvica, drevce, przebóg. Dočetno je a ispalo iz dva razloga, 1922. Meillet, RES 2, 149. 6, 168. R Sl 2,
i odatle prezime Božićković, a u kajkavskom za travica, cvit, mizica (od mensa, v.), plahtica, 1° kao -a u genitivu određenih pridjeva i 66. Mladenov, ŘEŠ 4, 191-192. Senn, Soter,
ime mjeseca »decembra = prosinca« : veliko- suzice, kašica za razne biljke. Ovamo idu i zamjenica gdje se identificiralo sa deiksom Religionsmss. Zeitschrift 4, 1 — 16. 97 — 116.
božićnjak pored božićnjak. nazivi iz faune za neke životinje: božji list -a (v.) i 2° u vezi zbog toga da se izbjegne Šašel, Mladíka 14, 233. 273. 314. 351. Štrekelj,
Leksikologijska je porodica riječi bog veoma »zmija« (Otok, Slavonija) ; božji pijetao = božjak kakofonija. Glede značenja u takvoj sintaktič- ASPh 12, 469. Mladenov 36. ZbNŽ 7, 125.
»pupavac«, žabica itd. Za bolest epilepsiju Merlo, / nomi romanzi delle stagioni e dei
razgranjena. 2. r. na -inja boginja (17. v.) = noj vezi upor. i tal. per amor di dio. Bog je mesi 176. Šimčik, Napredak, Sarajevo 1936.,
stcslav. bogyni = na -iça bòiica (16. v.) je veli se božja oblast, odakle haplologijom izgubio u toj vezi svoje pravo značenje i iz- 156-8. NJ l, 128-9. Nehring, ASPh 25,
prevedenica prema lat. dea. Pridjevi: na -ьп: božjast f. ražava moranje: upor. nema boga = moraš. 66. si. Hujer, LP 46, 181-189. 340-5. Gru-
bôžan, božná »divinus« (Vrančić, Belostenac, U oblasti složenica s imenicom bog treba bor, JF 5,159-160. Bune, NJ 2, 213. Machek,
Još treba spomenuti nejasan refren iz na-
Stulić), nije potvrđen u narodnom govoru; spomenuti najprije kršćanske prevedenice : theo- Slávia l, 378. Vaillant, RES 11, 203-5.
rodne pjesme: oj dodo le,_ moj bozo le (Vuk) Brugmann, Demonstrativa 120. Jensen, IF
danas se govore samo s prefiksima na-, po-: logus, -ia: bogoslov, bogoslovija, bogoslovlje koji upućuje na slavenski paganizam. Kako 48, 120. Schulze, KZ 45, 190. 60. 138. Fay,
nabožan, pobožan. Veoma raširen je na -j: n; prema ovoj prevedenoj složenici stvoreno je kršćanstvo tabuiralo riječ bog prema ži- The classical Quarterly 8, 50 — 60, Boisacq"
božji (12. v.) = boží pored bozi (Kcsmet), je bogoštovlje i pridjev bogoštovan (17. v.); dovskom uzoru da se Jahveh ne upotrebljava 1010. Jokl, Stud. 5-6. Niederle, Manuel 2,
koji ŽK upotrebljavaju i za pojačanje negacije deipara = Θεοτόκος f = bogorodica f (13. nego jekova, često se ne upotrebljava bog u 126-68. Mihailā 71.
(niš bozi). Poimeničuje se u božjak m »templar«, v.), odatle pridjev na -in: bogòrodicin (14. potpunoj fonetici nego se g zamjenjuje sa r.
odatle toponim Božjakovina. Na -en samo od v.); epiphania = τα θεοφάνεια = bogojáv- Mjesto bogme govori se bořme, tako ti bora bõgav, pridjev na -av, u izrazima bogává
božanstvo: božanstven (15. v.): na -ski: prilog Ijenje (Vuk) za vodokrsće (ν.); θ-εοστυγής = mjesto boga; oj bora ti; ga bora miloga. Upor. ruka »koja je otekla« (Dalmacija, Kušar 211),
baskì (Vuk, Bačka) »ut deo placet«, odatle bogòmrzak; θεόφορος = bogonosac (13. ν., i gore neboře < neboze gdje je že > r(e), štap bogav »čvornat«, poimeničen sa -ica:
prilog poboškice (Istra) »po bogu« (pri zakli- Vuk), odatle pridjev na -ьп bogonosan; ovamo kao obično. Bog se upotrebljava dalje kao bogavica f »ulozi, kostobclja«. Osnova bog-
njanju), izmijenjeno prema bogme: pobognjice idu i teološki pojmovi bogòmati, bogočovjek. tabu za riječi koje po narodnom vjerovanju nije izvjesna. U madžarskom postoji ugro-
(Rijeka); na -ovski: bôgovskí = bogõvski Brojne su složenice iz sintagmi: od bogom ili nije dobro upotrebljavati u pravom i direktnom fińska riječ bog u značenju »nodus, čvor«, oda-
(Kosmet) »veoma dobar«; na -anski (v.): po bogu: bogòbrat (Ljubiša), odatle kol. bo- smislu: ako bog da (Kosmet, Piva-Drobnjak) kle bi mogao potjecali pridjev na -av. Madža-
božanski; na -ovit bogòviti (Rijeka) = bogò- gobraća (Ljubiša); bogosvat; bSgodãn (Vuk = ko bog da (ŽK) za pitanje »kuda?«. Upo- rizam u Dalmaciji mogao bi se upoređivati
vetni u izreci svaki '—> dan (promjena i > 15. v.) = bogodavan (Vuk, Slavonija) = trebljava se i u izričajima za čuđenje kao uz- sa opravda < aprod (v.) u Marulića. Daničić
e nejasna je). Deminutiv i bokčići u narodnoj bogomdan (Kosmet); bogòmio = bog umio vici: bog ves (Piva-Drobnjak) za nešto u pre- je uporedivao još glagol bogošiti se, koji nije
pripovijetci (Kosmet): Bog sedí, a bokčići (17. у.) = θεόφιλος, također naziv za ba- velikej mjeri (ves je nejasno). Uzvici buksnam dovoljno potvrđen (samo jednom, kod Ve-
jedu kiselo mléko. Denominali: baziti impf. buna (v.); bogobojazan (13. v.), bogobojaž- = budi bóksnam govore se u čuđenju. Za isti- tranića). Stulić ima razbogašati se pf. i razbo-
(Vuk) »nazivati kome božju pomoć«, bogòvati Ijiv (Kosmet) = bogojažljiv (haplologija od canje istinitosti postoji uzvik i prilog vjerdj- bog gošiti se (Gučetić) »naglo bujno porasti«. U
iropf. (Vuk) = bogovăt (Kosmet). Apstraktum bogobojažljiv, Obradović, Ljubiša, upor. boga < vjera i bog »zaista« (Piva-Drobnjak); istina madžarskom postoji pridjev bogos »nodusus,
na -anstvo (v.): božanstvo (13. v.) = božestvo bojažljiv kod Belcstenca); od boga radi: bog (Hrvatska) »doista«; kăboga, kăbogu (Ko- čvornat«. Kako se u bolesti bogavica zacijelo
(Kosmet, crkveni oblik) = basivo n. Važna je bogoraditi impf. (Vuk) »mendicare«, odatle ap- smet), prilog »kako valja« (npr. ništa mu kă- zaziva bog u pomoć, mogao bi biti i pridjev
izvedenica na -jur: božur, gen. -ura (17. straktum bogoradija (neologizam); denominal bogu nije) < kako bogu; naboga »slučajno« bogav kao i u bogalj (v.) izvedenica odatle, a
v.) = bažúr (Kosmet) »1° biljka paeonia,
bògmati = bogmăt, -am (Kosmet) od uzvika (Kosmet); doboga (ibidem) »vrlo«, upor. ništa bogav štap bila bi metafora prema bogává ruka.
2° glomus, 3° bulla«, također toponim i antro- bogme < bog me, koji se upotrebljava za po- pod bogom ne zna (Hrvatska) ; iznèdãjboga (Vuk)
ponim i u izvedenici na -ovac: Božurovac, od Lit.: ARj l, 490. Oombocz-Melich l, 440.
jačanje tvrdnje; bogòljuban pridjev »koji boga prilog »iznenada«. Na koncu, od pozdrava s
pridjeva na -ov božurov; deminutivi na -zk: Bułat, JF 3, 41-47.
ljubi«; bogomolja (Vuk) »mjesto gdje se bog bogom > zbogom, koji se upotrebljava. pri
božurak, gen. -rka (Vetranie); na -ić: božurić. moliu; odatle apstraktum bogomóljstvo n (-mo-, odlasku, nastade u Mlecima naziv sboghe za
U f božura i deminutivu odatle božurica f bògaz m (Vuk, narodna pjesma) »1° ždri-
Kosmet). naše dalmatinske vojnike u mletačkoj službi; jelo, klanac, 2° pređa u koju se riba hvata«
(Vuk) znači »prasica koja se kolje o božicu«.
odatle Nodierovoj noveli prezime Jean Sbogar. (Vojvodina); također hidronim: potok Bogaz
Važnost te izvedenice dolazi odatle što se I u antroponimiji, koja je nastala u vrijeme
ova biljka zove i perùnika f, izvedenica na -ika kršćanstva, ima kalka: Bogdan (13. v.), od Lit.: ARj l, 478. 487. 479. 480. 485. 486. (gročanski srez, Srbija) i toponim Bogaški
od Perun, kako se zvalo vrhovno slavensko (a) deo datus, odatle bogdanuša f »neka vinova 565. 567. 568. 570. 573. 716. 4, 261. 7, 798. Prijekop (blizu Mitrovice), Bogaz (mjesto u
božanstvo, a ovo je baltoslavensko (v.). Prema loza bijela grožđa«; Bòiidar za Theodoras; 795. 10, 137. 142. Trautmann 23. SEW 66. Slavoniji). Vodenica na Zasavici (Srbija)
tome, riječ božur omogućuje rekonstruirati odatle odmila: Boža, Božo, Bože, Boško. Pre- i sl. 78. IF 31, 407-8. Miklošič 16. 20. WP zove se Bogažnjača, poimeničen nepotvrđen
2, 128. Bruckner 71. KZ 46. 230. ASPh 29, pridjev bogazni sa -jača (v.). Ovaj toponim
povijest riječi. Riječ bog je mogla biti slavenska ma ovima su stvoreni Bogos(l)av, Bogumili
121-135. 11, 125. Slawski 40. REW* 5845.
apozicija za Perun, a u toj apoziciji nije po- Bogomil, Bogoljüb, odatle hipokoristik na -an: 73.15. GM 44. 50. 476. Pascu 2. Elezović l, pretpostavlja značenje »koš u vodenici gdje
trebno baltoslavensko slaganje. Riječ božur Bozan; na -oje: BoĘoje, Bogoš, Boguj, Boğun, 26. 52. 140. 2, 376. 519. Rohlfs 2463. Gombocz- se žito sipa«, što bogaz znači u turskom. Ap-
(i rus., stcslav. te bug.) dokazuje nadalje da je Bogut. Staroslavensko dvočlano ime na -mir -Meüch \, 316, Vuković, SDZb 10, 379. straktum na -luk: bogazluk m znači »koža
bog animističkim putem ušao i u botaničku ne da se dokazati. Prema tome će Bogomir 381. Lovrich, Osservazioni p. 71. Jagić, Knji- ispod grla, osobito u lisice u koje su ispod
terminologiju. Postoji za tu biljku i poimeničen biti neologizam. Imperativna složenica Spasi- ževnik 2, 179. Boissin, RES 27, 43. Jagić, grla bijele dlake«. Opći balkanski turcizam:
pridjev boza (također bug.) = *bošja ruža u bog bit će također novija kreacija. Odatle naša ASPh 1, 435. 5, 1-14. 166. 20, 591. 31, 543. bug., rum. boaz i bogaz, arb. bugas-zi, ngr.
panonskom slavenskom, odakle madž. bazsa prezimena na -ić, -ović, -ević: Bož(i)dare- 551. Bulat, JF 2, 284. 3, 41-47. ASPh 37, μπογάζι u istom značenju (< tur. bogaz »1°
vić, Bogojević, Bogit, Božić, Božićević itd. 480, Ný 2, 134-136. 187. 1, 160. 4, 94. grlo, guša, ždrijelo, 2° klanac, tjesnac«, tur.
rózsa »paeonia, Pfingstrose«. Rumunji posudiše Fraenkel, ZSPh 11, 42. Ciotta 4, 21-94.
bujórlbojór, а Arbanasi Gege boxhúr »mak«. Riječ bog je ušla i u tvorbu prijedloga u Trombetti, AA 3, 21. Meringer, IF 16, 153. bogazlik).
To potvrđuje i izvedenica na -iša (v.): bogiša vezi sa ı s-, za-: zbog (s gen.) »radi, cijeća = Mserianc, RFV 65, 171. Vasmer, RSl 4, 161. Lit.: ARj l, 484. GM 50. SEZb 5, 1061.
(Vuk, Dubrovnik) »iris germanica« i pridjev cica«, za bog < s bog(a), upor. stoga i polj. Jacobson, Arier und Ugrofinnen, Göttingen Skaljić l, 111.
Bogdan 182 boja2 Bojana 183 bok

Bogdan, muško lično ime, potvrđeno sa tur. -li: bōjllja m i pridjev »stasit« (Kosmet). Bojana f rijeka koja izlazi iz Skadarskog od strašan (v.), možda i pod uplivom od plaš-
vrlo rano i u dalmatinskim gradovima, hipo- Opći balkanski turcizam iste osnove od koje jezera i izlijeva se u Jadran. Arbanaski naziv ljiv (v.). Sa negacijom ne- postoji još nebo-
koristik Bogde, pridjev Bogdanov, vojvođansku i basa (v.): bug. boj i bojlija, rum. boiu, čine. Bune (Gege) osniva se na dvoglasu ua < jaga f (Srbija) »dijete u nekakvoj igri, koje
prezime, poimeničeno na -ič Bogdanović, to- boe í, ngr. μπόγι, arb. boje f u istom zna- *Buane. Taj se oblik osniva na našem Bojana. kaže da se ne boji«. Tvorba na -ga je nejasna,
ponimi Bogdanova (ŽK), Bogdanovac. Nalazi čenju. Najstarija potvrda nalazi se kod Livija Bar- jasnija je sa (-f)ša (v.) nebojiša = nebojsa
se još u rumunjskom kao prezime i lično benna. Iz tog oblika ne može se izvesti Bojana (Vuk, Bosna). Vuk ima još prilog bõjse =
Lit.: ARj l, 596. Miklošič 16, SEW l,
ime i u ukrajinskom horonimu Bogdanska 68. Lokotsch 527. Mladenov 39. Elezović 2, jer bismo očekivali u slogu bar likvidnu me- seboj (Rijeka, Hrv. primorje) »valjda, mislim«
»Moldavija«, tur. Karabogdan, nazvana po 501. Pascu 2, 113. GM 40-1. tatezu kao u marmor > mramor i u Scardano koji je nastao kraćenjem od (bojnim se kao
osnivaču iz Fogaraša. Značajno je da se u > Skradin. Treba pretpostaviti disimila- valjda od valjada, možda od ^mož(e biti)da.
narodnoj pjesmi pominje Jug Bogdan, odatle bójà1 m (16. v., Belostenac) = bdja, gen. tivni gubitak u formuli r-n ~> 0-n i promjenu Na nj se može dodati deiksa -kë (v.): bojske.
Jugović. Osnivač rumunjske kneževine bio -e (Tivat) »krvnik, dzeļat, hahar, kocaņ«. Od dočetka -enna > -anna, što je sve moralo
tal. boia (15. v.) »isto«, lat. bojae od gr. βοήιαι nastati prije dolaska Slavena u ove krajeve: Osnova ovoga glagola nastala je prijevojem
bi prema tome sjeverni Bogdan. Ime je kršćan-
*Babánna; b > vlat. v medu suglasnicima od bi- kao boj-biti, loj-liti, (naipoj-piti. Pri-
sko i teoforično. Davalo se prvobitno zacijelo (se. Sopai) »remenje od volujske kože«, od
zamukao je kao u latinskim riječima arb. jevojni štěpen bi- očuvao se u lot. biti-s,
djetetu koje su roditelji dugo željeli, pa im βοΰζ, gen. βοός »vo«. Semantički razvitak
jezika: kal »konj« <caballus, bubulcus> bulk, lit. bi-jo-ti-s »bojati se«. Prijevojm štěpen
ga napokon bog dao. Prevedenica je od Deo- »krvnik < negve«.
tako i u rum. cal; a > ou nenaglašenom slogu koji odgovara sveslav. boj- nalazi se u litav.
datus, upor. prov. Deusdet > prezime Dau- Lit.:ARj l, 506. REW* 1190. DEI 550-551.
nastao je kao u Kolovare < Caballaria (Za- pridjevu bajus »strašan« i u imenici baimė
det, Demde, Donadieu < donum a Deo, Deodat
dar), Lovran < Laurana, aurata > (ľ)ovrata »strah«. U sanskrtu su se očuvale obje osnove
< a Deo datus, Dieudonné < Deo donatus boja 2 f (17. v., Vuk) = boja, gen. -e (Kos-
i u mnogim drugim primjerima; j zatrpava bibheti i bháyãte »boji se«, avesta bayente
»voué à Dieu«. Sve su to prevedenice od he- met) »1° farba (v., u kajkavskim krajevima),
hijat. »zastrašiti«. Korijenu bi- u ovom značenju
brejskoga Jonathan »dar božji«. Druga vari- kolur (v.) /u Dalmaciji/, mast, mastilo nema traga u slavenskim jezicima. Već u
janta te prevedenice je Božidar, hipokoristik (domaće riječi koje nisu mogle prodrijeti u I etnik na -ьс > -ас Bojana je toponim praslavensko doba on je iščezao zbog homo-
Božo, prezime Bozović, Božić u Dubrovniku opću književnu i saobraćajnu upotrebu), (Slovenija, kod Žumberka). Na -ka bojanka, nimije sa biti (v.) »schlagen«. Prema tome
Bosdari. Tendenciju prevođenja hebrejskih 2° svečano stavljanje boje na kosu djevojci naziv je ribe kod Krašovana. praslav. denominal stvoren je od boj-a-ti kao
teoforičkih imena započinju afrički kršćani koji prije udaje (Kosmet)«. Taj turcizam postao Značenje riječi, ne može se ustanoviti. Do- u latinskoj i romanskoj konjugaciji port-a-re,
prema njima stvaraju Deo gratias, Quod vuit je danas općenit u književnom jeziku. U na-
četak -annaj-enna dolazi u etruščanskom. am-a-re.
deus, Habet deus, Deutn habet. rodnoj se pjesmi opetuje boja karaboja. Odatle: Korijen barb- je također predrimski. Loewent- Lit.: ARj l, 509. 513. 514. 7, 797. BI l,
Lit.: ARj l, 484 — 6. Jireček, Romanen 2, indeklinabilni pridjev: na -li kao epitet u halovo mišljenje da znači »more«, visi u
33. 66. Lebel 119. narodnoj pjesmi bojali = bojànli (solufi, či- 83. Miklošič 16. SEW 68. Mladenov 42.
zraku. Bruckner 10. Slawski 25. Trautmann 24.
buk, dizgin, kuld); upor. bojalija »vrč« u ša- WP 2, 125. Šuman, ASPh 30, 294. Osten-
boginje, gen. boginja f. pl. (17. v., Vuk) trovačkom jeziku; radna se imenica na -ar Lit.: ARj l, 506-9. Skok, ZONE 4, 205.
Barić, SIRev 3, 356 Skok, Slav. 267. Loew- Säcken, IF 33, 206-7. Boisacq3 1019. Hirt,
»ospice (v.), kraste (v.), variolae«. Odatle (v.) bojar, gen. -ara rijetko upotrebljava, češće IF 32, 240.
enthal, ZONF 5, 57 (cf. IJb 15, 102). Trom-
pridjev na -av: boginjav. Od dnjem. pl. Poc- na -džija (v.): bojadžija m (18. v.) = bojadži- betti, AA 3, 91, Krähe, Spr. 93. Mayer l,
ken istog značenja a nepoznatog postanja, upor. ja (Kosmet), odatle pridjev na -ski: bôjadzij- 76. 2, 19. Barić, Ist. 29—30. bok, gen. boka m, pl. boci, bokovi (13. v.
ags. росс, hol. pok »pustula«. U pučkoj etimo- skī, na -in: bojađžijin, poimeničen sa -ica: i 14. v., Vuk) »latus«. Također toponim Crkveni
logiji Pocken je dovedeno u vezu sa Bock, bojadžīnica f »radionica gdje se masti pređa« bojati se, bojím se (13. v., Vuk) impf, je Bok, Zabok (Hrv. Zagorje). Odatle: deminu-
odatle prevedenice koze, kozice i pridjev na i apstraktum na -luk: bojadžīhk m »stanje, u svim slavenskim jezicima refleksiv. U bal- tiv bočić m, augni, bočina f (iz-), sveslav.
-jav: kôzičav (ŻK) u istom značenju. Kako zanimanje bojadžije« i skraćeni infinitiv bo- tičkoj grupi nije kao ni u njem. fürchten. U denominal bočiti impf, (iz-, također rus. i
se njem. ρ ne reflektira sa è u našim pozaj- jama (Kosmet), imenica i prilog »1° u boji, Kosmetu se govori bojāt, bojím bez se. Re- stcslav.) »curvare, krrVitì, savijati, previjati«,
micama iz njemačkoga, može se uzeti da 2° bojom prikriveno pravo stanje«; glagoli fleksivna zamjenica slavenska je inovacija. pridjev u određenom obliku bočni, odatle neo-
se umiješala riječ bog. na -ad-is-, a-tis-, -α-is- -j- -α-ti: bojadisati Ona izrazuje medijalno značenje, osobitu logizam pobočnik »aide de camp«, stvoren
Lit.: ARj l, 480. Miklošič 416. SEW l, 66. (o-), -šem (Kosmet) = bojatisati = bojaisati. interesiranost na glagolskoj radnji. Apstrak- od sintagme po boku. Možda je od iste osnove
Matzenauer, LF l, 11. Bulat, jfF 3, 41-47. Prvi je oblik postao općenit u književnom tum se tvori s pomoću rijetkog sufiksa -zn: i imenica bokva f, deminutiv bõkvica f (Kos-
Arambašin 293 — 4. jeziku pored domaće izvedenice bojiti (o-). bojazan, gen. -zni f koji se nalazi i u stprus. met) »plantago, vrst ljekovite zeljaste biljke«,
Odatle radna imenica na -ar: bojàisar — biãznan, odatle pridjev na -ьп: *Ъо)агпъпъ > ali to nije izvijesno jer postoji i varijanta buk-
boh m (Vodice, Istra) »najdeblja slanina bojadisar m. Opći balkanski turcizam (boya,
na svinji«; također slov. bah, gen. boha bojazan koji je danas iščezao, a očuvao se vica. Mogla bi biti i tuđica < lat. baca. Iz-
boyama, od korijena boj bot »krv > boja«), samo u složenici bogobojazan (v. bog) i u ne- vjesno je da je bok sveslavenska imenica iz
»Speckseite«. Od nnjem. Bache, prema zna- koji se nalazi u svim balkanskim jezicima: bojãzan (Vuk). Apstraktum odatle na -ost bo- praslav. doba, ali ie. srodstvo nije utvrđeno.
čenju u tirolosko-njem. i švapsko-njem. bug. boja, bojadžija, bojadisam; rum. boia, jaznost f iščezao je također. Postoji kod nekih Pomišljalo se na germanski izvor (stengi.
Bachen (upor. stfr. bacon, engl. bacon od boia(n)giu, boiangerie, arb. boje f; cine. buiană pisaca i skraćeni oblik bojaz, -i f, nebojaz m boec »Rücken« = stvnjem. bah, Hirt), na
frank, bakko). f, glagol buisire, buiagi, buiagilie, ngr. μπο- (Maretić) »svojstvo onoga tko se ne boji«. srodstvo sa lat. baculum i focus (Sobolevskij),
Lit.: Ribarić, SDZb 9, 133. Pleteršnik l, γιά, μποιατζήζ.. Taj je nastao ispuštanjem dočetnoga -an na engl. back, stskand. bak, stir, bace »kuka«
21. REW» 889. Lit. ARj l, 506. 509. 516. 514. 7, 421. 423. (Mladenov), ali sva ta upoređenja ne objaš-
u pridjevu bojazan. Pridjev od bojazan f glasi
Mladenov 42. Lokotsch 328. Elezović l, 53. danas samo bojažljiv i odatle apstraktum bo- njavaju semasiologiju sveslav. imenice bok. Da-
boj, gen. boja m (Bosna, Kosmet, Srbija) 2, 5. 501. Pascu 2, 114. Grünenthal, ASPh
»1° rast ili uzrast čovječji, stas, 2° kat, sprat jažljivōst f. Taj je nastao iz *bojazn + jiv > ničić je iskonstruirao ie. korijen bhak- »tis-
42, 316. GM 40-41. Živanović, Venae 14, kati, zbijati itd., da se ne rasklopi, tako da
(Bosna), 3° red čega naslaganoga«. Odatle 629. 772-3. *bojažnjiv s istom promjenom kao strašljiv
bök 184 ból1 ból1 185 bola

bok to čini«. To se ne može primiti jer bokoru m (Vuk, Baranja) »u lađi rebro U današnjem je jeziku za fiziološki bol u »prekomjeran«. Sam pridjev bol, koji je kod
nije utvrđeno uporedenjima s drugim ie. je- iznutra«. Regionalna posudenica iz madž. bó- upotrebi apstraktna izvedenica na -est i pri- nas potvrđen samo u Kosmetu, govore i Ar-
zicima. kony istoga značenja < njem. Balken. jevoj na -ost: bolest, gen. -i f (15. v.) = bô- banasi: boli »reichlich, voll, im Überfluss«.
Lit.: \, 518. 728. Miklošič 17. Bruckner 35. Lit.: ARj l, 521. Gombocz-Melich l, 458. lijest = balost (16. i 18. v.). Odatle hipoko- Odatle ąpstraktum na -luk bonluk m (Bosna),
Elezović l, 54. Mladenov 40. Sobolevskij, ristik bolja f = bolja (Kosmet) i odatle boljka gdje je ni nastalo kao u duine (v.) od tur. Il
Slávia 5, 441. GM 41. Zupitza, ÍT2 36, 234. (Kosmet); pridjev na -ьп: bolestan, bolesna < bolluk = bug. bolluk = arb. bollëk »Über-
Hirt, PB В 23, 331. Perušek, ASPh 34, 28-9. bokor m (Vuk, 17. v., istočni krajevi, na-
rodana pjesma, od zapadnih leksikografa (15. v.); na -ljiv (v.) bolešljiv (16. v., Vuk, flüsse. Rum. buluc »Haufe, Menge« može biti
REW3 859. Vasmer l, 101.
samo Mikalja) »struk kakve biljke, npr. ruže, Kosmet), izmijenjeno u boležljiv = boljež- ista riječ kao i naše buljuk (v.) < tur. bölük.
s više pera i grančica«. Odatle deminutiv na Ijiv (16. v., glede žlj v. bojažljiv); radna ime- Lit.: ARj l, 425. 564. Lokotsch 330. Skok,
bokal, gen. -άώ m (Vuk, istočni krajevi, nica na -nik, -nica bolesnik m prema bolesnica
Orfelin, Obradović, Srijem) = (unakršta- -z'ć: bokorié m, izvedenica na -iš (v.) bokorlš Slávia 15, 188. Elezović l, 54. Mladenov 40.
»neka trava« i denominai bokòriti se (Vuk) f i pridjev na -ski: bolesnički; augmentativ GM 41.
njem sa pehar ili lat. poculum} pokal, gen. na -ština: boleština f (Vuk) = boleština (Kos-
-ala — (sa u mjesto o} bukal, gen. -ala (14. »fruticare«, s prefiksom razbokòriti se. Po-
stanjem < madž. bokor istog značenja, riječ met) i denominal na -iti: obolestiti se (Vuk). Bol3 m (Brač, Kačić), toponim. U Johannes,
v., historijski spomenici, nar. pjesma, Istra), Još postoje apstrakta na -java: boljăva f (Kos-
koja je ušla i u ukrajinski, slvč. bukréta i Chronicon venetum (Pertz 7, 19) i u Dandula
kod Belostenca bukolija »pehar, bardak, met) »bol«, odatle augmentativ boljăvina (Kos-
u rumunjski u Erdelju. (Muratori 12, 183) zove se jednostavno
bokar, majulika (Paštrovići)«. Nalazi se još met), i na -zn-: bolezan = bòljezan, gen.
Lit.: ARj l, 521. 13, 476. ASPh 36, 468-9. Braciensis urbs u koji su upali Saraceni pošto
u slov. bokal »Mass f, Messkanne«, augmen-
Gombocz-Melich l, 458-9. -zni f, m = bolîzna f (Vodice) »bolest«, bojža izadoše iz Krete i osvojiše Bari. Drugi se
tativ na -ina bokalina (Žabče pri Toiminu) bolizna »padavka« i odatle pridjev na -iv: Bol nalazi pred Dioklecijanovom palačom
»1° prstena skleda, 2° Kesseltal«. Deminutivi boljèzniv = bolježiv (jedanput). Apstraktne u Splitu (Bolska ulica), a Balio (1096). Dal-
na -U bokalui m. pl. (metafora, Šulek, Istra) bol1, gen. boli f (16. v.) = bol, gen. bola m izvedenice na -estb i -zn- kao i denominal mato-romanski toponomastički relikt od lat.
»narcissus poeticus«, na tal. deminutivni su- = bola f (s hipokorističkim akcentom, 18.
na -éti nalaze se i u drugim slavenskim jezi- vallum »šanac«. S lingvističkog gledišta od
fiks -ino < lat. -inus bukalīn, gen. -ina (Kor- v.) »1° u sjeverozapadnom hrvatskokajkavskom
cima. Nisu hrvatsko-srpska osobina, kao interesa je betacizam v > b (upór. Skok,
čula) »nokšir < Nachtgeschir, bokarić (Du- betek, gen. betega m, morbus, 2° duševna boležljiv itd. Pojave 39. .51. 52.) prema češ. í slvč. val,
brovnik), tuta (ВіН, Hrvatska), vrčina (Šibenik)«, bol, dolor«. Apstraktum deklinacije ť nalazi
Za sveslavenski korijen bol- iz praslavenskog polj. wał, rus. val »šanac« > njem. Wall <
na tal. -etta < vlat. -itta bukalêta (Vrbnik, se u starocrkvenoslavenskom, slovenskom,
doba nema paralela u baltičkoj grupi, a ni lat. vallum. Lat. a > hrv. o kao u Kotor, Mo-
Baška) »vrč (rjeđe)«. Nalazi se još u rum. ruskom i ukrajinskom. Odatle pridjev na ie. veze, koje se dobivaju uporednim putem, sor.
bocal, bocala i u krč.-rom. boccuala, -uola. Od -ьп: bolan, bona = bolan (bon), bona (Kos- nisu izvjesne. Najbliže stoje got. balwjan »mu-
tal. boccale (11. v.) < gr.-lat. baucalis. Ovamo met, Vodice, Istra): »1° bolestan, 2° pridjev Lit.: ARj l, 523. Skok, AHID l, 27. Isti,
čiti« i stvnjem. balo »verdorben, übel«. Rumunji Etnolog 10-11, 344-350. Vasmer 165. R SI
ide sa sufiksom a buklija f (16. v., Vuk, Hek- saučešća kao neboře, nebôgo, nebozí (ŽK) posudiše pridjev bolnav »bolestan« (koji s 6, 195. REW3 9135.
torović, Dubrovčani, Tivat, Srbija, Slavonija). (v)«, poimeničen sa -ica'. bolnica ţ (13. v.) udvostručenim sufiksom -ьп i -av dolazi i
Deminutiv na -ica bùklica, augmentativ na »špital«, odatle opet pridjev na -ski: bolnički, u bugarskom), boală f »bolest«, mă războiesc, bola f (17. v.) »diploma« = bula (16. v.,
-ina buklina (Stulić) »ploska koju nosi buk- radna imenica na -jar: bolničar m prema a (sa) priboli »ozdraviti« < preboleli, uza Vuk, Paštrovići, Vodice) »1° pečat, 2° zrno
lijaś, gen. -asa u svatovima (Hercegovina)«. bolničarka ï; deminutivi na -ъk bolak, gen. sve što se vlat. dolus = dolor > dor »čežnja« kukuruza dobro raskokano, 3° kokica, buleti-
To je balkanska riječ: bug. bez -ija bukla bôlka m, na -anka: bolanka (Zoranić); radna očuvao i što se kaže me doare mimă »boli me nići (Bukovica)« = hulja f (Srbija) sa znače-
pored buklija, bakéi, bakii, bakié, băklica, arb. imenica na -nik: bolnih (Vuk, danas općenita želudac«. Daničićevo izvođenje iz korijena bhar- njem 2° i 3°. Sa tal. deminutivnim sufiksom
bukli, cine. bucla »Flasche aus Holz«, bizanţ. u složenici umobolnik) = baník (Kosmet) m »tiskati, udarati« mora se zabaciti. -itta > -etta: buleta f (ŽK) »pismena potvrda«
βούκλα, ngr. sa slav. deminutivnim sufiksom prema bănica f (Kosmet) »bolesnik« i honíce
Lit. ARj l, 522. i si. 535. i si. 3, 939. 4, < tal. bolletta (15. v.), muleta (nar. pjesma
-ica μπουκλίτσα »hölzernes Weingefäss«. Nije n (Kosmet); denominali 1° na -ě-ti: boljeti
140. 7, 797. 8, 424. 13, 477-9. Maretić, koja obraduje priču o Aleksiju, sa nejasnim
jasno kako je došlo do sinkope samoglasa a', (iz-, o-, raž-, p're-, po-}, neosobno boli = Savj. 5. Miklošič 17. SEW l, 71. Bruckner 35. l > m, upor. mulavar, v.); sa dvostrukim
bukla pretpostavlja lat. deminutiv *bucula. boľet (po-, pre-} (Kosmet), odatle postverbali KZ 45, 36. Slawski 40. WP 2, 189. Mladenov tal. deminutivnim sufiksom -ettino buletin,
Odatle bi bio gr. deminutiv *βουκλίον > război i prebol m = prebol (Vuk), imperfektiv 40. Elezović l, 54. Ribarić, SDZb 9, 133. gen. -ina (18. v.) < bollettino. Denominali
hrv.-srp. buklija, arb. bukli. Dalje je veza sa razbaljati se = razboljivati se i pridjev na ASPh 12, 183. Vaillant, RES 22, 40. Śmieszek, na -ati belati, -am (15. v.) = bulati, -am (iz-,
bacca, bacar »vas aquarium« > bokar(a} i ba- -ьп: prebôn, -a (Kosmet); na -ovati, -evati: MPKJ 4, 391-408. Joki, IF 27, 321. GM
479. Hirt, РВВ 23, 331. Scheftelowitz, KZ od-, za-} »pečatiti« = bulati (Vodice); bulati,
cassa »sorte de pot«. Alessio stavlja prijevoj bolovati (iz-}, odatle današnji službeni iz-
53, 250 1. NJ l, 62. -ām (Lika) (iz-} »kokati kukuruz«; na -iti
аи/и u etruščanski jezik, vezúci βαύκαλις sa raz bolovanje n, bolevăt, -ujem (Kosmet). Ova- buljiti, buljim impf, »torrere (grana zeae mais)«.
lat. bucar »genus väsis« (Paul.-Fest. 32, 20). mo iterativ pobolijevati (raz- se) i isporazbo- bol2 (Kosmet), prilog koji se i udvostručuje Upor. bug. buli pl. »pečena carevića (kuku-
lijèvati se »razboljeti se jedan po jedan«. Od da se pojača značenje »dovoljno, obilno«. Odat-
Lit.: ARj l, 520. 722. 724. Pleteršnik l, ruz)«. Od tal. bolla »1° ringonfiamento, 2°
42. Banali 2, 174. Mladenov 49, 52. GM 52. boljeti particip prezenta na -eć služi kao pridjev le kod Vuka bolbolicë i sa disimilacijom ispa- sigillo« < lat. bulla. Ovamo ide bul m (Du-
Matzenauer, LF 7, 18. Alessio, RIO l, 234., boleć (Kosmet) »nježan«, poimeničen sa -ica: danja l-l > 0-1 babelice, gdje udvostručenom brovnik, Božava) »marka« < tal. bollo. Ovamo
bilj. 5, 241. StudiE 9, 136. bolećica f (17. v., Vuk, Risan), sa unošenjem turcizmu dodan još naš priloški nastavak ide sa bizantskim izgovorom β > v: vula
t iz infinitiva boljetica f (18. v.); raširen sa -гее, značenje »dosta, izobilja«. Pored toga f (bug.) »1° Siegel, 2° Erlaubnisschein zur
bòkile m (Vuk, Grbalj) »ime jarcu«. Upór. -iv: bolećiv »koji osjeća tuđu bol, sentimenta- upotrebljava Vuk taj turcizam i u tur. apso- Trauung« < ngr. βοΰλλα sisto«, s glagolom
beko, a. 1302. carnes de beco u Dubrovniku lan«; ć se mijenja u ć u augmentativu bolečina lutnom superlativu bôzbole sa dodatkom na- vulosvam (Trnovo), vula, -ina »oblak«. Taj
i frč. bükk > fr. bouc. Daničić pomišlja f (Kosmet) i u boleč, gen. -i f (Vodice, Istra). šeg priloškog -e i bozbolice u istom značenju. se oblik nalazi kod nas u složenici hrisovulj
na tal. bocca »sulud«, što ne odgovara značenju. Još postoji deminutivni pridjev boljihăv (Vo- Glede opetovanja boz- upór. bezbeli (v.) i buz- m (13. i 14. v.) = hrisovulja f = hrisivoh
Lit.: ARj l, 521, dice). butum. Opetovanje se nalazi i u rum. bolbol (Dušanov zakonik) = hrisovoj (1332) = hru-
bola 186 bol j arin boljarin 187 bomba

šovoj < biz. χρυσόβουλλον »isto«; bula spomenicima: čovjek vlasteoskog reda koji misliti s Mladenovim da je protobugarska. roslavenskoj antroponimiji od dva člana: polj.
= hulja »kokica« može biti posudenica iz se stavlja u isti red sa vehmože i boljari, vlas- Arbanasi je posudiše u dva vida: 1° sa lj: Bolesław, kojemu odgovara češ. Václav, kroa-
balkanskog latiniteta kao i arb. bulë-a (Ulcinj, tele i bollare, сгпьсі (»svećenici«) i boljari, bular i 2° sa .7: bujor = bojár m u Grčkoj i tizirano u Veieslav. Još u doba hrvatske na-
Zatrebač: bula gishtit »na prstu pola nokta«), boljarin sokahnik i pop, graždane i bollare«. Kalabriji »Vornehmer, Adeliger« i, kao prid- rodne dinastije postoje dvosložni antroponimi
denominal me bubu »cvjetati (Udhishta ka fülű Nema potvrda za tu čast u hrvatskim sred- jev, »freigebig, gastfrei« prema bujareshë f »bo- sa bolji »jači« kao prvim elementom: Boledrug
me bulzū, Ulcinj). njovjekovnim spomenicima kao ni kod za- ljarka«. Daničićevo izvođenje od bolji »veći« (11. v.), Boljebrat, Boljemir, Boljerad, Boljeslav
Lit.: ARj l, 524. 728-729. 730. 8, 576. padnih Slavena uopće, kod Slovenaca, Čeha mora se svesti na unakrštavanje slavenske i (11, 13. i 14. v). Odatle hipokoristici Boljehna,
Jagić, ASPh 9, 526. Cronia, ID 6. Budmani, i Poljaka, nego još u bug. boljarin, boljar. Ri- turske riječi. Ono ne objašnjava postanje te Bolješa, Boljan, Boljela, odakle opet naša
Rad 65, 163, Ribarić, SDZb 9, 136. REW3 ječ je starocrkvenoslavenska (boljare u Su- riječi. Isto tako ni Brücknerovo tumačenje prezimena i toponimi: Boljehnići, Boljenovići,
1385. DEI 553. Mladenov 49. pras.), ruska i ukrajinska; -// stoji samo u crkve- od tur. boylu »visok« od boj, koje dolazi kod Boljesavac (selo u Bosni, 15. v.), Boljanović,
nim spomenicima, inače j: bojárin. U rus- nas kao posudenica (v.), ne objašnjava soci- Boljanić.
bolānča f (13.-l8. v., Marulić, M. Dr-
kom i ukrajinskom se -oja- steže u a (upor. jalan položaj srednjovjekovnih boljara. Istočno- Lit.: ARj l, 534-5. 542. 547. 4, 184. 10,
žić, Zoranić, historijski dokumenti) »1° no-
bojan > ban, pojas > pas i polj. bać < bojati) : slavenska i južnoslavenska posudenica ide 139. Materie, Savj. 5. 174. Miklošič 17. SEW
vac« = balança (Bijela, Boka) = balança (Muo,
barin m »gospodin« prema bárynja f »gospoda«. u isti red kao šupa, župan (v.) i ban (v.). 1, 79. IP 31, 411. Bruckner 35. Trautmann
Prčanj) »2° vaga sa dvije zdjele, kantar« = 25. WP 2, 110. Elezović l, 55. JF 14,220-1.
Ovaj je podatak vrlo važan za etimologiju. Lit.: ARj ï, 509. 534. Miklošič 17. SEW l,
(sa sonoriziranjem poslije n) bolandža (nar. pj., Trombetti, AA 3, 21. Boisacq3 118. Padersen,
Sa j pored lj dolazi bojar, gen. -ára m (1.7. 72. i 113. Bruckner 34. KZ 43, 324. Slawski
Vuk ne daje značenja, ali se iz deseterca pa IF 5, 68. Jedvaj, HDZb l, 306. Jireček, Romanen
i 18. v.) kod leksikografa Belle i Stolića, koji 39. Mladenov 40. l, RES 46. Novaković, Glas
izmjeri ploču na bolandži zaključuje da je 2, 66-7.
ima i bojarin »vir nobilis«. Taj oblik imaju 92, 54. 200-255. GM 52-3. Gombocz-
značenje »vaga«) = balança (Cres, cakavizam) Melich l, 439. Mažuranu 78. Korsch, ASPh
još Gundulić, Palmotić i Kavanjin, ali ne u bomba f (17. v., crnogorska nar. pjesma,
= balança (Molat) »isto«. Augmentativ na tal. 9, 491 — 2. Sobolevskij, RFV 71, 431-48.
značenju »miles«, kako tumači Daničić, koji danas općenito) = bumba (18. v., Kačić,
-one > -un bolancûn (Muo, Cres) »vaga koja Vasmer, RSl 6, 192. Matzenauer, LF 7, 19.
ga izvodi od boj-, biti, nego u značenju »vir nar. pjes.), internacionalna riječ. Na -ara: bom-
se drži na ruci«. Sa a mjesto o: balança (Bo-
nobilis«. Taj je oblik, za koji nema potvrda bára (Tekelija) »isto«. Na germ, sufiks -arde
žava) = balança (Perast) = »isto« = balança boljī (12. v., Vuk), sveslavenski komparativ
u srednjovjekovnim spomenicima na Balkanu, (fr.) bombarda »top«, odatle na -irau bombar-
(povrh frake stoji ~ nepomično) = balonca za pozitiv dobar (v) = boljši (kajkavski, kao
posudenica iz rum. boier < ЪоЦаггпъ kao i dirati, -bàrdírãm, u Dubrovniku s tal. demi-
(Ugljan) = balança (Račišće, Brač) = ba- i starosrpski, starocrkvenoslavenski i strus.
madž. bojár, bóer, gdje je lj > j po zakonu. nutivnim sufiksima bombardeia, bombardēta,
landa (hrv.-kajk.) »capulus, Haft, Griff, Ge- bohšij, danas boljšoj »velik«), upravo određeni
Upor. polj. bojarzyn iz ruskoga. sa disimilacijom b-b > l-b lombarda (18. v.,
fäss«. To su sve oblici koji se osnivaju na asi- komparativni pridjev, stcslav. bolijb od os-
Došen i Reljković upotrebljavaju boljar u nar. pjesma, slov.), lumbarda (16. v., Du-
milaciji ť > e-á > a-a (tip galatına, salvati- nove bol-, za koju nema paralela u baltičkoj
značenju »ugledan čovjek, imućan domaćin«, brovnik, Perast), s denominálom na -ati:
cus za silvaticus, Dalmacija za Delmatae) od grupi, ali ima u sanskrtu bala-m »snaga, moć«,
tj. osjećaju taj naziv kao izvedenicu od bolji lumbàrdati, -ām (16. v., Dubrovnik, Cavtat,
vlat. (izvedenice na -га) bilancia od kllat. u frigijskom βαλήν »kralj«, u imenu tračkog
(v.). Odatle f boljarka, -kínja, pridjev na -ski iz-}, toponim Lumbarda na Korčuli, sa gu-
bilanx, gen. -neis (složenica od prefiksa Ы- kralja Dece-balu-s i s prijevojem e u gr. βέλ-
boljarskī. Ruski oblik sa / slaže se sa s tur. bajar bitkom m (obratan govor prema dumbok-du-
»dva« i lanx »zdjela«) > mlet. balanza. Oblik τερος, βελτίον »bolji«. Komparativ boljši,
u Kokandu »Vornehmer, Magnat« i sa mon- bok) lubarda (17. v., Crna Gora), lubardati,
sa a- > o može biti i dalmato-romanski. Ta upravo dvostruki komparativ kao rajšt od rad
gol, bajar »bogat«. Prema fonetskom zakonu -am (iz-), nalumbàrdati se, -am se (Lika) »na-
asimilacija nalazi se i u balansirati, -lansiram (v.), dolazi u književnom jeziku samo u de-
a > o mora se rus. bojarin označiti kao stara
impf., koja je od fr. balancer preko njem. nominalu boljšati, -am (16. v.) (po-, iz-),
jesti se, nabiti se, nabubati se (metafora)«.
Postverbal odatle balansir m (Kolombatović, posudenica iz avarskoga. U starosrpskom i Radne imenice na -ar lombàrdãr, gen. -ara
bugarskom, gdje naziv može biti i protobu- iterativ poboljšavati, -ševati »krenuti na bolje«,
1880, bez naznake gdje se govori) »herodias upor. takvu razliku u narječju ŽK: veći prema
»tobdžija«, na -ir < tal. -iere < fr. -ier lum-
garskog podrijetla, riječ bojarmi unakrstila se bàrdir, gen. -ira. Balkanska je riječ: arb.
alba«. Od talijanskog trgovačkog termina bi- prilogu s vekšinom. Odatle poboljšica f i pri-
lancia je bilanca f koja je ušla preko njem. sa komparativom bolji (v.), jer boljši u 13. lumbarde, ngr. λουμπάρδα. Ova ide sa disi-
— 16. v. znači kao i u ruskom također »major«. djev na -ljiv poboljšljiv, koji nije prodro. Od
bilanc m < njem. Bilanz, bilancirati; c se iz- milacijom već u perz. > tur. : kumbara f (Vuk.
Ali ima još jedna mogućnost da se protumači bolji nema denominala. Bilježi se samo po-
govara i kao s (bilans) kao da je došla preko 18. v.) < perz. chumbere/chump- > tur. kum-
južnoslavensko lj mjesto j. To je naziv proto- boljiti, poboljkati, koji ne uđoše u upotrebu.
francuskoga, a nije (fr. bilan). Prema finan- bara, na -džija kumbaradžija (Vuk), kumbura
bugarskog kneza botta, ovako i turski na nat- Upor. još poboljišanje sa umetnutim i. Od bolji
sija govori se i bilansija. f »mala arbanaska puška«, na tur. -li kumbur-
pisu u Orchonu, pored buila. Taj naziv časti prilog je bolje — bolje (Kosmet) »samo tako«
Lit.: ARj l, 425. Mažuranić 77. Hirtz, lija = kùbur m, gen. -ura = kubura f < tur.
dolazi u srednjogrčkom kod Theophanesa i i u dvosmislenom izrazu ăjt u bolje. U kajkav-
Aves 5-6. NJ l, 59. Cronia, ID 6. REW3 skom narječju u Bednji,služi za tvorbu kom-
kubur. Ovamo ide još gudbara f (Crna Gora)
Porphyrogeneta: βοιλας, pl. βοιλάδες. Oda-
1103. Štrekelj, DAW 50, 3. DEI 410. 518. parativa: belja reden »rodniji«, upor. lat. magis
»top«, gumbara (18. v., Slavonija). Ovdje v.
tle u starocrkvenoslavenskom sa ui = jery još apstraktum rebunbavanje »odjekivanje udar-
boldün, gen. -una m (Rab) »kulen«. Od bylja »Vornehmster«, tako i u staro-rus- > rum. mai, špan j. mas u službi komparativa.
ca« o'd tal. ribombare, u kojem se vidi prvo-
tal. = mlet. boldone »isto«, lat. botulus »isto« koj pjesmi o Igoru. Od tur. boila je preko Apstraktum na -ina boljina f nije prodro. Čuje
bitna onomatopeja. Ispor. i onomatopejska
s augmentativnim sufiksom -one, s metate- turskog plurala boila-lar mogao haplologijom se boljitak, gen. -tka (Pavlinović, Milićević).
metaforická značenja u izbunbati (Potomje)
zom *bolutus; sa sufiksom -inus > fr. boudin. nastati boljar. Kako je već rečeno, Rumunji Ni Vukov prilog boljma isto tako nije prodro
(stcslav. Ъоіьта, Ьоіьті »magis« obrazovan »natući«, izbunbrèzati (ibidem) »izlemati ne-
Lit.: Kusar, Rad 118, 19. REW3 1192. posudiše boier od đačkih Slavena. Ta stara koga« kao naše kreacije od bomba.
DEI 551. posudenica ne nalazi se kod Madžara, nego kao veoma, češ. velmi lv.I, upravo instrumen-
mlada bojár = bóer (15. v.) iz rumunjskoga tali duala i plurala). Lit.: ARj l, 54. 547. 3, 494. 499. 4, 224.
5, 777. 6, 143. 182. 216. 7, 424. Pleteršnik l,
bòljarin, pi. boljari (13. v., -in za oznaku kao i zapadnoevropski fr. boyard (1637). Znači Prvobitno je značenje bilo »veći«, koje se 530. 535. Dimić, GISAN 161, 55-99. GM
individua iz množine) = boljar (Vuk, analo- da panonski Slaveni, kao ni zapadni, nijesu očuvalo u prilogu pokolje »magis«. Odatle se 251. Matzenauer, LF 9, 218. SEW l, 745.
gickí singular prema pluralu) »u starosrpskim poznavali riječi ЬоЦаггпъ, za koju se može razvilo značenje »jači«, koje se očuvalo u sta- DEI 555. WP 2, 107.
bôndža 188 boraviti boraviti 189 boriti se

bôndža f (Vuk, Bačka) »1° canis vetragus, čko sa brav (v.), kako bi se moglo misliti. boravit, -im impf. (Kosmet) »2° boriti se, rvati bore m (Kosmet) »dug«, odatle na -li (v.):
2° vacca macra, 3° slaba žena«. Daničić izvodi I branjug je narodna etimologija također izo- se, snositi, trpjeti«. Jedanput (Gučetić, 18. borčKja biti »dužan, dužnik«. Turcizam <
od madž. bongyor »kūdrav«, što ne uvjerava. pačila u bernjug, brnjug (Martijanec), brljug v.) boreviti u značenju 1°, ali se ne zna da tur. borç »zajam, dužnost«, nalazi se i u os-
Lit.: ARj l, 547. (Banova Jaruga) i vranjug, tražeći pogodniji i li se govori u narodu (može biti i štamparska talim balkanskim jezicima: bug. bore, pl. bor-
jezičnoj svijesti razumljiviji oblik. Za borov- griješka). Od značenja 1° izvedenica na -ište: cove, arb. borç, borxhë, ngr. μπόρτζι u is-
bonkulović m (Lastva) »čovjek gulozan koji njak bilježi Hirtz 46 sinonima od kojih su boravište n (Stulić i neki pisci) danas je prodrlo tom značenju.
bira bolje komade«. Od tal. bono < lat. bonus najznačajniji brinovac, brinjak, brinovka, bri- u književni i saobraćajni jezik. Apstraktum Lit.: Elezović 2, 501. Mladenov 41. GM
»dobar« i ćulo < lat. cülus »stražnjica«, sa na- njarka, brinjavka (< brinje, v.), jer nam po- na -ъk'. boravak, gen. -vka m nije zabilježen 42. Thumb, IF 14, 362.
šim sufiksom -ovii prema tipu prezimena, kao mažu razumjeti bernjug = brnjug = brljug. Te kod starijih pisaca. Radne imenice na -telj,
borija f (Vuk, narodna pjesma, gdje se
u nikogović. izvedenice stoje za brinjug od brinje. -teljica boravitelj m prema boraviteljica f stvo-
spominju borije i nakarade, zile i borije) —
Lit.: DEI 1188. Što se tiče postanja praslav. bor, općenito rio je Stulić i nisu ušle u jezik. Važna je pre-
burlja (Kosmet) »truba, trublja (v.)«. Turci-
se tumači prijevojem e > o od ie. osnove fiksalna složenica sa za- zaboraviti, -im pf.
zam < tur. boru »trska, trublja«; nalazi se
bor, gen. .йога m (14. v., Vuk) = bòra f bher- koja znači »stršiti, šiljak«, a dolazi u ger- (Vuk) »obliviscor« koja je istisla sabiti, zabu-
i u ostalim balkanskim jezicima: búg. boríjai
(Vuk, narodna pjesma, analogija prema jela), manskom (stisl. bcrr »drvo«, stengi, bearo dem (dubrovački pisci) zbog homonimije sa
burija, burijka, arb. burt, u Kalabriji bort,
sveslavenski naziv iz praslav. doba »pinus, »šuma«) i keltskom (stir, barr »šiljak«) te oz- biti, bijem (v.), očuvala se samo u čakavskom
cine, burie f, rum. burluiu »cijev, Röhre«.
Föhre, Kiefer«, zastupljen na čitavom hrv.-srp. načuje bor kao »Nadelbaum«, tj. onomasiolo- i kajkavskom (zabiti, zabim, ŽK). Borba pro-
teritoriju. Također toponim koji dolazi sam gijski je drvo nazvano po oštrici četinjača. tiv ove homonimije došla je iz štokavskih nar- Lit.: ARj l, 552. Mladenov 41. 50. Elezović
ječja. U ŽK uklonjena je kolizija između zabiti 2, 502. GM 54. Pascu 2, 115. Matzenauer,
i u složenici Samobor »bor na osami«. Odatle Ne treba bor smatrati posuđenicom iz ger- LF 7, 11.
deminutivi 1° na -bk borak, gen. borka (16., manskoga, kako su mislili Hirt, Stender-Pe- »oblivisci« i zabiti »immittere« kvantitetom i
v., također toponim); 2° na -ić: borić (14. v.), tersen i Kiparský. prezentom: zabim prema zabijem. Značenje boriti se, -im impf. (13. v., Vuk) (p-, sä-)
3° s dvostrukim deminutivnim sufiksom: Lit.: ARj l, 548. 552. 553. 8, 429. BI 2, je prefiksa za- u oba glagola isto kao u zagle- = boriti se (Vodice, Istra), u stcslav. borjp,
borićak, gen. -ika; kolektiv 1° na -je: borje (14. 708. Miklošič 19. SEW l, 76. Bruckner 36. dati se, zaigrati se,- zabaviti se (v.). Još postoji brati, »1° luctare, 2° za goveda, kad se glavom
v.), 2° na -ik: borik, gen. -ika (Vuk) »pine- Slawski 40. WP 2, 164. Gombocz-Melich l, prefiksalna složenica sa raž- : razboraviti se, bore jedno protiv drugog (Vodice)«. Baltoslav.
tum«. Zatim sa suf. -ika (v.): borika f (Vuk) 486. Uhlenbeck, PBB 22, 540. Hirt, PBB -im pf. (Srbija) »povratiti se od zanosa«, ali i sveslav. glagol iz praslav. doba borjp, *borti
»bor« (> arb. boriğe, dok je madž. boróka 23, 331. Loewe, PBB 60, 162. Trautmann nema primjera iz kojih bi se vidjela upotreba prema lit. baru, bani »psovati, ismjehivati«.
< sh č. boravka); sa -ina (v.): borina f »luč 26. Holthausen, IF 48, 267. GM 42. Janko, i značenje. U Kosmetu pored samoglasa o Infinitiv stcslav. brati, koji se očuvao u rus.
Slávia 9, 346. Stender-Petersen 271. Kiparský postoji i a u složenici sa za-: zaboravit, -im borótb, zamijenjen je prezentskom osnovom
od borovine« = borina pored burma (Kos- 61. Hirtz, Aves. 11, 18-19. 21. 22. 26.
met). Pridjevi 1° na -ov (v.): borov (14. v., pf. prema zabaraljat, -am impf. = zaborăljat boriti se kao da je denominai od imenice *bor,
Vuk) »pineus«, osobito je razgranjen u poi- borag m = boraga f (slov. borağa') = (Peć), od imperfektiva apstraktum na -*k: za- koja nije nigdje potvrđena. To se dogodilo
meničenjima: sa -ica: borovica f (Vuk) »vac- boráža f (slov. prema furl, burăze = tal. barăljakj' zaboraljak·, gen. -âljka m »zalogaj da se izbjegne homonīmija sa brati, berem
cinium myrtillus« = barSvica (ŽK) »junipe- borage, 1330) = bor asina (17. v., Vuk, < hljeba koji se zaboravi« (ä mjesto o je jamačno (v.). I tako je iz primarnog razreda glagol
rus« (disimilacija o-o > α-o); sa -ina: borovina tal. borràgine) = bòrãc, gen. -áča (slov. bo- rezultat asimilacije prema ostalim a). Od prešao u sekundarni. Od prezentske osnove
f »drvo od bora«; sa -nica: borovnica f »isto rac) < tal. borrace; boražđe n (Vuk, Primorje), zaboraviti apstraktum je zaborav, gen. -i f i pri- bor- nastao je i apstraktum borba f (Vuk),
što borovica«, posuđeno u arb. baranice', sa varijanta sa u mjesto o: buraž m (15. v.) = djevi na -ьп: (ne)zaboravan i na -Ijiv (v.): obrazovan s pomoću -боа; odatle pridjev na -en:
-njak: borovnjak, gen. -aka m »sud od boro- buražin (18. v.) = buražiha (Ljubiša) »pro- zaboravljiv. borben, zatim radna imenica na -ьс: borac,
vine«; sa -njača: borovnjača f »isto što borov- ljetno zelje, lisičina, voluji jezik«. Upor. rum. gen. borca m (13. v.), pa pridjev na -ski: (ne)-
Od slavenskih jezika (za)boraviti pozna još borački, i pridjevski neologizam borna (kola).
nica«; 2° pridjev na -ski postoji samo u topo- borata = boranţă. Adaptacije od lat. borrago
samo bugarski: borauja i zaboravjă i pridjev Od iste je osnove i raširenje sa -va-: bôrvat
nimu Zoborská (1486. na Záhorskí), danas (officinalis) prema latinskom i talijanskom iz-
nezabravim bez a. Postanje nije utvrđeno. se, -am impf. (Kosmet) »boriti se, mučiti se«.
Saborsko (promjenu prefiksa za u sa izvršilo govoru.
Miklošič je uzeo za osnovu bv- od korijena Književna riječ pobornik je rusizam.
je novodoseljeno pučanstvo). Postoji još de- Lit.: ARj l, 551. 739. Pleteršnik l, 45. by-ti, upor. crkvenoslavenski particip perf. pas. Ista osnova nalazi se i u dvočlanoj staro-
nominal od borov: obòroviti se, -im pf. »ot- SEW l, 72. Štrekelj, ASPh 14, 517. Šturm, гаЬъ епъ »zaboravljen« i rus. (ne)zabvennyj, slavenskoj antroponimiji kao prvi dio u Во-
vrdnuti kao borova kora«. ČSJK 6, 51. DEI 561. 568. REW3 1412. Vas-
mer, RSI 4, 168. s umetnutim -or-: bv-or-avi-ti; ali ne kaže rislav (13. v.) = Borisav, Bořivoj, i odatle
Pored toga postoje dvije izvedenice dobi-
odakle je ono umetnuto -or-. To tumačenje, hipokoristik Bôroje (14. v.), od posljednjega
vene sa sufiksima -jug (v.) i -venjak po zakonu
borànija f (Vuk, Srbija) = burànija »phase- koje uglavnom prihvaća Mladenov, zabacuje opet prezime Borojević, a kao drugi dio u
sekundarne likvidne metateze tipa plodne
oli virides, grah u mahunama (Hrv.)«. Tur- Berneker. Daničić se ne izražava jasno. I on Velibor.
< polídne: 1° branjūg m (Vuk i kajkavski
cizam arbanaskog podrijetla (būrānī, būrā- prihvaća uglavnom Miklošičevo mišljenje. Va- Mnogo veću leksikolog!j sku porodicu čini
leksikografi) »ptica turdus pilaris L., sinonim
niya, jelo nazvano po Būrān-ī, ženi kalifa žan podatak za tumačenje daje značenje bo- baltoslavensko raširenje osnove bor- sa я (upor.
drozd (v.)« i 2° bravenjak m (< bor + -uo
al-Ma'mūn, 813 — 833.), raširen u balkanskim ravit u Kosmetu, iz kojega nesumnjivo izlazi lit. barnus »svada«), od čega po zakonu likvidne
+ -en + -jãk) — borovnjak (Vuk, kod Belo-
jezicima: bug. burànija ı'burerija, cine. burane da je došlo-do unakrštavanja između baviti (se) metateze nastaje bran, gen. -i f (13. v.) »borba«,
stenca označena kao dalmatinska riječ i pre-
m, ngr. μπουρανίς. i boriti(se). Time je objašnjeno i -or- i veza odatle denominal braniti, branim (se) impf.
vedena sa »juniperina avis«, Požega, Đakovo),
Lit.: ARj 1, 550. 739. Lokotsch 358. Mla- sa byti. Upor. još oporaviti se < prav + bo- (13. v.) »defendere« (o-, od-, za-), iterativ
odatle pridjev na -ov: bravenjakov. Ta ptica
denov 50. Pascu 2, 115. Skaljić 113. raviti za takvo unakrštavanje. branjivati (Divković), odavle opet sa -ik (v.):
zove se još smrekar (v.) i vènjãr, izvedenice
od vérga (v.) i smreka (v.). Od bravenjak na- boraviti, -vím, impf. (Vuk) 1° u značenju Lit.: ARj l, 550. 552. Miklošič 26. SEW l, branik m »dubrava, mjesto gdje se brani«; ra-
rod je stvorio pokratu bravar, -ica, -usa za »živjeti, nalaziti se« općenito u hrv.-srp., 72. Mladenov 41. Jagić, ASPh 30, 458. Iljinski, dne imenice: na -ьс: bránac, gen. branca »1°
istu pticu. Te izvedenice nemaju ništa zajedni- upor. kako boravite (ŽK) »kako živite«; = RFV 62, 253-59. defensor, 2° occator«; na -ii (v.): branie m;
boriti se 190 boriati boriati 191 bosti

na -telj: branitelj m prema hraniteljica f, slo- Ie. je korijen bher- »rezati oštrim oruđem, »pokriti, oboriti«, što ne može biti ni fonetski na -ьс m prema f na -ka: Bosanac, gen. -anca
ženica ustavobranitelj, apstraktum na stvo brani- udarati« (arb. bie, lat. ferio, stisl. beriask »bo- ni semantički. Rumunji imaju imenicu borta (također prezime) prema Bosanka f (također
teljstvo; na -lac: branilac m prema branilica f i riti se«, stnord. beria »udariti«), vjerojatno odat- f »rupa«, koja također ne objašnjava značenje. ime uzvisine kod Dubrovnika Bosanka}; na
složenica pravobranilac; od part. pas. branjenik, le »boriti se kamenjem, oštrim oruđem«, od Postanje nepoznato. -jak Bošnjak, gen. -âka (15. v.) odatle tur.
gen. -ika m; apstrakta: postverbal obrana (za- čega praslav. prijevoj bor- koji se nalazi u Lit.: ARj \, 557. 11, 449. Gombocz - boşnakça »bosanski jezik«, arb. boshńakce,
padni govor, 16. v.) = odbrana (istočni go- stvnjem. baro »muž«, odatle rom. baron i naša Melich l, 482. Tiktin 214. Boshnjflk; hipokoristik Bošnjo m (Vuk), topo-
vor), zabrana f; izvedenice na -ъЪа: obramba posuđenica barun. nim pl. Bošnjaci, gen. -akā (Slavonija), pre-
(17. i 18. v.), hranidba (Kavanjin); zabran m, Lit.: ARj l, 189. 551. 549. 8, 437. 574. bos, f bosa (Vuk, 13. v.), sveslavenski pri- zime Bošnjaković; prema f. Bošnjakuša, Boš-
f »šuma pod zaštitom« = brànjevina f = Miklošič 18. Isti, Lex. 42-3. SEW djev iz praslav. doba, baltoslav., lit. basas. njakinja; na -janin Bošnjanin (14. v., stari
branjevica, od izvedenice na -ja: branja f l, 74. 76. WP 2, 161. Bruckner 41. KZ 45, Odatle radna imenica na -jak: bòsjãk, gen. instr. pl. Bošnjami}, toponim pl. t. BSšnjani
»luctatio« s pomoću sufiksa -evina i -evica 53. Slawski 43. i sl. Trautmann 27. Mladenov -âka m »bos vo«; apstraktum 1° na -oca/-ota: (Križevac), prezime Bošnjanović, pridjev boš-
(v.); na -ilo (v.): hranilo n; za oznaku mje- 41. 43. Prati '732. Maretic, Rad 81, 134. bosoća f (17. v.) = basata (14. v.); 2° bosotinja njanski.
sta, sa suf. -ište: branişte n (tu izvedenicu Isti, Savj. 147. Jireček, DAW 49, 2, 9. 10. f (Vuk) = bosot'inja (Kosmet) »stanje kad se Kako su nazivi za sve veće savske pritoke
Ribarić, SDZb 9, 133. Elezović l, 55. 2, 6.
posudiše Rumunji: branişte »brànjevina«). Dečev, ZSPh 4, 377-83. Scheftelowitz, KZ nema obuća«, sa složenim sufiksom za apstrak- predslavenski i predrimski, mora se uzeti da
Praslavenski je poljoprivredni termin, koji 56, 207. Petersson, KZ 47, 260. Boisacq3 ta -ot(a) + -inja kao u golotinja; denominal je i Bosna predslavenska (zacijelo čak i predin-
se nalazi u svim slavenskim jezicima, *borna 1016-7. Uhlenbeck, PBB 19, 327-39. obosiţi (Vuk) = obosêt (Kosmet). Od sintagme doevropska) riječ. Upoređuje se s imenom
> brana f (Vuk) = brana, gen. brane (Kos- Johansson, IF 2, 23. Ünbergaun, RES 12, bose noge nastade pridjev bosonog (tip gole lijevog savskog pritoka Bosut, kojemu je pot-
met) »1° drljača, 2° zaštita kod mlina itd.«, 28. Vasmer, RSl 6, 182. GM 43-44. 76. glave > gològlav}. Izgleda kao kalk od nje- vrđeno predslavensko ime Basante. Kao za druga
Můrko, WuS 12, 320-2. Boissin, RES 27, mačke složenice barfuss, u kojoj je prvi dio imena rijeka, koja su u rimsko doba glasila
odatle denominal hranatí impf. Ovaj se ter- 43. Lewy, PBB 32, 142. Moskovljević, NJ
min ne nalazi u baltičkoj grupi, a to znači bar istoga ie. podrijetla kao slav. bosb < ie. kao maskuliria, može se prema Basante (de-
l, 95. 5, 175—80. *bhosos. Značajno je još i to da se slavenski klinacija nt, upor. Narenta > Neretva) postu-
da je nastao nakon raspada baltoslavenske
zajednice i ~da se od tada počinje razvijati Borna, ime kneza u dalmatinskoj Hrvat- pridjev pokriva sa arm. bok istog značenja, lirati *Bassanus > *Bassenus > *Bassinus.
slavenska poljoprivreda. Posudiše ga Madžari: skoj (u Einhardovim analima dux Guduscano- dok njem., bar znači »go« (ali arm. -k nije Upor. Bassānia, grad u makedonskoj Iliriji.
barona, borna; Arbanasi brane i Novogrci. rum, Dalmatiae atque Liburniae, 818 — 825), ko- nastao od k nego sadrži formant -go). Rumunji Lit.: ARj l, 559. GM 42. Skok, ASPh 29,
Taj termin postoji i u niskpm prijevojnom ji je pristao uz Hludovika, franačkog cara, posudiše denominal obosiţi > a obosi »šuštati, 479-80. Mayer, NVj 42, 46. Isti, GIZM 24,
štěpenu sa sufiksom -oca (v.): brnąca, i odatle mogao bi biti najstariji naš hipokoristik na umoriti se«, odatle apstraktum oboseală f 177. Mayer l, 78.
denominal binati, -am impf. -o, ako bi se uzelo da u tom vijeku još nije (-eală = eh} »umor«, ali mu dadoše drugo
proveden zakon likvidne metateze (praslav. ko- značenje kojeg je razvitak teško razumjeti. Za bostan m (18. v., Vuk) = bostan, -âna
Još je praslavensko raširenje *born- očuvano
rijen *born- u Branimir, Branislav, v. gore značenje bos imaju oni latinski pridjev *descul- (Kosmet) = bostanj (Primorje) »1° vrt, voć-
u starom pridjevu na -ьп: stcslav. Ъгапьпъ
boriti}. Njegov nećak, koji ga je 825. naslije- ceus > desculţ za kllat. descalcem. Izgleda da njak, specijalno: vrt za dinje i lubenice, 2°
> danas -bran, ppimeničen u drugom dijelu
dio privolom Hludovikovom, nosi staro dvo- je slavenskoj riječi u nomadskoj sredini (sre- (odatle po zakonu sinegdohe) dinja i lubenica
kompozita domobran (sa -ьс: domobranac},
člano ime Ladasclauus < Vladislav. Treba dnjovjekovni Rumunji bili su nomadi) lat. uopće, 3° toponim«. Odatle: deminutiv bos-
Srbobran, grudobran, i vrlo često u neologiz-
ipak primijetiti da Borna može biti i franačko desculţ nametnuo semantički razvitak prema tančić (Vuk); pridjev na -ov: bòstanov; radna
mima: kišobran, suncobran, gromobran, pado-
ime ili ime preokrenuto na franačku. Upor. rezultatu: »umoriti se« rezultira iz stanja hoda imenica na -džija: bostandžija m (Vuk) =
bran, kojima se dijelom kalkiraju francuske,
kod Burgunda lična imena Bornus, Borno, Bor- kad se nema obuće. bostandzija (Kosmet) »vrtljar«, odatle pridjev
talijanske složenice sa para- u fr. i tal. u pr-
nonus (obrazovana od akuzativa sing, prema Lit.: ARj l, 557. Miklošič 19. SEW l, na -ski bostāndžījski {pasulj} (Kosmet); slo-
vom dijelu. Raširenje *born- zastupljeno je
stfr. deklinaciji ber-baron, Charles-Charlon), 77. Bruckner 37. WP 2, 189. Boisacq3 1076, ženica: bostandži-baša m »starješina nad dvor-
i u staroslavenskoj dvočlanoj antroponimiji:
od borns »sin«. Perušek, ASPh 34, 330. Feist, WuS 11, 51. skom stražom carevom«; izvedenica na -ište:
Branimir (9. v.), Branislav (13. v.) = Brani- Elezović l, 5. REW 2662. bostoniste (Vuk), na -luk: bostanluk »bostan«.
sav, i odatle najstariji hrvatski hipokoristik Lit.: Rački 320. 322. 324. 325. Gamillscheg, Turcizam perzijskog podrijetla (perz. složeni-
Borna (bez likvidne metateze, v. niže Borna) RG 3, 109. Bosna, f hidronim (17. v., pritok Save, ca: bo »miris« i stan »mjesto«); nalazi se i u
= Brano ili Brana; Branko i odatle prezime izvor blizu Sarajeva, odatle naziv predjela drugim balkanskim jezicima: bug., arb., rum.
Branković. boròzan m (16. v., jedanput potvrđeno) gdje izvire: Vrhbosna), horonim potvrđen bostan, cine. huśtane, ngr. μποστάνι, s iz-
Zabilježiti još treba stcslav. zabralo n »pro- = borozah (Kosmet) = bolòzan (narodna od polovine 10. v. kod Porfirogeneta Bosona, vedenicom na -ci u istom značenju.
pugnaculun, šanac« (gradb zabraly utvržden), pjesma, disimilacija r-n > l-η) = buruşan gdje je poluglas između s i n označen sa o,
(Kosmet) »1° trubač, 2° turska vojnička truba Lit.: ARj l, 560. Miklošič 416. SEW l,
izvedenica od bor- s pomoću sufiksa -lo, koja pa bi se moglo suponirati *Воѕгпа, ali se
(Kosmet)«. Turcizam (buruzan/bor-,-zen} iz ob- 77. GM 42. Mladenov 41. Elezović l, 57.
je očuvana u češ. zábradlo, ukr. i rus. zaborolo, poslije piše Bosina u Dubrovniku, upor. arb. Korsch, ASPh 9, 490. Lalević, NJ 2, 78 - 81.
zbog toga što rum. zăbreală f, danas zăbrea lasti vojništva, nije potvrđen u drugim bal- Boshnje, i njem. etnik Wasser(kroaten} < 282.
potvrđuje ovaj stari slavenski vojnički termin kanskim jezicima. Bosn + er. Ta grafija pretpostavlja ь: *Bosbna.
i u južnoslavenskom. Lit.: ARj l, 533. 556. Elezović l, 56. 67. Prema tome se poluvokal ne da odrediti. bosti, bodem impf. (13. v., Vuk) (s prefik-
Još se može pod osnovu bor- staviti prijevoj Dočetak je kadikad bio identificiran sa prid- sima: do-, iz-, na-, nad-, o-, po-, pod-, pri-,
bar- u barkati impf. (Vuk) »ticati, bockati« boriati, -am impf. (Vuk, Bačka, Martié, jevskim sufiksom -ьп > -an pa se deklinira pro-, u-, za-}, sveslavenski glagol iz praslav.
prema pf. barnuti, zatim, u niskom prijevoj- Lika K) »bolovati«, probortati pf. »probaviti kao pridjev: (u, k) Bornoj. U fratarskoj admi- doba. U baltičkoj grupi postoji s prijevojem
nom štěpenu, brkati, -čem impf. (Vuk) »pul- neko vrijeme bolujući« (Dalmacija, Pavlino- nistraciji označuje se prema Srebrenici, gdje e: lit. bedu, besti »zabosti, bockati, kopati«;
sare«, odatle postverbal brka, zbrka f »confu- vić), prebortati {patnje}. Daničić tumači mad- je nekad bio fratarski samostan, provincia Bo- lot. b dze »jama«, i sa prijevojem a: lit. badyti
sio« i deminutivne brcnuti. žarskim glagolom ugrofinskog podrijetla borit sna argentina. Pridjev na -bsk bosanski; etnici = lot. badīt »bosti«. Odatle: iterativ s prije-
bòsti 192 bos bos 193 bot-8

vojem i produljivanjem a: bádati, badām (16. etimologijski tumačiti (v. vod- u svađa, za- »prazan govor«), čine. bosa »bok« i boşcu »ne- venskom (nema je Pleteršnik) i slovačkom,
v., Vuk) (s prefiksima: iz-, ispre-, upro-, na-, vada). Od obad postoji deminutiv na -ьс: oba- maran čovjek«, arb. bosh »prazan«, ngr. μπό- a potječe iz madž. borspor = (sa disimilacijom
napri-, naza-, ražo-, u-, za-, o-, pro-). dać, gen. obaca (Mikalja, Stulić) »koji ujeda«; σικος »suvišan«. r-r > 0-r) bošpor »zapapren sos«.
Izvedenice se tvore od obiju osnova: 1° odatle na -uša (v.): knjiga obaduša »lettera Lit.: ARj l, 561. 562. Skok, Slávia 15, Lit.: ARj l, 563. Štrekelj, DAW 50, 7.
bod- i 2° bod-. pungente«; deminutiv na -ьс: badać, gen. ba- 188. Elezović l, 57. 2, 501. Mladenov 42. Gombocz-Melich l, 495.
dăca (Vodice) »probadi«; odatle deminutivni Pascu 2, 114. GM 42.
1° od bod-: pf. bodnuti (Vuk); postverbali:
glagoli bacati, -am impf. (Vuk) »leniter pungere« bosak, gen. bôška m (Krk, Perast, Božava, bot1 m (Prčanj, Crmnica, Podgorica, Šibe-
bod (Vuk) »nekakav vez« i boda f »l ° kao šilo
< *badcati prema pf. na -яр-: băcnuti (Vuk) Rab, Potomje, Škaljari, Dubrovnik, 17. v. u nik, Marulić: od ure jedan bot) »1° čas, odatle
ali deblje čim se buše rupe na opancima za
i imeničkoj izvedenici bàcotina; i dalji demi- čakavštini) »gaj, lug« = bôška f (Istra, Vodice) prilozi u Vodicama: oni bot »tada«, jedambôt
oputu (Srbija), 2° viljuške kojima se jede (Bo-
sna)«; ubod. Odatle denominal izbodovati impf.,
nutivni glagoli: 1° na: -c-K-a-ti: bockati impf. »1° grm, bus, 2° hrastova šuma (Vodice)«. »jednom«, na bot »odmah«, 2° slov. bot »quitt«,
= backăti (ŽK) »čistiti zube«, odatle postver- Denominal na -ati: boskat, -dm impf. (Krk, bot m (Gorica, Mletačka) »Mal«, embôt »ein-
bodati (Kavanjin); pridjev na -ьп: bodán; iz-
bal bačka f (Srbija) »mala bodlja«; pridjev bac- Malínská) »sjeći šumu, drveće za prodaju« mal«, dva bota »zweimal«; bota f (Kavanjin,
vedenice na -Uje: bodilje »bodljive trave«;
kav; 2° na -k-a-ti: bătkati, -ām < *bad- (upór. na Krku 1792. boscare le legna, u kraju Lika) »Γ udarac, mah, 2° koliko se u jedan
na -eč: bodēč, gen. -éča (Dubrovnik) »neka
-kati i odatle batkalo n »čačkalica«; pridjev koji se zove krčko-romanski Bruscaiť). Od tal. mah izvadi žlicom palente iz kotla, 3° put,
riba«; na -elj: bodelj »biljka dispacus sylves-
na -iv, -an: badna muha »obad«; badiv »sco- bosco, srlat. boscus, galskog ili germanskog krat (drugu ili tretu botu, također arb. nji bota,
tris«; na -ilo, -nik, -njak: hodilo = hodnik =
pulosus«; na -ljiv (v.) bàdljiv; izvedenice na podrijetla (upór. franačko busk, nvnjem. Busch). dy bot »una volta, due volte«)«. Prilog od tal.
badnjak »ostan«; na -гпь: bodezan, gen. -zni
~(a)lj: bădalj, gen. bodlja m »spina«, odatle Prema Štrekelju ovamo ide i bus m »1° Ge- sintagme debato (Dubrovnik, Perast, Potomje)
»oštar vrh«; na -Hica: bodilica f (Šulek, Gospić)
toponim Badljevina; bàdalj, gen. -dlja m »os- büsch, 2° Blumenstraus, 3° Stengel, Stande, = debato (Božava, Budva, Kućište) »zamalo,
»cirsium acaule«; radna imenica na -ai: bò-
dač (Vuk, ~ vo), također »mreža za ukljeve,
tan za tjeranje životinja«; u pl. m. i f.: bodlje 4° Binse, 5° Rasen«, koje da je nastalo odba- malo da ne«, isto s našim pridjevskim dočet-
f = bodlji »bolest u očima«; odatle dalje ba- civanjem dočetka -k, shvaćenog kao naš de- kom -om (upor. mahom > mám, ŽK) debatom
sinonimi bodar = bodarac«, deminutiv na
daljika, badaljka; na -avac: badavac (biljka); minutivni sufiks. Štrekelj nije uzeo u raz- (Čilipi) = sa priloškim -a (upor. veoma) de-
-ьс: bodac, gen. boca m (16. v.) »žalac, pleu-
na -elj: badelj m pored badelj (carduus; riba) matranje busen m, koje znači isto. Iz fr. bou- bata (Mljet) »skoro, gotovo« = s izmjenom
ritis; ostan« (posuđenica u arb. mbodéc »pun-
= badej m »fr. bêche« (Smokvica, Korčula), quet > bókét (Dubrovnik) »kita cvijeća«, preko tal. prijedloga de našim do dobôtu (Molat).
golo«); odatle: bocka f (Srbija, Kosmet) »ubod,
odatle badeljac, -iac, -čić, badelj ka', na -ilj njem. puket m (hrv.-kajk., mali hrvatski gradi- S tal. sufiksom -one > -un: botun, gen. -una,
trag od uboda, pjega«; bočka-igla (Crmnica)
badilj m »biljka cirsium arvense«. Izvedenica· ći), buket (Zagreb). m (Nalješković) = botun, gen. -una (Božava
sčioda za pričvršćivanje vune« (posuđenica
se onomatopeizira umetanjem r: badrljica f Molat, Rab, Potomje) »1° dugme, 2° čizme
u arb. boçkë f); deminutivni impf, bacati, Lit.: ARj l, 561. Ribarić, SDZb 9; 133.
»caulis«, odakle pridjev na -ast: badrljast Kušar, Rad 118, 16. Cronia, ID 6. REW* (Istra, upor. slov. bota, Gorički, Dolensko,
-am (Vuk), bockati, -ām (Vuk) (iz-) = buskot
»spinosus« i glagol u psihološkom značenju 1419 b. DEI 571. Notranjsko, Kranj, Kranjska Gora »Stiefel«),
(Brusje, Hvar) prema pf. bôcnuti, -em (Vuk);
badrljati se impf. (Pavlinović) »irasci«. Još treba 3° Na botun (potok, Sutomore)«. Deminutiv
sa suf. -otina: bòcotina f »punetus«; s dvostru-
pomenuti radnu imenicu s tur. -dzija: na- bôšča f (Vuk, Bosna) = bašta (Milićević,
kim deminutivnim sufiksom bočac »1° bodac, Srbija) »1° zavitak, s-vežanj, 2° opregača, 3° na -ić botuniči m. pl. (Istra) »trifolium ochlo-
bad&ija m (Lika) = nàbodica m (Vuk, Hrvat- leucum«, upor. tal. bottone, fr. bouton »bocciolo,
2° kornjaš tribolium« (Šloser); bócak, gen. najbolji duhan« = bôjča pored bôkča (Kosmet)
ska) »čovjek nalet, naletica«. le. je osnova Knospe«. Denominali na -ati botati, -ām impf,
bócka m »biljka xanthium spinosum L, car- »vrlo kratka suknja seljanci oko kukova; ha-
bhodh- koja se nalazi u lat. fodio, sanskr. gňu- »pljeskati«, (s objektom palentu, Lika), upor.
duus L«, odatle hipokoristik baca f (Vuk) u Ijetak«. Uz mjesto u Hasanaginici: a četvrta
badh »klecajući«, upravo »koljena bodući«. slov. botati impf, »ausgleichen (in der Rech-
istom značenju; na -alj: bôdalj, gen. bodlja (žena nosi) u bošci haljine, da se Mara'preob-
(Crna Gora) »carduus«; bodlja f »trn«, odatle Lit.: ARj l, 149. 468. 111. 145. 147. 139. lači često (Vuk) postulira se bez potrebe nom. nung)«, butati, -am (Stulić) »percutere«, im-
bodljav, bodljača »drača«; na -ika: bodljika f 209. 466. 467. 3, 958. 4, 5. 139. 141. 7, 204. boska »veliki šareni rubac«, a pravo je značenje botiškati, -am »dobro dijete obaviti pokriva-
i bodljikav »spinosus« i prilozi: boce (Jambre- 766. 530. 8, 298. 299. 417. Miklošič 15. SEW ono pod l °. Ono u bošci je po svoj prilici štam- čem, zakùjat /Dubrovnik/« < prez. na -isco
šić) = bodimice. Oruđe na -ež (v.) bodež m 37. 65. Trautmann 29. Bruckner 33. Slawski od tal. imbottire. Od tal. postverbala botto (14.
41. Mladenov 38. WP 2, 188. Elezović l, 25. parska griješka mjesto w bošci »u svežnju«.
»bajonet; vrag (kajkavski)«, odatle bodežljiv Odatle apstraktum na -luk (v.): boščaluk m v.) »colpo«, in un botto »subito«, di botto
57. 2, 84. 140. 377. Miletić, SDZb 8, 407.
= bodezan; pridjev na -ljiv: bodljiv; òbodac, Ribarić, SDZb 9, 129. Matzenauer, LF 7, 6. = bokčaluk (nar. pjesma, Vuk) »odijelo koje (Dante), botta »urto«, bottone m (13. v.) od
gen. òboca, obod pl. m., gen. òbodãca (Vuk, Bulat, JF 6, 149. GM 43. 265-6. Hraste, se daje na dar, fr. trousseau«. Suglasničke gru- buttare »percuotere« < frank, buttan (nalazi
Dubrovnik, 15. v., za dubrovačko-romansko JF 6, 211. Meringer, WuS 11, 120. Boisacq3 pe šč = št = jč = kč nastadoše kao supstitu- se i na galoromanskom teritoriju). Ovamo ide
cherchellos) »minđuše, naušnice«. 125. Pedersen, KZ 38, 342. cija za tur. ģc, upor. bašta (v.). Ovaj turcizam još imbotija f (Šibenik), furl, imbotide f »col-
(bogça »paket«) nalazi se i u drugim balkanskim trone«, poimeničeni 'part. perf. od imbottire
2° izvedenice od bad- isto su tako brojne: (d medu samoglasnicima ispalo kao u novo-
pf. na -no-: bădnuti = bâdniti (Vodice, Istra) bos, indeklinabilni pridjev negativnog zna- jezicima: bug. bohčá, deminutiv bohčica, arb.
bahçe »Schürze«, rum. boccea »Ballen, četve- mletačkom).
prema impf, badati; postverbal: bod m »1° čenja: bos vjera »prazna vjera«, prilog i uzvik
(Kosmet) značenja »1° nije istina, 2° uzalud«. rouglasto platno za zamatanje«, dem. bocce- Lit.: ARj l, 563. 564. 748. Ribarić, SDZb
pomorski termin: školj (Hektorović), 2° palac 9, 133. ZbNŽ 8, 187. Kušar, Rad 118, 22.
s gvozdenim šiljkom kao koplje, za sklizanje Odatle: denominali boskati impf., bôšnuti luţă i radna imenica na -ci: boccegiu, boccean-
giu »pokućarac«. Rad 199, 147. PlelerSnik l, 47. REW' 1007.
na sanjkama (Kosmet)«; nabad pored năbod pf. u igri prstena »govoriti uzvik bos«. Odatle 1228с. DEI 574. 575. 577. Tagliavini 24.
m (Kosmet) »dugačke dvoroge vile za podi- također turska složenica bôšarija f (Vuk) Lit.: ARj ì, 521. 561. 563. Lokotsch 525. Štrekelj, ASPh 12, 454. GM 42-43.
zanje snoplja«; probadi m pl. (imati) »protisli« »isječak od pečena brava između butova i GM 40. Mladenov 42. Elezović l, 53. Tanni,
(bolest); obad od obadati (konja) »ostan, rebara« ( < tur. boį + ara »prazna sredina«) i ASPh 12, 320.
bot-2. Osnova bot-, koja se nalazi u rus.
žalac, žaoka« (taj postverbal treba razlikovati izvedenica na -luk: bošlbk m (Kosmet) »praz- bošpor m (Belostenac) »kisela juha s bi- botětb »debljati« i rus.-cslav. bolèti (raz-) »pin-
od obad m »muha koja se zove i badalj, štrkalj« nina«. Od tur. boş »prazan«, nalazi se i u dru- jelim lukom označena kao jestvina horvatska«. guescere« potvrđena je u hrv.-srp. samo u
jer postoji za nj i oblik ovad koji treba drukčije gim balkanskim jezicima: bug. bos (npr. bošlaf Ta hrvatska kajkavska riječ nalazi se i u slo- prefiksalnim složenicama sa na-, o-, raž-: na-

13 P. Skok: Etimologijski rječnik


bot-2 194 brac brac 195 brada

botiti se, -im pf. (Poljica) »nadutí se, oteći«; ga > tal. boga »catena, anello, cerchio di fer- bracera (Jakin). Na deminutivni sufiks -olus : bra- Brittania je u našim spomenicima prema grč-
obouti, -im pf. (Marulić, Mikalja), odatle ro«. Možda ide ovamo i buga (Buzet—Sovinj- cuja (Mljet, pisano i brocuja, pomorski termin) : kom izgovoru vlat. oblika Vretanija (Karlovački
postverbal oboi, gen. -i f »otok« i pridjev na -ш : sko polje) »vrsta masline«. buže u bracuji; asta od prove i asta od krme ljetopis, 1503.), vretanijska ostrva.
obotan. Ista osnova u prijevoju nalazi se još Lit.: REW» 1004. DEI 594. 550. imaju na kontraasti pribijene brocuje, a na Lit.: ARj l, 574-5. Skok, Slav. 171-9.
u Marulićevu imperfektivu pribaćati (Judita Isti, ZNF 14, 75-81. Alessio, RIO 2, 99.
njima su mankuli od prove i mankuli od krme (...) Šafárik, Fam. 15. Grujić, GISND 13, 203-
13 101 — 102): ter skupost pribaća »biva sve bozgûnîbk m (Kosmet) »buna, anarhija«, Sa dvostrukim talijanskim deminutivnim su- 209 (cf. JF 14, 252). Moravcsik 144. 164.
veća, deblja, naduva se«, od prěbat-ja-ti. Os- izvedenica na -luk (v.) od indeklinabilnog fiksom bracùlet (Potomje, Pelješac) = bra- Mayer l, 94-5. 2, 27-9.
nova se onomatopeizira umetanjem h = ,k pridjeva bozgun, koji je potvrđen u bug. od
pred t: razbohtjeti se, -im (subjekt sise) (Bosna), còlet (Kućište) »narukvice«. Ovamo ide tal.
tur. bozmak »verderben«, bozgun »pobijeđen, brace, gen. braca f. pl. (Vuk, Boka) »vinova
nabohćeti = nabokčeti (Riječka nahija u Crnoj bozdis(v)am »bunim se«, bazgunluk »ustanak«; bracciatella (-o, 13. v.), deminutiv od bracciata
komina, trop, tropme (ŽK)« = breče, gen.
Gori). Upor. slovenske onomatopeje: bohôt, gun je isti sufiks· kao u čahškan (v.), lapkán f »naručaj« > stvnjem brezitella / pre-, nvnjem.
breča f. pl. (18. v., Bella, Stulić) »isto«. Nije
-ati, -éti, -en »Überfülle, üppig, üppig verdén« (v.), sürgün (v.). Bretze, Brezel > (preko madž.) pereci m. pl.
jasan odnos tih dvaju oblika, e za. a moglo
gdje već sufiks -ot (v.) upućuje na onomatopej- (Hrvatska), sing, perec i pereták (ovo npr.
Lit.: Elezović 2, 501. Mladenov 39. Deny § bi biti kao dubrovačko-rom. časa > chesa
sko podrijetlo. Osnova bot\but, također ono- 866. Doric 20. Školjić l, 115. Đakovo, stvoren analogijski prema dodaci: (de Diversis), ali i onako kao u resti < rasti.
matopejskog podrijetla, raširena je u roman- dodatak), slov. pr esca (Gorensko, Notranjsko) Upor. ipak brenke pored branče (v.). Upor.
skim i germanskim jezicima i u madžarskom.
bräbonjak, gen. -ōnjka m pl. brabonja = presta = prèsta, deminutiv preslica. galsko brace (fr. brasserie »pivara«) i rus. braga
Lit.: ARj l, 212. 8, 431. 13, 471. 488. »Malzbier« prema lat. fraces »Ölkuchen«.
ZbNŽ 6, 141. SEW l, 77, Pleteršnik l, 42. (Vuk, istočni krajevi) = braboljak, gen. -õljka Lit.: Croma, ID 6. Macan, ZbNŽ 29, l,
Tomanović, JF 17, 205. Rozwadowski, RSI (Pavlinović) »izmet od koze ili ovce, baca 213. Carić, Slike 1. Pleteršnik 2, 280. REWS Lit.: ARj l, 574. REW3 1253. FEW 485.
2, 108. Skok, Marulićev zbornik 192. REW3 ovilis vel caprini stercoris«. Odatle zamjenom 1256. DEI 581. 582. 593. 597. Weigand-Hirt Matzenauer, LF 7, 71. Vasmer l, 116. Isti,
1239 a. sufiksa bratka f (18. v., Dalmacija) i bravak l, 287. RSI 6, 193. 195. Banali l, 237-238. Jud i
(gen. nije potvrđen, Parčić) »stereo del bestiame, Spitzer, VuS 6, 129. Skok, ZRPh 46, 388.
bota f (Belostenac, kajkavska riječ) »štap, Brač, gen. Brača m, otok srednje Dalmacije,
de'montoni« (v mjesto b kao Ubac, lipca za
kijača« posuđenica je iz madž. bot istoga zna-
livac u Lici, K). Denominal brabonjati, -am tal. Brazza, koje nastavlja kllat. Brattia. brada f (14. v., Vuk) »barba«, sveslavenska
čenja, a ovo iz panonskoslav. *ЪъІъ > hrv.-
»cacare«. Prema tome je brabonjah sa sufiksom Najstarija je potvrda hrvatskog oblika iz polo- riječ iz praslav. doba: *borda, baltoslavenska
-srp. bat, gen. bata (v.). Madžarizam je prema vine 10. v. : 1° ή Βράτζα, 2° νήσος ετέρα
-zk > -ak kao u postverbalu tipa zadatak. i zapadnoindoevropska; lit. barzdà i lot. barda.
tome istoga tipa kao čobanja (v.) za žban (v.)
Metafora brabonjati impf, »govoriti koješta«. μεγάλη δ Βράτζης (11. ν., u rukopisu 16. ν., Slog bra- nastao je po zakonu likvidne metateze
ili parlag (v.) za prijelog, tj. slavenska je riječ
Očito se radi o pastirskim izrazima. Zbog Ονο predstavlja sa ω = u dativ ili nominativ (polj. broda, rus. boroda). Odatle pridjev na
ponovno ušla u jezik, ali preko tuđeg medija. toga nameće se upoređenje sa ngr. βερβελιά. ako ω ne stoji za poluglas kao Διάδωρα -аіь: bradat (15. v.), koji je također praslav.,
Promjena roda je kao u čobanja i bitanga (v.). »Mist von Ziegen und Schafen«; ň za / mogao = *Jadtru. Pripadao je Neretljanina. Zbog baltoslav i lat.; lit. barzdotas, lat. barbatus.
Lit.: ARj l, 563. Gombocz-Melich l, 502. je nastati disimilacijom prema r-ļ > r-ń. toga predstavlja u dalmatinskom otočju jedan U drugim slav. jezicima nalaze se i izvedenice
Novogrčka riječ je latiniziran pridjev na -eus/ iz serije otoka koji su najprije naseljeni hr- bradavica f (15. v.) i podbradak, gen. -tka.
botac m (genitiv nije potvrđen; Kavanjin -ius veì belila (se. baca), od deminutiva vervella vatskim stanovništvom sa zaleđa. Gubitak lat. Rumunji posudiše kao slavenske kulturne
•n rimi Bio se obvinio jakno botac) »vinski sud, »ovčica«, vlat. verbella »προβάτιον«, od ver- -a je kao u Mljet < Melita, iz čega izlazi izraze роаъЪгааа > broboadă f »ženski rubac
boca (?)«. Daničić izvodi od tal. bottaccio, vex = vlat. berbex, gen. -eciş. Glede ver- > da su imena otoka koja su potvrđena iz latin- za zamatanje glave«, odatle brododelnic m
mlet. botazo, izvedenica na -aceus > -accio bra- upór. persica > praskva i unakrštanje skog (rimskog) doba, i onda kad nije bilo iden- »kabanica« = îmbrobodeală f, a Istrorumunji
©d botte < lat. buttis. sa brav. Ova bi posuđenica prema tome išla tičnosti između naziva otoka i imena najvažni- bradovitsį f. Ta prefiksalna složenica nalazi
Lit.: ARj 1, 563. DEI 575. REW3 1427. u balkanski latinitet. Moguće bi je bilo vezati jeg mjesta na njemu, mogla glasiti u latinskom se još sa sufiksom -nik (v.): podbradník m
i sa fr. bourbe < ligur. borba »fange, boue«, lokatīvu Brattiae, Melitae itd. Odatle po pravilu »nakićena pantljika«; sa -njak: podbrădnjak
botaria f (Dubrovnik, Cavtat) = butana lat. burbalia »intestina«. -ï, ae > e: preko -ъі-ъ Sermi > Srijem, Romae (Vodice, Istra) »1° dio vrata pod čeljusti,
(Korčula) »žuto platno«. Od tál. bottana (1561), > Rim. Brattia je predlatinsko ime. Budući 2° vrpca od šešira koja ga drži pod vratom«,
Lit.: ARj 1, 574. 593. Meyr, Ngr. 3, 13.
•ovo od ar. butana »specie di tela«. Skok, ZRPh 54, 470. Alessio, Onomastica 2, da se veže po jednom mišljenju i s Plinijevim u čakavskom sa sufiksom -{a: podbraja f
Lit.: DEI 575. 187. Elaphites, koje se obično vežu sa dubrovačkim (Lumbarda, Korčula) »vrpca na klobuku
otočjem, uzimlje se da je Brattia isto što kojom se podvezuje ozdo ispod brade pa gore
bodlja f (Perast) = botilja (Dubrovnik) brac m (Božava) »fune con la quale la Brettia, a ovo opet da je identično sa mesapij- preko ušiju«; sa -аса: podbradača î »rubac
= botija (Dubrovnik, Cavtat, Čilipi, Potom- Iantina è legata al karoc«, braci m. pi. (Carić, skim βρέντιον »jelenova glava« (Strabo 6, 82), za podbradivanje«, odatle i denominali pod-
je), na -one > -un botiljün (Perast, Budva) Silba) »konopi kojima su vezani krajevi penuma kod Hesychija βρένδον »jelen«. Upor. slično brodívati se impf. = podbradôvat, -ujem
= buttlja (Rab, Božava), butiljûn, gen. -una (v.) da se mogu bracijavati, naime potezati tumačenje imena grada Βρεντήσιον = Brun- (Kosmet). Sufiks u bradavica varira sa -avka:
(Rab, Božava) »galun« = botulja (Vuk, Pri- desno lijevo, kako zahtijeva vjetar (pomorski disium, Brundusium. S prijevojem í Brittium bradavka (Krasić) f (upór. polj. brodawka),
morje). Od tal. bottiglia (16 v), ovo od de- termin)«. Upor. n. pi. lat. brachia »antenne > Bruttium, danas Abruzzi pl. Alessio upo- odatle biljka bradavnjača ΐ, deminutiv bra-
minutiva lat. butticula od buitis. della nave«; bracijati, impf, na -va- bracijavati ređuje s ilirskim gradom Brindia, danas davičica f, í pridjev na -jast: bradavičast.
Lit.: ARj l, 564. REW 1425. DEI 576. < tal. bracciare »rivolgere i »bràcci« del penno- Brentista u Arbaniji. Ali se upoređuje i s Deminutiv na -ica: bradica f (također prezime
ne«, -ijati može biti od -idiare > tal. -eggiare. Brittanni (danas fr. Bretagne, pridjev breton) Bradica, Prekrižje, Hrvatska); augmentativi:
bova f (Dubrovnik, Cavtat, Kućište, Dal- Sa mlet. sufiksom -era < -aria bracera f — Carvetii od kelt. caruos = lat. cervus, na -ura, -urina: bradura, bradurina, na -ina,
macija uopće) »(pomorski termin) plutača« (Božava) = bracera (Perast, Račišće) »barca prema tome također »jelenji otoci«. Iz toga -etina: bradina, bradètina. Oznake ljudi na
Od tal. (u Genovi) boa »isto«, od langob. *йаи- a due alberi« < mlet. brazzera (19. v.) = izlazi da ime Brattia ide u pred -ie. supstrat. -as: bradaS, gen. -aša m (također prezime) =
brada 196 braga braga 197 bran

bradas (Kosmet), na -an : bradan (odatle prezime Odatle: deminutivi na -iça: bradvica f, pored barnabreke, barnoveke, brnoveke »čakšire, Od tal. braidą (13. v., furl, braidė »campo,
Bradanović); na -ónja: brádonja m. Još su na -ić: bradvić, na -ilj: bràdvîlj m; augmenta- hlače, pantale«. Ovamo možda disimilacijom podere«, srlat. braidą »ravnica«), langobardskog
izvedenice na -ovnica: bradovnica î »naevus« tivi na -elina: bradvètina f, na -urina: bradvu- b-v > d-v dinevraka m (Pavlinović) u čudnom podrijetla, upor. nvnjem. breit »širok«.
i kalk bradòvatica f (Dubrovnik) za ribu rina; denominali na -α-ti: bradvati, samo s značenju »benčina, čobanče«. Ta je složenica
prefiksima iz-, o- (Lika, Vuk) »izraditi bradvom«, Lit.: ARj l, 581. Ribarić, SDZb 9, 105
barbun (v.). Vuk ima još s prefiksom u- ubrà- balkanska riječ. Nalazi se još u rum. bernevici, Pleteršnik l, 49. 2, 70. Jagić, ASPh l, 159*
dač, gen. -ala m »vunen zamot za glavu, na -i-ti: bradviti impf. (Vuk) »bradvom tesati«. -veći, arb. brendevek (Gege), bug. benevreci Vasmer, ZSPh 13, 331. Perušek, ASPh 34
tunjga = konđa (v.), vaćel = vaćov (v.)«· Lit. ARj l, 580. 4, 142. 8, 436, Bruckner i u makedonskom kao i u novogrčkom (ά)πα- 31. DEI, 587. REW3 1266. Prati 162. Sulek
Od sintagme bez brade nastaje pridjev bezbrad ASPh 42, 138. MikloHč 19. SEW l, 73/ νωβράκ(α) (pisano i παννόβρακα). Prvi Im. 29.
(Ljubiša), poimeničen sa -ьс: bezbradac (Mi- Mladenov 42. Stender-Petersen 223. Kiparský je dio složenice gr. prilog απάνω »gornji«,
kalja); koji nosi bradu je bradonos (Jambrešić). 216. Hirt, РВВ 23, 337. Vasmer, RSl 4, brâk1 m (13. v.) »1° ženidba, udaja, svadba,
čime se označuje razlika prema braca »gaće«.
Neologizam je L. Koštica bradoglad m »koji 169. Janko, Slávia 9, 346. Gombocz-Melich danas službeni izraz za matrimonium, 2° bračna
l, 289. i si. Samoglasničke promjene α > e govore za
gladi bradu«. Denominali su na -a-ti: bradati gozba (Mrnavić)«. Nije narodna riječ nego
osmanlijsko posredovanje u širenju grecizma
(kukuruz brada) (u-), na -i-ti: uhraditi, uhradím riječ historijskih spomenika i pisaca. Nalazi
braga f (Carić, Silba) »kratko debelo uže na Balkanu (tur. benevrek). Izvedenica je od
pí. prema impf, ubradívati, -bràdujem »uzeti braca prema Bernekeru i bračin m (15. i 16. se još u bugarskom i starocrkvenoslavenskom,
ubradač«. Eufemizam za »vrag« bradailo (Srbija, na obruč (služi za hvatanje predmeta pri odatle u ruskom i ukrajinskom. Praslavenski
krcanju ili iskrcavanju, pomorski termin)«. v., u historijskim spomenicima), bračina »Kleid«,
v. SEZb 7, 147). Ne zna se ide li u ovu leksi- je postverbal obrazovan s pomoću sufiksa -ko
Od mlet. braga, furl, brage »Lederriemeri« = bračnik m »isto«, također u rus.-cslav. »Seiden-
kologiisku porodicu: bradajaga m (nar. pjesma) od bbrati > brati, berem. Upor. znak od znati
tal. braca, metafora od galske riječi braca stoff«, odatle bračnenica (Kavanjin) »haljina od
»Turčin koji u boju ide za vojskom i dariva (v.). Odatle pridjev na -ьп: bračan (13. v.),
»gaće«. Odatle na -atura > mlet. -adura bra- bračina«, radna imenica bračnovanik »tko nosi
vojnike koji osijecaju glave palim borcima«. danas općenito u određenom obliku u bračni
gadura f (Muo) »konop dug 20 m na polandari«. takvo odijelo«. Podrijetlo sufiksa nejasno.
Daničić to izvodi neuvjerljivo od složenice par.
U prvobitnom značenju u arb. brek(e) (Ulcinj) Lit.: ARj l, 575. 131. 233. 236. 626. 2, 404.
marda + aga. Onomatopeja bi mogao biti pf. 9, 771. Jagić, ASPh 6, 662. Pleteršnik l, 16. Lit.: ARj l, 574. 583. Miklošič 20. SEW
glagol razbradònjati se, -am »razblebetati se« »čakšire za zimu«. 81. Mladenov 43. Lang, LF 43, 223 — 30.
49. 54. 61.246. Šturm, ČSJK6,57. Wędkiewicz,
stvoren prema brada. Prvobitno se značenje vidi'i u izvedenici RSl 6, 233. Carić, Slike 2 (tumač). Kušar, 322-32. 404-410. Bruckner, KZ 45, 50.
brageše, gen. pl. bragēšā f (Marin Držić) = Rad 118, 19. Vasmer, RSl 3, 262. 6, 197. 319. Sobolevskij RPV 71, 431-448.
Lit.: ARj l, 577. 265. 3, 255. 10, 219. BI
2, 614. Miklósié 19. SEW l, 72. Trautmann brageše (Crmnica, Rab, Božava, Pag, Malínská, Isti, GL 49. Isti, ŽS 18, 2-3. 88-93. GM brâk2 m (16. v., dubrovački pisci, Mljet,
27. Bruckner 40. ASPh 11, 225. KZ 45, 53. Tivat) = bragiše (Belostenec) = brageši 46. Meyer, Ngr. 3, 19. Ribarić, SDZb 9,130. Krk) »l ° neka morska trava, vrsta alge (Korčula
Sławski 43. Mladenov 42. WP 2, 135. Elezović f (Cres) = brgeše (Istra, Vodice) »gaće« = 133. Cronia, ID 6. REW3 1252. DEI 581,
582. i drugdje u Dalmaciji), 2° (po semantičkom
l, 57. Ribarić, SDZb 9, 174. Bulat, JF 5, (sa metatezom b-g > g-b) grăbise (južna Ita-
147. Kostie, Ny 2, 251. Scheftelowitz, KZ zakonu sinegdohe) plitko mjesto u moru gdje
lija, Rab), upor. arb. brakēsha (Zatrebač). raste ta alga (ribarski termin: ribe kë žive na
54, 231. 56, 177. Gartner 315. Kušar, NVj bragőc m (Božava, Krk, Malínská, Baška)
Odatle izvedenica na -njāk, upravo pridjev braku, Krk, zbog mreže)«. Deminutiv na -ić
3, 338. Iljinski, Sborník Sreznevskij (1924), na -ьп poimeničen na -jak brdešnjak m (Lika, »domaća lađa sa dva jarbola (prednji niži,
27. sl. drugi viši)«. Od mlet. bragozo = bargozo bracie (Stulić) »museus«. Određeni pridjev
Perušić) =bradîsnik (Krasić) »gatnjik, gašnjak brakični (HE). Od tal. braga »fango, melma«,
(ŽK), učkur« na osnovu metateze i disimi- »barca da pesca dell' Adriatico«. Upor. istrom.,
brädva f (Vuk), prema stcslav. brady, gen. pred-ie. leksički relikt, koji se osim u roman-
lacije g-n > d-nj iz *bargešnjak. Veliko mno- mlet. i tršć. bragagna f »barca da pesca a tre
*braduve > bradbve, prvobitno osnova na u, skom nalazi još u arb. brak, berak »močvara«,
štvo varijanata pruža slovenski: brageše = alberi«, s istim korijenom ali drugim sufiksom:
upor. crkva < crbky, gen. -ktve za prijelaz gr. βράγος, gal. *bracum > stfr. brai, prôv. i
bregeše — brg še (Gorički kraj, Kras) = br- -anea (upor. Barcagno, Zadar). Obje riječi
u deklināciju α. Nalazi se još u slovenskom i katal. brac u prasrodstvu je s rus. morokva,
-{ieše = bręhese (Režija) = (zamjenom sufiksa su naziv i za mrežu. Upor. sobaka (v.) u
bugarskom; nepoznata je sjevernim slavenskim možda i s našom riječi mlaka (v.).
oba značenja. Battisti izvodi od braga < gal.
jezicima; gluž. brodacica < stčeš. brodarica -uša) breguše = brguše, brejiaše (Notranjsko)
= (ispuštanjem r kao u deželo) begeše = braca (v. gore braga), što bolje odgovara Lit.: ARj l, 575. 583. Macan, ZbNŽ 29, l,
opominje na njem. Bartaxt, a nije dokaz za 207. REW3 1258. 1264. DEI 587. Roglić,
(metateza) grbuše; poimeničen pridjev brege- značenju mreže, ali se može izvoditi i od barca.
postojanje refleksa u zapadnom slavenskom. HE 3, 230. Isti, PE l, 495-6. 560.
Upor. fr. barge kao i rc > rg perga < perca,
Uzimlje se da je posuđena iz germ, bardo šnica. Odatle odbacivanjem sufiksa -uše = -eše
amurga.
»sjekira kao ratno oruđe«. Budući da se ne bege f. pl. = (asimilacijom) gege f. pl. (Gorenj- braktiisat se, -lsem pf. (Kosmet) »okaniti
nalazi u sjevernim slavenskim jezicima, moralo sko, Bela Krajina) = gege (ŽK), deminutiv Lit.: Cronia, ID 6, 106. REW3 952. DEI se«. Turcizam (od aorista brakti, brakmak
bi se uzeti prema Loewe-u da je posuđena gęgice. Izvor je mlet. i furl, braghesse f. pl. 586. 587. Ive 148. Skok, ZRPh 57, 467-9. »ostaviti«) potvrđen u istom značenju i u
»pantaloni alla moda orientale«. Sufiks je 479-80. Putanec, AHID l, 174. ostalim balkanskim jezicima od iste aoristne
iz balkanskog germanskog, dakle iz gepidskoga
uDaciji. Za praslavenski se pretpostavlja *bordy, nejasan. Ako je gr. -ισσα > -essa, nije jasno osnove: bug. braktisa(v)am, arb. braktis,
brâjda f (15. v., Hrvatska i Slovenija,
gen. -аиџе, ali za taj oblik nema potvrda u kako je nastalo značenje odijela jer -issa ozna- čine. brahtisire i imperativ brac »ostavi«.
Belostenec, Jambrešić, ŽK, Vodice, Krk,
poljskom i ruskom. Svakako je slog bra- čuje žensko lice. Cres) »1° odrina u vinogradu ili uz kuću, Lit.: Elezović 2, 502. Mladenov 43. Pascu
nastao po zakonu likvidne metateze. Rumunji Prvobitno je značenje dobro očuvano u 2, 114.
2° prvi red vinograda na obršu (v.), ŽK,
imaju barda f, dem. bardita, bardila) »Art složenici benevreci m. pl. (Vuk, Brusje, Hvar,
3° loze poredane po drvenim štapovima bran m (Vuk, Kovčežić l, 96) »(tisanska
Streitaxt« (upor. polj. bardysz), glagol a bardui knjaževački okrug), s varijantama u f bene-
horizontalno na okrajcima livada (uz njih se nošnja) dugačka haljina koju nosi nevjesta
»tesati« iz madž. bard, bardolni, koje, prema vrèke (Vuk) = (asimilacijom b-v > b-b)
može sijati i gajiti voćnjak, Prčanj) = brajga svrh kamižole ili koreta od crvene kadife, s
Miklošiču, nije posuđeno iz panonskoslaven- benebreke (nar. pjesma, bugarštica) = bre-
(Lastva, Perast) »uz put posađene loze za
bébreke (17. v., Palmotić) = benevrke (Vuk) = ambretama s obje strane prsiju«. Tu riječ
skoga, nego iz stsas. barda. Mladenov otklanja razliku od loza u vinogradu« = slov. brâjda tumači Daničić od tal. brano »komad«, a
posuđivanje iz germanskoga, dopušta srodnost benevrake (Bogišić) = (metateza) berevneke
»an einem Geländer gezogene Reben, die što ne objašnjava značenje; brano nigdje ne
slavenske riječi sa germanskom. (Lika) = banovreke (Istra) = banabreke
Rebenhecke«. Toponim Brâjdica (Rijeka). znači odijelo. Možda prije stoji u vezi s da-
198 braskva braskva 199 brät
bran

-ьпо opominje na lat. farına, koje je također pridjev Praskavo (stara srpska država), poime- tarīti »dragi«. Od oblika bez -r stvoren je još
korum, brîu, pl. brine, cine, brina »vuneni ničen na -ina praskovina, na -oca práškovala u praslav doba kolektiv brătua > braća (13.
seljački, najčešće crveni pojas« < *brenu ili pridjev od far, gen. f arris < * farsis ; brašno je
prema tome jedan od rjeđih latinsko-slaven- »rakija od praskava«, toponim Praskovče n v.), stcslav. bratija. Upor. u gr. φρατρία va-
branu. skih identičnih izraza iz oblasti poljoprivrede. (selo, Srbija, okrug Kruševac) = prăskva žna ie. sociologijska organizacija. Odatle
Lit.: ARj í, 583, DEÏ 590. Tiktin 225. Upor. još orati i arare. Ne treba uzeti s Uhlen- (Budva, Perast, Prčanj, Dubrovnik, Lastovo, deminutiv na -ica: bratića (Vuk), kod Du-
beckom da se radi o posuđenici iz gotskoga šibenski otoci, Biograd na m., Peroj u Istri, brovčana bratića.
branca f (16. v., Senj, Marulić, Mikalja)
barizeins nego o prasrõdstvu s tom riječi. Cres, Vrbnik, Rijeka, Marulić, Vrančić, Mi- Od najstarijih vremena tvore se hipokoristici
= brance (Split, Šibenik, Rab, Božava) = kalja, Bella, Belostenec) = prăskva (Rab), od te riječi. Hrv.-srp. hipokoristik brale (Vuk),
U starocrkvenoslavenskom brašno je značilo
brènke, gen. brènãkã f. pl. (Dubrovnik) = pridjevi na -en praskven, toponim Praskveno koji se obično upotrebljava u vokatīvu brale,
»jelo«. To značenje očuvalo se u katoličkom
brenke (Dobrota, Lastva, Muo, Korčula) = (14. v., Krk), na -in praskvin, poimenica na
crkvenom terminu Brašánčevo (Vuk) za svet- upor. analogno sele od sestra, nalazi se i u
(sa nk > ng, upor. planda, novogr. pojava)
kovinu Tijelovo, kada se svetkuje Isusova zadnja -ьс > -äc praskvinac = na -jak praskvinjak. lit. brolis i lot. brālis. Osim brale veoma su
brenge (Bijela, Paštrovići, Boka) »škrge«. Stulić Deminutiv na -ica praščića (18. v.), praskvica
večera s učenicima. Ta je riječ poimeničen brojni i drugi hrv.-srp. hipokoristici koji se
i Zore imaju sing. brenak, gen. -nka m, brenta
pridjev na -evo od deminutiva brašance pored (Praskvica čest toponim: Kotor, Paštrovići, tvore na više načina:
m. pl. (Budva) »škrge«. U Mulu (Boka) brenak
brašnace u značenju »hostia, eucharistia«. Boka, pred Spužem; f. pl. Praskvice, selo, a) dodatkom sufiksa -coj-ca (v.) na prvi
je dio mreže palandare koji ima manje magle Šabac) = Prosinca (mahala, okružje sarajevsko)
Dubrovački je pisci upotrebljavaju u značenju slog: braco, braca (Vuk), odatle pridjev na
(v.) ali češće. To bi bila metafora, ako je ista
»pričest«. Odatle denominali brašniti (Belo·; = proskva (Popović, nepouzdano) = (čist -ovl-in — bracov, brdcin.
riječ. Na Ugljanu bronce, gen. pl. bronč »grkljan«.
stenac) = brašnovati (15. i 16. v.) impf, venecijanizam) persega (Božava < mlet. per- b) na isti slog dodatkom sufiksa -jo: brajo
Odatle na tal. deminutivni sufiks -ino: brancin,
»ići na pričest«. Odatle određeni pridjev bra- sega) »njem. Pfirsich, s kojim je istog podrijetla, (16. v.), brdja (Vuk). Odatle pridjevi na -ovį-in:
gen. -ina, ák. pl. brancine (Kostanjica) <
šančanī (četvrtak) pored brašanski. Za viaticum voćka (Šibenik, upor. slično specijaliziranje brájov, bràjin i dalje izvedeni hipokoristici:
mlet. branşın = branzino »labrax lupus«.
postoje izvedenice koje su pridjevska poime- opće riječi od pomum »jabuka« u romanskim brojan, bràjen (Vuk, 16. v.), brajénak, gen.
Od gr. τα βράγχια > lat. branchiae (Co-
ničenja na -ica: brašanica (Vuk), brašenica = jezicima)«. Oblik sa b mjesto p govorio se i u -jénka. Odatle i etnikum Brájac, gen. Brdjca,
lumella, Plinije), kslat. branda. Ta riječ u
brašnenica = brašnjenica = (sa disimilacijom panonskoslavenskom kako svjedoči madž. ba- odatle ime zemlje Brajsko (nema veze sa antič-
zapadnoj Romani j i ima učeni oblik, a samo
nj-n > Ij-ri) brašljenica. Poimeničenja su i na rack. Taj je oblik zajednički hrvatsko-kajkav- kim Breuci). Ovaj se tip može proširiti sa -ko:
kod nas narodski, i to naglašeno a > a i e
-nik, -enka: brašnenlk, brašnjenik (Crna skom i slovenskom i naslanja se možda na brajko (odatle prezime Brajković), ali ovo
(prema dubrovačko-romanskom) i kı > č i k
Gora); brašnenka »kruška brašnava«. Pridjevi srvnjem. P f er sich, nvnjem. Pfirsich < persicum može stajati i za bratko prema zakonu í > j
(upor. orkulić). Upor. brace i breče (v.).
su na -av: brašnav, odatle brašnjavka »jabuka (se. malum). Poimeničen pridjev persica od pred suglasnikom, upor. Captajka f za Cap-
Lit.: ARj \, 584. 626. Kušar, Rad 118, brašnava«; na -ast: brašnast, na -en (određeni) Persia. Rana je posuđenica prije 9. v., kako tatka, od Cavtat. Još se može raširiti sa -in i
15. REW 1271a. DEI 588. 590. uči likvidna metateza per- > *ргѓ- pred su- -ce: brâjne (vokativ u Vodicama, Istra, »1°
brašneni = brašnjeni, odakle haplologijom
branda f (Dubrovnik, Kućište) »1° vrsta brašní i brusnica. Na -ja: brašnja f (16. v.) glasnikom; za pré- > pra- upor. orěhb > brate, 2° dragi«, također ŽK, ovdje i brajnče
prenosnog kreveta (nategnuto platno na drvo), »hrana«; na -jak: brašnjak m »biljka chenopo- orah; pr- > br- također stfr. Brancas < (vokativ), često u negativnom tvrđenju: a
2° Hängematte«. Od tal. branda »isto«, post- dium bonus Henricus«; na -ara: bramara f Pancratius, upor. Blzet > Buzet prema jok, brajn(č)e\
verbal od brandire »scuotere«. Zove se i ranac, »komora za brašno«; na -jara: brašnjara (šljiva, Pinguente. V. pridjev u natupijerka (v.). c) sa -sa: braša, odatle prezime Brašić.
gen. ranca m »poljski krevet«. Slavonija); na -ik + -ar: brašnjikar = brašnar Lit.: ARj l, 593. 627. 11, 373. 374. 375. d) ispušta se za djetinji govor težak suglas-
Lit.: REWS 1273. DEI 589. »biljka tenebrie molilor«. Radna imenica na 12, 412. Pleteršnik l, 55. Budmani, Rad 65, nik r u prvom slogu i na slog ba- dodaje se
-ar: brašnar. Vuk ima još denominal obrašnjaviti 164. Kušar, Rad 118, 18. Cronia, ID 6, 117.
brandia f (Vuk, bez naznake gdje se govori) se, koji se govori i u Kosmetu. U toponimi)! Oblak, ASPh 6, § 30, 442. Miletić, SDZb 9, le od brale: bala, gen. bale (Kosmet) »isto što
»fitilj topovski«. Noviji njemački deminutiv postoje Brašljevica i Brašljevac, gen. -vca 407. Ribarić, SDZb 9, 134. REW3 6427. No- i brale, ali i sa raširenjem značenja naziv mla-
Brändlein, od Brand. Prijelaz u feminina vaković, GĞ 3, 206. Stender-Petersen (cf. Jan- đih zadrugara za starije (upor. sinonim striko)*.
(ŽK), koji označuju dobru zemlju. ko, Slávia 9, 350). Van Wijk, ZSPh 14, 13. Odatle pridjev na -in balın. Ovamo idu možda
kao u novijim germanizmima u Srbiji: mašna
f, kragna f, vašvandla f < Waschwandel. Lit.: ARj l, 593. 594. 596. Miklošič 19. Gombocz-Melich 280 — 281. i prezimena Balen, Balenović (Lika). U Lici
SEW l, 74. Ribarić, SDZb 9, 135. 169. Ele- se reducira u brzom govoru i a, pa se go-
Lit.: ARj l, 585. zović l, 58. 2, 6. Trautmann 27. WP 2, 134. brät m (Vuk), sveslavenska riječ iz praslav. vori hrte umjesto brate.
Uhlenbeck, PBB 30, 264. Hirt, PBB 23, doba, baltoslav. i ie. riječ kao izraz za krvno e) ovaj tip je star jer je sa nastavkom t'a
brankarela f (Smokvica, Korčula) »ribarski
331. GM 26. ZbNŽ 7, 323. srodstvo prvog koljena. Potječe od ie. osnove postojao u staročeskom i u panonskoslaven-
termin) četvorokuka udica za hvatanje hobotni-
bhrã-, raširene sufiksima -tori-ter, kao mater skom, odakle je madž. bátya »stariji brat,
ca«. Od tal. brancarella, deminutivna izvedenica
braskva f (Belostenac) = briska f, pridjev (v. mati i kći) i lat. pater. Istim sufiksom iz- (sa raširenjem) ujak«. U hrv.-srp. je ovaj tip
na složeni sufiks -ar + -ellus, od branca »zampa,
na -ου brèskov, poimeničen na -ina brêskovina ražava se i mocija: -tra u sestra (v.). U staro- proširio značenja na »otac«: baca.
»lignum persicae« = (ikavski) briska, gen. crkvenoslavenskom postojala su dva oblika
Lit.: DE Г 588. REW3 1271. bratrъ i brait, tj. kao u tal. i rum. frate prema f) dodaju se još i -ja: baja (Slavonija) i
pl. brlsak (ŽK, Vodice) = (po deklinaci) i -to l-ta: bato, bata (za oca i brata; dolazi pred
brašno n (Vuk) »štokavski istočni naziv za -y, gen. -vue, tip bukva) brêskva (Vuk), pri- fr. frère sa disimilatornim gubitkom r u dru-
múka (u čakavaca, npr. u Vrbniku), meija djevi na -en I-in breskven (Belostenac, Jam- gom slogu. Oblik bez -r je jedini koji postoji lično ime: Bata Milenko, Srbija).
brešić), brêskvin = brbkva, gen. pl. brlskav u hrv.-srp. književnom jeziku i u njegovim g) sufiks -ča: baca, gen. bace m (Kosmet)
(kajkavski, ŽK) na zapadu (u Vodicama,
(Vodice) = brėško f (Bednja) = slov. bre- narječjima. Gubitak dočetnog -r ide u balto- »djetinji je izraz za oca (sinonim čiča) uz lično
Istra poznata je samo muka, ali u Peroju
slav. zajednicu; potvrđen je u staropruskom ime«.
samo brašno)«. Praslavenska pridjevska izve- skev, gen. -kve f = praska (Vuk, jugozapadni
denica *boršbno, bez paralela u baltičkoj grupi. krajevi, Split, Dubrovnik, Trpanj, Sutomore, brati. Upravo, postojala su u toj zajednici h) i sa samim akcentom tvori se hipoko-
Slog broš- nastao je po zakonu likvidne metateze Dobrota, Crmnica, Korčula, Lastovo, Poljica, oba oblika kao u romanskim jezicima, upor. ristik na -oj-a: brata = brata (Vuk), kao i
(upor. rus. barošno »brašno od riže«). Dočetak Vrbnik), toponimi Praska (Sarajevsko Polje), lit. deminutiv broterelis i lot. deminutiv brã- sa -jo: braćo (Slavonija) i bračan.
brát
brati 201 brati
brfit 200

nomadi nisu poznavali u svom jeziku naziv Ovamo idu i ndbar m (Vodice, Istra) < *паЬъгъ
Važna je izvedenica dobivena s pomoću hi- Od složenica sa brat kao prvim elemen-
za prvi štěpen krvnog srodstva. Naša posuđe- »nábor« i nabraskati pf. »načiniti bore« gdje
pokorističkog sufiksa -an (kao u Milan od tom važna je bratučed m (13. v.) »brat od strica,
nica burazer (turcizam perzijskog podrijetla, je osnova raširena inhoativnim sufiksom -sk-.
Mile} jer označuje specifikaciju u krvnom fráter patruelis« = bratučedo (Petranović,
perz. brãtar u turskom izgovoru biirader) kao U književni jezik malo je od toga ušlo.
srodstvu: bratan m (Vodice, Lovran) »fratris nar. pjesma i Kavanjin) prema bratučeda f.
i drugi arapski izrazi za srodstvo koji se upo- Daleko je veća leksikologijska porodica os-
filius« prema bratanica f = bratánična (Drob- (16. v.) »sestra od strica, soror patruelis«,
trebljavaju u Bosni, pa kao i već spomenuti nove ber-. Ovamo ide najprije praslavenska
njak) = bratano (Vodice) »bratova kći«. To (tip kompozita dvandva}, danas zamijenjeno
nazivi kuzen m, kuzina f, dokazuju da se izrazi ili bolje još ie. izvedenica obrazovana s pomoću
značenje dobiva se i proširenjem sufiksom -ič u hrvatskim gradovima sa kuzen m prema
za srodstvo često bez stvarne potrebe posuđuju. danas neživog sufiksa -men: praslav. *bere
koji izražava descendenciju : bratanic (također k.uzina f (< fr. cousin, cousine}; odatle po-
Kod Rumunja postoji samo u jednom starom -men (set- osnova} > breme n (12. v.), ikavski
prezime), odatle i pridjev na -ev i deminutivno svojni pridjevi na -ov, -in, -ski: bratučedov
tekstu brataş »drug« i baratės »amicus«; u brime ŽK, slog bre- je po zakonu'likvidne me-
-(a}c: bratanac, gen. -anca = bratănac, (Vuk), bratučedin, bratučedski. Upor. stcslav.
Bukureštu barat označuje katoličkog svećenika; tateze. Odatle pridjev na -ьп: brèman <
gen. -ânca (Kosmet) m prema bratanica î bratučeda »od dvojice braće djeca« (riječ je
barat i baratės došli su u rumunjski preko madž. *Ьгетепьпъ stegnuto po zakonu haplologije,
(Kosmet) i bratance n, pl. bratančići u istom tada još imala etimologijsko značenje jer je
barat. na -et: bremenit', poimeničenje na -ica: brè-
značenju. Ovo značenje može se izraziti i sa složenica u prvom dijelu sadržavala dualni
Lit.: ARj l, 155. 209. 266. 574. 575. 596. menica f (Vuk, Korčula) »sud od duga uzak
samim -ić: bratić. Sa sufiksima -en, -en, -in genitiv bratu, a u drugom čedo u pi.; ali već
601. 604. 609. 662. 663. 10, 144. Miklósié 26. a dug, bačva za vodu, koja nije plosnata (za
poimeničenim sa -(a)c: bratjenac > braćenac u Suprasi, bratučįdb znači »sin bratov, nećak«;
32. SEW l, 82. 154. Trautmann 36. WP 2, razliku od medzarola f koja je plosnata, Kor-
= braćinac = bratenac = brâtinac izrazuju se ovako još u bugarskom). U drugim slavenskim 193. Bruckner 39. ASPh 15, 315. Slamki čula)«; odatle hipokoristik bréma f; radne ime-
i hipokoristici od brat, kao i sa samim deminu- jezicima nema te složenice. 1,41.Mladenov 43. 44. Ribarić, SDZb 9, 133. nice na -ar: bremènar = na -džija bremendžija;
tivom na -(a)c: bratac, gen. braca (13. v.). Iz plurala čįda stvoren je pridjev Vuković, SDZb 9, 380. Elezović l, 28. 34. bremenoša (Crna Gora, haplologija tipa zako-
Važna je, nadalje, izvedenica s pomoću particip- samo u pridjevnoj složenici inočedz »μονογεν- 58. GM 354. 469. Tiktin 223. Skok, Slávia
15, 189. ASPh 34, 305. Boissin, RES 27, 43, noša); deminutivi na dvostruk sufiks -сьсе:
skog sufiksa -im: bratim, pridjev i imenica: νής«. Ta je složenica važna za utvrđivanje bremešce,, na -ičak: bremičak, na -jak: breme-
bratim »sodalis«, odatle denominal bratimiti se Maretić, Rad 81, 114-5. REW3 27. 43.
etimologije od čedo jer kaže da prvobitno Budimir, JF 15, 160. Jagić, ASPh 3, 727. njâk m (Kosmet) »veliko kabasto breme«;
impf. Taj je mogao nastati i deprefiksacijom značenje nije »dijete« nego pridjev čįdb »začet«, kolektiv na -je: bremenje n (Kosmet). Deno-
Jokl, Unt. 41-44. Boisactf 1036. Meillet,
od pobratimiti se. Veliku ulogu igra prefiksalna stvoren od -сьпр, -četi »concipere«, upor. stčeš. IF 2, 295-6. Otrębski, LP 2, 283. Hirt, minal razbremenivati (Jambrešić). Ovamo
složenka pobratim m, koju posudiše Arbanasi čađ m »dječak« prema čađa f »djevojka«. IF 32, 245. ide po jednom tumačenju i praslavenski pridjev
sa metatezom probotim, а stvoriše prema našoj Kako je dualni oblik bratu za današnju jezičnu *ber-dia > bređa (v. niže bread). Zatim apstrak-
i svoju izvedenicu vëllam od velia »brat« kao svijest nerazumljiv, zamjenjuje se u bugarskom br āti, bērēm impf. (Vuk, ŽK berem, Kosmet), tum na -bba: berba f »jamanje, trganje« pored
i Rumunji svoju izvedenicu firtat od frate posesivnim pridjevom bratovčed m prema (s prefiksima do-, iz-, iza-, na-, o-, od-, oda-, bèridba f (Srbija, Valjevo) »branje kukuruza«;
s pomoću lat. sufiksa -atus (upor. surata f bratovčedka f. U hrv.-srp. opet ied m prema po-, pre-, pri-, raz-, raza-, sa-, u-, uz-, uza-, radna imenica na -ač: berač, gen. -oca m
»posestrima« od šoru < lat. soror). Od pobratim čeda f ne dovodi se više u vezu sa čedo jer uza-, z- < s-, zao-} sveslavenski glagol primarne prema beračica f; odatle pridjevi na -ev i
su izvedenice: pridjev na -ski: pôbratimskî, je nerazumljiva. Zbog toga se zamjenjuje raznim klase iz praslav. doba s prijevojem e u pre- -ski: beráčev i berački; na -ka: berka f (Srbija,
apstraktum na -stvo: pobratimstvo n, pobra- sufiksima: bratić (16. v.), bratanic m, brati- zentu, & u infinitivu (stcslav. berç, bvrati} kao Valjevo) »košarica za branje kukuruza«; na
timština f (također i bez po-}. Odatle hipo- čna f, bratičina f (Vuk) gdje čn stoji mjesto prati, perem (v.), baltoslav. i ie. bher- »nositi, -alo bèralo n (Pavlinović, Dalmacija) »grane
koristik pobro (-a, -e) i pòbrica i pridjev pobrin, ćn. donijeti«. Iterativ se dobiva duljenjem ь > i: ili stablo na kom se što bere«. Ovu riječ Da-
poimeničen sa -ica: pobrinica »pobratimova birati, biram (s prefiksima do-, iz-, iza-, na-, ničić bez potrebe izvodi od perz. ber-awer
žena«. Antroponimi Pobrat (Dečanski hrisovulj), Od drugih izvedenica treba spomenuti o-, od-, po-, pre-, pri-, raž-, sa-, z- < s-}.
bratkovina f (Risan, Vuk, Smokvica, Korčula) »rodan«. Ovamo ide još postverbal pobër m
Pobratać (Dubrovnik) i prezime Pobrić. Postoji još prijevojni štěpen o: bor koji dolazi »jarak između dvije lijehe« (Buzet, Sovinjsko
Još postoji sa bez- kao prefiksom: bèzbratica »vrsta loze crnog ili bijelog grožđa s velikim samo u litavskom baras, a u slavenskom veći-
okruglim jagodama« (rusko bratko nije potvr- polje, Istra) zacijelo tako nazvan jer pobire
f (Ljubiša) = bezbratnica (Vuk) »žensko bez nom u prefiksalnim, najčešće imeničkim slo- vodu. Pridjev na -iv: izberiv (Stulić) danas je
brata«. đeno u hrv.-srp. käo apelativ) i složenice ženicama. Prema tome, četiri su osnove ovoga
bratoljublje n (13. i 14. v.) i bratoubijca m (17. općenit.
Od brat pridjevi su na -ov: bratov, na -in: glagola koje služe u našoj tvorbi riječi: a) Još veća je leksikologijska porodica osnove
brătin; na -nji: bratnji, poimeničen u bratnjak v.). Brat igra u našoj antroponimiji također infinitivna Ьы- > br-, b) prezentska ber-,
veliku ulogu; najprije kao prvi element u bir-. Ovamo ide najprije postverbal bir m, f
(Lovran) »dio koji je pripao bratu«; na -ski: c) iterativna prijevojna bìr- i d) prijevojna post- (18. v.) »1° prijesad, voćka ili loza za presađi-
bratskí (13. v.) = brački (Kosmet), na složeno dvočlanom staroslavenskom tipu: Brat(i}mir verbalna bor-.
(13. v.), Bratislav (14. v.) = Braslav (13. i vanje«. Nije etimologijski isto što bîrm,. f
-njev: bratnjêv (Kosmet); -inski: bratimki, Od osnove pod a radna je imenica na -aí: (13. v.) »porez popu od oženjene glave« <
-oviji: bratovljī. Odatle apstraktne imenice 14. v.), Bratoljub (14. v.), Bratomil, Bratonjeg brač, gen. -ala m (Pavlinović, Podgora, Dalma- madž. bér (v. bir). Radna imenica na -ač (v.):
bratinstvo (Vuk), bratinština (17. v.), bratòv- (13. i 14. v.), Bratòrad (11. v.), Brativoj i u
cija) »trgalac, jemač« prema bračica f, apstrak- birač, gen. -aia m »elector«, neologizam kao
bezbrojnim hipokoristicima odatle: Bratiša,
Stina (16. v.), kalk za lat. fraternitas »vrsta tum bracino f (Stulić) »collectio«; prošli particip i biralište i biranih, gen. -ika m »electus«;
crkvenog društva«. Starogrčkoj fratriji u Sparti Bratjen, Bratko, Bratoje, Bràtonja (14. i 15.
pasiva poimeničen sa -ica: bránica f (Vuk) deminutivni glagol birúkati impf. (Ljubiša);
odgovara apstraktum bratstvo (Vuk) = brăt- v.), Bratoš, Bratota, Bratovan, Bratu], Braţul},
»izabrana jabuka ili kruška«; na -je: branje n složenica sa pa- (v.) pābirak, gen. -irka m,
ština f, odatle bratstvenīk = bratstvènjãk, Bratujko, Bratun (14. v.), Bratuš(a) (14. v.)s (Vuk, 17. v.) = branje (Vodice, Istra, ŽK)
Bratuško itd. Ima potvrda i za složenice sa odatle denominal pabīrčiti (na-} = pabirčit
gen. -aka »jedan od bratstva«. Tu izvedenicu, »collectio, trava sabrana na livadi za svinje«; (Vuk Kosmet), u ŽK od osnove ber- i asi-
brat kao drugim elementom. Upor. prezime
koja mora da je stara, posudiše Rumunji u prošli part. pas. na í poimeničen sufiksom -va: milacijom suglasnika păperak, gen. -řka i
obliku breaslă f = braslā (Muntenija) »ceh, Ljubibrdtić. brătva f (kajkavska riječ, Belostenac, Jam- odatle păperkovati. Taj glagol posudiše Ru-
esnaf«, kao termin zanatlijskog udruženja, Riječ brat posudiše nomadski Madžari kao brešić, Voltidi); prošli partie, pas. kao pridjevi: munji pobírá (Dame). Isto tako o-: òbirak,
odatle braslaı »član esnafa«. Denominali: barát od panonskih Slavena, odatle apstraktum odabran »dobar, valjan«, razabrat (hljeb}. gen.- òbirka = òbir m = obira f i obirač, gen.
bratiti (po-, raž- se, 19. v.). barátság »bratstvo«, ali to ne znači da oni kao
brati 202 brâv
brav 203 brazda

-аса, obìrina, obirotina, sve od obírati = obí- Ovamo zacijelo ide razbora f »mrežica kod kračun), ali se ne zna da li je rr < rv. Sa gle-
crijeva« (Prigorje uzduž slovenkse granice). i slovenski i slovački), dok u češkom znači
rat (Kosmet); iz-: ízbirak, izbirāč = izbiravec dišta lingvističke geografije, brava bi mogla
Odatle na -ьс: rázborac, gen. -rea m »brašno »sitnu stoku uopće«, = u ruskom borovčak
(kajkavski), izbiralo m, izhirština f (Kosmet), biti ilirotračka riječ.
presušenu pri vatri u tavi, da cicvara bude »jednogodišnje tele«, a starohrvatska pastir-
prema izber (narodna pjesma istarska); na-:
sipka i krupčiva (tj. razabrala)«, pridjev na ska radna imenica na -ar bravar m (11. v.) Lit.: ARj l, 611. Miklošič 20. SEW l, 82.
nabirač, gen. -oca m, nabirača f »šipka na koju GM 45. Mladenov 42. Vasmer, ŽS 16, 2.
-ъп: rázboran = na -it: razborit (16. v.) »1° prema bravàrica f (Dalmacija, Pavlinović)
se nabire vatra«; zatim nabiračiti (Vuk) »na- 86. RSl 3, 263.
značila je »čuvara sitne stoke, ovčara, kozara«,
pabirčiti« = nabirkačiti, nabirkačim (Lika). sinonimi pametan, mudar, razložit; negativno
odatle bravarev i bravarija (16. v.) »ager pas-
Zatim od-: odbir (npr. na odbire: meni je na nerazborit; 2° širok u odijelu«, prema ràz- bravo (u Vuka era-), internacionalni uz-
bōran »što ima bore, pun nabora«. Odatle ap- cuus«. Nju posudiše' Mlečani braver (Cres),
odbire, Vodica, Istra) = odbirak, gen. od- vik »tako valja«, danas općenit u gradskom
straktum razboritost f; denominai: razboriti, a dolazi i u dalmatinskim pravnim spomeni-
bir ka (Vuk). Zatim z- < s- : zbir m i zbirka f. govoru, odatle ulazi i u narodni govor. Nastao
-im »govoriti« i rázboník, razbornost, razbor- cima. Arbanasi posudiše brave f »stado, tor«
Od sabirali je na -oca: sabirača f (Vuk) »vrsta je od tal. priloga bravo koji je ušao iz tal. opere
stvo, kojine uđoše u današnji naš govor. Drugi i bravar. Slog bra- nastao je po zakonu likvidne
pite kojoj se listovi u sredim sabiru«. Odre- u njemački, odatle oper k nama. Apstraktum
postverbali: od nabrati, näherem (Vuk); nábor metateze (rus. borov »divlji prasac«, polj.
đeni pridjev odatle sabirni neologizam je za je odatle bravura f »vještina«. I taj je došao
m »mrska na košulji«, odatle sa -nica: nabo- browek).
prevođenje njemačkih složenica s prvim ele- k nama preko njem. Bravour < fr. bravoure
mentom Sammel-. nica f (Pag) »crna suknja«; sa -njak: nabornjak Od brav postoje još ove izvedenice: na -(a)c: < tal. (15. v.) i španj. bravura. To je izvede-
Isto je tako brojna leksikologijska porodica »nabran dio oko vrata«; od od(a~)brati: odbor. bravac, gen. -vca (Vuk) »porcus«, određeni nica na -ura od tal. pridjeva bravo < prov.
osnove bor- koja se nalazi najčešće u prefiksal- Još je od interesa zabilježiti unakrštavanje sla- pridjev na -j: bràvljî — na -skī: bravinskī, brau »divlji, oštar, neukroćen« od lat. barbarus
him glagolskim složenicama i u postverba- venskog i turskog glagola u salabrãt, salabêrem coll. kravlje n, pridjevski toponim i oionim (haplologijom *brabus > vlat. brovus}. Na -are
lima stvorenim od njih. Bez sufiksa je samo pf. (Kosmet) pored salaberisat, -гѕет »pokupiti, sr. r. Bràvsko (planina i selo); deminutiv na tal. bravare > bravât, -am (Cres) »prkositi,
bóra f »plića, ruga« i pridjev odatle boran uzeti« < tur. salmak »potjerati pred sobom« -če: bravče, gen. -četa »jedan brav«; denomi- prijetiti«. Upor. arb. bravom. Riječ barbarus
(17. v., samo Vuk) »sinuosus«. Jedna je od + brati, berem, a u slovenskom brati »čitati«, nal na -ati bravati (Vuk) impf, »ići bez pameti govori se kao internacionalna u dva izgovora
najvažnijih prefiksalnih složenica $ъЪогъ, post- odatle berilo n »štivo«, što je prevedenica prema kao brav«; na -iti: zabraviti »zalutali kao ovca«; u pridjevu na -bsk barbarski = varvarski,
verbal od sībbrati > sabrati, saberem (15. njem. lesen i lat. legere, koji znače upravo brav znači još i »neku-mjeru za zemlju« (Krčki upor. arb. varvaro. Na nenaglašeni sufik -ia
v.) pored zbra-ti koja je dala semantičku va- »brati, birati«. statut), a tu riječ Daničić izvodi od tal. braccia, očuvao se u imenu kraja Barbaria > Barbagia
rijaciju: što ne odgovara ni fonetski ni semantički. (Sardinija) = Varvaria (prema grčkom izgo-
Lit.: ARj l, 234. 236. 237. 320. 321. 322.
323. 549. 574. 575. 585. 592. 610. 623. 3, Mažuranić kaže ispravnije da je isto što i voru, Dalmacija). Odatle ή Βρεβέρα (hrv. župa
1° sabor »1° Falte, 2° dietě«. U prvom zna-
854. 4, 134. 194. 8, 48. 426. 442. 547. 569. brav, tj. da znači toliko prostora koliko jedan kod Porfirogeneta), Bribir i pridjev breberiscico.
čenju posudiše Arbanasi zapari = sabor,
574, 7, 208. 212. 356-7. 756. 770. 13, 428-32. brav treba za pašu.
gen. sabora (Kosmet) »slava nekog manastira«; 479-88. 12, 56. 14, 416-423. Miklošič 9. Lit.: ARj l, 612. Skok, NVj 22, 441-2.
odatle određeni pridjev na -ni: saborni (crkva); SEW l, 50. 51. Bruckner 37. 44. WP \, 157. Što se tiče postanja, uzimlje se da je osnova REW* 945. DEI 592. 593. GM 45. 464. Wei-
na -ski: saborski; na -ište: saborište n; deno- Mladenov 44. Elezović l, 3. 58. 190. 194. ista koja i u boriti se (v.) i da je prvobitno zna- gand-Hirt l, 282. Van Wijk, ZSPh 14, 13.
minai na -isati (v.): sabòrisati = saborovati. 204. 220. 428. 2, 6. 20. 23. 160. 376. i si. 538. čenje bilo »uškopljena sitna stoka, ovan, pra- i si. Mayer l, 354. 2, 122.
2° zbor = zbor, gen. zbora (Kosmet) u REW3 2194. Ribarić, SDZb 9,3 133. 172. 186. sac«. U tom slučaju sufiks -uo bio bi isti koji
dva značenja 1° »skup«, odatle zbornica f Vaillant, RES 22, 29. Boisacq 1021-2. 1038. i u lat. cervus i u krava (v.). Ako je tako, onda brazda f (14. v., Vuk) »sulcus«, sveslav.
i 2° »riječ, govor, razgovor«. U posljednjem GM 35-6. 481. Brugmann, KZ 27, 418-20. je praslavenska riječ srodna sa stisl. borgr i poljoprivredni termin iz praslav. doba (*ѓои-
značenju posudiše Cincari denominai zburì Kretschmer, KZ 39, 548. Densusianu, Grai stvnjem. barug; nije posuđena iz germanskoga, -da). Slog bra- nastao je po zakonu likvidne
şi suflet 2, 1-21. ASPh 30, 457-8. Bělic, kako misli Hirt.
< zboriti (po-, pro-, o-) = zbořit pored zbo- NJ l, 66. Thurneysen, KZ 44, 113-4. Meillet, metateze (upor. polj. brazda, rus. horozda). Ie.
řit (Kosmet) impf., ozborăvăt (Kosmet) »ogo- RSI 2, 62. Güntert, WuS 11, 140. Tornano- Lit.: ARj l, 574. 593. 610. 611. Miklo- je korijen isti koji u brašno (v.) i brana (v.),
varati«. Ovaj razvitak značenja koji se osniva vić, JF 17, 202. šič 19. SEW l, 77. Mladenov 42. GM 45. tj. bher-ļbhor-, raširen sa s (upor. bez í gr.
na zakonu sinegdohe (totum prò parte), od- Mažuranić 96. Elezović l, 57. Trautmann 27. φάρος »brazda«) i sa sufiksom -dha, koji se na-
govara posvema lat. conventus, rum. cuvînt brav m (Vuk, Kosmet), sveslavenska i pra- WP 2, 161. Machek, KZ 64, 263. Hirt, PBB lazi u pravda (v.) i krivda (v.), što znači da je
»riječ«, arb. kuvënt i ngr. κουβέντα »isto«, slavenska (*boryo) riječ, bez refleksa u balti- 22, 230. 23, 331. brazda ie. apstraktum, srodan sa stengi, breard,
sve opet prema dvostrukom značenju grčkog čkoj grupi, dok za ovca (v.) postoje. Semantički stvnjem. bran »okrajak«. U bug. brazna f je
kršćanskog termina ομιλία (od όμιλεΐν »sku- znači isto što i ovan. Razlika je jedino u tome brava f (16. v., Vuk), nije opća hrv.-srp. poimeničen pridjev prázdna, koji se pojav-
piti se«) »1° zajednica, 2° propovijed«. Oda- što brav nema mocije, a za ovan postoji femi- riječ jer se ne nalazi ni u čakavskom ni u hr- ljuje i u madž. brázna pored barázda (11.
tle složenica zborbèra f = zborberüša (Kos- ninum ovca. Ali kako apstraktna izvedenica vatskom kajkavskom* Od drugih slavenskih je- v.), starije horozda, znak da je taj poljoprivredni
met) »žensko čeljade koja sluša što se govori na -ina: bravina f (ŽK) = bràvetina (Belo- zika nalazi se još samo u bug. brava »sinonim: termin postojao u panonskoslavenskom u
i to prepričava«, upor. ubírat, -īram impf, stenac, Voltiđi) u narječjima znači »meso od klučalka«. Drugi su hrv.-srp. izrazi za brava oba oblika, dok je u rumunjskom samo brazda
»prisluškivati«. ovce ili ovna, od jarca ili koze«, brav je prvo- ovi: zaklop, zavor, ključanica (ŽK), ključe- f. Veza s korijenom od brana vidi se u tome
Važan je postverbal razbor m = razbor bitno značilo tu sitnu životinju kao species, nica. Arbanasi posudiše brave f u istom zna- što rus. horozda znači u narječju (Pskov)
m (Vodice) od raz(a)brati, negativno : nerazbor, bez obzira na spol. Zbog toga Brugmann čenju; tur. pirava Zenker označuje kao »klju- isto što i barona. Odatle: deminutiv na -ica:
Prvobitno mu je značenje »razlika« što se vidi (II, l, 157 — 8) ispravno zaključuje da įe-brav čanicu bosanske fabrikacije« (prema tome bi tur. brazdica, radna imenica na -āš: brazdaš m
iz Vukove izrečice: svi bez razbora. Danas je stara kolektivna imenica za sitnu stoku obojega pirava bila posudenica iz bosanskog govora). »1° vo koji ore s desne strane, 2° confinis, 3°
dominantno značenje »pamet, razum«. Ra- roda, za ovna, ovcu, kozu, jarca, jare. S tim Postanje sloga bra- nepoznato je jer riječ također vrsta biljke«, pridjev na -at (v.): brăz-
zbor je u Dalmaciji (Pavlinović) i »sitna se slaže i podatak Vukov da u Bačkoj, Banatu ne postoji u sjevernim slavenskim jezicima. dat; denominali na -ati: brazdati (iz-, i Kos-
šuma, grmlje, sinonim šišljaga«. i Slavoniji znači »porcus castratus« (ovako Veza sa predrimskom barra »priječka« bila bi met) i od deminutiva brazdičati (Vuk) te na
semantički moguća (upor mandal, zasun, -iti: brázditi, brázdím impf, (iz-, za-}. Mjesto
brdo 205 breber
2

brázda 204 brdo

Riječ je svakako praslavenska, nije posuđena v. i kod jednog pisca 17. v. U Kosmetu se
suglasničke grupe zd pojavljuje se zg samo se ide, sinonim blječkavica«, iz čega se vidi
iz germanskog (got. baurd, nvnjem. Bord} i veže s ličnim imenom brê Radênko ili hre
u hrv.-srp. (ne u drugim slav. jezicima) u da je osnova onomatope j ská (brč = bijec-).
denominala brázgati »isto što i brazdati« i u tumači se iz ie. osnove bher- koja znači »stršiti, băle (v. brať); također s vokativom more na
Odatle break, gen. brčka m »mali val što se
šiljak«. Dalji je refleks iste ie. osnove prijevoj drugom mjestu: more brê. Oboje je balkanizam
izvedenici na -otina (v.) brazgotina f »1° trag diže kad se gazi po vodi ili brčka«. Dalja je
bor- (v.), -d je formant. Od brdo je deminutiv grčkog podrijetla (vokativ μορέ od μωρός,
od rane, ožujak (v.), 2° bóra (v.)« = brăzgot veza brkati impf. (Vuk, Dalmacija) »turbare,
na -će: brce n (Dalmacija, Kaštela, Kosmet) μωρός »luda«, skraćeno u bre < *mre). Nalazi
(Kavanjin), odatle pridjev na -av: brazgoti- kvariti« prema brknuti (17. v.); (z)bfka f
»1° uzvišeno mjesto u sredim sela koje služi se u bug., rum., arb. bre i ngr. μπρε, βρε μορέ
nav, na -ovit: brazgòvit. »confusio«, o kojima v., te (uz)burkan (v.);
za sastanak« (Dalmacija), 2° dio na plugu te u turskom u rumelijskim narječjima. Odatle
Lit.: ARj l, 612—614. Miklósié 19. SEW bŕcati može biti i deminutiv od brbati (v.) <
(Kosmet)«. Odatle madž. berce, rum. bírta impf, nabrekivati, nabrèkujem (Vuk) »osijecati
l, 75. Bruckner 42. KZ 45, 53. WP 2, 133. *brb.cati ili unakrštavanje brbati + bacati
— bîrsă = »Scherbaum«. U ovoj se izve- se na nekoga vičući mu bre« = nabrećivati
Mladenov 42. Gombocz-Melich 286. 535. Ele- (v.). Ne zna se ide li ovamo break m (Skadarsko
zović 220. Scheftelowitz, KZ 54, 231. Me- denici ne vidi osnova jer se d asimiliralo sa se prema pf. nàbreknuti se, -ēm (Vuk), brčkati
jezero) »riba koja se ne jede nego služi za mamu
ringer, IF 18, 246. Buga, KZ 51, 127. To- c. Osnova se dobro vidi u izvedenici sa dva se impf.
jeguljama«.
dorović, N J 5, 11-14. Nahtigal, SIRev 2, 303. deminutivna sufiksa -ъсъсе > -sce: brdašce n, Lit.: ARj l, 620. 640. 665. 7, 215. Elezo-
Lit.: ARj l, 56. 615. 660. 661. 617. 659. na -elj(a)k: brdéljak, na -anjak: brdanjak (je- vić l, 59. Deny § 1041. Vaillant, RES 22, 190.
břblati, -am impf. (Vuk) = brblàti (ŽK) Miklošič 10. Mlađenov 54. Osten-Säcken, IF danput). Augmentativ na -ina: brdina f (Vuk),
= brbljati (raz- se) (Vuk) »svašta govoriti«, 28, 145. Perušek, ASPh 34, 31. Pedersen, breber1 m »šimšir«. Na -ika breberika f »ber-
KZ 38, 342. SEZb 13, 193. col. na -je: bfde (17. v.), danas s prefiksom beris vulgáris«. Augmentativ na -ina brèberina
bug. brăbla. Od baltoslav. onomatopejske os- pobrđe. Etnik na -janin : brđanin m, odatle pri-
nove brb-, od koje s onomatope j skim sufik- »veprinac, ruscus«. Na -ovina breberovina. Od
Breko m (Hrv.), lično ime. Od kelt. Briccius, djev na -ski: brđanski. Pridjevi su: na -ъп odre-
som -öt- (upór. topot, sopot, v.) brbòtati = tal. bèrbero, srlat. berberis zastupljeno u evrop-
ime sveca u gornjoj Hrvatskoj od 11. v., đeno hrdni (14. v.); na -ski: brdskí; na- ast: skim jezicima. Riječ je arapskog podrijetla.
hrbatiti »izvoditi zvuk izviranja«, upor. slo- odatle toponimi Brckovljani, Brcković (i prezi- hrdost = na -ovit brdovit (Vuk). Brdo u sg.
venski brbot (odatle prezime Barbot, Vivodina) i pl., u izvedenicama na -nik, -nica, -ovac i s Lit.: ARj l, 620. DEI 491.
me), Brckovčina.
»mucanje itd.« i gluž. borhot. Paralela lit. pridjevima veoma je raširen toponim i oronim.
Lit.: ARj l, 615—5. Sertić, ZbZN 138. breber2, gen. brebra m »castor fiber«, kaj-
burbėti »brummen, brodeln« dokazuje da je
Lit.: ARj l, 616-20. 7, 214. Miklošič kavski naziv (Belostenec, Jambrešić) koji Da-
osnova brb- bila raširena s/ = / = r = or 10. SEW l, 118. Bruckner 16. ASPh 42,
brč, gen. břča m (Ljubiša, Boka) »stanje ničić bez potrebe štokavizira u briebar, gen.
= os = os — ot = olj, tj. onomatopeiziranjem 139. Mladenov 53. Trautmann 33. WP 2, 163.
u kojem je što kad prispije do najboljeg svog brêbra, a Voliđi krivo piše brebir. Sa r u
sufiksa. Odatle: pridjev na -av: brbljav (Vuk), Tiktin 224. Elezović l, 59. 184. Pascu 2, 182.
vremena«, izvedenica je od brk, lok. brku, oba sloga (upor. fr. trésor < thesaurus i tertre
poimeničen sa -(a)c: brbljavac m prema brb- Gombocz-Melich 478. Asbóth, Nýt 6, 43-47.
pl. brkovi prema brci (Vuk) s pomoću sufiksa < lat. termite) dolazi još samo u slovenskom.
Ijavica f = bfbljivac = břbravac; břboriti, Boisacq3 124. 771-2. Strachan prema A IF
-io (= lat. -tum); -ία u břča f »copia«, odatle 4, 103. Scheftelowitz, KZ 54, 231. Densu- Metatezu glasa r iz dočetnog sloga u naglašeni
brbosati = břbositi = brbošiti, brboljiti, brbrati
denominal na -eti: bŕcati, -am impf. (17. v., sianu, Grai si suflet 1. Hirt, РВВ 23, 337. pokazuje još rum. breb. Na kajkavkom teri-
(slov. i hrv.-kajk.), brbotljivac. Čudno je ra-
Divković) »napredovati, jačati, koristovati se«. Stender-Petersen i Janko, Slávia 9, 346. toriju odatle toponim (šuma s potokom) Bre-
širenje u Puntu (Krk) brbuznjăt impf, »ble-
Ostalo v. pod brk. brôvac, gen. -ovca (kod Jastrebarskog), ime
betali«, odatle brbuznjalo m »brbljavac«. Ista
Lit.: ARj l, 660. Miklósié 10. Bruckner 17. břdokva f (slov., Valjavec) »loćika, salata, sela Brebernica (Hrv. zagorje) i u Krašiću
osnova dolazi i s izmjenom suglasnika b u solata (ŽK)« = bug. bărdokvi f. pl. »Lattichsa-
Osten-Säcken, IF 28, 148. Joki, Uņt. 137. prezime Brebrić. Bez r u prvom slogu nalazi
f-.frfljati, -am impf. (Vuk) = frfrati (Jambrešić)
lat«; nije potvrđeno u hrv.-srp., gdje bi ta se beber u slovenskom, bugarskom i gornjo-
= frfnjariti, -im (18. v., Slavonija) = frfuriti riječ morala postojati kad se kao grecizam
brdo n (Vuk) »1° tkalački termini: Weber- lužičkom. Vokal e u oba sloga može biti za-
(Jambrešić), odatle radna imenica frfura m
kamm, Lade des Webstuhls, 2° geografski nalazi i u slovenskom. Od gr. akuzativa θρί- mjena za meki poluglas 0, s čime se slaže
(Belostenac). Mjesto samoglasa r dolazi i δακα, od θρίδαξ, gen. -ακος, po deklinaciji
termin: brijeg, brežuljak, Hügel, colline«. U galsko Bibracte > Mont-Beuvray (Saône-et
o ja: fòflati, f aflata (Dubrovnik, Boka) »rđavo
prvom značenju riječ je baltoslavenska, upor. u kao bukva, mrkva. Loire), a može biti i ie. e, upor. bebros u imenu
čeljade koje svašta brblja«, odatle faflatăt
lit. birde f »krosna, stan, razboj«. U tom zna- Lit.: Pleteršnik l, 24. Doric 27. Mladenov rijeke Bièvre, i lit. bebrus. Možda ide ovamo
»koješta govoriti«; brebonjiti impf. (Dubrovnik)
»mrmljati« = brebonjati (Stulić) = brabonjàt, čenju nalazi se u svim slav. jezicima. U drugom 53. SEW l, 94. Vaillant, RES 14, 235. još beberia m (Lovran, Istra) »šišmiš«, ako se
-am impf. (Kosmet) »trabunjati«. Poučan pri- značenju nalazi se samo u južnoslav. jezicima uzme da je i ta životinja dobila ime po sme-
kao apelativ, u češkom i poljskom kao toponim, brđun, gen. -una m (Boka, Vuk) »loza os- đoj boji kao i castor fiber (por. sanskr. babhruš
mjer kakve sve izmjene može doživjeti prastara ječena na kojoj su dva grozda«; maca glosira
u ruskom i litavskom nikako. Ali za drugo »smeđ«, lit. héros »isto«). Za meki poluglas
onomatopeja tipa barbarus, gr. βορβορύζω. se »brdun, više grozdova na jednoj lozi (Her-
značenje ima paralela u drugim ie. jezicima, govori i štokavski oblik dabar, gen. dabra (Vuk),
Lit.: ARj l, 614-5. 3, 71. 72. 13, 489.
kao njem. borzen, burzeń, kimr. (keltski u cegovina)«. Od tal. bordone, možda izvede- gdje vidimo i disimilaciju b-b > d-b, koja
Miklošič 101. SEW l, 107. Trautmann 39. nica od burda »canna«, ili bordone »hodočas- se nalazi i u lit. dëbras, dabras. Inače je u sla-
WP 2, 262. Mladenov 46. Matzenauer, LF Walesu) brynn, stisl. brattr, stengi, bront
»strmenit«. Ova dva značenja osjećala su se nički štap«. Ne zna se je li ista riječ brdun venskim jezicima bolje zastupljen prijevoj
7, 14. Tomanović, JF 17, 206. Boisacq3 114-5. (Aleksandrida) »gladius« < tal. bordone »spe-
kao homonimije koje je jezik uklonio sufiksom o: bob(a)r, gen. bobra (Mikalja, Stulić) i odatle
břc, uzvik, upravo skraćeni imperativ prema za oruđa -tlo (v.): brdila n. pl. (Vuk) = bratto cie di lancia« < stfr. bourdon. izvedenice: pridjev na -ov: bobrov, poimeničen
tipu kuc kuc, tue tue, od bŕcati, bream prema pored brdilo (Kosmet, također bug.) i s pre- Lit.: ARj 1, 619. 6, 344. DEI 564. REW3 sa -ina: bobrovina »koža dabrova«. Jednako
impf, (po-, raz-") (sjeverozapadna Hrvatska) fiksom nabrdilo n (Srbija). Kao tkalački ter- 1403. Miklošič 10. u sjevernim slavenskim jezicima. Značajno je
»rastaviti, razbacati,· razmetati«, břcnuti pí. min riječ je kulturna i posuđuje se. Madžari da u hrv.-srp. toponomastici oblik bobar
brë, uzvik istočnih krajeva, nepoznat ča- nije potvrđen.
(Vuk, Boka) »projicere, anrühren«. Ide zajedno je posudiše od panonskih Slavena bez -ilo:
kavskom i kajkavskom, javlja se u nprodnim Lit.: ARj l, 218. 620. 2, 215. Dickenmann,
s britti (Marulić) »taknuti«, brčkati impf. (Vuk) borda, a Rumunji s tim sufiksom i u varijanti
pjesmama i pripovijetkama, u bugarštici kao AECO 5, 46. Bezlaj 81-2. Miklošič 8. SEW
prema brinuti pf. (Vuk), odatle brčkavica f -г/о: brîglă î (sinonim vaiale = bug. votala),
bri (upor. μορή), bro u narodnoj pjesmi 18. l, 47. Trautmann 28. Mladenov 20. Pleteri-
(Vuk) »put po kom je žitko kao te se blječka kad cine. bîrdilă f.
breber2 206 bréknuti
bréknuti 207 Brgačet

nik l, 15. 36. 54. WP г, 167. Bruckner 32. brèkinja f = brêkinja (Kosmet) »sorbus izbrêhnut se pf. »natresti se nad kim« (Brusje, breza f (Vuk) »bouleau« je baltoslavenski
KZ 45, 48. 48, 213. Niedermann, IF 26, terminālis«, i bug. brekínja, sveslavenska riječ Hvar). Razlikovati treba brekati se »dire ère«, i ie. naziv šumskog stabla »betula alba« ; lit.
59. ASPh 34, 307. iz praslav. *berka, bez sufiksa -inja < *-ynji beržas, lot. bęrzs. Vrlo raširen toponim i hi-
iako se mora uzeti unakrštavanje jer znači
bréci, brêknëm (Vuk) postoji samo u pre- u rus., ukr. bérëk(a), slov. breka f i brêk m i »parler brutalement« (v. bre). Ova četvrta dronim sam, u izvedenicama kao Brezna?
fiksalnim složenicama na- (v.) i za-: nabrék- = češ. břek. Slog brë > bre- nastao je po za- varijanta potječe od ie. onomatopeje bherg- Brezno, Breznik, Breznica (rijeka kod Plevlja),.
nuti »oteći, nabujali«, iterativ nabrekívati, konu likvidne metateze, ť iz jery, upor. ukr. »zujati, vikati«, o kojoj će biti-još riječ pod Brezovica, Brezičani (od brezik + -jani »sta-
zabrėknuti. Glagol je baltoslavenski, e je nastalo bŕakynja. Ukr. i polj. brzęk pretpostavljaju novnici brezika«) itd. Kako pokazuje bugarski
brgljati (v.). Slog bre- nastao je po zakonu
iz palatalnog nalaza ę, što se vidi iz lit. brinkti korijen s palatalnim nazalom *brek-. Madžari likvidne metateze. Sastadoše se dakle u hrv.- pridjev brez i rumunjski breazu, koji dolazi
»nabujali«. Praslavenski je brek-. Prijelaz u je posudiše od panonskih Slavena u dva lika: -srp. ónomat ope j skim refleksima dvije ie. ono- i kao prezime, breza je poimeničen pridjev
primarnu klasu brek-ti (iz stcslav. breknc, brţk- 1° sa sufiksom -ynji: berekenye = berkenye matopeje: bhrenq- i bherg-, koje su zacijelo ž. r. koji se u našim narječjima očuvao u na-
nçtï) dogodio se zbog izbjegavanja homoni- i 2° sa sufiksom -ovica mjesto -ynji: barkaca. već u prajeziku bile istoznačne i oponašale zivu za »crnu ovcu s bijelom mrljom na nosu«
mije sa dva onomatope j ska glagola: 1° brék- Sufiks -inja varira sa -unja i -ulja: brekunja na različit način prirodne zvukove. briza (Golać, Istra) = breza (Vodice, Istra).
nuti »strepere, clamare« (v.) i 2° nàbreknuti, = brèkulja (Šulek, Lika). U slovenskom po- Inače je pridjev raširen sufiksom -ast: brê-
stoji još bréča f »Baumsaft, besonders Kirschen- Lit.: ARj l, 622-3. 626. 7, 215. 8, 455.
-kivati »nekome oštro bre kazati« (v. bre). Po- Miklošič 21. SEW l, 84. WP 2, 171. 203. zast — brızast (Istra) »scheckig«. Od imena
red nàbreknuti Vuk ima iz Srijema nabrēn- pech«, koje bi moglo biti pridjevska izve- Trautmann 36. Hraste, IF 6, 211. 212. Mat- drveta je pridjev na -ov brezov, e je nastao
diti (usne su mu nabrendilé). Promjene koje denica na -ıa od brek- ili brek-. zenauer, LF l, 12. 13. Elezović l, 428. 2, 6. iz ΊΪ, stoga u ikavskom : briza, ali ima i ikav-
su se u ovoj varijanti dogodile nisu jasne, Lit.: ARj l, 623. Miklošič 10. SEW l, 50. Bruckner 44. KZ 43, 313-4. KZ 56, 200. skih čakavskih narječja koja kažu breza (ŽK).
sve ako se i za nju može misliti da je nastala Gombocz-Melich l, 294. 371. Bruckner 44. Mlà- 203. Zupitza, KZ 36, 58. Od iste je osnove i naziv drugog šumskog
zbog izbjegavanja homonimije. Umetnuto n denov 44. Machek, LP 2, 156. Isti, ČSR 115. drveta brijest m = brist, brest (ŽK) »ulmus«
neće biti staro, nego sekundarni umetak pred Rozwadowski, RSI 2, 78. brenta f (15. v., Bakar, Cres, Grižani u ikavskim čakavskim narječjima. Također je
d. le. je osnova bhren- od bher- raširena for- 1616, Vodice, Buzet, Sovinjsko polje) = brenda vrlo raširen toponim sam i u izvedenicama
mantom ı »stršati«. bréknuti, brêknëm (Vuk) pf. »strepere, cla- (ŽK), slov. bretã (Ipava) = brenta »ein nach kao Brestovac. Za brijest nema baltičkih pa-
mare«, odatle postverbal brêk m pored breka oben breiteres Gefäss, das auf dem Rücken ralela. Slog bre-ļbrije- nastao je po zakonu
Lit.: ARj 7, 215. BI l, 724. 2, 763. Miklo-
šič 21. SEW l, 84. Trautmann 36. WP 2, î (16. v.), onomatopejski je sveslavenski glagol getragen wird; služi za gnječenje grožđa, likvidne metateze, kako se vidi iz baltičkih
203. Osten-Säcken, IF 23, 379. Matzenauer, iz praslav. doba, e je nastao iz palatalnog na- nošenje mošta, vina, jaja«. U slovenskom paralela za breza; z je nastao iz ie. palatala ğ.
LF Ί, 13. Vaillant, RES 22, 190. zala į, upor. polj. brzęk, rus. brjakatb i stcslav. ima leksikologijsku porodicu; brenta je pred- le. je osnova *bhereğ- kojoj je osnovno značenje
bređa (Vuk) = breja (ŽK) = brlja (Lum- breČQ. Dolazi još u klasi -eti: bréčati, 3. 1. brečí rimska alpinska riječ, posuđena na čakavskom, »svijetliti se, bijel«. Prema tome su oba šumska
barda na Korčuli), sveslavenski pridjev ž. »sonare«, također slovenski u značenju »mec- slov. i hrv.-kajk. teritoriju u novije doba iz drveta onomasiologi j ski nazvana po bjelini
r., koji se u m i n ne govori. Iz praslavenskog kern« = brēcot impf, »vikati na nekoga« (Brusje, furl., ne u isto doba kad i Soča < Sontius drvne sastojine ili kore.
je doba. Danas se upotrebljava samo za ži- Hvar), odatle postverbal breč m (Marulić) jer ne pokazuje e od nazala.
Lit.:' ARj l, 629-630. 632-637. 649. Mi-
votinje, u prvom redu za kravu i kobilu, u »sonitus«; kolektiv na -ad: brečad, gen. -i f »paš- Lit.: ARj l, 626. Štampa 107-8. Skok, klošič 11. SEW l, 52. Trautmann 32. Bruck-
starocrkvenoslavenskom i za ženu, kao i u čad, štenad«; deminutiv na -e: breče, gen. brečela SIRev 3,350-1. Pleteršnik l, 55-6. REW* ner 45. WP 2, 170-1. Mladenov 47. Boisacq*
Vukovim poslovicama (gulozan kao bređa žena) n »pašče, štene«. Od breka f denominál na 1285. Mažuranić, 98. Ribarić, SDZb 9, 124. 624. 1034. Vasmer, RSI 4, 167. Vasmer l,
»enceinte«; e je iz jata (stcslav. brěžda, stčeš. -iti je brečiti »oboriti koga na zemlju, kao da Bezlaj 84. 77-8. Hirt, IF l, 476. Wiedemann, IF l,
březí, danas březí. Kako se ra'di o pojmu koji zvekne«. Ovamo ide još s deminutivnim gla- 511-2. Christiani, ZSPh 18, 162. GM 45-6.
golskim nastavkom '-t-ati: brèktati, brekćem brešakinja f (Crna Gora) = brešanka Krek, Kres 1884, 414-21 (ASPh 12, 517).
je u folkloru podvržen tabu, upotrebljavaju Sulek, Im. 31-2. 527. 559. Bezlaj 84-7.
se eufemistični izrazi: u drugom stanju biti, »schnauben« (Vuk, Srbija). Onomatopeja se (nar. pjesma) = brešankinja (nar. pjesma),
noseća (Lika, ŽK), i si., a kod domaćih životinja pojačava s umetnutim n: brenčāti, 3. 1. brenči etnik ž. r. od Breša < tal. Brescia (< kelt.
(ŽK) = brenčati, brenči impf, »zvečati«. Odatle Brixia) u značenju »puška iz Breše«; pridjev brězgb m = probrězgb »diluculum, aurora«
pridjevi na -ьп: steona < sbtehna krava,
brenčuša f (Kaštela) »muha sarcophaga car- na -bsk brêSka f (Vuk, nar. pjesma), poimeničen (jedno i drugo u stcslav.), -zg- varira sa -sk-:
skotna od skot za svinje i ostale životinje itd.
naria« i brence n, gen. brenca (Vuk, Gruža) pridjev ž. r. »puška posrebrena, sjajna«. slov. brêsk m »zora«. Od varijanata sa -zg-
Ne nalazi se u baltičkoj grupi jer lit. berżdżia
znači »jalov (o kravi)«, koje je prema Bariću ie. »zvečak, klatno«. Treća varijanta pokazuje Lit.: ARj l, 631. NJ 3, 192. pf. razbrežditi se (Sisak, kajkavski) »razvedriti«.
^hēr-ģdhiā »poroda lišena«. Po značenju k > c: brèkati se = brêcati se (na koga) (ŽK) Upor. slov. brezi, brezdi se »es dämmert«,
»osorljivo govoriti« impf, pored brêcati, brēcām češ. březditi se »isto«. Upor. lit. brékszti »razda-
odgovara lat. fordus, koji prema slavenskom brevijar, gen. -ara (16. v.) = (disimila-
pokazuje prijevojni štěpen o, od ie. osnove impf, »kucati, lupati, vikati, zujati kao što čine niti se«. Ie. je osnova ista koja i u breza (v.)
cija r-r > r-l ili zamjena sufiksa) brevijal,
muhe« = stcslav. brecati, odatle brècavica i brijest, tj. *bhereg — bherek »sjati se, bijel«,
bher- »nositi« (v. brati), upor. eufemizam no- gen. -ala (17. v.) = brevijao, gen. -ala =
seća. U latinskom je ie. bhor- rašireno forman- f = brêculja (Ljubiša) = brèkulja (Dalmacija, raširena formatom î ili g.
(sa re > r) brvijar, gen. -ara (17. v.) = br'vijal,
tom d, u slavenskom još sa pridjevskim -to Podgora / ? /, Pavlinović), s prefiksima o-, gen. -ala (1459, Novi, historijski dokumenti). Lit.: ARj 13, 489. Pleteršnik l, 55. SEW
= ie. set oblik ^hendla. Slog bre- nastao iz-, na-: obrecnuti se (Srbija) pf. »viknuti, os- I u talijanskom zamjenom sufiksa -ario je -ale l, 85. WP 2, 170. Slawski, PF 8, 527-35.
je po zakonu likvidne metateze (rus. berežaja). jeći se« = izbrècniti se (ŽK) = nabrecnut Boisacq3 50. 1034. 1039. 1035. 1093. Bruck-
breviale (15. v.). Učena crkvena izvedenica ner, KZ 43, 320. 45, 43. Scheftelowitz, KZ
se (Kosmet) pf. »osloviti nekoga osorljivo« od brevis > brêv m (16. v.) »papino pismo«,
Lit.: ARj l, 622. 7, 214. BI 2, 763. Mi- pored nabrecovat se impf. Postoji još varijanta 54, 245-6. 56, 177. 178.
klošič 10. SEW l, 49. WP 2, 306. 157. Bruck- breviárium »summarium, skup svećeničkih
ner, KZ 45, 316. Trautmann 32. Matzenauer, sa h mjesto k kao obično kod onomatopeja: molitava prema kalendaru«. Upor. Brvijal po Brgačel m brdo na Ugljanu, u dokumentu
LF 7, 15-16. Boisacq" 1038. Skardžius, APh stcslav. brehati: brinati, bresēm impf., odatle zakonu rimskoga dvora (1493). Briacello. Hrvatski oblik pretpostavlja romanski
5, 22. i sl. Barić, JF 2, 310-11. Kušar, NVj postverbal brêha f (Hrvatska) »veliki kašalj,
Lit. · ARj l, 631. 688. Šurmin 218. REW* deminutiv na -čellus, -icellus kao monticellu
3, 325. Brajkovič 19. magareći kašalj, sinonim hripavac, rika vac«,
1289. 1291. DEI 597. > Munčel (v.), od galskog briga (upor. brojne
Brgacël 208 brgúd brid 209 brijati

galske toponime na briga kao drugi elemenat) pić; Mažibradić piše brljez zacijelo pod upli- brid m »oštrice« = stcslav. bridb »δριμύς«, breju, britb), s pomoću -ja bez paralele u baltičkim
»brijeg«, dok je u Briacello g ispao. Postoji vom talijanske ortografije: £/ = /) = brglez danas općenito u hrvatskom književnom je- jezicima. Raširenje osnove bri- sa glagolskim su-
još oblik bricco I bricca »luogo scosceso, dirupo«, (Belostenec) = brgljez (Zagreb, Žumberak, ziku zbog školske terminologije u mineralo- fiksom -ja- ističe jače imperfektivno značenje.
alpinska riječ, prema Battistiju mediteranskog Križovljani, Srijem) = brgles (Varaždin) = giji; kod pisaca (Kavanjin) potvrđen kao prid- U Crnoj Gori postoji i raširenje sa -va-: bri-
podrijetla. Ovamo stavljam etnikum Brkîn brijeg (u pisaca), pridjev brgliježev (o gnijezdu) jev brid »ljut«; kod Vuka i Daničića i ostalih vati, brīvām, brivljēm (Vuk) (o-), odatle radna
m prema Brkînka f »stanovnik pješčanog humlja »sitta syriaca«. Nalazi se u slovenskom, češ- pisaca samo s pridjevnim sufiksom -íko (upor. imenica na -äc: brivač, gen. -ača, analogno
u sjevernoj Istri na staroj granici Istre i Kranj- kom, poljskom i ruskom. Može biti prasla- sladak) bridak, britka (14. v.) kao i u drugim kao brijač, -ača m, brijača, brijačica f, brijač-
ske«. Ovako se zovu i u Kranjskoj. Ime nji- venska onomatopeja u prasrodstvu s lat. frín- slavenskim jezicima (stcslav. ЬгіаъЪъ, češ. břitký, nica, pridjev brijaći od brijati, zatim pridjev
hove zemlje je na -ija Brkinija = Brkinči- gilla > furl, frinzel. Onomatopejski korijen na- polj. brzydki), sa tk > ek: brıçka (se. sablja) na -ьп za britva brivatan. Stari infinitiv briti
nîja (Golać), odakle se vidi da se zovu i Brkin- lazi se i u brgalica (16. v., Ranjina) kao zamjena = brîckinja u nar. pjesmi pored britkinja f. upotrebljava Glavinić, a govori se u Vodicama
ci, sing. Brkinac. Naziv je nastao zacijelo po za onomatopeju grlica (v.). Upor. i Vukov Osjeća se veza s glagolom briti = brijati jer (Istra), zatim obriti, obrijem (16. v. —18.
zemlji na kojoj stanuju. Upor. Kraševci (su- impf, břgljati, -ãm »1° brzo govoriti, da se ne je potvrđen i oblik brijackinja = brijatkinja v.).
sjedi Brkina) »stanovnici istarskog Krasa«. Kaj- razumije«, 2° zettern (zwitschern)« = brgu- f, odatle apstrakta na -oca, -ost: britkoća =
Osnova bri- dala je dvije stare izvedenice:
kavski dijalekat Brkina, Kraševaca i Šavrina Ijati (Benkovac, Dalmacija). Odatle na -alo britkost. Potvrđen je i pridjev na -ьп: bridan
l °.sa -č: brič, gen. -a m (Kosmet) »brijač«, odatle
nije jedinstven. Brkin je izvedeno s pomoću lat. brgljalo m. Ta se onomatopeja opetuje u »ljut, vrletan«. Denominál na -éti: brídjeti, -īm
bričnik m i denominal bríčiti, brīčīm (Vuk,
sufiksa -inus > tal. -ino koji služi za izvođenje sttal. bergolare »plaudern« (možda prema lat. impf. (16. v., Vuk) »prurire«, upor. bug. bri-
Duvno, Bosna) = brīcit, brīčīm impf. (Kos-
etnika (upor. Vrgadini »stanovnici Vrgade«, tipu verbulare), rum. bîrfi, odatle apstraktum dam »režem«. Korijen je isti koji u brîti/brïja-ti
met) (na-, o-, po-) i obričvat (Brusje, Hvar)
Murterini »stanovnici Murtera«). V. birikin. bîrfeală, u Hrvatskoj frfljati, fallati (ŽK), (v.), raširen formantom na -d; ali postoji i
»obřezati, npr. krajeve potplata«; tu izvede-
Lit. : Skok, NVj 24, 660., br. 2. Isti, Slav. v. brbljati. mišljenje da je srodno s got. bauros, stvnjem.
nicu posudiše Rumunji bridu u značenju
107. 109. Ribarić, SDZb 9, 134. REW* 1300a. Lit.: ARj l, 639. Hirtz, Aves 24. 26. Vas- bittar, njem. bittér < ie. *bhoid-ros (Hujer,
»tonsor«; 2° sa sufiksom -tva: britva f (15. v.)
FEW l, 525. mer l, 75. Isti, ZSPh 13, 333. Bruckner 16. Niedermann) kao opozicija prema sladak (v.)
koju posudiše Madžari: beretva = borotva
Isti, KZ 48, 198. Holub-Kopečný 76. Mik- i sa gr. δριμύς (Machek).
lošič 10. REW* 9222. DEI 492. Prati 123. i zapadni Romani (Režija i mletačka nizina,
Brgat m (16. v., Dubrovnik, Nalješković, Lit.: ARj l, 641. i si. 655. Miklošič 22.
Zore, Rad 208, 295. WP 2, 171. Machek, Trst, Istra) britola f. Odatle: deminutivi brit-
Gundulić, Palmotić), oronim i toponim »1° SEW \, 86. Mladenov 44. WP 2, 194. Nieder-
ZSPh 20, 29-51. Iljinski, IzvORJAS 16, 4, vica f, britvenče, -eta n (Kosmet); radne ime-
brdo iznad Dubrovnika, 2° dva sela na njemu mann, IF 37, 145-55. Machek, RES 23, 63.
1—29 i KZ 43, 180. Osten-Säcken, IF 29, nice na -džija: britvedžija m (Kosmet); na
(Gornji i Donji Brgat)«. Etnik Brgaćanin m Recueil linguistique de Bratislava 1948, 93 —
151. Boisacq3 1039. 96. Buzuk, Zap. istor. fil. vid. uhraj. Ak. 7 — 8, -ar: britvar, određeni pridjev na -eni: brit-
prema Břgajka í (tk > jk kao u Captajkà)
67. i sl. Vaillant, BSLP 31,44. 226-8. Hujer, vem; augmentativi: britvètina f, britvùrina f.
= Brgatka (Gundulić), tál. Bergatto, u 13.
brgúd m (15. v., Istra, Krk, Parčić, Milče- LF 44, 226-8. Jokl, Stud. 9. Pisani, R. Ace. Denominal òbritviti, -im. Od brijač postoji
i 14. v. Vergato, Uirgatum < lat. pridjev na
tić) »1° dio drmuna, »šumice«, prema potvrdi naz. dei Lincei, Re. ser. 6, sv. 5, br. 34. Schef- hipokoristik na -ča (upor. Joca od Jovan):
-ãtus od virga; dalmato-romanski toponoma- telowitz, KZ 54, 248.
iz 1470. brgud drmuna v kontr adi ka se zove brica m u istočnim krajevima. Isti hipokoristik
stički ostatak kojemu je naš pandan Šibenik.
Za brgud (Vrbnik), 2° zemlja, općinska, iza govori se u Bačkoj (Vuk) i za britva. Ne zna
Od virga je i slov. brgôn »Lehmrute, Leim-
sela, ispaša, ispust, pascolo selvatico e rupestre brigèntìn, gen. -ina m (15. v., Dubrovnik, se da li je odatle pridjev na -ast: bricast sinonim
stange« < furi, vergòn »panione«. Ne zna se
prema Parčićevu prijevodu, 3° mjesto iza Vrb- Hektorović) = bergèntîn, gen. -ina m (Mi- za ćosav, i denominai (embricati se, sinonim
da li ide ovamo kao metafora iz ribarske ter-
nika gdje je nekada bila straža, 4° toponim kalja) pomorski termin. Od tal. brigantino za »linjati se (v., oboje u Dalmaciji, Podgora,
minologije brgljun (Lorini) »engrualis encra-
u sjevernoj Dalmaciji, Istri kod Rijeke pred (14. v.) »bastimento a un ponte e basso bordo Pavlinović)«. Geografska area i nejasan se-
sicholus, inćun (v.), sardon« < dvostruki su-
Prelukom«. Deminutiv na -ьс > -ac brgudac, a vele latine e a remi«. Naziv raširen po čita- mantički razvitak ne govore u prilog ove veze.
fiks vírgula + -one. Slov. vržel, gen. -ì f =
gen. -guca (16. v., Roč, Istra). Toponimi: voj Evropi. Izvedenica na deminutiv -ino, Osnova bri- prodrla je i u turcizam biçak
vržéla je isto slov. vrzël, gen. -eli = vrzela
Brgud, selo (Kastav), etnik Brgužan = Brgod od part, prezenta brigante od brigare »ratovati«, »nož«: bričak (v.), koji posudiše i Rumunji:
»eiserne Gabelstange«. Bit će unakrštanje sitai.
vergella = verzèlla »verga di ferro usata nelle (seoce u župi Klanec), Bargujac (Vis, j mjesto od kelt. *brīga »snaga«. Odatle internacio-
ferriere« s domaćim korijenom *verz- (v. d nastao je u gen. -dea > -jca, upor. Břgajka, nalne riječi brigante (13. v.) »razbojnik« i poi- Ie. osnova je bhrei: bri-, raširenje od bher-
msti, vrzem). Neprelazan glagol vergulăt impf. Captajkà), Brgüdac (selo, Lanišće). Kol. na meničen part, prezenta na sufiks -ata kolek- »oštrim predmetom rezati«. Ta je osnova vid-
(Smokvica, Korčula, subjekti tovar, mazga, -je brdude n (Bašćanska draga) »gdje je kržljavo tivnog značenja tal. brigata > mlet. brigada ljiva i u prijevoju broj, gen. brôja m (bez-}
konj} »plašiti se, skakati« (Primjer: Je li još grmlje«. Daničićevo izvođenje iz tal. deminu- > brigada f (Belostenec) »1° ovce ili koze (15. v.), odatle denominali brojiti (Vuk) (iz-,
vergulã mazgal), pridjev vergulozan veže se tiva bor ghetto od borgo nije moguće ni fonetski od nekoliko gospodara sastavljene u jedno sta- na-, po-, pře-) = brojiti (Vodice, ŽK) pored
semantički s tal. vergola »držak od mlata«; ni semantički. Štrekelj izvodi iz furl, deminu- do, 2° vojnički termin«, od tog značenja na brojati, pridjev na -ьп: brojan (bez-) (16. v.),
firgaz m (18. v., Obradović) »ferula, batina« tiva borgut ·— borgatt = tal. borghetto; to ne fr. -ier > tal. -tere > -er = -ir brigader (Belo- radna imenica na -ač: brojač, gen. -ača, pred-
potječe od madž. virgas < lat. ak. pl. virgas, objašnjava t > d ni semantičku stranu. Potvrda stenec), brigadir (Rajić) = brigadijer (pseudo- met ili alat na -ilal-ilo : brojilo, na -nica : brójnica,
možda iz školskog jezika. Burguldo pomaže pronaći pravi izvor. Ona po- jekavski). Apstraktum na -ija brigaderija f »vlast neologizam brojnih i brojka f, odatle brojčan;
kazuje da je u nastao iz sonantnog /. Zbog toga brigadereva«. na -anicel-enice: brojanice = brojènice f. pl.
Lit.: ARj l, 639. 3, 58. Pleteršnik l, 61.
2, 802. Hirtz, Pisces 52. 54. Miklošič 386. se nadaje sama od sebe etimologija: lat. virgul- Lit.: ARj l, 236. 645. DEI 599. 600. REW3 (sinonim za čislo, v.) = brõjnice (Kosmet).
REW* 9363. 9361. 9362. Prati 1037. Pirana? tum s betacizmom v > b kao u Bol, bandıma. 1299. Kaspret, CZN 6, 152-157. (cf. RSl Prijevoj broj je regionalni slavizam. Nalazi se
1267. Jireček, Romanen l, 60. Najstarija je potvrda 1186. Berguto. 3, 364). još samo u bugarskom. Semantički razvitak
Lit.: ARj l, 63Э. Ribarić, SDZb 9, 134. je bez sumnje vezan na primitivno urezavanje
břglijez, gen. -èza m »dubrovačka domaća Mažuranu, 100. Skok, Slav. 26. 33. 259. brijati, brijem (Vuk), praslavenski impf.; brojenja u drvo zvano raboš = rovaš (v.).
ptica, sitta syriaca« (16. v., Dubrovnik, Vodo- ZRPh 41, 147. perfektivi : iz-, o- ; nastao od briti, bruc (upor. rus. Iterativ brojati, brăjăm »numerare«. Govori

14 P. Skok: Etimologijski rječnik


brijeći brijeći 211 brisati
brijati 210

brežuljast; poimeničenje na -ьп Ą- -jača: bri- »zemlja od koje se godišnje daje nešto za vjerske Riječ bi prema tome bila srodna sa bar (v.)
se obično u prefiksalnim složenicama (do-, svrhe«, odatle radna imenica brigažnik m. i brk (v.). S obzirom na okus jagode, dovodilo
iz-, na-, raz-, pre-}. Glede osnove bri- v. ježnjača f »iskopana peć u brijegu za hljeb«
Odatle postverbal brina (Vitezović) »sollici- se u vezu s nizozem. briju »solná voda«. Zabo-
još bridak. (Vuk).
tudo«, apstraktum brinuče n (16. v., leksiko- ravilo se na geografski momenat. To se
Lit.: ARj ï, 266. 581. 640. 7, 213. 8, 462- Lit.: ARj l, 631. 639. 650. 8, 461. Elezo- grafi) i pridjev na -iv brinutiv. Slov. briga (z-) drvo ovako zove na alpinskom i ličkom brdo-
vić l, 59. 2, 6. Ribarić, SDZb 9, 134. Mik-
3. 11, 449, 451-2 13, 488-9. 499-1. AK-
lošič 10. SEW 49. Trautmann 30. Bruckner »Kummer, Verdruss«, brigati se (po-) »sorgen«. vitom teritoriju. Ako se uporedi s istoznačnim
klošič 21. 22. SEW 87. 94. Bruckner 46. Mla- Riječ briga postverbal od *brigiti < brižiti, *brenia na iberskom poluotoku i b(e)reun-io
denov 45. WP 2, 194. Trautmann 3 38. GM 49. KZ 43, 316. 46, 232. ASPh 42, 126. 139.
Mladenov 47. Gombocz-Meüch 2, 567. Merin- nastala je od" *brega od prezenta brěgo, brěšti »borovica, ariš« u alpinskim romanskim kraje-
37. Reichelt, KZ 46, 327. Boisacq 1016-7.
NJ 2, 94. 3, 190. Hraste, J F 6, 212, Dukat, ger, IF 18, 262-3. Jagić, ASPh 27, 582, < *berg-ti. U toj glagolskoj izvedenici "fe >' vima, dolazi se do mišljenja da je i brin, -a,
NJ/?' 50, 437-9. Loewenthal, WuS 11, 51. Bernard, RES 27, 34. Vaillant, RES 9, 318. ije nastao je pred palatalom kao u di je »gdje -je leksikolog! j ski predslavenski relikt iz jezika
63. Štŕekelj, ASPh 26, 411. Ribarić, SDZb Meillet, RSI 2, 69. Kiparský 101-2. JankoT je« u ikavskom govora. Budući da je riječ Karna i Japoda. Upor. i toponime Breno,
9, 134. Slávia 9, 346. Baric, AA 2, 380. Joki, IF samo hrv.-srp., moguće je da se umiješala i danas Župa kod Dubrovnika, Subbrenum >
44, 201. i sl. Hirt, РВВ 23, 332. GM 46. 354. tal. briga. Arbanasi posudiše übrige f »Zuflucht«. Srebrno (Dubrovnik), Brenna i Brenna u
Georgiev, KZ 64, 177. WP 2, 173. Pedersen,
brijeg m (Vuk) (13. v.), sveslavenski na- Ali da se ne radi o posuđenici iz talijanskoga, Aplama.
BB 20, 228-38.
ziv: »1° uzvisina, collis, 2° obala rijeke ili po- dokaz je izvedenica brinuti se < *brignpti, Lit.: ARj l, 653. Miklošič 416. Pleteršnik
toka, ripa«; bez refleksa u baltičkim jezicima. brijeći, bržēm (13. v. — 17. v.), baltoslav. slov. zbrignoti »amarum fieri«. U klasi glagola l, 61-2. SEW l, 86. Machek, LP 2, 155,
Zbog toga što u avesti stoji za slav. -g refleks imperfektiv »stražiti nad nečim, brigu voditi na -ир- nema italijanizama. Izgleda da su Škarić, Ljetopis 35 86-7. Jud. Bull. de dia-
z < ğh: banzah-, smatrala se (Berneker, Hirt, se u impf, obršavati, obršujem (objekti nedilju, lectologie romane 3, 86. Ettmayer, MIG 37,
o nečem«; u istočnolitavskim narječjima bif- 639. REW3 1283.
Stender-Petersen itd.) praslavenskom posu- ginti »siediti«. Danas se ne čuje u književnom mašu, ŽK) »svetkovati« stopila dva glagola
denicom iz germ. Berg, gdje je g < gh po jeziku nego u čakavskim narječjima: brici, brg- i vrš- (v.).
brio u tal. sintagmi corpo del brio i per brio
zakonu. Kako se ovdje ne radi o kulturnoj bržen (Nerezine, Lošinj) »slaviti«. Iz prijevoja Lit.: ARj l, 639. 640. 642. 650. 8, 8. 455. (vero, 3 x) kod Nalješkovića, također kod
riječi kao ni o kakvom specijalnom terenskom u prezentskoj osnovi brg- stvoren je denominal 13, 489. Maretić, Savj. 106. Ribarić, SDZb
9, 134. Zore, Rad 158, 56. Pleteršnik 1,61.2, istog pjesnika u vezi: majde (< tal. madia,
izrazu koji se posuđuje od prethodnog sta- brgòvati (nedilju) »svetkovati«. Od iste je madie v.) nije, per brio. Zacijelo je to tabu
novništva, nema razloga za posudenicu, nego 71. 904. Miklósié 10. 22. SEW l, 49. 86.
osnove sa sufiksom -ulja (v.): brgulja f (17. Trautmann 31. WP 2, 172. ASPh -34, 306. (eufemizam) za dio kao fr. corbleu < corps
treba brijeg staviti u pogledu osciliranja iz- v.) »svetkovina, veselje, veseo objed, gozba, dieu, pableu < par dieu ili tal. corpo de baco = di
REW3 1299. Mladenov 44. Elezović l, 60.
među g i z u isti red sa kamen (v.), polj. gwiazda teferič«, također toponim, s denominálom Jokl, Stud. 13. GM 455. Fraenkel, WuS 12, bacco.
pored zvijezda (v.), svekar (v.), guska (v.). brgùljati, -ām u Bisku, selu (sinjske krajine). 187. DEI 599.
Veoma običan toponim sam i s pridjevima Lit.: 1, 654. REW3 2610. DEI 1120.
Daničić tumači brgulja talijanskim glagolom
(Široki Brijeg, Hercegovina), u singularu i bergolare, što ne može biti semantički ni mor- brina f (Dalmacija, BiH) »1° uzdignuta
u pluralu; hidronim u izvedenicama (Bre- brisati, brišem (iz-, o-, po-, s-, и-, z-)
fološki. Prezentski prijevoj nalazi se i u in- zemlja, Ufer, Rand (i moru je na brine izišo,
galnica, Brigava u Hercegovini, Briježnica, (Vuk), južnoslavenski glagol; ne postoji u
finitivu s prefiksom o-: obra, obržem (objekt: nar. pj.), 2° brdo (Krašić), 3° zemlja kraj jarka
upor. madž. Berzencze). Ovamo i Zabreg »za sjevernim slav. jezicima; г je nastao od jery <
svadbu) »učiniti, ovršiti« prema tumačenju što se iz njega izbaci, 4° bara gdje se patke i ie. u (stcslav. słbrysati), upor. lit. brūkis.
obalom Medvešćaka« (Krasić, upor. madž. Maretićevu. U istočnom književnom jeziku guske kuplju, 5° zemlja gdje su snjegovi, 6°
Zobrog u Cronica hung. Anonimi, danas Za- Prijevojni štěpen u > ъ nalazi se u bug.
upotrebljava se danas u novinskom jeziku blatan put«. Terenski termin koji je izgleda Ьгъгъ »reibe« i slov. brsati »streifen«. Stcslav.
greb, v. greb), Obřeže (Kosmet, upor. rum. prefiksalna negativna složenica prenebreći nešto identičan s arb. brine f »1° Rippe, 2° abschüssi-
obreaja). U značenju ripa posudiše je Arbanasi brbs-nçti »racler« nije zastupljeno u hrv.-srp.,
= prenebregnuti pf. »zanemariti« prema impf. ger Boden, Anhöhe, Küste«. Značenje pod
(bregdeti »morska obala«, upor. i glag. zbres) ali je vjerojatno da je od ove osnove brše
prenebregavati, što je prema Marelicu nepo- 2° veže se sa značenjem pod 1°. Značenja
i Madžari bereg, riječ koja je ponovno ušla f. pl. »ospice« kao izvedenica na -ıa. Drugi
treban rusizam, upor. stcslav. nebrěgo, ne- 3° — 6° mogla bi se upoređivati i sa brna,
u hrv.-srp. kao bèrak, gen. bèrka m (Vuk) prijevojni štěpen u < ie. au, upor. sirov -
brešti »isto«. brnje »lutum« (v.). Možda je to ilirotrački -surov i lit. braukyti »abstergere«, nalazi se u
i slov. i hrv.-kajk. bereg »močvara«. Kao lat. Ie. paralele nalaze se u germanskim jezicima ostatak. Svakako se Daničićevo izvođenje od
palude > rum. pădure i arb. pull »šuma« ubrus »ručnik« = ubrus m »marama za glavu
gót. baírgan, njem. bergen. Pomišlja se i na tal. brina »slana« mora zabaciti jer je semantički
u madžarskom berek znači »grm, lug, živica«. ženama kao dio nekadanje narodne nošnje
vezu s predromanskom riječi barga »cabane« nemoguće. V. brna.
Ali postoji i drugo mišljenje o postanju te (Vodice, Istra)«. Mjesto prefiksa u- stoji ο-
(Bonfante). Ovamo stavljam kao postverbal
madžarske riječi. Lit.: ARj l, 650. Đerić, PPP 7, 23. i si. υ. obrus (Baraković, Istra, čakavci i kajkavci).
briga f (15. v., Vuk, ŽK, Božava), također GM 48. Značenje sufiksa u-, koji je zamijenio o-, je
Izvedenice: deminutivi na -bk: briježak, bugarski, gdje se misli da je iz hrv.-srp. Odatle
kao u ubog (v.); obrus je i u stcslav., bug.,
gen. brijeska, na -ie briježić, s dvostrukim pridjevi na -ьп: brižan (također /Vodice/ brinje n, čakavski coll. »jagode od borovice«. slově., češ., polj., ukr. i rus. Kako pokazuje
deminutivnim sufiksom -čič: breščić (Vuk, »jadan, ubog«), bezbrižan, apstraktum brižnost Također toponim Brinje (Lika, starinom čakav- madž. abrosz »stonjak«, govorilo se i u panon-
Buzet); na -julj + -bk: brežuljak, gen. -Ijka; f, poimeničenje na -nik, -nica: brīžnīk m ski teritorij : v Brinji, v BrinjaK). U slovenskom skoj nizini. To je praslavenski postverbal od
augmentativ brezina f (Vuk) = brižina í prema brižnica f »mulier misera«, složeno brin »1° borovica, 2° larix meleze«, brina î obrisati. U Riječkoj nahiji obrüsak, gen. -ska,
(Vodice, Istra) »svodovit pristranak brda«; dušobrižnik; na -Ijiv: brižljiv (16. v.), apstrak- »Nadelholz«, poimeničen pridjev na -ov + obrusac, gen. -sca. Prefiks u- također u ubrlsovat,
s prefiksom o obrežak, gen. obreška (Vuk), tum brižljivost; denominali na -ati: brigati se -ec: brinovec »rakija borovička«. Kušalo se tu- -ujem (Kosmet). Glede oscilacije prefiksa o-ļ
Kosmet, također toponim); obrežina f »pobrđe« impf., na -iti: brïsiti se (13. v., Crna Gora) mačiti iz ie., tako od osnove brijati (v., Berne- u- upor. osoje mjesto usoje. Izvedenice: brì-
(Bosna, nar. pj.), obrižína f »obala potoka« impf, »affligere« = brīžit, -īm impf. (Kosmet) ker) zbog toga što je to oštra četinjača. Iz sāljka f, brisalo n »penicillus«, obris m »čisto
(ŽK, upor. Nabrežina kod Trsta); pridjevi: prema brinuti se (raz-, z-), zabrinuti (se), istog razloga WP 2, 164 i Persson izvode od mjesto« postverbal od obrisa-ti, -š m (Vuk)
obrežu »ocijedite; na -ovit: bregovit', na -nat: odatle pridjev zabrinut, imenica zabrinutost f, ie. korijena bher- »rezati« i sufiksom -іпъ. pf. prema impf, obrisavati — obrisivati, odatle
brežnat (potvrđen samo jednom), na -ujlast: zabrinjavati impf, i brigača f (Lovran, Istra)
brisati 212 brk
brk 213 brlog

obrisina f »visoko mjesto izloženo vjetru« iz jery (upór. rus. bryzgatb). Ovamo brižditi bŕčati, -lm pf »nagaziti na što« (Stulić) pored zabarjohat pf. »slabo pomesti« (Brusje, Hvar).
(Timok-Lužnik), obrisao m »ručnik«. Arbanasi »plorare« (Vuk, Srijem) < *bryzgeti. Ovamo nabrčavati impf. Ie. je korijen bher- »stršiti, Dalje su dvije varijacije u dva sinonima: 1°
posudiše porris < pobrisati. Ie. korijen bhreu-q-, također i za vjetar: briždati, bríždím, upor. činiti šiljak« V. i brka. sa ρ mjesto b: pflja f, postverbal od prljati,
-k- zastupljen je samo u južnoslavenskom slov. brizgetati »pfeifen«. Mjesto jeryja dolazi
Lit.: ARj l, 617. 658. 660. 7, 214. 8, 464. prljam impf. (Vuk) (iz-, u-, za-) = pfjal
i baltičkom. Dalju vezu v. pod brus i brusiti. u bruzdati, bruždīm (16. i 17. v.) < *bruzgeti
Elezović l, 61. Zore, Palj. 56. Miklošič 10. (Čilipi) »kvariti«; pridjev na -av: pfljav (Vuk),
Lit.: ARj l, 654. 8, 463. 476. Elezović impf, prema pf. brusnuti, bruznem i postverbal SEW 108. Bruckner 16. WP 2, 164. GM s apstraktima na -ost prljavost f i -ština prljav-
l, 60. 2, 377. Ribarić, SDZb 9, 201. Mlađe- odatle brûzag, gen. brūzgą m »silno tečenje« 467. Lewy, IF 32, 158. Jagić, ASPh 30, 455. ština; 2° sa m mjesto b: mrlja — mŕlja f pored
nov 45. Miklošič 23. Bruckner 372. KZ 46, (Dalmacija, Podgora, Pavlinović.) Ovamo mož- Perušek, ASPh 34, 33-4. mflj m, postverbal od mrljati, mrljam (se)
232. SEW 90. WP 2, 197. BI 2, 614-5. da i brīzdēt, -im (Kosmet) »osjećati neku pot-
GM 47. 48-9. 349. Scheftelowitz, KZ 56, impf. (Vuk) (iz-, u-, za-), odatle pridjev na
mulu bol i utrnulost«. Sveslavenska onomato- brka f (Ljubiša) »confusio«, u književnom i
198. Matzenauer, LF 11, 325. Boisacq3 350. -av: mrljav »kaljav, prljav«. Ovamo-ide možda
peja srodna sa bljuštiti (v.), bljuzgati, pljuitati saobraćajnom jeziku običnije s prefiksom s-:
Osten-Sacken, IF 28, 140. Machek, Mnēma sa e mjesto r i méljati u istom značenju.
(v.). Ako se uporedi s onomatopejskom osnovom zbrka; postverbal od brkati, brkam impf.
J. Zubatý (Slávia 7, 363). Gombocz-Melich bruja, koja se nalazi u sjevernim slavenskim Lit.: ARj l, 615. i si. 616. 662. 682. 4, 5.
l, 10. (Vuk) (2-, raž-) »miscere et turbare«, zbrkăt 143. 252. 7, 70. 8, 464. 12, 234. 13, 221. BI
jezicima u značenju »reissend strömen«, iz- (Kosmet) = brkati, bfčēm impf.) (Vuk) »pul- 2, 647. 655. 796. Elezović l, 61. 62. 2, 512.
gleda da je konsonantska grupa zg onomato- sare, horrere, turbare« prema pf. bŕknuti, Ribarić, SDZb 9, 133. Miklošič 10. SEW 120.
britvêla f (Cres) = britvêla (Budva, Šćepan,
pejski formant. Bruckner 17. ASPh 11, 125. Mladenov 54.
Paštrovići, Prčanj, Lastva) = britvele f. pl. bfknêm (17. v., Dalmacija) (raz-) »dodjeti se«.
(Dubrovnik, Cavtat) = bretvêla (Pag) = Lit.: ARj l, 668. 687. 4,144. Elezović l, 60. Pored -k- postoji i -c- u bŕčati, bfcam impf. Tiktin 1802. Iljinski, ASPh 29, 486-7. Schef-
Miklošič 23. SEW l, 93. Ramovš, Slávia l, (Belostenac, Voltidija) (raz-) »bacati, hitati« telowitz, KZ 54, 247. Matzenauer, LF 7,
bratvěla (Božava) = bratuveh (Malínská, upór. 14. Hraste, JF 6, 214.
237. Scheftelowitz, KZ 54, 231. 235. Mat- prema pf. bfcnuti, -ēm (Vuk) »attingere, malo
krčkorom. bratovaila, pl. bratove!) = (čakavski zenauer, LF 7, 14. Bruckner, KZ 45, 42.
ar < τ) bartovêla, pi. -le (Buzet Sovinjsko ubosti« (Kosmet) i sa -č-: břčiti, -im »taknuti, brlina f (čakavski, 14. v., nar. prip., Vrče-
56, 201. Osten-Säcken, IF 23, 379.
Polje) = brtovêla (Muo) = bruntuvêle (Baška) dodjeti se; malo zamočiti (Kosmet)« (16. v., vić) = obrlin m (hrv.-kaj., slov.) »1° trlica,
»željezo na vratima koje stoji na maškulima, Marulić). Ovaj posljednji oblik se deminuira klada, 2° vratna karika, kara, burma, pranger«.
brk m (Vuk) 1° »mustăci« (v., ŻK). U sa -k-: brčkati, -am (iz-, po-) (Vuk, Istra,
panti (ŽK), stožer, gvožde koje drži krila od
ovom značenju danas dominantnom, u kojem Na -ьс > -ec obrlenec m (slov.) »Kreisbewegung,
prozora, plosnato željezo sa rupom pričvršćeno Vodice) = hrskati (Dalmacija), (z)bfčkat se Wirbel«. Od tal. (mlet., furl.) berlina (13. v.)
ne dolazi ni u jednom drugom slavenskom (Kosmet) »smežurati se, nabrati se«, s time
na vrata da se mogu vješati na oćet u dovrat- »l ° antica pena, 2° metafora: scherzo, derisione«,
jeziku, zacijelo je metafora od 2° »uzak šiljast upor. rum. zbîrceală f »Runzel«, apstraktum
niku, mastietto«. Od istro-rom. bartuviela = prema Battisti—Alessio vjerojatno od stvnjem.
kraj na igli, koplju, nožu, vrhu«. Daničić je na -eală od a să birci s istim značenjem koje je
bratuviela (Rovinj), bartuelli (Milje), bartavelo deminutiva bretling »daščica na kojoj je bio
stavio prema današnjem osjećanju metaforicko u Kosmetu. Odatle bfiak, gen. brčka m, brčka-
(Padova), tal. bertuello, bertovello »vrša« < napisan počinjen zločin kažnjenika«. Prefiks
značenje na prvo mjesto. U poljskom odgovara vica, brčkališ »kao blato« (Kosmet) upor. brc.
vlat. věrtiběllum od kllat. vertìbulum (od o- potječe od unakrštanja s obrljiti (v.) »ozlo-
bark »Oberarm, Achsel, Vorderfuss der Tiere, Sve su to onomatopeje od br-br- kojom se
vertere). Upór. arb. vardivela per der (Ulcinj).
Schulter«. Prema Brückneru radi se o staroj glasiti«, slov. obrléti »schwachsinnig werden«
Oblici britvêla mogu biti i dalmato-romanski. grupom zvukova karakteriše radnja. Nalazi se različitog postanja. Upor. toponim Dobrlin
riječi dobivenoj od korijena koji znači nešto i u drugim slavenskim jezicima. U današnjoj
Lit.: Banali 2, 175. Ive 16. Cronia, ID. oštro, a nalazi se u brana (v.), bar (v.). Postoji i horonim Obrljīn (planina u Hercegovini).
6, 106. REW3 9251. DEI 497. 498. Prati jezičnoj svijesti veže se sa brk (v.), odatle zna-
i u izvedenici na -ıo: brč m »vrh« (Vuk, Zore), Lit.: ARj l, 661. 8, 464. Šterkelj, DAW 50,
128. čenje »taknuti se«. Ova sveslavenska onoma- 43. Pleteršnik l, 745. REW3 1043. DEI 494.
odatle denominal brati, pridjev břčji (Vuk) = topeja dolazi i s vokalom u : burkati, uzburkan
brini »extremus«, brčnik »poglavar«, možda i (v.). Sa u nalazi se i u baltičkoj grupi (lit.
briz m (Marulić, Baraković, 16. i 17. v.) brlog m (16. v., danas općenito) = brlog,
bfla f (Vuk) »copia«. Od metaforičkog značenja brukti »infigere«). Onomatopeja br- veže se,
»trak, rub, porub, kraj, obod«. Od tal. friso < gen. brloga (Kosmet) pored brljog (kod dva
su izvedenice: pridjev na -at: brkat, odatle dalje, sa /: brljati, brljam impf, (o-, u-) (Vuk,
srlat. frisium, frixium (13. v.). Bit će zacijelo pisca, prema brljati, v.) »1° kaljuga, 2° đubre,
denominal břkatiti, -im (o-) (Vuk); brkanja Dubrovčani, upor dfljati); odatle pridjev na
isto što i friz m (Marulić: uzde s zlati frizi, talog (Kosmet), 3° ležaji za svinje i druge
m = brkanlija m = brkajlija m, odatle hipo- -av: bfljav »musav« (Vodice); na -iv: brljîv
dva friza zlata) = fríz (Vuk) »merduo, zlatan životinje«. Također toponim. U f samo kao
koristik bfko = brka m, brkaš, gen. -aša m (Kosmet); možda kao postverbal i bflj pored
širit koji se udara po dolami sa strane od toponim Brloga (Srbija). Odatle pridjev na
»brkat čovjek«. Od značenja pod 2° izvede- bflj (Kosmet) »bolest u ovčijem mozgu«, ali
vrata do pasa«. Od tal. fregio < (opus) phrygium -ьпъ: bŕložan »spurcus«, denominal bŕložiti
nice su : deminutivi na -ulja : břkulja f »Bartwei- ovo nije izvjesno jer postoji ime crva brvalj i
»stoffe ricamate d'oro originarie della Frigia impf. (Vuk) »smiještati svinje u brlog«; bfložit
zen«; na -ić: brkić »ptica ptinus« (upor. i prezime brvica. Ovamo zacijelo ide břljaga f (Vuk, (Kosmet) »praviti đubre«, augmentativ ЪгІЗ-
(Mala Azija)« ı friz m (Šulek) »vuneno tkanje« Brkić), brkica f (Vuk) »riba cobitis barbatula«; Crna Gora) »kaljuža, bara«; obrljuga f (Crna žina f »šljam« (Kosmet). Ovu sveslavensku
< njem. Fries je drugog postanja, od imena pridjev na -ast: brkast »šiljast, crispus«; na Gora) »obrijano žensko« i denominal obrljúžati, riječ posudiše Madžari: barlang, stmadž.
zemlje Frizia (Holandija). -oca: hrkača f »cerambyx heros F. «, na -(à)lj: -ām (Lika) »oprati nekoga«. Ova formacija borlog (1357) u značenju špila (Dubrovnik) =
Lit.: ARj l, 656. 3, 74. DEI 1713. 1719. brkalj, gen. brklja »suh brk na stablu«; na -lja: onomatopeje koje nema u baltičkoj grupi u špilja (Vuk, također toponim) < gr. σπήλαιον
REW3 3518. brklja f (Vuk) »palus obliquus«, odatle na -oca vezi je s brlog (v.). Od brlj- ima dosta izvedenica: (v.) koje se značenje ne nalazi u južnoslaven-
brkljača f (Vuk) »velika motka« (upor. prezime brlota m (Dalmacija, Pavlinović) »nadimak skim jezicima. Madžarsko značenje je zacijelo
brizgati, -am (Vuk, 18. v.) (iz-, u-) impf, Brkljaču), odatle brkljât, -am (Kosmet) »iro- čovjeku koji brlja«, odatle i břljavko m »muško prvobitno jer su spilje prvobitne staje za
prema iteratīvu na -va-: ubrizgavati, »štrcati, nickí : miješati kao brkljom« (upor. ŽK prkljăt, čeljade ubrljano«; na-(a)k: bŕljak, gen. bŕljka svinje i ostale životinje, kao medvjede itd.
izlučivati mlijeko« i pf. briznuti, brižnim (Vuk) -am »neodlučno govoriti«); nabŕčiti se, nà- (Vuk, Hrvatska) »ptica čvorak«; na -jug: Dakorumunji posudiše iz dačkoslavenskoga
= brizniti u plač (Vodice, Istra). Odatle brčīm (Vuk) (objekt točak) »udariti spice u brljug m »blato, gdje se svinje valjaju«, oda- ili na Balkanu bîrlog, bârlog, bârlog, u južno-
brizgalica f »štrcaljka« (ibidem). Bez r nabisgat glavičinu«; nàbrtíca f = nabrčko m (Vuk) tle denominai brljùgati se; brljotina f. U slavenskom značenju, isto tako i Arbanasi
(vode u vino) (Smokvica, Korčula). » je nastao »štenker, u gradovima«. Ovamo možda i na- narječjima naći će se i druge izvedenice, kao borlok = biloa -gu.
břnduša 215 br8ć
214 břnduša
bŕlog
brandello, orandone »krpa« ne odgovara ni auch Bezeichnung eines Schafes, unansehnli-
Ako stoji u etimologijskoj vezi s osnovom drugom slavenskom jeziku. Ie. veze nisu semantički ni morfološki. Upor. prije blandonia cher Knabe« ne objašnjava dovoljno značenje
onomatopeje glagola brljati (v. pod brka), poznate. Možda je leksički ostatak iz predsla- pored brandonia »verbasco«. pod 3°. Možda se kod hrv.-srp. i bug. riječi,
onda je brlog praslavenska izvedenica s pomoću venskoga. V. brina. kojih značenje nije potvrđeno u ostalim sla-
Lit.: ARj l, 585. 663, Tiktin 224. Puşca-
rijetkog sufiksa -ogъ, koji nalazimo u krtog Lit.: ARj l, 663. Miklošič 21. SEW l, riu, DLR l, 640. Densusianu l, 363. DEI venskim jezicima, radi o leksikologijskom
(v.) »smetlište, đubre«, talog (v.), vrtlog (v.). 95. Schulze, SAW 1910, 787. sl. Rešetar, 589. 590. Šulek, Im. 32. reliktu iz iliro-tračkog pastirskog jezika, odakle
Ali se pomišljalo i na složenicu sa log od ležati Rad 260, 30., § 26. je bez sumnje rum. briu »pas« = arb. bres,
(v.) kao drugim elementom. Što se tiče prvog bruka f (Vuk, Banat) »plamenik, risipjela -zi »idem« < *brenu, brentiu. Tada bi brnja
elementa Ъъг- pomišljalo se na vezu sa stvnjem. Brnarađ, gen. -arda (15. v.) = ßrnardsatal. (u Dubrovniku)« identična je fonetski i seman- bio rezultat od
bero »medvjed«. Prema tome bi složenica zna- deminutivnim sufiksom -ino Brnàrdín, gen. tički sa rum. brinca f »érysipèle«. Dočetak -ka
-ina. Prezime Brnadić (ŽK, r disimilacijom Lit.: ARj l, 664. Miklošič 23. SEW l,
čila »medvjedov ležaj«, a to se slaže s madžar- dokazuje da je rumunjska riječ slavenskog 90. Mladenov 46. 54. IF 35, 134-5. 36, 134.
skim značenjem. Za složenicu govori i okol- ispao); toponim u pl. Brnadia. Hipokoristik podrijetla i da se umiješao slav. sufiks -bka, Trautmann 38. GM 48. Bruckner ASPh 42,
nost što je u bugarskom i ruskom drugi Brna (Krnarutić), Brne (16. v.), Brno (17. v.), ali osnova ostaje neutvrđena. Rumunjsku 138. Ružičić, BZb 1921, 260-1. Stender-
elemenat u femininumu: bărloga, rus. be- Bfneta (16. v.), Bŕnja (Kavanjin). Od tal. riječ Daničić izvodi iz ngr. βράγχος, a to -Petersen 224. si. Janko, Slávia 9, 346. Feist,
Bernardo, a to od franačkog dvočlanog imena ni fonetski ni semantički ne može biti. Upor. WuS ,11, 51. Hirt, PBB 23, 347. Meillet,
rlóga. RS12, 59-60. Persson, KZ 23, 284. Iljinskij,
Bernhard. arb. brengë »Heiserkeit« < gr. βράγχος.
Lit.: ARj l, 661-63. Elezović l, 61. Mik- Proslav. Ъгъща »рапсугь«. Nežin, 1911, 1 — 8.
lošii 10. SEW l, 120. Bruckner 17. Mladenov Lit.: ARj 1, 663 — 5. Jireček, Romanen 2, Puşcariu uzimlje breknç (v. breci) kao vrelo,
Osten-Säcken, IF 208.
54. WP 2, 166. Boisacq3 1035. 1040. Joki, 25. Stefanie, Rkp. Krk 359. 396. Śurmin 313. a to bi fonetski i semantički moglo biti ako se
IF 37, 111. Jagić, ASPh 20, 535-6. Uhlen- uzme da je brinca postverbal od brıknç i da
beck, PBB 20, 37-38. Rozwadowski, RSI je bruka posuđena od Rumunja. Čini se brň j üsa f »dlačice u brku, brk« (Vodice,
bŕndati, -am impf. (Lika, Vuk, općenito
2, 72. GM 38. ZSPh 2, 294-5. Šuman, ASPh (prema Puşcariu) da je u vezi s tom riječi i Dane, Golać, Jelovica na Krasu, također
u saobraćajnom govoru); također s vokalom
30, 294. Holub-Kopečný 11. brant »upala« postverbal od glagola obrinti Slovinci u Istri; Brkinima i Bezjacima ne-
u: brundati, -om (Hrvatska) »1° murmurare,
»upaliti se«, od slav. perfektiva *obreknc > poznato). Odatle deminutiv na -ica brnjusica,
2° udarati u brûnde = drombuljati, od đrom-
břlj m (Vuk) »bolest u ovčijem mozgu«; > obrincni i sa cn + in i disimilatornim ispa- augmentativ brnjusina; i na -ar brnjusar· »čovjek
bulja«. Također bez početnog konsonanta fndati,
odatle pridjevna -av (v.) : brljav »mente turbata« danjem n-n > η-e > obrinti, odatle apstraktum guste brade«. Ribarić smatra ovu riječ slože-
-ām (Lika) »brundati« (kaže se zajedno fnda
i impf, brljati »verwirren, beschmutzen«. Po- obrinteală f »upala«. Isto značenje ima rum. nicom od bran + -usa »zaštitna dlaka« (!).
i brndà). S prefiksom o- òbrndati, -ām pf.
red ovog oblika postoje i oblici sa v.brvalj, gen. orbalf = orbanf < hrv.-srp. vrbanac, gen. -пса. Drugi dio bio bi od vosb ili psz, a prvi može
(Lika) »pokvariti« (za ovo značenje nije potvr-
bfvlja u istom značenju u kojem i brvica f biti i od Ъгъща (v. brnjica}. Non liquet. Slo-
đen impf.), brunda f (17. v.) »drombulja«. Lit.: ARj l, 664. Puşcariu, DLR l, 639.
»taenia coenurus« u jednog pisca zoologije Tiktin 220. Popovici, Slávia 7, 23. GM 48. ženica bi morala glasiti *brnjo-us(a), a to ne
Onomatopeja koja se može uporedivati s
(K. Crnogorac, 1874). Odatle pridjev na -jiv: bi značilo ono što zaista znači.
romanskim u tal. rombare, frombolare i fr.
brvljiv »bolestan od brlja«·, odatle opet pf. brnjica f (Vuk) »l ° kolutić što se živinčetu Lit.: Ribarić, SDZb 9, 135.
fronde, gdje je onomatopejsko r umetnuto u
obrvljiviti se (Vuk, subjekt: ovca), bez v u provlači kroz gubicu, museau, 2° nakit, min-
lat. funda, tj. riječ je bila onomatopeizira-
Kosmetu obrljivit se »dobiti u glavi brljeve, iz- đuša«, deminutiv je od brnja, koja nije potvr-
na. Daničićeva etimologija Brummeisen može brSć, gen. braća m. (16. v., Vuk), slov.
gubiti pamet«. Oblik sa v može biti prvobitan. đena u tom značenju. Najbliže stoji hrv.-srp.
služiti samo kao uporedenje za onomato- broč, stcslav. i bug. broštb (pored brožd i
Taj se konzonant mogao izgubiti u genitivu značenju bug. branka f »mali prsten«. Nije
peju. brof) »1° rubia tinctorium, 2° crvena boja
brvlja i odatle prodrijeti u nominativ brlj. jasna semantična veza s pridjevom na -ost
Lit.: ARj l, 663. 685. 2, 790. 8, 464. 14, kojom se uskrsna jaja (pirihi) crveno mažu
Ako je u vezi sa brlog, kako misli Berneker, brnjast (Vuk) »3° maculam albam habens in
56. Osten-Säcken, IF 28, 145. (Vodice)«, broća f »drilus Oliv.«, braće n.
ili Daničić, koji traži korijen bhar, ili Miklošič, naso«; od iste su osnove hipokoristici bŕnjo Pridjev na -ev broćev, poimeničan na -ьс > -ас
koji pretpostavlja *berli, onda je v ušao u m (Vuk, Grbalj) »brnjasto živinče«, bŕnja f broćevac, gen. -vca »crucianella«; na -ьп ро-
brvalj, brvljiv prema crv- crvljiv. Kako se vidi, brnduša f (Vuk, Baranja) »biljka mrazovac«,
»brnjasta koza« i izvedenica na -as brnjaš imeničen samo u sr. r. Brotnjo (Hercegovina)
postanje je ove riječi, koja se nalazi samo u odatle deminutiv na -ka: brnduška f (Vuk,
»equus maculam albam habens in naso«, = Bračno; na -ost brocas t. Na -amca = -emca
hrv.-srp., nejasno. Tuđe podrijetlo nije isklju- Šulek) »colchicum autumnale«. Area se i
brnješa f »ime kozi«. Izraz ide bez sumnje u broćanica = broćenica »asperugo«. Na -anka
čeno jer se radi o pastirskom terminu, brljati značenje posvema poklapa s rum. brînduşă f
pastirsku terminologiju. Značenje pod 1° i broćanka »l ° galium aparine, 2° rubia tinctori-
stavlja i Vasmer u vezu s brlog (v.). »različite biljke od kojih je jedna otrovna,crocus
2° mogla bi se spojiti sa stcslav. brtnja »θώραξ, um«. Deminutiv na -ьс > -ас broćac, gen.
Lit.: ARj l, 687. 688. 855. 8, 8. 478. Ele- vernus«. Od rumunjskog naziva postoje demi-
pancir« koje se nalazi i u rus. branja, češ. -ćca »rubia peregrina«. Na -ika broćika f »galium«
zović 2, 6. Miklošič 10. SEW l, 120. nutivi brlnduşea f, -usel, brînduşiţă. Postanje
brně f pl., stpolj. brnia. Za ovu se opću slaven- Na -ište broćište »mjesto gdje raste broć«. Na
nepoznato. Ne zna se tko je od koga posudio
sku riječ tvrdi da je praslavenska posuđenica -onja broćonja m »ime volu«. Denominai na
brna f (16. v., dubrovački pisci, Rešetar) ovaj botanički termin. Daničićevo izvođenje
iz got. brunjo, stvnjem. brunja, nvnjem. Brünne -iti brauti impf, »rubia tingere«, na -atì bracati
»kao, kal«. U današnjem jeziku nije potvrđeno. rumunjske riječi od lat. blandus + rum. blind
»pancir«. Trebalo bi uzeti da je hrv.-srp. i (Vodice) »bojadisati uskršnja jaja«. Hipoko-
Odatle pridjev na -ьп brnan samo kod Kava- ne odgovara fonetski, a ni semantički nije
bug. refleks suzio značenje od »pancir« na ristik braća f (Lika) »riđokosa žena«. Na -ina
njina i možda brnica »neka gljiva« (Šulek). objašnjeno. Densusianu drži da su Rumunji
»kolutić u panciru« i napokon izgubio daljim izbroćine f. pl. (Vuk) »ono što ostane od broća
Kolektiv Ьгьпуе nalazi se u svim slavenskim posuđivači: »puisque nous ne voyons pas,
sužavanjem značenja svaku vezu s pancirom. kad se već jedanput bojadisalo«. Rumunji
jezicima osim u poljskom i bugarskom. Viši quelle serait l'etymologie du mot roumain«.
Uporedenje s lit. burna »usta«, čemu odgo- posudiše brodu, brochiu (može biti posuđenica
prijevojni štěpen brěn- postoji samo u pridjevu Možda je ta riječ u vezi sa brandūs m »žilica
vara búg. barna »usnice«, ne objašnjava dovoljno i iz ukrajinskog kao i polj. brocz, upór. arb.
*Ъгепьпъ potvrđen u 14. v.: brěno tělo {Mon. koja ide iz glavne žile u bilja«, brânduşa f
hrv.-srp. i bug. značenje »kolutić itd., mali praceme). U češkom stoji í mjesto c: brot,
şerb. 166). Odatle toponim Вгепгса (Srbija). »cirrus, pramen«, dem. brandušić m »marmo-
prsten«. Veza s arb. brënjak m »Fehlgeburt, gen. broti sa denominálom brotit. Rus. brusk
Taj se prijevojni štěpen ne nalazi ni u jednom ropus«. Daničićevo izvođenje tih riječi od tal.
broc 216 broką2
br8kaa 217 broska

odstupa u samoglasu u za o i dočetkom. -rá mjesto gdje se riba hvata (Skadarske jezero,
Crna Gora); 2° po semantičkom zakonu si- (Vodice) = brukva (Božava, Molat) = brukvă -ino brancin, gen. -ina (Račišće) = bronzîn
mjesto c. Teško je objasniti te varijante. Od
negdohe: navis, lada«, upór. još figurativno: (Ugljan) »čavlić«. Deminutiv na -ica brûkvica (Potomje) = brondzin (Dubrovnik, Korčula,
lat. brattea = bractea, posuđena na dunavskom (Hrv. Primorje, Cres) »čavlić« = brükvice f. pl.
limesu kao i lactuca > loćika (v.). Oba oblika šel je v brod (Cres) »šenuo je pameću«. Obje Boka, Čilipi) »vrsta, željeznog lonca za ku-
su osnove, s vokalima e i o, baltoslavenske : »cvëki (ZK), Schusternagel«. Na rom. sufiks hanje«. Upor. slov. brune = branec, gen. -пса
ostavila su tragove u slavinama bractea >
lot. bristi, lot. brist, lit. bradyti, bradas »brod«, -one > -un upućuje bròkun, -una (Prčanj) i odbacivanjem sufiksa -ьс > -ее bron, gen.
brošt = broć kao loćika, i brattea > brož sa
brasta i brastvà, lot. braslis »brod«. Niži pri- »Stecknadel« = bròkvun (Račišće). Na -as brona; pridjev bronên pored broncen, broníar.
tj > č kao Ratiaria > Arčer, rattorte > račun,
jevojni štěpen na ъ mjesto eļo nije očuvan u brokas m »trachodes«. Na nenaglašeni deminu- Upor. arb. brune. Za isti metal postoji još
Parentium > Poreč. tivni sufiks -ulus > tal. -οίο: brokule f. pl.
hrv.-srp. Ie. osnova bhredh- dade se pod pirinač, gen. -nča (v. ovu riječ) »Messing«,
Lit.: ARj l, 552. 665. 666. 4, 144. Ribarić, (Vuk, Dubrovnik) = (unakrštenjem s našim koja je balkanski turcizam perzijskog podrijetla
SDZb 9, 135. Pleteršnik l, 64. Miklošič 22. izvjesno utvrditi samo u baltoslavenskoj grupi
SBH? l, 88. Holub-Kopečný 77. Bruckner jezika. Ta vrlo značajna činjenica nije obja- prefiksom pró-) prôkule, gen. pròkulã (Dubrov- (perz. birniğ = pirinğ, bug. pirine = perinč).
44. Vasmer \, 128. Mladenov 45. Skok, ZRPh šnjena. Kako se radi o kulturnom terminu, nik) »l ° kaulin, obraslica, Blumenkohl, brassica Uzima se da i tal. bronzo m, koje se nalazi i u
50, 499. Gray, ASPh 49, 343 si. (cf. IJb 14, Rumunji posudiše a brodi, imenicu brudină botrytis, brassica oleracea, 2° prôkula (Stulić) ostalim evropskim jezicima, potječe od perzij-
19). Rozwadowski, ÄS/ 2, 78. 485. Joki, f »carina za prijelaz preko mosta, mostarina, »klica od zelja«, prošireno našim dem. su- ske riječi, u srlat. brundium (1313.), brandi
Ја^и Festschrift 481. 485. (cf. ÄS/ 2, 242). piage« (u starijim tekstovima). U današnjem fiksom -ica brokülica (Smokvica, Korčula) (1339), bronzum (1335.), brunzo. Po jednom
rumunjskom jeziku postoje još figurativna »jesenji i zimski sitni izdanak od stabljikastog mišljenju i srednjovjekovni oblici na západu
brodaţi m (15. v., Sulek) = (zamjenom korčulanskog kupusa« = prokulica (Bella) nastadoše za križarskih ratova iz istog perzij-
značenja glagola a brodi, koja se teško dadu
dočetka -an, koji se osjećao kao pridjevski »kupusna klica« = prokulica. Denominali skog vrela. Početak perzijske riječi izmije-
spojiti sa »transire, navigare«. To su »a) slu-
sufiks -ъгі) poimeničenje sa -jak brodnjak m (metafore): imbrokãti, -am impf. (Žirje) »zano- njen je unakrštanjem s toponimom Brundi-
čajno pogoditi, b) ludo govoriti, c) nastojati«.
(Šulek) = (odbacivanjem toga sufiksa) broda vijetati«, s tal. prefiksom in-, sa našim pribro- sium j-dusium > tal. Brindisi zbog toga što su
Izvedenice se osnivaju na značenju 2°;
í (Stulić) = (zamjenom na -ka} abronka (slov.) kavat impf. (Smokvice) »predbacivati«. Ovamo se već prema Pliniju u tom gradu pravila bron-
pridjevi na -ъп br odan i na -iv brodiv; na -ski:
»artemísia abrotanum, Gauchhaar, Garthagel«, ide na -ijer (pseudojekavizam) < tal. -iere < čana ogledala.
brodski, ovaj poimeničen s pomoću -jak:
< lat. abrotanum, upór. u Breşei amaden. lat. -orius bròkijer, gen. -éra (16. v., Nalješković,
broštāk m »vjetar koji duva od Broda ka Ibru«; Lit.: ARj l, 679-80. 685. 8, 864 Pleter-
Lit.: ARj 1, 667. 669. 670. Matzenauer, deminutivi na -ica: brodica, na -(a)c brodac; Držić) »štit koji ima u sredini vršak kao klin«. šnik l, 65. 67. Ribarić, SDZb 9, 135. Cronia,
LF 7, 1. REW3 39. DEI 14. Šulek, Im. 498. augmentativ na -ina: bradina í; kol. na -je: Augmentativ na -ina: brokjèrina. Od tal. ID 6. Miklošič 22. SEW l, 87. Bruckner 41.
483. bròcco »1° stecco puntato, 2° germoglio« od Mladenov 45. REWa 1113. DEI 611. GM 49.
bròdovljen; mjesto na -ište: brodišten; radna
lat. pridjeva brocchus (dentes brocchi, Varro) Korsch, ASPh 9, 662. Lokotsch 132-3.
brodet m (Perast, Potomje, Dalmacija, imenica na -ar: brodar, gen. -ara m (15. v.),
»zubi koji naprijed strše«; upor. brunchus (u
Primorje) = brodet (Krk) = (tal. e > i kao u brodarica f »1° žensko čeljade, 2° ladja«,
glosama) »svinjska gubica«, prema Battistiju Brone f (Istra) žensko ime. Odatle prezime
berita} brodit (Smokvice) = (tal. o > и} brodarče n; odatle pridjev na -ski brodarski,
estruščanskog podrijetla, bròccolo »cavolo ro- Bronić (Dalmacija). Hipokoristik od lat. Ve-
brudet (Rab, Božava) = (s mletačkim gubitkom apstraktum na -ina brodàrina; denominai bro-
mano«, braccare, brocchiere »scudo romano col ronika (s betacizmom v > b kao u Bol, bandi-
suglasnika d među samoglasnicima) brujet dariti. Složenica brodolom je neologizam, kalk
brocco al centro« < prov. broquier > fr. ma, Bira < Vera, Berinus < Verinus itd.).
(Split) »riblja juha priređena kao gulaš«. Upor. prema lat. naufragium i njem. Schiffbruch.
bouclier. Možda dalm.-rom. antroponimijski ostatak.
slov. brodet »Beiessen«. Složenica palinbrôh, Lit.: ARj l, 666. 680. Miklošič 20. SEW Inače je u Hrvatskoj ime očuvano samo kao
gen. -ga (Cres) < pane in brodo »kruh u juhi l, 83. Bruckner 40. Mladenov 45. GM 46. Lit.: ARj 1, 679. 685. 12, 330. 334. Re-
šetar, Stok. 228. Cronia, ID 6. Ribarić, SDZb latinizam. Jireček ne donosi za nj potvrde iz
(disimilacija n-n > l-η). Denominal na -ati Trautmann 37. WP 2, 201. van Wiyk, IF
28, 128. Uhlenbeck, PBB 30, 270. Elezović 9, 135. Zore, Palj. 110. 234. REWa 1319. srednjovjekovne Dalmacije.
bradati, -am impf, (objekt: ruke, Molat) DEI 605. 606.
»močiti« (Zašto brudas ruke u vodiì). Od tal. l, 63. SEZb 13, 223. Kušar, NVj 3, 338. Lit.: ARj l, 679. Jiřiček, Romanen 2, 25
Tentor, JF 5, 203. Kostić, NJ 2, 250. 26. 63. 67. 3, 10. 67.
bròdo (14. v.) germanskog podrijetla kao i brômza f = brõmzo n (17. v., glede mz
suppa (v. župa), deminutiva na -ittus > -etto broką1 f (Hercegovina, Prčanj, Potomje, < nz kao u bemzin za benzin, Bosna) = bronza broska f (Šulek) »imperatoria ostruthium«,
brodetto (brudettus, 1256.). Korčula, Boka, Čilipi, Milna, Baška, Račišće) f = bronzo n = brondza (Perast) = brūnza brSskva f (15. y.j Vodice, Jankolovica, Dalma-
Lit.: ARj 1, 668. Kušar, Rad 65, 19. Cronia, = brokva (Pag, Šibenik) »urceus, vrč, pehar f (16. v.) = bronca (17. v.) = (zamjena tuđeg cija) »1° kupus, vrašt, 2° mlado lišće od kojega
ID 6. REW* 1321. DEI 606. Štrekelj, ASPh za vodu (zamjenjuje romijenču) od tenećeta, dočetka domaćim sufiksom -ъс > -ас) brünac, povrća (Hrv. primorje), pakoleč, borazina«, upor.
14, 517. lima«. Deminutiv na -itta > -etta bròketa f gen. -пса (Božava) = brunãc (Malínská, Pag) tal. braschette (Lucca) »Kohlblätter«, brôskva
(15. v., hist, spomenici, Dubrovnik) »mali »1° tue (v.), 2° (po semantičkom zakonu (Rab, Cres) »Kohl« (brôskva na pofríh, Mali
broditi, brodim (Vuk) (iz-, pre-) »l ° transire, sud vodeni« = (bez r) bòketa (15. v., Mon.
2° navigare, 3° izbrodit »izvaditi iz vode« sinegdohe) lonac (Malinska, Pag)«. Pridjevi Lošinj, »osobito jelo toga kraja«), brûskva
şerb. 498, štamparska greška) »hirnula«. Od na -en brômzen = broncen = bronzen = (Biograd) »loše granato zelje širokog mesnatog
(Lumbarda)« praslavenski je prijevojni impf. tal. brocca »isto«, prema Battistiju od προχόος
od stcslav. breşti, bredç »gazim preko vode« brunčen = broncen, poimenica na -ica: brun- lišća bez glavice za hranu ljudi i životinja«.
(od προχέω »lijevam«), deminutiv brachetta. čenica »top brunčeni«; na -ъп > -an bronzán, Slov. brôskva pored broskev, gen. -kve (Crnice,
koji se nije očuvao u hrv.-srp. Odatle praslav. Drugog je podrijetla broka* (v.) = brukva
postverbal ili korjenita imenica brod m, f određeno bronzant O"-' Majdan, Bosna, topo- Goriško) »brassica oleracea«. S promjenom
»klinac, čavao« i brokijer (v.) »štit«. nim), na -av bronzov, na -ost bronzasi. Demi- sk > zg kao u mazga pored maska bròzga f
(Šibenik: moja brod} u dva značenja »1° mjesto
Lit.: ARj l, 521. 679. REW3 1320. DEI nutiv na -e brûnce, gen. -ca n (Vodice) »malo (Vuk, Stulić, Dubrovnik) »božur, božurak«.
prelaženja preko vode (u ovom značenju raši- 604.
ren toponim): mjesto na rijeci gdje nije du- zvonce na ovci«, na -ьс + -ič > -čie bruncić a > kao u rapa > repa: brčsk(v)a (Šibenski
boko, gdje se može pregaziti ili kolima ili brgka2 f (Hercegovina, Potomje, Pelješac) (cakavizam, Baška) = brunele (Božava, Ma- otoci, Prvić Luka, Brusje na Hvaru), slov.
stokom preko vode prijeći«, odatle denominal = (na -va) brokva (Račišće, Brač) »mali čavao, linska), na -ica brônzica »zvonce, drombulja«. bréskev, gen.-kve (Goriška Brda), berčva
br odavat, -ujem »gaziti, ići preko vode« (Kosmet), čavlić« = (starija posuđenica sa o > u) brukva Na -jar brunčār, gen. -ara, na -arnica bronzar- (Režija) »Kohlpflanze«. Upor. polj. brzoskiew.
nica (Stulić). Sa tal. deminutivnim sufiksom Pridjev na -en broskven. Deminutiv broskvica.
broska 218 břšljan brsljan 219 brûla

Složenica broskocvijet (Kavanjin). Rumunji je Nalazi se i u bug. bras(ť) m. Prema tome to convolvulus tricolor« (Šulek). Oblici brštan i jezicima a znači -»šupljinu u drvetu«, upor.
posudiše s promjenom dočetka -ka sufiksom je apstraktum na -i dobiven s pomoću sufik- brstan (upor. osciliranje oštar pored oštar) stcslav. Ъъпь »Waldbienenstock«. Vjerojatno iz
-ba brojbă, broazbă. Od tál. brassica > tál. sa -íb od ie. osnove *bhreus- »pupoljiti« koja pokazuju još umetanje konsonanta r poslije ukrajinskog u Moldaviji posudiše odatle Ru-
brasca. Glede prijelaza lat. imenica u dekli- se nalazi u stengi, br otan »lomiti«, srvnjem. st (upor. prostrlca /ŽK/ = prosiac i brnistra munji bortă f »rupa«, deminutiv bortită, a
nāciju й upór npr. broką = brokva, breskva. brieıen »nabuhnuti«, ovdje u prijevojnom ště- < lat. genista): brštran m (Mikalja, Vetranie, borteli, a borti »prošupljiti«, bortitura, bortos,
Lit.: AR] í, 680. 681. 10, 362. Hraste, jfF penu и > s. Prvobitno značenje apstraktuma 16. i 17. v.); brštran m (15. i 1-7. v.), pisano koje je djelomice istislo gaură f < lat. cavula.
12, 96. Ribarić, SDZb 9. Pleteršnik l, 20. bilo je »pupoljenje drveća > mladica, pupoljak u jednom dubrovačkom komadu barstran; odat- Ako je tako, razvitak naše slovenske i hrvatsko-
55 65. Miklošič 22. SEW l, 87. Bruckner > hrana za sitnu stoku«. Sveslavenska riječ le toponim Brstranovo (Dalmacija). Mjesto -kajkavske riječi nije jasan; Ъъп- stoji u vezi
45. Gauthiot, BSLP 16, 163. REW* 1278. iz praslav. doba *berstb, brusii > stcslav. sonatnog r postoje varijante sa e: beštran m s ie. osnovom bher- »rezati oštrim oruđem«,
brzstb. Ne nalazi se u baltičkoj grupi. (Liješće, Sinac, Perušić, Lika, katolici). Ovaj koju smo vidjeli u boriti se (v.), brana (v.).
brs1 m (Dalmacija, Pavlinović u primjeru: je oblik mogao nastati disimilacijom iz ber- Pretpostavlja niski prijevoj *bhbrtiraširen prid-
Lit.: ARj l, 682. 8, 470. Miklošič 23. SEW
ostilo je vino na brs). Odatle s rom. sufiksom l, 91. Mladenov 47. Ribarić, SDZb 9, 135. štran (Mikalja). Druga je pojava er > re u jevskim sufiksom -uo i odatle denominál na
-ata brsata f (Pravlinović) »1° mucor vini, 2° Elezović l, 62. van Wijk, ASPh 24, 235. brestan m (Zoranić, Mikalja). Varijante st > -iti.
bluta (v.)«. Sa ir mjesto r· birsa (ŽK, Parčić, KZ 56, 202. Iljinski, ASPh 29, 487. Vasmer, št i -re- nalaze se i u češ. brečtan, bršťan i Lit.: Pleteršnik l, 67. ARj 8, 576. Tiktin
slov.) = (sa rs > rz) bîrza (Vuk) »mucor vini«. ZSPh 2, 58. Вогѕасд3 136. WP 2, 198. polj. brzesztan, brzestan (danas "Zaboravljeno). 214. Miklósié 11. SEW l, 109. Uhlenbeck,
Sa er mjesto т: bersa f (Vodice) »1° tartarus, Osnovne su dvije varijante koje se pojavljuju PBB 30, 276. WP 2, 161.
sriješ, 2° vinum mucidum« = bérsa (Istra) brs (Brač, primjer: brs ću doť~) prilog = sa si i ir. Obje se nalaze u madžarskim i ru-
»faex vini, droždina vinska, kiselica« = slov. fôši (Žrnovo, Korčula) »možda«. Od tal. munjskim posudenicama : l ° boroszlan »syringa brùfulj m (istarska čakavština) »pústula«.
bêrsa »1° Weinschimmel, Kamm, 2° durch forse < lat. složen prilog fors(s)itan koji sadrži vulgáris« i 2° borostyán (14. v.) < *bršťan Od tal. brùffolo m »piccolo furuncolo, piccola
Gährung verdorbener Wein, 3° Satz im Wein, fors (v. fortuna) »sudbina«, konj. sit od esse »isto što bršljan«. Te se dvije madžarske vari- postema«. Prema Battistiju od deminutivnog
4° (metafora) nichtsnutziger unangenehmer »biti« i an. jante mogu svesti na jednu sa st > si prema pridjeva rūfulus »crvenkast«, s unakrštanjem
Mensch (upor. prezime Bersò)«, s pridjevima Lit.: REW* 3454. DEI 1694. poroszló < pristav i zászló < zastava. Time sa furunculus > brun ili bolje buffare.
bersast, bersnat; denominali bersiti se (iz-), je dana veza panonskoslavenskog oblika sa
bršalj m (Budva) »1° gađalište, 2° toponim Lit.: Štrekelj, ASPh 14, 517-518. DEI
izbërsati se, zbêrsiti se (Vodice); bêrsa (Lika) sjevernim slavinama, u češkom i poljskom. 614.
»trop ili talog vinski koji se po dućanima pro- (mjesto za gađanje austrijske vojske)«. Od tal. Rum. l ° boroşlean posuđeno je iz madžarskoga,
daje za bojadisanje«, upor. s tim značenjem bersaglio, a to od stfr. bersail, romanska izve- što se vidi po umetnutom vokalu o za ukla- brüka f (Vuk) »rug, poruga«, riječ danas
bersa (17. v., Gundulić): mastim od berse daleko denica na -alium od stfr. glagola berser < fra- njanje početne konsonantske grupe, 2° broş- proširena i na zapadu s istoka, postverbal
našaste lica im svuđer se pengaju i laste. Upor. načko *birson, nvnjem. birseken »ići u lov«. tean koji pokazuje ro < slav. гъ kao u dobitoc, od brukati se (o-) impf, prema obrukavati,
arb. na gr. -ία: barst = bersi »1° Wein- Lit.: DEI 497. -oace i slaže se s madžarskim pod 2°. Rumunj- -am (Lika), pored bruciti, -lm impf. (Ljubiša)
und Öltrester, 2° Düngererde«, b je nastao iz ski je oblik broştean dragocjen jer kaže da je (o-, Crna Gora, Perast) »ružiti, grditi«. Odatle
v, kako se vidi iz glagola izvrsatiti se (Parčić) bi-šljan m (Vuk, 17. v.) = brsljan m (ŽK) hrv. = slov. (j)a = e nastalo od jata ( ). obrukanac, gen. -anca m (Vuk) prema obruka-
»inccrconire« od *vrsata, f, a to nije potvrđeno »hedera helix«, odatle pridjev na -ου bršljanov, S time se slaže i posuđenica u novogrčkom nica f (Lika). Nalazi se sa sličnim značenjem
osim u ovom glagolu; u istrom, bersa, bierto poimeničen s pomoću -ica bršljanovica f »ara- μπρούσλιανη, skraćeno μπρουσλου «κισ- u rus. brukatb »werfen (se. blato), beschmutzen,
pored verša, poimeničeni participi perf. na -s Hacea«; toponim Bršljanica. Taj se oblik na- σός«. Prema ovom tumačenju sufiks bi bio -епъ besudeln«. Značenje »werfen« još se osjeća u
i -t od lat. vertere, furl, glagol sviersa. Možda lazi i u bug. brašl'an pored brasei, brauen kao u ourjan (v.) > rum. buruian. Što se tiče pf. brnknutí, bruknėm »naglo poletjeti, sunuti,
se umiješala i iberska riječ brisa. i s metatezom bräšnel i u slov. brsljan pored osnove, koju Mladenov identificira sa brst buknuti«. Iz pf. se vidi da se radi o onomato-
Lit.: ARj l, 238. 323. 324. 681. Pleteršnik bršlen, bršlin, obršljan, obršlenek, obršlin, bf- (v.), ne može se ništa izvjesno kazati. Možda peji brujati, brujim impf. (Vuk) koja je u bru-
l, 21. 27. Parčić 25. 289. tal.-hrv. 375. Riba- slej, bfslek, bršček, brščel. Zajedničko je broj- se radi o leksikologijskom reliktu iz ilirskog kati raširena sa -ka- (v.). Ovamo ide pridjev
rić, SDZb 9, 131. Ive 33. Schuchardt, Rom. nim varijacijama slovenskim i bugarskim to jezika Panonije. Taj bi relikt putovao odatle na -av: brükav (Srbija) »tuberosus«. Od gla-
Etym. l, 56. 3Skok, ZRPh 50, 518., br. 15. što mjesto -(j)a- imaju -i'O')«-. Ta se pojava na sjever k Česima i Poljacima i na jug sve gola sa -ča- mjesto -ka- brucati je postverbal
GM 34. REW 1307. 9249. Štrekelj, DAW nalazi i u hrv.-kajk. bršljen m (Belostenac), do u Grčku.
50, 4-5. Alessio, RIO 2, 107. brūce f pl. »prve dlake na spolovilu«. Odatle
odatle pridjev bršljenov i izvedenica bršljenka u zagrebačkom studentskom govoru izvede-
brs2 (Vodice) samo s našim prijedlogom suz Lit.: ARj l, 630. 682. 683. Miklošič 21.
f »evonymus europaeus L.« (Hrv. Zagorje). SEW l, 95. Bruckner 30. Gombocz-Melich l, nica sa -oi: brucoš m prema brucoškinja f
(v.) kao prilog: suz brs »mimogred okrznuvši«. Pored ovih varijanata s konzonantskom gru- 488-9. Vaillant, RES 2, 323. 16, 82. Machek, »studentica) prve godine«. Upor. srvnjem. o-
Nema na žalost drugih potvrda; brs možda je pom i/0) postoje i varijante s konzonantskom LF 72, 129-133. Sköld, Zur Chronologie der
od prijedloga versus > tal. verso, furi viers, nomatopeju brus- »lärmen«, nvnjem. brausen.
grupom St: Vrstan m (Vuk, 16. v., Dubrovnik, štokav. Akzentverschiebung, Lund, 1922, p. 53.
{inverso, deversa} koji znači pravac »prema«. Perast), odatle pridjevi brštanov, brštanast 87. Tiktin 213. Madıek, ĞSR 153. Puşcariu, Lit.: ARj l, 684. 8, 475. SEW l, 89. Roz-
Betacizam kao u Bol itd. DLR, s. v. Pleteršnik 1,66. ASPh 29, 379. wadowski, RSI 2, 78-9. Meillet, RSl 2,
(Stulić), břštanji (Ranjina), deminutiv bršta- 65. Osten-Säcken, IF 23, 379. 28, 145.
Lit.: Ribarić, SDZb 9, 135. nak, gen. -anka m »geranium hederafolium«, Šulek, Im. 34-5.
muško ime Brštanko (Gundulić, zacijelo pjes- brtviti impf. (Belostenac) = slov. brtviti, brûla f (Tivat, Neretva, Miholjice, Kanajt,
brst m (Vuk) »bourgeon« = břst »frondes« nička kreacija). Mjesto št u narječjima je šč: brtvim (objekt sud »bačva«) »luftdicht verschli- Krk), odatle deminutiv brulica, — brulja (Šu-
(Vodice, Istra) = břs (Kosmet), brst f (Srbija); bfščan. Skraćeni femininum (hipokoristik?) essen«, običnije s prefiksima zabrtviti pf. (ŽK) lek) = (sa -va kao u murva i s augmentativ-
odatle kol. bršće n i denominal na -iti brstiti, brsta f potvrđuje Sulek. U jednoga pisca mje- prema impf, odbrtvívali, -ujem. Na čakavskom nim sufiksom -ina) brulvina (Krk) = (s meta-
-im (Vuk) = brstït, -îm (subjekt koza, Kosmet) sto ír stoji st: brstan (18. v.). Da se govorio i štokavskom teritoriju nije dosada potvrđen. tezom r-l > l-r, upor. Trilj < Tilūrium,
(o-), također na -éti: obršćeti (Lika). Prvobitni u narodu, dokazuje toponim Brstanica (Bosna) Izgleda da stoji u vezi s praslav. osnovom galafur < garoful) blura (Boka, Ljubiša
je oblik femininum, očuvan i u ukr. brosť. i izvedenica brstanica f »convolvulus arvensis, - koja se nalazi u sjevernim slavenskim »triglochin, juncus acutus, scirpus lacustris,
brûla 220 brusiti brusiti 221 bružola

sita, šaš«. Slov. brûla f »isto«. Od mlet. brûla frons je zastupljen u novim posudenicama; Zadra, kol. Brusje na Hvaru, Brušani (Lika). aculeatus«. Upor. toponim na Rabu Bruškit
(1255); u je nastao iz grčkog ipsilona βρύλ- fronta f (hrv.) = front m (srp.) < u.front; hrv.- Glosira se u dalmatinskom latinitetu sa petra. < *bruscetum, dalm.-rom. toponomastički os-
λον (upór. ngr. βοϋρλον, βροΰλον, Ducange, -kajk. i slov. frànta »glavica po polici«, fronta Ovamo ide figurativno brasati se, -am se impf, tatak, na Krku krč.-rom. Bruscait (1548) =
Sophocles) mjesto kojega stoji e u arb. vrel, »Rüben, Mohren, Erdäpfel als Schweinefut- »moriti se tucajući se za čim naprešito« (Dal- Broscaijto (1471), bez početnog b locus de
rum. breiu, briu, breu (upór. tal. zamjenu e ter«. Talijanski deminutiv na -ino frontin, macija, Zagora, Pavlinović). Upor. bug. bru- Ruschellis, 1388. Na Cresu se ta biljka zove
u gesso) »Bingelkraut«. gen. -ina m (Dubrovnik, Cavtat, Korčula) »obo- sam. Od imenice brus izvedenice su: brùsara kotoroška = na Krku kataroška (Šulek) »koš-
dac na kapi (baréta s frontinom), rasketa (Ši- f »tobolac, vodijer«, brušnjača (Vuk, Ibar), au- trika (v.)«. Čini se da -roška sadrži lat. ruscus,
Lit.: ARj l, 455. 685. ZbNŽ S, 67. Ple-
benik)«. Talijanska složenica frontespicioj-tisp- gmentativ briisina (Vuk, također prezime), a prvi dio koto-/kata- možda je nastao unakršta-
teršnik l, 67. Skok, ZRPh 38, 544., br. 3. Me-
yer, Ngr. 4, 20. Hoeg 161. Rohlfs 388. REW3 > frontešpicjo n (Buzet, Sovinjsko polje) »slje- brusnica f (poimeničen pridjev brúsni) »l ° gdje njem sa koštrika.
1161 Šulek, Im 35. Štrekelj, ASPh 14, 518. me«. Denominai sfrontati, -am pf. (Stolivo), se kopa brúsni kamen, 2° (brusnica) sprava Lit.: ARj 4, 895. 5, 401. Skok, Slav. 58.
DEI 615. konji sfrontani »intajani«. na 4 noge u kojoj stoji brašno kolo (ŽK)«. Isti, AGI 21, 100., br. 6. REW3 7460. DEI
Ovamo ide možda i ime biljke brusnica f 617. 618. Banali 2, 243. 247.
bruman, pridjev (Istra, Trojanska priča, Lit.: ARj l, 685. 3, 75. Pleteršnik l, 204.
(Bosna) »aireile, Preiselbeere, Streichelbeere,
15. v.) »dobar, vrlo vrstan, valjan«, slov. bru- Skok, ZRPh 38, 545., br. 5. REW3 3533.
Rauschbeere« koja je sveslavenska i balto- bruštulati (Perast) = bruštulat, -am impf.
теп »pobožan«, također gluž. i dluž. Upór. bruno, gen. -nála (Dubrovnik) = (meta- -slavenska (lit. bruknė, lot. brūklene). Biljka (Božava, Pag, objekt kafu) od sttal. brustolare
još brubne »murve crne« (Lumbarda). teza) burno, gen. -ala (Ston) = burnai m (Tro- je mogla dobiti ime odatle što se zreli plo- »pržiti«, vlat. *brustulare (unakrštenje kllat.
Izvodi se od srvnjem. frum, nvnjem. fromm gir) = pl. brunali (Račišće, Brač) = (asimi- dovi lako taru o predmete. Iz slavenskoga ūstulare, deminutiv od ürere, i bruciare =a
s našim općim pridjevskim sufiksom -ьпъ, upór. lacija b-n > b-m) brumal (Vrbnik) = (ur > ušla je i u njem. Braus- »Preiselbeere < brus. mlet. brusar < srlat. brusāre). Od osnove tog
fălisem < njem. falsch za takvo izvođenje. f) brna n. pl. (Mljet: kroz brna, dvije buže Ali postoji i pretpostavka da je pred-ie. leksi- glagola s tal. deminutivnim sufiksom -ino <
Lit.: ARj l, 685. Jagić, ASPh 8, 317. Mik- provrćene sa bande u razini, teče voda u more} kologijski relikt (Machek). lat. -mus bruštulīn, gen. -ina m (Potomje)
lošič 22. SEW l, 89. Kušar, NVj 3, 338. »rupice na korbi, kroz koje prolazi voda u le. je osnova sveslav. glagolu bhreu- ra- = bruštulīn (Korčula, Baška, Crmnica) pored
more, kanalie, forellino fatto nella colomba -širena s -q-1-k- »trti preko nečega«; s u brisati, brštulín (Crmnica) = broštultn (Vrbnik) »pr-
brun1 (16. v., Nalješković, Banovac, Du- delle navi«. Denominal probrunati, -am pf. žionik za kavu, tostino del café« < sjev.-tal.
brovnik, također slov.), pridjev = (sa и > brusiti nastalo je iz ie. palatala k. Zbog
(Račišće) »pročistiti bramale«. Izvjesno je da toga što u lit. i lot. stoji k mjesto í, kako bi brustolino.
o kao u Lacroma < acrumine, značajka du-
je to pridjevska izvedenica na -alis, ali nema moralo biti prema slav. s, imamo i ovdje· pa- Lit.: Cronia, ID 6, 107. DEI 619. Prati
brovačko-romanska) bran (15. v., berita brona, izvjesnosti u pogledu korijena. Po mojem mi- 175. REWS 9097.
Perast) »mrk, crnkast«. Poimeničen ž. r. bruna ralelu za kamen (v.) i polj. gwiazda = hrv.-
šljenju to je izvedenica od imber »kiša«, imbrina- -srp. zvijezda.
f »braune Kuh«. Proširen na -ast brûnast br užeta f (Dubrovnik) »smokva koja se ta-
lis, što potvrđuje tal. m pi. imbrunali (17. Lit.: ARj l, 686. Miklošič 23. SEW l,
(slov.). Denominali na -éti bruneti, -im (in- lijanski zove fico brogiòtto (15. v.), dicke Feige
v.) = ombrionali »pomorski termin: fori, aper- 89. 90. Bruckner 42. ZSPh 2, 307. Mladenov
koativ) »bräunlich werden, reifen«, pobruniti mit rotem Fleisch«. Varijanta je toga naziva
ture dalle bande della nave per dove si vuota 46. Trautmann 36. WP 2, 197. Osten-Säcken,
(Vitezović) »pocrnjeli«. Od tal. pridjeva bruno brunjača. Odnos tih dvaju naziva nije jasan.
l'acqua entrata con le ondate o con la pioggia«. IF 28, 145. Mladenov, ASPh 33, 9. Matze-
(14. v.), kslat. brūnus preko franačkog (stvnjem.) nauer, LF 7, 14. Machek, ČSR 178. Isti, Možda su dvije različite riječi. Ne može se
Upor. i bornèu (Marseille).
brūn, nvnjem. braun. LP 2, 159. Skok, Slav. 208. pomišljati na poimeničenje s pomoću -jača
Lít.: ZbNŽ Ί, 338. Macan, ZbNŽ 29, 213.
Lit.: ARj l, 679. 685. 10, 149. Budmani, Skok, Term. 137. i sl. REW3 1338. 1220a. od brun jer je meso te smokve crveno. U bru-
Rad 65, 166. Pleteršnik l, 67. 2, 358. SEW Maver, AR 6, 241. sl. DEI 1945. 2647. brušket m (Vuk, Crna Gora, uz glagole žeta nastala je zamjena deminutivnih sufiksa
l, 87. Vasmer, ZSPh 13, 331. REW* 1340. metati, postaviti, pasti na ~) = brušket (Malín- -etta mjesto -otta. Pored brogiotto stoji i ob-
DEI 617. bruntùlati, -ãm (17. v., Perast, I. Držić) ská, Muo, ribanje po brušket traje od aprila lik borgiotto koji se izvodi od Burjazot, katalán-
= bruntulăt (Božava) »mrmljati«. Na -uša, koje do oktombra) »ždrijeb, kocka«. Odatle denomi- ski gradić kod Valencije.
brun2, gen. brună m (Brusje, Hvar, Korčula, zamjenjuje talijanski pridjevski sufiks -oso
Vis, Brač) »čir«. Upór. frunę (Bari) »isto«. nal na -ati brušketati se impf. = brušketat Lit.: ARj l, 687. DEI 565. 606. Šulek,
(upor. toponim Trtuša), brontoluša f (17. v.) (Malínská) »ždrebati«. Od tal. f. pl. bruschette; Im. 35. 365.
Od lat. furunculus, s gubitkom deminutivnog »mulier murmurans« (tal. brontolosa). Od tal.
sufiksa -duś, koji se možda identificirao sa deminutiv na -ittus > -etto od brusca »stoppia,
onomatopej skog glagola brontolare »mormo- ramoscelli secchi per far scope«. Deminutiv bružola f (Ugljan, Božava) = (sa umetnu-
slav. deminutivnim sufiksom -bko. Glede za- rare«. znači »dječju igru u kojoj se izvlače nejednaki tim n) brinžôla (Rab) = bržolica pored bri-
mjene / > b upór. bačkio, bažulj (v.). Upor.
Lit.: ARj l, 680. DEI 611. ostaci«. Bez tog sufiksa nalazi se u istročakav- žjôlica (Cres) = brižolica (Mikalja, Beloste-
brùfulj.
skom bruškva, sa -ica bruškvica = pruškva, nac) pored brzala (Belostenac, Perast, Du-
Lit.: Hraste, JF 6, 211. REW> 3607. brusiti, brûsïtn (Vuk, 17. v.) »oštriti«, sve-
pruškvica »assula, Span«; na lat. nenaglašeni brovnik) = brzala (Dobrota) = (unakršta-
slavenski imperfektiv, odatle brus m (14. v.)
sufiks -ulus bruškula < tal. brùscola »Span, njem sa pržiti) przotica »goveda pečenica, po-
brunčela n pl. (Dalmacija, Pavlinović) = kao praslav. postverbal; u je nastao od diftonga
Splitter«, bruscolo »Strohhalm, kleine Splittere. pečak, Rostbraten (hrv. gradovi), Schnitzel«.
brunćela = brunđela n. pl. (Dalmacija, Pavli- kako pokazuje lit. braukti »brisati«, lot. braukt
Od mlet. brisiola (Treviso), furl, brisiole,
nović, nč > na kao planda} »prāmi ili vitice »rezati«, u prijevoju brukt »zdrobiti«. Za ime- Lit.: ARj l, 686. Skok, AGI 21, 100. Isti,
Slav. 58. Štrekelj, DAW 50, 8. REW3 1342. bras'ola, deminutiv na -olus od germ, brasa,
koje se spuštaju niz obraz« = frnčela f (Ku- nicu brus nema baltičke paralele. To će biti
DEI 617. u Puli (istroromanski) brasiola. Upor. bavar-
relac) »uvojak, kovrčica«, odatle na -inka slavenska kreacija. Značenje se razvilo iz »više
sko brisolen. Slov. brzala »Rostbraten«; brasa
frnćelinka (Kurelac) »ime ovci« = fronćelica puta trti > · oštriti«. Upor. glede u < au i
brviškin, gen. -ina m (Čilipi, Šibenik) bez deminutivnog sufiksa -olus nalazi se u
(Istra, nar. pjesma: vlasi na ~м). Dalmato-ro- prvobitnog značenja »trti > brisati« sveslav.
prefiksalnu složenicu obrus > ubrus »marama« »četka za fregat, ribanje, fregün, gen. -Una slovenskom s domaćim sufiksom -ka: braška
manski leksički ostatak od deminutiva na slo-
pod brisati; brus je kamen osobite vrste. Zbog m (Korčula)«. Od tal. deminutiva na -ino (Gorensko, Železniki) > bračka (Gorensko)
ženi sufiks -icellus od frons, gen. -tis: fronti-
bruschino od brusca < od vlat. brūscus »ruscus = (unakrštanjem sa prah) praška »Kohlen-
cella > arum, frunceană »Augenbraue«; toga dolazi često i kao toponim: Brus kod
bružôla 222 brz brz 223 bubanj

staub bei den Kohlenbrennern, Kohlenbruch- sacq' 733-4. Meringer, WuS l, 189. Peder- Boisacq3 132. 199. 1101. Lewy, KZ 40, 422. jasno označeno značenje. Drugojačijeg je po-
stücke) < tal. brasca »polvere di carbone«, sen, KZ 38, 322. Iljinski, RFV 65, 222. i sl. Pedersen, IF 26, 292. Tentor, JF 5, 203. stanja uzvik bü bü (Kosmet) koji se opetuje,
SA 14, 218-9. Bulachovskij, JF 4, 115. Maretić 45. Joki, a predstavlja buktanje vatre (u primjeru:
prema Battistiju unakrštenje brasa + rusca. IF 27, 321. NJ l, 159. Sulek, Im. 35. RK
42-3. koftor /»peć«/ gori bü bü). Odatle bubnêt, -îm
Lit.: ARj l, 658. 697. 10, 785. Zore, Palj. brvelež m (16. v., pop Dukljanin) = breve-
l, 216. 2, 138. Kušar, Rad 118, 19. Cronia, impf, »buktati« (v.). I to je onomatopejski
ID. 6. Pleterśnik l, 51. 69. 71. 2, 211. Miklo- leg (13-15. v.) = preveledija (1706.) f »1° brzār, gen. -ára m (Lika) »velika kesa od uzvik.
šič 22. SEW l, 86. REW* Ul6. Ive 152. DEI privilegij (a)« = pravileđa n. pl. »2° (Vuk) kože u kojoj čobani nose sir za užinu« = (pre- Lit.: ARj l, 697-8. Elezović 2, 502.
585. 591. stare knjige, knjige staroslavné«. Učene riječi ma brzditi, unakrštenje) břzdar, gen. -ára (Dal-
od tal. privilegio < lat. privilegium. Na -irati macija, Pavlinović) »kožna kesa u kojoj se buba f (svilena, sviona), nalazi se u arb.
brv, gen. -ı f (Domentijan, 13. v.) »1° obrva, privilegiran, -legīrām = privilegovati, -ujem. nosi brašnenica« = brznār, gen. -ára (Lika). bube f »Seidenkokon«. Drugo je značenje u
trepavica, palpebra, 2° daska ili greda što Lit.: ARj l, 631. 687. 11, 408. 788. Može se upoređivati s rum. bulzăriţă »Sack buba f »Ungeziefer«, koje Buga upoređuje s
se metne preko puta, vode (potoka) da ljudi in dem der frische Käse ausgedrückt wird«, lit. bū-ž-ys »nasjekomoe«, a nalazi se i u rus.,
mogu prelaziti«. Značenje 2° općenito je u břz, f brza (Vuk, 13. v.), baltoslav. i praslav. obrazovano sa složenim slavenskim sufiksom ukr. buba »Geschwulst«. Upor. i gr. βουβών
hrv.-srp., slovenskom i bugarskom, a nala- pridjev iz praslav. doba. Postoji i s forman- -ar + -iça od bulz »Schafkäseklumpen«, bug. »Drüse«. Reduplikacija buba nalazi se sa slič-
zilo se i u staroruskom i ukrajinskom (berv). tom -đ (upór. brus. borzdo pored borzo). vulgíja »Ledersack für Mehl« < ngr. ßoup- nim značenjem i u drugim baltičkim riječima
Odatle augmentativ brvina f (Vuk). Deklinacija Kako pokazuje poimeničenje sa -iça (v.) brz- γία, u kojem je r nastao iz / pred suglasnikom bez nazalnog infiksa. Upor. s nazalom ņ > u
-ı f upućuje na prvobitni apstraktum. Sino- dìca (Crna Gora) pored brzica »mjesto u po- kao u βούργαρος < Bulgarus, αδερφός < bubulj i bubuljica (v.).
nīmija između 1° i 2° je uklonjena prefiksom toku na kojem voda protječe brzo preko pi- αδελφός; bulz potječe možda od bulga > (s Lit.: ARj l, 698-700. Buga, RFV 67,
065-. Samo Pedersen i Meringer drže oba jeska«, brzd pored brz postojao je nekada i u pridjevskim sufiksom -eus za gradu, materiju) 232. i sl. Vasmer 132. Wood, MPh 11, 315.
značenja za etimologijski istu riječ. Pridjevska hrv.-srp. jeziku. Samo s ovim formantom *bulgeus, odatle možda tal. bolgia, za koju i sl.
izvedenica na -ьпо brvno n »trabs« (Vuk, 17. postoji u baltičkom: lit. burzdùs = bruzdùs se običnije (Meyer-Lübke, Battisti-Alessio)
v.) je sveslavenska. Iz te izvedenice može se »pokretan« (glagoli brusii, brusdù »baviti se«, uzimlje da je iz stfr. bolge > nfr. bouge < bubanj, gen. -bnja m (16. v.) = bubalj,
zaključiti da je prvobitno značenje i od brv burzdéti »kretati se«). Pored priloga brzo, ubrzo bulga. U značenju »ovčji sir« bulz se može gen. -bíja (Vetranie sa bnj > blj kao u pedalj
f bilo »balvan, greda«, kako je u bugarskom »skoro« (Piva—Drobnjak), postoji i brgojbrgo, upoređivati sa formaticum > formaggio < fr. pored pedanj, ŽK) je sveslav. vojnički ' termin
i danas i da je već u praslavenskom nastupila pdbrgo pored pobřgo (Kosmet) kao i u bug. fromage. Upor. arb. bullçí-ri (ni} »Backenta- iz praslav. doba za koji postoje posuđenice:
potreba da se sufiksom -ьпо razlikuje termin brago. Prema Marelicu analogickí prema sche«. iz madžarskog doboš m (v.), iz arapskoga
za gradnju kuća od termina za primitivan komparativu dugo-duže stvoreno je brgo-brže. Lit.: ARj l, 695. 696. Mladenov 84. talambas (v.) i tupan m (v.), iz gr. τύμπανον.
most. Odatle coll. brvanje n (ŽK) = brvēnje Kao u slovenskom govori se u istom značenju REW3 1382. GM 52. DEI 552. Danas je bubanj leksem zapadnih hrvatskih
(Vitezović); izvedenica na -ara (v.): brvnara komparativni prilog brz »možda« (Della Bella), krajeva; u je nastao od nazala ç (slov. bobén,
f »kuća od brvana«; na -as (v.): brvnaš m »konj brzda f »frenum« (13. i 14. v.) = brzda pol j. beben, polap, bęben). Baltički glagoli
brz (Smokvica, Korčula), najbrže (Cres). Os-
koji je kao plosan«; augmentativ na -usina: (Vodice, Istra) = brsta (Krnarutić) nalazi i imenice omogućuju ustanoviti prvobitno zna-
tale ie. veze nisu utvrđene. Izvedenice su
brvnmina (Lika); denominai na -ati: (v.) břv- se još u stcslav. Ъгъгаа, slov. brzda i rus. čenje i postanje vokala u: lit. bambėti, bambù
sa -ak brzak m »bob koji brzo zri«, sa -ъс brzac,
nati, -ām (Vuk) »metnuti brvno oko čega«; brazda. Sadrži isti sufiks kao uzda (v.). Za- »zujati«, lot. bambêt »udarati, bucati«. Kako
gen. brsca (Vuk, Crna Gora) »velox«, na Krku
odatle obrvka f (Požega) »klupa na koju staje mjena grupe -zd- sa -sř- kod Krnarutića nije se vidi, riječ pokazuje reduplikacijų slogova,
(Punat) prezime; -elj (upor. smrdelj, krpelj)
mlinar kad pljevnicu otvara«'; od brv f postoje jasna. To bi mogla biti stara izvedenica od značajku onomatope j skih riječi. To je zna-
brzelj »certa muraria«; apstraktum na -ina
toponomastičke izvedenice: Brvenica, Brvenik glagola obrbtiti (ovo od rt = rat, v.) s pomoću čenje očuvano u baltičkim jezicima, dok je
brzina f prema komparativu brži (upor. visina).,
od pridjeva na -en, brven, -ъп Brvnik (u Dal- sufiksa -da (v.) < оЬ-гы-da (upor. d-t > sr), u slavenskom prvobitna onomatopeja za pri-
ŽK brzina; dem. pridjev na -ahan, -ašan (v.): ali upoređenje s lit. bruzdùklis »uzda« ne go-
maciji Brnik). Kao kulturnu riječ posudiše břzahan (Vuk), brzašan (upor. slabašan); de- rodni zvuk leksikalizirana, postavši vojnički
je u panonskoj nizini Madžari bërëna = bo- vori u prilog takvog tumačenja. Gubitak termin. Odatle denominal impf, bubnjati,
nominali bŕziti, bŕzjeti, brzati, -ām (16. v.)
rona (15. v.), a od đačkih Slavena Rumunji početnog o- bio bi kao u biknuti < ob + vyk- -ām (raz-') prema iter, razbubnjavati, sa Ъп
(и-; za-, Piva —Drobnjak), brzati (16. v., ѓ -nç-ti. Odatle denominal brzdăti impf, »dr-
bírna, odatle njihov denominal Ыгпиі. Za iz komparativa brži). Česte su pridjevske slo- > mń: bùmnjiti, -lm samo u dubrovačkoj po-
brv, gen -i »Braue« lit. paralela je bruvis; za žati na uzdi« (Vodice, Istra). slovici (17. v.) ne može se i glumit i bumnjit;
ženice s bezvremenskom glagolskom osnovom
brvno: lit. briauna »rub, okrajak« (glagol briáutf). participskog značenja, kao brzoplet, brzòrek Lit.: ARj 2, 695. Miklošič 23. SEW 92. i radna imenica bubnjar, gen. -ára m.
Apstraktum deklinacije -ı govori u prilog Vasmer 125. RSI 4, 169. Scheftelowitz, KZ
(Crna Gora), poimeničen brzòreka m, brzòtrk, Onomatopejski korijen bob je ie. Od njega
Brücknerova izvođenja od osnove glagola 54, 230-1. 56, 177-8. Lewy, JF 32, 161.
brzòlov. Prema ovom tipu nastadoše brzonog Osten-Säcken, IF 28, 141. Machek, Mnēma je izvedeno bubanj, a nalazi se još u bubati,
bbrati, berc (v.). Upoređenje s njem. Brücke i neologizmi brzojav, brzovoz (pridjev Zubatý 413. i sl. bubam impf. (Vuk, 16. v., iz- 18. v.) = bubát,
i galskim brīva f »most« slaže se doduše u brzovozan, željeznički termin. Prilog brže buban (Cres) »jako udarati«, hubnuti (16. v.);
semantičkom ali ne u glasovnom i morfološkom može dobiti deiksu -k (bržek; upor. paček bu, indeklinabilni uzvik, u vezi sa mu u u šatrovačkom govoru zidara u Siriniću »je-
pogledu. Prema tom izvođenju prvobitno bi pored pače}, s promjenom sufiksa brzak. izreci ne umije ni bu ni mu. Postanja je možda sti«, u prvobitnom značenju »udarati (u bu-
značenje bilo »predmet koji što nosi«.
Lit.: ARj l, 688-697. Miklošič 11. SEW od turske pokazne zamjenice bü »ovaj«, prema banj)«; u hrvatskom đačkom govoru »učiti na
Lit.: ARj l, 687. 8, 478. 12, s. v. ralica. l, 109. Trautmann 40. Bruckner 16. KZ 48, kojoj je stvoren drugi indeklinabilni uzvik mu pamet, biflati«, odatle sa sufiksom -ant (v.)
Miklošič 21. SEW 92. Bruckner 26. KZ 42, 197. 204. Mladenov 46. Vasmer 107. WP 2, koji se upotrebljava u ovoj poslovici, a nastao bubant m = biflãnt = bubalo (također
340. 51, 222. ASPh 11, 118. 124. W.P 2, 207. 175. 314. Vuković, SDZb 10, 384. 405. Ele- je možda kraćenjem od mukajet (v.). Elezo- prezime) prema pf. hubiti »udariti padnuvši«;
Mladenov 46. Gombocz-Melich 487. Tiktin zović 2, 84. Machek, KZ 64, 264-5. Iljinski, bubalica f (Vuk) »djetinja igra«, bubac, gen.
191. Vasmer 119. 124. Baric, Alb. l, 84. Lewy, vić bilježi još uzvik bü (Kosmet) u 1. Kuj
RFV 63, 322-41. Scheftelowitz, KZ 56, 177. -pca (Srbija), apstraktum bùbota f (Vuk),
IF 32, 161. Osten-Säcken, IF 28, 140. Boi- Matzenauer, LF 12, 325. ASPh 30, 457. je on Kadija, bu\, 2. Adži Doka, bü, ali nije
bubanj 224 bucati1 bucati1 225 bucata

odatle bùbotak, gen. -tka m (Vuk) »pugnu »klobuk na vodi« i bobùljica f »pilula« = .bõ- je u dalmato-romanskom postojala izvede- govori za madžarsko podrijetlo: buco »riba
ictus«. Riječ je ušla i u djetinji govor: babin buljica (Vodice, Istra) sa o mjesto u prema nica na -idiare *buüidiare > bucati, u kojoj aspro asper, Barsch«, kako je već Daničić mi-
(Zagreb) »bolestan«. boba (v.); buban m »Art Bohne«; u je nastao se glagolski sufiks razvio na isti način kao slio. Ide, kao kečiga (v.) itd., u našu ihtiološku
Lit.: ARj í, 698. 699. 4, 145. 13, 491. Mi- iz ç (polj. bąbel, gen. -bia m = češ. boubel u carridiare > krcati (v.). terminologiju madžarskog podrijetla.
klošič 18. SEW 79. Bruckner 23. KZ 42, 341. »Wasserblase«, bug. nabăbnuvam »auschwel- Lit.: AR l, 702-3. 10, 151. Zore, Rib. Lit.: ARj l, 703. Gombocz-Melich l, 547.
45, 48. Vasmer 132. WP 2, 107. Trautmann len«, slov. bobljati »Blasen werfen (vom Was-. 364. Macan, ZbNŽ 29, 209. Jurišić, NVj 46, Hirtz, Pisces 26. 55-8. Fink, Im. 36-7.
26. Boisactf 126. GM 53. Matzenauer, LF 7, ser)«. To pokazuju i baltičke paralele: lit. 17. FEW l, 618. Schuchardt, Rom. Etym. 2,
16 21-2. Perasek, ASPh 34, 34. Trojano- batnbalas »kleiner, dicker Knirps«, lot. bum- 129. REW* 1388. Skok, Term. 71. DEI 632. bučan, f bučna (Vuk), pridjev izveden po-
vic, JF 5, 224. bulis »gomoljika, čir«. Onomatopeja bamb- Hirtz, Pisces 55-9. moću -ьп od osnove glagola bukati, buč m
je ie. Njom se oponaša zvuk kod nabujavanja. »brüllen« = bukati, bučen (Vodice, Istra)
bubreg m (Vük, 16. v.) = bubreg (Kosmet) bucati2 se (Srbija, Leskovac) »catulire, »mugio« koja se nalazi u svim slavenskim je-
Zbog toga se može prenijeti i na okrugle pred-
»opći hív.-srp. naziv za organ tijela koji služi subare, upaliti se«, odatle pridjev bucovan zicima. Postoji i denominal na -éti: bucati,
mete; bäbulj = babula f (Cres) »neki morski
za izlučivanje mokraće, ren«; e je nastao iz e (nerast}, ide zajedno s bukariti se (Vuk, SUT bučím (subjekt npr. more} »tosen« = bucai,
puž« Tentor upoređuje s gr. βομβύλη.
(jat), upor. bubrîk, gen. -iga (ŽK, Vodice, bjekt: krmača), denominálom od bùkara f bučí (Kosmet) pored bučet, buči (Kosmet).
Istra, kod Brkina ne postoji). Odatle demi- Lit.: ARj l, 700. 702. Miklošič 18. SEW (Vuk), izvedenicom na -ara (v.). To je vari- bučí (Kosmet) pored bučet, bučí (Kosmet).
nutiv na -bk: bubrežak, gen. -ška m (Vuk), l, 78. Trautmann 39. WP 2, 108. Bruckner
19. Mladenov 52. Vasmer 132. 133. Boisacq3 janta od bukati se »sinonim: voditi se (subjekt: Postverbali su odatle buk m »strepitus«, u Dal-
također u značenju »želudac od živadi, prćak 765. Matzenauer, LF 7, 21-2. Tentoť, JF krava)«, a ovo je opet semantična varijacija maciji u prenesenom metaforickom značenju
(ŽK)«; zbog toga bubac, g. -уса m (Srbija) 5, 203. DEI 545. REWS 1181. Kušan 251. onomatopeje bukati, bučěm impf, »brüllen«. »skup, ogranak, mnoštvo, krdo (ovaca), stado«
u istom značenju može biti i hipokoristik. Ribarić, SDZb 9, 133. Alternacija c-k je kao u micati pored mikati i buka f. Posljednji dolazi u kajkavskoj slože-
Od pridjeva bubrežan (Stulić) izvedenica je (ŽK) (v.). nici halabuka f (v.); buk je i toponim: Skra-
bubrežnjak m (Vuk) »caro remim, Nieren- bucati1, bučām impf. (Vuk, 16. v. Cavtat, Lit.: ARj l, 722. SEW l, 98. Vasmer 140. dinski Buk. Radna je imenica na -avac (upor.
braten«; denominali nabùbrezùi se (Lika), oda- ~ na gavune, na ribe; Hektorović, ribarski prodavač) i -ač: búkavac, gen. -avca m = bu-
tle pf. nabubriti prema impf, nabubravati (Vuk) termin) = bucati (Vrgada) ,»1° udarati po biiceo m, gen. -ela (Potomje) = buce (Bo- kač, gen. -ăia m (Vuk) »Г vodeni bik, ardea
»napiti se kao bubreg, nabreknuti« i nabuburiti površini mora kad se lovi strašilima, 2° hitati žava) = bucio, gen. -cjela (Prčanj, Lastva, stellaris, biljka euphorbia spinosa (Sulek),
se u istom značenju. Iz tih se oblika vidi kako (loviti) gavune, ribe tim načinom (Zore)«. Lepetane) = bucijo, gen. -cijela (Mljet) = 2° sinonim za bundžija (Vuk)«; bukač se zove
se denominal pomalo onomatopejizira. Upor. Odatle postverbal buc. m (Lastovo, poći na bucel (Račišće, Brač) »kolotur, čekrci za uže i bukljivac, gen. -ivca (Dalmacija, Podgora,
još nabumbariti »nabubriti«. Riječ bubreg se buć; Mljet ribati na buć, Kućište, Potomje, (upotrebljava se najviše na lađama, pomorski Pavlinović), što pretpostavlja pridjev bukljiv,
nalazi još u bugarskom, gdje u varira sa ъ, termin)«. Od tal. bozzello, deminutiv na -elio koji nije potvrđen, upor. bùkljati. Onomatopei-
Pelješac) »l ° d vo kojim ribari udaraju po
u slovenskom i u ruskim narječjima. Stulić vodi da se riba plaši i bježi u mrežu, 2° lov od bozza »fune che serve per legare una go- zira se sa -tati (v.) u bùktati, v. buktjeti pod
i Jambrešić imaju i varijantu bumbreg (Hrv. mena o una catena«, etimologijski ista riječ buhav. Izvedenica na -ara je bùkara f (Vuk,
tim oružjem«. Sprava za taj posao pobuk m
primorje) s umetnutim m pred b kao u dumbok (metafora) koja i boca (v.). Srijem) »tumultus, delectatio tumultuosa«,
(Bella, Stulić, Makarska: bucati s pobukom;
za dubok. Prema starom Miklošičevu tuma- Lit.: Macan, ZbNŽ 29, 213. Cronia, ID 6. odatle opet impf, denominal bukariti se (Vuk)
Vis, Hvar, Hektorović: pojdoše naprida.....
čenju to je posuđenica iz turskoga, ali jer DEI 579. 580. »subare (subjekt krmača)«. Rumunji posudile
kud je ribam črido, pobukom bucajuć). Drveno
osmanlijske posudenice u hrv.-srp. ne poka- a (i)zbucni »provreti, buknuti«. Upor. prijevoj
zvono »navrnuto na palicu«, kojom se lupa
zuju e > , a riječ se pored toga nalazi i u bucko m (Belostenec, ŽK) »bucculentus«, u bik = bak. V. varijantu sa h mjesto k. Ko-
po moru, zove se bucalo (Cavtat) = bucaljka
ruskom, treba uzeti da je to posuđenica iz odatle pridjev bûckast »krupan u licu« (Be- rijen se nalazi i u drugim ie. jezicima kao i ц
f (Hercegovina). .Na Lastovu mjesto -alo stoji
starijeg perioda (možda avarskoga) kao pa- lostenec, Jambrešić), od madž. buczka »de- baltičkoj grupi, v. buhav.
-to < lat. -ellus budo, gen. bùcjela. Ovamo
šenog (v.), črbtogb (v. čardak). Upor. za e beo a nizak«. Ovamo ide zacijelo i Vukov
ide kao naša izvedenica bucavica (Vranjic, Lit.: ARj l, 722. 13, 491-2. Miklošil 24.
> >k bělěgb > biljeg (v.), Arb. bubureqë je pridjev bucmast »facie obesa«. Promjena m mje- SEW l, 98. Bruckner 46. Vasmer 140. 156.
Dubrovnik, Zore) »mreža kojom se love ga-
posuđenica iz hrv.-srp. Osmanlijski je böbrek, sto k nije posve jasna, ali je mogla nastati WP 2, 113. Tiktin 864. Ribarić, SDZb 9, 136.
vuni« = buskavica (Vrgada) »ime mreže«. Prema
azerb. böirök. prema drugoj madžarskoj riječi sličnog zna- Elezović l, 69. 2, 383. Urlić, NVj 18, 281. Šu-
jednom značenju, koje donosi ARj, izgledalo
Lit.: ARj l, 732. 7, 217. 218. Miklošič čenja buszma »debelih obraza«. U tom su se man, ASPh 30, 299. Štrekelj, ASPh 31, 198.
bi da je to naša riječ, varijanta od bukati: bu- Körinek, IF 54, 267. Meringer, WuS 3, 47.
23. SEW l, 96. Vasmer 133. Mladenov 52. cati (v., denominal od buka): stanu bucati i pridjevu, prema tome, mogla unakrstiti dva
RES l, 48. Lokotsch 337. Ribarić, SDZb 9, madžarska sinonima. bucata f (Krk) »slatka voda koja se pomi-
136. Elezović l, 63. GM 50. Štrekelj, DAW rikati, rzati i revati. Ali to značenje ne pristaje
50, 11. Matzenauer, LF 7, 21-2. ribarskom terminu posvema. Za vezu s buka Lit.: ARj l, 703. Gombocz-Melich l, 581. ješala s morem«. Roglić ima brakična ili bo-
govori i pobuk, u kojem je prefiks po- kao u čata voda »slankasta· voda koja postaje mije-
bubuli, gen. -ulja m (Vuk, Budva) = ba- pobuka (Ljubiša, prema pobuna) »buka«. Su- búconja m (Vuk, Petrinja) izgleda kao iz- šanjem slatke i morske vode«. Bella i Stulić
bulj (Split) »obao kamen, oblutak (v.)«, bubù- fiks u obliku na Lastovu bitcio, gen. bùcjela vedenica s pomoću hrv.-srp. augmentativnog su- imaju pridjev bucat »slan (o vodi)«, kod Pav-
Ijica f (Vuk) i dalji deminutiv bubuljičica f dovodi na misao da se u oblicima sa buc- fiksa -ои/α (v.). Area riječi nije određena. Pisci linovića je proširen na -ьп > -an bocalan
od primi ti vuma bubulja koji nije potvrđen radi o dalmato-romanskom leksičkom ostatku zoologije Pančić i Crnogorac govore za is- u istom značenju, tako i jedan pisac iz 18. v.
u hrv.-srp. nego u strus. bubulja gdje znači koji se unakrstio s domaćom riječi buka. Ro- tok. Ako ovamo ide i hercegovačko katoličko Sufiks -ata upućuje na romansko postanje i
»kaplja kiše«. Značenje je »ono što je napuhnu- manske paralele govore u prilog tom mišlje- prezime Buconjić, onda je area riječi i južno na kolektivno značenje. Daničić izvodi oba
to, pústula, što naliči na nešto okruglo, kup nju: nprov. boulega »agiter, remuer les eaux narječje. Po značenju je isto što i búcov m pridjeva i imenicu od tal. bacata »cjeđa«, što
zemlje, mali čvor (Zore), sitna okrugla šljiva«. pour pêcher« < lat. bullicare > mlet. bulegar (Vuk), ihtiološki termin »alburnus mento«. je zacijelo krivo čitao mjesto bucato m, bu-
Ovamo ide još buban m, bubla f (Vuk) »massa} u drugom značenju od bulla »vodeni mjehur«. Dočetak -ov < madž. -o (upor. lopov < lopó), cata f franačkog podrijetla. Ta talijanska riječ
Klumpen«, bubòlica f (Mikalja), bôbuk m Upor. buluzare (Logudoro) »pulsen«. Možda koji je u búconja zamijenjen našim sufiksom, ne zadovoljava ni semantički ni fonetski, osim

15 P. Skok: Etimologijski rječnik


bucata 226 búdac búdac 227 bugàcatí

u sufiksu. Prema sufiksu -ata sudeći, to je m (Srbija, Jablanica, pusto selo). Od rum. nije obična, umjesto -ka koje se govori (bůtka) xhák, rum. bugeac u istom značenju. Poznat
dalmato-romanski leksički ostatak iz pomorske bucium« 1° Klotz, tronc d'arbre, bûche, bran- kod vabljenja, ili -ica (upor. junac prema ju- naziv stepnog kraja u Besarabiji koji Theopha-
terminologije. Upor. u srednjoj Dalmaciji che, pied de vigne, souche; 2° vigne; 3° moyen« nica). Postanje nepoznato. nes zove "Ογγλος < slav. çgh.
bać »bunar pored obale«. Upor. brak1. nepoznatog, možda tračkog podrijetla, zacijelo
Lit.: ARj l, 707. 709. 749. Miklošič 23. Lit.: ARj 1, 716. GM 50. Vasmer 135.
Lit.: ARj l, 467. 703. 704. Roglić, HE različitog od rum. buciuma »sonner du cor,
3, 230. Isti, PE l, 495-6. 560. DEI 580. trubiti« < lat. bucinare, odatle rum. postverbal budak m (Vuk) »sinonim trnokop (v.), bud f (Vuk) = (s prijelazom iz deklinacije
622. Deanović, Fr. 28. TB l, 2, 1203. bucium. krasna (v.), kramp (v.)«, kao metafora »tup i u deklināciju α) buda f »sinonim: plijesan
Lit.: ARj 1, 706. čovjek«, također bugarski budak i rum. bu- (v.)«. Odatle pridjev na -av: bûdav (Vuk) »plijes-
bučka f (Srbija, Kosmet, Vuk) »sinonim: dac (Banat) »pioche«. Dolazi od tur. budak niv«, poimeničen augmentativnim sufiksom
stap«, izvedenica s pomoću sufiksa -ka (v.) buć m (Srbija, Srijem) »kosa na glavi kao »grana, čvor na stablu« koji na Balkanu -ina (v.) büdavina f (Vuk). Izvedenica će
od sveslavenskog onomatopejskog impf, bucati klupko«. Pridjevi bućav »neočešljāne kose« pokazuje interesantnu semantičku varijaciju odatle biti na -ara (v.): budara f (Srijem,
(v.). Nalazi se i u bug. bucka »butalka, butim«. = složen bućoglav. Ovamo zacijelo buća f koju uklanja Mladenov time što upućuje Vuk) »žabić«. Denominal od pridjeva glasi bû-
Odatle denominal buchati »razbijati mlijeko da (Srbija) »resa, kitica« i kao metafora denomi- na butrak. [Kao prezime dolazi Budak đaviti impf, i odatle apstraktum ubuđalost. Da-
se odvoji maslo«. Pored i i akcenta û govori nal búüti se, bucim impf, »nadimati se od srd- od 14. v. u Hrvata i Srba, odatle toponimi ničić izvodi bud f od perz. buj »vonj, zadah,
se i sa ü i ć prema drugom onomatopejskom nje«. Može se upoređivati s rum. boţ »Klum- Budakovići, Budakovac, sve kao hipokoristik miris, smrad«, glagol bűiden »vonjati«, ali de-
impf, bückati »lupati po vodi« prema pf. buć- pen, pelotte, tapon, boule, boulette, noeud« od Budislav, v. bdjeti}. klinacija i ne, sadrži turcizam perzijskog po-
nuti (Vuk), odatle na -alo (v.) bućkalo n »drvo i bug. buca »grba« i s rumunjskim denominá- drijetla. Za budara f »žabić«, upravo »pljesniva
Lit.: ARj l, 707. Mladenov 42. DLR 672.
kojim ribari bućkaju po vodi« (Vuk, ostalo lom a boţi »drängen, se pelotonner«. žaba«, predlaže Daničić tur. böcek »crv« kao
upor. pod bucati}, možda na -iš kolektivnog Lit.: ARj l, 706. DLR l, 627. Budva f stari grad u Böki kod Porfirogeneta izvor, što ne može biti ni fonetski ni semazio-
značenja baćkuriš m (s ovim se akcentom Βούτοβα. Upada u oči očuvani femininum, loški. Riječ nije poznata na zapadu hrv.-srp.
govori u Hrvatskoj, Daničićev je akcenat buclfalo (Dubrovnik) »pretilo dijete«. Upor. a očekivalo bi se maskulinum kao kod drugih jezika.
bućkurif) pored bücürü m prema Daničiću u Kalabriji bucèfalu »uomo pingue«. Od gr. starih gradova, upori Senia > Senj, Roma Lit.: ARj l, 713.
»piće mutno od koječeg pomiješano, pokva- Βουκέφαλος > Bucifal, Bučifal (Aleksandrida, > Rim, Jad(e)ra > Zadar, J akin < Ancona
reno koječim«, prema Parčiću »vino raspante 15. v.), možda i *Dučipal u toponimu Ducipalsko. itd., s istim dočetkom -uà kao u Castua > buđelar, gen. -ara m (Vojna Krajina)
che sa di aceto«. Zašto je k otpalo, ne zna se, Kastav. Kod Ravennasa također sa t kao i = (metateza b-g > g-b) gubelar (Međumurje,
Lit.: Zore, Tuđ. 5. DEI 624.
a ne zna se ni gdje se tako govori. Daničićevo kod Porfirogeneta: Butua. Ide u kategoriju Mala Sobotica). Od madž. bugyëlaris »isto«
izvođenje ove riječi iz madž. pridjeva bugy- bucina f (Ljubiša, Petranovićeva narodna mediteranskih toponomastičkih relikata. Upor. < lat. pugillaris od pugillus, slov. buđelar,
borékos »što se pjeni« ne zadovoljava ni semanti- pjesma) nejasna značenja »usukano što«. Jas- Būtoa (otok blizu Krete), Budua (grad u prikarpatskoruski pudilar, rum. (u Erdelju)
čki ni fonetski. Daničić izvodi i onomatopeju nije značenje daje se za Kosmet: bučme, gen. Lusitanijl·, It. Antonini). bud'ilaraš. Dočetak -if ispušten u hrv.-srp.,
buckán iz madž. bugyka/butyka, ali naša ono- -eta n »vrsta ibrišima kojim se vezu haljine slovačkom i ruskom zbog toga što se identi-
matopeja ne treba da bude posuđena jer se Lit.: ARj l, 712. 713. Skok, GIZM 32, ficirao sa sufiksom -is (kao u plaviš itd.).
turskog kroja«. Prema tome je to turcizam 35-6. Mayer l, 103. 2, 31. Krahe, GN 18.
onomatopejske riječi u raznim jezicima slažu. iz oblasti odijevanja. Nije potvrđen u drugim Rostaing 77. Ribezzo, RIGI 1934, 38. Lit.: Gombocz-Melich 556. REW3 6809.
S onomatopejom buchati nema nikakve veze balkanskim jezicima. To je apstraktum (skra-
buć m »kosa na glavi neočešljana i u neredu« ćeni infinitiv) od tur. glagola bükmek »sukati, búdža f (Vuk) »1° drvo koje se tjera štapo- bufetą f (Kućište, Brač) »struca kruha«
(Kosmet), odatle pridjev na -av (v.): bućav upresti«. Oba oblika: -a\-e, gen. -eta jednako vima u igri zvanoj krmača, 2° kijača«. Pridjev = (sa / > h kao u pfhet < prefetto, Vrbnik)
»razbarušene kose« i deminutiv bucka f (Kos- su moguća kod nas, upor. ćebe (v.), i zamjena na -ost budžast »nalik na budžu«. Denominai buhečić m (Dubrovnik) »kleiner Laib-Brot«,
met »kao neka kićenka, kita« i denominal sa -a ako se dočetno -e shvati kao naš nasta- búdžati se (Vuk) »igrati se budže«. ŽK búza deminutiv na složen sufiks -ьс + -ić > -čić,,
nabućit se, -učim pf. »nakostriješiti se (o kosi)«, f (stari ljudi iz graničarskog doba) »palica od mlet. buffetto (15. v), »pane spugnoso affet-
vak plurala tipa žena.
s kojim se slaže i Vukov nabućiti se. Upor. seoskog starješine«. Složenka fur-búdža (Mu- tato«, od onomatopeje buff- > imperativna
Lit.: ARj l, 706. Elezović 2, 502. Škaljić složenica bufàrija f (Dubrovnik, Čilipi, Cav-
putiti se (v). l, 116. šicki) »budža koja sama udara« (v. pod fur).
Lit.: ARj l, 706. 7, 217. Mladenov 51. Ovamo na -an budžan, gen. -ana m (Srijem) tat) »niša, udubina u prozoru« (prvi dio buffare
Vasmer 140. Gombocz-Melich l, 558. Parcia búda f (Vojvodina, Vuk) »dućan za drvene »naziv za vola (prema velikim rogovima)« »spirare«, drugi arija, v.), s romanskim pre-
51. Elezović l, 68. 428. DLR l, 627. sude«, također rum. buda »Waldhütte«. Iz nv- prema budžulja f (Vuk) »mala krava malih fiksima imbufat (Dubrovnik), zbufat (Božava).
njem. Bude koje je rašireno i u drugim slav. rogova«. Daničićevo izvođenje iz tur. bägiU Lit.: Cronia, ID 6. Rešetar, Štok. 117.
bučuk m (Srbija) = bučuk, gen. -ūka
jezicima. »kocka«, budžan-budžulja < tur. buga »bik« Zore, Tuđ. 5. DEI 627.
m (Kosmet) (odatle deminutiv bučuče, gen.
-eta n) »žitna mjera kao šinik (v.)«. Prema Lit.: ARj l, 707. Miklošič 23. Bruckner ne odgovara ni fonetski ni semantički. bugàcati, -α impf. (Dubrovnik, Zore, Stu-
Daničiću to je turcizam buçuk »polovina«. 46. SEW l, 96. Vasmer 134. 136. •Lit.: ARj l, 716. 2, 79. lić, subjekt ingvast, masť) (pro-) »probiti (kad
Nije potvrđen u drugim balkanskim jezicima ingvast, »tinta« ili kakva mast, probije s druge
búdac, gen. buca m (Vuk, bez naznake budžak, gen. -aka (Vuk, 17. v.) = budžak
jer rum. buciuk znači »zastava« i potječe iz strane papira)«. Pridjev na -av bugacav (Stu-
aree) prema budija í, odatle određeni pridjev m (Kosmet), opći balkanski turcizam iz oblasti
tur. bu(n)cuk »zastava, stijeg«. lić, papir). Od osnove toga glagola stvoren je
budinjī, koji je nastao dodavanjem sufiksa -ji terenskih naziva. U hrv.-srp. se upotrebljava
Lit.: ARj l, 706. Elezović l, 69. DLR l, (v.) neodređenom pridjevu buđijin koji nije školski termin hrv. bugačica »Löschpapier« koji
668. Školjić l, 116. samo u istočnim krajevima za sinonime ugao se zamjenjuje sa upijač(ica). Drugih potvrda
potvrđen, ali je moguć. Sinonimi su brojni: (v.), küt (v.). Odatle deminutiv na -ić budžačić
ćurak (v.), túkac (v.), puran (v.), od čega su za glagol nema. Od mlet. bugazar [?] »upijati«,
Bučum m (Srbija, Kneževac, selo), topo- i radna imenica na -lija (v.) budžaklija m
feminina cura, ćurka, tuka, misirka (v.), pura, koji je deminutivne raširenje od buco, buca.
nim, isto sa sufiksom lat. -etum > rum. -et (Srbija) »zakutni advokat«. Također toponim
istog značenja kao naše -ih u borik: BuÎùmet purka, vintuSa (v.). Mocija budac prema budija Lit.: ARj l, 713. 12, 252. Zore, Tuđ. 5.
(selo kod Banje Luke); bug. budžak, arb. bu- Maretić, Savj. 6.
bùganca 228 Bugarin Bùgarin 229 buhav

bùganca f (Mikalja) = bugünce f pl. (Boka), služio po svoj prilici za praćenje tih pjesama. nić, 106. Ribarić, SDZb 9, 136. Skok, J IČ, rublju koje ostavljaju buhe«. Denominali:
bogânac, gen. boğanca, pl. bogănci (Molai), Na zapad u jadranskoj oblasti sve do Vodica 462-6. DEI l, 629. 632. Cancel, RES l, 237 ìzbuhati, -am pf. (Lika) = òbuhati »otjerati
gen. boğanca (Hvar, Korčula), bohánci, bò- (Istra) došao je glagol bügariti u značenju -9. GM 50. Schmaus, PPNP 2, 269-70. buhe«, odatle depreverbativnim putem bü-
hānācā m pl. (Hrv. primorje) = bùgancì m »pjevati stare narodne pjesme po nekoj odre- hati (Lika) »tjerati buhe«; u je nastalo iz so-
pl. (Šibenik) = buhanac, gen. -пса (Rijeka) đenoj melodiji«, bugđrština f »stare narodne nantnoga / (slov. bolha, češ. blecha, polj. pchia,
bùgija f (Vuk) »exhalatio major«. Ne zna
»ozebline, rajba (Dubrovnik)«. Od sjev.-tal. pjesme od 10 slogova«. Tako se dakle mogla ruš. blahá, strus. Ыъпа, bug. bălha); h je nas-
se gdje se govori, valjda u Vukovu kraju. Da-
buganza »gelone« nepoznatog postanja. raširiti riječ u ovom značenju .samo pod pret- tao iz ie. s poslije u, što se vidi iz lit. blusa,
ničić izvodi od tur. bug »para«, ali bugija, kao
postavkom da su srednjovjekovni Bugari bili lot. blusa (upor. arm. lu, gen. Ivoy < *Шш<г).
Lit.: ARj l, 502. 713. 717. DEI 629. kapija, kutija i sijaset drugih imeničkih tur-
pastirski nomadi kao Vlasi i Arbanasi, koji
cizama, zahtijeva *bugu. Turcizam < tur. Lit.: ARj 1, 747. 4, 145. 8, 483. Miklo&č
su se kretali i na zapad do Jadrana. Značenje
Bugarin m, pl. Bugari (13. i 14. ν.) »Γ buğu, bugi »Dunst« iz oblasti prirodnih po- 15. SEW l, 62-3. Bruckner 401. Mladenov
»jadikovati«, koje ima bugariti, moglo se pra-
ime slavenskog naroda na Balkanu od 10. java (kao hava »zrak, văzduh« atd.), potvr- 53. Trautmann 35. Vasmer 94. Boisacif 1078
vilno razviti iz monotone melodije i iz sadr-
v. dalje, 2° ime muško (13. v.), upor. Hrvatin, đen samo kod nas. -9. Meillet, MSLP22,142-3. GM345 Vail-
žine junačkih pjesama ovako nazvanih jer opje- lant, RES 22, 20. Šulek, Im. 34. 36. 38. Ма-
3° prezime (13. v.)«; pridjev bugarski; u je vavaju pogibiju i bojeve junaka. Nejasnije Lit.: ARj l, 716. Školjić* 152.
nastao od Іъ (stcslav. bligarìn*, bug. balgarin chek, ĞSR 241-2.
je značenje bûgar m »porcus«, upor. tal. bul-
pored bãlgarán, rus. bolgariri). Kavanjin (izd. garo »oznaka kože«. Kako su u Hektorovićevo
1913, str. 253b) ima pl. Bugari kripei slavo- bugljar n (Belostenec, hrv.-kajkavska ri- bühav, pridjev (Vuk) »mollis«, poimeničen
vrijeme junačke narodne pjesme bile i srpske, ječ) »sinonim: rukovet«. Daničić uporeduje sa -ьс : būhavac, gen. -vca (Vuk »buhav hljeb,
kruni: Jasen, Buris, Samuel. Prema tome je nije čudo što on upotrebljava ujedno obje ri-
arb. bugarç posudenica iz hrv.-srp. Sa u go- s bàglja f (Vuk) »svežanj«, za koju misli da je buhava zemlja«) »šupljikast«, poimeničen sa
ječi, za pjesmu bügarštica, a za melodiju srpski od gr. φάκελον »svežanj«, ali ta je riječ možda -ica buhavica (Dalmacija) »terra soluta« =
vori se i u makedonskom. Glede -in v. Arba- način, veleći da se njegove dvije bugarštice
nasin, Srbin i -janin. isto što i băgalj, gen. -glja (Vuk, Srijem) »na- zemlja tančica-buavica (Drobnjaci). Buhavica
pjevaju »srpskim načinom«. viljak«; baglja je isto što i madž. baglya. Daničić je crnogorski toponim. Korijen buh- nalazi
Značajno je da se naziv naroda ne nalazi Ime bulgārus, koje je u srednjolatinskom veli, nadalje, da i kajkavsko bugljar potječe se još u pf. nabuhnuti »anschwellen«, pòd-
u pučkoj tradiciji u sjeverozapadnim slavenskim značilo i »heretik«, raširilo se zbog bogomil- iz madž. buglya »naviljak«. O madž. baglya i buhnuti »turnere« = podbûnut, -em (Kosmet)
jezicima, a ni u dakorumunjskom i arbanas- buglya Gomboch-Melich ne daju podataka.
stva po zapadnoj Evropi u pejorativnom zna- »naduti se«, od posljednjega pridjeva pòd-
kom, koji i za slavenske Bugare ima kslat. Upor. niže vokal, gen. vãkla m (ŽK) »otkos«.
čenju: fr. bougre (12. v.) »hérétique, homo- buo = podbül (ŽK, Lika) = podbuo (Kosrnet,
naziv sclavus > rum. pi. Schei, arb. shqa, sexuel, Schuft«. Odatle tal. denominai bug- Svakako bugljar »rukovet« nije ista riječ što i od rakije, oči). Pridjev na -jav: bušav (Vuk)
pl. shqe. Narodski razvitak imena naroda oču- bugljar m »kolutić na pojasu«, za koju Belo- »ventriosus«. Denominál na -ati: bujati (Vuk)
gerare (13. v.) »praticare la sodomia« i radna
vaše na Balkanu pored Hrvata i Srba još Grci: stenec veli da je dalmatinska. Drugih potvrda < buhati »aufgehen, vom Teige«, na -iti: па-
imenica buziron (1314, Treviso) »sodomita«, fr.
Βούλγαροι > Vurgaros = čine. Vurgur i bougeron (15. v.), španj. bujarron. Iz sjeverne nema ni za kajkavsku ni za dalmatinsku riječ. bušiti se, -гт »naduti se, napuhali se«, odatle
ar. Burgar. Iz toponomastike je važan po- Dalmatinsku riječ Daničić ispravno upore- pridjev nabušast, prilog nabušice; na -tati
Italije prosino se taj naziv u južnu Italiju
datak ime sela u srezu mitrovačkom Bûga- buz'z'arare, Francusku i Španjolsku, odatle opet duje s madž. boglár »Spange, Knopfring« od (od onomatopejskih glagola tipa drhtati) zbüf-
riće, gen. -a n, od čega je etnikum Bugārčā- srvnjem. buckelaere, također rum. boglár »agra-
dođe u naš gradski govor kao buzoriratil-zu-l tat, -am pf. (Kosmet) »nabacat, natrpat« (uz
nin m prema Bugarčanka f. Taj je toponim fe, fermoii«, koja je zacijelo iz madžarskoga. objekt àljinè); zabuhovât impf. (Brusje) »reče
-ze- pf. i impf, i buzorantj-zuj-ze- m. Gubitak
zacijelo u vezi s bugarskim katunom koji se / nastao je po zakonu disimilacije l-r > 0-r se o grozdu kad islom počinje zreti«. Ova
pominje uz arbanaski i vlaški. Iz toga po- Lit.: ARj l, 716. Gombocz-Melich l, 444. osnova znači i »lupati, bubati, udarati«: bu-
(upor. Bugeri, 1255. kod Ennodija i otăr /ŽK/
datka nesumnjivo izlazi da su Asparuhovi hac m (Krk) »alapa«, búhati, bûham impf, pre-
pored oltar < altare}. U rumunjskom je dobio
Protobugari, prije nego što se poslaveniše, buha f, pl. buhe (Vuk, 15. v.) »pulex«, ie.
naziv baštovanstva : a bulgari »bavit ise tim ma pf. buknuti, bûhnem »losbrechen«, (sa k
nastavili na Balkanu pastirski nomadski ži- i baltoslav. naziv za tog nametnika na ljud-
poslom«, bulgarie f »baštovanstvo«. mjesto h možda kontaminacijom s bukati, v.,
vot, jednako kao i Arbanasi i Cincari. Ovaj skom tijelu. Odatle dem. na -ica: bušica (15. upor. búg. bukna = bukvom) buknuti (subjekt
je podatak vrlo važan jer je Schmaus naveo Po postanju je to naziv turskotatarskog ple- v.), izvedenice za nazive raznih biljaka na -ai rat), bùktjeti, -гт »lodern« (na-), odatle buk-
potvrdu za značenje bugarin »čobanin«, a po- mena (također u Kini), sttur. bulgar »mje- bùha^gen. -аса m (-ać, Jagodina, Srbija); na -as tinja f »baklja (v., upor. arb. buhtis), bušiti,
maže nam objasniti i značenje impf, denomi- šanac« od glagola bulgamak »miješati«. To je buhaš m »sijerak«; na -oca bukača f »pulicaria« »schlagen, stürzen, fallen«, zabušiti, -im »za-
nala bügariti »Γ canere neniam, 2° jadikovati, Tomaschekovo tumačenje koje prima i Mla- zvana i s drugim sufiksima bušin m, bušina f, bašuriti«, zabušiti se u vodu (ŽK), năbuşiţi se
3° obraćati na Bugarina«, obùgariti pf. »opla- denov; ono je najvjerojatnije. Tumačenje bušinac, gen. -Inča, husinak, gen. -inka, busák, nalazi se i u rum. înăbuşi; büšnuti »pulsare«;
kati mrtvoga« (Lika), odatle apstraktum bu- Šišmanova, da je to složenica od imena rijeke bušika, buhačak, gen. -čka, buhačica, buharica. od isle osnove sa ne-: iznebuha (Vuk, Pavli-
gàrãnje n (Lika) »jauk za mrtvim«, razbùga- Bulga > Volga i tur. erjär »čovjek« ne prima Prenosi se i na platno: buhač, gen -ača (ŽK); na nović, Kosmet), prilog »iznenada«, odade
riti se pf. »prijeći u živo bugarenje« (Lika). se. Madžarski Anonymus 57 pominje terra košulje: buvarka (ŽK) »noćna košulja«, upor. opet iznebušiti, -īm (Dubrovnik) »iznenada
Poimeničeni pridjev bügarštica f od bugarski Bular. Daničićevo etimologijsku rastavljanje bug. bălhorka u istom značenju; metaforickí pojaviti se > iznenaditi; uplašiti«; nebušica
(Hektorović, upor. kod Gundulića naziv za bugarštice od imena naroda i povezivanje sa sa suf. -ara: buhara »zatvor«. Pridjevi na -ivi f, nèbuh, nèbruh (Srijem, umetnuto r nalazi
pjesme slatke bugarkinje, RES 3, 162), označuje srlat. bucculare, tal. boccalone ne odgovara -ljiv (upor. ušiv, ušljiv): bušiv, bušljiv, poime- paralelu u umetnutom lj u iznebljušiti, -tm
vrstu junačke narodne' pjesme 14—15 slo- ni po značenju ni po fonetici. ničeni u bušivac m prema bušivica f, bušljivac i prilogu nebljušice, iznebljušice »iznenada«;
gova, koja se i pjevala, upor. Niko dite mlado- Lit.: ARj l, 714. 715. 8, 484. 13, 493. Mi- m prema bušljivica f; na -inl-inji: buhin = to su po svoj prilici umetanja koja ističu ono-
litno . . . bugaršćicu peti sede (tako u Bara- klošič 25. Mladenov 52. Vasmer 102. Šišmanov, bùhinjî bez mijenjanja A U S , ali je morao po- malopeju). Mjesto negacije ne- dolazi pre-
kovića, Vila 142). U vezi s tim stoji i naziv V etymologie du nom »bulgare*, Keleti Szemle stajati i s tim prijelazom kako se vidi iz po- fiks o-: izobušice »iznenada«. Ovamo i pridjev
muzičkog instrumenta bugaríja f »tambura« 4, 47-85. 334-63. 5, 88-110. Gombocz- imeničenja bušinjāk »»buhoserina«. Složenica bu- bùhjïv, buhjiva »napržit« (Lumbarda). Osnova
= bulgaria (1670, Bakar) koji je prvobitno -Melich l, 461. 566. Elezović l, 63. Mažura- hoserina f — buosêrina (Kosmet) »mrlje na buh- s tim značenjem ušla je i u rum. bus,
230 bük buk 231 buka
buhav

Vokal u je nastao iz ie. diftonga ou/au, za Kolektiv odatle očuvao se u Kosmetu buče, buka f (Rab) »vrata« < tal. bocca < lat.
buıeala »Faustschlag, Stoss« od a Ъщі »stossen«,
koji se nalazi potvrda u avesti bavyõ (prilog) gen. -a »bukova šuma«, toponim Bučje (Sla- bucea. Isto značenje u složenici (pomorskom
prăbuşi, isbucní. U oba značenja osnova se
»duže« i u prijevoju α »više, jače« i sa sufiksom vonija, 14. v.). U istom značenju dolazi i terminu) bukapdrat, gen. -orta m (Božava)
buh- nalazi i u drugim slavenskim jezicima
r (kao u dobar) u lit. būrys »mnoštvo«. Za po- kao buka f (Srbija, po nekim krajevima) i = bukapôrta f (Rab, Mljet) = (asimilacija)
i onomatope j skog je podrijetla. Upoređuje
sljednje pojave nema slavenskih refleksa. opet kao i druga općeslavenska imena drveća: pokapane f pl. (Račišće) »otvor na krmi« <
se lot. baükš »oznaka zvuka izazvanog udarcem
Osnova je onomatope j ska ; ona se nalazi i u vŕba (v.), jela (v.), iva (v.), ali je femininum tal. boccaporto m pored boccaporto (tip bet-
ili padom« i sa nvnjem. bausen »schwellen«.
ne-ie. jezicima (upor. tur. buyumak). Upor. hrv.-srp. inovacija. terave, granariz, Linguaglossa). To značenje
Sudeći prema tom upoređenju slav. h na-
buh- kao dalju izvedenicu od iste osnove do- Danas je općenit samo oblik koji je proi- i u imenu kraja i zaliva Bûka f (Kačić, No-
stalo je od ie. ks. Tiktin pretpostavlja i za
bivenu s pomoću í > h poslije u. zašao iz deklinacije ō (stcslav. buky, gen. rmi; nije potvrđeno u, narodnom govoru) =
rum. α zapust (subjekt soarele »sunce«) »činiti
Lit.: ARj l, 718-9. 4, 146. Miklošií 23. bukwe) koja se nalazi u imenima bilja mrkva, Bôka s pridjevom kotorska (Kavanjin, Obra-
sparinu«, odatle apstraktum zăpuşeală »žega,
SEW l, 98. Bruckner 47. Mladenov 48. Vas- brdokva, jelva (ŽK). Taj oblik prešao je u dović; prema tal. sintaksi do Boke od Kotora
sparina«, jslav. zabušiti. V. prijevoj bbhnoti
mer 138. WP 2, 115. Elezović l, 64. Vuković, deklināciju α kao i crkva: bukva (14. v.) »1° = Bocche di Catturo; Bogišićeva nar. pjesma:
> banuti. po Boci; Böke f pl., Dubrovčani, prema ta-
SDZb 10, 405. van Wijk, IF 24, 31. ASPh fagus, 2° littera, 3° (u metaforickom značenju:
Lit.: ARj l, 717. 748. 4, 261. 7, 220. 800. 30, 457. Wood, MPh 11, 315., br. 21. MLN lijanskom). Etnici su: na -ellus (deminutivni su-
8, 489. 10, 221. Bruckner 46. KZ 43,313-4. bukva = bukvan) glupan«. Raširen je kao
29, 69-72. Sulek, Im. 36. Hirtz, Pisces 60-1. toponim, odatle kol. Bukóvlje (ŽK). Od sla- fiks u službi etnika, upor. Mlečić i tal. roma-
45, 43. Miklósié 23. SEW l, 46. 97. Vasmer 93. Fink, Im. 39. Jireček, Romanen 3, 11.
155. Mladenov 51. WP 2, 113. Elezovic l, 204. venskih jezika nalazi se u slov. búkevjbukva, gnolo od Romagna sa deminutivnim sufiksom
3, 88. GM 51. Waldstein, PBB 22, 240. Ku- stčeš. bukev, polį. bukiew u značenju »fagus«. -olus) > -eljl-i(j)elj (upor. poguzíelj, Paštro-
bujôl m (Kućište, Brač) = -bujõ, gen. -о/а vići): Bokelj, gen. -élja (Ljubiša, Risan, Vuk,
sar, NVj 3, 338. Hraste, JF 6, 214. SEZb (Perast, Stoliv) = bújó, gen. -óla »mali mastil U značenju »littera« bukva dolazi u ruskom,
4, 432. Tiktin 245. 773. 1794. Matzenauer, ukrajinskom i bugarskom, u pl. u stcslav. književno, Dubrovčani) = Boklelj (Krtole,
za nečistu vodu, za pranje veša, drveni kotao Crna Gora, Luštica, Grbalj, Bijela) = Bòkielj,
LF 7, 9. RK 677. bukbvi »pismo, povelja«, odatle bükvar m
na brodovima za pranje palube«. Od sjev.-tal. gen. -èlja (Crna Gora, Nikšić) m prema Bokelj-
bujan, bujna (Vuk), pridjev »žestok, bu- bugliòlo, mlet. bugiai, istrom., tršć. bujòl »sec- »početnica (na istoku)«, bukvica »alfabet«.
Od imena slova až buky nastade azbuka f ka f (Vuk), također cvijet bokèljica »ruža
ran, što raste u izobilju«, izveden s pomoću -ьп chio di legno a doghe« nepoznatog podrijetla. koja cvate i ljeti i zimi, ali nema mirisa (Du-
od pridjeva stcslav. bujb »divlji, okretan, lud«, prema abeceda (v.).
Lit.: DEI 630. brovnik)«, pridjev bokeljski', na -ensis > tal.
s tim sufiksom u svim slavenskim jezicima Odnos prema istoznačnom madž. bükk -ese : Bukez (Kačić) = Bokêz (Dobrota, Budva,
osim u slovenskom i u oba lužičkosrpska. bujrvmtija f = burjùntija (glede metateze nije utvrđen. Najraširenije je tumačenje po- Prčanj) < tal. Bocchese m prema Bokeška f,
Pridjev bujb ne postoji više u hrv.-srp. Mik- jr. > rj upor. bajrak pored barjak) = burùn- stanja iz germanskoga, i to buk m < germ. pridjev bokeški = bokēškī; na tal. -ino Bd-
lošić 417 poznaje doduše hrv. pridjev buj »pin- tija (Vuk, Bosna, 17. v.) = burūntīja (Kosmet), *bōkaz, bukva f < germ. *bōkō, nvnjem. Buche kinac, gen. -inča m prema Bdkinka f, pridjev
guis, libidinosus«. Za nj ima potvrda od 13. od tur. buy (u)ruldu l buyrultu »zapovijed ili na- istog značenja. Stcslav. pi. f. bukívi u zna-
redba upravitelja zemaljskog (vezira, ser- bôkinskï. Stariji je naziv Kačićev. Oblik sa
do 16. v. i supstantiviran je raznim imeničkim čenju τα γράμματα poklapa se doista s got. o mjesto u nastao je zacijelo pod mletačkom
sufiksima: sa -ica bujica f »torrens«, s kolek- dara itd.)«, na osnovu stezanja uyu > u \ di- bakos pl. u istom značenju. Germanska riječ upravom. Dok su bili pod Turcima, nisu se
tivnim -od u flori bújod f, odatle bùjatka, similacije r-l > r-n. Prijelaz d > t nalazi se je srodna s lat. fagus, gr. φηγός »dub«, slav. smatrali Dalmatincima. Vokal o mjesto u nalazi
bujadika, bujadina; s -äc: bujač, gen. -oca i u bug. bujurultija', d ostaje u rum. buiurdeu bbzb, odatle zova f (v.). Koje su kulturne se i u posuđenim izvedenicama: na tal. -ino
m »Juniperus oxycedrus«. Daničić stavlja ovamo i u ngr. μπουιούρντισμα. Od tur. glagola potrebe prisilile Slavene već u praslavensko bakîn (Rab, Božava) = bakin, gen. -ina »Mund-
sa -an: bujan m »neka riba«. Od bujb je izve- buyurmak »zapovijedati«, očuvan u bug. bıtjur- doba da posude ovu riječ od susjednih Ger- stück« < tal. bocchino; na -one > -un bokun,
denica Vukov naziv iz narodnih pjesama i dis(v)am, u impf. 2. 1. sing, bùjur (prema mana, ne zna se. Značajno je da se ovaj ger- gen. -una m (Vuk, Primorje, Dubrovnik,
pripovijedaka búin, gen. -ina m kao apozicija Daničiću krivo, da je to okrnjen turski impf. manizam ne nalazi u baltičkim jezicima. Na Cavtat, Kućište, Mljet, Potomje, Vis) = bo-
uz konj i bez tog, u značenju »tegleći konj«. 2. 1. pl. buyurun) koji se U Bosni govori i buj- osnovi tumačenja iz germanskoga pravila kûn, gen. -una (Rab, Hvar) »komad«. Ovamo
Piše se i sa j: bujin m »veliki tegleći konj«. rum — bujùrum = bujrum (Kosmet) pored se i povijest i ustanovljivala slavenska prado- ide i deminutiv na -ič bukànîc, gen. -ica u
Daničić ne zna za postanje te riječi, ali veli bujrun i Ыгып = Vírům (Kosmet, glede i za movina. U najnovije vrijeme germanska teorija Daničićevoj dubrovačkoj poslovici : igra od ru-
da je bez sumnje tuda, u čemu se vara. Su- M upor. tur. biyuriň »zapovijedajte«) kao uzvik nailazi na opoziciju kod V. Macheka koji slav. ke nije dobra ni bukanic < tal. boccone (14.
fiks -în je kao u sârin pored šarūn za šarac. u značenju »izvoli«. Dočetno tur. -Я često se buk, lat. fagus, gr. φηγός, got. bökő stavlja v.) (nema drugih potvrda, a mjesto o nejasno).
Upor. i ime kravi buja f. Denominal je na zamjenjuje kod nas sa m, ispor. jurum pored u pred-ie. supstrat, i kod M. Budimira koji Talijansko značenje »usta« potvrđeno je u Re-
-ati: bujati impf, (iz-, 17. v., яа-), uzbùjati jurun (v.), kursům (v.), bedem (v.), (h)oždeldum buk i bukva stavlja u vezu s pridjevom baukis žiji boca < furi, bòk'e. Arbanasko značenje
pf. (o mlijeku, Piva—Drobnjak) = buját, -am (v.) i obratno, tursko m sa n: kùzun (v.). (βαυκός) »crven« i na osnovu toga traži pra- »kruh, hljeb« (sinegdoha) u bukar »hljeb«
(Kosmet). Lit.: ARj l, 719. 743. Skok, Slávia 15, domovinu Slavena bliže na jug k Dunavu. (izvedenica na -ar) u tajnom jeziku (argot)
U onomastici je bujb također raširen ko- br. 94. 189. Mladenov. 51. SEW l, 98. Lokotsch u Vranji i Prištini od arb. buke »isto«, i rumunj-
346. Elezović l, 46. 64. 2, 500. Lit.: ARj l, 727. Miklošič 24. SEW l, 99.
liko u starom tipu dvočlanih ličnih imena ska izvedenica na -aţa bucată »zalogaj« u šatro-
Bruckner 48. KZ 46, 193-215. ASPh 42,
toliko i u hipokoristicima: 1° Bujimir, Buji- 132-184. Mladenov 48. Kiparský 217. Sten- vačkom (osaćanskom) govoru na -as buketaš
slav, 2° Bujak, Bujko, Bujša, Bujo. Možda buk m (16. v., jedanput, i danas u Primorju)
der-Pedersen 447. Vasmer 139 — 40. Hirt, IF l, »hljeb«.
ide ovamo i dalmatinsko prezime Bujaš. I »fagus« nalazi se gotovo u svim slavenskim 483. Krogmann, IF 48, 271. Boisacq3 1023-4.
u Panoniji i u Daciji posuđen je: madž. buja jezicima, odatle pridjev bukov i odatle izve- Janko, Slávia 9, 352-3. GM 54. Machek, Lit.: ARj l, 520-1. 721. 10, 435. Cronia,
»lascivus« (glede -a upor. koma < kum), odatle denice u kojima se poimeničuje sufiksima -ьс LP 2, 156-8. Budimir, Rad 282, 5-32. ID 6. Budmani, Rad 65, 164. Kušar, Rad
apstraktum bujaság i glagol bujáikodig ; rum. bukovac, gen. -vca, -аса bukovača, -ina bu- Bezlaj l, 95-6. Passler, AIAVS 1, 155-161. 118, 19. 22. 23. Šturm, GSJK 6, 53. Hraste,
denominal α se bui, odatle pridjev na -ãko: kovina. Po rodu odgovara drugim općesla- Knutsson, LU A n. f. avd. l, bd. 24, nro 9 BZb 151. Macan, ZbNŽ 29, 207. 214. Jire-
venskim nazivima za drveće muškog roda (Die germanischen Lehnwörter im Slavischen ček, ASPh 8, 102. Trojanović, JF 5, 223.
buiac »divlji«, koji nije potvrđen u slavenskim von Typus buky"). Lund-Leipzig, 1929. GM 51. DEI 547. Šulek, Im. 23. 549.
jezicimf (upor. ipak lično ime Bujak). kao grab (v.), dub (v.), drijen (v.), klen (v.).
232 bula büla 233 bùlierga
bukàgije

bukàgije, gen. bukagījā í pl. = bukàgije bukurija f (Osaćani, šatrovački govor) »cr- met) »djevojka turkinja za udaju«; pridjev na s pomoću olova, sa kopna se baca daleko u
(Kosmet) »sinonimi : puto (v.), negve (v.), prange kva« = bukurlija u istom značenju u istom -in bulin, na -ski bülskí, denominal ràzbuliti, more), 2° tunja za kanjce, 3° olovo na običnim
(v.)«, od tur. bukağı istog značenja. Nalazi govoru, odatle radna imenica na -as: bukur- -îm (Srbija) »učiniti da tko ne bude bula«. tunjama«. Postoji i glagol bulètati, ~am (Du-
lijaš m »bog«. Od iste je osnove bukureš m (Kos- Opći balkanski turcizam iz oblasti turskog po- brovnik) »ribati tom spravom«. Dalmato-ro-
se još u arb. bukagí. Hrv.-srp. pl. nastao je
analogijom prema negve (v.). Kavanjin i Stu- met) »mjesto puno nemorala i bluda, sodoma rodičnog života: bug. bula, arb. bulle, ngr. manski laksički ostatak iz ribarske termino-
i gomora«. Dočetak -eš je možda prema imenu μπούλα »signora ebrea«, madž. bulya (16. logije od volantino, poimeničeni particip pre-
lić imaju varijantu sa / (If) mjesto g: bukàlije
rumunjskog grada Bucureşti, a svakako su v.) od sttur. bula/bola »tante du côté paternel, zenta od volare »letjeti«, volons, gen. -antis,
= bukàljije.
sve tri riječi postale u šatrovačkom govoru femme de l'oncle paternel«. s pomoću lat. sufiksa -înus; en mjesto on može
Lit.: ARj l, 722. GM 51. biti kao láncún < lencun, v > b je dalmato-
iz rum. a bucura »veseliti se« ili iz arb. prid- Lit.: ARj 1, 728. 729. 730. SEW 1, 100.
bukila f (.Vuk, ne kaže gdje se govori ; Do- jeva bucure »lijep«, bukurt f »ljepota«. U osa- Mladenov 49. Gombocz-Melich 1, 568. GM -romanski betacizam kao u Bol, bandıma itd.
ćanskom šatrovačkom govoru ima i drugih 52. Elezović 1, 64. 3
Lit. ARj l, 729. KEW 9431. Skok, Term.
brota, Boka) »četvrtina stara (30 lit.) < sex-
tarius (v.)«. Nije mjera za tekućine. Star se prekrajanja iz arbanaskoga, tako čkojalica f 162. DEI 551-2.
bulàndisati pf. (nar. pjesma) »poludjeti,
računa 120 lit.; bukila je drvena u obliku valjka. »noga« od arb. shkoj »idem, hodam«. smušiti se«, od tur. bulanmak »sich verfinstern.,
Poslovica: bolje star nego bukila. Prezime Bu- Lit.: Trojanović, JF 5, 233. Grünenthal,. bulgur m (Della Bella, Belostenec) = (obi-
trübe werden«. Odatle u sjevernim slavenskim čnije s disimilacijom l-r > n-r) bùngur (Vuk,
kilica (Grbalj). Od lat. deminutiva butticella ASPh 42, 316. Jireček, ASPh 8, 102. Ele- jezicima: rus., ukr. pridjev bulaný »falb,
(564), sa naglašenim sufiksom -icellu, varijanta zović l, 64. Školjić l, 118. fahl (o konjima)« < sjev.-tur. bulan. Tursko
Bosna) = bungür pored bûngur, gen. bun-)
od deminutiva buticula. Oboje potvrđeno u značenje izmijenjeno je u hrv.-srp. prema
gura (Kosmet) = (s metatezom b-g > g-b)
romanskim jezicima, v. butilja, od buniš. Upor bükva f (Vuk, Zore, Kolombatović, Du- gümbür (Srbija) »mjesto pirinča oderana i osu-
bulazniti, bulažnjenje, od Ыагпъ > blázniti šena pšenica ili kukuruz«. Odatle pridjev na
srlat. bucellus za gubitak antetonike ti; k pored brovnik, Boka, Bijela, Kostajnica, Tivat, (v.), a ovaj posljednji dobio je и u grupi Wód
i ukazuje na podrijetlo iz dalmato-romanskoga. Muo, .Malínská) = bõkva (Krtole) = búgva -ov: bùngurov; deminutiv na -ьс: bùngurac,
turskog glagola. Prema tome, ovdje imamo gen. -urca (Vuk), denominali bungùrati =
Lit.: ARj l, 723. DEI 576. (Rab, Božava) = búgva (Senj) »morska riba unakrštavanje (kontaminaciju) hrv.-srp. i tur.
boops vulgáris«. Na -aria > -ara (sufiks za bungurisati »mljeti bungur«. Opći balkanski
riječi kao u češagija (v.). Grupa zn izmijenjena turcizam (tur. bulgur = burgul), bug., rum.
buklija f (Potomje, Pelješac) = buklija (14. oznaku mreža za hvatanje riba označenih u je u zg u bulazganje prema onomatopeji ba-
v.) »posuda za piće na polju«. Deminutiv na korijenu izvedenice) bùkvara (Mljet, Zore) = bulgur.
Ijuzgati (v.). Od iste turske osnove je bosansko
-ica bùklîca (iji > i). Balkanska riječ grčkoga bugvăra (Senj). Deminutiv na -ьс > -ее katoličko prezime Bulut. Lit.: ARj 1, 729. 735. 3, 499. Vasmer 142.
podrijetla, grčki deminutiv na -ю od μτοΰκ- bukovec m (Malínská, naliči na konja), na slo- Mladenov 49. Skok, Slávia 15, 90. Lokotsch
λα »hölzernes Weingefäss« > bug. bukla ženi sufiks -eljić < lat. -ellus + -ič bukveljić Lit.: ARj l, 729. SEW l, 58. 100. Vasmer 352.
(Zore) »morska riba nalik na bukvu, ali manja 141. Lokotsch 350. Škaljić l, 119.
»isto«, cine. buda, bug. buklija (Gorno-Džu-
majsko), dem. na -ica bug. băklica, cine. buc- od nje« = na -ica bükvica. Od gr. βόαξ > bùlierga (Bijela, Boka) = bulîerga f (Ko-
bùlbul m (Srbija, nadimak) = (s disimi- tor, Dobrota, Muo, Lastva) »l ° meduza, okru-
liţă, na -e bug. bakié od bokal »fassartiges (stezanjem) βώξ, ak. boca — βώκα »θύννον«. lacijom l-l > т-Г) bumbul (nar. pjesma) =
hölzernes Wassergefäss«, arb. na -»' < gr. tov Oblik s nesonoriziranim velarom bukva po- gla i raznovrsne boje kao klobuk (ne može
bùljbulj (Srbija, Leskovac) »slavuj«. Mjesto u se uhvatiti rukama, mućka se kao živo srebro,
bakii. Na Cresu metafora buklija »Schimpf- tječe iz dalmato-romanskoga; -va je kao kod za tur. ü govori se u Kosmeru i: biljbilj m u
und Schmähwort für ein Weib (Mädchen) imena stabla i biljke murva < morum prema nema ih po dnu mora; kad se opaze na moru,
istom značenju. Odatle pridjev na -ov: bùm- kad »pliju« po moru, biva to najviše za kiš-
runden Gesichtes«. Öd lat. buccula »tout objet buky, gen. -ъ е. Oblici sa sonoriziranim ve- bulov (jaje). Opći balkanski turcizam (bül-
en forme de joue; sorte de vase«. Upor. slov. larom k > g predstavljaju upliv mletačkog Ijiva vremena, zimi kad iskoče na kraj, nije
buľ) perzijskoga podrijetla: bug., arb. bilbil, dobar znak za obilat lov; ribari vele da buli-
bokla f »Loch«, baklja < furl, bòculelbùcule. boga; bukveljić je dalmato-romanski deminu- bilbjul, arb. i disimilacijom l-l > r-l: birbil.
Možda ide ovamo i bikulja f (Vuk) »cirrus, tiv *bokeiu. Druga je varijanta boba (Risan,. erga truje ribe... škodi mrežama... stađun
Božava) od tál. (mlet.) bòba od βόωψ, -ωπος Lit.: ARj l, 729. 730. Mladenov 29. Ele- je njihov u marču..., 2° (podrugljiva meta-
vitica«, ako se uporedi s furi, bùcullbòcul »riccio zović l, 45. GM 36.
di capelli«, tal. bóccolo, fr. boucle. Glede i za »riba volovskih j očiju«. Sa mlet. sufiksom fora u Kotoru) prava si bùlierga (veli se čovjeku
o upor. istoznačno tal. biòccolo pored biocca -era < -aria bobéra (Božava) »rete per bobe«. buldirjan m (Orfelin) »odoljen«. Možda koji govori bez smisla, upor. fr. pouacre »ro-
od unakrštanja sa fiocco < floccus. Odatle o u bôkva. Upor. krč.-rom. baubą.. štamparska greška u mjesto a za rus. baldyr- gueux, sale« < stfř. poacre »kostobolja«)«.
ųan < njem. Baldrijan < lat. valeriana (of- Dalmato-romanski leksički ostatak od lat. poda-
Lit.: AR] l, 301. 723. Pleteršnik l, 43. Lit.: AR] l, 463. 702: 716. 727. Cronia, gra < gr. ποδάγρα (složenica od πους,
Mladenov 49. 52. Šturm, ČSJK 6, 76. DEI ID 6. Banali 2, 173. Budimir, Rad 282, ficinalis).
523. 548. 28. Štrekelj, LM Sl 1882/3, 278. DAW 50, gen. ποδός »noga« i άγρα »lov«) »1° laccio
Lit.: ARj l, 729. Korsch, ASPh 9, 487. per prendere l'animale ai piedi, 2° (medicinski
4. Macan, ZbNŽ 29, 208. REW3 1182. 1210. REW3 9130. Vasmer 46. Šulek, Im. 244.
bukle в (Dubrovnik) pored bûklo »rupa u Rohlfs 397. DEI 545. 550. 576. Fink, Im. 38. termin) kostobolja«; ρ > b kao u butiga; d
zahodu za tjelesne potrebe«. Upor. slov. bokla Hirtz, Pisces 56. buldum samo u zagoneci o mlinu: kako > l dolazi i u fr. narječjima poulacre i u južnoj
»Loch«. Pleteršnik kaže da je furlanskoga po- deldum (v.), tako buldum. Očito je to 1. lice Italiji pularge, pularike. Za metatezu gr >
rijekla, ali ne navodi furlansku riječ. Dubro- bula f (Vuk, 16. v., Kosmet) »1° žena Tur- tur. perfekta od bulmak »naći« koji se nalazi rg upor. kalierga; a > e možda zbog r, upor.
vačko bukïo je očit dalmato-romanski demi- kinja nižeg staleža prema hanuma (v.), kada u arb. (Gege) bullundis »nalazim se slučajno«, rasti > resti. Kao medicinski termin živi po-
nutiv na -ulus od bucoļbuca, paralelni oblik = kaduna koje su otmjenije žene. Turkinje, od tur. bulunmak »nalaziti se«. dagra preko njemačkog izgovora d > t u
od lat. bucea, vlat. *buculus ili *bucculus. Nije 2° Turkinja uopće«. Odatle deminutiv na -ka: Lit.: ARj l, 729. GM 52. slov. poten gròb m »1° Hühnerkrankheit,
potvrđeno dosada u ostalim romanskim jezi- bulka = bula, sinonim túréinak »papaver rhoe- 2° kostobolia« = potigra, putika, putka.
cima. as« (u ovom metaforickom značenju i u bu- bulèntïn, gen. -ina m (16. v., Dubrovnik, Lit.: Pleteršnik 2, 184-5. 187. 367. REW3
Lit.: Zore, Tuđ. 5. Isti, Palj. 216. Ple- garskom); hulanka f »jabuka crljena«, demi- Vetranie, Račišće) »(ribarski termin) 1° duga 6624. (cf. Bruch, ZRPh 40, 315). Rohlfs 1720.
terSnik l, 43. DEI 621. 625. Prati 178. nutiv na -če, gen. -četa bulče = bulče (Kos- uzica sa više udica na kraju (pada na dno Gamülscheg 711. Wartburg 9, 109.
bulik 234 bilijun bul j un 235 bumbar

bulik m (samo Belostenec) = buluk (17. fiks o-, koji je nestao u buloga, isto tako i deno- Toponim Bulozi m pi. i Buloge', -og mjesto u Sardiniji bambaghe, tal. bambagina); pa-
v., jedanput) = (najobičnije) buljuk (Vuk, 17. minal obūlozit, -im pf. (Kosmet) »zagojatiti, -ig nastalo je unakrštanjem sa vrtlog, ali se muk = pambuk je balkanski turcizam koji se
v.) = buljuk, gen. buljuka (Kosmet) = bu- npr. đubre, rastrviti«. V. buligati. može i drugačije tumačiti (v. gore búlog). osniva na metatezi u-a > a-u kao sprijeda.
juk (Brač) »1° gomila, četa vojske, 2° stoka, Lit.: ARj l, 730. Elezović l, 64. 2, 7. Upor. još tal. bambagia s pridjevom bamba-
Lit.: ARj l, 547. 729. 730. REW3 1389.
sinonim za turma (Crna Gora), kärvan, 3° gino. U ovim oblicima može da stoji u vezi
DEI 550. 553. Štrekelj, ASPh 14, 518.
u Kosmetu u prenesenom značenju punoljet- s gr. βόμβυξ, gen. -κος »svilena čahura«.
bulumāč, gen. -oca m (Srbija) »žitko za-
stvo, zrelost (ulègao u buljuk »punoljetan«, bumbača f (Vuk, Slavonija) »igla bez ušice Čini se da su se unakrštavali bizantinsko βαμ-
miješano brašno kojim hljebari pomazuju hljeb
devojka u buljuk »zrela za udaju«)«. Odatle de- a sa glavom, babljača, batuška, batišnjica
kad je upola pečen«. Vuk ima istu riječ sa -ć, βάκιον > perz. pänbäk, ime grada Βαμβύκη,
nominal nobuljukăt se pf. = (s metatezom) (ŽK), čioda«. Upor. rum. bumb (Moldavija)
ali definira značenje dosta neodređeno »ne- gdje se proizvodila charta bambagina i gr.
nabukuljăt se »doći u velikom broju« i slože- »Knopf«. Prema Daničiću od gombostű (v. βόμβυξ u našim krajevima. Naziv boje penbe
kakvo jelo od brašna«, određenije Elezović
nica buljumbaša m = buljubaša (Kosmet) gumb). je perzijskog podrijetla (pänba). To je tako-
bulumač m (Kosmet) »nekada jelo kao kaša
= buljak-baša (A. Palmotić), odatle deminutiv đer balkanski turcizam, sa tur. -li pembelija
od pšeničnog brašna, a danas kuhano brašno Lit.: ARj l, 731.
na -ica buljubašica, pridjev na -in bùljubaSin, (Kosmet) »crvena haljina«, rum. pembě »rosa«,
za lijepljenje«. U Kosmetu se upotrebljava
odatle buljubašinica »žena buljubašina«, ap- pembea. To se vidi i u ngr. πάμβαξ, παμ-
i u igri riječi: napravi se alamai bulumač, bùmbak, gen. -aka m (16. v., Dubrovnik,
straktum buljubaštvo, denominai buljubašovati βάκιον.
koja se govori »kad se nešto smiješa pa se Cavtat, Perast) = bumbâk, gen. -aká (Rab,
(Vuk). Opći balkanski turcizam iz oblasti voj-
ne može uhvatiti kraj ni red«. I bug. bulumač. Božava, Molat, Vodice) = bombák (15 — 17. U vezi je sa bombyx Vukova buba f (17. v.,
ništva (tur. buluk/bölük, boliik-baįi »kapetan v., Krnarutić, Istra) = bumbõk, gen. -oka također bug.), koja se upotrebljava s pridje-
Ne znam je li isto što i tur. bulumaç »marme-
u janjičarskom odžaku«): bug. buljuk, buljük- (Brusje, Hvar, Ložišće, Brač). Pridjevi na vom svilena, »kukać, koji se po semantičkom
lade de moût et de farine«, koji turcizam G.
baša pored biljuk (disimilacija ü-ü > i-ju), -ьп > -an bumbačan, na -bsk bumbački. Demi- zakonu metafore prenosi na naziv bolesti
Meyer navodi za arb. hürmet, bűimet (Skadar)
rum. buluc, bulubaşa »gardijski, ciganski ka- nutiv na -ič bumbačlc (M. Držić), na tal. su-
»Milchspeise«, u bug. bulamaç, koji Mladenov djetinjih i životinjskih«. Na tu vezu upućuje
petan«, ngr. μπουλούκι, arb. biilluk, madž. fiks -ino bunbačin (Dubrovnik) »pamuk gore
izvodi od tur. biilgamak »miješam«. Upor. na- pridjev bubućera (15. v.) < ngr. βαμβακε-
bulyok. Značenje, »punoljetstvo, zrelost« tu- vrsti«. Na Cresu s metatezom samoglasnika ρινός »pamučan«. Odatle radna imenica na
ziv kolača bazlamaca (v.). Upor. glede dočetka
mači Elezović miješanjem (kontaminacijom) s bambuk, gen. -ukâ. Slov. bumbâk (Notranjsko) -anca bubàrica »žena koja hrani svilene bube«.
-mač tutmač (Kosmet) »jelo od pšenična bra-
tur. bulûğ »pubertet« (upor. tur. bulûğa ermek = bombáz (ž < tal. -gio). Tal. pridjev na
šna slično kaši« < tur. tutmaç »čorba od braš- u je nastao od vélarnog nazala o, upor. bug.
»dozreti, dorasti za udaju ili ženidbu«). lat. -īnus > -ino bumbažin (samo uz imenicu
na«. bubák »pamuk«; buba je nastala na taj način
Lit.: ARj l, 729. 730. 731. Mladenov 29. Lit.: ARj l, 730. 6, 497. Mladenov 49. harta., 16. v.), poimeničen u bumbažma f što je odbačen novogrčki dočetak -ak, u βαμ-
GM 58. Elezović l, 65. 428. Gombocz-Melich Elezović l, 65. 2, 352. GM 58. (Rab, Smokvice, Korčula) = bumbažina (Li- βάκι > bug. bubák. Taj je dočetak kod nas
í, 568. ka) »pamučno platno« < tal. bambagina (14. sufiks -αϊ (ν.). Da je to tumačenje ispravno,
v.). Madžari posudiše bumbâk, Rumunji bon- dokazuje izvedenica bubának, gen. -ānka (Po-
bul j un m (Lepetane, Boka) »izvor«, bolüm bac, Bugari babák pored babek pokazuju za-
bulikān, gen. -ana. m (16. v., Vetranie, tomje, Pelješac). Unakrštanjem sa bauk (v.)
m pl. (veliki ~, Muo) »kao izvor iz dna mo- mjenu za velami nazal ç. Općenit je danas
Dubrovnik, Cavtat, Čilipi) = bulikān (Kor- nastala je s augmentativnim sufiksom -ina bau-
ra«; toponimi: Boljuni m (Stoliv, ime kame- oblik pamuk m (Vuk), složenica am-pamuk
čula, rijetko) »1° nered i buka, svađa, vika, nice iz koje se pije voda), u Boljunê (velika čina f (18. v., Palikuća) »svilena buba«. Upor.
graja, dannar, 2° mnoštvo, burdil (v.) stvari (Banja Luka, prvi je dio perzijski pridjev još bubač m (Hrvatska) »žiška« i buban m
šuma), Boljun m (Istra), Boljuni m. pl. (dva ham »sirov, neizraden«, koji se nalazi u arb.
i čejadi (Korčula)«. Dalmato-romanski lek- (Hrvatska) »neki pasulj«.
sela u Hercegovini). Apstraktum na -mentum ham »Paradepferd, tj. koji ne radi«) = pam-
sički ostatak od lat. Vulcanus > sttosk. bulumenta f (Vuk, Crna Gora, Srbija) »mno- Lit.: ARj l, 211. 547. 732. 3, 563. 9, 610-1.
bolcano, bolgano, s anaptiksom i kao u aliga buk (Srbija, okrug valjevski, prema toponimu Elezović 2, 65. 535. Hraste, JF 14, 63. Pleteršnik
štvo«. Obje riječi stoje možda u morfološkoj
< alga (v.). Glede betacizma upor. Bol, ban- Pambukovica). Pridjevi: pamučan = pamu- l, 45. Budmani, Rad 65, 162. Tentor, JF 5,
vezi, prva sa -umen, druga sa -umentum, od šan (ŽK, analogija prema f i kosim padeži-
dıma itd.; upor. i ime Bulkan, gen. -âna u 203. Kušar, Rad 118, 15. 22. Miklošič 230.
bullīre »vreţi«, zamjena sufiksa mjesto -imen. ma), indeklinabilni pridjev na -li pamukli ko- SEW l, 78. 100-101. Mladenov 47. 410.
Barakovića. Učene riječi vulkan, gen. -ana, Upor. tal. dvostruki imperativ bolli bolli »Auf-
vulkanizācija. šulja (čarape, Kosmet, epitet), pamùklija f Gombocz-Melich l, 570. Lokotsch 1617.3 GM
ruhr« i bollicarne. Particip prezenta na -iens 146. 320. Korsch, ASPh 9, 661. REW 932.
(Kosmet, Užička nabija) »1° kratka haljina
Lit.: ARj l, 729. 730. Zore, Palj. 170. > -ens (lat. bulliens > sttal. bogliente > bol- 1200. 1202. DEI 421. 555. Schwyzer, KZ
204. REW* 9462. Prati 1055. s rukavima naložena pamukom, 2° vrsta ja-
lente") Bùlet, gen. -eta (selo u Zatonu kod Du- 63, 61. Románsky 96. Sturm, ĞSjfK 6, 51.
buke (Uzice, Bosna), 3° ono u što se beba
brovnika, e <' e). Upor. i Buljarica (Paštro- zamotáva (Bosna)«, odatle pamuklijica f (Mi- bumbar m »Hummel« = bumbar (Kos-
bulog m (Dalmacija, 18. v.) »me- vići). Od bullire postoji još glagolska izvede- lićević). Na -jar pamučar »trgovac pamukom«; met; Bosna: bumbar) »1° kukac krupniji od
tež«. Ovamo ide zacijelo i búloga f »žensko nica na -icore: srlat. bullicare > tal. bollicare, " je u tom obliku nastao iz búg. pambúk pored dzundzara (v.), 2° u pekarnicama nešto kao
čeljade koje mnogo viče« = bulağa f (Kos- mlet. buligá, istro-rom. boulaga, fr. bouger. U pamuk i bez m bubah = bubák, bubajk, babek, krezie od jagnjeće utrobice (uveče se jede po
met) »muško ili žensko čeljade prljavo i lenje Dalmaciji je to ribarski termin: buligati, -ã bobak. Arb. pambuk — pamuk (Skadar) = (s mehanama kao meze uz rakiju«. Značenje pod
koje leži u neredu i nečistoći«; augm. buložina (subjekt riba, cipoli, Perast, riba buliga Do- metatezom samoglasnika a-u > u-a) pumbak = 2° nije potvrđeno u drugim istočnim našim
f. Odgovara po značenju Vukovu obrljuga brota) »kad nije na površini, kad ne kača (v.)3
pumbuk. Madž. pamuk pored pamut. Ovamo krajevima koji poznaju meze (v.). Izgleda
f. Elezović uporeduje ulôgavica f od pridjeva nego se vrti pod površinom morskom; kad ide i indeklinabilni pridjev pèmbe (Vuk, da tom značenju odgovara tur. bumbar »ko-
ulôgav u Kosmetu. Obje posljednje riječi glavataju i kupe se na kraju«. Ovamo možda Kosmet, uz măfes, v.) »ružičast, rumen, boje basica« te ne ide ovamo. To je etimološki
potječu bez sumnje od ulog, prijevoj od uleti; ide kao postverbal búlog m (18. v., Dalmacija) kao pamuk«. druga riječ. U ukr. bombar je »Maikäfer,
bulog i buloga mogu da imaju h od prefiksa »metež«, búloga (Dalmacija, Pavlinović) »žen-
Oblik bùmbak (Dubrovnik) slaže se sa sttal. hrušt«. U Istri bumbarima zovu Istroromâne,
ob, upor. biskati (v.), buliti (v.). Vukova obr- sko čeljade koje mnogo viče«, s denominálom
bombace (1363), srlat. bombax, gen. -ciš (u tj. romanske stanovnike Rovinja, Dinjana, Bala,
ljuga f, koja je od ob + vrljati (v.)3 ima pre- na -iti búlošití, -im impf. (Dalmacija) »buniti.« nas sa očuvanim velarom kao kimak, v., upor. Galežana, Pule i Šišana (ovaj naziv smatra
bumbar 236 bungàsije bungasije 237 Bunjevac

Meyer-Lübke romanskom kreacijom). Ovamo su italijanizmi, kalma je i gr. καϋμα, bunăca u drugim jezicima. Vjerojatno je riječ nastala rumunjskom u značenju »Aufruhr«, odatle
se može ubrojiti u metaforickom značenju bum- < mlet. bonaza = tosk. bonaccia (djelomična od naziva materijala od kojeg su se gaće šile. huntas »révoltant« i apstraktum buntaşie (Sed-
barati = bumbarãti, -am impf. (Kosmet) »go- prevedenica u eufemističkom pravcu od gr. Dočetak -ija govori za turski izvor upor. tur. mogradska). Oblik bunt izgleda da je kod nas
voriti besmislice, zundarati«. Podrijetlo je za- μαλακία, apstraktum na -ία od pridjeva μα- boğası »Futterleinwand«. Daničićevo izvođenje i na Balkanu ruski germanizam: buntovnik upor.
cijelo onomatopejsko. U drugim ie. jezicima λακός »weich, mollis«). Prevedenica je stvo- iz gr. φουντωτον βρακίον »Plumphose« ne za- s rus. buntovščik m; bunt m i punta f su danas
upotrebljava se udvojena onomatopejska os- rena na taj način što je grčka riječ bila shva- dovoljava fonetski; n je umetnuto. provincijalizmi prema općoj hrv.-srp. riječi bu-
nova bher- za oznaku istog kukca; m je mogao ćena kao izvedenica od lat. malus s pomoću su- Lit.: ARj l, 735. Lokotsch 324. Mladenov na. Oba oblika su od njem. Bund (možda i
nastati disimilacijom r-r > m-r iz takve re- fiksa -aceus. Arb. bonace. Prefiks o- u obuna- 36. prema njem. Bundschuh kada se sredinom
duplikacije u prijevoju o, ali je moguća, cati zamjena je za tal. a- < lat. ad-: mlet. 15. v. ova obuća u seljačkim bunama upotreb-
i izvedenica sa sufiksom -ar od internacionalne abbonazar = tosk. abbonacciare. V. molajčina bùnina f (Vuk) »stercus, fimus, sinonim ljavala kao oznaka staleža i služila u borbama,
onomatopeje bumb- od koje je bomba f »upravo i malaksati. gnoj« izvedenica je dobivena s pomoću augmenta- tako da je već u njemačkom dobila značenje
streljivo koje zuji«, gr. βόμβος »zujanje« itd. Lit.: ARj 1, 547. 735. 8, 487. Cronia, W tivnog sufiksa -ina (v.), ali primitivům buna »Empörung«). Prijelaz b > p je pravilan u ger-
Lit.: ARj l, 732. Elezović l, 65. WP 2, 6. Kušar, Rad 118, 23. REW3 5254. GM u ovom značenju nije nigdje potvrđen. Vje- manizmima, femininum i očuvano b u bunt
161. 5. REW3 1199. Ribarić, SDZb 9, 6. 41. DEI 557. rojatno je da je tim sufiksom uklonjena ho- je prema buna.
Gombocz-Melich l, 570. Škaljič* 154. bùnar, gen. -ara (17. v.) = bunar, gen. monimija s buna f »perturbatio«, koja je dru- Lit.: ARj l, 737. 7, 545. 12, 671. Mazura-
gog etimologijskog postanja (v.). Od *buna nič 1196. Fancev, ASPh 25, 386.
bumbir m (nar. pjesma) = bumbar (Della -ara m (Vuk) »u istočnim stranama sinonim
= *bunja »gnoj« postoje još dvije izvedenice: Mladenov 50. SEW l, 101. Miklošič 24. Brük-
Bella) »placenta«. Daniele izvodi od tur. bum- za zdenac < studenac (v.) = klàdenac (v.)«,
odatle pridjev na -ski: bunarski (voda), aug- na -jak bunjāk, gen. -aka m (Vuk) = na -ište ner 49. Tiktin 242. Vasmer 144. RSl 6, 169.
bar »kobasica«, što semantički ne zadovoljava, b unis t e n (Vuk, Crna Gora) = bunjište (Vuk, Weigand-Hirt \, 307.
v. gore bumbar. mentativ na -ina bunàrina f, radna imenica
na -džija: bunardžija m = bunardžija (Kos- Kosmet) »sinonim: smetlište, gnojnik, il-
Lit.: ARj l, 732. metum«. Postoji još u bug. buníšte, koje Mla- bunja f (sjeverna Dalmacija, Mljet, Zora-
met) »zanatlija koji kopa bunare«. Opći bal- ni ć, Baraković) »1° rupa po kućnim zidovima
kanski turcizam (bunar »izvor, studenac«): denov izvodi od Ьипъ »kupčina, rastiteljenost«
buna f (Vuk, 16. v.) »perturbatio« = buna za golubove, u zemlji za zvjerke, 2° kuća u
i uporeduje s gr. βουνός (5. ν. ρ. n. e.) »uz-
(Vodice, Istra) »vika, buka«, postverbal od impf. bug., .arb. bunar. Također toponim. poljima, u vertikalnom presjeku eliptična,
visina«. Ovako Je i Miklošič mislio. Upor.
buniti, bunim »tumultuar!« (16. v.), odatle ra- Lit.: ARj l, 734. Elezović l, 66. GM 53. kao presvođena (Rubić), 3° sirotinjski privre-
i arb. dzburie f »Abfall von Spinnrocken, gnoj«.
dna imenica na -džija (v.) = -telj: bundžija meni stan ili ostava, vješto složena od kamenja
bunda f (Vuk, Vojvodina i Hrvatska) »ve- Riječ je ograničena na hrv.-srp., bug. i arb.,
(Vuk) = bùnitelj. Miklošič izvodi od istog (N. Radojčić): bugna (Split, 1288), toranj uz
ide dakle zajedno s balega (v.), brabonjah (v.);
glagola i buntovnik m, što nije ispravno (v.). stis pellicea«. Nalazi se još u slovenskom, bu- benediktinski samostan (Split, 1268.); 4° to-
garskom, slovačkom, ukrajinskom i rumunj- *buna »gnoj« je prema Bernekeru tal. buina
Pridjev na -ovit (v.) bunòvit potvrđen u za- ponim u sing, i pl. (Brač, Šolta)«. Deminutiv
skom. Odatle izvedenica na -aš (v.): bundas, f < *bovīna od pridjeva bovīnus od bos »vo«.
goneci nije ušao u književni jezik, nego bun- na -te > -äc bunjac, gen. -njca m (Vis) »ko-
gen. -asa m »biljka epicometis (metafora)«, To je vrlo vjerojatno, ali i Daničićevo izvo-
tovan (v.). Prefiksalne su složenice odatle: uz- tac«, na -ica bunjica. U vezi s tal. bugna f »1°
denominal razbūndati, -ām pf. (objekt sva- đenje od novogr. βουνιά »kravlja balega«
buna f »allarme«, pobuna f od uzbuniti, pobu- pietra sporgente, risalto nel muro, 2° paniere,
tove, nar. pjesma) »skinuti bundu«. Od madž. nije na odmet. Novogrčka je riječ možda bal-
niti (se), zabuna f od zabuniti (se). Bug. buna 3° bugno m »košnica« (tako već Daničić), jfr.
bunda. Upor. za kulturnu oblast madžarizma kanska uporednica za naše *buna/*bunja,
f i búnja pokazuju hrv.-srp. značenje, dok bouniau (Poligny) »habitation«, arb. bun m,
tako da se ne osnivaju na međusobnom posu-
sjeverni slavenski jezici ruski i ukrajinski imaju, bekeš (v.). bune, buje f »prenoćište« koje je u vezi s gla-
đivanju nego predstavlja možda stariji (iliro-
samo glagole onomatopejskog značenja rus. Lit.: ARj l, 735. 12, 493. Gombocz-Me- golom buj »stanujem«, možda pred-ie. podri-
-trački?) relikt.
búnitb = bunétb, bunjú »dröhnen, summen«, lich l, 570. jetla.
ukr. buníty »summen«. Prema tome hrv.-srp. Lit.: ARj l, 736. 737. 738. SEW 101. Mi-
bundeva f (Vuk, Reljković, Lazić, istočni klošič 24. Mladenov 50. Vasmer, RSl 3, 263. Lit.: ARj l, 737-738. Skok, NVj 29,
i bugarski pokazuju razvitak od onomatopeje 229. Isti, Slav. 180., bilj. 28. REWS 1396.
do leksikologijskog termina. Iz hrv.-srp. buna štokavski krajevi Hrvatske, Bosna) »cucurbita REWS 1247. GM 79. Bernard, LB l, 98-101.
FEW 628. ZRPh 49, 87. Lukaj l, 72. GM
je ušla i u madžarska narječja. pepo; sinonimi: buča (kajkavci, v.), misirača
51. CD 5, 103. 470. Gušić, Mljet 40. DEI
(v.), tikva (v.), duma (Belostenec)«. Odatle bunt m (Srbija, Nenadović) = punt (Lika) 630. Radojčić, GIID 53, 268-270 (cf. JF
Lit.: ARj ì, 733. 786. Miklošič 24. Mla- deminutiv na -ica bimdevica f, izvedenica na = bûnta f »1° sinonimi: buna, seditio« =
denov 49. Loewenthal, ASPh 37, 388. Vas- 10, 258.)
mer 144. Ribarić, SDZb 9, 136. Gombocz- -ara bundevara f »gužvara s bundevom«, pri- punta f (kajkavci, Virje, ŽK) »kao 1°, 2°
-Melich l, 570. djev na -ski bùndevskî. Daničićevo izvođenje uznemirivanje lažnim vijestima« (Banja Luka). Bunjevac, gen. -evca m (Vuk, Obradović)
od tur. müdever »okrugao« ne odgovara ni Od bunt izvedenice su na -as radne imenice prema Bunjevka f = Bunijevac (Vuk, Hrvat-
bùnaca f (16. v., Dubrovnik) = bunăca fonetski ni semaziološki; radi se o kulturnoj huntās = na -ovnik buntovnik »homo seditiosus, ska) »katolik, ikavac, Hrvat iz Bačke, stanov-
(Rab, Božava) = bonaca (16. v., Šolta: pala riječi koja je morala već u jeziku odakle po- rebel«, posljednje od pridjeva buntovan. Ta- nik nekadašnjih županija Bacs-Bodrog, Ba-
je bonaca »more se smirilo«; danăs nî bonaca tječe imati hrv.-srp. značenje. Opominje na kođer bug. bunt, buntar, buntarski. Od punta: ranja«. U pl. Bunjevci, gen. -vāca je toponim
Hvar; Molat) »tišina morska«. Deminutiv na madž. bundira »becsi tök«, ali ta riječ nije u radna imenica na -ar puntar m (Vitezović, (Hrv. primorje, Hercegovina blizu Trebinja).
-ica bonačica (Istra). S talijanskim pridjevom madžarskom dobro potvrđena. Lika, također slov.) prema pûntarica f (Lika), Odatle pridjev bunjevački kao slovenački od
calmo: kalma bonaca (Kućište) »ni ćuha vjetra«. odatle apstraktum puntarija f (Lika, Virje, 16. Slovenac, požarevački od Požarevac, zagre-
Lit.: ARj l, 735. 2, 884. Gombocz-Melich
Denominali: na -ati bunàcati (Perast) = l, 570. Šulek, Im. 37. 512. v.), pridjev puntarski (Kuhačević) = puntar- bački od kajk. zagrebec = Zagrepčanin, itd.
bunacãt, -ã, (Božava) pored bonacât; s pre- stvo (Belostenec) i denominali puntanti, Augmentativ na -ina: Bunjēvčina. U madž.
fiksima o-, s-: obunàcati, -àcã (subjekt more, bungasije f. pl. (Dalmacija, Podgora, Pav- puntarim (također slov.), puntati impf, (s- bunyëvac »1° katolički Hrvat ili Srbin u žu-
vrijeme} »stišati se«, zbunacat (Božava), zbu- linović) »gaće crne i tanke što su nosili stari ŻK, na- Lika, Srbija), napuntavati iter. panijama Bacs-Bodrog, 2° srpski trgovac u
n očaje (Kućište, Brač); kalma i bunăca čisti primorci poput grčkih«. Riječ nije potvrđena (Lika, Srbija); bunt pored bont nalazi se i u Tiszamaroszögu«. Bunjevci sebe nazivaju oò*
Bunjevac 238 buraca burag 239 burdeli

kac, gen. šokca m prema Šokica í. Madžari po tal. deminutivnom sufiksu -in u izvedenici burag, gen. -aga m (Vuk) »venter anima- đer u šatro vačkom (i u Zagrebu). Upor. za
ih nazivaju Dalmát »Dalmatinci«, a to je važno burin (Hrvatsko primorje) »bura manje žes- lis, trbuh«. Odatle dénommai na -iti proburá- takve posudenice amidža (v.).
za etimologiju. Bilo ih je i u Lici (Pazarište) tine«. Drugo je mišljenje da je bura svesla- ziti pf. (Vuk, Pavlinović, srednja Dalmacija) Lit.: ARj l, 739. GM 54. Grünenthal,
i Krbavi. U Peroju (Istra) Bunjevac, gen. venska posudenica iz gr. βορέας > mlet.- »probosti kome trbuh«. Zamjenom dočetka -ag ASPh 42, 916.
-êvca je pejorativni naziv za Hrvate iz sela tršć. bara. Ovamo s ligurskim sufiksom -osca sufiksima -ák (?) burak m (genitiv nepoznat,
Slovinaca koji dođoše u Istru iz makarskog buraška f (17. v.) = barátka (M. Držić) < Brusje, Hvar, stanovnici su Hvara dijelom
zaleđa. Odatle u Peroju pejorativni deno- mlet. borrasca, burrasca > fr. bourrasque burčan m (Belostenec) = burstin (Voltici,
došljaci iz Bosne iz 16. v.), sa sufiksom -ać
minal pobunjevčit se »postati katolik«. Rašireno (1555). Odatle pridjev s dvostrukim sufiksom Stulić) = burstin »succinum, jantar, ćilibar«,
(v.) burać. Razlika je u značenju bûrak, gen.
je dvojako tumačenje: 1° Vuk je izvodio od -ыг + -j: bûrnji = saz bure »1° što se odnosi od njem. Bornstein (13. i 16. v.) = bomsten
burga m (Brusje) »vrsta platna«, koje je dru-
hercegovačke rijeke Bune. Daničić se protivio na sjevero-istočni vjetar, 2° sa sjeveroistočne (13. v.) — Bernstein.
gog etimologijskog (zasada nepoznatog) po-
tom mišljenju zbog sufiksa -evac (bolje -jevac), strane«. Drugi pridjev, na -ъп: buran, burna stanja. Postoji još hipokoristik buro m »burav Lit.: ARj l, 739. 742. SEW í, 102. Weigand-
što.je ispravno; 2° Daničić je pomišljao na »tumultuoso« izgubio je semantičku vezu s čovjek« i pridjev na -av bürav (Vuk) »nizak, -Hin l, 208.
lično ime Bunj od Bunislav ili Bonifacije. Od imenicom i u značenju se poklapa više s gla- a trbušast« (sufiks -av kao u kuljav). Već je
posljednjeg imena izvodio je ovu riječ već golima tipa burkati (v.). Odatle su izvedenice Daničić ovu riječ izvodio, od rum. buric »1° bùrdelj m (Srbija, bug. bordelj, burdelj
1881. Martin Nedić. Skok pomišlja na rumunj- na -nica burnica f »Sturmvogel« = na -nik pupak, 2° (meglenski, sinegdoha) trbuh«, > bór dej, bur def) »l ° koliba, 2° toponim (okrug
sko ime Bun od Bonus. Od tog imena potječe burnih m (Vuk, Crna Gora) »isto«, na -jača pridjev buncos (Dalametra) »cu burta, trbu- Krajinski)«. Nalazi se u tom značenju još u
zacijelo toponim Bunić blizu Gospića koji burnjača »burnu ptica, lasta, cypselus opus« šat«. Dočetak -ik, koji ima specijalno značenje rum. bordei, madž. bordély (Sikulci i Čango-
upućuje na velebitske Vlahe. Sufiks -evac upor. = na -jak bürnjak l ° (Vuk) »salamandra« i deno- (šuma od izvjesnog stabalja, borik od bor -Madžari) i kod erdeljskih Sasa. Ne može se
u Prištevac m, prema Prīštevka od Priština (v.). minal aburiţi, -im (Vuk, Kotor, Lika, Poljica) itd.), zamijenila je naša jezična svijest sa -ãg na prvi mah odrediti da je burdelj u tom zna-
Lit.: ARj l, 738. BI l, 119. Gombocz-Melich »okrenuti na buru«. Vokal u je nastao iz ie. (prtljag), -ak, -ać. Rum. buric pretpostavlja čenju posuđeno od Rumunja ili obratno, da
l, 571. Skok, Vojvodina l, sep. p. 4-5. Ri- diftonga. Ovamo možda i burlać (na -ać i sa lat. umbilicus »pupak«. Riječ je leksički ostatak li su Srbi i Bugari posudili od Rumunja. Po-
barić, SDZb 9, 136. Nedić, Đakovo 1881. rn > rt) »salamandra maculosa« koja se jav- iz govora srednjovjekovnih Vlaha. sljednje je vjerojatnije. Ako se uzme da je
lja po buri i kiši, upor. daždevnjak. Rum. Lit.: ARj l, 739. 742. 12, 202. Hraste, rum. bordei (prema pl.) identično sa bordel
bûpa f (Vuk) »sinonim lupa«, postverbal bură f »1° nagla kiša, 2° magla« je samo po na Sardiniji i stfr. bordel (12. v.) »capanna«,
JF 6, 185. REW* 9045. Skok, ZRPh 41, 147.
od impf, bufati, bupăm (Vuk, Perast) = hü- izgledu identično s bura, ne po značenju, posudenica od got. (ne franačkog) na Balkanu,
pati (Kosmet) »lupati« prema pf. bufiti, -fm Puįcariu 240. Bajraktarević, PPP 6, 280-281
jer bura ne donosi ni magle ni kiše nego (cf. ZSPh 14, 380). Prati 153. a u bug. i srp. nema likvidne metateze, vjero-
(Vuk, Perast, Srbija, Kosmet u dječjem je- snijeg i veliku studen. Stoga se zbog jatnost je još veća, da je burdelj posudenica
ziku i hupnuti, - m »padajući lupiti o što«)- značenja ne može smatrati rumunjska ri- iz rumunjskoga; bordel (Zagreb, Karlovac)
U Kosmetu postoji i bûp »glas za plašenje Burak m, gen. Burga, toponim, dio Hvara,
ječ posudenicom iz južnoslavenskoga. Bolje = burde (Božava) = burdel, gen. -ela (Rab)
djece da ne padnu«, odakle se vidi da je glagol Burgus u Dubrovniku, danas Prijeko, čist ita-
je smatrati je postverbalom od a abura, aburi = burdelj (Belostenac) »lupanar« internacio-
nastao iz dječje onomatopeje. Upor. i pup lijanizam Borgo u Zadru, složeno sa Erizzo
»isparivati«, odatle i drugi postverbal abur, nalni je italijanizam, na -nica burdeljnica (Be-
(Kosmet) »uzvik za iznenadni neočekivani (imenom mletačkog providura) u Borgo Erizzo
riječi koje su identične s arb. avull. lostenec, Jambrešić). Ovamo ide još burdil
pad«. Onomatopejsko se podrijetlo vidi i iz = hrv. Arbanasi', burak i Burgus pripadaju
Lit.: ARj l, 182. 552. 738-42. 8, 487. dalmato-romanskom jeziku, od kslat. burgus m (Korčula) »mnoštvo, bulikan, gen. -âna
izmjenjivanja početnog sloga bu- 'i bre-: brē- Pleteršnik 2, 71. Kušar, Rad 118, 14. Cronia, (v.) (metafora od »rumore« > »gomila)«. Od
pât, brêpam impf, »lupati, tući« prema pf. gr. < πύργος ili prema drugom, raširenijem,
ID 6. Hirtz, Aves 13. 34. Fink, Imenik 8. tal. deminutiva na -elio, bordello (13. v.) od
brêpit, -im i brêpnut, - m (Kosmet). Upor. 24. Miklósié 24. Jagić, ASPh 8, 137. SEW tumačenju od germ, burgs (got. bourg, nvnjem.
Burg). Biz. πύργος nalazi se u stsrp. pirg »to- franačkoga bord, sílat, bordum »daska«. Deno-
i onomatopeje hubnuti pf. i lupati (v.). l, 103. Trautmann 28. Bruckner 50. Mlade- minai odatle na -idiare > tal. -eggiare > -ižati
nov 50. Vasmer 151. RSl 4, 170. Charpentier, ranj, kula« = pierg (Vetranie, pseudojekavi-
Lit.: ARj l, 738. Elezović l, 59. 66. 2, 149. burdižati, -ãm impf. (18. v., Dalmacija, Мо-
Tomanović, JF 17, 201. IP 29, 377-8. Lewy, IF 32, 159. Buga, RFV zam) = pirak, gen. pirka = prg (Vuk, nar.
67, 232. i sl. Meillet, RSl Z, 64-5. GM 42.3 pjesma), na -janin stsrp. рігьгапь »in turri lat, Dubrovnik, Cavtat) = brdizati »broditi
Thurneysen, Pestschrift Kühn 80 — 2. Boháča habitans«. U Vukovoj nar. pjesmi još toponim suprot vjetra (kod Vodopića, Tužna Jele 251 :
bura f sveslavenski naziv iz praslav. doba 127. 1042. REW* 1219. DEI 561. 639. na zapovijed kapetanovu brod uze tada jedriti
za »vihor, zao vjetar (prema definiciji u stc- Piringrad. Denominál ispirgati, -am pf. »sagra-
di ti pirge = kule«. Toponim 1572. manastir Pi- na izvitak protiva vjetru)«. Postverbal bûrdig,
slav.)«, r je nastao iz rj (stcslav., slov., rus., buraca f (Hrvatska, Dalmacija, u nar. pjes- gen. -ga m (Molat) »put što se učini u jednom
ukr. bur ja, češ. bouře, polj. burza). U baltičkoj mi č varira sa š) »kao čutura od kože« = bu- rbgb na rêkê Zletovštice. Ovo je balkanski greci-
zam : bug. pirg, pl. pirgove »kula«, arb. pirk -gu pravcu bordižajući«. Ovamo ide možda i
grupi postoji glagol koji objašnjava postanje raća (Smokvica) »posuda napravljena od mi- jabùrdisati, -šem pf. »jurišati, natrčati na koga«
značenja i samoglasa u. To je lot. baumot jeha za vino, piće«. Od tal. borraccia (14. v.) »Turm, Haufe, Schober«, tur. burgus (odatle
bug. toponim Burgas), cine, pir^u »tour, (Ružičić nije naznačio gdje se govori), prema
»mukati (subjekt bik, volovi, kad zemlju ras- »piccola botticella di legno che si porta a tra- Budmaniju od tal. abbordare »udariti (subjekt
kaplju)«. Slična značenja imaju i ostali ie. colla«, furi, buracio, deminutiv buraciot, bu- donjon«.
lađa} jedno o drugo«. To bi bio jedini slučaj
refleksi. Lot. glagol ističe se naročito onoma- riciot, buric, burigot. Sufiks -аса je bez sumnje Lit.: ARj 3, 922. 9, 840. 862. 868. 11, 826. za grčko-slavenski sufiks -isati s talijanskom
topejskim značenjem; bura je nazvana po ka- rom. -aceusį-acea, koji se slučajno slaže s na- Mladenov 423. GM 338. Vasmer, GL 116. osnovom. Zbog toga je Budmanijeva hipoteza
rakterističnom hujanju. U jadranskoj zoni bura šim augmentativorn. Glede osnove v. bure. Pascu 2, 75., br. 1388. REW* 140.7. DEI
neizvjesna.
je dobila značenje određenog vjetra i strane Štrekelj ima još kaburica = cuburizza (bez 565.
svijeta: »1° sjeveroistočnjak, 2° sjever«. To naznake gdje se govori) »Holzgefäss mit Deckel Lit.: ARj l, 552. 739. 740. 4, 390. Cronia,
ID 6. Můrko, WuS 2, 131-132. Kušar,
se značenje poklapa s tal. bora, koja potječe (služi za nošenje juhe radnicima)«. burázer m (Vuk, Bosna, Srbija) »brat«. Tur- Rad 118, 24. DLR l, 618. Densusianu l, 366.
od gr. boreas. Došlo je dakle do unakrštava- Lit.: ARj l, 739. Štrekelj, ASPh 26, 412. cizam perzijskog podrijetla (perz. biirāder), Gombocz-Melich l, 479. Mladenov 41. SbMNP
nja talijanske i hrv.-srp. riječi, što se vidi i REW* 1408. DEI 568. nalazi se još u arb. burazér. Govori se tako- 18, 2, 9. REW> 1216. DEI 563.
burdus 240 búrján búrján 241 burma

burđus m (Dalmacija, Pavlinović) »promaja, kao u buliti (v.), od krivo rastavljenog prefiksa korijen bhu- koji u prijevoju imamo u bilje burlav (Vuk), pridjev na -av, »naduven
vjetromet«. Daničić pomišlja na vezu s po- ob + uriti < ürere ili je vlat. rekompozicija (v.). To je samo kombinacija bez ie. ili sla- u obrazu, sinonim: podbul ŽK, Lika K, v
morskim terminom burdižati, što nikako ne od kllat. comburere з nejasnim b kao u tal. venskih paralela. buhav)«. Po akcentu i značenju razlikuje se
ide; prije bi ovu riječ trebalo vezati s rumunj- bruciare < srlat. brusare. Trebalo bi još pot- Lit.: ARj l, 741. Miklósié 24. Bruckner burlav, pridjev s istim sufiksom, »slabačak«,
skim slavizmom burduf, burduş »Schlauch« < vrda. 50. Vasmer 151. Mladenov 50. Pujcariu, DLR odatle denominal bûrlaviti impf, (o-) »slabiti«.
produh (v.)«.
3
Lit.: REW 9081. Prati 173. DEI 618. l, 704. Tiktin 245. Mihailā 72. Etimologijski su zacijelo isto. Postanje osnove
Lit.: ARj l, 740. Stocki, ASPh 35, 350. buri- nepoznato. Daničićevo izvođenje od tur.
buriti2 se, būrim impf. (Vuk) »irasci«, odbú- burka f (Dubrovnik, samo u poslovici, refleksivnog glagola burulmak »previjati se«
burek m (općenito u Bosni i Hercegovini, riti' se, odbūrīm pf. »odljutiti se«. Hrv.-srp. gdje se rimuje sa urķa) »neka mala lađa«. Da- (od burmak »okretati«, v. burma) ne zadovoljava
Kosmet) pored bîrek, gen. -ēka (Kosmet) »pita značenje ne nalazi se u drugim slavenskim ničić uporeduje sa burlot u crnogorskoj na- ni fonetski ni semantički. Od istog tur. re-
s mesom ili sirom«. Odatle složenice bùrek-plta jezicima, sve ako je burjo, buriti u konkretnom rodnoj pjesmi < tal. burlano, brulòtto »ča- fleksiva izvodi Daničić još .dva naša glagola:
í (Banja Luka) istog značenja i pûh-bùrek značenju »stürmen, toben«, izvedeno od bura mac za zapaljivanje neprijateljske lađe« < bùmjati, -am impf, (subjekt brod, čeljade) »vrsti
»vrsta bureka« (također Bosna i Hercegovina). (v.), rašireno u slavenskim jezicima. Hrv.-srp. fr. brûlot, izvedenica od brûler s pomoću su- se amo tamo«. Kako je ovo brodski termin
Opći balkanski turcizam (börek): bug. bjurék, značenje je psihološka metafora i ne može fiksa -ot = tal. -otto < vlat. brūstulare. Se- prenesen i na čeljade, veća je prilika da ide
cine. burecă f, ngr. μπουρέκι. se odvojiti drugom etimologijom od ukr. bu- mantičke i morfološke veze nema. Bliže stoji zajedno s katalanskim bornar »sich umdrehen«,
ryty »wallen (von Blut)«. Odatle hipokoristik tal. burchio I burchia < srlat. burclus »barca španj. bornear = fr. bornoyer (španj. -ear
Lit. : ARj 12, 620. ZbNŽ 1,114. Skok, Slávia a fondo piatto« nepoznatog podrijetla. Una- = fr. -oyer < vlat. -idiare < gr. -ιζειν) <
15, 189., br. 92. Mladenov 55. Pascu l, 472. buro m (Vuk) = búra m (Vuk) »iracundus«.
Budmani uporeduje buriti se u značenju »irasci« krštanjem sa barka moglo je nastati u Dubrov- *bornius. Drugi je glagol koji Daničić izvodi
Elezovic l, 46. GM 378.
sa durili se impf. (Vuk) »sinonim: srditi se«. niku burka. od burulmak očita naša onomatopeja: burli-
Od iste osnove je pridjev na -ьп: duran, durna Lit.: ARj l, 741. REW3 202. DEI 616. kati, burlīcēm impf. (Vuk) »plakati ricuci«,
burgija f (Vuk, Crna Gora, Bosna) = 636. Prati 174. 184. koji sadrži -ikati kao urlikali, urlīčēm od urlati
burgija (Kosmet) = burgija (Donja Podra- = na -ljiv dùrljiv (18. v., Vuk) = s dva su-
fiksa -ьп i -ovit durnòvit (Vuk) = drnovit (v.). Suglasnik b- je možda prema bukati,
vina) »sinonim: 1° s vrdao (v.), svrdlić, Bohrer, bucati. Hrv.-srp. glagoli izvedeni od turskih
2" (burćija pored burgija, Smokvica, Korčula) »aufbrausend«. Neobična zamjena d za b može bûrkati, -am impf, (иг-, uzburkano more
se shvatiti ako je osnova bila onomatopeja. osnova svršuju se redovno na -isati (v.).
dugački komad od željeza kojim se dubu »uznemireno«) »sprudeln«, nalazi se još u slo-
rupe u kamenu da se postavi mina«. Odatle Upor. ipak oduran (v.). Ako je prvobitno zna- venskom, ruskom, ukrajinskom i poljskom. Lit.: ARj ì, 741. 742. 8, 487. REWS 1221.
čenje onomatopeje u bura, buriti bilo i »šušta- Raširenje je osnove koja se nalazi u bura (v.), Tomanović, JF 17, 201.
denominal burgijati impf. (Slavonija, Bosna)
»bušiti burgijom«, u metaforickom značenju nje«, onda se može shvatiti i značenje buriti, pomoću -kāti (v.), koji služi za tvorenje demi-
»buniti, podbadati« širi se i na zapad; odatle -im impf. (Vuk, Dubrovnik) (po-, u-) = búrét, nutivnih glagola, a služi i za pojačanje onoma- burljati impf. (Vuk) (subjekt crijeva), uz-
radna imenica na -as burgijaš m (Vuk) »bundž- -îm (Kosmet) (po-se, u-se) »sinonim: mokriti, topejske vrijednosti osnove. U prijevojnom bùrljati, -ām = uzburljăt, -am pf. (Kosmet)
ija«. Sufiks -as može biti zamijenjen sa -ant: pišati«; odatle postverbal bur m »pišanje« štěpenu glasi brkati (v.), upor. bug. moreto »kad se u utrobi nešto uzmiješa«. Elezović upo-
burgijant m »mutikaša«. Deminutiv na -ica: i izvedenica na -ež búrež m (Kosmet) »urina, se barka »pjeni se«. Ovamo ide i prilog búrke reduje s posljednjim glagolom uzdurljăt, -am
burgīca f (Vuk) = būrgīca (Kosmet). Opći mokraća« = na -anjak, gen. -anjka. burănjak, »mlazom«. Onomatopeja s raširenjem k nalazi (Kosmet) »praviti vrevu, galamu, tutnju« (su-
balkanski turcizam (burgu/burgi od osnove gen. -anjka. Odatle burežnjak m »noćni se i u litavskom burkuoti »girren (o golubu)«. bjekt djeca), gdje d stoji mjesto b zbog una-
glagola burmak »okretati, šarafiti«, od koje i sud«; buriti i izvedenice u ovom posljednjem Onomatopeja je dakle ne samo praslavenska krštavanja s turcizmom uzdurlèisati se (v.).
burma f v., sufiks je -kï): bug. burgija, arb. značenju imali bi se shvatiti kao eufemizmi. nego i baltoslavenska. Daničić izvodi od bura (v.), ali najvjerojatnije
burgi, rum. burghiu u istom značenju. Lit.: ARj l, 738. 741. 742. 2, 895. 8, 576. Lit.: ARj l, 741. Miklošič 24. SEW 102. je da je burljati onomatopeja kao i brljati
SEW \, 103. Vasmer 147. Elezović l, 66. Bruckner 49. Šīrekelj, ASPh 28, 482. Vasmer (v.).
Lit.: ARj ì, 740. Elezović l, 66. Mladenov 147.
2, 377. Lit.: ARj l, 741. Elezović 2, 383. Skok, Sla-
50. GM 54. Hamm, Rad 275, 43. Deny § 868.
via 15, 188., n. 79.
búrján m (Vuk, Braničevo, -Srbija) »sino- burla f (Dubrovnik) »šala«, na -ati burlati
burić m (Cres) »prsluk«. Od tal. buricco nim: apta (v.); sambucus ebulus«. Također se impf. (Dubrovnik, Potomje) = burlati burma f (Vuk) = burma (Kosmet) »1°
= buricco »capotto di lana a peli lunghi«. toponim. Nalazi se u svim slavenskim jezi- se (Kućište, Brač) »šaliti se«. Od tal. burla, gladak prsten, 2° odvoj u svrdlu, u puški,
Ide etimologijski zajedno sa berita, baréta (v.), cima, osim u slovenskom i češkom. U Pano- burlare »isto«, riječ koja se nalazi i u francus- šaraf, 3° gdje voda savija«. Toponim: slože-
birra, od burras = birro »di color rosiccio«, niji posudiše Madžari burján »Unkraut«, a u kom i u španjolskom, o,dakle je internacionalan nica Karaburma »crni prsten«, mjesto u Be-
birrica < gr. πυρρός od πυρ »vatra«. Do- Daciji Rumunji .buruiană (femininum prema pridjev (kao literarni termin) na germ, sufiks ogradu gdje su u tursko doba bila vješala.
četak -ič mjesto -ik nastao je na Cresu iarbă < herbo) »mauvaise herbe«, veoma ra- -esco < -isk > nvnjem. -isch burlesco > od- Odatle: indeklinabilni pridjev na -li (v.) bur-
analogijski prema mletačkom pisanju našeg su- širen termin u rumunjskoj narodnoj botanici. ređeno burleskni, burleska »lakrdija«. U slo- mali (Kosmet) u izrazu bûrmali prsten; ime-
fiksa -ič = ich. U madžarskom je i prezime. Na Balkanu ta venskom je -la zamijenjeno domaćim sufiksom nica na -lija burmal'ija f (Kosmet, Vuk, nar.
Lit. : Tentor, JF 5, 207. DEI 528. 566. 638. sveslavenska riječ nije bila posuđivana; izvor -ka burka f »Posse, Scherz«. Domaćeg onoma- pjesma) »puške sve na jednu burmu zavíjené«;
i ie. paralele nisu poznate. Upor. ipak isti topejskog podrijetla je burlati »heulen«, burli- naša izvedenica na -enjãk (pridjevski sufiks
bůrit1, 3. 1. sg. -i impf, (subjekt šunce, va- sufiks u bršljan (v.). Bruckner i Vasmer izvode kanje n »Art heulendes Weinen«, burljati -en poimeničen sa -jak): burmenjāk, -aka
tra, svjetlo), primjer: buri mi sunce, starem je od buriti, burjç (v.) »durcheinander werfen« »kollern«. Upor. i niže burlav i burljati. m (Lika) »mali svrdlić«. Možda je naša izve-
Márkid búri feral, pa ne moie vidit sardelu > »üppüg wachsen«, značenje koje nije ni Lit.: Budmani, Rad 65, 106. Štrekelj, denica na -ák (v.) burmak m (Kosmet) »kratak
među Iekārdami, Smokvica, Korčula) »uda- u jednom slavenskom jeziku jasno potvrđeno. ASPh 28, 482. 508. Perušek, ASPh 34, 38 štap s gvozdenom budžom«. Denominali: od-
rati u oči«. Čini se da je početno b- iste prirode Mladenov vidi u búg. búrján = búrén ie. -39. REW3 1411. 1418. DEI 638-639. burmati pf. prema impf, odburmávati, odbùr-

16 P. Skok: Etimologijski rječnik


burma 242 bus1 bus1 243 busija

māvām. Bez prefiksa burmati nije potvrđen. neobjašnjenim b, zacijelo od nekog unakršta- šivati (Vuk), odatle năbuşit (Vuk) »opor, opo- Rimu od fib (lat. filum) filobus (1936). Inte-
Opći balkanski turcizam (burma, isti korijen vanja. Prefiks furi., tal. s- < lat. ex-. Dani- ran, ljutit« možda je metaforički uporedena resantan primjer za nastajanje sufiksa.
u burgija, v.): bug· burma, arb. burme »šaraf, čićevo tumačenje sa boriati (v.) »bolovati« možda Ijutina s busenom. Razumljiva je metafora Lit.: Prati 78. 589. 700. 434. Dauzāt 61.
Zündloch«. zadovoljava značenje refleksīva. razbusiti šator (Krnarutić). Od pridjeva busat Vujaklija 975. DEI 640.
•denominal je abusatiti, -lm pf. »orunjaviti po
Lit.: ARj l, 742. 8, 576. 13, 493. Elezović Lit.: ARj l, 742. Pirana? 950. Štrekelj,
ASPh 28, 508. životu (subjekt čeljade)« u metaforički razum- Busadosa (14. v.) prezime od arb. sintagme
l, 67. 2, 502. GM 55. Mladenov 50. Lokotsch
ljivu značenju. U toponomastici bus je zastup- bythë »stražnjica« + dose »svinja«. Upor. za
363.
ljen samo u izvedenicama Busovača (Bosna) takvu tvorbu kordunsko prezime Kurepa kod
burimdžuk m (Vuk) = birindžik pored i Bùsovnik (brdo, Crna Gora). banijskih Srba i u Sandžaku od rum. sintagme
Burmád m (14. v., prezime) = Burmaz piríndžik (Kosmet) »tanko bijelo svileno platno«.
(Novaković, ime muško). Odatle toponim cur < lat. cülus + iapă, gen. epei »kobila«
Odatle indeklinabimi pridjev na -li: burun- Riječ bus se nalazi još u bugarskom, odatle < lat. equa).
u pl. kao naziv porodičnog naselja (Herce- džukli košulja. Opći balkanski turcizam (bü- bug. kol. busje i izvedenice buser i bustur s
govina, Stolac). Na -ović Burmazović (Srbija, Lit.: ARj 1, 744. 5, 811.
rüncük; nije izvedenica od burun »nos«): bug. nejasnim sufiksima. S bug. buser može se upo-
prezime). Od arb. sintagme burr »muž« (u burundžúk, rum. burungiuc. redivati busârnicaî»koliba busenjem pokrivena;
prasrodstvu s njem. Bauer) i madh »velik« busati1, busam impf, i refl. busati se (16.
Lit.: ARj l, 742. Elezović l, 4. 2, 76. Mla- figurativno: sirotinjska kuća, ciganska koliba« v., Hektorović, Vuk) »udarati, biti, tući, lu-
(u prasrodstvu s gr. μέγας). Arbanaska den- i toponim Busar (Srbija). Što se tiče postanja,
tálna aspirata dh koja ne postoji u hrv.-srp., denov 50. Lokotsch 367. pati« prema pf. bûsnuti (Vuk) »(metafora)
nema jedinstvenog utvrđenog mišljenja. Mi- naglo doći«. Pridjev na -av busav (vîtar, Dal-
supstituirana je jednom dentalnim okluzivom klošič ispravno razlikuje bus »Buchs« od bus
d, drugi put sa dentalnim spirantom. Nema bus1 m (16. v., Marulić, Vuk) = busa f macija), poimeničan na -ica busavica (Dalma-
(Srbija, Slavonija, 18. v.) »cespes«. Postoji i busen »cespes«, ali ne daje etimologijskog cija, Pavlinović), na -it năbuşit (Vuk), na
potrebe izvoditi ovu riječ s Daničićem od •objašnjena za značenje »cespes«. Daničić iz-
tur. burmaz »nosat«. u prerazličitim izvedenicama kao pridjev na -ovan büsõvan, na -ovit busnòvit (sva tri prid-
-av bûsav, na -ast busást, na -at búsat (bu- vodi od korijena bhū-, od čega je bilje (v.) jeva u značenju »iratus«; upor. i što se veli
Lit.: ARj l, 742. sát čokot, Daničić), na -enit (Vuk, od bu- kao arm. bois, gr. φυτόν. Bernekeru je ova pod bus »cespes« za năbuşit). Daničić dopušta
sen, v. niže) »cesposus«; kao imenica demi- •etimologija »einleuchtend«, ali pomišlja i na mogućnost postanja od tal. bussare koji ima
bùrnut m (Della Bella) = (običnije s asimi- nutiv na -ъіго búsak, gen. -ska (17. v., Gun- tal. bosco »Busch, Strauch«, u kojoj je -co slično značenje »l ° battere, picchiare, 2° muo-
lacijom b-n + b-m) burmut (Vuk) = bûrmut, dulić), na -ika za biljke busika f »aira«, na -ina osjećan kao naš sufiks, odbačen i rekonstruiran versi«. Možda je vjerojatnije da je u vezi s
gen. burmüta (Kosmet) pored burnut, gen. busina f (biljka), odatle na -ьс businac, gen. primitivům bus. Pri tom ne vodi računa o rum. prilogom busnă, busta (Moldavija) u iz-
bumûta i bornut »satrven duhan za šmrkanje«. -пса m (biljka), na -injak businjak m (biljka). izvedenici busen. Mladenov ispoređuje bus s razu a da busnă în casă »banuti, bûsnuti«.
Odatle izvedenica na -ica burmutica f (Vuk) Izvedenica na -en ima isto opće značenje kao tal. busso, bosco i njem. Busch. Kako je bus Prije će biti da se radi o onomatopeji u sva
»cistella tabaci« i radna imenica na -džija (v.) primitivům: busen m (Vuk), odatle na -ica potvrđen samo u hrv.-srp. i bugarskom, može tri jezika. Upor. i busati*.
burmudžija m (Vuk) »koji prodaje burmut«. busènica (također bug.), na -jača busenjača biti i relikt iz iliro-tračkog supstrata.
Opći balkanski turcizam (složenica od burun Lit.: ARj l, 744. Tiktin l, 246. REW*
f »biljka polygala major«, kolektivum na -je Lit.: ARj l, 743. 744. 745. 7, 219. 8, 487. 6837. DEI 642.
»nos« i otu »trava«, upor. čibuK): búg. burnút bûsje n (Vuk, 17. v.). Prenosi se od biljaka 13, 493. Mladenov 50. Miklošič 25. SEW 103.
— burmut (odatle burnutnicaj-mutica, arb. na gljive u izvedenici na -aia: busača f »neka Elezović l, 67. 68. 185. 2, 377. Ribarić, SDZb busati2, -am impf. (Budva) »(ribarski termin)
burnoť). gljiva kojih raste više zajedno kao bus«. Deno- 9, 136. GM 56. DEI 571. 642. plašiti ribu bacanjem kamenja u ono mjesto
Lit.: ARj l, 742. Elezović l, 55. 67. GM minali na -ati: busati impf. (Vuk) »fruticare«, gdje je ardura (v.) planula«. Apstraktum bu-
55. Mladenov 50. ubusât, ubûsam (Kosmet) pf. »kad žito uhvati bus2 m (Vuk, Dubrovnik, 16. v., Hektoro- sanje n (Budva) »plašenje ribe«. Pf. busnüt
vlagu pa proklija, napravi se kao busen«. vić, Zoranie, Kavanjin, Vodice, Božava) = (Božava) prema impf, bušivat. Od tal. bussare
bursa f (Dubrovnik, Vuk) »cesa, kesa« = Ovaj glagol upotrebljava se u Kosmetu u zna- -busa f (Prčanj) = buks m (Zagreb, prema »muoversi«; upor. bucati; busati se u prsa »uda-
bfsa (Vodice), deminutiv břsica »vrst vrećice čenju »mučiti se, zamarati se ni za što«: busát njem.) = *bukso m (Vetranie, prema gen. rati se« drugog je podrijetla, tj. od tal. bussare
za drveni ugalj«. Sa tal. deminutivnim su- se, busam impf., zabusăt, -ūsam pf. (Kosmet) buksa, prema lat. buxuš) »šimšir (v.), Buchs- »picchiare, battere« (upor. i busati1).
fiksom -ino bùrsîn, gen. -ina m (Dubrovnik, »zaglibiti se, zavući«. Taj semantički razvitak baum«. Izvedenica na -alica büsalica f (Vodice) Lit.: ARj 1, 744. Cronia, ID 6. DEI 642.
Cavtat) = borsîn (Boka) »tašna (u srpskim nije jasan. Upor. još nabusati se, nàbusãm impf, »frula izrađena od busa, šimšira«, deminutiv
varošima)«. Od tal. borsa, od lat. bursa < »nalupati se« u bokeljskoj poslovici: ko se mo- ла -ič — ić buslč, na -ište = lat. -etum büstšte busija f (Vuk, 16. v.) = pusija (Bosna)
gr. βύρσα (egejskog podrijetla) »odrta koža«. tikom ne năbuşă, taj se kruha ne nākuša. Pf. »buxetum«. Od tal. bosso »isto«, od lát. buxus -— pusija (Kosmet) »sinonim zasjeda«. S istoka
Odatle i internacionalna riječ burza < fr. bûsnuti. U Istri (Vodice) busati se = tttabu- < gr. πυξός. došla je riječ dosta rano i na zapad gdje je
bourse. sati se (slogovi trta- nejasni) »tući se rogovima, Lit.: ARj l, 727. 745. 793. Rešetar, Štok. znaju Baraković i kajkavski leksikografi. Ka-
Lit.: ARj l, 742. Ribarić, SDZb 9, 135. kako se bore ovnovi, kad se zatrkivaju jedan 229. Cronia, ID 6. REW3 1430. DEI 571. vanjin ima bus, a taj oblik nije potvrđen u
REW* 1437. DEI 569. GM 46-47. na drugoga«. Izgleda da se tu radi o homo- narodu. Berneker i Meyer poznaju i slov.
nimnoj onomatopei i koja ne stoji ni u kakvoj -bus3 moderan sufiks za oznaku novokon- busija kao staru riječ, kamo je došla preko
burlati, -am impf. (Slovinac, južna Dal- vezi s bus »cespes«. Dalje: razbùsati se, -am pf. struiranih većih kola na benzinski ili električni hrvatsko-kajkavskoga. Izvan hrv.-srp. u bal-
macija, subjekt koza) »1° bosti rogom«. Refl. (Stulić) prema impf, razbusivati se »naglo se iz pogon, nastao od omnibus (dat. pl. od omnis) kanskim jezicima ovaj turcizam (pusu: nas-
burlati se komu (na moru, Mikalja, Stulić) busije razviti«; pridjev razbusav isto tako »sav«, upravo »vozilo koje služi svima«, nastao tavak -ul-i > -ija kao u japija, jazija, kapija,
»2° nauseare« teško je spojiti sa značenjem ne ide ovamo, već stoji u vezi s turcizmom •od latinskog nastavka za dativ i ablativ. Prema komšija) iz oblasti vojništva raširen je sa p
pod 1°. Štrekelj je doveo značanje 1° u vezu busija (v.). U denominalu na -iti bušiti (Ma- tom čisto latinskom modernom nazivu nas- mjesto b: bug. pusija, arb. pusi f, cine. pušie.
s furi, sburtà »spingere«, postverbal odatle rulić) »fruticaree, odatle năbuşiţi, năbuşim tade od auto- (kratica od automobil < fr. Razlog za promjenu ρ > b nije poznat. Od
sburt, na -ata sburtade f. Upor. tal. urto s pf. (objekt gubičine, Lika) prema impf, nabu- voiture automobile (1875) autobus, trolejbus, u turskih jezika poznaje b džagatajsko bosu =
busija 244 bušiti bušiti 245 bùtruga

tur. pusu. Možda se radi o starijem turcizmu z mjesto s, upor. bazen za fr. bassin u hrv. daski ili drvetu« (Vuk), na -ljika bušljika f furl, butegar pored botegher. Ista grčka riječ
koji nije ušao u hiv.-srp. iz osmanlijskog nego gradovima) buzola »(pomorski termin, nado- »porus«, odatle pridjev na -av bušljikav. Sufiks služi kao farmaceutski termin apoteka f (danas
možda iz kumanskog (pečeneškog). mješten neologizmom) sjevernica«. Od gr. -ljikav i -ljika nastao je analogickí prema i neologizmi ljekarna, ljekarnica), apotekar, gen.
Lit.: ARj l, 744. SEW l, 104. Miklósié akuz. πύξις, -ιδα > kslat. buzida (za d > ľ šupljikav od šupalj. Ovamo možda i na -ica: -ara, apotekarovj-ev, apotekarski, apotekarija
25. Elezović 2, 150. Mladenov 536. Pascu 2, upor. amylum < tal. amido) > tal. bùssola. V. bušlca f (Kosmet) »čioda« kao i deminutivni = (hrv.-kajk. sa o > a, asimilacija nenaglašenih
158., br. 878. Deny § 869. GM 359. Matze- puška. Internacionalni italijanizam. glagol buškarati. Daničić izvodi od búhati (v.) samoglasnika) apatéka (Vuk, Belostenec, Jam-
nauer, LF 7, 18. Korsch, ASPh 9, 663. Lit.: ARj l, 744. Cronia, ID 6. DEI 642. »pulsare«. Ali nije jasan semantički razvitak. brešić s istim izvedenicama) = (s aferezom
Lit.: ARj l, 746. 747. 748. 7, 220. Tiktin α- kao u grecizmima) pateka (Lika), patekar
busloman τη (Krnarutić, Kavanjin) =
buša f (Hrvatska) »l ° krava kratka a debela, 1231. Elezović l, 69. (Belostenec), patekarija (Belostenec) = (za-
buslomanin (Mrnavić, sa -in kao u Srbin)
2° ime volu Gacke)« = buša (ŽK) »kratak tvoreno e > i) patika (ŽK), patikär (ŽK),
= busromanm (15. v., Mon. şerb.) = busormanin patikarija (Jambrešić) iz madž. patika »far-
(Kavanjin) = busulman (Zanotti) = busurma- malen loš vo«. Također slov. buša »eine Art huškati, -am impf. (Perast). Od tal. buscare
kleiner Kühe«, odatle slov. bušák za vola i »procacciarsi, rubare« < španj. buscar »cercare«. macija«.
nin (Rapić), dolazi iz perzijskog plurala musli-
man = pučki tur. müsürman, a ovo iz ar. augmentativ búšina. Izvedenice: na -ak (v.) Lit.: DEI 640-1. Brajković, 17. Lit.: ARj l, 94. 97. 749. 9, 699. 700. Ku-
búsak, gen. -âka (Vuk) »vo omalen i čvrst* šar, Rad 118, 21. Budmani, Rad 65, 165.
muslim »onaj tko se predaje božjoj volji«. Šturm, ČSjfK 6, 58. 72. Štrekelj, DAW 50,
Promjena m > b odgovara sjevernoturskom i na -inja (v.) bušakinja f »krava malene pasmine«. buštrić m (16 v., Vetranović). Značenje
Ovamo ide možda i bušat m (Vuk, narodna 46. Zore, Rad 108, 216. REW* 531. DEI 249.
izgovoru. Odatle i rum. busurman, madž. »laživac« daje Daničić s upitnikom. On ga
böszörmény istog značenja, a odatle opet naši pjesma, u opoziciji s dorin) »ime konju«. Upor. izvodi od tal. bugiardo < sjev.-tal. bugiadro
rum. bou bucıan »Abart des moldavischen. bütorica f (Rijeka, Hrv. primorje, Cres»
pridjevi 16. i 17. vijeka besermenijski, bester- (-adro < lat. -ator, srlat. bausiator), u Kala-
Rindes«, pridjev bucįit »vollgestopft«. Hrv.-srp. ŽK) »maleno breme drva kao najniža jedinica
manijski i bestrimanski pored buslomanski (16. i briji vusciaru.
naziv potječe od madž. busa »untersetzt, dick, kod kupovanja«, deminutiv na -ica od butura
17. v.); í je umetnut u grupu sr (upor. oštar, Lit.: ARj l, 748. DEI 630. StPH 1, 417. f (Belostenec) »breme«. Od madž. bútor
v.). Danas se ti nazivi više ne upotrebljavaju, zdepast, zbijen«. Od te madžarske riječi izvodi Djamić, Grada 18, 173 — 89.
Daničić i buša f, pl. buše (Vuk) = izvedenica »sarcina«. Femininum je kao u drugim rije-
nego musliman (Bosna) ili musloman prema čima iz madžarskoga, upor. bitanga (v.).
perzijskom pluralu. na -ar bušar m (Slavonija) »preobučena momčad but, gen. buta-m (Vuk, nar. pjesma, što-
pred bijele poklade«. Ova madžarska riječ nalazi se i u slovenskom.,
Lit.: ARj l, 239. 252. 253. 746. Tiktin kavski) »sinonim: stegno (v.)«. Odatle: demi- te ukrajinskom. Nikakve veze s tom riječi nema.
246. Vasmer 153. Gombocz-Melich- 1, 530. Lit.: ARj l, 746. Gombocz-Melich l, 579. nutiv na -ič butii m (Vuk) = na -ica bulica bùturnica f »zatvor« koja, kao pars pro toto,
Maretić, Gr. 266. Pleteršnik l, 72. f »makova glava« i na -bk bütak, gen. -âka
busovat, -ujem impf, (istarska nar. pjesma) stoji u vezi s rum. butur e m »Baumstumpf»,
m (Kosmet) = bütka f (Kosmet) »batak od buturugă f (Muntenija) = butuc m = buştean
»javljati, prokazivati«. Radna imenica na -ovié busati, -am impf. (Istra) = basovati, -ujem životinje«; sufiks -ák je došao od batak, v.; m »Klotz«, butoară f »šuplje drvo«; buturnica
busovič (izolirana tvorba; 13. v., zakon vino- (Hrv. primorje) »sinonimi: ljubiti, cjelivati« to je unakrštavanje dviju riječi slična znače-
dolski, tu se pominje uz grašćika i satnika; znači naime mjesto gdje su zatvorenicima stav-
prema pf. bušnuti (Hrv. Primorje, Krasica) nja. Opći balkanski turcizam (but) iz oblasti ljali noge medu klade; bütur pored bútor m.
statut vrbnički) »telai, zdur (Dubrovnik), = bušnut (otok Cres) = bušnuti (Mikalja^ naziva tijela (upor. bubreg): bug., arb., rum.
riparius«. Svakako je naša izvedenica na (Kosmet) »sinonimi: đavo, bijeda, andrak»
Stulli) »poljubiti«; obuševati, -ujem (Istra, nar. but, ngr. μπούτι »cuisse de boeuf«. neka bolest« možda stoje također u kakvoj vezi
-ovati kao denominal, možda od istrom, bus pjesma) »naokolo izljubiti«. Odatle: imenica
(Rovinj) < lat. vox, gen. -cis, bous (Milje), Lit.: ARj 1, 748. SEW 1, 104. Lokotsch s rumunjskom riječi. Za sada se ta veza ne
na -ьс bušac, gen. busca m (Istra) »»osculum«.
372. GM 56. Elezović l, 68. Korsch, ASPh može objasniti.
mlet. boza, u krč.-rom. baud. Daničićev pri- Iz čakavskoga je istromurunjski (Cici) bušni 9, 493. Iljinski, IzvORJAS 23, 2, 180-245.
jedlog, da je od tal. baciare »vikati, objavljivati, istog značenja. Možda posuđenica iz furl. Lit.: ARj l, 749. 750. МіЫоШ 25. SEW
razglašivati«, ne objašnjava ništa, kad tog bussa. Budući da se osnova nalazi i u njem. l, 104. Gombocz-Melich l, 583. Tentor, JF
talijanskog glagola nema. Ima bocciare u sasvim
bùtarag, gen. -arga (Bijela, Zore) = bu- 5, 203. Elezović l, 68. Tiktin 247. Perašek,
bussen, ar. bus, može biti i naša onomatopeja. tãrga f (Budva, Dobrota, Molat) = putarga ASPh 34, 39-41.
različitom značenju. Upor. i alb. buze. (Ulcinj, arb.) »ikra«; riba bùtargana »ikraš«.
Lit.: ARj l, 746. Mažuranić, 110. DEI. Lit.: ARj l, 747. 748. Tentor, JF 5, 203. Od tal. bottarga (15. v.), od srlat. butarìgus bùtruga f (Pijavičino, Pelješac, Zore,
548. Banali l, 254. 2, 173. 334. 381. 385. Lokotsch 368. GM 57. REW* 1419. (1320. u Veneciji), od ar. sing, butārth, pl. južna Dalmacija /?/) = butrüga (Smokvice,
bust m (16. v., Marulio) »prsa od haljine«. batrah »isto«. Korčula) »1° plosnati sud od vina, 2° mala
Od tal. busto »tronco di corpo umano«, od lat. bušiti, bušim impf. (Vuk, štokavski) »te- Lit.: Zore, Palj. 205. REW3 6705. Lokotsch bačvica za nošenje pića na polje (domaći pro-
part. perf. combustus od comburere »spaliti« rebrare; sinonim: šupljiti«. Nije potvrđeno u 274. DEI 575. dukat; bréma, bremica u Šibeniku)«. Ovamo·
»lik preminuloga na grobu«, dobiveno odba- starijih zapadnih književnika. Akcentom se možda sa ъ, ь > a: batàluga (Konavlje)
civanjem prefiksa com-. Odatle prema fran- razlikuje od onomatopeje bušiti (v.). Može bùtiga f (Perast, 17. v., Cavtat, Zore) = »bačvica za vodu«. Upor. stcslav. Ъыагь; r
cuskom izgovoru bista = bista f (kao interna- dobiti prefikse iz-, na-, pro-. Od probušiti? bùtiga (Dubrovnik) = butîga (Rab, Kućište) može biti i umetnuti suglasnik poslije t kao u
cionalna riječ < fr. buste). Na tal. deminutivni koje se nalazi i u bug., je rum. a prăbuşi »ver- = butīga (Božava) »(trgovački termin) dućan, vltrice, prosinca (ŽK), Spalatro itd., -uga je
sufiks -ino bùstîn, gen. -ina (Dubrovnik, Cav- senken« s promijenjenim značenjem. Slov. stačun, štacun (ŽK)«. Radna imenica na -ir augmentativni sufiks. Upor. botac. Od tal.
tat) = bušttn, gen. -ina (Korčula) »pršnjak«. prebušiti. Ne postoji u sjevernim slavenskim < mlet. -er '< lat. -arius butigîr, gen. -īrā botte < lat. buttis (564). Upor. aro. butē i
jezicima. Od iste je osnove pridjev na -ьп (Rab, Božava) »dućandžija, štacunár (ŽK)«. puta (v.), također bizantinsko. Odatle i ger-
Lit.: ARj l, 746. REW3 1422. DEI 643.
búSan, bušna (Srbija) »probušen« i hipoko- Od tal. bottega, mlet., tršć. botegher, od gr. manske posuđenice, lat. futtis etruščanskog
bûsula f (17. v., Dubrovnik) = (sa zamje- ristička radna imenica na -ko (upor. Miško· αποθήκη od άποτίθημι »postavljam«. U podrijetla.
nom sufiksa -ula našim -alo) busalo n (16. od Miho, Mihael) búško m »burgijaš (v.)«. slov. također betéiga (Notranjsko), beţie ga Lit.: Zore, Palj. 216. GM 56-57. DEI
i 17. v., Vetranie, I. Držić) = (s izgovorom Imenice: na -otina (v.) bušotina f »jama na (Režija), butocha, betegár = bedgar, botegar < 576.
Buzet buža 247 buža
butum 246

butum = butun (glede dočetnog -m upór. Cresa također busdo. Upor. dubrovačko prezime buža f (16. v., Dubrovnik, M. Držić, Mljet) gen. -arka (Dubrovnik) »mala rupica, zakutak«.
bedem, v.), indeklinabilni pridjev (upor. butun Bosdari < Božidar sa tal. -i kao Budmani, = búza (Korčula, Sutomore, Potomje) = Stoji u vezi sa buco; prema pl. buci > busi
dtmjaluk, Banja Luka, »cio, sav svijet«), odatle Liepopili. Kako u Istri Zvane < mlet. Zuan buza (Molat) = budža (Bosna) = (metateza) stvoren je sing, budo (Rim) (od mlet. glagola
u Bosni i butumtte (< tur. butun + tur. post- < Johannes znači i »glupan«, možda je i ovdje džuba (Hercegovina) »rupa, luknja«. Talijan- busar postverbal buso > bugio, Battisti-Alessio),
-pozicija -iie »sa«) »sve zajedno, sve skupa«. buzdo nastalo od Božidar i kod Talijana po- ski deminutiv na -etta < vlat. -ina bužeta f prema Meyer-Lübkeu unakrštanjem od vacuns
Jedanput u pisca Crnogorca s našim dodatkom stalo od ličnog imena pejorativ. Ako se uspo- (Dubrovnik, Cavtat) »luknjica, zapučak«. De- i pertugio (što mi se čini manje vjerojatno).
-om kao prilog, butumom »posve« = bütün redi s buzdo istarsko prezime Buzdan (Lanišće nominal: buzaţi impf. (Molat) (pro-), probu-
(Kosmet) »sve«. Nalazi se još u arb. bütün i drugdje), Buzdan (Piran, Portorož), Bos- žati (Zore, Mljet) »bušiti«. Od mlet. buso, Lit.: ARj 1, 751. 12, 252. Zore, Palj. 216.
kao prilog. Turcizam bütün, istog značenja, izve- dachin, Bosdakin, Bozdakin, Buzdakin (Umag, busar = tosk. bugio, istrom, bous, bóuźa. Ive 12. REW3 9115. DEI 650. Prati 101.
denica je od bütmek (istočnoturski) = bitmek Kaštel), moglo bi se misliti i na izvedenicu od Ovamo ide deminutiv na -ar + -tk bužárak, Alessio, RIO 1, 241.
(osmanlijski) »dovršiti« s pomoću sufiksa -m/ vox de cani.
-uni-un kao u yog-un (odatle naš pridjev Lit.: Cadastre, Suppi, s.v. Ribarić, SDZb 9,
jogunost, v.), tüt-ün »dim, duhan« (odatle 136. DEI 640. Štrekelj, ASPh 26, 422. Zore,
bug. i mak. futuri). Tud. 5. Hraste, JF 6, 211.
Lit.: ARj l, 749. Elezović l, 48. 2, 500 buzdòhãn m (Vuk, Baraković, Gundulić)
GM 58. Deny § 345, 348. Školjić l, 123-4.
= (običnije danas sa h > v) buzdovan, gen.
-dna (Vuk) = buzdovan (Kosmet) pored
buza1 f (Kosmet) »grotlo na kotlu (kalajdžij-
buzduvan = (bez v) buzdoan = buzduhan
«И izraz)«. To je provincijska posuđenica iz
(Kavanjin) = buzduvan (Kanižlić) »sinonimi:
arbanaskog, potvrđena kod nas samo u zanat-
bat (v.), topuz (v.)«. Opći balkanski turcizam
skom govoru Kosmeta, ali se uza sve to iz oblas_ti vojništva (bozdoğan, složenica od
može označiti kao balkanska riječ ilirotračkog
bös/bot »leer, wüst, zerstört« i tok/tog »erzeugen«,
podrijetla jer se nalazi i u búg. búza »Wange«,
dakle »ono što stvara pustoš«, »Streitkolben«):
rum. buză í »Rand eines Gerasses«, buză
bug. buzdogán, rum. buzdugan (također ru-
fosei »Schneide« i cine. budză. Riječ je srodna
munjsko prezime), arb. poštovan (glede b > p
s lit. burnà »usta« (Joki). Prema Bariću arb. upor. busija i hrv.-srp. pusť). Mjesto tur. ğ
buze nastalo je iz deminutiva burë-ze »ustašca«. (γ) nalazi se h > v samo u hrv.-srp. i u arba-
Glede sufiksa -zë upor. dreteza (v.) i antro-
naskom.
ponime Ivezić, Nikezić.
Lit.: ARj í, 750. SEW l, 105. Mladenov
Lit.: Elezović l, 64. GM 57. Mladenov 39. 48. Elezović l, 64. Lokotsch 333. Vasmer
48. Wędkiewicz, MRIW l, 262-91, 403-4. 137. DEI 571.
Jokl, Stud. 11. Tiktin 248. Baric, JF 3, 203.
buzduk, gen. buzdüka m (Kosmet) »čeljade
buza* f (Vuk, Bosna, Srbija, Slavonija) = koje dobro jede, a nerado radi«, odatle augmen-
boza f (Bosna) = boza, gen. boze (Kosmet) tativ na -ina (v.) buzdučina m (Kosmet).
»piće od žita (npr. prosa) i vode«. Odatle Nigdje drugdje nije potvrđen taj turcizam (upor.
buzadžija m »koji pravi i prodaje buzu« i buzduk kavmi kod Evlije Čelebije kao ime
bozadžinica f (Kosmet) »mjesto gdje se pravi naroda).
i prodaje buza«; odatle i muslimansko prezime Lit.: Elezović l, 64.
u Bosni Buzadžić. Evropski turcizam perzij-
skog podrijetla (perz. buza > tur. buza / Buzet m, toponim, mjesto u Istri; u je
boza »eine Art Hirsenbier«, proširen i na nastao odsonantnog/Sfeei (l215,mejuBlzetom
Balkanu: bug. buza/boza, rum. boza. U i Kaštelom u Istarskom razvodu), а e iz palatalnog
šatrovačkom (boškačkom) jeziku (= argot) nazala kao u Poreč. Pridjev (ktetik) na -bsk
Kosmeta znači i »rđav, loš« (boza rabota buzetski = komun blzecki, odatle etnik na
»rđav rad«). -janin Blzešćani (16. v., upor. ženski etnik
od 'Boljun Boljumćicd) pored Buzećanin. Pred-
Lit.: ARj l, 750. SEW l, 104. Elezović slavenski (rimski) je oblik Piquentum > danas
l, 53. 472. Mladenov 39. 48. GM 43. Lo-
kotsch 376. Škaljić l, 115. tál. unakrštenjem sa pinguis Pinguente (tako
već 1102). Odatle disimilacijom n-n > l-η i
buzđo, gen. -da m (Cres, Budva, Molat) zamjenom gu > z kao u furlanskom hrvatski
= Mzdo (16. v., M. Držić, Dubrovnik) oblik. Dočetak -entum veli da je toponim iz
buzdo (Brusje, Hvar) »glupan, zvekan, čeljade predrimskog vremena. Glede pl > Ы upor.
kratkoumno i neobrtno«. Denominai na -iti Bovec < Bļc < tal. Plezzo, njem. Flitsch.
buzditi (što buzdiš, Budva) »buljiti, budalasto, Lit.: ARj l, 751. Skok, NVj 23, 341. A Č
bez razmišljanja gledati«. U mletačkom govoru 4. Šurmin 10. ss. CD 2, 6. Skok, IĞ 3, 16-19.
с
cacarica f (Belostenec) -»cicer« = cocor m ničić krivo izvodi iz tal. ciangolare »blebetali«
(Sulek) »lathyrus cicera« = cicer m (Sulek) koje je također onomatopeja iste prirode.
»lithospermum arvense« = 'cicerica (sulek) Ovamo također kao onomatopeja istog tipa
»rhamnus infectoria« = dcerka (Belostenac, Su- gágoliti, -im impf. (Lika) (raž- se) »brbljati«.
lek) = čičerka f (također slov.) »cicêr minutum« Lit.: ARj l, 752. 754. 3, 88. 13, 21-2.
= ćićerka (Dalmacija, Pavlinović) »sočivo po- Štrekelj, DAW 50, 12.
put leće, koje se melje i od njega naraste kruh«
= (odbacivanjem -erka) číč, gen. čiča m (Rab, cäf (Bogišić, nar. pjesma, 17 v.) »1° baraba-
Vrbnik) »slanutak, tal. čeče > krč-rom. čič nat, pandur, zbir (Hrv. Primorje), 2° slovensko
(prema Bartoliju posuđeno iz hrv.)« = cu- prezime« = cav (18 v., Zakon poljički) »3°
cuvarda (Pag) = čičevarda »cicer arietinum« glumac«. Nalazi se još u slovenskom i polj-
(cicevarda coriena, 15. v., u mletačkom ruko- skom te arb. caf. Od mlet. zaffo »sbirro«
pisu, Šulek) = (sa deminutivnim sufiksom (iz argota). Može biti metafora od zaffo
-bk > -ák) čičak, gen. -čka m (Belostenec, »čep« u govoru lupeža < langob. zapfo.
Jambrešić, divlji, crljeni, žuti, s apozicijom Daničić stavlja ovamo još capati se impf.
čičak grah) = ćtćak, gen. -čka (Prigorje) = (Bosna) »igrati se žirkama tjerajući ih u jamu«,
číček (slov.) »čičerka« = na -arica čičarica denominal od capa f »kad dva žira dođu u
»ervilia« = (sa umetnutim n) činčera f (Goren- jamu, onda je capa«. Sama igra zove se capanje.
sko). Od lat. dcer mediteranskog podrijetla Nije vjerojatno da je bosanski naziv za dječju
(prema Battistiju) > tal. cece, cine. feaţire. (ili pastirsku) igru lalijanizam. Daničić je stavio
Ušlo je i u balkanski latinilel arb. qikërë ovamo još i Marulićev impf, capariti, -im koje
»Kichererbse«, odatle prijelaz ì, e > 6 > α u je nejasno značenjem i tradicijom teksią. Taj
cacarica, cacar. Mlet. tsezara ušlo je u slov. glagol u Srbiji znači »udarali nogom«. Očilo
cízara f = rízra = cízarka. Njem. Kicker < je glagol oblikovan sufiksom -ar-iti kao zi-
lat. cicer ušlo je u hrv.-kajk. kihra (Belostenec) variti = životariti i ne poklapa se nikako sa
= slov kíhra > kira (ŽK) »cicer arietinum«. zappare »kopali« koje je donominai od zappa
Čudan je oblik macizra f (Haloze, slov.) = »motika« (v. capin) ilirskog podrijetla. Daničić
manza = marciza. Dočetak -ka u obliku je ovamo slavio i câpnti, -im impf. (Bosna)
čičerka može da potječe od tal. cicerchia < »svađajući se nepreslano vikati na nekoga«.
lat. deminutiv dcercula, arb. thirkë. Upor. Vjerojatnije je sve te glagole vezali sa capa (v.).
Džidžarín (na podnožju brda Măjlîke, Bar) = Lit.: ARj l, 752. 755. 764. Miklošič 27.
Kakaraine (Krk, krč.-rom.) <*dcerina. SEW l, 120. Bruckner 55. GM 439. REW*
Lit.: AR] l, 752. 776. 2, 21. 136. 4, 947. 8565. Prati 253. 1058. DEI 841. Ribarić,
Kušar, Rad 118, 16. Pleteršnik \, 10. 85. SDZb 9, 137.
103. 396. 539. Sturm, ČSJK 6, 49. 50. Banali
2,177. REW* 1900. 1901. 1902. DEI 831. 926. cagalja (Mikalja) »framea, darda«. Od tal-
Sulek, Im. 55-6. 43. 508. Machek, ČSR 126. zagàglia < berb. zagãya »crnačko oružje«-
Lit.: ARj l, 752. REW* 9591. Lokotsch
cácoriti impf. (Srbija, subjekt: kokoš), ono- 2181. Prati 1058.
matopeja u kojoj se oponašaju glasovi koko-
šiju, kao u sinonimnim onomatopejama ko- càgrije, gen. càgríjã f pl. (Vuk) = sagrija
kodakatilkak- (v.), kakotati, rakoliti se (v.). (nar. pjesma) »kore od noža, nožnice, Cha-
Onomatopeja istog tipa jeste cúcoliti — grinleder, Scheide« = (s umelnutim n pred
cacoriti impf, (us-) (Vrančić, Mikalja, Be- velarom) cangrija »u pčele gdje ima žaoku«
lostenac, Lika) »garire, gracillare« koje Da- (ne razabira se semantička veza) = sàrgija
càgrije 250 canca cânca 251 caparlka

(nar. pjesma) »Scheide«. Dolazi od tur. sagri Čiá je kod nas potvrđen u izvedenici čižak, poslića, lakrdija«. Mada su to onomatopeje, cap, gen. capa m (čakavski, Istra, slov.)
»1° Korduanleder, 2° groppa di bestia« > gen. číška m »fringilla spinus L.«, Rumunji kako se vidi iz reduplikacije, bez sumnje su »hircus«. Drugdje na hrv.-srp. teritoriju nije
fr. chagrin, evropski turcizam. posudiše ciz pored cij (Sedmogradska), Ma- posuđenice od tal. onomatopeje cianciare (14. v.) potvrđeno u tom značenju. Ovamo ide za-
Lit.: AR} l, 752. 14, 484, 647. REW* 7512. džari cziz. Oblik ciz »acanthis« < srvnjem. »parlare per burla«. Upor. Vukovu onoma- cijelo i uvredljiv poklik cap za bradata čo-
Miklošič, ASPh 11, 111. Lokotsch 1760. zise nije dovoljno potvrđen. topeju: to je cã ću »nugae«. Obje varijante vjeka u Kosmetu, sve ako je i rijetko da od
Lit.: ARj l, 753. 804. 2, 52. Miklošič 36. doživjele su razne izmjene. U čakavskom opće imenice postane uzvik. Od balkanskih
cagŕknuti pf. (Srbija, Milićević) »sinonim SEW l, 158. Bruckner 83. Weigand-Hirt 1311. obliku napušta se reduplikacija: cănkati, -am jezika nalazi se još u rum. i cinci, ţap »bouc«,
zveknuti«. Ova onomatopeja običnija je sa Hirtz, Aves 34. Fink, Im. 17. »blaterare«, s postverbalom čanka f (Mikalja) ngr. (Epir) τσάπος i arb. sqap, tsap. Od ru-
č mjesto c: 1° s vokalom a: čagrljati impf. i pridjevom na -av cănkav, poimeničen can- munjskih pastira potječe madž. cap, polj. i nkr.
(Vuk) = čagřtati impf. (Vuk) »strepitare«. cákati, cakam impf. (Bac) »bacati što,
kavac, gen. -vca m prema cankavica f »garru- cap. Postanje se riječi različito tumači. Prema
Odatle imenica sa sufiksom -aljka (v.) čagrtā- udarati nogom« prema pf. ćaknuti, -em', s
lus, -a«, cănkanje n (17. v.) »blateratus«. Rozwadowskome, Vasmera, Uhlenbecku i
Ijka î »crepitaculum«; 2° sa samoglasom e prefiksom o- ocakati »otjerati, protjerati«. U
Možda ide ovamo i varijanta cănjati impf. Scheftelowitzu riječ bi bila orijentalnog (iran-
mjesto (u istom značenju) a: legttati (Srbija, bug. caka f, cakam ima značenje »igra na
(Vuk, Risan) »dosađivati«, s pridjevom cănjav skog) (nperz. čapiš, -uš, -eš »bouc d'un an«),
Milićević, Stulić) = čegrljati impf, i odatle karte«. U Kosmetu postoji čak »uzvik kojim
(ibidem). Mnogo varijanata pruža i redupli- a prema Bariću i Scheludku arbanskog pod-
imenica s istim sufiksom čegrtāljka f (Vuk). se obilježava glas prskanja stakla«. Tome uz-
kacija sa palatalnom afrikatom: č > ć, tako- rijetla. U svakom je slučaju predslavenski
Hrv.-srp. onomatopeja. Služi kao primjer kako viku odgovara caka, caka, za zveku (Vuk).
đer sa napuštanjem reduplikacije: campa m balkanizam. Samo začuđuje činjenica da je
se i u onomatopeja ograničenih na jedan jezik Prema tome je cákati očito onomatopejskog
(Rijeka) »brbljavac«, odatle campanti (Rijeka) potvrđena na rubu hrv.-srp. teritorija (Istra)
lako mijenjaju samoglasnici i suglasnici da bi podrijetla, i ne može biti posudenica iz tal.
»brbljati«, ćaprdati, -ãm (Vuk) »fabulare«, na koji je u vezi sa slovenskim. Može se uzeti
se jezično izrazila imitacija prirodnog zvuka. scacciare (*excaptiare) »otjerati« kako misli
-alo ćaprdalo m; ćaskati (Vuk), ćaskalo m. još i to da je to, možda, ilirotrački leksički
Daničić. Ovamo ide s glagolskim sufiksom
Lit.: ARj l, 752. 879. 880. 920. Lit.: ARj l, 887. 2, 125. 126. DEI 917. relekt, upor. zappa (REW8 9599) »Ziegenbock«.
-tati: càktati, cakčem impf. (Srbija) »tinnire«.
Onomatopeja postoji i u rum. a ţăcăni »knac- Lit.: SEW l, 56. 120. Gombocz-Melich l,
čaj ger m (Hrvatska, gradovi) = cajnger = c an dr a f (Belostenec, kajkavski; . slov. 613. Barić, Alb. l, 93. WP l, 347. Vasmer,
cagar, gen. -ara (ŽK) »sinonim: kazaljka na ken« pored a ţăcai kao i toc »ritsch«. Upor.
canard) »sinonim krpa, prnja«. Odatle pridjev GSl 3, 222. i sl. RSI 3, 264. Rozwadowski,
satu«. Njem. Zeiger. Noviji germanizam. i tur. imperativ çak »udari« od çakmak. RSI 2, 109. GM 387-8. Scheftelowjtz, IF
na -av: căndrav. S naglašenim vokalom u
Stariji je cegar m (genitiv nije potvrđen, Be- Lit.: ARj l, 753. 754. 8, 501. Elezović 2, riječ je raširenija: slov. cûndra f. Ovako slo- 33, 142. Rohlfs,· ZtfPÄ 45, 662-75. Scheludko,
lostenec, Jambrešić). 417. Tiktin 1545. vački i češki. Odatle pridjev cûndrav — cundar BAA 2, 113-46. Uhlenbeck, PBB 19, 330.
Lit.: ARj ì, 766. Jagić, ASPh », 320. čakija f (Belostenac, Daničićev akcenat (ugarski Hrvati). Sa o mjesto u ili a govori
Striedter-Temps 107. čakija je proizvoljan) = čakija f (Vuk, Crna se u Lici condrali, upravo kajkavski impf., cápa f (kajk., Belostenec) »corium elabo-
Gora, 17. v.) »uncus, domaći sinonim: kuka »bez posla hodati, vrljati (v.), bazdrkati (v.)«, rátům ex pelle porcina, piseis, asini«. Od madž.
cäjt m (Brod, ŽK, hrv.-kajk. i slov.) capa istog značenja; capa je u kajkavskim kra-
(v.)«. Odatle denominal na -ati (v.) čakljati, odatle ime ribe côndra f »sinonim skobalj«.
nije sinonim za vrijeme (v.) nego ima isto Za značenje »bez posla hodati« govori se u Lici jevima bolje poznata u značenju »1° planta
značenje koje i njem. Zeit f, od kojega po- -am »udarati pritke«. Nalazi se u slovenskom
i slovačkom sa e mjesto a: čekla, iz čega bi se conjati se i cünjati se impf. To značenje može pedis, 2° pasja noga«: pasja capa, prevedenica
tječe kao noviji germanizam. U narječjima, od Hundspfote (v. huncút, također i kao psovka).
moglo zaključiti da je α = e < ь. Madž. se izvesti iz madž. condra »zerlumpter Kerl,
koja ga posjeduju, kao ŽK, vrime znači ono Odatle pridjev capasi, deminutiv na -ica
csàklya istog značenja možda potječe iz hrv.- odrpanac, kurva«. Za cünjati se (Vuk) pred-
što u štokavskom nevrijeme (v.), tj. atmosfer- capica f, na -onja caponja m »diplocoelus Guerin«
-srp., rum. ciocia]ciocia, pi. ciaclii možda laže Daničić tal. zanzare (= andar a zonzo),
ske promjene (kišu, snijeg, oluju), odakle se (Sloser). Riječ capa nalazi se još u slovenskom
također iz istog vrela. Postanje nije objašnjeno. što je fonetski nemoguće. Ovamo možda ide
vidi kako posudenica daje drugi smjer se- još conjak, gen. conjka = cvonjak, gen. cvonjka i gornjolužičkom. Upor. bav.-austr. zapp »cha-
mantici domaće riječi. Možda je avarska riječ, srodna s tur. cangai istog
značenja, koje se nalazi u hrv.-srp. cengel m m (Lika) »ništa«. Samoglas a u căndra nastao grin«. Štokavski je sinonim šapa f, deminutiv
Lit.: Jagić, ASPh 8, 319. Strohal, Rad je uplitanjem kajkavskog canjek istog značenja. šapica (Vuk). Taj sinonim ne govori protiv
196, 84. Striedter-Temps 108. u narodnom govoru i pjesmi, [v. čakija}.
Rumunji imaju ţandăra f — ţandură » Splitter« mogućnosti veze s tal. zampa (di animali}
cajzel m (potvrđeno u jačkama ugarskih Lit.: ARj l, 754. 883. 938. Gombocz-Melich »cianca«. Upor. safran > cafran > safran i
u drugom značenju. S gornjim riječima je
Hrvata) »miš«. Njem. Zeiselmaus, upor. Zeilbär. 808.
zacijelo u vezi kajkavsko cánjek, gen. cánjka m tal. ciampa (Napulj), inciampare. Slov. capati
Noviji germanizam. calaţi, calăm impf, (subjekat zmija, Srbija) »krpa« i cünja f (ŽK) istog značenja (odatle po blatu, hrv. càpkati, slov. capljati. Slov.
Lit.: ARj l, 753. = calat, -am (Kosmet) »plaziti jezik (u stvar- radna imenica na -ar cünjar m) ŽK (»trgovac ima još očito posuđenice cebáda (Goriško)
nom i prenesenom značenju), sinonim: pa- koji skuplja krpe za · tvornicu papira«), kod »Stoss mit dem Fuss« (< mlet. zampadd)
cajzić (1°) m »fringilla spinus = carduelis lucati«. Daničić misli da može biti istoga istarskih čakavaca conja. Morfološki canjek, bez m pred labi j alom.
spinus L.« = (2°) cajzl (nedovoljno potvr- postanja kao i čalovati »varati«, što se seman- canja = conja »krpa« ni j esu jasni ako su na- Lit.: ARj 1, 754. Pleteršnik l, 74. 75.
đen oblik koji se govori u hrv. gradovima). tički ne poklapa. Drugo njegovo upoređenje stali od candra, condra, cundra < condra. REW* 9598. 1539. Prati 274. Miklošič 27.
1° predstavlja noviji germanizam, od njem. s cdljati impf, (objekti: čašu, ogledalo) »br- Daničićevo tumačenje od srvnjem. Zanke = SEW l, 121. Perušek, ASPh 34, 42. Šulek,
Zeisig, sa zamjenom dočetka -ig sa -ić. 2° ljati« može da stoji. Izgleda kao onomatopeja Zacke »okrajak koji visi« još manje zadovo- Im. 39-40. 48.
je bav.-njem. Zeisel. U ovakvim posuđenicama za kretanje. ljava. Nije jasno ni izmena u, o > a prema
postoji i kod nas sonantno /. Njemačka riječ Lit.: ARj l, 754. Elezović 2, 417. madž. a, koje ostaje kod nas (upor. tolvaj, capàrika f »nišador, sal ammoniacum«. Na
je upravo posudenica iz slav. čii m, koji se lopov"). -ovica caparikovica f »ammonia pura liquida«.
nalazi u ruskom, ukrajinskom i poljskom. canca f (16., cakavizam?) »brbljanje, ble- Lit.: ARj l, 754. 820. 859. 875. Štrekelj, Riječ potvrđuje Popović. Govori se, prema
Onomatopeiskog je podrijetla. U slavenskoj betanje«. Denominai na -aţi căneaţi impf, DAW 50, 18. ASPh 28, 510. Gombocz- tome, u Srbiji. Istog je značenja rum. cipirig
se onomatope) i oponašaju glasovi ove ptice. »blebetali«. Marulić (16. v.) ima conca »bes- -Melich l, 751. = fipirig/fiper-, ţeperig, koje Tiktin i Puscariu
capàrika 252 Captat cara 253 -će

označuju kao tamnog porijekla, upozorujući i prirodno kad se radi o konjugaciji -are, а cara f (Božava, Veli otok) »sorta di rete«. Caseno, toponim u prijedjelu Dumidrana
na srp. caparika. Odnos samoglasa između prijelaza od -ati м glagole na -iti nema. Na Upor. mlet. chiara »una parte della cogolera«; < *Demetriana u Mrčevcu (od mrča < myrtea)
rum. i hrv.-srp. riječi nije jasan. Možda ide -iti je samo tal. correre > kűrit. izvedenica na -era < lat. -aria od cogolo < kod Kotora. Od galskog *cassanus > fr.
ovamo i Vukova cavàrika í, pejorativna riječ cucullus (služi za lov jegulja). chêne, prôv. casser »hrast«. Upor. česvina (v.).
Lit.: ARj í, 755. 2, 126. 7, 220. SEW ì,
za »rđavo vino« = cavarija f (Dalmacija, 121. Elezović 2, 417. Lit.: Cronia, ID 6. DRI 1005. Lit.: REW3 1740.
Pavlíno vic) = cevàrika í (Srbija). Druga je
varijanta dvor (Srbija, Leskovac) »preluselo, câpor m (Dubrovnik) »Blüte von Zwiebel«. caratati m (prezime u Travniku) = ča- Ćaska f (Pag, c mjesto c cakavizam) =
ne može se jesti«. Postanje nije objašnjeno. Denominal na -ati caporali, -a (ibidem) »Blüten ràlan (Boka, 16. v., Vuk) m prema f canònica časka, pridjevski toponim na -tsk ž. r. (upor.
schlagen (vom Zwiebel)«. Od lat. pridjeva (17. v.) = (na naš sufiks -nik) čaratanīk (17. v.) Makarska od predrimskog Muecurum) zbog
Lit.: ARj l, 764. 755. 776. 804. 814. DLR
2, 742. Tiktin 1603. Lokotsch 2218. Weigand- na -arius cêparius od cepa, koje je očuvano u = (zamjena stranog lat. > tal. sufiksa -an toga što se ima dopuniti vala »uvala«, ruševine
-Hirt 1334. REW3 9617a. rum. ceapă, arb. kepe, cine. fiapa, fr. cive, domaćim -ar) caratar m prema caratàrica f starog predrimskog grada kod Novalje. a je
furl, sive ltd. Nenaglašeno ē- > ь > a kao u »čarovnik m, prema čarovnica f «. Apstraktum nastao iz ь < e, u srednjem vijeku Kissa
capata (Dubrovnik) »stara cipela«, stoji u Nádin < Nedinum, Civitate > Cavtat. Nagla- ná -ija caratànija = caratàrija »incantatio«. insula (1070.), Kessa, Kessensis, Kessa vetraná,
vezi sa cavata (Dobrinj, Baška) »papuče« šeno a > o kao u Mosor, Kotor; c pred e > c Od tal, cerretano »impostore«, izvedenica na zacijelo dalmato-romanski oblik za pred-
(na Pagu samo u izrazu nisam tvoja cavata, kao u Cavtat. Naglasak ă nastao zbog toga -ano od toponima Cerreto kod Rima (v. cer) rimsko Cissa, koje je možda u vezi s medite-
se. da Ы me mogao zlostavljati), slov. compata što se osjeća kao postverbal od caporali. Upor. »liječnik odatle«. Vokal a u intertonici po- ranskom biljkom κισσός.
(s umetnutim m pred labi j alom) = copatá još capàrika. Leksički ostatak iz dalmato- tječe od carati ili od ciarlatano > šarlatan, Lit.: Skok, Slav. 69. 76. Mayer l, 191.
(Goriško) = savata pored cavata (ibidem) romanskoga. gen. -äna (prema fr. izgovoru charlatan,
»Fleckschuh, Filzschuh«. U mlet. (tršć.) za- LM.: Rešetar, Štok. 229. GM 223. 1543.), koje je nastalo od unakrštanja sa câta f (Šibenik) »dinja, pipun (Dubrovnik)«.
vata = furl, cavate, tal. ciabattaiciavatta ciarlare. Od tál. (mlet.) zatta »isto«, ali je prvobitno tali-
(14. v.), fr. savate. Dubrovačkom obliku caprag m (Belostenec, Jambrešić, Volti- Lit.: ARj l, 757. 892. REW3 1836. DEI janska riječ pomorski termin »vrsta lađe« =
najbliže stoji španj. zapala. Riječ orijental- di) »sinonim: abajlija (v.)«. Toponim Câprag 872.920. chiatta < piatta (v. píjat), odakle mlet. zat-
nog podrijetla kao orsan (v.). Upór. perz. (kod Siska i kod Bosanskog Novog)'neće biti ista tera »splav«. Je li câta u značenju »dinja«
čäbät > tur. cabala. Battisti-Alessio misle da riječ nego, jer se prvi nalazi blizu Save, a carbóra f (Veli otok) »(ribarski termin) metafora odatle ili je isto što mlet. tsata =
su Mlečani raširili ovu perzijsku riječ po za- drugi blizu Une, mislim da predstavlja slo- vrsta mreže«. Od mlet. zerbera > cerbera, furl, isate »Pfote«? Upor. càtara.
padnoj Evropi. ženicu Car'prag »carev prag = prijelaz« (s srlat. cerberarius (1219., Mleci), možda od
Lit.: Prati 1060. DEI 895. REW3 8599.
disimilacijom r — r > 0 — r). Daničić iden- gr. κίρβα »piccolo sacco« > jtal. drma, na
Lit.: Pleteršnik 87. Šturm, ČSJK 6, 50.
tificira çapraş (kajkavski?) u gornjem zna- -aria > mlet.-era.
DEI 914. 923. REW3 2448. Dauzāt 653. càtar m (Dalmacija) = satara f (Vuk) =
čenju s tur. çaprag, općim evropskim turciz- Lit.: DEI 862. 960. (jedanput) satura (Martie) »mesarski nož,
mom (njem., fr. chabraque, polj. czaprag).
capin m (Stulić) »jela, abies«, na -ovina carga f (hrv.-kajk., Belostenec, Jambrešić)
mesarska sjekira«. Balkanski turcizam arap-
Nejasno je tur. č > c.
•capinovina »jelovina« = čapin »isto«. Od tal. »svađa, altercatio«. Radna imenica na -IJİV+ -ьс
skog podrijetla (ar. satur > tur. saur) : bug. satâr,
zappino u južnoj Italiji i na Siciliji, s umet- Lit.: ARj l, 755. SRW 136. Lokotsch 395. rum. satír, sátiras. Promjena s > с je kao ciječ
Bruckner 72. cargljivec m (Jambrešić), slov. (Valjavec) (v.) prema bug. sreštu. Tursko г > naše α je
nutim m pred labijalom zampino < sappinus. carga »istoa. Denominai na -ati cargati se kao u hatâr, bakar.
Lit.: ARj l, 755. 889. REW3 7592. Captat m (13. v., odb CapUata = Cbptata) impf, (isti) »svađati se«. Od srvnjem. zergen
(varijanta od zerren) »neckend reizen«, bav. Lit.: ARj l, 764. BI 2, 384. Lokotsch
= Cavtat, pridjev (ktetik) càptajski/càvtajski 1873. Mladenov 569.
capiti, -lm pf. »avide comedere« (Stulić). (Zore), etnikum na -janin Captaćanin m zar'n.
Ne zna se gdje se govori, ali se zna kad je s prema Càptãjka f. Toponomastički dalmato- Lit.: ARj 1, 759. Pleteršnik l, 75. REW3 catara f (Mikalja) = catara f = čatra f
prefiksom na- (v.): nacapili se »dobro se romanski relikt od lat. cīvitātem (prema srlat. 9616. (16. v.) »splav«. Od mlet. zàttera, španj.
najesti (voća ili kakvog zrnja)« (Crna Gora, Civilas vêtus ragusina = danas tal. Ragusa- zatara. Upor. u donjem Engadinu zatra
Riječka nahija). Dobro su potvrđeni uzvici vecchia). Na furlanskom teritoriju cîvîtatem carina f (Srbija, Milićević) »1° ograda oko »Floss«.
(onomatopeje) od kojih je nastao taj glagol: > furl. Cividãt > toskanizirano Cividale sve seoske zemlje, 2° vrlo raširen toponim u
sing, i pl.«. Postanjem različito od carina f Lil.: ARj l, 764, 914-5. REW3 8599.
cap capi govori se u Lici kad se dťaži pseto ; (prema disimilaciji d — d > d — ľ), etnici Ci- Prati 1060. DEI 895. Högberg, ZRPh 41,
cap (Kosmet) »1° glas kojim se predstavlja vidales (-es < lat.-ensis, tal.-ese) = na -inus »vectigal, telonium«. Slaže se donekle s rum.
287.
kad se nešto hitro grabi (upor. capiti, v. = Cimdin (odatle prezime Cividim), Cividalin: ţarină f »Saatfeld, Ackerfeld (razlika od neo-
scapiti, ŽK, »brzo uhvatiti«), 2° glas kojim Cabdad m (1325.) = slov. Čedad (izgovor u brađene zemlje)«. Obje se riječi poklapaju u -ce, priloški sufiks koji služi za raširivanje
se predstavlja neko otkidanje«; cape (Kosmet) Gorici), etnik Čedajci. Odatle cebedîn m »1° mjestu akcenta, dok rum. ţarină »Erde als priloga nastalih parasintaktičkim putem: na
»glas kojim se predstavlja zobanje zrno po vrsta grožđa, 2° bijelo vino (Goriško, slov.)«. Stoff, Erdreich« ima drugi akcenat. Obje su preskok > napreskokce, upor. zagonce (ŽK) »ne-
zrno«. Od ovakve je onomatopeje postalo u Lat. civitas pripadalo je i balkanskom lati- rumunjske izvedenice od ţară < terra. Odatle prestano«, uzastopce, uzasopce (upor. ŽK saki
slav. jezicima i capati, capajo. Ovamo ide i nitetu, upor. rum. cetate, arb. qytet = dütet je i rum. ţăran »seljak«, koje je izvedenica zôsebi »svaki za se«), (kajk.) postrance, nepre-
cápat, -am pf. (Kosmet) »pejorativno za: (Ulcinj): Pazari dütetit (dio staroga grada, u s pomoću našeg sufiksa -janin, odatle naš stance, itd. Suglasnik c je istog postanja kao
umrijeti, lipsati«. Daničić je capiti »avide co- kojem stanuju muslimani). pridjev caranski jezik (Milićević, Srbija) »je- u samcal (v.). Rašireniji je -icē, naročito u
medere« izvodio od talijanskog onomatope)- zik kojim govore oni Vlasi koji se drže da su vezi s priloškim -om: -ornice, odakle prema
Lit.: ARj l, 755. 876. Pleteršnik l, 75. starosjedioci«. [V. drugačije pod cesar]. ušima > ušimice i -imenice: niče > ničíce, mal-
skog glagola chiappare, što ne može biti jer 85. Pirana 1470. Jurca, Asimilacijska moč
je ova riječ posuđena u jadranskoj zoni u slovenščine pred 1300 leti = Edinost (Trst) Lit.: ARj l, 761. 922. Po povici, Slávia 7, ko > malacé, kradom > kradomice, kriomice,
razredu glagola na -aţi capăt »uzeti«, kako je 50, br. 117, str. 4. 7, 23. REW3 8646. danomice uz danimice, letimice (odatle pridjev
254 cedar •cedulja 255 cemeter
-ce

letimičan}, letimice, strèlimicë, bodimice, hoti- od tal. culla < lat. cūnulae »zipka, bešika«. cedulja f (Vuk, Vojvodina, danas u književ- Zechgesellschaft, Zunft, Verein, Bruderschaft,
mice, u vezi s opetovanjem mam môšamice Suglasnik lj došao je prema ljuljati. To može nom i saobraćajnom govoru), deminutiv ce- Kirchengemeinde, Grubenfeld usw.«. U zna-
(ŽK) »odmah« (mâm < mahom). Sufiks -ice biti i unakrštavanje dviju istoznačnih onoma- duljica (Vuk), na -ar cèdular, na -ara, -arnica čenju 1° u češkom, poljskom, ukrajinskom,
dolazi i u parasintaktičkim prilozima : isprva > topeja. Ta onomapeja ide i u djetinji govor, cedùljara, cedùljarnica, također madž. cédola, ruskom, slovenskom, arb. cene. U slovenskom i
isprvice, iznova > iznovice,uzasebice= zásobíce, što se vidi iz uzvika cucu i odatle cucati, -am = cédula (ŽK) = cédula (Lika). Od deminutiva značenje cehmešter »Kirchenvorsteller, Kirchen-
itd. Nalazi se i u prilozima od osnove koja ne cucat, -am (Kosmet) (is-, po-, za-) »auf dem na lat. -ula > tal. -ola schedala, schedula < lat. probst«. Ovamo i cehmeštar = coonestar (jedno
postoji više sama u književnom jeziku, tako Knie wiegen« prema pf. cucniti, -ēm. U dje- schedula prema mlet. čitanju ch > č. Primi- i drugo Belostenac) = cehmājstor (Vuk) <
u pješice (píšíce ŽK); c je nastao od k; -kë tinjem govoru Zagreba cüca f znači »sisaljka tivům scheda < gr. σχέδη potvrđeno je kod njem. Zechmeister.
dolazi pored -ice u pješke, objeručke, natraške, za mlijeko«. I ovakve onomatopeje mogu se Belostenca ceda, c mjesto č može potjecali Lit.: ARj l, 752. 766. 921. 925. Pleteršnik
strelimke itd. Inače raširuju priloge od gla- posuđivati. To dokazuje germanizam cuciati od srvnjem. zedele > njem. Zettel, upor. i l, 72. Štrekelj, DAW 50, 10. GM 440. Stríed-
golskog pridjeva (nekadanjeg participa): le- (Zagreb) i odatle cucla f < bav.-n j em. (preko nalet, tsétola — zetola »Oktavblatt«. Sa ę > i ter-Тетрѕ 108. Schneeweis 36. 44. 82.
žećke (upor. spēckī, ŽK), mučke prema muče, austri j skoga) zuzeln. (tip berita) cidula. Taj oblik nije dobro po-
mučēm, podmuče, ispodmuče i mučki. Ovi tvrđen. Preko mlet. tsétola /ze- > čitulja f ceka f (15. v.) »1° kovnica, 2° prečišćeno
Lit.: ARj l, 764. 765. 776. 796. 856. 12, (Ljubiša) = čitula .(15. v., Vuk, Dubrovnik) srebro (Crna Gora, Hercegovina), 3° u izrazu
priloški sufiksi nalaze se samo u hrv.-srp., 257. Skok, ASPh 33, 360. Popović, Sintaksa
odakle prodiru u slovenski. 34. Tomanović, JF 17, 203. Schulze, Auf- »index defunctorum«. Oblik čitulja ušao je i u jedna čeka (Srbija) »jednaka mjera«. Od tal.
sätze E. Kühn 193-197. Pedersen, KZ 38, književni jezik. zecca, a to je skraćenica od arapske sintagme
Lit.: Maretić, Rad 96, 228-33. Valjavec, dar as-sikka »kovnica novaca«. Odatle s tal.
Rad 101, 170. Boskovic, JF 15, 100. i si. 342. Pirana2 1326. REW* 2400. Elezović Lit.: ARj l, 766. 778. 920. 2, 50. Miklósié
Hadrovics, AnzSPh ì, 59—67. 2, 427. Schmeller 2, 1168. 27. SEW l, 121. Gombócz-Melich 621. REW3 deminutivom na -ino cekin, gen. -ina m (Vuk
7678. 7681. DEI 836. Dubrovnik) »mletački dukat« = cekin (Rab,
cec m (značenje vidi niže) = cèca f (Stoj- ŽK, slov.) < tal. zecchino.
cèbati (se), -ām (Srbija, Stulić, Kavanjin) ković) »3 bajama ili oraha jedan do dragoga, a
»agitare; sinonim: trzati se« prema pf. cèbnuti cegarb = cbngarb (stsrp., 13. v.) »sutor, Lit.: ARj 1, 767. Pleteršnik l, 76. Budmani,
na njih se stavi četvrti (dječja riječ, u dječjoj
se (Srbija) »sinonim: trgnuti se«. Odatle na obućar«. Oblik cangar je Daničićeva konstruk- Rad 65, 16. 166. Kušar, Rad 118, 24. REW3
igri gađanja u izreci: stoji na čeci »labavo, 7909. Lokotsch 1903. Prati 1061.
-aljka (v.): cebaljka f »sinonim: Ijuljaška, cija koja nije potvrđena u narodu. Balkanski
klimavo«)«; stoji na cecu »kad što stoji tako da grecizam: čine. fîngar »cordonnier«, složenica
culjka (Stulić)«. Prema bn > n u ganuti (v.) se lako može prevaliti i pasti (Dalmacija)«; cela f (16. v., Marulić, prema lat. izgovoru),
od osnove gbb- ovamo može ići i cerniti se, ţîngarsulă »šilo« (drugi je dio novogr. σούβλι
ucécati »učiniti da što koleba, posrče, (odakle) deminutiv célica = čela (16. v., prema tali-
cenem »špiritu deficere«, zacenuti se, zàcênem < lat. subula) < srgr. τσαγγάρι,ς = σαγγάριος
ubiti«, ucecnuti pf. (Lika), rascécati, rascēcām (Hesychios) od τσάγγα »gamaša, mestve« < janskom izgovoru) = ćela (1510., Dubrovnik,
(Vuk) »kao zagušiti se od velikog plača«. Ali (Lika) »rascijepati, rasjeći«. Kurelac misli da Perast, upliv grecizma). Od lat. > tal. cella;
kako i pn daje n (upor. sari), taj glagol može perz. zanca »Schuh« u romanskim jezicima, na
je od uzvika cee »kad što padne«. Upor. cok. od gr. deminutiva κελλί(ον) > ćelija/ (13. ν.,
imati istu onomatopejsku osnovu koju i ime- lat. -orius > -αριος kao u caligarius > καλι-
Lit.: ARj \, 765. 13, 73—4. γάριας. Neobičan je razvitak an pred suglas- Vuk) = kelija (18. v., u rukopisu pisanom
nica cêpêt m (Baraković) »cokotanje, bobo- crkvenim jezikom), manastirski termin koji je
tanje zubima« i impf, cèpiti, -lm- (Srbija) cécelj m »natrium carbonicum crystallisa- nikom > ъп, e.
danas postao poznat i na zapadu preko priro-
»drhtati«. Da je i osnova ceb- onomatopejska, tum«, odatle ceceljača (Šloser) »oxalidea«. Lit.: ARj l, 754. 766. RE W* 9598. Novako- dopisnog termina; toponimi; »njem. Zelle«;
to se vidi iz promjena samoglasa e > u i Prema Daničiću od gr.-lat. σέσελις = vić, ASPh 32, 383-388. Meyer, ZRPh 16,
524-527. Pascu 2, 97. 1847. 1848. Vasmer, pridjev ćelijnf, imenica ćelište (13. i 14. v.),
suglasnika b>p,m: cubati se (Vuk) »njihati šešėlis, kao i učeni nazivi za biljku fr. šešėli, dem. ćelij(c)a s pridjevom ćelijčin. Ovaj gre-
GL 49.
se na daski položenoj preko balvana«, odatle tal. šešėlio, njem. Sesei »Bergfenchel«. U cizam je balkanska riječ: rum. chilie »1° Haus
na -aljka (upor. njihaljka) cùbaljka f (Vuk) Kosmetu samo u poredenju kiselo kaj cîcélj. S eines Mönches, 2° toponim Kilija na Dunavu«,
ceh m (danas sjeverni krajevi od Srijema
»daska ili balvan za ljuljanje«; cibati (se"), ispuštanjem dočetka -elj cíc m (Srbija: mleko bug. käija, arb. qelt = celia (Ulcinj, župni
preko Hrvatske do Slovenije) »1° (starije zna-
-am impf. (Srbija) »kao tresti i na cubaljci kiselo kao cíc, ljut hljeb kao cic). Upor. u Ko- stan).
čenje u Hrvatskoj potvrđeno od 15. v.) esnaf,
pokretati« (nar pjesma: dba mu se koplje, smetu kiseo ka cbîk, bug. cvîk »surutka po-
majstorska zadruga, majstorski sindikat, 2° Lit.: ARj l, 767. 926. 2, 129. 4, 934. Ro-
kad je junak na konju). Odatle pridjev na -ljiv slije prekuhavanja i procjedenja mučenice« i mánsky 111. GM 221. Mladenov 235. 237.
(v.): dbljiv (Dalmacija, Pavlinović) »slab«. Bergwerk, Bergwerkgenossenschaft, fedina (16.
slov. cviček »kiselo vino«, clknuti (ŽK) »ukise- Meyer-Lübke, MRIW l, 29. REW3 1802.
Sa b = m: cimati, -am impf. (Vuk, pro-, Vin- v.), 3° trošak za platiti (platiti ceh)« = cêj
liti se«. Elezović ima poređenje slano kao cacar. DEI 845. Matzenauer, LF 7, 26.
kovci) »sinonim tresti (v.), drmati (v.)« prema (Srijem) = ceh m (Belostenec) »pijančenje«,
Lit.: ARj l, 752, 766. Elezović 2, 418, odatle denominál kod istoga autora čekati
pf. cimnuti, -ēm i deminutivnom glagolu 422. Popović, RES 31, 103. cemeter m (17. v., Kašić) = cemiler
cünkati; cümati (ŽK, samo sa: za ušesa) »bei »pijančevati« (ovamo možda Pavlinovićev glagol
čekljaniti »potare, veseliti se pijući«, nejasno (Budinić) = cîmiter (14. v.) = cimitir (Pe-
den Ohren greifen, nategnuti više puta za cedar, gen. -dra m (16. v., latinizam < rast) = cimitêr, gen. -éra (Prčanj) = cimlter
uho (roditeljska kazna)«. Daničić izvodi bez lat. cédrus), pridjev cèdrov, cèdrovski (Belo- je -ljaniti). Odatle kalk cehovska ladica »Zunft-
lade«, pridjev ciovski (Blagojević, Valpovo, (Liješće, Sinac) = cìmitar (16. v., Belostenac) =
potrebe od tal. onomatope)e cimbellare (bolje stenac), cedarski, cedrinski = čedar, gen. cimitâr (Božava) = cimïtar, gen. -ara (Vodice,
cimbottolare). Onomatopeja cumati opominje cedra m (17. v.), čedarski (italijanizam < tal. 1771). Od značenja 2° potječu iz doba saskih
rudarskih naseljenika i iz njihove termino- Pag, Rab) = cimiterij (16. v.) = cimitor
na furlansku zuma = sumă = ciumă »cogliere, cedro) = cedar (grecizam < gr. κίδρος), (glagoljski spomenici, Jačke) = cimitõrij (17.
spiccare colle mani delle piante, raccogliere k pred ε > č) = kédar, gen. -dra m (Daničić logije toponimi Ceovci (Kopaonik), Ceovine
(Plana), Cehovi potok (pisano zehovi, kod v., Cres) = cimatorij (17. v., BijanKović) =
qualunque prodotto del campo«. Mjesto m u prijevodu Sv. pisma), kedrov, poimeničen amatorji (Božava) = čematorije (Lumbarda)
dolazi lj u cúljati, culjām impf. (Vuk, ras-, kedrovina (stsrp. kedrb) = pridjev cidrov sela Сгьпііо ьсь). Od srvnjem. zeh(e) »Ge-
samtheit von Personen desselben Standes, = cimatori] (17. v., Split) = šematorije (Bu-
Stulić) »sinonim ljuljati u kolijevci«. Odatle (Jačke). kovica) = šimiterija (Budva) = simatorij
cùljajka f (Vuk, Boka) i cûljka f (Stulić) Vereinigung mehrerer zu gemeinsamen Zwec-
Lit.: ARj l, 778. 2, 127. 4, 932. Gombocz- (Zoričić) = ćimitorje n (Dubrovnik, Cavtat) =
»Ijuljaška«. Daničić ovu varijantu izvodi krivo -Melich l, 621. ken, auf gemeinschaftliche Kosten: Trink-,
cemeter 256 cer cër 257 cèrkuo

demitorje (Konavli) »groblje, grobište«. Crkvena nutra pribijena je kontracenta). Od tal. poime- Cêrskõ. Madžari posudiše cser. Glede с > nenaglašen sufiks -inus od circus (v. karika).
riječ: łat. coemētērium = (ē > í) ctmíterium ničenog part. perf. incinta f (< lat. incinctus es upor. császár < c sarb. Rum. cer = arb. Ima toponomastičkih potvrda za dalm.-rom.
< gr. κοιμητήρι,ον (od κοιμάω »idem spa- od incingere) »bordo di tavole esterne«. tser = istrum. ier = arb. qar(r) > car (Za- part. perf. od circinare > log. chirchinare »1°
vati«) »groblje«. Preko madž. cintërëm, an- trebač) nisu posuđenice, nego reflektiraju tagliare tondo, 2° accorciare, 3° circondare«:
Lit.: Macan, ZbNŽ 29, 212. REW3 4351.
tenom > cintar (ugarski Hrvati, i Slovaci DEI 1988. balk.-lat. cerrus > tal. cerro. Sa furlanskim Krknata f (otočić), Krklant m (Rab, s umet-
cintar) = cintorom (hrv.-kajk., Belostenec, deminutivnim sufiksom cerut m (Kastavština) nutim n pred t), deminutiv na -uceu > -us
Jambrešić). centar, gen. -tra m (18. v., danas općenito) »cerov žir«. Na -ucea ceruca f = arb. ćeruca (zamijenjen sa hrv-srp. -as) Krknjaš (Dalma-
= centro n (17. i 18. v. prema tal.) »središte«. (Ulcinj) »vrsta cera s bodljikavim lišćem«. cija).
Lit. ARj \, 768. 796. 797. Cronia, ID 6.
Pleteršnik l, 84. Šturm, ČSJK 6, 48. ASPh Od lat. centrum < gr. κέντρον od κεντέω Posuđeno od lat. cerrus, mediteranske riječi, Lit.: Skok, Slav. 117. 121. 59. 99. 167
32, 472. Ribarić, SDZb 9, 137. Kušar, Rad »pungo« > tal. centro. Ovamo ide (s)koncen- kako ispravno kaže Battisti, upor. carro (Bova), 164. DEI 864.
118, 21. Tentor, У F 5, 203. REW32023. DEI trirati se. Internacionalna riječ. Kao leksički španj. carrasca, jfr. garric, bask. (K)aritz, to-
939-40. Vasmer^GSl 3, 222. SEW l, 129. relikt iz dalmato-romanskoga: kêntra f (Du- ponim Biaritz. Kako je cer vrsta hrasta koja ceribaša m (Kosmet, Bosna, Truhelka) »1°
brovnik, Stulić) »stožer, čep na poklopcu, uspijeva na kamenitom terenu, carra > cerrus ciganski starješina, 2° četovođa«. U bug. čeri-
cemper m (Krk, čakavski) »mala mrvica« gangheretto«. Deminutiv na -iça kêntrica f može da stoji u vezi sa carra, caris, car anta (v.). bašija m »vojni čelnik«. Turska složenica
= cemper »Splitter« (slov.). Daničić navodi (Zore) »kolutić na šiljku utvrđen u drvo (u Lit.: ARj 1, 768. Pleteršnik \, 80. Miklošič ceri-basi »starješina plemena«. Kod Evlije
cemper kao slovački oblik zbog toga što je njemu je drugi kako veriga; tako se spravljaju 28. SEW 1, 122. Mladenov 676. Gombocz- Čelebije stoji između alajbega (v.) i juzbaše
krivo čitao kraticu nsl. kod Miklošića. Nje- zaklopci za spremu)«. Dočetno -a je od n. pl. -Meltch \, 957. Románsky 100. Vasmer, RSl (v.). Prvi je elemenat složenice perz. čari
govo izvođenje od njem. zimperlich ne ide. Već je Budmani opazio da je to dalmato- 3, 264. GM 220. DEI 780. 870. »vojska«, koji v. pod janjičar (v.). Upada u oči
Mora se upoređivati sa cîpurak, gen. -rka romanska riječ (kao kelomna, kimah). Deno- tur. č- > hrv.-srp. c-. Taj prijelaz bio bi
(ŽK) »Fetzen«, odatle scipurkăti (ŽK) »rasjeći cera f (18. v.) = cera f (nar. pjesma, Crna razumljiv ako je turcizam došao preko grčkoga,
minal na -atí raskèntrat pf. (Dubrovnik). U
na sitne komadiće«. Tu stoji i za , a tome Gora, Bosna) = čijera (pseudojekavizam, 16. ali za to nema dokaza.
Bijeloj (Boka) kênterica f »pant (bağlama), koji
može odgovarati samoglas e u sjevernom v.) = čira (16. v., Nalješković) »lice«. Od tal. Lit.: Elezović 2, 419. Truhelka, Spom. 35.
je unutra odzada (iznad njega su mašlje ili
čakavskom i slovenskom, upor. cijep (v.); m je cera »isto« < stfr. Mere, mod.-fr. chère (u Mladenov 682.
zible; maškulić veže kentrice i mašlje na vra-
umetnuto kao u dumbok (v.). izrazu faire bonne chère) < gr. κάςα »glava,
tima)«. Denominal na -iti okenderiti se pf. cerka f »italijanizam koji je istisnuo fratarsku
lubanja«. Italijanizam se unakrstio s turcizmom
Lit.: ARj l, 768. Štrekelj, ASPH 11, 460- »zagledati se u što« (nt > nd kao u planda v., prošnju, kad kupe bir (Zore)«. Postverbal od
čehra (Bosna, Muslimani) u cera (Bosna, K)
461. Miklósié 27. upor. .arbansku paralelu); centrum je ušlo i u tal. cercare < kslat. arcare (od priloga circa,
< tur. çehre »Gesicht, Antlitz, Miene«.
balkanski latinitet, kako pokazuje arb. kendre circum). Upor. i moderni italijanizam (prilog)
cencer m (Šulek, Dubrovčanin Pizzelli zen- = gendre < centra n pl. »Festigkeit« = Lit.: ARj \, 768. 943. 2, 24. Miklósié 28.
SEW l, 122. Bruckner 58. REW3 1670. DEI circa »oko, od prilike« (hrv. gradovi). Ovamo.'"
zer) < tal. zénzero; cinciber (Mikalja) < sttal. kjandrë »pedamen, sostegno« = çandër f (Ska-
860. Skok, Slávia 15, 190., br. 104. Škaljič ide i prevedenica od lat. circumstantia > tal.
zenzévero, zinzivero > čincibar m (Šulek, ru- dar) »Stützholz«, odatle na lat. -itta > í, 135. circostanza okolostanca (Filipović) = okolo-
kopis 15. v.) = dindibar (Šulek, Sabljar) < arab. -esë këndresë f »fester Punkt«. Deno- stanje (Lastrić, Radnić, Kanižlić, Dobretić,
ngr. γιγγφέριον = dunđiber = (haplologija) minal na -onj këndroj = kindronj »bleibe stehen, ceränat, gén. -anta (Prčanj) = čeranat m Tomiković, Leaković) = okolostatak (Stulić)
đumbir, gen. -ira (Vuk) = dumber (Belostenec, verbleibe«, apstraktum na lat. -tměn > arb. -im (Vetranie) »Grünfink«. Od mlet. ceranto = = okolostojstvo = okolostojenje = okolosto-
Jambrešić) < madž. gyömbér; (turcizam arap- kendrim »Ausdauer, Festigkeit«. zaranto = tal. taranta < lat. cerinţa. V. verdun. jivo = okolostojstvo = okolostanak (Ančić,
skog podrijetla) đendefil = džend&eftt (Vuk,
Lit.: ARj l, 768. 4, 935. Car, NJ 2, 12. Lit.: Rešetar, Stok. 229. Hirtz, Aves 58. Stolić, Kadčić, Leaković, Mrnavić), pridjev
narodna pjesma, dočetak analogijom prema GM 225. REW3 1815. DEI 857. 140. 498. 572. 534. REW3 1831. Fink, Im. 18. okolostojan < circostante. Drugi dio preve-
karanfil} < tur. zincifre < ar. zenğebîl »1°
Prati 966. 1036-7. DEI 861. denice zamjenjuje se domaćim sufiksima za
amomum zingiber, 2° ribes rubrum«. Evropska centurion, gen. -ona m s pridjevom centu- izvođenje: okolovina, okolovište, (čakavski) oko-
orijentalna riječ (sanskrt. srngavêra). riónov = centuriím, gen. -una. Od lat. centurio, ceremonija f (15. v.) = ceremūnija (17. lušćina, dok se nije danas ustalila okolnost.
Lit.: ARj l, 768. 798/3, 7. 12. 13. 533. gen. -onis > tál. centurione »zapovjednik cen- v.) = cerimōnija (16. v.) »1° (religiozni) obred, Interesantan primjer pokušaja prijenosa stra-
SEW l, 259. REW* 9619. Prati 1062. RSl turije«, učena (u nas prvenstveno biblijska) 2° komplimenat«. Na lat. sufiks -alis ceremo- nog jezičnog duha u naš jezik.
3, 266. Lokotsch 1930. Šulek, Im. 461. 564. riječ; lat. centuria je izvedenica od centum nijal, gen. -ala »propisi o tome«. Internacio-
»sto« s pomoću nejasnog sufiksa -uria. Upor. Lit.: ARj 8, 839. 12, 264. Zore, Palj. 217.
nalne riječi. Ngr. τσερεμονία, rum. feremonie, DEI 863. 958. REW3 1938. Maretić, Rad
cenda f (Dalmacija, Pavlinović) »pantljika satnik od síto »sto«. arb. cirimoní. Termin rimskog poganskog kulta 108, 89.
što mladoj privjese niz pieci« pored cendal Lit.: ARj l, 768. DEI 859. etruščanskog podrijetla: caeremomajcaerim- (od
(Pavlinović). Od tal. zendale, mlet. zenda < etrušč. caerimo); prema nekim etimolozima cèrkuo, gen. -ula (nar. pjesma, Bogišić) =
cendatum (829). Ovamo ide zacijelo i čenda cër, gen. céra m (Vuk, 13. v., Ge cer od toponima Caere. cirkuo, gen. -ula m = čirkuo (Bogišić) »1°
f (15. v.) »svileno platno« < tal. zendado. Ar. /Sutomore/ »kod cera«., bug., slov.) »1° vrsta okrug, 2° starješina okruga (kapetan o cirkuļa,
Lit.: ARj l, 769. Mladenov 676. GM 441.
sandal < gr. σινδών »tela finíssima« (disi- duba, quercus cerris, njem. Zerreiche, 2° to- Ernout-Meillet 126. DEI 868. REW 1470.
3 Kučišće, Brač »sreski načelnik«). Od tal. circolo
milacija n-n > η-l, ď). ponim«. Pridjevi na -ov cèrov, poimeničan u Klaić 200-1. < circulus, učena tal. riječ. Kao dalmato-
Lit.: ARj 1, 768. 938. REWS 7935. Prati ž. r. toponim Cerova, na -iça Cèrovica, na romanski leksički relikt kfklo n (16. v., Du-
1061. -ьс > -äc cerovac, gen. -ovca (Vuk) »1° cerov čergari, gen. cêrgana m (Dobrinj) »ograđen brovnik, Ston) »bora, nabor načinjen i sašiven
žir, 2° toponim«, na -oca cer ovala »cerova ba- prostor pred crkvom«. Čini se da potječe od sve naokolo po dnu odijela, da bude kraće,
centa f (Mljet, brodski termin ; primjer: tina«, na -ina cèrovina »drvo cerovo«, na -njača circinus kao dalmato-romanski leksički relikt. tako i na dnu dječinjih skutića, da mu, kad
prvi je madijer centa; napituran je gotovo cerovnjača »gljiva«, na -ьп u toponimima Cèrna, Za takav semantički razvitak nemam potvrda ponaraste, odjeća ne bude kratka«. Deminutiv
vazda modrom piturom; na centi sa bande iz- Cèrna, Černica, Černík, na -bsk samo toponim iz romanskih jezika; circinus je izvedenica na na -ić křklií (Cavtat) »pjëtina (Korčula)«. De-

17 P. Skok: Etimologijski rječnik


cèrkuo 258 cesar cesar 259 cibur .

nominal (faktitiv) na -iti krkliti, potkřkljati zapadnim slavinama na jugu i sjeveru. Odnos Za cěsarb = cesarb, cbsarb > car obično se prije Karolinga zbog toga što su rimske ceste
(Ston) »načiniti krklo na haljini, da bude kraća«. između e i ь odgovara odnosu graecus > misli da je od got. kaisar = biz. καΐσαρ bile na glasu. U doba prije Karolinga ide po
U Prčanju kãrkuo, gen. -ula m »Saum um grčki u južnih Slavena prema Grekt, grečbski »bizantski vladar (odatle također ar. kajsar)«, svoj prilici i cesta. U prilog ovakvu tumačenju
Kleid«. Ostatak čakavizma u Prčanju (upor. u sjevernim. Iz сьзагь nastade asimilacijom prema Bruckneru posuđeno između 4. i 5. v., govori činjenica što se cesta nalazi u zapa-
cărkva (ibidem). skraćenica can > car m prema f carica (14. v.)
cbsarb > car da je ruska skraćenica, što nije dnim, sjevernim i južnim slavenskim jezicima
»rus. cart (r < rj od 12. v.), protucar (ger-
Prema Maveru govori se na Mljetu krkanj sasvim ispravno, jer je car i bugarska riječ i što nema > e, i. Upor. slov. rimska cesta
manizam prema Gegenkaiser}. Pridjevi na -j (najprije bizantski vladar, onda i domaći).
sa -nj mjesto l kao u siganj (v.) < suulus. »Milchs trasse«.
car', carja (14. v., Domentijan čari muži, to-
U Dobroti je křkor m (asimilacija r-l > r-r) Bizantski i germanski naziv nastao je od Lit.: ARj l, 774. Miklošič 29. SEW l, 127.
ponim od Corego kladenca, patrijarh carja
»isto«. Već je Budmani opazio da se radi o punog rimskog carskog naslova imperator caesar Trautmann 113. WP l, 328. Zubatý, ASPh
grada = cbsarb gradb, Sava, Assemanus ima
dalmatoromanskoj riječi. (slijedi ime cara) augustus. Gubi se iz vida razlika 16,385. Meillęt, MSLP 14, 353 Isačenko, ZSPh
cesar ъ-gradb m »Bizant, Carigrad«, upor. i
Lit.: ARj l, 770. 803. 2, 39. 5, 594. 11, u naglasu. Dok je u grčkom, germanskom i 13, 99. ZbNŽ 9, 219. Matzenauer, LF 7, 25.
Cesargradt u Hrv. Zagorju); na -ev carev,
154. Rešetar, Štok. 240. Skok, ZRPh 46, 403. arapskom latinski akcenat na ae > ai (u sa-
careva punica »Rotkehlchen«, poimeničen na -ьс ciba f »atelestus Er.« (Šloser). U hrv.-srp.
50, 509. Zore, Palj. 218. REW* 1947. DEI kralnom jeziku) očuvan, u slavinama je naglas
.cărevac »carev čovjek«, na -tk, -ka carevak, nedovoljno potvrđeno. Nepoznat akcenat, gdje
956. na -ar. Osim toga dočetno slav. -rj ne slaže
gen. -vka = carevka »hyacinthus«; carevića se govori i eventualne varijante. Izgleda kao
se sa lat. -r od Caesar, nego ide zajedno sa
césar m (hrv.-kajk., slov. césar, gen. -árja, (nar. pjesma) = carica, carević »1° carev sin, da je identično sa slov. âba f »Hünchen, -lein«,
ags. casere < caisareus. Mora se prema tome
15. v., zapadni pisci, Hektorović, Zlatarić) = 2° prezime«, carevića (Vardar, Gornja Mo-
uzeti da je c sarb < caisáreus, cesar = съ$агъ Lit.: ARj 1, 776. Rozwadowski, RSl 2,
césar (Vodice, ŽK) = (asimilacija) sesar (Bad- rava) »kukuruz«, carevka = cărevna »filia im- 77. Vasmer, RSl 3, 250. Hirtz, Aves 35.
< caesarius neovisna slavenska posuđenica
ric) = cezar (15. v., Mon. şerb.), prema f peratoris«, carevina, carski (13. v.); čarka =
sa dunavskog limesa u 5. v.
cêsarica = sesarica (Badrić) »l ° imperator, carevka (kruška). Denominal cărui (o- se, za — cibet m (Marin Držić) < tal. zibetto, srlat.
austrijski vladar (opozicija car = sultan, rus. se), carevali, -ujem. Deminutiv na -ić carić Lit.: ARj l, 757. 762. 2, 133. si. 4, 740. zibethum »Zibethkatze«, arapskog podrijetla (ar
car), 2° hrv.-kajk. prezime, 3° Cesarica (to- »1° carev sin, 2° ptica« (Mostar, Dubrovnik) 939. 8, 501. 12, 463. Pleteršnik l, 75. 72. 81. kätt azzabãd). Nalazi se i u drugim evropskim
= carićak (Gregurevci). Apstraktum carstvo 221. 299. Hirtz, Aves 14, 181. Elezović, NJ jezicima. Zore ima iz Dubrovnika zibo same
ponim u Hrv. Primorju), 4° zmijski = zma- 3, 276. Ribarić, SDZb 9, 113. 137. ASPh
jevski car, 5° troglodytes, car krstaš = njem. (13. v.), Odatle cărstvovati (13 — 16. v.) i pri- u frazi zaljubljen ko žibo. Je li to naš hipo-
djev na -en carstven (carstvene knjige), na 15, 100-101. 32, 105-106. Miklošič 28. koristik od tal. zibetto?
Kaiser-Adler«. Pridjevi na -ov cesarov, po- SEW l, 126. Holùb.-Kopecny 83. Bruckner 59.
imeničen na -ina cesarovina (18. i 19. v.) -ьп *carstvbnb poimeničen carstavnik (dva Vasmer, GL 77. Mladenov 236. 674. Tiktin Lit.: ARj 1,776. Zore, Tuđ. 8 Prati 1063.
»zemlja austrijskog i njemačkog cara«, na -bsk carbstavnika srbbbska, u kojima su popisani 1564. GM 439. Rozwadowski, RSI 2, 74.
cesarski (Vodice, ŽK), složen cesaro-kraljevski srpski carevi, iz njih Marko određuje na kome Binkenmayer, Jpol 23 (cf. IJb 4, 356). Hirt, cibilin m (Marin Držić, poetava od cibilirui)
(1867, poslije austrougarske nagodbe), od je carstvo; u jezičnoj se svijesti izgubilo razu- РВВ 23, 337. Lindestowna, SO 9, 613-614 =; zibilin »samur« = dzibelîn (Prčanj) »die
cesarica na -in c'esaričin. Apstraktum na -stvo mijevanje tog pridjeva, pa je zamijenjen naj- (cf. IJb 16, 217). Mikkola, MSNH 7, 261. Tuberose«. Od mlet. zebelini, zibellino (pelle)
prije složenicom carostavan, onda staroslávne si. (cf. IJb 11, 466. JF 7, 243). Romanski, < rus. sobolj preko njem. Zobel (?) s talijan-
cêsarstvo. Na -ka cêsarka »kruška, Kaiserbirne«. BP l, 125 (cf. IJb 15, 296). Jireček, Romanen
Denominali na -ati cesarati (15. i 16. v.) = knjige}. Pridjev car' poimeničen je s pomoću skim pridjevskim sufiksom. Bez tog sufiksa ide
sufiksa -ina carina f (13. v.) »telonium«, sa le- l, 36. Skok, CSJK 8, 151-55. ovamo možda simbal (Budva) = simbălji pl.
císařovati. Deminutivi na -ić cesarie »carev
sin«, na -ec Cesaree (hrv.-kajk. prezime). Da ksikologijskom porodicom carinik m (13. v.) m. (Muo) »mala obotnica, nazvana tako po
= carinar m prema f cărinica, carinski, ca- cesta f (Vuk, 14. v.) »put, vještački put boji (?)«. Glede umetnutog m pred labijalom
se taj oblik govorio i u Makedoniji, dokazuje građen od inženjera«, zajednički termin sje-
Kedrenova bilješka iz 1071. (opis bitke kod rinarnica, carinište, canniti (o-) = carinovati. upor. giambellini, simbelini.
Madžari posudiše császár, Turci casar, Li- verozapadnim i jugozapadnim Slavenima. Oda-
Setaine: βεζεΐτε, ό τζαΐσαρ (var. τζέσαρ) = tle novija izvedenica na -ar: cestar m (Bosna, Lit.: ARj l, 776. REW3 8049. Prati 1063.
bežíte, cesar (se. bizantski car dolazi}. Vokal e ni- tavci cesor(i)us. Internacionalna je posuđenica
czar za ruskog cara. Arbanasi i Rumunji, koji Hrvatska) »Strassenmeister«. Ne nalazi se u ciborica f »prunus insititia« ide zacijelo za-
je nastao od , jer ne postoji ikavski lik cisar; bugarskom, ukrajinskom i ruskom. Pored cesta
imaju iz balkanskog latiniteta imperator > rum. jedno s cibulja f, deminutiv cibuljica (Lika)
cesar je potvrđeno u struś., cesar (pouzdano govori se tèsta f (Bosna i Dalmacija, Pavli-
împărat, arb. mbret (»kralj«, upor. bug. car u »neka šljiva«. Daničić izvodi od tal. cipero <
u nas potvrđeno u 3 pisca kao u Palmotića, nović, Poljica); t < c = tš nastao je po zakonu
istom značenju), nisu posudili cesar ni car', lat. cyperus < gr. κύπερος, koje je naziv za
ali nema potvrda iz narodnoga govora) moglo disimilacija tš — st > t — st ispadanjem prvog
Rumunji samo Tarigrad > (sa disimilacijom) močvarnu biljku, prema tome semantički ne-
bi se tumačiti od jekavskoga *cjesar (upor. sibilanta; e je nastao od jata, a ovaj od ie.
Ţaligrad. Izvedenicu carina posudiše i Arba- moguć izvor. Šulek ima divlji ciper (Cres?)
ovci). Oblik cèsar m (14. v., Vuk) »1° dvoranin diftonga ai ili oi, kako pokazuju lit. usporednice
nasi i Rumunji: arb. carine, rum. ţarină »artemísia abrotanum«, koje odgovara talijan-
u staroj srpskoj državi, 2° rimski vladar, (lit. narječje žemaitis: kaišti »grepsti«, iškaisti
»Feld«, târnă (Moldavija) »porez«, prema rum. skoj riječi (možda mediteranskog podrijetla
3° austrijsko-njemački vladar« ima istu le- »učiniti ravnim«, v. i asi). Ali je e < -k op-
ţarină < lat. n. pi. terrena, s drugim latinskim prema Battistiju), ali je Daničić označuje kao
ksikologijsku porodicu, f cesarica (nar. pje- ćenit u hrv.-srp. Nigdje nije potvrđen jekavski
naglasom i drugim sufiksom. Glede značenja nepouzdanu. Upor. arb. qupër »cyperus rotun-
sma, Vuk), pridjev cesarov, -ev, poimeničen oblik, cista samo u čakavskom govoru, blizu
»njiva« upor. ukr. cáryna »Schlagbaum, Weide- dus«.
cesarovac, cesarovina, cesarski, na --ija ćesarija, Zagreba (Ivšić). Morfološki cesta je ž. r. parti-
načesarovati se. Meko έ je nastalo od gr. k platz, Acker«. Lit.: ARj l, 776. 802. DEI 953. GM 230.
Vuk ima još kajsar u složenici kajsar-papuča, cipa na -to, kojemu se podrazumijeva kao opća
kesarov (nar. pjesma, Vuk), stbug. k'esan. riječ draga (v.) < *dorga. Upor. poljska pre- cibur m = cimbur (s umetnutim m pred b
To je posuđenica iz biz. καϊσαρ. kajsar jemenije (nar. pjesma) pored kajser m
»fina crvena koža«, s tur.-ft kájserlij-sarli epitet vedenica utarta'droga za lat. via trita ili stra- kao u dumboK) (Dalmacija, čakavski) »1° kapa
Postoji još oblik sa ь mjesto e u nenagla- uz papuče i postole, od tur. kaysar od varoši ta > stfr. estrée. Prvobitno je značenje bilo od dimnjaka; 2° dimnjak«. Upor. srvnjem.
šenom slogu: сьвагь potvrđeno u 11. v., u ar. Kaysariyye < Caesarea, gdje se ta koža »poravnjen put«. Prema tome cesta može biti ziborje f. pl. »Hostienkelch mit baldachinarti-
s-pskom, bugarskom i ruskom, nema ga u pravila. stara prevedenica od lat. strata ili gr. πλαταϊα. gem Deckel itd. < lati ciborium n.^
Lat. strata > njem. Strasse posudiše Nijemci Lit. Štrekelj, DAW 50, 10. 79.
cucirina cicvara 261 cigar
«Ic 260

cicvara f (štokavsko istočno područje), oda- ciganski (ciganska vira, 1679), poimeničen na
cíc, gen. cica m »linteum pietum«. Od njem. surutka« = cvik (Vučitrn) »kisela šljiva«;
tle na -as cicvaraš, gen. -aša m »1° koji rado -ina ciganština (Vuk). Kolektivum na -čađ f
Zitz < engi. chits »feiner bunter Kattun, cvika, cvičati (< -ěti), -im = cičati (< -йг').
jede cicvaru, 2° (ironična metafora) trebnik«, Cigančād, gen. -i. Apstrakti na -ija cigànija f
ursprünglich mit gemalten Blumen und Fi- Upor za cv i cviliti. U Istri čakavci govore šv
prezime (ličko) Cicvarič — (cv > cm) cicmara (1679) = ciganija (ŽK) »himba, prevara«. De-
mjesto cv: švik »vinum acidum«.
guren«. »gusto jelo od brašna, masla i sira«. Slov. nominali: na -iti cigániti, -im impf, (is-), na
Lit.: ARj l, 776. Weigand-Hirt 2, 1334. Lit.: ARj l, 776. 793. 794. 862. SEW l, lotvara f »Latwerge« < tal. lattovaro < lat. -itati (v.) cigànisati, -šém. Prvo n očuvano je
129. 131. Miklošič 29. Miletić, SDZb 9, 614. electuārium. Nejasna je zamjena cic- za lot-,
Mladenov 674. Štrekelj, DAW 50, 12. Elezović u cigániti (se) (Molat) »cjenkati se«, cinganin
cicati, cïcam impf. (Stulić) »pondus aliquod Madžari posudiše atvara.
2, 46. 418. 421. 422. Ribarić, SDZb 9, 137. (Božava), zacijelo prema tal. zíngaro. Metafo-
difficile gestare« = cicát (Kosmet) (o-) »opaliti, ricko značenje cigáni »sola, solika«. Prva je
•osmuditi« prema pf. cïcnut,. -em (Kosmet) REWS 6952. Hirtz, Aves 38-9. Popović, Lit.: ARj l, 777. Pleteršnik l, 533. REWS
RES 31, 101-3. 2838. potvrda iz 1378. kao prezime u Zagrebu (Cigan
»krknuti, pisnuti« s prefiksom od- (v.): ocicati
Nicolaus). U tajnom jeziku (agot) grnčara u
pf. (Stulić) »odnijeti teško breme«. Odatle cicija f »tvrdica«, cipija m »isto«. Na zapadu cifra f (Mikalja) »1° pismo potajno, 2° Prištini ciganin se zove paverac, paverica »vatra«,
postverbal ž. r. dea (Kosmet) »plasa, kamenčina«. nepoznata riječ. Apstraktum na tur. -luk ci- biljeg (Belostenec), 3° broj«, odatle deminu- pavernjak »lonac« (gegavci u Srijemu), slo-
Daničić upoređuje cicati s cikljati, -am impf. piluk m »škrtost«. Daničić upoređuje obje va- tiv cifrica f »4° nakit«, odatle denominal ženica od prefiksa pa- i véra »rđava vjera«.
(Lika) »što teško nositi ili vući ili kroz blato rijante s imperativnom složenicom cjepidlaka cifrati se (is-, na-), na -as cifraš m prema cifra- Dolazi od grčkog naziva αθίγγανος. Odatle
mučno prolaziti«, a za ovaj glagol tvrdi da je m, koja također znači »tvrdica«, i misli da je šica f. Prva tri značenja nastala su prema srlat. i evropski naziv za njih Zingari (disimilacija
istoga postanja kojeg i cikati, -am impf. (Vuk) istog postanja kao talijanska djetinja riječ cica cifra (12. v.), odnosno prema tal. cifra, njem. n - n > n - r). Prema toj etimologijskoj indi-
»pucati, praskati, lomeći davati glas kao kad »un nonnulla, mica, niente«, fr. chiche, lat. Ziffer, četvrto (koje se nalazi i u slovenskom kaciji Cigani su došli u Evropu preko Balkana
što puca«, odatle postverbal cik (podraniti u ciccum, što zacijelo ne može biti. Dočetak jeziku) od madž. cifra »ukras, ures«. Ovamo i gdje su i danas najbrojnije zastupljeni. Svaka
~ zore (Vuk, Ljubiša), û cik > o ~ zore -ija upućuje na turcizme; i nije od . Postanje zera f (Lika, ~ kruha) »1° veoma mala koli- balkanska varošica (palanka) ima svoj Ci-
(Crimnica), cika zora »zora puca«), pridjev na je prema tome nepoznato. Stulić ima pridjev čina, 2° dopuna negaciji: nema ni zere, 3° gànluk (Banja Luka). Upor. (Ada) Cigànlija
-av: cikav »fragilis«; odatle imena ptica: ci- cickav »minutissimus« koji se slaže s hrv.-kajk. (riječ od mila, hipokoristik) dijete«, odatle de- s tur. -li (= ciganski otok). Na Jadranu po-
kavac, gen. -avca m »turdus iliacus«, cikavica f deminutivnim glagolom dckati. Upor. glede minutivi zerica, zeričica, prilog dzeru (Čilipi) stoji za njih naziv Jedupak m prema Jedup-
(Vetranie) »erythacus rubecula«; s deminutiv- deminutivnog sufiksa stuckati; cickav je blizu »malo«; cifra je došla u talijanski i latinski iz ka f od gr. Αιγυπτιακός, ne od latinskog oblika
nim sufiksom -élj < lat. -ellus (upór. Bokelj talijanskoj djetinjoj riječi cica. ar. įifr »praznina, ništica« (kalk od sanskr. (υ > ļu). Madž. czigány i rum. ţiganu je iz
i tal. tertsella (Foggia) < querquellus) cîkelj, Lit.: ARj l, 777, 802. DEI 924. REW* sünya »prazan > ništica«), a to je dalo preko fr. južnoslavenskoga; ostali balkanski oblici: tur.
gen. cikèlja m »turdus musicus«. Ptice su 9653. chiffre internacionalnu riječ, u nas šifra »tajno çingiane > çengene, çingene, arb. çingan. Lat.
ovako nazvane zacijelo po onomatopeji koja pismo«, s izvedenicama šifrirati, dešifrirati. Ista
cicina f (Dubrovnik) »Grille«. Zacijelo je od Secani, Cingari, zingarus > tal. zíngaro pored
imitira njihov glas. Promjena c-k je kao u arapska riječ dala je u turskom zerre, zerrece
lat. cicada > cigala, mediteranska riječ prema zingano. Po jeziku srodnici su s jezikom ple-
micati = mikati. »autant qu'un atome«, u negativnoj službi mena Dardi u Kafiristanu i s jezikom plemena
Zacijelo se radi i u gore navedenim glago- Battistiju, sa zamjenom dočetka -ada demi-
nutivnim tal. sufiksom -ina. »pas le moins du monde«, odakle naša zera. na Hindukušu. Ciganski je jezik varijanta od
lima o istoj onomatopeji. Samo što gore oz-
Uzima se da je tal. zero »ništa« (> fr. zéro pali-jezika, daljeg razvitka sanskrta.
načuje glas što se očituje u micanju kod teških Lit.: Rešetar, Štok. 229. DEI 924. sl. »id.«) nastala kontrakcijom od tal. zéfiro (1202)
ljudskih radnja. Ta onömatopeja može dobiti Lit.: ARj 1,778-80. Mažuranić 123. Ma-
cicirina f (Stulić) »jaka studen«. Nije potvr- »ništica«, od iste arapske riječi şifr. retić, NVj l, 83. Cronia, ID 6. Trojanović,
i druga značenja. Tako u Vodicama (Istra)
cíc, gen. cica m znači »cijev iz bazgovine (zove) đeno u današnjem narodnom govoru, -ina je Lit.: ARj l, 778. REW* 7902 a. Lokotsch JF 5, 223. 225. Miklošič 29. Holub-Kopečný
zacijelo agumentativni sufiks. Daničić ima 1894. DEI 934. Prati 279. Gombocz-Melich 85. Bruckner 69. Mladenov 676. Venelin, Vla-
koja služi djeci za' štrcaljku«, odatle derati
pravo kad, s obzirom na značenje i na taj 663-5. hobolg. ili dakoslav. gramoty. Lexicon. Weigand-
(Vodice) »štrcnuti«. Zatim značenje »sisa«: cica -Hirt 1326. Wiener Arch. f. St. d. n. Spr. 109,
f (Vodice, ŽK), odatle cicati (samo majčino sufiks, upoređuje s cicina f (Vuk), augmenta-
cigalj m, riba Vranskog jezera, koje je ka- 280-304 (cf. A IF 21, 3). Korsch, ASPh 9,
mlijeko) »sisati« (Vodice, gdje se kaže: dítě tivom od ciča f (Vuk) istog značenja; ciča fi 496. Prati 1064. GM 447. Kern, AI AV S l,
nalom vezano s morem. Možda je dalmatoro-
dea pored sase od sati; ŽK). Ista je onomato- cič m (Crna Gora) su postverbali od cičati 153-4.
manski leksički ostatak od sigillum > siddu
peja i njem. Zitze f, koju ne treba smatrati iz- impf. (Vuk); ciča f može biti i poimeničan
(Korzika) »Seestern«. Potrebna su detaljna oba-
vorom od cica. I u ovom značenju postoji pridjev cič u f prema zima, a govori se također
vještenja o deklinaci j i i akcentu kao i o samoj cigar, gen. -ara m (Hrv. Primorje, Rab,
c-k: cikli!m »sisa u djevojke« (nar. pjesma, Istra, zajedno s općom imenicom: ciča (z\.ma). U
ribi. Glede s > c upor. ciglarica. Budmanijev štokavski akcent) = cigar (Bo-
Vodice); cikavac m znači još i »pusta zemlja«; Dalmaciji asimilacijom c-i > č - č: cič m žava) = cigara f (ŽK, općenito hrv-srp.-.,
(ljetni i zimni, Pavlinović). Ta onömatopeja Lit.: Novosti 5. I .1937., br. 5 (XXXI),
čik m (Vuk) je »oponašanje puščanog glasa«; str. 19. REW3 7904. bug. cigara). Od španj. cigarro (1688) > tal.
dk m = cika f »strider«, postverbali od cikati, postoji i sa suglasnikom v i sa samoglasnim r
cigaro > sigaro, zigarro, njem. Zigarre, inter-
podcikivati; cikati znači i »vabiti«. Onömatopeja mjesto i: cvič m (Hrv. Primorje), postverbal
Ciganin m — stcslav. athinganint pored nacionalni amerikanizam iz jezika Maja (Cen-
se prenosi od zvuka i na kiseo okus: ciknuti, od cvičati, -im (17. v.); cvrč, gen. -ť f (ŽK)
aciganim, m prema aciganbka f (za gr. fr > tralna Amerika). Deminutiv na tal. -etta <
cîknëm pf. = cïknut (Kosmet) = slov. ciknoti, »jaka studen«, apstraktum deklinacije i od impf.
c upor. tal. zio < θείος, s disimilatornim vlat. -ittus sigaretta < fr. cigarette > njem.
vino cikne (ŽK) »počinje kiseliti se«, odatle cvřčati, cvrčím (Vuk) i cvŕknuti pf., odatle
ispadanjem prvog rí) = (sa aferezom a-) Zigarette > cigareta. Na tur. -luk cigarluk
ciklo víno (Kosmet), postverbal cik. U slo- cvrká f. Onomatopejom se oponaša zvuk što
Ciganin m (-in kao u Srbin) = Cigán m prema (Bosna, bug.) = njem. složenica cigaršpic m
venskom se onömatopeja pojavljuje sa cv nastaje stupanjem po zamrznutoj i zasniježenoj
Ciganka f (17. v.). Deminutivi na -e, gen. -eta (hrv. gradovi) = mustika = muštikla (Srbija)
mjesto c: cvič »Sauerdorn«, cviček m »kiselo zemlji. < njem. Mundstück.
Ciganče n,pl. Cigančiti, Ciganica (ŽK), Cigančica,
vino«. Upor. bav.-njem. ziehen »être aigre«, Lit.: ARj \, 777. 778. 804. 862. 875. Matze- hipokoristik Cigo. Pridjev na -ov Cigánov, po-
gezwickte Milch. Tako i kod nas: cvik m nauer, LF 7, 32. GM 441. Aranza, StPH 22, Lit.: ARj l, 780. Kušar, Rad 118, 22.
imeničen u prezimenu Ciganović, na -ski Cronia, ID 6, 124. DEI 931. Prati 90S.
«kisela surutka« (Srbija), bug. cvik »kisela 462.
262 cijediti cijena 263
cîglï cijep

cîglî (Vuk, nar. pjesma, Mikalja, Stulić, i Podgorju (Bunjevci u Velebitu) govori se sa cijena f (Vuk, 14. v., ikavski čina, ekavski 509. Rozwadowski, Quest. 2, 109. Boisacq 801.
3

Lika) »solus«, određeni pridjev praslavenskog s mjesto c: siću. Osnovni je samoglas , kako céna; i u ikavskim se krajevima gdjegdje govori Osten-Säcken, IF 33, 193 — 4. Brugmann,
postanja od osnove (s)ceg-, sa sufiksom / kao svi pretpostavljaju. U tome nema neslaganja céna prema procinit, prôcimba f, tako ŽK, IF 29, 238. Zubatý, ASPh 15, 478-80.
u nagao (v.). Neodređenog oblika nema u među etimolozima. Pita se samo što je starije kod nekih pisaca 16. v. analogickí cjena, Stulić),
hrv.-srp. Vuk ima još akti, gdje je -ti mjesto *seću ili *ceću. Ovaj je prijedlog teritorijalno ie., baltoslavenska i sveslavenska riječ iz pra- cijep m (Vuk, 17. v., ekavski cep, ikavski
-li prema jediti; k koji je u akti nastao iz g ograničen na zapadne ijekavske i ikavske kra- slav. doba, »vrijednost, Wert, Preis, danas cíp, ŽK) »1° flagellum, batina, 2° sinonim:
po zakonu, prenijet je odavde u akli (Kosmet), jeve i pisce. Ne nalazi se u drugim slavenskim samo prex,-cis«. Odatle pridjev na -ьп cijènan, turcizam kalam i domaći navru. Sveslavenska
najčešće u sr. rodu: ciklo ovo »samo ovo«. Čudno jezicima. Upoređivati se može samo s bugar- cijena (Dubrovnik) »jeftin«, komparativ cjenijl riječ iz praslav. doba, bez baltičke paralele. Oda-
je što se k nalazi i u pridjevu cikom, -a, -o skim prijedlogom sreštu, nasreštu »naprama«, i cjènjî »jeftiniji«, prilog cijene (Srbija) = tle: deminutivi па-ье cijèpac, gen. -pea m (Vuk,
»jedini, samo jedan« (Vodice, Istra). I nastavak koji je iste osnove od koje i 'sreća — sr'ića; cijeno = cijenu »jeftino«, komp. cjenje; *сёпьпъ 16. v.) = серое, gen. -pca (Kosmet) »štapovi
-om je nejasan. Prema reduplikaciji jedan je- r je ispao u slučajevima kad je stajao pred glasi u m. r. cen (prema Miklošiču hrv.) kao na razboju provučeni kroz osnovu između
dini, kojom se izražava pojačanje značenja, riječima koje sadrže r, upor. cez (ŽK) < u stran (v.). Analogickí prema f govori se niti i zadnjeg vrátia« i па-гс čepić m (Buzet —
cigli veže se s jedan: ni ciglo jedno, u prilogu črez. Ako se uzme da je c starije, onda je redovno u složenim pridjevima dragocjen, Sovinjsko polje) »dio cijepa koji udara po
ciglom jednom. Vuk ima još u reduplikaciji prijedlog etimološki teško objasniti. [Miklošič nescjen, bèscjen (Vuk), mnogocjen, neprocjen, žitu«. Arsenijević pozna ikavizam cíp (Bačka)
cigli ciglovetnī. Glede -vetni uporedi: cio bo- veže s cesta i daje paralelu njem. wegen »zbog«]. skupocjen, scjen (Divković) »dragocjen«. Odatle »dio ruke od lakta do šake«, a Vuk u priloškom
govetnî dan. Taj nastavak imamo još i u pri- Za osciliranje sämoglasa u dočetku cijeć, -a, apstraktum na -oca cjenoća f (Kotor) »jefti- instrumentalu đpom i u denominalu sápati se,
djevu istovetni (v.). Marin Držić upotrebljava -u, -e, -i ima paralela kod priloga i prijed- noća«. Taj pridjevski oblik poimeničen je u sđpam pf. (Šabac) »ukočiti se«. Taj je oblik ne-
oblik sa sufiksom -ovit (v.): cigiovit, obrazovan loga.. bescjena f, nescjena f »beščast, nečast, sramota«. razumljiv na ekavskom teritoriju. Starocrkveno-
prema cjelovit (v. его). Prema tome ,može se Lit.: ARj l, 781-3. 5, 625. 14, 903. Mi- Odatle su izvedenice: bescjenje n (Vuk, 14. v.) i slavenski je poznavao pridjev izveden s pomoću
uzeti da je -vetni nastao iz složenog sufiksa klošič 29. 417. Isti, Lex. 1109. SEW l, 128. bescjenost (Stulić). Prema ovome pridjevu nas- sufiksa -епъ: сёрепъ »star«. Odatle je deno-
-ovit + -ьпі s disimilacijom i-i > e - i (upór. Mažuranić, 121. Mladenov 605. Skok ZSPh tade i gore spomenuti oblik cjena pored cijena i minal na -iti cjepjeniti ie (15. v.) u starom
u romanskim jezicima lat. vīcīnus > rum. 9, 138. ASPh 30, 457. Kušar, NVj 3, 325. scjena (15. v.). Odatle opet pridjev na -iv cjeniv jeziku u istom značenju u kojem sápati se
vecin itd.). Kako pokazuje stcslav. (s)cêglz, г Ribarić, SDZb 9, 137. Daničić, Rjef. 3, (Voltiđi, Stulić), danas samo u neprocjèniv. De- »kočiti se (и-) > nagibati se«. Prema tome
je nastao od "k. Slično kao u cesta što se ne 456-7. nominal na -iti: cijeniti, cijenim impf. (14. v., se za scipati se ne može tražiti druga etimo-
nalazi nigdje jekavski oblik, tako kod cigli o-, prę-, pro-, pot-, ras-, u-). U zapadnim kra- logija. Pridjev je na - ík : cjêpak, cjepka, Imeničke
nema nigdje jekavskog ni ekavskog oblika. cijediti, cijedim impf. (Vuk, 14. v.) (is-, na-, jevima (15. v.) scijèniti, scîjenim »procjenjivati su izvedenice još na -aia cjepača f »šljiva koja
U poljskom i kašupskom szénái, u ukrajinskom o-, pro-, s-) (ikavski cidlti ŽK, ekavski cèditi); > misliti«. Od svih imperfektiva postoje i ap- se dade cijepiti«, na -ika cjèpika f (Krašić
i ruskom ščegoľ, ščegoľnyj »ostryj«, e je nastalo iterativ iscījat (ŽK), (isljeđivati = u Kosmetu strakta na -anje; rascijeniti pf. »rasuditi« kod eepika; ŽK cipika »cijepljena voćka«) »mje-
od ь. То je niži prijevojni štěpen, i se nalazi isceđovat, -ujem, nacedìt, ocêdnut pf. = cijedati, Šuleka je »disvalutare«; potcijeniti pf. je noviji sto gdje se drva cijepaju«, na -ъka cjepka
i u češ. stihlý »schlank«. Hrv.-srp. općenito г -am (jedanput, 16. v., Stulić) »filtrer, passer, kalk prema njem. unterschätzen. Postverbali su f (Vuk) »assula«, na -га cjeplja f = cjèpljika
< "k je nastalo možda pod uplivom rum. distiller«; ie., baltoslavenski i sveslavenski ocjena, procjena, prêcjena, ucjena od pf. ocijeniti = na -otka cjSpotka (Dalmacija, Pavlino-
singur < lat. singulus istog značenja (Singur glagol iz praslav. doba. U lit. skaidit »Getränke prema impf, ocjenjivati, ucijeniti prema impf. vić) »cjepanica«, na -otina (upor. brazgotina)
je ime Vlaha u Dečanima, 1222—1228). Ie. verdünnen«, lit. pridjev skaidrus »jasan, čist«. ucjenjivati, precijeniti prema precjenjivati. De- cjèpotina f, na -urak cipurak, gen. -urka (ŽK)
je korijen да}- »jedino, samo«. Formant -gì U vezi su cesta (v.) i uist (v.). Kao ie. značenje minutiv cjènkati se impf. (Srbija, danas opće- »Fetzen«, odatle scipurkati pf. (ŽK) »na koma-
nalazi se u istoznačnom lat. singulus. Upo- uzima se »jasan, svijetao« od osnove (s)qaį-t-d- nito). Apstraktum na -ba cjemba f (Kavanjin), diće sasjeći«.
ređuje se s latinskom osnovom u caelebs (odatle (lat. caelum »nebo«, njem. heiter). Prema tome procimba f (ŽK). Radna imenica na -ьс cinac Postoje dva denominala u različitim znače-
internacionalna riječ celibat m) i sanskrtskom je cijediti faktitivan glagol u značenju »rendre samo u Poljičkom statutu. Novija je izvede- njima a ipak istoga postanja: na -ati cije-
kevalą- »što nekom pripada«; c je nastalo od pur«; je nastao od ie. diftonga aı. Izvedenice nica cjenik, gen. -ika »prix courant«. pati, cijepam impf. (16. v.) »findere« (is-,
se ispadanjem na osnovu zakona disimilacije s su: pridjev na -ьп = òcédan, -dna (Kosmet) •k je nastao od ie. diftonga ai iii oi, kako se po-, prò-, ras-, s-), icepãt, icêpam pf. (Kosmet,
- tš > 0 - tš. »suh«, imenica na -ıo = cijeđ m. »lixivia«, do- vidi prema lit. (u narječju žemaitis) puskainan sts > c je disimilacija), i na -iti cijepiti, -im
maća riječ za posuđenice lihsija f (Dubrovnik) »u pola cijene«, gr. ποινή = lat. poena, avesta impf, (pri-, «-) »sinonimi: kalamiti, navrtiti
Lit.: ARj l, 780. 794. 15, 24. Miklósit 289. = lukšija (ŽK), na -nik ăjednîk m »torcular«,
SEW l, 123. Bruckner 543. ASPh 4. Holub- käena. Ie. je osnova quei- »paziti na što, opažati, (voćke)«. Prošli participi pasiva poimeničeni
-Kopečný 376. WP l, 326. Johansson, IF 2, cjedènïk, gen. -ika m »med samotok«, na -ka animadvertere > bajati, častiti« koja se nalazi su sa -iça: cjepanica f i cjepànîk m; rascijèpati
28. Rozwadowski, RSI 2, 109. REWZ 7945. cìjetka »sud "na sito kroz koje se cijedi što«, u stcslav. čajati (v. očaj), u prijevoju ō u kajati i rascijèpiti pf. prema impf, rascjepávati,
Durnovo, RES 6, 217. 221. na -njak cienjok m »sud u koji se sprema hrana se (v.), bila je raširena formantom n u balto- -avam i rascjepljívati, -ujem ne razlikuju se u
za svinje (Bednia)«, na -ilo = cjedilo n (Vuk, slavenskom, grčkom, latinskom i avesti, dok značenju. Odatle deminutiv rascjepkati, pridjev
cîjec, (Dubrovnik, Zore) = ikavski cić (u sta- 16. v.) »sprava kroz. koju se što cijedi«, odatle u sanskrtu cayatë »osvećuje se, kazni« znači i na -ljiv rascjèpljiv i postverbal rascjep — ras-
rom tekstu moreške) = djeca (Vuk, Dubrov- cjediljka f (Srbija) »cjedilo«. Rumunji posudiše bez toga formanta isto što i lat. poena. To cip (Vrbnik). Od procijèpiti postverbal je
nik) = ikavski ciča (Kačić, g. 1552., Petrinja) glagol profidi, sadila »Kwarksack der Hirten, značenje je prvobitno, dok je baltoslavensko procijep m i f = procip (Vrbnik) = prõcep m
= cica (Lumbarda) = cica (Lovran) = cice in den die geronnene Milch getan wird, damit sekundarno. U ie. je izvedenica s formantom (Kosmet) (Vuk) »1° klopka za zmije, konja,
(Čubranović, on ima i cić) = ciču (Kuhačević) = die Molke abrinne«, Novogrci τσανδίλα f. n značilo akt osvete (= kazne), a u baltosla- 2° rudo (t. j. procijepljeno drvo) kod volovskih
ciču (Brešca, sjeverno-čakavska sela u kastav- Lit.: ARj l, 783. Miklošič 28. SEW l, 122. venskom vrijednost kojom se osveta mogla kola, 3° mengele = škripac«. Odatle deminu-
skoj općini) = djeci (Stulić); prijedlog s ge- Bruckner 57. KZ 51, 228. Mladenov 675. izmiriti ili iskupiti. tivi na -bk procijèpak, gen. -pka m (Srijem)
nitivom, izražava uzrok, »propter; sinonimi: WP 2, 538. Tiktin 1352. Meillet, RSl 2, 62-3. Lit.: ARj l, 239. 785. 787. 811. 812. 8, 63. 13, »vrsta biljke«, na -ьс procijepac, gen. -pca m
zbog, radi«. Sa c potvrđen je još u ruskom i srp- Kostić, NJ l, 236-9. Boisacq* 933. 518-9. 74, 75. Miklošič 28. 417. SEW l, 124. Bruckner »mladi sir pritisnut u procijepanu policu«.
skom crkvenoslavenskom: cesta. U Lici, Senju Vaillant, RES 22, 40. 58. ASPh 29, 110. Trautmann 113. WP l, Čudno je značenje augmentativa pr odpina f
cîjep 264 cikutva cìl 265 cimbal

»prase« u Poljicima. Postverbal procep m sufiksa -uà; sqel- se nalazi u sanskrtu chyati cíl m (16. v.) = čilo n (samo jedanput, cima2 f (Vuk, krumpirova ~ ŽK, Krasić,
nalazi se i u bugarskom. Imperativna je slo- (3. 1.) »reže«, gr. σχάω »režem«, lat. seire »znati« 17. v.) = cí/y (Vuk, 16. v., dubrovački pisci, romanizam s drugom palatalizacijom tipa
ženica cjepidlaka m (i toponim selo Cepidlak (upor. internacionalnu riječ plebiscit). Se- danas općenito) = cljelj (hiperjekavizam, Cavtat) »1° lišće do glavice, 2° rub, okrajak
u okolici Križevaca te Cjepidlake f pl. u okolici mantički je cijev isti naziv kao njem. Spule, koji se čuje kadikad; nije zabilježen u leksiko- (Potomje), 3° (slov.) Pflanzentrieb, Keim, 4°
Pakraca), denominal cjepidlačiti, upor. njem. koja pripada praslav. osnovi *poľo, polti grafa) = ce/j, gen. -i f (Srbija, Milićević, Eiszapfen = (prema tipu s očuvanim ve-
Haarspalter. »cijepati« > hrv.-srp. răsplătiţi (v.), toponim rusizam, odatle i celishodan). Denominal ci- larom kimak) kîma f (nar. pjesma, 16. v.,
Cijep i procijep kulturne su riječi koje se Plat (v.), odatle rum. plătită f »augusta agri ljati, ciljam impf. (na-). Germanizam, njem. Dubrovnik) »1° vršika, iznikao, mladica na
posuđuju. Rumunji posudiše (ep, proţap u pars«. Cijev kao pridjevski apstraktum dekli- Ziel, nalazi se "u 'svim slavenskim jezicima. travi«, deminutiv na -ica Umica (od masline,
značenju »rudo za volove, konje itd.«, odatle nacije » znači »ono što je izrezano iz drva«. U rum. također sa e mjesto i: ţel »Ziel«, 'Ston) »grančica«, s dvostrukim deminutivnim
deminutiv profapel i denominal a (sa) proţapi isto tako i u madž. cei kao u polj. cel i sufiksom -ičica kîmiaca (Ston). Upor. arb.
Lit.: ARj l, 792, 814. Miklošič 29. SEW
»spreizen, knebeln« i a ţepeni. Madžari samo rus. сеіь. aime »isto«. Augmentativ na -ina cimina f
l, 128. ASPh 30, 457. Bruckner 59. Mladenov
csép. Ie. korijen nije pod izvjesno utvrđen 675. Trautmann 301. WP 2, 542. Gombocz- Lit.: ARj l, 794. SEW l, 124. Miklošič (Vuk), denominai scintati, -am pf. (Orahovica)
jer nema ie. paralela s diftongom at, oı odakle -Melich 1116. Elezović 2, 419. Tiktin 1572. 29. Bruckner 57. Maretle, Sovj. 7. NJ 1,93. »stresti, zdrmati«. Već je Budmani opazio
je nastao -k, u ie. korijenu sqeip-lsqeib- koji se Zubatý, ASPh 16, 385. Machek, Slávia 16, da se radi o dalmatoromanskom leksičkom
nalazi prema Uhlenbeckovu uporedenju u gr. 187. Agrell, Zwei Beiträge 17. Trojanović, cilicij m (16. v.) = cilicije n (17. v.) = reliktu. U oba refleksa i stoji za gr. υ: κϋμα
σκίπων, lat. scipio »štap«. Upoređuje se cijep JF 5, 224. cilicio n (16. v.) = ülicij· = cilicio = cilicio (apstraktum od κυεω) > lat. cyma, cima.
s gr. σκοίποζ »kolo lončarsko« = njem. Scheibe, »haljina od kostrijeti koju su nosili pokornici«. Odatle i njem. Keim s očuvanim velarom.
s lat. scapus, gr. σκαπος »grana« i s καίπετος. cijùkati, àjuie impf, (subjekt ptica) »vi- Od lat. cilicium > tal. cilizio = čiliečio. Postoji još s lat. deminutivnim nenaglašenim
άξίνη (Hesych). V. kopati i štipati. kati aju«, od onomatopeje kojom se oponaša Ovamo ide i celega, u Korčulanskom statutu sufiksom -ula cymula »junger Spross« i s
ptičji glas. Odatle postverbal etjük m. zeliga, koje Mažuranić i Hanel krivo prevode prvom palatalizacijom čimula (Mikalja, Stu-
Lit.: ARj l, 790. 801. 812. 813. 12, 256.
Lit.; ARj 1, 792. Hirtz, Aves .38. Isti, »pila«, jer se pominje u vezi manarias et zeligam. lić) »vršika od trave, od kupusa«, s deminu-
13, 74-76. Miklošič299. SEW l, 125. Bruckner
58. Mladenov 619. 676. ASPh 36, 117-8. Amph 15. Kako manaria < lat. mamaria, tal. mannaia tivom сгтиііса (Vetranić) = ćimula (Veli
Holub 84. Elezović l, 244. 2, 145. 419. Dur- znači doista »sjekira«, oni misliše da se uz Otok) »cvijet zelja u proljeće«. S furlanskim
novo, RES 6, 218-219. Specht, KZ 52, 90. cikõnija f (Budmanijev akcenat, 18. v.) = nju mora pomenuti i »pila«. deminutivnim sufiksom -ott cimata (slov.)
Petersson, KZ 46, 130-1. Matzenauer, LF 7, sikonija (Stulić) »roda, štrk«. Od lat. (učenog) Lit.: ARj l, 795. Mažuranić 1678. "Skok, »oberster Teil des Kukuruzstengels« < furl.
23. Osten-Säcken, IF 33, 197. Ćorović, ASPh ciconia > tal. cicógna mediteranskog podri- ZRPh 41, 147. REW*> 1912. DEI 935. cimati od. cima. Unakrštenjem sa bubuljica
29, 510. Medic, NVj 27, 130. 28, 139-140. jetla. nastade možda varijanta sa m > b čibuljica f
16, 190-4, 696-7. 18, 441. Posedel, NVj
16, 422. Urlić, NVj 16, 421. ZbNŽ 6, 12. Lit.: ARj l, 794. REW* 1906. DEI 930. Cîlika f veoma rašireno hrvatsko-kajkavsko (Vuk) »pústula, bubolica, puhvica«. Ovamo
Hirtz, Aves 63. žensko lično ime. Od lat. Caecilia (prema idu možda i čovilja »kužni otok, modrica na
cïjev, gen. -i í (Vuk, ekavski cév, ikavski njem. izgovoru, haplologija čeci- > ci-) i čelu, tuber, tumor« i sa sinkopom od ť u čvl-
αν, ŽK) po deklinaciji i u slovenskom, cikorija f (hrv. gradovi, Božava) = cu- naš hipokoristički sufiks^ kao Elizabeta > Ija (Pavlinović) »čvor u drvetu« s pridjevom
češkom i poljskom, po deklinaciji a u bu- kôrija (ŽK) = cikorija = Sikora (Śulek) = Beta (Pribić) > Betika. [Odatle i toponim čviljav. Suglasnička grupa cv mjesto čim- mogla
garskom, poljskom i oba lužičko-srpska je- cihara f (Sulek, 17. ν.) »Γ biljka cichorium Cecela (Drniš, Dalmacija)]. je nastati unakrštenjem sa čvor. Postoje i
zika, »1° Spule, Röhre, Flintenlauf, tubus, intibus, 2" pridodatak za kavu«. Od lat. cicho- Lit.: Gunjaca, Rad 288, 261-2. Putanec, druge varijante u kojima samoglasnici u\o
syrinx, fistula, 2° Schienbein«. Baltoslavenska rium < gr. κιχώρεια, tal. cicória egejskog Marulić l, 93—96. zamjenjuju gr. υ : čumák m (Drivenik, Crkve-
i sveslavenska riječ iz praslav. doba. Odatle: podrijetla. Arb. körré, rum. cicoare. nica) »Federbusch« (dočetak -ák je zacijelo
pridjevi na -ast cjevast, na -ьп poimeničen Lit.: ARj l, 794. 2, 23. 25. Cronia, ID. cilikati impf, pored cilìktati (i ci-), odatle naš deminutivni sufiks -ъК), čomiga (Budva)
sufiksima -jak cjevnjak m, -ica cjevnica f, 6. GM 201. Diculescu, DRom 5, 483 (cf. postverbal cllīk m (Vuk, Boka Kotorska), od »bubuljica od udarca, kad nabrekne« (po-
-nik cjevnik m »orgulje«, -ãk cjèvnãk, gen. IJb 12, 128). DEI 931. Šulek, Im. 42. 56-7. onomatopeje koja stoji u vezi s cviljeti (v.) = drijetlo sufiksa -iga nije jasno). V. čuma.
-aka m »čunak u tkalja, sinonim: turcizam 508-9. kvíliti (ŽK). Umeću se još suglasnici n i r:
Lit.: ARj l, 120. 796. 2, 20. 26. 62. 436.
čekrk (v.)«. Deminutivi na -ka cêvka f (Ko- cilinkuša f »komar«, cilmkeš m pored cilinkuš 4, 952. Hirtz, Aves 70. Pleteršnik l, 83. 2,
smet, šatrovački u Siriniću »puška«) i -čiča cikutva f (Kavanjin, upor. bug. cikuta) = »vrsta muhe« (također prezime) (Vodice, 820. REW3 2438 Štrekelj, ASPh 12, 456.
cjevčica f. Pejorativ na -ara cjêvara f »noga«. cikuta (17. v.) = gugùta (Vuk, Baranja), Istra), cirlikati se i postverbal odatle clrllk. SEW l, 129. Rohlfs 1183. GM 126-127.
Prema cjepanica stvorena je cjevànica f »si- augmentativ gugutina — gugutva (Šulek, Lit.: ARj l, 795. 803. Ribarić, SDZb 9, Perušek, ASPh 34, 44. DEI 937.
nonim: golijen«. Augmentativ cjevčina. Riječ Sinj) = kukuta pored kukuta »biljka l ° conium 137. Hirtz, Aves 39. ,
je kulturan termin. Zbog toga ga posudiše maculatum, 2° trbulja, bobe, pásika, trudovnik, cimbal m (Marulić, Mikalja, Belostenac)
Rumunji: ţeava < bug. ceva f, u Moldavi j i scrophularia nodosa«. Od lat. > tal. cicuta = cima1 f (Perast, Krtole, Mljet, Rab, Bo- = cimbao, gen. -ala (16. v., Dubrovčani),
po deklinaciji i fevie, i Madžari сѕб = csév, (asimilacija samoglasnika izazvana jednakošću žava) »(brodski termin) uže na lađi koje služi odatle na -as cimbalaš (Belostenac) = ambala
cseve. U baltičkim jezicima po deklinaciji a: suglasnika tako da čini utisak onomatopeje, za vezanje barke (i većih lađa) uz kraj, f (Belostenac, Jambrešić) = cimbolą (Jam-
lit. šeiva »Rohrspulchen (za krosna)«, u prije- odatle promjena k > g) cucuta, koje se na- na provi vezano je za mankule (cima od škote brešić, ima i metaforicko značenje »biljka
voju šaiva »Stückchen Rohr oder Stück einer lazi i u rum. cucută, arb. kukute i u južnofran- veže se za žabicu)«. Od mlet. sima. Glede chelidonium majus«) = ambula (Jačke), na
Federflause, das zum Spulen machen dient«, cuskim narječjima, mediteranskog podrijetla s > c upor. cijeć, ali i ngr. τσίμα i tur. -aí cimbulaš m prema cimbulašica f (Belo-
lot. saiva »Spule, Weberschiff«. Kako se vidi, prema Battistiju. cin,a, tal. cima »ciascuna delle estremità d'una stenac, Jambrešić) = cimbulja (Istra) =
•k je nastao od ie. diftonga ai — oi, od ie. Lit.: ARj 2, 25. 3, 495. 5, 766. Miklošič
corda«. cinbulj = cimbal, cimbao, kao muzički termin
osnove sqei- »rezati, rastavljati, odjeljivati« u 29.-146. SEW l, 641. REW* 1909. DEI 931. Lit.: Kušar Rad 118, 23, Cronia, ID 6, od lat. cymbalon < gr. κύμβαλον > tal.
prijevoju skhoi- raširene s pomoću pridjevskoga GM 211. 124. Macan, ZbNZ 29. 213, DEI 937. cèmbalo. Denominai cimberlati (Istra, nar.
cimbal 266 cin cinak 267 cio, cijela

pjesma). Ovamo idu i varijante koje pokazuju Dubrovnik) = kominj (Bella, Šulek) = (is- cinak, gen. -nka m (noviji rječnici) pored puta, preko kojega nitko nije išao«, cjèlica f
ulaz učenih riječi u pučku terminologiju puštanjem -in) kom (Sabljar, mje potvrđeno cink m, evropska riječ njemačkog podrijetla: (Vuk, ikavski cilica) = célica »vrst soli« i
kao botanički termini: andala f = angola, u nar. govoru). Te različite varijante objaš- Zink, od Zinn. U Kosmetu.awfei f (Vučitrn) isto što cjelina (ikavski cilma, ŽK) »zemlja
angelica »chelidonium majus« i çıngara f njuju se raznim posrednicima, preko kojih »plavo posude, emajlirani sudovi od cinka« nekopaná i neorana, ugar, ledina, Neuland,
(Vuk, Crmnica, Crna Gora) »zvonce što se je naziv biljke ušao u naš jezik i različitim je turcizam talijanskog podrijetla (tur. çinko novale«; celjaki m. pl. (ŽK) »ukuhani cijeli,
vješa stoci oko vrata«. Upor. slov. kémbelj, zamjenama za gr. v: lat. cymînum < gr. < tal. zinco). neřezáni, samo oguljeni krumpiri«. Izvede-
gen. -bíja = kombelj »1° glockenschwinge, κύμινον > tal. cimino, comino, njem. Kümmel, Lit.: Elezović 2, 447. Prati 1064. Weigand- nica celina kulturni je poljoprivredni termin
2° Laufgewicht an der Schnellwage, 3° prvobitno hebr. kammōn, ar. kammūn. Prema Hirt 1329. koji posudiše Rumunji teliņā f u istom zna-
Uhrgewicht, 4° Löffelente«. tome je ime te mirisave biljke mediteranskog čenju i odatle stvoriše svoje denominale inţe-
podrijetla. cinam m (Kavanjin) = cinamom m (16. i leni »pretvoriti u ledinu«, desţeleni »krčiti«.
Lit.: ARj l, 796, 798. Pleteršnik l, 395,
427. REWS 2441. DEI 847. 17. v.), odatle'na -ka cinamonka (Belostenac) Prilozi su od srednjega roda celko »sasvim«,
Lit.: ARj 2, 26. 55. 3, 635. 4, 952. 953. 5,
109. 232. 241. 242. 778. 6, 547. 715. Pleteršnik = cinamonka = çimen m (Stulić). Od lat. zacijelo »doista, pouzdano, bez sumnje« (to
címer1 m (Belostenac, Jambrešić, Katan- l, 104. 397. 497. REWS 2442. Rohlfs 1185. cinnamum > tal. cinnamo »cannella«. Učena se značenje razvilo prema izrazu cijela istina
čić) »1° grb, cimer ili arma, 2° znak na dućanu GM 227. DEI 939. 1028. riječ. Denominal počinamomiti (Stulić) »za- »potpuna, čista istina«).
(Vuk Vojvodina), 3° nakit (Hrvatska), 4° činiti činamomom«. Preko njem. Zimt >
Od cijel izvode se još pridjevi na -mat,
bijelj, ponjava pod gredom prostrta, a na njoj cimīnjēra f (Potomje) »dimnjak na šted- cimet m (hrv.-kajk.).
-ovit (v.), -avitan: cjelovit, odatle cjelovitost,
jabuke, pozlaćeni orasi, lješnjaci i pantljike«. njacima«. Od tal. ciminiera pored ciminea < Lit.: ARj l, 796. 10, 174. DEI 946. REW^ cjelovitan (narodna pjesma, Jukić); deminutiv
Nalazi se i u drugim slavinama kao u slo- fr. cheminée < lat. caminata (izvedenica na 1931. na -ahan (v.): cijâhan, cijãhna (Vodice, Istra),
venskom, slovačkom, poljskom i ukrajinskom, -ata od caminus > komin, v.). Glede zamjene a može se napraviti na turski način apsolutni
cinciuš m (Belostenec, Jambrešić) »ten-
madž. czimer, tal. cimièro. Od fr. cimier, fr. -ее > ea > iera upór. turnir (v.); r zatrpava superlativ ponavljanjem prvoga sloga: cipcêo
tator, diabolus«. Od madž. cincos »lukav«.
izvedenica na -ier < lat. -orius od cime < lat. hijat. pored cipanceo (Kosmet) = cipci li, cipciela,
Madžarski dočetak je izmijenjen prema la-
cyma (v.) »nakit na šljemu, šljem viteza (sred- Lit.: DEI 939. tinskim riječima. cīpciēlōme pored cipanciēlī (Crmnica) »cio
njovjekovni viteški termin)«, preko srvnjem. bez ostatka, potpuno cio«. Ali se to značenje
Lit.: ARj l, 798.
zimier. cîmoljak, gen- -õljka m (Crna Gora) = izrazuje na naš način ponavljanjem pridjeva
Lit.: ARj l, 797. Miklošič 29. SEW l, cìvoljak, gen. -oljka (Srbija) »sitno što«. Da- cinkati impf, (kajkavski, Belostenec), na- i dodavanjem sufiksa -cat, -cit (tip nov novcat,
129. Bruckner 69. REW» 2438. DEI 939. ničićevo je izvođenje od tal. cipolla posve stalo od onomatopeje cin s pomoću glagolskog gô golcat, isti isticar): cêo cêlcat pored ceo
proizvoljno. Uporedi crvoljčiti impf, »sitniti nastavka -kati, kojom se imitira zvuk zvona. cēlāt (Kosmet) ili dodavanjem vascio, stcslav.
címer2 m (Vuk) = cimber (Srbija) »gvoz- više nego što je potrebno« (v. pod crn1). vbseceh »όμόκληρος«. Apstrakti se tvore na
Upor. ein »glas za oznaku slaba zvonjenja«
dena daščica oko 2 prsta široka koja drži Lit.: ARj l, 797. 804. Popović, NJ 3, 151. -oca i -ost (v.): cjeloća f (16. v.) i cijelost f
(Kosmet). U tur. fin »odjekivanje praznog
lemeš za gredelj; potanji opis toga plužnog (Marulić, 16. v.).
predmeta«. Odatle cinkuš m »tintinabulum«,
termina v. u ARj)«. Prema Daničiću od njem. cimpet m (Belostenec, kajkavska riječ) kajkavska riječ (Zagreb) dobivena dodava- Kao prvi elemenat složenih pridjeva i ime-
zimber, zimmer »drvena grada«, a prema Miklo- »testűm, irdenes Gefäss«. Odatle na -iça njem latinskog dočetka -us prema ma- nica služi rijetko: cjelòkup, danas općenito
šiču ista riječ koja i cimer »grb«. cìmpetica f (Krašić) »zemljani protvan (< njem. cjelokupan (Vuk, 15. v.); cělomudar (13. v.) =
džarskom izgovoru (upor. juš »pravo«, ŽK).
Lit.: l, 796. Miklošič 29. Bratanic 70-1. Bratpfanne) za pečenje, npr. guske« = (kod Ovamo ide još u Šlosera cinkos m »paramen- cëlomudrn ne postoji danas. Iz feudalnog je
cimin m (Belostenac, Sulek) = čimin ŽK unosi se još /) amplet m. Od njem. Zinn- cosoma curtis«. doba celoselac (Hrv. Zagorje) »gospodar koji
(Mikalja, Stulić, slov.) = cemin, gen. -lna beck(en). Nejasna je izmjena dočetnog -k u Lit.: ARj l, 798. Elezović 2, 421. daje gospoštini 300 težaka na godinu«, tj.
(Perast, Dubrovnik) = (odbacivanjem dočetka -t i unošenje /. zamjenjuje cijelo selo.
-in koji se osjećao kao sufiks) kim (18. v., Lit.: Štrekelj, D A W 50, 11. cinober m (hrv.-kajk., Belostenec, Jam- Ie. značenje pridjeva u vrijeme kad je
Vuk u prijevodu Sv. pisma, Šulek, s različi- brešić, Srijem) = cinabar (isti) (oboje preko pripadao govoru magije bilo je »sanus«, upor.
tim pridjevima) = kimin = kimino n (u cimuša f (Perast) »kraj na suknu« = cimoz njem. Zinnober) = cinabar (preko tal. cinabro) njem. heil. Iz toga se razviše prema zakonu
knjigama pisanim crkvenim jezikom prema = cimuz (slov., Bijela Krajina) »pojas što ga = kenovar (Šulek) »isto«. Posljednji je oblik metafore tri današnja proširena značenja.
gr. κύμινον, upór. arb. qimino) = kimen (ŽK) nose bjelokrajinske žene iz klobučine i crve- balkanski grecizam perzijskog (orijentalnog) Značenje »sanus« očuvalo se do danas: cijêliti,
= kìmljen (Lika, Lij esce, Sinac) = kimlin nog sukna ukrašen pantljikama«. Od tal. podrijetla (κιννάβαρι »zmajska krv« < perz. cijelim impf. (Vuk, za-, 16. v.) »sanare« (za-
hrv.-kajk., Belostenac, /// je od njem. Kümmel) cimosa = cimossa < srlat. cimussa = kslat. šängärf): rum. chinovar, bug. Innovar. cílit, ŽK, subjekt rana), ûcélit, iscëlim pf.,
= kimena f (slov., Toimin, Goriško) = (sa simussa grčkog podrijetla. Lit.: ARj 1, 797. 4, 935. DEI 940. icelìt 1774. (Kosmet, sts > tš je disimilacija)
sinkopom u protonici možda preko 0 > 0) Lit.: Šturm, CSJK 6, 49. DEI 940. REWS »izliječiti«, odatle radna imenica iscelitelj m
kmín (Stulić, nije potvrđeno u narodnom 1917. cio, f cijela (Vuk, 13. v., ekavski ceo, ikavski (Kosmet) »koji liječi«. Ovamo ide izvedenica
govoru, ali se nalazi u češkom, poljskom i uz čil = cîja, cila, Vodice, Istra, može biti na -ba: célba f (13. —15. v.) »sanatio«, odatle
ruskom) = imin (Mikalja, divlji, vodeni za cïn m (Vuk, Vojvodina) = cinj (Belostenec, ı cei kao u ŽK, gdje se govori pored zacílit i opet radne imenice cêhlnik (15. v.), celiteli
biljke »gladiolus, iris pseudoacorus, lilium kajkavski) »sinonimi: kositer (v.), kalaj (v.)«. cilma f), danas u značenju »1° integer »neo- (13. v.) »medicus«. "k se razvio iz diftonga
coeleste«) = (metateza) man »trava açoras« = Odatle pridjev na -en (upór. bahren): cinen štećen«, 2° totus, sinonim: sav, potpun, ai < οι (upor. got. hails, gr. κοϊλυ »lijep«,
hmin (Šulek, iz rukopisa 18. v.) = min (Mikalja, (Vuk, Srijem). Od njem. Zinn, koje se nalazi i 3° čist, nemiješan (cijelo vino — čuo vino, Go- kimrički /keltski u Walesu/ coil »sretan znak«).
Stulić) »acorus« = (sa u/o < gr. v) kumin, gen. u drugim slavenskim jezicima, a srodno je spić)«, le. i sveslavenski pridjev iz praslav. Kod baltičkih jezika postoji samo paralela u
-ina (15. v., stari leksikografi) = slov. kumin = možda sa rus. svinéc »cin«. doba. Značenje 1° nalazi se u poimeničenjima staropruskom apstraktumu kailūstiskan (ak.
kumina f = komin, gen. -ina (16. v., Vuk, Lit.: ARj l, 797. SEW l, 130. Bruckner 70. na -ьс, -ica, -ina, -jak: cijèlac m »snijeg bez sg.) »zdravlje«, izvedenica od apstraktuma
cio, f cijela 268 cipele cipele 269 citara

*kailustas, a ovaj od pridjeva *kailus »cio«. cipo, gen. -ola (Krtole) = cipol (Boka, Ška- slovenskom. Dočetak -ga u cipega je nejasan. cipulja f (Srbija) »pogrdna riječ za odraslu
Prema ovoj usporednici može se pridjev cio Ijari) = cipo, gen. -ola (Prčanj) = cipuo, gen. Ne zna se gdje se govori. Posuđenica iz madž. djevojku«. Upor. apun m (Srbija) »nadimak
smatrati i kao baltoslavenski, samo što se -ula (nije dobro potvrđeno) = àpuli m. pl. cipellő, srlat. zipellus. Sufiks -iš — -uš su čovjeku«. Daničić izvodi od cip »rigor, bit
izgubio u litavskom i lotiškom. (Sutomore) = člfal, gen. -fla (Senj) = ćtfal, također prema madžar -es. Pominje se još će kao veliko neokretno čeljade«. Upor. njem.
Kao slav. semantički specijalitet može se gen. -fla (Rab, Malínská) = afã, gen. cîfla bug. tipica »Pantofel«. Jagić ovamo stavlja iz sipp = zipp »zimperlich, zurückhaltend«.
označiti stcslav. denominal cëlovati, -ujo »po- (Božava, Molat, Veli Otok) = ćefola (Skadar- šatrovačkog govora (argot) u Prištini ciplja Lit.: ARj l, 803.
zdraviti« od сеіъ (upór. polapski col »govoriti sko blato) »mugil cephalus, domaći iz- »dolazi«, ciplje levaj »tamo idi« (v. gore ciple).
zdravo« i pozdrav /ŽK/ zdrâvljice bog dajl) i razi: skakavac (Risan), skăkavica (Paštro- V. štopela = šćopsla. Čiřilo m = Kyrii (14. v.), odatle prezime
cjèliti /Vuk/ »osculari«). Odatle postverbali vići, Sutomore), skăkva (Boka, Budva, tako Lit.: ARj l, 801. Elezović 2, 422. Miklošič Kirilović = Kuril = Kurilo (13. v., toponim, gr.
cjelov m = celov (Lumbarda) i cjelīv (13. v.) zvan jer skače), luben, glavoč«. Od gr. κέφαλος 29. SEW l, 130. Gombocz-Melich 719-722. v > u, Asemanovo evanđelje Кугиъ, u prvotisku
»sinonim poljubac« od cjelovati (Vuk) = (a to od κεφαλή, ν. ćefalija) > kslat. cephalus. Jagić, Die Geheimsprachen bei den Slaven 26. glagoljskog misala i brevijara iz 1483. i 1491.
cjelivati, cjelivam i cjèlujem (Vuk) = celivat Kao leksički relikt dalmatoromanski mogu Trojanović, JF 5, 223-4. Kusar, NVj 3, gen. Kurila, odatle hrv.-kajk. toponim Kurilovec
impf. (Lumbarda) i cjelúnuti, cjelūnēm pf. (16. se smatrati oblici sa će > c (upor. Cavtat < 337. (poimeničen pridjev Kurilov) = (prema ngr.
v.) (upor. bug. celună »er küsst«), danas ce- avitate) i sa ph > p. Oblici sa ć > k i / k pred palatalnim samoglasnicima £) dril m
cipor m (Vuk) »sinonim: geak (v.)« prema f
lûnut pf. (Lumbarda) = cêlunut (Korčula). pokazuju upliv grčke riječi. Na -ata > -ada (Vuk) = Girilo m (Kavanjin), pridjev Ci-
cîpörka »sinonim: geakuša«. Odatle pridjev na
Odatle pridjev cjelivaă (~α ikona, Vojvo- cipóiddá (Mou) »vrsta šabakuna (v.)«. Znača- rilov (18. v.), odatle hipokoristici Giro (14. v.),
-ov cîporov. Izgleda kao pejorativni naziv za
dina). U Istri (Vodice) od celîvati tvori se jan je oblik koji je zacijelo istog postanja Gira m (Vuk), prezime Ćfrič = (gr. υ > iu)
covra (Krtole) »ženski cipo« = cabra (Do- neodređenu vrstu pučanstva. Daničić navodi
(valjda u dječjem govoru) ček m »poljubac« *Guril u toponimu Gurilovo polje (Konavli).
brota) = čabra (Muo) »vrst cipola (dolazi iz mišljenje da je to rumunjski naziv chiborean
i odatle čekati. I to značenje stoji u vezi s Odatle naziv pisma ćirilica f (Pavlinović), kirilica
prvobitnim »sanus« (v. niže pozdraviti i po- Bojane, skače preko mreže pa se mora pro- za Sase. Drugi dio -por kao da je njem. Bauer.
»alphabetum cyrillicum« (17. v., Vuk, i bug.)
zdrav), kako se vidi iz današnjeg pozdrava dužiti i na barku«. Vokal α je nastao iz dvoglasa Lit.: ARj l, 802.
= ćurtlica, (metateza) cirulica (Antun Dal-
zdravo i iz kršćanskoga običaja da se pozdra- kao u tarma (v.) < termes (Sutomore). Glede cipov m (Belostenec, Jačke, 1653. i 1663. matin), s asimilacijom ćurulica (18. v., Be-
vljanje vrši ljubljenjem: zdravlje usko suvisi sinkope penultime upor. gen. tipla. Neobičan Novi u Vinodolu) = cípov (ŽK, Daničićev lostenec, Kanižlić). Pridjevi ćirilski = ćiril-
s pozdravom u svim jezicima. U romanskim je prijelaz // > br; vr. ćavra je drugi leksički akcenat cípov nepouzdan) »bijeli kupljeni ski = cirulski. Od lat. Cyrillus < gr. Κυρολος.
jezicima lat. salutare od salus, -utis dobilo relikt iz dalmatoromanskoga. Upor. ćeful hljeb«, također slov. cípov (Valjavec) »Kuchen«.
je značenje ne samo »pozdraviti« nego i »po- (Ulcinj, ribari Arbanasi) = qéfall. Lit.: ARj l, 803. 2, 139. 155. 5, 812-3.
Odatle deminutivi na -ka i -čiča cipovka Mladęnov 238. Zore, Palj. 221. Stefanie, Rad
ljubiti«: fr. saluer, salut (odatle internaci- f = cipovčica f (Vuk, Vojvodina) »mali bijeli 285, 73. 82. Gregov, Kalendar 29.
Lit.: ARj l, 801. 802. 803. 2, 127. 128.
onalno salutirati}, stšpanj. saludar = rum. 289. Budmani, Rad 65, 162. Kušar, Rad 118, hljeb«. Kako dočetak -ov < madž. -á pokazuje,
sărut i săruta »poljubiti«. 14. Cronia, ID 6. Hirtz, Aves 41. ZRPh 40, posuđenica iz madž. cipó, koje se nalazi u ciškōv, gen. -ova m (Pančić) »riba na Du-
Lit.: ARj l, 785. 798. МіЫоШ 28. SEW l, 143. 171. Kappus, ASPh 29, 627. Matze- slovenskom, ukrajinskom, šaškom u Erdelju navu«. Po dočetku -ov < madž. -ó sudeći,,
123. IF 31, 411. Bruckner 55. Vasmer, RSl nauer, LP 7, 26. GM 221. REW* 1859. DEI i u rum. ţipau, fipou m »kleines Weissbrot«. posuđenica je iz madžarskoga.
4, 154. Trautmann 112. WP l, 329. Elezović 838.
l, 243. 2, 422. Ribarić, SDZb 9, 137. Miletić, Lit.: ARj l, 802. Gombocz-Melich l, 722. Lit.: ARj l, 803. Hirtz, Pisces 65 — 6. 68.
SDZb 9, 420. Tiktin 1574. Johansson, IF 2, cípati se, cîpam impf. (Vuk) »mnogo se Mažuranić 124. Pleteršnik l, 84. 78-80. 94. Fink, Im 43.
28. Zubatý, IF 25, 207. Hirt, РВВ 23, 332. kleti«. Možda je istoga postanja i cipariti
Hamm, KZ 67, 119-120. Meillet, RSI 2, Ciprijan, prezime Ciprijanović prema lat. citar, gen. -tra m (16. v.) = citar (Zoranić)
impf. (Nalješković, Stulić) »vociferări«. Upor.
63. Medic, NVj 15, 742. Specht, KZ 64, Cypríanus, pored Kuprijan (gen. Kupriêna, u = čidar, gen. -dra (Kavanjin). Od lat. citrus
rum. a ţipa »laut schreien, kreischen, lärmen«.
17-18. Boisacq* 399. 491. NJ, n. s., l, 338. tiskanom glagoljskom brevijaru iz g. 1491), sa > tal. cedro < gr. κέδρος, mediteranska
Ovamo neće ići iscipáriti, -im pf. (Lika)
i sl. Kušar, NVj 3, 326. zamjenom υ > u prema gr. Κυπριανός > riječ. Na -one > -un: cetrûn (Belostenec,
»brzo izrasti«. Za glagol u tom značenju bez
Kiprijan, Čeprnja m (13. v.), sa υ > iu, e, Gu- Božava) = četrūn, gen. -una (16. v., Perast,
cipa f (stsrp., rukopis 14. ili 15. v., jednom) prefiksa nema potvrde. U istom se značenju
prijan i sa pr > br Cubrijan = Čubran, ime Dubrovnik, Vetranie) = cetrûn (Stoliv, Ugljan)
»tjena, opna«. Nema potvrda iz današnjih navodi iz istoga govora iscapariti (capanti
muško, odatle prezimena Gubranić (15. i 16. v.), = četruna f (Vuk, Primorje, nar. pjesma) =
govora. Balkanska riječ: arb. cipe, nogr. doduše postoji, ali u drugom značenju).
Gubranović (16. v.), toponim Gubranovi doći četron (Šulek, 15. v., rukopis) = citrūn,
τςίπα »membrana«, bug. cipa, .cig. cipa. Lit.: ARj l, 755. 801. 3, 857. (Sutomore) i hipokoristici Cubar, gen. -bra gen. -Una (Šulek) == čitrun (Spič) = citróna
Lit.: ARj l, 801. GM 441. Miklósié 29. (ime muško, Crna Gora), *Cubre potvrđen u (Belostenec, Jambrešić, Šulek, danas opće-
cipele f = cipela (Srbija) = cipelja (18. v.) prezimenu Cubretić (15. i 16. v.), Cubro nito, ovo prema njem. die Zitrone) = citron,.
cipal, gen. -pla m (Belostenec), na -arıca = cipela (Hrvatska) = cipega (Stulić) = (nadimak, Crna Gora), na -ilo Gubrilo, odatle gen. -óna (Rapić, Voltidi) = (sa tr > drj
< lat. -aria + -iça dplarica »mreža kojom cipeliš (Belostenec, Jambrešić, Voltidi) = prezime Gubrilović. Prema tal. izgovoru Ci- čidrun (Mikalja, Stulić) = čedrun (Mikalja,
se hvataju cipli« (upor. cibandière f, južna cipeljuš (jedanput) = ciple f pl. (Vučitrn »je- prijan (Budimé). Prema gr. k pred palatalnim Stulić) »limun«. Ovamo na tal. -ina četrína f
Francuska), na -ariu > -ar ciplar »pandion menije, v.«) »sinonim: crevlja«. Odatle radna samoglasom ć: Cuprijăn = Ciprijan. Ovamo (Šulek) »lippia citriodora«.
haliaetus« = cipalj, gen. -plja (Šibenik) = imenica na -ar (v.) cipelar = cipèljãr m, sinonim ide možda i ime grada Kofrijan. Vjerojatno Lit.: ARj l, 920. 2, 8. 9. 22. Bndmanir
cipao, gen. -pla (16. v., Zore, Dubrovnik, za obućar (v.), šoštar (v.), postolar (v.), kaligir ide ovamo i hrvatsko prezime Gabrijan sa Rad 65, 164. Cronia, ID 6. REW* 1957.
Gazarović) = cipol m (Račišće, Bogdašić, (v.); deminutiv na -ica cipelica f (Vuk) i υ > δ > a u nenaglašenom položaju. DEI 836. 881.
Risan, Kostanjica), pridjev cipolan (Stulić); augmentativ na -etina cipelètina (Srbija).
Lit.: ARj l, 942. 2, 82. 138. Stojanović.
cipolaš (Vodopić) »1° jastreb, 2° ciplar« = Ovamo ide i cipel (Belostenec) = cipalj PPP l, 217-219. Stefanie, Rad 285, 72. 89, citara f (16. v.) s radnom imenicom na
cipo, gen. -ola (16. v., Vuk, Dobrota, dubro- (Miklošič) »sinonim: golijen, cjevanica«, ali Gregov, Kalendar 36. SA 49. Ostojić, Opatija -avac citaravac, gen. -vca, deminutiv citarica
vački pisci), cipelar (Dubrovnik) »ciplar« = je semantički odnos nejasan. Nalazi se još u 55 — 6. Jireček, Romanen 2, 32. = citra (16. v.), denominal na -ati citrati =
citara 270 cmizati cmizati 271 colnar

Utra, citrati = cetra = cètra (17. v.) = (sa njem scheren, gr. κείρω »rastavljati > od- im upor. smrkati, v.) i smuc-ati »vagari«. Mik- cof, gen. cofa m (Vuk, Vojvodina, Pri-
ir > ár i umetnutim я pred dentalom) ctnđra rezati«, upor. lit. skirti)«. Slavensko je zna- lošič ima hrv. osmicati »abstreifen«, smuk m gorje) »sinonim: kika (v.), pletenica«. Noviji
(Marulić), denominai cîndrati (Gornja Krajina, čenje specificirano na rastavljanje laloka. »Art Schlange« (upor. smok, v.), smaknuti »zu- germanizam od njem. Zopf.
Hrvatska) »udarati u citru«. Ovamo ide možda Lit.: ARj l, 769. 813. Durnovo, RES 6, cken«. Prijelaz im- > cm- je kao u cmilje <
smilje (v.). Korijen smbk- je zastupljen u Lit.: ARj l, 818. Schneeweis, Lehn. 22.
prezime Cindrić (upor. u Solinu Cindro). Ne 218-9. Matzenauer, LF 7, 25. RES 27, 39.
zna se ide li ovamo kêtrica f (Vuk) == ćetrica. SEW l, 126. Miklošič 299. Bruckner 544. svim slavenskim jezicima, a nalazi se i u lit.
Nije označeno značenje. Öd lat. > tal. citara — ASPh 42, 137. smukti, smaukyti; cmizati pretpostavlja prije- cSk, prilog (Kosmet) »pouzdano, odsječeno«,
voj u > y > i i g pored k: *smyg-, za koji U vezi je možda pf. rascokati se, -am (Lika)
citera > cetra < gr. κιθάρα. Glede tr > dr ckřli (Vuk), indeklinabilni pridjev, samo
upor. iáidra (Engadin), španj. cedra. Upor. i nema potvrda u drugim srodnim jezicima. »razbiti, razvaliti prema impf, rascokavati, ras-
u vezi s merdšan (v.). Daničić izvodi od ar. Upor. niže cmrkati, gdje se navode baltičke còkavãm (objekt: ploču od pilja). Denominai
gitara. syhr »čar«, jer pretpostavlja c < s. Oblik paralele s g. Na dočetak -izati < vlat. -idiare, od cok »\° uzvik koji se veli kad pane ploča
Lit.: ARj l, 798. 803. 804. 4, 942. REW* skrli nije doduše potvrđen, ali je to po svoj gr. -ίζείν) u otvorizati ne · može se pomi- na pilj (v.), 2° nešto namješteno kao pira-
1953. DEI 881. 965. prilici pokraćenica od skrletli nastala iz po- šljati. mida« (Lika). Upor. cee. [Drugo je côk m
trebe deseterca. Ovakvi se epiteti češće po- (Rijeka) »truncus, klada«, odatle deminutiv
cìvare, gen. civara í. pl. (Lika) = cìvijera kraćuju. Sufiks -li je turski. Glede 5 > c u Lit.: ARj l, 818. Miklošič'Ш. Bruckner
504. còde (Rijeka) < tal. zecco »truncus«].
(Vuk, Boka, Zore, Dubrovnik) = cìvijere turcizmu upor. civrije (v.).
f. pl. (Perast, Dubrovnik), s glagolom na -iti Lit.: ARj 1, 818-9. 13, 76. Elezovič 2,
Lit.: ARj l, 816. Skok, Rad 272, 39. 423. Prati 1065.
ctvijeríti impf. (Stulić) = dvere (Pag) = ci- cmřkati, -am i cmf'čēm impf. (Belostenec,
vêr e (Baška) = civara f (Dalmacija, Pavlinović) clez (1251) = celez = celiz = cezlez (s anti- Stulić) »srkati (Vuk, v.)« = smrkati, šmřčem
= čivēre (Račišće) = čtveré f. pl. (Krk) = čivíre cipiranjem dočetnog suglasnika u naglaše- impf. (Vuk) »attrahere naribus« prema pf. čokla f (Jambrešić), slov. čokla »1° cipela,
(Kućište) = čivire, gen. čivīra (Korčula) pored nom slogu, što znači da je posuđenica postala smrknuti. Od posljednjeg postverbal śmřk m paočanica (Vuk, Lika, Hrvatska), 2° bundeva«
ćivire (ibidem) = ščtvīre (Račišće) »drvena no- nerazumljiva), u starim spomenicima Brača, »domaći sinonim za posuđenicu šprica f = cokija (Jambrešić) »isto pod 1°«, cokol m
sila za dvojicu (zbog toga plural), nosila za Vrbnika i Senja oznaka novca neodređene vri- (Hrvatska) < njem. Spritze«. Pridjev na -av (Belostenec, Jambrešić), slov. cokol »calceus
robu, drva·, kamen, tralje (Šibenik)«. Od mlet. jednosti, stcslav. stblįdzb, štbltdzb, sk(z)lezb, šmřkav »sinonim: balav (v.)«, poimeničen sa ligneus« = cokola (Belostenac) = cokula
tsiviera < fr. cimere < lat. poimeničen iz got. skilliggs, nvnjem. Schilling; c je nastalo -ьс šmřkavac, gen. -avca m »bâlavac«, na -dj: (16. v., Marulić, Vuk, Baranja, Muo, Srbija,
pridjev na -arius > fr. -zere od cibarius »što ispadanjem početnoga s- na osnovu zakona šmřkalj, gen. -klja m (Hrvatska, ŽK) »bale Milićević) »cipela od drveta«. Deminutivi na
pripada hrani, (par extension) nosiljka na ko- disimilacije sts < got. sk pred i. Hrvatski se u nosu«. Prijelaz sm > cm kao u smilje>. -iça cõkulica, (prema njem.) cokiin (Belostenec)
joj se nosi hrana«. izgovor latinizira u celesum. U dočetku po- cmilje (v.); i > š u ovoj onomatopejskoj osnovi »calceus ligneus«. Denominal na -ati côkljati,
Lit.: ARj l, 804. 2, 20. 50. REW* 1895. kazuje isti fonetski oblik kao knez (v.). potvrđen je i u drugim slavenskim jezicima; -am impf. (Lika) »ići vukući noge kao u cok-
Gamilhcheg 225. Lit.: ARj l, 817. Mažuranu 125. Miklošič sm- se nalazi u rumunjskoj posudenici iz Ijama«, ràscokljati (sé), -ām (objekt obuću,
309. Kiparsky 265. Obnorskij, IzvORJAS južnoslavenskog: smire »Saugheber, Wasser- cokljé) »razderati, rascopati«. Pridjev na -av
19, 4, 99-102. Jireček, Romanen l, 89. Osto- strudel, Schlund, Pfuhl«. Odatle rumunjski côkljav (Lika) »neuredno obučen«. Na -eša
civrija f (Srbija), običnije pl. tantum
jić, Opatija 48. onomatope j sKi glagol smîrcîi »schnupfen«. Mje- coklješa m (pogrda). Od tal. zòccolo »sorta di
(upor. škare, nožice) »sinonim: -kliještica«, u
sto k baltičke paralele pokazuju g: lit. calzatura colle suola di legno«, deminutiv na
sing. u metaforickom značenju »ljuto pseto, cmiljeti, -lm impf. (Vuk, 17. v.) pokazuje smurglis, lot. smurga. Upor. glede k — g -ulus od zocco, od lat. soccus »sandalo leggero«
ukor nemirnoj ljutoj kćeri« = uvrije (Bosna, m za v kao cmãriti (v.) i cmokali (v.) = (obič- cmizati (v.). (v. pod cok). Upor. arb. çakara < srgr.
Mostar). Turcizam sivri »šiljast«. nije) cviljeti, -lm impf, »lamentări« prema pf.
Lit.: ARj l, 818. Miklošič 310. Bruckner τσόκαρα »calceus ligneus«, slov. žôk m =
Lit.: ARj l, 804. Skok, Slávia 15, 193. cvïlnuti. Odatle postverbal cvîl m = cvtta f, 503. Mladenov 595. Tiktin 1447. zoka f (Savinjska dolina) »Fussocke«, madž.
apstraktum na -ba (v.) cvttba í, pridjev na cako, cokol, češ. coki i polj. cokol, njem. Zockel,
cjëriti, -im (se} (Vuk, 16. v., objekt zube, -ьп, -ovan cvîlan, cvilna = cviona (krmača, Sockel.
ikavski čiřiti; običniji je u današnjem ijekav- Slavonija), cvilovan »sinonim: bûcovan (v.)«. cocán m (leksikografi, zapadni pisci od
17. v.) »sinonimi 1° posuđenice dzeļat (v.), Lit.: ARj l, 819. Pleteršnik l, 86. 2, 971.
skom saobraćajnom i književnom jeziku eka- Od cvîl denominal milovati, -ujem. Mjesto Miklošič 30. SEW l, 130. Bruckner3 66. Gom-
vizam ceriti (se) »smijući se pokazivati c dolazi u toj onomatopejskoj osnovi, koja je boja (v.), hahar, 2° vrag«. Upor onomatopeju
(u)cecati (v.) »ubiti«. Vjerojatno je i ovo ono- bocz-Melich 747. GM 448. REW 8052.
zube; sinonim: kesiti se (v.)« I zemlja se sveslavenska, k u kvíliti, kvílím (ŽK, samo za
cjeri, kad se rasjedne. I rijetko se platno cjeri. matopeja, kao i cacati, cocam (se) impf.
svinje). Upor. polj. kwiat prema cvijet (v.).
(Bosna) »sinonim: ljuljati se«. Odatle augmen- cokòtati, cokoćem impf. (Ranjina, Hekto-
Odatle deminutivni glagol na -ekati: cerekati Ista onomatopejska osnova dolazi u stcslav. rović) = (običnije) cvokòtati, cvokoćem (Vuk,
se, -am (istočni govor) = cjerèkati. se, rasc(j)ere- tativ na -onja (v.) cóconja m (Srbija) »krupan
s -k mjesto i. Tako i u hrv.-srp. cvijeljati,
i neokretan čovjek«. Daničić upoređuje ovu Srijem) »drhtati«. Denominai od imenice
kati se, -om (Lika) »dati se na grohotan smijeh; -am i cvijèliti, cvîjelîm, rascvjèliti, ràscvijelîm
onomatopeju sa cucati (dijete na koljenu) onomatope j skog postanja cõkõt m obrazo-
sinonim: razgrohotati se« i složenica cerozubac pored rascvilitì i rascveliti »rasplakati«, u
impf, prema pf. čučnuti (Vuk), odatle demi- vane pomoću sufiksa -ot (v.) kao topot, sopot.
m (Marulić) »dentes ostendens«. Glagol cje- Menčetića rascvijeljati se, u Lici rascvjeljivati,
nutivni glagol čačkati. Ta onomatopeja je Lit.: ARj l, 819. 871.
riti nalazi se u slovenskom, češkom, slovač- u Zoranića rascviljevati.
kom i poljskom, tu sa í pred s: ščer, ščir. I djetinja riječ kao i cucu, koja se govori za
Lit.: ARj l, 818. 864. 869. Miklošič 150. uspavljivanje djeteta. Upor. homo cùcice, colnar m (16. v.) »carinik«. Od njem.
hrv.-srp. može da sadrži se- > tš- (tj. sa SEW l, 657. Bruckner 287. Mladenov 675. što se kaže djetetu kad ga žele iznijeti iz kuće Zöllner < lat. telonarius, od gr. τελονεϊον >
disimilatornim ispadanjem prvoga s). Ie.
cmizati, -am impf. (Hrvatska) »sinonim (Vodice, Istra). lat. telonium. Upor. hrv.-kajk. prezime C8-
osnova je (s)qer- »cijepati, rezati«. Ta se larić.
osnova nalazi i u (s)kora (v.), cren = crem vući (v.)«. Po Daničiću osnova cmiz- bila bi Lit.: ARj l, 818, 857. Bulat, JF 5, 149.
(v.). Prvobitno je značenje bilo »strici« (upor. istovetna s osnovom u šmig-nuti (glede sm > Ribarić, SDZb 9, 137. Lit.: ARj l, 820. REW* 8622.
сбтЬпг 272 cremuža cremuža 273 crëvlja

сбтЬпг m (Srbija, Leskovac) = cùm- paramorte (tal. imperativna složenica para + (Parčić) = crijemža = sremza. To su doduše Ne postoje paralele u baltičkoj grupi, a od
būlka î (Srbija, Leskovac) »prorašljika u crve- morţi, v.), poduprte rebrima, koje se zovu dvije različite biljke, ali im je zajedničko to ie. paralela najbolje odgovara slavenskom
nom luku«. Obje riječi stoje možda u vezi s lukoči (v.) ili kastanjole, porubljene opasom što se odlikuju jakim mirisom. Zbog toga su se značenju kimr. (keltski u Walesu) earn i sanskr.
.čapur (Vuk) »što od mladog drveta ostane od kape na pramcu do kape koja zatvara krmu; već u ie. doba unakrštavale etimologički i kärna »držak«. le. osnova je (s) ger- »rezati«,
na korijenu kad se posiječe«, odatle kol. la- jarbol je pričvršćen za trastan u sredini; fonetski. Razlika je danas samo u tome, što raširena s formantom n.
purje n (Vuk) i deminutivna izvedenica na nosilac vesla je jaram, igo ili jigo na stražnjoj naziv za drvo nema u u penultimi. Naziv Lit.: ARj l, 821. Miklošič 34. SEW l, 146.
-bk (v.) čaporak, gen. -arka m. Daničić izvodi trećim, a veslima služi kao potpora ključ ili je ie., baltoslavenski i sveslavenski iz praslav. Bruckner 582. Mladenov 682.
cômbûr od ngr. τσάμπουρον (το) »šepurina soha; zove se i ladva«. Bez lat. deminutivnog doba. Nalazi se.i kao dosta čest toponim: tako
od grozda«, ali se fonetski novogrčka riječ sufiksa je slov. copa »Art Kahn aus einem 1673. katolička parochia Czeremosniza, danas cret m = čret, gen. créta (Belostenec,
bolje slaže sa čapur. Postoji još varijanta ausgehöhlten Baumstamme« < furi, zapi Tremošnjica (ovako se piše, ali narod izgo- hrv.-kajk.) »močvarno mjesto u šumi, Sumpf-
£epur m (Vuk, Dubrovnik) = bug. čepor. m. pl. (15. v.) »barche per i passi dell'Isonzo«, vara Tremošnjica, kotar Gradačac, Bosna). To wald«. U ovom značenju i slov. čret. Ijekavski
Odatle pridjevi na -ast i -av čepurast, čepurav. deminutiv na dvostruk sufiks -ül + -ïttus je poimeničeni pridjev s -ica; poimeničen na oblik *crijet nije potvr.đen u narodnom govoru.
Ta varijanta govori u prilog mišljenju da je zopolèt od zopul = zocul »imbarcazione mi- -ik Tramošnik (kotar Visoko, Bosna). Čist Toponim g. 1211., 1395. terra Crete (Glina),
i čapur izvedenica od čep, koja se nalazi u nima, forse cavata in un tronco«. Suvisi sa pridjev ž. r. je Crijemošna (Srbija), Tramošnja kol. Začretje (toponim, Hrvatsko Zagorje).
ruskom i bugarskom u značenju »grana od soccus > zoccus mediteranskog podrijetla (v. (kotar Sanski Most, Bosna). Na ime drveta Odatle noviji pridjev na -ьп cr(ij}etne kupke
vinove loze > grana (uopće)«. Ovamo dodaj lot, čok, čokot}, s varijacijam suglasnika ρ smjera augmentativ Tremzina, brdo visoko »blatne kupelji«. Ovamo ide također topono-
još čapřlj m (Vuk) »čapur«. Glede sufiksa upor. mjesto t \ k. V. lada. 1175 m u južnom Velebitu. Glede prijelaza mastička izvedenica Čatež (Slovenija), upor.
havrlje. Berneker bez potrebe dopušta umije- Lit.: JŠ 16, 187. Barbalić, Ladva ili copul cr .— čr > tr upor. crešnja, trešnja (v.), a s tim toponimom Ciritež m u vlažnom tlu
šanje tal. cepperello. Fonetski odnos prve se- u starim ribolovmm ugovorima, JŠ 16, 513. glede > a upor. član. Paralele su lit. kermušė, Ročkoga polja blizu Roča (Istra). Istarski
rije cômbûr sa čapur nije objašnjen. Jedino Pirana1 1320. Štrekelj, ASPh 12, 456. dalje ags. hramsa »Bärenlauch«, gr. κρόμιον toponim dokazuje da je postojao ikavski oblik
je m umetnuto pred p kao u dumbok. Promjena »luk« (odatle ngr. deminutiv κρομίδι, po- *črít s umetnutim i u grupi čr (upor. čerip).
e > a čapur < čepur je kao u čakavskom ža- cot (Dalmacija), pridjev potvrđen samo u suđen u NR Makedoniji kromiď). Za ime U ukrajinskom i ruskom znači »trska, sita«,
ja < žeđa (v.), žalac (v.). imenu cvijeta cota viola »hroma ljubica«, drveta je paralela gr. κόμαρος, odatle fr. cornai, biljke koje rastu u močvarama. Možda ide ova-
Lit.: ARj l, 820. 859. 890. 942. Miklošič inače proširen sufiksom -av còiav (Vuk, cormier, i toponim in comareto kod Zadra u mo kao posuđenica iz južnoslavenskog i rum.
32. SEW l, 143. Budva, Perast, Crna Gora, Rab, Božava, doba narodne dinastije. Slog 1° ere — eri — cirifel »Strauch«, s lat. deminutivnim sufik-
Veli Otok) »šepav, hrom«. Na Velom Otoku crije — tre — tra-, 2° sre — nastao Je po som -el < lat. -ellus (a svakako i madž. to-
còparica f (Martié) = còprnica (Vuk,
coto m prema câta f »šepavac« prema »šepa- zakonu likvidne metateze: *сегтъпіа, *čer- ponim Cserét}. Nema paralela ni u ie. ni u
vica«, denominal cotaţi »šepati«. Slov. lot, muhıa, ie. kerm- »luk« > praslav. *čermuha, baltičkoj grupi. Slog ere- nastao je po zakonu
Hrvatska) = comprnica (s umetnutim m kao u
cnot (Notranjsko) m prema čata, čótast, *kerm- »prunus padus« > sveslav. *sermbha. likvidne metateze (praslav. *čertt), a izvodi
aurnbok, čakavski, Istra) = côparnjica (ŽK)
cotaţi »šepati«. Od mlet. zoto = furl, tsuet = Upor. za kerm- lit. sermukšle, lot. sērmūkslis se od ie. korijena (s}aer- »rezati«, rašireno
»sinonim: vještica« prema m còprnik (17. v.)
tal. ciòtto »zoppo« ekspresivnog postanja. pored cērmauksis i cermuoksis. Dočetak -uha] s pomoću formantą -t (v. crtalo i čnjeslo}.
»sinonim: višćun (Dalmacija)«. Odatle apstrak-
Varijanta sa ρ mjesto t tal. zoppo nalazi se u -ъпа očuvao se samo u sjevernim slavenskim Budući da je rus. cerēt »trska, sita« (biljke
tum na -ija (v.) copri ja í (17. v.) = coprija
pridjevu na -av čdpav (Dubrovnik) »krumm«, jezicima: češ. třemcha, polj. trzemcha, trzem- koje su oštre, koje režu, a na takvo značenje
(ŽK), naše izvedenice od coprati impf. =
copava ruka »eine Hand mit krummen über- ucha, ukr. i rus. čeremha, u južnoslavenskom može da smijera i rum. posuđenica), izgleda
coprati (ŽK) (o-, za-) — cuprati (Vitezović),
einander stehenden Fingein«, sa umetnutim taj je dočetak raširen sufiksom -ja (slov. da je rusko značenje bilo prvobitno, iz kojeg
ucoprivati (kajkavski, Jambrešić). Upor. i slov.
m pred p čômpav (Prčanj) »isto«. Glede tog čremoš, odatle prezime Gremošnik, i sremša, se po semantičkom zakonu sinegdohe razvilo
coper. Stariji germanizam od njem. Zauber,
variranja upor. capa i tal. zampa (v.). -sa). Kako je fitonim varirao u rodu, mogao »mjesto gdje raste ta močvarna biljka > Sumpf-
Zauberin. Odatle možda kao pogrdni hipo-
koristik za ženu copa f (Vuk), koje Daničić Lit.: ARj 1, 820. Kušar, Rad 118, 24. je u narječjima prema tipu nom. muš, gen. wald«.
izvodi od njem. Zofe »dvorkinja«, upor. cota. Cronia, ID 6. DEI 952. REW3 2454. 9598. muža š biti zamijenjen sa ž.
Lit.: ARj l, 822. 2, 78. Miklošič 35. SEW
Šturm, ČSJK 6, 50. Rešetąr, Stok, 231. l, 150. Mažuranii 176. Gombocz-Melich l,
Lit.: ARj l, 820. 859. 8, 505. Štrekelj, Lit.: ARj l, 823. Miklošič 33. SEW \,
DAW 50, 11. Pleteršnik l, 87. Mažuranu l, 145. Bruckner 580. 581. KZ 43, 316. 46, 232. 980. WP l, 579. Ribarić, SDZb 9, 141. Char-
cota f (ŽK) = slov. cota »Franse, Fetzen« Trautmann 128. Schuchardt 24. 412. Jelenic, pentier, ASPh 37, 48--50. Perušek, ASPh 34,
129-30.
[usp. njem. Zotte »čuperak«]. Starine 36, 146. Zrnić, JF 3, 78. Novaković, 47. Bezlaj l, 121-2.
Lit.: Perušek, ASPh 34, 45. Pleteršnik l, jfF 2, 117-8. Scheftelowitz, KZ 56, 193.
còpina f (Srbija) »scoria«. Prema Daničiću Boisacq* 488. 520. Machek, LP 2, 158. Isti,
od stopina, izvedenica stvorena pomoću su- 87. Weigand-ffírt 2, 1338. crëvlja f (Vuk, 13. v.) = crêvja (Čilipi) =
ČSR 266. Bezlaj l, 120-1. creva (Vuk, Boka) »sinonimi: postola (v.),
fiksa -ina (v.) od osnove glagola stopiti, stopim cremuža f (Banja Luka) = crímuža f
(v.) »liquefacio« kao istresine od istresti, ògrizine cipela (v.)«. Odatle deminutiv na -iça crèv-
(Kozarac, muslimani ikavci) = · crljemužina cren m (14. v.) = cren (Kosmet) == crem Ijica f (Vuk), augmentativ crêvljina, radna
od o(d}gristi; c < st je kao u hipokoristiku (pravoslavci oko Kozare) = crijemuša (Lika) (Srbija, m zbog disimilacije dentala tš — n > imenica na -ar crèvljãr, gen. -ara. U stcslav.
Cóle od Stojan. = cremuž m (Šulek) = cremos m (Parčić) = c — m, upor. bedem, v.) = također člen u postojao je i crěvub, čemu odgovara slov.
Lit.: ARj l, 820. čremuš m = črimuš (Hrvatska, kajkavci i ča- narječju (valjda prema clari) »držak u noža, črevelj. Izgleda da je dočetak -ь/ь ļ-ua pri-
kavci) = srtjemoš m = srijemuš = srljemuša f svrdla«. U hrv.-srp. naziv je dijalektalan. djevski sufiks. Ako je tako, onda bi bokeljsko
copul m (Hrv. Primorje, potvrda za Bakar »kisela trava koja miriše kao bijeli luk, Schnit- Inače se nalazi u svim slavenskim jezicima creva nastalo odbacivanjem pridjevskog su-
Í788.) »duguljasta lađa 9 m duga 90 cm široka tlauch, allium ursinum L, Bärenlauch«. Po- (bug. čeřen, čiřen}. Po zakonu likvidne meta- fiksa. Oni koji sveslav. çrevlja izvode od
(korito joj je izdubeno od jelova panja, ima red toga stoji i naziv drveta »prunus padus, teze cren je nastao od praslav. *сегпъ; cr črevo n, hrv.-srp. crijevo (ovo je srodno s
daščane bokove koji se zovu okane (v.) ili prunus mahaleb« cremza f = crimza = cremža mjesto čr je kao crešnja pored trešnja (v.). lat. corium) »koža«, mogu se također pozivati

18 P. Skok: Etimologijski rječnik


crëvlja 274 crijep crijevo 275 crn1

na praslav. pridjev na -го. Kao opanak (v.) 2313. 2316. DEI 1152. 1156. Alessio, RIO crijevo n (Vuk, 13. v.) = črevo (kajkavski pridjev crkven poimeničen u ž. r. Crkvena
ova sveslavenska riječ iz praslav. doba nije l, 234., bilj. 3. Vasmer, ZSPh 14, 59-60. i čakavski) = crivo (ikavski) = čerívo (čakavski (potok, Banja Luka, tako zvan jer protječe
bila posuđivana ni na Balkanu ni na sjeveru. van Wyk, ZSPh 14, 13.
ikavski sa svarabhaktičkim e u suglasničkoj kraj nekadanje crkve sv. Lauša). Deminutiv
Srednjegr. i novogrčke τζερβούλια, σερβού- grupi, upor. čeríp ŽK i bug. čerevo, čiravó crkvica, u čakavskim narječjima mjesto r
λια, βέρβουλα, u zakonskom čérvule »postole crijep m (Vuk, 14. v.) = ekavski crep (Kos- pored cervo) »1° κοιλία, intestinum, 2° viscera, varijante ir, ri, re, slov. er: cîrkva (ŽK, Do-
uopće« nije posuđeno od crevlja, kako bi se met) = ikavski čríp pored čerip (Vodice, Is- boyeau, 3° (prema zakonu sinegdohe nekada linci, Krašić, Pribić, Hrv. Primorje), pridjev
moglo misliti prema Porfirogenetovu nazivu tra) = čerip, gen. -{pa (ŽK) = čakavski crep kod nas kao i u rus.) tijelo, želudac, trbuh«. na -en cirkven, poimeničen na -ica Cirkvenica
τζερβουλιανοί za Srbiji, i to zbog toga ne (Cres) »l ° Scherbe, 2° domaći naziv za cigla, Odatle deminutiv na -će (v.) críjèvce, gen. (Hrv. Primorje) = crikva (ŽK, Gorinja, Brač
što bi -se inoralo pretpostaviti da su je posudili tugla, tikula (sve iz lat. tegula preko njemačko- -(eť)a n »ime bilju«, radna imenica na -ar gen. pl. crikov, Liješće /Lika/, 1506. Novljanski
baš od Srba koji mijenjaju j poslije υ u lj. ga, turskoga i dalmato-romanskoga), 3° sud, crevar, gen. -ára m (Srbija, također prezime) blagdanar, ikavsko štokavska narječja kraške
Te pojave ne poznaju grčki susjedi, ni Bugari, obično od bakra, sa žeravicom što ga žene »koji spravlja i prodaje crijeva«. Sveslavenska visoravni), pridjev crikovnî (crikovnô zemlja,
koji posudiše od Grka cãrvúl m »gamaše«, meću zimi ispod suknje da ih grije (Cres)«. riječ iz praslav. doba Acervo). Slog čr - na- Vis) = crikva (Vodice, Istra) pored pridjeva
ni Makedonci. Grčka riječ potječe od ar. Također f crèpa (Kosmet) »ulomak od ćeramide stao je po zakonu likvidne metateze kako se crkvên (ri > ŗ pred naglasom), odatle apstrak-
zarbul. ili od kakva razbijena zemljana suda«. Odatle vidi iz staropruske paralele kermens »tijelo«, tum na -bsk -\—ina > -itina crkvenština »crkve-
deminutiv na -it crépie (Vuk), augmentativ od osnove ker-, u pruskom sa sufiksom za no zemljište« = crékãv f (Hrv. Primorje, Li-
Lit.: ARj l, 822 -3. Miklósié 35. SEW na -ina črepina f, kol. na -ovije crepovlje n,
1, 151. Bruckner 581. Vasmer, RS'l 3, 264. apstrakta -men, u slavenskom s pridjevskim burnija), upor. u slov. cerkev, gen. -kve f
Sobolevskij, RPV 71, 431. sl. Skok, StPr n. radna imenica na -ar crèpãr, gen. -ara; na -ara sufiksom -uo. Ie. veze nijesu utvrđene. Upo- pored cerkva, stcslav. crbky, geri. -vae, bug.
s. l, 65. 194. GM 439. Matzenauer LF 7. 38. crèpara f (Vuk, Srijem), na -ulja crèpulja f ređivalo se sa sanskrtskom osnovom kar- »ra- cărkov, crăkva pored čarkva, cerkva. Hirt
(Vuk) = crepülja (Kosmet) »od pečene zemlje diti« (Brugmann), holand. karaiéi (Matzenauer) uzimlje da je posuđenica iz stvnjem. chi-
plitki sud« = crèpulja (Travnik) »jelo koje se »intestinum«, sa krava (v., Budimir) i ie. os- rihha = nvniem. Kirche, E. Schwarz iz stbav.
Criapis pored Crépis, nad Kotorom pećine
zove turskim nazivom đuveče« (kalk od tur. novom (s~)qer- »rezati«, od koje je u prijevoju chirch, Berneker i Mikkola iz nepotvrđenog
(u dokumentima), sadrži daim.-rom. dvoglas
riječi güveç »lonac«), na -я/а críjèpnja f (Vuk, (s)kora (v.). got. *kyrikō < gr. κυρικόν (pučki oblik)
ία za vlat. ę (upór. cârma < termes u Spiču).
Bačka, Crna Gora) »veliki zemljani pokrov za κυριακόν »kuća gospodnja«. Nije prihva-
Odatle s prefiksom lat. ex- > s- > š- škrip m Lit.: ARj l, 822. Miklošič 35. SEW l, 150.
koji se na vatri ugrije i meće preko hljeba ćeno Gunnarsonovo mišljenje da je od rum.
»pećina (Zore) u hridi, hládnica (Crna Gora) Bruckner 581. WP 2, 557. Brugmann, IF 28,
da se ispeče« = počrepnja f (Buzet, Sovinsko 362. Matzenauer, LF 7, 39. Budimir, IF 6,173. biserică < lat. basilica, poimeničen gr. pri-
za održanje sirovih namirnica ljeti«, na -ьс >
polje). Boisacq3 809-810. djev na -ικός od βασιλική στοά od βασι-
-ас škripac, gen. -pca (u izrazu doći u škripac
»neugodan položaj«), augmentativ skřípina f • Crijep ide u praslavensku lončarsku kul- λεύς, krč.-rom. basalca. Prvobitna je area
crkati, -am impf. (16. v.) »sinonimi: ska- riječi crkva balkanska jednako kao i basilica.
(Vodice) »kamenita njiva«, pridjev škrpeljiv turu. Kako je to kulturna riječ, ona se po-
pavati (v.), (tuđica) krepivati (v.)« prema pf. Oblici sa -ér- (slov.) = -re- (čakavski) ne
(Vodice) »kamenit«. Prema dalm.-rom. dvo- suđuje: Madžari posudiše cserép, Rumunji
crknuti, - m (Vuk). Iterativ je crkavati, cr- mogu se objasniti iz njemačkoga nego iz gr.
glasu škrapa (Cromica) »rupa u zemlji, u cerep »Hirnschale«, Cincari cereap = cireap
kavam (Vuk) = crkivati (Belostenec). U υ > e (upor. tal. gesso"), koje se zamjenjuje
kemenu, u zidu«. Toponim Škrępa (Ulcinj, »peć«, premda imaju za taj predmet svoj izraz
pejorativnom značenju govori se u Slavoniji i sa i (upor. foro). Slavenski femininum slaže
izgovor Arbanasa) »oštre stijene morske gdje (od lat.) furnu; arb. çerep m »zemljana zdje-
nacrkavati se za »naspavati se«. Pf. crknuti se s germanskim. Oba potječu iz gr. κυρι-
čovjek može da stupi samo s velikom teško- la«. Samo u madžarskim narječjima nalazi
prelazi i u grupu primarnih glagola crei (Vuk, (α)κή (se. στοά, upor. gore βασιλική).
ćom«. Kao sinonim od škrapa postoji skraca f se cserempulya < crèpulja. Riječ je svesla-
17. v.). Ljubiša ima impf, creati impf, sa -cati
(Hektorović, Baraković, Zoranić) »grebenaste venska iz praslav. doba. Nalazi se i u baltič- Lit.: ARj 1, 803. 824-31. Pleteršnik 2,
mjesto -kati prema ticati = tikati, micati =
stijene na kamenu uz more i u moru«, pridjev koj grupi: stprus. kerpetis »časka, lubanja«, 224. Ribarić, SDZb 9, 36. 106. 127. Hraste,
míhati, mucati = mukati, pucati. Postoji još JF 10, 20. Vrana, Rad 285, 112. Tentor, JF
skračljiv (Zoranić) = skraca (Molat) »na- lot. škerpis. Kao prvobitno baltoslavensko
u istom značenju slov. crkati i crknoti i bug. 5, 203. Miklošič 28. SEW l, 132. Holub-
brano smežurano kamenje na obali morskoj« značenje označuje se »Schale, Schädel«. Za
crăka se. Imeničke izvedenice su na -anica, -Kopačný 86. Boháč, LF 35, 437-443. Gun-
sadrži isti sufiks -aceus kao fr. crevasse, furl. to značenje ima paralela u romanskom testa,
-avica, -otina: crkánica f »1° koža od crklog narson, Ďas slav. Wort für Kirche 1937. (cf.
scravaz. Ovamo ide možda sa -uceus > us koje je pored »Scherbe« također značilo »moz-
živinčeta, 2° crkotina«, crkotina f (Vuk) = Skok, RIEB 3, 592-594. JF 17, 301. KZ
(upor. karkusius, v.) Krpûs, gen. -usa (Le- govna zaštita od kosti = lubanja«. Ie. paralele 64, 281. Pirchegger, IF 57,-70). Hirt, PBB
crklôtina (ŽK) »strvina« = crkavica f (Vuk)
petane) kod Gomile, gdje je samo kamenje su utvrđene: sanskr. karparas, njem. Scherbe, 23, 337. Horak, ASPh 12, 299. Meillet, RSl
također »bolest od koje stoka crkava«. U
sa nešto maslina. Dalmatoromanski lek- tj. ie. osnova (ß)qer- »rezati« bila je raširena 2, 691. Mikkola, MSNH 7, 261. sl. (cf IJb
sjevernim slavenskim jezicima značenje ove
sički ostatak crêpa, postverbal od crepare »ras- sa p (upor. crpsti, v.), b (upor. škrbav, v.) 11, 466. JF 7, 243. Schwarz, ASPh 40, 284-
onomatope j ske osnove nešto je drugačije.
puknuti se«. Upor. istrom, grępa (Šišani i s и (upor. cren). Slog crê- nastao je po zakonu 292.).
Paralele za sveslavensku onomatopeju ne
»testa della pecora«, tal. crèpa (14. v.) »fend-) likvidne metateze (praslav. *сегръ). Zamjena
postoje ni u baltičkim ni u ostalim ie. je- cřn1 m i f »1° robigo, 2° Wurm im Finger«.
er- > cr- je hrv.-srp. fonetska pojava nastala
tura«, stfr. crieve. Ovamo još potkrpatiti es zicima. Slov. črm istog značenja dokazuje da je crn
pf. (Dalmacija) »raspucati, razbiti se« (kao zbog izbjegavanja teške suglasničke grupe.
dalm.-rom. leksički ostatak) < crepitare > Umetanje e u čr- u narječjima također olakšava Lit.: ARj l, 820. 826. 7, 221. Miklošič 28. nastalo iz *črm s prijelazom -m > -n zbog
tu grupu. SEW l, 132. Matzenauer, LF 9, 18. asimilacije na prethodnu dentálnu afrikátu,
tal. crettare »screpolarsi«, slov. škrvanta »škalba,
vode je bilo v vsaki škrvanti dosti nabrano« Lit.: ARj l, 821. 823. Miklósié 34. SEW upor. obratno bedem-< tur. beden (v.). Odatle
l, 147. Bruckner 582. KZ 43, 316. 51, 239. crkva f opći štokavski crkveni termin (Vuk), sveslavenski pridjev iz praši, doba na -ьп
kao postverbal od *crepantare.
Trautmann 139. WP 2, 582. Niedermann, IF danas također općenito književno, sveslaven- *съгтъпъ »crven« > (kod starih pisaca) črman,
Lit.: ARj 11, 154. Zore, Palj. 208. Mayer 27, 145-155. GM 446. Boisacq3 400. Tentor, venska riječ, ali nije praslavenska, jer kao črmna (13 — 17. v.) i u toponimu Črman
2, 64. Isti, NVj 40, 34-8. Pleteršnik 2, 638. JF 5, 203. Gombocz-Mdelich l, 973. 976. što kršćanstvo ne ide u praslavensko doba, Kal u Vinodolu (15. v.) »crveno blato«. Pri-
Ribarić, SDZb 9, 197. īve 166. REW3 2312. Mladenov 682. Elezović 2, 424. tako ni slavenska crkvena terminologija; djev je do danas očuvan u poimeničenju na
cřn
1
276 cřn2 277 cřn
1

na -iça Crmnica f = Crvnica upravo »crvena »žena lijena i neoprana«, cřvlivša m (Lika) cřn2, f crna (Vuk, 13. v.) = crn (kajkavski prema f na -ica crnica f, koja znači pored m
zemlja«, crnogorski kraj koji se lat. zove »dronjava i ušiva skitnica«. Interesantna je i čakavski), ie. baltoslavenski i sveslavenski pod 1° i 2° još »5° crna zemlja, 6° razne vrste
Croatia rubea u Dukljaninovoj Kronici, i u još apstraktna izvedenica u kolektivnom zna- pridjev iz praslav. doba (*сьгпь) za boju, voća« = crnica f (Kosmet) »žensko čeljade
imenu biljke črmanj (Hrv. Primorje). Odatle čenju crvina f »vrsta rezanaca od tijesta«. Kaže »niger«. Brojne su izvedenice. Prema crljen nesretno, jadno«; na -ile crnice, -eta n (Kosmet)
i antroponim g. 1070. u imenu starohrvatskog se i deminutiv crvić, kao u fr. vermicelle »re- (= crven) može dobiti sufiks -jen: crnjen, »jadno dijete« i deminutiv crni&a f (Kosmet)
župana u Bribiru: Cerminico breberscico (= zanac, fida«. ali ta je tvorba ostala izolirana. Sa sufiksom u istom komizerativnom značenju; na -ik
Črmnik bribirski, upor. češ. prezime Čermák). -asi glasi cřnkast — crnjkast. Tu je k došao cřník, gen. -tka m (Vuk) »ukor muškom če-
U složenicama crvo- je prvi elemenat u od hipokoristika crnko m prema crnka =
Značenje pridjeva razvilo se iz značenja crva ljadetu (pejorativ)« = crnih (Kosmet) »izraz
pridjevu crvotočan, odatle imenica crvotočina cŕnjka f (Vuk »crnomanjasto čeljade« =
upravo kao i u fr. vermeil »crvenkast« < lat. sažaljenja za čovjeka u mučnom položaju
f (Vuk), i u crvopīsak (Vuk) »sirotinja koja pišti črnovkast (ŽK) »crnomanjast« = s prefiksom
deminutiv venniculus. To značenje nastade (komizeracija)«; na -ika crnika f = cemtka
kao crvi«. Veoma brojne su izvedenice od na- nacrn (Vuk). Kao epitet, određeni oblik
odatle što crvi zvani naučno »coccus ilicis« (Cres) = crnika (Krk) »ilex«; na -ilo crnilo
pridjeva na -en, -jen (= -го + -eri): crven = crni upotrebljava se u narodnoj pjesmi za oči,
i »coccus polonicus« daju purpurnu boju. n (13. v.), kalk prema lat. atramentum; na
crven, crvena (Kosmet) = črvuųen (Suprasi.) tako u dubrovačkoj književnosti već kod M.
Riječ je ie. i baltoslavenska kako dokazuje -juša cřnjuša f »biljka erica sanguinea L.«,
> črbvljen (14 — 16. v.), u današnjim govorima
stprus. kirmis »Made«, lit. kirmis — lot. cir- Držića. Kad je epitet za zemlju, goru, more, odatle augmentativ na -ina crnjušina f (Lika)
s ispuštenim v u grupi od ŗ + 2 suglasnika onda glasi čarm, gdje se pomiješao s imenicom
mins »crv« od ie. osnove *аџеггтѕ koja se »trava dobra za pčele«, upor. toponim Crnuša
(upor. gore crljiv): crljen, crljèna (13. v.) = čar (v.). Odatle također čarnook (Vuk) pored
nalazi i u sanskrt. krmi-, odakle potječe i (Vučitrn); na -jak crnjak, gen. -njka m (Her-
Men (kajkavski) == crljen (ŽK) = cevjên
ar. girmiz, odatle opet evropski arabizam crnòok (Vuk) i čarnookast. U hidronimiji ime cegovina) »crna trava«; na -jača crn/аса f
(Cres, sa c mjesto cr zbog ispadanja na osnovu
grimiz i naš turcizam krmez. makedonske rijeke Crna (= tur. Karasu) glasi »crna smokva«; hipokoristici na -jo, -jan crnja,
zakona disimilacije r — l > 0 — ľ) = čerljan bez dopune voda — tur. su. Upotreba određe-
Pored ove baltoslavenske riječi nastade crnjan (Vuk) »isto što gore cřník«, na -jel
(Bednja). U toponomastici su vrlo česte
već u praslavensko doba dubleta s prijelazom nog oblika crni kao dodatka ličnom imenu cřnjel, na -ojka crnõjka f (Vuk) »crnomanjasto
sintagme s ovim pridjevima u sg. i pl. : Crveni
m > v *іъг ь, koja se nalazi u svim slavenskim veoma je stara, upor. Petrus Cemi = Żerni čeljade« (sufiks prema djevojka). Brojna su
Got, Crvena Vodica, Crveni Breg, Crvene
jezicima. Razlog ovoj staroj inovaciji nalazi se u Splitu g. 1080. Inače taj oblik dolazi u apstrakta na -/, -(j)ad, -javina, -oca, -ost,
Njive ita. Odatle po deklinaciji i: crven,
u pridjevu сгътьпъ, u kojem je suglasnička sintagmi kao naziv za stabla : crni grab (Kosmet) -ina: crnj f, crnad f = crnjad f, cmjavina f
gen. -i = crljen f i pridjevi na -ost crljènkast »vrsta graba«, odatle složenica crnograb (Vuk,
grupa mn prešla u vn, upor. gore Cronica i (Dubrovnik) »caligo«, crnaca f, crnost (14.
(k je ušao prema crljēnko m *= crvênko /Ko-
vnogo za mnogo. Odatle je nastao pridjev Crna Gora), crni trn (Kosmet) »trn što rada v.), crnina f (17. v.) = crnina (ŻK) »crno
smet/ »Ί 0 crven čovjek, 2° ime volu crvene
crven i odbacivanjem pridjevskog sufiksa trnjinu«. Ovamo još crni petak »nesreća«, crna grožđe«.
dlake« prema cřlj nka f »ime kravi«) = crven-
crv. škola (Zagreb) »bogoslovija«. Ovaj je oblik veoma
kast (Vuk) prema crvènast (Ljubiša). Brojna Imeničke složenice s prvim elementom
Ova praslavenska fonetska dubleta imala čest u toponomastici: Crni Vrh (1771. kod
su poimeničenja: na -ьс crljénac, gen. -пса crno- isto su tako brojne: osim gore navede-
je u kasnijem razvitku za posljedicu da su Peći), odatle crnovrški (1769.) potvrđen kod
m »1° allium cepa L., 2° krumpir« = cerljanec nog uspor, još crnòbor m, crnòkapa (Dalma-
se razvile dvije posebne riječi od kojih je Porfirogeneta τζερναβούσκη; Crni Lug (če-
(Bednja) »vrst pasulja«, na -ъk crljenak, gen. cija) prema crvenkapa (v.), crnokrūg (Vuk,
*сы ь zadržala značenje »vermiş« do danas sto), Crna Reka, ime zemlje Crna Gora,
-nka m (Dalmacija) »vinova loza«, na -ica Crna Gora) »vipera«; crnorēp — crnòrep (Vuk)
i istisla *съгтъ u tom značenju iz današnjeg Cernavoda toponim na Dunavu u Rumunjskoj
crljènica f (13. v.) »1° odijelo: kao crvena ka- pored crnoguz za ribu zvanu ukljata (v.) <
općeg govora. Zbog toga se сыть očuvao itd. Neodređeni pridjev dolazi kao toponim
banica, crveno donje odijelo, 2° prezime lat. oculata a grčki melanurus, što se prevodi
dijelom u toponimi)! a dijelom u specijalnom samo u Panoniji: madž. Csongrád < сгьпъ
(Prekrižje, Hrvatska)« = crljenlca (Vodice, složenicom crnorep (kalk); složenicu crno-
značenju. Od te varijante: crv m (Vuk, 14. gradb (g. 1075. —1217. cernigradensis; castrum...
Istra) »terra rossa«, na -ika crvènika f »1° gorica napravio je Sulek, (usp. njem. Schwarz-
v.) = crv (čakavski i hrv.-kajk., ŽK) quod nominaverunt Sclavi ... Surungrad id
vinova loza, 2° epiteton za vino u nar. pjesmi«, walď) prema tipu sitnògorica od sintagme
»vermis«; odatle opet deminutivi na -ьс í est nigrům castrum, kod Anonymusa). Često
na -ilo i -ina (apstrakta) crvenilo = crljènilo = sitna gora. Ovamo još: crnòsliva (Kosmet)
-bk crvac, gen. cfvca m »coccus, koji daje dolazi kao prvi elemenat pridjevskih složenica.
crljenina, na -jak crljenjak m (Hrvatska) »šljiva krupnija od džanarike, okrugla, ranka«,
crvenu boju«, cŕvak, gen. cfvka m (Vuk) Osim već pomenutih uspor, još crnòkos »crne
»vinova loza«, na -jača crvenjača f (Vuk) upor. bilošljiva (Travnik), crnopupka f »grah,
»svilena buba«. Prvobitno značenje crva kao kose«, crnomanjast (Lika) = crnomanjas,
»crvena šljiva«, na -jajka crvènjajka f (Srbija) pasulj«, Crnogorac, gen. -orca, crnorizac, gen.
proizvoditelja crvene boje vidi se u deno- -sta (Kosmet) »crne puti«, pridjev izveden od
»crvena jabuka«. Značajno je poimeničenje -risca m (13. i 14. v.); crnovunac, gen. -unca
minam na -iti cfviti, crvīm = cervìti (Vrgada) sintagme (čovjek) crne masti, pomoću sufiksa
pomoću sufiksa -ać (v.) u vezi sa d (upor. (Srbija) »pastir koji drži samo crne ovce, također
»bojadisati, tingere«, odatle na -ilo crvilo n. -jast. Ne sadrži hipokoristički sufiks -man
srndać m prema f srna): crvendać, gen. -oca naziv za Cincare i Sarakačane (= pogrčene
Značenje »vermis« očuvano je u rascŕviti koji je u Rodman, Vukman, kako je mislio
m (Vuk) »motacilla rubecula L.«. U topono- Cincare)«. U staroj antroponimiji Crnomir (13.
se, rascrvim se (Lika) »razdijeliti se«, isto tako Daničić, nego na osnovu ispadanja po zakonu
mastici na -ik: Crvenih (Srbija, Veselinović). v.), odatle ime potoka Črnomerec (Zagreb), po-
ni u deominalu na -ati crvati se »devenir disimilacije s-s > 0-s nastao iz *crnomastnjast,
Denominala su dva : inhoativni na -eti crvenjeti imeničenje s -ьс starog pridjeva na -/ (značenje
veruex« rascrvati se, rascrvām »rastvoriti se« opozicija mu je u Lici (katolici) bikast <
(se) impf. = crljènjeti se, faktitivum na -iti je »»potok, koji protječe posjedom nekog
kao i u nervati se, odatle postverbal crva í *bilkast »bijele puti«. Nejasna je postanja pridjev
crveniti (se) impf, (za-, ras-) = crljèniti (za-). Črnomira«). Odatle hipokoristik Ornata. De-
(Vuk) »Wurmloch«. Ovamo treba ubrojiti još crnpurast (Srbija) prema imenu biljke crnpura
Lit.: ARj l, 831. 850. 13, 77. Miklošič 33. nominala su dva : inhoativni na -eti i faktitivni
cvroljčiti impf, »sitniti više nego što je potrebno« f = slov. crna pura' »bedrinac, j arci j a trava,
SEW l, 169. 172. Bruckner 76. KZ 43, 317. pimpinela saxifraga L.«. Kako u Srbiji ne na -iti: cŕnjeti, crnim (16. v., po-) i errati,
od nepotvrđene izvedene imenice crvoljak.
Trautmann 134. WP l, 523. Mladenov 681. postoji pura f — tuka, drugi dio pridjevske crnim (Vuk).
Kavanjin ima određeni pridjev crvlji koji nije
HEW» 6907. Rački, Doc. 52. Vaillant, RES složenice ne može da potječe od te imenice. Kako je već gore rečeno, u baltičkoj grupi
zabilježen u narodnom govoru nego samo 22, 20. Elezović 2, 423. 425. Jurišić, NVj
na -iv i -ljiv crviv, cr(v)ljiv = crljîv, crljiva 46, 17. Veselinović, GĞ 26, 229-38. GM Imeničke su izvedenice, poimeničenja na odgovara ovom sveslavenskom pridjevu stprus.
(Kosmet). Odatle lj i u denominalu na -ati 31. ASPh 32, 472. Tentor, JF 5, 204. Boisacq» -ьс crnac, gen. -пса m (Vuk) »1° kaluđer (13. kirsnan »crn«; u lit. je očuvan samo u imenu
cřvljati se i l u pejorativima crvloša f (Srbija) 245. 427. 499. Popović, NJ 3, 151. i 14. v.), 2° Arapin, 3° crni prišt, 4° toponim« rijeke Kirsnà. Od ostalih ie. jezika (osnova
crtalo crtalo 279 cúcak

qers-) sanskrt pruža potpunu usporednicu crtalo n (Vuk, 15. v.) = crtalo (Crmnica, KZ 6, 181. Osten-Säcken, IF 24, 247. Matzen- pokoristik na -e cucę, gen. -eta. Osnova je
kfíná »crn, taman«. U sveslav. *сыпъ ispalo Crna Gora) = črtalo (Buzet, Sovinjsko polje, auer, LF l, 37. Mladenov 683. Tiktin prema tome reduplikativna, a nalazi se i u
je s u grupi od 3 suglasnika, prešavši možda Istra) »u terminologiji pluga: veliki željezni 363. arb. cucqë f »kuja«, koje zbog nesuvisle geo-
preko h. Ovaj slavenski pridjev malo je po- nož usađen u gredelj, da reže zemlju, culter grafske aree ne može potjecao iz kajkavskog
suđivan: Rumunji imaju cerni, Cincari terţă aratri«; sveslavenska izvedenica iz praslav. cübok m (Hrvatska, Srijem, Slavonija). cucka. Reduplikacija kao bitna oznaka ono-
< сгъпіса, arb. cerile < crnilo (iako Rumunji doba od prezentske osnove stcslav. glagola Od njem. Zuwaage, germanizam od kojega matopeje može se nalaziti i u drugim jezicima,
i Cincari imaju svoje lat. negru, a Arbanasi crac, creşti »rezati«, koji u ovom obliku ne postoji prevedenica pr'ivaga f (Lika, ŽK). tako u ukr. cucu i odatle u glagolu cucukaty,
živi ni u jednom slavenskom jeziku. Sufiks Lit.: Jagić, ASPh 8, 319. Striedter-Temps polj. ciucia, češ. cúcyk, čučena, gluž. ćužka
Ж).
-lo < -dio služi za tvorenje oruđa. Sufiks 111. »malo pseto«, rus. cucy, lit. čiučius, njem. zuzu,
Lit.: ARj l, 835. sl. 839. 846. 847. 848. -alo zamijenjen je sa -ak (v.) crtāk, gen. -âka
895. 6, 503. Miklošič Ы. SEW l, 169. Bruckner španj. chucho. U toj reduplikaciji dolaze i
(Srbija) u istom značenju. Sa sufiksom -tlo cuca f (Lika) »mucus, slinac« nije dovoljno suglasničke varijacije, i to k mjesto c u prvom
72. Trautmann 134. WP l, 428. Mladenov
682. Gombocz-Melich 1, 114. Elezović 2, od infinitivne osnove izvedeno je u istom primjerima potvrđena riječ da bi joj se mogla ili drugom slogu. Tako u Vukovu uzviku
425-6. Meillet, .RS/ 2, 61. 68. GM 440. značenju eresio n > črijeslo n (v.). le. i balto- utvrditi afektivna vrijednost. Ipak njena glosa čuki za. tjeranje psa, koji i Madžarima služi
Воиас?3 813. Tentor, JF 5, 204. Kidrič, slavensko značenje »rezati, sjeći« oïuvano je upućuje na slov. eufemizam cuca î »weibliche za psa; odatle Vukovi hipokoristici na -o
L/Z 56, 590-597. Tomanović, JF 17, 207. u crtalo, crtač i črijeslo do danas. Ie. osnova Scham« i na madž. czucza »Geliebte«. Madžar- i -in: čuko i cukin; k mjesto c u prvom slogu
NJ 3, ISU Jagić, ASPh 20, 520-521. Fink, qer- (»rezati«) raširena je u baltoslavenskom sko značenje upućuje opet na arb. cuce f općenito je u hrv.-srp.: kucak, gen. kucka,
7m. 41. Vinja, PE 6, 579. formantom t: lit. kirsti »oštro sjeći, žestoko »mlada djevojka do 12. godine«. Po redupli- hipokoristik na -e kuće, augmentativ kučina
udarati«, lot. cirst »sjeći, kopati«. Starocrkveno- kaciji se vidi da se radi o djetinjoj onomatopeji (ugarski Hrvati), kuca (Vuk), kućo m (Vodice,
cřpati, cřpam = crpljēm impf. (Vuk, 17. v.) slavenska imenica crua f »linija, upravo ravna u cucati »njihati«. Izlazeći iz djetinjeg govora, Istra), s madž. sufiksom -o > -ov kucövı
= crèpati, crèpãm = crèpljem (Vuk, 16. v., Du- linija urezana plugom u zemlju«, danas eha kod odraslih, dobivala je različita značenja i od iste osnove i denominál (s)kúcati se (Vuk)
brovnik, na-} prema pf. zàcrepnuti, pored crp- (14. v.), dala je mnoge izvedenice: denominal preinačenja. Tako č mjesto c: čuča. Upor. »pariti se (o psu)« i imenička izvedenica odatle
sti, crpēm (is-} i crpiti, -im (is.-) »haurire«. U na -ati crtati, -am impf. (Stulić) (is-, na-, za ovu izmjenu cuca f = cucka f »ptica sylvia kúcalica f (Kurelac) »vrijeme kucanja«. Ta-
stcslav. čnpc, črěti. U oblicima crpati i crpsti o-, pre-, za-) »(u zapadnim krajevima) si- rubecula« prema drugoj onomatopeji. Nije kođer u rum. cufu i furlanskom kutin. Ova
analogijski je prenijeta prezentska osnova nonim: rìsati, rišem (v.)«, upor. stcslav. . иа- isključeno da jedno preinačenje u pogledu onomatopeja dolazi i u uzviku kojim se mame
сгър- u infinitiv, a u provincijalizmu crepati črłtati (Supraśl. 418, 4) »ύπογράψοα«, odatle dočetka predstavlja i cura f (Vuk, 18. v.) (vabe) psi: küc, küd, kucima pored kutima,
ostala je stcslav. infinitivna osnova ire- i u radne imenice na -ar crtãr m (Dalmacija) = »djevojka«, riječ koja je danas općenita na kutma i kičma (Kosmet). Sa sufiksom -bko,
današnjem infinitivu i odatle prenijeta u na -äc crtač, gen. -аса, apstraktum na -ež čitavom hrv.-srp. teritoriju, izgubivši i pejo- kao gore cucak, govori se kučak, gen. kučka
prezentsku. U crpsti, crpēm današnjeg knji- (v.) crtež m, postverbal nacrt m, pridjev na rativno značenje, premda ima pejorativni (Čilipi) m prema kučka f = kučka (Vodice,
ževnog i saobraćajnog jezika stvoren je novi -ost ertasi »striatus«, iterativ na -ar-i-ti: cr- sufiks -(j)ura, upor. djevojčura. U narječjima Istra) »pas, kuja«; č je mogao doći u ovu iz-
primarni tip glagola s umetnutim s pred -ti tariti (Vuk) prema pf. crtárnuti i cř tnuti »vites se ponovo pejorativizira, tako cusra f (ŽK, vedenicu od izvedenice na -e (kao u magare)
kao u dupsti, grepsti, skupsti. Taj umetak na- incidere«. Posljednji perfektiv, važan sa seman- prema srati »cacare«, v.). Druga tumačenja ne kuče, gen. kučeta n (Vuk, Kosmet, također
stao je prema primarnom tipu klásti, sjesti tičkoga gledišta, nije nažalost dovoljno po- zadovoljavaju. Daničiću je cura bila posuđe- bug.), na -ence kučence, pl. kučići (Kosmet),
i to zbog toga da se dočetni osnovni suglasnik tvrđen. Osnova crt- sa sufiksom -ja (kao u nica iz tal. ciutta (ovo od fanciulla »djevojka«, odatle augmentativi na -ina i -ste (upor. de-
uzmogne održati i u infinitivu, za razliku od plaća pored plato) nalazi se u créa f (16. v.). od lat. infans), čime se ne objašnjava dočetak rište) kučetlna (Kosmet), samo figurativno i
stcslav., gdje je asimiliran s í što slijedi. Odatle: Pored nje postojao je i apstraktum na -jaj -ura, Skoku od rum. fecioară »djevojka« < pejorativno, »žensko čeljade«, kućište (Kosmet)
pridjevi na -iv, -Ijiv: crpiv (Stulić, Della čfćaj m (16. v.) od crtati. Kako se vidi, u lat. deminutiv fetiola od fetus. Time nije »figurativno i pejorativno: dijete«. Značajno
Bella), iscrpiv, neiscrpiv i iscřpljiv, neiscrpljiv; tim dvjema izvedenicama očuvan je čr kao dovoljno objašnjen gubitak početnog sloga. je ipak da se ć nalazi i u drugim jezicima, tako
imeničke izvedenice na -ka crpka f (Kosmet), u narječjima. U črć- provedena je asimilacija Bernekeru je postverbal od curiti (v.) i prvo- u tur. küçük »mlado pseto« i arb. kuç (u dječr
na -aljka crpaljka f (Kosmet) »štrcaljka«; črč- u črčāj m (16. v.) »sinonim za čřknja f bitno bi značenje bilo cuca »žensko spolovilo«, jem govoru), kuçikë. Osnova kuč- raširena je
s prefiksom pa- pacrk m, pocrka f (Kosmet) (u zapadnim krajevima)« < črtnja, upor. Deminutivni je hipokoristik od cura curetak, i u romanskim jezicimai Suglasnici c i č va-
»u figurativnom značenju: prazna i gola glava« glede sufiksa piknja, tn > kn kao u Knin gen. -tka, građen prema haljétak, gen. -tka riraju sa tj u ukr., rus. i madž. kutya, sa š
= sa po- pocfpka (Kosmet). Deminutiv na za starije Tnin). Od asimilacije črč- nastade (v.), augmentativ curètina f, građen prema u uzviku kuš »zov za psa« (Vodice, Istra).
-kati crtkati (Vuk). Madžari posudiše cserpa deminutiv črčkati = slov. čečkati (glede ženetina (v.). Deminutiv je na -ica: curica Nema sumnje da ovamo moramo staviti i
»haustrum«, cserpák, cserpál. Glagol je baltosla- т > e upor. dežela < držela) u pejorativnom f (Vuk) i -če curče, gen. -eta (ŽK). Pridjevi opći hrv.-srp. femininum kuja »kučka« i
venski i sveslavenski iz praslav doba (*съгрр, značenju za »pisati«, odatle radna imenica na su na -in i -ski: cürin, cürskí. Slov. cûrlja odatle denominal na -ati hujati se. Upor.
čerti): lit. kerpu, kirpti, lot. cirpt. U baltičkoj -ar črčkar m »połygraphus« i odatle opet f je primljeno iz hrv.-srp. s drugim sufiksom lot. kuna »kuja« prema lit.
je grupi bolje očuvano ie. značenje »strici« iterativi na -ar-a-ti črčkarati = črčkariti. Lit.: ARj l, 857. 2, 83. SEW l, 131. Skok, sa, sanskr. çva »pas«. Onomatopejska je osnova
od ie. osnove (s)qer- raširene formantom Stcslav. ігъіа bio je kulturni termin koji se ZRPh 38, 545. Gombocz-Melich l, 763. REW* u svim ovim slučajevima zajednička.
p, upór. i lat. carpo »trgam« i gr. καρπός posuđuje, odatle rum. cirtā »1° potez perom, 4393. Pleteršnik l, 89. GM 443. Hirtz, Aves
»plod«. 2° prenijeto na vrijeme: čas, trenutak«. Ista 46. 69. Fink, Im. 21. Lit.: ARj l, 858. 5, 716-24. 824. 829.
ie. osnova u prijevoju nalazi se još u cret Miklošič 145. SEW l, 636. Mladenov 264.
Lit : ARj l, 821. 849. 7, 221. Miklošič 34. cúcak, gen. cucka m (Vuk) = cucăk, gen. Gombocz-Melich 743. GM 218. 219. 443.
(v.), krāt (v.) i kratak (v.). REW34789. Ribarić, SDZb 9, 160. Elezović l,
SEW \, 170. Bruckner 76. KZ 51, 239. WP cucka (ŽK) = cucek (Habdelić, Belostenec)
2, 582. Trautmann 129. Mladenov 683. Elezo- (hrv.-kajk., slov., ugarski Hrvati, u jednog 347. Şăineanu, IJb 12, 146. Petersson, IP
vić l, 62. 2, 426. ASPh 12, 183. Boisacq3 Lit.: ARj l, 849. 850. 2, 77. Miklósié 35. 24, 269. Pogodin, VAI 10, 68-75. Jagić,
SEW l, 172. KZ 43, 306. Sütterlin, IF 25, 69. pisca iz Bosne) prema f cucka (Belostenec) ASPh 31, 551. Schulze, Aufsätze E. Kühn
415. Pedersen, KZ 38, 342. Gombocz-Melich
l, 992. Boisacq3 427. Štrekelj, DAW 50, 35. Pictet, »sinonim: pas m, prema kuja f«. Odatle hi- 193-197.
cucùkati 280 cunji čunj 281 cvasti

cucùkati impf, (narodna pjesma) »pjevati u Zadru) kucala f (u Dubrovniku, u izreci: ide denominal na -ati s tal. prefiksom in: ispeče«. Daničić izvodi iz tal. part. prez. kao
uz tamburu«, onomatope j ski glagol s deminu- novci se dobivaju na kucati). U prijevoju inkonjăti, -ām (Mljet) »pričvrstiti«. Upor. arb. pridjeva corrente od correre < lat. correre,
tivnim -kati. Onomatopeja сиси- nije potvr- klecati, -am impf. (Dubrovnik) »udarati sve (Gege) kú, s članom kuni »Dobel, Keil«; što ne može biti jer bi u toj riječi velar ostao
đena u ovom značenju u narodnom govoru. jednako u zvono samo s jedne strane«. kunj, inkonjăti je od lat. cuneus > tal. cagno, a ne bi prešao u afrikátu c, nt ne bi dao nd.
Lit.: ARj l, 857. učeno conio (termin kovnice novca), incognare; Lit.: ARj l, 860.
Lit.: ARj l, 858. 5, 47. 716. Mladenov 265.
Pleteršnik l, 421. Elezović 2, 426. Tomanović, kunj može da potječe iz dalmátoromanskoga.
cugelj, gen. cuglja m (Belostenec, Jam- JF 17, 203. Oblici čunj — čunj slažu se s mlet. zono, koje cuvik, gen. -ika m »svirala kojom se ptice
brešić) »sinonim: uzda«. Noviji germanizam je također po mom mišljenju nastalo iz cuneus vabe«, postverbal od impf, cuvikati (kaj-
od njem. Zugel. Osnova je njem. izvedenice cukati2, -am impf. (Belostenec, Jambrešić, prijenosom palataliteta na velar: > *k'uńus. kavski) »hukati kao ćuk« Daničić izvodi od
u kajkavskom ćuk m (Belostenec) »sinonim: hrv.-kajk., 2 K) »sinonim: trgati (kod boli u Ne zna se ide li ovamo s tal. deminutivnim madž. csuvik »ćuk«. I cuvik i ćuk = slov.
l ° nategača, 2° vlak (ŽK, ovdje je gen. cuga)« tijelu)«. Noviji germanizam od nvnjem. zucken. sufiksom -etto < vlat. --ittus cùnei m (Vuk, ćuk »sova« — onomatopeje su koje oponašaju
< nvnjem. Zug. Lit.: ARj ì, 858. Crna Gora, Ljubiša) »tijesno staklo za te- glas ptice; rum. ciovică f = ciomvica = ciomu-
Lit.: ARj l, 857. Striedter-Temps 112. kućine«. Moglo bi biti i skraćenica od *bocunet, lică »sova«, pa neće biti pozajmica.
ćulo n (ugarski Hrvati, Krašić, Hrvatska) = od tal. bozza > boca (v.). Daničić pomišlja Lit.: ARj l, 860. SEW l, 163. Gombocz-
ću j ka = cojka (Vuk) f (Srbija) »slaba ra- ćula f (slov.) »zavežljaj, paket, fascis, Bündel«. na tal. cunetta od cuna, što ne može biti ni -Melich l, 1234. Hirtz, Aves 47-6.
kija«. Nalazi se i u rum. fuică f »domaća rakija, Odatle deminutiv na -će (upor. Selce) culce n fonetski ni semantički.
cvàncik m = cvâncik (Drsník, Kosmet,
osobito u Vlaškoj«, odatle radna imenica (Hrvatska). Iz madž. ćula istog značenja, ali Lit.: ARj l, 859. 2, 100. 5, 788. Macan, pored cvăncik) = cvànciga f (narodna pjesma)
ţuicar m »rakijaš«, i kod madžarskih Sikulaca nepoznata izvora. Ne može se uzeti da ćulo l -a ZbNŽ 29, 209. Pleteršnik l, 117. Jokl, ZONE
= cvănciga (ŽK) »stari austrijski srebrni novac
cujka. Sufiks je očito naš. Daničić izvodi krivo potječe iz arb. ćule »Sack voll Getreide« zbog 10, 196. Mussafia, Beitrag 225. DAW 22.
REWS2396. ЛЕГКИМ. 1063. od 20 novčića koji je bio u opticaju i na Bal-
od rum. zoi »pomije«, što nije mogućno ni nesuvisle aree, budući da ni ćulo ni ćula nije
morfološki ni semantički; zoi je plural od kanu«. Ž. r. je nastao prema forint pored
potvrđeno u južnim hrv.-srp. krajevima, a ni
sing, zoae, а ovo stoji prema Tiktinu u vezi cüpiti, -lm pf. »trgnuti se natrag«, deminu- forinta (v.). Odatle hipokoristik cvanja f (ne-
akcentom se ne slaže. Daničić izvodi od culo i
sa soiu, pl. soae (Muntenija) »die fetfigè tiv na -kati cupkati impf, (po- »hüpfen«), kadašnja Vojna krajina) i unakrštavanje s
izvedenicu na -aí (v.) culać, gen. oca m »puzdra,
Schmiere«, što semantički nije isto sa zoae cûpnuti »sitno igrajući udarati nogom o zemlju«. franak: franaka = pràncika. Od njem. Zwan-
penis quadrupedum«, koja naliči na indeklina-
f »pomije« < polj., rus., bug. zolá »lug«. Vje- Izvedenice od uzvika ćup (Vuk), ćupa, koji ziger (dočetak -er ispušten kao u frăjt <
bilni pridjev culjăk (Kosmet) »go« < arb. cullak
rojatnije je da je od djetinje onomatopejske u rum. glasi top — ţup(a) »hopp, hops« i njem. Gefreiter »razvodnik«, najniža vojnička
»nackt« (Godin), ali se ne slažu u značenju.
osnove ću- u impf, glagolu na -kati cukati, odatle onomatopejski glagoli ţopăi = fupăi čast u nekadašnjoj austrijskoj vojsci). Novija
Lit.: ARj l, 858. Gombocz-Melich l, 772. »hüpfen« i apsţraktum ţopăială f. Onomatopeja. balkanska riječ njemačkog podrijetla: rum.
cukám »1° potare, 2° míngere« (hrv.-kajk., Elezović 2, 426. Godin 264. GM 442. Joki,
Belostenec) prema pf. cuknuti, - m »srkati«, Lit.: ARj l, 859. 10, 158. Tiktin 1622. sfanţ = sfanzig, čine. sfanlic, bug. cváncig i s
UJb l i IJb 11, 198. Barié, FPP l, 231. i sl.
odatle cuklić, gen. -ića m (Della Bella, Stulić) izmjenom dočetka -dg u -ec: cvanec, ngr.
Isti, AA 2, 88.
»pijanica«, i hrv.-kajk. i slov. cucati »1° sucer, curiti, -im impf. (Vuk) (is-, s-) = curiti, -îm σφαντζίκι, arb. svancik.
2° uriner«. U drugom značenju dolazi ista cimcupa f (Vuk, Dubrovnik) »zdrava i (ŽK, is-) »kapati neprestano«. Upor. hrv.-kajk. i Lit.: ARj l, 860. Elezović 2, 418. Pascu
osnova kod Vuka u cûkiti, -im (Grbalj) »po- debela ženturina«. Zacijelo je pejorativna riječ. slov. curati (slov. i cüreti) »harnen«. Od iste 3, 227.5 br. 13. Mladenov 674. GM 397. Gom-
ljubiti« = cuknuti (Mikalja), odatle cuknuće Daničić je upoređuje sa cùpara (Srbija) »odrasla osnove izvedenica na -гћо cúrak m »kao bocz-Melich l, 778. Tomanović, JF 17,204—
n (Mikalja) »cjelov« = canuti, - m (Srbija, djevojka« te pomišljana tal. chionzo »tozzo, rattra- vir gdje voda izbija«, također toponim (Cu- 205. Ive 32., § 72.
Leskovac). I ovaj glagol izvodi Daničić (krivo) pito« neodređenog postanja, i na tál. döf o »uomo râk, gen. Ćurka ŽK). Glagol je sveslavenski cvasti, cvalem impf. (Vuk, 13. v.) (pro-,
od tal. succiare < lat. *suctiare od sugere. dappoco«. Oboje je neuvjerljivo. Prije će onomatopejskog podrijetla, što se vidi iz ras- se), baltoslavenski i sveslavenski glagol
biti domaća ekspresivna riječ koja je u vezi mijenjanja osnovnog c u c i s i opetovanja iz praslav. doba, »florere«; sadrži a < ь od
Lit.: ARj l, 819. 857. 858. Tiktin 1659.
Gombocz-Melich l, 769. REWS 8415. Bernard, s makedonskim čupa »djevojka«, s redupli- osnove: bug. čučurkam pored curkam, šurkam prezentske stcslav. osnove с Ыс prema i u
BSLP 44, 109. kacijom početnog sloga i umetnutim n pred pored šurtam. Sa suglasnikom š upor. šum inf. cvisti, koji se nije očuvao u hrv.-srp.
dentálnom afrikatom. Upor. cumprela (v.). m (v.) i šuma (v.). Onomatopeja se nalazi i u Prezentski prijevojni štěpen nalazi se još u
cukati1, -ām impf. (Vuk, Budva, narodna baltičkoj grupi, u njemačkom kao i u madž. inhoativnom glagolu na -êti cvàtjeti, cvàtìm
Lit.: ARj l, 859. DEI 907. 950. REW3 csuranni, rum. tarai i u romanskim jezicima
pjesma) = kucati, -am (ot-, s-) prema pf.
2453. 4718. (španj. chorrear, chourrouta). U hrvatsko-kaj-
impf. (Vuk, 16. v.) < cv iteti (ikavski cvatìtì
cuknuti, -ēm i kucnuti »udarati«. Perfektiv ŽK), ś metatezom càvtjeti (ras- se) (Vuk,
cuknuti nije dovoljno potvrđen u narodnom cûnj m (16. v., Dubrovnik, Marin Držić) kavskom mjesto r dolazi i z: cúzeli (Beloste- nar. pjesma, 16. v.). Nastavak -im povlači za
govoru; u je nastalo od sonatnog /, kako po- »klip u koji se gađa loptom ili drugim čim« = nec, Jambrešić), koje Daničić (bez potrebe) sobom i u jekavaca infinitiv cvàtiti (ras-
kazuje slov. kolcati i bug. kalçam istog zna- čunovi m. pl. (Budva, igrati na čunove) = izvodi iz madž. csuz »nazeba«, što se ne slaže Vuk). Ima potvrda i za í < tj cavćeti i za
čenja. Glagol se osjećao kao onomatopejski. čunj m (Voltiđi, slov.) »eonus«. Oblik čunj ni fonetski ni semantički. gubitak mekog poluvokala ь cijeli, clím kod
Zbog toga je došlo do reduplikacije u uzviku je ušao u našu srednjoškolsku terminolo- Lit.: ARj l, 860. 3, 858. Miklošič 30. SEW dubrovačkih pisaca (16. v.). U grupi od 3
küc kûc i do metateze cük (Kosmet: cük u giju za geometriju i postao danas općenit. l, 131. Mladenov 690. 696. Bruckner 65. KZ suglasnika cvi- ispao je srednji po zakonu.
kuću, ćuk pred kuću, u narodnoj poskočnici) Odatle pridjev na -ost čunjast (i slov.), čunjkast. 56, 187. Gombocz-Melich l, 1234. Schuchardt, Od iste je osnove i pf. cvànuli, -em (Osvet-
i u impf, cucati »kucati«. Od kucati izvedene Složenica čunjosječ f je prevedenica prema ZRPh 29, 342.
nici) sa tn > n kao u panem pored padnem.
su u Dubrovniku imenice na -anja kucanja, njem. Kegelschnitt. Isto značenje ima künj m curunda f (Vrbnik u rečenici: razvajaj Upor. bug. съ пъ. Od cvàtjeti postoji post-
f (Dubrovnik), na -alo (za sprave) hučalo (Du- (Novi, Hrv. Primorje, 16. v., Dubrovnik, kvas ali teslo pod rukami na curundu); demi- verbal cvat m (Vuk) = cvôt (istarska nar.
brovnik), na -ata (dałmatoromanstó na- Marin Držić) »1° klin gvozdeni, alat kame- nutiv na -ica curùndica f (Daničićev akcenat, pjesma), od infinitiva apsţraktum cvăst f =
stavak kolektivnog značenja, upor. maslinãda nárov, 2° oruđe za kovanje novca«. Ovamo Krk) »hljepčić što se zadnji napraví a prvi cvatnja f »inflorescentia«, a od cvat stvoren
cvasti 282 cvek1 cvek1 283 čvor

je denominal na -ati cválati, -ām (16. v.) ras- se) prema impf, rascvjetávati se (Lika). Nijemaca, to dokazuje kajavska posuđenica tog postverbala kaže da je onomatopeja sa-
(ras- se) i imenica na -ivo (v.) evalivo n »floş«, Po ovom prijevoju sa г > e reformiran je u šoštar m < srvnjem. schuohstere (složenica od držana u impf, i pf. značila i zvuk koji stva-
koje nije ušlo u saobraćajni jezik. Od cvat istočnim krajevima cvesli, evetem mjesto cvasti njem. Schuh »cipele, postole« i lat. sutarėm, raju usta kod jela. Onomatopejsko postanje
izvedeno je s pomoću madž. sufiksa -os > uš = rascvjèsti se, rascvjètëm (Risan). U an- upor. s time i srednjovjekovni naziv za Dugu vidi se i odatle što se osnova upotrebljava i sa
(upor. bogatuš ŽK »bogătan«) cvatuš m »biljka troponimiji je prijevojni oblik obilno zastup- ulicu /danas Ulica Pavla Radića/ u Zagrebu sufiksom -ot (v.): cvokòtati, cvòkocêm (Vuk) =
anthonomus germ«., ali ova izvedenica nije ljen. U starim imenima od dva člana potvrđen vicus leulonicorum sutorum »Šoštarska vulica«). cvokôtat, -ocem (Kosmet) = cokòtati (glede
dovoljno potvrđena u narodnom govoru. je Cvitimir kasno (u 15. v.). Obilno su po- Lit.: ARj l, 862. Miklošič 1. 30. SEW evo- > co- upor. nastoran ŽK od stvoriti, v.)
Dubrovački pjesnici i Kavanjin slaviziraše ž. tvrđeni hipokoristici odatle: Cvjetko, Cvjetan, \, 131. Bruckner 68. Gombocz-Melich l, 761. »drhteći udarati zub o zub«. Kako u onomato-
lično ime Flora u Cavtislava = Captislava Cvjetašin za muškarce, Cvjetana i Cvijeta (15. Pleteršnik l, 89. Slávia l, 241. Tkalčić, peja često biva, i ovdje dolaze i drugi suglas-
prema captiti, ь > a je nastao od » koji se i 16. v.) za ženske ne samo kod nas nego i u Spom. l, XIII. Mažuranić, 1429. nici u osnovi, tako m mjesto v (upor. cmariti,
nalazi u lot. kvitēt »svjetlucati, sjati«. Ie. osnova bugarskom. Upor. crnogorsko prezime ćet- v.): cmokali, cmokam impf. (Vuk) prema cmò-
cvek2 m (Srijem) »sok koji pčele naberu te
je knetí-, raširenje s pomoću formantą -to; zna- ković. Vrlo je vjerojatno da ovaj antropo- knuti. Odatle hrv.-kajk. crnokec, gen. -kca m »po-
čila je također »svijetliti, jasan, bijel«. To je nimički tip nije samo slavenski nego da je iz njega bude med«. Ne zna se, ne postoji li
ljubac«. S prijevojem o-a: u Slavoniji rascma-
još kakav termin ovoga značenja i da li po-
ista osnova koja se kod nas nalazi u svanuti (v.), nastao иа Balkanu kao prevedenica prema ro- kati se »glasno se cjelivati«. Vukovo cmakati,
stoji još kakve varijante ovoga termina u
svitati (v.), svjetao (v.), svijetliti (v.) i svijet, manskim Florus, Flora, Florianus. cmokam impf, (na-) »odveć maziti kose«, rascma-
narodnom govoru. Postanje nepoznato. Homo-
gdje je ie. palatal k > s po zakonu. Prema Lit.: ARj l, 765. 856. 860. i si. 867. 12, kati, ràscmãkãm pored -čem (Lika) »pravom
nim cvek (v. gore) ima sasvim drugo značenje.
tome u sveslavenskom glagolu iz praslav. 261-4. 13, 73. 77-80. Miklošič 150. Isti, mašću razmazati«, također sa cv pored cm (v.
doba postojala su dva izgovora *kvtteti > rus., Lex. 1105. SEW \, 657. Bruckner 287. KZ Lit.: ARj l, 862. gore) rascvakati, rascvākām (Lika, objekt maslo)
stcslav. cvbteti > hrv.-srp. cvàtjeti, bug. 46, 232. Elezović 2, 418. Mladenov 675. i ne potječe od onomatopeje nego od smok (v.).
căvija s drugom palatalizacijom samo u 677. Trautmann 147. WP l, 470. Belić, Pri- cvèkla f (Vuk, Srbija, može biti jekavski i
ekavski) = cveka f (Stulić, Šulek) = cikla Lit.: ARj l, 817. 818. 874. 13, 76. Ele·-
južnoslavenskim jezicima, dok je u sjevero- roda 301. Ribarić, SDZb 9, 137. Vuković, zović 2, 419.
zapadnim slavenskim jezicima kv očuvan SDZb 10, 405. Georgijev, KZ 64, 119. Vaillant, (hrv.-kajk., može biti ikavski, upor. stsrp.
(upor. češ. květen, polj. kwiať). Praslavenska RES 13, 110-113. 22, 41. Capidan, DRom svěklovb) = slov. cikla = cikva (ŽK) »beta cvòlika f (Vuk, 17. v.) »1° scapus, tibia,
je značajka dvostruki· izgovor ie. osnove l, 331-6. Osten-Säcken, IF 23, 382-3. Ji- rubra, blitva«. U stcslav. svêkh, stsrp. pridjev 2° cikuta > kukuta (v.)«, izvedenica sa su-
reček, Romanen 2, 36. 3, 22. Miklošič, ONPN svěklovb korenb, sokb < gr. σεΰτλον = ngr. fiksom -ika u imenima biljaka od cvol koje je
kuelt. Ta fonetska dubleta imala je za poslje- 69. Isti, PN 113. Nilles 2, 198-209.
dicu semantičku varijaciju. Ie. osnova u sje- σεΰκλον > arb. sef kle f (glede ti > kl upor. potvrđeno u slov. i bug. < stcslav. stvolb.
vernozapadnom izgovoru postoji još u prije- vlat. vedus < kllat. vetulus), s metatezom Također s augmentativnim sufiksom -ina
cvéba f (Hrvatska, Zagreb), slov. cveba po-
voju ie. oi > sveslav. : cvijet m (Vuk), ekav- *sef > sve-. Prijelaz s > c nalazi se i u bug. cvòlina f »kukuta«; cv je nastalo iz sv: svalina,
red cibêba, civêba < njem. Zibebe, cìbib m cvekló i u madž. czékla, s kojim se poklapa
ski cvet, ikavski cvît. U ikavskim čakavskim (Mikalja, Bela, Sulek) < tal. zibibbo, s adapta- koje je potvrđeno. Nejasan je lički oblik
narječjima može biti i cvet, a u izvedenici hrv.-kajk. i slov. cikla. Ta su dva posljednja camòljika f »debela krupna trava, osobito od
cijom dočetka domaćim riječima ciblićm (Brač) oblika bez metateze. Upor. još polj. ćwikła.
cvitnâ (nedilja, tako ŽK). Ie. *kvoit imalo »uva passa« < mlet. zebibo < ar. zibīb (iz duvana i boba«. Taj oblik pretpostavlja cv > cm
je prvobitno participsko značenje »ono što je oblik cikva (ŽK) je nastao metatezom od kao cmariti (v.) i cmokali (v.), ali ostaje neo-
Levanta i Sicilije). Ovamo ide kao metafora *civkla po analogiji biljaka na -va (blitva itd.).
rascvjetano ili vrijeme kad je rascvjetano«, cibib m (Lastva) »bijelo grožđe sitna zrnja« te bjašnjen (svarabhaktički?) samoglas a, za koji
odatle po semantičkom zakonu rezultata (si- kao adaptacija i kao metafora cibila f (Dalmacija) Balkanski grecizam iz područja vrtljarstva. Pri- nije postojao razlog u stcslav. stvolz, stvolije
negdohe) konkretno »1° Blüte, Blume, 2° jelaz s > c po Vasmeru nastao je prema с еіъ. »urtica« > slov., bug. cvol i cvolceı cvelenïka f
»vinova loza bijela grožđa«, upor. tsubibbu
menstruacija (prevedenica prema krivo shva- (Lipari) »Art weisser Traube«. Posljednje Lit.: ARj l, 862. 793. Miklošič329. Bruckner (Kosmet) »kukuta« ide također ovamo kao
ćenom lat. fluorés = f lores)«. Odatle: denimutivi može biti dalmatoromanski leksički ostatak. 68. Mladenov 674. Rohlfs 1929. GM 380. poimeničeni pridjev na -en s pomoću -ika; e
na -ьс, -bk cvijètac, gen. cvijeća m, cvijètak, Reduplikacija u dočetku -bib izazvala je Vasmer 49. 139. mjesto o bit će asimilacija nenaglašenih sa-
gen. cvijetka, kol. na -je cvijeće n = cveće moglasa o-e > e-e; c za st je kao u Cole za
reduplikacijų u početku ztzib m (Dubrovnik) cvelati se impf, (subjekt krmača) »sinonim:
(Kosmet »bijele glavice na vinu«), cvîtlje (Vo- Stojan, Caka za Štaka. ' Osnova se nalazi u
»vrst suhog grožđa iz Grčke«, cicîb m »bijelo bukariti se (v.)«. Pridjev sadrži г mjesto e:
dice, Istra), kolektivni deminutiv na -će starocrkvenoslavenskom, češkom i ruskom. Po-
grožđe stolno«. Ovamo ide i varijanta ciziba f cvilovan, -ovna. Bit će istog onomatopejskog
cviječice n, pridjev na -ъп u određenom obliku (Primorje) »vinova loza bijela grožđa«. stojala je dakle u praslavenskom, ali ie. veze
postanja kao cviljeti, cvilim impf. Mjesto cvi-
cvjetna nedjelja »dominica palmárům«, koja se nijesu utvrđene. Mladenov je drži srodnom
Lit.: ARj l, 804. 976. 2, 20. Zore, Tuđ 8. postoji u čakavskim i kajkavskim narječjima
zove i u pluralu cvijeti = četna neđelja (Piva, Pleteršnik l, 82. 85. 89. REW* 9608. Prati kvíliti, kvili (subjekt: svinja, kad se kolje, sa stablo (v.), dakle sa ie. osnovom koja se
Drobnjak) = cvitnâ nedilja (ŽK), raširen •1063. ŽK, Fužine). U Cresu se govori i za ljude: nalazi u stojim (v.).
sa j u određenom obliku cvjètnjî. Pridjev je on kvîli mjesto cvili. U ŽK razlikuju: ljudi, Lit.: ARj l, 759. 875. Miklošič 327. Isti,
poimeničen sa -jak cvjêtnjak, s -ica cvjetnica f cvek1 m (hrv.-kajk. i slov., ŽK) = cvek, žene, djeca cvttidu, a svinje kvilidu. Upor. još Lex. 1104. Mladenov 607. Elezović 2, 418.
(16. v.) »cvijeti«. Zoranie ima pridjev raširen gen. cveka (Buzet, Sovinjsko polje« »1° si- stcslav. cveliti. Sveslav. onomatopeja. Glede Bernard, RES 27, 38-39. Rešetar, ASPh 36,
nonim: brukvice (Lika, v.), klínci (ŽK), 2° 541. Lukić, Bog. 4, 140-150. Štrekelj, ASPh
sa -lo (upor. lipanj, srpanj, travanj) u neodre- cvi- pored kvi- upor. polj. kwiat i cvijet (v.). 28, 496-499.
đenom obliku: cvitanj za mjesec maj. Taj čavao koji izrađuje domaći kovač iz komadića
Lit.: ARj l, 862. 869. SEW l, 657. Hirt, čvor, gen. cvôri f (Brusje, Hvar) »gamad
naziv odgovara češ. květen. Još su izvedenice željeza (za razliku od tvorničkih čavala koji IF 32, 252. Petersson, ASPh 34, 377. Matzen-
na -onja (v.) cvjetanja m (Vuk) »cvjetast vo« se zovu pontine)«. Taj postolarski termin po- auer, LF 7, 25-26. Tentor, JF 5, 210. na čovjeku ili na životinji (obično uši)«. Nije
prema izvedenici na -ulja (v.) cvjetulja f tječe od srvnjem. Zweck. Nalazi se u svim potvrđeno u drugim narječjima. Grupa cv
(Vuk) »krava«. Posljednja je izvedenica ime slavenskim jezicima, osim u bugarskom i cvókati, cvôkãm impf. (Vuk) prema pf. nastala je zacijelo od stv kao u cvolika i cvolina
biljke »ranunculus acris L«. Denominal je na ruskom, upor. također madž. cövek. Da je cvaknuti »osculari cum crepitii«. Odatle cvoka (v.) od stvar (v.). Glede značenja upor. nima
-ati cvjetati, -am impf. (Vuk, 16. v.) (iz-, postolarski zanat bio kod kajkavaca u rukama f »koliko se može jedanput srknuti«. Značenje stvar f (ŽK) »životinja, upravo nijemi stvor«.
čvor 284 cvrîti

U narječju. Brusja ō < a. Kolektivno znače- palatalizácii om: čvr- i cur-. U prošlom parti-
nje izraženo je apstraktumom po deklinaciji i cipu dolazi u nižem prijevojnom štěpenu
(upor. bujad, živad, gamad). cvřt (procvřti vosak, sa-, ŽK), odatle izvede-
Lit.: Hraste, JF 6, 211. nica na -je (v.) hrv.-kajk., slov. cvrtje = cvrće
gen. -a n (ŽK) = cvrća f (Mikalja) »kajgana«.
cvrcîl m (Sutivan, Brač) »tanki špag, tanji Ovamo ocvŕtje (slov.) »Eierschmalz« i čvŕljci
od traine«. Možda je u vezi s sferzina f »lančana pored cvŕljki, gen. cvfljākā (Kosinj, Pērušie)
(na gripu, Parčić)«. »žmäre f. pl. (v.)«, rascvrlje n (Belostenec)
Lit.: Parčić, Tal. 736. i pridjev na -ljiv rascvrljiv. Prijevoj 0 > α
nalazi se u ocvărak, gen. ocvărka m (ŽK) = •w

cvŕčati, cvrčím impf. (Vuk) »stridere«; £ je


nastao ispred -éti (upor. bježati, v.), kako se
čvorak, gen. čvarka, pl. čvarci m (štokavski)
i u čvariti, -im (Vuk, Pavlinović) »mit Geräusch
C
vidi iz cvrkati, -am impf, prema pf. cvrknuti, schmelzen« pored čvariti »schmorren« (ras- se,
Lika). U Slavoniji je potvrđen očvarak, gen. čabar, gen. -bra m (Vuk, 14. v.) = čabar > cseber = csöbör = csoborló, od đačkih
odatle postverbal cvrká f i izvedenica na -ūt (v.),
-rka »Speckgriebe«. Viši prijevoj ť nalazi se u (Kosmet) = čabar (Smokvica, Korčula) »1° Slavena Rumunji cibar — ciubăr (u za i kao
odatle opet denominai cvrkùtati impf. Pored
cvirak (Hrv. Primorje), slov. ocvîrek, -rka m drvena posuda za vodu, 2° mjera za žito, u turcizmu ciubuc), sinonim za hârdău, riječ
cv- postoji i cv: cvŕčati, -lm za cvrčati impf,
(također prezime Ocvirk) = ocvîrak, gen. vino, 3° prepolovljena plivaća tikva ili dio madžarskog podrijetla. Upor. žban (v.).
prema pf. čvŕknuti, čvfknēm (Vuk) »o glasu
-îrka (ŽK, Istra i hrv.- kajk.), postverbali mijeha u čem su pastirice spremale mlijeko Lit.: ARj l, 876-7. Miklošič 37. SEW l,
koji nastaje od vode kad pane na usijano
rašireni sa sufiksom -bk od impf, ocvîrati (Smokvica)«. Kao i bačva (v.) također topo- 165. Bruckner 56. KZ 45, 25-26. 51, 238.
gvožđe«. Od cvŕčati je apstraktum stvoren s po- Vasmer 411. Obnorski, IzvORJAS 19, 4,
(slov.), rascvírati, ràscvirãm (Zoranie, Belo- nim za izvjesnu dolinsku konfiguraciju: čabar
moću -ež (v. lavež): cvŕčež m i radna imenica 99-102. Mladenov 680. Kiparsky 23. Gamil-
stenec, Jambrešić, Stulić) »rastopiti«; odatle (Hrvatska), Čabre (Kosmet). Vokal a je nastao od
na -bko (v.) cvrčak, gen. -čká m (Vuk) »cicada, Ischeg, RG l, 284. 2, 128.
rascviralnica f (Jambrešić) prema pf. ocvre- poluglasa ь kako se vidi iz cslav. srpske pro-
gryllus«, s varijantama cvrčak, crčak, cvrkac, cvr-
ti. Naziv svinjske prerađevine *skvrbčina venijencije сьЬъгь. Taj je nastao od ť ako se uzme čabrūn, gen. -una m (Mikalja, Belostenac,
čić, smrček (Habdelić, Belostenac) = smrčak (Sla-
(augmentativna izvedenica na -tko od pre- da ide u baltos lavensku zajednicu i da lit. Stulić, Zore) »gredica, transtrum, mřtek (Imot-
vonija), također s ispadanjem srednjeg suglasni-
zentske osnove postverbala) je kulturna riječ. kibiras nije posuđeno iz stpolj. czber, gen. ski: »greda koja s jedne i druge strane drži
ka u grupi cvr : crčak, gen. -čka. Belostenec i
Nju posudiše Madžari u panonskoj nizini: czebru, nego da je u prasrodstvu sa сьЬьгъ. šljem od kuće, a podupire se u vjenčanici što
Stulić imaju m mjesto v: čmŕčak, gen. -čka.
Postoji naime mišljenje da je čabar, koji se se vidi)«. S umetnutim m pred labijalom
Kao u kvíliti pored cviliti i ovdje imamo kurczina. Proroci (16. v.) imaju i prijevoj na o:.
nalazi u svim slavenskim jezicima osim rus- čambrun (Póljica) »na sidru su 4 brka ili cam-
skvrčati, -čim za cvrčati i odatle pejorativnu rascvor, koji nije potvrđen u današnjim go-
kom, pa može biti praslavenski, posuđenica bruna, koja se zovu mare (v.)« = čanbruni
izvedenicu na -ala (v.) skvrčalo n »figurativno vorima. Prijevoj aje stcslav. skvarım = škvara
iz stvnjem. zubar, danas Zuber (srodno s (Gate u Poljicima) »kljüké ili peklje (<
(metaforickí)': brbljavac« i bez s- u kvrknuti f = škvara (Vuk, Šibenik), škvara (ŽK) = ckvă-
tubus). Tu riječ posudiše i Francuzi: cibre, petlje) od gozda, oba šta obišaju vrči«. Dolazi u
(upor. bug. kvečerče) kao i sa c < s u ckvrknuti. ra (Vuk) = cvăra (Martié, s gubitkom srednjeg
cimbre, trube, toivre < *tuibra. Ako se uzme dalmatinskom latinitetu u računima rapske
Onomatopejska osnova skverk-, kojom se ope- suglasnika u trosložnoj grupi) »sinonim zátop
s Vasmerom da je džbán m (v.) = žban = općine: ad domos salinarum communis et
tuje prirodni ili umjetni glas izazvan ljud- (Crna Gora), Suppenange«, ckâra f (Srbija)
»sprava koja se u zapadnim krajevima zove žbanja (ŽK) »drvena posuda za mast« (pro) duobus zavronibus, pro uno zaurono
skim radom, nalazi se u svim slavenskim
koje se nalazi u češkom, slovačkom i poljskom (radi se o popravku za palacium communis)«.
jezicima osim u ukrajinskom i ruskom. Po- gradele f (Lika)«. Odatle denominai nàskvariti,
te ruskom od iste osnove od koje i čabar, Sufiks -un < tal. -one kaže da se radi o ro-
stoje i varijante sa lj i g mjesto dočetnog -k: -lm (objekt kom) (Vuk) »namazati« Upor.
škvařiti »schmelzen«. I ovo je kulturna riječ samo sa sufiksom -an (kao krb pored krban), manskoj posudenici. Prema Daničiću je od
čvŕljiti, čvfljim impf, »nješto tako primicati
koju posudiše Rumunji sfarà »übler stinkender a ovo je u prasrodstvu sa lot. ciba »posuda za tal. sciàvero »okrajak, otpadak od drveta«,
vatri da gori i upali se« (nejasno definirano
maslo«, postverbal od lit. kibti »visjeti«, onda što ne objašnjava ni č, ni b, ni sufiks, ni zna-
značenje), o ptičjem pijevu cvrguljiti (Jačke, Dunst von verbrannten Fett itd.«, odatle
se mora uzeti da je i lit. kibiras = сьЬьгъ čenje. Bit će talijanski dijalektički francuzizam
Trstenjak). Ovamo ide i čvrča f (Mrkopalj) = pridjev sfaroģ »uscat, suh«. I u ovoj onomato-
izvedenica od iste osnove *kib- dobivena koji se govori u južnoj Italiji stsic. chabruni,
cvrč, gen. -i f (ŽK) »škripa koja nastaje pod no- pejskoj osnovi, koja se nalazi u bugarskom,
pomoću ie. sufiksa -r. Prema tome je vrlo ciavaruni, ciavruni (Kalabrija) »letva na koju
gama kad je velika studen«. Upor. još šturak (v.) ukrajinskom i ruskom (praslav. *skver), dolazi
vjerojatno da je čabar baltoslavenski i svesla- dolazi crijep« < fr. < chevron < vlat. caprione,
Lit.: ARj l, 875. 2, 55. 121. 122. 15,775. cm, cm i žm mjesto cv: rascmariti se (Lika)
»posve rastopiti« i čmariti (se) (Lika) = čvariti venski termin iz praslav. doba, i to iz oblasti v. krpljun (tal. capriata), furi, ciavri. Upor. i
Miklošič 37. 305. SEW l, 164. Brükner 68. drvenog suda. Odatle su izvedenice deminu- tal. ciavarro »montone giovane dopo l'anno«.
Mladenov 675. Bernard, RES 27, 33. Hirtz, »za jelo, kad dugo stoji na štednjaku da se ne
Aves 49—50. 71. 599. Pleteršnik 2, 978. ohladi«. Odatle postverbal čmára f (Dalmacija- tivi na -ić čabrič m, ria -iça ćabrica f (Vuk), s Lit.: ARj 1, 877. ZbNŽ 8, 265. MSHSM
dvostrukim deminutivnim sufiksom čabričica f, 5, 246. 260. Zore, Rad 138, 57. 61. REW*
Pavlinović) »škvara« od čmariti, apstraktum na 1650. DEI 923. 744. Rohlfs, Diz. Cai. 201.
cvrîti, evrem impf. (ŽK) (sa-) = cvrêti -ina cmarina f »žega« i žmare f. pl. (Liješće, augmentativ cabrino f (15 v.) »vectigal vini«;
(Belostenec, Jambrešić, Trebarjevo, Vrbnik, Lika). Nema ie. paralele za ovu onomatopeju određeni pridjev na -en cabrent = čabrení čáčak, gen. -čka m (Vuk, Srijem, Hrvatska)
krv.-kajk., čakavski i slov.) »(ras)topiti (mast, koja je očuvana i u ckvŕliti, ckvrljeti i cvrliti. (Vuk), poimeničen na -lk\ -jak čabrenīk m = »l ° gruda po putu od kala smrzla ili osušena,
salo, vosak, ovo na štokavskom teritoriju)«. čabrenjāk (Vuk) »motka na kojoj se nosi čabar«, 2° kamenje po putu koje iz zemlje strši«.
Nalazi se još u sjeverozapadnim slavenskim Lit.: ARj l, 814. 816. 817. 860. 871. 875. na -as čabrenaš m (Varoš, Slavonija) = ča- Također toponim u Srbiji. Izvedenica je sa
jezicima. Osim navedenih leksikografa pozna 2, 150. 7, 617. 13, 80. Miklošič 305. Bruck- brenjak »alat kojim se ječam tuče u stupke«; deminutivnim sufiksom -bko, kako se vidi iz
ner 498. Tiktin 1413. Osten-Säcken, IF 22, složenica čabronoša m (Vuk). Kao naziv
taj glagol još Mikalja. U starocrkvenoslaven- 310. 28, 154. Štrekelj, ASPh 27, 42. Matze- Čačanin i čačanski od Čačak (Srbija), gdje je
skom glasi skvbrç, skvrêti, kod nas je genera- nauer, LF 9, 45-46. Bernard, RES 27, 39. posude čabar je kulturna riječ koja se posuđuje. u daljoj izvedenici na -janin otpao taj sufiks.
lizirana infinitivna osnova s prvom i drugom Pedersen, IF 5, 81. U panonskoj nizini imaju Madžari od сьЬьгъ Odatle je pridjev na -ovit čačkovit (Vuk).
čador čađ 287 čahor
čáčak 286

Ako se uzme s Daničićem da je osnova čak- čador, gen. -óra m (Vuk) = čadar, gen. čađ m = čađa f (Vuk, Kosmet) »l ° caligo, čagalj m — čagaj, gen. -aja (Pavlinović) =
srodna sa impf, čkali, čkám (Vuk, ná,- za-, -dra, pl. čadrevi pored čadbr, gen. -díra 2° Dunst«, govori se na štokavskom terito- čakal (Ljubiša) = šakal (u današnjem knji-
objekt: pukla vrata pamukom) »zatisnut pu- (Kosmet, objekt uz pf. razapeti) »1° Zelt, riju za ono što se zove na čakavskom saje f. ževnom govoru, prema izgovoru kakav je u
kotine« = čačkati »fodere« = čaktati (17. v.) tente, 2° kišobran, suncobran (Kosmet), 3° pl. (ŽK), »3° (u šatrovačkom govoru, Priš- drugim evropskim jezicima). Evropski tur-
»fodicare« koji je glagol sveslavenski iz prasla- poljska trava penjačica Ijevkastih cvjetova tina, metafora) kava«; čađ i čađa postoji cizam perzijskog podrijetla od sanskr. srgala
venskog doba (jer se nalazi u češkom, polj- razne boje (metafora, Kosmet)«. Odatle kol. i u čakavskom čaj m (ŽK), ali znači »atmo- (perz. sägal > tur. čakal i šakal). I u ruskom
skom, ukrajinskom i ruskom, odatle ime biljke na -je čadōrje n, deminutiv na -ić čadorčić, sfersko isparivanje, Dunst«, čaja f (Senj, 18. v.) varira č i i : šakal pored čakalka = čekalka.
čkalj, gen.' čkalja m »carduus«), onda je a na- pridjev na -ski čadorskī. Opći balkanski turci- »fuligo« (rum. ceaţă nije posuđena odatle), dok Lit.: ARj l, 879. 882. Korsch, ASPh 9, 494.
stalo od mekog poluglasa ь > a. Ako je Îako, zam perzijskog podrijetla iz oblasti vojništva u štokavskom te riječi imaju oba značenja. U
onda nije ispravno Daničićevo uporedenje čačak i civilizacije (perz. čādtr > tur. çadır/çatır) 17. i 18. v. mjesto đ potvrđeno je čađ m kako čagfljati, -am impf. (Vuk) »strepitare« =
sa čagalj, gen. -glja m »lutum congelatimi«, potvrđen sa c u bug. čadar, arb. cadre lça- je u svim slavenskim jezicima, i u praslaven- (s umetnutim n za pojačavanje onomatope j-
koje je vjerojatno od tur. çakıl /çağıl »šljunak«. dërë, cine d'adire f pored ciadră î i ngr. skom: čađ, gen. -a m »plava magla ljeti u skog značenja) čangřljat, -am (Kosmet) »lu-
Vjerojatnije je osnovu od čačak dovesti u vezu τσαντίρι. Samoglasi a = o = ь (Kosmet) naša zraku koja smeta pogledu (Rukavac, Vodice, panjem, grebenjem, zvonjenjem pričinjavatí dru-
s onomatopejskim čačkati, -am impf, »fodere« su zamjena za turski poluglas ı. To je novija Istra)«. Odatle pridjevi na -ьп, -αν, -ljav, -Ijiv: gima dosadu«. Zbog istog značenja mije-
(is- = iščačkati, Kosmet), odatle· novija posudenica iz osmanlijskog vremena na Bal- čadan, čadna, odatle čadno n (Vodice) »čaj njaju se suglasnici i samoglasi, tako t mjesto lj:
izvedenica čačkalica f »Zahnstocher, cure- kanu. Postoji starija varijanta sa š mjesto č: (ŽK)«, čađav fuliginosus«, čadljav, čadljiv, čagftati pored čagrtati, -čem (Vuk), odatle
-dents«. Ovu onomatopeju predstavljaju još šator, gen. -ara m = šator (ŽK) = šatar, odakle očadljaviti, očadljivati; augmentativ ca- imenica na -aljkaįv) čagrtāljka f (Vuk);
cákati impf, (v.) prema pf. cáknuti (Lika), gen. -ara (Vodice), kol. šatōrje (Crna Gora), dine f. pl. »para iz zemlje«, nazivi sitne stoke e mjesto a: čegřljati, čegrljam (Srbija) =
čakotati, odatle čakatalo, deminutiv na -tati pridjev šatorski pored f šatra »tentorium čadeša »mrka koza (Lika)«, čadonja m »vo«, čegrljat, -am (Kosmet). S ovom samoglas-
čaktati impf, (o-) (v.). Ovamo možda još mercatoris«, u turskoj složenici šatrāšče, gen. čađa, čadin »crnkasta krava, vo«, čađe, gen. nom promjenom onomatopeja oponaša i ljud-
čaktar i čaktor (v.). Ako je a nastao iz ь,а. taj -eta n, od tur. šatra i akče (v.) »novac koji -eta »isto« (Vodice, Buzet). Faktitiv na -iti sko brbljanje, pejorativizira se: čegŕtati, če-
poluglas stoji u prijevoju s i, onda ide ovamo trgovac plaća za mjesto«. Oblik sa š nalazi čaditi impf. = cădit, -im pored čadit, čadím grćem (Srbija, Piva — Drobnjak) »mnogo
cičati, -am impf. (16. v., M. Držić) »namiješ- se na čitavom teritoriju hrv.-srp. jezika, a (objekt sobu, Kosmet) »činiti da bude što govoriti«, odatle imenica na -aljka čegrfaljka f
tati mnogo čega u što, često«, odakle deminutiv sa č samo na istoku. I značenje varira. Pored čađavo« (na-, ò- pf. prema impf, očadívati). i na -as čegrtāšļ gen. -aša (Vuk, Risan, Boka)
čičkati (Vuk, Kosmet) (na-), postverbal čičko »tente« znači kod Bogdanića 14 »nastor«, a u Sufiks -го, -га došao je u čađ i čađa iz pre- »koji mnogo govori«. Odatle postoji u Crnoj
(M. Držić), čičma f »vlasi na čelu« (Lumbarda, Vodicama u Istri »koliba koju sebi načine zentske osnove faktitiva caditi koji je glasio, Gori apstraktum na z-deklinaciju čegft f
Korčula, glede sufiksa -ma upor. kukma v.) ugljenari u šumi«. Varijanta sa š mjesto č analogno kaditi, *čad'c, caditi; čađ je prije- (Vuk) »mala svađa«. Kako se takva apstrakta
i čičak, gen. -čka m (u botanici, često s prid- nalazi se u rus. šat er ь »Zelt« = polj. szater, vojni štěpen od qed od ie. osnove ged »dimiti danas više ne tvore, mora se zaključiti da je
jevima veliki, mali, konjski, janjeći, vodeni) madž. sátor, bug. šator pored šatar. Femininum se, čađaviti itd.«, od koje drugi prijevoj god onomatopeja stara. Stuliću iščegrtati pf. prema
»lappa«. Dalje veze te onomatopeje v. pod šatra govori se i u bug. šatra te rum. şatră. postoji u kaditi (v.); čađ je prema tome hrv.- impf, iščegrtivati znači još konkretno »nešto
štucati, rum. ciocni i ščokniti (ŽK). To je također turcizam, osm. į įtra »Marktbude«. -srp. varijanta od sveslavenskog čađ iz pra- istruga'ti«. Pavlinović to potvrđuje za Dalma-
Od čkalj je zacijelo izvedeno ime biljke Od Š'ątra f je poimeničeni pridjev šatnwac slav. doba. Štokavski oblik čađa posudiše ciju u čekrljati, -ām »brbljati pijući«. U Lici
čkaljevica f »cynarocephala«. Takoder ime (Srbija) »baraba, mangup, escroc, kockar« Arbanasi çagjë f, premda posjeduju svoje do- je onomatopeja još jače izmijenjena: čeljugati,
čestice Škaljevica (ŽK). Možda je začkoljina odatle pridjev na -ski šatrovački jezik »argot«. maće riječi Ipoze, thurr za taj pojam. Ni čađ -ām »garrire«, odatle pridjev na -av čeljugav
f (Vuk) »skrovište u koje se može sakriti, ni kaditi ne nalaze se u baltičkoj grupi. Upor. i poimeničen s hipokorističkim sufiksom -sa
Kako su značenja od čador i šator ista, nije
rupa u koju se može šmignuti« od začkati, ali ipak stprus. accodis »Rauchloch, durch das der (v.) čeljugavša m. Daničić stavlja ličku ono-
čudo što se \ slažu u dočetku o = a za turski
je nejasno a > o; čkati s prefiksom sa- nalazi Rauch aus der Stube zieht«. Vokal a je nastao matopeju postanjem pod čalakati (v.). U 18 v.
poluglas. Ali da je ta varijanta posudenica od ie. ë kao u bježali < běgě-ti. Od čađ ovi
se možda u sadžgati, -ām pf. (Vuk) — sadegāt, je potvrđeno čepljúskati, čepljuskām impf, »go-
iz starijeg turskog, dokazuje geografija. Arb. pridjevi uđoše u književni i saobraćajni jezik: voriti koješta«, odatle sa sk > zg čepljuzgavac,
sadegam (Kosmet) »upotrebljavanjem satrti,
šatore govore Arbanasi u Kalabriji, kamo čađav (Vuk, Kosmet, kuća, platno}, odatle oča- gen. -vca. Primjer kako se efektivna vrijed-
poderati, pokvariti, ponositi, stisnuti, ugužvati«,
ako je čk > džg kao sk > zg u maska pored dođoše u 15. v. Osim toga oblik sa í je i sje- đaviti, čadan, na -ar čadar »dimnjačar« (Pavli- nost onomatopeje na razne načine mijenja i
mazga (v.); čkalj posudiše Rumunji sceau m verno-turski : kirg. šater, odakle potječe i novićev). Poimeničenje čađavica f »čađava pojačava.
»Distel«, odatle pridjev scaios »distelartig«, scăiuş, ruski te poljski oblik. Upor. sa î mjesto d puška« je toponim i hidronim jer riječ znači Lit.: ARj l, 879. 880. 920. 925. 932. 94Í.
»dipsacus pilošus«, scaete (Muntenija, dočetak càtor, gen.-òra m (jedanput u 18. v., i Pje- »zemljana magla«. Denominal: očađati, -am. 4, 79. Elezovič 2, 431. Vuković, SDZb 10,
-ete bit će od -ьс > eţ koji se osjećao kao plural Čakavskom sinonimu saje odgovara stcslav. 406. Bruckner 48. 182.
vanja crnogorska) za unakrštavanje obaju
scaeţi i odatle stvoren novi sing, na -ete). Biljka sažda f, sveslavenska riječ iz praslav. doba koja
oblika. Perzijska je riječ indoiranska ie. po- čah m = čak (hrv.-kajk., Belostenec)
čičak tumači se i prema tur. çiçek »cvijet« (tako- potječe iz baltoslav. jezične zajednice: slov. saja,
drijetla: sanskr. chamam, srodna sa čhaya i polap, sodžai i rus. saž, predstavlja prijevojni »igra u kojoj neki igrači djeluju kao lupeži«.
đer arb. çiçek). Ali je čičak potvrđeno već u 15. gr. σκιά »sjena«. štěpen *sõd- od ie. *sed- (v. sjedjeti). Znači Od srnjem. schock »lupeština«.
v., a to je prerano za turcizam. Složenice kav-
kadžičak »biljka zavornjak, modrica, delphi- Lit.: ARj l, 878. 915. 17, 501-5. SEW prvobitno »ono što se je na nešto sjelo«. Lit.: ARj l, 880.
num consolida L.« i kana čicegi (Kosmet) sa- l, 133. Bruckner 542. Melich, ZSPh 4, 94 Lit.: ARj l, 877. 7, 222. 8, 509. Miklošič čahor m, navodi se samo u dubrovačkoj
drže u drugom dijelu spomenutu tursku riječ. -103. GM 443. Korsch, ASPh 9, 494. Lo- 30. 290. 418. SEW l, 133. Bruckner 17. WP poslovici 18. v. (vozi se u čahoru po Rijeci, a
Lit.: ARj l, 53. 56. 877. 879. 883. 2, 20. kotsch 380. Mladenov 692. Pascu 2, 123., n°289. 13 385. Trautmann 123. Mažuranić 146. Ri- u skornjah laži po Prijeći) i glosira se neodre-
21. 52. 4, 78. 907. 7, 226. 8, 510. Miklósié Ribarić, SDZb 9, 196. Elezovič 2, 428. Jokl, barić, SDZb 9, 138. Elezovič 2, 128. Mladenov
678. GM 443. Baisacqz 426. 479 —480. Pe- đeno »kao da je neka lađa«.
38. SEW l, 166. Bruckner 683. Elezovič l, UJb 7. Gavazzi, NSt 2, 39-47. Mažuranić
246. 451. 2, 204. 520. Tiktin 1374. 1423. terson, IF 34, 223. Trojanović, JF 5, 223. Lit.: ARj l, 880.
čahulja 288 calati čajati 289 čakar

čahulja f (Srbija) = čaula »kravica do samo s prefiksom parasintaktičkog podrijetla nastane ne e nego a, da ne govorimo o seman- određena zamjenica sam: čak do zore »do
dvije godine«. Sufiks -ulja dolazi doista u od (v), upravo ot čaja »od čekanja«: očajat,, -am tičkoj teškoći koja je tom nepotrebnom supo- same zore«. Upor. tur. sabah-a-çak »jusqu'au
imenu krava, ali je tada nejasan sufiks -ula (Vuk) »prestati nadati se« (s istim prefiksom i zicijom nastala. Nema druge, nego uzeti matin«. Kod ugarskih Hrvata (Jačke) mjesto
za drugi oblik. u istome značenju i u ukrajinskom, staro- da su u praslavensko doba postojale dvije čak govori se čar i čer. Izgleda da se u tom
crkvenoslavenskom i slovenskom). Grupa ot-č varijante iste ie. osnove u značenju »expectare«
Lit.: ARj l, 880. govoru pomiješao domaći prilog tja > ća + r <
se potpuno asimilirala u c; u bugarskom upor. *qņei i qџēi- + k-a-ti, upor. u ŽK šesti pored -se s madž. csak; u cer ostaje nepbjašnjeno.
ča(h)ura f (Vuk) »capsula«, odatle deminutiv još otčaja, otčaivam) pored očajavati, očajavam, šiditi < ie. sed- i *sed-. Još postoji skraćeni
na -ica čahurica f i pridjev na -ast čahurast. impf., odatle postverbal očaj m »1° beznađe, imperativ ček koji se upotrebljava u Kosmetu Lit.: ARj l, 881. 891. 943. Elezović 2, 429.
Riječ je raširena po istočnim krajevima, ali 2° biljka koja se zove strava, strašnih i strašno 437. 446. Gombocz-Melich l, 802. Deny § 905.
udvojeno kao uzvik (Te ja ček ček, te ček ček
je danas ušla u književni jezik i na zapadu. zelje* i pridjev na -ьп očajan, očajna (također i on ne dođe pa ne dođe). Tu skraćenicu upo-
Izvedenica je dobivena s pomoću sufiksa -ura praslav.), poimeničen u očajnik m prema f trebljavaju i Dubrovčani te Ljubiša. Treba čakanac, gen. -anca m (Vuk) »sinonimi:
od osnove čah- koju Daničić upoređuje s očajnica — očajnik m prema f očajnica i očaj- je razlikovati od postverbala ček m »mjesto posuđenice čekić, (v.), maljic (v.), domaće
čaša, časka, čehno, cesati, koš. Kako su to niče n (Kosmet) »bijednik, koji očajava«. gdje se čeka kad se lovi«. S prefiksom do-: kladivo (v.), kladivec (hrv.-kajk.)«. U ostalim
riječi različitog postanja, može da stoji upo- Odatle pridjev na -ski očajnički, s apstraktu- doček m od dočekati, poček, gen. -a m (Vo- slavenskim jezicima nema deminutivnog -ьс.
redenje samo s čehno, čekati, čehulja (v.). U mom na -ost očajnost f. Postoji još poimeničen dice, Istra, na poček »rok čekanja«) od počekati. Uzimlje se da je sveslavenska posuđenica
tom slučaju čahura predstavlja prijevojni particip prošli pas. očajanīk m. Interesantan Druga vrsta skraćenog imperativa pokazuje iz tur. (avarskoga?) çakan od çakmak »uda-
štěpen ie. qis- > čbh-. je inhoativ čajet, čājīm impf. (Kosmet) »čamiti, ispuštanje samoglasa e kao u pamtiti = pămetiti rati«, kod Turaka Kirgizą čakan »eine mit
nestajali« gdje mjesto -ati stoji -eti. V. s dru- (ŽK, v.): počkaj, odatle dočkati (Marulić, langem Stiel versehene Hacke, die als Waffe
Lit.: ARj l, 880.
gim sufiksom čama i čamiti. Ovom glagolu, gebraucht wird«. U madž. csákány (14. v.)
15 — 18 v.) mjesto dočekati, odatle postverbal
cair m = čajīr m = čajer (Došen) »sino- koji nema paralela u baltičkoj grupi, stoji s istim samoglasom, dok se u bug. i rum.
dočká f (Lika) »mjesto gdje lovac u vece do-
nim: livada (v., prema toj riječi femininum najbliže u pogledu značenja sanskr. cayati (3. 1. javlja o mjesto α: bug. čakan = rum. ciocan,
čekuje zečeve«. Sveslavenski oblici cákati =
čajira, koji nije potvrđen u narodnom go- sing.) »biti zabrinut, bojati se, opažati«; čajati srgr. τσόκανος, ngr. τσούκανι η i bug.
čekati iz praslav. doba stoje u vezi, prema
voru) i paśnik = pašnjak«. Odatle deminutiv na je postalo od ie. osnove quei-, u prijevoju cukán sa u mjesto a. Pored и u bug. cukán
Bernekeru, sa sanskrtskim participom čakonas
-ić čajirić m. Također raširen toponim. *quei- koji se nalazi u arb. kõhe »vrijeme« i govori se e : čekán, ovako i rus. čekan »Stem-
(= part. perf. pasiva čekanz, upor. gore očaja-
Govori se od Like dalje na istok. Balkanski čas (v.) < ie. *quesa. Taj prijevoj je nastao pel«, polj. czekan »Streitkolben«, slov. čekan,
niK) »begehrend«. Moralo bi se prema ovoj
turcizam iz oblasti agrara (çayır): arb. zbog izbjegavanja hornonimije s ie. osnovom arb. cekán, valjda prema čekić, ali upor. slično
uporednici pretpostaviti da je semantički raz-
cajir, rum. ceair »Pferdewiese«. аџеѓ- koja se nalazi u činiti (v.) i pokoj (v.). čerapa f (ŽK) za opće hrv.-srp. čarapa < tur.
vitak bio po zakonu rezultata (sinegdohe):
Ista osnova nalazi se još u prijevoju oi: cijena çorab. Upor. još čakija (Kosmet) pored čakija
Lit.: ARj l, 880-1. Lokotsch 383. GM »želja« > »čekanje«. Paralele za takav raz-
(v.), u prijevoju õ u kajati se (v.). U značenju (Peć) i Čekija f (Peć, Vučitrn) »Federmesser«
443. vitak navodi Berneker. Postoji još radna ime-
»expectare« stcslav. čajati zamijenjen je dru- (od tur. çakı) s istom promjenom. Samo-
nica na -ač (v.) čekāč, gen. -oca m i izvedenica
čaj m (Stulić, Parcie) = čaj pored čaj gom glagolskom izvedenicom cákati, gdje je glasne varijante oļuļe mjesto a nijesu po-
na -aonica (v.) čekaonica (neologizam) koji je
(ovo ako je čerkeski, Kosmet), danas opće- -α-ti zamijenjeno sa -k-a-ti kao u grajati: svema objašnjene. Samoglas o > u slaže se
stvoren u 19. v. u vrijeme velikih prometnih
nito poznata kulturna riječ, mjesto koje se grakati (v.). s turskotatarskim džagatajskim čokum »Keule«;
pronalazaka (željeznica itd.) i potreba mo-
po zapadnim gradovima govori te m. Odatle Oblik cákati dolazi u starijim tekstovima, o > e poslije palatala može biti slaviziranje.
dernih ureda, liječnika, bolnica. Iterativi číhati
složenica čaj šićer (Kosmet). Riječ čaj je bal- u Bednji čokoti, čaokam, u Krašiću (Hrvatska), Glede samoglasa u upor. bug. i maked. glagol
i čekivati postoje samo u izvedenicama s
kanska (bug. čaj, ngr. τδ τξάΐ, cine. ciaé) i u hrv.-kajk. (Habdelić), u slov. čakám, bug. čukom.
prefiksima (do-, iz-, o-, sa-).
evropska riječ kineskog podrijetla, od ča u cakam, u poljskim narječjima czakać, u staro-
českom i u oba lužičkosrpska jezika. Izve- Lit.: ARj l, 882. 922. 925. 2, 541. 545. Lit.: ARj l, 882. Lokotsch 384. WP l, 381.
kineskom izgovoru Kantona. Dočetno -j je Elezović 2, 429. Vasmer, Ž S 16, 3, 67-70.
ostatak od kineske riječi y e »listovi«. Prema denica ide prema tome u praslavensko doba. 546. 4, 82. 8, 509. 518. 10, 159. 161-2. 11,
850-1. 14, 424. Miklósié 80. SEW l, 133 Matzénauer, LF T, 29. Gombocz-Melich 804.
tome je čaj kineska složenica ča-ye »čajni li- Teškoću pruža če- mjesto ča- u čekati, -am Mladenov 689. Miklošič 419. GM 445-446.
impf. (Vuk, 13 v.) (do-, iš-, sa-, odatle do- -134. Bruckner 71. 75. KZ 48, 180. 45, 304.
stovi«. Oblik te, koji je raširen također u ZSPh 4, 216. WP l, 508. Elezović 2, 47. 429. Školjić l, 126.
evropskim jezicima, predstavlja istu kinesku čekivalo m, Lika, sačekavati i sačekivati prema 437. Mladenov 403. 678. 680. Ribarić, SDZb
riječ ča samo u izgovoru narječja provincije iterativima dočekivati, iščekivati, iščekujem, 9, 178. Jagić, ASPh 31, 542. Vaillant, RES čakar, indeklinabilan pridjev (narodna pjes-
Amoy, odakle se čaj izvozi. očekivati, očekávat, očekuvat, -újem, Kos- 22, 190-191. Ułaszyn, ASPh 29, 442. Bio- ma, kao epitet čakar-bedevija*), postaje dekli-
Lit.: ARj \, 880. Farcii 823. Elezović l, met) i pf. čeknuti, -em (Vuk). Iterativ je i 968.
nabilan dodatkom našeg sufiksa -ost (v.):
429. Kušlan 147. SEW l, 134. Mladenov dočíkati, docikám (is-, Banja Luka, Dalma-
čakarašt (oko) = čakaras, -sta (Kosmet)
678. Pascu 2, 123., n°290. Lokotsch 415. cija, 18. v.), iščíkati, očíkati (Dalmacija), čak = čak (Kosmet) = ček (Kosmet) = »šaren«. Odatle u Kosmetu prezime Čakar
odatle pridjev na -Ijiv iščikljiv, postverbal čik (Kosmet) »1° prilog, sinonim: dori (v.), pored Čakar. Samoglas a u dočetku nastao
čajati, -em impf, »expectare« potvrđen je dočik m. Ta varijanta nalazi se još u ukra- că (ŽK) = tja = tija (v.), 2° dapače«, samo- je iz tur. poluglasa i. Balkanski turcizam
samo kod starih pisaca. U narodnoj pjesmi jinskom, poljskom, češkom i u bugarskom glasne izmjene e 1 i mjesto a u Kosmetu (çakır »de couleur gris rayé de bleu; gris,
je odatle imperativ: Ne čaj više, Miloševa pored čakam. U češkom i poljskom istislo nejasne su. Govori se u istočnim štokavskim qui a une pointe de vin«) iz oblasti boja:
majkol = »ne čekaj više...«, tako i u slov. je starije ča-. Vaillant tumači če- u čekati krajevima, ali ulazi u književni jezik i na bug. čakar i čakarēsi; cine. ciacir »louche,
čaj pored čakaj. Martie pobuđen tim impera- od *kye, raširena osnova od (poučiti »počivati zapadu. Balkanski turcizam (turska limitativna
(v.)« (upor. lat. quietus, quiescere), ali tom strobique«. U bugarskom i cincarskom jeziku
tivom upotrebljava čajat u svom desetercu: postpozicija çak) iz oblasti priloškog ume- dolazi i u vezi sa će(i)f: čakar-kef, ciađr-chefe
Ne čajemo smilovanja tvoga. Ovaj starocrkveno- supozicijom nije ništa dobiveno za objašnjenje tanja (v. demek}: bug., arb. çak. Služi uz < tur. çakır kef »napola pijan«. Dalje od centra
slavenski glagol očuvao se u nas do danas fonetske teškoće jer bi i tada iz ë trebalo da prijedlog do za isticanje potpunosti kao ne- turcizama pridjev čakarašt dobio je značenje

19 P. Skok: Etimologijski rječnik


Čakar 290 čakšire čala 291 čalma

»zao, karljiv (žena)« (Hrvatska). Upor. za »klin«, čime nisu protumačeni k ispred lj ni čala »udri«, uzvik koji je nastao od turskog caiac, gen. -Ica (16. v., jedanput) »varalica«.
ovakva semantička mijenjanja bitisati (v.). nastavak -un. Izmjena а/г u čakljun-čekljun imperativa cal l çala (upravo »neka udari«) od Od osnove te radne imenice obrazovane po-
Lit.: ARj l, 881. 882. Lokotsch 386. Ele- naliči na čaklas pored čeklas (v.), [v. čakija}. çalmak »udariti; oviti«. Glede imperativa na moću -ьс postoji hrvatsko-kajkavski pridjev
zović 2, 429. Pascu 2, 123, br. 286. Lit.: ARj l, 883. 925. Elezović 2, 454. -a upor. -ola od olmak u šajtola »budi svjedok« na -aran, -ama (upor. kavaran, v.) iàlaran,
Gombocz-Melich l, 808. (Banja Luka), zatim elalelate (v.). U Kosmetu -rna »varav«, apstraktum na -ija (v.) čalarija f
cákati, cakām impf, (is-) prema pf. iščak- se čala veže s prilogom bađjđva u· izreci: (Belostenac, Jambrešić) »prevara«. Osnovu
nuti, -em (Lika) »sinonimi: kljuvati, kljucati čakmak m (Vuk, nar. pjesma i pripov.) = Ja sol tako za čala badjăva neću. Od istog calar- upor. sa slov. caler. Od te osnove postoji
(Lika)«. Odatle čakanje n (Lika) »morsus gal- čakmak, gen. -âka, pl. -aci (Kosmet) »sinonimi : turskog glagola postoji još čalglja f (Kosmet) još denominal calanti impf, »fraudare«. Riječi
linae« i iákat alica í, izvedenica koja pred- ocilo (v.), krémen, ognjilo«. Odatle indekli- »muzika«, odatle radna imenica na -džija (v.) čalarļčaler potječu od madž. izvedenice csalárd,
stavlja postojanje nepotvrđenog glagola ča- nabilni pridjev na -U (v.) čakmali (prema skra- čalgidžlja m (Kosmet) »svirač koji od sviranja gdje je -ard zamijenjeno našim sufiksom -ar.
katati, a znači »sprava na vratima kojom se ćenom infinitivu bez K) kao epitet za obrve i pjevanja živi«, od tur. çalgi »instrument de Odatle još čalarnik. Osnova je cal-, od koje
kuca po njima«. Osnova se nalazi u glagolu u narodnoj pjesmi. Balkanski turcizam (tur. musique, musique«. Turski sufiks -gij-ki čest postoje pridjev na -ovan čalovan »fraudulentus«
izvedenom s pomoću deminutiva na -tati (v.), çakmak kao glagol »udarati«, kao imenica je u našim turcizmima: burgija •(v.), bičkija (Mikalja), poimeničen u čalovnīk m prema
upor. štektati (v.): čaktati (objekt zube, is-, »briquet, křemen«) iz oblasti oružja (upor. (v.), češagija (v.), uzendije (v.), vergije (v.). čalovnica f, radna imenica čalovitelj m prema
Dubrovnik) »sinonim čačkati (v.)«. Odatle puške na jedan čakmak dogonjene, Vuk, Prema çalmak »cukati« govori se u Kosmetu čaloviteljica f. Ali denominal čaloviti nije po-
imenica izvedena na -alo čaktalo n, s varijan- 3,333), bug. čakmak, odatle deminutiv čak- kao kalk čuka (»udara«) tamburu, čukaju goč. tvrđen nego čalovati (Mikalja), koji posudiše
tom ček(ť)alo n (u mlinu), na -ar čaktar m mače, čine. ciacmac, ngr. το τζακμα = ή τζα- Od turskog imperativa izvodi Daničić s Rumunji celui. Upor. ukr. čaľuvaty.
(Vuk), s varijantom čaktor) »zvono na stoci«, κμακό πέτρα, το τζακμάκι, arb. çakmak. Turski pravom čalakati, -ãm, -čem impf, »vikati,
odatle radna imenica na -as čaktaraš, gen. Lit.: ARj l, 884. 885. Miklošič 30. SEW
glagol nalazi se u čine. cihtisire pored ciahtisire bucati«, upravo »udarati u viku, buku« prema l, 135. Matzenauer, LF 7, 27.
-aša »ovan na kojem je lâktan. Bogišić je »udarati, mutiti se, poludjeti«. Upor. čakanac pf. calanuti, - m (Slavonija) »udariti štapom«.
zabilježio varijantu čoktar m »zvono na ovnu (v.) i cákati (v.). Tako je turski imperativ došao medu naše calada f (16. v., asimilacija e-a > α-a kao u
ili jarcu«. Ista osnova raširena ja -alj-: ča- onomatopej ske glagolske izvedenice. Odatle galatina) = celata (16. v., Dubrovnik) =
Lit.: ARj l, 883. Elezović 2, 429. Pascu
kaljati impf, kod Della Belle i Stulića dobiva 2, 123. i 124., br. 309. i 310. G M 443. Mlade- promjena samoglasa a > e u čalekati se, kako slov. čeláda »šljem«. Balkanski talijanizam (tal.
metaforicko značenje »brbljati«. Ova onomato- nov 678. Deny § 706. je kod onomatopeja prirodno. U vezi s pre- celata, poimeničen part, pf., tj. cassis celata,
peja srodna je s tur. çakmak »udarati« (v. fiksom raž- raščalakati, -ãm pf. prenosi se od celare »pokriti«): srgr. τσε>άτ«, ngr. τσα-
čakanac), ali nije posuđena nego su obje os- Čakovac (hrv.-kajk. -ec), gen. -vca, grad u na jelo »kao lakom pojesti«. V. čalabrcnuti. λάθα, alb. caliate.
nove onomatopej skog podrijetla. Upor. čačak Medumurju, do 16. v. se zvao u sintagmi Lit.: ARj l, 884. 885. 13, 362-3. Elezo- Lit.: ARj l, 884. 926. Pleteršnik l, 97.
(v.) i čekalo. Čakov tur en, tj. Gakova utvrđenje (v. turanj, vić 2, 429. Deny § 868. Lokotsch 388. DEI 842. GM 443. REW* 1800.
Lit.: ARj l, 882. 2, 58. 4, 78. gen. -nja m koje je i apelativ i toponim:
Turanj kod Karlovca). Upor. u Čakovu turnu čalabrcnuti, čalabfcnem pf. (Vuk, ta- calila f »(sinonim) drač, paliurus aculeatus«.
čaklas m (Srbija) = čaklās pored čaklas kođer varijanta sa k mjesto c) »malo založiti
1576. Na hrvatskokajkavskoj sintagmi osniva Turcizam (tur. çal, istog značenja) iz oblasti
(Kosmet) = ieklās (Srbija, Niš) = čeklas u hitnji« prema impf, čalabŕcati, čalabīcām
se njem. Tschakaturn i madž. Csáktornya. botanike, potvrđen samo kod nas. Osnovu
(Kosmet) = čiklasa f (Kosmet, Drsník) »trava (Vuk). Odatle postverbalni deminutiv na -bk
Primjer je kako u tpponomastici pridjevska turcizma v. pod čala, čalma, čališkin.
nalik na žito, triticum villosum, sinonim: če- čalabrčak, gen. -čka m (Vuk). Ljubiša ima
izvedenica na -ovac može da zamijeni prvo- Lit.: ARj l, 885.
lôvina (Kosmet, Drsnik)«. U bug. takođe čéklas. u istom značenju labŕcnuti i labrcnuti »založiti,
bitnu sintagmu od pridjeva i imenice.
Sinonim u Drsníku čelôvina kaže kakav je anbeissen«; u Lici Calanuti, dok Vodopić (Du-
etimon od čeklas. To je sintagma čelni klas Lit.: ARj l, 883-4. Mon. croat. 266. 276. čališkin, indeklinabilan pridjev (Banja Luka,
brovnik) očebrškati i očegrljati (subjekt mačka). Travnik, Visegrad, Mostar) = čališkan (Sa-
stegnut u složenku *čel-klas, s disimilacijskim Upor. još očebrsnuti, -em (objekt grančicu,
čakšire f. pl. (Vuk) = čakarē = čaš'ire rajevo) »okretan, marljiv«. Samoglasi ila za-
ispadanjem prvoga l. U čaklas je nastalo posnog »otkinuti, očehnuti«. Daničić će biti
(Kosmet) = čakširi m = češire (Kruševo) mjenjuju tur.. poluglas г. Turcizam çalışkan,
izjednačenje e-a > α-á kao u dubrovačkom u pravu kad u Vukovu prvom elementu ove
»hlače od sukna ili čohe ukrašene gajtanom, -kın »travailleur studieux« iz oblasti duhovnih
starom romanizmu galatina < lat. gelatina (v.). onomatopeje vidi turski prilog'ili optativ çala >
sinonim: salvare, (v.); nošnja muslimanska i svojstava, izvedenica je dobivena s pomoću
Lit.: ARj I, 883. 925. Mladenov 680. Ele- kršćanska«. Femininum i plural nastao je pod čala (v.) »en frappant, udarajući, neka udari«, tur. sufiksa -kan od tur. recipročnog glagola
zović 2, 429. 437. 446. uplivom naših posuđenih riječi: gaće (v.), ali neće imati pravo kad drugi dio brcnuti/ çal-tş-mak »travailler«. Potvrđena je samo kod
čakija f (Vuk, 17 v.) »uncus«. Odatle tantale (v.), hlače (v.) koje su pluralia jer brknuti identificira s brcnuti (v.), jer vidimo nas, dok glagol postoji u bug. čalästís(v)am,
pridjev na -ast čakljast »račvast«, izvedenica označuju udvojen predmet. Odatle deminutivi i razna druga prekrajanja ovoga dijela, u u cine. cilistire i alb. çallëstis »faire des efforts,
s tal. sufiksom -one > -un čakljun m (Smokvica, na -ice i -ka čakSirice f. pl. (Vuk) = čaširice kojima se može razabrati miješanje glagola tâcher, s'occuper«. Osnovu tur. glagola v.
Korčula) »gvozdeni prsten na pramcu barke = češírka f (Kosmet), augmentativi na -etine, očehnuti (v.) brčkati (v.). U Ljubišinu labrc- pod čala, čalma.
kroz koji se provlači kanap kad se barka iz- -čine: čakširetine f. pl., čašlrčine (Kosmet). nuti ispušten je ča- prema labrnja (v.). Zbog
Lit.: Skok, Slávia 15, 190, br. 99. Pascu
vlači na kraj, na obalu« = čekljūn, gen. -una Maskulinum pl. nalazi se u bug. čakširi pored toga treba u brknuti tražiti vezu s brk (v.) a u 2, 125, br. 315. Mladenov 79. Deny § 568.
(Vuk) »1° kvaka na vratima, 2° kuka u ključa« cesiti i cine. ciacįiri (upor. pantaloni m. pl. dočetku -caci = -kati deminutivnu infinitivnu Školjić l, 128.
(Baranja, Srbija) i denominai čakljati, -am u Hrvatskoj). Balkanski turcizam (çahşir — izvedenicu. Za ovakove hibridne tvorevine upor.
impf. Ovamo ide možda, sa o mjesto a (valjda şakşir > ngr. το τζαχσίρι.) iz oblasti nošnje. arb. çallapatis »klevetati« < ngr. τσαλαπατώ čalma f (Vuk, Kosmet) »sinonim: .saruk
prema čokur, v.), pridjev na -ost čaklas, -sta Glede promjene ča- > če- v. čakanac (v.). »trete mit den Füssen«, koje je također slože- (v.), turban (v.); povez od platná oko kape
(Kosmet) »čvorastj račvast, čakljast«. S istim Lit.: ARj l, 883-884. Miklósié 36. Ele- nica od çala od çalmak »udarati« i πατώ. što je nose duhovna lica naših muslimana«.
samoglasom rum. cioacla f pored doda »čakija«. zović 2, 435. 444. Mladenov 678. Lokotsch Lit.: ARj 1, 884. 8, 512. GM 443. Pedersen, Odatle u botaničkoj terminologiji izvedenica
Daničić izvodi Vukov čekljun iz madž. csegely 385. Pascu 2, 123., br. 288. KZ 38, 342. Školjić l, 127-8. na -ašica čalmašica f (metafora) »češljugar«.
čalma 292 campar
campare 293 čanjak

Opći balkanski turcizam (skraćeni infinitiv çalma (Vuk). le. je osnova *qem- »stisnuti«, od koje
od çalmak »oviti«) iz oblasti nošnje: bug. čalma, je čest (v.), u prijevoju na o: kom »Weintreber«, campare, gen. -eta n (Bosna) »kastanjete, -Drobnjaku mijenja se zbog istog razloga
arb. çallëm, cine. dalma f. V. čala i čališkin kòmsati (v.) i oskamine (v.). turski muzički instrument«. Balkanski tur- početno č = áz u í: tandrljati, -ãm »pričati
cizam perzijskog podrijetla (od perz. čar koješta«. Sa tom promjenom upor. c — tš.
zbog iste osnove. Lit.: ARj l, 885-7. 2, 55. 8, 510. Mažu- »četiri« i para »komad«, narodski turski s disi- Lit.: ARj l, 754. 887. 888. 3, 529. 855.
Lit.: ARj l, 885. SEWl, 135. Elezović ranić 147. Miklošic 38. SEW l, 167. Bruck-
ner, KZ 51, 230. Moskovljević, NJ l, 19. milacijom r-r > l-r, faipara »kastanjete ko- Elezović 2, 461. Vuković, SDZb 10, 404.
2, 430. NJ 2, 49. Lokotsch 388. Pascu 2, 123., jima se udara jednom o drugu kad se igra«:
br. 292. GM 443. Boisacq3 449.
bug. campará f, s disimilacijom l-r > n-r candrlïn, gen. -ina m (Lika, Kavanjin)
čalūn, gen. - una m (Marulić) = čelun, campa f (Novaija na Pagu) »čakija, Kralle« rum. tampara, arb. çapara (Skadar). »mjeden novac«. Bez sumnje romanskog pod-
gen. -гота (15. v.) »prostirka«. Od tal. celane prošireno sufiksima campara = campera (nar. Lit.: ARj \, 886. Elezović 2, 431. 446, rijetla, sudeći po deminutivnom sufiksu -ino.
(1299) < stfr. chalan, a to od toponima Cha- p'jesma) = compra (Tinj, Ravni Kotari) = 467. Mladenov 679. Skok, Slávia 15, 190. Upor. tal. cianfrone »doblone, antica moneta
lons-sur-Marne gdje se proizvodila tekstilna campraga (Alan > Velebit) »isto«, čamba br. 100. GM 444. Matzenauer, LF l, 31. d'oro«; *cianfronino moglo je biti izmijenjeno
(Alan, Velebit) = cambra (južna Dalma- Škaljić l, 129. disimilacijom u čandrlin.
roba.
cija, Zore) »kliješta u raka«, deminutiv čam- Lit.: ARj l, 887. DEI 918.
Lit.: ARj l, 885. 930. DEI 846. bica. Varijante bez m pred labijalom (upor. čanak, gen. -nka m (Vuk, 18. v.) = čanak,
capa prema tal. zampa): čapak, pl. čápci gen. -aka (Kosmet) »sinonim: zdjela (v.), čangrizati, čangrizam impf. (Vuk) »si-
čäm, gen. čama m (Vuk, Kosmet) »sino- »isto«, čapjina (Vrbnik), čapuka f (Vrbnik), ča- kalenica (v.)«. Takoder prezime (Lika). Odatle nonim: zajedali«, odatle pejorativna radna ime-
nim: jela (v.), abies« = čam, gen. čama m porak, gen. -rka »isto«. Denominal čapati hipokoristik čana f, deminutiv na -ić, -e nica na -alo čangrizalo m. Daničić dovodi
(s promjenom akcenta., Vuk) »lađa od jelovine«. »reissen«. Upor. slov. posuđenicu iz furl. čančić i čanače, gen. -età, pi. čanačići (Kosmet), dočetak -izati u vezi s istim dočetkom u
Odatle pridjev na ~ov čamov = čamôv, -ova, zampe »ljevica«: campar, gen. -rja (Solkan, augmentativ na -ina čančina f, radne ime- tvarizati (v.), ali dodaje da se umiješao i
põimeničen sa -ina càmovina f = čamôvina Goriško), na naš augmentativ -ina comparino nice na -jar (prema lončar) čančar, gen. -ara glagol gristi (v.). Upor. govnogrizati, govnò-
(Kosmet), deminutivi na -ъс i -ič:'čamac, gen. (Banjščica) »ljevica«. Upor capa i šapa i va- i na -džija čanakčija m (Kosmet) »grnčar«, me- grízãm (Vuk). Upozoriti ipak treba na čine.
čamca, koji je danas općenit u hrv.-srp., ča- rijante od tal. zampe: ciampa, inciampare, is- tafora na -jara čančara »kornjača«, pridjev cingrîşire (Dalametra) pored cingîrşire »cogner
mić; radna imenica na -džija čámdžija m točno-lomb. zanfa, san/a, zanfa »mit Krallen čančarev od čančar (također prezime, Cania- des oeufs, se disputer«, ná ngr. (u Bpiru)
»koji vuče i vozi čame, čamce i camice«, odatle ergreifen«. rević, Lika) i složenica čankoliz m »koji liže τσιγκρίζω = τσουγκρίζω »piquer, agacer, irriter,
pridjevi na -in i -ski čamdžijin, čamdžijski = zdjele, Schmarotzer«. Balkanski turcizam (ça- choquer, heurter, cogner des oeufs, se brouil-
čamdžinski (-in < -ijin). U bug. toponim Lit.: ARj 1, 886. Hirtz, Aves 54. 55. 58.
Pirana1 1301. Mussafia, Beitrag 223. REW^ nak, a u dočetku bio je identificiran s nepo- ler« i apstraktum ngr. ή τζίνγρα »querelle«.
Čam-korija »jelova šuma«. Balkanski turcizam 9598. DEI 916. 1987. stojanim a < ь, ъ): bug. čanak, rum. ceanac — Radi se o balkanizmu nepoznatog podrijetla.
(çam) iz oblasti botanike : bug. čam, rum. cenac, ngr. το τζανάκι.
ceam, arb. çam, ngr. το τζάμι istoga značenja. campar m »sinonim panca, kandža« — cam- Lit.: ARj l, 887. 3, 338. Pascu 2, 28., br.
par m »nešto što se ubada, zakvačuje« (Kos- Lit.: ARj l, 887. Lokotsch 391. Elezović 2, 449. Meyer, Ngr. 2, 90. RK 1231.
Lit.: ARj l, 885. Elezović 2, 430. Mladenov 431. Mladenov 679. GM 444. Hirtz, Amph. 21.
679, Lokotsch 389. GM 444. Matzenauer, LF met, nejasna definicija značenja) = camper. čangura f potvrđeno samo u dubrovačkoj
l, 27. To je tur. çarpar s disimilacijom r-r > n-l. čandrati, -am impf. (Dalmacija) »dosadno poslovici 17.— 18. v. : pod canguru davorije
Istog su podrijetla campara f »lančić ili uzica moljakati«. Odatle postverbal kao radna ime- ispijeva. Ne razabire se pravo značenje. Dani-
čamiti, -lm impf. (Vuk) pored čameti što se konju proteže ispod donje vilice od čić ovaj oblik veže, sasvim proizvoljno, s
nica čandra f »čeljade koje dosadno moljaka«
(jekavski *lamjeti nije potvrđeno) = lamati, jednog kraja zvala do drugog«, ribarski ter- i pridjev na -ljiv čandrljiv »rivosus«. Stuli- tal. zangola »stup, bućka«.
-am (Vuk) »languescere (zub čami kad boli, min čambra f »kliješta u raka, jastoga« i cam- ćevu varijantu sa tr mjesto dr čantrati, -ãm Lit.: ARj l, 888.
Hrvatska)«. Odatle postverbal čama f »sinonim: praga f, pl. čamprage (Vuk) »sinonimi: panca, »dosađivati kudeći« Daničić bez potrebe do-
dosada (v.)«, čam m (obišli su ju čami i šum, kandža, spone, imbrete (v.), maite«. Glede cânta f (Kosmet) »kesa, novčanik, ručna
vodi u vezu s tur. onomatopejom çınırmak/
g. 1746., bolest zadana od vještica), pridjev sufiksa -age upor. čapražice (v.). Značenje çmramak »zujati«. Mjesto č Vukova varijanta torba«. Turcizam (çanta »kožna kesa, torba,
na -ost čamast »vaporis pienus«. Vuk ima još ovih riječi izaziva na upoređenje tkalački ter- ima dž: džandrljiv = džandarljív (čovek) jelek s dugmetima s obje strane, ratna oprema:
očamati, acamam pf. »zabaviti se čekajući da min člmbari m. pl. (Srbija, Milićević) = (Kosmet) »prgav, naprášit, koji se lako na- fišekluk od silava (v.)«, iz oblasti vojništva;
već dodija« pored očamiti, očāmīm pf. »ostati čimbori (Kosmet) = džimbari (Kosmet) »gvoz- ljuti i svađa«, odatle pejorativ na -ka: džan- još bug. canta f, odakle deminutiv čantička f
čameći«. Prošli particip akt. poimeničen je dena naprava što može da se skraćuje i pro- darljîvko m (Kosmet) prema džandrljlvica f i cantica f, arb. cante f »ranac«.
sa -ica: čamalica f (Srbija) »groznica«. Vuk dužuje i na krajevima ima zupce, a služi da »žena svađalica«. Taj pridjev Popović, i opet
pozna još glagolske deminutive na -inj-ati, drži pri .tkanju na razboju (= krosnama) Lit.: Elezović 2, 431. Mladenov 679. GM
bez potrebe, izvodi od tur. dar canlı »tijesne 444.
-unj-ati: čaminjati = čamunjati. Osnovno a platno rastegnuto; sinonim: prugla n pl. duše«. Postoji još džandrlja f kao pogrdna
je nastalo od palatalnog poluglasa i>. Nalazi (Vuk, Sinj, Dalmacija)«. Taj termin odgovora riječ. Da taj pridjev nije tur. podrijetla, do- čanjak, gen. čanjka m (Hrvatska) »truncus
se u slov. čméti > černěti i u kaš. camusa »mučiti tur. cambar istoga značenja, a potječe od perz. kazuje impf, žandrljati, -am (ŽK) »govoriti digitus, batic«. Riječ nije dovoljno semantički
se nespavanjem«. Poluglas se gubi u čmavati, čenber »obruč, grivna, lub«; ť mjesto a u neprestano koješta« i čanjkati (Lika) »dosađi- objašnjena. Ne zna se u kakvim se vezama
imavam (Vuk) »spavati dugo lijeneći se«. Odatle čimbari može se objasniti perzijskim oblikom, vati prošnjom«. Taj glagol Daničić ispravno upotrebljava, kakav joj je akcenat, da li po-
pejorativna radna imenica na -avalo, čmavalo. a suglasnik p u čampar (Srbija), campara uspoređuje s onomatopejom canati I cànkati (v., stoje varijante i gdje se sve govori. Daničićevo
Taj imperfektivum izveden je pomoću -va- od (Kosmet) itd. unakrštavanjem tur. çarpar < is-) (Mikalja) »garrire« čemu treba dodati izvođenje od perz. cenk »kuka, nokat u ptica«
osnove cm- u uimasti (mjesto učmali, koje çar para i perz. čenber. Vukovo cànjati, -am impf, »dosađivati« (is-, ne slaže se glasovno, a kao turcizam perzijskog
nije potvrđeno; upor. ùzesii (Travnik) za Lit.: ARj l, 886. Elezović 2, 431. 446. 467. Lika). Iz posljednjih se glagola vidi da se je podrijetla ne bismo ga očekivali u Hrvatskoj
uzeti) = učmanuti pf. »marcesco«, odatle Mladenov 679. Skok, Slávia 15, 190.. br. 100. u onomatopeji pojačala ekspresivnost doda- nego u Bosni itd.
part. perf. akt. učmanuo = učmao, učmala GM 444. Matzenauer, LF 7, 31. Školjić l, 129. vanjem suglasničke grupe -tr-I-dr-. U Pivi- Lit.: ARj l, 888.
čapražice čapražice 295 čarap
čap 294

koje imaju svoju morfologiju. Odatle se opet »Schnalle, Paar Knopfborten, eine Kittel- vnjãk (18. v.). Apstraktum na -ba (v.) čarba f nala-
čap m (Vuk, Crna Gora, Lepetane, Lastva,
prenosi metaforickí na oblik rogova u osnova: binde welche die Unteroffiziere bei den Ja- zi se samo kod Divkovića. Na -oba čaroba, odatle
Stoliv, Tivat, Dobrota) = hp (Krtole) = nitscharen als Abzeichen tragen«. Činjenica
čapŕljak, gen. -Ijka = čaprljan m (Hercego- čaroban, čarobnjak, čarobnica. Vuk ima odatle
cep, gen. četa m (16. v., slov., bug., upór.
vina) »ovan savitih rogova«. Ista se osnova da se riječ nalazi kao naziv nekė ostavštine izvedenicu na -ija: čar obija iz okolice Senja.
polj. czop) »1° Zapfen, 2° čvoru drvě tu«; a
nalazi u impf, čapati, -am »hvatati, grabiti« u oporuci, opravdava njegovo izvođenje. U Kao najstariji slavenski termin iz oblasti
se pojavljuje u: čapovica f »posljednja duga
pored pf. canuti. Zbog postojanja ovoga per- Kosmetu se govori u složenici čaļraz-divan magije, riječ je bila tabu. Zbog toga po-
u kaci koja može biti uža ili šira od ostalih«,
fektiva ne može se misliti da je to isti glagol kao objekt uz čini mu »ugadaje«. ARj ima samo stoje za nju posudenice coprati, coprtja, cò-
čapur m (Srbija, bug.) pored čepur m i u
koji i capati, -anı »uhvatiti« (Dalmacija, Pri- toponim pl. t. Gaprazlije, zacijelo naselje nekih parnjica (v.) i eufemizmi viška f (Lika),
čaprlj. Deminutivi na -ьс > -ас čepac, gen.
morje, otoci) od mlet. ciapàre jer posuđeni ljudi koji su nosili taj vojnički nakit. Balkanski vještica f, višćun (v.), čini (v.), opčiniti (v.).
-pca = slov. čepec, čepić = slov. čepic, čepi-
talijanski glagoli ne tvore perfektive na -nc > turcizam perzijskog podrijetla (perz. čäprast, Kad je riječ čar izašla iz folklorne magije,
nec. Denominal olepiti, осерѓт pf. (o < od-}
-nem. Stulić ima čapati i deminutiv čapkati složenka od čap »lijevi« i rast »desni«) iz oblasti promijenila je značenje u navedeno pod 2°,
(Vuk Srbija, Poljica) prema impf, očepivati
»fricare«. ŽK scàpiti »brzo uhvatiti« sadrži tur. vojništva, nalazi se u bug. čapraz pored jednako kao lat. carmen, incantare > fr. charme,
(Stulić) = očepljavati, očepljāvām »izvaditi
prefiks s + capiti (šč > šč je sekundarno kao čaprašik = -šok i rum. ceapraz = cepraz = enchanter. Vokal α u čar dolazi od ie. e poslije
čep«, počep m u izrazu odsjeći drvo u počep
u pejorativu Jošče pored fošće od Józa = Józe). ceprez = cepreg »Franse, Borte, Tresse«, alb. palatala, kako pokazuje lit. keras »čar«, odatle
»odsjeći ga u zemlju, tj. da se ni m.alo ne
Od iste je osnove imenica na -et čapět (17. v.). çapras-zi »Besatz am Rockkragen«, ngr. το denominal kereti »pogledom ili riječima za-
poznaje gdje je bilo«. Madž. csap je od srvnjem.
Osnova se nalazi i u drugim slavenskim jezi- τσαπράσι. »plaque aux genoux pour parer les čarati, ureći«, od ie. osnove qyêr- »činiti, obra-
zapp. Bokeljsko i crnogorsko čap ne može
cima, a ie. korijen nalazi se u lat. capio. V. серг. balles«. U izvedenici čapražice suglasnik ž zovati«. Osnovno je značenje glagola bilo
biti odatle. Etimilogija je nejasna. Prema Mla-
se mogao osjećati kao da je nastao od g, upór. »činiti« kako pokazuje sanskrtska paralela
denovu nije posudenica nego je od ie. korijena Lit.: AR] l, 888. 889. 942. Miklošič 30. rum. cepreg, veriga i verižica. To je moglo karoti 3. 1. sing. »čini«, ali izvedenica nižeg
*$kop-l*skep-. Rum. čep kao i čep može biti SEW l, 135. Matzenauer, LF l, 27. 28. Iljin-
ski, JF 8, 290-291. dati povoda obrazovanju sufiksa -aga u imenici prijevojnog štěpena krty a znači »čar«; u kelt-
i lat. cippus > tal. ceppo »piede dell'albero«;
čamprage (Vuk) »spone, imbrete, maite«, v. skom (kimričkom) peri- također znači »činiti«.
α u čap može biti od lat. ï > ь > а.
čaplja f (Vuk) »1° ardea, Storch, 2° unguis« campare. Isti se razvitak opetuje kod nas u (ini pl. m.,
Lit.: ARj~\, 888. 890. 939. 8, 513. 10, 164. opčiniti, u tal. fattura, stfr. failure i španj.
Pleteršnik l, 98. Gombocz-Melich l, 847. dvije su riječi možda različitog podrijetla prema Lit.: ARj l, 886. Mladenov 679. Tiktin
Miklošič 32. SEW l, 143. Mladenov 681. značenju (homonimi). Takoder toponim. Zna- 323. Lokotsch 396. Elezović 2, 432. hechicera »vještica«. Kako je već rečeno, vračati
REWS 1935. Jagic, ASPh l, 159. Tiktin 322. čenje 2° upućuje na isto postanje s čapak je dobilo značenje »carati«. Nije stoga čudo
Perušek, ASPh 34, 46-47. Torbiörnsson, (v.) i čapati (v.). U značenju 1° čaplja je captila f (Vuk, narodna pjesma) »ubrus što su se unakrstila oba glagola u čvarati i
RSl l, 37. sveslavenska riječ iz praslav. doba bez paralela od svile«. Turcizam potvrđen samo kod nas, cvarovati,': cvàrujem impf. (Grbalj) i odatle
u baltičkoj grupi, a ni ie. veze nisu utvrđene. no ne u današnjem govoru. [Isto u izvornijem kao postverbal čvara f. Arbanasi posudiše
čapa f (Dalmacija) »nenadana i velika nesreća«, Ako bi značenje 2° bilo prvobitno, onda je obliku čatkija, ćatkija, te čatija, ćatija (Bo- care »strega«.
bilo bi prema Daničiću isto što žapa f, tj. ptica nazvana po zakonu sinegdohe prema sna, narodna pjesma) »1° duvak, tanko platno
Lit.: ARj l, 895. 2, 120. 8, 511. 9, 1. 3.
postverbal od žapati se (v.), ali se ne vidi capama (prema Brückneru »Greifer«), ali to kojim se pokriva mlada, nevjesta, 2° vrsta 13, 686. Miklošič 30. Pleteršnik l, 93. SEW
kako je došlo do promjene ž > č i do razvitka se ne da utvrditi drugim slavenskim jezicima, pokrivača kod muslimanki«; od tur. catki »Bin- 1,136. Bruckner 72. WP l, 518. Trautmann
značenja. Osnova te imenice izaziva upoređe- premda je osnova čap- u čapajc također sve- de, Umschlag (um den Kopf)«, s metatezom 127. Mladenov 679. ASPh 34, 307. Matze-
nje s ličkim pejorativnim pridjevom, upravo slavenska. U drugim slavenskim jezicima po- tk > kt i vezanje uz čatija < çatı, v. pod nauer, -LP 8, 202. Iljinski, RFV 61, 227-
prošlim participom pasiva осарап »mršav, stoji i čap. Prema tome je -Ija < -га sufiks causati)]. 243. PF l , 497. i si. Boisacq3 953. 956. Mik-
tj. oderan«, ali glagol očapati nije po- za femininum. Odatle deminutiv na -ič ča- kola, WuS 2, 217-218. GM 439. Maretić,
Lit.: ARj 1, 890. Školjić l, 33. 133 - 4.
tvrđen, dok je potvrđen capati (v.). Odatle Savj. 8. 123. Isti, Rad 108, 94.
pljić (također muslimansko prezime), pridjev
pe j orati vi očápalica f = očapēnka = očap- na -in i -en čapljin, čapljen (jedanput). čar, gen. -i f (Vuk, 16. v.) = čára f (16. v., čärak, gen. -rka m (Vuk) pored čark
Ijenka »mršavo žensko« prema m očapljenko prijelaz femininuma iz deklinacije i u dekli- (Kosmet, pl. čárkové) »1° zupčast točak u
Lit.: ARj l, 889-90. Miklošič 30. SEW
(Lika). Značenje istih izvedenica dâ se spo- l, 135. Bruckner 72. KZ 48, 178. 181. Loe- nacijų α) = čvara f (16. v., jedanput) »1° raznim alatima, 2° batterie de fusil«. Elezović
jiti s prvim ako se uzme da je čapa postverbal wenthal, WuS 9,· 183. GM 443. Rozwadowski, divinatio, incantatio, volšebstvo, 2° sinonim: stavlja ovamo još čaraklija (tepsija) »plitka
ž. r. od čapati »greifen«; čapa bi bila efektivna RSI 2, 109. draž f, charme, Reiz«. Baltoslavenski i sve- tepsija s naročitom ivicom«, identificirajući
riječ za »nesreću koja se čovjeka dočepala = slavenski magijski termin iz praslav. doba. apoziciju s tur. çarklı > rum. cearcliu »aus-
koja je na nj vrebala«. capra f (Vuk, Crna Gora) »1° koža od ži- Odatle deminutiv na -ka: čarka f, pridjevi na
vinčeta, 2° kesa od kože«. Prema Matzenaueru gezackt«, bug. čarklija. Nejasno je α pred
Lit.: ARj l, 888. 8, 511. -ьп, -ljiv, -ovan, -ovit, -ovski: čar an, -rna, kl. Balkanski turcizam perzijskog podrijetla
turska, prema Iljinskome domaća riječ *čap- čarován (također slov. i bug. čaroven), ča-
-ъг-а, od korijena *(s)kep- »rezati«, srodna s (perz. čärh > tur. çark »kolo, točak«): bug.,
čapak, gen. -tka m (Vuk, Srbija, Risan) ròvit, čarovski, radne imenice na -nik čarnik arb. çark, cine. darcu, ngr. τζάρκι/τζέρκι
lit. kepurė, kao i čapur, čaporak i čaprlj (v.). m prema carniça f »Zauberer« (Lovran, Istra"),
»nokat u ptica i zvjerinja, u mačke«. Sufiks je Posljednje tri imenice potječu od iste osnove »cercle, chien d'un fusil«.
(-bko) i akcenat prema pápak (v.). Od iste na -lac čaralac m prema čaralica f, čaravac
od koje i čapak. m prema čaravka f. Posljednje dvije radne Lit.: ARj 1, 891. Elezović 2, 432. Mladenov
su osnove izvedenice sa sufiksom, -onja 679. Pascu 2, 123., br. 295. GM 445.
čaponja (Šloser) »ime biljke selenophorus Dej.«, Lit.: ARj l, 890. Matzenauer, Cizi slova imenice upravo su denominali od čárati, ca-
136. Iljinski, JF 8, 290-291. Isti, RFV 74, ram impf, (o-, ob- u Lici, raz-, za-). Od čarap m (jedanput, maskulinum nije po-
-onjak čaponjak, gen. -njka m .»papak«,
123. prefiksamih složenica ušao je u današnji sao- tvrđen u narodnom govoru) = čarapa f
-orak čaporak, gen. -orka (Vuk, Crna Gora)
»sinonim: čapak«, -ur čapur m (Vuk) = čepūr čapražice f (16. v., u oporuci), izvedenica braćajni i književni jezik part. perf. razočaran (Vuk, 18 v.) = čarapa (Kosmet) = čerapa
(Vuk, Dubrovnik) = čaprlj m »trunculus«. s deminutivnim sufiksom -ica, neodređenog (rusizam). Pridjev čaroban poimeničen je s -ik ča- (ŽK, Hrvatsko Primorje) = čorap m (Lika,
Posljednje izvođenje ide u oblast onomatopeja značenja. Daničić je izvodi od tur. čapraz vtvmk m prema čarovnica f (i slov.), sa -jak čaro- jedanput, 18. v.) = čarapa f (Vuk, 17. v.)
čarap 296 čárka čaršaf 297

= čarapa (Kosmet) »sinonimi: bječva (v.), vaonica, Brautgemach«, u ruskom »palača čaršaf m (Vuk, 17 v.) = čaršaf (Kosmet) = kısman »vrijeme«, s drugim sufiksom. Odatle
hlačice (ŽK) (v.)«· U književnom i saobraćajnom (v.)«. Prijelaz a > o dokazuje da se radi o čarsav (Vuk, 18. v.) = čašav (ne zna se gdje deminutiv na -bko časak, gen. -ska »moment«,
govoru prodro je oblik čarapa f i na zapad. staroj posuđenici, možda iz avarskog doba. Za se tako govori) »1° sinonimi: koperta (v.), pridjev na -ъп časan, časna (16. v), koji nije
Odatle: deminutivi na -ica čarapica f (Vuk) Brücknera je črtíogt slavenska izvedenica lincun = láncún, krpatur, 2° zar (za glavu ušao u današnji jezik zbog homonimije s
= čorapica (18. v.), augmentativi na -ina, od črbtĢ (v. crtati) jednako kao slcslav. očnšte i gornji dio tijela u muslimanki)«. U Kosmetu častan, časna, časni, nego je sufiks -ъп zami-
-etina, -čina čarapina f = čarapetina = ča- »teniorium«. još u složenici jastbk-čaršaf »mali čaršaf ukra- jenjen složenim -ovit časovit (18. v.). Složen
rapčina, pridjevi na -in, -ast čarapin, čarapast Lit.: ARj l, 893. 943. SEW l, 171. Lo- šen narodnim vezom za jastuke«. Balkanski pridjev dugočasan i glagol dugočasiti su kalk
(konj »putonog«, metafora), radna imenica kotsch 397. Elezović 2, 432. Mladenov 679. turcizam perzijskog podrijetla (tur. çarşaf < od njem. langweilig i sich-langweilen. Ni pridjevi
na -ar čarapār m (Vuk), odatle pridjev na Pascu 2, 125., br. 330. GM 444. ZSPh 2, perz. čaršeb od skraćene složenice čaderseb čašljiv, čašnji nijesu ušli u književni jezik.
-ski càraparskî, denominal očarapiti se »opiti 294. Korsch, ASPh 9, 494. Bruckner, KZ »noćni pokrivač«) : bug. čaršaf, arb. çarçaf, rum. Prilozi su dosta brojni: čas ovo lás ono »sad-
se« (metafora u argou pijanih ljudi). Balkan- 46, 237. Mikkola, RSI l, 18. cearşaf, cine. drceafe f, ngr. το τσαρτσάφι u -sad« = casi-casi (ŽU prema slov.), (za) čas
ski turcizam (çorab): bug. čorap m, odatle Cardin alti đardin alti vrtao ili cvitnjak (1678, istom značenju. »u kratko vrijeme (Kosmet)«; maločas (i Kos-
čorapčija m »čarapar«, rum. ciorap, arb. cu- u današnjem narodnom govoru oblik čardin Lit.: ARj l, 896. Elezović 2, 433. Mla- met, nastalo unakrštavanjem prema malo vri-
rate f. çar ape f (kod Gega i u Kalabriji), nije potvrđen) = dzàrdîn, gen. -ina m (16. denov 679. Pascu 2, 125., br. 328. GM jeme) »prije kratkog vremena«; udobrí las
ngr. το τσουράπι. U femininumu se slaže v., Vuk, Primorje, zapadni krajevi, Dubrovnik, 445. »zbogom« (Piva—Drobnjak i Kosmet);
hrv.-srp. i arbanaski. U arbanaski je tur- Cavtat, Špič, Brce) = sardini m. pl. (Suto- usočes (ibidem) »na nesreću« = uzôčas po
cizam došao preko hrv.-srp. Činjenica da se more) »1° vrt, vrtal, običnije u pl. vrtli (Kor- čaršija f (Vuk, 17 v.) = čar's'ija (Kosmet) se (ŽK, preuzeto od ŽU), odatle pridjev u
taj turcizam govori i u arbanaskoj dijaspori čula), gradina, cvjetnjak, 2" toponim Džardin »dio balkanske varoši u kojem su dućani, Pivi uzōčešnjī (dijete, čobani; e < a je ne-
u Kalabriji, dokazuje da hrv.-srp. turcizam (Bijela, Boka, vinogradi)«. Od talijanskog zanatlijske radnje i prodavaonice, trg«. Odatle jasno, možda prema zločest, v.); časkom
u femininumu potječe još iz 15. v. Taj je francuzizma giardino »vrt« < fr. jardin, stfr. pridjevi na -ski čaršījskī (Vuk) = čaršīnskī (Bosna, Kosmet) »za kratko vrijeme«. Izve-
femininurh nastao prema bječva, riječ koju jart < frank. *gardo (u prasrodstvu sa gradina, (Vuk) = čāršīski (Kosmet), izvedenice na denica stcslav. časovnik, koju su danas kod
je taj turcizam istisnuo; e mjesto tur. a po- v.), srlat. gardinium. -ija (v.) čaršilija m· = čaršilija (Kosmet) nas zamijenili turcizam sat i romanizam ura
slije č prilagodenje je našoj fonetici; asimi- »čovjek iz čaršije, trgovac ili zanatlija« prema u značenju »ft. montre«, bila je u upotrebi
lacija o-a > α-a nije obična u turcizmima. Lit.: ARj l, 894. 3, 530. REW* 3684. DEI
1805. čaršījka f »žena iz čaršije«. Balkanski tur- u 13. i 15. v., nalazi se još u živoj upotrebi u
Lit.: ARj l, 891. 2, 60. 8, 511. GM 450. cizam perzijskog podrijetla (perzijska slože- Srbiji, u bug. časovnik, u rum. ceasornic (sa
Lokotsch 439. Mladenov 687. Elezović 2, 433. čare, gen. -eta n (u nar. pjesmi careta ni nica od brojnika čar »četiri« i su »strana« > zamjenom rum. rn za našu grupu vn, koja je
454. nije »nema nam spasa«) = (potvrđeno u dana- tur. carsi): bug. čaršija, cine. drşie f »marche, neobična u rumunjskom), odatle rumunjska
šnjem govoru u Kosmetu kao indeklinabile) bazar«. radna imenica ceasornicar »satčija«. Čas je ušao
čardak m (Vuk, 17. v.) = čardak, gen. čare (u izrekama: care nije; da gi nađem čare; i u crkvenu terminologiju u složenici časoslov,
čardaka (Kosmet) = čerdāg (jedanput, 17 v., ima li čare) »spas, izlaz, lijek«.Turcizam perzij- Lit.: ARj l, 897. Elezović 2, 433. Mlade- kalk za gr. ώρολόγιον, usp. breviárium, od
sa značenjem pod 4°) »1° dio kuće na niskim skog podrijetla (perz. čare »spasenje, sredstvo, nov 679. Pascu 2, 126., br. 333.
koje postoji na zapadu i posudenica brevijar
stupovima kod jednokatnice, sa strane ima lijek«), potvrđen na Balkanu još u čine. dare (v.). Po zakonu haplologije tipa zakonoša odatle
trobozăn (v.), kod dvokatnice se nalazi u m »moyen, remède, expédient«. čarugdžija m (Vuk) = čarubdžija (iz- rum. ceaslov i sa -äc časlovac, gen. -ovca (prema
gornjem katu kao balkon; uza nj je ăjat (Ko- mjena grupe gdž u bdž je prema mutabdžija,
Lit.: ARj 1, 894. Elezović 2, 432. Pascu Vuku razlika je u akcentu kad je to radna
smet v.); 2° terasa poduprta na četiri noge, 2, 123., br. 297. oklobdžijd) = čarakčija pored čankčtja {Kos- imenica na -ьс časlóvac, gen. -ovca »dijete
3° balkon (v.), 4° ložnica; na čiftlicima (v.) met) »sinonim: opančar (v.)«. Odatle pridjevi koje uči čitati časlovac«). Složenica časopis
se često zida kao ljetnikovac u obliku tornjeva čarka f (Vuk) = čarka (Kosmet) »mali boj«. na -in, -ski čarugdžijin, -džījskī = -džīnskī. Riječ
Odatle radna imenica na -džija čarkadžija (1842.) je čehizam (češ. čas »vrijeme«), a u
(Bosna.« Odatle deminutiv na -e čardače pored dolazi od turske radne imenice na -ci çarıkçı
m (Vuk, Kosmet) »vojnik koji zameće boj«. češkom je kalk prema njem. Zeitschrift. Prema
čardače n, augmentativ na -ina čardačina f, od çarık »Art leichter Schuhwerke der Hirten ie. korijenu quei-lquei- »opažati, gledati« prvo-
toponim Čardakovac (dio polja kod Vuči- Denominali čarkati = čarkat (Kosmet, s >und Landleute«. Zamjena u = a = ь za turski bitno je značenje od čas bilo »opažanje neba,
trna), na -lija (v.) čardaklija f »1° velika soba objektom oganj), čarkat se »zadirkivati se« poluglas ı je kao u saruk i kazlar pored kızlar. da bi se utvrdilo trajanje vremena ili mete-
na spram u bosanskim kućama, s dobrim (Kosmet) prema pf. carnuti se, dokazuje da Imenica tur. çarık > čaruk m (Bosna) »opanak« orološka pojava«. To je značenje kasnije pre-
vidikom; 2° sinonim: odrina (v.)«. Balkan- su se oba glagola osjećali kao domaće izve- potvrđena je u čine. cicorie m »guêtres, gama-
denice od čarka kao deminutiva na -ka (v.) uzelo vrijeme, zbog toga se značenje od čas
ski turcizam perzijsko-arapskog podrijetla fslo- ches«, ngr. το τσαρούχι »chaussure de cuir«, suzilo. Denominal časiti impf, znači »odugo-
ženica od perz. brojnika čähar > čar »četiri«, od osnove čar-. Zbog toga nije čudo što se dok rum. cioareci ima .drugo, prošireno zna- vlačiti«. Iz toga se značenja vidi da je čas
upor. campare, i zi. tak. »arhitektonski luk« s tim turcizmom postupalo kao s domaćom čenje »weisse wollene Bauernhosen«. Upor. značilo prvobitno »dulji odsječak vremena«. To
> tur. çardak): bug. čardak pored čerdak, onomatopejom u Kosmetu, i to izmjenom proširenje značenja bječve »1° čarape, 2°
suglasa č u dž: džarkat impf, »dirkati« prema je i razumljivo ako se ima u vidu da je os-
čardak i čardak »terasse, pavillon ouvert, hlače«.
pf. džarnut »gurnuti, dirnuti« i što je umetnut nova ista kao i u impf. Hajati i čekati, tj. ie.
soutenu par quatre poteaux, balcon, portixue«,
samoglas a u džarakat, -am impf, »dirkati po Lit.: ARj ï, 879. Elezović 2, 432. Pascu prijevojni štěpen quei s formantom s. Taj
rum. ceardac pored cerdac, arb. çardak, cine. 2, 125., br. 322. Lokotsch 33. Škaljić l, 133.
ognju«. Turcizam perzijskog podrijetla {çarka isti prijevoj sa istim formantom nalazi se i
cirdache f »balkon«, ngr. το τσαρδάκι »šator«.
»course, incursion«, çarkaci »(nekada) dio voj- u arb. kõhe »vrijeme kao tempus i kao atmo-
Pored ove posudenice iz osmanlijskog doba, čas m (Vuk, 13 v.) »sinonimi: 1° trenutak,
ske«, tat., çerig »exercitus«) : bug. čarka »escar- sferska pojava«. Razlika je samo u rodu čas
na Balkanu je postojala još starija posudenica, momenat, 2° sat, ura (kao mjera vremena,
mouche«, cine. darcu »course«. je m, a kohe je f, tj. od ie. osnove gueso i
koja doduše danas više ne živi u našem narod- u tom značenju danas većinom na istoku, quesa. I u ovoj riječi moramo gledati balto-
nom govoru: črtog m (13. i 15. v.) »cubiculum«, Lit.: ARj 1, 894-5. Elezović 2, 433. Pascu kod Srba)«, sveslavenska riječ iz praslavenskog slavensku i ilirsku jezičnu vezu kao u gomila
črtag (Mrnavić, 18. v.), stcslav. črtíogu »spa- 2, 123., br. 296. Matzenauer, LP 7, 31. doba. Možda je i baltoslavenska, ali samo stprus. (v.) i gotov (y.). Rumunji posudiše ceas,
Cas 298 čast čast 299 čatisati

Arbanci cas, premda oba naroda posjeduju u Dubrovniku od mojih častbnikovb sile, Mon. (Grbalj »počastiti«, upor gore nečten. Novaković »Trinkgeschirr, Becher«, koje stoji u vezi s
svoje domaće riječi: timp < lat. tempus i şerb. 2; nekada u domobranstvu iz austrijskog je opet dobro opazio da je росыепъ u starim nperz. glagolom časīdan »okusiti« i imenicom
kõhe. doba, zamjena za francuzizam oficir, gen. spomenicima kalk od gr. έντιμος te označuje odatle čast »zajutrak«. Armenska je riječ po-
Lit.: ARj l, 897. 904. Miklósié 31. SEW -ira, v.), nastade kao izvedenica od čast u plemstvo i privilegirane, »poštovanu gospodu«. suđena iz iranskoga. Vjerojatno je da su i
1, 137. Bruckner 73. Trautmann 131. WP značenju 2° »služba, šarža, magistrat«, seman- Nakon nestanka feudalizma značenje starog Slaveni posudili iransku riječ preko Skićana,
1, 508. Vuković, SDZb 10, 405. Elezović tička je paralela officialis < officium »služba, participa perf. pas. suzilo se na današnje i to najprije u obliku čašbka = sanskrt. caşaka-,
2, 434. Unbegaun, RES 12, 31. Zubatý, ASPh dužnost« > tal. ufficiale; lat. honor znači i »char- moralno značenje. Nadalje treba u povijesti
16, 385. GM 194. 445. Barić, AA l, 138. sl. odakle je dobiveno čaša odbacivanjem dočetka
ge, magistrature«, gr. αξίωμα »haut rang,dignité« ; semantičkog razvitka od stcslav. čisti, čtíg
Machek, ZSPh 18, 22. Schleicher, KZ 11, -bka jer se taj os jecaj o kao slavenski deminutivni
upór. stcslav. čbstbnikb »qui honoratur«); ovamo naročito istaći semantičku bifurkaciju: 1° bro-
31. i sl. Budimir, JF 6, 167. Scheftelowitz, sufiks; časka f je naime sveslavenski demi-
i eufenizam nečasnih (Kosmet) »davo«; 2° sa jiti = čítati (konkretno značenje) i 2° častiti
KZ 56, 208-209. Maretić, Rad 108, 85. nutiv. Nalazi se u ruskom i poljskom; časka
-iça časnica f »poklon« (Kavanjin); 3° sa -ost (psihološko značenje). Ova bifurkacija stvo-
Isti, Saw/. 8. 20. je danas botanički naziv za dio cvijeta, a
kao pridjevski apstraktum časnost f. Složeni rila je u toku vremena neugodnu homonīmiju Mikalja je glosira sa concha, riječ koja u Dalma-
su pridjevi: častoljubiv (Stulić) i častohlepan koju je jezik morao ukloniti. Sredstvo za to
čast, gen. časti (Vuk) i časti í = čas, gen. ciji postoji u posuđenici kučića (v.). Rumunji
koji uđoše u književni jezik; odatle apstrakta dao je prefiks po- koji dolazi samo u slože-
časti (Kosmet) 1° honor, 2° officium, munus, posudiše ceaşcă f i stvoriše odatle svoje de-
častoljubivost f (= častoljublje n, rusizam) i ni čama značenja -сыс »častiti«, postiti, počítati,
2° convivium, cibus«, sveslavenski apstrak- minutive ceşcuţă i ceşculiţă; Arbanasi çaçkë f.
častohleplje. pošten, od tih izraza preneseno i na štovati
tum iz praslavenskog doba od prezentske Riječ caía nije ušla u crkvenu terminologiju,
Denominal (faktitiv) je na -iti: častiti iřnpf. gdje nije bio taj prefiks potreban nego je
osnove čbtĢ (inf. čisti) izveden s pomoću su- nego posuđenice, na istoku grecizam putir (v.),
(obez-, ohne-, po-) = častit, -im (Kosmet) ostao fakultativan. Na uklanjanju homoni-
fiksa -tb, koji se u lokatīvu nalazi i u infinitivu na zapadu latinizam kalež (v.). Ne zna se ide
»gozbom ili pićem ukazati čast nekomu«. Post- mije sudjeluju i Rumunji, ali na drugi način,
na -ti (v. -ati, -eti, -iti). Glede -sí upór. čist li ovamo kao denominal iščašiti, -im(se) pf.
verbal je počast f od počastiti. Sa sufiksom unakrštavanjem čbstb i čęstb. Fonetski razvitak
(v.). Kao postverbal od prezentske osnove »sinonim: uganuti (v.), navinutí (v.)« prema
-ba (upór. gozba) obrazovan je apstraktum grupe čt, koji je Kurelac pisao prema svom
čbtĢ ima Marulić čat ΐ u značenju »čast«, impf, iščašivati, jer je u 17. i 18 v. iščašiti,
čazba f, odatle pridjev na -en čazben (Vuk, arhaističkom pravopisu, razvio se u št kao u
tako i g. 1382. i poznavše čti i službe, Mon. a Mikalja i Belostenec imaju u istom zna-
şerb. 209. Zbog toga čast predstavlja izvede- Kosmet), poimeničenje na -ik čazbemk m što < čbto po zakonu disimilacije tš -t > št, čenju iščesnuti, -em, a Radonjić iščeviljati, -im.
nicu od postverbala *сы + -tb. »conviva« i na -bina (upor. otadžbina) čäzbina tj. gubitkom dentalnog elementa u č. Grupa Prema Ivšiću bilo bi iščašiti semantička para-
(Vuk, Dubrovnik). čt ostala je neizmijenjena u govoru u (ne)učtiv lela za fr. déboîter »uganuti« od boîte »kutija«.
Samoglas a, koji se pojavljuje u 14 v., Madžari posudiše u Panoniji tiszt (u toj »höflich«, odatle (ne)učtivost (posudenica iz Ako je tako, onda pomenute varijante treba
nastao je iz mekog poluvokala &: stcslav. posuđenici nastalo je početno г iz c na osnovu rus. učtivyj, učtivostb). Oba značenja od čisti zasebno tumačiti. Valja pored ostaloga voditi
čbstb. Taj poluvokal ispada i u denominalima zakona disimilacije tš -st > t -sr). Rumunji razviše se u praslavenskom, a osnovno ie. računa i o izvedenici česanica f (Dalmacija,
od *čbtb u faktitivu ititi (Marulić; imperativ posudiše od đačkih Slavena *cist, koje se značenje »smatrati, cijeniti, misliti« očuvano prema Slovincu) »melem od sapuna i jaja,
čty otbca i maten svoju, Starine 3,8) = čtjeti — nalazi u njihovu pridjevu becisnic »nepošten« je dobro u baltičkoj grupi (u lotiškom gla- koje se privija kad se kome što iščašio. Očito
chiavati > štovati, štujem (Vuk, zapadni < bez-čbstbn-ic (-ič je rumunjski sufiks la- golu šķist) »misliti, činiti se«, u sanskrtu je da se umiješala i osnova češ- od česati (v.)
krajevi) impf, prema poštivati = postiti (Grbalj) tinskog podrijetla < -icus). Opća rumunjska cetăţi 3. 1. »on pazi«, u sanskrtskoj imenici Lit.: ARj l, 912. 945. Mažuranić 164.
i u postverbalu odatle pošta f, odatle radne imenica glasi međutim ѕгто cinste f i odatle citii-h (koja se poklapa s čbstb) »uviđavnost, Miklošič 31. SEW l, І37. IF 31, 411.
imenice štovalac = štovatelj (po-), današnji pridjev cinstit »pošten«, upravo rumunjski razum«. Ie. osnova gyei- »paziti na što, opažati«, Bruckner 73. Vasmer, RSI 6, 173. Mladenov
pridjev na -en pachten > pošten (ne-), po- part. perf. pasiva od cinsti »častiti«, ali može koja se nalazi u pridjevoju ai > u cijena (v.) 680. RFV 67, 260-267. Meillet, RSl 2, 67.
štena, odatle opet apstraktum na -je poštenje n, biti i posudenica od jslav. čestit!, > hrv.-srp. GM 445. Ivšić, BZb l (1921), 249-251.
i u kajati se (v.), bila je u čbstbįčbt- rašire-
particip perf. pasiva nečten »nepošten« (1520). čestit. Rumunjski refleks in je zamjena za Matzenauer, LP 7, 28.
na formantom t.
Od ь je prijevojni štěpen i: čitati, čitam slavneski palatami nazal į koji se u riječi
Lit.: ARj l, 814. 910. 912. 918. 2, 80. si. čatal m, pi. calali i calale, gen. catalã f
»sinonim: častiti«, počítati i odatle čitanje n čast nalazi i kod nas : ies, gen. česti f (Kosmet)
8, 8. 96. 106. Mažuranić, Prinosi 146-65. (narodna pjesma, Srbija) = čatal i čatal
(Stolić) »veneratio«, počitanje, složenica stra- »poštovanje, ugled«, u općem složenom hrv.- Miklošič 38. SEW l, 173. 174. 155. Bruckner
hopočitanje (germanizam za Ehrfurchť). Samo -srp. pridjevu zločest, u izvedenom pridjevu (indeklinabilni pridjev, Kosmet) »1° sinonim:
77. 89. Mladenov 683. Vasmer 2, 305. Traut-
na -it čestit (Vuk, 14. v.) »pošten, dobar, valjan« račve (v.), 2° (kao pridjev) račvast, kao si-
čitati (v.) s različitim akcentom razvilo se mann 135. WP l, 509. Elezović 2, 3. 429.
semantički u sasma drugom pravcu: »legere«. = čestit (Kosmet) »felix«, upor. čestita učiniti 433. Osten-Säcken, JF 26, 321. Moskovljević, nonim za zamršen (čatal rabota)«. Odatle
Izvedenice od čast su brojne: pridjevi na -ъп, nekoga, čestit Božić; odatle apstraktum čestitost NJ 2, 272. Belić, NJ l, 12-15. Unbegaun, i indeklinabilni pridjev čatali, koji sadrži tur.
-en, -iv, -it častan, časna, određeno časni f i denominal na -ati čestitati (Vuk, 18. v.), RES 12, 31. Sekulić, SKGl 34, 595-598. -li, »dvostruk«, kao epitet za jular (v.) u na-·
(kfst, pôst), časten (Dubrovnik), častiv (po- tj. »govoriti čestit (npr. Božić)«; Rumunjska Novaković, ASPh 9,' 521-523. Moskovlje- rodnoj pjesmi. Odatle naš denominal raščataliti
vić, NJ 5, 278-281. Maretić, Savj. 61. se pf. »razračvati se, raširiti noge kao račve«
tvrđen samo u pisaca, dok je u općoj upo- posudenica cinste dokazuje da su se u južno-
Isti, Rad 108, 96. (Trstenik, Srbija). Balkanski turcizam (tur.
trebi negativna složenica nečastiv(i) = ne- slavenskom pomiješala dva apstraktuma: čbstb
i čįstb (v. čest »pars, dio«). pridjev çatal »1° račvast, 2° viljuška, 3° meta-
častivi (Kosmet) kao eufemizam za vrag čaša f (Vuk, 13. v., u Samoboru 1555.,
(v.), odatle i nečastîvnik (Kosmet) »1° đavo, U vezi s ovom imenicom treba još razmot- fora: sumnjiv«, çatalli »1° verwickelt, 2° sum-
danas općenito u književnom i saobraćaj- njiv«), nalazi se u bug. čatal i pridjev čatalest.
2° vješt, hitar čovjek« prema f nečastivnica i n riti semantičke vrijednosti od pridjeva pošten. nom jeziku) »sinonim (na zapadu) kupica«.
nečastivničé). Pridjev časmenit »svečan« po- U Crnoj Gori (Kuci) ovaj pridjev, koji u Lit.: ARj l, 914. 13, 363. Elezović 2, 435.
Odatle deminutiv na -ica čašica f. Sveslavenska
tvrđen je samo jedanput; dočetak je prema općem hrv.-srp. izražava danas samo moralnu Mladenov 680.
riječ, možda iz praslavenskog doba. U bal-
plemenit (v.), ali v. i čismenit. Pridjev častan kvalifikaciju »nonestus, ehrlich«, znači »gosto- tičkim jezicima pruža samo stprus. kiosi čatisati, -sēra pf. i impf. (Vuk)»! 0 conjun-
poimeničen je 1° sa -ik časnik m »officialise, ljubiv«. To znači da je pošten po postanju stari »Becher« mogućnost upoređenja. Po značenju gere, sklopiti, sašiti, 2° skupiti se, doći, pri-
(u kajkavskih leksikografa; potvrđen g. 1189. particip perf. pasiva od pocăiţi > postiti odgovora u sanskrt. casakas = arm. čolak spjeti, 3° zajedno sjedjeti u društvu«. Od tur.
càtisati 300 čavka čavka 301
čéčati

çatmak »spojiti sklopiti«. Odatle skraćeni izvedenica od čau- »vikati«, upravo »čovjek bi se pojačalo pejorativno značenje, raširuje riječima stranog, češće turskog i domaćee
tur. infinitiv u čatma f (Vuk, i bug.) = calma koji objavljuje zapovijed«): bug. čaušin sa -in se raznim dodavanjima: /, r, rk, elj, rij, rzg: podrijetla: a) sanduče (Beograd) »mali sanduk«
(Kosmet) »1° pleter (opreka: zid), cjepanica, kao u kasapin (v.), čine. ciaus. čaveljati (Hercevogina), caviali, -am (Lika), akōvče (v. akov), parče, mješče, pramce; &\
kao letva od hrastova pruća; služi za građenje Lit.: ARj l, 915. Elezović 2, 435. Lokotsch čavrljati, -am (Vuk) (raž- se), odatle čavrlje veoma raširen za oznaku mladog čeljadeta ili
preko njih se lijepi blato ili malter«. Upór. 404. Školjić l, 81. 125-6. 134-5. n »nugae«, pridjev na -av čavHjav, izve- mlade životinje: Arapče, Bugarče, varoSče
džag. çatma »šator«. S našim sufiksom -ara denica na -uga čavřljuga f · »ševa«, čavr- Prištevče, pl. -čiči (Kosmet) »mladić iz Priš-
kao u brvnara: čatmara f »kuća od čatme«. čavao, gen. čavla m (15 v., Vuk, jugoza- zgati (Vuk); čavraka f (Bačka) »1° vrana, tine«, nedonošče, golúpče, momče, siroče, itd
Denominai začatmit, -im (Kosmet) »udariti padni krajevi) = cavai, gen. čavla (ŽK) = 2° ukor ženskom čeljadetu« (u maskulinu b) u pejorativnom značenju u izvedenicama
čatmu«. Raširenija je od iste osnove turska čava, gen. čavla (Božavaj Rab) = cavo, gen. čavrak, prezime); čevrljati, -om (Srbija, raz- od muških i ženskih imena (ŽK): Jurče
izvedenica çat »nešto što je na račvama jedno čavla (Krtole) = ča-, gen. čovla, gen. pl. se) = čevrljat (Kosmet) »cvrkutati«, odatle Tivče, J òsce, Muče, Karlénče, Ance, Marce',
na drugo naslagano, skelet krova koji drži čavol pored čavlih (Hvar) = cava, gen. cuãvla na -uga čevrljuga (Vuk, Crna Gora, Kos- Katunče, lagünce, od hipokoristika Jure
ćeramidu, crijep«; čatija (Kosmet) »krovna ja- (Molat) = cavel (Cres) = slov. čávelj, gen. met) »sinonim: ševa«, čevrkati (raž- se iz- Jívě, Józe, Mijo, Karle, Ane, Mare, Káté
pija, krov bez crijepa ili drugog kakvog po- -vlja »ekser (na istoku)«. Odatle pridjev čavlen, se), (Lika) »sinonim: brbljati«. Bez potrebe Jaga, itd. U turcizmima naročito perzijskog
krivača«. Balkanski turcizam: cine. citie f naziv uvale Gavima (Krk), poimeničen čavle- izvodi Daničić čavrljati iz unakrštavanja podrijetla, kao parče (v.), můrce od múr »mrav«
»toit, toiture«, arb. cali i ngr. ή τσατή istog njâk (ŽK) »svrdao za čavle«, sa -ica čavle- čavrljati i brbljati. Naša onomatopeja oblak- i sam sufiks može biti perzijskog podrijetla:
značenja. Ovamo ne ide prilog cat pat (Kos- nica »klinac koji se zabada u kakav sud da se šala je posuđivanje mlet. zavaríar > čavarijati -če, -ča.
met) »ovdje ondje, tu i tamo, rijetko«, ta- zna dokle je pun (Pavlinović)«; na -ar cavlar, (Risan) »buncati« kao i gore u čoka. V. kavka. Lit.: Marette § 326 2.
kođer bug. cat-pat. To je turska onomatopeja Deminutiv čavlić, na dva sufiksa čavlićak, od čavka.
çat-pat, tvorevina tipa kitap -mitap. gen. -ićka (ŽK), augmentativ čavlina. De- Lit.: ARj l, 889. 917. 918. 2, 18. 59. 4,80. čéčati, -z impf. (Vuk) »čučnuvši paziti
Lit.: ARj l, 914. 915. Maźuranić 165. nominali na -ati načavliti, -am, na -iti za- 13, 366. Hirtz, Aves 52. 56-7. 61. 66-7. (rad kera, v.)« prema pf. čečnuti, -něm (Maru-
Elezović l, 203. 2, 435. Mladenov 680. GM čavliti, očavliti pf. prema impf, očavlivati. SEW l, 138. Isti, ASPh 28, 87. Tiktin 359. lić, 16. v.); odatle ime biljke sa složenim
445. Matzenauer, LF 7, 28. Pascu 2, 126., Od tal. deminutiva chiavello »chiodo« od lat. Gombocz-Melich 1125. Bruckner, KZ 43, sufiksom -un (ispor. kaćun) i -ka: čečunka
br. 335. daviš; e u sufiksu -ellus bio je zamijenjen na- 326. 48, 198. GM 443. 445. Mladenov 678. f (15. v.) »teucrium chamaepitys L.«; izve-
šim nepostojanim e > ь > α u deklinaciji. Zbog Matzenauer, LF 7, 27. Elezović 2, 436. Ma- denica pomoću rijetkog sufiksa -var (ispor.
čatlōv, gen. -ova m (Vuk) »u kolā ozad toga je u italijanizmu prenijet akcenat sa retić, Gr. 346. Gauthiot, BSLP 16, 164. sušnevar m ŽK »suho lišće ili granje« i ma-
prečaga od jednih stuba do drugih ozgo«. Kol- sufiksa na osnovu; eh > č izgovara se prema REW3 2449. kedonski toponim pßtvar): čečvār, gen. -ara
ski termin madžarskog podrijetla : csatlo, posu- mletačkom; chiodo > mlet. cado nalazi se u čavkun (Vuk) = čapkun — čapkbn (Kos- m (Srbija) »zakržljalu drvo po hridu kakvu
đen također u rum. ceatlău m »Knebelholz«, inćodat (Potomje) »zakovati«. met) m i indeklinabilni pridjev »1° koji brzo god«. U Kosmetu sa dž mjesto č (znak za
za koji postoji i sinonim slavenskog podrijetla Lit.: ARj l, 917. 5, 142. 7, 222. 8, 511. a sitno ide (konj), 2° vragoljan, pokvarenjak onomatopejsko podrijetlo) d&edžat, -im »če-
praştie f < stcslav. prašta = praća (v.). Kušar, Rad 118, 14. Hraste, BJF 8, 20. Ple- (dijete i si.)«. Odatle denominai čavkuniti. kati nečiju uslugu > uzalud čekati«. Varijanta
teršnik l, 95. Miklošičil. SEW 1,138. Perašek, Balkanski turcizam (çapkın »1° qui court s u mjesto e čučati, -lm impf. (Vuk, 16. v.) =
Lit.: ARj l, 915. Tiktin 331.
ASPh 34, 46. REW* 1984. 1977. DEI 896. vite, 2° malin, va-nu-pieds, У Schürzenjäger«), čučet (Kosmet) prema čučnuti, -nem »hocken«
potvrđen u bug. čapkanin »fakin, vagabund«, nalazi se u slov. čučeti, slovačkom i bug.
čatrlja f (Rajić, 1793.) = čatrlja (Kosmet) čavka f (Vuk, Kosmet) = Hajka (također čuča, a s početnim k mjesto č u slovenskom i
»provincijski pejorativni izraz za bijednu sa sufiksom -in (upór. pod čauš), odatle apstrak-
slov.) = čapka = čoka (hrv.-kajk., Beloste- tum oapkănlăk »friponnerie«, cine. ciapcîn poljskom u istom značenju: slov. kucati,polj.
kolibu, kućerac, malu rđavu kuću«. Daničić nac, Jambrešić) »ptica coloeus monedula«. kuczeć, kao i u romanskim jezicima. Odatle
izvodi od osnove turskog kauzativa çat-dır- »débauché«. Turski sufiks -kun < tur.
Ispuštanjem sufiksa: čava (Stulić, prema Da- -kin nalazi se i inače u našim turcizmima, prilog čučk (Vrčević). Ovamo i dječja riječ
-mak (v. čatisati od çatmak) »sklopiti« što ničiću nepouzdano). Odatle pridjev na -ji čučit, -im (Kosmet) »sjesti«. Reduplikacije i
bi moglo biti, samo dočetak ostaje neobja- kao u surgun (v.), čališkan (v.), jangin (v.).
čävčji, na -in čavkin (Kosmet), deminutivi na pomenute varijante upućuju također na ono-
šnjen. -e, -ica i -ić: čavče n, pl. čavčići (Kosmet), Lit.: ARj l, 917. Mladenov 679. Pascu 2, matopeju. Od nje je možda i naziv ptice
123., br. 293. Deny § 866.
Lit.: ARj l, 915. Elezović 2, 435. čavčica i čavčić (i selo u Bosni te prezime 16. v.). cucka f (Dubrovnik, Vetranie) *erithacus =
Na -njača čavnjača (Velebit) »propast u kojoj čävor m »štogod malo od čega se može Sylvia rubecula«. Na osnovu ove onomatopeje
čaūš m (Vuk) = čauš (Kosmet) »1° voj- se ležu čavke«. Stoji u vezi s glagolom čavkati, jedva živjeti (nejasna definicija, s primjerom: stvorena je nova u kojoj se reduplikacija
nički službenik; narednik, 2° prenijeto kod -če, kojim se oponaša glas čavke, pored čevkati, ima cavar i dvije strijele, tj. »malo, živi si- jasnije vidi jer upotrebljava -ur- za raširenje
nas u svatovsku terminologiju: svatovski -a »sinonim: lajati«. Arbanasiposudiše çafkë f iz rotinjski«, Srbija/?/, Milićević)«, odatle deno- infinitivnog nastavka: čučuriti (Stulić). Va-
starješina = stari svat, 3° (u Dalmaciji) iz hrv.-srp. Rumunjski nazivi cioacă f (Munte- minali impf, lavoriti, -im (Lika) »mučiti se rijanta s u dolazi i sa ć mjesto č: ćućati, -im
općinski službenik, 4° pomoćnik ćehaja u nija, Moldavija, Banat) = ceucă = cioucă u siromaštvu i starosti«, očavoriti, -ïm se pf. impf. (Dosen, 18. v., jedanput) prema pf.
esnafu«. Odatle pridjev na -ev čamev, poime- (Erdelj) = doică bolje se slažu u samoglasu (Kostajnica, Lika) »zakržljaviti (v.), vrlo osta- čučnuti (Mikalja); cucka f »ptica sylvia ru-
ničen sa -ić čaušeiić (prezime u Bosni), o s madž. csoka koje posudiše i kajkavci. rjeli«. Odatle sa suglasničkom varijantom becula« (v. gore cucka)', ćučuriti, na koji se
hipokoristik čajo m (Vuk, u značenju 2°), Upor. cola (Mikalja, Stulić) i ćolka (17 v., r > lj: čavoljak, gen. -ōljka m (Vuk) »mala Daničić poziva, ne nalazi se u ARj 2,145.,
odatle pridjev na -ov: čájcv te složenice Zoranie), cola (Stulić), colica (Nin), čoka, tvrda jabuka«. ali se govori u ŽK s prefiksom s: šćućuriti
čaušbaša (Palmotić, Eosna) »narednik, starje- čojka (Livno) kao nove kreacije. Onomato- Lit.: l, 917, 8, 511. se. Ie. korijen: *qeu- kojim se označivalo savi-
šina causa«, taš-čauš m (Bosna, Kosmet) peja, koja oponaša glas te ptice, nalazi se u janje udova, nije davao utisak onomatopeje.
»1° narednik, 2° major medu čaušima (Ko- mnogim jezicima ne samo ie. nego i u turskim. -če, gen. -četa, složen sufiks od -zko i Istom je taj utisak činilo raširenje s forman-
smet) 3° svatovski časnik«. Balkanski turcizam Onomatopejska osnova čav-jčev-, kad se pre- -e, gen. -eta (v.) < stcslav. -į, gen. -įta: tom: q: *qeuq- u čučati, -im. Tu je infinitiv u-
{çavuş »prvobitno: čelenkom okićena glava«, nosi sa životinjskih glasova na ljudske, da a) u deminutivnom značenju: 1. na istoku u -ěti kao u bježati. U slavenskim jezicima dolize
čéčati 302 Čeh Čeh 303 čekrk

i u prijevoju *qauq- > kuka í, odatle kukára f koji je izgubio semantičku vezu s čedo (glede koja se nalazi još u Leh (v.) i Meh (v.), u tezom çekërdhék (odatle bokeljsko prezime
»Hacken bei der Pflugdeichsel«, odatle pridjev semantičkog razvitka upor. natīvus > fr. naïf; starohrvatskom ličnom imenu Zděh (pisano Čekrdeković), čine. cirec. Metateza rj > jr opo-
na -ast kukast; s prefiksom o-: okuka, odatle nalazi se još u slov.). Daničić ga krivo izvodi Zedeh), a veoma je raširen u češkim ličnim minje na bajrak pored barjak (v.).
toponim Okučani (Slavonija) i ôkuč i kuč, od madž. csendes »tih«. Upor. češ. pridjev na hipokoristicima kao Stach. Ako je tako, onda Lit.: ARj l, 921. 943. 4, 80. 13, 363—4.
gen. -i (ŽK), kučanjak, gen. -ánjka (ŽK). -sky čadský »hübsch, tapfer, edel« i engl. knight, bi Čeh moglo biti hipokoristik od Čest(i)mir Elezović 2, 441. Pascu 2, 126. GM 446. Mlade-
Da ie. korijen *qeu- nije bio onomatopejske prvobitno »dječak«. Odatle apstraktum na -ost ili Čes(ti)slav, ako je ime naroda bilo prvo- nov 682.
prirode, dokazuje i raširenje s formantom p: čednost f. Deminutiv na -će (upor. selce > bitno lično ime vođe (upor. Osmanlije od
küp (v.). Ovamo prema Treinerovu tumačenju seoce): čeče n < čed + -će (16 v.), danas vođe Osmana ili Hrvat od χρόβατος kod čekalo n = čeketalo = ček talo = čaktalo
i naziv Arbanasa, u domaćem jeziku shgyp čedānce (raširenje sufiksa je kao u mjestance Porfirogeneta). Ako nije, onda se može po- (Vuk) »crepitaculum, na kamenu u vodenici«.
(Gege) = shqip (Toske), odatle pridjevska da bi se bolje vidjela osnova čed-). U antro- mišljati na izvedenicu od četa (v.). Isto se oruđe u Hercegovini· zove cakàtalica
imenička izvedenica dobivena s pomoću su- ponimiji od dva elementa: Čedomir i Čedo- f, gdje stoji c mjesto č prema imitaciji glasova
Lit.: ARj l, 921. 958. Miklošič 31. Holub
fiksa -tar shqypëtar = Šiptar (u Jugosla- milj, odatle hipokoristici Čedo i Čeda m. -Kopečný 90. Bruckner 74. KZ 43, 306. 48, caka (Vuk) »zvuk nakita i razboja, kad se če
viji) »Arbanas«. Samoglas e u prvobitnom pridjevu čed na- 219. Mladenov 685. Nahtigal, JF 18, 49-54. (= tke)«. Izvedenice obrazovane su s pomoću
stao je od palatalnog nazala ę koji je u Sutnar, Zbornik Jagić 612-617. Maretic, Rad sufiksa -alo za oruđe (upor. klepetalo) od
Lit.: ARj l, 919. 2, 83-4. 145. 143. Ele- onomatopejske osnove ček-įčeket- (raširenje
glagolu -сьпс, -četi (v. načeti, po-, sa-). Na 81, 141. Svoboda, Onomastica 4, 365—88.
zović 2, 459. 465. Miklošič 37. SEW 1. 161.
Bruckner 279. Isti, KZ 43, 326. Mladenov osnovu ten- dodan je formant -db koji se onomatopeje s pomoću ér-). Onomatopejski
čehra f (narodna pjesma) = čehra (Banja glagol čektati nije potvrđen, ali upor. pf.
690. Isti, ASPh 34, 395. WP l, 372. Mat- nalazi još u čudo (v.), govedo (v.) i stado (v.).
zenauer, LF 7, 39. Frisk, IF 49, 100. Luka, Mostar) = cera f = cere n (indeklinabile, čéknuti, koji nije izvjesno potvrđen. Variranje
Pridjev je značio prema tome »koji je začet u
Štrekelj, DAW 50, 30. Uhlenbeck, PBB 22, Kosmet: nema cere, na cere) »1° lice, 2° boja samoglasa e-a i suglasnika č-c obično je u
utrobi« (upor. lat. natus »filius«'). Za taj formant
536-42. Iljinski, ASPh 29, 488. Hirtz, Aves lica, izgled, 3° spleen«. Odatle indeklinabilni onomatope)ama; čaktati (17. v.) je potvrđen
u značenju »čedo« nema paralela ni u baltičkoj
1. i sl. pridjev na -lija (v.) cerelija »koji je lijep na u drugom značenju »fodicare«, ali i to značenje
grupi ni u ostalim ie. jezicima, ali ima za
oko«. Turcizam perzijskog podrijetla (perz. može se izvesti iz zvuka, koji proizvodi radnja.
ceder, gen. -era m = ceder (Kosmet) samu osnovu čen- < ie. ken- u sanskr. kaná
çehre), potvrđen još u arb. cere, gdje može Lit.: ARj l, 884. 922.
»šteta, tuga, briga« Drugdje na hrv.-srp. te- »djevojke«, ir. cenēl »pleme« i s tzv. pokretnim
biti iz tal. dera, upor. cera.
ritoriju nije potvrđen taj turcizam arapskog s- kod nas u štene (v.). Ie. osnova ken- u zna- čekič m (Vuk, Kosmet) = čekić (tur. -ič
čenju »potjecali, početi« zastupljena je kod Lit.: ARj l, 921. 943. Elezović 2, 441. zamijenjeno našim sufiksom -ie, upor. ribić
podrijetla (ar. qeder > tur. keder »Kummer, GM 446. Ascoli, AGI 4, 119.
Gram, Schaden«), iz oblasti psiholoških po- nas osim u čed(o) još u načeti, konac, napokon, i prezime Ribić, ŽK) »sinonimi: čakanac (v.)
java (upor. sevdah), osim bug. keder »défec- okana (v.). Izvođenje iz njem. Kind nije pri- i malj (v.)«. Odatle denominai na -ovati od
hvaćeno. čeiz m (Vuk, Srbija, Bosna, narodna pjes-
tuosité«, arb. xheder »Leid«, ceder (Skadar) oba lika: čekičovati i -covati. Balkanski tur-
ma) = čeiz (Kosmet) = ćejiz (muslimanska
»šteta«, cine. andere f »tristesse, chagrin, Lit.: ARj l, 918. 919. 4, 531. Miklošič cizam (çekiç, džag. čokiič'), raširen danas i na
32. Isti, Lex. ИЗО. SEW l, 154. WP l, 398. narodna pjesma) = čejiz (Bogišić) = čejz
peine«. U Kosmet je -došao iz dva izvora: hrv.-srp. zapadu: bug. čekič.
Bruckner 542. KZ 45, 54. 51, 227. Loewenthal, (Bosna) = (na -luk) čeizluk = čejzluk (Bosna)
preko arbanskog izgovora u Skadru i direktno Lit.: ARj l, 924. Elezović 2, 437. Korsch,
WuS 11, 61· Obnorski, IzvORJAJ 19, 4, »djevojački darovi za vjenčanje, ruho djevo- ASPh 9, 674. Mladenov, ASPh 34, 389-
preko turskoga (tur. k pred e > c). 99 — 102. Sutnar, Jagićev zbornik 613. Oštir, jačko, dota, miraz, prćija (v.)«. Gradski turci- 392. Matzenauer, LF 7, 29.
Lit.: ARj 2, 357. 436. GM 138. Pascu 2, ASPh 6, 441-443. Hirt, PBB 23, 337. Jokl, zam arapskog podrijetla (ar. čehiz, čehez,
120., br. 241. Unt. 85. Matzenauer, LF 11, 183-184. Isa- gihaz > tur. ceiz) iz oblasti prava kao čekmedže, gen. -eta n (Vuk) = čekmedže,
čenko, ZSPh 13, 99-100. miraz. pl. čekmedžići (Kosmet) = čikmedže (Mušicki)
cedit, -lm pf. (Dubrovnik, Cavtat; objekt »sinonimi 1. škrabija (v.), fijoka (v.), ladica
malo mesa) »odstupiti«. Od lat. > tal. cèdere, Čeh m (15. v.), pl. Česi prema Čehinja f Lit.: ARj l, 921. 2, 128. Elezović 2, 437.
(Belostenac, Voltidija, Stulić) = (danas) (ŽK), 2. sanduče raznog oblika ukrašeno
prijelaz -ère > -iti kao u kűrit (v.). Härman 2, 130. Skok, ZA 2, 108.
češkinja »(ime naroda, etnik) Bohemus m, fijokama (Bosna, Kosmet)«. Balkanski turci-
Lit.: REWS 1798. DEI 836. čéjrek m = cerek = cerek, gen. cereka zam, deminutiv na -će od skraćenog infini-
Bohema f« = (pejorativno u narodu) Pernac,
gen. Pernca m, Pernica f < njem. Bohmi. Ta- (Kosmet) = čéreg (Vuk, narodna pjesma) = tiva çekme »tiroir« od çekmek »vući«, iz oblasti
čedo n (Vuk, 13. v., narodna pjesma, danas
koder ime (15. v.) i prezime (15. v.), Čeh, čerak (Vuk, narodne pjesme 3, 511) »sinonim: kućnog namještaja (tip sofra): bug. čekmedže,
pjesnička riječ, koju je iz saobraćajnog govora
odatle Čehovií (15. i 16. v.), kao plurale tantum četvrt (v.)«. Odatle radna imenica na -jar rum. cecmegea, čine. cicmige. Ovamo možda
potislo dijete n, v.). Poimeničeni je srednji
toponim Čehi (Zagreb) i poimeničen pridjev (v.) čérečar, gen. -ara m (Srbija) »ko plaća i pl. tantum čekme f (Vuk, Hercegovina)
rod od sveslavenskog pridjeva iz praslavenskog
Čehovac (Međumurje). Odatle pridjev na -ski samo četvrtinu danka«, denominali na -iti »neke toke« koje Daničić izvodi od tur. çekmen,
doba. Maskulinum čed, potvrđen jedanput u
češki (15. v.), s mijenjanjem h > š kao u i -ati: iščerečiti, -im pf. (Srbija) = iščerekati, što ne može biti. Kako riječ nije dobro utvr-
18. v., poimeničen je u složenici bratučed m
vlaški < Vlah, odatle ime zemlje Češka f. -ām (Lika) »na krupne komade isjeći«, rašče- đena u pogledu značenja, nije ni zrela za eti-
(v.), upor. još jedinočedi (kod pravoslavaca
Čuje se također i. češki (15. —18. v.) što je rečiti, -im (Srbija, šabački okrug, Zaplanje, mologiju. Tur. glagol çekmek dolazi u narod-
i katolika, crkveni tekstovi, 13.— 15. v.) =
ispravno u češkom, ne kod nas (odatle sta- Leskovac, Slavonija) = raščerekati (se), -ām noj pjesmi sam i u vezi s ćuprija u značenju
jedinoćedyjb sinb (g. 1302; Mon. şerb. 77 i
riji naziv zemlje Češka f, Kanižlić, Velika- (Lika, Poljica. Brač) »razdijeliti što na če- »pont-levis, most koji se diže i spušta«.
Starine 22,218) za kasniji jedinorodni. Odatle
nović). Madžari posudiše Cseh, što dokazuje tvero«. Balkanski turcizam perzijskog po- Lit.: ARj l, 925. 2, 25. Elezović 2, 437.
je postojao kolektiv po deklinaciji i u 14. v.: Lokatsch 405. Mladenov 680. Pascu 2, 124,
čed, gen. cedi. Zamijenjen je izvedenicom da г u osnovi nije nastalo od nazala ę i da se drijetla (perz. složenica od brojnika čar »če-
br. 301. Deny § 517. Školjić l, 136. 137.
stvorenom s pomoću sufiksa -ija (upor. dro- prema tome ne može misliti na potjecanje tiri« i jak »jedan«, upravo »jedna četvrt« > tur.
barîja f »sitna djeca«, ŽK): cèdila f (Vuk, od čedo i -četi. Pretpostavlja se naime hipo- çeyrek): rum. cerchiu »stari novac koji je čekrk m (Vuk, 17. v.) = čekrk, gen. čekrka,
Kosmet g. 1770) »Kinder«. Odatle: pridjev koristik čelech > Čech od сеЦааіпъ. Izgleda vrijedio četvrtinu madžarije«, bug. cerek, pl. -ci (Kosmet) = »1° sinonimi kolo (v.),
na -ьпъ: čedan, čedna »sinonim: krotak (v.)«, da se radi o hipokorističkoj izvedenici na -h, odatle deminutiv čereče, arb. cereke, s meta- točak (v.), 2° vitao, sprava na koju žene na-
čekrk 304 čelo čelo 305 čeljad

mátajú pređu na cijevi«. Odatle indeklina- ušao tako i u zapadni književni i saobraćajni dva drvena ili kovna dijela u kreveta koji tempora« < čelo + usta ili je izvedenica
bilni pridjev cekïkli (epitet u narodnoj pjesmi jezik. Odatle: pridjevi na -m\ -ου: čeličan, stoje čeljadetu čelo glave i čelo nogu« (Vin- dobivena s pomoću sufiksa -just (upór. krê-
za čelenku i pojas) i imenica na -lija (v.) čekřklija čelična, čelikov (potvrđen samo jedanput u kovci, Pavičić), s prefiksom protivnog značenja Ijūšt /Srbija/ pored kraljušt i křljušt (v. krilo)
f »preslica na čekrk«. Balkanski turcizam (çıkrık) : 18. v., nije ušao u književni jezik), denominal pročelje n (pro- kao u proljeće : be zidano to »ljuska od ribe« (odatle na -ka čeljuska f »dva
bug. čekrak > rum. acne, arb. çıkrık (Toske) čiličiti (o-). Najnovija je izvedenica ili bolje pročele, 1442, Omišalj na otoku Krku, natpis gvozda na pušci kremenjači, između kojih stoji
= çekërk (Gege, preko hrv.-srp.), čine. složenica na -ona < nerz. -hane (v.), ali sa nad vratima crkve Velike Gospe), pročelak m kremeň«, na -ica čeljustica f »ime neke biljke«).
nerica f »rouet à dévider«, ngr. το τζικρίκι. suglasnikom č od pridjeva čeličana f (< tur. »čovjek široka čela« (Poljica), augmentativ Ali i kreljušt može se tumačiti kao izvedenica:
Ovamo možda varijanta čekrt m, ako nije çelikhane) »Stahlwerk, dio željezare«. Ta- odatle pročeleina (Poljica). Ovamo i neologizam lj u čeljust, ako je složenica, moglo je nastati
štamparska griješka, u crnogorskoj narodnoj kođer prezimena: Čelik (Drniš), Celiković na -nik pročelnik m »čovjek koji je na pročelju, od lokatīva čele, (upór. Carigrad); 4° į" se
pjesmi: svirke i borile... na čekrt načinjene. (Bosna). Balkanski tuťcizam (çelik) iz oblasti čelu nečega, neke zajednice«. Druge je eti- nalazi i u nejasnoj izvedenici čeljūp m (Pe-
Lit.: ARj l, 925. Elezović 2, 437. Mlade- prerađevina ruda: bug. čelik pored stornano < mologije riječ načelnik m (leksikografi Bella, tranović, narodna pjesma) »fauces«, odatle
nov 680. Pascu 2, 124., br. 302. GM 44-7. ngr. στομόνω »kalim«, arb. çelik, rum. ciKc, Voltić, Stulli, Vuk, od zapadnih pisaca Kožičić, augmentativ na -ina čeljupine f. pl. = če-
Matzenauer, LF 7, 28-29. cine. etliche f pored ciuliche, ciulecă, odatle Postila, Budinić, Bandulavić, Kašić) koja se Ijubine »maxilla«, upór slov. čeljúga, pejora-
glagol cilicusire »čeličiti«, ngr. τσε)ίκι Ovamo od vremena kada su nestali nazali veže u tivna izvedenica na -juga. Od čeljust deno-
celebi, indeklinabilan pridjev ili imenica i turski deminutiv na -čik čeladžik (Kosmet) svijesti sa sintagmom biti na čelu, a dolazi minal je raščeljustiti pf. prema impf, rašče-
u vezi s fesić »elegantan fes«, također u slo- u izrazu igrati se čeladžika »igrati se vrste od starije riječi načelo n »početak, initium« Ijušćivati (Belostenec) »rastvoriti, razjapiti
ženicama kao ime biljaka čelebi-nos, čelebi- klisa«, jer u tur. çelik znači »1° kratka odsje- (to je imenica na -lo od načeti »anfangen, čeljusti«. Nepouzdan je Stulićev augmentativ
perčin »antirrhium«. Kad se imenica mora čena grana, štap, 2° Steckling, sadnica, polo- beginnen«: stcslav. načelo, rus. načalo) sa celina kao opća riječ (mot commun). Možda
deklinirati, onda glasi čelebija m = čelebija žnica«. sufiksom -bnikb (stcslav. načįlbnikb »Urheber, se nalazi u toponimu Celina (ali to može biti
(Kosmet, u narodnoj pjesmi titula za Muju Lit.: ARj l, 927. Elezović 2, 437. 438. Oberster« prema посеіьпъ »an erster Stelle izvedenica od pčela, upor. bosanski toponim
i Gruju) »gospodin (u Vučitrnu »šef že- Mladenov 681. GM 446. Vaillant, RES 35, stehend«, rus. načahnik »Vorsteher, Befehls- Celinac). Nepotrebni kolektiv na -evlje čelevlje
ljezničke stanice«). Odatle pridjev na -in 89-93. haber«, stsrp. načehnikb, Daničić, 12—15. v., n nije ušao ni u književni ni u saobraćajni
čelebijin = celebin. Balkanski turcizam (çelebi u Pavlovića 1747. i načelnica î »antifona«, jezik; čelo je još prijedlog s genitivom (čelo
»élégant, bien élevé, ayant de bonnes manières, čelo n (Vuk, 13. v.) = čelo, gen. -a i čettta odatle pridjev načelnički, složenica rodona- stola) i prilog u izvedenici sučelice, prema
nekada naslov članova turske dinastije, danas (Kosmet) »frons«, baltoslavenska riječ iz •pra- čelnik m (Stulli, danas na istoku), npvija gra- prefiksalnom denominalu sučelitilsa- se (Vuk)
samo naslov derviša Mevlevi u Koniji«): slavenskog doba iz oblasti naziva za dijelove donačelnik (prema njem. Bürgermeister), i iz- pf. prema impf, sačeljivatijsu- se. Paralela je
bug. čelebija »gospodin plemić«, rum. celebiu tijela. Toponim za bregove: Velo Celo (Krk). vedenica na -stvo načelstvo n »poglavarstvo« lit. glagol keliu, kelti »dignuti«, iškeltas = lat.
»elegantan«, čine. cilibi m »noble«, ngr. τζελε- Kao naziv za dio tijela, deklinira se u drugin (Daničić, 14. v., uzima se da je u Srbiji danas celsus (odatle evropsko ekscelencija). S drugim
(μ)πής. Ovamo i Celebi-pazar, turski sinonim slavenskim jezicima kao tijelo, gen. tjelesa: ne iz starosrpskoga nego da je prekrojeni ru- prijevojem je klanac (v.). Ie. osnova je qel-
za Rogatica (varošica u istočnoj Bosni, Ju- gen. čelesa, odatle ruski i crkvenoslavenski sizam prema rus. načahstvo). Riječ načelo »stršiti, biti u visini«. Prvobitno je značenje
kić). pridjev na -ьп: čelesbm »praecipuus«, dok je »početak, princípium« u značenju »ontološki sveslavenske imenice bilo «ono što je uzdi-
Lit.: ARj l, 926. Elezović 2, 437. Pascu kod nas određeni pridjev na -ьп: čeoni (bug. princip« nalazi se već u Belle »principio, quello gnuto«.
2, 124., br. 313. Lokotsch 407. Deny § 1161. čelen), poimeničen na -ik: čelnik (1214) > che produce da se qualche cosa«, a u značenju Lit.: ARj l, 927. 929. 938. 5, 596. 7, 223-4.
Íeomk < čehnikb (14. v., g. 1428-9. Čelnik »princip koga se držimo u radu, fr. principe« 12, 264-5. 14, 109. Miklošič 31. SEW l,
čelenka f (Vük, 18 v.) = čelenka (Kosmet) Radić) »1° praefectus, 2° starješina bratstva uzima se da je prekrojeni rusizam rus. načalo 140. 142. Bruckner 75. 80. KZ 45, 35-39.
»perjanica (ukrašena dragim kamenjem), u staro (Crna Gora)«. Ta je izvedenica ušla u pastirsku koji je ovo značenje dobio prema osnovnom Vasmer 2, 203. Mladenov 681. WP l, 434.
doba turska vojnička dekoracija kao znak terminologiju Balkana : čine. celnic »propriétaire evropskom principium. Odavle i pridjev na- Elezović 2, 439. Kadlec, Valasi 147. Stoja-
pobjede«, odatle izvedenica na -as čelenkaš, des troupeaux«, šrgr. τζέλνικος ngr. (Epir, čelan (u 14. i 15. v. i u značenju »poglavit, nović, Sporn. 3,3 Meyer, Ngr. 2,61. Hoeg
gen. -asa »1° čovjek koji nosi čelenku, 2° Sarakačani) τζελίγγας m prema ak. sg. (iz- glavni«), prilog načelno. Mogli bismo uzeti da 2,137. 1,8. Pascu 2, 185. 79. Matzenauer,
nadimak nekom Turčinu«. Balkanski turci- je začelje nastalo prema začelo »initium« (> LF 11, 343. Lewy, ŕTZ 40, 561-563. Frisk,
govori) čélTlgas, pl. celrıgadis »chef d'une stani
zam (çelenk): bug. čelenk, arb. çellengë f IF 49, 97. Charpentier, KZ 43, 164-165.
(v.)« prema cehıgina »žena celníkova«. Kava- začelo »initium« iz crkvenog jezika u nekih Boisacq3 487-488. Mažuranić 167.
»zastava (?)«, cine. cilengã f = ngr. u Epiru njin (izd. 1913, str. 87 b) ima oblik (rapski) zapadnih pisaca: Naručnik plebanušev, Krčki
»petite baguette qu'on emploie dans certains čelmik (pisano celmich prema mletačkom pra- statut, Baraković, Glavinić) i da se tek Tcasnije čeljad, gen. -i f (Vuk, 13. v.) »Hausgesinde«,
jeux, houppe«. Turcizam je ženskog roda vopisu) »rapski pastir«. To znači, da je Ka- kao i načelnik veže sa čelo. Jedino se za pročelje sveslavenski kolektivni naziv za porodičnu
u svim balkanskim jezicima osím u bugarskom, vanjin čuo tu riječ, ali kako nije postojala u ne može misliti na vezu sa četi. Od složenica organizaciju na ffsnovu zadruge (Sippe, φρα-
nk > ng u arabanaskom i cincarskom uka- njegovu jeziku, disimilirao je tš - n u č - m postoje još: 1. čelopek (Vuk) = čelepek (ŽK, asi- τρία, bratstvo) iz praslavenskog doba. Stvoren
zuje na novogrčki izgovor. (upor. počmem mjesto počnem). Na sličan je milacija e-a > e-e prema naglašenom e) = čala- je s pomoću formantą -jadb od iste osnove
Lit.: ARj l, 926. Elezović 2, 438. Pascu način nastalo možda i kajkavsko prezime 18 v. pek (Lika, također toponim, Zadar, Peć, lički je od koje je prvi dio složenice сьіо-vêkb >
2, 124., br. 312. GM 446. Colnic (Conic ŽK) pisano cholnich. Prvi je oblik nastao iz *čelapek gdje je mjesto sin- čovjek (v.) u prijevoju, tj. od ie. korijena
izdavač Kavanjinova djela mislio da je Celmich gulara stavljen plural, a nakon te izmjene *quel- koji je značio »pleme«. Korijen čel- ne
čelik m (Vuk) = čelik (Kosmet) »1° do- prezime, koje se ima pisati po današnjem nastala je asimilacija e-a > α-a kao u gala- dolazi sam u slavenskim jezicima, ali se dade
maći sinonimi: nado (v.), blizni (v.), si- pravopisu Celmić. Odatle od sintagme za tina, v. Ista se asimilacija nalazi i u arbana- utvrditi usporednicama iz drugih ie. jezika
nonimi romanske posuđenice: acal, acar, ocal čelom riječ začelje n »protivno od čela, početka skom prezimenu čalapeković »čovjek iz sela jer je srodan najprije s ir. clan, koji je ušao u
odlo (v.), 2° vrsta kliša kojim se djeca igraju». nečega > gornje mjesto stola, vrh stola«, Čelopek (Peć)«); 2° čelovođa (Vuk, narodna sociološku terminologiju, zatim sa sanskr.
Danas je taj turcizam potisnuo u zaborav sa -ák záčelak m »kraj, mjesto na čelu čega pjesma, Crna Gora); 3° ne zna se pravo kula- m »Herde, Schwärm, Menge, Geschlecht,
domaće posuđene sinonime na zapadu i (stola, kreveta)«, záčelci, gen. začelākā »ona da li je složenica čeljust., gen. -i f »maxilla, Familie«, sa lit. keltis/kiltis »genus, origó«,

20 · Skok: Etimologijski rječnik


ρ
čeljad 306 cenas 307 čepa

sa lot. zi'lís »Geschlecht, Stamm« i gr. τέλος Denominali su čemeran impf, »živjeti čemerno, (pučanstva), 3° imutak« od censēre. Odatle u čenturin m (Vrbnik) »staffa«. Od tal. cin-
»Schaar«. S drugim prijevojnim stupnjem do- mučiti se« = čemerikovati. Madžari posudiše nas cenzus, radna imenica na -or cenzor i aps- turino, deminutiv na -ino od tal. cintura <
lazi ista osnova u koljeno (v.) i u pokoljenje oboje csemer — csömör i csomorika. Kako se traktum cenzura, s glagolom cenzurirati, inter- lat. cinctura »pas«, apstraktum na -ura od
(v.). Odatle: pridjev na -ski čeljadskī; za oznaku vidi iz lit. kemerai (pl.) »helleborus« i stvnjem. nacionalne riječi. Odatle i njem. Zins, odakle, part. perf. cinctus od cingere. Ovamo možda
jednog člana porodice upotrebljava se su- hömera »Nieswurz«, ovaj sveslavenski naziv činž, danas cins, slov. čižman m »Zinsbauer, načīntrati se (Žrnovo, Korčula, subjekt žena)
fiks -e kojim se prave izvedenice za mlado praslavenskog doba odnosi se prvobitno samo Zinsgeber«, stčeš. pridjev činežny (peniez). »udesiti se, namazati se, uresiti se«.
(upor. tele): čeljade, gen. -eta (Vuk) »Kind, na otrovnu biljku aconitum. Sva ostala zna- Lit.: ARj l, 938. ASPH 12, 183. Štrekelj, Lit.: DEI 949. Prati 285. REW* 1922.
Mann, Weib, Perso«, Mensch«, odatle s čenja razviše se odatle po zakonu metafore. DAW 50, 14. Mažuranić, 169.
individualnim -in čeljadin (13. —18. v., upor. Iz južnoslavenskog potječe čine. čemer »poison, čgp1, gen. -a m (Zore, južna Dalmacija)
dbjak čeljadinić, 15. v.) i pridjev na -ski če- amertume« i glagol odatle 'ncimirare, 'nciumirare cengel m (Vuk, 17 v., narodna pjesma) = »vrsta ribe, tal. sardone« = čepa f (Kolomba-
Ijadetski koji nije ušao ni u književni ni u »s'attrister«. Arb. cermë »Gicht« ne ide ovamo. čengelj (Kosmet) = cengele f. pl. (Bosanska tović) »alosa vulgáris« = сера (Senj) = čipa
saobraćajni jezik; deminutiv na -će čeljace, Lit.: ARj 1, 933. Elezovič 2, 439. Mlade- Krajina) = čendel m (Mostar) »sinonim: kuka, »skumrija, ciupea alosa«. Od mlet. сера =
pl. .čeljaca (Vuk). Madžari posudiše család = nov 681. Miklošič 31. SEW 1, 142. Traut- (za vješanje mesa), gvozdena kuka na konopcu cheppia = chieppa (Napulj) < vlat. *clipea,
cseled »familija« u prvobitnom značenju poro- mann 126. WP 1, 390. Bruckner 62. Matze- za vađenje vode iz bunara i za vješanje mesa«. nepotvrđena varijanta od ciupea. Ovamo ide
dične organizacije uopće. Rumunji posudiše nauer, LF 7, 30. Uhlenbeck, PBB 22, 540. Isto znači čenkīn, gen. -ina (Mikalja, Della kao dalmatoromanska varijanta kabla (Do-
samo poimeničenja pridjeva na -ьпъ s po- Hirt, PBB 23, 344. Pascu 2, 184., br 80. Su- brota, Muo, Bijela, Prčanj, Tivat) = kubla
lek, Im. 49-50. Mažuranić 167. Bella). Obje riječi su balkanski turcizmi per-
moću -ikļ-ika u kuriózním značenjima: cele- zijskog podrijetla (perz. čängäl > tur. çengel): (Budva, također arbanski u Ulcinju) »riba
dnic m »špijun«, celetnica f »femme de mau- rum. cinghie!, cine. cingheľu, ngr. τσεγγέλι/ puna drače, vrsta sardele« = škdbālj m (Paš-
čemgřljati impf. (Brač) »leviter scindere«.
vaise vie«. Upor. čovjek (v.). τσιγγέλι, arb. çengel. Varijanta čenkīn je trovići, Skadarsko blato, u Ulcinju zove se
Grupa gr zamijenjena je sa dr u čendrljati se
Lit.: ARj l, 930. 932. Miklošič 31. SEW tur. çenk »harpon, griffe, serre«, nalazi se još i ńild). Odnos prema ciupea nije objašnjen.
impf. (Dalmacija, Podgora /?/, Pavlinović) »raz-
1, 141. Bruckner 75. Mladenov 681. WP 1, barušivati se«. Od iste je osnove u istom na- u cine. cenghiu »croc« (prema novogrčkom Lit.: ARj l, 940. 2, 131. Banali 2, 293.
517. Matzenauer, LF 1, 30. Petersson, IF izgovoru nk > ng). Na perz. čäng > tur. SEZb 13, 193. Matzenauer, LF 7, 26. Zore,
rječju pridjev na -av čendrljav »čupav, neo-
34, 226. Boisacq* 952-959. çenk došao je nastavak -in, zacijelo prema Palj. 218. REW* 1998. DEI 887.
češljan« i izvedenica (zacijelo pejorativna) na
-ovka čendŕljoka f »žensko čupavo, neočeš- tal. uncino. Ne zna se na žalost gdje se govori,
čember m (Vuk, narodna pjesma) »1° čep2 m (16. v.) = čep, gen. čepa (Buzet,
Ijano čeljade«. Tornano vic imade očegrljati možda u Dalmaciji, sudeći po leksikografima
bijelo fino platno, 2° veliki rubac kojim se Sovinjsko Polje) »sinonim: vranj«. Odatle
»ogrepsti« (bez mļri) koje tumači unakršta- koji tu varijantu donose. Potvrđen je oblik
turkinje prevješaju preko glave, 3° obruč, glagol začepiti »zapušiti«, odčepiti »odstraniti
vanjem iz očeprljati i ogrepsti, dok Daničić cenkin.
šuplje kolo«. Odatle indeklinabilni pridjev čep«, sa sufiksom -ur (upor. mjehur) čepur m
çemberli kao epitet za čaršaf (Petranović, na- izvodi od čantrati (v.). Zacijelo ekspresivna Lit.: ARj l, 768. 938. Elezović 2, 439. »Strunk« koje se slaže s bug. čep »grana«.
rodna pjesma). Vjerojatno ovamo i čembiluk riječ onomatopejskog podrijetla, vjerojatno GM 441. Pascu 2, 125., br. 519. Skok, Slávia Sufiks -ur je varijanta od -or: stcslav. i bug.
pejorativiziranje glagola čekati (v.). 15, 190., br. 107. Lokotsch 392.
»komarnik, koprena protiv komaraca« (Dal- серогъ »grana«. U rus. čap »cijep (v.), Dresch-
macija, Podgora / ?/, Pavlinović) kao izvedenica Lit.: ARj l, 937. 938. Tomanović, JF pflegel« pretpostavlja < e. Ie. osnova varira
17, 206. čengija f = čēngīja (Kosmet) »1° igračica
na -luk (upor. tepeluK). Balkanski turcizam u slav. jezicima: *qep- i qep- kao i sed- i sed:
koja igra na javnom mjestu, 2° sinonim:
(çember »Reifen (zum spielen), Fassband, černiti, -i impf, »zujati (Krk, o vodi kad ho- sèsti (ŽK) prema sjesti. Сер, kad bi bilo ogra-
(o)rospija (v.), kurva (Kosmet)«. Odatle impf.
Einkreisung«) iz oblasti nošnje : arb: çember'ļci- će da uzavri)«. Po značenju je onomatopeja. ničeno samo na hrv-srp., mogla bi biti i
»Schleíer«. čengijati »šaliti se« (Sarajevo). Balkanski tur- romanska posuđenica od cippus. V. čupak.
Daničić izvodi od lat. gemere, što ne odgovara cizam (.çengi »danseur publique)«: bug. čen-
Lit.: ARj l, 933. GM 446. Vasmer, Jagi- ni fonetici ni značenju. Od osnove čem- mogla gija, cine. cinghie f »danseuse publique«. Lit.: ARj l, 939-40. Miklošič. 32. SEW l,
iev zbornik. 271-8. Školjić l, 138—9. bi biti izvedenica na -ία iemija f (Kavanjin, Odatle bosansko prezime Čengijić > Čengīč, 143. Scheftelowitz, IP 33, 142. 144. WP 2,
ali se ne zna pravo značenje; izgleda kao da 561. REW* 1935.
kod Mažuranića u krivoj složenici Cengić-aga
čemen m = amen (Bosna, Martié, Osvet- je svirala). Daničić pomišlja na tal. cemmamella (upor. pod aga). Aga se može reći u složenici
nici) = címen (ćimen-trava) = síben (oo šiba) »1° »svirala«, što se -ne slaže glasovno. Kušar je čepa f (Belostenec) = čepela (hrv.-kajk.)
sa ličnim imenom (Smailaga Čengić), nikako
bus, busenje, ledina, travnjak, 2° zemlja puna zabilježio u Lumbardi (Korčula) isčemuhat pf. »sinonimi kod štokavaca: krlja (v.),-krpelj (v.),
u složenici s porodičnim imenom.
žila od trave«. Odatle kolektiv na -je čimēnje n. »izvodnjeti (subjekt: dinja)«. I taj perfektivum krpuša«. Sufiks -ela nalazi se u slov. dežela <
Turcizam (çim, çimen »livada, Rasen«). izgleda kao izvedenica od odnove čem-, Upor. Lit.: ARj l, 938. Pascu 2, 125., br 320. *držela, apstraktum od držati. Zbog toga se
Lit.: ARj l, 933. Elezović 2, 439. Skok, Slávia 15, 190, br. 108. čepela može uporediti u pogledu sufiksa s
još pf. raščemušati, -om (Lika) »rastaviti one
koji se svađaju«. Prosti glagoli čemuhati i krpelj (v.). Ako je tako, onda je čepa postverbal
čgmer m (jedanput f; Vuk, 14 v.) = čenkati impf. (Stulić) = cinkati »izvlačiti od čepati u značenju koje je potvrđeno u
čemušati nijesu potvrđeni. Prošli part. pas.
čemer (Kosmet, samo u poređenju ljut kaj žice iz krpe i otkidati lišće, kao čehati, carpere«, sufiksalnoj složenici dočepati (se), -ãrn pf.
govori se u Poljicima: kosa je raščemušana u
čemer) »1° otrov, 2° jad, nausea«. Odatle pridjev s prefiksom iz-: iščenkati, -am pf. (Mikalja, »zgrabiti« (Vuk, 18. v.) prema impf, doče-
značenju »nepočešljana; sinonim: raskuštrana,
na -ьп čemeran, čemerna (15. v.) »otrovan, Stulić) »sfilacciare« = iščinkati -am »vršiti pavati (se). Potvrđen je i s prefiksom raž-:
razbašurena«. Teško je složiti sva ova značenja.
bijedan, nesretan«, u sr. r. Čemerno i poimeni- cinkanje«, raščiňkati. Lik cinkati je očigledno raščepati pf. (18. v.) »rastvoriti, razjapiti če-
Lit.: ARj l, 937. 13, 363. Kušar, NVj stvoren od činiti pomoću glagolskog deminu- ljust«, zatim sa í-: ščepati, -am pf. »praehendo«.
čeno s -ica Cemernica su toponimi; čemernih =
3, 338. Prati 255. tivnog nastavka -kati (v. -ati). Promjena
čemērmca (Kosmet) f »ljuta paprika«; poime- Vukovo čépati, čepam i čeplj m impf, ima tri
ničenje s -ika čemerikafje ime biljke »helleborus, čenas, gen. cenša m (17. v.: nepravedne » > e je nastala unakrštavanjem s čehati i značenja »1° pejorativno: circumambulare, i
aconitum, veratrum, Nieswurz«. Odatle prid- censé) »dobit(ak), prihod«. Od tal. censo < čehnuti (v.). 2° pono pedem meum in alterius pedem, 3°
jevi na -ov i -ast: čemerikov i čemerikast. lat. census »1° procjena imetka, 2° popis Lit.: ARj 1, 938. 4, 82. 13, 371. gaziti satinici« prema pf. čepnuti i deminu-
čepa 308 čépčeg čépčeg 309 Cerber

tivima čepkati, sa umetkom -or čepkoriti, če- (iš- se, o-) »sinonim: čupati«, odatle počepu- (Vuk) = ćevčežac pored čepčiježac = čep- cera je mediteranski leksički relikt. Ovamo
pùkati. U Kosmem je cepat, cepam »1° pejo- šati se »potući se«. Ekspresivnost se pojačava čéžak, gen. -ska, augmentativ na -ina čep- još incerada f (Potomje) »kišni ogrtač« (po-
rativno, u značenju: koračati, 2° sa reflek- s umetnutim -re-: očerepušati, -ām (Lika). Kao čezina. Šulek uspoređuje s rus. čepčikb »thy- imeničen part. perf. u ž. r.), današnja cerada f
sivom, metaforicko (cepat se) : »mučiti se«. ovdje -re-, tako je po svoj prilici umetnuto mus serpyllum«. »1° voštano platno, 2° nepromočivo odijelo
Ta je osnova potvrđena i s glagolskim -ru- u čerupati, -pãm impf. (Vuk, Crna Gora) (pomoraca), 3° navlaka na kolima i si. za
Lit.: ARj l, 940. 2, 18. 83. Šulek, Im. 51.
nastavkom -iti (faktitiv): dočepiti se (jedanput); »čupati na sitno, osobito što pernato ili kos- zaštitu od nevremena« < tal. (tela) cerata iz
60. 501. 555.
s prefiksom od-: očépiti, očēpim pf. (Vuk) mato« (iš-, o-, ras-) prema raščerupavati (Srbija). 1868., u nas mletačko -ada. Pridjev materije
»stati nogom na što, stati komu na noge« Odatle čempak, gen. -pka m »versus hirsutus«. na -eus poimeničen u m. r. lat. cēreus »candela
čepljúskati, čepljuskam impf, »govoriti ko- di cera« > (uskrsni) cerej = cèreo, gen. -a
prema impf, očepljivati, očepljujēm i očipati, Budmani misli da je to koruško-njem. zer-
ješta bez prilike«. Odatle pridjev na -av če- (Prčanj) < tal. cereo »voštana svijeća«. Upor.
-am (Dalmacija, Pavlinović; mijenjanje e > i rupfen, ali se tome protivi geografija. Opce-
pljùskav (Kavanjin), poimeničen sa -ьс i sa krč.-rom. čir. Učena crkvena riječ. Ta se svi-
ja kao u impf, docikali, Banja Luka, prema -slav. ščepajc znači »spalten«, dolazi od ie.
zamjenom sk > zg čepljuzgavac, gen. -avca (17. jeća zove u Dubrovniku krilat, gen. -ata m
pf. dočekati); iščepiti (Stulić) u značenju osnove skep-ļskap-. S glagolskim nastavkom
v.). Ovamo varijanta č :> c: recepljúskati se, (Mikalja, Stulić) »cereus paschalis, velika de-
»očepiti« nije dosta pouzdano. Pejorativno se -eti u hrv.-kajk. čepiti impf, prema pf. če-
značenje vidi i u raščepiti se (Vuk) »die Fusse -čepljuskam impf. (Dalmacija, Podgora /?/, bela voštana svijeća što se svečano blagosilja
punti (kaj čepíš »što čučiš«, Krašić), slov.
spreizen« = raščēpit, -êpim (se) pf. (Kösmet, Pavlinović) »šaliti se«. Glede grupe -zg- u i upaljuje na bijelu subotu (u nju se za-
cepeti »čučati, hocken«, odatle hrv.-kajk čepek,
raščepiti noge i u Krašiću) »raskrečiti noge« = onomatopejama ovakva značenja upor. ba- badaju zrna tamnjana)«. Budmani je već naslu-
gen. -pka m (Šulek, Hrvatska) »vrsta graha
= raščepiti se »rastegnuti se, osobito kad se Ijuzgati (ŽK, v.); rece- stoji možda mjesto ćivao u slogu .kri- dalmatoromanski refleks
čučavca«. Isto u Istri (Golać): kokoš čepi
govori o ženskinji«, upor. bug. razčepja, prema *rasce- > ^race- (upor. Pelisac, gen. Pelica za za cera sa c > k kao u kapula, kimak. Bit će
na jaja; u Vodicama čepiti impf. = čepiti
impf, rašćepljivati se (g. 1704). Pejorativno u (Golać) prema pf. čepnuti »hocken« (također Pelješac). od vlat. pl. (festům) cēreōrum, disimilacija
Kosmem i u izvedenici na -če (v.): račepče, ŽK). S prekiksom raž-: raščepiti se (Golać) Lit.: ARj l, 941. r-r > r-l, upor. za plural kandelora. Glede
gen. -eta (šč > č) = raščepulja f je »žensko »raširiti noge toliko da se osjeti bol« približuje *cereo- > drom. kri- upor. krč.- rom. *cere-
čeljade koje se daje«, čepaja f »nepristojno se značenju glagola u Kosmetu. Prema polj. čepnjāk m »streptopus Mich. (Šloser)«. seu > kris. Dočetak -at potječe od unakršte-
žensko čeljade«, odatle na -če čepajče, gen. -eta czįpiec »hocken« e je nastalo iz palatalnog Ne zna se gdje se govori i koje su varijante. nja sa kèrostat m (16. v., Dubrovnik) pored
i augmentativ čepajčina f. Izvedenica na -iti nazala. To bi potvrđivala i rumunjska posu- Osim sufiksa, osnova je nejasna. Izgleda kao kèrostac, gen. -sca (Vuk, Mikalja) »svijećnjak
je također u Kosmem ekspresivan izraz: đenica a cimpi. Osnova čep- u pejorativnom za domaću upotrebu, čirak, kandilijer«. To je
pridjev na -in od čep poimeničen s pomoću
čēpīt se, čepim impf, »bekeljiti se«. Pejorativni značenju izazvala je metatezu od pečiti se (v.) -jak. Ali se ne zna kako se semantički odnosi grčka složenica κηροστάτης > lat. pl. n. cero-
apstraktum obrazovan s pomoću -otina (upor. u čépiti se, čepím, u značenju »maziti se«. ta osnova sa stvari.
stata; kèrostac, gen. kèrosca je upravo deminutiv
brazgotina) čepôtina f je (Kosmet) »ženskinje Lit.: ARj l, 940. 941. 943. 945. 946. 2, na -ьс > -ас *kerostatbc, jer su kerostati manji
koje se nepristojno smije i ceri«, počepat se, 440. 544. 4, 79. 8, 513. 514. 520. 13, 363-4. Lit.: ARj l, 941. od kandilijera. Budmani je već ispravno vidio
-čepam pf. »puknuti od smijeha«. SEW l, 143.144. Elezović 2, 117. 171. 439. kad je tvrdio da je i kèrostat dalmatoromanski
Glagolska se osnova raširuje s -ar- ščepáriti, 440. 448. Tomanović, JF 17, 202. 206. 210. čepovača f »brassica napus rupifera« (Sab- refleks, a ne grecizam jer ne pokazuje ć mjesto
-im pf. (Vuk) »praehendo«, raščepariti »jako 213. Rozwaćowski, RSI 2, 110. Matzenauer, ljar). Ne zna se gdje se govori. Izgleda kao k pred e kako je u ćiler, ćelija ila.; krilat se
raširiti noge«, u Kosmetu s -at- čepatit se, -im LF Ί, 27-28. 30. Tiktin 350. Bruckner, KZ pridjev na -ov od čep s pomoću -ača (v.), ali može tumačiti i kao sintagma *cerearumce-
»praviti nepristojne grimase, smijati se«, ras- 42, 339-340. Štrekelj, ASPh 12, 456. rostata, stegnuto haplologijom; kèrostat je
se ne zna kako se semantički odnosi ta osnova
čepatiti (Gundulić) pf. »otkriti, otvoriti« prema sa stvari. singular od pl. n. cerostăta. Ovamo još čerot
impf, raščepačati. Imenička izvedenica sa čepac, gen. -pca m (Vuk) = šepa f »plitka (1775., Vladmirović, Dalmacija: cerot za
deminutivnim nastavkom -ъk od glagola če- kapa« (Srbija, Srijem) odatle i dječja igra Lit.: ARj l, 941. Šulek, Im. 155. uboj, recept za pravljenje melema, Daničić
pati: čepérak, gen. -rka m (Vuk) »dužina kapom šepe f. pl. = (sa deminutivnim sufiksom čita če-) = cerot (Perast) = drot (Rab, Bo-
od vrha palca do vrha kažiprsta kad se ras- -ica mjesto -ьс) čepića (Vuk) = šepica »njeka čeprnja f (Srbija, Leskovac) = čepfnja žava) »melem, flaster« < tal. cerotto (14. v.) <
tegne«, sadrži raširenje osnove čep s -er-, u ženska kapa«. Lik čepac je sveslavenski: (Kosmet) »ľ zemljani sud za vodu kao mi- kslat. cerotum, grčki pridjev sr. r. κηρωτόν
Kosmetu čeperak, gen. -rka u izreci popusti za slov. čepec, češ. čepec, polj. czepiec, rus. čepec, lojka (v.), 2° loš sud, krnjav zemljan sud, »voštano« (zamjena grčkog sufiksa talijanskim
jedan čeperak. Ovo raširenje daje povod ono- bug. (s drugim deminutivnim sufiksom) čepik. koji je izišao iz običaja (Kosmet)«. Možda sufiksom -otto).
matopeiziranju glagola: čeprkati, -am impf. Začuđuje početno mijenjanje suglasa č >ć > š. ide ovamo i čprnja (Kosmet) »stvar bez vrijed-
Lit.: ARj l, 945. 4, 938. Zore, Tuđ. II. 24.
(Vuk, subjekt: kokoš) (iz- > iš-, гаг- > raš-) Iljinski izvodi od ie. korijena *kep- »rezati« nosti, koješta, sitnica«. Upor. crijep (crijepnja). Rad 108, 218. 115, 188. Kušar, Rad 118,
odatle s pejorativnim sufiksom -alo čeprkalo što nije uvjerljivo. Prije će biti zapadnoevrop- 19. Cronia, ID 6. DEI 860. 868. 870. Prati
skog podrijetla kao kulturan termin. Lit.: ARj l, 942. 'Elezović 2, 440. 456.
m, čeprkuša f (Hrvatska) »brbljavo čeljade«. 257. REW3 1829. 1835a.
Grupa pr zamjenjuje se i sa tr: četrljati. Kao Lit.: ARj l, 940. 2, 132. 17, 536. 538. 539.
ovdje, deminutivni nastavak -kati zamjenjuje Hunski, RFV 74, 123. JF 5, 185. Miklósié čerarija f (Dubrovnik) »voštanica«. Na
složeni sufiks -ar < -агіш (pridjev) + -ija (v.) Cerber m (16 v., Dubrovnik) = Gerbar
se sa -Ijati: čeprljati (Vuk, Kosmet), odatle 32. SEW l, 143. Bruckner 75. Mlađenov (16. v., Ranjina) = (disimilacijom r-r > m-ŕ)
na -ača čeprljača f »radula«. 681. Boisacq3 873. od lat. > tal. cera »vosak« > tal. 'cereria;
čeroźina f (Čilipi) »voštana svijeća« < tal. Çember (18. v., Margitić) = čembir (fokiem ~,
Vrlo je interesantno promatrati kakvim se Hektorović). Od tal. cèrbero < lat. Cerberus <
sve fonemima onomatopeizira ovo deminu- čépčeg m (Vuk) = čévčeg (15. v., Šulek, cerògene f »stearica5 lojana svijeća« od kslat.
ceroger(ulum) »candelabro« sa disimilacijom gr. Κέρβερος, pasja nakaza sa tri glave, čuvar
tivno izvođenje. Od očeprljati »ogrepsti« stvara Hercegovina, Vetranie) = čučeg (Vuk, Crna Averna (ulaza u pakao). Danas Cerber (prema
se pf. očeprsnuti »ozlijediti, raniti«. Mjesto Gora) »biljka sonchus, berberis vulgáris; r-r > r- n. Složenka čerašpanja f (Dubrov-
nik, Cavtat, Korčula) < tal. sintagma cera lat.).
deminutivnih glagolskih nastavaka -kati, -Ijati sinonimi: kostriješ (v.), mliječąc (v.)«. Odatle
stavlja se -ušatti: čepušati, -am impf. (Lika) deminutiv na -ьс, -bk: čepčežac, gen. -sca di Spagna> mlet. ceraspagna. Prema Battistiju Lit.: ARj l, 767. 933. 943. DEI 863.
čerčija 310 čerjen čerjen 311 cèsati

čerčija m (Banja Luka) = čerčika f pored čerez m (Mostar, narodna pjesma) = čerenac, gen. čerēnca (Srbija) »Ijesa od pruća červeo, gen. -eia m (Marin Držić) »mozak«.
iercika (Kosmet, i je nastao iz -ij-, -ka je çerez (Kosmet) »poslastica poslije ili između ograđena sa strane daskom na kojoj se suši Od tal. cervello < lat. deminutiv cerebellum
naš nastavak) = čerčīnka f (Bosna) »sinonimi: jela, slatkiš, voće, ajvar«. Turcizam (çerez) kukuruz«. Sveslavenski izraz iz praslavenskog od cerebrum, krč.-rom. carviale, kome nema
trgovka, pazar-bula (Sarajevo), nosilica (Ba- iz oblasti hrane, potvrđen samo kod nas. doba iz oblasti kulture ognjišta, srodno s traga u hrvatskim narječjima na Krku. Na
nja Luka), Hausiererin«. Odatle izvedenica s njem. Herd. Ie. je korijen ker- »gorjeti, lo- -ata milansko zervelada = cervellata > safa-
Lit.: ARj l, 944. Skok, Slávia 15, 190., žiti«, upravo pridjev obrazovan s pomoću su-
tur.- -luk', čērčilak pored čerčthk m »hauzi- br. 110. Elezović 2, 441. lada [< madž. szaf áladé], upor. njem. Zer-
ranje«. Od tur. çerçi. Turcizam iz oblasti fiksa -eno, dok je u polj. trzon = ukr. ćerenj velatwurst.
trgovine (upor. češatluK), potvrđen je rum. = rus. čeren sa sufiksom -no kao gъrnъ (v. Lit.: ARj l, 945. REW 1826. DEI 874
čerga f (Vuk, 16. v., Kosmet, gen. čērge,
cercelar »Hausierer«. grnac) i lat. fornus. Riječ je kulturni termin Vujaklijo? 856-7. RK 2, 1749.
u Bosni akcenat i čerga} »1° zastirač koji
koji posudiše Madžari od panonskih Slavena:
Lit.: Skok, Slávia 15, 190., br. 109. Ele- služi mjesto čilima (Kosmet), 2° ponjava i od
cserény »crates viminea, scirpea, Hürde, Wa- červíš m (Srbija) = červíš, gen. červlša
zovič 2, 442. Lokotsch 410. kostrijeti zastirač od 3 pole (Srbija, Levač),
genkorb«, s promijenjenim značenjem koje (Kosmet) »jelo kao žitka cicvara od brašna,
3° ciganski šator«. Odatle deminutivi na -iaaj
se osniva na činjenici da je stslav. сегепъ bio octa i bijela luka (sos) u koje se umače pečeno
čerenac, gen. -enea m (Vuk, Srijem) »preda -iče čergica (Kosmet) pored čerzica f, čerglče,
pleter od pruća koji se mogao upotrebljavati meso«. Balkanski turcizam perzijskog podri-
na drvetu radi hvatanja ribe«. To ribarsko gen. -eta n (Kosmet) i radna imenica na-os i
u razne svrhe, jetla (tur. cerviį < perz. čärbiš »most«) iz oblasti
oruđe nije dovoljno opisano, pa se pravo -ar (v.) čergāš, gen. -aša = čergar, gen. -ara
Lit.: ARj l, 944. Miklošič 34. SEW l, 146. hrane: rum. cer(e)vis »Talg, Unschlitt, Rin-
značenje ne vidi. Nije li to vrsta mreže na »Ciganin«. Balkanski turcizam (?) romanskog
Bruckner 582. WP l, 418. Osten-Säcken, derschmalz«.
prutu nalik na onu koja se na Jadranu zove podrijetla (çerge < lat. serica, çergye »ciganski
IF 22, 318. ss. Matzenauer, LF 7, 31. Jokl, Lit.: ARj l, 945. Elezović 2, 440. Lokotsch
vojga »Sacknetz«. Svakako je identično s češ. šator«) iz oblasti pokrivala i tekstila: cergă f Unt. 108. 110. 116. Gombocz-Melich 972. 413.
čeřen »Senkgarn«, odatle denominal čereniti »Bauerntuch, Wagendecke«, bug. čerga f »Zelt,
»mit einem solchen fischen« i polj. cierzen i dickes Gewebe«, odatle Čergílo n »šator« i Čerkez, gen. -éza m (Vuk, narodna pjes- cèsati, češēm impf. (Vuk, 16. v.) = cèsati
izvedenica s istim deminutivnim sufiksom -ьс deminutiv čeržé »mali ćilim«, craga, arb. çergë ma) = Čerkas (Vetranie) = Cerkezin (Kos- (Vuk, š iz prezenta prenijet u infinitiv a može
(kao i srijemski ribarski termin) cierzeniec pored cergë f »prostirač od vune«, cine. cergă met, sa -in koje individualizira) prema Čer- biti i asimilacija č-s > č-š, ispon iščašiti)
»Sacknetz«. Zbog toga se može smatrati f istog značenja kao i ngr. (Epir) τσέργα, kêskinja f i čerkešče n »čerkesko dijete«, pl. (if-, o-, po-, raš- se) »1° grepsti, 2° češljem
praslavenskim ribarskim terminom. Daničić ga tur. çerge. Istaknuti treba da balkanske va- Gerkeščići. Odatle prezime Čerkez (katolici oko ili četkom gladiti ljudsku kosu, životinjsku
identificira sa cren = crem (v.) < rus.-cslav. rijante ne pokazuju nikakva traga turskom Širokoga Brijega, Hercegovina), pridjevi na dlaku, grivu, timatiri konje, stoku, 3° čistiti
степь, rus. čeřen »Griff eines Messers« i smatra akcentu na posljednjem slogu i da c pored č -ov i -ski: čerkezinov i čerkeski (Kosmet, grob- vunu, konoplju«. Odatle od očešati, -šēm pf.
da je e umetnuto u grupi čr (ispor. čeríšnja, u arbanskom upućuje na novogrčki izvor. lje, selo, trnje, složenica čerkeztfn, Gojbulja, prema impf, očešavati postverbal na -ъЪъ je
čerívo ŽK), što ne može biti kako pokazuju Moguće je prema tome da je od serica naj- Kosmet). Turski naziv za kavkasko pleme Adige očešah, gen. -íka; raščešívati, -ujem. Sve-
češki i poljski identični termini. Ne zna se prije nastalo ngr. τσέργα, odatle tur. çerge, koje su Turci naselili na Kosovu. Ovamo ne slavenski glagol iz praslavenskog doba iz
idu li etimologijski zajedno s ovom riječi odatle opet u ostalim balkanskim jezicima č ide čerkezi m. pl. (Banja Luka) »manchette«. oblasti njegovanja tijela i stoke. Ne može se
imena biljki mali čerinac (Brač) »glodiolus mjesto s (upor. čeke, Gege, < tal. secco) i с. Lit.: ARj l, 944. Skok, Slávia 15, 366., kazati da je baltoslavenski jer u baltičkim
segėtum« i čerinka f »fuligula marila Steph.«. Ovamo možda i čergija f u Bogišićevoj bugar- br. 111. Isti, HE 4, 229-31. Županić, Etnolog jezicima ta osnova postoji u prijevoju α te u
U litavskom postoji s prijevojem e-o korinis štici: lomiti kopj e na čergiji pred Budimom. 5-6, 218-53. Rusić, EJ 2, 254-5. Elezović značenju 1°: lit. kasti »kopati jamu«, odatle
»rėtis genus«, u lotiškom keru »fangex«. Kako Tu riječ Daničić izvodi iz perz. čera-gah »pa- 2, 441-2. školjić l, 140. 164. iterativ kasyti »neprestano polagano grepsti«.
postoji još rus. čeren u značenju »Strunk, sište, livada«, ali se fonetski ne slaže. Upor. Izvedenice su brojne i stare, od kojih se
Stiel« i u slov. čeřena f »saxum, scala«, moglo za takove perzijske složenice tezga (v.). čersa f (Mikalja, Gundulić) s glagolom čer-
sati se, čersanje n (16. v., Marulić) — cersa neke često nalaze i u drugim slavenskim je-
bi biti da je сегепъ pridjev na -en (v.) od ie. Lit.: ARj l, 944. Miklošič 33. SEW l, zicima: na -ulja česulja f (Šulek) »biljka ge-
*(s)qer- »rezati« ili *qer- »hvatati«; čerenac = (nije dovoljno potvrđeno) »1° bjelilo čim se
145. Mlađenov 688. Elezović 2, 441. Pascu ranium robertianum«, na -ho (upor. kašalj}
polj. cierzeniec bio bi tada poimeničen pridjev žene bijele, 2° biljka phytolacca decandra
2, 120., br. 233. Thumb, IF 14, 354-359. češalj, gen. -šija pored češlja »pecten« (16. v.)
u značenju »ono što je postavljeno na odsječenoj Zubatý, ASPh 16, 387-388. GM 440. Vas- (Šulek)«. Od lat. cerussa, možda grčkog pod-
rijetla. Sinkopa penultime u slaže se sa tal. = češelj, gen. -Šija, sveslavenska izvedenica,
grani ili čim se hvata (riba) > vojga, Sacknetz«, mer, RSI 3, 277. REW* 7848. Lokotsch 412.
Románsky 101. Školjić 1/140. cersë (Molfetta), cèrësë, cèlësë (Napulj). Upor. odatle u štokavskim narječjima denominal češ-
a slov. čeřena »ono što reže noge > pećina«. ljati, -am impf. (Vuk, 16. v.) (if, na-, o-,
U tom slučaju Čerenac, gen. -пса (Krk) je i i tal. gersa.
čerjen m (na čerené, 14. v., Vetranie, po-, raš-) = češljat, -am (Kosmet, objekt kosu,
razumljiv toponim. Lit.: ARj l, 771. 945. 2, 39. DEI 874. vunu) prema iščešljavati pored iščešljivati i na-
Vuk, Crna Gora, j ekavski oblik za «k) »1° REW3 1842. Šulek, Im. 541. Machek, ČSR 72.
Lit.: ARj l, 943. 944. Miklošič 33. SEW čišljati, načišljam (s prijevojem e-i kao u doči-
l, 144. Matzenauer, LF 7, 31. Loewenthal, svod nad ognjištem s rupom gore gdje se
cèrto, prilog (Dubrovnik, Nalješković, 16. v.) kati); od raščešljati postverbal je raščešljak,
WuS IO, 142. Perušek, ASPh 34, 48-9. sastavlja s dimnjakom, sinonim: bolta f (v.,
ŽK), napa f (Dalmatinsko i Hrvatsko Pri- »zacijelo«. Od tal. certo < lat. certus »siguran«, gen. -aka m »rijetki češalj«. Taj je denominal
WP ì, 412. 2, 577. Machek, ČSR 273. Šulek,
Im. 52. 521. Hirtz, Aves 44. Fink, Im. 26. morje), 2° (Lika, Vuk) kao plitak koš u kojemu particip perf. od cernere, krč.-rom. ciart. S zamijenio česati u tom značenju (upor. samo
se suši žito više vatre« = čerin (ikavski oblik prefiksom con- koncert m, riječ je internacional- počešati, ŽK). Odatle dalje izvedenice de-
kod dvojice pisaca) = čerjan (Hercegovina, na. Ovamo koncertacija f < njem. Konzer- minutiv na -ič češljīc, na -ika ime biljke češ-
čereviz m (Vuk, Bosna, valjda Travnik,
tation »ugovor između privatnika i države u Ijika f (Vuk) = češljlka (Kosmet), odatle opet
gdje se c i ć ne razlikuje) = čereviz (Sarajevo) Trebinje, ja < ) »Ijesa više vatre u seoskim
kućama« = čeranj (dalmatinska Neretva a < e pogledu vojne službe« (polovina 19 v.), s češljlkovina f, očeSljika f »biljka pecten Veneris«,
= đereviz (Mostar) »peršun, celer«. Turcizam
(kereviz »sellerie«): bug. ker(f')vizъ, kerevizecb. poslije r) »onaj ošit što se ogradi ispod dim- pridjevom koncertativan. na -iga češljiga f = na -uga čeśljuga f (Vuk)
njaka iznad ognjišta da se skuplja dim« = Lit.: ARj l, 945. 5, 263. Budmani, Rad »1° bijeli čkalj (biljka), 2° ptica fringilla cardu-
Lit.: ARj 1, 744. Skok, Slávia 15, 338., 65, 166. DEI 873. 1044. elis«, odatle opet češljugārka î i ptica češlja-
br. 135. Mlađenov 236. čeren (ekavski oblik za "k, Srbija, Uzice) =
cèsati 312 cèsati česma 313 čest
2

gar te igovina f i češljugovina í »kol. češljiga«, pored očesnovati (Belostenac), raščesnuti, -em česma f (Vuk, 17 v.) = česma, gen. češme Ne smije se ni etimilogijski ni semantički po-
na -aljka češaljka í »biljka koja se zove hipo- »rastaviti« pf. prema impf, raščesnivati, -ujem; 2° (Kosmet, Srbija) »1° sinonimi domaći: vrelo miješati s pridjevom čest, česta (v.). Sveslavenska
koristički i češlja«, na -ak češljah morski, na pridjevi na -ov, -ovit česnová trava f »teucrium (v.), izvor (v.), kladenac (v.), studenac > imenica iz pràslavenskog doba. Nije baltosla-
-anica češljanica f »tobočić za češalj«, radna scordium L.«, česnoviti luk (16. v.). zdenac; turski: bunar; 2° toponim«. Odatle venska jer baltički jezici pružaju usporednice
imenica na -ar češljār m prema češljarica f. Veoma je važna varijanta koja pokazuje h deminutiv na -ica česmica, pridjev na -in sa drugojačijim prijevojnim stepenom. Odatle :
U izvedenici češalj š je nastao asimilacijom mjesto s: čehati, -am impf, »trgati, čupati« cesmín, radna imenica na -džija češmedžija m deminutiv na -ica čestica f »1° particella« (> fr.
prema sufiksu iz *čes-lio. Ona dokazuje da je i prema pf. čehnuti, -něm (o-, rai-) = čeknuti, (Kosmet). Prema Dickenmannu istog je po- parcelle > parcela, parcelirati), 2° hostija (u
u slavenskom postojao kao i u litavskom pri- -em (Stulić, nepouzdano) = očenuti, acenēm, drijetla i hidronim Česma, koja izvire u Bi- pravoslavaca)«. Od sintagme zla (huda, opaka,
marni glagol *česati koji je zamijenjen gla- očekávati — čijati, -ãm (Vuk) = Ujati (ŽK, logori između Virovitice i Velikog Grdevca protivna itd.) čest »malum fatum« nastade
golskom izvedenicom na -a-ti. objekt perije »perje«) impf, prema raščeniti. (pritok je rijeke Lonje). Zove se i Čazma, složeni pridjev zločest, koji odgovara značenjem
Od cesati izveden je s pomoću sufiksa -alo Prijevoj e-i nalazi se i u očivati, dčivam impf. kotar pak, kojemu je dala ime, samo Čazma, i postanjem tačno £r. mauvais < *malifatius.
za oruđa cesalo n (ŽK i kod pisaca, akcenat se (Siče, Slavonija), odatle postverbal čija f »u isto tako i samo mjesto. U 12. v. potvrđeno je Ovako je nastala i istarska složenica (Vodice,
mijenja prema dijalektima). Tu izvedenicu pera na badrljici što se svlači kad se čija«. Česma. Teško je misliti, zbog kronologije, Dane, Jelovica, Medulin) golečast, gen. -i
posudiše Rumunji u dva vida: 1° ţeseală f Upor. i čenkati — cinkati pod čenkati. To h da je taj toponim i hidronim identičan s bal- = golačast (Medulin) »kičma, Rückgrat,
»oruđe za timarenje stoke«, odatle a tesala == dolazi i u čehno (Vuk, Srbija) = ceno (Mili- kanskim turcizmom perzijskog podrijetla (perz. Wirbelsäule«, od sintagme (meso od) gole časti.
cesala (Moldavija) i metatezom seţela — sácala, čević, Pančić) = ceno luka (Kosmet) = (sa čäšma > tur. çeşme »quelle, Springbrunnen«, Ovamo i poimeničeni pridjevi česnica f =
2° cer scala = cear sală i odatle denominal sufiksom -го) Senj bela luka (Srbija), poimeni- istoga podrijetla je čäšm »oko«, upor. i hrv.-srp. česnica (Kosmet) »pogača ili pita koja se mijesi
cearsăli. U 1° ; je zamijenio slavensko č zbog čenje na -jača čenjača f (Vuk, Šumadija) »neka- metaforu oko »izvor«) : bug. češma, rum. cişmea. na Božić«, česnik (12. v.) »particeps«, danas
unakrštavanja s rum-lat. texere > ţese; u 2° ka kisela jabuka«. Ovo h za. s zastupljeno je još Lik česma od česma razvio se po zakonu disi- učesnik, učestvovati i apstraktum učešće, sau- .
umetnut je r (upor. Marseille za Massalid). u izvedenici na -ulja čehulja f (Vuk, Crna milacije tš-š > č-s. češće, saučestvovati (ovo i s varijantama su-),
To rumunjsko umetanje ne će biti iste prirode Gora), odatle deminutiv na -ica čehuljica (17. Lit.: ARj l, 948. 959. Elezović 2, 445. SEW saučesnik, (ove riječi su prekrojeni rusizmi:
kao u kajkavskom česrati, -am impf. (Beloste- v.). U toj se izvedenici mijenja A u / : cefûlja, 1, 151. Dickemann l, 86—88. Lokotsch 402. исаЯпіЪъ, učastvovatb, učastie, součastnikb, so-
nac, Jambrešić) (raš-), račšesravati = cesrat deminutiv čefuljica (ŽK) »otrgnuti komad učastie, tako misli Maretić, ali se kod nas sa
(Cres) u značenju tuđice gorgati = gar gasati čest1, česta (Vuk, 13. v.) = čes, česta (Ko- į > e javlja učestije, učestbnikb već u teksto-
grozda«, čifuljika (Rukávec, Istra) »grozd od
(v.), odatle radna imenica obrazovana pomoću smet) »sinonim: gust, dicht, häufig«, baltoslaven- vima 13. i 14. v.). Osobito je značajna prefiksalna
5—15 zrna grožđa«. U istarskoj čakavštini
kajkavskog sufiksa -avac česrdvac m prema f ski i sveslavenski pridjev iz pràslavenskog složenica pričest, gen. -i f (Vuk) kao preve-
dolazi r mjesto samoglasa e ili u: čefrlica —
raščesravka. Tu je r potvrđen i u polj. czochrać doba, danas potisnut u hrvatskim narječjima denica gr. κοινονία = lat. communio, com-
= črfulja = čefuljica »pars racemi« (upor.
i u našem češer, odatle češernjača »conífera« od gust (npr. mjesto često puta kaže se u ŽK municare u starom jeziku i »dioništvo«. To
krletka i krpuša za istu pojavu). S prijevojem
(to je izvedenica od češ- s pomoću sufitsa -er). gusto krat). Poimeničen je f česta = česta je to značajnije što su Rumunji oču-
e-i (v. gore čijati') i s, h > f ide ovamo: či-
Kajkavsko česrati može biti *česbrati. Postoje (Kosmet) »sinonim šikara, Dickicht«, sa su- vali latinski glagol a se comunica, a Bu-
fùnjati, -am (Vuk, Risan) »komiti kukuruz,
još izvedenice od prezentske osnove češ-: fiksom -ak čestāk, gen. -aka (Srbija), upor. gari ga posudili iz balkanskog latiniteta:
komušati (v.)« impf., kao i rum. a ciufuli.
na -ulja češulja f »racemus« = češnja (16. v.) rum. desiş »pădure deasa« < lat. densis; odatle komkam (iz bugarskog je ušla i u starocrkve-
Još treba spomenuti pridjev čušljav »čupav,
»squama«, odatle na -ka češuljka f istog značenja. augmentativ cestina î i cestina (17. v.), ap- noslavenske tekstove). U starom jeziku radna
neočešljane kose«, gdje je došao samoglas u
Pridjevska izvedenica na -ъп je poimeničena: straktum na -oca čestoća f. Denominali na imenica izvedena odatle glasi pričesnīk, gen.
mjesto e zbog semantičkog unakrštavanja s
česan, gen. -sna m (Vuk, Boka, Kosmet) = česán, -ati i -iti: učestali (odatle pridjevi učestali -ika m (Lika) prema f pričesnica (odatle danas
čupav, te kušljav sa češalj. Ie. osnova *qes- pored učestani), čestiti, čestim (16. v.). Čudno
gen. česna (ŽK) = česen (kajkavski, Trebarjevo, »grepsti, cesati« nalazi se u našem jeziku još u prvopričesnik m). Značila je »dionik«. Pridjev
Hrvatska) = česno n (Kosmet) = cêsenj, gen. je značenje Vukova perfektiva načestiti (objekt na -ъпъ pričestan (Vuk) posudiše Rumunji
prijevoju o u kosa (v.), kosmat (v.), možda i u
češnja (Cres) »l ° dio luka, 2° bijeli luk«. Posljednje vinograd, Srijem) »posaditi loze mjesto onih u priceasnă f u značenju »τροπάριον κοινονικόν«.
kosnuti (v.), i s diftongičkom varijantom oi > koje su se osušile«. Prilozi: često, počesto (Piva-
značenje nastalo je iz sintagme česnb ili česno ai > u cesta (v.), upor. stprus. koimis »če- Denominali su: pričėstiti (se) (Vuk) pf. prema
b(ij)eloga luka (15. v., Starine 10, 94), odatle Drobnjak), kod čakavaca často (1496, Sta- impf. pričešća(va)ti, pričestivati = pričešćivati,
šalj« i koistwe »četka«.
složenka česnoluk (17. v.) »bijeli luk«. Odatle rine 23, 69 sa a < į kao u jačmeň, zajac, žalac, -češćujem i -češćivam. Postoji još izvedenica
Lit.: ARj l, 92. 921. 938. 945. 947. 957. žaja »žeđa«, jadrka, ŽK). Litavski particip
izvedenica na -io češanj, gen. češnja (Vuk) = 958. 959. 960. 2, 22. 23. 4, 80. 7, 239, 8, 512. na -je příčesce n = stcslav. pričęstije. Značajno
češanj, gen. -šňja (Kosmet). Taj se pridjev pasiva kimsztas »napunjen« objašnjava fone- je da su Rumunji stvorili svoj kalk pri f es tanie
518. 514. 515. 530. 13, 363-71. Miklošič tiku i postanje sveslavenskog pridjeva. Ta
poimeničuje sufiksima: na -ica česnica f (Della 35. SEW l, 151. Trautmann 119. Bruckner 77. iz slavenskih jezičnih sredstava, koji se ne
Bella) »jelo od bijela luka, kao gusta čorba«, 80. KZ 48, 179. 181-182. 51, 228. WP l, uporednica kaže da je e nastalo od nazala nalazi ni u jednom slavenskom jeziku (upor.
na -jak češnjak, gen. -aka m (Vuk), odatle 449. Elezović 2, 117. 439. 442. Mladenov į, -t je participski na'stavak koji je došao na ie. i zăpadă f »snijeg«, za takav slučaj), tako i
deminutiv na -bko češnjačak, gen. -čka »scor- 684. Sobolevski, Slávia 5, 445-446. Brug- osnovu *qem. »stisnuti«. Ta se osnova još nalazi denominal precestui nema paralele *pričestvovati
dium«, na -jaka češnjaka f »alliaria officinalis«, mann, IF l, 562. Vaillant, RES 22, 19. Slá- s prijevojem o u kom. u slavenskom. To znači da su Rumunji često
na -jača češnjača f »alliaria«, na -ovka češnjovka via 9, 495. Bezzenberger, BB 27, 168. Boisacq
3
Lit.: ARj l, 949. 951. 955. 7, 224. Elezović stvarali sami svoje slavizme bez obzira na
f (Hrvatska) »kobasica s češnjakom«. Značenje 443. 489. 677. 1074-1075. Kuzmić, NVj 2, 442. Vuković, SDZb 10, 398. Miklošič 32. analogne slavenske izraze. To je to značaj-
češnjak = česan »bijeli luk»« može biti i pre- 24. Scheftelowitz, KZ 56, 179. Jokl, Unt. SEW Ï, 154. Trautmann 126. Bruckner 78. nije što je kršćanstvo starije kod Rumunja
Mladenov 684. WP l, 389. 393. Boisaap 1117. nego kod Slavena.
vedenica stvnjem. chlobolouch > nvnjem. Knob- 168. 223. Festschrift Kretschmer 78-95. Meil- StevanOvić, NJ 3, 173. sl.
lauch, u narječju Knofel, što znači »rascijepani let, RSl 2, 61. Osten-Säcken, IF 28, 146., Od iest, gen. -i postoje još pridjevi na -it:
luk«, ali i osnova čes- prvobitno znači to isto. bilj. Ţentor, y F 5, 204. Ribarić, SDZb б, čest2, gen. -t f (Vuk, 12. v.) = čast (Istra čestit koji se nalazi samo u južnoslavenskim
Od prvobitnog pridjeva 1° denominali su: 141. Štrekelj, DAW 50, 34. Tomanović, JF glede a < į > e upor. čakavsko často, zaja) jezicima, odatle negativan nečestit »nesretan,
očesnuti, -пет pf. »otrgnuti«, očesnivati, -ujem 17, 205. Tiktin 1580. Hirtz, Aves 37. 59. »1° sinonim: dio, pars; 2° sors, fortuna«. nevaljao, loš, rđav«, od nečest f (Vetranie),
čest2 314 četa četa 315 -četi

na -men (taj dočetak prema trezven, trizmen, njegovo uporedenje s gr. πρίνος nije uvjerljivo. Složenice su: četovođa m (Vuk, Crna Gora) stcslav. сьпо. Taj se produljuje u z u itera-
v.) česmen (Lučić, Ćubranović), na -menit Mislio je možda da je to izvedenica od πρίω u kojoj je drugi dio turciziran sa baša (v.): tivima: stcslav. počínati, počínaje, načínati,
česmenit (Lučić). Upor. česmina > česvina glede »rezati, piliti« (odatle internacionalna riječ četobaša m kao i četokaik (Vuk) »navicula načinaJĢ, začínati, zacinaj/}, hrv.-srp. i slov.
sv < sm. Vokal e je nastao od nazala ę (stcslav. prizma), ali ni to ne stoji. Postoji još stcslav. armata«. Denominal na -ovati četovati, na prema prezentu počinjali, počinjem, načinjati,
čęstb, cei. čast, polj. część, rus. časí), а taj od čresmina »ilex«, koje upućuje na ie. cers-, upór. -ati, -iti raščetati (se) perf. (Sinj, Dalmacija) -njem = načlnjat, -em pored -am (Kosmet)
ie. korijena *qnd- kome je dodan sufiks za lat. cerrus < *cersus. »rastaviti vojsku na čete« = rasčetiti (se) začinjati, -njem, na zapadu počimati, počim-
apstrakta -n, koji dolazi i u infinitivu. Lit.: ARj l, 946. 957. Kušar, NVj 5,3. (Stulić). Izgleda da je četa bilo zbog značenja Ijem itd., počimati, začimati, načimati (ŽK).
Lit.: ARj l, 946. 947. 7, 803. 12, 852. AK- Miklošič 35. SEW l, 151. Loewenthal, WuS osjećano kao plural, od čega je stvoren neu- Ovamo ne ide raščimati, -am pf. (Della Bella,
klošič 32. Daničić, Rječ. 3, 397-8. SEW l, 10, 157. Matzenauer, LF 7, 32. Šulek, Im. trum sing, četo (u Kosmetu se upotrebljava kao Stulić) »otrgati, obrati, zrno od grozdova« (v.
155. Bruckner 78. KZ 51, 230. Mladenov 525. 52. 54.
prilog u značenju »četimice«: idu Turci sve čin). Samo činjati, čīnjēm i činjam (Kašić,
679. 684. Ribarić, SÄZ* 9, 148. Charpentier, četo četo). Riječ je posuđenica ne samo u Reljković, Njegoš, Ljubiša) u narječju znači
ASPh 29, 4. Maretić, Savj. 148. 160. Isti, češagija f = kašagija (Vuk, 18. v.) =
kašagija (Kosmet) = kešagija »sinonim: cesalo madž. csata (16. v.) »zasjeda, grex«, esete isto što i počinjati, odakle je nastalo odbaci-
Rad 108, 96. Isti, NK; 3, 192. Boisacq3 933
-934. Meillet, RSl 2, 63. IFP l, 392-3. (v.)«. Oblik češagija nastao je unakrštavanjem »tumultus« nego i u svim neslavenskim bal- vanjem sufiksa (depreverbativnim putem),
Vaillant, 5L 14. Stefanie, Slovo 6-8, 102-3. turske imenice i našega glagola česati. U kanskim jezicima: krč.-rom. žata, rum. i to samo u igri »plojke« u uzrečici čin i po-
kešagija samo je promjena a > e nastala pod ceată, cine. ceată f »troupe, bande«, arb. činj (Crna Gora) »à toi de commencer«.
čestut m (Vetranie, u stihovima: i zelja uplivom našega glagola. Upor. za takvu vrstu cete f, ngr. (u Epiru) τσιότα »Haufe«, tur. Pridjevske su izvedenice na -ъп: početan od
ostala za u čestut jedini, što je narav sazdala unakrštavanja kajas < tur. kaiš (v.) + pojas çete »Raubzug«. U turskom je nastala i radna part. pas. počet (i u započet), dočetan. Taj
u pustoj ledini; drugih potvrda nema). Daničić (v.). Odatle denominal očešagijati (objekt: imenica na -ci > -džija: çeteci »Plünderer, se poimeničuje s -łko: početak, gen. -tka m (u
izvodi od tal. pridjeva danas zastarjelog cestuto konj; Riječka nahija, Crna Gora). Balkanski marodeur«, koja kao posuđenica dolazi kod Daničićevu prijevodu sv. Pisma i započétak),
(15. v.) »busat« na -uto ffd cesto m < lat. turcizam (kaıagı): arb. kashagt »Striegel«, odatle nas kao četedžija, a u madž. csetedzsi. Kao dočetak, gen. -tka »sinonim: svrha«, prema
cisthos < gr. κίσθος mediteranskog podri- denominál kashagís (Gege). posuđenica dobiva u turskom i madžarskom ovome po analogiji dobiva -etak i svršetak,
jetla. Upor. Campo cestino kod Trogira. Ovamo pejorativno značenje. Naročito je značajno načetak, gen. -tka; m (13 — 15. v.) znači isto
Lit.: ARj ì, 957. 4, 884. 941. Elezović 2,
ide Marulićev čist m »frutex«. Odatle u Šlosera 288. Skok, Slaoija 15, 336., br. 113. ZbNŽ značenje arb. cete »1° srodstvo, parente, što početak »prvine«. Sa sufiksom -lo stvara se
deminutiv na -ьс > -ас čistac, gen. cisca 23, 136. Verwndschaft, 2° Handschlag beim Wettre- načelo n od načeti, prvobitno u značenju »po-
koje na žalost nije potvrđeno iz modernih nnen« (kod Gega), što znači da je slavizam četak« kao u rus. načalo (v. i pod čelo), kod
dijalekata nego kod botaničara ilirskog perioda češit m (Kosmet) »vrsta, sorta, kvalitet«. došao kod njih u terminologiju plemena (fisa) nas danas u značenju »lat. princípium« (inter-
Šloser—Vukotinovića. Balkanski turcizam perzijskog podrijetla (tur. i bese. Ie. je osnova *qet- »četa«. nacionalna riječ princípium govori se kod nas
çeşit < perz. češit): bug. češit, cine. eisite f Lit.: ARj 2, 1. 6. 13, 365. Miklošič 35. kao princip m, ovamo i pridjev principijelan s
Lit.: ARj l, 957. 803. DEI 879. REWS
1952. »variété, espèce, assortiment«. SEW l, 152. Bruckner 73. KZ 48, 180. 51, fr. -el <-alis < njem. prinzipiell /1834/, latin-
Lit.: Elezović 2, 444. Mladenov 685. Pascu 229. Brugmann, IF 28, 370. Rozwadowski, ska riječ je izvedenica od sintagme primům
126., br. 934. RSI 2, 73. GM 446. Joki, Unt. 299. Boisacq* capere »ono što se prvo uzme«). Od početi
česvina f (15. v., Vuk, Crna Gora, Du- 962. Planta, IF 2, 439. Mažuranić, 168. postaje počelo (14. v.) »initium«, u 19. v.
brovnik) = česvina (Lumbarda, Korčula) = češneđer m = česneđer (dvije potvrde iz »element« (Šulek).
česmina ~ česmika (Šulek, Dalmacija, Vi- 15. v., pisano češnegerl-sn-~) »dvoranin koji kuša Nominativ neutra sing, participa preterita I
-četi, -спет = -čmem (u zapadnim kraje-
sovac) »1° quercus ilex, 2° cerrus, 3° Juniperus jelo prije cara, praegustator«. Ide medu naše glasi kao prilog počan (Marulić, Držić, Lu-
vima na osnovu zakona disimilacije dentala
nana Willd.« (to je značenje samo za česmika). najstarije turcizme perzijskog podrijetla: perz. tš-n > č-m), sveslavenski glagol koji već od čić, Hektorović, Sasin) = počam (15. v.),
Odatle deminutiv na -ica česvinica (Dubrov- čašnegír > tur. çeşnigit. praslavenskog doba postoji samo u složenicama sa m mjesto и prema prezentu počmem. Prema
nik), pridjev na -ov česvinov i poimeničenje s prefiksima po-, na-, za-: početi, počnem nőm. pl. na -ši i nom. n. duala počavši isti
Lit.: ARj \, 960.
česvinovina. Šulek ima još česmiga f = češmiga pf. »commencer«, načeti, načnem pf. »entamer« prilog glasi i počanšijpočamši ili -Se ı a mjesto
»berberis vulgáris L.« (navodi da se prvi oblik četa f (Vuk, 15. v.) = ieto n (Zoranie, = načet, načnem (Kosmet) »okrnjiti što, po- e je čakavizam. Maretić i Boranie označuju
govori u Zagrebu, drugi u Varaždinu). Nalazi Kosmet) »troupe, Schaar«. Praslavenski rat- četi trošiti od čitavoga« (pored prijelaza u kao pravilo Vukov počev, počevši.
se još u slov. i rus. česmina »Steineiche«. nieki izraz poznat svim Slavenima osim Če- razred glagola na nu: načnut), začeti, začnem Osnova sa samoglasom e < ę nalazi se još
Belostenec i Jambrešić glosiraju medite- sima. U poljskom je czata posuđenica iz u čedo (v.) i s pokretnim s u itene < scen- sa
pf. »concevoir«, slično kao u romanskim je-
ransko stablo ilex sa cer, cerova drevo. Sino- madžarskoga. Nema paralela u baltičkoj grupi zicima što postoji -čipeře > fr. -cevoir (od sufiksom -e za oznaku mladoga. U baltičkoj
nimi za česvinu su dub (v.) i dubac, posljednje (upor ipak skėsti) nego u italokeltskoj : lat. lat. capere) samo u prefiksalnim složenicama grupi nema refleksa s istim značenjem za
posuđeno u krčko-romanskom bos (= Ьъс, cat-erva i ir. cethern imaju istu osnovu i isto (concevoir, décevoir, recevoir, percevoir, itd.). praslav. čen- od ie. osnove *qen- koja znači
ispušteno je du-). Drugo je ime za česvinu značenje. Odatle deminutiv na -ica četica f, Dodaj tome pričeti, příčném pf. (Piva — Drob- »noseći, naglo nastati, potjecali, početi«, nego
planica (v.). Prvobitan je oblik zacijelo ruski. pridjevi na -en i -ъп četen potvrđen samo u njak) »početí raditi nešto što se napustilo«, u lat. recens, ir. cinim »potječem« i cenēl »pleme«.
Promjena sm > sv nalazi se samo kod nas. četenīk, određeni četni, odatle poimeničenje docēti, doinim (Vük). Sve ove složenice od Upor. ipak lit. skinu »pflücke« i stprus. er-
Upor. za takovu izmjenu trezven i trizmen (v.). na -ik četnik m prema ćetnica ΐ; četnik »1° kojih su tri praslavenske, znače početak u -kininia »los machen, erledigen«. Prijevojna.
Daničić izvodi od osnove ies- (v. česati) i član čete; koji četuje, 2° dekurion /Novi/« raznim vidovima: prva početak svake radnje, praslavenska osnova s e-o je baltoslavenska.
uporeduje slavenski naziv s njem. Stecheiche. je stara riječ jer se nalazi kao posuđenica u druga kad se radi o trošenju hljeba, vina, Lotiški prilog atkan »iznova, opet« odgovara
Kako je lišće ovoga stabla oštro, Daničićevo madž. esetnek »pandur (u našem jeziku ovo treća kad se misli na rađanje kod ljudi i do- praslavenskoj imenici koń, koja se govori
izvođenje može da stoji: česm- bi bio prvobitno se značenje nalazi i u Vojvodini, Vuk)«, kao maćih životinja, krava, kobila, ovaca itd. samo u frazi od kon(a) do kon(a) »od početka
pridjev obrazovan s pomoću formantą -m kao obnovljena riječ značila je nekada u hrvatskom Vokal e u inf. nastao je od e: stcslav. -četi. do kraja«, u prefiksalnoj složenici iskon m,
kosm- u kosmat i Kosmaj od kosa. Drugo domobranstvu »major«. Odatle i prilog četimice. U prezentskoj osnovi ispao je poluglas 0: odatle pridjev na -ski iskonski (Vuk), prilog
Cetina 317 četiri
-četi 316 cetina

zakonu disimilacije, tj. š u grupi štš ispao m, četyri f. i m. pl. generaliziran je dočetak i
stcslav. iskoni »άπ'αρχής«, u prijedlogu nakon(f) gen. -пса (Vuk) prema bezakonica f, na -ik je kao u kručica < kruščica, ubručić za ubruščić prema pluralu tri. Grupa -ir-, koja je nastala
= nâkom (Kosmet) »poslije«, u prijedložnom bezakonīk, pridjev na -it zakonit, nezakonit, u južnoj Dalmaciji. I u bugarskom je cetina. od· yr < ie. u: *ketur < ie. *quetyor, prijevoj
prilogu do pokon (Lučić) = napokon — năpo- apstrakta na -ost (nezakonitost, bezdkonitost,
Rumunji posudiše cetină f »borovica, juniperus je od -var, kako pokazuje sanskr. catvár-i. Taj
kōnj (nj < ni je ostatak od deklinacije i), na -stvo bezakonstvo n, na -je bezakonje
communis«, Madžari csëtënye »Fichtenzweig, prijevoj dolazi najprije u dva štěpena: ver
odatle pridjev napokonjl (Vuk, Kosmet) »zad- (17 .v.) pored bezakonost, denominali .bezako- frutex, Gebüsch, Wäldchen«. U madžarskim i vor, prvi u pridjevu četver (15. v.), poimeni-
nji«, izmijenjen u najpokonji (16 v.), najpo- niti, pozakoniti, uzákoniti, razakoniti se (Sinj)
slavizmima slav. ci prelazi redovno u es: čenom s -ica četverica f »4 muška čeljadeta ili
kojni zbog semantičkog unakrštavanja sa »razvjenčati se«, bezakonovati. Složenice: prva csáva < scava (v.), csuka < ščuka (v.) itd. živinčeta«, u kolektivu četver m = ietver m
najposljednjï, nâpokojne (Vuk, Srbija, jn je sa nositi u drugom dijelu sa sufiksom -га Varijantu čekinja »Borste« nije lako objasniti, (Hrvatska Krajina) = četver (Vodice, Istra)
nastao disimilacijom iz starijeg пароіюпъпъ), u zakonoša (haplologija od zakononoša) i zakono-
upor. čikotina f (Kosmet) istog značenja. »pretpreg, sprega od dva vola koja se dodaje
prijedlogu kon koji je ú štokavskom govoru davac te zakonodavstvo kao neologizmi (za-
Možda se i tu radi o disimilaciji tš-t < č-k kao pomoć već upregnutim volovima«, odatle
izmijenio dočetno и u á te dao kod prema konoša djeluje kao kalk od legislator, a za
(ali za nju nema drugih primjera), -ina je denominal na -iti četveriti (ŽK) = četveriti
prijedlozima nad (v.), pod (v.), pred (v.). zakonodavac upor. njem. Gasetzgeber), kao
augmentativni sufiks (v.) koji je zamijenjen (Vodice) »dati pretpreg«, rasčetveriti, čétvr (?),
Odatle denominali: dokonati, -am pf. (Vuk, kulturna slavenska riječ zakon je postala bal-
već u praslavensko doba u *štet < *sket de- gen. četvera (Buzet, Sovinjsko polje) »drvo
Slavpnija, 17. v.) pored dokonjati »odoljeti« = kanski slavizam: το ζάκονον (Konstantin Por-
minutivnim -ъka (upor. zıpka od zibati): koje služi da se volovi u jaram spoje s plu-
(sa prijevojem o > a) dokanjati (Vitezović); firogenet), ngr. ζακόνι(ον), arb. zakon »običaj,
četka f »1° Borste, 2° kefa, Bürste«, također gom«, četvero (ŽK), u složenim pridjevima
skonati (16 v.), na -iti iskoniti (18. v.) »izvaditi«. Sitte«.
bug. Odatle deminutiv na -ica č'ečica f i de- četver'òdnevan, četverostruk, četveronoģ, četve-
Od iste te imenice sveslavenski i praslavenski Još postoji i prijevojni štěpen a od ove nominal na -ati četkati -ām (Srbija, Srijem) ronožan, u poimeničenju četveronožac, gen.
deminutiv na -ьс: konac, gen. -пса m »1° osnove: kaniti (v.) (o-), odatle postverbal (o-). U značenju 1° slov., češ. štět i štětka, -sca (upor. gr. τετράπους, lat. quadrupeš), u
kraj, finiš, 2° Zwirn, filum«, također slovenski okâna u građenju lada (v.) Od prijevojnog ště- u 2° polj. szczeć i szczotka »kefa«, ukr. ščetb, neologizmu četverokut, u prilozima četvero-
konec, od nje opet pridjevi na -ьп koncan »od pena i potječe rum. podnog »der erste Verkauf« ščetka »kefa« = rus. ščetb, ščetka. Primitivům noške (Kosmet), -nožice: s prijevojem o:
konca«, s razlikom u značenju konačan, bes- i možda zacinká f »sinonim: pjesma, prvobitno ščet, koji je potvrđen u južnoslavenskom u četvoro, gen. četvorga, četvorak, gen. -řka m
konačan (i -ko-}, određeni konačni, prilog pjesma kojom počinje antiphona« (upotrebljava denominalu na -aţi cetăţi, -ãm (16. v., M. »quatruplum«, četvorka f (Vuk) »bure od
konačno »definitivno« = na -en končen (16 v.), je od novijih pisaca Martįc, Osvetnici l, 46: Držić) (iš-, o-} »čistiti četkom« prema išče- četiri akova«, danas prevedenica plesa quad-
na -.ast kônčast »sličan koncu«, na -av končav cure i mladići bijesni knade /»izmišljaju«/ drage tavati, iščetivati, iščetiti (Stulić, nepouzdano), rille = četvorka (Kosmet) »karta koja nosi
= na -iv končiv, augmentativ končina (Lika) začinke i pjesniř), v. i pod čin, posudiše Madžari: ecset »Pinsel«. Kako se četiri znaka«, u Kosmetu četvôr pored četver
i .denominali končati, okončati, skončati (se) vidi, riječ je sveslavenska iz praslavenskog
Lit.: ARj l, 262. 588. 597. 2, 37. 544. 888. (suprotno od Uto, sukno, kola), odatle pridjev
pf. (ŽK »ubiti«) prema impf, skončati (Belo-
5, 253. 264. 265. 7, 224. 234. 237. 255. 399. doba, a i baltoslavenska. Litavska paralela po- črtvoran (protivno od lit), denominali rasče-
stenac), dokončati pf. (ŽK, Krašić, kajkavski) 374. 375. 501. 503. 8, 147. 807. 10, 162-172. maže nam ne samo objasniti fonetsku i mor^ tvoriti (Šulek), četvorica = četvorica pored
»zaključiti« prema impf, dokončati, sa postver- NJ \, 221. Maretić, Rad 108, 85. 88. Mik- fološku stranu slavenske riječi nego i utvr- -ica (Kosmet) »4 muške glave«. Niži prijevojni
balom dokončah, gen. -aka m »dogovor, za- lošič 114. SEW l, 168. 560. Holub -Kopečný diti ie. etimologiju: lit. Sukos f »česalj«, lot. štěpen vŗ < stcslav. гъ- nalazi se u određe-
ključak«, na -iti končití (18. v.) i prilog konči 94. 178. Bruckner 252. 424. 643. ZSPh 4, suka »kefa, česagija« vele da se slav. *ščet osniva nom pridjevu na t kao rednom brojniku:
(ŽK, Istra) »barem« = konče < koncerna, 316. ASPh 11, 131. KZ 51, 227 Vasmer 611.
613. Trautmann 133. Elezović l, 438. 299. na *sket- od *stk- i sufiksa -etz. Odatle k > č četvrti (Vuk, 12. v.) = četvrti (Kosmet) =
končemar. S prijevojem o-a idu ovamo òkãn-
308. 451. 2, 117. Vuković, SDZb 10, 399. pred e, dalje šč > št. Početno ss- mogao je četrti (ŽK), poimeničen s -zko četvrtak,
čina f (Vuk) »okrnjak (od sablje)« i možda
Maretić, Savj. 58. 88. Belić, Priroda 300. biti identificiran s prefiksom s- i ispasti gen. -tka (14. v.) = četvrtak (Kosmet) =
okànica »komadić kože za krpanje«. Rumunji
GM 480. ZSPh 9, 137. Boisacq* 391. Wijk, (upor. kopiti, ŽK, < škopiti < skopitf). .Taj četrtak, gen. četŕtka (ŽK) »dies jovis«, na
stvoriše od pridjeva končen svoj glagol conceni IF 24, 231. NJ l, 128. Śląski, PF 8, 527-235. prefiks mogao se prema kôstrijet (v.) = kôstrelj, -ak četvrtak, gen. -aka, »muško dijete ili
»vertilgen«, upravo izvedenica od pridjeva kon- Vaillant, RES 22, 22. Mladenov 240. Gorjaev kostriješ (v.), kočiti (v.) zamijeniti rijetkim ko-. živinče od četiri godine«, s -ina četvrtina f =
čen, koji kod nas nije potvrđen u tom značenju. 154. Zubatý, ASPh 16, 386. Möller, KZ 36, Odatle -kdčeti, gen. -í »1° debela, oštra dlaka četvrtina (Kosmet), s -ka četvrtka f »četvrti
Veoma važna je s kulturnohistorijskog gle- 326-356 (cf. AnzIF 3, 87-88). Joki, Unt. (u koze, svinje), 2° griva u konja, magarca«. dio hljeba«, s -aia četvrtača f »quartana febris«,
dišta parasintaktička složenica *za kona »od 115-117. Jagić, ASPh l, 433. Odatle radna imenica na -ar kočetar m, mjesto s -alj četvrtālj, gen. -álja m »žitna mjera od
početka« > zakon, koja je sveslavenski i pra-
koje se upotrebljava turcizam mutavdžija (v.) 18 oka«, s -ar četvrtār, gen. -ára »mjera za
slavenski nomen actionis od perfektiva začeti cetina f (Vuk Hrvatska) = šćetina (ŽK, i možda toponim Kočetin. Lit. í = lat. s na- uglove« (možda kalk za quadrant}, pridjev na
»anfangen, commencer« s prijevojnim ste- hrv.-kajk.) = štetina = čekinja (Vuk) »1° stao je iz ie. palatala k u korijenu *kueq.- : -ast četvrtast »quadrangulus«, apstraktum po
penom o za perfektum. Značila je prvobitno seta, Borste, 2° bodljikavo lišće«. Odatle kuq- »klopfen«. Upor. sanskr. çváncate »otvara deklinaciji i četvrt, gen. -i (Vuk, 13. v.) »mjera
»ono što je začeto, conçu«, a zatim »1° običaj, pridjevi na -ast četinjast »setosus« i na -av se, upravlja se«. Viertel« = četvrt pored čem f (Vodice) »če-
2° testamentum (dijelovi sv. pisma), 3° brak, čekinjav, poimeničen sa -ka čekinjavka f »ime
Lit.: l, 919. 925. 2, 2. 6. 4, 80. 7, 515. Mi- tvrtina mesa, upravo polovica prednjeg ili
4° vjera«, 5° Gesetz, loi«. Semantička je pa- biljke«; imeničke izvedenice deminutiv na
klošič 343. Bruckner 543. 545. ZSPh 4, 217. stražnjeg dijela jagnjeta ili ovce«. Odatle
ralela u kajkavskom dokončah »dogovor« (v. -ica čekinjica, na -(j)ar četinar m = četinjār
Mladenov 648. WP l, 471. Trautmann 309. denominal rasčetvrtati = rasčetvrtiti prema
gore). Odatle pridjev na -ьп zakonbm, po- m (Pančić) »conífera«, na -jak četinjak, gen. Gombocz-Melich 1001. 1004. Loewenthal, ZSPh rasčetvrćivati, prilog za -oč (v.) četvrtōč »če-
imeničen sa -ik zákoník »1° legislator, legi. s -njka m = četinjak »pesce sasso, nazvan ovako 6, 374-375. Tiktin 331. Zubatý, ASPh 16,
peritus, 2° knjiga zakona (najstarija potvrda u jer ima draču po hrptu« (ne zna se gdje se tvrti put«.
414-414. Mikkola, RSl 1. Machek, Slávia Od ovih izvedenica važan je termin za
Dušanovu Zakoniku, ima i rus. zakoniku), tako govori); odatle i kajkavsko prezime 16, 189. Elezović 2, 446.
3° zakoniti muž ženi (Postila, Dalmatin)«, dan u sedmici četvrtak, za koji u romanskim
Šćetinec; č se razvio iz šč kako se vidi iz likova
bezákon (12. v.) od sintagme bez zakona (-пьпъ ščetina = štetina i iz slov. kolektiva ščetinje četiri (Vuk) = četiri (ŽK), ie., baltoslavenski i germanskim jezicima postoji naziv iz po-
i dolje niže iz četka u drugim slavenskim i sveslavenski glavni imenički brojnik 4 iz ganstva: dies jovis u romanskim jezicima i
> -n kao u stran, v.), poimeničen u bezákon m
praslavenskog doba. Prema stcslav. četyre Donnerstag kod Nijemaca. Kako je slavensko
(17. i 18. v.), radna imenica na -ьс bezákonac, jezicima. Suglasno č nastalo je naime po
četiri 318 četrna četrna 319 čeverčila

kršćanstvo dijelom kronološki dosta recentno Crna Gora). Brojnik sto uz četiri dolazi u γι > i (odatle odbacivanjem i ngr. στέρνα), i 27, 105-110. REW* 1951. Štrekelj, DAW
a dijelom ovisno od Bizanta, nije čudo što n. pl. :, četirzsta (Kosmet) = četrsta, odatle jslav. sterna mogio je nastati na isti način 50, 22-3. Románsky 130. ZSPh 46, 389.
taj dan nije nazvan prema slavenskom po- pridjev četrstôtt. Sonantno τ <ri, koje je na- kao i novogrčki oblik. Dva su jadranska otočka Gombicz-Melich 888. Mladenov 697. Miklo-
ganstvu, recimo prema Perunu, što bi odgova- stalo u ovim složenicama i ušlo u naš današnji i obalska oblika: gustima (ikavski, Pelješac) = šič 31, 343. SEW l, 137. RSl 3, 281. Godin
ralo njem. Donnerstag, nego prema brojča- književni i saobraćajni jezik, nalazi se kod gustima (Trogir, 1370., Hvar) = gustrina (Ra- 46. DEI 964. 966. Skok, Slav. 194.
nom sistemu : quarta feria (kao u portugalskom starijih pisaca i u samom brojniku cetre za čišće, Kućište) = gustima (Vrbnik, Kavanjin)
i vjerojatno u Oglaju = Aquileia) i u grčkom, četire, po četaře strane (ar = ŗ) kod čakavca čever m (16 v., Vetranie) u izrazu: oružje
= gustêrna (15. i 16. v., Marulić, Božava,
s tom razlikom da je u grčkom τετάρτη »sri- Barakovića (Vila, 69). Još treba spomenuti u čever spraviti. Daničić identificira s tor.
Molat, Ugljan, Split 1069.) = gušternja (17. v., ç evre »Umkreis, Umfang, maramica, mit Gold
jeda«, računajući s nedjeljom kao prvim složenicu četirireška f (Srbija, Crna Reka), čakavci) = gušterna (16. v., Dubašnica, Pag,
danom u sedmici (upor. madž. hétfő), dok je s haplologijom tipa zakonoša: četereška (Les- besticktes Kopftuch«, kao prilog »autour«, od
ekavski) = gušternja (17 v.) = gušćerna (Las- glagola çevirmek »tourner«. U Kosmem je potvr-
prema slavenskom brojčanom sistemu po- kovac, Srbija) »sinonim: skadarka, crno me- tovo) = (jekavski) gùstijerna (16 v., Dubrov-
nedjeljak prvi dan u sedmici. Madžari, koji kano grožđe koje najprije zri i najbolje je đena imenica odatle čevre, gen. -eta n »marama
nik, Cavtat, Radnić) = (metateza) gùstrijena domaće izrade u raznim vezovima na 4 ugla«,
poznaju nedjelju kao glavni dan sedmice, za jelo« (nema obavještenja zašto se tako (Čilipi); odatle deminutiv gustijernica, apo-
posudiše ipak csütörtök, scoiar. Apstraktum zove; valjda zbog toga što se četiri puta reže). bug. čevré, deminutiv çevrence, rum. gevrea »eine
zicija voda gustierna (Radnić, v. gore voda Art Brokat«, cine. civrea f »mouchoir de mousse-
četvrt kao naziv mjere kulturna je riječ i Lit.: ARj l, 2. 4. 2, 8. Miklošič 36. 244. čatrnja) lgust'ierna je potvrđena i kod gradišćan-
posuđuje se. Tako Madžari posudiše csëtërt, a Isti, Term. 20. SEW l, 53. Budimir, Rad line«. Kao prilog pojačava se opetovanjem prvog
skih Hrvata. Mjesto g potvrđen je na Braču sloga: (tip buzbutum, v.) čepčevre pored če-
Rumunji cifen (starorumunjski) = ξ fert, s 309, 89-90. Trautmann 131-132. WP l, 1182. (prijepis 1250.): na kalěhb u kostěnne =
brojnim deminutivima odatle: şfertişor, şfer- 512. Elezović 2, 443. Mladenov 684. Ribarić, pečevre i čepčevřma (ovdje je skraćeni turski
Kostírna (toponim na Visu). Najstarija je infinitiv »svuda naokolo«). Sudeći prema ovim
tuleţ, şfertuş. Kod nas opet ta je stara slavenska SDZb 9, 138. Tiktin 1414. Jagićev zbornih
212. si. Vaillant, RES 9,5., bilj. Můrko, WuS potvrda 1069: terra., ad gusternam. Miklošič potvrdama Vetranićev u čever bio bi prilog u
mjera potisnuta od talijanizma kvârat u ima još hrv. gusturna. Oblik sa g je specifično
jadranskoj zoni i od germanizma frtalj (ŽK) 2, 84. Müller, IF 54, 137-138. Iljinski, ASPh značenju »naokolo«. Skraćeni turski infinitiv
34,5. Boisacq3 960-961. Ducange 3, 436—7. dalmatinski oblik raširen od Dubrovnika do ušao je u našu narodnu terminologiju za
na sjeveru. Kvarnera gdje počinje area oblika sterna.
Schröder 964. vezove: čevrma f »sitni vezak, bosanski urnek,
U baltičkoj grupi paralelizam za sveslav. Bokeljska i crnogorska varijanta glasi blstijerna
četyre, četver-, četvr- je potpun: lit. keturi = četŕkati, četfkām impf. = četveríkatí »gla- za vez na čevrme i jagluke sa vrlo majušnim
(Perast, Risan, Paštrovići) = bisuerna (Budva, listićima i granama« (Đakovština) = ćevrma f
četyre, ketveri »četiri puta toliko« = četver-, gol kojim se oponaša glasanje jarebice«. Na- Krtole, Bogdašić, Bijela, Dobrota, Lepetane) =
ketvirtas = četvrtci). U složenim brojevima staje prema onomatopeji četir četir četir četir (Banja Luka) = ćevrma ~ ćevra (Mostar)
bistiernja (Sutomore, Bar) = bistrierna (Jo- »rubac izvezen zlatom ili na jednom ili na
ima nekoliko hrv.-srp. fonetskih osobitosti. (Velebit, Bakar, Hreljin). vičević, Crna Gora) = brstijerna (Stoliv).
Za broj 14' ostao je stcslav. četyre na desete, sva četiri kraja«. U Kosmeto je čevrma f
Lit.: ARj 2, 8. 11. 82. Hirtz, Aves 53. 55. Upor. i na Braču bistranka »voda iz bistijerne
koji posudiše i Rumunji za razliku od zapad- 60. 61. 62. 198. 325. 333. Fink, Im. 14. kolski termin »na kolima na prednjoj osovini
(Pavlinović)«. Oblik sa bi- potvrđen je u 15. v. gredica s užljebljenom rupom na oba kraja
nih Romana: patru spre zece. Kako je akcenat u Novakovićevoj Aleksandridi, također topo-
došao na prijedlog na, nastaju brojna skra- četrna f (Stolić, možda štamparska griješka gdje stoje stupci, a može da se okreće oko
nim Bisterna (15 v.) u Donjoj Lastvi. Miklošič klina koji je u sredini utvrđen u prednjoj
ćenja i ispuštanja u nenaglašenim slogovima: za) = četrnja (1670., Belostenec, Jambrešić,
ima i bišterna. Sinonimi su bunar, studenac > osovini; sinonim: oplên (ŽK, v.)«. Od istog
četrnaest = četrnajst (ŽK) = četrnajes (Kos- Habdelić, hrv.-kajk.) = čatrnja (17 v., Vuk,
zdenac, ubli, počuo, puč, saranač = sarnie. glagola je izvedena čevŕntija f (Srbija, Miliće-
met), gdje je n > ŗ uz ispušteno d kao u Mikalja, Stolić, Hercegovina, Trebinje, Ogu- Arbanasi u Ulcinju za bistiernu kažu pus <
gospôn (ŽK), gospar \ (Dubrovnik), odatle lin, u narodnoj pjesmi apozicija voda čatrnja) vić) = čevrntlja »vir, vrtloga« = čeirntija f
lat. puteus; u mjesto » od cisterna nalazi se i u (Bosna) »okretanje oko svoje озі, uokrug,
određeni pridjev četrnaesti = četrnájsti (ŽK). = čatrnja (Skradin, Risan). Nalazi se još u
istro-rom. dustierna, źustierna. Nastao je unakrš- na jednom mjestu« < tur. çev(f)rinti »tour-
Vuk ima iz Crne Gore zamjenu prvog dijela rum. cetérnã = ceatírnã i u madž. csatorna tavanjem sa gr. κλύςω »perem», κλυστης, -ηρος,
kolektivnim brojem četveronaest. Kraćenja se »žlijeb, cijev«. Od lat. cisterna (i > ь > e, a) ; billon«, izvedenica na -nti od çevirmek. Iz-
κλυστήριον (v. klistir > glistir) ili sa κύστις »mje- gleda da je taj turski glagol služio kao izvor
nalaze i u broju za 40, gdje deseti dolazi u í mjesto st nastao je po zakonu disimilacije hur«. Kako se na natpisima υ piše iu ili ui, obja-
pluralu: četrdeset = četrdeset (ŽK). Upor. ts-st > ts-t koja se nalazi i u talijanskim kod stvaranja naših ekspresivnih glagola:
šnjavaju se dalm. gušterna = istrom, zusterna četvrtat impf. (Čilipi, Konavli, objekt bob)
rumunjsku prevedenicu patru zeci gdje je narječjima. Posuđenica je stara, kako pokazuje od vlat. *giusterna (c > g je kao u γιστέρνα)
zeci također plural od zece. Tako se čita poluglas za nenaglašeno i i što je vezana samo »Ijuštiti«, raščevrtati pf. (Konavli) »obrnuti ruži
prema drom. gušterna (upor. Igalo za latice«, raščevrljati se, -am pf. (Stolić) »raš-
kod Ranjine četrdesti, gdje je desti plural od na kopno. Pored ovoga kopneni je i djelomice αιγιαλός), a u istrom, zusterna ili giù- > diu
dest, koje se pokračuje u (d)es u četřes = primorski oblik i šternja (ŽK, slov., bug. i čupati, zamrsiti kose«, odatle radne imenice
> dusterna, dok je bokeljsko i crnogorsko raščevrljalac, -anica, -anık; raščeviljiti, -im
četerese (40. dan ukopa, Skopska Crna Gora) ngr. στέρνα) = stèrna (Cres) = stèrna *guisterna > *gbisterna > bišterna. Lat.
= četres = četres = (Kosmet) pored -es, (Kastavština, Glavinić, Prigorje, Krašić, hrv.- (objekt vilice kao konj, Srbija). Prosti glagoli
cisterna > gr. κιστέρνη je prema Battistiju čevrljati i čeviljiti nijesu potvrđeni.
odatle četreskinja f »sinonim za grecizam kajk.), odatle deminutiv sternica (istro-čakav- vjerojatno etruščanskog podrijetla. Upor. još
sarandar (v.), 1° molitva porodilje poslije ski). Taj se oblik može tumačiti na dva na- arb. cuterr-i »Bach, Forellenbach« (çuterr Lit.: ARj 2, 18. 13, 366. Elezović 2, 436.
40 dana, 2° plaća svećeniku za pomen mrtvom čina: 1° kako je u slovenskom potvrđen oblik 440. Mladenov 680. Lokotsch 414. Pascu 2,
troftash) pored shi -и < sinus. 126., br. 342. Skok, Slávia 15, 338., br. 138.
poslije 40 dana«. Odatle kolektivni broj če- šušterna (Trubar, asimilacija č-št > š-št), sterna
trèstoro (Vuk), s -ica četridestorica (Dalmacija, je moglo nastati haplologijom od *čbsterna, Lit.: ARj l, 332. 776. 915. 2, 8. 9. 3, 511. Cepelie, Narodno tkivo i vezivo. Škaljić* 173.
Podgora /?/, Pavlinović). Određeni pridjev 2° kako je opet u 13. v. u dvjema knjigama 512. 516. 4, 30. 5, 187. 828. 7, 495. 9, 749. čeverčila f (18. v., jedanput) »sinonim:
glasi četrdeseti pored četrdes(ef)ni kod starih pisanim crkvenim jezikom potvrđeno ister na 10, 438. SEZb 5, 1213. Pleteršnik 2, 644. salnitra«. Izgleda kao složenica u kojoj je
pisaca. Oba lika se poimeničuju: četrdesetica, (isterny rekše črěpnyje trúby, Krmčaja) u ko- 651. Hraste, Rad 272, 24. BJF 8, 7. Ma-
žuranić, 368. Rački, Doc. 77. Ostojić, drugi dio ime zemlje odakle salnitra potječe:
četrdesetina, četrdesetnica — četrdesnica (pre- j'em je i mjesto ci nastalo od gr. γιστέρνα = Chile (Čile).
vedenica quadragesima) = četresnica (Skopska jtal. jisterna, na Sardiniji gisterra, izgovorom Opatija 37-8. Tomanović, JF 17,203-204.
Jireček, Romanen l, 40. Schuchardt, ZRPh Lit.: ARj 2, 18.
čéze 320 ejami ciana 321 čłčoka

čéze f. pl. (Vuk) »sinonim: dvokolice«. nakažen«. Postverbali su odatle nakaz, gen. Vis, Šipan) »likof, likovo (ŽK), gliha« = plologija) < »čičina žena«. Upor. i kika m
Od madž. czeza < fr. chaise. nakaza (Kosmet) = nákaz m »monstrum«, kanôta (Hvar, npr. kod jematve: dosa si na (Vojvodina) »ime što ga mlada pridijeva sta-
nakaza f »monstrum, sinonim: grdoba«, s kanôtu) = kanata (Lošinj) »slava kad je rijem muškom«.
Lit.: ARj 2, 18.
pridjevima na -it nakazit, s apstraktumom završetak koga posla, večera, pijaca« = kanata Lit.: ARj 2, 20. 25. 4, 950. Mladenov 85
čeznuti, čeznem (16. v.) ima u današnjem nakazitost, na -ьп nakazan, nakazna, odatle pored kanada (Šibenik) »zadnji preostatak -86. Elezović 2, 451. Vuković, SDZb 10, 405.
književnom i saobraćajnom jeziku psihološko poimeničenje nakazna f, na -īk m prema f novaca, živežnih namirnica (npr. danas jej ka-
značenje »imati veliku želju za nečim, sich -ica nākaznik prema nakaznica, näkazniče n nada našoj salati; ovo mi je kanata). čičimak, gen. -îmka m (16. v., Vuk3 Du-
sehnen«, koje nije prvobitno. To se nalazi (Kosmet) = nakaznica (Piva —Drobnjak), Lit.: Maver, SIRev 3, 308-312. AIV brovnik, Ranjina, Vetranie) = (sa drugim
još u prefiksalnoj složenici iščeznuti, -ēm pf. augmentativ nakažetina (Trpanj). Od nepo- 84, 767. sufiksom -ka) čičinka f (Rab) »ziziphus vulgá-
prema impf, iščeznjivati »nestati, ginuti« prema tvrđenoga skazili na -ilo skazilo »strašilo«, ris, tal. giùggiolo, zizzola, sa m mjesto gr. φ
isto tako impf, iščezavati (Obradović). To je pridjev na -ьп skazari »nevaljan«, na -Ijiv čibuk m (Vuk) = čibuk, gen. -ūka (Kos- (upor. Jacobus > Jacomus) sic. dzídzimu, yoje-
i sveslavensku značenje. Oba značenja ima skazljiv »hinjen«, poimeničen na -ьс, skaz- met) »1° prut, palica, koju upotrebljavaju mu- mę (Napulj)«. Upor. arb. qimç (Skadar) »Brust-
bug. čezna »1° nestajem, ginem, vergehe, Ijivac m prema f -ka skazljivka »čovjek, žena tavdžije pri tkanju (Peći), 2° štap za pušenje beere«, kīmča (s članom, Ulcinj) »drvo malih
2° čeznem, sehne mich«. Apstraktum čez- koja hini«. S pro- prőkaza »Wassersucht« ima (Kosmet: ljudi su pili duan na čibuk), 3° danak grana, plod se jede kao voće, kao maslina«
nuće n (17. v.) »tabes« ima još prvobitno zna- prvobitno značenje kao čeznuće »tabes« i od ovaca i koza«. Odatle deminutiv na -e pored tindzife, sa umetnutim n. Južnotalijanske
čenje, dok čežnja f »desiderium« današnje, pro (k) šen (ŽK) »übermütig, mutwillig, izbir- obuče, gen. -eta (Kosmet) ; indeklinabilni prid- paralele govore u prilog mišljenju da je čičimak
sekundarno, koje je nastalo preko »nestajati ljiv u jelu« = slov. prokšen istog značenja < jev na -li (v.) čibukli kao epitet uz simsija (v., dalmato-romanski leksički ostatak, možda sa
tjelesno zbog duševne boli, verschmachten > *prokažen, s nejasnom sinkopom od a. Ru- u narodnoj pjesmi), poimeničenje pridjeva na našim nastavkom -tk od gr. ζίζυφον < ar.
nestajati od želje > čeznuli«. To se značenje munji posudiše postverbal năcaz = necaz -ov sa -ina čibukovina f = čibukovina (Gojbulja, azufaifa (Štrekelj izvodi iz kosog padeža: *či-
razvilo prema tome po zakonu hiperbole. m »tribulatio«, sa svojim izvedenicama α Kosmet) »drvo od kojeg se pravi čibuk«, radna čifak > *čičifka > *čičivka > čičimka, kao
Glagol je izveden s pomoću infiksa nņ > nu necăji »ärgern«, pridjevom na -ošus necăjos, imenica na -čija čibukčija m (Vuk) = čibuk- glamnja < glavnja, > čičimak). Metafora je li-
od osnove čez-, koja se vidi u čezati, -ām necăjicios »dosadan«, razvivši psihološko zna- čīja (Kosmet) 1° momak koji čibukom služi, činke f. pl. (Vuk, Boka) »sitan grah koji se zove
impf. (16. v., Menčetić, Ljubiša) »kao ginuti čenje koje se ne nalazi u slavenskim jezicima, 2° koji kupi danak zvan čibuk, 3° koji pravi žižole (< tal. zizzola) i kinkavica od· kimak
od straha«. Ova je dobro očuvala prvobitno pricaz (Moldavija) »Ungemach, Unheil«, s čibuke, lule, muštikle«, na -luk čibukluk (v.)«. Naši sufiksi -ъk i -ka zamjenjuju se sa
značenje, naročito iščeznuti, iščezavati; išče- pridjevom pricaznic »unheilvoll«, pricaza f (upor. cigarluk). Denominali na -ati čibukati, -ndra (upor. selendra, pejorativ od selo) u
zati, -am čita se samo u knjigama pisanim »Aussatz« < prőkaza (s promjenom prefiksa) -am impf. (Vuk) (iš-) »prutom udariti što da čičindra = cicindra. Nema obavještenja o
crkvenim jezikom, odatle postverbal iščez m s glagolom pricăji »1° schänden, 2° aussätzig iziđe prah, isklofati (v.)« = iščibikati, -am afektivnoj vrijednosti tih oblika. U tal.-mlet.
(Đordić) »čeznuće, tabes«. U 17. i 18. v. werden« i pricăjitură »Schändlichkeit«. Za (Dubrovnik: u > i nastao unakrštavanjem sa zizzola > žižule (Cres), slov. zizola, žižulek
potvrđeno je sa e > a pf. iščaznuti, -ēm prema prijevojni oblik kaž- nema parcela u baltičkoj išibikati za išibati). Taj denominal sadrži »Judendorn« zamijenjen je grčki dočetak -φος
impf, iščažnjavati (upor. u čakavskom jačmeň, grupi, ali ima u ie. jezicima (fgak- »mršaviti«, prvobitno značenje turske riječi. Balkanski tur- lat. deminutivnim sufiksom. Tal. varijanta
ŽK, za ječam). U baltičkoj grupi bila bi para- njem. hager). Machek i Holub možda bez cizam (tur. çibuc < perz. čub »batina«, čob giuggiola > džudžola (Šulek, pisano dudule
lela lit. këzti, što bi predstavljalo ie. kel-, potrebe dijele kaziti od čeznuti, dovodeći »drvo«): rum. ciubuc, bug. čibúk, čibukčija, i navedeno da je isto što tal. giuggioli, plod).
koja nije dovoljno utvrđena. kaziti u srodstvo s lit. inhoativom kežėti, čine. ciubuche f, ciubucci, arb. fimbuk, ngr. Lit.: ARj \, 777. 2, 21. 3, 540. Pleteršnik
Sveslavenska osnova čez- stoji u prijevoju kežu »ukiseliti se«, koje može biti od keža τσιμπούκι. l, 103. 2, 922. REW* 9627. Prati 499. DEI
sa sveslavenskom osnovom kaz- u stcslav. »bijeli sir« a ovo zacijelo od njem. Käse. Lit.: ARj 2, 20. 4, 86. Elezović 2, 445. 1819. GM 227. 441. Stürm, ČSJK 6,50. Štre-
kaziti »άνατρεπεΐν«, koji u hrv.-srp. postoji Lit.: ARj 2, 18. 20. 4, 78. 80. 501. 908. Mladenov 685. Pascu 2, 126., br. 336. GM kelj, DAW 50, 13. Lokotsch 2228.
samo u postverbalu kaz m »nakaza, strašilo« 921. 7, 385. 386. 388. Vuković, SDZb 10, 447. Miklošič 36. SEW l, 156. Vasmer, RSl
kod sjevernih čakavaca, u hrvatsko-kajkav- 391. Elezović l, 437. Miklošič 36. 114. SEW 4, 172. čičmak m (Belostenec, pisano dva put chi-
skom i u slovenskom, s prefiksima na-, napo-, l, 153, 498. Holub-Kopečný 166. Bruckner chmak) »jestvina iz meda i maka, drek z ma-
izna-, una-, pro-: u faktitiva nakaziti, naka- 223. 674. Vasmer 504. Trautmann 132. Wiede- číča m (Vuk, Kosmet) »sinonim: stric«. Kao kom« = makvići m. pl. (Jambrešić s. v. »coce-
zím pf. (Vuk) = nakazit, -azem (Kosmet) mann, KZ 33, 162-163. Uhlenbeck, PBB i kajkavsko kum (v.) može biti prenijeto kao tum . . . makviči ali druga jestvina z medom i
»učiniti koga nakaznim« = nakaziti (Vinkovci) 35, 172. KZ 39, 258. 40, 552-561. Osten- naziv za svakog starijeg čovjeka koji nije po makom pripravljena«, kod oba leksikografa ova-
-Sacken, JF 24, 246. Petersson IF 24, 51-52. srodstvu stric. Veže se s ličnim imenom. ko se glosira spomenuta latinska riječ cocetum
(pored nakázati, -žem, koje se danas ne Tiktin 1045, 1249.
govori) prema impf, nakazivati, nakazujem Skraćuje se u ča (haplologija, Slavonija, Bač- »mets composé de miel et de pavots« < gr.
(Lika), iznakáziti, iznakāzīm, unakaziti (Lika ciana f ili čtan m (Korčula) »svečana prigoda ka). Hipokoristik je odatle ciko m, čile (u κοκητόν). Dolazi od madž. makcsik (postoje i
K). ARj ima od posljednjega postverbal na- kao vjenčanje, ženidba, Uskrs, Božić, ili inače Hrvatskoj Krajini kao nadimak). Od hipoko- oblici makocsik, macsik) »Mohnnudeln« < madž.
pokaza (nije potvrđeno više puta). Samo krpiti svečana prigoda u gradu«. Govorila je riječ ristika ciko mijenja se u čika (Vuk, Srbija), mak »mak, pavot« + esik »Nudeln«. U prvom je
ne postoji kod nas, premda je Budmani s, .vio stara baka Šįora Mara Trojamuša u Korčuli ovamo sa ć mjesto č ciko m »stric od milja« obliku nastupila metateza (*makčik > *čikmak,
za nj posebnu natuknicu u ARj, misleći da (70 — 80 god.). Danas se ta riječ ne čuje više. (u Pivi-Drobnjaku); čika se naziva starije s asimilacijom i disimilacijom > čičmak). Dru-
odatle dolazi kazan (v.). Bez prefiksa se kaziti Zbog toga je nemoguće dobiti druge potvrde. muško. Odatle pridjevi na -in, -ov člčin, ga je riječ zadržala redoslijed madžarske slo-
nalazi u slovenskom i u drugim slavenskim Izvjestitelj čuo samo u rečenici: srebrne nože číkin, číkov, deminutiv čikica m i hipokoristik ženice, ali je izmijenjen dočetak.
jezicima. Kod nas je propao zbog izbjegavanja čuvamo samo za ciane. Upor. krč.-rom. kaina. na -an čikan. Vjerojatno odatle i bosansko Lit.: ARj 2, 22. Štrekelj, DAW 50, 13.
homonimije u prezentu kažo > kažem od Dalmatoromanski leksički ostatak od lat. cena. prezime Cičić (Kreševo, Zavidovići, Biljačići,
kázati. Postojalo je ipak miješanje s kazati. Dobro je potvrđen drugi leksički relikt odatle: Derventa, brda između rijeke Rame i Gornjeg čičōka f = čičovka »sitna repa, helianthus.
Tako raskazati, -žem pf. (Palmotić) »iznaka- kol. izvedenica na -ata cenata > kanata î Vakufa, Kupres, katolici). Balkanski turcizam tuberosus«. Od madž. csicsóka.
ziti«, odatle pridjev raskazan (Gundulić) »iz- (Rab, Cres, Susak, Kaprije, Brač, Korčula, (fife »tetak«): bug. čiča, čičo, čtčko, čina (ha- Lit.: ARj l, 22.

21 P. Skok: Etimologijski rječnik


äčur 322 čiga ciğer 323 čil

čičur m = číčur (krv.-kajk., Koprivnica, čije«. Vuk definira značenje riječi čitluk ovako: čiger m (Belostenec, Jambrešić, hrv.-kajk.-) čiktati, -će impf. (Kanižlić, subjekt sinica),
slov.) »Lerche; sinonim: ševa«. Slijedeće su »imanje koje je osim spahije imalo još jednog = cinger »vino koje postaje kad se u kominu onomatopeja kojom se imitira glas sjenice.
varijante sa n: (incur (Božjakovina), čančir gospodara (= čitluk-sahibiju)«. Odatle deno- nalije vode te prevri, lora«. Od madž. csiger. Lit.: ARj 2, 25. Hirtz, Aves 392-434.
(Valpovo), čančerka (Brođanci). Od madž. minal na -ati čitlučiti, radna imenica na -džija Lit.: ARj 2, 22. 28.
csicsörke »Flachsfink, Citrinchen, Rothänfling«, čitlugdžija. Balkanski turcizam (ciflik) : bug. čil = čio, čila (Vuk) »frisch, munter (protivno
prema Štrekelju. čif(ť)lík, arb. çiflik, ngr. το τσιφλίκι. čik (Vuk, Srbija) »uzvik za izazivanje«, umoran); sinonim: snažan (v.), silan (v.),
Lit.: Štrekelj, DAW 50, 13. Hirtz, Aves Lit.: ARj 2, 22. 39. 49. 51. 3, 537. Skok odatle na -ati čikati, -ãm (sé) impf. (Vuk) svjež«, ie. i praslavenski pridjev. Nalazi se
54. 62-3. Slávia 15, 337., br. 122. Elezovič 2, 446. 448. »izazivati koga na natjecanje ili na boj vičući još u slov., češ. čilý »rüstig« i u gornjolužičkom.
Pascu 2, 124., br 305-308. SEW l, 156. GM čik« prema pf. čiknuti, -nem (Vuk). Odatle Odatle još pridjevske izvedenice na -ьп cilan,
cîf = č'tvt (narodna pjesma, Banja Luka, 447. SEZb 4, 434. Ćorović, ASPh 29, 510. izvedenica na -avica čikavica f »djetinja igra cuna i na -oiňt (upor. silovit, v.) čilovit (ždri-
Mostar) = cif t m (Kosmet) »1° sinonim: u kojoj se igrači izazivaju da se biju i hvataju jebao). Pojačava se u: čil i zdrav (v.), Izveden
par, 2° jaram, kad je riječ o volovima, 3° čiftijáni, gén. -anã m. pl. = čiftihani vičući čik«. Balkanski turcizam (tur. çık), impe- je od osnove či- < ie. *auï-, queie- s pomoću
vrsta, parnjak«. Odatle u deklinaciji na -e: (narodna pjesma, s epitetima krzli = krmezli, rativ od çıkmak »izlaziti, izaći«: arb. cik »izadi formantą -lo (v. at kao u gnjil od gnjiti, čulo
čifte, gen. -eta (Kosmet) »1° zadnje noge u purli, također u Jukićevoj narodnoj pjesmi napolje«. Sam glagol u skraćenom infinitivu od čuti). Ta osnova nalazi se u prefiksalnim
konja, 2° lovačka puška sa dvije cijevi, du- gaće ćiftijanej-hane) »vrsta ženskih gaća u glasi čikma f (Kosmet) »u hamamu (v.) pribor složenicama od stcslav. glagola -čuc, -čiti
plônka (ŽK)«, odatle u Mostaru čifteli i čif- Turkinja; dodatne nogavice pri dnu dimija: za brisanje koji hamamdžija (v.) klijentu »mirovati« koji u hrv-srp. dolazi samo u pre-
telija f (Kosmet) = čiftelija »1° vrsta tambure, dimije na čiftijane. [Od tur. çintiyan]. donese kada hoće iz banje da izađe«. Ista turska fiksalnoj složenici po-, u imperfektivnom raši-
2° puška sa dvije cijevi« = čiftelijaļčivt- Lit.: ARj 2, 22. 136. Školjić l, 145. glagolska osnova u negativnom obliku nalazi renju -va-: počivati, počivam (ispo-, napo- se)
(Bosna) »nesretnik, smutljivac, spletkar« i se u složenici čikmasokāk m (Bosna, odatle i i perfektivnom na -nu-: počinuti, -něm (se,
.prilozi čivtimice i čiftom »obim nogama u Čifut = čifutin (Kosmet) = čivutin m čikmali sokak »ćorsokak« u bosanskoj sevda- otpo-). Sama osnova očuvana je i u radnoj
jedanput« u Dalmaciji (Podgora, Pavlinović), (s -in koje individualizira) = džifutļ-in linki) = bug. čikmaz-sokak »Sackgasse, impasse«, imenici kao toponim na -telj: Pocitelj (Herce-
izopačeno džiltimice. Obje riječi su balkanski (Belostenec) prema f čivutka — čifutka (Ko- upravo od tur. çıkmaz-sokagı »ulica iz koje se govina). U Vodicama (Istra) postoji još bez
turcizam perzijskog podrijetla (tur. çift < perz. smet) = čivutkinja. Odatle: hipokoristik čiva ne (= maz) izlazi«, u cincarskom je skraćeno infiksa -va -i -nu-: stočiti se »otpočinuti se«,
juft, iranski awesta yuxta »upregnut«, srodno m, kolektivi na -ad i -ija čivučađ, gen. i = u cicmacă. Turska grupa suglasnika zs steg- odatle pridjev na složeni sufiks -ŕ + -ъпъ: spo-
s lat. jugum, našim igo, v.; tur. çifte »dvo- čivutija f (Vuk), na -e čivuče, gen. -eta n = nuta je u 5. I kauzativni mrski oblik çık- čítán »odmoren«. Upor. slov. poimeničenje
struk«): bug., arb. cifi i čifte, čiftelija »à deux čifuče (Kosmet), složenica s perz. hane (v.) armak »izvaditi« zastupljen je u skraćenom počitnice. f. pl. »ferije, veliki praznici«. Od
canons«, cine. afte f »1° paire, couple, 2° fusil čifuthana (Bosna) »jevrejska bogomolja« = infinitivu čikarma f (Kosmet) u primjeru či- imperfektiv na -ati u djetinjem govoru:
à deux canons«, ciftili »méchant«. Veoma važna čivutana f (Vuk) »regio Judaeorum«, pridjev izvadili mu čikarmu. Sam glagol nalazi se u čij ati samo u uspavane! ugarskih Hrvata kad
je izvedenica od iste osnove na -čija čifčija m na -ski čivutskí (17. v.) = cif uski (Kosmet), čine. ciđrdisire koji kao refleksiv znači »po- se ziblje dijete: hajaj (= hrv.-kajk. ájati
(Vuk) = čivčija (narodna pjesma) = čipčija = na -lija (v.) čivullija f »neka igra u kojoj biva ludjeti, devenir fou«. »spavati«), čijoj, nunaj (= zibati se).
čipčija pored čijčija (Kosmet) »kmet, koji velika halabuka«, denominal čivutariti, čivuta- Od ci- prijevojni je sveslavenski štěpen iz
rīm impf. (Vuk) »trgovati kao čivutin«. Taj je Lit.: ARj 2, 24. Elezović 2, 446. GM 447.
sjedi na čitluku, obrađuje ga i daje čitluk -sahi- Skok, Slavio 15, 336., br. 118. Pascu 2, 124., praslavenskog doba tipa liti: loj za oznaku
biji (= čiflbk -sājbija, Kosmet) ugovoreni dio«. naziv pejorativan, upotrebljava se na istoku br. 300. Deny § 580. Perušek, ASPh 34, 48. svršene (obavljene) radnje: -kój koji dolazi
To je bio važan agrarni termin u feudalnom hrv.-srp. teritorija, a i na zapadu uz židov pored Škaljić l, 145—6. također u hrv.-srp kao i u ostalim slaven-
uređenju prije i poslije okupacije Bosne i žid (ŽK). Pored toga izraza postoji još jaudija skim jezicima u prefiksalnim složenicama : prema
Hercegovine po Austro-Ugarskoj. Odatle prid- m (Kosmet) = jahudija i jèvrejin = jevrej. čikara f (Račišće, Rab, možda i prezime) gr. ανάπαυσες i lat. reıuies: pokoj »mir, naro-
jevi na -in, -ski čipčljin (Kosmet), čičpči(n)ski, Posljednji je izraz neutralan sa gledišta afektiv- = čikara (Perast, Prčanj, Rab, Božava) sa čito za mrtvoga« (s izvedenicom upokojiti
odatle na -hk cipčikk (Kosmet) i pl. Čipčije nosti; cif ut je balkanski turcizam arapskog po- deminutivom na -ica cïkarica (Tivat, Vrbnik) /se/) = pokoj (Kosmet) »samo u zakletvi:
toponim (Drobnjaci, Banja Luka), prezime drijetla (ar. Jahud ime Jude sina Jako vi j èva u = klkara (Dubrovnik, Baška), kikarica (Baška) pokoj mi babine duše, ti to nećeš učinit (inače
Čipčič. Turska izvedenica na -çi çiftçi »ko sa narječima ğehud > tur. çıfıt j cif ut): rum. ciufut »1° findžan, šalica za kavu, 2° dubica, kašika«. cslav. pokojänije)«, upokoj (18. v., Srbija),
jarmom volova ore i obdjelava zemlju, težak »škrtac, kajišar, Židov«, bug. čifutin, агђ. cif ut. Od mlet. Meara (= španj. jecara) > tosk. postverbal od ispokojiti, -im pf. prema impf.
zemljodjelac« u najužoj je vezi s drugom apstrak- Lik jahudija (v.), koji nije prodro u narod, chicchera (17. v.), prema izgovoru mletačke ispokojívati, odatle pridjev na -ьп {spokojan,
tnom izvedenicom na -luk = -lak < tur. lik: potječe od arapskog pridjeva jahůdí. grafije, jednom eh = člć (upor. Buković za određeni pokojni (upor. rum reposât < lat.
čitluk m (Vuk, Srbija, Bosna, u Dalmaciji i u Lit.: ARj 2, 50. 3, 535. Elezović 2, 451. Bukovih prema službenom mletačkom pi- repausatus od pausa > pauza »odmor«, inter-
Kosmetu toponim) = čivluk (Crna Gora, Mladenov 686. GM 447. Schwarz, NVj 21, sanju Bucovich), drugi put na toskánsko k. nacionalna riječ), ali neodređen sa prefiksom
također toponim) = čivlak (Makedonija) = 68-74. Školjić l, 145. Riječ je meksičkog podrijetla gicatli. s- (upor. smiren) (ne)spòkojan, odatle apstrak-
čivlak (Kosmet, toponim 1789.), od tur. Lit.: ARj 4, 950. Budmani, Rad 65, 165. tum na -ost i -stvo: spokojnost i nespokojstvo.
çiftlik »Landgut« (jednom u grupi od tri čiga f (Belostenec, Jambrešić, hrv.-kajk.) = Cronia, ID 6. Kušar, Rad 118, 16. DEI 897. Sam faktitiv na -iti bez prefiksa kojiti znači
suglasnika ispao /, drugom srednji suglasnik í)· čigra (Vuk, umetnuto r nejasno) »sinonim: vitao u slovenskom »odgajati, gojiti«, u istom zna-
Turski apstraktum znači upravo prvobitno (v.), trochus, turbo«. Odatle deminutiv na -ica čikoš, gen. -òsa m (Vuk, Bačka) »1° sino- čenju i kod Hrvata kajkavaca u Topolovou i
»upregnut par volova, koji oru zemlju« > čigrica f. Od madž. csiga. Galebu slična ptica nim: konjušar, 2° prezime«. Dolazi od madž. kod ugarskih Hrvata. Upor. češ. kojiti »stillen
»zemlja koju može izorati par volova«. Upor. čigra »Hydrochelidon Bóie« nazvana je ovako csikós »equarius«. U narodnoj pjesmi kikaš (ещ Kind)«, polj. koić s prvobitnim značenjem.
za sličan razvitak njem. Joch i naš igo »1° jaram, prema glasanju koje se opisuje sa krek, krek, s istim značenjem. Glede asimilacije č-k > Slovensko i hrvatsko kajkavsko značenje razvilo
2° jutro zemlje«. Odatle se razvilo značenje, krek, či-gra-gra, odnosno ki-ki-kie i grah. k-k upor. kika (v.) za čika. se prema tome іг »miriti dijete« > »hraniti ga,
razumljivo kod nomada, »Landgut, ferme, Lit.: ARj 2,22. 23. Bruckner, KZ 48, 169. gojiti ga« > »odgajati ga«. U Hvarkinji 305
Lit.: ARj 2, 25. 4, 950. Gombocz-Melich
métairie, feudalno dobro, koje obraduju čiv- Hirtz, Aves 62. 1045. mjesto kojiti stoji skojati koga s kime« izmiriti,
čil 324 člmkati
čimkati 325 Čín'

poravnati« u prvobitnom značenju. Značajan biljki i plodova od njih, upor. bukva i murva
je rumunjski slavizam ogoi »sedare« u kojem se dumbok pred labijalom p služio je uklanjanju čin2 m (Vuk, 13. v.) »1° oblik, način, 2°
(v.). Metateza lv > vi je kao u zaova — zavla
unakrstiše ugojiti (v. živ) i (uspokojiti. Za homonimije s čipkati impf, »plesti čipke«. Osnova radnja, djelo, У u folkloru (pl. čini m. pored f
(ŽK). Daničić dovodi taj naziv iz bogate
prijevoj či- > к. *диг, *queiē iz baltičke čip kao imenica potvrđena je u Dalmaciji kod Radnica i u Vukovoj narodnoj pjesmi l,
primorske terminologije smokava u vezu s tal.
grupe paralela je stprus. et-ski-t »uskrsnuli (Podgora /?/, Pavlinović) u značenju »bič (v.) 620) incantatio, magija, 4° prema stcslav. zna-
giulebbe i giulebbare od vulg. ar. ģuleb <
(od mrtvih)«, odatle et-ski-nan »uskrsnuće«. vune otrgnut ili još na runu«. To je o čilo čenju τάξις »red«, danas činovnički razred
perz. gulāb »Rosenwasser«, složenica od gul
Lit. pakájus »quies, pax« je po svoj prilici poimeničen pridjev čip »laxus, fein«, odatle (prema Marelicu < rus. сіпъ »Rang«)«. Ta
»ruža« (v. đul) i ab »voda« (odatle Vrazove
posuđenica iz poljskoga. Jače se nalaze para- pridjev na -av čipav (Vuk, Kosmet) »malih imenica deklinirala se nekada po deklinaciji
Đulabije). Ta etimologija ne izgleda mogućna
lele za čil u sanskrtu, perzijskom, lat. tranquillus sisa (u živinčetu, o ovci i kozi)«. U Козтеіи u kao syni synu synovi. To se vidi po izve-
fonetski, a možda ni semantički.
i quies, gen. quietis, odatle učena riječ kvietizam, odatle poimeničenje sa -ica člpavica f (ovca, denici činovnik koja je poimeničeni pridjev
Lit.: ARj 2, 25. 51. REW* 3952. Lokotsch koza) i figurativno čipav čovjek »cipija, škrtac«. na -ik od сіпо ьпъ, odatle i pridjev člnovni,
crkveno rekvijem (akuzativ od requies), njem. 742. Šulek, Im. 57.
Weile — got. hīoela. Odatle na -ulja čipidja f »čipava krava« i "mo- na -ski činovnički. Prema Marelicu činovnik
čiljeti, -im impf. (Vuk) »extingui, interire«. žda začiplčit pf. »zakržljati« (Brusje, Hvar). je rusizam. Kod dva pisca 18. v. čina f znači
Lit.: AR) 2, 23. 25. 38. 3, 934. 936. 8, 77. Daničić dovodi ovu orno/u u vezu s čupati »formi«, isti rod. Od čin je faktiliv na -iti
Miklósié 116. SEW, 166. 538. sl. Bruckner Semantički postoji veza sa ckiljeti = škiljiti,
243. 424. KZ 46, 240. 51, 227. НоІкЬ-Ко- na što pomišlja Daničić, ali bi moglo biti da (v.) i štipati (v.), koji nisu etimologijski i- činiti, -im impf. (13 v., do-, iš-, na-, ob, od-,
респў 107. 179. Gorjaev 269. WP l, 510. je to inhoativ na -éti od čil (v.) u prvobitnom dentični, a Mladenov uvjerljivije s ie. korije- po-, pri-, raš-, sa-, u-, za-, zău-). Odăile
Trautmann, KZ 46, 239. Zubatý, LF 42, značenju »repose«. nom *(s)kei-: *(s)ki kao lat. scindo, gr. σχίζω, postverbali: náčin (14. v.) = náčin (Vodice),
18-20. Ribarić, SDZb 9, 192. Mazuranić raširenim s formantom ρ kao tup (v.). U vezi učin, iščin (18. v.), kalk za lat. effeetus od išči-
1217. Matzenauer, LF 7, 33. Boisacq3 961. Lit.: ARj l, 25. s ovom osnovom potrebno je promotriti bal- niti »posve učiniti« (Pavlinović). Neki post-
Elezović 2, 95. Windisch, IF 3, 80. ASPh kanizam rum. ţipă f »Netz«, riječ koja stoji verbali dobivaju još sufiks -afo, -bka, tako
12, 183. Bělič, JF 3, 205. cırnak, gen. -âka m »ko posljednji bije,
kad djeca igraju kupe (v.)«. Izvedenica je od bez sumnje u vezi s arb. cipe f = dzipe »feine očinci, gen. -aka m i f (Trogir, Slon, Vuk)
osnove lim dobivena pomoću -ak (upor. Haut der Eier« = ngr. τσίπα istog značenja < pored očinke, gen. -aka f (Mikalja) »kad se
cilās, gen. -οία m (Vuk, 17. v.) = cilās,
bedak, glupak), koju Daničić nalazi i u impf. bug. cipa f »Haut«, prema Mladenovu od iste žilo čini, onda ono ispod resela šlo oslane« =
gen. -áša (Vuk, narodna pjesma s epitetom
cimati, címeim se »kad koje dijete izgubi sve ie. osnove (v. cijepiti). Od ove riječi nije mo- očimak, gen. očimka, pl. očimci (Riječka nabija,
pelivan-} »equus albuş«. Odatle hipokoristik
orahe u igri osim jednoga pa čeka hoće li mu gućno odijeliti sveslav. čipka f (17. v.) »den- Crna Gora, sa m < n prema mijenjanju u
na -e: čile m = cíle (Vuk, narodna pjesma)
ostati ili će mu i njega odnijeti«. Daničić izvodi telles, textům reticulatum«. Madž. csipke »den- deklinaciji pred suglasnikom), odatle očimati i
i pridjev na -atast čilatast »bijel (samo za konja
od tur. cimah »kupiti«. telles« ne treba uzeti kao metaforu od csipke raščimati (Della Bella, Stulić) »očehnuti jagode«,
koji se zove i Jabučilo, kalk od Apfelschimmel =
»baca гозае caninae, Hagebutte«, koje je po i učinak, gen. -nka. Iterativ -činjati dolazi samo
cavallo pomellato)«. Mjesto složenog sufiksa Lit.: ARj 2, 25. 26. svoj prilici od šipak, gen. šipka (v.), upor. u vezama s prefiksima iš-, izna-, do-, o-, pri-,
-atast stoji u bugarskom samo -est: eilest »s
čimbur m (Vuk) »1° jaja cijela skuhana u slvč. šipka »dentelles«, koje kaže da je doista s(d)-, za-, raž-: iščinjati, iščīnjām (Dalmacija,
bijelim i crvenkastim dlakama«. Osnova je
slanoj vodi (nakon iscijeđene vode stavlja se došlo do unakrštavanja obiju riječi. Mogućno Folgora, Pavlinović) »vijali žilo«, iznačinjati,
zacijelo tur. çil »1° ptica francolin, gelinotte
skorup i bijeli luk), 2° jelo od jaja . . . da se je još misliti sa Štrekeljem da je došlo do iznačinjām »posve načinili«, dočinjati, dočinjām
des bois, perdrix grise, jarebica, 2° njezina
jaja izliju i prže . . . bez miješanja . . . (Bosna)«. unakrštavanja slavenske i talijanske riječi pizza (Srbija, Milićević), načinjati, načtnjem, očinjati,
boja: couleur grise, gris«. Balkanski turcizam,
Dolazi od tur. çırbir = çılbır istog značenja. > slov. pica, odatle pička, izvedenica koja očinjām (objeki: kletve s nekoga), pričinjati se,
potvrđen u cine. cil »1° nom d'un oiseau, 2°
Daničićevo izvođenje iz perz. cumbul »siromah« je zbog opscene homonimije morala biti uklo- sačinjati (Kavanjin), danas običnije sačinjavati,
rouan« i u bub. illők »vulpin des prés (bot.)«.
ne ide ni fonetski ni semantički. njena germanizmom špica. Upor. i pod čipka. ščinjati se (Vodice) »pretvarali se«, ščínjati se
U ukr. i rus. postoji pridjev čalyj »grau, siv«
(tur. çal, koja riječ nije južno-turska, osman- (štokavski) »zaudern«, začinjati »pjevali« (?),
Lit.: ARj 2, 26. Škaljić l, 146. Lit.: ARj 2, 38. 39. Elezović 2, 47. 446.
lijska). Ako je to isti pridjev koji i u alas, 448. Gombocz-Melich l, 1090. Miklošič 36. raščinjati pored raščinjivati, raščinj'evatí, -ujem
nejasna je promjena a > i. Složeni sufiks Mladenov 676. 686. ASPh 36, 118-119. (18. v.). Zabilježili Ireba još neka značenja:
čimencina f (Šulek, Visovac) »artemísia
Štrekelj, DAW 50, 13. GM 441. Hraste, činiti šito »na rešelu trijebili«, činiti kozu,
-atast može se tumačiti turskom imenicom santonica«. Ostali su nazivi za ovu biljku
JF 6, 211. 214. učinet ruke, čašire (Kosmel) »izmrljati«, sa
at »konj«, upor. dorat (v.), ali *čilat nije po- bliži originalu: sementina (Dubrovnik), se-
tvrđeno. Mogućno je da je at zamijenjeno refleksivom se činiti se »sich stellen«, učinit se
mencina, semenčina. Daničić postavlja ispravno
-čin1, rijedak sufiks kojim se prave radne budala, učini se mukajet (Kosmel) »pobrini se«,
našim sufiksom -as (v.). tal. naziv te biljke seme santo, bolje semenzina
imenice od glagolskih osnova, zastupljen u neobično čini mi se »es scheint jnir«, zaučiniti,
Lit.: ARj 2, 25. 137. SEW l, 135. Mlade- (< semenza f, Redi) ili sementina (Tommaseo),
starom jeziku u obliku -lija: tepčijajtepačija zaučinīm pored zaučinjeti (Piva-Drobnjak)
nov 685. Lokotsch 387. Pascu 2, 124. prema s > š > č, posljednja asimilacija š-ts >
(v.), nalazi se samo -u gončin m »koji goni« »reći«, začiniti komu (Vodice) »nekoga začarati«.
tš-ts.
cíle, gen.-era n, pl. čilíči (Kosmet) »sinonimi: (prema Vuku, iz Like), merčín m »koji mjeri« Prema romanskom razvitku od facere > fr.
Lit.: ARj 2, 26. Prati 898. REW* 7802. (ŽKU). Odgovara češ. -či (tip krejčí »krojač«), faire, tal. fare postao je u Dalmaciji činiti
kanurica (ibrišuna, svile, srme), tiriplik, štrin- Šulek, Im. 347. 349. 498.
gla«. Balkanski turcizam (.çile »Strähne, Ge- rus. -lik (tip izvoščiK), stcslav. -či (tip knjigtči). pomoćni glagol za tvorenje kauzalivuma već kod
binde«), potvrđen i u arb. ç ile f »Strang, Faden«. Ne će biti turskog podrijetla, nego je složen Marina Držića 302: koji ga je vrag činio pu-
címkati, -ám impf. (Vuk) (ó-) = č'ipkat,
od -ьс, koji tVori radne imenice (tip pisac) stit iz tamnice. Običan je izraz u Dubrovniku
Lit.: Elezović 2, 446. GM 447. -am (objekt pita, o- objekt koske, Kosmet)
pored čimkat »prstima vaditi, čupati sa kostiju i -ä (tip sodii > sudija), koji služi istoj funk- nemoj me činit čekati »nemoj da dugo čekam«.
čilva f (Cres, Šulek) »neka smokva sitna i sve što se može pojesti« = čenkat (Brusje, ciji. Dodatak -n = rus. -k nastao je od po- Romansku sintagmu ovog lipa mi prevodimo
slatka« = člvla (Hrvatsko Primorje) »mala Hvar) »čupati zubima meso sa kosti« (promjena trebe stavljanja u deklinacijų o budući da obično posebnim glagolom, kao fr. faire aller
smokva duga repa, najpoznija suvrst«. Dočetak i > e je prema čekati, v.). Glagolski nastavak -ti ne postoji više u jeziku. »tjerati«, faire voir »pokazati«. U Kosmetu
-va je kao u domaćim i posuđenim imenima -kāti (v.) je deminutivan, umetak m kao u Lit.: Marette 282. Vaillant, PF 18, cz. 2, se imitiraju turske sintagme sa-etmek mjesto
157-160. naših glagola: činet pazar »cjenkati se«, činet
Čín
2
326 činija činija 327 Čiribiri

izmet »služiti« (v. izmećar); u narodnoj pjesmi: ske su iz praslavenskog doba. Za njih nema »Kina«, perz. pridjev čini »kitajski, se. porculan« : czyrak. Ako je tako, onda bi čir bio prvo-
seir čini lijepu Patu prema tur. seir etmek paralela u baltičkoj grupi. Upor. ipak skinti, tur. çim »Tonfliese, Kachel, Fayence«): bug. bitno neodređeni pridjev koji se može uporediti
»promatrati, gledati, fiksirati«, nićah (unciniti stprus. kín-. Od ie. jezika pružaju usporednice činija, arb. cent. s gr. pridjevom σκιρρός »tvrd« i imenicom
djevojku »vjenčati«, nijet (unciniti »nakaniti, sanskrt, awesta i perzijski. Iz njih se vidi da Lit.: ARj 2, 28. Mladenov 685. GM 447. σκίρρος »tumeur dure, squirre. Neobjašnjeno
namjeravati«. I njemačko machen imitira se u je prvobitno značenje bilo »redati, postavljati Elezović 2, 447. ostaje umetnuto v u čvír.
ne čini ništa < es macht nichts, mjesto ništa u red, jedno na drugo u kup, sakupljati«. Lit.: ARj 2, 39. 120. 8, 8. 520. Miklošič
za to. U izvedenicama i složenicama ima ta- Ie. osnova quei- koja se s prijevojem ei-oi čiopa f (Dubrovnik), upor. dubrovačko 36. SEW l, 157. Pleter'snik l, 104. Bruckner
kođer prevedenica (kalkova): činjenica, koja je nalazi u gr. ποιέω, raširena je u slavenskom prezime 13. v.: 1253. Čelpa. Zove se i sipokril 82. Mladenov 686. Tentor, JF 5, 204. Ujinski,
poimeničenje participa perf. pasiva s pomoću formantom -no kao u sanskrtu cinoti »3. 1. m »cypselus apus«. Čiopa = celpa stoji za- RFV 69, 12-23. 70, 258. i sľ. Kuzmić, NVj
-ica, odgovara posvema lat. factum- > fr. on reda«. Bez toga formantą dolazi ista osnova cijelo u vezi sa gr. κύψελος »hirundo riparia«, 24. Bmsaca3 877. GM 20.
fait, koje se govori kao posudenica fakat, gen. s istim prijevojem kao u grčkom u slav. kojç, κύφελλα > *cypela sa metatezom suglasnika /.
fakta īfiĻ radne imenice na -ъс od participa kojiti, ali ta nije zastupljena u hrv.-srp. Sipokril je možda pučka etimilogija mjesto gr. čirak, gen. -aka m (Vuk, Belostenec) =
perf. aktiva činilac m (17. v., Stulić) prema riječi. Stulić je krivo pročitao fa)d Mikalje dopa i čirjak (Bosna) = čarjāk, gen. -aka (1780.,
Lit.: ARj 2, 25. 26. 27. 28. 37. 4, 83. 255. transkribirao čopa, kao da je cio- talijanska jedanput u Dalmatinca Zoričića) »sinonim: svi-
činilica f »incantatrix« od (op)£initi »začarati« 5, 143. 8, 166. 518. 520. 10, 173. 13, 367-73.
danas se govori pored tuđice faktor; apstrakta grafija. Ta kriva transkripcija ušla je u udžbe- jetnjakji-cnj-«. Taj turcizam {çırak »flambeau,
Miklósié 36. SEW l, 156-7. Trautmanň
zločinstvo i dobročinstvo stvorena su prema 124. WP l, 510. Bruckner 82. Belić, Príroda nike kao čopa, kako se ne govori. lumiera, žižak, fenjer« je potvrđen samo kod
grčkom i drugim jezicima; mjesto zločinstvo 310. Maretić, Savj. 9. Ribarić, SDZb 9, 169. Lit.: ARj 2, 38. 59. Zore, Rad 115, 160. nas. U Kosmetu se govori čirahk m »suho
govori se na zapadu zločin, odatle radne imenice 196. Vuković, SDZb 10, 386. Elezović l, 203. Hirtz, Aves 37-8. 40. 66. 430. 456. Fink, drvo kojim pekari potpaljuju vatru u pekarnici«,
dobročinitelj i zločinac. Od izvedenica treba 246. 2, 399. 447. Vaillant, RES 19, 169. 22, Im. 24. Jireček, Romanen 2, 16. izvedenica na -luk (v.) od çıra »luč«, za koju
još spomenuti radnu imenicu na -telj činitelj 19. Matzenauer, LF l, 32. Budimir, NJ 2, izvedenicu Elezović tvrdi da je nema u tur-
m (16. v.), apstraktume na -ba cimba f (17. v.), 232. Asbóth, Nýt 3, 276. GM 350. Meringer, cupka f (17. v., Vuk, danas općenita riječ u skim rječnicima, citirajući çira komák »pot-
IF 17, 155. 156. Boisacq3 799-800. književnom jeziku; u Dubrovniku ne postoji) paliti«. Tur. çıra je možda u vezi s çirãk.
od koje je nastao neologizam čimbenik za factor,
i nácimba f (15. v.) koja se nije održala. Zani- »špice (ŽK, slov., hrv.-kajk.) < stvnjem. spizza, Drugo značenje turcizma çırak »šegrt« bal-
mljiv je prilog kočinje »domaći sinonimi: činar m (Kosmet) »platan«. Balkanski tur- nvnjem. Spitze, picilj (Dubrovnik, v.)«. De- kanska je riječ iz oblasti zanatstva: čirak, gen.
tobož(e), navlas (v); turcizam: bajagi (v.), cizam perzijskog podrijetla (perz. > tur. çinar): minutiv na -ica čipčica, radna imenica na -ar čirdka (Vuk) = čirak (Kosmet), odatle de-
doja = kodoja (v.)«, sastavljen od kao i bug., arb. cinar, čine. cinar »platane d'occident, č'ipkar (Vuk), pridjev čipkarev, -crv, deno- minutiv na -e čirače, gen. -età, pi. čiračići
participa prezenta čine (sa nj mjesto n prema d'orient«. minal na -ati čipkati, -ām »plesti čipke«, pri- »šegrtče«, bug. čirak, odatle čiraklak, rum.
iteratīvu -činjati) i u čakavskom pridjev {ča Lit.: Elezović 2, 447. Mladenov 685. GM djev na -oči člpkaći (Srbija). Balkanska riječ cirac, odatle ciraclîc »Lehre«, cine. cirac, odatle
sam) čineći, -ία (ŽK). Deminutiv na -kati 447. Pascu 2, 125., br. 318. madžarskog podrijetla (madž. csipké): slov. eindicke f, arb. çırak, ngr. τσιράκι/τσουρ-.
cinkati, -ãm »1° izvlačiti žice iz krpe, 2° čipki, cipek, gen.-pka »Franse«, bug. čipka Značajno je još značenje: čirak se učinit =
otkidati lišće«, očinkati (Mikalja). Nije etimo- činčati, -α pored -ča impf. (Kanižlić), »Spitzen, Besatz«, rum. (Erdelj) cipcă, ngr. očiračit se »obogatiti se, usrećiti se«. To zna-
logijski isto što i čimkati, -om (Vuk) »cup- onomatopeja u kojoj se oponaša glas zebe (v.). τσΕπκα. Pored toga isti madžarizam se nalazi čenje dovodi Elezović u vezu s perz. čirag
kati meso sa kosti (v.)«. Glagol činodéjstvo- Odatle zacijelo i činkovac = sinkovac = šin- u jezicima koji graniče s madžarskim: u slo- »onaj koji je dobio poklone ili službu«.
vati »obavljati službu božju« je iz crkve- kovac »fringilla coelebs, Buchfink« po glasu vačkom, moravskom, ukrajinskom, kod erdelj- Lit.: ARj l, 803. 2, 39. Elezović 2, 47.
noslavenskoga. Imperativni kompozitum je čin, cink, sink ili šink kojim se opisuje mužja- skih Sasa. Kojim je putem došao u Madžarsku, 448. Pascu 2, 125., br. 326. Skok, Slávia
činiluda (Obradović) »simulatus stultus«, nije kovo dozivanje ženke. nije utvrđeno kao ni etimologijsko postanje. 15, 337., br, 121. GM 448.
ušao u književni jezik kao ni beščinje »nerad, Čini se ipak da je dočetak -ka slavenskog
Lit.: ARj 2, 27. Hirtz, Aves 63. Fink, Im.
inercija«. Prerna značenju polj. składacz »pje- 21. podrijetla kako misli Štrekelj koji tumači čipka Čiribiri m. pl. ili Ćilibiri i Čiribiri (s
snik« od skladati (v), mogla bi se shvatiti iz njem. Spitze a to iz tal. pizza sa našim de- disimilacijom r-r > r-l), isto sa sufiksom -ъс >
radna imenica izvedena s pomoću čakavskog i minutivnim -tka. Upor. i pod čimkati. -ас Ciribîrci, etnik, naziv što ga daju istarski
čingrija f (17. v., Krnarutić) »1° zvonce,
kajkavskog nastavka -(a)vac začinjavac, gen. Lit.: ARj 2, 39. Štrekelj, DAW 50, 13. Hrvati tzv. Istrorumunjima koji su se sami
praporac, 2° prezime (Dubrovnik)«. Miklošič
-avca (Marulić) »poeta« od začinjati »pjevati, nekada zvali u svom jeziku Rumar (usp. Ru-
označuje tu riječ kao hrvatsku u značenju čir m (Vuk, 17. v.) = čiraj (Dalmatin, 16. v.,
otpijevati«, prema čemu bi postverbal na -ka meri, naziv koji je zapisao za njih Ireneo della
»tursko glazbalo«. Dolazi od tur. çıngırak i slov.) = čiraj (Slum, Istra) = ciraj (Cres) Croce, 1627—1713.) < Romāni < Roma,
zacinká f značio »ποίησις, pjesma«, ali je
»Klingel, Schelle, Handglocke« prema tur. = čirjak (Belostenec, Vrančić, Voltidi) = danas Vlasi. To su doseljeni sa Velebita dvo-
isto tako mogućno tumačenje od začinjati
çıngır »laut und hell« (onomatopeja), sa su- = čirjak (Vodice, Istra) = čvír (Rađevina, jezičnjaci pod Učkom koji jos ne năpustise
»entonner«, iteratív od -četi (v.). Razvitak ovih
fiksom -ija. Daničić izvodi od tur. çınırdak, a Bosna) »Geschwür, furunculus«. Sveslavenska svoj jezik, nego ga govore u porodici za razliku
za književnu povijest vrlo važnih termina u
to se fonetski ne slaže. riječ iz praslavenskog doba: ukr., rus. are/, gen. od doseljenih stanovnika isto tako sa Velebita
vezi je s crkvenim antifonama. Glagoli činiti
i postverbal čin idu u sferu kulturnih termina. Lit.: ARj 2, 28. Miklošič 41S. Školjić l, 147. čir ja, bug. čirka = cirka pored cirej, polj. i Cetine na sjeverozapadnoj kraškoj visoravni u
Zbog toga Rumunji posudiše administrativne czyrak, ne postoji u češkom. Odatle denominal Čičariji, koji năpustise dvojezičnost i govore
izraze čin, činovnic, kao i apstraktum pricină f činija f (Vuk, 17. v.) = činija (Kosmet) očiraviti se (Lika), od pridjeva čirav koji je samo hrvatski prema istarskom dijalektu, a
»razlog, povod, uzrok«, odatle njihov deno- »sinonimi: kalenica (v.), zdjela (v.), tanjur; slabo potvrđen. Oblici na -aj < ų po svoj zovu se Čiči ili Čiči, sg. Č'ić, gen. Čiča =
minal a proemia »prouzročiti« i radna imenica svaki sud od pečene zemlje ili porculana strane su prilici poimeničeni određeni pridjevi m. r. (sjeveročakavski) Čić, Čič (Žejane), 1463. u
na -aš prieinąs »uzročnik« koji ne žive u južno- izrade«. Odatle deminutivi na -ica, -iče: cìnica (upor. za pridjevske poimeničene dočetke -aj hrvatskom psaltiru, 1499. Czyschnlandt zwi-
slavenskom, a Madžari csin i csinálni. Arbanasi f (Vuk, í < iji), činíce, gen. -eta n (Kosmet). = -ej toponime Blagaj, Belej). Neodređeni schen Wessen und Krabaten, Zygen i Zitsen
posudiše po finge. Riječi čin i činiti sveslaven- Balkanski turcizam perzijskog podrijetla {cin je pridjev poimeničen s -jak u čirjak = polj. (Kuripešić, 1530.). Horonim Ćićarija =
Čiribīri 328 číst 329 čitati

Ćićarija sadrži složen sufiks -arija < lat. -arius dokaz je imenica čistac s različitim znače- čisti kuću«. Madžari posudiše tiszta »rein«, izvedenog s pomoću formantą -to bilo »hart,
+ -ija (v.). Prema tem nazivu pravi se za njih njima: »1° jaje iz kojega se ne izleže pile (zove gdje je í nastao po zakonu disimilacije tš-st > fest«: lit. kietas, lot. ciets »solide, dur«. Što
novi istarski etnik na -janin ili na lat. -anus se i bistroe), 2° jalova matica (pčelinja), 3° t-st. U baltičkoj se grupi nalazi ovaj pridjev se tiče osnove ä-, veoma je uvjerljivo mišljenje
> tal. -ano Čičerani = Ciceram, odatle istar- čist čovjek, 4° čistina«. Ova imenica ušla je i u u različitim prijevojima: lit. skystas »dünnflü- Vaillantovo da je ista koja i u čio — čil (v.)
sko prezime Ciceron. U mletačkom govoru frazu nešto na čistac izvesti (potvrde od 19. v., ssig)«, skaistas »hellglänzend«, skaidrus »hell, gdje mjesto -to stoji formant -lo. To znači
Pule i Trsta ćUo (pisano tal. chicchio) je svaki Pavlinović) i izaći na čistac što je prema Ma- klar (o vremenu)«, lot. šķiests »dünn(flüssig)«, da je ie. značenje bilo »reposé«, odakle balto-
»slavenski seljak Istre«. Opatijski gosti zovu retiću kalk od njem. etwas in's Reine bringen, odatle glagol šķiest »zerstreuen«, stprus. skij- slav. »robuste, fest«. Nejasno je zašto je nestao
domaće hrvatske stanovnike također Clć. Ovamo aufs Reine kommen. Pridjev je proširen slo- stan »rein«, skistan »keusch«; č je prema tome u drugim slavenskim jezicima.
ide i istarsko prezime Cić koje pišu Talijani ženim nastavkom -menit, u kojem -men po- nastao od ie. i baltičkog k pred г. Kad to k Lit.: ARj 2, 48. 50. Mikľošič 38. SEW
prema mletačkom pravopisu Chichio, Chicco, tječe od trezven > trizmen (v.): čismenit »koji dođe pred prijevojni dvoglas, pretvara se l, 158. Trautmann 124. Elezović 2, 449. Vu-
čitano na toskanski Kik, kroatizirano Kikcvić. pazi da mu je sve čisto«, odatle na -ka čismēnka u c: cijediti (v.). Grupa -st u čist nastala je kao ković, SDZb 10, 406. Vaillant, RES 6, 106
Naziv Ciribiri nastao je u istrum. fire < lat. f »čismenita žena«. Naročito treba istaći da u vlast, gen. -i < *vlad -tb od participa -107. Grünenthal, ZSPh 9, 380-381. Л^
диет »tko«-i bire < lat. bene »dobro«, a Ciii od određeni oblik oşti, ăsta, cisto služi u Istri na -to od ie. osnove (s)qīd + -to (upor. arm. n. s. l, 338. sl.
ce < lat. quid »što«. Upór. za takve nazive kod (Vodice) za pojačanje pridjeva za totalitet vas, ystaq »pur, serein«), dok se prijevoj u lit.
nas : Kajkavci, Cakavci i Štokavci, slov. Prieki sva, sve: vaščīsti »posve čist«. Postojanje se te skaistas (upór. arb. thjeshtë »echt, rein, unver- Čitak (Kosmet) »1° naziv Turaka koji su se
< prie »prije«, makedonski Mijaci od mije upotrebe može objasniti unakrštavánjem što- fälscht« i skaidrus nalazi u faktititivu cijediti nosili kao ćaje (v., bili su desecări, nastojnici
»mi«. Upor. još prkelati. Ostaci su njihova jezika kavskoga čit (v.) i pridjeva čist. U religioznoj < ie. (s)qaid-. Upor. još za prijevoje sanskr. aginski po čiflucima; na aginskim zemljama
u Istri prezimena Faraguna < fără gună »bez terminologiji dobiva i prefiks pa-: pačista citräh »helle Erscheinung« i lat. caelum < ie. pominj'u se zajedno s Jurucima (v.), govore
gubera«, Poropatić < fără pat »bez kreveta«, neđelja (15. v.) »treća nedjelja posta« = akačista *qaid-lo. Semantički razvitak u pridjevu asi kao i oni posebnim turskim narječjem, 2°
Zenzerović. (Piva-Drobnjak), gdje je pa- zamijenjeno s prema cijediti, koji znači »činiti čistim«, tu- također arbanasko prezime koje ARj potvr-
nejasnim aka-, slično i pačisti ponedelnikb mači se po zakonu rezultata (sinegdohe), upor. đuje kao naše prezime«. Odatle pridjev na -ski
Lit.: Ribarić, SDZb 9, 141. Skok, HE 4, čitački (Kosmet) u toponimima (Livade, Vode,
399. Puşcariu, Istrorom. 2, 44. Cadastre 512. (15. v.); čist i nečist poimeničuju se s -ina za sitan »parvus, winzig« prema sito (v.).
355. 260. 218. 227. 375. 378. 511. 116. 137. apstrakta čistina f »freies Feld«, sa -inja Kosmet), izvedenica na -inja čitakinja f (Sr-
Lit.: ARj 2, 40. 44. 7, 804. 8, 412. 9, 550.
223. 247. Cadastre, Suppi. 106. čistinja f, sa -ilo za oruđa, mjesta (v.) čistilo Miklošič 36. 28. Isti, Lex. 1118. Maretić, bija, Milićević) »kapa kakvu nose popovi«.
(17. v., u katoličkoj religioznoj terminologiji Savj. 9. Nilles 2, 93. 118. 121. SEW l, 157. Posljednje je izvedenica od bug. čit »basma«,
ciružik m (Dubrovnik) = čirudžik (17. za gr. σέβασμα = lat. purgatorium > (posu- 122. IF 31, 406. Bruckner 57. 82. WP 2, 537 upor. šajkača f (v.) od šajak (v.). Balkanski
v., Kašić) »vidar, ranar«, pridjev čirudžikov, đeno) purgatorij(a), pragatorje itd., danas za- — 8. Trautmann 263. Mladenov 686. Elezo- turcizam potvrđen u bug. Čitak »Turčin« i
danas kirurg (na zapadu) = hirurg (na istoku) mijenjeno s čistilište (za koje nema potvrde kod vić 2, 117. 449. Ribarić, SDZb 9, 142. Vuko- cit »basma«. Daničićevo izvođenje imenice
kao internacionalna riječ (pridjev kirurški = vić, SDZb 10, 405. Lewy, IF 32, 164. Patru- čitakinja od tur. çıtlamak »uzimati prstima
starih pisaca), dva apstrakta na -oca, -ota bany, MOr 2, 220-225. Jokl, Stud. 38. Mat-
hirurškf). Od sttal. cerusico (14. v.) = (Kala- (ne)čistoća (15. v.) = (ne)čistota (13. v.), bodlju i drugo što« ne odgovara ni fonetski
zenauer, LP 7, 32-33. Brnsacq* 518-519. ni semantički. Što se tiče sufiksa, taj se nalazi
labrija) cirùgicu izvedenica na nenaglašen su- kod Marulića nečistoć f = nečist, gen. -í f. Belić, NJ l, 57-58. 73. Bulat, JF 5, 14.
fiks lat. -icus > tal. -iço od cerusia (15. v.), Nisu dosta jasne tvorbe: nečislac, gen. -аса u etnografskim nazivima Torlak (v.), Pomak i u
od lat. chirurgiens < gr. pridjev χειρουργικός (Bandulavić) »nečist čovjek« = nečislet (Mo- ciš an jak, gen. -njka m (Kosmet) »sinonim: pejorativnom ahmak (v.). Vjerojatno je turska
od χειρουργός, -ία, složenica od χειρ »ruka« rača, Crna Gora) »pogan, gadan čovjek«, isto mokraća«, izvedenica na -anjak od impf. izvedenica od çit »basma« sa sufiksom -ak
i έργον »djelo«, -ουργός »koji djela rukom«. što i poimeničenje nečisnik m prema nečisnica f. čišet, čiším »mokriti« (u dječjem govoru). Os- kao u jatak (v.). Naziv je po svojoj prilici
Vjerojatno se radi u nečislac = nečislet o di- nova čiš- potvrđena je još u cine, сіща »enfant nastao po nošnji. Dočetak -ák ne može biti
Lit.: ARj 2, 40. Budmani, Rad 65, 165.
REW3 1875. DEI 874. 911. similaciji n-n > η-l i. zamjeni sufiksa -ik sa qui urine au lit«. Balkanski turcizam (fiį »mo- turski pridjev ák »bijel« jer taj stoji u turskom
-ъс. Ali -et u nečislet i nakon toga ostaje neo- krenje, urine«). pred imenicom. U vezi s çit stoji i čitma
čist, čista (Vuk, 13. v.) »purus, rein«, ie., bjašnjeno. Možda je to nastalo unakrštavá- »Art Spitze«, odatle indeklinabilni pridjev
Lit.: Elezović 2, 452. Pascu 2, 126, br.
baltoslavenski i sveslavenski pridjev iz pra- njem sa turcizmom nálet. Sa -nik postoji još čitmali, arb. çitos.
341.
slavenskog doba. Toponim Cista (Dalmacija). čisnik, a nečist poimeničuje se i s -njãk nečišnjak Lit.: ARj 2, 47. 49. Mladenov 686. Elezo-
Prilog čisto (hrv.-kajk., Kosmet) »1° vrlo, sa- »1° bludnik, 2° đavao«. Još postoji radna ime- čit (neodređeno, Marulić) = čiti (određeno, vić 2, 449. SKGl 28, 610-615. Urošević,
sma, posve, 2° upravo (Kosmet)«, također nica obrazovana s pomoću složenog sufiksa Vuk, Bosna, Kosmet), hrv.-srp. pridjev, danas GISND 5, 319-320. GM 441-442.
stcslav. U religioznoj terminologiji čista sri- -unac (tip bjegunac prema višćun) m prema dijalektalan, »cio, isti, šušti, puki«, u vezi
jeda »početak korizme, kad se ne mrsi«, čistí -unica f: čistunac, gen. -unca »purist« (djelomični citi on, otac (Peć). Odatle prilog čito pored čitati, -am impf-. (Vuk) »(na-, se, o-, pro-)
ponedânik (Kosmet) »prvi ponedjeljak od ča- kalk prema purist) prema čistunica f (Srbija) cito (Piva-Drobnjak) »nalik, isto«. Više se upo- = čitat, -am (Kosmet, ŽK) »1° legere, 2°
snih posta«, čista nedjelja (pravoslavci) »prva »žena, koja čisti kuću i sebe«. Sufiks -unica trebljava u književnom i saobraćajnom govoru služiti (čitati misu)« je iterativ koji je nastao
nedjelja časnog posta« (nazvana tako prema zamijenjen je s -uljica: čistuljica (Srbija) u kao i u narječjima pridjev izveden odatle s od prezentske osnove primarnog stcslav. gla-
gr. ή καθαρά ήβδομάς, prema grčkom su i istom značenju. Faktitivum se pravi na -iti: pomoću -av čitav (14. v.) »ganz, unverletzt, gola čbto, asti »1° brojiti = računati, 2° pi-
ostali spomenuti termini), precista epitet za čistiti, -im impf, (iš-, o-, obne-, po-, one-, pro-, wahr, tout un (čitava vojska), fest (ŽK), sano čitati« s produljenjem 0 > i. U starijem
Bogorodicu, koji posudiše Rumunji: preacista raš-, zane.-}. Od počistiti je postverbal pôčis istinit«. Ta se hrv.-srp izvedenica nalazi još jeziku govorilo se još listi, čtem (se-) kao u
f. Ime biljke čist = čistac pored čistac, gen. = počíst m (Kosmet) »vuna što se podstriže ov- samo u bugarskom, sa sufiksom -ov u rum. starocrkvenoslavenskom. Prezentska se osnova
čisca, 1° »stachys recta L., 2° euphorbia lathy- cama oko repa i vimena«. Iterativ -čisčati citov (Erdelj) »ganz, unbeschädigt«, s istim prenosi i u infinitive na -iti, -ati, -éti: štiti,
ris L.«. Da je pridjev bio poimeničen s -ьс (18. v.), -čišćavati, -čišćivati (18. v.) govori se sufiksom proširenim još s -at (v.) kod Marulića i stijeni impf, (if-j na- se, raza- /pismo, Sinj/),
(upór. i stcslav. сімьсъ »kositar, stamnum«, samo s pomenutim prefiksima. Imperativna leksikografa: citovat (16. v.). Baltičke paralele etiti, čujem (15. v., sa-) koji je prema Vuku
upór. i stcslav. kasiter, rekše čistoe olovo") je složenica tipa palikuća: čistikuća f »žena koja za čit kažu da je prvobitno značenje'pridjeva potvrđen u zapadnim hrvatskim krajevima, a
čitati 330 čivit čiz 331 član

govori se i danas u Vodicama (Istra), ciati, vačkih pisaca, danas sa složenim prefiksom čiz m = ciz — (s deminutivnim sufiksom čkometi, -im impf. (Belostenec, hrv.-kajk.)
čtam (ία-), čtjeti, ctím (16. i 17. v.). Ovi glagolski s- + po- : spočitnuti nekomu nešto »vorwerfen = -ъК) čížak, gen. -ška = iesāk, gen. -ska »ptica »sinonim: šutjeti (v.), tacere«. Odatle hrv.-rkajk.
nastavci odgovarali su nastavcima glagola germanizam predbaciti«, tj. »izbrojiti nekomu 1° carduelis elegáns Steph., 2° fringilla spinus«. prilog skomce (Belostenec) »kradomice, po-
misliti, pisati i věděti. Taj prijenos postoji i s griješke« ali se može tumačiti to značenje i sa Odnos između žižak i ćesak nije jasan, još manje tajno« = (po)čkomce = (po)čkoma (Vitezović).
ь > a: caliti, -im impf. (16. v., o-) = calati, figurativnim: očitati nekomu bukvicu. Najbolje džizer. Nazivi nijesu lokalizirani. Odatle njem. Upor. rus. priščemitb »einklemmen«, u prijevoju
catam (17. v., o-). Odatle u osaćanskom ar- se vidi prvobitno značenje »brojiti« u svesla- Zeisig. Onomatopejska osnova u kojoj se opo- skomitb »Schmerz empfinden«; čk- razvio se
gotu: čatrlj m »pop«. U toj se izvedenici vidi venskoj izvedenici iz praslavenskog doba na naša glas ptice,- sveslavenska je, a nalazi se i iz šk (upor. škopiti, škvare} < sk. Upor. zbog
pejorativiziranje s pomoću sufiksa. Oblik čti- -slo ili -tlo: čislo n (12. v.), riječ koja je ušla u u rum. cij = ciz. •toga još i stcslav. skomati, skomljp »gemere«,
= šti- — čat- ušao je u katoličku crkvenu katoličku religioznu terminologiju u značenju češ. skomlili »cviljeti«. Semantički razvitak nije
Lit.: ARj 2, 133. 3, 538. Bruckner, KZ
terminologiju. Zbog toga nalazimo u pisanim »rosarium koje je također posuđeno, domaći 45, 50. 48, 198. SEW l, 158. Tiktin 349. posve jasan: »biti u stisci > cviljeti > cvileći
spomenicima za lat. lector najrazličitije pre- sinonim: krunica (v.), brojanice/ero/era- (v.) i Hirtz, Aves 34. šutjeti«?
vedenicee (calques): prema stcslav. сыьсь: kraliješ (v., posuđeno)«; čisao, gen. čisla m Lit.: ARj 2, 53. 15, 266. Miklošič 31.
-ač mjesto sufiksa -ьс: čtač m (15. i 16. v., »broj«, odatle izvedenica čísaonica = čisanica cizi ja f (Kosmet) »sinonimi: crta (v.), linija
Stolić) = u poimeničenom part. perf. akt. = čīsōnica f (Vuk, Srijem, Lika) »tri žice u (v.)«. Balkanski turcizam (.çizgi »crta perom čkvřlj m (Vuk, Crna Gora) »njekaka crna
sa -ьс od čtati: čtalac (14. i 16. v.) = sa kaj- pasmu prede«. S drugim prijevojem u lit. izvučena ili izdubljena u nečem«) iz oblasti ptica kao kos«. U vezi je možda hvrljak, gen.
kavskim i čakavskim sufiksom -vāc: čtavac = okaitlius »Zahl«. Prema tome razvitak zna- pisma (v. jazija), potvrđen je i u bug. čizija. -Ijka m (Dubrovnik, Marin Držić, 16. i 17. v.),
čtavec, gen. -vca (Belostenec) = čtejec, gen. čenja išao je od »brojiti slova > legere«. Upor. Redukcija zgi > zi upućuje na novogrčki deminutiv na -bko. Značenje je neodređeno
-jca (Jambrešić, prema prezentu čtejem) = i slov. številka ï »broj«. Glede fonetskog ra- izgovor turcizma. Taj turcizam izvedenica »njeka ptica«. Zacijelo su oba ormtološka naziva
u poimeničenom part. perf. aktiva od etiti > zvitka grupe и > St kao i glede ie. etimologije je od osnove glagola çizmek »vući« s pomoću onomatope j skog podrijetla i Daničić će biti
ititi sa -ьс: стае, gen. ctiaca (Kačić, 17. v.) i literature v. fast. sufiksa -gi koji se nalazi u brojnim našim u pravu kad pomišlja na cvrijeti (v.) i ckvrljeti
> štilac, gen. štioca i, prema gen., ňom. štioc Lit.: ARj l, 40. 914. 2, 47. 80. 4, 89. 7, turcizmima: ver-gi > vergija (v.), çal-gı > (v.). Ali treba još uzeti za uporedenje čvrljak,
= hrv. kajk. čtelec — radna imenica na 239. 675. 8, 511. Ribarić, SDZb 9, 198. Ele- čalgija (v.), kaıa-gt > česagija (v.), biç-kı gen. -Ijka (Vuk, 18. v.) »sturnus«, deminutiv
-telj (v.): ititeli (18. v.). Pridjevska izvedenica zović 2, 449. Lewy, IF 32, 162. SEW ï, 157. > bičkija (v.), üzen-gi > uzendije (v.), bur-gu na -bko od čvrlj m (Belostenec, Vrančić,
sa sufiksom -iv: nečtivo pismo (16. v.), po- Poradnik językowi 1948. Boisacq3 933 — 934. > burgija (v.). U skraćenom turskom infi- Hrvatska Krajina), također s varijantom c:
imeničena s -ьс i -nik : čtivac (Alberti) i čtivnik. Gavazzi, Slávia 3, 655 — 657. Bruckner 83. nitivu çizme taj se glagol nalazi u nazivu čvrljak (Marulić). Pored ikvrlj Miklošič stavlja
Sa ь > a odgovara stcslav. сыьсь: čatac, KZ 51, 227. Mladenov 686. Maretić, NVj obuće čizma f (Vuk, Kosmet) = čižma (Sr-
3, 191. Christiani, ZSPh 18, 161. Jagić, ASPh pod istu osnovu i čevrljuga = ševrljuga, odatle
gen. čaca (Vuk), poimeničenja part. perf. akt. bija, Hrvatska, slov., 16. v, č-z > č-ž je asi- hipokoristik ševa f i hrv.-kajk. škrlec istog
čalilac, gen. čatioca m (18. v., jedanput), 8, 102. Trojanovic, JF 5, 223. Zubatý, ASPh milacija). Odatle: deminutiv na -ica čizmice f
16, 388. značenja (također poznato prezime u Hrvata
na -nik: čatnik (Baraković), pridjev na -iv: pl. (ŽK) »visoke cipele sa žniranjem«, na -enka kajkavaca). Očito je da se u svim tim rije-
čativ (Stulić, nepouzdano). U književni je čivija f (Vuk, Srbija, narodna pjesma) = čizmenka f »naziv · ovce ili koze u Gornjoj čima radi o onomatope j skim izvedenicama od
jezik ušao poimeničeni neutrum pridjeva na čivija (Kosmet) »1° sinonim: drveni klin (v.), Krajini, Hrvatska, kojoj su papci kao čizma« slov. čvrleti = scrieţi »zwitschern«, češ. cvrli-
-iv: štivo. Kajkavski part. perf. aktiva po- postolarski drveni klinci, lunjah, gen. lunjka (odatle hipokoristik čizma f), augmentativ na kati i cvrkutati (v.). Onomatopejska osnova
imeničen je s -nica: čtelnica »pulpitům«. Pre- (ŽK), 2° metafora: a) tvrdica, lukav čovjek; -etina čizmetina f, radne imenice na -ar čizmar skver-jskvor- je sveslavenska iz praslavenskog
zentska osnova čbtc prodrla je i u rumunjski b) podvala, prijevara (Kosmet), upor. burgija (odatle naziv zanata na -luk čizmcrluK) = doba bez paralele u baltičkoj grupi. Odatle
jezik a citi (Muntenija) = četi »čitati«, odatle u metaforičkoj upotrebi«. Odatle deminutiv na -os čizmaš = na -dzija čizmedžija = (slo- ime poznate ptice lat. sturnus, njem. Star,
rumunjski pridjev citeţ = cetet »čitljiv (,-eţ na -ica cìvica f (Г < iji) = civica (Kosmet), ženica tipa vodopija) čizmešija. Balkanski tur- stcslav. skvoncb: skvorac, gen. -rea m (Du-
nije slavenski sufiks nego lat. -idus), citeală f izvedenice na -njāk (upor. čavlenjak, grable- cizam (rum. cizmă, bug. čižam = čizma, arb. brovnik, Kostajnica, Bjelovar), bug. skvorėc,
»štivo«. Tu stoje samoglasi ije za poluglas 6. njak (ŽK) (»svrdlovi za čavle, grablje«) : čivinjāk çizme, cine. cizmă f) raširen i na zapadu u škorec; sa sk > śk kao u škopiti < škopiti:
Od čitati particip perf. pasiva načitan od m »svrdao što se njime vrte rupe za čivije«; Hrvatskoj i Sloveniji i dalje sve do u Bavarsku. skvorac, gen. -rea (Hrvatska); sa !kv > cv,
načitati se: načitan »belesen« postao je danas na -luk: čiviluk = čivlhk (Kosmet) »poduga Razlog toj raširenosti leži u tome što je ušao i tj. s gubitkom srednjeg suglasnika u grupi od
potpun pridjev, tj. izgubio je glagolsku vezu daska ili gvožđe sa nekoliko čivija; sinonim: u madžarski jezik. Na zapadu proširite ga tri suglasnika: čvorak, gen. -rka m (Vuk) =
s participom upravo kao u španj. nombre leido. klinčanica«, denominal Uvijati »čivijom za- Madžari (16. v.). Na to upućuje činjenica što čvorac, gen. -rea (Mikalja); sturnus se zove
Taj semantički razvitak odgovara zakonu re- prijeti«. Balkanski turcizam (tur. çivi) iz oblasti je sara iz madžarskoga. Domaća hrvatska riječ i brljak (v.).
zultata. Maretić ga smatra rusizmom. Od čitati alata: bug. čivija, arb, çivi f (Gege). bila je škõrnje f. pl. koja se još čuje u ŽK,
postoje još pridjevske izvedenice na -bk (upor. Lit.: ARj 2, 53. 3, 754. 15, 389. 17, 685.
od (s)kora (v.), ali je od čizme već potisnuta 692—93. Miklošič 305. Bruckner 499. KZ 43,
plitak) čitak i -ljiv (ne}čitljiv te čitanka, neo- Lit.: ARj 2, 50. Elezović 2, 445. Mladenov
685. GM 448. u zaborav. 326. Mladenov 583. Hirtz, Aves 25-6, passim.
logizam koji potječe iz češkoga. Zbog razli- Lit.: ARj 2, 52. Elezović 2, 446. Mladenov Fink, Im. 31.
čitog semantičkog razvitka po današnjem je- čivit m (Vuk, Kosmet) »indigo«. Odatle 685. Deny § 575. Lokotsch 431. GM 448.
zičnom osjećaju druga je riječ s različitim radna imenica na -ar čivitar m »ko prodaje Miklošič 418. SEW l, 158. Gombocz-Melich član m (13. v.) = iklân = čljan = Sijan
akcentom čitati, čítam »sinonim od častiti, čivit«, na -njak čivitnjāk m »lonac u kom se 1111. i si. Pascu 2, 126, br. 343. (Piva-Drobnjak) = Щеп = (ikavski) člin (Bara-
cijeniti«, premda je etimologijski isto (v. časť). kuha čivit«. Balkanski turcizam (fivit pored ković) = člen — Síjén = čljen pored šljen (Vo-
Prvobitno značenje glagola čitati, čitam nije čkojiti (osaćanski šatrovački, argot) »ići«.
fifit »biljna plava boja koja se proizvodi u dice) = ikljen — cjen (Cres) (upor. klet >
Odatle na -alica čkojalica »noga«. Od arb:
»legere«, kako je danas općenito, nego »brojiti«. Jemenu i Indiji, odatle naziv indicum > indigo) kjet u creskoj čakavštini), sveslavenski i pra-
Upor. češ. učet »račun«. To se značenje još iz oblasti boja: rum. čivit. shkoj »idem«. slavenski *сеІпъ, sva četiri lika s e mjesto α
vidi u izvedenici na -ka: čitka f (Dalmacija) Lit.: Grünenthal, ASPh 42, 316. Troja-
Lit.: ARj 2, 51. Elezović 2, 445. Lokotsch nović, JF 5, 223. Jireček, ASPh 8, 101. Grčić- u Istri i Cresu, »1° membrum; sinonim gležanj
»brojenica« i možda i u pf. Utnuti kod dubro- 429. -Bjelokosić, GIZM 12, 591. (v.), 2° dio kakvog društva ili cjeline, Mitglied,
član 332 čóga čóga 333 čokānj

3° articulus (gramatički termin), 4° vrljika, red čmolj m (leksikografi) »crv u varivu, u vino- g-dž) godža f (Vuk), odatle augmentativ na 321. Štrekelj, ASPh 12, 455-456. Lokotsch
vrljika u ogradi (Piva-Drobnjak), 5° koljeno voj lozi«. Akcenat i mjesto gdje se govori, pejorativno -ura godžura f (Vuk) i pridjev na 435. GM 442. Rozwadowski, RSl 2, 110
= generacija (na drvetu, Cres)«. Odatle sa nepoznati su. Možda je u vezi sa slov. čmelj -av gSdžav »sinonim: mršav«. Vjerojatno je tur- Skok, ZRPh 38, 546.
deminutivnim sufiksima -ъс i -bko'. škljanac, < čmrlj (e < r kao u dežela iz držela), < сътеіь, cizam perzijskog podrijetla (perz. čōgān »Schlä-
gen. -пса m = sklanac, gen. -пса (Jablanci, pol j. (s)czmiel, imiel, rus. čmel, šmel »Hummel«. gel im Ballspiel«, odatle fr. chicane > interna- čok1, gen. caka m (Belostenec) »panj«.
nepouzdano) = členek (Belostenec, Jàmbre- Osnova je možda onomatopejska kao u Hum- cionalna riječ: šikana i šikanirati, port, choca Balkanska riječ: rum. cioc »isto«, arb. çok
šić) = čljenak.poied šljenak (Vodice) = šljának, mel. Matzenauer i Bruckner uporeduju sa »ein Kinderspiel mit Kegeln«). Za džoga misli »Fussfessel, Fussblock«. Riječ je raširena i na
gen. -nka (Piva-Drobnjak) = šlanak, gen. -nka stprus. kamus »Hummel«, lit. kamine »šumska Daničić da je od tur. çevkan, što se ne slaže. Apeninu: tal. ciocco, mlet. zòco, fr. souche <
(Vetranie) »članak u noge« = članak, gen. varijanta *socca. v. çok.
pčela« i komar(ac) (v.), a Uhlenbeck s Hum- Lit.: ARj 2, 56. 3, 538. Lokotsch 454.
-nka u današnjem književnom jeziku »napis mel. Ako su ta uporedenja ispravna, e > o Lit.: ARj г, 57. DEI 950.
u novinama« prema evropskom novinskom u čmolj potječe od, unakrštavanja s molj(ac) (v.). čoha f (Vuk, 16. v.) = čaja = cova =
terminu njem. (Leitartikel, fr. article de fond. čôa, gen. -e (Kosmet) »1° sukno ponajviše na čok2, prilog »sinonim: mnogo« u narodnoj"
Lit.: ARj 2, 55. Štrekelj, DAW 50, 35. poslovici gdje se rimuje s jok (v.): čorbe čok,
Deminutiv na -ič členíc (Slum, Istra) »sinonim: Uhlenbeck, PBB 35, 174. Matzenauer LF 7, domu satkano, 2° haljina od takva sukna, 3°
gležanj«. Suglas l < lj u član, članak osniva se haljina uopće«. Odatle indeklinabilni pridjev mesa jok = čorba čok, meso jok (Kosmet). Od
34. Pleteršnik l, 107. Bruckner, KZ 51, 230.
na disimilatornom ispadanju palatalizacije zbog kao epitet čohali (~ papuča, narodna pjesma, turskog priloga çok istog značenja.
početnog č (upor. za takovo ispadanje grab- čoban(in) m (Vuk, 17. v.) = čobanin (Ko- Vuk), pridjev na -ъп s prijelazom h > š i Lit.: ARj 2, 57. Elezović 2, 454.
lenjak mjesto *grabljenjak od grâblje /v./, ko- smet) prema čobanica f pored čobanica »si- bez toga prijelaza; kad prelazi, onda je u
lenjăk mjesto *koljenjak, od part. perf. pas. od nonimi : ovčark, -ica, pastir, -ica (v.)«. Odatle femininumu itd. a nepostojano: čôšan, čôšna čokānj, gen. -ónja m (Vuk) »1° caulis u
kaljen od koliti (v. kolac), ŽK. Zbog toga se deminutiv na -če cobanče (Vuk) = čobanče, (Vuk, Kosmet: časne čakšire) prema ćo(K)an, kupusu, 2° staklence rakije (Bosna, Srbija)«.
mora uzeti da je u svim tim varijantama ja = pl. čobančići (Kosmet), kolektivi na -čađ čoban- čohana (Vuk). U deminutivu na -ica i aug- Značenje 2° ima također i rum. ciocan. To
e < é. Umetnuto k u grupi člj je kao u žđrak čad f (Vuk, č od deminutivne osnove), na mentativu na -ina potvrđen je samo h > š: značenje može biti etimologijski druga riječ
pored zrak. Složenica: gustočljen = gustošljen -ija čobánija f (17. v.), augmentativ čobanina čašica f i cosina f. Radna imenica na -ar còhãr, [uz oblike čokanj, -an i čokālj < tur. çokal,
»suvrst vinove loze bijela grožđa«. Slog ilja- m, pridjevi na -ου i -ski čoban(in)ov i čobanski. gen. -ara potvrđena je za Hrvatsku, odatle Škaljić]. Sa značenjem 1° ide zacijelo zajedno
— íle- nastao je po zakonu likvidne metateze Balkanski turcizam perzijskog podrijetla (perz. pridjev na -ski čohārskī = čohadžija, koje nije čokanja f »klas kukuruzni bez zrnja, ono što
iz praslav. *сеІпъ. Riječ je baltoslavenska i šubān pored šobān > tur. çoban) iz oblasti pa- potvrđeno, ali postoji prezime Čohadiić (Bo- se u ŽK kaže klasunac, gen. -unca m (v.),
sveslavenska iz praslavenskog doba kako se stirstva: rum. cioban (također prezime), bug. sna). Važna je perzijska izvedenica na -dar: klip«. Suglasnici č-k su plod metateze, kako po-
vidi iz lot. kęlna »Bein eines Huhnes«. U pri- čobán(in), arb. çoban, ngr. τσομπάνης, ta- čohadār, gen. -ara m = čovadar = čohodar kazuje kočanj, gen. -čanja (Vuk, Crna Gora) m =
jevojima nalazi se ista osnova u koleno (v.). kođer madž. csobany, polj. i ruš. čaban (preko (Crna Gora, Petrović, s o mjesto a, kao da s'e kočan m (Vuk, Dobrota) = kočan (Kosmet)
Rumunjski slavizam dlen za današnji neolo- sjeverno-turskoga), ali polj. czaban znači »ru- radi o našoj složenici) »čuvar oprava«. Tako »1° Stengel, Strunk« = kočan »2° metafora:
gizam membru ruskog je podrijetla. munjski pastir«. Perzijska je riječ složenica u su se zvali i sluge viših turskih funkcionara, Kinn, 3° membrum virile«. Na -ica kočanica
kojoj je drugi dio -ban »stražar«. Ovaj dio lakaji na dvoru, koji su izvršivali naređenja izvan »vrsta kupusa«. Odatle skočanjiti se, skočanjlm
Lit.: ARj 2, 53. 54. Vuković, SDZb 10, = skočanit se (Kosmet) »(metafora) smrznuti
407. Ribarić, SDZb 9, 142. Malecki, JF 11, nalazi se od naših turcizama još u pasvandžijaj dvora, »Geschäftsträger«. Pored čohadar pisala
218-219. Miklósié 31. SEW l, 139. Mlade- pasman- (v.), seimen (v.) i u segerdom (v.). se ta riječ i çuhadar (upor. madž. csuha za se«. Ovaj oblik je sveslavenski i praslavenski :
nov 687. van Wijk, ZSPh 14, 7-8. Vondrák, Promjena š > č, koja se dogodila u turskom, čoha i prema tome csuhadar) i sa ќ mjesto h bug. kočán, koja je i balkanizam slavenskoga
ASPh 30, 285-286. Bruckner 78. ASPh nije jasna. Ovamo možda zagrebačko prezime çokadar (upor. džaka f /v./) Srbija, Dalmacija, podrijetla: rum. cocean, arb. koçan m »der
29, 115. i si. Osten-Säcken, IF 24, 245-246. Soban. Na Balkanu raširiše ovaj termin za- Pavlinović), ako je od čoha, » l ° maleni lagani obere essbare Teil des Krautkopfes«, tur. koçan
Porzeziński, ASPh 29, 418. Reichelt, KZ 46, cijelo Juruci kao na sjeveru turski nomadi. prsluk sapet od grla do pojasa, 2° rđava haljina«. »trognon, tige intérieure«, cine. cuţan »Kohl-
328. Frisk, IF 49, 100. Boisacq3 543. Tentor, Oblik ču(ha)dar (Kačić), s h > v čuvađar, gemüse«, ngr. το κοτσάνι »Stengel«. U rumunj-
JF 5, 189. 203. Lit.: ARj 2, 55. Elezović 2, 453. Mladenov skom postoji i metateza ciocan »Strunk, Sten-
gen. -ara (Vuk, narodne pjesme i pripovijetke)
687. Lokotsch 433. GM 448. SEW l, 159. gel«. Vokal a je nastao iz jata kao u član (v.) ka-
Bruckner 71. Gombocz-Melich l, 1119. Vas- došao je u vezu s glagolom čuvati. Odatle
«Sloviti, -lm impf. (Vuk, Srijem, Bačka) Vukovo značenje »custos«. Značio je i »ono ko pokazuje kocen (Hrvatska, hrv.-kajk., slov.) =
»stajati na stražnjim nogama kao zec > stajati mer, RSl 4, 172. Milosavljević, GISND 3,
209. i si. jaje što se prvo meće u farbilo = varzilo o kočen m (ŽK) = na -ica kocenica (Podgorci,
na glavi i rukama, dignuvši noge u visinu«. vaskrsu,,te se ogleda kake će boje biti (njega Slavonija) istog značenja kao čokanj (1°). Pri-
Po Daničiću odgovara njem. Männchen machen čóga f (Vuk, Bačka) »1° kratka kost koju ne valja jesti, nego čuvati)«. Obje riječi čoha djev na -jast kocenjast (kupus), kolektivum
i osnova nalazila bi se u cΊověkъ. djeca igrajući se gone štapovima, 2° biljka i čohadar balkanski su turcizmi (çoha, çohadar) na -je kočenje. Miklošič je stoga ispravno po-
Lit.: ARj 2, 54. saponaria officinalis«. Sudeći po akcentu, čóga iz oblasti odijevanja i administracije: bug. stavio *kocenu. Kao ikavski oblik u feminmumu
je hipokoristik od duže riječi, koja glasi u čoha, čohadar »Leibdiener beim Car«, rum. mogao bi se smatrati kučina (Selce kod Đakova).
čmár m (Vuk, Dubrovnik) »1° intestinum Dalmaciji (Podgora /?/, Pavlinović) čogljan ciohadar »Leibdiener eines hohen türkischen Postoji još varijanta s u mjesto o: pored ku-
rectum, debelo guzno crijevo, 2° crijevo uopće m »1° gola kost od cereka (v.) odsječena, za Beamten«, eine, cioahã f »pauvre, nécessitaire«, čina još kucen (Valpovo). Dočetak -an, -anj
(ugarski Hrvati)«. Ovamo možda iz Istre: koju se cerek prikvači, 2° kukast štap (Hrvatska ngr. τξόχα = arb. cohë. Na zapadu je riječ do- — -en varira s drugim sufiksima: sa -ъі i
amara < čmára f »fette Griebe« (Vodice) i Krajina, s ovim značenjem upor. čugljen m, prla do u slovenski: čoha »Art Mantel aus gro- -lo u kūcālj, gen. kūclja m (Istra) »Strunk«,
imur, gen. čmára m »želudac« (Buzet, Şovinj- Bosna), augmentativ čogljina f »kosturna« (Dal- bem weissen Tuche«. Riječ džoka u navedenom sa -elj i -ika u kuceljika (Hrvatska Krajina). I
sko polje). Možda srodno s njem. Schmerbauch macija /?/, Pavlinović). Još postoje varijante: značenju može biti unakrštavanje s jaka (v.). metateza nije ograničena na gornje dvije
»1° trbušinai, 2° trbonja«, gr. (σ)μύρον »Salbe«. džoga f = džoganja f = džogov m (s madž. Lit.: ARj 2, 57. 61. 62. 82. 111. 3, 538. potvrde, kako pokazuje čokov, gen. -ova m
Lit.: ARj 2, 54. Ribarić, SDZb 9, 207. dočetkom -ov < madž. -o) »gola kost od gnjata Elezović 2, 433. Mladenov 687. Gombocz-Me- (Vuk, Srijem) »klas od kukuruza bez zrnja«
Weigand-Hirí 2, 747. u vola ili konja« = (s metatezom dž-g > lich l, 1201. SEW l, 159. Pascu 2, 125., br. gdje mjesto -anj stoji madž. -ov < -o. Upor.
čokānj 334 copula -čor, -šor 335 čot

rum. s tim oblikom ciocâlău u istom značenju (upor. takvu sintagmu u Vukovoj narodnoj -čor, -šor rumunjski deminutivni sufiksi, od mene«), 3° nekada kapetan, poglavica ili
gdje je rum. au < madž. -o. Kako sve ove pjesmi 2, 67: već sve gleda Nahod-Simeoną) složeni od lat. -ic (u -icellus, upor. monticellum zapovjednik janjičarske čete«. Odatle pridjevi
varijante znače »krūtij tvrdi, gotovo drveni i bosansko pravoslavno prezime na -ović čo- > Munćel, toponim na Krku i Ižu) i od iliro- na -in čôrbadžijin, poimeničen sa -ica čôrba-
dio kupusa, kukuruznog klipa«, nije pre- laković. Pridjev je balkanski turcizam obra- tračkog -iš i lat. deminutiva -olus > rum. -or džínical-džijnica f »žena gazdina«. Balkanski
smjelo ako se s osnovom koč-jkoc- poveže i zovan s pomoću turskog sufiksa -akl-ek (çolak/ (primjer rum. oscior od os »kost«, domnişor od turcizam perzijskoga ili arapskoga podrijetla
čôkot, gen. -ota m (Vuk, 18. v.) »sinonim: çulak »bogalj«) iz oblasti naziva za mane (upor. doinus »gospodin«); -čor se nalazi u jednom (tur. çorba pored sorba od perz. šurābā od
trs, trtica (ŽK), u zapadnim krajevima, tako topal, sakat) : bug. čolak, arb. coliak »einarmig«, vlaškom ličnom imenu iz 14 v. u dečanskorn šur »slan« ili od ar. šurbä »Portion, Trank,
da Vukov lik predstavlja naziv istočnih kra- rum. dolac. S istim sufiksom obrazovana su krisovulju Hrbzbčor, deminutiv od Hrs (13.— soviel man auf einmal austrinkt«, çorbacı) iz
jeva«. Taj je danas ušao i u književni jezik još ličko katoličko prezime Kolak kao i Kdla- 16. v., upor. toponim Hrsov dol u Makedoniji), oblasti hrane (kulinarstva): rum. ciorbă, na
zapadnih krajeva. Odatle kolektiv na -je ković od tur. kolah »qui a un des membres a -šor u imenu mjesta koje je u 12. v. Stevan -lik ciorbalîc »zdjela za juhu, Suppentopf«,
čokoće n (18. v.). Pavlinović (Podgora /?/, antérieurs abimés« i Solak od tur. solak »gauch- Nemanja darovao Hilandaru: Dabbšor. Upor. deminutiv dorbuliţă, bug. čorba i čorbadžíja =
Dalmacija) zna istu riječ s izmijenjenim sufiksom er«. Daničić od tur. çolak izvodi i čuluk rum. dorbagiu, arb. corbe, cine. ciorbă, ciorbagi
Dabiša.
čokrlja f »lozni čokot«. Moguće je i drugo (Dalmacija, Podgora / ? / , Pavlinović) »čovjek u »notable de village, maître, patron, sieur«.
tumačenje postanja od čokot, v. cat. Ovamo Lit.: ARj 2, 216. 3, 708. Pascu, Sufixele
kojega je samo jedno mudo«.
56-7. Lit.: ARj 2, 60. Elezović 2, 454. Mladenov
možda iz Ljubišina jezika čokur m »čvor u Lit.: ARj 2, 99. Elezović 2, 429. 454. Mlade-
drvetu« i čokić m »dio cotiga (v.)« (Buzet, So- nov 687. GM 448. 687. GM 448. SEW 1, 159. Pascu 2, 125.
čora1 f (Vrnjci, Srbija) »Krähe«. Na -ka Trojanović, JF 5, 233. Korsch, ASPh 9, 446.
vinjsko polje). Teškoća u ispitivanju podrijetla čorka f (Vodopić) »ptica garrulus glandarius«.
ove grupe riječi leži u tome što osnova može Miklošič, ASPh 11, 109-110.
čolama f (Srbija, akcenat nepouzdan) »čer- Poklapa se sa rum. cioară »Krähe«, arb. sorre,
biti i tuđeg podrijetla: čak m (v.) (Belostenec, viš (v.) od piletine«. Balkanski turcizam (tur. furl, dore f.
hrv.-kajk. i slov.) »panj, Klotz« je istog po- çullama »Speise, die oben mit Teig bedeckt cosali ja f »igla velika trouglasta; sinonim:
Lit.: Hirtz, Aves 67. GM 390. čavalduša (ovo će biti štamparska griješka
drijetla kojega i tal. ciocco. Upór. i madž. ist«)« iz oblasti hrane : rum. ciulama »ein ge-
csök i (Kosmet) čokan »turska priznanica pri kochtes Huhn mit Eiern dick breiger Tunke mjesto čuvalduz, v.). [Možda isto što ćošeli (BiH)
сбга2 f (Vuk, Srbija, Kosmet) »1° djevojka »uglast« < tur. köşeli »isto«].
naplati kakve takse, kupon«. Bila osnova tuđeg gemischt«. od 12 godina; sinonim: cura (v.), 2° prasica
ili domaćeg podrijetla, od nje je i glagol (fak- Lit.: ARj 2, 59. Lokotsch 444. (Ljubiša)«, odatle deminutivi na -ъka čorka f Lit.: ARj 2, 61. Školjić* 197.
titiv) na -iti kočiti, kočim impf, »das Rad (16. v.) i na -ica carica f (Kosmet), pejorativni
hemmen«, kočiti se (Vuk, 18. v.) »sich versteifen, čom, gen. còma m »zamotak, paklié (păkljec, augmentativ čoretlna f (Kosmet), pridjev na Č8t, gen. čota m (Srbija) »l ° uzvisina, brdašce,
oholiti se«, odatle apstraktum kóčnja f (Pavli- ŽK) duhana«. Nije navedeno gdje se govori. Od -in čôrin (Kosmet). U folkloru ta riječ znači 2'° toponim (Crveni ~, Srijem)«. Upor. rum.
nović) »oboljenje« i kočnica »Bremse« (neo- madž. csomó istog značenja, a ugrofinskog po- »strašilo za plašenje djece« (valjda u Dubrov- dot, pi. doturi »Knorren«, s pridjevom datoros
logizam), kao i unakrštavanje s cetina (v.), stanja. Nejasno je zašto je odbačen madž. su- niku), odatle hipokoristička izvedenica do- »knorrig«. Ovamo ide zacijelo i čota f (Banat)
kôcêt (18. v., Vuk, Kosmet) »Sauborste« = fiks -ó, koji kod nas obično ostaje kao -ov bivena s pomoću sufiksa -oje (upor. Maroje »1° čokot« koje se može uporedivati sa rum.
kociņa (Vuk), s radnom imenicom na -ar (tip lopov, v.). Zbog toga bit će prije od madž. od Martin, Blagoje itd.) čôroje m »preobučen cioată (Moldavija) »Baumstütze«. Ista riječ čota
kočetār, gen. -ara »sinonim: mutavdžija«. Lik csomag »koli«. U toj izvedenici -ag je mogao momak, koji je još s vilom i turicom za vrijeme f znači još »glaeba« s pridjevom na -av čotav
kočet varira sa kocet (Belostenac) upravo kao biti identificiran s našim deminutivnim su- mesojeda (fašnika) u vrijeme republike«, odatle »glaebosus«, koje se i opet može uporedivati
kocen i kočan. Od sintagme kočiti perje stvoren fiksom -ak i odbačen. na -ica čorojica f »sinonim: obrazina, maska«. sa rum. ciotca (Moldavija, sa slavenskim demi-
je složen denominal kočoperiti se, kočoperim Lit.: ARj 59. Gombocz-Melich l, 1134. Možda je u vezi s ciganskom riječi corro, nutivnim sufiksom -ka) »Knäuel«. Budmani
(Vuk) »sich sträuben«, s pridjevom na -ьп odatle rum. doroiu »Spitzname für Zigeuner« upoređuje čot (Srbija) s tal. ciotto »piccolo sasso,
kočoperan (o djetetu, čeljadetu) »živahan, brz«. čopor, gen. -a m (Vuk) »sinonimi: hrpa (v.), [ili < rum. fecioară »Jungfrau«, fecior »Knabe, ciottolo«, što je predaleko za upoređenje s
Lit.: ARj 2, 57. 58. 716. 59. 5, 139. 143. rulja (v.)«. Odatle: deminutiv na -tk čoporak, Jüngling«, s gubitkom prvog sloga, v. fičor, istočnim apelativom. Čini se da se u značenju
718. 722. Elezović \, 318. JF 14, 210-211. gen. -rka m, radna imenica na -as čoporaš, cuca]. »panj« izmjenjuje suglasnik t > k, upor. čok m
Barić, Beiträge 15. Miklošič 122. SEW l, 159. gen. -aša m »gazda koji ima čopor svinja«. (Vodice) »1° panj, onaj dio drveta koji raste
536. Bruckner 212. 242. KZ 45, 48. Mladenov Lit.: ARj 2, 60. Gombocz-Melich 1156.
Riječ se nalazi još u slovenskom jeziku. Na u zemlji«, čak, gen. lokā (Buzet - Sovinjsko
252. 254. Vasmer, RSI 3, 264. Raić, ASPh zapadu ima pejorativno značenje. Od madž.
l, 620-621. Tiktin 355. 381. GM 203 Mat- čorba pored čorba f (Vuk, 17. v.) = čorba, polje) »1° panj, 2° čokot vinove loze«, čok,
Csoport. Dočetak -t bio je zamijenjen našim gen. čorbe pored čorbe (Kosmet) »sinonimi: gen. čoka (slov., Notranjsko) »Г Klotz, Rumpf,
zenauer, LF 8, 191. 192. Güntert, WuS 11,
137. (cf. IJb 14, 17). Scheftelowłtz, IF 33, deminutivnim sufiksom -ík u čoporak koji je juha (v.), župa (ŽK), supa (gradovi)«. Odatle: 2° untersetzter plumper Mensch« < tal. ciocco,
142. WP l, 334. Školjić 179. zbog toga odbačen jer nadžarska riječ nema pridjev na -ast č orbasi (Kosmet: pasûlj), de- furl, coce, mlet. zoco < lat. soccus (upor.
deminutivnu značenje. Madžarizam je došao minutiv na -ica čorbica f = čorbica (Kosmet), *socca > fr. souche) mediteranskog podrijetla
čoktati, cokće impf. (Kanižlić) »davati glas u naš jezik kulturom svinja, ali je i na zapadu pejorativni augmentativi (na -ina, -etina, prema Battistiju. Ovamo još denominal na
kosa«. Osnova čak, od koje je glagol izveden i na istoku izgubio vezu s tom kulturom. — -uljina i -urina) čorbina, čorbetina, čorbuljma -are > furl, -α = -ati čokati, -am impf. (Vo-
s pomoću -tati (upor. graktatf) za onomatopeje, Lit.: ARj 2, 59. Miklošič 37. Gombocz- (Kosmet), čorburina, na -luk čorbalbk (Kosmet) dice) »razgrtati, rahlijom činiti zemlju oko
predstavlja glas ptice. -Melich l, 1148. »sud za čorbu«, složenica (tipa krvolok) čor- rašća u vrtu« < furl, doca = коса = soka
Lit.: ARj 2, 59. Hirtz, Aves 66. bòlok (Vuk), u šatrovačkom govoru (argot) u zoncolâ, zonconă »trebbiare ali' uso antico, cioè
copula f (Bella, Stulić) »čun od jednog panja
čolak (Kosmet), indeklinabilni pridjev, pored izduben, monoksil«. Zove se i golica < *golijica Prištini čorbovina »kava«. Važna je radna ime- battere il grano facendovi comminar sopra i
nica izvedena s pomoću -džija čorbadźija (Vuk, buoi, sull'aie«. V. čokot, čok, čok. Kako je
čalak »sakat (v.) u jednu ruku, kome je jedna od galija ili od tal. goletta; copula ide zajedno
neobičan akcenat prema bug. čorbadžíja i čor- čokot riječ istočnih krajeva, gdje se govori i
ruka defektna«. Istog je podrijetla Čolak u sa copul (v.).
badžíja u Kosmetu) »1° gazda, 2° imućan čota f u tom značenju, moguće je tumačiti
složenom srbijanskom prezimenu Colak-Antić Lit.: ARj 2, 60. Mažuranić, 1692. (Kosmet: on je počorbadžija .se ja »bogatiji je postanje riječi čokot unakrštavanjem od čok
čot 336 čovjek čovjek 337 creda

(v. čokanj) i (óta. Meyer-Lübke stavlja rum. něčovjek »zao čovjek, nitkov, ništavac«) na čeljadi«. Početno сьі- je niži prijevojni štěpen (Vuk, Srijem), odatle opet prezime na -ič
riječ ciot pod čott nepoznate provenijencije. -/ čovječ (13. i 14. v.), danas određeni (ne)- od čel- koji se nalazi u čeljad (v.) gdje smo Čordašić. Madžarski slavizam posudiše. i er-
Kako Čokot ide u terminologije vitikulture, čovječji (16. v.) = čoveci (Kosmet), na -ъп vidjeli da je prvi dio baltička riječ. deljski Rumunji: ciarda = ciurdă. Neobičan
čokot i čot mogu biti predrimske panonske (ne)čovječan, -čna »humánus«, na -ov čovjekov, je hrv.-kajk. čarad m »Haufe, Trupp, Herde«
na -ski coečkí (Boka) = čovječkī, čovječanskī Lit.: ARj 2, 56. 57. 62. 76/ 77. 7, 809. Mi-
riječi. klošič 36. SEW l, 140. Bruckner 79. ZSPh s fonetskog gledišta ako je posuđeno iz madž.
Lit : ARj 2, 61. 819. Pleteršnik l, 108. Ri- od člověčbskb (n je ušlo po analogiji prema 2, 297-298. Slawski l, 123. Trautmann 339. csorda, kako misli Štrekelj. Prije će biti da se
barić, SDZb 9, 142. REW* 2453 a. 2454. -anski u veličanski, veličanstvo'). Odatle ap- WP l, 517. Mladenov 681. 687. Elezović ne radi o posudenici, nego o *čredb sa é >
DEI 950. 952. Sturm, ĞSJK 6, 50. Meringer, strakta na -ost (ne)čovječnost, na -stvo čojstvo 2, 453. Miletić, SDZb 9, 230. Zimmer, ASPh a kao u Čatež < créiez od crei (v.). Upor.
IF 16, 152. Pirana3 1316. Schuchardt, ZRPh = (ne)čovještvo n = čovestvo pored čovesto n 2, 346-8. Oblak, ASPh 16, 440., § 25. ZbNŽ neutrum crédo (hrv.-kajk., Belostenec), gdje
15, 104. (Kosmet), čovječanstvo. Apstraktum čojstvo 11, 72. 15, 71. Jagić, ASPh 20, 536. Četyrkin, je praslavenska riječ prema stado i krdo prešla
(Crna Gora) i čovestvo (Kosmet, glede -stvo Filogičeskija zapiski 1881. 3. sv. (upor. ASPh medu neutra. Mogućan je prema tome i pri-
čovjek pored čovjek, gen. čovjeka pored mjesto -stvo upor. društvo = društvo u Sarajevu) 6, 155). Šuman, ASPh 30,295. Meillet, BSLP
14, 54. 157. RSl 2, 63. Otrębski, LP 2, 267. jelaz medu maskulina, upor. kfd pored krd;
čovjeka m (Vuk) = ek. čovek = čotiefc, gen. poklapa se s arbanaskim apstraktumom njerëzi a u čar- bio bi umetak kao e u čerivo, čeríp,
čoveka (Kasmet) = ik. fövik (ŽK) = (sa Georgijev, KZ 64, 177. Brugmann, IF 12,
od njer-i »čovjek« u značenju »osobine koje da se ukloni teška suglasnička grupa. Riječ je
26. Uhlebeck, PBB 27, 124. Boisacg3 433.
ispadanjem, v) čôek (Prilep, Ohrid, Debar, dolikuju čovjeku kao člana društva i kao ju- 743-744. Loewenthal, ASPh 37, 387. Fraen- ie., baltoslavenska (*kerda~), sveslavenska iz
Ricevo) = čôäk, gen. čoäka pored čôäka naka (objekt uz učinio)«. Deminutivi su brojni : kel, IF 41, 402. Brandt, Jubil. Sborn, v čest praslavenskog doba, kao pastirski termin. U
(Crmnica, Piva-Drobnjak, Crna Gora) = na -ьс čovječac m (17. i 18. v.), na -zk čovječak, Miller a 305-310. Solmsen, KZ 34, 548. litavskom je potvrđena samo u radnoj imenici
(sa stezanjem dvoglasa oe > o) čak (Vuk, 18. na -ič (upor. konjic toponim i opća riječ) čo- Barić, PPP 16, 78-93. Vaillant, RES 16, (s)kerdžius »pastir«, izvedenoj od *kerdä »grex«.
v.) = (sa oe > e) ček, gen. čeka (Dubrovnik, vječīc, na -ić čovječić, na složeni -uljak čovje- 246. NJ l, 287-288. 2, 53-55. REW* 2453. Baltoslavensku riječ posudiše Finci: karelijsko
Perast, Nikšić, Lastovo) = (sa oe > of) čoik čuljak (Vuk); od hipokoristika covo na -uljak DEI 950.
herda »series«. To je prvobitno ie. značenje.
(18. v.) = (sa oe > oj*) čojk (potvrđeno samo u čovúljak, gen. -uljka (16. i 17. v.), na -ič Stprus. kērdan »vrijeme« odnosi se semantički
negativnoj složenici nečojk, Mostar) = (odatle sa covùljïc·. Pravi i pejorativni augmentativi su creda f (čakavski, Nerezine, Lošinj) = također na značenje »séries«, upor. stvnjem.
nepostojanim a) čojak (Crna Gora) »1° Mensch, na -an čojčan (sjedi ka ~) »lijena žena« (Ri- créda (Golać, Rukavac, Istra) = créda (hrv.- herta »vices temporum, vicissitude«. Upor. još
homo, 2° muž, suprug«; č- je nastao iz grupe ječka nahija, Crna Gora), na -ina čovječina, kajk.) = ik. črida (16. v., kod čakavskih pisaca: got. hairdeis »Hirt« od Herde i kimr. (= kelt. u
cl- kako se vidi iz hrv.-kajk. človek (također na -etina čovječetina (Ljubiša), na -ište (upor. Lučić, Marulić, Zoranie, Hektorović) = creda Walesu) cordd »četa«. Postoje još uspored-
slov.) i kako je bilo i u hrv.-srp. 12.— 15. v.: derişte) čovječište (Crna Gora) = čoečište (Jakče) = čereda (Istra, s umetnutim e u sugla- nice u sanskrtu śardhas »stado, četa«, χ avesti
ilovik (Korizmenjak, Menčetić, Kašić, Geor- (Crna Gora) »monstrum hominis«. Složenica sničkoj grupi čr, upor. čerivo /ŽK/, čerep i staroperzijskom koje ukazuju na ie. k, dok
giceo). Upor. polj. człowiek. Ispuštanje su- čovjekoljúbac, gen. -pca m je crkvenog po- /ŽK/ »1° sinonimi: stado goveda, krdo, grex slavenske na k. Na k upućuje i krdo n (Kava-
glasnika / u ovoj grupi karakteristika je svih drijetla, prevedenica (calque) je od gr. φιλάνθρω- (jato riba, Hektorović)., 2° red, izmjena, series«. njin, Ljubiša) istog značenja kojega i creda;
hrv.-srp. narječja kao i nekih bugarskih, koja πος, odatle pridjevi na -ъп i -iv čovjekoljuban, Riječ je potvrđena samo u zapadnim hrvat- krd pored kfd m glosira se nejasno »stado do-
u grupi cl- imaju mjesto toga e, i, o, u: čeljak, čovjekoljubiv i apstraktum na -je čovjekoljublje skim krajevima, u istočnim srpskim je poti- maćih životinja naročitog stanja«. Maskulinum
čelek, čileak (Ahar-Čelebi), éïlek, ciljah, čoljak n. Za razliku od bugarskoga, u svim narječjima snuta od krdo i stado. Nalazi se još u bug. posudiše Dakorumunji: cîrd m »roj, četa«.
(Demir-Hisar), čolek, čuljak, čulék. U tim je hrv.-srp. čovjek nema plurala, nego se mjesto č(e)redá, carda; črijeda je iskonstruiran jekavski Odatle: radna imenica na -ar krdâr, gen
oblicima ispušteno v. Ali ima bugarskih oblika toga upotrebljava ljudi (v.). U tom se očituje oblik koji nije potvrđen u narodnom govoru. -ára m (Vuk) »svinjar« prema f na -ica krdarica
sa v, a sa ispuštenim /: čivék, čuvek. U svim velika starina. To je tako zbog toga što je Vuk i Daničić poznaju créda samo u crkvenom »čuvarica ovaca«, deminutiv na -šče (-ьс + -ьсе)
ovim ispuštanjima može se raditi ne o fonet- čovjek prvobitno označivao jednoga od čla- jeziku: créda (po manastirima i crkvama) ordo: krdašce, na -nica krdnica »1° krmača, 2° više
skim pojavama, nego o tendenciji kraćenja kao nova sociologičke jedinke (čeljadi, v. = Sippe, sad je njegova creda. Kad ARj kaže da je to pre- svinja na okupu (Kurelac)«, denominai na
u gospodin, gospodar > gospon, gospun, gospar clan, bratstva, φρατρία ili porodice). Prema ma istočnom govoru, onda to nije ispravno. -iti krditi (Crna Gora, objekt ovce) »čuvati«,
(upor. i polj. kraćenja4.c2/EA), a može se raditi tome je bila za ukupnost potrebna druga riječ. Sveslavenska riječ iz praslavenskog doba ob- zakfditi, zàkrdim (Piva-Drobnjak) »steći krd
i o pojavi brzog govora. U svim hrv.-srp. Da bi se utvrdila etimologija, treba istaći da razovana pomoću sufiksa -daį-do kao čedo ovaca«. Važna je izvedenica na -elj-elo: krdelo
narječjima živ je vokativ: čovječe = čdviče rus. čelovék i gore pomenuti bugarski oblici (v·), govedo (v.), krdo i stado. Odatle: radna (Belostenec, slov., slvč., ukr. i polj.) koja
(ŻK) = čôče = čôäče (Crmnica). Od te riječi sa elijoįu između čil upućuju na postojanje imenica čredar m (hrv.-kajk.), denomanl na je potvrđena u starom jeziku, a morala je biti
prave se hipokoristici : cóvo m (Vuk, 16. v.) = mekog poluglasa ь ili na e: *čblovekb, a to je -ati eredat se (Rukavac, Istra) »redati se u ne- raširena u 8. v. u južnoslavenskome jer je
cóva, gen. cove (Kosmet); sa nejasnim Ь već u stcslav. moglo ispasti: človekt. Vrlo je kom poslu«. Da se ta riječ govorila u Panoniji, posudiše Novogrci το γκριντέλλι (izgovori gri-
mjesto v: còbo m (Vuk, Dubrovnik, Crna vjerojatno tumačenje prema kojem je čovjek u Daciji i na čitavom -Balkanu, u značenju deli) »stado svinja«. Sufiks sjeća na sufiks -ellus
Gora) = (s umetnutim m pred b kao u dum- sveslavenski kompozitum iz praslavenskog doba »stado«, dokazuju pored bug. č(e)redá, još u prov. tropel, fr. tropeau. Riječ krd se ne nala-
boK) čónbo m (Potomje, Pelješac) »iznakažen od dva člana od kojih je drugi baltička riječ madž. cseréda (é < e kao u szçmséd < sçsedz), zi ni u bug. ni polj. ni rus., nego u slovenskom,
čovjek«. Glede v > b treba upozoriti na istrom. sa značenjem »dijete, sin«: stprus. waix (ak. odatle, nakon gubitka srednjeg samoglasa é slovačkom i ukrajinskom. Budući da je teško
čoubo »dicker Mensch«, sttal. ciofo »Mann von sing, waikan) »Knecht«, odatle wayklis m »sin«, kao u pojata (v.) > madž. pajta i prema protumačiti ъ (*kzrdz) pored *kerda, postoji
verächtlichen Stande«, u Sieni cobo »Faulpelz, lit. vaikas »Knabe, Sohn, u pl. Kinder«, u vokalskoj harmoniji, csorda, drum. cireada f,
Feigling«. Tu se može raditi o unakrštavanju litavskom narječju žemaitis: vaikis »Knecht«. mišljenje da je krd(o) posuđenica iz gotskog
odatle rumunjska radna imenica ciredar, i arb.
našeg i talijanskog pejorativa. Od cóvo pravi Glede značenja »Knecht > Sohn« upor. slov. çerdhë. Madžarski slavizam ušao je natrag u ili stvnjem. kortar »stado«, ali za mogućnost
se denominal (faktitiv) na -iti coviti se »pono- otrók »dijete« = češ. otrok »rob«. Ta uspored- naš jezik, i to na onom teritoriju gdje je nestala slavenske varijante *kzrdz govori keltsko cordd.
siti se« (Dalmacija, Podgora /?/, Pavlinović) nica káže da Ê u člověkb potječe od dvoglasa praslav. creda: còrda f (Vuk) »sinonimi: krdo, Prema tome je najvjerojatnije mišljenje Briick-
i odatle apstraktum na -nja čóvnja f (17. v.) oi > ai. Ako je ovo tumačenje ispravno, stado; konjska corda (Varoš, Slavonija)«. Odatle: nerovo, da je krd varijanta od creda kao polj.
»ponos«. Pridjevi su od čovjek (negativno onda čovjek znači »dijete klana, jednoga od radna imenica na -as (v.) cordai, gen. -aša m kwiat prema hrv.-srp. cvijet; krdo se upore-

22 P- Skok: Etimologijski rječnik


črez crez 339 čudo
cerda 338

đuje još sa sanskrt. śardha- »isto« i arb. her- nego samo u narječjima. Kod ikavaca čakavaca od kontaminacije sa skvozě. Slog čre- nastao čúbra f (Lika), akcenat je kao u Mile, zna-
de < ie. *skrdhis, lit. (s)kerdzius »pastir« ŽK: cei (~ Pešćak), čez (~ Leskovaču), čež je po zakonu likvidne metateze. Upór. skozi čenje je »ime kozi«, zbog toga ovamo oion/o(Vuk)
(~njega), čeza (~ me), zbog disimilacije sa (v.). »ime jarcu« i možda prezime Čubrilović. Pridjev
(Baric).
imenicama koje u osnovi imaju r (primjeri Lit.: ARj l, 944. 2, 18. 78. 5, 524. 526. na -ost čubrast (Vuk, Crna Gora) od iste je
Lit.: ARj 2, 61. 77. 78. 5, 497. Vuković,
SDZb 10, 385. Mažuranu, 176. Mi- čez goru, čez brdo), gubi r. I u slovenskom, gdje 529. 612. 619. 625. 7, 617. 15, 347-9. osnove, a značenje mu je isto koje i pridjevu
klošič 32. 155. SEW l, 144. 666. Holub-Ko- je u živoj upotrebi, može također izgubiti r. 358. Mažuranie, 1319. Miklošič 115. 425. na -av ćulav (Vuk) »bez ušiju, u koga su malene
pečný 358. Bruckner 228. 582. KZ 46, 233. Tako i u Jačkama (ugarski Hrvati) i kod Vite- SEW l, 148. Bruckner 496. ZSPh 2, 307. uši (o ovnu i ovci)« od čula f (Vuk, Lika) =
48, 207. 51, 227-228. ZSPh 4, 216. Mlade- zovića. U narodnoj pjesmi još sa e u suglasni- KZ 51, 228. Trautmann 129. WP l, 590. (s hipokorističkim akcentom) čula (Lika) »ime
nov 687. Trautmann 127. WP l, 424. ZbNŽ čkoj grupi čr: čerez. U današnjem književnom Mladenov 688. Ribarić, SDZb 9, 191. Еіего- ovci u koje su malene uši«, odatle sa hipoko-
25, 140. Gombocz-Melich ì, 1154. Tiktin 293. vić l, 326. 330. 336. Bugge, IF l, 446. Boisacg3 rističkim sufiksom -an (kao u Milan) čulan
i saobraćajnom govoru potisnut je od kroz, 212-213. Matzenauer, LF 7, 37-38. NJ l,
Štrekelj, DAW 50, 13. Ribarić, SDZb 9, 138. prijedlog s akuz., »durch, propter, per, radi, »ime ovnu«, sa -ovka čulōvka (Lika) »ime kozi«.
Matzenauer, LF l, 35. 8, 46. Hirt, PBB 23, 93.
poradi, s pomoću, posredstvom« i prilog, Ne zna se kako se odnose nastavci -bra, -brilo
332. 348. Boisacq3 496 Vasmer, RSl 6, 182. i -la, ali se zna da je osnova čul- u ovom zna-
GM 151. 446. Barié, PPP l, 231. 236-237 kroza, kod starih pisaca i krôzi; krozje i krozju čřvoljiti, -zm impf. (Belostenec, Stulić)
(cf. J F 3, 200). Obnorski, IzvORJAS 19, 4, potvrđeni su kao prilozi. Kao prijedlog i prilog čenju balkanizam: rum. pridjev ciul (oae
»brbljati«. Nejasna onomatopeja. Homonim crvo-
99-102 (LF 47, 256). Kiparsky 102-103. govori se skroz (16. v., ŽK), skroze (J. S. Relj- ciulă) »ohne Ohren, mit sehr kleinen Ohren« =
Ijiti (Srbija) »sitno što raditi kao plesti, vesti«,
Agrell, Balt.-slav. Lautstudien 25. Machek, ković) = skrozê (13. v.) = skrozi (Istra, naj- čulav (Vuk), bug. čul »bezuh«. Odatle rum.
s ovim je u vezi cřvoljčiti (Lika) (ná-) »djelati,
Slávia 16, 187. Stieber, Ыісе zbornik 341- starija potvrda 1351.: skrozi Vika). Kad je denominal a ciuli urechile »die Ohren aufrichten,
rezati, strugali od besposlice«. Ako su to iz-
344. samo prilog, pojačava se skroz na skroz (po- spitzen« = čuljiti, naćuliti (uši), -čulīm =
vedenice od crv = crv nije jasno izvođenje,
red na skroz) »potpuno, sasvim« (ZK), možda oculiti (Vuk) = ćuliti (Dalmacija) »čekati« =
eresio n (hrv.-kajk., Hrvatska Posavina; a ni značenje »brbljati«. Upor. onomatopeizi-
prema njem. durch und durch. Oblik sa s- je slov. culiti. U madžarskom narječju Polovaca
Budmani bez potrebe jekavizirao u črijeslo) ranje glagola vrtjeti se u vrpoljiti se (v.).
prvobitan jer je nastao od skvozě. Početno s- i Sikulaca raširiše tu pastirsku riječ rumunjski
»kora od drveta sasječena ili na prah smrvljena Lit.: ARj \, 855. 7, 222. pastiri u Karpatima: esula, kao i u českomorav-
i dočetno -e je otpalo, a r je došao mjesto v
kojom kožari učinjaju«. Odatle denominal (fak- ská narječja čul'ena, čulka, u ukr. čulyj. Iz
zbog unakrštavanja (kontaminacije) sa črez.
titiv) na -iti crediti impf, »učinjati kože, staviti cubar, gen. -hra m (15. v., Vuk) »biljka sa- hrv.-srp. došla je i u slov. sul. Suglasnik &
To unakrštavanje još je vidljivo u obliku kr'ez,
kožu u posudu napunjenu vodom u kojoj je turēja hortensis«, odatle deminutivi na -ič varira s ć: ćulav (Vuk) »nemajući uši ili ma-
gdje je prema črez i samoglas o zamijenjen se;
kora«. Budmani jekavizirao črijesliti. U tom čubrić »serpillus«, na -ica čubrica í (Kosmet, lenih ušiju«. Homonim je čula f (Bačka) »neka
značenju slov. eresio n »Gerberlohe, Baumrinde«, krêz pored skrez govori se u Vodicama (Istra).
U književni je jezik ušao složeni pridjev bug. ćubricd) »1° mirišljiva trava koja se suši igra kao u Srbiji krmača, ispor. svînkati se,
bug. čereslo i češ. třislo. Nom. pl. eresia (16. v.) kao začin za jelo, 2° toponim«, odatle čubričica ŽK, »igrati se svinkanja«. Od takve osnove je
krezub (v.). Upor. još ukr. kerez, rus. skrezb.
»lumbi«, stcslav. eresia ne živi danas u hrv.-srp. (ibidem) »oplemenjena čubrica«, na -SA > -ák deminutiv na -ica čulica f »suvrst vinove loze«
gdje je zamijenjen s útroba (v.), ošit (v.). Od priloga skrozi tvore se: novi prilog doda-
čubrak divlji »neka trava«, (s umetnutim m (ne zna se gdje se tako govori). Buba symbioiis
Upor. got. haírpra. U slov. crédo ima i speci- vanjem sufiksa -mice (upór. letimice) skrozi-
mice i pridjev na -ъп, u sr. r. također u prilo- pred labijalom) čumborak, gen. -rka = čum- Redt, zove se čulin i čulonoša m »claviger Preissl«.
jalizirano značenje »pretini v orehu, Scheide- borić »saturēja hortensis« = na -ika čúbrika Ni za te nazive ne zna se gdje se govore; buba
wänder in der Wallnuss«. Riječ je doduše po škoj službi skrozno (Pjevanija Crnogorska).
(također bug.) »isto«. Vokal u je nastao je mogla doista biti nazvana po pastirskom ter-
fonetskom i morfološkom izgledu balto-sla- Odatle denominal na -irati (v., upor. luftirati,
iz vëlarnog nazala ç. Madžari posudiše minu, ali za vinovu lozu i za igru nema po-
venska, ne po semantici: stprus. kersle »Haue«, urudžbirati): skrozirati (Salvonija, Čamaga-
csombor, dok Rumunji imaju cimbru s pala- dataka iz kojih bi se moglo zaključiti da su ti
lit. kerslas »željezo za puštanje krvi, čimbistra«. jevci). Još postoji u rustičnom prijevoju: skrz
talnim nazalom kao Poljaci czabr ali taj nazal nazivi etimologijski isto što i pastirski termin.
Sva se baltoslavenska značenja dadu ipak iz- pored křz (Vodice) = skrze (prijedlog s gen.,
nije potvrđen u južnoslavenskom. Posuđenica Pored -bra, -brilo, -la dolazi i nastavak -ka:
vesti od ie. korijena *(s)qer- raširenog forman- Budinić dva puta) = křz (Kosmet) prijedlog
je iz gr. θύμβρος/θύμβρα. Zamjena grčkog in- čuka pored čuka (Lika), također s hipoko-
tom -t (v. crta, crtalo i raširenje formantom »kroz« pored kriz i kroz. Posljednja dva lika
terdentalnog spiranta θ sa č naliči na afrikátu rističkim akcentom, »1° ovca bez ušiju, 2° op-
-s u irez). Na ie. *(s)qert- došao je sufiks -tlo su nejasna. Upor. bug. črez, kroz i krăz. Prema
z u tal. zio < gr. θείος. S tim se slaže vari- ćenito ime ovaca u Hrvatskoj Krajini«, također
ili -slo (v. čislo) za tvorenje apstrakta. Slog tipu složenih prijedloga poradi, zaradi i kau- janta cúpar, gen. čupra (Vuk) »isto« i cabr s hipokorističkim nastavkom -ān čukān (Lika)
čre- nastao je kao i u črez po zakonu likvidne zalno kroz pojačava se sa cijeć (v.): krocijeć (Stulić, Šulek) ako to nije griješka; p za gr. »ovan bez ušiju«. Daničićevo izvođenje od tur.
metateze (praslav. *čerslo). Prvobitno značenje (sa zc > c), a u prostornom značenju i sa b nalazi se i u čupar. Značajni je još oblik kulak »uho« (odatle današnji naziv bogatog
»ono što rastavlja > oruđe čime se reže, stvar sred: krdsred = krosred njive (Kosmet, sa zs nòne m »isto« sa i mjesto u. Posve nejasan je seljaka) ne objašnjava ništa, ni semantiku ni
koja se reže« prenijeto je na koru. S prijevojem > s, upor. arb. nermjet < lat. inter mediu), lik kuhar, gen. -bra (Stulić, Kuzmić, Šulek) fonetsku stranu, jer tur. k ostaje neizmijenjeno
aort- postoji riječ i u lat. cortex, gen. -ids а kao prilog naskroz »skroz«. Lik skvozě oču- sa k mjesto č. Mišljenje da je cubar posuđe- kad je pred ajoju, samo pred e prelazi u č
»kora«, odatle krka f (Dalmacija) »kora koja vao se kao prijedlog s gen. u obliku sküzi s nica, nije općenito prihvaćeno. Bruckner ga (tip čemer). Leksikolog! j ski se problem kom-
služi ribarima za bojadisanje mreže«, posuđena izvodi od ie. korijena *kem-l*skem-, prema plicira ako se dalje uporedi sa čut — šut (v.).
gen.. (ŽK: sküzi dice »zbog djece«). Prijedlog
od dalmatinskih Romana koji nestadoše. Sobolevskom je u vezi sa čemerica, čemerika Lit.: ARj 2, 82. 97. 99. 153. 7, 248. Tiktin
črez slavenska je kreacija od ie. osnove qer-
Lit.: ARj 2, 78. 79. Pleteršnik l, 110. Mla- (v.), stvnjem. hemera, lit. kemarai. 366. Farcia 87. 446.
denov 683. Miklošič 41. SEW l, 148. Bruckner »radi« proširene s formantom -i: *(s)kers. To
raširenje je baltoslavensko : lit. skersas »quer, Lit.: ARj l, 752. 859. 2, 20. 82. 99. 101.
583. Trautmann l, 579. Uhlenbeck, PBB 22, 5, 714. Elezović 2, 456. Miklošič 36. SEW čudo n (danas po deklinaciji -o, u stcslav.
539. 30, 286. schielend, Zwerch«, lot. skers »quer«. U staro- l, 100. 142. 160. Bruckner 73. RSI 3, 264 gen. po suglasničkoj deklinaciji na -es: čedese
pruskom postoji i prijedlog odatle keršan, -265. Vasmer,RSl 3,225. Mladenov 688. Sobo- kao u slovo, slovese; otatak deklinacije -ri-
črez, arhaički prijedlog s akuz., potvrđen kod
kiršan, ķirša »preko«. Upor. još grčki pridjev levskij, Slávia 5, 445. Gombocz-Melich 1132. je pl. čudesa pored čuda; u Vodicama u Istri
pisaca od 14. v., »preko, radi, kroz«. Nije više Puşcariu, DLR 2, 408. Tiktin 350. Rohlfs 796.
(έγ)κάρσιος »kriv, kos«, -z mjesto -s potječe odatle novi singular po deklinaciji -o: čudeso,
u upotrebi na čitavom teritoriju hrv.-srp. jezika,
1
čudo 340 čukat
1
čukat 341 čuma

pl. čudesa; čudeso n i u Kosmetu, tako i inače čujem (v.) dobivena s pomoću sufiksa -do figurativno (metaofra): ubijati po malo, 3° čukov m (Zore, južna Dalmacija ?) »riba
u 17. i 18 v.) »1° od 13. v. glavni kršćanski ter- (kao stado od stati, v.) iste prirode kao lat. (s objektom kukuruz) skidati zrnje s klipova koja se zove i păs«. Upor. tal. ciuchello m
min: miraculum, 2° pejorativno: niko i ništa, miraculum od mirare ili divo n »čudo« od diviti (Makedonija)«, s prefiksima na-, za-: načukati, (argot) »cane«, slično i u ostalim evropskim
nevaljanac (Vodice)«. Interesantna je hibridna se. Semantički razvitak čudo od čuti odgovara -am pf. (Kosovo polje) »nabiti špice u glavčinu«, argotima. Ovamo ne ide džukela (v.).
rečenica dete te čuda u značenju »budi bog primitivnom mentalitetu: stani pa gledaj — zacukati, -ãm (Vuk) = zacukat (Kosmet)
Lit.: ARj 2, 98. DEI 2, 969.
s nama«., u kojoj je glagol arb. me gjetë »naći«. divi se, čudi se\ Razumljivo je da je ta riječ bila »zakucati, sabiti«. Odatle skraćeni imperativ ili
Odatle od osnove -o pridjevi na -ьп, -ovit: vrlo pogodna za kršćansku ideologiju u vri- bolje onomatopeja čuk, koja se opetuje, luk čukunda f »biljka polygonům bistorta L.« =
čudan, čudna (13. v.), upor. dočudan (ŽK) jeme kad je bila lexikálna građa, tj. kad je čuk na vrata (Kosmet), također bug. Odatle čukundėda f u istom značenju. U posljednjem
od sintagme do čuda', čudovit. Od pridjeva na značila »ono što se pročulo, o čemu se počelo pf. na -nu- -cuknut, -em (Kosmet) »kucnuti, umetnuto n pred d, valjda opetovanje prvoga
-ьп tvore se dalji na -ovat čudnovat (16. v., govoriti«. S kršćanstvom je postala prava riječ, udariti« i pridjev na -nut (upravo prošli parti- n: čukundenda f »slákov koren, slakovina«. Ne
Vuk) = čudnovat (Kosmet), na -ovast čudnovast tj. termin. Ie. je baza *qeu-do-s od osnove *qeu cip na -ť) cuknut (Kosmet) »luckast«. Upor. zna se gdje se govore te riječi.
(Obradović), na -ovit čudnoviť, čudovit, čudno- »čuti (v.), ćutjeti (v.)«, u prijevoju prema gr. ćaknut (Hrvatska) »pripit«. Mikalja i Stulić Lit.: ARj 2, 98.
vast i čudnovit nisu ušli ni u književni ni u κΰδος »slava, čast«. imaju cuknuti, -em pf. kao »sinonim: poljubiti,
opći saobraćajni govor. Pridjevi od osnove Lit.: ARj 2, 90. 95. 96. 4, 84. 7, 239. KZ cjelivati« koje treba uporediti s madž. csók čukundruk m (Vuk) »1° kukuruzni klip
čudes-'. čudesan, -sna (13. v.) i apstraktum na 43, 317. 45, 54. 237. Miklošič 37. 357. SEW »poljubac« ugrofinskog podrijetla i sa rum. bez zrnja; sinonimi: čokov (v.), okomak (v.),
-stvo čudestvo n (Vrčević). Od čudovit ap- l, 161. Bruckner 67. WP l, 369. Mladenov tue (Cihac) istog značenja. I ovo su zacijelo klasūnac (ŽK), 2° cikla, cvekla, béta vulgá-
straktum je na -ište; čudovište m (Stulić), po 668. Gombocz-Melich l, 1122. Ribarić, SDZb onomatopeje. Ovamo možda kao postverbal ris, rapa rubea (Stulić, Šulek)«. Balkanski tur-
Marelicu rusizam. U jednoga pisca 18. v. 9, 142. Vuković, SDZb 10, 406. Maretić, NVf ž. r. čuka »neka igra«. Ne zna se gdje se govori,
3, 191. GM 449. Matzenauer, LF 7,40. Boisacq* cizam (çugundur): bug. čukundúr.
apstraktum na -luk (v.) čudaluk m i na -je ni kakva je. Valjda u istočnim krajevima jer
37-38. 529. Moskovljević, NJ l, 80. Ele- riječ potvrđuje Paj o Markovié. Glagol je Lit.: ARj 2, 98. Mladenov 689.
čude n (16. v.). U književnom jeziku upotreb-
zović 2, 456.
ljava se izvedenica na -ák (v.) čudak »Sonder- cuknuti, čuknēm »potjerati čuku u igri«. U ša-
čuka f (Kosmet) » l ° brdo, greben, Bergspitze, trovačkom govoru (argotu) zidara i lončara u čul m (Vuk, narodna pjesma) »konjski po-
ling« (također bug. čudák) za koju nema starih
Berggipfel, Anhöhe, Hügel, 2° veoma raširen Siriniću (Prištini?) izvedenica na -ač čukač krovac« = čul, gen. čula (Kosmet) »pokrovac za
potvrda. Odatle Martićev pridjev na -ьп:
znači »časovnik«, u veškarskom čukalec »ča- stoku«. Rašireno s perz. sufiksom -tar (-dar)
čudačan, -čna. Femininum čuda potvrđen je oronim i toponim u Srbiji i Makedoniji«.
Balkanska riječ možda mediteranskog podri- sovnik«, čukaćot »čekić«. Posljednje dvije iz- od glagola darem »imam« (upor. mühürdar,
samo jedanput u 18. v., ali prilog čuda (Vo-
vedenice morfološki nisu posve jasne, -ot u tefterdar): čoltar, gen, -ára m »konjsko po-
dice, ŽK) »mnogo« po postanju je n. pl. U jetla (upor. tuku »Hügel« u Gaskonji od
čukaćot mogao bi biti bugarski i makedonski krivalo«. To isto s disimilacijom 1) l-r > l-n:
Pivi-Drobnjaku govori se u tom značenju tuk »isto«): arb. Suka (Ulcinj, brdašce, polu-
član -ot, a čukalec, ako je naglas na a, demi- čultan, gen. -âna m = čultan za o < u, 2)
izvedenica sa cslav. sufiksom čudevenije n; otok u moru, Punta Sukes), çuke (Toske),
ngr. u Epiru τσοϋκα »Hügel, Geschwulst im nutiv na -ьс od čukalo. l-r > n-r: čuntar (hrv.-kajk.) »dorsuale, po-
čudo je u tom narječju i upitna partikula u
Lit..· ARj 2, 97. 98. 7, 239. Elezović 2, 203. krovac, čaprag«. Balkanski turcizam (tur. çul,
značenju »zašto«. Denominál na -ovati: ču- Gesicht«, bug. čuka, čukara. Prema Mladenovu
457. Mladenov 689. Trojanović, JF 5, 224. cuidar) iz oblasti konjogojstva (upor. at,
dovali se (16. v.), koji se danas ne govori nego ide pod ie. korijen *keu-, uporedujući sa got.
225. Vasmer, RSl 3, 264. Mladenov, ASPh ergeka): bug. čul, cullar, arb. cull »Decke«
faktitiv па-iti: čuditi se impf, (iš-, 15 v., Lju- hauhs, nvnjem. höh, Höhe i lit. kaukarą
34, 385-386. (Gege), ngr. το τσούλι.
biša, na- se, za-), odatle germanizam čudi me < »Hügel«. Ovamo ide možda čuklin (Crna Gora)
njem. es wundert mich mjesto čudim se). Riječ nido »grosser vorspringender oder überhängender Lit.: ARj 2, 59. 99. Mladenov 689. GM
čukati2, -am impf, »pozivati kokoši glasom
ušla je i u antroponimiju praslavenskog tipa od Fels«. Upor. toponim Čukljenik. V. lukalj. 449. Lokotsch 443. Bruckner, KZ 48, 176.
см«. Ova onomatopeja glasi kod Vuka sa ć Škrekelj, DAW 50, 15.
dva člana (tip Slavomír): Čudomer, -mir, kao Lit.: ARj 2, 97. Elezović 2, 457. Mladenov mjesto či dodatkom -k: ćuk, ćuk, odakle glagol
toponim u izvedenici na -ići u pl. Čudomerići 689. ASPh 34, 383-389 (cf. IJb 2, 165). na -ati cukati, -ãm impf, »pozivati kokoši gla-
= Čudomiriä, 1451. Potvrđena je i izvedenica čuma f (16. v., Vuk, Ljubiša, Milićević,
GM 449. REW* 9021. GIGD 5, 244. som ćuk«. Potvrda je dragocjena jer nam obja- istočni krajevi, bug., makedonski) »1° kuga,
na -an (tip Milan) odatle: Cudomiran, i zamjena šnjava postanje -složenog glagolskog sufiksa
drugoga elementa -mir sa -mil: Čudomil, sin cukal j, gen. -kija m (Vuk, Ljubiša) »1° 2° guka, kvrga za rogovima kod goveda i
-kati (v.) koji služi za tvorenje glagola od ovnova (Krnica, Istra)«. Pridjev na -ьп > -an
Bele Uroša i stric Stefana Nemanje. Kako je u vrhu buta kraj za koji se drži cerek kad se onomatopeja. Odatle je zacijelo izvedenica na
čudo kršćanski termin par excellence, postoji nosi, 2° klin u kući o koji se puške vješaju«. čuman, čumna. Deminutiv čumica (Srbija, Mi-
-avica lukavica f kao naziv za pticu »oedicne- lićević). Denominali čumijati, -am impf. (Dal-
i složen pridjev na -ьп: čudotvoran (18. v.) Daničić pomišlja na-domaći izvor i uspoređuje mus crepitans«. Ne zna se gdje se govori.
sa kuka (v.), ali madž. csukló »poples« ima isto macija /?/, Pavlinović) »strnutí i svenuti«,
i odatle radna imenica na -ьс: čudotvorac, Možda u Dalmaciji. Neka buba »phylax Brüll«
gen. -rea (Vuk, 13. v.). Kao kršćanski termin značenje. Još treba usporediti cukija f (hrv.- cumijèhati impf. (Stulić) »pedetentim deficere«
u Šlosera zove se čukin m, ali se ne zna gdje morfološki su nejasni. Imenica je balkanska
čudo je ušlo u rumunjski kao ciudă f, ali to -kajk., Belostenec, slov.) »membrum aliqua se govori, koje su varijante, koji je akcenat,
nije dokaz da je i južnoslavenska osnova sui parte mutilum, laesum«, odatle hrv.-kajk. riječ: rum. ciumă, bug. čuma, tur. cuma »Pest«.
ni u kakvoj vezi stoji s onomatopejom. Mora se Potječe od gr. κΰμα sa υ > iu. Upor. cima,
rumunjskog slavizmą bila f jer je rum. -a pridjev na -av čukljav »sinonim: kljast«, zatim označiti kao nezrela za etimologiju. V· ćuk ćuk.
Vukov pridjev čuklja(j)iv (o konju) »u koga, čibuljica, čumak.
pravilan refleks za slav. -o, odatle rumunjski
Lit.: ARj 2, 98. 151. 152. Hirtz, Aves 79. Lit.: ARj 2, 99. 160. Ribarić, SDZb 9,
pridjev na -at ciudat (upor. i bug. čudat tako kad trči, koljena udaraju jedno o drugo«. Fink, Im. 16.
da rum. -at u ovoj izvedenici ne mora biti Lit.: ARj 2, 97. 98. Mladenov, ASPh 34, 142. Mladenov 689. ASPh 33, 7-10. Lo-
lat. -atus), cine. ciudă i glagol s grčkim na- cukija f (Vrančić, 17. v., na žalost s ne- kotsch 445. SEW l, 163. Brückner, KZ 45,
390-392. Gombocz-Melich 1210. 110. Capidan, DRom 3, 142-144. (cf. IJb
stavkom ία dudui »čuditi se«, madž. csoda, određenom glosom) »neko odijelo«. U slo-
1 11, 200). Diculescu, DRom 4, 477. (cf. IJb
csuda, arb. (Gege) çudë f i izvedenica na -ia: čukat , -am impf. (Kosmet, bug.)»l"kucati, vačkom čukla znači također vrstu odijela. Od 12, 128.). Sobolevskij, RFV 65, 409. si. (cf.
çudt. U semantičkom pogledu čudo je iz- lupati, udarati, svirati u kakav instrumenat madž. csuklya < lat. cuculia. RSl 5, 266). Vasmer, RSl 4, 172. REW3
vedenica od osnove primarnog glagola čuti, (prâporak, čūngur, tamburu (v.) goč (v.), 2° Lit.: ARj 2, 98. Gombocz-Melich 1, 1210. 2438.
čupati 343
342 čupati čurma
čun
toliko raširenje na Balkanu kao ćupa. Od gla- 22, 20. Iljinski, ASPh 29, 487. REWS 2453
čun m »sinonimi: čamac, barka«. Nije danas 3, 265. GM 395-396. Boisacq* 869. Meillet,
golskih izvedenica treba spomenuti deminutive i 9632 a. DEI 969. Gombocz-Melich 2, 1218.
općenit naziv u hrv.-srp. nego turcizam čamac, RES 7, 5-8. Uhlenbeck, РВВ 22, 540. Mat- na -kati, -injati -endati: cupkati impf., ču-
zenauer, LF 7, 31. Rudnički, SO 14, 232. i
gen. -mca (v.). U tom se značenju čuje samo u sl. Mladenov, SpBA 6, 73. sl. (cf. IJb 8, 198). pinjati (Srbija) »grebenati, carminare«, cupèn- čur m (Srbija, okrug Knjaževac) »sinonim:
zapadnim krajevima. Turcizam je potisnuo dati se »drapati se, koškati se«. Sa mijenjanjem dim(v.)«, odatle denominal (faktitiv) curiti,
baltoslavenski sveslavenski termin iz prasla- osnovnog samoglasa u > o, i: slov. cop, gen. -im (Srbija) »dimljiv biti« = curii (Kosmet)
čupati, -am impf. (Vuk, 19. v., depreverba-
venskog doba (*сьІпъ) medu zanatske ter- čápa m »Büschel, Schöpf«, čápa f »Schopfhenne«, »pušiti, dimiti«. Odatle toponim Curilo (Ko-
tiv od i!-, na-), također slov., »arracher«, raši-
mine, u terminolog! ju tkalačkog stana. U Kosme- copatí, čopljēm -impf. (Vrčević), čopljiti, -im smet), u argotu čuralnik, turcizirano čuralbk
ren na čitavom štokavskom teritoriju, na zapadu
tu se čun govori samo gdjegdje kao tkalački »otčupaviti« ; impf, čapati »štipati« prema pf. »duhan«. Nalazi se i u bug. čur koje Mladenov
ga zamjenjuje pūkati (ŽK). Brojne su imeničke
termin. U tom ga je značenju zamijenio u capiti »štípnuti« (Vodice, Istra). Značajno je označuje kao provincijski arhaizam. Daničić
i pridjevske izvedenice: postverbali čup m =
tom kraju turcizam mećik (i menka). Deminutiv ipak da u Vodicama postoji i pomenuti post- izvodi od tur. kurum »čađa«, što fonetski ne
čupa f (Vuk, 18. v.) »fasciculus capillorum«, čupi
na -tko: čunak, gen. -nka m (Vuk) »radius verbal čup m »čuperak (kose, sijena, slame itd.)«. može biti, prije prema Mladenovu u prijevoj-
m. pl. (Dubrovnik) »die ausgekämmten Haare«,
textorius, Weberschifflein«, odatle radna ime- U Kosmetu pf. iščipkat, -am (objekt: travu) nom odnosu sa hrv.-kajk. kuriti (v,) < ie.
deminutivi na -īk čupak, gen. -pka m, na
nica kao naziv oruđa na -jar: čunčar m »tka- »isčupkati«. Varijanta sa / mjesto p: ču{ m * leur-\qur-.
složen deminutivni sufiks -erak čuperak, gen.
lačko drvo pređom omotano (Vrhovac, Jaska)«. »verruca rostralis viperáé ammoditae«, de-
-érka m (Vuk, upor. ukr. čuper »Haarschopf«), Lit.: ARj 2, 102. Mladenov 689. ASPh 34,
Drugi deminutivi na -ka, -čić, -ica, -ьс, -jak minutivi си/tc (Hrvatsko Primorje), čujka »isto, 394-395. Elezović 2, 458.
na -ica čupica f (Vuk) »ženska kopča, viilus;
i -{o metaforickí se prenose: čunka f »rilo u bigica«. Nalazi se i u slov. čuf (Notranjsko),
preneseno: zatiljak, nuque, prema zakonu si- čurek m (Mostar) »1° osobit hljeb o krsnom
psa, mačke«, lunjah, gen. čunjka m (Vodice, cuįa Яте ovci«. Ova varijanta može biti i
negdohe od: mjesto gdje se nalazi čupica«, imenu, 2° biljka nigella arvensis«. Prema Šu-
Istra) »svinjsko rilo, upravo samo krajnji dio posuđenica iz furl, çuff, tal ciuffo < langob.
na -ka cupka f (Brač, Makarska) »lupar (u leku i Mikalji biljka se zove i ćurek i ćurika.
sa dvije nosne šupljine«, čunčić m, čunica f zuppfa. Pomenuti još treba: unakrštavanje
ribarskoj terminologiji, upor. ćup), na -arka Prema tur. korek ć je pravilnije nego č. Bal-
(Vuk), čunj (Ljubiša), čunjac, gen. čunjca m pridjeva na -av kušljav, kustrav s pridjevom
čuporka f »ime ovci«. S romanskim deminu- kanski turcizam iz oblasti hrane: rum. durée
»plod biljke colchicum autumnale«. Važna je čupav: čušljav, odatle čušlja (Lika) i poime-
tivnim sufiksom -ellus čupjele f (Stulić) »sre- »Art Butterwecken«, bug. cured pl.
činjenica za povijest razvitka značenja da u ničenje na -ica čušljavica f (Lika) »žensko
brnaste škarice (ovako nazvane, jer čupaju ?)«.
Lici na Pučini (ovako se zove rijeka Gacka u neočešljane kose«. U sjevernim slavenskim Lit.: ARj 2, 102. 155. Mladenov 689. Lo-
Augmentativ na -ina čupina f. Pridjevi na
Liješću, gdje je još u uporabi monoksil) čun jezicima mjesto ρ stoji b, kod nas samo u kotsch 441. Skok, Slávia 15, 337. Korsch,
-ast čupast (o suknu, Dalmacija, Podgora, ASPh 9, 519.
označuje »dva kraja plavi (naziv za barku, varijanti s ć mjesto č: ćuba f »Vogelschopf«,
Pavlinović), -av, -ljiv čupav »sinonim: nepo-
upravo monoksil),na kojima sjedi veslač«; čun itd. (v.). Jslav. čup nalazi se u madž. csupalni i
češljan«, također bug., poimeničen sa -ьс, -ica čurlin m (Pol j ica, Dalmacija) »ptica nume-
je u Lici dio plavi (= monoksila) dok u rus. u rumunjskom (samo i u izvedenicama): ciup
čupavac, gen. čupavca (Srbija, Lika) prema f nius arquata«, deminutiv čurlinić (ibidem) »ptica
čelnok znači »monoksil«. Rusko značenje nastalo (Erdelj) »Büschel«, odatle ciupi »zwicken, rup-
čupavica (Lika), također kao naziv biljke, u tõtanus«, na -uša čurlinuša f (Dalmacija ?)
je po zakonu sinegdohe. Po tom zakonu razvilo fen«, ciupitură, rašireno s -erļ-el dupera =
se i hrv.-srp. značenje čun »čamac«. To je tom značenju s dvostrukim deminutivnim su- ciupeli »rupfen« i àpstraktum na -eală ciupeală
»ptica haematopus ostralegus«, složenice po-
značenje i sveslavensku i potječe zacijelo još fiksom čupavčica f; čuperljiv (Pavlinović, o čurlin (Dalmacija, po < pol »polovina« ?) »nu-
djetetu) »gavežljiv (v.) u jelu«. Poimeničen »kleiner Diebstahl«; također s / mjesto p: menius tenuirostris«, čurlinkoka f »ptica otis te-
iz praslavenskog doba. Ali prvobitno se zna- ciuf m (s mnogo varijanata: ciaf, duh, duş)
part. perf. na -ica čupanica f (Vuk) »vuna s trax«. Sa c mjesto c zbog onomatopejske prirode
čenje očuvalo na Pučini u Lici, na rijeci Gackoj. »Haarschopf«, odatle pridjev ciufos »zottig«,
Ono odgovara i ie. korijenu *(s)qel- »rezati« mrledine očupana«. Važan je hipokoristik čupa naziva: cùrlîn, gen. -ina m (Omiš, Veli rat)
f »1° nepočešljano čeljade, 2° sluškinja prve ciufuli = -ui »zausen« (upor. madž. csupalni), »ptica charadrius pluvialis«. Na -jača čurlinjača
koji se nalazi u prijevoju kaljem, klati (v.), arb. fufkë. Kako postoji i tal. ciuffo, mora se
prokole (v.). Samoglas u u čun nastao je iz godine, 3° djevojka« od čupavica f; u Makedo- f (Dalmacija ?) »ptica emberiza hortulanus,
niji: čupa, pl. čupinja = bug. čupa (jugoza- uzeti da je i sveslavenska glagolska i imenička čukavica«, na -avac, gen. -vca ćurlinkavac »pas-
sonantnog / kako se vidi iz lit. kelnas »čamac«, osnova čup-jčub- prešla u kategoriju onoma-
lot. celiava »mali čamac«. Riječ čun je u slaven- padno), odatle deminutiv na -ica čupica »sino- topeje, sve ako se i uzimlje da je ie. podrijetla
serina melanocephala« = ćurlinkovac, gen. -ovca
nim: mönüce, mqma«. Taj termin posudiše »emberiza hortulana«. Zamjena e mjesto u
skim jezicima izolirana, bez leksikologijske fa- *(s)qeuq-jsqeub(h)- »Büschel, Schöpf, Quaste«,
milije, dok u baltičkim jezicima ima svoju Arbanasi: cupe f »langes Haar > Mädchen«. zbog istog razloga ćerlinkavac, gen. -avca (Dal-
U Dubrovniku dobio je taj hipokoristik m koja je i u germanskim jezicima dobro zastup- macija ?) »ptica agrodroma campestris, žvrljin-
familiju, kao glagol kelti »dignuti, nositi, ljena: Schaub, Schober, Schöpf itd. Od Schaub,
preko vode otpremati«; čun je prema tome pred läbijal (upor. čombo < cobo, v. čovjek) i r ka«. -in je zacijelo talijanski deminutivni sufiks
poslije njega da se izrazi pejorativnost te lat. stvnjem. scoub, je stara posuđenica škopa f, -ino < lat. -īnus, tal. chiurlo »assiolo, numenius
izvedenica s pomoću formantą -n od glagolskog odatle škopnik m (ŽK) »slama za pokrivanje
korijena koji ne postoji u tom prijevoju u sla- deminutivno -ella: čumprela f »prosta dje- tenuirostris, gr. κολλυρίων«, od onomatopeje
vojka«. Kao čupa što postade balkanizam, tako kuća«. U vezi je možda i kita (v.) ako je s kyurl. V. i curlika.
venskim jezicima, nego samo u prijevoju kol-: prijevojem ie. *qup-ta.
i pejorativno čupra: ngr. u Epiru i Kefaloniji
kaljem, klati. Riječ čun je sveslavenska kulturna Lit.: ARj l, 859. 2, 59. 100. 101. 102. 103.
Lit.: ARj 2, 102. 133. 156. 10, 185. Hirtz,
τσούπρα »Tochter, eigentlich Mädchen«, de- Aves 70. 80. 81. 82. REW3 4801. DEI 912.
riječ i posuđuje se: arb. sule f »kleiner Boot 143. Hirtz, Amph. 24. Pleteršnik 2, 116. Šturm,
minutiv τσουπρούλ« (Aravandinos), arb. cupre
(Gege)«, njem. Zulle, Zülle < сіъпъ, austrijsko- ČSJK 6, 50. Miklósié 2, 37. SEW l, 160. 161. curma f (Mikalja) »vozci od galije«. Od tal.
-njem. činákl ( i u Osijeku), madž. csalnak, f. Ovamo je došla zacijelo od nekadašnjih epir- Bruckner 81. KZ 43, 321. 45, 44. WP l, 555. durma, srlat. churma (tako i port, pored chusma)
odatle rum. cin, cinei. Mladenov uporeduje skih Slavena. Upor. pejorativno cùpara f (Sr- Sandfeld 51. GM 450. JF 2, 338. Ribarić,
bija) i u Dubrovniku cùncupa, gdje stoji c < kslat. celeusma = celeuma < gr. κέλευσμα
arb. sule sa slov. sülj »drvena posuda u kojoj SDZb 9, 142. Mladenov 689. ZRPh 31, 4.
mjesto č i tursko udvostručenje početnog sloga Tiktin 366. 368. DLR s. v. Elezović 243. Štre- »pjesma vozara (veslača) u galijama prema
se sprema skuta«. tempu veslanja«, àpstraktum od gr. κελεύω
(tip gozgo »posve go«, Bosna, Mrkonjić, i kelj, ASPh 12, 457. ASPh 34, 392-394.
Lit.: ARj 2, 100. Ribarić, SDZb 9, 142. bambadava »posve badava«), oboje zacijelo zbog »kričim«.
Elezović l, 402. 2, 458. Tiktin 351. Gombocz- Donum nat. Schrijnen 414. sl. Boisacq3 536.
pejorativiziranja. Postoji i hipokoristik čupo m Nagy, ASPh 28, 61. Matzenauer, LF 7, 39. Lit.: ARj 2, 103. REW* 1801. DEI 844.
-Melich 1140. Miklósié 31. SEW l, 166-7. 41. Petersson, KZ 46, 145. Vaillant, RES
Bruckner 80. Traultmann 125. Vasmer, RS »čupavo muško čeljade«, ali taj nije doživio 970.
čuruk 344 čuti čuti 345 čvor

čuruk m i indeklinabilni pridjev (Bosna, načuti«, stvoren od čuh (v. niže). Sufiks -en karakterističnu za njih i prema toj riječi stva- cvakati, -ām impf. (Vuk) prema pf. cvak-
općenito) = čuruk (Kosmet) »sinonimi: 1° u pridjevu čujen izmijenjen je u -ьп: nečujan raju naziv za domoroce. Upor. prilog dobro nuti, -ēm (Vuk, 18. v.) (subjek batine}, od
nedostatak (v.) mana (v.), 2° iskvaren, neispra- u kojem je dočetno -n > -m Nečujam, gen. koji su uhvatili u prvom svjetskom ratu fran- onomatope j e čvak »glas koji daju batine kad
van, fališan (v.)«. Odatle: apstraktum na -luk Nečujma, naziv morske uvale na Šolti zaklo- cuski vojnici Crnci kao karakterističan sa Srbe se ljudi biju«. U onomatopejskom prijevoju
çürüklük m (Kosmet) »trulež« i pridjev na njene od vjetra (kod Marka Marulića i Boži- i njime nazivali sve Srbe vojnike. Upor. mletački cvaknuti, -ēm pf »udariti«. Upor. cvokotati (v.).
-ьп čuručan, -ina (Kosmet). Balkanski turci- ćevića lat. Vallis surda, na zemljovidu Mleča- naziv zboghe < s bogom za Dalmatince vojnike Varijanta impf, čvalíkati, -čem (Vuk: batine
zam (tur. çürük »gnjio«): rum. ciuruc »Abfall, nina P. Santinia iz kraja 18. v. Porto Sordo; mletačke vojske. Ie. korijen *qeu- »paziti na čvaliču, kad se ljudi biju). Odatle postverbal
Gesmdel«j bug. čuruk i glagol čurukdisvam, u tim se potvrdama ispravno prevodi hrvatski što, slušati, osjetiti, opaziti« koji se u drugom čvalīk m »crepitus«. Upor. glede -ikati, -ik:
arb. glagoli aktivno çuruktis »verderbe« i pa- pridjev na latinski i talijanski). Od osnove prijevoju nalazi u lat. cavea, gr. κοέω, ακούω urlikali pored urlati i urlik (v.).
sivno çorodítem »werde verdorben«. ču- postoji i raširenje s > h: čuh m (Lukarević, (odatle internacionalna riječ akustika); u njem.
Lit.: ARj 2, 103. Mladenov 689. Elezović Kanavelić i slov.) »spiritus« = čuv (Dalmacija, hören = got. hausjan s raširenjem -s. V. još Lit.: ARj 2, 120.
2, 458. Skok, Slávia 15, 339., br. 151. GM Podgora /?/, Pavlinović) »dah vjetra« = čuv izvedenicu čudo od osnove ču-.
450. Lokotsch 466. (Kavanjin) »oprez«. Kao toponim dolazi Čuh čvilja f (Dalmacija, Podgora /?/, Pavlino-
Lit.: ARj 2, 97. 98. 103. 111. 113. i si., vić) »sinonim: čvor (u drvetu)«. Odatle pridjev
kao naziv rtova (punti) na obalama otoka (Krk,
cüst, pridjev (Vuk, Dalmacija, Pavlinović) 151. MikloHč 37. SEW l, 161. 162. Bruck-
Dugi otok). Kako riječ ide u sferu onomato- ner 81. KZ 51, 237. Gorjaev 416. Holub-Ko- na -av čviljav »sinonim: čvorav (v.)«. Moglo
»sinonim: krepak (v.), ponosit (v.)«. Turcizam peje, mijenja se c u c: ćuk m »spiritus«, odatle pečný 35. Trautmann 132. WP l, 369. 370. bi biti da je čvilja nastalo metatezom od *čivlja
perzijskog podrijetla (perz. čust »flink, tätig, tuhnuti (15. v.) i čuhtati, -am (Marulio) »vi- Maretić, Savj. 10. Mladenov 688. Gombocz- (upor. čvrst) koje sadrži sufiks -ıa > -Ija í
passend« < tur. cast »tačan, brz« u prasrod- joriti se«. Nerazumljive su sufiksalne kreacije -Melich l, 1198. Elezović 3, 456. Fisković, osnovu *čiv-. Ta je produženje od stcslav.
stvu s kidati (v.). u čuvaonik (18. v., 2 put u Kavanjina) i saču- Republika 6, 196. 199. Iljinski, ASPh 29, сь - u сь огъ (v. čvor}. Ako se *čivlja nade u
Lit.: ARj 2, 157. W P 2, 554. vitelj (Gradić). Od svih prevedenica održao se 488-489. Frankéi, IF 49, 209. Brugmann, kojem našem narječju, onda će ova etimologija
u današnjem književnom i saobraćajnom go- IF 24, 164. Meillet, MSLP 13, 39. Osten- steći štěpen izvjesnosti. Zasada je samo pret-
voru samo čuvar = čuvar (Kosmet) »1° cus- -Sacken, IF 33, 196-197. Rozwadowski, RSl postavka.
čuti, čujem impf, i pf. (Vuk, 13. v.) (do-, 2, 110. Boisacq3 358. 480.
na-, po-, pro-, sa-) »1° empfinden, fühlen, tos, 2° štediša«, s pridjevima na -ovļ-evj-bn: Lit.: ARj 2, 120.
wahrnehmen, sentir, 2° hören, audire, entendre; čuvarovļ-ev (Vuk), čuvāran, -rna (Belostenac, cuval m (Vrčević) »sinonim: vreća (v.)«.
sinonim: slušati«. Ie. i sveslavenski glagol pri- Vuk) = čuvāran (ŽK) = čuvāran (Kosmet) Odatle složenica čuvalduz m = čuvalduz pored čvor, gen. čvora m (Vuk) »nodus«, odatle
marne grupe iz praslavenskog doba, bez pa- »štedljiv«; i apstraktum na -ina čuvarina f -dbz (Kosmet) »veoma debela igla kojom se deminutiv na -ica i -ič čvorica f »biljka spergula«,
ralela u baltičkoj grupi. U Crnoj Gori prešao (Vuk, 19. v.). Još postoji pored ovih radnih samari (v.), harari, čerge šiju; sinonim: sama- čvorić m, augmentativ na -ina i -uga čvorina f
je u sekundarnu glagolsku grupu na -ati: imenica i čuvadar m (Vuk) ko;a ne ide ovamo ruša«. Balkanski turcizam perzijskog podrijetla (Vuk), čvoruga f (Vuk), pridjevi na -ost čvo-
čujati, čujām »slušati«, obrazovano kao stajati (v. čoho). Treba istaći imperativni kompozitum (tur. çuvaldız, upravo perz. imperativni kom- rast, upor. bug. čvorest, na -av, -iv, -ljiv
pored stati. Odatle kod Martića čujavati i na čuvakuća f (Vuk) »biljka sempervivum tectorum pozitum od čuval »vreća« i imperativ duž od čvôrav = čvoriv (Stolić) = čvorljiv (Stulić),
Rijeci čujevati prema pf. čujnuti. Iterativ se L.« < *čuvajkuća. Kako za kompozita od gla- duhten »šiti«) iz oblasti alata. na složeni -nat, -novit, -ovit čvdrnat (Vuk) =
pravi s pomoću infiksa -va-', čuvati, čuvam gola na -ati nema drugih primjera, ispušteno je čvornovit = čvorovit »nodosus«. Od nepotvr-
Lit.: ARj 2, 111. 112. Mladenov 688. Mi-
(o-, sa-} = čuvat (Kosmet, ŽK). Taj je po se- j i složenica je tako postala nejasna. Zbog toga ćović, NJ l, 142-145. đenog pridjeva *čvornov poimeničenje je čvor-
masiološkom zakonu rezultata (sinegdohe) iz je zamijenjen prvi dio izvedenicom: čuvarkuća novaka f »clava nodosa« kod dvojice pisaca.
»neprestano, opetovano čuti = slušati« razvio (Vuk). Osim biljke označuje isto što i polu- čuveta f (16. v., Dubrovnik, Marin Držić, U novije doba stvorena je izvedenica na -ište
značenje »garder, custodire«. Zbog semantičke turcizam čuvadar »jaje koje se na veliki petak Hrvatsko Primorje, Dalmacija) = čuvita (Ma- čvorište »mjesto gdje se sastaje više željez-
razlike čuvati je danas ispao iz etimologijske ostavlja da prenoći u varzilu kako će boja obo- rulić, Kavanjin, Rab, Vrbnik, Rava) = de- ničkih pruga«. Nalazi se bug. čvor, čvorest,
veze s čuti í tvori termin za se sa zasebnim jiti; to se jaje poslije čuva do druge godine minutiv na -ica čuvitica = (c mjesto č) ćuvita čvoruga. Upor. arb. džore. Stcslav. сь огъ kaže
pojmom. To se dogodilo zbog toga što je (Banat)«. U Sinju je v izmijenjen u h i od- (Nin) = ćuveta (Hrvatsko Primorje) »sova, da je sufiks -огъ (upor. žagor, govor), a osnova
luti istim oblikom izražavao dva aspekta. Pri- bačeno dočetno -a: čuhakuć. Ista fonetska iz- soja, jejić, uhaljka«. Od mlet. tsoveta, zveta, сь -. Upor. čvilja (v.). Zbog toga će Mla-
mjer je kako semantička razlika razbija leksi- mjena čita se i u Lastrica: sačuhana »sačuvana«. tal. civetta, ciovetta, (Abruzzi) ciuvette. Riječ denov biti u pravu kad predlaže ie. korijen
kografsku familiju. Na najvećem dijelu hrv.-srp. Od osnove ču- još čulo n »Sinn, sensus«, u je onomatopejskog podrijetla. Ovamo idu *que-: *qou-: *qu- »biegen, wölben, gebogen,
teritorija radnja izražena impf, glagolom čuti zapadnim krajevima ćutilo od ćutjeti (v.) koje prekrajanja te onomatojeje ćuk m (18. v., gewölbt sein«, s armenskim paralelama, kao
vezana je na opažanje uhom. U Bosni se čuje prema Mare'tiću nije dobro«; čulo, odatle od- Vuk) »strix noctua«, pridjev ćukov, denominal osnovicu južnoslavenske riječi. Međutim treba
i miris, tj. čuti se upotrebljava i za opažanje ređeni pridjev čulni, upravo je poimeničen cukati impf, »vikati poput ćuka« prema pf. upozoriti još na hrv.-srp. riječi koje seman-
njuhom; čuje se »zaudara« daje Vuk za jugo- part. perf. aktiva u sr. rodu. U psihološku je cuknuti, cûknëm, ćukavac, gen. -vca (Srbija) tički idu zajedno sa čvor. To su: čvfljika f
zapadne krajeve. Particip pf. pas. bio je even terminologiju kao ovaj ušao i stari apstraktum »1° neka ptica, 2° trava anchusa«, ćuhalo m »drven klinčić u zidu (duvaru)«, deminutiv na
(upór. rus. čvannyj »gordyj, opščeslavnyj), odat- na -stvo čuvstvo n (13. v.) »sensus« i pridjev »scopspulchella«, pridjev Łuski (se. jezik) »jezik -ka za koji se ne zna gdje se govori; augmen-
le apstraktum na -je čvenje (15. v.). Danas odatle na -en čuvstven (Obradović). Oboje je krčkih Romana (u Vrbniku)«. Ovamo ide možda tativ na -uga čvrljuga f (Vuk) »guta, guka
je u taj morfem ušao samoglas u iz prezenta zamijenilo čvenje. U Crnogorskoj Pjevaniji i čuvida f (Crna Gora, Srijem) »larva, obrazina, što izrasle čovjeku na glavi«. Upor, još čvrga
i infinitiva i glasi čuven, čuvena, nečuven, ne- potvrđen je deminutiv čuvkati. Značajna je navlaka, čorojica«. Promjena t > d nije jasna f (Hrvatska, Križevci) »komad« prema kvr-
čuvena (Vuk) = čujen (glede v-j upor. dobíjen posudenica u madžarskom vojničkom govoru. jer se ne nalazi u talijanskom. Zore zna i za ć ga (v.). Tu je sufiks -or u rustičnom prije-
pored dobiven) koji je po semasiološkom zakonu csues koja znači »slavenski prostak, seljak«. To < č ouvida u istom značenju. V. ćuk, kukuvija. voju.
rezultata dobio značenje »glasovit, glasan, gla- je upravo naše 2. 1. sing, čuješ. Stranci često Lit.: ARj 2, 119, 151. Zore, Palj 108, 222. Lit.: ARj 2, 121. 122. Mladenov 680. ASPh
sit, znatan, na glasu, na daleko poznat«. Još uhvate riječ koju domoroci često upotreblja- Kušar, Rad 118, 18. Hirtz, Aves 70. 81. 34, 395-397. Iljinski, RFV 73, br. 2, 218
postoji u Lici pf. cuknuti, cûknëm »sinonim: vaju, bez obzira na njen gramatički oblik, kao REW* 4800. DEI 971. -308. (upor. Slávia 3, 579.). GM 82.
čvPgnuti 346 čvřst

čvřgnuti, -ēm pf. »sinonimi: udariti, oši- (18. v., jedanput, danas općenito u književ-
nuti«, prema pf. čvrknuti, -ēm (Vuk) koji od- nom jeziku), denominali (faktitivi) na -iti čvŕstiti
govara impf, cvrkati, -ām (Vuk) »pulsare«. impf. (Stulić, Voltiđi) (pri-, u-) prema pf.
Ekspresivni (pejorativni) glagoli koji se osni- očvrsnuti, -něm (Vuk) = ocvřsnut (Kosmet).
vaju na onomatopeji čvrk, čvrg za »udarac«. Od ie. qrt-tu-os koji se nalazi u njem. hart,
Lit.: ARj 2, 121. sanskr. krtsnás i u gr. κράτος, riječ koja je
kao drugi elemenat ušla u naše današnje in-
čvrst, čvrsta (Vuk, 16. v.) = cvřs, čvrsta ternacionalne složene izraze: demokratka) m,
(Kosmet) (cvr- prema fur- je kao crešnja prema aristokratla} i biròkrat(a), odatle apstrakta
hrv.-kajk. crešnja = trešnja, v.) »solidan, ma-
С
na -ija demokracija, aristokracija, birokracija.
sivan, jak«, ie. i sveslavenski pridjev iz pra- Ie. glagolska i pridjevska osnova *qert »okretati,
slavenskog doba. Ne nalazi se u baltičkoj kompaktan, masivan« raširenje je s pomoću
grupi. Suglasnik v, koji je kao sufiks (ie. -tu, formantą -í od *qer-. Naš je pridjev u ništič-
nom prijevojnom štěpenu istog korijena koji cä (Vuk, 18. v.), zamjenički prilog; u knji- i s glagolima ćaskati, ćaprdati i s pridjevom
upor. mrtaii) pripadao dočetku, došao je u
se s drugim prijevojem nalazi u kretati (v.) ževnom jeziku ne upotrebljava se sam, nego ćaknut (v.), ali se tim upoređenjem ne dobiva
hrv.-srp. i bug. čevrast u osnovu po zakonu
i krut (v.). Ti sadrže nazalirane samoglase u starih pisaca i u narječjima — ča pored ča objašnjenje suglasničke grupe Ы. Uostalom,
metateze, jer bi bez nje prigodom mijenjanja
į, ç M osnovi. Upor. i arb. shkreh, shkrīnj (ŽK, kao pojačanje pred prijedlozima do, u) = nismo obaviješteni ni o efektivnoj vrijednosti
nastala teška trosložna suglasnička grupa stv
»schmelze, taue auf, vergehe«. uja (Vuk, Hrvatska, također slov.) = tjà (Vuk, tog pridjeva. Može se upoređivati i sa ćalov,
poslije sonanta r. U slovenskom je ta grupa
Hrvatska, također slov.) = čak (»Ljubiša, pred gen. calava m (Vuk) »sinonim: budala«, gdje
oblakšana nepostojanim e: črstev. Nema me- Lit.: ARj 2, 122-3. 8, 531-2. 11, 858. prijedlogom do', dočetak -k potječe od una- madž. dočetak -ov < madž. -ó upućuje na
tateze u rus. čerstvt, polj. czerstwy i češ. čerstvý. Mladenov 680. Elezović 2, 46. 419. Pleteršnik krštavanja s turcizmom čak, v.) »sinonimi : čak pejorativnu vrijednost (upor. zvìzgov m »étour-
Odatle: poimeničenje na -ьс: čvrstac, gen. -sca l, 114. 119 Miklošič 34. SEW l, 171. Bruckner (v.), dori (v.), hine, procul, longe«. Odatle di«).
m »buba molytes«, apstrakta na -ina i -oca 76. WP \, 422. Boisacq3 416. 511. Reichelt,
KZ 46, 341-342. Jokl, Stud. 63-64. glagol onomatopejske prirode na -kali (v.):
čvrstina (Vuk) = čvrstina (Kosmet) i čvrstoća Lit.: ARj 2, 123. 126.
cákati impf. (Vuk, objekt: vola) »tjerati vola
iz kvara« prema pf. ćaknuti (vola) i uzvik ćaća pored ćaća m (Vuk, 16. v.) = ća (Ma-
čaja (Lika) kojim se goveda tjeraju iz kvara, rulić, Dubrovnik; na Cresu: o ća za vokativ
upor. s drugim samoglasom ćeja (Vuk) »uzvik Sce; glede kraćenja koje opominje na haplo-
koji se dovikuje volu da otide odakle«. To logiju, upor. ča za čiča) = ćaće (upor. ćaće,
je interesantan primjer kako se pravi uzvik i vokativ, ŽK, od otac, gen. oca) = ćaćo (s hi-
onomatopeja od zamjeničkih priloga. Vre- pokorističkim -o, Medulin, Pomer i Preman-
menski prilog ondan, koji se može tumačiti tura) = čaćo (vokativ = nominativ, Istra u
na dva načina: onaj dan i onda s deiksom -n selima, koja se spominju .niže; nadimak za
(-α,-e), veže se u Ljubiše sa c'a: candan — (<) stanovnike Ližnjana, Kavrana i Valture),
éâondân (Vuk, Crna gora) »sutra, prekosutra, hrv.-srp. djetinja riječ, »sinonim: otac«. Glede č
on dan, ćandan, pandan (< pa on dări), sandan«; mjesto č upor. slov. čača. Odatle deminutivi:
ća\ea\čak oblici su brzog govora. Duljina na na -ík ćaćek (hrv.-kajk., glede sufiksa upor.
ća (ŽK) označuje veliku udaljenost (prosa je tătek, jăpek u istom govoru), na -ica ćaćica,
ća u Ameriku). Oblici tja i uja pripadaju za- na ~bk s hipokorističkim -o (upor. Matko,
cijelo sporom govoru. Lako je objasniti ele- Zlatko) ćaćko m (Vuk, 16. v., Zlatarić) =
menat t, koji se nalazi u brojnim drugim za- čočko (ŽK) »djed« = čajko (16. 'v., s promje-
mjeničkim prilozima, od Іъ »taj« (v.). Teže je nom ć > j prema tăjko < tatko) = čajko po-
objasniti drugi elemenat -ua = (s produlje- red čajka (Istra u selima koja govore cako).
njem 6 > i) -ija. Hipokoristici su još cako m (16. v.) pored
Lit.: ARj 2, 123. 125-6. BI 2, 569. 573. cako (Golać, Filipan, Ližnjan, Istra) i cale m
(Vuk, Bunjevci) »svekar«. Prema samoglasu
čaba f (Vuk) = ćaba, gen. ćabe »hram Pro- e u sestra mijenja se ta djetinja riječ u cèca f
rokov u Meki«. Turcizam arapskog podrijetla (Posavina) »sestra«. Pridjevi na -in ćaćin,
(ar. ą'abe od q'abet osnovnog značenja »ono ćakin, poimeničen sa -ica ćakinica f (Vuk)
što je četverouglastog oblika«) iz oblasti 'mu- »uxor patris«, na -ov ćaćkov, ćakov.
slimanskih vjerskih ustanova. Lit.: ARj 2, 123. 126. 127. Ribarić, SDZb
Lit.: ARj 2, 123. 9, 138. Rozwadowski, RSI 2, 75-76. Tentor,
JF 5, 203.
cablasi (Vuk) »sinonim: suludast«, pridjev
u kojem je samo sufiks -ost (upor. benast, bu- ćafur m (Kosmet) »1° sinonim: kamfor,
dalast) jasan, a osnova nije. Može se doduše 2° gorka rakija u kojoj ima svakakve trave,
upoređivati s Vukovom onomatopejom ća ću dobra za bolove u želucu (Kosovo)«. Odatle
čama 349 cârma
ćafur 348 ćakule

ćama f (narodna pjesma) »njeko odijelo«. canti, carîm (Vuk) »trgovati« = carii (Kosmet)
s arapskim pridjevskim sufiksom -i: ćafurija f stira, 3° vezirov pomoćnik, 4° poslanik Srbije,
Daničić pomišlja na tur. kamis »košulja«, koje »zarađivati, osobito igrom«; deminutiv na
(Kosmet) = ćafurija (Mostar) = čefurija (Banja Karavlaške i Karabogdanske (= rumunjskih
je možda od tal. camicia. -kati ćarkati (Vuk). Složenica s perz. hane
Luka) »1° sinonim: kamfor, 2° biljka koja ima kneževina) kod sultana u Carigradu, 5° čovjek
miris kamfora«. Turcizam arapskog ili per- koji se miješa u tuđe poslove (npr. tí mi nēsi Lit.: ARj 2, 126. »zgrada« > -äna (u nas sufiks) : cer âna f (Vuk)
zijskog podrijetla (ar., perz. kâfur »smola s moj ćaja, Kosmet), 6° posjednik velikog stada »officina saponis« = cerano (Kosmet) »1°
jakim mirisom što se dobiva iz indijskog drveta cap1 m (Vodice) »stado ovaca, jato ptica«. ciganska ciglana, 2° pejorativno: kuća, u kojoj
sitne stoke i trgovac time (Povardarje)«. Odatle
nalik na dafinovo«, odatle ar. pridjev kãfurí Od furl, s'ciap = ciap »Schar, Herde, stormo nema reda«; car je kod nas postao sufiks za
pridjev na -in čājīn, ćaj'ina (također u toponi-
d'uccelli in volo«- <· lat. capulum (?). Dragog je izvođenje radnih imenica od turskih osnova i
»kamforov«) iz oblasti medicine. Pored turcizma miji u vezi s imenicama livada, pojata) i pre-
podrijetla natal.-zwo < lat. -inus šćapin m (Kor- često se krivo izgovara č mjesto č: izmećar (v.),
u općoj je upotrebi i evropska kulturna (me- zime na -ič kod muslimana i kršćana (kato-
dicinska) riječ kamfor m, postanjem iz srlat. čula) »nespretan čovjek«, odatle hipokoristik zulumćar (v.). Balkanski turcizam perzijskog
lika) Čajić, iskvareno Cajič, Hasan Čajić (Lika,
scapa m i pridjev na -ost scapasi (Split) »ne- podrijetla (perz. k'ār »rad«, k'arhane »radio-
camphora m prema njem. Kamfer, a potječe katolici), Ćehajič (muslimani, iskvareno če-
spretan«. Slov. ščapín m »elender zerlumpter nica« > tur. kerhane) iz oblasti trgovine i
iz sanskrt. karpura ili kanpura (s disimilacijom kajíc). Vokal α je nastao stezanjem iz eha >
Mensch, Fratz« < mlet. schiapin, furl, sciapín zanata: bug. kjar, arb. qar = çar (Skadar),
r-r > n-r) »drvo cinnamonum camphora iz ea > a kako se vidi iz balkanskih jezika.
pored sciape, tršć. sciapín; s- je tal. prefiks, cine. chiare f.
Taivana (= Formoza)«. Balkanski turcizam perzijskog podrijetla (perz.
složenica od kad »kuća« i \iuda »gospodar«, lat. ex-. Korijen je sadržan u glagolu capăt, Lit.: ARj 2, 126. 132. Elezović 2, 355.
Lit.: ARj 2, 125. Elezović 2, 357. Skok, 360. Mladenov 267. Pascu. 2, 120. Lokotsch
Slávia 15, 190., br. 103. REW* 4656. Lokotsch šeher kethüdası »gradski načelnik«, kapuket- -am pf. (Božava, Kvarner, Dalmacija) »uzeti,
1069. SEW 1, 680. GM 220.
1100. hudasi = elçi »poslanik«): rum. chihaiu, bug. uloviti«, ćepati (Molat) »uloviti, uhvatiti, do-
kehajá, odatle f kehaica »crieur public, chef des biti«, na -iti capiti, -im (čakavski), scàpiti cârma f (Sutomore, Spic, Zupci) »1° pa-
cage, gen. -eta n (Vuk, narodna pjesma) = bergers, chef d'une corporation«, cine. chihăe (ŽK; Krašić, pored śapitf). Od mlet. datar, dina od brijega, zemlje bez kamenja na kojima
čage (Bosna) = iát m (Mostar) »1° sinonim: = parachiăe m »propriétaire des troupeaux«, chiappare »prendere, afferrare« < lat. capulare mogu biljke rasti, 2° uske njive, parcele, sa
hartija (v.), papir (v.), 2° cigar-papir (Mostar)«. odatle chihăiaone f »žena ćajina, ćajinica«, ngr. (metateza Γ) > clappare (upor. i germ. klap- međom kao skale, terasasto položene niz str-
Turcizam arapskog podrijetla (k'agtd) iz ob- κεχαιας = κιαγιάς »vezirov pomoćnik«. pori) od capulum > cappio »corda«. Za scàpiti minu brda, terasaste njive sa suhom medom
lasti pisma (v. jazija). U ćage je arapski dočetak usp. i cap2.
Lit.: ARj 2, 123. 127. 128. 135. Mladenov medu njima«. Carme se nalaze ispod crkve
-iđ (u turskom izgovoru) prešao u našu su- Lit.: Cronia, ID 6. Ribarić, SDZb 9, 142.
236. Skok, Slávia 15, 337., br. 131. Pascu u Sutomoru (imaju ih Zaukovići, Brce i
glasničku deklināciju tipa tele, gen. teleta, dok 2, 121., br. 245. Štrekelj, ASPh 27, 68. Stürm, ČSJK 6, Milovici; ćarma je kao kolektivni naziv za
je oblik ćat mogao doći samo preko grčkog 78. više terasastih njiva; jedna od njih je samo
izgovora ar. gi > e (glede ae > a upor. čaja, ćaknut (Srbija, Srijem) = ćaknut (narodne dolac). Deminutiv na -ice ćarmice pored ćarmtce,
v.), pridŕžavší d > t također prema turskom poslovice) = ianut (Vuk) = šanut (ne zna se cap2, uzvik (Vuk), odatle faktitiv na -iti koje se zovu u Sutomoru i zamede. U Crmnici
bezvučnom izgovoru dočetnih zvučnih su- gdje se govori, ni kakav je akcenat), eufemi- .capiti, -im pf. »rukom ugrabiti« = scapiti (ŽK) je kârma f »velika stijena« (možda unakrštenje
glasnika u arapskom. stički pridjev, upravo prošli particip pasiva istog značenja s prefiksom s- (upor. shvatiti). s arb. karpe). U Budvanskom statutu tarma =
Lit.: ARj 2, 125. Skok, Slávia 15, 190., od glagola ćaknuti, možda »udariti« (?), koji Ne treba da je posuđeno iz mlet. ciapar koje terma = turma (štamparska griješka ?) =
br. 97. nije potvrđen, »sinonim: sulud«. Upor. rum. je doista posuđeno u Hrvatskom Primorju i tarmo; glosira se i sa »maceria«. Pavlinović ima
ţicnit, familijaran pridjev istog značenja. Dalmaciji kao capăt, -am (objekt: ribe) »uhva- iz srednje Dalmacije òtarmiti, -im pf. u meta-
cà(h)oritì, -í (Lika) (subjekt: vjetar) »kad Upor. također kajkavski pridjev istog tipa titi« jer među glagolima na -iti nema tal. forickom značenju »neupravnim i lijepim na-
vjetar blaže duva«. Upor. za ovakvu onomato- vudren od udariti (v.). posuđenih glagola iz razreda -are, nego samo činom otpraviti koga od sebe (primjer: kad
peju lahor (v.) i lahoriti. Osnovica onomato-
Lit.: ARj 2, 125. i si. Tiktin 1585. iz razreda -ere i -ire: (kűrit, v., divertît se); Markovića tko sta moli, on zna svakoga otar-
peje, slog ča- dolazi i u ćarkati (Vuk) i ćarlijati cap je domaća qnomatopeja koja izražava miti od sebe)«. Jireček ima iz kotorskog statuta
(Vuk) s istim subjektom. ćakule f. pl. (Perast, Dubrovnik, Cavtat, brzinu. U Istri postoji m cap »stado ovaca, flumen de Calme, što Stjepčević čita Çalmej
Lit.: ARj 2, 126. Split, Božava) = ćakula f (Molat, Vodice) = jato ptica« (Vodice), ali se ne zna kako se Zalme. Danas je to Vela rijeka za razliku od
iakuli f. pl. »brbljarije, ogovaranja«. Denomi- odnosi prema onomatopeji. V. cap1. Male rijeke između Prčanja i Mula, poviše
ćaija f (Vuk) = ćaija (Kosmet) »masni pe- nali na -ati ćakulali), -ãm (Perast, Dubrovnik, Lit.: ARj 2, 126. Ribarić, SDZb 9, 142. koje je Skurdą (< *scorda < *exgurgita), a
karski kolači, kao burek (v.)«. Odatle radna Cavtat) = ćakulati (Vodice, Božava), čakaljati, dijeli položaje Glavati od pravog Prčanja.
imenica na -džija ćaidžija m (Vuk) = ćaidžija -am »blatterare, garrire«, na -iti čakoliti car, gen. cara m (Vuk, narodna pjesma) = Piše se i Calme: Sta Anna e Santa Veneranda
(Kosmet) »zanatlija koji pravi i prodaje čaije«; (Voltiggi) = čakoliti, -im (Lika, Vrančić, Mi- car, gen. căra (Kosmet) »sinonimi: dobitak Calme Xalme; l mjesto r moglo je nastati di-
pridjev na -in ćaidžijin. Turcizam arapskog kalja). Pridjevi na -av, -ast čakaljav, čakaljast. (v.), trgovina (v.), zarada (v.), posao (v.)«, similacijom u pluralu termora > rum. farmure
podrijetla (q'ahi) iz oblasti kulinarstva. Na tal. deminutivni sufiks vlat. -ittus > -etto: obično u vezi sa šićar (v.) i zijan (v.), isp. po- »obala«. Ovim oblicima odgovara istrom, tierma,
Lit.: ARj 2, 125. ćakulete f. pl. (poći na ~, Korčula). Nalazi se slovicu: car i zijan braća su, Kosmet; nema rrom. termo, tierm (Engadin), port. termo »me-
još u slov. ćakule = čakore (Notranjsko), ča- cara ni šićara, dok ne dođe Karo iz Mostara. đaš« < kllat. termen »Grenzstein«; ć je nastao od
ćaja m (Vuk) = čaja, gen. čāje (Kosmet) = korat, čokorat »brbljati«. Od tal. onomatope)skog Posljednje se odnosi zacijelo na kakvog sefar- dvoglasa га < kllat. e koji je potvrđen za
ceha m (ne zna se gdje se govori, ni kakav je glagola chiacchierare < *klakk-, furi, ciàcule, da mjenjača podrijetlom iz Španjolske. Odatle: kotorski romanski u Criapis < crépis. Za tla
akcenat; možda se govori u Srbiji; oblik se zacule, mlet.-tršć. ciacole. Talijanska onomato- radna imenica na -džija ćardžija (Vuk) = piše se u Kotoru z\x. U oblicima tarma ispao je
može osnivati na stezanju -aja > -a, upor. peja još se kod nas varira umetanjem ćabakolo ćardžya (Kosmet) »prekupac, preprodavalac«, palatalitet ili je rđavo pisano t za ti ili je er
bug. kehaja, a može biti i hipokoristik, ako je m (Crmnioa) »čovjek koji ne zna što zbori«. pridjev i imenica na -li ćarlija (Kosmet) može > ar. Dalmatoromanski leksički ostaci od lat.
ceha) = ćeaja — ćethaja (u listini iz g. 1537., Lit.: Ribarić, SDZb 9, 83. 142. Šturm, imati i komparativ: vi caruje iskočiste »vi ste termen. Upor. slov. tırman (Notranjsko) = tìrmen
Starine 12,8) »1° sinonim: upravitelj kuće, 2° ČSJK 6, 78. REWS 34705. DEI 691. Štrekelj, više zaradili«; denominali (faktitivi) na -iti (Kras) »Grenzstein, rnejnik«, termin — termen
sinonim: čobanbaša (v.), čelnik arbanskih pa- ASPh 14, 518-519. Isti, DAW 50, 12-13.
350 ćefil ćefil 351 ćel = ćelj
cârma

(Istra, Istarski razvod, 15. v.) »meda (upor. » četnog samoglasa -e s našom deklinacijom kanski turcizam arapskog podrijetla (ar. kefiľ) sufiks -ič ima istu funkciju kao u MKčić od
tu bue svršeni termeni i kunfini, v. Šurmin -e, gen. -eta po kojoj idu imenice koje ozna- iz oblasti trgovine: bug. kefil, cine. chifiľu Mleci, označuje kao -janin jednog između
čuju mlado (tele, magare, itene itd.). U ko- »caution, garant«, ngr. κεφίλης. skupa ljudi (upor. gošćan (ŹK) »jedan od
17.)«.
Lit.: ARj 9, 349. Miletić, SDZb 9, 369. lektivu na -od ćebad, gen. -i ne pojavljuje se Lit.: ARj 2, 128. 4, 932. Elezović 2, 363. gostiju«), u ovom slučaju znači isto što složeni
3
Pleteršnik 2, 670 REW 8665. Jireček, Яо- osnova te deklinacije. Nejasno je odakle je Pascu 2, 121., br. 242. sufiks -štak < -bsk + -jak (tip. Nikoljštak
manen l, 59. АГЗЯАИ 3, 12. 14. (glave 37, p < b kod Reljkovića. Balkanski turcizam »koji svetkuje Nikoljdan«). Ćeklići su oni koji
38, 46). 37. 38. 46. (tur. kebe) iz oblasti kućne i konjske opreme: ćefin m »bijelo platno u koje muslimani su slavili sv. Teklu. Crkva sv. Tekle nalazila
búg. kébe, kébence. zavijaju svoje mrtvace«. Odatle složenica ćefen- se u Sutomoru u Spiču uz benediktinsku opa-
ćasa" f'(Vuk, Srbija, u Bosni i općenito) -aga (narodna pjesma) »grobar; onaj koji tiju; Ceklić = Ćeklićanin »jedan iz tog ple-
Lit.: ARj 2, 127. 131. Mladenov 235. Ele-
»zemljana zdjela, şaplak (v.)« = čase, gen. zović 2, 357. mrtve sahranjuje«. Turcizam iz oblasti mu- mena«. Pridjev na -bsk čeklićkl. Ofonim Sutikva
caseta n (Kosmet) »dubok sud od porculana ili slimanske religije (tur. kefen > tur. prostonaro- kod Splita i ime groblju Sutikla u Podgo-
lima, obično strane izrade« = kasa »kundak«. cèca f = kecá »manteau de laine que les dno qefin »mrtvačko ruho«). ri < sancta Thecla, sa e > i (ikavski) prema
Odatle deminutiv na -ica čašica f (Vuk). bergers portent pendant la pluie»« = čeče, Lit.: ARj 2, 128. jekavskom Ćekla. Promjena -kla u -kva obja-
Balkanski turcizam arapsko-perzijskog podri- gen. -eta n (Kosmet) »kapa od uvaljane vune«. šnjava se unakrštenjem (metaforom) sa tikva
jetla (ar. kas'a > perz.-tur. k'ase »Schüssel, Balkanski turcizam (tur. keçe < kebçe) iz ćeif m (Vuk, narodna pjesma) = čeiv (Vuk, jer je Sutikva ime brda.
Krug, Teller«) iz oblasti suda : arb. gase pored oblasti odijevanja: rum. checea »Filzdecke«, narodna pjesma) = čeip (Vuk), narodna pjesma) Lit.: ARj 2, 128. Skok, AHID l, 37. Jire-
gase f »irdene Schüssel«. Značajna je činjenica bug. keče »feutre«, cine. chece »bonnet de feutre«, = keif (samo u vezi nasul keif »kako si?«, ček, Romanen 2, 59.
da je turcizam kod nas predstavljen u dvije ngr. κετσές »feutre«. Glede razlike u deklina- Bosna) = ćef m (Vuk, narodna pjesma) =
različite deklinacije: u Kosmetu je perzijsko- ciji ceca i čeče upor. casa i čase, gen. -eta (v.). ćev (u izreci ćev ti piti »od volje ti«) = ćev ćel = ćelj, indeklinabilni (?) pridjev, dolazi
tursko dočetno -e dalo povod te je došao u pored ćef (Kosmet, u vezama: nije mi ćef samo pred ličnim imenom ili iza njega (Ko-
Lit.:ARj 2, 127. 4, 931. Elezović 2, 363.
deklināciju -eļ-eta (upor. ćebe, v.), a u Bosni Pascu 2, 120., br. 235. Tiktin 332. kolomboć, bašča, bostan »ne napreduje mi itd.«, smet) = ćelav (Vuk, 18. v., Kosmet, danas
i Srbiji je taj dočetak bio identificiran s našim ml ogo mi je ćef ove godine; namesujo si mi ćef općenit u književnom i u saobraćajnom govora)
-e u pluralu (f) i odatle stvoren novi sing. na ćećuran, -rna (Dalmacija, Podgora /?/, Pav- »učinio si mi po volji«, istrüo si mi ćef »pokvario = č Slav (ŽK, o mjesto e možda prema ćorav,
-a. Upozoriti treba još da je u casa i case linović), pridjev »(dijete) jedro i puno živah- si mi volju«) = cip (ikavizirano u Dalmaciji, v.) »calvus«. Odatle: poimeničenja na -ьс i
očuvana tursko-perzijska duljina samoglasa a, nosti« = dederan, -rna (hrv.-kajk.) »agilis, Podgora /?/, Pavlinović) »sinonimi: volja (v.), -ica čelavac, gen. -avca m (Vuk) prema ćela-
a u kasa nije. Ta činjenica gevori u prilog dexter« = ćečevat »(o žitu, grozdu, djetetu) veselje (v.), raspoloženje (v.)«. Odatle: ne- vica f (Vuk) »1° žensko čeljade ćelavo, 2° bolest
Miklošičevu izvođenju iz ar. kas'a. V. kasa. jedar«. Opetovanje prvog sloga upućuje na gativni indeklinabilni pridjev s turskom post- od koje kosa ispada, 3° bolest koza«. Hipoko-
Lit.: ARj 2, 127. 4, 874-5. Elezović 2, onomatopejsko postanje. V. i dederan, ćeperan pozicijom -siz »bez«: ćef sîz pored ćefsbz (Ko- ristici od poimeničenja: ćela m = čela (Ko-
356. Skok, Slávia 15, 337., br. 129. GM 221. smet) »neraspoložen, rdave volje«; denominali smet) = ćelo (Vuk), odatle pridjev na -in
(pod čepa).
(faktitivi) na -iti cèifiti »biti dobre volje«, na celin, s pejorativnim sufiksom -ónja čélonja m
Lit.: ARj 2, 127. i s hipokorističkim sufiksom -ča (upor. Vančd)
câtip, gen. сайра m (Vuk, 17. v., Kosmet) -ćefiti se (narodna pjesma) »naveseliti se«.
= ćatiba (Mrnavić, jedanput, -a kao u sluga) Balkanski turcizam arapskog podrijetla (ar. ćelča (Srbija, Leskovac) i pejorativno ćelavšija
cefali j a m (14. i 15. v., pisano kje- i kë-, (Kosmet), sa složenim sufiksom -sa (upor.
»1° pisar, 2° rječnik«. Bolje poznat je naš keif »zdravlje« > tur. kef} iz oblasti medicine :
historijski spomenici) = čepalija m (14. v., Ivša*) i -ija, upor. dugajlija »dugonja«. Pridjev-
hipokoristik tata m (Vuk, 17. v.) = iato bug. keif = kef, odatle keflija, kefsizQiK),
pisano .kje- i kë-) = kefilija (Kavanjin) »prae- ski apstraktum na -ost: ćelavost f. Denominali
(Vuk). Odatle pridjevi na -in, -ov ćatin, po- cine, chefe f »bonne humeur, gaîté, ivresse«,
fectus arci«. Balkanski grecizam, od gr. κεφαλή na -ati oćelati (Sarajevo) = očelat, očelim
imeničen na -ica ćatinica f »žena cătina«, ćatov, ngr. κέφι. Istaći treba da se u nas nalazi s
»šef, guverner«, búg. kevalija. (Kosmet) »prenijeti ćelu na nekoga«. Iz ove
u antroponimiji prezimena na -ić i -ović Ćatić, diftongom ei, kako je u arapskom, i s mono-
ćatović. Balkanski turcizam arapskog podrijetla Lit.: ARj 2, 127. 131. 4, 932; Vasmer, ftongom e, kako je u turskom, a kad je riječ izvedenice može se zaključiti da je postojalo
(ar. katib) iz oblasti turske administracije: GL 49-50. došla daleko od centra turcizama, kao čip u celati i bez prefiksa ö-. ;Od celati potječe post-
bug. katib. Od iste je arapske osnove i čitat, Podgori, onda je ikavizirana. Osim toga u verbal ž. r. cela (Vuk, Kosmet) »calvitium«.
gen. -άρα pored ćitab, gen. -aba m (Vuk, ćefenak, gen. čefenka m (Vuk, narodna pje- Kosmetu se nalazi i u obliku cefi u vezi besćefi Dočetak -a u tom femininumu dobio je po-
18. v., narodna pjesma) = kitab, od ar. kitāb sma) = ćepenak, gen. ćepenka (Vuk, Srbija, (dite) »nije najzdravije«. Taj oblik potječe iz dršku i u pridjevu ćelav. Denominai od pridjeva
»knjiga«. U Kosmetu još u složenici na -äna < Bosna) = ćepenak, gen. -ênka (Kosmet) »vra- novogrčkoga ili iz cincarskoga. na -iti čelaviti (o-} = očelavit, -lâvim (Kosmet).
perz. hane »zgrada, kuća«: ćutupana f »knjiž- tašca na dućanu (gornji se ćepenak zakopčava Još postoji deminutiv na -etak (upor. curetak,
za strehu, a donji leži na gredi ispred dućana)«. Lit.: ARj 2, 127. 128. 135. 138. 7, 240.
nica«. Također balkanski turcizam arapskog Elezović 2, 357. 362, Mladenov 235-236. v.) čelétak, gen. -étka m U metaforickom zna-
podrijetla iz oblasti književne kulture: arb. Balkanski turcizam (tur. kepeng »innerer Fen- Pascu 2, 120., br. 236. Skok, Slávia 15, 481. čenju »klip kukuruza u kome je do pola ili
get'ap. sterladen«) iz oblasti građevinarstva : rum. che- manje zrnja, a ostalo je pola kočanica« (ne
peng »Falltür«, bug. kepének, pl. kepenei, zna se gdje se tako govori) i pejorativna izve-
Lit.: ARj 2, 127. 139. Elezović 2, 356. arb. qepéng m, qepengí, eine, chipenge f. Ćekla f (Vrčević), žensko ime koje se u
373. Mladenov 267. GM 224. Korsch, ASPh denica ćelupaća (Vuk), samo u izoliranom
9, 515. 517. Lit.: ARj 2, 128. 131. Elezović 2, 359. folkloru pominje uz sv. Petku i Ognjenu Ma- primjeru jetrve ćelupače gdje je pejorativno
Mladenov 236. Lokotsch 1160. Pascu 2, 122., riju, Potvrđeno u Kotora i Bara od 13. v. značenje sufiksa -ača pojačano s umetkom
ćebe, gen. -eta (Vuk, 18. v., Kosmet) = br. 266. GM 223. Odatle na -ič Ćeklići (1381. Teclichi, 1431. -up-. Balkanski turcizam (tur. kel »1° ćelav, 2°
čepe (Reljković) »pokrivač od vune; sinonim: Tiecliti) ime plemena (etnik) u katunskoj na- ćela«) iz oblasti bolesti: rum. chel »ćelav«,
bij'elj (v.)«. Odatle: deminutiv ná -će ćebence n ćefil (Bosna) = cefîl pored ćefilj (Kosmet) hiji, odatle selo Ćeklići (pleme obasiže 13 izvedenica na -ie < gr. ioc chelie »Glatz«, bug.
(Bačka) i radna imenica na -dzija ćebedžija m = kefil (dopuna glagolu: stati za nekoga ~) kapetanija medu koje pripadaju Cetinje, Nje- kel m »Grind, Rinde«, odatle pridjev na -αν
(Vuk). Značajna je identifikacija turskog do- »sinonim: jamac — jemac (v.), garant«. Bal- guš i Ćeklići u užem smislu). Deminutivni (kao u hrv.-srp.) kélljlav, kelka. U hrv.-srp.
ćel = éelj 352 cerner cerner 353 сера

i bugarskom turcizam je potisnuo domaći sla- ćelepuš, gen. -usa m (Vuk) = ćelepuś građevinarstva i odijevanja: rum. chimir /chimer m, kerajica m »onaj koji voli da se kera, nad-
venski pridjev plehb koji se očuvao samo u (Kosmet) = ćelepoš, gen. -osa (Srbija) = (Moldavija), bug. kemér, cine. chimere »cein- mudruje«, na -iti keríti (ot-, pot-) »snažnim
oronimu i toponimu Plješivica »mons calvus ćelepoš (Kosmet) »1° kapa koju svećenik nosi ture«, ngr. το κεμέρι u oba značenja. udarcem pokrenuti«, keranje n »vrsta primi-
(tako u romanskim zemljama)«. Turski pridjev pod šeširom, 2° kapa od crvene čohe mjesto
Lit.: ARj 2, 130. 9, 696. Elezović 2, 359. tivnog agona«. Prvi oblik objašnjava se arb.
kel dobio je u hrv.-srp. pridjevski sufiks -av fesa za vladanja turskog za muškarce i dje- Mladenov 235. Tiktin 340. Pascu 2, 121., br. gen — ćen (Ulcinj), drugi sa istrum. čare m,
da bi i u tim jezicima mogao služiti kao pridjev. vojke, 3° rđava stara kapa u kojoj čovjek obično 255. Korsch, ASPh 9, 515. oboje od balkansko-lat. canis. Oba oblika uđoše
Bez tog sufiksa govori se samo u vezi s ličnim spava (Kosmet)«. Odatle: deminutiv na -če
u jezik vjerojatno putem šatrovačkog jezika
imenom. Upor. ćorav (v.). Daleko od centra ćelepošče, pl. -cici (Kosmet). Balkanski turcizam cenar, gen. -ára m (Vuk) = cenar (Kosmet) (argot). Upor. kenka u šatrovačkom jeziku
turcizama (Bosna itd.) ćel(-a, -av) je izmijenio perzijskog podrijetla (perz. imperativna slo- »1° kraj ili granica, bord, bordure, pervaz u Prištini, od dakorum. cíne < canis. Tal.
samoglas e > o. Od tur. kel postoje ioš dvije ženica od kele »glava« i puš »pokrivaj)«: arb. (v.), lisière d'étoffe, 2° bilo (v.) planinsko (u cane nalazi se u imperativnoj složenici macákon,
turske izvedenice koje uđoše u naša narječja: qelepose-çe »weisse Untermütze zum Fes«. narodnoj pjesmi: staze i bogazi, diade i ćenan), gen. -dna m (Dalmacija, Zagora, Šibenik,
ć'elek pored čelik m (Kosmet) »1° zelenje od Lit.: ARj 2, 129. Elezović 2, 358. GM 221. 3° debeo i sasvim bijel pamuk za tkanje, upravo Korčula, Dubrovnik, Cavtat) »kučkoder, pa-
lubenice i dinje, 2° plod od lubenice i dinje za šarenje platna pri tkanju (Kosmet, u Vu- sjak (Šibenik), šintar« < mlet. mazacom i u
dok je koliko pesnica«. Od tur. kelek »1° bez čitrnu krăj-pămuk), 4° vrsta platna i odijelo apozitivnoj složenici pešikan (Perast) < tal.
ćelp äze (Kosmet), indeklinabilni pridjev »(u
dlake, go, 2° zelen plod koji se ostavlja nakon vezi sa čôvek) nizak, nevaljan«. Balkanski tur- od njega; sinonim: dereklija (v.)«. Odatle pescecane. Od talijanskog je i kanálja f (No-
što je obran«. Turski sufiks -ek, -ák, koji ovdje indeklinabilni pridjev/ kao epitet u narodnoj tranjsko) = kanaja < tal. canaglia. Na -inus
cizam perzijskog podrijetla (perz. kepaze »stri-
imamo, susrećemo često u hrv.-srp. turciz- pjesmi: cenarli (košulja). Balkanski turcizam Canynl-èn < furl, daninę, tal. Monte Canino.
jela koja služi za vježbanje; kao pridjev: koji se
mima: binjek (v.), ulček (v.), dernek (v.), konak perzijskog podrijetla (perz. > tur. kenar) iz
ne cijeni, unižen i sraman, koji nije poštovan«) Lit.: ARj 2, 131. 4, 936. 937. 938. Troja-
(v.), oturak (v.), bičak (v.), solak i kolak (v.) oblasti tkanja i odijevanja: rum. chenar, bug.
iz terminologije morala (upor. šuveli): bug. nović, JF 5, 224. GM 222. Budimir, PNP
u prezimenima. Druga je izvedenica na -eş: kenar, arb. qenár »Rand, Ufer, Tuchrand«, 3, 227-8. Šturm, ČSJK 6, 54. 77. Ćorović,
kepaze bez umetnutog / kao u turskom i per-
celés m (Kosmet) »1° ćelav, 2° pejorativno: eine, chinare, ngr. το κενάρι. AA l, 201-5 (cf. IJb 10, 154). Đerić, PPP
zijskom. Elezović uporeduje sjolpaz [»skitnica«
zelen čovjek«. Odatle prezime Keleš i demi- Lit.: ARj 2, 131. Elezović 2, 259. Mlade- 7, 23. sl. (cf. IJb 13, 161).
< tur. jolpaz »isto«].
nutiv na -če ćelešče, pl. ćeleščići »zelen plod od nov 235. GM 222. Pascu 2, 121., br. 256.
dinje ili lubenice«. I ova izvedenica postade Lit.: Elezović 2, 359. Mladenov 236. ARj
4, 657. Skalji? 372. cepa f (čakavski, Rijeka) »sinonim: pljuska«.
balkanski turcizam (tur. keleş »koji ima po cenífa f (Bosna i Hercegovina) = cênef, Nepoznata je afektivna vrijednost. Odatle de-
glavi tragove od ćele«): búg. kelés »teigneux«, gén. -êfa m »zahod, nužnik«. Odatle: radna nominal na -ati cepati, -am impf, prema pf.
cine, chiles »chauve«. Od ove turske osnove ćemane, gen. -eta n (Vuk, Bosna) = ćemane, imenica na -džija ćenefčya m (Kosmet) »koji
gen. -anela (Kosmet: svīri иа~) = cimane ćepnuti. Riječ je zacięło onomatope;skog pod-
možda je još čelarće n (Vranja) »dijete« u ša- čisti nužnike«. Balkanski turcizam grčkog po- rijetla. Osnova oponaša glas udarca i nejasnog
(Vuk, narodna pjesma) »sinonimi: gusle (v.), drijetla (ar. kenif > tur. narodski kenef, prema
trovačkom jeziku. govora. Posljednje je očigledno u deminutivu
violina v.)«. Odatle: radna imenica na -džija Mladenovu od gr. κενός »prazan«, koji se
Lit.: ARj 2, 129. 130. 8, 532. Mladenov ćemanedžija m (Kosmet). Balkanski turcizam na -kati ćepekati, ćepekam impf. (Brač) »bal-
235. Elezović 2, 45. 357. 358. Lokotsch 1152. nalazi u bug. kén(d)zam »idem zbog velike butire«. Osnova se ćep- u tom značenju pro-
perzijskog podrijetla (perz. > tur. keman »1° nužde, praznim se«) iz oblasti građevinarstva:
Miklošič 114. 425. SEW l, 499. GM 223. luk, 2° violina«): bug. kemane j keme- i kemen- širuje i deminuira: -ur-iti: cepurīti, cepūrīm
Matzenauer, LF 7, 29. Deny § 859. Pascu 2, bug. kenéf, arb. qenef, cine. chine/e f. U hrv.-srp. (18. v., jedanput) »blaterare«; u istom znače-
džíja, arb. gemane, sa disimilacijom m-η > došao je taj turcizam iz cincarskoga kako se
121, br. 247. Jireček, ASPh 8, 102. nju na -kāti: cepūrkati, -am (Vuk). Upor.
w-l cemâli çam- = cemale i s turskim deminu- može zaključiti po femininumu. ćevkati, -a impf. (Vuk) »lajati ali ne jako« i
tivom na -ce qemenxhé (Gege) = qemanxhé
celepīr, gen. -ira m (Vuk) = čelepír (Ko- Lit.: Skok, Slávia 15, 337., br. 132. Elezo- ćeretati, cerētām impf. (Vuk) »garrire«. Ne zna
(Skadar) »Art Violine, petit violon«, cine.
smet) »sinonimi: plijen (v.), dobit (v.); nešto vić 2, 259. Mladenov 236. GM 222. Pascu se kako se prema tim onomatope) skim krea-
chimanee f i chimanigí »violoniste«. Dočetak -e
što je dobiveno zgodnom prilikom (objekt: 2, 121., br. 255. Školjić2· 189. cijama odnose сера ΐ (Srbija) »poćepana kapa«,
prebacio turcizam u našu deklinacijų na -e,
naći nešto ćelepira)«. Odatle: radna imenica prema akcentu sudeći, hipokoristik od ćepara
upor. cebe (v.) ii campare (v.). Lik cimane
na -dzija celepīrdžija m (Kosmet) »koji umije ceno n (Srbija, Lika, Kordun, Vuk »kao f istog značenja i glagol poćepati. U Pivi-
prijelazom ť < e kaže da je turcizam ušao u ime psu«) = cena (Hercegovina) »mladi pas«
da nešto uzme u bescijenje«, denominal (fak- Drobnjaku izvedenica na mletački sufiks -ada
narodnu pjesmu putem Cincara. (taj hipokoristik ne nalazi se u zapadnim
titiv) na -iti ćelepiriti, ćelepmm (Vuk) »plije- < lat. -ata (upor. maslinãda u zadarskom kraju) :
niti« = celepīrit, -pirim (Kosmet) »ćariti (v.), Lit.: ARj 2, 130. 137. Elezović 2, 359. krajevima) = ker, pl. keřoví (Vuk, Srbija) »lo- ćepada f znači »poveća parcela ziratne zemlje«.
Mladenov 235. Pascu 2, 121., br. 252. GM vački pas, ogar, zağar, biza« prema hera f Da je u toj izvedenici doista sufiks mletačkog
dobiti u bescijenje«. Balkanski turcizam iz 222.
oblasti trgovine (tur. kelepir »zu billigem Preise (Dubrovnik, samo kao .psovka ženskoj), hi- podrijetla, dokazuje dimenutiv na složeni su-
gekauft« < prvobitno: »Finderlohn«): rum. pokoristik kéra m (Vuk) sa leksikologijskom fiks -čić < -ъс + -ić: ćepčič m »mala parcela
cerner m (Vuk, Lika, Šibenik) = cerner, porodicom: kol. kêrãd f, deminutiv na -če
chilipir m »Gelegenheitskauf«, odatle chilipigiu zemlje za obrađivanje« u istom narječju. Ali
gen. -era (Kosmet) »1° svod, 2° mala kućica kérče, gen. -eta (upor. prezime Kerčević), kol.
»Glücksritter«, bug. kelepir i kelepirdžíja, se ni tu ne zna kako se osnova ćep- odnosi
u polju, od kamena; služi za skrovište u slu-
arb. qelepir »Fang, Beute, Fund, Kind dem kêrcãd f. Deminutiv na -ica k'èrica, augmen- prema pomenutoj onomatopeji. Nije li možda
čaju nevremena (Šibenik); sinonim: bunja
ein Teil der Eltern fehlt«, eine, chilipure f tativ na -ina kèrina. Pridjevi na -ov kêrov po srijedi drugo kakvo podrijetlo? Postoji još
(v.), 3° šupalj pojas od kože kao kesa za no- (Vuk), na -ovlji kerovljī. Sa madž. sufiksom
»chose acquise pour rien«, chilipurgi m »qui kod Ljubiše pridjev ćeperan, -rna »živahan,
vac i oružje; nose ga i djevojke;, sinonim:
cherche a acquérir quelque chose pour rien«, -á > -ov (tip garov) kêrov m (Bosna). Na -uša okretan«. Isto vrijedi i tu za osnovu ćep-
pašnjača (v.)«. Odatle indeklinabilni pridjev na ķēruša f (Vuk) »kučka«. Ovamo ide zacijelo
ngr. κελεπίρι pored κελεπούρι. proširenu sa -er- kao u đeđeran (v.). V. i
-li temerli (kao epitet). Balkanski turcizam per- i kéra »uholaža«, upor. fr. chenille < lat. čepac.
Lit.: ARj 2, 129. Elezović 2, 358. Mladenov zijskog podrijetla (perz. kemer »voûte, ceinture«» canicula. Denominal na -ati kerati se (Mrko-
srodno s lat. camera > komora, v.), iz oblasti Lit.: ARj 2, 131. 132. 135. Vuković, SDZb
235. Lokotsch 1156. GM 221. Pascu 2, 121. njić-grad, Bos. krajina) (za-), odatle zakeralo 10, 405.

23 P. Skok: Etimologijski rječnik


ćepazmo 354 ćeresta ćeresta 355 cèsma

ćepazmo n (potvrđeno samo jedanput) çer cive) iz oblasti građevinarstva: rum. cerceveá hrv.-srp. -a upor. casa (v.). U Kosmetu je identificirano s nastavkom -e ž. r. pi. i prema
»stragulum« = hašizmo n (u rukopisu 16. v., f »Fensterrahmen, Flügel« pored ciurduveá taj docetak zamijenjen sufiksom -ija (v.) kolek- tome je stvoren novi f. sing. Na takvo postanje
u romanu o Aleksandru Velikome, u istom (Muntenija) = giurgiuveă, bug. čerčeve, arb. tivnog značenja. upućuje i akcenat kesa mjesto kesa.
rukopisu haizmo, u drugom hakizmo i halki- çerçine î, cine. circive m »chàssis de croisée«, Lit.: ARj 2, 133. Elezović 2, 360. Pascu Lit.: ARj 2, 133. 4, 938-940. 7, 389.
zmo) »konjski pokrovac«. Prvi oblik najbliže ngr. ó τζερτζεβές »chassis de papier, de 2, 122., br. 270. Lokotsch 1162. 15, 214. Mladenov 236. 238. GM 224. Ele-
stoji. gr. σκέπασμα »pokrivalo«; drugi su kao croisée«. Značajno je što se akcenat tog tur- zović 2, 361. Lokotsch 1185. SEW l, 502.
izopačenje grecizma koji se po svoj prilici nije cizma ne slaže s općom pojavom kod akcenru- ćerpič m (Vuk, 18. v., Bosna) = ćerpič m Bruckner 229.
govorio ni u vrijeme pisanja ovog rukopisa kao acije naših turcizama. Naš akcenat drži se (Bosna, narodna pripovijetka) = ćerpič =
ni danas. naime turskog akcentuiranja na krajnom slogu. ćerpič, gen. ćerpiča (Kosmet) = čerpić (Vuk, ćesat m (Kosmet) »kriza u trgovini«. Odatle
Očekivali bismo dakle akcenat ćerčivo, koji zacijelo iz kraja gdje se ne razlikuju c i f ) apstraktum na -luk česatluk m (Banja Luka,
Lit.: ARj 2, 131. 3, 544.
je potvrđen samo u ćerčiva. To znači da je »nepečená cigla, later crudus«. Balkanski tur- Mostar) = ćesatlbk, gen. -atlika (Kosmet).
turcizam bio prilagođen našim pridjevima na cizam perzijskog podrijetla (perz. kirpič > tur. Balkanski turcizam arapskog podrijetla (ar.
ćepče, gen. -eta n (Kosmet) »sinonim: kut-
-iv (v.) i imenicama na -ivo. Ta činjenica obja- kerpiç) iz oblasti građevinarstva: rum. cherpi- kesad, tur. kesadliK) iz oblasti trgovine: bug.
lača (v.), varjača za skidanje pjene«. Balkan-
šnjava ı izmjenu turskog dočetnog samo- ciu, bug. kerpič pored kirpič, arb. qerpiç. Turski kesatlăk »manque de débit, d'argent«, eine.
ski turcizam perzijskog podrijetla (perz. >
sa -e > -o n i -a f. docetak -ič zamijenjen je djelomice sa -ič. chisate f, ngr. το κεσάτι.
tur. kefçe = kepçe /Zenker/): rum. chepcea
— chipcea f (Moldavija) »Schaumlöffel«. Turski Lit.: ARj 2, 132. BI l, 891. Elezović 2, Upor. vodič za vodič, prezime Ribić za ribič. Lit.: Elezović 2, 361. Pascu 2, 122., br.
docetak -e prebacio turcizam u našu dekli- 442. Tiktin 325. Pascu 2, 125., br. 329. Lit.: ARj l, 945. 2,133. Elezović 2, 361. Mla- 272. Skok, Slávia 15, 336., br. 112.
nacijų -e, -eta. denov 236. GM 224. Miklósié 115. SEW l, 501.
Ćeselbaš m (Gundulić) = Česelbaša (Gun-
Lit.: Elezović 2, 259. Tiktin 335. cordati, -ãm impf, (pro-, raz-, sa-, s-, š-,
cērt m (Vuk, Jadar, Srbija) »ugao u brvnari dulič) = Česelpaša (Gundulić) = Kuzulbaša
Vuk, narodna pripovijetka, Lika) »upropašća-
kuće kad se ukrste krajevi greda (kuća na pored Kuzulbašanin (Mrnavić) »ime naroda:
ćepeklija f (Šulek) »njeka kruška«. Ne zna vati, prosuti, profućkati, prošundrati« = (na
čertove), sinonim: sjek (v.)«. Balkanski tur- Perzijanac«. Odatle: Kuzulbaš »Perzija« (Mr-
se gdje se govori, ni kakva je to kruška, kao ni -isati, v.) ćerdisati -šēm »isto« == (na -osati, v.)
cizam (tur. kertik »urez, usjek«) iz oblasti gra- navić) i pridjevi na -ski ćeselbaški = kuzulbaSki
varijante u drugim narječjima. Prema dočetku ćerdosati, -šēm impf. (Vuk) j »pessumdare« =
đevinarstva: rum. chertic »Einschnitt, Kurve«, — kusulbabski (Mrnavić). Od turske složenice
-lija sudeći kao da se radi o turskom pridjevu ćerdosat (Kosmet) »izgubiti«) = (ć > đ zbog
búg. kert, odatle glagol kertos\v)am, kěrtja. kizUbaş — kezelbas »crvenoglavac«. Samoglasi
na -li od ietek. asimilacije ć-d + đ-d) derdisati — (unakrštenje
U hrv.-srp. i bug. ispušten turski docetak eju zamjena su za tur. í.
sa corda, v.) ćordisati, -šēm impf. (Vuk, pri-
Lit.: ARj 2, 131. mjer: tako me more ne ćordisalol). Balkanski -ik zacijelo zbog toga što je bio osjećan kao Lit.: ARj 2, 134. 5, 829. 842.
grecizam (gr. κερδαίνω = κερδίζω »gagner«, sufiks -ik u šljivīk, a nije pristajao toj riječi.
ćeramida f (Vuk, on i ćeremida) = ćeremida ćesma f (Vuk) »1° sinonim šupljika, 2°
denominal od κερδοςν): »gain, profit, avan- Lit.: ARj 2, 133. Mladenov 236. Lokotsch
(Kosmet) = stsrp. keramida = čiramida tage« bug. kerdos(v)am, arb. qerdhés, qërdhenj 1164. gajtan po listovima (česme f. pl.)«. Ovamo
(Srbija ?) »1° cigla, rugla, tigla, opeka, crijep, »dobivam«, cine. ncherdu »gain, profit«, nchir- cosmea m. pl. (Srbija oko Drine), »ono
ćerpič (odatle pridjev na -ьп > -an ćeramidan), dasire »gagner«. ćesa f (Vuk, narodna pjesma, Ljubiša, Ko- ispod rešeta što ostane kad se žito čisti«
2° toponim (Srbija)«. Na -aria > -ara cerami- smet sa gen. ćese i ćese) = kesa (17. v., rašireno i pridjev i prilog česme (Kosmet, protivno
dara f (Srbija) »kuća od ćeramide«. Balkanski Lit.: ARj 2, 132. 141. 11, 274. Elezović
2, 281. GM 223. Pavlovic, JF 16, 175. sl. i u zapadnim kraj evima) » l ° novčanik, 2 ° spremi- od topać, toz, v;). Denominal na -ati cès-
grecizam (ngr. κεραμίδα): bug. keramida, arb. ca za duhan, 3° metafora: bogatstvo, 4° suma mati, -ãm impf. (Vuk) (iš-, pro-) »graditi
Skok, Slávia 15, 338., br. 144. Pascu 2, 67.,
qeramidhe. Naziv je ušao u jezik i kao turcizam br. 1231. Mladenov 236. Vasmer, GL 50. od 500 groša = tur. qise akçe)«. Odatle šupl j ike« = nakèsmati, faktitiv na -iti išćesmit,
grčkog podrijetla (ar. kirmid > tur. keremid, deminutiv na -iça Kêsica f, augmentativi na -im pf. (Kosmet) »isjeći na kocke«. Pored ove
kiremit, ngr. κεραμίδι): teremet m (18. ν.), -etina i -urina kesètina f = ćesetina (Kosmet) imenice, koja je kao sarma, agma ita., skra-
ćeremit (18. ν.), unakršteno sa starijim greciz- čereče n (Vuk, genitiv nije potvrđen) »vrst
platna što Mostarke tkaju«. Odatle izvedenica = kesurina (Vuk), pridjevi na -at kesat (Lika) ćeni turski infinitiv kesmek »sjeći«, postoji još
mom ćeremida. Radna imenica na -džija: »metafora: bogat« i -ost kesast, odatle i lički ćesam, gen. česma m (Vuk, u izreci kupiti što
ćeramidžijal-rem- (majstori ćeremidžije, 1797.) na -lija (v.) cere ćelija f »uzvod, platno uz-
vodno«. Balkanski turcizam (tur. kereke}: rum. hipokoristik kesa »žena omalena, zbijena, upra- na ćesam »na sreću«) = česim (Kosmet) =
m »ciglar«. Složenica ćeremetana f (Bosna) = vo kesasta žena, kojoj vise dojke kao kese«; kesim (Bosna, pravni termin) »pogodba od-
(skraćeno) ćerana (istočna Srbija) »ciglana« < cherachia.
složenice: kesonoša m (18. v.) »čovjek koji nosi sjekom« od tur. kesim »sječenje, napuštanje,
tur. keremithane. Upor. i čremiga »isto« (glede Lit.: ARj 2, 132. DLR s. v. Skok, Slávia kesu« i duvànkesa f. Denominali na -ati kesatı kraj«. Vuk ima također kesim m kao pravni
-da > -ga upor. katriga). 15, 337., br. 133. se (Lika) »natjecati se kesom«, skêsati, -šem termin »Miete für den Fruchtgenuss«. Upor.
Lit.: ARj 2, 132-133. SEW l, 500. GM pf. »skupiti, srozati 'kod švenja ili vezenja doamće sinonime: na ispol (ŽK), na reju
223. Vasmer, GL 50. RSl 4, 153. Van Wijk, ćeresta f (Vuk, Srbija, Bosna) = ćerestija (Orahovica, Slavonija)«, upravo »učiniti kao (ŽK). Odatle izvedenica na -oca kesimača f
ZSPh 14, 12. Rad l, 188. (Kosmet) »drvena grada«. Odatle : radna imenica kesu, kesasto« i na -iti nàkesiti se pf. »obogatiti »krava, ovca, koza koja se daje u kesim«.
na -džija ćerestedžija m (Kosmet) »trgovac ja- se«. Balkanski turcizam istočnog podrijetla U Petranovićevoj narodnoj pjesmi cesîm znači
ćerčiva f (Vuk) = ceravo (Kosmet) = pijom, drvenom građom, materijalom«. Bal- (perz. kiše > tur. narodsko kiše = kese', »aversio«. Pravni termin kesim potječe od una-
čerčīvo n (Srbija ?) »1° sinonimi: okvir (v.), kanski turcizam perzijskog podrijetla (perz. ishodište je babilonsko kišu »bourse«, odatle u krštavanja tur. kesim »Schnitt« i ar. kisma
svaža (v.), ragustov (v.), ram ili rāma (v.) keraste > tur. narodski kereste, keresteci) iz zapadaom arapskom kis, aramé j ski Mia i gr. »Anteil« od glagola .kasama »dijeliti« (v. kismet),
od prozora, od vrata, 2° ižlijebljen ram za oblastí građevinarstva (upor. japija, kat, boj): κίοις) iz oblasti alata (upor. čemer, v.): rum. odatle balkanski turcizam hibridnog podrijetla
staklo na prozoru«. Balkanski turcizam perzij- rum. cherestea »Getälk«, bug. kereste i kereste- ehise, .bug. kesíja, kisija (to preko ngr. κιρι), arapsko-turskoga iz eblasti prava koji se nalazi
skog podrijetla (perz. složenica tipa cerek /v./ džíja, cine. chiriste m »bois de construction« i ařb. деѕе. Naša zamjena -a < tur. -e je kao i u bug. kesim maprijeko«. Od kesmek potječe
od čar < čahar »četiri« i ćube »drvo« > tur. chiristigi, ngr. κερεστές. Glede izmjene -e > u kula, lùla, déva, casa, kila, tj. tur. e bilo je i složenica paraćesik »sitan dio« sa turskim
rèsma 356 ćevap
ćevap 357 ćifta
sufiksom -ik. Prvi dio je grčko παρά (upór. ćeš m (Vuk, Kosmet dopuna glagolu činiti
paratoia, v.) ili je prenijeto para- od param- s akuz. prema tur. elmek) »pregledati mrtvoga, cuşkebap m »Vogelspiessbraten« od tur. kuş Aufwand« od ar. kibr »Stolz« i qibar »an Auf-
parčađ (v.) gdje je turski apsolutni superlativ ubijenoga«. Odatle faktitiv na -iti cèsiti (Vuk, o-) »ptica«. Balkanski turcizam arapskog podrijetla wand gewöhnt, verwöhnt«, upor. i rum.
koji se osniva na opetovanju prvoga sloga. i apstraktum češenje n »inspectio occisi«. Tur- (kebab, kuşkebabı) iz oblasti hrane: bug. kebab, ghibirdic »Stolz, Knirps«.
Od turske osnove kes- sa -er (džag. keser cizam arapskog podrijetla (ar. keš~) iz turske kebabčija, ngr. κεμπάπι, cine. chibape f, chi- Lit.: Skok, Slávia 15, 338., br. 139 GM
»culler«) potječe ćeser m (Dalmacija, Podgora / ?/, sudske terminologije. bapci m. I prvi dijelovi složenica šiš i ćumlek 225.
Pavlinović) »oruđe za dubenje i za djelavanje, s Lit.: ARj 2, 135. 8, 532. Elezović 2, 363. su balkanski turcizmi (tur. ıiş »kurzer Degen,
jedne strane kao dlijeto, a s druge kao petica
Bratspiess«, çömlek »lonac«): bug. šiš, arb. ćibra f (Banat) = cibrei m = ćibrit (Banat)
od mašklina« = keser m (Vuk, 17. v., Srbija, ćeške, gen. -eta n (Vuk) = češke, gen. -eta shish (Gege) = shisht »Dolch, Stockdegen, = ćibrit, gen. -ita (Kosmet) = cibrei (Crmnica)
zapadni krajevi, Posavina, ŽK) »Queŕaxt« = (Kosmet) = ćešket (Srbija, Milićević) = Bratspiess«, cine. ciumlecke f »ragout de boeuf = cibre, gen. -eta n (Banja Luka) »sinonimi:
kešir (Posavina, s nejasnom promjenom s > š, keške, gen. -eta (Vuk) = češkek (Peć, Stara aux oignons, à l'ail« (upor. za takav semantički žigica (v.), šibica (v.), prižega, sumporača«.
dočetak -ir mjesto -er je možda prema ikav- Srbija) »jelo od pšenice i mesa«. Balkanski tur- razvitak: lonac »đuveče«, v.) iz oblasti kuhinj- Odatle složenica kaf-čibrit m (Kosmet) »ši-
skom kosir) = ćeser m (Banja Luka, Mostar) cizam perzijskog podrijetla (perz. > tur. kesk skog pribora; v mjesto b u ćevap osniva se na bica za paljenje duhana« (prvi je dio tur. kav
»šteta koja nastane kad se što kroji«. I ova = keįkek »ječmena kaša, Grütze die mit in disimilaciji b-b > v-b. »guba za kresivo«). Balkanski turcizam isto-
turska izvedenica postade balkanski turcizam Stücken geschnittenem Fleisch gekocht wird«)
iz oblasti alata; arb. qesér, çesér (Skadar). Od Lit.: ARj 2, 135. Elezović 2, 357. GM 406. čnog podrijetla (ar. kibrit od asirskog kup-
iz oblasti hrane: rum. ehesekét, bug. keşkek. rītu preko aramejskog kebrītha »sumpor«)
iste turske osnove proširene sufiksom -kin Mladenov 235. Pascu 2, 120., br. 239., 126.,
Turski dočetak -ek izmijenjen je u Srbiji i u br. 339. SEW l, 498. iz oblasti tehnike: rum. chibrit, bug. kibrit,
(upór. čališkan, v.) potječe indeklinabilni pridjev Rumunjskoj u -et, a taj je dao povod prijelazu
(u Bogošića deklinabilni) ćeskin (konj, duhan) arb. qibrit, çibrit (Skadar), ngr. κιμπρίτι.
u deklinacijų -e, gen. -eta. Upór. glede oču- Arapski dočetak -it u hrv.-srp. je dijelom za-
= ćesktn (Kosmet) »brz (čovjek, konj, nišan, ćezap m = ćezap (Kosmet) »tvrda voda
vanoga k mjesto ć i prilog ćeške (v. ci). držan, a dijelom dao povod da se turska ime-
magare, ajduk, protivno dembel, v.), vatren, (prevedenica od srlat. aqua fortis = fr. eau
ljut«. Odatle izvedenica na -ica ćeskinica f Lit.: ARj 2, 135. 4, 941. Elezović 2, 363. forte) »azotna kiselina«. Balkanski turcizam per- nica prilagodi arabizmima na -et ili da se
Lokotsch 1167. Mladenov 236. zijskog podrijetla (perz. sintagma tiz ab »slina, mijenja prema deklinaciji -e, gen. -eta i da
(16. v., Marin Držić, piše moja ćešinice u
vokatīvu sa š mjesto sk; možda je š krivo či- oštra voda« > ar. kezzab > tur. kezab suju prijeđe napokon u deklināciju -a.
ćeten m (Vuk) = ćeten, gen. -ēna (Kosmet) »lučavka«) iz oblasti kemije: rum. chezap »apă-
tanje za sch u rukopisu). I to je balkanski tur- Lit.: ARj 2, 136. Elezović 2, 288. Mlade-
= héten (Vuk, Hrvatska, Lika, Slavonija) tare, Scheidewasser«, bug. kezáp. nov 236. Skok, Slávia, 15, 336., br. 115. Lo-
cizam (tur. keskin) iz oblasti terminologije du-
»sinonim: lan (v.)«. Odatle: na -ište (upor. kotsch 1171. Miletić, SDZb 9, 368. GM 225.
hovnih svojstava: bug. keskin, arb. qeskín, Lit.: ARj 2, 135. Elezović 2, 357. Mlade-
lanište) ćetemšte n (Vuk) = ketenište (Lika),
çesqín (Skadar) »arguto, pronto«, cine. ehischin nov 235.
pridiev na -ov ćetenov »sinonim: lanen«, slo- ćićeruše f. pl. »sitne ribe«. Ne zna se, gdje
»intelligent, vif«. U Kosmetu se govori· kau-
ženica ćetenhalva f (Srbija) = cetén —alva se tako govori ni kakve su još varijante. Jedino
zativni ili faktitivni turski infinitiv u skraće- ci (Kosmet), konjunkcija koja uvodi spo-
(Kosmet) »halva od konopljina sjemena«. Tur- sufiks je jasan: -uša (v.). Osnova dolazi još u
nom obliku: ćestrma f »prijeki put« od tur. redne dopunske rečenice, »da, a da, što«, u
cizam arapskog podrijetla (ar. kettãn = kitãn > pridjevu na -ovj-ev: ćićerov pored -ev, ali
qestirme »odsječeno«, od qesmek; s umetkom primjeru: on misli ci je Turčin. Nalazi se još
tur. narodski keten, upor. coton u evropskim samo u izrazu ćlćerova kfv (Kosmet) »sama
-dir-. U vezu sa tur. kesmek stavlja se i pejo- u bugarskom: npr. ne znam ki . . . . Kod
jezicima) iz oblasti kulturnih biljki. Složenica gola krv«. Ni tome se pridjevu ne zna pravo
rativna radna imenica na -džija cesedžija m nas je srasla u beici (v.) = bici (v.) = bićita
ćeten-halva nije nastala kod nas, nego je iz značenje ni postanje. Ne vidi se prema tome
(narodna pjesma, Petranović) = cesedžija (Ko- < tur. belki. U posljednjem obliku došlo je
turske sintagme keten halvasi »ćetenova halva« da li postoji identičnost u obje izvedenice.
smet) = ćesendzija (ibidem) = ćeserđžija (Vuk) do unakrštavanja tur. belki sa biće da. U Ko-
odbacivanjem postpozicije -si koja kaže da je
= ćeserčija — ceserà (ime gusaru kod Gaza- smetu se ta konjunkcija nalazi još sraštena s Lit.: ARj 2, 136. Elezović 2, 366.
prethodna riječ uzeta u pridjevskom značenju.
rovića) = kesedžija (Vuk, 17. v., narodna pje- perz. kaš > tur. narodsko kėš, izrazom za jaku
To ispuštanje je općenito u složenim turcizmi-
sma) = kesečija »sinonimi: lupež, haramija, želju: perz. Kaski > tur. narodsko keşke ćićin-boba f »sinonim: ribizle (v.)«. Ne
ma, upor. papazjanija, šišćevap itd.
otimač, džeparoš«, pored složenice jan-čese- »plût à Dieu que«, poslije čega dolazi opta- zna se gdje se ta složenica turskog tipa (upor.
džya m »džepar« (Kosmet). I ovo je balkanski Lit.: ARj 2, 135. 4, 941. Elezović 2, 362. tivna rečenica: ćeške, prilog, »kamo sreće da ...«. šiš-ćevap, v.) - govori ni koje su još varijante.
turcizam iz oblasti prava (yan kesici »koji od- Matzenauer, LF 8, 163. Značajno je da k u partikuli ki ovdje nije. Lit.: ARj 2, 136.
řezuje s boka«); bug. (jan) kesedžijaj-si-, prešlo u ć .To je možda zbog disimilacije k'-k' >
cine. chisigi »brigand, filou, coupeur de bourse«. ćevap, gen. -apa m (Vuk) = ćebap, gen. k'-k: keşke > ćeške. Upor. isto u imenici
-apa (Kosmet) »grudica skosanog mesa«. Oda- ćifta m (Vuk) »tabernarius, dućandžija (pe-
Hrv.-srp. oblici s umetnutim n > r upućuju ćeške, gen. -eta. Oboje ci i ćeške balkanski su jorativno)«. Odatle deminutiv na -ica ćiftica
doista na vezu sa tur. keser od kesmek. Oblici tle: u antroponimiji slavonsko prezime na turcizmi perzijskog podrijetla (perz. > tur.
-ović čevapović (krivo pisano sa č), deminutivi m i pridjevi na -in i složeni -inski ciftin, čif-
sa e za tur. i (kesici) kao i akcenat vele da je ki »que« i perz. > tur. keşki) iz oblasti sintakse : tinskī. Akcenat i dočetak -a upućuje na hipo-
turska radna imenica bila dovedena u vezu s sa složenim sufiksom -čić < -ьс + -ić ćevapčić bug. ki i keiki. Da se i konjunkcije posuđuju
m, na -če ćebapče, gen. -četa n (Kosmet), radna koristik, ali se na zna od koje je osnove. Teško
imenicom kesa = cèsa koja ne potječe od dokazuje makedonsko oti < ngr. δτι »da«. je misliti na hipokoristik od čifut = čufut (v.)
kesmah, nego ima sasvim drugo podrijetlo. imenica na -džija ćevapčija m = ćebapčija
(Kosmet), odatle na -inica < -čijnica kebapči- Lit.: Elezović 2, 363. 364. Mladenov 236. zbog á i zbog gubitka u jer se ne prave hipo-
Lit.:ARj 2, 133. 134. 4, 85. 939. 940. 941. nica (Kosmet) »ćevapčijin lokal«, složenice sa Deny § 986. koristici gubitkom jednog samoglasa. Na vezu
7, 389. 12, 268. Elezović 2, 361. 362. 246. Sii m (Vuk) »gvozden ražanj« sïs-cèvap m sa homonimima arb. qift »Sperber, Hühnergeier«
Mladenov 236. Lokouch 1187. Korsch, ASPh (Bosna), sa ćumlek m »lonac« ćumlek-ćebap cibar = cibarli (s tur. -li, Banja Luka) = = ngr. τσίφτης »milvus regalis« < ξυφτέρι/ξεφ-
9, 516. GM 224. Pascu 2, 122., br. 273 i 274. cibar m indeklinabilni pridjev (Kosmet) »ot- < lat. acceptor teško je pomišljati jer takva
Skok, Slávia 15, 489., br. 570 te 338., br. (Kosmet) »sinonim: papazjanija (v.), jelo koje
se gotovi u zatvorenom loncu«. Upor. rum. mjen, ponosit«. Balkanski turcizam arapskog metafora nije nigdje potvrđena.
136. Matzenauer, LF 8, 163. Školjić* 191.
podrijetla (ar. kebir, pl. kibar »velik, lijep, ot- Lit.: ARj 2, 136. Skok, Slávia 15, 338,
mjen«) iz oblasti ponašanja: arb. qibrë f »Pracht, br. 141. GM 226.
358 ćirica ćlrica 359 Ć8piti
cika

cika f = čik (običnije) čík m (slov.) »1° bar): rum. chihli(m)bar, búg. kehlibar = keh- od čir = kir (npr. Kir-Janja za Cincarina ćivot m (Vuk, 13. v., termin pravoslavne
Zigarrenrest, 2° letzte Prise Schnupftabak in ribar, keliber, arb. qehribar, çelibar (Skadar), Grkomana u Sterijinoj drami) < gr. κύρ(ιος) crkve, Ljubiša, narodna pjesma) = kivot
der Dose«. Deminutiv iićić »komadić nečega« cine. chihlibare f, ngr. κεχριμπάρι(ον). Hrv.- preko cine. chir »gospodin«. V. kur, kir. (stsrp., Srbija) = kiot (Stulić, iz misala),
(Vrbnik). Od tal. cicca »avanzo di sigaro o si- -srp. oblici sa i mjesto e upućuju na cincarsko Lit.: ARj 2, 138. Pascu 2, 27., br. 429. deminutiv na -ić kivotić »kovčežić za svete
gareta« > fr. chique, djetinja riječ. Arb. cike f. posredovanje. To je zbog toga što je ćilibar moći, relikvije«. Pravoslavni crkveni greci-
trgovački predmet. cīrīš m (Vuk »1° matériáé genus, 2° gluten« zam κιβωτός, srgr. κφωτι(ον) »sandučić«.
Lit.: Pleteršnik l, 103. Sturm, ČSJK 6,
= cms (Kosmet, u značenju 2°) »1° greda Lit.: ARj 2, 140. 4, 956. 5, 21. Vasmer,
49. REWS 1899. DEI 925. GM 447. Lit.: ARj 2, 129. 137. 138. Elezomć 2, poprečnica (Posavina), 2° pôpa, kläjster«. GL 50. Miklošič 116. SEW l, 506.
358. 364. Pascu 2, 121., br. 246. GM 221.
ćikara f (Boka, Korčula, Šibenik, Dalmacija) Mladenov 236. Matzenauer, LP 7, 26. NJ Odatle toponim, složen sa perz. haņe> -ana
»fildžan, šalica, šolja« = kikara (Dubrovnik, 3, 158. Lokotsch 1004. (kod nas sufiks): Ćirišana f (Skoplje, kod ćok, gen. ćoka m (čakavski; na otocima:
Cavtat, Čilipi). Od mlet. cicára pored ciccherà željezničke stanice gdje je u tursko vrijeme Molat, Pag, Krk, Cres). Odatle izvedenice
(Kalabrija), istrom, ceıkara (Rovinj) »tazzina čilim m (Vuk, 17. v.) == čilim, gen. -ima bila klaonica). Balkanski turcizam (tur. çiriş, = na -ovac m prema -ovica, -avica f. Onomato-
di porcellana«. Odatle dalmatinsko prezime pored -ima (Kosmet) = tiling (Belostenac, çeriş, kirişhane »mjesto gdje se izrađuje žica peja ćok kojom se oponaša glas ptice, odatle
Çıkara. Meksikanska (yokut) riječ gicatli koja bit će krivo zapisano) = kilim (narodna pjesma) od crijeva za muzičke instrumente) iz oblasti i glagol na -tati ćoktati. U Kosmetu je ćok
je u Evropu došla preko španj./içara, Meara. »sinonimi: sedmak (v.), smetenjak (v.), šare- obućarstva i građevinarstva: rum. çiriş (Mun- »glas koji se čuje kad se dobro kljune ili klepne
nica (v.), prostirač (v.), kudravac (v.), sag (v.), tenija) »Art Kleister«, također madž/ csiriz, po glavi«. Odatle: glagol na -ati ćokat, -am
Lit.: AR] 3, 137. Ive 47. DEI 897. REW*
tepih (v., gradovi), krpeta (v.)«. Odatle: s čime se slaže čine. arija f »colle d'amidon«. impf, »udarati, kljukati« prema pf. ćSknut, -em
3755 а.
deminutivi na -če i složeni sufiks -äc < Nije jasno kako se semantički odnosi s tim »1° kljunuti, klepnuti, udariti«, 2° (preneseno
cîla f (Vuk) »kesa od duhana i okov joj od -ьс + -ič ćilimče, gen. -četa n (Kosmet) = značenjem značenje »greda poprečnica«. Iz- na piće) popiti na iskap«.
lima na otvoru« = alo n »kesa od baruta«. ćtlimčić; radna imenica na -ar ćilimar, odatle gleda kao da je to metaforickí naziv za gredu Lit.: Hirtz, Aves l, 74. Elezović 2, 366.
Isti akcenat pokazuje kila f (Vuk, 18. v.) pridjev na -ski cīlimārskī. Balkanski turcizam koja kao da lijepi druge grede. Nejasno je i
»mjera za žito, oko 20 oka«. S tim akcentom perzijskog podrijetla (perz. > tur. kilimjke-) č mjesto č. To bi značilo da Vukov i Elezovi- ćokla f (Stulić, s dodatkom: ~ smokava;
i značenjem slažu se rum. chilă f »Getreidemass iz oblasti kućnog namještaja: rum. chilim, ćev turcizam potječu iz kraja gdje se ne razli- nije potvrđeno iz današnjih govora) = gljuka f
von 20, 22 und 24 baniţe (v.), je nach der bug. kilim j ke-, arb. qilim, çelüm (Skadar), cine. kuju č i ć (kao npr. u Travniku). To nije (Ljubiša) »kao klupko, smotka od zamršenih
Kornart« i arb. aille f »Getreidemass«, dok chilimé f, ngr. κιλίμις, τσιλίμι. Vukov se ak- moguće za Kosmet. niti ili dlaka«. Upor. u Vodicama (Istra) ćoka
se bug kiló slaže u akcentu s tur. kilo. Za cenat ne slaže s kosmetskim. Lit.: ARj 2, 139. Elezomć 2, 366. Gombocz- »kristalan crkveni svjetionik«. To je značenje
značenje »kesa od duhana, baruta« ne nalazim -Melich l, 1100. Tiktin 302. Pascu 2, 332. teško spojivo s prvima. U vezi je zacijelo sa
Lit.: ARj 3, 137. 4, 925. Elezomć 2, 364. tal. ciocca = sjev.-tal. ciòca < kslat. ciocca
balkanskih paralela. Balkanski turcizam grčkog Mladenov 235. 237. Pascu 2, 121., br. 248.
podrijetla (tur. kilo < srgr. κοίλον »crijevo«) iz ćitajka f (Srbija ?) »demi-coton«, odgo- »ciuffetto, mazzetto, grozd«, u Kalabriji schiocca.
GM 226. Korsch, ASPh. 9, 517. Matzenauer,
vara tačno ukr. i rus. kitajka »taffet«. Izve- Upor. pridjev ćaknut »pijan«, mlet. čoka »Trun-
oblasti mjera (upor. oka, kantar, drani). Sa LP 8, 164. SEW'l, 503-504.
značenjem »crijevo« i sa grčkim akcentom denica je na -bka od Kitoj »Kina«, odakle na kenheit«, čok »betrunken«. Možda ide ovamo
slažu se naše čila i nlo »duvankesa (koja je od ćipirkanje n (Ljubiša, u vezi s pridjevom: -ьс m prema -íka i pridjev na -bski Kitajac, slov. kuca »Büschel, Schöpf, Quaste«, ako je
mjehura)«, a s akcentom i ķīla »mjera za žito«; ptičije ~) »sinonim: cvrkut (v.)«, apstraktum gen. -jca (Šulek) m prema Kitajka f, kitajski, metateza od *čuka. Štrekelj pretpostavlja
čilo slaže se i s grčkim dočetkom: -o < -ou. od onomatope j skog glagola na -kati ćipirkati, dok je današnje Kinez i kineski prema tal. cochlea (v.).
Sa grecizmom u turskom jeziku pomiješalo pridjevu Chinese. Upor. njem. chinesisch. Upor. Lit.: ARj 3, 213. 140. Ribarić, SDZb 9,
koji u infinitivu u ARj nije potvrđen.
se ar. Ш ili kail (v.) »mjera za žito« > tur. i ćitabija f (Kosmet) »svilom protkana ma- 142. REW* 1995. DEI 949. Štrekelj, DAW
Lit.: ARj 2, 138. Hirtz, Aves 73-4. terija« < tur. hind kitabisi »prugaste svile 50, 29.
kile (odatle ngr. κιλές) od arapskoga glagola
kala, aorist jekil »mjeriti«; i za grč. οι pred- materija«.
cìpur m (Vuk, Crna Gora) »sinonim: vrt
Lit.: ARj 2, 139. 5, 15. Elezomć 2, 366. cola f (Mikalja, Bela, Stulić) »vrana« po-
stavlja srednjegrčki izgovor. Neobična je (v.), bašta (v.)« = kipurija f (listina iz g. 1441.). Korsch, ASPh 9, 503. Franke, ZSPh 13, klapa se istrom, cóla »cornacchia«. Deminutivi
zamjena dočetno -a u hrv.-srp. i rum. za gr. Iz citirane listine vidi se da se radi o terminu 16. i si. na -ka i -ica ćólka, còlica (čakavski) »cornicum
i tur. -o. Potječe zacijelo od grčkog pl. sr. r. manastirskog gospodarstva. Prema tome su taj genus«. V. čavka.
Lit.: ARj 2, 137. 4, 9-51. Mladenov 237. grecizam (gr. deminutiv κηπούριον, κηπου- ćiverica f »1° kapa, 2° (pejorativna meta- Lit.: Ive 60. Štrekelj, DAW 50, 15. REWS
GM 226. Lokotsch 1174a. Miklošič 116. SEW ρία) donijeli u Crnu Goru grčki kaluđeri. fora) glava (Lika)« = ćiverica f (Dalmacija) = 2449.
l, 504. Odatle deminutiv na -ъЬ, ćipurak, gen. -urka čeverica f »isto (značenje 2°)«. Upor. rum.
m pored ćipurak, gen. -urka »sinonim: vrtal« chivără »cako« < rus. kiver. Miklošič ima kao ćopekluk m (Jukić, narodna pjesma) [»obi-
ćilibar, gen. -ara m (Vuk) = ćelibar (Kos-
i toponim na -ovac ćipurovac (Srbija, beograd- serb. kiver »Mütze«. Taj se oblik ne nalazi u jest« < tur. köpeklik < tur. köpek > čopek
met) = čitibar (Bačka) = ćilibar (Kosmet) =
ski okrug) = bug. Čiprovec. ARj. Polj. kizoior »turski kalpak«. Ne zna se »pas«]. Upor. bug. kjópoglu prostonarodno za
ćiribar (Bačka) »1° sinonim: jantar (v.), agata
Lit.: ARj 2, 138. da li je to ista riječ koja i balkanski grecizam tur. köpekoglu »pasji sin« što se tiče osnove.
(v.), okstan (v.), 2° kamen ili stakla ili kosti
navrh kamiša za usta (služi za cigarluke = stsrp. kivurb »grob«, búg. kivár pored kiúr Lit.: ARj 2,140. Mladenov 237. škaljiP 195.
muštikle, brojanice, derdane^į druge ukrase)«. ćirica m (Vuk, Beograd) »momče koje je »Sarg, Stelle für Kerze«, arb. qivúr »grob«,
eine, chivure < srgr. κφούρι^ον,) »sépulcrale ćopiti, -im (Vuk) »percutere«. Zacijelo ono-
Odatle pridjev na ~ьп ćilibaran, -rna. Balkanski u službi kakva gospodina, famulus«. Izvede-
monumentum« < κφώριον < lat. ciborium. matopejskog postanja ako i nije potvrđen
turcizam perzijskog podrijetla (perz. slože- nica m. r. na deminutivno -ica (upor. za
uzvik ćop za udarac. Upor. ćaskati se, conati
nka imperativnog tipa kahruba od kāh- maskulinum priča, opća riječ i prezime, Lit.: ARj 2, 18. 50. 139. Miklošič 116.
SEW l, 506. Mladenov 237. Tiktin 347. se impf. (Vuk) prema ćohnuti.
»strog« i prezentske osnove rubā od rubūdan povlašica, izbjeglica, prezime na Kordunu co-
rnea od Gane, Crnica, prezime u Dalmaciji) Bruckner 231. Lit.: ARj 2, 140. Tomanović, JF 17, 203.
»hvatati« > tur. narodsko kehribar = kehli-
ćSr 360 còsa ćosa 361 cuba

сбг, -a -o (Vuk, 17. v.) »1° slijep (Dosen: izopačen je turski prilog körligine. Balkanski ristika còsa = còso posesivne na -in ćósin, Kiosk« pored qoshk m i pridjev qoshlli »viereckig«,
ćoro oko; Ljubiša: ćora vlada), 2° koji vidi turcizam (kör = narodski kior »slijep«, kör- odatle poimeničenje na -tea còsmica f »žena eine, chiose f = chiosa pored chiuse »angle,
samo na jedno oko«, ćor čutuk (Kosmet) »pot- lik < perz. kur) perzijskog podrijetla iz cosina«, i na -ov ćasov. Denominali su od ćos coin«, chioįcu m »pavillon, kiosque«, ngr.
puno pijan; upravo metafora: ćorav panj«. oblasti tjelesnih mana (v. kolak, Topalović): i ćosav na -ari, -iti: cosati, -ām impf, »saliti κιόσκι. Kako se vidi, na Balkanu, a naročito
Femininum je põimeničen: ćora (Vuk) »1° rum. chior, bug. kior, indeklinabilan pored se, sprdati se«, naćosati se (Vuk, narodna u hrv.-srp., pomiješale su se dvije različite
kobila, 2° žena s jednim okom«. Odatle pridjev kiorav, arb. qorr »slijep«, cine. chior »privé pjesma) »sinonim: naašikovati se«, o-ćosaviti perzijske riječi, koje se u turskom još razli-
na -in сопя. Pridjev je indeklinabilan pred d'un oeil«. pf. »postati ćosav« = oćositi (Stulić, slabo kuju. Dočetno -e identificirano s nastavkom
ličnim imenom i prezimenom: čor-Sposoje Lit.: ARj 2, 140. 141. Mladenov 237. G M pouzdano). Bella ima còse, gen. -età, a Gun- u pl. -e dalo je povoda prelazu u deklinacijų -α.
(Vuk, narodna pjesma, l, 25., upor. Кага- 228. Lokotsch 1207. Elezović 2, 45. 367. 368. dulić uz ime cose Čelebija. Upor. bug. pre- Lit.: ARj 2, 143. Elezović 2, 347. Mlade-
dorde, Uzun-Mirković), ćor-Lukić (bosansko 1, 450. Miklošič 116. 425. SEW 680. Skok, zime Kjose-Ivanov. Balkanski turcizam per- nov 237. 267. GM 223. Pascu 2, 121., br. 263.
katoličko prezime), Ćoralići < Ćor-Alijći Slávia 15, 338., br. 145. Pascu 2, 12., br. zijskog podrijetla (perz. > tur. köse, kjöse, Lokotsch 732. Korsch, ASPh 9, 517. SEW
iz Cazina; kao i u turskim složenicama: 260. Ribarić, SDZb 9, 142. Joki, Stud. 109. = srgr. σπανός > rum. spân i srbijansko l, 680.
ćor-badža »nekakva jama u kući«, čor-balta, Markovié, NJ, n. s., l, 151-153. Trojano- prezime Spanaćević < ngr. σπανάκης) iz
ćorflšek, ćor-pazar (Vuk) »pazar na slijepo, vić, JF 5, 224. SEZb 35, 648. Tentor, JF 5, ć òtek m (Vuk, Crna Gora) = ćotek (Craini-
210. terminologije tjelesnih mana (upor. ćorav,
noću«, ćdr-sokah »Sackgasse, impasse« (danas KolaK) : bug. kjosé i kjósav, arb. qose, ' eine. ca) = ćutek, gen. -ēka (Kosmet) »1° udarac,
ušlo u novinarski jezik); i u složenom pridjevu còrda f (Vuk, narodna pjesma, 17. v.) = chiose. U hrv.-srp. turski dočetak -e bio je 2° batina, 3° tjelesna kazna rukom ili batinom«.
ćor sakat (Kosmet) »kuso i repato«, prilog đorda (Vuk, narodna pjesma) »sinonim: sablja identificiran s pl. -e deklinacije -a (tip sluga), Ovamo iždotati (Srijem) »izlupati« (Velikano-
ćor-ćutuk pijan »sinonim: kaj drvo pijam. (v.)« = corda je vani (Vodica, Istra) »svađa odatle s hipokorističkim akcentom cosa = coso, vić). Balkanski turcizam (tur. kötek »Stock,
Turski pridjev postao je danas općenit na je nastala«. Odatle: deminutiv na -ica ćordica f, ali je očuvano i tursko -e s prijelazom u dekli- Rute, Stockschläge, Bastonade«): bug. kjoték,
hrv.-srp. teritoriju kad je proširen sufiksom denominal na gr. -isati naćordisati, -š m pf. nāciju -e, gen. -eta kao u ćebe. Kao u ćorav, cine. chiotecă f »bastonnade, rossée«. Izgovor
-av (v.): ćorav (Vuk, 18. v., Kosmet, ŽK, (Vuk) »pripasati ćordu«, potvrđen samo u tako je i ovdje stvoren naš pridjev dodavanjem u za o < tur. ü odgovara izgovoru turskog
Cres) »1° slijep uopće (samo na Cresu), 2° perf. pas. naćordisan. Pored oblika sa č postoji sufiksa -av koji izražava snabdjevenost ne- glasa õjü > u u Srednjim Konjarima kod
slijep na jedno oko«. Ova semantička diferen- kôrda f (Dubrovnik) »1° sinonim: sablja kom manom (tip grbav). Skoplja; ćutek se u Kosmetu konstruira kao
cijacija nastala je zbog izbjegavanja potpune (zastarjelo), 2° (danas) veliki nož kojim mesari Lit.: ARj 2, 142. 7, 247. 8, 534. Elezović objekt uz izēsti: izêo ćutek od oca. Ta je me-
homonimije sa slijep (v.). S drugim pridjevskim meso sijeku«. Odatle: radna imenica na -ъс 2, 368. Mladenov 237. GM 229. Pascu 2, tafora doslovan prijevod (calque) turske
sufiksom -ost ćorast potvrđen je turcizam u kordac (genitiv nije potvrđen) pored korda 121., br. 262. SEW l, 680. Lokotsch 1210. sintagme: kotek jemek »pojesti batine«. Ušla
16. —18. vijeku, a očuvao se samo u Vodicama m = na -as kordas (Belostenec, 17. v., je i u hrv.-srp. saobraćajni jezik sa batine
u Istri. Imeničke izvedenice tvore se od ćor i također slov.) »gladiator, tj. koji se vuči còse, gen. -era n (Vuk, narodna pjesma) = kao objektom.
od ćorav: sa -ъс ćorac, gen. corca (ćorac »fišek«, fektati, bosti«, denominal na -ekati kordekati còsa f (crnogorska narodna pjesma, narodne Lit.: ARj 2, 143. Miletić, SDZb 9, 614.
u šatrovačkom govoru zidara u Siriniću), sa se (Dubrovnik, Trpanj, Ston) pored kòrde- pripovijesti) = ćošak, gen. ćaska m (Vuk, Elezović 2, 372. Pascu 2, 122., br. 265. Mla-
-ъk ćorak, gen. -ćorka; ćoravac, gen. -avca m kovati se impf, »svađati se«. Taj je oblik po- 18. v.; taj je oblik postao danas općenit u denov 237.
(Vuk) prema ćoravica f, odatle hipokoristik stojao i u stcslav. korida f »Schwert«, odakle književnom i saobraćajnom jeziku) »sinonimi:
ćoro m (Vuk) prema ćora f = ćora, gen. ga posudiše Rumunji coardă f i Arbanasi rogalj, ugao (v.), nugal (u zapadnim krajevima)«. ćotigo, gen. -a n (Buzet, Sovinjsko polje)
ćore (Kosmet) = ćoro, gen. carota (Vodice), korake f »Schwert«. Postoji još i u sjev.-slav. Odatle: indeklinabilni pridjev na tur. -li »sprava za lovljenje miševa i štakora«. Bez
odatle na -ьс ćorac, gen. -rea (Kosmet) i jezicima polj. i češ. kord, kao i dluž. korda te ćošeli (upor. bug. kojšelíja) i naša pridjevska sumnje posuđenica iz istro-rom. kuótago »trap-
pridjev na -in te -ov ćorin, ćorov (odatle pre- u madž. kard. Riječ je raširena i u ugrofinskom; zvedenica na -ost od ćošak-.ćSškast. U Kos- pola, carcere«, furl., mlet. kótego »isto«. Za-
zime Ćorović u Mostaru), odatle ćórinica f ć pored starijeg k objasnjuje se novijim turskim metu mjesto o govori se u: ćušak pored ćušak mjena ć mjesto k predstavlja hipervenecija-
(Vuk) »žena corina«. Na -ko: ćoravko m prema uplivom: tur. k'ard < perz. kārdmož« <iranski (gen. -âka odnosno ćuška) »ugao, kat« = nizam (prema parićat = tosk. apparecchiare).
ćorajka (Kosmet) »sinonim: ćoravica«. Apstrak- kareta. Kako općeslavenska posuđenica po- ćuśe, gen. -eta, n. pl. ćušlći i ćušelije kao inde- Upor. za takove hiperkorektne oblike kod
tum na -ilo: ćoravilo n = ćorllo (Kosmet). kazuje a > o (upor. klobuk, ŽK, i kalpak, v.), klinabilni pridjev; odatle izvedenica s na- makedonskih Arbanasa u Skopskoj kotlini
Denominali se prave također od ćor i ćorav: nastala je zacijelo u avarsko doba. Ne nalazi šim sufiksom -nik ćušntk m kao apozicija uz madár za magar »magarac«. Od ags. kot.
na -eti i -iti naćoret, naćorim (Kosmet) »(me- se u bugarskom. Interesantan je primjer kamen »ugaoni kamen«. S drugim značenjem Lit.: REW3 4746. Ive 60.
tafora) napiti se, opiti se«, oćoret, oćorim (u stare istoč. posudenice, obnovljene pod tur- »solarium (odatle dalmatinski romanizam slăr,
kletvi) = oćoriti, -im; faktitiv na -iti ćoriti, skim uplivom. gen. siara »sinonimi: divanana /v./ = doksat ćřlati, -am impf. (17. v., jedna potvrda)
-im »činiti ćorava« (o-); ćoravet pored ćoravit /v./ = saieti (u hrv. gradovima) = (donekle) »brbljati, govoriti«. Nema potvrde iz narodnih
(Kosmet), oćoraviti, S pomoću turskogrčkog Lit.: ARj 2, 141. 3, 10. 5, 323. 7, 247. Ri- govora. Upor. tal. onomatopeju ciarlare (14.
barić, SDZb 9, 142. Skok, Slávia 15, 338., trabozan«) ima Vuk ćošak, gen. ćaska m s ra-
sufiksa -laisali (upor. muhurleisati, v.), -lisati: br. 144. Lokotsch 1088. GM 199. Miklošič zličitim akcentom od ćošak »ugao«. Po značenju v.).
ćorlaisati (Vuk) »clausis oculis petére, impetum 132. SEW l, 569. Bruckner 256. Scheftelowitz, ćošak odgovara evropskom turcizmu njem. Lit.: ARj 2, 143. DEI 921. REW3 2451.
facere«, ćorlisati, corlīšēm (Lika) »skakati«, na- IF 33, 140. Kiosk, fr. kiosque. Balkanski turcizam per-
ćorlati na što (ŽK) »naići na što«. Pridjevska zijskog podrijetla (perz. gasa > tur. köşe cuba f (Vuk) = čuba, gen. cube (Kosmet)
složenica sa oko ćorok pozna samo Bella, a còsa m (Vuk) = coso m (18. v.) = còsa, »Winkel, Ecke« i perz. kūšk »Palast, Villa, »cirrus, kapa u ptica«. Odatle: pridjev na
Kosmet imeničku ćormiš i ćormiš »slijepi miš«. gen. -cose (Kosmet) »golobrad«, pored indekli- Schlösse > tur. küşk »visoka veranda, lad- -ost cubasi (Vuk, Kosmet) »eristatus«, na tur.
Apstraktan na -luk: ćorluk »prkos«, uš ćorluk nabilnog pridjeva cos (ostăo~, Kosmēt). Od njak u bašti«): rum. chiose m »Verkaufbude« -lija ćubalija m, f (kokoška je ~) (Kosmet),
(Bosanski Petrovac) »usprkos«, odatle deno- tog pridjeva su dalje pridjevske kvalifikativne i radna imenica na -ar chioscar »Zeitungs- to isto s deminutivnim sufiksom -če, gen.
minal na -iti čorlučiti »prkositi«. U Gospiću izvedenice na -av, -ast (upor. ćorav): ćosav verkaufer« (posuđeno iz evropskog), bug. -četa ćubaliče, pl. ćubaličići (Kosmet), ime-
(Lika) se kaže uz ćurlučum. U tom prilogu (Vuk, Kosmet) = cosasi (Vuk), a od hipoko- kjošě, kjošelíja, kjošk, arb. qoshé »Ecke, Winkel, nice na -аса, -an ćubača f (Vuk) »kokoš koja
cuba 362 ćuk
1 ćuk1 363 ćulanija

ima ćubu«, odatle hipokoristik ćuba f (Vuk), značenju »izvjetriti«. Bez prefiksa nije po- varijantama može raditi o unakrštavanju naših svraćali, i Čukurčesma u Beogradu. ARj bi-
Cuban m (Lika ovdje varira sa Cuban) »ime tvrđen čučati. Nije jasna semantička veza i romanskih onomatopejskih naziva u jadran- lježi čukur kao varijantu od učkur, a to je druga
ovnu« = Cuban gen. -äna m (u Kosmetu toga glagola s imenicama u Kosmetu koje skoj zoni, v. o njima posebnu natuknicu ku- riječ (v.). Od tur. tukur »jama«. Upada u oči
»petâo«). Metaforickí se prenosi iz govora o Elezović izvodi iz arb. qyqe »kukavica«. kuvija i čuveta. ć mjesto č u Kosmetu gdje se oba glasa tačno
peradi na ljudske usne: cube f. pl. (pejora- Lit.: ARj 2, 143. 145. 163. Elezović 2, razlikuju.
Lit.: ARj 4, 85. Elezović 2, 373.
tivno, ŽK), odatle denominal (fakťitiv) na 369. Hirtz, Aves 76. 79. GM 449. Lit.: ARj 2, 99. Elezović 2, 369.
-iti cùbiti, -im impf. (Lika, Gospić) = cubiti, ćućat, -ām impf. (Božava) »succhiare«. Od
ćubim »dugo čekati«. Kod kajkavaca i u Vodi- ćuk2 -ćuk (Vuk) »onomatopejski uzvik kojim ćula f (Vuk, Bačka) = ćula, gen. -ćule
mlet. ćućar (asimilacija s-ć > ć-ć) < lat. succu-
se pozivaju kokoši«. Odatle onomatopejski gla- (Kosmet) »sinonimi: kijača, batina; štap debeo
cama (Istra) ista riječ govori se sa č mjesto ć: lare ili djelomična onomatopeja kao i cucati
čuba f (Belostenec, Jambrešić) »(pejorativno) gol ćukati, -am impf, »vabiti kokoši tim glasom«. pri dnu«. Odatle: ćulati se »igrati se ćulanja
(Šibenik) sa c mjesto ć. Deminutiv na -ino
U Kosmetu taj uzvik ima drugo značenje. (tu igru opisuje Vuk)«. S prefiksom išćulati,
sinonim: usne, usnice (v.)« = čuba f (Vodice) cucîn m (Božava) »puppatoio«.
Sa ćuk tjera se magare, a sa ćukš se zaustavlja. išćulam pf. (Lika) »izagnati, istjerati bijući no-
»kokoš s čuperkom na glavi«, odatle metafo- Lit.: Cronia, ID 6, 107. REW* 8417. Prati Varijante su ćuš i čuki »glas kojim se vabi gama«. Prema akcentu sudeći, riječ je hipo-
rickí faktitiv čubit se (subjekt konj) »koji se 952. magare«. Upor. ćuš (v.). Odatle ćaknut, -em koristik od ćulumak m (Kosmet) »batina debela
pokazuje upornim i mušičavim« i pridjev na
ćufta f (Mušicki) = ćufte, gen. -teta n pí. (Kosmet) »potjerati magare« ı ćukati (Bosna) pri dnu«. U toj su se riječi unakrstile dvije
-ast cubasi »mušičav (u Vodicama)«, u Kra-
(Kosmet) = ćufteta n. pl. (Vuk, s tačnim »šaptati« izvedenica je od ću ću, odatle pf. turske: külünk i çomak »batina vrlo debela na
šiću načubiti se »namrgoditi se«. U slov. čuba
= čoba = soba f »Lippe, Lefze«, koje Štrekelj opisom jela) »iskosano meso u kugljicama pri- doćukati, doćukam i išćukati, išćukam pf. kraju«; balkanski turcizam: bug. čomak, čine.
pravljeno u umaku«. Odatle deminutiv na (Lika) »pokupiti piliće ili kokoši ćukajući«. dumag m »gourdin, massue de bois«, arb. ço-
bez potrebe izvodi iz njemačkoga. Belostenec
-ica čuftice f. pl. (Banja Luka). Balkanski tur- U Vodicama postoji ćuk m i ćukati, ćučen magë »bâton de bergers«. Vuk ima ćulumak,
ima još izvedenicu na -ák lubăk m (također
slov.) »čovjek u kojega su velike usne«, odatle cizam perzijskog podrijetla (perz. particip pored ćukan, ali se ne navpdi značenje. Hirtz gen. -mka m. U tom se liku vidi da je turski
čubáke dělati > čubeti »gaffen«, deminutiv na pas. kuftä od kuftän »isjeckati« > tur. köfte} bilježi onomatopeju čuk = ćuk kao glas kosa dočetak -iink bio zamijenjen sa -umak, kao
-ica cubica f »buba«, pridjev na -ast cubasi iz oblasti hrane (kulinarstva): rum. chiftea, u nevolji, odatle impf, čuktati — ćuktati, -će da je -iink > gen. -unka > -umka, odakle
(Belostenec i Jambrešić). Možda ide ovamo deminutiv chifteluţă, bug. kjufté, deminutiv (subjekt kos) i složenica ćukokos m (Danilov- je napravljen novi nominativ ćulumak. Kako
i ime biljke čubac, gen. -уса »choragus Kirby« kjufténce, arb. pataçyftë, ngr. κεφτές. Turski grad, Crna Gora;, skraćeno po zakonu ha- je -ák mogao u našoj jezičnoj svijesti izazvati
i raširenje sa r čubra f »ime kozi« i pridjev dočetak -e zamijenjen deklinacijama -e, gen. plologije u ćukos (Boka) i ćukoš (Danilovgrad), osjećaj deminutivnosti, odbačen je zbog zna-
čubrast (v. i čubra). Riječi cubara (Lika) = -eta, i -a, kao obično, v. ćebe i časa. ARj ima sa zamjenom dočetka -os sufiksom -os, »turdus čenja, kome ne pristaje, i stvoren novi primi-
subara f »Pelzmütze« zacijelo je izvedenica stvo- još ćufter m iz Jukića, ali ne daje tačne defi- merula«. Kako se vidi, ista onomatopeja može tivam ćulum m »sinonim: topuz«, odatle
rena s pomoću -ara (v.) od šuba f (Piaski, nicije, veli samo »da se gradi od grožđa onako imati više značenja, a može biti kraća i raši- augmentativ ćulumina f. Kavanjin ima slože-
Hrvatska) »dugačka ženska haljina s rukavima kao što se od suhih šljiva grade isušeni neki renija. Zbog toga može se uzeti da onomatopeja nicu ćulumbrađa »brada nalik na topuz«. Odatle
kolačići«; od perz. > tur. küfler. ćuk može imitirati i »udaranje po kamenu«. i katoličko ličko prezime na -ović Ćulumović.
od plavetne -čohe postavljena kožom«, ali po-
Ovamo ide ćuka f (Srbija ?) »sprava za isje- Lit.: ARj 2, 152. 153. 4, 85. Elezović 2,
kazuje mijenjanje ć > š prema ćuba i Suba Lit.: ARj 2, 150. 151. Elezović 2, 374. canje vodeničkog kamena« kao postverbal od 369. Pascu 2, 126., br. 338. Mladenov 687.
kao sprijeda slov. čoba i soba. Izvjesno je Mladenov 267. Skok, Slávia 339., br. 146. ćaknuti (Lika) »1° udarili, 2° kao metafora:
da je ćuba ==· čuba po postanju ista riječ koja Lokotsch 1226. SEW l, 680. GM 324. Korsch,
na jedan mah popiti«. Odatle pridjev ćuknut ćulah m = ćulav (Dalmacija, Podgora /?/,
i сиЬъ = сиръ u ostalim slavenskim jezicima, ASPh 9, 518.
»sulud«, upor. kajkavski pridjev vudren. Upor. Pavlinović) = ćula (Kosmet) pored ćulav i
a izvodi se iz ie. korijena *(š)qēubļ-p od kojeg
ćuk1 m »sinonim: sova (v.), nazvana po cukati2. Onomatopeja ćuk odnosi se možda ćula/ »1° derviška kapa ili kamilavka sa sa-
je i njem. Schöpf. Upor. čuperak, čupica, čupi-
glasu (onomatopeji) koji daje noću«. Odatle i na psa, ali to nije potvrđeno. Odatle čuko rukom (v.), 2° figurativno (metafora ili sineg-
njati i čupendati se (v.). Glede izmjene ć > ΐ
impf, ćuktati i pf. cuknuti (subjekt sova) i m, s hipokorističkim akcentom (Banija) »1° dohe?): bijeda, krivica, podvala, prijevara«. Bal-
ispor. i ćuk pored čuk u drugim jezicima. U
izvedenice na -uša ćukuša, na -avac, ćukavac, pas, 2° buba microcara Thorns.«, s madž. kanski turcizam perzijskog podrijetla (perz. >
arb. çumbëlçufkë pojavljuje se naša .ćuba sa ţ
gen. -avca (Kosmet i u mnogim krajevima sufiksom -o > -ov ćukov (Brač) »pas«. U arb. tur. külah) iz oblasti muslimanske nošnje : rum.
mjesto q. Izmjena č u ć ima se pripisati ono-
Srbije), na -alac, gen. -alca ćukalac. Stulić je auk m »ždrijebe«. V. cukati2. chiulaf, búg. kjuláf, kjulâh, arb. qülaf.
matopeiziranju osnove.
ima augmentativ ćukčina f. U arb. çuk m. Lit.: ARj 2, 151-152. 554. 4, 85. Ele- Lit.: ARj 2, 152. Elezović 2, 369. Mladenov
Lit.: ARj 2, 83. 143. Elezović 2, 368. Ri- zović 2, 368. Ribarić, SDZb 9, 142. Hirtz,
Drugi narodi imitiraju drugim fonemima 267. GM 229.
barić, SDZb 9, 147. Štrekelj, DAW 50, 62. Aves 69. Perušek, ASPh 34, 50.
Jagić, ASPh l, 433. Pleteršnik l, 107. 115. 2, njezin noćni glas: ghuk, Kuiaiff, skraćeno
ćulanija m (Bosna ?) »budala«. Ovamo ta-
639-40. 649. GM 134. 449. Puşcariu, DRom kmff i kiff, stari giwkuh itd. Odraz tako
ćiikile (Srbija), prilog, »u gomili«. Nije kođer čulavija f »budalaština« s nejasnom
2, 592. RSl 2; 110. slušanih onomatopeja je naziv u Dalmaciji
rečeno gdje se govori. Sadrži zacijelo tursku zamjenom n > v, možda analogija prema ćulav
ćučumija f »noctua minor Briss«, koji se u
postpoziciju -ile »cum« kao u šakatte (v.), (v. ćulah), koja riječ figurativno znači »prije-
ćuća, gen. ćuće f (Kosmet) »jadnica« = dočetku može uporediti s tal. cucumeggia, i
ćućuviz m (Dalmacija, Podgora, Pavlinović) düzbelaile (v.), usp. čak*. vara«. Dok je u ćulanija dočetak -ja prema
ćuća (Kosmet, sa ü za arb. y, po čemu se
»(prema Hirtzu) athene noctua, Steinkauz«. Lit.: ARj 2, 152. perz. > tur. kiil-hani »petit polisson, fripon,
jasno vidi arbanasko postanje). Odatle s na-
Dočetak -viz ikavski je oblik od jekavskoga vagabond« običan naš dodatak turcizmima koji
šim sufiksom -ka cucka f istog značenja. Ta
-vješa: kukuvježa, a nalazi se još u varijanti ćukur, gen. -ura m (Kosmet) »1° ukopano se svršuju na vokal (npr. kapija, odaja itd.),
izvedenica nije isto što i cucka — čačka (v.). u drugoj je varijanti dočetak -ija identificirala
Deminutiv na -če ćućajče, pl. ćućajčići — kuk(u)viza, koje v., a podudara se sa tal. u zemlju ognjište, 2° jama u kojoj se naslagani
dočetkom -veggia u sttal. coccoveggia. Ovamo zemljani sudovi peku, kao lončarski (= grnčar- naša jezična svijest sa sufiksom -ija < gr.
ćućanče, pl. ćućančići od hipokoristika na -an
ski) termin«. Odatle toponimi Ćukur-an -ία za apstrakta. Što se tiče značenja, našem
ćućan, gen. -äna »jadnik, nesretnik, bijednik«. ne ide ćuviz (v.) kako bi se moglo misliti po
dočetku -viz. Kako se u ovim posljednjim (< hane) u Solunu, kamo su se Vučitrnci turcizmu stoji najbliže rum. chiulhan m
Vuk ima iz Crne Gore pf. išćućati, -im u
culànija 364 ćup ćup 365 ćurdija

(Muntenija) »Gelage, Lustbarkeit, Zeche«, izvedenice na -nica i -njača ćumurnica f = kjiip »Krug«) iz oblasti suda: rum. chiup, kurjak m (Vuk, 17. v.) koja se nalazi samo u
odatle chiulhangiu »Zechbruder«, koje se na- ćumurnjača f (Vuk) i složenka na -äna < tur. bug. kjub, arb. qüp, cine. chiup pored Мире hrv.-srp. Ono umetnuto -ja- pojavljuje se u
lazi u čudnom semantičkom odnosu prema hane (kod nas sufiks) ćumurana f (Srbija) = i chiupă. uzviku (onomatopeja za glas vuka) kurja.
tur. (< perz.) složenici kül-hane »Badeofen« ćumurana, (Kosmet) i radna imenica na -džija
Lit.: ARj 2, 153. Elezović 2, 371. Mlade- Uzvik je dobio značenje »vika«. U madž. kurja
od kül »pepeo«. Taj se turcizam govori u ćumurdžija m (Vuk) = ćumurdžija (Kosmet)
nov 267. GM 230. Pascu 2, 122., br. 279. znači oboje: »1° vika, 2° vuk«. Glede neposto-
Kosmetu čulan m »ognjište u hamamu«, bug. i odatle ćumurdžmica f. Balkanski turcizam Lokotsch 1249. Korsch, ASPh 9, 517. janog a u ćurak upor. čunak (v.). Drugi turski
kjulhané. (tur. kömür, izvedenica dobivena s pomoću naziv za vuka kurt nalazi se kod nas samo u
Lit.: ARj 2, 153. Skok, Slávia 15, 339., sufiksa -ur, upor. potur /v./, od glagola kommek ć upnuti, čupnem pf. (Lika, objekt ugarok) muslimanskim prezimenima: Kurt i Kurtagićte
br. 148. Elezović 2, 369. Tiktin 347. Mlade- »pokriti, zatrpati«) iz oblastí ruda i zanata: »turnuti«. Jamačno je onomatopeja, možda va- Kunovic (katoličko bosansko prezime).
nov 267. Školjić* 198-199. bug. kjumjúr, arb. qümür, çümmür (Skadar), rijanta od čuš (v.).
cine. chiumiure f i chiumurgi. Lit.: ARj 2, 155. 5, 813. 814. Elezović
ćulbastija f (Kosmet) = dulbàstija (Bosna) Lit.: ARj 2, 154. 2, 371. 372. Mladenov 267. Lokotsch 1255.
»goveđe meso pečeno na žaru«. Balkanski Lit.: ARj 2, 153. Elezović 2, 370. Mlade- GM 230. Pascu 2, 123., br. 280. SEW l,
nov 267. GM 230. Pascu 2, 122., br. 276. ćuprija f (Vuk, 18. v.) »sinonim: most«. 648.
turcizam (külbastı, od kül »pepeo« > v. čula- Deny § 871.
nija) iz oblasti kulinarstva: búg. kjulbastíja. Također toponim. Balkanski turcizam (tur. 2
kopru): búg. kjupríja, ngr. κιούπρι. U antro- ćurak , gen. -rka m (Vuk) »sinonim : budac
Prvi dio zamijenjen je običnijim turcizmom ćun m (Vuk, Grbalj) »kljun u ptica«. To
ponimiji prezime na -lijić: Cuprilić. (v.), puran (v.), tukac« prema ćurka f (Kosmet)
đul (v.). je jedina potvrda. Hirtz također ne donosi = cura (Vuk) »sinonim: budija (v.), pura (v.),
Lit.: Elezović 2, 369. Mladenov 267. druge. Izgleda kao upliv talijansko-mletačkog
1
Lit.: ARj 2, 154. Mladenov 267. SEW í,
681. tuka (v.)«. Odatle: deminutivi na -ič curici, na
pravopisa; kao da je klj > kj netko napisao -e cure n (Vuk) »sinonim :buče« = türce
ćuma f (Hrvatska Krajina) »1° čvor na *chiun i čitao po mletačkom izgovoru ćun. 1
ćurak , gen. ćurka m (Vuk, 18. v., narodna (Kosmet), pl. ćurčići, pridjev na -jil-iji čurjī
gornjem kraju štapa, 2° bena, budala«. Odatle: Sve je to pusta kombinacija. Upor. brojne
pjesma, Kosmet) »1° sinonim: kožuh (v.), (Vuk) od *ćur = curi (Kosmet) i ćurčiji (jajca,
pridjev na -ost ćumast, pejorativna imenica primjere iz toponomastike gdje je naš doče-
haljina od sukna ili čohe postavljena ovci jom krėsta, trava, Vuk), od ćurak. Imenica na -an:
na -ilo (upór. trubilo) čumila. Glede značenja tak -ik ušao u narodni izgovor kae-ić: Bukovič
ili drugom kožom s runom, 2° zimski kaput«. ćuran, gen. -ana (Srbija) = curan (Kosmet)
2° upor. klada (v.) i sumast (v.). S akcenat- mjesto Bukovik, Osić mjesto Osik. Još smje-
Odatle: deminutivi na -če čurče n (Vuk, Ko- od *ćur, ćurkan od ćurak, odatle i pridjev na
skom varijacijom: ćuma f »1° fasciculus, 2° lije tumači Rozwadowski koji pretpostavlja
smet), pi. curaci »muška ili ženska haljina do -ast ćurkast i izvedenice na -ovac čurkovac,
erista, 3° gomilica, 4° (pejorativno) žena *сир-пъ od osnove čup- (v.).
pojasa, postavljena kožom« (za i < kč upor. gen. -ovca m »trava zvana ćurčija krėsta«.
velike neiščešljane glave«. Odatle: deminutiv
Lit.: ARj 2, 153. Hirtz, Aves 79. Rozwa- búg. kjurkčŕ), na -ič curcii m (Vuk), radna Ovamo možda i složenica cürtaük m (Vuk)
na -ica čumica f (Vuk), augmentativ ćumetina dowski, RSI 2, 110. imenica na -čija, ćurčija m (Vuk, 18. v.) = »1° ćurija bolest, 2° desiderium veneris (ka-
í (Hrvatska Krajina), na čumě (posej ~,
ćurčija (Kosmet) = ćuršija (Belostenec) = že se i o ženama)«. Drugi je dio turcizam tavuk
Kosmet) »gomila«. Kao da je balkanski tur- ć u nāk, gen. čunka m (Kosmet) »1° cijev ćurdžija (jedanput, 18. v.) »sinonim: kožuhar, »kokoš«. Upor. toponim Taukbašta u Prištini.
cizam (tur. küme »kup, gomila«) ? Arb. çumbë f od pečene lončarske (grnčarske) zemlje što krznar«, također prezime sama riječ i sa -ič Značenje nije razumljivo. Denominál na -iti
»Weintraube«, ngr. τσούμπα (čitaj cuba) »Fe- služi za vodovod, 2° cijev od crnog lima za Čurčīč (obično krivo akcentirano Ćurčić). Oda- curiti, curim impf. (Vuk, Ljubiša) »duhati«
derbusch« i madž. esuma »Fruchtstiel« stoje peći«. Balkanski turcizam (tur. künk »Kanal, tle pridjevi na -in i -ski = ćurčijin = ćurčijin ekspresivna je metafora prema vješanju nosa
značenjem bliže hrv.-srp. čuba (v.) negoli Rinne«): bug. kjunk pored kjunec, pl. kjunci (Kosmet), poimeničen sa -ica ćurčtjnica f = tukca kad se šepiri. Postanje je onomatopejsko.
turskoj riječi. Upor. čumák m (Drivenik, Crik- (tu je turski dočetak -nk shvaćen kao da ćurčinica (Kosmet) »1° žena ćurčijina, 2° ra- Uzvikom čur (Kosmet) tjera se ćurka. Ako se
venica) za cuba glede promjene b > m. sadrži deminutivni sufiks -bk koji je zatim dionica ćurčijskih predmeta«, ćurčijskt pored udvoji ćur ćur, vabi se. Upor. pür pür. Uzvik
Lit.: ARj 2, 153. Elezović 2, 370. GM zamijenjen sa -ьс), arb. qyng m pored qynge č'urči(j)nskī (Vuk) = ćurčiski (Kosmet), ap- se poimeničuje sufiksima. Uzvik imitira i gla-
449. Gombocz-Melich l, 1214. Korsch, ASPh f, çyng (Skadar) s promjenom tur. -nk > -ng sove grabežljive ptice vultur fuhuş, za koju
9, 518. Hirtz, Aves 70. straktum na -luk čurčiluk m = ćuršiluk (Belo-
kao u ngr. κιοϋγκι, isto tako u cine, chiunghe stenac) = ćurčilak pored ćurclhk (Kosmet) je potvrđen također naziv ćurkan. Budmani
ćumez m (Vuk, Lika, Bosna i Hercegovina) f pored chiungu. U Kosmetu je u dočetnu »krznarski zanat« i složenica sa -baša (v. kao pominje srgr. κούρκα f kao moguće vrelo, ali
= ćumez, gen. -èza (Kosmet) »1° sinonimi: tursku grupu umetnuto nepostojano a. Upor. drugi član) ćurčibaša m (Vuk) »poglavica ćur- to ne može objasniti k > č. I taj naziv može
gajba (v.), kavez (v.), kokošar, 2° (pejorativna ćurak (v.). Primjer je kako turcizam šire na čijski«, odatle pridjev na -m ćurčibašin, po- biti onomatope j skog podrijetla kao i puran m
metafora): ružna zapuštena kuća«. Odatle: Balkanu razna posredništva. Kako je čunak imeničen sa -ica ćurćibašinica f »žena njegova«. prema pura f (Hrvatska, v.). Hrv.-srp. nazivi
augmentativ na -ina čumezina f (Kosmet). Bal- trgovački artikal, razumljivo je grčko-cincarsko Hipokoristik Čuna m od imena harambaše za ovu domaću perad, koja je došla iz Indije
kanski turcizam (tur. kümes): arb. ümes -zi, posredništvo kod Arbanasa. ćurčija, odatle na -ovci Ćurtinovci »njegovi (= Amerike) u recentno doba, nisu jedinstveni,
këmaç (Toske), ngr. κουμάσι. Lit.: Elezović 2, 370. Mladenov 267. GM momci«. Balkanski turcizam (tur. kürk = nego variraju kao i u Evropi. Arbanasi posudiše
Lit.: ARj 2, 153. Elezović 2, 370. GM 229. 230. perz. gurg »1° vuk, 2° krzno«, odatle kürkçü ćurke f. Rumunji: curcanįcor- m sa mnogo
»krznar«): bug. kjurk, kjurkče, kurka f »Ober- različitih varijanata curcodan, curcon prema
ćumišli, epitet (uz pištolje, Vuk, narodna ćup, gen. ćupa m (Vuk, 17. v., Kosmet) curcă f, slažu se sa gr. κούρκα. V. kur.
gewand, Mantel«, arb. qürk, türk (Skadar)
pjesma). Daničićevo izvođenje od tur. kymetli »zemljan sud za vodu, lonac za med, maslo,
»krzno«, çür(k)xhi »krznar«, cine. chiurcu, pl. Lit.: ARj 2, 154. 156. Elezović 2, 371.
nije moguće, možda varijanta od dumišli (v.). ulje, vino« = ćupa f (Vuk, Bačka, upor. femi-
-uri »pelisse, fourrure«, Mured »fourreur«, chiur- Hirtz, Aves 80. GM 450. Jagić, ASPh l, 159.
Lit.: ARj 2, 153. ninum i u čine. chiupa) »nekakav vrč«. Odatle: Tiktin 464.
cilîche f »pelleterie«. U hrv.-srp. i bug. tur-
deminutiv na -ič ćupić, augmentativ na -ina
cizam je po zakonu sinegdohe dobio značenje
ćumur m (Vuk, Srbija, Bosna i Hercego- ćupina f (Vuk) = ćupina (Kosmet), na -ara ćurđija f (Vuk, Srbija) = čurďtja (Kosmet)
odjevnog predmeta od krzna. Značajno je da
vina) = ćumur, gen. -ura (Kosmet) »sinonim: ćupara f (Srbija?) »(pejorativna metafora) »1° kratkih kožuh (Vojvodina), 2° ženska suknja
je tur. kürk »vuk« bilo posuđeno u starije vri-
ugljen (v.) od drva ili od kamena«. Odatle: glava«. Balkanski turcizam (tur. kub, narodski bez rukava (Srbija), 3° ženska haljina koja nije
jeme, vjerojatno u doba avarsko. To je imenica
ćurdija 366 ćuš-ćuš ćuš-ćuš 367 eutfetf

više u modi, (pejorativno) ćorak (v.), (Kosmet)«. od srme, Kosmet, Crmnica), 2° spona konjima 2° benast čovjek« = čule, gen. ćuše m, f (Ko- čućežljivo, ali imenica ćućež i pridjev tućežljiv
Odatle: deminutiv na -ica curdi'jca f (Vuk), na noge«. Odatle skakati skoka iz ćusteka. smet, hipokoristik) »čovjek ili žena mlakonja, nisu potvrđeni. Od priloga stvoren je uzvik
augmentativ na -etina ćurdijetina f (Vuk). (Petranović, »priljubivši stopalo uz stopalo«, šonja«. Odatle deminutiv na -ica: ćušica, u tutkac — sutkor
Balkanski turcizam nepoznatog .podrijetla (mož- Škaljić). Balkanski turcizam (tur. köstek »Kette, izreci eno je glava od tušíce. Strekelj pomišlja Zbog etimologijskog ispitivanja, treba pro-
da tur. kurtek »kurze Jacke« izmijenjeno prema Spankette für Pferde«) iz oblasti konjske i ljud- bez potrebe na podrijetlo iz rom. dus »balordo, motriti u vezi s tom glagolskom osnovom i
imenu naroda Kurd »Kurd«): arb. xhurdí ske opreme: rum chiostec, bug. \kjustek, arb. bonaccio, sempliciotto« koje je također ono- imenicu deklinacije i (apstraktum). ćud, gen,
»kratka muška gornja haljina«. Kurd »Kurd« qosték, cine. chiusteca f «cordon de montre«, matopeja. [Usp. tur. uzvik çüş »Anruf des -»' f (Vuk, 15. v., Kosmet; jedanput m u 17. v.)
dolazi u toponimiji: ćurt-mahala (u Pri- ngr. κιουστέκι/γιου-. Eseltreibers damit der Esel stehen bleiben soll« = čuda f (Vuk) »1° ingenium, 2° Índoles, 3°
zrenu, 1773.}, Čurtovo brdo i u prezimenu na (Heuser)]. Upor. ćuk (v.) ł ćuśati. mos, mores, 4° natura, 5° voluntas«. Značajno
Lit: ARj 2, 157. Elezović 2, 372. Mlade-
-ović ćurtović. Upor. i Curta pod ćurak1. Lit. ARj 2, 157. Elezović 2, 157. Štrekelj, je da se u Vodicama (Istra), gdje se dobro
nov 267. Miletić, SDZb 9, 368. Pascu 2, 123,,
br. 283. LokotschUn. GM 229. Školjić* 201. DAW 50, 15. razlikuje č i ć, kaže ćud, gen. čudi f kao i u
Lit.: ARj 2, 155. Elezović 2, 371. GM 82.
Brückner, KZ 48, 177. Miklósié 148. Korsch, slov., gdje čud f znači »Neigung«. Odatle pri-
ASPh 9, 518. ćustera f (Mušicki, Vojvodina ?) = austere, ćutjeti, ćutim impf. (Vuk, 16. v., iš-, o-, djevi na -ljiv i -ovit: ćudljiv (Vuk) »sensibilis«
gen. -ela n (Srbija ?) = ćuskera (Srbija ?) pre-, u-} = tűiét, tutím (Kosmet) (po-, u-} = = čudovit (Vuk). S obzirom na čud u Istri
ć urlika f (Lika) »1° čobanska svirala od »strug, Schrotthebel«. U bug. radna imenica ćuliti (prema iter, oćućivati, oćućujem, Vuk, pridjev dôčudan, -dna (ŽK) »launig« možda nije
jedne cijevi, zvana zbog toga i samica, 2° na -džija kjusterediija m »strugar«. [< tur. oćućevati = oćulivali) »1° sentire, 2° sinonim: od čudo nego od ćud, gen. -i koje se govori
slavić, 3° pejorativna metafora: prazna glava«; küslere »isto«.] šutjeti, mučati«. Mjesto inhoativnog -èli i (ŽK) također, upor. rus. pričudy »Launen«.
postverbal od ćurlikati, čurlīčēm impf., (Vuk, Lit.: ARj 2, 156. 157. Mladenov 267. Školjić1 faktitivnog -iti postoji također -ati', tutali., Apstraktum je na -ina: tuđina f (17. v., pre-
18. v.) »svirati u ćurliku«, išćurlikali, išcurlīčēm 201, tūtām impf. (Vuk, o-, Lika, «-) pored pf. zime u Dalmaciji, koje se piše na mletačkom
(Lika), glagola onomatope) skog podrijetla: utulali, učulīm »sinonim: šutjeti, šutim, Vuk, Chiudimi). Denominai je na -ali: tudati, -am
»1° dobiti ćurlikanjem, 2° (pejorativna meta- ć üsa ti, -am impf. (Vuk, 18. v.) »udarati po samo štokavski u-, za-, mučati (zapadni kaj- impf. (Vuk) »voljeti« prema pf. ćudnuti, -em
fora) izgnati van«, a ovo izvedeno deminu- uhu« prema pf. ćušiti, -im i ćušnuti, -em. Od kavski, čakavski i štokavski krajevi)«. Odatle: »concupiscere«. Apstraktum tudanje n »pla-
tivom -tkati (tip urlikali pored urlati) od iste je osnove, koja je bez sumnje onomato- postverbal deklinacije i ćut, gen. -i f (17. v.) šenje (o konjima)«, je od tudati se »plašiti se
čurliti, -im (Lika). Odatle ime ptice ćurlin pejska, pridjev na -ut (upravo part. perf. pas.) »sensus; danas sinonim: čuvstvo (v.)« = čut (subjekt konj)« prema pf. ućudili se, učudim
pored čurlin. Daničićevo je izvođenje od tur. ćušnut (Vuk) = ćanul (v.). Od onomatopejske m (Ranjina) »sinonim: osjećaj«, od oculati je »koji prestane biti ćudljiv«. U 18. v. stvoren je
súrna = zurna = surla f (v.) proizvoljno. osnove tuš, kojom se oponaša glas udarca, otul, gen. -t (Kavanjin), danas maskulinum kao složen pridjev ćudoredan »morális« od (u)re-
Upor. ćurominka. V. i čurlin. izvedenica je na -ka: ćuška f (Vuk) »sinonim: psihologijski termin; satul f (Šulek, Popović) dili ćud, odatle apstraktum ćudoređe n (Pav-
Lit.: ARj l, 860, 2, 146. 4, 85. Maretić, zaušnica, priušak«. Odatle denominal na -ati »ljubav« = sućut »Mitgefühl« je prevedenica linović) »mores; sinonim: moral«. Budući da
Crtice 63. Hirtz, Aves 80—2. ćuškati, -am (Vuk) = ćuškat, -am (Kosmet) (calque) prema njemačkome. Pridjevi su na je potvrđen i čuda f (Vuk), ovamo može ići
»1° tjerati nogom, udarati, 2° gurati, tiskati, -ьп, -iv, -ljiv od osnova (o)ćut- i (o~)ćuć-: i rum. ciudă f »Ärger, Verdruss« (u izrekama
curomîn(j)ka f (Smokvica, Korčula) »frula 3° gonati se po sudu (2° i 3° Kosmet)«, il, oćutan, (PÌCÙIÌV, (o~)ćutljiv, ćulljiv (Vuk, 18. kao što su 'mi e ciudă de cine. am aiudă pe cine
što se svira u jematvi (ima kao pastirska frula »1° izbaciti ćuška j ući, 2° dati kome mnogo v.) »1° sensitivus, 2° sinonim: mučaljiv, taci- »srdim se«). Tiktin izvodi oboje ciudă u
samo jednu cijev)«. Odatle glagol na -ati zaušnica«, išćuškivati impf. (Lika) prema pf. turnus«, odatle apstraktum oćulljivosl f i radne ovom psihološkom značenju i ciudă »Wunder«
ćuromlnkal »duvati frulu« i radna imenica na ćušnuti < *ćušk-nu-ti. S prefiksom na-: na- imenice na -ko, -ica: ćulljwko m prema iutlji- od čudo (v.). Dok Miklósié ne zna ide li ovamo
-as ćurominkaši pl. Upor. ćurlika f. ćuškati, -am pf. (Kosovo polje) znači isto što vica f (Kosmet). Particip prošli aktiva poime- arb. qud f »pertinacia«, odatle qudój »obstinare,
načukati (v.) »nabiti špice na glavinu«. Iz- ničen je sa -ica: ćutalica f (Vuk). Imenicu na affirmare«, quduem »pertinax«, G. Mayer uzi-
ćusara f (Srbija ?) »testija (v.) u kojoj je vedenica sa -ьс (upor. tajac) ćuskac (Vuk) ta- -ilo ćulilo n »sensus« ima Stulić (ušla je u knji- mlje za osnovicu tal. chiudere, što ne može
okrnjen vranj«. Odatle hipokoristik tusa f kođer je uzvik koji se reče kad se koga ćuši. ževni jezik zapada, ali je Maretić smatra ne- biti.
istog značenja. Sama interjekcija bez -ьс i -ka nalazi se u ispravnom mjesto čulo, v.). Druge Stulićeve Razvitak značenja sentire > lacere obja-
Lit.: ARj 2, 156. složenici ćuškapa (Vuk) »igra u kojoj se udara imeničke i pridjevske izvedenice, kao .ćuteljnost šnjava se zakonom rezultata (sinegdohe): tko
po kapi«. Složenica je stvorena prema tipu = ćuleljslvo »sensus« i odatle pridjev na -ьп dugo ćuti »osjeća, trpi, a nikome ne kaže to«,
ćuskija f (Vuk) = ćuskija (Kosmet) = imperativnih iz ćuš(i)kapa. Izvedenica ćuška čuleljan kao i složenica ćulimoć njegove su taj suli. Dok šutjeti »tacere« postoji samo u
ćuškija (Stulić) »sinonim: poluga (v.)«. Odatle upoređivala se i izvodila (Jagić, Daničić) bez kovanice. Apstrakta 17. v. su ćućenje n i ću- hrv.-srp., za ćutjeti nalazimo paralele u stcslav.
radna imenica na -as (v.) ćuskijaš, gen. -asa m potrebe iz srgr. κόσσος »alapa«, odatle κοσσίζειν ćenstvo n. Glagolske su izvedenice: deminutiv stufiti pored iuţiţi »fühlen«, študb pored čudb,
»radnik koji čuskiju nosi«. Balkanski turcizam »alapam innigere«. Ekspresivnost onomato- na -kali ćulkali, -am. impf. (Vuk) »silentium češ. cit, cititi, cud, cudny, polj. cud, cucić (ta-
(tur. kiisku »Schürhacken, Brecheisen«, iz- peje ćuš- pojačala se umetanjem samoglasaa: imponere« prema pf. utulkali, ućutkam »uči- kođer gluž.), ukr. oščuščaly, brus. očučić,
vedenica na -ki kao brojni naši turcizmi burgija, ćaus, odatle ćaušak, gen. -Ska m (Vuk) »alapa«. niti da netko ućuti; sinonim: šutkati (Vuk)«, rus. scutiţi, oščutiť, oculili' sja. Glagol ćutjeti,
bičkija, čašagija, uzenđija, čulgija, vergile) iz Ovamo zacijelo i ćauk m »glava, tjeme« u iterativ oćutkivati, oćulkujem (Vuk); denominal stari prez. tutu, danas ćutim, sveslavenski je
oblasti alata: arb. qiiskí, çusqí (Skadar) »He- izreci lupio ga po tauku. Upor. tui. na -ovali oćutkovat, -ujem (sé) impf. (Kosmet) iz praslavenskog doba (*r/Mt-). Može biti i
bebaum«. Lit.: ARj 2, 127. 157. 4, 85. 7, 248. Elezo- »odlagati, odugovlačiti, predomišljati se, us- baltoslavenski ako se s Machekom, Vaillantom
Lit.: ARj 2, 156. 230. Elezović 2, 372. vić 2, 374. Jagić, ASPh l, 159. Miklošič 357. tezati se«, od postverbala na -bk oćutak koji i Holubom uzme da je nastao od prefiksalne
GM 142. 230. Deny § 868. nije potvrđen. Od imperativa ćuli »šuti, muči« složenice *ot-jutitiļ-leli > stcslav. ošlulili >
ćuš-ćuš (Stulić) »uzvik koji se govori udvo- stvoren je uzvik ćut (Kosmet) kojim se nare- Slutiti ispuštanjem prefiksa (depreverbacijom).
ć us t ek m (Vuk, narodna pjesma) = ćustek jeno, a služi za tjeranje magaraca«, poimeničen đuje da neko prestane plakati, govoriti itd. Upor. buliti < ob-uliti (v.). Osnovno putiti,
(Kosmet) pored ćosleka f (upor. čine. chiusteca) ćuš m (Bačka) »sinonim: magare«. Vuk ima u Prilog se pravi od iste. osnove sa -ke: tülke koje se ne nalazi ni u jednom slavenskom
= ćostek (Crmnica) »1° lančić za sat (ćustek vokatīvu ćuše »1° uzvik za tjeranje magaraca, (Vuk, Kosmet) = šutke »tacite«; kod Vuka jeziku, odlično se poklapa s lit. jausti, jaučiu
éútjeti 368 ćužiti

»fühlen«, justi, juntù »durch's Gefühl wahr- tivnim sufiksom -bk: ćutak, gen. ćutka m
nehmen«, lot» pridjev jautrs »munter, leb- (Vuk) »sinonim: šuljak«. Za Gradišku i ne-
haft, frisch«. Miklošičev praslav. korijen *tjut kadanju brodsku graničarsku pukovniju za-
nastao bi prema ovom tumačenju od *ot- bilježen je homonim ćutak, gen. ćutka m
jut > o^tjut. Imalo bi se dakle uzeti da je bez akcenta, a sa značenjem »nekakvo žensko
deprefiksacija nastala već u praslavensko doba. pokrivalo«. Ovakvo neodređeno značenje ne
Ovo tumačenje dovodi ćutjeti u vezu s praslav. dopušta određeniju identifikaciju. Balkanski
osnovom jūt- u jutro (v.). Ipak ima objekcija turcizam (tur. kütük) iz oblasti šumske kul-
koje opravdavaju i pritivno mišljenje. U stcr- ture (upor. kornija, orman): bug. kjutúk.
slav. postoje naporedo oba oblika Ä- i č- za Razlikovati treba ćutek, koje v. pod ćotek.
postulirano praslav. *tj. U hrv.-srp. postoji
također oblik č pored č, upor. čud kod Ranjine.
Lit.: ARj 2, 158. 163. Ehzović 2, 372.
Mladenov 267.
D
Moguće je prema tome ćut-jčuđ- dovesti u ćuvik m (Srbija ?) »vršak brdski, zaošiljasti
vezu s iuditi se na osnovu zakona metateze iza- da = da, potvrdna čestica kao odgovor na u Dubrovniku; glede -si upor. onsica, (v.),
brežuljak« (= rum. deal ţuguiat). Takoder pitanje, »sinonim: jest, sic, ita«. Nalazi se u
zvane asimilacijom u 1.1. prezenta: *t$uštc > dati (Crmnica) »valjda« izražava nadu, dáko
srpski toponim. < tur. kûh, izg. kjûh < perz.
štuštp > сиѓи. Zajednički je i onako objema istom značenju u bugarskom i kao posudenica (Srbija, također bug., Piva-Drobnjak): dáko mu
kuk »brdo«. iz južnoslavenskoga u rumunjskom jeziku. Kao
osnovama formant (do), a ie. paralela za lokne do ujutru »ako mu bude lakše do ujutru«.
Lit.: ARj 2, 169. Školjić2 202. svezica općenita je u slavenskim jezicima i
jut- i onako nema. Sa ie. osnovom *qeu- Rumunji posudiše ovu čestičnu složenicu u
»worauf achten, worauf hören, fühlen, mer- éùyïz, gen. -iza m (Neretva, Pavlinović) = postanjem je iz praslavenskog doba. Uvodi značenju »si, wenn«: dacă. U starijem hrv.-srp.
ken« raširenom formantima t i d mogu se ćuviza f = kuviz, m = kuviza f »sinonim: željne = hipotetske, irealne, namjerne i poslje- dolazi đak »also, natürlich, deshalb, folglich«
posvema objasniti čuditi se, ćutjeti í ćud í. bibac (v.), vanelluš vanellus«. Hirtz bilježi oko dične rečenice. Kao korelat ima u tim posljed- bez -o (upor. kod kajkavaca ak mjesto ako,
Na osnovu disimilacije gubitkom dentalnog 50 raznih naziva i varijanata za ovu pticu koja njim u glavnoj rečenici tako i zato. U hrv.-srp. ovăk, onak mjesto štokavskoga ovako, onako).
elementa tš-št > š-ć objašnjava se posvema i je dobila ime po onomatopeji kojom se opo- uvodi dopunske rečenice koje zamjenjuju in- Prema ele to đak dobiva u dočetku -e -.đake
hrv.-srp. varijanta šutjeti, prilog šutke, šut- naša njezin glas Ы bok. Za prvu seriju sa í finitiv kao objekt i pridonose gubljenju infi- (Zoranić, 15. i 16. v.), koje zadržava zaključno
kom (kao trkom, mukom). Upor. i slov. šútati postoji još varijanta ovizac m, a za drugu ni ti vnog morfema i u ovom jeziku. To je gub- značenje. Prema dôkle, o(t)kle mijenja se đake
»spähend oder lauernd schleichen«. Reforma je seriju sa k (s)kovijuza i kukuvijuza. Očito je ljenje potpuno u bugarskom, arbanskom, u dakle (Vuk, 17. i 18. v., također bug.) i
prema tome bila izazvana u prvom licu pre- da se i u ovim dvjema serijama radi o onoma- novogrčkom i donekle u rumunjskom jeziku prema elem dobiva -mļ-n dăklem, dăklen.
zenta. Kod šutjeti, šutati nije potrebno sa topejskom postanju prema različitom čuvenju gdje je zbog gubitka morfološke funkcije la- Oblik dapače (15. v., čak. i slov.), limitativno,
Štrekeljom misliti na posuđenicu iz madž. njezina glasa. Druga serija stoji najbliže njem. tinski infinitiv prešao potpuno u zasebne ime- služi za isticanje, sinonim čak (v.), danas je
šut »Ofenwinkel itd.«. Kiebitz. nice ž. r. To je sintaktički balkanizam. U vezi općenito u zapadnom književnom jeziku, ali
Lit.: ARj 2, 145. 150. 158. 162. 158. i si. Lit.: ARj 2, 163. Hirtz, Aves 11. 82. sa i (v.) koje može da stoji pred da i poslije se ne nalazi kod Vuka; daj (12. —18. v.) »barem«
njega (da i, i da), pa se mora pisati rastavljeno, dolazi rijetko u poslovicama kao arhaizam:
4, 85. 8, 537. BI 2, 547. 618. NJ l, 286. Ele- ćuza f (Hrvatska Krajina) »(pejorativno) ma- očuvao je svoje prvobitno značenje »tako«. ako je kolac, daj da je oštar. U ovom značenju
zović 2, 46. 116. 368. 372. 398. Tiktin 365. lena a široka žena«. Od iste osnove i u istom Tada uvodi koncesivne rečenice. Iz veze da veže se ta složenica s budi: dajbudi (kod du-
GM 229. Ribarić, SDZb 9, 142. WP l, 197. kraju deminutiv na -e, gen. -eta: cüze n što čime se izriče čuđenje, nastade impf, brovačkih pisaca, a kod čakavaca još i danas).
369. Osten-Säcken, IF 33, 197. Vaillant, RES »malen konj, sinonim paripče«. Sa sufiksom za
19, 300. 21, 167-168. Machek, Studie 41. glagol daškati se, -am »sinonim: zagonetati se Tu složenicu upotrebljavaju i noviji pisci kao
kolektiva -ad: cüzad f »maleni konji«. Prvo- (v.)«. Zagonetke počinju takvom vezom. Upor. Ljubiša, Ivan Brož. Konjunktiv budi daje i
i si. Miklošič 357. Isti, Lex. 549. Holub-Ko- bitno se riječ odnosila na vrstu konja, odatle za takvo tvorenje štokati (v.) < što ćui Veže ovdje kao i zamjenicama (budi koji, budi kakav)
pečný 28. Bruckner 67. 81. Berneker, IF 10, kao pejorativna metafora prenesena na ženske se sa li (v.), ne (v.), zamjeničkim elementima generalno koncesivno značenje. Upor. tal.
156. Matzenauer, LF 7,40—41. Moskovljević, određenog stasa. Postanje možda onomato- no (v.), nu (v.), si (v.), ti (v.), -ko (v.), prilogom konjunktiv u chi (che) che sia. Udruženje s
NJ 1, 19. Štrekelj, DAW 50, 64-65. pejsko, v. čuziti. pače i s deiktičkim elementima -i, -že > r(e), turcizmom bar: dâjbar (danas u Lici), dajbare
ćutuk щ (Srbija, Lika) = čätuk pored Lit.: ARj 2, 163. konjunktivům budi i turcizmom bar (v.); dă li (jedanput u 17. v.). Upor. za udruženje turske
ćutuk, gen. čutuka )Kosmet) »1° panj čvor- ćužiti, -im impf. (Srbija ?) (subjekt: pa- od 16. v. upotrebljava se za uvođenje nezavi- i naše partikule ko dója (v.) pored dója. Turci-
novat i kratak, 2° (pejorativna metafora) sme- stirica, Ševa) »ići po zemlji, trčkarati ubrza- snog i zavisnog pitanja. U ovoj funkciji može zam je bio jači i potisnuo dajbudi iz saobraćajnog
tenik«, u vezi s pridjevom ćor ćutuk (Kosmet) nim koracima«. Onomatopeja za hod navede- dobiti preda se e (v.) koje dolazi također sa govora. Oblik dar »daj, dajbudi, barem« je prilog
»sasvim pijan«. Odatle: deminutiv na -če (upor. nih ptica. Nije jasno kako je obrazovana. Upor. li: ë li (Lika, ŽK), inače s protezom je li, prema u čakavaca 17. i 18. v., slov. dare < daže.
sanduče od sanduk): ćutuče (Makedonija). Sa ćuza (v.). ovome jedali koje često upotrebljava mladi Nalazi se i u rum. dar(ă) u značenju »aber,
zamjenom tur. dočetka -uk našim deminu- Lit.: ARj 2, 163. Hirtz, Aves 82. Jagić za uvođenje zavisnog pitanja. U 15. v. jest«, također u obliku doar gdje se veže sa
imenica rastavlja da i li i prema tome moralo stcslav. varijantom do od da: do i učenici tvoi
se pisati rastavljeno, kako i čini ARj. videtb děla tvoja. Ovo dar veže se još i s deik-
Kod čakavaca i zapadnih štokavaca znači som -i u dari koje se upotrebljava u vezi s pri-
isto što ali (v.) kao veznik suprotnosti »sed, jedlogom do »usque ad« (Lovran, Istra). Kao
tarnen, mais« (tako i u bug. da li): dano (15. rum. doar i ovo dari varira sa dori (Srbija,
v., narodne pjesme) »ut, ipak«, danu (15. v.) bug.) Upor. rus. dože, аогь, dože do, dožeido
»sed, nun wohl« (upor. nuder, v.), dasi (16. v., »bis«. Kao dati što dolazi kod Vetranića kao
Dubrovčani, uvodi pitanje čuđenja još i danas deti u vezi s prilogom tja, tako i dari varira sa

24 P. Skok: Etimologijski rječnik


da 370 dabul(h)àna dabul(h)ana 371 dağara

deri do (13. v.), jedanput dera do s izmjenom Dabar m (selo, Hrvatska Krajina, 15. v., dolina nicke terminologije u svatovsku i cigansku, dàdija f (Vuk, narodna pjesma) = dodija
deikse » deiksom -a. Mjesto dar upotrebljava i selo u Hercegovim i općina i selo u bihaćkom turska se složenica različito izopačuje: davurlà- (Kosmet) »sinonim: dojkinja, služavka što čuva
se reduplicirano dodaj. V. i do. okrugu). Odatle pridjev na -ski dàbarskí, u. na f »svatovska ciganska svirka« = durlibana malu djecu«. Prema dojilja = dojilica (v.)
Čestica da je ie. podrijetla. Za ie. do upór. nazivu eparhije: mitropolit dobro - bosanski(= »svatovska narodna muzika«. Ovamo ide za- izmijenjen je dočetak -ja u -lja: dadilja f.
lat. donee, quando. Prvobitno je značenje bilo sarajevski). Vokal α je nastao iz palatalnog po- cijelo i dalbüka = darbuka = darabüka (Ko- Ta je izmjena ušla u književni jezik. Druga
»amo, ovamo, herzu«. U slavenskim jezicima luglasa ь: selo ОьЬгъ (14. v., dano Ravanici, smet) »turski muzički instrumenat u obliku izmjena s -iška < -ička (v.): dadiška ostala je
razvilo se odatle značenje »sic, ita, so, i, und Srbija), episkopija ОьЬьг, koju je osnovao sv. krčaga od pečene zemlje sa dva otvora« = regionalna (Dalmacija), odakle denominai na
ali, aber, dass«. Sadrži dva elementa: za- Sava. Na poluglas ь upućuje i Debar u Metohiji, t(a)rlabuka (Vuk) s mnogo varijanata, među -ovati dadiškovati (o-, Sarajevo). Balkanski
mjeničko demonstrativno d (lat. idem, quidam, arb. Dibra (-a je član ž. r., upor. Marulićev Jcojima onomatopeiziranje tandrk i denominal turcizam onomatopejskog podrijetla (tur. dadı)
dum = u romanskim jezicima dune} i padežni oblik ž. r., upor. i Debrc, toponim u šabačkom tarlabúkati. Drugi je dio naša buka (v.). Na iz oblasti njegovanja djece: rum. dadae pored
nastavak -a. Može se potpuno upoređivati s srezu). Postoji još u Hercegovim (kotar Ko- ioncu je turcizam dopro do identiteta sa da- dadaca s dočetkom prema daică, bug. dodija,
partikulom ta (v.). Razvitak se prvobitnog njić) selo Dbâr, gen. Dbra (15. v.: u Dbri u vorije (v.) f. pl. »turska muzika«, u jednoj arb. dade f »Mädchen, Magd«, ngr. νταντά
značenja »sic, ita« može objasniti postanjem fr. Neretve), tur. Idbar, s turskom protezom kao u narodnoj pjesmi »velika tambura«. »nourrice, bonne«. U turcizmu spojile su se
oui < stfr. oil < lat. hoc (dicit, focit) UU Ibzenica za Bzenica > Zenica i sa zamuklim upravo dvije istočne riječi: perz. dajă >
Lit.: ARj 2, 217. 229. 246. 318. 319. 306.
(vlat. za ille) »to čini, reče on > jest«. U ь > a. Riječ je u svim sjevernim slavenskim tur. daje »Amme«, odatle pod uplivom našeg
539. 554. 895. Elezović 2, 297. Mladenov 119.
značenju vezice najbolje se upoređuje s njem. jezicima očuvana, npr. u brus. dobn f »provalija« G M. 62. REW* 8513. Lokotsch 1971. glagola dati i dojiti: dajka (Vuk, Srijem) »mati«
dass »to«, koje je demonstrativna zamjenica sr. i rus. debrb f, gen. débri »šumska dolina, pro- = dojka, i dalje dôjkinja f i dojiča (Belostenec,
roda i rezumira u glavnoj rečenici sadržaj spo- valija«, a od južnoslavenskih samo u slov. dacij m (15. v., Rab) = dacji m (Božava) Voltidi i Stulić), u rum. također daică\doică f.
redne; da služi ne samo kao samostalna parti- deber m »Talschlucht«. U hrv.-srp. je propala = dacija f, običnije u f. pl. dacije (ŽK) = Lit.: ARj 2, 219. 584. Miklošič 39.
kula, nego i kao nesamostalna deiksa u narje- zbog izbjegavanja homonimije s. dabar (v.). dácija (16. v., Vuk, slov.), odatle na -arį-ijer SEW l, 176. Mladenov 119. Elezović l, 120.
čjima: oda (ŽK) < hodi da (stegnuto po za- Kako je u polj. Dbra, danas Brda, ime vode < lat. -arius, tal. < fr. -ier dàcijãr — dacijēr GM 58. Lokotsch 455. Korsch, ASPh 9, 496.
konu haplologije), nada, nuda (ŽK), nekada (hidronim), nije isključeno da je odatle ime m (Vuk, Boka) = (unakrštenjem sa dan part, Perušek, ASPh 34, 50.
(ŽK) »neka«, da(J)da »neka« i gore pomenutom pritoka Kupe Dobra s istim umetnutim o kao perf. pas. ili sa danak) dáncija (Martié, Bosna)
varijantom do: zemi-do (Bednja) »deder uzmi«. kod Marulića, ovdje možda zbog pučke eti- »danak, štibra, porez«. Od tal. polučene riječi dàf ina f (Vuk, Šulek) = dāvina (Vuk, epitet
Ovamo još prilog izda (hrv.-kajk.) »još; (v.) mologije koja je htjela vidjeti u imenu rijeke dàzio, daziere < lat. apstraktum na -io od suva) »oleaster, lovorika«. Pridjev dàfinov: da-
sinonim: išće, jošće«. Zatim da služi kao vre- pridjev dobar. Praslavenska *(dlbrf) je riječ part. perf. datus, od dare »dati«, datio, gen.-orai finovo zrno (Vuk, Crna Gora, Primorje)
menski priloški sufiks kod zamjeničkih osnova: keltska i baltoslavenska : lit. dùburas »do«, > stfr. dace > njem. Tatz > dac m (slov., »myristica moschata«. Balkanski grecizam: rum.
kada (stcslav. kłda), kajkavski gđa, nekada — lot. dubra »kaljuža, močvarno mjesto«, gal. ŽK) »Verzehrungssteuer«, văjndac (ŽK) »taksa dafin m, datină f, arb. dafinë, dafin. Od gr.
negda, ikada = igda, od upitne zamjenice kt dubrum u imenu rijeke Vernodubrum, od iste na vino«, odatle docar. Tal. dare upotrebljava δάφνη < lat. daphne egejskog podrijetla (Bat-
(v. tko), negativno mkada, nîgda, nigdâr (ŽK), osnove od koje i dubok (v.), duplja (v.), dno (v.), se za tvorenje faktitiva u vezi s infinitivom s tisti), srodno s lat. laurus > lovorika (v.).. S
onda »tum« od опъ (v. onaj), sada od sb (v. od ie. korijena *dheub »dubok, šupalj«. prijedlogom a < lat. ad: dar ad intendere, umetnutim ť u suglasničkoj grupi i u Kalabriji
danas), slov. i hrv.-kajk. udaj < sbda + -i, Lit.: ARj 2, 215. 333. MikloSič 55. SEW odatle j dubrovačka sintaktička prevedenica dafina.
tada od í б (v. taj), vazda = hrv.-kajk. vezda < l, 242. Bruckner 86. Vasmer 333. Trautmann (calque) dati razumjeti. Lit.: ARj 2, 219, 315. GM 58. Vasmer, GL
v ъ sbgda, drugda, te napokon kao mjesni priloški 46. WP l, 847-8. Novaković, ASPh 28, 50. DEI 1203.
sufiks kod zamjeničkih osnova: kuda, ovuda, 464-7. Skok, Marulićev zbornik 191. Ма- Lit.: ARj 2, 217. 263. Pleteršnik l, 120.
tzenauer, LF 7, 167. Kušar, Rad 118, 24. Čronia, ID 6. REW* dagai), gen. daglja m (Vojvodina, jer je
onuda, tuda. 2484. DEI 1218.
potvrđeno u časopisu Zemljak koji je izlazio
Lit.: ARj l, 234, i si, 275. 2, 163-214.
239. 268. 269. 272. 276. 285. 339. 360. 224.
dabul(h)àna f (narodna pjesma) = (s 1871. u Novom Sadu) »mast iz kosti«. ARj
dad m (Mikalja, Voltidi) »kocka«. Od tal.
225. 227. 229. 4, 146. MikloSič 39. SEW l,
umetnutim m kao u dumbok) dambulhàna — upoređuje s rus. deglo »sjeme, mlijeko u ribe«.
tambulhana — tambulăna (Kosmet) = tambu- dado »isto« neobjašnjenog podrijetla, možda
175. 177. Bruckner 83. Mladenov 119. Vas- poimeničen lat. part. perf. u sr. r. datum ili Lit.: ARj 2, 219.
mer 315. Belić, Priroda § 359. WP l, 770. hana sa d > t prema tambura ili prema tabil-
hane = dalbuhàna (Kosmet, narodna pjesma), lat. tālus (upor. fr. talon).
Pleteršnik l, 304. Tiktin 502. 504. DLR s. v. dağara f (Srbija, Uzice) = tagôr m (Ko-
Miletić, SDZb 9, 569. Vuković, SDZb 10, s metatezom l dalbuâna (Kosmet) = dobul(h)- Lit.: ARj 2, 218. REW3 2486. DEI 1203. smet) »sinonim: mangal (v.)« = dağara f
390. Elezović l, 11.8. Persson, IF 2, 219. àna (Pjevani j a crnogorska, Petrano viceva na- »tepsija od zemlje u kojoj se peku janjci«,
Skok, Slávia 15, 359., br. 423. Moskovljević, rodna pjesma) »turska muzika«. Odatle musli- dada m (Reljković) »sinonim: tata (v.), odatle dagardžić — dagarčić i dogarčac (Stulić)
NJ l, 28. 81. 4, 107. si. Stevanović, NJ 3, mansko prezime u Banjoj Luci na -ić Dabulhà-
282-288. NJ l, 181-182. Măreţii 469. ćaća (v.)« = dada f (Vuk, Srbija) = dada, »čobanska torba od kože«, a to su prilagođivanja
nić. Od turske složenice davulhane, tabilhane gen. dade, vok. dade (Kosmet) »1° majka u našim deminutivima turskih deminutiva na
Isti, NJ l, 34. 166. ASPh 34, 306. Grubor,
JF 5, 160-161. Boisacq3 181. Vandrák 2, »vojnička muzika«. Prvi dio je tur. davul = govoru djece, 2° starija sestra«. U bug. dada -džik (v.) koji se nalazi u dağarcık — tagardžik,
prema registru pp. 578 — 9. Milewski, Slávia kirg. davy l < ar. tabi »Pauke, Trommel, »Kinderfrau, ältere Schwester« i rum. dadă î gen. -ardžika m (Kosmet). Sa zamjenom tur-
И, 234. Barić, JF 2, 337. Music, PBB 53, ταβαλα (Partili)« koje je balkanski turcizam »ältere Schwester, Frau«. Odatle pridjev na skog deminutivnog sufiksa našim -če tagarče
228-262. arapskog podrijetla: rum. daul, bug. davul/ -in: dădîn, -ina (Kosmet). Djetinja onomato- (Kosmet) i sa stezanjem aga > a târiuk m
daúl, arb. daulle. U narodnoj pjesmi odatle peja mnogih jezika, i u turskom, odakle može »kožna torba u kojoj seljakinje nose malo dijete
dabar m »ždrijelo, provalija«, kod Marulića još složenka daùlbas m »manji bubanj, doboš« ali ne mora biti posuđena. Upor. dadilja kad putuju« = tarčūg, gen. -úga m (Vuk)
dobar f s umetnutim o zbog stiha od *dbar, od tur. davulbaz »bubnjar, dobošar«, kod Evlije (v.). »sinonim: jandžik (v.)«. Odatle: deminutiv na
gen. dbri í kao u češkom, poljskom i ruskom; Čelebije tablbaz. Glede drugog dijela složenice Lit.: ARj 2, 218. Mladenov 119. Elezović -ъk tarčužak (Vuk) »ime biljke capsela bursa
postoji na hrv.-srp. teritoriji samo kao toponim: upor. talàmbas (v.). Prelazeći od turske voj- l, 120. Zimmermann, KZ 47, 192. pastoris«. Balkanski turcizam (tagarjdagar »1°
dah dah 373 dah
dağara 372

vati »inspirirati« (apstraktum dahnuće n, 16. i na -ost duhovitost f. Pridjev na -ov duhov nije termin prema lat. animusįanima i gr. ψυχή (od
irdener Napf, Gefäss, 2° Sack, Ledersack«) iz
18. v., kao teološki termin zamijenjen je s se očuvao kod nas, nego u bug. duhov den glagola ψύχω »hauche«), odatle dalje kao hipo-
oblastí suda i odjevnih predmeta (tip torba):
nadahnuće, obrazovano sa sufiksom -je od part, = rus. duhov dienj, ali je ušao u crkvenu ter- koristik, za koji postoji i turcizam džanum
rum. tăgărgică, tagîrţă f »kleiner Sack« s vari-
perf. pasiva); postverbal odah = odahnuče od minologiju za svetkovinu: duhovo n (jedanput, (v.), i izvedenica na -ko: duška m (Vuk, na-
jantom tabîrţă, bug. tagár, tagardžik, tagarče,
odahnuti; udahnuti; üzdah m od uzdahnuli; 18. v.) = duhova f (kod čakavaca), danas u rodna pjesma). Iz hipokorističke upotrebe
-ее, tagarÜca, arb. togar (Gege), tangar »Ko-
aadāhļ-āj m = zâda, gen. zadaa (Kosmet) pl. m. dühovi, gen. duhova (Vuk, 17. v.) za razviše se antroponimi Dušan i Dušman (14.
hlenbecken«, tarkaç »Speisesack«, cine. i megl.
»neprijatan miris« = daa, gen. dae (Kosmet) »pentecoste (= pedeseti dan po uskrsu) > v.), s hipokorističkim dočetkom -man kao
tăgărcică pored trăgăcică, ngr. ταγάρι, ταγαρ-
»zadah, miris«; sa sufiksom -tati dahtali, dašće Pfingsten«. Plural je kao u starom nazivu za Rodman. Lično ime Dušman nema nikakve
τζίκα/δα-. U hrv.-srp. i u svim rumunjskim
(subjekt pas), zadaktati, zadakćem se (Piva- tu svetkovinu rusalje (v.) = trojice = trojaki veze s turcizmom dušman (v.).
narječjima riječ je ž. r. prema drugim turciz-
-Drobnjak) »zaduvati se«, odatle postverbal (ŽK) = trojičin dan, gen. trojičine dne (v.) i Izvedenica se duša toliko osamostalila da
mima za suda kao tepsija itd. kao i zbog toga
dahat m; dahtjeti (16. v.); rijedak denominal kao njem. Pfingsten > slov. binkošti, upor. tvori za sebe leksikologijsku porodicu. Odatle:
što se turski dočetak -ar identificirao sa su-
na -ati dáhati, dosem (iz-, Stulić); deminutiv još plural u rum. pasti, kod čakavaca uzmi deminutiv na -ica dušica f (15. v.) »1° (ča-
fiksom -ara.
na -bk: dašak, gen. daška (~ vjetra). pl. m. »uskrs«. Plural potječe odatle što su se kavski) lepirić (upor. rus. dušička i ngr. de-
Lit.: ARj 2, 219. EUzović 2, 291. 302. te svetkovine slavile više dana. U 17. i 18. v.
Još brojnije je zastupljena leksikološka po- minutiv ψυχάρι, značenje je preneseno, važno
Mladenov 628. Lokotsch 1983. Miklošič 346. govorilo se dusi pl. = podusije n tako da bi
Skok, Slávia 15, 339., br. 154. GM 424. rodica koja se osniva na drugom prijevojnom za folklor), 2° spravica kroz koju se na fenjer
Tiktin 1548. BI 2, 557. štěpenu u: düh (Dubrovnik) = düh (Vuk), prema današnjem štokavskom osjećaju izgle- utakne stijenj što se moči u ulju (Buzet, So-
gen. duha m (Vuk) »1° spiritus, souffle«, 2° dalo duhovi kao plural od duh. Od duhovi vinjsko polje),« augmentativ na -ina dusina f.
dagët m pored deget m (Istra, preko Učke; esprit, Geist, 3° miris (Vodice)«, riječ koja' je današnji je pridjev duhovski (ponedjeljak). Pridjevi na -in dušin, na -evan duševan, odatle
u Kastavštini nepoznato) »veliki kuhinjski ušla u drugom značenju u religiozni kršćanski Deminutiv na -bk prema značenju »souffle«: apstraktno poimeničenje na -ost duševnost f,
nož«. Od tal. daghetta, deminutiv na -etta < leksikon (sv. Duh, također toponim), kao i u dušak, gen. duška (Vuk, 17. v.), najčešće u na -nik duševnih i književni faktitiv na ίίί
vlat. -itta od daga »spada corta e larga«. Odatle kulturni i literarni. Po deklinaci j i -a duha f izreci ispiti na dušak. Ovamo ne ide odušak, oduševiti (se) pf. prema impf, oduševljavati,
i njem. Degen. Postanje nepoznato. Vezanje (17. v., zadržala je značenje prijevojne porodice gen. oduška (Vuk) pored ôduška f »spiraculum« -ševljāvām, koje je prema Maretiću rusizam
s imenom naroda (etnik) Dacus ne potvrđuje se. d) »miris«, odatle pridjev na -at duhat (16. v.). jer je to postverbal od odusiti, odusím pf. prema (rus. oduševitb) i apstraktum oduševljenje n.
Supozicija je. U narječjima s prefiksima iz-, o-, s-, víz-, impf, odušívati, odušujēm. Na -ьп postoji samo određeni pridjev dušní
Lit.: DEI 1204. REW* 2456. za-: izduha f »para« (18. v., jedanput), oduha f Denominali su od duh na -ati i -iti: -dukati, dan kao katolički religiozni termin »dan mrt-
(Lika, Orahovica), zdúva f (ŽK) »Anschlag, dūhāmļduvam (o-) i dušēm impf, na istoku vih« (upor. češ. svätodušný), u saobraćajnom
dagnja f (dalmatinsko Primorje, otoci, Du- Erfindung, intriga«, zăduh m (Boka), zăduhal (subjekt vjetar) »sinonim: puhati (na zapadu)« govoru samo s prefiksima bez- i s-: bezdušan
brovnik) »sinonim: mušalj (v.), mytilus edulis, -uva f »1° zadah, 2° sipnja«, odatle zaduiljiv prema pf. dúhnuti, duhnēm: Odatle izvedenice (14. v.) »1° inanimus, 2° impius«, poimeničen
tal. pedocchio (koje je u istoj zoni posuđeno u (ŽU), văzduh (je cslav. vbzduhb, danas u na -alo dùhalo n »sinonim: mijeh« i demi- na -ik i -ica: bezdušnik m prema bezdušnica
pidoči pl. m.)« = denga f (Cres) »eine Art istočnom književnom govoru, u zapadnim se nutiv na -kāti duškati, -ām (narodna pjesma). f (Vuk), odatle pridjev na -ski bezdušnički,
Muschel«. Creski oblik dokazuje da je a nastao krajevima govori zrăk, v.). S negativnom par- Oblik dušiti (i rus.) je kauzativ od duh »si- zdušan, nezdusán, odatle nezdušnost, novije
iz poluglasa. Grupa ng mjesto gnj može se tikulom ne: nedu(h)a f (ŽK) »astma«, odatle nonim: gušiti (na istoku), od guša (v.)«, s prevedenice velikodušan (magnanimus) i ma-
tumačiti kao metateza;^«/ < gn je kao u gnoj pridjev na -ljiv nedušljiv (ŽK) »astmatičan«, prefiksom íz- izdúšiti, izdušīm (se) (Vuk, lodušan, odatle velikodušnost, malodušnost. Te
— u narječjima gnjoj (ŽK). Zbog toga se naziv poimeničen na -ьс nedušljivac m (ŽK) i na Dubrovnik, 14. v.) pf. »izvjetriti« prema impf. složenice nastadoše iz sintagme bez duše, s
može identificirati sa stcslav. dbgna f »cicatrix« -osi nedušljivost f. U Vodicama (Istra) mjesto izdušivati, -šujem i -ivam. Odatle postverbal dušom, velike, male duše parasintaktičkim pu-
koja se nalazi i u rus.-cslav. degna, dogna i ne- govori se nâduha i pridjev nadušljiv izdušak, gen. -ška. Od duha f »miris« dolazi tom. Složenice su: stara dušogubac, gen. -pca
u polj. dziegna »Mundfäule«. Semantički raz- »asthmaticus«. dušiti, -im »mirisati« (Kačke). U Srbiji (Timok — m (Vuk) = dušegubnik/dušo- m prema f -nica
vitak »ožujak > mušalj« osnivao bi se na me- Od izvedenica od duh važne su one koje su Lužnik) nadušovati, -šujem »osjetiti, namirisali, (Kosmet) i novija prevedenica iz 18. v. du-
tafori: na pećinama sitne mušlje izgledaju kao obrazovane sa -nik i -njak m: dušnik pored nanjušiti«. Složenica duhobòrac (15. v.) preve- šobrižnik prema njem. Seelsorger = curator
ožiljci na licu. Upor. tal. metaforu pedocchio dušnjaci, gen. -aka (također sg.) »pharynx«, denica je od gr. πνευματομάχος. Glagolska (fr. curé, španj. el cura, njem. Kurat, prema
s prvotnim značenjem »uš«. Prema Bernekeru dušnica f »sinonim: rupa« jer se osnivaju na složenica duhopirati, duhopīrām impf, »jedva Maretiću bolja je riječ duhovnik, v. gore),
slavenska osnova dbg srodna je s lit. diegti prvobitnom značenju »souffle«. Zasebno pak dihati« prema duhopirati, -ēm (Dubrovnik) duševadnik /-ío- m »rdav, naprášit čovjek«
»stechen«, lot. digt »keimen« i dalje s lat. treba govoriti o pridjevu na -о ъп: duhovan, govori se još na Hvaru (Brusje): duhoperăt prema duševadnicaj-šo- f i deminutiv na -če
figo. Sufiks -na kao u blizna. duhovni, koji je bio prvobitno religiozni ter- impf, »prebirati nešto rukom, ne gledajući duševadničej-šo- m (Kosmet). Od duša postoji
min stvoren od crkvenih ljudi za lat. spirituális sam predmet«. Drugi dio -pirati — -perat samo jedan denominal, i to dušiti se »kleti se
Lit.: ARj 2, 219. Tentor, ASPh 30, 189. nije jasan.
SEW l, 250. Vasmer 335 Bruckner, KZ 45, i gr. πνευματικός. Prema Vuku ne govori dušom, frazom duše min.
34. Matzenauer, LP Ί, 168 se u narodu, ali se može pomiješati s narodnim Veoma je važna izvedenica na -ia od duh: Na trećem prijevojnom štěpenu i osniva se
riječima. Odatle poimeničenje s -ik: duhovnik duša f (Vuk) = duša, gen. duše (Kosmet) leksikologi j ska porodica s osnovom dïh-, naj-
dah m (17. v.) »Hauch, souffle«, postverbal i odatle hipokoristik dújo m (Vuk). Razlog koja se nalazi u svim slavenskim jezicima prije u glagolu na -ati: dihati, dišem pored
od dăhnuti, -něm = dânut, -em (Kosmet) za tu kreaciju dao je denominal duhovati, kao i duh i dah. Ide dakle u praslavensko doba. diham »atmen, respirare« prema pf. dihnuti,
»ispustiti dušu«. Odatle: iz-, izdanit (ŽK), dùhujêm (Vuk) »biti ispovjednik«. Novija je Prvobitno značenje bilo je apstraktum »dihanje, dîhnem. Odatle: postverbal dih m (16. —18. v.,
odatle izdăh = izdahnuće n prema izdahnji- kreacija od duh na -iti oduhoviti pf. (pro-). Da- životna sila«. To značenje potvrđeno je kod kod čakavaca) i apstraktum na -oj (v.): dthaj
vati, izdàhnjujem, -njívãm; nadahnuti, odatle nas je pridjev izašao iz crkvenog govora i ušao u pisaca u rečenici: duša kuca. Odatle u frazeo- m (17. v., Dubrovčani); radna imenica na
nadaha f (jedanput), hrv.-kajk. nadeha f (božja), opći kulturni u kojem se nalazi i pridjev na logiji: duša mu je uzest (Travnik) »milo mu je, -avac m prema -avica dihavac, gen. -ovca
upor. češ. nadeha, nadšeny »Eingebung«) = -ovit duhovit. Taj se danas općenito govori uživa u tome«, duša i svet mu je tako da se prema dihavica. Od odihati, odihnuti prema
nadahnuće n »inspiracija« prema impf, nadahnji- za čovjeka koji ima esprit. Odatle apstraktum, zadeva (Kosmet). Odatle se iskristalizirao odihavati i odihivati postverbal je odih i ap-
dah 374 dabiįa dàhija 375 dàjma

straktum na -oj Mihaj. Prema ovom tipu kaza«, s mnogo varijanata, < Ьегаупапъпъ kapetan, starješina janjičarske vojske, upor. koje se diše (Dalmacija, Podgora /?/, Pavli-
stvorene su nedih щ, nédiha f »1° sipnja, 2° »unbeseelt« sa sufiksom -ie; dihor — dior = daidža; kao pridjev »hrabar«; prema Gustavu nović; ako je metafora, nije jasna; lj bi bio
zaduha«, pridjevi na -av nedihjav, poimeničen jgior = jdior »tvor«, Madžari posudiše аъЫ > Meyeru dahi »schlau, geschickt«, upor. i ar. prema izgovoru judi za ljudi, Brač; možda
na -ьс nedihjavac (Vrbnik); izdih m postverbal doh »miris«, nátha < naduha »Schnupfen«, dā'ī »koji što prisvaja«), iz vojne organizacije: nije ista riječ)«. Upor.' daliján pored daljan (v.).
od izdihati, izdiham i izdišem prema izdihnuti, dusnok < dušbnikb i duška, koje je identično s rum. dahiu, bug. daija, arb. dai »stramer Bur- Oblik daljak nije dosta potvrđen u narodnom
izdihnem i izdihnjivati, -nju'em,-njivom; za- rum. duşça; Arbanasi dushë, duf, dinas. sche, Räuber«. govora. Odatle denominal na -iti odajačiti,
dijati se, zàdijãm (Vuk) = zadijat se, -dijam Prijevojima ъ > а, и, у > i u dah, duh, Lit.: ARj 2, 221. 4, 707. Elezović l, 120. -čím pf. (Vuk, Srijem). Glede prefiksa o-
(Kosmet), »učestano disati«. Iz prezentske dih-, koje pokazuju ove sveslavenske osnove iz 266. 2, 504. Mladenov 119. GM 58. Korsch, upor. oiïnuti (v.). Mjesto; ima Vuk 1: odalačiti,
osnove du- stvoren je novi infinitiv disati = praslavenskog doba, odgovara u baltičkoj grupi ASPh 9, 496. -im (Srbija) u istom značenju. To / potječe
disati (ŽK), odisati, odišēm (Vuk), izdisati, -šēm u: lit. dùsas m (= dah, polj. dech) »para, po svoj prilici od odalamiti, odalamim »1°
(Vuk, 16. v.), ùzdisati, uzdišem, odatle apstrak- Dunst, uzdisaj«, lot. dusa »mir, vrijeme«; daidža = dajidža m (Vuk, narodna pjesma) batinom preko leđa (Vinkovci, Slavonija), 2°
tum uzdisaj, zadisat, zadišem (Kosmet) »imati аи: lit. dausas »zrak« (= duh) i u prijevoju »sinonim: ujak (v.)«. Sufiks -dža dolazi samo u umrijeti (Srbija, Šabac), 3° jedva svršiti kakav
neprijatan miris«. Prezentske š u dišem prenijeto dvašas »duh, spiritus«, lit. dvasia »duh, spi- Vukovoj potvrdi koja se u Bosni općenito posao«. Ne vidi se u kakvoj je vezi ovaj po-
je i u infinitiv : disati, dišem (17. v., Mikalja, Belo- ritus (= duša)*', u: lit. duséti, dusiù ( — dihati), govori. Bez toga sufiksa dolazi sa hipokoristi- sljednji s izlémati, nalemati . Balkanski turci-
stenec) = disat, diši (ŽK, hrv.-kajk.) »mi- »ausser Atem sein, keuchen«, ãt-dusis »uz- čkim akcentom daj a (Jukić, narodna pjesma) zam (tur. dayak »1° potporanj, 2° pajanta, ba-
risati« pored disiti, dišim (Voltiđi, Stulić) kao disaj«. Prema tome h je nastao iz 5 poslije = dajo (Vuk) = daja, gen. dajê m (Komset). tina«) iz oblasti građevinarstva i kazni: bug.,
u bježati, bježim, inf. je na -éti. Odatle dišavina velarnog vokala u. Ie. osnova je *dhu-\*dhou-\ Odatle s deminutivnim sufiksom -kaļ-ko: arb. doják »Stützholz bei Auf- und Abladen
f (Šulek) »vrsta kruške«. Analogno uz dahtali *dhu proširena s formantom s < *dhousos > dájka = dajka m (Kosrnet) = dájko (također von Lasttieren«.
govori se deminutiv diktati, discern. Ovamo duhb, srodno s njem. Tier (upór. dihanie). u narodnoj pjesmi), deminutiv na -če dajče
ide iz crkvenog jezika dihànija f (Vuk) = Bez formantą s samo dhou- nalazi se u dünuti, Lit.: ARj 2, 221. 224. 244. 8, 552. 553.
(Kosmet) »ujak«, na složeni deminutivni sufiks Elezović 2, 504. GM 59. Miklošič 39. Matzen-
dijanije n (Piva-Drobnjak) »živi stvor, biće, dunem pf. »flare«, stcslav. duncti, također u -čii dajčić (Kosmet) »ujakovo dijete, sin«; auer, LP 11, 344.
čeljade«, dijânija pored dijamja f (Kosmet) ruskom i poljskom dok je u duhnuti nastalo sa arb. (?) sufiksom -ok: e aa/o£(eksklarnativno)
»živo biće; sve što diše«, također bug. dihanie unakrštavanje s duh. »zdrav si«. Sufiks -dèa je deminutivni tur. -će. dajanisati, -šēm (se) impf. (Piva-Drobnjak;
»Lebewesen«. Prijevojni štěpen α < ь, koji se Lit : ARj 2, 220. 222. 415. 416. 871. 877. Upor. Karadža i odatle Karadzic »Crnković«. o- Bosna i Hercegovina) = dajantsat (Ko-
gubi, zastupljen je u izvedenici na -or dъhmъ 905. 4, 147. 156. 158. 163. 164. 235. 7, 252. Miklošič je izvodio daidža od našeg deminutiva smet) = dajandisati (Bosna i Hercegovina) =
— tíhoTb > tvor pored tvçr (Vuk, Kosmet), 254. 309. 813. 817. 830. 8, 151. 591. 595. na -ica što bi fonetski moglo biti, ali takav dajāndisat (se) (Kosmet) = dāndtsat (Kosmet,
var, far (Kordun), torac, gen. torca (ZK) < 698. Miklósié 53-54. 421. SEW l, 234. deminutiv nije nigdje potvrđen. Budmani drži -aja- stegnuto u -a) = dajandišiti se (Dal-
*thorac i u deminutivu na -ik dbhìkt> *dhak 239. 243. 249. Bruckner 86. 101. 104. 106.
Trautmann 64-65. WP l, 846. Mladenov da je -dža u daidža došao analogijski od amidža macija, Podgora, Pavlinović, zamjena gr.
> hâk, âk (Vuk). Rumunji posudiše dihor. (v.). Pridjevi su na -in daidžin, dajin (poimeničen -isati sa -z'u'tt') »braniti se, odolijevati, održati
U toj posuđenici mjesto ъ stoji », što pred- 128. 157. BI l, 871. Popović, Sintaksa 46.
Pleteršnik l, 634. Ribarić, SDZb 9, 170. 203. s -iça dàinica »sinonim: ujna«), ddjkin. Bal- se, izdržati, trajati, izdržući podnijeti, trpjeti«.
stavlja ili osnovu dih- od unakrštenja sa Vuković, SDZb 10, 383. 384. Tiktin 103. kanski turcizam (tur. dayı »Oheim mütterlicher- Odatle: 3. 1. imperativa: dojana (Vuk, narodna
dihanie ili ь mjesto ъ (asimilacija prema dočet- 195. 545. 589. 1030. 1080. 1528. Elezovič l, seits«): arb. dajë, dají »Oheim« i slav. demi- pjesma) »drži se, nedaj se«, poimeničeno
ku ъ). Još više odstupanja pokazuje arb. shar 119, 304. Boisacq3 340. 356. 357. Scheftelowitz, nutiv dăiko »Mutter, Bruder«. dajàna f (Piva-Drobnjak) »izdržljivost«. Bal-
»Marder« ako je ispravna tvrdnja G. Meyera. KZ 56, 193. Petar, Krok 6, 6. 248. sl. GM
Budući da su prijevojni štěpeni dah-, duh-, 67. 76—7. 399. Jagić, ASPh l, 430. Ivšić, Lit.: ARj 2, 233. Elezović l, 120. GM 59. kanski turcizam (tur. dayan mak, d u dajan-
JF 2, 132. Budimir, NJ 2, 232. JF 6, 169- disati je od aorista dayandı) iz oblasti morala:
dih- i kulturne riječi, koje uđoše u religioznu drum. dăinui »durer« (preobraženo možda
terminologiju, njih posuđuju: Rumunji duh 171. Mikkola, IF 23, 125. Osten-Säcken, daira f (Vuk) = dăjra (Kosmet) = daire,
IF 33, 214. Fraenkel, KZ 42, 237-238. Joki, gen. -eta n, pl. daíreta (Vuk) = dàhire f. pl. prema slav. nastavcima -nui < -novaţi, -nujem
»Atem«, odatle pridjev duhăit »übel richend«, kao u praznovati), búg. dajandís(v)am, čine.
Stud. 43. Zubatý, ASPh 16, 390-391. Re- »1° oluk, 2° bubanj s praporcima; služi uz
a duhlui »smrdjeti«, duhnicesc »duhovni«, du- šetar, ASPh 36, 542. Hraste, JF 6, 211. danisire »supporter, (en)durer«, pridjev dinîsit
hnit »eingehaucht«, duhoare »smrad« (sufiks pjevanje; talambasi, 3° pijanka, 4° vrsta mu-
Vasmer 383. 365. 332. 386. Bernard, RES slimanskog vraćanja«. Balkanski turcizam arap- »patient«, ngr. νταγιαντίζω = νταγιαντώ.
prema putoare, koje je lat. podrijetla, odatle 27, 36-37.
duhori, duhornic, koje posljednje može potje- skoga podrijetla (ar. da'ira > tur. da'ire »krug«, Lit.: ARj 2, 225. 8, 552. Elezović l, 120,
od glagola dara »ići okolo«) iz oblasti muzičkih 504. Mladenov 121. Vuković, SDZb 10,
cati i od dihorb), duhovnic, -cesc, a duhovnici dàhija m (Vuk, narodna pjesma) »baša i
382. Pascu 2, 130., br. 402. Skok, Slávia
»ispovijedati se«, a duhui < duhovati »gescheidt janjičari koji su ubili vezira 1801«. Odatle instrumenata: rum. daerea »bubanj«, bug. daire
= dajré, arb. daire f »Handtrommel«. Tur. 15, 340., br. 157.
machen«, duf m, năduf m = năduh = năduv pridjev na -ski dàhijnski = dàhijskî i apstraktum
»Atembeschwerde«, zăduf m »žega«, văzduh, na -luk dahiluk m. Vuk ne potvrđuje u značenju -e zamijenjeno sa f. pl.' -e: daire, koje se baš
u tom obliku najviše upotrebljava, i s dekli- dàjma (Srbija, Vlasotinci, Leskovac) =
duşcă f »Schluck« (bea de duşça »piti na dušak«), apelativa, nego kao red tako nazvanih turskih dajma (Kosmet, Crmnica), prilog, »jednako,
odihnă = hodina »mir«, rumunjski postverbal ljudi. Potvrde za apelativ (nom commun) do- nacijom -e, gen. eta kao ćebe (v.).
svagda, neprestano«. Jedanput kao imenica:
od dihm, odihni, odihneală < otdbhnoti, şu- nosi Elezović iz Kosmeta: daija m »junak«. Lit.: ARj 2, 223. Elezović l, 121. GM 59. u jednu dojmu (Banovac). Balkanski turcizam
gubeţlşi- pridjev obrazovan s pomoću lat. Ovamo turska složenica: kàbadahija m (Vuk) Mladenov 119. Korsch, ASPh 9, 496. Lokotsch arapskog podrijetla (ar. daym(a) »neprekidno«
sufiksa -idus > rum. -eţ »tückisch, gefähr- »niži od dahije, Unterdahia« = kabadaija m 464.
> tur. daim(a) iz oblasti prilog-: arb. daima,
lich« u starom jeziku, u modernom »lakrdijaš, »junak, pustahija, čovjek koji ne poštuje tuđe
dojím »immer«, cine. dâima »toujours, continu-
lakrdijaški« jer se unakrstio slavizam ^dušegubb, pravo, kavgadžija«. Prvi je dio turski pridjev dàjak m (Dalmacija, Podgora /?/, Pavli- ellement«.
sa šugui (v. šega) »šaliti se«, odatle apstraktum kaba »prost« koji je u kabast (v.). Balkanski nović) = dàjak, gen. -a (Kosmet) »1° podupo-
na -ina deşugubină > įugubina; dihanie ΐ turcizam (tur. prema Elezoviću, kao imenica Lit.: ARj 2, 225. 246. Elezovič l, 120. GM
ranj zidu, 2° batine«. Mjesto / potvrđeno je 59. Pascu 2, 129., br. 392. Miletić, SDZb 9,
»životinja«, pridjev dihaniesc; bîzdîganie f »na- dayi »ujak, stariji čovjek koji je bio u boju, lj: dalja, gen. dâljãkã m. pl. »cijevi u grlu kroz 440. Deny 260.
dalàgan 376 dálek dalek 377 Dalmacija

dalàgan m (Ljubiša) = talàgan m (Vuk, grosser. U hrv.-kajkavskom i ŽK prilog glasi lot. tāls. Ta varijanta, u koju se stavlja češ. zvao oduvijek Hrvati = Sclavonia (mlet..
Crna Gora) = tarlagân (Kosmet) »težak gunj, dálko, izalka (Belostenec) koji dokazuje obra- otáleti »cunctari«, nije jasna. Arbanasi posu- Schiavarli), kraj oko Splita poznat je u 11. v.
čobanska haljina u kojoj se može spavati pod zovanje sa sufiksom -bk kao u sladak. Od diše dalonj. u Supetarskom kārtulām samo kao hrvatski.
vedrim nebom«. Balkanski turcizam nepo- dalek postoji još apstraktum po deklinaciji Lit.: ARj 2, 229. 242. 397. 472. 4, 150. Kraj oko Narone = Norin, Norilj zvali sa
znatog, možda perzijskog, podrijetla (tur. г : daleč, gen. -i f, na -ina dalečina f, na -oca 7, 254. 8, 554. 12, 598. BI 2, 622. Miklošič Porfirogenetovi Bizantinci Pagania »poganska
dolagan) iz oblasti nošnje: arb. tallagan m, -e f dalekoća f i denominal na -iti dalečiti (u-, o-) 39. 55. SEW l, 177. 252. Bruckner 84. 87. zemlja«, hrv. Neretljani itd. Tako je naziv
»Mantel mit Kaputze«, cine. tălăgan »drap te određeni pridjev na' -ьп dalečni. Ove izve- ASPh 11, 127. ÍTZ 46, 210. Vasmer 327. od bizantinskih vremena sve do konca mle-
denice ni j esu ušle u književni jezik. 254. 385. Mladenov 119. Elezović l, 121. 2, tačke i austrijske uprave živio samo kao admi-
grosier en laine, manteau fait de ce drap«,
19. 88. Zubatý, ASPh 16, 388-389. GM 60. nistrativni naziv u učenom vidu i u tom ušao
ngr. ταλαγάνι. Od praslavenske osnove dal postoje još Iljanski, RFV 60, 421-440. Oštir, WuS
Lit.: AR) 2, 229. Ekzović 2, 301. GM dva prijevoja: *dbl- koji se očuvao u prijed- 5, 222. Osten-Säcken, IF 33, 262. Dečev, u naš narodni govor, jednako kao i nazivi
423. Meyer, NIT. 2, 64. Pascu 2,.168., br. logu s gen. pol, pola, poli (čakavski, 16. v.) > ZSPh 4, 380-383. NJ 2, 29. Surmm 79. nekih otoka kao Šolta, Korčula, Murter,
1048. Miklošič, Türk. 2, 46. Đerić, PPP 7, pul (Rijeka, Istra), pú, puli (Kastavski statut, Štrekelj, ASPh 21, 66. Ribarić, SDZb 9, Vrgada, Premuda, itd., koji istisnuše naše
23. sl. (cf. IJb 13, 161). 1490., pole gomile, Bosna, 1323) »neben, 202. stare nazive Sulet, Krkar, Srimač, Lapkát,
uz, pokraj«. Mijenjanje -a za ë > i je kao u Dlačnik itd. Nije stoga čudo što su i naše
dälak, gen. dálka m (Vuk, 17. v., Srbija), polj. dla, rus. dlja; u prilogu välje < * ь dalga f (narodna pjesma) = dalga (Kos- izvedenice od Dalmacija stranog talijanskog
gen. dalaka (18. v., Posilovic) = dalak, gen. dblě (Istra, upor. slov. vàdlje pored volte) met, subjekt uz dići se; kad ga ufati dalga) »sino- podrijetla. Tako etnik Dalmatinac, gen.-inca
dalaka (Kosmet) »tvrdina na slezem, bolest »odmah«, u ŹK veže se s mam < mahom: nim: valovi (v.), talasi (v.)«. Odatle: na -lija prema f Dalmatinka i ktetik dalmatinski
slezene«. Odatle pridjev na -Ijiv dalačljiv volje mam (pojačano, upor. ŽK mam mašamice dalgalija m i apozicija dalgaRja čovek (Kosmet) sadrže tal. sufiks -ino = lat. -ïnus, dalmatino
(Srbija) = dalàkljiv (Banat) »bolestan na »smjesta«, u Istri s prijedlozima do, na, za); »naprášit, ćudljiv«. Balkanski turcizam (tur. (potvrđen od 14. v., upor. naziv La Dalma-
slezeni«. Tur. a u dočetku postalo je djelomice a je ispao kako se vidi iz ostalih slavenskih dalga od korijena tal- »hin und her bewegen«) tina Goldonijeve komedije). Naš narodni oblik
nepostojano kao u čanak, gen. čanka (v.), jezika: polj. dla, podle, podla, wedle, rus. iz oblasti pomorstva: bug. dalga »sinonim: od dalmat-jdelmat- morao bi, kad bi bio ušao
Golać gen. Gaka (grad u Rumunjskoj < rum. podle < *po dblê, dlja itd. Od istog korijena valná«, cine. dalga f »flot, vague«. Od iste je u naš jezik istodobno sa Scardano > Skradin,
Galaţi). Balkanski turcizam (tur. dalak »sle- postoji još komparativ dlji i apstraktum na -ina osnove tur. dalmak »sich vertiefen, sich stürzen« Albana > Labin, sadržavati likvidnu metatezu
zena«) iz oblasti bolesti: rum. dalac, bug. dljina. Upor. rus. dlitb »odgađati«, dlina »du- koji se kao balkanski turcizam nalazi u dãldi- ili kao Duvno samoglas u za sonantno / < el
dalak, odatle pridjev -dalaién = dalačiv, cine. ljina«. Taj isti korijen dolazi i u duljenju ь-і: sat, -išem(se) pf. (Kosmet) »prasnuti, baciti u Delmatae. To je lingvistički dokaz da
dolaca f »maladie de la rate«. Turski naziv komparativ dilji, prilog (sve) üdîlj(e) (Vuk) se, zanijeti se« pored impf, daldisõvat, -üjem horonim DalmatiajDel- u vrijeme dolaska
•dijela tijela specijaliziran je na Balkanu na »semper, odmah« = udija, udijãsto (Smokvice, »bijesniti, navaljivati, napadati«, u arb. dall- Hrvata u 6. ili 7. v. nije postojao. To potvrđuje
»bolest na tom dijelu tijela«. Korčula), dîlje = dilje (Kosmet) »dalje«, dis = dallëdis »begeistere mich für etwas«. i historijsko ispitivanje koje kaže da se u
odatle pridjev na -ьп (své)udiljan (Stulić), Od kauzativuma odatle daldırmak »zaroniti, zaleđu dalmatinskih gradova već davno prije
Lit. : ARj 2, 229. Elezović 2, 504. Mladenov
119. Pascu 2, 129., br. 314. Miklošič 39. apstraktum dūjiņa (16. v.), denominal díljiti, utonuti« nastade u bug. daldărdis(v)am, a u Porfirogeneta osnivaju starohrvatske župe baš
SEW l, 177. dîljka f (Vuk, 17. v.) »puška«. Treba ipak arb. dallëndis = tallandis »beunruhige, quäle« tamo gdje su bila rimska naselja, itd. Bizan-
istaći činjenicu, koju ističe Budmani, da se i ngr. νταλαντίζω »turbor«. Arbanski i novo- tinski horonim živio je samo u dalmatinskim
dalek, daleka (Vuk, 16. v.),, sveslavenski ova puška zove i divtija (Vuk) »vrsta duge grčki balkanizam pokazuje disimilaciju l-r > obalskim gradovima. U zaleđu nije postojao.
pridjev izveden s pomoću pridjevskog su- puške«, turcizam od npr. διβόλι(ον). U diljka l-n. Tu nastaju hrvatski horonimi. Teško da će se
fiksa -ek, -zk od praslavenskog korijena dal nastalo je unakrštavanje turcizma i našeg Lit.: ARj 2, 238. 505. Ekzović l, 121. moći održati Novakovićevo mišljenje da se
koji se pojavljuje u apstraktumu deklinacije г pridjeva dilji. Deminutivni je pridjev na -ьп Mladenov 119. Lokotsch 470. GM 59. Pascu horonim Dalmaţia očuvao kao toponim u
dalj, gen. -г f i u komparativu dalji, prilogu dlljahan = dlljašan. Složenica je diljnorečan 2, 129. Deny § 572. Glamoč. Ta je identifikacija Novakovićeva s
Sdaljē, nadalje (upor. ispadanje sufiksa -bk opreka prema kratkorečan. Prema rus. dýh gledišta fonetike posve ispravna. Ona po-
u tom morfému u sladji, kraći od sladak i f »udaljenost«, pridjev dýlnyj »dalek«, kako uči Dalmacija f = Delmâcija (ŽK, Cres), kazuje likvidnu metatezu jednaku kao Albana
kratak), u denominalu na -iti (u)daljiti(se) Iljinski, i u dilji nastao je iz у < u, upor. u učena riječ izvedena s pomoću nenaglašenog > Labin, ti > č kao palatia > polaca, Parentium
{o- Kosnaet, lj mjesto / je iz komparativa) = sanskrtu dūrās »fern, weit«. Ako je tako, sufiksa -ia za oznaku zemlje od lat. etnika > Poreč itd., naglašeno a > o ka'o Massarum >
aduliti, odalım (Vuk, Crna Gora, Lika, bez onda se mora uzeti da su se unakrstile dvije Dalmatáé, Delmatae (na natpisima) = gr. Mosor, Catarum > Kotor, gubitak -a u ultimi
lj kao u prilogu dal) prema impf, odaljivati, različite ie. osnove istog značenja. Prijevojni Δελμάται, Δαλμάται. Taj je oblik prvobitan, jednako kao Senia > Senj, Brattia > Brač itd.
odaljujem, odaljivati (Obradović), također na štěpen г zamijenjen je s u u komparativu: jer se nalazi i u mesapskom i u toponimu Ali Novakovićevo mišljenje mora ipak ostati
-ati odaljati, òdaljãm (Dalmacija, Podgora /?/, dulji prema pozitivu dug (v.), gdje je u < l Delminium > Δελμινιον > *Dļvno > Duvno, hipoteza jer nema historijskih potvrda da se
Pavlinović) (razlika u značenju prema odàliti po zakonu. Taj komparativ je danas općenit pridjev duvanjski, etnik Duvnjak. Od osnove Glamoč zvao Dalmaţia. Druga upoređenja opet
»pustiti lijevo«); u pridjevu na -ьп s lj iz kom- u štokavskom i odatle u književnom i saobra- toponima Delm- izveden etnik s pomoću ilir- dokazuju da je Glamoč staroslavensko ple-
parativa daljan, određeno daljnî, u apstrak- ćajnom jeziku koji se na njemu osniva. Odatle skog sufiksa -ata koji odgovara gr. -οτης mensko ime i na sjeveru. Samoglas a u Dal-
tumu na -ina daljina f. denominali na -iti, -ati: duljiti, duljim i dù- (upor. Ćozot od mlet. Ćoza = tal. Chioggia matáé, Dalmaţia, dalmaticus, dalmatinus je
Od dalek prilog je (iz)dale£ (e, -i, na-, Ijati, dúljam mjesto diljiti (17. i 18. v.). Za- < lat. Claudia, kod nas Likota = Ličanin). sekundaran. Izvorni je oblik sa e mjesto a;
Dubrovnik), daleko, izdaleka (Vuk, Kosmet) mjena i > u nastala je zbog unakrštavanja s Korijen delm- pokriva se s arb. djelmt pl. a je nastao asimilacijom u protonici na jednak
= daleko (Kosmet), adaléké (Kosmet) = dţg < dblgí > dug (v.) istog značenja. Veze »ovca«. Dalmacija = Delmacija nije ušla u način kao u silvaticus > selvaticus > salva-
odolekêjtê izdolekê (Kosmet, s nejasnim α >o), praslavenskog korijena аьі-, dil-, dal- s ie. •naš pučki govor, nego je ostala uvijek učena ticus > fr. sauvage. Kao što se prvobitni
podaleko pored podaleko (Vuk, Kosmet). nijesu pod izvjesno utvrđene. U baltičkoj riječ. Razlog toj zanimljivoj lingvističkoj po- oblik očuvao u Duvno, tako bi očekivali da
Germanizam je daleko koje služi kao po- grupi dolaze ti korijeni s varijantom to-: lit. Ijavi leži u tome što se kraj oko Zadra, gdje će se očuvati i u Delmatia. To se u Glamoč
jačanje komparativima bolji, veći prema weit toli »daleko«, tolùs »udaljen«, tolinti »udaljiti«, je bilo sjedište bizantinske teme Dalmacije, nije dogodilo. Prema tome nema za Novako-
Dalmacija 378 damižāna damižāna 379 dan

vićevo mišljenje ni dovoljno lingvističkih do- trebljava Reljković damašak, gen. -ška pored Ivana«. Pomišlja se i na izvedenicu sa lat. određeni dnevni, dnevnji (18. v.), poimeničen
kaza. Pridjevi dalmata i dalje izvedenica na damaská ţ (odatle možda hrv.-kajk prezime sufiksom -anus od dîmidius > fr. demi, prôv. sa -ik dnevnik pored dnevnik m (upor. rus.
nenaglašeni sufiks -icus dalmatica, koja je Damaska), u Dubrovniku demašak, gen. -ška demig »polovina« kao i na ime perzijskog grada dnevnik »Tagebuch«), prevedenica (calque) od
odgovarala vulgarno-latinskom, očuvala se do < tal. damasco. Damgan, odakle ar. damağan »zemljani sud«. fr. Journal < lat. diurnale, a ovo od gr. έφημη-
danas kao naziv za obuću i odijelo : dalmata Lit.: ARj 2, 245. 336. 337. 399. SEW l, ρίς, kol. dnëvlje n (17. v., Divković), radna
Lit.: ARj 2, 246. Kušar,Rad 118, 20. Cronia,
(se. caliga) živi u retoromanskom kao dalmedo 183. Bruckner 84. DEI 1206. REW* 2465. ID 6. DEI 1207. Lokotsch 474. REW3 2733. imenica na -jar dnevničar, prevedenica od njem.
(Ampezzo), furl, daimide, daimine itd. u zna- GM 67. Mladenov 120. Diurnist, prema dnevnica »dieta«, prilozi dnevno
čenju »cokule« < tal. zoccolo; dalmatica (se. pored dnevno i dnevice, složenica podne < роіъапе
Damlan (15. v., Vuk), odatle prezime
vestis) živi od 4. vijeka kao učen naziv crkve- damati impf. (Bosna) »sinonim: duhati (n.sg. paldan očuvan u ŽK), odatle pridjev po-
Damjanović i augmentativ na tur. -ča Damjandža
nog odijela za djakone, odakle u nas dalmatika (v.), puhati (v.)«. [Usp. tur. dem »Atemzug«]. dnevni i prevedenica podnevnih za Meridian. Ova
(Lika) = (sa ŕ > lj poslije m) Dàmljan (na-
(17. v.). Lit.: ARj 2, 246. rodna pjesma) = (sa mlj > mnj) Dàmnjan složenica dolazi i u obliku stcslav. pladbne,
Lit.: ARj 2, 243. Ribezzo, Groazia 74. (17. v., s prezimenima Damnjanić, Damnjano- plodne (Vuk) = plodne, gen. plodna (Kosmet)
Vukičević, StPr 1895, 42-45 (cf. AIF 8, damčik m (Srbija) »pärnik, parobrod, lađa vić) = (sa mnj > vnj) Davnjan (18. v.) = pored plodne, bélo plodné »veliko podne« (belo
199). DEI 1205. na paru«. Od njem. Dampfschif. (sa a > o, što dokazuje veliku starost) Dom(f)- je prevedenica tur. ák »bijel« u akšan »bijelo
jan (13. v.), deminutiv na -ьс Domjanac (15. v.) vece«), skraćenica je od gen. pola dne. Prvi je
dál j an, gen. -ana m (Vuk, Crna Gora, Lit.: ARj 2, 246. Skok, Slávia 15, 340.,
br. 160. (tip Adamizo iz doba narodne dinastije), odatle dio poh upotrebljen ovdje u pridjevnoj funk-
Skadarsku blato, Bosna) »pregrada u vodi za
hrv.-kajk. prezime Domjanić. Hipokoristik Dášo ciji kao i u paldan (ŽK). Upor. rus., češ.,
hvatanje ribe, s otvorom u sredini, koliko
dâmga f (Kosmet) = danga (Mikai j a, (Hrvatska Krajina). Od lat. Damianus, u vezi polj. poludnica »podnevni zao demon« i u Kra-
je sak (tu' može riba ući)«. Balkanski turcizam
Stulić) = dàgma (gm mjesto mg nalazi se samo s Kuzma i Damjan = sv. Vraci, u prvotisku šiću toponim Polûdnjak (velika ravna njiva za
(tur. daliyarí) iz oblasti ribarstva: arb. dailanë,
ngr. ταλιάνι »vivier, piscine«. u našem jeziku) »1° marka, žig za bilježenje glagoljskog brevijara iz 1491. Kuzmi i Domb- koju treba pola dana da se izore). Ovamo
volova, 2° trag, mrlja, ožujak«. Odatle: na êna (27. IX). poludnévmca (Blato na Korčuli) = poludavnica f
Lit.: ARj 2, 244. Skok, Slávia 15, 340., (južni čakavci) »zvono što preko korizme zvoni
br. 158 GM 59. SEZb 13, 211. -Uja = damgalîja, pridjev bez promjene, Lit.: ARj 2, 246. 286. 627. Stefanie, Rad
»tačkast, poprskan, mrljan«, denominal na 285, 89. na misu oko .podne«. U plodne kao u pastirskom
-laisati = -eisati (upor. muhurleisati, uzdur- terminu za dio dana kad stoka miruje, nastala
damar m (Kosmet) »žila, krvni sud, žica
leisatf) dagmalàisati, -šem pf. = dagmeisati, damla f (Bosna) = damla {Kosmet) »si- je metateza koja je semantički izdvojila ovu
u kamenu, vodena žica«. Odatle na -lija:
-Sem »udarati dagme na što, žigosati (v.)«, nonim: kap (v.), kaplja (paraliza)«. Balkanski složenicu iz leksikolog!jske porodice. Odatle
pridjev damãrlya »koji ima žicu, prugast
radna imenica na -džija dagandžija m (na- turcizam (tur. damla) iz oblasti bolesti: bug. nastade denominal na -ovati plandovăti (Vo-
(kamen je mlogo damarlija)«. Balkanski tur-
rodna pjesma) »cannar, koji udara dagmom damla, arb. damblla = damulla, cine. dambla dice) »lutati amo tamo« = štok. plandovăti,
cizam (tur. damar): bug. damar i damarlija.
biljeg na trgovinu«. Taj je oblik nastao meta- »apoplexie«, ngr. νταμπλας, δαμ(π)λας; -la kojim se prevodi romanski meridiare, i izve-
Lit.: Elezović 2, 505. Mladenov 120. je sufiks. denica na -ište plandište »mjesto gdje se stoka
tezom iz *dangadžija ili *dagmadžija, koji
Lit : Skok,· Slávia 15, 340 , br. 159. Elezović ljeti odmara za najveće žege, zaklonište« (Vo-
damaskí j a (Gorski Vijenac, a mjesto e, nisu potvrđeni, ali su se zacijelo govorili.
2, 505. GM 61. Pascu 2, 130., br. 400. Deny dice, Kosmet).
i prema tal.?) = dèmeskija (18. v., Bogišić, Balkanski turcizam perzijskog podrijetla (perz.
582. Stari genitiv očuvao se još u Vodicama
narodna pjesma) = demiskija (1550., tes- tagma > dogma pored damga, tamga, ali samo
(Istra): do dne u rečenici bile su dvî üre dS
tament) = demiskija (Vetranie) = demištíja = damgalamak) iz oblasti carine: rum. danga,
dán, gen. dana m (Vuk, 12. v., Kosmet dne = do dana »osvit« i u prilogu neknja (Ti-
(bez -ja) demisia (kao indeklinabilni pridjev bug. damga i glagol damgos(v)am, arb. damkê f
/gen. dana pored danai po deklinàcíji -o, sa mok, Lužnik, Leskovac) »sinonim: jučer,
demiski corda, Pjevanija crnogorska) = (sa »Stempel, Presse«, dange f (Skadar) »eingebrann-
prekjučer, onomadne« koje je nastalo od neh +
ь > a generaliziranim u svim padežima da se
zamjenom sufiksa -inja za -tjei) demeškinja tes Zeichen bei Pferden«, cine. damca f »tache,
dně sa ê > ıa. Prefiksalna složenica
izbjegne homonīmija s padežima od dno, v.),
(narodna pjesma dorda ~) = demiškinja (Ka- estampille«, s glagolom damcusire. Arbanaski i
nadnica f (17. v.) »ono što se zasluži na dan«
gen. dne (očuvan kao arhaizam u naznaci da-
čić, narodna pjesma) = (sa zamjenom sufiksa cincarski oblik idu zajedno.
prevedenica je od tal. la giornata > zurnada f
tuma, odatle pl. dnevi), gen. dnêva (analogija
-janka od etnika) demiščanka (Osvetnici) = Lit.: ARj 2, 219. Elezović l, 122. 2, 505. (Dalmacija) ili njem. Tagelohn. Odatle radna
prema pl. dnevi s prijelazom u deklināciju o) =
(odbacivanjem tog sufiksa) demiška (Osvet- Mladenov 120. GM 61. Pascu 2, 129., br. imenica na -jar = nadničar m, pridjev na
dien, gen. dnăvo, dat. dnâvu (Bednja, hrv.-kajk.)
nici) = dimiskija (Vuk, narodna pjesma) = 396. Miklósié 39. SEW l, 178. -ski = nadnički i denominai na -iti nadničiti.
»1° dies = arb. dite, 2° u terminologiji svetko-
dimišćija — dimiškija = dimiškinja, apozitivni vina kao drugi element svetkovina: Ivanj Hrv.-kajk. prilozi vetomadne, skraćeno veto<* ъ
epitet obično za sablja, rijetko za puška (Jačke), damižān» f (Vuk, Perast, Dubrovnik, Cav- Юпгъ dně s umiješanjem partikule èto; štok. ono-
dan, Petrov dan, badnji dan, Vellg-dan (Kos-
rijetko prepozitivni epitet (demeskija britka tat, Korčula) ' = damižāna (Božava) »okrugao met) »uskrs«, Đurđev, Mltrov, Špásov dan madne (Habdelić; upor. rus. onomédni, namédm,.
sablja, Bogišić). Balkanski turcizam. Od ar. poveći stakleni sud opleten« = demižana onomnjás < *onom dbnja + sb) = nomadne (sje-
itd. odatle dobar dan = blagdan (složenica),
pridjeva na -i od ar. > tur. Dimeşk, Dimişk (Sutomore) = (sa j mjesto ž) dam(i)jana 3° u nazivu dana trgovanja: pazārnī dan verna Dalmacija, glede gubljenja o-, upor.
aš-Šam »Sirski Damask«, pridjev dimiıki < (Šibenik) = damjana (Rab) »velik i širok (Bosna, Kosmet), 4° u nazivu dijelova sed- navečer i nako za onako) sadrže lokativ опоть
Damascus, grad poznat zbog svile (odatle u stakleni sud« = (sa zamjenom dočetka mice prvi dan (Žrnovo, Dalmacija) »poned- dbně, skraćeno onomad, preko onomad (Kos-
zapadnoj Evropi damasco > damasta, 14. v., -ana augmentativ na tal. sufiks -one > -uri) jeljak (upor. furl, prindi > prímus dies), 5° met) jer se -ne identificiralo s deiksom koja
holandeski Damast, mačeva, ocjela, šljiva, sa damižon m (otoci) = damižun (Korčula) = osvit (ŽK, Vodice), 6° dan smrti (Kosmet)«. može biti fakultativna. Upor. dokién pored
sufiksom -ēnus > -inus damasceno, damaschino') demižunļ-žon. Potječe od tal. damigiana = mlet. Veoma brojne izvedenice i složenice prave se dokle. Odatle pridjevi : onomadaSnjl pored ono-
bug. damaskí, arb. dimasqt f »kleiner Messer«, damegiana (gì = j). Postanje općezapadno- većinom dijelom od arhaizma dne > dnevi, ma- madnašnjī gdje se zbog disimilacije izgubilo n.
dhimsqt f »Damaszener Schwert«, thikë dhimisqî romanske riječi nije utvrđeno. Po pučkoj njim dijelom od novijeg oblika sa ь > a:dăn I taj je pridjev mogao dati povod kraćenju
»damasciertes Messer«. Za šamaladža (v.) upo- etimologiji nastavlja se u dame jfanne »gospa gen. -a. Od dne pridjev na -ьп: dnevan, -vna, onomad.
dãn 381 datai
dán 380 dán
Miletić, SDZb 9, 385. Vuković, SDZb 10, gradovima). Balkanski turcizam arapskog pod-
Od daň stvořen je deminutiv na -ik danak, 392. Brugmann, BSGW 69,1-34. Meillet, rijetla (ar. tark, imenica od glagola taraha
Prilozi su brojni. Složenica zasebnog tipa je
RSl 3, 163-164. Sütterlin, IF 25, 73. Schef- »odstraniti«) : rum. dara.
gen. danka m (Vuk, 15. i 16. v., ŽK, gdje se dan-i-noč (Vuk) »biljka viola tricolor L.« [ = njem. telowitz, IF 33, 154. Diels, ASPh 32, 311-
čuje samo u ženskoj kletvi danka današnjega Tag-und-Nacht]. Sveslavenski je akuzativ vreme- 312. Subak, AT 3, 2, 246. Raniovš, ČSJK 3, Lit.: ARj 2, 275. Lokotsch 2024.
nedočekald), odatle dončić (Istra, naroda pjes- na dbnbsb > danas (Vuk, 14. v.) = gnjes (Bednja, 55 — 57. Lehr-Splawiński, Język polski 12, 6.
ma), pridjev na složeni sufiks -ьп + -ıo u hrv.-kajk.) koji sadrži postpoziciju od pokazne 13, 12. i sl. Łoś, Zbornik u čast Sobolevskoga darad, gen. darda (16. v., Zoranie) =
određenom vidu danji (16. v.) = danji (Kos- zamjenice soj (v.), kao O. jutros (v.), večeras (v.), 354. i sl. Jagić, ASPh 20, 521. 31, 553. So- dárda f (17. v.) »strijela, džilit, sulica«. Na-
met), nekidanji, svagdanji pored nekidašnji noćas (v.), podanăs posle (Kosmet). Pojačava bolevski, Slávia 8, 483-485. Škarić, NVj 24, lazi se i u drugim slavinama, kao i u madž-
obrazovan prema svagdašnji od svagda. Ovamo se opetovanjem dandanas (Vežić) = dandanas- 38-48. Bulat,JF5,140. Budimir, NJ 2, 8-9. arskom te u rum. darda i arb. dardhë. Od
možda danje »što se pokaže, kad čovjek po noći (ke) (Kosmet). Upor. fr. aujourd'hui. Odatle Šimčik, ZbNŽ 30, 244. tal. dardo »isto« franačkog podrijetla (upor.
ide« (Koprivnica, Ivančani kod Bjelovara i određeni pridjev na -ьп + -ίο: današnji (14. v.), fr. dard < ags. darodh*)'. Upor. toponim
Virja). Pridjev аъпьпъ > određeni dānī (Vran- današnī (Glavinić bez -ίο), također s redu- Dančul m (16. v., Dubrovnik, Čubra- Darda.
čić, Belostenec) põimeničen je u dănîk (Vuk) plikacijom osnove dandanašnjī, jedanput dà- nović, Pelegrinović) = Dančuo, gen. -ula, pre-
zime, toponim Dančulović m pl., unijatske selo Lit.: ARj 2, 276. Pleteršnik l, 122. Miklošič
i u sveslavenskoj riječi damca f (13. v.) »jutarnja nanjī. Priloški se karakter pojačava s deiksama 39. SEW l, 179. REW* 2479. GM 61.
zvijezda«, također lično žensko ime i poro- -ka, -kë, -kar(e): dànaska (14. v.), danaskē, (ŽK, ovako službeno, u domaćem govoru DEI 1212.
dično Daničić, odatle pridjev daničin. Taj pridjev danaskar(e~). Prilog je i veza ыъ i dan kao Dančeloviči, ŽU = Dančalovići, ŽK). Hipokoris-
nalazi se i u prilogu od bijeli dan: bjelodano tik Dane (Pelegrinović, Hvar). Rum. danciul darčin, gen. -ina m = daran, gen. -ina
akuzativ vremena (pòyvazdan (Vuk) = (po*)-
(dokazati*), odatle denominal na -iti pf. vãzdan pored vâzdan i (po~)vãzdân (Kosmet) »Ciganče«. (Kosmet) »cinnamomum, cimet u prašku ili
objelodaniti, -odanim (Vuk, 19. v.) = obelo- »preko cijelog dana, cijeli dan«, odatle u' po- Lit.: ARj 2, 264. kori«. Balkanski turcizam perzijskog podrijetla
dânit (Kosmet) »1° iznijeti na bijeli dan, 2° jačanju vazdahnji dan. U Bosni je dobio taj (perzijska složenica daran > tur. tarçin, u
štampati« prema impf, objelodanjivati, -dà- prilog značenje »mnogo«: ima ih vazdan (Banja danićkinja f (narodna pjesma) = danič- kojoj je' prvi dio riječ srodna sa drvo, v., a
njujêm. Prilozi danomice = dănimice. Denominal Luka). I demonstrativne zamjenice u starijem kinjaj-neč- (Vuk) = danicka »pištolja, mala drugi -čin »Kina«, upravo »kinesko drvo«) iz
na -iti: daniti se (Vuk, raž-) prema danjiva- obliku ovъ, опъ vežu se s dan u priloškoj puška koja se nosila za pojasom, skovana u oblasti kulturnih predmeta: bug. darčin, arb.
ti, dànjujem odnosi se na značenje »osvit, funkciji: o(n)dan (Crmnica)'»prekosutra«, nâ- u Gdansku«. Od njem. Danzig, stvoren s po- darcin = dalçín »Zimmt«.
svanuće«, odatle postverbal na -ъk razdanak, ovdaň (Piva-Drobnjak) »istoga dana (otići moću -kinja (v.). Obrnuto od pučke etimo- Lit.: ARj 2, 276. Elezović l, 124. Mladenov
gen. ràzdanka m (Crna Gora) i denominál na nekuda i vratiti se)«. Postoje još veze s prijed- logije u danica f (narodna pjesma) »isto«. 121. GM 62.
-ovati danòvati, dànujem (Vuk, s unutar- lozima preko : prodan »danju« (Piva-Drobnjak,
Lit.: ARj 2, 267. NJ 3, 192. darovac, gen. -ovca m (Slavonija) »grubo
njim objektom dan). Odatle: danište = da- brojne naročito u Kosmetu; ob : (na)ôbdan,
novište n (Vuk). Rijetko se upotrebljava faktitiv odatle današnja imenička izvedenica obdanište; debelo sukno« = dòrõc (Vuk, Srijem, Вас —
na -iti s umuknutim ь : dráti, dním, odatle Dani(j)el = (sa zamjenom hebrejskog Bodrog) »Art Oberkleid«. Iz madž. daroc
prilog obdănice »za dana«, odan dodan »od
iterativ dnivati se. Najnovija je složenica dočetka sa našim hipokorističkim -ilo, tip (14. v.) > rum. durut < dorovac, -ovca m,
danas do sutra«, bezdana »iznenada«, dan po-
trudodan [< rus. trudodenb} »vrijeme koje se Momčilo*) Danilo [= Danojla, prezime Danoj- a ovo od prijevojnog štěpena dor (v. razdor)
dan, dan iz dana »svaki dan«. , Instrumental
uračunava u rad pojedinim članovima zadru- lič, kao Emanuel > Manojlo]. Hipokpristik od derati (v.).
dbnijc > danju obrazovano kao noću. Nejasna
ge«. Veoma je stara složenica s pokaznom zamje- Dane (ŽU), na -ko Danko, Dance, odatle pre- Lit.: ARj 2, 280. 662. Gombocz-Melich 1278.
je tvorba odădnut se, -dne (Kosmet) »(vrijeme
nicom : praslav. tydbm, kod nas u ák. pl. tje < zime Dančetović (Vučitrn). U dečanskom hri-
se) poljepša kad iz ružna nastupi vedro«.
tų į u tjedan, gen. tjedna = čedan, gen. -dna (ŽK) sovulju bez tog sufiksa Dan (14. i 15. v.). däskal m (18. v., narodna pjesma) =
Tu izgleda kao da je grupa dn nastala disimila-
= čedan (Vodice), slov. téden, tjeden i kjeden, Tako glasi i rumunjsko lično ime i prezime (sa s > ć) dackale m (Bosna, narodna pjesma)
cijom iz nn < ^o-dan-nut se.
gdje je drugi dio dne adaptiran deklinaci j i na o. u Erdelju. Sa rum. -ul (član?) Dánul (kod »učitelj«. Prezime na -ovié Daskalović. Balkan-
Riječ je ne samo sveslavenska iz praslaven- Novakovića) i Danaio (Osor, 1018). ski grecizam: rum, dascăl, bug. daskal, prezime
Nominativ se te složenice upotrebljava u ŽK u
skog doba (*<йю), nego je i baltoslavenska i Daskalov, arb. dhaskál. Haplologijom od gr.
rečenicama kao što su: rodi se je po Miolji, Lit.: ARj 2, 259. 270. CD l, 57.
ie. : lit. diena »dan«, lot. diena, stprus. deinan διδάσκαλος (od διδάσκω »podučavam«).
po Mikülji, taj dan »tj. u sedmici poslije Mi-
(akuz.), sanskr. dinam n »dan«, s drugim su-
holja dne ili sv. Nikole«. Inače nazivi za njem. -dar, perzijski drugi dio složenica, upravo Lit.: ARj 2, 286. NJ 3,248. GM 83. Mla-
fiksima lat. dies, arb. dite. Ie. korijen *di-
Woche, lat. settimana nijesu jedinstveni na postverbal od darem »imam«. Dolazi u turciz- denov 121. Vasmer, GL 51.
značio je »svijetao«, *dei- »sijati se«. Isti se
hrv.-srp. teritoriju: sedmica je prevedenica od mima: čohadar (v.), tefterdar (v.), hazna-
semantički razvitak opetuje: fr. jour < lat. datai m (15. v.) = datala f (15. v., Dubrov-
septimana = hefta (Bosna) < perz. hafta > tur. dar (v.), mühürdar (v.), u turskom su nomina
diurnu znači ne samo »dan«, nego i »svjetlost«. nik) »1° južno voće, 2° palma > paomá«, od tal.
hefte ili nedjelja koja je kao zadnji dan sedmice agentis, koja označuju službe, označene prvim
Sveslavenska je riječ prema tome značila danaio (14. v., sa a > e ų penultimi za v) =
proširila svoje značenje na svih sedam dana. U dijelom složenice. Od takvih obrazovanja
prvobitno »1° danja svjetlost, 2° početak sa и < o < tal. o) datul m (18. v., Rab, Bo-
vezi s pridjevom veliki tjedan znači »sedmicu došao kao sufiks i na domaće osnove : sveznadar,
jutra« kao protivni pojam od noć (v.). Ista ie. žava) = datula f (Perast, Krtole, Dalmacija,
pred uskrsom« kao u rum. săptămînă mare. domadar (v.).
osnova nalazi se u divan (v.), u dan s forman- danas općenito) = datulja, od mlet. datolo =
Od glagolskih složenica treba još pomenuti
tom -no. Lit.: ARj q, 619. 17, 246. Maretić* 296—70. (sa v > f) datil (Mikalja). PI. m. datili »školjke
dangubiti -lm (se) (iz-) = dãngublt (Kosmet)
Lit : ARj 2, 247. 259. 264. 267. 271. 538. koje se zovu deminutivom (od prsť) prsa =
od sintagme gubiti dan, odatle postverbal
3, 22. 4, 150. 7, 281. 881. 882. 8, 228. 369. dara f (Vuk) »teža vreće itd., u čemu je prstići (prijevod, calque grčke riječi) = tal.
danguba f (Vuk, 17. v.) = danguba (Kosmet).
Miklošić 56. SEW l, 253. Bruckner 109. KZ roba«, u izreci: odbiti'kome što na dari. Kao dàtteri di mare (Mikaljin oblik pokriva se sa
Odatle na -ica dàngubica f, pridjev dànguban, 43, 319. ZSPh 2, 308. Vasmer 339. Trautmann evropska orijentalna riječ glasi tara (fr. tare, prôv., katal., španj., port, datil, srlat. datillus*).
poimeničen sa -îk dàngubmk. Voltiđi je stvo- 55. WP l, 774. Mladenov 124. Belić, Priroda3 tal. tard). Odatle i ime igre na karte tarok (u I oblik sa v > u datula (Krtole, Senj, Muo)
rio odatle i radnu imenicu izdangubitelj koju 107. Ribarić, SDZb 9,142. 144. 177. REW
zacijelo nije čuo. 5530. Elezović l, 9. 70. 85. 88. 122. 2, 79.
datai 382 dati dati 383 dati

znači »školjka u šupljikama morskog kamena odatle pridjev na -ьп pridan, prîdna (ŽK, slov.) danča f »polje vučitrnsko«, od ličnog imena m (Ljubiša), na -bk darák, gen. dārka m (15.
(kad se otvori kora, dobra je za jelo, lomi »valjan«. Radnu imenicu na -ač ima Kavanjin Prodanac, pridjev prodanački. Po deklinaciji -i: v.), na -ič darii, pridjev na -ьп daran, -та,
kamen; žute su i okrakom naliče na datule; (18. v.) : izdač, gen. -аса. Lik da- se javlja u dan f (13. — 16. v.), zamijenjen je od kraja 14. danas samo u složenici blagodaran, na -о ьп
naziv je prema tome metaforičan«. Prijevod hipokoristiku na -sa (tip Ivša, lakša): dosa m v. i početka 16. izvedenicom sa sufiksom -bko darovan, -vna (14. v.) = darovni (npr. dimije,
prsci = prstiči dokazuje da se riječ identificirala (Vuk 17. v.) »davalac«, također seka dąsa f danak, gen..dánka m (Vuk) »sinonim: harač Kosmet), poimeničen sa -ica darovnica f (ta-
sa gr. δάκτυλος »prst«. Battisti će imati pravo »nemoralna žena«, s negativnom česticom (v.)«. Razlika je u akcentu prema deminutivu kođer epitet za sablja'), na -ina darovnina f
kad tvrdi da je grčka riječ paretimologička nedaša m (Vuk) »ko rado ne daje«. Odatle danak, gen. danka od dan »dies«, izdanak, gen. (Kosmet) »poklonjen novac i pokloni nevjesti o
adaptacija sir. degla = arm. diala, ar. dagai pridjevi na -ьп: dašan (Bogišić), ušlo je u -nka m. Femininum аапь prešao je u dekli- svadbi«, na -ovit darovit »obdaren« (Piva-Drob-
»sorta di dattero« (upor. gore datai, sa α u književni jezik samo izdašan (Vuk), odatle nāciju a: danja f (13. v.). Ovamo još apstrak- njak i općenito 15. i 16. v.), poimeničen na
penultimi s arapskim oblikom). Ovamo može izdašnost, i podašan; 'stara nomina agenti» tum na -je: danje n (13. v.) »donatio«, izdanje n. -ost darovitost f, na -ežljiv (upor. sramežljiv,
da ide i nanara f »školjka« < tal. nàcchera kako stcslav. dăt'elj m prema f dâteljica ne govore se; Od prezentske osnove dad- sa sufiksom -ıa Ijubežljiv) darežljiv, poimeničen na -ьс darežlji-
pokazuje korzikanski naziv natteri koji se U pridatelj, izdatelj (Sulek); izdalac, gen. -аоса stvorena je u stcslav. dazda f (upor. daća glede vac, gen. -vca i na. -ost darežljivost f. Apstrak-
dočetku slaže s tal. dattero. Na podrijetlo iz (18. v.) ima samo Kavanjin. sufiksa -ja). Та izvedenica raširena je s pomoću tumi na -ovština darovština, na -ba darba
Sirije govori i ruski naziv finik < gr. φοίνιξ Osnova dat- sa sufiksom -ja (praslav. sufiksa za apstrakta -ba (v.) u dažba da se (Kavanjin), odatle nodarbina »praebenda« (od
(upor. učeno phoenix dactylifera). Grecizam datui, tip plaća) nalazi se u ааса f (16. v.) izbjegne homonīmija sa dažd (v.). Odatle lat. praebenda > praebendarius > prebendar,
daktilo- nalazi se u učenom daktilograf »stro- »danak, carina« s različitim akcentima: daća í apstraktum na -ina dažbine f. pl. »porezi«. gen. -ara m »službenik stolne crkve koji po-
jopisač«, daktilogram. Druga je riječ srp., bug. (Vuk) »sinonim: kārminja (ŽK, hrv.-kajk.)«, Manju leksikološku porodicu čine izvede- sjeduje nadarbinu«. Denominali su na -iti: (po-,
tatula »Stechapfel« < tur. dotúla < sanskr. daća f (Vuk, narodna pjesma) »sinonim: dar«. nice od imperfektivne osnove dava-: pridjev na-) dařiti, (po)darīm, koji se nalazi i u drugim
dhattura. Na istoku se za datulu kaže hurma Primjer je za semantičku varijaciju s pomoću na -ьп izdavan, izdavna, bogòdavan »sinonim: slavenskim jezicima, odatle darilo (Vuk) i radna
(v.) < perz. > tur. hurma. akcenta. Odatle negativna složenica nedaća f pobožan«, postverbal îzdava f od izdavati, imenica na -telj daritelj m prema f dariteljica;
Lit.: ARj 2, 287. 306. Kušar, Äaa 118, 18. »nesreća, neuspjeh«. Kolektivni apstraktum na odatle radna imenica na -ač izdavač, -telj, na -ovati, -ivati, -uvati: darovati pf. (iz-) prema
Cronia, İD 6. REW3 2457. DEI 1215. Petersson, -je: daće n (16. v.) »sinonim: dar«, = daće -Іьс izdavatelj m pored izdavalac, gen. -aoca, impf, darivati, darujem (iz-, ispre-) = daru-
KZ 46, 139. (Kosmet) »udavanje«, izdate (17. v., Stulić, na -nīk izdāvnīk m prema f ìzdavnica, apstrakta vati (hrv.-kajk.). Odatle radne imenice na -ьс
Šulek), razdače n. Apstraktumi po deklinaciji na -ost izdavnost f (17. v., jedanput) i na daròvalac, gen. -aoca m pored darívalac m
daţi, dăm (13. v.), dadem (17. v.), dâdnem i (koji odgovaraju lokatīvu u inf. dati) đatb -itina izdavština f »plaća onome koji vrši prema f darivalica, na -telj darovatelj m, na
(Ljubiša, narodna pjesma, novija kreacija) pf. nalaze se u složenici blagodat, gen. -г f i u osude nad dužnikom«, prodava »prodaja« -nik darovnik m. Postverbali: darov m (17. i
(Vuk) (do-, iz-, ispopro-, ispre-, ispra-, na-, izdat, gen. -i (Kavanjin). Upor. rus. podatb (Kosmet). Radna imenica su na -ьс: davač, 18. v.) pored dăriv m (17. v.) = na -je uzdarje
nado-, o- po-, pou-, pre-, pri-, pro-, raz-, razu-, »porez«. Na -ba: dadba, razdadba, izdadba, gen. davca (17. v., postoji već u stcslav.), n. U antroponimiji Daroslav (13. i 14. v.),
uz-, u-) prema impf, na -va- dávati, dâvam (Stulić, Šulek), udadba, nadodadba, udădbina prodavač, gen. prodavca, predavač, gen. -vca m Božidar.
i na -ja- (ova se nalazi samo u starom razdajati f (Kosmet) »trošak za udaju«. Pridjevi na »prebjeg«, odatle hrvatsko-kajkavsko prezime Još treba spomenuti da se osnova dad-
i u prezentu dajem te u imeničkim izvede- -ьп: datan (Pavlinović), u književnom i sa- Predavec. Na -Іьс davalac, gen. -aoca m, na raširena pridjevskim -io nalazi i u slavenskoj
nicama od glagola s prefiksima do-, iz-, na-, obraćajnom jeziku samo podatan, na -Ijiv -ač davač, gen. -oca (Vuk, također bug.), mitologiji. Ovamo se može staviti ime božan-
ispre-, ispro-, o-, pro-, u- kao izdajēm, údajem, podatljiv. Neologizmi su dodatak, gen. -tka pejorativno dávalo m (Vuk), stvoreno prema stva dažbbogb »božanstvo koje daje« ili po
prodajem, nadujem, dodajem pored dodajem m, podatak, gen. -tka m, izdatak, gen. rtka m, uzimalo, primalo. Analogno prezentu dajem drugom tumačenju imperativna složenica:
/16. v./, odajem /15. v./). Sveslavenski, balto- radna imenica na -nik izdatnīk m. Miklošič pored dâvam postade postverbal od pf. udati dažb »daj« + bog »sreća«.
slavenski i ie. glagol praslavenskog doba (*αα-) pózna hrvatski pridjev dać »liberális (iz Kar- {po-, raž-}: prema impf, udavati (iz-, гаг-): Sveslavenske riječi su i kulturni termini
»dare, geben«. Najstarija ie. i baltoslavenska narutića)« obrazovan od dat- sufiksom -го. udaja f; od prodavati prodaja', isprodaja f koji se posuđuju. Najviše posudiše Rumunji:
izvedenica iz praslavenskog doba je na -r dar Lik dan- se nalazi kao pridjev od gla- prevedenica od njem. Ausverkauf; prodajăt stcslav. аапь > danie f »Geschenk, Gabe«;
m »donum, Geschenk«. gola (po)uzdati i odati, gdje je upravo part, (Cres); tako i izdaja f (16. v.), odatle izdajnik dažda > dăjdie pored dajdie, strum. dojde pl.,
Osnove su za izvođenje: -d(í), da-, dat- perf. pasiva (očuvan još u antroponimu Bog- m prema izdajnica í, pridjevi izdajan, izdajski, sa dočetkom od danie (unakrštavanje dvaju
Cpart. perf. pas.) = dan-, dad- (osnova od dan), izgubivši glagolsku vrijednost: pouzdan izdajnički od izdati, radna imenica na -ica slavizama) odatle dojnic »oporezanik«, s fr.
*dadmb, lični nastavak -ть kao u esmb > »sinonim: siguran«, odatle pouzdanje n, üzdan izdajica (Vuk, 16. v.), apstrakta izdajstvo = sufiksom -ier < lau -orius dajdier »poreznik«,
jesam, v., koja se pojavljuje pred samoglasima (Crna Gora), uzdanje n, nepouzdan, odatle izdajništvo n = izdajnost f, sa -vac izdajavac, dar, pl. daruri, također teološki termin sfinte
u dade, dadu, dođoh, dok je u grupi dm asimi- poimeničenja na -ost (ne)pouzdanost ï, na -ica gen. izdajavca; od starog razdajati radna daruri, darui < darovati, -ujem (rumunjski
lirana). Prefiksi igraju veliku ulogu u seman- uzdanica »pouzdanje« (naš sufiks -anica za- imenica na -nik razdajnik m. Pored podanik je slavizam od prezentske osnove), odatle
tičkom razvitku izvedenica: npr. udati (se) mijenjen je talijanskim -аяса < lat. -antia: govori se u Kosmetu podajnik m prema f rum. apstraktum dăruială f »darivanje«, pridjev
pf. < stcslav. vzdati prema impf, udavati se uzdānca f), nepouzdanica f, radna imenica podâjnica. Od uzdăt se, -am (Kosmet) »na- darnic »darežljiv« < аагьпь + rum. sufiks
(kćer, žena) i zdati se »vjenčati se«, odatle na -ik (ne)pouzdanik m. Prilozi: pouzdano, dati se, oslanjati se« postverbal je ûzdaja f; -ič < lat-, »c««, preda < predati prema lat.
zdavanje »vjenčanje« u hrvatsko-kajkavskom; nauzdano. Pridjev odan, odatle odanost f. ot-dati > odati pf. »maritare« (Srbija, Lesko- a da < dare. Prilozi zădar »badava« sa zamje-
nadati ima interesantna značenja: 1° odati Ovamo i rusizam (< rus. poddanikb) ili če- vac), uz »izdati«, prema impf, odavati, odajem nom prefiksa za lat. in: îndar, odatle i una-
(Vinkovci), 2° strugnuti, pobjeći (Vuk: nádadé hizam podanik »sujet«. Nije razumljiva tvorba (15. v.) daje ődaja f »isto što udaja«. krštavanjem obaju oblika înzădar, upór. češ.
preko, polja}- 3° isto što i dodati, pridati, nado- pridjeva vaodan(i) (Stulić, Komulović, se. gri- Izvedenica dar m »1° poklon, 2° rublje što zadar, zadarmo. Odatle rumunjska izvede-
dati«; nadávati, nadājēm s objektom ruku jeh) »venialis«, ako ide ovamo < (г>г->) va + . ga nevjesta ponese u mladoženjin dom« čini nica: pridjev zadarnic, apstraktum zădărnicie
znači »pružam ruku«. Osnova аъ, koja je odan. Ovamo ide možda i antroponim Prodan veliku leksikologijsku porodicu. Odatle: hipo- f »ispraznost« i glagol zadarnici. Od pod +
lost verbal od pridati, nalazi se u prefiksalnoj (Dalmacija u srednjem vijeku, danas prezime), koristik na -usa (neyìarùsa f (Kosmet) »koja dati > a podidi, me podideşte »übermannt
koženici prîd m »Daraufgabe, beim Tausch«, Prodanović (Srbija), pridjevski toponim Pro- daje darove«, deminutivi na -ьс daraç, gen. -rea mich«, od predati > a prididi < pridădi »svia-
dati 384 dáviti daviti 385 dažđ

dati«, oboje od prezenta dadem, ne od infini- (v), s kojim asonira. Denominali na -ati od davnice f. pl. (17. v.) »bolest u grlu kad oteku Daždbbogb (v.). Ali ni za to mišljenje nema
tiva. Arbanasi posudiše: darovi f »Geschenk, davija: davtjati se (Crna Gora) »sinonim: žlijezde«, postverbal üdava f (Kosmet) »po- drugih dokaza osim to da je Davor lično
Trinkgeld« = darove, postverbal od darovati pravdati se, suditi, preti se«, zadovtjati, -am gibija, propast«. U Dušanovu Zakoniku udava ime.
> me dhurue, dariais — sa metatezom dora- (Piva-Drobnjak) »optužiti sudu«, podavijati se í znači »hapšenje za dug«, ali tu može biti Lit.: ARj 2, 317. 318. Elezović l, 120.
vís (Berat), me darovite, darovitës, uz daje, pored podovijati se pf. »početi tužiti se pred ista riječ koja i udaja od udati. Radne 'imenice Ilić, Branková kolo 18, 255. Škarić, Rad 242,
rabit. sudom«. Izmjena -da- > -do- može se tuma- na -nik m prema -nica f: udavljenîk prema 97 .Vaillant, PPP 13, 77-81. Perušek, ASPh
Od veza s ie. jezicima koje su već odavno čiti uplivom prefiksa do-, tj. zadobiti (npr. udavljenïca (Kosmet) »sinonim: utopljenik 34, 50-51. Vondrák, Vgl. l, § 523. Miklo-
šič 40.
utvrđene, pomenimo samo neke paralele. parnicu). Na gr. -osati: impf, davôsati se, -šém prema utop(lje)nica (Vuk, v.)«. U prasrodstvu
Infiks -ja- od dajati pojavljuje se.u sanskr. »tužiti se«. Balkanski turcizam arapskog pod- su: njern. tot = got. daubs, avesta 1. dual da vr anisai i se, -šēm pf. (Srbija, Gruža) =
dayas »dar«, аапь nalazi se u lit. dunis, lokativ rijetla (ar. da'va > tur. dava »Anklage, Pro- preterita medija davidī »obojica se najedoše davramsat, -liēm (Kosmet, Mostar) = da-
kao dati = ie. dotei, lat. dos, dotis, posuđeno zesse, odatle davacı) iz oblasti turskog sud- mesa«, frig, doos »vuk« < ie. korijen *dhey-, vràndisati se (Banja Luka) »podignuti se,
kao dota f, gr. δώσις, datelj — lat. dator, san- stva: rum. složenica deverdava »Geschäft, u prijevoju dhōņ-. otresti se, oporaviti se iza bolesti«. Odatle:
skr. data. Infiks -va- u davati nalazi se u lit. Angelegenheit, Umsatz, Absatz« (v. dever), Lit.: ARj 2, 315. 316. 4, 155. Elezović 2, uzvik davran, doro (hipokoristički vokativ od
davinėti »dati«, dovana (istočno-lit. da-} »dar« = bug. davija f (ovdje je -ija mjesto -a mogao 381. Miklošič 40. SEW l, 181. IF 31, 400. dorat), davran, dobro moje (Lj. Stojanović,
sanskr. davane, u lot. dáwat »darovati«, sve doći zbog izbjegavanja homonimije s pre- Bruckner 85. Mladenov 119. Vasmer 326. valjda iz narodne pjesme), također i dăvrana
je od ie. *đoy-, raširenje od do-. Lik prid na- zentom dava od davam), davadžija m, arb. Trautmann 58. WP l, 823. Boisacq3 540- »drži se, nedaj se, neboj se«. Balkanski turci-
lazi potpunu paralelu u lit. priedas »Zugabe, dave f = dava »Prozess«, davxhi m »Anwalt«, 541. 1112. Oštir,. WuS 3, 207. Uhlenbeck, zam (tur. davranmak »se remettre«) iz oblasti
Zulage«; dar odgovara tačno gr. δώρον, dok grčko-arb. dafaleps »beschuldige«. PBB 27, 115. 30, 272-273. Schmidt, KZ liječenja (Ijekarstva, medicine): bug. davran
u lát. s formantom donum = sanskr. dana-; 57, 7. i davrandis(y~)am koje je od turskog aorista
Lit : ARj 2, 307. 315. 4, 468. Elezović l,
datb je u lat. datio, koje je kod nas posuđeno: 119. Vuković, SDZb 10, 384. 396. GM 62. davrandı, kao i davràndisati, a davran je impe-
dãcije f. pl. »porezni nameti«. Ie. osnova dō Skok, Slávia 15, 340., br. 161. Mladenov 119. davor (Srbija), također s -»' davori (Srbija) rativ 2. L, dàvrana optativ ili 3.1. imperativa.
nalazi se i u neindoevropskim jezicima: u Vaillant, RES 11,259. pored davori (Vuk, narodna pjesma i dubro-
Lit. ARj 2, 219., s. v. dodan, 318. Elezović
koptskom do- »dati«, asirskom na-dānu »dati«. vački pjesnici, Zoranie), uzvik koji se može 2, 504. Skok, Slávia 15, 340. Mladenov 119.
davan, davna, određeni vid davni = dâmni udvojiti i primiti preda se čestice a, ali, aj, ej
Lit.: ARj 2, 217. 270. 272. 286. 309. 3, »1° u narodnoj pjesmi izraz žalosti, prijetnje, dažd, gen. dažda m (16. v.) = dažd, gen.
959. 4, 6. 148. 155. 7, 258. 285. 724. 812. (18. v., Dubrovnik, sa vn > mn) »antiquus,
818. 8, 12. 555. 561. , 13, 493-6. 708-9. prisais«. Odatle: prilozi davno, odavno = čuda i radosti, 2° hrabro, tapfer«. Izgleda kao dažda (Vuk, prema Marelicu akcenat neispra-
BI 2, 684. Mitdošič 39. 419. SEW l, 170. odavno i odamno (Kosmet), nedavno, izdavna imperativ od impf, davoriti (18. v., Kavanjin, van) = dai, gen. dažja (Kastav) = daz, gen.
177. 179. 180. Bruckner 83. KZ 45, 55. 7га- (Vuk) = izdamna (ŽK). Određeni pridjev Stolić i narodna pjesma) »pjevati davoriju«. dažda (Dubrovnik) = daz (Lumbarda, Vo-
utmann 56-57. WP 1, 815. Vasmer l, 325. na -nji < -ьп -\—zo : davnji, odatle još sa -en Upór. i Miklošičev nejasan citat davori muhe dice, Istra) = daš, gen. dažja (Korčula) =
326. 327. 329. Ribarić, SDZb 9, 178. Elezović dàvnjen nisu ušli u današnji književni jezik. o Stefani dbni što patihb оіъ vasb. Miklošiču je dažda f (Vuk, rod prema kiša), sveslavenska
l, 123, 239. 2, 88. 384. 532. Vuković, SDZb tu davori »altslovenisch« i možda uzvik. Kao riječ iz praslavenskog doba (*duždf) za »1°
10, 383. Tentor, JF 5, 204. Tiktin 504. Prema skorašnji (v.) obrazovan je pridjev
davnašnji i davnjašnjī. Taj pridjev glasi u uzvik služi također davorilo koje je pridjev sinonime: kiša (v.), godina (ŽK, hrv.-kajk.),
506. 850. 1198. 1251. 1788. GM 61. 83. 382. sr. roda. Od uzvika davar obrazovana je iz- 2° salamandra«. Kastavska je rečenica: šplja
460. 479-480. Trombetti 4. Zubatý, LF 28, Kosmetu prema prilogu odavno (o)damnošanj,
24. sl. 118-119. KZ 57,278. Mladenov, ЅрВЛ f -inja. Deminutivni prilog na -čko : odavnačko vedenica s pomoću -ija < lat. -ia: davorija f dažju, koja se kaže »kad kiša pada, pa se sunce
6, 73. sl. Sobolevski, Slávia 7, 174. Boissin, (Kosmet). Ovamo će ići možda hrv.-kajk. (17. v., Hektorović, Gundulić, Kačić) »pjesma, malo pokaže«. Odatle: deminutivi na -ič i
RES 27, 42. Meillet, RSI 6, 131. Štrekelj, za ve1 »sada«. Izvedenica na -ьпъ je sveslaven- jamačno narodna; također epitet uz pjesma« -ič: daždic, pored daždić, pridjevi na -ьп
ASPh 326, 436. Körinek, LF 65, 445-454. ska iz praslavenskog doba od korijena dav- = davorija f (Kosmet) »lumpovanje, pjevanje« = dazdan, dažna (17. i 18. v.), poimeničen s
Boisacq 186. Machek, RES 23, 58., bilj. 1. koji se nalazi u stcslav. u prilogu dave »nekada«, davurija »ćef, bijes« (objekt uz isteratf). Važan -tk dažnih m »1° kabanica, 2° sud kojim se
Ivšić, HR 1934, 194. Moskovljević, NJ l, 82. je Elezovićev citat iz Evlije Čelebije 7, 364: zelje zaliva (Stolić, nepouzdano)«, sa -jak (v.)
Maretic. Savj. 89. očuvanom u slov. davi »kurz vorher, heute
früh«. Taj je prilog upravo lokativ od imenice srpski, hrvatski i bošnjački na glas pjevati kaže dažnjak »salamandra«, na -en dažden (Vetranić),
dáva f (17. v.) = dávija (Vuk) = dovija *dava »prošlost«, koja nije nigdje očuvana, se davori, davorimo. Upor. još davorije f. pl. odatle daždenjak m »salamandra« = deźdenjak
(Kosmet) »sinonimi: pravda (v.), raspra (v.), a od nje je obrazovan pridjev na -ьп. Nema »1° turska muzika, isto što dambulhana (v.), (Samobor), na -iv daždiv, poimeničen s -ica
tužba (v.), proces«. U narodnoj pjesmi: činiti paralela u baltičkoj grupi, ali ih ima u južnim 2° (sg.) velika tambura (narodna pjesma)«. daždivica f »aqua pluvia, kišnica«, na -ljiv
davti, daviju (Kosmet), činiti davom koga ie. jezicima (ie. *do/u/-): arm. tev »trajanje«, U vezi je lično muško ime Davor (17. v.) dažljiv (16. v.), na -ev, -evan, -evski daždev
(Crna Gora, Boka). U davija je dočetak -ija, gr. δηρόν »dugo«, lat. dūdum »nedavno«, du- koje Obradoviću znači mitološko slav. (?) pored daždevan, poimeničen s -ica daždevica f
običan u turcizmima koji se u turskom svršuju rare, sanskr. duras »dalek«. božanstvo: klanjati se Davoru i Koledu. U »1° čatrnja, 2° kišnica«, s -ina dažjevina f
na samoglas (tip kapu > kapija"), prenijet novije vrijeme prevodilo se Martinus kao (čakavski) »kiša, oluja«. Parasintaktička izve-
Lit.: ARj 2, 307. 315. 4, 155. Elezović l,
i na one koji bi se mogli deklinirati. Upor. 122. Mladenov 119. Miklošič 39. SEW l, 181. Davorin. U Petranovićevoj narodnoj pjesmi denica na -ica: odaždica f (Ljubiša) »gusta
oda > odaja. To se dogodilo zbog turskog Bruckner 85. WP l, 780. Štrekelj, DAW pominje se Davor-polje kao toponim za koji. magla iz kojeT prsi kiša«. Denominali: sve-
naglaska na posljednjem slogu. Odatle radna 50, 13. Boisacq3 183. Vasmer 325-326. se ne zna gdje je. Postanje nejasno. Škariću slavenski inhoativ na -ett: daždjeti, daždī
imenica na -džija: davudžija m (17. v., na- je to konglomerat deiktičkih čestica da(-a)(e~)vo- (iz-, Vuk, Stolić, Dubrovnik) = dažjī (Kastav),
rodna pjesma) = daudžija (Kosmet) »sino- dáviti, davim (Vuk, 15. v.) (iz-, u-, po-, -ž(e)-i, Vaillantu drom. *dauri < lat. de deminutiv da&dikati = daždukati. Vokal a je
nim: tužitelj« (primjer: komu je kadija da- za-) »étrangler, sinonimi: dusiti (v.), gušiti hac ora »od sada«. Oboje je kombinacija. Ako nastao iz poluglasa ъ : stcslav. dĺždb, slov. dez,
vudžija, nek mu je bog jardumdžija) ; u mjesto α (v.), potopiti (v.)«, sveslavenski kauzativ iz je -or sufiks kao u tvor = tvor < dbhorb gen. dežja (to se prikazuje antropomorfski
nastalo je zbog toga što se u objektu kaže praslavenskog doba (*áau/z'/-) za koji nema od dah (v.), onda bi se moglo pomišljati na jer je subjekat glagola gre, hodí); češ. deiť,
činiti davu ili analogickí prema jardumdžija paralela u baltičkoj grupi. Odatle: na -nica izvedenicu od davati (v.) i upoređivati s polj. deszcz, rus. doždb. Debeli poluglas mi-

25 P. Skok: Etimologijski rječnik


2
dažd 386 -de
2
-de 387 dèboto

jenja se u jery ъг > i: dižd m (15. i 16. v., samostalan uzvik dobiva lični nastavak impe- dì, kadi (ŽK), kade (Kastav) ; ovdje, ondje mogu -ilia od lat. d bilis > tal. débole (14. v.).
Marulić). Odatle: dtždevica f (Vuk, Sarajevo) rativa: dele pored dedete. Veže se sa пй\пй (v.): primiti preda se prijedlog od. Mijenjaju Od tog pridjeva denominal na -iti izdebulìt,
»isto što daždevica«, diždenjak m (Bosna) nude pored nûder, s imperativom üzmide, tada o > a: odande, odavde. Pored tih oblika -îm pf. (Malínská) »oslabiti«, zdebulî se je
»salamandra«. Osnovni se samoglas mijenjao üzmidere, dăjde, trošider, izididere. U 2. 1. s nejasnim α govori se po jugozapadnim kraje- (Pag).
prema zakonima prijevoja kao u dahjduhļdih pi. imp. de ostaje umetnuto između ličnog vima odanle, ondoie, öndolen pored odanle, Lit.: DEI 1219.
(v.). S prijevojnim stepenom u nalazi se u nastavka -te i korijena: dojdete. U Kosmetu odavle, -d je stari sufiks u raznim jezičnim
nazivu za salamandra maculosa Laur.: duž- se dodaje i drugim oblicima finitnog glagola: grupama. dèboto (Perast) = debato (Božava), prilog
devnjak »isto što i daždevnjak«. Preokrenuto u znâmde. Služi za poticanje i nukanje (15. v., Lit.: Vandrák 2, 235. 487-8. 504. Leskien od tal. priloga di botto (Boccaccio, Dante)
družde(v)njak (Visoko, Bosna, Margitić) zbog Marulić) ljudi i životinja, za prijetnju, odo- 402-4. AA 3, 74. ARj 8, 647. »subito« [< mlet. deboto, Rosamani], od pri-
eufemizma »jer daždevnjak ne valja uznemiri- bravanje kao i za nabrajanje. Prema ah stvo- jedloga lat. de > tal. di i botto m postverbala
vati (ko bi ga uznemirivao, postao bi gluh ren je deh (čakavci, 16. —18. v.), također dëbe, gen. -eta n (Vuk) »drveni sud izdje- od buttare franačkog podrijetla (fr. bouter)
jer da on vrisne)«, možda i zbog toga da ne deha u narodnim pripovijetkama. Samostalno lan iz jednog komada sa zaklopcem«. [Od ar. »udariti«. Semantički se poklapa s mahom (v.);
da povoda vezi s dužd < mlet. doge < lat. de s pojačanjima karakteristično je za istočni daba > tur. debbe »mijeh, tikva«. U BiH i del < lat. de ilio (se. anno} umeće se i u naše
duce, dažd je ipak dao povoda da se prema štokavski teritorij. Na zapadu enklitičnome deba f, a znači jedno i drugo i »mali mijeh u tekstove u starim dubrovačkim spomenicama
deklinaci j i daž, dažda na našoj jadranskoj de odgovara enklitično da: nuda (ŽK) = kome se drži maslo i si.«]. pred cifrom godine: na peti dan del 1096; de
obali dekliniralo i duž, dužda i prema tome nude kap 2. 1. imp., nudate = nudele 2. 1. Lit. : ARj 2, 324. Škaljić1 208. u priloškoj složenici dolazi još u delongo (Pe-
se stvorio novi nominativ dušd s dočetnim d pl., odìda (ŽK), nekada (ŽK). U Crnoj Gori rast) < tal. di lungo (17. v.) »di continuo,
koji nema nikakvog etimologijskog opravdanja. veže se i sa ti (upor. etički dativ kao deiksu debeo, debela (Vuk, 15. v.) (б-} = deblja diritto, lontano«. U narječjima jadranske zone
Naziv za »salamandra« varira veoma u osnov- u Hiti, konoti, hrv.-kajk. kajti »jer«): prilog pored debeo, debela, određeno debeli, -ela i brojne su sintaktičke prevedenice tal. prijed-
nom samoglasu. Hirtz navodi 26 raznih vari- deti (Vuk) »slobodno« u primjeru Je ľ deť leći dibêo, dibêla (Kosmet, e > i nejasno) »épais«. loga di. To se vidi najprije u vezama gdje
janata koje će zacijelo imati folklorne uzroke. spared njet Samoglasu e odgovara i: dir (16. v.) U komparativu gubi sufiks -eh (upor. gubljenje tal. di s imenicom bez člana zamjenjuje naše
Postanje nije utvrđeno. Činjenica je da nema kod Hanibala Lučića i Hektorovića. Pojačanom sufiksa u širok-širi, sladak-sladï): deblji < pridjeve materije: gr opa öl bora, stôl ól darva
paralela ni u baltičkoj grupi ni u ie. jezicima, nekadire »neka« kod Hektorovića odgovara nê- deb-ji, odatle apstraktum na -ina debljina f ili ol darva, motika dl gvozda, uši ol koze,
ali se kuša tumačiti iz ie. jezičnih sredstva: kadare (ŽU). Kod Ranjine i Nalješkovića do- pored debelina (16. v., upor. vekšina pored ubère jednu paucu od ruzge (Brusje) mjesto
Matzenauer i Bruckner vide vezu s lit. onoma- lazi đer(e) mjesto ikavskog lika dir. Upor. veći, ŽK), denominal debljati, -am se (o-, u-; ispravnih naših pridjeva borov, drven, gvoz-
topejskim glagolom dūzgėti = dūzgenti »pol- varijantu die u deiksi takode(r) (v.). Odatle za- Kosmet) pored debellati, debèliti (o-} (sé), den, kozji, rozgin. Tako i u zamjeni de s
tern, rasseln, dröhnen, rütteln« (subjekt andrà impf, glagol děkati, dečēm pored -am. prema odebèljeti, -im pf. prema impf, odebljívati, imenicom sa generičkim članom gdje je
»oluja«) što nije semantički uvjerljivo, a Tru- pf. déknuti, deknēm (Vuk) »govoriti, zaviknuti de«. -Ijujem pored odebelivatiflujem, pridjevi dè- zamjena za kao: činí üši ol targõvca (= kao
beckoj, Vaillant i drugi kompozitum od pridjeva Lik de pored da domaćeg je i stranog podrijetla. beljast, imenice na -áčka j -ak j -as: debeljaia, trgovac, fa l'orecchio del mercante}. I posesivni
dus- »rđav« i u drugom dijelu -dius »nebo, Elemenat d je istog podrijetla kao u da (v.), debeljak, gen. -aka, hipokoristik debeljko m. se pridjevi zamjenjuju tal. konstrukcijom:
dan«, u značenju »rdavo vrijeme«. Za takve tj. ie. demonstratív. Dočetno -e į-a je kao u Poimeničenje ná -ica: debelica f pored dibè- ra po krvi od jarca (Ranjina, upor. u Vukovu
složenice upor. dušmanin (v.). Berneker, Vasmer, česticama te (v.), ta (v.). Jagić je mislio da je lica (Kosmet) »jedna trava«. Kod Šuleka prijevodu í krvlju jarčijom = ni po krvi jar-
Mladenov i Endzelin upoređuju sa stnord. postalo od imperativa děj od děje, děti (v.). debrlica f »asphodelus L.« je možda štamparska čevoj, Bernardin, lat. per sanguinem hircorum>
dust, norv. duskregn »Staubregen, sitna kiša« Kako dolazi i u tur. diļde koje je balkanski pogrješka: r mjesto e. Pejorativna složenica Ad Hebr. 9, 12.}. Upor. još u svitu slavnu
i njem. Dunst prema ie. korijenu dhou- koji se turcizam tur. hayde, а u narodnoj pjesmi , debèlguza f (Vuk) = debelguza pored debêlguza (Zadarski lekcionář) = u svitu od slave (Ber-
nalazi u duh (v.) i dim (V.). Körinek i Holub uz tursku riječ sarum de (v.), može se uzeti (Kosmet) »koji ide rado u goste, a ne odlikuje nardin), na pristolju od suda sidjeli (Divko-
traže onomatopeju. da se na Balkanu unakrstio domaći i turski se vrednoćom«, debelokôrka f (Kosmet) »vrst vić). Tako i onda kad bi se po našoj sintaksi
uzvik. Arbanasi posudiše odera, dha. U cincar- trave«. Izvedenice se prave od dviju osnova, imao stvoriti ktetik od toponima: Gospa od
Lit.: ARj 2, 319. 431. 911. 4, 155. 8, 564. Škrpjela (narodna pjesma, Bogišić), Gospa
Miklošič 55. SEW l, 248. Bruckner 88. Vasmer skom de »eh, bien, donc«, u istom značenju kod od pozitiva i od komparativa. Od osnove deb-
357. Mladenov 155. WP l, 846. Trubeckoj, Novogrka u Epiru ντε, potpuno se poklapaju sa sufiksom -lo (upor. stablo, v.) je deblo n od Žujana (Split) prema ispravnom Gospa
ZSPh 4, 62-64. Endzelin, ZSPh 13, 78-80. s turskim de pored di »voyons, allons, dépéchez (Vuk), prema kojem steblo (ŽK). Pridjev je Sinj ska; dvorani od Siana (Kavanjin). Ta-
Ribarić, SDZb 9, 185. Maretić, Savj. 13. -vous« kojim se pojačava indikacija. zastupljen u svim slavenskim jezicima, osim lijanska konstrukcija zamjenjuje i naš genitiv
Holub-Kopečný 42, Gorjaev 93. Pleteršnik l, u češkom i poljskom. U baltičkoj grupi nalazi sadržine: at od vire (Radovčić), sakramenat
136. Vaillant, RES 7, 112-113. BSLP 9,41- Lit.: ARj 2, 323. 330. 331. 333. 334. 339. od ispovijesti (Kašić), upor. kod Marina Držića
342. 360. 361. 413. 432. 452. Elezović l, 126. se ista ie. osnova *dheb- s drugim sufiksom:
42. Ivšić, Prace Baud. 68-78. Jakobson, stprus. debīkan »velik«, lot. depsis »mali debeo od tvoga ćemo pogleda siti bit; za partitivni
Belićev Zbornik 1937, 39,—45. Matzenaner 129. 132. SEW l, 192. 258. Deny § 1042.
Popović, Sintaksa s. v. GM 83. 314. dječak«. Između drugih ie. jezika u prasrod- genitiv .'-i tri same stotine od junaka... bijaše
LF 7, 168-169. Kořínek, Stud. (cf. IF 54, stvu je njem. tapfer. prostro svoje šatore (Zuzeri); za posesivni
270). Scheftelowitz, KZ 54, 237-238. Kušar, genitiv rane od duše pokorne (Kašić). Osobito
NVj 3, 338. Hirtz, Amph. 26-29. -de2, u prijevoju -dé > ikavski -di (-ě — Lit·. : ARj 2, 326. 328. 329. 8, 576. Elezović
-e, -i je lokativ), priloški je sufiks. Služi za l, 127. Mladenov 122. Miklošič 40. SEW l, je raširena prevedenica (calque) talijanska
de1, samostalan (de) i nesamostalan (enkli- tvorenje zamjeničkih priloga koji znače mi- 182. Vasmer 332. Baisacq3 333. Persson, IP apozitivna konstrukcija la città di Roma =
tički) uzvik; kao samostalan udvaja se dede rovanje. Dodaje se zamjeničkom korijenu: 35, 199-216. Endzelin, IP 33, 126. Oštir, vlat. urbs Romáé, gdje je kod nas ispravna
on- (v. onaj}: ondje, ekavski ónde (takođe RSl 7, 23-24. Wood, MPh 11, 315. i si. samo ona konstrukcija koja je i u kllat. urbs
pored ded (Vuk, 18. v., upor. hajdede) i po-
jačava sa deiksom -ѓе > -r deder (narodna kod čakavaca, ŽK), ikavski ondi »illic«; ov- Roma: Gora od Libana sjedi (Đorđić), pus-
pjesma), bez udvajanja der (16. v.), dere, (v. ovaj}: ovdje, ekavski ovde (također kod debòleca f (Perast) »slabost (tjelesna)«. tinja od Kodes (Đorđić), pod gorom od Srđa
također s izmjenom -e > -a dera (narodna čakavaca, ŽK), ikavski ovdi »hic«; upitno Od tal. apstraktuma debolezza obrazovanog s (Vetranie), goru od Stona (Glavinić). Odatle
pjesma), sa -la (prema ala, v.) dēla. Kao ne- k- (v. koj f): stcslav. kbde »ubi«: gdje, ikavski pomoću sufiksa -ezza < -kllat. -ities, vlat. dolazi česta upotreba apozitivnog genitiva u
deboto 388 def defendžati 389 dekret

dalmatinskoj toponomastici tipa rt Križa pare > mlet. desipar, od dissüpare, složenica
defendžatí, -ãm impf. (17. v., Dubrovčani) skim turcizmima, nego se nadomještava s
mjesto rt Križ, s brežuljcima Krvavog Brda od prefiksa dis- i sapore »baciti«. Glede s> с
»braniti«. Od lat. > tal. defèndere, difèndere gr. -isati (v.). Upor. dênjati, koji je ekspresivan
i Babina Kuta (Vodopić). Tal. da < lat. de uspor. Valceka (Krk) < Val secco, cijeć (v.).
(protivno offendere), od prefiksa de- > tal. kao i ovaj, i depati.
ad »kao« prevodi se također sa od: ti činu Lit.: Cronia, ID 6. Banali l, 179. Ribarić, di- i nepotvrđenog *fendere. Ovamo idu i
na svijetu od trgovca, kupuješ, prodaješ itd. SDZb 9, 143. Tentor, ASPh 30, 189. REW3 pridjevi na sufiks -ivus, poimeničeni u ž. r.
Lit.: ARj 2, 331. Skok, Slávia 15, 340
< tal. fare da mercante. Tako i kad da izra- 2684 DEI 1226. 1238. br. 164.
defenziva f i ofenziva s pridjevima na -ъп >
žava svrhu: zimi grade volari u kršu kolibe -an defenzivan, ofenzivan. Neobičan je u du- depredati, -ām pf. (16. i 17. v.) »smetnuti,
od ružnog vremena (Budak, selo u' Benkovač- dečetati, -am impf. (Cavtat, Zore, ribarski skinuti s časti«. Od lat. > tal. degradare >
termin) prema impf, -va- na decetãvâti (Budva) brovačkom romanizmu najprije prijelaz lat.
kom kotaru); di = od zamjenjuje prijedlog konjugacije -ere u našu kategoriju na -ati, digradare »isto«, prefiks de- > di- i gradus »ste-
o (v.) : Grci od njega (se. sjedinjenja) nikada »vaditi ribu iz mreže« = disčetati (Mljet: penica« > grado, grad (internacionalna riječ).
kad se salpaju mreže iz mora, ako se uhvatilo dok je u drugim primjerima običan prijelaz
ne govore (Kanižlić), od sili pra »rasprava«, u kategoriju -iti: kűrit < currere, zatim pro- Internacionalno prema njem. na -frati <
o sili (Zakon vinodolski, 1288), od Hrvoja ribe, onda je treba disčeta). Od lat. (možda -ieren degradirati, -gradiram = (asimilacija
dalm.-rom.) discettare, prefiks dis- i captare, mjena d u dž. To znači da dubrovački roma-
svak spovieda (Plamotić), koji od ovoga govore nizam pretpostavlja morfološki prezentski e-a > e-e) degredirat (ŽK) iz graničarskog
(I. Držić). iterativ od capere. Dalmatinski ribarski termin, njemačkog.
nije dosada potvrđen na Apeninu. partikularitet lat. -do > rom. -dio.
Lit.: Cronia, ID 6. Hraste, BJF 8,48. Isti, Lit:·. ARj 2, 331. DEI 1236. 1300.
Lit.: Zore, Rīb. 351. Macan, ZbNŽ 29, Lit.: ARj 2, 33'. REW3 2517. DEI 1295.
JF H, 81.
207. 209. dêk m (Dubrovnik, Konavli) »izgovor«.
decembar pored dicenbar, gen. -bra (Rab) deferenza f (asimilacija i-e > e-e, 17. v.) Prema Budmaniju može biti postverbal od
décidât, -ãm pf. (~ na nešto, Dubrovnik, = deferêncija (14. i 16. v., Božava, pravni
= decembar (Lastva) = decembar, gen. -bra Cavtat) »odlučiti se«. Od lat. > tal. učenog
dekati (v.), ali može biti isto što arb. deg m
(služben današnji naziv na istoku) = deče- termin) »rasprava«. Od tal. differenza (14.. v.) »List« < tur. dekk »friponnerie«.
decidersi (15. v.), od lat. prefiksa de- (prema < lat. differentia, prijevod od gr. διαφορά,
bar, gen. -bra (12. y.) = decembar (15. v.) = pučkom tal. di-) i *cidere, od caedere »sjeći, Lit.: ARj 2, 332. Skok, Slávia 15, 340.,
decembar (15. v., rekonstruirano, 1714) = od kllat. differre, kslat. differrere. Zamjena br. 166. GM 63.
rezati«. Upor. internacionalno prema njem. di-de je venecijaniziranje. Internacionalni prid-
dećemrij (1707) = dekambar (14. v.) = de-
decidiran. jev indiferentan (negativni prefiks in- i' part, dekan, gen. -äna m (18. v.) »1° najstariji
kebar (1442) = dekembrij (1395) = dekemrij
Lit.: DEI 1224. prez. differens) proširen našim sufiksom -ъп među kanonicima, 2° glavar fakulteta, 3° gla-
(1367) = dektebar (15. i 16. v., analogijski
> an, diferentan (Mljet) »različit«, var crkvenog kotara (slov. dekan pored têhant,
prema septebar i oktebar) »prosinac, pored deda f (Cres) »Maske, maskierte Person«.
na -ija tehantija »njegov teritorij ili čast«
prosimac«. Od lat. pridjeva december (se. [Tentor veže uz ukr. dítko, rus. dítka »Teufel« Lit.: ARj 2, 331. Cronia, ID 6. Macan,
ZbNŽ 29, 206. preko njem. Dechant)«, hrv.-kajk. arhidekan
mensis), s lat. pridjevskim sufiksom -ıo de- što Vasmer veže uz djed, kao tabu].
(Belostenac) = vicijašpeš (ŽK) < vice +
cembrius (Marcelinus) > gr. -biz. δεκέμβριος, Lit.: Tentor, ASPh 30, 189. Vasmer l, archi + presbyter preko madž. esperest. Učena
sitai, decèmbrio, pored decembre, dicembre (14. 353. degati se, -am impf. (18. v., Vuk, Kavanjin, riječ od lat. decanas > tal. decano, stallet.,
v.). Naši oblici objašnjavaju se različitim pod- čakavci) »prepirati se«. Apstraktum na -ьЬа
dédo m = deda = deda (Kosmet) »1° furl, degàn, deàn (odatle u Dubrovniku pre-
rijetlom, kao lat. učena riječ sa izgovorom c degba f »prepirka, rasprava«. Upor. degmati se.
sinonim djed, 2° tast, 3.° u dječjem jeziku: zime Dianis); decanus je obrazovano s pomoću
za velar, kao talijanizam sa izgovorom ί za Ne će biti od gr. δίκη »pravica, pravda« kako
mjesec, kao planeta (Kosmet)«. Odatle: prid- sufiksa -anus kao primānus od primus (v. prman).
velar, kao grecizam sa ć — k za velar i dočetak se predlaže u ARj.
jev na -in dedin (Kosmet). Ovamo zacijelo Lit.: ARj l, 109. 2, 332. Pleteršnik 2, 568.
-ij < lat. -ias > sttal. -io, gr. -ιός. Naše analo-
kao metafora: dedak m (Vuk, 18. v., Vojvo- Lit.: ARj 2, 331. REW* 2496. DEI 1221. Sturm, ČSJK 6, 57.
gijske kreacije su ispuštanje suglasnika m
dina) »sinonim budala« sa sufiksom -ak od
pred labijalom prema oktobar < lat. October.
luđak (v.). Toga sufiksa nema u dedeliti (Du- degènek m (narodna pjesma, pripovijetke) dekíka f (narodna pjesma) = dekîk, gen.
Prema tom nazivu je i zamjena kt za k. Ispuš-
brovčani) »ludo govoriti«. Postanjem je ono- = dendèrek (Vuk) »udarac štapom po taba- -ika pored dakik (Kosmet) »sinonimi: čas (v.),
tanje b je također analogija prema našoj grupi trenutak (v.), posuđenica: minuta, sekunda«.
matopeja iz dječjeg govora, a može biti i nima«. Balkanski turcizam (tur. degenek) iz
mr (mrav, mrak) koja je u našem jeziku mo- Balkanski turcizam arapskog podrijetla (ar.
posuđeno iz tur. dede »Grossvater, Alter«. oblasti kazni: bug. degenék. Oblik dendèrek
guća na početku i u sredim (mrak, pamrav).
pretpostavlja umetnuto n pred dentalom, dakika od glagola dakka »klein schlagen«): arb.
Lat. pridjev december izvedenica je od decem Lit.: ARj 2, 330. 331. Elezović l, 129.
*dengenek, disimilaciju n-n > n-r i asimila- dokiké pored dekiká f, dekík = dakik m.
s pomoću ie. pridjevskog sufiksa r (upor.
dobar, mokar)', deseti mjesec zove se zbog def m (Kosmet: udara u ~) »sinonim: ciju d-g > d-d pod uplivom derati. U stvari Lit.: ARj 2, 333. Elezović l, 121. GM
toga što je rimska godina počinjala 1. ožujkom. daire (v.)«. Odatle indeklinabilni pridjev deţii je to onomatopeiziranje turcizma. 59. Skok, Slávia 15, 340., br. 165. Lokotsch 466.
Ide u seriju rimskih numeralnih naziva za u vezi s biţi »biti bolestan«. Postoji i kompa- Lit.: ARj 2, 331. '338. Tomanović, JF 17,
rativ deflija (f, narodna pjesma), denominal 213. dèkret^gen. -età m (16. v.), učena riječ u
mjesec. Upor. septembar, oktobar, novembar. crkvenom značenju »papina odluka, naredba«,
na -iti defili »liječiti«, radna imenica na -čija
Lit. ARj 2, 329. 334. Kušar, Rad 118, def čija m (Kosmet) »čovjek koji udara u deglin m (Belostenec) »mač, nož«. Od njem. danas općenito administrativni termin »ukaz«.
16. 23. REW3 2498. DEI 1223, 1288. Vasmer, daire za pare« prema f def čika (г < ij) »žena Odatle na lat. pridjevski sufiks -alis, poime-
Degen prema srvnjem. -lin < nvnjem. -lein.
GL 51. koja udara u daire za novac«. Balkanski tur- ničeno u m. r. u pl. dekretali (17. v.) »papina
Lit.: ARj 2, 331. odluka, crkvena naredba«. Denominál na -ati
decipät, -am se pf. (Veli otok, Božava, cizam arapskog podrijetla (ár. däf > perz.
def > tef ļ def »odbacivanje, otiskivanje«, dekrètati, -ãm pf. (18. v.). Od lat. decretam,
Cres) = decipâti se (Vodice, Istra) »1° inde- degmati, -am impf. (Lika) »biti, lupati«. dēcrētalis, srlat. decretare, izvedenice lat. part,
bolire, oslabiti, 2° sich schwer verletzen def li) iz oblasti muzike i medicine: arb. def.
Ako je tur. dog mek »lupiti«, nejasan je postu- perf. od dēcernere, prefiks de i cernere »vidjeti,
(Cres)«. Upor. krč.-rom. dezipuot. Öd sttal. Lit.: ARj 2, 331. Elezović 2, 506. Skok, pak s turskim infinitivnim sufiksom -mek > rešetati«.
dicipare (14. v.) = discipare (13. v.) < dissi- Slávia 15,340., br. 163. GM 62. -mati jer se taj ne zadržava u našim glagol- Lit.: ARj 2, 334. DEI 1229.
deme 391 dènjiz
dekteš 390 dèmbel

dekteš m (Lika) »povodac od sindžira (v.) delikat (Perast) = delikat (Božava), (sa deme, gen. -eta n (Vuk) »sinonim: naramak denkove, arb. denk-gu »Garbe, Band, Ballen«
ili gvozda omotan na ular od kajiša«. Budmani zamjenom sufiksa -at koji se osjeća kao naš (v.), svežanj, snop, breme« uz démet (BiH) cine. tenghe »quart de drachme«, ngr. τέγγι.
sluti tursko podrijetlo. nastavak participa perf. pas. na -t drugim [< tur. demet »snop, buket«]. Upor. tek (v.).
Lit.: ARj 2, 334. našim sufiksom part. perf. pas. na -an; rije- Lit.: ARj 2, 336. Škđljić* 211. Lit.: ARj 2, 337-8. Elezović l, 131. Pascu
dak slučaj u italijanizmima) <tó/z£a«(Dubrovcani) 2, 169., br. 1061. Tiktin 1577. GM 63.
delet m (16. v., Marulio) »raskoš«, pridjev = dìlikan (17. v., Dubrovnik) »mekahan, demek, prilog (Makedonija; govore ljudi
deletan (15. v.), na -ati delètati (15. i 16. v.), slab, nježan, izabran«. Od tal. delicato/dilicato, koji ne znaju turski) »to jest, naime«. Balkan- denigati, -am pf. (Marulić) »ne dati«. Od
u našem jeziku denominal. Od lat. delectare > mlet. delicao < lat. dēlicātus, obrazovano od ski turcizam (tur. dernek olur ki) iz oblasti lat. > tal. denegare, dinegare, učena riječ,
tal.-tosk. dilettare, odakle internacionalni tali- prefiksa de- i iste glagolske osnove od koje priloga: cine. demeç »c'est-à-dire«. prefiks de i negare »nijekati«.
janizam poimeničen part. prez. na -ante dile- je i de let (v., licere < lacere »primamljivati«) Lit.: Pascu 2, 130., br. 407. Lit.: ARj 2, 338. DEI 1248, 1309.
tant m (Zagreb i hrvatski gradovi) »1° glumac s pomoću sufiksa -ātus. Kao internacionalan
kome to nije struka, amater, 2° književnik pridjev dobiva kod nas opći pridjevski su- deminjati, -ãm pf. (Lika) »ostaviti s ne-
dèntijera f (Dubrovnik, Cavtat) »umjetno
nestručnjak«. Latinizam delèktati, -am impf· fiks -ьп > -an delikatan (tako danas općenito; pomnjom na takovu mjestu da se ne može zubalo«. Od tal. dentiera, izvedenica s pomoću
već kod Obradovića). više naći«. Budmani pomišlja na tal. učeno
(17. v., Dubrovnik). Tal. diletto je postverbal od fr. -ière > tal. -iera < lat. -aria od lat. dens,
dilettare; de mjesto tosk. di upućuje na sjevernu diminuire < lat. diminuere (odakle je grama-
Lit.: ARj 2, 336. 397. Budmani, Rad 65, gen. -tis »zub«.
Itali ju j delectare je iterativ od dēlicere, prefiks 166. Cronia, ID 6. DEI 1240. REW 2538.
3 tički termin, deminutiv pridjev na -īvus od
part. perf. deminutus), ali se tom supozicijom Lit.: DEI 1250. REW3 2556.
de- i lacere »primamljivati«. Upor. arb. dhelatar.
ne objašnjava ni konjugációm tip -ati < tal.
Lit.: ARj 2, 334. DEI 1303. GM 84. dèlubija f (Dubrovnik, Potomje) »pljuš-
-ire, niti značenje. denuncìjati, -ãm pf. (14. v., Krčki statut)
taviiia kiše, prolom oblaka«. Poluučena riječ »tužiti«, danas općenito prema njem -ieren >
dèli, indeklinabilni pridjev kao epitet za od tal. diluvio m (14. v.) »inondazione pluviale« Lit.: ARj 2, 336. -irati denuncirati, -nuntirăm pf. »prijaviti«. Post-
alku i kad dolazi pred lično muško ili žensko < lat. diluvium (od dīluere, prefiks de- i luere verbal denuncila f (14. v.) »tužba« = (disimi-
muslimansko ili kršćansko ime (npr. deli — lavare). Femininum se objašnjava kao lat. dèmir m »sinonim: željezo, gvožde«, samo lacija n-n > n-ľ) dèluncija f (Dubrovnik, Zore).
n. pl. Glede di- > de- upór. fr. déluge »potop« kao epitet uz pendžer (u narodnoj pjesmi se Od lat. > tal. dēnuntiāre (prefiks de i nuntiare,
Asian-beg, deli Magdalena) ili prezime (npr.
i deferenca. Glede vt- > b upór. u Bergamu odvaja sa se: na demir se pendžer naslonio, denominal od' nuntius), učena riječ.
Deli Šimunović, 16. v., danas haplologijom
Delešinović, ŽK) = delija m (Vuk, 16. v.) = lubiąc »divoratore«. Ovamo ide možda kao ter- Vuk 3, 227), može se ispustiti, i na -ft' demirli
kapija (v.); složenica: dèmir-trava f (Niš), Lit.: ARj 2, 338. DEI 1251.
delija (Kosmet) »1° lako oboružan konjanik, min našeg krša (krasa) dulibaįdo- f »1° krška
2° vezírov vojnik, 3° junak«. Odatle: pridjevi (kraška) uvala, 2° veća ponikva i slijepa do- koja se zove i očobajka (v.). Odatle: radna
lina koja se nalazi pod gustom šumom, pa je imenica na -džija demlrdžija m (Kosmet) dènjati1, se, -am impf. (Perast, Boka, Krtole,
na -in i -ski dèlijin, dèlijínskí > deUjski; apstrak-
stoga mračna i veoma ograničena vidika a »kovač, gvoždar«. Također muslimansko lično Dubrovnik, Cavtat, Čilipi, Božava, Kućište,
tum na -luk deliluk (Vuk) »ponositost, oho-
usto teško pristupačna, 3° velika dolina u ime Demir (Kosmet), odatle toponim na Šibenik) »(u)dostojati se« (prevedenica). Pridjev
lost« ı hipokorističke izvedenice na -ko, -konja
divoseoskom Velebitu, 4° kod Ličkog Liješća -ovac Dèmirovac (selo, Bosna) i složenica na tal. -οίο < lat. osus: dènjõz (Šibenik,
délko i delkonja m »1° sila, Ijudetina, 2° ugič
ime šume, gora (oronium) i 5° selo (toponim), Demir-kapija (toponim u Vučitrnu). Upor. Kućište) »koji hoće nešto da učini«. Postverbal.
(v.)«; složenice delibaşa m (Vuk) »koji zapo-
6° prezime: Duliba, Dulibić«. I taj se oblik starije složeno ime Timur Leng > Tamerlan s tal. prefiksom des- < lat. -dis dezdenj m
vijeda delijama, rodu lake konjice u turskoj
može objasniti lat. n. pl. kao delubija. Glede u Evropi. Balkanski turcizam (tur. demir) iz (16. v.) »preziranje, nemarenje« od impf,
vojsci koja je služila kao prethodnica i kao
grupe vt > bi upor. Olib < alluvium, odali- oblasti kovina: bug. demir. U hrv.-srp. je na -va- dezdenjavati, -ãm »ljutiti se«. Od tal.
vod puta i koja je činila hordu oblasnog vezira«;
odatle pridjev na -in delibaşın, poimeničenje bati. Metateza i-u > u-i nastala je možda demir samo pjesnički epitet koji nije uspio degnare < lat. dignare, denominai od pri-
prema dubok. Na Sardiniji, u Bergamu i potisnuti željezo i gvožde. djeva dignus, disdegnare < vlat. disdignare
na -ica delibašinica f »njegova žena«; delikanlija
Piemontu diluviare je dobilo metaforicko zna- Lit.: ARj 2, 337. Elezović l, 130. Mladenov mjesto kllat. dēdignari. Upor. arb. denjoj
m »momak«, od turske izvedenice na -li od
čenje proždrljivosti, u duliba kao i u Olib 124. Lokotsch 508. »würdige«, denj (Skadar). Internacionalni ap-
delikan »luda krv« (prema ovom turcizmu obra-
odnosi se na rad voda, kiše itd. Za dulibaldo- straktum na lat. -tate > -tet dignitet m »do-
zovana je naša riječ velikan, gen. -dna, v.): stojanstvo«.
v. i do1. démon m (14. v.), s pridjevom na -bsk
deliustavci, gen. deliustavaka pl. m. (Vuk)
demonski, demun (16. v.) > demunski, »zao Lit.: ARj 2, 338. 368. Cronia, ID 6. REW3
»treći dan po krsnom imenu« (v. ustavci); Lit.: ARj 2, 883. Dugački, HE 5, 421. duh«. Od lat. daemon (2. v.) < gr. δαίμων, 2639. DEI 1235, 1334.
u toponimiji Delibiate (Vojvodina); denominai REWS 2643. Zore, Tuđ. 1. DEI 1304.
gen. -όνος > tal. dèmone, internacionalna
na -ati dèlijati se »hvaliti se«, odatle radna učena riječ.
imenica na -as delijaš m (Kačić). Balkanski dèmbel m (Vuk) = dembêl pored denbêl, dènjati2, denjām impf. (Dalmacija, Pod-
turcizam arapskog podrijetla (tur. deli »ver- fém. dembêla (Kosmet, ovdje imenica i prid- Lit.: ARj 2, 337. DEI 1245. gora /-?/, Pavlinović) (fe-) »koga mlatiti ša-
rückt, wild, tapfer« < ar. delil »lud«; delikanlı jev) = délben (narodna pripovijetka, meta- kom«. Ekspresivan glagol koji nije dovoljno
»jeune homme«) iz oblasti vojništva: rum. teza m-l > l-η) »čovjek trom, lenjiv«.Odatle dënak, gen. dênka m (Mikalja, Bella, Stu- utvrđen u narodnom govoru. Upor. degmati
deliu »mutig, wohlgebaut«, bug. deli, delibaşa, denominal na gr. -isati: dembelisatii (Vuk) i lić) = dênjak, gen. dênjka (Vuk; Kosmet po- i depati (v.).
delikanlija, cine. deli, ngr. prezimena tipa na -ija dembelija f. Balkanski turcizam (tur. red đenjek, gen. dênjka) »sinonim: tovar, Lit.: ARj 2, 338.
Delijánis »hrabri Ivo«. tenbeľ) iz oblasti moralnog života: rum. tembel, bala trgovačke robe,'zavežljaj (v.), svežanj (v.),
bug. dembél(irì), ngr. ντεμ,πέλις, arb. dérnél smotak (v.)«. Odatle: deminutiv na -ič denčić, dènjiz m (narodna pjesma) »sinonim: more«.
Lit.: ARj 2, 334. 336. Mladenov 124. pridjev na -ьп dečan ( ~a roba). Balkanski U narodnom govoru nije potvrđeno. Upor.
Lokotsch 506. Deny 339. Skok, Slávia 15, (Skadar).
turcizam perzijskog podrijetla (perz. > tur. bug. složenicu denizkadaif m »lišaj«. Od ar.
341, br. 167. Elezović 2, 505. Pascu 2, 130., Lit.: ARj 2, 334. 336. Lokotsch 2064. Ele-
br. 412. Miklošič 40. SEW l, 183. Lalevič, zović l, 130. GM 63. Korsch, ASPh 9, 673. teng(e)ldenk(c) »poids, petite mesure, quart de deniz > tur. denis istog značenja.
NJ l, 172. GM 63. drachme, Ballen«) : rum. tenghiu, bug. denk, pl. Lit.: ARj 2, 338. Mladenov 124.
dépati 392 dereglija dereš 393 desenJEti

dépati, dêpam impf. (Dubrovnik) prema pf. deputatus »izabran« od deputare [> tal. de- dereš m (Posavina, Hrvatsko Primorje, Me- se, -im pf. »sinonimi: raskariti se (v.)į zabr-
dêpnuti, -něm (Vuk) (po-, z-) pored depili, putato}, prefiks de- i putare »odrezati, cijepiti«. dumurje) »konj bijel a malo ridasi«. Odatle nuti se«.
-гт (Vuk) »biti, tući, udariti, lupiti«. Pf. Odatle apstraktum na -io, gen. -ionis > -atio > na -ka dereška f. Od madž. izvedenice deres,
-adja deputacija f »delegacija«. Učene riječi. Lit.: ARj 2, 344. 794. 7, 132. Elezović l,
podépati, pòdepãm (Dubrovnik) »pogaziti«; zdě- od ugrofmske riječi der »pruina« s pomoću 132. Skok, Slávia 15, 341., br. 173. GM 64
lati se metafora je »odebljati, ogojiti se«. To Lit.: ARj 2, 339. DEI 1254. sufiksa -es (upór. bíruš), a nalazi se još kao Miklošič 42. SEW l, 185.
značenje ima pejorativni pridjev ž. r. d'êpna posuđenica u rumunjskom, ukrajinskom i slo-
f (Vuk, Dubrovnik) »zdrava i debela djevoj- der m (Perast) = dêro (Rab) = (sa rom. vačkom. Od iste madžarske riječi je i děrež m dervéčiti se (Vuk) pored pf. odervėčiti se,
čura ili ženturina«, pridjev na -ost depnast = dvoglasom ie) dér (Crmnica, Budva, Ljubiša, (Vuk, Srijem) »klupa pri kojoj je privezan odervēčīm »nagnuti se na) stranu« f= odevré-
depna, s prefiksom í- zdepast = zdepnast Tivat, Prčanj) »1° vapnena zemlja žute boje, onaj kojemu se daju batine«. I ta se nalazi u čiti se, BiH]. Isto znači odervéljiti se, odèr-
(Vuk), zđenkast (Vuk, Boka). Nejasna je va- ledina, ni kam ni zemlja (mrvi se, đer se ore; slovenskom, njemačkom, prikarpatsko-ruskom, vēljīm (Vuk). Taj nije potvrđen bez prefiksa.
rijanta snepast (Brač) »čovjek malen, a preko ima šikare; nije plodna; u njemu bude mas- slovačkom i rumunjskom. [< tur. devrik »prevješen, prevaljen«].
mjere tust«. Upor dežmekast (Lika) »malena lina); 2° toponim«. Augmentativ na -ina Lit.: ARj 2, 342. Gombocz — Melich 1316. Lit.: ARj 8, 578. Školjić1 498.
i debela stasa«. Upor. za takov semantički đeričina (Dubrovnik) = đerma (Prčanj). Odatle 1324-1325.
razvitak nalupati se »najesti se«. U Lepetanama možda na -oca Derača (lokalitet, Bogdašić). dērven, gen. -ēna pored dêrven m (Kosmet)
(Boka Kotorska) k mjesto p dėkoti, dēkām U srednjovjekovnim listinama derrus, derrum, dereza f (Šulek) = derezga (Šulek) »divlji »1° vazdušnoj struji izloženo m,esto, 2° sino-
(na-, iz-} »lupati«; zdêknuti, -nem (Dubrovnik) darrus. Sa dvoglasom e > ia dâra (Sutomore). peršun (v.)«. Prvi oblik nalazi se i u drugim nim: klisura (v.)«. Toponim Dementa f (Bosna,
»1° udarcem odbaciti neki manji predmet, 2° U Budvi se razlikuje der i pentâl, u Prčanju slavenskim jezicima, kao rus. derezá »galium femininum prema klisura). Balkanski turci-
krepieren«. Te izmjene u suglasniku dokazuju deru je slično zêg, samo taj ljući. Jednu strminu aparine«. zam perzijskog podrijetla (perz. složenica
da se glagol osjećao kao ekspresivan, onomato- od dera zovu u Prčanju Prljăga. Prema Alessiu Lit.: ARj 2, 342. Vasmer l, 342. der »vrata«, u prasrodstvu s dvor, v., bend
pejski. Upor. još moguće veze s ekspresiv- predilirska je riječ darraįderra, srodna sa od inf. benden »zatvoriti, upór. Na Bendbaši,
nim glagolima degmati (v.) i denjati (v.) koji terra, tellus, prema Skoku ilirsko *darno\ derman, gen. -ana m »lijek« = derman, gen. Sarajevo; svezati« > tur. narodsko dervent
su također semantički zajedno vezani. Pred- derno, arb. djerrë (Gege) »Brach«, djerr,-i -âna (Kosmet) m »izlaz, spas«. Balkanski tur- »tjesnac, ždrijelo«): bug. dervént, arb. derven
laže se prasrodstvo s gr. δέψω »knete, walke«, »Brach, Brachacker«. cizam perzijskog podrijetla (perz. > tur. »Engpass« (-t otpalo jer se identificiralo s
arm. top'el »schlagen«, ie. dept- »stampfen, Lit.: ARj 3, 4. Kušar, Rad 118, 22. ASPh derman »rješenje, lijek, snaga, sposobnost«) iz padežnim nastavkom, odatle derven u Kos-
stossen, kneten«. 2, 582. Skok, ZRPh 54, 459. Alessio, REB oblasti medicine: arb. derman m »Heilmittel«. metu).
Lit.: ARj 2, 338. 10, 224. BI 2, 835. Το- 3, 249-251. DEI 1258. Petković, JF 17, 289. U ARj nije dobro protumačeno značenje Lit.: ARj 2, 344, Ekzovič l, 131. GM 64.
manović, JF 17, 208. Pedersen, KZ 36. 323. riječi. Mladenov 125. Vasmer l, 340.
dera f (Novi Marof, hrv.-kajk., i slov.
38, 342. WP l, 786. Petersson, KZ 47, 285. Lit.: ARj 2, 344. Skok, Slávia 15, 341., derviš1, gen. -iša m (Vuk, 15. v.) = derviš
Loewenthal, KZ 37, 389. dera »Dörrboden«) »sinonim: tlaka, robota«. Iz
br. 171. Elezović l, 131. GM 64. (Kosmet) »muslimanski redovnik, kao ka-
srvnjem. derre, u koruško-njem. dar.
depozit m (15. —17. v., i danas kao sudski Lit.: ARj 2, 339. SEW l, 184. Štrekelj, ludjer, fratar«. Odatle: pridjev na -ski dervīškī
dernek m (Vuk, Bosna i Hercegovina, (Vuk), augmentativ na -ina dervisina m (Vuk).
termin) »ostava«. Učena riječ. Od lat. depo- ASPh 14, 521. Pleteršnik l, 132. Dubrovnik, Čilipi) = dernek, gen. derneka
situm (poimeničen part. perf. od deponere, Nalazi se i u toponomastici. Balkanski turci-
derbedenica m (Vuk, s disimilacijom r-r > (Kosmet) = drnek (sjeverna Dalmacija,
prefiks de i panere »postaviti«) > tal. deposito; zam perzijskog podrijetla (perz. dervēš »pro-
r-n) = derbèderina m (s augmentativnim su- Pavlinović) »1° sinonimi: sajam (v.), vašar
lat. depostum nalazi se u fr. dépôt koje se sjak« > tur. narodski derviş) iz oblasti musli-
fiksom, narodna pjesma) »sinonimi: skitač, skit- (v.), 2° kao mamurluk i nesposobnost za rad
kao internacionalni francuzizam uporebljava manske religije: bug. derviš(in), cine. dirvîş,
nica«. Od tur. derbeder »prosjak, skitač«. (Kosmet)«. Odatle na -usa drnekuša f »vinova ngr. ντερβίσης/δερ-.
i kod nas kao bankarski termin. Odatle i loza crnog grožđa (Dalmacija)«. Od tur.
Lit. : ARj 2, 342. Lit. : ARj 2, 345. Elezović 2, 506. Mladenov
amerikanizam dipa (ŽK) »stanica, kolodvor«, dernek »veselje, svadba, pirovanje, igranka, lum-
riječ koju donesoše ljudi što iđahu na rad deredža f (Bosna i Hercegodina) = dered&a peraj«. 125. Pascu 2, 131,. br. 418.
u USA. Ovamo ide još apstraktum na -}o (Kosmet) »štěpen, stanje«. Balkanski turcizam Lit.: ARj 2, 344. 785. Elezović l, 131. derviš2, gen. -iša m (Vuk) »šiljak od gvozda
dispoziciōnī (17. i 18. v.) = (danas običnije na arapskog podrijetla (ar. deredze) iz oblasti
kod čizmara, opančara, ćurčija«. Od tur.
-ičija < lat. -itio) dispozicija, pridjev na -ivus turske uprave: bug. deredze n. Zamjena dočet- dërt m (Vuk, 18. v., Kosmet, Bosna i direviį.
proširena na -ьп dispozitivan, propozicija, nog -e > -a je kao u časa (v.). Hercegovina) = dna f (jedanput, 18. v.; nije Lit.: ARj 2, 344.
prepozidja. Lit.: Elezović 2, 506. Mladenov 125. potvrđeno u narodnom govoru) »sinonimi : mu-
Lit.: ARj 2, 339. 415. DEI 1253. ka, nevolja, briga, jadi«. Odatle: indeklinabilni desen j ati, -дая pf. (17. v.) »naumiti, izu-
dèreglja f = dereglija (Vuk) »veliki ča- pridjevi na -li dertli, koji može imati komparativ miti«. Postverbal desenj »namjera«. Impf.
depsti, debem impf. (Srbija: Vranje, Les- mac«. Od madž. dereglye, odakle su i drugi dertlji, na -ьп drtan, -tna (Martié, Pavlinović, disenjávati, -senjāvām (Potomje) »crtati«; (па)-
kovac i okolica) »vrebati, pružiti«. Potvrđeno nazivi za splavi na rijekama kao kerep (v.), Dalmacija), možda određeni dèrni (Vuk) »ne- sinjăti (ŽK) »nišaniti, ciljati«. Od lat. designare
samo u prezentu. Ne zna se afektivna vrijed- komp (v.). Ova se madžarska riječ nalazi i u srećan, jadan« (taj posljednji može biti i (prefiks de i signare od signum) > tal. učeno
nost. Nije zrelo za etimologiju. slovačkom i u českomoravskom. Stoji zacijelo Tinakrštavanje hrv. pridjeva od drijeti, v.). designare »indicare« i disegnare, postverbal
u vezi s plovidbom na Dunavu. Etimologijski Balkanski turcizam perzijskog podrijetla (perz. disegno »progetto«. Internacionalno prema njem.
Lit.: ARj 2, 339.
nije objašnjena. Pomišlja se na tursku izve- dard, istog ie. korijena kao naše derati > tur. -ieren > -iratì designirati, -signiram. Preko
deputāt, gen. -ata m (18. v.) »poslanik« = denicu na -li: dirãkli (se. gami > demija,^.). derť) iz oblasti osjećaja (tip sevdah): bug. derd njem. segnen (< lat. signare} > žegnjati (ŽK)
(prema njem. Deputierter sa zamjenom njem. Bila bi prema tome identična s dirèklija (v.), pored dert, arb. dert-di »Schmerz«. Odatle samo u formuli bog žegnja(j) »bog blagoslovi«
dočetka -ter > -ьс) deputirac, gen. -irca koja ima sasvim drugo značenje. još složenica muladert i denominali na -ovati koja se kaže kad tko sretne ljude pri ručku.
(18. v.). Poimeničen part. ' perf. na -atus Lit.: ARj 2, 342. Gombocz - Melich 1321. dertovăt, -ujem (Kosmet) i na -iti ràzdertiti Lit.: ARj 2, 348. REW3 2596. DEI 1260.
deset 394 desiti se desiti se 395 despaužen

deset (Vuk) »10«, baltoslavenski i svesla- itd. do devedeset; deset u ovoj složenici je pas. udēšen pored ùdesan »u redu, dobro ude- općeg pridjevnog sufiksa -inu, dok je formant
venski glavni brojnik, iz praslavenskog doba, stari genitiv plurala deklinacije na -i. Odatle je šen, prikladan, zgodan«. Isto važi i za impf, -n došao neposredno na suglasničku osnovu
indeklinabilan danas u književnom i sao- prenijet gubitak dočetnog -e i u sintagmu jedmt od desiti se dešavati se »događati se« kao i u slavenskim jezicima: dehn- > *desn-, tako
braćajnom jeziku koji se na njemu osniva. na desete. U narječjima ima i ovdje kraćenja. naudešavati se, -am »sinonim: nauređivati se«. da je a < ь umetnut u suglasničkoj grupi sn
Nekada se deklinirao kao imenica deklinacije Ispušta se d, ali se ne ispušta e : dvăjset prema Odatle: postverbal des m. »sinonim: sreća, u dočetku. U stcslav. postoji t mjesto formantą
i, tako u stcslav. Bio je prema tome apstrak- trideset, pedeset itd. (ŽK). Prema tome staro- fatum«. Taj je danas općenit u književnom n: desti, odatle sa sufiksom -ьп slov. desten.
tum po toj deklinaciji i odgovarao po značenju slavenski dekadski sistem brojenja očuvao se jeziku samo s prefiksom u- istog značenja Upor. arb. djathtë i lat. dexter.
gr. δεκάς, -άδος koja je riječ postala inter- do danas za razliku od Kelta kojih se vigezi- kao u ubog (v.): udes m (prema Vuku u jugo- Lit.: ARj 2, 345. 355. 356. 359. 792. 8, 106
nacionalna: dekáda f. To je bilo i prvobitno malni sistem djelomice očuvao u francuskom zapadnim krajevima) »fatum«, odatle pridjev BI 2, 622. 767. Elezović l, 132. Miklošič 43
značenje: deset je značilo »prva dekada«. Da- (80 = quatre vingts). Oba sistema potječu od na -ьп ùdesan (južnozapad) »nesrećan«, neùdesan SEW 187. Vasmer 345-246. Mladenov, Slávia
nas se može deklinirati samo u narječjima, brojeva prstiju. Broj prstiju na ruci odgovara (Dalmacija, Podgora /?/, Pavlinović) »nesre- Ί, 744. Trautmann 53.3 WP l, 783-784. Joki,
upor. desetim Ijudem (ŽK) »desetorici ljudi«. dekadskom sistemu, a broj svih prstiju na raci tan, nezgodan, dosadan«. Ali bi mogao biti i Studien 60-61. Boisacq 172-173. 177. 521 —
Izvedenice su: na -ák desetak, gen. -âka m i na nozi vigezimalnom. To mišljenje potvr- prefiks ъ- ako se misli na Parkę koje predeći 522. Meringer, IF 17, 159. i si. Bulat, JF
(ŽK) »1° kabao koji sadrži deset polica, 2° đuje i etimologija. niti udešavaju sudbinu ljudi. Pridjev na -ьпъ 5, 143. Brückner, KZ 46, 211. NJ l, 245-
U brojniku deset suglasnik s nastao je iz ie. od postverbala des u određenom vidu desni 246. Hirt, IF 31, 4. 14. Brugmann, IF 24,
razna druga značenja«, na -aia desetača f 74. Rešetar, ASPh 36, 547. Rozwadowski,
(Boka), na -ačka i -akinja desetāčka f = deseta- k > s, a e iz palatalnog nazala ę (stcslav. »fatalan« pozna samo Kavanjin. Taj se nije RSI 2, 111. GM 69. Ramovš, ČSJK 3, 43-
kinja í »bačva«, na -ica desetica f (Mostar) desįtb, rus. désjatb, polj. dziesięć) < ie. m. mogao održati zbog homonimije s desni »dex- 45. Güntert, IF 27, 1. i sl.
»banka od deset kruna«, na -ina i -inja de- Dočetno -ίο je isti sufiks koji npr. i u vlast f. ter«. Osnova igra veliku ulogu i u antroponi-
Tako je i u baltičkoj grupi: stlit. dešimtis, miji: Desa hipokoristik od Desanka, Desivoj, desküriti, -im impf. (Molat) »razgovarati«
setina f (Vuk, i u drugim slavenskim jezicima)
danas dešimt = arb. dhjetë = u sanskr. đa- Desinar, Desislav, Desirad, hipokoristik Desiša, = diskurit (Dubrovnik, Cavtat) pored diskd-
»1° deseti dio, 2° decima« = desètìnja, odavde
catiš, gr. δεκάς »dekada«, dok je taj brojnik u u toponimu Desivojce (Kosmet, 1764.). Gla- rat, -am. Od tal. discorrere < lat. discurrére
na -ak i -čar desètinjãk m = desečār, gen. (prefiks dis- i currere). Odatle poimeničen
-ára (Vuk, 14. i 15. v., Crna Gora) »1° onaj lat. decern, gr. δέκα, sanskr. daca, avesti dąsa, gol je uglavnom samo južnoslavenske kreacije.
njem. zehn, bez sufiksa za apstrakta. Ie. part. perf. discursus > tal. discorso > diskoras,
koji kupi desetinu, 2° koji zapovijeda 10 Od drugih slavenskih jezika samó u stčeš.
oblik dekm je prema tumačenju kompara- podesiti'l'udesiti, u rus. je samo u rus.-stcslav. gen. diskōrsa (Dubrovnik, Cavtat) »razgovor«.
vojnika«, na -nik desetnik (i u drugim slaven- Lit.: REW* 2663. DEI 1332.
skim jezicima) »u novije vrijeme kod neka- tista složenica koja u prvom dijelu de- sa- tekstovima. Ne nalazi se u baltičkoj grupi.
danjeg hrvatskog domobranstva za kaplar < drži brojnik dva, a u drugom km riječ srodnu Upor. arb. ndich »befinde mich« < ie. dek + desni, gen. -desni (Vuk, 16. v., f. pl. po
tal. caporale, njem. Korporal«, na -ríjak de- s njem. Hand »ruka«. Prema ovom tumačenju -sko, ndesh »susretam«. Osnova je ista koja i u deklinaciji i) = desna f (18. v., po deklinaciji
sètnjãk O'edanput, 18. v.), na -ar desetar, gen. brojnik je značio »dva maha rukom«. Rumunji dêsan (neodređeni m pridjeva dolazi samo uz a, Dalmacija) = desii, gen. desii (Vuk, Crna
-ára m »isto što desečār«; na -ъЪа desetka f posudiše od Slavena u potpunosti dekadski put i dol), određeni desni, desna (Vuk ga po- Gora, za -sli > -šli upor. šljiva, v.) = dlesna,
(18. v.) = desetka (Kosmet) »karta, tramvaj sistem. Njihovi brojevi unsprezece itd. tačno stavlja na prvo mjesto) »dexter« = desni gen. dlesne (dva pisca čakavca, Korizmenjak,
broj 10«. Pridjevi na -w od desetak, gen. odgovaraju stcslav. sintagmi jedtnt na de- (Kosmet), poimeničena s -ica'desnica (13. v., Mihelanđelo; nije potvrđeno u današnjem go-
desetka u određenom vidu: desečani (Vuk, glede sete, patruzeci opet tačno četyre desętb. također prezime; također u drugim slavenskim voru, upor. slov. dlésna) »gingiva«. Oblik desii
-cani upor. desečār i devečanī, odavde c i u Lit.: ARj 2, 348. 351. Miklošič 43. SEW l, jezicima). Riječ desnica igra ulogu u fol- se može tumačiti na dva načina: disimilaci-
desečār) »u koga je deset dijelova ili stvari« 187. Bruckner 110. Vasmer 346. Trautmann kloru, znak je sreće, desnicom se daje vjera jom dentala d-n > d-l, drugim sufiksom -slo
i deseti, koji je sveslavenski, na -erļ-or de- 53. Mladenov 125. Elezović l, 132. GM 86. i pozdrav od najstarijih vremena; desna mjesto -sna (to je manje vjerojatno jer riječ
seter = desetar. Odatle složeni pridjev dese- Boisacq* 172. Meillet, BSLP 29, 29-37. je najvještija u radu. Protivno je lijevi (v.). ne znači oruđe). I ta disimilacija izazvana je
teròstruk, poimeničenfa na -ica desetericaj R Sl 3,166. Iljinski, ASPh 34, 5-6. Sturtevant, Korijen može biti srodan i s brojem deset (v.) kao i čakavski i slovenski oblik s umetnutim
AJPh 48, 247. i sl. Ćorović, ASPh 29, 509. jer obje ruke imaju deset prsti. Riječ je sla-
-èrica f = sr. r. desetero, denominal pf. raz- / izbjegavanjem homonimije s desni (v.). Upor.
deseteriti »razdijeliti na 10 dijelova« pored impf. desiježa f (samo kod Menčetića, u stiho- venska iz praslavenskog doba, baltoslavenska i polj. dziąsło. Vokal e je nastao iz palatalnog
razdeseterivati. Pridjev deseti poimeničuje se vima: nu Hepe nje kosi į pomisli malo svaki i ie. Odatle: prilog desno, nadesno. Pridjev je nazala ę (struś, djasná, pełj. dziano, u narječ-
s-bk: desetak, gen. -tka m. Odatle denominál na desiježom (var. lectio s desižom) kë nosi / za poimeničen sa -jak dešnjak, gen. -aka m (Vuk) jima dziąsna). Sveslavenska riječ iz prasla-
-ovati: desetkovati, -ujem i (od desetina) desetino- gizdu vas žitak) poklapa se sa tal. desìo / disio = dešnjak, gen. -âka (Kosmet) »1° vo ili venskog *dęsn-. Sadrži pridjevsku izvedenicu
vati te na -iti, odatle pf. razdesétiti, razdèsetím. (16. v.) »desiderio« kao i sa učenom desidia konj iz sprege koji se hvata s desne strane, obrazovanu s pomoću -sufiksa -sna od osnove
(14.-16. v.) < lat. desidia »piacere, pigrizia«, 2° alat kojemu je ime ženskoga roda kao de- koja se nalazi u lit. dantis = lat. dens,
Druga dekada označuje se u stcslav. sin- bradva, 3° marijas ili petka na kojem Bogo- gen. demis, polj. dzięgna < ie. korijena dent-
*dēsēdium, od sedere.
tagmom іеаьпъ na desete (lök. sing.), dva na rodica drži Krista na desnoj strani (Lika)«, »zub« koja je kod nas očuvana samo u korijenu
desete i tako sve do devetnaest. Ta sintagma Lit.: ARj 2, 354-5. Skok, PPP 18, 297.
na -jaka dešnjaka f »kokoš kojoj je uhor na *ed > jesti (v.). Značila je dakle prvobitno
stegnuta je danas u jednu riječ zbog brzine REW3 2590. DEI 1260. 1261.
desnoj strani«, na -jakinja dešnjakinja (Lika) »zubno meso koje igra kod jela važnu ulogu«.
potrebne pri brojenju, i to tako da su ispuš- desiti se, desim (Vuk, do- u narodnoj pjes- »novac dešnjak«. Složenice: desnòruk (protivno
teni suglasnik d i samoglas e: jedanaest, dva- mi, za-) = desit se pored desìi (Kosmet) Lit.: ARj 2, 355. 472. Miklošič 43. SEW Ï,
od ljevoruk) (Stulić, Jambrešić). U toponimiji 190. Brückner 108. Vasmer 345. WP \, 120.
naest, petnaest, šesnaest, sedamnaest, osamnaest, »dogoditi se, nalaziti se negdje, sresti, naba- Porfirogenetov Desnik (Dalmacija). U baltič- Mikkola, RSl l, 19. Schwyzer, KZ 57,259.
devetnaest. U narječjima nastaje suglasnik j iz sati« s prefiksom vъ- > u-: pf. udènti (se) koj grupi: lit. dešinas »desni«, dešine »desnica«,
drugog dijela silaznog diftonga ae > aj: jedin- »urediti, ugoditi« prema iteratīvu udešavati, u sanskr. dakšiņas »desni, valjan« i avesti despaužen, u pismu vladike crnogorskog u
âjst (ŽK) itd. U ostalim dekadama do šio ne udèsãvãm, koji sadrži dva infiksa -a- i -va- dašina »desni«. Pridjev je izveden od ie. os- rečenici: manastiri... despauzeni od plaćenika
gubi se ništa u književnom i saobraćajnom, ša š iz prezenta, stcslav. dešg, unijetim ana- nove dek- »uzeti rukom, primiti, pozdraviti, (1770), od pf. despaužiti, -im koji nije po-
jeziku koji se na njemu osniva: dvadeset, trideset logijskim putom i u inf., odatle part. perf. sve radnje koje se obavljaju rukom«, s pomoću tvđen. Značenje nije utvrđeno, ali se čini da
destrègati 397
đespaužen 396 destrègatï deventati*

znači »pokrasti, oplijeniti«. Zbog toga Budmani (prema Vuku u Srijemu) brat šogoričina
(Žrnovo) = destrìgat, -ãm pf. (Smokvica, poturbati se pf. »o konju kad stane jedan
Korčula) = (str > str kao u oštar) destregât drugoga tući nogama« < naš prefiks po- i
misli da bi moglo biti tal. dispogliare < lat. muža, prema f despotica »žena despotova«, 4°
prezime«. Pridjevi na -ου despotov, poimeničen (Božava) = deštergati (Vragada) = deštrigat turbare. Nije jasna složenica meterbija f
despoliare od spolium, mlet. despogiar. Time
(Hvar) »1° osloboditi što, osloboditi od čega, (Prčanj, Dubrovnik, Poljički statut) »Ver-
se ne objašnjava dvoglas au niti tip konjuga- na -ina despotovina f (Vuk) »zemlja, kojom
dovršiti, dokončati, 2° trošiti bez računa virrang, konfuzija« koje izgleda kao da sadrži
cije. Talijanski glagoli na -are idu redovno u upravlja«, na -bsk despotski. Arb. despot. De-
nominal na -ovati, -ujem dêspotovati, -ujem. (Hvar)«. U Pivi-Drobnjaku bestrègati, -ãm u prvom dijelu mesti, metem = metež, a u
klasu -ati. Možda je hiperkorektan oblik
mjesto *despožan. Apstrakti na -ija despotija = na -stvo dêspot-
»upropastiti« s promjenom d > b zacijelo zbog drugom postverbal od mlet. (Vicenza) torbiare,
stvo = na -ina despòtina. Od ,gr. δεσπότης disimilacije. Od lat. (u glosana) destricare į di- intorbiar, tal. torbido < lat. turbidus.
Lit.: ARj 2, 357. REW* 2602. DEI 1349. »consumare« > tal. distrigare / -care (16.v.) =
»1° bizantinski naslov dvorske časti > srlat. Lit.: ARj 2, 221. Cronia, ID 6, 108. Re-
mlet. destrigar, u milanskom narječju destriga, šetar, Štok. 251. REW* 8992.
desperati, -am pf. (15. v., Marulio) = despotus > tal. dèspota, 2° (u novogrčkom)
prefiks dis- i trīcare. Isti glagol s prefiksom ш-
desperaţi (16. v.) = desperat (se) (Rab, Во- biskup (odatle prevedenica vladika m)«. U
impf. na -ve- intrigavat(i), -trigāvām pored deva f (Vuk) »sinonim: kamila (v.)«. Odatle:
žava) = disperati (16. v.) = dUpìrati (16. v.) 15. v. dèspinà f »1° despotova žena, 2° žensko
-gujem (Kućište, Dubrovnik, Cavtat; primorje: prevedenica deva ptica (narodna pjesma) od
prema impf, na -va- desperávati, -spèrãvãm ime (također bug.)« < biz. δέσποινα (pi = i),
ne то те intrigavai !) »zadirkivati«. Imperativna struthiocamelus. Deminutivi na -ÒR, -ič i
(17. i 18. v.) = desperávati se (18. v.) »očaja- odakle hipokoristik Déspa, odatle prezime
Despic. U Dubrovniku se prevodi ngr. ή δε-
složenica intrigàmõndo m (Dubrovnik, Cavtat) složeni -iić: devak, gen. -vka = dević (Kačić,
(va)tíi. Pridjev dèsperãn (Perast, Dubrovnik, »zadirkivač«. Ovamo idu i internacionalni
σποινίς »(ma)demoiselle« sa vladika f »gospo- također prezime) = děvčic (narodna pjesma,
zamjena lat. > tal. -atus našim nastavkom talijanizmi intriga f i poimeničen part. prez.
đica«. Upor. kod Lučića Pavica Zorzi i Ane također prezime), pridjevi na -ski i -inski
participa pas. -ari) = dispêran (Kućište)
intrigant m. Od tal. intricare = intrigare devski = devínski (18. v.). Radna imenica na
»tužan«. Poimeničen part. perf. u m. r. des- Malipiero, vladike mletačke, upitaše ga. U vlady-
(protivno extricare), prefiks ex- = dis-. Deno- -ar dèvãr, gen. -ara (18. v.) »vod deva«, na
perat = desperat m, odatle na augmentativni ka > vladika i u dubrovačkom vladika, dem.
minali od lat. tricae »robe da poco, imbarazzi«. -džija devedžija m »koji čuva deve«. Složenice:
sufiks tal. -one > -un disperadün m (Kućište) vladičica sufiks nije isti (v.). U prvom je -yka, u
drugom je deminutiv kao u imenima biljki (v.). Lit.: ARj 2, 359. Kušar, Rad 118, 16. 25. deve ân m (Kosmet) »han u kojem je mogao
»tužan«. Apstrakti na -io, gen. -tonu desperà-
Croma, ID 6, 108. Jurišić, NVj 45, 180. prenoćiti karavan kamila«. Složeni toponim
cijon m, f-(16. v. i danas u primorskim grado- Lit.: ARj 2, 358. Vasmer, GL 51-52. Miletić, SDZb 9, 259. Vuković, SDZb 10, Devebagrdan, danas samo Bagrdan (Srbija)
vima) = desperacijun f = despèrãnje u (17. DEI 1263, GM 84. 380. DEI 1359. 2075. REW3 889. »uzvisina gdje deve siplju i riču jer imaju
i 18. v.) = dešpiranje (16. v.) = sa -atto >
đesputati, -am impf. (15., 17., v., Marulić, đestruđit, -im pf. (Kućište) = ras tražiti, teškoća da uzadu«. Riječ je ušla u balkanske
-adja desperacija f (Zelić) = desperacija (Za-
Jerković) = desputati (17. i 18. v.) = disputati -im pf. (Cres) »uništiti (objekti: poja i introdu)«. jezike kao balkanski turcizam (tur. deve »Last-
greb), pridjev dešperatan. Od lat. desperare
(Marulić) = disputati (16. v.) = prema njem. Od tal. distrùggere < lat. d struere (prefiks tier«, deveci) iz oblasti prometa za turske vla-
(prefiks de- i sperare »nadati se«) > tal. dispe-
-ieren > -trait dišputirati impf. (Antun Dal- davine: bug. deve, devé-tabán, arb. deve.
rare. de i struere > struggere) zamjenom prefiksa
matin) »raspravljati«. Odatle postverbal disputa de- sa dis- i prijevodom toga sa raž-. Ovamo Bagrdan je od tur. kauzativuma bağırtmak
Lit.: ARj 2, 357. 360. 416. Kušar, Rad 118, î = dišputa f »preprika riječima«. Radna »rikati«.
25. Cronia ID 6. REW* 2599. DEI 1347. ide i poimeničen part. perf. lat. stručius > tal.
imenica na -avac dišputavac, gen. -vea (16. v.). strutto > strut m »svinjska mast«. Interna- Lit.: AŘj 2, 361. 362. Elezović l, 505.
dèspet m (Vuk, 16 v., Perast, Dubrovnik) = Od lat. > tal. disputare (prefiks dis, prema cionalni pridjev na lat. -ívus proširen našim Mladenov 123. GM 64. Deny § 551. Lokotsch
dèspet (Lika, Istra) = despêt (Rab, Božava, mlet. des- i tutore »misliti«). sufiksom -ъп > -an destruktivan. 510.
Hrvatsko Primorje, Hvar, Brač, Vis, Šolta) = Lit.: ARj 2, 415, 416. DEI 1351. Lit.: ZbNŽ 3, 267. DEI 1359. REW3 2606. devendei m, samo u rečenici: to on nije
(za)dešpet (Šolta, Ökrük) = dišpet (Šolta) = destar, destra (16. v., Hektorović) »1° vješt« stekao', to mu je od devendela. Ne zna se gdje
dišpet (Korčula) = dišpet (Šibenik) »prkos, destur = döştür (Kosmet), prilog »sino-
= destar pored destar, f destra (Vedice) »2° se tako govori. Iz tur. develden »od sreće«.
inat«. Pridjev na lat. -osus > tal. -oso despètoz, nim: obilno, u dovoljnoj mjeri (uz: imati)<t;
lijep«, slov. bester (unakrštenje sa bister) Interesantan turcizam, iz kojega se vidi da
proširen na -ъп > -an despètozan (Dubrovnik) dostur nastalo je unakrštavanjem s našim pri-
pored dešter »3° munter, wachend, lebhaft, se posuđuju turski dekUnacijski oblici (mor-
»prkosan« = dispètõzan (Korčula). Denominal logom dost(a). Balkanski turcizam perzijskog
gewecht, 4° hübsch, schön«. Poimeničeno: femi). Upor. joktur, otur, sabaile itd.
(na)dešpetiti, -im (Lika) »(na)prkositi«. Od podrijetla (perz. izvedenica od dest »ruka« s
dèstro n (Dubrovnik, Cavtat, Zore) = djêstro pomoću sufiksa -ur > tur. narodski destur, Lit.: ARj 2, 362.
lat. dēspectus, part. pf. od despicere, prefiks (17. v., pseudojekavizam) = destar, gen. -tra
de i -spicere »gledati« > tal. dispétto, dispettare, npr. varda — destur »pazi«, posljednje uljud-
(ŽK, Vrbnik, Dubašnica) = dešter (Sušnjevo deventät1, -am (Božava) »inventare«. Od
dispettoso. Arb. dispensent. Sa prefiksom re-: nije nego varda) iz oblasti priloga: bug.
selo, Čakovac, Ogulin) »zahod, nužnik, kondot destur. lat. iterativa od part. perf. inventus > kslat.
lat. respectas > respekt (Zagreb), na njem. (Malínská, Korčula) = kondüt (Boka), ka- inventare. Značajna je zamjena prefiksa in-
-ieren respektirati, -ām, također sa sp mjesto Lit. : Elezović 2,506. Mladenov 125. Deny 1060.
marīn (sada, Korčula), sekret (ŽK), provaža sa drugim tal. de-. Ovamo na -arium tal.
šp, prema tal. respetto > rispeto, prilog rešpeta (Krk)«. Od tal. pridjeva destro (14. v.) »attivo, de š ak m, genitiv nepoznat (Dalmacija, Pod- učeno inventario m >, (latinizam) inventari]
prosim boga i njl (ŽK). lesto, abile« (< lat. dexter}, destro m »Abort«. gora /?/, Pavlinović) »drhtavac od straha ili (17. v.) = inventar J (Dubrovnik, Zagreb)
Lit.: ARj 7., 357. 360. 7, 262. Hraste, Rad Lit.: ARj 2, 359. 360. 452. Skok, ASPh od groznice, drhat što jednom obuzme«. = (s gubitkom prefiksa -in) ventar m (Bo-
272, 36. Kušar, Rad 118, 24. Cronia, ID 6. 33, 361. Budmani, Rad 65, 165. Zore, Rad [Budmani veže uz desiti, -im impf, »plašiti, žava) = vintâr (ŽK, objekt uz vadiť) »(sudski
REW*2598. GM 68. DEI 1348. 108, 130. 138. 66. Ribarić, SDZb 9, 143. strašiti« (Stulić) = češ. děsiti »isto«]. termin) zapljena dobara«.
Pleteršnik l, 23. 133. Mussafia, Beitrag 180. Lit.: ARj 2, 355. 359. Lit.: ARj 3, 851. Cronia, ID 6. DEI 2081.
despot m (14. v.) = desput (15. v.) = REW» 2618.
despota m (jedna potvrda, prema tal. despota)
dešturbīvat impf. (Božava) < tal. distur- devèntati2, -ãm pf. (prema mlet., Perast,
»1° jedan od najglavnijih dvorana na staro- destrègati (Perast) = destregât (Crmnica)
bare, imp. na -iva- i mlet. prefiks des- < dis-. Dubrovnik, 16. v., M. Držić, Smokvica,
srpskom dvoru, 2° (nakon propasti Srbije) = destregati (Molai) — destrègati se, -am =
Pavlinović ima iz Srednje Dalmacije /?/ Korčula) = diventai (prema tosk., Dubrov-
starješina, zamjenik, vladar, guverner, 3° distrigai se (Rab) »riješiti se« = distrigai
devèntati2 398 devet dëvet 399 dibati se

nik) »posta(nu)ti čim (npr. ministar, bogat, gen. pl.) = devedeset (ŽK) i odatle izvedenice novom *neuo »nov (v.)« jer se pretpostavlja nica iz slov., tako i primjer iz Vitezovića,
lud, strâmb)«. Od lat. dēventare (iterativ od na -i, -er (-or), na -bk, -ak devedesetak, gen. da počevši od ovoga broja počinje nov sistem kao i u Kastavskom statutu: u dėžele) =
devenire, prefiks de- i od part. perf. ventus) > -tka m »oko 90«, devedèseter, -or, devedesetak brojenja prema dekadama. S brojem osam deželja (Baraković, Mrnavić). Odatle: pridjev
diventare«. Usp. deventât1. m »konj od 90 godina«. Biljka: devèsilj m završio se jedan sistem. Ie. *oktou predstavlja deželjski, etnik na -janin deželjanin (1275., u
Lit.: ARj 2, 362. REW3 2613. DEI 1365. (18. v.) = davasilj = devèstlje n (prema brojenje s osnovicom četiri: 2 x 4 = 8 (v. prijepisu iz 1546., Anton Dalmatin). Izvede-
smilje, kovilje) = devesinj (16. v., disimilacija osani), a s brojem devet počinje prema takvom nica sa sufiksom -eh (= rum. -eala) za apstrakta
dever1 m (Vuk) = devèrika f = diver (ne dentala d-lj > d-nf) = devèsiljka f (također shvaćanju zaista nov način brojenja. od osnove glagola držati i prijelazom iz dekli-
zna se gdje se govori tako) »riba abramis brama bug. devesil m). Ovamo možda ime trave Lit.: ARj 2, 362. 363. 420. 7, 262. 8, 126. nacije г u deklinacijų α. Semantički isto što i
Cuv«. Iz madž. dever. diveseo, gen. -sela (Dalmacija, Podgora, Pav- Elezović l, 127. 223. Miklošič 43. SEW 188. država (v.). Zamjena e za sonantno r kao
Lit.: ARj 2, 362. Gombocz ~ Melich 1339. linović). Prema neven (·«.) od venuti (v.) iz- Bruckner 111. Vasmer 335. RSI 3, 266. WP obrnuto u rum. căpuşă > krpuša · (v.).
mijenjeno je u nevèsilj m (Vuk, Boka) = ne- l, 128. Trautmann 198. Mladenov 123. GM Lit.· ARj 2, 369. Skok, ČSJÍC 6, 248-51.
dever2 m (narodna pjesma, Jukić) »1° vri- vesilje n = nevesinje (također hercegovački 304. Boisacq3 254-255. Güntert, IF 27, 21.
jeme, 2° muka (obično u Bosni i Hercegovini)« Schulze, KZ 42, 27. Meillet, RSI 3, 166-
toponim, 18. v.) »corydalis ochroleuca«. Ovamo 167. dežmekast (Vuk, Srbija) »ponizak a kratak;
= dêver kao objekt uz glagol činiti (Kosmet) možda na -ika (v.) nevesika f »biljka peuce- sinonim: zdepast (v.)«, pridjev obrazovan s
»pregledati«. Izvedenica na -ija: devrlja pored danum«. Sve ove varijante za biljku prevode devlet m »vlada, osobito turska« = dovlet pomoću sufiksa -(ek)ast, od osnove (form-
dēvrija f (Kosmet) »patrola«. Denominál na lat. nonenaria sa devet sil(d). Denominali na m »1° turski carski dvor, 2° turski car« = ili dežmek- koja nije potvrđena, a upoređuje
-ati devèrati (Bosna i Hercegovina) »muku -ati: (iz)devètati (Vuk, Srbija) »(iz)lupati dôvlet, gen. dõvlêta^m (Kosmet) »blagostanje, se s tur. düzme »sagrađen, pretvoren« što ne
mučiti«. Složenica: 1° dever -mavis m (Vuk) (ekspresivno), (iz)mlatiti, izbiti«, nadevètati se gospodski život«. Složenica devlet-hanuma ΐ odgovara ni fonetski ni semantički. [< tur.
»kovrtač« (drugi je dio složenice samostalna riječ (Vuk) »nalupati se« = izdevetăt (Kosmet). (Bosna) »gospođa u pitanjima uljudnosti«. deşmek »trbušast, a srednjeg rasta«]. V. depa.
u Vojvodini, Vuk, »österreichische Schnee- U Kosmetu je t zamijenjen sa lj: impf, deve- Balkanski turcizam arapskog podrijetla (ar.
Lit. ARj 2, 369. Škaljif 216.
ballen, Krapfenteig«, odatle izvedenica na Ijat, -am (iz-) »tući se«; na -iti: razdevétiti, devlet »sreća, slava, bogatstvo, država, dinas-
-njāk mavišnjak m u istom značenju); 2° -devetim (Vuk) pored razdeveteriti, -im (Sto- tija«): rum., arb. daulét »Glück«, ngr. Pro-
dežmotaran, pridjev (Brusje, Hvar) »ne-
deverčin m »upletnjak, upletnik« (drugi je dio lić) »razdijeliti na 9 dijelova«. Analogno broj- mjena e > o ima se pripisati uplivu priloga
smotren, neuredan«. Jedini je primjer iz na-
tur. čin »vitica«). Balkanski turcizam arapskog niku deset i devet je apstraktum ž. r. po dekli- do volje (upor. dovoljan). Semantički razvitak:
rječja jadranske zone hrvatske riječi s ro-
podrijetla (ar. devr »obratanje oko sebe ili oko naciji i obrazovan s pomoću sufiksa -tb kao dvor > car paralela je za camerata.
manskim prefiksom dis- > des-. V. motriti
dragih, putovanje, vrijeme«): arb. devre f vlast. Upor. sanskr. navališ f »90«, avesta Lit.: ARj 2, 367. 723. Elezović l, 142. glede osnove.
»Umkreis, Rundreise«. navališ f. Značajna je u ovom pogledu raz- GM 62. Skok, Slávia 15, 341., br. 175.
lika između devet i deset kad se uporedi s Lif.:.Hraste, JF 6, 211.
Lit.: ARj 2, 362. 6, 538. Elezović l, 127.
Skok, Slávia 15, 341., br. 174. GM 64. istim brojem u baltičkoj grupi. Dok je za devot pridjev (16. v., Reljković u rimi
deset postojala potpuna paralela s litavskim, devota / sirota), prilog deveto (Rapić, Hekto- diba f (Vuk, narodna pjesma) = diba
dēvēt (Vuk) »9«, sveslavenski glavni broj- tako da se za deset može kazati da je to balto- rović), s našim prefiksom prepredevot »pobožan (Kosmet) = diva (narodna pjesma) »svilena
nik iz praslavenskog doba, danas indeklina- slavenski brojnik, za devet ne postoji takva u najvećoj, u prevelikoj mjeri« = divot, pridjev tkanina; sinonim: kadifa, s kojom se n^poredo
bile, ali u narječjima deklinabile: devetim paralela. Lit. devyni, lot. devini nemaju za- (15. i 16. v.), prilog divoto. Apstraktum na-го, upotrebljava: ud'ri na se dibu i kadiju, pono-
Ijudem (ŽK). Izvedeni pridjevi: određeni na mjene za -tb. To znači da je devet u prasla- gen. -ionis devocijon f (15. v., I. Držić, Kućište, situ čohu sajaliju (Vuk 2, 263) (u toj tkanim
-i deveti (također sveslavenski iz praslavenskoga), vensko doba analogi j ski obrazovan prema deset Kašić) = devocijun f (16. v.) »pobožnost«. utkano je zlato)«. Ovamo možda diban u Pje-
poimeničen na -iça devètica f (Vuk), na -ina neovisno od baltičkoga, ili bolje nakon raspada Od lat. dēvōtus, part. perf. od dēvovēre (pre- vaniji crnogorskoj. Taj oblik nije dobro po-
devètina f (također praslavenski) = devetlna baltoslavenske jezične zajednice. Ali za od- fiks dē- i vovere} > tal. devoto, divoto, devozione tvrđen. Promjena b > v nastala je pod upli-
(Kosmet) »devet ljudi na broju« = devetinja, ređeni pridjev deveti postoji paralela: lit. f < lat. dēvotio, gen. -ionis. vom našeg pridjeva divan (v.). Epitet za dibu
sa -nica, na -tka i -ъН devètnica f »katolički devintas, lot. dqvîtaîs. To znači da je u prid- Lit.: ARj 2, 367. 427. 11, 475. REW3 je terli (v.). Od perz. > tur. diba, varijante
religiozni termin« = devetka f = devetka jevu deveti, deseti drugi sufiks, ne -tb, nego 9458. DEI 1271. 1368. od ar. dībadž »svilena tkanina sa raznim šarama,
(Kosmet) »deveti broj tramvaja«; devétak, ie. -to. Upor. arb. nëndë. Baltoslavenska se granama i cvijećem«.
gen. -vétka m »1° deveti dio, 2° kolektivno: dezerat, f dezerta, pridjev (16. v., Ranjina) Lif.: ARj 2, 369. Elezović l, 133. Miklošič
zajednica očituje kod brojnika devet u istoj
oko devet ljudi, predmeta itd.«, od posljednje »pust«. Poimeničen u f dezerta »kurva« (kao 2, 45.
disimilaciji. U ie. епеџеп n-n disimilirano je
radna imenica na -jar devečar, gen. -ara m manje nepristojna riječ, Dubrovnik, 16. v.).
u d-n, kao u Bononia > Въаіпъ, danas prema
(Vuk) »koji prima devetak, deveti dio« i prid- Od lat. desertus, part. perf. od desěrerě, pre- dibati se, -am impf. (Jačke, Mikalja, Sto-
tur. izgovoru Vidin, Dornonia > Dordogne
jev na -ьп u određenom liku devècanï (Vuk) fiks de- i serere »kultivirati«) > tal. diserto. lić) »kolebati se, njihati se«. Odatle: pridjev na
(Francuska), i u prov. degun = stfr. neun <
»u koga je devet dijela ili stvari«; na -er / -or Ovamo dezertaţi, -am pf. (16. v., Perast) -ьп diban, -bna (17. v., jedanput). Kako po-
lat. пес unus. Značajno je da u staropruskom
.deveter, -or, poimeničen sa -iça devetèrica, -òrica »porušiti, uništiti«, internacionalno prema njem. kazuju rus. dybatb »auf den Zehen stehen«,
pridjevu newinto »deveti« nema disimilacije.
í, u složenom pridjevu na -struk (v.) kao dragi -ieren > -irati dezertirati, -zertīrām »pobjeći ukr. dybäty »hintrotteln«, polj. dyba »Pranger,
Kako je dēvēt po postanju apstraktna imenica,
dio deveterostruk. Izvedenica: na -ák i -akinja mora i ovdje dopuna stajati u gen. pl. : devet iz vojske« = (sa disimil acijom r-r > r-ri) dezen- Block« i je nastalo iz ы. Danas se ne nalazi
devetak, gen. -âka m (17. v.) = devetak (Kos- stotin(a) = u starije doba devet sat (gen. tlrat (ŽK) »poluditi«, francuzizam dezerter m. u južnoslavenskom, ali rum. dibui < *dibovati,
met) »1° ovan star devet godina, 2° devet pi. od suo kao i gore u devet sil(a); e u devet Lit.: ARj 2, 368. REW3 2592. DEI 1260. denominal od *diba, dokazuje da je nekada
snopova (Kosmet)« prema f devetàkinja. Slo- potječe iz palatalnog nazala ţ kao i u deset. postojao i ovdje. Za praslav. *dyba nijesu
ženice: brojevi: devetnaest = devetnaes (Kos- Upor. stcslav. devetb, polj. dzieittiįc, rus. dežela f (u glagoljskim spomenicima 15.— utvrđene ie. paralele.
rnet) = devetnajst (ŽK) < iz stcslav. sintagme dévjatb. Što se tiče postanja ie. *епеџеп-, 17. v., koji ne razlikuju u pismu / i lj, najstarija Lit.: ARj 2, 370. Tiktin 543. SEW l, 248.
na desete (lok.), devedeset (deset je misli se da stoji u vezi s pridjevskom ie. os- potvrda u vezi s Kranjska; može biti posuđe- Bruckner 105, Vasmer 384.
Dicmo 400 đldak diđeriti 401 dijavol

Dicmo n »polje između Splita i Sinja sa dijela bene. Od tal. priloga bene u ironickom diđeriti, -im impf. (Perast) »probaviti«. Od bi se osjećalo kao prefiks u- koji je, kako ne
sedam sela i jednom urijom hrišćanskom i smislu izveden je benăt (Božava) »minacciare lat. digerire < lat. digerire (prefiks de i ge- pristaje značenju glagola, bio odbačen); može
kršćanskom«, neutrum je prema polje, upor. dicendo ben, ben«. Lično ime Benedictus ide rere). se tumačiti s Vaillantom i iz prefiksalne slo-
Duvno (v.). Od lat. pridjeva d cimus (upravo među najomiljenija imena zapadnih krajeva. Lit.: Brajkovič, 17. ženice vbzdvignçti »mouvoir vers le haut«
od Ad dedmum lapidem »kod desetog miljokaza Pojavljuje se u latinskom i talijanskom liku (tu je v moglo ispasti na osnovu disimilacije
na cesti od Splita prema Andetriumu = i u mnogobrojnim hipokoristicima. Od lat. đige m. pl., sing. također digo m, deminu- v-v > v-0, čime je oblakšana grupa od tri
Gornjem Muću«); c za lat. velar kao u Cavtat Benedikt (15. v.), Benedikta s pridjevom Be- tiv digići, šaljiv naziv za Talijana u Lici i konsonanta zdv, poslije koje slijedi opet grupa
< civitatem. Dalmatoromanski toponomas- nediktov i sa tal. sufiksom .-ino u benediktín, Hrvatskom Primorju. Od mlet. digo < dico gri). Glagol je sveslavenski iz praslavenskog
tički ostatak. Poimeničen pridjev ž. r. dècima poimeničen na -ьс > -ас benediktinac, bene- l. 1. prez. od dire- <· lat. dicere. Iterativ dic- doba bez paralela u baltičkoj grupi. Ni ie.
(se. pars) nalazi se prema tosk.-tal. u dècima diktinski u značenju redovnika. Hipokoristik tare od part. perf. dietus nalazi se u diktovati paralele nijesu utvrđene. Veoma vjerojatno
f (18. v., Dalmacija), odatle na -ar < lat. Beneda već u 11. v., ispuštanjem lat. -tus (iz-, pro-} = prema njem. na -ieren dikti- je Bernekerovo mišljenje, prema kojem je d
-orius decimar, gen. -ára < tal. decimano = benedičica f »trava, zečja stopa, geum urbanum, rati, diktiram »1° izgovarati, 2° zapovijedati«. od dvigati ništični prijevoj prefiksa od (upor.
(prema mlet. i furi.) dezma (Mikalja) = deima upor. tal. benedetta (19. v.)«, Benedik (15. v.) Odatle radna imenica diktator, apstraktum dik- njem. zagen) koji se srastao s osnovom vig-.
(hrv.-kajk., Belostenec, Jambrešić), upor. i s pridjevom Benedikov, prezime Benediković, tatura ï, poimenica (lat. gerund) diktanda m. Upor. fr. ruser < stfr. reuser < lat. refusare.
madž. dezsma »(prevedenica, calque) desetina, s metatezom sveti Bedenîk (ŽK). Od rom. Italijanizam detto »isto (kod citiranja)«. Za *vigati u značenju »micati« nalazi se obilno
desetak«, odatle na -ar dezmar, denominal na Benedat (16. v., krčko-rom.?) = Benedet Lit.: ARj 12, 281. .dobrih paralela u istočnoj grupi ie. jezika:
-ati dežmati »desetkovati«. Berneker misli da (16. v.) = Benedeto (Kavanjin, Gučetić) = sanskr. vêgas »drhtam«, avesta vaēg- »ugibam
je dezma = dizma posuđenica iz stvnjem. Benedit. Odatle hipokoristik Beneto, prezime dignuti (se) pored dići (po primarnom gla- se«, nprez. vēhtan »baciti«, gr. οϊγνυμι »otva-
dezemo < lat. decima, što zbog ž < ce ne Benetovič. Brojni su hipokoristici bez moguć- golskom razredu bez infiksa nu u infinitivu), ram«, stvnjem. wïhhan »ugibam se«. Prema
može biti, nego je iz stfurl. *dezima > (asi- nosti razlikovanja da li su nastali od lat. ili dignem pf. (iz-, po-, uz-), danas općenito tome ie. osnova bila bi *џeig-, a razvitak zna-
milacija palatalnog izgovora) d'eźime > gezime tal. oblika: Bene, gen. Beneta (Vodice,· Istra), bez v (tako od 14. v.) za staro dvignuti koje čenja po zakonu rezultata radnje ili kretanja
(Stürm). Unakrštenjem od dežma i njem. odatle porodično ime Benetovi; Beno (17. v.) se pisalo i govorilo sve do 17. v., danas još (sinegdoha). Za razvitak ie. značenja »micati« >
Dienstmann »Ministeriale, Fröner« nastade s pridjevom Benov i sufiksom Benāš, gen. dvignut (Komiža) prema dignut (Blato, Las- »ustupiti« > »dignuti« paralela je lat. levare od
slov. dežman, hrvatsko prezime. Ovamo ide -aša, prezime Bénié, Benho (18. v.), pridjev tovo, kao i Kosmet) prema impf, dizati, di- levis »lagan« u romanskim :ezicima: olakšati
internacionalno prema njem. -ieren decimirati Benkov, odatle prezime Benčić, Benčević i žem (14. v.) »mouvoir, lever« za starije avizaţi, > dignuti > uzeti: rum. lua »uzeti«, fr.
»desetkovati« < lat. decimare. Benković i toponim Benkovac, na -ja prezime. kako se pisalo i govorilo sve do 17. v., »lever«. lever »dignuti«, španj. llevar »nositi«.
Lit.: ARj 2, 329. 369. Skok, ZRPh 46, Bênja, -ša Benešą (14. v.) s prezimenom Mjesto 2 stoji g u stcslav. dvigatì i ostalim Lit.: ARj 2, 373. 472. 4, 156. 158. 10,
393. ASPh 21, 599. Mažuranić 223. Miklo- Benešić (13. v.), *Benša potvrđeno u prezi- slavenskim jezicima. Odatle: crkveni termin 347. Elezović l, 135. Miklošič 53. SEW l,
ši£ 46. SEW l, 189. REW* 2503. Štrekelj, menima Benšić (16. v.) i Benšinić (16. v.), podigavanje ri (ŽK) »podizanje (hostije)« i u 240. Bruckner 114. KZ 43, 324. Vasmer 330.
DAW 50, 14. Sturm, ČSJK 6, 51. Boháč, od pridjeva *Benšin, na -ák / -ek u prezimenu denominalu na -ovati digovât, -ujem pored WP l, 235. Mladenov 121. 127. REW3 5000.
LF 35, 369-374. 432-444 (cf. RSI 2, 261). Benaković, Beneković, Bendek (15. v.), s diguvăt (Kosmet, upor. bug. digam pored 7164. Vaillant, RES 22, 25. 31. Rozwadowski,
Perusek, ASPh 34, 51. DEI 1225. prezimenom Benđeković. Romanski je hipo- dvígam i s metatezom vdigam; dv mjesto d RSI 2, 112. Scheftelowicz. KZ 56, 180. So-
koristik na sufiks slavoromanski -k + -eolus govori se još u dingo (Svirče na Hvaru) i bolevski, Slávia 5, 443. Belić, NJ l, 74.
dičiti (se), dičim impf. (16. v., Vuk) = (deminutiv + -a; -k i -a su hrvatski sufiksi) > dviga (Brač) i u postverbalu podvig m od SEZb 12, 46. Oblak, ASPh 16, 440., § 25.
Maretić, Savj. 91.
dicati (jednom, Kavanjin) »hvaliti, slaviti«. Post- -zola: Binzola = Benzola > hrv. Binčula, podvignuti = podignuti (ta se riječ u značenju
verbal dika î (Vuk prema tipu sttka < sli- Binčola, Benčula, s prezimenom na -iz Ben- »junačko djelol mnogo upotrebljava u novijem dijàdëm m = dijadema (16. v., Vetranie,
žiti), u narječjima amplifikacija hvala i dika čulić (Dubrovnik, 12. i 13. v.) = Binčulić. književnom jeziku; Maretić je označuje kao prema latinskom izgovoru grčke riječi) =
(upor. ŽK falanj ga budi čast i dika, koje se Lit.: ARj l, 13. 2, 371. 393. 232. Gombocz - rusizam, ali je to stara naša riječ potvrđena dijadima (stsrp., 1357., prema η = biz. i)
govori kad se izusti ime božje). Odatle de- Melich 1350. Miklošič 46. SEW l, 199. DEI od 13. —15. v.), podvigati i podvigovati piše »kruna«. Od gr. apstraktuma διάδημα, gen.
nominal na -ati díkati se (Crna Gora). Pridjevi 485. Matzenauer, ĻF 7, 42. Jireček, Romanen Mrnavić, podvigodavac (14. v.). Postverbal od -ατός od διαδέω »vežem naokolo«, δια- prefiks)
na -ьп > -an dičan (16. v.), poimeničen u 2, 25 Ribarić, SDZb 9, 131. Cronia, ID 6. digati (potvrđeno kod pisaca jedanput) je dig > lat. > tal. diadèma.
apstraktumu dičnost (17. v.), na -in dikin. m (18. v., jedanput, Kavanjin), odatle pridjev Lit.: ARj 2, 384. DEI 1276. Vasmer 52
Radna imenica na -telj dičitelj (18. v.). Nalazi dičiš m (Kosmet) »šav, način šivanja«.
na -ljiv dïgljiv (dva puta, 18. v.); izdig (stoke
se još u slovenskom i kao slavizam u ma- Od iste osnove dikišlija f (Banja Luka) »gornje dijaspar, gen. -pra m (18. v.) od tal.
u planinu) je hercegovački pastirski termin,
džarskom kao madž. postverbal dics »slava« od odijelo za paradu«. Turcizam od osnove tur. diaspro »pietra dura«, od lat. jaspis, gen. -idiş
od izdigati ili izdignuti = izdići prema izdi-
glagola dicsérni, pridjev dicső »gloriosus«. glagola dikmek »šivati« kojoj je dodan tur. pored jasper od gr. ϊασπις, -ι,δος > jāspīd m
zati, izdižem. Od dizati ima Vuk na -alo:
Nije utvrđen izvor ni hrv.-srp.-slov. ni mad- sufiks -yiį kao u ališ-veriš (v.). (16. v.) »jašma« istog podrijetla; di- mjesto j
dizalo m »1° onaj koji diže, 2° naprava (alat)
žarske riječi. Nije isključeno da izvor treba Lit.: Elezović 2, 507. Skok, Slávia 15, za dizanje«. Odatle neologizam na -ica diza- je kao u Konstantinovu Διάδωρα = Jódéra,
tražiti u lat. 3. 1. prez. konjunktiva benedicat 341., br. 176. Deny § 856. lica »lift«. Mjesto dv nalazi se d djelomice još hipergrecizam stvoren prema novogrčkom iz-
koji se često upotrebljava u crkvenom jeziku. diđak, gen. duka m (Šulek) »biljka euphrasia samo u bugarskom, a z < g poslije » (upor. govoru ja ti »zašto« </Sià τί.
Upor. tal.-tosk. benedica f »1° dono in occa- officinalis«, koja se zove i vidac, vidičak, micati pored mikati ŽK, v.) samo u hrv.-srp. Lit.: ARj 4, 483. DEI 1283.
sione della vendita d'un vitello alla fattora, vidovita trava (v.). Nepoznato je: akcenat, i u rus. podvizatbsja »sich bewegen«. Gubitak
2° (južno-tal.) uzvik buon prò, njem. prosit«, gdje se govori i vrijednost samoglasa ì, da suglasnika v u grupi dv (upor. još dvekav dijavol, gen. -ola m (također slov.), pridjev
3° u Cremoni benediga »confetto«, 4° u li je i osnova ili je ikavska zamjena za é. Nije pored dekav) može se protumačiti na dva dijavolski, = (umjesto o nepostojano α dobi-
Bologni bändiga »pranzon alla fine d'un ła- zrelo za etimologiju. načina: metatezom vdig- kao u bug. vdigam veno iz dilavo — dijavao) dijavao, gen. -via,
wro«; dika je moglo nastati ispuštanjem prvog Lit. ARj 2, 372. (ta bi metateza dala u hrv.-srp. udig-, a to pridjev dijavaoski, = dijavolj = dijává, gen.

26 p· Skok: Etimologijski rječnik


dijavol 402 dijete dijète 403 dik

-via = d'ava (Vodice, Istra) = djâval, gen. dijete, gen. djeteta n (Vuk) = dítě, gen. nik), sa deminutivnim -ьс od *djetin u pl. pečný 100. 97. Bruckner 108. Vosmer 353.
-djãvla (Rab) = (sa du > đ, upór. đak) đavao, detêta (Kosmet) = dijete, gen. dijeta (Brčko) djètïnci znači »treću nedjelju pred božić«; Mladenov 125. WP 1, 830. Trautmann 51
gen. đavla (15. v., danas općenito u književ- »sinonim: čedo (v.), infans«, obrazovano s po- odakle i denominál djetiniti se; danas je prema KZ 58, 215. Boisacq3 345. Ribarić, SDZb 9
nom jeziku) = đavo = dava, gen. đavla (Vo- moću sufiksa -e, gen. -ete (v.) za mlado (tip djetinji djetinarija reformirano u djetinjarija; 143. žrnić, JF 3, 78. Jagić, ASPh 31, 550.
dice), pridjevi đavolji prema đavolji (kad služi tele, mače) od apstraktuma u kolektivnom pridjev na -ost djetinjast, na -ski djèlinjski Kušar, NVj 3, 325. Hraste, JF 6, 211.
za pojačanje negacije, Hercegovina, Crna značenju po deklinaci j i i díjét f potvrđenog (15. i 16. v., Vuk), (pojdjètìnjitì (Vuk, 17. v.), dik - stcslav. dikt »divlji« je baltoslavenski
Gora) »kein einziger« (upór. nema ni vražjega), od 12. v. do danas kod Dubrovčana. Odatle .na -stvo apstraktum djetinjstvo »infantia«. pridjev koji se nije očuvao u hrv.-srp. Po-
đavolov pored đavlov (đavolski = đavaoski. augmentativ djetelina (Vuk, Dubrovnik) i de- Pridjev na -bsk od dělb: dětbskb potvrđen je tisnuo ga sinonim divlji (Vuk) = u neodre-
Izvedenice' se prave od dviju osnova đavol- i llšte, gen. -a pored -eta (Kosmet). Glede pe- samo u 13. i 14. v. Deminutiv na -ьс: ditac = đenom obliku divalj, divlja (čovek, pop, broć,
davi-. Deminutiv đavlić, đavolak, gen. '-ólka jorativnog sufiksa upor. derište (v.). Kao riječ .dijetac živi danas u izvedenici na -jak : dječak, biljka, Kosmet), obrazovan od iste praslav.
(Vuk), đavolče, đavolčić, đavolica, hipokoristik od mila, može se dijele prenijeti i na odrasle. .gen. -aká (17. v.) = diiak (ikavski, ŽK, 1648) osnove *di- kao i dikł, taj sa sufiksom -ko
davòlãn, gen. -dna (Vuk) nemaju crkveno Kako izražava i izvjesna svojstva, može se = dečak, gen. -áka (Vuk, Vojvodina) = (u kao velik, a onaj s dvostrukim sufiksom -vo i
značenje nego metaforicko »obješenjak«. Tako lako pejorativizirati. Osobina je južnoslavenskog Vodicama, Istra) dečak, gen. dečka »sinonim: -io. Upor. udvostručenje i u češ. divoký sa
i denominal na -isati đavolisati, -šém (Vuk) jezika obrazovanje plurala s pomoću -ьса: •djetić«, također prezime. Danas je dječak na -vo i -ok kao u širok. Pridjev dikb morao je
(na-, Lika) = đavolesati (Vodice) (upor. stcslav. dělbca = slov. dèca = hrv.-srp. zapadu maskulinum prema djevojka f, dječačić postojati nekada i u hrv.-srp. kako se vidi iz
glede -isati, -êsati ciganêsati) »vragovati, vra- djeca (Vuk) = bug. deca. To je upravo novi m prema djevojčica f. Budmani tumači č iz brojnih imena domaćih životinja i biljki: a)
golisati« (unakrštenje domaće riječi i crkvenog kolektivum sing, od deminutivnog -ьс + kolek- djeca + -jak, što može također biti. Isto č na- dika, dikan, dlkica, dikonja, dikoš, dikulja,
grecizma), đavlekati kao i apstraktni na -luk tivnog -u od kojega je vokativ djeco. Odatle se lazi se i u kajkavskom deminutivu dečec (Be- dikuša, b) s deminutivnim sufiksom -δα:
đavoluk = đavolstvo. Sa đ > (čakavski) j pravi u čakavskom deminutiv na -iça diòica lostenac, Jambrešić), u hipokoristiku dečko m dičak, gen. dička »trava zvana ritnja (v.),
javai, gen. javia, gen. pl. javól, jôvlih (Hvar, (ŽK) i augmentativ dječina = dielna (ŽK) te (hrv.-kajk., rašireno i u Slavoniji i Srijemu) barbarea vulgáris«; na -ica dikica f »bodlji-
Brusje, Brač, Vis, Šolta) »sotona, vrag, hudič pejorativni augmentativ na -elina dječetina, sve = dečko, gen. đečkola pored dečka (Vodice) kava trava zvana bóca f (od bosti, v., Vuk,
(slov)«. Riječ se upotrebljava kao tabu. U u kolektivnom značenju. Odatle pridjevi na -in, »snažan^ jak čovjek, junak«. Kod književnika Šulek), xanthium spinosum«. ARj izvodi
hrv.-kajk. (ŽK) popracuje se, kad se izgovori -inji, -ji: djêíin (18. v., Vuk), djêcinjí. dječji. danas jekavizirano dječko »sinonim: dječak«. krivo od tur. diken »trn, drač«, jer se na ovaj
potpuno, rečenicom potòri ga sveti kríž. Inače Da bi se osnova dijete očigledno vidjela i u Upor češ. děcko = polj. dziecko < dětbsko. način ne mijenja turski dočetak. Taj' pridjev
se fonetski izmjenjuje prema drugim riječima deminutivu, obrazuje se u štokavskom dje- Osnova dječ- igra veliku ulogu u pejo- dolazi i u složenici dikobraz m. U Lici je
u datar (Dalmacija, prema fratar), dáva u ténce, gen. -eta (glede n upor. mjestance, v.) rativnim izvedenicama: dečlja (Kosmet); dje- potvrđen pridjev dikast »šaren (za kravu)«.
cava (Dalmacija, prema čavao, upor. vrabac = djetece n (16. i 17. v.) = u čakavskom ditéce čurlija (Vuk) = bug. dečurlí(g)a. Taj raši- Postoji i mišljenje Brücknerovo da dika f
mjesto vrag), dabo, tavo, (u Crnoj Gori) zavō, (ŽK), s udvojenim deminutivnim sufiksom reni pejoratív sadrži dva sufiksa: -jura i gr.- »Zier« potječe od tog pridjeva, ne iz madž.
zao. Jedino antropomorfski prikazano lice -čiče djelečce, djetešce (Vuk) = djèlehce (Vuk, -lat. -ija: dječurija (Martić) s umetnutim l dies »Ruhm«, upor. rus. dikovina »Wunder-
mitološke prirode u kršćanstvu (inkarnacija Boka, Gornje Primorje). Postoje još dva de- kao u dugajlija prema tur -lija (v.), dječarija ding«. I pridjev divb s jednostavnim sufiksom
zla, opozicija bogu) od gr. διάβολος = lat. minutiva: na -ьс ditac = dijèlac (M. Držić) i sadrži -jar + -ia. Od iste je osnove obrazovan -ov ne govori se danas više. Za nj ima potvrda
diabolus (b > v ili vlat. ili srgr.) »ocrnjivao«, na -ić (tip mladić) djelić (Marulić, 15. v., s pomoću -jar + -ьс: dječarac, gen. -arca. Pe- samo u čakavskom narječju: divi šipak m
izvedenica od διαβάλλω »razbacujem, ocrnju- Vuk) »muško dijete koje se nedavno rodilo, jorativizirati može se i tako da se izmijeni e »rosa canina« (Marčelji, Kastavština). Ovako
jem«, upravo prevedenica od htbr. satan ali nije doraslo«. Taj se deminutiv nalazi već u r: dì-te, gen. drtela (Lika), driad (Lika), se ta biljka zove u proljeće kad procvjeta;
»protugovornik, opozicionalac«. V. sotona. u stcslav. delištb. Dalje se značenje raširuje •drčurlija (Lika). Interesantan je čakavski kad ima ploda, prozove se srborìt, a zimi
Odatle na nenaglašeni sufiks -icus djabolik »sin, mlad čovjek, junak, oženjen čovjek, slu- hipokoristik na -man (tip Rodman, Vukman) pasji glog. Druge su potvrde za nj složenice:
(16. v., Marulić), pridjev (~ a družba, b ga« i prema različitim afektivnim vrijednosti- ditmăn m (Korčula, Brač) = ditmõn, gen. đivokoza f »antilopa«, divolijèska (Srbija, Mi-
mjesto v latinizam). Sufiks tal. indiavolato za- ma gubi deminutivno značenje, koje je u .ditmana (Milna) = ditmen, gen. dumana lićević), divoloza (Šulek), divòprasina f »koža
mijenjen je našim nastavkom part. perf. u stcslav. dětištb potpuno. U slov. delič izgubilo (Lumbarda) = dikmôn (Brusje, Hvar, sa divljeg prasca«, toponim Dlvoselo (Lika, kraj
indjàvolan, pridjev (16. v., Ranjina), poime- se prvobitno deminutivnu značenje. U kaj- tm > km upor. imica > kmïca, ŽK, i Tnin > Gospića), odatle divoseljački i Divòfêljanin,
ničen sa -ik indjavlanik m (17. v.) »čovjek u kavskom delič (Habdelić) znači i »šegrt, Knin) »mladić do 20 godina, momak«. -seljanka pored divòselka. Ženski rod toga
kome je davao«. Kao u svim romanskim je- Geselle«. Odatle.se prave nove izvedenice: de- Riječ je sveslavenska iz praslavenskog doba. pridjeva poimeničen je: diva f (Gojbulja,
zicima što nije grupa dia- zamijenjena prema minutiv djelićak, gen. -ćka, pridjevi na -ev, Ako za nju i nema potpunih paralela u ie. Kosmet) »1° drvo slično vrbi, 2° vila«. Oda-
pučkoj fonetici (upor. protivno npr. žakan) -ьп i -ski djelićev, djetićki i djetićni. Augmen- jezicima, može se ipak s izvjesnošću tumačiti tle poimeničenje za apstrakta s -ina divina
nego je očuvana kao u poluučenim riječima, tativ na -ina: djetićina (Silba) »momak« i postanje iz ie. jezičnih, sredstava. Izvjesno je (Vuk) = divina f (Kosmet) »zvjerinje«, s
tako i u slavinama, stcslav. dųavoh. Meillet hipokoristik na -ko (tip Milko) : djetićko. da je dijel, gen. -i f izvedenica obrazovana s -izna (v.) divizna f = divizma (18. v., disimi-
zaključuje da je ušla u slavine prije prije- Pridjevi od detb su veoma različiti: na -ьп formantom t (upor. sanskr. šuta prema sūnu-ķ lacija zn > zrn) = divizina (umiješanje su-
voda Svetoga pisma sa izmjenom b > v, samo s prefiksom sa-: zdjelan, -ina. »sin«) od ie. korijena *dhei- »sisati« koji se fiksa -ina u rijedak sufiks -zna) »biljka ver-
tal. diavolo. Upor. i arb. djàll gdje je grupa Pridjev na -ov: djetetov (17. v.) = detetov očuvao u lit. dēju, dēt i kod nas u prijevoju bascum täpsus« (ista se biljka zove također
dj zadržana, a v među samoglasnicima reflek- (Kosmet) nije ušao u književni govor, nego dojiti, -ím (v.) u istom značenju; dijete je divižljica mâla, disimilacija d-n > d-l), na
tirano kao u caballus > kal »konj«. na -in (koji nije potvrđen) kad je raširen sa prema tome »malo što sisa«. Na sličan se -ača Divača kod Trsta. Što je propao pridjev
-ji: djetinji, sadrži prema tome dva sufiksa način, s drugim sufiksom /, izražava lat. divu, tome je uzrok izbjegavanje homonimije
Lit.: ARj 2, 385. 431. 931. 3, 1. 837. 8, 318. i dva značenja: »1° pueri, filii, 2° puerilis« filius i lot. dels »sin«, upravo »sisavac«. s div m »gigas« (v.). I od pridjeva s dvostru-
Pleteršnik 1,137. Hraste, JF 6, 187. BJF 8,
20. Ribarić, SDZb 9, 83. 145- Kušar, Rad 118, i odatle poimeničenje djetinje f. pl. (Vuk). Lit.: ARj 2, 330. 390. 391. 418. 432. 433. kim sufiksom divlji < (starije) divji) brojne
21. Bulat, JF 4, 95-102. 5, 142-4. Meillet, Od nepotvrđenog *djetin poimeničenje glasi 434. 453. 455. 456. 458. 764. 794. Elezović 1, su izvedenice: na -äc (f) divljač f (16. v.),
BSLP 19, 11. GM 69. Vasrner, GL 52-3. na -arija < -ar + -ija: djelinărija f (Dubrov- 132. МШоШ 44. SEW 1, 196. Holub-Ko- zamijenila je apstraktum divina; odatle na -ina
dik 404 dim dim 405 dinar

divljačina f »meso divlje zvijeri«; na -ăk div- baga »kora u kornjače«. Tur. tel živi kao po- (v.): dimnjak = dimljak (17. v., narodna mjenjuje gr. η μ Δημήτριος, solunski svetac koji
ljak, gen. -aka m »1° divlji čovjek ili zvijer, suđenica u Bosni u izrazu udariti u tel »brzo- pjesma) = dlnmik m »sinonim: odžak«, odatle se štovao i u Sirmiumu, odatle naziv crkve i
2° biljka« prema divljačica f »divlja žena«, javiti«. Taj turcizam ne mijenja e > i. radna imenica na -jar (neologizam) dimnjačar, naselja uz nju Dimitrovci (15. v.), danas
odatle pridjev na -ski divljački i denominal Lit.: ARj 2, 396. gen. -ára m »sinonim: odžačar« i apstraktum Mitrovica, tketik mitrovački. Lat. e pred
na -iti divljačiti te pridjev na -j divljač (je- dimnjačarina f; na -jača i -avica: dimnjača = labijalom postaje o Domitar, gen. -tra (ča-
dan put 18. v.); M. Držić ima odatle deminutiv dilber (Vuk) = dilber, gen. -era (Kosmet), dimnjavica f »biljka fumaria officinalis«. Još kavski, 15. v.), odatle toponim Domitrovac,
na -e, gen. -eta divljače; na -aka divljaka f = indeklinabilni pridjev pred ličnim imenom postoje pridjevi na -ast dlmast (18. v., Du- prezime Domitrović. Ovamo ide Dumitar, gen.
divljaka (ŽK) = divljàkinja »1° divlje voće, (npr. s dilber-Ilijom, Vuk l, 477), kao imenica brovnik) i na -ljiv dimljiv (17. v.) (га-) = -tra (nije potvrđeno gdje se govori), također
2° necijepljena voćka (ŽK)«, odatle na -bka m i f »sinonim: 1° dragan, 2° lijep, mio«. dimnjiv (Stulić, mij > mnf) koji je zamijenio prezime. Vokal e u protonici daje ь i ispada u
divljačka f (Kosmet) »plod od divlje jabuke«; Odatle: deminutivi na -Sic dilberčić, na -če stari diman. Složenica: dimòpija m (Srbija). Dmitrije (13. i 14. v.) = Dm'itar, gen. -tra
ovamo i prezime Dívjak, na -ina divljina dilberce n prema dilberka f = dilberika = Denominal na -iti: impf, dimiti (iz-, za-") pre- (13. v.), pridjev Dmitrov (13. v.), hipokoristici
(Vuk, Kosmet). S hipokorističkim sufiksom dilberka f (Kosmet) »ljepotica«, u Prilužu ma, pf. dimnuti, -em i izdimljivati, -dimljívãrh; na -osin (tip Milašin, kumasin) Dmitrašin,
-an (tip Milan): dìvljan m (Vuk). Kolektiv (Kosmet) s tur. deminutivnim sufiksom dil- pf. zdimiti (Piva-Drobnjak) »metafora tipa od- augmentativ Dmitrešilo (Lika). Sa dm > gm
na ād f: dìvljad. Denominai na -ati div- berdžika f = sa -nica dìlbernica f. U narodnoj magliti: daleko otići nekuda naglo«. Vokal г je Grnitar, gen. -tra (Srbija). Suglasnik r iz
ljati (po- = zadivljat, Kosmet). Dolazi i pjesmi odatle pridjev: Ej Nedjeljo, mori dil- nastao iz ы (rus. dym) < ie. u koji se nalazi dočetka prenosi se u suglasničku grupu
u toponimiji: Divlje polje (Srbija). Pridjev bero\ Balkanski turcizam perzijskog pod- u lit. dūmai »dim«, lot. dumi, stprus. dumis. Drmitar, gen. -tra (14. i 15. v.. Istra, prvoti-
dik nalazi se u gornjolužičko-srpskom, polj- rijetla (perz. složenka od dil »srce« i od pre- Srodno je s gr. δυμός »duh«, odatle gr. θυμί- sak glagolskog brevijara, 1491.). Rijetka po-
skom, bjeloruskom, ukrajinskom i ruskom, dok zentske osnove bar od glagola hurdan »nositi« αμα > tamnjan (v.). Za dalju vezu v. dah, četna grupa dm oblakšava se u m: Mitar,
je аі ъ sveslavenski. Samo za dikt postoje > tur. dilber »lijep«) iz oblasti sentimentalnog duša, duti s kojim pravi leksikologijsku poro- gen. -tra (Vuk). Odatle brojni hipokoristici
paralele u baltičkoj grupi, ali s malo drukčijim života (tip sevdah} : bug. dilber, arb. dülbér. dicu u etimološkom smislu. le. je korijen Mitre, gen. -eta (Vodice, nadimak, narodna
značenjem: lit. dykas »slobodan, nezaposlen«, Kurelac ima još složenicu za ime konja dildąs, prijevoj od *dheu- s formantom -m < ie. pjesma), Mito = Mita m (Vuk) prema f
lot. dīks »prazan, bez posla«, od ie. jezika samo od perz. dil i tur. das »drug«, a Elezo- *dhu-mo-s. Prvobitno je značenje »ono što is- Mitra, Mitrana, Mitro, pridjev Mitrov, po-
u kimričkom dig »ljutit, zao«. vić iz Kosmeta dildăde, gen. -eta n »ženska parivanjem poprima veliki opseg«. imeničen na -ica Mitrovica »\° toponim, 2°
vezoglava«, od prez. đil i dade qd dašten »dati«
Lit.: ARJ2, 370. 395. 426. Miklošič 46. SEW Lit.: ARj 2, 398. 426. 4, 157. Miklošič 54. žena Mitrova, 3° biljka geum urbanum (Gos-
(perzijski glagol je u prasrodstvu s našim
l, 202. Bruckner 113. KZ 51, 230. Vasmer SEW l, 250. Bruckner 106. Vasmer 385. pić)«, proširen na -bsk mitrovskī (mjesec)
351. Trautmann 54. WP l, 775. Lane, Lan- dati}. U Vukovim pjesmama ima još tur. Mladenov 127. Trautmann 62. i sl. WP \, »listopad, oktobar«, poimeničen na -jak rm-
guage 9, 268-270. Fraenkel, Gioita 4, 21 — složenica s našim sufiksom -ica: dilkušica = 836. Boisacq* 356. Brugmann, IF 32, 322. trovštāk »čovjek kojemu je krsno ime na
49. Lohmann, KZ 58, 208. Uhlenbeck, PBB delkušica kao epitet za ptica = denkušica (s van Wijk, IP 24, 34. KZ 37, 310. i sl. Mitrov dan«; prezimena Mitrić, Mitraievič,
26, 573. Matzenauer, LP 7, 42-43. Zubatý, disimilacijom dentala d-l > d-n, isto tako GM 92-93. Lalević, NJ 5, 19-22. Mitrašinović, Mitrinovič upućuju na nepo-
ASPh 16, 389-390. Lewy, ZSPh l, 415- epitet). Drugi je dio tur. kuş »ptica«, tur.
tvrđene hipokoristike *Mitraš, *Mitrašin, *Mi-
416. NJ l, 29. dilkuş »ptica od srca, duše, koja razveseljuje«. dimije, gen. dimija f. pl. = dimlije, gen. trin. Bizantinski svetac obilno je potvrđen i
Promjena i > e nije jasna. Ovamo idea dìlum dimlījā = dïmit m (Vuk, Milićević) = dèmije, u srednjovjekovnoj Dalmaciji. Ovo je ime no-
dikij arati, -ãm pf. (Perast) prema impf. m (Trebinje, Hercegovina) »kruška«, upravo gen. demījā (Vuk, Crna Gora) = dernije pored sio i kralj Zvonimir. Postoji i toponim na
dikjaravat, -kjàrãvãm (Dubrovnik, Cavtat) »moje srce«, obrazovano kao džanum »dušo«. dimije (Kosmet, od doka, basme, džanfeza, -anum iz rimskog doba Dumidrana < De-
»iskazivati ljubav«. Od tal. (tosk.) dichiarare, Lit.: ARj 2, 396. 397. Mladenov 127. GM jümbasme, kutnije itd.) »turske široke gaće (v.), metriana (Boka).
denominai lat. declarare, od prefiksa de- > 460. Lokotsch 519. Miklošič 46. SEW l, 200. čakšire, salvare od modroga platna ili od
tal. di- i pridjeva darus > chiaro. Ovamo inter- svile«. Balkanski turcizam grčkoga podrijetla Lit.: ARj 2, 213, 415. 784. 886. 3, 213. 6,
dilcik m (Vuk, narodna pjesma) = divčik 775. 778. 779. Ribarić, SDZb 9, 168. Jireček,
nacionalno prema njem. -ieren deklarirati, de- (tur. dimi »Barchent, dicker Wollstoff« < gr. Romanen l, 60. 67. 2, 32. 33. Skok, ZRPh
klariram »očitovati«. (Vuk, narodna pjesma) »1° motka na preslici složenica δίμιτος od δι »dva« i μίτος »konac«, 54, 202. Stefanie, Rad 285, 90.
na kojoj stoji bašluk (v.), 2° jezičac na kan- upravo »tkivo od dva konca«, odatle dimit,
Lit.: DEI 1289. REW* 1693. taru«. Turski deminutiv na -džik od dil »jezik«. upor. aksamit, v.) iz oblasti odijevanja: rum. dîn m (narodna pjesma) »sinonim: vjera,
Lit.: ARj 2, 396-7. dimie, bug. dimija »weisser ungewalkter Stoff, islamska religija«. Odatle s turskom postpo-
dikila f (Dubrovnik, Cavtat, Čilipi) = breite Hose daraus«, arb. dimi f. (Skadar).
dikîla (Tivat, Lastva, Boka) »sprava sa dva zicijom -ѕиг'»bez« : dinsuzfiri) / dimsuz- (18. v.)
dilendžija m »sinonim: prosjak«. Balkanski Suglasnik / u dimlije ne nalazi se u turskom. »nevjernik«. Složenice: dindušmanin (narodna
roga na jednu stranu, na drugu tupa za ko- turcizam (tur. dilend): čine. dilingi »mendiant, Došao je kod nas u turcizam možda unakršta-
panje zemlje«. Nalazi se u stcslav. dikela pjesma) »zaklet neprijatelj«, v. dušman zbog
gueux«. vanjem s dimije (v.); e pored г nije jasno. drugog dijela složenice; dmjarlija f »turska
(1685.), arb. dhikal, dikel (Ulcinj). Od gr.
Lit.: Elezović 2, 507. Pascu 2, 130., br. 413. Lit.: ARj 2, 336. 399. 401. Elezović l, kapa, fes«, epitet za kapa, od tur. din + jar +
δίκελλα. Upór. prevedenicu (calque) objetelica
(od oba = gr. Si-, koje v. u diple"). 130. 137. Mladenov 127. Lokotsch 521. GM 67. li »prijatelj vjere«. Balkanski turcizam arap-
dim m (Vuk, Piva-Drobnjak) = dim, skog podrijetla (ar. din) iz oblasti islama.
Lit.: Miklošič 46. Isti, Lex. 161. SEW l, gen. dima (Kosmet), ie., baltoslavenska i sve-
Dimitrije m (13. v., Vuk) = Dimitrija Lit.: ARj 2, 402. 404.
199. GM 85. Pascu 2, 534. Vasmer, GL 53. slavenska riječ iz praslavenskog doba »fumus (Vuk), pridjev Dimitrijin, = Dimitar (odba-
(s kojim je u prasrodstvu)«. Odatle: stari civanjem sufiksa -ius < -ιός), pridjev Dimitrov, dinar m, gen. -ára (Perast, bug.) = dinar
dilbágija f (Vuk, Petranović, narodna pjes- pridjev na -ьп diman, poimeničen s -ica, -ina odatle sa brojnim hipokoristicima Dima — (14. v.) »1° srebrn novac (historijski spome-
ma) »srebrna kutija«. Tumačenje postanja ne- dïmnica f (Vuk, Kosmet) = ďivnica (17. v., Dinto (14. v.), odatle prezime Dimović (pod- nici), 2° novac manje vrijednosti, mjeden no-
jasno. Pomišlja se na složenicu od tur. tel vn < mn kao vnogo za mnogo) »vrst poreza, rijetlom cincarsko), na -oje Dimoje (14. v.), vac, 3° novac uopće (15. v., Marulić)«. De-
»zlatna žica« i bag »trak, uzao, zavežljaj« ili bir vladikama« = dimnina; sa -jak (v.) i -ih na -šaį-šo Dimio (narodna pjesma). Vokal i za- minutivi na -ič dinarii (M. Držić), dinàríc
dinar 406 dìo dìo 407 direk

(18. v., Dubrovnik). Radna imenica na -nik pristajale značenju. I u madž. dinka, prema s akcenatskom varijacijom zbog homonimije od koje i današnji nvnjem. Teil i teilen, jedna
dinamik (16. v., Dubrovnik) »mjenjač«. Nalazi Gombocz-Melichu od dinja, što ne može prema (su)dionik od djelo (v.)«. Odatle apstrak- od baltoslavenskih i germanskih usporednica
se već u stcslav. (Supr.), slov. denár »novac uop- biti. tum na -stvo: dioništvo n. Pridjev dijèlan ne kao prastari termin za dijeljenje plijena i
će« i u romanskim jezicima. Vokal i mjesto lat. Lit.: ARj 2, 405. Gombocz-Melich 1359. postoji u književnom jeziku i bez potrebe je zemlje.
£ = η u istočnim krajevima upućuje na bizan- jekavizirati ga i akcentuirati prema štokavskom Lit.: ARj 2, 386. 405. 409. 439. 440. 446·
tinsko vrelo δηνάριον < lat. poimeničen pridjev dinja f »sinonim: pipun (v.)«. Odatle: de- kako se čini u ARj. Deminutivi su na -tk, 4, 156. BI 2, 174. Elezović l, 17. 129. 162.
na -arius od děni (distributiv od decern, v. minutiv na -ica dinjica f (17. v.), na -če, gen. -ić i -čio: dijelak, gen. dijelka ili diòka m (Vuk, Miklošič '45. SEW 195. Bruckner 108. Vas-
Dicmo) denarius (se. nummus). Oblik na e slov. -četa dinjče, pl. dinjčići (Kosmet), radna ime- 14. v.) = delak, gen. délka (ŽK), dijelio m i mer 337. Mladenov 157. Trautmann 43. WP
denár = denar (Lastovo, pored dinari) kao nica da -ar dinjãr (Stulić), pridjevi na -ski dijelčić m. Prilozi: djêlimice (Ljubiša) = dje- l, 811. Hirt, PBB 23, 332. Buga, RFV 67,
e > ь u protonici upućuje na romansko vrelo dînjskî, na -av dinjav »tumidus« (prema Miklo- lomice (Dubrovnik), oboje u današnjem knji- 232. i sl. Wood, 'MLN 21, 39-42. GM 34
DLR s. v. Bélié, NJ l, 66. NJ'l, 148.
dnâr m (Dubrovnik, Zore, slov.) — dnăr šiču hrv.). Sveslavenska riječ iz praslavenskog ževnom jeziku. Stari praslavenski denominai
(Vodice) = dnara í (Nalješković) »beči«. doba, bez paralela u baltičkim i ostalim ie. (faktitiv) na -iti: impf, dijeliti, dijelim (Vuk)
Upor. arb. danar (asimilacija e-a > a-a). jezicima. Madžari posudiše dinnye. Ide u (iz-, o-, ot-, opre-, po-, raž-, raspo-) prema Dionisije m = Deonosie (gen., prvotiska,
istu kulturnu sferu kao tikva (v.), ugorak (v.) iteratīvu dijèljati (Dubrovčani) (iz-, raž-, glagoljskog kalendat 1491) = Dijanišb (~ Ru-
Lit.: ARj 2, 402. 474. Ribarić, SDZb 9,
131. Oblak, ASPh 16, § 30, p. 442. Pleteršnik i lubenica (v.). Te su biljke došle u slavenske 16. v.), razdjel]'avati, -Nevati, -Ijìvati, -djèljujëm. hojevikb, dečanski hrisovulj) = *Đanješ prema
l, 141. Miklošič 46. SEW \, 200. Sturm, jezike još u praslavensko doba iz Azije; i ja Odatle postverbali odjel (upór. rus. otdéľ), prezimenu Đanješić. [Od gr. > lat. Διονύσιος
ČSJK 6, 72. REW3 2553. DEI 1246. Korsch, nastao iz bi(polj. dynia, rus. dynja). Dovodi odatle noviji određeni pridjev odjelni i razdio, = Dionysius (Dionysius Helie, Split, 1397)].
ASPh 9, 497. GM 61. se u vezu s duti (v.), s lat. cydonia (odatle gen. razdjela pored raž- Ί razdijel (Vuk, Crmni- Lit.: ARj 2, 384. 338. GISUD 2,12. 48. 100.
dunja, v.), s glasovnom promjenom kao u ca, Crna Gora, upor. rus. razdéľ) m i f (je- Stefanie, Rad 285, 90. Jireček, Romanen 2, 33.
dinigla f (Vuk, Dalmacija; Krtole, Risan, Scardano > Skradin i Bononia > Въаіпъ, da- danput, Lastrić) pored razdjela f; sa -tk
Kostajnica, Bijela) = dinīgla (Lastva, Tivat, nas Vidin, sa srlat. tunna i mandžurskom ri- razdjelak, gen. razdjelka pored razdioka = diple f pl., gen. dīpālā (pl.teo gusle, gödije) =
Lepetane, Stoliv) = dinjîgla (Perast, Lastva) ječi dungga(ri) »lubenica«. razdêljak, gen. -dêljka (Kosmet) »Haarscheide«. (stari f. pl.) dipli = dipla n. pl. (jedna potvrda)
= dinigla (Dobrota) = dilingla (Lastva) = Ovamo još imenica na -jak: odeljak m (Kos- = (sa umetnutim от pred labi j alom) dimpli
Lit.: ARj 2, 404. Elezović l, 138. Mladenov
gittnga (stari ljudi u Lastvi) = gnigla (Perast) 128. Miklošič 55. 421. SEW l, 250. Bruckner met) »član porodice koji nije u zadruzi«. f pl. (16. v., jedna potvrda) »dvojnice (pre-
= glinga (Kotor, Ljuta, Dobrota) = gnjîgla, 106. Vasmer 385. i sl. Gombocz-Melich 1359. Odatle pridjev razdjelan, razdjelna = raz- vedenica, calque), Dudelsack, Doppelpfeife«.
gen. pi. gnjîgăla (Prčanj, Muo, Stoliv) = diona, poimeničen razdionīk m (Srednja Sla- Radna imenica na -as diplaš. Nalazi se još u
gnjilga (Dobrota), bokeljski naziv koji osjet- dìo (15. v.), dijel (čakavski dil; del ŽK), vonija). Apstraktum od dijeliti je na -ba: slov. diple pored dibla »Sackpfeife«, rum.
ljivo varira u pojedinim mjestima za ribu gen. dijela ili dijela m (Vuk) = deja (Kosmet) dioba f (18. v.) = delôba (ŽK, -oba prema diplă, diplaş, a dipli u oba jezika iz hrv.-srp.
orada (< aurata) = lovrata (v.). Fonetsko »1° pars, 2° sinonim: brdo (v.), glavica (v.), tegoba) »dijeljenje« = dělba (Kosmet) »daća, Denominal na -iti dîpliti, -im impf. (18. v.)
variranje između d i g u početnom slogu sjeća mons, collis, 3° (Kosmet) proplanak, terasa, dijelenje za dušu«. Također bug. dělba. Prema »1° svirati u diple, 2° (pejorativne metafore)
na krč.-rom. denakle i dencc'o pored zenoćo, uzdignuto i ocjedno mjesto sela, potes, 4° dioba obrazovana je i razdjelba ~ razdilba besposličiti (Lika)«, nàdipliti se, -im (Herce-
istrom, u Galežanu, južno-tal. dinocchiu, prov. (Srbija, Milićević) rebro poduže kose koja se (ikavski) = razdioba. Također slov. i bug. govina, narodna pjesma, Bosna) »dobro se na-
denolh < vlat. genuculum, deminutiv od genu među dvije padine spušta, 5° (u historijskim ako i nije stara riječ. Pridjev na -jiv (ne)dje- jesti ili napiti se«. U sing, dipla f (14. v.)
prema Mlat. deminutivu genïculum > port. spomenicima 13. v. vrlo često) termin pri Ijiv čest je u današnjem književnom jeziku; »crkvena haljina«. Bug. dipla »Falte«. Balkanski
gelhas. Bokeljski naziv, koji je zacijelo dalm.- označivanju granica«. Značenja 2° —5° raz- radne imenice na -ъс i na -telj: dijèlac, gen. grecizam: ngr. δίπλα »pallium duplicatura,
-rom. leksički ostatak, poklapa se fonetski više se na isti način kao i značenja riječi gora dijèlca i dioca (15. v., hrv.-kajk., kod Barakovića Falte, Doppelpfeife« (arb. dulpëkcnj je una-
potpuno sa kllat. geniculum sa kl > gl kao u (v.). Gore su također dijelile teritorije i ozna- je to deminutiv) i djelitelj m (17. i 18. v.), krštenje s lat. duplus). Izvor je gr. pridjev
rićaglo < rete j aculüm, ali nema nigdje po- čivale granice. I zemljišta, koja su se dijelje- danas matematički termin. Na -džija: djelà- διπλόος = lat. duplus, duplex.
tvrda da se tom kllat. riječi nazivala lovrata. njem davala na obradu, nalazila su se na džija m (Vuk, narodna pjesma). U književni Lit.: ARj 2, 402. 412. 7, 272. Pleteršnik \,
Daleka paralela je doduše naš naziv podla- brdima. Zbog toga se značenje riječi stcslav. je jezik prodrla stara prefiksalna složenica 137. 138. Weigand, JbRI 17-18, 111-112.
nica »kao po dlana«. Prema toj paraleli moglo delt suzilo po zakonu sinegdohe. U istom predjel (Vuk) = predio, gen. predjela = prijedjel (cf. RSI 6,342). Miklósié 46. SEW l, 201.
bi se tumačiti da je lovrata nazvana »kao značenju posudiše Rumunji deal. U tom je (BI) »kraj« < pred-delb »1° teren pred brdom, Mladenov 128. 77. GM 77. Vasmer, GL 53.
ljudsko koljeno«. Semantički problem ostaje značenju dèh »collis, mons« u oba jezika čest glavicom (prema značenju 2° —5°), 2° Engpass,
prema tome neriješen. toponim. Ali to značenje, ograničeno na istočne 3° sinonim: kraj«. Upor. toponim Predil u direk m (Vuk, 18. v., narodna pjesma,
Lit.: ARj 2, 404. Rešetar, Štok. 233. Ive krajeve, nije prodrlo ni u književni ni u sao- Alpama i rus. predel ».Grenze«. I ta složenica Bosna i Hercegovina, Kosmet s gen. direkä)
128. REW*. DEI 1811. braćajni jezik, koji se na njemu osniva. Upore- u vezi je sa starim razgraničavanjem. I Ru- = durêk (Crmnica, i > u kao u đivar pored
diti se može s razvitkom značenja lat. quadras munji je posudiše kao toponim Predeal. duvar, v.) »sinonim: stup ili stub od drveta
dînka f (Srijem) = dînjka (Vuk, Srijem, u rum. codru gdje znači »šuma«. Odatle: pridjev Riječ predea se označuje bez potrebe kao ru- ili kamena koji nešto nosi ili se na nj oslanja«.
Slavonija) = plovdinka (Srbija) »sinonimi: ni- na -ьп аеіьпъ samo u starom jeziku »gorski sizam. Oblik bezdjeljak od sintagme bez dijela Odatle na -lija (v.) dirèklija f (Vuk) »španjolski
ševčica (Srbija) = lisičica (Srbija) = kralje- (npr. ~put)«. Poimeničen je s -ica: Delnice posudiše Arbanasi: bexhdile f. talir na kojem su dva stupa«. U Kosmetu je
vina (Zagreb) = brina (ŽK), vrsta grožđa«. (Gorski kotar), čest toponim, a i u općoj Vokal e > ije, e, г je nastao iz diftonga ai, direkli = direklìja indeklinabilni pridjev kao
Postanjem od bug·. Plovdin = Plovdiv < riječi (apelativu) dionica f »1° dio zemlje koji lit. dailýti, dailaū »dijeliti«, got. dails, dailjan. prvi dio složenica s imenicama platno (Peć)
tracki Pulpudeva = gr. Philippopolis > tur. pripada jednom gospodaru (poljoprivredni ter- Postoji i mišljenje (Hirt) da je posuđenica iz »platno koje ima pruge od drukčije pređe,
Filibe, kako pokazuje oblik plovdinka, odakle min), 2° akcija u trgovačkom jeziku (novije germanskoga, ali to ne mora biti ; dijel i dije- te izgleda šareno« i pregljača »vrst tkanja
ispuštanjem prvoga sloga jer se identificirao značenje), 3° kao femininum radne imenice liti su ie., baltoslavenski i sveslavenski iz pra- opregače i veza«. U ovim složenicama prvi je
s ploviti, plovka »patka«, s riječima koje nisu prema maskulinumu dionik, gen. -nika (15. v.), slavenskog od ie. korijena *dā(f) ili *dhai- elemenat uzet metaforički. Na -āč: direkāč,
dírek 408 dipònjat distonau 409 dîvan

gen. -áča (Vuk, Risan). Balkanski turcizma Augmentativ na -jur + -ina dašćurina (Pav- distonān, pridjev (Dubrovnik, Cavtat) »bez ali ovdje može biti i poimeničen slavenski
(tur. direk »kolac, stup«, obrazovan s pomoću linović). Pridjev na -ьп > -an daščan (Srbija). sluha«. [Od tal. distonare], upor. lat. exto- pridjev divb. Ovamo još divánija m (Vuk)
sufiksa -ek od korijena tir- »naslon«, upor. Na -jara daščara f (Vuk) »koliba od dasaka«. nare. »suludak« = divamja pored divanija (Kosmet)
isti sufiks u burek, jatak itd.) : rum. dire «Wa- Na -jak dáščak, gen. -aka (Vuk, Hrvatska) Lit.: REW* 3092. DEI 1358. »pomalo nepametan, pomalo divalj« od perz.
gengastell«, đirechie »Säulengang«, bug., arb. »(metafora) konj plosan poput daske«. Na pridjeva dēvāna > tur. divane »lud, budala«.
direk, ngr. ντερέκι. -ar < -arius daskar (čakavci, Jačke). I u dišer (Vuk, narodna pjesma), uzvik, sino- To je također balkanski turcizam istog pod-
Lit.: ARj 2, 414. Elezović l, 138. Miletić, slavinama daska ima i značenje »sto« kao i u nim »na polje«, indeklinabilm pridjev kao rijetla iz oblasti čovječjih svojstava, prijekora
SDZb 9, 268. Lokotsch 522. Miklošič 46. germanskome, samo je to značenje potisnuto epitet uz avlija (Pjevanija crnogorska). Odatle (tip budala): bug. divane. Turski dočetak -é
SEW l, 202 Mladenov 67. od stoh > madž. asztal i u slov. miza < denominal na gr. -isati (tip. siktèrisati): impf. zamijenjen je s -ija zacijelo prema dihanija
lat. mensa. Sveslavensku značenje »Brett« i dišerisati, -šern (Vuk). Balkanski turcizam (v.).
dlrīndžiti, -lm impf. (Vuk, Vojvodina) prvobitno poklapa se sa latinskim vojničkim (tur. dışan »draussen, Aussenseite«) : bug. di- Lit.: ARj 2, 418. 420. 426. Elezović l, 134.
»lijeno besposleno živjeti« = dirīndžit pored terminom discus »Wurfscheibe«. Ne može biti šaravlija. Lokotsch 509. Miklošič 46. SEW l, 202.
dirindžat, -am (Kosmet) »argatovati, služiti«. posudenica iz germanskoga, kako misli Berne- Lit.: ARj 2, 415. Mladenov 128. GM 66. Boisacqs 189-190. Korsch, ASPh 9,
ARj predlaže kao etimon perz. > tur. derim ker. U kasnom latinitetu (9. i 10. v.) discus 497.
»skitalica« rašireno s tur. -ci. Ali nigdje nije znači »1° piatto tondo, 2° tavola rotonda, dišipuo, gen. -ula m (15.— 18. v., Marulić, dîvan1, divna (Vuk, 13. v.), pridjev, »sino-
potvrđeno dirindžija. [< tur. der rene < perz. sto«. Prvobitni sto je bila daska na podu. Sve- akcenat Budmanijev) »učenik«. Od tal. discé-
der rang »u muci, na muci«]. slavenska (možda i praslavenska) posudenica nim: prekrasan«, praslavenska je izvedenica
polo, discipolo (16. v.) < lat. discipulus, radna
Lit.: ARj2 414. Elezović l, 139. Škaljić" 219. potječe iz vojničkog latiniteta na limesu do- obrazovana s pomoću sufiksa -ьп od stcslav.
imenica na -ulus od discere. Arb. distepul. diví »θαύμα, čudo«, bug. diven, češ. divný,
njeg Dunava. Mjesto latinskog akcenta nije Odatle apstrakt na lat. -ina dišiplīna f (Ma-
dis m (í348., u naslovu carskom) »zapad očuvano, nego je pomaknuto na dočetno -a. polj. dzizpny, rus. divný j itd. Odatle: prilog
rulić, 15. —18.V.), denominal na -ati dišipli-
(u koji ide Arbanija i Primorje)« = (prema To pomicanje objašnjava se što je discus ušao divno pored dimno s vn > mn. Stara slavenska
nati, -am (16. v.) prema impf, na -va- dišipli- imenica аі ъ propala je u hrv.-srp. zbog
novogrčkom sa -ja kao ćefalija) disija (1348.). u shemu akcenta određenih pridjeva na -bsk. navati (17. v.). Latinizam je disciplina f (17. v.) homonimije s div »gigan(a)t« (v.). Pridjev div,
Od gr. δύσις, ngr. δύσι »isto«. Upor. je bome slatka (se. ripa). Od semantičkih »1° bič kojim se kršćanski asketi sami za potvrđen u značenju »divan« samo jedanput
Lit.: ARj 2, 415. Vasmer, GL 53. varijanta treba spomenuti izričaj făli mu daska pokoru biju, 2° stega«.
u glavi »lud je«, koja se nalazi í u tur. bir tahta u 16. v., morao je propasti također zbog istog
diskos m (1441., crkveni termin pravo- Lit.: ARj 2, 416. REW* 2658. DEI 1327. razloga budući da je postojao kod nas nekada
eksik u istom značenju. 1329. GM 68.
slavaca) »zdjela, tanjur, u koji se polaže pros- i pridjev div u značenju »divlji« (v.). Pri-
Lit.: ARj l, 814. 2, 217. 286. 415. Pleteršnik djevu divan nije prijetila nikakva homonīmija
kura«. Religiozni grecizam. Od δίσκος > lat. l, 123. Ribarić, SDZb 9, 8. 106. Hraste, JF 6,
discus > tal. desco »1° sto, 2° klupa«, stvnjem. diskui m (Korčula) »sin, dijete, koje ne i zato se očuvao jer je od div »gigant« moguć
196. Miklošič 54. SEW l, 246. Holub-Kopečný
tisk, nvnjem. Tisch. U franko-prov. desça »plat, 99. Bruckner 88. Mladenov 156. Gombocz- uči, ne radi, neposlušan«. Od tal. pridjeva samo pridjev na -ov (upor. divovski), ne na
panier large et peu profond, corbeille«, katal. de- -Melich 1332. Wartburg, FEW s. v. ZRPh dìscolo (14. v.) < lat. dyscolus < gr. δύσκολος -ьп. Od slabo potvrđenog pridjeva div stvo-
sca »zdjela«. Femininum je nastao analogijski pre- 47, 577. Skok, Slávia 15, 187,. br. 76. REWS »neobuzdan«, složenica od gr. prefiksa δύσ- i ren je ipak apstraktum na -ota / -oca: divota
ma tabula i scutella. Upor. logud, discuedda (una- 2664. DEI 1259, 1329. -κολος kao u εύκολος (ζυ »dobar«). f (Vuk, 18. v.) = divoća (16. v.). Ta izvede-
krštenje od discus + scutella). Kao u german- Lit.: REW* 2813. DEI 1330. nica dokazuje da je i pridjev div = divan
ske jezike, u keltski i u berberski što je grčka disperau (Dubrovnik, Cavtat), pridjev, nekada zaista postojao. Denominal (faktitiv)
riječ, koja je egejskog podrijetla, ušla u vul- upravo part. perf. pas., »žalostan«. Od tal. je od nestale imenice аі ъ : diviti se, dînîm
ditam m (17. i 18. v.) »jasenak«. Od tal.
garno-latinskom obliku, tako je ušla i u slavine, disperato, part. perf. od disperare < lat. »sinonim: čuditi se«, što dokazuje da je ova
dìttamo (14. v.) < lat. dictamnus < gr. δί-
s tom razlikom, što je u pomenute jezike ušla desperare, prefiks de- i sperare. Latinizam praslavenska riječ postojala nekada i u hrv.-
κταμνος, prema Battistiju egejska riječ prema
kao maskulinum, a u slavine kao femininum. dešperatan (Zagreb), apstraktum na -io de- srp. ; diviti se je također sveslavenska riječ iz
nazivu brda Δίκτη na Kreti.
Nema je u baltičkoj grupi. Vlat. e > ь > ъ speracija f < lat. despērātiō. Bez prefiksa de- praslavenskog doba kao i pridjev divan.
stèr anca f (Dubrovnik, Marin Držić, Potomje) Lit.: ARj 2, 416. DEI 2, 416. Značenje »lijep« ovog pridjeva razvilo se iz
(prijevoj zbog dočetnog -a, upor. grikt, upor.
i berbersko duscu < discus) > a nalazi se u = sper anca (Rab) »nada, uzdanje«, apstraktum značenja »čudo« kao lat. mirus i mirabilis od
daska f = (sa s > c) đačka (Mikalja: đačka na -ia od part. prez. sperans, gen. -tis, vlat. div, pl. divovi m (Vuk, narodna pjesma) mirare »gledati«. Ali prvobitno značenje prid-
od lađe »madir«) = daska (čakavski, gen. pl. sperantia, koje je zamijenilo kllat. spes. »sinonim: gigan(a)t (evropska tuđica)«. Iz na- jeva bilo je u hrv.-srp. »čudan > čemu se
dašak = dašak, Hvar, Brusje) = doska (Brkini) Lit.: ARj 2, 357. Kušar, Rad 118, 24. REW* rodne pjesme ušla je ova riječ u književni čovjek mora čuditi«. Osnova div- ide u balto-
= diska (Javorje, Podgrad, Podpeć) »tabula, 8141. DEI 1347.. jezik. Odatle: hipokbristik divo m (narodna slavensku jezičnu zajednicu, upor. istočno-lit.
Brett« = slov. deskà = bug. daska, iz panonsko- pripovijetka), pridjev na -ski, -ovski (složeni deivoti »opažati zvijezde«. Slično značenje ima
slavenskog madž. deszka. Sa umukivanjem dispònjat, -am (Dubrovnik, prema tal. pre- sufiks prema pluralu divovi): dîvskî (""Starje- češ. dívati se »opažati, gledati (uopće)«. Praslav.
ь > 0: ska pored cka (Ranjina, Hektorović, zentu na -io *disponio). Na njem. -ieren > šina, Vuk), divovski, deminutiv na -če dívče n diví odgovara u baltičkoj grupi: dievas »bog«,
Kašić; na sci 1520, Zbornik, upor. cklô < -irati disponirati, -paniram. Odatle apstrak- (narodna pjesma). Balkanski turcizam per- deivë »boginja«, lot. dievs »bog«, stprus. deiwas,
stbklo). Deminutivi na -ica daštica pored tum na -itio > -ičija dispozicija od part. perf. zijskog podrijetla (perz. děv, u prasrodstvu s odatle lit. denominal dievotis »zak'inje se«,
daščica (16. v.) = hica (Vuk, Potomje, jugo- dispositus. Od lat. > tal. disponere, disporre deus < ie. *deļuos, > tur. div »1° demon, lat. deus = sanskr. dêvah, avesta daēva »idol, de-
zapadni krajevi) »1° mala daska, 2° stolić, (prefiks dis- i panere). Od part. prez. na -ens, vrag, zao duh, 2° gigan(a)t« /ovo posljednje mon, vrag« > perz. dev > tur. (naš turcizam) div
3° dio samara, 4° štica (Vuk), Abc-tafel«, gen. -tis radna imenica disponent m (bankar- značenje razvilo se u turskom): bug. div, arb. »giganat (v.)«. Promjena značenja: lit. »bog« >
dvostruki deminutiv sličica (Crna Gora). ski termin). dif -vi. Femininum bi mogao biti bug. diva slav. »čudo« dogodila se u praslavensko doba zbog
Denominal štíčiti lađu »Otiskivati je šticom«. Lit.: Zore, Tuđ. 7. f i samodiva f »zla vila, diva« f (Kosmet), toga što je kao terminus technicus za božanstvo
dîvan 410 divõna divōna 411 djed

u praslavenskom već postojala druga riječ postoji dîvâna samo u Dubrovniku. U istoč- dogana (13. v.) > dugăna (Božava, Rab) = nonim: vodice, vojke (u narječju)«. Balkanski
(v. bog). Stoga je baltoslavenska riječ аі ъ nim krajevima govorilo se nekada đumrukana dugonja = dogana (danas u Dubrovniku i turcizam (tur. dizgin, od korijena tir od kojega
morala biti specijalizirana po zakonu sinegdohe f (v.) »carinarnica (danas tako općenito)«. Cavtatu). U svim zapadnim jezicima taj ara- i direk, v., i sufiksa -kin kao u čaliskan i sürgün,
na »djelo božanstva > čudo«. Ie. korijen Lit.: ARj l, 235. 2, 419. 426. Elezović l, bizam pokazuje ť > o pred labio-dentalom kao v.) iz oblasti konjske opreme: rum. disghin =
*dei »jasan, sjati se«, raširen s formantom wo; 134. 2, 506. Mladenov 127. SEW l, 202. u tal. indovino, ispadanje glasa v poslije desghin, bug. dizgin, arb. tizgin. Turski su-
nalazi se još u dan (v.). Pascu 2, 131,. br. 420. Lokotsch 526. REW» velarnog samoglasnika (upor. Radoanus. za fiks -kin ima u hrv.-srp. različite vokale,
Lit.: ARj 2, 418. 420. 427. Miklošič 46. 2707. Korsch, ASPh 9, 498. Radovan na šibenskom portalu); o < a je u ovdje pored -gin još -um i -en zbog toga što
SEW l, 202-203. Bruckner 114. Vasmer 351. dubrovačkom "obliku kao u arabizmu mogoriš u turskom ima i vokala z, koji se zamjenjuje
Mladenov 127. WP l, 774. Trautmann 50. divertiškati se, -am (Dubrovnik, Cavtat,
(v.). Jedino u femininumu slaže se sa zapadno- kod nas i sa e į u; to je hiperturcizam g >d
Fraenkel, IF 49, 208. Meillet, RES 6, 167- prema tal. prezentu divertisco) = divertit se, -im
romanskim arabizmom. Po svoj prilici je lek- je asimilacija nestalnog konsonanta u sufiksu
168. Štrekelj, DAW 50, 13. (Rab, prema tal. inf. divertire) »zabavljati se«.
sički ostatak iz dalmatoromanskog. V. i divan1. (upor. sürgün); đ < g je kao u đemija, samo
Od tal. divertirsi < lat. divertere (prefiks
dis- i vertere). Lit.: ARj 2, 426. 419. 560. Budmani, metatezom premješteno u početni slog. Inte-
divan2, gen. -ana m (Vuk, 17. v.) »1° tursko resantan primjer prekrajanja turcizma kod nas.
Rad 65, 165. Kušar, Rad 118, 21. Cronia,
glavno vijeće > vijeće uopće, 2° kuća gdje Lit.: Budmani Rad 65, 166. Kušar, Rad ID 6. REWS 2707. DEI 1372.
se čini vijeće, 3° govor uopće (isti semantem 118, 18. 25. REWS2701. 9249. DEI 1366. Lit.: ARj 2, 431. 3, 8. SEW l, 203. Miklošić
46. Mladenov 127. GM 431. Lokotsch 527.
i u zbor, zboriti, v.)«. Posljednje značenje dizdar, gen. -ára m (Vuk, 17. v.) = dizdar
divan (Lika) = divân, gen. divana (ŽK), divin, učen pridjev (14. i 15. v., Ivančićev (Kosmet) = dàzdãr (15. —17. v.) »zapovjednik
zbornik 23, 90 ruka divina) »božji«. Od tal. díža f (17. v., čakavski, Krk, Hrvatsko
odatle denominativ (faktitiv) na -iti impf. i vratar tvrđave ili kule«. Odatle: pridjevi na
divino < lat. dīvīnus. Od poimeničenog tal. Primorje, Prigorje) »sinonim: kravljača (v.),
divaniti, dîvânîm (17. v.) = divāmt(ī) (ŽK) -ev, -ov i -ski: dizdarev, -ov, dīzdārskī, de-
divino m »profeta« denominal s prefiksom in- : muzlica (v.)« = dižva f (Vuk, 18. v., Hrvatska,
»razgovarati, govoriti«, s prefiksom raž- pf. minutiv na -ьс: dizdarac, gen. -arca (Vuk,
indivinăt pf. (Smokvica, Korčula)' = indivì- Hrvatsko Primorje) »sinonim: bukara (v.);
razdivaniti se, -dîvânîm (Lika, Vinkovci), de- Crna Gora), složenica dìzdar-àga. Također
nati (Potomje, Pelješac) = i > e > o pred sud za vino s ručkom (služi za pretakanje
minutiv na -kati divànkati, -ām (Lika). Po- toponim i antroponim (prezime na -ević).
labio-dentalom već u tal.) indovinai (Perast, vina i za pojenje konja) (Donje Primorje)«.
stoji i postverbal ž. r. divâna. U Kosmetu: Turcizam perzijskog podrijetla (perz. > tur.
Dubrovnik, Cavtat; objekt pût) »pogoditi«. U Odatle: deminutiv na -ica dižica f (čakavci
činiti sedî divân »kaže se psetu kad se želi da složenica dizdar od perz. diz »tvrđava, kula« i
prilogu na indivīn (Perast, Hercegovina) »na na Braču, Fužine) = dižica (Vela Luka,
ono seni« (prema tur. imperativu divan dur dar »koji čuva, drži«, kod nas sufiks za radne
sreću, ne znajući kuda« < tal. indovino, Smokvica, Korčula) »posudica drvena s ruč-
»mirno« od tur. durmak »stajati ukočen i čekati imenice).
divinare (in-). Ovamo ide iz crkvenog latini- kom za .puti (»hvatati«, püjem, pûj) vino, od
zapovijed«). Pridjev na -ski: divanskī (Vuk, Lit.: ARj l, 319. 2, 430. Elezović l, 136.
teta poimeničenje a divinis (se. rebus, suspen- dugā, služi za lijevanje vina iz postave u
Crna Gora) »na zboru«. Složenica s perz.
sia). tolitar«. Sufiks -va u dižva upućuje na posto-
hane: divanàna (18. y.) = divanâna (Kosmet) dizga f (Vuk) »krajać, ivica«. Ista osnova janje deklinacije -u (tip crkva)', i je nastao iz
»čardak pred kućom zastrven prostirkom s Lit.: ARj 3, 837. REW3 2704. DEI 1367. nalazi se u dizija f (Vuk, 18. v.) »red, niz, e, koji je potvrđen u rumunjskom i madžar-
jastucima uokolo gdje se ljeti sjedi; sinonimi: povorka« i u apstraktumu na -luk dizluci, skom slavizmu rum. deja f (Moldavija) i
slar (v.) < tal. solarium, doksat (v.) i ćošak divit m (Vuk, 18. v.) = divit, gen. -ita gen. dizluka m. pl. (Vuk) = dizluke, gen. madž. dézsa (é < ë kao u szomzéd < sus-
(v.)«; naša složenica obrazovana prema tur- (Kosmet) »pero i mastilo u kutiji«. Balkanski dlzlūkā f. pl. (Vuk) = dîzlbk, gen. -lika, pl. jed"). Nalazi se u svim slavenskim jezicima
skom divan-kabanica. Ovamo i divan-kula turcizam arapskog podrijetla (ar. devāt, da- dislêci »dokoljenice, bječve, dokoljenice pti- osim u bugarskome. Prema tome je prasla-
pored berdivan kula, kao epitet sadrži perz. vātum > tur. diviť) iz oblasti pisma (tip cama za lov«. Balkanski turcizmi (tur. izve- venski termin za posuđe: *dežd. Ekavski
prijedlog ber »po«, a · ne perz. ber-de-wăm jazija): bug., arb. (Skadar) divit »Schreibzeug«. denica dizge »jarretière«, od diz »koljeno« i i jekavski oblik nije potvrđen. Jat je nastao iz
»trajašan, stalan«, kako misli Daničić. Balkan- Lit.: ARj l, 420. Elezović l, 135. G M 68. sufiksa -gè / -ke varijante od -gi / -ki, diz-ίη — ie. dvoglasa oi: ie. korijen *dhoigh-, prijevoj
ski turcizam perzijskog podrijetla (perz. > tur. Mladenov 127. diz-i »rangée«, dizlik »vrsta starih gaća do od *dheigh- »gladiti, mijesiti«, koji se nalazi
dïwan »savjet«, divanhane) iz oblasti građe- koljena«): bug. dizgija, dizija, dizlik, arb. dize u nvnjem. Teig i gr. τείχος/τοίχος »zid«,
vinarstva i turske administracije: bug. divan divizêrum in (Cres) »virvar«. Od lat.
»Tuchend, Selbend«. Pored dizluci govori se
3. 1. perf. pl. divisērunt iz biblijskog diviserunt lat. fingo, fīgulus »lončar« i u istočnim ie.
»1° vijećanje, zbor, 2° vladin ured, 3° soba
vestimenta mea, što se pjeva iz »Muke Isu-
tòzluci m. pl. = tozluke, augmentativ na jezicima. Taj se korijen nalazi u lit. dižti
za goste«, divanhana, čine. divane f »cour ou -ina tozlučine »dokoljenice, bječve«. Ovdje je
sove« na Veliki petak, od dividere »razdijeliti« »šibati«, dok u slavenskom samo kao tehnički
conseil supérieur«, ngr. ντιβάνι/ διβ-. Već osnova druga: tur. toz »prah«. I taj je oblik
(prefiks dis- i ie. korijen vīd-, koji ne postoji termin za posudu i kao zidarski tehnički ter-
u perzijskom značila je riječ dïwan »uredov- balkanski turcizam (tur. tozluk) iz oblasti
u lat. kao samostalan glagol). Poimeničen lat. min u baltoslavenskoj metatezi *ģheidh > zid
nica« kao i na Balkanu. Ovo značenje prenijeli nošnje: bug.· tozluk,.rum. tusluc, arb. tos-zi
gerund dividenda f (bankarski termin). Po- (v.); ž je nastao iz z + sufiks -ia (kao u plaća).
su križari u Evropu u značenju »carinarnica«. »prah«, ngr. τουσλούκκι.
imeničen part. perf. divìsa > devíza < fr. Prvobitno je značenje bilo kao u rus. deža
Došla je u tom značenju i u Dubrovnik, kao
devise »1° lozinka, 2° strana novčanica«. Lit.: ARj 2, 431. BI 2, 582. Elezović l, »Backtrog, naćve«.
trgovački grad. Kod Vetranića divâna f ima
Apstraktum na -io divisto, gen. -niš > divizija 136. Mladenov 127. GM 68-69. 433. Mat- Lit.: ARj 2, 392. 431. Miklošič 45. SEW l,
to značenje. U tom značenju pokazuje u Du- zenauer, LF 7, 43. Deny 572. 575.
brovniku α > o kao stare naše posudenice: f (vojnički termin), pridjev divizijski, na -ar 198. Tiktin 518. Vasmer 336. Gombocz-Melich
dīvāna (v.) Vezu dubrovačke divane (v.) sa za- divizionar, gen. -ára. 1343.
dizgin m (Vuk, obično u pl. prema našem
padnoevropskim oblicima koji pokazuju promje- Lit.: Tentor, ASPh 30, 189. DEI 1367. značenju) = dizgen (Vuk, narodna pjesma) = djëd m (Vuk) »ie. praslavenski i sveslavenski
nu ť > u (upor. duvar pored divar), utvrđuje dizdin (Pjevanija crnogorska) = dizden (na- naziv za očeva i materina oca«. Za doba hrvat-
ž. rod: tal. doana, danas dogana (s g za ukidanje divõna f (Dubrovnik) = divana »carinar- rodna pjesma) = dizdin (Vuk) = dizdum ske narodne dinastije e>a potvrđen : dad.
hijata, upor. ragunare pored radunare i raunare), nica«, od perz. > ar. díwãn »registar«, poka- (jedanput, Katančić, 18. v.) = dizgum (na- Ide prema tome u najstarije potvrđene hrv.-
fr. douane »carina uopće«. U tom značenju zuje značajne fonetske razlike prema tal. rodna pjesma) = dizdum (Kačíc, 18. v.) »si- -srp. riječi. Odatle: hipokoristici deda —
djëlo 413 djelao
djed 412 djëlo

nutivi na -ica nedjeljica f. Nedjelja je također (Menčetić, cesa dit), dilj (Marulić: dilj sile),
djeda = dédo = djedo m (Srbija) = đjeko ziv za starije članove praslavenske velike po-
žensko ime kao u gr. Κυριακή i na zapadu dūja (Menčetić: nije dilja), dilji »sinonim:
(18. v.); ovako i u bug. deda ila..; augmenta- rodice (Grossfamilie). Upor. i osmanlijsko
Dominica. Odatle je stvoreno lično ime za radi (v.), zbog (v.)«. Nalazio se i u stcslav.
tivi na -ina, -etina, -usina: djêdina m = dädä »Grossvater, Väterchen«, odakle mogu
muškarce Nèdjeljko prema f Nedjeljka, što odgo- dehrna, -mi i dêlja. Prijedlog je baltoslavenski
djedètina = djedušina, s raznim afektivnim da potječu naši hipokoristici u istočnim kra-
vara imenu Dominicus (na zapadu) > Dominko, i sveslavenski, jer se nalazi u svim slavenskim
vrijednostima; pridjevi na -inı -ov: djèdin (13. jevima s naglaskom deda.
Dinko, Dmine (u jadranskoj zoni). Hipoko- jezicima (slov. dêlj) osim u bugarskom: lit.
v.), djedov (Vuk, 14. v.), koji živi i danas Lit.: ARj 2, 434. Miklošič 44. SEW l, ristici su ličnih imena Nedá ž, r., Nédo m. г., delei, del, lot. deľ »radi«. U ARj se .bez po-
poimeničen sa -ьс djèdovac (ime biljke) i sa 191. Bruckner 107. Vasmer 335-336. WP l, odatle prezime Nedić prema Nedeljkovič za trebe jekavizira u dijel. Što se tiče baltičkih
sufiksom -ina djedovina f (18. v.). To poime- 826. Trautmann 47. Mladenov 157, GM 79-
80. Boisacq3 337. Joki, Unt. 38. Rozwadowski, ljude koji su se rodili u nedjelju, a može biti paralela za djelo, nijesu posve izvjesno utvr-
ničenje zamijenilo je danas praslavensku iz-
RSI 2, 111. van Wyk, ZSPh 14, 10. Vulović, da se tako zovu i prema praocima Nedo i đene jer se djelo upoređuje s padėlys »hinge-
vedenicu na -ina (upór. isti sufiks u baština
ASPh 8, 137. Boissin, RES 27, 43. Štrekelj, Nedjeljko. Upor. izvedenicu na -ónja nédonja legtes Nestei«, priedéle »Beilage«, s datte »Werk,
v.) u djidina f, koja dolazi u svim slavenskim
ASPh 31, 198. BI 2, 544. Hirtz, Aves 83. m (Vuk) = nedonja (Kosmet) »vo koji se Kunst, Handwerk« i s pridjevom dailus
jezicima s istim sufiksom (upor. glede znače-
84. 89. Elezović 2, 119. Hamm, Rad 275, otelio u nedjelju«. Kao crkveni termin, ne- »zierlich«, lot. daiļš. Ovo posljednje uporedenje
nja njem. Vaierei). Ta izvedenica postojala 50. Lopašić, Urbari 30. Skok, IG 3, 3--5. djelja kod pravoslavaca prima preda se ove je najuvjerljivije.
je i kod nas kako pokazuju radne imenice na
pridjeve: cista, pačista, akačista, sredòposnã, Lit.: ARj 2, 439. 440. 448. 451. 390. 385.
-ьс i -ik: djedinac = djedinik = djednik »bašti-
djëlo n (Vuk, ekavski i čakavski djelomice krstopòklonjena, četna < cvijetna (tako i kod 4, 159. l, 814. 820. 601. Miklošič 45. SEW l,
nik«; pridjev na -in: didino (selo I486.); na -ski:
delo, ikavski d'ilo, danas po deklinaciji o, katolika), velika (Piva-Drobnjak, djelomice i 194. i si. Bruckner 109. 360. Vasmer 338.
djêdinskî, apstraktum djêdínstvo. U daljoj izve-
nekada suglasničkoj na s: gen. djelesa, kao Kosmet, tako i kod katolika), bêla, sírna, Mladenov 157. Trautmann 48. WP l, 828.
denici sufiks -ina od djedina ispada; odatle čak. i Buga, RFV 70, 104. Elezović 2, 103. l, 130.
hrv.-kajk. izvedenica na -it: didić »vrsta plem- slovo, -věse, tělo, -esė), ie., baltoslavenska ursa, mlada, strasna (Kosmet).
(?) i sveslavenska riječ iz praslavenskog doba) Denominali su od djelo: sveslav. iz praslav. 223. 455. Vaillant, RES 22, 19. Meillet, RES
stva«, dedić »baštiník«. Upor. češ. dědic. Isto 6, 169. Isti, Etudes 415. Vandrák 2, 300.
»Tat (nvnjem., s tom riječi je u prasrodstvu), doba na -ati: impf, djelati, -ām — ekavski i
u stsrp. toponimu Decani < dědbčani. Riječ dje- Sperber, WuS 6, 23. Neckel, ZSPh 6, 67-
opus; štokavski sinonim: rad (v.)«. Deverbalna djelomice čakavski dělati = ikavski dilati
dina u značenju »baština« nestala je iz današ- 69. Vuković, SDZb 10, 405. Ribarić, SDZb
apstraktna je izvedenica od djeti (v.) s pomoću (iz-, o-, ob-'), prema impf, obdjelavatf) »1° 9, 143. Kušar, NVj 3, 328. Draganu,' DRom,
njeg književnog i saobraćajnog jezika. Slože-
sufiksa -lo (upor. jelo, v.) koji se nalazi još sinonim: štokavski raditi, 2° dilati (Korlevići, 5, 328. i sl. Melich, ZbJ 212. i sl. Durnovo,
nice: s prefiksom prě- > pra-: pradjed m =
samo u stisl. dalli »facilis«. Negativno : nedjelo n Istra, Smokvica, Korčula) »reskati, sjeckati RES 6, 107-108. Pereferkovič, ŽM 1916.
prănded = hipokoristik prăndeda m (Kosmet,
»zločin« (Vuk). U čakavskom na Hvaru (Brusje, komad drva«, izdjelávati, izdjèlãvãm. Od ob-
s umetnutim n pred d\, upor. dumboK). U djëtao, gen. -tla (Vuk) = djeteo, gen.
Hraste) u rečenici dílo ga je ubit »trebalo ga je djelati postverbal je òbdjel m (Krašić, valj-
Kosmetu je naš prefiks pra- zamijenjen s gr. -ela = ditei, gen. -ela (ikavski, ŽK) = djêtelj
ubiti«, ni dílo to učinit »ne treba to učiniti« da jekavizirano bez potrebe u ARj) »oplata
παρά: paraded = hipokoristik păradeda m; (18. v.) = ditelj — dètelj (čakavski) »picus«.
opominje na stfr. est ues > estuet, inf. estovoir < u vrata, u prozoru«. Na -jati: impf, djeljati,
pra- se zamjenjuje i s lat. secundus > sükun-: Praslavenska i sveslavenska riječ bez baltičke
lat. est opus »treba«. Odatle: pridjevi na -ъп -am pored -ēm (Vuk) (iz-, o-, 16. v.).
odatle šukundjed m, čuhundjed, hipokoristik paralele. Odatle: pridjev na -/ detelja trava
delan, delna (samo jedanput, kod Belosten- Ova se izvedenica rie nalazi u drugim
šukundeka, s -ka kao u baka i Đaka / Dáko (hrv.-kajk.), na -ič djetlić (Vuk) ; djetelina f
ca), na složeni -avan djelavan (za av upor. slavenskim jezicima. Odatle deminutiv na
od Danijel > Dane. Dolazi također kao me- (praslavenska izvedenica) = ditelina (ŽK) =
hrv.-kajk. dêlavac, nedêlavac, gen. -vca, ŽK, -kati: djêlkati (Vuk), apstraktum od ođjeljati
tafora u imenu biljke, koje se zovu sása: djeteljina (poimeničenje pridjeva s pomoću
»lijenčina«), na -atni djelatni (dan), poimeničen na -aj Bdjeljaj, gen. -aja (Poljica, Dalmacija);
djèdovac. S prefiksima sa- / za- sadjed (Vrančić, -ina), nazvana po boji ptice. Služi i u nazivima
s -ik djelatnik. radna imenica na -ar djeljar (17. v.) prema
Mikalja, Stulić) = zaded (Belostenac). Prefiks domaćih životinja prema boji ptice: na -ka
deljarica f (Kosmet), na -avnica deljâvnica f
pra- se može udvostručiti: prapradjed m. Važna je izvedenica na -ţa od negativne
(Kosmet) »kačarski termin za mjesto u kačari djêteljka f (koza, ovca, Lika), djêteo (Vuk,
Deminutiv na -ъk: dêdak m (Donja Podra- složenice: nedjelja f (ekavski nèdelja, ikavski
gdje se duge i obruči djelju«. Na -ovati, -ujem: jarac), odatle hipokoristici djétla f (ovaca, Lika),
vina, Šaptinovac) je metafora za »elavus ferreus nedllja, ŽK), »kršćanski termin za 1° dies
djelovati (16. v., i danas općenito) »biti akti- na -an (tip Milan) djêtlan (ovan, Lika) =
ad latéra currus: sinonimi: strmoglavac, palac dominica kod Romana, dies solis kod Germana, djètlãn (jarac, Lika). Čakavska osnova det-
van, raditi«. Ni ta se izvedenica ne nalazi u
(v.), kurdelj, fuzov«; hrv.-kajk. dedek (Mikalja, 2° tjedan = sedmica (po semantičkom zakonu može predstavljati praslav. dēt- i dęt- kao
drugim slavenskim jezicima. Odatle: pridjev
odatle kod Belostenca i Jambrešića) »ptica sinegdohe)«. To je upravo prevedenica (calque) rus. djatel i polj. dzięcioł. Zamjena ţ s é može
na -6И djêlõvan, -vna (17. i 18. v.), koji se i
putpuden, božji pivac, upupa« je prema Štre- od bizantinskog gr. άπρακτος ήμερα. Grčka se uporediti sa sręšta > sreća pored srića u
danas čuje, ali ga potiskuje latinski učeni
kelju iz češkoga. Na -ica samo u rum. dedita se riječ očuvala kao posuđenica u cslav. apra- Hrvatskom Primorju. Sufiks se mijenjao -tu
aktivan. Radne su imenice na -ьс: djelovao
f kao metafora za »biljka anemone pulsatila«. kos »recueils des lectures evangéliques des u djelao (upor. taj sufiks u pijetao i vitao),
pored djelovalac, gen. -aoca, koji ne uđoše u
Odavde za istu biljku dalji rum. deminutiv s dimanches et fêtes«. Taj naziv stvoren je -tel u djeteo i -telj djetelj kao nomina agentis.
književni jezik. Složen pridjev djelòredan (18.
lat. sufiksom -ellus: dedeţel, -tei, -iţei. Upor. prema biblijskoj odredbi: sedmi je dan od- Slavenska je kreacija. Nema paralela u ie. i
v.) zamijenjen je sinonimima moralan i ću-
rus. deminutiv dedók »Art Klette«. Dolazi mora... Nemoj raditi nikakoga posla (non fa- nema jedinstvenosti u tumačenju osnove. Prema
doredan, dok se djeloispravan nikako ne čuje.
i kao prvi elemenat u dvosložnim prasla- cias in eo quidquam operíš, 5 mojs. 5, 14). Budmaniju ptica je prozvana po jakom i oštrom
Složenica je radna imenica tipa zakonoša:
venskim ličnim imenima: Ojedomir,Djedoslav. Odatle su izvedenice: pridjev na -ni nedjeljni kljunu. Riječ bi bila izvedenica na -lo od ie.
drvodjelja m (Vuk), koja se nalazi i u stcslav.
Kao drugi elemenat u Želided. Muslimansko (Vuk), poimeničen na -zk ponedjeljak, gen. *edent > lat. dens. Prema Mikkoli sufiks je kao
drěvodělja. Od ove leksilogijske porodice
prezime: Dědič (Bosna). Vokal ѓ je nastao iz ie. e -ēljka m = ponediljak, gen. -dttjka (ŽK) = u nomina agentis a osnova dblb- »dubem«.
samo je izvedenica djelatnik ušla u rumunjski
koji se nalazi u lit. dēdis »ujak prema ocu« i pondelek (hrv.-kajk.), na -nik ponèdjeljmk m Ovako i Machek, koji rastavlja djetelinu od
jezik: (îri)deletnic i odatle rum. glagol înde-
u lot. dèds »alter Mann, Popanz«. Riječ je (Srbija) = ekavski ponèdeomk (Srbija) = ptice, izvodeći krmivo od dvmc (v. duti).
letnici. Od djelo postojao je sve do 17. v. i
prema tome baltoslavenska. Kako pokazuje re- ponadânik = ponadônik (Kosmet) = ponē- Ako je sufiks -telj, onda može biti i ie. korijen
prijedlog s gen., ali samo u ikavskom obliku,
duplikacija suglasnika (upor. i arb. xhaxha), dìjnik (Lumbarda) »naziv prvog sedmičnog dhen- »udarati«. Uhlenbecku je praslav.
a upotrebljavao se i kao postpozicija: dil
potječe iz djetinjeg govora (Lallwort) kao na- dana (upor. prvi dan, Dalmacija, v.)«; demi-
djëtao 414 djëti djëti 415 djevojka

<*dem-tlo. Jagić věže s dětb u blagodětb, a raž-, za- (zadívati, Vodice), u- (udîvati, Vo- (Vuk, 18. v.) »sinonim: ruho« = odjelo (jugo- djeveru odgovara kao femininum nevjesta (v.).
Vondrák s lotiškom onomatopejom dimt, dice); prezent: dòdijevãm, odijevam (13. v.) zapad) = odelo (Vuk) = ikavski odilo i odilje n. Odatle: pridjev na -ov djeverov = deverov
dimstu, dernu i slav. dbmějo »dröhnen, ge- »sinonim: oblačiti«, pridijevam, naudijevãm itd. kol. Odatle odijelnica f »soba za odijelo«. Tu (Kosmet), poimeničen na -z'ca djeverovlca f
llen«. Odatle: postverbali pridjev kao gramatički ter- izvedenicu posudiše također Rumunji: odiai »žena djeverova«, na -njl djevèrnjí, na -ski
Lit.: AR] 2, 452. Miklósié 41. SEW l, min, upravo prevedenica od lat. adiectivus, — obial = o(t)ghidl n (Moldavija) »sinonim: djevèrskî = devērski (Kosmet); deminutivi na
. 190. Holub-Kopečný 152. Bruckner 112. KZ i na -bk pridjevak, gen. -vka m (poljoprivredni plapomă = poplun«, i izvedenica na -aş -tk djevérak, gen. -rka m (Vuk, 16. v.), na-zc
45, 46. ZSPh 2, 309. Vasmer 387-388. Mla- termin). Ovamo još adivo n (Dalmacija, oghelas. djeverić i složeni -гас < -г'с'гс djeverićić m
denov 125. Jagić, ASPh l, 431. Uhlenbeck, Podgora /?/, Pavlinović). Još postoji raširenje Još postoji od osnove de- postverbal -аъ, (Hercegovina, Crna Gora, Boka, disimilacija
РВВ 27, 132. Machek, Lp 54, 233-238. LP praslavenske osnove dé- > dje-, de-, di- s infik- ali samo u prefiksalnim imeničkim složeni- č-č > l-ć, upor. gospodičić) »djeverov sin
2, 156. Mikkola, Ursi. gram. l, 104. £Zè 1937, som -ja-, i to danas samo u prefiksalnoj slo- snasi« prema djeverima f (Vuk, za ćn > in
119. Vaillant, Zlatarić l, 235. RES 23, cama: sasud m »dolium« (novljanski blagda-
ženici: pf. dodijali, dodijem pored -jam »si- nar, 1506.) < stcslav. ísspás, postverbal od upor. gospodična) = deveričnja (Kosmet)
156. КоиогаД: 2, 575., § 548.
nonim: dosaditi« prema impf, dodijavati (18. sbsçdêti (-diti), -ždņ, -din »conferre, parare«. »djeverova kći snasi«; na -usa djevèrma f (Vuk,
v.), dodijāvām pored -jajem = dodijèvati Tu su dva prefiksa sì- i so-. Odade sud, gen. 18. v.), odatle pridjev na -in djevèrusin; hipo-
djêti (Mikalja, Stulić) (do-, iz-, iza-, o-, na-,
pr-, zapo-, raz- Lika, Vinkovci) = dēti (Her-
(16. v., danas, prema Vuku, u Dubrovniku). suda m knjževno i suda. Da se izbjegne homoni- koristik аУв'іо m (Vuk); apstraktum djevér-
cegovina) (ία-, Vuk) = díti (ikavska na-
Ovaj posljednji oblik nije ušao u književni i mija sa sud, gen. íMoa»judicium«,koje također po- stvo n; složenica tur.-slav. djeverbaša (Vuk,
saobraćajni jezik zbog homonimije s impf. tječe od istog postverbala, upotrebljen je prefiks narodna pjesma). Denominali na -г'гг', -ivati,
rječja kao Vodice, ŽK) (га-, z- ŽK, и-) =
deti (z-) (Mikuličić, čakavski i hrv.-kajk), djê-
dodijèvati se »sinonim: doticati se«. po- mjesto í a-: posuda f, i posudenica làjt m -ovati, -isati: djevèriti prema djeverivati, dje-
d m (reduplicirana osnova děd- kao u grčkom Praslav. dêjati > dijati (upor. č > i kao u (ŽK). Odpridjeti postverbal je príd m »sinonim: veròvati, djevèrísati (Ljubiša) »biti djever«.
i u sanskrtu) (г'го-) = djesti (Vuk, obrazovano prije) dolazi bez prefiksa u stcslav. i ruskom, agio«, odatle pridjev (slov. i hrv.-kajk.) na -ьп Ie., baltoslavenski, sveslavenski iz praslavenskog
kao jesti 1 jedem, presti j předem od· ded + ti) kod nas samo u historijskim potvrdama 14. v. pridan (ŽK). Od nadjeti je češ. naděje, stcslav. (deverb) naziv iz jedinica velike porodice: lit.
(za-, o-, pri-, z-, zapo-, ižo-, sa-), djêdêm To je upliv crkvenoga jezika kao i apstrakta nadežda f (od reduplicirane osnove) > nádeja dieveris, lot. dieveris, lat. lēvir, stvnjem.
pored djenēm (ovako od praslavenskog ili dejstvo n, sadejstvo, prevedenica od njem. > nada (stegnuto -eja > α) i dalje denomi- zeithhttr; é je nastao iz ie. dvoglasa ai, upor.
možda ie. vremena, kako pokazuje rus. denu Mitwirkung, odatle denominal na -ovati iz- nal яааагг' se. Od glagolskih složenica ide gr.* δοα,Ρήρ > δαήρ i sanskr. dēvar- < ie.
i arm. dnem < *dinem prema glagolima s dejstvovati, što se govori i pišé u istočnom ovamo radna imenica s -го: zlodej (Opatija, аолџег-, koje Loewenthal shvaća kao složenicu
infiksom -nc) (sa- Vuk). Iz toga prezenta književnom jeziku. Kod pisaca čakavaca 16. i Kastav) < stcslav. zuodejb. Iz crkvenog je атаџеф »Gewalttäters Anhänger«.
tvori se analogij ski infinitiv djènuti (Vuk) 17. v. djanje n (haplologija od *djejanje) = jezika još blagòdet f (13. v.), gdje je dêtb apstrak- Lit.: ARj 2, 461. Elezović l, 127. Ribarić,
(o-, pri-, u- Kosmet, ία-, za- Kosmet, гго-) djeje kod čakavaca glagoljaša. Još treba spo- tum deklinaci j e -i, prema Meilletu prevede- SDZb 9, 144. Miklošič 45. SEW 1,198. Bruck-
Stcslav. 1. 1. prezenta deždc živi još u dedem menuti part. perf. pasiva od djeti: ođeden nica od stvnjem. Wolatat, danas Wohltat. ner 111. Mladenov 123. Vasmer 333. Trautmann
(pravoslavci u Vrginmostu, Glini i Lici). (Ljubiša, od reduplikacije děd-) = (o)djèven; Jekavizirano je blagòdjet fi blagòdjetanogii'àdig, 43. WP l, 767. Boisacq3 160. Loewenthal,
WuS 11, 51. sl.
Glavno je značenje »ponere, postaviti«. Pre- odatle poimeničenje djevenica f (16. v., na- gütig«. Na zapadu je taj apstraktum zamijenjen
zent je i òdijem od odjeti = odjenuti, sadijem od rodna pjesma) »sinonim: krvavica (v.), ku7 s dat od dati: blagodat f (Vuk), odatle pridjev
na -ьп blagodatan. Glagol je ie., baltoslavenski djevojka f (Vuk, 15. v.) = dèvojka (ekavski)
sadjesti, dodijem pored dodjenem (Vuk, 16. Ijen (v.), kobasica (v.)«, odatle opet radna
i sveslavenski iz praslavenskog doba: lit. = divôjka (ikavski, Lumbarda, ŽK) »žensko
v.) «sinonim: dotaknuti se«, izodijem od г'г- imenica na -jar djeveničar m »kobasičar«, na
dědů, děti »lege«, lot. dēt, sanskr. 3. 1. sing. neudato čeljade«. Nalazi se još samo u bug.
odjesti. -jača djevenjača f »duga i tanka bundeva«.
dádhati »postavlja«, gr. τίθημι, lat. facio. devójka prema slov. dekle, gen. -età. Odatle:
Ikavski díti, dim (čakavci i Dubrovčani 15.— U stcslav. оаепъ, koji dolazi kod nas raširen
Ie. je korijen dhē-; ë je prema tome nastao pridjev na -ski djevojački =-- devojački (Kosmet,
18. v.) »sinonim: kazati (v.), govoriti« = dîn sa -ut: zaodjenut. U Vodicama dija, dila,
iz ie. ē. ovdje ime biljke devojački sram), odatle apstrak-
(Lumbarda, Žrnovo, Korčula, gdje se upo- dílo je part. perf. aktiva pravilan.
tum na -stvo djevojaštvo = devojaštvo (Kos-
trebljava kao ovaj, onaj, kad se netko ne može Od imeničkih izvedenica treba naročito spo- Lit.: ARj l, 407. 5, 454. i sl. 432. 438.
met); na -in djevojčin = djevojhin (16. v.);
460. 4, 159. 277; 416. 557. 7, 274. 717. 8,
dosjetiti; na Cresu: on de »kaže). Ovo speci- menuti one koje se odnose na nošnju: stcslav. 577. 602. 9, 863. BI l, 476. 2, 720. kol. na -jad f djevojčad; nomen agentis na
ficirano značenje, koje odgovara semantičkom odežda = odežda f (Kosmet) živi kao crkveni Miklošič 44. 420. SEW l, 180. 191. 192. -jãr djèvojíãr m »djetić koji se rodio poslije
razvitku facere »reći« u romanskim jezicima u termin u pravoslavaca = odêda (15. v.) = 196. Bruckner 107. Vasmer 347. WP l, 827. nekoliko sestara«; deminutiv na -гса djevoj-
umetnutim rečenicama i rum. spune < lat. expo- odeja (čakavski). Upor. pf. odediti se (Cres, Trautmann 47. REW3 3050. 3128. Ribaric, čica = devojklca (Kosmet), na -e, gen. -eta
nere, nalazi se i u drugim slavenskim jezicima. Kurelac) »obući se kao muškarac«. Posudiše SDZb 9, 144. 205. EUzovic l, 142. 188. 2, 17. djevōjče = devôjče / div- (Kosmet); brojni
Nastalo je možda i ovdje najprije u umetnutoj ga i Rumunji kao takav termin: odaj die f. Meillet, Etudes 278. Tiktin3 1588. 1083. Vai- augmentativi razne afektivne vrijednosti na
rečenici mjesto kaže, veli. U štokavskom do- Taj je nastao od reducirane sonove oded- + llant, RES 22, 24. 'Boisacq 969-970. Buck, -ište, -ina, -jura, sa dva sufiksa -jūriņa, de-
lazi slično značenje samo u prefiksalnim slo- -га. Naš pravi narodni izraz poimeničen je AJPh 36, 1-18, 125-154. Brandt, RFV 74, vojčlšte (Kosmet), djevojčina, djevojčura, dje-
2. Tentor, JF 5, 204. Koštial, CSjfK 4, 134.
ženicama: nàdjeti pored nàdjesti, nàdjeném po- part. perf. pasiva s pomoću istog sufiksa: vojčurina, na -ara djevòjkara (ime kozi). De-
Vrana, Rad 285, 176. Jagić, ASPh 8, 323. 31,
red nàdijêm, nadjenuti, izdjeti = izdjenuti = odět + -ia s kolektivnim značenjem: odjeća f 543. Măreţie, NVj 7, 79. GM 80. Kušar, nominal na -iti: djevojčin. Hipokoristik je
izdjesti »dati prišvarak«. Odatle : pridevak = pri- (Vuk, 15. v.) = ikavski odića. Odatle: pridjev NVj 3, 325. djeva f (Vuk), koji se ne smije zamijeniti sa
dovek m (Habdelić) »cognomen«. Iterativ se na -ьп: odjećan (Stulić), deminutiv odječica, sveslav. i praslav. děva. Od tog poimeničenog
tvori duljenjem jata i infiksom -va-: -dijèvati radna imenica odjećar, odjećnica f »soba za djever m (Vuk) = dêver (Kosmet) = pridjeva djevojka je izvedenica s pomoću slo-
= ekavski .devāt (Kosmet) = ikavski -dívat odjeću«, odjećnik »vestiarius«, koje ne uđoše diver (ikavski, ŽK, Vodice, Istra) »1° brat ženog sufiksa -ōjka. Taj sufiks sadrži -oja,
(ŽK), koji dolazi samo u prefiksalnim slože- u književni jezik. Pored toga postoji već u supruga, mladoženjin; sinonim: šogor (v.), koji se nalazi ir češ. děvoje »Mädchen« i
nicama: do- (se), pri-, sa-, iz- (izdivati, Ma- stcslav. odelo »Hülle«, gdje je sufiks -Io (v. kunjado (v.), 2° nevjestin pratilac (Vodice) polj. dzievoja »virago«, kod nas samo u hi-
rulić), z- (zdivăt ŽK), гго-, па-, паи-, о-, djelo) došlo na čistu osnovu dé-: odijelo n u svatovima, 3° (metafora, Vučitrn) žandar«; pokoristicima tipa Blagaja / Blâgoje (v.); -ka je
djevojka 416 dlaga dlaga 417 dlijeto

običan deminutivni sufiks. Upor. acc. pl. djevoje deklariti, diklariti »služiti kao dekla«. Ne zna no složenim sufiksom -alo + deminutivne ca, na -ьс dlanac, gen. dlânca m »mali čičak u
od Derbeka kod Gundulića. Riječ děva »παρ- se ide li ovamo diklija m (Levač, Srbija) -ica. Taj je pridjev baltoslavenski : stprus. žitu«, na -će dlance (Dubrovnik) »balsamita
θένος« je poimeničen sufiks ž. r. pored djev f »ime što ga nova mlada nadjene kome muš- dulsis. suaveolens Pers.«, augmentativ dlànãna (Lika).
(18. v.) »virgo«. Pridjev se još očuvao u kome u kući«. Fonetski je nemoguće izvesti Lit.: ARj 2, 469. Miklošič 47. SEW l, Prefiksalna složenica podlănica f (Kosmet) je
značenju »caelebs«: div (Marulić), također dekla = dikla od dijeva i djevica, ali je moguće 207. Bruckner 89. Holub-Kopečný 102. Lidén, naziv vrsti poljske trave, kao i gore pomenuti
poimeničen. Sa sufiksom -ьп djevan (dva puta, od osnove dēt- u dijete, ako bi se pretpostavilo KZ 56, 216-218. Matzenauer, LF 7, 43. deminutivi, u Dalmaciji podlanica je metafora
17. i 18. v.). Poimeničen s -ьс djevac, gen. *detbla > dekla kao mekla od metla za pro- Vasmer 360. Machek, LF 51, 132. i si. (cf. za ribu aurata > lovrata (v.) jer naliči na
djèvca (15. v.) »caelebs«, odatle pridjev na mjenu konsonantske grupe. Ako se opet uzme IJb 11, 465). otvoreni dlan > arb. (Ulcinj) džanca f. Slo-
-ski djevačkt. Odatle još apstraktum divstvo •da je u deva ie. osnova *dhei (upor. dojiti) ženica dlanočar (jedanput, 18. v.) je neolo-
dläka f (Vuk, 13. v.) = glăka (Kosmet,
(Marulić) i denominál na -ovati djevòvati (Vuk, raširena pomoću ie. pridjevskog formantą -uo / gizam i prevedenica za chiromantia. Deno-
ŽK, glede dl > gì upor. dlijeto > glielo), opće-
18. v.). Deminutiv na -ica: djevica (praslav.) -ua, onda treba pretpostaviti da je -tbla sufiks. minal na -iti: dlăniti »udariti dlanom«, izdlaniti
Glede ostalog v. dijete, nita hrv.-srp. riječ, »pilus; sinonimi: u živo-
= divlca (Vodice, ŽK) »virgo Maria« = de- pf. (Srbija) »dobiti, zadobiti < tukući šakom
tinja cetina = čekinja (v.), struna = strunja
vica (Liburnija, Cres, Senj) »služavka«: odatle Lit.: ARj г, 459. 426. 395. 396. 426. 401. pri pogađanju«. Sveslavenski apstraktum iz
(v.), u čovjeka vlasi (v.), kose (v.)«. Izgleda
pridjevi na -/: djevič (17. v.), djevičijī, na -ski 427. 461. 462. 464. 467. 465. Miklošič 44. praslavenskog doba *dolm, značenja »ono što
da se prvobitno značenje odnosilo samo na
djevički (15. v.), na -ьп djevičan (17. v.), po- SEW l, 197. Holub-Kopečný 99. Bruckner 111. je otvoreno > (otvorena) šaka«, od ie. kori-
V.asmer 333. WP l, 830. Trautmann 51. životinje, ne na ljude, kako se vidi iz nega-
imeničen u f divična (Šulek) »veliki čičak«, jena *del- »cijepati«, u prijevoju dol- (upor.
Hujer, LF 48,111. i sl. Boisacq3 345. Benveniste, tivne dopune: nimam bože glâke (ŽK) »ne-
na -anski < čbski; djevičanski (16. v.) pored dlaga i dlaka / ? / . Slog dla- nastao je po za-
BSLP 34, 15. Prusik, Kork (cf. ASPh 4, mam stoke« i iz složenice vukodlak »loup-
djevičaski, apstraktum na -ňstvo > -čanstvo konu likvidne metateze (polj. dlon, rus. la-
143). Kušar, NVj 3, 325. Hraste, JP 6, 211. garou, Werwolf, vrst vampira«. Odatle: prid-
djevičanstvo. Deminutiv na -ica djevičica i đom (metateza) < dolom). U baltičkoj grupi
SDZb 10, 45. BJP 8, 5. Tentor, JF 5, 204. jevi na -av dlakav (Vuk, 17. v.), poimeničen
(16. v.), augmentativ na -ina deviiina (Hrvat- Ribarić, SDZb 9, 144. Elezović l, 128. na štěpenu je *deln- lit. délna, .lot. dělná
na -ica dlăkavica f (Vuk) »riba«, denominali
sko Primorje, Rijeka) »djevojka«, divičina »pijest«.
dlaga f (Dalmacija, Podgora / ?/, Pavlinović, dläkaviti (iz-, o-) = dlakavljeti (Vuk), na
(Šulek) »vrsta grožđa«, na -uza divuza f — Lit.: ARj 2, 471. Miklošič47. SEW l, 208.
Stulić) »daščica što se prislanja uz slomljenu -ast dlâkast (18. v.); deminutiv na -ica dlačica,
djevica »biljka styrax officinalis iz čije se kore Bruckner 89. Holub-Kopečný 102. Wasmer
kost da se ne miče«. Odatle deminutiv na -ica: augmentativi različite· afektivne vrijednosti na
vadi neka mirodija«. Denominal na -iti: dje- 354. 360. WP. l, 811. Trautmann 51. Mladenov
dlažica f (Vodice, Istra) »daščica za uravna- -ina, -jūriņa, -etina dlačina f (Dubrovnik), dla-
vičiti se (Srbija) »nositi se kao odrasla djevojka«. 128. Baisaaf* 174. 331. 1105-1106. Lewy,
vanje slomljenih kostiju« (= slov. dlažica čeiina, dlačurina, radna imenica na -ar dlâkar PBB 32, 137.
Poimeničeni neodređeni pridjev ž. r. i odatle
»tegula, planaj lata«), 2° tanka daščica kod koša m »sinonimi: mutavdžija (v.), strunar (v.)«.
izvedenica na -ica ušao je u religiozni jezik
za sijeno, slamu«; prefiksalna složenica pôd- Denominál na -iti: ìzdlaciti, -im pf. »posve dlijeto n (Vuk, 17. v.) = glijèto (Vuk) =
kao termin za majku Isusovu. Sam pridjev
lažanj, gen. -žnja m »Reibscheit«. Budući da posuti dlakama« prema impf, izdlačívati -dlà- glêto (Kosmet) = gléto (ŽK, glede dl > gl
očuvao se u lokativu Đevišćenje n (kol. na -je
je zbog značenja došlo do unakrštavanja s čujēm. Riječ nije sveslavenska, nego samo južno- upor. dlaka > glaka) = klijeto = Ujeto (Sto-
od stijena, v.) »dio visoke kamenite morske
podloga f »Unterlage«, izmijenjen je samoglas slavenska: slov. i bug. dlaka. Zbog toga se lić) »scalprum«. Odatle: deminutivi na -će
obale kod Sv. Stevana kraj Budve odakle je
a > o: podložanj. Sveslavenska riječ iz pra- ne može pravo znati da li je praslav. oblik glijèce (Vuk), na -ence gletence (Kosmet), na
po narodnom pričanju skočila djevojka u
slav. *dolga. Ne postoji u bugarskom i rus- *dolka. Upoređuje se ipak s lit. délka »Angel, -sce dljetašce n = gletašce (ŽK), na -zk dlitak
more«. Kao pridjev na -in: Devin je slovenski
kom. Slog dla- nastao je po zakonu likvidne die an Schnuren ins Haft geworfen wird«. (čakavski). Neobičan je dočetak i ženski rod
toponim (tal. Diano) kod Trsta. Od děva
metateze. Upor. polj. dlozka. Kako češ. pod- Kao drugi dio složenice folklorni termin u gletva (prema Jagiću, provincial-kroatisch),
postoji još poimeničen pridjev ž. r. na -ьп:
laha = polj. podloga kažu, i pddloga moglo vukodlak je postao balkanizam: bug. vălko- što bi značilo da je dlijeto išlo i po deklinaciji
dívna f (Lumbarda) = dīmnja, gen. ditnnje
bi biti da je i ova složenica nastala od *pod- dlák > ngr. βουρκόλακας* (disimilacija l-l > и kao crkva, ali može biti i analogija prema
(Milna, Brač, dimnja Mandalina, narodna
-dlaga prema rab-rab ili umiješanjem od r-ΐ) »Vampyr«; rum. vârcolac < vālcolac. Iz
pjesma) = dimnjă pored dimja, gen. dimnjé bradva (v.). U sjevernim slavenskim jezicima
ložiti. Paralele su ie. utvrđene: ir. dluigim rumunjskoga se opet vraća u bugarski: vălko- od prijevoja do/è-: češ. dláto, polj. dloto, rus.
pored dimje (Brač) = milo dïvnjâ (Hvar,
lak > vărkolak > fărkulak > variak. le. veze doloto. Prijevojni štěpen delb- je samo južno-
Brusje) »djevojka« = dibna (Stulić, nepo- »cijepam« i stisl. tolga »schnitzen«, srvnjem.
zilge. Praslavenskom značenju odgovara ža- nisu utvrđene. Iljinski veže s ie. korijenom slavenski: bug. dietă pored dláto. Svesla-
uzdano). Odatle prezime na -ič Divnić (Ba-
ganica (ŽK) »daska« od posuđenice žđgati *del- »rezati«, Oštir s taelg / telg »Farbe« itd. venski i praslavenski naziv alata je izvedenica
raković, 17. v.). Zbog semantičkog identiteta
treba staviti ovamo : dekla f (Vuk, Belostenec, < stvnjem. sagan < lat. secare; daska <vlat. Lit.: ARj 2, 469. si. 4, 160. BI 2, 756. s pomoću sufiksa -tlo od istog korijena od
Jambrešić, Voltici, Vodice, Istra, hrv.-kajk., *disca od. lat. discus, posuđena na Dunavu, Elezović l, 97. Miklošič 47. SEW l, 28. Mla- kojeg i dupsti (v.), upor. čakavsko dlisti (Krk)
potisnula je praslav. *dolga. U toj je riječi denov 128. Mikkola, Mélanges Pedersen (cf. < praslav. *delti »dupsti«. U tom sufiksu l
Prigorje, neki dalmatinski pisci 15. v., ŽU, IJb 23, 350-351). Matzenauer, LF l, 43-
ŽK) »1° djevojka kao femininum za dečko, korijen *dol- koji se nalazi u dlan (v.) i u odo- je ispalo već u praslavensko doba zbog disi-
44. Petersson, Balt. u. si. Worm. 1918 (cf.
2" sluškinja« = dikla f (16. v., hrvatski za- ljeti (v.), prijevoj od ie. korijena *del- »cije- IJb 8, 199). Iljinski, RFV 69, 12-23. Oštir, milacije s / u prvom slogu. Prijevojni štěpen
padni krajevi, Dubrovnik, Bunić) »djevojka«. pati, rezuckati, vještački obrezavati«; -ga je WuS 4, 218. Bruckner, KZ 46, 207. Char- *dolto je postojao i u južnoslavenskom kako
Jekavski oblik nije potvrđen. Deminutivi su formant. Korijen dol- nalazi se vjerojatno u pentier, ASPh 37, 51-52. Loewenthal, ASPh pokazuje bug. dláto i rum. daltă f i dăltnitură f
na -e, gen. -eta: dikle (ŽK) »djevojče«, na -ica baltičkoj grupi: lit. dalyti = lot. dalit »dije- 37, 385. i arb. dahe f. Ovdje je femininum po fonetskom
deklica f (16. v., Zoranić) = diklica f (16. v., liti«, stprus. dellieis. Ništični prijevoj je pra- zakonu -o > rum. ă, arb. -ë. U arb. odatle
Gundulić) »1° puella, 2° sinonim za biljku slav. dtlžb f, rus. dolž f »Deckbrettchen für dlän m (Vuk, danas po deklinaciji o, sve late »meissle«. Iz arbanaskoga vraća se posu-
visibaba, galanthus nivalis«, na -ić deklié m die durchgehende Furche in Waldbienen- do 16. v. po deklinaciji i, prema tome prvo- đenica natrag u Kosmet: dâljta f »vrst dlijeta«.
(Vuk) »djetić, momčić,« augmentativ na -ina stöcken«, slov. doli, češ. dluž, slvč. dlž, bitni apstraktum) »innere Handfläche; sino- Prema tome dlijeto je kao naziv alata balka-
deklina f (Prigorje), pridjev na -in deklin. De- polj. dłuzec, kod nas dužalica (Hercegovina) nimi: šaka (v.), pijesnica, pijest (v.)«. Odatle: nizam slavenskog podrijetla. Berneker meće
nominali na -iti, -ariti: dekliti = dikliti. = »štičica kojom se zaklapaju ulišta«, rašire- deminutivi na -ić, -čić, -ica dlanić, dlančić, dlàni- pod istu osnovu i blànja f »Hobel > oblic

27 P. Skok: Etimologijski rječnik


1
1 do 419 dôb
dlijeto 418 do

аъпъ m. r. Samo dno može biti također pri- -dje, -dijer, o kojima upor. kuda, kude, nikada, je gornji. U narječjima 6 > a: dolânji (ŽK,
(ŽK)«, ali to će biti posudenica od lat. *planea,
jedlog (protivno od vrh, v.) s gen. U ovoj ovdje, ondje, tudijer itd. Elemenat d- u do je ie. opozicija gorănji). Odatle prevedenica do-
upor. tal. pialla < lat. planula. Glede ie.
demonstrativna zamjenica. njište n za infernum. Unakrštavanjem s doli
etimologije v. dupsti i dubok (v.). funkciji jednom dnu, sadnu (Bukovica, Dal-
macija). Običnije u vezi s prijedlozima na, Lit.: ARj 2, 477. 609. 659. 662. Elezović l, nastade dolinji (čakavski, 15. —18. v.). Odatle
Lit.: ARj 2, 412, 3, 197. 5, 70. 6, 83. Ele- 147-8. 161. Mladenov 128. 154. Miklošič 41. kod Kavanjina dolinja f za dolina, na -jak,
zović l, 98. 122. Miklošič 40. SEW l, 183. od, do, sa, u. Od ovakvih sintagmi nastadoše
toponimi Dnòluka (upor. Preluka kod Opa- SEW l, 203. Bruckner 91. Holub-Kopečný -ьс doljnjak — doljnjac = dòljanin m (Pavli-
208. Bruckner 89. KZ 45, 105. 46, 206. Holub- 103. Vasmer 355. Trautmann 42. Măreţie1
-Kopečný 102. Vasmer 360. Matzenauer, LF tije < pred lukom), Dnòpolje (upor. Vrpolje < nović) »vjetar koji s dola puše«, na -ašica
350., § 392. doljašica f (Srbija) »jamica na bradi«, na -as
l, 44. WP l, 867. Jagic, ASPh \, 157. GM vrh polja), Dnepolje (14. v.), dnòvoda. stari je
60. lokativ dne. Denominali na -iti od sintagmi: doljnjaši »koji u donjem selu prebivaju« =
do2, gen. dola m (Vuk) (u 18. v. dva puta f
zadniti, razadniti (objekt bačvu, Vodice, Istra) dolinci (ŽK, opreka Garinei, koji prebivaju u
do, gen. doli) »vallis«, u običnom govoru samo Gor'inji, ŽK).
dn8, gen. ana n (Vuk) = Jano (ŽK) = »postaviti, ukloniti dno bačvi« = odàdniti, -ïm u izričaju zbrda-zdôla, inače u danom zna-
děno (hrv.-kajk., slov., upor. bug. dăno} »1° (Vuk) = odadnjeti, odadnjevem pored odadnīm čenju u augmentativnoj izvedenici na -ina Još postoje s prefiksom pro-, raz-: pr$dō,
fundus, 2° u buretu«. Odatle: deminutiv na (Ston) pf. prema' impf, odadnivati = odàdni- dolina f. Veoma čest toponim sam i u vezi s gen. prodali (Crna Gora), razdolje n (Vuk)
-će dance n (Vuk, Srbija) = dance (ŽK), na jevati (Ston) »uzeti bačvi dno«. Etimologija pridjevima kao i u složenicama Suhodol, pored razdol m, f (Brač, 1250.) »duguljasta
-bka danka f (Lika) »crijevo koje nema dna«; mora voditi računa o činjenici da je između d i Mrkodol. Odatle na -janin: Doljani m pl., dolina između bregova«. U toponimi)! Raz-
dna f (jedanput) »1° neodređena bolest«, n postojao ne samo debeli poluglas ъ > a također čest toponim. Riječ dolina je i geo- dolina i Razdolje (1318.). Složenica dubodo-
»2° (kajkavski) colica«, u tom značenju i u nego i o tome da je pred n postojao suglas b. grafski termin za formaciju krša (krasa = lina sadrži u prvom dijelu pridjev dubok.
drugim slavenskim jezicima kao češkom i Upor. lit. dugnas < *dubnas »dno«, galsko karsta). Hipokoristik je odatle dola f (Vuk). Slog -ko- ispao je zbog haplologije. Zaseban je
ruskom. U složenici nastaloj iz sintagme bez lično ime Dubnorix »vladar svijeta« i kimr. Deminutivi: na -ьс dolac, doca m = dolac, problem duliba pored dalība f »dubina, duboka
dna: bezdan m i f (16. v.) »abyssus« i pridjev, dwfn »dubok« = got. diups, nvnjem. tief. gen. dolca (ŽK), također veoma čest toponim dolina«. Izgleda da ta riječ, koja je karakte-
poimeničen s -(n)ica bezdanica f pored b(r)ez- Isti korijen nalazi se još u duplja (v.), dupe (14. v.) i poljoprivredni i geografski termin ristična za Velebit, predstavlja japodski (ilirski)
dajnica f (Dalmacija, Podgora /?/, Pavlinović), (v.) i dabar (v.), Ie. je korijen *dheub- 1 *dheup- kod čakavaca na Krku, koji domaći Romani relikt, koji se unakrstio s dol. Za sveslav. i
kod nekih pisaca 18. v. i pridjev brezdajni = »dubok, šupalj«, raširen formantom -no sr. r.; prevode sa gurgus > gorgo; na -čić: đačić praslav. doli nema refleksa u baltičkoj grupi,
bèzdanjî = bèzadnjî (Vuk, Crna Gora), po- dno je prema tome poimeničeni praslavenski (Vuk); augmentativ na -ina: dóčina. Hipo- a najbliži je ie. srodnik njem. Tal. Postoji
imeničen s -ica bezadnjica f. Grupa jn nastala neutrum pridjeva. Iz danka j denka potječe koristik dola umanjuje se također: na -ica mišljenje, neopravdano dosude, da je doH
je kao u toponimu Kostajnica iz -пьп- disimi- arb. dange f, dangai. dolica f (Vuk) kao i dòlinica f. Kao geografski posudenica iz germanskoga (Hirt): got. dal,
lacijom. Pridjev je poimeničen u femininumu engl. dale, stnord. dair, gr. θόλος f »Kuppel,
Lit.: ARj l, 262. 266. 633. 2, 473-77. termin krša mjesto dolac upotrebljava se
Kuppeldach«. le. korijen je *dhel-. Za dulı-
i u neutrumu: bezdanja (Ljubiša) i bèzdanje n. 4, 160. 364. 8, 549. 594. BI 2, 864. Miklošič vrtača f, riječ romanskoga podrijetla, augmen-
Prema gen. bezdna > bezna stvara se bezno n, 54. 91. SEW l, 245-246. Bruckner 91. tativna izvedenica na -aceus od hortus. Sufiks ba j do- v. i dèlubija.
bezna f i bezan m (ŽK, u frazi se ti û bezan Holub-Kopečný 102-103. Vasmer 354-255. -ača, koji je u vrtača romanski, izgleda da je Lit.: ARj 2, 486. 608. 610. 611. 638. i si.
propalo, također slov. bezen) »abyssus«. Ru- RSI 4, 173. Elezović 2, 9. Ribarić, SDZb 9, naš u dolaca f »sinonim: dolina«; dolaca nije 640. 659. 4, 150. 8, 596. BI 2, 948. Elezović
munji posudiše beznă f »Abgrund, Tiefe, 205. Mladenov 156. WP l, 848. Trautmann dovoljno potvrđeno u narodnom govoru. Od ì, 143. 144. 2, 19. Miklošič41. SEW l, 208-9.
Finsternis«. Od sintagme iz dna nastade: 46. Štrekelj, ASPh 28, 482-484. Iljinski, Holub-Kopečný 104. 110. Bruckner 92. Vas-
hipokoristika dalja f bolje je potvrđena doljača mer 358. 360. WP l, 865. Trautmann 43.
izdan m (Vuk, Mačva) »mjesto gdje voda iz ASPh 29, 489. Boisacq3 825-826. Porzig, WuS
15, 128-130. Mažuranu, 1059. f »podulja dolina«, odatle pridjev na -ast dô- Schrijnen, Neophilologus 50, 241. i sl. Hirt,
zemlje pišti«, odatle deminutiv na -zk izda- Ijačast. Na -ište: dolišće n (15. v.). РВВ 23, 332. Boisacq3 347. Kiparsky 65.
nak, gen. izdanka m (Brač) »mladica blizu
do1, prijedlog s gen., glagolski i imenički Lik dol dolazi veoma često kao prilog u vezi s
korijena«. Odatle možda i denominal na -ati
prefiks. Označuje svršetak micanja (kretanja). prijedlozima i u starom lokatīvu dole i na -u dôb, gen. dobi f (Vuk, 16. v., Marulić) =
izdankati, -am pf »probuditi čovjeka iz tvrda
Kao veoma čest glagolski prefiks izražava dolu (18. v., također stcslav. i rus.); ozdō doba n (indeklinabile u štokavskom, Mrnavić
sna«. Ne zna se gdje se tako govori. Od sin-
svršetak radnje i služi za njeno perfektiviranje. pored ozdola (opozicija òzgo) sa dva prijed- u sej doba, 17. v.,femininum u narječjima, ŽK:
tagme o dnu nastade adina f (Lika) »u stogu
Kao imenički prefiks nastao je iz postverbala. loga do—h ii-, a može dobiti još jednom od ká je doba, k letu s'e dobe) = dobo n (kóje U
sijena, što je sasvim pri dnu« = odnine f. pl.
Primjer: čekati-dočekati-doček m. Dobiva uza jer se oz- ne osjeća više kao prijedlog: odozdo, je ~j Kosmet) »sinonim: vrijeme (v.), vakát«.
»ono što ostane na dnu kakva suda ili jela ili
se li (v.): doli (Vuk), prijedlog i veznik »sino- odizdo. Kao odizgar(d) dolazi i u prijevoju Protivno nêdobo n, samo u Kosmetu. Upor.
pića«; odina je nastalo disimilacijom n-n >
nim: osim (v.); liš (od Uho, v.)«: dôliš, također o-a: odizdal (Dž. Držić) = odizdala, izdala = nevakat. S pridjevom: gluho doba noći = bug.
0-n (upor. hladetina < hladnetind). Isto tako
prijedlog i veznik istog značenja; deiksu u Kosmetu odozdôl pored odozdôlj, ozdôl, s gluha doba »potajno vrijeme«. Izvgdenice su:
nastade iz sintagme po dnu : padina f (Kosmet)
-se > -r: dór (G. Studena, Dalmacija, Pav- deiksom -ka ozdõlka", ozdõlkena. Postoje još pridjev na -ьп u određenom vidu dobni (npr.
»1° izmrljana stočna hrana; slama, sijeno u
linović) prilog značenja »dok, dokle«, dòri, pri- prilozi: dol (15. v., narodna pjesma), nizdol, predsjednik), poimeničen na -ik dobnīk (Bela,
štali ili na dnu, koju stoka nerado jede, 2°.
dola (14. i 15. v.). Od lokativa.dole potječu: Stulić) »sinonimi: ura, sat«, na -jãk dòbnjãk,
(metafora) rdav posao«. Ovamo još pođanjak, log i veznik za isticanje daljine kretanja, pored
dolje, doli, s deiksom -ka, -n(a): dolika (ŽK) gen. -aka (Lika) m prema f dobnjàkinja (Lika)
gen. -njka m »njiva pod dno jedne postati, darí, derí »sinonim: čak (v.), ća (v.)« = dor(f)
= daleka, dőljeka, döllen, doljenā. Od priloga »muško, žensko tele od 2 — 3 godine sposobno
koja leži na brdu«. Prilozi i prijedlozi: izdna = (Kosmet) = dòri do = duri (ovako i bug).
nastadoše pridjevi: određeni donji, donja, do- za rad«. Semantika prefiksalnih složenica
izadna »od dna« = iz dne svijeta = izdne Ie., baltoslavenska, sveslavenska i praslavenska
nje = dojni pored dõlnji i dõljni (Kosmet), nema veze s »vrijeme« i jasnije je prvobitno
zora (Dubrovčani, 18. v.) »u prozorje, na riječ, u baltičkoj grupi lit., lot. da kao prijed-
također vrlo čest u sing, i u pl. u toponomas- značenje: podoba f »imago, forma«, rijetko se
osvitak«, skraćeno ižde sora u svezi rano »iz log, engl. to, njem. zu; u grčkom i avesti kao
tici. Sufiks je složen: -ьп + -го. Poimeničen danas govori u književnom jeziku. Odatle prid-
rana jutra«; napadan s gen. »sinonim: nadno, postpozicija οίκόνδε, vaesman-da »kod kuće«,
na -ak: dònjak m »1° vodenički kamen, 2° jev na -ьп: (nepodoban, podobna »aptus,
udno«. Odatle pridjev napodanji (Alberti) što podsjeća na tur. lokativ -da (Istamboldd)
vjetar, 3° stanovnik donjeg kraja«. Opozicija ineptus, idoneus«, čest je kod starih pisaca,
»sinonim: danji«. Prijedlog sadrži arhaizam »u Carigrad« i naše postpozicije -da, -de,
dôb 420 dobar
dobar 421 dodola

danas samo u apstraktnoj složenici na -irma Trautmann 42-43. 312. W P l, 825. Mladenov
129. Tiktin 1199. GM 70. Ribaric, SDZb čama stvoren je pridjev dobròhran (sjeverna NJ 4, 206-H-13. BoisacqZ 888, Meillet, MŞLP
(v.) nepodopština f. Upor. ukr. podoben,
9, 192. Elezovic l, 140, 456. Maretić, Scaıj. Dalmacija, Dubrovnik), poimeničen znači »jas- 20, 89-94. Lewy, IF 54, 46-47. Machek,
polj. podobny, češ. podobný. U zapadnim
61. Iljinski, ZbJ 291-298. Fraenkel, KZ 53, treb«. U botaničkoj terminologiji: dobričavica Recueil linguistique 1948, 93-116. Vaillant
krajevima još s prefiksom s г-: (ne)spôdoba f RES 9, 6-7.
40. i sl. Meillet, RSI 6, 132. Vaillant, RES 3, f (18. v., Srbija, beogradski okrug) = dobri-
(Lika), s pridjevom spôdoban (ŽK) »sinonim:
252-254. NJ 2, 118. čāvka (Srbija) = dobričevica (Srbija) = do-
lijep«, apstraktum nespodobnost f. U Vodicama doboš m (Vuk, narodna pjesma, istočni
dobar, dobra (Vuk), sveslavenski i prasla- bričica »trava glechoma hederaceum Lin.«..Kao
s prefiksom pa- (v.) mjesto po-: spodoba f krajevi) = tôboš (Crmnica) »sinonim: bubanj«.
venski pridjev, određeni dobri = dobri (Kos- eufemizam, kao tabu, u narodnoj medicini u
»slika«, odatle spadoban »sličan«, denominál na Odatle: radna imenica na -ar dobošār, gen.
met) »bonus«. Opozicija: zao (v.), rđav (v.), animističkoj -psihopatiji, da se udobrovolji
-ivati spadobívati komu »biti sličan komu«. -ára m, odatle pridjev na -ev j -ov dobošárev,
loš, zločest, opak (y.). Tvori komparativ i zao duh, veli se u Kosmem dobrìnja f »zlo,
Denominal na -iti: pf. naspodobiti »preslikati« -ov (Vuk), apstrakta na -íja, -luk: dobošarija f
superlativ od druge osnove: bolji (v.) koja je nevolja, bolest«; dobrača f »glavobolja«, do-
(Jambrešić, hrv.-kajk). S prefiksom u- (tip »plata dobosam«, dobošarluk m »služba dobo-
nekada značila »velik«. Upor. rus. bolšoj. Sr. r. brice f. pl. = dobrinje = dobrinke »boginje
ubog) samo u pridjevu udoban, udobna (pro- šareva«. Od madž. -radne imenice dobos »do-
je poimeničen: dobro n (Vuk) »1° prevedenica: (v.) «, dobrić m »zao prišt«, dobrać »Masern« >
tivno neudoban, od stcslav. udobb f, иаоЬьпъ bosai« izvedene s pomoću sufiksa -os od
lat. bonům, tal. bene = njem. Gut, 2° imanje«. madž. dobroć, dobrane, dobroć »eine Art Häutaus-
»lagan«), odatle apstraktum (ne)udobnost f i dob »bubanj«. Jednako značenje ima madž.
Odatle deminutiv na -će: dobarce n. Služi za schlag«, dobrać, gen. -аса m »bolest od koje
neudopstvo n (Obradović). Posljednje se ne doboš u poljskom i ukrajinskom kao u hrv.-
oznaku dobre ćudi: odatle poimeničerua na dobije čovjek u glavu jako sijevanje«. Odatle
govori. Taj se pridjev smatra možda krivo -srp., dok Rumunji posudiše ispravnije doba =
-iça dòbrica f (Stulić), na -uša dobruša f (Kos- pridjev dobrčav. Upor. bug. dobra »érysipèle«
rusizmom: udóbnyj. S prefiksom na-: pridjev tobă f »bubanj«, a sa -aş radnu imenicu dobas =
met) »žena koja je dobra«. S -ina dobričina m i blânda (v.). Denominali na -iti: odobriti,
nadoban (Gruža, Srbija) »namjeran, nakan« i tabas m = toboşar (iz hrv.-srp.) »bubnjar«.
(Vuk); za pozdrave u vezi s dan, večer, noć, čas: odobrím pf. prema impf, odobravati, odo-
denominál na -ati nadobati pf. »osjeći, odrediti, Denominai na -ati: nadabovati, -dabujem pf.
dobardan pored dobřdan, dobroveče pored dobr- bravam (Vuk, Vojvodina, danas općenito);
presuditi«. Riječ razdoblje n stvorio je Šulek i »dobujući = bubnjajući sazivati ljude« do-
večer, dobranoc', u dobričas. Po analogiji sa zlo- izdobriti, izdobrīm pf. prema impf, izdobrivati
ušlo je u književni jezik. Maretić veli: može kazuje da je morala postojati i u hrv.-srp.
čest postoji složeni pridjev dobročest, odatle »učiniti što da bude posve dobro« nije ušlo
podnijeti. Još treba spomenuti hrv.-kajk. pri- posuđenica *dob m »bubanj« kao u rumunjskom.
dobroč stan, koji ne uđoše u književnost. Prema u saobraćajni jezik; udobřovat se, -avam (Kos-
log skodob (Belostenec) »odskora, nedavno, Semantički prijelaz radne imenice > predmet
opaklija tvori se suprotno dobráklija (Vuk) s tur. met) »umiljavatf se«, udobřit se (Kosmet)
tek sada«, odatle pridjev skodoben »nedavni«. kao opća imenica dogodio se na isti način
sufiksom -lija. Apstrakta su: na -ina dobrina »postati dobar« = udobřiti se, udobrím (Vuk).
Prvi dio složenice sko- nije jasan. Možda kao u madžarskom slavizmu mészáros < mę-
skraćeno skoro ili 5 ku (ák. od koju). Upor. rus. (Vuk), na -òta, -òca dobrota (15. v., i u drugim Riječ dobar je čest toponomastički prid- sarb (v.), u kojem je slavenski sufiks za radne
v moju dobu »in meinem Alter«. Rumunji slavinama) pored dobroća f, dobrotma (Kos-, jev u vezi s raznim imeničkim toponimima, imenice -агь preveden na madž. sa -os i dodan
posudiše: podoabă f »1° Gleichheit, Ähnlichkeit, met, sa oba sufiksa za apstrakta), na -ost: najčešće u određenom vidu kao Dobri do, slavizmu. Isto tako je u madž. doboš sufiks
2° Zierde, Schmuck, 3° (ironickí) Ungeziefer«, dobrost f, koje nije ušlo u književnost, ali Dobro polje, Dub itd., Dobra Voda, složenice -os preveden s -ar i dodan imenici: dobošar
odatle (im)podobi »1° gleichen, 2° malen«, po- se čuje odatle pridjev na -iv: dobrostiv (15. v.). Dôbroselo (Lika). Kao prvi elemenat dvoslož- »bubnjar«. Iz te radne imenice rekompozici-
dobie f, pridjev podobnic (nenaglašeno -ič je Prilozi: dobro za stcslav. dobre (= vēre) > nih starih imena Dobroslav, Dobromir, Do- jom stvoren je primitivům doboš »bubanj«.
rum. dodatak iz lat.). Arbanasi stvoriše od dobre u narječjima (općenito u češ. dobře i brivoje, odatle hipokoristici Dobroje, odakle
polj. dobrze), očuvano je i u dobrem (Kosmet) Lit.: ARj 2, 510. 7, 284. Miletić, SDZb
doba > dobe f, svoj pridjev dobéshëm »ko- opet pridjevski toponim Dobrevo (Kosmet) < 9, 371. Gombocz-Melich 1369. i si. Miklošič 47.
ristan«, odatle apstraktum dobt f »Möglich- »blago, na lijep način«; deminutivi dobráno Dobrojevo, Dobrača, Dobre, Dobroš, Dobrina, SEW l, 204. Bruckner 91. Simonyi, Ung.
keit« (i < gr. ία), od stcslav. udobb > udob (Vuk, Lika, Dalmacija), sr. r. prema dobrahan, odatle toponim Dobrinj (Krk), Dnbriša itd., Spr. 85.
(Gege) »lagan«. Posljednja posuđenica dokazuje koji nije potvrđen (upor. maljahan. v.), do- Doca. Ovaj sveslavenski i praslavenski pridjev
da udoban ne treba smatrati rusizmom. Sve bričak (Lika). Složenice prevode benefícium, izvedenica je od istog korijena od kojeg je i docõk m (Lika), u igri, samo u izrazu:
pomenute izvedenice i posuđenice doka- bene]"acere, benefactor: pridjev dobročin (Belo- doba (v.), obrazovana pomoću ie. sufiksa -r docok i tu, docok je. [Usp. coh]. Odatle deno-
zuju da je osnovno značenje bilo »ono što je stenac, Stulić), radne imenice na -ьс, -telj, kao mokar (v.), mudar (v.), hrabar (v.). Taj minal na -ati: docòkati pf.
prikladno > pravo vrijeme, pravi oblik«. -lac dobročinac, gen. -пса (Vuk, 15. v.) = kë pridjevski sufiks bio još živ u praslavensko
Lit.: ARj 2, 541.
Prvobitni neutrum, koji je postao indekli- dobročinik (jedanput, 16. v.), dobročinitelj, do- doba, danas je mrtav. Za pridjev dobar ima
nabilan u priloškoj upotrebi sintagme doba bročinilac, gen. -ioca (16. v.), dobrotvor, impf. paralela u lit. prilogu dabar »sada«. Germanski
dodola f (Vuk, Srbija, Vojvodina) »1°
mu je »vrijeme mu je« femininum je u svesla- dobročiniti (Voltidija, Stulić, Bela), apstrak- srodnik je stvnjem. tapfar »tapfer«, sve do ie.
žensko ili muško čeljade osobito nakićeno, koje
venskom i u praslavenskom. Upor. f indecli- tum dobročinstvo n, dobročinje n, iz crkvenog korijena dhabh- »što pristaje«. Lat. srodnik faber
pjesmom zaziva Idšu, 2° društvo takvih pje-
nabile vil mjesto víla (v.) u Dubrovniku. Lo- jezika dobrodjetelj f »krepost« (Obradović). »radnik, kovač« < ie. dhabhro- živi danas i
vača, tada u f. pl. dođole«. Odatle femininum
kativ dobi je postao također neutrum indecli- Prevedenice za benevolus jesu: : dobrohotan, kod nas kao evropska'riječ: fabrika, fabrikant,
na -ica: dodolica, samo u narodnoj poredbi:
nabile kod Vetranića, Ranjine i Kavanjina. odatle apstraktum dobrohotnost f, dobrovoljan fabričnī. Semantički razvitak dobar ide od
pokisla kaj ~, (Kosmet). Odatle pridjev na
Riječ je baltoslavenska : lit., lot. daba »priroda, (Vuk) od sintagme dobre volje, odatle dobro- konkretnoga »što pristaje u prostoru i · vre-
-ski dodolskī, denominal na -ati (metafora)
svojstvo, karakter«, lot. glagol dobāt »gefäl- voljac kao vojnički termin, udobrovoljiti į menu« na apstraktno i moralno polje »krasan
nàdodoliti(se), -im »napiti se kao dodola«. Naš
lig sein«, got. gadaban »pristajati, događati se«; odobr-. Od sintagme dobro došao stvorena je (moralno)«, jednako kao i njem. gut koje je
folklorni termin posudiše Arbanasi dordoléc m
podoban je u lit. patogus »artig«, lot. patägs složenica dobrodošlica (Vuk) = dobrodošlica srodno s goditi.
s umetnutim r, čime se pojačava onomato-
»bequem«. Dalje veze v. u dobar (v.). Ie. (Kosmet), dobrodošnica od dobrodušan (Vuk) i Lit.: ARj 2, 511. 513. 516. BI l, 864. pejsko postanje iz pripjeva oj dòdo + le,
korijen dhabh- »što pristaje«. pridjev dobrodušan (narodna pjesma). Upor. Miklošič 47. SEW l, 204.-205. Holub-Kp- koji se opetuje. Glede le u pripjevima v. le =
Lit.: ARj 2, 487. 501. 510. 7, 283. 639. 8, turcizam hošdeldija (v.) i germanizam bilikum pečny 103. Bruckner 91. Vasmer 356. Mladenov
130. ASPh 33, 9. REWS 1028. Elezovic ì, = lje.
77. 106. Miklošič 47. SEW l, 204. Holub- (v.). Od sintagme dobre ćudi, duše pridjevi su:
-Kopečný 103. Bruckner 91. Vasmer 256. dobroćudan, dobrodušan. Prema tim složeni- 140. 2, 382. Mariánovics, M Ny 4, 348. Bulat, Lit.: ARj 2, 558. 7, 286. Elezovic l, 43.
JF 3, 41. J. Z., Razvitak 4, 61-63. Paunov, GM 71-72. 327. Barić, PPP l, 231-233.
dojiti 423 dolèrija
dogandžija 422 dojiti

»Ovčarevo« > Dumno, Duvno i etnik na -at na -ar < -arius doktrinär »pristaša izvjesnog
dogandžija m (17. v.) »sinonim: sokolar«, sadrži dva lat. prijedloga de, ad i pl. Ьщеіе,
upor. cine. îmna ť abusila, odatle denominal Delmatae, »ovčari«, Dalmatáé i odatle Dalma- učenja«, pridjev doktrinarski (16. v.); odatle i
radna imenica na -džija (v.) od tur. dogan
abuşilari »merge de abuşilea, četveronoške cija (v.). talijąnizam dotrīna (Dubrovnik) = dotrina
»soko«, potvrđeno u bug. doğan, u hrv.-srp.
ići«. To je leksički ostatak (Wortrelikt) kao Lit.: ARj 2, 582. 584. 3, 935. 7, 254, 8, (Rab) < tal. dottrina »vjeronauk, katekizam«.
samo kao prezime.
kustura iz jezika srednjovjekovnih Vlaha. 644. Elezović l, 143. Vuković, SDZb 10, Upor. slov. dohtar, arb. doktuar (s članom)
Lit.: ARj 2, 560. Mladenov 137. 383. Miklošič 44. SEW l, 205. Holub-Kopečný -ori.
Lit.: ARj 2, 581. 4, 390. 10, 153. Skok, 103. Bruckner 91. Vasmer 258. Mladenov Lit.: ARj 2, 600. 715. 880. 882. Kušar,
dogram m (Vuk, Crna Gora) »vrsta du- ZRPh 41, 150., br. 13. Tiktin 492. 105. Holthausen, WuS 2, 212. Šimčik, NVj Rad 118, 21. Budmani, Rad 65, 161. Pleteršnik
hana (valjda rezanog)«. Od iste 'je osnove 39, 226-228. Gombocz-Melich 1255. l, 148. DEI 1387. 1388.
radna imenica na -džija dogramadžija m dojiti, -īm impf. (Vuk) (o-, za-} = dojít, Do jul, muško ime Vlaha 1348. Sadrži su-
(Kosmet) »stolar«. Balkanski turcizam (tur. -гт (Kosmet) »l ° (istočni krajevi ograničuju na dolama f (Vuk, 15. v.) = dolama (Kosmet)
fiks ili član -ul kao Dracul > Drakula, Dră- = dolom m (čakavci) = doliman m (Vrančić,
doğrama »action de couper en petit morceaux« ljude) Hraniti mlijekom, sisama (objekt: di- kulić. Dodan je na hipokoristik Doja, upor.
od doğramak »rezati«) iz oblasti zanata: bug. jete : doji mu dête, Kosmet), 2° sisati, 3° (za- upor. fr. doliman) »janjičarsko paradno gor-
Dojim. nje odijelo«. Zbog toga je ušlo vrlo rano u
dogramadžija »menuisier«, cine. dugramae î padni krajevi ograničuju na životinje, objekt
Lit.: ARj 3, 585. naš jezik kao i u sve evropske. U madž. je
»menuiserie«, dugramagi m »charpentier«. Crno- kravu, ovce, koze) musti (štokavski) (po-, ŽK)«.
gorski dogram m jedini je primjer za odbaci- Odatle iterativ prijevojem o > a: odajati, oda- dolmány prvi put potvrđeno također u 15. v.
dòkes m (Dubrovnik), samo u ribarskim
vanje tur. -a u imenicama. To odbacivanje jom (na-) prema pf. odojiti, odojīm (Vuk) izrazima: ribati na dokes, ići na dokes, biti S tim je oblikom u vezi Vrančičev. Na zapadu
nastalo je odatle što je tur. -a bilo shvaćeno »(prema tome kako se shvati prefiks) 1° dati je raširena riječ sve do u sela na Cresu. U
na dokesu »ribati ostima o noći u lađi uz svjet-
kao genitiv po deklinaciji -o. Upor. dolam dojke, othraniti (objekt prase, za koje još nema gradu Cresu nepoznata je. Čakavski masku-
lost luči«. Odatle denominai na -ati dokèsati,
(čakavski, m). druge potpune hrane, nego mlijeko), 2° odbiti -am impf. (Bella, Stulić) »ribati na dokes« = linum upor. s arb. i crnogorskim dogram (v.).
od dojenja«. Od osnove doj- izvedenice su dokec (izmjena -s > -c): hitati ribu na dokec Odatle: deminutivi na -iça dòlamica f (17. v.),
Lit. : ARj 2, 569. Elezović 2, 507. Mladenov na tur. -čik: dolamandžuk (Dalmacija, Pod-
222. fascu 2, 131, br. 426. brojne: na -aia dojąca f (Slavonija) = doj- (ako nema mijesecd) (Blato na Mljetu). U
nica f »mulctra«, na -bk, -ka dojak, gen. dojka gora /?/, Pavlinović). Balkanski turcizam
Lastvi (Boka) je stvoren odatle unakrštenjem
m (Vuk, narodna pjesma, 18. v.) = dôjka f sa kresati : ribati noću pod ukrês, tj. »ribati (tur. dolama »habit de dessous que les janis-
dòhija f (17. v., Vuk) = dovija (Vuk) saires portaient en grande tenue« do dola-m
»madupnica, manastirska kuhinja gdje se gosti »sinonim: sisa«; odatle denominal na -iti ostima noću pod svijeću; danas se kaže žeć
ispodōjčiti, -īm (objekt: ovce, kravu) (Lika) »ce qu' on enroule en une fois«, -ma je sufiks)
primaju i hrane«. Na -ar < -arius dohijar m, feralom pod ostu. Po svoj je prilici nastalo iz:
»dignuti tele kravi, jagnje ovci«; dojci, gen. iz oblasti vojničkog odijevanja: rum. dūlama,
gen. -ara (13. i 15. v.) = dovijar »čovjek koji piscar e ad accensum lucernarum', accensus od
dulamiţă î, bug. dolama, arb. dolam m »langes
upravlja dovijom« m prema f dovijārka (Vuk) dôjãkã m. pl. »sinonim: blizanci«, radne ime- accendere potvrđeno je u logudorskom na
Kleid«, dolama f »rotes Brusttuch«, eine.
»adjutrix curatricis ovium (preneseno zna- nice dojilja f »sinonim: turcizam dadilja = Sardiniji. Rijetka je potvrda sa en (+ konz.)
dàdija f (v.)«, dòjilica f = dojiča, dòjionica, duluma m »tunique«, dem. dul(a)miciu, ngr.
čenje)«. Od gr. δοχεΐον (od δέχομαι »primam«); > e u primjerima iz starodalmatskoga.
dőjkinja f = dôjka, dôjenik m prema f doje- ντο(υ)λαμας/δο(υ)λ-.
upor. ξενοδοχεϊον »hotel«; δοχειάριος > do- Lit.: ARj 2, 590. ZbNŽ 29, 209. 212.
nica »muško, žensko dijete«, doènica f (Piva- REWS 67. Lit.: ARj 2, 604. 608. Elezović l, 144.
hijar. Miklošič 47. SEW 1, 206. Pascu 2, 131., br.
-Drobnjak) »ovca koja izgubi svoje jagnje, pa
Lit.: ARj 2, 570. 721. Vasmer, GL 53. se pod njom doji drugo«; [na -če dojenče, d oksa t m (18. v., Vuk, Pjevanija crnogorska) 433. Mladenov 138. Lokotsch 530. Deny § 855.
Gombocz-Melich 1382. Tentor, JF 5, 204.
gen. -eta »dijete napršče, sisanče« (u Hrvata, »divanhana (v.), slar (v.), solar (v.)«. Od ngr. Vasmer 360.
doìlnuk m (jedanput, 18. v.), metateza od za odojče u Srba)]; dojenac, gen. -пса »mlada δοξατο < τοξατον, izvedenica na lat. sufiks
*dojunluk < tur. doyumluk, »sinonim: plijen svinja«. Apstrakta na -ba, -tva: dojba = -atum od τόξον »luk«, srgr. τοξάτα »porticus dolap, gen. -άρα m (Vuk, Srbija, Bosna,
(v.)«. Apstraktum na -luk (v.) od tur. dojum dòjitva f »muzenje«. Particip prezenta kao exterior quae aedi objacet«. Promjena τ > δ narodna pjesma) = dôlap, gen. -apa pored
»veliki kup«, koje se nalazi u rum. duium m pridjev dojeća (žena, krava). Rumunji po- umiješanjem od δόξα »gloria«. Upor. sličnu dõlop, gen. ddlopa (Kosmet) = dSlaf (p > f
»Häufe, grosser Auflauf«. Elezović uporeduje sudiše doniţă f < dojnica f »sinonim : muzlica, semantičku paralelu tal. gloriétta, fr. gloriette, prema raf, v.) »1° ormar u zidu, 2° pržun
s prilogom doindše (Kosmet) »dovoljno, ko- mulctra«, doică f »dojilja« pored daică f, koje španj. glorieta »paviljon, kiosk u parku«. za prženje kave (Kosmet), 3° čekrk kojim se
liko je potrebno da se bude sit« < tur. doymak je iz madž. slavizmą dajka. Od prefiksame voda izvlači, kao sprava za navodnjavanje
Lit.: ARj 2, 599. Skok, ZRPh 50, 521.
»nasititi se, utoliti glad«. osnove odoj- : odojak, gen. -ōjka m »(Hrvat- 54, 427. Boissin, RES 21, 172-173. Mat- bašta, bostana«. Balkanski turcizam arapskog
Lit.: ARj 2, 579. Elezović 143. Lokotsch ska) Spanferkel«, odatle deminutiv na -e zenauer, LF 7, 45. DEI 1831. podrijetla (ar. dūlāb > tur. dolap »Wasserrad«)
528. odojče n »1° dijete napršče; sinonim: sišče, iz oblasti alata i kućnog namještaja: rum.,
gen. -eta pored sisanče, gen. -eta (Srijem), doktur, gen. -ura m (15. v., Dubrovnik), bug. dolap, arb. dollap »Wandschrank«, ngr.
dój (Dubrovčani), »uzvik žalosti, čuda, mo- 2° prase, 3° jagnje«. Kol. na -ad: odojčad f. apstraktum na -ija doktùrija f, na lat. -atus > δουλάπι »Schrank«.
lenja«. Unakrštenje tal. uzvika doh (14. v.) i -at dokturāt, gen. -ata — düktür (17. v.) =
Glagol je sveslavenski i praslavenski ka- duhtor (sjeverni čakavci) = doktor (čakavci, Lit.: ARj 2, 604. Elezović l, 144-5. Mla-
našega oj (v.). Upor. i sttal. dóimé. denov 138. GM 71.
uzativum. Za prijevojni štěpen doj- < *dhoi kajkavci i štokavci, 15. v.), pridjevi doktorov,
Lit.: ARj 2, 580. DEI 1375. nema baltičkih ni ie. paralela, nego za *dhei: doktorski = (ct > jt, upor. gen. nojta < dolèrija pored dolerije (dubrovački pisci,
lot. dēju, dēt »sisati majčine sise«. Taj prijevojni nogīta, lajta < lakta) dojtür, gen. -ura (Šolta, 16. i 17. v., npr. Zlatani, Gundulić, Palmotić)
doj abušoliti, -īm pf. (Lika) .»doći polagano štěpen nalazi se u djeva (v.) i dijete (v.). Hvar) »liječnik, Ijekar = likor«. Učena riječ i lerijan (Palmotić) »planinsko božanstvo kao
i s mukom« prema impf, jabušoliti, -īm (Lika) Dalji su ie. srodnici: sanskr. dhayati (З. 1. od lat. doctor, radna imenica na -or od part, Pan, koji se pominje uz Hoja, Lerò (v.)«.
»teško hodati«. Stoji bez sumnje u vezi sa sing.) »siše«, lat. fēlāre »sisati« i /emina »žena«, perf. = pridjev doctus od decere. Odatle apstrak- Izgleda da je predstava o mitološkom božan-
Stulićevim prilogom pobušelice »četveronoške arb. dele f »ovca«, u izvedenici s pomoću tum na lat. -lna internacionalno doktrina f, stvu i o imenu njegovu nastala u Dubrovniku
pužući«, a taj s rum. prilogom deabuşele, koji formantą -ma ili -ski toponim Delminium
doleri) a 424 dóm dom 425 Dominik

iz pripjeva (refrena). Upór. polj. Ulum po- praslavenski naziv za kuću (štokavski), hižu Ovamo još domačedac, gen. -ceca m (jedanput, internacionalni francuzizam doména f, domen
lelum. U rumunjskim kõledama elemenat 1er (čakavski i hrvatsko-kajkavski)«. Danas po de- 16. v.) pored domočedac i domočedak. Prilog m (Srbija) »1° imanje, 2° oblast«, od lat. do-
dolazi također u pripjevu: m 1er oi, d'ai 1er oi. klinaciji na -o, nekada po -u kao i lat. srodnik domov »nach Hause« tumači se također kao minium > u nas učeno dominijom.
Prvi dio opominje možda na lički impf, na domus, gen. domūs. Osnova stare deklinacija stari lokativ sing., što ne odgovara značenju
očuvala se u búg, pl. domove, u hrv.-kajk. Lit.: ARj 2, 620. REW* 2740. DEI 1243
-kati dolókati, dolōčēm »pjevati kako neki jer nije »zu Hause«, nego »nach Hause«. Kas- 1379.
govedari«. Onomatopeja je stvorena prema lič- prilogu dimo(v~) — čakavski domov »kući nije u pojedinim slavenskim jezicima prido-
kom pjevanju ooo. (kretanje i micanje)« (od 1325. do 17. v., dano mu je -i prema dativu : domovi »»εις τον οί- domātie m, indeclinabile, (Kosmet) »od
Lit.: ARj 2, 606. Iljinski, Rešetarov Zbornik idoše~, pridošer^, Statut krčki, Glavinić, Vite- κον«, odatle rus. domój, koje može biti i crvena patlidžana, paradajza načinjena salata
2 (upór. Małecki, Slávia 11, 575—576.). Ga- zović), stcslav., rus. аото ъ pored domovi od lokatīva. Prilog domov može biti i gen. sa crnim lukom, srpska salata (Hrvatska),
vazzi, NVj 31, 224-227. »domum«, u augmentativnoj izvedenici na pl. po deklinaciji u (synov ъ). Ako je tako, pri- pomidor«. Upor. arb. domate = tur. domates.
-ina domovina f (Vuk, 17. v.) »1° (prvobitno) log je nastao iz sintagme s prijedlogom iz s Dočetak -es je zacijelo fr. pl., upor. notes,
dòlija f (Vuk, Srbija, narodna pjesma) velika, golema kuća, 2° (danas) prebivalište, gen. pl. na pitanje odakle. To bi se slagalo s: v., zamijenjen je deminutivnim sufiksom -ič
»čaša kojom se napija«. Svatovski turcizam patria«, u radnoj imenici domovník »sinonim: prosa je iz dom (ŽK). U čakavskom zamijenjen (?). Evropski amerikanizam 16. v. (iz Perua,
(tipa čauf). Složenica dolibaša m (Vuk, Lika) domaćin«, u pridjevu na -ьп domovan (16. v.), je dočetak -ov priloškim -om: domom(e) astečki, Meksiko) tomati preko španjolskoga.
»čovjek koji kod gozbe upravlja zdravicama: poimeničenju na -ica domovnica f »1° sinonim: (Hektorović, 14. v., 1581. seno domom vozil,
sinonim: nazdravljao, stoloravnatelj (Zagreb)«, domaćica, 2° spis kojim se dokazuje podrijetlo Lit.: Elezović 2, 507. REW3 8773. Prati 785.
Krašić, Mon. croat. 283; ugarski Hrvati). Od
odatle pridjev na -in dòlibasin, denominal (Heimatsschein)«, u denominalu na -ati do- osnove dom po deklinaciji -o izvedenice su:
dolibašiti, -im (Lika). Prvi dio te složenice mòvati, -ujem. Prilozi: (sveslav. i praslav.) radna imenica na -ar domar m (hrv.-kajk. ŽK) domuzluk m, (Vuk) = domăzlak pored
izaziva u jezičnoj svijesti predodžbu o glagolu doma (općenito hrv.-srp.) »kod kuće, kući »domaće čeljade kao član kućanstva«; demi- -hk (Kosmet) »kol. domaće životinje ostav-
doliti »koji lije, puni čaše«, tako da složenica (mirovanje i kretanje)« tumači se kao prastari nutiv na -tk dòmak, gen. dòmka (Vuk). Odatle ljene za priplod.« Odatle: pridjev na -ski
izgleda kao imperativni kompozitum u kome ie. lokativ sing. domõ(u), rus. domá. Ali to ne potječe izričaj na domak doći jer je to domazlački (npr. ovca). Balkanski turcizam
bi bolje pristajao glagol toKti. U Lici se naime tumačenje ne treba da stoji. Može se tumačiti (tur. apstraktna izvedenica na -lik od damaz =
postverbal od domaknuti se. Na -ište: dormite
govori: tôčibaša f. Budmani je tumačio dòlija i kao n. ak. pl. za oznaku'kretanja kamo. Da (jedanput, 17. v.). Denominal udomiti. Slo- damız »nastrešnica, naslon, gdje se stoka skla-
je to tumačenje moguće, dokazuje čakavski nja«, tur. damzhk »1° animal de reproduction,
f iz tur. pridjeva dolu »pun«, iz kojega nastade ženice: pridjev na -ьп· domòrodan »sinonim:
dòlija kao iz tur. kapu > kapija. Budmani izričaj: prosa je iz dom (gen. pl.) »otišao je od patriotski«, radna imenica na -ьс domorodac m 2° engraissement du bétail, 3° ľ endroit où
uporeduje tur. dolusun içdük »od riječi do kuće«. Od toga priloga prave se izvedenice s »patriota« neologizmi su 17.—18. v. Prilog cela se fait«) iz oblasti stočarstva: bug. do-
riječi: njegovu punu (se. čašu) popili smo pomoću sufiksa -tio: određeni pridjev (sve- mazlăk, cine. dumuzllke f »race ď animaux«.
doma ušao je i u antroponimiju, i to u dvočla-
(upor. eks u zagrebačkom žargonu) > napili slav. i praslav.) domaći = domaći (ŽK), po- U hrv.-srp. turska se izvedenica unakrstila s
nim praslavenskim ličnim imenima: Domagoj,
smo mu«. Ali treba uzeti u obzir i arb. doit imeničen sa individualnim -іпъ domaćin m Domaslav. Odatle toponim Domaslavec kod prilogom doma (v.). Značajno je da takvo una-
f (Toske) »Trinkspruch bei einer Hochzeit« (Vuk) = domaćina m (-a prema starješina); Samobora. U baltičkoj grupi postoji s prije- krštavanje možda pretpostavlja i cincarski tur-
< ngr. εντολή »Befehl, Aufforderung«. Bud- odatle hipokoristik doma, gen. dome »domaćin« vojem e: lit. dimstís f »dvorište, dobro«. Ie. cizam (o > u), ali se on može tumačiti
mani stavlja ovamo i prilog dolič »dosta, (Kosmet); pridjev na -ov domaćinov, na -ski paralele su izvjesne: sanskr. damas »gradnja, uplivom labijala m.
dovoljno« iz narodne pjesme s nejasnim -ič, domaćinski (~a škola}, poimeničenje na -ica kuća«, gr. δόμος, δομή »gradnja« od δέμω »gra- Lit.: ARj 2, 621. Elezović 2, 507. Mladenov
možda imperativ od içmek »ispiti«. Ovamo domaćinovica; denominal odomaćitiludom-; ta- dim« itd. Prema tome je dom prijevoj na o od 120. Pascu 2, 132, br. 438.
ide od iste osnove i dolma f (Vuk, Mostar) = kođer búg. domakín m prema f domakinja, ie. korijena *dem(d) »graditi, sastavljati«, te
doima (Kosmet) »1° isjeckano meso i pirinač; -ski, -če, -stvo (iz hrv.-srp.), koji posudiše i znači svršenu radnju. Prvobitno je dom značio Dominik m (15. v.) = Duminik (18. v.)
sinonim: nasap (v., Banat), 2° polusprat Arbanasi: domaqín »reicher, angesehner Mann, »ono što je sagrađeno«, i dalje po zakonu re- prema f Dominika, učen oblik imena sveca
(kuća na dôlmu, Kosmet)«. Može biti i inde- čorbadžija«. Za domaćin m femininum je do- zultata (sinegdohe) »kuća, stcslav. hrame«. Dominicus, izvedenica na nenaglašen sufiks
klinabi'ni pridjev: doima paprika (Kosmet) maćica f, odatle pridjev na -in domaćičin, na -icus od dominus, upor. na istoku gr. κυρι,ακός
»babura, tj.. koja se puni«, odatle izvedenica na -ski domaćički. Apstraktum na -stvo domaćin- Lit.: ARj 2, 613. 615. 616. 618. 619. 621. > Kurjak (v.) od κύριος, upravo »božji«.
-oca dolmaca f »široka paprika, blaga«. De- stvo n (također bug.), od domaći, dobio je n 622. 628. 629. 630. Elezović l, 145. MiklošičAS. Odatle na -anus latinizam dominikán, gen.
minutiv na tur. -čik: dolmadžik m (Banja prema starješinstvo, vladičanstvo, veličanstvo. Od Isti, Lex. 171. SEW l, 310. /F31, 410. Holub- -a = prošireno na -ьс > -ас dominikanac, gen.
Luka) »pogača od faširanog mesa«. Denominál Kopečný 104. 110. Bruckner 210. KZ 43, -anca < dominicanus (red osnovan 1216. od
stcslav. domaštbnz nastade pridjev na -ьп: 319. Vasmer 361. Mladenoy 138. WP l, 788.
na -iti: dòlmiti, -im (na-'}. Turcizam iz oblasti domaćan, -ćna pored određenog domašm (Vuk), Trautmann 44. Kostiái, Življenje in svet 19, sv. Dominika od Guzmana, Španjolca), s
hrane (tur. doima »tout mets farci«). Sufiks gdje je ćnj > šn prema sadašnji, sutrašnji. Od 139. Debeljak, ib. 165. Budimir, NJ 2, 233. promjenom sufiksa dominikar, gen. -ara =
-ma, kojim se prave apstrakta (noms ď action), priloga doma još je domaja f »sinonim: zavičaj Medic, ZbNŽ 26, 274. Bulič, IF 5, 392. dominisar (18. v.) = dominižar (Kavanjin) =
v. još u basma, burma, dondurma, donanma. (v.), postojbina (v.)«. S perz. sufiksom -dar: Wiedemann, РВВ 30, 207. i sl. Karski, Izv dominožar (Kavanjin) = domnižar. Razlog ovim
Upor. tur. doldurmak »puniti« i odatle rum. domàdãr, gen. -óra m (Vuk) »domaćin« po- ORJAS cf. AIP 8, 318. ASPh 9,135. Zubatý, izmjenama nije poznat. Ime sveca potvrđeno
turcizam doldora = doldura »voll strotzend«. red domòdãr (Srbija, 16. v.) m prema f do- ZSPh 14, 50-52. ASPh 14, 150-152. Milew- je i u mlet. obliku Domenig (14. v.) = Dominig
ski, Slávia 11, 12. Meillet, RSl 6, 132. Boisacq3 (15. i 16. v.) = Duminig (16. i 17. v.) < mlet.
Lit.» ARj 2, 607. 609. 7, 288. GM 71. Tiktin madàrica (samo u zagonetki). Važne su i
193-196. Hirt, IF 32, 238. Joki, Unt. 78.
560. Elezović l, 144. Lokotsch 531. Ćorović, složenice: domazet (Vuk, Crna Gora), poime- GM 71. Domènego. Odatle hipokoristici Domo —
ASPh 29, 509. Deny § 854. ničen part. perf. pas. doma + zet (od uzeti) Doma = Dóme (17. i 18. v.), na -ica Domica
od f Dominika. Sa deminutivnim sufiksom
dom, gen. doma m (Vuk, Kosmet) = »sinonimi: uljez, ukliz (v.), utoskalo itd.«, domanja f (17. v., Divković) »imanje, -ellus Dominchiellus de Žule (1334., Rab).
doma f (sjeverni čakavci, femininum prema možda prevedenica od gr. σπιτογάμβρος baština« = demanija f (Dalmacija). Od tal. Upor. sinkopu u Dominko (13. v.). U dalm.-
hiža: svojoj dome, od domí) »ie., sveslavenski i (Budimir). Odatle apstraktum domàzetstvo. demànio m < stfr. demaine > fr. domarne > rom. najčešće sa sinkopom penultime i sa
dorat 427 dot
Dominik 426 dorat

pija (v.), dolu > dalija (v.), nastade naziv kojí se bez prefiksa nije očuvao u hrv.-srp.
ispadanjem protonike (tip dum interim > dòmuz m (17. v.) »sinonim: svinja, prasac«. konja donja m (Drsnik, Kosmet), tako i u nego u slov. špeh »Eile«, češ. spěch, polj. spiech,
mentre): Menko u prezimenu Menković (15. v.), Odatle augmentativ na -ina: domuzina = búg. dórija pored dorelija i u arb. dori. u hrv.-srp. samo s prefiksom м- uspjeh pored
u Dubrovniku Menze (sa našim hipokoristič- poimeničenje domuzovina »sinonim: krme- uspijeh m, s pridjevom na -ъп > -an uspješan,
Lit.: ARj 2, 658. 663. 895. Elezović l, 148.
kim sufiksom -e), latinizirano Mencio. Gra- tira«; složenica: domuz-balj m (Skadarsko GM 72. Mladenov 146. SEW \, 2Ц. Lokotsch za koji se tvrdi da je iz ruskoga. Odatle deno-
fija Menze ima se-čitati *Menče, gen. *Menčeta, jezero) »jesetra, upravo svinjska riba«. Balkan- 532. minal stcslav. spěšiti »eilen«, hrv.-srp. samo
odatle dubrovačko prezime Menčetić (13., ski turcizam (tur. domuz, vulg. donuz, bahk pospješiti. Lik dospêjç posudiše Rumunji: a
14. i 15. v.) = (sa en > in) Mimela (kula »riba«) iz oblasti domaćih životinja (tip oroz'): dorzon, gen. -ona m (Kosmet: da se uzne dospi (objekt: aluatul) »gahren machen«, koje
dubrovačka, Ston), Mimetic = (sa sonoriza- arb. domús. dorzõri) = držan (Kosmet) »sinonim: jamac«. se značenje razvilo iz pine (ne)dospită »(un)-
cijom ni > ndž, nk > ng, ngr., kao u Južnoj Lit.: ARj 2, 631. GM 71. SEZb 13, 193. Od arb. složenice (sintagme) dore »ruka« + gesäuertes Brot« > »reifen, maturare«. Ovamo
Italiji) Mengo (hrisovulj), sa -oca (tip Petrača, zane = dořezán = dorëdhan, particip od ide možda i rum. a pripi »festinare« < prispėti,
Kosaca) Menbgača (13. v., Mengača Lombprić donanma f (Kosmet) »1° iluminacija, 2° me dha »dati« upravo, »dana ruka«. Od dore ako je í nestao u refleksīvu a să pripi »žuriti
(Lampridius), hipokoristik Lompre + -ič), pisa- proslava državnog ili sultanova praznika«. postoji i prilog mendôre (Kosfnet) »u ruke, se«. Tiktin tumači iz prèti (v.), bug. priprá,
no Mengatia, Mengacia, Mengaza — (sa di- Balkanski turcizam (tur. apstraktum na -ma: na besu«, u kojem men- sadrži arb. prijedloge pripremaše) »dränge«, pripren »ungeduldig«.
similatornim ispuštanjem m-n > m-0~) Migocą donanma »1° illumination, 2° Flotte« od reflek- me »sa« i m »u«. Arbanaska sintagma »dana Jat je nastao iz ie. ë od ie- korijena *spē(i)
(13. v., dubrovačko prezime) = Mindžeta sivnog don-an-mak »être orné, être paré«) iz ruka > jamac» slaže se morfološki i semantički kako se vidi iz lit. spėti, spėju »imati vremena,
(Prčanj, »der höher gelegene Teil von ~«), oblasti administracije: bug. donanma f, arb. sa manu prisa (1080) »uzeta ruka > jamac« snagu«, lot. spēt, sanskr. sphãyati (3. 1.) »nimmt
Ovamo ide sa dvostrukim deminutivnim sufik- donarne »Flotte«. u dalmatinskom latinitetu Petra Crnoga. O zu, uspijeva«. V. još spor.
som -ulus + -ínus Minklinić (15. v., Mon. Lit.: Elezović 2, 507. Mladenov 140. GM 71. našem izrazu jamac = tal. mallevadore v.
jamiti. Lit.: ARj 2, 676. 7, 822. Moskovljević, NJ l,
croat. 101), upór. Minclinus. Ovamo idu krč.- Deny § 854. 80. Ivšić, Slávia 6, 52. Miklošič 317. Holub-
-rom. oblici Mankânj, u toponimu Grdiman- Lit.: Elezović l, 147*. JF 14, 225-226. -Kopečný 347. Bruckner 509. Mladenov 656.
kânj < gurgus de Menk + hrv. -ónja), Lat- dondurma f (Kosmet) = doldrma (Beo- G M 12. Barić, Reč. 106. SupK 181. si. 290-1. WP 2, 657. Trautmann 274. Buga, IzvORJAS
miküc < lacus de Menk + -ūceus. Ne zna se grad, disimilacija η-m > l-m) »sinonim: sla- 17, l, 1-52. (cf. RSI 6, 338). Persson, Beiträge
kakav je sufiks -аса u Mengazza, hrv. -oca doled«. Odatle radna imenica na -đžija: dosai j a f (sjeverna Dalmacija) »1° prut, 40, 2 (cf. IJb 1, 68). Kretschmer, KZ 31, 439.
ili lat. -āceus. Samo -a je izvjesno hrv. hipo- dondurmadžija m (Kosmet) »onaj što pravi i 2° udarac prutom«. Brugmann, IF 16, 503. Mikkola, IF 16, 38.
koristik. Ime se pojavljuje i sa ispuštanjem prodaje sladoled, sladoledar«. Balkanski turci- Lit.: ARj 2, 667. Bartholomae, IF 7, 79. GM 413. Tiktin 566.
Men- (hipokoristik drugog štěpena prema 1260.
zam (don-dur-ma »glaces«, skraćeni infinitiv
prvom gdje je ispušten Do-, tip talijanski, kauzativuma don-dur-mak »učiniti da nešto dosanka f (šatrovački govor, argot u Vranji,
dost, gen. dosta m (Vuk) = dós, pored das.
ne slavenski, upor. Beppe < Guiseppe}. Ta zamrzne«) iz oblasti hrane: bug. dondurma f. Srbija) »svinja«. Naša izvedenica na -anka.
gen. dosta (Kosmet) »sinonim: prijatelj«.
skraćenica pojavljuje se sa hrv. hipokoris- Od arb. dose »svinja«. Odatle na -ovina: do-
Lit. : ARj 2, 606. Elezović 2, 507. Mladenov Odatle apstraktum na -luk: ddsluk m,
tikom na -e Gace 1278. = Gačić 1253. U sovina (grnčarski = lončarski argot u Prištini)
141. Deny § 854. dostluk (Banja Luka, objekt uz voditi s kime,
15. v. izmjenjuje se sa lat. deminutivnim »svinjetina«.
Kosmet) »sinonim: prijateljstvo«. U Kosmetu
sufiksom -uceus (u > o kao u saloča < sala denkle (Rrab, Ugljan) = donkle (Hvar) = Lit.: Jireček, ASPh 8, 102. Trojanović, JF 5, je taj apstraktum raširen i sufiksom -ija (v.):
H—ucea) Goçe, Goze, de · Göçüş, Goziis, dunkle (Dubrovnik, Lepetane, Boka) pored čistog 222. dostaklja f (a < tur. z) istog značenja. Zna-
odatle Gučetić = Gočetić 1399. Glede ispuš- talijanizma dûnkve (Perast, Dubrovnik). Od čajno je da u Kosmetu pl. m. sadrži turski i
tanja Do- upor. prezime Meneghello (Split). dospjeti, dospijēm pf. (Vuk) = (ikavski)
tal.-tosk. dunque prema sjev.-tal. donca, una-
dospiţi, -'ijëm (ŽK) »1° maturare, sazreti naš pluralni nastavak: doslâri, gen. doslãrâ <
Ime je u Dalmaciji staro, iz vremena prije kršteno sa našim istoznačnim konkluzivnim tur. dostlar. Upor. takve hibridne plurale u
13. v., kad je ustanovljen dominikanski red. (hrv.-kajk), finire, 2° imati vremena«, uspjeti,
veznikom dakle (v.). Od kslat. dune, sa izmje- cincarskom: Janotaranl'i »porodica Janota«.
Lingvistički je dokaz za to o > ъ > 0 u uspijem (Vuk) »Erfolg haben«, prispjeli, -ijēm
nom dočetnog -e sa que (od ubicumque, ovun- Po pučkoj etimologiji turski apstraktum do-
protonici i i > ь > a u penultimi: Dmînak, »venire«, nàspjeti, -ijēm (Vuk, Dalmacijaj
que itd.), donca prema unquam. sluk pretvara se u dosluh analogickí prema
gen. Dmînka (15. v.) poklapa se tačno sa Srbija) »iznenada dogoditi se«, sàspjeti, saspi-
Lit: Kušar, Rad 118, 25. Budmani, Rad 65, jēm = saspiti (ŽK), bez prefiksa do-, na-, posluh. Upor. još nejasno dóstul. Balkanski
Domïnîcus. Odatle hipokoristik Omina (15. v., turcizam perzijskog podrijetla (perz. dost) iz ob-
167. Tomanović, JF 17, 205. pri-, u- ne postoji u hrv.-srp., nego u stcslav.
Krk) = Dmine, prezimena Dminčić (16. v.),
spēti, spējo »proficere«, slov., češ., gluž.-srp. lasti društvenog saobraćaja: bug. dost, dostluk.
Dminić (14. v., danas Diminić, Istra), Dmînko
dorat m (Vuk, 18. v., narodna pjesma) = i rus., baltoslav. i praslav. *spe-. Odatle Lit.: ARj 2, 673. 679. 686. 697. Elezović í,
(14. v.) = Dmenko, odatle napuštanjem suglas-
durat (jedanput, 17. v.) »konj mrke tamnoriđe impf, prijevojem duljenja dospijevati, dospi- 148. 25 502. Mladenov 148. NJ l, 57-58.
ničke grupe dm-, neobične na početku riječi,
boje«. Odatle: hipokoristici dóra, dore, doro jevam, isto tako uspijevati, prispijevati, saspi-
Dimko (14. —17. v.) = Dinko (najstarija po-
m, na -în, -in + -ьс darin, gen. -ina, dorínac, jevati (Marulić). Na -tb dospjet, gen. -i f döştür (Kosmet), prilog »dosta, dovoljno«.
tvrda 1375. u Dubrovniku). Potvrđeno je još
gen. -ínca; deminutiv na -čie doračić; pridjevi (18. v.) = dospit, gen. -i (18. v.), s pridjevima Od perz. destur, izvedenica dest s pomoću
žensko ime Domnika kao izvedenica od vlat.
na -ov i -ost: doratov, doratasi. Kako je taj na -ъп dospjetan (nije ušao u jezik) i nedospje- sufiksa -ur, s kojim se unakrstilo naše dosta.
donmuş. Upor. dumna > duvna. Dominicus
balkanski turcizam iz oblasti konjogojstva tan (Dubrovčani, 17. —18. v.) »beskrajan u Lit.: Elezović l, 149.
je potvrđeno u 15. v. i u madž. obliku Duman-
složen od tur. pridjeva doru »mrk« i at (v.) prostoru«, odatle na -bk > -ák dòspjetak, gen.
kuš < madž. Domonkos.
»konj«, koji i sam dolazi, može i od samog -tka (16. v.) pored dospijetak, gen. dospijetka dot f (17. v.) = (s prijelazom iz deklinacije
Lii.: ARj 2, 627. 401. 472. 473. 616. 622. turskog pridjeva da nastane naša pridjevska
628. 715. 884. 886. 6, 600. 601. 602. 645. »termin«, na -en nedospiven (18. v.) »nesavršen, -í u deklināciju -a) dôta f (15. v., Kotor,
715. 717. Mon. croat. 97. MSHSM 5, 249. izvedenica na -ast: dorast (konj) kao i u bug. beskrajan«. Imenica se pravi istim sufiksom čakavci, štokavci, Lika, sjeverna Dalmacija,
Rešetar, Stok. 132. REWS 2738. Jireček, Ro- dorest. Odatle s -uša (v.): darusa f »doratasta -h < s kao u smijeh: stcslav. speht »studium«, Potomje, Korčula, Božava) = dota (ŽK) =
manen 3, 42. 27. kobila«. Od doru na -ija, kao od kapu > ka-
dot 428 drag drag 429 draganja

slov. dota »miraz«. Denominal na -ati: dotati, Mladenovu u srodstvu je s gr. δήρις »Kampf, ginja, dragoća, (ne)dragost, dragata. Hipoko- nego i obalske na moru; u posljednjem značenju
-am pf. (14.—16. v.), nadotät (Božava). Na Streit«. Pored drača i draka postoji još prije- ristici su: na -an (tip Milan), dragan, na pravi konkurenciju italijanizam vala)t. Raši-
-ar < -arius dotar (Istra) m prema f dotàrica vojni štěpen dirača f (Belostenac) i kol. -апьс dràganac, gen. -anca (jedanput, narodna ren toponim sam i s pridjevima. Odatle: de-
(Cetina, Dalmacija) »djevojka sa mirazom«. Od odatle diračje = dirâka f (Kastav) »1° crna pjesma). Pridjev se zbog afektivnosti deminuira: minutiv na -ica dražica, augmentativi na -ina
tal. dote f < lat. dos, gen. dotis (od istog kori- drača, 2° grm od trnja«, odatle kolektivni dragahan, -ahna. Põimeni čuj e se s -ii: dragii dražina f (Krk) »općinsko polje i pusto zem-
jena od kojeg i dare, u prasrodstvu sa dati}. toponim Diračje n (Kastav). Osnova je prema m, također prezime. Složen je dragovoljan. ljište pokraj mora«, na -etina dražetina f (Vuk),
Lit.: ARJ2, 703. 705. REW*2156. DEI 1387. tome u drač, drača, draka, dirača, diraka U antroponimiji je veoma čest od najstarijih radna imenica na -ar dragar m »koji živi u
Pleteršnik l, 162. dr- < dbr- > dir- od drijeti (v.) u istom prije- vremena kao prvi ili drugi elemenat dvočlanih draži« (upor. bregar m, ŽK, »koji živi na
vojnom štěpenu kao u razdrt i razdirali. Što starih imena kao i u hipokoristicima izvedenim brijegu« glede sufiksa). S prefiksom sc-jsb- SĢ-
dova f (Bosna i Hercegovina općenito; u se tiče sufiksa, -ač je kao u češ. dráč, polj. od njih: Dragomir, Dragoslav, Dragomysl, draga f »convallis« i možda u imenu starohr-
narodnim pjesmama: objekt uz učiniti, dati; drocz. Prema ovom tumačenju drač je prvo- Dragoljub, Miodrag, Drago, Dragutin, Dražen vatske župe Sidraga (Biograd, Dalmacija), ako
kod Kačica dovu proučiti) »muslimanska mo- bitna radna imenica koja se kao takva oču- (odatle prezime Draženović), Dragas (također je í umetnuto za oblakšanje konsonantske
litva«. Odatle složenica (h)air-dova f, izmije- vala u sjevernim slavenskim jezicima, a u prezime), Dragoš (prezimena Dragošić, Dra- grupe Romanima (izvjesnosti nema zbog toga
njeno u ovrdofa. Ne zna se ide li ovamo kao hrv.-srp. je postala apelativ, po svoj prilici gošević), Dražoje, Dragača (odatle pridjevski što se ne zna današnji oblik). Od drage, pot-
naša izvedenica dâvnik m (1779., primjer moj pod uplivom od drača f, koja je nastala od toponim Dragačevo), Draginja < Dragihna (o- ječe srgr. i ngr. δραγάτης m »custos, vigneron,
dovniče, u Kosmetu). Elezović' ne daje značenje apstraktuma draka s pomoću -га. Prvobitno datle starohrvatsko prezime Draginić), Dra- jardinier«, odatle opet arb. dragat m »poljar,
za nju. Balkanski turcizam arapskog podri- je značenje bilo »ono što dere«. Glede dalje gilo, Dragija, Dragan (odatle stari pluralni bekčija«. Prema εργάτης > àrgatin (v.) dobila
jetla (ar. dwa) : rum. dova, arb. duva (Skadar). etimologije v. drijeti. toponim Draganići i prezime Dragami, ŽK), je naša draga sufiks -ατής. Prvobitno značenje
Lit.: ARj 2, 717. 9, 498. GM 78. Elezović l, Lit.: ARj 2, 275. 734. 758. 765. Ribarić, Dragua (odatle Dragišić), Dragman (također nije »vallis«, nego »trag, brazda povučena na
142. SDZb 9, 144. Miklósié 41. SEW l, 185. prezime), Predrag, ženska lična imena Drága, terenu«. Zbog toga znači u pojedinim slavinama
Holub-Kopečný 105. Bruckner 95. Mladenov Drăgica, itd. »put; u moderno doba: željeznica, ulica«. Riječ
dovale (ak. pl. ?), ~reä komu (Bosna) 151. SpBA 6, 73. i sl. NJ 7, 187. Matzenauer,
»reći pozdrav na rastanku«, odatle denominal Slog dra- nastao je po zakonu likvidne me- je sveslav. i praslav. *dorga bez paralela u
LF 7, 47-48. Hirtz, Aves 88.
na -iti dovoliti u istom značenju; dovale tateze (rus. dorogoj, polj. drogi). Naš pridjev, baltičkoj grupi. Slog dra- nastao je po zakonu
(imenica ili prilog?) je skraćenica arapskog drag, draga, određeno dragi (Vuk), balto- koji ide u sferu milovanja (upor. rum. a likvidne metateze (polj. droga, rus. dor oga
pozdrava tawwel allah'umrak »bog ti život slavenski i sveslavenski te praslavenski (*dorgu) iubi < ljubiti), posudiše Rumunji u hipoko- »put«). Utvrđene su ie. paralele, naročito ger-
produljio«, po čemu je stvoren pozdrav pros- pridjev, »1° (konkretno i objektivno, koje rističnom sr. r.: dragă (frate dragă, dragă manske: engi. drag, got. dragan, njem. tragen,
jaka bosanskih: Bog ti mladost pokloniol nije općenito u hrv.-srp.) velike cijene, sino- doamne) i stvoriše od njega bezbroj svojih lat. Iraho, odatle evropske riječi Iraklar, atrak-
deminutivnih izvedenica: drăguţ, dragusor, cija, le. je korijen *dheragh- »vući«. Upor. za-
Lit.: ARj 2, 717. nim: skup; pretiosus: dragi kamen (protivno
draguteţ, dragucică, draguleană, drăgălaş, dră- drgnili ZK, sbdrbgnuli se (v. pod dreg-).
jeftin, v.); 2° (osjećajno, psihološko, koje je
drač m (Vuk) »sinonim: čalija (v.)« pored općenito) sinonim: mio; drago mi je = milo gălili, uraganele, kao i apstraktum dragostb > Lit.: ARj 2, 746. 762. Miklošič 49. SEW l,
drača f (Vuk, 16. v.) istog značenja, drače mi je; У (Dubrovnik) »za jelo koje prija«. dragoste, odatle a dragosti, odatle opet dră- 212. Holub-Kopečný 105. Bruckner 97. KZ 48,
gosteală f, itd. Madžari posudiše također draga. 216. Vasmer 263. WP l, 862. Trautmann 45.
pl. f. »riblje kosti«. Drača je toponim. Odatle Negativni pridjev nedrag (14. v.) postoji još
Od baltičkih jezika posjeduje lotišK potpunu GM 73. Matzenauer, LF 7, 46. Iwaszków,
brojni pridjevi: na -ьп dračan, -ina (16.— 18. v.j u ŽK: tirati nekoga od nemila do nèdraga. Od Lud 25, 94. i sl.
danas se ne govori), na -ast, -av dračast — drag postoje u Kosmetu pridjevske izvedenice paralelu: d'args, u istom značenju. Drugi ie.
dračav, na -ev dračev (14. v., danas se ne čuje, na -at, -očit, -ovetan, -ski, koje sve služe za jezici ne pružaju nikakvih dobro utvrđenih draganlija f (Dalmacija) »pola bijela pola
ali je čest u toponomastici), odatle poimeničen pojačanje zamjenice za totalitet vas, ceo', identičnih paralela, ali Mladenov uzimlje da crvena trešnja« = dragana (Mostar) »kisela
ž. r. dračeva f kao ime biljke, sa -ica, -ьс dra- dragan, dragãcit, drâgovetãn (upor. bogovetan), praslav. dor-gu pokazuje raširenje formantom trešnja«. Od lat. pridjeva duracmus (složen
čevac, gen. vca m i dračevica f imena biljki i draški. I sam dragi upotrebljava se u toj funk- -g ie. korijena dor- koji se u nižem prijevoj- od dūrus + acinus > tal. duràcine, krč.-rom.
veoma česti toponimi, na -ski drački potvrđen ciji. U značenju »skupoća« apstraktum je dra- nom štěpenu nalazi u sanskr. ã-driyate »što drukno, gr. δωράκινα > ar. durakin); dragan-
jedanput, na -ljiv dračljiv (17. i 18. v.). Riječ ginja f (ŽK) = dražinja (Lika) i denominai na privlači pozornost«, a-drtas »čašćen«, lit. dora lija je turcizirano prema -li od dragana, a
drača je potvrđena u Topolovcu (Hrvatska) i u -éti podrážali »poskupiti«, dražati »im Preise »saglasnost«, ir. dir »kako treba«, lit. deriù, to bi mogao biti izopačen dalmatoromanski
značenju »dolina, kotlina«. To značenje suvisi steigen«. Odatle neologizam dragulj m »gioiello« deréti, lot. derét »valjati«. U vezi s posljednjim ili arapski oblik. Ovamo ide duráncija f
s etimologijom od drijeti. Upor. poroj (v.) za i radna imenica draguljar, gen. -ára m te upoređenjima treba istaći i Budmanijevo (hrv.-kajk, Belostenec, slov. = duranclija
takav semantički razvitak. Budmani stavlja ova- složen dragocjen, odatle dragòcijenost, apstrak- mišljenje da je praslav. *dorgu prijevojni (Popović, tako možda u Srbiji) »vrsta breskve«
mo još dreča f »sinonim: česta (v.)« sa a > e tum dražba f »licitacija«, dragokup, dragovati. štěpen o (Tiefstufe)' od osnove drž- u držali preko madž. duránci; slov. duranca ΐ = duran-
poslije r kao u vrebao < vrabac, resti < rasti. U psihološkom značenju: denominál na -iti »smatrati, ocjenjivati«. celj, gen. -clja ili -celjna »nicht von Kern
Još je kol. dračje n (15. v.), danas se ne čuje dražiti, -im (kod dva pisca Slavonca) »činiti Lit.: ARj 2, 737. 746. 763. 7, 828. Miklošič gehender Pfirsich«. Slov. dręža (Toimin)
kao ni na -ište dračīšte n). Složenice su: dra- što ugodnim« nije se mogao održati zbog 49. SEW l, 213. i si. Holub-Kopečný 106. Bru- »trešnja« pokraćenica je od mlet. durès'ega
ievile f. pl. (Imotski) »vile za draču«, upravo homonimije s dražiti (v.), nego na -ali dragati, ckner 97. Vasmer 364. Trautmann 45. Mlade- ispuštanjem nenaglašenog sufiksa -ica > -ega,
nepotvrđeni pridjev dračje + vile, i dračakljun -am (raz-) »sinonim: milovati« = dragati se nov 151. Ribarić, SDZb 9, 144. Elezović l, kojim je zamijenjen -inus.
(sjeverna Dalmacija), gdje je okamenjen ge- (Vodice, Jačke) »ljubiti se«, koji nije došao u 150. 205. Boissin, RES 27,43. Matzenauer, LF Lit.: ARj 2, 894. Pleteršnik l, 171. 185.
7, 47. Živanović, Branková Kolo 11, 404. Gombocz-Melich 1444. REW3 2803. DEI 1403.
nitiv pridjeva. Mjesto drače govori se u bug. sukob ni ś kojom drugom izvedenicom; raz-
i draka u značenju »drač m, drača f«. U hrv.- dragavati, -dragavam (Lika); razdraginjati, -ãm draga f »sinonim: do (danas običnije od do, dragatila f (Dubrovnik, Boka) = dragânja
srp. i u ruskom je draka apstraktum »gungula«. (Lika) pf. prema razdraginjavali, -injãvãm razlikuje se semantički od do time što označuje (Budva, Muo) = dragana (Vuk) »trachinus
Glede sufiksa upor. divljaka f (v.). Prema (Lika). Apstrakta su psihološkog značenja: drà- terenske udubine ne samo između brda, dračo« = dragana (Kostajnica, Boka, Prčanj)
dražiti 431 drečati
dragatila 430 Dráva

dražiti, dražim impf. (Vuk, 16. v.) (raz-) dřdan m (Dubašnica, Krk) »sinonim:
= dragana (Lepetane) »otrovna dračasta riba, drančiti, -lm impf. (Vuk) = drljančiti, -lm prema razdraživati, razdražujēm i -dražīvām ovan«. Možda je u vezi sa stčeš. ardati »skupsti«,
pauk (prevedenica od pesce ragno di mare)« = (Vuk) »neprestano prosjački«. Budmani, u (Vuk) »reizen, hetzen«. Odatle: pridjev na reduplicirano dbr-d- od iste osnove od koje i
trachinus draco, tarantın (Budva)«. Od gr. neprilici kako da objasni postanje, upoređuje -iv j -ljiv draživ (Stulić) = dražljiv (Jambre- drijeti (v.); drdan bi bio »oskubenac«. Treba
δράκαινα > dracaena, dracana, femininum od s perz. > tur. derjuz »prosjačenje«, derjuzen šić), danas samo s prefiksom razdražljiv, ipak imati u vidu da smo premalo obaviješteni
draco, gen. -otas (v.), vjerojatno leksički »prosjak«, što se poklapa samo semantički, a odatle apstraktum razdraživost f. Imperativne o dubašl jánskom dr danu. Nije nemoguće da
ostatak dalmatoromanski. Upor. tal. dragone fonetski je vrlo daleko. Bit će ekspresivna, složenice : draživaška f (Vuk) i dražikuja (Lika). stoji u vezi s drnda f (Vuk) »sprava za razbija-
»un pesce" di' mare« < δράκων, gen. -οντοζ m pejorativna izvedenica od osnove dr-, koja je u Kao što uistinu postoji prijevojna varijacija nje vune«, postverbal od drndati, -am impf.
prema f δράκαινα. Ovamo još dracana f »ne- drijeti (v.), dŕljati (v.), s pomoću -amiti, koje drap-ati pored drp-ati (v.), izgleda da postoji (Vuk, objekt: vunu) »1° razbijati jarinu; si-
kakva riba, tarantola« (nije utvrđeno gdje se se nalazi u bančiti, pijančiu od pijanka. V. i pored draž i drž- u deminutivu na -kati: nonim: pucati vunu na kojoj spravi, 2° go-
govori); č mjesto k ili ga može se objasniti pod dŕljati. drškati, -am impf. (Vuk) »sinonim: dražiti, voriti koješta«, izdrndati, -am (Lika) »1° svršiti
s pomoću *tracina > tal. trascina, traggina, uckati (pseto na svinju)«. Stulić ima č mjesto drndanje vune, 2° razbrbljati (se)«, ràzrndati,
tracena (Napulj), gr. dracena ili je unakrštenje Lit.: ARj 2, 760. 783.
š: drčkati u istom značenju. Ali nema potvrda -ām (Srijem, Slavonija, Lika, objekt: vunu).
sa drač(a), dračast (v.). iz narodnih govora za taj oblik. U slovenskom Pored drnda postoji na -alo: drndalo m »sprava
Lit.: ARj 2, 735. 745. Matzenauer, LF 7, dr anguille f. pl. (Srbija) »kol. Γ za sitne mjesto ž stoji st: (po~)drastiti pored draščiti za drndanje vune«. Odatle radna imenica na
47. Rohlfs 300., br. 568. DEI 1391. Prati stvari što se nose na odijelu: palaske, arbija, »reizen«, iz čega izlazi da je ie. gh mogao vari- -ar drndãr m »sinonim: pucar« i pridjevi na
1002. REW3 8823, b. 2° mašice za vatra«. Dočetak -lija upućuje rati sa st i sk. Ako je tako, onda bi kao pridjevska -eu j -ov į -ski drndãrev, -ov, drndarskî. Glas и je
na tursko podrijetlo. Upor. tur. turu į -turu į izvedenica na -ljiv ušla ovamo: nādršljiv (ŽK) umetnut zbog toga što riječ ima onomatopejski
drägma f (16.-18. v.) = drahma (16.- engüle »različita puca«. »koji rado izaziva svađu draženjem«. Miklošič karakter jer nije samo termin iz kulture vune,
18. v.) »1° grčki novac, 2° mjera«. Od gr.
Lit.: ARj 2, 760. je mislio da je rum. a îndîrji = îndrăji »dra- nego i pejorativ za brbljanje. Upor. klopòtac
δραχμή »novogrčka moneta«, riječ možda egej-
žiti« posuđenica odatle. Ali to ne treba da (v.) kao termin za spravu i pejorativ za blebe-
skog podrijetla (prema Battistiju), prema ta-
stoji jer se rumunjski slavizam fonetski bolje tanje. Da je n umetnuto, to dokazuje stčeš.
lijanskom i šrednjolatinskom pisanju dragma, Dráva f, predslavenski i predrimski hidro-
ardati, gdje je ekspresivnost izražena redupli-
tumači kao rumunjska izvedenica od dir z <
dracma (14. v.). Stulić ima drama f »osmi dio nim, odatle pridjev na -ski dravski, ime sta-
kacijom. Glede n upor. polj. dryndać »agitare
novnika (etnik) na -ьс m prema -ka Pôdravac, dr ъг ъ »drzak«. Kako u rumunjskom slavizmu
unce«, deminutiv na -iça dramca < tal. dram- caudam«.
gen. -vca prema Podravka, pridjev na -ski z pred i prelazi u ž (pisano /), apstraktna je
ma. Ovamo još dram m (Vuk, narodna pjesma)
podravski, ime zemlje (horonim, regionim) Po- izvedenica odatle: dtrjie f »drzovitost, drskost«. Lit.: ARj 2, 765. 784. Holub-Kopečný 106.
»mjera za težinu«, zacijelo preko turskoga,
dravina f. Femininum je kao kod većine hidro- Prema tom apstraktumu dîrz mijenja se u Wood, KZ 45, 62. Matzenauer, LF l, 161-
upor. tur. dirhem. Odatle pejorativna složenka
nimą koji su u latinskom bili maskulinum. dîrj. Odatle s rum. prefiksom în- < lat. in 162.
dramòser m (Bosna) »tvrdica«, denominai na
Tako: Sava f (v.) < lat. Savus m, Tısa f < pravilno izlazi îndîrji. Upor. i arb. ndërzénj,
-iti dramòseriti, -lm impf, »škrtariti«. Drugi je
koje se potpuno slaže s rum. îndîrji. Glagol dř-df (Kosmet) »grupa amorfnih glasova
dio postverbàl od srati. Na tur. -li: dràmliia f lat. Pathisus, Soča f (slov.) < lat. Sontius, kojima se predstavlja bezvrijedan razgovor,
tal. Isonzó, furl. Lisunz m, Una < lat. Oeneo, dražiti nalazi se u svim slavenskim jezicima
= drămalija (Dubrovnik) = dramallja (Tivat, osim u bugarskom i poljskom. Za praslavenski lupetanje«. Odatle podrugljivi (pejorativni)
Lastva: slievat dramaltje) »sačma od olova Bednja f < Bathinus (?). Tako i kod onih imperfektivi drkoćat, -em (Kosmet) »govoriti,
gdje je nepoznat latinski rod: Kupa < Klopa, korijen drag- nalazi se paralela u sanskr.
što se sama napravi nožem (ne kupuje se), draghat (3. 1. sing.) »muči« i ags. dreccan preklapati, naklapati« i drglãt, -am (ŽK)
Schrott; kupovna se zove balin m, pi. balini« = upor. njem. Kulpa < Colapis, Krka (slov.) < »budalasto govoriti«, odatle drglo m »budala
Corcoras, Bosna f (v.) < latinsko ime nepo- »dražiti, mučiti«, u oset. äw-därzin »idem«.
na -uša drămuia (Vuk), na tur. -luk dramàluk Baltičkih paralela nema. le. je korijen *dhregh- koja neprestano govori«, drdljati »plappern; si-
(Brač). znato, možda *Bassinus, Vuka < Ulcaios < nonim: brbljati«, sadrži onomatopejsku re-
grčki izvedeni pridjev. U Neretva f je i u tal. »idem«.
Lit.: ARj 2, 748. 758. 759. REW3 570. Lit.: ARj 2, 763. 764. Miklošič 49. SEW l, duplikacijų der-der, koja je ostala gotovo
DEI 1391. Vasmer, GL 54. Narenta, lat. Naro. Veći pritoci kao Korana f, neizmijenjena u bug. dardór istog značenja
221. Holub-Kopečný 106. Bruckner 95. Vasmer
Dobra f, Lonja f, Ukrina f vladaju se po istom 366. WP l, 875. Kostiái, Življenje in svet 19, kao i u sanskrtu dardurah, dok je u drdljati
draguleska f (Križišće, Drivenik, Tribalj) zakonu (bit će također predslavenski hidro- 409. Lewy, KZ 52, 306. GM 300. Scheftelo- provedena disimilacija dr-dlj.
= dragoliska (Nin, Igrani u Vinodolu) = (za- nimi). Ima doduše i muških predslavenskih witz, KZ 54, 242. Ramovš, Slávia l, 237. Lit.: ARj 2, 765. Elezović l, 155. 2, 508.
mjenom -uleska sa -aćun) dragaćun (Omiš) hidronimą, kao što su: Dunav m = Dunaj Jokl, ASPh 28, 12-14. W P l, 795. SEW l, 254.
»lanius excubitor«. Hirtz ima kao tál. drogossá. (slov.) < Danubius m, Vrbas m < lat. Urpanus
m, Bosut m < lat. Ad Basante, Lom m (bug.) < drbácati impf., također slov., »kratzen,
Lit.: Hirtz, Aves 93. scharren«, deminutiv na -acati (v.) od drbati, drduriti impf. (Prigorje) (subjekt: puran)
Almus, Iskăr m < Oescus m. Pitanje roda kod »šepiriti se«, nadrdurlti se (ŽK) »naježiti se«
hidronimą stoji u vezi s mitološkim predo- koji se nalazi u hrv.-kajk. razdrbati pf. (objekt:
drámaian (16. v., Zoranie), pridjev na (subjekt: ljudi, čovjek). Onomatopeja kojom se
gnojište, smetje) »razgrepsti, raščeprkati« (Tre-
-ьп > -an, »neplodan, sterilan«. Poimeničen džbama o njihovu božanstvu. Godine 1526. oponaša napuhivanje, ne zvuk, nego pokret.
dovedeno u vezu s derati: Deravá. Pritoka kod barjevo). Od drugih slavina još u češ. drbati.
na -ica dramatnica (16. v., čakavac Bernardin) Ovamo ide i nadunduriti se (Lepetane, Boka)
Varaždina Dravica, deminutiv na -ica (kao U prijevoju rus. derebitb »zupfen, rupfen«, der-
»neplotkinja«. Od kslat. deramare > deramare »naijediti se«. Unakrštavanje s duriti se »srditi
Murica > Mürz, Neretvica, Savica kod bitb »idem«, derba f, derbina »krčevina«. Os-
1119. »ammazzare«, prefiks de i denominal na se« je moguće.
Zagreba, 16. v., selo u Moslavini). Na -ka novni je korijen i ovdje isti koji i u drijeti (v.).
-are od ramus »grana«. Ide zajedno s rum. Lit.: ARj 2, 765. Tomanović, JF 17, 202.
drâvka f »velika šajka, koja samo po Dravi Redukcioni prijevojni štěpen, koji se nalazi u
dărâma = arb. dëromue (Lukaj). Kako poka- drbati, slaže se sa sanskr. drbháti (3. 1.) »plete«.
zuje protoničko e > ь (s ispadanjem) balkan- može ploviti«. Kod Plinija je Draus m. Prema drečati, -lm ipf. (Vuk) (iz-, raž- se, Lika;
sko-latinska ili dalmatoromanska riječ. Alessiju riječ bi bila mediteranska. Lit.: ARj 13,515. Pleteršnik l, 168.
ZbNŽ 3, 122. SEW l, 254. WP l, 808. Holub- subjekt: koza; Vinkovci), denominai od dreka
Lit.: ARj 2, 760. Bartoli 2, 269. Vaillant, Lit.: ARj 2, 761. Alessio, RIO l, 233. Kopečný 106. Vasmer 340. 341. f (Vuk) »(pejorativno) vika«, na -éti pored impf.
RES 9, 271. Lukaj 142. REW3 2578. DEI 1254. Rudnički, SO 6, 370-388.
drečati 432 Drenòpolje Drenòpolje 433 drëtva

dréčiti se (iz- se) i razdrekati se (Bosna, subjekt: met). Nalazi se još samo u bugarskom. Kao ιανοΰ πόλις = lat. Hađrianopolis, grad u Traciji sirati, dresiram. Postverbali sa lat. > tal.
čedo), prema pf. dreknuti, đreknem. Odatle na dripa (v.) izvedenica je od korijena glagola prozvan po caru Hadrijanu. Prije se zvao u prefiksom in- indìric m (Dubrovnik, Cavtat),
-alo dr'èkalo n »strašilo«, pejorativna radna drijeti (v.). tračkom jeziku Uscudamaıa je ispušten u sla- glagol indirìcat, -ām (Korčula) < tal. indirizzo,
imenica na -avac drékavac, gen. drékãvca m. Lit.: ARj 2, 765. Miklošič 50. Mladenov venskoj promjeni jer se zacijelo identificirao indirizzare — adresa = atris m (Ž K), na
Ekspresivnost se pojačava sufiksom -énjati: 151. Bruckner, KZ 43, 304. s lat. prijedlogom a, ab. Ali se je i očuvao kao -atus > -at adresat, gen. -ata »naslovnik«,
drekènjati se, -am; umetanjem samoglasa e u i u Optuj, Omišalj i Oprtalj u bug. imenu adresírati = traksīrati (ŽK) < fr. adresse,
dr- prema derati se : izderečiti se (Dubrovnik) drêk1 m (Podravina) »opora na kolima, kola Odrin (13. v.), u kojem je ispuštena opća riječ adresser. Od glagola regere, dirigere još učeni
»razvikali se«. Pf. izdrečiti se (18. v.) pored ponjavom zastrta, da se pšenica na njima no- πόλις. Taj je oblik prema lokatīvu v Odrině latinizmi, radne imenice na -ör, gen. -oris
»razvikali se, izdrijeti se« znači još »izbečiti se siti može« = drik (ikavski) »ljestve kojima se ušao u rum. Odriiu = Udriiu. Rum. i zamje- rektor = rèktur, direktor, hipokoristik diša m
(v.)«. U ovom značenju pejorativnost se po- s jedne i druge strane zatvaraju kola (Stulić)«, njuje slav. nj. Potpuni slavenski lokativ hrv.-kajk. direktor, -ur (ŽK) »američka neci-
jačava zamjenom lj sa č: izdréljiti, izdreljim poimeničen je praslav. pridjev *drekb, koji očuvali su Turci: Edrine, odakle naš turcizam jepljena loza«. Ovamo još od rex, koso rege >
(objekt: oči). Možda je iz istog razloga nastala se nalazio i u panonskoslavenskom, odakle je Jedrene. Značajna je zamjena ë (rį) za lat. i fr. roi »kralj«, na -alis + -ista rojalistą m
varijanta iždračiti, -im (prema zrak od zreti, madž. derék. Kao kolski termin nalazi se i u gr. ta u Drenòpolje = Drinopolje. Upor. na »pristaša kraljevstva«.
v.) »oči sa strogošću izbečiti poprijeko«. Osnova rum. dric m »Wagengestell«. U slov., češ. krajnjem zapadu u Istri podreka < patriarcha Lit.: ARj 13, 862. Budmani, Rad, 65, 166.
je ista koja i u drijeti, onomatopeizirano prema dfík i slvč. driek, odatle češ. dfičný »lijep«. (v.). Završno — polje u Drenòpolje = Drinopolje Hraste, JF 6, ZIO. Croma, ID 6. REWS 2645
jeka, ječati (v.). Upor. češ. dřěčeti »plakati«. Odatle pridjev na -ьп drečan (hrv.-kajk), je unakrštenje grčke imenice sa našom polje. 2648. Budimir, JF 15, 159. DEI 1318. 1394.
Lit.: ARj 2, 765. 4, 155. 160. 161. Miklošič slov. dréčen = dričan (ikavski), nema seman- Upor. još muška imena: Odren < Hadrianus,
50. SEW l, 221. Tomanović, JF 17, 208. 209. tičke veze s kolskim terminom, koji je sekun- Odrjan, Odrám (dečanski hrisovulj, 15. v.), đreteza f (Vuk, Paštrovići, Budva) =
daran, nego je sinonim »vrijedan (v.), valjan prezime Odrančić (Bosna, 13. v.). dretaza pored drêkaza (Crmnica) »divlja šumska
dređza f (Kosmet) »kujundžijski alat za (v.), jak, čvrst, robustan (v.)«. Upor. još dri- jagoda«. Jagoda je u krajevima, koji govore
odvijanje šarafa«. Arbanaska deminutivna iz- Lit.: ARj 2, 767. 8, 651. 659. 665. 666.
kulja f (Kosmet) »žensko čeljade nelijepo i tu arbanasku posudenicu, nepoznata. Odarb.
vedenica s pomoću sufiksa -zë (v. đreteza) od smiješno, zdravo i jedro« i drkêlja f (Kosmet) deminutiva na -zë: drethë f »Erdbeere«, dredhëz,
glagolske osnove dredh- »drehe zusammen, drêsel, drêsela, čakavski pridjev (15. —18. v.),
»mrzak starac ili neupotrebiv, konj«. Pridjev danas iščezao, potisnut od sinonima tužan (v.), drédhëzë f pored drothë. U Crmnici pomi-
spinne«. Kao i ostale arbanaske posudenice, *drekb-]z baltoslavenski: lit. draikas »lang ješala su se dva arbanaska leksema: drethëze i
ima provincijski karakter. neveseo, žalostan (v.). Odatle: apstraktum po
gestreckt«. je prema tome nastao iz dvo- deklinaciji i dresel f = drešelj = drešalj, dreke »objed«. Razlog za to nije jasan. Prijevoj
Lit.: Elezović l, 152. GM 73. glasa ie. oi > lit. ai. U ostalim ie. jezicima e-o u drethë-drothë naliči na glagol dreth-,
dresélje n »tuga«; denominal na -iti dresèliti
*dreg-: razdrègnut (se), ràzdregnem pf. nema paralela. Može biti i avarskog podrijetla, (raz-, Mrnavić). Kao u rus. drjáhlyj »nemoćan« aorist drodha »okretati«, ali je teško dovesti
srodna s turskim direk (v.). Prema Bernekeru dolazi i sa h mjesto s: drehal; e je nastalo od į u semantičku vezu arbanasku opću riječ s
(objekt: kesu) »sinonim: razvezati, razriješiti«,
zadrgnit se (subjekt: uzal, g. uzla, ŽK) = niži prijevoj (Tiefstufe) nalazi se u drkol m = (stcslav. drįselt »žalostan«, ukr. dŕahlyj). tim glagolom. I ova arbanaska posuđenica, kao
slov. zadrgnoti »1° adstringere, strangulare, 2° drkola f »sinonim: batina«, riječ koja nije Nalazi se još u slovenskom. Nema paralela i ostale (v. dorzon), ima provincijski, periferijski
potvrđena u našem narodnom govoru, nego u baltičkoj grupi, a ni ie. nijesu utvrđene. karakter.
zamrsiti se tako da se ne da razriješiti«, zdreg-
nuti gaće (Vinkovci, okolina). Bez sufiksa stcslav. drbkolb / drtk-, češ. drkolí, rus. dre- Izgleda da je slavenska kreacija od osnove Lit.: ARj 2, 771. Miletić, SDZb 9, 366. GM
raž-, za-, z- < sb- glagol nije potvrđen. köhe »Keule«. Ali se ta praslavenska riječ stcslav. glagola dręgati = rus. drjagátb »zucken, 74. Barić, Rei. 103. Godin 124. WP l, 863.
Osnova dreg- į drg- je baltoslavenska, svesla- smatrala i kao složenica u kojoj prvi dio zappeln«. Osnova toga glagola bila je raširena IJb 13, 161.
venska i praslavenska, stcslav. sz-drtgnpti se, drb- į drž- súvisí sa drvo (v.), a drugi s kolac (v.). prema veseo (v.).
odatle s prijevojem duljenja ь-і: zadrignuti Lit.: ARj 2, 765. 775. 780. 782. Elezović l, drëtva f (Vuk, ŽK) »obućarski termin; si-
Lit.: ARj 2, 770. Miklošič 50. 420. SEW l,
pored zadrići, zadrignem, particip perf. akt. 154. 155. Miklošič 50. SEW l, 223. Holub- nonim: kanap (v.), vrpca (v.)« — drîtva
223. Vasmer 376. Boisacq3 200. 334-335. Meil-
kao pridjev zàdrigao m, -già f »robustus«, Kopečný 108. Vasmer 369. Lokotsch 522. let, BSLP 36, 122. Wood, KZ 45, 62. Bruckner (Mikalja, Vodice, Istra) = dreta (Beloste-
Gombocz-Melich 1322. Boisacq3 201. Šuman, 42. 362. Matzenauer, LF 7, 166. nec, Jambrešić, Voltidi). U sjevernim sla-
upór. imperativnu složenicu zadrijaka (v.) i ASPh 30, 295. Jagic, ASPh 20, 355. Vaillant,
bug. drăgnă »zupfe«, slov. dŕgati »reiben, venskim jezicima mjesto í > e, i stoji a:
RES 8, 88-90. drët, pridjev (Perast, Dubrovnik, Božava, češ. dratev, polj. dratva, rus. dratva. Tako je
wetzen«, češ. prilog na-zadrh-no »spleteno«,
polj. dziergać »knüpfen«, rus. dërgatb »zupfen, Molat, Brusje, Hvar, Korčula) = drit (Du- bilo i kod panonskih Slavena, od kojih posu-
drëk2 m (hrv.-kajk., općenito Hrvatska, ŽK, brovnik) »ravan, uspravan«. Prilog drèto (Pe- diše Madžari dratva. Posuđenica je dakle iz
reissen«, lit. dirginu, dirginti »(der Hahn am slov.) »sinonim: govno (v.)«. Od opće germanske
Gewehr) spannen«, lot. dergltt, -ïju »reissen«, rast, Boka, Božava, Korčula) = drito (Cavtat) vremena prije 9.— 10. v. Berneker tumači slov.,
riječi Dreck. Ovamo i složenica pendrek m »ravno, uspravno«. Od mlet. dreto, furl, dret = hrv.-kajk. i čakavsko φ > e, i iz srvnjem.
njem. sergen »zerren«. Ovamo i razdrgoliti pf. (Zagreb) »gumeni štap policajaca«, od njem. tosk. dritto < lat. directus, part. perf. od diri- prijeglasa draete, što ne može biti s obzirom
»razdrmati koga kad spava; sinonim: razbu- Bärendreck m »Lakritzensaft, pastille de (jus gere (prefiks dis- i regere, odatle part. prez. na sjevernoslavenske oblike, nego je kod juž-
diti«. Upor. razdranuti (Zagreb). Temeljni ko- de) réglisse«, zbog sličnosti s tim lijekom. kao internacionalno regent). Učen latinizam je nih Slavena njem. r bilo zamijenjeno s ŕ,
rijen je u drijeti (v.); v. i draga. Posuđenica nastala u ironickom zagrebačkom direktan, direktno. Od part. perf. s pomoću pa je dra- > drě- kao u rapa > repa, repa,
Lit.: ARj 13, 515-516. Pleteršnik 2, 827. humoru. -iare je dīrēctiāre > tal. dirizzare > drizzare ripa (ŽK). Taj obućarski izraz stariji je od
Miklošič 42. SEW l, 254-5. Holub-Kopečný Lit.: Jagić, ASPh 8, 317.
107. Bruckner 110. Vasmer 341. Boisacq3 940. > dricăt, -am pf. (Budva) »1° ispravljati hrv.-kajk. šoštar, -íja, -ski (Zagreb) < schōh-
975. Matzenauer, LF 7, 48. 164-165. mrežu« = drìcat se (Dubrovnik, Cavtat) -sutoere »Schuster«. Njem. Draht bilo je po-
Drenòpolje (1451.-1481.) = (ikavski) Dri- »2° ispraviti se« = drècat (Korčula), sa našim suđivano i poslije 9. v.: drát m (ŽK) »sinonim:
drëha f (Vuk, običnije pl. f.) »sinonim: nòpolje, sa varijantama bez dočetnog e: Dre- prefiksom sb zdricat pored zdretat (denominal žica«, nalazi se i u češ. drát = (s a > o) drot,
haljina« = drea f (Kosmet) »stara pohabljena nopolj l Dri- = Drinopol, Adrinopolj, s umet- od dret) »izravnati«. Ovamo ide i internacionalni danas općenito, također slov., rum. i rus.,
haljina«, augmentativ na -etina dreetina f (Kos- nutim n pred dentalom Andrnopolj za gr. Άδρ- francuzizam prema njem. -ieren > -irati dre- odatle radna imenica na -ár drotár = drotnić-

28 F. Skok: Etimologijski rječnik


drStva 434 drhtati
dřhtati 435 drijen
kar m za »kotlokrp(a)«. Oboje je došlo preko drijezga f = drijeska (Stulić). Postoji još
Slovaka, koji su se prije prvog svjetskog rata botanički neopredijeljeno ime dreza pored imeničen part. perf. akt. na -ice: drhtalice (Vuk), poimeničen na -ъс drèmovac, gen. -ōvca
bavili tim zanatom (slovački drot, drotár, češ. dereza ï, koje će biti identično s rus. derezá f f. pl. (Vuk) »sinonim: pače (v.), pitije (v.), m (Vuk) pored drijemavac, gen. -avca i drî-
dratenileK). »galium aparine, robinia frutescens«, koja se žuljica (v.), žaladija (v.)«. U ovom značenju i jemnjãk m »biljka narcissus poeticus«, na -ljiv
Lit.: ARj 2, 761. 771. Miklošič 50. SEW l, dovodi u vezu s rus. dergatb »rupfen«. Prema izvedenica na -ča: drie, gen. -d f ča f. pl. < drèmljiv, poimeničen na -ъс drèmljivac, gen.
221. Holub-Kopečny 106. Bruckner 95. Vasmer ovom izvođenju ne bi išlo zajedno s drezga. drh-če, koje je unakrštavanje hrv.-srp. os- -îvca m na -ulja drimulja f (ugarski Hrvati),
367. 372. Ribarić, SDZb 9, 144. Gombocz-Me- Samoglas e nastao je iz į, upor, polj. dręzezg nove s perz. pača (v.). Praslavenska je osnova pejorativ na -alo drijemalo m (Vuk), demi-
lich 1416. Jagić, ASPh l, 431. 8, 317. van m »treska« (upor. lit. dresk »idem«), rus. drjazg *drbg- kako se vidi iz slov. drgáti, češ. drhati, nutiv na -ucati dremúcati (Stulić). Postoji još
Wijk, ZSPh 14. 13. m »Reisig, Treibholz«, drjágva f (?) »močvara«. polj. drgać. Toj osnovi dodan je sufiks -a, prijevojni štěpen dr- mjesto drije-: impf.
Veza s drogb i drjágva dokazuje da je od pra- koji u prijevoju glasi -ot u onomatopejskim dŕmljeti, -lm — armiti (Srijem) = drmeti
drevan, drevna (narodna pjesma), upotreb-
slavenskog prijevoja *drengu obrazovana stcslav. izvedenicama típá topot (v.): iz *drbgbt na- (Hrvatska) »1° besposličiti < 2° kao namrgo-
ljava se kadikad u književnosti kao »sinonim:
drezga s pomoću sufiksa -zg-. Dalje veze v. stade kao iz nogzti > nokat, gen. nôkta m = đen kunjati > biti namršten«. Ovamo drnjàt,
star«. Kod Vuka ima starodrevan kao »sino-
pod druga i njem. Driesch »unangebautes, novat, gen. nôvta (ŽK) < *nohat, dijelom -am impf, »(podrugljivo, pejorativno) drije-
nim: starinski, arhaičan«. Od slavenskih jezika
brachliegendes Land«, friz, traask »Land, das dřkat, a dijelom drhat. Upoř. češ. drkati mati, spavati« sa n mjesto m zbog asimilacije
nalazi se kao pridjev u stcslav. аге ъпъ, u
zur Weide liegt«, koje predstavljaju po svoj pored slvč. drkotať (o zubima i vozu). Hrv.- prema d. Upor. arb. dermiş. Od ikavskog
češ. drevni, rus. drévnyj, inače kao prilog stcslav.
prilici prvobitno značenje. -srp. drkati, -ãm pokazuje semantičku varija- oblika drim- postoji u Lici deminutivni
drevl'e = rus. drévle, slov. dřeví »večeras«,
Lit.: ARj 2, 772. Miklošič 50. SEW l, ciju: »onanirati« [ali v. i pod drijeti, I]. U impf, drìncati, -ãm »sprovoditi vrijeme u spa-
češ. drive »prije«, polj. drzewiej »idem«. Para-
222. Bruckner 100. ASPh 39, 97. KZ 45, Vodicama (Istra) zdřh m je »vrsta groznice« vanju«. S prijevojem dram- u zapadnim kra-
lele ni u baltičkoj grupi ni u ostalim ie. jezi-
43. 316-317. Vasmer 342. 376. Mladenov 151. < *sъdrъgъtъ. Upor. bug. drăgla. Osnova drzg- jevima (Zagreb, Krasić, hrv.-kajk.) razdrã-
cima nisu utvrđene. Po mišljenju Brucknerovu
SchefteJowitz, KZ 54, 236. 247. 56, 199. je baltoslavenska : lit. drugys, lot. drudzis miti(sè) »probuditi (se) od sna«. Prijevoj
u vezi je sa sanskr. dhruvā- »čvrst«, avesta Rozwadowski, RSl 2, 112. Matzenauer, LF 1, »groznica«. dŗm- odgovara lat. dormia; stcslav. drémati
drva »zdrav«. Kad bi to stajalo, onda bi se 166.
moglo pomišljati i na drvo (v.). Panj se često Lit.: ARj 2, 773. Elezović, Jr114, 187-188. pretpostavlja prijevoj drē- raširen formantom
upotrebljava kao metafora za starost. Upor. Ribarić, SDZb 9, 205. Mladenov 153. Miklo- -m, kojega nema u sanskrtu dráti (3. 1.) »spava«,
drezdati, drešdīm impf. (Vuk, Dalmacija) = šič 51. SEW l, 231. Holub-Kopečny 107. a (yaz)dramiti prijevoj arom- [ali kako ovaj
fr. vieille souche i naše kad se upali stari panj drēždēt, -im (Kosmet) »1° sinonim: drhtati. Bruckner 97. KZ 48, 199. Trautmann 61. prijevoj nije potvrđen u drugim slavinama, mo-
(u ljubavnom govoru). (v., Dubrovnik), 2° bacati sulice (jedanput, WP l, 873. že biti da se radi o refleksu e > a kao orah <
Lit. : BI l, 259. 2, 468. Miklošič 50. SEW l, 18. v., Kavanjin), 3° čekati zagledavši se u orčhz, itd.]; ie. *dh(e)rem-; drijemati je sveslav.
222. Holub-Kopečný 108. 109. Bruckner 100. što, stajati uporno na otvorenom polju te kao dríhati, dríhãm impf. (Dubrovnik, Stulić)
i praslav. *drem- bez paralela u baltičkoj grupi.
Vasmer 368. Buga, RFV 67, 232. i sl. (RSl 6, podrhtavat (Kosmet)«. U Vodicama (Istra) »tvrdo spavati«. Nalazi se još u slov. dríhati,
270). Kleczkowski, Baudouin de Courtenay- bez d: dreziti, -in = dréžiti (Poljica) »stajati i drîham »spavati« i rus. drýhatb impf, prema Lit.: ARj 2, 721. 776. Elezović l, 152. 155.
-Festschrift 175. i sl. čekati«. Mjesto žd stoji u slov. i rus. g: drégati, pf. dryhnutb »lange, fest schlafen«. Ruski Miklošič 50. SEW l, 223. 256. Holub-Kopečny
oblik kaže da je ì nastao iz ы (jery), a ovaj iz 108, Bruckner 100. Vasmer 369. Mladenov 153.3
drêzga f (Dubrovnik) »biljka nasturtium drêgam »stossen«, rus. drjagátb »zucken, zap- Trautmann 60. Güntert, IF 30, 19. Boisacq
officinale«. Nije potvrđeno u značenju »šuma« peln«, odatle postverbal drjaga ï »Krampf«. ie. п. Budmani uzimlje isti korijen koji je 167. Pedersen, IF 2, 309. GM 65.
kao u stcslav. drezga, u bug. (imeničkoj i Posljednje dokazuje da je e u dréždati < i u drijemati, što zbog у > i ne može biti;
pridjevskoj) izvedenici drézgav, drezdak m. *drįšdeti nastao iz ę; d je kao u češ. drážditi < h < ie. s je također objašnjeno poslije ō > у. drijen, gen. drijena m (Vuk) = dren,
To je značenje bilo i praslavensko, kako se vidi stčeš. dražiti (v.). Istarsko dréžiti < *dręgiti Lewyjevo uporedenje sa stengi, drűsian »träge gen. drena (Vuk) = dren, gen. drena (Kosmet,
iz starog gornjolužičkosrpskog toponima na dokazuje da je d umetnuto zbog onoma- sein, langsam, stagnierend werden«, engl. drow- Vodice, Istra) = (ikavski) drín (Golać, Istra)
-јатпЂ Drježdźany > Dražđani m. pl. (= topeiziranja. Upor. stcslav. dresaţi »halten, se dobro je. »(stablo). cornus mas, cornouiller«. Odatle de-
njem. Dresden). To značenje ima zacijelo i innehaben«. Možda ide ovamo i drêzgat, Lit.: ARj 2, 775. Pleteršmk l, 172. Vasmer minutivi na -bk: drijènak, gen,, -ènka m =
naš toponim Drezga, toponimi i hidronimi -am (Kosmet) »sinonim: rintati (v.), izdirati 375. drenăk, gen. drenka (ŽK) (plod i stablo) =
izvedeni od pridjeva *dreždbnb, stcslav. drę- (v.)«, koji bi dokazivao da je praslav. korijen drênak, gen. drênka (Kosmet) »(metafora) grož-
ždbnyj »άλσώδης« > rus.-cslav. drjaždbnz > drıg- koji je nastao od ie. dergh- umetanjem dri j am an (Punat, Krk) »jedno za drugim, đe koje rodi duguljaste bobice kao drenjine«;
Drežanj, gen. Drežnja m; toponomastička nazalnog infiksa n, bio raširen inhoativnim sukcesivno«. Od sintagme mlet. drio ( < kslat. na -ić: drenić m (Lika); na -ik (tip šljiviK)
poimeničenja na -ik i -ica: Drežnik, Drežnica, sufiksom -sk. deretro > tal. dietro') i mano »ruka«. dremk, gen. -ika m (Vuk) = na -jak (tip
gdje je d ispao kao u prazan, prazna (v.). Lit.: ARj 2, 772. Elezović l, 152. Ribarić, Lit.: DEI 1295. REW* 2582. slivljâk, ŽK) drenjak, gen. -âka = na -ište
Hidronim Drežnica zove se i Drežanjka. SDZb 9, 144. Miklošič 50. SEW l, 222. Vasmer drenište n. Sufiksom se razlikuje plod od
Praslavensko značenje potisnuto je od broj- 375. Scheftelowitz, KZ 54, 241. drijemati, drìjemljem impf. (Vuk) (raz- se, stabla : na -ina, -jak : drenjine f. pl. (Kosmet) =
nih domaćih i stranih sinonima: česta (v.), га-), ekavski drémati, ikavski dřímat (ŽK), drenjina f (sa nj mjesto n od kol.) = drijènjak,
gòra (v.), loza (v.), šuma (V.), orman (v.), drhtati, dřšć m impf. (Vuk) = drhtjeti pored drijèmljeti, drijemim (16.— 18. v.), odatle gen. drijènjka m, kol. na -je drijenje n; na -ika:
korija (v.), drmun (v.). Ime biljke nastalo je (Crna Gora) pored drhtati, dfkćem »trembler«, razdrijemljati se »(prvi aktovi sna) schlummern, dremka f (Lika); pridjev na -ov: drènov =
po zakonu sinegdohe, jer raste u šumi; drezga denominal od dřhat, gen. dfhta m pored sommeiller«. Odatle postverbal drijem, gen. drendv (Vodice), poimeničen na -ica, -ina,
je srodno i s drcgb »ξύλον« > druga f (v.). dřhat, gen. dřhata i dřkat, gen. dfkta. Odatle drijema m (Vuk), drem m, drtm m (ŽK), -oca, -jak: drènovica f, drenovina = drenovina
Zbog umiješanja treska, trijeska ΐ (v.)»Splitters pridjev na -av: drhtav, poimeničen u radnoj odatle na -ka dremka f (Kosmet) »drijemanje« (Vodice) »drvo drijen«, drenovača f (Kosmet)
(upor. stčeš. dřieska f »idem«) ili zbog pseudo- imenici s -ъс m prema f dřhtavac, gen. -avca i apstraktum na -ež drijemež m (Vuk), odatle »batina od drenovine«, drenovâk m »štap od
jekavizma, »neka trava«, koja nažalost nije prema f drhtavica; na -ulja dřhtulja f »morska pridjev na -ljiv dremežljiv (Dalmacija, Pod- tog drveta«. Veoma su česti toponimi pridjev-
botanički opredijeljena, zove se u Dubrovniku riba raja torpedo« = drtulja (Kosmet); po- gora /?/, Pavlinović) pored pridjeva na -ъпъ i ski i izvedenice odatle: Drenova f, Drenova,
-о ьпъ drêman, drêmna = drêmovan, -ōvna Drenovac, Orinava (Hercegovina), Drenlca
drijen 436 drijèti drijèti 437 drijèti

(Kosmet < *drénbnica). Pored prijevoja агепъ, Izvedenice i prefiksalne složenice imaju vjerojatnija. Imperativna složenica tipa čisti- gol α pozderii = pozdaria »razlupati«, koji je
koji je sveslavenski i praslavenski, postoji i pet prijevojnih osnova: dr-, der-, dor-, dir-, kuča: zàdrijaka (Vuk) »zadrigao, jak čovjek«. očuvao prvobitno značenje složenice. Kod
prijevoj drn (Stulić), odatle pridjev na -ου dar-. V. jak u drugom dijelu. Madžara pazdorja.
dřnov, poimeničen na -ina drnovina, na -ište ï dr- u imperativu udri (Kosmet), nadri- kao III Prijevoj dor- postoji samo u prefiksal-
drnovište, i na -jula drnjûla f (Vodice) »jagoda zamjena od pseudo-: nadriliječnik, -pjesnik, II Prijevoj der- »cijepati« još je brojnije nim složenicama: izdor m (Lika) = izder;
od drijena« = drnjulić (Hrvatsko Primorje) -pisar, -obrtnik, dobiven od imperativnih slo- zastupljen. Pridjevi: na -ъп dêran, dêrna (voda) odor m (prijevojni postverbali od izdrijeti 1 od-
»drenjina« pored drenjula (Hrvatsko Primorje). ženica kao nadriguz »igra koja nadire = dere »plahovit, vrlovit«, dèrno godina (Piva-Drob- rijeti) (Belostenec, Crna Gora) »1° plijen,
Još postoje dvije prefiksalne složenice, jedna guz«; u pejorativnim izvedenicama : dronjak, njak) »zla godina, kad se upropasti stoka«, 2° koji plijeni (radna imenica), 3° imovina,
tipa jasen-pajasen (v.) s umetnutim ζ kao u gen. dronjka m (Vuk) »krpa, rita«, odatle deran (Kosmet), određeno dërnî »miser«; na svojina, 4° trud (Vuk)«, također toponim
pozder (v.) : pazdren m i odatle pazdrenovina. hipokoristik dronjo m od dronjavac, gen. -vca -iv, -ljiv (ne-, гаг-) dèriv (Stulić), poimeničen (Hvar) značenja kao nádorina f .(Brač) »ka-
Slog paz- dovela je pučka etimologija u vezu m »odrpan čovjek«, poimeničen pridjev na -av na -ьс razderljivac, gen. -vca m na -bk dêrak, menje, zemlja itd., što voda nadre kad je
s pas i složenica glasi pàsidrenovina í (Vuk) = drônjav, prema drônjavica f (Lika), odatle derka (Lika) »kad se opanci jednako deru«; povodanj«. U odora f »1° isto što odor, 2° ruho,
pasjakovina f (Vuk) »rhamnus cathartica«; hipokoristik drónja f (Lika),, također đronješka; apstrakta na -ba derba f (Dalmacija, Podgora / ?/, oprava«, odatle odorino f (Lika) »iznošena
druga sa su-: sudrenika f »sinonim šiba (v.)«. augmentativ arancino. (Dalmacija, Podgora, Pav- Pavlinović), na -ocina deračina f (Crna Gora) košulja«, òdorica f (Lika) »radna imenica:
Slog dre- nastao je po zakonu likvidne meta- linović); drolja f (Vuk, Vojvodina) »žena »sinonimi: plijen, grabež, pljačkanje«, na onaj koji guli«. Značenja »ruho« razvila su
teze: rus. deren, stpolj. drzon. Nije vjerojatno rđava morala« = ralja f (Lika), odatle demi- -ina paderina f (Boka) »stara haljina«, razde- se iz prvobitnog »plijen«. To značenje pozna
da je drijen slavenska izvedenica od korijena nutiv na -ica roljica i augmentativ na -etina rina (Stulić), dērlnja f (Kosmet), dermca još narodna pjesma, ali je danas nestalo. Pa-
derç s pomoću sufiksa -я»; drijen ne spada u roljetina. S turskim sufiksom: odrlija m (Dub- (Kosmet) »nesreća, püstolina«, oderina (Stu- ralele su za takav razvitak germ. rouba > tal.
vrstu bilja kao drač. To je veoma tvrdo šumsko rovnik). Od te osnove potječe i rum. izvede- lić); postverbali dera f (Vuk, Bačka) »sinonim: roba, fr. robe u romanskim jezicima, u arb.
drvo, upor. njem. Hartriegel. Vjerojatnije su nica zdreanţă f »dronjci«, odatle zdrenţar m struga (v.), mjesto gdje je prekinut plot«, izder petke f odijelo«, i plaçkë »prtljaga«. Rumunjska
veze s lit. drignes pl. i stir, draigen »divlja »sakupljač krpa, cunjar (ŽK)«, glagol na -ovati m (Vuk), odera f »plijen«, na -ьс uderac, gen. posuđenica odór, n. pi. odoare »dragulj, blago«
kruška« < kelt. *dragino, stvnjem. tirn- zdrenţui »razderati«, zdreală f od zdreli »auf- -rea (Miklošič), na -bk: oderak \ razderak, upućuje također na prvobitno značenje »pli-
pauma »cornea silva«, nvnjem. u narječjima reissen« od prošlog part. akt. *sbdrelt od gen. -rka »sinonim: drnjak«; radne imenice: jen«. Ovamo još udarac »Angriff« = udarac,,
dierle »drijen« < ie. *dher(e)ghno. Može se sbdreti i sa mnogo drugih raznih varijanata na -aiderai, gen. -oca m (Vuk); na -ьс od part, gen. udarca (Vodice, Istra) »udarac«, razdor,
raditi prema Macheku i o pred ie. leksičkom koje sve izražavaju pejorativnost. Part. perf. perf. akt. dèralac, gen. -aoca m prema deralica f, odatle pridjev na -ьп razdoran, na -iça zá-
reliktu. Upor. zbog toga još češ. složenicu pas. kao pridjev zadrt (čovjek), podrt, poime- od prošlog part. pas. poderánac, gen -anca m; dorica, na tur. -džija zaaordzija (Kosmet)
modřin, gdje mo- opominje na klen i makién, ničen na -ina pejorativnog značenja drtina f pejorativ za djecu: na -če dérče, gen. -četa »svađalica, kavgadžija (v.)«, toponimi Raz-
na prefiks koji nije ie. Nije vjerojatno da je (Vuk, 18. v.) »nevaljalu domaće živinče, n — derle, gen/-era (Bačka, l miesto c nejasno) dorje n i Prijedor (Bosna) »mjesto gdje je u
arb. drinjë »Reisig«, kako misli Barić protivno kljuse«, odrtina (Vuk) »konj mršav«, podrtina f = derişte, derişle, gen. -eta (Lika); kol. na gustoj šumi učinjen prodor«.
Joklu. »trošna kuća«, na -orina (sufiks za poreze) -ad dêrcãd = derlād (Bačka); deran pored IV Prijevoj dir- je u dirati »sinonim: ticati«,
Lit.: ARj 2, 768. 770. 777. 784. 9, 666. 720. drtarina f (Dalmacija, Podgora / ?/, Pavlinović) derame. Posljednje znači i »muški i ženski prema Vaillantu depreverbativ od zadirati,
Ribarić, SDZb 9, 144. Elezović l, 152. Mi- »što se preko globe na silu podložnika sadre«; jelek«. Imperativni kompoziti: deriguša f (Vuk, impf, zadirívati -ujem; nadirati, -ēm (Vuk)
klošič 42. Holub-Kopečnįi 108. 229. Bruckner prošli part, aktiva na -ьс vuci razdroci (Ma- također porodično ime), epitet za oskoruša; »početi bježati«, po(da)dirati, naudirati se,
100. Vasmer 342. Mladenov 153. Boisacq* 960. karska), apstraktum na -je razdrtje (17. i 18. v., izdèrilijeska f (Vuk) »vrlo zdrava i jaka Iju- sadirati, zdirati, izdirati, -ēm (se) »1° sich
Machek, LP 2, 151-152. WP l, 863. Uhlen- također stcslav. i slov.) = razdrenje (Mikalja, deskara«. Glagol dératise znači i»! 0 plakati se, abmüten, 2° vikati na koga, 3° na sav mah
beck, PBB 22, 540. Jokl, IF 36, 101. Baric, Habdelić, Belostenac). Ovamo još drtülja f 2° vikati«, v. naprijed pejorative za djecu (derle, bježati«. Odatle na -alo izdiralo n »1° labor,
ÄA ï, 205 (cf. IJb 10, 164). deran). Odatle iterativi: derùpati se (Lika) i 2° koji bježi bezobzirce«. Ta riječ dobiva još
(Kosmet) »(podrugljivo, pejorativno) žena,
drijèti, drêm impf. (Vuk) (iz-, iza-, a-, djevojka«, razdrtak, gen. -tka, odatle pridjevi izderívati, izdèrujêm pored -voam. Pf. dėmuti, tur.· optativ ola > ala: izdiralā. Odatle hipo-
po-, poda-, pro-, sa-, 16. v., u-, raza-) prema razdrtan i razdrtljiv, razdrtuša f »vrsta vinove -em = dernut (Kosmet) »udariti« prelazi u koristik na -sa (upor. nebojsa) izdirša m. Os-
praslav. *deni > stcslav. drěti, аъгс (upor. loze«, razdrtina = razdrtotina i deminutiv na onomatopeju. Ovamo s prefiksom pa- = po- : tale izvedenice : izdirati, izdirām impf, prema
preti, prem v.), pored derati, derem (iz-, o-, -cali arcati (glede -cali upor. micati), drmati poderana f (Brusje, Hvar) »1° stariji komad izdrijeti izd(e)rem (Vuk), odatle postverbal na
15. v., po-, pro-, raz-, sa-, z-), infinitiv prema »onanirati«, raspandrcati pf. (Hrvatska, narod- odijela koji nitko ne će da nosi, pa ga pokloni -bk izdirak, gen. izdīrka (16.v., jedanput), izra-
prezentu stcslav. dero, upor. perem, práti (v.), na pjesma) »razdirati, rastrgati« (s umetnutim nekom drugom ili uz jeftin novac proda, zdírati, -ràzdirãm pf. (18. v., jedanput) »sve raz-
pored drti (raz-) prema osnovi part. perf. pasiva n poslije prefiksa ros + po- = βα-); odatle i 2° (pejorativna metafora) djevojka koju netko drijeti«, odírati (ráz-), -rem, odatle postverbal
òdrt, ràzdrt pored razdren (15. v.), zadrt, varijanta otrcan; dr > tr nalazi se od iste zaruči i ostavi«. S istim prefiksom i s umet- adir m (Srijem) »l"koji dere, 2° djelo što se
p(r)ddro, pôdrla, također rijetko : iz(d)dratí \ osnove u dřčati, hrv.-kajk. pored trčati. Sve- nutim z praslavenska složenica sa poz = paz- : odre«, odirak, pridjevna -av razdirav (Vuk) »koji
razarati (aorist izadra, part. perf. pas. iz- slav. i praslav. je'izvedenica аъгпъ (upor. njem. pòzder u kolektivnom značenju = pozder rado razdire«, odatle poimeničenje na -ьс razdi-
drãn j razaran, Lika), odrat, odérem pored ode- Zorn), zastupljena je samo u drn m (Beloste- (Kosmet), odatle pòzderka f »jedan komad ravac, gen. -avca (apozicija za vuka, Dalmacija,
rat (Kosmet), = stcslav. dbrati, upor. rus. nac) »scopulus«, koja se danas ne govori u pozdera«, pridjev na -ljiv pozderljiv pored Senj, Bosna, sjeverozapadna Hrvatska), dlrav
drau i prati, v.; sudratïja f = sudrtlja (Kos- Dalmaciji. Pf. dmuti, drnem »ein wenig stos- pozderljiv (Vuk); pazdïr m (ŽK) nije ikavski (Kosmet) »oveštao, poaban«. Pored dirati po-
met) »luda (su- od sulud, v.)«, udříti, üdrim sen« prelazi u onomatopeje. Upor. rus. derú, oblik, kako pokazuje rus. i ukr. pazdira, stoji diriti impf. (Kragujevac) »1° podbadati,
(se, Dubrovnik, također Kosmet, prema tome dratb »trčati«. Odatle trka (u-) f postverbal. -rje, nego je od dir (v. dirati). Ta složenica je 2° (Srbija) verbum vicarium kao fr. faire«.
ne treba da je ikavizam nego zamjena -éti s Ovamo bi mogao ići i hidronim Odra f »rijeka riječ iz kulture konoplje. Posudiše je Rumunji Deminutiv na -kati: dirkati (Vuk), odatle
-iti) = udříti, udrem (ikavski, ŽK) »lacerare« = koja dere«, ali bi to mogao biti i predslavenski pozderie = pîzderie (Moldava) = puzderie f iterativ zadirkivati, -ujem, pf. dirnuti (18. v.)
ariti (~ žabicu, Vodice; također slov.: ža- naziv s obzirom na Odru na sjeveru. Kako je (prema ovoj potvrdi riječ je bila u južnosla- = zadirkovat, -ďirkujem (objekt dijete) (Kos-
bica dreti) »das Rückenblatt brechen«. Odra veći pritok, posljednja supozicija je venskom femininum deklinacije i), odatle gla- met), na -alo zadirkivalo m. Važan je post-
drijèti 438 drïjevo
drijevo 439 Drina

verbal dira f (Vuk) = díra (Dubrovnik)»put Trautmann 51-52. WP l, 799. Skok, Slávia
15, 354., br. 353. 362. Vuković, SDZb 10, načinjeno«, drvenjača f, drvljenîk m (Kosmet, Murica > Mmz): Drinica (Vuk) »otoka Drine
kuda voj'ska ide«, bug. dira »Spur eines Men-
383. Elezović l, 131. 132. 138. 156. 189. -Ijen < sufiks -eri) »Holzlager«; apstrakta na pod Łożnicom, upravo mala Drina«; na -ka:
schen oder Tieres oder von Rädern«, očuvalo
473. 2, 92. 93. 344.Z 581. 533. Tiktin 549. 550. -ilo: drvènilo n; na -arija: drvenarija f, inhoa- drinka f (Vuk) »vodenica na Drini«; na -jak,
je prvobitno značenje praslav. postverbala öd
1230. 1081. REW 7090. Ribarić, SDZb 9, tivni denominal na -iti: drveniu se, -lm. Ko- -jača (upravo poimeničen pridjev *drinji, koji
diraJQ, dirati. U tom značenju posudiše ga i 201. 206. Mladenov 128. ASPh 34, 397-399. lektivi na -je drvlje n i na -jad drvljãd f, odatle nije potvrđen na -ák, -ačd): Drinjãk, gen.
Rumunji díra f »Spur«. Upór. i rum. α diri Matzenauer LP l, 42. 13, 171. Sobolevski,
(flori, livezi) »pflücken«, koje može biti i od
-la- u drvljamk m (Vuk) = drvljanîh (Kosmet) -aka m »planina (okrug podrinski)«, Drinjača
Slávia 5, 444. Scheftelowitz, KZ 56, 183. 199. pored drvnik = drvnjak = drvara (noviji »bosanski pritok Drine«; pridjev drinski (Vuk,
dbrçı dira, koje se nalazi i u stcslav. i rus,, Ilijinski, RPV 69, 12-23. IzvORJAS 20, 4,
znači još »rupa« i dira pored dira f »truha«.
neologizam) »Holzlager« prema drvàlo na (ŽK) 13. v.: rijeka, knez), odatle Drinsko n (selo,
133 (cf.JFS, 186 i cf. Ijfb l, 164). Vaillant, RES
U rus. je dyra f (prema Sobolevskom) stariji 22, 22. GM 70. Boisacq? 178. 353. Blanken- »idem«; deminutivi na -će: drvce, gen. drvca Sarajevo). Etnik na -jak, -janin: Drinjãk, gen.
stein, Unters, (cf. Oštir, WuS 5, 218). Holt- pored dřvceta (Kosmet) i na -ešce: drvešce -aka, odatle pridjev na -ski: drinjāčkī = Drí-
oblik i bila bi u vezi s gr. θύρα.
hausen, PBB 66, 269. Ivšić, HR 1934, str. (jedanput). Denominal na -iti: drviti se. Radne njanin m (Vuk, 18. v.) prema f Drinjanka
V Prijevoj dar- nalazi se u običnom govoru 193. NVj 15, 525. Hraste, JP 6, 213. imenice na -ar prema f -ara, -arica: drvar, (potvrđeno samo kao žensko ime). Ime kraja
u prefiksalnim složenicama: u denominalu gen. -ara (17. v.) prema f drvara (Vuk) = (horonim) pravi se s pomoću prefiksa po- i
drïjevo n (Crna Gora, Dubrovnik) »1° drvo
udariti, -im (se) (u štokavskim govorima prema drvàrica (16. v.), također »lađa za drva«; odatle sufiksa -je: Podrīnje n (Vuk, 14. i 15. v., na-
koje raste, 2° (u starijoj književnosti) brod
udříti, udrem kod čakavaca, ŽK), odatle drvàrina f. (Vuk); denominál na -iti: drvariti. rodna pjesma). Odatle etnik na -ьс: Podrinac,
(prevedenica od tal. legno »idem«: videó silu
postverbal udar m, na -ьс udarac, gen. udarca, Složenice: pridjev drvendedas, -sta (Kosmet) gen. -пса (selo, Vranja), pored -janin Po-
naših drijeva, po kraljevstvu gdi sem plove,
(iz)udarati -om (se, o što) »(iz)biti« i najnoviji »krut, nezgrapan«, drvèndupa m (Vuk, v. drinjanin m (Martić). Dok Drina ide u katego-
Palmotić 2, 66; semantem po zakonu sineg-
neologizmi : pridjev udarni i poimeničenje udar- dupe}, drvodjelja m (Vuk, 16. v.) = drvò- riju feminina predslavenskih i predrimskih
dohe)«, u hrv.-srp. osnova na -o, u stcslav.
nik, udaran, -rna (Kosmet, dèté) »nemiran, djeljac (17. i 18. v.). Kako se drvo deklinira u imena na Balkanu, kosmetski i arbanski Drín,
na -es, u ikavskom drîvo n (ŽK, Vodice)
nestašan«, zaudarati, -am = udarat, -am pre-
»drvo za građu, sinonim japija (v.)« = 3° štokavskom po deklinaciji -o i -e_t, gen. dřveta, koji kod Lješa utječe u Jadran, a teče kroz
ma udarit (Kosmet) »mirisati, vonjati«, impf.
drevo n »plug«, 4° časno drevo (Kosmet, kao kolektiv na -je u značenju »drvo što raste« tri oblasti Podgore, Prekoruplje i Metohiju
podudărat, -am (Kosmet) pored podudărit pf. glasi drveće n, odatle deminutiv drvećice (Srbi- i sadrži dva Drina: Bijeli, što teče preko Me-
crkveni izraz). Odatle pridjev na -en агё ёпъ
»podskakavati«, u književnom jeziku podu- ja). Riječ je ie., baltoslavenska, sveslavenska i tohije, i južni, Crni, što izlazi iz Ohridskog
(13. v. —18. v.) > dřeven, danas očuvan u
darati se »slagati se«, nàdariti, -lm (Vuk, praslavenska : *dervo, lit. dervá »Kienholz«. jezera, pripada kategoriji masku lina kao Dunav,
čakavskom i kod ugarskih Hrvata i u brojnim
subjekt đavo) »navesti, natentati«. U Kosmetu Najbliže baltoslavenskom stoji galsko (kelt- Lom, Iskăr, Vrbas, Lab, Ibar. Tome Drinu i
põimeničenjima s pomoću sufiksa: dr-evenka
uz glagol udariti može biti subjekt kiša (upor. sko) *dervo »hrast«. U ie. i slav. postoji *drz- fonetski oblik varira. Pored Drín govori se
f = drevenjak m »modius«, drevinka f (-in <
arb. bije shï), sneg, objekt pence (na jemenije'), u raširenju s -m (upor. šuma, v.): rus. drom i piše Drim, gen. Drima i Drima (13. v., Kos-
-en kao u rus. derevjannyj) »biljka abrotanum«,
džamove (na pendžere), vërgïju (na naroď), »prašuma« = gr. δρυμά > makedonski drma met). Taj oblik je sekundaran. Osniva se na
kolektivni na -od drevad f (narodna plesma)
prange »okovati nekoga« itd. Sve su to preve- »šuma«. Grčka izvedenica δρυμών »idem« disimilaciji dentala d-n > d-m kao u turcizmu
i na -je drîvlje n = drivlje (ŽK), deminutiv
denice tur. izričaja s urmak. Pf. je darnutij-em očuvala se preko krčkoromanskoga na Krku bedem (v.). Od Drima postoji deminutiv na
na -će drevca n. pl. = drivce (ŽK) = drîvce
(Vuk) »dotaknuti se« prema dărati, -am impf, u sjevernom čakavskom drmün m »idem«. -ьс za oznaku pritoka: Огітъсь (Danilo,
(Vodice). Toponim Drijeva n. pl., danas
(jedanput, narodna pjesma) »doticati se koga«. Prijevojni štěpen praslav. *dorvz nalazi se u 14. v.: pod gradom Skbdrom na bregu reky
Gabela (Hercegovina), odatle pridjev na -ski
Kao drnuti, dernuti, i darnuti prelazi u onoma- zdrav (v.). Slog dre- nastao je po zakonu Drimbcd). To je rijeka, koja združuje Drín s
drivski (14. i 15. v.) i Drivenik (mjesta i otoci).
topeju. Sveslàv. i praslav. prijevoji nasta- likvidne metateze, upor. rus. dérevo. .Za drvo Bojanom i zove se i Drinaš. Taj oblik pred-
Složenka drevòdjelja m, koje se nije očuvalo
doše prema praslav. prezentu dvrg, *derti,
u današnjem jeziku. U današnjem štokavskom nema baltičkih paralela. Ima ih dosta u dru- stavlja arbanaski izgovor za *Drinac, koji
odatle po zakonu likvidne metateze drijèti,
ijekavskom i ekaYskom nestalo je stcslav. gim ie. jezicima: arb. dru f, određeno druja nije potvrđen. Druga izvedenica na -ka:
arem i od derç, dbrati (Supraśl.), szdirati pored đruri (Toske), druni (Gege), sanskr. dru-, drimka f = dinka znači »vrstu grožđa«. Od
drevo kao naziv za drvo koje raste i služi
(produženje ь > i, upor. razdiratb prema avesta dru- pored izvedenica galskog *drullia ovoga hidronimą ne postoje, bar nisu dosada
kao japija, isto tako i u bug. darva »Holz« —
dratb i polj. rozdierać prema drzeć, češ. dira > fr. drille, krčkoromanskog Drosclo (Krk), potvrđeni, ni etnik ni pridjev (ktetik). Ali
darvo »Baum«. U čakavskom i hrv.-kajk.
prema dříti, s prijevojem e-o: stcslav. razdor). arb. drushk. Slavenska je značajka sufiks je potvrđen horonim i odatle izvedeni etnik:
razlikuje se sing, drîvo < prijevoj od praslav.
Prijevoj ie. ō > α nalazi se samo u hrv.-srp. -uo ne samo u drevo nego i u а'гъ о. Podrīmlje n (Vuk) = Podrimije (svetostefanski
*dervo > stcslav. drevo po značenju od pl.
Osnova je ie. *der- »skidati kožu« i baltoslav. : hrisovulj, Sava) pored Podrim »pokrajina .sa
prijevoja drtva n. pl. > drva n. pl. (ŽK), Lit.: ARj 2, 771. 772. 779. 820. Elezović l,
lit. dini. lot. dīrāt »schneiden«, sanskr. dŗnati 152. Ribarić, SDZb 9, 144. Miklďič 42. SEW l, lijeve strane Bijelog Drima, istočno od Drenice«.
koja služe za gorivo. Tako u Bednji sing.
(3. 1.) »cijepa«, stvnjem. zëran »rastrgati«, arb. 185. 232. Holub-Kopečný 108. Bruckner 101. Taj .posljednji nastao je iz starog lokatīva ъ
drieve < drevo je »drvo za građu« pored derve
djerr »uništavam«; der = der u dalmatinskim ASPh 39, 1-2. Vasmer 342. 371. 372. Mla- Podrim'ji prema jezičnom shvaćanju Arbanasa,
»drvo za gorivo«. Tako i rus. dérevo »drvo
listinama derrus, »nerezine, vinogradina«, je po denov 156. Trautmann 52. 61. WP l, 806. koji su dočetak -i shvatili kao svoj određeni
koje raste, Baum« i drova n. pl. »drva kao
svoj prilici predslavenski leksički relikt iz Bratanic, Sprave 77. Joki, Unt. 222. 320. član -i te ga odbacili. Isto tako nastade i naziv
gorivo«, kao i češ. dřevo -drva, slov. drêvo- Meillet, Etudes 360. REWS 2778a Dauzāt s. v.
ilirskoga u vezi s arb. djerr, srodan s praslav. kraja Podgor od Podgorje ili Podgora (odatle
drva. U štokavskom je najvećim dijelom ana- dňlle. Vincent, Toponymie § 636. Skok, A GI
dbrnb »Rasen«. Podgorica, danas Titograd). Pored Podrin
logijom prema neutrumi plurala drva stvoren 21, 101-3. 25, 122—3. Hirt, IP l, 478. Mla-
Lit.: ARj 2, 276. 279. 339. 340. 344. 413. sing, drvo, koji je potisnuo drevo. Odatle denov, ASPh 33, 14. Flajšhans, LP 21, 469 govori se u Kosmetu horonim u femininumu
414. 788. 790. 794. 4, 160. 161. 289. 303. 7, brojne izvedenice: pridjevi drven pored drven -471. Boisacq3 202—203. GM 75. Podrima f. I taj je oblik nastao arbanaskim
158. 257. 294. 301. 718. 8, 595. BI 2, 63. 70. = drven (Kosmet), određeni drveni (Kosmet), prekrajanjem dočetka u Podrimije. Upor. arb.
619. 624. 859. 867. 868. Miklošič 41. 46. Drina f (Vuk, 14. v.) »1° rijeka, 2° mjesto Kraja < krajb. Pridjev je na -ski: podrimski
SEW l, 179. 184—186. 201. 256. IF 31, 401, drvenast (Vuk); poimeničenja na -ica: drve-
nica f (Kosmet) »drveni dio samara bez stelje uz nju (Sarajevo, Hercegovina), 3° kraj u (srez); poimeničen na -ica: Podrimštica f u
Holub-Kopečný 109. 100. Bruckner, ASPh 39, NR Srbiji nasuprot Zvorniku (v.) u BiH«.
2. KZ 48, 216. Vasmer 343. 344. 352. 386. i ostaloga« = drvenica (18. v.) »što je od drva dečanskom hrisovulju. Odatle na -jak pre-
Odatle: deminutiv na -ica (tip Neretvica, zime arbanaske porodice iz Kijeva Podrim-
Drina 440 dŕljati dŕljati 441 drob

čak (ć = arb. q > šč, skraćeno zbog grupe Slávia 5, 334. Matzenauer, LF 7, 161. KZ Upor. lit. trenkti-trankyti »stossen, stossend dŕnuti, drnem se pf. (Vuk, Piva-Drobnjak)
od 3 suglasnika). Etnik je na -ьс: Pôdrimac, 56, 201. Osten-Säcken, IF 33, 212. Scheftelo- treffen« i lit. nu-dìr-lioti »oderali kožu«. »sinonim: pomamili se«, zdřnut, -em se (Kos-
gen. -mea i odatle pridjev podrimački (piće). witz, KZ 54, 239. 56, 178. mei) »poludjeli, pobijesnili«. Odăile: pridjev
Lit.: ARj 2, 782. 4, 162. Elezović l, 224.
Kod starih autora (Ravennas, Ptolomej, Pli- 435. Mladenov 156. Miklošič 41. SEW l, na -ovan, -ovit drnován, -vna = drnòvit »si-
nije, Strabo) obje rijeke se zovu Drinus m; drlja f (Stulić) = drlja (Kosmet) »sinonim: 255. WP l, 799. Murko, WuS 12, 320. Ja- nonim: bijesan« i s madž. sufiksom -o > -ου
kod Strabona i Ptolomeja: Δρίλων, gen. krmelj«, odatle pridjevi na -ast drljast (Belo- gić, ASPh 2, 398. drnōv, gen. -ova m (Vuk). Prema tipu lud-
-ωνος. Posljednje se odnosi na Drim = Drín. stenac), na -av drljav (Vuk, Kosmet, odre- -sulud ima Vuk pridjev na -uf. sudfnut »si-
Stari oblik s / bit će sekundaran. Nastao je đeno drljâvi) »sinonim: krmeljiv«, poimeni- drmati, -ām (se) impf. (Vuk, 17. v., Kos- nonim: obijeslan« = sudmut (Kosmel) »zgra-
po zakonu disimilacije r-n > r-l. Što mu je čen s -ьс, -ko dřljavac, gen. -avca, dřljavko m met, ŽK) (iz-, pro-, uz-, raz-}, pored .-гаѓ- nul, mâhnii«. U Pivi-Drobnjaku drnuti se
značenje, to je teško znati. Razlike u rodu (Kosmet), odatle hipokoristik drljo m prema f drmávati, -drmãvãm (Lika), također slov. može se mlijeko: »kad se ne uzvari lijepo«.
ići će i ovdje na račun slavenske ili rimske drljavica (Kosmet), denominai òdrljaviti, -im drmati »sinonim: tresti, potresali« prema pf. U Kosmelu uz drnut, -em pf. može bili subjekl
mitologije. Drina je predstavljala žensko bo- »postati drljav«, apstraktum na -osi drljavõst f. drmnuti, -ēm (Vuk, također čakavski). Brojni ćef (v.) : de mu ćef teke jednu neka drne. Elezović
žanstvo, Drin muško. Nalazi se samo u hrv.-srp. jeziku. Postanje deminutivi, koji nose onomatopejski karakter: prevodi nejasno kao »drpnuti«. Sva ova zna-
Lit.: ARj 2, 780-1. 10, 313. Elezavič l, nepoznato. Kavanjin ima drljoč f (?) s -oč, na -kati drnkati (Stulić) = drnjkati »gegen čenja dadu se izvesti iz drnuti (Dubrovnik),
154. 2, 92. Krahe, GN 23. 41. koje je možda od oko. etwas anschlagen«, također slov., češ. pored u prijevoju dernuti, dirnuti i darnuti, od os-
drnčeti, drnkat (lo mogu bili i izvedenice od nove drijeti (v.). Semantički su gornja zna-
đriskati, dnskam impf. (Lika) (iz-) = dris- Lit.: ARj 2, 788. BI l, 867. Perušek, ASPh drnuti, v.); -usati drmusati = drmusât (Kos-
34, 53. Elezović l, 155. čenja eufemističke melafore kao hrv.-kajk.
kat (Kosmet) »imati dijareju, proliv, sraćku«, mei), na -zlati drmùzlati (Lika) (raz-), na vüdren »lud«, fr. toqué. Prvobilno značenje
prema pf. drlsnuti, -ēm. Odatle: driska f -cali arcati, -am impf. (Vuk) prema pf. dřcnu'.i nalazi se još u deminutivu drnjka f »mala
»žensko čeljade (pejorativno)« prema mdrisko- dŕljati, dfljãm impf. (Vuk) (iz-, na-} = »erschüttern« (s gubilkom n zbog disimilacije), slvar«, na -ica dfnjčica f (Lika), dfnjčul(ic)e
nja (Lika); deminutiv na -e dríšče n (Lika) drljiti »1° ravnati zemlju drljačom, 2° (pejo- odăile prilog dřcimice (Lika). U Kosmelu na f. pl. (Lika), drnjkati, -am impf. (Vuk).
»slabunjavo dijete«; pridjev na -av, poime- rativno) nemarno pisati, škrabati (v.)«, dzfljât, -eti mjesto -ati: impf, dřmet, -im pored drmem
dzfljam (Kosmet) (iz-, na-} »škrabati, pi- Lit.: ARj 2, 785. BI 2, 490. Vuković, SDZb
ničen s -ica: drlskavica f (Kosmet) »dijareja, »dreždati (v.)«. Odăile s nejasnim sufiksom 10, 383. Elezović l, 155. 207. 282. Miklošič 41.
sraćka«; na -Ijiv: drišljiv (Lika), odatle driš- sati«. Odatle: radna imenica na -äc drljač, -dzina: drmôzina f »pejorativno: čeljade koje
Ijivka f (ŽK) »rana šljiva (plod i drvo), od gen. -àia m (Lika), poljoprivredni termin za se vuče kao mrcina«. Izgleda kao niski prijevoj drob, gen. droba m (Vuk, 15. v.) »1° Ein-
koje se dobiva dijareja«, sa ri > r dršljivka alat na -ača (v.) drljača f (18. v., Vuk) »occa; (Tiefslufe) od razdramiti se (hrv.-kajk. i slov.), geweide, upravo silnež (upor. rum. măruntaie
(Hrvatsko Primorje) »vrst najljepše smokve«. sinonim: brána (sa zubima)«. Ta se izvedenica ali za nj nema polvrda u drugim slavenskim < lat. minut-alia), 2° sitna stoka (ovca, koza)«,
Također u imenima domaćih životinja: drisak nalazi i u bugarskom, ali ne kao poljoprivredni jezicima. Na južnoslavensku posudenicu od sveslavenski i praslavenski postverbal od
m »ime volu« prema driskulja f »ime kravi«. termin, nego kao sinonim za darīja se »bin tal. derimare > rum. dărîma = arb. dërmonj, drobiti, -lm impf. (Vuk) (iz-, na-, po-, raž-,
Vuk ima č mjesto s: drićkati, drićkam impf, besonders zudringlich«. Ekspresivnost gla- koji išlo znače; ne može se misliti. To ne u-, za-, z-}, razdrabati, ràzdrãbãm (objekt
prema drićnuti, -ēm. što pokazuje tendenciju gola pojačava se umetanjem suglasnika n: dozvoljavaju pf. i deminutivne izvedenice. hljeb), razdrabljati, -Ijem (13. v.). Odăile:
onomatopeiziranja riječi. S toga gledišta treba dřljančiti, dřljančim (iz-) »neprestano pros- Bil će možda niži prijevoj od ie. korijena pridjevi sveslav. na -ыг drôban, -bna = drõbàn
shvatiti i si mjesto sk : dristavica · = drisnica f jačiti«, pored izdrljačiti, -im, iz čega se vidi *drem-, koji predstavlja raširenje s pomoću (ŽK), s prefiksom po- podroban »delaljan«, upor.
od dristati, -am (Belostenec). Metaforickí i da je to denominal od drljača s umetnutim n -m od *dra- »trčati«, odatle i gr. δρόμος > rus. podróbnyj, i deminutiv drobahan -hna
pejorativno se prenosi i na govor: dristlt (v. i drančiti}. Značenje »prosjački« je prema drum (v.). »minulus«; odăile poimeničenja: apstraktnim
(Brusje, Hvar) »govoriti koješta, blebetali«, tome metafora. U drljàpati, -am je -pati od na -ina drobnina f »res parva, ulroba«, na
Lit.: ARj 2, 764. 4, 162. Elezović l, 155.
odatle postverbal drísta m, f »lajavac, blebe- unakrštenja s čupati (v.), drpati (v.). Ovamo Miklošič 49. WP l, 796. Pedersen, KZ 38, -osi drobnost f, podrobnost f »sinonim: poje-
talo«. Oblici sa sr stariji su jer se nalaze u još drljanuti, drljanēm, onomatopejiziranje od 342. Wood, KZ 45, 62. Vaillanl, RES 9, dinosl, délail«, na -jak, -jača dròbnjak m
svim sjevernim slavenskim jezicima, za sk drnuti, drnem (v.) i razdŕljiti, ràzdrljîm pf. 272. Malzenauer, LF 7, 161. 162. »maleno čeljade«, drobnjača f (Dalmacija)
koje je samo u južnoslavenskim (slov. drîsk m, prema impf, razdrljívati, -drljujēm (Vuk) »vrst silne masline«, na -ica drobnica f (ŽK)
bug. driskom). U staročeskom i poljskom »otkriti koji dio tijela«. Za postanje od drljati dfmun, gen. -una m (Bunjevci u Lici) = »silna šljiva, sitna maslina (Smokvica, Korčula)«
mjesto ili uporedno sa st stoji zd: dřizdati važna je potvrda kod M. Držića izdrliti, -im drmûn (Krk, 1470., Statul Krčki: objekl uz i razna druga značenja. Prilog: podrobno
pored dristati, polj. dry zdać pored try stać, u (objekt: prüju). Iz nje se vidi da je denominal držati, razgraditi, v razgrajenih drmunih; Sla- »detaljno«. Na -en: dr obijen m »sinonim: mrva«,
ruskom zg sa ы: drýzgatb »beschmutzen« na -iti postao od prošlog part. akt. izdro, mi vrbanski, sjeverni čakavci, Kastav) »1° odatle deminutiv drobljénak, gen.' -enka (sje-
pored dřistátb »imati proliv«; zg se nalazi i ц izdrla. Od izdrliti nastade kao u izvaliti šuma, šumica, ograđena (privalna svojina), verna Dalmacija) »mali komadić« = droptma f
hrv.-kajk. (Krasić): drizgati pored đriskati. pored izvaljati: izdrljati, izdrilam (Vuk) = 2° veoma raširen toponim na Krku«. Ne (ŽK) »sinonim mrva, mrvica« (s nejasnim t);
Sve ove varijacije · objašnjavaju se pojačava- izđfljat, izdfljam (Kosmet) »1° svršiti drljanje, postoji na istoku. Samo u makedonskom na -iš: drobiš, gen. -iša m »sinonim: sitnina,
njem ekspresivnosti. Upor. još slov. drípa f 2° (pejorativno) pišući izbrčkati«, odatle de- drma f »šuma«. Sjevernočakavski grecizam sitniš, sitan novac«; na -arija: drobarlja f (ŽK)
»Durchfall, besonders des Viehes«. Ie. pa- prefiksacijom dŕljati. Tako je dobivena pejo- potječe od ngr. (biz.) δρυμών, gen. δρυμώνας »silna djeca«. Radna imenica i deminutiv na
ralele nalaze se samo u germanskom: stnord. rativna ekspresivnost korijena dr-, koji je u »Eichenwald«. Posuđenica iz doba bizan- -ьс: dròbac, gen. dropca m »1° čovjek koji drobi,
drita »cacare«, driet (Westfalija) »Schiss« ags. drijeti (v.). U dri- pojačava se onomatopeja tinskog vladanja dalmatinskom temom (konac 2° prezime, 3° deminutiv drobac (s drugim
dritan, engi. dirt »govno«, driet. još jače infiksacijom -en-cati: drlêncati (se) ll.v.) kao i pedisat = pedepsati, i krč.-rom. akcentom)«. S prefiksom po-: pòdrobac =
Lit.: ARj 2, 781. 782. 794. 4, 162. Elezović l, (na-) (ŽK) »voziti se na seljačkim kolima po drosklo n »hrasl«. Upor. arb. noviji grecizam podrobak, gen. -pca = -pka m »kuhan drob
155. Mladenov 152. ASPh 36, 120. Miklósié rdavu putu«. Semantički se tim onomatopej- dhrymënjtë. zatopljen lojem«. Augmentativi: na -ina, -usina:
50. SEW l, 224. Holub-Kopelný 108. Vasmer skim glagolom slaže droncati (se) (hrv.-kajk. Lit.: AR) 2, 784. Vasmer, GL 54. RSI 3, drobina f, drobušina f (Ljubiša). Poimeničen
370. 375. Bruckner 99. KZ 45, 43. Sobolevski, i slov.) »stossen (namentlich vom Wagen)«. 266. GM 87. part. perf. pas. na -ьс: drobljenâc, gen. -ènea m
drób 442 drotn
drom 443 drozd

(ŽK) »sir koji se drobi«. Neologizam drobilica f drokūn, gen. -una m (16. v., Gundulić,
+ -ьс drumčac, na -ьс + -ić drumac. Pridjev bez njega dropie f pored drop (upór. češ. i
»mašina za drobljenje kamena« (bolje nego Mikalja, Stulić) »1° zmaj, 2° muško ime u
na -bsk drumski (~ razbojnik). To je općenit polj. drop). U ukr. i rus. drofá pored drohvá.
drobljača). Imperativna složenica: nabiđrob m dečanskom hrisovulju«, deminutivi drokunac,
gen. -unca, drokunčac, drokiinić, drokunčić, hrv.-srp. grecizam i na zapadu kao i na istoku. Ide u praslavensko doba. Kako naziv potrk
(Ljubiša) »čovjek koji se dobro hrani«, od
drokunica, drokunčica, pridjev na -it drokunit Nalazi se još u stcslav., bug. i u rum. drum, od trčati pokazuje, uporedenje sa sanskr.
nabiti, -jem. Rumunji posudiše: drob m, sing.
(kameri) = drakūn, gen. -una (15. —18. v., pl. -uri, na -ьс drumeţ = drūmas »putnik«. dráti (3. 1.) »trči« i gr. διδράσκω »idem, iz-
»mrva«, pl. droburi »utroba«, a zdrobi »razbiti«,
odatle_ rum. apstrakta s latinskim sufiksima Marulić i Dubrovčani). Od lat. draco, gen. Od gr. δρόμος »put«. Arb. dhrom (noviji gre- bjegavam« je dobro.
zdrobiciune f »Zerknirschung«, zdrobiţură î -orai > tal. dracene pored dragone, zbog a > o cizam). Sa grčkim prefiksom υπό (prema Vas- Lit.: ARj 2, 791. Elezović l, 155. Mladenov
»Vertiefung«, Arbanasi dr omče f < drobnica; u protonici i zbog očuvanog k zacijelo lek- meru, Štrekelju i Matzenaueru) u ύπόδρομος 152. Miklošič 51. SEW l, 226. Holub-Kopečný
Madžari iz panonskoslavenskoga u oba prije- sički ostatak dalmatoromanski. Talijanizam je »Schutzhafen«, ksgr. ύποδρόμιον > podrum 107. Brückner 98. Tiktin 577. Vasmer 373.
»1° stabulum equorum, 2° Keller, 3° Erdge- Specht, KZ 68, 123. Hirtz, Aves 95.
voja: darab »komad« > rum. darab »idem«, dràgun, gen, -una (18. v.) »1° zmaj, 2° aus-
dereb < panonskoslav. *drebi. Taj su prijevoj schoss, 4° toponim« (Vuk, Mikalja, Belo-
trijska kavalerija (njem. Dragoner), 3° drvo drosato n (15. v.) »dulsa, aqua rosacea«.
očuvali Bugari drebăn pored drobăn i Rusi stenec, Stulić, Ljubiša; glede gubitka u upór.
diospyros lotus«. Upór. arb. drangua -oni (s Od srgr. δροσάτον < (haplologijom od slo-
drehen »fein, klein«, drébezg »Scherbe, Trüm- članom). Upor. slov. arakon m prema drakôn- perper). Deminutivi podrumče, podrumčić; prid-
ženice) ύδροροσάτον »isto« (prvi dio ΰδωρ
mer«, odatle drebezden i drebezžátb »dröhnen«. ka ï. Ovamo ide možda deminutiv na -ellus jev podrumski; na -ar podrumar, kol. na -je
»voda«, drugi dio lat. rosatum od lat. rosa, v.
Od baltičkih jezika pruža lot. drapnas »Krüm- podrumlje. Tumači se i sa ιππόδρομος; podrum
dragunela f = dragartela (Cres) »vrsta vinove ruža).
chen, Brocken, Abfälle« istu osnovu s drugim loze bijela grožđa«. Deminutiv na -culus = je općenit hrv.-srp. grecizam kao i drum.
Nalazi se još u bug., rum. (Erdelj i Banat Lit.: ARj 2, 791. Vasmer, GL 54.
sufiksom i s prijevojem e: drēbe, lit. drebézna -čellus nalaze se u slov. dragóncelj, gen. -čija
»Splitter« i lit. trapus »droban« s varijantom »artemísia dracunculus«, drgancéla f »Mandel podrum pored podraní), ngr. πουδρούμι, tur. drost (Kreševo, 1730) »sinonim: ljulj« (v.)
ír- mjesto dr-, od drugih ie. jezika samo got. in Halse«, sa zamjenom sufiksa drgánec, gen. bodrum > arb. bodrum, polj. padruna. Za < lat. lolium
gadraban »ausbauen«. Ie. je korijen: *dhrebh- -пса (također riba, Ipava) = drgâl (Škrilje). drum i podrum može se misliti da su ušli u Lit.: ARj 2, 791.
»zerbrechen, zermalmen«. Od tal. dragoncello —, dracunculus prevedenica južne slavine preko balkanskog latiniteta.
Balkanske su riječi grčkog podrijetla. Upor. drozd, gen. drozda m (Vuk) »turdus merala«.
Lit.: ARj 2, 785. 789. 791. 4, 162. 7, 207. od gr. δρακόντιον. Preko rum. drač < lat. Odatle: sa sufiksima -ālj i -élj dròzdãlj m
nom. draco : denominal drakulăti (Mune, Istra) srlat. hypodromum, hypodromos (Du Cange)
Miklošič 50. BI 2, 71. SEW. l, 225-226. »longior porticus, galerie«. (Vuk) = drozdēlj (Dubrovnik), s kojima upór.
Holub-Kopečný 107. Bruckner 97. KZ 43, »govoriti (za dijalekat istarskih Cica = Ru- sufiks -ila u njem. Drossel i galskom truzdila.
308. 45, 45. 48.. 213. Vasmer 368. 370. Mla- munja u Žejanima)«; ime muško Drakul Lit.:ARj2,790. 808. 10, 319. Jagić, L4SP/Z l,
159. Miklošič 51. 253. SEW l, 231. Brückner Femininum drozda (Dalmacija, Podgora, Pav-
denov 152. Gombocz-Melich 1273. Bělic, NJ 2, (11. v.: Draculus), Drakula (< strum, s
73. GM 75. Uhlenbeck, PBB 27, 119. Zubatý, 425. Mladenov 152. 448. Tiktin 517. 1200. linović), s kojim upor. femininum u stprus.
članom draculu, koje je bilo identificirano s tresde f. Deminutiv na -ovii: drozdović (18.
ASPh 16, 390-391. Boisacq3 353-4. Matzen- Rohlfs 572. GM 87. Vasmer, GL 54, 119.
akuzativom maskulina deklinaci j e -a, odatle Matzenauer, LF 13, 172. Štrekelj, ASPh 12, v., Slavonija). Bella i Stulić imaju varijantu
auer, LF 7, 162. Scheftelowitz, KZ 54, 247. nom. Drakula), odatle prezime Drakulić
Sobolevski, Slama 5, 443. Meillet, AIF 8, 466. DEI 2098. žd mjesto zd: drožd i odatle deminutive na
196. (15. v., Vladb Drakulić, vojvoda vlaški 1462.), -ьс i -ič: droždac, gen. drošca i droždie. Ta
Drakulović Sekula (narodna pjesma). Ovamo dròmbulja f (Vuk) »mala gvozdena sprava varijanta, koja nije potvrđena iz današnjega
dröciti (~ z rogi, z nožom) (Vodiče, Golać, možda na -ica Drkolica (ime stonskog biskupa), za brundanje«, odatle denominál na -ati drom- govora, nastala je po svoj prilici prema dužd <
Ivan Drkolićić svrh imena Ričić u latinicom bùljati (Vuk). Onomatopejska osnova nalazi mlet. doge < lat. dux. Upor. i drozelj, koje
Istra) »gurnuti (osobito s nekim oštrim pred-
metom)«, prodrôčiti (ŽK) »oštrim predme- pisanom misalu 16. v. (saopćenje Gianellija). se ne samo u slavenskim nego i u drugim je- opominje na njem. Drossel, srvnjem. drostel.
tom probosti«; impf, dr okati prema pf. drõk- Od rumunjskog potječe zacijelo i andrak m zicima, kao rum. drimba (upór. ukr. drymbä), Varijanta sa zg mjesto zd dobro je potvrđena
niti (ŽU) slaže se sa slov. dr ok, dr okati, drók- »vrag (u pitanju: koji mu je andrak?)«. Glede odatle onomatopejski glagol drimbai, madž. u narječjima: drôzg m (Vodice, Korlevići, gen.
niti »stossen«, drcčiti, dróčkati; dračka f (Kos- početnog sloga an- upór. rum. prefiks în- > lat. dromb, drombuja (Baja, iz srp.), dromblya. drózga, Istra) = drSzgot (Nerezine) = drozak,
met) »posisano mlijeko koje dijete povraća« (kad от- u a (să) îndrăci »razbijesniti (se)«, particip Lit.: ARj 2, 790. Gombocz-Melich 1391. gen. droška (Krnica, Istra) = drõzak, gen.
mleko prodzukne, udări na dr õeke; semantički pf. îndrăcit »besessen«. Može biti i un < lat. Miklošič 51. SEW l, 227. Brückner 99. Vasmer drozga (prenosi se kao i lat. merula na ime
možda ne ide ovamo). Brückner ne veže dobro unus? Preko arb. drek < lat. nom. draco 4, 172. Tiktin 576. morske ribe, Hektorović), odatle deminutiv
polj. droczyć się »sich necken« sa hrv.-srp. muško ime u narodnoj pjesmi Dreko (Kosović), na -ović drozgović (Vuk) i određeni pridjev
Drekić. dropiti, -im pf. (Vuk) »sjesti na zemlju, po-
dreka (v.) = rus. dročitbsja »eigensinnig sein, valiti se«. S prefiksom iz- ima tehničko zna- na -avlji drozgovljï i imena pasa drozgo i
wild herum rennen (von Vieh)« i imenom Lit.: ARj l, 84. 2, 745. 757. 759. 765. 790. čenje: izdropiti, -im (18. v., pisac Slavonac) drozgin. Varijanta sa zd nalazi se u ukr.
biljke drõk, gen. draka »genista«; dročiti je Bulat, JF 5, 149. Jireček, Romanen 3, 25. drizd, gen. drozda, rus. drozd, gen. drozda,
Ribarić, SDZb 9, 141. Pleteršnik l, 166. 167. »izvaditi med iz sati«.' Ne zna se kako se to
prema tome praslavenska riječ, srodna s lot. značenje odnosi prema Vukovu simpleksu bug., češ., slov., polj. drozd i mora se uzeti
172. REW» 2759. GM 73. Š turm, ČSJK 6, kao praslavenska. Kako se nalazi i u baltič-
draču, dracît, »schelten, rügen«. 76. Štrekelj, DAW 50, 16. Tiktin 801. kojega je značenje onomatopejsko. Na to
upućuje i pf. drupiti, -īm (Mikalja) »udariti kim jezicima : lit. strazdas, lot. strazds, stpruski
Lit.: Ribarić, SDZb 9, 144. Popović, Sin- trezde f, kao i u germanskom stnord. ^rçstr,
taksa 34. Elezović l, 155. Pleteršnik l, 176. drom m (15. —17. v., dva pisca čakavca) čim o što«.
Brückner 97. Mladena v 152. Vasmer 372. 373. = drum, gen. drùma m (13. v., Vuk, Dubrovnik, sved. trast, ir. truid < *trozdi, mora se uzeti i
Lit.: ARj 2, 791. 809. 4, 162.
SEW l, 226. Oštir, WuS (cf. IJb l, 48). Ranjina, Menčetić, Đorđić, Marulić) = drum kao ie. *trozdos. Praslavenska se varijanta
droplja f (Vuk, 17. v., Kosmet, također osniva na asimilaciji í > d prema dočetku.
(na drumu ŽK) »1° cesta, testa, 2° toponim«.
drobniti, -im impf. (Rijeka) »tvrdo spa- Deminutivi na -zk > -ak drūmāk, gen. -nika, slov. i bug.) »1° močvarna ptica koja se zove Varijanta zg mjesto zd je južnoslavenska: srbug.
vati«. Etimologija nepoznata. i potrk (v.), divlja ćurka (v.), otis tarda L., drozgt, i slov. i čakavska. Ta se osniva na
na -ьс > -äc drumac, gen. -mca, na -ič drumić,
na dvostruke deminutivne sufikse -čac > -ьс 2° (metafora) krupna, glomazna žena (Kos- disimilaciji: dr-zd > dr-zg. Pored ove dvije
Lit.: ARj 2, 790.
met)«. Rumunji posudiše sa sufiksom -{a i varijante postoji i treća koja sadrži niski
drpati 445 druga
drozd 444 drpati

odatle òdrpaviti, -vím, na -ljiv dřpljiv, raz- drstva f (Poljica, Dalmacija) »cakli se, nije
prijevoj (Tiefstufe): ie. tŗzdos > lat. turdus. tr- mjesto dr- i sa sk mjesto zg: troska f (Vuk)
drpljiv, poimeničeni part. perf. pas. na -ьс, za zidove, stuče se u praj, š njom kovači
Upór. i galsko truzdila > fr. drenne. Od toga »što ostane kad se ruda topi; sinonimi:
-iça odrpánac, gen. -anca, razdrpanac m prema zavaruju gožde« identična je sa slov. dŕstev,
prijevoja potječe čakavsko dřšć, gen. dřSća šljaknja (v.), tara (v.)«. Ta se varijanta nalazi
odrpánicajrazdrpanica f, na -ina òdrpina gen. -štva m »Kies, Sand zum Scheuern
(istarska narodna pjesma), slov. dršč < praslav. i u slovenskom (i slovačkom); troska »Boden-
»sinonim: rita, dronjak«, na -ulja odrpulja í der Kupfergefässe«, stčeš. drst f »Kehricht«
*drbst sa sufiksom -ıo. Ovaj prijevoj osniva satz, Hefe« pored trôskva. Ista varijanta sa
(košulja), drpatka í (Dalmacija) »nekakva tra- i rus. dresva f »Kies, Griess, angeschwemmte
se na onomatopejskom oponašanju glasa ptice: samoglasom u mjesto o: trûska f (Stulić) »1°
va«. U prijevoju dráp- u istom značenju Sandbank«. Iz južnoslavenskoga rum. dîrstă f
drrti. Još postoji i četvrta varijanta, u kojoj feccia di metalli, 2° staro kolje iz vinograda (oko
drápati, drapam (se) (Vuk) pored drapljem »Walke«, odatle a darsti, koje se slaže s bug.
je zamijenjena suglasnička skupina zd > zg sa Zagreba)«. Sa t- mjesto tr- i s istim u: tūska f
(Lika, Vinkovci) (iz-, o-, po-, raž-) = drapat drăst'ă »Häuf brechen, die letzten Walken
nj. Tu je zamjenu teško protumačiti: dronj m (Vuk, Boka) »talog što ostane kad se što topi,
(ŽK) pored (raž-, o-) drapitij -im i (raz)- geben«. Arb. dërstilë = trëstilë f »Walke« i
»turdus musicus L.«. Odatle deminutivi na npr. maslo, olovo, skorup; sinonim trop
drapljivati, -Ijujem. Upor. odrapan ŽK prema ngr. drsteli slaže se. u sufiksu sa bug. drãstíl =
-bk i -čić: dronjak, gen. dronjka m »cikavac«, (v.)«. Baltičke i arbanske paralele omogućuju
odrpan ŽU, poimeničen na -ьс odrapanac, *drstilo (-ilo kao mlatilo), u nas dŕstelj pored
dronjčić. Upor. ipak izvedenicu s n: stčeš., nam utvrditi osnovu sveslavenskih riječi: lit.
gen. -anca m (ŽK) = razdrapánac, gen. dŕsten (s disimilacijom г-l > г-п). Apstraktum
lužičko-srp. drozn = južno-češ. dražen < dragės, lot. dradži m. pl. »preostatak od
-ânca (Lika, Vinkovci, Kvarnerski otoci) *ābrstb obrazovan s pomoću sufiksa -stb (upor.
drozden; drozd je jedina šumska ptica koje naziv kuhane masti«, stprus. dragios pl., arb. dra,
prema razdrapánica f. Upor. slov. postverbal bolest) od korijena dr-, koji je u drijeti (v.),
potječe iz zapadnog ie. perioda. određeno drani (Gege), drari (Toske) »troska
drapa f »Fetzen« i drapati. U šatrovačkom nalazi se i kao toponim na -nik: Drsník (selo,
Lit.: ARj 2, 790. 791. 792. 794. Ribarić, od ulja«. Ie. osnovica je bila *draga. Ta je
(veškarskom jeziku) drapati znači »jesti«, u Kosmet) < Dnstbnikb (14. v.).
SDZb 9, 144. Miklošič 51. SEW l, 277. Ho- bila u praslavenskom proširena sufiksom
kajkavskom i sjevernom štokavskom pored »ras-
lub-Kopečný 107. Bruckner 98. KZ 45, 42. -sqo, koji može varirati u slavenskom sa zg. Lit.: ARj 2, 793. ZbNŽ 8, 194. Elezović l,
54. Vasmer 372. Trautmann 327. Mladenov strzati, raskidati« znači i »česati«. Odatle drăpav 156. SEW l, 256. Holub-Kopečný 107. Vasmer
Upor. masak, gen. maska pored mazga <
152. Scheftelowitz, IF 33, 156. Joki, Stud. (Vuk). Prijevojni štěpen drap- nalazi se u 369. GM 66-67.
*muscus = mulus. Tako se objašnjava: droška,
: 8. IF 30, 207. KZ 54, 237. Solmsen, IF 13, češ. drápati, polį. drapać, rus. dr(j)ápaíb,
koja nije potvrđena u hrv.-srp., troska pored
138. ASPh 25, 435. Boisacq* 920. ZRPh 40, drozga. Proširenjem s pomoću kol. -la od prijevoj drp- samo u južnoslavenskom (slov.
532. i bug. dărpam pored hrv.-srp.). Pored ova druga f, u književnom i saobraćajnom
drozga nastade *droždžbja > drozde n i disi- govoru malo poznata riječ jer je postala tehnički
dva prijevojna štěpena još je drip-: drïpiti,
*drozgati — razdrózgati, ràzdrozgãm pf. = milacijom u grupi ždž > žd: drožda f. Kako termin seoskog predenja, koji Vuk ovako
početna grupa dr- varira sa tr-, upor. arcati -lm (Mušicki), odatle postverbal dripa f
zdrozgati (Vuk) pored razdrúzgati, razdrūzgām »krpa« (također bug.) i uvredljive riječi na definira »kao veliko vreteno što žene konce
(Vuk) »sinonimi: razmrskati (v.), razgranati pored trčati, *traginariu > trkmar pored pripredaju na njega i poslije toga predu,
-ьс dripac, gen. -pca m (Srbija). Osnova se
(v.)«. Prva varijanta nije potvrđena bez prefiksa drkmar (v.), od nepotvrđenog *droska na- Zwirnspindel«. Poznata je i kao druk m = u
nalazi u drijen (v.). Ovdje je raširena forman-
raž-, z-, druga se nalazi u slov. (z)drûzgati stade troska. Varijanta o > u objašnjava se starijim rječnicima drug (Belostenec) »si-
unakrštavanjem sa trûo (v.), trula < trühli, tom -p. Postoji još raširenje prijevoja dra-
»zerdrücken, zerquetschen« = zdrúzgati = formantom s: drásati s auf lösen, trennen«, nonim: motka (v.)«, kao u ukr. i rus. druk,
(z)drüzgati (ŽU). Paralele su na sjeveru stpolj. truhla. Upor. brus. truščina f »Bodensatz«. gen. druka »Stange, Hebel, Hebebaum«. Iz
Teško je jedino protumačiti nestanak suglas- odatle postverbal razdras m (Belostenec, Hab-
druzgač »in kleine Stücke zerbröckeln« i rus. općeg saobraćajnog govora druga je iščezla
nika r u tuska. Kako je riječ i kulturni termin, delić, također slov.) »koji je bez pojasa« od
druzg m »Reisig, vom Winde gebrochene zbog homonimije sa drug (drugi, -a, -o) i
posudiše je Rumunji: drojdie f < kol. droždųe. *razdrasati koji nije potvrđen. Značajno je
dürre Zweige«, druzgä í »abgefallenes Laub, specijalizirala se u tehničkom govoru. Odatle
V. dalje veze pod drozgatt. Ie. je korijen da je drapati onomatopeizirano naknadnim
Reiser«. Varijanta s o tumači se unakrštava- deminutiv na -ica: družica f. Vokal u je nastao
*dheregh-, u prijevoju *dheragh-, raširenje od uplitanjem der-: derùpati se. Raširena osnova
njem s drobiti. Glagol je baltoslavenski i pra- iz G, upor. stcslav. drcgb »fustis«, odatle deno-
dher- s pomoću gh »talog neke tekućine«. drap- je sveslavenska i praslavenska koja ide
slavenski: lit. druzgu, druzgéti »zerbröckeln« ; i u ie. doba: upor. lot. druõpstala »mrvica«, minal Vbdrcžiti »πήγνυμι«, upor. slov. drog m
također sa sk pored zg: lot. druska »mrvica« Upor. engl. dregs, stnord. dregg, ags. daerste, »Leiterbaum, Stange«, bug. drąg »Stange«, stčeš.
njem. Trester. gr. δρώπτω, prijevoj δρέπω »kidam«, odatle
i druskât »mrviti«. V. dalje veze pcd drozda. δρέπανον »srp«. Ie. varijacija korijena: drop- drouh »Hebebaum«, polj. drąg »Stange, Stab«.
Upor. i bug. druska »stosse, rüttle« od drusīk, Lit. : ARj 2, 606. 792. BI 2, 595. Miklošič S nazalom posudiše Rumunji: dring i Madžari
drip-, dreip- je raširenje set-baze dere od
drusak. 51. SEW l, 288. Holub-Kopečný 107. Bruckner der-, o kojoj v. drijeti. dorong »tojaga«. U rum. je dring starija posu-
Lit.: ARj 13, 521. 523. Popović, Sintaksa 98. KZ 43, 308. 45, 43. 48. 204. ASPh 11, denica iz vremena dok je u južnoslavenskom
34. Pleteršnik 2, 908. Vasmer 374. Bruckner 125-126. Vasmer 391. Trautmann 58. WP Lit.: ARj 2, 78. 760. 793. 4, 163. Miklošič postojao o > în (srednjo-bug.). Ali postoje u
99. SEW l, 228. Boisacq2 350. Trautmann l, 855. Scheftelowitz, KZ 54, 236-237. 42. 49. SEW l, 220. 224. 256. Holub-Kopečný rumunjskom i posudenice iz hrv.-srp.: drug
61. Scheftelowitz, KZ 54, 241. 56, 199. Matzenauer, LF 7, 163. Boisacq3 350. GM 106. Bruckner 95. Vasmer 367. WP l, 803. m, drugă f (Muntenija, Oltenija) »dicke Spin-
72-73. Sobolevski, Slávia 5, 443-444. Mladenov 152. 156. ASPh 36, 119-120. Pe- del«, odatle rum. denominal îndruga »mit dem
drožda f (Vuk) »faex«. Odatle: pridjevi na dersen, KZ 38, 342. Tomanović, JF 17, 205.
Elezović 2, 92. 156. KZ 56, 199. Trojanović, dicken Spindel grob spinnen« (odatle meta-
-av drozdov (Stolić), na -ljiv droždljiv (Belo- drpati, drpām impf. (Vuk, 17. v.) (iz- forički a îndruga versi şi uscate »rastorokati
stenec), kol. na -je drozde n (ŽK) = droze Obradović, o-, raz- Lika) = drpat, drpljem JF 5, 225. Petersson, ASPh 36, 155. Matze-
nauer, LF 48. 73. 163. GM 418. Boisacq3 se«) i izvedenica drughineaţă f s nejasnim
(Krašić), odatle na -enka droždenka f »rakija (se) (Kosmet) pored drpiti, -im impf, i pf. 200. sufiksom. Poklapa se sa arb. druge f »Weber-
od vinova tropa«, na -nik dróżnik, gen. dróż- (16. v.) (iz- Dubrovnik, za kose) prema frek- schiffchen, Spindel«, sa arb. deminutivnim
nika (Buzet, Sovinjsko polje) »čep na stojećoj ventativu izdrpljivati, ràzdrpiti, -ivati (Sto- dŕsati, drsam i driem (slov.) »schleifen, schlei- sufiksom -zë drugëzë (Toske) = drugez (Gornja
bačvi kroz koji se toči vino«. Pored tih oblika lić), razdrpljati impf, zdrtiti, -im (se) (Vuk, fend ziehen, schaben«, odatle drsavica f (Sinj) Reka, NR Makedonija), ngr. drug (Peloponez),
sa zd > žd postoje još varijante sa zg mjesto Kosmet) = drpati (o-, ŽU) prema pf. dîpnuti, »neka bolest koja drsa (ustresa) životom«. Ide »Spindel«, τρούγα (Pontos) »filum«, deminutiv
žd: drôzga î (Lika) »što otpada od gvozda - m (Vuk) »poriti, parati, derati, kidati«. Odatle zajedno zacijelo s dtrskajc. V. drmati. na -ula drugula (Sicilija, Romagna) »Weber-
kad se kuje«, slov. drózga »Maische«, odatle pridjevi na -av drpav (Dalmacija, Podgora Lit.: ARj 2, 793. SEW l, 256. schiffchen«. Odnos prema stgr. τροία »filum«
pridjev na -av drõzgav (Vuk, o gvozdu) ; sa /?/, Pavlínović) »sinonim: prnjav, dronjav«,
druga 446 drug!
drug! 447 drzak

nije jasan. Madžarski slavizam ušao je po- hrv.-kajk., 17. i 18. v.); na -иа(ъ — a):
deminutiv na -će: društvdnce n (glede umet- ide zajedno trusati se, -am (Lika) »kada se
novo kao termin: dorunga f (Srbija, Beograd) drugud(d) = drükuda (Crna Gora, prema
nutog -an- upor. mjestance'). Prefiksalne su čovjek trese u rđavim kolima i po rđavom
»motka što spaja ajtaše (v.) za vreteno u kuda). Umetak -oj- nalazi se i u pridjevima:
složenice tri: podrug m (Kosmet) »suprug, putu; sinonimi: drlencati se (ŽK, v.) i dron-
kolu suvačkom«, durūnga, odatle na -oca drügojak (17. v.) = drügak, drugojačī (18. v.)
muž«, upor stčeš. podruh; zadruga f, također cati se (hrv.-kajk., v.)«. Promjena dr > tr je
durungača pored dòronjga, dorangača f (pe- = drugojači (Kosmet) = drugojàãjl (Vuk)
češ., pored zadruž m (Kosmet) »veliki broj samo hrv.-srp., kao drčati pored trčati »laufen«
jorativna metafora) »1° lijeno žensko če- pored drugovačijī (Vuk, Hercegovina, Dalma-
ukućana«. Imperativna složenica: plačidrug (v.). Kako glagol ide u kategoriju onomatopeja,
ljade (Lika), 2° visoko žensko (valjda u Voj- cija, Dubrovnik) = danas drugačiji prema -iji
m. Stariji neologizmi danas opet u jezik uve- izmijenjen je s u c i dobiva deminutivne -kati:
vodini?)«. Odatle hipokoristik doruša. Riječ je u komparativu (znatniji, finiji) pored drukč(ij)ī
deni jesu: radne imenice na -ar m prema f truckati se, -ãm (Vuk); odatle truckavica f
baltoslavenska, sveslavenska i praslavenska : lit. — drukši (Kosmet), odatle prilog drukčije, sa
-arica, pridjev -arski i apstraktum odatle (Vuk) = truskavica pored trüskalica (Lika).
(žemaitis) dranga, istočno-lit. drangos »kola sinkopom samoglasa a prema drugda. Umetak
-arsivo: drugar m (17. v.) prema drugarica, Postverbal je trûs m »sinonim: potres, trešnja«.
sa skinutim točkovima«. Ostali ie. jezici, kao -oj- potječe od pridjeva dvoj, dvaja, -e, trőji,·
drugarski, drugarstvo n; draganti, drugārīm — Vokal u je nastao iz ç: upor. stcslav. trost »po-
stnord. drengr »debeo štap, stup«, ir. dringim gdje je to ie. sufiks -οίο (upor. gr. δοιός).
drugovati, drugujem (16. v.); s tur. sufiksom tres«, slov. trošiti, bug. tras, češ. trousiti, ukr.
»steigen, klettern«, pokazuju prijevoj en, dok Po analogiji izvedenica odatle: dvojak, trojak
drugàrluk (18. v.). Neologizam podružnica f trusyty, rus. trusitb. Vuk ima još pridjev s
je baltoslav. on. Oblici sa k mjesto g osnivaju prenijet je -oj- i u drugb + oj + āķī. Promjena
»sinonim: filijala« nastao je prema češ. po- prefiksom su- (tip sulud) sutrūsan »kao pijan«
se na unakrštavanju sa drņkb »Stössel«. le. j > v nastala je prema rukovet za rukojet (v.),
družný i rus. podružnyj. Iz češkog je pridjev i izvedenicu na -ovina trüsovina »voda zabo-
je korijen *dheregh -s nazalnim infiksom, raši- vjerovatan za vjerojatan (v.). U složenicama: drugotni »sekundaran«. Glede sufiksa upor. prvo- ravna«. Praslavenski korijen trans- nastao je
renje od dher- sa gh. V. dalje veze u držati. druginaest (17. v.) »sinonim: dvanaestu, dru- tni. Vokal u je nastao iz dvoglasa ie. ou > lit. prijevojem od trens- već u praslavensko doba.
Lit.: ARj 2, 662. 796. 807. 814. 896. Mi- gobratučed m (17) prema drugobratučeda f,
au: lit. draugas »drug = prijatelj, suputnik«, I taj se prijevojni štěpen nalazi u svim sla-
klošič 51. SEW l, 229. i si. Bruckner 96. KZ drugòjagnjenica f. lot. draugs, stprus. ak. draugiioaldūnen »su- venskim jezicima: stcslav. tresti, tresc, češ.
43, 321. 45, 45. Vasmer 374. WP l, 859. Tra- baštinik«. Od ostalih ie. jezika srodnici su
II. Od drug »sočius« izvedenice su: na -ić: třásti, polj. trząść (trzęsę), rus. trjasti, trjasu:
utmann 59. Mladenov 153. Tiktin 576. 577.
803. Gombocz-Melich 1393. GM 75. Schefte- drugie m (Hercegovina) »drug kod igre«; na germanski: stnord. draugr »Mann«, got. gat- tresti, tresem impf. (Vuk) (iz-, na-, o-, po-,
lowitz, KZ 54, 236. Much, WuS l, 44. Bo- -ьс: družac, gen. drušca m (narodna pjesma, raúhts »στρατιώτης«. U značenju »drug« riječ pre-, pro-, raz-, s-, и-, za-) prema pf. tres-
isacq3 980—981. Jokl, Slávia Í3, 313. Corp. Istra) prema f družica, odatle hipokoristik je prema tome ie., baltoslavenska, svesla- nuti, -ēm. Odatle radna imenica na -oc: trè-
glos. lat. 2, 503. 541. druga f (Vuk) »udata žena«, denominal druži- venska. Značenje »alius« je sveslavenska i pra- sač, gen. tresača m (Crna Gora) »sinonim:
čati se, odatle opet na -alo družičalo n (Vuk) slavenska kreacija. Ie. korijen je *dhereugh-, pucar (v.), drndar (terminologija vune)«, na
drugi, druga, određeni pridjevski brojnik i »drugi ponedjelnik po Uskrsu«, važan izraz u prijevoju *dherough-, raširenje od dher-. V. -Нас tresilac, gen. -ioca, postverbali tres (Omiš,
neodređena zamjenica »alius, secundus«, raz- iz foklora, koji Vuk potanje opisuje; na -če: druga. to može biti i onomatopeja) i potres m, pridjev
likuje se danas semantički, morfološki i akce- drúšče, gen. -eta, deminutiv na -čio druščić Lit.: ARj 2, 794. 796. 798. 799. 806. 809. na -ьп potresan, -sna, izvedenice trêsavica f
natski od poimeničenog neodređenog pridjeva (14. v.); na -ina: družina f = družina (Kos- 813. 814. Miklósié 51. SEW l, 230. Holub- (Risan) »bolest (valjda groznica?)«, na -et
drug, pl. druži, običnije drugovi »sočius«; met, ŽK) »1° drugovi, 2° društvo, 3° ukućani -Kopečný 107. sl. Bruckner 98. ASPh 42, 126. (kao u onomatopejskih izvedenica tipa zveket)
drugi ide po složenoj zamjeničkoj deklinaciji, Vasmer 373. i sl. Mladenov 152. WP 1, 860. treset m »Torf«. Apstraktum na -я/а: trešnja
(ŽK), 4° Gefolge«, odatle družinče n = družinče, Miletić, SDZb 9, 385. Elezović l, 156. 189.
drog po deklinaciji o. Glede akcenatske vari- gen. -eta (ŽK, Habdelić) »sluga u kuć^Dienstbo- f. Imperativna složenica: tresigača m. Na
jacije upor. dug i dug (v.), múka i muka (v.), 292. Măreţie, NVj 3, 191. Jagić, ASPh 31, -kati: třeskati, odatle trèskavac, gen. -vea.
te«; apstraktum na -stvo: družīnstvo n; prid- 550. Vaillant, Slávia 10, 673-674. Joki,
koje su etimološki istog izvora kao i drugi i jevi na -ъщ: družanj, -žnja, (16. v.), na -evan Praslavenski korijen se ne nalazi u baltičkoj
Unt. 44. RSI 5, 263. Schulze, KZ 48, 240.
drug. Rijedak neodređeni pridjev očuvao se družēvan, -ēvna', poimeničen na -ik m prema Meillet, RSI 2, 64. Osten-Säcken, IF 26, grupi ni u drugim ie. jezicima. Ali se nalazi
samo u složenici f samodrúga (ŽK) »sinonim: f -ica: drūžēvnīk prema druževnical na -ovski: 315-316. NJ l, 177-180. Boisacq3 348- korijen trem-: lit. trimti »tresti se od zime«,
noseća, u drugom stanju«, sa(ri)druga (Crmnica) 349. gr. τρέμω, lat. tremo (odatle tréma u grad-
drügovskî (17. v.). Denominal na -iti: družiti
»idem«. Izvedenice su različite, ali veoma (sé) impf, (sa-, u-, za-, z-) u svim slaven- skom govoru), arb. trem. To znači da praslav.
brojne od oba značenja. drukati, -am impf, (hrv.-kajk. i slov.) trens-ltrons- predstavlja taj ie. korijen raširen
skim jezicima, iterativ sadruživati į udruž-
I. Od drugi: prilozi sa sufiksom -ъа(а) (v.): (na-") pored druhovati, -ujem »1° za nekoga sa -s.
(sé) (16.—18. v.), sadruževati (16. v.). Odatle
raditi, vršiti propagandu, 2° štampati«. Odatle Lit.: ARj 2, 809. BI 2, 587. 600. Elezović l,
drûgda, odatle ima Vuk drügdaš, -eš sa -š apstraktum na -ba: družba f, također češki i
radna imenica druker kao sportski termin. 156. Miklošič 360. Holub-Kopečný 391. 393.
od dvaš i triš, pored drükša (18. v.) = drukšaj ruski, odatle deminutiv na -ica družbica, prema
= druš (sjeverna Dalmacija) »sinonim: kat- sufiksu u družina također družbina f (Vuk, Iz njem. drücken. Bruckner 597. Mladenov 638.
kad«; sa sufiksom dé (v.): drugdje pored druže 18. v.), odatle pridjev na -en, koji nije ušao u Lit.: Jagić, ASPh 8, 317. Jokl, ASPh 28,
10-12. Kostić, NJ· l, 200-201. drzak, drska, sveslavenski i praslavenski
(Crna Gora) = drugovale = drugóvdje (Ma- saobraćajni jezik, družben, kao ni izvedenica pridjev, »audax«, sadrži sufiks -ъk od stcslav.
tejić) < starije drugojde, glede -oj- > ov v. ni poimeničenja njegova: družbemk m prema агъгъ, od kojeg je još pridjev na -ovit drzovit,
drusati, -a impf. (Mikai j a, Belostenec,
niže; na -ice, -ić, -oč, -ič, -ja: drugice = drugie f družbenica, družbenost. Riječ družba je ušla u upor. rus. dérzok, derzká pored dérzkyj; drž
Stulić, subjekt konj) »sinonim: kasati (v.)«.
(ugarski Hrvati) = drugoč(e) (15. v., čakavci madžarski kao radna imenica nastala od apstrak- bez sufiksa (odatle denominal držati, upor.
Odatle pridjev na -av: drusav (konj), poime-
i bosanski pisci), odatle denominal podru- tuma dorosba »der Brautführer«, osim toga rus. derzatb), piše se samo jedanput u
ničen na -ьс drusavac, gen.- avca = drusac,
gočlt (ŽK), drugoč (Marulić) = drugovišti još druzsa, druzsba. Radna imenica na -telj: knjigama s crkvenim jezikom, u narodnom
gen. -sca »sinonim: kasavac«. Ovamo možda
(15. v.) = drugojšti = drugović (15. i 16. v.), družitelj m prema družiteljica f. Apstraktum govoru nije potvrđen, ali se nalazi u dragim
od iste osnove druda f (Kosmet) »(pejorativno)
drugoviS = drugojci (13. i 14. v.) = drugovlja na -stvo: društvo n, također češ. i rus. družestvo slavinama. Upor. češ. drzý, slov. drž. Sa
krupna, jedra ali nespretna djevojka«, odatle
< drugvo(i)ja; na -amo: drugamo pored dru- = društvo (Sarajevo) = drústo = drûsto sufiksom -ьп: držan, također jedanput (16. v.).
pridjev na -ost druslast »koji ima velike debele
goj am(o~); na -ako, -ač: drugojako (Crna Gora, (istočna Stara Srbija, Kosmet). Odatle pridjev Upor. slov. derzen, -zna. Poimeničenje ž. r.
posunovraćene usne«. Ne zna se gdje i kako se
Dubrovnik), drugak(o) = drugoč^} (ŽK i na -en: društven i apstraktum društvenost; tog pridjeva *drzna (se. bolest) postoji u
govori taj pridjev. Zacijelo s glagolom drusati
drzak 448 di-žati
I držati 449 dub

dřzma f »bijes«, sa disimilacijom d-zn > d-zm. deminutiv na -ić držalići (Kosmet) = držačica »bord, lisière«, odatle podraža(va)ti »imiti- baltoslavenskaj upor. stprus. dumpbis »Gerber-
Odatle: na -jak: drzmenjăk m (Srbija ?) »bi- f = držalica = držaica (Boka, držaica sadrži rati« kao rusizam u Srba. Ie. korijen je *dh{e)- lohe«. Ne nalazi se u litavskom i lotiškom kao
jesan čovjek«. Izvedenica na -avac je možda mlet. sufiks -aizza < lat -aticid). Apstraktum regh-, raširenje od dher- »držati«. U daljoj je ni u drugim ie. jezicima. Riječ je dakle spe-
drzavac m (Pag) »cvijet nalik na scabiosu«. odprosí, part. pas. na -stvo: držanstvon(16. v., vezi drzak (v.). cifično slavenska. Možda je bila kao hrast
Druge izvedenice kao drznuli se, -em, drzost î, Dubrovnik). Postverbal od podržati < pod- posvećena Perunu. Tumači se iz raznih ie.
Lit.: ARj 2, 823-37. Elezović l, 153. 2,
drznovljenje, drznovjujušti potvrđene su u knji- »sustinere« (13. v.) podrža f (jedanput, Bella). 92. Miklošič 42. SEW l, 258. Holub-Kopečný jezičnih elemenata. Po jednom tumačenju ie.
gama pisanim crkvenim jezikom, ne u narod- U vezi je s njim današnja česta riječ podrška f 108. Bruckner 110. KZ 48, 216-217. Vasmer oblik bi bio korijen dheu- raširen s -bh kao
nom govoru. Pf. drznuti se ušao je odatle u »pomoć«, koja je upravo rusizam poddéržka f 343. Mladenov 156. Meillet, AIF 8, 196. gal. dubrum (v. debar, dabar) i nazalizacijom
saobraćajni i književni govor. Rumunji po- »Unterstützung, Stütze« od podderž m. Na Sütterlin, IF 29, 124. BoisacqS 198-199. kao got. dumbs »stumm«, stvnjem. tumb, danas
sudiše dîrz, odatle rum. denominal a îndîrji -aj sadržaj od sadržati. Veoma je važan apstrak- 980-981. Gombocz-Melich l, 755. NJ l, 187. dumm. Drvo bi bilo prema ovom tumačenju
(Erdelj) »reizen«, »dreist machen« (Moldavija) tum na -(j)av, -(j)ava f (tip mećava, jurnjava) : Ostrogorsky, Glas SAN 164, 84, str. 97-189
(upor. Grégoire, Byzantion 10, 763 — 775). nazvano po boji kore kao lat. robur. Zabaciti
pored izvedenica od južnoslav. pridjeva na držav f (15. i 16. v.), (stcslav., slov., češ., se mora mišljenje da je dub složenica od
polj., rus.) država f, također bug., »1° (prvo- Štrekelj, DAW 50, 35. Ramovš, JF 7, 264.
-ьп îndrăzneţ »smion« sa rum. sufiksom -eţ < Vladikin, Rodná reč 9, 7.1-76. ASPh 6, 662. dom (v.) i bhņo- »graditi« (Uhlenbeck, Klecz-
lat. -idus, a îndrăzni »osmjeliti se« i odatle bitno značenje) possessio, ditio, imperium, REWS 8646. kowski).
apstraktum îndrăzneală f »smjelost«. Baltički 2° kraj, 3° Staat, kod sjevernih Slavena slvč. Od praslavenskih izvedenica važna je na -r:
se refleksi ne poklapaju posvema glasovno sa stát, češ. stat, polj. państwo, rus. gosudarstvot. dûb m, pl. dubovi (deklinacija и /?/), f srednjobug. dρbrъ »silva«, koja je u svim sla-
praslav. *derzu: stpras. dyrsos pl. »tüchtige Odatle: pridjev na -ьп držāvan = na -ski (jedanput, 18. v., Slavonija) »1° vrst hrasta, venskim jezicima potvrđena u poimeničenom
(Männer)«, lit. pridjev drąsa »smionost«, dresu, državski (Kosmet), deminutiv na -ica drža- 2° drvo uopće (Dubrovnik, upor. gr. δρυς u pridjevu ž. r.: polj. dąbrowa, ukr. i rus.
drįsti »osmjeliti se«, lot. druošs »smion« imaju vica, apstraktum na- ina državina f »possessio«, oba značenja), 3° lađa (upor. drijevo, rus. dubrava »Wald, Eichwald«. Upor. polj. pridjev
s mjesto z i nazalni infiks ; í mjesto z nalazi se »1° Hab und Gut (Knjaževački okrug)« = dub na azovskom moru)«. Odatle pridjevi dąbrowy »hrastov«. Izvedenica апЪгъ m »silva«
i u grčkom θρασύς »smion« kao i u gotskom državina (Kosmet) »2° prijateljstvo, drugo- na -ov: dubov — dubov pored dûbov, dubova i stčeš. dubra f »tempe«, tj. »pascuain mqntium
glagolu gadars, gadaursan »usuđujem se«. vanje«; noviji neologizmi državljanin, državnik (Kosmet, također u drugim slavinama), po- convallibus« potvrđena je na hrv.-srp. terito-
Izgleda prema ovim upoređenjima da je pra- »homme ď état«, državljanstvo n. Pored su- imeničen na -ina dùbovina f te na -ьп duban, riju samo u toponomastičkim pridjevskim iz-
slav. ζ mjesto s sekundarne prirode koje je fiksa -(j)ava postoji i apstraktum na -eh > -bna i na -at dubat, koji ne uđoše u saobraćajni vedenicama: Dubrava (Poljica), Dubrovina,
moglo nastati asimilacijom zvuka u oba sloga -ela: držela f > dežela í (čakavski i slov.). jezik. Deminutivi: na -ьс dubac, gen.- -tea Dùbrovsko, Dübrovsko, gen. -og(a) (selo u
kao u groza < *grosa (v.), u mazga < maska Prevedenica samodržec od αυτοκράτωρ »empe- (15. v.), s dvostrukim deminutivnim sufiksom Drobnjaku, Crna Gora) i Dumbrowa (11. v.),
i u troska < drozga; a drzak < *drsak, drska reur« (od κρατεΐν »être fort, dominer, régner, dubačac, gen.-šca (Vuk) = dulac (Brač) < Dubrovac, Dubrovnik kod Donje Lenda ve i
moglo je nastati kao fausse régression prema commander«) govori za to da je i država f ( = *dupčac »teucrium chamaedrys«, dupčac, gen. Dubrovník (Dalmacija), koji se sudeći po
femininumu blizak, bliska, mrzak, mrsak. Ako polj. państwo, rus. gosudarstvo) prevedenica od -čaca (15. v.), na -čić dupcie m (17. v.), na etniku i ktetiku zvao najprije Dúbrav (α,-ο) +
je tako, onda nādršljiv (ŽK) »svadljiv« sadrži το κράτος »empire, état, force« = rum. ţinut m -ík dubok, gen. -pka (16. v.) »različita zna- -äc: Dubrovčanin, Dubravka, Dubrovkinja, du-
prvobitno j koje nije potvrđeno u drugim »provincija« = tal. tenuta, furl, tignude (od čenja, također vrsta trešnje«, odatle (metafo- brovbski (1378, Mon. şerb. 188), dubrovački.
slavinama. Upor. s tim pridjevom nadrškati lat. tenere) »zemljišni posjed«. U svakom rickí) prilog dupkom, duDke (·—'pun, tj. tako Pridjevski sufiks -ova bio je zamijenjen već
»natjerati pseto na svinju«. U daljoj je vezi slučaju, biła to prevedenica ili samostalna pun da ljudi stoje jedan pored drugog kao u praslavenskom s -ava, tako u svim slaven-
držati (v.). kreacija, država znaci »kraj koji drži = ima, dubovi, upor. rus. prilog dúbjo »zu Berge«, skim jezicima osim u poljskom: dubrava f
Lit.: ARj 2, 822. 7, 306. BI l, 266. Miklo- posjeduje vladar« (upor. španj tener »imati«). češ. dubkem, polj. dębem stač) i dube. Augmen- »sinonim šuma«. Odatle pridjev na -ьп dùbra-
šič 43. SEW l, 257. Holub-Kopečný 108. Ta riječ predstavlja prema tome srednjo- tativ na -ina: dubina (Vuk, narodna pjesma). van (17. i 18. v.), na -ski dúbravskí (16. i
Bruckner 85. 108. KZ 48. 216-217. Vasmer vjekovni nazor o državi. Upor. g. 1393.: Kol. dublje n (također praslav.). Denominal 17. v.). S umetnutim m (kao u dumbok, žum-
343. Mladenov 156. Tiktin 802. Trautmann 60. budući mi (= Stjepan Dabiša) v phni dnžavi na -iti: dubiti, dubim impf. (Vuk, 18. v.) boriti): dunbrava f (narodna pjesma, Istra)
Maretić, NVj 3, 191-192. Uhlenbeck, PBB rečenih zemalj. Upor. noviju madž. prevede-
30, 301. Vaillant, BSLP 31, 43. 45. Matze- »stajati dupke«. Femininum posudiše Arba- = dumbrov m kao jedini ostatak poimeniče-
nicu od status (et ordines) > Staat, état: nasi: duba »cima di albero« (Kalabrija) u nog pridjeva kod nas. U današnjem književ-
nauer, LF, 7, 42. Machek, Rech. (cf. IF 54, állam (1851.) od állni »stare«. Među prevede-
281). Joki, Stud. 14. GM 64. Pedersen, KZ vrijeme kad je ç > u u hrv.-srp., svakako nom i saobraćajnom govoru je to samo lite-
36, 325. IF 26, 294. Meillet, IF 26, 202. nice (calques) ide i svedřžitelj = ó παν- prije dolaska u Kalabriju. Deminutiv dobbc rarna riječ dubrovačke književnosti, istisnuta
Boisacq3 334. Hirt, PBB 23, 332. Iljinski, τοκράτωρ »bog«, riječ koju je Vuk pridržao iz posudiše Rumunji : dîmbeţ m »teucrium chamae- dapače i u narječjima od sinonima šuma,
RSl 6, 226-227. crkveno-slavenskoga u prijevodu Sv. pisma i drys« i dalmatinski Romani na Krku bos s gora, loza, korija. Veoma je raširen topono-
stavio među onih.47 posrbljenih. U antropo- ispuštanjem du- koje su shvatili kao svoj mastikum u sing, i pl., sam j s pridjevima i u
držati, -Im impf. (Vuk) (inf. na -éti kao nimiji dolazi kao prvi elemenat dvosložnih
imëti, upór. lit. turėti) (iz-, o-, ob-, pod-, prijedlog s članom. Dub je veoma raširen põimeni čenjima pridjeva: Dubravnica, Du-
praslavenskih imena: Držislav, odatle hipoko- toponim, sam i s pridjevima, kao pridjev na bravnik. Da je stcslav. dobrava bila nekada
pri-, sa-, uz-, za-, z-) »tenere«; impf, na -na- ristik Držihna. Riječi držati i država su sve- -ovo, -ova, -no, poimeničen na -ьс: Dubovac, opća riječ (apelativ) medu južnim Slavenima,
samo s prefiksom kao izdržavati, izdržavam, slavenske i praslavenske (*dbrgeti) za koje nema Dubnica (Kosmet), Duboštica', od dubac: Du- dokazuju posuđenice: rum. dumbravă f, de-
sadržavati (18. v.), podržavati, suzdržavati se,
paralela u baltičkoj grupi. Upoređuje se s bašnica (Krk), odatle etnik Dubašljįne = minutiv dumbravioară f; odatle naziv biljke
koje nije književno, itd. Odatle pridjevi držeć
»zdrav«, upravo part. prez., koji je izgubio avesta dražaitē (3. 1.) istog značenja kao Dubašnjane (Baška draga), pridjev dubašljanski dumbravnic — dobrovnic »melitis melissophyl-
glagolsko značenje; na -iv (ne)izdrživ, (ne)- sveslavenski glagol »hält, hat an sich, führt, (tanac). U rumunjskom kao hidronim Dîmbo- lum, euphorbium carmabium«, dumbraveancă
il tient ferme«, gr. δράβσομαι. »zusammen- viţa. Vokal u dub je nastao iz ç: upor. stcslav. f »smrdivrana«; arb. dumbrē -ja »Eichenwald«.
održiv; postverbal drž m (Lika), na -ik držak,
апЪъ »δένδρον«, bug. dab, slov. dôb, i toponim Riječ dnbrb m prema dubra f, dubrava = dubrava
gen. drška m, odatle deminutiv drščić (Vuk) = fassen, ergreifen« s drugim prijevojem. S
na -alo držalo n = držalo (Kosmet), odatle Dobová; polj. dąb, gen. dębu (po deklinaciji u). ne mogu se, protivno Brücknerovu mišljenju,
posljednjim ide zajedno i stcslav. podragt m
Riječ je sveslavenska, praslavenska i možda etimologijski dijeliti od dub, kojemu je prvo-

29 F. Skok: Etimologijski rječnik


dubok 451 dućan
dub 450 dubok

hrv.-kajk. i slov. globok. Toponimi: Globok(i} Holub-Kopečný 124. Bruckner 143. KZ 42


bitno značenje bilo »drvo uopće«. Izvedenica izvedenicama gubi se sufiks ~ok, kao u širok i
potok (13. v., fluvius na putu Warosd /= Va- 345. 46, 235. ASPh 11, 128. Vasmer 275. i sl
na -r je pridjevska, kao u dobar (v.), mokar visok: dublji, apstraktum na -ina dubina f
raždin/ — Toplicha kod Ludbrega, 1371.), 277. i sl. WP l, 621. 867. Mažuranić, 287*
(v.), hrabar (v.), nije kao u grab pored grobar (17. v.), denominal na -iti dubiti (pro-}. U 323. CD 14, 350. Mladenov 155. Vuković'
Globočica (1213.). Slov. prezime Globočnik.
(v.). Prema tome može se upoređivati s gr. Istri i Dalmaciji umeće se m pred b: dùmbok SDZb 10, 405. Elezović l, 133. 2, 382. Posch
Lik glpbokb zastupljen je u rumunjskoj topono-
δέμω »gradim« i got. timrjan »graditi«, stvnjem. (čakavci, 16. v., Istra, Glavinić, g. 1702.), WuS 16, 26. Machek, Slávia 16, 199 209
Zimbar »Bauholz, japija«, danas Zimmer, kako dumbina (18. v., jedanput). Odatle: na -alj mastici: Glîmboacă f, Glaboceni pl. < glpbo- Hujer, LF 44, 25-30. Jokl, IP 50, 38. Jagićl
čane (sufiks -janint}. ASPh l, 157. 6, 135. Tomanović, JF 17, 207.
misli Mikkola, ili sa lot. dumbos »sumpfige dumbalj m (Lika) »dubina što ju je u potoku
Gegend«, kako misli Vaillant. Ima još i drugih slap izrovao«. Upor. sličnu pojavu u dumbrava, (V) Prijevoj glbbokb, koji je mogao nastati Moskovljević, NJ l, 19. Štrekelj, DAW 50,
upoređenja s ie. leksemima. Ali iz svih tíh golumbača, žumbore, bumbreg. Odatle:' pejo- prema *dhbok > dubok, nalazi se kod sje- 11. Matzenauer, LF l, 180. Tiktin 546. 1659.
vernih čakavaca: gubok, gelbôk (Vrbnik), odatle Pleteršnik l, 428. 2, 679.
upoređenja jasno izlazi da nema utvrđene ie. rativ na madž. -ó > -ov: dubov m (ŽKU)
etimologije od dub i dubrava. Machek misli pored dubočaj ŽK i dubočan ŽU »nezasitan, gubiņa i toponim Gubočani, Na Glbokoj (Novi),
Od Glbokoga (1309, Vinodol). duciti se, -zm impf. (Vuk, Lika, Srijem)
da je riječ predindoevropska. halapljiv čovjek, kajišar«; na -ilo dubilo n »(pejorativno?) sinonim: mučiti se«. Sa ć mjesto
Lit.: ARj 2, 842. 851. 885. 891. Miklošič48. (Vuk, Slavonija) »stublina (v.) na bunaru«; (VI) Još treba razmotriti varijantu s í i i deminutivom na -kati (v.): dućkati, -am
SEW \, 215-216. Holub-Kopeiný 105. 109. na -ica dùbica f »zemljana čašica, fildžan (v.)«. pored d u rum. tulbina f (Banat) »Wasserloch, impf, »raditi težak posao«. S prefiksom na-:
Bruckner 85. ASPh 39, 5-9. ZSPh 2, 298. Složenica: dubòdolina f (Vuk, Crna Gora, Untiefe« pored dulbină. Taj posljednji oblik nadućkati se = nadućkat se (Kosmet) »(ekspre-
KZ 45, 48. Vasmer 376-378. RSl 4, 172-173. Dubrovnik) = dobodolina (Vuk, asimilacija slaže se s bug. dălbina. Oblik sa t opominje sivno) najesti se, nagutati se«. Ovo posljednje
Mladenov 158.'Skok, AGI 24, 50.,§ 79 i 90. u-o > o-o}. Prilog: ûduboko (Piva-Drobnjak). na slov. toimina f »Wasserschlund«, ali po-
Tiktin 584-585. Godin 389. GM 76. Vuković, značenje upućuje i na imenicu duć m (Kosmet)
Od komparativa je dubljina f (upor. visina kazuje i značajno odstupanje sa b > m; toi- »1° ono što je natopljeno vodom, što se napilo
SDZb 10, 383. Elezović l, 157. WP l, 841.
Iljinski, RFV 78, 187-211 (IJb 8, 207).
ŽK) i dubljanac, gen. -anca m (Lika) »dublje mina (upor. i poznat toponim Toimin u Pri- vode do grla, 2° (o čovjeku) pijan kao zemlja«.
Capidan, DRom 7, 124. Jokl, IF 49, 288. mjesto u vodi«. I u apelativima kao i u topo- morskom) pokazuje još i druge varijante u Glede izmjene ć-č u riječima onomatopejskog
Isti. Unt. 173. 187. Milewski, PF 16, 198-199. nimiji ima izvedenica bez ispuštanja sufiksa suglasnicima i u dočetku: tornina, tolmun > podrijetla upor. püüti pored napučiti (v.).
Jagić, ASPh 6, 135. Lehr-Spławiński, BZb -ok: dubočina f »sinonim: dubina«. Toponimi tóműn m »tiefe Stelle im Wasser, Tümpel« Zabilježiti treba i onomatopeju iz dječjeg
411-414. Vaillant, RES 14, 223. i sl. Machek, na -ьс i -ica, upravo poimeničeni pridjevi s pored komún (Stanga, Gorensko) »Vertiefung govora: duc, kojom se oponaša udarac (Kos-
LP 2, 153. LF 72. Meillet, RSl 6, 132. Boisacq* pomoću tih sufiksa: Dubočica, Dubočac, gen. im Wasser«. Izgleda da u ovim varijantama met), odatle pf. dücnut se »malo se udariti«.
994-995. Van Wijk, IF 24, 31-32. Uhlen- -čca. Vokal u je nastao iz sonantnoga /, kako imamo tražiti predslavenski leksički relikt
beck, KZ 40, 552-561. Nijesmo obaviješteni o Vukovim duć i para-
pokazuje bug. dălbok i dălbina, jedina paralela koji se unakrstio sa slavenskim leksemom, a duć u pripovijeci. Glede para- upor. taralaza,
medu slavinama; bug. dălbina = dubina po- možda i lat. turbinio, -one, očuvan u furl. (v.); duciti je moglo nastati i napuštanjem
dubara f (Kosmet) = dunbara f (s umet- śudiše Rumunji: dîlboană, zamijenivši sufiks tulmignon = tulignon »turbine di venti; si-
nutim m kao u dumbok) »prijevara, podvala, reduplikacije iz dudučiti (v.).
-ina s -oana', dubok nije općenit hrv.-srp. nonim: burrasca, codebave (-bue)e, fr. tourbil-
intriga« = dubara í (Banja Luka) »tajan zdo- Lit.: ARj 2, 852. Elezović l, 162. 433.
pridjev. lon (na Sardiniji također s m mjesto b}.
govor«. Odatle: radna imenica na -džija
(II) Na zapadu (hrv.-kajk. ) se govori gu- Jasno je da su se na hrv.-srp. teritoriju dućan, gen. -äna m (Vuk, 17. v.) = dućan
dubaradžija m »sinonim: podvalidžija (Kos-
bok (ugarski Hrvati, također ukr. i rus., unakrštavala četiri praslavenska pridjeva istog (Kosmet) »sinonimi: butiga (v.), štacun (v.),
met)«. Balkanski turcizam perzijskog podrijetla
polj. glibiel}, gdje je mjesto dub-, kojemu je značenja, ali različitih etimologijskih korijena: stačun (v.) na zapadu«, danas općenito u
(perz. du-bare »2 x 2«, »u igi table kad obje
isti korijen koji i u dúpsti (v., upor. češ. dlubina *dblbokb, gilbokł, glpbokb, glybokb. Oni se književnom i saobraćajnom govoru. Odatle:
kocke pokazuju broj dva«, perz. du ie. riječ,
f »Grübchen«), dlijeto (v.), došlo do unakršta- svode upravo na dvije sonove: dups-ti i glib m; pridjev na -ski ducānskī, deminutivi na -ьс,
v. dva) iz oblasti igri: bug. dubara i dubara~
vanja s glib m »sinonim: kao (v.), blato (v.)«, glibok, kad se uporedi s lit. gilus »dubok«, -če, -ič, -čić: dućanac, gen. -пса, dućanče,
džija. Takva je složenka i düšeš = dušeš (BiH)
odatle glibiti (raž-, za-}, glibati, glībām gelme »dubina« predstavlja raširenje s -bh- ie. gen. -eta n (Kosmet), dućanić (Vuk), du-
m »1° triktrak, u igri tavle kad padnu obje
(Dubrovnik) »hoditi, gaziti po glibu« (do-, osnove *gel-, s kojom se unakrstio ie. korijen ćančić. Radna imenica na -Uja, -džija: du-
kocke i pokazuju šesticu, 2° srećan slučaj,
iz-, raž-}, glibež m, glibina f i glibina »dubina«, glei- »(zusammen) kleben, schmieren«. Time ćančija (jedanput) = dućačija (štamparska greš-
dobitak«. Od perz. du »dva« i šeš »šest«.
također s umetnutim m (n) pred b: glim- se objašnjava semantem »blato« u glib. Oblici ka ?), dućandžija m (Vuk). Balkanski turcizam
Lit.: ARj 2, 887. Elezović 2, 508. 509. bati l glinb- (Lika) (do-, iz-, na-}, pridjev na stcslav. glpbokí, polj. gląb, glįboki, slov. arapskog podrijetla (ar. dükkân > perz. dük'-
Skok, Slávia 15, 342,. br. 181. Mladenov 154. -ьп, -av -eljav, -ast, -ovit: glîban, glibna, globok itd. tumače se najlakše nazalnim infik- k'ân > tur. dükyari) iz oblasti trgovine: rum.
Školjić* 225. 229.
glıbav, glibeljav, gubást, glibòvit. Toponim Gli- som koji se nalazi u sanskr. gambhiras »dubok«. dughiană f, bug. dukjan pored djukján i djugen,
dubitati, -am impf. (Radovčić, u amplifi- bočica (Istra, 1275). Nije nevjerojatno, obzirom na brojne potvrde djukjandžíja, arb. dyqan, cine, duchiane f, ngr.
kaciji: ne može se nikako razlo&no sumnjiti (III) Unakrštavanje proteže se samo na s umetnutim m u dumbok, glimbok, glimbati, ντονκάνι.. Postoje još važne fonetske i seman-
ni dubitati}. Učen latinizam od lat. > tal. zamjenu samoglasa i za u < / u : dibôk, dibõka, da je već u praslav. ghbokt bilo umetnuto tičke varijacije koje kažu da je arbanizam pu-
dubitare (14. v., iterativ od nepotvrđenog određeno diböki, diboka (Kosmet, također takvo m, koje ima onomatopejsko značenje. tovao i sa zapada na Balkan. Na tal. dogana,
pridjeva *dubhos »dvojni« od duo}. Upor. našu čakavski), također toponim Dlboki potok (Kos- Oponaša naime šum kod propadanja, kod fr. douane sa g mjesto ar. kk nadovezuje se
semantičku paralelu dvojiti (v.), dvojba »sumnja, met), Dibočica; s umetnutim m: dimbok; hodanja po blatu. U tom slučaju ghbokb doganja f = dogânja (Kosmet) = duganja
sumnjati« i njem. zweifeln. denominal udībit se (Kosmet). Odatle dibina f dopušta upoređenje s gr. γλύφω »dubem«, lat. (17. i 18. v., femininum kao rum. duchiană =
(Kosmet), Diblje n (Srbija, okrug ćuprijski). giuba »skidam kožu«, stvnjem. klubon, njem. cine. duchiane} = dugànja (Kosmet) »sinonim:
Lit.: ARj 13, 610. DEI 1398. klauben, Kluft. butiga«. Odatle dugandžija, potvrđeno kao pre-
(IV) ť u glibok nastao je iz jeryja: stcslav.
Lit.: ARj 2, 196. 370. 510. 562. 840. 841. zime sa -ić Dugandžić (Kosmet). Odatle arb.
dubok, duboka (I), pridjev (Vuk) »profun- glybokb, rus. glýboko, koji varira sa stcslav.
842. 844. 885. 3, 196. 197. 206. 7, 330. Mi- dugajë f pored dyqan. Sa g također madž.
dus«, također toponomas.tički u vezi s topono- glcbokb > glubok (16. v.). Toponim: Gluboki
klošič 47. 66. 420. 422. SEW l, 250. 307. 310. dogány »mesarnica«. Rešetar je zabilježio u Kre-
mastičkim imenicama. U komparativu i u jarak (1550., Draganić kraj Karlovca). U
dućan 452 dug
1
1
dug 453 duga1
ševu dùganja f u značenju »kovačnica« i dùga- Bruckner 103. .ÍCZ42, 342. 48,190-191. Slávia
njăr »kovač«. Upor. još u Dubrovniku divano, (v.). 3,211. Vasmer 378. Mladenov 154. Endzelin, IF Veoma brojne su pridjevske složenice u ko- dluh, slvč. dlh, polj. dlug, rus. dig, gen.
Lit.: ARj 2, 560. 852. Rešetar, Stok. 233. 33,116. Buga, RFV 67, 233. i sl. (cf. RSl 6,270). jima je dugo- u prvom dijelu. Nastale su sve dolga. Kao kulturni izraz Madžari po.sudiše
Elezović l, 142. 157. 2, 508. Mladenov 154. Korsch, A SPh 9,498. Matzenauer, LF7,166.167. od sintagmi kao duge brade itd.: dugobrad, dolog »negotium, stvar«, s glagolima dolgos,
Miklošil 52. SEW l, 257. Korsch, ASPh 9, dugòbrk, dugokos, -nog, -nos, -rog, -rep, -rūk, dolgodik. Riječ je sveslavenska i praslavenska
498. GM 77. Lokotsh 542. Barić, Ягс. 68. dug1, duga, određeno dugi, duga (Vuk), -vid, -vlas, -vrat, -živ, -vjek pored -vječan. bez paralela u baltičkim jezicima. Ušla je
ie., baltoslavenski, sveslavenski^ praslavenski Odatle na -ka: dugòkljunka f. Nejasan je i u crkveni jezik (u očenaš). Semantički i
dud, gen. duda, pl. dudovi m (Vuk, Bosna) pridjev »longus« = dug, duga (Žumberak,
»sinonim: murva (v.), na zapadu«, također
drugi dio složenice u dugovaš m = -veš = -ve- fonetski se poklapa posvema s got. dulgs,
dugo je prilog). Homonīmija sa dûg m (v.) sac = -vist = dugoviška (sve u Dalmacija) ali nije posuđena odatle, kako neki tvrde
toponim. Odatle: pridjev na -ov dudov, po- »debitum« uklanja se štokavskom akcenatskom »vinova loza bijela grožđa« kao i u dugovēz (Hirt). Od ie. jezika paralelu pruža keltski
imeničen na -ina dùdovina f, radna ime- varijacijom kao u muka i muka (v.), ili (kao (Brač) »vinova loza crna grožđa, duga čokota«. glagol dligim »zaslužujem«, dligid »dužnost, pra-
nica na -ar dudār, gen. -ára »čovjek koji ŽK i u drugim narječjima) dvostrukom demi- Vokal u je nastao iz sonantnog /: upor. stcslav. vo«. Izvođenje od pridjeva dug (Bruckner),
goji dudove«, na -ara, dudára f (Vuk) = nucijom s pomoću -bko = dužaéak, -áčka = dlbgb, bug. dăl(a)g, slov. dolg, češ. dlouhý, kao »dug = posuđivanje na dugi rok«, nije
na -injak dùdinjak (18. v., Slavonija) dugačak, -gačka (sa naknadnom izmjenom z slvč. dlhý, polj. dlugi, ruš. dólgij pored uvjerljivo. Homonīmija s pridjevom uklonjena
»mjesto gdje su zasađeni dudovi«. Balkanski sa g, ŽK) = dugačak pored dugačak (Vuk, dolog, dolga; l se pojavljuje u prilogu stcslav. je akcentom. Kao ie. korijen pretpostavlja se
turcizam arapskog podrijetla (ar. tut > tur. Dubrovnik) = dugački (Kosmet) (po-), du- podblgb > pdlag, prilog i prijedlog s gen., *dhlgh.
dut, sa -t > -d kao u komad < ngr. κομάτι, ν.) gačka (Kosmet) »tabu za zmiju« (upor. tur. upor. fr. selon < lat. secundum + longus; Lit.: ARj 2, 859. 908. 912. 4, 165. 7, 830.
iz oblasti kulturnih biljki: rum. dud pored uzun hajvan »duga životinja«), na -ik + -bko odlag i izlag »osim«, odatle lägom (ŽK) »osim«. Elezović l, 189. Mladenov 155. Miklošič 40.
dudă, bug. dud, arb. dude, madž. dud. dužičak (ugarski Hrvati). U funkciji pojača- SEW l, 244. Holub-Kopečný 102. Bruckner
Skraćivanja suglasničke grupe dl > / je kao
Lit.: ARj 2, 852. Mladenov 154. GM 76. Lo- vanja dodaje se -âcit: dugđcit (~ » dan, Kos- u välje (v.). Nastalo je odatle što se umiješao 90. ASPh 42, 140. Vasmer 359. WP l, 868.
kotsch 2118. Gombocz-Melich 1425. Miklósié 52. met). Veoma čest toponomastik, sam u f. i n. kol (= kod) od okolo »circum« (v. kolo'). Una- Trautmann 55. Gombocz-Melich 1383. Merin-
3. Schroder 533. Pedersson, №46, 139. sg. Duga, Dugo, а najčešće u vezi s toponomas- ger, IP 18, 230. si. Matzenauer, LF 7, 45.
krštavanjem s poli (v. dalek) nastade pdlik Janko, Slávia 9, 348. i sl. Stender-Petersen §
duda f, običnije pl. айа« = dude, gen. tičkim imenicama groblje, ledina, polje, selo, (ŽK). Od ie. paralela su jasne naročito sanskr. 168. Unbegaun, RES 12, 31. Hirt, РВВ 23,
pi. dada »1° dječija sviraljka, 2° sinonim: njiva u sg. i pl.. Dugačka ledina, Dugačko dīrghas, avesta darája i het. daluga kao i u 332.
gadlje (Slavonija, upor. madž. duda »gadlje«)«. Groblje (Kosmet). U komparativu i izvede- baltičkim jezicima lit. ilgas, lot. ilgs gdje upada
Akcenat je hipokoristički jer se osjećalo kao nicama osnova je bez g: dulji (v. daleK), apstrak- u oči gubitak početnog g. Taj je razumljiv dúga1 f (Vuk) »arcus pluvius«. Homonī-
skraćenica od duduk. Odatle: deminutiv na tum na -ina duljina f = na -to dulj f po dekli- zbog toga što je d preformami u tim ježićima mija s düga f (v.) »dolii lamina«, pridjeva
-içe dûdice f (Jačke), denominál na -ati dudati, naciji i, denominali na -iti duljiti, duljim (Schrijnen). le. je korijen *del- u svim ovim ž. r. duga i genitiva duga od dug (v.) »debitum«
-am impf. (Jačke). Riječ pripada također dje- (Vuk, 18. v.) (pro-'), na -ati dùljati, -am paralelama bio raširen formantom gh: delēgh uklonjena je akcenatskom varijacijom. Riječ
tinjskom govoru u drugom značenju: dûda f (Vuk). Suglasnik g došao je po analogiji i > *dl-gho-s, koji se gubi u komparativu i ne čini leksikologijsku porodicu u izvedeni-
(Zagreb) »sisaljka«, odatle denominál na -itt u komparativ duglji (ŽK) i u izvedenicu dugina izvedenicama i u ' njih analogickí prodire u cama. Izolirana je, ali je sveslavenska i pra-
dûdliti »sisati« (Lika) = dudliti, -im (Vuk) (15. i 16. v.) = dugljina (18. v., prema kompa- pojedinim slavinama. Dalje su veze dalek slavenska; u je nastao iz G: bug. daga, slov.
»sisati (za odojke)« = duKti, -гт (Istra). U rativu), sve mjesto fonetski ispravnih oblika : (v.), dilji (v.). dóga, polj. dįga pored daga (dubleta). Spe-
značenju »svirala« riječ je baltoslavenska, dljî, dilji, dūjiņa (v. dalek);· pretvara se po cijalizacija značenja na »arcus pluvius« je go-
Lit.: ARj 2, 833. 854. 862. 908. 911. Miklo- tovo u svim slavinama. Općenito značenje »luk,
sveslavenska i praslavenska onomatopeja : istoč- zakonu u ž: duži u štokavskom, tako i u šič 40. SEW l, 251. Holub-Kopečný 102.
no-lit. daudyte, deminutiv od nepotvrđenog izvedenicama sa -ıo po deklinaciji i duž f Bruckner 90. Vasmer 259. WP \, 813. Traut- zavoj, svinuto drvo« je u rus. duga, ali strus.
douda, dūda »svirala«, lot. dūda »Flöte«, dudi- (18. v.) »duljina«, također prilog i prijedlog mann 55. Elezović l, 157. 2, 92. 508. Mladenov je također »Regenbogen«. U narječjima je za-
nāt »tiho govoriti, šaptati«. Vokal u je nastao iz ie. s gen. duž pored uzduž »secundum« (upor. 155. Petersson, IF 24, 38. Meillet, RÉS 6, mijenjena perifrazom: bozi pasāc (ŽK, Kra-
dvoglasa ou > lit. au. S tom prastarom onoma- stcslav. podlbgb) = uzdug »idem«, na -ina du- 172. Vaillant, RES 9, 5. Matzenauer, LF 7, šić). Istog je postanja i duga f »dolii lamina«.
žina »duljina«, poimeničenje na -ica dužica f 44-45. 167. Friedrich, ZDMG 76, 153. i sl. Odatle deminutiv na -ica dužica f. Prvobitno
topejom unakrstio se, pored dječije riječi, (IJb 10, 80-81). Schrijnen, KZ 42, 111.
još i balkanski turcizam: duduk m (Srbija) »duguljasto voće«; denominál na -iti dužiti, nespecijalizirano značenje »savinut predmet od
dužim »duljiti«, određeni pridjev na -ьп (dužni Pedersen, KZ 33, 345. Bugge, BB 18, 167. drva« ovdje je očuvano: Ali je moguće da je
»svirala bez piska« = düduk (Kosmet) »(pe- Meyer, Alb. 4, 81. s Jokl, Stud. 96. Sütterlin,
jorativna metafora) lijenčina«, bug. duduk < »koji ide uzduž« Dostaje u ovim izvedenicama: u tom semantemu došlo do unakrštenja ro-
IF 25, 61. Boisacq 194. 1107.
tur. düdük. Odatle: denominal na -ati dudú- na -ala dugača f »vrst duguljaste smokve«; manizma doga sa slavenskom riječi. Riječ je
kati, na -iti dudüéit, -im (Kosmet, objekt na -alija = -ajlija: augalija f »pokrivač plat- dûg2 m (Vuk, 14. v.) »debitum«; duga f sveslavenska i praslavenska također budući
dête, derlšte') (uz-) »(pejorativno) nositi, uprtiti neni za spavanje«, dugajlija m = na -onja (dva puta, 17. v.) nije· potvrđen u narječjima. da je u lotiškim riječima daňga »kut, kolo-
pa nositi«, izdudučit se pf. »namjestiti se da dugonja m (odatle prezime na -ič Dugonjić) = Odatle: pridjev na -ьп (ne)dúžan, -žna (16. tečina«, daňdzis »gobelja« očuvano prvobitno
stoji kao duduk za pojasom«, nadudučit se na -blenda dugòlenda (pejorativno, Dubrov- v., i u drugim slavinama), poimeničen na -ik značenje »svinut predmet«. Značajno je da lit.
»uzdići se«, ududučit »uzeti i držati što kao nik); pridjevi: na -ast dügast (17. v., nije dužnik, gen. -ika i u apstraktumu na -ost dangus i stprus. dangus znače »nebo«, što
duduk«. Odatle kršćansko prezime Duduković. ušao u današnji jezik), deminutivni -uljast dužnost f. Denominai na -iti dužiti, dužim naročito Budmani naglašava. Prema tome
duguljast pored dugoljast, -ljat (Vuk), upor. (iz-, o-, ob-, od-, preza-, za-}, -duživati samo već u baltoslavenskoj zajednici riječ je imala
I u turskom düdük pejorativna riječ (tur.
düdüğüm »budala, besposličar«). Zbog toga prilog na dugulj (Vuk) »u duljinu«, na -ovit s prefiksima iz-, o-, za-: izduživati (se), mitološko značenje. Upor. rus. *rajduga >
može ići ovamo i duciti (v.). dugòvit »koji dugo traje«. Apstrakta na -oca, -dužujem, pored zadužõvat, -üjem (Kosmet); roduga u značenju »duga«. Značajno je du
-ost,-ota: dugost, dugoća, dugòta f ne govore se na -ovati dugovati, dugujem. Odatle postverbal : početni suglasnik d varira s h i p u hrv.-kajk:
Lit.: ARj 2, 854. 883. 907. Elezović l, 154.
158. 223. 382. 384. 433. Gombocz-Melich 1425. više premda dugòta ima paralelu u sanskr. dīrgha- ôduga f (Lika, Dobroselo), òbduga (kupiti huga f (Belostsnec) = puga (Jambrešić)
Miklošič 52. SEW l, 233. Holub-Kopečný 109. tā »daljina« i dugost u het. dalugašti »duljina«. što na ^u). Vokal u je nastao iz /: upor. »iris«. Te varijacije upućuju možda na ta-
stcslav. dlbgi, slov. dolg, bug. dalg(á) f, češ. bu. Sveslavenska osnova dpg- prijevoj je
dühnja 455 düm
dúga1 454 dühnja

(v.) »što se nadune > Federbett«. Upor. kođer nije potvrđen. Kod Vuka postoji još
od deg-. Taj prijevojni štěpen očuvan je u -sce < -сьсе düğmece n (18. v.) = dugménce stcslav. i rus. dohtor »Kopfkissen« za duh-. Duke f pl. »zidine u kutu između Zete-Mo-
sjov. dega f »remen za jaram i nošenje« i u (Vuk) = dugmešce (Vuk). Balkanski turcizam rače gdje se one dvije vode sastaju«. Taj
l it. dengiu, dengti »pokrivati«. Ie. korijen je (tur. dogme, stariji oblik za düyme, upor. beg Lit.: ARj 2, 877. 889. Miklošič 52. SEW 1,
235. Kretschmer, Wortgeographie 166. Vasmer oblik može biti arbanaskog podrijetla. Od
dengh-. za današnje tur. bey, džag, liig-me) iz oblasti Dukla pridjev (ktetik) je Duklin grad (Pjeva-
365.
Lit.: ARj 2, 861. 3, 728. MiklošičĄS. SEW 1, nošnje: bug. dugme = djugmé. nija crnogorska).
217. Holub-Kopečný 109. Bruckner 88. 104. Lit.: ARj 2, 864. Elezović 2, 509. Mladenov duja f »jama u obali gdje raci žive, iskopaju
KZ 42, 342-343. Vasmer 378. Mladenov 158. Lit.: ARj 2, 882. Miklošič 420. Krähe, GN
154. Matzenauer, LP 7, 166. SEW l, 233. je sami«. Ne zna se gdje se govori, možda u 22-3.
WP'l, 791. 854. Trautmann 45. Endzelin, Bosni. Ne zna se ni kakva se obala misli,
Don. nat. Schrijnen 397. sl. (cf. Ijfb 15, 103). riječna ili potočna ili morska. Akcenat i va-
Buga, RPV 67, 232. i sl. (RSI 6, 270). Pleteršnik dügnja f (Pavlinović, Kolombatović), aug-
rijante nisu zabilježene. důlek m (Srbija) = dumiek (Vuk) »vrst
l, 127. mentativ na -aia dùgnjaca (Kolombatović), dinje i bundeve« = divljêk, gen. -ēka (Kosmet)
deminutiv na -ica dügnjica (Makarska, Zore), Lit.: ARj 2, 880. »vrsta ozimske dinje koja može dugo da se
dûga2 f (17. v., Vuk, opća hrv.-srp., Rab, sa gnj > nj (kao jănje za jăgnje) dunjača (Ga- čuva, čvrsta je i nije krupna«. Odatle: pridjev
Račišće; homonīmija sa dúga f uklonjena zarović) »morska riba coris julis, knez, tal. Dūjām, gen. Dujma m (splitski antroponim,
na -ьп: dulečan (Srbija). Balkanski turcizam
razlikom akcenta) »dolu lamina, njem. Daube ,donzella«. Od lat. donax, -acis < gr. δόναξ, potvrđeno od 11. v.). Pridjev na -ov Dujmov,
odatle prezime Dujmović, poimeničen na (tur. devlek, düvelek »kleine noch grüne Melone
(s kojom je možda istog romanskog podrijetla)«. -ακος »riba solea (Georges)«, zacijelo od gr. oder andere Frucht« = dölek »lubenica i
Deminutiv na -ica dužica f (ŽK). Nalazi se akuzativa δόνακα, upor. na Sardiniji donniga, -oca Dujmovača (toponim, Split). Hipokoristici
dinja koja nije dozrela kad se obere bostan«)
još u slov. dóga, bug. daga, češ. duha, polj. u tal. *donicella > donzela, koje se sastalo Duja = Duja = Duje, Dujko, Dujãk, gen.
iz oblasti vrtljarstva: rum. dovleac »bundeva«,
daga, ukr. dogy í pí. Slovenski, bugarski i sa deminutivom donzèlla < prôv. donsela < -aka, Dujas (glede -as upor. Bujos, Belas),
odatle rum. deminutiv dovlecel, ngr. ντουβλέ-
poljski pretpostavljaju velami nazal ç koji kslat. dom(i)nicella. Odatle i hrv. naziv Dujin, Dujica, augmentativ Dujčina. U 14. v.
n.
Berneker tumači unakrštenjem rom. *doga sa knez (= dominus} kao prevedenica (calque). možda Dumonja, Dumunja, ako nije od Do-
dcga »luk (upor. duga)«. Na unakrštenje Grupa gnj nastala je metatezom iz ng < nk minicus. U prvotisku glagoljskog brevijara Lit.: ARj 2, 883. 886. Elezović l, 134.
upućuje i bug. akcenat daga. I hrv.-srp. u (kalendaru) 1491. gen. Duima, oblik dahn.- Skok, Slávia 15, 342., br. 182. Lokotsch 555.
(grčka sonorizacija kao u Mengo, v.).
može da potječe od G. Madž. posuđenica rom. potvrđen 1097. gen. Duimi, Duymo
Lit.: ARj2, 864. 890. Rohlfs 561. DEI 1382. filio, Doymi prioris', 1250., hrv. kanunyk sve- dulija f (17. v.) »čast što se prikazuje sve-
donga »duga, Daube« pretpostavlja također ve-
larni nazal. Pored toga postoji u madž. i tago Duima', 1309. Dūjām. Grupa jm nastala cima«. Od gr. δουλεία »servitium«, apstraktum
duhan, gen. -äna m (17. v., također slov.) = je metatezom iz mni > mi (upor. vindemia >
duga (Székelyföld) »kis gat, ároktöltes, a patak- od δούλος, upor. složenicu Hristodul < biz.
dùvan = duān = duan (Kosmet, kao objekt vendima / ben-}. Ta metateza nalazi se i u
vizének egy ponton való elzáráza és elvezetése«, χριστόδουλος.
uz piti) »sinonimi: tutum (v.) i tabak (v.)«. hrv. sujma < sumnja, pojma < pomnja, pomija.
koje odgovara značenjem prôv. doga »fossato«, Lit.: ARj 2, 883. Vasmer, GL 55.
Odatle: pridjev na -ski duhanski, radna ime- Pored o > u nalazi se i a (valjda preko dvo-
fr. douve »Flussufer, Damm«; o u ukr. dogy
nica na -džija duhándžija į duvan- m = glasa uà, upor. locus > krčko-rom. luk pored
može' da pptječe iz rum. doagă. U istro-rom. duli-leb m (Gornja Studena, Niš) »trava
duandžija (Kosmet), na -ište duhamšte (Vuk), luok, luag) u imenu svetkovine sudamja (bez
pojavljuje se sa u dúga mjesto sa dvoglasom anemone hepatica, krstasti kopitnjak«. Izgleda
složenica duhanćesa 1 -ànkesa j duvànkesa f po- metateze), dar na sudamju, na splitskoj su-
ou. Može biti posuđenica iz hrvatskoga. U kao imperativna složenica dulihljeb od neza-
red duhanéra ï, s mletačkim sufiksom -era < damji, u onom konfušiunu sudamje < lat.
slovenskom pored -ç dóga govori se u Notranj- bilježenog glagola dulit nepoznatog značenja.
lat. -aria', denominal na -iti duhániti, duhănîm festa sancii Domnii. Od (sanctus) Domnius, split-
skom duoga prema furi, doghe. Upor. još arb. Nema obavještenja čemu služi.
(Vuk), naduvániti »dati kome duvan«. Balkan- ski mučenik i biskup, umro 304.
dhogë; doga je potvrđeno u kasnom latinitetu
ski turcizam arapskog podrijetla (ar. duhan Lit.: ARj 2, 883.
u značenju »recipiente, botte« prema seman- Lit.: ARj 2, 880. 10, 486. Novosti 30, br.
»dim«) iz oblasti pušenja: arb. duhan, madž.
tičnom zakonu sinegdohe. Nalazi se u svim 128 (9. V. 1936). Stefanie, Rad 285, 73-4. dulvedū, negativno рхзјасапје: ja govorim
dohány. Arapski izraz duhan sáriba prevodi 85. Bartoli 2, 202. Jireček, Romanen l, 57-8.
romanskim jezicima, odatle i njem. Daube pre- a on ni u dulvedū; ve < tur. ve »i«, ostalo
se sa piti. Odatle nimam ni kapi duvana (ŽK).
ko stfr. dove, fr. douve. Postanje panro-
Isto tako i arapsko značenje »dim«: daj mi nejasno.
manske riječi nije jasno. Prema Battistiju Düklja, toponim i horonim (Crna Gora),
da trgnem (poteglini) jedan dim, ngr. καπνίζω, Lit.: Skok, Slávia 15, 342., br. 183.
grčkoga je podrijetla: δοκός »gredica« una- od rimskog Doclea, etnik Docleates (gen. na
τραβώ κάπνον »püsiti«, käo i ô καπνός »fumée,
kršteno sa doga < gr. δοχή »posuda« (od natpisima Docl(e)atium / -cliatium). Pučkom
tabac«. dúm m (Dubrovnik, indeklinabile ako je
δέχομαι »primam«). U slavine je ušla zacijelo etimologijom dovedeno je s njima u vezu
u isto doba kad i buttis, buttia > bačva. Lit.: ARj 2, 875. 907. 7, 311. Elezović l, ime cara Dioklecijana. Zbog te veze u kroni- u vezi s ličnim imenom), hipokoristik dumo
156. 2, 508. Miklósié 52. SEW 1, 234. GM kama izmijenjen je toponim i horonim u (16. v., dubrovačko primorje) = dun (u vezi
Lit.: ARj 2, 861. Kušar, Rad 118, 22. 76. Lokotsch 539. Korsch, ASPh 9, 498.
Pleteršnik l, 146. 147. 166. Storni, ČSJK 6, Dioklitija, sa ť mjesto e prema grčkom pisanju dun biskup, Vrčević, narodna pripovjetka, ne-
57. Miklósié 48. SEW l, 233. Holub-Kopečný careva imena Διοκλητιάνος (η = i). Та pouzdano prema ARj), zacijelo leksički ostatak
109. Bruckner 104-5. Vasmer l, 378. Mladenov dühnja f = dunja »perina, blazina, Feder- pučka etimologija potječe još iz rimskih dalmatoromanski od lat. dominus »naziv ka-
158. Gombocz-Melich 1389. 1433. REW3 2714. bett« nalazi se u češ. i polj. duchna, odatle vremena. Ušla je i u naš folklor (narodna toličkog svećenika, fratra« prema talijanizmu
DEI 1372. GM 87. češ. duchenka f. Tu izvedenicu posudiše Ni- pjesma): car Duklijan (Vuk 2, 208) = Dùk- dom m (indeklinabile pred ličnim imenom,
jemci: ducket = duchent, tuchet. Od Nijemaca Ijan (Vuk, crnogorska narodna pripovijetka), upor. gospodinu dom Dujmu Balistriliću, Ma-
dugme, gen -eta n (Vuk) = dugme, gen. dođe opet u naše gradove u Hrvatskoj kao rulić; najstarija potvrda 1437.; upor. još u
car vezan pod Vezirovim mostom u sindžire.
-eta (Kosmet) »sinonimi: puče (v.), gumb tunica »blazina za pokrivanje kreveta zimi«. nar. pjesmi Domdžovan za Don Juan d'Au-
Za oblik Duklja nema potvrda, nego za Dukla
(v.), na zapadu«. Odatle indeklinabilan pridjev Postanje nije utvrđeno. Prema Miklošiču je stria prema španjolskom gdje ne znači sveće-
f »most na rijeci više Nikšića«. Taj je oblik
na -li dugmali, epitet uz malvut (narodna posuđenica iz nvnjem. daune, dune. Prema nika, nego u feudalnom smislu »gospodin, gos-
mogao ••nastati od etnika Dukljanin koji ta-
pjesma), deminutivi na -(eri)ce i udvojeno Bernekeru je prvobitni apstraktum od duti
düm 456 Dúmno Dúmno 457 dùndar

podar«) = don (17. v., Rab, također indeklina- dumača f (Vuk, 18. v.) »1° zemlja jaru- U rimsko doba glasio je Delminium. Tako je nejasan). Bug. dúnavac »sjeverni vjetar, gor-
bile, Dalmacija, Bosna, za katoličkog seku- gasta, vodom izrovana, 2° toponim i hidro- potvrđen i na natpisima. Obrazovan je istim njak«. Oblik sa -j nalazi se još u stcslav., slov.,
larnog svećenika, kod Vetranića kao pridjev nim (Srbija)«, -ača izgleda kao naš sufiks. sufiksom kao Ulcīnium > Lbcinj, Ocinj, danas češ., polj. i rus.; j predstavlja zamjenu za
u značenju »glavni« : don patrona). Likovi dum = Ako je tako, onda se osnova može uporedivati Ulcinj (v.), s tom razlikom što naglasak nije vlat. grupu vi (kao u Ptuj < Poetovia) od
don su skraćenice. Potpun dalm.-rom. oblik s duman, gen. -ana m (Lika) »1° vrlo duboka na -īnium nego na osnovi i što ne reflektira lat. Danuvius pored Danubius. Oblik sa v je
bit će možda dumam (Kavanjin u stihu Duman draga, 2° izvor«. Odatle možda toponim Du- vlat. suglasničku grupu ni > nj kao Ocinj balkanski. Poklapa se rum. Dunăre i ngr.
Ančić... na rajska nas primi vrata) prema manac, gen. anca (selo, Bosna). Za sufiks -an itd., nego sa n, što znači da se naglasak poma- Δούναβις, Δουναυις < ilirotračka zamjena za
latinizmu domin (15. i 16. v., pred ličnim u duman nema drugih paralela. Elezović kao na osnovu, a to je moglo biti samo u lat. lat. Danuvius koje je keltskim kretanjem prema
imenom svećenika: domin simun, Antun, Fran- donosi iz Kosmeta turcizam duman m »gust lokatīvu Délmim. Ista je pojava i Risan < ušću Dunava zamijenilo "Ιτρος kako je
cisko, Tomas). Analogno značenje dobiva f u dim« < tur. duman »dim, magla, para«. To Risini i u vlat. Mércurî die > tal. mercoledì, glasio prijašnji naziv donjeg toka te rijeke.
južnoj Dalmaciji: dûmna f, gen. pl. dumana se značenje nikako ne slaže sa značenjem ličke fr. mercredi. Sa lingvističkog gledišta ide prema Rum. -are tačno reflektira -avis, upor. rum.
(16. v., Dubrovnik), pridjevi na -in dumnin, riječi. Daničić misli da u potječe od sonant- tome Duvno u red predslavenskih imena rim- are < habet. Madžarski se oblik Duna (1229.)
na -bşk dümanski, deminutiv na -ica dumnica, nog l> pomišljajući valjda na dubok. To mišlje- skog podrijetla u kojima se još očuvala la- osniva na Dunaj. Dočetno -/ odbaciše Madžari
znači također »ptica 1° vanellus, 2° parus nje drži Budmani nesigurnim. Ako je iden- tinska sintaksa, kao Omišalj < Ad Musculum zbog toga što su ga identificirali sa svojim
palustris«. Stulić ima i denominal razdumniti, tično s lit. gelme »dubina«, može se raditi o (Krk), Oprtalj < Ad portulae (Istra), Optuj sufiksom -i kojim se izražava potjecanje.
-im pf. prema impf, razdumnivati »učiniti da praslavenskom, ilirskom (?) leksičkom reliktu. pored Ptuj < Ad Poetovia. Iz tíh se primjera Upor. Būdai »iz Budima, Budimlija« od Buda
tko ne bude dumna«, apstraktum na -bstvo [Usp. pod dubok riječi tolmun, Toimin]. vidi da su Hrvati ovdje zatekli pučanstvo »Budim«. Na madžarskom se obliku osniva
dumanjstvo į -manstvo (17. v.) = (sa mn <vn koje je govorilo latinski. Da je na tom polju možda i tur. > arb. Tuna. A i sami Turci
Lit.: ARj 2, 884. Elezović l, 159. Skok, nastala starohrvatska župa, to dokazuje naziv odbacuju -i upor. Kirit > Κρήτη. Müllenhoff
tip vnogo) dûvna (18. v., Vuk, kod Kanižlića GIZM 29, 142.
ne treba da bude raguzeizam, jer duvna go- glavnog mjesta Županjac, poimeničen stari prid- i Hirt tumače Dunavb iz nepotvrđenog got. *Dõ-
vore i Bunjevci, Bačka, i senjsko zaleđe), jev županj »županov« s pomoću -ъс > -ас. To- navi. .Dwwa/j e dobio i značen j e opće riječi »rijeka,
dumati, dūmam impf, (narodna pjesma iz
pridjev duvnamki = dumla (Prčanj) »opatica, ponim je važan i za pitanje postanka Arbanasa. Fluss, Strom«. Odatle polj. hidronim Dunajec.
moravske Srbije, blizu bugarskog jezika) =
koludrica«. Značajno je da Kvarner kao i Delminium se naime veže s arb. delme »ovca«. Lit.: ARj 2, 887. 10, 338. 11, 513.'Miklošič
dumat se (Kosmet) »1° govoriti, razgovarati
sjeverna Dalmacija, ne govore latinski naziv Također se tumači etnik Delmatae kao izve- 52. Bruckner Ί03. Mladenov 157. Gombocz-
se, 2° zamišljati se (Dalmacija, Podgora /?/,
nego grčki koludar i koludrica (v.). Srednja denica od Delminium (v.) pa se zbog toga Melich 1439. Müllenhoff, DA 2, 362. si.
Pavlinović), 3° domišljat se (Kosmet), 4° Hirt, PBB 23, 332. Skok, Slávia 7, 721-731.
Dalmacija govorila je također domina > duvna i Delmatae smatraju ilirskim plemenom srod-
(Obradović, možda iz ruskog)«. Od istog je Kiparsky 196. Polívka, ASPh 29, 449.
kako se vidi iz potvrde 1298. (Split): domina nim s Arbanasima. Dočetak -inium bit će
korijena na -injati (upor. glavinjati): duminjàti,
Stana abbatissa monesterii sti Benedicti, domina latinizacija ilirskog pridjeva srodnog s našim Dunat m (13. v., Zakon vinodoski), prvo-
-ãm (Dubrovnik). Budmani upoređuje još
Slaua Carazi (CD 2, 295). Lik dumna > duvna -ьп > -an. V. Dalmacija. tisak glagoljskog brevijara 1491. gen. Dunata;
dumrijati, -am impf, »dusiti u sebi tešku bol«
je također leksički ostatak dalmatoromanski; (Pavlinović). Posljednje nije dovoljno potvr- Lit.: ARj 2, 886. 907. Skok, GIZM 29, lično ime Donatus (Krk, Zadar). Poimeničen
dum i duvna dokazuju da potječu iz vlat. đeno u narodnom govoru. Imenica duma 128. 142-3. Krähe, GN 21. pridjev na j Dunaća (toponim).
domnus, domna. Glede mn > m upor. Stam- potvrđena je kod južnih Slavena samo u bug. Lit.: ARj 2, 887. Stefanie, Rad 285.
nu < Stagnum, i da i nije ispao preko ь < i. Dunaj m (Vukj dubrovački i dalmatinski
duma »riječ«; duma i dumati nalaze se kod pisci; maskulinum kao Lom, Isker, Vrbas) =
Ovamo idu još i denominali na -ιζειν > svih sjevernih Slavena osim kod Čeha i lu- dunda f (Srijem) »veoma debelo, čvrsto
-idiare > -ijati,-ižati: dumijăt se (Cres) »don- Podunaj (3 stare narodne pjesme), deminutiv (a i tromo) žensko čeljade« = dunda (Kosmet)
žičkih Srba. Stara je posudenica iz german- na -ьс > -äc Dunajac (ugarski Hrvati) =
neggiare, dameggiare« = dunijati se impf. skoga: got. doms »sud«, doniján, nvnjem. »čeljade više nego obično'puno i jedro«. Odatle
(Vrana, Cres) »zabavljati se sa djevojkom« = Podunajac (prezime), etnik Pregdunajac (Vi- pridjev na -ast dündast (Srijem) »trom« i na
sufiks -tum u Herzog-tum, Reichtum. tezović) »onaj koji živi preko Dunaja«, pridjev
dunižati, -am impf. (Marin Držíc) »ljubiti -ara, -ava dùndara (Vuk), dùndava. Upor.
Lit.: ARj 2, 885. 886. Elezović l, 159. dunajskí (16. v.) (po-), pregdunajski (Vite-
žensko«. Ta izvedenica ide u petrarkizam još dundul (konj, narodna pjesma) nejasnog
Mladenov 154. Miklošič 52. SEW l, 237. zović), na -ka Dunajka (Palmotić, žensko značenja. U Dubrovniku je dundùrilo sinonim
(gradski feudalizam). Ne će biti leksički relikt Holub-Kopečny 110. Bruckner 103. Kiparsky
dalmatoromanski, nego talijanizam kao i ime), koL na -je Podunaje n (14. v.), upor. za dugonja. Postoji također u bug. dunda i
171. Endzelin, IF 33, 116. Šuman, US 21, slov. Dunaj »1° rijeka, 2° Beč« = Dunav,
madona f »1° popova mati (Slovinac), 2° slika 520-524 (RSI 2, 254). Mladenov, RFV 62, pridjev na -ėst dundesį. Postanje je zacijelo
Bogorodice na novcu, Bogorodica, 3° biljka 260-267. (RSI 3, 339). Buck, AJPh 36, 1 -18. gen. -ava m (Vuk, danas općenito, bug.), onomatopejsko koje može stajati u vezi, prema
stipa pennata, 4° žensko ime, 5° deminutiv 125-154. (IJb 4, 74). Boisacq3 361. Hirt, deminutiv na -ьс > -ас Dunávac, gen. -vea mišljenju Mladenova, s naduven. Samo se
madunica (Vuk, Dubrovnik), ime kozi«. De- PBB 23, 338. »rukav Dunava«, dùnavka (Vuk) »1° dunavska mora uzeti da je osnova du- onomatopeizirana.
nominai madònati se, -ãm impf. (Lika, čo- vodenica, 2° žensko čeljade«, Podùnavka Druge je prirode onomatopejski glagol dun-
banski termin) (iz-} »igrati se novčićima od Dúmno n »kraj (hororům) u Hercegovim (Vuk), kol. na -je Dunãvlje = Podunavlje f dorăt, -am impf. (Kosmet) pored dundorit,
kojih se jedna strana zove Marko, a druga blizu Hlijevna ( .)«;м je nastao iz sonantnog/: »1° kraj, 2° toponim«, Podunavlje n (Vuk) = -im »sinonim za gunđati, govoriti nerazumljivo,
Madonai. Francuzizam je madama f (Primorje, seh Kolo (odatle etnik Koljane) na Dhmni, Podunavje (14. i 15. v.), etnik odatle Podu- govoriti napola nešto što se drugima ne svidja«.
istarska narodna pjesma) < fr. madame preko na Dhmno (14. v.). Danas se govori sa mn > vn navac, gen. -avca m = Podunavljanin, Po- Ovdje onomatopeja oponaša glasove.
tal. madama. Obje iz sintagme mea domina, u (tip vnogo): Duvno. Neutrum se objašnjava dunavci (toponim, selo Rudnik), Prekoduna-
Lit.: ARj 2, 888. Elezović l, 160. Mladenov
kojoj posvojni pridjev ima afektivno značenje. prema općoj riječi polje (duvanjsko). Ktetikum vacįPrik- (Stulić). Pridjev dunavski (17. v., 154.
je dûvanjskï pored düvanskî i dûvnanskî, Vuk). Također stcslav. Оипа ъ = Dunava f
Lit.: ARj 2, 615. 623. 632. 884. 886. 907. etnik na -jak Duvnjak (narodna pjesma, Jukić) (kao Sava, Drava; potvrđeno samo jedanput dùndar m (Vuk, 17. v.) »1° sinonim: stijeg
989. 4, 227. 6, 357. Hirtz, Aves 100. Budmani, kod Kavanjina; bug. Dunava) = Dunava n (v.), zastava (v.), 2° četa, gomila ljudi«; dunar
Rad 65, 161. Kušar, Rad 118, 21. Medie, »l p čovjek iz Duvna, 2° krupan čovjek (Dalma-
cija, Pavlinović)«. Toponim je ilirskog podrijetla. (18. v., Vuk, narodna pjesma, neutrum je u rečenici iz g. 1552. ča je goder Turak bilo
ŽbNŽ 27, 80-82. RĘW* 2733. DEI 1381.
dùndar 458 dupal dupal 459 duplja

pošlo u segerdom (v.)) malo ih se zawatilo ka dimjuli m. pl. (Dubrovnik, Zore), u igri »grosse Kerze« ıduplir (Milićević, Mlava) »dvo- -ina (danas općenito kao učena riječ, tako
dunam (Šurmin) mora se ispraviti u dundar. riječi napravljeno od lat. duo prema unjuli. struka globa koja se ima platiti oštećeniku i kod Belostenca i Jambrešića). Oblik đolfin
Odatle na -nik: dundarnik (Mikalja). Turcizam Govori se poslije te riječi (v.). Sa deminutivom u državnu kasu« ; dùblijer je i ime biljke. Prema je mlet., tršć.-mlet., istro-rom. dulfein. Va-
perzijskog podrijetla od složenice dumdār »koji vlat. -ittus > tal. -etto dueta (Dubrovnik) tosk. pl > pl dupijer (17. v.) < tal. doppière rijanta dal/ino ne nalazi se kod nas.
drži rep«, upor. mühürdar, tefterdar. Nije po- »dvojica kod igre karata«, duet m internacionalni (14. v.). Prema tome đuplir, dùblijer sa očuva-
tvrđen u drugim balkanskim jezicima. Prvi talijanizam kao muzički termin. Od složenog Lit.: ARj 2, 334. 891. Cronia, ID 6. Tentor,
nim pl potječu ili iz dalmatoromanskoga ili JF 5, 204. Kušar, Rad 118, 18. Ive 152. GM
dio dum je ie. riječ, avesta duma »rep«. Tur- brojnika lat. duodecim > sttal. dozzi < stfr. iz srlat. duplerius (g. 1288.). Sa pl > bl ide 84. Štrekelj, DAW 50, 17. REWS 2444. DEI
ska je zastava imala konjske repove (rugove). doze, fr. douze apstraktna izvedenica na -ina ovamo još dùbljenac, gen. -пса (Dubošnica, 1205. 1239. 1375.
(= -ena, -ana) dozzina < fr. douzaine: dù- Krk) »vrst calme« = dubjenac (Vrbnik)
Lit.: ARj 2, 3. Mažuranii 1297. WP l, d upiti, -lm pf. (Vuk, Crna Gora) »sinonimi:
zīna f (16. v., Dubrovnik) »dvanaestak, dva- »žensko pokrivalo od svile«. Denominál na
816. udariti (v.), bubnuti (v.)«. Odatle na -ьс : düpac,
naestero, teste«. Upor. arb. duzine. Iz francus- -ati duplati, -am (Perast) (po- Lika, pre-)
kog potječe i njem. Dutzend, odatle hrv.-kajk. gen. -pea m »sinonim: udarac«. U slov. dupati
dimđer(in) m (Vuk, 18. v.) = dunder, gen. prema impf, -va- poduplávati = podupljívati,
tucet m (ŽK) sa gubitkom n zbog disimilacije »auf etwas holles schlagen« (cf. duplja), i češ.
-era pored dunderin (Kosmet) »sinonimi: drvo- na -iti predupliíi, -im (Kavanjin) »udvojiti«,
t-n > t-0. dupati, odatle dupot m, búg. dúp'a. Očito
djelja, zidar, cimerman (ŽK), tišljar (v.), na duplăti (Vodice) »zvoniti na sva zvona«. Preko
Lit.: ARj 2, 908. Rešetar, Štok. 233. Zore, se radi o glagolu onomatope j skog podrijetla.
zapadu«. Odatle: pridjevi na -συ i -ski dunde- njem. doppeln kao postolarski termin .hrv.-kajk.
Tud. Ί. GM 78. DEI 1389. REW* 2799. Zbog toga dolazi u varijacijama sa í mjesto d,
rinov pored dunderov (Kosmet), dunđerski tomplati (po-) = potümplati (ŽK), slov.
sa b mjesto p, sa ajo mjesto u, sa deminutiv-
(Vuk), apstraktum dunđerluk »zanat dunđer- totem-piati »staviti nove donove«.
dupal, f dupla (1419., Vinodol, Rab, nim glagolskim sufiksima: -kati, -tati, -sati,
ski«. Antroponim. Denominai na -isati: dun- Lit.: ARj 2, 84. 842. 886. 891. 892. 893.
Vrbnik, Vodice, Istra) = dupalj, duplja (18. v.), -šiti: impf, tupali prema pf. tupnuti, -ëm,
đerisati »baviti se tim poslom«. Balkanski turci- 10, 338. 11, 504. Mažuranić, 287. Jagić, ASPh
određeno dupli (13. v., Vuk, Vojvodina, impf, lupkati, -ãm (nogama) pored tapkati,
zam perzijskog podrijetla (perz. složenica 8, 317. Ribarić, SDZb 9, 145. ZbNŽ 6, 36.
hrv.-srp. književno, Dubrovnik, Cres), prid- Budmani, Rad 65, 161. Kušar, Rad 118, 14.
-ãm (po-, pri-, u-, za-), tapšati (po-, ~ po
dülger < duruk + k'ār > tur. dülger pored
jev »dvostruk«. Od lat. duplus (upor. gr. Cronia, ID 6. Sturm, CSJK 6, 72. 82. Šoć, ramenima), tapšiti, tapšim (Srbija) »milovati
dürger, upravo »radnik sitnim drvetom«;glede
διπλός > diple, v.) možda -preko dalmàto- NJ n. s. l, 255. Pleteršnik l, 185. REWS rukom«, impf, tabati, -am (Vuk) (po-, u-)
kâr »činitelj« v. zulumćar i izmećar) iz oblasti
romanskoga ili preko furlanskoga. Prilozi: 2800. 2802. Miklošič 52, 420. SEW l, 238. »kao gaziti«, loptati, tBpćem, odatle na -ot
zanata: rum. dulgher, bug. dulger(in) pored
duplo (Božava), unakrštenjem sa njem. doppelt topot. Ovamo će ići i dusati se (u prsa), i
dülgerin, đulgerski jezik »argot u Rodopima«,
(topelt u jednog slavonskog pisca 18. v.) > duperät, -am pf. ili impf. (Rab, Božava, dus m (hrv.-kajk.) »udarac, onomatopejsko
arb. dylger. Karakteristika je našeg turcizma
duplit (Belostenec) = dupljit (~ bolje, ŽK), Poljica, Crmnica) »upotřebiti« prema impf, oponašanje zvuka kod udarca«, koje Štrekelj
disimilacija l-r > n-r.
odatle pridjev duplitni (18. v.); na -ič duplic na -va- doperavati (Mljet). Postverbal duper upoređuje sa srvnjem. duz »Schall, Geräusch,
Lit.: ARj 2, 888. Elezović l, 160. JF 14, »dupliciter«, odatle pridjev na -ъп > -an dûp- m (Crmnica) »sredstva, stanje«. Od mlet. Gesumme«. Upor. češ. dusati i stčeš. dusanie =
201. GM 78. Jireček, ASPh 8, 100, češ. dupot. Onomatopejski korijen *deup- je
Ijišan (ŽK). Upor. duplašan (18. v.) i slov. doperar »adoperare«, lat. adoperare, od opus,
dusploh = duoplih < furl, dopli. PoimeniČen operíš. Izvan jadranske zone ne nalazi se. ie. Upor. lot. dúpêtês »dumpf schallen«, gr.
dûnum m (Bosna) = dulum (Srbija) = femininum dupla f (Vodice) »l ° dupla strana, Lit.: Kušar, Rad 118, 18. Cronia, ID 6,
δοϋπος, ali taj se u jeziku neprestano obnav-
duljum (Kosmet) »mjera za površinu polja, 2° (18. v.) metalni novac kao dva dukata 108. ŽbNŽ 9, 137. Macan, ZbNŽ 29, 208. ljao raznim samoglasnim i suglasnim izmje-
njiva, manja od l jutra, 1/10 hektara«. Balkan- koji se zove i sa tosk. pl > pí dupija«. Poime- Miletić, SDZb 9, 259. 262. 265. REW* 190. nama kako je to karakteristično za onomatopeje.
ski turcizam (dönüm »tour«, izvedenica s po- ničenja: na -ica duplica f »1° (Statut poljički, Lil.: ARj 2, 890. BI 2, 557, 580. SEW l,
moću sufiksa -um od dönmek »tourner, chan- Brač) novac, 2° dvostruko odijelo (16. v.), dupin, gen. -ina m (16. v., Dalmacija, 238. Holub-Kopečný \l\.WP\, 782. Bruckner,
ger de religion«, v. isti sufiks u kaldrma, 3° dvostruka dobit, 4° (1695.) dvostruka kazna, Vetranie, Račišće) = dupin (Božava, Ugljan, KZ 43, 45-44. 321. Endzelin, KZ 44, 58-59.
dolama) iz oblasti mjera (tip kantar): bug. 5° dvocjevka, 6° prezime (Dubrovnik)«. Na Muo, Senj, čakavci, 16. v.) = dupina f (Istra, Wood, MPh 11, 315. i sl. (IJb 3, 103.). Štrekelj,
duljum. Ista se turska osnova sa sufiksom -me -onka dùplonka f (Bačka, Zagorje, ŽK) »dvo- DAW 50, 17.
narodna pjesma, Dubašnica) »pliskavica«. Odatle
(v. basma) nalazi u dünne, gen.- eta m (Kos- cjevka«. Apstraktum na -ina duplina f »dvo- sa lat. sufiksom -aria > -ara dupināra f duplja f (Vuk, 16. v., poslovice, dubrovački
met) »hebrejski poturčenjak« (tur. yehudi-den ličnost, laživost«. Na -ovan duplovan (Vuk, (Dubrovnik) »mreža kojom se hvata pliska- pisci) = duplje n (ŽK) = duplo (Belostenec,
dön-me »juifs de Salonique islamisés par Rabbi Vojvodina). Na -as duplas, gen. -òsa m (Vuk, vica« = dupinova (ne kaže se gdje, po svoj također slov.) »rupa u drvetu, stablu«. Odatle:
Sabbetaï«). Hrvatska) »konj čvrst«. Na rom. deminutivni prilici Hvar). Vokal u je nastao iz / kako na -as dupljaš m »golub koji živi u duplji«,
Lit.: ARj 2, 883. Elezović 2, 508. 509. sufiks -inus > tal. -ino duplīn, gen. -ina m se vidi iz dêlpin (Cres) = delpina (Vrbnik). na -an dùpljan m »sulud čovjek (pejorativno)«.
Mladenov 158. Skok, Slávia 15, 342., br. 185. (Dubrovnik) »1° bora na lapacıma (burag), Femininum se objašnjava umiješanjem našeg Glede -ljan upor. šmokljan »pejorativno«; -lja
Deny § 854, 855. 2° zlatni dukat«. Na -arius > fr. > tal. augmentativnog sufiksa -ina. Prema staroj po- i -lo su nastavci nastali od -l(o) i -го (upor.
-iere: dùplîr, gen. -ira (Vuk, Srijem, 15. v., suđenici iz dalmatoromanskog postoji još po- rus.-cslav. pridjev duph »šupalj«, slov. dupel).
dunjàluk m (Bosna) »sinonim: svijet«. Marulić) = dùplîr, gen. -Íra (Jačke, ŽK, slov.) suđenica iz mlet. (sa e > o zbog labiovelare /) Osnova bez sufiksa -lo nalazi se u izvedeni-
Balkanski turcizam arapskoga podrijetla (ar. > = dùblijer, gen. -èra (Vuk, Crna Gora, Boka, dolfīn, gen. -ina (Dubrovnik, Kavanjin, otok cama na -e, gen. -eta: dupe n »pejorativni
tur. duna) obrazovan s pomoću tur. sufiksa Dubrovnik, sa pl > Ы kao u dubio < duplo, kod Raba kao toponomastička metafora) = sinonimi: stražnjica, guzica, anus«, odatle de-
-lik > luk. Bez tog sufiksa je u arb. dynjá, 18. v.) = dùplijer, -èra (Lika) = dupler (16. v., duljln (Perast, Muo) = dulfìn (Rab) = (sa minutiv na -će dupence, gen. -eta — na -ešce
dyrnjá (Skadar), dullnja (Gege) i dunja »Welt« čakavski, Novljanski blagdanar 1506., hrv.- metatezom suglasnika /) duplin (Mikalja, dupešce (Vuk), augmentativ na -ine dupetine f,
i ngr. ντουνιάς. Prvi element u složenici -kajk., slov.) = (sa umetnutim m pred labi- nije potvrđeno u narodnom govoru); dulfin na -eško prema -eška f dupeško prema dupeška
dunjãmal (Kosmet) »blago ovoga svijeta«, v. jalom) dumpler (narodna pjesma, čakavska) = govore i Arbanasi ribari u Ulcinju (pored »muško, žensko čeljade s debelim dupetom«.
mal. dùmblijer (Perast, Muo) = dunplir (Božava) grecizma dhelfln kod drugih Arbanasa). Prema Madžari posudiše dupé. Iz tih se izvedenica
Lit.: ARj 2, 890. Elezović l, 160. GM 78. »(crkveni termin) cereus«, upor. slov. dopliér lat. delphinus < gr. δελφΐς, -ϊνος > delfín, gen. vidi da je duplja, duplje izvedeno s pomoću
duplja 460 duran duran 461 dusiti

istog sufiksa kao šupalj (v.), drugim riječima dür, uzvik (Vuk, 18. v., narodna pjesma; u madž. durak. Kod Obradovića durak »lu- dormire »spavati« kao oznaka mjesta gdje
da su to poimeničeni pridjevi ž. i sr. roda od nejasno je kad Vuk veli bez primjera da se đak« može biti i rusizam, ali i kod Vuka dur- ovce prespavaju, lat. dormitorium > tal. učeno
duplo koje se nalazi u ukr. i rus. duplo. upotrebljava kao i-i, te-te) — dura (Vuk, nuti se = drnuti se znači »toll werden«. Upor. dormitorio. Upor. sličan toponim Počivala, Po-
U 16. i 17. v. pridjev na -ьп düpan, dûpna narodna pjesma) »sinonim: stani, stoj«. Odatle češ., polj., rus. durak »glupan«. Osnova se čitelj (Hercegovina). Toponomastički ostatak
istisnut je iz upotrebe sinonimom šupalj. na -iti: duriti »stajati na nekom mjestu bez nalazi još u rus., ukr. i brus.: durnoj »1° od kretanja srednjovjekovnih Vlaha. Upor.
Odatle poimeničenje na -ka u toponimu Dup- interesa«, kod Slovinaca u Vodicama (Istra) ružan, zao, 2° lud« = polj. durny »lud«, češ. još Visitor (v.), Palator (v.). Talijanizam je
nica, vrh dupničbskyj (14. v.). Mjesto -lo koji su donijeli turcizam iz Dalmacije. Istí duřeti »naduvati se«, a u lit. su padùrmu »stür- dormi (3. 1. prez.) »spava« u rečenici musti
postoji -ka: dupka f, bez -lo je apstraktum na uzvik zajedno s bak: durbak m (Vuk) = dūr- misch«, padùrmai »ungestüm (upor. značenje »mačak« dormi (pored dormi) u pepelu meju
-ina (cf. šupljina) duplina f, upor. stcslav. da-bàk m (Kosmet) »izreka koja se kaže kad u Kosmetu)«, stprus. durai »scheu« (upor. glavnjah (Smokvica, Korčula).
dupina »σπήλαιον > spilja«. Varijanta dubio n se ne će ozbiljno da se nekom odgovori«, značenje u Jačkama). Osnova je baltoslavenska Lit.: ARj 2, 896.
(jedanput, 18. v.) »sinonim: pećina« opominje upravo »stani pa gledaj«. Sa tur. sufiksom -ák i praslavenska. Ie. je korijen *dheu- koji je i
na pl > Ы u dublijer (v.) prema dupllr (ŽK), (upor. jatak) dùrak m u izreci ostati na duraku duša, ovdje raširen formantom r. durovétati, durovētām impf. (Dubrovnik,
ali može biti i starije s obzirom na litavske »ne pomaknuti se«, u Dalmaciji »čovjek odlučan Lit.: ARj 2, 785. 894. 896. 8, 695. Miklošič 18. v.) »sinonim: tumarati«.
reflekse i unakrštavanje s dubem, dupsti. i postojan«. Upor. u Mažuranićevu Smailagi 53. SEW l, 239. Holub-Kopečný 111. Bruckner Lit.: ARj 2, 896.
Riječ je ie., baltoslavenska, sveslavenska i Čengiću ime starac Durak. Skraćeni infinitiv 104. Vasmer 382. Mladenov 154. Elezović l,
praslavenska : lot. duplis pored dupis »1° so- na -ma je prilog durma (Vuk, 18. v.) = durma 161. WP l, 842. Uhlenbeck, PBB 30, 276. dusa1 f »1° komad hljeba bez kore, 2°
Ijenka, 2° posuda za mast«, lit. dauba» uvala, (Kosmet) »sve jednako, neprestano, neprekidno, velika guka, veliki grumen zemlje, tijesta,
duboka dolina, spilja«, srvnjem. tobel »šumska durati, -ām pored durati impf. (16. v..
bez prestanka«, odatle s tur. lokativom durma- hljeba (pejorativno, Kosmet)«. Odatle zdusat,
dolina«. Vokal u u praslav. dup- nastao je iz Vuk) = durât (Rab, Božava, ŽK, Mljet,
dan, prilog (Bosna) »isto«. Od iste je osnove -am pf. »1° napraviti grudu, 2° (metafora)
ie. dvoglasa ou > lit. au. le. je korijen Varoš kod Broda) (do-, iz-, o-, po-, pre-)
pridjev na -ećan (prema steći, stećak) durećan, umijesiti kako mu drago«.
^dheup,- *dheub-, u prijevoju *dhoub-. Dalje »trajati, trpjeti, izdržati, podnijeti« prema
-ćna (Bosna), sa zamjenom sufiksa -ьп sa
impf, na -va- izdurávati, -duravam (koga), Lit.: ARj 2, 896. Elezović l, 162.
su. veze dno (v.) i dabar (v.). tur. -li durećli »stalan« S turskim deminutiv-
naduravati se s kime (Lika). Pridjevi durašan
Lit.: ARj 2, 841. 890. 891. 892. 893. Mi- nim -acak: duradzak m (Kosmet) »dubak, dusa2 f (Lika) »sinonimi: zavist, zloba,
(Vuk, Srijem, nejasno -as-), duretan (Mljet,
klošič 52. SEW l, 237. Holub-Kopečny 105. stalak za djecu«. Balkanski turcizam (imp. mržnja«. Ovamo možda: nadúsati se, nadūsām
Bruckner 104. KZ 43/321. 45, 44. 46, 234. nejasno -et-). Na -ača durača (Vuk, Crna
dur, optativ dura, imenice durak, durma, od pf. (Vinkovci) »naljutiti se«.
Vasmer 382. WP l, 848. Specht, KZ 68, Gora), apozicija uz rasa, »što dugo traje«.
durmak »stajati«, i dvostruki imperativ dur »stoj«
125. Boisacq3 334. Wood, MLN 26, 41-44 Poimeničen tal. particip prezenta na -ante Lit.: ARj 2, 896, 7, 309.
i bak »gledaj« od bakmak »gledati«; između
(AIP 24, 7). Hirtz, Aves 100-101. durante m > dùrenat, gen. -enta m (Potomje)
oba umeće se da, skraćenica od dakf): arb. dušek m (Vuk, 17. v., Bosna) »sinonimi:
»modro platno za radničke hlače«, s izmjenom
dupsti, dubem impf. (Vuk) (iz-, pro-, za-") dura. Ovamo ide i složeni prilog tekdurući madrac (v.), blazina (v.), vänjkuš (ŽK)
-ente za -ante. Apstraktum na -antia: duranca
= doţsti, dobem (Lastovo) = diisti (Krk) = pored tekdurući (Kosmet, Peć) »ni kriv ni pored vanjkuš (v.)«. Odatle: na -luk dušekluk
f (Veli otok) »trajanje«. Od lat. > tal. durare.
na -ati dêlbat (Cres) pored izdubati, -am dužan, za džabe« od tur. teka »mirno« i ge- m (Vuk) »kovčeg ili ormar za dušeke«. Balkan-
Upor. posuđenice iz istog vrela arb. durónj,
(Belostenec) i na -iti izdubiti, izdubim (Lika) rundiv složen sa -iken dururken »stojeći«. ski turcizam (döşek »matelas, lit«) iz oblasti
dëronj, nduris »halte aus, ertrage«, nvnjem.
prema izdubljivati, izdubljujem, razdúbiti, ràz- Prvi dio pomiješao se sa hrv.-srp. tek (v. taj). kućnog namještaja: bug. djušék, arb. düshék,
dauern. Upor. davoriti (v.).
dūblm (Mikalja) »meisseln«. Na -iti rus. dólbitb, Lit.: ARj 2, 894. 895. 896. Elezović l, 161. cine. dulie.
dolbljú, na -ati bug. dălbajă, ukr. doubaty, Skok, Slávia 15, 342., br. 187. GM 77. Deny Lit.: ARj 2, ,558. 895. 4, 164. 8, 696. 9,
505. Kušar, Rad, 118, 25. ZbNŽ 25, 107. Lit.: ARj 2, 902. GM 78-79. Pascu 2,
češ. dloubati, slvč. dlbať, polj. dlubač i sjev.- § 960, 1351. Ribarić, SDZb 9, 145. 132, br. 444. Vasmer, RSl 3, 266-7.
Macan, ZbNŽ 29, 206. 207. Cronia, ID 6.
-luž. dlypaś. U seslav, nema potvrde. Odatle S
REW 2805. GM 77. DEI 1403. Miklošič 53.
na -ač dubač m (leksikografi) = na -ka dupka f duran, -rna, pridjev na -ьп (Vuk) = na
-ljiv dùrljiv = na -ovit durnòvit pored drnòvit SEW l, 239. dušema f = düšema (Kosmet) »1° veliki
»scalprum«. Vokal u je nastao iz sonantnog /. ručnik (peškir, čaršaf ) kojim se ljudi umotavaju
Može se uzeti da je hrv.-srp. infinitiv nastao od »aufbrausend«. Od iste osnove na -iti: duriti durbijati, -a impf. (Dalmacija, Podgora/?/,
kad iz kupatila (hamama) izlaze, 2° pokrivač,
ništičnog prijevoja u prezentskoj osnovi *dblbc, se, durím impf. (Vuk) »sinonim: srditi se«. Pavlinović, subjekt dim) »sinonim: sukljati«.
Drugi akcenat i drugo značenje pokazuje prostirka«. Balkanski turcizam (düşeme) iz
čakavsko diisti od praslav. prijevoja *del-ti Lit.: ARj 2, 895.
d.uriti se, -i »sinonim: gaditi se«. Miklošič oblasti odjeće: rum. dusumeaļdusamea f
po zakonu likvidne metateze. V. taj prijevoj durbin, gen. -ina m (narodna pjesma, s »Fussboden, Diele«, bug. djušemé n, arb.
u dlijeto, -sti mjesto -ti je kao u skupsti, škubem, bilježi kao hrv. oduriti »hassen«. Veoma ra-
širen je pridjev na -ьп: oduran, -rna (Vuk) epitetima srčali, zlaćen) »sinonim: daleko- dy'sheme f »Fussboden«.
analogija prema osnovama na dental presti (v.), zor (neologizam, prévedenica od njem. Fern-
mesti (v.), jesti (v.), sjesti (v.), pasti (v.). Upor. »sinonimi: gadljiv, gadan, ružan, mrzak«. U Lit.: Elezović l, 163. 2, 509. Mladenov 158.
Kosmetu: durljăt, -am impf, »dizati graju, ga- rohr)« ' = dîrpîn, gen. -Ina pored düprîn (Kos- Tiktin 590.
slov. dólbsti, ukr. dousıy, i slvč. dlbst. Glagol met) »idem«. Balkanski turcizam perzijskog
je ie., baltoslavenski, sveslavenski, praslaven- lamiti, larmati«. Upor. bug. durila se. Neobično
je značenje u durnut se, -em (Kosmet) »otis- podrijetla (perz. imperativna složenica dur dusiti, duším impf, (po- ŽK, objekt pčele,
ski: lit. nudilbti, -dilbstù, detteti »upirati oči »daleko« i bin »gledaj«) iz oblasti alata: rum.
k zemlji«, délba »Forkenstiel«, srvnjem. bitelban nuti se, ići« kao i u apstraktumu na -ost dur- za-) »würgen; sinonim: gušiti (v.), u istočnim
nost f (Jačke) »žalost«. Ime otrovne biljke dur- dulbun, bug. durbin, arb. dülbt pored diirbi. krajevima prema guša«. Odatle pridjev na -ljiv :
»pokopati«, stengi, delfan »kopati«. Ie. je korijen
*dhelbh- »kopati«. man m (je li zaista potvrđena u Bosni?) »da- Lit.: ARj2,895. Elezović2, 507. Tiktin 583. zadušljiv. U češ. dusiti »würgen, sticken, den
tura stramonium«, upor. rus. durman »idem«, GM 78. Matzenauer, LP 7, 167. Atem hemmen«, polj. dusić »idem«, odatle
Lit.: ARj 2, 892. 893. 4, 164. Miklósié 40.
W P l, 866-7. SEW l, 250-1. Holub-Kopečný ide doduše ovamo, ali je to indoiranska riječ, Durmitor m (Crna Gora) »ime planine«. polj. postverbal dus m »Alp«, š mjesto s je
102. Bruckner 89. Vasmer 359. Tentor, JF 5, upor. sanskr. durmana- »neprijatelj«. Na -ak: Od rum. glagolskog pridjeva dormitor /dur-, f prema zadušljiv ili je nastao deprefiksacijom
204. Mladenov 155. durak m je kartaški termin »igra karata« kao dormitoare l dur- od a dormi/dur- < lat. od izdušiti »izvjetriti« od duh (v.) ili kontami-
dúšiti 462 dùvak dùvak 463 dvâ

nacijom s gušiti (za-). Glagol je baltosla- enfler« koji je danas očuvan u preflksalnim duvak »tul«) iz oblasti tkiva: bug. dulak pored na -ьс > -ас dukatac, gen. -aça, na dvostruki
venski: lit. dusti »gušiti se«. U srodstvu je s složenicama naduti, nadmeni (se), odatle pridjev, duvak, arb. duvak pored dúllak »Braut- deminutiv -čić < -ьс + -ić dukačić, pridjev
duh »dihati«. upravo part. pas. nadut, slov. nadat, odatle schleier«. određeni na -ьп dukatni (Vuk), poimeničen
Lit.: ARj 2, 904-5. Holub-Kopečný 111. apstraktum na -ost nadutost f i postverbal Lit.: ARj 2, 907. Elezović l, 157. GM 78. na -ik dukatnik »koji plaća dukat«, na -inka
Bruckner, KZ 42, 343. Scheftelowitz, KZ 56, nádam, gen. nádma m; ìzduti, ìzdmem. Kako dukatinka »zaova«. Učen pridjev na lat. -alis
198. je kod ova dva· glagola došlo do unakrštavanja düvar m (Vuk, 17. v.) = duar = duar dukala f (18. v.) »pismena naredba dužda
u svim slavenskim jezicima, ide ovamo od (Kosmet) = duhar (v > h prema muha > mletačkoga«. Od bizantinskog latinizma δού-
dušmanin m (17. v., Vuk) = duimănin prošlog participa aktiva stvoreno důle (Dalma- muva) »1° zid od nepečené cigle kojemu je κας (prema akuzativu od δούξ, δουκός > ar.,
(Kosmet) = dušmanin (Hvar) = duşman., cija, Podgora/?/, Pavlinović)« kao nadimak u temelju kamen (Kosmet), 2° sinonim: zid«. tur. duka) duka m (14. v., duka drački; Mi
gen. -ana (18. v.) »neprijatelj«; duşman (Kos- čovjeku navorana vrata«. Od prošlog part, Odatle deminutivi na -čac, -čić: duvarčac, gospođin Hrbvoje... slavni duka splìcki, 1404;),
met), pridjev (uz čôveK) »neprijatan, surov, pas. *dut, koji sam nije nigdje potvrđen, duvarčić (nije potvrđeno u narodnom govoru). pridjev dután, prezimena Dukić (Istra), Ducii
nemilostiv«. Pojačava se slogom din: dinduš- izgleda da su stvoreni impf, dutlăt, -am (Kos- Augmentativ na -ina (tip gradina): duarina (Hercegovina) prema f na gr. sufiks -issa > tal.
manin (narodna pjesma), kao turski apsolutni met) »šiti loše i nevjesto«, dutlu, -im »šiti, f (Kosmet) »stari zid, porušen zid, ruševina«. -essa (arči)dukeša. Odatle i Dukadin (od
superlativ opetovanjem suglasnika. Taj slog krojili nezgrapno i nevjesto« i perfektiv s pre- Oblici dvor (Belostenec) i alvar (Stulić) nisu Ar so je duka ili od njegova sina nazvan kraj
ne treba da bude identičan s imenicom din fiksom 5 > z > zdutlăt, -am »sašiti kako mu također potvrđeni u narodnom govoru. Turci- Dukagin, u staroj Srbiji, sjev. Arbanija) =
(v.). Odatle: pridjev na -ski dušmānskī (18. v.) drago«, zdütlit, -im »udesiti aljinu kako mu zam perzijskog podrijetla (perz. divar > tur. Dukadin, gen. -ina (14. v.), odatle etnik
i apstraktum na -luk dušmanluk m (Vuk) drago«. Semantički razvoj ide od »nadimanja« duvar pored divar). Dukađinac, gen. -inča.
»neprijateljstvo«. Nije identično sa starim lič- > »nabiranja tkiva kod lošeg šivanja«. Ali ARj Lit.: ARj 2, 420. 907. 923. Elezović l, 157. Lit.: ARj l, 103. 2, 881. 908. Pleteršnik l,
nim imenom Duşman (14. v.) koje je obrazovano ima za dut liti drugo značenje. Nomen actionis ı 165. Mažuranić l, 289. REW3 2810. GM 76.
sa -man kao Rodman od Dušan (v.). Balkanski ámenje n (17. i 18. v.) danas se ne govori. duž, indeklinabilni pridjev (Banja Luka) »jed- 77. DEI 1372. 1399. Matzenauer, LF 8, 39.
turcizam perzijskog podrijetla (perz. složenica Arbanasi (Toske) posudiše sodami, sodami nostavan (o odijelu bez puno nakita)«. Odatle
dušmän od duš »zao, rdav« i mantis') »misli«, »vernichte« od južnoslav. u Epiru sbdtmç na -li duzli, epitet za odijelo (narodna pjesma); dvâ, nom. ak. duala m i n , prema
avesta duš-manah »kojega je mišljenje rdavo, koji nigdje drugdje nije potvrđen. U impf, duzen m »bjelilo i rumenilo, ono što je koket- nom. ak. duala f, gen. duala dvaju m i n prema
neprijateljsko« = gr. δυσμενής) iz oblasti rata: od tih složenica produljuje se a > ы > i < no«; düzgün, indeklinabilni pridjev (Kosmet) dviju f, dat. i instrum. duala dvama m i n
rum. duşman m prema duşmancă f, pridjev ie. ü: nadimati (se), izdimati, izdīmām pored »ispravan« i složenica duz-täban (Banja Luka, pored dvoma (o prema seslav, gen. dbvoju)
duşmănesc, bug. dušmanin, dušmanlak, arb. izdimljem, naždimati (se), nàzdímãm (Srbija, Mostar) = duztabdn, indeklinabilni pridjevi prema dvjema f, »duo«. Upor. oba, obje (v.).
dushmën »unversöhnlicher Feind«, cine. duş- Lepenica, Kragujevac, s nejasnim ž), odadi- i m (Kosmet) »kome su ravni tabani, bez iz- Odatle: pridjev kolektivnog značenja dvoj,
man. mati, odadīmām (Lika) prema odaduti oda- dubljenja, Plattfuss«; duzen je balkanski tur- dvaja, dvoje »duplex«. Poimeničenja: dvofe
Lit.: ARj 2, 404. 905. Elezović l, 164. Mla- dmem. Dalje v. pod dim. U *duti, dmem u cizam (düzen »ordre, accord, parement, ures« n, na -ica dvojica (također stcslav., samo za
denov 155. G M 77. Lokotsch 554. Vasmer, je nastao iz ç. Stcslav. dcti nije potvrđen kao od düzmek): arb. dyzén, karadyzen »Cithar« muško jer je izvedeno od dvoji-), nadvojica f
RSl 4, 173. Hraste, BJF 8, 21. Miklošič 53. ni duti, duje, ali upór. slov. nadáti se, nadmèm, cine. düzene »accord«, odatle izvedenica du- »ono što je razdijeljeno na dvoje, npr. kućna
SEW 239. češ. douti, dmu, polj. dąć, dmę. Ie., baltosla- zin'aren »d'accord, gracieux«. Druga dva tur- čeljad«, na -ka dvojka f »bačva od dva vijedra;
venski, sveslavenski i praslavenski: lit. dumiu, cizma potvrđena su dosada samo kod nas sinonim: dvica (v. niže), dvojke »sinonim:
dûti, dūjēm impf. (Vuk, Kosmet, subjekt dùmti »piriti, blasen«, sanskr. dhamati (3. 1.) (tur. düzgün »aplani, arrangé« obrazovan istim blizanci; Zwillinge« = dvojci (Rukavac, Istra)
obično: vjetar, vihor) (na-, podüt, podujem, »il souffle, bläst«, njem. Dampf »para«. Ie. sufiksom kao čališkan /v./, sürgün /v./; düz = dvojke (ák. pl., ŽK) = dvojci, gen. dvojaka
Kosmet, pored podadüí) »sinonim: piriti (v.), je korijen *dhem-, u prijevoju *dhom- istog taban »idem«). (16. v.); na -čiča dvojčica f »badem u kome su
puhati (v.)«, iterativ na -vá- dúvati, duvā (iz-, značenja kao i *dheu-. dvije jezgre«, na -ina dvojina f, odatle na -ьс
Lit.: ARj2,907. 908. Skok, Slávia 15, 342.,
na-}, pf. dúnuti, dune, stcslav. duncti, duno. br. 188. Elezović 2, 508. 509. Pascu 2,· 132., dvòjinac, gen. -пса m.
Lit.: ARj 2, 472. 882. 906. 4, 157. 164. 7,
Particip nadùven, koji je postao i pridjev, 782. 8, 549. Miklošič 51. 54. SEW l, 236. br. 447. GM 79. Deny § 866. Denominal na -iti: dvojiti se (od 15. v.),
poimeničen na -ьс naduvénac, gen. -пса i na 237. 244. 249>. Holub-Kopečný 105. Bruckner danas običnije bez se, tako od 16. do 18. v.
-ost nadùvenost í; podmień pored -en, -êna 86. 102. KZ 42, 342. Trautmann 62-63. düžd, gen. -žda m prema f düždica (14. v., (možda prema njem. zweifeln) »upravo: dije-
(Kosmet) »otečen« upućuje na unakrštavanje s Vasmer 380. 381. 383. Mladenov 154. WP l, Vuk, danas općenito), pridjevi na -ev duždev; liti na dvoje; sinonim: dvoumiti (v. niže)«,
duti, drnem. Od osnove du- s pomoću sufiksa 836. 852. Jokl, Zb. Miletic 138-141. (IJb 19, poimeničenje na -ьс > -ас duždevac »njegov odatle apstrakta na -ba i -nja dvojba f, dvoj-
-dio za oruđa: dùlo (Mrka Poljana, Srbija) 149). Vaillant, RES 21, 168-170. 22, 13. stijeg«, f na -ica duždevica »njegova žena«, na nja f (Belostenec) = dvojna (Habdelić); .s
»cijev na mijehu«, dulo n (Dalmacija, Podgora van Wijk, IF 24, 35. Meillet, RES 6, 171 -172. -ič duždević = duž, gen. -žda (dodatak -d prefiksom s г- > z-: zdvojiti pf. prema itera-
/?/, Pavlinović) »rupa odakle izvire vrelo«, MSLP 20, 135. i sl. Boisacq* 356-357. NJ l, tīvu zdvajati, zdvajam »désespérer« i pridjev
u gen. analogijom prema deklinaciji daž,
107. 109-110. 129-Г43. Kuzmic, NVj 24, zdvoj an »désespéré«, možda germanizam (pre-
također slov. i rus.; odatle deminutiv na -ьс: 54. (IJb 6, 96). gen. dažda /v./, odatle opet analogijski
dûlac, gen. -dulca (Vuk) »cijev na gadljarskoj nominativ dužd) = duž, gen. duža (13.— vedenica, calque) prema verzweifeln; iz-:
mješini«, također bug., slov., polj. dulec. Sve- dùvak m (Vuk) = duvak (Kosmet) = 18. v.), pridjev na -ev dužev = dužd (17. v.) izdvojiti, izdvojim pf. prema iteratīvu izdva-
slavenski i praslavenski korijen, srodna je s duhak (v > h prema muva < muha) »vrlo = slov. dožd m »mletački vladar«. Od mlet. jati, izdvajam (Srbija); od-: odvojiti, odvojim
lit. duja »prah, kiša, magla, izmago (v.)«, tanko platno ili koprena od svile, jeftino, doge (13. v.) = dogio (14. —15. v.), posuđeno pf. prema odvajati, odvajam »1° odlučivati, 2°
sanskr. dhūnīti (3.1.) »trese«, gr. θ-ϋω »bijesnim«, bijele, crvene i zelene boje, kojim se pokriva u tom obliku i u arapskom i turskom, od rastavljati«; po-: podvojit se (Kosmet) »odvojiti
njem. Dunst; u je nastao iz ie. dvoglasa ou nevjesta«. Epitet puli (v.) u Marjanovićevoj lat. 'dux, ducis. Odatle na -atta kslat. dūcātus se«; pre-: predvòjiti, predvojīm (Vuk) = pre-
od prijevoja *dhou < *dheu potvrđenog samo narodnoj pjesmi: tuhnu vitar s visokih pla- »duždevo vladanje, njegov teritorij«, odatle dvojlt, -djim (Kosmet); raž-: razdvojiti, raz-
u slavenskim jezicima. Od toga glagola treba ninajpuli duvak podiže divojci. Balkanski latinizam dukat m (14. v.) »1° zlatni ili sre- dvojim pf. prema impf, razdvajati, razdvajam,
etimologijski razlikovati duti, drnem »blasen, turcizam arapskog podrijetla (ar. > tur. brni novac mletački, 2° prezime«, deminutivi odatle postverbal ràzdvoj m (18. v.), pridjev
dvâ 464 dvâ dvâ 465 dvor

na -ьп razdvajan, na -iv rozdvojiv, apstrak- potvrđeno, odatle na -če dvožuče n »jaje sa posudenica păr m, odatle nepar, pridjev na -ьп 121. Ribarić, SDZb 9, 145. Vuković, SDZb 10
tum na -iça rázdvojica f, radne imenice na dva žumanca«. Isto tako i u izvedenim imeni- paran, neparan, denominai pariti (se) (s-}; 383. Ekzovic l, 124. 2, 17. 123. Vaillant, RES
-telj i -ač razdvojitelj i razdvajao, gen. -ača', cama za koje nije potvrđen pridjev: dvògodac, dupli, -a, -o < lat. đuplus, prilog duplju (ŽK) 9, 6. Bělic, JF 3, 79. NJ 3, 30. Jagić, ASPh 31,
3
na -ati: razdvajati (samo Bella). gen. dvogoca m, odatle na -e dvògoce; dvò- < njem. doppelt; dusina f (Dalmacija) = tucet 549. Boisacq 193-194. 205-6. Endzelin,
Izvedeni pridjevi od dvoj: na -ák dvojak, grošac, gen. -sca (Vuk), dvokolica (Vuk), m (ŽK) < njem. Duzend zamjenjuju dvanaes- PBB 16, 24 (IJb 22, 296).
odatle denominai na -iti dvojačiti, dvojačtm; dvokoska (Vuk, Crna Gora) »koza koja se kozi tak.
na -ьп (stcslav. аъ о]ъпъ) dvõjan, prilog dvojno drugi put«, dvopek (Stulić) »(prevedenica, dvgka f (Vuk, 17. v., Hrvatska, čakavci)
Brojnik dva, stcslav. diva, dzve je ie., balto-
(Kosmet) »sinonim: dvostruko (v. niže)«, calque) Zwieback = fr. biscuit; piškóta (Hrvat- »od brezove lile kao gust katran čim se kola
slavenski, sveslavenski i praslavenski. Slaže se
odatle poimeničenja na -jak dvonjak, gen. ska Krajina)«. Jednom samo dvi-: dvimjed mažu«. Odatle pridjev na -av : dvêkav (~ kruh,
posvema s lit. dû (<*dvuō"), dvi, lot. divi m
dvonjha m (Vuk) < *dvojnak, gen. -jnka.nsi- »novac, dva mjedena novca«. Dual dva nalazi < *duvi m, stprus. dtoai, sanskr. duvãu,
Hrvatska Krajina) »sinonimi: gnjecav, gnje-
nonim: blizne«. Naknadnim unošenjem samo- se u stcslav. prilogu dtvašbdi ili stcslav. dvua- duvã, dvãú, dva, düve, dve, avesta dva m,
covan, mecav«; na -ovnica (upor. kukuruzov-
glasa od dva stvoren je dvánjak, gen. dvánjka šbdy (ako se poimeničeni part. pf. u *šbdt duye f, n, gr. δύω, δύο, lat. duo, duae, ir. dau,
nica) : dvekovnica f ^(Hrvatska Krajina) »dve-
m prema f dvãnjkinja »blizanac, prema bli- »grčko όδοζ = put« deklinirao po deklinaciji dă, di f, got. twoi, twos, twa, arb. dy. I pridjev
kav kruh«, dekóvnica (Lika) »nekakav krah«
zanica« i dvanjka f »dva komada«, dvănjke f. 5упъ, upór. bug., ukr., rus. dvaždy) »dva pored dêkav, zdêkan kruh (Kosi kod Perušića)
dvoji, stcslav. dvoojb je isto tako ie., balto-
pL, gen. dvanjākā »(prevedenica, calque) bi- hoda; danas: dva put(a)« mjesto *dva šbda, »gnjecav«. Denominal na -iti: dvečiti (Hum) =
slavenski, sveslavenski i praslavenski: lit. u
sage, bisaci (v.)«. Na -ica dvojnice f. pl. (Vuk) po analogiji od tri, četiri šbdi (v.), očuvano dv'ečiti (Golać, Istra) »l ° razmekšati hranu dje-
prijevoju ei za oi u slav.: dveji f, dvejos, lot.
= dvojnice f. pl. (Vodice, Istra) = dvoenice najbolje u dvažde (Crna Gora, gdje je -i tetu u svojim ustima, 2° žvakati«. Slov. dvekati
divai, divaju »dva para«, sanskr. dvayas »dvo-
(Piva-Drobnjak, od *dvojen) »sinonim: dvojice; zamijenjeno sa e po analogiji priloga na -e »žvakati«, prdvêkati (Brkini) »preživati (o
struk«, gr. δοιός. Za samoglas i i za -г u pri-
možda prevedenica (calque) od diple (v.)«. Na ili prema de u nude, jelde; da je -de shvaćeno stoci)«; žvečit (Liburnija, sa ž mjesto d prema
djevu dviz nalazi se potpuna paralela u lit.
-ik: odvojnik m (Kosmet, s prefiksom od-} kao deiksa, vidi se iz dvaška, 16. v., Dubrov- žvakati, v.). Prema polj. dżwięga, dźiękwa,
dveigys »dvogodišnji«; z je prema tome ie.
»sinonim: čudak« prema odvojnica f i odvôj- čani); -i je još očuvan u dvašti = dvěčti (1403, dźwiągać »žvakati«, e je nastalo od į. U bug.
formant gh > z po trećoj palatalizaciji. U
niče, gen. -eta, upravo radna imenica od odvo- Ostrožac, Šurmin 106), gdje je opet d > t dăvka »mastix« pored dveka i davča »žvakam«.
stvnjem. Zīoig, danas Zweig i arb. deg ë poime-
jiti se. prema dvaštb (14. v., Mon. şerb. 217, prema Upor. vlat. manduco, -are > fr. manger, rum.
ničen je ie. pridjev dџeίgho-. Složenica dvogub u
Pridjev *аъ ъ + j > *dvij potvrđen je samo jednušti = jednoć), a tu je i ispušteno jer se mânca.
Üt. dvigubas, dvojak = lit. dvejókas. Za dvojiti
u poimeničenju dvlca f (Dalmacija) »sinonim: smatralo deiksom. I -í se ispušta u dvaš (Crna se potpuna je paralela u rum. a se îndoi, odatle Lit.: ARj 2, 333. 923. Mladenov 155. Ri-
dvojka«, ali se ta izvedenica može tumačiti Gora). Dočetno š mijenja se u č: dvač kod rum. apstraktum îndoi(e)ală. Ta paralela barić, SDZb 9, 145. Miklošič 53. SEW 13 240.
po analogiji od trica. Upor. niže dvič i dviš, pisaca, prema drugoč, drugač ili je možda steg- Bruckner l, 112. KZ 45, 44. Lidén, A ASF
kaže da je dvojiti se upravo »razdijeliti sebe 27, 115-120.
dvimjed. Lik dvi- proširen sa -z pojavljuje se nuto od dvojac, upor. polj. dviaki. Pojavljuje na dvije partije, jedna za za i druga za protiv«
u pridjevu dviz (16. v.) »dvogodišnji«; danas se jedanput dviš (16. v., Budinić) = dvič u dvoumičnom raspoloženju. Upor. i lat.
samo u pastirskoj terminologiji i to u poimeni- (17. v., jedanput) prema triš. U dvaput, dubium koje je također složenica sa duo. Re- dvor, gen. dvóra m = gen. dvora (Kosmet)
čenjima na -ьс, -ak -ica, -ka, -e (gen. -età), dvored, dvakrát mjesto sintagmi dva puta, dva fleksiv se prenosi se analogickí na vjerovati u »1° sinonim: palača, odličnija kuća na selu
-če (gen. -četa): dvizac, gen. dvisca = dvizak reda, dva krata ispušta se -a. izreci: ako mi se neš verovati (ŽK) prema ako (upor. toponim u pl. Novi Dvori, Zagorje),
m »dvogodišnji ovan« prema f dvizica = dvis- Dual dva dolazi u složenim brojevima : stcslav. se dvojiš koje se ne govori u ŽK. Za šbdy ili 2° vlastelinova kuća, Gutshof (upor. toponim
ka »dvogodišnja ovca ili koza« = dzvïska sintagma dīva na desete: dvanaest(e) = dvã- šbdi = put u dvaš i dvaput paralela je u šved- Dvor u Lici, Stari Dvor, danas groblje, ne-
(Kosmet) »junica«, dvîze n »dvogodišnja ovca« năjes (Kosmet) = dvanâjst (ŽK), dvătrinajes skom gang i u tal. via, vieppiù. Riječ dvojnice, kada stan plemenite porodice Delišimunović kod
= dvîze (Kosmet) »jagnje ili jare od jedne pored dvatrinajes (Kosmet); odatle na -bk dva- od *dvojna, nalazi se možda kao posuđenica u Kostanjevca, ŽK), 3° (u književnom jeziku)
godine koje nije postalo ovan ili ovca ni jare«, naéstak = dvanajestak (Kosmet), aproksima- rum. doină »rumunjski muzički narodni instru- vladarev nastań, prevedenica njem. Hof = fr.
dvišče n, kol. na -ad f: dvlzād — dviščad. U tivni brojnik; Određeni pridjev dvanaesti = menat i melankolička pjesma«, madž. dana. cour, 4° najveća državna ustanova: (računar-
poljičkom statutu dviz je pridjev uz brav: dvãnâjesti ı(Kosmet) = dvanajsti (ŽK); pra- Stcslav. sintagma dtva na desete prevedena ski) dvor, upor. njem. Rechnungshof, 5° sud,
dvizi bravi »dvogodišnji bravi«. Odatle još slav. dual *dvoa deseti: dvadeset = dvadeset je u drum. doi spre zece = cine. doisprădzatse prevedenica tal. corte, samo u Krčkom sta-
sa složenim prefiksom -arka, -orka dvizarka f (Kosmet, ŽK) > dvăjes = dvăjset (ŽK), < lat. duo super decern mjesto duodecim u tutu: da mu ima dvor reći do tri dni kazan
(1777, Kosmet) »žensko dvize« = dvizorka. aproksimativni dvadesetak = dvajsetak, dva- svim ostalim romanskim jezicima; isto tako (Arkiv 2, 292), 6° dvorište, avlija (Kosmet),
Oblik dvoj je rijedak u složenim pridjevima desetakinja f; pridjev dvadeseti — dvăjes ti arb. dymbëdhjétë. Sintagma аъ а deseti pre- 7° staja za goveda i ovce, mazge i konje;
nastalim od sintagmi: dvojèglav, dvojèstruk, (Kosmet), multiplikativni prilog na -iš (v. vedena je u drum. douăzeci za vigíntí u ostalim sinonim: štala (Vodice, Istra, Buzet, Sovinjsko
dvojerog, dvojerogljast. Najobičniji je prvi dio gore) dvadesetiš; pridjev: ďvádeseter, -or, romanskim jezicima i u cine. yinghiţ (Capidan,. polje)«. Nijedno od tih današnjih značenja nije
dvo-: dvogodišnji, dvogrla f (poimeničenje) poimeničen na -ica dvasetoricaj-terica. Odatle Aromânii 403). Značajna je paralela u ovom prvobitno, koje se još vidi u prilozima s
»dvocijevka«, dvògub, dvoličan (18. v.), od dvajespedramče, gen. -eta (Kosmet) »mjera od posljednjem slučaju s cincarskim i sa arba- prijedlozima: ná dvor (Poljica, Vareš) = na
*dvolik je dvoličiti (Vuk), dvòkrilan (Stulić), 25 drama«. Lik dvjesta prema trista danas je naskim: njizet ne prevodi slavensku sintagmu dvor pored ná dvor (Kosmet) »van«, na dvoru
dvònog, odatle poimeničenje dvonožac, gen. obično mjesto stcslav. nom. i ák. duala dvê- nego se drže vigesimalnog sistema, Arbanasi »vani«, upor. polj. na dworze, = na dvor
-sca (Vuk) i prilog dvonoškē (Dalmacija, Pod- sbte, dvi ste (14; v.), dvijesti, dvisti (Dubrov- »jedna dvadesetica«, a Cincari zadržavaju latin- (Lumbarda) »vénkai· = nadvo (južni krajevi,
gora / ?/, Pavlinović), dvòrog, odatle pridjevi nik, Boka, Crna Gora), upor. rus. dvėsti, bug. ski brojnik. bez r po analogiji od ozgo, juče) = nadvô
dvorožan, dvòrogast, dvostruk »duplex«, odatle dveste, dvïsto (ŽK, prema singularu); odatle (Kosmet) = iz dvora, zdvora »protivno unutra;
Lit.: ARj 2, 913. 918. 922. 923. 924. 925.
podvostručitiļudvo- prema dvostruk (17. v., određeni pridjev dvjestoti. 933. 934. 935. 937. 951. 954. 4, 165. 7, 315. sinonim: s polja«; sa deiksom a nadvora;
Baraković) »od dva struka«, dvòuman (17. v.), Brojnik dva može se vezati s oba: obadva BI l, 872. Miklošič 53. SEW l, 247. Holub- odatle pridjev izdvoran = izdvōrnjī, nadvor-
odatle dvòumica (Srbija) i impf, dvoumiti (Vuk), pored obidva (ŽK), upor. tal. ambedue, Kopečny 111. Bruckner 106. Vasmer 329-330. nji »sinonim: vanjski« i nădvorica f (Kosmet)
dvožun (glede -žun v. žumance); dvožut nije ambedue < lat. ambo et duo; dvoj zamjenjuje 331. Trautmann 64. WP l, 818. Mladenov »proliv, dječija bolest«, od sintagme ide na

30 P. Skok: Etimologijski rječnik


dvor dvor 467 dzêkar
dvor 466

dworznica »Acker am Gehöft«. Posljednje upravo: vrata za Split«. Deminutiv dverce 105. Vasmer 330. 331. 332. Trautmann 63.
dvor. Prema ovom prilogu dvor je značilo WP l, 871. Endzelin, FBR 11 (Slávia l, 211).
»ono što je pred kućom, pred vratima, vani«. značenje dobilo je kod nas još prefiks pod: posudiše Madžari veröcze »ostiolum, kleine
Gittertür«. Ovako zovu oni i grad Viroviticu. Hirt, IF 32, 242. Pedersen, LP 2, 1-3. Ro-
Upor. forestis > fr. forêt »šuma«, tal. fore- pòdvornica (Dalmacija) »njiva oko kuće«. Naj-
mánsky, JberRI 13, 106-108. lvic JF 18, 334.
stiere »stranac« od lat. forum, koje je u srod- dalje su došle u pravcu semantičkog pribli- Upor. u našem narodnom govoru Virovi (pl.)
Boisacq3 358-359. GM 63. Tiktin 1251.
žavanja romanskim riječima prevedenice impf. za Virje. Virovitica je možda poimeničen
stvu sa dvor. U izvedenici na -ište: dvorište n Mladenov 121. Ungebaun, RES 12, 21. 28.
udvarali (Zagreb) = udvoravati (Pavičić) za pridjev virovit. Kako je došlo do toga da su Bezzenberger, Festsch. Kühn 258. i sl. (IJb 5,
»mjesto pred vratima, basse cour; sinonim: Madžari nazvali to mjesto Veröcze, ima se
avlija f (v.) < gr. αυλή > tur. avli« to je tal. corteggiare, fr. courtiser, njem. hofieren 281). Jokl, Unt. 248. Kušar, NVj 3, 338.
(koji je također preuzet: hofirati ili praviti hof ispitati. Oba su oblika dvari i dvor ie., balto- Maretić, Savj. 21. Elezović l, 124. 142.
značenje još vidljivije. Kako su i staje u dvo- slavenska, sveslavenska i praslavenska; dvari
rištu, dvor dobiva značenje »staja« po zakonu nekoj darni) i pridjev udvoran »höflich«.
Od dvor »nastań vladarev« izvedenica je na ima paralelu u lit. durys, lot. duris, got. daúr, dzêkar pored dzêkr m (Kosmet, primjer:
sinegdohe. U Vodicama dvori pl. je »kuća i njem. Tür, gr. δύρα, lat. forts, arm. z-durs
dvorište«. S prefiksom pod govori se na Mljetu -janin dvoranin m (Vuk, i u drugim slavinama ufati gi dzêkr, kaže se za stoku kad se razobada)
npr. rus.) pored dvòraník (18. v.), pridjev »van«, ie, *dhverlos', dvoru odgovora lit. dvaras »obad, štrk (ŽK)«. Zacijelo posudenica iz
podvor »značajna terasasta kultura nastala iz
na -ski dvoranski za razliku od dvorski (Vuk, »imanje«, lot. dvars, sanškr. dvaram »vrata« arb. zekth »Stechfliege« (sa zamjenom arb. de-
krčenja šume (Gušić)«.
U vezi je sa historijskim značenjem dvor tako i u drugim slavinama). Od radnih ime- prema ak. duras, stperz. duvarayã-maiy »na minutivnog sufiksa ih, tip zoth »ptičica«, koji
»stan vlastelinove radna imenica na -nik nica ima još i na -aja (v. tepčija): dvorčija mojim vratima«, ie. *dhuoros. se izgovara interdentalno sa r) < tal. zecca
dvornik m (također prezime) »upravitelj vla- m (Belostenec, Habdelić), na -telj dvòritelj Lit.: ARj 2, 923. 924. 937. 941. 942. »ixodes ricinus«, langob. zekka, nvnjem. Zecke.
stelinova imanja; sinonim: majurdžija (v.), m prema -Unja dvorkinja f (Vuk, 16. v.), 7, 315. 316. ASPh 11, 126. Miklošič 53. SEW Lit.: Elezović l, 215. REW3 8730. Prati
zapostat (v.)«. Upor. polj. ďwórznik »Meier, apstraktum na -ba dvòrba, augmentativ na l, 241. НоЪЪ-Kopečný 111. 112. Bruckner 101. 1061. GM 482.
pored Hofmeister, Vogt«, stprus. dwarniken. -ina dvòrina f. Složenica je današnji neolo-
Ta je imenica, kad je dvor proširio značenje gizam dvorana od dvor i perz. hane mjesto
na »stan zemaljskog poglavara, koňak (v.)«, dvornica, i prevedenica kolodvor < njem.
postala naziv dvorske časti. U tom značenju Bahnhof »željeznička stanica«. Od prefiksalnih
posudiše je. Rumunji: dvornic, zvornik, vornic, složenica nastalih od sintagmi, osim podvor-
premda su očuvali lat. riječ curtea < cohors, nica od (njiva) pod dvorom, treba spomenuti
-te za dvor. Madžari, naprotiv, posudiše i još rum. pridvóru »galerie, Vorhalle (Munte-
feudalni dvor > udvar i izvedenicu odatle nija), veranda«, stcslav. pritvon < προθύρον,
udvarnak. Riječ dvorac je za današnju našu pridvorija, slov., češ. pridvor. Kod nas nije
jezičnu svijest doduše deminutiv na -ьс od potvrđeno.
dvor ali nije potvrđen u vrelima za »vlastelinov Riječ dvor je prijevojni štěpen na o prema
stan«. To je posudenica iz rus. dvorec »palača« ništičnom na ь: stcslav. dual а ьгі »vrata«.
i ne stoji u vezi s našom feudalnom riječi. Prvobitno u ie. periodu i u baltoslavenskom,
Denominál na -iti dvoriti -lm (iz- do- oba su prijevoja značila isto: »dvokrilna vrata,
se, po-, u-, u- sé) »servire, moliti«, udvarét, forēs«. Ništični se štěpen upotrebljavao u sla-
-îm (Kosmet) »gestiti« prema dodvárati (se) bim padežima pred suglasničkim nastavcima,
u najužoj je vezi s feudalizmom, tako je i u npr. u lök. pl. *dvbréh a dvorb u jakim samo-
drugim slavinama. Semantički je značajna u glasnim nastavcima dvora (upor. ruš. gen.
ovom pravcu i prefiksalna složenica pf. raz- dvora), dvoru, а огъ. Upor. za razlikovanje
dvoriti »izdijeliti od kuće«. To se vidi i po rum. padeža prijevojima drevo sing. prema агъ а
posudenici a dvori i apstraktumu dvorbă f pl. Analogija je ipak izbrisala ovakva razliko-
< dvòrba (16. v.) = vorba »riječ«, s kojom se vanja padeža, stvorivši osnovicu za semantičko
unakrstila rum. vorbă < lat. verbum. Tako se razlikovanje generaliziranjem obaju prijevoja:
najlakše objašnjava o mjesto e. dvbri »dvokrilna vrata odličnijih kuća«, a dvor
Riječ dvor u našem feudalnom srednjem »Г kuća s takvim vratima, 2° mjesto pred
vijeku dodirivala se i djelomice poklapala sa takvim vratima«; dvbri je ušlo i u crkveni jezik:
lat. villa = Hof, na zapadu. U tom značenju dveri (13. v., Kosmet) su kod pravoslavaca
postala je i toponomastikum kod nas kao i »vrata na ikonostasu«, odatle rum. dveară f;
na Zapadu: upor. Dieden hofen = fr. Thionville. dvori f pl. = dvora n duala (prema vrata)
U daljem semantičkom razvitku stoji pod »sinonim: vrata« govorilo se do 16. i 17. ν. ι
uplivom od tal. corte, fr. cour, pridjeva courtois, danas još na Krku; dveri i deminutiv dvercâ
glagola courtiser. Pridjev na -ьп dvoran (IS- (dual), kao toponim Dverce (dual) u ^Zagrebu
IS, v) znaci isto što i tal cortese, upor. g. 1422. »stara gradska vrata, danas prolaz iz Štrosma-
mnogo nedvornehb i nepočteného zlehb reci jerova šetališta u Gornji grad«. Postoji još
(Sporn, srp. 167), dvorno primiti (Marulić). toponim Dvernica u Hercegovini, ali e mjesto
Staro je značenje ostalo u poimeničenju dvor- a ne ulijeva povjerenje u ispravnost tumačenja
nica f »sinonim: sala« koja je riječ sveslavenska, prema Zadvarje n i Dvare, pisano prema tal.
upor. dvjornica »Stube« kod Kašubą i polj. izgovoru Doare »selo u Dalmaciji blizu Splita,

azaba, prilog (Vuk, narodna pjesma, Bosna dvogląs ai s naglasom na f) »dopušteno«.
općenito, Kosmet) = džabe (Srbija, -e mjesto Upotrebljava se sa nije i jeste. Balkanski tur-
a može biti po analogiji hrv.-srp. priloga) cizam arapskog podrijetla (ar. ğaiz > tur.
»sinonim: mukte (v.), badava (v.)3 zastunj caiz) iz oblasti turske uprave: čine. giaize
(ŽK), bez para«, s prijedlogom nadžaba (Lika), »permis, autorisé«.
za diobe (Kosmet). Odatle denominál na Lit.: ARj 2, 528. Elezović l, 245. 2, 400.
-isati pf. džabaisati, -Sem (Vuk) »pokloniti«, Pascu 2, 136., br, 521.
na -laisati d&abalaìsati, -tšēm (Kosmet) »idem«,
od tur. çabalamak »ne tražiti naknade«. Bal- džājilj m i pridjev »neznalica, neprosvije-
kanski turcizam (caba = cabe »bez plijena«) ćen«. Odatle džajko m »pop« u šatrovačkom
iz oblasti priloga: bug. džába, arb. xhabá, govoru u Bracigovu (Rodope). Turcizam arap-
ngr. τζάμπα. skog podrijetla (ar. ģahiī).
Lit.: ARj 3, 528. 7, 350. Elezović 2, 459. Lit.: Elezović 2, 460. Jireček, ASPh 8,
Mladenov 125. GM 79. Pascu 2, 136., br. 518. 101.

džáda f (Bosna, narodna pjesma) = džôda, ilžäm m (Vuk, narodna pjesma, Bosna; u
gen. dzãdê (Kosmet) = dada (Konavli, Kosmetu pored džam, pl. džamovt) »sinonimi:
Vodopić) »sinonim: drum (v.), cesta (v.)«. staklo (v.), okno«. Odatle: radna imenica na
Balkanski turcizam arapskog podrijetla (ğadde) -džija džamdžija = džandžija (Kosmet) »si-
iz oblasti saobraćaja: arb. xhadé, bug. diade, nonim: staklar«; pridjev indeclinabile u na-
cine, giadee f »grande route«. rodnoj pjesmi na -li dzamli »staklen, epitet
uz pendžer«, d&ãmlíja pored dzamlîja (Kos-
Lit.: ARj 3, 528. Elezović 2, 460. Vodopić,
Marija Konavoka 153. Mladenov 129. GM met) u soba i bez toga dodatka »soba sa stak-
79. Pascu 2, 136., br. 520. Grünenthal, ASPh Jenim prozorima za razliku onih u kojima su
42, 316. prozori izlijepljeni pendžerijom (v.)«. Balkan-
ski turcizam perzijskog podrijetla (perz. >
džägara f (Vuk) »manastirska škola«, na- tur. cam »čaša«) iz oblasti gradnje kuća: rum.
zvana ovako prema džagor m »sinonimi: buka geam, bug., arb. xham, cine, giam, odatle
(v.), treska (v.)«. Od tur. onomatopeje cagir giamgi »verrier«, giamliche f »vitrage« = bug.
= cugur. S ovom onomatopejom unakrstila se džamlak, ngr. τζάμι i τζαμ(ι)λίκι, cine, giam-
naša žagor, gén. zagara m (Lika, Kosmet) giliche f »profession de verrier«.
»graja, razgovor«, odatle denominal na -iti Lit.: ARj 3, 529. Elezović 3, 460-1. Mla-
dêãgoriti — zâgoriti (Lika) = · zãgôrit (Kos- denov 126. GM 80. Lokotsch 650. Pascu 2,
met) »razgovarati, larmati«. Mjesto g stoji na 136., br. 522. SEW l, 242.
zapadu m: žamor m i zamoriti. Postoji i bez
sloga or: džagati i s k mjesto g impf, dzâkaïi, dzàmbãs, gen. -asa m (Vuk, 17. v.) =
-am (Vuk) »bučiti, vikati« i odatle denominal džambaz, pored -âz, gen. -äza (Kosmet)
džaka f (Srbija) »sinonim: buka«. »1° čovjek koji igra na užetu, pehlivan, 2° čo-
Lit.: ARj 3, 528. BI 2, 860. Elzeović l, vjek vješt konjima, preprodavač konja«. Pre-
178. zime. Odatle: na -luk džambāzlbk m(Kosmet)
»cjenkanje« i denominal na -iti džambazít se,
džaiz, prilog (narodna pjesma) = dzãiz -azim (Kosmet) »cjenkati se«. Balkanski tur-
pored džaiz (Kosmet) = idžaz (Klinavac u cizam perzijskog podrijetla (perz. složenica
Kosmetu, metateza samoglasa i da se ukloni od can »duša« /v./ i imperativ baz od baxtätt
džambās 470 džeba džeba 471 đželep

»igrati se«, upravo »koji sa dušama igra«) iz minutiv na -če, pl. -cici: džmčići. Balkanski perz. hane > -äna (v.): džebana f (Vuk, gen. -ira »draguljar (neologizam)«, francuzizam
oblasti trgovine i igara: rum. geambaş »1° turcizam (složenica od can »duša /v./ i erik narodna pjesma, 18. v., Kačić) = džebahana preko njem. Juvele; u srednjovjekovnom latini-
intrigant, 2° Vieh-, Pferdehändler«, odatle »šljiva«). Elezović tumači varijantu dzînka u (Vuk, Crna Gora) = džebehana (Vuk) = tetu jocalis > fr. joyau, jocalarius su možda
geambaįKc »trgovina stokom i konjima«, bug. Kosmetu kao izvedenicu od ar. gin »dobri džefana (18. v.) = džephana (17. v.) = dže- pučke etimologije arapske riječi.
džambazin »Seiltänzer«, arb. xhambás = duhovi«, što se ne čini uvjerljivo. păna (Kosmet) »municija, prah, olovo, laneta Lit.: ARj 2, 18. 3, 531. 534. 535. 5, 413.
xhamás (Skadar) »Aufschneider«, cine, giambaz Lit.: ARj 3, 529. Elezović 2, 461. 467. itd. i hrana za boj«. Balkanski turcizam per- Elezović 2, 463. GM 81. Miklošič 412. Lo-
»1° acrobate, 2° marchnad de chevaux, 3° ma- Mladenov 126. zijskog podrijetla (složenica od perz. ģephe > kotsch 694. Mladenov 126. REW3 3945. 4588.
quignon«, odatle giambazüche f »maquillon- tur. ceb(è) i hane > han) iz oblasti vojništva: Ný l, 192. Pascu 2, 137., br. 547. Weiganď-
nage«, ngr. τζαμπάσις »Seiltänzer«. V. džan. džandoč m (Dubrovnik) »mala lokva ukraj rum., bug. džepané, arb. xhephané — xhepan -Hirt 958.
mora između hridi«. Sufiks je deminutivni m »Pulvermagazin«, cine. giuphane »arsenal«.
Lit.: ARj 3, 529. Elezović 2, 460. Mlade- džéga f (Srijem) = džédža (Vojvodina ?)
-ot < -uceus (upor. saloca) iz dalmatoroman- Lit.: ARj 3, 531. Elezović 2, 465. GM 81.
nov 125. GM 80. Tiktin 668. Pascu 2, 136., »nekakva ženska "kapa«.
br. 528. LokotscH 660. skoga. Pascu 2, 137., br. 545.
Lit.: Zore, Tud. 25. Lit.: ARj 3, 531.
džamija f (Vuk, 18. v.) = džamija (Kos- džebrāk m (Vuk, Vojvodina) »sinonim:
džanfez l -es m = dànfez (Banja Luka) = prosjak«. Odatle: pridjev na -ski džebrāčkī; dže(h)enem m = džénem — dženem, gen.
met) = slov. čamija »muslimanska zgrada za
džanfez (Mostar) »tanka svilena tkanina koja denominal na -iti impf, džebračiti, džebrāčīm -ema (Kosmet) »1° sinonim: pakao (prema
bogosluženje«. Odatle pridjev na -ski dža-
se prelijeva u dvije boje«. Balkanski turcizam (Vuk, 18. v.), pored na -ati džebrati, -ãm islamu), 2° bestragija, vir (Kosmet)«. Balkan-
mijskī = džaminskī. Toponim Kadi-džāmija
neodređenog podrijetla, prema Elezoviću per- »prositi«, koje se slaže s češ. i slov. žebrati, ski turcizam arapskog podrijetla (ar. ģehenem
(Kosmet) »kadijina džamija«. Balkanski tur-
zijskog (od perz. imperativne složenice slvč. žobrať, polj. żebrać. Od češ. (ili slovač- < hebrejska složenica gè ben Hinnom »vrt
cizam arapskog podrijetla (ar. gami', perf.
praesens act. od glagola gama<a »udruženje«, can »duša« (v.) i imperativa feza od fezadan kog ?) žebrák, odakle je i madž. zsobrák, а sina Hinnomova«, naziv mjesta gdje su se
denominacija kao sinagoga i εκκλησία > lat. »koji cvjeta, uzdiše«), prema Skoku talijanskoga ovo od stvnjem. sefer »skitnica«. Značajno je prinosile žrtve Molohu, koje je ukinuo Jozias,
ecclesia) iz oblasti islama: bug. džamija, arb. (< genovese, podrazumi seta »svila«) iz oblasti turciziranje početnog suglasnika ž > dž. Upor. nakon toga stovarište otpadaka kao toponim
xhamí, cine. gimie ΐ, ngr. τζαμί. tkiva i trgovine : rum. geanfes »Art orientalischer džigerica (v.) pored žigerica. kod Jeruzalema) iz oblasti islama : bug. džendém
Seidenstoff«, bug. džanfez, cine, giamfese î u izričaju idi v ~! kam džendemé (tur. dativ)
Lit,: ARj 3, 529. Elezović 2, 461. Lokotsch Lit.: ARj 3, 531. Miklošič 406. Bruckner l,
»taffetas«, ngr. τζαμφέσι η. 663. Holub-Kopečný 443. »va-t'en au diable«, odatle džendemos(v)am,
655. Mladenov 461. Pascu 2, 137., br. 534. arb. xheheném. U bugarskom je značajna di-
GM 80. Korsch, ASPh 9, 499. Lit.: Elezović 2, 462. Tiktin 669. Zenker
346. Redhouse 639 a. Skok, Slávia 15, 342., džeferdār, gen. -ara m (Vuk, 18. v.) = similacija nd < nn kao izgovor geminacije
br. 189. Pascu 2, 136., br. 526. džefenđar (disimilacija r-r > n-r) — džeferdān pod silu. Upor. duine (v.) i džin.
džamutra m »sinonim: mladoženja« (Dibri,
Tetovo). Prema Budmaniju valjda ciganska (18. v., narodna pjesma, također biljka) = Lit.: ARj 3, 581. GM 80. Elezović 2, 465.
džanovica f (Dubrovnik) = džonovica (Ko- džeferđao, gen. -ala (Dubrovnik, disimilacija Lokotsch 705. Pascu 2, 137., br. 536.
riječ.
navli, Vodopić) »vrst smokve« = d&enòvica r-r > Г-Г) = dževerdan = čeverdan »puška sa
Lit.: ARj 3, 529. f = dženovača (Prčanj ?) »Art Feige mit dicker cijevi od šarena nada, dimišćija (v.)«. Odatle: dzeļat, gen. -àia m (Vuk, 18. v.) = dzēlāt
Schale«. Bit će zacijelo od Genova. hipokoristici dževeruša f (Vuk, Risan) i džeko (Kosmet) = dželetin (17. v.) »sinonim: krvnik
džän m (Vuk, Bosna) = džän (Kosmet)
Lit.: ARj 3, 530. 539. Rešetar, Stok. 237. m (Vuk, Crna Gora). Prema Miklošiču ide (neologizam); ostali su sinonimi: hahar (v.),
»duša«. U Kosmetu u izreci ăjt, e džan »alal
ovamo i fonetski nerazumljiv kovrdin (narodna boja (v.), manigodo (v.), strani izrazi«. Odatle:
ti vera«. Odatle s tur. posvojnom postpozi-
džära f (Vuk, Gornje primorje, Boka, pjesma), epitet za mač. Turcizam perzijskog pridjev na -ov dželatov (Vuk) = čeletinov
cijom džanum (Vuk, Mostar) = džanom
Tivat, Dubrovnik, Cavtat) = žara (Perast, podrijetla (perz. gauherdār > tur. cevherdar, (Divković). Balkanski turcizam arapskog po-
(Kosmet) = džano (narodna pjesma, kao vo-
Lepetane, Korčula, Smokvica, Istra, Lastva, drugi dio dar (v.), a prvi ar. sing, gauhar > drijetla (ar. ğellad »koji bičem šiba, vješa«)
kativ prema ženo) »čovječe«. Balkanski tur-
Rab, Božava) = slov. žara »velika zemljana tur. cevher, pl. gawahir > tur. cevahir, od iz oblasti turskog pravosuđa: rum., bug. dže-
cizam perzijskog podrijetla (perz. ğan, tur.
posuda, ćup širokog grla za razliku od arkula perz. gohăr »dragi kamen, dragulj«). Od tur. latin, arb. xhelát, cine. gilát, ngr. τζελάτης.
canum »moja duša«) iz oblasti učitivosti: bug.
koji ima usko«. Deminutiv na -ica džarica cevher je džever m (Vuk) »šareno damaštansko Lit.: ARj 3, 532. Elezović 2, 464. Mladenov
džan i džanam, arb. xhan. Glede zamjene
(Dubrovnik). Pridjev slov. zárást. Od tal. nado«, u izričaju pokazati džever »pokazati da 126. GM 80. Pascu 2, 137., br. 533.
turskog poluglasa ı > u upor. balìk > baluk,
giar(f)a, istrom. (Rovinj) éara, furl, zare < ar. je neko šaren«. Toponim Džever (mjesto U
çapkın > čapkun, hanım > -hanuma. Usp. i
garra »posuda za vodu«. Srbiji). Odatle dževerlija (Vuk) i denominal đželep m = dzelêp (Kosmet) »stado vo-
džambās.
Lit.: ARj 3, 530. Pleteršnik 2, 954. Sturm, na -leisati dževrleisati, -šēm (18. v.). Arapski lova«. Odatle radna imenica na -dzija: dželeb-
Lit. : ARj 3, 529. Mladenov 126. Elezović 2, ČSJK 6, 68. Kušar, Rad 118, 21. Cronia, ID plural nalazi se u dževáhir / -ájir m (Crna džija m = dželepčija (Vuk) »trgovac volova,
461. GM 80. 6. REWS 3944. DEI 1804. Ive 70. Štrekelj, Gora, narodna pjesma, vlaški dževahin) i u palócija (v.)«. Odatle pridjev na -in: džeUb-
ASPh 12,473. Lokotsch 688. Matzenauei, LF epitetu dževajir kamenje = dževair (Kosmet), džijin — -pčijin. Balkanski turcizam arapskog
džänarika f (Vuk, Bosna, Kosmet) = 7, 171.
dženarika »obla šljiva, drobnica (ŽK)«. Do- odatle radna imenica na -džija dževairdžija podrijetla (ar. ģeleb »conducteur de tropeaux
četak -ika je naš sufiks za biljke. U. bugarskom džeba f (Vuk, narodna pjesma) »sinonim: »juvelir«. Balkanski turcizam arapskog pod- de moutons«) iz oblasti trgovine: bug. dželetin
postoji mnogo varijanata u osnovnom samo- oklop (v.)« = džebe, gen. -eta n (Vuk, Cetina) rijetla: rum. giuvaer, odatle giuvaergiu m »marchand de bétail«, cine. gilep »impôt sur
glasu a-e-i. U svim se ispušta slog -ar-: »ploče na ječermi koje stoje iznad ilika (v.) prema f giuvaerica »draguljar, -ica«, bug. le bétail«, gilepci »employé chargé avec la
džanki pl. = dženki — džinka f »vrst šljiva«. pod grlom«. Odatle: na -lija (v.) džebelija m dževair, odade dževairdžija, arb. xhevahir, perception de l'impôt sur les moutons«.
U Kosmetu su zastupljene bugarske vari- »sinonim: zatočnik«. Od perz. ģephe > tur. cine. giuvaire f »bijou«, ngr. τζοβαΐρι = Lit.: ARj 3, 532. Skok, Slávia 15, 345.,
jante sa i: džínkan 1° vrlo sitna kokoš, 2° sasvim cebe, cebeli »u oklopu«. Glede -e > -a upor. τζεβαέρι, cine. giuvarico < ngr. τζοβαϊρικον br. 223. Mladenov 126. Pascu 2, 136., br.
sitna paprika šiljasta ili okrugla«. Odatle de- kesa i ćebe (v.). Ista riječ dolazi u složenici sa »bijouterie«. Odatle je i gradska riječ juvelir, 531.
džem 472 džerä džeríma 473 džigara

džem, potvrđeno samo u Reljkovićevu (onomatopejskom reduplikacijom mjesto gin- džeríma f (Srbija, narodna pripovijetka) = dzîbra f (Vuk, Kosmet) »sinonim: komine
Satiru u izričaju: jerbo se... kojigod plemić u gīva) ; r stoji mjesto međuvokalskog n kao u džerima »1° pustinja, püstolina (Kosmet), 2° (v.), drop > trop (v.), iscijeđen kljuk iz ko-
džeme (ak. pi.) užmišą. Danas nije nigdje Romer < romanus »Rumunj« kod istarskih globa«. Balkanski turcizam arapskog podrijetla jega se dobila rakija« = dzîbra (Mostar) »vo-
potvrđen. U Reljkovićevo vrijeme govorio se Rumunja koji su ostatak velebitskih Vlaha i (ar. gerime > tur. narodski cereme) iz oblasti sak i med zajedno u satu«. Balkanski turcizam
taj turcizam (čem »društvo, množina«) u Slavo- ostalih iz stare hrvatske države. Ta riječ po- turske administracije: bug. džeremé, cine. girime (tur. cibre »ausgepresste Weintraube, 2° Treber«)
niji. Primjer kako iščezavaju turcizmi. tječe kod Slovinaca iz govora Cica. Toliko je î »amande«, odatle girimiţire pored girimitisire iz oblasti poljoprivrede (pečenja rakije): bug.
Lit.: ARj 3, 532. karakteristična da je postalo porodično ime »condamner à une amande« = ngr. τζερεμε- džibri pl., ngr. το τζίπουρον.
(prezime): Zenzerović (Vodnjan, Bartulio). τίζω.
džemadan m (Srbija) = džemadan pored Ribarić donosi još gingina s očuvanim velar- Lit.: ARj 3, 535. Elezović 2, 465. Skok,
džemedan (Kosmet) = džamadan (narodna Lit.: ARj 3, 534. Elezović 2, 465. Pascu 2, Slávia 15, 345., br. 230. Mladenov 126.
nim izgovorom g (kao u galatına itd.) kao 137., br. 538.
pjesma) »prsluk koji se na prsima zatvara, čudnovat sporedni oblik za istrum. ženžire. džida f (Vuk) »koplje«. Odatle džidovanje n
izvezen bućmetom i srmom s metalnim dugme- Ne kaže na žalost gdje se upravo govori. dzēs m (Dubrovnik, Rab) »sadra, gips (pisano sa č mjesto dž, jedanput u 18. v.)
tima (preko njega dođe fermen, v.)«. Balkanski To bi bio vrlo interesantan leksički ostatak (hrvatski gradovi)«. Od tal. gesso < lat. gyp- »turnir (v.)«. Izvedenica od denominala na
turcizam perzijskog podrijetla (perz. složenica dalmatoromanski. Potrebno je za nj još po- sum < gr. γύψος. -ati: impf, džidat se, -am (objekt lêbac) prema
od gama »Tuch, Kleid« i -dan »Behälter«) drobnijih podataka.
Lit.: Budmani, Rad 65, 164. Kušar, Rad pf. džidnut se, -ēm. Turcizam (cida) iz oblasti
iz oblasti nošnje: arb. xhamadan, rum. geaman-
Lit.: Budmani, Rad 65, 164. Ribarić, 118, 19. REWS 3936. DEI 794. vojničkog oružja.
tan, bug. džamadán, ngr., cine. giumîndane f SDZb 9, 206. Cadastre, reg., s. v. Puşcariu,
»gilet en echarpe boutonné par devant«. Lit.: ARj 3, 535. Elezović 2, 466.
Istrorom. 3, 114. REW* 3765. DEI 4784.
Upor. menten (v.). dževāp, gen. -άρα m (Vuk, narodna pjesma),
dženet m (Vuk, narodna pjesma) »sinonim: objekt uz dati, učiniti, а uz dativ kav zi (pa džidža f (Vuk) = džidža (Kosmet) »1°
Lit.: ARj 3, 529. 532. Elezović 2, 464. GM dječje igračke koje zvuče, 2° sve što može
80. Pascu 2, 137., br. 544. raj (kod muslimana)«. Balkanski turcizam arap- je teško dževap dati kavzi, u pjesmi) »smiriti,
skog podrijetla (ar. ģennet »vrt, raj«) iz oblasti prekinuti« = dževap (Kosmet, objekt uz dat, poslužiti za igračke (Kosmet), 3° nakit igrački
džem at, gen. -ata m (Bosna) = džemai islama: arb. xhenét. davat) »sinonim: odgovor«. Odatle denominal za djecu«. Balkanski turcizam (tur. pridjev
(Kosmet) »sinonimi: župa, (v.) parohija (v.)3 cici u dječjem jeziku »1° lijep, 2° šaren ukras
Lit.: ARj 3, 533. GM 81. na -iti: impf, dževapiti, dževāpīm (Vuk) »si-
općina (v.)«. Odatle prilog s tur. postpozici- koji može prevariti dijete, suprotno je kaka«)
nonim: odgovarati«. Balkanski turcizam arap-
jom -ile »sa«: džematile (narodna pjesma) »sa dženjak, gen. dženjka m (Vuk, narodna iz oblasti dječijeg govora: arb. dzidzë. Ovamo
skog podrijetla (ar. ģeiaāb > tur. ćevap) iz
društvom«. Balkanski turcizam arapskog pod- pjesma) = džanak, gen. -nka (objekt uz zapo- oblasti društvenog saobraćaja: bug. dževab = zacijelo i džidža f (narodna pjesma) »tetka«.
rijetla (ar. ģema'at »skupština«) iz oblasti četi,- učiniti, zaturiti s kime) »sinonim: boj« Od tur. cici »tetka« s tur. -e > -a kao u kesa.
džuvab, arb. xheváp, cine, giuvape.
turske administracije: arb. xhemát. (v.). Balkanski turcizam (cenk) iz oblasti Osnovica je onomatopeja iz dječjeg govora u
Lit.: ARj 3, 534. Elezović 2, 463. Mladenov kojoj je reduplikacija glavno.
Lit.: ARj 3, 532. Elezović 2, 464. GM 80. vojništva: bug. dženk, cine. gengă f »combat,, 126. GM 81. Pascu 2, 138., br. 549.
bataille, guerre«. Lit.: ARj 3, 586. Elezović 2, 467. Skok,
dženábet m (Bosna, psovka, Srbija) = Slávia 15, 345., br. 231. GM 79. Štrekelj,
dženabet pored -abet (Kosmet), pridjev uz Lit.: ARj 3, 529. 534. Mladenov 126. Pascu 2, džezaj m (Bogišić) = džeza m pored
135., br. 494. ČZN 1909, p. 87. i sl. Bruckner, KZ 43,
čovek) »nečist čovjek, poganin«. Balkanski džezaja f (Kosmet) »sinonim: globa (v.)«. 317.
turcizam arapskog podrijetla (ar. > tur. džep m, pl. džepi i džepovi (Vuk, 18. v., Balkanski turcizam arapskog podrijetla (ar.
cenabet »1° homme impur, 2° pollutio invo- Kosmet) = žep (zapadni krajevi, ŽK, Brusje, ģeza »plata (u dobrom i rđavom smislu)« > tur. džidžalo n »raboš za bilježenje mlijeka
luntária«) iz oblasti psovki i čistoće: bug. Hvar) »sinonim: čpag > špag (v.)«.Odatle ceza »globa«) iz oblasti suđenja: arb. xhezá f kad se sva seoska stoka pomiješa«. Govori se
dženabet in »impudique, méchant, maudit«, arb. deminutiv na -če, pl. -čiči džěpče (Kosmet), »Strafe«. Glede dodatka -/, -ja na turski sa- u Srbiji (Niš?). Nepoznati su akcenti i
xhenabet »leichtsinniger Mensch«, cine, giana- radna imenica na -ar žepar m (Zagreb) »Ta- moglasni svršetak upor. belaj (v.) i odaja varijante. Izvjestan je samo sufiks -alo za
bet, odatle gianabetliche f »méchanceté«, ngr. schendieb«. Balkanski turcizam arapskog pod- (v.). oruđe.
τζαναμπέτης »méchant, malveillant, hargneux. rijetla (ar. ģaib »Tasche, Beutel, Sack« > tur. Lit.: ARj 3, 535. Elezović 2, 463. GM Lit.: ARj 3, 536.
ceyb / ceb) iz oblasti nošnje: bug. džeb pored 81.
Lit.: ARj 3, 533. Elezović 3, 464. GM 81.
Mladenov 126. Pascu 2, 136., br. 519. 530. džob, čine. dzopë (Weigand), pored gepe ΐ, džigara f (narodna pjesma) = džiger m
arb. xhep pored xhap -ba f = xhab (Gege), džezva f (Bosna, Srbija) = džezva, gen. (16. v., Dubrovnik, jedanput) = običnije sa
dženáza f (Mostar) »sprovod« = dzenãze ngr. τζέπη, madž. zseb. Upor. džepašče (v.). -vê (Kosmet) = džezma (Dalmacija, Podgora, sufiksom -ica džtgarica f (Lika, katolici, 18. v.,
(Kosmet, objekt uz odnese) »(muslimanski) Pavlinović) »mali ibrik (v.) za kavu«. Oda- pisano č mjesto dž) = džigerica = džigerica
Lit.: ARj 3, 534. Elezović 2, 465. Mladenov
mrtvac«. Turcizam arapskog podrijetla (ar. 126. GM 81. Pascu 2, 135., br. 495. Miklošič tle deminutiv: na -ica džezvica f i na -enee (Kosmet) = džigirica (18. v.) = zigerica (ŽK,
genäse) iz oblasti islama. 409. SEW 242. Korsch, ASPh 9, 499. Hraste, džezvenče (uz pridjev micko, v.). Balkanski Brusje, Hvar) »sinonim: jetra«. S pridjevima:
Lit.: Elezović 2, 464. Skok, Slávia 15, 345., JF 6, 188. turcizam arapskog podrijetla (ar. ģezve »drveni bêla džigerica »pluća«, crna džigerica »jetra«
br. 225. ugalj« > tur. cezve »mali mjedeni sud s du- (Vuk, Kosmet) prema tur. ák dyer i kara
džerä pored džeraa m (Kosmet) »kirurg, gom drškom za kuhanje i serviranje kave«) iz dyer. Odatle: radna imenica na -jar džlgeri-
džendžīva f (Dubrovnik) »desni«. Neizmije- berberin ili hećim koji vida rane«. Balkanski oblasti kuhinjskog suda: bug. džezvé, arb. xhe- čār (Vuk), »čovjek koji jede džigerice«, na
njeno tal. gengiva »isto« < kllat. gingīva. Oblik turcizam arapskog podrijetla (arb. gérrah) iz zvé — xhezé, cine. gezve f »cafetière«. Dočetak -6Я + -jak džigeričnjak = džigiričnjak »biljka«,
žinžire f pi. (Slovinci u Istri, Vodice, ne- oblasti medicine: bug. džerah = džeraf, -a < tur. -e kao u kesa (v.), tur. -zv- > -zm- na -ъп + -jača džigernjača (Vuk) »1° biljka,
poznato kod istarskih starosjedilaca Hrvata arb. xherrah, cine. girah. kao u trezven pored trizmen (v.). 2° Leberwurst« = džigernjača (Kosmet) »čorba
Bezjaka, Pazin) »isto« poklapa se potpuno sa Lit.: Elezović 2, 465. GM 81. Mladenov sa džigericama«. Balkanski turcizam perzijskog
Lit.: ARj 3, 535. Elezović 2, 463. Mladenov
istrum. žinžire, zinšure, zinzinna < *gingina 126. Pascu 2, 137., br. 537. 126. GM 81. Pascu 2, 135,. br. 496. podrijetla (peřz. ie. riječi ģigar > sjeverno-
džigara 474 džin
džin 475 džumaz-el-ahir
-tur. ager, osmanlijski dyer) iz oblastí dijelova nastade -edžija u siledžija, četedžija [< tur.
tijela (tip taban): bug. džigér i deminutivi çeteci], čizmedžija [< tur. çizmeci], kesedžija cizam arapskog podrijetla (ar. ginn > tur. džora f (Vuk) »mršava svinja (psovka)«.
na -ее i -če. (< tur. kesecf) od sila, četa, čizma i kesa. čin »génie, esprit, démon«) iz oblasti islama: Odatle pridjev na -ost: džorast (Vuk) »mršav«.
Odatle nastadoše naša prezimena na -ić: bug. džin, arb. xhint -di »mauvais esprit, Od tur. cevre »mršav«; o < tur. ev nerazum-
Lit.: ARj 3, 535-6. Mladenov 126. Elezovic
2, 465. Hraste, JF 6, 188. Lokotsch 719. Curai od ćurčija, Kujundžīc, Balugdžić od farfadel, lutin«, eine, ginde f »furie«. Glede ljivo.
S£IF 1, 242. GAf 271-272. Wirth, ZSPh balugdžija »ribar«, Sapundžīč od sapundžija nn > nd upór. dženem. Lit.: ARj 3, 539.
16, 96. itd. Femininum se pravi, rijetko, dodavanjem Lit.: ARj 3, 537. GM 81-82. Bulat, JF
-ka na tur. -ci mirazdžika f (Kosmet) »dje- 5, 149. Korsch, ASPh 9, 499. džüdže, gen. -eta n »kepec, patuljak,
-dzîja pored -и/а, balkanski sufiks turskog vojka koja donosi velik miraz«. Redovno je pigmej«. Odatle s hipokorističkim akcentom
podrijetla (tur. -ci, -ci, -a, -eu, -çu). Služi poimeničen pridjev na -in s pomoću sufiksa džingafa f (Vuk) »poleđina od lisičje kože, dudo m »malo živinče«. Balkanski turcizam
kao i u turskom za tvorenje radnih imenica -ica: kujundžijin > kujundžinica sa stezanjem ćurčijski (krznarski) termin«. Od tur. slože- (cüce, coce »osoba kratkog rasta«) iz oblasti
m. r. od imenica koje znače nešto čime se -iji > i itd. Tada znači »1° žena zanatlije, nice cil-gafe. Glede -e > -a upor. kesa. naziva tijela (vanjština): rum. giugea m,
ljudi zanatski (obrtimice) bave. · Kad dolazi 2° mjesto gdje on izvršuje svoj zanat«. Na turski Lit.: ARj 3, 537. bug. džudže, arb. xhuç, -xhi, ngr. τζουτζές.
na domaće ili odomaćene strane imenice onda oblik može još doći sufiks za apstrakte -luk Lit.: Elezovic 2, 468. GM 82. Tiktin 685.
znači bavljenje onim što te imenice znače i (v.): kujundžiluk m, itd., čime se označuje džingarija f »izvjesna boja u šamijama Mladenov 126. Skok, Slávia 15, 343., br. 208.
dobiva kadikad pejorativno značenje (tip »bavljenje ili življenje od tog zanata«. (v.)«. Turcizam perzijskog podrijetla (perz.
intereščija). Suglasnik dž dolazi prema pravilu gengarì). džugan m (Bosnanska Krajina) »sinonim:
Lit.: Marette 259. 269. 271. 274. 279.
turskog jezika poslije zvučnih suglasnika ili Vandrák l, 670. Deny §§ 542-44. 852. Lit.: ARj 3, 537. kolac, motka«. Od tur. çuham.
samoglasa, č poslije bezvučnih. Kad po analo- Lit.: ARj 3, 540.
giji dođe -džija na naš bezvučnik, onda postaje dzîlit m (18. v., narodna pjesma) = d&ìlit džins m (Kosmet) »vrsta«. Balkanski tur-
zvučan (tip tobodžija od top). Raširio se ne (Kosmet) = džilet (Bela) = džildit (jedanput, cizam arapskog podrijetla (ar. gins »vrsta, džukela f (Vuk, Srbija) »pogrdna riječ za
samo kod nas, nego i u svim ostalim balkan- Dubrovnik 17. v.) = džildet (Bella) »koplje pasmina, rod«) iz oblasti trgovine: bug. džins. . psa i čovjeka«. Od cig. džukel »pas«, srodno
skim jezicima (rum. -giù, -du, bug. -dzija, bez šiljka za igru seoske jahačke trke«. Oda- Lit.: Elezovic 2, 467. Mladenov 126. sa lakal. Ostali oblici odatle : džukelija, džukac.
-čija, arb. -xht, -d, cine. -gi, -ci, ngr. -τζης), i tle: denominal na -ati impf, džilitati se, -ām Lit.: ARj 3, 540. Uhlik, GIZM 9, ist.-etn.,
to preko esnafa koje su Turci donijeli na (Vuk) = džilitat se (Kosmet) »bacati se koplja; džogati, -am (Dubrovnik), impf, na -va- 1954, 15.
Balkan. Jedino kod nas i kod Bugara dobio je sinonim: mlatariti se (Kosmet)« prema pf. džogávati, džogāvām (Dubrovnik) »1° pri-
dočetak -ja da bi mogao ući u shemu naše džititnuti se, -êm (Vuk) = džilitnut se (Kosmet), ljubiti, pasovati, 2° kad se što komu dobro džulus, gen. -usa m (Vuk), »po Vukovu
deklinacije m. r. na -a. Taj dočetak došao je prilog na -imickē i -icē džilitimičkē = džiliticē steče«. Od mlet. zogar, tose, giocare < lat. tumačenju »lisičija koža, čarape i nešto novaca,
po analogiji naših imenica stcslav. sņdii > su- (Vuk). Balkanski turcizam arapskog podrijetla jocare. Upor. u Režiji zujàt < furl, zujâ istog što su Turci (do 1804) od svake crkve uzi-
dija (v.), tepčiji (v.) > tep (a) čija i grčkih (ar. > tur. ģirid = gilid) iz oblasti igara latinskog podrijetla. Slov. žôgati impf. »Ball mali«. To će po svoj prilici biti porez koji su
posudenica na -η i -e κεφαλή > ćefalija, (tip alka): bug. džilít i džilitka pored dźirit, spielen, kuglati se« sa čitavom leksikologijskom uzimali na dan stupanja na prijesto (džulusi
αυλή > avlija, κελί > ćelija. Upor. istu arb. xhelít »Pfeil« (Gege), cine. gilit »javelot, porodicom žôga f (Kranjska) »weicher Spielball,« hümâyun). Prema tom značenju je i značenje
pojavu kod tur. -li > lija (v.). Dolazi najprije flèche, rayon du soleil, frisson«, odatle cilistra, Sogar m = žogavec itd. < mlet. žogo. Upor. pf. denominala odžulúsiti, odžulūsīm »oglo-
u turskim nazivima zanata i u drugim turskim (Dalametra) »rayon du soleil« s nejasnim arb. xhak. Ovamo ide francuzizam hrv.-kajk. biti«; džulus (Kosmet) »nemir, potres«. Slično
radnim imenicama: aščija, ćurčija, izmečija, -stra, ngr. ντσιριτι(ς); Id < tl u džildet na- kaukljer m koji je došao preko njem. Gaukler značenje je i u arb. xhyllys — xhellys »impeto,
sačija, bojadžija, bostandžija, davudžija, du- liči na špioda (v.) < tal. spilla. < stfr. jogier, moderno fr. jongleur < lat. foga, furia«. To značenje tumači G. Meyer una-
handžija, kapidžija, kirajdžija, komitadžija (po- Lit.: ARj 3, 536. Elezović 2, 467. GM joculăris > tal. giocolare. krštavanjem s tur. acele »précipitation, empres-
red komita < fr. comite), kujundžija, jorgàn- 80. Mladenov 126. Pascu 137., br. 532. Lít.: ARj 4, 902. Pleteršnik 2, 971. Zore, sement«, dok ispravnije Elezovic time što je
džija, mejdandžija, pasvandžija, simidžija, Tuđ. 25. ДЯИ734587. 4538. DEI 1811. 1820. svaka promjena na turskom prijestolju (u prva
tobdžija, tulumbadžija, itd. Zatim u brojnim džimrija m, f. (Vuk, 18. v.) = džimrija GM 398. 2 — 3 vijeka) bila praćena nemirima. U rum.
domaćim ili odomaćenim imenicama: inte- (Kosmet) = džumrija (Dalmacija, Podgora, giuluş (odatle giulusnamea) je isto značenje koje
reščija, poreščija, miraščija, bundžija, govòr- Pavlinović) »1° tvrdica, lakomac, 2° sitna džoka f (zapadna Bosna, Bihać, Banja i u arapskom izvoru gulus »stupanje sultana
džija, hvaldžija, lovđžija, prkosdžija, račun- lakomila«. Značenje 2° nastalo zbog krivog Luka, Srbija). [Od tur. tuka, çuha < perz. na prijesto«.
džija, sapundžija, vašardžija itd. Može doći, shvaćanja dočetka -ija koji je identificiran s čūhā »čoha«]. Iz tal. deminutiva vlat. -itta > Lit.: ARj 3, 540. 8, 787.
rijetko doduše, naknadno i na našu radnu gr. -а > -ija; i > u kao u ponistra (v.) < -eta: jaketa f (Malínská, Rab, Božava), odatle
imenicu na -ar: vratardžija. Kad dolazi na fenestra zbog susjedstva labijalnog suglas- na -one > -un jaketūn, gen. -una (Tivat, Po- džuma f = džumah, gen. -aha m (crno-
glagolske osnove, postavlja se pitanje samo- nika. Balkanski turcizam (tur. cimri »siro- tomje) »kaput od odijela« = džaketa f (Du- gorska narodna pjesma) »petak u muslimana«.
glasa pred -dzija. Kod glagola na -ati je pri- mašan, škrt«) iz oblasti načina života: arb. brovnik), džaketūn (Breno) »župica« < tal. Balkanski turcizam arapskog podrijetla (ar.
rodno a', larmadžija od larmati, pljačkadžija xhemër. giacchetta (16. v.), iz španj. jaco »cotta di gium'a > tur. ciim'a) : bug. dzumà(ja), ta-
od pljačkati. Od šaliti se pravilno bi bilo maglia«, njem. Jacke, preko fr. žaket, inter- kođer toponim, arb. (Makedonija) xhumó.
Lit.: ARj 3, 537. 541. Elezovic 467.
šalidžija, ali je danas običnije prema pridjevu nacionalni arabizam (ar. šakk). Upor. arb. Lit.: ARj 3, 540. Mladenov 127.
šaljivdžija (to je nastalo unakrštavanjem prema džin m (Vuk, narodne pjesme i pripovijetke) jake, jakne.
šaljivčina (v.); -idžija se nalazi još u pjanidžija; »1° duh, ni anđeo ni davao, češće zao nego Lit.: ARj 3, 538. Skok, ZRPh 38, 546. džumaz-el-ahir (15. v., pisano ž za
analogijski se prenosi -adžija u paradžija dobar, 2° div, 3° vrag«. Odatle pridjev na DEI 1801. GM 82. 160. Škaljić* 243. dž) »mjesec kao nebesko tijelo, luna«. Od arap-
»koji radi na par (v.)«; provodadžija od provo- -ov, -ovski: džinov, džinovski »(posljednji skog ģemād el aher »dragi mjesec« > tur.
danas u značenju) divovski«. Balkanski tur- džolāp f (Vuk) »(pejorativno) noga«. cumazi-yül-ahir.
diti, trošadžija od trošiti. Od plurala na -e
Lit.: ARj 3, 539. Lit.: ARj 3, 540.
džumbus 476 džuzdan

džumbus m (Bosna i Hercegovina) = džumert m, arb. xhymért = çumért, cine.


džimbíš (Kosmet) = dzòmbos (Risan, Vuk) giumenti, odatle giumertliche f »générosité«, ngr.
»veselje, smijeh, šala u društvu«. Odatle: radna τζουμέρτης.-
imenica na -lija džumbušlija m = džimbīšlija Lit.: Elezović 2, 468. GM 82. Pascu 2,
(Kosmet), posljednje i indeklinabilni pridjev 137., br. 542.
uz čovek »šaljivdžija, šaljivčina«, denominai na
-iti džimbīšīt, -īšim (Kosmet) »veseliti se«. džumle, prilog (Srbija) = damile (Bosna)
Balkanski turcizam perzijskog podrijetla (perz. »svi zajedno, skupa«. Balkanski turcizam (cümle')

Đ
apstraktum yünbiš »kretanje« od gän »Richtung, iz oblasti priloga: búg. d&úmle.
Seite« > tur. cümbüş) iz oblasti društvenog Lit.: ARj 3, 541. Skok, Slávia 344., br.
života : rum. giumbuş, bug. džumbus i džumbuš- 214. Mladenov 127.
lija, cine. giumbuşe f »festin, bombance«,
đa-đa, prilog (Vuk, Kosmet) »sad-sad« đebra f (Vuk) »termin iz konjske opreme:
ngr. τσιμποΰσ/τσουμπ-. Značajka je bosan- džuzdan m (Vuk) »sinonim: novčarka,
(npr. da tamo da amo), također nerastavljeno kesa od kostrijeti za čišćenje konja«. Od tur.
skog turcizma -s mjesto -š. kesa za novac«. Odatle složenica srma-džuzdan
doda (Vuk, 17. v.) i dodaš (dodatak -í prema gebre.
Lit.: ARj 3, 539. Elezović 2, 467. Mladenov m »kesica od srebra«, za srma v. s. v. Balkanski
dvaš, v.) »parfois«, dákod (Banja Luka, una- Lit.: ARj 3, 2.
127. Lokotsch 752. Pascu 2, 137., br. 541. turcizam perzijskog podrijetla (perz. složenica
krštavanje sa dekad »gdjekad«). Turcizam
od guz' »Teil, Band, Kapitel, Heft« i -dán,
perzijskog podrijetla (perz. g'ah-g'ah pored deč ma f (Srbija) »na čibuku srebrom oko-
džumert, indeklinabilni pridjev (Kosmet) sufiks sličan po značenju našemu -ište /v./ >
g'eh u poeziji »de temps en temps, parfois, vano parče«. Od tur. geçme; geçme je skraćeni
»izdašan, široke ruke, kavalir (protivno tama- tur. cüzdan »portefeuille«) iz oblasti odijevanja :
tantôt-tantôt)« iz oblasti priloških poštapa- infinitiv geçmek. U pret. na -тц nalazi se u
ćar, v.)«. Balkanski turcizam perzijskog pod- rum. ghiozdan = ghizdan, bug. džuzdan.
lica. U narodnoj pjesmi u istoj upotrebi dol-đol đečmiš ola (Kosmet) »turska čestitka nekome
rijetla (perz. složenka ģivan merd »otvorene Lit.: ARj 3, 541. Mladenov 127. Lokotsch »sad-sad« s dodatkom / < K prema kadli ko se pridigne od bolesti, bijede, nesreće;
ruke«) iz oblasti moralnih svojstava: bug. 758. tadli i nejasnim d > o. turski upravo: neka bi prošlo«; ola je optativ
Lit.: ARj 2, 954. 3, 9. Elezović 165. Deny § od olmak: bug. gečindis(v)am od geçmek.
974. Glede -di upór. deldi (v.) Turski umetak -in.
dam m (Vuk) »kao debela daska odozgo Lit.: ARj 3, 3. Elezović 2, 509. Mladenov
preko dna u velikoj kaci, da se ne bi dno pre- 99.
lomilo«. Od madž. gyám »potpora«. dedżelbk m (Kosmet) = bug. gedželak
Lit.: ARj 2 958. »spavaća haljina, noćnica«. Balkanski tur-
-d(e), pojačano sa -že > -r (v.), deiktička cizam iz oblasti nošnje, izvedenica na -luk od
(enklitika) čestica koja izražava identičnost: gece »noć.
tokodé pored također od tako, sved = svěj Lit.: Elezović 2, 509. Mladenov 98.
(čakavski, Ivanisevic) = sveda = svêder od
sve, onakođe (1420, Mon. şerb. 302), tolikoje đeđeren, kajkavski pridjev na -ьп (Belo-
(čakavski 1545, Mon. croat. 243), onime- stenec) = dMeran (ŽK) »sinonim: svjež, fri-
dere putem (Ranjina 155b). Stcslav. -ždere u žak, brz, batriv, lagan«. Budmani upoređuje,
rum. asijdere = stcslav. sikoždere, od lat. hac madž. gyönge »mlad«, što ne objašnjava ni
i sic > rum. aşi »tako«. Ista osnova u da reduplikacijų ni značenje. Upor. ćećuran.
»tako«, u prijedlogu do (v.) i dočetku -da,
Lit.: ARj 3, 3.
-de u kuda, kude, tuda, tuđe, tudijer, nikada
(v.), sada (v.), jeda(K). Nalazi se od baltičkih đeisija f (Vuk, narodna pjesma) »bogato
jezika u stprus. ák. sing, -din / -dien »njega«, odijelo« = dizïja pored dïzïja (Kosmet)
u awesti ak. sing. n. dim »njega, nju«. Od ie. »vrst svilene šarene tkanine koja se izrađuje
abl. *dio -ď, ie. : гсА-deiksa od demonstra- u Maloj Aziji i Siriji«. Od tur. geysi »odijelo,
tivne osnove *de-, *de-, *do-, *do-, U slov. rublje«.
tulikaj = hrv.-kajk. tulikajše, hrv.-kajk. tokaj
{ŽK) »također« može biti i deiksa » (v.). Lit.: ARj 3, 3. Elezović l, 166.
Lit.: Miklošič 46. SEW l, 258. Vaillant,
RES 27, 28. 8^-10. WP l, 769—771. del zeman dît zeman (Kosmet), prilog
»kad-tad, vremenom«. Od tur. imperativa gel
đeberdžik, gen. -ērdžika m (subjekt u izreci: »dodi«, git »otiđi« od gelmek i gitmek i zèman m
došao mu ~) (Kosmet) »pejorativno : čas smrti«, (v.) »vrijeme«. Imperativ del i u bosanskoj
deminutiv na -džik od glagola gebertmek, od narodnoj pjesmi pored optativa gela »hodi,
kojega je bug. geberdis(v)am = geberjas(v)am. dođi«, kõladele = kolađer, ihtijaru od tur.
Lit.: Elezović 2, 509. Mladenov 98. kolaj gele = iškoladele pored -lã- »uzvik
del zemân dit zemân 478 ctèrdan
đerdan 479 did
(Vučitrn) kao pozdrav pri radnji: 1° srećna radna imenica na -džija demidžija »lađar«
radnja (upor. ŽK Bog daj sreću}, 2° ej vala, (narodna pjesma), pridjev na -ski gèmíjski. turcizam perzijskog podrijetla (perz. gardan od franačkog werôn »einfassen«. Značajna je
s vokativom majstore«. Od tur. iş kolay gele Možda je izopačeno bila rumija (Hrv. nar. »vrat, šija« u srodstvu sa grlo, v.) iz oblasti promjena d < g, koja se objašnjava obratnim
»posao lak ti bio«. Tur. gelmek »doći« također pjesma 1,24) »u kojoj se hoće voziti diva Ma- nošnje: rum. gherdan = ghiordan, bug. ger- hiperkorektnim govorom.
u aoristu: akšam đeldi dragoj pod pendžere rija«. Balkanski turcizam (gemi) iz oblasti dan, arb. gjerdan = gherdhán »Halskette, Lit.: REW3 9524. DEI 1800.
»vece je došla« (Vuk, narodna pjesma). Ta- saobraćaja: bug. gemija, arb. gjemi. Brustriemen der Pferde«. U svim je balkan-
kođer u tur. futuru: deleđek ti svaku večer skim jezicima ispušten sufiks -luk', gerdanlık. ders m = derz (Vuk, narodna pjesma) =
Lit.: ARj 3, 3. 127. 4," 587. Elezović l,
(Vuk, narodna pjesma) »doći će«. Tur. aorist 165. Mladenov 98. GM 138. Mazuranić Tako bi se očekivalo prema tur. tepelik > džerz (Dalmacija) = gerz (18. v., narodna
veže se s našim prošlim part, prišao preokre- 315. tepeluk (v.) kod riječi takva značenja. pjesma) »sinonimi: gizdelin (v.), kicoš (v.)«.
nutim prema imperativnim složenicama: pri- Lit.: ARj 3, 5. 127. 129. Mladenov 99. GM Od tur. gôrz »golobrado momče«.
šiđeldija m »došljak«. Ovamo bosanske formule đene dene, prilog (Vuk, Srbija) »kako tako 139. Lokotsch 675. Lit.: ARj 3, 6. 129. Matzenauer, LF 7,
za pozdrav i odzdrav pri susretu: (h)ožđeldum i (suprotno: zlo i naopako)« = dene dene »i 171.
safađeldum, o kojima potanje v. pod hošaf. kojekako«. Balkanski turcizam (gene = yine đerdap, gen. -apa m (Vuk) »mjesto gdje
Ovamo još narodni izričaj iz Grblja za vab- »tout de même, pourtant, mais, malgré cela«) je dno rijeke jako strmo i jaka struja«. Topo- devdir, gen. -ira m (Vuk) = devdir (Kos-
Ijenje pčela kad se roje: đelorina, majkol Sjedi iz oblasti priloga: arb. gjene. nim na Dunavu. Balkanski turcizam perzij- met) »sinonimi: šupljaka (v.), procjeđuša (v.,
mati medena < tur. imperativ gel oranyn »dodi Lit.: ARj 3, 4. Elezović 2, 509. GM 13S. skog podrijetla (perz. složenica od pridjeva kašika s rupicama za skidanje pjene)«. Bal-
otale«. I u drugim balkanskim jezicima nalazi Korsch, ASPh 9, 581. gird »okrugao« i ab »voda« > tur. gerdap kanski turcizam perzijskog podrijetla (perz.
se turski gramatički oblici gotovo neizmije- »mjesto gdje se vrti voda«): rum. gherdap, gjefgir > tur. gevgir) iz oblasti suda: bug.
njeni, tako 3. 1. prezenta gelir u rum. ghelir đerakar m (stsrp. gerakan, 14. v.) »1° búg. gerdáp. gevgir »voûte, édifice en pierre« i cine. ghevgire
»dobitak«, arb. geler »idem«. Takav se seman- (dvorska čast) sokolar (u starohrvatskoj državi), Lit.: ARj 3, 5.. Mladenov 99. Lokotsch f »idem« (pokazuju drugu semantičku va-
tički razvitak objašnjava prirodom oblika gelir. falconarius, 2° toponimi Đerekare (srez Gilane, 724. rijantu).
To je u stvari particip »dolazeći«. U bug. općina Bostan, Suvodol u srezu Štavica,
đerdek m »sinonim: ložnica, soba za prvu Lit.: ARj 3, 6. Elezović 1, 509. Mladenov
imenica gelina f »snaha, nevjesta« od tur. gelin. okrug Raški, okrug Topolica), Đerekarce pl. 98. Pascu 2, 135., br. 498.
(opć. Trgovište, srez Kriva Palanka), Đere- bračnu noć«. Balkanski turcizam (girdėk):
Lit.: ARj 3. 3. 127. S, 150. 318. 534. 12, bug. gerdek, arb. gjerdhék »Brautbett«.
176. Elezović 2, 509. Skok, Slávia 15, 483., karuša (potok, Topolice), nad Đerakaru (stara đevđelija f (1348) »Ackerland« = toponim
br. 560. Lokotsch 708. Mladenov 98. GM 93. srpska država, meda selu Vilskoj)«. Od srednjo- Lit.: 3, 5. Mladenov 99. GM 139. u NR Makedoniji na grčkoj granici. Prema
122. Korsch, ASPh 9, 518. grčke izvedenice na lat. -orius > -αρι(ο)ς > Daničiću isto što zevgelatija (1349) »Acker-
-ar γερακάρι(ο)ς od ίεραξ > bug. gerák, đerđef m (Vuk, narodna pjesma) = đerdev land«, srgr. ζευγελατεΐον »isto« od ζευγε-
dèloz (Perast) = džilōz (17. v., Dubrovnik), gerekinja »Sperber« > arb. geraqinë »Habicht«, = đerđef, gen. -efa (Kosmet) »okvir za raste- λάτης »laboureur« (od stgr. ζεύγος), za-
komparativ džiloziji, pridjev na tal. sufiks balkanska riječ grčkog podrijetla. zanje tkanja za vezenje«. Balkanski turcizam mjenom sufiksa -alio > -íja. Promjena ζ > d
-oso < lat. -osuš, od tal. geloso »ljubomoran«, Lit.: ARj 3, 4. Hirtz, Aves 101. Vasmer, perzijskog podrijetla (perz. složenica od kar nastala asimilacijom z-d > d-đ.
srlat. zeļošus od gr. ζήλος. Apstraktom ná -ij a < GL 55. GM 139. Mladenov 98. Rohlfs 809. »raditi« (upor. car)« i gah /upor. tezgal >
Lit.: ARj 3, 6. Vasmer, GL 149.
< gr.-lat. -ία dzelòzija i (17. v., Dubrovnik) tur. gergef) iz oblasti alata: rum. gherghef,
»1° Ijubomornost, 2° (metafora) prozor sa đeram, gen. -rma m. (Vuk) »1° greda za bug. gergef.
crpljenje vode iz bunara, 2° toponim« = đevrek m = dëvrek, gen. đevreka (Kosmet)
drvenom rešetkom kroz koju čeljade spolja Lit.: ARj 3, 5. Elezović l, 165. Mladenov
ne može vidjeti ko je na prozoru« = džilozija đerma f (Vuk, Srijem, bug.) »1° isto, 2° to- »slatki kolač, simit, dvopek«. Balkanski tur-
98. Lokotsch 1091. cizam (gevrek) iz oblastí hrane: bug. gevrek.
(16. v., Ranjina) = dilòzija f (Dubrovnik, ponim«, pridjev dermin. Augmentativ Đermina
Cavtat) = delòzija (Perast), kod Marulića (toponim). Od gr. γερανός, ngr. γεράνι deriz, gen. -iza m (Kosmet) »kanal kojim Lit.: ARj 3, 6. Elezović 2, 509. Mladenov 98.
žulizija i žalūzija (danas u Splitu grilje) < »ždral«, preko tur. (< perz.) Kiran »Rand, otječe prljava voda« = deriz (Banja Luka)
tal. gelosia, zelosia. Upor. francuzizam preko Schranke«. Bałkański turcizam grčkog pod- đezentija f (Kosmet) »hodnik, trijem«. Od
»nečist iz ćenife (v.)«. Opći balkanski turci-
njem. šalapõrkef pl. (ŽK) »drveni vanjski kapci rijetla. zam perzijskog, podrijetla (perz. imperativna tur. gezendi »1° mjesto za šetnju, 2° predsob-
na prozoru sa daščicama koje se mogu dizati lje«, od gezmek, od kojega ar. gjezdís »idem
Lit.: ARj 3, 4. Mladenov 99. Korsch, složenica od imenice gah »trnje, slamka« i
i spuštati« = šalukatre f pl. (Vuk) < austr.- imperativ riz od rihten »koji prosipa, čini, na šetnju«.
ASPh 9, 516. 519.
-njem. Schalugatter »Jalousien«. otječe« > tur. geriz »égout, cloaque«) iz oblasti Lit.: Elezović l, 165. GM 139.
Lit.: ARj 3, 532. Budmani, Rad 65, 166. đerček, prilog (Vuk) »zbilja, a propos«. Bal- civilizacije: bug. geriz = giriz, arb. gjeris -zi
REW3 9613. DEI 1779. kanski turcizam (gerçek »doista«) iz oblasti pri- »Kanal einer Wasserleitung«, cine. ghiriz, đidi, uzvik čuđenja, zajedno s aj (v.) ~
loških poštapalica: bug. gerčék. ngr. γκερίζι = γκιρίζι. »izvrsno«, uz imenicu u nom. ili gen. sing.,
dem m (narodna pjesma) = gem (Kavanjin) Lit.: ARj 3, 5. Mladenov 99. koja izražava uzrok divljenja: konj, kupus,
Lit.: Elezović l, 165. 474. Skok, Slávia 15,
»žvale«. Balkanski turcizam (gern) iz oblasti 343., br. 193. Mladenov 99. GM 139. Pascu meso, kaurina. U Kosmetu je đidi ne samo
konjske opreme: bug. gem. đerdan, gen. -ana m (Vuk, narodna pjesma) 2, 135., br. 507. uzvik uz avaj, haj za tugu, uzbuđenje, čuđe-
Lit.: ARj 3, 3. 127. Mladenov 78. = đerdan, gen. -äna (Kosmet) = gendar nje, nego i indeklinabilni pridjev koji sadrži
(Dobroselo, Lika, Velebit; metateza r-n > dèi-landa f (Perast) = derlãnda (Lepe- lak ukor. Balkanski turcizam kojega se zna-
đemija f (18. v., narodna pjesma) = demija n-r prema) = gerdan = čer dan, gen. -dna (je- tane) »vijenac, šertum«. Od tal. ghirlanda < čenje dovodi u vezu s gitmek »ići« (G. Meyer):
pored đimija (Kosmet) = gemila (1558, danput u Bogišićevoj bugarštici) »sinonim: prov. guirlanda, fr. guirlande, prema De Fe- rum. ghidi uz imenice ştrengar, potlogar,
17. v. i 18. v.) = jemija (čakavizirano, Ka- ogrlica (v.)«. Odatle na -uša gendaruša f (Do- liceu od složenice *virioranda < víria > tal. neruşinat, upor. ghidi ghidi ghiduş ce eşti
vanjin) »sinonim: lađa (v.), brod (v.)«. Odatle broselo), deminutiv na -ič derdanić. Balkanski ghiera, vera (v.) i randa; l < r je nastalo po (Creangă), od ghiduš pridjev ghiduşesc i ime-
zakonu disimilacije. Prema Meyer-Lübku je nica ghiduşie »šala«, bug. gidi i odatle imenice
didi 480 đinđiber đinđiber 481 đoput

gidík i pridjev gidiški, arb. gjidi »fort«. Odatle -ëm = dzipnut, -em (Kosmet) »1° skočiti, 2° utvrđeno, ne može se znati ide li ovamo; đolđ m (Belostenec, hrv.-kajk.) »tanko
je zacijelo đidija m »Spitzbube« s izvedeni- zgrabiti«. To su izvedenice od onomatopeje dimberika f »biljka lepidium« sadrži naš sufiks platno«. Od madž. gyolcs.
cama pridjev na -ski didijinskī = didinskī, hi- dip = džip (Ljubiša) kojom se oponaša zvuk za biljke -ika. Lit.: ARj 3, 9.
poristik aida / dido m (narodna pjesma) i slo- proizveden kod skakanja i padanja. Prilog je Lit.: ARj 3, 7. 12. Miklošič 420. SEW
ženica didibasa m, f »najgori đidija«. V. baša. đlpimice. Mjesto đ stoji ć u upiti se (konju na l, 259. Lokotsch 1930. dómba f (Banja Luka, u izričaju jesti ko·
Balkanski turcizam perzijskog podrijetla (perz. ramena) (Crna Gora). U hrv.-kajk. govoru ~ »ne znati mjere u jelu«) = džumba (narodna
> tur. gidi »cocu«, prema Elezoviću gidu »koji u Bednji stoji d mjesto đ: dykni vyedu đinđuha f = dinđuva (Vuk) = dïndûa pripovijetka, Vrčević) »kesa, tobolac«. Ovamo
podvodi, nevaljao«): búg. gidíja. Od gitmek (haplologija) ili vy vyedu »koči u vodu«. pored đmđuk, gen. đinduka m, pi. dindûsi m možda diómba f (Vuk) »džbun site ili šaša u
»ići« je reduplicirani gerundiv na -(y)e tur. Marulić (Judita 5, 132) ima isto d: i on pjan (Kosmet) = đunduva (Ljubiša) »staklena zrnca bari ili ritu«. Odatle je pridjev ла -ovit: dzom-
gide gide ili git git »progressivement, peu à udipa u Karonovu plav. Sve su te varijante kao nakit; sinonimi: mrdela (v.), grmjelica«; bovit (Vuk, za put) »sinonim: čačkovit (v.)«
peu« > aide dıde (Kosmet) i imenica na -iš razumljive u onomatepejskim kreacijama. Is- dindur m je »sinonim: derdan (v.)«. Odatle = džamburovit (Srbija, Novaković) »put ne-
(upór. ališ-veriš"): didîs m »tok, nacine, od taknuti naročito treba da onomatopeje sa k deminutiv na -ica đinduvica = dinamica i ravan na kojem je ostalo busenje od blata«.
tur. gidiş i tur. gerundiv vremena obrazovan i p mogu značiti isto: nađikati se (Lika) »na- denominal na -iti nađinderiti pf. (Dalmacija, U Risnu džombos.
s pomoću imeničkog sufiksa -dik koji izražava skákati se«, isto što i dipati. Pored k 1 p u Podgora, Pavlinović) »nakititi«. Nije jasna veza
sa đunđ m (Belostenec) »sinonim: biser«, Lit.: ARj 3, 529. 539 540. Skok, Slávia 15,
učestalost dittkče = đitbkčez, prilog (Kosmet, tom značenju postoji i varijanta sa s: impf. 359., br. 418.
z nejasno) »sve jednako, sve to više« < tur. disati, -ām pored pf. disiti »skočiti«, nađisati koje je od madž. gyöngy »biserovo zrno«.
gitdikçe. se »naskákati se«. Još postoji -u Lici / mjesto k 1 s u Odatle pridjev na -en dünden i na -evica dun- đon, gen. đona m (Vuk, danas općenito i na
glagolskoj izvedenici na -osati (upor. šepasati đevica f (Ljubiša). zapadu) »sinonim: potplat (v.)«. Odatle na -ka:
Lit.: ARj 3, 6-7. Elezović l,, 166. 509.
510. Mladenov 99. GM 140. Tiktin 673. = šepesati, ŽK): nadilàsati se, -am je isto što Lit.: ARj 3, 3. 7. 13. 7, 319. Elezović l, danka f (Kosmet) »sinonim: kolombotnjica
166. Korsch, ASPh 9, 504. (v.); hljeb od projina brašna«; denominál na
Deny § 1334. 1379. nadipati se »narasti«. Kod Vuka impf, allùsati,
-ām prema pf. dilasnuti, dilāsnēm znači »trčati, -iti podoniti (< po + đoniti). Od tur. gon.
dip m »biljka pollinia gryllus Spr.«. Odatle Upotrebljava se i kao indeklinabilni pridjev
dīga f (Račišće) »lukobran, porporela«. skakati (subjekt: divlja zvijer)«. Odatle crno- đipovina i đipan m (Vuk) »biljka amaranthus
Od tal. diga f (17. v.) [upravo < mlet. giga, gorsko prezime Đilas koje može značiti »1° u metaforickom značenju: đon obraz »debelo-
blitum«. kožac«.
Rosamani] = dicco ,(14. v.) = diche od nizo- čovjek visokoga (dinarskog) rasta, 2° koji skače«.
Lit.: ARj 3, 8.
zemskog dijk. Sudeći prema tim brojnim varijantama, ovamo Lit.: ARj 3, 9. Skok, Slávia 15, 343., br.
Lit.: REW3 2642. DEI 1288. 1298. može da ide i išdeigljati, iždžigljām »izrasti« đogat m (Vuk, narodna pjesma) = đogat 203. Elezović l, 167.
(bez prefiksa nije potvrđen džigljati). Ne zna (Kosmet) »sinonim: bijelac (konj)«. Odatle:
se na žalost gdje se govori; dž mjesto d je pridjevi na -ov i -ast dôgatov = đogatov (Ko- donati se, đonom impf. (Dalmacija, Pod-
dìjotaljka f (Vuk, Bačka) = đuvhaljka gora /?/, Pavlinović) »sinonim: plovati se (v.);
razumljivo u narječjima gdje ne poznaju đ. smet), dogatasi = dogătas, -sta (Kosmet) (za
(Vuk) = đijotka »bič za tjeranje 4 konja«. igrati se na ploke (v.) kad se metnu jaspre za
Grupa glj mjesto k je razumljiva u onomatopeji. konja ili hata), hipokoristici dogo m (Vuk) =
Po svoj prilici izvedenica od uzvika za tjeranje cilj«. Ide zacijelo zajedno s Vukovim impf.
konja bičem đijo = gijo (ŽK). Lit.: ARj 3, 7. 8. 536. 537. 4, 371. 7, 319. dóga f (narodna pjesma), odatle pridjev na
-in dogin, koji se akcentom i duljinom razlikuje džonati, džonām »čekati sjedeći i drijemajući«.
Lit.: ARj 3, 7. 18. GM 140. Vuković, SDZb 10, 387. Skok, Slávia 341.,
br. 166. i 199. od hipokorističke izvedenice dogîn, gen. -ina: Lit.: ARj 3, 9. 539.
na -uša doguša f (Vuk), odatle pridjev dògmin.
đikati, dīkām impf. (Vuk) »rasti u visinu«, đonta f (Budva) = džõnta (Dubrovnik)
dimidir (Vuk) »u igri prstena«. Vuk nije Od turske složenice od pridjeva gök »modar«
iždikati, izđikam pf. (Piva-Drobnjak), nađi- »priložak mesa, prìvaga«. Deonta = Džunta f
odredio značenje. Budmani pomišlja na izvor i at »konj kao dorat (v.)«. Sam pridjev dôg
kati, nàdikãm (Vuk, Bačka). Od iste je osnove »selo u dubrovačkom kotaru«; 16. v.: Giunte
iz turskoga. govori se za konje u Kosmetu. Deminutiv
na -an: đikan m (Vuk); u antroponimiji od njega đokče, gen. -eta (Peć). di Doli < tal. giunta < španj. junta »assemblea3
Dikan serdar, Diko, hipokoristik, Đikandić (glede Lit.: ARj 3, 7. consiglio«. Denominai dzòntati, -am = impf,
Lit.: ARj 3, 9. Elezović l, 166.
-and upor. Srbenda »velik Srbin«), Điknić, na -va dzontàvati, -ām (Dubrovnik) = (иа)-
zacijelo sve nazivi za ljude visokog rasta, kao đjnđer m (Vuk, narodna pjesma) »značenje cio ja, prilog (Srbija, Bosna), upotrebljava žontati, -am pf. (Perast) »dodati« < mlet.
i dìkela m pored džikēla (Mušicki, valjda nepoznato«. Odatle: pridjev na -ov đmđerov se sam i u vezi sa ko < kao, »sinonim : tobože« zonta, zontar, tosk. giunta, giuntare < od
Vojvodina ili Srbija; glede sufiksa -ela upor. (pendžer), denominai na -iti aînderiti, pridjev = dója (Kosmet) »sinonim: sanćim (v.)«. lat. part. perf. junctus od jüngere. Ovamo ide
džukela) »veoma velik čovjek, momak«. Ista đinderajli (u pripjevu narodne pjesme). Balkanski turcizam perzijskog podrijetla (perz. žunta (Dalmacija), slov. santa (Goriška) »Tre-
osnova ima i druga značenja koja su gotovo Lit.: ARj 3, 7. guyiya > tur. guja) iz oblasti priloga: bug. sterwein, Maische« = zunda, žundica (ŽK,
nespojiva s pojmom goleme veličine: pf. gjúe(m) = gjue-mi-ti, arb. gıoja = gjyja glede nt > nd upor. brenda) < furi, zònte.
diknuti, dīknēm (Vuk, Srijem) »krasu (zacijelo đinđiber m = zinziber (Sabljar) »mirodija, »als ob, etwa«. Lit.: ARj 7, 784. Zore, Tuđ. 25. Pleteršnik 2,
ekspresivni argot)«, dìkàn m (Banija) »rakija kao papar«. Od ar. > tur. zenğebil, gr. ζιγγιβερ- Lit.: ARj 3, 9. Elezović l, 166. GM 141. 973. Šturn, ČSJK 6, 69. REW* 4620. DEI
od špirita, špiritanka (ŽK, bit će metafora u ις < pali singivera, sanskr. srngavēra »rogat«. Skok, Slávia 15, 359., br. 423. 1822.
govoru pijanaca; ta se metafora bolje razumije Istog je značenja dumber " (Belostenec) =
dùmbîr, odatle na -ovac đumbirovac »lijek u đBl m, pl. dolovi (Bosanska Posavina, Mo- đoput m (Belostenec, Jambrešić) »sino-
ako se veže uz), pf. diknuti, -ēm = dmuti
kojem ima dumbira«. Taj je oblik iz madž. star) »1° glib od blata na putu, blato u jaru- nim: pamuk«. Odatle pridjev na -ьп: đoputan.
(Vuk, Srijem) »1° pasti, 2° skočiti«. Za zna-
gyömbér. S prvim se slaže dunđiber, ali znači gama, 2° bara, 3° jezero«. Balkanski turcizam Od madž. gyapjú »vuna«. Glede dodatka -í
čenje »skakati« postoje još varijante sa p:
»ribizi, ribes rubnim«. U Jukićevoj narodnoj (go/ »jezero«) iz oblasti geografije: bug. gjol. na madžarski samoglasni svršetak upor. faćuk
impf, đipati, dipam (Vuk) = dlpati (ŽK) =
pjesmi dindefil je nekakva trava = dzendzefil Lit.: Elezović 2, 510. Sklok, Slávia 15, pored faćur (v.) (ŽK) < madž. fattju.
dzlpăt, dzîpljem (Kosmet) (na-} prema pf.
đlpiti, dipīm te dzipit, -im (Kosmet) i đlpnuti, (Srbija). Kako značenje biljke nije tačno 343., br. 200. Lit.: ARj 3,9.

31 P. Skok: Etimologijski rlečnlk


dôrdôrice 482 đul1 đul1 483 đuskati

đorđorice, prilog (Vuk, Bačka) »jedva« [< podrijetla (gr. κόπρος > tur. göbre = gübre) kanski turcizam perzijskog podrijetla (perz. zime Đonlagić (Tešanj). Upor gyünli-aga »ko-
tur. zor zorile, Škaljič]. iz oblasti poljoprivrede: bug. gjubré. Dočetak gul > tur. gül) iz oblasti biljki i pjesama : bug. njički kapetan« kod Bartala. Tur. pridjev na
Lit.: ARj 3,10. Škaljič1 655. na -e, gen. -eta je kao u ćebe (v.). Prijelaz u gjul, gjulsuju, arb. gjul. -li: gönülli od gönül »srce, odvažnost«. Ovamo
deklinacijų o dubar nastao je zbog toga što je Lit.: ARj 2, 153. 3, 11. 12. GM 142. Mla- đumlija = gumlija, u njemački pisanim izvješ-
đorgovac, gen. -ovca m (Srbija, Vranja) riječ pejorativna. Upotrebljava se i za vrije- đenov 117. Elezović l, 168. Korsch, ASPh tajima gumlija, odatle današnje prezime u
»kršteni ciganin«. đanje. Zbog toga sufiks -e nije pristajao po- 9, 519. Pokupju Đumlija (Svarca, 1652.) i apstraktum
Lit. : ARj 3,10. ljoprivrednom terminu. đumlinstvo n (1656, Varaždin).
Lit.: ARj 3, 311. Elezović 2, 510. ZbNŽ đul' m (Vuk) = đule, gen. -eta n (Vuk,
Lit.: ARj 3, 539. Elezović l, 168. Skok,
dormiti se, -ēm pf. »sinonim: opiti se« prema 24, 61. Kosmet) = dumie n (Nevesinje, Hercegovina) Slávia 15, 172. Mažuranu 317.
nađorati se, nadaram (Vinkovci) = nađoriti se, = đunle (Vuk) »topovsko tane (v.)«. Odatle
nađonm »napití se«, deminutiv nàdorkati se. dudo m (Banja Luka) prema duda f (ibidem) kol. na -ići: aulici (Kosmet) »tanad«. Balkanski
dirnuti, -ēm pf. (Dalmacija, Podgora /?/,
U Kosmetu je nádorét se, -ôrim znači »na- »mala kokoš«, hipokoristički akcenat prema bug. turcizam perzijskog podrijetla (perz. gola >
Pavlinović) »udariti turkimicee.Posljednje možda
mrgoditi se, razljutiti se«. džudžé. Od tur. cuce »malo živinče«. Ovamo tur. gülle) iz oblasti vojništva: rum. ghiule,
griješka mjesto priloga đurđimice (v.).
Lit.: ARj 3, 10. 7, 219. Elezović l, 433. džudželj m »divlja mačka«. Tu je tur. doccino bug. gjulé, arb. gjylé. Glede zamjene geminate
II > ml,nl upór. minie (v.). Ispuštanje dočetnog Lit.: ARj 3, 13.
-e zamijenjeno našim sufiksom -elj (upór.
đotluk m (Vuk) = đutluk (Kosmet) »stra- krpelj). tur. -e neobično je.
đurđiti, -lm impf. (Dalmacija, Podgora /?/,
žnji dio na čakširama, gaćama ili dimijama«. Lit.: ARj 3, 540. Skok, Slávia 15, 343., Lit.: ARj 3, 12. Elezović l, 168. Mlađenov
Pavlinović) »nakriviti se i čvrsto ići, tresimice
Od tur. izvedenice götlik od göt »stražnjica«. br. 208. Mlađenov 126. 117. Skok, Slávia 15, 344., br. 213. Lokotsch
730. GM 143. . ići«. Od iste je osnove zacijelo prilog na -miče
Lit.: ARj 3, 10. Elezović l, 170. Skok, koji je zabilježio isti autor: đurđimice »nale-
Slama 15, 343., br. 203. điigum m (Vuk, narodna pjesma, Makedo- dumati, -ām impf. (Lika) »jesti obilno i tice, mahom, navalice«.
nija) = dugûm, gen. -uma (Kosmet) »bakarni, na velike zalogaje«, nađumati se »najesti se«. Lit.: ARj 3, 15.
dozare f pl., »tijesne čakšire«. Elezović upo- mjedeni sud za vodu«. Odatle: hipokoristik V. gumaţi.
ređuje podrugljiv (pejorativan) naziv ddzle duga f (Vojvodina ?) »drveni, zemljani ćup đur untíja f (Kosmet, sela) = durultija
Lit.: ARj 3, 12. 319.
f pl. »stare cipele koje se još vuku po kući, (v.)«, deminutiv na -če düğümce (Kosmet) »sud (Kosmet, varoš) (objekt uz činiti, miješati
dvorištu«. Budmani izvodi prvi oblik iz tur. koji služi za kuhanje kave i grijanje vode na đumiš m (narodna pjesma) »sinonim: sre- se u <~ u) »propast«. Značajna je razlika između
koz-ar »crepitum ferens«. Odnos ta dva oblika mangalu«. Balkanski turcizam (tur. gugum, bro (čisto)«. Odatle pridjevi: indeklinabilan na turcizma na selu, gdje nema Turaka, i varoši,
nije jasan. pored haplologije güm): arb. gjym »kupferner -li đumišli kao epitet uz pištolja, gadaza, pule', gdje ih ima. Zbog toga je varoški turcizam
Lit.: ARj 3, 10. Elezović l, 166. Krug«. Upór. koguma (v.). deklinabilni na -lija đumišlija (narodna pjesma) : bliži turskom izvoru. Balkanski turcizam
Lit.: ARj 3, 17. GM 143. Elezović l, 167. kopča đumišlija. Muslimansko prezime na -ić: (görüldü »svada«) : bug. gjuruhija. Glede obra-
đozluci m pl. (Bosna) »naočari«. Balkanski Đumišlić (Banja Luka). Složenica: đumišbaluk zovanja upor. buruntija (v.).
turcizam (gözlük, izvedenica od göz »oko«) iz đul1 m (Vuk) »1° sinonim: ruža, 2° vrst (v.) »riba perca cernua L., upravo: srebrna Lit.: Elezović l, 169. Mlađenov Γ7.
oblasti odijevanja: arb. gjyzylýk. I složenice jabuke CSrbija)«, epitet i indeklinabilni pridjev riba«. Balkanski turcizam (gümüş) iz oblasti
sa gaz su balkanski turzicam, tako đozbojadžija u narodnoj pjesmi: đul—koduna, đul-bašča, ruda: bug. gjumjúš.
durustïsatj-î&OT impf. (Kosmet) »sinonim:
m (Kosmet), bug. gjozbojadzija »opsjenar, koji dul-solufi', uz jela: dul-pita (Bosna), dul-baklava Lit.: ARj 3, 12. Mlađenov 117. parničiti se«. Od tur. göreşdirmek »boriti se,
zamagli oči (glede bojadžija, v. boja), đoz- (Vuk), dul-ibrišim = đul-imbrišim (Dubrovnik)
rvati se, izazivati na borbu, npr. pijetlove,
-baidžija m »sinonim: mađioničar« (Bosna), od »nekakvo drvo«, upravo »ružičasta svila«, đunah m (narodna pjesma, Petranović) guske, ovnove«. U bug. samo imenica gjureš.
taı.gözbayici; d3z-apsra(Kosiíisť) »pritvorenik dulistan (narodna pjesma) »bašta za ruže«, »sinonim: grijeh«. Balkanski turcizam per-
za lake prestupke«. đulabija f (Vuk j odatle naziv Vrazovih pje- zijskog podrijetla (perz. günâh > tur. günah) Lit.: Elezović l, 169. Mlađenov 117.
Lit.: Elezović l, 166. 2, 510. Mlađenov sama Đulabije) = đulabija (Kosmet) = dulavlija iz oblasti İslama: arb. gjynáh = gjinãh =
117. GM 82 Skok, Slávia 15, 343., br. 206. i (Šabac, izopačeno; složenica od đul i perz. gjunaf = xhynal = xhinaf (Skadar). đuskati, duškom impf. (Vuk) »raditi što
207. ab »voda«). Veže se i sa hrv.-srp. osnovom: svom snagom«, nađuskati, nađuskam pf. »mnogo
Lit.: ARj 3, 13. GM 143.
đul-vezija f (Vuk) = đulvezlija (od vesti, v.). koješta načiniti«. U Kosmetu đuskat, -om
dubar, gen. -bra m (Lika) = đubre, gen. Ne zna se nije li složenica đulašik (Vuk) = đunija f (Vuk) = dómja (Kosmet) »sino- »drmusati se, igrati (subjekt dete)«, nađuskat
-eta n (Vuk, 18. v., Srbija, Bosna, danas op- dulašin m (Vuk) »biljka lychnis chalcedonica nimi: škvadra (v.), neologizam uglomjer, se, -am (ibidem) »naigrati se, naskákati se«.
ćenito i na zapadu) »sinonim: gnoj (v.)«. L.« od đul i ašik (v.). Deminutiv na -ić: Đulići Winkeleisen«. Turcizam grčkoga podrijetla Značenja i akcenat ne slažu se. U Kosmetu
Odatle: pridjevi na -evit đubrevit i -lija đubre- uveoci (Zmaj); pridjev na -ov: đulov, đulsija f (gr. γωνία > tur. gunie). Odatle izričaji u postoji i pf. đusnuti se, -em »drmnuti se, iz-
llja (Kosmet: njiva mlo~); imenice: radna na = đulsija (Kosmet) = ćulsija (narodna pjesma) Kosmetu: biti na dumju, doteran na đuniju raziti nezadovoljstvo, rasrditi se«, koje Ele-
-eška < tal. -esca đubreška f = na -ara dubre- »1° voda od ruža, 2° miris od nizina ulja« »potpuno«, (metafora) doći na đuniju »u ruke«. zović upoređuje s tur. güsmek »naljutiti«, što
tara, odatle hipokoristik dúbra (Lika) »(pe- je također složenica: upravo tur. sintagma gül ne ide jer se turski preuzeti glagoli svršavaju
Lit.: ARj 3, 13. Elezović l, 167. NJ 3,
jorativna metafora) nečista žena«, mjesta na suyu »nizina voda«. Tur. dočetak -uyu > -и 59-60. kod nas bez izuzetka na -isati (v.). Upore-
-anik, -enik, -enjak dubranîk, gen. -ika (Lika) = bio je shvaćen kao naš nastavak akuzativa, đenje G. Meyera s arb. gjyfqénj ne ide ta-
đubrenik = dubrenjak »gnojište«, na -luk đubre- odatle dijelom nominativ prema žena đulsa f đunulija m (Kosmet) »dobrovoljac« = kođer, kao ni Budmanijevo sa ćuskija < tur.
luk m »smetlište« (Varoš kod Broda, Slavonija), (narodna pjesma, Vuk, 4, 299), dijelom zamjena džonlija (Palmotić 78: bjehu u četi toj ujedno kuski (v.).
kol. na -iš đubnš, gen. -iša (Vuk), denominai sa čestim -ija u turcizmima đulsija ili jedno- sve džonlije i delije) »1° dobrovoljac, 2° rod Lit.: ARj 3, 17. 7, 319. Elezović l, 169.
na -iti dûbriti, -гт. Balkanski turcizam grčkoga stavno odbačeno đuls m (Vuk, 18. v.). Bal- vojske, konjik«. Odatle: muslimansko pre- GM 142.
đuštra 484 düzleme

đuštra f »nekakva riba«. = đuštra (Su- se prevodi (calque) lonac (v.). Balkanski tur-
tomore) »riba morska«. Nepoznati su akcenat, cizam (gügec, prostonarodski güve ç »tendžera
gdje se govori, varijante, naučni naziv i (v.) od zemlje za kuhanje jela«) iz oblasti
vrijednost za čovjeka. kuhinjskog suda: bug. gjuveč = giveč — geveč.
Lit.: ARj 3, 17. Nejasna je zamjena dočetnog tur. ç — c sa
k u Kosmetu.
đuture, prilog (Bosna, Kosmet, uz pogo-
diti se, kupiti, uzeti) »osjekom, ukupno, za- Lit.: ARj 3, 17. Elezovič l, 167. Mladenov
17. Skok, Slávia 15, 344., br. 219.
jedno« pored đuturije prilog (Peć, uz ići,
hoditi) — huturu pored huturu i s našim pri-
loškim nastavkom na -ice küturice (Kosmet)
»nasumce, ne gledajući«. Odatle: s priloškim
đuvegija m = đuveglija (Vuk, narodna
pjesma) »sinonim: mladoženja«. Odatle prid- E
jev na -in: đuvegijin. Turcizam (göjegu —
-icē đuturice (Vuk), radna imenica na -jar
güvegi) iz svatovske terminologije. Umetak / e1, interjekcija koja se upotrebljava sama i nôde »ondje«, upor. -ta u rum. iată, tocată
m prema -jarka f đuturičar prema đutu-
nejasan. složena s raznim deiksama. U prvom slučaju »eto« i u arb. jate; sa -vo (upor. sr. r. ovo):
rilarka, pridjev na -συ đuturičarov, »čovjek
koji đuturice (= naprik, ŽK) radi vinograd«. Lit.: ARj 3, 17. izrazuje čuđenje (upór. zar), pokazivanje (s evo (14. v.), s protezom j- l'evo (Nenadović),
Balkanski turcizam (götürlgötürü prilog i prid- vokativom), pozdrav pri susretu, potvrdu za upor. evaj (čakavski, 16. v.) »ovaj«; sa -ve (ak.
jev od götürmek »emporter«, kötürejgötüre du v èli Ji j a f (Vuk) = đuvendija (Kosmet) postavljeno pitanje (Kosmet). Može se po- pl. m, f): ève (Vuk, Resava-Levač) = ève
»hrpa«): arb. huturu = huturum (Gege) »in »1° krdžalijinska (v.) robinja, 2° laka ženska, jačati sa h koje stoji pred ili poslije uzvika: (Kosmet), također bug. eve. U stcslav. dolazi
Bausch und Bogen«, ngr. κουτουρου »au uspijuša (a mori đuvendljo) (nije posve pe- eh (16—18. v., Dubrovčani). Uzvik he pored kao deiksa i se (sr. r. od saj, v.): ese = jese.
hazard«. Doccino -e je naš priloški dočetak jorativno)«. Odatle: pridjev na -ski đuvendi- he izriče pristajanje, uzrok, pozivanje, ču- U čakavskom narječju (ŽK) očuvano u s'è
za tur. -ü, koje se nalazi u arbanaskom i novo- (ji)nskī = duvëndîski »na način kako rade đu- đenje. Odatle denominal na -kati (v.): impf. »ecce« (= ta u štokavskom): sé si ti reka, se
grčkom obliku, odatle je i kosmetsko huturu. vendije«. Balkanski turcizam (güvendi »kurva« == hekati, hecem i hekam (Stulić) »1° vikati he, je. Vezica (konjunkcija) e veže se s upitnom
Denominal na -iti: đuturlt se, -úrim (Kosmet) govendi »svečano obučena čengija«) iz ob- 2° vikati uopće«. Odatle postverbal heka f česticom -K: el = èli »da li?« značajka je lič-
»petljati se, nošenjem gore-dolje mučiti se« lasti spolnog života: bug. gjuvendlja pored (17. v., kod jednog Dubrovčanina). Dobiva koga i žumberačkog unijatskog govora; kod
slaže se doduše s tur. glagolom götürmek, ali gevendlja. deiksu i (v.): ej = hej (Vuk, 18.'v.) i ja (v., ostalih prima protezu j: jeli (upitna čestica).
ne potječe direktno od njega nego od našeg Lit.: ARj 3, 17. Elezović l, 167. JF 14, upor. jest ja):: eja (Jadar, Vuk) »jest«, eja U narodnoj pjesmi jíl (Vuk) znači »jer«. U
priloga. 218-220. Mladenov 147. Novaković, ASPh (Vuk, Crna Gora, 18. v.). Upor. arb. eja. Kosmetu eli je isto što »ili« (v.). Prema dakle
Lit.: ARj 3, 17. Elezovič l, 170. 510. 2, 27, 480. U dubrovačkoj je okolici eja odgovor na do- e dobiva -le: èie: pored hèle (Vuk, 18. v.)
524. Deny str. 914. Skok, Slávia 344., br. zivanje. S naglaskom ê (16. v., Crna Gora, = ele (Kosmet) i izražava zaključivanje. Može
218. Lokotsch 734. đ u vez, indeklinabilni pridjev, epitet uz Boka) je konjunkcija (vezica) u značenju dobiti i -m: elem. Oblik hele govori u prilog
anterija, vez, »sinonim rumen, ružičast«. Bal- uzroka »jer, da« = e (Kosmet) »dosta«. Ovo turcizma hele »samo, naročito, quant à moi,
đuturum, pridjev koji se mijenja (Herce- kanski turcizam (güvez »dunkelrot«) iz oblasti ê može biti i onomatopeja kojom se opo- surtout, tout de même«. Tu je došlo do una-
govina) = đuturum (Kosmet) pridjev i prilog boja: rum. ghiviziu, arb. gjyvés. naša glas udarca ili usklik koji ljudi govore krštavanja našeg uzvika i turskog priloga. Sa
»uzet, klijenit, kriippel«. Balkanski turcizam kod teškog posla. Odatle denominal na -kati: deiksom -že > -r uvodi uzročne rečenice
(hötrüm = kötürüm = kütürüm) iz oblasti tje- Lit.: ARj 3, 17. GM 143.
impf, êkat, -am (Kosmet) »bacati, trpati« prema (Đorđić, Saltijer: A to er njekada Faraun
lesnih mana: arb. gjytrym = xliytjyrym (Ska- pf. eknut-, -em. Kod kajkavaca dobiva pro- neprimjernu oholas ukaza), danas obično s pro-
dar) »gelehmt«. đuzel, indeklinabilni pridjev, epitet (uz
odijelo, moma) = na -li đuzeli (odijelo) = sa tezu У: jêknit, -em: jèknite ga preko plota »ba- tezom У: jer koja je u Lici upitna čestica u
Lit.: ARj 3, 17. Elezović l, 170. GM 143. cite ga«. Kratko e dobiva ove deikse: -i: ej značenju »zašto, što?«. S veznikom da: eda
sinkopom (zacijelo zbog deseterca) đuzli đei-
sija (v.) = đulze (narodna pjesma) »lijep«. ej (Kosmet) izražava čuđenje i 'rezignaciju; (Vuk), s protezom j: jeda, jeda li (14. v.).
đuveče, gen. -eta n (Vuk) »1° zemljani
Balkanski turcizam (güzel) iz oblasti osobnih -no (upor. strus. ono »ecce« i češ. ano »jest«): Raširenje s á v. u jedan (v.). Uzvik je svesla-
sud, tendžera, 2° (po zakonu sinegdohe)
eno (16. v., opozicija evo); -ne (ák. pl. m, f): venski, praslavenski ,i ie., ocl demonstrativne
meso koje se posebnim načinom kuha u svojstava: bug. gjuzél.
ene (Kosmet) pokazuje predmete koji nisu partikule e- (zamjeničkih osnova) e-i, f i-ā.
njemu, danas poznato i na zapadu«. UKos- Lit.: ARj 3, 18. Mladenov 117. blizu, odatle s -te (2. 1. imperativa) enête (Kos- V. zamjenicu i, ja, je. Uzvik ej zastupljen je
metu đuvek, gen. -ēka pored đuveč, gen.
met) »gledajte« (upor. fr. voilà); ènë (Vuk, u baltičkoj grupi: lit. el, lot. ei. U lat. ecce,
-èia i gen. đuveča m »veliki zemljani sud u düzleme, gen. -eta n »slatki kolač«. Od tur.
Resava-Levač) izražava čuđenje i nezadovolj- vlat. eccum > tal. ecco, gr. εκείνος pored
koji bačice (v.) po varošima razlijevaju vare- gözleme. Glede tur. -e > -e, gen. -eta, upór.
stvo (u vezi je s negacijom, upor. u Crmnici: κείνος.
niku da se uhvati kajmak«. U značenju đuveče ćebe (v.).
ene mogu doc); prima još i -de (v.): enede;
2° kaže se u Kosmetu tava (v.), a u Travniku Lit.: ARj 3, 18. sa -ni: eni (Vuk, Crna Gora) »eno«; sa -to Lit.: ARj 3, 19. i sl. 23. 24. 28. 33. 34.
(upor. sr. r. od taj): eto (13 v.), s protezom 587. 588. 589. 4, 509. 512. 573. Rožić, NVj
jeto (Nenadović); vèto (Samobor) »onomadne«, 3, 187. Miklošič 56. SEW l, 260. 263. Bruc-
upor. hrv.-kaj. vetomadne; sa -te, -te (ák. kner 171. Vasmer 388. 293. WP l, 98. 100.
pl. m, f): été (Vuk, Resava-Levač), été po- Mladenov 158. Elezović l, 170. 171. 172.
red été (Kosmet) »eto«; veže se s pokaznim 173. 174. 175. 176. 177. Miletić SDZb 9,
614. Barić, Beiträge 72-80 (cf. IJb 8, 205).
pridjevima i prilozima: etovăj, etovolički, Trautmann 65. 67. Boisacq* 207-208. Deny
etevêliki »ovoliki«, etavakô pored takăko, ed- §451.
-ег 486 ège igede 487 ëjvala

-e2, gen. -eta, sveslavenski i praslavenski efendija m (Vuk, 17. v., BiH) = efendija egede, gen. egēdā f. pl. (Vuk, 17. v.) = »kršćani monofizite u Egiptu i Abesiniji«.
sufiks sr. r. za izražavanje mladoga i za (Kosmet) = evèndija (Vuk, narodna pjesma) hegedé (Srbija, Šapčanin) »kao gajde; sinonim: Upor. ime drugog egipatskog kralja Cabtim.
tvorenje hipokoristika m. i ž. r. od lič- »sinonim: gospodin kao naziv poštovanja, violina (gradovi), fidulice (Hrvatsko Primorje)«. Značenje prefiksa e- < gr. at- nije jasno. Bez
nih imena (1). Nastao je od ę: stcslav. monsieur«. Odatle pridjevi na -in i -ski: Odatle radna imenica egeduš m (Vojvodina) tog prefiksa dolazi možda i naziv židovske
-t, gen. -įte. Veže se s deminutivnim efendilin = efēndljin (Kosmet), poimeničen = egedāš (zamjena madž. sufiksa -üs sa na^ ulice u Dubrovniku i u Italiji geta f, od tal.
-ьс: -će, -četa (2). Taj sufiks ima na istoku sa -ica efend(ij*)inica »žena efendijina«, efèn- šim običnijim -aš, v.) = (j)egeduš, gen- -üsa ghetto (16. v.). U toj je riječi e s gr. υ pravilno,
deminutivne značenje, u ŽK pejorativno kad dijski. U međusobnom razgovoru tituliraju (ŽK) »guslar«. Odatie prezime na -ić, -evie: upor. tal. gesso < gr. γύψως. Ali je nejasan
se radi o "hipokoristicima, a kad o životinjama, se govornici u Bosni s tur. postpozicijom Hegedušić, Hegedušević. Prezime Hegedić (Kar- ocuvani velar, osim ako bi se moglo dokazati
onda individualizira (3). Primjeri: (1) magare, -im »moj«: efèndum, pored čega se govori i lovac) bit će kroatiziranje madž. sufiksa -üs sa -ič. da je došao na Apenin preko Dalmacije. Iz-
tele, mače, pile itd., i od tuđica onukle (Krk, v.) efèndum b'enum = fendum benum (Vuk, na- jer je i u madž. Hegedűs prezime. Glede madž, govor g mjesto đ mogao je doći i preko bizan-
< annuculus itd.; kod ljudi: dijete (v.). U rodna pjesma), tur. benim »moj«. Čuje se й/о > u upor. Ërdut, gen. -úta (selo u Slavoniji) tinskog ili novogrčkog. Upor. čine. γίίΐα =
slovenskoj antroponimiji označuje descenden- također u Bosni i efendisi bênum, što je tur. < deminutiv erdőd < sttnadž. erdeud »šumica«. ghiftu = gheghiftu m prema f γζ/ία »tzigane,
ciju u prezimenima tipa Černé, gen. Cerneta nemoguće. To je kao neki krivi hiperturcizam. Lit.: ARj 3, 22. 587. mendiant«, glagol fiftusire »rendre pauvre, ié-
»sin Črnomirov«, Žele »sin Želimirov«, upor. Balkanski turcizam grčkog podrijetla (efendi siner« < ngr. γυφτόνω.
toponim Želeča (njem. Schalkendorf); (2)Pere, < ngr. vokativ ofendi od αφέντης »gospodin«, ėgi j e f. pl. (Vuk) »sinonim: madiri (Dalma- Lit.: ARj 3, 130. 769. 4, 565. 568. REW
gen. -età od Petar, Mare od Marija itd. De- a ovo od stgr. αύθ-έντης »qui agit de lui même, cija), rebra u lađi«. Od tur. eyegu > egi »rebro«. 235. FEW 1, 43. DEI 1099. 1430. 1797. Skok,
klinira se i po deklinaciji -a: dat. Péri, Mari; maître absolu«, složenka od αυτός i *έντης od Lit.: ARj 3, 22. ZRPh 38, 547. 12. Pascu l, 36., br. 617.
u ŽK dolazi ovo -e samo za djecu kojoj se ανυμι »dovršiti«; upor. naše učene riječi auten- Elezović 2, 468. GM 97.
tepa, ne za odrasle, u drugim krajevima i za tičan, autentičnost) iz oblasti društvenog sa- Egipat, gen. -pta m, općenit književni oblik
(1°) za »ime zemlje Misir, gen. -ira (v.)«, èglen m = jèglen (Vuk, 18. v.) = hèglen
odrasle : J avance (deminutiv) prema Jivče (ŽK, obraćaja: bug. efendi. Taj su naziv upotreb-
υ Ejupti (Aleksandrida), kod Marulića ka (sa suvišnim h, hiperturcizam) = eglena f
pejorativ), tepče itd.; (3) goveče od govedo. ljavali u Turskoj carevini bez razlike muslimani
jfejiptu = (sa u mjesto ť) Jejupat, gen. -pta (jedanput) = jeglena (narodna pjesma) »si-
Deminutiv koji označuje mlado: pisce, gen. i kršćani. Supruzi su se nazivali naizmjence
(čakavski, 16. v.), s pridjevima jejupski (18. v.), nonim: razgovor, besjeda«; èglen-bèglen m.
-eta (ŽK) »pile«. Zamjenjuje perz. -ία: parče. efendim. Za vrijeme okupacije Bosne i Herce-
jejupački = jejupatajski = Jegipat, gen. Odatle denominál na -isati: jeglenisati, -sent
Lit.: Vandrák \, 662—666. govine muslimani i kršćani upotrebljavali su (Lika, Bosna) = eglènisati (iz-, na-) = egle-
ga za muslimanske vjeroučitelje. U staro doba -pta, pridjev jègipatskî, etnik trgovci Jeđiptane
-ec, neproduktivan sufiks već u praslaven- nïsat (Kosmet) (na-) = (sa d od tur. aorista)
taj naslov označavao je u Turskoj ljude od (16. v.). Upor. arb. Evgit. Prema tal. Egitto >
skom; e je nastao od ı: stcslav. -есь: mjesec (v.) eglendisati = heglendisati (Dalmacija, Podgora-
pera, kao opoziciju od aga koji ne zna pisati; Jèjit m (Korčula, stari ljudi). U značenju (2)
< mesecb i zajecb > zec (v.), gdje obrazuje stare /?/, Pavlinović, Reljković) = iglendiHti (Ka-
divan efendisi bio je tajnik divana (v.). Upor. »Ciganin« odbacivanjem dočetka -(a)t:jeđup =
radne imenice. Možda je pred-ie. Upor. li- vanjin), odatle postverbal iglendiS m = (bez
čelebija (v.). (zamjenom toga dočetka sufiksom -аи > -ak
gurski -ingo: Bodincus, prov.-kat. -ene u početnog e-) glendisati, -šem (Imotski) pored
Lit.: ARJ3, 22. 35. 48. Elezović l, 177. Deny s gr.-lat. -tius) jèdupak, gen. -pka »Misirac«,
aerenc, na Sardiniji Bosincu »stanovnik mjesta glenditi, odatle postverbal glenda f »sinonim:
1158. Boisacq3 100. Lokotsch 44. Korsch, prema f jedupka »1° Misirka, 2° Ciganka«,
Bosa«, španj. podenco. razgovarati se, zabavljati, ćaskati«, radna ime-
ASPh 9, 499. Pohhfs 290. Jedupkinja, s pridjevom na -bşk jedupačkī =
Lit.: Meyer—Lübke, Gr 2, 515. nica na -džija jeglèndzija m (Vuk) = jeglēn-
(čakavski) jejupački. U tom značenju dolazi i
efta f (narodna pjesma) = èpta (jedanput, džtja (Kosmet) »1° koji u poslu pšljavi (za-
-eca, tal. sufiks ž. r. latinskog podrijetla bez početnog -e kao i u drugim jezicima:
(kllat. -ïtiës, vlat. -ига), koji služi za tvorenje narodna pjesma) = hèfta (Bosna, u vezi sa da-
dupci m pl. (Makedonija) »Cigani«, odbaciva- bušač u ratu), 2° tko umije da zabavlja«. S
apstrakta od pridjeva; ušao je na Jadranu u na »nedjelja dana«, narodna pjesma). Turcizam tur. sufiksom -će: jeglendze, gen. -eta n (Vuk)
njem sufiksa džupa, gen. džūpe (Kosmet) »1°
priličnom broju posudenica, odatle je dodan
perzijskog podrijetla (perz. hefte — gr. επτά »razgovor«. Balkanski turcizam (eylen, eylenmek,
Ciganin, 2° (pejorativno) čupavo neuljudeno žen-
»sedam«). eyleme sa starım tur. y < g kao u beg < bey)
u jednom primjeru i domaćem pridjevu: sko čeljade«. Upor ngr. γύφτος »boémien,
Ijuteca (18. v., Kavanjin) »Ijutost, Ijutina«, Lit.: ARj 3, 22. 29. 587. iz oblasti društvenog života: rum. eglendisesc,
forgeron«. Mikalja ima i mjesto je: iđupak,
gdje može biti i zbog rime (peca: Ijuteca). eğlendi, eglinge, arb. pasiv eglendisem »zabav-
ègati, ègãm impf. (Hercegovina) : іоЪапі za gen. -pka prema f idupka »ciganin, cigánka«.
Lit.: ARj 6, 331. DEI 1575. govedima egaju, čobanska riječ za goveda: ljam se«, bug. eglendzé, ngr. γλεντίζω = γλεν-
Promjena značenja 2 prema l tumači se time
e\ e\ ega, ega do bubrega. Ne razabira se pra- τάρω (sa gubitkom -e kao gere), έγλεντζές.
edepsbz m i indeklinabilni pridjev (Kos- što su Cigani prije nego će iz Indije doći na
vo značenje. Balkan prošli kroz Egipat i tu se zadržali Lit.: ARj 3,23. 195. 772. 4,166. 568. 7, 319.
met) »bezobraznik < bezobrazan«. Odatle Elezović l, 171. 434. SEW l, 263. Skok, Slávia
apstrakturn na -luk: edepsîzhk m »bezobraz- Lit.: ARj 3, 22. više vremena, radeći zacijelo kao robovi na
15, 345., br. 238. GM 94. Zore, Rad 138, 58.
luk«. Balkanski turcizam arapskog podrijetla ëgav, pridjev na -av (Vuk) »kriv (o nogama)«. piramidama. Upor. naš naziv u Bosni firauni
(ar. edeb »obrazovanost« i tur. postpozicija (v.). Glas/ za gy kod čakavaca zamjena je za tal. ëjvalâ (Vuk, Kosmet) = evala (Bosna) =
Vuk ima istu osnovu s deminutivom -ucati
-siz »bez«) iz oblasti moralnih svojstava: čine. (v. svjetlucati'): impf, egúcati, ègucãm »pola- izgovor prema meda > meja; u je pravilna êvalãj = vala (bez ej) — vàlãj »uzvik za po-
edepsiz »immoral, impudique, effronté«, edep- gano hodati«. Budmani pomišlja na tur. glagol zamjena za gr. u (ypsilon). S tim. izgovorom tvrđivanje istinitosti i pohvalu, koji govore
sîzlîche í »impudence«. egmek »poviti«. [Škaljić: tur. egri »iskrivljen«]. riječ nije potvrđena na Apeninu. To znači muslimani i kršćani; sinonim: aferim (v.)«.
Lit.:Elezovic 2, 510. Pascu 2, 132., br. 449. Lit.: ARj 3, 22. Škaljič* 263. 327. da se u starom romanskom dalmatskom iz- Balkanski turcizam arapskog podrijetla (ar. >
govarala prema grčkom. Oblik sa e- > je- je tur. ej vallah »dobro, bogami«, od riječi do
èdzel m (Lika) = edželj, gen. -elja (subjekt ège, gen. -eta n = jege, gen. -eta (Vuk) = prema gr. Αίγυπτος, s pridjevom αιγύπτιος. riječi »par Dieu > oui, Dieu vous gar def mer di;
uz doći, Kosmet) »1° što je kome suđeno, jege, gen. -eta pored jēga f (Kosmet) »sinonim: Oblik bez e- je prema aramejsko-egipatskom partikula ej je i perzijska) iz oblasti društvenog
2° samrtni čas«. Turcizam, arapskog pod- pila, lima, mala turpija«. Od tur. eğe »idem«. gufi = koptski gyptios, ar. qubţia f, pridjev saobraćaja: bug, evala.
rijetla (ar. > tur. ecel). Glede tur, e > a ili -e, gen. -eta v. kesa i ćebe. qubţi, odatle tal. pridjev copto ili kofto = kod Lit.: ARj 3, 24. Mladenov 158. Elezović l,
Lit.: ARj 3, 23. Elezović l, 177. Lit.: ARj 3, 22. 4, 568. Elezović \, 257. nas proširen na -ski koptski, etnik Kopti 172. Deny 711.
ekmedžija 488 elčija elčija 489 elemozina

ekmeđžija m (18. v.) = jekmedžija (Vuk) sintagma extra horam > mlet. straòra (Boerio). složenica elčibaša m (narodna pjesma). Bal- elemozina f (18. v.), odatle na -ar < -arius
= ekmekčija pored ekmekdšlja (Kosmet) = Ovamo možda strafanïci m pl. (Dalmacija) kanski turcizam (radna imenica na -ci od elemozinar m = elemozina (17. v.) »milostinja
jekmeščija = ekmeščija (seje zamjena za tur. kç) »stvari bez vrijednosti, brêbra n pl. (Paštrović)«. korijena iljel »binden, schliessen«: elci pored (koja je prevedenica od grčke riječi, i danas
»sinonim: pekar«. Odatle pridjevi na -in; Lat. pridjev na -aneus extraneus je možda u ilci, elcilik) iz oblasti međunarodnih odnosa: općenito u književnom i saobraćajnom jeziku)«.
jekmèdzijin, poimeničen na -ica ekmekdžmica imenu Sestrunj (Zadarski arhipelag). rum. elciu, bug. ilčija pored elčija, arb. elçi. Učena riječ od kršćansko-lat. ele mosyna (akce-
f »1° pekarnica, prodavnica kruha, 2° peć Lit.: Skok, Slav. 100-2. Lit. : ARj 3, 25. 588. Mladenov 222. Lokotsch nat na o, latinska proparoksitona) < gr. ελεη-
(furuna) gdje se peče kruh«, na -ski jekmedži- 561. GM 94. μοσύνη (paroksitona) »samilost, dar iz sami-
(ji)nskī pored jekmedžijskī = ekmedžískí -el, -jel, -élj f, praslavenski sufiksi ocuvani losti«, od έλεέιν, odatle kyrie ele son, ζλεος
éléén m (Vuk) = jelćen (Bosna, narodna
(Kosmet) »pekarski (ľebac, pinokôti)« = jek- u zagorjel f, kupelj f, pogibelj f, slov. i čakavski »pietas«). Pučki su oblici dvovrsni: afereza
pjesma) »sinonim: jedro«. Balkanski turcizam
meščijskī, apstraktum na -luk ekmedziluk m dežela f (isto što država, v.), obitelj f = obitil početnog e (talijanizam) i zamjena početnog
(jelken) iz oblasti pomorstva: búg. elken.
»zanat ekmedžijin«. Balkanski turcizam (etmek m pored abitila f (v.); e je nastao od e: stcslav. e- sa a- (možda prema lat. alere, kako misli
= prostonarodski ekmek »kruh«, ekmeci, ekme- -еіь > rum. -eală. Upor. pogibelj > rum. Lit.: ARj 3, 25. 575. Mladenov 161. Battisti, ili je disimilacija e-e > a-é) u sjev.-tal.
ciliK) iz oblasti zanata: bug. ekmekčija. poghibeală »mauvais sujet«. Poslije r prelazi elèfanat, gen. -anta m (16. v., Vuk, Voj- alemosina (area je Oglaj), fr. aumône, engad.
Lit.: ARj 3, 24. Elezovič l, 172. Mladenov jednom u a: svirala, stcslav. svirelb f. Dok je vodina), pridjevi na -j elefanti (Kavanjin), almousna itd., tako možda i u dalmatoro-
161. kod nas posve neproduktivan, u rum. je -eală na -ov elefantov = (ispušten -ť) elefanj m manskom, odatle u glagoljskom аітигьпо
i danas produktivan. Treba ga razlikovati od (Mikalja), pridjev (-nj mjesto -n valjda prema = almužno (15 — 16. v.) = almozna (16. v.,
eksarbhb (stsrp. sa dodatkom vbsěhb srbbb- -elj < njem. -lin. pridjevu na -f) elefanji (Mikalja) = (ispuštanje Antun Dalmatin). Taj oblik čini utisak kao
skyhb zemlb) = jekbsanhb (Dušanov zakonik) početnog e-~) lefanat, gen. -nta (Belostenec), poimeničen sr. r. (tipovi dobro, godovno).
»crkveno dostojanstvo, glavar crkve kao za- Lit.-.Vondrák l § 660. Măreţii''' § 328. van
Wijk, RES 16, 243-244. Štrekelj, DAW 50, pridjev lefanći (H. Lučić) = lefanj (Mikalja, Upor. pridjevsku upotrebu u almužna ladica i
stupnik vladara«. Učeno od srgr. (biz.) ζξαρχος 12. Pascu, Sufixele 233-236. Bella, Baraković) prema pridjevu lefanji (turné) poimeničenja na -ik, -ica almu&nik m prema
(prefiks εκ- i -άρχος, ν. patrijarha). u litanijama, lefanjski (Vitaljić), lefanski (Ka- almužnica »koji, koja daje milostinju«, madž.
Lit.: ARj 4, 572. Vasmer, GL 55. 69. eia (Vuk, Kosmet, ŽU) »uzvik za nukanje, vanjin) = (sa ' nt > nd kao u novogrčkom) alamizna, rum. almojnă, kao i njem. Almosen.
DEI 1529. rad ; sinonim: de, dela, deder, hajde (v)«. lefanbdinovbjlif- rogb, kopije (15. v.) = lifan = Nalazi se u svim slavinama osim u bugarskom
Može primiti imperatívne nastavke -aj, -(j)mo, ljifan (17. v., dubrovačka poslovica) »slon, slo- gdje se govori pomana < poměna, tako i rum.
eksempal, gen. -pla m (15. i 16. v., Ма-
-(j~)te: èlãj (Vuk) = êlaj (Kosmet), elate = nova kost«. Ušlo preko litanija. Od lat. elephas, pomeană f »Almosen, Traueressen«. Dalm.-
rulić, čisti latinizam) = (polulatinizam prema
tal. izgovoru x > z) ezemplo n (17. v.) =
êlãjte. Balkanizam: bug. ela, pl. elate. Arb. gen. -antis < gr. έλέφας, gen. -αντος istočnog -rom. *almosna bilo je za Marulićevu jezičnu
ea, eja < el'a mogu također dobiti pluralne (egipatskog?, sanskrt?) podrijetla. Od gr. svijest pridjev na -ьп. Zbog toga je on stvorio
izempal, gen.-pla (Smokvica, Korčula) = (ta-
nastavke imperativa, ali možda ne ide za- kosog padeža ελέφαντας potječu got. ulban- apstraktum odatle almoštvo (tako i Glavinić,
lijanizam) ežempijo m (17. v.) »primjer«. Od
jedno s ela. Ngr. έλα, ελατέ »hódi, hodíte« dus, odatle opet stcslav. vehb(ľ)cdb »kamila«, Knezović) = almuštvo (almuštvo oliti zaduž-
lát. exemplum (od eximere, prefiks ex- i korijen
identično je zacijelo s bugarskim i našim kojemu nema traga u hrv.-srp. bina, Kadčić) pored almoštvo (16. v.) = almuš-
od emere sa sufiksom -lo) > tal. esèmpio.
uzvikom, sve ako i može da stoji u seman- tvo odbacivši pridjevski nastavak. Upor. tu-
Internacionalan pridjev na -aris proširen na Lit.: ARj 3, 25. 5, 956. 6, 54, 263. REW3
tičkoj vezi s gr. ζρχομαι. Da se radi o balka- 2841. DEI 1437. Vasmer, ZSPh 10, 95. RSI mačenje apstraktuma u Naručniku 39b: al-
-ьп > -an egzemplaran.
nizmu, dokaz je za to u činjenici što se nalazi 4, 188-189. Miklošič 380. Uhlenbeck, PBB muštvo, ka se uzdrži v smilovanju iskrnjega.
Lit.: ARj 3, 24. DEI 1535. REW* 3003. na istoku hrv.-srp. teritorija i kod pučanstva 27, 134. Upor. u slov. almoštvo pored almozna. Do-
koje se selilo u zapadne krajeve (ŽU, Lički davanje sufiksa -stvo mogao je sugerirati
èkser m (Vuk, 18. v.) = jèkser (Srbija) = èleknuti se, -em pf. (Lika, sjeverna Dal-
pravoslavci). Vjerojatno je arapsko-turskog i dočetak -yna u gr. > lat. riječi, koji je u
hèkser (18. v., Kačíc, hiperturcizam) »sinonim: macija) »brzo se okrenuti i pobjegnuti«. Sa
podrijetla (ela); dela je unakrštavanje de (v.) hrv. sufiks za apstrakta; almuštvo je moglo
čavao (v.), na zapadu«. Odatle: deminutivi c mjesto k (upor. vrcnuti) ide zajedno s elecnuti
na -ič, -čić ekserić, ekserčić, radna imenica na + èia. nastati i zamjenom sufiksa. Nikako nije posu-
se, èlecnëm pf. (Srbija /?/, Lj. Stojanović) »na-
-džija ekserdžija m. Balkanski turcizam (tur. Lit.: ARj 3, 25. Elezović l, 173. Mladenov vratiti se«. denica iz njemačkoga. Bernardin upotrebljava
ekser) iz oblasti alata: bug. eksér. 161. GM 93. SEW l, 263. Vasmer, GL 56. alemozin tvoja. Ti se oblici danas ne govore
RSI 3, 252. Lit.: ARj 3, 26. u narodu. Rašireniji su oblici sa aferezom
Lit.: ARj 3, 24. 588. 4, 573. elektrika f = lêtrika (ŽK), poimeničen početnog e-: lemojsina f (18. v., Reljković,
èksik, prilog (Vuk) = eksik (Kosmet) elbet (Bosna) = elbet (Kosmet) = elbete učeni pridjev u ž. r., obrazovan s pomoću Bosna, narodna pripovijetka) = lemojzina
»manje, ne dostaje, netačna mjera«. Odatle (Kosmet) = elbetena (Vuk) = hèlbetenã (Vuk, nenaglašenog sufiksa -icus lat. ēlectricus od (18. v., Bosna) = lemosina (18. v.), deminutiv
pridjev koji se mijenja: ja(K)sika (j}e mnjêra hiperturcizam s fi), prilog »sinonim: »svakako, lat. ēlectrum < gr. Ιλεκτρον »ambra, jantar«, lemosinica — lemozina (16. v., Dubrovnik,
pored ja(K)nka, je(k)sika, rjeđe jesika (Crmni- bez sumnje«. Balkanski turcizam arapskog pod- proširen na -ьп > -an električan. Apstraktum Cavtat), deminutiv Umōzinica, na -arius >
ca); na -ьп: eksičan (Vuk, dukat); apstraktum na rijetla (ar. elbet,, elbetet, elbette, elbettena na fr. > njem. -itet < lat. -itas, gen. -tatis -ar, -ijer lemozlnar, gen. -ara = lemozinijer,
-luk: eksikluk m »nedostatak«. Balkanski turci- »certainement«) iz oblasti priloških poštapa- elektricitet m. Složen glagol sa -ficirati (od gen. -ēra (17. v.) < tal. lemosiniere = lemo-
zam (eksik, ekşimek »diminuer«) iz oblasti mjera lica (tipa njem. nämlich u Granici): bug. lat. facio) elektrificirati, na njem. -teren. zina = limozina (12. v., zapadni krajevi, Istra)
(tip kantar): bug. eksik, eksildis(v)am, arb. esik. elbete, čine. élbete »sans doute, assurément«. Lit.: Ilešić, JF 12, 162. = limozina (Belostenec) = nemazina (Po-
Lit.: ARj 3, 24. Elezović l, 173. Miletić, Lit.: ARj 3, 25. 588. Elezović l, 173. Mla- silović). Od tal. lemosina. Upor. arb. limoshënë,
denov 161. Pascu 2, 132., br. 451. elèmenat, gen. -enta m (18. v.), učena
SDZb 9, 266. 368. Mladenov 161. lëmoshnë, Imoshë »Totenmahl« (Gege, katolio').
latinska riječ elementům »(prevedena) počelo;
Kašić razlikuje oba oblika: lemozina i almuštvo
ekstra, prilog (ŽK) »na stranu«. Latinizam elčija m (Vuk, 17. v.) = helčija (18. v., sinonimi: stihija (v.)«, pridjev elementaran
dueti
extra. Tal. stra- nalazi se u složenici štraura f Reljkovic, hiperturcizam s K) »sinonimi: po- (< lat. elementarius). Lit.: ARj l, 75. 3, 26. 6, 5. 7, 916. Pleteršnik
(pîjê va štraüru) »nevrijeme, izvan dobe« < slanik, poklisar«. Odatle pridjev na -ski èlajskï, Lit.: ARj 3, 26. DEI 1438. l, 4. Miklošič 2. SEW l, 27. Holub- Kopečný
490 emblastro emblastro 491 -enua
elemozina

60. Bruckner 198. REW* 2839. CM 94. 290. (od uscaţi) »Pisserin« u zagoneci oca klobučar, fiksom ispastrdća (memo~) »iskvariti«. Od is- emir, gen. -İra m = emirin (17. v., sa -in
sin bobnar, hći uscanela, mati reggetela. Bez lj tog je korijena internacionalni pridjev plas·· prema gospodin, košatin itd.) »sinonimi: pogla-
Hirt, PBB 23, 331.
kad se radi o udvojenom tal. sufiksu -ell + tican, na -ικός (πλαστικός) raširen našim vica, vladalac, knez (bez primjera iz narodnog
-ellus, lat. deminutivni sufiks, došao je -ino: gizdèlïn m (Dubrovnik) »kicoš«, pridjev -ьп > -an. govora ili narodne pjesme)« = amura (1371 —
na slavenski korijen u trščel, gen. -li f (slov.) gizdelīnskī, apstraktan gizdelīnstvo, prezime Lit.: ARj 3, 60. 826. 5, 919. 9, 837. Cronia, — 1393: načetb gospodovati veliki ~ Pajazitb,
»Röhrchen«, trščela f (slov.) »Röhrchen zum Gizdelinović. Denominal je bez -in gizdeliti ID 6. Kušar, Rad 118, 19. REW3 2863. Pirana1 Mon. şerb., 182). Ovamo ide današnja inter-
Heben einer Flüssigkeit aus dem Fass«. Za se »ponašati se kao gizdelin«. Upor. gizdulić 426. DEI 1468: 1469. Vasmer, GL 56. nacionalna riječ admiral, gen. -ala m i stara
tvorenje etnika služi u Bokelj, gen. -elja = »ohol mladić«, gdje je mjesto naglašenog puni- naša imrahor < ar. emir ar-rahl. Balkanski tur-
Bokez od Boka (v.). Od romanskih osnova jeg -ellus nenaglašeno -ulus, prošireno sa -ič emendati, -ām pf. (16. v., Dubrovnik) cizam perzijskog i arapskog podrijetla (perz.
ide ovamo Munčēl, toponim (oronim, Krk, Iz) (kao u fićfirić); Krasbelin (1375, ime muško). »popraviti«. Učeno od lat. > tal. emendare emir = ar. amir od glagola amara »zapovije-
< monticellu »brdašce«, Trčela kod Splita < U femininumu gadelina f (Brač) »gad (zmija)«, (prefiks ex, i mendunf). Ovamo ide francuzizam dati«) iz oblasti turske uprave: bug. emir.
funicella, gdje -ellus ima pred sobom proši- oparelina (Vrbnik, Krk, od opariti) »rana kad amandman m < amendement. Lit.: ARj 3, 27. Mladenov 162. Lokotsch 69.
renje -ic- prema -iculus. se tko opari vrućom vodom«, drugi dio može Lit.: ARj 3, 27. REW3 2860. DEI 1460.
biti i naš sufiks -ina (v.). V. i -el, -jelj, -elj. emrènisati se, -šēm pf. (Bosna) = emre-
Lit.: Pleteršnik 2, 699. DEI 845. emer m (17. v., Vrčević) = Smar, gen. nlsat se (Kosmet) = imrènisati, -šēm (jugo-
Lit.: ARj 3, 139, 140. 2, 100. 102. 5, 467. êmra (Kosmet, subjekt uz doći) »sinonimi: istočna Srbija) »sinonim: zaljubiti se u što«.
-élj, sufiks različitog značenja. U Bokelj 7, 70. 9, 23. 10, 435. 12, 235. Hirtz, Pisces 72. zapovijed, naredba, buruntija«. Od ar. > tur. Od tur. imrenmek »wünschen, Lust bekommen
m tvori etnik od horonima Boka.Znači isto 33. Pleteršnik 2, 423. 700. 733. Zore, Rad emr. zu, Appetit bekommen auf«.
što i -ez Bòkez < tal. bocchese, od lat. -emis > 170, 222. Macan, ZbNŽ 29, 211., Schuchardt, Lit.: ARj 3, 28. 826. Elezović l, 174.
Lit.: ARj 3, 27. Elezović l, 174.
tal. -ese. U poguzijèlji, gen. -eļļā (Vuk) = ZRPh 35, 391. GM 450. REW3 5362a. 5299a.
poguziēlji m pl. (Budva, Paštrovići) »dvojica Măreţie* 271. -en m, -ena, -eno, sveslavenski i praslavenski,
Emerik nije potvrđeno u ARj od Aimericus
rođaka nevjeste koji joj poslije svadbe do- danas neproduktivan pridjevski sufiks za
na zapadu. Poznato ime germanskoga podri-
nose prćiju (oni su svjedoci prćije; oni reku: eljati, -am impf, »jesti ono što ostane iza pravljenje tzv. pridjeva građe (njem. Stoff-
jetla u starofrancuskoj epopeji južnog cik-
»Koliko smo mogli, spravili smo za djevojku«); svatova«. Možda se govori u istočnim kraje- adjektiva). Semaziologijski odgovara lat. -eus;
lusa. Dobro je potvrđeno isto ime sa -h mjesto
pohođani«; riječ se shvaća u pejorativnom vima taj glagol iz svatovske terminologije. e je nastao od e, upor. stcslav. medem,, а ovo
k, što ukazuje na srvnjem. vrelo Jembrih (17.
značenju i sufiks -elj zamjenjuje se -as poguzi- Akcenat i primjeri nedostaju. iz ie. ë, upor. gŗ. Λαμψακηνός »iz Lampsaka« i
v.) = (bez umetnutog K) 1535. Jemrih. Odatle
jaši »da se mukte najedu i napiju«. Vjerojatno Зіо ёпіпъ (v.). Nema potvrda za ikavski i
Lit.: ARj 3, 27. prezime Jemrihović. Ovamo ide zacijelo i
je izopačeno gr. άγωγιάτηζ. U istu grupu ide ijekavski oblik, nego glasi u svim narječjima
hrv.-kajk. prezime Jemrić, u kojem je njem.
i smrdelj. Znači i životinjice: crnje]' (Mljet, -en. Primjeri: lanen od lan, drven od drvo
-eh čitano na mletačku kao -ić. Vitezović ima
stavljaju se za obrum), prndëlj (Dubrovnik) emblastro n (15. v., u medicinskoj knjizi prema driven od drìvo ŽK, meden od med,
Imbrih, odatle hipokoristik Imbro, pridjev na
»debeo leptir malih krila«. Osnova je nejasna. pisanoj crkvenim jezikom) »melem, obliž«. Od leden od led itd. Da je e postao doista od e,
-in Imbrin ц toponimu Imbrin dvor, Imbrijevci
Znači oruđe u rùcëlj, gen. -élja (Cavtat, Zore, gr. Ζμπλαστρον (od έμπλάσσω »oblikujem«, dokazuju pridjevi kozan, kozana = stcslav.
m pl. (Slavonija), Imbrijovac. Zamjenu e >i
Lastva) »držak kakvog alata« = rûcelj (Krtole) prefiks εν-) prema novogrčkom čitanju, prema kožený, rozan, rozana od rog, moždan, тог-
dao je madž. Imre, koje dolazi u prezimenu
»ručica, dio rala kojim se ore«. Potječe zacijelo latinskom je emplastar, gen. -stra (Belo- dana od mozag, voštan od vosak, f kožna je
Imprić 1577. Od općih riječi ide ovamo imbrina
od manicellu, od mamca. U toj izvedenici stenec), kod Mikalje implastar, gen. -stra analogijski prema -ьп, od koga je ê prije-
f »1° vrsta crnog grožđa«, odatle ispuštanjem
preveden je prvi dio manus »ruka«, dok je (možda dalmatoromanski), dok je talijanizam vojni štěpen. Ima oscilacije između -en i
početnog sloga brina f (ŽK) »vrsta crvenkastog
sufiks ostao. Upor. mànica f (Muo) »ručica (pl > Pl) empiastro = impjastar, gen. -stra -ьп: srebrn pored srebren. Kao i -ьп, i taj
grožđa«. Od hipokoristika možda je Mirko
za potezanje vrata«, gdje je, obratno, romanska (18. v.) = impiaštar (Rab) = impjastar, gen. sufiks ide u kategoriju općih sufiksa bez
pored Mirko gdjegdje od Emerik, ali je Mirko
osnova zadržana, a sufiks preveden. Očito -štra (Dubrovnik) = (disimilacija /-/ > j-0) naročite funkcije. Kvalifikativ je npr. u
toliko rašireno na istoku i na zapadu da je
je da se u -elj radi o lat. sufiksu -ellus > tal. jinpãstar (Božava). Odatle i njem. Pflaster (sa šaren od šara ili šarati, crkven(f) od crkva,
daleko prirodnije shvatiti kao hipokoristik od
-elio, u kojem je geminata // reflektirana pala- gubitkom em > iri) > hrv.-kajk. flaštar, gen. svojstven od svojstvo jtd. To se Jogada naro-
Miroslav. Odatle rašireno prezime Mirkovia.
talom / kao u košulja < casulla. Kao u ro- -йга (18. v., ŽK) »1° melem, obliž, 2° opeka čito onda kad u jeziku ne postoji imenica
Upor. i kod Rumunja Mircea, ime vlaškog
manskom dolazi i u femininumu, ali sa /: za kaldrmisanje, 3° vapno za zid«, radna ime- od koje je pridjev izveden: zelen, studen,
vojvode, u narodnoj pjesmi Mirče, gen. -eta,
čumprela (Dubrovnik) »prosta djevojka« (upor. nica na -nik flaštarnik, denominai na -ati rumen. Jače ističe morfološku pridjevsku funk-
u Vuka Mirčeta. Odatle prezime Mirčetić, Mîr-
ngr. τσούπρα, sa umetnutim m pred labija- flaširati, -am »klačiti zid«. U talijanskom po- ciju. Stoga se dodaje da se bolje istakne.
čič, toponim Mirčići, ' Mirčin u Dečanskom
lom), čupjele f pl. (Stulić) »srebrnaste škarice stoji ispadanje početnog sloga im- piastra Tako od stcslav. Ігег ъ nastaje trezven, a
hrisovulju, odatle toponim Mirčinci (Valpovo).
(.osnova nejasna)«. Ovamo idu možda kostjela »Metallplatte« > pijastra »talijanski metalni pridjevu mâl dodaje se -en: malen. Za razliku
(v.) »ceitis australis, kopriva, popriva«, mrk- novac«, sloga emp-: lastra f (Dubrovnik, Lit.: ARj 3, 27. 813. 826. 4, 586. 537. 6, od -ьп > -an ne veže se s drugim sufiksom.
Cavtat, Korčula, Božava) = lastra (Lika) »staklo, 739. 745.
vjela f (v., Vuk, Dubrovnik) = mrkvela Udvostručen je samo u mesněn (ŽK) »mesni«.
(Mikalja), naš augmentativ na -ina ili složeni sklo, cklô (Boka) na prozoru«, deminutiv na Põimeničenje se vrši na -ica: voštanica.
deminutiv mrkvjelina »pastinaca silvestris«, od -ica lastrica f (Pavlinović) »(metafora) nadimak emil (objekt uz učiniti bogu, jedanput u
narodnoj pjesmi). Na osnovu tur. emin Bud- Lit.: Maretić § 363, h. Leskien § 538.
mrkva; proširen našim deminutivnim -tea: su- pjesmi sastavljenoj za smijeh i za maškaru«. Vandrák l, § 480. Holub-Kopečný 456.
šelica (Tivat) »smokva koja daje kasnije rod, Ovamo ide još furlanski izvedeni deminutivni mani pretpostavlja značenje »potvrditi«. Nije
glagol (im)pastrocia (gubitak / zbog disimila- jasno. [Isto što j emin učiniti «zakleti se« < tur. -enea, sufiks za apstrakta lat. > tal. pod-
koji se suši i tako prodaje«, od suh. Upor. slov.
cije l-r > 0-r, deminutivni sufiks -accio) > (u yemin, v. jemin]. rijetla, lat. -entia > tal. -enza, poimeničenje
tružela »Zimmermannslade« = tružica od
truga (ŽK, struga) < njem. Truhe; uscanêla f Kućištu, Rab) sa zamjenom im- našim pre- Lit.: ARj 3, 27. Škaljić2 368. lat. > tal. participa prezenta -ens, gen. -entis
-enea 492 epistola
epištola 493 erèsija

> tal. -ente, zastupljen u brojnim posuđenim madž. engedni. Razred glagola na -ovati
apstraktima; došao je jednom i na našu osnovu: je kao i u ostalim glagolskim posudenicama iz
poslati) postela »(prevedenica) poslanica«. Od šuma = trans silvam«. U rum. Ardeal. Ne
gr. επιστολή > lat. epištola (prefiks επί i zna se je li ista riječ toponim Ërdelj, selo u
obumijenča f (Ston, ovdje možda relikt iz madžarskoga. Upor. bantovati (v.). S istim
στέλλω »šaljem«). Hrvatskoj Krajini.
dalm.-rom., upor. romijenčd) »obujam, opseg«, slavenskim glagolskim sufiksom i Rumunji
od našeg postverbala obujam, gen. -jma od posuđuju vrlo često glagole iz madžarskoga. Lit.: ARj 3, 29. 4, 589. 9, 885. 891. 113 Lit.: ARj 3, 30.
obujmiti. Kao latinizam pojavljuje se u tepêndja Primjer: cheltui »trošiti« < költeni prema 40. DEI 891. 1501. Vasmer, GL 57.
f .(Bela Krajina, slov.) »tepež, Prügelei«. gandi »misliti« < gondolni. erećet m (Bosna) = ereilt (Kosmet) »na-
erak, gen. erka m (18. v., jedanput). Po-
Upor. -andja. Lit.: ARj 3, 28. Mažuranu 300. predno stanje«. Turcizam arapskog podrijetla
minje se uz doilnuk, adiđar i arar (v.). Prema (ar. hareqeť).
Lit.: ARj 8, 487. Pleteršnik 2, 663. tome se čini da znači osvojeno oružje. [V.
eninšala, uzvik (narodna pjesma, jedanput, jarak »oružje« < tur. yarak »isto«]. Lit.: Elezović 2, 511. Skok, Slávia 15,
ëndele bëndele, prilog (Vuk) »sinonim: Crna Gora) od ar. en ša allah »ako bog hoće«. 346., br. 242.
bi ne bi, oklijevajući, hoće li ne će li«. Tvorba Lit.: ARj 3, 29. Školjić1 362.
Upor. masala (v.). Začuđuje opetovanje en.
istog turskog tipa kao eglen-beglen, kitab-mitab. eremüt m »kapak što pokriva taban (v.)
Lit.: 3, 28. REW* 9025a. erati, -ani pf. (15. v., Marulić) »pogriješiti«. na dugoj pušci«. Ne zna se gdje se govori.
Lit.: ARj 3, 28. Apstraktum eror m »pogreška«. Od lat. > tal. Po Budmaniju jamačno turska riječ.
enula f (rukopis, 18. v.) = (n > nj nejasno) errare (ie. riječ), error > tal. errore. Na prid-
endèze, gen. -eta n (Vuk, narodna pjesma)
injola = injula (Stulić) »biljka oman«. Od Lit.: ARj 3, 30.
»mjera za duljinu, lakat«. Balkanski turcizam jevski sufiks -aticus erraticus, odatle truć.-tal.
perzijskog podrijetla (perz. > tur. endaze) lat. inula > tal. (učeno) ènula, ìnula, (pučki) radigar, furl, radega »streiten« > slov. post-
ella < gr. έλένιον, njem. Alant. verbal (sa umetnutim n pred dentalom) erenda f (sjeverna Dalmacija) »blatava i
iz oblasti mjera: búg. endezé, arb. endezë f. močvarna zemlja«.
Lit.: 3, 851. REW3 4522. DEI 1450. 2078. randiga »Streit, Handel, Zank« i možda sa
Lit.: ARj 3, 28. Mladenov 162. GM 95.
dalm.-rom. unakrštenjem sa cor, gen. cordis Lit.: AŔj 3, 30.
kòrdekati se (po-) (Dubrovnik, Prčanj) »zan- •
endivija f = indivija f (17. v.) »cikorija, epaktb, epahtb (stsrp.) = epakta f (učeno
žućenica, rezanica«. Od tal. endivia, indivia < ken«. erènde, gen. -eta (Vuk) = trenda (18. v.3
prema gr. > lat. izgovoru) = epata (17. v., Slavonci) = rènde, gen. -eta (BiH) »sinonim:
ksgr. έντύβιον, έντύβι > kslat. intybus, egi- prema tal. et > tt epattd), pridjev na -ъп > -an Lit.: ARj 3, 29. 31. Rešetar, Štok. 270.
REW* 2217. 2904. frenica, strug (v.), ribežanj, gen. -žnja (ŽK)«
patskog podrijetla, ar. hindab. epatan (16. v.) = jepahta (15. v., prema no- = rènda (Kosmet) »sprava na koju se struže
Lit.: ARj 3, 28. 837. REW3 4521. DEI vogrčkom izgovoru κτ > χτ) = (sa aferezom
erbab m (Bosna) »vještak« = erbâp (inde- tikva za tikvenik (pitu)«. Odatle: denominali
2005. e-} pata f (Kašić, < tal. patta) »kalendarski
klinabilni pridjev, Kosmet) = ervap pored na risati: (e)rendisati, -šetn (Vuk) = rendisat
termin od važnosti za određivanje Uskrsa«.
endrop m (rukopis 16. ili 17. v.) »živinče ervapan (Vrčević), s našim pridjevskim na- (Kosmet) = rendeisati (Vuk) impf, i pf. prema
Od gr. part. perf. έπακτή (se. ήμερα) »umet- impf, rēndisovat. Na -alo rendisalo m (Vuk)
ь morì vojevoda гіЬать«. stavkom -ъп, »sposoban, podoban«. Balkanski
nut« (od επάγω »umećem«, prefiks επί i δγω). »tko rendise«. Balkanski turcizam perzijskog
turcizam arapskog podrijetla (ar. pl. erbab,
Lit.: ARj 3, 28. Lit.: ARj 3, 29. 4, 589. 9, 698. DEI 1493. sing, rab) iz oblasti sudstva: bug. erbab. podrijetla (perz, randa »Hobel«, postverbal od
Vasmer, GL 56. rändidän »schaben, Kratzen«) iz oblasti kuhinj-
endžije (Vuk, jedanput u narodnoj pjesmi Lit.: ARj 3, 30. 32. Elezović l, 175. Mla-
denov 162. skog alata (pribora): rum. rindea, bug. rendé,
kao epitet): sve na njima endžije dukate. Čini
eparhija f (Vuk, Srbija, BiH), pridjev epàr- deminutiv rendénce, rendos(v)am, arb. rendé f
se da narodni pjevač nije razumio tur. ence =
hijski (sud) — jepanhija (stsrp.) = jepàrhija = erćek m (Bosna) »1° muško, 2° mužjak (Gége) »Reibeisen«. Dodatak (proteza) e- pred
indjincü »biser«, koje se nalazi u arb. inxht
japarhija (17. v., Vuk, Srbija) »(pravoslavni (ptica) (Srbija)«. Od tur. erkek »muškarac«. r je turciziranje perzijske riječi. Upor. protivnu
»Perle«.
crkveni termin) dieceza, biskupija (kod ka- pojavu rospija < tur. orospu i perz. rute >
Lit.: ARj 3, 28. GM 159. Lit.: ARj 3, 30.
tolika)«. Od biz. επαρχία, apstraktum na -ία tur. erişte > jerište n, (v.). Nejasan je f pl.
enfîıe n (Kosmet, objekt uz uzmi »uzmeš«) od Ζπαρχος > eparhb »prefekt, glavar niže rabonke (Mrka Poljana, Srbija) »veliko stolař-
erć lije f pl. (Vuk), u nar. pjesmi: toke
»burmut«. Balkanski turcizam arapskog pod- upravne jedinice u bizantinskoj carevini« sko (e)rende«, ako je u vezi s tim turcizmom.
erćelije, epitet kome se ne zna značenje. Možda
rijetla (ar. enf = anf »nos«, odatle enfijje (od επί i -άρχος, v. patri-arcä}. Lit.: ARj 3, 30. 4, 853. 12, 837. 13, 870.
ide zajedno s epitetom gaće erdèlije.
»šmrkanje u nosu, prah od pržena duhana«) Lit.: ARj 4, 462. 589. Vasmer, GL 56. Elezović 2, 174. Skok, Slávia 15, 346., br.
iz oblasti duhanske kulture: bug. enfie. DEI 1491. Lit.: ARj 3, 30. 243, GM 363. Korsch, ASPh 9, 664. Ško-
ljić1 270.
Lit.: Elezović 2, 511. Mladenov 162. Èrdelj, gen. -élja m (Vuk, 17. v., narodna
epistola f (16. v., prema lat.), na -ar <
engeča f (Vuk, Vojvodina) »sinonim: -arius epistolar, gen. -ára (18. v., također pjesma) = Rdelj (Gundulić) »ime zemlje erèsija f (16-18. v.) = erezija (16. v.) =
sa st > Sť) = jepistola (Antun Dalmatin) = koja se zove Sedmogradska prema njem. erezija »(prevedenica) raskol« od tal. eresia <
skoba (v.)« = hengić m (Posavina) »čavao za
Siebenbürgen i Transilvanija prema lat. pri- lat. haeresis < gr. αίρεσις »izbor«, od αίρέω
pribijanje superine (v.)«. Od tur. yengeç »rak«. (prema gr. sa dodatkom -ja na -i kao ćefalijd)
epistolija (16. v.) = jepistolija = (sa aferezom jevodu madž. naziva Erdély«. Odatle: etnik »biram«, sa tal. aferezom e- nastalom u sandhi
Značajno je ispuštanje tur. y- prema jangin
na -janin Erdaljani (Kavanjin, kojemu su retik »heretik«, resia > režije f pl. (Kućište)
i ostalima gdje ostaje. e-} pistula (Mikalja, stara književnost) =
Maurovlasi = Rumunji, odatle prezime na »psovke, bestîmje«. Pridjev na nenaglašeni gr.-
Lit.: ARj 3, 28. 590. pistola — pistola (17. i 18. v.) = pištula na
-ovii Erdeljanović), na -äc Erdeljac (17. v., i -lat. sufiks -icus eretichi (16. v.), poimeničan
-ar < -arius pistular »onaj koji čita pistulu
prezime 1572. i danas još hrv.-kajk.), pridjev m éretik (16. v.) = zamjenom našeg sufiksa
engedovati, -ujem pf. (16. v, Pergošić, na svečanoj misi«, piítularstvo »služba pistu-
(ktetik) na -ski irdēljskī (Vuk, 17. v.), zemlja -nik mjesto gr.-lat. -ik eretnik, sa protezom /-
Čakovac, hrv.-kajk.) »popustiti, otpustiti«. Odat- larova«, pridjev pistulski (~ a knjiga) =
Rdeljska (Palmotić) = Rdeljska zemlja (Sasin, jeretîn (slov.), jeretnik (slov.), jeretifki = je-
le engedavanje n (Pergošić) »permissio«. Od (metateza i-o > o-e ili unakrštenje s našim
Gundulić). Od madž. sintagme: erdőelü »preko retičaski, apstraktum jeretieastvo, jeretik, prid-
ersak 495 eška
erèsija 494 èrlija
ersak m (17. v., čakavski, jedanput): han- rijetla (ar. pl. asnā/ od sing. sanf »vrsta«,
jev jeretikov, učeno hereza, heretik. Prema (K)ēro, ujero (ŽK), na(K)erce »schief«. U džar aliti ersak. syny f > tur. esnaf) iz oblasti zanata: bug.
grčkom jeres f (u crkvenom pravoslavnom dubrovačkom prilogu natrhere »nahero« važan esnaf = isnaf.
Lit.: ARj 3, 31.
jeziku). je umetak -ír-. Pridjev na -ast hèrokast »herav«
Lit.: ARj 3, 32. 4, 622. Elezovič l, 176.
Lit.: ARj 3, 31. 4, 599. Pleteršnik \, 366. zacijelo je složen od herook koji nije potvrđen. erzak m (Bosna) »sinonim: hrana«. Turci- JP 14, 211. Mladenov 163.
Mažuranić 1245. DEI 1516. Poimeničenje na -ica: jer amca (Lika) »heravo zam arapskog podrijetla (tur. erzak).
žensko čeljade«. Odatle s hipokorističkim su- esodija f (stsrp., 1379) = jesodija (14. v.,
Lit.: ARj 3, 32.
erèza f (Vuk, narodna pripovijetka) = fiksom -sa (v.): jerāvša (Lika) »herav čovjek«. u crkvenom jeziku) »dohodak«. Od gr. pl.
reza (Kosmet) = reza (Vuk) = rezèna (Hrvat- Složenice od sintagme herave glave, guzice: eser m (Vuk, Crna Gora) u izrazu na eser εισόδια, είσοδος (prefiks εις i οδός »put«).
ska, Lika) »sinonimi: prijevornica, zavornica, pridjev heròglav = jeròglav (Lika); poime- biti »novac nije potrošen nego je u gotovu« = Upor. intrata > intruda u jadranskoj zoni,
zavor, kračun, katanac, lokot, rigalj, gen. ničen na -ьс, -čađ, -ıe, -ica, -sa: heròglavac, jeser (Vuk, Boka). Budmani predlaže arapsko poimeničen part. perf. od intrare, kao isto-
-glja (ŽK)«; škrinja na rezemi (Lika) ima gen. -avca = jeròglavac, heroglavša m = podrijetlo (ar. eser »biljeg, znak«) koje ne značnu paralelu.
lokot. Balkanski turcizam perzijskog podrijetla jeroglavša', hêreguz m (Srbija, Stojanović) »kome objašnjava semantiku. Bit će ispravnije Mažu- Lit.: ARj 4, 622. Vasmer, GL 57.
(reza »gond, verrou, targette«) iz oblasti alata: su krive noge, pa stražnjicom amo tamo«; ranićevo mišljenje da je to tal. essere »stanje«,
bug: reze pored reza, arb. reze f »Türangel«, herohodac, gen. -hoca (Stulić) = naheritelj, l'èssere, in buon essere. Usp. i jeser. èspap, gen. -άρα m (Bosna) = hespăp (Vuk,
cine. rize m »gond«, ngr. ρεζές »gond, fiche«. radna imenica od denominala na -iti hériti, hiperturcizam s h, 18. v., Vojvodina) =
Glede proteze e- upor. erende (v.). Dodatak Lit.: ARj 3, 32. 4, 621. Mažuranić 301.
herīm (Stulić), nahériti se = naériti, naērīm jespap (Srbija, Milićević) = aspăp, gen. -apa
-na u ličkom obliku nastao je zbog toga što (Piva-Drobnjak), nakeriti se (Lepetane, Boka), -ėsk, tal. sufiks franačkog podrijetla (stvnjem. (17. v.), »sinonim: roba (v.)«. Turcizam arap-
se htjelo očuvati turski akcenat na posljed- preêrit pf. prema impf, preerövat, -üjem (Kos- -isk, tip tudešak < tal. tedesco < theodisk > skog podrijetla (tur. esvab = esbab < ar. pl.
njem slogu. To je bilo moguće samo s po- met) »iskriviti«. Ekspresivnost je pojačana sa deutsch) ili iliro-trački -гѕс > rum. -eseu (u athwâb »haljine«, sing. thaub). U aspap je
moću takvog dodatka. -deciti u naerdečiti, -lm (Lika) »nahériti«. Što grčkom deminutiv -ισκος) u Dubrovniku u prema arapskom.
Ilit.: ARj 3, 31. Mladenov 559. G M 364. se tiče postanja, teško je doći do pouzdanosti : jednom primjeru dodan domaćoj osnovi prvi: Lit.: ARj \, 115. 3, 32. 4, 622.
Pascu 2, 159., br. 890. Elezovič 2, 173. / u erlav ima se zacijelo pripisati unakrštenju prveskinja < -esk + yni (upor. gospodinja,
s vrljati i erluludati, tako da se ima tražiti ŽK) »žena koja prvi put rodi«. Očuvano sk eš = iš, uzvik za tjeranje kokoši i ptica
ergela f (Bosna) »sinonim: pastuharna izvor samo za herav. Berneker pomišlja za nj govori u prilog druge alternative. Ako je (17. st., Stulić, Vuk, Belostenec, Hirtz). Va-
(hrv. neologizam za njem. Gestutť) = ergela na strani izvor, koji se dosad nije pronašao, tako, ostatak je iz dalmatoromanskog. rijanta iša. Onomatopeja. [v. iti, konac].
(Kosmet) = erđela pored herđela (Vuk, na- jer Matzenauerov χειρ »ruka« ne objašnjava ni
rodna pjesma) = hergèla (18. v.) »stado konja«. Lit.: Zore, Rad 115, 151. Lit.: ARj 3, 32. 4, 78.
semantičku ni fonetsku stranu. Budmanijevo
Balkanski turcizam perzijskog podrijetla (perz. mišljenje da je erlav možda od tur. eyri »kriv«,
eskija f (Vuk, samo u jednom stihu narodne ešek m (Bosna) »sinonim: magarac«. Odatle
složenica od har »magarac« i gala »stado« > ne objašnjava /, a ni fonetski nije moguće,
pjesme): ostala im sa konja eskija. Značenje apstraktum na -luk: ešekluk m »magareći po-
tur. hergele »stado magaradi i konja«) iz oblasti jer od eyri < sttur. egri (upor. Egri Palanka =
je možda »stara potkova«. Vuk ističe da te sao«. Interesantan je toponim na -ovac: Eši-
konjogojstva: rum. herghelie, odatle herghelegiu Kriva Palanka) očekivali bismo egrav. Čini
riječi nije nigdje čuo; ešći, indeklinabilni kovac (Vuk), izvor kod Karlovca blizu Ma-
»Gestüttknecht«, bug. ergele = hergele, arb. se da dubrovački prilog natrhere daje ipak
pridjev u narodnoj pjesmi uz toponim: na garčeva Brda, zbog toga što jedna pored
ergele í. mogućnost objašnjenja: -re može biti deiksa
ešći Kladušu »staru«. Od tur. eski »star«. druge postoje istoznačne riječi različitog pod-
Lit.: ARj 3, 593. 494. Elezovii l, 175. -že > -re', *na trhe stajalo bi tada u vezi s
[U BiH eskija f »starudija, stara konjska ploča, rijetla. Ovamo riječ koja izgleda kao naša
Mladenov 164. 667. Tiktin 729. GM 96. imenicom trh »teret, onus« (v.) koja se nalazi u
stari bakar«]. izvedenica na -ica eškerica m, f (Vuk, 18.
Korsch, ASPh 9, 501. slovenskom i hrv.-kajk. te madžarskom: nositi
Lit.: ARj 3, 32. Škalji? 271. v.) »sinonim: manjo, maljenica, kršljavac, za-
na trhe dovoljno objašnjava semantem »kriv,
ërlav, pridjev na -av (Vuk, jedanput, prtak (o čeljadetu i živinčetu)«, a u stvari je
razrok«. Iz priloga natrhere odbacivanjem pri-
narodna pjesma) = hèrav = èrav — êrav esmêr, indeklinabilni pridjev (Kosmet), metafora i prekrajanje turske sintagme eşek
jedloga i gubitkom imenice trh u štokavskim
(ŽK) = êrãv pored êrav (Piva-Drobnjak) komparativ po esmer u lice = èsmer, pridjev arisi »štrk, obad«. Turcizam armenskog pod-
narječjima mogao se apstrahirati pridjev he-
»1° sinonim: kriv, 2° razrok, zrikav, zrakav«. èsmerast (BiH) »crnkast, garav«. Balkanski tur- rijetla (eşek < armenski pl. isan-k od sing.
rav > erav > jerav.
Osnova eri- dolazi još u prezimenu Naerlović cizam arapskog podrijetla (ar. esmer »pšenične ēš, geh. išoy, maloazijska riječ, vjerojatno
i impf, erlúdati (Vuk), koji se ne može dije- Lit.: ARj 3, 31. 591. 593. 594. 596. 4, srodna s asinus) : iz oblasti životinja (tip arslan).
596. 601. 7, 319. 702. BI 2, 751. Vuković, boje«) iz oblasti boja: bug. esmér »murgav
liti od impf, vrludati, vrludam i (sa metate- SDZb 10, 381. 391. Elezovič 2, 123. Miklošič Cv.)«, arb. esmér = usmar »schwärzlich«, cine. Lit.: ARj 3, 32. WP l, 113. Lokotsch 565.
zom Ij-d > d-lj) impf, herduljati (Bosna, 86. SEW l, 386. Matzenauer, LF 7, 213. ismer »brun foncé, 'basané«.
narodna pripovijetka). Ova dva opet zacijelo Tomanović, JF 17, 205. Lit.: Elezovič 2, 511. Mladenov 163. Pascu eška f (Božava, Rab) = eška (Račišće) =
su ekspresivna proširenja od impf, vŕljati, vf- 2, 145., br. 678. škaljiP 271. (sa protezom j-) ješka (18. v., Račišće, Pag),
Ijām (v.) »ambulo« s pomoću -udati. Upor. erli) a m = j èrlija (Srbija) »sinonimi: gra- denominal na -ati naješkati, -am pf. (Vrbnik)
krivudati. Odatle pridjev na -av: vrljav »ošte- đanin, mještanin, domorodac«. Odatle slože- esnaf, gen. -áfa m (Vuk, Bosna) = esnaf »metnuti ješku« = ječka (Malínská, Krk,
ćena oka«, složeni pridjev vrljook, odatle nica jerlikul m (Bosna, narodna pjesma) »mjes- pored esnaf (Kosmet) = jesnaf pored jesnav ovdje i »vrst gljive«) = (je > ja i odbaciva-
hipokoristik vŕljo m i prilog na vrije »schief«. ni zapovjednik«. Drugi je dio kula (v.). Od (Srbija, Milićević) »sinonim: ceh«, u Kosmetu njem proteze ili možda dalmato-rom. preko
Miklošič pretpostavlja korijen veri- zastup- tur. izvedenice na -li: yerli od yer »mjesto«. i indeklinabilni pridjev esnaf čdvek »pošten dvoglasa ta) aška (Dubrovnik) = (sa prote-
ljen u hrv.-srp. i u bjeloruskom. Osnova her- Značajno je ispadanje /. Upor. tur. yular > čovjek«. Odatle pridjev na -ski esnafski (Kos- zom n-, upor. nugal, ili prema tal. ineskare,
u herav samo je hrv.-srp. Nalazi se u brojnim ular, v. i engeča, jerlija. met) i složenica islahana »šegrtska škola« < prefiks in-) nješka (Prčanj, Dobrota, ovdje znači
izvedenicama i složenicama kao i u varijan- Lit.: ARj 3, 31. 4, 601. Marjanović, NJ esnaf hane. Balkanski turcizam arapskog pod- i »guba, trud«), denominai nanjeskât na udicu
tama sa /- mjesto h-. Prilozi na -o, -ce: nă- 3, 215-217.
eška 496 -evj-ov -ev/'Ov 497 Eva

(Prčanj) »meka, mamac«. Od lat. > tal. esca konglutinati miješaju s -etak i -atak koji na- Mitrev, Vlahov i f -evaį-ova u ženskim prezi- novi od nom. -ovi, gen. -ova i da se izbjegne
(od edere »jesti«, upor. pridjev esculentus, ie. stadoše drugim putem: svršetak stvoren prema menima; toponimi u ž. i sr. r.: Smederevo, mijenjanje osnovnog suglasnika kjgļh pred
riječ, upor. lit. eska). Arb. eshkë. početak, izuzetak, imetak, zadatak. Augmen- Drenova, Janjevo, Kruševo, Magárévá (Make- -bski: begovski; ako je pred -ski suglasnička
Lit.: ARj 4, 506. 628. 7, 369. 468. 8, 280. tativni sufiks -ina (v.) veoma se često udružuje donija), Ovčarevo, Kupinovo itd. Od imena grupa: lastovski, prištevski od Priština, duž-
Kušar, Rad 118, 19. Cronia, ID 6. Skok, s -et, -ot: babètina, bukvètina, jāmetina itd. biljki ili tekućina mogu biti osnove na -o, -ū i devski od dužd < mlet. doge < lat. dux,
Term. 72. Rešetar, Štok. 258. GM 97. REW* I taj se miješa s -etina koji je nastao drukčije: -a. Tada se s pomoću ovih sufiksa prave tzv. dùrdevskï od Đurađ < lat. Georgius; i da se
2913. DEI 1530. teletina, ovčetina, guščetina, svinjetina, gdje pridjevi materije (Stoffadjektiva) : bôbov, du- stvori semantička razlika: sàrajski od sàraj i
nema augmentativno značenje nego označuje bov, javorov, bukov, kruškov, vinov, usp. i ime- sarajevski od toponima Sàraj. Odatle je pravi
eškerice, prilog (dva pisca čakavca, 17. i konkretan predmet: meso od životinje što je novi primitivům Lastovo i Sarajevo mjesto
nice trešnjevac, višnjevac, toponime Kruševo i
18. v.) = eškarac (jedanput) = eškeriški (Ka- kaže osnova; -otina: bljuvotina, brazgotina, Lasta < Ladesta i Šaraj (upor. tur. Bosna-
poimeničenje Kruševac. Danas u nominativu ti
vanjin) »odmah, idom (Belostenec)«. Bud- crkotinajcrkl-, ogrebotina, zarèzotina itd., gotovo sufiksi ne dolaze u određenom obliku, ali u sta- -Seraji). U antroponimiji (Makedonija) grade
mani predlaže madž. egyszer »jedanput«, što gubi pejorativno značenje. V. još -ata, -ot, -ota. rije doba ima primjera i za određeni oblik, tako se prezimena: Kuluševski, Petruševski. Za kon-
fonetski ne odgovara, a za idom postverbal glutinat -avat ima malo primjera, samo čud-
Lit.: Măreţie· 265. 273. 303. 346. Leskien 1353: nizb doh u potokb cerovi (Glasnik 24,
id- od ići ili madž. idō »vrijeme«. Prvo je pri-
§ 450. 473. 489. van Wijk, Symbolae gram. 245). Ostatak su toponimi Zovi Do < *bbzovi, novat, gdje su upravo tri pridjevska sufiksa.
ličnije. Upor. mahom > mám (v., ŽK) od 2, 159. i si. (cf. IJb 14 269). Štrekelj, DAW Za -évit, -ovit: krševit, ognjèvit prema brdo-
Grabovi Do (seoce, Hercegovina blizu Ravna),
maknuti. 50, 11. Vandrák l, § 553. Rastavi Do (Kotor), Rastavi Potok (Hrvatska). vit; pjeskòvit je kvalifikativ prema pridjevu
Lit.: ARj 3, 32. Posesivno značenje u našem jeziku, za razliku materije pješčan; strahovit prema strašan; pla-
-eta, tal. pridjevski deminutivni sufiks ži r.
od poljskoga, gdje je opći pridjevski sufiks hòvit, vjetrovit. Za -evljí, -ovijí: muževljī
esküt m (Vuk, Vojvodina) »seoski sudija«, vulgarno- latinskog podrijetla -ittus, -itta >
kao kod nas -ьп (v.) (upor. polj. narodowy = prema sinòvlji. Za -evljev, -ovljev : muževljev =
pridjev eškutov. Od madž. esküdt = eskütt tal. -etto, -etta, ušao je na Jadranu u većem
u nas naradan), raširilo se zbog njegov, gdje muževljev (Ž,K), puževljev prema bratovljev.
»porotnik«, ugrofinskog postanja. broju talijanskih deminutivnih posuđenica;
primjeri: baréta, kaseta. Odavde ušao je i u je -yo > v došao na genitiv jego. Upor. ŽK Za -ovetan: bogovetni, istòvetní samo u odre-
Lit.: ARj 3, 33. Gombocz-Melich 2, 48. njegov pored -njegví, ž. r. njegvâ kao u kakav, đenom vidu. Poimeničenja sa deminutivnim
žensko lično ime Aneta (narodna pjesma, Vuk,
ž. r. kakva. Poimeničuje se s -ьс, -аса, -iça i -ič (v.·), koji označuje descendenciju, nalaze se
-ēt, -öt, -at pored -at, sveslavenski, pra- Petranović), pridjev Anetin (narodna pjesma).
-ina, -ište: za oznaku štapa: brezovac, bukovac, u apelativima: banović, kraljević, carević,
slavenski, danas neproduktivni sufiks za iz- Upor. u slov. šišketa f »šiška, Gallapfel« i u
lipovac itd.; veoma česti toponim: Glogovac, gdje znači sina banova, kraljeva, careva, i
vođenje onomatopejskih imenica m. r. : klepet arb. ıafeta (s članom, Ulcinj) »prostor ovrat-
Bobovac, Brestovac (Zagreb), Bukovac, Du- veoma brojnim prezimenima, u patronimi-
od klepati, trepet, treset od tresti, zveket od nika oko košulje« od qafë »vrat«.
bovac itd; u pluralu -evci, -ovci: vlaške pas- cima, koja su stara. Potvrđena su za hrvatske
zvečati; cvokot, glomot, grohot, klokot, klepot, Lit.: ARj l, 89. Pleteršnik 2, 629. DEI 1562. tirske porodice Ratiševci vlasi kojima je čelnik narodne dinastije, za oznaku porodica koje
kokot, sopot, topot; bahat, gen. bahta, dřhat
»knez« bio Ratiš(a~), Vlasi Kostadinovci i Go- su imale pravo biranja kralja itd.: kao Mo-
pored dřhat, gen. dfhta pored dfhata, glomat, état f (deklinacija i, Andrijašević do ove
jetovci itd. U Makedoniji se ovako zovu i gorović od Mogor < Hermagoras, kao i u
šapat, gen. Sapta pored šapata. Prelazeći u etati; Zore, 16. i 17. v., Dubrovnik i danàs)
velike porodice. Na -аса: također za oznaku imenima Vlaha u hrisovuljima banjskom, de-
deklinacijų i sufiksi -ēt, gen. -eti i -at, gen. »dob«. Značajna je tuđica zbog adaptiranje
štapova, jela ili pića: cerovača, Ijeskovača, hràs- čanskom i arhanđelskom: Balojevikb < Belője
-ati dobivjaju kolektivno značenje i gube ono- tal. imenica na -ta < sttal. -tade našoj dekli-
tovača; makovača, klekovača komovača. Brojni (upor. Balia za Běhša), Dobrinovikb, Gradi-
matopejsko: golet, vrlet, kočet i svojat. Za naciji na ť u kojoj se obično ne nalaze tuđe
su toponimi: Leskovača (ŽK) Trnovača itd. lovikb itd. Danas su se neobično raširila po
-ot, gen.- oti nema primjera. To značenje riječi. To nije živa deklinacija kao deklinacija a.
Na -ovica: kòmovica (rakija). Toponimi: svim narječjima: Ivanovic, Jdvanovič, Vû-
gubi se i onda kad napuštaju značenje šuš- Od tal. età < lat. aetate »isto«. Kod Orbina
Brezovica itd. Na -evina, -ovina: zemlja: ković, Lončarević, Kapetanović. Izvedenice su
tanja i označuju konkretan predmet: grot, nalazi se ista tuđica po deklinaciji a (prva eto).
djedovina, krčevina, Hercegovina, kraljevina; od ličnih imena kao i od naziva raznih za-
gen. grota m »provalija (ŽK)«, Grohote, to- Lit.: ARj 3, 33. Zore, Rad 115, 170. REWa drvo za gradu: jelovina, bukovina. Toponimi nimanja i nadimaka. Sufiks -ović prenosi se
ponim (Šolta); ili kad se proširuju sufiksom 251. Petrovina, Moslavina < *Mojslavovina, madž. analogijom i na nadimke od osnove na -a:
-ьс: klepetăc, gen. -peca (ŽK) = klopòtac,
Monoszlo. Na -ovište: Bobovišće (Hvar). Ra- Kašiković,Kobilović, Vladiković, dokle Zavidović
gen. -poca. Onomatopejsko značenje imaju i -ev/'Ov, sveslavenski i danas živ produk-
širuje se pridjevskim sufiksima na -ьп: -evan, toponim od starog ličnog imenr· Zavida; da-
glagoli na -et + -ati: ćeretati, blebetali, šuš- tivan pridjevski sufiks koji dolazi u prvom
-ovan; na -ski: -evskï, -ovskī; na-at:- ovát: pače i na toponime: tako muslimanska pre-
ketali, pucketati itd. Za njih nije uvijek po- redu kod živih bića (ljudi i životinja) izra-
(nema primjera za -evať); na -it: -evit, -ovit; zimena u Bosni: Bišćević od Bihać, Gradaščević
tvrđena imenica od koje potječe kao u klepè- ženih osnovama prvobitno na -u (tip sinov),
na -j: -evljï, -ovijí. Utrostručen je u -evljev, od Gradačac (tj. kapetani od Bišća, Gradašca);
tati, třepetati, tako da je -etati postao samo- zatim na -o. Znači pripadanje: očev, kraljev,
-ovljev. Nejasna je kompozicija -ovetan (nema Ohmučević (= od Hmuća, Muca, Dalmacija),
stalan glagolski sufiks. Tako u klevetati. Jed- zečev, Daničićev, zmăjev, carev, magorčev,
primjera za -evetan). Primjeri za -ovan: bu- Seliščević (hrv.-kajk. prezime, 1693, Zagreb,
nako je kod -otati i -alati: cvokòtati, klokotati; Urošev, stvoriteljev itd. (palatalne osnove)
novan, drêmovan, često samo u određenom od selište).
lomàtati, sakatatı. Onomatopejsko značenje prema banov, biskupov, lobudov, prorokov,
vidu svjetovni, duhovni, kupovni prema mu- Lit.: Marette3 § 363, str. 316. 368. Leskien
ovih sufiksa vidi se po prijevoju e-o-a < ъ, Vûkov, Markov, čovjekov (osnove na tvrdi §§ 433. 533. 539. 394. 397. 460. Holub-Ko-
koji se ravna prema samoglasu osnove. Sva suglasnik). Kad u jeziku ne postoji imenička ževan, kućevan, ucevān, knjīžēvan. Seman-
pečny 457. 470. 471. Vaillant, BSLP 29,
tri sufiksa mogu se proširiti s -tk, -ka, -ina. osnova kao u jalov, surov, sufiks -ov izražava tički se razlikuju duševan i duhovni prema 40-43. Kostie, NJ 3, 200-206. 229-236.
Tako nastaju konglutinati koji imaju afektivno samo kvalifikaciju. Od imenica za neživo, ako duša i duh. Poimeničen je sr. r. u godovno = Kadlec, Valaši str. 451-463. Stojković, NVj
(deminutivne ili augmentativno) značenje: su personificirane, mogu se također obrazovati godovnô (ŽK). Uklanja se homonīmija ma- 37, 351-359. Stevanović, NJ l, 243. Vandrák
-atak, gen. -atka: kusátak, težátak, žerátak, pridjevi s pomoću ovih sufiksa: mjesečev, sovan prema mostan, ž. r. masna. Za -evski: l, §§ 471. i 472.
-étak, gen. -etka: curetak (Vuk) od cura, sunčev prema jugov, mrazov. Odatle poimeni- kraljevski, popovski, kumovskî, zêtovskî itd. Eva = Jêva f (Vuk), biblijsko žensko ime.
haljétak; -otak, gen. -otká: bubo tak. Ti se čenja: m -evj-ov u makedonskim prezimenima Ovdje je raširenje nastalo prema pluralnoj os- Lit.: ARj 4, 631.

32 P. Skok: Etimologijski rječnik


evangeli) 498 evtino
evtino 499 -ež

evangeli) m = evangeljė n = (latinizam) min od gr. ευχαριστία, apstraktum od εύχαρισ-


evangelium, pridjev evangeliumski, radna ime- τέω »zahvaljujem« (složeno: ευ »dobro« i χάρισ eftinipsire. Od gr. εύθηνός (ngr. izgovor eftinos). općenje R. Pavlovića). Deminutivni arb. sufiks
nica na -ist(a), odatle na -arium > -ar: »ljubav«). Grčki su pridjev raširili po Balkanu zacijelo je ie. podrijetla: -dia. Taj sufiks nema ni-
-gelista, -gelistar, -gelišta, -gelistar, pridjev Cincari. kakve veze sa dočetkom -ez u găvez (v.),
Lit.: ARj 3, 35. Lit.: ARj 4, 634. 7, 868. 9, 541. Mlađenov Ijêmëz (v.), kao ni sa -ez koji je nastao iz germ.
evangelski = (gè > de) evanđelje n (16. v.,
158. Pascu 2, 36. Miklošič 105. SEW 455. -ing: knez, pjenez, vitez, pa ni s -ezanja u
danas općenito U književnom i saobraćajnom evlad, gen. -óda m (Vuk, .Bosna, narodna Vasmer, GL 71. bolèzanja, gdje je nastao iz slav. -zm (v.).
govoru kod katolika), pridjev evanđeoski, pjesma) = evlad (Kosmet) »porodica, djeca,
evanđelista, -delistar, gen. -ara, na st > št porod«. Ovamo velet m i indeklinabilni pridjev evzadzïja m (Kosmet) = hêvzedzija (Bosna,
đakon evanđelist (16. v.), -đelišta (17. v.), Banja Luka sa hiperturcizmom h-) »sinonim: ezam, gen. -ama m (Rab) »ispit«. Od tal.
(Kosmet) »1° prepredenjak, obješnjak, 2° esame < lat. examen (prefiks ex- i agmen,
-listar = (s protezom j-) jevanđelje n (kod okretan, hitar«. Turcizam arapskog podrijetla ljekarnik (hrvatski neologizam), apotekar«. Bal-
pravoslavaca) = jevàndelije n, jevanđelist, įe- kanski turcizam arapskog podrijetla (tur. radna apstraktum ná -men od agere); unakrštanjem
(ar. pl. aulad > tur. evlad, sing, walad > tur. tal. učenog oblika sa lat. ižāmen m (ŽK)
vandelskī = (je > i) ivàndêlje n (17. v., Vuk), imenica na -ci > -dzija od ar. pi. egea, sing.
veled »dijete«). Oblik velet je možda skraćena ar. »ispit mladenaca iz vjeronauka«. Denominal
-đelski, -eoskī, -delista (18. v.), -đelišt n = géz »species«: eczacı) iz oblasti Ijekarstva: arb.
sintagma veled-i-zina »kopile« već u tur. gdje egzaminati, -am pf. (latinizam 15. i 16. v.)
(sa aferezom é- (vandel (Rab) = vanjelje veled znači »kopilan, intrigant, obješnjak«, jer azarxhi-ja = ezarxhi. Odatle: složenica sa
»ispitivati na sudu« = ekseminati (1513)
(Cres, izgovori -n'jel'je) = vanđeo (Kavanjin), se kopiladi pripisuju osobita svojstva. Upor. hane: hevzedžana f »ljekarna, apoteka« =
vanđelista (Rosa), poluvanđelistar (Banovac) = = ezaminati (Perast, talijanizam esaminare) =
Miloš Obilić. arb. ezarxhone-ja f. Značajna je disimilacija
(ar. > tur. grecizam) inđzil m (narodna pjesma) (unakrštanjem sa domaćom sintagmom iz
dž-dž > v-dž. Upor. još búg. evzá »Kapsel«,
= indželo (17. v., Mrnavić), indžilija (epitet uz Lit.: ARj 3, 35. Elezović l, 75. uma) izuminjati pf. prema izuminjavati (Lika)
odatle evzalija puška = evzalijka.
knjiga) »koran«. Od gr. složenice εύαγγέλιον (ευ »potanko ispitivati«. Odatle apstraktum na -antia
Lit.: Elezović 2, 510. Skok, Slávia 15, 352.,
br. 319. Mlađenov 158. Barić, Reč. 14. > -anca izumìn(j)anca f CLika, Zelić) »pre-
»dobar«/ ie. riječ/ i άγγελλιον, apstraktum na èvlija m (Mrkonjić grad, Bosna) »koji ima
-ιόν, »vijest«, od άγγελος, ν. anđeo). slušavanje« pored izuminjāncija.
kuću«. Turcizam, izvedenica na -li od ev -ēz, poimeničen pridjevski sufiks za tvo-
»kuća«. Lit.: ARj 3, 23. 4, 303. Kušar, Rad 118,
Lit.: ARj 3, 34. 840. 4, 100. 632. 10, 629. renje etnika od horonima (imena zemalja) 24. REW3 2937. DEI 1529.
Kušar, Rad, 118, 17. DEI 1571. Vasmer, Lit.: Elezović, JF 14, 212. talijanskog podrijetla, tal. -ese < lat. -ensis:
GL 57. 71. Bòkez m < Bocchese (od Bocche »Boka«) èzan, gen. ezana m = ezan (Kosmet) =
evnuk m (16. v.) = eunuk = eunuh (prema »Bokelj« (v.), Englez m < Inglese, Holàndez jèzãn (Vuk, objekt uz učiti) »poziv mujezina
èvedra f (Vuk, Vojvodina) »ograda od učenom latinskom izgovoru) »uškopljenik, ha- m < Olandese od Olanda, Francez < Fran- sa munare na molitvu«. Turcizam arapskog
trske«. Budmani predlaže madž. heveder »pojas« dum«. Od gr. složenice εύνυχος, od εύνή »kre- cese od Francia pored Francuz, gen. -uza od podrijetla (ar. azan > tur. ezan) iz oblasti
ili gr. έφεδρα »opkoljenje grada«. Ne zadovo- vet« i έχω »držim, čuvam« > lat. eunuchus. njem. Franzose, Albanez < Albanese od islama.
ljava ni jedno ni drugo. Albania »Arbanas«, Kinez, gen. -éza < Chinese Lit.: ARj 3, 38. 4, 635. Elezović l, 171.
Lit.: ARj 3, 36. DEI 1567. od China (njem.) > Čina (= Kitaj, Katája,
Lit.: ARj 3, 35.
18. v., Reljković), Japonez (17. v.), danas -ež, sveslavenski i praslavenski, danas nepro-
Evpimija f (prvotisak glagoljskog brevijara, općenito Japanac, gen. -anca, od Japon, gen. duktivan sufiks m i f kojim se izvode apstrakta
evenka f (istočni krajevi) = evenka (Kos- 1491, slavi je crkva u Rovinju) = Jefimija -óna < tal. Giappone, Maltês, gen. -ésa (Bella, (nomina actionis) od imeničkih i glagolskih
met) = èvënjka »kita od lóžová pruća sa (14. v., Vuk, narodna pjesma) = Jefemija, prema toskánském i rimskom izgovoru) = osnova: grabež m »otimačina« od grabiti,
grožđem (zabodé se za tavan da se suši i hipokoristik Jefa = jféva (Vuk) = (u jadran- Maltez = Maltez (Belostenec) < Maltese metež (Vuk) = metež »nemir« od mesti, dri-
čuva za zimu)«. Turcizam perzijskog pod- skoj zoni sa gubitkom ευ-) Fumija, hipoko- od Malta, Šćepanezi m pl. (Budva) »stanovnici jentež, kŕpež, lavež, mutez, padež, palež,
rijetla (perz. > tur. hevenk, avenk, aveng). ristik Fume (Ugljan), odatle fumîja (Cres), Šćepana«. Pridjevi od tih etnika proširuju taj sramež, stalež, stareš »starudije« itd. Od
Lit.: ARj 3, 35. Elezović 2, 510. uvredljiva riječ. Toponim: poimeničen prid- sufiks na -bsk mijenjajući kadikad z M. ž (kao u apstrakta može postati i radna imenica i kon-
jev na -bsk s pomoću -ica Sutomišćica, tal. Pariz > pariški): bokēškī, malteški, japonēškī, krétum: lúpež »lopov«, bodež »bajunet«. Kad
Santa Eufemia. ali kineski (18. v.), franceski (ŽK), liolandeski. je f, -ež dobiva kolektivno značenje: mladež f,
evet, potvrdni prilog (Mostar) »da, jest«. bodež f »bol u bokovima«. Prvobitno je bio
Lit.: ARj 4, 567. Stefanie, Rad 285, 77. Lit.: ARj l, 64. 4, 954. 6, 426. 463.
Ovamo bunjevačku prezime Evetovii »poto- taj sufiks osnova na -io i kasnije je prešao
89. Skok, NVj 22, 444. Cvitanović, SEZb
mak nekoga koji je govorio evet«. Balkanski 46, 559. 257. 533. 568. Filipi, RIJAZUZ -eza, veoma rijedak deminutivni sufiks među apstrakta deklinacije i; ž je nastao iz
turcizam (evet »oui«) iz oblasti priloga: bug. 4-5, 312. arbanaskog podrijetla, v. drèteza, u ličnom ie. -gio. Upor. gr. -age u harpagē »krádež«.
évet i evetčíja. imenu Iveza »Ivić« od Ivan. Bratstvo Iveza Pridjev se pravi od tih izvedenica s pomoću
Lit.: Deny § 375. Mlađenov 158. evtino (1683) = jeftin (Vuk) (pre-) = živi u plemenu Grude koje se doselilo iz sufiksa -Ijiv: grabežljiv, sramežljiv. Odatle se
jSvtin (Vuk, Ljubiša) = jeftin (Kavanjin) Sume kod Skadra. Odatle sa -ić, koji znači osamostalio pridjevski sufiks -èiljw koji se
(ne-), danas općenito pridjev za domaće na- descendenciju: Ivezići, koji se rasturiše daleko daje na osnove glagola gaditi se, ljubiti se,
evica f (Jačke) »stražnjica«. Zacijelo eufe-
zive u zapadnim narječjima cljen (Dubrovnik), od matice zemlje na razne strane: Iveza ima kao i na imenice dar, kurva: gadežljiv, bo-
mistička metafora, deminutiv od Eva.
slaka (2Κ, prilog, < sb lъgъka, gen., v. lak). u Kopaoniku, u okolini Brusa i u Kruševačkoj Užljiv, Ijubežljiv, darežljiv, kurvezljiv, krmez-
Lit.: ARj 3, 35. Apstrakti na -oca jeftinoća = na -ost jevtinost. župi, a Ivezića u Zeti, u okolici Titograda Ijiv (od osnove krmelj). Ti se pridjevi po-
Denominal na -iti jevtiniti (po-). Balkanski (Podgorica), u Lici, gdje su Bunjevci (katolici), imeničuju s -ьс (grabežljivac, gen. -īvca itd.)
evkaristija f (16. v.) = evkarištija = grecizam: rum. éftin pored eftin, apstraktum u općini Komarane u okolini Prijepolja, u i sa -ost f: sramežljivost.
(učeno prema lat. izgovora) euharistija. = euha- na lat. -tate eftinatale, glagol a eftini, bug. okolini Sjenice i u Peşteri u Krnjeuši kod Lit.: Vandrák l, §§ 612 i 672. Marette
ristija »sakrament pričesti«. Katolički crkveni ter- éviin, effinija, čine. eftinie, eftineaţă, glagol Petrovca (Bosna), u Podibru u okolini Kra- 274., § 332. Leskien §§ 407. 474. Holub-Kope-
ljeva, u Gružu i Žarkovu kod Beograda (sa- £ný4S7. Bruckner, KZ 46, 237. 58, 209-210.
fabrika f (16. v., akcenat prema lat. i prema gen. incefala »pridotarnik«. To značenje .za-
tal. fabbrica) — fabrika (ŽK, akcenat prema htijeva da se pretpostavi kao latinski izvor
njem. Fabrik, prema f r. fabrique) »1° građenje sintagma *ante faciem (sa α > e kao u chesa <
kuća, 2° tvornica (neologizam)«. Radna ime- časa kod Filipa de Diversis) i *antefaciale,
nica na -ante < part. prez. -ans, -antis fa- s metatezom f-ts > ts-f. Upor. port, anfaz.
brikant, gen. -anta = fabrikant (Zagreb) »tvor- Lit.: ARj 3, 39. 834. Budmani, Rad 65,
ničar (neologizam)«. Denominai ofabrìkat ne- 162. Skok, ZRPh 41, 149. 43, 766. 46, 398.
kom nešto (Dubrovnik, Cavtat) »opraviti«. Od GM 102. REW* 3130. DEI 1579.
lat. fabrica > tal. fabbrica, fabbricare, izvede-
nica od lat. faber »kovač« nepoznatog postanja. facôl m (16. v., Rab, Pag, Omišalj, Istra,
Lit.: ARj 3, 39. REW3 3132. DEI 1577. narodna pjesma) = faco, gen. -óla (Obrovac)
= faco, gen. -olā (Božava, Molat), deminutiv
fabula f (18. v.) »1° basna, 2° (literarno- facoRć (Molat) = fačol (Istra) »rubac na glavi,
-historijski termin) sadržaj romana, drame ubrusac«. Sa tal. deminutivnim -etto < vlat.
itd«. Učen latinizam: lat. fabula > tal. favola, -iţtus faculèt m (18. v., Budva, Rab) = f acùlei
fiabba. Onomatopeizira se u Dubrovniku (Perast, Dubrovnik, Cavtat) = (sa umetnutim
flãflata m »brbljavac, hvališa«. Sufiks -ata, n pred dentálnom afrikatom) vancùlet (Kri-
koji nije isto kao lat. -ata u maslinata, -ada (v.), vošije) = (prijelaz u deklinacijų -e, gen. -eta,
poklapa se sa ngr. φαυλατας, φαφλατας. Glede tip tele} f acule m (Kućište, ovaj ~) — (sa
značenja upor. fr. hâbler < španj. hablar < umetnutim r, upor. arb. farsulate), parcùle,
lat. fabulare. Iz šatrovačkog jezika (argot) ide gen. -eta (Travnik) = (sa ar > r) frcùle.,
ovamo foljati »sprechen« < arb. me fole < gen. -eta < tal. fazzoletto (14. v.) = slov.
lat. fabulare. facalég = facanetêlj, gen. -tija < bav. /α-
Lit.: ARj 3, 39. 60. REW3 3124. Jokl, zenetl. Od fazzuòlo (1270, Mleci), krčkorom.
Ijfb 15, 196. fazuol, fazul »fazzoletto« < kslat. faciolum
(976) > gr. φακιόλι&ν (6. v.) > ngr. φακιόλι.
faca f (Vuk, Dubrovnik: ani f acu od kom- Furlanski fazzúl u 'І6. i 17. v. izgleda kao
pasijúna »sažalno lice«) »obraz, lice«. Deminutiv turban, kao ručnik, koji se sada upotrebljava
na -tea făiice î pl. (Kućište) »maleni obrazi«. u sakristijama, nekada za pokrivanje glave.
Od mlet. fázza, tosk. faccia < vlat. facia Deminutivni latinski sufiks -olus zamijenio je
(7. v.) < kllat. facies. Upór. arb. façkë, sa pridjevski -alis iz dosad neobjašnjenih raz-
slavenskim sufiksom -ka. Dalmatoromanski je loga. Starija posudenica pokazuje / > p i
leksički ostatak ìncef m (Dubrovnik, Bella, a > o u nenaglašenoj protonici poculica hrv.-
Stulić) = incefo — incefao (Mikalja) »pridol- -kajk., Belostenec, Jambrešić, Voltiđi, Jač-
tarnik«. Kako Bella i Stulić daju za incef ge- ke) = pecylìco f (Bednja) = poculca (Kaptol
nitivincefala, mora se pretpostaviti da je u kod Požege) = pocolica (Jambrešić, Kava-
nominativu incefo = incefao dočetak -o = -ao njin). Mjesto -ulica stoji -elica pòcelica (Vuk)
ispao. Budmani misli da se kod Belle i Stulića »ženska kapa što se njom samo kosa pokrije«
radi o štamparskoj griješci, što ne treba da = (pseudojekavizam) pocjelica (Stulić) »calan-
bude tačno. Gubici sufiksa su vrlo česta pojava tica« = (mjesto po- stoji prefiks pod-} u septem
kod izvedenica. Mora se prema ovim potvrda- potchelicze sic dicte (1510) = podcjelica (Mi-
ma pretpostaviti da je riječ glasila bez sufiksa kalja, »Haube«, Voltiđija, Stulić) = (zamjena
incef, gen. incef a i sa sufiksom incefo = incefao, sufiksa) podcjelina = (mjesto c stoji f) poculica
facol 502 fàgot 503 fale
Fajbänova

(Stulić, nepouzdano) = počelica (Sarajevsko Od madž. fattyú. Najstariji oblik bit će fotiv, Fajbänova f (Liješće, Sinac, Prozor) »svet- riječ u hrvatskim gradovima) bezobraznik, ne-
polje). Na grčko vrelo sjeća ć mjesto c (upor. upor. glede -yu > -iv ukr. fatio »Fratz, kovina sv. Fabijana (20. siječnja)«. Poimeničen otesan i nemoralan dječak, odrastao čovjek«,
čifaī) poćelica (Vuk, Imotski, s opisom). Balg«. Odbacivanjem dočetka -io, koji se pridjev ž. r. od sv. Fabijan = lat. Fabianus, oltar f fakinka. Od tal. = mlet. (1442.) facchino
Romanizam poculicane pripada jadranskoj zoni. smatrao kao pridjevski sufiks, nastade fot. (poimeničen pridjev na -ino < -inus) »l "por-
SO. Fajbâna. Zbog romanske pojave bı > ib
Nalazi se kod Slovenaca: bez deminutivnog Upor. prezime Fotić, ako nije od Photios, od
starija posudenica prema sv. Vabljan ili Va- tabagagli, 2° uomo grossolano«. Prema Bat-
sufiksa -ica tocul m = pocel m i sa tim su- Fotijići Pitanje je naime kakav je kvantitet
bljanica (Poljica). Hipokoristik Fába. tistiju nepoznatog postanja, prema drugima
fiksom poculica — poćelica »Art Haube« (Istočna od í. Ako je Fòrze, onda je od grčkog ličnog
Lit.: ARj 3, 39. (Gamillscheg itd.) germanskog (nizozemskog)
Štajerska, Prekomurje). Riječ poculica je danas imena. Mlada posudenica iz madžarskoga podrijetla.
karakteristična ženska nošnja od Siska do u dobila je suglasnički završetak na -k, -r, da
Slavoniju i Zagorje. Pokriva čitavu glavu, a fàjda f (Vuk, 17. v.) = vajda (Vuk) = Lit.: Hraste, BJF 8, 50. Kušar, Rad 118,
može ući u našu deklinacijų na -o. V.fičor.
nose je samo udate žene pod maramom. Sat- făjda, gen. f ajde pored f ajde (Kosmet) »1° 21. Cronia, ID 6.
Lit.: ARj 3, 39. 64. Pleteršnik l, 197. Miklo- korist, hasna, 2° kamata (Kosmet)«. Odatle:
kana je obično od crvenog pamuka i može biti šič 58. SEW l, 279. fakultet, gen. -età m (19. v.), pridjev na
urešena sirlom. Ide u folklornu umjetnost i deminutiv na -ica fàjdica = vàjdica (Vuk) i
negativna složenica nèvãjda m (Lika) »ne- -bsk fakultetski. Od lat. apstraktuma facultas,
domaću radinost. Riječ može da predstavlja fäfoljak, gen. -õljka m (hrv.-kajk.) = gen. -atis (sufiks -tas, gen. -tatis, osnova
ostatak latiniteta gornje Panonije (središte valjao čovjek«, prilog zafãjdu (Crmnica, iro-
fafuljek, gen. -Ijka (Stulić) = favoljak »si- nički ?), denominali na -iti ufajdît, -âjdim koja je u facilis) preko njem. Fakultät, a ovo
Siscia). nonim: pahalj, kunadra (v.)«. Upor. slov.
Lit.: ARj 3, 39. 53 253. 10, 153. 155. 158. (se) »imati korist«, na -eti fajdeti (18. v., Rajié, preko fr. faculté. Upor. isti sufiks u univerzitet,
fâflja f »perotnica« i fafljati »fliegen, flattern«. nije potvrđen u nar. govoru), na gr. -isati intensitet.
159. 222. 185. 162. 184. Pleteršnik l, 197. Onomatopeja.
2, 71. 72. Mažuranić 960. MHZgb. 3, 93. fajdisati (Vuk) = vàjdisati, -šēm = fajdlsat Lit.: ARj 3, 40. Ilešić, JF 12, 159. DEI
Banali 2, 182. Skok, ASPh 29, 480. Kušar, Lit.: ARj 3, 39. 46. Pleteršnik l, 197. (Kosmet) »biti od koristi, vrijediti«. Balkanski 1581.
Rad 118, 17. 19. Miklósié 57. SEW l, turcizam arapskog podrijetla (ar. fa'idd) =
278. Štrekelj, ASPh 28, 508. Gentile-Gortani, falaké, gen. falaka pl. f (Vuk, 1566,
faganêl, gen. -èia m (Rab) prema f faganela bug. f aida, arb. fáidé f »l ° Gewinn, 2° Zinsen«.
Balletina della Società fil. frinì. G. J. Ascoli (Sv. Jelena kod Crkvenice), deminutiv na 18. v., Kosmet) = fàlage (1566) = valake
12, 200. Matzenauer, LF 13, 171. GM 100. Lit.: ARj 3, 40. 8, 122. BI 2, 695. Miletić, »sprava za batinanje po tabanima«. Balkanski
-ьс > -äc faganelac (Zlobin, S v. Juraj kod SDZb 9, 442. Elezović 2, 398. 402. Miklošič 57.
DEI 1606. Senja, Sv. Jelena kod Crkvenice, Škrljevo), turcizam arapskog podrijetla (ar. falagaj-aka
SEW l, 278. GM 98. Mladenov 659.
na -uša faganeluša (Svinište, Dalmacija) = ili f deka > ' tur. falaka) iz oblasti turskog
facci m (15. i 17. v., Marulić, Mrnavić) = pravosuđa (kažnjavanja): rum. falanga, tako-
įagane, gen. -ela (Božava) = (pseudojekavizam) fajenčina f »zemlja od koje se gradi skuplje
vaćel »koprena« = pacel (Vuk) »povezača, ubra- đer polj. falagi. Plural je kao u negve, tomruci.
dač« = paćeo, gen. -ela (Vuk) »Brautschleier« = faganjeo (Bjelovučić) = fagànio, gen. -nj ela posude kao majolika«. Od tal. toponim Faenza
(16. v., Dubrovnik, Vodopić) = pagania, < lat. Faventia > fr. faïence. Sufiks -ina Lit.: ARj 3, 40. BI 2, 695. Elezović 2, 403.
paceļo »koprena«. Denominal na -iti paćeliti,
gen. -njela (Dubrovnik), deminutiv paganje- može biti i tal. faentina î pridjev na -inus Mažuranić 303. Miklošič 421. REW* 3151.
-im impf, »povezivati paćelom«. Upor. madž.
fátyol »Florschleier«, rum. fachiol. Ovamo lac, gen. -ioca (M. Držić) = na -ica pagam- (ktetikum) od Faenza, ali je suglasnik t za-
falat m (hrv.-kajk., Ozalj, Hrvatska Kra-
jelica (Gruda kod Dubrovnika, asimilacija mijenjen sa č kao da je naš sufiks -ina koji
ide zacijelo fajtil u korizmenoj propovijedi
kao augmentativni sufiks nema smisla. jina, 17. i 18. v.) = falát (ŽK) »sinonim:
iz 16. v.: O žene ohole s kūdāmi, s perniami, p-n > p-trì) = (sa anticipacijom n u proto- komad (kruha, zemlje, sjenokosa), filja (v.),
s fajtili. Na -at pacalat m »1° neko fino platno, nici) fanganel (Muzin, Bruvno) = (s umet- Lit.: ARj 3, 40. DEI 1581. landa (v.)«. Odatle deminutivi na -ьс falatac,
2° calantica (Belostenec, Jambrešić)« = nutim r u protonici) fraganelac (Praznice,
fajta f (hrv.-kajk., Belostenec, Jambrešić) gen. falaca, na udvojeni -čac falačac, deno-
slov. pacalat »Flortuch«, pajčolan »dünnes Tuch, Brač) »ptica carduelis cannabina«. Ovamo još minal na -ati impf, falatati, -am (ras-) »sino-
»1° sinonim: farba, čersa (v.), 2° vlaga«. Ta
Flor, Florschleier« i madž. patyolat »feinster sa ispuštanjem deminutivnog sufiksa -ellus nim: komadati« prema pf. falátniti (ŽU)
dva značenja ne mogu se izvesti iz istoga
Leinwand, Batist« i prezime Pačelatić (16. v., f ajan (Nerezine na otoku Lošinju; j zamje- »kusnuti«, zafaldkniti (ŽU, tn > kn kao u
etimona. Jednako ni denominal (na)fajtati (14.
Hrvatska). Upor. bãcelj »Pfropf aus gefasertem njuje zacijelo γ < g u tom narječju). Od mlet. Knin za starije Tnin), na -ovati rasfalatovati
v., objekt riči: čovik fajta rief) »1° čersati,
Leinwand, 2° Schöpfnudel« = facelj »l ° Pfroph- faganel(ľ)o = tosk. fanello, od vlat. fagētānm (Belostenec). Od madž. falat, koje se nalazi
2° vlagati, vlažiti«. Od značenja 2° postoji
charpie, 2° Schneeflocke, 3° Schöpfnudel«. > *faidano, sa disimilacijom d-n > g-n i re- u slovenskom, slovačkom i ukrajinskom jeziku.
pridjev na -ъп fajtan (hrvatski gradovi) »vlažan«
Upor. arb. façéll. Izvor je grčki: φάκελος dukcijom dvoglasa ai > a, a to od fagus î
i apstraktum odatle na -oćafajtnoća f »sinonim: Lit · ARj 3, 40. Popović, Sintaksa 34.
»faisceau«, unakršten sa grčkim latinizmom φα- »bukva«, sa sufiksom -ētutn fagētum »bukvik«,
vlaga«. Jasno je da je značenje 2° od njemačkog Skok, ASPh 33, 361. 373. Miklošič 57. SEW
κιόλιον < kslat. faciolum za faciale. V. poculica upor. furl, toponim Faeidis, i pridjevskim
pridjeva feucht »vlažan«. Značenje 1° stoji l, 278. Mažuranić 303. Pleteršnik l, 198.
i facol. sufiksom -anus.
možda u vezi s izvedenicom na -as (v.):
Lit.: ARj 3, 39. Pleteršnik l, 2. 197. Miklo- Lit.: ARj 3, 39. 9, 558. Kušar, Rad 118, fajtaši m pl. (ŽKU) '»Ende des Ärmels am falde f pl. (ŽK) »nabori (na košulji,
šič 229. GM 100. 18. Budmani, Rad 65, 164. Hirtz, Aves 104. Frauenhemd« = fojtás (hrv.-kajk.), iz madž. suknji)«. Odatle denominai pf. nàvãldati, -ãm
fojtás', fajta mora da je raširena i prema istoku (Lika, objekt košulju) »nabrati, načiniti na-
faćuk m (Prigorje, Zagorje, Hrvatska) = (Vojvodina) jer Radu Flora u svom rječniku bore«. Od njem. falten. Zbog d mjesto t upor.
faćuk (ŽK) = fanćuk (hrv.-kajk., Bogišić; ne fàgot m »svirala niskog glasa«. Radna
prevodi na rum. »soi, fel«. stvnjem. faldan.
zna se da li je iz narodnog govora) = faćur imenica na -ist(a) fagotista. Internacionalni ta-
Lit.: ARj 3, 40. Skok, ASPh 33, 161. Štre- Lit.: ARj 7, 728. SEW l, 278.
m prema faćurlca f (ŽK) = fot m (Bogišić; lijanizam: fagotto, deminutiv na -otto od ko-
kelj, DAW 50, 18. Mažuranić 303. Flora 591.
ne zna se gdje se tako kaže) = fotiv (16. v.3 rijena *fag- nepoznatog podrijetla, »involto«, a fale f pl. (narodna pjesma, objekt uz pro-
jedanput, također slov. fottv) »sinonim: (bal- koji se stavlja u vezu sa baga »mijeh, otre« fàkîn, gen. -ina m (Dubrovnik, Cavtat) = učiti, subjekt uz kázati). Glosiranje sa »mu-
kanska riječ) kopile, kopilan (v.), Bastard, i sa egejskim φάκελος (ν. focei). f dkm (Božava, Rab, Hvar, hrvatski gradovi) drolije, dosjetke« ne će biti tačno jer se u
špure (v.)«. Slov. facek, gen. -čká pored fačuk. Lit.: ARj 3, 39. DEI 403. 1583. »1° nosač, trhonoša, hamal, 2° (uvredljiva Bosni upotrebljava fal m uz bacati. U Kosmetu
fale 504 familija familija 505 fantazija

fal m (subjekt иг : otvori mu se) »sreća, sudbina«. dovi, Vojvodina), odatle apstraktum faličnost također internacionalno) > tal. famiglia. fanfan m (Muo) »vrsta šarka (v.), crven-
Denominal je na -etati (upór. gonetati): (Leaković) (ne-) = (jedna potvrda) faližan Vuk ima još familijaz, gen. -äza m »đak koji kasta morska riba« = (disimilacija n-n > n-r)
faletati, -am (Măreţie) »gatati« (subjekt cigánke). (18. v.) »kriv, pogrešan, patvoren, lažan«. pomaže učitelju«. Dočetak -jaz je nejasan. Upor. fanfar (Dubrovnik, kao u južnoj Italiji) =
Balkanski turcizam arapskog podrijetla (ar. Izvori tal. falso < lat. falšus i (u sjevernim arb. ferrale, u Ulcinju /гаг" »djeca« (sa ke jmi fanfara f »naucrates ductor«. Od mlet. fan-
fal »dobra sreća, vračanje«) iz oblasti folklora: stranama) nvnjem. falsch, part. perf. od fallěre. »koliko djece imaš«?), famuli (sa članom -a), fana, sic. fanfaru. < gr. πόμφιλος > lat.
arb. fali. Upór. još facno pismo (Statut župe Grbalj, »župa«. Talijanizam je postao balkanska riječ pompilus.
Lit.: ARj 3, 41. Elezović 2, 403. Skok, Novaković 107) gdje je / ispušteno u tročlanoj (arbanaski, turski i novogrčki), a postojao je Lit.: ARj 3, 43. REW3 6644. DEI 1594.
Slávia 15, 346., br. 250. grupi lš + ьп i í > c. Taj se talijanizam na- i u balkanskom latinitetu (rum. i arb.).
lazi i u ostalim slavinama kao i na Srednjem Lit.: Ribarić, SDZb 9, 145. Hraste, SDZb fanfarika f (Dalmacija, Šulek) = fafarinka
falit, -zra pf. (Rab) »pogriješiti«. Taj akcenat istoku. 10, 63. BJF 8, 52. Budmani, Rad 65, 164. (Dalmacija) »kostjela, koščelica, kopriva, ko-
dopušta samo tal. fallire < kllat. fallěre kao Lit.: ARj 3, 40. 7, 831. Budmani, Rad 65, Kušar, Rad 118, 16. Cronia, ID 6. GAT-103. privić, ladonja, glangolić, ceitis australis«. Od
izvor. Upór. arb. falis. Rašireniji je akcenat 163. 166. Kušar, Rad 118, 24. Elezović, REW* 3180. DEI 1591. mlet. fanfarigola < lat. fába africa = graeca.
faliti, -im pf. i impf. (Božava, Perast, općenito JF 11, 86. Miklošič 57. SEW l, 278. REW3 U Bukovici je fafarikula (Šulek) »bukov žir«.
hrvatski, čakavski i kajkavski, Glavinić) prema 3171. fänag, gen. f anga m (Muo, Budva, riba Za to značenje kaže Budmani da je sumnjivo.
impf, na -vá faljívati, -ãm (Dubrovnik) (o-, od fango) »glib«. Od tal. fango, od germanskog
falja f (Parčić; Martié, Osvetnici; ili su pridjeva *fanigs (ags. feuni) »blatan«. Upor. Lit.: ARj 3, 39. 43. Schuchardt, ZRPh
po-, uz-} = valiti, -īm (Vuk, Vojvodina, 35, 388. REW3 3117.
Lika) (iz-, Lika), jednom na -eti į aleti (15. v., im falje poizdalei) »prašnik«. Od tal. faglia slov. parafanjk »Schutzbrett gegen Kot«,
Marulić), na -ati f aijāti, -am (17. v., u dubro- »škrip« = fr. faille (termin valonskih rudafa). od tal. imperativne složenice parafango. fanta f (hrv.-kajk., Belostenec, Valjavec)
vačkoj poslovici; tu postoji mogućnost veze s Upor. faljati, faliti. Lit.: REW3 3184. DEI 1594. Sturm, CSJK = fanat, gen. fanta (isti) »osveta, odmazda«.
tal. faglia »fallo« < kslat. f allia) »1° griješiti, Lit.: ARj 3, 42. REW3 3168. 6, 75. Odatle: denominal na -iti impf, fantiti se
2° ponestati, manjkati (upór. ter da Ы užmaukai (hrvatski leksikografi; 1620, Koprivnica) »sve-
ali falu, Glavinić), 3° propasti«. Kod Belo- fallica f (okolica Splita) »biljka orlava grandi- fanat, gen. fanta m (18. v., hrv.-kajk.)
titi se« = fantiti se »sich rächen« (Pleteršnik),
stenca sfalovati, -ujem. Kod akcenta faliti flora Hof fm; sinonim: stidak«. »1° momak, djetić, mladić«. Nalazi se još u
slov. jeziku fant, gen. fánta »isto« sa priličnom pf. nafantiti se (17. v., jedanput: u potvrdi
može se pomišljati i na njem. izvor bavarsko Lit.: ARj 3, 42. je riječ o dugovanju: ali se i zato hoće nafantiti)
falen = nvnjem. fehlen. Nalazi se još u slov. leksikologijskom porodicom. Odatle na tal.
deminutivni sufiks -ino < lat. -írna fantin »uzeti jamstvo za isplatu duga (?)« i sfamiti
faliti. U jadranskoj zoni mogla su se pomije- fáma f (internacionalni latinizam) »glas (o se (Belostenec, Brezovački); fanćenje n i radna
šati oba izvora. Na njemačko podrijetlo upu- »Bursche, Knabe«, slov. fantalîn < tal. fanto-
nekome)«. Sa tal. sufiksom -oso < lat. -osus imenica na -telj fantitelj m »osvetnik«. Jagić
ćuje apstraktum na -ung', f alinga f (18. v., lino. U Dubrovniku »2° donjak, igraća karta«
fàmoz pridjev (Dubrovnik, Cavtat), određeno pozna denominai na -ati: fantati se s varijan-
također slov.) = valīnka (Vuk, Vojvodina) < tal. f ante »carta da giuoco che porta la figura
famōzī (to ti je onī famōzī Péro) »glasovit«, tom fentati. Od madž. fánt »Vergeltung«.
»mahana > mana, (po)greška« = (sa madž. d'un fante, uomo d'arme, garzone, servo«.
kao internacionalna riječ proširen na -ьп > -an Lit.: ARj 3, 43. 7, 319. Štrekelj, ASPh
sufiksom -sag za apstrakta) fališag m (počet- Ovamo ide i internacionalni vojnički termin
famozan. Denominal sa privativnim prefiksom 14, 522. Jagić, ASPh 8, 318. Mažuranić 304.
kom 18. v.). Glede sufiksa -inga < njem. infantèrija î »pješadija«, pridjev infanterijski,
in- infamati, -am (17. v., Dubrovnik) »ozlo- SEW l, 279.
-ung upór. furingaįfor-, rajtniga. Kako nvnjem. glasiti«, part. prêt. pas. infamai i infaman infanterist (preko njem., a to preko fr.). Tal.
Fehlung nije potvrđeno, nije isključeno da je fante različito se tumači. U značenju »dijete« fantazija f (16. v., Perast) »mašta, izmiš-
»ozloglašen«, sa umetnutim j (upór. rum.
tal. fallenza (sufiks -enza < lat. -entia) bio od lat. infans, gen. -ггѕ (sa gubitkom priva- ljotine, sanjarija«. Internacionalni grecizam φαν-
fama prema infamala) infajmati, -am pf. prema
zamijenjen sa -ung = -sag. tivnog prefiksa in-, fans particip od fari), u τασία. Na -irati < njem. -ieren fantazirati,
impf, na -va- infdjmavati, -am. Od lat. > tal.
značenju »vojnik, pješak« (upor. tal. fanteria, fr. -lažiram impf. Pridjev fantastičan od gr.
Lit.: ARj 3, 41. 42. 4, 315. 8, 731. Pleteršnik fama (apstraktum od fari »govoriti)«, famoso.
fantasın) od got. *fanī>ja = stvnjem. fendo »isto«.
l, 303. Cronia, ID 6. Kušar, Rad 118, 25. Lit.: ARj 3, 833. NJ 1, 30. REW3 3176. φανταστικός, odatle fantast m. Apstraktum φάν-
Javić, ASPh 8, 318. Skok, ASPh 30, 307. DEI 1591. Lit.: ARj 3, 43. Pleteršnik l, 198. REW3 τασμα sadržan je u internacionalnom fran-
REW3 3167. DEI 1588. GM 98. 4393. DEI 1955. Gamillscheg 2, 139. Miklošič cuzizmu fantom m. Odatle: fantasmagorija,
famfulja f (Sulek) = fimfa = fimfulja 57. SEW l, 279. gr. φάντασμα i αγορεύω »skupljam«. Sve
fals (Zakon vinodolski, Rab) = (sa umet- (Sulek) »sinonimi: 1° dinjica, 2° oskorušica, učene riječi. U pučkom (narodskom) obliku
fanatik m (akcenat Budmanijev), pridjev
nutim nepostojanim a u dočetnoj suglasnič- poterium sanguisorba L.«. Kao da je onoma- od phantasia potječe pridjev tdmašnit (Zlarin)
na -ьп > -an fanatičan (Šulek). Apstraktum
koj grupi) falas, ï falsa (16. v., Perast, Dubrov- topeja. »čudan, smiješan«, sa složenim sufiksom -ьп +
na učen sufiks -izam fanatizam, gen. -zrna.
nik, Božava, Cavtat), prilog falšo, na -ulja > Lit.: ARj 3, 42. 56. Denominal na gr. sufiks -ιζω > iz- i njem. -it od tamása f (dubrovački pisci: Vetrame,
-uja falšuj a f (Žrnovo, Korčula) »žena koja Gundulić, Đordić, Gučetić) = tamása (Ri-
-ieren > -irati fanatizirati, -tiziram, koji se
se pretvara«, î f alsa > faosa, n faoso (16. v., familija f (16. v., Vuk, · Vojvodina) = ječka nahija) »burla, giuoco, buffone, zvek,
zamjenjuje sa -ovati, -ujem fanatìzovati. Učene
Vetranie), analogijom m /005, proširen na -iv familija (Vodice, Istra) = vamilija (Vuk) poruga, sprdnja«; primjer: trsiti se bez lamaše
riječi od lat. pridjeva na sufiks -aticus: fānā-
falsiv, apstrakti na -ija falsila »laž«, na tal. »1° porodica, 2° družina (Vodice)«. Latini- »bez šale« = tamaža (Bogišić, narodna pjes-
ticus, odfānum »hram«. Od iste je riječi profa-
-itat falsitāt, gen. -i f, falsivost, f aljas (Dubrov- zam. Unakrštenjem latinizma i mletačkog ma), odatle pridjev na -ьп > -an tamásán
nirati, -faniram.
nik) »lažan« = falaš (Split, Šibenik) = falsiv oblika famêlija (ŽK) »srodstvo, rodbina«. Od (Bella) (pre-, pri-) »smiješan«. Prilog natamašno
(16. v.) = (zamjena sa -ljiv) falšljiv (Belo- Lit.: ARj 3, 43. DEI 1592.
tal.-tosk. famiglia > farmija f (17. v., Dubrov- (Stulić) »podosta šaljivo«. Ovamo ide tanbaš-
stenec) = proširen na -ьп fališan, f -sna nik) »porodica«. Od mlet. fameglia > famelja fàncaga f (Slavonija) = vàncaga (Vuk, kāt (Lumbarda) = tambaškat (Dubrovnik,
(ŽK), apstraktumi na -ija fališija (Jačke), (Riječka nahija, Crna Gora) = faměja (Su- Slavonija, Srijem) »sinonim: bradva, keser, Zore, Korčula) = tanbuškit (Rab, Božava)
fališnost f = (prema šn > čn hiperkorektno petar, Brač, Hvar, Vis, Šolta, Rab, Božava). drvodjeljsko oruđe nalik na sjekiru«. »brbljati, koješta govoriti, brontolare« < mlet.
izmijenjeno analogijom) faličan (hrvatski gra- Od lat. familia (apstraktum na -ia od famulus, Lit.: ARj 3, 42. BI 2, 697. tambascar. Bogišić ima tamžiti. Dubrovačko
fantazija 506 faraon farba 507 fásttdijc

tamása može biti dalmatoromanski grecizam faràbut m (Dubrovnik, Cavtat, Korčula) farba (zapadni krajevi, 16. v.) »sinonim: S arapskim članom í u arapskom značenju
koji se osniva na metatezi ph-t > t-ph: *tam- »berèkin, prevarant«. Od tal. farabutto m < boja, mast, šara«. Odatle: radna imenica na došla je arapska riječ al-faris (prema al faraş
pasia koja se nalazi u sicilijanskom tampasiari španj. forante »intrigant« < fr. héraut »glas- -ar farbar = na -avac farbavac, gen. -avca, »konj«) zaista u naš jezik, ali ne direktno nego
< *tambasiare sa mb > m, kako se češće nalazi nik«, upór. češ. herold < frnč. herialt. U od denominala farbati, -am impf. Sa / pored preko tal. alfiere, a taj iz španj. alf érez »za-
u arbanaskom, npr. Škumbi-Scornino. Dubrovniku ide ovamo farlabuć· m (Dubrov- b slovenski, sa / > b češki, poljski i u oba lu- stavnik«: olfir »idem« (Kačić) = alvir »policaj«
Lit.: ARj 3, 43. 7, 677. И, 743. Kušar, nik, Zore) = parlabuć, gen. -uća m prema f žičkosrpska: barva. Oblici sa b i v su iz srv- (Banja Luka), odatle apstraktum na -stvo al-
NVj 3, 338. Isti, Rad 118, 25. Cronia, ID 6, parlabućica (Gradić) »trgovčić, bakal, ćifta«. njem. farwa. Naš je germanizam (njem. Farbe) firstvo (Kačić). Odatle dalmatinsko prezime
128. REW3 6459. DEI 1595. Filip de Diversis definira parlabuchii »infima prema tome recentan. na -ević: Alfirević, Alferavići (spičanska po-
vendentes et ementes, ut uva, gailinąs et Lit.: ARj 3, 44. Miklošič 7. SEW l, 44. rodica). Upor. tal. Alfieri. U tom je značenju
fanjek gen. -nj&z m (hrv.-kajk., Beloste- huius modi«. God. 1347. piše se pariabuch, Holub-Kopečný 65. Bruckner 17. potvrđeno i u arb. alfjer. Ovamo i u Dalma-
nec, Jambrešić) = fânjek (slov., Štajerska) 1363. parlaputus, 1372. parlapuch, 1373. per- ciju došao je taj vojnički termin preko slu-
»sinonim: uštipak (v.)«. Od madž. fánk istog laput, 1409. perlabuc, perlabuchius. Početni farbala f (Dubrovnik) »opšav na ženskim ženja u mletačkoj vojsci.
značenja koje je možda od njem. Pfannku- slog varirao je između per- i par-, a b > p. haljinama«. Od tál. falbala 1 falpalà > (sa
chen, složenica od Pfanne, o kojoj v. povna. Lit.: ARj l, 67. 3, 44. 9, 650-651. SEW l,
Čini se da je došlo do unakrštenja između disimilacijom W > r-ľ) farpali (Pisa) »isto«, 279. Lokotsch 591. GM 8. Korsch, ASPh
Slovenski oblici pokazuju veliku varijaciju u farabutto i gr. ρωποπώληζ »mercier« od ρώ- tur. farbala, ngr. φαρμπαλας. Nepoznatog 9, 499-500. REW 3199. DEI l, 120. Mažu-
dočetku: fâncek, gen. -cka = fancelj, gen. πος »pacotille«. Dočetno -r > -ć je kao u imbua postanja. ranić 304.
-čija ili -celjna — fancol prema njem. demi- (v., Pelješac) < tal. imbuto, Velebíc < Ve- Lit.: Zore, Tuđ. 23. DEI 1585. 1590.
nutivu Pfanzel. Ovamo ide zacijelo kao me- lebit. Umetnuto / nastalo je možda umiješa- farsi pored farsi i farsi, prilog (Kosmet)
tafora fanjăk, gen. fanjka (ŽK) »aus Leinwand njem naziva za novac follarus (upór. fujarka, farisei m (15. v., Marulić, Vuk), pridjev »čisto, ispravno (zna farsi turski, ciganski)«.
gemachte kufeisenförmige Unterlage, die unter piljarica). Upor. toponim Tarlabuć (selo farisejskf = farizej (17. v.), sa individualnim Balkanski turcizam arapskog podrijetla (ar.
die Kopfbedeckung kommt und zum Zeichen u općini Smrekovnica, srez Vučitrn). -in farizejin, farizejski = fariseo m (17. i 18. f ariši < perz. Pars> tur. farsi »perzijski (je-
der verheirateten Frauen dient«. Lit.: ARj 9, 652. Zore, Tuđ. 16. Elezović 2, v.), fariseoski, farizea, farizeov, poimeničen zik«) iz oblasti priloških poštapalica: čine.
Lit.: ARj 3, 43. Skok, ASPh 33, 361. Jagić, 301. REW* 4116b. DEI 1796. Jireček, Ro- farizeovac (17. v.) = farižeo (dočetak prema farsi »parfait, parfaitement«, ngr. φαρσί »à la
ASPh 8, 318. Pleteršnik l, 198. manen l, 91. ASPh 19, 39. talijanskom); farisajski prema tal. farisaico. perfection«. Razvitak značenja »perzijski (je-
Od gr. poimeničenog pridjeva φαρισαΐος zik)« > »savršenstvo« opominje na razvitak
far, gen. fara m (Rab, Cres) = (sa / > b faraguvača f (Hrvatska i Slavonija) »klupa
na kojoj opančar kožu struže«. Izvedenica na
= lat. pharisaeus > tal. fariseo, koji je pri- pridjeva latinus »jasno, razumljivo, okretno
kao u baklja, bačkio) bar (Vodice: manji dosa lagođenje aramejskog pridjeva u pl. perīšajja itd.« u romanskim jezicima kao i na madž.
nego zrno od bâra) = slov. bâr, odatle bârovec -oca od madž. faragó »drvodjelska bradva«.
»rastavljeni«, hebr. perūšīm. magyarázni »protumačiti«. Kod Osmanlija je
»kaša iz bara«, »1° pir, 2° Kolbenhirse, setaria Lit.: ARj 3, 43.
Lit.: ARj 3, 44. DEI 1599. znanje perzijskog jezika i književnosti zna-
italica (slov.)«. Od tal. farro, istrom, faro faraon, gen. -ona m (Kosmet) = f ir aûn čilo savršenstvo obrazovanosti.
»orzo brillato« < lat. far, gen. farris, ie. riječ. pored firaûn i fir on (Kosmet) = firàun (Bosna) fariz m (15. v., dva puta kod Marulića) Lit.: Elezović 2, 405. Pascu 2, 133., br.
Lit.: ARj 3, 43. Ribarić, SDZb 9, 130. »Ciganin«. Odatle pridjev na -ski faraonski = fariž (često u priči o Aleksandru Veli- 456. REW* 4927.
Pleteršnik l, 12. 21. REW3 3186. DEI 1601. u psovki faraonsku ti veru tvoju (Kosmet), na kom) »sinonim: konj«. Od ar. f aras »isto«. G.
Ive 122. Kušar, Rad 118, 17. 1403. kupuje knez Ivaniš Čavski polaču od
-ka firàunka f »Ciganka«, hipokoristik na -ko farzelin m = frazulin (Zlobin, Gračac)
1
fírko. Ovamo još bosanski toponim Parauni. bratstva sv. Katarine u Ostrošcu (Bosna) = vražulinac = (ar > r) frzèlîn, gen. -ina
fara (Vuk, na Savi kod Brčkoga) »sino- Balkanski turcizam arapskog podrijetla (ar. > pa se kaže u listini da »služba je od te polače (Boka) = fržulin (Arbanasi kod Zadra) =
nim: krma (na brodu)«. Od madž. far »straž- tur. fira'un »1° pharaon, 2° tyran, personne fariža 12, a se dvě čti (»i to dva puta«) do go- verdzolin, gen. -ina (Dubrovnik) = verzelin
njica«. Kako se radi o ladarskom terminu, arrogante«, a ovo iz egipatskog per-a'a > dišća«. Mažuranić misli da se tu radi ne o = inzulín (Rab, Božava) = frizulin (Perast,
može se i sumnjati o ispravnosti te etimologije. koptski pero »velika kuća« > hebr. far'ō > lat. podavanju službe konjima, nego o nekom Nin) = frizolin (Starigrad, Hvar, Dalmacija)
Možda bliže stoji madž. fark »rep«, odakle je pharaō) iz oblasti naziva naroda: čine. firaun novcu, »po liku konja tako nazvanom«. Ta- = frizelin (Poljica, Rava, Omiš) »zeba, se-
farka f = varka (Vuk) »1° stražnji kraj od »homme méchant«. Cigani su smatrani kao kvo značenje nije nigdje potvrđeno, a i ne rinus meridionalis, gardèlin (Korčula), stàglïn
ribe, 2° podex«. Odatle sa madž. sufiksom Egipćani (v. Egipat) i kao Faraónov narod. mora se citirano mjesto tako tumačiti jer je (Dubrovnik)«. Od mlet. frisolin pored fri-
farkeš m = farkiš (Hrvatska, Slavonija) U fira'un kawmi ispuštena je opća riječ kawmi lako shvatiti da se od te palače moralo dva zarin (Boerio) = frizolin (tal., Zadar), istrom.
»drvena sprava kao ležeće 5 čim opančar »narod«. To je zbog toga što su prije nego iz puta do konca godine opremiti 12 konja (hra- friźulein (Rovinj, Vodnjan), deminutiv na
gladi opanak«. Indije stigoše u Evropu, boravili u Egiptu. hom, zobi?). Još postoji varijanta / > p: lat. -īnus > tal. -ino od fringuilla > furi.
Lit.: ARj 3, 43. 44. 45. BI 2, 699. Ovamo i farao n (Šulek) = faro m (18. v., Relj- yariz m u Aleksandridi i glagoljskom ruko- frandzel »Fink«, tal. fringuello, upor. ar. vars
ković) = faraun (Dubrovnik) »1° igra na karte, pisu iz 15. v., također u značenju »konj«, oda- i mlet. verdzelá »farbig«, unakrštenje sa verde
fara2 f (ŽK, hrv.-kajk. i slov.) »sinonim njem. Pharao, Pharo«, faraon m (13. v.) »2° tle pridjev na -ski kakizma pariz'ko oti kože < viriais.
župa, plovanija (Lika, Hrvatsko Primorje), ime egipatskih vladara«, pridjev faraónov (18. kor'kodilove »konjski pokrov od krokodilove
parokija (pravoslavni, rjeđe katolici)«. Odatle Lit.: ARj 3, 76. Hirtz, Aves 108. Cronia,
v.) < tal. faraone > faràun (Marulić), fara- kože«. Vjerojatno je od iste riječi pluralski ID 6. Kušar, Rad 118, 18. Ive § 109. Воепо
s -nik: farník m (ŽK, slov.) »član župe« i unovica »žena njegova«, faraunski (18. v.). Na toponim na -evići: Pariževići, selo u Bosni 238. Tagliavini 14. Skok, ZRPh 38, 546—7.
/aro/ m »župni dvor«. Od njem. Pfarre i -ica faraùnica f (Dubrovnik) »kokoš« [ = tal. (okružje sarajevsko). Upor. prezime Pari- REW' 3516. DEI 1718.
složenice Pfarrhof. Također češki. (gallina) faraona]. pović za takvu antroponimiju. Korsch pominje
Lit.: Jagić, ASPh 8, 318. Pleteršnik l, Lit.: Elezović 2, 405. 410. Skok, Slávia 15, još kao starosrpske varijante faríja, farisb. Kako fastîdijo n (Perast, 16. i 17. v., Dubrovčani)
198-199. Perušek, ASPh 34, 54-55. Holub- 347., br. 266. Lokotsch 1650. Pascu 2, 133., br. u ar. fans znači »Reiter, Ritter«, riječ nije = faStidij m (16. v.) »dosada«. Učena riječ
-Kopečný 114. SEW l, 279. 470. Holub-Kopečný 114. došla k nama iz toga vrela, nego iz srgr. φάρης. od tal. fastìdio < lat. fastídium. Odatle i fran-
fastîdijo 508 februarij februarij 509 felonb

cuzizam fâché »posvađen« koji se čuje po dan fatīžnī (Dubrovnik, Cavtat) »radni, ra- v.) ide zajedno sa frevaru u Kalabriji, također fegati, -am impf, (hrv.-kajk.) »koriti«. Odatle
hrvatskim gradovima, od vlat. part. perf. botni dan, rabotnjak«, potisni dan (Čilipi). preko bizantinskoga φεβράριος > φερβ- radna imenica na -avac fegavec (Jambrešić)
fastidicatus. Na -ati fatigat(i), -atn impf. (na džornatu, ρι(ος), prema vlat. febrarius (Appendix Pro- »koji kara, objurgator«. Od madž. fegyni. Nije
16. v., Dubrovnik, Cavtat, Kućište, Potomje) bi, sa ispuštenim u u grupi od tri suglasnika na -ovati kao ostale glagolske posuđenice iz
Lit.: ARj 3, 45. REW* 3217. DEI 1604.
= patigati (Menčetić) = (sa zamjenom í > bru) = > tal. febbraro > febrar, gen. -ára madžarskog jezika.
fäš m (Golać, Istra) »snop«, fòla (Ston, sonatno f) patřgati (Vuk, prema Tomano- (Dubrovnik) = febrar, gen. -ara (Rab, Lastva, Lit.: ARj 3, 47.
Kućište, Istra) »pas, pojas, odrezak od kože viću unakrštenje sa trgovati). Od tal. postver- sa / > p od biz. oblika), prevar (14. v.) =
nalik na pas«. Deminutiv na -ica vašica (Kri- bala fatica, fatiga < lat. fatiga od fatigare. privar (16. \.Υ= pervar (14. i 15. v., zapadni řehtati se (hrv.-kajk., Jambrešić) = fek-
vošije) »oko rukava na košulji«. Slov. faša »1° krajevi, glagoljski prvotisak 1491) = ргь агь tati se (18. v., hrvatski gradovi) »biti se s kime
Lit.: ARj 3, 45. 9, 700. Budmani,Яаа 65,
donji obojen dio stijene, 2° Binde«. Sa / > p 166. Cronia, ID3 6. Tomanović, JF 17, 206. {1439). Od lat. februārim (izvedenica na -arius na megdanu«. Odatle radna imenica na -αϊ:
Paše f pl. »brijeg, predjel, strmen kod Lastve, GM 102. REW 3220a. DEI 1604. «d pridjeva februus, postverbal od februare fektaš m »megdandžija«. Od njem. fechten.
kao neke vrsti křemen, kao neki pojasi«, u »čistiti« > tal.-tosk. febbraio = febbraro, ist- Kad nije refleksiv, znači »prosjački«. I to je
Kotorskom arhivu Fasse, Fosze (saopćenje fatum m (učen latinizam) »sudbina«. Oda- rom, frabaro pored mlet. fraver, fabrier. Kako značenje njemačko.
Stjepčevića). Upor. slov. fašč, fašeč »1° un tle pridjev na -alis proširen na -ъп > -an pokazuje arb. flūr, naziv je ušao i u balkanski Lit.: ARj 3, 47. Jagić, ASPh 8, 317.
mazzo di fiori, 2° naramak drva« < furi. fasç. fatalan, radna imenica na -ist(a) fatalista m latinitet. Za arbanasku disimilaciju r-r > l'-r
Od tal. fascio, fascia < lat. f aseis, vlat. faseia. (Šulek) »koji vjeruje u fatum«, apstraktum na upor. ngr. φλεβάρις koji se poklapa s arba- fêla f (Vuk, Vojvodina, Pergošić, Bosna;
Ovamo ide na -mus, -ina fasîn m (Lastva, -izam fatàlizam, gen. -zrna. Talijanizam fata naskim oblikom. Nastao je iz vlat. *frevario u Dubrovniku boja karata) = fêla (ŽK: šake
»uz pruća, koliko čovjek može da nosi ispod (f prema lat. n. pl.) morgana »miraggio«. Drugi (upor. istrom, frabaro). V. veljača, koje može fêlé) = véla (Vuk, Vojvodina, Poljica, Dal-
ruke), fašina f (Vuk) = vašina (Vuk) »sve- pridjevski dio je žensko lično ime Morgiana da prevodi latinsko značenje ako se odnosi macija, također slov.) »sinonim: vrsta«. Od
žanj sirova granja«. Djelomice može da po- < ar. märgan > merdžan (v.). na veljanje »čišćenje« mačaka. madž. fel, sokféle »mnogovrstan«. Odatle féljek
tječe iz balkanskog latiniteta preko rumunj- Lit.: ARj 3, 47. 49. 50. 51. 71. 76. 9, 801. m »idem« (Mažuranić; ne zna se gdje se tako
Lit.: ARj 3, 45. REW* 3222. DEI 1604. govori; nejasan je dočetak).
skog i arbanaskog: bug. faša »Lederstreifen« 11, 783. 12, 206. REW3 3231. Rohlfs, Diz.
< rum. fase »Windel«, arb. fashë »Binde, Cal. 314. Kušar, Rad 118, 23. GM 109. Vasmer Lit.: ARj 3, 47. BI 2, 706. ZbNŽ S, 239.
fàvûr, gen. -ura m (Dubrovnik, Cavtat, u 59. 115. Ive § 4. DEI 1610. Stefanie, Rad
Windel«. NJ 2, 185. Miklošič 58. SEW l, 280. Mazura-
izrazu ići u favur »ići u prilog«). Od lat. aps- 285, 82. nić 304.
Lit.: ARj 3, 45. Ribarić, SDZb 9, 153. traktuma favor, gen. -oris od favere > tal. fa-
Zore, Rad. 170, 207. Sturm, ČSJK 6, 65. vore. Odatle internacionalno sa gr.-lat. -iz- < fëca f (16. v., Dubrovnik, Račišće, Po- felćer m (hrv.-kajk. i slov.) = velćer (Vuk,
Mladenov 660. REW3 3208. DEI 1602.' -ιζω i njem. -ieren > -irati favorizirati, -rìziram, tomje) = peca (Divković, BiH) »talog (oso- Vojvodina) »vojnički kirurg«. Govori se i s
upor. tal. favorire. bito od vina)«. Upor. slov. leca »Press-germ« č mjesto ć. Od njem. Feldsche(re)r, složenica
fašćurica f (Brač) »mala daska na kojoj od Feld »bojno polje« i scheren »brijati, strići«,
Lit.: DEI 1609. = germa (Zagreb). Od mlet. fezza, furl, fezzé,
se pere platno«. jer su brijači bili i Ijekari; upor. barbír. Upor.
poimeničen lat. pridjev na -eus u ž. r.faecea,
Lit.: ARj 3, 45. fëbar, gen. -bră m (Božava, Molat), pri- od faex, gen. faecis, prema Battistiju medite- češ. feltár.
djevi febrên (danas san ~), febrenă, -nó (ona ranskog podrijetla. Ovamo ide deminutv na Lit.: ARj 3, 47. BI 2, 706. Miklošič 58.
fašinak, gen. -nka m (Rapić, 18. v.) = fasi- nenaglašeni sufiks -ula faecula »gebrannter SEW l, 280. Holub-Kopečný 114. Jagić,
nāk (ŽK) = fašenk (hrv.-kajk., Belostenec) je febrêna) »koji ima groznicu«, febra f (16.
v., Dubrovnik, Cavtat, Rab) = fibra (15. v., Weinstein« > u Dalmaciji sa sinkopom penul- ASPh 8, 318.
= fašenjk fjambrešić) »sinonim: pokladi, -de time vlat. *fekla > bikla f (Pavlinović) »mli-
(v.)«. Hrvatskokajkavsko fašen(e)k poštokavljeno Marulić i drugi pisci čakavci) »groznica, og-
jeko smiješano s vinom«, denominál na -iti felelovati, -ujem pf. (hrv.-kajk.) = feledovati
je u fašnik (hrvatski gradovi). Odatle: pridjev njica, vrućica, temperatura«. Od tal. fèbbre (disimilacija W > l-d) »ohrabriti, smiriti«. Od
= {èbbra < lat. febris > febra (prijelaz u bìkUt.i, -im impf, »miješati vino s mlijekom«.
na -ski fašinski (ŽK) = fašenski (dan) = fa- Glede / > b v. bačkio, baklja. madž. felelni, izvedenica od felel sa -ovati kao
šenjski (dnevi), radna imenica na -ar fašingar deklināciju a kod Chirona), nepoznatog pod- i rum. madžarizmi cheltui, făgădui, tăgădui.
(18. v.), denominal na -ovati fašenkuvati rijetla. Marulićev ikavski oblik zacijelo je Lit.: ARj 3, 47. 730. REW3 3119. DEI
dalmatoromanski leksički ostatak. Masku- 1611. Strum, ČSJK 6, 64. Lit.: ARj 3, 47.
(hrv.-kajk.). Od austronjem. Fasching, a to
srvnjem. vaschnaht > Fastnacht sa zamjenom linum febar nastao je od febbre iz f febra na feletar m (hrv.-kajk,) »kočijašev pomoćnik«.
taj način što je taj oblik shvaćen kao genitiv. feda f (18. v.) »vjera, jamstvo«. Od tal. Takoder prezime Feletãr (ŽK). Od madž. fe-
drugog dijela složenice sa -ing, upravo »uoči
Pomagao.je tome i pridjev na -en (varijanta fede < lat. fides. Odatle na -ati fidati se (Pe-
posta«. letárs »dionik«.
od -ьп) f ébren. rast), besfideći se (Kašić) »nepouzdavajući se«,
Lit.: ARj 3, 45. Weigand-Hirt l, 502. 505. poluprijevod od tal. sfidarsi. Prema toj riječi, Lit.: ARj 3,48.
Lit.: ARj 3, 45. Cronia, ID 6. Budmani,
Rad 65, 166. Kušar, Rad 118, 19. REW3 3230. čini se, nastala je disimilacija n-n > d-n kao felonb (stsrp. j 1330) = реіопь (Danilo)
fatagin m (Šulek) = pangolin »životinja
eufemizam nastao na osnovu pučke etimologije »crkvena haljina (crkveno odijelo)«, također
manis macroura Erxleb. [Prvu riječ donosi
februarij m (16. v., učeni latinizam) = fidanca (Božava) »1° guardia di finanza, 2° stcslav. deminutiv felomn. Od srgr. φαι-
Šulek prema njem. Phatagin}.
februar m (13. v., polulatinizam, dočetak -ij sargus vulgáris, pesce frate«. Upor. drugu λόνιον, φαινόλης = φελόνης, ngr. φελόνι(ον)
Lit.: ARj 3, 45. Šulek 2, 1019. disimilaciju filând (ŽK). Ovamo poimeničen »kabanica«. Crkveni grecizam latinskog pod-
ispušten prema tal. febbraro i danas njem.
fatig m (16. v., čakavska propovijed) = Februar) — fevruarii (stsrp., bizantinski je part. prez. konfident m (Zagreb) »špijun«, od rijetla (lat. paenula) balkanski je: bug. félon,
fatiga f (16. v., Dubrovnik, Perast, Božava) grecizam,· upor. bug. fevruari), prema ovome lat. confidere, apstraktum na -encija < lat. rum. felon »Chormantel«, cine, filone »chasuble«.
= fadiga (Cres, t > d je stmlet., upor. arb. fevrar (1440) = (metateza) stsrp. frevan -entia kufidêncija (Božava). Lit.: ARj 3, 48. Vasmer, GL 59. Mladenov
fëdige) »trud, rabota«. Deminutiv fatižica, (1303, 1333) = (metateza) fervar (13-15. v.) Lit.: ARj l, 239. 3, 47. Cronia, ID 6. 660. Tiktin 616. Miklošič, Lex. 1005. Pascu
pridjev ne -6И > -an fatižan, određeno na = (er ·> f) frvar (15. v.), dokfrevar (14—17. REW3 3285. DEI 1612. 2, 41., br. 723.
fełsata 510 fendik fendik 511 fèreta

fełsata f (Mikalja, Stulić) = (pseudoje- Brskovo, Novo Brdo) s kojima su radili Du- jeme kad se kod njih izmjena dobara nije pozitiva дета. Balkanski turcizam arapskog
kavizam) fjèrsãta = jenata (Dubrovnik, Cav- brovčani. Upor. frava. Şasi su po svoj prilici vršila s pomoću novca. Upor. i platiti s ovog podrijetla (ar. fark) iz oblasti mišljenja: arb.
tat, Zore, čilipi) »vuneni pokrivač na po- govorili kao u stvnjem. (p)fendic pored (p)- gledišta. fark = ferk (Gege) »Verschiedenheit«, cine.
stelji, domaće proizvodnje, koperta, linaio od fendine; fenek i fenik je od nvnjem. Pfennig. Lit.: ARj 3, 48. 9, 913. Jagić, ASPh 8, farca î »différence, distinction«. G. Meyer po-
raše, vêlïnca (Korčula)«. Od tal. felzata »coperta Pfennig je bakreni novac od 1621. Ali je i 318. Mažuranii 305. 926-929. GM 327. minje iz Mikalje ferk, čega nema ARj,.
grossolana« = srlat. fersata (tako i u Kalabriji), ranije bilo bakrenog dodatka. Praslav. i sve- Miklošič 245. Holub-Kopečný 270. Bruckner Lit.: ARj 3, 49. Skok, Slávia 15, 346.,
ngr. φελτσάδα. Dva su tumačenja moguća. slav. *penengb i penendzb »denarius« potječe 408. Mladenov 417. Sobolevski, RFV '64, br. 254. GM 104. 99. Elezović 2, 405. Pascu
Oblik sa / upućuje na tal. félza, felze »spazio zacijelo iz daleko starije dobe, ako se i ne 92-95 (cf. RSL. 4, 266.). Melich, MNy 5, 2, 133., br. 455. Zore, Rad 138, 67.
coperto nella gondola per difesa dalla pioggia, može uzeti sa Stender-Petersenom da je iz 172-174 (cf. RSI 3, 397.) Rešetar, ASPh 36,
540. Kiparsky 256. Janko, Slávia 9, 351. feras m (Kosmet) »đubrovnik, posuda za
dal vento« sa lat. sufiksom -ata. Kako postoji nepotvrđenog got. *pinnings »rimski kovani
u tal. farsata »coperta«;, moguće je izvođenje novac«, iz kojega je prema Janku moglo izaći feniks m (16. i 18. v., latinizam phoenix) »ba- skupljanje mrva i smeća u sobi, Mistschau-
i iz ar. faršat »coperta« ıfelza se izvodi iz nvnjem. samo *ρìnğgъ. Teškoća je samo u mjesto joslovna ptica« = (prema tal.-mlet. izgovoru) fel«. Balkanski turcizam (feras pored faraş)
Filz < *fihir. germ, e, dok je -ing > -ęgъ i -ędzb kao u kuning fenic m (18. v.) = fenica f (17. i 18. v.) = iz oblasti kućnog uređaja: bug. fáráš, arb.
Lit.: ARj 3, 48. 59. Zore, Tuđ. 23. REW» > knez (v.) i shilling > dez (v.). Jat bi se fenica f (16. v.) = feniža (Mikalja) = (ph > p) ferrasht »Mistgrube«, cine. făraşe f »pelle à
3305. Rohlfs, Diz. Cal. 293. DEI 1601. 1615. mogao objasniti možda oblikom stvnjem. penice. U značenju »1° palma, 2° datula« ramasser les balayures«, ngr. φαράσι.
pfantine, stfriz. panni(n)g, tj. prijevojno stv- penik m = pinik, pridjev pinički — finikb m Lit.: Elezović 2, 406. GM 102. Pascu 2,
f élűn, gen. -úna m (Dubrovnik) = f Hun njem. a > e je kao u dretva, dritva (v.) < (stsrp.), pridjev finikov = finiksb (stsrp.) 133., br. 457. Mladenov 660.
(Dalmacija) »riba seriola, orhan«. Nema po- draht > *drety i u letva < Latte. Upor. još rom. prema bizantinskom oi > i, stgr. φοίνιξ,
dataka o tome zašto se zove tako, ako je to ę > -k u scutelle > zdjela. Postoji i semantička gen. -ικος, nvgr. φοινίκι. Grecizam je bal- feràuo, gen. -ula m (17. v., Dubrovnik)
postanjem ista riječ kao tal. fellone pored fello razlika između novije i starije posuđenice. kanski: finik m »čahura od svilene bube«, »kabanica«. Deminutiv feraulič »nekakav po-
< stfr. nom. fel, kosi padež felon »izdajnik«, Dok fendik, fenek i fenik znače samo »sitni rum. finie »1° ptica, 2° datula, 3° purpur«, povski pregrtač«. Od tal. ferraiòlo m (16. v.),
nepoznatog postanja. Sa sufiksom -ija < fr. mjedeni novac«, stara posudenica znači »no- bug. finikovo darvo, arb. finik »paoma«, u stc- od ar. férjül < lat. palliolum, deminutiv na
-ie upotrebljava se kao internacionalni fran- vac uopće (kolektivno)«. Stara je ušla i u an- slav. u dva vida zamjene za dvoglas oi finikz -olus od pallium, koje se čuje kao učen latini-
cuzizam felonija f »nepoštenje, izdajstvo«. troponimiju, nova nije. Deminutivi na -ić: i funikz »paoma«. Prvobitno je značenje »što zam.
Lit.: ARj 3, 48. DEI 1614. Penezić i Pmezić na Krku odgovaraju češ. potječe iz Fenicije«. Lit.: ARj 3, 49. DEI 1622. Meyer, Ngr.
Penízek. Taj razvitak pokazuje i rimski de- 4, 75.
Lit.: ARj 3, 57. 9, 772. 855. Elezović 2,
fëmena f (Dubrovnik, rukopis 16. v.) »1° narius u slov. đnar, gen. dnarja »novac« prema 410. Vasmer, GL 60. Tiktin 629. GM 105.
dinar < srgr. δηνάρι(ον) (ν.). Lik pjênëz m, Mladenov 661. DEI 1617. feredža f (Vuk, narodna pjesma, Kosmet)
žensko kad se govori o rodu ptice, protivno = feredža (Kosmet) = fer.eža (16-18. v.)
je mašalj (v.) < masculus, 2° šupljina, bağlama ikavski pinēzi (Vuk, Rat niže Dubrovnika) =
penězi (Vuk, Dubrovnik, 15. v.) čini malu fénja f (Slavonija) = věnja (Vuk, Vojvodi- = veredža »1° gornja haljina crne boje koju
(Mljet: mašije se stave u f emene koje su za- na ulici nose Turkinje i u Kosmetu kršćanke,
leksikologijsku porodicu, danas potisnutu do- na) »sinonimi: srnrijek, smreka, kleka, juni-
bijene u astu od krme)«. Od tal. femmina, mlet. 2° stara haljina (pejorativno?, Vojvodina)«.
duše u zaborav zbog novac, dok je novija perus communis L.« = frenja (Šulek, s ne-
fëmena < lat. fenana, ie. riječ. Upór. arb. Balkanski turcizam (tur. ferece) iz oblasti
posudenica fenik riječ izolirana. Odatle pridjev jasnim r) »abies pectinata DC«. Od madž.
femëne (Gege), fernere (Toske) »weiblich«. nošnje : rum. feregea, bug. feredža, cine. firiğe.
na -ьп: pjenezan, poimeničen s -iça pjen z- fenyő, fényű »bor, jela«.
Odatle je i internacionalno na -ist(a) femini- Postoji mišljenje da je tur. ferece iz ngr.
sta, feministički, na -izan feminizam. nica = peneznica (Zagreb, 1704), danas za- Lit.: ARj 3, 49. 71. BI 2, 708.
mijenjena neologizmom blagajnica (v.), s -ik φορεσιά, -tá »costume, toilette«. Elezović ima
Lit.: ARj 3, 48. Macan, ZbNŽ 29, 214. feràgetiti se pf. (Bosna i Hercegovina) iz Kosmeta fer ntya f »nekakva loša haljina,
REW* 3239. DEI 1615. pjêneznîk, danas samo blagajnik (v.). Apstrak-
tum pineztvo upotrebljava samo Kavanjin. »proći se nečega« = f arakat učinit nešto (Kos- kao anterija«. Čini se kao pejorativizirana
Riječ pinez i peněz živi danas samo regionalno roet) »napustiti, ostaviti, dići ruke«. Balkan- feredža, ali se ne zna kako je došlo do zamjene
fen m (Vuk, Crna Gora), uzvik u igri do- ski turcizam arapskog podrijetla (ar. feragat dočetka -dža sa -entija.
kod čakavaca, južnih štokavaca, Slovenaca i
davanjem i bijenjem turom (v.) u kolu, po »napuštanje«) : bug. ferai pored feragat.
kajkavaca. U bug. penez i deminutiv pinezki Lit.: ARj 3, 49. BI 2, 708. Elezovič 2,
uzviku i naziv igre. Vuk u rječniku opisuje 407. Mladenov 660. Lokotsch 603. SEW l,
»sitna moneta od jedne pare«. Da je ova riječ Lit.: Elezović 2, 404. Skok, Slávia 15,
ovu igru. 280. Pascu 2, 133., br. 471. Vasmer, RSI 3,
u južnoslavenskom bila nekada općenita, to 346,. br. 253. Mladenov 660.
Lit.: ARj 3, 48. dokazuju arb. penes -zi (Gege) »alte dünne Sil- 268. Šimčik, ZbNŽ 27, l, 85-91.
bermünze, die nur noch als Schmuck dient« ferak (Crna Gora, narodna pjesma) samo
fendik m (Vuk, Dubrovnik, Boka) = i turski slavizam penez. Rumunji, koji posje- u izrazu uhvatiti čemu ferak »poznati što, fèreta f (Dubrovnik, Cavtat) »mala gvoz-
fenek (Vuk, Vojvodina) = fenik (hrv.-kajk.) duju bani za »novac«, nisu posudili penızb postati čemu vješt« = ferak, gen. f erka (Bo- dena vilica u kosi, da se ne rasplete, ukosnica«.
»maleni mjedeni novac«. S kajkavskim ob- kao Madžari što posudiše pénz. Odatle posu- sna) »razlika«. Nije od arapskog fikr »misao, Od tal. deminutiva na vlat. -ıttus > -etto
likom uporedi fenyk magister u predstavci denica u Zagrebu 1413. decimae frugum wlgo mnijenje«, jer se ne slaže ni fonetski ni se- ferretto, od ferrum > ferro »željezo«. Femi-
hrvatskog sabora u Cetinu 1527. Dva razli- mantički s fiéîr (Kosmet) = arb. fiqir »idem«, ninum prema vila, igla, zbog toga što je -o
zyrow pynz dictae u statutu prebendara (Tkal-
čita vrela moraju se uzeti u razmatranje. nego je isto što i fêrk, gen. -a m pored fark u mlađim posuđenicama bilo identificirano
ac 2, 18 i 5, 299). Rum. pinzane, koje navode s našim akuzativom f. Potpun je talijanizam
Oba obuka, onaj južnodalmatinski s nd mje- bez nepostojanog α (Kosmet) »razlika« (ob-
sto nn u nvnjem. Pfenni(n)g i hrv.-kajk. fenik Miklósié i, prema njemu, G. Meyer, nije od jekt uz činiš, subjekt uz ima). Odatle indekli- ferodestûko (Božava) »ferro da stucco, arnese«.
kao i vojvođanski fenek novije su posuđenice pînţzb, nego od pinza »Leinwand«. Posude- nabilni pridjev na -H (v.) farkli (Bosna) »sna- Stari su romanizmi: prălica f (Malínská, Is-
prema stcslav. penegb pored peneđzbl fendik nica penızb važna je s kulturnohistorijskog: žan«. U Imotskom je Zore zabilježio kompa- tra) »željezo kojim se kamenje buši kad se
potječe zacijelo od saskih rudara (Priština, gledišta. Slaveni su posudili ovu riječ u vri- rativ vărkliji u značenju »bolji« i tvrdi da hoće razbiti gromača, pai di ferro (Krk),
fèreta 512 férte
fertuh 513 fičor

štrangulin«, od lat. pridjeva na -ārius ferrā- fertuh m (hrv.-kajk., Belostenec) = Cavtat) = (talijanizam prema toskanskom)
mi : da mi fermas grada Onogošta 1 da mi sretnu
rius, sufiks -iça prema palica. Ovamo ide možda fertun (Šulek) = fértun (hrvatski gradovi) festeđat (Korčula) »slaviti«.
vermos građevinu. Značenje .nije jasno, možda
i pregalj, gen. -gija m (Vodice, Istra) »onaj = fertuš = fértük = firtuk = fortuk = fîr- Lit.: ARj 3, 51. REW* 3267. GM 102.
»mariti za što, paziti na sto«. Prilog férmo
toh (Vodice, Istra) = vèrta f (Vuk, Srijem)
drveni ili željezni čavao kojim se učvrsti ja- (Perast, Mljet) »čvrsto«. Postverbal ferma
»sinonimi: (s)pregača, kecelja, zastor (ŽK), fet m (Vuk, narodna pjesma, objekt fet ili
ram«, od ferrìculum. Postoji mogućnost izvo- f (ŽK) »krizmanje«, fermati. U tom crkvenom
đenja od prezati (v.). Na -ata od part. perf. šircl, na istoku šircla«. Od njem. Fürtuch (sa feta uz učiniti prema turskom feth etmek =
značenju glagol i imenica dolaze sa / > b
für = vor). Interesantna riječ zbog zamjene arb. baj fet) »osvetiti se« = fet m (Kosmet)
s tal.. prefiksom in- : inferriata > inferată f berma f (16. v., Rijeka, Dubašnica, Baška,
(17. v., Dubrovnik) »gvozdena šipka, rešetka njem. -eh s -n, -k -š, s gubitkom h i zamjenom = f'et (Bosna) »osvojenje Bosne«. Odatle pri-
slov.) »krizma«, bermati, -am (16. v.) »krizmati«.
na prozoru u ženskom manastiru, kroz koju -u s akuzativom ž. r. i odatle nov nominativ log: od feta (Kosmet) »od pamtivijeka«. Ra-
Daničić, Jagić i Vasmer pomišljaju na srvnjem.
na -a u vèrta. Glede ü > i > e upor. birtija dna imenica na -nik: f etnici »1° seljaci kato-
se dumna razgovara sa spoljašnjom čeljadi u firmen. Glede ir > er upór bert (ŽK) pored
i bertîja (ŽK). Upor. češ. fěrtoch, slvč. fier- lici iz vremena prije doseljenja Turaka u Bo-
sobi za to naznačenoj« = infer jada (Kućište) birtija < Wirt. Sa lut. i: bîrma f, Urmaţi (Stulić,
»željezna ograda«. Sufiks -ata odbacuje se u toch. snu (Glamoč), 2° seljaci muslimani oko Vi-
Vrbnik, slov.). U slov. bermati znači i »wer-
infer m (18. v., Dubrovnik) »gvozdena re- ben« kao u sitai, ferma (14. v.). Danas u knji- Lit.: ARj 3, 50. BI 2, 709. Ribarić, SDZb sokoga«. Balkanski turcizam arapskoga pod-
šetka na prozoru«, a zamjenjuje se našim ževnom jeziku crkveno se značenje izražava. 9, 145. Jagić, ASPh 8, 317. Holub-Kopečný rijetla (ar. feth »početak, pobjeda, osvajanje«)
kolektivnim sufiksom i(n)ferje n (Čilipi). Bez 114. iz oblasti historije.
latinizmom firma f, firmati kao u njemačkom.
prefiksa in- tal. ferriata (16. v.) > ferijāda Latinizam firma f ima i dva trgovačka zna- gen. fèsa m (Vuk, narodna pjesma, Lit.: ARj 3, 51. Elezović 2, 408. GM 102.
ţ (Perast) = f er jāda (Korčula). Za glagol na čenja »1° trgovačka kuća, poduzeće, 2° pot- Bosna, Kosmet, Čilipi, Konavli) »1° crvena
-ižati < tal. -eggiare ferižati, -ām (Perast) pis«. U imenu sveca Firminus f > p Per- fètva f (17. v., Bosna općenito) = fètva
kapa s kitom i bez nje, koju nose sve religije (Kosmet) = fetfa (18. v.) = vetrna (Vuk)
nema obavijesti o značenju. mov dan (Dubrovnik, Zore). Od tal. ferma, u Bosni, čak i fratri, 2° sinonim: baréta (Či-
firma, fermare, firmare < lat. firmas. »službeno mišljenje velikog muftije na os-
Lit.: ARj 3, 49. 769. 838.3 Ribarić, SDZb lipi »ženska kapa«)«. Odatle deminutivi na
9, 183. Cronia, ID 6. REW 3262. novu kurana i muslimanske tradicije«. Tur-
Lit.: ARj 1, 237. 323. 3, 50. Hraste, Rad -ъk·. fèsak, gen. -ska (Vuk, narodna pjesma) cizam arapskoga podrijetla (ar. fatwã > tur.
272, 35. Macan, ZbNŽ 29,3 211. Pleteršnik l, = na -ič fesić (Vuk). Vuk ima još igru riječi
fërija f (16. v.) »1° praznik, 2° dan odmora 20. 27. SEW l, 50. REW 3318. DEI 1620. fetva od glagola fata »dati mišljenje«) iz ob-
u narodnoj pjesmi: da ti vidim glavato, da
za škole i sud (obično pl. férje f pl., Hrvatska)«. Jagić, ASPh 8, 317. Vasmer, RSl 3, 253. lasti islama. Nalazi se u svim evropskim je-
ti vidim lesalo. Da nije nastala u kraju s bugar-
Pridjevi na lat. -õlis feriįįal (17. v.), prošireno zicima.
skim članom -ta fi -ăt m? U Čilipima na
na - ъп > -aņ određeno ferijalni (~ savez). fërmen m (Vuk, Mostar) = fermên, gen. -arica: fêsarica »djevojčica koja nosi crveni Lit.: ARj 3, 51. Elezović 2, 408. Lokotsch
Učeni latinizam od kslat. feria, dies fërialis -ena (Kosmet) = ferman (Banja Luka) = 602.
fes, za razliku od zlatače f koju sada nose
(korijen isti koji u festus, v.), odatle tal. fièra fermene, gen. -eta n (Vuk) »muška kratka starije neudáte djevojke«. Složenica: tunofes
f > fìjera f (Boka) »sajam, dernek«. feud m (Šulek) »leno (v.)« s izvedenicama:
haljina bez rukava kod Turaka i našeg na- (narodna pjesma) = tûnuz-fes m (Kosmet) pridjevi na -ъп > -an feudan, feudski, feu-
Lit. :' ARj 3, 50. 52. REW* 3250. DEI 1635. roda, izvezena ibrišimom i srmom s metal- »tuniskí fes, starinski, dinjasta oblika, kakav dovan, poimeničen feudovnik, na -alis proši-
nim dugmetima na prsima (ne zakopčava se se nosi u Skadru«, u narodnoj pjesmi prekro- reno na -ъп feudalni, zatim feudalac, učeno
ferik m (Martié) = férik pored ferik, gen. i oblači se preko mintena)«. Balkanski tur- jeno \ifinofes deminutiv па-bkfinofèsak, gen. feudalizam; na -ar feudar, -nik feudnik
-ika (Kosmet) »divizijski general«. Ovamo cizam (tur. fermene pored fermena) iz oblasti -ska, jer se zaboravilo ili nije znalo za ime prema feudnica, feudovac prema feudovica,
i frká f (Kosmet) »divizija«. Turcizam arap- nošnje: rum. fermenea, bug. fermene ili (s zemlje tur. Tunuz (upor. ime porodice u apstraktum feudstvo. Za sve te riječi ne-
skog podrijetla (ar. ferik i firka »množina, disimilacijom m-η > m-l) fermele, arb. fer- Vučitrnu Tunuzlić pored -ič, od turskog ma potvrde iz vremena prije Šuleka. Ušlo
gomila ljudi«). mele, cine. firmene f, odatle firmingi »tailleur Tunuzlu »Tunižanin«). Balkanski turcizam od u 19. v. u učeni govor iz srlat. feudum, koje
Lit.: ARj 3, 50. Elezović 2, 407. de fermene«, ngr. φέρμελη. Upór. još bug. imena glavnog grada Maroka Fas ~ Fez} iz potječe iz franačke složenice *fehu-od »posjed
prezime Fermendžin < -džijin < tur. fer- oblasti nošnje: arb. fesë f = feste f (Toske), stoke«. Prvi se dio nalazıi u njem. Vieh (ie. riječ,
ferman, gen. -ana (Vuk, 18. v.) = fer- meneci. Hrv-srp. dubleta maskulinuma i neu- ngr. φέσι, cine. fese f. lat. pecus), drugi u srlat. allodium. U naš na-
man (Kosmet) = vèrmãn (narodna pjesma) truma nastala je tako što je turski dočetak
Lit.: ARj 3, 50. BI 2, 604. Elezović 2, rodni jezik nije ušla ta riječ kao u fr. fief.
»carski, sultanov ukaz«. Odatle na -lija: fer- -e bio asimiliran s deklinacijom -e, -eta, upór.
347. 408. GM 102. Pascu 2, 133., br. 460. Lit.: ARj 3, 51. REW3 3274. DEI 1628.
manlija (Kosmet) »ukazni«. Balkanski turci- cebe, а tur. 'fermena s gen. sing. m. г., odatle
zam perzijskog podrijetla (perz. färman »za- novi nominativ fërmen. festa f (16. v.) = fešta (16. v., Božava) fîbla f (Bijela, Boka) »ili mašlja iznad ken-
povijed« od färmüdän »zapovijedati« > tur. Lit.: ARj 3, 50. Elezović 2, 407. Pascu 2, »praznik«. Arb. feste. Od tal. < lat. festa f terice (v.)«, u Ulcinju flble »reize, reze«. Dal-
firman) iz oblasti turske administracije: rum. 133., br. 473. Lokotsch 604. Mladenov 660. (od n. pl.) dies festus, (protivno feria od istog matoromanski leksički ostatak od lat. fi-
ferman, bug. ferman, cine. firmane f, ngr. GM 101. Meyer, Ngr. 2, 74. Skok, Slávia korijena). Deminutiv s prefiksom -po pofestîc
15, 346,. br. 256. bula sa sinkopom penultime kao u fırla (v.).
φερμάνι (od sintagme po fešti, Potomje) »manji blag- Talijanizmi su fibija (Mljet) = slov. fíbja
Lit.: ARj 3, 50. BI 2, 709. Elezović 2, ferpot m (1808) »sinonim: sekvestar, zau- dan (upor. susvetica)«. Na -ārius fêstar (Bo- »zaponka« < tal. fibbia, tršć. fibia; f juba (Pe-
407. Mladenov 660. Lokotsch 594. Pascu 2, stava«. Od njem. Verbot. žava, Veli otok) »chi fa festa«. Odatle na lat. rast, Potomje, Vrbnik) »kopča« < mlet. fiúba.
133., br. 472. deminutivni sufiks -olus *festariolus > tal.
Lit.: ARj 3, 50. Lit.: Macan, ZbNŽ 29, 211. 16. Sturm,
fermât, -am pf. (Božava, Istra, impera- festaiuolo, u Dubrovniku festànjuo, gen. -úla ČSJK 6, 79. REW* 3278. DEI 1631. 1661.
tiv ferma Budva, Mljet, Šolta, Brač, Hvar, ferta f (narodna pjesma, objekt uz izučiti) (Zore) »koji priređuje svečanost sv. Vlaha«,
dalmatoromanski leksički ostatak (disimi- fičor m (Šar-planina) »mladić«, na zapadu
Vis) »1° zaustaviti (se), 2° pričvrstiti« = vèr- »sinonim: odgajanje, vaspitanje«. Budmani
lacija r-l > η-l). Denominál na vlat. -idiare u prezimenu Marko Fečor. Od rum. fecior,
mati, -am impf, »mariti za što (ne vermaju kaže da je turska riječ, ali joj ne kaže oblika.
> -eggiare > -ižati festižat, -ām (Dubrovnik, lat. deminutiv na -iolus *fetiolus od fetus (pri-
deca roditelje')«. U crnogorskoj narodnoj pjes- Lit.: ARj 3, 50.
33 P. Skok: Etimologijski rječnik
fiíor 514 fićkati
fićkati 515 njerla
mitìvum u/af m prema fată »dječko, djevojka«), riječ, onomatopeje stvorene prema glasu ptice
ostatak iz govora srednjovjekovnih Vlaha. fink fink. Isto važi i za pticu jista f »anthius vedenica na -uljati: fukuljăt se, -am (Kosmet) riba (Split) Iabraş mixtus«. Deminutiv na
U vezi je faćur m prema f faćurlca (ŽK) »ne- pratensis« (Starigrad na Hvaru, Svinišće, Nin) (pejorativno, subjekt deed) »ulaziti«. Upor. i -iça figica (Jambrešić) »(prijevod od lat. de-
zakonito dijete, kopile« pored faćuk, koje je = fišta f, nazvana prema glasu fist ove ptice. onomatopeju fik (Kosmet) »glas kojim se pred- minutiva) fīcēdula »beccafico« = figojedica, slov.
iz madž. fatty ú (v.); faćur je unakrštenjemadža- Upor. i onomatopeju fiska f = fijuk »alarum stavlja, kad se nešto oštrim oružjem odsije- figojêdka »muscicapa albicollis«. Može da
rizma sa rumunjskom posudenicom. Zbog sibilus«, upravo postverbal od impf. fïskati, ca«, i pištiti (v.). potječe iz dvaju vrela: tal. fica > mlet. figa,
toga nije nemoguće da cara »djevojka« po- -am (Vuk, prutom) prema pf. fisnuti (Dubrov- Lit.: ARj 3, 51. 52. 53. 57. 58. 608. 752. istrom, féiga (Vodnjan) kao i preko stvnjem.
tječe od fecioară, ali nema dovoljno dokaza nik) »udariti čim«. 870. 7, 735. 8, 735. 799. BI 2, 720. 722. 750. figa, nvnjem. Feige. Iz dalmatskog romani-
874. Hirtz, A ves 105. 107. 109. 110. Pleteršnik teta je dubrovački toponim (naziv rta) Kan-
za tu mogućnost. V. cara. Vuk ima onomatopeju fis kao uzvik koji l, 199. 204. Matzenauer, LF 7, 172. 772. tàfig < *capïte fīcī (upravo rt zvan Smokvica,
Lit · AR) 3, 47. Milosavljević, ĞISND 3, označuje udarac (ćušku), odatle postver- Elezović l, 242. 2, 46. 117. 408. 411. 413. gen. prema tal. sintagmi la città di Roma;
209. si. (cf. Joki, IJb 14, 94). Skok, ZRPh bali na -ьс fiskac i na -ka fiska f (Crna Gora) 414. 415.
38, 545. Capidan, DRom 3 (cf. IJb 11, 200). »vika, grajanje« = viska pored visak, gen. e > ъ > a, pt > nt zbog disimilacije p-f i
Barić, JF 3, 223. fidân m (Kosmet) »mladica od živa dr- da se izbjegne neobična suglasnička grupa
-ska (konja) i vlsnuti, -ēm (Crna Gora). U
veta, naročito od voćaka (npr. dva fidana séf- pt). Upor. arb. fik m (Zatrebač, Ulcinj druja
Jukićevoj narodnoj pjesmi impf. fistati »si-
fićfirić, gen. -Ha m (hrv.-kajk., Zagreb) telije)«, u poredbama tanka kaj fidan, fidan bōjlija e fikut »drvo smokovo«) samo u pravom smi-
nonim: buktjeti« (subjekt mavi plamen ko-
»1° vjetren, lakouman mladić, 2° sinonim: »vitak, vitka stasa, tarjak, visok« = (sa umet- slu. Riječ ficus je srodno s gr. σΰκον i s arm.
nju). S -éti: impf, fištati, -гт (Vuk, Crna Gora)
kicoš, gigrl, frakar (Ljubljana)«. Beloste- nutim n pred dentalom) flndika f (Vuk, Boka) thuz i pripada mediteranskom supstratu. V.
= vistati, -im, sinonim s umetnutim r impf.
nec ima i fišfirić m »sinonimi: patuljak^tar- »mladica od godine dana« (zamjena dočetka smokva.
vrištati, -гт (Vuk) prema pf. vrisnuti, vris-
mali«, također hrv.-kajk. Glede razvitka zna- -an domaćim sufiksom -ika). Balkanski gre- Lit.: ARj 3, 52. Pleteršnik l, 199. REW3
nem, s umetnutim / flisniti pf: (ŽK) pored
čenja »patuljak > kicoš« upor. franc, petit cizam (φυτάνη) proširen preko Turaka (tur, 3281. GM 104. Ive 117., § 151. DEI 1633.
blisniti »ćušnuti«, sa lj impf. fljlskat, -am (Kos-
monsieur. Kako hrv.-kajk. riječ ne može po- fidan »răsad, grana, matica«) : bug. fidan »jeune
met) prema pf. fljtsnit »udariti po obrazu« figanj m (Vuk, narodna pjesma, objekt uz
tjecati od arapskog apstraktuma ferferet »la- arbre«, fidarne, fidanka »jet, rejeton, bourgeon,
od uzvika fljîs pored f l j i s »glas kojim se opo- činiti) = figân CBosna) »jaukanje«. Balkanski
koumnost«, Budmani pomišlja na madž. slo- taille«, fidanlak »pépinière«, arb., eine, fidane
naša udar prutom ili slično«, odatle prilog turcizam perzijskog podrijetla (perz. > tur.
ženicu félférfi »polučovjek«, što može biti »plante, pousse«, ngr. φυντάνι »isto«. Una-
na -kë fljiske, imenica fljiska f »cuška«. figan) iz oblasti sahranjivanja mrtvih: arb. fi-
i semantički i fonetski. Upor. u Slavoniji
Odatle postverbal vriska f = vrisak, gen. krštenjem sa pridjevom hud nastade hùdika
ga = fëga (Gege) »Wehklagen, besonders
fićukajla f [Klaić izvodi od madž. fityfirity (Vuk), pridjev hitdikov, poimeničen na -ina
vriska m. Mjesto suglasnika /, v stoji A,- um einen Verstorbenen«.
»mladi vjetrogonja, Knirps«].
koji može i ispasti (zamuknuti) : impf. na hùdikovina = udika (Vuk) = ùdljika (Vuk),
Lit.: ARj 3, 51. 58. Ilešić, NJ 2, 69-72. Lit.: ARj 3, 52. Skok, Slávia 15, 347.,
-éti: hištati, -a (crnogorska narodna pjes- udljikov, udljikovina = (h > /, Crna Gora,
br. 260. GM 104.
Klate1 394. ma) »sinonim: rzati«. Odatle postverbal upor. Hotča > Foča, hurma pored furma)
iska f (Boka, Ljubiša). Ovamo treba staviti fudika f (Dalmacija) »viburnum lautana«, oda- figūra f (16. v., Perast, Dubrovnik) =
fićir m (Kosmet) »misao« = efčar (Kos- tle fudikovina (Vuk) = fudîkovina (ŽK) =
i impf. hvistati (Dubrovnik, 17. v.) (o-) prema figura (Smokvica, Korčula) »slika, (svetački)
met) »misao, namjera«. Balkanski turcizam fudljika > fuljika (Vuk, Crna Gora). Upor.
pf. hvisnuti »verberare« sa ha < f kao u Hvar kip (na putu), spodoba«. Deminutiv figu-
arapskoga podrijetla (ar. fikr > tur. fikir, još fida (Otranto) < gr. φυτόν.
za Pharia. rica (18. v.). Denominal na -aţi figurat, -ãm
pl. efkar) iz oblasti duhovnog života: arb.
Lit.: ARj 3, 57. 77. 723. Elezović 2, 408. (Dubrovnik, Cavtat: lijepo figura) »izgledati«.
fiqir »Gewissen, Gedanke, Bewustsein«, cine. Onomatopeja sa samoglasom u prenosi
Pascu 2, 40., br. 709. Mladenov 660. GM 104. Učeni talijanizam figura < lat. figura, ap-
fichtre. se s oponašanja brzine zvuka na oponašanje Rohlfs 2370.
brzine kretanja: fuć = fuk (Vuk) »onomato- straktum na -ura od fingere. Odatle na -traft'
Lit.: Elezovií 2, 411. GM 104. Pascu 2, < -ieren figurirati, -gurīrām.
133., br. 462. peja za brzo skakanje« = fuć (Kosmet) »glas fifati, -am impf. (Dubrovnik, Šćepan), u
kojim se predstavlja kako se nešto uvuče, pitanju Sto f if as »što places«. Reduplikacija upu- Lit.: ARj 3, 52. DEI 1637.
fićkati, -am impf. (18. v.; subjekt kos, zu- proturi, sklizne« pored fuć (s različitim ak- ćuje na onomatopejsko postanje. Upor. ipak
na) = fićukati, flćukam (kos) — fijùkati, -čem centom) »glas kako se nešto ili neko neopa- fîjerla f (16. v., Ston, Dubrovnik, u du-
tal. šaljivu riječ fifa »paura«.
(Vuk, kos) = fijučkati (Parčić) = fikati, fî- ženo izvuče ili uvuče«. Odatle onomatopejski brovačkoj poslovici 18. v. udřen Manculovom
Lit.: REW3 3288a. DÈI 1636. fijerlom) »štapić« = ferla (Belostenec) »packa
čēm »zviždati (v.)«. Onomatopeja od glasa pti- glagoli fukati impf. (hrv.-kajk., slov.) »coire«
ca: fi fi (ff) (Kanižlić), fik, fisk, fink, fist. fuk. prema fúknuti, -em (slov.) »einen Pfiff tun«, ili packa (semantički razvoj prema zakonu si-
figa1 f (Split, Kolombatović) = pika »la-
Sa u umjesto ı: fućkati, -am (18. v.) = fuć- na -kati impf, fućkat »uvlačiti« prema pf. negdohe)«'. Dalm.-rom. leksički ostatak od lat.
brus mixtus, bimaculatus«. Upor. tal. fico
kati, fućkam (ŽK) »zviždati, pfeifen«, fuću- fücnut »tisnuti« (Kosmet). Varijante fuk = ferula sa vlat. sinkopom penultime, upor. ferla.
»gadus minutus«, od ' gr. φυκίς, gen. -ίδος
kati (drozd). Slovenski na -eti: ficaţi, -im fűké (Kosmet) su uzvici za »glas kojim se pred- Bez sinkope kao latinizam kod Obradovića
»poisson qui vit dans les algues«, za koju se
(subjekt búrja) = fucati, -im (subjekt veter), stavlja naglo uvlačenje ili gutanje i guranje«. ferula »prut kojim učitelj pedepse djecu, firgaz
uzimlje da je posuđenica iz hebrejskog. Ra-
fućkati »pfeifen«. Odatle: postverbal fijuk Odatle impf. fúkati, fúkam (Vuk, Crna Gora) ili ferula«. Kao ime biljke ferala communis:
širenost u romanskim jezicima govori u pri-
m i imena ptica fić, fićak, fikavac = fikalac, = fukat (Kosmet) (is-, na- se, o-, po-) »na- firula (Dalmacija), odatle zacijelo i toponim
log mediteranskog podrijetla.
fikelj, fis ta = lista ', finka f (Gračac) »sinonim : glo jesti, proždrljivo, halapljivo, dakako u Firule f pl. kod Splita. Upor. španj. caňahierla.
Lit.: ARj 3, 52. 9, 844. REWS6473. Boisacq3
zeba, bitkavac« pored fink m (Karlobag, Sa- ekspresivnom značenju kao opucati, opreaţi, Ime biljke dolazi i sa sinkopom fırla f (Smo-
1041.
mobor), odatle na -ić finkić (Sali na Dugom ogruhati / -gruvati« prema pi.fuknutj-em (Kos- kvica, Korčula) »biljka od koje se prave če-
otoku) i na -ulja finkulja (Dalmacija) »frin- met) »gurnuti, progutati«. Odatle uzvik ofuk fîga 2 f (hrv.-kajk.) = figa (slov.) »1° smo- povi i koja se daje magarcima kao sustânca
gilla coelebs« nijesu zacijelo posudenice od »udri« i postverbal ôfuka (Kosmet) u meta- kva, 2° (dati, pokazati figu:) nepristojno ru- kad su deboli ili nemoćni«; ť < e upućuje
njem. Fink nego su, jednako kao i ta njemačka forickom balkanizmu (izêo Bfuku). Dalja iz- kom odgovoriti nekome (upor. tal. far le na dalm.-rom. podrijetlo. Sa / > b (kao bak-
fiche, njem. jemandem die Feige weisen), 3° lja, bačkio) bérla — bêrgla (slov., Notranjsko)
Filistei Filistej 517 fin
fìjerla 516

»Krücke, Sensenkrücke« = bengia (istočna (hrvatski gradovi) »1° sinonim: fištrovica (v.), tradicijama«. Od biblijskog etnika Filistei »sta- fiiján, neodređena indeklinabilna zamje-
Štajerska) »Prügel, Knittel«. Prema Battis- srlat. panestica, žena koja peče i prodaje hljeb novnici Kanaana« < hebr. Pelišhti, odatle ho- nica (Kosmet, uz cövek, dán, sat, mesto) meki«
tìju ferula je mediteranskog podrijetla. (u starom Zagrebu), 2° žena koja trži žive- ronun Palestina (od Philistini u Vulgati). = filan falan (Bosna) »sinonim: ornsica«.
žom«, na -šćina f ilar schina (Zagreb, 1321) »daća Lit.: ARj 3, 55. DEI 1641. Nima doma bõzêga pilijána (ŽK) »nema ni-
Lit.: ARj 3, 50. 52. 58. 6, 438. Skok, NVj
29, 230. Pleteršnik l, 20. Zore, Rad 170, na preprodaju živeža u Zagrebu«. Mišljenje koga kod kuće« može se i drukčije tumačiti,
207. REW 3263. Štrekelj, ASPh 11, 461. Budmanijevo prihvaća i Mažuranić. Izvede- filiz m (Козтеі, objekt uz poťeralá) »mla- v.piljun. Još : fiiján frtüz (Kosmet) »to ovo, to
DEI 1625. nica bi značila upravo ženu koja prodaje živež dica, ogranak; sinonim: lăstar (v.)«. Balkanski ono«. Balkanski turcizam arapskog podrijetla
na filir, za sitan novac. To se značenje ne turcizam (tur. filiz} iz oblasti poljoprivrede: (ar. > tur. fulãn pored falan) : arb. filân »ein
fij oka f (Vuk, Vojvodina, Srbija, danas i vidi u najstarijim potvrdama što ih donosi búg. fiiig, -ее, -če. Gewisser«, cine. filean »un tel, certain«. S
na Zapadu) »sinonimi: škrabija (v.), čekmedže Mažuranić; filir je zacijelo iz madž. filler. turskim narodskim opetovanjem kao u bo-
Lit.: Elezović 2, 409. Mlađenov 661.
(v.), ladica, škafet (Dalmacija)«. Od madž. fiók. Ali ovo neće biti od njem. Vierer, kako kažu sanskoj složenici filan-falan upor. spaia, f ulano
Lit.: ARj 3, 52. Budmani, Mažuranić i drugi, nego isto što filolog m (Budmanijev akcenat prema gr.
zutano y mengano »der und der«.
i češ. haléř i polj. halerz, riječi koje su stare. φιλόλογος, ali se govori filolog kao u tal. Lit.: Elezović 2, 409. GM 105. Skok,
fikat, -am impf. (Žraovo, Korčula) »pod- Češki i poljski oblik potječu od srvnjem. Slávia 15, 347., br. 261. REW3 3553b.Lokotsch
filòlogo), prema apstraktumu na -ta φιλολο-
valiti, udariti«. Od tal. ficcare < vlat. *fígícare, halloere s ispuštanjem opće riječi Pfennig: 614.
γία > filologija f. Pridjevi na -ου i -bsk:
iterativ na -icare od figěre (v. fīctus) »fare haller phenning (1359) »Pfennig kovan u Schwä- filológov, filološki, filologickí, filologijski. Od f în, f fina (Vuk, Dubrovčani, ŽK) = hrv.-
entrare con forza«. bisch-Hallu«, od nepreglašenoga a, a madž. gr. složenice koja kod Platona znači »razgo- -kajk. fini pored funi (Bednja, In < пьп di-
Lit.: DEI 1682. REW 3290. filler > hrv.-kajk. filer od preglašenog srvnjem. vorljiv«. Današnje značenje »nauke o jeziku« similacijom kao rum. stelniţă v., */ш»иѕ; ta-
hâller > Heller. Promjena h > f kao u febar došlo odatle što je drugi dio složenice -log,
f îl, gen. fila m = fllj, gen. fílja (Vuk, 17. lijanski je pridjev bio raširen sa -ьп kao i drugi
m (ŽK) za Heber. Što se tiče izvođenja riječi -logij'a dobio sufiksalno značenje »nauka ili strani pridjevi: moralan, fališan itd.), slov.
v.) = fîl (Kosmet) = pilj (Vetranie) = vüj, filjarka odatle, pitamo se ipak za što u filarka učenjak koji se bavi određenom naukom«. Danas općenit u saobraćajnom govoru (pre-)
gen. vilja (Vuk) »sinonim: slon«. Odatle prid- od 14. v. dalje stoji uvijek samo -arka, nikada Pojam je njen izražen obično u prvom dijelu
jevi na -ev filjev, na -ski vttjevskī i složenka »1° tanak, izvrstan, 2° (Božava) piccolo«. Pri-
filerka, ako je izvedenica od fileri Tumačenje složenice, ovdje iznimno u drugom. Prvi dio
fildeš m = fìldìS = vildis = fildíš pored filjdíí log fino. Od tal. pridjeva fino koji je upravo
griješi i o kronologiju. U Zagrebu je filjarka od gr. φίλος »prijatelj«, drugi dio λόγος
(Kosmet) »slonova kost«. Balkanski turcizam postverbal od finire, fr. finer, od lat. finis.
zacijelo starije od 1321, a najstarija je potvrda »riječ«. V. filosof.
perzijskog podrijetla (perz. pil > ar. > tur. Odatle apstrakti: sa tal. sufiksom -ezza <
za njem. Heller iz 1359. To bi značilo da je
fil i tur. diş »zub« u sintagmi fil dişi »slonova Lit.: ARj 3, 55. DEI 1644. kilát, -îties, vlat. -ítia fìneca ţ (Dubrovnik),
hrv.-kajk. filer stariji od njemačkoga Hellera.
kost«) iz oblasti naziva životinja: rum. fil, na -oca finoća (18. v.), na -ost finost (16. v.,
Hrv.-kajk. radnu imenicu ž. r. nije moguće
fideş = fildiş, bug. fil, fildíš, arb. fildish, čine. filosof m (15. v., stsrp., Budmanijev ak- danas se ne čuje). Talijanski pridjev ušao je
odijeliti od Vukove radne imenice na -ar pi-
fil, fildiş, ngr. φίλδισι. cenat prema gr. φιλόσοφος) = filozof = i u srvnjem. fin, nvnjem. fein, a odatle odre-
Ijar, gen. pujara m prema piljarica f »sinonimi :
filosop (Bačka) = filozop (16. v.) = filozov đeno fájni (ŽU), kod ŽK indeklinabile (je
Lit.: ARj 3, 53. 9, 852. BI 2, 718. Elezovič 2, preprodalac, -lica«, odatle na -ina piljarina
408. 410. Tiktin 628. Mlađenov 661. Lokotsch (17. v.) = filoSof (15. i 16. v.) = pilosopb fănj dečko; upor. u Zagrebu nâj'gerik za oba
f »posao pil j ara ili piljarice« i denominai na
605. 5ЛН7 l, 281. Pasci/ 2, 133., br. 463. (1520, Dubrovnik). Pridjevi na -ov i na -bşk: roda.) Na lat. -alis > tal. -ale finale u sport-
-iti impf, piljdriti, piīj'ārīm »činiti piljarinu«.
GM 104-105. Matzenauer, LF l, 172. filozofov, filosof ski pored filò-, filozovski, i pro- skom jeziku. Talijanska imenica fine f nalazi
Tu se ne može govoriti o posudenici iz ma-
Skok, Slávia 15, 347., br. 263. širen na gr. -ικός φιλοσοφικός > filozo- se kod Marulića fin m »svršetak«. S prefiksom
džarskog jezika jer nema primjera za prijelaz
fickí. Apstraktum na -ija filosofija = filozofija kon- kunfîn (Božava, Perast) = kufin = ku-
/ > p u madžarskim posudenicama.
filar, gen. -ára m (Vuk, Lika) »ženska crev- (17. i 18. v.) = pilozopija (Hektorović), jasofija vin »međa, granica (sela), sinjor (Makedonija)«.
Ija« = filara (Mikalja) = firale, gen. flrālā Lit.: ARj 3, 53. 56. 9, 852. Mažuranić (Ljubiša, Boka) u izrazu kamen od jasofije. Tal. prijedlog fino (fino a > fina), perfino:
f pl. (Vuk, Boka, Mostar) »sinonim: jemenije« 305. i si. Holub-Kopečný 119. Bruckner 167. Nejasan je postanak ja- za filo-. Denominai döf în (Božava, Molat: un je döf în i vidi va-
= filări m pl. = vilari (Banja Luka) »ne- Weigand-Hirt l, 845. por) »čak, perfino«, prilog fitânto- (Rab) »me-
na -ati filozofaţi, -ãm impf., na -irait < njem.
pletené cipele od kože«. Odatle na -ka filãrka filipenda f (Šulek) »biljka spiraea filipen- -teren filozofirati, -zofīrām. Od gr. složenice đutim« < tal. fintante (prvo и ispalo zbog
f (Kosmet) »dječije cipelice od crvene kože«, dula«. Od učene kovanice filipendula (1737), φιλόσοφος od φίλος »prijatelj« i σοφία »mud- disimilacije n-n > 0-rí). Lat. > tal. denomi-
deminutiv na -ica filârkica. Turcizam filar ispuštanjem sufiksa -ula od filum (v.) i prid- rost«. nai finire > finuti, -im pf. (Perast, Dubrovnik,
»idem«. jeva pendulus »koji visi«, čime se aludira na Lit.: ARj 3, 55. 4, 483. 9, 851. DEI 1644. Cavtat, sa zamjenom tal. ni našim infiksom
Lit.: ARj 3, 57. 59. Elezovič 2, 409. Skok, gomoljike koje vise na uzici. Vasmer, GL 59. -nu- < stcslav. nç, hiperliterarno) = finit
Slávia 15, 347., br. 262. (Korčula) prema impf, na -va- finívat, u ju-
Lit.: ARj 3, 54. DEI 1640.
f iluga f (Vuk, Boka, Dubrovnik) = filjuga žnoj Italiji hrv. fumiti < Abruzzi férni <
filati, -am pf. (Budva, objekt srdelâra, or- Filistei m (17. v.) prema lat. Philistaeus (Boka, Dubrovnik) »poveća lađa s jednom f enir (disimilacija i-i > e-i, upor. stfr. f enir,
denje~) »baciti (u more)«. Od filare. < gr. Φιλισταϊος, pridjev filistejskī, fi- katarkom, nepokrivena«. Od tal. feluca < ar. pl. umetnuto r nejasno). Od stfr. finer nastade
Lit.: REW3 3293. DEI 1638. listinski (lat. pridjev na -înus phiHstînus, pro- faluk od sing. fűik < gr. έφόλκιον. Starija je apstraktum finance f s pomoću lat. sufiksa
širen našim -bsK) = (st > ir) Filistei m posuđenica pelig m (Vrbnik) »nekakav brod«, pù- -antia (part, prezenta -ant + -ia) »zaključno,
filer m (17. v., jedanput) = filler (18. v., (17. v.), filištejski, filištinski, (prema tal.) fi- laka f (Dubrovnik) »vrst starih brodova (Zore)« konačno plaćanje, obračun, namira«. Taj
Reljković) = fuir, gen. -ira (govorilo se za listeo m (Vetranie) = filisteo. Zamjenom do- = polaka »neka osobita lađa« < tal. polacca. francuzizam postade internacionalan, tal. fi-
Austrougarske) »mali mjedeni novac«. Odatle četka -aeus nenaglašenim sufiksom -ar njem, Lit.: ARj 3, 56. 9, 765. 10, 587. Steiger, nanza, njem. Finanz, kod nas naziv financij-
po Budmaniju radna imenica ž. r. na -ka podrijetla filištar, gen. -štra < njem. Philister VR 2, 291. Isti, Contribución 115. Skok, skog stražara: financ m (ŽK, hrv.) = filane
í -icafilarka 1362, 1466 (hrv.-kajk.) = filjarka (Goetheova riječ, 1774) »osoba osobito odana Term. 150. Lokotsch 831. Zore, Tud. 18. 23. (disimilacija). U književnom jeziku zamije-
fin 518 fink fintí 519 fišek

njen je tal. = fr. sufiks latinskim' '-dticija: fildžan, arb. filxhan, cine, filigeane = fligeane fintí, određeni pridjev (Kosmet) »sinonimi: Grčki pridjev na -ικός φυσικός poimeničen
financija, pl. financije [= finansije na istoku f, ngr. φιλτζάνι = φλιτζάνι. puten (Kosmet), isti, šušti, istovetni, pućeni, u m. ili ž. je internacionalna riječ, kao fizik
prema fr. izgovoru], pridjev na -ski financij- Lit.: ARj 3, 54. 57. Elezović 2, 409. 410. puki (uz imenice majka, otac), sve sami od- m = fiaik (16. v.) »gradski liječnik«, pridjev
ski, na lat. -alis prošireno na -ьп > -anfinanci- Mlađenov 661. GM 105. SEW l, 280. Pascu ređeni pridjevi za isti pojam«, -bsk fizički; fîsika (18. v.) = fizika f (16. v.)
jalni < tal. finanziale, sa fr. sufiksom -ier 2, 133,. br. 467. Korsch, ASPh 9, 500. Gram-
mont, Dus. 279. Lokotsch 608. Lit.: Elezović 2, 410. »nauka«, pridjev na lat. -alis proširen na -ьп >
< -arius finansjê = finansijer (Š'ulek). Na
-an fizikalan (Šulek); φύσις kao prvi ele-
Jadranu talijanizam finanza f > financa (Rab) fira f (Kosmet) »1° očinjci, smet u žitu, menat složenice u fizijolog (Budmanijev ak-
fìngati, -ânı impf. (17. v., Dubrovnik) »iz-
»financijska straža«, disimilira se u fidanca 2° (kujundžijski termin, Peć) ostatak pri ka- cenat prema grčkom) < φυσιόλογος, fizio-
mišljati nešto lažno«. Od lat. fingere, zbog
(Božava) = fidanca (Veli otok) = fidun'ca ljenju«. Odatle na tur. -li firalija, indeklina- logija < φυσιολογία, fiziološki, fiziologički,
očuvanog velarnog izgovora g pred e dalmato-
(Molai). bilni pridjev »koji ima očinjke, otpatke«. fiziologijski.
romanski leksički relikt kao pengati (v.). Poi-
Balkanski grecizam: ngr. φυρά »otpadak,
Lit.: ARj 3, 56. 11, 511. Kušar, Rad Ù8, meničen tal. part. perf. finta f > fìnta (Pe- Lit.: ARj 3, 58. Elezović 2, 410. GM 105.
21 25. Wędkiewicz, RSI 6, 232. Pleteršnik l, smanjivanje«, postverbal o'd φυραίνω »sma- Pascu 2, 4L, br. 371.
rast, Božava: fintu činit; danas općenit tali-
200. Cronia, ID 6. REW 3315. DEI 1646. njujem se«, φύρω »pétrir«: bug. fira »déchet«,
janizam u saobraćajnom govoru) »simulira- fisak, gen. -ska m (16. v., potvrđeno samo u
1648. nje«. Ovamo možda findrić, gen. -lia (Zore)
firalija, arb. fir ë »1° Abgang einer Sache
durch Schmelzen, Verdunsten, 2° Bodensatz, dativu komori ali fisku), danas fisk, prema madž.
»galac, lukavac«. Upor. hrv. prezime Fîndrik. izgovoru fiskus m »državni erar«. Od lat. fiscus
fíndelj m (Vuk, Sinj) »1° od slame ženska Schlacke«, eine, fira f »diminution par eva-
kapa kao šuplji tanjir, 2° od lana i konca ude- Lit.: ARj 3, 57. Cronia, ID 6. Zore, Rad poration«, firisire < aorist φύραισα = bug. »1° korpa, 2° (metafora) carska apanaža, plata«.
šen nakit za žene i djevojke, nalik na češalj 170. 207. REWa 3313. DEI 1647. 1648. firjas(v)am »perdre son poids«, arb. firosem Poimeničen pridjev na -alis fiškal, gen. -ala
i nosi se u pola glave (Banja Luka)«. S ovim »diminuer«. Grecizam je ie. podrijetla. m (ŽK) »odvjetnik, advokat«. Pridjevi fiskalni,
finîda f (Vodice, Badema, Istra) »1° gorski
nazivom nošnje zacijelo je u vezi konavoski Lit.: Elezović 2, 410. Pascu 2, 41., br. 728. fiškalski.
pristranak na kojem raste samo slaba trava,
hòndelj m (17. v.) »dosta dug komad drveta 2° površje obraslo travom«. Od lat. *fénëta, 729. GM 105. Mlađenov 661. Boisacq3 1042. Lit.: ARj 3, 58. REWa 3326. DEI 1654.
pokriven platnom raznih boja sa zabodenim izvedenica na -êtum, pi. -età od fēnum »sijeno«. WP 2, 157.
zlatnim i srebrnim iglama, što žene udate fistan, gen. -ana m (i < и nije kao u mir
Lit.: Ribarić, SDZb 9, 145. fircati impf, (hrvatski gradovi) »sinonimi: < mūrus, nego je turcizam fistan; Vuk) =
nose na glavi«. Upor fonjak (v.) sa sličnom zbaždät (Božava), pribaždat (Lika), ingvaz-
oznakom udatih žena. Nigdje drugdje nije po- fink m (Gračac, Karlobag, upor. opona- füstanj, gen. -anja m pored füstanj (stari
dati (Dubrovnik), priheftati (Zagreb), annähen«. ljudi) (Dubrovnik, Cavtat) »parhet« = vìstan
tvrđen sa samoglasom o taj folklorni termin. šanje glasa te ptice finK), deminutiv na -ić Od njem. ferzen, također češ. fercovat, -uju.
Čini se da su oba oblika identična sa češ. finkić (Sali, Veli otok) = finka f (Gračac, (Leskovac, Srbija) = füstanj, gen. -ãnjã (Rab,
chundel vlasů, koje se tumači kao afektivna Karlobag), na -ulja finkulja (Dalmacija, Ko- firidžel m (Čilipi) »bijela pletena vrpca, Korčula) »žensko odijelo, suknja« = fuštan
izmjena češ. kudla »jambette« i koudel »kudje- lombatović) = finko m (Starigrad na Hvaru) kurdjelica«. Deminutivna izvedenica na -icellus (Vuk, Dalmacija) »suknja od platna« = fuš-
lja« (v.), polj. kudlatý. Druga češka afektivna = (/ > h) hinko m (Veli Rat na Velom otoku, od filum, upor. fr. ficelle, sa disimilacijom tan (Vodice) < tal. fustagno, upor. u Režiji
riječ chuchei (vlny) »erotte«. upor. oponašanje glasa te ptice hik) = (ispu- W > r-l; upor. filižeo, gen. -èia (Prčanj) füstanj »sukno male vrijednosti. Pridjev fus-
štenim n u onomatopejskom oponašanju) fi- »Seidenwurm« (v.); filum postoji još u slože- tan (Kosmet) < *fustamnb »nabran« samo u
Lit.: ARj 3, 57. 650. Belovia 1,24. Holub- nici filigrana f (17. v.), filigran m (Šulek) narodnom desetercu: ja neveste f ustane preg-
Kopečný 144. Boskovic, ZbNŽ 40, 45-52. kavac, gen. -vca (sufiks -avac) = na -elj fi-
preko njem. Filigranarbeit. Ijače. Od srlat. fustaneum > tal. fustagno,
kelj »fringilla coelebs«. Lat. je varijanta ono-
Lit.: ARj 3, 54. REW3 3306. DEI 1640. prema Battistiju prevedenica (calque) od gr.
f ìndika f (Vuk, Boka) »mladica što za jednu matopejskog korijena fink- > pinč- u pīrtcio,
pridjeva ξύλινον od ξύλον = fūstis »drvo«.
gen. -oms. Odatle dalmato-romanski leksički firnis m (Šulek) = frnãjs, gen. -ajza »po-
godinu izbije iz drveta« = findika (Tivat), Ovamo ide ofistan (Sarajevo) »neka ženska ha-
deminutiv na -ica findlčica »isto«. Od gr. ostatak pinküz ni (Omišalj). Dočetak -uz je kost« = slov. fîmes pored fírnaž. Od njem. ljina« sa nejasnim o (možda jednakog postanja
φυτόν ,>biljka« (od φύω), s našim sufiksom -ika zacijelo od rom. deminutivnog sufiksa -ūceus Firnis < fr. vernis, srvnjem. virnîs > bav.- kao a- u alloro < lat. laurus, tj. od tal. člana
i umetnutim n pred dentalom i nt > nd kao (sa -s- za ci). Taj dalmatoromanski deminu- njem. Firneis, od posljednjeg je frnãjs, od lat. lu s krivim rastavljanjem ľu, ili je srašten
u planda (Boka, v.). U naučnoj terminologiji tivni sufiks zamijenjen je našim -ьс > -ас pi- verorìix, gen. -īcis. Upor. stsrp. věronikb (15. prijedlog oá u sintagmi haljina od fistana). Riječ
(naročito botaničkoj) grčka riječ fito- igra ve- njac, gen. -njca (Parčić) »specie di fringuello« v.) »wohlrichendes Harz« < srgr.- βερονίκη je balkanska talijanskog podrijetla: arb. fuštan,
liku ulogu, upor. fitopatologija, fitogeogrdfija = ргпјас, gen. pînjca m (Korčula) »vrabac, »Baumharz«. ngr. φουστάνιον, tur. fistan. Čudno je značenje
itd. oreb« prema f na -ica pīnčica (Lumbarda),
Lit.: ARj 3, 58. Pleteršnik l, 200. REW3 vuštan (Zagvozd, Vrgorac) »široka brnjica«.
na -ič pinčić (Lumbarda). Oba se sufiksa za- 9236. Weigand-Hirt l, 538. Vasmer, GL 148.
Lit.: ARj 3, 57. Rohlfs 2370. Lit.: ARj 3, 58. 80. 5, 219. 8, 734. Elezović 2,
mjenjuju sa -avac pinjavac, gen. -avca. Öno-
matopejski se korijen unakrštava sa pěti »pje- fís m, pl. fisovi (18. v., Srbija, Milićević, 414. Kušar, Rad 118, 22. Šturm, ČSJK 6,
findžān, gen. -ana m (Vuk, 18. v.) = fin- Kosmet) »rod, koljeno, pleme, arnautsko 74. REW* 3618. DEI 1740. Rohlfs 2347.
vati« u pjenica f (Šulek) »neka mala ptica pje-
džan (Kosmet) = finjdžan = finžan (rukopis, bratstvo«, arbanaska riječ grčkog podrijetla GM 115. Skok, Slávia 15, 482., br. 545.
vica« = (ikavski) pinica = (ekavski, Popo-
17. v.) = finčan (Vuk, narodna pjesma) = koja se i danas upotrebljava u etnografiji
vić) penica. Upor. rus. penka i penočka i slov. fišcät, -am impf. (Božava). Od tal. fischiare
fildžan (Vuk, narodna pjesma, disimilacija kad je riječ o Arbanasima. U arb. fis znači
n-n > l-ri) = fildžan (Kosmet) »čašica od mjedi
pênkica f »Zeisig, linarius spinus« pored pi- prema mlet. izgovoru, od lat. fistulare, deno-
noz m, pinuša f, deminutiv pinožek, gen. -žka »1° Natur, Abstammung, vornehme Geburt, minal od fistula.
za crnu kavu«. Balkanski turcizam perzijskog 2° (metafora) männliches Glied«, od gr. φύ-
»Bergfink«. Lit.: Cronia, ID. 6. REW3 3333. DEI 1653.
podrijetla (perz. pingãn > ar. finğan > tur. σις, cine, fise f »la nature, le naturel«. Arba-
Lit.: ARj 9, 854. 856. 916. Hirtz, Aves
narodski filcan; u arapskim narječjima disi- 107. 152. Pleteršnik 2, 22. 38. Kušar, NVj 3, naski pridjev na -nik fisnìk pored fisnîk m fišek m (Vuk, 18. v.) = víšek »1° patrona,
milacija n-n > η-l: finğal) iz terminologije 338. REW3 6509 a. Maver, AR 6, 251. 12. (Kosmet) »arnautski pripadnik jednog fisa 2° snop (npr. fišek novaca)« = fíšek, gen.
kahvendisanja : rum. filigean = filingen, bug. Vasmer 2, 334. (kao Beriśa, Gaša, Krasnica, Bilica, Šalje i dr.). fišeka (Kosmet) »1° škarnicl, 2° motka od
flam 521 flegma
«šek 520 flam

fell des Schweines« i Flenke f »Weiche, Bauch- lat. lana), upravo »vuneno tkanje (tekstil)«.
vatrenog oružja«. Odatle: na -lija fišeklije fitmija f (Banja Luka) = fitnija (Sarajevo, seite bei Tieren«. Od posljednje njemačke U tal. sa raznim disimilacijama fanello (rod
f pl. (Kosmet, apozicija uz ćese = kese) = Mostar) »coquette« = vìtmija (Piva-Drobnjak) riječi mogla je nastati hrv.-kajk. i slov. odba- i sufiks prema gonelld), franella, frenello <
višeklije = na -luk fišekluk m = višekluk »kesa »žena ili djevojka koja se zna pretvarati«. U civanjem -kë koje se identificiralo sa sufik- flanella > fànela (Perast) = fanila (Božava),
u kojoj se nose fišeci; sinonimi: fišektôr m Kosmetu: fltma f pored f itme, gen. -a n »in- som -ka. slov. flanela, fanéila (Notranjsko) »suknja«,
(Kosmet) = na -ъпіса fišečnica f (Vuk), pri- triga«. Turcizam arapskoga podrijetla (ar. fitna
Lit.: ARj 3, 60. Pleteršnik l, 201. 270. istro-rom. faniela, furl, (tršć.-rom.) fanele,
pojasnica, redenik« i složenica fišek-ćese f > tur. fitne »intriga«) iz oblasti društvenog Weigand-Hirt l, 544. 557. arb. fanell .
pl. Ne zna se značenje izvedenici fišekaća f morala; tn > lm je disimilacija. Značajno
je da je -ija od ostalih turcizama tipa raspila Lit.: ARj 3, 60. Cronia, ID 6. Pleteršnik l,
(jedanput). Balkanski turcizam (Jisenk = pro- flänak, gen. flanka m (Belostenec, Stu- 201. Šturm, ĞSJK 6, 82. lve 30. GM 99.
stonarodski fişek) iz oblasti vojništva: rum. prenesen na ar. apstraktum i na taj način lić) »kamenac, valetudo calculorum, lithiasis«.
fişec = fişic »Geldrolle«, bug. fišék, fişeklik, stvorena radna imenica ženskog roda. Drugih Prema Budmaniju jamačno romanska riječ, flastati, -am impf. (Belostenec) = flis-
arb. füshék, cine. fuşeche f, fuįediche f »car- primjera za takvo tvorenje nema. možda tal. mal di fianco »srdobolja«. Od frnč. tati »sinonim: hvastati (se), -am, s kojim je
touchière«, ngr. φυσέκι., φυσεκλίκι. Lit.: Elezović 2, 441. Skok, Slávia 15, *hlanka > ü. flanc > njem. Flanke. Potvrde djelomice istog podrijetla (v.)«. Grupa // na-
Lit.: AR) 3, 58. BI 2, 721. Elezović 2, 411. 347., br. 269. Vuković, SDZb 10, 381. romanske sa očuvanim f l za taj izraz za bolest stala je zacijelo iz hl (upor. flam < hlam,
Mladenov 661. Tiktin 632. Lokotsch 610. GM treba još tražiti. v.). Ta se nalazi u češ. chlubiti se i polj. cheł-
115. Pascu 2, 134., br. 485. fitubihac, gen. -inča m (Split) »falco tin- pić się pored chełba < praslav. *спъІЬ- istog
Lit.: ARj 3, 60. REW> 4150a. DEI 1630.
nunculus L.«. Hirt navodi još 33 razna naziva značenja. Za i < у nema potvrde u slavinama;
fišpan m »tvar u kitovim ustima slična za »Turmfalke«. Nijedan od njih ne slaže se flândra f (Vuk, Vojvodina, varoši) »(pe- -astati nastalo unakrštavanjem sa hvastati.
rožini, mjesto zuba«. Ne zna se gdje se govori s ovim. jorativno) raspušteno žensko čeljade«. Odatle
taj germanizam. Od njem. Fischbein. Glede Lit.:,ARj 3, 60. Holub-Kopečny 10. Bruckner
Lit.: ARj 3, 59. Hirtz, Aves 108. augmentativ na -ètina: flandrètina f. Sa a 178.
diftonga ai > a upór. Trakośćan < Drachen- > и prema njem. Luder plundra ΐ (ŽK) pored
stein. f jeras, gen. fijersa m (na fijersama ima fiandra (ŽKU) i landra (ŽK) »idem« prema fläštar, gen. -Stra m (ŽK) = flaster (hrv.-
Lit.: ARj 3, 58. po jedan matafijun uz grativo po lantižalu, m lândravac, gen. -vca »vagabund«. Slov. -kajk., slov.) = danas flaster. Od njem. Pfla-
Mljet; pomorski termin). Od tal. ferzo (1246) flandra f »liederliches Weib«, odatle frânarăţi ster, a ovo od gr.-lat. emplastrum.
ristar, gen. -tra m (hrv.-kajk., Beloste- »il telo che cucito con altri forma la vela«, »tepsti se naokolo«. Pf. sa prefiksom s-: slan- Lit.: Jagić, ASPh 8, 318. Pleteršnik \',
nec) »pekar«, pridjev fištrov, poimeničen na južno-tal. fersa »striscia di vela«. drăti (ŽK) »nogama uništiti«, l > hl < fl kao 201. REW* 2863.
-iça fištrovica »pekarica«, /islamica »pekarni- Lit.: DEI 1626. Macan, ZbNŽ 29, 214. u hlam > lam (v.). Od bav.-njem. Flănder-
ca«, slov. fister, gen. -tra »isto«. Od nvnjem. lein »flatterhaftes Mädchen«, dnjem. Flunder. flat, gen. -i (Dubrovnik) »vjetar u ljudskom
Pfister < lat. pistor, gen. -oris »isto«. Poime- fjôndra f (Budva) »praca«. Od tal. fionda Upór. polj. fiadra, češ. flandra »schelchtes tijelu, nadim, podrig«. Učena riječ od lat.
ničen lat. pridjev na -īnus pistrīna > slov. < lat. deminutiv na nenaglašeni sufiks -ula Frauenzimmer«, ukr. flandra, rum. flean- flatus, gen. -us, od part. perf. od flare. Upor.
fištrna î (Gorenjsko) »Dienstbotenzimmer« > od funda, fundula > vlat. *flunda; r je umet- dură, mlet. lódra, siódra. V. i flandračina. u Režiji slov. flat < furl. flat. Od tal. (mlet.)
hištrna < stvnjem. phistrine. Ovamo ide dal- nuto poslije dentala kao u Spalatro, scheletro. fiato > fiado je fijâd m (Božava) »dah«.
Lit.: ARj 3, 60. Bruckner 123. Wędkiewicz,
matoromanski toponomastički refleks Pis- Lit.: REWa 3577. DEI 1649. MRIW l, 272. Boerio 638. Pleteršnik 201. Lit.: ARj 3, 60. REW3 3359. DEI 1630.
tura (Split) < pistonum »pekama« i možda Skok, ASPh 33, 161. Popović, Sintaksa 35. 37. 1664. Stürm, ČSjfK 6, 81.
puštrin, gen. -ina (Buzet, Sovinjsko polje) fläke f pl. (Belostenec, Hrvatska i Sla-
»1° žrvanj kojim se gnječe masline, 2° žrvanj vonija) »sinonim: rublje«. Istovetno sa slov. f landräčina f (Vodice, Istra) »riječ kojom flauta f (internacionalni muzički termin,
ručnog mlina za kukuruz«, istročakavsko fláka f »Γ krpa, 2° rublje, 3° die Schlampe«, se kori raskalašena žena«. Upor. plundra (ŽK) Šulek) »frula«. Radna imenica na učeni sufiks
p strna f »gerula, nosilica«, deminutiv péstrnica u tom značenju flaka f ŽU. Odatle denomi- »isto« i rum. fleandura, pridjev flenduros i -ist(a) flautista (Šulek). Od prov. flauta preko
i pestrnjača »isto«; nije jasno zbog akcenta da nal na -ati flákati, -am »sudeln« i izvedenica landravac, gen. -vca (ŽK), ekspresivne ri- tal. flàuto ili njem. Flaute, riječ nastala una-
li su to poimeničeni pridjevi od njem. pfister na -öt flákot f »isto što i flaka« i varijanta s ječi. V. flandra. krštenjem od ar. laut (v.) i prov. flaujol <
ili od lat. pīstrīnus. n f lank m »1° komad (npr. mesa), 2° potepuh«, Lit.: Ribarić, SDZb 9, 145. vlat. flabeolum.
Lit.: ARj 3, 58. 9, 804. Pleteršnik l, 200. odatle na -ali flankali = flákati se (ŽU) (u-) Lit.: ARj 3, 60. REW* 3360 DEI 1664.
268. Štrekelj, DAW 50, 48. REW* 6541. »vagabundieren«. Od koruško-njem. Flanke flandrijot m (15. v., Marulić) »kao da je
Skok, AHID l, 29. f »ein in der Luft wehendes Stück Tuch«, nekakvo dumanjsko odijelo«. Budmani upo- flegar, gen. -ara (hrv.-kajk., 1663) »sino-
fiánkéin »herumschweifen«. Izgubivši n riječ reduje tal. fiandrotto »veste contadinesca«, nimi: provizor, dvornik (vlasteoski službenik)«.
fitilj, gen. -ttja m (Vuk) = fitîlj (Kosmet) je izgubila i pejorativno značenje. Od interesa sa deminutivnim sufiksom -otto od Fiandra Odatle zagorsko prezime Flegar; na -ija (v.)
= vitilj »sinonim: stijenj, 2° upredena krpa je zabilježiti unakrštavanje ovog germanizma »Flandrija (u Belgiji)«. flegarija f (1697) »stan njegov«. Od njem.
mjesto gajtana«. Odatle deminutivi na -гћ s tal. facchino u flàkîn, gen. -ina (ŽU). Lit.: ARj 3, 60. DEI 1630. Pfleger.
fitttjak, gen. -Ijka = na -ič fitiljić, na -aia Lit.: ARj 3, 60. Pleteršnik l, 201. Popović, Lit.: Jagić, ASPh 8, 318. Mažuranić 307.
fitiljača f (Vuk) = vitiljača »sinonim: smo- Sintaksa 34. flanel, gen. -èia m (Šulek, slov., akcenat
Ijenica«. Balkanski turcizam (ar. > tur. fetil Budmanijev) »vuneno tkanje« = (disimila- flegma f (15—17. v.) »1° sluz, šlajm (hr-
— fitil »Lunte, Docht«) iz oblasti osvjetljenja fiam m (hrv.-kajk., Zagreb, Belostenec), cija W > l-r) flâner, gen. -éra (Vuk). Pridjev vatski gradovi), 2° danas učena grčka riječ
i oružja: rum. fitil, bug. f Ml, cine. fitile f, također slov.' flam »sinonim: podvratnik (u na -6И > -an flanelon. Na -ar < -arius flane- (apstraktum na -μα φλέγμα »upaljenje« od φλέ-
ngr. φ(ι)τίλι, srgr. φυτιλίον. govečeta)« = lam (govedina u lamu, ŽK) = lar. Od njem. Flaneli < engl. flannel od kim- γω, u prasrodstvu sa plamen) u značenju : tihe,
Lit.: ARj 3, 59. Elezović 2, 411. Mladenov slov. Mam. Odatle na -ovina: lamovina (ŽK) ričkog (keltsko narječje u Walesu) pridjeva trome ćudi«, odatle pridjev na lat. -aticus
661. GM 106. Tiktin 633. Korsch, ASPh 9, = slov. flamovina »Lungenbraten«. Upór. gwlanen (od gwlan »vuna«, u prasrodstvu sa flegmatik, proširen na -ьп > -an flegmatičan
500. njem. Flame, Flomen »Bauch- und Nieren-
flegma 522 fógo fógo 523 fond

(govori se obično flegmatičan). U Kosmetu flok, gen. floka (Rab) »svilena čahurica«. fusil »accendifuoco«, tal. fucile pored focile follati »govoriti« = valjati »versprechen«,
flama î (Peć) »kijavica« posuđenica je iz arb. Zacijelo dalmatoromanski leksički ostatak < vlat. pridjev *focîlis. Ovamo možda i ce- govori se u tajnom, šatrovačkom govoru (ar-
flame »Schnupfen (i druge bolesti)« < tal. od lat. floccus koje pripada i balkanskom la- lín m (Rožansko narječje u Koruškoj) »Flin- got) u Vranju (Srbija). Ista osnova sa -ideati
flemma < ngr. φλέμμα »služ« > pietna (Po- tinitetu, kako se vidi iz arb. flokë (upor. u tenschloss« ako je deminutiv na -ino od fo- (v.): volidžati »sprechen« u osaćanskom ar-
Ijica) »acquavite debole e cattiva« < istro- Ulcinju flōkt »kosa«), odatle naziv stsrp. ka- cile ili je od ocel (v.). Ovamo ide i internacio- gotu (Osatica, Bosna). Od arb. imperativa fol
-rom. flema »plaviš (ŽK), ultimo avanzo di tuna Flokovbci (1348) koji je car Stefan da- nalni francuzizam foajê(r), gen. -éra m < lat. »govori«, a to od fias »reden.«
acquavite«. rovao crkvi sv. Arhandela u Prizrenu. To je focarium; svagati se, -ām pf. (Perast) = sfu- Lit.: Jireček, ASPh 8, 101-102.
Lit.: ARj 3, 60. Elezović 2, 411. ZbNŽ 9, bio po svoj prilici arbanaski katun, koji se găt se (Božava) »infiammarsi« od tal. sfogare
isticao dugom kosom, flokë. Upor. flokate = fond, pl. fondovi (stambeni fond, razni fi-
139. Maver, Slávia 2, 40-41. Ive 172. GM < lat. exfocare (prefiks ex- > tal. 5- i denomi-
107. Rohlfs 2332. REW3 6468. DEI 1666. ngr. φλοκάτα, izvedenica sa lat. sufiksom -ata nancijski fondovi), internacionalni termin na-
nai ná -are od focus). rodne ekonomije, riječ talijanskog ili francus-
»weisswollener Überrock, so genannt von einge-
flëkta f (18. v., Dubrovnik) »coperta da Lit.: ARj 3, 62. Pleteršnik l, 77. 2, 204. kog podrijetla (tal. fondo = fr. fonds), od lat.
nähten weissen und roten Wollflocken«, to- Cronia, ID 6. Wędkiewicz, RSI 6, 232. REWS
letto con lenzuolo«, istog značenja i postanja ponim Flõka na Kajmakčalanu. Drugog je fundus, gen. -i, -oris, prema madžarskom
3400. DEI 1673. 1674. 1728. 1736. izgovoru fundus m (ŽK, južna Štajerska, Hrvat-
kojega i plahta (hrv., Vuk), deminutiv plah- podrijetla flôk m (Božava, Rab, Dalmacija)
tica »podvratnik, maramica (Hrvatska, Vrbnik)« »trokutno jedarce« < tal. flocco pored fiocco, ska »1° grünt, toprag, selo, 2° temelj«. Deno-
na -ača plahtača = plata (ŽK) = slov. plahta fojba f (Pazin, Istra) »kraska jama«. Od lat. minal na -aţi fundaţi, -ām (18. v., Dalmacija)
od holandeskog fok > fr. foc, foque. Upor. fovea > (sa vi > ih) istro-rom. foiba, leksički
»Flache, Bettdecke, láncún (v.)« = plahúta još slov. flák »Bauch« < furl. floe. »utemeljiti.« Odatle radna imenica na -atme
(slov). Kulturni termin plahta nalazi se još ostatak iz istroromanskoga iz predmletačke fundàtur, gen. -ura (15. i 16. v.). Od lat. >
u češkom, poljskom, gornjolužičko-srpskom, Lit.: ARj 3, 61. Kušar, Rad 118, 14. Cronia, dobe na teritoriju Pazina gdje stanuju slaven- tal. fondare, denominal od fundus, fundator,
ID 6. GM 108. Sturm, ĞSJK 6,8\.REW3 ski starinci (Hrvati) već od prvog doba dose- gen. -oris. Odatle učeno na -io od part. perf.
polapskom i u ruskim narječjima. Prema Mi- 3375. DEI 1649.
klošiču plahta je posuđenica (ein entlehntes lenja. fundaţia, gen. -onis > fundacija f. Na -ïlia
Wort). Ne kaže odakle je. Prema Brückneru Lit.: DEI 1676. (n pi. od pridjevskog sufiksa -īlis od osnove
i Vasmeru stoji u vezi s plat, plašt. Važan po- floš m (Jačke) = fljos (hrv.-kajk., Belos- kosog padeža funder, -is) *funderīlia _ > pun-
datak za pitanje postanja pruža arb. piaf, s tenec, Jambrešić) = floş (slov. //<w)»sinonim: folaš m (hrv.-kajk., Belostenec) »sinonim: durilja (Dubrovnik, M. Držić), dalmatoro-
članom plafi, pi. pelféje -t (Godin) pored splav (v.)«. Odatle: radna imenica na -ar: trijem, naslon, ganjak (v.)«. Od madž. folyosó. manski leksički ostatak. Znači »pastirsko jelo
plëfënë (GM) »bunte, wollene Decke«. Ar- flošar = flosar (slov. flôsar) »splavar«. Od njem. od ostatka rastopljenog maslaca«. Ovamo i: fun-
Lit.: ARj 3, 62.
banaski je naziv kao i fara (v.) longobardskog Floss i Flosser, od fliessen. dai, gen. -aia (Dubrovnik, Cavtat, Korčula, Mo-
podrijetla od blahha — blahjô »Laken«, odatle Lit.: ARj 3, 61. Jagić, ASPh 8, 317. Ple- folka f (17. v.) »ptica liska, sarka«. Od srlat. lat) »talog od kave u i(m)briku«, venecijanizam
kslat. blaciones (9. v.) > furi, bleón »lenzuolo«, teršnik l, 201. fulca, tal. fálica, fòlaga < kilát, fulix, gen. je fondaco, tal. fondăcchio < *fundaculum,
u južnoj Italiji plaioni (1028, Bari) kod Grka -ids i fulica. deminutiv na -aculüm. Apstraktum na -men-
i Romana. Dubrovački oblik dokazuje da se flota f (18. v.) »brodovlje, plavlje, morna- turn od fundare fundamentum dijelom je dalmu-
Lit.: ARj 3, 62. Hirtz, Aves 6. REW3 3557.
langobardski oblik unakrstio sa pKcta > furl. rica«. Od tal. flotta »isto« < ags. flota = engl. DEI 1677. 1678. -rom. podümijentaj-menta (Vuk, Boka, Turska
plete, upor. naročito sot la plete »a letto« ili fleet. Sa // > fr frota (M. Držić) »mnoštvo« Hrvatska) = podùmjenat, gen. -enta m (pseudo-
sa srlat. flecta, postverbal od flectere > tal. (sastah na vratih frotu mladijeK) < tal. (sic.) folj, gen. fòlja m pored főj (Perast, Du-
jekavizam, Dubrovnik, Konavli, Kavanjin) =
fietta »pannolino con cui si ornano il capo le frotta. brovnik, Marulić) = főj, gen. fája (Rab, Bo-
podùmijenta f (Dobroselo, srpska sela u Lici)
donne«. Odatle potječe -ta u plahta. Riječ = podumēnta pored poduminta (hrvatska sela
Lit.: ARj 3, 61. REW3 3383a. DEI 1669. žava, Molat), deminutiv na -ič fo(l)jić, gen.
se širila, čini se, sa Balkana na sjever. Za lat. oko Gospića, Zoričić, Potomje, Ančić, ta-
1723. -ića (Dubrovnik, Cavtat) »1° list hartije, 2°
et > ht upor. stcslav. dohìton »jastuk« < kođer Livno u Bosni), denominal podumjen-
novine«. Od tal. foglio < lat. folium. Femini-
*ductorium (prema Vaillantu). tati, -am (objekt kuću, Dubrovnik, Zuzeri)
fiuta f (16. v.) »nekakva riba«. [Od lat. num nőm. sing. foja (Marulić) »list« od mlet.
(pod- Stulić, pre-) »1° temelj, 2° donji dio
Lit.: ARj 3, 60. 9, 946. Pleteršnik 2, 46.
fiuta, Columella]. foja, od lat. n. pl. folia > tal. foglia f (kolek-
Miklošič 174. 248. Holub-Kopečný 275. Bruckner vrata u koji se urezuje stupac (Lika)« < lat.
tivno -a). S tal. prefiksom í- <lat. ex-> í-, koji
419. Vasmer l, 365-6. Skok, ZRPh 54,3 Lit.: ARj 3, 61. Gaff iot 676. fundamentum (и < un, o < a ili unakrštenje
služi kadikad za ukidanje homonimije: svoja
425. 482. 499. 500. Godin 69. GM 343. REW sa pod-, metateza u-o > o-u /?/, femininum
1143 b. 6602. Rohlfs 1718. 1729. Pirana2 f (Račišće, Dalmacija) »1° list, zalistak, 2°
fógo (Božava) »calore, forunculo«, čist ve- prema lat. n pl. na -a fundamenta), stara je
59. 780, Joki, Stud. 69-70. Matzenauer, LF riba list (prevedenica)«. Latinizam preko
necijanizam fogo < lat. focus, tosk. fuoco. posuđenica, kasnije potisnuta od talijani-
12, 345. madž. izgovora lat. -us foljuš m (hrv.-kajk.,
Ná augmentativni sufiks -one > -un fògun, zma fondamento > fondamijenta (16. v., Du-
Belostenec, Jambrešić Voltiđi, m prema
flička f (hrvatski gradovi), također sa í gen. -una m (Mikalja) »zemljani sud u ko- brovnik) = fu(n)domenat (rukopis, 15. v.)
arkuš papira ŽK) »list hartije, arak«. Upor.
mjesto č »(eufemizam) sinonim: kurva«. Upor. jem se grije oganj, mangal« < mlet. fogon, = fedamenat, gen. -Ma (čakavski, 16. v.),
arb. flēta (Zatrebač) »list« < tal. deminutiv
ukr. fićka »leichtsinnige Frau«, madž. fiche tosk. focone. Poimemčen pridjev na -aris < danas u Dubrovniku i Rabu fundàmenat,
na vlat. -itta > -etta foglietto (femininum
»lebhaft, munter«. Glede fi upor. flandra (v.). -alis od deminutiva foculus, kslat. focularis > prema kolektivu folia f, koje nije potvrđeno
gen. -enta (pored podùmijenta) — fudumênt
Lit.: Stocki, ASPh 35, 352. tal. focolare > fogular (Hrvati u južnoj Italiji) (ŽK). Učen pridjev na lat. sufiks -alis pro-
u arbanaskom), folēta (Zatrebač) = fattela
»foyer, ognjište«; c > g nije prema tal. nar- širen na -ьп > -an fundamentalan.
»topola, biljka s plodom crnih zrna koje jedu
flînta f (Vuk, sjeverni krajevi, slov.) = ječju u Abruzzi. Zbog toga je taj talijanizam Lit.: ARj 3, 47. 62. 78. 5, 563. 768. 10,
djeca (plod se zove kaliboba)«. 337. 11, 180. 667. Zore, Tuđ. 17.24. Budmani,
•uluita (Vuk) »sinonim : puška«. Od njem. Flinte. donijet iz Dalmacije u Italiju prigodom bje-
Upor. glonta, giunta i lunta. žanja pred Turcima. Slovenci imaju još fuželj, Lit.: ARj 3, 62. Kušar, Rad 118, 22. Re- Rad 65, 162. Kušar, Rad 118, 20. Skok, ASPh
šetar, ASPh 36, 544-545. REW3 3415. DEI 33, 362. Pleteršnik 2, 475. Vežić, Urbar 125-6.
Lit.: ARj 3, 61. Pleteršnik l, 201. BI 2, 732. gen. -zija (Bohinj) »Docht, stijenj« < furl. 1677. REW3 3574. 3585. DEI 1680.
fonestra 524 fórca fôrca 525 forma

fonestra (starodubrovački) = funèstra f fora1 (Vuk, Dubrovnik), prilog »napolje, peiziranjem) »na brzu ruku, kako mu drago«. Flor < fr. fleur i u učenom kolektivnom nazivu
(Mamiié, Molat, Božava) = (pseudojekavi- nadvor«, samo u poslovici gdje se rimuje: Denominal na -ati svorcât (Perast) = sfor- flora (19. v.) prema lat. božanstvu Flora
zam) fùnjestra (16. v., Dubrovnik, Cavtat) = Kandelora zima fora. Od lat. foras > južno- cati (se}, -am pf. i impf. (15-17. v.) prema »božica cvijeća«.
(ikavski, čakavci, 17. v., Kućište) funistra = tal. fora, fuora, tosk. fuori. Odatle kslat. pri- impf, na -va- sfor-cavati, -am (1520; prefiks Lit.: ARj 3, 52. 62. 61. Pleteršnik l, 201.
(sa f > P) ponêstra (15. v., Cres, Omišalj, djev forestis (obrazovano kao agrestis, campe- lat. ex- > tal. î-), na -irati < njem. -ieren Skok, Slávia 15, 347., br. 264. Kušar, Rad
1405) = (str > str kao u oštar) poneštra (Is- stris} > sjeverno-tal. s prijelazom u pridjevski preko fr. forser forsirati. Na tal. -ezza· < 118,24. Milas, Rad 103,68. 78. Cavalli, Com-
tra, Vrbnik, Hrvatsko Primorje, Mikuličić, tip bonus: forèsto > fürest m (Perast, Potomje) kilát, -ities forteca (17. v., Perast, Potomje, 3
mercio di Trieste XXII. REW 3382. Κο-
Lika), deminutiv poneštrica = pumstra = = fürest (Božava) »stranac«, kolektiv na složen Dalmacija), zamijenjeno domaćim deminutiv- rsch, ASPh 9, 500. GM 109. Sturm, ĞSJK
puneštra (Senj, Malínská) = pùnjestra (Čilipi) sufiks -arija < -ar + -ija furestàrija »stranci, nim sufiksom -iça fònica (17. v., Kačić, na- 6, 81. Schuchardt 36.
= ponîstra (Marulić, Baraković, Banovac, strana čeljad« = forestàrija (Dubrovnik, Cav- rodna pjesma) = fonica (Božava) »tvrđava
Drvenik, Šolta, Brač, Brusje, Hvar, Poljica, tat) = (и > ft) fürest (Brusje, Hvar: došli (prevedenica, calque)«. S prefiksima re- i in-
forkata f (Mljet) »(brodski termin: na
Bunjevci u Baranji), ponistrica (Poljica) = fur'ešti i istirali kućane}, na -arius > fr. > tal. rinforac, gen. -orca m »napeće, dvojaka koža
velikoj barci vesla stoje u forkatamd) škáram
pumstra (Žrnovo) »prozor, okno«. Dalmato- -iere > -ir: tal. forestière (-o) > (metateza) na peti od crevlje« od tal. rinforzo, postverbal
(?)«. Poimeničen pridjev na -atus od furca,
romanski leksički ostatak iz graditeljstva (tip frustir (Zakon Lige ninske) »stranac«. Od rum. od tal. rinforzare. Od tal. forza < kslat.
upor. srlat. forcatum, dalmatoromanski leksički
polaca, palača, polata, palata, mir) od lat. fără »bez« < lat. foras u čićskim prezimenima fonia, poimeničen lat. pridjev fortis nep'o-
ostatak (?). Talijanski deminutiv na vlat.
fenestra, odakle je i njem. Fenster, tal. finestra; Poropãt (Omišalj, Krbune, Istra) < istro- znatog podrijetla »jak« na -ία, *fortiare >
-itta > -etta nalazi se u frokêta (Cres) < tal.
o = u mjesto e objašnjava se uplivom pret- -rum. fara pat »bez kreveta«, toponim Para- forzare, srlat. fortitia. Pridjev fortis > tal.
forchetta. Lat. deminutiv na lat. nenaglašeni
hodnog labiodentale, i to je osobitost dalmato- patićev Brig »selo gdje sjede sad ugarski Hryati forte nalazi se u složenici fortepijan pored
sufiks -ula fúrcula nalazi se u slov. bûrkla
romanska koja se ne nalazi u ostalim roman- (iz predjela Vlahia prema Karlovcu, došli iz pijanoforat, gen. -orta od tal. fortepiano (18. v.)
»1° Ofengabel, 2° vrša (ribarski termin, Ko-
skim govorima. U krčko-romanskom punastra Bosne)« = Poropatić u sv. Vitālu kod Vižinade = pianoforte < spani, fortepiano »(neologi-
barid)«, odatle deminutiv na -īnus > -in vrklìn,
pokazuje / > ρ prema hrvatskom obliku, a (Istra), 1594. Giorgio Poropatich, 1590. Mario zam stvoren prema njem. Klavier < fr. cla-
gen. -ina »(ribarski termin, Goriško) pletena
fińastra poiedfiniastra prema talijanskom. Senj- Poropat Cernogoraz kod Poreča (Frata), danas vier) glasovir«. Prilog fort (ŽKU) »nepres-
vrša, Garnsack«, fušrka (Notranjsko) »vilasta
ski deminutiv finešrin m »okrugao prozorčić Poropat, prezime istarskih porodica u Trste- tano« preko njem. sofort. Upor. arb. forte.
rogovila na katero se nasloni kosišče«, hrv.-kajk.
broda« je tal. finestrino s izbačenim ř zbog toga niku, -Rasporu, Danama, Vodicama, Jelovici, Lit.: ARj 3, 63. Cronia, ID 6.. Stürm, frêyklja (Bednja) »željezne roglje za vađenje
što je shvaćen kao da je umetnut u grupu Lanišću, Klenovščaku i Golcu, čak i u Črnom- ČSJK 6, 61. REW3 3457. DEI ,1694. 1695. lonaca iz peći, rašlje f pl. (ŽK)«; burkla =
sr moguću u domaćim riječima. Iju (Dolenjsko, selo Žunić). Ovamo ide i f rey kija 'pripada latinitetu Norikuma; furca je
prezime Vorkapić, koje se piše i Forkapić foringa f (hrv.-kajk., 17. v.) = slov. pripadala i balkanskom latinitetu kako dokazuje
Lit.: ARj 3, 78. 79. 10, 728. 754. Banali 2,
(Banija), od rum. fără cap »bez glave«. Preko fóringa = f aringa (ŽK) »Γ kmetska služba; si- rum. furcă »Spinnrocken«, odatle bug. furka,
183. Budmani, Rad 65, 163. Hraste, JF 6,
nvnjem. Förstner, Förster > fešnar = fošnar nonim: podvoz, 2° sinonim kiríja (v.)«. Odatle: vúrka > úrka, ngr. φούρκα »isto«. Deminutiv
184. Isti, Rad 272, 25. REWS 3242. DEI 1647.
(hrv.-kajk., Belostenec) pored feštar, gen. radna imenica na -aš (y.): f aringas = f arengas na -ula proširen na -iça balkanska je riječ:
Matzenauer, LF 13, 178.
-ara m »šumar (prevedenica, calque«), izve- (1686) »sinonim: kirijaš, furman«. Od njem. rum. furculiţă, bug. färkulíca, arb. furkulicë,
fontāna f (15. v., Marulić, Dubrovnik, denica od njem. Forst > slov. barst, gen. Fahrung. Od iste je osnove fura f (Posavina) ngr. φουρκουλίτσα »vilica, pirun, pinjur (Lika)« ;
Pelješac) = fontana (Boka, Škaljari, »najbolja bārsta < kslat. f arestis (se. silva) > tal. forèsta, »vučenje lađe« od njem. Fuhre, i furman m furca je i toponim, upor. u Režiji Forca <
voda«) »studenac, točak, izvor-voda«. Demi- fr. forêt, odatle na -arius forestarius (904) (hrv.-kajk.) od Fuhrmann. furl. Forcie, tal. Forca.
nutiv na lat. > tal. -ella fantamla — (pseudo- > Förster,
Lit.: ARj 3, 62. 79. Mažuranić 307. Ple- Lit.: Macan, ZbNŽ 29, 214. Pleteršnik l,
jekavizam) fontànjela (Dubrovnik) »rana što Lit.: ARj 3, 62. 64. 9, 641. Cronia, ID 6. teršnik l, 201. Jagić, ASPh 8, 318. 72. Murko, WuS 12, 341. Šturm, CSJK 6,
se navlas načini na čeljadetu i drži otvorena Hraste, JF 6, 186. Ma&uranić 1161. Ribarić, 54. 55. Capidan,DRom 3,195 (cf. IJbll, 200).
radi zdravlja«. Sa o > u funtâna (18. v., Rab, SDZb 9, 179-182. Pleteršnik l, 46. REW* forinta f (Vuk, / u grupi // ispalo disimila- Románsky 107. 108. REW3 3593. DEI 1686.
Božava) »isto«. Od lat. > tal. poimeničen 3431. DEI 1684. 1736. Matzenauer, LF l, 172. cijom prema tipu l-r > 0-r, upor. Furjări)
pridjev ž. r. na -anus : (aqua) fontana (protivno = forint m (Vuk, narodna pjesma, hrv.-kajk., forma f (Vuk, Vojvodina, hrvatski gra-
aqua pluvialis}, od fons, gen. -tis. Toponimi: fora2 m (Veli otok) »partija« (a > o kao u Belostenec, Stolić) = forent (ŽK) = vorint(a} dovi, 15. v., Dubrovnik) = furma (ŽK) =
Fundina (Vuk, narodna pjesma, bitka na Ukor »Ijekar«). Pod fare (Budva), lokalitet (Vojna Krajina) = slov. forint (Dolensko, fûrma (16. v.) »l"Oblik, obličje, pelda, 2°
Pundini, mjesto u plemenu Kuci, bogato vo- (izvjestilac ne zna što znači fara}. Taj topo- istočna Štajerska) = (bez disimilacije) florinai, kalup«. Deminutiv formica (Podsusjed, Za-
dom); nt > nd kao u planda i u arbanaskim nim, za koji nema drugih paralela, dokazuje gen. -nta (Voltidija). Od učenog lat. pridjeva greb) »fascia (taenia, viltà) dorsalis viperáé«.
latinizmima. Prijelaz a > i je zacijelo zamjena da je i u Južnoj Dalmaciji postojala kao po- za Firenze florentinus ispuštanjem sufiksa -īnus Pridjevi na -en furmên (ŽK) »lijep«, na lat.
za arbanaski poluvokal ë ili za rum. (vlaški) ï. sudenica langobardsko fara (8. v.) »genera- (upor. u Trstu grossi fiorentini} od Flõrentia, -alis formalan (~ prijedlog} u govoru in-
Arbanasi i Kuci zovu to mjesto Fundana. zione, lignaggio« kao u arb. farre. upor. fr. florin i slov. florin i tur. filmi, odatle teligencije. Denominali na -ati formati, -ām
Na Krku Puntura i Fintira dva su različita 3 u Bosni na -džija filuridžije »koji su plaćali impf. (16. v., Dubrovnik) »načiniti«, na -iti
Lit.: GM 100. REW 3187. DEI 1596. s
oformiti, -im (neologizam, današnji), na njem.
lokaliteta, prema istrorumunjskom rotacizmu: f(Ąlūri«, arb. florį ( članom -ni}. Od f los,
Gamillscheg, RG 3, 48. 55. 110. -ieren > fuljmīrat (ŽK), disimilacija r - r >
međusamoglasničko n > r. Upor. Remer < gen. -oris (grb grada Firenze), sa sufiksom
-inus tal. fiorino (13. v.) > fijârin, gen. -ina lj . r} = furmiérati (ZU) »sinnen«, s prefik-
romanus. sima in- informati se, -ām pf. prema impf, na
fórca f (Perast, Božava) = slov. fórca (18. v.), fiorin (Rab) = fjorîn (Trpanj) =
Lit.: ARj 3, 62. 79. Cronia, ID 6. Kušar, (Notranjsko) »snaga, sila«. Prilog par fórca fjorîn, gen. -ina (Dubrovnik) = vjorîn (Budva). -va- informavau se (17. v., Dubrovčani), danas
Rad 118, 20. Budmani, Rad 65, 165. REW* (Božava), na prèforac — na frforac (Mrkonjić- Inače je fios, gen. -oris zastupljeno u francu- na -irati informirati (se} pf. i impf., odatle
3426. Sýkora, SlRu 7, 316. DEI 1683. -grad, reduplikacija se objašnjava onomato- zizmu flor m (Zagreb) »koprena« preko nvnjem. apstraktum na lat. -ario > -adja informacija î,
farma 526^ fosa fosa 527 fř

pridjev određeni információm, na re- refor- fòrspan m (Vuk, Vojvodina) = fošpan »jarak oko zemlje kojim se određuje kunfin« = fòza f (čakavski, Istra) »genus« = ога
mirati, postverbal reforma (Vuk) »1° preo- (ibidem) = foršpon = fôšpon (ŽK) »1° kmet- posāt, gen. -âta m »1° okop Dubrovnika sa (Bruvno) u izrazu taj čovjek je na vozu ovoga
bražaj čega, 2° kućna haljina (u Banjoj Luci sko podavanje, 2° upregnuti konji«. Od njem. sjeverne strane« = fusdt (Sutomore, Sušan) »sliči, nalik« = ná ožu Mile Pejnovića (Perušić)
reform m)«, reformacija, part. perf. kao pridjev Vorspann. »jarak u kojem ide voda kao u jendeku, ali = na užu (otoci zadarskog arhipelaga). Od
reforman (Radovčić). Od lat. > tal. forma < Lit.: ARj 3, 63. Jagić, ASPh 8, 317. Ma- ne ostaje«. Odatle arb. fshat = rum. sat »selo«. mlet. foza, tosk. fòggia (di vestire, procedere,
gr. μορφή (internacionalno morfologija, pri- zur anić 331. Odatle sa rum. članom i dočetnim -a (kao u parlare, trattare) »forma, taglio, figura« ne-
djev amorfan). Drakula) toponim Sătula f (Srbija, okrug poznatog podrijetla.
Lit.- ARj 3, 63. 80. 838. Skok, ASPh 33, fortelj m (hrv.-kajk., Belostenec) »do- crnorečki, Milićević). Lit.: Nemanić 2, 19. Štrekelj, ASPh 14,
362. Hirtz, Amph. 31-2. REW* 3441. DEI mišljatost«. Odatle denominal na -iti: impf. Lit.: ARj 3, 63. 80. 10, 898. Budmani, 522. DEI 1675.
1689. forteljiti »lukavo i prevarno raditi«. Prvobitno Rad 65, 162. REW* 3461. DEI 1698.
značenje vidi se bolje ufortil (1525) = fortiel fr, uzvik (Kosmet), onomatopeja za oznaku
(Pergošić) = fortelj = fortilj (1583) »korist«. fosfor m (Šulek), internacionalni učeni gre- »hitrog uzdizanja, lijeta«=/rrr, brrr, prrr »sonus
formentun, gen. -una m (Rab, Božava) Od njeni. Vorteil. cizam za kemijski elemenat otkriven 1669. pennarum ietu factus (Hirtz)«. Također tur.
= furmentin = furmètîn, gen. -ina (Boka,
Lit.: ARj 3, 63. Mazzo-arac 311. Od gr. složenice φωσφόρος (φως »svjetlost« fir. Ta se onomatopeja raširuje s k, h: ffk,
Crmnica, disimilacija n - n > 0 - n, zamjena i prijevoj od φέρω »nosim«) »nosač svjetlosti odatle pf. frknuti, -ēm (17. v., Crna Gora,
sufiksa -one sa deminutivnim -iri) = fermentin,
fortuna f (15. v.) = fortuna (Mljet, Šolta, = lat. lucifer«. narodna pjesma) = ffknit (subjekt ptica, ŽK)
gen. -ina (Vuk, Boka) = fermentün, gen.
Cres, Rab, slov.) = frtuna (Mikalja) = vrtúna Lit.: ARj 3, 63. DEI 1697. REW3 6470. = slov. fŕkniti prema impf, frkati, frká »fliegen
-una (Prčanj) = frementun (Perast, Prčanj, schnell hin und her« (ptici ffkajo); f f hnuti,
(Vuk, slov.) »vihor, vihar, oluja na moru«. U
Korčula, Dalmacija), odatlefermentùnica (Split) foskīš, gen. -iša m (Brlić, Brod) »trava koja fthnēm (Bella); fřčiti »letjeti« (Vodice, Istra).
tom značenju riječ je balkanska, proširena i
»pogača od kukuruza« = farme(n)tun (Ugljan) se svinjama kuha kao petelić, štir, loboda«.
ná Srednjem istoku kao mletačka ili genoveška Pored značenja »letjeti« ta onomatopeja ima
= farmitun, -Una (Molat) = framèntun (Tr-
posudenica: rum. furtună, bug. januna = Lit.: ARj 3, 63. i značenje »skočiti«: ffk »skok«, odatle pf.
panj) = frmentün, gen. -Una (Korčula) =
fratuna, vartana, arb. furtime, ngr. φουρτούνα, ffkniti pored frkati (Vodice) i metafore frkalàc
ferme(ri)tun (Vodice) = (/ > h) hramentun, fota f (Božava, Veli otok: čini mi fotu)
tur. fırtına. Sa o > u furtuna (Žepče, 16. v.), uifrkalăs m »mladić od 12 — 15 god. (ibidem)«.
gen. -una (Brač) = (/ > h > ispadanje) »nerviranje«. Od tal. postverbala fotta f od
hiperturcizirano u dočetku furtutma (Bosna), Isto značenje i sa c mjesto k:frciti, -im (Bosna)
urme(n)tin (neki govori u Crnoj Gori) = főttére < lat. futuěre »koitirati«. S tal. prefiksom
moglo je doći i preko turskog (i > u kao u »skočiti«; i sa v mjesto /: vŕknuti, vfknem
rumétun (Boka, Ti vat) = rumetin, gen. -ina in- infotat se pf. (Dubrovnik, Cavtat) »na-
koduna < tur. kadın). Poimeničen lat. pridjev »skočiti, odletjeti zujeći«. Dalje razvijanje me-
(Boka) = rumetin (Budva), odatle rumetimca ljutiti se, podmontat se«. Od tal. glagola na
na -aus tal. fortunale (15. v.) > fortuna, gen. tafore nalazi se u odvrhnut, - m (Vuk) »od-
(sela oko Budve) »kruh od kukuruza (= ba- -ieren > -irait preko austr.-njem. sich futiarn
-ala (Božava) = fortūnai, gen. -âlâ (Rab) = skočiti« prema odvrhnut, -em »ojačati, porasti«
banăca, građani u Budvi)«, pridjev rumetinovo > fumati se koga (Popović) »was geht er
fortunăo, gen. -ala (Lepetane) »tempesta; = odfrknut (Kosmet) »otrgnuti se od neke
brašno (Riječka nahija) = umretin (Morača, mich an« < tal. fòttersene di ас., fr. se fout-
sinonimi: kimpija i telembrija u Lepetanima«. bolesti«, ofrknut, -em (ibidem) »ubrzati raz-
Vasojevići) = *rmetin (Ljubiša u pridjevu tre de qch. Ovamo ide možda kao dal-
Glede sufiksa -alis u nazivima vjetrova na Ja- vitak«, s čime upor. arb. fërk »sogleich« i
rmetinov hljeb) = (ispuštanje u- osjećanog kao mato-romanski leksički ostatak putiti, -lm
dranu upor. maištral. Od lat. > tal. fortuna »sre- Vukovo /r&sbrzo«; bug. hvărkam »fliegen«; za-
prefiks) mrtin m (Šulek, Boka, Bosna, prema impf. (Vuk, Dubrovnik) kao metafora iz
ća« (uznačenju »vjetar« ję eufemizam), od fors, tim u: impf, frcati, -ām (18. v.) »1° prosilire,
Maretiću nepouzdano, što ne stoji jer se u opscenog govora »govoriti koješta, da se
gen. -tis »sudbina«. Pridjev sfrtunan »malheur- 2° (subjekt iskre, ŽK)« = vrcati, -am (Vuk)
Risnu govori mèrtìrì), slov. fromentîn »kukuruz, sakrije neznanje, smrdati«. Odatle na -ina
eux« < tal. sfortunato (prefiks lat. ex- > s-) »spritzen« i deminutivi odatle vrckati se, vrc-
kukuriza (hrv.-kajk.), kuruza (Lika, Banija), putina (Dubrovnik) u vezi rutina i pu-
(Hrvati u Molise). Na -atus Fortunatus, oglejski nuti se (Vuk).
golokud (Dubrovnik)«. Od sjeverno-tal. (mlet), tina »besposlica, male stvari, ništa«. Demi-
augmentativa na -one formentone < frūmentum, mučenik > Purtunat (prvotisak glagoljskog Onomatopeja se prenosi i na oponašanje
brevijara 1491). nutiv na -ica putinica. Složenice s prefiksom zvuka pri okretanju predmeta: impf, frkati,
apstraktum na -mentum od glagola fruì (v. na o-, s-, u-, za- čine nesigurnom ovu eti-
fruì). Interesantan primjer za velike iz- Lit.: ARj 3, 63. 75. 80. Rešetar, Štok. sffkati, -am -čēm (slov., hrv.-kajk., Beloste-
234. Skok, Slávia 15, 348., br. 276. Pleteršnik mologiju: sputiti (Dubrovnik) »zamrsiti« = nec, Jambrešić) (s-) »sinonimi: „ukati, okre-
mjene kojima je izložen i noviji talijanizam uputiti (ibidem), zaputiti, -im (ibidem), »po-
u govorima jadranske zone. l, 202. 802. Macan, ZbNŽ 29, 213. Kušar, tati, vrtjeti«, frkati = vrkati (na) »dosadno i
Rad 118, 23. GM 114. Mladenov 662. Tiktin mrsiti,, zavrnuti«, naòputiti »naići, nagaziti«. zlobno nagovarati«, prema pf. sfŕknuti, sffknèm
Lit.: ARj 3, 50. 71. 75. 80. 679. 7, 88. 9, 657. Hraste, 3 Rad 272, 35. Bartoli, Jagićev Njih se može tumačiti sa puto od peti (v.). = safřkmt se (ŽK) »savinuti se (od starosti)«,
698. Zore, Rad 115, 157. ZbNŽ 13, 124. Zb. 43. REW 3458. Vasmer, RSl 3, 268. Deprefiksacijom je moglo nastati odatle putiti odatle frkač m »formator« i frkalo n »dlijeto«.
Rešetarv Štok. 233. Ribarić, SDZb 9, 146. Isti, GSl 215. Wedkiewicz, RSl 6, 235. DEI u gornjem značenju. ·
1695. Stefanie, Rad 285, 69. 79. 86. Ovamo idu zacijelo i izvedenica na -bka:
Elezović, NJ 3, 277. Pleteršnik l, 204. Kušar, Lit.: ARj 7, 473. Cronia, ID 6. REW3 3622. frčka f (Vuk, Crna Gora) »kolo na dršku kojim
Rad 118, 18. REW3 3540. DEI 1690. DEI 1700. 1701. Štrekelj, DAW 50, 19. se maslo tepe u stapu«,upor. arb. f erli ç »idem«;
fosa f (Perast) = fosa (Korčula, Čilipi,
također Livno, Bosna) »graba, jarak uz cestu, na -aljka: ftčāljka f (Mikalja, Stulić) »sinonim:
fornaža f (čakavci, 16. v.) »peć, vapnenica« fotograf m, internacionalni učen grecizam
kùneta (v.)«. Od lat. > tal. fossa, poimeničen čegrtaljka, zvrčaoka«.
= frnaža (slov.) = frnjáž m pored frnjača i (19. v.), pridjev na -ov i -bsk fotografov, fo-
part. perf. od fodere. Upor. arb. toponimi tografski, apstraktum fotografija f, denominal Suglasnik f — v pojačava se sa z u leksiko-
frnača (Gorensko), formo (Režija) »Hütte zum Fūsha qehàjès (Ulcinj, velika vrata, malo
Dörren«. Od lat. fornăx, gen. -äcis (upór. na -trari < -ieren fotografirati -grafīrām — logijskoj porodici: zvrk m, zvrka f pored
polje sa velikim zidom), Fūsha Shinjērdil (sv. potigrafat (Vodice). Od gr. složenice φωτο- zvrka, odatle zvfčka f (Vuk, Crna Gora) =
furunä) > mlet. fornasa, tosk. fornale f. Jurja). Poimeničen part. perf. fossãtum (3. v., γράφος (od φως, φωτός »svjetlo« i γράφω zvrčka, zvŕčak m, gen. -čka, zvrhnuti, zvrhne,
Lit.: ARj 3, 63. Pleteršnik l, 203. Sturm, vojni i poljoprivredni termin) od fossore > »pišem«). zvrkétnuti, zvrketnëm, zvřcnuti, zvřcati, -am,
ČSJK 6, 51. REW3 3451. DEI 1692. fosat (16. v., Dubrovnik) = fusât (15. v.)
Lit.: Ribarić, SDZb 9, 177. DEI 1699. zvrckati, odatle zvřckalo n, na - ti zvrtati,
528 Frata Frata 529 frcati se

svrčím. U svim tim tvorevinama oponašanje f r âj la f (Vuk, sjeverni krajevi, Hrvatska, Ovamo i lat. *fragicare ná -icare > sjeverno- doria, crapulone«, denominal na -are = -ati
je ležalo na sonantu r. Postoji i primjer za- Vojvodina) = frãlja (ŽK) »sinonimi: gospo- tal. fracà »rompere«, odatle postverbal frâka f frajât, -am (16. v., Kvarner, čakavski, Korčula)
mjene sa suglasnikom i samoglasom: f rakāti, dična, gospođica«. Odatle deminutiv na -ica: (Šibenik) »drveni polukrugovi što stískajú (po-, objekt sve očevo), impf, na -vá- frajávati
-am (Hrvatska, subjekt suze) = frcati; zatim frajlica. Od njem. Fräulein, upravo od gornjo- torbe sa paštom u mlinu za masline«, upor. (Korčula). Od lat. fraglia > fraia, furl, fraye,
u frisnuti (Crna Gora) = frciti »skočiti«: pa njem. Fräule, deminutiv od Frau, od čega je tal. fracco, na -atorium frakadûr (Božava) »scar- fradae, fradaja < vlat. *fratralia > srlat.
na hatá próz divan frisnuo. Onomatopeja prevedenica (calque) gospođica. Od Frau u natoio«. fratalea (disimilacija r - r > r - 0), izvedenica
čuje se i pri srkanju: frkat, frčem (Kosmet, izgovoru rudara Sasa (starije nvnjem. Frawe~) Lit.: Cronia, ID 6. Pleteršnik l, 202. REW3 na -alia (v. rusalje, kolektivno značenje kao
objekti: mleko, surutkù) (po-), kao i pri gla- je Menčetićeva frava. 3466. 3470 DEI 1701. 1710. u lupercalia, itd.). Homonim hrv.-kajk. fraj m
snom i silovitom disanju: frkati, ffčem (Vuk). Lit,: ARj 3, 64. Skok, PPP 18, 298. i si. »snubljenje«, frăjar »prosac«, frăjat »snubiti«,
Upor. hrkati. Onomatopeja fr udvostručuje se: fratar, gen. -tra m (14. v., Dubrovnik, drugog, njemačkog je podrijetla: freien, Freier.
frfeliti pored frfeuti, -ï. (Vodice, Korlevići) frakancâne f pl. (Lepetane, Boka) = Rab, Cres, Bosna i Hercegovina) = fratar, Upor. frajati.
»letjeti« (za leptira zvanog viška), u slov. (anticipacija suglasnika n) frankacane (Bijela, gen. fratra (ŽK), pridjevi frátrov, fratarski,
Lit.: ARj 3, 64. 69. 5, 778. 11, 380. 385.
frfljati = frfoléti = frfolevati »flattern«, odatle Tivat) »vrsta smokava, kao petrovače«. Nije deminutivi fratrie = fràtrìe, gen. -ića^ratrićak, Kušar, Rad 118, 18. Budmani, Rad 65, 161.
pridjev na -ast fřfljast »leichtsinnig«, na -ot zacijelo poimeničeni naš part. perf. od tal. gen. -ika (17. v.), augmentativ fratrina = Cronia, ID 6. Hraste, BJF 8, 20. Bulat,
frfòt, frfotati, frfrati, frfulja, frfura, frfuriti, fracassare jer glagol nije potvrđen do sada fratar, gen. -tra (Hvar) = vratar (Dalmacija), JF 5, 144. Hirtz, Aves 108. Zore, Palj. 108.
kod Belostenca sfuriti »uludo što izreći«. kod nas. Talijanski glagol je unakrštenje od Vratarske njive (Budva) = pratar, gen. -tra 231. REW3 3485. Štrekelj, ASPh 28, 511
Upor. i filipăor (Fancev) »leptir«. Redupli- frangere i quassare > fr. casser, tal. squassare. (Divković, Mrnavić, Kavanjin, Poljica, Bosna), DEI 1702.
ciranu onomatopeju čuju Arbanasi kod ptica: Prije će biti od tal. fellacciano »vrsta smokava«, pratarev, pratarski, pratrov (Poljica), toponim
fërfëlin »vom Rufe des Rebhuhns«. unakršteno iz nepoznatih razloga s pomenutim Pratrovac (mahala, Tuzla) = (sa zamjenom frcati se, -a (Stulić, Kurelac) »sinonim:
Lit.: ARj 3, 65. 70. 71. 72. 74. 350. BI 2, glagolom, a i u tal. narječjima taj se naziv dočetka na -or već u grčkom φρατρωρ prema goniti se«; afre, gen. -»' (capala te je ofrc, Smo-
750. Elesovic 2, 17. 20. 46. 412. Pleteršnik l, izopačuje u ficaccianë prema ficus > fico, učenim riječima, upor. majstor) fratar (Vuk) kvica, Korčula) »izraz za živo i veselo kretanje
203. Skok, ASPh 33, 362. Vaillant, Gramm, l, frelacciano. Naziv je nastao od ličnog imena = prâtor »1° kaluđer, koludar, 2° morska kod ljudi; prevelika veselost i smijeh u vezi
26. GM 103. Perasek, ASPh 34, 58-59. Felicianus. riba sargus, tal. sargo, koji se teško lovi jer s raspirenom seksualnom potrebom«; frč m
Baric, AA l, 138-160. IJb 13, 161. Hirtz, ne izlazi iz rupe, .metafora odatle (Malínská), (Vuk: poći ili udariti u frč) »kad se mačke gone«.
Lit.: DEI 1614. 1701.
Aves 109. Ribarić, SDZb 9, 146. 3° ptica sparus > tal. sparo (Malínská), pā- Te onomatopeje zacijelo idu zajedno sa starom
frankulić m (Božava) »tetrao francolinus«. rus palustris, fratrie (Praznice, Brač; Zlobin, riječi prč, gen. přča m (Vuk, Vodice) »1°
frugola f (Dubrovnik) = frăgula (Božava) Od tal. deminutiva na -ino < lat. -īnus, koji Sali, Nin), 4° gryllus, žohar (Rab), 5° cvijet jarac, 2° neuškopljen ovan (Lika)«. Taj naziv
»jagoda«. Od deminutiva na -ula *fragula od je preveden sa našim istoznačnim -ić. Od tal. legates patula fratria, 6° (eufemizam) vrag nalazi se još samo u slovenskom i bugarskom
fraga, frãgum, prema Battistiju mediteranskog francolino (13. v.) = franguellina (19. v.) = (vratar, Dalmacija, s fratri / Cres / = jeziku i kao posudenica u rum. pirčių »Bocks-
podrijetla, tal. fràgola. frugolino (Bembo), sjeverno-tal. riječ, vje- s vragi)«. Kad je u vezi s ličnim imenom re- geruch«, odatle glagol a pirei »sich begatten«,
Lit.: ARj 3, 64. Cronia, ID 6. Budmani, rojatno preinačenje od lat. fringuilla, koje se dovnika, skraćuje se u fra (15. v., npr. Fra arb. pērc, odatle na -a per çak m »unverschnit-
Rad 65, 164. REW3 3478. DEI 1703. nalazi u vr zelin (v.). Marko, Fra Petar, BiH), postaje indeklina- tener Bock, Widder«, glagol me perçue »be-
Lit.: Cronia, ID 6. DEI 1706. bile te na sebe prima glavni akcenat. Razvila springen«, ngr. u Epiru προυτβάλια »Zucht-
fràjati, -am impf. = frajät (Krk) »prositi se iz pokrate fratb = fradb (15. v.), deminutiv bock, Zuchtwidder«, προυτσαλίζω »besprin-
djevojku«. Odatle postverbal fraj m (Hrvatsko frapaţi, -am (Dubrovnik, Vetranie) (na-) fratrie (18. v.). Odatle možda na -one > -un gen«, od nepotvrđenog prčalj; prč je prema
Primorje), radna imenica na -ar frajar m »nakititi prišivenim šarovitim komadićima tka- fràtun, gen. -una (Mikalja) »nekakva obuća«. tome balkanska riječ južnoslavenskog podri-
(Hrvatsko Primorje, Istra). Od njem. freien, nje«, part. perf. pas. kao pridjev frãpãn (16. Na -ija < gr. -ία fratrija f »stanje onoga koji jetla. Izvedenice su pridjevi na -ji prćiji (Stu-
riječ koja je srodna s prijati (v.), got. f rij on v.), (na)frapani sajuni. Od tal frappare »affe- je fratar« = fràtilja (Dubrovnik, lj < / obra- lić) i u toponimu Prči Brijeg, na -ev prčev,
»ljubiti«. Taj germanizam došao je na čakavski tazione nel vestire«, nepoznatog postanja. tan ili hiperkorektni govor) »bratinstvo« < na -evit prčevit »smrdljiv (o prču)«, deminutiv
teritorij zacijelo preko Luterove biblije, preko gr. φατρία. Tal. confratèrnita < lat. con- ΏΆ-bkpŕčak, gen. -čka m »(metafori.) sinonim:
Lit.: ARj 3, 69. 7, 320. DEI 1708.
koje je i njem. glagol ušao u gornjonjemački REW3 3173. fraternitas izmijenjeno napola u kumfratarstvo srditko«, na -ica přčica m, na -ić prčić, aug-
jezik iz donjeg i srednjeg njemačkoga. Drugog n (1491, primiti koga v ~) prema bratarstvo mentativ přčina, na -etina přčetina f = přčevina
je podrijetla čakavski impf, frajati se (16. v.) fräs m (Vuk) = fras, gen. -za (ŽK) = = bratinstvo. Značajno je razlikovanje na »njegovo meso«, denominali na -iti impf.
»veseliti se, raspušteno živjeti« koje v. pod vrăs (Vojvodina) »sinonim: djetinje«. Ovamo Braču, Hvaru, Visu i Šolti između mostir < prčiti se (na-) »1° udarati rogom kao prči, 2°
fratar. Njem. freien nema isto značenje ko- će ići možda i hrăst m (Vodice, Istra) »grčevita monasterium, koji može biti muški i ženski, biti obijestan kao prč, 3° oholiti se (hrv.-kajk.)«;
je i pridjev frei »slobodan« u kajk. frajman bolest kod djece«: hrast lomi dite. Od austr.- i fratar, gen. -ara »muški samostan« u pri- prčiti se (Vodice, Hrvati u južnoj Italiji) »pa-
m (Bednja 1676, Lobor 1708) »podanik koji njem. Fraiss = Frais(en) pl. mjerima Išla njoj je ci u môstir »postala je ziti se«, isprati se, -lm (Dubrovnik) »ad satie-
ne sjedi na kmetskom selištu« < Freimann, duvna«, ali Sin je iša u fratar ili fratre »postao tatem futuere (de hirco)«, upor. ukr. perčyty
Lit.: ARj 3, 69. BI 2, 743. Jagić, ASPh 8,
u graničarskom frajt m (1639) = vrăjt < 317. Ribarić, SDZb 9, 151. je fratar«; fratar je nastalo zacijelo od lat. s'a; napfčiti se, napfčim (Vuk) »rasrditi se«,
Gefreiter (Vuk, Vojvodina) = slov. frâjtar sintagme domus fratorum. Upor. na galoro- metafora je, odatle pridjev oprčit »srdit«. Su-
u vràjkõr m (Vuk, Srbija), odatle na -ьс Frata f, toponim kod Poreča, isto što i manskom teritoriju u značenju »Geschwister- glasnik č nastao je iz k + -го, kako se vidi iz
vrajkórac, gen. -rea, na -ija vrajkòrija f i opća riječ frata f (slov., Goriško) »Schonungs- kind«. U svim ovim refleksima riječ potječe češ. prk »Bockgestank« prema přčina, polj.
pridjev na -ski vrajkōrskī < Freicorps. fläche, Walddichtung, frisch ausgestochter iz crkvene terminologije. U frăja f (Dubrov- parkacz »jarac koji smrdi«, kao i iz k > c u
Wald«, kol. na -je frâtje n »Reisig«. Od lat. nik, Veli otok, Božava) »veselje, gozba, obi- prcati (se), -a (Vuk, glede te promjene upor.
Lit.: ARj 3, 64. Weigand-Hirt 1, 580.
Hrona2 339-340. REW3 3485. Mažuranu fracta, poimeničen part. perf. ž. r. srlat. lan ručak, gozba bratovštine, užina (Dubrov- micati pored mikati) (o-) »1° sinonim: teći se,
311. Jagić, ASPh 8, 318. frãcta > tal. fratta »macchia«, od frangere. nik)« na -one > -un frajûn m (Božava) »bal- 2° udarati stražnjim nogama (Korčula), 3°

34 P. Skok: Etimologijski rječnik


frcati se 530 frigati frigati 531 f «jat

ljutilo vikati braneći se od čega (Riječka nahija f freska = (sk > ŠK) frèSak, f priklãr m prema f priklarica (Dubrovnik, stezanjem īgi > i (upor. španj. frio < frīgīdum).
u Crnoj Gori)«, deminutiv na -kati pískati se, freska (Perast, Dubrovnik, fresko je na dvoru, Kućište, Brač, Potomje) »Pfannkuchenbäcker«, Ovamo još kao učena posudenica preko tal.
-a (Dalmacija, sa ek > sk) »pariti se (koza s freski kruh, sir, cvijeće, rana, prilog fresko je deminutiv priklica = preklica (ï > e jedna refridžerijo n.
jarcem)«. Upór. ime kozi přskulja. Upór. doso, fresko san ga ubo; Crna Gora: fresko· potvrda). Taj stari romanizam polisnul je od Lit.: ARj 3, 71. 72. Rešelar, Rad 248,
bug. pračat se »sich paaren«. Praslavenska meso), sa tal. prefiksima re-, in-: refreškati se, mlel. fritola > fritula (Božava, Kućišle). 234. REWa 3496. 3512. DEI 1703. 1715
osnova perkz, ne nalazi se u baltičkoj grupi -ăm, rimfrešak, gen. -ška .m (Dubrovnik) Upor. islro-rom. freitula, furl, fritule. Na -eft's 1718.
kao ni u drugim ie. jezicima. Vjerojatno je u »okrepa, rashladenje« < tal. postverbal rin- preko pl. -aft'a: friktalija f (kod Nalješkovića)
vezi s prijevojem u prase (v.) i praz (v.), lat. fresco od rinfrescare, impf, na -va- rinfreškívati, je lakoder dalmatoromanski leksički ostatak frket m (Skadarsko Blato) »vrsla lađe od
pario. Gore pomenuti frcati itd. prikazuju -ujem (Rab) = (tal. e > i ili prema njem. koji je potisnut od novije posuđenice fritălja košlanjevih štica«. Zacijelo je u vezi s pučkim
onomatopeiziranje starije riječi koja i sama frisk > frisch) frišak, f friška (16. v., Perast, (16. v., Prčanj) = frltaja (Korčula, Kućište) ar. f ergala > tal. f ergala, ferghetta »fregata
može biti onomatopejskog podrijetla; prčiti se Božava, Rab), apstraktum na -oca friškoća, »Eierspeise, kajgana« < tal. fritaglia, slov. a remi«, preko tur. fırkata. Varijanta od in-
»sich begatten« bilo je općejužnoslavensko kako denominal na -ati frlškati se, -ām, na -va- frtalja, vrtalja, fritalja. Na -ara fritata f ternacionalnog talijanizma fregata, ar. fra-
se vidi iz posudenica u rumunjskom i arba- sfriškavati (Belostenec) = vrisak, f vriska (Prčanj) »više jaja isprženih^ priganica (Du- gata nepoznatog podrijetla, mlet. fregada >
naskom jeziku. Semantička varijacija nastala (Lika), razvriškati se »rashladiti se« = (ana- brovnik)«. Ovamo ide možda .prehtati koga frègãda f (17. v., crnogorska, islarska narodna
je na osnovu fonetike izmjenom c i c . logijski prema težak, f teška) frižak, f friška (pri- Zoranie) u metaforičkim, nejasnim do- pjesma) = frigoda (Belostenec) = fregata
Lit.: ARj 3, 71, 426. 7, 520. 9, 108. 11, (ŽK) = (hrv.-kajk.) frižek = slov. frišek duše, značenjima »1° zlobiti komu, 2° žaliti, »nekada mala lada s veslima, danas bojni
427. 12, 42. Ribarić, SDZb 9, 183. Mladenov (južna Štajerska) »prijesan, taze, hitar, brz, 3° čekati, dočekivati« < frictare, u kojem su brod«.
534. 539. GSU 13-14, br. 85 (cf. JF 3, 212.). okretan, brzovit, hitan, lišt, naprešit, pos- se unakrstila dva lal. pari. perf. frictus od Lit.: ARj 3, 71. 72. SEZb 13, 179. DEI
Miklošič 242. Bruckner 396. GM 334. Tiktin pješan«. Od zapadnoromanskog germanizma frígere i frictus od fricare (v. fregati} > tal. 1619. 1712.
1168. frisk preko tal. fresco; u slov. i hrv.-kajk. frettare. Glede et > ht v. dohuort (v.).
frca f (Kosmet, Livno, Travnik u Bosni) može potjecali i bez talijanskog posredovanja frlàb m (Pazin, čakavski) »commealus«. Od
Lit.: ARj 2, 650. 3, 72. 73. 859. 4, 3. 7, njem; Verlaub »Erlaubnisse. Glede аи > а
»četka«. Odatle deminutiv na -ica /raca f, od stvnjem. frisk, nvnjem. frisch. Stara je
530. 761. 8, 735. 9, 113. 10, 362. 819. 11, upor. urlábišanj m (bosanski vojnici neka-
glagoli ofrčiti (jemenije), isfrčiti (aljine) (Ko- posudenica možda (fr > pr, i > ь > d) opra-
184. 292. 535. 548. 681. 873. 12, 3. il. Ple- dašnje monarhije)· < Urlaubschein. Ide u
smet).· Balkanski turcizam (tur. fırça pored skati pf. »brzo proći dugi put«.
teršnik l, 203. 2, 800. Stürm, ĞSjfK 6, 76. išli red s frajati (v.), šlo se liče ishodišta ger-
furca) iz oblasti alata: bug./mra, nģr. βούρτσα. Lit.: ARj 3, 71. 72. 74. 9, 95. Budmani, Kušar, Rad 118, 15. 19. Rešelar, Slok. 277.
Rad 65, 166. ZbNŽ 13, 133. Pleteršnik l, 203. manizama na čakavskom teritoriju.
Rapić (18. v.) ima indeklinabilni pridjev na 278. Zore, Rad 115, 145. Budmani, Rad 65,
-li frčkali (гісг') »urešen, kićen«, ali teško da je Kušar, Rad 118, 25. Cronia, ID 6. Zore, Lit.: Šlrekelj, ASPh 14, 523.
Rad 108, 115. 156, 234. REW3 3521. DEI 162. REW3 3505. 3504. 3510. Matzenauer,
semantički od fırça, osim ako bi se uzelo LF 14, 82. Ive 137. DEI İ716. 1717. 1720.
metaforickí »očetkan > očišćen«. Tada ostaje 1716. Jagić, ASPh 8, 317. frlòzija f (Dubrovnik, u rečenici: ona je
u frloziji »izvan sebe«) = frlèsija (Dubrovnik)
nejasno k. frilj m (Gorski Kotar, Hrvatska) »malena
frigati, -am impf. (16. v., Božava, Rab, »1° nerazmišljenost, 2° nerazmišljeno čeljade, 3°
Lit.: ARj 3,71. Elezović 2, 413. Mladenov riječna riba« = slov. fru, gen. frila »leuciscus
663. hrv.-kajk., slov.) (is-, o-, po-, pre-, s-, га-), velika nazeba (Crna Gora, Vuk)«. Vuk ima iz
postverbal zāfrik, gen. -ga (ŽK j'ilo na zafr'ik) aspius, Bambelein, Raapfe«. Varijanta pês (?). Crne Gore vrlèsija »nazeba velika« kao naziv
frecet m (16. v., Dubrovnik) »ženski nakit »Einbrenn«, pofrih (Mali Lošinj : broskva na bolesti koja se u Krivošijama zove sa našim
Lit.: ARj 3, 72. Pleteršnik l, 203.
poput strijele«. Od tal. deminutiva na - îtta > pofrih), part. perf. pas. kao pridjev prefrigan, augmentativnim sufiksom vrlesina f »tussis
-etta freccetta. od freccia »strijelica«, upravo od poimeničen prefriganac, gen. -пса, poime- genus«. U Hercegovini se slična bolesl zove
/rezza »isto«, franačkog podrijetla. ničen part. perf. na -ica friganica (Dalmacija) frîn m (Dubrovnik, Zore) »1° na "po f rina = r or a, hipokoristik od r orina (v.). Čini se da je
Lit.: ARj 3,71. REW 9424. DEI 1712. 1716. »cucurbita clodiensis, bundeva koja se jede na po puta, 2° gdje je najbolje mjesto za ri- latinizam irreflexio, tal. irriflessione.
frigana« = frigenjača (Dalmacija), prema impf, banje«. Nije jasan odnos ova dva značenja. Lit.: ARj 3, 74. Bl 2, 720.
fregat, -ām impf. (Čilipi, Potomje, Žrnovo,
na -va- sfrigavati, -am (Belostenec) = migati Prvo značenje kao da je u vezi sa lat. frënum >
Korčula, Šibenik, objekti pod, kuću) = fregati, tal. freno. Ta riječ preko lat. neutruma pl.
(na-, po- Lika) = (fr > pr) prigati, -ãm (Vuk, fri] ati, ff Ijām impf. (Vuk) (na-} prema pf.
-am (Pag, Malínská, Rab, Veli otok) (zs-, o-)
Dubrovnik) (do-, is-, na-, o-, pre-}, poimeničen nalazi se u frena pored frana f (a nejasno) »konj- f říjiti, frljīm (Vuk) = υ říjiti, vfljím »sinonim:
»trti, ribati«. Od lat. frîcare > tal. fregare. ska oprema«, u rukopisu 16. v. o Aleksandru
pari. perf. pas. priganica f (Vuk, BiH, Kuci) bacali prema baciti«. U 'bug. hvărlja = farija
Odatle na -one > -un fregūn, gen. -una (Kor-
»kolač od jaja«, deminutiv priganičica f, Velikom. Drugo značenje je zacijelo u vezi »idem«. Iz južno-slav. rum. azvîrli »werfen«,
čula) »bruškin, četka za ribanje«, na -atore
postverbali pòtprig m = potpriga f »zaprška, sa mlet. frima (Chioggia) od lat. apstraktuma azvîrlîta i azmrlitură »Wurf«; az- je od pre-
fregadûr (Kućište) »bruškin«. Na deminutivni
zapraská«, na -uša popriguša f (Slon) »isprigano na -Imen od frígeres, od kojega su druge va- fiksa ъг, s kojim nije potvrđen glagol u
nenaglašeni sufiks -ula frêgula (Veli otok, rijante tal. (mlet., istro-romanski) f raima <
tijesto oblo i plosnato« = (ri > f) potrgati, južnoslavenskim jezicima. Nejasna je seman-
Božava) = na -ica frëgulica (Molat) »komadić«. *frtgīmen (upór. frīgus, gen. -oris), dok furl.
-am pf. (Sarajevo) »popržiti«. Dalmatoromanski tička veza išle osnove u pridjevu na -av:
Od tal. fregola. Starija je posudenica fìkun, fardima, fredina pokazuju unakrštenje sa
leksički ostalak od lal. frígere > tal. friggere, frljav (Bosna) = vrljav (Vuk) »u koga je
gen. -una m prema f f r kunića (Dubrovnik, freddo < frigīdus. Talijanska riječ znači
kako se vidi po očuvanom velarnom izgovoru g jedno oko oštećeno« (poimeničen pridjev
Prčanj) »dječak, djevojčica od 12—15 godina«. »Spätherbst, i primi freddi autunnali« i (pò
pred e. Poimeničen ž. r. od parí. perf. /пега > frljavac također u Bosni), odăile složenica od
Upor. španj. fregon »Küchenjunge«. S tal. semantičkom zakonu sinegdohe) »lov na je-
frita »frittelle« (Galežan), krčko-rom. frete od sintagme vrljook, vrljookast i hipokoristik
postverbalom frega f »libidine« stoji možda u gulje u to godišnje doba > obilan lov > (u
tal. fritto. Dalmatoromanski leksički je ostatak vrljo (Vuk). Upor. pridjev na -av islog značenja
vezi/nžan, pridjev (Prčanj) »auf etwas bessessen, Dubrovniku proširenjem tog značenja na mjesto
deminutiv na nenaglašen sufiks -ula prikla f drljav (v.).
auf etwas gefasst« < fregato < forcātus. ribanja) gdje ima dosta ribe«; frin može biti i
Lit.: Kušar, Rad 118, 24. Rešetar, Stok. (Dubrovnik) »Pfannkuchen, tijesto prženo u Lit.: ARj 3, 74. BI 2, 751. Tiktin 135.
ulju«, pl. f prikle, gen. prikala, odăile na -ar leksički ostalak dalmatoromanski; г je nastao SEW l, 410.
235. Cronia, ID 6. REW' 3501. DEI 1720.
fřna 532 Frugy Frugy 533 frula

frìia f (Prigorje) »sinonim: radiž (v.)«. i jagnjadi« = (zamjena dočetka -élj = -alj čenje bez opće riječi Fruska = gr. Φραγγο- -Češko (15. v.) prema f Frančeska (Brusje),
Lu.: ARj 3, 75. kolektivnim -je) frubje n (Korlevići, Istra, χώριον = madž. Nagy Olasz »veliko talijansko sveti Francesko pored sveti Frane (Brusje),
glede izmjene dj > bj upor. odgabljati, ŽK, za (se. falva »selo«)« > Mandelas = Franca villa, kao poimeničen pridjev na lat. -anus > tal.
frnđati, -am impf, (subjekt: mačka) (Hrvat- odgad-jatf) »isto«. Nalazi se još u slov. fródeljf kamo dođe Godefridus dux Lotharingiae za -ano u nazivu redovnika > tal. francescano >
ska Krajina) »kvrčati, presti«. Onomatopeja. gen. -dija = hródelj = fruedl (Notranjsko) križarskih ratova, etnik na -ьс > -ас Fruško- frančeškan, -ciškan, neologizam franjevac preko
Upor. onomatopeje drugog značenja: brndati »belaubte Zweige als Viehfutter«. Kako po- gorac, gen. -crea (18. v.), ktetik fruškogorski njem. Franc (tako i slov.), preko madž. Fe-
(v.) i brundati. Nije jasno da li ide ovamo kazuje slovenski oblik, hrv. u nastalo je od (18. v.), od pridjeva f na -ynji > -inja vrüškinja renac (1567), odatle prezimena Ferencié (ŽK),
frnđati (Vodice) »kovrčati vunu«, odatle na velarnog nazala ç, a taj od lat. on pred sugla- (Vuk) »vrsta trešnje«. Vokal u je nastao od -an- Perenčević (pravoslavci, Bosna). Hipokoristici :
-alo fřndalo n »sprava za kovrčanje vune« i snikom, od neodređene latinske izvedenice od pred suglasnikom od srgr. φράγγος (upor.sancttts France (16 v., slov.), Fran (15. v.) = Frana
Frndar »prezime porodice u čijoj se kući frōns, gen. -dis > tal. fronda, furl, frind »ramo- > šut na Jadranu). Ista se pojava nalazi i u = Frâne, Frâne (Brusje) = Frano (15. v.) =
nekada kovrčala vuna«. scello con foglie«; -alj = -élj nalazi se u furl. toponimu Frugopulovo selište (1293 — 1302) od Franjo, Franja (ŽK) prema Frana f (Dubrov-
Lit.: ARj 3, 75. Ribarić, SDZb 9, 146. -ej frindèi »fogliame secco a sterne il letto agli srednjogrčkog antroponima φραγγοπούλος (dru- nik) sa deminutivima Franica, Franjica,
animali«. Možda je to kolektivni n pl. -ilium, gi je dio -πουλος koje odgovara našem -if). Frànatica, Franosa, Fránac, gen. -пса (15. i
frnjati, -am impf. (Stulić) »dobivati lukav- -ilia. Od istog je korijena na pridjevski sufiks Prema Jirečeku pridjev u nazivu Fruska Gora 16. v.), pridjev na -/ Franai (1484), Franko,
stvom«. Odatle frnjušiti, finjūšīm (Stulić) -ūtus tronuta f (Brusje, Hvar) »tanko suho nastade odatle što su se tamo naselili talijanski Franul, prezime Franulović (Krk), na -če Franjče,
»idem«. Nije potvrđeno u narodnom govoru. gorivo kojim se užiže i potpiruje vatra«, po- Franci 1162. nakon razorenja Milana. Prema gen. -eta (ŽK). Gotovo svi ovi likovi dolaze
Nema primjera iz kojih bi se vidjela afektivna imeničen ž. r. frondūta, sa nd > p, up'or. Melichu oronim je nastao prije 1162. iza 11. i sa fr > pr Prančesko, Pranić, Pranović, Pra-
vrijednost. obratno nn > nd pandil (v.). Posljednja je v., i to prema doseljenim Francuzima i Valon- njić, toponim Pranjići (selo, Bosna), Pranjkovići
Lit.: ARj 3, 75. riječ dalmatoromanski leksički ostatak, prva iz cima. Naziv Frug živio je još u 15. v. kao etnik, (selo, Bosna).
istro(julijsko)-romanskog predfurlanskog doba. sudeći po pridjevu fruške romenče, valjda u Lit.: ARj 3, 65. 71. 75. 76. 6, 895. 9, 498.
frnjokula f (Dubrovnik) »zvrčka«, slov. Lit.: ARj 3, 75. Hraste, JF 6, 213. Ribarić, značenju »francuski«, jer za »talijanske« važio 10, 362. 11, 363. 365. 366. Stefanie, Rad
frnikola »Schnellkügelchen, Knicker, štajer- SDZb 9, 146. Pleteršnik l, 204. Šturm, ČSjfK je naziv vlaški. Značajno je da se u rum. 285, 88; 90. Hraste, JF 6, 186. Rešetar, Štok.
sko-njem. Pernikeh. Bez deminutivnog -ula 6, 75. Pirana1 347. DEI 1721. Štrekelj, DA W 3
Princ »Westeuropäer, Lateiner, Francuz«, pri- 233. REW 3483. DEI 1704. 1705. Melich,
fìnjoka (Perast, kod Vuka fřnjovke) »zvrčka« = 50, 19. REW* 3532. djev frîncesc (haine frînceşti, cărţi frînceşti ZSPh 2, 35-51. Ročiti 469. Jireček, Gesch.
fìnjok, pi. -ci m (Smokvica, Korčula) »udarac »lateinische Bücher«), Prinde (1643) ne nalazi Serben l, 191. Šturm, ČSJK 6, 54. Vasmer,
u čelo noktom srednjeg prsta desne ruke na frudati, -am impf. (16. v., Vetranie: ke GL 60. Tiktin 648. Korsch, iiSPh 9, 500.
novogrčka (bizantinska) promjena ne > ng
takav način da nokat srednjeg prsta odbije kūdāmi frudaju i glade}. Značenje nije jasno. Lavrov, ZNO 8, 1-7. (cf. IJb 8, 214).
(upor. još sprpgb). Prema tome, Frug je došlo
od lica palac«. Sa ŗ > ar famjôku, gen. -ula Budmani misli da znači »trti« i upoređuje s tal. preko Carigrada.
frucare = sjeverno-tal. frugare = furicare fruka f (Posavina) »mostić što na obali kod
(Božava) »buffetto«. Prema Štrekelju od mlet. Kasnija je posuđenica iz lat. > tal. pridjev prijevoza stoji da po njemu kola iz lađe na
(Lucca), iterativ na -icare od furare (od für
frigndcula »Schneller«. franački (1491. u prvotisku glagoljskog bre- suho prođu«. Od njem. Brücke. Nejasan je
»kradljivac«) i fr. frotter, tal. frettare, čime
Lit.: ARj 3, 75. Cronia, ID 6. Štrekelj, vijara: Lodovika kralja frnčkgo ~ franačkoga') prijelaz br > fr. Upor. slov. fašpan m = '
se ne objašnjava d. Riječ nije dovoljno po-
DAW 50, 80. = pranački, prancija f (Brod) »neka jabuka«, Buchsbaum.
tvrđena. Nezrela za etimologiju. danas franak, gen. -nka (novac), pràncika = Lit.: ARj 3, 75. Pleteršnik l, 204.
f Ps (Vuk) »uzvik kojim se oponaša zvuk puš- Lit.: ARj 3, 75. REW3 3597. DEI 1723. fràncika »sramotna bolest«. Naziv za bolest
ke«. Odatle ffsnuti, - m (Crna Gora, Vuk). 1724. 1738. dolazi i preko turskog jezika frénjak gen. -njka frula f (Vuk, slov.) = flura (18. v., Obra-
Lit.: ARj 3, 75. (bolest) = vrenga, frenga, denominai òvren- dović) »svirala«. Radne imenice na -as frulaš
Fruga f, toponim (čestica u šumici na Rabu), gati, -am pf. »okužiti vrengom« < tur. firenk = na -ar frûlar (slov.). Lik frulaš poklapa se sa
fi-šmāgā (3. 1. sing. prez. : to mi se fřšmaga dalmatoromanski leksički ostatak, može se ileti, kao i preko njem. francôžljiv, pridjev na rum. flueras. Denominali na -ati frülati, -am·,
dělati, ŽU)»mrsko mi je«. Slov. fržmágati upoređivati sa slov. fruga (1749), fruga (No- -ljiv (ŽK) od etnika Francosé > Francuz, na -iti frúliti impf. (Dolensko, subjekti vetar,
»idem«. Od srvnjem. versmâhen = verschmähen. tranjsko) »Feldfrüchte«, u tršćanskom statutu gen. -uza, pored Francez (ŽK) < tal. francese, vihar, burjä) »heulen«. Od rum.fluer m »isto«
Lit.: Popović, Sintaksa 35. Štrekelj, ASPh 1350 frua (vinea vel frua) »fructuarium, orto, pridjev francuski, pofrancúziti. Vuk ima odatle sa metatezom l-r > r-l i er < re. Doccino
11, 467. fruttetto«. Od lat. frux, gen. -gis (od fruì, s ispuštanjem -ose vrancav, òvrancati pf. (Hrv.). -e u metatezi bilo je identificirano sa nastav-
kao frūctus, frūmentum, v.). Upor. Frajga ná Dočetak -uz je iz njem. prema stfranc. -ois < kom za nom. i ak. pl. Odatle je stvoren sing.
frtalj, gen. -alja m (Vuk, 18. v., Vojvodina) Šīpanu, ako je м > ъ > а. lat. -ïscus = franački, -isk, -ez je prema tal. frula zacijelo prema svirala: svirale, s kojim
= vřtalj = frtalj (ŽK) »1° sinonimi: četvrt, Lit.: ARj 3, 64. Skok, Slav. 61. 236. 238. -ese < lat. -ensis. Ovamo idu možda i pranjga ide u istu semantičku kategoriju. To je lek-
četvrtina, 2° dio općine (ŽK)«. Odatle deminutiv REW* 3546. Stürm, ČSJK 6, 57. Isti, ZRPh (Bosna) »mužar, Mörser« (ako je prema tur- sički ostatak iz jezika srednjovjekovnih Vlaha
na -če: frtáljče n = vrtaljče (Vojvodina) 48, 114-119. skom izgovoru u Bosni) i franka »Art Trauben« kao kostura (v.), fićor. Riječ fluer > frula
»burence od vrtalja akova«. Od madž. fertály, (Bosanska Kostajnica), franko (Božava). De- balkanska je riječ grčkoga podrijetla. Iz ru-
a ovo od njem. Viertel. Frugy m pl. (Danilo pominje uz Turbky, nominal frankăti, -am (Smokvica, Korčula: munjskoga potječu i arb. floere pored flojére
Lit.: ARj 3, 75. BI 2, 752. Jasi, Tatari i Mogovari = Bajovari, Katalani, justo san franka kontun od Kanpirine kuće}, f = ngr. φλογέρα, (od gr. deminutiva na
Pom. Šišatovac) = Pruzi (isti, uz Rimljane zvani upor. u Režiji francat preko furl, francia. -αριον : φλοιάρι(ον) > cine. fluiară. Unakršte-
frudalj, gen. frudlja (?) m »(kol.) mlado Katalani) = Frugamo (Domentijan), pridjev na Franački je pridjev frankisk > fr. franceis, njem cincarske riječi i naše svirala nastade
granje ujedno s lišćem što se ubere za životinje -bsk fruškī (1441, romenče fruške}, Pruska français, nalazi se i u srednjolatinskom antro- u Crnoj Gori svijara (Vuk). Za rum. -arius
(krave) i ostavi za zimu (za koze), frascame (Vruška} gora ili planina (najstarija latinski ponimu Franciscus koji se nalazi kao latinizam > -er poslije palatala upor. oier < oviarius
(Parčić)« = frûdelj, gen. frûdelja pored frudlja pisana potvrda iz 16. v. Frusca gord) — Ruska u Francisko (i sa с i sa í), odatle prezime Fran- »ovčar«, odatle ličko katoličko prezime Oje-
(Vodice) »lišće koje služi zimi za hranu ovcama Gora (narodna pjesma, Petranović) i poimeni- cišković, kao talijanizam Francesko, -česko, rovič. Od rumunjskih pastira potječe i madž.
frula _ 534fuékara fûdra 535 funat

furulya pored furuglya, odatle opet faruglje (Parčić)«. Dalmatoromanski leksički ostatak fûdra f (Perast, Dubrovnik, Cavtat, Po- fulak, gen. -lka m (Prigorje) »čep od pa-
f pi. (Jačke, ugarski Hrvati), denominal fa- kao ribarski termin od izvedenice na lat. su- tomje, Božava, Rab) »postava«. Na -ati fùd- muka čim se uho zatiskuje«. Prema Budmaniju
rugljati, -am pored faruljati. fiks -ata od frons, gen. frondis »list«, koi. fron- rati, -am (Perast) = fudrăti (Božava) »posta- od madž. fül »uho«.
dia (-ία prema folia) > rum. frunză, tal. franza viti«. Od tál. (mlet.) fodra, fodrare = fòdere, Lit.: ARj 3, 77.
Lit.: ARj 3, 45. 61. 75. Pleteršnik l, 204.
Miklósié 58. SEW l, 285. REW3 3278. DR 3, < *frondiata. Upór. ngr. φρουνζάτον. foderare < langob. i frnc./ooV, nvnjem. Futter,
589. GM 108. Jagić, ASPh 6, 661. Barić, a to daje u nas i futrāli. Od posljednjega na fulati se, fûlam impf. (Vuk) »(ekspresivno)
Lit.: Parčić 151. Rešetar, Stok. 233. Skok,
Alb. 1 (cf. JF 3, 199). Gržetić-Gašpićev, ZRPh 38, 546. Isti, Rad 222, 119-125. lat. pridjevski sufiks -alis njem. Futteral n vući se«. Taj onomatopejski glagol ide zajedno
13, 247. Matzenauer, LF 7, 173. Schuchardt, ZRPh 39, 86. REW3 3530. DEI < srlat. Jotřale, futrále > futrāļa = futrola s impf, hulati se, hûlam = Mati se, ulam (Vuk)
1723. (hrvatski školski izraz) »spremnica za olovke, »sinonimi: šunjati se, smucati se, šumati se«
frûs (Vuk, Perast, Prčanj, Crna Gora) pera, gumiju«. pored huliti se (Belostenec, Voltiđi) »pre-
»čibuljica u djece po licu, Masern«, sa tal. de- fržela f (Prčanj) »ein Stück Zwieback«. gibati se«, slov. lüliti »schleifend gehen«,
Lit.: Budmani, Rad 65, 165. Kušar, Rad
minutivnim -ino. < lat. -īnus frusīn (Vuk, Prema Rešetám od tal. friscello m < lat. 118, 19. Cronia, ID 6. REW3 3405a. odatle fűlika f »čist vjetar«; hüljati se (Belo-
Paštrović) »isto«. Od tal. flusso < lat. part. *floscellus, od flos sa deminutivnim složenim stenec) i dalje sa šuljati se (v.). Ovamo još
perf. fluxus od fluire. Glede // > fr upór. sufiksom -čellus (disimilacija l-ll > r-ΙΓ) »fior fudul m (Kosmet) »hvastavac, gord, ban- ofuljìti se (Liješće K, Lika) »kad se ispusti ne-
arb. fruth m »Masern« i u korsikanskom/rwscm. di farina«, ali se ž ne slaže s tal. š. Prije će biti doglav«. Odatle apstraktum na -luk: fudüluk čujno prdac«, fuljati, fuljām (Stulić) »kod
Prvobitno značenje očuvalo se u brus (Du- deminutiv na -ella od tal. dijal. fresa »pane m »drskost, gordost«. Balkanski turcizam arap- kuglanja ne pogoditi nijedan čunj«. Onoma-
brovnik, okolina) »Sieb an der Giesskanne«, tagliato e biscottato«, poimeničen ž. r. part, skog podrijetla (ar. pi. fudul > tur. fodul topeja. Osnova nije ista koja je u huliti < stc-
sa fr > br. perf. frēsus < {rendere »smrviti«. od sing, fadl, pridjev fuduli »grossprecherisch«) slav. chuljĢ »schmähen«.
Lit.: ARj 3, 76. Rešetar, Stok. 229. 233. Lit.: Rešetar, Stok. 233. DEI 1715. 1719. iz oblasti duhovnih svojstava: rum. pridjev Lit.: ARj 3, 77. 78. 731. 732. BI 2, 638.
GM 154. REW3 3394. DEI 1672. fudul »ohol«, apstraktum na -ie < gr. -ία Pleteršnik l, 204. Machek, Slávia 16, 201.
ftikati (~ u oči, Mikalja) »prekoriti«. Ne fudulie í, a să fuduli »oholiti se«, bug. fudulin, Štrekelj, DAW 50, 60. Matzenauer, LF 7,
fruš m (Prigorje) »sinonim: utvor = utòr 173.
zna se prezent ni gdje se govori. Budmani, fudulluk, fudulski, fuduljă se »oholi se« pored
(slov.), njem. Nut, Gergel« = slov. fróš m
ma da ispravno ističe nepoznato postanje, fodul itd., àrb. pridjev fodul »anmassend«,
»Zarge eines Fasses«. Od njem. Frosch m (u fűimen m, fùlmine f pl. (Potomje) = ful-
ipak pomišlja bez potrebe na ngr. πτύω »za- cine. fudul »hautain«, apstrakta fudulie, fudule-
prenesenom značenju). mini m pl. (Molat) = furmina f (Sutomore)
pljuvati« (φτύω). Cini se da je Mikalja odnekale afă, fudulire, fuduliche f, ngr. φουντόλης.
Lit.: ARj З; 76. Pleteršnik l, 204. »šibice, žigica, šuferini (građani u Budvi)«
uzeo hrv.-kajk. f tikali, u kojem je / < ъ,
Lit.: Elezović 2, 413. Mladenov 663. GM = vulminânti m pl. pored fùlmini m pl.
književno u kao utíkati (ŽK), iterativ od utaći.
f r uš tik m (ŽK, hrvatski gradovi), denomi- 109. Pascu 2, 134., br. 483. Tiktin 651. SEW (seljaci oko Budve) = fulmenàt m (m-η >
Lit.: ARj 3, 77. l, 282. Lokotsch 613. m-α disimilacija). Od tál. poimeničenog prid-
nal na -ati früštikati =· müstik (Lika) »(neolo-
gizmi) zajutrak, zajutarkovati, doručak; ručak, jeva fulminante, upravo part. prez. od fulmi-
fucati se, -am impf, (hrv.-kajk., Beloste- fufnjäti (Vodiče) = slov. f uf nj ati »sinonim: nare, denominai od fulmine.
gen. ručka, (ŽK) ručevati« = fruštuk (Šuļek),
nec) »sinonim: srditi se«. Ne zna se kako se njuškati, (h)unjkati, schnüffeln«. Onomatopeja.
denominal na -ovati fruštukovati = froštuk Lit.: DEI 1731.
odnosi hrv.-kajk. značenje prema slov. fucati Lit.: Ribarić, SDZb 9, 146. Pleteršnik l, 204.
(Belostenec). Od nvnjem. složenice Früh-
(u igri s novcem, Ljubljana) i prema slov. fûm m »1° dim, 2° (metafora) oholost«.
stück preko austrijsko-njem. Fruštuk; sa njem.
pejorativu za nestašno dijete fûcek. Od tal. fumo < lat. fūmus. Na -arium > -ar
deminutivnim sufiksom -/ Fruštukl > froš- fukara f (Bosna, općenito) = fukarâja
tukalj, gen. -klja < austr. -njem. Frühstück^ Lit.: ARj 3, 77. Pleteršnik l, 204. (Kosmet, dodatak -ja kao u odaja, v.) »1° fumar, gen. -ára (Dubrovnik, Cavtat) »1° mali
siromah, 2° (kolektivno) sirotinja; sinonim: prozorčić na krovu od kuće, na sufitu = рё-
Lit.: ARj 3, 75. 76. Striedter-Temps 126.
Schneeweis 34. REW3 3538. fucman m (Posavina) »jezik prebojcem više eškija«. Odatle: apstrakta na -luk fukarăhk tar (Tivat), abaïn (Korčula), 2° (Račišće,
puta probijen što stoji na opanku za ures, m = na -ija fukàrija f (nije potvrđeno u na- sjeverna Dalmacija) dimnjak, komin (Du-
opančarski termin«. rodnom govoru), pridjev na -ski fukàrskî (Во- brovnik)«. Može biti dalmatoromanski lek-
frut m (ili f?) (Marulić) »plod, voće«. Od
tal. frutto < lat. frūctus, od fruì. Odatle na Lit.: ARj 3, 77. gišić; ne čuje se). S metatezom i ispuštanjem sički relikt. Od lat. fūmarium, tal. deminutiv
-aria > tal. -iere preko fr. -ière frùtijëra dočetnog -a: furák m (Paštrovići, narodna fumai(u)olo. Denominai na -are > -ati
fučija f (Vuk, 18. v.) »bure, bačva koja se pjesma) »sirotinja«, nije potvrđeno u narodnom fumati, -ām impf. (Vuk, Dubrovnik, Po-
f (Dubrovnik, Cavtat) »zdjela za voće«. Od de-
drži uspravno« = vučija (Vuk, Šibenik) »ba- govoru. Balkanski turcizam arapskog podrijetla tomje) = fumât (Rab, Božava) »püsiti«. Sa
nominala fruttare > impf, frutîvât, -tîva (Rab)
»rodît«. čva za vodu; sinonim: medžarola (Korčula, (ar. pl. > tur. fukara od sing. fakír, koji se tal. prefiksom prò- profumati, -ām (Dubrov-
v.)« »bačva plosnata koju nosi magare ili la- nalazi kao fakir u evropskim jezicima) iz ob- nik). Odatle žensko ime kod Marina Držića
Lit.: ARj 3, 76. REW3 3637. DEI 1726. đa«. Odatle deminutiv na -ica : fučijica = vučlj- Propumanica »koja se namirisala«. Odatle i in-
1727. lasti društvenog života : bug. fukara, fukarlăk,
ca. Balkanski turcizam (tur. fuçu, fıçı) iz ob- arb. fukara, cine. fucără (-α), fucărliche f ternacionalni francuzizam parfem, gen. -éma
fružata f (Šibenski otoci: idemo na fru- lasti suda : arb. fuçt »grosser Weinkübel«. Tur- »pauvreté«, apstraktum na -ame < lat. -amen < fr. parfum.
žatu; Makarska, Parčić) = frugata (Veli tok) cizam stoji u vezi s Ьъсу, gen. -ъ е (v.). fucărame »les gens pauvres«, ngr. φουκαράς; Lit.: ARj 3, 78. 12, 386. Kušar, Rad 118,
= (sa umetnutim n pred dentalom) {ronzata Lit.: ARj 3, 77. BI 2, 75. GM 115. fuk(e)ndušk (Kosmet) »kačak, siromah, hajduk« 25. Zore, Tuđ. 24. REW3 3568. 3566. 3572.
(Sipan, Zore) = frondžata (Gornje Primorje, sadrži skraćeno fukara i arb. en dushk »u gr-
Dubrovnik) = fružada (Rijeka) = (on > an) fućkara f (Orahovica) = fićura (Slavonija) mlju«. funat, gen. funta m (17. v.) = fünt m
frančada (Prčanj, rībat pod frančadu) »ribanje »vrsta trešnje«. Drugih podataka o vrsti i Lit.: ARj 3, 77. GM 114. Mladenov 663. (hrv.-kajk., ŽK) = slov. fönt, gen. funta =
sa strašilom (grančicama), specie di pesca con kulturi nema. Elezović 2, 413. Pascu 2, br. 134., br. 481. funta f (Vuk, 18. v.) »mjera težine«. Slov.
rete fornita di spauracchi alle due estremità JF 14, 211-12. Lokotsch 573. pridjev na -en funten, poimeničen funte-
Lit.: ARj 3, 52. 77.
funai 536 für1
für1 537 Furlan
nica (Belostenec). Na -as funtãs, gen. -áša na riječ od kllat. poimeničenog pridjeva sr.
(Vuk) »lonac za funtu mesa«, odatle pridjev r. na -ale > tal. funerale od -funus, gen. -ms. Potpuni imperativ (»žderi«, Kosmet) se nalazi barija f (18. v.) »lukavština«. Denominál na
funtaškí {kantar), prošireno na -ica funtašica Lit.: Kušar, Rad 118, 21: Cronia, ID 6. u rečenici : dade mu parče leba pa furaj (Kos- -ar-iti (tip životariti) furbarit, -im impf. (Bo-
f »vrsta jabuke«. Na složen sufiks -arka fùn- Budmani, Rad 65, 166. DEI 1734. met). Ista se osnova udvostručuje u arb. gla- žava) »fare il furbo«. Porijetlo tal. riječi, koja
tārka »vrsta kruške«. Denominai na -ar-ati golu furfuloj »werfe weg«. Na -iti: furiti (nove je prvobitno pripadala argotu (jeziku kradlji-
funtàrati, -arām impf, »prodavati što na funte«. funkcija f (Hrvatska), učena riječ od lat. dimije) (Kosmet) »nositi«, dofūrit (se), dofûrim vaca?), nije poznato prema Battistiju. Glagol
Od njem. Pfund < lat. abi. pondo od pondus apstraktuma na -io funcţia, gen. -onis (od part, »donijeti, dovući (ekspresivno)«, nafurìt »(pe- na -atifürbati, -am impf. (ŽK) »očistiti zaklanu
ili tondum. Na madž. sufiks -os > -Uš funtuš perf. fūnctus od fungi, odatle internacionalno jorativno) nanositi, nagomilati, navući«; fu- živad od perja« je zacijelo germanskog podri-
(hrv.-kajk.) < mudž. fontos »Pfundleder«. Upór. na njem. -ieren , > -ir aţi lungirăţi, f ungiram; rati (ŽKU) »schleppen« pored furati se i forati jetla, od furbjan > tal. forbire. Zbog impf.
rus. pudí (p > и) < stnord. pund < ags. pund tal. funzione > funàjon m (Perast), pridjev se (ŽU) »voziti se« ne treba da je germanizam -ati mjesto -iti može biti dalmatoromanskog
< lat. pondus. na -olis proširen na -ьп > -an funkcionalan, od Fuhre. Mušicki ima impf, furati, -am u podrijetla.
Lit.: ARj 3, 78. 79. Pleteršnik l, 204. 2, 577. na -aríus > -ar funkcionar, gen. -dra m. značenju »biti, schlagen«, odatle složenica od Lit.: ARj 3, 79, Skok, ASPh 33, 362.
625. Štrekelj, DAW 50, 19. Jagić, ASPh 8, Lit.: DEI 1736. . sintagme für budža »udri, budžo« > »budža DEI 1685. 1737.
318. REW* 6646. Stender-Petersen (cf. Janko, koja sama tuče«. Onomatopeja. Ne zna se
Slávia 9, 351). Vasmer 2, 460. Schneeweis f imk j ela f (17. v., Dubrovnik, pseudoje- pravo u kakvoj vezi stoji pf. ofuriti (subjekt furda f (Srbija) =* fürda (Kosmet) = furda
94. 118. kavizam) »svilena čahura, kožurica«. Od vlat. sunce) »opeci« = safuriti (hrvatska narodna (Livno, Travnik, Bosna) »1° strizice, ustrišci,
deminutiva na -icellus = kllat. -iculus *folli- pjesma). Za značenje »opeci, abbrühen« po- krpetine, 2° prosta svjetina (Dubrovnik, me-
fundàklija f (u narodnoj pjesmi, apozi-
cellus od fottii »mijeh« = kllat. folliculus > stoji još očita onomatopeja s reduplikacijom tafora)«. Balkanski turcizam perzijskog pod-
cija uz dukat) = findbklija f (Kosmet) »zlatan
tal. filugèllo m (metateza u-i > i-u zbog una- ofrfuriti (hrv.-kajk., Habdelić) koja znači i »loše rijetla (perz. hürde > tur. hurda) iz oblasti
novac za nakit, oblika kao Iješnik«. Također
krštenja sa filum > filo, bez metateze načiniti«. U tom se značenju slaže sa slov. trgovine: rum. furda »Abfälle«, bug. furdá.
prezime Funduk i Vunduk (Lika). Iznad Trav-
nika toponim Punduklija »predjel na Vilenici«. kao u Dubrovniku u Kalabriji funičeddu). U onomatopejom frbûra f = frfulja »der Überei- Lit.: ARj 3, 79. Elezović 2, 414. Tiktin 659.
Balkanski turcizam grčkog podrijetla: tur. Dubrovniku očuvan je velami izgovor c pred lige«. Slov. frfuriti znači i »schwatzen«. Iz- Mladenov 663. Skok, Slávia 15, 348., br.
fındık »Iješnik«, fındık (altını) = fındıklı »vrlo e kao u kimak i prijelaz u feminina, koji je gleda da postoje dvije onomatopeje: 1. f(u)r 274.
cijenjen zlatni novac Sultana Ahmeda III«, nastao odatle što je dalmatoromanski doče- »baciti« i f(u)r »brzo što činiti, govoriti, ništiti«.
tak -u bio shvaćen kao naš akuzativni nastavak fùrfanat, gen. -anta m (Dubrovnik, Na-
današnje tursko prezime' Fındıkoglu (prene- Lit.: ARj 3, 79. 8, 734. 735. Elezović 2,
-u, odatle nom. na -a. Značajno je što se du- 149. 414. 451. GM 114. Skok, ASPh 33, 362. Iješković) = (ur > f) frfanat, gen. -anta (Du-
seno), pridjev »vrlo cijenjen«, odatle prezime ; brovnik) = (/ > p) prfanat »lopov«. Od tal:
rum. funduc »alte Bezeichnung einer Mün- brovački oblik izgovara u Konavlima saf>p Popović, Sintaksa 35. Pleteršnik l, 203.
(kao u pogača") i c prema prvoj palatalizaciji furfante, poimeničen part. prez. od furfare
ze«, arb. fundúq m »Iješnik«, ngr. φουντούκι = farfare (prefiks far- od lat. f oris i fare <
»idem«. Iz gr. ποντικόν »mix pontica«. Glede (ne kao u Cavtat < Cīvitāte po dragoj) pun- für 2 m (Vuk, Slavonija) »klin na plugu za
čela f »svilena čahura«. U Prčanju je talija- koji je zapeta gužva oračica; sinonim: kurdelj facere, o > u unakrštenjem sa furare).
zamjene turskog į > u upor. jastuk, hanuma.
nizam potisnuo staru dalmatoromansku ri- (v.)«. Prema Budmaniju od madž. fúrni »pro- Lit.: ARj 3, 71. 79. DEI 1688. 1737.
Lit.: ARj 3, 78. Elezović 2, 415. GM 114. ječ: filižeo, gen. -Ша m »Seidenwurm« < tal. biti, prevrtati«. U Donjoj Podravini Hamm
Tiktin 654. furija f (16. v., slov.) »bjesnoća«. Učena
filugello. Glede » mjesto u upor. firidzel (v.). je zabilježio: fúzov (sa -ov < madž. -ó) »klin
(kao kolski termin koji se u ovoj oblasti zove riječ od lat. furia, apstraktum na nenaglašeni
fundaţi, -āmpf. (hrv.-kajk.) = fundat, impf. Lit.: ARj 3, 78. Rešetar, Štok. 233. REW3
dêdak, palac, strmoglavać, kurdelj)<t. sufiks -ia od furere »bijesniti«. Pridjev na lat.
fundīvat (Rab) »(metafora) uništiti, upropas- 3418. DEI 1645. Skok, ZRPh 46, 403. 54,
-osus > tal. -oso furijōz (16. v.) »mahnit, bi-
titi, razoriti, zatrti, profućkati« prema impf. 207. 482. Lit.: ARj 3, 79. Bratanic 67-8. 93. Hamm,
Rad 275, 50. jesan« < tal. furioso. Iz dalmatoromanskog
na -va- fundovati, fundavam (Belostenec)
funtig m (Cres) »fenestra in tecto domus« potječe možda irija f »žestok vjetar« < *fuira
(pro-, ras- ŽK), rasvundati (Lika) pf. prema
poklapa se u fonetskom pogledu sa stmlet. fura f (hrv.-kajk.) »podstava, Unterfutter«. > ira (ui > i kao u Olib). V. i pod ăjer.
impf, razvundávati, -vundāvām (Lika), hrv.-
-kajk. i slov (Afundaţi, -am (Notranjsko) pf. fònteco, mlet. fondego — fóndaco (-teco mjesto Od bav.-njem. fuer — Futter. Odatle i glagol Lit.: ARj 3, 79. Pleteršnik l, 204. Šturm,
»verderben, vernichten«. Pravo se značenje još -dego izmijenjeno prema portico) »magazin«. impf, fütrati (hrvatski gradovi) »(pejorativno) ČSJK 6, 73. REW* 3596. DEI 1"38.
vidi fondava! »šurgavat (objekt ankoru u more, Od ar. fonduk = fundúq, gr. πάνδοχος (slo- hraniti, toviti«, od njem. füttern, fuara.
ženka' od πάς »sav« i δέχομαι »primam«). Fur j an m (ŽK), ime sveca, prezime, fe-
Mljet)«, fundat, -am (Dubrovnik) »potiskivati Lit.: Štrekelj, DAW 50, 19.
Značenje u Cresu je specijalizirano »dućan mininum Furjanìca (ŽK) »žena njegova«. Od
pod vodu, podusiti (u igri djece na moru,
Zore)«. Od srlat. > tal. affondare »versinken« > prozor«. Na -arius fundacarii u historijskim furák, gen. -řka m (hrv.-kajk.) = furák, lat. Florianus (disimilacijom ispalo / u tipu
= kllat. affunděre, denominal od pridjeva dokumentima »dubrovačka vlastela kao či- gen. furka (ŽK) »sitíonim: glavnja, cjepa- l-r > 0-r, upor. forint).
affondo — profondo »dubok«. Glede gubitka novnici che erano preposti super pondus fru- nica« = furka f »veliki komad drva«. Odatle Lit.: ARj 3, 61. 79-80.
prefiksa a-, koji nastaje u sandhi, upor. pa- menti«. Ovamo sa izmjenom dočetka -ak sa na -enica: furčenica f »testera kojom se pile
ričat < tal. apparecchiare. -ena < kllat. -ina fondena f (1406) »žitnica«, furke«. Od madž. furko »batina«. Fùrlan, gen. -ana m (Mikalja, Belostenec,
u historijskim ispravama. Upor. srlat. funda. Lit.: ARj 3, 79. 80. Šulek) prema f na -ka Fùrlanka, etnik, sta-
Lit.: ARj 3, 78. Macan, ZbNŽ 29, 213.
Pleteršnik l, 199. 204. Zore, Rad. 114, 235. Lit.: ARj 3, 62. Tentor, ASPh 30, 190. novnik kraja s glavnim gradom Videm <
REW3 3581. DEI 77. REW3 3424. DEI 1680. fûrben (Rab, Istra), pridjev na -en (prije- Udine < lat. Utinum, pridjev furlānskī. Ime
vojna varijanta od -ьп > -an) »lukav«, od tal. zemlje na -ija (naglašen sufiks -íja < gr.-lat.
funeral, gen. -âlâ m (Rab) = funerâ, für1 (Kosmet) »uzvik kojim se kaže da pridjeva i imenice furbo »lukav« > furbo m -га) Furlànija (Šulek) = na -bşk Furlanska
gen. -âlâ (Božava) = funèro, gen. -ala (Perast, se haljina noseći pohaba«, načinjeno od osno- (Perast), na -ost fürbast »isto«, poimeničen na = (ur > r) Frlãn, gen. -ana (narodna pjesma,
Dubrovnik, Cavtat, Potomje) »sprovod«. Uče- ve impf, glagola furaţi, furăm (Vuk) »baciti«. -ьс > -aç fûrbac, gen. -oca m (ŽK) »lukavac«. Istra), frlānskī = Prljan (Belostenec), ftljān-
Apstraktum na složen sufiks -ar-ija (v.) fur- ski. U našim prezimenima Frlan (Istra), Pria-
fut1 539 fűz
Fùrlan 538 fuškija

fut1 = vut = fűd = pup »onomatopeja Balkanski turcizam (tur. fota = futa} iz ob-
nić (16. v.)· U općim, riječima (apelativima) fusta f (16—18. v., Vetranie) »gusarska
kojom se oponaša glas ptice zvane naučno lasti nošnje: bug. futa »tablier«, arb. fuie
furlânka, frlănka (slov.) »1° mala sjekirica galija« = fusta f (16. v., Kačić) »lađa na kojoj
upupa epops L.«. Odatle nazivi za nju obra- »idem«, cine. fotă f »étoffe rayée de l'Inde,
s kratkim držalom, 2° (pl.) dobre trešnje«. su se osuđenici (fustarii) vozili« = slov. füšta
zovani s pomoću sufiksa -ьс, -ač, -avac, -ovac, tablier«, ngr. φουτας.
Od rurlanskog pridjeva furiano = tosk. friu- »Kaperschiff«. Na -ar < lat. -arius fūštār
-as, -mân, -alica, -uš, -ak, -alo: a) fut: f útoč Lit.: ARj 3, 80. Elezović 2, 46. 415. GM 115
lano, izvedeno s pomoću lat. sufiksa -anus m »1° čovjek koji vesla na fusti, 2° psovka za
(Hrvatsko ZagOYle),fûtavac (Crkveni Bok, Her- Pascu 2, 134., br. 478.
> -ano od imena zemlje tal. Friuli > Frijül, živahnu djecu (Dubrovnik)«. Odatle denomi-
cegovina), futac, gen. fu(f)ca (Šašava, Glina),
gen. -ula (13. v.) < lat. Forum (lokativ Fori) nal fuštarati. Od mlet. fusta »isto«, od lat.
futaš (Prigorje), futovac (Kutjevo), futvač fúté f pl. (Zagreb) »bolest kao vratobolja«.
Julií »Julijev trg« > slov. Hor jul, prvobitno fūstis. »drvo, batina«, koje je postalo balkanska
(Koprivnica); b) vut: vutač (Gornja Kovačica, Lit.: ARj 3, 80.
ime grada, prošireno na čitav kraj (upor. isti riječ: i novogrčka i turska, arb. fuste. Upor.
Lika), vutkalica (Trstenik), vutkuš (ibidem),
semantički razvitak u Srijem < vlat. Sermi, semantičku paralelu lat. lignum > legno >
vutavac (Grabišno Polje), vutvac; c) fud: fúzno = fúzió sr. r. pridjeva (ŽK) »sklisko«.
lokativ od Sirmium). drijevo »lada« (Dubrovnik). Prvobitno značenje
fudavac (Žirovac, Dvor), vudman (Vojnić), vu- Odatle na -iti ofūzmti se (ŽK) »okliznuti se«3
Lit.: ARj 3, 72. 74. 80. Pleteršnik l, 204. od lat. fūstis s istim prijelazom u deklinacioni
dak, vodák; d) pup: pupavac (Bruvno, Gornji isfuzniti se = sfuzniti se (ŽU) »idem«, na
Šturm, CSJK 6, 67. DEI 1738. 1720. tip α sadrži umetnuto r u talijanskom i u na-
Borci, Staza, Crkveni Bok), pupovac, pupo- -aljka fuzãljka f (Senj) »kosina na koju se
šim posuđenicama: frusto m, frusta f »sferza«
fùrset (Bosna, općenito) = fursat (Sara- ljak, puponjak, pupkalo, pupunjac, pupunjak, izvlači barka da bi se mogla čistiti«; hûsti se,
> frusta (16. v., Vetranie, Dubrovnik i da-
jevo, Mostar, Travnik) = fursăt (Kosmet) pupupak. Ovamo ide i lat. onomatopeja upupa, huzen impf. (Vodice, Istra) »sklizati se na
nas) »bič« = frusta (Smokvica) »bič za tjeranje
»sinonim : prigoda«. Odatle na -iţi: ofursătiti gr. ζποψ, njem. Wiedehopf (prvi dio je stvnjem. ledu ili inače« prema pf. pohüzniti se = po-
stoke«. Denominal na -are = -ati, tal. frus- fuznlti se (ŽK).
(Crna Gora, Riječka nahija) »napasti (na vitu »drvo«), arm. popop, lot. puppukis itd.
tare > frustati, -am impf. (15. v.) (o-), ite-
koga)«. Balkanski turcizam arapskoga podrijetla Ovamo još manje raširene varijante kupač, Lit.: Popović, Sintaksa 35. Ribarić, SDZb 9
rativ na -va- frustavate, frustavam = frustati,
(ai.fursa > tur. fursat, prostonarodski/«rsaw(<j)i hupkač, lupač, lumpač, putavac (Vinkovci). 152.
-am (čakavski i hrv.-kajk.). Postanje umetnutog
rum. fursant. Interesantan primjer velikih varijacija ptičjih
r, koji ukida homonīmiju, a nalazi se ne samo
Lit.: ARj 3, 80. Elezović 2, 414. Lokotsch onomatopeja i bogatstva naziva iste ptice fuž m (Smokvica, Korčula) »jazbina, pri-
u talijanskom i kod nas nego i u provansalskom,
619. Skok, Slávia 15, 348., br. 275. osnovanih na onomatopeji. rodna šupljina u zemlji ili kamenju u kojoj
nije jasno. Sa hv kao i Hvar (v.) ide ovamo
Lit.: ARj 3, 80. Hirtz, Aves 112. 120. 199. nalaze utočište čaglji (čāgaj, gen. čagjd), kune,
furun m (18. v., čisti turcizam furun < bez umetnutog r i sa u > i kao u mūrus > mir
556. Pleteršnik l, 204. manguei«. Primjer: izvukli su čagja iz fuza.
ngr. φούρνος) = fùruna (BiH) pored furùna kao dalmatoromanski leksički ostatak ohvis-
Dalmatoromanski apstraktum na -ium od
tati pf. »udariti, verberare vel caedere« prema
(18. v., Vuk) = vuruna pored vuruna (Vuk), fut2 m (jedanput) = futa f (18. v., Ljubiša) fodere pored fodire »scavare«, vlat *j"odium kao
impf, ohvistavati, -ivati. Unakrštenjem sa
femininum kao u bug. furna = vúrna = hurna »1° sinonim opregača, zastor (ŽK), ferttm, cubium. Upor. u južnoj Italiji foggia, koje može
= fărnja = furnja, gdje je iz balkanskog la- hvostb nastade ofustina (Mostar) »ostatak od
2° uski šal za oko glave ili pasa (Livno)«. Ele- biti i od fovea, ali taj etimon nije moguć za
tiniteta kako dokazuje ngr. φούρνος < vlat. grozda kad se digne zrnje« = hùstolina (Du-
zović ima iz Kosmeta futo n u poređenju füž. Upor. fodlna > fwöna (kanton Grisoni
*furnu (sa identifikacijom dočetnog -u sa na- brovnik, Bella, Stulić) »racemus nudus«.
modar kaj futa. Odatle na -iţi: of utila se »žena u Švicarskoj) »focolare scavato per terra«.
stavkom za akuzativ ž. r. -u, i prema tome Lit.: ARj 3, 76. 80. 8, 735. 737. 799. Ple- koja je od žalosti stavila modrinu na glavu«. Lit.: REW3 3401. DEI 1674. 1675.
novi nominativ furna) »peć, Backoffen«. Vu- teršnik l, 204. Budmani, Rad 65, 166. REW3
kova turuna = vuruna je prema tome unakršte- 3618. GM 115. Matzenauer, LF 7, 173. DEI
nje turcizma furun sa starijom posudenicom 1725. 1740. Zore, Tuđ. 24.
furna. Deminutiv na -ica vurunica. Pridjev fušar m (hrv.-kajk.) »rđav radnik«. Od njem.
na -bsk fmunskī. Radna imenica na -džija Pfuscher.
furundžija m (Vuk, bug.) = bug. furnadžíja
»pećar«. Balkanska je riječ latinskog podrijetla. Lit.: Jagić, ASPh 8, 318.
Talijanizam je f őrnél m (Milna, Hvar) = farnel fuškac m (Smokvica, Korčula) »(pomorski
(Korčula) = fòrnio, gen. -nela pored fòrnjela termin) maglica koja čini horizont mutnim
(Dubrovnik, Cavtat) »1° kuhalo na drvenom tako da se ne vidi gdje se more spaja s nebom
ugljenu, 2° udubina u kominu za pečenje (po njemu ribari predviđaju loše vrijeme:
ribe, u koju se stavi u muletama žeravica« vanka je fuškac, nećemo isodif)«. Tal. pridjev
< tal. fornello. Deminutiv na -ellus > -elio. fosco < lat. fuscus,, poimeničen sa -ьс > -ас.
Dalmatoromanski je leksički ostatak parnja-
tak, gen. -tka m (Hvar) »hljeb što se daje Lit.: REW3 3611. DEI 1696.
pećarici za plaću (ujam)«, poimeničen pridjev fuškija f (Vuk) = vù'skija (Vuk) = fuškija
na -aticus od furnus, vlat. *furnaticum (ar < (Kosmet) »1° konjska mokraća, balega, 2°
Γ). V. fornaźa.
stajsko đubre«. Odatle na -arnica: fuškarnica
Lit.: ARj 3, 80. 9, 655. Mladenov 663. f (boškački govor, argot, Kosmet) »apsana«.
Románsky 103. REW3 3602. DEI 1692. 1693. Balkanski turcizam (tur. fışkı) iz oblasti ko-
fus m (Vuk, Crna Gora) »igra nazvana po njogojstva: bug. fuškija = faškija. Glede
uzviku fuso kod dodavanja zapaljene slamke«. turskog ı > u v. jastuk.
Igru Vuk opisuje. Lit.: ARj 3, 80. BI 2, 757. Elezović 2, 415.
Lit.: ARj 3, 80. Mladenov 663.
G
-ga, ie., baltoslavenski sufiks, mrtav već i rum. onomatopeje gagai = gigli (Moldavija)
u praslavenskonı: slú-ga (v.) od slu-šati, müz- = gtrîi (Muntenija) za gakanje gusaka.
-ga (v.) od muz-ti, u prijevoju mlàz, u topo- Lit.: ARJ3, 83. 88. 91. Hirtz, Aves 111-114.
nimu Stru-ga (Makedonija), od iste osnove Mladenov 95. Miklošič 59. SEW l, 290. 291.
od koje i struja; možda i u snága (v.), draga WP l, 526. 527. Bruckner, KZ 48, 99. GM
(v.), kvrga (v.)j u pridjevu nagao, gdje je pro- 126. Trautmann 75. Vasmer 249.
širen sa sufiksom /, dok u rozga (v.) pripada
f (Brač) »sinonim: ulozi (v.)«. Odatle
osnovi. Upor. lit. ei-gà, persto-ge. Isto tako
pridjev na -av: găbav (Srednja Dalmacija,
je mrtva i varijanta г od ie. ğh u dviz- (v.),
Pavlinović) »kriv na kojem udu ili zglobu«.
rašireno sa -ìk u dvizak, dvizica. Upor. lit.
Lit.: ARj 3, 81.
dveigys »dvogodišnji«, treigys, ketvergis. Održala
se samo u pastirskom govoru. gabela f (15 v.) »1° carina, porez, 2° danas
Lit.: Măreţie* 274., § 333 a. Vandrák l, samo toponim Gabela (Hercegovina) na mjestu
? 608. Bruckner, KZ 46, 236. nekadašnje Naronae, u srednjem vijeku Drieva,
u Risnu Čaršija«, etnik na -janin Gabeljanin
ga-gak (Martijanec) »onomatopeja za zov m prema f Gabeoka »1° žena odatle, 2° riba
pijetla fazana«, ga-gi-ga (Podgorica) »onomato- iz Gabele«. Od tal. < srlat. gabella, zapadno-
peja za gonjenje čavke i vrane da ne odnesu evropski arabizam kabala.
pile«, gak »onomatopeja za glas čavke«. Odatle: Lit.: ARj 3, 81. Miklošič 59. SEW l, 284.
gak m = gaka í »sinonim: vika«, na -ati impf. REW3 46. 48. DEI 1744.
gakati, -če (Vuk) »sinonim: vikati, kriještati Gabrìjel (15 v., prema lat. izgovoru he-
(subjekt ptice~)n prema pf. gaknuti, deminutiv brejskog biblijskog imena kod katolika) =
gaktati; gak, gen. gaka je naziv raznih vrsta Gabrio, gen. -ila, hipokoristik Gabro m =
ptica (corvus corax, frugilegus; nycticorax Gabre (ŽK) = Gàvriel = Gavrio, Gavrilo,
nycticorax L.; ardea cinerea, purpurea, colym- odatle prezime Gavrilović, hipokoristici Gavra
bus septentrionalis L.). Sa sufiksom -ot od = Gavro, pridjev Gavrin, Gaia m (Vuk),
onomatopeja: gakot m (gusaka). Odatle: de- Gaco (Dobroselo, Lika) = Gaci = Gago
minutivi na -ъс gacąc, gen. gačca m (Vuk, (Dobroselo) = Gaja = Gajo, pridjev Gájin,
Levanjska Varoš, Kutjevo, Almaš) »corvus Gajem (Dobroselo), Gajčina (Lika), Găjica,
frugilegus L.«, na -ič gačić (Srijem) = gakić, Gajil, Găjin, Gajša (Lika), Gajšica, Gaša =
augmentativ na -ina gačina = gačinac »nyc- Gaso, Gašče, gen. -eta (Dobroselo) (sve prema
ticorax nycticorax L.«, sa madž. sufiksom -ου grčkom izgovoru biblijskog anđeoskog imena).
< -ó gakov m (Gradište) »corvus corax L.«, Od hebr. Gabhri'el »božji junak«.
na -uša gakuša f (Erdut, Vuk) »vrana«. Va- Lit.: ARj 3, 82. 88. 91. 115.
rijanta, je ove onomatopeje: baltoslav., sve-
slav. i praslav. impf, gàgati, gagam (hrv.-kajk., Gacka f = Gacka (1471, jedanput, c prema
Belostenec, subjekt guska) »kriještati«. Oda- Gaščica). U vrijeme Konstantinovo je to sta-
ile gag m (Ašanja) = gagac »nycticorax nyc- rohrvatska župa Gutzēkā (,Γουτζηκά) =
ticorax L.«, na -alica gagalıca f »corvus fru- *Gbdbska, pridjev kojemu je dopuna opća ri-
gilegus L.«, = gagrica (narodna pjesma), na ječ župa, odatle femininum. Danas, kad je
-ula gàgula f (Ašanja, Srijem) »podiceps eris- taj poimeničeni pridjev postao samo knji-
tatus L.«. V. još dahtali. Onomatopeja je ie. : ževni naziv za ponornicu koja ponire u mjestu
lit. gagėti i lot. gagât »schnattern«. Ovamo zvanom Ponori kod Švice blizu Otočca (izg.
gad 543 gâdlje
Gacka 542 gäd

gadni ljudi, 2° mnoštvo zmija«, na -élj ga- ponos«. Odatle: pridjev na -av gizdav (14 v.),
Otošca), a izvire u Vrilu između Liješća i Sinca, gačina f (Dalmacija? Zabilježio Čeh pri- delj (f?), odatle gadèlina (Brač) = gadèlinja poimeničen sa -ač gízdavac, -avca m = giz-
nestao je u narodu i zamijenjen je sa Pučina rodoslovac Lambì) »nekakva riba zacijelo mor- (16 v.) »gadna stvar, životinja«, na -es gadè- dalac, na -ost gìzdavost sa udvostručenim ta-
(v.)· Prema tome, i ta se opća riječ ima dopu- ska«. Nema podatka gdje se govori. Prema žina (16 v.), na -ilo gadilo n, na -ija gadija lijanskim deminutivnim sufiksom -ellino giz-
niti pridjevu ž. r. Da se u korijenu pred su- Budmaniju od tal. gancina, koje nije potvr- f »zmija« na -jača gadnjača f (Kosmet) »prljavo delīn, gen. -ina m »sinonim: kicoš, fićfirić«,
fiksom ima tražiti *gъd-, na to upućuje Einhar- đeno. žensko čeljade«, na -ulja gadülja (Kosmet) odatle na -iti gizdeliniti se; na -ulič gizdulić
dov etnik Guduscani (818) u Borna dux Gu- Lit.: ARj 3, 83. »žensko koje fizički ili duševno izazivlje ga- (Hrvatsko Primorje) m prema gizduša f, giz-
aMscanomm/Goći-.Brucknerovoidentinciranjeko- đenje«. Deminutiv na -če: gače n (Lika) »ne- dulja »krava«. Ovamo gizdarka f »bubica lebia
rijena gtd- sa poljskim nestálím korijenom gaće, gen. gaća f pl. (Vuk) »1° platneno valjao čovjek«. Rumunji posudiše augmentativ Bon.«. Denominali impf, gízdati se (18. v.)
u Gdansk, Danzig, Gdynia, Gdowo, Giecz < donje odijelo, 2° sinonimu hlače, čakšire, pan- na -ina: hrv. godina (Čabar, Škrljevo) »vipera = gizditi (18. v.). To protivno značenje raz-
Gdecz-Giedcza, stprus. gude »šuma« oprav- taloni (Brač, Čilipi)«. Plural zbog toga što ammodytes« (potvrđeno i u bug.) > rum. godina vilo se kao u gord (v.) »ponosit« prema grd
dano je. Od istog je korijena i Dinjiška na znači udvojen predmet kao i navedem si- f »divlja životinja, das Tier, Geflügel«. Praslav. (v.) »gadan«. Rumunji posudiše ghizdav (Mol-
Pagu i Gdinj na Hvara. Vuk ima za ponornicu nonimi. Odatle: pridjev na -ost: gaćast (pi- denominal na -iti', gaditi (se), -гт (Vuk) (o-, davija) »prächtig, venustus«, ghizdavie f, ghizd
nazįv Gaštica = Gaščica »koja izvire u Sincu jetao, kokoš, golub}. Od značenja pridjeva iz- sa-, z-, za-). »Brunnenkranz«, biljka ghizdeiu »medicago sa-
i u Otočcu se razdjeljuje na troje, pa se dvije vedenice: gaćaš m, gaćeša, gaćeška, gaćan, (II) Ovamo stavljam i čakavsko, hrv.-kajk. tiva, lotus corniculatus« ; gizda sadrži sufiks
lijeve otoke iza varoši sastaju i potom nedaleko gen. -ana, gaćanka, gaćančica f i hipokoristik i slov. kača (ŽK, Vodice) »sinonim (eufemizam -da koji se nalazi u pravda i krivda (v.). Bru-
poniru i ispod zemlje idu u more, a treća ide gaća (kokoš). Upor. rus. gáči »noge s perjem i tabu): zmija, gujina (narodna pjesma)«. Oda- ckner tumači d pored zd kao u gromada i gro-
oko brda podaleko i kod sela Brloga ponire; nekih ptica«. Na -nīk gaćnlk (16. v.) = gatnjfk tle: pridjevi na -ji kačji (konj, pastir = kačec) mazditi. Miklošič rastavlja gyd- od južnoslav.
Nijemci (valjda graničarski oficiri, moj do- (Dubrovnik) = na -njak gaćnjak (hrv.-kajk.) = kači (ŽK), zastupljen u botaničkoj termi- gizda. Vokali se razvio iz ы (jery) < ie. и.
datak) onu zovu Gàcka-Fluss, i oko nje polje = gašnjak (ŽK) »sinonim: turcizam učkur nologiji na -in kačin = hackin (žir); deminu- Riječ gad < ie. *guōdh > njem. Kot se nalaz
Gacko-Felđ«. Vukov je opis u stvari isto što i (v.)«. Deminutiv na -ica gaćice, augmentativ tivi na -ica kačica, na -tka kačka (Crikvenica, i u baltičkim jezicima u prijevojnom štěpenu
Gacka. Gaštica je deminutiv na -ica kao Ne. gaćetine (Vuk) = gaćurine (Vuk). Denominai: Dane, 16. v.) = kaska (Mikuličić, Punat, e: lit. geda »sramota, stid«, stprus. ak. gīdan
retvica, pritok od Neretva, Unac od Una, razgaćiti se (Vuk) »svući odjeću do gaća« Krk), na -ič kačić »ptica sterna caspica« ; kača »stid«. Taj je prijevojni štěpen očuvan u polj-
Savica od Sava itd. Označuje zacijelo samo = rasgaćit se (Kosmet). Prenosi se ne samo = kačka može biti u mociji f prema m kačak skom pridjevu žádny »ružan, odvratan«; gizda
jednu od triju dijelova ponornice Gacke. na perad nego i na biljke: popove gaće. Rije- (Rakovica, Velebit, Vranjak, Punat, Krk) < ie. *gџйdh-dha (dvostruki sufiks) ne uzim-
Vukov naziv nije izoliran toponim, Gaštica dak toponim: 1250. U Gaće = u gaćicah (17. = kačak (ŽK) = slov. kačôn — kačúr = lje se pod izvjesno kao prijevoj od gad, nego
je selo u okrugu banjalučkom pored dviju st.) (Brač). Iz antroponimije samo Gaćelezi, kolec (hrv.-kajk., oko Zagreba, Vugrovec, Pod- kao prijevoj od rus. gvazda f »nečist, govno«,
Gaśnica, jedna više Gradiškoga, druga u ok- hrvatsko pleme u Lici 1490. Sveslavenska sused, Lepoglava, Sesvete, Desinić, Pregrada, kao kis prema kvas (v.). V. još ogavan i govno.
rugu kruševačkom. Pridjev od naziva župe i praslavenska riječ, bez paralele u baltičkoj i slov.) = kaček (Vrbnik). Odatle još kääna Lit.: ARj 3, 83. 84. 86. 87. 137. 4, 711.
Gacka glasi gatanski (katar, 1476, biskup grupi. Analogno keltskoj bracae (v. benevreď), (Hrvatsko Primorje) »coluber leopardinus Bo- 712. 713. 886. 8, 735. 738. Elezović l, 92.
1486). Mažuranić ispravnu zaključuje da je koja u stengi, brēc znači »stražnjica«, moguće je nap.«, kačjak (Hrvatsko Primorje) »mjesto Hirtz, Amph. 32. 33. 51-53. Miklošič 59.
morao postojati etnik Gatanac m prema f da je i praslav. gat'a značilo »dio tijela koji gaće gdje se legu zmije« = kačnik (Brod na Kupi), 83. SEW l, 289. i 374. Holub-Kopečný 118.
Gatanka, upor. toponim Gatanana sela (1642). pokrivaju«, kao »genitalia, stražnjica«, pa se kačkulja (Hrvatsko Primorje). Upor. još zmija 138. Bruckner 131. 174. KZ 45, 53. 48, 220.
Ne zna se da li se i u tim toponimima izvan uzimlje srodstvo s got. gibus »Bauch, Mutter- kačanija, koja stanuje u Kačaniku. Da je to ASPh 11, 136. Vasmer 249. 262. 268. Mladenov
Like ima tražiti korijen g īd- »šuma« jer je leib«, stvnjem. guiţi »vulva«, sanskr. gabhas izvedenica od gad, dokazuju gačka (Kaštel na 95-6. Trautmann 81. Tiktin 677. WP l, 658.
moguće da je u tim toponimima isti korijen »vulva« itd. Madžari posudiše iz hrv.-srp. ga- Rabu) = gaška (okolina Raba, tu je gad »mu- 659. Matzenauer, LF 7, 209. 8, 40. Zubatý,
koji i u Gacko, kraj u Hercegovini, također ASPh 16, 422. Osten-Säcken, KZ 44, 153-
tya. Ie. osnova je gha- raširena sa sufiksima ška zmija«). Prema tome se fonetski razvila 156. Wiedemann, BB 30, 207-223. 340.
poimeničeni pridjev sr. r., jer se podrazumi- -î i -га. koča od gačka odbacivanjem deminutivnog Hirt, IP 37, 227-236. Štrekelj, DAW 50,
jeva polje (narodna pjesma). Osnovno a je potvr- Lit.: ARj 3, 84. Elezović 2, 161. Mladenov sufiksa -ka, a gač- je od gadbc^-e. Taj se oblik 31. Mladenov, RFV 71, 453. i si. (cf. IJb 3,
đeno kod Dukljanina : Gazico ; kod Danila : υ ъ že- 98. Mažuranić 313-314. Miklósié 60. SEW nalazi u kajkavskom gait m (Podsused) = 160). Vaillant, RES 12, 142. Skok, Etnolog
mli rekomej Gacko. Pridjev gadačkī (Jukić, Mar- l, 297. Holub-Kopečný 118. Bruckner 131. gajd (Zagorje) = gaj t (varaždinska okolica), 5-6, 46-61. Pleteršnik l, 376.
tic) pored gätačkí (Vuk) dopušta postavljanje os- Vasmer 262. Ostojić, Opatija 43. iz gadbcb, upravo od gen. gadca > gajca. Upor.
nove£âá(v.)»zmija«ili£aí(v.) »agger, saeptum«. slov. grajski < gradski. Promjena g > k na- gadār, gen. -ara m = gádora f (Vuk) =
Etnik je Gačanin pored Gatačanin (ovo od pridje- gäd m (I) (Vuk), sveslavenska i praslaven- stala je po zakonu asimilacije kao u Kalogaža gadarija (Vuk, Crna Gora) = kádára (Sred-
va), kteiikgačanski (~ o polje, ~ a nahija) i topo- ska riječ, »1° nausea, 2° (čakavski) vipera«. > Gali/gaza (prezime, upravo »čovjek koji nja Dalmacija, Pavlinović, narodna pjesma)
nim Gaćani (okružje banjalučko). U prilog izvo- Odatle pridjevi na -ьп praslav. gadan (Vuk), gazi po kalu«) prema *£aičailije nasilno, izvan »sablja oštra s obje strane«. Turcizam arap-
đenju od gad govori činjenica da se uz ravnicu na -ljiv gadljiv (Vuk), upor. bug. gadliv. Mi- fonetike, kao tabu. skoga podrijetla (ar. ghaddãra > tur. kadere).
(polje) Gacko uzdiže humka Gad. klošič ima hrv. pridjev gatan, ògatan» fastidium (III) Prijevoj od gad glasi u slav. jezicima Upor. rum. prezime Cadere.
Lit.: ARj 3, 82. 83.85. 111. 112. Rački320. creans«;i mjesto d je zacijelo prema gatče > *gydb pored gyzdł »nausea«. Oblik *gydt nije Lit.: ARj 3, 85. 4, 726.
323. 408. Bruckner 138. ASPh 38, 48. Skok, gače. Na -ežljiv gadežljiv (18. v.), na-ljavgađ- očuvan u južnoslavenskom, nego u rus. gidkij
Slav. 68. 184. Mažuranić 315. Ijav (Dubrovnik), na -jav gaždav (Kosmet, »gadan, ekelhaft« i ukr. hyd »gad« i hydkyj gâdlje, gen. gâdãljã f pl. = gâdlji f (?)
hieb) »sinonimi: gnjecav, mecav« < *gadjav »gadan«, siv č. hyd »stjenice, Ungeziefer«; *gyzđb pl. (Vuk) = gajde (Vuk, Vojvodina) »narodni
gäč m (Lika) »želja za jelom«. Čini se da sa neobičnim žd za đ. Poimeničenja: gădlja- u češ. hyzd »ogavnost«, polj. gizd »nečist čo- muzički instrumenat iz bravlje mješine«.
je unakrštenje naše glad i tur. aç, istog zna- vac, gen. -vca m »gadan čovjek« prema vjek«. U južnoslavenskom je taj leksem iz- Odatle: radne imenice na -ar gàdljãr, gen.
čenja. Upor. i ždere ko gak (Hercegovina), gădljavica f, apstrakta gadnost f, gadlji- gubio vezu sa gad i znači sasvim protivno: -ára, od čega pridjevi na -ev i -ski gadljarev,
reče se za onoga ko oblimice guta hranu. vost, na -luk gàdluk m (Lika), na -arija gizda f = glzdost f (18. v.) »ures, elegancija, gadljārskī, na -as gajdoš, gen. -aša. Denominal
Lit.: ARj 3, 83. gadarija f (Lika, Dubrovnik, Vrbnik »1°
gâdlje 544 gajtan gájtan 545 galama

na -ati impf, gàdljati, -ãm. Balkanski turcizam kanonika Barana (1193 — 1196). Prezime Lju- minal na -iti: (o}gajtaniti, -īm (Vuk). Balkanski (do-, za-}. Postanje nije sasvim jasno. Nazivi
(tur. gayda} iz oglasti muzike (tip dabulhand): devita Gaja nije od gaj, nego je strano Gay. turcizam nepoznatoga podrijetla (gaytan) iz za smutnju, svađu i buku su zaista turskog
búg. gájda. Oblik gödije nastao je po zakonu Sveslavenska (osim u bug.) i praslavenska riječ, oblasti nošnje : rum. găitan, arb., bug. gaitan, podrijetla na Balkanu. Tako je gàraz m =
metateze izazvane od diple (v.), odatle i -lj bez paralela u baltičkoj grupi, a ni ie. paralele gajtandžíja, cine. găitane »ganse, cordonnet«, garez (Lika) = garaz (Kosmet, objekt uz
*gadje > gadlje. Plural je također analogickí nisu utvrđene. Odatle pridjev na -ski găjskî găitangi m »passementier«, ngr. γαΐτάνι/γαετ- imati) »svađa, domaća smutnja« balkanski tur-
prema diple gdje je u redu. (također prezime), deminutivi na -U gajio, = deminutiv γαϊτανάκι. Općenito se misli cizam arapskog podrijetla (ar. ghardh > tur.
Lit.: ARj 3, 87. 90. Korsch, ASPh 9, 500. gen -ića, na -ьс gajac, gen. -jca (također to- da je turska riječ došla preko grčkoga iz tali- garaz pored garez), odatle garàsiti se, -im
Gržetić-Gašpićev, AnzIF 13, 247. Mladenov 96. ponim), na -zk gajak, gen. -ajka. Praslavenski janskoga pridjeva gaetano od imena grada (Srednja Dalmacija, Pavlinović) i na -lija
denominai na -iti gajiti, gajim (14 v.) »prvo- Gaeta, ali nema dokaza da su se ovdje pravili garazlija (Kosmet) »pizmen« í bug. garéz, arb.
gaga, prilog (Kosmet) »mukte = mufte, bes- bitno saditi gaj« (upor. u poljičkom statutu gajtani. Du Cange ima iz Marcela Empirika garas -zi »Groll«; kalabàlak m (Vuk, Crna
platno« (mangupska riječ, argot?). Balkanski gaje gajiti »čuvati« > »gojiti (v.) uopće«. Prema (5. v.) gaitanum »zona, cingulum«. Prezime Gora, Kosmet) = kalabàluk (Vuk, 18. v.) =
turcizam (gaga »kljun«): bug. gaga »rostrum«. Macheku nije u vezi sa gatb (v.), kako misli Gajtan može biti i od imena Gajetānus, a to kalăbuk (haplologija, 18. v., narodna pjesma)
Lit.: Elezović 2, 504. Matzenauer, LF7, 173. Berkneker, nego je od korijena ga}- (sanskrt. je zaista od Gajeta > Gaeta. »mnoštvo, galama, tiska, buka« također je
gãyati »pjeva«) »pjevati«, tako da bi gajb značilo
Lit.: ARj 3, 91. 248. 8, 736. Elezović l, 93. balkanski turcizam arapskog podrijetla sa
gàgrica, f (15. v., Vuk) »1° škodljiva bubica »incantatio«, a gajiti »durch Zauberspruch ver- 2, 504. Mladenov 96. GM 117. Meyer, Türk. turskim sufiksom -luk: rum. calabalîc, bug.
što jede žita, varivo, slaninu, neučinjene kože, wunschen itd.«. Riječ bi prema tome išla l, 91. SEW l, 291. Pascu 2, 138., br. 555. kalabàlak, arb. kalaballëk »Gedränge, Auf-
vunu, pamuk itd., 2° psovka tvrdici«. Pridjev u praslavensku mitologiju. Ali je prema Vasrrieru Korsch, A SPh 9, 508. Vasmer, ZSPh 9, 508. lauf, Aufruhr«. Ar. ghalebe > tur. kalaba
na -jav gagričav. Denominal na -iti gagričiti, moguća veza i sa gojiti (v.), za koju su paralele Vasmer, ZSPh 5, 152.
nalazi se u galiba f (Vuk, Vojvodina) »ometa,
-Г (Srbija). Prema Budmaniju i Miklošiću a njem. Schonung, Heger i Hegewald i slov.
gajüfa f (Cres) »džep, taška (Pag)«. Od neprilika«, preinačeno u gàlidba (Vuk, valjda
je nastao iz poluglasa б. То se ne da potvrditi ščeden = škeden, prijevod za tršćansko Servala
furl, gajoje »tasca, saccoccia« < gr. κέλυφος također Vojvodina) kao da je naša izvedenica
iz drugih slavina jer se piše samo u srpskim < lat. silvula. na -ba. Također madž. galiba. Od tur. kalaba
crkvenim tekstovima gbgrica. Bit će posudenica (υ > iu, odatle / > /).
Lit.: ARj 3, 90. Miklošič 59. SEW l, 292. je u Boki raskalabati se »razići se«. I to je
iz rum. gargară, koje je potvrđeno i sa našim Holub-Kopečný 119. Bruckner 162. ASPh 39, Lit.: REW3 4688. Pirana 364.
balkanski turcizam arapskog podrijetla: ar.
deminutivnim sufiksom gărgăriţă, odakle i u 11. Vasmer 251. Buturac i Šamšalovic, HE 2, gajun m (Krk) »školjka tapes decussatus«. kallóba = kallabë f (Skadar) »Streit«. Oba
madžarskom i u ukrajinskom. Nalazi se i u 217. Machek, LF 51, 240-244. Skok, IČ 3, Upor. mlet. gaion »isto«.
24. Mažuranic 314. Stanisavljević, VHDA 11, arabizma unakrstila su se sa našim glagolima
ngr. γαργάρι »Motte«. Prema Meyer- Lübkeu Lit.: ARj 3, 91. REW3 3657.
81-92. buriti se (v.) u impf, kalabúriti, kalabūrīm
nije izvjesna veza rumunjske riječi sa latin-
(Vuk) (s-} »sinonim buniti, mutiti«, odatle
skom kako pretpostavlja Sehuchardt. Rum. gajžlati (hrv.-kajk.) »sinonim: bičevati«. Od
gajeta f (18. v.) = gajeta (Molat) = gàeta kalaburnja f (Vuk), = kalamútiti, kalamutīm.
slavizam găgăriţă »idem« sadrži prvobitnu njem. geisseln, a ovo od Geissel, od kojega slov.
(Dubrovnik, Bijela, Boka) = gaita (Muo) = Odatle opet (s)kalamutnja (Kosmet) i kala-
reduplikacijų koja se nalazi i u ngr. γαργάριον, gajila f »bič« i izvedenica gájzelnik »sinonim:
gaita (Rab) »1° poveća lađa, nepokrivena, s mutnjica (Srbija). Zbog toga je moguće da
u glagolu γαργαίρω »vrvjeli«. Za onomatopeju bičnik, držalo biča«. Glede prijelaza njem.
jednom katarkom, 2° veća ribarska lada koja se taj turcizam dalje izgrađivao u pravcu ono-
*gbr-gw upór. lat. curculio > gurgulio; gagrlka šl > žl upor. zlăk (ŽK) < njem. Schlag »kap,
mrežu nosi« = gőeta f (Vuk, Boka) »mala matopeje: halabuka f (hrv.-kajk., Belostenec,
(Kosmet) »vrsta šumskog drveta« je druga riječ. damla«.
barka bez katarke«. Od srlat. gayetana (1432), Jambrešić) »sinonimi: buna, vreva, graja«,
Lit.: ARj 3, 88. Miklošič 82. SEW l, Lit.: Jagić, ASPh 8, 318. Pleteršnik l, 206. odatle denominal halabučiti = halabura f
pridjev na -anus od toponima Gaeta (Campania)
290. Tiktin 663. Sehuchardt, ZRPh 26, 586. ispuštanjem sufiksa. i halaburiti = halavanja f (Lovran, Istra, ča-
REW3 2414. DEI 1195. gala f (najčešće samo u nominativu kao
Lit.: ARj 3, 90. 241. Kušar, Rad 118, indeklinabile, Zagreb) »svečano odijelo«. In- kavci, 16. i 17. v.) = haluvanja (1578) »Tumult«
gaìret m = gàjret (Bosna, kod Muslimana 23. DEI 1745. ternacionalni talijanizam francuskog podrijetla — halovanja f (Belostenec, Jambrešić) =
općenito, i njihovo društvo za pomaganje tako (stfr. gale, postverbal od galer »zabavljati se« < golovanja (1588, Pettuševac kod Zagreba) »tu-
se zvalo) = gajret, gen. gorjeta pored gajrèt ga(j)ip, prilog ili pridjev uz učiniti se (Vuk, stvnjem. wallon, nvnjem. wallen »ključati«), multus«. Ta su se onomatopejska preinačenja
(Kosmet, objekt uz činiti) = gar jet (sa meta- narodna pjesma) »nevidljiv«. Arapski turcizam koji je u hrv.-kajk. ušao preko njemačkoga. dogodila podalje od centra turcizma. Možda
tezom jr > rj kao u barjak pored bajrak) (ar. ghaib > tur. gaip »neviden«). Istog je podrijetla i pridjev galantan »darežljiv« nećemo pogriješiti ako uzmemo d» je zbog
»sinonim: pomoć«. Odatle denominai na -iti: Lit.: ARj 3, 89. < fr. part. prez. galant > tal. galante. Odatle istog razloga tur. i ar. dočetak -baluk = -ba bio
impf, gàrjatiti, -zra (Dobroselo, Hrvatska Kra- na -erija (v.) galanterija f pridjev na -tsk zamijenjen sa -ma u galama. IŠkaljić < tur.
galle, gen. -eta n pored gâjla f (Kosmet, galanterijski (trgovački termin). Kod Hrvata ağlama »plač, kuknjava«, metatezom]. Na tu je
jina) »sinonim: brinuti se«. Balkanski turcizam
arapskoga podrijetla (ar. ghairetun »nastojanje, objekt uz imati, nemati) »briga«. Balkanski u južnoj Italiji gallantom, galant ómen < tal. vezu pomišljao i Budmani. I taj je riječ bal-
trud, junaštvo« > tur. gayret): arb. gairei turcizam arapskoga podrijetla (ar. gajle »mučan galantuomo »leale«. Ovamo ne ide na -one > kanska: arb. galiame, odatle gallamaxhi. Upor.
posao«) iz oblasti duhovnih svojstava: bug., -un: galūn, gen. -una m (16. v., Vuk), slov. slično prekrajanje u rum. (Kiarabură (Molda-
pored gahiret »Mut, Tapferkeit«, ngr. καιρέτι.
arb., cine. gaile »soin, souci, embarras, peine«. galon (internacionalno) »šeřit, širit« < tal. vija) = alabură = arababură f »wüstes Durch-
Lit.: ARj 3, 89. Elezović l, 92. GM 117. Deklinacije -a i -e kao u cesa (v.) i cebe (v.). einander«. Za alabuka Budmani je predlagao
Skok, Slávia 15, 349., br. 278. gallone < fr. galon < franački wolõn.
Lit.: Elezović l, 92. 2, 504. Mladenov 96. Lit.: ARj 3, 97. Pleteršnik l, 206. Wędkie- tursku složenicu alak-bulak »nered«. Upor. rum.
GM 117. Pascu 2, 134., br. 490. wicz,3 RSI 6, 232. DEI 1747. 1748. 1755. halea-malea f »vrsta igre djece, Durchkriech-
gâj, gen. gaja m (Vuk, 14. v.) »mala šuma«.
REW 9567 a. Gamillscheg 452. spiel«. Međutim iz naprijed potvrđenog kalabuk
Veoma raširen toponim, sam i s različitim gajtan m (Vuk, 16. v.) = gajtan (Dubrov-
nije teško doći do halabuka.
toponomastičkim pridjevima kao i u složenici nik) = gajtan, gen. -äna (Kosmet) = gajtan
galama f (Vük, Lika, Srijem) »sinonimi: Lit.: ARj 2, 560. 3, 92. 94. 105. 107. 558.
Borongaj, nekoć Barangaj, od *Boronj gaj (također hrvatsko prezime, upor. i Gajtanovie) vika, buka (v.)«. Odatle: radna imenica na
»Boronov gaj«, naziv po imenu zagrebačkog »tkanje (širit) za ures haljine«. Odatle deno- 560. 4, 762. 763. 765. Elezović l, 94. 273. 2,
-džija galamdzija, glagol galamiti, galamim 232. 272. 504. ASPh 34, 306. Mažuranić

gg P. Skok: Etimologijski rječnik


galama 546 gäleb galeb 547 galiti1 se

325. 372. GM 119. 168. Mladenov 97. 268. galban m (18. v., Sulek) »smola koja se ghel-jkel- ili qel-jqal-, za koji nema uporišta riji oblik, dijelom na istoku, dok je galija
SEW 2, 470. Vasmer, RSl 4, 185. Tiktin 86. upotrebljava kao lijek«. Učena riječ od lat. u drugim ie. nazivima za ovu pticu. Daničić
717 Baric, Rjei. 194. Machek, ČAÍF13, 17-99 samo na zapadu), deminutiv golica »veliki
galbanum > tal. galbano < gr. χαλβάνη < hebr. je smatrao galeb varijantom od golub.
(cf. IJb 13, 347). Školjić1 289. brod na vesla«. Od tal. galèa (od 9. v., u Splitu
helběnah.
Lit.: ARj 3, 93. 4, 769. Hirtz, Aves 115. potvrđeno 1097) < biz. γαλαία koje De Felice
galanga f (Sulek) »aromatická biljka cyperus Lit.: ARj 3, 93. DEI 1749. 175 -176. Hraste, jfp 6,185. Matzenauer, LF 7, svodi na ilirski supstrat *galaia, ie. podrijetla
173. Daničić, Osnove 40. Mayer, KZ 66, 105. u prasrodstvu sa želva v., od ie. korijena ghel-,
longus, peronjica, peronjika«, galgan m (Sulek)
»alpinia galanga«, galganat, gen. -awřo; (Stu- galben m (šatrovački govor) »dukat«. Od »zelen«. Naziv bi prema toj etimologiji bio
galen-kamik m (Hrvatsko primorje, Mi- metaforičan, nazvan zbog sličnosti što ih
lić). Učene internacionalne riječi od lat. > tal. rum. galben < lat. galbinus »žut«. Ovamo ide kuličić) »kamen na kojem crevljar nabija
= gr. galanga < ar. halangān < kin. ko- etimologijski i talijanski francuzizam u sje- izaziva brodski trup s veslima, prema kornjači.
kože«. Ne zna se je li pridjev ili složenica i Pomorski je toponim: Galije f (Paštrovići,
-leung-keung. vernotalijanskim narječjima gialdo = tosk.
kakve je boje taj kamen. Potvrđeno je samo u Budva, sike uz obalu). Tal. deminutivi na
Lit.: ARj 3, 92. 93. REW* 3997a. DEI giallo (glede Id < U upor. špioda, v.), mlet.
nominativu u pripovijetkama. Upor. tur. pa- -otta galeotta > găleata (18. v.) »mala galija«,
1747. Lokotsch 795. zaleto (vlat. -htus > -etto) »ranzig«, odatle
ralelu u garâtes (Margitić, Pala 149): Donese na -ola Gallala (Budva, mala sika iza otoka sv.
u slov. i hrv.-kajk. pridjev na -av: žaltav.
kamen koji se zove r~^ i oni kamen otrove -od- Nikole). Augmentativ na -aceus galeazza >
galatan, -tna, pridjev (Srbija, Milićević) = Lit.: Pleteršnik 2, 953. Grünenthal, ASPh 42, goni da se ptići ne otruju. Turcizam kara taş galijaca (18. v.) »velika galija«, na -one >
galàtan (Kosmet) »nepristojan, koji psuje, 316. Jagić, ASPh l, 356. »crni kamen«; galen može biti pridjev gal »crn« -un gollün, gen. -una > galun (rukopis 18.
upotrebljava masne i nepristojne riječi«. Oda- raširen pridjevskim sufiksom -en. Riječi ga- v.) »golema galija«, prema tur. kaliyun > kàljun,
tle: denominal na -iţi galalit, -im (Kosmet) galde f pl. (hrv.-kajk., Pergošić, disimila- rateš nije registrirao ARj. gen. -una (Vuk, narodna pjesma). Radne ime-
»govoriti nepristojne riječi«. Balkanski tur- cija g-g > g-ď) = galge, gen. galag (Ozalj, Lit. : ARj 3, 93. nice na gr. -οτης > tal. -otto galeotto > mlet.
cizam arapskog podrijetla (ar. > tur. ghalat 1642) = gălge (ŽK, slov.) = găv'ge î (Vodice, galioto > galijot m = pohrvaćeno na -aš
»prostaštvo)« iz oblasti društvenog života: bug. Istra) »sinonim: vješala«. Od njem. pl. Galgen. galerija f (18. v.) »1° pinakoteka, 2° odio ka- gaujas, gen. -aša (18. v.) »1° čovjek koji vesla
galaten, galatın »Schmutz-, Dreckfink«, ga- Odatle na -enjak: galženjak m (hrv.-kajk.) zališta za gledaoce«. Učena riječ, tal. galleria ili na galiji«. Kako je veslanje na galiji bilo i
latka f »schamloses Weib«, galatja »beschmu- »obješenjak«. Plural zbog toga što su vješala fr. galene preko njem., srlat. galeria »trijem, hod- kazna, galijot (Budva, Dubrovnik, Cavtat, Po-
tzen«, arb. gailat »discorde. na vrhu imala tri poprečna stupa. Pridjevski nik«. Upor. gr. γαλή. Sufiks -erija je nejasan. tomje) = galijot (Božava, Rab, Dubašnica;
Ut.: ARj 3, 92. Elezović l, 93. Mladenov 96. toponim Galdovo kod Siska. Ako je to složeni -orius + -ία >< fr. -erie (v. slov., Notranjsko) dobiva pejorativno zna-
GM 118 -erija'), nije jasno kako je stvoren takav ap- čenje »2° raspuštenjak, berekin, mangup, hun-
Lit.: ARj 3, 94. 97. Mažuranu 314. Pleter- straktum od grčke riječi.
šnik l, 206. Weigand-Hirt l, 613. Ribarić, cut«. Krč.-rom. gaļot »furbo, briccone«.
galatına f (16. v., hrv., u lat. pisanim tek- SDZb 9, 146. Lit.: ARj 3, 93. DEI 1752. Lit.: ARj 3, 93. 95. 97. 252. 253. 4, 782. 10,
stovima 13. v., Dubrovnik, Marin Držić) 622. Cronia, ID 6. Pleteršnik l, 206. Rešetar,
»(kulinarski i ribarski termin) hladetina, hlad- galeta f (18. v.) »sivilena čahura«. Od tal. JF 12, 256. Banali 2, 185. Kušar, Rad 118,
galeb m (Vuk, 16. v., Crna Gora, Dubrov- galletta, mlet. galeta »isto«, deminutiv na
netina, ribe pripravljene tako«. Jedini dalmalo- 23. Budmani, Rad 65, 166. REWS 3642. DEI
nik) = galub (Bakar) = koleb (Molat) = vlat. -itta > tal. -etta od lat. > tal. galla 1749. Vasmer, GL 61.
romanski leksički ostatak koji je ušao i u za- kâleb (Hvar, Brusje) = kalēb (Baraković, 17.
padne romanske jezike, talijanski i francuski »1° šiška, 2° lagan predmet«. Nije etimologijski
v., Rāva, Srednja Dalmacija, Pavlinović) = istog postanja homonim galeta f (Dalmacija)
sa umetnutim n pred dentalom galantina (16. galiti1 se, galīm impf. (Lika, Slavonija) »ve-
kalep (Prizna, Hrvatsko primorje) »larus, »kolač ili pogačica od tvrda hljeba, bez soli,
v.) > fr. galantine (već u 12. vijeku, dakle driti se« = galit, galint (Kosmet) »1° vedriti
Möwe«. Odatle: prezimena Kaleb i Kalebić za brodove«, od tal. galletta »isto«, a to od fr.
prije nego u Dubrovniku, iz čega treba za- se, 2° rashlađivati, utoliti boli i brige« nastalo
(Dalmacija); deminutivi na -ьс: galebac (Ob- galette, deminutiv od stfr. gal »kamenčić«,
ključiti da se Dubrovnik bavio eksportom tako deprefiksacijom od pf. razgaliti, razgalim (se)
rovac) = kolebać- (Jablanac); na -ъЬ: galebak prema De Feliceu mediteranskog podrijetla,
pripravljenih riba već prije 12. vijeka), španj. »1° razvedriti, 2° razgaliti prsa, raskrili prsa;
(Vetranie) =. kalebak (Jablanac) ; na -če : ga- a prema drugima keltskoga (srodno s fr.
gualatina. Prema mletačkoj izvedenici na gr. 3° sasvim ogoliti (17. v.)« = razgaljiti (Šušnje-
lepče »mlado od galeba«; na -ić: galebić = ka- caillou').
-ία zeladia raširena je riječ na Jadranu i kop- vo, selo kraj Ogulina) prema impf razgaljati,
lebić (Nin, Poljica); na -äc: galepčić; augmen-
nenoj, Hrvatskoj želađija (Budva) = želađija Lit.: ARj 3, 93. REW3 3655. DEI 1753. -ám, razgaljívati, razgàljujëm. U slov. galiti
tativ na -ina: galebina (Dubrovnik) = kale-
(Sv. Juraj kod Senja) = dželadija (Lika) = bina (Jablanac); ženka na -ica: galebica =
(se) = gallati »entblössen, enthüllen« = pf.
želađija (16. v., Korizmenjak, čakavski, ŽK, galica f (Vuk, Šulek) = galicka (Mikalja) zàgaliti (se), -im (objekt ruke, Vuk, narodna
kalebica (Jablanac). Kolektiv na -ija: kalebija f
Senj) »hladetina«; zaladija (Senj) »misečina, »vitriolum, Kupfervitriol«. Odatle Šulekovi neo- pjesma l, 86) »entblössen« = zagalaćiti, -īm
(Jablanac); pridjev na -ji: galeblji. Glede iz- logizmi: pridjevi na -ast galičast, na -av golicav,
neka bića poput algi što izlaze na veće i plivaju (Vuk, prema golać) »rukave uzdignuti i pro-
mjene g > k upor. gavran pored kavran (v.), imenice galičarnica, galičnica, galičnjak. S
površinom« možda je metafora. Ovamo ide tegnuti prema ramenu«. Prefiks za- prema
kalusa prema galesa (v.). Ta je izmjena na- novim vinogradima na američkoj podlozi vrlo
sa umetnutim n pred dentalom kao talijanizam zasukati. Deprefiksacijom odatle nastalo je zna-
stala možda zbog toga da se ukloni homonī-
arb. kallndi f, kalint f u kojem je sufiks -ina raširena riječ. Naglašuje se u zapadnim kra- čenje galiti, -im (objekt: gaće) u narodnoj
mija sa gal »crn«, jer je ptica bijela. Naziv je
zamijenjen sa -í < gr. -ia; galatına = žaladija jevima galica. Od prvog dijela njemačke slo- pjesma »zasukivati, zavracali«. Odatle: post-
ograničen na jadransku zonu. Area oblika na
su poimeničeni part. perf. gelātus od gelare, ženice Galitzenstein, tj. »kamen iz španjolske verbal razgala f »raskri van j e«, apstraktum
k je veća od aree na g, koja se govori u južnom provincije Galicije«.
denominal od gelu, gen. -us »led«. Jadranu, a prva u sjevernom i srednjem Ja-
galênje n (Kosmet) »razblaživanje tuge, ulješne
dranu. Postanje nije utvrđeno. Matzenauer Lit.: ARj 3, 94. riječi«; prilog razgalom (Banja Luka) »polagano,
Lit.: ARj 3, 73. 93. Zore, Rad 108, 231. promišljeno, raspoređeno, bez srkleta«. Ovamo
Skok, ZRPh 46, 406. Isti, ASPh 28, 467. tumači jednako kao Bulachovskij rus. galka
galija f (16. v., Perast, Dubrovnik, slov.), treba staviti i značenje galiti -lm (Dobroselo,
REW* 3714. 3718. DEI 1747. 1779. GM 169. »monedula« iz onomatopeje gal-, koja za ovu
složenica polugalija, deminutiv na -ica galijica Lika, Stulić, Parčić) »pokrivali nebo obla-
Banali 2, 288. pticu nije potvrđena, A. Mayer iz ie. korijena
= galija (Božava) = galija (15. i 16. v., sta- cima, u igri riječi sama pali, sama gali (Lika)«.
gáliti1 se 548 gamad gamad 549 gàmbor

To je značenje dobiveno također deprefiksa- trug, 2° seljačke bječve bez donjeg dije- narodna pjesma) (po-) = hmujeti, -Hm (Vuk, -ъс > -äc kamatac, gen. -аса (18. v.) = na
cijom prema razgaliti (se, z& vrijeme) »razved- la (Savinjska dolina), 3° prednji dio ko-
18. v.) '(po-) = miljeti, milim (do-) pored militi -arius > -ar kâmatãr. Neutrum kamato (Su-
riti«, a može se tumačiti i pridjevom gao (v.), šulje, 4° riba: petromyson fluviatilis« sa ra-
(Vuk, Homolje) (raž-). Ovo raširenje dobiva lek, bug.). Denominali kâmatovati, okamatiti.
kako čini Budmani. Ispuštanjem raž- glagol zvitom leksikologijskom porodicom: na -ač
s prefiksom kő- još ispo- pf. ispokohmiljeti, Sa h < k hamate (18. v., čakavski), hâmatnik
dobiva protivno značenje »(na)oblačiti (od goljufač (Kobarid) »lopov« = na -ar goljufar
-lim (Stulić) prema impf, ispokohmiljivati. Ali (17. v., čakavski, Hvar, Brüsje). Između sla-
oblak}«. Kad se razgale prsa = otkopča ko- = goljuf (Prekomurje), pridjevi goljufast =
ta složenica nije potvrđena u narodnom go- vina ima još ,u ukrajinskom i ruskom. Rum.
šulja od vrućine, nastaje olakšanje, razblaže- goljufen »betrügerisch, varav«, negoljufìv, de-
voru. Upor. s prijevojem o za г > au osnovi camătă f slaže se u rodu sa kamata, tako i
nje. To je značenje dalje razvijeno u.Kosmetu nominali (na -o, -ob) goljufati »betrügen« =
slov. gomázati — gomezéti, gomízati, gomazéti arb. kamate, dok madž. kamat kao naš mas-
i u navedenom prilogu. Zbog toga ovamo na -iti pogoljufiti »durch Betrug erwerben«.
»wimmeln« i gomoléti »idem«, odatle postver- kulinum. Posuđenica je kao jeftin (v.) iz gr.
treba staviti etimološki i bug. galla »verwöhne, Od tal. gaglioffo »Schelm«, denominal ga-
bali gomas =-- gomîz m, na -ice gomizice f κάματος, srgr. (biz.) κάματον »opera, factura«.
liebkose«, odatle galba f »Verzärtelung«, pri- lufà(re) »rubare«, riječ iz talijanskog argota
pl. »Schauer« Raširenje sa -ут potvrđeno je Na zapadu se govori interes (v.) = interes.
djev galen »zärtlich, lieb« i rus. pragulina f nepoznate etimologije jer hebrejsko gănaft
samo u polj. gmerać. Raširena osnova gímyz-l Balkanska riječ grčkoga podrijetla.
»čistina u šumi«, progalitb »lichten«. Makedonski »krada« ne zadovoljava fonetski ni morfološki.
gъmъz- je sveslavenska i praslavenska. Za nju
Cincari posudiše (kirolu era) galitu »vrijeme Lit.: ARj 3, 98. Pleteršnik l, 687. 727. 2, Lit.: ARj 3, 98. 564. 4, 782. 784. 8, 806.
nema paralela ni u baltičkoj grupi ni u dru-
se razvedrilo«. Osnova gal- u ovim glagolima 107. 306. Šturm, ČSJK 6, 56. SEW l, 321. Hraste, JF 6, 185. Miklošič 110. SEW l,
gim ie. jezicima. Potebnja i Mladenov upo- 476. Vasmer, GL 73. GM 172. Mladenov 229.
prijevoj je od goli »go« (v.) kako uči Berkneker. REW° 9695. Lokotsch 659. DEI 1746.
ređuju sa sanskr. gamati »ide«, zend. jamaiti
Lit.: ARj 3, 96. Elezović l, 93. Mladenov i njem. kommen, got. aiman. To nije potrebno
96-97. Miklošič 60. SEW l, 294. Holub- gamad f (16. v., Vetranie) »1° životinje što gamba f (Šulek) »smola drveta Cambogia
gmižu, 2° sitna riba (Dubrovnik)«. Odatle jer fonemi u ovoj riječi imaju simboličku vri- gutta, koja se upotrebljava kao žuta mast i
Kopečný 119. Vaillant, RES 22, 26. Bruckner,
izvedenica na -in: gamadin (Zore) »sitna riba«. jednost kao u onomatopejama uopće. Izraža- kao lijek«. Možda skraćenica od imena azijske
KZ 46,233. Wood, KZ 45,62-63. Matzenauer,
LF 7, 174. Pleteršnik l, 206. Ne zna se kakav je sufiks -in i kako je došao na vaju puzanje reptilija po zemlji. Da ide u zemlje Kambodža po kojoj se zove i drvo.
kolektivni -ăd f (v.). Osnova gam- od koje onomatopeju, dokazuje impf, gangeziti se,
gáliti2, gâlïm impf. (Vuk, Srijem, Martié) -im (subjekt masline ispod mlina, Srednja Dal- Lit.: ARj 3, 98.
postoji još pridjev na -av gamav (Martié)
»sinonimi: nastojati, čeznuli za čim«. Nije »koji gmiže« nalazi se raširena sa -iz u impf. macija, Pavlinović) »omicati se, puziti«.
ušao u saobraćajni i književni jezik ni na istoku gambali, -am impf. (Vuk, ŽKU) (do-,
gàmizati, -žēm (iz-) (Jablanica, crnorečki o- Lit.: ARj 2, 623. 3, 98. 99. 106. 213. 635.
ni na zapadu. Poklapa se1 semantički i fonetski 4, 167. 176. 936. 6, 706. Him, Amph. 33. iz-, na-, za-) = glimbati (Lika) »hodati te-
krug, Vuk, Srbija) »kriechen«. Na -iti: gamižiti, turajući; sinonimi: šepeljiti, pendeljiti«, na-
posvema s polj. galií na co. Ovamo ide i ga- -im (Srednja Dalmacija, Pavlinović, ż mjesto 35-36. 43. 87. 114. Elezović l, 93. 2, 383.
liti u koga (Lika, Kurelac) »uprijeti oči u ne- Miklošič 82. 423. SEW l, 367. Holub-Kopečný gambati (ŽKU) »naići na što«, zagàmbati (Pi-
z je iz prezenta), upor. stčeš. hmyzeti. Vokal a je
koga«. To se značenje poklapa sa rus. galitbsja 122. Bruckner 140. 145. KZ 48, 177-178. va-Drobnjak) »zagaziti u snijegu«. Nalazi se
nastao iz poluglasa ъ (= češ. e, polj. ie, rus. o) Vasmer 291. Pleteršnik l, 230. 231. još u slov. gambali, gâmbam »watscheln, waten,
»umhergaffen, die Augen aufreissen«. Meillet koje može ispasti gmlzati, -žēm (Vuk, 15. v.,
i Matzenaueť uzimaju prijevoj prema željeti schleudern«; a je nastao iz poluglasa ъ, kako
Marulić, iz- 18. v.). Jedanput je potvrđeno gaman, f gamna (Boka, Ljubiša, Paštrovići), se vidi iz hrv.-kajk. (do)gembati — dogàmbati.
(v.) < ie. *ghuel-. Preobraženski i Berneker po primarnoj vrsti gmisti (18. v., Knezović).
uporeduju polj. gala f »kuglja, oko«, ruš. pridjev na -ъп > -an »pohlepan«. Denominal Budmani s pravom zabacuje Štrekeljevo iz-
Odatle postverbal gmíza f (Vuk) »(metafora) na —iti gamniti, -im impf, »biti lakom«. U vođenje iz tal. gamba »noga« i pomišlja na
galka f »Glaskugel«, brus. haly »oči«. sinonim dinđuhe, sitna sačma« i radna imenica pogledu značenja može se upoređivati sa osnovu gam- u gamad i gamizati (v.), što ne
Lit.: ARj 3, 96. Miklošič 60. SEW l, 293. na -avac m prema f -amca gmizavac prema rum. pridjevom gaman (Muntenija) »proždrljiv«, ide dobro semantički niti objašnjava slog -6α.
Bruckner 133. Vasmer 254—255. Matzenauer, gmizavica, i pridjev na -ski gmizavački. Sa
LF 7, 174. Iljinski, RSl 6, 218-219. apstraktum gămănie f »proždrljivost«. Ne slažu Možda postoji gdje gamba od gnati, upor.
-eti: gmazeti, -im (hrv.-kajk., Belostenec, se u dočetku jer rum. -an ima stalno α koje gonba, odakle je gambali se (hrv.) »gimnasti-
Došen), odatle Šulekov postverbal gmaz m se ne poklapa sa sufiksom -ъп > -an gdje je a cirati«; glimbati je unakrštenje sa glibati »ho-
gaiţe f pl. (18. v., Vitaljić, Stulić) »sinonim: koji je danas općenit u zapadnom govoru.
zvalo«. Nije potvrđeno u narodnom govoru. nestalno. Štrekeljevo izvođenje od tal. gana diti, gaziti po glibu.«
Upor. slov. gomăz. Na -iti: impf, gmiziti, -im »gran voglia, desiderio«, riječ germanskog
Od sjev.-tal. gaita = tosk. gota »guancia, lice« (Vuk, Jagodnja, Dalmacija) prema pf. gmiz- Lit.: ARj 2, 560. 3, 98. 196. 197. Popović,
< vlat. gauta < klklat. gabala > *gabita < podrijetla (got. *gainon > nvnjem. gähnen) Sintaksa 35. Vuković, SDZb 10, 384. Toma-
nuti. Proširenje osnove gbm- vrši se i sa -bz-. ne zadovoljava fonetski ni hrvatski ni rumunj-
ngr. gabátha »zdjela«. nović, JF 17, 201. Pleteršnik l, 206.
Kad poluglas u proširenju ispadne, postaje u ski oblik. Pridjev na -ъп > -an od gana mo-
Lit.: ARj 3, 97. REW» 3706a. DEI 1849· osnovi a: na -êti: gamzdêt, -îm (Kosmet, α gao bi da glasi samo gan (upor. stran) kad bi gàmbor m (16. v., Dubrovnik, Zore) =
može se produljiti) (uz-); na -iti: gàmziti, postojala posuđenica gana, a ona nije potvr-
gaìja f (Split) »vreća na šabaci ili naziv za gãmbor (Perast, Krtole, Muo, Račišće) =
-îm (18. v.); upor. polj. giemzić, rus. homozitb. đena.
šabaku, sag (Budva, Zore) < saccus«. gâmbur (Budva) »morski rak sličan jastogu«,
Odatle imperativna složenka kao toponim
Lit.: ARj 3, 98. Štrekelj, DAW 50, 10. 20. grambata f (Hvar, Zore) »vrsta raka«, nastalo
Lit.: ARj 3, 97. REW3 3657. Gamzigrad (Vuk), zidine staroga grada u ko-
umetanjem suvišnog r u početnom slogu (mo-
jima ima mnogo zmija; ganziti, -im (Belo-
gämata f (Kavanjin), pridjev na -ъп > -an žda unakrštavanjem sa grmelj) i zatim disi-
galjuf m (čakavski, 16. v.) »1° lopov, 2° stenec), odatle ganzov (Kurelac) »ime psu«,
gamatan = kamat m (općenito na zapadu) milacijom r-r > r-t (upor. tal. rado < raro,
hrv.-kajk. prezime«. Sa / > ρ Galjup (Du- s madž. sufiksom -ov < -ó. Vokal ı u raširenju -iz
= kamata f (14. v., općenito na istoku), pri- armadio). Femininum je nejasan. Zamjenom
brovnik), prezime, i sa / > h galjuh (Vuk) nastao je iz jery, upor. stcslav. gbmyzati; ъ
djev kamatán (16. v.) (bez-), poimeničen na -ih dočetnog -ata domaćim sufiksom -alj (Ma··
»oblaporan, gourmand«. U slov. sa α > o kao u raširenju -ъг- glasi u rus. o: gomozitb. Sam
kamatnih (također bug.), kămatnikov, kãmat- retić* 261.) grmâlj »eriphia spinifrons, vrsta
u najstarijim romanizmima goljuf, gen. -ufa = korijen bez tog raširenja u gamad, gamav
ničkī = na -jak kamatnjak, danas u značenju morskog raka« = grinâj = gramaj »isto«.
= galiif pored golef, gen. galiifa (Not- nalazi se samo u hrv.-srp. Raširenje vrši se
»kamatna stopa«, f kămatnica, na -ljiv kamatljiv, Upor. istro-rom. garnéj (Fazana, Pula). Od
ranjsko) sa 4 različita značenja: »1° Be još sa -yl: na -éti: impf, gmüjeti, -Hm (Vuk,
na tur. -džija kamadžija (18. v., Slavonija), na lat. cammarus < cambarus > tal. gambero.
gàmbor 550 ganati ganati 551 gara

Upór. istro-rom. gomoro. Prvi oblik potvrđen ka f (čakavci, 16. v., Istra) = gănka (Vodice) Miklošič 59. SEW 288. Holub-Kopečný 118- met) »klip kukuruza sa mrkim crvenim, zr-
je u kamarana; gâmbor i kamarana leksički su »l° zagonetka, pripovijetka, anegdota«, 2° ime 119. Vasmer 250. 258. Matzenauer, LF 7, nima«. Ovamo i toponimi Galovac i Galičnik.
ostaci dalmatoromanski. [Lat. < gr. κάμμαρος]. biljke chrysanthemum leucanthemum«, odatle 175. Osten-Säcken, KZ 44, 159. Od značenja 2° galac, gen. gaka (Crna Gora)
Lit.: ARj 3, 383. 449. 5, 248. REW3 1551. deminutiv na -ica gančica f (Hvar) »sinonim: gàni, indeklinabilni pridjev (narodna pjes- »lukav čovjek«, ako je stvorena prema gala
Ive 127. bajka, priča«, radna imenica na -arica gankarica ma) = ganî pored gani prilog (Kosmet) »1° f »nečista žena«. Kako se pridjev gal semanti-
f »djevojka koja ždrijeba« (Istra); denominal čki poklapa sa garav, došlo je do unakršta-
gamejt m (narodna pjesma, jedanput) »si- bogat, 2° obilno, mnogo«. Odatle apstraktum
na -ati gãnkati (Vodice). Slov. ganalica »za- na -luk ganiluk m »bogatstvo«. Arapski turci- vanja gal i gar u garlica f (Dalmacija) »crna
nonim: mrtvac«. Arapski turcizam. Od ar.
qâmatun > tur. karnet.
gonetka«. Ovamo još pf. (?) izganjati, -am zam (ar. ghanni > tur. gani). mast ili cakleno crnilo« (riječ nije dobro po-
(Belostenec, hrv.-kajk.) »izgatati«, uganjati (ŽU) Lit.: ARj 3, 99. Elezović l, 93. Skok, Slávia tvrđena u narodnom govoru). Ne zna se pravo
Lit.: ARj 3, 98. »spravljati šale«. Glagol ganati je nastao od 15, 349., br. 277. kakav se ovan zove u Grblju galòbela (Grbalj)
gannirà f (Mikalja, Stulić) »gornje odijelo osnove gad-nati. Upor. češ. hádati i hádka i i da li je to složenjca kao galòvran m pored
žensko«. Od tal. gam(m)urra = camurra (14-16. slov. godati »zu erraten suchen«. Ta se osnova gao, gen. gala, isključivo hrv.-srp. pridjev galovrana f i golovran »corvus frugilegus«
v.) »isto«, zacijelo arabizam pi. humur, sing. nalazi i u gatati, а ganati može se tumačiti od (Mikalja, Gundulić), bez refleksa u drugim od nepotvrđene sintagme *gala vrana. Ako
himār »velo da donna«. gat-nati, sa dn ili tn > n kao u panem i u go- slavinama, danas iščezao iz saobraćajnog i je u drugom dijelu bela = bijela (Grbalj nije
Lit.: ARj 3, 99. DEI 710. 1759. nenuti; gan- je prijevoj od gon-. Ta se osnova književnog jezika, »1° crn, 2° gadan, gnusan«, ekavski), onda je nerazumljiva takva protivurje-
nalazi u impf, gonetati, -am pored -čem (Vuk, u izvedenicama naročito brojno zastupljen čna denominacija. Prema tipu složenice crnook
gänac, gen. gânca m (Dubrovnik, Mikalja) 16. v.) (od-, za-} prema pf. gonenuti, gonēnēm u zoološkoj terminologiji. Prvobitno se zna- postoji kaločilo m »ovan koji je oko očiju crn«,
= gànac, gen. ganča (Hrvatsko primorje, (16. v., Risan) (od-). Odatle postverbal: gonet čenje 1° vidi vrlo dobro u poimeničenjima: od *galo oko sa sufiksom -ilo, ali udara u oči
Dalmacija) = ganai (Šćepan) = ganač, gen. m (18. v., Kavanjin) »proročanstvo po zvije- gal m »crna mast«, na -ьс galac, gen. golca m asimilacija tipa Galogaža < kalogaža. Ovamo
ganča (Ljubiša, Risan, Dobrota, Stoliv) = zdama«, goneta f (Vuk, Risan, ovdje sufiks »1° vrsta vinove loze crna grožđa, 2° također ide zacijelo kaláka »nadimak žensku nečistu,
gänjac, gen. ganjca (Kastavština) = gandža f može biti tuđi prema planeta > planida) = antroponim (13. i 14. v.), 3° imena biljki, kaljavu« (Srednja Dalmacija, Pavlinović). Bi-
(Vuk, Crna Gora) = kandža f (Vuk, bug.) gonetva S (Dubrovnik, 18. v., sufiks kao u 4° ptica corvus frugilegus (Nin)«; galava = jela ovca crnih ušiju zove se kalusa f, demi-
»1° kuka, čengel, čenkin, dr(a)kmar u obliku molitva') = postverbal na -ka: gònetka f (16. galava »crna krava«, galuska »crna ovca«, oda- nutiv kalmica od *galo uho. Nema sumnje da
slova S, čakija, 2° kuka kojom se lanac zakvači v., Dubrovnik) (od-, Lika) = zagonetka f tle hipokoristik golja = gălja (Kosmet) = je osnova gal- sveslavenska i praslavenska,
(stoji na kraju pojedinih veriga, Kastav), (danas općenito u književnom i saobraćajnom gale (Dalmacija) »crn brav« i galinka'; goljak kako dokazuje zoološki termin galica. Pitanje
3° zaklopac za prozor protiv vjetra (Dubrov- jeziku); apstraktum na -Ijaj ôdgonetljãj m; m (Srbija, Milićević) »crn ovan«; pridjevi gä- je samo-kako je stvoren pridjev gao koji je
nik)«. Oblici m. r. serije na -cj-č potječu iz pridjevi na -ьп gonetan, na -av gonetav, radna last »crn (o bravu)« i galešast »crn (o volu)«, specifično hrv.-srp. Bulahovski ga tumači
tal. gancio = mlet. ganzo, koje je evropski imenica na -lac m prema -lica gonétalac, gen. od galesa m »crna velika domaća životinja pozivom na pridjev vran, odakle vranac (v.),
turcizam grčkoga podrijetla (tur. kanca < gr. -Ica (17. v.) prema gonétalica (Vuk, Crna Gora). (konj, vo)«, odatle hipokoristik gála »krava ili kao paralelu. Taj je nastao od imenice vrana.
pridjev καμψός »savinut, od κάμπτω »savijam«). U Kosmetu sa ti < o gunêtka f »zagonetka«, kokoš«, galin, gen. -ina (Vuk) = galon (Vite- Na isti je način mogao pridjev gal nastati
Oblici ž. r. su balkanski turcizam istog po- odatle impf, gunetkăt, gunêtkam »1° zagonetati, zović) »konj vran«, galonja (Kosmet) »vo mrke od galica, galac itd. Te su se riječi mogle
drijetla. Varijante su mu još pandža i prandža 2° (figurativno) zanovijetati«. Raširenje osnove boje«, sa madž. sufiksom -ov < -ó gàlõv (Lika) shvatiti pridjevski kao poimeničenja na -ьс,
(v.) Od prvog oblika (talijanizma) postoji još gon- vrši se i sa -at- pored -et-: gonetati (Be- »sinonim: garov«, sa hipokorističkim sufiksom -ica, odatle gal. Pita se sada što je upravo
deminutiv na lat. -inus > tal. -ino gančīn, lostenec, Stulić), odatle postverbal na -ka -ãn gàlãn, gen. -ana (seljaci na Braču) »sino- osnova gal. Matzenauer drži da je to vari-
gen. -ina (Potomje) »kuka za hvatanje vode iz gonotka f, radna imenica na -nbk gonotnik = nim: budac«, galešina f »crno grožđe«, galica janta od gar (v.), prijevoj od gorjeli.
zdenaca«. Denominal je zagančati, -am pf. gonetnik. Postoje još sa disimilacijom n-n > f »vinova loza crna grožđa«, odatle pridjev
(Potomje) »zadjeti, zahvatiti gančem«. Lit.: ARj 3, 92. 93. 97. 104. 4, 774. 779.
m-η ili l-η: zgumemt = pogumēmt (ŽK) »pogo- na -jast galičast (Vuk) »crn«. Ovamo bez su- Elezović l, 93. Hirtz, Aves 115. 116. Miklošič
Lit.: ARj 3, 99. 4, 819. Mlađenov 230. diti« = ugleniti (ŽK, Ognjanovci). Raširenja mnje i imena crnih ptica: galica (Hercegovina, 60. SEW l, 293. Vasmer 255. Mlađenov 96-
REW3 4673. DEI 1769. Matzenauer, LF 7, Šibenik, Split) »pyrrhocorax graculus«, gal 97. Matzenauer, LF 7, 174. GM 118. Tiktin
na -et-ļ-ot- osnove gon- nalaze se doduše kod
174. Tomanović, JF 17, 204. m pl. galovi (Miloševo, Srbija) = galií = ga- 662. Bulachovskij, IzvAN, otd. lit 7, 102.
onomatope j skih glagola, ali gon- i gan- nisu
gauak, gen. ganka m (hrv.-kajk., Beloste- onomatopejske osnove. Kako se ta raširenja lac = hipokoristik galo m (Svilajnac, Srbija)
nec) = ganăk, gen. gănka (ŽK) = ganjah, ne nalaze u drugim slavenskim jezicima, nego »sinonim: gavran«. Ime galice je sveslavenske gara f (Statut krčki, potvrđeno samo u
gen. -njka (hrv.-kajk., Jambrešić) = ganjak samo u hrv.-srp., nije nemoguće tumačiti i praslavensko : ukr. halyća = brus., strus. gen. pl. gar i menul librica i pol sold L; samo-
(Donja Podravina) »sinonimi: trijem, naslon; ovo raširenje uplivom tuđe riječi planeta, jer halica, bug. galica, rus. gálka. Rumunji je glasnik a može da potječe od lat. e u zatvore-
hodnik od drva prislonjen kući«. Od njem. se značenje odnosi i na proricanje po zvijez- također posudiše: galiţă = gaiţa = gaică nom slogu kao u krčko-romanskom giara,
Gang »Ort des gehens«. dama kao što je -et preneseno i na turcizam = (preokrenuto u) zaică = zaifă prema madž. ali i od lat. garus) — géra (Vuk, Budva, Lastva,
Lit.: ARj 3, 93. 109. Hamm, Rad 275, 43. faletati (v.). Osnova gon- nastala je kao i zajgo = szajko < sojka = sojka (ŽK) (v.). Prčanj, Dubrovnik, Račišće, Baošić, Smokvica,
gan, od god-na- Upor. slov. goditi »baciti«. Arbanasi posudiše poimeničen femininum gale Korčula) = ghera (Korčula, 1488), deminutiv
ganati (Stulić) »proponere« = ganati Obje se osnove nalaze i u drugim slavenskim f »gavran«. Iz ihtiološke terminologije ide ova- gerica (Dubrovnik, Smokvica, Muo) = gira
(1452, Poljane, ~ na planide) »proricati po jezicima: gan- u stcslav. (gananije »divinatio, mo gâvica f (Vuk, Hercegovina »1° leucos (17. v., Muo, sjeverna Dalmacija, Mikalja)
zvijezdama« = ganati impf. (Vodice) (u-) »rje- propositio«), slov., -ukr.. i rus., gon- u rus. adspersus Heck.« i još druga vrsta ribe »2° = girica (Senj, Cres, Rab, Božava, Vrbnik,
šavati zagonetku, gonetati« = ganāt (Cres, i slov. Riječ je prema tome praslavenska. paraphoxinus Ghetaldii Steind.«. .Neobičan je Veli otok, Dubrovnik; Tivat 1069. piscatores
Parčić, Vrbnik, Krk) »govoriti«, slov. ganati sufiks -vica. Iz botaničke terminologije još girrum) »ihtiološki termin, sitna morska ri-
Lit.: ARj 3, 99. 100. 266. 4, 167. 8, 581.
»pogoditi«. Odatle: radne imenice na -avac Ribarić, SDZb 9, 146. Elezović \, 115. Rešetar, galčina f »primula officinalis Jacq.«. Od pred- bica smaris vulgáris, slična gavunu, menuli«.
ganavac (u rukopisu 16. \.,ganafci), na -äcganač ASPh 26, 361. 365. Tentor, JF 5, 204. ZbNZ 5, meta: galas m (Vuk, Srbija) »crna traka što Upor. izričaj u Mulu: gira i gaun korčulanski
m (Vodice) »gonetalac«; postverbal na -ka gan- 83. Skok, ASPh 33, 373. Popović, Sintaksa 45. se upliće u kosu« i galjac, gen. gâljca (Kos- makarun. Domaći je naziv za tu sitnu ribicu
552 gargaša gargaša 553
gara gârma

strugačica (Boka, Dobrota), tako nazvana jer grbîn (Marulić, Božava, Rab, Skadarsku je- školjka (Vranjic, Split), 3° ostatak od razva- gàrguz, gen. -úza m (Vuk) »naziv Šijaka
»je puna skrami i treba je strugat«. Još je zovu zero, slov.) = (s promjenom dočetka na -us) Ijena broda, kola, odbačeno staro grožđe od za onoga koji ne govori lijepo, kao oni, nego
u Boki gavica, što je ista riječ koja i gavun garbus (Ščavnica, slov.) »1° jųgozapadnjak, le- mašine, stara sprava (Korčula)« = (sa zamje- lepo (ekavski)«. To bi, prema tome, bio naziv
(v.), samo je augmentativni sufiks -un zami- bić, 2° Nordwestwind Qanežič, slov.)«. Od nom sufiksa -aša > -аса) gargača (Vuk) jekavaca za ekavca. Šteta, što nema i drugih
jenjen domaćim -ica. Unakrštenjem od ga- tal. garbino < srlat. garbinus podrijetlom iz »pecten lanaris«. Taj se sufiks odbacuje gârga· potvrda. Da nije tur. găgăuz, ime Turkotatara
vun i girica nastade na Braču gâvorica »sma- ar. pridjeva garbi »zapadni«. f (Šulek, ne zna se gdje se govori). Može kršćana, srodnika sa Kumanima u Besarabiji,
ris vulgáris«. Pseudojekavizam dera. Dalmato- Lit.: ARj 3, 105. Pleteršnik l, 207. 246. biti i postverbal od gorgati, -ãm impf. (Du- Rumunjskoj i istočnoj Bugarskoj oko Varne,
romanski leksički ostatak od lat. gerres s pri- Cronia, ID 6. Kušar, Rad 118, 23. SEZb 13, brovnik, Vuk) (iz-} = gargašati, -ãm (Vuk, odatle búg. gagaúzin, rum. gagauf »glupan«?
jelazom u deklinacijų α, krč.-rom. giara. Ve- 175. SEW l, 295. Korsch, ASPh 9, 501. REW3 objekt vunu) (do-, iz-, na-, o-, pro-} = gardà- Lit.: ARj 3, 107. Vasmer 249.
larno g pred e očuvano je kao u galatına. Lat. 3683. DEI 1763. šati, -am (iz-), iterativ na -ava-, -iva- izgar-
deminutiv na nenaglašeno -ula gērrula očuvan dašavati, -aasavam (Stulić), izgardašivati, -dà- garib, gen. -iba m (Vuk, Sarajevo, narodna
je također kao dalmatoromanski leksički os- gardan.m (Šulek) »vodeni garbać«. Od lat. šujem (Voltidi); d mjesto g još u gardaše pjesma) = garib pored gārīp, pridjev uz čo-
tatak, gerlica (Krk), girlić (Dalmacija). Na lat. cardamum < gr. κάρδαμον »crescione«, medi- f (Hrvatsko primorje) = (sa ar > r) grdaše vek (Kosmet). Arapski turcizam (ar. gharīb
-aria > -ara *gerraria > geralica (Lastovo, teranska riječ. Glede car-jgar- upor. gardun. (Lika) »pecten lanaris, kao greben kod ku- »tudinac, stran, neobičan«).
disimilacija rr-r > r-l) »mreža za hvatanje Lit.: ARj 3, 106. DEI 759. djelje (posjeduje svaka kuća)«, sa deminutivom
Lit.: ARj 3, 107. Elezović l, 94. Lokotsch
gera« = gěrarica (Mljet, Račišće) »mreža za gardašica f = grdaša (Dubašnica) »vuna iz 680.
hvatanje gera«. Na -arius > -ar *gerrarius > garde) O' < /) m = grdelj (Sv. Juraj kod kosnene koze koja se prodaje«, grdašati vunu
gerar »ribar koji lovi gere«. Nejasna je riječ Senja) »česljugar«. Deminutivi na -ъс > -ас (Vodice) »čihati«. Radne imenice na -ar < garič m (18. v.) »gljiva neodređene vrste
gernja (zar n. pl.?) »oči od mreže gerarice gardelac, gen. -Ica (Drivenik, Fužine, Grob- lat. -arius = -avac gargašavac = gargàíãr, (u nekoj Ijekaruši)« = ogarii »isto«. Od gr.
(Mljet)«. Deminutiv na -ula postoji još u va- nik, Hreljin, Križišće, Lič, Škrljevo, Vrata, gen. -ara m prema f gargašavica = gargaša- -lat. agaricum (Plinije). Riječ nije potvrđena
rijanti gljăra (Lastva, Boka, Kotor, Tivat, Senj, Istra) = gardelec (Istra) = gradalac rica — (sa sufiksom -lja kao prelja, pralja) u današnjem narodnom govoru, ali se vidi
Stoliv), u giara gen. pl. (Bijela) = (metateza) m (Lič) = gradelac (Hreljin, Lič, Vrata) = gargašalja = gargašalica f prema gargašalac, da je učeni termin obrnut na narodnu izmje-
grâlja (Muo), prošireno na -ica gljarlca (Ti- gradelec (Fužine, sv. Križ) prema f gradelka gen. -ka m. Pridjev gargašav. Postoji još s nom dočetka -icum na -ič, možda preko mle-
vat, Prčanj) = graljica (Muo). Area te vari- (Brač) = (sa ar > r) grdelac (Begovo Raz- prijelazom d > t kartati, -am impf, (objekt tačkog pisanja -ich.
jante je Boka Kotorska. Samoglas α < i može dolje, Jablanac, Karlobag, Stinica, Škrljevo, jarinu, Lika) »stavljati vunu sa janjaca zvanu Lit.: ARj 8, 738. REWS 275 a. DEI 82.
se objasniti dvoglasom ία kao u Criapis < Zlobin, Kaštel na Rabu) = grdeljac, na -ič jarina prije gargašanja na gargaše«; í mjesto
crépis (Kotor), ćarma (Spič) < termes, Ijub- gardelić pored grdelić (Crikvenica), na dvo- d objašnjava se asimilacijom po zvučnosti < lat. garîtula f (Hvar, Brusje, Korčula) »vazmeni
Ijan < lupelus. struki deminutivni sufiks -čii gardelčić (Sv. *ex-cardare. Taj termin kućne radinosti po- kolač koji ima jaje u sredini; vrsta kokošice;
Lit.: ARj 3, 4. 115. 104. 129. 136. 212. Jelena kod Crikvenice) = gradelčić (Lič) = stoji i kod Slovenaca: gradala = (metateza) što je paršurata o Božiću, to je za Uskrs ga-
Kušar, Rad 118, 18. Zore, Rib. 340. Banali (sa tal. deminutivnim sufiksom -inus > -ino) drgaše, gradašati — gradašiti — drgašiti, drga- rîtula (svaki član faměje ima pravo o Uskrsu
2, 270. Skok, ZRPh 38, 546., br. 8. Isti, Term. gardelin, gen. -ina (Perast, Brač, Šibenik, Krk, įšati, ogredéšati (pre-). Slovenska paralela za da dobije garîtulu; ako dijete ne dobije ga-
46. Macan, ZbNŽ 29, 208. REW3 3746. 3694. Vrbnik, Benkovac, Veli Rat na Dugom otoku, kartati glasi prekrtačiti »durchkrämpeln«. Ter- ritulu, znači za nj kaštig)«. Upor. furl, giarí-
Barić, JF 3, 223. Nin, Korčula, Hvar) = grdelin (Šolta, Orlec, min je došao iz Italije. Od tal. (scardare (14. gule »Wasserhuhn«, gangola (Tessin) »Möwe«
Cres, Novaija na Pagu, Sali na Dugom oto- v.), prošireno na -ass scardassare od lat. car- kao deminutivi na -Icula od *gallicula »ko-
garbać m = (sa -ar > ŗ) grbač (16. v.)
ku, Omiš, Sviništa) = grdelin (Boka) = gar- duus (sa uu > u kao u mortuus > tal. morto); košica« sa disimilacijom ll-l > r-l; garîtula
= (sa zamjenom sufiksa -ać grčkog podrijetla
delin (Rab, Božava), proširen na -ić grdelinić gargaša predstavlja prema tome asimilaciju je dalm.-rom. deminutiv na -itula (upor. -itel-
< gr. dem. -ακης sufiksima -oč, -ok, -аса,
(Jesenice, Poljica), na -uša grdelinuša (Sviništa) na distancijų g-d > g-g; gardaša je pravilan lus u lat. campitellus > tal. campitello, mlet.
-aja, -ak, -an/) garbóé (Vodopić), grbača (Šu-
= gradelin, gen. -ina (Boka Kotorska). Od tal. naš postverba! od (scardassare. Taj se nalazi campiello} < vlat. *gallītula. S tim sufiksom
lek, rukopis), grbaja (ibidem), grbak, grbica,
cardellino = mlet. gardelino od kllat. card(u)- u istro-roni. (Bale) gardaša. Tal. prefiks s- i s navedenim značenjem nije potvrđena u
grbanj, gen. -bnja »nasturtium officinale, agret-
elis sa zamjenom dočetka -udis > deminutiv < ex- ispušten je zbog toga što on u hrv.- Romaniji; gailus i gallina potvrđeni su u bal-
to«. Kao tal. agretto što je deminutiv od pri-
-ellus, upor. tal. cordella, kslat. cardellino. Drugi -srp. perfektivira glagol, ali je ispao i u istro- kanskom latinitetu: deľ-a (Ulcinj) »oroz«, rum.
djeva agro < kllat. acer, viat. aerus, tako
su nazivi u Dubrovniku frzelin (Boka) = stag- romanskom. Ovamo ide još garze f (Potomje, găină < lat. gallina. Upor. u južnoj Italiji
garbać ishodi od pridjeva garbo »kiseo« < langob.
lin (v.). Pelješac) »sprava za češljanje vune«, postverbal kod Hrvata (Molise) gallinar »poulailler«.
hariu, nvnjem. herb, unakršten s acerbus >
Lit.: ARj 3, 106. 365. Hraste, Rad 272, 25. od garzati, -am (ibidem) < lat. *cardiare, Lit.: Hraste, JF 5, 211. REW* 3661. 3664.
lomb. garb. Ovamo još možda grbaštica f »le-
Hirtz, Aves 117. 138. Cronia, ID 6. Kušar, Rad u kojem je -are zamijenjeno sa -iare. Glede Wędkiewicz, RSl 6, 232.
pidum sativum« ako sadrži složen sufiks -ać
118, 18. REW3 1686. DEI 760. car- > gar- upór. garbun, gardenal, gardelin.
+ -bsk + -ica. Od tal. pridjeva garbo Štrekelj
Lit.: ARj 2, 561. 3, 106-7. 4, 168. 872., gârma f (Jelsa, Brač, Mljet) »1° naravan
izvodi još slov. garbasi (npr. zid) »što nije upra- gardinić m (Šulek, po rukopisu 18. v.) 7, 324'. 8, 738. 12, 293. Ribarić, SDZb 9, procijep između dvije hridi na morskoj obali,
vo glatko, rauh«; acerbus preko sjev.-tal. (upor.
»biljka myricaria germanica Desf.; sinonimi: 150. Pleteršnik l, 172. 235. 243. 246. 247. pukotina na povećoj stijeni, presjelina« =
milansko) zerb nalazi se u određenom pridjevu metljika, metljikovina (v.)«. Nema potvrda REW3 1687. DEI 760. Ive 96. guârma (Molat) »jako velika udubina na mor-
Sèrbi (vino žérbo) u Božavi (Veli otok, Zadar).
iz današnjih govora. skoj obali«, garma (Sukošan kod Zadra) »2°
Lit.: ARj 3, 105. 392. 394. REW* 94. 4064. rupa u zidu sa vratima ili bez njih (služi za
DEI 95. 1763. Cronia, ID 6, 122. Lit.: ARj 3, 106. gàrgija f (Popović) »koplje«. Balkanski tur- stavljanje vrijednih stvari), 3° toponim (Pod-
gargaša f (Vuk, 18. v.), običnije f pl. cizam (tur. kargı) iz oblasti vojništva: arb. gora, Makarska)«. Odatle na -alj garmâlj m
garbın, gen. -ina m (17. v., Vuk, .Dubrov-
gargaše (Dalmacija, Pavlinović, Mikalja, Hrvat- gargi »Lanze, Speer«.
nik, Veli otok, slov.) = (promjenom dočetka (Molat) »vrst malog raka po morskoj obali
prema -one > -un) garbun (Marulić) = (ar > r) sko primorje) »1° pecten lanaris, 2° morska Lit.: ARj 3, 107. GM 120. (živi po garmama)«. Skok pretpostavlja pred-
garına 554 gât 555 gavitëo

slavensku ilirsku riječ *gurma srodnu sa pred- Ta je tendencija još jača u rum. a găsi »naći«, mit Reisig belegt«. Od tog značenja ishodi »sinonim: kapci« od austr.-njem. Schalugatter,
rimskom balma »spilja« u romanskim jezicima, te-ai găsit (cine.) »Ta sta ti je palo na pamet? i značenje »Teich« u gornjolužičko-srpskom. die Jalousien (od fr. jaloux »ljubomoran« <
Alessio upoređuje također sa lig. balma »grotte, mašalą«, ce v'au găsit »Sta se dogodilo ?«, găsesc Machekovo mišljenje da je ta sveslavenska gr.-lat. zeļošus) = šalapôrke f pl. (ŻK) =
caverne«, arb. karme »rocher«. cu cale să itd. »nalazim za dobro da«, itd. Taj i praslavenska riječ, za koju nema paralele šalapōrke (ŽU). Izmjena gaire u -põrke ne-
razvitak nije lako objasniti. Naliči i na seman- u baltičkoj grupi, od ie. korijena guā- »ire« jasna.
Lit.: ARj 3, 108. Vice Adamović, Rijeka,
topogr. i povjesničke bilješke, Dubrovnik 1904, tički razvitak lat. ad/lare »(na)duhati > naći«. (sanskr. galus »put«, avesta gātu- »mjesto«), Lit.: ARj 3, 114. 4, 900, Skok, ASPh 33,
str. 11., bilj. Alessio, Onomastica 2, 187. Isti, Razvio se u nomadskoj sredini srednjovjekov- uvjerljivo je. Manje je uvjerljivo vezanje 362. Popović, Sintaksa 43. DEI 816.
StudiE 10, 175. Skok, Romania 50, 201. nih Romana kojima je pri nomadiziranju Bernekerovo sa gaj i Brücknerovo sa gaće.
Schnetz, ZNF 14, 221-226 (cf. Joki, IJb sretanje izvora za gašenje žeđi značilo dobar Madžari posudiše gat. Gavan m (17. v., Vuk, narodna pjesma
24, 256). nalaz. Glagol gasiti je u prasrodstvu sa gr. σβέν- Lit.: ARj 3, 111. Mažuranić 315. Miklošič istarska) »l ° naše ime dano bogatašu u evanđelju
νυμι, odatle άσβεστος (složenica sa a- »ne«) »ne- 60. SEW l, 296. Holub-Kopečný 121. Bruckner Lukinu 16,19 —31, preneseno u folklornu pripo-
gas m (Šulek) »plin za svjetlost« = gas
ugasive. Odatle internacionalni naučni ter- 131. KZ 45, 49. 46, 233. Sobolevskí, RFV 64, vijest«, njegova je žena Gavanka, pridjev Gava-
(Piva-Drobtijak, Bcsna) = gaz, gen. gaza
min azbest. 170-177 (cf. RSI 4, 277). Matzenauer, LF 7,
(Kosmet) »petroleum«. Odatle pridjevi na -ьп nov (Vuk), u pričama Gavanovo jezero (Lika)
176. Machek, LF 61, 240. 244 (cf. IJb 11, 464).
gasnī (Piva-Drobnjak), na -ljiv gažljtv, f -iva Lit.: ARj 3, 110. 8, 107. 9, 168. Elezović 3, = Blatno jezero u Madžarskoj = Crljeno jezero
(Kosmet) »umazan od petroleja«, gàsljiv (Voj- 86. 379. Miklošič 64. SEW l, 295. Holub- u Imotskom, Gavanovi dvori pretvoreni u jezero,
Kopečný 120. Bruckner 136. Vasmer 261. gátati, gátam impf. (Vuk) (iz-) »sinonim:
vodina?) »koji zaudara po petroleju« i slože- = gavan »2° (apelativ) bogat čovjek uopće
Trautmann 86. WP l, 693. Mladenov 97. vračati«, sveslavenski i praslavenski glagol
nica gaz-borija f (Peći) »(kujundžijski izraz) (Ljubiša, narodna poslovica)«. U našem fol-
Boisacq3 856. Löwenthal, WuS 9, 188. Mik- iz oblasti mitologije. U Kosmem u pejorativ-
sprava za la-paljivanje ćumura«. V. borija. kola, RSl l, 10. Smith, Vedensk. selsk. skr. 2, kloru stvoreno je to ime za bogataša koji na
nom značenju nagantât, -gantam pored nagaņ-
Od alkemističke riječi gas (1644). [Načinio 5, 10. 32. (cf. IF 50, 229). Pedersen, IF 5, portienutom mjestu u evanđelju nema imena,
tôvat, -ujem »zanovijetati«, sadrži umetnuto
Flamanac van Helmont (1577—1644) prema 47. da bude paralela prema siromahu koji se zove
n pred t. Odatle radne imenice na -avac gata-
lat. - gr. chaos »kaos«]. Lazar, kao nadimak valjda prema korijenu
vac, gen. -avca = na -lac gátalac, gen. gátaoca
Lit.: ARj 3, 109-110. Elezović l, 92. Vu- gasa f (Zore, ribarski termin) »uza koja se koji je u ogavan (v.). Narodnu predstavu o
m prema gatalica f = na -ar gatar, gen. -ara
ković, SDZb 10, 382. Weigand-Hin l, 625. provlači kroz provrćen senjo po srijedi kroz Gavanu kao ogavnom čovjeku koga jedu zmije,
m prema f gatara = gatărica = gatar (ŽK)
DEI 1768. svu debljinu, a za nju se veziva tanki konop«. priča Vuk u Rječniku. Kao prezime u Du-
= na -alo gatalo m; na -arma gatàrina f »plaća
Upor. tal. gassa (pomorski termin), španį. brovniku 1343: Mico Gauan. Langob. gaphans,
gasiti, gasim impf. (Vuk) (do-, iz-, po-, gataru«, na -ka gătka î (15. v.); apstrakta
gaza »stroppa«, garza »anello di corda non na koji pomišlja Mažuranić, ne dolazi u ob-
u-), ie., baltoslavenski, sveslavenski i pra- gatnja f, gatan'je n (~ ali kantan'je, Marulić)
scorrevole«, garzella »piccola garza«. zir ni fonetski ni semantički.
slavenski glagol iz terminologije vatre: »extin- »pjevanje«. Ovamo ime žabe »rana viridis«
Lit.: ARj 3, 111. Zore, Rib. 354. DEI 1767. katalinčica (Babina Greda) = katoličanka Lit.: ARj 3, 114. Iljinski, JF 9, 286-288.
guere, löschen«, prema sveslav. i praslav. pf. gà- Vítkovic, ZbNŽ 30, 1-16. ZSPh 3, 189.
1768. (Nijemci, Slavonija), s promjenom g > k kao
snuti, -em (u-), dogašivati/izga-, -gašujēm pored Mažuranić 315.
-gašīvām, pogâsnut, -em (Kosmet) »izginuti, u kača (v., tabu). U ostalim slavenskim je-
Gašpar m (14. v.), pridjev Gašparov,
pocrkati, propasti (subjekt: filici, sirotinja, me- zicima postoje dvije varijante: gad- i gat-,
odatle hrv.-kajk. prezime Gašparović = Gašper gavèljati, -āra impf. (Lika) (iz-, na- se)
tafora kao ugasiti žeđ, život se ugasnu = umro -d u slov. gađati, češ. hádati, polj. gadać »go-
(16. v., prema tal. Gaspare), hipokoristici »teško i mučno hoditi«.
je)«. Odatle pridjevi: na -ьп gâsan »l"kojigasi, voriti«, rus. gadatb »proricati«, búg. „gádkam,
Gospa = Gospe = Gašpo, odat.e dalmatinsko Lit.: ARj 3, 114. 4, 168. 7, 325.
pripada gašenju, 2° koji je ugasio žeđ, napojen i -r u bug. gatatn se »zadajem zagonetke«,
prezime Gospić (Solin). Od svetačkog imena. rus. gátatь »tamno, zagonetno govoriti«. Mi-
(protivno žedan, BiH), neugasan (Stulić), na -iv
gasiv, neugasiv (Stulić i danas na zapadu) = na Lit.: ARj 3, 111. klošič je izvodio obje varijante od iste osnove, gavēs m (Bella, Voltidi) = gavez (Vuk,
-ljiv neugašljiv == neugašljit (Marulić), na -it Berneker ih rastavlja. Varijanta sa d nalazi Lika) »biljka; sinonimi: kunsuo (v.), vaula (v.),
ugasit, zagasit »tamnosmeđ«; postverbal ûgasa gaštir (Vuk, Paštrovići) »nekakva trava«, se u lit. žodis »riječ«, godyti »herausfühlen«, naučno cynoglossum officinale«. Pridjev na
f (Kosmet) »propast, šteta«; na -ljika (upor. zacijelo ista koja i goštica = gošćica (u zapad- godoti »denken«, sanskr. gađati »govori«, г -ov: gâvezov. Vokal e je nastao iz ę, upór.
trepetljika) gašljika f (Vuk) »drvo što ne može nom govoru) s naučno određenim nazivom u sanskr. gîta Agatha) »pjesma«. Prema tome rus. gavjaz = ukr. háv'az. Praskav, gavezt,
vatru da drži, nego se gasi i dimi«, odatle te trave »brachypodium Beauv.«. ide već u prajezik. V. ganati i gonetati. nalazi se još u slov. gavez, češ. havez i bug.
pridjev na -ov gašljikov; gašljika je kolektivni Lit.: ARj 3, 111. 330. Rumunji posudiše a ghici »pogoditi« < gavez. Bez paralele u baltičkoj grupi, a ni
naziv za vrbovími, jovovinu i lipovinu. Zbog bug. gadkam, gatka, odatle ghiceală f, ghici- ie. nisu utvrđene. Berneker i Mladenov tu-
toga je izvedenica na -ika od nepotvrđenog gât m (Vuk, Pergošić) »1° sinonim: jaz, toare f »zagonetka; rum. sinonim: cimilitură f«. mače kao paralelu grčkoga tipa cynoglossum,
kolektiva *gašlje. Pedersen izvedi i užas (ta- 2° u brdu iskopan podrum za vino, 3° topo- βοϋγλωσσον od gav- i -ęz- od jezik. Prvi
Lit.: ARj 3, 113. 4, 168. 893. 898. Miklošič elemenat gav- je prijevoj od gov- u gov-edo,
kođer stcslav. i rus.) od dugog prijevoja gaas- nim«. U češ. hať = polj. gać = rus. gatb 59. SEW l, 288. 299. Holub-Kopečný 118-119.
iste osnove gues-, koja je i u gasiti, gdje je α je femininum. I kod nas je morao nekada Bruckner 131. KZ 45, 42. Vasmer 250. 261. gov-no. Značenje bi bilo »volujski jezik«. Druk-
nastao od ie. e > ō (upor. gr. jonski σβώσοα), postojati gat f jer Belostenec ima gata f Uhlenbeck, PBB 30, 267. 304. Matzenauer, čije Bruckner, koji u osnovi vidi gava »Ekel«.
ali je mogao doći i od aorista w^ass kao rijeti s prijelazom od deklinacije -i u deklina- LF 7, 177. Boisacq* 1050. Lit.: ARj 3, 114. Miklošič 61. SEW l,
za reći od aorista rehb. Sveslavenski kauzati- ciju-a. Taj femininum je raširen toponim. De- 297. Vasmer 248. Bruckner, KZ 45, 34. Mla-
vum glasi u lit. u prijevojnom štěpenu e: nominal gătiţi (Belostenec, Mikalja, Stulić) gátre f pl. (Lika) = gatre (ŽK) = katre denov 95.
gesaü, gèsti »nestajali, dogorijevati«. Litavski danas je običan sa prefiksom za-: zagatiti, (18. v., rukopis) »sinonim: rešetka«. Od njem.
kauzativum gesyti ima isto značenje kao i ga- zàgatïm. Riječ je specifično slavenska u na- Gatter n (pored Gitter) < lat. clatri, tal. cairo. gavitëo, gen. -èia m = gavìtió, gen. -tjela
siti. Hrv.-srp. glagol pokazuje tendenciju me- vedenom značenju. Prvobitno se značenje Pl. zbog toga što se sastoje od više čestica. (Dubrovnik) »(pomorski termin) znak za
taforičkog prijenosa s vatre na žeđ i život. očuvalo u češ. hať f »Weg durch Sümpfe Složenica šalukatre f pl. (Vuk, Vojvodina) kotvu koji stalno stoji u moru da se za nju
gäzep 557 gdimja
gavitëo 556 gayfum

gäzep pored gazêp m (Kosmet) »muka, kao«; odatle opet na -avina gačkavina f »idem«.
privežė barka (svaka barka ima svoje stalno Gavže m (Dubrovnik, 15. v., pisano i Gauže
mjesto gdje se surga, komad drva što prazan 1420, Gaože 1423, tal. Gauze), dubrovački
stradanje«. Balkanski turcizam arapskog pod- Od korijena ganj- s istim sufiksom, upravo
pluta po moru)«. Od sjev. -tal. cavedel < lat. hipokoristik na -e ne od Gaudentius > Gavaient
rijetla (ar. gazab »srdžba, Ijutina«) iz oblasti postverbal na -ъka·. ganjka f (čakavci, 18. v.)
duhovnog života: bug. gazep, gazepčija, arb. »sinonim.: kao, blato«, odatle pridjev na -av
capitelli* > tal. gavitello. Moguće je izvođenje (osorski svetac), kako je pretpostavljao Bud-
gazep »1° Gefahr, 2° Zorn«, ngr. γαζέπι. ganjkav »blatan«. Ovamo i lički impf, glagol
i od *cavitare od cavus. mani, nego od dalm.-rom. Gaudius, koje
je lično ime potvrđeno u Dubrovniku; di > ž Lit.: Elezović l, 92. Mladenov 96. GM 122. ganjigati se, -ām »nogama se tući i ritati u
Lit.: ARj 3, 115. DEI 828. REW* 1793. krevetu«. Budmani je opazio srodnost sa ganj-
kao u žmulj < modiolus. Da-lm.-rom. deminutiv
na -olus Gauzulus, također potvrđeno u sred- gazeta f (18. v., Vuk) »1° stari mali mjedeni cati, ali zamjena -cati sa -igati nije objašnjena.
gavran m (Vuk) = gãrvãn (metateza, ŽK, novac mletački (17 v.), 2° (po zakonu sineg- Glagol je samo južno-slavenski : slov. gaziti
Mrzlo polje, Kosovska Mitrovica, takcđer slov., njovjekovnim dalmatinskim gradovima. Upor.
1459. Gazulb (gospođino Pavah, gdje a < au dohe) novine (Dubrovnik) koje su se proda- i búg. gázja. Madžarske posuđenice gáz »Furt«
bug., češ.) = gârvan, gen. garvăna (Kosmet) vale po jednu gazetu«. Značenje 2° je interna- i gazolni vele da se govorio i u panonskosla-
= grâvran (s anticipacijom r kao u brnistra, može biti prema arb. ar < auruni} i istarski
nadimak Gavš (Vodice) = Gauš (prezime u cionalno (evropsko). Na -njača < -ъп + -jača venskom. Nema utvrđenih paralela ni u bal-
Vodice, Poljica, Sali na Dugom otoku) gazetnjača (18. v.) »kruh koji stoji gazetu«. tičkoj grupi ni u ie. jezicima. Upoređuje se
= gravljan (Murter) = kavran (Hreljin u Klani) kao i rapsko prezime sa hrv. sufiksom
-inja Galz'inja (au > al venecijanizirano prema Od mlet. gazeta = gazzetta, vjerojatno tal. doduše arm. kaçan »staza« i sanskr. gāhate.
Hrvatskom primorju, Drivenik, Martijanec deminutiv na -lita > -etta od bizantinskog Mladenov nalazi u uraloaltajskom srodan
u Zagorju, Beli na Cresu, također prezirne; sa g mlet. aldire), pisano i Galsenja, u srednjovje-
kovnom Trstu 1365. torre Galsegna (duo ca- gaza »riznica, novac«, a to prema De Feliceu korijen: tur. gezmek, dragi slog imena na-
>k kao u kaleb, tako u ukr. kávoron, slov. od perz. gang »isto«. roda Kirgiz i u Kazak > Kozak.
i dluž.) »corvus corax«. Prenosi se i na sitnu pitami de Galsegna, tršćanski statut iz 1350).
stoku: hipokoristik gavra (Kurelac) »crna Od mletačkog francuzizma je zoja f (15. v:, Lit.: ARj 3, 117. DEI 1777. Lit.: ARj 2, 561. 3, 82. 83. 103. 118. 4,
nositi .prstene i ine dobre zoje, 1289. u Zadru 168. 7, 321. BI 2, 771. Ribarić, SDZb 9, 146.
koza«, găvranica »koza«, gavreš m »jarac« prema gazi (Vuk, 4narodna pjesma), indeklinabilni
de çois', Krk se označuje kao rica zoid), od tal. Elezović l, 187. 431. 512. Pleteršnik l, 208.
f gavreša, »koza«. Izvedenice: deminutivi na pridjev, epitet uz muslimanska lična imena Miklošič61..SEW l, 299. Mladenov 96. Machek,
-ìk gavranak, gen. -anka (18. v., Jačke, upór. gioia »pietra preziosa« > mlet. žoga »vijenac«;
(Bosna): gazi Růstem beg, gazi Smailaga. KZ 64, 266. Matzenauer, LF 7, 173.
češ. prezime Havránek), na -ić gavranu (ta- zôja f (Korčula) je i brodski termin »daska
Deklinabile glasi gazila m (Vuk, narodna pjes-
kođer prezime), na -äc gavrančić »1° pre- koja drži ili veže dijelove konstrukcije, Bug- gdünja f (rukopis 14. ili 15. v., Šulek;
ma) »1° turski junak, 2° (pejorativno) koji
zime, 2° metafora: crno grožđe«, na -če gav- band, tal. ghirlanda, krivak (Mardešić)«. Lat. g je nastao asimilacijom prema d; upor. lično
se razmeće (Bosanski Petrovac)«. U narodnoj
ranče »pile od gavrana« (Zavratnica, Hrvatsko gaudēre > tal. godere nalazi se u goditi, -im ime Gdunije, 17 v., rukopis) = (metateza
se pjesmi prenosi i na konja: gazila đogin.
primorje); ženka gavranica = gavranka, hi- impf. (Perast) = goditi (Veli otok) »uživati«, tipa ge <kbde> dge) dgünja (Bačka) = (asimi-
Složenica gazibaša (crnogorska narodna pjes-
pokoristik gavre; pridjev na -ov gavranov (krila, apstraktum na -mentum, odatle godimenat, gen. lacija tipa gdje > dje) dunja (Perast, Budva,
ma) »poglavica gazi j ama«. Balkanski turcizam
srce, perce) = gãrvanov (Kosmet), na -ski -enta m (Vuk, Crna Gora, jugozapadni kra- Stoliv, dubrovački pisci, Korčula, Šibenik,
arapskog podrijetla (ar. ghāzī > tur. gazi)
gãvrãnski (pleme, grlo). Sa rus. složenicom jevi) < tal. godimento. Šibenski otoci, Galičnik, Crmnica, danas opće-
iz oblasti vojništva: bug. gazi = gaazi.
gmvoron moglo bi se uporedivati galòvran Lit.: ARJ3,116. 119. 235. Jireček, Romanen2, nito u književnom i saobraćajnom govoru),
37. Skok, ĞMF6, 144. lsti, Slav. 52. 56. 62. 65. Lit.: ARj 3, 118. Mladenov 96. Skok, Slávia
m prema f galovrana = golovran, što bi zna- odatle deminutivi dünjica (Vuk), dunjac, gen.
čilo da je onomatopeja gavranova glasa gai Mažuranic 1962. REW3 3702. 3705. VHZA 3, 15, 349., br. 279.
248. Paasche 17. 18. Szombathely, Trií. statut -njca (Vuk, Resava) »vrsta velike dunje«, na
»Dohlengekrächze, Lärm« bila u našoj slo- 167. Ribarić, SDZb 9, 146. DEI 1812. 1838. gaziti, -im impf. (Vuk, 16. v.) (do-, iz-, -anca dunjarica »cotoneaster«, na -ik dunjik
ženici zamijenjena pridjevima gal (v.) i gol na-, po-, pre-, raz-, z-, za-) »treten, waten« = na -ište dunjište (Stulić), toponim Dunjak,
(v.). Slog vra- nastao je po zakonu likvidne gayfum n, u dubrovačkom, kotorskom i prema pf. zgâznut, -em (Kosmet) i impf. gen. -aka (Srbija) = (asimilacija tipa ge)
metateze, upór. polj. gawron (prezime Gaw- zadarskom latinitetu u statutima: gayfum de razgazívatijdogaz-, -gàzujem i razgažavati, -gà- gunja (Vuk, Slavonija), pridjev dgunjev (18.
roński). Sveslav. i praslav. *gavornz, u baltič- lignamine, de pétris, gayfum sine tecto in medio žāvām. Odatle: postverbal gáz m, pl. gazovi v., Orfelin), na -ača gunjaca (Dalmacija)
koj grupi sa g > k: lit. kovārnis, lot. kuô- coelo domus cahiphum. Jireček upoređuje sa dub- »vadum«, năgaza f (Kosmet) »mađije na koje »1° vrsta smokve, 2° prezime«, pridjev gunjev,
vãrnis, kuõwãrna »Dohle«. Onomatopejski su rovačkom dalmatoromanskom riječi kajpica »ka- čovjek nagazi«, na -ta gaza f (18. v. Zuzeri) poimeničen gunjevača (Šulek) »vino od gunje«,
glagoli koji oponašaju njegov glas veoma brojni : vez, gajba«. Iz pomenutih statuta ne izlazi pravo »blato, glib«, slov. gáza »Schneespur«, na -ьща gunjevina (Šulek) »drvo«, gunjevik (Šulek)
gakati, grakati, grajati, graktati, graktjeti, krak- značenje. Ako se gayfum uporedi s istim obli- zagažnja f (Vuk) = zagažnja (Kosmet) »mreža »vino«, deminutiv gunjica (Vuk) »trava medica-
tati, grcati, grktati, grkati, groktati, groktiti, kom u vrelima iz grada Bari i sa terminom koji što dva ribara zagazivši u vodu zategnutu go lupulina«. Svi ti oblici objašnjavaju se iz
kloktati, kroktati. Zbog toga je moguće u živi u narječjima južne Italije, izlazi da upo- drže«, na -ina gazina f (18. v.) »gažena zemlja«, balkansko-lat. pridjeva (upor. biz. κυδώ-
prvom slogu ga- gledati onomatopeju i slog ređenje sa kajpica nije ispravno. U Kalabriji pridjevi na -ъп gazan, na -iv gàziv, na -ljiv - ю ) cydõneum »krétski«, pridjev od Cydon,
vran- uporedivati sa vrana (v.). gafiu znači »1° pianerottolo della scala esterna gažljiv. Prilog na -imice: găzimice. U topo- gen. -anis, Cydoneaį-ia, danas Canèa na Kreti.
Lit.: ARj 3, 115. 391. 4, 908. Hirtz, Aves (di una casa), 2° ripostiglio sotto la casa es- nimiji imperativne složenice: Gazibara, Ga- Upor. krč.-rom. puam koduain »cotogno«.
114. 117-118. 183. 183. Ribarić, SDZb 9, terna, 3° terrazza sul tetto della casa«, cafiu zivoda. Takva je složenica i gàziblato m (Vuk) Oblike koji su posuđeni u jadranskoj zoni
149. Elezović l, 94. Miklošič 152. SEW l, »1° arco che sostiene la scala esterna della »pejorativ za nižeg činovnika«. Deminutiv : impf. karakterizira í mjesto d (upor. tal. cotógna). U
298. Holub-Kopečný 121. Bruckner 137. KZ 45, casa, 2° vicolo stretto che passa sotto caval- gàcati, -am (Vuk) = gâcati, gaćan (objekt oba slučaja o u protonici prelazi u poluglas
38. Vasmer 251. Iljinski, KZ 43, 180-181. cavia«. Slično u Bāriju: gayfum extendit su- snig, Vodice), impf, nagacavati (Srbija), gánj- ъ > a ili ispadanje: katünja f (Dobrinj, Vrb-
Mladenov 95. Pogodin, RFV 33, 328. sí. per plăteam, gay f o in facie de predicta casa; nik) = *ktunja nije potvrđeno sa početnom
(cf. AnzIF 7, 161-162). cati, gânjcam (Lika, 18. v., čakavci, s umet-
gayfum znači dakle jednu vrst današnjeg bal- nutim n) < gaz + cati od micati, kucati i sa suglasničkom grupom (tip kito) nego u asi-
kona. Riječ se tumači iz langob. *waifa »terre- se > c kao u Pelišac, gen. Pelica od Pelješac. milaciji tünja f (ŻK, šibenski otoci, Šibenik,
gávrati se, gâvrãm impf. (Vuk, Bačka) »u no che non appartiene a nessuno«. Od tako dobivenog korijena gac- sa sufiksom Bunjevci, Senjsko zaleđe) = (metateza tipa
pastirskoj igri igrati se štapom«. Lit.: Jireček, MHISM 9, 112. 435. 436. -bka nastade gačka (Bella, Stulić) »glib, blato. tko) tkunja (Marulić) = (asimilacija tipa tko
Lit.: ARj 3, 116. Rohlfs 135. 329. REW3 9483 a.
gdünja 558 gegati se gegékati 559 Georgije

> ko) kunja (Rab, Cres, Šibenik, Pazin, Vran- Gedeon, světácko ime = Đedeon (prema gegékati, gegēče impf, (subjekt jare) »si- genuti, génem pf. (Vuk) »udariti«.
čić, Istra) = (sa -va kao u murva < mora) talijanskom izgovoru). Hipokoristici Gèco (pre- nonim: drekenjati se (v.)«. Onomatopeja ko- Lit.: ARj 3, 128.
künjva (Kastav, Vrbnik) = (nj > j) kùjva ma Jóco od Jovan, Juco od Jure, Lika) = .jom se oponaša glas jareta.
(Kastav, govor starih ljudi). Oblik katunja do- Géca (Beograd), Géjo (Lika, upor Jaja < Lit.: ARj 3, 128. Georgije m (I), učeni oblik u crkvenom
lazi u Dalmaciji još u složenici mrkàtunja f Josip), Gena, augmentativ odatle Genčina, jeziku prema grčkom klasičnom izgovoru,
(Vuk, Dubrovnik, Cavtat) »cydonia vulgá- prezime Genčić (Srbija), augmentativ Genda, gegić m (Dalmacija, Šulek) = gegino n samo kao ime sveca kod pravoslavaca, rjeđe
ris« = (metateza i disimilacija r-n > r-J) odatle ličko prezime Gendić. (Šulek, Dalmacija) »vrsta vinove loze bijela kao ime ljudi, odatle prezime Georgijević (pod-
mrtakulja (Pelješac). To je složenica apozi- Lit.: ARj 3, 126. 127. grožđa«. rijetlom zacijelo Cincari); kod glagoljaša moći
tivnog tipa malva hibiscus, koja se nalazi i u sgo eorie (ge > je > e prema novogrčkom
Lit.: ARj 3, 127
tršćansko-tal. mela codogna. U mr- treba gle- gédža m, f »1° sinonim: starmali, patuljak bizantinskom izgovoru, u glagoljskom prvo-
dati ostatak od mela sa disimilacijom l-η > (istočni krajevi, Srbija), 2° obični vojnik« = tisku iz 1491), odatle Jorbga muško ili žensko
gèika f (Vuk, Hrvatska; gdje? Hrvatska ime (Novaković), kod Rumunja prezime; g
r-ń. Budmani griješi kad dubrovačko mr- gedžo. Odatle pridjev na -av gedžav (Vuk)
krajina?) »sinonim: košuta«. Odatle toponim
uporeduje sa rum. măr. Upór. gr. κυδώ- »zwergartig« = na -ast gedžast. Prema mjesto gı nastalo je disimilacijom prema po-
Geikavac (selo, Hrvatska krajina ogulinsko- četnom gı, upor. odatle deminutiv na lat. -ulus
νια μαλα/μήλα. Oblici sa í < d mogu se Elezoviću u Kosmetu se za gedža govori gèca,
-slunjska). Od tur. geyik »jelen«. > tal. -οίο Jorgolo na Krku (danas talijansko
smatrati kao leksički ostaci iz dalmatoro- gen. gece m, riječ koja u govoru čaršilija znači
manskoga. Ovamo ide i arb. ftua (Zatrebač), »neuka i nespretna seljaka«, odatle pridjev Lit.: ARj 3, 127. prezime) i grčki deminutiv Jorgakis i slov.
sa članom ftoi i rum. gutuiu. Još postoji u na -av gêcav »kržljav, sitan«. Budmani izvodi prezime Juriga. Sasvim učenog je podrijetla
istarskoj narodnoj pjesmi k > h (upor. hlače, gédža od tur. gece »luđak, bena, tepavac«. Zna- gejena stcslav. pored geona = đejena (14. ime cvijeta georgina »boćka« prema ličnom ime-
hruška) hunja (okolina Pazina). Recentne su čenje se ne slaže posvema sa gedža. Prema v., prema talijanskom izgovoru), pridjev de- nu J. G. Georgi (umro u Petrogradu 1802.):
posudenice: kotònjata f (Dubrovnik, Cavtat) Elezoviću gêca bi moglo biti i od arb. keq jenski (14. v.) = deona (14. v.) = (đ > j) zapravo ne ide medu botanička imena od ime-
»marmelada, sir od dunja« = kodònjãda (Kor- »rdav«, što se ne slaže fonetski, kako pokazuje jeona (16. v.) »pakao«. Biblijska riječ od he- na sveca jer je moderno. Suglasnik j ili gì
čula) = kodunăta (Budva) iz tal. cotognata kećav (dête) (Kosmet) koje je zaista od ar- brejskoga toponima gebene Hinnom »dolina prelazi u ti na istoku : učeno Đeorde (Novaković),
(14. v.); mlet. kunja na Jadranu može se os- banaskog. Nejasna je zamjena -ča za tur. sinova Ennomovih« kod Jeruzalema gdje su Đeordij (13. v.), Deordije m (Vuk), pridjev
nivati i na mlet. cagno < codogno. Iz stvnjem. -dža. To bi moglo biti samo slaviziranje tur- Hebreji žrtvovali fenickom bogu Moluhu > đeordijev; eo steže se na istoku u o: Dôrdij,
chuttina, bav. Kütten potječe hrv.-kajk. i slov. ske riječi jer Turci zamjenjuju slav. c sa dž. pakao, kslat. gehenna = gr. γέεννα < aramej- Đorđija, Đorđije, hipokoristici Darde m (Vuk)
kutina pored kutinja (također toponim), odatle ska sintagma gè Hinnam, tal. ge(h)ènna. = Dardo m = Borda, pridjev Đordev, pre-
Lit.: ARj 3, 127. Elezović l, 95. 289.
na -ača kutinjača »jabuka crveno-bijela, pje- Lit.: ARj 3, 3. 4. 4, 589. Lukić, Bog. zimena Đ or devii, D ordić, Dóka (Vük), Doko,
gava, reska«. Odatle odbacivanjem -ina, koje Gêga m (Vuk), etnik, naziv za sjeverne 4, 140-150. Lokotsch 705. DEI 1778. Miklo- Dole, Bórgo (Srbija, Vranja, upor. bug. Gjor-
se osjećalo kao augmentativni sufiks, kuta Arbanase muslimane i katolike za razliku od šič, Lex. 127. gov den).
(Jambrešić). južnih Arbanasa muslimana i pravoslavaca za (II) Pučka zamjena naglašenog o > u kao
gem m (Vuk) »sinonim: bučac, nesit, ne- u drum < δρόμος: Đurđije, Đurđe =
Lit.: ARj 2, 369. 889. 3, 126. 502. 735. 739. koje i Vuk ima naziv Taške; lično ime Gega
nasit, nejāsit, kuf, pelikan, vodena ptica, pele- Đurđa, s obiljem hipokoristika Đur (14. v.),
5, 788. 789. 838. 7, 64. 84. Budmani, Rad 65, kapetane (narodna pjesma). Od arb. Gegë, s
164. Kušar, Rad 118, 17. Skok, ZRPh 41, canus onocrotalus L.«. Od madž. gém »ardea«. Dūra, Đure, Đuro, prezime Đurić, pridjev na
članom -a, naziv zemlje (horonim) Gegnī
148. Banali 2, 195. Belić, Galičmk.116. Ple- = Gegerī (izgovor Toska) na sufiks gr. -ία, Lit.: ARj 3, 127. Hirtz, Aves 29, 119. -in Đurin, Đurov, poimeničen na -аса duro-
teršnik l, 491. REW3 2436. Knutsson, ZSPh 4, pridjev (ktetik) gegnisht = gegërisht. vaia f »velika čaša« (odatle opća riječ auro
383-385. SEW l, 299. Bruckner 138. GM generao (16. v.), učen pridjev (u gen. »pijanica«), na j duri-dan; Đur aã, gen. Đurđa,
113. Barić, AA 3, 27. Lit.: ARj 3, 126. GM 122.
ministra generaloga), crkveni termin od 14. m (Perast) prema f Đurđa = Đurđija (taj
gegati se, gegam se impf. (Vuk, Lika) v., od lat. pridjeva na -õlis od genus, gen. oblik dolazi i u složenici sa grčkim καλός
geāk m (Vuk) = gêjak (Milićević, Šapča-
(do-, İA-) »1° sinonim: ljuljati se, 2° lijeno -eriş »vrsta«. Vojnički je termin poimeničen »lijep« Kalodurbd /14. i 15. v., dečanski hriso-
nin) »prost, neotesan čovjek« prema f geakuša.
ići« = gengati (Martić, s umetnutim n) »tromo m. r. u general, gen. -ala m (17. v., prema vulj/, odatle Kalođurević kanželijer i drago-
Odatle pridjev na -skī geāčkī, augmentativ na
hoditi«. Odatle: radna imenica na -vac géga- lat. izgovoru velara preko njemačkoga), pri- man srpski /1454/), Đurak, Đuran, Duras,
-ina geàcina m (Vuk), denominal geduti (se).
vac (Vuk, Slavonija) »sinonim: slijepac«, oda- djevi generálov, poimeničen generalovica (Vuk) Duras, Đurašin (i prezime), Durât, Đurdan,
Postanje nije jasno. Tur. kıyak »nemilostiv«
tle pridjev na -ski gegavačkī jezik (Vuk) »nji- = generalica »žena njegova«, generalski, ap- Đurđen. Augmentativ Đurdešilo (Lika). Slo-
Budmani daje s upitnikom. Nije moguće ni
hov argot«, na -al]ka: gegaljka f »sinonim: straktum generálija — (sa disimilacijom r-l ženica Kalodmad Gurašević (Kotor, 1454), sa
fonetski ni semantički. Možda je izvedenica
Ijuljaška«; deminutiv gegèljati se »neskladno ići« > r-n) generan, gen. -ana (narodna pjesma καλός »lijep«. Pridjev Đurđev, prezime Đur-
od ge < gdje. Ali se taj izgovor daje za Crnu
= géljati se (haplologija, Martić) »tromo ho- crnogorska) = (prema talijanskom izgovoru đević, u toponomastici Đurđevi stupovi, poi-
Goru, Paštroviće i barsku nahiju, a to nije
diti«.' Onomatopeja za oponašanje radnje. velara) denèrãl, -rã (Perast) = dženerō, gen. meničen na -ìk > -ák đurđevak »biljka«,
área pejorativa geāk. Inače se narodne skupine
Ista onomatopeja sa samoglasom i mjesto e: -ala (18. v., Dubrovnik) = dženerao = (istočni durđevčan »biljka«, đurdevče, durdevilo n »ja-
često nazivaju prema izvjesnim karakteristič-
impf, gigati se, gîgăm (narodna pjesma) »1° krajevi) dženeral (zacijelo preko turskoga) = gnje što se kolje na Đurđev dan«, pridjev đur-
nim riječima njihova govora: upor. slov.
sinonimi: cucati (v.), třbariti, zidati« = gi- (metateza 1-n > п-Г) džerenao, gen. -ala (18. đevski, poimeničen na -jak đmđevštak »koji
Prieki od prie < prvlje »prije«, Mijaci u Ma-
gati se, -ãm (narodna pjesma) »šepiriti se« = v., crnogorska narodna pjesma) = (dž > ž) svetkuje sv. Đurđa«. Deminutivi na -ič Đurđić
kedoniji od mije »mi«.
s umetnutim n gingati se, -am (Srednja Dal- ženeral (Kavanjin) (pod-, obor- < njem. (13. v.), na -ica Burica, đurđica (< -dijica)
Lit.: ARj 3, 126. ober-, Vuk) = jenéről (slov.) »vojni zapovjed- = đurđić = đurđevo cvijeće = đurđevac, đurđe-
macija, Pavlinović) »valjati se amo tamo kao
geben m (Šulek) »sinonim: majčina dušica, brod«. Odatle na -avica: gingavica f (ibidem) nik (od 15. i 16. v.)«. vak. Augmentativi i hipokoristici Đurdina,
thymus serpillum L.«. Govori se u Bosni. »valjavica u samom brodu«. Lit.: ARj 3, 5. 33. 128. 8, 426. 10, 360. Đureta, Durata, Đuriša, Burján, Đurka =
Lit.: ARj. 3, 126. Šulek, Im. 86. Lit.: ARj 3, 127, 128. 133. Budmani, Rad 65, 165. 5turm, ČSJK 6, 69. Đurko, Đuroje, Búrok, i prijelaz medu tip
Georgije 560 gèrïn 561 gìljati

dvočlanih imena Đurisav(a). Kraćenje na jedan gen. -vca »chenopodium album«; slov.: ptica geslo n, danas domaći sinonim, posuđen nat, gen. -nta (17. v.). Učena riječ prodrla
slog Duka = Buko, Dukan, prezime Đukano- jurščica »Fląchsfink«, biljke jurijevica (Bela Kra- (?) iz češkoga, za tuđice »deviza, parola, lo- je i u narodni govor s ispuštenim dočetkom
vić, Dukanda, Đukina, Đukela í (Lika, žensko jina) »convallaria majális«, jurijevka »caltha zinka«. Sjeverno-slav. češ. heslo, polj. godio -ant: gig m (Vuk, Bosna) »pijetao velike vrste«,
ime). Na obliku Điirađ osniva se zacijelo palustris«, jurijevščak »travanj«. i haslo, rus. haslo, izvedenice s pomoću su- odatle f giga (Dobroselo) »nadimak ženama
i Ćurać (Perast) koji je nastao unakrštenjem (IV) Četvrta grupa osniva se na romanskom fiksa -tlo od rekcionog korijena g ъа- ili gad-(ati) koje su visoke«. Na -an gigan (Kurelac), sa
sa gr. κυρ(ιος) > ćur. izgovoru grupe gį > z, ž, dž. Ta je zastupljena (v. gatatÎ) »govoriti«, od kojih je samo pos- madž. sufiksom -o > -ov gígõv, gen. -ova
(III) Zamjena đ < gì sa j samo na katoli- samo u Dubrovniku: Zore (prezime, Dubrov- ljednji zastupljen u slov. gađati, gađam »zu (Vuk), -os > -os gigoš = giguš (Lika) = gm-
čkom zapadu: jednom samo tako u prvom nik), odatle prezime Zoretić (službeno) = erraten suchen«. Budući da je potvrđena goš (Lika) »isto što gig«, prema f glgulja (Vuk,
slogu Jurađ, gen. Jurâa (16. v., rukopis), (u narodu, ŽK) Zuretić = Džore, gen. Džo- 1578. u vrijeme organiziranja Vojne Krajine Bosna) = giguša = giganka »kokoš«. Ovamo
inače u oba redovno Juri(j) (14. i 15. v.) (ob- reta (14. i 15. v., Dubrovnik piše se Zore), kao vojnički termin (pozabiti geslo na straži), može dą ide i gigalje, gen. gigãljã (Vuk) »ho-
lik Juri ulazi i u stari dvočlani fip Jurislav gen. Dzóre (16. v., Dubrovnik); Dzoreta (16. ne treba da je posuđeno iz češkoga, nego će dulje, štule«.
/15. v./, odatle pridjev na -j Jurislavlji, 15. v.), v., pisano Zoreta), upor. u Režiji Zore, furl. biti hrv.-kajk. od *gìd-slo kao i češka riječ. Lit.: ARj 2, 22. 3, 133. 535. #£1^3758. DEI
potvrđeno samo u nominativu (-0/ > -i), slov. Zórz. Lit.: ARj 3, 60. Miklošič 60. SEW \, 378. 1806.
Jurij, (-u > -aj) Jüraj, gen. Jûrja (Hvar; Svi sprijeda pomenuti učeni i poluučeni Holub-Kopečný 122. Bruckner l 69. Vasmer
ŽK samo u imenu sveca sv. Juraj'), pridjev oblici I—III nastali su na osnovi grčkog iz- 261. Matzenauer, LP l, 175. Mažuranu 316. giliknuti, -em pf. (crnogorska narodna pjes-
Jurjev, poimeničen ž. r. Jûrljeva (ŽK), Jür- govora. Ovako brojne varijacije svetačkog ime- ma, objekt sarina bakračlijom). Prijevod »uda-
jeva (Vinodol, 1653, Istra), prezime Jurjević na objašnjavaju se velikom omiljelošću imena gëte f pl. (Dubrovnik, Cavtat, Krivošije) riti« može biti netačan. Značenje se, kao me-
(15. v.). Najstarija potvrda bi bila iz g. 1086. tog vojničkog sveca u narodu i u folkloru. »gamašne (prave ih žene od vune; na gete tafora, može složiti s onomatopejama: impf.
Juray setnico, ali α < ь između r i j u to doba Lit.: ARj 3, 4. 9. 127. 539. 4, 677. 689. dolaze gaće lčakširej; to su crne bječve koje giliu, -im = gìlit (Brusje, Hvar) »čkakljati >
prema setnico < satnih čini tu grafiju sumnji- 688. 692. 691. 774. Hraste, BJF 8, 20. Brajković sižu samo do čkljánka)«. Od sjeverno-tal. škakljati«, upor. njem. kille kille machen; od
vom. Odatle mnogobrojni hipokoristici Jw-ь 6, § 29. Čajkanović, PPP l, 203-211 (cf. JF 3, ghetta < fr. guêtre od franačkog wrist (engi.). iste onomatopeje ná -caiz impf, silicati, -čem
(14. v.), Jura (ŽK), Jure (14. v.), Jure, gen. 255). Lopašić, Urbari 144. Ribarić, SDZb 9, Lit.: REW* 9577. DEI 1791. Prati 486. (subjekt ujak ujnu), koje stoji bez sumnje u
Jûreta pored Juré (Brusje), Juro (17. v.), s 89. 155. Stefanie, Rad 285, 84. Sporn, srp. 2, Gamillscheg 497. vezi s impf, galicati, -am pored -čēm (Vuk)
prezimenom Jurović, Juru, Jurićević, pridjev 91. Pleteršnik l, 374. Ramovš, Gram. 2, 250.,
= golicati, -om (Vuk, Srbija) prema pf. go-
na / juridan, gen. juridna, toponim Jur ja si., 263. Šturm, ČSJK 6, 66.
gicati se, -am impf. (Vuk) »1° jednako micati lìcnuti, gòlicnem = galicu, -ičim pored go-
ves kod Zagreba, Jureta s prezimenom Jure- ger m »biljka; sinonimi: kitica, kičica, eryth- i mahati nogama kad se leži ili sjedi, 2° ska- ličit, giličit i giligičkat, odatle giligička f (Kos-
tić, Jurak prezime,^Juracie (18. v.), toponim raea centaurium L.« = gr m (Šulek). Odatle: kati (subjekt šarm}« prema pf. gicnuti, -em met), a ovo opet sa bug. godei, gadelićkam,
Jurakovac, hrv.-kajk. Jurek s prezimenom Ju- deminutivi gerčica = gřčica pored gřčica »maknuti nogom, koljenom«, gicnuti se (Martié) odakle je rum. gadili pored gîdela = arb.
rečič, Juran (15. v.) s prezimenom Juranić, (Vuk, Dubrovnik). Oba deminutiva pretpo- »pasti na um«. Onomatopeja kojom se oponaša gudullis pored killëzoj, čine. gãdilicu, ngr. gu-
pridjev Juranj (u toponimu Jurandvor, Baš- stavljaju osnovu na -k. Drugi može bití poi- brza radnja. Upor. polj. giczafy pl. »noge«. dulo (Zagori). Riječ je ne samo balkanska nego
ka), Juranac, gen. -ča. Na -onja guranja u meničenje pridjeva grk, grka »amarus« (v.), Lit.: ARj 3, 132. Bruckner 140. je kao onomatopeja, koja oponaša kretanje,
imenu župana i đakona Juranna (11. v.). s čime se ne slaže prvi. Za ger postoji paralela zastupljena i u germanskim i romanskim je-
Na -as Juraš (16. v.) s prezimenom Jurasic. u češ. her i polj. gier = gir. Još ima varijanta zicima; njem. Kitzel = stsas. Kitilon, fr.
giđža f (narodna pjesma, istočna Srbija)
Na -ča Jurca, pridjev Jurčin. Na -en Juren girka f za istu travu. Ta je nedovoljno potvr- chatouiller (nije od chat »mačka«), lat. titillare.
= gidža (Kosmet) »čokot«; dž je turciziranje
(15. v.), na -ěn *Jurjen u prezimenu Jerjenić đena u narodnom govoru. Za nju postoji ru- Oblici galicati — golicati pokazuju da se ono-
sláv. ž: cslav. gyža vinbnaja. Nalazi se još
(Istra). Na -ία Jurša (15. v.), prezime Juršič, munjski slavizam ghircă »triticum durum«. matopeja naslanja i na određeni leksem gol-,
u češkom, poljskom (narječja) i u oba lužičko-
Jureša, Jureševac, Jurešević, Júrešic. Na -iš (tip u prijevoju gal- kao i u fr. na chat. S bug.
Lit.: ARj 3, 129. 136. 350. 396. Tiktin 676. -srpska; ť je nastao iz y < ie. й, upór. lit.
Ivaniš) Juriš (1240) vojvoda bosanski, Juriša gadičkam slaže se godičkati se (Golać, Istra)
gužas »Knorren, Beule, Kröpf«, pridjev gu-
(16. v.), pridjev Jürisin, prezimena Jurišić, géravac, gen. -avca m (Lika) = gêrovac, = yadickįi kod pohrvaćenih Rumunja u Že-
žůtas »knorrig«. Riječ je baltoslavenska.
Jurišević, Juriševac, Jurišović (Vodice, Golać). gen. -ōvca (Lika) »vrsta žućkasta, brašnava janima. Sa suglasnikom k mjesto g u kadič-
Deminutiv na -čac < -ьс + -ьс Jurčac, na Lit.: ARj 3, 133. Miklošii 83. Elezovič l, kati (Krnica, Medulin), odatle pridjevi na -av
krumpira« = ger oči m pl. (Banija) »iznutra 97. SEW l, 374, W P l, 559. Novaković,
-ica Juřica (15. v.), prezime Juričić, pridjev šuplja krtola (v.)«. Po svoj prilici od toponima i -ljiv kadlčkav (Medulin) i kadičljiv (Krnica
ASPh 20, 63. Jagić, ib. 63-64.
Juričin. Na -ko Jurkc (13. v.), prezime Jur- Gėrovo u Gorskom kotaru. i Medulin), dok u Vodicama s metatezom
ković, toponim Jurkovo selo, odatle Jurketa, suglasnika g-d > d-g: degečkati (se) pored
Lit.: ARj 3, 129. gigan m (Šloser) »bubica mecynotharsus
toponim Jurketinec. Hipokoristik na jedan slog degečati »škakljati«.
Laferté«. Od istog je korijena giģuša í (Šloser)
Juka (ŽK), Juko (18. v.), prezime Jukić, gérga f (Vuk) »gomila, povorka, npr. ljudi«. Lit.: ARj 3, 94. 133. 252. Elezovič l, 93.
»bubica ernobius Thorns.«.
Juković, Jukinac; Juco (Lika). Augmentativi: Prema Budmaniju možda od madž. gorge »va- 103. Hraste, JF 6, 211. Ribarić, SDZb 9,
Jurîn, gen. -ina (15. v., ŽK), Jurina (11. v., Liti: ARj 3, 133. 143. Tiktin 677. GM 133-134. Mladenov
ljak«, što se semantički ne slaže. [Budmani
kninski župan), prezime Jurinić. Na -etina 115. WP \, 553. SEW l, 367. REW 4684.
3
< madž. görgő »Steinwalze, Gartenwalze,
Juretma (Vodice). Na -man (tip Rodman) gìganat, gen. -anta m (17. v.) »div«. Učena 8757. 8756. 9181. Byhan, JberRI 6, 174.
Geschiebe, gurancija«].
Jurman (14. v.), prezime Jurmanović, hrv.- riječ od lat. gigas, gen. -antis < gr. γίγας,
Lit.: ARj 3, 129. gen. -αντος »isto«, egejskog podrijetla prema gìljati, -ām impf. (Lika) »sinonimi: srtati,
-kajk. toponim Đurmanec. Taj oblik igra
izvjesnu ulogu u botaničkoj i ornitološkoj ter- gèrïn, gen.- -ina m (Vuk) »nekaka zvjerka gr.-lat. izgovoru, prema tal. gigante: džiganat, ići, gaziti« prema pf. nagiljati, -ām (ibidem)
minologiji: juričica »fringilla cannabina« (i i koža njena«. Budmani upućuje na madž. gen. -anta (16. v., zapadni krajevi; kod Kačića »naići, nagaziti, namjeriti se na što«, odatle
u drugim slavinama tako), jurko »ptica koja gerény »tvor«. džiganat oli žiganat kako drugi izgovaraju; impf, nagiljávati.
se zove zelenko i zelendur«, biljka jurjevac, Lit.: ARj 3, 129. Radnić) = žiganant = (sa č mjesto dz) aga- Lit.: ARj 3, 133. 7, 326.

3g P. Skok: Etimologijski rječnik


gìljtati 562 gizba gizba 563 glad

gìljtati, -ãm (Hrvatsko Primorje, Lika) = REW 9545 a. 9546. Štrekelj, DAW 50, 22. »peć«, arb. sobe f »1° Frauengemach, 2° peć« biti, globim (16. v., Vuk) (o-) prema iteratīvu
giltati (hrvatski gradovi) = gettati (ŽK) »vri- DEI 1799. pa i u turskom, ali ne u sva hrv.-srp. narječja, globljávati bez prefiksa razvilo je prvobitno
jediti«. Od njem. gelten; i je prema prijeglasu gìngarica f (Dubrovnik) pored gingara naročito ne na hrvatskom zapadu u hrv.-kajk. značenje »1° glodati, 2° creuser« u metaforič-
u prezentu (es gilt). (Stulić), pejorativan izraz za muzikalnu spravu i čakavski, i u slov., gdje se govori hiža, iza nom pravcu i postalo pravni termin za »kaz-
Lit.: ARj 3, 133. Skok, ASPh 33, 362. za guđenje ili udaranje. Budmani pomišlja (ŽK). Riječ soba je na zapadu gradska riječ. niti novčanom kaznom«. Sa o > a glabljali,
na gr. γίγγρα i srlat. gingrinae »nekakva svi- Za nju postoji i turcizam odaja (v.). Odatle: glabljam impf. (Ljubiša). Odatle postverbal
Gìman m (Grūž, obalski toponim, gdje rai ka«. deminutiv na --ica sobica, augmentativ sobe- globa (14. v., Vuk, bug. globa) »1° novčana
je bila crkva sv. Gimand). Dalmatoromanski Lit.: ARj 3, 133. tina, radna imenica na -arica sobarica f, pridjev kazna, 2° novac (Gorski Vijenac)« koji se, kao
toponomastički ostatak od svetačkog imena određenog vida sobni, danas u složenicama i glagol, nalazi u tom značenju samo kod juž-
Geminianus (bez refleksa za ni zbog haplolo- gingav, pridjev na -av (18. v., hrv.-kajk., jedno-, dvo-, trosobni (stan); soba kao madža- nih Slavena, dok kod sjevernih Slavena u
gije), u Kotoru Gimanoi < dativ *Geminia- Belostenec, Jambrešić," Pergošić, Voltidi,
rizam ide u isti red kao ostai m (v.), parlog, ukr. Moba znači- »svađa, briga«, u stpolj.
nonf prema deklinaciji Petrus, Petronis, u Splitu Vuk, Baranja, Jačke) »slab, mekoputan, mlo-
čobanja, tj. u red madžarskih slavizama koji globa »jadi, briga«. Odatle: radne imenice na
pi. Gumai,ime porodice < Geminìanì sani > n > hav, mlitav (čeljade, ljudsko tijelo, pamet, ponovo uđoše u naš jezik. Još treba spome- -ar: glòbãr, gen. -ára m (Vuk) »čovjek koji
doba)«. Odatle apstraktum na -oca: gingavoča
j kao u kiríja < c herna (y., e > u kao u puni- nuti slov. ispa f uz druge varijante, s promje- globljava« = na -džija globadzija (Milićević)
f. Od madž. gyönge »slab«.
stra zbog labijala). Ovamo možda insula Ge- nom ρ < b kao i u oba lužičkosrpska dijalekta. = na -nik globnik (18. v., jedanput); pridjev
loni (gen. prema romanskoj konstrukciji la Lit.: ARj 3, 134. Mažuranić 316. Stvnjem. stuba tumači se kao postverbal od na -ъп glôban. Kao pravni termin globa je
città di Roma) > Ugljan sa / mjesto -razra- stvnjem. stioban, nvnjem. stieben, odatle i slavenski balkanizam: rum. gloabă f »1° nov-
zbog haplologije i disimilacije n-n > ļ-п. Po- giti) e ta f (Dubrovnik) »gizdanje«. Denomi- Staub, a rom. stufa kao postverbal od extu- čana kazna, 2° kljuse (prema značenju »glo-
stoji još neizvjesno Gumin i Žminj (Istra, nal na -āti ginjetati se, -am impf. (Dubrovnik) fare »pariti«. Slav, ъ u istzba najlakše se tumači dati«)«, odatle globnic »činovnik koji globi«,
tal. Cimino). »praviti se važan«. Bit će možda deminutiv iz « u stvnjem. stuba, a proteza » iz rom. stufa. a globi, arb. gjobë, ngr. (Epir) γλόμπα, κλόπα
Lit.: ARj 3, 133. Jireček, Romanen l, 63. na -eita od tal. ghigna ~- ghigno »sorriso, fac- Nema druge nego uzeti da su se u balkanskom »Schaden«. Sveslavenska i praslavenska riječ.
87. 2, 38. 3, 30. Skok, GIZM 30, 10. ss. i cia, aspetto«, germanskog podrijetla, od frnč. latinitetu unakrstile obje riječi i germ. stuba U lit. u prijevojima ėjoj a glėbti, glėbiu »obuh-
Supk 242. 260. Skok, Slav. 104. īvinkan, nvnjem. winken. i rom. *estūfa. vatiti« prema globti »umotati u kakvo sukno«
Lit.: DEI 1799. Lit.: ARj 3, 136. 4, 125. 133. 135. BI 2, i glaboti »očuvati« razvitak se značenja razli-
gimnazija f »srednja škola klasičnoga tipa«.
441. Elezović l, 220. Pleteršnik l,, 298. Miklo- kuje od slavenskoga. Litavski ide u pravcu
Učena riječ od lat. gymnasium < gr. γυμνά- gizba f (Krk, Parčič) »peć za grijanje«. Biíd- ~sič 97. 424. SEW l, 436. Holub-Kopečný sastavljanja pojedinih dijelova, u slavenskom,
σιον od γυμνάζω, odatle gimnastika, gimna- mani pita: zar isto što izba < *шъЬа, njem. 155. Bruckner 194. KZ 45, 298. Vasmer obratno, u pravcu rastavljanja. le. je korijen
sticirati, upravo pridjev od grčke radne ime- Stube, fr. étuve, tal. stufa »peć«? To zaista 473. RSI 5, 139. 6, 198. Mladenov 197. 598. *gelebh- »schaben, schabend aushöhlen«, od
nice γυμναστής, korijen γυμνός »go«. Pri- može biti ako se uzme unakrštenje s glagolom Kiparsky 237. Tiktin 1450. Meringer, IF kojega je i žlijeb (v.).
djevi na -bsk gimnazijski, na lat. -alis prošireno grijati. Ako je tako, onda krčki oblik potvrđuje 18, 273. i sl. (cf. v. Geramb, WuS 3, 8.).
na -ъп > -an gimnazijalni, poimeničen na -ьс jedno od značenja germanske ili romanske po- Stender-Petersen § 139 (cf. Janko, Slávia 9, Lit.: ARj 3, 140. 170. 200. 8, 730. 748-
> -ас gimnazijalac, gen. -alca. Imenice suđenice izba < stcslav. istbba koje se ne na- 346). Oštir, AA 2, 365 (cf. IJb 11, 223). 749. BI 2, 841. Elezović 2, 512. Miklošič
REW3310S. 65. 66. SEW l, 304-305. Bruckner 143.
sr. r. u lat. i gr. prelaze među feminina ili lazi u hrv.-srp. nego u rum. slavizmu izbă
Vasmer 274. WP l, 616. 630. Trautmann 90.
prema pl. na -a ili zbog identifikacije -ul-o f »peć« prema navodu Miklošičevu. Inače izba glabāti, -am impf. (Vuk) (L·-, o-) »sino- 91. Machek, IF 56, 205-206. GM 126. 141.
sa našim nastavkom za ák. sing. ž. r. Upór. f (rus. izba), ako je sveslavenska posudenica nim : glodati« = sa o mjesto a globali, glöbljem Thumb, IF 14, 349. NJ 3, 56. Mladenov
δοχεΐον > dòhija, dovija (v.). iz vremena prije 9. v. iz stvnjem. stuba, znači (ŽK) (o-) »nagen« i slov. globali, glóbljem »1° 101. Mažuranić 322. Boisacq3 122-123. 150.
Lit.: ARj 3, 133. Ilešić, JF 12, 159, »1° sinonimi: podrum (ovako i u Kosmetu), dupsti, 2° glodati«. Upor. bug. glob m »očna
pivnica, konoba, štranj, krčma, 2° soba, bla- šupljina« i arb. slavizam glofkë f »Höhlung, glad m (Dubrovnik i sjeverozapadni hrvat-
gindac, gen. -аса m (Račišće) = gindec govaonica, trpezarija, 3° soba uopće«. Odatle Loch« za prvobitno značenje »dupsti«, koje nije ski krajevi), f (Srbija, BiH, Crna Gora, Boka)
(Mljet; nije li -ec mjesto -äc možda tiskar- deminutiv na -ioa izbica f »1° sinonim: ćelija, potvrđeno u hrv.-srp. Prema tome je a prijevoj (Vuk, 1431) »fames«, sveslav. i praslav. *goldt,
ska griješka?) = gindac (Budva) »konop koji kabinet = mali podrum (Kosmet)«. Toponimi od o. Odatle: razglabati, razglabam impf, (ob- bez paralele u baltičkoj grupi. Odatle: pridjevi
služi za vezanje Iantina, za podizanje jedra, Izba (Kosmet), Izbično (Hercegovina), Iz- jekt lijes, plug, uru, pitanje itd.) »raščlaniti, na -ъп gladan, na *en (Kavanjin) gladen, poi-
za isavanje (v.) i skalavanje (v.) jedra (veže bište (Vršac). Značenje 3° je danas općenito, raspravljati neko pitanje (metafora)« prema meničen na t-ъс gladênac (Vodice) »plod glo-
se na sredini Iantine i provuče kroz bucijo, ali je soba f, koja je posuđena iz madž. szoba, pf. razglòbiti, ràzglobím. Ovamo bi išao Šu- gov«, na -lá giada f (Vuk, 18. v.), odatle de-
v.)«. Od tal. pomorskog termina ghindazzo, a ovo iz panonsko-slav. stbba < stvnjem. stuba, lekov neologizam razglaba f »seciranje«, ali minutivni pridjev glădahan (Vuk) = gladašan
od ghindare > gìndati, -ani pf. (16. v., Dubrov- istisla izbu iz opće upotrebe. Kod Rumunja, nije ušao u jezik. Suprotno je impf, zgloblja- i denominal glodati, -am »sinonim: gladovati«
nik) »uzdignuti upravo jedro na katarku«, koji posudiše također madžarski slavizam, vati, zglòbljãvãm prema pf. zglobiii. Odatle (18. v.), na -inja gladinja f (Ljubiša) = na
gindati se (Tivat; primjer: što si se gindăo soba f znači i »peć u sobi«, odatle rum. sobar postverbal zglob m »1° Gelenk, 2° bračni drug« -otinja gladotinja f »sinonim: glad«, odatle
»podigao« na pêtar, v.), od fr. guinder, a to »pećar«, pored onoga što znači i hrv.-srp., tako (također bug.) = zglob (Kosmet) = zglôbac, pridjev glàdinjî C18. v.), radne imenice na -nik
od stnord. winda »podizati«, hol. windreep > fr. u rumunjskom Banatu. Riječ izba je sveslaven- gen. -pca »zglavak«. Kolektiv glSbje n (Smo- m prema f -nica gladnih (16. v.) = glãdník
guinderesse > sttal. ghindaressa. Dočetak ska, ali nije praslavenska riječ. Arbanasi po- kvica, Korčula) »kostur, kosti« u vezi je sa (Kosmet) prema gladnica f (Vuk) = na -ti
-ас < tal. -azza zamjena je za -aressa. Upór. sudiše isbë f (Gege) u značenju »1° podrum«. značenjem glodati. Isto tako impf, uglobljavati, gladiš, gen. -iša m (Lika) = na -niš glàdnïi·,
slov. vengolati (Gorica) »schaukeln« < squin- Upor. bug. izba f »1° Erdhütte, 2° Keller«. uglobljāvām prema pf. uglòbiti, uglobīm (ob- na -anja glodanja m (Lika) = na -uš gladuš,
dolar. Tako i u tur. izbe »Keller, Versteck«. Madžarska jekt klin u rupu) »einfügen«. U terminologiji augmentativ gladničina m (Dubrovnik). De-
Lit.: ARj 3, 133. Macan, ZbNŽ 29, 213. soba je, kao i varoš, postala balkanska riječ. tkalačkoj òglõblje (Vuk) »brdila« stoji prefiks nominal na -éti (inhoativ): impf, glàdnjeti,
Skok, Term. 144. 146. Rešetar, JF 12, 287. Prodrla je u sve balkanske jezike, bug. soba o mjesto u kao u osoje (v.) mjesto usoje; glo- -im (iz- 17. v., o-) = oglãdnêt (Kosmet) prema
glad 564 glagol
glagol 565 glämaza
izglađivati/ogl-, -gladujem pored -glađivam; na venskih jezika još slov. gladež (sa zamjenom
-ovati: gladovati, gladujem = gladnovăt, -üjem sufiksa), i sa -yš u češ. Mady! i ras. gladyS, moglo biti i glagolišiti, -šim (Stulić) (iz- radna imenica na -nik doglasnik m, impf, do-
(Kosmet). Toponimi: Gladno selo (Kosmet), iz čega se vidi da je sufiks -zš..nastao iz -üsıo, = izlangolišiti) »lukavo što u koga pro- glašivati, -glasujem pored -glašivdm (18. v.);
Gladnici. Slog gla- nastao je po zakonu li- upor. rum. -us = arb. -ysh. Rumunji posu- siti« s umetnutim n i -Hiti za -iti, kad iz- »izreći, izgovoriti«, odatle izglãsje (18. v.),
kvidne metateze, upór. polj. glod, rus. gólod. disegladiş »acertataricum«. Riįečgladiš je i naziv bi bilo dovoljno potvrđeno. Upor. ime impf, izglašivati, -glasujem; o-, odatle postver-
Ništični prijevojni štěpen *ghbļd- nalazi se samo za guštere (Crna Gora) i zmije. Imperativna plemena Glagolici (»u Bužah«, 1450). Riječ bal oglas m »sinonim: anonsa, objava«, oglas-
u hrv.-srp. inhoativu na -éti žúdjeti, žúdim složenica glădi-luk m (Šulek) »sinonim : prstac, je onomatopeja sa reduplikacijom tipa pra- nik, gen. -ika = glasnik, impf, oglasivati,
(Vuk)- (do-, po-) »željeti u jačem štěpenu, colchicum Bivonae Guss.«;gladac je naziv bilj- porac (v.): praslav. *golgoli. Slog gla- nastao -glasujem; pro-, odatle postverbal proglas m;
desiderare«, stcslav. srpske redakcije žlbdeti, ke »levisticum«. je po zakonu likvidne metateze, upor. rus. raž-, odatle postverbal ruzgias m i răzglasa
žlzždp. Odatle pridjev na -ьп žudan (Vuk) (II) Izvedenice od pridjeva gladak: poi- gologólitb »brbljati«. Bez reduplikacije, koja je f, razglasje n, koje nije ušlo u jezik, na -nik
»žedan«, postverbal požuda f, odatle pridjev meničenja na -ina (apstraktum) glačtna f već u ie. uklonjena po zakonu haplologije, razglasnik m = na -telj razglàsitelj m prema
na -ьп požudan, apstraktum na .-я/о žudnja (Vuk) »Glätte« = gláčina (Sutivan, Brač) pojavljuje se praši. *gol- sa formantom -so razglasiteljica f, impf, razglasívati, -ujem, -ivam,
f i žuđenje n. Taj igra veliku ulogu u. dubrovač- »sinonim: bonaca«, na -oca glatkoća f, na -ost (prasi. *golsī): glas m (1275) »1° φωνή, gra- razglašati, -am, razglaševati (15. i 16. v.),
koj petrarkističkoj lirici koja ima i posuđe- glătkost f. Od glačina je dobiven korijen glač-, matički termin, 2° vijest, 3° renomee«, sve- razglasívati, -glasujem pored -glašivam (Vuk),
nicu za isti pojam: desiježa f < *desedium od kojega su Šulekove izvedenice glačah, slavenska riječ bez baltičkih paralela. Leksi- razglašavati, -glašāvām (Lika); sa- (se), impf.,
(REWS 2590) u romanskim jezicima. Vokal u gen. -čka m »Plattstampfer«, glačati, -am, glača- kologijska porodica te riječi je daleko veća saglasivati se, -ujem (19. v.). Glagol glasati
je nastao iz sonantnog /. Korijen je ie : *gheldh-, lo n »pegla, Bügeleisen«, glačanica f »Bügeltuch«, negoli glagola. Pridjevi na -ъп: glasan, s pre- (18. v.) nije ušao u jezik. Pf. glăsnuti, -em (Vuk,
odatle praslav. prijevoj na o *goldb, upor. glačište »Bügelbrett«, kulturne riječi koje već fiksima sa-, su-, bez-, o-, uz-, raž-: suglasan 16. v., Boka) = glăsnut se (Kosmet) »javnuti
sanskr. gardha-ķ »požuda«, grdhayati »lakom ulaze u jezik da zamijene turcizme utija, — suglasan, upor. stcslav. stglashnì, poime- se«. Složenica nastala iz sintagme zao glas:
je, žestoko traži«. utijati (v.). Na -ati glatkati (jedanput, 18. ničen sa -ik suglasnik m kao gramatički termin, ozloglasiti. Deminutiv na -ukati: glasukati se
v.) = na -ovati glatkovati, -ujem. Deminutiv prevedenica od lat. consonans = gr. σύμφωνα, (Parčić).
Lit.: ARj 2, 734. 3, 140. 146. 4, 171. 8,
je stvoren spajanjem nastavaka -tati i -kati: izraz u kojem je izražena fonetska činjenica Slog gla- nastao je i ovdje po zakonu
739-740. 9, 346-350. BI 2, 875. Ribarić,
SDZb 9,-146. Elezović l, 97. 2, 11. Miklošič glăckati (18. v.) »laskati (metafora)« prema pf. da ne mogu činiti slog nego se oni suglasuju likvidne metateze, polj. głos, rus. gólos.
62. SEW l, 320. Holub-Kopečný 122. Bruckner glacnuti se (Vuk) »oporaviti se < dobití glatko sa samoglasom (prema toj činjenici stvorena Rumunji posudiše glas »Stimme«, glasi <
143. Vasmer 287. Trautmann 87. WP l, 633. lice«. je kod nas prevedenica samoglas prema njem. glasiti i glasui »govoriti« < glasovati. Potpunu
Mladenov 100. Matzenauer, LF7,179.Meillet, U litavskom je bez sufiksa -bko: glodùs Selbslaut), poimeničenja odatle na -je saglasje, ie. paralelu pruža samo osetsko galas »Stimme«.
IF 2, 119. Scheftelowitz, KZ 53, 267. Wood, stara riječ, na -ost saglasnost f; bezglasan (Vuk) Sa formantom -n mjesto -so irski pridjev gall
»glatt anliegend«, sa -no mjesto slav. -zko
IF 22, 164. Uhlenbeck, PBB 22, 188-193. oglasan, razglasan. Na -iv: razglasiv, nije < *galno »slavan, glasovit«. Za formant -so
(cf. AnzIF 8, 272). LF 11, 84. Mažuranić glōdnus = glodnùs »gladak«, glósti, iterativ
glostyti »gladiti, milovati« = lot. glāstīt, glāstu ušlo u jezik. Na -ovit: glasovit = glasnòvit u nazivima sličnog značenja ima dosta prim-
317.
»idem«. Ie. je korijen *ghlădh-, kao i u lat. (17. v.) = glasovit (Kosmet), poimeničen na jera: lit. garsas »zvuk« i balsas »glas« od bilti
giada f (Vuk, Crna Gora, narodna pjesma) glaber »gladak« i njem. glatt. -osi glasovitost f. Na -ovan: glasovan (16. i »početi govoriti«, sanskr. bhāsā »govor«. Još
»čobanska koliba od drveta i pokrivena lubom Lit.: ARj 3, 141. 143. 144. 146. 164. 4, 17. v.), odatle Sulekova glasovnica f »cedulja ima germanskih paralela: stnord: kalla »reci«,
(14. v., pominje se već u dečanskom hrisovu- 170. Ribarić, SDZb 9, 146. Miklošič 65. kojom se glasuje« (taj neologizam ušao je u stvnjem. kallón »mnogo i glasno govoriti«.
Iju)«. Čini se da je predslavenska riječ srodna SEW l, 300. Holub-Kopečný 122. Bruckner jezik). Na -at glasat »sinonim: grlat«, na -it Varijanta k mjesto g: lit. kalba »jezik« doka-
sa gal. dēta > fr. claie, v. klijet. 142. Vasmer 271. Trautmann 90. Mladenov glàsit. Složeni pridjevi: glasoust (jedanput, zuje da se radi o prastaroj onomatopeji.
100. Tiktin 686. Pedersen, KZ 38, 342. Mat- 18. v.), glasonosan (Stulić), zloglasan. Ime-
Lit.: ARj 3, 141. REW* 1983. zenauer, LF 7, 179. Vaillant, BSLP 31, 43. Lit.: ARj 2, 561. 3, 147. 149. 157. 185.
ničke su izvedenice : Šulekov neologizam glazba 268. 4, 171. 215. 8, 740. i si. Elezović l, 97.
RES 9, 8. f »muzika« [Danica 1844], odatle pridjev na
gladak, glatka, ie., baltoslavenski, svesla- Miklošič 70. SEW l, 321, 323. Holub-Kopečný
venski i praslavenski pridjev, (Vuk) »ravan«, glagol m, danas nije narodna riječ nego -en glazben (škola, matica), denominai uglaz- 122. Bruckner 144. KZ 45, 46. ZSPh 4, 216.
izveden s pomoću sufiksa -bk koji u kompa- gramatički termin za lat. verbum, posuđen iz biti, radna imenica na -nik glazbenik; slože- Vasmer 286-287. Mladenov 100. WP l,
rativu nestaje: gladi. Izvedenice su: nica glasovir (v. pod klavir). Radna imenica 538. Štrekelj, DAW 50, 55. GM 123. Boisacf
stcslav., gdje je to sinonim za »riječ = ver-
(I) od korijena glad-: na -iti gladiti (se), bum«. Odatle:' na -ica glagolica za glagoljsko na -nik: glasnik, gen. -ika m (16. v., Vuk) 462. Buck, AJPh 36, 1-18. 125-154. (IJb
»nuncius« prema f glasnica »1° žensko čeljade 4, 73). Gunter, IF 37, 40. sl. Trautmann
-im (iz-, po-), odatle radna imenica na -lac, pismo prema nazivu četvrtog slova g u stcslav. 77. Dukat, PPP 18, 308-309. Vaillant, RES
gen. -oca gladilac m (Šulek), glàdilica f (Vuk) alfabetu (upor. azbuka, bukvica). Radna ime- kao glasnik, 2° glottis, 3° glasnica (Vuk), 22, 20. Karski, RPV 71, 189. (cf. IJb В,
= gladilo (Vuk, Crmnica) »alat kojim se gladi«, nica na -as: glagolaš = glagoljaš, gen. -asa »rupica na karabljama isprijeka« = kao od- 214.). Mažuranić 317-320.
glàdionica m »čovjek koji se gladi« = gladibrk (Vuk, 18. v.) »svećenik koji glagolja, tj. služi ređeni pridjev glasni (18. v., Novi Pazar), upor.
m (Vuk, imperativna složenica) = na -ьс misu prema glagoljicom pisanim knjigama«, posilni. Augmentativ: na -ina. glasine f pl. glájbiti, glájbim (Lika, Dobroselo) »durati
glàdac, gen. glaca m = na -un (možda roman- izvedenica je upravo od denominala na -ati, »(pejorativ) lažne vijesti«, na -etina glasètina. ne jedući ništa«.
skog podrijetla < -o, -onis) glàdun, gen. -una -iti: impf, glagolati, izglagolati, -íjam = gla- Deminutivi: na -ъЪ. glasah, gen. glaska (17. Lit.: ARj 3, 147.
(Vuk, Crna Gora) »kicoš«. Izvedenica na -iš goliti u starom jeziku »govoriti« (upor. reći v.) = na -ić glasić, gen. -ita. Na -ilo: glasilo
u imenu biljke gladiš, gen. -iša m pored gladiš misu); pridjev na -ski: glagolski (1561, list, n. Složenica: glasonos (17. v.) = glasonoša glämaza m, f »1° čovjek koji na sajmu
(Vuk, Dubrovnik) = gladiš (Vodice) = gla- pismo, misa, služba božja). Upor. 1697. njem. m (Vuk) = glasonosac (Cakovac, 18. v.). De- prodaje svoju robu bezobrazno lažući, 2° čo-
daš (sa izmjenom sufiksa) »ononis spinosa« je glagolitische Buchstaben', lj mjesto l je prema moninali na -ati, -ovati, -iti, -jati, -nuti: impf. vjek koji hoće bez truda da živi (srednja Dal-
stara, možda praslavenska. Odatle na -ika prezentu glagoljc. Iz narodnog jezika bilježi glasati, -am (Vuk) (iz-) = glasovati, glasu- macija, Dubrovnik)« — glamaša (Voltiđi)
gladišika, -ik gladišik, na -ka gladiška = gla- Elezović: tako da se gradi ka glăgolj, ali jem (16. v.), glasiti, glasim (Vuk, sveslav. i »idem«. Odatle na -ati: impf, glamàzati, -àzãm
duška, gladišt, na -evina gladiševina, od sla- ne daje značenja. Iz narodnog jezika bi praslav.). Taj postoji i u sufiksalnim slože- (17. v., Dubrovnik) (iz-) »prodavati na saj-
nicama: do-, odatle postverbal dagias m, mu« = glamazat (Lumbarda) »muktariti«
glSmaza 566 glava glava 567 glava

= glamázati, -aza (subjekt goveda, Lika) Cica u Istru) »vratna žlijezda«. Pridjevi glin- sijerka što raste u glavu«; na -ica: glavica f nuti konju oglav«, oglava (Bačka) »opanci od
»kad ne pasu nego se šeću«. Onomatopeja, durast, glindurav (Stulić). U Kaštelima unakr- (Vuk, 14. v.) sa različitim značenjima, s udvo- oglavine«; oglavlje n »povezač«; po- poglamica
koja oponaša zvuk, pojavljuje se i sa o mjesto stila se sa gnjida u gnjidura »zaušnjaci«. Riječ jenim sufiksom glavičica f (17. v.), augmentativ (Čilipi, m < vn) »jastuk (u govoru mlade ge-
a i i mjesto z: glômot m (Vuk) pored glômãt pripada govoru Moriaka koji se sele u Istru; glàviãna f (Vuk) »sjeme od konopalja«, pridjevi neracije za tunđela u govoru žena starih 70
m »sinonimi: buka, čalakanje«, također bug. r mjesto / u -ula > -ura upućuje na vezu s na -jast i -jat glavičast (18. v.), glavičat; veoma god.)«; s- zglàvac, gen. -veo, (Hrvatska) »pri-
u istom značenju. Odatle glomotati (Parčić) rum. ghindura, ali očuvano gl može da potječe raširen toponim, dapače i s rum. deminutiv- jeklad«; uz- uzglăvac, gen. -avca (Vodice)
pored glomatati, -am, Rumunji posudiše gla- iz istog vrela iz kojeg i glanda; an > en, in nim sufiksom Glavičor (brdo, Srbija, čačanski »njiva neizorana na oba kraja (glava = kraj)«;
gol glomozi, preinačivši slavensku onomato- objašnjava se bolje rumunjskom riječi. Upor. okrug), Glavičorka (Istra); na -ić (17. v.): uzglavlje n »dio kreveta kod glave«, upor.
peju umetanjem samoglasa o u početni slog arb. gëndërë koje isključuje rumunjsko posre- glavić, gen. -ica m; denominal glavičati se kopto < capitale; navrh-: navrglav m »obje-
u golomoţ i dodavši joj sufiks -zko u glomotoc. dovanje. (Vuk) »uvijati se u glavicu (kupus)«, oglaviäti šenjak, nestaško«. Složenice: glavobolja f (17.
Upor. glede sufiksa dobitoc. Onomatopeja se Lit.: ARj 3, 198. 225. Kušar, Rad 118, 51. se (objekt kupus). Augmentativi za razne ni- v., Vuk) = glavobolje n (Vuk), odatle pridjev
prenosi i na veliki obujam, nespretnost, tro- Ribarić, SDZb 9, 68. 147. REWS 3778. GM janse i afektivne vrijednosti: na -ina glavina glavòboljan; punjeglavica (Vranjic) »jegulja; si-
most: glomazan pridjev na -ьп »trom, nes- 140 DEI 1798. f (16. v., Vuk) »1° capito, 2° glavina (ŽK), nonimi: glaveš, jamarica«, punoglavka = pu-
pretan«, prilog glomazno (Srbija, Milićević) = »sinonim: glavčina, moyeu«, također toponim; noglavac (Valjevo) »1° mlada žabica sa repi-
glomāčan »idem«. Upor. i nezgroman. Upor. glava, gen. glave,ák.glăvuî(Vuk),baltoslav., odatle glavinuša f »vrst loze crnog i bijelog ćem, 2° pola ribe pola žabe« (Srbija, Lika).
brus. hlomozda i češ. hlomoz i stsas. galm sveslav. i praslav. *golva »l° (dio tijela) caput, grožđa«; na -uča: glavudža (Srbija) = glà- Prvi dio složenice varira puloglavac (Dubica),
»soni tus«. 2° (metafora za terenske uzvisine) sinonim: vuča, odatle deminuirano glavúčak, gen. -učka puljeglavacį-ljogl- (Poljica, Dalmacija), puljak
Lit.: ARj 3, 149. 204. Kušar, NVj 3, 338. brdo, raširen toponim, 3° kraj = svršetak (Hrvatska) »krupan papar«; na -ura: glàvura, (Pelješac) bez drugog elementa. Prvi dio slo-
Miklósié 66. SEW l, 306. Bruckner, KZ (Crna Gora, čakavci, prema tal. capo)«. Lek- deminuirano glavūrak, gen. -urka (trebinjska ženice nije jasan. Ne zna se da li je puno ili
45, 53. 48, 207. Matzenauer, LF 7, 179. NJ sikològijska je porodica veoma razgranjena: nahija) »sitan crni luk«; na -urda: glavurda polu.
l, 59. (I) Izvedenice od čiste imenice: pridjevi = glavùrdan (Bačka, Lika) = na -crnja gla- (II) Glagoli (denominali) i postverbali: na
na -ьп glâvan, općenito u određenom vidu vonja = glavòzan =- glavan (Lika); na -urina: -iti: glaviti, glàvïm (17. v., Dubrovnik) (iz-,
glambskyj (stsrp. pridjev uz srebro, Novo glavni, poimeničenja sr. r. glavno, gen. -aga glavùrina; na -etina: glavètina f (Vuk, 18. posa-, raz-, u-, za-). Od zaglaviti postverbal
brdo, Srbija, rudarski termin) »srebro po- n (17. v.., Vuk) = f glavna = sa -ica glavnica, v.); na -as: glavaš m »1° glavonja, također je záglavak, gen. -ãvká »ono čim se zaglavi
miješano sa zlatom«. Odatle izvedena danas prevedenica (calque) od tal. capitale, koje po- prezime, 2° biljka šipak«; na -čina: glavčina sjekira, motika«, impf, izglavljivatiįuglavljivati,
imenica glama koja je potvrđena kao toponim stoji kao posudenica kapital, gen. -ala; glav- f (Vuk) »moyeu« i toponim; na -oč: glavoč, (po-), zaglavljivati. Značenje pf. zaglaviti, za-
i u dubrovačkom latinitetu argentimi de glam- nica (Vuk) »danak od oženjena čovjeka«, odatle gen. -òca m »1° morska riba, gobius (s vari- glavim »pereo«, upor. strus. gólová »Getöteter«
(m)a ili glatne. Prema Novakoviću od gr. radna imenica na -jãr glàvnicãr (Vuk) »1° jantama glamoč, glavaš, glavotok itd., 2° biljka i golovbniku »Mörder«. Od razglaviti impf.
μάλαγμα. bogat čovjek, 2° koji kupi glavnicu«, pridjev sjekavica«; na -eš: glaveš m »1° lično ime (13. razglavljívati, -glàvljujëm (Lika) postverbal je
Lit.: ARj 3, 147. Jireček, Romanen l, 90. na -jav glavničav (Vuk) »pun glavnice«, na i 14. v.), 2° jegulja«; rašireno sa -ina: glavešina zglăvak, gen. zglăvka (Vuk) »sinonim: zglob«,
Isti, Handelsstrassen 47. Novaković, ASPh 3, -ьп glavničan, na -ski glavnički; na -ina: glav- f (pejorativno); sa -ka: glaveška (Lika) »glavato dobiven ispuštanjem ra-. Na -ati: glavati,
523. Rohlfs 1307. Vasmer, GL 61. nina (Vuk, Crna Gora) = glavnina »1° sinonim: žensko čeljade«; na -or: glavar m »1° biljka glavom (Vuk, Boka) (subjekt ribe) »pomaljati
glavno, 2° glavarina^0 glavni dio, npr. vojske«; plantago lanceolata, 2° prvi kraj na samaru, glavu iz vode«. Na -injati: glavinjati, -ām
glancati, -ām impf, »gaziti po debelu bla- na -at: glavat (16. v., Vuk) »capito«, odatle 3° prezime« (nije etimologijski isto što i gla- (17. v.) »tumarati« (iz-) = glavinjät (Kosmet)
tu«. Ne zna se gdje se govori. Zna se samo poimeničenje sa -ica glavatica f (18. v., Vuk) vor = blavor, v.). Ovamo i glavar, gen. -ara »raditi nešto na svoju glavu«. Varijanta sa r
prinosnik o kome se ne kaže ništa u 6. t. ARj. »1° riba u Neretvi, 2° čioda, 3° glavati kupus«, (Piva-Drobnjak) »prednji dio na samaru«. Izve- mjesto » znači onomatopeiziranje : glavrnjati
Možda varijanta od ličkog glimbati (v.) sa na -ьс glavatac, gen -aça m »sinonim: glavaš«, denice za lica muška i ženska: natur, -džija: (Vuk) (га-). Od sintagme bijela povezača
-cati. Sasvim drugog je podrijetla glancati na -enica glavatenica f (Dalmacija) »stari rim- glavadžija m (Ljubiša« = na -ar m prema f na glavi objeloglaviti se (Lika) »udati se«.
(cipele) (hrvatski gradovi) od njem. Glanz, sa ski novac«, na -inka glavatinka f »biljka pras- -arica glavar, gen. -ára m (16. v.) = glavar Slog gla- nastao je po zakonu likvidne me-
-ati, ne od glänzen. koč, vražji griz«; na -it glavit (Vuk, 18. v.) (Piva-Drobnjak) prema glavàrica f (18. v.). tateze (polj. glovia, rus. gólovo). Rumunji
Lit.: ARj 3, 149. »lijep«, vrlo običan sa prefiksom po- poglàvit, = jednom glavarija (16. v.); odatle pridjev posudiše glavă, glavinţa < glavica, sa zamje-
prilog poglavito. Slabo su potvrđeni: hrv.- na -evl-ov: glavarev pored glavarov, na -ski nom našeg sufiksa -ica sa rumunjskim latin-
glande, gen. glanādā (Perast, Dubrovnik) -kajk. pridjev glavač (Belostenec, Jambre- glavārskī, apstraktum na -stvo glavarstvo (17. skog podrijetla -infa; glăvaţină (unakrštenje
»gljiva, skrofule«. Dalmato-romanski leksički šić) »sinonim: tvrdoglav«, na -ost glavast v.); obično sa po-: poglavar (nema f); raši- glava sa rum. căpăţină < lat. capitino). Ma-
ostatak od kllat. glans, gen. -dis, s prijelazom (Mikalja) i na -ji glavlji. Složeni pridjevi: od reno na -nik: glavarnik m (jedanput, 18. v.); džari posudiše galocza < glavica .Novogrci
u deklināciju α kao i u tal. ghianda. Pridjev sintagme bezglav (Stulić, danas općenit, prem- na -nik : glavnīk, gen. -ika, sa prefiksom po-, (γ)κλάβα »Kopf, Schädel, Dickkopf«. U bal-
na -av glandav (Dubrovnik). Latinski de- da ga nema Vuk), odatle proširen sa -ьп bèz- do-: poglavnik (16—19. v.), doglavnik (Vuk). tičkim jezicima paralela je potpuna,^ fonet-
minutiv na nenaglašeni sufiks -ula nalazi se glāvan (Vuk, 15—16. v.), poimeničen sa Na -orina : glavarina f (Vuk) »porez na glavu«. ska i semantička: lit. galva, lot. galva. Prvi
u gljendura (Rab) »sinonim: gljiva = žlijezda -an bezglàvãn, gen. -ana (Pavlinović) »(pejo- Prefiksalne složenice nastale iz sintagmi: slog stoji u vezi s korijenom gol proširen for-
(gljendura ili gljiva »žlijezda«)« = glindura rativ) budala«; nezaglavljen, poimeničen sa m do-: doglavača f »mahrama kojom se povezuje mantom uo. Upor. njem. kahl < stvnjem.
(Hrvatsko primorje) »žabica, žlijezda u grlu« -ik, f -ica: ne zaglavljenih, gen. -ika m prema bez odmah do glave«; na-: naglăvak, gen. kalo, gen. kalwes.
= glindura (Parčić, sva sela štokavske i ča- f nezaglavljènica (Lika) »koji se ne da uputiti«; -âvka (Kosmet); o-job-: ôglãvak, gen. -ãvka
kavske oaze na visoravni i sva sela Slovinaca Lit.: ARj l, 268. 2, 561. 111. 164. 173.
gologlav = razloglav (Istra) »gologlav« < raz- »sinonim: glavıca, brijeg; ôglãv m, òglavina 177. 179. Д80. 184. 185. 4, 171. 278. 7, 761.
u zapadnoj i južnoj Istri; kod Brkina, Bez- i gologlav sa haplologijom ; tvrdoglav, tupò- f = òglavina = oglàvãr = oglàvmk, gen. 8, 146. 369. Vuković, SDZb 10, 382. Elezović
jaka i u Liburniji nije poznata; znači da je glav. Izvedenice bez prefiksa: deminutivi -łka »što se meće konju na glavi, tur. lašlukt, l, 187. 432. Ribarić, SDZb 9, 202. Miklošič
riječ donesena seljenjem velebitskih Vlaha = na -bk: glavak, gen. glavka m (Šulek) »vrsta odatle denominal izoglaviti, izoglāvīm »ski- 70. SEW l, 323. Holub-Kopečný 123. Bruckner
gláva 568 glëdati gledati 569 glina

144. Vasmer 286. WP l, 537. Trautmann 77. ma promatrati, βλέπειν, 2° duhovno: bri- *ghel-jghle- sa dentalnim infiksom. Taj se metafora furl, giere »Art Weinrebe« > slov.
Mladenov 99-100. Tomanović, JF 17,211. nuti se, nastojati, 3° masirati trbuh, namjes- nalazi bez infiksa u zelen (v.), zelje (v.), zlato glera. Pridjevska je izvedenica na -īnus zacijelo
Hirtz, Amph. 34-5. 125-126. Zore, Rib. titi pupak (Kosmet)« (do-, iz-, izraz-, na-, (v.) i žuč (v.). tršć.-tal. giarina > furl, gïarina od mlet. giara,
19. Vaillant, Ä£S 7, 203. 22, 20. Jagić, ASPh nad-, o-, pre-, pri-, raž-, sa-, u-, za-, z- se~)
l, 430. Iljinski, RSl 6, 219. Thumb, JF 2, Lit.: ARj 3, 164. 186. 187. i sl. 194. 4, furl, glene > slov. jarina f »Stelle wo das
72. Boisacq3 430. Szober, PF 14, 599. sl.
prema pf. glêdnuti, -em (Vuk) (o-) — pògle- 178. 289. 7, 818. 835. 8, 22. 154. BI 627. Wasser schäumt«. Ne zna se kako se semantički
nuti — oglednut se (Kosmet) = gľenuti (sa Elezović l, 97. 98. 99. Ribarić, SDZb 9, odnosi prema glarea, ako je odatle, ribarski
(cf. /5* 15, 296.). Mažuranu 322.
dn > n), poglédnuti, poglēdnēm (Piva-Drob- 172. Vuković, SDZb 10, 396. Miklošič 65. termin glorati (objekt mrežu na skalice ili na
già vii j a m (Vuk) = glámnja (Vük, Dubrov- njak). Akcenat gledati samo u prefiksalnim SEW l, 302. Holub-Kopečný 123. Bruckner civijeru) (iz-) »graditi mrežu na skalice« <
nik, Boka, sa ия/ > mnj) = glámnja, gen. složenicama o-, ogledam pored ogledivati, og- 141 Boisacq3 574. Vasmer 278. Trautmann 92. *glareare. Primjer : mreža se izglora na civijeru.,
glamnj'è (Buzet, Sovinjsko polje) = glamnja lèdujem, razgledati prema pf. razgledati, raz- WP l, 625. Mladenov 101. Boskovic, NJ l, zatim se nosi na sušilo. U vezi s time je možda
275-279). JF 12, 300. NJ 2, 158. Charpentier,
(ŽK) »cjepanica što se loži na vatri« = glavnji gledivati, -gladujem i razgledavati, -edāvām; i ribarski termin glâr m (Ston) »onoliko mreže
ASPh 29, 5. Joklj ASPh 29, 14. i sl. Mazu-
pored glavnje pl (meju glavnjah u pepelu) pogleduvăt, -ujem (Kosmet). Imperativ se ranić 322. što čovjek jednom preko škafa složi kod pre-
»ostaci od bíja i bijìca (od sinoćnjeg ognja skraćuje glê, glête u brzom govoru. Od te skra- bira«. Odatle na -izati < vlat. -idiare > tal.
ili današnjeg ili jutrošnjeg), koji nisu dogor- ćenice stvoren je glâti, glâm (Vuk, 16. v.) gleda f (Vuk) = gled m (Srbija) »sinonim: -eggiare glarižati, -am impf. (Ston) »prebirati
jeli«. Odatle: deminutivi na -iça: glàvnjica (o-, po-), u Kosmetu glja pored glja, gljàj i glazura«, odatle s gr.-tur. -eisati = -osati: mrežu«. Skarić tumači glera < njem. Gerolle.
(17. v.) = glavnica — glàvnjica (Smokvica, gljăj, gljâjte (po-). Gerund je na oči glede (ŽK) gleđeisati (Vuk) = gledosati (Srbija, Miliće- Lit.: ARj 3, 204. 4, 176. Zore, Rad. 108,
Korčula) = glamnjica (ŽK) »1° tizzoncello, = glede = gled (Slavonci, 18. v.) kao prilog vić) »glazirati«. Varijanta sa t mjesto á: guta 232. Isti, Rib. 335. Pleteršnik l, 359. Šturm,
2° Brand im Weizen, urėdo«, s udvojenim u značenju »s obzirom«, danas općenito »im f (Vuk, Dubrovnik), sa č mjesto d bug. gleč ČSJK 6, 79. Štrekelj, ASPh 12, 457. Pieona
sufiksom glavnjičica; na -enica: glavnjènica Betreff« u zapadnim hrvatskim krajevima, i m »Email auf Porzellan«, odatle na gr. -os 2387. REW3 3779. DEI 1798. Skarić, Sporn.
(Fužine) »Blagovijesti (jer se na taj dan spusti kao prijedlog s akcentom glede (toga). Upor. glečosvam pored gledžosvam. U narodnom go- 79, 18.
glavnja u zemlju, tj. misli se da ne će biti hrv.-kajk. gledeti na »spectare«. Ovamo još voru glêto n (Kosmet) u poredbi teško kaj gležanj, gen. -žnja m (Vuk, 16. v.) = glez-
više potrebna jer ne će biti zime)«; denominal poimeničenje gledeće n »zjenica«, upor. zreće glêto gdje je značenje »olovna ruda«. Bug. no n (Parčić) = gliježno (Bella) = glježno·
na -ati: glàvnjati (Lika) »turati proso, zapalje- (ŽK). Postverbali od samog glagola ili od slo- glečosvam = glečesam pored gledžosvam do- (18. v., Voltiđi) = gližanj (Voltidi i Ra-
ne jelove daske u sjeme za sijanje (nejasno ženih glagola s prefiksima do-, iz-, nad-, o-, kazuje da je prvobitno č bilo turcizirano kao pić) = glježno (18. v., srednja Dalmacija,
značenje)«. Sveslav. i praslav. *golvbnja iz ter- po-, pre-, raz-, u- postverbali su: gì ed m (16. u Džibridža za Cibrica. Prema tome i d po- Pavlinović), sveslav. i praslav. *glez^ »talus>
minologije ognjišta. Slog gla- nastao po za- v.), odatle pridjev na ьп gledan (Kosmet) tječe iz č. Dubrovačka varijanta slaže se sa Schienbein«. Prvobitni je oblik na e. Jekavizi-
konu likvidne metateze: pol j. głownia, rus. »lijep«, gledan pored gledan (Piva-Drobnjak); srlat. gleta (1300, u Mlecima) i fr. glene »olovna ranje i ikaviziranje je nastalo zbog gl > glj
golovnja. Etimologijski tumači se na više na- nedogled; izgled, odatle na -nik izglednih; nad- gleda«. Nalazi se još u polj. glejta pored gleta kao u gljiva za gliva (v.); ž mjesto z stoji zbog
čina. Za izvedenicu od glava kao metafore gled, ogled, ogledi m pl. (Vodice) »prvi korak gdje je iz njemačkoga ili srednjolatinskoga. nj. Odatle pridjev na -ost: gležnjast. Rumunji
s pomoću sufiksa -ьп H—ta smatraju je Šuman, kod sklapanja braka«, pogled, pregled = pri- Tal. ghetta (14. v.) pokazuje gì > gh kao posudiše gleznā f »Knöchel« koje se slaže sa
Bruckner, Berneker i Vasmer. Upozoriti ipak jegled, ugled; odatle pridjevi na -ьп: (nè)dò- u pučkim riječima i isključeno je da može glezno kod Parčića i sa rus.-cslav. glezna f
treba da se metaforickí ne može shvatiti zna- glēdan, izgledan, ogledan, (ne)uglēdan, (n'è)- biti posuđeno iz njem. Glätte koje je na osnovu i glezno. Ni baltičke ni ie. pralele nisu utvr-
čenje glavnica (Vuk) »Brand im Weizen«. prègledan; negUd m (Vuk) »nemar« od ne pučke etimologije unakršteno vlat. glena i đene jer odnos prema lit. sleznas »Knöchel«
Iljinski i Matzenauer vežu je s lot. pa-galys gledati, prilog negledūša (Srijem, uz pazariti) njem. Glätte »uravnjenost«. Balkansko gleč = nije jasan zbog početnog í mjesto g ili z, a
»poljeno« i rus. galka »goruščaja golovnja nosi- »sinonim: ćor-pazar«; razgled, odatle neolo- *gleća > gleda može biti samo *giittium, pl. odnos sa srvnjem. Klak = klakkr »Klumpen«
maja vetrom pri požare«. Miklošič pominje gizam razglednica, prevedenica od njem. *glittia od gr. γλιττόν (upor. lit. glitus semantički ne odgovara.
uporedenje sa Kohle < ie. *geulo ili *goulo Ansichtskarte; nèzgledan. Radne imenice: na »Ijepiv«) koje Hesihije glosira sa γλοιόν Lit.: ARj 3, 195. Miklošič 65. SEW l,
sa sufiksom / od korijena *geu- »glühen«. -ač: gledač m, nije ušlo u jezik, na -lac gleda- (upor. glina, v.) »visqueux« iz balkanskog la- 302. Holub-Kopečný 123. Bruckner 145. Vas-
Ovamo ide arb. gllanik = glanik »grosser lac m prema f glêdalica, hrv.-kajk. na -vac tiniteta. mer 272. i sl. Mladenov 101. Tiktin 687,
Stein beim Herde zum Darauflegen der Holz- gľedavac, gen. -vea. Sufiks za mjesto -ište: Lit.: ARj 3, 195. Elezović, Njf l, 245-247.
scheibe«, izvedenica sa sufiksom -ik koja u gledalište = za alat -alo gledalo; ogledalo n Mladenov 101. Miklošič 65. SEW l, 301. glî (ŽK, u vezi sa kaj »kao« ili sê »sve«) =
južnoslavenskom nije potvrđena. Ir. guai »sinonim: zrcalo« = ogledalo (Kosmet) »pri- Bruckner 141. DEI 1797. REW3 3780. gli (ŽK), prilog »jednako« = kli (1527) »od-
»ugljen« u vezi sa pik. gloue »glavnja, cjepanica« mjer«. Složenica: mrkogleđa, srđa zlopogleđa. mah« = glih (uz takajše, hrv.-kajk., Nedeljišče,.
< gal. *glava (ne clava »batina«) dovodilo Gled (14. v.) je potvrđeno samo u antroponi- glêra f (Bar, Sutomore, Spic — tu se 1592) »jednako, upravo, baš«, slov. glih »idem«.
bi do veze s keltskim. miji, odatle Gledević. Rumunji posudiše og- izgovara i klera) » l ? zemlja pomiješana sa Od srvnjem. gilih, nvnjem. gleich.
Lit.: ARj 3, 181. 182. Miklošič 70. SEW lindă f »ogledalo«, postverbal od ogledati. Da- šljunkom u kojoj ima dosta škalje (»ruda pla- Lit.: Skok, ASPh 33, 362. Popović, Sin-
l, 325. Holuh-Kopečný 123. Bruckner 145. KZ našnje gledište (Šulek) je prema češ. hlediště; vica u potoku, pobijeli i mjestimice bude bi- taksa 35. Pleteršnik l, 217. Mažuranić 322.
45, 49. Vasmer 255. i 256. Mladenov 100. izgled je narodna riječ, ali u izgled na uspjeh jela, slično kaldrmskom kamenu«, Bosna, Ska-
Joki, SAW 168, 109. Matzenauer, LF 7, rić) 2° toponim (Glêra tiče se Banjúla, 20 minu- glida f (18. v.) »vojnički red, stroj« = glida
179. Iljinski, RFV73, 218-308 (cf. Slávia 13, prevedenica je (calque) od njem. Aussicht. Vo-
ta hoda od mora više Prdača, tu ima mnogo (ŽK) = sr. r. pl. glida (18. v.) = glîdi f pl.
579). GM 192. Štrekelj, DAW 50, 13. Šuman, kal e je nastao iz t: stcslav. gledati, polj.
morskog i drugog kamenja)«. Dalmatoroman- (ŽK). Od graničarskog njem. Glied.
ASPh 30, 295-296. Meyer-Lübke, ZRPh 39, glądać, rus. gljadétb. U baltičkim jezicima pot- ski leksički ostatak od lat. glarea > tal. ghiaia, Lit.: ARj 3, 197.
85. REW3 1973 (str. 805). Boisacq3 150. puno odgovara lot. glenst, glendêt »vidjeti, ghiara. Odatle toponim Glòron (izgovara se i
gledati, gledam pored gledīm impf. (Vuk, tražiti«. Upor. od drugih ie. jezika ir. inglennat Goro«) navrh Volûice (Bar), mjestance sa malo glina f (18. v.) = gnjila (Vuk, sjeverna
Kosmet) = gledeti (hrv.-kajk.), ie., baltoslav., »vertigant«, srvnjem. glinzen i nvnjem. Glanz. kuća, malo polje do Gorka. Ovo je vjerojatno Dalmacija, metateza l-η > η-l s prijelazom
sveslav. i praslav. *glend- »1° konkretno: oči- Ie. je korijen *ghlendh-, raširenje korijena augmentativ na -one od *glareone, а možda je n > nj zbog g kao u gnoj > gnjoj) »argilla,
glina 570 gliza gliza 571 glogòjati

vrsta ilovaste zemlje«; praslavenska i sve- glista f (Vük) = gljista (J. S. Reljković, je -dia > hrv.-srp. -za < arb. -zë u kolek- -ynji kao gospodinja od gospod kao da je žensko
slavenska riječ. Veoma raširen toponim, u gl > glj kao u gljiva, v.) »lumbricus«, f pl. tivnom, ne deminutivnom značenju. Glede lice: gloginja (Vuk) = gloginja (Kosmet).
sing, i pl., i hidronim. Odatle pridjevi na -ьп: gliste »bolest helminthiasis« = glista (Vodice) / > li upor. ŗ > ri u krümp, čamkrimp (Pek- To je zbog toga što glog igra veliku ulogu
stcslav. glinьnъ, očuvan u Glina Gora > Glina »1° glista, 2° dugačke paralelne grede iznad mezi 22). kod čaranja: 1640. zakapa vještica glogov klin
sa gubitkom opće riječi; danas na -en: glinen. ognjišta za sušenje drva«. Stulić ima glist m Lit.: ARj 3, 199. 200. Meillet, MSLP pod prag kuće da u njoj stanovnike pomori;
Radne imenice na -ar prema -arica glinar kao u bugarskom, bjeloruskom i češkom. 13, 244. i sl. GM 141. 273. 278. Ribarić, glogovim kolcem probija se mrtvac vukodlak.
prema glinarica, odatle glinarina i glinarstvo, Sveslavenska i praslavenska riječ. Odatle prid- SDZb 9, 147. Zovko, ZbNŽ l, 110. Parčić Prema tome je glog personificiran. Plod je
glinenina, Šulekovi su neologizmi. Osnovno je jevi na -av, -ast gltstav, gustasi, nepotreban 168. WP l, 612. 2, 498. Jokl, Unt. 89 i SBW morao dobiti sufiks ženskog lica. To je zna-
*glina poimeničeni pridjev od *glųb: *glubna; apstraktum na -ost glistavost f (Šulek), na -en 168, 28. čajno. Leptir čija gusjenica živi na glogu:
*ghjb posudiše Rumunji glie (de pamint) »gru- glisten (Belostenec, Jambrešić), na -in glis- glogovnjak »pieris crataegi« ( nije potvrđeno u
globus m »zemaljska kuglja«. Učena riječ
da«. Rumunjska posudenica omogućuje re- tin (Belostenec), deminutiv na -ica glistica, narodnom govoru; možda je Šulekov neolo-
(internacionalna) od lat. globus. Sa madž.
konstruirati prvobitno značenje »Ton, Lehm, augmentativ glìstina (18. v.), odatle pridjevi gizam). Sa pejorativnim sufiksom -onja: glo-
izgovorom dočetnog s > š globus (hrv.-kajk.,
Lehmboden« kao u rus. glej. Rumunjsko glie glistinav, glislinast, deminutiv glistinica f (Stu- gonja m prema glogonjača f »1° šaljiv naziv
Belostenec, 17. v., čakavci) »lopta«. Kavanji-
može biti i od *glinja, koje nije potvrđeno u lić). Madžari posudiše giliszta — gdeszte, za čensko čeljade visoka, tanka i poduga vrata
nov (18. v.) globiš upor. sa golombiš (slov.,
južnoslavenskom, ali je moguće zbog gnjila. Arbanasi glistrë (sa dodanim r kao u Spalatro (Lika)«, zacijelo je metafora od glogonjača f
Prekmurje) koja je posve madžarska. Kava-
Arbanasi posudiše gline f »Ton, Lehm«. For- i brnistra). Uzimlje se s pravom da je korijen (Bosanska Krajina) »divlja guska«. Kako ima-
njinova zamjena sa -ir ostaje nejasna.
mant -na nalazi se u gr. γλίνη = γλία »lje- gli- isti koji i u gljiva (v.) i glina (v.), tj. ie. mo podataka o dugom vratu te guske, znamo
pilo«, ngr. γλήνη. Od istog korijena postoji *glei- raširen pridjevskim formantom t, upor. Lit.: ARj 3, 201. Pleteršnik l, 229. DEI kako je došlo do takve denominacije. Vrat
1830. je uporeden, sa štapom od gloga. Veoma, je
još staro priďjevsko poimeničenje obrazovano lit. glitus »Ijepiv, gladak, sklizav«. Taj prid-
sufiksom -yo: gljiva f (15. v., Vuk) = gl'iva jev *gleit dobio je pridjevski sufiks u femini- glodati, glođem impf. (Vuk) (na-, raž-, o-, raširen toponim sama riječ i u brojnim izve-
(ŽK, prvobitni oblik glj je kao u gnjoj zbog numu -ta koji je poimeničen. To je pridjev iz-) = glodati (đ iz prezenta) = glodăt (Kos- denicama: Glogovo ili Glogova, Glogovac,
g, upor. šljiva pored sliva, ŽK) »1° fungus, od pridjeva. Upor. mesnen (ŽK) od meso', H met) »rodere«, sveslavenski i praslavenski gla- Glogovnica > Gloggnitz (Štajerska), Glogoš-
2° bolest glanda«, odatle pridjevi na -ьп, -ast, > st je kao u plesti, pletem (v.). gol. Odatle : radne imenice na -ar glòdãr, gen. tica. Kako je glog pun trnja i teško se prolazi
-av, -ov, -in: gljivni (hrv.-kajk., Jambrešić), Lit.: ARj 3, 198-9. Ribarić, SDZb 9, -ara, na -ьс glòdac, gen. gioca, na -lac gledalac kroz njegovo grmlje, metaforickí se prenosi
gljîvast, gljïvav, gljivov (Jambrešić), gljıvin; 147. Miklošič 66. SEW l, 304. Holub-Kopečný = na -vac glòdavac = na -alo glodalo', demi- na psihološko polje. Odatle denominai na
radne imenice na -ar m prema -arica: gljivar 123. Bruckner 142. Vasmer 274. Mladenov 101. nutiv na -ckati impf, glôckati, -am prema pf. -iti gložiti se, gložīm (Vuk) (na-, Lika) »ne-
prema gljïvarica, na -arka gljivarka f »neka GM 126. Matzenauer, LF 7, 180. glõcnuti, -nem. Postverbal pejorativnog zna- trpeljivo se odnositi prema susjedu; sinonimi:
bubica«; deminutiv na -ica: gljivica', augmen- čenja s hipokorističkim akcentom gioca f (Vuk, prepirati se, svadati se, kavžiti se«. Odatle
tativ na -etina i -urina: gljivètina f = glji- gliza f (Hercegovina) »sinonim: gliva (kao Baranja) »šljiva ili breskva koja se rascijepiti apstraktum gloznja f (srednja Dalmacija.
vùrina. Madžari posudiše golyva. Upor. lit. bolest struma) = glanda (v.) = podvratné ne da« = glođva (Vuk, Srijem, -va prema Pavlinović). Nema paralela u baltičkoj grupi.
gleivos »Schleim«. Prema gljiva stoji prijevoj (glize) žlijezde od nazebe (mogu biti ko ti- breskva). Nema utvrđenih paralela ni u bal- Od ostalih ie. jezika mogućnost za upoređenje
glevb potvrđen u drugim slavinama. Kod nas čija jaja, Livno)« = gliza »gonfione delle tičkoj grupi ni u ostalim ie. jezicima. Pomišlja pruža gr. γλώχες »oštri j ci na klasovima«,
ide ovamo glevoć m »vrsta spuža« (nije rečeno glandole iugulari (Parčić)« = gljiza »(meta- se na srodstvo sa gladak (v.), ali semantički γλωχίς »vršak oštrice«, γλώσσα < ie. *glogh-ia.
gdje se govori, sufiks -oć može stajati mjesto fore) 1° grumo di farina (nella polenta, Par- ne odgovara'kao ni stisl. glata »ništiti«. Machek tvrdi da je kao i istoznačno gr. κρά-
-oč, upor. glavoč, v.). Od iste je osnove s for- čić), 2° (u loju) cicciolo carnoso (nel sego, τοαγος pred- ie. što se fonetski ne da dokazati.
Lit.: ARj 3, 201. 202. 4, 176. 8, 749. Ele-
mantom n glèni, očuvan danas samo u slov. Parčić)«. Od slavenskih jezika samo češ. hlíza zović l, 99. Miklošič 66. Holub-Kopečný 124. Lit.: ARj 3, 202-204. 205-206. Elezović
glên m »Schleim, Schlamm, Durchfall beim f »excroissance, abcès«.; sinonim: žláza < stčeš. Bruckner 163. Vasmer 275. Mladenov 102. l, 98. Miklošič 66. SEW Ί, 306. Holub-Ko-
žléza, ruš. železa, polj. zołza, slžč. hľúza. Pedersen, KZ 38, 342. pečný 124. Bruckner 144. KZ 46, 199. Vasmer3
Vieh«. Da je nekada ta riječ bila raširena u
Odatle češ. zhliznatěti. V. žlijezda o daljem 275. Mladenov 202. Trautmann 91. Boisacq
južnoslavenskom, dokazuje rum. glean m tumačenju postanja: ie. *gleigh- od *gel~, glođiška f (Brač) »trava zvana zečji rep, 152. Hirt, IF 31, 10. 32, 300. Petersson, IF
»Schiefer«. Filipović ima dlen m (kod ugarskih prastaro unakrštenje sa korijenom od gliva lagurus ovatus L.«. Drugih podataka o biljci, 24, 250. Sobolevski, Slávia 5, 442. Machek,
Hrvata) »pituita«. Dežman u svome rječniku (v.). Od gliza je naziv biljke gljiznjača f »scro- po kojima bi se mqglo zaključivati o denomi- LP 2, 152. Mažuranić 323.
liječničkog nazivlja u raznim izvedenicama, ko- fularia L.«. Sasvim drugog je postanja homo- naci)!, nema.
je interesiraju liječnika, uzeo je glen m »mucus« nim gliza f, (Vodice) »osušen teleći želudac Lit.: ARj 3, 202. glogòjati, glògoje impf, »sinonim: ključati
za pravljenje sira« = gliza (okolina Livna) (v.)«, odatle glôgõj m (Stulić, Smokvica,
iz slovenskoga. Ie. korijen *glei-l*glei-, raširen
»ukiselo mliko«. To je balkanska pastirska glog, gen. glòga m (Vuk, 13. v., 1429) = Korčula) = glogolj (Pavlinović) »vrijenje
je u galskom sa -sa: glisomarga, prov. gleza,
riječ ilirskog podrijetla koja se nalazi još u slog, gen. gloga (Kosmet) »1° crataegus L., vode u loncu na ognjištu«. U Stulića giogo-
fr. glaise. U baltičkoj grupi odatle je glagol 2° drvena sprava kojom se klepeće« (18. v., tati, glogoće; sa k mjesto g: klokotati, klokoče
arb. gjizë f = (Skadar) dziz »ricotta, Käse,
giteti »mazati«; u ir. glenaid (3. 1. prez.). Za upor. glogovac)«. Sveslavenska i praslavenska (subjekt voda, Vuk, tako u stcslav., slov.,
Topfen, gelabte Milch«. Hrv.-srp. oblik po-
dalje veze v. glîb i glista. maže tumačiti postanak arbanaskog oblika. riječ. Odatle pridjevi na -ov glogov, na -ovit bug., češ., rus.) = klokSćat (subjekat kotlovi,
Lit.: ARj 3, 197. 212. 213. 225. 199. 195. Današnje je arbanasko značenje sekundarno, glogovu (Parčić). Poimeničenja: sa -ina glò- Kosmet), odatle postverbal klokot m (također
Miklošič 66. SEW l, 303. 304. Holub-Kopečný a prvobitnije hrv.-srp. koje tačno odgovara govina (Vuk) »drvo«, na -ьс glògovac, gen. u istim jezicima i toponim kao i Sopot). U
123. Bruckner 142. KZ 46, 210. 48, 201. 210. rom. formaticum > fr. fromage. Pretpostaviti -vea »glogov štap, kolac« = na -гћ glogòvãk, rum. clocot n p^red colcot (Muntenija) »Auf-
Vasmer 272. 273. Trautmann 92. Mladenov se mora iliro-tračko *g.lidia < ie. *gįdia, od gen: -âka (Srbija). Deminutiv na -če glokče wallen, Sturm«, odatle α clocoti »uzavreti«.
101. WP l, 621. Boisacq3 150-151. Matze- korijena *gel- »ballen, gerundetes, kugeliges (Kosmet), na -äc glasač (Vuk). Kolektiv Sa ispuštanjem jednoga o: klokun m pored
nauer, LF l, 180. Jokl, SAW 168, 109. u. dgl.«, ne *serdia kako je mislio Jokl. Ovdje glôžje (Vuk). Plod sa sufiksom -inja =· stcslav. klokunj (18. v., Podgora, Pavlinović) »mjesto
glûh 573 giunta
glogòjatí 572 glüh

glotnik (Stulić) »zao čovjek«. Augmentativ


harka (Srijem) = divlja tatka, 5° .bljutav: nastao iz sonantnog /. Vukovo značenje »na-
gdje voda izvire, malo vrelo«, raskloktiti se
glòtina f (Dubrovnik) »svake vrste žita po-
gluho zelje (= ludo i gluho, Lumbarda, Kor- viknuti se« razvilo se iz oglušiti se, kako je u
(subjekt vatra, kad se klada razgori). Onoma-
čula)«. S prefiksima na-, po-: nagluh (Vuk, Lici, tj. »postati gluh, na nešto neosjetljiv«.
topeja oponaša šum vode koja kipi na vatri, miješano, osim pšenice«. Denominai gioliti se
Vrbnik, Poljica) »malo gluh« pored nagluh — Od istog korijena izvodi se i glup (v.).
i plamena vatre kad gori. Prenosi se na sud (Martić) »svađati se, klati se«. Rumunji
naglu nāglua (Kosmet) »pomalo gluh«; pò- Lit.: ARj 3, 204. 206. 208-9. 7, 332. 8,
iz kojega se pije (upor. Molièrovo: comme posudiše gloată f »1° Volksmenge, 2° Land-
sturm«, odatle gļotas m »vojnik trećeg poziva«.
gluh »podosta gluh«. Pridjevske izvedenice: 783-784. Elezović l, 99. 187. 432. 2, 11
sont doux vos petits glougloux): klokòtica f
na -ьп glühan, .gluhna (Vuk, 18. v., h očuvan Miklošič 67. SEW l, 308. Holub-Kopečný
(hrv.-kajk.) = klokotuša »stakleni sud za Nalazi se još u stcslav., slov. u značenju 124. Bruckner 145, KZ 45, 299. Vasmer 275.
po analogiji glagola gluhnutt), inače (za)-·
vino«. Na biljke: klokočica (Srijem) »grah »korov«, bug. u značenju »Herde, Schaar«,
glušan = zaglušan (Kosmet) »bez promahe«; 277. Trautmann 91. Mladenov 102. ASPh 36,
sitan mrki«, klokoč m = klokočika (Vuk) ukr. Mota »Gedränge«. Praslavenski oblik 120-122. Pedersen, KZ 38, 343. Bélié, NJ
glušan bez prefiksa potvrđen je u značenju
»ştaphylea pinnata L.«, također toponim, ne može se rekonstruirati jer je moguće da 8, 136-142. Mostevljevic, NJ l, 19. Loewen-
»miran«: glušna doba »gluho doba«, glušni
odatle poimeničenje pridjeva klokočevina (Vuk, je između g i / postojao poluglas ъ. Ie. para- thal, ASPh 37, 388. Vaillant, RES 22, 43.
klanci (Martić). Na -ast glühast prema glu- Kusar, NVj 3, 338. Skok, Slávia 15, 483 ,
Crna Gora), pridjev na -ov klokočikov i po- lele su nepoznate.
šast (š mjesto h od glagola glušiti)^ Složeni br. 550.
imeničenje na -ina klokočikovina. Taj oblik Lit.: ARj 3, 205. 7, 835. Elezović l, 99. pridjev gluhonijem neologizam je [kalk prema
onomatopeje nalazi se u češ., polj. i rus. Miklošič 66. SEW 306. Mladenov 102. Boisacq3 gluma f (14. v.) = glum m (18. .л Stulić)
njem., fr., tal. sordomuto}. Poimeničenjá na
Prijenos na biljke objašnjava se time što im 124. Matzenauer, LF 7, 181. »1° šala, 2° igra, 3° kazališni komad; sino-
-iça glušnica = gluha nedjelja (peta koriz-
plod šumi u mahuni. I u rumunjskom ima nimi: lakrdija (v.), komedija (upor. Divna
glotun m (dubrovački rukopis 16. v.; o mena), za oznaku ljudi sa -ać gluhač, gen.
takvog prenošenja: clocoţei = clocuţă »cle-
mjesto u prema tal. ghiotto, upor. furl, gloti -aća m (Vuk) prema f gluhaća, također topo- gluma, naslov prijevoda biskupa Uccellini Ti-
matis«, clocoţel, clocotici »evonymus europaeus«, ce za Danteovu La Divina commedialo, stcslav.,
uz glule) »proždor«. Odatle apstraktum na nim u pl., = -ák gluhak, gen. -aka (Vuk) =
clocotiį »ştaphylea pinnata«. Da ta onomatopeja slov., bug., stčeš., polj., ras., praslav. Danas
-ifa glotunija f (isti rukopis) »proždorstvo« = na -an glùhan = gluãn (Kosmet) = na -ьс
može oponašati i glas ptica, razumije se:
(u > s > a prema čak. gälte) glatun (čakavski, gluhač, gen. -hca (Vuk, h očuvan kao u prid- pripada isključivo kazališnoj terminologiji.
klok-grob »glas gavrana«. Odatle impf, klok- Prvobitno je značenje očuvano u rum. slaviz-
17. v.) »sladokusac«, apstraktum glatonija f = jevu gluhan) prema glúšac, gen. -sca (14. v.,
ćati = kíòktati, klôkce (subjekt gavran) (za-), mu glumă f »šala« i u pridjevu glumeţ »šaljiv«
(glu > gib > gl > gu) gutunija (čakavci, 16. i također bosansko pravoslavno prezime) prema
klokotáš m »aquila pomeraná; sinonim: klik-
17. v., Marulić) »proždrljivost«. Prema gutvati glušica f »gluho žensko« = na -onja glühonja, obrazovanom s pomoću rum. sufiksa lat. pod-
tavac«; klokotati, -će (subjekt orao}. Za pticu rijetla -ef < lat. -idus. Odatle: radne imenice
(Budinić, upor. obědvati /ŽK/ prema Obed) odatle hipokoristik gluho m (Vuk). Apstrakta
zvanu klokočicu (Srbija) tvrdi se da se tako zo- na -ьс m prema f -ica glumac (14. v., Dubrovnik,
gutvunija (čak.). U tom posljednjem obliku na -oca i -ota, -ost, -ilo: gluhoća = gluhòta =
ve zbog trave klokotá u kojoj se najradije leže. također prezime) prema glumica f, s pridje-
unakrstio se romanizam sa stcslav. gbtb > glúhost = glušilo n (Dubrovnik). Denominai
Tetrijeb kloca impf, prema klocnuti pf. (Lika). vima -ev, -in glumčev prema glumičin = na
čakavski gälte f pl. »Schlund, Kehle«. Zamje- na -iti: impf, glušiti (se) (o- se, za-) — oglú-
Ovamo ide kljoška ï, rum. cloşcă i closnifa i
nom romanskog sufiksa domaćim -ina glòtina viti, -im (Vuk; h nije prešao u š prema gluhnutf), -ač glumac, gen. -ača (Belostenec, Voltiđi);
varijanta kvok u kvocati, -če, i kvočka f. Ta-
(Dubrovnik). Dalmatoromanski leksički osta- odatle postverbal na -ъk oglušak, gen. -ška m glumáčiti, glumāčīm (Voltiđi). Ovaj glagol
kođer u slov., češ., polj., ukr.. i rus. Dalja posudiše Arbanasi gumëçoj »šalim se« i stvo-
tak od lat. gluttō, gen. -anis. Prema tosk. »sinonim: neposluh«, na -ati oglúšati se, òglu-
je varijanta onomatopeje kliktali i klicali riše odatle imenicu na -ia > i gumëçî f »šala«.
ghiottone > gjòtun, gen. -una (psovka u dubro- šām »ne htjeti slušati (ś analogickí prema tom
(v-).
vačkoj komediji 16. v.). Prema mlet. ghia- > glagolu i oglušiti) prema pf. glü(K)nuti, -ēm Na -ar: glùmar (Stulić) prema glumàrica,
Lit.: ARj 3, 203. 5, 86. Hirtz, Aves 192. (17. v.) (o-) = oglûnut (Kosmet) »surdescere«, glumariti; na -itelj: glumitei] (Stulić); glum-
Elezović l, 295. Miklošič 120. SEW l, 521. gio- > già- > j- jutunija (čakavski, 15. v.,
čica (14. d.) »facetia«. Pridjev glùmljiv. De-
Holub-Kopečný 171. 196. Bruckner 238. 283. Marulić) »proždrljivost, sladokusnost«. ná -eti oglúveti = ogluvet, oglûvim (Kosmet).
Složenica gluhoprđa m »psovka čeljadetu glu- nominali na -iti impf, glumiti, glumim (16.v.),
Vasmer l, 547. Mladenov 241. Tiktin 377. Lit.: ARj 3, 140. 164. 205. 517. 4, 701. na -ati giuntati se »burlare«. Baltička paralela
Matzenauer, LF 8, 174. REW* 3808. DEI 1800. Štrekelj, ASPh 27, hom, tj. koje prdi, a ne čuje«. U baltičkoj
45-46. grupi postoji paralela sa u kojemu odgovara u glaudus »razbibriga«, glaudoti »šaliti se« po-
slav. ъ: glusnùs »pozoran = koji nije gluh« = kazuje jednakost u sămoglasu (ie. diftong ou >
glosa f (17. v.) = glosa (17. v.) »marginalna
lit. au j slav. u), ali razliku u nastavku, d
napomena«. Učena internacionalna riječ od lat. gluh, gluha (Vuk), sveslavenski i pra sla- klusnus (sa regresivnom asimilacijom na dis-
tancijų), klusas »nagluh«, lot. kluss »miran«. mjesto m. Jednakost u nastavku očituje se
glossa < gr. γλώσσα »jezik«. Odatle na njem. venski pridjev bez paralele u baltičkoj grupi
Iz tog upoređenja izlazi _da praslav. gluhz samo u stnord. glaumr »bučno veselje«, ali
-ieren > -irati giostrati, giostrarti. Prema lat. »1° surdus, 2° miran u izričaju: u gluho doba
varijanti glosa > gloza (16. i 17. v.) = gloža noći (upor. isto značenje u polj. głuchy i u rus. predstavlja ie. diftong ou i h iz ie. s. U osta- praslav. naziv nije zbog toga posuđen iz ger-
lim ie. jezicima nema paralela. Baltičkom manskoga. Da je m sufiks, dokazuje gr. χλεύη
(17. v.). Prema tosk. chiosato (16. v.) od chiosa gluhaja pora — saison morte; isto je značenje
prijevoju odgovara stcslav. ogHhnçti »surdum »šala«. Riječ je prema tome germansko-sla-
< glosa unakršteno sa clausa (upor. učeno i u toponimima: Gluhi Do, Gluha Dolina,
klauzula »zaporka«) particip perf. pas. kužan Gluha vbsb, Glušinja ŽU), 3° divlji, neplodan, esse« očuvanom u slov. zagòlhniti, zagõlhnem venska leksička paralela. Ie. je korijen *ghleu-
»verstopfen« prema impf, zagolhavati, bug. (raširenje od ghel- »vikati«), odatle prijevoj ou:
»objašnjen«. V. i kužan. u imenu biljke gluha = glušina — (sinonim)
glăhnă, zatim rus. glõhnutb »ogluhnuti«, stčeš. *ghlou-mo-s.
Lit.: ARj 3, 204. REW* 3802. DEI 907. divlja grasica, vicia crăcea; glošinj m (и > о
ohlechnuti i polj. okchnąć, kod nas u pf. oguh- Lit,: ARj 3, 209. 210. Miklošič 66. SEW l,
1831. Pintar, ASPh 31, 315-6. Jagić, ASPh nejasno) = (sinonim) ovsika, vlasulja, gra- 308. Vasmer 276. Mladenov 102. ASPh 36,
31, 316. hovina; gluhi smriječ = glušak = gluhač, nuti (Divković) prema oghhati (18. v., Miklo-
šič, Lex. 488). Danas izmjeHa progresivnom 120-122. JF 13, 71. Sommer, IF 31, 371.
glušica »vrst smokve« = gluhača, glûhad f Specht, KZ 368, 123. GM 134. Hirt, PBB 23,
glota f (Vuk, Kosmet, Crna Gora) »1° »neplodno žito«; glùhar, gen. -ára (srednja asimilacijom g-h > g-g- u ogugnuti (subjekt 338. Boisacq 1062. Kiparsky 66. MažuraniciĪi.
sirotinja, porodica, žena i djeca, 2° (prene- Dalmacija, Pavlinović) »šuma poput smriječa«, gusle) i dalje u ogùvljati — ogùglati (Vuk)
seno na žito) korov, nečist«. Odatle: pridjev gluhovet f »žuta šibika«, 4° koji ne pjeva: prema impf, oguglavati, oguglāvām (Lika) = giunta f (Martié) = glonta (Šulek) »si-
na -ьп: gldtan (jelo, žito, 17. v.), protivno gluva f »ptica accentor alpinus Bechst.« = ogùgnjati (Bosna). Asimilacija se dogodila zbog nonim: puška«. Ide zajedno s rum. glonte,
neglotan (zdenac) »nečist«, poimeničen sa -ik glušac za razne ptice: glùhara (Vuk) = glù- toga što je korijen izgubio vezu sa gluh; u je pl. glonţi (Moldavija) »puščano ili topovsko
guati gnäti 575 gnäti
giunta 574

gmečaljka f (Niš) »sinonim: muljalo (v.),. Pf. dognati — dognăt, dorènem (Smokvica, Sa sufiksom -jaj za apstrakta: gonjaj (1268,
tane«. Izvor je njem. Flinte s izmjenom г >и, о
motka kojom se mulja grožđe«. Ide bez sumnje Korčula, ŽK) = dorènuti (Vuk, Lika) = Zadar) »starohrvatska mjera za zemljište kao
prema Lunte; fi > gì ostaje neobjašnjeno.
zajedno s impf, gméžditi, gmeždīm (Vuk) domati (Kačić), prema impf, dogonili (18. v.) jutro, koliko se jednodnevnim gonjenjem vo-
Lit.: ARj 3, 204. 210. Tiktin 688. i iteratīvu doganjati, postverbal dogon m lova može izorati«. Taj je stari agrarni termin
»sinonim: gnječiti« (v.),odatle poimeničen part,
perf. pas. sa -ik gmeždenīk, gen. -ika (Vuk) (pejorativHO, Hercegovina, Konavli) »uljez u bio latiniziran na gognate, tako zbog toga jer
glûp, glupa, sveslavenski i praslavenski
»sinonim: papula (v.), zgnječen grah« = kuću ili baštinu«. je Roman shvatio dočetak -oj kao romanski
pridjev bez paralela u baltičkom, (Vuk, 18. v.)
gneždenik = meždenik. Miklošič upoređuje Pf. izagnati, izaženēm = izažden m = plural od lat. -olis. Termini gon, ogon, zgon,
»stupidus (danas više u govoru školovanih
slov. gnježdžiti sa srp. gmežditi »kneten« i izrenēm (a nestaje) = izìgnati (čakavski) = zagon, gonjaj dokazuju koliku li je važnost
ljudi negoli u narodu koji govor j budala,
češ. hmožditi > zmožditi i stavlja ovamo još izarnati prema izgoniti (Vuk) i izganjati, iz- imao glagol goniti u poljoprivrednoj proiz-
bena, a školovani ljudi i idiot}«. Odatle: prid-
slov. meždžec »pertica uvis contundendis« = ganjam; izgon; radne imenice na -telj, -le- vodnji. Rumunjski slavizam a goni »chasser«
jevi na -av glupav (upor. bug. glupav}, -ost
maždac, gen. -аса (ŽK) i rus. mozžit i pret- Ijica : izgonitei] m prema f izgòniteljica, na -lac dokazuje da je igrao ulogu i u lovu. I ostali
glupost; poimeničenja na -ák: glupak, gen.
postavlja praslav. korijen gmozg-. Po mojem izgònilac (Šulek); izgonjívati, izgònjujêm po- rumunjski slavizmi interesantni su: gonită f
-aka (Lika), glupačina m (Lika) = na -on/a
gluponja ·— na -an glupan; u hrv.-kajk. s mišljenju radi se o unakrštavanju gnječiti, red -gònjlvãm; izgnanstvo n. »époque du rut«, pridjev gonitor »koji lovi« s
umetnutim m predp-.glumpavtglumpastjglum- gnjesti (v.), odatle g-, i *mezg-iti od mezga (v.). Pf. nagnali »natjerati« = narenuti (Lika) = latinskim sufiksom -torius, rum. postverbal
narnati (Lastrić) prema nagonili; nagon m »in- goană f »chasse, course, potjera«, a prigoni
pak (također prezime), glumpež (sufiks -ež kao Lit.: ARj 3, 213. Miklošič 67. 422. SEW l, stinkt«; na -ica: nagonica f »gonjenje svinja »prognati« < pregòniti, prigon < prěgon,
u lupež, sve kod Belostenca); apstraktum 311. Holub-Kopečný 124. u žir«, odatle radna imenica na -jar nagoničar, rum. postverbal prigoană »prepirka«, izgnanie
na -osi: glupost f = glupost, gen. -osti (Piva-
na -andja < lat. -amia nagonancija (Riječka f (stari jezik., cslav.) = izgoană (Erdelj) od a
Drobnjak). Upor. rum. neghiob »tupoglav« ne- gmezav, pridjev na -av (bosanska narodna nahija, Crna Gora). izgoni »vertreiben, jagen«, odgon (Moldavija)
poznata postanja. Tumačenja postanja vari- pripovijetka, uz žensko srce) »1° zao, 2° faul, Pf. odagnali = odarnali (Bosna, Dalmacija, »brodarsko uže«, pogon »mjera za zemlju«
raju. Bruckner, Mladenov, donekle i Vasmer trag« (Šulek). Korijen gmez-. čakavski pisci 17. i 18. v.) prema odgoniti. (upor. gonjaj). Značajno je da je kod Rumunja
drže da je korijen isti koji i u gluh, ovdje Lit.: ARj 3, 213. Pf. prègnati »1° pretjerati, 2° prestati (Piva- bila u upotrebi ne samo infinitivna. osnova
samo s- drugim formantom p; Uhlenbeck i
-Drobnjak, subjekti kiša, sever, snijeg)« prema nego i prezentska sa že > re, r kao i kod nas;
Berneker tvrde da je posudenica iz stnord. gmitra f (Pančić, Srbija?) [= đmitra] »ri- pregòniti; prijègon »1° Kampf, 2° član u najbolji lingvistički dokaz za srednjovjekovni
glōpr »Idiot« < germ, glōpa. Semantički ba kosač, sabljarka, pelēčus cultratus«. vinogradu« = prìgnati (Vuk) prema prigoniţi, bilingvitet Rumunja: a dojeni (stari jezik) »uko-
gluh i glup stoje zaista u ^ezi. Kiparsky otkla-
Lit.: ARj 3, 213. Hirtz, Pisces 112. 174. prígon = pregon (Lovran) »Weg zum Vieh- riti«, odatle rum. postverbal dojana »ukor«,
nja mišljenje Uhlenbeckovo zbog toga što u treiben«. od stcslav. dognati, dožene »verfolgen«. Upor.
praslavenskom posudenica iz staro-nordijskog Pf. prògnati = premati prema progoniti (se)
gnäti, ženēm = renēm (narječja, že > re), češ. hanba pored hana »sramota«. Ta je riječ
nema. Ie. korijen *ghleu-, u prijevoju *ghlou
-rnēm (rn mjesto ren prema gri) pored gnãm »pretvarati se, previše se dotjeravati« (Piva- interesantna i sa gledišta semantičkoga. Rum.
-po -s.
impf, (analogija prema inf.), upotrebljava se -Drobnjak), progon m, progonitelj, progonstvo /»orni nije od paringti nego je pognali = pomati
Lit.: ARj 3,, 211. Vuković, SDZb 10, 382. n, prognànstvo n. radna imenica na -ica pro- (14. v.), kako se vidi iz porrà oile »tjerati ovce«,
Miklošič 67. SEW l, 308. Holub-Kopečný danas samo s prefiksom do-, dosa-, iz-, iza-,
na-, ob-, oda-, po-, poda-, pre-, pri-, pro-, gònica »žena ili djevojka koja umije da se Mihai porni cete spre a lua in goană pe duşman
124. Bruckner 145. Vasmer 277. Mladenov pretvara ili dovikuje« (Piva-Drobnjak), part, »Mihalj je poslao čete da u potjeri zauzmu
102. ASPh 36, 116-135. Uhlenbeck, PBB raza-, sa-, u-, z-, za-; ie., baltoslav., sveslav.
i praslav *§ъп- (mjesto *gbn- > *гьп-) »agere«. perf. pas. kao pridjev prognan (Vodice) »vra- neprijatelja«. Odatle pomeală. Madžari i Arba-
26, 287-289. (cf. AnzIF 15,105). Kiparsky 26. goljast«. nasi su malo posudili od ovoga glagola u
Prefiksi iz-, raz-, pred ź u prezentu ženēm
mijenjaju se asimilacijom u iz-, raž-. Suglas- Ovamo i ogon (sjeverna Hrvatska) »sinonim: poredenju sa Rumunjima: madž. pagony
gmacnuti, -em pf. (imanjem, subjekt siro- slog, postat«. »revir«.
nička grupa žž (geminata) disimilira se u
mašan čovjek, Srbija) »oporaviti se«. Ekspre- Pored gonili postoji i impf, gonjali, gonjam
žd: iždenem, ražden m. Odatle žd uneseno i Pf. razàgnali prema razagònili, razgánjati,
sivan pf. na -nu, ali se ne zna šta je gmac-. (18. v.), odatle apstraktum gonjba »goniti se,
na ostale prefikse, koji se svršavaju sa vo- razgon »brazda, razor«, razgonitelj m prema raz-
Lit.: ARj 3, 213. kalom: zazděném. Od prezenta renem nastao goniteljica f. tjerati se«. Pavlinovićevo (srednja Dalmacija)
je inf. renuti (Dubrovnik, 16. —17. v.), renose gonižanje n »prepiranje« pretpostavlja nepo-
Pf. săgnati pf. = sarenuti = sarnati (Posilo-
gmajna f (hrv.-kajk., 17. v.) = gmâjna (Baraković). · Poluvokal a u praslav. korijenu tvrđeno, gonižali se sa rom. -iêati < -idiare,
vić, 1728) prema sagòniti, zgon, gen. zgòna
(ŽK, Lika, Vodice, slov.) »1° zemlja koja *gbn- -nastao je iz *gbn progresivnom asimila- (Vuk, Dalmacija) »komad zemlje između dva
Zatim na -ali impf, gónati, gônãm, odatle
pripada općini; sinonim: komunëla, muša (v.)«; cijom prema a u infinitivu i ostalim oblicima. gonavica f (Sinj) »sinonim: blihanje, protoč«,
mrginja«, deminutiv na -čić zgončić (također
gmanja (Belostenec) »2° općina«, pridjev Upor. lit. ginti »jagen, treiben, goniti stoku deminutiv na -kali gonakali se (Lika), na -iati
toponim).
određena vida gmajni (Hrvatsko primorje) = gončati se (subjekt psi, Kurelac). Ostale izve-
na pašu«. Osim prijevoja e u prezentu (upor. Pf. zăgnati prema zagonili, zagon m (Vuk,
gmăjni (ŽL) »redov«. Od njem. Gemeine. lit. genu) postoji još prijevoj o u impf, (itera- denice od goniti: radne imenice na -ač gonjāč,
Gemeiner. Crna Gora) »1° impetus, 2° sprava za kravu gen. -ača (18. v.) »sinonim: kiridžija«, na
tiv) goniti, gonim »agere, pellere« koji se danas koja se ne da musti, 3° (u starom jeziku)
Lit.: ARj 3, 213. 7, 344. Ribarić, SDZb 9, redovno upotrebljava mjesto gnati bez pre- -čin (v.) gonćin (Vuk, Lika, Vodice) »trajbar
sulcus«. U tom je značenju kao posudenica (ŽK), koji goni trgovačku stoku«, na -lac
147. Mažuranu 323. fiksa. Odatle gonjêvati (Vodice) i praslav. kod Arbanasa (Gega) zagne »Furche«, upravo gònilac, na -telj gònitelj; noviji apstraktum na
postverbal gon m (Vuk). Prijevoj α upotreb- postverbal od zagonj »ziehe Furchen«. Ta-
gmariti, -im impf. (Hrvatsko primorje, -ba: gònidba prema starom praslav. gomba
ljava se u današnjem iteratīvu ganjati, ga- kođer toponim (Lika).
Mikuličić) (na-) »biti, tući«. Ovamo možda i njam (Vuk, 18. v.) koji je nastao deprefiksa- (slov. gônba, češ. honba, polį. goňba, rus.
nagmarati, -am impf, (južnomoravsko na- Od goniti stari je postverbal gon m (Vuk) gomba) koje je u hrv.-srp. zbog prijelaza
cijom iz proganjati »persequi«. Bogatstvo lek-
rječje) »proždrljivo jesti«. Ekspresivno. »1° postat oranja (Trebinjska nahija), 2° ko- n > m izgubilo vezu sa gonili: gomba f (Stulić)
sikologijske porodice prikazat će se najpre-
liko se u jedan put može goniti konj ili vo«. = gombanje n. Odatle denominai gambali (se)
Lit.: ARj 3, 213. 7, 332. glednije prema prefiksalnim složenicama:
guati 576 -gnuti -gnuti 577 gnjât

(17. v.) »1° sinonim: gložiti se, koškati, 2° lizdas m — lot. ligzds i ligzda f koja se slaže s prijevojem o: ugon ruke ili noge. Upor. slov. men« ovisi razvitak značenja od prefiksa
danas : gimnasticirati (se)«, gombalište: U sa slavenskim u značenju, konsonantskoj ganiu. Odatle pridjevi na -iv, -Ijiv: ganiv — po-, koji, kao u reći -poreći, poricati, poginuti
antroponimiji možda Gonimer (850 — 896). grupi zd i u rodu, a odvaja se od nje samogla- ganutiv, ganutljiv od ganut, apstrakta ganuće prema pogibati, pogibelj ita., označuje izvršenje
som i početnim konsonantom / koji se može n i ganutljivost, iterativ ganjivati, gànjujëm radnje nakon nečije druge, prethodne osude
Ie. veze su utvrđene i jasne. Od baltičkih
objasniti disimilacijom dentala i nju smo (17. v.) koji se danas ne upotrebljava. itd. Postverbal gub (iz-) m (ŽK) = gubitak
spomenimo još iterative ganau, ganyti =
vidjeli u obrnutom pravcu u čakavskim (iz-), gen. -tka, pored izguba i izgubina, po-
lot. ganu, gonit »pasti stoku«, lit. ganas = lot. (II) Praslavenski korijen gbb- pojavljuje se
oblicima. Vaillant je objasnio početnu konso- imeničen part. perf. pas. izgubljenih m; prid-
gans »pastir«, koji sadrže prijevoj a = o (ganz), u dva prijevoja: y > i i u: gyb- > gib- i gub-, u
nantsku grupu gn- mjesto ie. n- u nidus una- jevi: gubljiv, poguban »štetan«. U -gub u dvògub
lit. užugana = zagonb (baltičke paralele go- oba slučaja s prefiksima i bez njih: gibati (se),
krštavanjem s korijenom gnis »souiller, salir« »sinonim za dvostruk itd.« vidi se još značenje
vore o važnosti ie. korijena u pastirskoj termi- gibam pored gibljēm impf. (Vuk, 15. v.) »flec-
(v. gnjus, gnoj}, slično Mladenov; a ѓ mjesto »gibati«. Radne imenice na -loc i -telj: gubilac,
nologiji dok se slavenske odnose više na poljo- tere« (ispo-, iz-, na-, pre-, sa-, raž-, spri-,
ie. ei > lát. ť faktitivom gnězditi. Ie. *nei-zd-os gen. -oca = gubitelj. Složenice: gubodušnica
privredu); arb. gjanj »lovim« i gjã »lov«. Gr. po-). Postverbali izglb, pregib = sagib, s pridje-
je složenica od korijena *nei- > га- u ničíce (Vuk, Kosmet) »dukat« i u nàgubnjak m (Vin-
φόνος »ubojstvo« odgovara tačno praslav. gonъ. vom sagibljiv i izgībān. Pred -nņ- u perfektivima
(v.), ponikva (v.) i od ništičnog prijevoja ko-
Stcslav. gbnanb slaže se tačno sa (ā) ghnānas i ovdje gubi se dočetno -b od korijena: ginuti, kovci i okolina) »na saonama ono što je na
rijena *sed- u sjesti (v.). Paralela je prema kolima prekoruđe« sadrže još prvobitno zna-
u sanskrtu »koji se bije« = avesta αναγηαηα ginem (iz-, po-), također praslav. pridjev ginutiv
Brugmannovu tumačenju za ništični prijevoj čenje kretanja kao i slov. guba f = giba »Falte,,
»ubojica«. S prijevojem o: ir. gonim »ranim«, (Kašić), izginuće n. Odatle iterativ -ginjati samo
pizda (v.); značenje »u čem se nisko sjedi«. nabor«, uz koju riječ Miklošič stavlja i hrv.
arm. gan »batine«. Ie. je korijen *guheu- »uda- s prefiksom iz-, na-, pré-, sa-, odatle izginji-
rati«, odatle baza set *guhene-. Lit.: ARj 3, 214. 225. Elezović l, 99. 2, pridjev na -ast gubást »gibbosus«. Rumunji
279. Tentor, JF 5, 204. Małecki, JF 11, vati, -ginjujem (18. v.). Od tog korijena prid-
jevi su na -bk, -MZ, -iv, -Ijiv, -ući: glbak, gipka, posudiše a ghibui »krümmen« i pagubă »šteta*
Lit.: ARj 2, 560. 562. 565. 661. 3, 213. 217-219. Miklošič 68. SEW l, 313. Holub- < stcslav. paguba (pa- = po-), rus. i bug.
103. 263. 266. 270. 4, 116. 120. 167. 178 194. 5, -Kopečný 125. Bruckner 146. KZ 45, 53. 322. odatle poimeničenje givka = gipka (ŽK)
»Topfdeckel« i gipkost f giban, -bna (Vuk, pagub m, odatle păgubi, despăgubi »naknaditi
238. 7, 333. 338. 579. 8, 558. Miklošič 62. Vasmer 279 — 280. Trautmann 199. Mladenov
SEW 294. 328. Holub-Kopečný 120. 124. i 103. WP 2, 485. Osthoff prema Nehringu, Crna Gora), poimeničen u sr. r. gibno n (Krk) štetu«, sa rum. prefiksom lat. podrijetla de +
sl. Bruckner 146. Vasmer 279. 292. RSI 3, IF 4, 398. Nahtigal l, 25. Vaillant, RES 18, »dva stupica u sobi za ponjave«, gibiv (Šulek) ex; pridjev pãgubnic »štetan«. U sva tri prijevojna
269-270. Trautmann 85-86. WP l, 681. 253. Mladenov 103. = gibljiv, gibūcī (15. i 16. v.) »mobilis (pravni štěpena glagol je sveslavenski, praslavenski
Mladenov 105. Mazuranic 326. Ribarić, SDZb izraz)«. Postverbal gib m, zglbenije (Piva-Drob- (gzb-, gyb-, gub-), baltoslavenski i ie. : slav.
9, 148. 184. Vuković, SDZb 10, 398. 399. -gnuti, -gnem, za razliku od ostalih slavenskih ъ u gib- nalazi svoju paralelu i u lit. dvigubas
Elezović l, 104. Osten-Säcken, IF 26, 320 — njak, iz crkv. jezika). Na -anica: gibanica
jezika, postoji u hrv.-srp. samo u prefiksalnim (Vuk, 17. v.) = gibunjico f (Bednja) = (sa »dvostruk«, lot. gubt, gubstu »sich krümmen«,
322. 28, 420. KZ 44, 158. Osthoff, IF 4,
složenicama nagnuti (se), nagnem, pognuti (se), gubitkom gi-) banice (okolina Skoplja) »Ku- gyb- u lot. gùbuotiês »sich bücken«, gub- u lit.
268. 273. Bury, BB 18, 292-295. GM 136.
480. Boisacq3 336. Iljinski, ZbJ 291-8 (cf. prignuti (se), prègnuti = prêgnut se (Kosmet) chen aus Mehl, Eiern und Käse«, kao karakte- gaubti »wölben«. Od ostalih ie. jezika pružaju
RSI 2, 240). RFV 78, 3, 4, 187-211; 75 »převiti se«, sprigmti se (ŽK), razgnuti, sag- rističan proizvod južnoslavenske kuhinje po- mogućnost upoređenja gr. κύπτω »sich krüm-
(Slávia 3, 585. IJb 8, 207). Tiktin 559. 865. nuti, ugnuti (se). Prema aoristu nagoh,' sage sudiše Furlani u staro vrijeme dok je još men« i ags. géap »gekrümmt«. le. je korijen.
1080. 1216. Matzenauer, LP 7, 183-184. se (Banja Luka) stvoren je analogijski infinitiv postojao jery: gubana = bubane i gubanize, *gheubh-.
Pokrovski, IF 49, 107. Oštir, ASPh 34, 126- nageti se, săgeţi se (Bosna, Banja Luka, Dal- odakle se opet vraća Slovencima kao buganica Lit.: ARj 3, 100. 134. 163. 489. 936. 4,
128. Urlić, NVj 15, 139. Bujher, NVj 15, macija), odatle part. perf. akt. năgeo se, săgeo, 168. 169. 188. 7, 783. 252. 325. 349. 8, 558.
371. Jagić, ASPh l, 431. Grappin, RES 25, < gubanica i Madžari goboncza. Odatle impf,
sagela se, i sa zamjenom sufiksa -eo > -ao: 830. 10, 374. Ribarić, SDZb 9, 178. Vuković,
108-111. Grubor, JF 5, 159-160. Vaillant, na gr. -isati: gibanisati, -šem »peći gibanice«. SDZb 10, 386. Elezović l, 114. 188. 222. 122.
nagao dan. Prema 3. 1. sing, aorista šaše se, Upor. još gibale (Bednja, hrv.-kajkr) »nadjev
Zlătarii l, 333. Rozwadowski, RSI 2, 90. Můrko, WuS 2, 90. Kušar 214. Miklošič 82.
Joki, Unt. 131. IF 36, 127. ASPh 34, 305. naže se stvoren je drugi analogijski infinitiv za kolače«. Ovamo ide i apstraktum na -еіь: 423. SEW l, 360. 366. 373. JF 31, 406. Holub-
nažeti se (Marti ć). izgibil (Hektorović) = ïzgibio, gen. izgibijeli f -Kopečny 137. i sl. Brüchmr 140. 163. KZ
gnijezdo n (Vuk) = gnizdo (ikavski, Sri- (I) Praslavenski je korijen gbb-, od kojega < izgubêlb, pogyběh > pogibêja m (Vodice, 43, 344. 45, 26-27. ZSPh 2, 298. Vasmer 267.
je -b ispao pred -no-. Taj se pojavljuje u samo u izričaju j oh i pogibêja je dosa na svít, 281. 317. WP l, 567. 568. Trautmann 100.
jem) = gnjizdo (Banat, Ivić) — gnjizdo (Buzet,
vanì je pogibêja »ružno vrijeme«), s promjenom Boisacq* 504. 540. 824. Mladenov 113. 116.
Sovinjsko polje) = gnjézdo (čakavci, ŽK) = postverbalu Sbga f (Vuk, Banat, Braničeve,
sufiksa -ao, -ija za -еіъ: pogibao, gen. -gībli = 363. Jokl, Unt. 103. Uhlenbeck, PBB 26,
gnjëzdo (Kosmet, gn > gnj kao u gnoj > gnj oj) Srbija, bug.) = (sa metatezom kao u nevge 569. 30, 268. Tiktin 1106. 1107. Mazuranic
= gnjazdo (ugarski Hrvati, e > a) = njezlo za negve) ogba »sinonim: jufka«. Postverbal f = pogibelje = -bilje n = (ikavski) 316. 365. Pirana* 412. Štrekelj, LjZ 9, 98.
(Cres, gnj > nj kao u janje za jagnje, zd > zl sag (Vuk, bug.) »savijanje«, od sagnuti se, = -Ija f, pogibilj, pogibio, gen. -la m, DAW 50, 7. 49. Durnovo, PF 10, 105-109.
disimilacija dentala nj-d > nj-Г) = gnjazdo = upotrebljava se samo u sagoh se sagom do -li f, pogibija f = pogibije n, pridjevi pogibljiv, van Wijk, ASPh 42, 295. ASPh 12, 483. Va-
gnjazdo = glazno = glazlo = njăzlâ = zemlje (bosanska narodna pjesma), upor. pogibeljan = postverbali pogiba f, pogib f illant, RES 22, 13. Osthoff, IF 4, 285. Les-
njãzlô = njázlo (u ekavskim i ikavskim istar- logom ležati (ŽK). Poluvokal ъ > e pojavljuje (Marulić) — pogibaj (Vetranie), sve od pogibati. kien, IF 21, 197-200. Rešetar, ASPh 36,
se u hrv.-kajk. genuti se, genem (Belostenec, 541. Maretić, Savj. 92.
skim i primorskim krajevima) »nidus (s kojom (III) Praslavenski korijen gub- pojavljuje se
je riječi u prasrodstvu)«. Razlog varijantama, Jambrešić). Upor. slov. geniti, bug. gana »lege u kauzativu impf, gubiti (se), gubim impf. (Vuk) gnjât m (Vuk) = knjat (18. v., g > k
za koje se nalaze paralele i u ostalim slavi- zusammen, falte«, ъ > a u pf. ganuti, ganēm (iz-, raž-, sa-, 'z-) »perdere, iščezavati«. To progresivna asimilacija prema í) = knjâk,
nama, leži u leksikologijskoj izoliranosti. »rühren«, tj. u slučaju kad je stcslav. gtnoti se značenje razvilo deprefiksacijom iz zagubiti gen. knjăka (Vodice, -ák je zamjena sufiksa
Ie., baltoslavenska, sveslavenska i praslaven- bez prefiksa, ali i s prefiksom u (u)gànuti (Vuk) = zagubiti (ŽK, Kosmet) »zametnuti« prema krak; v.) »sinonim: golijen«; nj mjesto
ka riječ. Odatle: deminutiv na -asce < -ьсьсе: ruku ili nogu »luxer, iščašiti«. U tom izričaju gdje prefiks za- ima isto značenje kao u za- n, kako je u češ. hnát i polj. gnat, nastade
gnjezdašce (18. v.). Denominai na -iti: gnijèz- još je očuvano prvobitno značenje »maknuti, metnuti, zabiti = zaboraviti, tj. »staviti na kri- zbog g kao gnjoj i gnjida (v.). Odatle : pridjev
diti, (se), grììjezdìm (Vuk) (raz-, и-) = ugnjēz- krenuti«, dok je ganuti prenijeto na duhovno vo mjesto«. Iterativ: -gubljati, -gubljivati samo na -ьп gnjatan, deminutiv na -ič gnjatić,
dìt (Kosmet). Najbliža je baltička paralela polje »rühren < bewegen«. Odatle postverbal s prefiksima. I u pogubiti »hinrichten, umkom- augmentativ na -ina gnjàtina f. Ne nalazi se

37 P. Skok: Etimologijski rječnik


gnjât 578 gnjeteo
gnjeteo 579 gnjili
u ruskom i bugarskom. Može se ipak smatrati Petersson, Vermischte Beitr. (cf. RSI 8, 301. IJb
praslav. *gbn-atzbog srodstva s Int. genu = gr. 4,214). PFL 4, 114-146 (cf. JF 7, 217). Kö- knjiške i mogu da potječu od starijih leksiko-
rinek, LP, 61, 43-54. Maretić, NVj 3, 192. m prema f gnj'idavica (Lika), deminutiv na
γόνυ, gen. γόνατος = sanskr. janu = got. grafa. Postanje se tumači na dva načina. Vail- -ica gnjidica (Vuk). Glede gn > gnj> nj v.
kniu »koljeno«. Glede raširenja -at upor. grčki lant vidi u gnjeteo lokalnu, možda dubrovačku njazlo. Baltičke i ostale ie. usporednice su
gnjèsti, gnjètem impf. (16. v.) (na-} =
genitiv i gornjošleski glagol knutzen »na kolje- riječ, stvorenu od gnjeti (Dubrovnik, Herce- sigurne: lit. glinda (disimilacija od prabalt.
gnjès, gnjetêm (Kosmet) (pò-, za-) »premere«.
nima čučati«. Ie. korijen geneu- »koljeno«, govina) = gnjili prema tipu dfetao = djeteo *gninda), lot. gnīda, nord, gnit, njem. Nisse.
Iterativ na -va-: ugnjetavati, -gnjètãvãm.
dolazi u slavenskom ne sa z nego sa g kao u (v.) i pijetao = pjeteo = pjetel jer se fazanovo le. korijen *ghen- »grepsti«, u rustičnom
Upor. stcslav. ugnétati. Deminutiv na -cati
polj. gwiazda pored zvijezda, za ъ mjesto ъ meso ostavlja da gnjije kako bi bilo bolje prijevoju *gn- raširen sa г i formantom d:
gnjêcati (Vuk), odatle pridjev na -av gnjecav =·
upor. gъnati. za hranu (upor. francuski izraz za taj posao *ghnīda.
na -ovan gnjêcovan (hljeb); pejorativ na -alo:
Lit.: ARj 3, 220-221. 5, 117. Ribarić, faisander). Drugo tumačenje polazi, što se
gnjêcalo m (Lika) = hipokoristik gnjéco m Lit.: ARj 3, 225. 8, 281. Miklošič 68. SEW
SDZb 9, 158. Miklósié 68. SEW l, 315. nastavka tiče, takodjer od djeteo, ali korijen
»čovjek koji ide kao da nešto gnječi«. Od demi- l, 313. Holub-Kopečný 125. Bruckner 147.
Holub-Kopečný 124. Bruckner 146. 45. 39. IF dovodi u vezu sa jakom bojom te ptice, za
nutivnog korijena je gnječiti, gnječim (15. v., KZ 45, 39. 48, 210. Vasmer 280. Trautmann
23, 215. WP I, 586. koju bi imala bití denominacija prema stcslav.
Vuk) (iz-, pri-, raž-, u-), na -bk gnjéčak, gen. 93. WP l, 585. Matzenauer, LF 7,184-185.
-ika m »kaca za gnječenje grožđa«, novi demi- gnětiti »anzünden«. Taj glagol u hrv.-srp do-
gnjaviti, gnjavim impf. (Vuk, 17. v., slov.) lazi bez g-, kao i u slovenskom, češkom i polj- Meillet, MSLP 22, 142-143 (cf. IJb 9, 28).
(iz-, raz-) »collidere« = gnjãvet (Lumbarda, nutiv na -kati gnječkati, odatle gnječkavina f Petersson, Balt. u. sl. Wortstudien (cf. IJb 8,
(Dubrovnik) »glib« = njaška (Lumbarda) skom: nijetiti (vatru), ikavski unititi »nalo-
Korčula) »hoditi po glibu« = njáviti se (Vrbnik, žiti vatru«, odatle na -ilo nitilo »Zünder«. 199). Boisacq* 491. 1064-1065. GM 90.
glede gnj > nj upor. njazlo) »zemlja, kad je »idem« (sa α < e kao jačmeň). Prema klevetati Lorentz, ASPh 18, 87-88.
promijenjeno je gnjesti u gnjevetati, gnjevećem Taj je glagol baltoslavenski, sveslavenski i
odveć mokra, pa se hoće kopati«. Odatle apstrak- praslavenski. Paralela mu je u stprus. knaistis
tum obrazovan s pomoću fr. sufiksa -a&a: (Vuk) »govoriti polagano i nejasno (metafora)«,
odatle pejorativ na -alo gnjevétalo m »čovjek »vatra«. Druge su paralele u germanskim je- gnjiti, gnfìjem (I) pored gnjím i gnj im =
gnjavaža f (danas općenito kod školovanih zicima: stvnjem. gneista »iskra« i gnîtan »trti«. = gnjît (Kosmet, ŽK) = gnjêti (Voltiđi,
ljudi). Nalazi se još u slovenskom, češko- koji gnjeveće«. Upor. gnjaviti u pogledu zna-
čenja; gnj je nastao iz gn kao u gnjoj < gnoj. Lit.: ARj 3, 222. 8, 175. Hirtz, Aves 124- Stulić, Dubrovnik, južna Hercegovina, pseu-
moravskim narječjima i u slovačkom. Upo- 125. Miklošič 67. SEW l, 312. Holub-Kopečný dojekavizam kao kupjena za kupina) (iza-,
reduje se sa ags. спп(ш)іап »im Mörser zerstos- U Vrbniku je odatle nj kao u njazlo: nanje-
tak, gen. -tka m »hljeb koji je nagnjeten«, 246. Bruckner 239. KZ 48, 201. Vasmer 280. oba-, гага-, sa-, u-), sveslav. i praslav. *gni-
sen« od ie. korijena *gn-eu- u prijevoju *gn-au-, Lewy, IF 23, 162. Vaillant, RES 4, 309-310. »putrescere; sinonimi: trunuti, truhliti«. Sa-
raširenog *gen- »stískati«. Upor. gnjāt (v.). postverbal na -bk od nanjetat »nagnjetati«. Pe-
joratív je poimeničen part. pas. sa -ičina < moglas í iz infinitiva prenesen je i u prezent
Lit.: ARj 3, 221. 4, 177. SEW l, 315. gnjev m (Vuk, Kosmet) = gnjiv (ikavski), mjesto praslav. *gnbjc, upor. stčeš. hnu. Ite-
-ica + -ina: nanjeteničina f »debela žena«. Sve- sveslav. i praslav. gnevb, bez paralela u bal-
Tomanović, JF 17, 207. Matzenauer, LF 7, rativ -gnjívati = -gnjevati (hrv-kajk.), samo s
slav. i praslav. *gnet-. U baltičkoj se grupi tičkoj grupi, '»sinonimi: srdžba, bijes«, gnjîv
185. WP l, 582. prefiksima: izàgnjïvam /sàgnji- (Vuk) = gnjī-
stprus. gnoda »naćve« s prijevojem o može (Banat, Ivić) »bolest«. Odatle pridjevi: na -ьп
uporedivati, dok je njem. kneten s istim prije- vêt, gnjivîm »truhliti« = iz-, sagnjivêt, -njîvim
gnjed (hrv.-kajk.), pridjev »mrk« = njad gnjevan (Vuk), na -ljiv gnjèvljiv, deminu- (Kosmet); gnjijăti (sa-) (Vodice). Glede gn >
vojnim stepenom kao u praslavenskom. Čista
(Kurelac) »sinji« = njad »ružičast« = njđdt tivi na -ahan = -ašan gnjêvahan = gnje- > g»J (općenito u hrv.-srp.) upor. gnjesti
(Lika) »crnkast, zagasit« = hnjad. Glede nj je slavensko-germanska usporednica. Ie. je ko- vašan. Apstrakti: gnjevnost f = gnjevost. De-
rijen *gen- »stiskati« raširen formantom, t. V. (v.) Odatle part. pret. akt. na /: gnjlo, gnjila
za gnj i α za é upor. njazlô. Odatle: pridjev nominali na -ati, -iti: gnjevan, gnjeviti, gnje- (Vuk), određeni vid gnjuï »putridus«, također
na -ast njadast, na -ilo njadilo n (Dubašnica) gnjaviti. vim (:e) (Vuk, 18. v.) (raz-). Zbog značenja je sveslavenski i praslavenski (ne pojavljuje
»1° ružičasta boja, 2° tamnocrvena boja za Lit.: ARj 3, 222. Kušar, NVj 3, 338. Mi- »gnjiloća«, što riječ ima u ruskocrkveno- se kao pseudojekavizam za razliku od gnjiti).
bojadisanje rublja«. Oblik gnjed upotrebljava klošič 67. SEW l, 311. Holub-Kopečný 125. slavenskom i u ruskim narječjima kao i zbog Postoji još disimilacija gn > gm: gmio (Mu-
se sam i u izvedenicama kao ime volu, kravi, Bruckner 147. KZ 45, 39. Vasmer 280. Mla- varijante gnjeti — gnjili može se (v. Miklo- šicki). Interesantan je semantem gnflo, gnjila
jarcu i kozi: na -ье-, -iça gnjedac m prema denov 103. WP l, 580. Trautmann 93.Toma- šič, Berneker, Sobolevski i Vasmer) uzeti srod- u Pričanju »eingefleischt, pravi«, ako nije una-
gnjedica f = gnjetka, na -in gnjedin, na -orga nović, JF 17, 202. Trávniček, PF 15, 2, stvo sa gnjili (v.) i izvoditi semantiku od krštenje od lat. genus ili gr. γενεά sa našim
gnjedonja, na -os, -osa gnjedoš m »jarac« prema 163-170 (cf. ZSPh 13, 412). Berneker, IF »gnjiloća > otrov > srdžba«. Körinek traži pridjevom. Odatle: pridjev na -ast, -av gnjî-
gnjedoša f »koza«. U slov. gnêd, gnedica (Go- 31, 400. Aferinger, WuS 11, 120. 129. vezu š korijenom od gnětiti »žeći« > nijetiti lasl (17. v.) = gnjilav (Stulić), na -ьп gnjihnb
rica, Kras) »vrsta grožđa sa smedocrvenim (v.). I to je moguće naročito zbog toga (14. v.). Poimeničenja: negnjila f (Lika) »biljka
bobama«. U Zagrebu 1363. gnied kao boja gnjeteo, gen. -ela m (Bella, Stulić, Sulek) = što je osnovni samoglas korijena e, ne i. sorbus aucuparia; sinonim: snardljika«; na -ьс:
konju (duos equos... unum nigři seu roh, alium gnjetelj (Ettinger) = gnjetao (Modec, Korlević) Značenje je tada metaforicko. U oba slučaja gnjilac, gen. -Ica »1° lijenac, 2° krumpir«;
nigre quasi rubedinis gnied coloris'). Isključeno prema f gnjeteoka (Šulek) = gnjetevka (Trste- radi se o praslavenskoj izvedenici na -uo kao na -ica: gnjuica (Lika) »jesenja kruška koja je
je da bi pridjev bio ruskoga podrijetla, kako njak) = gnjetelica (Kišpatić) »sinonim: fazan, napjev, zapjev od pěti, pivo od piti, zaliv od dobra za jelo kad ugnije, tëpka (ŽK)«; ap-
kaže Stulić, ili češkoga kako tvrdi Maretić. fadžan, pazijan, divlji kokot«. Odatle: de- liti itd. Glede gn > gnj v. gnjoj, gnjida, gnjesti. strakta (kolektiva) na -od f = -ež m — -ina f:
Pridjev je hrv.-kajk. i čakavski. Nalazi se u minutiv na -ič gnjetelić, -ljić za mlado i mnoštvo Lit.: ARj 3, 223. Elezović l, 312. Miklošič gnjilad = gnjilina = gnjilez; na -oca: gnjiloća; na
svim sjevernim slavinama. Praslav. je gnědí. neologizama za mjesto gdje se gaje i gajitelja 68. Holub-Kopečný 173. Bruckner 117. Vasmer -ost: gnjilost; na -otina: gnjìlotina (Dubrov-
Ne nalazi se u baltičkoj grupi, a ni paralele gnjetelana = gnjetelara = gnjetelinjak = 279. Mladenov 103. Soboleveki, Slávia 5, 442. nik). Složenice: na gnjilòzub m (Dobroselo,
ostalih ie. jezika nisu utvrđene. Upor. unititi gnjetinjak = gnjetelište = gnjeteljnjak = gnjeteo- Christiani, ZSPh 18, 162. Körinek, LF 61,
93-94. Lika) »nadimak mladim ljudima kojima su
(v.) = stcslav. gnětiti. nik, radna imenica na -ar gnjetelar m, apstrak- zubi pocrnjeli*, gnjiloritac (Fužine) »pejorativ
tum na -stvo gnjetelarstvo. Ne nalazi se u gnjida f = njlda (Vrbnik), ie., baltoslav., za lijena čovjeka«. Također toponomastički
Lit.: ARj 3, 222. 8, 272. Pleteršnik l, 222.
221. Miklošič 67. SEW l, ЗЮ.НоІиЪ-Кореспу drugim slavinama, a ne zna se da li se gdje sveslav. i praslav. gnida, naziv za »lens, jaja pridjev u vezi s toponomastičkim apelativima
25. Bruckner 146. Vasmer 279. Mažuranu 324. govori u narodu jer su sve navedene potvrde od ušiju u kosi«. Odatle: pridjev na -av gnjidav, i u izvedenicama. Denominal na -iti, -eti: gnji-
poimeničen sa -ьс, -ica gmdavac, gen. -vca liti (18. v., Vuk) (u-), sveslav. i praslav., gnjileti.
gnjúrac 581 go
1

gnjïti 580 gnjúrac


m (Lika) = pâmrãv »Wurm« (unakrštenje sa nice u lit. apnirti »zaroniti«, lot. nirt = lit
(II) Praslav. gni- pojavljuje se u prijevoju grupi ni u ostalim ie. jezicima. Upoređuje mrav), izopačeno u pundrav i pamrak, strus. nerti, iterativ nardyti, naras = nôr» Taucher-
tipa Kti-laį u značenju preterita: gnoj, gen. se s lot. glagolom gnlde »stružem kožu«, stv- ponor ου »Érd wurm, polj. panar ów »Enger- ente«, narva »Zelle der Bienenkönigin« =
gnoja m, sveslav. i praslav. gunojb »sinonim: njem. gnîtan »razmrviti«, gr. χνίει. Riječi ling«. Iterativ je stcslav. nyrati, ruš. nyrjátb, norba, norva. To je izolirani baltoslavenski
turcizam đubar = đubre (v., na istoku, tako su prema tome specifično slavenske. Prema ný r ok > -nirati, samo s prefiksima po-, u-: korijen. Iz ostalih ie. jezika nema za nj si-
da je gnoj danas više zapadna hrv.-srp. riječ tim uporedenjima bio bi ie. korijen raširen panirati, -rem, podmerac »ptica phalacrocorax gurnih usporednica. Za drugu seriju nema
u tom značenju; na istoku je gnoj malo pro- ghen- u ghnei- »zernagen, zerreiben«. Desmaresti«, od podmerati (se) = podmirati jednodušnosti niti potpune izvjesnosti u upo-
mijenio značenje »Eiter, pus« zbog postojanja Lit.: AR) 3, 103. 215. 216. 217. 226. 4, (disimilacija dn > dm) »sub terram abire«. ređivanju. Jokl veže" row- sa arb. perua, odre-
turcizma). Razvitak je značenja po zakonu 118. 7, 333. 835. 8, 302. Elezović· l, 219. Odatle oronimički postverbal pònír, brijeg kod đeno peroni »potok«, krua, određeno kroni <
rezultata iz preterita: »ono što je sagnjilo« 222. 2, 11. 193. Ribarić, SDZb 9, 189. Miklo- Banje Luke. Od unakrštenja slav. ner- i Na- kë-rua »izvor«, od ie. re-η, prijevoj ro-n (ra-
> »đubre«. Izgovara se u narječjima gnjôj sa !ič 68. SEW l, 314. Holub-Kopečný 125. rentum nastade Neretva. Od ner- je na -ьс: širenje ie. korijena er- »staviti u pokret«). To
gn > gnj, v. gnjesti. Odatle: pridjev na -ьп Bruckner 147. IF 23, 216. KZ 42, 345. 45, пегас, gen. nerca m (Posavina) »mala patka«,
39. 48, 211. Vasmer 280. 281. Mladenov 103. upoređenje polazi od roniti, kad ima objekt
gnojan, gnojna (16. v.), poimeničen na -ica od neriti, -im (Posavina) = nerāti (Kavanjin) suze uza se, ne vodi računa o drugim objek-
WP 1, 585. Tiktin 707. Rešetar, Stok. 233.
gnojnica = gnojnica (ŽK), na -ik gnojnik = (po-) = podmerati (se) »roniti«. Umetnuto d tima. Rozwadowski upoređuje s got. -rannjan,
Skok, ZRPh 54, 214. lsti, Slav. 108. 186.
gnojanik, na -av gnojav, poimeničen na -ica 264. 102. 162. 263. Osten-Säcken, IF 28, je pravilno u pondreti, zandreti (hrv.-kajk.). njem. rinnen; Solmsen, Boisacq i Matzenauer
gnôjavica —- na -etnica gnojànica; na -ište 418. 42, 189. Iljinski, ASPh 29, 489. Boisacq3 Odatle je d prenijet i u prijevojni štěpen s grčkim ραίνω »bespritzen«. Baltičkih uspo-
gnojište = gnojišće (Buzet, Sovinjsko polje); 1064, Bernard, RES 27, 34. Moskovljević, pondir (Grabnik) mjesto potar = pondirak rednica uopće nema za ovu seriju. — Na koncu
na -ulja: gnojulja (Šulek) »biljka«; augmentativ NJ l, 19. (Belostenec, Jambrešić, Sušnjevo selo i Ča- treba spomenuti da za vodenu pticu gnjúrac
na -uStina (upor. baruština) : gnojuština 'f »Eiter«. kovec) = pondurek (hrv.-kajk., Martijanec) m postoji posuđenica iz tal. smergo < lat. mergus:
Denominal na -iti: gnòjiti (na-, o-, za-) »đu- gnjúrac (I), gen. -rea m (Vuk) »1° si- = pondurak prema f pondurčica — pondurka, šmirak, dem. šmirčić (Bakar) = žmirak (Ba-
briti«. Riječ gnoj kao poljoprivredni termin nonim: ronac, 2° rod vodenih ptica mergus« od ponduriti »roniti«. Korijeni nor- = roň- je kar) = žmerag (Nova Baška) = Smerak (Ja-
posuđuje se: Madžari ganaj < gъnojь. Stari prema gnjurica f; to je radna imenica na -ьс, prijevoj od ner-. Samoglasi stoje u ovom blanac, Senj) = žmerg (Šilo na Krku) =
madžarski slavizam vraća se kao gânj, gen. ganja -ica od impf, gnjurati se, -am (Srbija, Milićević) korijenu u dvije serije: e - о, ъ-и- у. Samoglas zmergo (Nin). Došlo je i do unakrštavanja
m (Vuk), pl. gánjevi (Bačka, Srijem) »od = gnjuriti (Parčić) = gnjuriti (Vodice) prema и mjesto o u gnjuriti dolazi u polj. nur żyć hrv. i tal. riječi žnorac (Unije) = žnjorac
goveđe balege osušene, zgnječene i isječene pf. gnjurnuti se. Odatle: deminutiv na -ič (za-) »roniti« i rus. u ponury j »gesenkt (vom (Beli na Cresu).
stvoreno sredstvo za loženje«; Rumunji gunoi gnjurčič »sinonim, rončić, podiceps minor«, na Kopfe)«; nj mjesto n- u njoriti nastao je iz
(sa г > u kao u stío > suta), odatle rum. -avac gnjuravac (Svelajnac, Levač i Temnić, Lit.: ARj 3, 229. 4, 270. 275. 298. 8, 43.
prezenta *norjp prijenosom palatalizacije sä 468. 229. 220. 285. 10, 752. i si. Kušar, Rad
pridjev sa lat. sufiksom -osus > -os gunoios Srbija). Pored gnj- postoji varijanta gm (disi- r' na n. Upor. tal. ignudo < nud-ius, -eus; g 118, 7. Hirtz, Aves 126-127. 365-366.
»gnojan«, gunoişte »dubrište«. milacija): gmurac »idem« od gmuriti (Matevac je bio pravilan umetak u prefiksalnoj složenici 591-592. Ribarić, SDZb 9, 148. Elezović 2,
(III) Postoji još praslavenska izvedenica od kod Niša) »roniti«. Varijanta njo- mjesto gnju- : *izgnjuriti, koja nije potvrđena dosada, ali je 183. Miklošič 212. Holub-Kopečný 246. i si.
praslav. korijena gni- sa formantom s, u njorak (Božava) = njorac m (Bobinj) prema f moguća jer odgovara složenici iznjoriti. Upor. Bruckner 365-366. WP l, 130, 320. 2, 334.
prijevoju stcslav. gnьsъ = gnesb. Samoglas ь njorka (Dubrovnik) »idem« = njorba í (Du- u Dubrovniku ingvazdati < in + bastjan > Trautmann 196. Boisacq3 80. 833. 704-705.
varira sa f, u i ъ. Hrv.-srp. gnus m, f (14. v.) brovnik, sufiks -џо) od njoriti (iz-, za-) (Rab) bastire. Jagić, ASPh 31, 545. Jokl, IF 37, 91. Isti,
= gnjus »fimus, sorditudo«, sveslav. i praslav. = noriti »roniti«. Ova varijanta predstavlja Unt. 277. Rozwadowski, AnzIF 8, 138.
gnj > nj kao njazlo od gnijezdo (v.). (IV) Praslav. prijevoj nor - roń postao je 10, 269. Fraenkel, IF 52, 144. Holthausen, IF
Odatle pridjev na -ьп: gnusan, stcslav. gnu-
homonim sa sveslav. i praslav. kauzativom 35, 132-133. Solmsen, KZ 37, 575. si. 590-2.
зьпъ pored %пд$ъпъ, određeno gnusni, prilog (II) Baltoslav., sveslav. i praslav. varijanta (cf. AnzIF 15, 124). Uhlenbeck, KZ 39,
no- za gnj je zastupljena u nôr m (Crna Gora, impf, roniti, -lm (suze, vrata, zidove, tornjeve,
gnusno, deminutiv gnušnjahan, poimeničen 258-261 (cf. AnzIF 21, 130). Matzenauer,
Skadarsko jezero), polj. пот »divlja patka« (upor. bregove} (iz-) »effundere« = ronit, -im (Kosmet,
f gnusna = na -ica gnüsnica prema m na -ik LP 11, 321-322. 17, 1*4-174. Mohl, BSLP
prilog norom /Kavanjin/ = ronke /Jačke/ »ro- gdje znači i »derati«: úja voda brêg roni),
gnusnih, gen. -ika (16. v.), apstrakta na -oba 6, br. 35., p. CIX. REW3 5528.
neći«), погас = nórak = norin m prema norka sa ob- obraniti, obranim se (Vuk) »stresti,
gnusoba (16. v.), odatle pridjev gnūsoban, na
f (upor. rus. norka »zmija«) = norva (Mostar) srušiti se«, odatle postverbal (neologizam) obron
-oca gnusoća (16. v.) = gnusnoća = gnúsnost -go1, nesamostalna deiktička partikula, u pri-
od noriti, -lm (Vuk, Crna Gora, Svinišće, »Erdrutsch, Rutschteren«, na -ík obronak, gen.
= na -ota gnusòta. Denominal na -iti (kau- jevoju e: -že, -r(e), adversativ nego (K) od ne
Veli Rat, Dalmacija) (iz-, po-, za-) »roniti«. obronka m (Vuk) »strma strana«, deminutiv
zativ) gnúsiti (p-), sveslav. i praslav., iterativ pored nogo prema no (v.) i пъ, пи prema rus.
Ovamo погас, gen. nârca m (ŽK) »Knebel«, obrońcie (Lika), s istim prefiksom o- i izmje-
na -ati gnušati. U Kosmetu je -MS zamijenjeno nezeli, polj. niž(eli) i češ. než. Ţa se parti-
nom sufiksa -iti sa -uti (ronuti, -em) part,
grčkim -os: ognjdsat, ognjSšem »srati«, odatle ponor (14.) »1° àbyssus, 2° toponim (Lika)«. kula pojavljuje i u prijevoju stcslav. negili;
pret. akt. -io u -uo u orònuo (starac), sa od-
pridjev ognjosan, -äna prema f ognjosănica, Glagol predstavlja metatezu n - r. > r - n: *negb se govori a nék (2К) = negda kãko
pf. odroniti (se), odronim prema impf, odra-
i deminutiv na -če ognjosanče ', gnusiti posudiše ronac m prema f ronka (Jasenovac), rončić od »nego šta« = neg (i slov). Rastavlja prefiks
njati, o'drănjăm (objekt zemlju). Odatle na
Rumunji baš s tom zamjenom u > o kao u roniti (iz-, u-, za-), zaronim, koji je danas od osnove, na koju se odnosi, u na-go-vijes-
-jača: ronjače f pl. (Martié) »ostaci od drugog
Kosmetu: gunosi od gunos, agunos. Glede -osi opći književni oblik. Odatle ponornica »eau titi, raz-go-vjetan, u-go-veo »porđao (Vuk), mar-
lana«.
upor. rum. grecizam mirosi. Madžari posudiše cryptique«, poimeničeni pridjev ponoran, pri- cesco«, upor. uveo (v.). Upor. za takvo rastav-
gonosz. O podrijetlu te izvedenice ne postoji je- log ponorice »ničke«, ponorski. Etimologijski su ove dvije leksikologųske ljanje prilog năjtomănje (ŽK) »najmanje«, -že
dinstvo mišljenja. Miklošič ju je smatrao istoga (III) Baltoslav., sveslav. i praslav. je korijen serije gnjúrac = погас = · r onač »Taucher, > -r(e) dodaje se kao deiksa za isticanje uz
korijena kao gniti, Bruckner vidi u njoj korijen ner-. Stcslav. ( ъ)пые, пьггп »ingredi«, zastup- mergus« od nr ti, nor-iti > roniti prema roniti padeže zamjenici i, ja, je, priloge i ekshor-
od gnjida, Vasmeru je u prasrodstvu sa stnord. ljen u pondreti (Frankopan) s umetnutim d (suze, bregove itd.), oronuo, obronak itd. raz- tivne čestice: ježe > jer (u Lici upitno »zašto«),
gnua »trti« = gr. χναύω; Iljinski i van Wijk u rijetkoj konsonatskoj grupi nr. Sa sufiksom ličitog postanja. U prvoj seriji praslav. *nerti > juže > jür, jûrve, također pored tokodé =
uzimlju stari prijevoj. Što se tiče gniti - gnio - -џо (upor. sprijeda norba = norva) nalazi se stcslav. meti ima posvema sigurne ušpored- rum. aįiždere < lat. ас sic (unakrštavanje
- gnoj, nema utvrđenih paralela ni u baltičkoj ПЫ- u složenici sa prefiksom pa- (v.) păndrv
-go1 582 2
gô 583 gôd
rum.-lat. i slav. priloga), nùder pored nude = biša); na -esac, -esak pored -ešak: golesać =
nudare (ŽU) pored nuda (ŽK), nekada > golesak = golešak »biljka lychnis dioica«; taj i stvoriše svoju leksikologijsku porodicu: podrijetla. Ako je taj oblik prvobitan, onda je
nekădar (ŽK) »neka«, zar (v.), ter (v.), nigdâr je sufiks varijanta od -tlak, koji je raširenje golan »goljo«, golăneţ »bijedaą«, deminutivni m ispao zbog disimilacije η-l > 0-1. Tako
(ŽK) »nikada«. Ie., baltoslavenski i praslavenski od -tš < rus. -yš: golišak; golīš m »mladić pridjevi golişan = golişor; golişte »plješivica, može biti jer bi inače mjesto b morao stajati
je: sanskr. gha, gr. -γε pored γα, lit. negiInegù bez brade«, upor. bosanski izričaj kad se digne ćelavica«, golătate — goliciune »golota« i a v. Ali υ zaista jest u arbanaskom i istro-ro-
»ne«, got. -k, njem. -eh u mich. Ie. partikula šis (v.) i goliš (Travnik), tj. kad bukne opći goli »lišiti«. Ovamo se stavlja kao izvedenica manskom. Prema tome b je mogao nastati
ghe-jgho- kojom se uspostavlja veza s onim što ustanak (mladost oboružana ražnjima) = sa suf. -ot, gen. -oti: golot f »kristal, biljur«, i iz џ kao u bolta (ŽK). Upor. kamba.
je naprijed kazano. Postoji još ista partikula goliš (Kosmet) »1° ptica bez perja, 2° mladi koju upotrebljavaju pisci 17. i 18. v. kao
Lit.: ARj 3, 232. Pleteršnik l, 230. Štrekelj,
s palataliziranim ie. guturalom ģ(h)ī > -zi miš bez dlaka«. Odatle pridjev na -av: goli- posuđenicu iz starocrkvenoslavenskoga. Madža- ASPh 28, 512. Isti, DAW 50, 3. 20. ZRPh
u dat. njojzi, gen. njezi, odatle pridjev njezin. šav (Vuk, 18. v., Kosmet) i golišavče n = ri posudiše gulacs. U baltičkoj grupi postoji 39, 364. Ive 138. Schuchardt, ZRPh 35, 73
Nalazi se još u sanskr. M, avesta zi. gplišče (Kosmet). Na -ić: golić, gen. -ića m fonetska paralela u lot. imenicama gala f si. (cf. RSl 5, 263).
»1° siromah, 2° čovjek bez brade«. Hipoko- »gladak led« i gàie »tanak led«. Semantički
Lit.: ARj 7, 835. 12, 822-826. Miklošič je razvitak drukčiji. Germ. *kalwa > njem. gobino n (Vrančić, Belostenec, Stulić,
68. i sl. SEW l, 315-316. Holub-Kopečný ristici goljo m = golja (i prezime pisano tal.
pravopisom Goglia), pridjev góljin. Na -jak: kahl ne slaže se u sufiksu -uo, ali se slaže u nije potvrđeno u današnjem govoru) »sino-
244. Bruckner 364 — 365. Brugmann, Grundr.
2
2 , 2, 344. si. IF 29, 212. Schmidt, KZ 36, 90. goljak, gen. -oka m »1° vrsta pšenice, 2° značenju, identitet je prema tome u prasrod- nim: pir (v.), triticum spelta L·.«. Odatle
Nehring, IF 4, 400. Boisacq" 142. 168. 221. grožđa«. Na -ovina: golovina (Dalmacija) stvu kao i u glava i golijen (v.). poimeničen pridjev na -io ž. r. gobinja »ple-
Matzenauer, LF 7, 185. 186. 8, 32. IF 2, »vrsta vinove loze crna grožđa«. Apstrakta: Lit.: ARj 3, 220. 258. 263. BI 2, 841. tenica ili trak od lišća ili cvijeća što se stavlja
247. WP 1, 542. Grubor, JF 5, 159-160. gol f, na -et f golet (17. v.) »golo mjesto u Elezović 2, 75. Kušar, NVj 3, 338. Miklošič 71. kao nakit na zidove, vrata, pričvršćen na
gori«, odatle pridjev galetan; na -ota galata f SEW l, 325. Holub-Kopecnı! 127. Bruckner krajevima, a u srijedi visi; sinonim: girlanda«,
2
go , gala (16. v., Vuk, Kosmet) = gol (ča- (17. v.), odatle golotnik m (18. v., Dubrovnik) 149. KZ 43, 305. Vasmer 288. 289. Trautmann gobinji m pl. (srednja Dalmacija, Pavlino-
kavski i hrv.-kajk.), sveslav. i praslav. pridjev »golo čeljade«, možda golotura f kao augmen- 76. WP l, 527. Mladenov 105. Jokl, UJb vić) »veliki kolači božični koji se postavljaju
»midus«. Toponim i oronim sam i u vezi s tativ na -ura »biljka colchicum autumnale«, l (cf. IJb 13, 167). Štrekelj, 3ASPh 27, 48. na trpezu s kićem lovorikovim«. Odatle:
Iljinski, ASPh 29, 166. Boisacq 430. Meillet, radna imenica na -ar gobinjar m (Stulić)»čov-
toponomastičkim apelativima. Odatle: pridjev na -ina golòtina = na -inja golotinja f, de- MSLP 11, 173-186. Mazuranić 324. Tiktin
na -ьп golan (18. v.) »1° go, 2° mlad« (Istra); nominal na -ovati golotòvati, -lòtujem »biti 691.
jek koji gradi girlande«, denominal na' -ati
deminutiv goljahan = gólján = goljašan = go«. Na -ina: galina = golinja. Na -oca golaća gobinjati (Vodidi, Stulić) »kititi girlandama«.
gojūšan (Lika) = golušav (18. v.) = golužav = f (16. v.), goloćina. Veoma čest je u složenim gob (Marulić) pridjev, poimeničen goba m Nalazi se još u steslav. gobino n (Supr.),
goluždrav (Vuk, pejorativiziran) ; apsolutni su- pridjevima nastalirri iz genitivnih sintagmi: go- (Dubrovnik, Lopar, Rab, Malínská, Potomje) rusko-cslav., staroruskom i rus. gobina f, -o
perlativ: gô gô(ľ)cat (Vuk) = gòlcat (Dubrov- lòbrad = golobradan = golobradast »imberbis« »grbavac«. Prošireno na -av gôbav (Budva, n »bogatstvo«. Posuđenica iz got. gabei, gen.
nik) = gô gôlcít (Kosmet, Vuk) = golõgolcit i izvedenicama na -ьс, -ica m, -če n: galobrk = Perast, Stoliv, Božava, Lika), na -ost gobast gabeins »bogatstvo« koje je u prasrodstvu s
(Kosmet) = gottcat (Lastovo). Prema tur- golòbrkat, golobrče; gològlav, odatle na -äc (17. v., Glavinić) »grbav«, poimeničen na lat. habeo, kobac (v.).
skom tipu opetovanja prvog sloga goz-gd gologlavac m i gologlavka »pšenica« i gologla- -ьс > -äc, -ica gobavac, gobavica, odatle hipo- Lit.: ARj 3, 232. Parać 173. Miklošič 69.
(Mrkonjić-Grad, Bosna) = pïr-gô, f pir-gSla vica »biljka taraxacum«, prilog gològlavke koristik góba f (Dubrovnik) »grbavo žensko«. SEW l, 316. Vasmer 282. Kiparsky 198.
(Kosmet, pir nejasno) »posve go«. Prilog (Risan, Vuk), gologlavnīk (Srbija) »jelo zgotov- Od tal. gobbo < vlat. gubbus od kllat. gibbus Osten-Säcken, IF 33, 217. Schwarz, ASPh 41,
năgoli (Lika, goli je lokati v od gol f) uz paza- ljeno od brašna, zelja, sira i jaja«, golònog, mediteranskog podrijetla. Zamjena kllat. i sa 125. WP l, 344.
riti »bez dobiti«. Odatle năgolica f (Lika) gologuz, odatle na -an gologùzan (Vuk) »koji u nastade unakrštenjem sa curvus (v.). Upor. gBc, gen. góca m (Vuk, južni krajevi Srbije,
»posao bez dobitka«. Prilog na golo (Ljubiša) nema ništa«, upor. gola guzica f (Kosmet) grba, grbav. Ovamo možda od lat. deminutiva Kosmet) »sinonim: bubanj«. Odatle slo-
= zgõlja (Vuk, Cetina) »posve« = năgolo »ništak«, golòkrak, golòkur (Vuk), golopizd na -ula (upor. rum. gheabã < gibbuld) žgô- ženica tipa vinopija: gočōbīja m (Kosmet)
(Piva-Drobnjak) »samo za sebe«. Služi za (Lika), golòprsan, goloruk, golòrep, golòtrb, bulja (Muo) »mala školjkica, dobra za jelo »ciganin koji bije u goč« = gočobija m »bub-
tvorenje apsolutnih superlativa: zgolja crn, odatle golotrpka »puška« ; golôvrat, itd. Kadikad (živi uz sablju)« = (metateza g-b > b-g) žbô- njar« (Vuk), pridjev gočobijin.
bijel. Odatle određeni pridjev zgoljnī (Lika, je drugi dio nejasan: golopuzast (srednja Dal- gulja (Prčanj). Upor. mlet. zgorbàr prema
Lit.: ARj 3, 232. Elezović. l, 107.
zrno, istina, kajkavac), koji je ušao i u knji- macija, Pavlinović) »golobradast«. I od prid- španj. agobiar »curvare«.
ževni jezik. Poimeničenja su: na -ьс golać, jevskih sintagmi ima složenka: golòcijevka f Lit.: ARj 3, 232. Cronia, ID 6. REW3 goče f pl. = guče (Dalmacija) »(ribarski
gen. -Ica m (Hrvatsko primorje, Baška 1400) »puška gole cijevi«, golòigra m (Vuk, Srijem) 3755. DEI 1837.
termin) 1°- komad mreže rastvorenih oka, 2°
»1° mladić koji nije brucao (upor. češ. holec), »vjetrenjak«, golòkapica f (Vuk, Sinj) »kapa podebeo konac pri žvalu vreće u šabake« =
2° gola ptica« prema f golica »1° djevojka, bez ikake šare«, golòmrazica f »vrijeme kad je gòbela f (Vuk, narodna pripovijetka) =
guča f (Molat) »debela vunena maja ispod
(cf. češ. holka), 2° riba, 3° kruška, 4° ze- mraz, a nema kiše ni snijega«, golovran (Vuk, gòbelja f = gõbelja f (Lika) »naplatak, platnica
košulje«. Od furl, gude »1° maglia, 2° farsetto
mlja, 5° vrsta pšenice«. Ovamo ide i go- v. gavran). Denominali: na -iti i -eti: goliţi, (ŽK), Radfelge« = (sa m pred labijalom)
gombela (slov., dolina Soče) »1° obod pri a maglia«.
lica ~f »monoksil« (Mikalja, Voltiđi, Stulić; golim (17. v.) (o-) pored ogoljeli, ogolim.
neće biti deminutiv od galija < galea, koja je Pejorativizira se u ogolúzniti, ogolūznīm (Vuk) zipki, bešici, 2° Bogen eines Rückenwirbels«. Lit.: ARj 3, 492. Pirana" 412.
velika). Odatle: deminutivi na -ič golać »mali »oplijeniti koga« i u goljuždriti se (Vuk) »vi- Nalazi se još u arb. gavell (Godin), istro-rom.
vrnut, mala skuša«, na -ica golćlca (Donja kati, derati se«. Umetak -uzn- je po svoj pri- gavēja (Galežan) »segmento circolare della gôd, gen. goda m (Vuk) ie., baltoslavenska,
Podravina) »motka«, augmentativ na -ina lici prema gologuz', razgolićati (Srbija) »otkriti ruota«, sa umetnutim m u Parmi gambol »Rad- sveslavenska i praslavenska riječ, vremenska
golčina m (Istra) »mladić« prema f goličina golotinju«. Unakrštenje saglabāti pokazujeOgo- felge«, tal. gavio. Uzimlje se kao prvobitan značenja »1° svetkovina; sinonim: praznik,
(Istra) »djevojka«; na -äc golać, gen. -oca m lùbat (objekt koru, kosti) (Lumbarda, Kor- oblik s umetnutim m i dovodi se u vezu s 2° imendan (Vodice), 3° annus (čakavci i
(Vuk) »1° goli sin, 2° puž«; na madž. -ov <-o čula) »oguliti«. Rumunji posudiše gol »prazan«, galskim cambita, sa promjenom sufiksa cam- hrv.-kajk.), 4° koliko uzraste drvo u godinu
gólov (psovka); na -enda golopenda m (Lju- također m (un gol simţit »osjetljiva praznina«) bella. Prema toj etimologiji ide u terminolo- dana«. U tim se značenjima gotovo ne upo-
giju od carrus, carruca, koje su također galskog trebljava u današnjem književnom jeziku.
gôd 585 gój
gôd 584 gôd

godišnjače, gen. -età »tele ili nešto mlado od značenje: gadać m »odojak = mlado prase«, rijetla, možda arbanaska onomatopeja (upor.
Vuk ima godòvati »svetkovati«. Psihološko
na -äc < -akb kao u gînsac »gusak«, godină f Gege) : rum. gog m »Dummkopf«, goga »Spitz-
značenje ugodnosti »ono što se želi« vidi se godinu dana (Kosmet)« = godišnjice (Dvor-
nik), radne imenice na -nik m i -nica godišnīk »cucurbita ovifera«, ogod < stcslav. ugodi = name der Rumänen«, također prezime, slo-
u partikuli -gõd(e) = gođ(e) = ^Мг'с (Dobro-
(16. v.) m »sluga« prema godišnica f (17. v.) ogoada, rum. postverbal od a ogodi »Gefallen ženica gogoman (Moldavija) = guguman m
selo, Lika) = gSdī(r) = gõdijer = goder
»sluškinja«, odatle hipokoristik na -ulja gò- finden« < ugoditi, pridjev ogodnic < ugodbn'b »glupan«, goglează »bez smisla«, gogoaşe f pl.
(-a, -e) = gode = gôdar (čakavci) (koja se
+ rum. sufiks -ic, -ec; ogodniţă f »Gefallen«, »gluposti«, gogul mamei »Dummerchen«, arb.
dodaje zamjenicama, zamjeničkim pridjevima dulja, goduljica, godiština f »godišnji dohodak«.
cine. agudésc, agudire pored ugudire = apugu- goge -a »1° Maurer, 2° Spitzname der Wlachen
i prilozima i veznicima: tko, što, koji, čiji, Sa sufiksom -bina: gôdižbina f (Lika, Bosna,
dire < pogoditi »frapper, battre«; = arb. bei den Albanern, 3° ungeschickter Mensch«;
kakav, kako, gdje, kad, dok, doleK) = kôd- katolici) »godišnji pomen mrtvome«.
Značenje cilja ima iterativ gađati, gađam godis »idem«. Madžari gagy »gozba«. Baltičke gogeshë f »gogeška«.
(i) (ŽK) = kodir (k < g nastalo u sandhi) =
(Vuk, Šumadija, Crna Gora, Kosmet, danas su paralele jasne: lot. gadît »treffen, erwerben, Lit.: ARj 3, 241. 292. Elezović l, 101 299
-goj, -goć (Kosrnet). Po značenju odgovara
općenito) (po-, z-) »sinonimi: ciljati, nišaniti«, finden« = (po~)goditi; lit. gadnùs »vrijedan«, ZbNŽ 29, 206. GM 126. Tiktin 690. 706.
talijanskom konjunktivu od volere (quaľ) si
u pf. samo u prefiksalnoj složenici pogoditi, pagada »pogodno vrijeme«, godine »doba =
voglia, španj. querer (quaľ) quiera itd. Po obliku
je to lokativ sing, gode (upór. stcslav. v ъ godé zgoditi, odatle apstraktum zgoditak, gen. godina; u germ, jezicima nvnjem. gütlich »pas- gogoljati, -am impf. (18. v., Kavanjin)
bytí) pojačan sa -že > -r(e) i bez toga poja- -tka. U refleksīvu ta je složenica očuvala i send« i gut, arb. nge »prigoda, slobodno vri- »vreţi ispuštajući klobuke«. Odatle: postver-
čanja i s ispuštanjem samog lokativnog na- psihološko značenje pogađati se, nagađati se jeme«. Ie. je korijen *ghadh- »složiti«. bal na -bk gogoljak, gen. -Ijka »klobuk, mje-
stavka koji se shvatio kao pokretna deiksa impf, prema pf. nagoditi seįpogoditi se. Odatle Lit.: ARj 2, 560. 563. 3, 87. 233. 234. hur na vodi«, preneseno na vrijeme gogolj m
-e, -i. To se značenje vidi i u pridjevu na -ьп postverbali nagoda = sa -ba nagodba, pogodba, 235. 239. 241. 5, 148. 7, 336. 846. 8, 107. 151. (srednja Dalmacija, Pavlinović) »čas«; gogolj
gadan (17. v.), naročito s prefiksima (ne)- s pridjevima na -en nagodben, pogodben. Psir Elezović l, 92. 102. Ribarić, SDZb 9, 148. se zove i vodena ptica »branta rafina Bóie«
Miklošič 61. SEW l, 290. 316. Holub-Kopečný (valjda također Dalmacija), upor. rus. gogoh
pògodan, (ne)ugodan, (ne)zgodan, prilog godno hološko je značenje vidljivo i u glagolu na
125-126. Bruckner 148. Trautmann 74. Vas- »anas clangula« = gogolj (Utovo blato, Herce-
»1° zgodno, 2° rano«. Odatle apstrakta na -ovati ' pogodovati, -ujem i pridjevu na -ьп mer 283-284. Mladenov 104. WP l, 532.
pogodovan (cijena}. U drugim prefiksalnim govina) = gogol (Županja) = gogoljica =
-ost (nelagodnost, pogodnost; gadan se odnosi Vaillant, RES 22. 26-27. Betuhov, IzvORJAS gugolj (Županja) = kokol (Morović) = ko-
i na značenje »annus« (godni dan, Kašić). To izvedenicama jače se ističe vremensko zna- 19, 4. Maretić, NVj 3, 192. Schneider, IF 58,
se značenje očituje u kauzativu na -iti impf. čenje: impf, događati (se) (17. v„Vuk) prema 47. Christiani, ZSPh 18, 161. Uhlenbeck, P.BB kaljka (Dojransko jezero) = kukaljka (Doiran).
goditi, godim (Vuk) (u-) i u iteratīvu ugađati — pf. dogoditi se, -im (15. v.) »sinonim: desiti 22, 544. 30, 283. Wood, JEGPh 13, 4,99. i sl. Veoma raširena onomatopeja s reduplikacijom
ugãjâti (ŽK); odatle apstraktum na -ba godba se«. Odatle apstrakta: postverbal dogada f (cf. IJb 3, 105). Joki, Stud:· 62-63. Przyluski, u raznim jezicima. Prva oponaša zvuk koji
(18. v.) i na -jaj (ne)ugođaj »(ne)sloga, (ne)- (16. i 17. v.) = dògoba (17. v.) = dogodba, na ROr 7, 125-129. Boisacq* 5. GM 126. Ма- proizvodi voda kad vrije, druga glas ptice
sklad« i na -et godet (Vuk, Crna Gora). -jaj događaj (17. v.) = događaj (17. v.) i na tzenauer, LF 11, 333. Pascu 2, 178., br. 3-4. koji prirodoslovci pišu kök kök kök.
Tiktin 689.1084. NJ 3, 188. Bragmann, IF 17, Lit.: ARj 3, 242. Hirtz, Aves 128. 199.
Kad se odnosi na imendan, dobiva raširen -óvština: dogodovština »avantura« (koje se 492. Hirt, РВВ 23, 333. Kušar, NVj 3, 338.
sufiks -о ьпъ : godovnjī = godovnī, poimeničuje smatra nepravom i suvišnom izvedenicom). 234. Boisacq3 462-463. SEW 1, 318. i sl.
Pokrovski, KZ 35, 235. Jagdć, ASPh 31, 550. Bruckner 148. KZ 48, 199. Vasmer 283.
se u sr. r. godovnô n (ŽK, hrv.-kajk.) — Dalje: odgađati impf., odgoditi pf.,postverbal
gedovnjë (Bednja) = godovina (Martié), odatle odgoda; prigodan, prigađam (Vuk) impf, prema godrnjati, -ām impf, »govoriti potiho, da gój, goja m (12. v., Dubrovnik, u amplifi-
godovnjăk m prema godovnica = godovnjača. pf. prigoditi, odatle postverbal prigoda f i se ne razumije, što se govori«. Ne zna se gdje kaciji u miru i goju} »sinonim: mir«, danas
Značenje godan »uspio« vidi se i u denomi- pridjev na -ьп prigodan; zgadali, zgadam (se) se govori ta onomatopeja. više ne živi u književnom i saobraćajnom
narti godati se (na- ŽK, Prigorje) »dobro us- (Vuk) prema zgoditi = zgoditi (ŽK) ima dva Lit.: ARj 3, 241. jeziku. Sveslav. i praslav. postverbal od impf,
pijeti«, u 16. v. godati se znači i »događati se«. značenja = sagòditi, sàgodim »1° pogoditi,
kauzativa gojiti, gojim (Vuk) »1° colere, 2°
Značenje »annus« izražava se sufiksima -ina,, 2° zbivati (se)«. Odatle (ne)zgoda f = nezgod f,
goga m (Vuk, Ljubiša) »apelativ: zidar saginare; sinonim: toviti, 3° liječiti (ovo
-ište: godina f, sveslav. i praslav., deminutiv odatle nezgodnih (Srbija) »nesretnik«. Upor.
(zidari goge bave se s više zanata, kalajdžijskim značenje na Cresu, kao u češkom, poljskom,
godinica, denominai godinovati (Vuk) »prebi- slov. zgodovina »povijest«. S prefiksom o-
i kujundžijskirn)« = Goga (Kosmet) »1° si- ukrajinskom, lužičko-srpskom i polapskom)«
vati godinu dana«. Upor. igru riječi : Ej go- (kao u osrednji): ağadan, -dna (Vuk, Srijem) nonim: Cincarin, makedonski Vlah, naučno koji je i danas živ u saobraćajnom i književ-
dine moje negodine (narodna pjesma, Herce- »slab, jedva dostatan« ima psihološko značenje
Macedorumun ili Aromam < Romanus, 2° nom govoru, na zapadu s prefiksima odgojiti
govina). želje. Složenica nepogoda, koju Maretić smatra
apelativ: vrijedan radnik, zadovoljan s malim; »vaspitati (na istoku)«, uzgojiti i u postverba-
U narječjima u kojima je Uto = lito »annus«, čehizmom ili rusizmom, sadrži vremensko i narodno poredenje: radi kaj goga (1793)«. lima odatle odgoj, uzgoj. Vuk ima õgoja f
ta je izvedenica očuvala i dalje razvila značenje psihološko značenje, а razgadati, ràzgãdãm Apelativ je nastao od cincarskog nadimka. Ta- »Pflege« = odgoja. Imperfektiv se pravi na
ugodnosti »kiša« (ŽK, Vodice, hrv.-kajk., Hab- prema pf. razgòditi »raspoređivati, raspore- kođer prezime (Dubrovnik). Toponim u pl. -ati i prijevojem o > a: odgajati, odgajam,
delić, čakavci). Upor. narodno upoređenje: diti«, odatle radne imenice na -lac m prema f Gogići(Bosna), studenac Goginac. Odatle: go- uzgajati, uzgajam. Od nagòjiti, nàgojim (Vuk)
plače kaj ljuta godina (ŽK). Odatle pridjev -lica: -der m prema f -darica konkretno »cilj, geška »1° ženska, 2° Gogina žena«. Sufiks Martić ima nagoj »sinonim odgoja, ogoja«,
gSdinsko (vrime, ŽK) »kišovito«, gddinjak uspjeh« : razgađalac (Bella, Stulić), razgadalica -ka dodan je na arb. gogeshë f (-eshë < gr.-lat. odatle na -nica nagojnica. Miklošič ima još
»salamander«. Sa sufiksom -ište : godište n (Vuk, (Lika), razgađar (Lika), razgađarica (Lika). -issa). Pridjev na -in gõgin (Vuk) i na -ski gojština »copia«, Ljubiša i Pavlinović gojidba.
čakavci i hrv.-kajk.) = godište (Korčula) Praslavenski korijen nalazi se u antroponi-
gôgački (narodna pjesma crnogorska: haljina, S prefiksom u- ugojlt, ugojim (Kosmet) »po-
(u se vrime godišća) = godíšče (Lumbarda) miji u starim dvočlanim ličnim imenima: opanci), gogski (1765 — 6. u zemlja gogska -= stati debeo« pored ogolt, -óim »ugojiti«. Prid-
»annus«. U književnom jeziku nema daljih Godêslav (14. v., dečanski hrisovul) ; župan sela Voskopole, Grabov, Nikolica i Belica u jevi: na -ьп: gôjan (15. v.) »1° tranquillus,
izvedenica od godina »annus« nego od godište: u Ninu), Godigoj, Godimir = Godomir, Go- 2° cultas, 3° uzgojen, jak, tust, 4 ugnojer;«,
Epiru i ohridskom kraju). Ne zna se ide li
godištan (15. v.) »živinče kojemu je jedna dêbratb (14. v., deč. hris.), odatle hipokoristici
ovamo deminutiv na -ica gôgica m »gobav određeni gòjani (narodna pjesma). U Ko-
godina«, godišnji, dogodišnji, ovogodišnji, po- Goden, Godeša, Godeč. Rumunji posudiše dosta
čovjek«, gogica f »alat kojim se istuče krjka smetu ugöjan »debeo, maştan«. U pridjevu
imeničenja godišnjica »godišnja daća«, go- izvedenica, medu njima i takvih koje nisu
(Mljet)«. Riječ je balkanska nepoznatog pod- na -atan: gôjãtan (Lika, žito i varivo) »ne-
dišnjak (18. v., Vuk) »Jahrbuch«, deminutiv potvrđene u slavinama ili im je promijenjeno
gój 586 golem
golem 587 golub
čist« semantički razvitak nije posve jasan. tal. gubbia) zgubija »isto« < istro-rom. z'goubia
Odatle kauzativ na -itt gojatiti, gdjātīm (Lika) (Vodnjan), koubia (Fazana). Crva dva oblika golijemno = -vno (blago). Također istočni zimena: Golubić i Golubović. Također raširen
»činiti da što bude nečisto«. I pridjev na -агпыг su dalmatoromanski leksički ostatak iz ter- tpponomastički pridjev u vezi s apelativima. toponim u izvedenicama kao npr. na -ьс Go-
(upór. prijazan): gôjãzan, stcslav. gojazmnb minologije alata: lat. gubią, riječ keltskog Na zapadu postoji u toj funkciji samo veli i lùbac, Golubovac, Golubinac, Golubinja f itd.
pokazuje isti razvitak kad je uz žito (Martié). podrijetla. Grupa bı > ib kao u Olib < alluvium, velik. Odatle arb. ime Gulamos i golemaS Ostale izvedenice: brojni pridjevi na -ьп
Ima se uzeti da je u oba ta pridjeva osnovno odalibati < alleviare itd. Deminutiv gujbica »Herr« u tajnom jeziku (argotu) u Vranji. goluban (16. v.), na -ast golùbast (Vuk) »boje
značenje »tust, debeo«, kad su uz čeljade i (Stulić) »cesellinoe.Denominalgtt/èaíí, -am impf. Izvedenica je stvorena s pomoću izoliranog kao golub« = golubat (Imotski) = golubičast
dijelove ljudskog tijela, žito naprotiv kad (Stulić) »raditi gujbom, cesellare«. Budmani sufiksa -ēmo od korijena koji je u lit. galiu, (upor. rus. goluboj »plav«), golùbiian (18. v.),
neprirodno udeblja postaje nečisto. U narod- je krivo označio gujba kao riječ nepouzdanu. galēti »moći, biti u stanju«, u galia »imetak, na -ji golublji (18. v.), golubičiji (18. v.), na
noj pjesmi indeklinabilni pridjev na -li služi Lit.: ARj 3, 496. Skok, Term. 125. 155. snaga« i u ir. gal »junaštvo« i kimr. gallu -nji golubinjl (13. v., hrv.-kajk., Belostenec)
kao epitet uz perein: gojájli »gepflegt«. Ne Ive 113. 142. REW3 3906. DEI 1889. »moći« < *galnu, gdje mjesto -emo' stoji = na -inski golubīnski (16. i 18 v.; hrv.-kajk.),
zna se ima li kakve veze s ovom osnovom formant n. Prvobitno je značenje, prema tome, na -ov golubov, na -in golubičin; deminutivi:
pridjev gojadan (Sinj) »uz vrijeme, kad je golar m (15-18. v., Mikalja, Bella, Stulić)
bilo »koji može > koji je snažan > velik«. na -ьс golùbac, gen. -pca (Stulić) = na -ák
kiša, krupa, vjetar, led«. Izgleda kap da je od »plitka zdjela, plitica, tanjur«. Stulićevi su
Ie. je korijen gol- ili ghal- »moći«. golùbak, gen. -pka (16. v., hrv.-kajk.), na -ić
izvedenice na -ada od nepotvrđene gojada = deminutivi na -iac,-čii i -ić: golarčac,golarčić,
Lit.: ARj 3, 250. Elezović l, 102. Miklošič golubić (15. v.) »1° mladi golub, 2° (Srijem,
gromada. Radne imenice od važnosti za pe- golarić. Nema potvrde iz narodnih govora.
70. SEW 320. Bruckner 149. Vasmer 290. metafora) mali valjušci«, na -čac golúpčac, na
dagogiju i kulturu životinja, cvijeća, povrća Poklapa se gr. deminutivom γαλάριον = srlat.
Trautmann 77. WP l, 539. Jireček, ASPh 8, -čić golupčić, na -če golupče; na -ica golubičica f
itd. tvore se od prošlog participa pasiva i callarium »vas majus ex aere caldano seu 102. Fraenkel, IF 53, 57. Durnavo, Slávia 6, (Vuk) od f, koji izražava mociju; hipokoristik:
aktiva i na -telj gojenac = gojenik, gojilac, go- fusili confectum«. 222. Otrębski, LP 2, 92-93. gole (Dobroselo, Lika); radna imenica na -ar:
jitelj (uz-} m prema gojiteljica iıgojilja načinio Lit.: ARj 3, 249. Rohlfs 402. golubar gen. -ara = golubar (Kosmet) »čovjek
je Šulek prema dojilja. Ovamo ide možda i golijen f (Vuk), m (17. i 18. v.) = golin koji hrani golube«, odatle Šulekovo golubdrstvo;
ime biljke na -yš > -iš: goiš m (Kosmet, goleda f (Istra, narodna pjesma, pozajmica (ikavski) = goUjeno n (prema koljeno, upor. na -arica: golubarica (Boka, Crna Gora)
Vučitrn) »salata (gaji se po baštama)«. Osnova zbog e mjesto г iz istroromanskoga) »drveni stčeš. holeno, danas holen), sveslav. i praslav. »Taubengrotte«; augmentativ golùbina f »1° ta-
je obilno zastupljena u antroponimiji za muš- sud za vodu« = gelida (Hrvatsko primorje, golënb, »prednja kost > noga od koljena do kođer vrsta grožđa, 2° Taubengrotte«. Brojne
karce i ženske u starim dvpčlanim ličnim ime- Vodice; slov., Dolenjsko, Kras) »1° maleni gležnja«. Odatle deminutivi na -zk, -čac i -Sic su izvedenice za oznaku mjesta gdje se goje
nima i u hipokoristicima izvedenim odatle: sud u koji se ovce muzu ili iz njega piju, golijènak, gen. -nka, golijenčić, golijenčac; aug- ili prebivaju: golubârnik (Kosmet) — golubinac
Gojis(l)av m prema Gojislava, Gojmir pored drveni sud za mlijeko«, deminutiv na -ica mentativ na -ina golijenčina; na -ka golijenka f = golùbnjak (Pazarište) = golubnjača (Krasno,
Gojmer, odatle toponim Gojmerje > Gomirje, golidica (Hrvatsko primorje, Režija), galida »oklop za golijen«; na -ica goljènica (Srijem) = Lika) = golubnik = golubište. Apstraktum za
Gojko, Gojak prema Gojana, Gojilo, Gojan (Notranjsko). Sa zamjenom dočetka -ida goljenjača »tibia«. Metaforickí toponim Go- oznaku boje na -ilo golubilo Šulekova je kre-
itd. Iz slavenskih jezičnih sredstava tumači se našim sufiksom -ica golica (Rijeka) »malen liještica (selo, Bosna) je rijedak, izoliran. acija, isto tako i golubovina »golubinje meso«.
kao prijevoj tipa liti-loj: goj prema žiti-živjeti. kablić kojim se crpe voda i iz koje se pije«. Miklošič, Bruckner i Sobolevski izvode od Vokal u je nastao iz stcslav. nazala p: golgbb,
U jezičnoj svijesti ne živi više veza sa eiti i Ta zamjena nastala je rekompozicijom iz slav. gólt. Sufiks prema koleno. Berneker i slov. golõb, bug. 'gâlăb pored golăb, pol j. gołąb.
goj je zaseban leksem sa svojom leksikolo- augmentativa na -čina goličina (Kvarnerski Mladenov uzimlju također u pomoć koleno, Denominal na -iti golubiti se, -í (subjekt nebo,
gijskom poiodicom. Prijevoj goj prema ,žiti otoci) < *golid + -čina. Od srlat. > tai. gai- ali za g- pretpostavljaju ie. gu- prema gr. γυΐον vrijeme, Dobroselo, Brač, na- Poljica, Dalma-
ima značenje preterita »ono što je živjelo«. lēta (potvrđeno u dalmatinskom latinitetu u »udo, ruka i noga« i γύρος »savinut«. Prema cija) »kad se pokazuju bijeli oblaci«, upućuje
Po semantičkom zakonu rezultata to znači 11. v., v. Supetarski karttılar) »sic, amper, Sobolevskom se denominacija odnosi na do- također na prvobitno značenje boje kao i
»1° mir, 2° tovljenje«. Ne može se označiti secchio«. Riječ je pripadala i balkanskom historijsku nošnju bez rukava i nogavica. pridjev golubast. To mogu biti i novije kreacije.
kao baltoslavenska riječ, nego samo da je u latinitetu, upor. rum. găleată > odatle go- Na to upućuje i morfološka činjenica da je Važna je stpr. usporednica golimban »plav« jer
prasrodstvu s lit. pridjevom gajùs »leicht Ijata. ; o potječe od unakrštenja rum. riječi sa golijen apstraktum deklinacije í. Znači dakle govori za to da bi prvobitno značenje praslav.
heilend«, atgajùs »belebend« i gijo »oživio je«, goleda, koja je zbog t > d pozajmica iz Akvi- »golotinja, ono što je golo«. golņbb moglo biti isto, ali je Briickneru to
sanskr. gayas »kućanstvo«, avesta gaya- »život, leje, kako dokazuju istro-rom. oblici galido Lit.: ARj 3, 253. Miklošic 70. SEW l, 320. polonizam. Pored toga iz te se uporednice
žice, življenje«, gr. βέομοα »werde leben«. (Rovinj), galida (Vodnjan, Fazana), galeda Holub-Kopečny 126-127. Bruckner 149. Vas- vidi da je dočetak -сЪь prijevoj od dočetka
Ie. je korijen *gџei- »živjeti«, prijevoj *guoi-, (Bale, Galežan, Šišan), upor. i furl, gialede. mer 285. Sobolevski, Slávia 5, 441—442. -еЪъ u jastreb, jareb i galeb. Upor. još lit.
V. dalje veze u živ, žito, žir, žila, žica. U balkanski latinitet i u Oglej (Akvileju) gelumbe »blaues Tuch«. I za tu se riječ tvrdi
Lit.: ARj 3, 242. i si. 7, 337. Elezović l, ušla je iz gr. akuzativa γαυλίδα,οα γαυλίς, gen. golub m (Vuk) prema f golubica = golub da je u prasrodstvu. Upor. još lit. gulbë »la-
Іг 2, 380. Miklošič 644. 422. SEW l, 319. -ίδος, možda egejskog podrijetla. (Kosmet), sveslav. i praslav. osnova na -t bud« — stprus. gulbis. Dočetak -дЬъ može se
Holub-Kopečný 126. Bruckner 144. Vasmer Lit.: ARj 3, 250. 252. 253. Pleteršnik l, *golombî, danas na -o, »columba«. Prenosi se još upoređivati sa dočecima -umba, -umbes
284. WP l, 668. Mladenov 107. Jagic, ASPh l, 227. Šturm, ČSJK 6, 55. Ive § 103. 122.Štre- na ljude, domaće životinje, ptice, ribe i gljive, u lat. columba, palumbēs; golçbb se rastavlja u
431. Hirt, IF 32, 239. Tentor, JF S, 204. kelj, DAW 50, 20. Pintar, ASPh 36, 586. zbog plave boje: goluba f »ime kravi i kozi« = gol-on-bhï i zaključuje se da je gol- prijevoj
Boissin, RÉS 27, 43. Sobolevski, Slávia 5, Ribarić, SDZb 9, 148. REWa 3656. DEI golubaša »koza«, na -jača golubača f = golum-
442. od zelen i žlbtt > zut < praslav. *žel-tt. Glede
1752. Rohlfs 418. bača (s umetnutim m), na -arka golubarka sufiksa: -дЬь < -ņ-bhis upor. i gr. el-a-fos
(ugarski Hrvati) »gljiva tricholoma russula«, »jelen«. Ie. je korijen *gel- »jasan«.
gojba f (Trogir) = gujba (Stulić, Parcie, golem, golema (Vuk, proširen na zapad na -ìk golùbak »ime prasca« (Kurelac), go-
Blato na Mljetu, Župa dubrovačka) »cesello, narodnom pjesmom sa г za e) = golem, Lit.: ARj 3, 250. sl. Elezović l, 103. Hirtz,
lubica í »ime kokoši, ovci« (Gornja Krajina), Aves 129-130. Miklošič 70. SEW l, 322.
Grabstichel, Radiereisen (prema Šuleku)« = golema (Kosmet), sveslav. i praslav. golêmb na -inac golubinac, gen. -īnca »riba, tal. colombo«,
(talijanizam s tal, prefiksom í- < lat. ex- i »velik«. Odatle pridjev na -ьп: gSlijeman, Holub-Kopečny 127. Bruckner 149. KZ3 45,
na -aš golubāš »vrsta sokola«, na -an golùban 41. Vasmer 289. Mladenov 115. Boisacq 487.
»ime muško« (narodna pjesma). Ovamo i pre- 994-995. Sobolevski, RFV 71, 431-438
gomolj 589 gòra
golūb 588 gomolj
gomòljika (Vodice) »gomolj«; denominál na -iti: u konja«. Bez sufiksa -ar gimtura. Zamjenom
gomolîti (Vodice) = gomboūti (Golać) »vrvjeti, tog sufiksa na -ać gunturać m »Rotzkrankheit
(cf. IJb 3, 156. JF 3, 222). Iljinski, RSl 6, l nije prešao u r. Taj se -oblik kao i novogrčki micati se, nicati«. Upor. slov. grmolja, una- der Pferde« (glede sufiksa upor. bug. buturdč
219. Mikkola, RSl l, 18. Mayer, KZ 66, lakše tumači iz cslav. mogyla, sa y > u kao u krštenje sa grm. Sveslavenska i praslavenska »Rotz, Rotzkrankheit«). Na -аса guturača f
105. Charpentier, IF 35, 253. KZ 47, 175. matuke < motyka > motika (v.). Romani u riječ. U baltičkoj se grupi nalazi gamalas (Vrčević) »pojavljuje se na konju ili ždrebadi«.
Petersson, IF 34, 245. i sl. (cf. JF 3, 227- Krku posudiše gamayla. Danas je opći hrv.-
228). Štrekelj, DAW 50, 20-21. »gruda snijega«, ali to može biti i posudenica Oba značenja idu po svoj prilici zajedno.
-srp. oblik samo s metatezom. Odatle deno- iz poljskoga. Izgleda da je praslav. korijen Najbliža romanska riječ je rum. gutunar (sa
minal na -ati: gomilati, -ãm (Vuk) (na-, 2-) = gom-, prijevoj od ie. korijena *gem- koji se umetnutim ili anticipiranim n pred dentalom),
gSmba f (18. v., pisac Slavonac) = komba gemußt, -am (Kosmet) (za-, г-). Ovamo ide i
(Kosmet, Stulić) = gumb m (hrv.-kajk., nalazi u -Seti, гьтс. Ne zna se ide li ovamo i sicilijansko guttum »Kröpf« < lat. guttur.
zagomilati,- am (Piva-Drobnjak) »započeti priču pl. t. gomòlji, gen. gomólj (Istra) = mogòlji,
Jarnbrešić) »sinonim: puce«. Odatle radna Lit.: ARj 3, 270. 517. 591. Skok, ZRPh
nekom vikom«. To značenje polazi od »go- gen. mogolj (Istra, glede metateze g-m > m-g 41, 149., br. 9. REW* 3930.
imenica na -ar: gumbar m (hrv.-kajk.) = milati riječi na koga (Daničić)« i od Vukova
gombár (18. v.) »čovjek koji ih pravi«. Od madž. v. gomila}, zbog toga što jestvina tako nazvana
refleksīva gomilati se »bucati«. Naročito treba nije podrobnije opisana. Svakako s gomolj gopaf(Šulek, Sabljar) »kukolj, agrostemma
gomb »idem«. Od madž. izvedenice odatle sa spomenuti hercegovački toponim Mogorjelo (koji ide zajedno rum. gămălie (Muntenija) = githago L.«.
sufiksom -os gombos »snabdjeven pucetom« se odnosi na rimski castrum) od ilirsko-lat.
potječe gumbešnical-baš- (Krašić) = gombeš- măgălie (Moldavija) »Kopf einer Stecknadel, Lit.: ARj 3, 270.
magulella, sa disimilacijom /-/ > r-l i -a > -o eines Streichholzes«. Nejasna posudenica iz
nica (istočna Štajerska) = gümbašnica (hrvat- kao vino i Diklo. Rum. slavizam movilă f
ski gradovi) »Stecknadel«. južnoslavenskoga sa sufiksom -ia. gòra f (Vuk, 1430) »1° brijeg, brdo, 2° ve-
ne potječe iz južnoslavenskog nego iz ukr. Lit.: ARj 3, 265. 6, 894. Ribarić, SDZb 9, lika šuma (1646, ŽK, Vodice) za razliku od
Lit.: AR} 3, 269. 499. 5, 238. Elezović l, mohyla. U oba jezika značenje je isto »Grabhü- loza (= šuma uz kuću), 3° vinograd«, baltosla-
306. Štrekelj, DAW 50, 21. 148. SEW l, 326. Holub-Kopečný 127. Bruckner
gel, Hügel«. Miklošič i Bruckner izvode od 150. Vasmer 291. WP l, 573. Šamšalović, venska (?), sveslavenska i praslavenska riječ.
korijena mog- (moči), uzimajući da je.to termin NVj 29, 419. Buga, KZ 52, 277. Štrekelj, Veoma raširen toponim, sam i u vezi s topono-
gombod m pl. (Bačka) »valjuške, knedli«. iz kulta mrtvih (upor. još u kršćansko doba DAW 50, 34. Tiktin 662. mastičkim pridjevima. Odatle: od lokatīva gore
Od madž. gombóc »idem«. sv. moći); -ula > -yla > -ila bio bi rijedak prilog: gore — ik. gSri (opozicija dolje = doli)
Lit.: ARj 3, 264. (izoliram) sufiks. Praslav. mogyla odgovara kur- gôndola f (Belostenec), deminutiv gon- — goru prema dolu (v.); zgore (1437) < sbgore.
gānu, turskom nazivu u Ukrajini i kod Rusa. dolica = gûndula (Mikalja, Belostenec, Pe- Od sintagme sì gore pasti -e je shvaćeno kao
gomila f (Vuk, 11. v.) = gr ornila (Vuk, Mladenov i Charpentier uporeduju s avesta rast, Račišće, Božava) »plitka lađica« (pomorski pokretna deiksa; može otpasti kao i u òzgor
17. v., r prema gromača, v.) = gromilja (Las- ma-fa, m, ma-fa f »jama«. Semantički se to ne termin). Prvobitno onomatopejsko postanje (18. v.) = ozgôr (Kosmet) pored ozgôra (obrat-
trić) »1° congeries, hrpa kamenja, 2° hrpa slaže. Tagliavini traži veze s Kavkazom. vidi se u čakavskom gundulica »Ringelspiel« od no òzdo pored ozdola} < od st gora. Kako
uopće, 3° ograda od kamena (Milna)« = Lit.: ARj 3, 264. 459. 6, 894. Ribarić, istro-rom. gongola »Schaukel«. Istog je postanja se i dočetno -r može shvatiti kao -že > -r,
gomila (Cres, Vodice, Buzet, Sovinjsko polje) SDZb 9, 148. Tentor, JF 5, 213. Hraste, zacijelo i dubrovačko prezime Gundula, Gundui, ispada i on: ozgo (prema ozdo). Upor. vece
»đubrište, gnojnik«. Stariji je oblik mògila f У F 6, 212. Vuković, SDZb 10, 384. Elezovićl, Gundulić, Gundulović <lat. Gundula > tal. i juče. Odatle pridjev na -и/г: ozgôrnji (Kosmet).
(14. v.) »1° congeries, 2° Grabhügel, 3° 104. 204. 378. 432. Mažuranić 326, 676. Ostojić, Gondola > Gonbdolić, Gondelić. Drugo zna- Može primiti još jednom od: odozgo = odozgôr
Hügel««. Kao »congeries lapidum« oba oblika opatija 52. Miklošič 199. SEW 2, 68. Bruckner čenje ima onomatope j ski korijen dona- u slov. (Kosmet) = odizgor j-raj-ri. Sa produljenjem
služe za oznaku zemljišnih granica. Zbog toga 343. KZ 45, 38. Mladenov 302. Skok, AGI dônda f = dunda »1° Puppe, 2° dickes grosses o > a : izgar(a), ozgar(d} (Dubrovnik), odizgar.
je gomila u listinama vrlo rano potvrđena, na 24, 52.,§ 83. GM 118-119. Schwarz, ASPh42, Mädchen«, dondec »Tölpel«. Upor. i Zagorac (Crna Gora). Sa dva pre-
Braču u 11. v. kao gomilia (latinski tekst, 280. Charpentier, KZ 40, 425-477 (cf. Anzi F
24, 117). Matzenauer, LP 7, 186-187. Iljin- Lit.: ARj 3, 266. 501. Cronia, ID 6. Štre- fiksa još u opogor m (14. v.) »obronak«. Upor.
upor. glede -Ka > -lja gromilja \ gomiljati: ski, RPV 63, 322-341. (cf. RSl 4, 262). kelj, DAW 50, 22. Pleteršnik l, 184. stcslav. pogorbnu »praeceps«. Odatle rum. pogor
i nad Gomile dva oklada, Povaljska listina, Tagliavini, Caucasia 3, 1-63. (cf. IJb 12, — pogoriş m »Abstieg« i a pogorî »kotrljati se«,
1250). Premda je u našim tekstovima gomila 151). Mole, LP l, 244-248 (cf. RES 26, gondže, gén. -eta n (Vuk, Srbija, Bosna, onomatopeiziran u cohorts, coborî i oborí »idem«.
ranije potvrđena, mora se ipak mògila ozna- 142). Wędkiewicz, RSl 7, 111-132 (cf. varoši) »1° ruža koja se još nije rascvjetala Pridjevi na -ьп: górni (Hrvatska, Slavonija)
čiti kao stariji oblik jer je ne samo sveslav. i IJb 5, 113.). Barić, Alb. l, 52. (IF 3, 299- nego tek napupila, 2° (metafora) djevojka«. »što pripada gori, vinogradu«, poimeničen u
praslav. mogyla, nego se nalazi i u rum. măgură f, 200). Isti, AA l, 213-218. Vasmer, AUD 2. Odatle gondža m, f kao epitet u narodnoj sr. r. górno n (1598) »jus montanum«. Odatle:
u arb. gamule f, ngr. μαγούλα = μογούλα; Tiktin 940. 1014. Mažuranić 326. pjesmi uz muslimansko ili kršćansko muško poimeničenje sa -ica gornica f »1° što kmet
gomila je nastala odatle metatezom m-g > g-m. gomitili m (Korčula) »Stock Wolle«. Od ili žensko lično ime: Gondža Mehmed aga, plaća gospodaru, jus montanum«, gornica
Upor. gamazin za magazin. Od izvedenica tal. gomitolo, deminutiv na -it-ulus (cf. -itellus) Gondža Ana; Gondželale f, žensko ime u (Lika) pored gornjica = gornjište od gornji,
semantički je interesantno poimeničenje prid- od ghiomo < glomus; go- < glo- tumači se gu- narodnoj pjesmi. Odatle denominai na -izati »2° gornja soba«; na -ik: górnik m »nadglednik
jeva na -MI gomilan (15—18. v.), odatle bitkom suglasnika / zbog disimilacije W > 0-1 < vlat. -idiare: gondžizati, -am (narodna pje- vinograda«. Prezime. Od gora »šilva« je gornica
gomilnica (1462, 1485, Poljički statut) = već u vulgarnolatinskom, upor. islougomicciolo, sma) »pupati, pupčiti«. Balkanski pjesnički tur- »vrsta kruške«. Tu izvedenicu posudiše Ru-
gomilnica f (Brusje, Hvar) »mala kućica u gomicello. cizam perzijskog podrijetla (perz. gunģa > tur. munji gomita, Arbanasi garricë i Novogrci.
polju zidana bez vapna«. Isti je pridjev poime- gońce}:· bug. gondže, arb. gonxhe »Knospe«, Također raširen toponim. Ovamo idugorbnbk >
Lit.: DEI 1842. REW3 3801. gr. κοντσέ.
ničen sa -jača: gomilnjača (Dalmacija) »biljka arb. (sjeverozapadne Gege) grryk »leichter
parietaria officinalis«. Oba oblika potvrđena gomolj m (Stulić) »bulbus« = gomolja f Lit.: ARj 3, 268. GM 127. Wind«, granica sitna f »sinonim: kakrik« =
su u sg. i pl. i u izvedenicama kao toponimi od (Istra) »gruda sira« (upor. češ. homole »tvrdi granica f (Vuk) »quercus« = bug. granica
14 v. Ne dadu se geografski odijeliti. Vokal i je sir«, rus. gomola »Klumpen«). Odatle: demi- gontunār, gen. -ára m (Vuk, Grbalj, Crna »vrsta duba«, i magaričar m (Srbija) »quercus
nastao iz jeryja, upor. cslav. mogyla, a ovo od nutivi na -bk gomoljak, gen. -Ijka »tuber«, Gora) »1° kila ili guka na tijelu, može biti i pubescens (Pančić)«, složenica sa ma- od mah-
ie. и, koji je očuvan u ilirotračkom *magula, na -ica gomoljica (Stulić) = gomolica (Istra) smrtonosna« = gutunar m (Stulić) »2° bolest len prema klen (v.) i sufiks -jar. Prvo je r
odakle je rum. măgură. Nije vjerojatno da je »biljka« = gomuljica (Trebinjska nahija); na
arb. magul'e iz rumunjskoga iz doba dok još -ika gomòljika f »vrsta gljiva i druge biljke« =
gòra 590 gòra
gòra 591 gòrjeti
ispalo zbog disimilacije r -r. Rumunji posudiše star i raširen toponim: arb. Korça (preko tur.),
gîrniţă < bug. gr araca. Postoji još sa -ik mjesto Gorica > tal. Gorizia, njem. Gürz (granica IF 29, 378. Lalević, NJ 2, 78-81. 278-283. i dubrovački pisci, koji ne miješaju crkveni
-tea granik »quercus pubescens«. Ovu izvede- Slovenije). Na -ište (kao u derište) augmentativ (cf. JF 13, 286). Mažuranu 327-328. 1313. jezik), odatle na -stvo = goruštvo n (18. v.)
nicu tumače i od grana (Berneker, Weigand, gorīste »gorovito mjesto«. Vrsta hrasta zove se 1575. Tiktin 379. 693. i sl. 1202. Matzenauer »fervor«. Pod uplivom ovoga pridjeva izmije-
Vasrner), tj. kao »granato drvo«, ali to je svako, gorun, gen. -una m. Glede sufiksa upor. LF 7, 190. njen je ć u í u gorušica (Vuk 17. v.) »sinonimi:
ili kao »graničko drvo«. Mladenov izvodi is- sladūn i štedūn, a glede denominacije luznik slačica (v.), muštarda (v.)«, kako se vidi po
pravnije od *gornica, upor. niže gorun. Od pri- = lužnjak »quercus«, poimeničenje pridjeva Gorandža f ime zemlje (horonim) u pre-
zimenu plemenite porodice u narodnoj pjesmi gorušćica (Dalmacija). To može biti i deminutiv
loga gore pridjev je gornji. Odatle poimeničenje Ісгьпъ od lug. Rumunji posudiše gorun = gorîn. od goruha (bug.), upor. slov. gorjušica i stcslav.
na -jak: gôrnjãk »1° montanist, koji plaća gorni- Vrsta kestena zove se na -as gorās (Glina) ili na (Vuk, 1824, 1: Duka zet od zemlje Gorandže;
Višnjica kraljica sa Jovanom zetom od Go- pridjev gorusbnìl pridjev na -ьп: gorušičan
cu ili gorno (glagoljski spomenici), 2° (Lika) čov- je gorje n (17. v.). Imperativna je složenica: (Vuk) = guruš'ični (Kosmet, <--' čno zrno). Inače
jek iż gornjeg sela, 3° vjetar (zove se i na razvigorac, gen. -rea (Hercegovina) »ime vjetra«, randže, Bogišić, narodna pjesma 319). Naziv
zemlje nastao je zacijelo od imena južnofran- gurušica (Kosmet) znači »podrigivanje neke Iju-
-još: gornjāš, gen. -aša, Sinj)«. Pridjev na -ski: Prefiksalne složenice koje nastadoše od sin- tine i gorčine iz želuca«. Ovamo ide možda
gòrnjaíki. Kod kajkavaca i čakavaca 0 u gon-nji tagmi u priloškoj funkciji: za gorom, pri gori, cuskog grada Orange, koji u francuskim chan-
sons de geste, igra veliku ulogu (glavni je junak i goružda f (Vuk, Crna Gora) sa izmjenom
prelazi u a: gorânji (15. v., Belostenec, Ма- pod gorom veoma su stare, neke se nalaze i št > žd zbog pejorativnosti »1° različite vrsti
rulić, ŽK). Zamjenjuje se sa e od -en ili prema na teritorijima gdje odavna nema Slavena, kao Guillame d'Orange). Taj horonim svakako do-
kazuje da postoje izvjesne veze sa starofran- suda: kutao, 2° vrsta svrdla (u kačarnici,
lokatīvu gore nastade gorinji (ŽK, u tom kraju u Grčkoj;'nastadoše dakle u prvo doba dose- Kosmet), 3° pogrda zlu čovjeku«. Glede po-
selo Gorinjd), odatle na -ьс Gorinâc, gen. ljenja Slavena na Balkan: Zagorje (Vuk; Hr- cuskom epopejom. Ime je došlo ovamo preko
tal. Grangia, tj. preko frankomletačkih pre- sljednjeg značenja v. gori. Složeni pridjevi:
-inča m, prerna. Gorinka f »stanovnik gornjih vatska, Hercegovina, Epir, Arbanija; Grč- gorogašljiv (Vuk) »drvo koje se gasi«, gorògozan
žumberačkih sela pod Uskočkom Gorom«, pri- ka: Ζαγορά /Voios/, Ζαγόρι /= Pind/, radbi; g je naš dodatak, valjda unakrštenje
»drvo koje rđavo gori« (drugi je dio nejasan).
djev na -ski gorínski. Obratno je Dolīnāc (ŽK, Prigorje (Hrvatska), Podgora (Dalmacija). sa gora.
Postverbali: gòra f (Vuk, 18. v.) »sinonimi:
v.). Оогъпъ raširuje se są -at: gôrnat (Vuk, Ògorje < od gore prema Vuku zovu se sela Lit.: ARj 3, 277, 1° muka, 2° epilepsija« = gorska bolest (Vuk)
Crna Gora) »gorovit«. Na -ov: gorov (Stulić); istočno od brda Sutine, a. Zagorje zapadno od = gorica (Vuk). U vezi s glagolskim korijenom
u složenicama gorov cvijet (također bug.) > njega. Odatle etnik na -ьс Zagorac (također Gordìjana f (Vuk),== Gòrdana, lično žensko
pad- nastade složenica gôropâd f »epilepsija«.
gõrocvijet (Vuk, 16. v.) = gorocveće (Kosmet) prezime) m prema Zagorka f, pridjev na -ski ime grčkoga podrijetla od Γορδιανός. Hipo-
Odatle pridjev na -ьп: goropadan (Vuk, 18. v.)
»biljka adonis vernalis«, češ. hofikvět, polj. zagorski = zagorsticus (u doba hrvatske narod- koristici Gorda f (Vuk, Crna Gora), deminutivi
»bijesan«, poimeničen sa -ik i -jak goropadnih
gorzykwiat, gorovez m »vrsta mahovine, usnea ne dinastije). Od denominala postoji samo pf. Gordica (Crna Gora), Gòrdulja (Vuk, Crna
m, goròpadnjàk m prema goropadnica f; na
florida L.«. Ovamo gorostasna} m »div«, odatle ugorét, -îm (Kosmet, ~ očima) »uprti pogled, Gora). Prema tipu Gòrdana stvoreno Od do-
-õst goròpadnõst f; goropadnjača f »biljka lath-
pridjev gorostasan, imenice gorostasnica »koji drsko i bezočno«. Istaći treba i Pergošićevu maće osnove Gròzdana. Prezime Grozdanić
rea squamosa«, denominal goropaditi se, go-
stoji kao gora«, augmentativ gorostasina (obje sintagmu gora vinna »vinova gora > vinograd«. (Lika).
ropādīm (raz-) »bijesniti«; izgor m = ΩΆ -ъk
u Stolića). Od *gorovo oko je pridjev gordčan Odatle toponim Vinagora i složenica vinogorje Lit.: ARj 3, 279. ìzgorak, gen. -orka »ugalj što ne raste na
(Kosmet) »koji ne spusti pogled od stida ili (hrv.-kajk.). U prasrodstvu je štprus. garian stijenju«; odgor m (Dalmacija) »pripeká, žega«;
obzira«, gorôča f »drska žena«. Ovamo i goro- »drvo«, lit. nugara »1° hrbat životinje i čovjeka, gòrjeti, gorim impf. (Vuk) (iz-, do-, od-, na -eh (= rum. -eala) zagorijel f = sa -ica
vêsan (Kosmet; t-^sna žena) »delipala« (drugi je 2° brijeg«, u prijevoju lit. giria = lot. dzirē na-, o-, po-, pre-, pri-, raž-, sa-, za-), ie., zagòrelica »angebrannter Branntwein« = zago-
dio nejasan). Na -ovit : gorovit (18. v.) »montuo- »šuma« = gr. δειράς »brdo« = sanskr. giris baltoslavenski, sveslavenski i praslavenski gla- relôtina f = zagorêtina (Kosmet, pejorativ),
sus«. Na -ski : gorski, poimeničen sa -jak gorštak, »brdo«, avesta gairi-. Upor. imena ilirskih ple- gol na -eti, termin iz kulture vatre ;ardere« izgorijel f »rana požiljaka«, izgorjelica = pogorjeli-
gen. -aka = goršćak pored gorčah (1550) mena Derni i Derriopes, ali arb. gur »kamen«, prema pf. gõrnut, gôrnem (Kosmet) »malo ca, izgòrjelina, izgorjetina = izgoròtina »ope-
»1° čovjek koji prebiva u gori, 2° kmet koji za koje se drži da je u prasrodstvu sa gora, gòrjeti«, impf, na -va- i duljenjem -tje- -gorijevati, klina« od izgorjeti; od ogòrjeti postverbal na - »к
plaća gorno«, sa -äc gorskač (Banija) »castanea ne pokazuje istu zamjenu za gy- u ie. gueri-, -gòrijevãm samo u prefiksalnim složenicama, ògorak, gen. -orka i prezime Ogorelica; to-
vesca«, sa -ina goršćina (Prigorje) »1° prazno nego g- kao praslav. gora. Drži se da je i gr. jedanput dogoravati (18. v.) (raž-), pf. dogorú- ponim Ogòrjelica (Dalmacija, brdo), vrlo je star
mjesto oko vinograda, 2° (1534) isto što gorno βορέης = βορέας u prasrodstvu. Za nj ne nuti (Lika). Korijen se pojavljuje u prijevoju jer i u Grčkoj dolazi Άγορελίτσα; ogòrjelina
i gornica = daća od vinograda«. Tu izvedenicu govori praslav. bura (v.). le. je korijen guer-, na šest načina u hrv.-srp.: I gor-, II sa du- »sinonim: ožeglina«, ogorjelište n (Crna Gora);
posudiše Rumunji: goştină f »porez na svinje ljenjem o- ō > a: gar-, III pred suglasnicima na -avica goravica (Kosmet) »vatra u bolesti,
i ovce«, odatle rum. goştinar »ubirač toga po- po zakonu likvidne metateze gra-, IV u pri- temperatora« (upor. jangïfa »1° vatra, 2° tem-
reza« i goįtinarit m »porez na goveda«. Druge Lit.: ARj 3,-270. 272. 277. 278. 279. 283. jevoju ger- > žer-, V sa duljenjem e-ē > a peratura«); složena imenica goroglav m. (Kos-
su izvedenice od gora : na -ьс gorac = na -janin 284. 291. 293. 296. 387. 4, 179. 8, 596. 9, 77. poslije palatala: žar-, VI u ništičnom prijevoju met) »kad gori glava od posla, žurba, hitnja,
Ribarić, SDZb 9, 148. Elezović l, 19. 20. 104.
Goranin m prema Goranka = Gorankinja f, 105. 2, 380. Jagić, ASPh l, 433. 31,532-533. gr-. mučno vrijeme«; imperativna složenica: gori-
etnik od Gorski Kotar ili od Gora (Kosmet) Miklošič Isti, 73. Isti, Lex. 589. SEW 328-329. I. Korijen gor- u konkretnom značenju »arde- -guzica (Šulek) »biljka kokornjak, komomila«.
»župa kod Šarplanine i Prizrena«. Odatle kon- 346. Holub-Kopečny 127-128. Bruckner 150. re« : pridjevi, part. prez. aktiva u pridjevskoj funk- Rumunji imaju gor- u ogor »ugar«, deminutiv
glutinat Gòranac, gen. -пса. Odatle i hipokoristik Vasmer 293. Isti, Slav. 109., br. 7. RSI 4, 174. ciji gorecī, odatle gorešnik »biljka kriješ«, gorući, ogoraş i denominai ogorî, dogar m pored do-
goro — gorčile (Vuk) »nadimak za onoga koji Trautmann 78. Mladenov 105-106. 109. WP odatle na -ъп gorūčan, na -ost gorućnost, na goare f, rum. postverbal od a dogori »žeći«.
se rodio u planini kod stoke«. Na -arino.: 1, 682. Joki, Zb. Miletu 144-145 (IJb 19, -stvo gorućstvo, na -ica goručica (Belostenec) < dogorêti i odatle dogoreală f »žega«, a
goràrina f »globa za kvar u gori«; na -ač: 149). Isti, Unt. 173. Baric, JF 2, 54-60. »sinapis arvensis«, na -iv goriv (Stolić), poime- prigori »ožeći«, prigorisle »žega« i imena ptica
gorač »trava hypericum perforatimi L.«, go- GM 127. 135. Weigand, BArch. 3, 97-112 (cf. prigoare = prigoriu »merops apiaster, etc.«.
IJb 13, 310. Slávia 8, 678). van Wijk, ničen u sr. r. gorivo (Pavlinović, neologizam)
račica »idem«, denominal goračiti za »hljeb u ASPh 42, 289. Boisacq3 115. 127. 171. Krahe, »Brennholz«, na -ljiv gorljiv u pravom i Kako se već dosada vidjelo, korijen gor- pre-
kojemu ima gorąca«, deminutiv na -ica gorica IF 57, 113. i sl. (cf. IJb 25, 220). Hirt, IF l, prenesenom značenju, odatle na -ьс gor- nosi se i na bolesti. Već u praslavensko doba
f (Vuk, 11. v.) »vinograd«, odatle gòricica. Vrlo 480. Scheftelowitz, IF 33, 166. Charpentier, Ijivac, gen. -vca, na -ost gorljivost, sa cslav. stvoren je pridjev gorub > gori, prilog gore
zamjenom št za ć gorušt = gorušć (Marulić kao komparativ od zao; gore »uzvik, sinonim:
gòrjeti 592 gòrjeti gòrjeti 593 gospod

jao«. Odatle apstraktum görest f samo u crkve- -ešica, -ilo, -in, -ónja, -oša, -ulja, -usa- Na imenica na -jar gfnčar »lončar«, grnčamica 7, 137. KZ 45, 46. 48. 213. ZSPh 4, 214.
nim knjigama za gorkast (Obradović) = gorost -avinal-evina: gàravina »gar«. Denominal ga- (Kosmet), pridjev grnčarski (zemlja*), pridjevski Bruckner 135. 151-152. 661. Joki SAW
(jedanput, 16. v.). Prilog najgorom (Trpanj) raviti (o-*); garište n »ogorelište« =·= agarina toponim Grnčarevo, na -jara grnčara f = gnjila, 168, 43. 109. 110. IJb 9, 7. Uhlenbeck, PBB
»u najgorem slučaju«. Denominál na -ati: (Crna Gora) od ògariti, -lm (Vuk). Arbanasi na -ajka grnjãjka (Kragujevac) »sud zemljani 26, 290. i si. 298. 572. 30, 323. (cf. AnzIF
goršati, -am (16. v.) (po-*), pogoršavati pretpo- posudiše ugar. za skutu ili sirište«, grno (Bosna) »žeravica u 15, 165). 30, 323. Miklošič 66. 73 92 409
stavlja komparativ gôrši pored gorši (Kosmet), kovačnici na kojoj se užari željezo«. Radnu SEW l, 294. 233. 232. 334. 371. Holub-
III. Korijen gra- nalazi se u pf. grànuli, -Kopečný 128.132. WP l, 601. 688. Boisacf34l
koji se ne nalazi u štokavskom nego u drugim grane (Vuk, Kosmet, 16. v.; subjekt: proljeće, imenicu posudiše nomadski Madžari göröncsér. 1105. 1047. Vasmer 293. 295. 296. Isti, SGr
slavinama, "up'or. boljšati (po-). Arbanasi po- sunce) (iz-, o-*) = graniti (Vodice) »zasvijetliti, Za razliku prema njima nema rumunjskih ni 148. RSl 4, 176. Mladenov 116. 164 Sb,
sudiše gjore »unglücklich, der Ärmste«. Ovdje zasjali se« prema impf, granjivati, granjīvā arbanaskih posudenica. To je zbog toga što je Miletić 263-268 (cf. IJb l, 188. RSl 6, 293).
je značenje preneseno posvema na moralno pored grànjujë (Stulić, Dobroselo). Odatle na Balkanu njihovo lončarstvo autohtono. To Pedersen, KZ 36, 321. Matzenauer, LP 7,
polje. Praslav. pridjev na -ъk·. gorak, górka možda postverbal na -tk granak, gen. -ãnka dokazuje njihova leksikologija: rum. oală f 187-188. 198-199. Joki, Unt. 101. 143.
»amarus« = gorak, gorka »grk, bolan« (Vodice), (Crna Gora) »dohodak od stoke koja se daje »lonac« < lat. olla, i arb. vegth = vorbe, riječi 267. a. Hirt, IF 32, 302. Vaillant, BSLP 31,
obrazovan od istog korijena, kaže kojim je na hranu i čuvanje drugome«. Da bi se ovo iz ilirotračkog substrata. Arbanasi posudiše 46. RES 9, 6-10. Reichelt, Gioita 6, 70—1
putem moglo do toga semantičnog razvitka grnac u specijalnom značenju »Blumenscherbe, (IJb 3, 153). GM 456. Zubatý, ASPh 16,
značenje moglo potpuno shvatiti, trebalo bi
doći. Taj pridjev znači i »vruć«, a u sjevero- 423. Scheftelowitz, IF 33, 150. Osthoff, IF
još obavještenja. Možda se odnosi na davanje zerbrochener Krug« : garráç = gërraç = gërëç.
27, 172. Schwabe, JEGPh 17, 585 (cf. IJb
zapadnim slavinama »topai«; gorãca (Prigorje) stoke u proljeće ili plaćanje tog dohotka u to Pod ovaj korijen stavljaju se dva pridjeva: 8, 193). Trautmann 79. 102. Tiktin 868.
»žgaravica« (značenje rdavog okusa razvilo se doba. Sa prefiksom s- zgranuti se, zgrânem pf. hrv.rkajk. i slov. grenek, grenka (Belostenec) 1252. 1203. 558. 1084. NJ 2, 176-180.
iz gorenja). U komparativu pridjevi izvedeni (Vuk) prema impf, zgranjivati se »bjesnjeti«, »bitter, gorak; sinonim: hrv.-kajk. žuhek« i Lalević, NJ 2, 78-80. 278-283. Daničić,
s pomoću sufiksa -zk odbacuju ga (primjer: sa pejorativnim -ov < madž. -ó zgránov, gen. gfk, grka (Vuk, Kosmet, protivno od sladak, Kor. 71. Osten-Säcken, IF 33, 218. Jiřiček,
slađi od sladak*). Tako je glasio i od gorak -ova (Vuk) »bijesan čovjek« . Ovamo i pridjev nije općenit u hrv.-srp.) (na-*). Prvi pridjev ASPh 8, 102. Marianovics, MNy 40, 348.
komparativ gori. Kako je već postojao zao sùgranut »lud« (Šibenik). sadrži dvapridjevska sufiksa -ьп i -ik: grănak, ss. (cf. RSl 5, 324). Skok, ASPh 28, 467. i
kao opozicija od dobar, a ovaj je pravio kom- grânka (ŽK), unakršten rancidus > mlet. si. Mašuranić 328.
IV. Korijen žer- nalazi se u žerav m =
parativ od druge osnove bolji, kod gorak žeravica f, izvedenica na -ica od stcslav. pri- granzio > grančav (ŽK) = grancljiv (Hrvatsko
nastala je semantička bifurkacija : gori u pre- djeva еега ъ »glühend«. Taj pridjev je poime- primorje). U slov. grenek ima svoju leksikolo- gospod, gen. -oda m (Vuk, akcenat iz vo-
nesenom značenju je rezerviran za komparativ gijsku porodicu. Drugi se nalazi samo u hrv.- kativa), deklinacija o, pripada sakralnom je-
ničen i u ž. r. žeravá, sa metatezom ževara
od zao, dok je konkretno značenje »vruć« (Smokvica, Korčula) i sa -ka žeravka (ŽK). -srp. i ima isto tako veliku leksikologijsku ziku »1° bog, 2° (1395, Istra) feudalni gos-
ostalo kao pozitiv pridjeva za okus. Od gorak porodicu. Pridjevi na -ost : grkast (Srednja Dal- podar«. Slov. gospod (u narječju gospûd*) nije
Hipokoristik žéra (Sarajevo); žerátak, gen.
su izvedenice: na -ika:.gorčika »sonchus ole- macija, Pavlinović) na -ao (na*)grkao, grkla sakralna riječ, nego gospodin m »1° monsieur,
-átka m (Vuk) = stcslav. žeratíkb posudiše
raceus«, gorčih n = gorčina, gorkoća, gorkost, (2 pisca 17. v.) prema topao, sa istim sufiksom 2° feudalni gospodar« = gospodin (Kosmet)
Rumunji: jeraticjjar- = jerăgiu »Glut«.
denominali na -ati, -iti gorčati, -ām (16—18. kao gorušti: grkušti (16. v. Vetranie). Kauzativ »vladika« = gospodin (Cres) »župnik«. U stcslav.
v.) »postajati gorak«j gorčiti, -гт (о-*) »činiti V. Korijen žar- nalazi se u impf, žariti, gospodo, gen. -di m, kao gostb po deklinaciji i,
na -iti: greiti, -îm »činiti da što bude grko«.
da što bude gorko« = gōrčīt, -îm (Kosmet, žarim (se*) (Vuk) (na-, o-, po-, pri-, raž-, u-, odatle sakralni vokativ gospodi. U značenju
Odatle apstrakta: grčilo n (16. v.) = grčina
subjekt brašno*) prema ogor cavati, og arcavam za-, zapo-), pužariti se (negdje u Bosni i vancrkvenom dobio je već u stcslav. sufiks -in
(18. v.) »sinonimi: gorčilo, gorčina« = grkoća
pored ogorčivati, ogorčujēm; hrv.-kajk. (Belo- Hercegovim) »pocrveniti«. Odatle postverbali: koji označuje individuum (tip Srbin, kasapin).
(16. v.), gŕkost (16. v.). Inhoativ: grknuti,
stenec) i slov. mjesto gorak u istom značenju žar m, žara f (ŽK, ~ boza) »ljetna velika Gospodin kao naslov krati se u brzom govoru
-em = grknêt, -im (Kosmet) »postajati grk«
upotrebljavaju gorup, sa sufiksom -ьп gòrupan vrućina«, žara f »kopriva«, upor. slov. šarja ispuštanjem d (upor. meu < među, ne mozi < ne-
(o-*). Na -avica: grkavica (Lika) »1° grk zalogaj,
»Glut«, požar (odatle toponim Požarevac »mje- moj, preo < preko), u zapadnom govoru gòspon
(17. v.) »žuk, slan«, denominal gorupiti, pre- 2° uvredljiva, gorka riječ, neprijatnost (Ko-
sto nastalo na tlu, dobivenom primitivnim
zimena na -ec Gôrupec (Zagorje) i slov. Gorup. smet)«, na -iš grkiš, gen. -Isa »grki badem«, (17. v.) = gospôn (ŽK) »1° monsieur, 2° (kaj-
II. Korijen gar- nalazi se u iteratīvu -garaţi krčenjem = paljenjem šume«); na -ač ili -ilo
na -ica graca pored gr čiča f »trava«. Svih tih kavski, tabu) vrag«. Sveslavenska i praslavenska
samo s prefiksima do-, iz-, pre-, raz- : dogárati, žarāč, gen. -аса m = žarilo »Ofenstange«, riječ. PI. se pravi kolektivnim -a: gospoda,
šest osnova nalazi se u svim slavinama, izu-
pridjev na -ast zárást, -sta (Kosmet) »boja vokativ gospodo, prema ovom akcentu gospoda
dògãrãm (16. v.) pored dogaràvati (18. v.); zevši granuli i pojedine izvedenice. U najbli-
dlake u koži«, na -bk žarki (sunce, vino, ŽK) (ŽK), rus. gospoda. U stcslav. značilo je
gãriti (Kosmet) (o-, u-*). Postverbali: gãr f, žem srodstvu sa gorėti su baltičke paralele
»veoma jako«, na '-ovit žarkovit (sunce*), na »πανδοχεΐον« kao u poljskom i češkom hospoda
m »1° pepeo i drugo što ostane, 2° crn pas, gariu, garėti »idem«, garas »para«. Za ništični
-ast žarkast '(Vuk), na -ište žarište »focus« »1° Herr und Herrin, 2° Herberge, Wirtshaus«.
3° debeli korijen kao gorivo (Cres)« i ugar prijevoj upor. sanskr. ghŗnōti (3. 1. sing.)
m od ugáriti, ugārīm (objekt njivu, zemlju), (neologizam), na -avica žaravica f (Kosmet) Upor. za takav semantički razvitak camerata.
»svijetli, žari«; za prijevoj e: gr. θερμός »topao«
ugárnica »ugarena njiva«, odatle pougarit, -ärim »žeravica«, na -enik žarenik (osaćanski argot)
i θέρομοα »postajem vruć«. Za grnac postoji Mocija se već u praslavenskom izražava u ž. r.
(Kosmet) »načiniti ugar«; izgar f (18. v.) »dukat«. Antroponim Žarko. Rumunji posu-
srodstvo u lat. f õrnus »furuna, peć« i u sanskr. sufiksom -ία (upor. gošćo) : gospoda (Vuk, ak-
»svršenje gorenja«; ugarok, gen. -arka (Kosmet) diše: jar »žera, žeravica«, jarişte pored jerişte
ghŗnas »vrućina«. Ie. je korijen guher-, u prije- cenat iz vokatīva prema dubrovačkom gospođa
= ùgarica (Vuk), ugaratak, gen. -tka (Otok, »garište«, pojar, jēri pored jena < žariti.
voju *gyher- Iguhor- ^gnhor-l *guhgr-. = rus. gospoža). Krati se zbog istog razloga
Madžari zsarat, zserja, zsernyó. Novogrci u
Srijem) = ogarak, gen. -arka (ŽK, s promje- Lit.: ARj 2, 560. 561. 3, 108. 109. 111. kao i gospodin, i to stezanjem (kontrakcijom^
Tesaliji ζιάρα, ζάρα.
nom prefiksa); gora f = gara (Kosmet) »ovca 284. 272. 279. 280. 283. 288. 291. 297. 388. oja > a tipa pojas > pas: gospa (15. v.) =
čađave boje« hipokoristik od garava »crna VI. Korijen gr- proširen formantom n do- 396. 442. 452. 4, 179. 181. 7, 348. 371. 782. gospa (ŽK). Ovo kraćenje ušlo je u sakralni
krava«, od pridjeva na -av garav »čađave lazi u praslav. grbnb > g f ne, gen. -eta = na -ьс 8, 582. 10, 409. Elezović l, 94. 104. 105. 106. jezik kao zapadna prevedenica (calque): Naša
boje« = gâras, gărasta (Kosmet), garan gfnac, gen. gfnca m (Vuk, 14. v., Kosmet 109. 111. 178. 187. 222. 2, 17. 112. 116. 123. Gospa »Notre-Dame«, Gospa Sinjska, Žnjanska
»ovan«, gara »crna kučka«, garav, gen. -ova, i u krajevima preko Morave) »lonac«, odatle BI 2, 625. 841. 862. 866. Ribarić, SDZb 9, itd. (u Splitu se kune Gospe ti, mi; na istoku
osobito kod stoke s izvedenicama na -eš, -eša, deminutiv grnênce, gen. -eta (Kosmet), radna 148. 149. Tentor, JF 5, 204. ZbNŽ 6, 156. se prevodi za taj pojam gr. δέσποινα = παναγία

38 F. Skok: Etimologijski rječnik


gospod 595 gast
gospod 594 gospod
lat. potis »moćan«, gr. πόσις »suprug«, πότνια, -nji gòstinjí, poimeničen sa -ьс gostinjac, gen.
sa Vladičica, stcslav., bug., rus.). Velika i mala naslov, krati se u Dubrovniku ispuštanjem d sanskr. patis, avesta patti-, lit. páts »1° suprug, -я/се »hospitium«, na -»co gòstinjica, na -inski
Gospa = Gospođina (13. v.) »Bogorodica« = i kontrakcijom oa > a (upor. gospa") : gospar, 2° sam glavom«. Prema tome bi gospod bila sla- gostinski (Vuk). Od pridjeva Agostini na -ьс:
Gospojina (Vuk, 17. v., j iz čakavskoga ušlo gen. -ára (16. v.). Prema Vuku pejorativizira vensko-latinska leksička usporednica kao pas- gostinac »dar što gost daje gazdi«, na -ik gòsti-
i u štokavski) »Maria Himmelfahrt, Maria se prema prditi u gôspr (ü šali). Kad je u eko- tor = pastýř, a litavski ili slavenski bi naziv nik (16. v.), na -»со gostinica f (14. v.) »hospi-
Geburt«. I gospodin = gospodin (Cres) je nomskom značenju, ima svoju leksikološku po- bio prevedenica (calque) iz doba baltoslaven- tium«. Mocija se izražava sa -la gošća
prevedenica (calque) od dominus > dum, don rodicu: pridjev na -ьп gospòdãran (18. v.) »1° ske jezične zajednice. Slabost toga tumačenja, (upor. rus. góstbja), gostìnka (Kosmet), sa
za svećenika, župnika (1506, Novljanski blag- koji pripada gospodaru« = gospòdãran (ŽK) uprkos litavskim paralelama viešpats i dimsti- -enik, -enica gostenica prema m gostenik ~
danar). Mocija se izražava i sufiksom -ija (v.): »2° ekonomičan, štedljiv«, na -ov gospodarov, patis leži u tome što za ie. patis nema slavenske gostilja = gostilica f prema m gostionik, gošćenik
gospodija f (Levač, Srbija) »ime koje daje mlada na -ski gospodarski, apstraktum na -stvo gos- paralele i što se ne može iz slavenskih jezičnih m (Jambrešić) prema gošćenica; od praslav.
ženska u kući«. Stvoreno zacijelo prema po- podarstvo, zatim gospodarstven, gospodarstwa, sredstava pravo objasniti prijelaz í > d, nego denominala na -iti gestiti, gòsttm (15. v.) (po-,
padija. Značajna je činjenica što se u češkom gospodarovati. Mocija se izražava na -iça i samo upućivanjem na paralele δεσπόζω prema u-}, odatle apstraktum na -ba gostidba = gozba
i poljskom gospodb u značenju »κύριος, Herr, -inja: gospodarica f (ŽK) »koja dobro upra- δεσπότης i δεκάς, -άδος prema deset, osim ako (Vuk) = gòstinja (17. v.); gostionica (16. v.),
monsieur« izražava avarskom riječi *kopanos > vlja«, u narječju je gospodinja (ŽK) »gazda- se uzme upliv praslav. svobodb > sloboda. gostioničar, gostionički, neologizam bez -»'ča
pan < *kpan > hpan. rica« = stcslav. gospodynji »κύρια, domina«. Korsch tumači iz iranskoga: perz. gōspanddār gostiona, (ugostitelj m prema (u)gostiteljica,
Izvedenice : pridjevi od sakralnog značenja Hipokoristik gasa, gaso m. Apstraktum na »posjednik ovaca« (glede -dar upor. domadar, ugostiteljski (danas stvoren pridjev). Jedan od
na -nji < -ьпъ + -j: gôspodanj (15. v.), odre- -stvo gospodstvo je star. Ima prenošenja mühürdar, tefterdar, sveznadar). To tumačenje gosti izrazuje se na -janin: gošćan (ŽK). Od
đeno gospodnjī = gospodnī (regresivna palata- na plodove: jabuke i kruške, prema nazivu nije prihvaćeno. Ima još upoređenje sa yãs gozba je pridjev gőzben (Srbija, Milićević,
lizacija), na -ini gospođini bog (Vuk u svatovskoj svetkovine, na mjesec, a i na bilje, na vrst -patis ~ δεσ-ποτης »pater famílias«. Ako je. Ljubiša), gozbarina (neologizam), deminutiv
zdravici: Da mi gospođini bog pomaže desnu leptira gospođak; gospoša »ime koze« (Hrvatska gornje tumačenje ispravno, onda bi sa sociolo- gòzbica, na -ija gòzbija (Crna Gora, Boka),
bandu i lijevu, pokazajući punom, čašom na Krajina). gičkog gledišta praslav. gospodb označivalo ne na -ina gòzbina (Vuk). Denominali na -iti
obadvije strane), poimeničen na -jača gospod- glavara porodice nego glavara plemena koji gòzbiti, na -ovati gozbovati. Složenice: pri-
Rumunji posudiše: gospodar, odatle pridjev odlučuje o strancima (v. prvobitno značenje
njača (Vuk) »kruška koja dospijeva o gospo- na -esc, -os, glagol gospodari, apstraktum na
djevi gostòljuban == gostoljubiv (16. v.), gosto-
đinu dne«, na -nj gospodinjif), na -ьп gospodan gost), svakako individuum sa pravima i auto- primstvo n »hospitalité«. U antroponimiji prvi
-ie gospodărie, gospodniă f (značenja se odnose ritetom koji je kršćanstvo znamenito potenci-
—- na -ski gospodski = gospöcki (Kosmet), ili dragi elemenat dvočlanih praslavenskih
na kućanstvo). Kolektiv u značenju pl. gospoda ralo.
poimeničen sa -ina za apstrakta gospoština ličnih imena: Gostimir, Miogost. Iz topono-
madžariziran je prema tipu vojvoda > vajda,
(Vuk, Kosmet, 16. v.) = gospošćina (ŽK), Lit.: ARj 3, 117. 297. i si. 308. 319. Ele- mastike: Gostinje (selo u Hrvatskom Zagorju),
pojata > pajta ispuštanjem samoglasa o u
na -ov gospodinov (Vuk); od gospoda pridjev zović l, 92. 106. Bulat, JF 5, 149. Tentor, mak. Gostivar, i stčeš. Hostiváry. Arbanasi
sredini: gazda, odatle apstraktum na -sag JF 5, 210. ZbNŽ 26, 104. Tomanović, JF
na -in: gospođin (Vuk, Kosmet, složenice: posudiše gosht »gozba«, gosti-ja f »Gelage« u
gazdaság »gospodarstvo«. Plurale je postao sin- 17, 213. Miklošič 61, 74. SEW l, 290. 334.
gospođindan, gospođini pos, Kosmet) = gospojin, specijalnom značenju, premda za gost nemaju
gulare kao i turcizmi fukara, budala, eškija Holub-Kopečný 129. Bruckner 137. 152. KZ
poimeničen sa -jača gospojinjača »vrsta kruške« riječi iz iliro-tračkoga, nego tur.-ar. riječ mu-
što iz arapskih plurala postadoše u turskom 45, 45. 106. ASPh 29, 111. Vasmer 299-300.
= gospojčica, gospin, od gospojin, na -ski safir i ftuem ftes od lat. invitare, dok Rumunji,
i kod nas singulari. Kao čobanja, parlog, astal Trautmann 208. Mladenov 107. Rešetar, ASPh
gospojinskī, na -en gospoden (16. v.). Demi- 15, 120. Budimir, JF 15, 158. Fraenkel, JF koji posjeduju lat. hospes > oaspe, imaju u
itd. madžarski slavizam omilio je veoma kod
nutivi: na -ič = -ić: gospodič m = gospodić 41, 402. ZSPh 20, 51-89. (cf. RES 26, Banatu gost, i kao Arbanasi u specijalnom zna-
nas tako da tvori čitavu leksikologijsku po-
(17. i 18. v.) »plemić«. Prvi je oblik potvrđen 142). Ivšić, JF 17, 120. i sl. Asbóth, Nýt 3, čenju a gosti (Erdelj), gostie f. Postoje jasne ie.
rodicu: gazda m (Slavonija, Srbija) »1° bogat
u pridjevu na -ьп: gospodičan, poimeničen u 289-293. WP 2, 78. Horger, MNy 40, paralele uza sve što baltički jezici imaju za
seljak, kulak, 2° domaćin, 3° trgovac svinjama«.
ž. r. gospodična (15. v., Zagreb) »mademoiselle 323-325. Menšík, SbMS 3, 1-22 (cf. Slávia gost riječ drugog korijena, ali s istim seman-
Odatle na -ar: găzdăr (17. v., Vitezović, 6, 858). Priszwald, WuS 12, 239. Richter,
(semantički razvitak isti) < plemićka djevojka«, tičkim razvitkom: lit. svëczias = svetiš »gost«
nije ušlo u jezik, očuvano kao rum. prezime KZ 36, 111-123. (cf. AnzIF 10, 129).3
na -jak gospodičnjak »kolovoz« prema značenju prema lit. svetimas = lot. swechs »tuđ« < ie.
Gazdaru) prema f gazdarica (Vuk) »domaćica« Hirt, IF 32, 218. РВВ 23, 333. Boisacq
Velike Gospoje (može biti i kraćenje tipa Tre- *sue-tios »für sich allein stehend«, tj. »bez veze
= gazdinja, gazdinjka (Jačke), pridjev na -in 179. Meillet, MSLP 10, 135-143. Węglarz,
bišnjica = Trebinštica od Gospodinštak koje SpAu 41, 313-316 (cf. IJb 23, 350). Sobo- s porodicom ili plemenom u koje je neko do-
gazdin, gazdaričin (Kosmet), na -ski găzdinskî;
je potvrđeno) i u pridjevu na -ski gospodički levski, RFV 64, 92-95 (cf. RSl 4, 273). šao«. Glede sue- upor. svoj (v.). Medu jasne ie.
apstrakta na -luk: gazdaluk (18. v., Varoš,
i u deminutivu na -ić gospodičić (13. v.) »mlado Korsch, IzvORJAS 755-678. (cf. RSl 2, paralele ide lat. hostis, koje je prvobitno zna-
Slavonija) = gazdiluk = gazdàrluk (18. v.)
plemićko čeljade«. Od gospoda noviji je de- 215). Mazuranié 329-331. Tiktin 693. čilo kao i praslavenska riječ »stranac«, ali se
= na -Sag gazdaság (Vuk, Vojvodina) =
minutiv na -»со: gospođica = gospođica (Du- to značenje razvilo, za razliku od praslaven-
gazdarstvo (18. v.); denominali na -iti ogazditi gôst, gen. gosta m (Vukj 1428), ie., sveslaven-
brovnik), prevedenica prema njem. Fräulein skoga, u neprijateljskom smislu: »neprijatelj«.
se, na -ovati gazdovati, -ujem = gazdoval ska i praslavenska riječ bez paralele u baltičkom,
i tal. signorina, odatle pridjev gospodičin te gos- Jednaki semantički razvitak pokazuje i njem.
(Kosmet). »hospes«, danas deklinacija o, u praslav. * gosti Gost. Zbog toga su neki, kao Solmsen, pomi-
podičin dan (Kosmet) »Mala Gospa«. Od gospa
deminutiv je gospica. Denominali su: na -ati Etimologijski je riječ samo slavenska. Iz deklinacija г, ostaci od nje gen. pl. gosti, u šljali da je praslavenski *gostt posuđeno iz
gospódati »vikati gospode pomiluj«, na -iti gospò- ie. mogu se tumačiti samo njeni elementi. čakavskim narječjima ák. pl. na gosti (ŽK). germanskoga. Semantička je paralela gr. ξένος
diti (se) »1° graditi se gospodin, 2° gorditi se Uzimlje se općenito da je praslavenska slo- Prvobitno značenje »tuđinac, pridošlica, alie- »stranac > gost«, ξενοδοχεΐον »hotel«. Kao
(Kosmet)«, odatle gospoditelj, na -ovati gospo- ženica od *gostbpodb = lat. hospes, gen. nígena, advena«, tako stcslav. gostb »ξένος«, gospodb (v.) tako i gostb sa sociologijskog je
dòvati, -spòdujem. hospitis < ^hosti-potis kao lit. dimstipatis »gos- polj. gość »hodočasnik«. Odatle: pridjevi na gledišta važna riječ. Značila je došljaka u ie.
Sveslavenska je izvedenica (nije praslaven- podar«, viešpats »monsieur« (prvi dio vesně -ov gostov (Vuk), na -ji gostji (Kastav, statut), porodicu ili plemensKU organizaciju. To zna-
ska) na -ar < lat. -orius: gospodar, gen. -ara »gošća«) i gotske složenice brūi'faī'S »Bräuti- na -ьп gostan (nije ušao u jezik), odatle gostanka čenje preuzimlje i naše kasnije komunalno
m »1° Herr, 2° (Crna Gora) vladar, 3" posjed- gam«, hundafabs »Befehlshaber«. Prvi je dio »trava«, nepotvrđen na -іпъ *gostin, odatle na uređenje. U dokumentima 1428. u Kastav-
nik, vlasnik, 4° kućegazda, stopanin«. Kad je gost (v.), a drugi se upoređuje sa ie. *potís >
gôst 596 govedo

govedo 597
skom i Vrbanskom statutu gosti ljudi (= gostji posudenica iz slavenskoga jer slav. o ne pre- govor
ljudi) znači isto što hospes »građanin koji je lazi u rum. u a. -о ъ u gotov ъ nije isti sufiks
došao iz vana«. kao u njegov i u tolikim drugim pridjevima n (Dobroselo), za jedno goveče, za kolektiv govnènica (Vuk) »ludorije« = govnênica (Kos-
Lit.: ARj 3, 323. 349. Miklošič 74. SEW l, gdje je osnova jasna i slavenska nego je iden- govečaca (Vuk), (pejorativno) goveđoj ka (Lika, met), na -ov govnov. Deminutiv na -će govánce,
337. Holub-Kopečný 129. Bruckner 153. Vas- tičan sa -ăvos. U baltičkoj grupi postoje lit. sufiks nejasan) »mršava mala goveda«. Na gen, -a, -eta n. Riječ je pejorativna i služi
mer 300. ZSPh 10, 96-97. 11, 5. Trautmann gatavas, lot. gatavs, stprus. gatavnit, koji se -njāk: gòvednjãk (Vuk) »bolest u čeljadeta«. za psovanje: na -arije govnarije pored -vnj- f.
80. WP l, 640. 2, 457. Mladenov 107. Matze- uzimlju bez potrebe kao posuđenice iz slaven- Radna imenica na -ar: .govedar, gen. -ara m pl. (Vuk) »ludorije«, govneš m (Vuk) »psovka«,
nauer, LF 7, 188. Güntert, /F 32, 394. Hirt, skoga (poljskoga ?). Ne može se uporedivati (također vrsta ribe) prema f govedàrica, -arka, gomnari (Dubrovnik) »siromašna muška djeca«.
PBB 23, 333. GM 127. ТШш 693. Boisacq* sa got. gataujan, jer je to složenica od ga- + -aruša, govedarev, -ov, govedarski, deminutiv go- Zatim dolaze izvedenice: gôvãnj m »biljka
677—678. Boissin, RES 27, 43. Mažuranu taujan. Vjerojatno je slav. korijen got- — ili- vedārče, -äc. Na -jar samo toponim Govedari plavetnik, salvia silvestris«, na -juše govnjuše
331-332. rotrački gat- ie. particip na -to, kao sanskr. (Mljet). Vokal e je nastao od ę: stcslav. govedo, (Istra) »vrsta gljiva«, na -ač govnač (Šulek)
gošćica f (Martié) »bukoč (bubo, Uhu, sova, gatáh »išao« od gamati = gacchāti »ide« = rus. govjado. Po obrazovanju riječ je samo »scarabaeus stercorarius«. Taj kukac ima u
v.), koji u noći videći vatru, mauče, vreči«. gr. βατός od βαίνω »idem«, aorist sanskr. agat — praslavenska. Njen je korijen gov- < ie. *guo^, narodu mnogo varijanata koje ishode od
Nije zabilježio Hirtz, koji ima, po.svoj prilici awesta gât = gr. £βην. Prvobitno bi značenje, koji se nalazi u lot. gùovs, njem. Kuh »krava«, složenice: gdvnovalj (Vuk) = govnovâlj (Kos-
od istog korijena sa -jara (v.) gošćara f (Požega) ako je ovo uporedenje ispravno, bilo »spreman lat. bos, gr. βοϋς, sanskr. gaus; -ę je sufiks met), upor. češ. hovni-val, polj. gównowal,
»ptica pyrrhula pyrrhula europaea«. Možda za hod« kao njem. bereit (od reiten) i fertig za mlado kao u tele. Od *gove stvoren je drugi dio od valjati (v.); preokrenuto \igun-
izvedenica od pridjeva gorski (v.) sa -ica i (od fahren). Taj se korijen nalazi i u baltičkom: crnogorski kolektiv na -d (upor. telad) goved dovalj (-j) = gundèvãlj, gen. -álja (Brač)
-jara. Glede gubitka r upor. rum. goştină < lot. gãtis í pl. »entrée de la ruche«, gatwa f. Već u praslavenskom bilo je dodalo ko- prema gundelj = gudelj od gudjeti (v.). Zove
gorština. »passage«. le. je korijen *guā-. lektivno -a (upor. gospoda) na taj kolektiv. se i na -ar: govnar (Dubrovnik) = gõvnjar
Lit.: ARj 3, 330. 333. Elezović l, 107. V. još gumno i govno. (Vodice) = govnara (Vuk), itd. Denominali na
Lit.: ARj 3, 329. Hirtz, Aves 132.
432. Miklošič 75. SEW l, 337. Holub-Kopečný Lit.: ARj 3, 334. 335. Miklošič 75. SEW l, -ati gòvnati, -ânı (Vuk) = govnogrízati »bez
got m (Boka : Perast, Budva, Krtole, Dobro- 129. Bruckner 153. KZ 43, 307. Vasmer 301. 338. Holub-Kopečný 130. Bruckner, ASPh 39, razloga prigovarati«, na -iti góvniti, -гт (se)
ta, Prčanj, Tivat; Dubrovnik) »čaša, žmuo, Mladenov 107. RPV 68, 373-388 (cf. RSl 6, 7. KZ 45, 313. Vasmer 283. Trautmann 94. (17. v.) upravom značenju. Osnovanou- dolaziu
278). -Boisacq" 668. Machek, KZ 64, 265- Mladenov 104. Matzenauer, LF 7, 178. Boi- prijevoju duljenja gav- u pridjevu ogavan
putier«. Od sjeverno-tal. gotto < lat. guttus,
266. Hirt, PBB 23, 347. Jokl, IF 49, 290. i sacq* 129-130. Günther, IF 41, 174-183
možda etruščanskog podrijetla. sl. GM 121. Mažuranié 332. »sinonim: gadan«, također slov., češ. ohavný i
(cf. JF 3, 206). Lohmann, KZ 58, 208. WP l,
Lit.: Rešetar, y F 12, 286. REW3 3931. 696. i sl. Mažuranić 332. i sl. smatra se čehizmom. U jezičnoj je svijesti
DEI 1849. izgubljena veza s govno. U stcslav. postoji
govedo n, češći je pl. t. goveda (Vuk, ogaviti »vexare« i češ. ohavili. U srednjoj je
1449) = govedo, pl. -a i -eta (Kosmet), gòvjeti, gòvijem impf, (u-, Vuk) je sve-
gotov (Vuk, 1447), pridjev bez kompara- Dalmaciji Pavlinović zabilježio gaviti se »si-
sveslav. i praslav. kolektiv *govenda »boves«. slavenski (osim poljskoga) i praslavenski gla-
tiva i superlativa, ie., baltoslavenski, svesla- nonim: gaditi se«. Odatle ima isti autor pridjev
Pravi kol. bez -a gòved, gen. -»' f govori se u gol na -éti, potisnut danas »sinonimom: uga-
venski i praslavenski, »promptus, päratus, per- na -ežljiv (upor. sramežljiv): gavežljiv. Ovamo
đati« u zapadnim krajevima, u Kosmetu
fectus«, prilog gotovo = (na)gotovo (Kosmet, Crnoj Gori (narodna pjesma). Kako je prema možda Martićev gavež m »gamad« /?/. Pavli-
jezičnom osjećaju goveda kolektiv za »bik, gōvēt, govīm (u-), sinonim dvorît, -îm, folklorni
ŽK), danas poimeničen sr. r. u prodavati novićev glagol govori se i sa u mjesto a: impf.
i krava«, pravi se izvedenica na -če, koje je svadbeni termin (koji opisuje Elezović). Prvo-
za gotovo. Odatle pridjev na -ъп gotovan güviti, -im (Lika) »lakomo sakupljati, stjecati
deminutivni sufiks (upor. Jovanče), za jedno, bitno je značenje »postiti« kao u ruskom i
(17. v., nije se održao), apstraktumi na -ina blago«, nàguvati se = nàguviti se (Lika) »na-
za singular: goveče n (Vuk, 18. v.). Odatle: bugarskom i pripadalo je religioznom govoru.
gotovina f (1439) = gotovština (Lika) »raspolo-
određeni pridjev na -ji: goveđi, stcslav. go- To značenje je, kako se čini, i u Marulića: grabiti se«, güvi mi se, güviti se (Vuk) »morati
živ kapital«, na -osi gotovost f (Vuk) = na povraćati, stuživati se«. Ta je promjena na-
veždb. Toponomastički pridjev (uz jaruga, da boga hvaleći govit njegovu slast. Odatle
-stvo gòtovstvo n (Stulić) = gotovnost (18. v.), stala semantičkim unakrštenjem prema grūsti
polje). Poimeničuje se sa -ina za oznaku pridjev na -itan: gòvitan (Levač, Srbija)
na -ьс gotovac, gen. -ovca (Srbija) »što je go- mi se (v.), gn(j)us. Baltičkih paralela nema. U
mesa: govedina (Srbija). Upor. češ. hovězina. »čovjek koji popušta«. S tim značenjem upor.
tovo za jelo«. Neologizam za kapitalist na -an drugim ie, ih ima, npr. sanskr. gúvati »cacat«.
Na zapadu se mjesto te izvedenice govori češ. hověti »schonen«. Ne nalazi se u baltičkoj
gotovan, gen. -ana nije zabilježen u starijim Ie. je korijen *guou- »govno«.
apstraktum (augmentativ) na -ina kao u osta- grupi. Korijen je ie. : *ghou- kao u lat. /avere
rječnicima nego u Kosmetu gotovan »neradin Lit.: ARj 3, 115. 337. 518. Elezović l,
lim slavinama govedina (Vuk), upor. rus. »biti sklon« i stvnjem. goumōn »erquicken,
čovjek, koji čeka gotovo«. Denominali na -ati 101. Ribarić, SDZb 9, 148. Miklošič 61. 75.
govjadina. Tako i u teletina, piletina, bravina schmausen«.
gotovati (14. i 16. v.) u starom jeziku, na -iti SEW l, 298. 339. Holub-Kopečný 130. 252.
gòtoviti, -im (do-, pri-, z-) odnosi se i na jelo. (ŽK) za teletina, pilećina na istoku (RK). To Lit.: ARj 3, 336. Elezović l, 100. JF 14, Bruckner 136. 154. KZ 48, 179. Vasmer 282.
U tom značenju u Kosmetu ispušta se, kao u generaliziranje moglo se dogoditi analogijskim 194. Miklošič 75. SEW. 339. Vasmer 282. Mladenov 104. WP l, 695. Jokl, Stud. 61.
bug., o: gotvit, -im pored gotvït, -im = bug. putem: kokošina (ŽK) = kokoševina (Lika) je WP l, 636. Mladenov 104. Patrubány, KZ Matzenauer, LF 11, 344-345. Hirt, IF
37, 427. i sl. Wood, MLN 14, 326. (cf. IF 37, 227-236 (cf. JF 3, 226). Bélié, NJ 1,66.
gótvjan: »kuham«, odatle bug. gotváč »kuhar« od pridjeva kokošji > kokoši (ŽK), = kokose 47, 185). Boisacq3 146. Uhlenbeck, PBB 30,
meso, a i prema pojavi da u izvedenicama Măreţie, Savj. 76.
prema gotváčka »kuharica«. Iteratív je gotav- 285. Štrekelj, ASPh 28, 484-485. Škarić,
Ijati, -tavljam (Stulić). Kao mogyla tako je i može nestati sufiks osnove (upor. Topusko < BZb 1, 142-144. govor m (Vuk), sveslav. i praslav. »sermo«,
praslav. gotovъ slavenska i ilirotračka leksička Toplsko od Toplice). Još su poimeničenja na nije općenit u hrv.-srp., sinonim u narječjima
usporednica: rum. gata »idem« = arb. gate -ača goveđača »1° biljka, 2° jabuka«, na -ák govno n (Vuk) = gómno (Dubrovnik) = divân (ŽK). Denominal na -iti govoriti, gò-
»idem« < *gatava. Odatle arb. gatuanj »bereite govedak »goveđa balega«. Na -ski: govedski govno (Vodice) = govno, gen. govneta(K.osmet), gorim impf. (1250) »«inonim: besjediti, diva-
zu, koche, knete, bilde, schaffe«. Rum. găti (18. v.) = govêcki (ŽK, juha, čorba), poime- sveslav. i praslav. (gcvbnó) poimeničeni sr. r. niti (ŽK)« prema iteratīvu -govàrati (se) samo
dobilo je u pregăti slav. prefiks pre- i slav. ničen govešćina (1676) »daća od goveda«. pridjeva na -ъп, »stercus«. Zbog toga je vrlo s prefiksima (do-, iz-, ispri-, izraz-, na-, napri-,
infinitivni nastavak -iti > rum. -г, ali nije Deminutivi: sa trostrukim sufiksom govečešce vjerojatno da je korijen isti koji i u govedo naraz-, o-, po-, pre-, pri-, poraz-, raž-, u-,
(v.), upor. govedak »goveđa balega«. Odatle z-, za-, zdo- se). Od prefiksalnih složenica
pridjevi na -en gôvnen, poimeničen na -ica postverbali: do-, iz-, na-, o-, po-, pre-, pri-,
grab 599 grabiti
govor 598 grab
Deminutiv na -ič: grabrić. Na -īk (šume): skom zbog identifikacije s neodređenim članom
gràbík, gen. -ika (Vuk) =. grabrlk, također una. Taj je slog očuvan u legromanat, gen. -anta
u-, z-, zagovor. Odatle pridjevi: na -ьп gõ- < gurgus de Menkonja (augmentativ na -ónja
toponim. U baltičkoj grupi nalazi se paralela m (disimilacija η-m > l-m) pored negromanat
vōran, poimeničen sa -iça govornica, neolo- od Menca < Dominicus) itd., tal. gorgo m <
gizam za tribina; dogovoran (15. v.), zago- kslat. gurgus < kllat. gurgės, -itiş u terenskoj samo u drugom dijelu: stprus. složenica (18. v., Dubrovnik) od gr.-lat. necromantes »čara-
terminologiji otoka Krka »dolinica, vrtača«, wosigrabis »evonymus europaea«. Od drugih ie. lac« > tal. negromante. Apstraktum na -ia
varan (ŽK, nekom svecu). Izgovaran, na
-ljiv govòrljiv (Vuk), poimeničen na -ьс Gorak, gen. Gôrka m (dio Voluice, Bar, uz jezika pruža samo staromakedonski moguć- negromancija f (Marin Držić).
govòrljivac, gen. -vea (18. v.), apstraktum na Bigovicu i Poljice, mala ravnica). Ovamo nost uporedenja: γράβιον »πρινινον ή δρύ'ίνον Lit.: ARj 3, 351, 7, 847. 958. Jagić, ASPh
-ost govòrljivost f. Veoma mnogo radnih idu kotorski toponimi: Gurdić (Muo) < gur- ξύλον« i umbrijski u ' imenu božanstva Jupi- 2, 451-455. REW* 5873. Šamšalović, NVi
imenica: na -nik govornik (153?), odatle neolo- gite od gurgės (disimilacija g-g sa velarnim ter Grabovius u Tabulae iguvinae. Ribezzo 33, 344-346 (cf. IJb 11, 485). Prati 686.
gizam govorništvo, na -ko govorka m »govorljivo izgovorom > g-d, -it > -ič kao u Velebíc upućuje još na Grabaei proprieque dieti Illyrü
čeljade« prema f govorka (Dubrovnik), govo- za Velebit], dalmatoromanski toponomastički (Plin. IIL 144), i na ime kralja ilirskoga grabiti, -im impf. (Vuk) (do-, iz-, na-, o-, po-,
rajko m prema f govorajka (Pavlinović), na ostatak. Sa prijelazom u deklinacijų - a i s Γράβος, uporedujući Ζευς φηγός sa Jupiter pri-l raž-, u-, z-, za- /ie/), baltoslav., sveslav.
-džija govordžija m (Vuk) = govordžija (Kos- prefiksom ex- > s- Skurdą, jedna na Šuränju Grabovius. Prema tome imamo i ovdje kao u i praslav. (^grab-) »rapere«. Praslav. korijen
= govorčija (Kavanjin) = na -čin (v.) mogy la, gotov ъ, praslavensko-ilirsku uspored- pojavljuje se još u prijevojnim stepenima; e
met) (Suranum, Škaljari, Sgurda u historijskim
govorčin m (1490, Kastavski statut, 16. —18. v., potvrdama), druga kod Tabačine ispod Pes- nieu. Riječ je prema tome važna za pitanje greb-, duljenja e > e, ь > i greb > greb-, grib-,
Baraković), na -uša govoruša (Vuk, 17. v.). tinjgrada, dvije provalije gdje voda izvire. Ta slavensko-ilirskog jezičnog srodstva. Dalje veze 0 grob- i u ništičnom grbb-. Prema ovih pet
Riječ govor se pejorativizira sufiksom -andja: dva toponima poznata su u Prčanju, Stolivu nisu poznate. Trombetti veže sa grab još štěpena prijevoja promotrit će se značenja i
κραβ(β)ατος, grabat(t)us > krevet, nalazeći u morfološke tvorbe.
govorancija (Dalmacija i danas s naglasom i Mulu. Skurdą je postverbal od *ex-gurgitare.
-ancija, Hrvatska, Zagreb), sa -otina govorò- Glede t > d upor. Dumidrana < Demetriana mnogim jezicima tu riječ u navedenom zna- I. Od grab- stvaraju se iterativi: -grabljá-
tina (Lika) »prazne riječi«. Deminutiv na -kati: (Kotor). čenju. Machek drži da je grab u srodstvu sa vati, -grabljāvām uz prefikse iz-, raž- (Lika),
govorkati (Srbija, danas općenito). Etimolo- carpinus i da pripada proto-ie. supstratu. pored -tvati (Jambrešić, Lika), -bijāti (Kašić)
Lit.: Skok, AGI 24, 32. 46. Isti, Slav.
gijski sadrži dva elementa: korijen gov-, koji Lit.: ARj 3, 81. 350. 353. 357. Elezović l, 1 deminutivi na -uljati, -unati, -uškati: na-
31. DEI 1847.
se nalazi u lit. gausti »zavijati«, lot. gavilēt 107. Hirtz, Amph. 37. Miklošič 76. SEW l, grabuljati, -am (Srbija), razgrabunati, pogra-
»jauchzen, frohlocken« i u prijevoju ukr. grab m (Vuk) = grobar, gen. gràbra = 343. Holub-Kopečný 118. Bruckner 154. KZ buškat se (Kosmet) »pograbiti se«. Ovamo i
46, 194-195. Vasmer 301. ZSPh 10, 96. deminutiv grãcnuti »malo ogrepsti« (c- je od
hava »svraka«, u slov. izvedenici na -ec gâvec graber, gen. -bra (Buzet, Sovinjsko polje) =
Mladenov 95. ASPh 33, 11-12. Kretschmer, -coti u grecati, v.). U šatrovačkom govoru
»Kiebitz«, gavka f »ptica somateria molissima« grobar (ŽK), ie., baltoslav., sveslav. i praslav.
Dér Göttername Grabovius = Festschrift Bez-
i onomatopeji gavkati »crocitare«, búg. gavkam. grabrb »carpinus betulus«; grab sa disimila- grabiti je prešao, prema grepsti, u primarnu
zenberger 1921. WuS 12, 73-74. Trombetti, grupu: grapsti »wegnehmen«. Kao poljoprivre-
Svršetak -oř je onomatopejski formant kao u žu- tornim ispadanjem praslav. dečetka -гъ (upor. Saggio 21. Krähe, Lex. 126. Ribezzo, Croatia 65.
-bonti, žagor. U tom prijevoju postoji u morav- bratrъ > brať) govori se u istočnom dijelu, dni termin grabiti igra veliku ulogu: o-,
Loewenthal, WuS 10, 154. Machek, LP 2, 152.
skim narječjima hovořiti »ćaskati«, pol].gaworzyć. grobar u zapadnom dijelu hrv.-srp. Oba oblika pograbiti (objekt sijeno). Izvedenice na -ja:
Osnova gov-lgav- dolazi i u ništičnom prijevoju su veoma rašireni toponimi. U Nišu gabar, graba f (15. v., Modruše, hrv.-kajk., sje- groblje, gen. grabāljā f pl. je praslavenski
polj. gwar »vika, šum«, gwara »narječje«. Riječ gen. gabra, hrv.-kajk. gaber (Krapinske to- verozapadni krajevi, Belostenec, Jambrešić, alat. Odatle: na -ište grabljište (Vuk) »držak
govor je prema tome stara onomatopeja. Seman- plice, slov.) i u búg. gábar, toponim Gabrovo slov.) = graba (ŽK) »sinonim: jarak, prokop«. od grabalja«, denominai grâbljati, -om »ku-
tički razvitak ide od »buka«, kako' je u stcslav. (ispada r u prvom slogu zbog disimilacije). Deminutiv: grabića. Denominál na -āti: grā- piti grabljama«. Na -ulja: grabulje (Vuk)
govoriti »bučiti« > »besjediti« (v.), sa gubitkom U sr. r. grabro (ugarski Hrvati). Odatle pridjev bāti. Od stvnjem. grabo. U slov. sa p mjesto b »sinonim: grablje«, grabulja f (Kosmet) = gra-
onomatopejske vrijednosti. U rumunjskom na -ov grabov (Vuk) = grabrov = grabrôv grapa »1° put koji je kiša izdubla, 2° prije- buška (Kosmet) »alat koji služi za kupljenje
ima samo slučaj unakrštavanja pridjeva go- (ŽK), veoma čest toponim sam, poimeničen kop«, odatle deminutiv na -ica grapica slame«. Od grablje pravi se radna imenica na
огьіі ъ sa lat. gola > rum. gura: pridjev sufiksima kao -ьс itd. i u vezi s toponomastič- »rupica« i pridjevi na -av i -ast grapav, grapast -jač: grabljāč, gen. -аса, a od grab- apstraktum
guraliv. To unakrštavanje bilo je omogućeno kim apelativima; poimeničen sa -ina grà- »rauh, neravan, hrapav« opominje na ropa = na -ež grabež m, f (jedanput, Vuk, i rus.;
fonetskim razvitkom lat. riječi (/ > r). Kod bovina f = grabõvina (Kosmet) »drvo«. Ovamo rupa (v.) i na ilirsko-tračko rum. groapă — za to u starim našim pravnim spomenicima
Arbanasa (Gega) guvërrmë »buka« sa sufiksom ide složenica graboņas m (Vuk) = grabò- arb. grope »1° graba, jarak, 2° špilja«. Kako se na zapadu rubanja, v.), odatle pridjev grabežljiv
-me nepoznata podrijetla. Ie. onomatopejski nosac, gen. -sca (Vuk, Crna Gora) »debela radi u sva tri leksema o terenskom terminu, (Vuk), poimeničen na -ьс grabežljivac, gen.
korijen göy- dosta je raširen, upor. sanskr. zmija kojoj po pričanju puška ne može pro- nije isključen izvor iz predslavenskog (iliro- -vca m prema f grabežljivica, na -ost grabež-
gavatë »razliježe se«, gr. γοάω »tužim«, itd. biti kožu, vipera ammodytes L.« koja se tračkog) supstrata. Drugojačije sudi Berneker Ijivost f. Postoje još pridjevi na -ьп graban
zove i grabarka f (Uzice) i grabosica (Riječka koji identificira sa hrapav (v.). u aktivnom i pasivnom značenju (posljednje
Lit.: ARj 2, 566. i si. 3, 338. 4, 3. 181. ŽK pograbno seno), na -eč grabić (upravo
289. 7, 564. 830. Elezović l, 101. 142. 204. nahija, Crna Gora). Ovako je nazvana jer je Lit.: ARj 3, 351. Koštial, ŽS 19, 77. Ple-
iste boje kao grabova kora. Prema tome, slo- teršnik l, 245. Mažuranič 334. Moskovljević, part. prez.), na -ljiv gràbljiv, poimeničen grab-
2, 122. Hirtz, Aves 117. Miklošič 75. SEW1,
297. 339. Holub-Kopečný 130. Bruckner 137. ženica je nastala od pridjevske sintagme gra- NJ 7, 278-279. Miklošič 75. SEW l, 574. Ijivac m (18. v.) prema f grabljivica; radna
154. 164. KZ 45, 47. Vasmer 282. Mladenov bov nos. Kako se takve zmije narod boji, GM 131. imenica na -lac grabilac m prema f grabilica
104. ASPh 34, 396. Trautmann 80. Peterson, moglo bi biti da je carbanossus = crabanossus i apstraktum na -ih grabilo. Na xa«: gr obijan
IF 20, 368. Boisacq* 125. 154. GM 136. Mat- u dubrovačkim listinama u značenju »mas- grabancija f (hrv.-kajk., Belostenec). Odatle m »nadimak čovjeku koji sve sebi grabi«.
zenauer, LF 7, 178. Buck, JPh 36, 1-18. kierter Mann im Fasching, kūrent na sjeveru« na -as grabancljaš, gen. -asa (Vuk) s apozici- Imperativna složenica kao naziv igre: grà-
125-154 (cf. IJb 4, 73). NJ 2, 123. Ma- jom dijak (18. v.). Pridjev na -bsk grabanci- bikapa (Crna Goral = ćulanje (Lika). Pored
isto što graboņas, samo u metaforickom zna-
turami 333. jaškī. Od madž. garabonciascas (l 519)/-я diak apstraktuma na -ež potvrđeni su apstraktumi
čenju plašila. Kol. groblje n (Vuk, toponim) =
Giv/Grk-, početni elemenat u toponomastici gràbãlje (Srednja Dalmacija, Pavlinović u pri- (1613), to preko njem. Grabanzen. tal. graman- na -iš: grabiš m (Brusje, Hvar) = -га (uspor.
otoka Krka : Grkmõrk, tal. Greco morto (pučka mjeru: Teško tije Klisu na kamenu, a Zadvarju, zia < negromanzia. Slog ne- ispušten u talijan- plaća, dača) groblja f i na -sa grabša f (17. v.,
etimologija) < *Gurgus Alarci, Grdimankànj jer je na grabalju, a Vrgorcu, jer je na udarcu).
grabiti 600 grabiti grabiti 601 grabiti

Gundulić) = grapša (dubrovački pisci), govori se samo s prefiksima. Postverbal (metafora), na -ski grebeški (Vuk, u vezi sa »sinonim: brazditi«; ôgrib m (Brusje, Hvar)
odatle pridjev na -at grapšat (18. v.) »grabež- greb, gen. greba m (Vuk, 15. v., Dubrovnik, gvožđe), poimeničen sa -jak grebeštak, gen. »komadić daščice kojom se čisti motika od
ljiv«. Značajna je izvedenica na lat. -us: grabus Primorje, Marulić) = grêb (Brač, Hvar) -oka (Vuk), epitet u mači grebeštaci (Vuk, zemlje« — ôgrib (Smokvica, Korčula) »u
(Vuk, Crna Gora, samo uz učiniti) = grabus pored grieb »sinonim: grob«. Takvo znače- narodna pjesma). Od poimeničenja nastade pro- obliku kuhinjskog noža od vrisa izdjelan
ili grabūška (Kosmet) »uzvik za djecu, među nje ima i postverbal pogreb m »sahrana« od mjena *grebenski u grebeški. U poimeničenju komad drva za čišćenje motike od prilijepljene
koju se baca novac«. Prema posljednjem obliku stcslav. pogreti »θάπτειν«. Odatle pridjev gré- -eštak ispao je n od *-enštak, upor. Ivaštanin zemlje kod kopanja«. Južnoslavenski ekviva-
uzvik je izveden od pokraćenog imperativa ban i kol. greblje n (Bosna) »groblje«. Demi- od Ivanjska (Bosna). Deminutiv na -ьс: lenat za rum. gripcă »Schabeisen« ne postoji.
od grabuškati. Još postoji grab- u graštiti, nutivi: na -ьс grèbac, gen. grèpca (18. v., grebénac, gen. -ènea (Vuk, 18. v.), također u IV. Sveslav. i praslav. prijevoj grob- za-
-im impf. (Vuk), u kojem Budmani ispravno Dubrovnik, Korčula) »mjesto za svete moći«, značenju »ono što ostane na ogreblu kad se stupljen je samo u imenici i od" nje stvorenim
gleda unakrštenje sa (pre)gršt. Rumunji po- na: -tk grèbak, gen. grèpka pored grébak, gen. ogreblje kudjelja ili lan«. Na -ište: grebè- izvedenicama: grob, gen. groba (Vuk) »sino-
sudiše glagol promijenivši mu značenje: α ία grépka (Lika) »1° nešto kao greben, 2° grob«. nište n (Vuk) »drvo na kojem je greben pri- nimi greb«. Odatle: pridjev na -ov grabov,
grăbi »žuriti se«, odatle rum. postverbal grabă Augmentativ na -ina: grèbina f »grob«. Na kovan«. Radna imenica na -ar: grebenar, gen. na -ьп grôban, poimeničen sa -ica grobnica f
f »žurba« i prilog de graba »žurno«, pridjev -ište: grebište n »sinonimi: groblje, grobište«. -ara, odatle pridjev grebenárov, -ev. Iz biljne = gromnica (18. v.), u toponomastici Grobnik
grabnic »brz« < -ьпъ + lat. -icus; dok mu Složenica grebòder m (Dubrovnik, 17. v.) »čo- (botaničke) terminologije: grebenuša »sino- = Grornik (Kastav), odatle ime kraju Gro-
Arbanasi zadržaše osnovno značenje, ali u pe- vjek koji nosi mrtvace«. Drugo značenje ima nim: badelj«, grebenka »sinonim: gladiš«. mišćina »Grobničko polje« i Grobnica (kod
jorativnom smislu: grabiš, grăbit »pljačkati«, greb u toponimu Zagreb koji je nastao od Denominal na -ati: grebènati, -ām »češljati Zadra', ovi toponimi stoje zacijelo još u vezi
grabelis »plijenim«, grabi -ja f »plijen«, grabiç = sintagme za grebom »za obalom potoka Me- grebenom kučine, vunu« (Piva-Drobnjak) (iz-). s prvobitnim značenjem grepsti u poljopriv-
grabicar »pljačkaš«. Poljoprivredni alat groblje dvešćaka«; greb »obala« posudiše Madžari: Madžari posudiše praslavenski tkalački termin rednom smislu »krčiti«); deminutivi na -bk
ne posudiše Rumunji, kojima kao srednjovje- geréb. Da je to tumačenje ispravno, dokazuje u panonskoj nizini: gereben. Poljoprivredni je gròbak, gropka (Vuk), na -ič grabić, augmentativ
kovnim nomadima nije bio potreban taj alat, naziv Zabreg za Zagreb u Krašiću i drugdje, termin i izvedenica na -enica: grebènica (1598) na -ina grabina, kol. groblje n (14. v.) = grò-
nego Arbanasi grambëlë f »Heugabel«' i Madžari gdje je breg i danas »obala«. Postoji i zagreb = grebenīca (ŽK) »sinonim: položnica, ras- bōvlje (17. v., Vuk, Crmnica) = -ište grobište
gerebfye, koji od nomada posudiše poljo- kao postverbal od zagrèpsti, zagrèbëm pf. klad«, odatle denominal grebeničati = grebè- »posudenica: cimitar (v.)«; radna imenica na
privrednici u panonskoj nizini, a i Arbanasi (Vuk, kašikom, u svijet) kao »naziv za grebulju ničiti (Brač), podgrebeničit (Smokvica, Korčula). -ar grobar, gen. -ara = grobòder (pejorativna
koncem srednjeg vijeka spuštaju se sa planina kojom se lovi morski karas i druge ribe; Sa prefiksom su- : sûgreb, gen. sugrêba (Kosmet) složenica kao tal. beccamorti). U rum. gro-
u nizine gdje zamjenjuju poljoprivrednike sinonimi: prigonjac, prigrabač, piigrabanj, = sugreb (Vuk) »kožna bolest, svrab«. De- pnifă unakrstila se ilirotračko groapă f =· arb.
Srbe. Promjena značenja »rapere > festinare, prigrnjač«. Odatle i prilog uzagrepce »u skok«. minutivi na -cali: grecati, -ām impf, prema pf. gropē »Grube, jama« sa slav. grobtnica.
hitati, žuriti se« dogodila se po semantičkom Odatle postverbal na -bk: zagrêbak, gen. -pka grêcnuti (Lika); na -ušati: ogrebušat (Lum- V. Praslav. ništični prijevoj gnb- nalazi se
zakonu rezultata. Imperfektiv grabiti prenijet m (Kosmet) »1° količina vune koliko se u barda) »ogrepsti«. Nejasna je izvedenica gre- u grlati, -čem (Vuk) (iz-, -o-, raž-, z-, га-},
je na koračanje: »tko neprestano grabi kora- greben može metnuti za jedno grebenanje, čanjiti, -im (J. S. Reljković) »mlatiti /?/ lan«, sa é iz prez. u infinitivu -ogrćat, -em, -am
cima > taj se žuri«. Upor. za takav razvitak 2° ona vuna što ostane u zupcima grebena ako je u vezi s grepsti. Oba alata greblo, greben (Kosmet), impf, prema pf. gřnuti, gfn m
kod Rumunja: lat. câştigare > câştiga »kaznom koja nije dobra za pređu«. Na -ice: grêbice f i odatle deminutiv na -tk posudiše Rumunji (Vuk) (iz-, о-, гаг-, sa-, z-) »1° grebući kupiti
postići popravak == kazniti > postići uopće«. pl. (Vuk) »sinonim: ostružine«. Na -аса: u interesantnim izvedenicama : greblă f »Rechen, žeravú na jedno mjesto, 2° kao poljoprivredni
II. grèbsti, grèbëm impf. (Vuk) (iz-, na-, o-, (o)grèbaÎa (Vuk) = ògreb. Odatle: ògrebine Harke« kao i dem. grebliţă, greabăn pored termin: izgrnuti vinograd, ogrnuti kukuruz«
po-, pre-, za-) = grêps, grebêm (Kosmet), í pi. »ostružine«, ògrebnica. Na -alo: grebalo greben i grebanoc »grbavac«, pridjev na -os < = ogfnit prema iteratīvu ogrnjēvat (ŽK) =
baltoslav., sveslav. i praslav. greb- »strugati, (Belostenec) »sinonim: žarač, žarilo« = na lat. -osus grebănos »grbav«, na -ar < -arius ogrnjivati (ŽU). Metafora : izgŕnjati, -am (Lika)
vunu kardašiti«. Stcslav. značenje »veslati« odr- -dio greblo (Srbija, Uzice, Mikalja) »lopata grebănar »remen na konjskom hamu«, pridjev »naglo uzrasti«. Zatim: razgrnjati impf, prema
žalo se samo u poslovici: Bogu se moli, ali k za izgrtanje pepela iz peći (= furane)«, s pre- na -eş grebleį »nalik na vješalicu«, i Madžari pf. razgrnuti. Impf, razgrćati, -ćem (Srednja
brijegu grebi. Ovo značenje bilo je razumljivo fiksima o- ogrebla n »pecten linarius« = ogrebla gereb, gereblye = meregfye, koje se pomiješalo Dalmacija, Paviinović) jsa č iz prezenta prema
u stcslav. jer su stari Slaveni plovili na mo- n pored ogrêblica (Vodice). Na -га: greblje sa grablje > gerábla, grablya. Arbanasi možda razgrtati, -čem (Vuk). Postoji i unakrštavanje
noksilima, štapom hvatajući dio vode. Za f pl. »sinonim: grablje«. Deminutiv grêbljica gërvis = gre'vis = germanį »wühle, grabe aus«. sa grabiti: razgračati, -am (đubre)', i sa dulje-
pomorsku terminologiju na Jadranu, gdje su (Hrvatska, ŽK, 18. v.) »1° sinonim: greblo, Na zapadu bi mogla biti posudenica (po jed- njem grbb-grib: razgrinjati (ribarske mreže)
se Slaveni upoznali sa savršenijim brodarstvom žarilo, 2° lijeha« = gréblja« (Dalmacija) »mala nom mišljenju) grèbano (16. v.), riječ istro- (Proroci, Krašić). U Kosmetu sa rnj > rij: na-
u doba svoga dolaska, to je značenje moralo jaruga u vrtlu za krumpir, luk«. Na -nik: romanska, furlanska, mletačka, đenoveška i grljăt, -am pf. »navaliti, doći u velikom broju«
nestati. Infinitiv na -psti nastao je iz stcslav. grebnik »biljka« (također toponim, 1348). Na pizanska u značenju »dirupo, morska hrid«, prema nagfnīt (ŽK). Postverbali: izgrt od
greti prijenosom -b iz prezenta grebp u infi- -anica: grèbanica (Vuk, Crna Gora) = ogre- ali se ta riječ tumači i kao mediteranska *grabal izgrtati i grm m »grebeljica od platine ili
nitiv i dodatkom -sti mjesto -ti prema plesti, bina. Na -а/а (Lika) »žena koja grebe iz kakve *greba, varijanta od greppo. drva sa držalicom čim se kože po lugu miješaju«
krasti itd. Postoji još na -ati: grèbati,grèbljem, posude što«. Ap'straktum na -otina: (ogrebo- III. -Prijevoj duljenja grib.: nagrijèbati, = grn (Dobroselo, Lika) »daščica nasađena
-bam = grèbati, -em (Piva-Drobnjak) (za-) »1° tina = ogrebotina (Kosmet). Složenica kao nàgrijebãm impf. (Vuk, Crmnica, Crna Gora) na dugačko drvo za grtanje vatre iz peći«,
strugati po kotlu da se ostruže ono što je psovka : grebostrijek] -strēk. Glede drugog dijela »ogrtati« (v.). Ovamo može da ide i prijevoj od grnăti (ŽK) »grlati« koji nije zabilježen u
prionulo prilikom varenja mlijeka ili čega dru- složenice v. štrk. Imperativna složenica: grèbi- na i: gribati, gribljem (za-) iterativ od grepsti ARj. Odatle: sa -jača: grnjača (Slavonija)
gog za jelo, 2° zakopati (prez. grèbljem)« pored kôtle m (Dobroselo) »nadimak djetetu«. Važna (narodna pjesma), jer se ne zna gdje se tako »sinonim: grn«, na -alo = gřnalo (Vuk, Bačka)
ogrébati, àgrebljëm — grehoti, -êm (ŽK) »coire je praslav. izvedenica na -епь ili -епъ kao govori. Može biti ikavski, a moglo bi se tu- »daska nasađena na drvo za grtanje žita«,
(eufemizam)« = grebákati, grèbãkãm impf. naziv za alat: greben m, f (Dobroselo) »1° mačiti i duljenjem ništičnog prijevoja gnb. ná -ivo gmivo n (Dubrovnik) »ono što se
(Dubrovnik) u istom značenju. Deminutiv pecten, 2° metafora: hrid«, odatle pridjev na Na -ıa: griblja f »sinonim: brazda« = grivlja grne«. Na -ač: gřtač, gen. -аса m (Srbija?)
na -kati grepkati, -am (narodna pjesma). -ast grebenast (Srednja Dalmacija, Pavlinović) »lijeha« = griblja (Vodice) »brazda usred njive«. »greblo, lopata za izgrtanje pepela iz furuna«;
Iterativ -grebljívati, -grèbljuiem pored -ljivam »kamenit«, na -it grebenu (16. v.) »pun stijena« Deminutiv gribljica. Denominal gribljati, -am ogrtač m »Umhangkleid« = ogrnač, gen. -ača
grad2 603 grad1
grabiti 602 grad2

također toponim u Bosni, i Gračac (haplolo- (Marin Držić, Zlatarić) = grajka = gratkinja
(Dubrovnik) = ogrnjač, gen. -аса (Crna Gora). grad1 m (17. v.) »štěpen, stupanj«. Od lat. gija, Lika). Noviji deminutiv na -ič gradić (Ljubiša). Odatle: pridjev na -ski građanski i
Za prijevoje grab-, greb-, grob-, grbb- postoje postverbala gradus (od gradi, u prasrodstvu sa pored gradić (Vuk, 17. v.) nije od grad u apstraktum na -stvo građanstvo.
slavenske paralele kao i u srodnim ie. jezi- gresti) > tal. grado. Toponim tal. Grado (luka feudalnom značenju, nego u značenju »va- Praslav. kauzativ graditi, gradim »praviti,
cima. U grab- a je nastao iz ie. o. Tome od- Ogiąja) > slov. Grades, poimeničen pridjev rošica«. Pridjevi od feudalnog značenja na činiti« dao je mnoge izvedenice. Praslav. je
govara u baltičkim jezicima lit. grobti, grobiu na lat. -ensis > tal. -ese. Na dem. lat. sufiks -ьп: gradon (13. —18 v.). Upor. hidronim apstraktum na -la: građa = graja (čakavski,
»raffen, packen«, lit. grābāti »greifen«, lot. grabt -ïnus > -ino gradin, gen. -ina m (17. v.) »stuba, Grodna pokraj ruševina samoborskog starog 2Κ) = graja (Vodice) = graža pored graza
»greifen, harken«, sanskr. grabhas »pregršt«. stepenica«, od tal. gradino. Taj je sufiks preve- grada. Pridjev na -ski je od grad u oba zna- u selima Slovinaca. U Istri znači i »ograda«.
Prijevoj greb- nalazi se u lot. grebt »izdupsti« den u gradići m pl. (Belostenec) »štule,štenge, čenja: gradski. Poimeničen je: sa -jak grajšćak Odatle: pridjev gradevan i imenica građe-
i u greblis »Hohleisen, Schrapmesser«. Prijevoju skale«. Učen glagol na njem. -ieren > -irati (čakavski, 1436.) = gradbštak (1422, Konavli) vina (Vuk). Značajna je arb. posuđenica ograje
grob- odgovara got. groba »Grube«. Za rustični gradirati, gradiram impf, »odrediti štěpen alko- »castellanus« = na -ik graŠćik (1070: Pribigoi < ograda sa đ > j kao u čakavskom. V. niže
prijevoj grbb- (upor. stčeš. hfbieti »sahraniti)« hola«. Poimeničen učen pridjev na -alis gra- gradscic, Zaron gradskich', grašćik u Hrvatskom ograda (Crna Gora). Apstrakta (neologizmi):
nema paralela u baltičkoj grupi, ali ih ima dual m (17. i 18. v.) »molitve koje se čitaju na primorju, Vinodolski zakon) »(danas) općinski na -и/а gradnja f i na -ivo gradivo n kojih
u ostalim ie. jezicima kao u sanskr. grbhnáti misi poslije pastorala« (upotrebljavao se i pandur, u prvo doba gradski vojnik sa sat- nema Vuk. Stari apstraktum na -ež (upor.
»ergreift«. le. je korijen *ghrebh-, *gherebh- »er- kao pridjev uz psalmi}. nikom na čelu«. Od feudalnog značenja je palež): gradež m potvrđen je samo u 14. v.
greifen, harken«, *ghrobh- za rezultat radnje. Lit.: ARj 3, 362. 374. REWa 3831. DEI izvedenica na -ište i -ina: Gradište, veoma jednom. Ovamo još postverbali zgrada =
Lit.: ARj 3, 351. 353. 357. 358. 359. 389. 1852. raširen toponim, upor. rum. Grădişte (Erdelj) zgrada (Kosmet) i pregrada, posljednje i
391. 410. 414. 425. 437. 449. 453. 454. 472. za madž. Varhely; gradina f »ruševina staroga toponim, ograda (Crna Gora). Semantički
4, 185. 187. 7, 344. 347. Mažuranu 334. grad2 m (Vuk), ie., baltoslav., sveslav. i grada«. Pridjev na -ski je odatle Gradiški, odatle interesantan je postverbal na -bk: ogradak,
338. 356. Elezović l, 13. 110. 112. 432. 2, 13. praslav. *gordz »1° (danas) sinonim: varoš f = toponim Gradiško i Gradiška, posljednje i ime
87. 281. Tomanović, JF 17, 208. Ribarić, gen. -tka (Crna Gora) »dohodak od zemlje«.
varoš m, urbs, civitas, πόλις, Stadt, 2° (u zemlje u kraju gdje su danas Slaveni u manjini.
SDZb 9, 149. 172. Vuković, SDZb 10, 382. Radna imenica na -telj: graditelj (17. v.),
feudalno doba) castellum, arx, utvrđenje,
384. 396. 398. Hraste, JF 6, 212. 213. BJF danas neologizam za arhitekt = na -lac· gradi-
Burg«. Feudalni grad bio je utvrđenje na bri- Od novijeg značenja polaze složenice grado-
8, 6. 10. 16. Grünenthal, ASPh 42, 316. lac m prema f gradilica. Poimeničen part. perf.
jegu. Pod njim se razvija naselje, na koje se načelnik m i velegrad, posljednje prevedenica
Medie, ZbNŽ 27, 54-70 (cf. JF 9, 350). pas. građenica f (Dobro-selo) »rakija od špirita
Mayer, НУ l, (1938), 55-57. (cf. JF 17, 291). po zakonu sinegdohe prenosi značenje 1°. (calque) od njem. Grosstadt, dok od prvobit- načinjena«. Upor. toponim Ograđenica (Polje
Jagić, ASPh 12, 315. Tkalac 3, p. VIII. Na čitavom Balkanu zove se to naselje madž. nog značenja »ograđenog vrta« ishode stare Podgoričko). Nejasna je tvorba gradljika f (Vuk)
Music, NVj 9, 507. Skok, ČSJK 7, l-20. varaš > varoš f. Potvrdu za takvo shvaćanje riječi vinograd i vrMogradb (Supraśl. 224, 18; »jedan komad od građe«.
Lunjak, JF 5, 216-218. Kušar, NVj 3, 338. pruža Gradb Ključ... i varoš Podbkljuž (Mon. 233, 2). Posljednje se nije očuvalo. Te dvije
ASPh 11, 448. Horák, ASPh 12, 299. Popović, şerb. 439). Toponomastičke su potvrde za to složenice lingvisti drže posuđenicama iz got- Riječ gradì je zastupljena u praslav. antropo-
Sintaksa 38. Miklošič 64. 75-76. Isti, DAW složenice s prefiksom pod- razasute po čitavu skoga weinagarl>s i aurtigarī>. To može, ali nimiji od dva člana i u hipokoristicima odatle:
23, 167. SEW l, 344.347—348.353. 372. Holub- Balkanu : arb. Põrades < Podgradbc, Visoki (se. Gradinar, Gradislav, Gradoje itd. Rumunji
-Kopečný 131. 133. Bruckner 155. 157. 135. ne mora biti. Kako je pridjev іпьпъ dobro
grad, Bosna) — Podvisoki (naselje). Protivno potvrđen, vinograd može se tumačiti kao slo- posudiše na sjeveru i na Balkanu gradina f
161. KZ 46, 195. 51, 227. GM 125. 128. »vrt« kao i Arbanasi gradine f »idem«, na sje-
131. 204-205. Vaillant, RES 12, 234-235. od Podgrad je toponim Visegrad. Riječ gradb ženica iz pridjevske sintagme іпьпъ, іпьпу]
je postverbal od praslav. impf, graditi, gra- veru još ograd m, grădea f (Erdelj) »plot«,
Slávia 9, 494. Tiktin 694-695. 698. 702. grad »vinski vrt«. Upor. toponim Vinagora.
704. Pedersen, KZ 38, 342. WP l, 653- dim (Vuk) (do-, iz-, na-, o-, pri-, pre-, raz-, Riječ vrbtograd može biti kompozit tipa Lingua- ogradă (Moldavija) »1° staja, 2° povrtnjak«.
654. Vasmer 302. 305-306. 309. RSI 3, 270. sa-, z-, za-) u prvobitnom značenju »sepire«. glossa gdje se prvi dio složenice tumači dru- Odatle rum. radna imenica na -ar < lat.
Trautmann 95. 96. Meillet, RES 7, 5-8. Prvobitno značenje »ograđeno mjesto«, po- -arius grădinar »baštovan«. Kako slavenske
gom riječi; vrt je pozajmica iz zapadnog bal-
Mladenov 107—108. 110. 111. Matzenauer, tvrđeno i u lit. gardas »obor, ograđeno mjesto kanskog latiniteta hortus > gr. χόρτος. Το posuđenice u rumunjskom i arbanskom za-
LF 7, 190. 192-193. Boisacq3 155. Hirt, za stoku«, očuvalo se u postverbalima ograda državaju južnoslavensku likvidnu metatezu, a
PBB 23, 333. REW3 3857. DEI 1867.- Brug- se značenje objašnjava sa stcslav. gradì »ogra-
i zagrada od ogradili, zagraditi »enclore«. te nema u rum. gard »ograda od pruća, plot« —
mann, IF 32, 180. Ive 64. đeno mjesto, vrtal, κήπος«. Značenje gradì »vrt«
Upor. ograda f (Cres, slov.) »püstolina«. To- očuvano je do danas u augmentativnoj izve- čine. gardu, odatle gardui »ograditi« = arb.
gracija f (15. v.) »1° milost, 2° žensko ponim Grodā, gen. Grade »najstariji dio Hvara garth, gardhi »Hecke, Zaun«, a u pogledu se-
denici na -ina : gradina. U tom značenju ne
lično ime«. Učena teološka riječ lat. gratia > koji je ograđen srednjovjekovnim zidinama živi danas više u hrv.-srp., nego u bug. gra- mantike čuvaju najstarije ie. značenje, treba
tal. grazia, koja odgovara gr. χάρις, zastupljenoj (Hraste)«. Iterativ -gradivati, -gradujem govori kazati da ove dvije balkanske riječi ne pred-
dina, ali Vuk ima još značenja »1° hortus,
se samo s prefiksima. Sveslav. je deminutiv stavljaju posuđenice iz južnoslavenskoga nego
kod nas. Lat. deminutiv na -ola od iste ime- 2° ograda«. Deminutiv na -iça: gràdinica. Ho-
nice gracijola f (18. v., Dalmacija) < tal. od gradb u feudalnom značenju na -ьс: gra- da su to ilirotračke paralele za praslav. *gord*.
monim gradina f »ruševina staroga grada« po-
graziola »biljka gratiola officinalis«. S prefik- dac, gen. -ča, raširen kao toponim i u zemljama tiskuje gradinu u značenju »vrt« u zaborav. Slog gra- nastao je po zakonu likvidne meta-
som lat. dis- > mlet. des- protivnog značenja: gdje nema više Slavena, gr. Κάρδιτζα, Graz, Nema potrebe tumačiti stcslav. gradina kao teze: upor. polj. gród, rus. górod. Još treba
dežgracija f (Rab, Božava) = dizgracija Windisch Gretz, arb. Porades, kao što se grad posuđenicu iz germ. gardo kao fr. jardin, i spomenuti posuđenicu iz rus. nagrada f, od
(Dubrovnik, Cavtat) »nesreća, nezgoda« < tal. u vezi s pridjevima Ьеіъ i сгъпь očuvao kao to ne samo sa gledišta semantike, nego i sa koje je p'f. nagraditi prema impf, nagrađivati.
disgrazia. Tal. sintagma kao složenica bona- toponim u krajevima gdje danas nema Sla- gledišta morfologije to je mišljenje gotovo U hrv.-srp. nagraditi znači nešto sasvim drugo
graci(j)a (Dubrovnik, Cavtat) »karnisa« < vena: arb. Berat, Belgrado na Tilmentu, isključeno: gardo je osnova na n, a gradina je »nazidati, postaviti, usaditi, udesiti, naslagati«.
sjeverno-tal. bonagràzia = furi, buine grazie Bălgrad (Rumunjska), Csongrád (Madžarska). izvedenica na -ina. Od značenja »varoš« glasi Odatle radne imenice nagrađača (Vuk) =
»palchetto sopra le finestre o le porte da Upor. lit. Balgardžiai »viteško dobro (kod izvedenica na -janin', građanin m (15. v.) nagrađuša (Vuk) u terminologiji razboja ili
cui pendono i tendinaggi«. Tilsita)«. Odatle i toponim Gračani (kod prema f građanka (18. v.), jedanput građanica stana. Čehizam: ograditi se pf. prema ograđi-
Lit.: ARj 3, 358. Kušar, Rad 118, 24. Zagreba) i Gračanica. Sa dvostrukim demi- (18. v.), ispravnije u Dubrovniku graćka vati se.
Cronia, ID 6. DEI 558. 1866. Pirone? 81. nutivnim sufiksom: gradačac, gen.-ćca i -sca,
grád2 604 grah
grah 605 gräjati

Praslav. *gordí »ograda, vrt« sastojao se od (Bella) = kod Vuka složenica gradòbitina f i
dugog tankog prošća, »Planken, tabula«. To pridjev gradobitan (Stulić) = gradobitan (Kos- »petit pois«, odatle pridjev gráškov, poimeni- 131. Bruckner 157. Vasmer 297. RSI 3, 267.
značenje je specijalizirano na »dugo tanko met, <-~лпа godina), stcslav. gradobitbnz. U čen graškovac »vrsta kamena«, graškovica (Šulek) Trautmann 79-80. WP l, 605. 611. МШепо
drvo, stangu koja vėže sijeno na kolima«: Dubrovniku sugradica »sitan grad« s prefiksom »školjka«, na -ica grasica f »1° vrsta variva, 109. GM 132. Boisacq3 517. Matzenauer,
2° domaća životinja, 3° sitni grad (Vodice)«, LF 7, 189. 192. Maretić, Crtice 63. Toma-
žīd, gen. žřdi f (ŽKU, slov. i u ostalim slavi- su- (v.) u značenju »napola« kao u sugunjica nović, JF 17, 214.
nama, osim u štokavskom) = žřd, gen. -i (v.). Ie. je korijen g(h)rod-. V. i gruda. odatle pridjev na -jav: grašičav (Srednja Dal-
(Vodice), žrt, gen. žrdi (Golać) = šft, gen. macija, Pavlinoyįc) »slanina kad se upali«, na jati, -e impf. (Vuk, Crna Gora; su-
Lit.: ARj 3, 362. 372. 374. Elezović l,
-a m (Buzet, Sovinjsko polje). Taj poljopri- 108. Kušar, NVj 3, 338. Miklošič 76. SEW -íka graška f »1° zrno graha, 2° koza«. Odatle bjekt gavran) (do-) »1° grakati, 2° bucati«.
vredni termin posudiše Rumunji jãrdie pored l, 344. Holub-Kopečný 131. Bruckner 155. Vas- na -ar graškar »bubica«. Na -ač grahač m Sa -kati: impf, grákati, grâce pored -kā (15. v.,
joardă. Praslav. *grdb je ništični prijevojni ste- mer 302. WP l, 658. Trautmann 99. Mlade- »ptica batokljun«, na -ača grahača »puca bere- Vuk) prema pf. graknuti, -e (Vuk). Od iste
pen od *gordì. Za praslav. gorđb ima obilje nov 76. Machek, Slávia 16, 188. AnzIF 10, tuša«. Na -lica: grahlica (Prigorje) »kokoš koja je osnove frekventatiy sa -tati (upor. drhtati):
sigurnih paralela ne samo u baltičkim je- 48. Boisacq3 1055. Matzenauer, LF 7, 189. ima bijele točke po perju« = grahna. Na gràktati, -će pored graktjeti (17. v.). Iz potvrde
zicima, kao već pomenuto gardas i u narječju -oljka: graholjka f »Rotfink«. Na -jār: grašār, gracanje kod Belle može se zaključiti da po-
žemaitis gardis »lojtre«, nego i drugim ie. graf m (Kavanjin) »nokat, pandža«. Od tal. gen. -ára m »1° biljka, 2° posni triod koji se stoji i na -cati gracati = grakati. Mikalja
graffa »unghia del gatto«, graffio »uncino« < poje u crkvi kad se najviše jede grah (Gornja i Stulić imaju varijantu gracati, grace — gra-
jezicima, kao got. garî>s »kuća«, sanskr. u niš-
tičnom prijevoju grhás »kuća«. le. je korijen langob. *krapfo = stvnjem. krapfo. Upor. Krajina)«. Na -jara: grašara f (Vuk) »(šaljivo) cati, -če (Vodice). Onomatopejski korijen gra-
slov. škrabati impf, »kratzen« — hrv.-kajk. prkno«. Na -ika: grašika f »biljka«. Na -njak: dolazi i u postverbalima graja (Vuk, Crna
*gherdh- »ograditi«, prijevoj o *ghordh-.
škrabati »rđavo pisati« < frč. skrápán. grašnjak »vrsta variva«. Gora, 18. v.) = graja f »buka« i graha f. Na
Lit.: ARj 2, 569. 3, 360. 361. 363. 366.
369. 373. 374. 7, 344. 345. Elezović l, 208. Lit.: ARj 3, 378. DEI 1853. REW3 8010. Izvedenica na -or čini za sebe leksikolo- -го: grač (Stolić) »corvus corax« je od onoma-
187. 432. 204. Ribarić, SDZb 9, 184. 149. gijsku familiju: grăhor (Vuk, 17. v.) = graor topeje gra = kra = grah = kruk kojima se
Maretić, Savj. 77. NVj 3, 192. Strohal, NVj gragànjati, -am impf. (Stulić) (iz-, raz-, z-} (Kosmet) »1° vicia, 2° slama (Baranja)«, odatle oponaša glas ove ptice, odatle grakljanje, grak-
36, 49. i si. Mažuranić 338-354. Tentor, »unguibus aliquem lacerare«, iterativ izgraga- grâhorica, grahorik -(Zagreb) »lathyrus«, grâhori- njava. Postoji još na -éti: grájati, grájim impf.
JF 5, 204. ASPh 42, 126. si. 138. si. KZ 46, njávati, -ganjāvām. Stoji zacijelo u vezi s tal. ka, grahòrovina »slama«, grâhõrka = gràorka (Vuk) »govoriti«. Postverbal odatle grai m
233. Miklošič 73. 410. SEW l, 330. IF 31, grattare < frč. *kratton, nvnjem. kratzen, ali (kokoš, Kosmet) = grahorčić = grahorek »ptica »govor, narječje« postoji samo u rumunjskom
406. 411. Holub-Kopečný 131. 444. Bruckner je morfološki nejasno. Možda onomatopeizi- carduelis«, pridjev na -ast grăhorast^ (Vuk) = kao i glagol grăi »govoriti« s kojim treba upo-
157. 664. Vasmer 297. 419. Mladenov 108. rediti bug. graj »pojanje«, graja * »govorim« i
166. Trautmann 78. WP l, 608. Pascu 2, ranje. V. gratakež i naročito tosk. sgrandinato grãôras (kokot, Kosmet) »šaren, šarovit« = na
»zerzaust«, furl, sgrendenòn »zerzaust« i tal. -at grahorat (18. v., ~ a djetelina'). S istim su- graja (Negotinska krajina, Crna Rijeka) »govor«.
191., br. 173. Tiktin 663. 695. 1084. GM
119-120. 128. 129. Boisacq3 1067-1068. sgraffiare. fiksom na osnovu graš-: grašor »biljka«. Na Prvobitna je onomatopeja leksikalizirana i pre-
Uhlenbeck, РВВ 19, 517-26. 30, 266. 284. Lit.: ARj 3, 378. 4, 181. REW3 3862. -evina : graševina (Hrvatska, Banat) »vrsta grož- nijeta na ljudski govor, postavši termin. Iz-
Georgijev, IF 56, 199. Pogodin, JF 13, 276. Pirona? 1033. đa«. Na -unjak: grahunjak »biljka«. Složenice gubivši onomatopejsku vrijednost, mijenja se
Hirt, РВВ 23, 350. Liden, ОНА 22 (cf. su možda: graholika »biljka« i grašalika »biljka značenje: nagrakat se (subjekt deca, Kosmet)
IJb 11, 131). REW3 684. Jakobson, KZ 48, grah m (Vuk), ie., baltoslav., sveslav. -i caragana Lam.«. Unakrštenje sa pasulj (v.): »nakupiti se, nagomilati se«. Kao onomatopeja
140. Hamm, KZ 67, 123. 124. Vaillant, RES praslav. *gorchb »pisum sativum L.«. Odatle: gràsulj (samo u ciganskom govoru). Deno- može da mijenja samoglas i suglas, sa o mjesto
22, 20. Jagić, ASPh l, 433. Belíc, NJ l, 66. a: graknuti (narodna pjesma) mjesto graknuti;
Moskovljević, NJ l, 82. Joki, Slávia 13, 300. pridjevi na -ov grahov (Vuk, <~д čorba), kao minali na -iti: gràsiti se, -ïm (na-) (Srednja
toponim veoma raširen u poimeničenju i u Dalmacija, Pavlínović) (subjekt: »gora kad pu- gròktati, grokće impf. (Vuk, subjekt guščići,
Janko, Slávia 10, 346. Meringer, IF 16, 177.
izvedenicama: Grahovo, Grăhovac, Grahovih, pa«.) Razvitak značenja nije jasan. Glagol graho- svinje). Ovamo ide i bunjevački glagol grok-
grad3 m (Vuk, Korčula) = grad (Lumbarda), Orahovina, Grahovište, Grahovljani. Poime- rati = grăhoriti se (Brač) »sinonim: grohotati« titi pisme, o kojemu piše Ive Prčić (Bunje-
ie., baltoslav., sveslav. i praslav. gradi »sino- ničen: sa -ica grăhovica (Vuk) »1° Platterbse, pokazuje prijelaz u onomatopeju preko me- vačke narodne pisme, Subotica, 1939) u »Prid-
nimi: tuča, led, krupa«. Vuk razlikuje krupu 2° Erbsenstroh (ŽK)«, sa -ina grăhovina (Vuk) tafore »proizvoditi smijeh zvukom kao grah govoru« ovo: »Kad sam, još kao đače samouče,
od grada: krupa je sitnija i mekša, pada zimi, »biljka«, sa -ište grahovīšte (Vuk) »njiva na u vreći, sudu« = graorit (Kosmet) »puckarati«. počeo sakupljati naše narodno blago,... da
a grad ljeti. Sitan grad zove se i metaforickí kojoj je bio nekada grah«, na -njak grahovnjak Kao kulturnu riječ posudiše je Novogrci je u nas vrlo malo dida i majka, koje još znadu
solìka (ŽK). Homonīmija sa grad uklonjena je »leptir«. Na -ьп grăsan (Martie), s prefiksom γράχος, Turci grah. Arb. groshë je valjda od groktiti naše pisme, koje nisu naučile iz knjiga,
različitim akcentom. Etimologijska je razlika o- (upór. ovisok) ograšan »suh«, od iste osnove hipokoristika graša. Slog gra- je nastao po nego su se prinosile od usta do usta, od po-
u tome što je slog gra- u grad nastao po zakonu ograšiti »osušiti«. Hipokoristici graša (Vuk) zakonu likvidne metateze, upór. polj. groch, koljenja na pokoljenje. Slušali su ih od svojih
likvidne metateze, a u grad nije, nego je iskon- »1° grah (u dječjem govoru), 2° (Lika) graho- rus. goroh; и ј е nastao iz ie. s, kako pokazuju starijih, pa tako í sami pivači«. Odatle naziv
ski; grad je naime srodan sa lit. gruodas »za- rasta ovca«, graša »ovan«. Odatle izvedenice baltičke i njemačke paralele: lit. garšas, garšva groktalice f za bunjevačke narodne pjesme.
leđena zemlja, smrznuto ulično blato«, sa lat. na -eša grašeša, grašin, složenice grašōka < »archangelica officinalis«, lot. garši »aegopo- Vuk definira značenje gròktati, grSkćem ovako:
grando, gen. -iniş (sa nazalnim infiksom). Da grašo-oka, grašorota »imena koza i ovaca«. dium«, stvnjem. gers, nvnjem. Giersch. le. je »pjevajući ili svirajući mijenjati brzo i nepre-
je postojala homonimična borba između po- Na -ost: grahast pored grašast »pjegav« od korijen gher-, raširen formantom s koji se stano dva glasa, te se čini, kao da se glas
menuta dva leksema, za to govori činjenica osnove koja je u pridjevu na -en grasen (hljeb), nalazi u sanskr. gharšati (3. 1. sg.) »riba, tare«, trese«. U onomatopeji g može ispasti: rõktati,
da je grad na sjeverozapadu gotovo nepoznat. poimeničen sa -ica grašenica (Trstenik). Na s prijevojem õ ^ghor-s-os, koji se nalazi samo rokće (Lika). Glas g se mijenja u k: krákati, krá-
Zamijeniše ga gore pomenuti sinonimi. U bug. -Ijiv: grašljiv (Dobroselo) »žito u kojem ima u baltoslavenskom. Za dalju vezu v. zrno, če pored -ka (Belostenec, Jambrešić, Volti-
je uklonjena homonīmija sa sufiksom: graduška mnogo graška«. U izvedenicama prenosi se a za prvobitno značenje lat. pisum od pinsere. đi) — kod Obradovióa kraakati, kraače (vra-
(također Srbija) = graduška (Kosmet). Pridjev na variva, razne biljke, domaću perad i sitnu na); kròktati, krokće (18. v., Kanižlić, subjekt
Lit.: ARj 3, 378. 379. 390. 391. 7, 391.
je na -ovit: gradovit (Sinj, ali nije ušao u knji- stoku. Deminutivi: na -ьс grašac, gen. grašca 8, 771. Elezović l, 109. Ribarić, SDZb 9, ptica) pored krákati, kroče (18. v., subjekt
ževni saobraćajni jezik). Na -ovina građevina f (Vuk, 17. v.) = na -bk grašak, gen. graška m 149. Hirtz, Aves 135. Trajanović, NJ 3, 150- vrana) = kročiti (17. v., Vitezović), odatle
151. Miklošič 74. SEW l, 331. Holub-Kopečný imena ptica krokar = kroktač »corvus corax«,
grāmata 607 grána1
grijati 606 grämata
(15. v.) gramatikija (dodatak -ja kao u ćefalijd), men, gen. -iniş) > gramare. Ovamo bi išlo
krokotavac (Hutovo blato) = grogotati; kro- Ijuje i u ništičnom štěpenu: gnnada f (17. v., s pridjevima na -ьп > -an gràmatican (Vuk), prema Štrekelju slov. granai »Quecke, gramen
kotati, sve po imitaciji glasa ptice krak-kruk. Belostenec Jambrešić, Vitezović, hrv.-kajk. i gramatički, gramatičar. Odatle prevedenica slov- caninum« < furl, grame, unakršteno sa gra-
Između g i r umeće se a: garaknuti (Milićević), slov.), također sa sufiksom -ača grmača f nica (hrv.)· Ovamo idu učeni internacionalni пит (v.). Prema De Felice ostatak iz medite-
upor. bug. garākam »lärmen (von Kindern »rogus« (hrv.-kajk., slov.). Grmača (1185, topo- termini : gram, preko jijem. < kslat. gramma, ranskoga (area hispanoligurska).
beim Spiele)«. Ništični prijevoj je u sveslav. nim na Braču). Izvedenice, pridjev ha ьп gro- i kao prvi i drugi dio učenih modernih slo- Lit.: Kušar, Rad 118, 20. REW3 3834.
i praslav. onomatopeji grkati, -če pored -ka madan, denominal na -M pozna samo Stulić. ženica, u telegram, miligram, gramofon, fono- 3838 a. DEI 1856. Štrekelj, ASPh 14, 524.
impf. (17. v., subjekt grlica, gavran) prema pf. Kako se ovom riječi označuju kupovi kamenja gram.
grknuti, -ne (gavran); na -tati: grktati, -kće i kao međaši, ide u kulturnu sferu. Stoga se grana1 f (Prešnjica, Ospo u Istri) »1° tri-
Lit.: ARj 3, 383. Rešetar, Štok. 235. SEW
grktjetiy odatle grktavac (Kutjevo) »corvus co- posuđuje: Madžari garmada, Rumunji na sje- l, 345. Vasmer, GL 62. DEI 1855. 1856. ticum repens, 2° sorghum halepense«. Prvi dio
rax«; sa č mjesto k iz prezenta: grcati (Brač). veru i na jugu grămadă, odatle deminutiv na tal. sintagme grano canino »triticum repens«.
Odatle postverbal grka f. Od onomatopeje lat. -eola > -oară grămăjoară »kupčić«, Arbanasi grâmfa f (16. v., Vetranie) = granfa (Perast, Pridjev grań u vezi grana svila izveden je na
gr gr dobila je ime grlica f (sveslav. i praslav.) gërmadhë, Romani na Krku gramazo. Upor. kod -ьп (upor. stran < stranbni) od tal. sintagme
Božava, Stulić) = granai, gen· -"/<* (17. v.,
»columba ţurţur L.«, ali se zbog češ. hrdlíce kočevaljskih Nijemaca grumade »Grenzstein«. grana ď Avignone »crveno tkanje«, upravo od
Gundulić) »kandža, čapak«, grânfi m pl. (Do-
izvodi i od grlo. Odatle hipokoristici grla, Mlet. grumada »Haufen«, furl, grumade »idem«" prvog dijela je grana = slov. grana »Purpur-
brota) »sprave za hvatanje kamenica (ostriga)«.
grle (narodna pjesma), grlja, deminutiv na ne treba da su posuđenice iz južnoslavenskoga, Denominal na -ati grànfati, -ãm impf. (Du- kleid«. U određenom vidu grani plod (Sabljar)
-ica gfličica, na -ić grličić, pridjevi' na -in, nego lat. participi perf. pasiva od denominala za »čempres = kupres«. Naš je deminutiv
brovnik) (tz-) »(iz)grepstí koga noktima«. O-
-ji, -jast grličin, grličji, grličast, na -jar gflićar grumare od grūmus. Korijen grom- od gro- od grana < tal. grano: granica f (18. v., pisci
vamo možda Stulićeva izvedenica garanfarola
»ptica machetes pugnax«. Prenosi se i na kokoš, mada unakrstio se (kontaminirao) sa grom (v.) Slavonci). U Boki (narodna pjesma) je pridjev
f »uže sa tri udice za lovljenje riba« (nije potvr-
kozu i ovcu: grleša (Lika), grla. Onomatopeja u pridjevu na -ьп ogroman (koji smatraju od tog deminutiva na -jast graničast (uz svila)
đeno u narodnom govoru, a ni tal. rječnici
gr opetuje se u grgutati = grkutati »grličati, rusizmom), gromoran (Vuk) = gromòradanÇVuk, mjesto grana svila. Nije nemoguće da ovamo
ne pružaju potvrda za takvu izvedenicu na
girren, gemere«. Onomatopeja je ne samo bal- Crna Gora) »ingens«. Upor. slov. grmaden idu kao nazivi za domaće životinje: gr anavai
lat. složeni sufiks --ano/a). Na tal. -ino <
toslavenska nego i ie. Upor. lit. groti, gróju »ungeheuer«. Čini se da se gromada unakrsti- granava (krava}, granosa (koza), granata (νδ,
lat. -inus rampîn m (Stoliv) »sprava za lov-
= grióju, njem. krähen, girren, lat. hurire itd. la i s onomatopejskom izvedenicom na -or Lika), granooka (ovca}. Na lat. sufiks -ãtus
ljenje raka«. Upor. tal. rampa. Od tal. (Sicilija,
Lit.: ARj 3, 104. 359. 360. 381. 382. 442. (upor. žubor, žamor, žagor): gromor (v.) od koji izražava snabdjevenost čime: granat, gen.
Kalabrija) granfa (17. v.) = granfia »branca,
443. 458. 5, 428. 610. 448. 608. Ribarić, grmljeti. Ovamo svakako Martićev pf. sagra- -ata »1° šipak« < tal. granato, u apozitivnoj
zampa« germanskog podrijetla < got', krampa
SDZb 9, 149. Elezović l, 432/ Hirtz, Aves miti, sàgromim »sazidati«; gremiti nije potvr- složenici ģranat-jabuka (Srbija); 2° granat,
— langob. krampfa. Preko njem. deminu-
135-137. 143. 147. 226. Miklósié 76. SEW l, đen u tom značenju; možda i gromuljica f gen. -ata (Vuk) = granata f (Dubrovnik) »dragi
tiva Krämpel, Krampel > krampalj, gen. -pija
344. 369. 370. Vasmer 206. 305. Mladenov »papilla, vrlo sitna bradavičica kojih ima mnogo kamen crvene boje«, 3° granāta f (18. v.)
108. WP 1, 592-593. Machek, ZSPh 20, (Istra) »nokat«, odatle na -äc krampljač, gen.
na jeziku, te se kroz njih osjeća okus hrane« »gvozdeno poveće zrno šuplje što se napuni
29-51 (cf. RES 26, 147). Peter, BB 21, -aia m (Istra) »čovjek ili zvijer koji ima kram-
i imena biljki gromotulja »alyssum L., ka- prahom«, odatle izvedenice na -arius > fr.
207-217. (cf. AnzIF 7, 165). Trautmann 94. plje«, deminutiv na -ić krampljić m. Govori se
menita trava« i gromuljaš »andrachne L.«. -ier > -ir granatīr, gen. -ira m prema f
Iljinski, RSl 6, 220. Matzenauer, LF 7, 189- i s prefiksom í- < tal. ex- škrampalj.
granàtïrskl < tal. granatiere. Na -îtus > tal.
190. GM 204. Eoisaccf 493-394. 511-512. Lit.: ARj 3, 382. 448. 461. 14, 488. Ribarić,
Mahlow, WuS 12, 51. SDZb 9, 150. Miklošič 74. SEW l, 345. Lit.: ARj 3, 104. 383. 4, 181. 5, 463. Cronia, -ito, upravo part. perf. od granire: granit m
Holub-Kopečný 133. Bruckner 158. KZ 45, ID 6. SEW l, 606. Štrekelj, DAW 50, 76. »tvrdi grahorasti kamen« (internacionalna riječ
gralić m »ptica piljak, bijelka, Chelidon ur- 48. 53. ZSPh 2, 299. WP l, 591. Trautmann Matzenauer, LF 7, 191. REW34754. DEI 1860. talijanskog podrijetla) < tal. granito, pridjev
bica L.«. Ovu pticu zove Kolombatović i 94. Mladenov 109. Boisacq3 156. GM 124. na -ьп > -an granitan. Deminutiv na nena-
gralica (Dalmacija). Čini se da je a nastao ste- Skok, AGI 24, 52., br. 84. Buga, RFV 67, grampa f (istročakavski) »crusta vinaria glašeni sufiks -ula granula f (Šulek) »biljka
zanjem od -aja- jer isti autor zove tu pticu 232 (cf. RSl 6, 270). Tiktin 696. Pascu 2, in dolio« = slov. grampa »Bodensatz«. Upor. ušljivac, ušljivica, delphinium staphysagria«, na
i grajarica. Akcenat nije poznat. Isto tako 193., br. 195. Koštial, ASPh 37, 398. Njf 2, još slov. pridjeve grampast = grampav »rauh, lat. -icula granīkula (Dubrovnik) »vrsta cvi-
185. Belie, Ný l, 66. Mažuranic 361-363. uneben« i bez m pred labijalom grapa, grapav, jeta«. Na -arium > -ar dalmatoromanski lek-
nismo upoznati ni s imitacijom njezina glasa,
pa ne možemo tvrditi da je to izvedenica od gramàndio, gen. -djela m (16. v., Vetranie) grapast. Štrekelj nije imao jedinstvenog miš- sički ostatak od lat. granarium: granar m (Kas-
grajati (v.). »gvozdeno oruđe za otvaranje brava bez ključa, ljenja o postanju. Dovodio je u vezu najprije tavština) »pod, tavan« ·= granar, gen. -ara
otpirač, Sperrhapken«. Od tal. grimaldello, de- s tal. rappa »Schrunde, Kraste, Runzel« < (Dubrovnik, Ranjiha, 15. i 16. v.) »žitnica« =
Lit.: ARj 3, 382. Hirtz, Aves 131. 137.
minutiv na -ellus od prezimena Grimaldo, srvnjem. rappe; zatim je pomišljao na unakr- (sa a- > d) granar (16. v.) = (sa metatezom
gramada f (Vuk, 14. v.) = gromada (Stulić, srlat. grimaldellus (disimilacija l-ll > n -II i štenje tal. gromma ( = švicarsko-njem. grum- ra > ar > r i disimilacijom r -r > r- 1} grnao,
možda rusizam?), baltoslav., sveslav. i praslav., asimilacija e -a > a -a u dubrovačkom obliku). mele} i greppo »ruga, grinza«. Upor. furl. gen. -ala (16. v., Dubrovčani) »isto«. Stariji
»kup, hrpa, congeries«; gramada je veoma ra- frape. Najbliže stoje istrorom. grapa, gropa oblik sufiksa zamijenjen je mletačkim -arium
Lit.: ARj 3, 383. DEI 1872. REW3 3688.
širen toponim, naročito u Makedoniji. Bug. »rugoso«. > -er: graner, gen. -ēra (Milna) »u kući soba
također gramada pored grămada. Kako je su- grāmata f (Ljubiša) »carsko pismo rusko«, Lit.: Štrekelj, ASPh 14, 524. Isti, DAW ili spremica za kućne stvari« = grànijêr (Pe-
fiks -ada izoliran (upor. kol. -ad), zamijenjen gramola (crkveni termin) »dekret za vladiku«, 50, 22. REW* 3863. 4759. DEI 1869. 1875. rast) = (disimilacija r-r > r-l} granel (Punat,
je sa -aia gromača (13. v.) »congeries lapi- bug. grāmata. Od gr. pl. γράμματα. Odatle Nemanič 2, 25. Krk) »tavan«. Složenice: apozitivna (tip bette-
dimi«. U Vodicama (Istra) pravi se semantička poimeničen pridjev na sufiks -ικος gramatik m rave} granàriz m (Dubrovnik) »őriz, riza« <
varijatna: gromača f »hrpa kamenja«, gromada (Travnik) »pisar«, tako i u 13., 14. i 15. v. grâmula f (Rab) »stroj za mijeranje«. Od granam + ory za (v.); kao pridjevska sintagma
je »hrpa drva«; gromača je specifično čakavska. gramatig pored -ik »scriba, nótárius«, u ž. r. tal. gràmola, deminutiv na -ula od postver- mogranj m = molgranj »šipak«, toponim Mo-
Također veoma raširen toponim. Unakrštava (zacijelo preko lat. grammàtica} gramatika (16. bala srlat. glagola graminare (upor. lat. gra- gren (Budva) < malum graneum kao dalmate-
se sa gomila (v.): gròmila. Korijen se pojav- v.) < gr. γραμματική (se. τέχνη »ars«) = stsrp.
grana1 608 grana2 grana2 609 gràvalja

romanski leksički ostatak za malum granátům Značenje »meda« razvilo se iz stcslav. granb si. 184.-195. (cf. IJb 16, 271). Veselinović, gräša f (16., 18. v., Dubrovnik, M. Držić)
»Granatapfel« [njem. riječ kalkirana, v. gore »caput, coin > granica«. Nekoji lingvisti stav- GĞ 26, 229-238 (gf. RSl l, 299). Lalević, »obilje hrane«. Od tal. grascia. Upor. arb.
granat-jabuka]. ljaju ovamo i granica f »vrsta hrasta« zbog NJ 7, 173. Miklošič 76. 79. 158. SEW l, grashe »Lebensmittel« istog izvora. Od vlat.
Lit.: ARj 3, 384. 387. 388. 385. 452. 462. toga što su se u hrastu urezivali znakovi za 346. 355. Holub-Kopečný 132. 133. Bruckner *crassia, izvedenica na -ia od pridjeva crassus
Budmani, Rad 65, 164. Štrekelj, ASPh 14, granicu. Ta je riječ semantički identična sa 155. 158. ĶZ 45, 54. 48, 219. Mladenov 109.
111. WP Л, 606. 646. Joki, Zb. Mz7eízc 135- »debeo« > vlat. grassus, koji je očuvan u po-
524. REW3 3839. 3846. DEI 1857. 1860. gorun, v. gora. Ijičkom oronimu Mutògras < montem grassum
1861. Miklošič 76. Riječi grana i granica su praslavenske bez 138 (cf. IJb 19, 149). Matzenauer, LF 7,
190. Boisacq* 1056-1057. Meillet, RSI 6, sa on > G > u pred suglasnikom i umetnutim
2 paralela u baltičkoj grupi. Prvobitno značenje 132. Oštir (cf. IJb 11, 221 i Meillet, BSLP o u teškoj suglasničkoj grupi í + gr. Naša
grana f (Vuk) »1° ramus, 2° na nozi gornja očuvali su germanski jezici, među njima nvnjem.
strana od gležanja, 3° margo (Dušanov Za- 26). GM 371. Scheftelowitz, KZ 56, 178. je ista toponomastička denominacija Debelo
Granne »Ährenstachel« i arb. kranë = krandē Mažuranić 354. brdo. Ovamo može da ide kao metafora deno-
konik)«. U značenju 1° samo hrv.-srp., slov. »Stachel, Dorn«. Ie. je korijen baza ghrō-
i bug. Odatle pridjevi na -at granat »ramosus« minai na -iti ograšiti, -im pf. (Vuk, Crna
»stršati« raširena formantom n. Prijevoj ghro- granir, gen. -ira m (Lika) »ošlingan ogr- Gora) »obradovati«, ograšiti se (čemu, kome);
= na -ьп gránáton (jedanput, 17. v.) = na
s istim formantom и i sa .sufiksom -га nalazi Ijak, opleteno platno prišiveno na kiklju«. grauti bez prefiksa nije potvrđeno.
-ost granasi — na -av granav (Stulić). Na se u granja f (Vuk) »1° grančica trešnje s
-lija (v.): granalija — granajlija »epitet za Skraćeni (haplologijom) francuzizam (inter- Lit.: ARj 3, 390. 8, 772. REW* 2298.
plodom, 2° kita voća kao nakit«. Odatle: pri- DEI 1862.
pušku po kojoj su grane izvezene«. Deminu- nacionalni) garniture f, apstraktum od garnir
djev na -at grônjast »corymbosus«, deminutiv
tivi na -tka: grãnka f (18. v., jedanput), < frč. warnjan, preko njem. Garnitur (18. v.),
na -icagrônjica (Vuk). Upor. polj. grono ».grozd«, »Besatz, Einfassung, Auszierung« > danas u gràtati , -ãm impf. (Perast) = gratâti (Во-
odatle na -ica grančica i augmentativ na -ina winogrono »vinov grozd«. Likovi granja, gro-
granana. Denominai na -ati', granati se (18. Zagrebu garnitura »(kolektivno) ukupnost nekih žava) »strugali«. Od tal. grattare »isto«, franač-
njica i polj. grono opravdavaju mišljenje da predmeta koji idu zajedno«. Dočetno -ir je kog podrijetla *gratton > nvnjem. kratzen.
v.) (гая-) »diffundi ramis«, metafora u Pivi- pod isti ie. korijen treba staviti i sveslav. i
-Drobnjaku impf, granati -am »pričati odu- zacijelo prema fr. -ure kao u lektira. Obzirom na dubrovački oblik grančati, koji
praslav. grôzd m (Vuk) = grozd, gen. grozda sadrži umetnuto n i promjenu tı > č (tip
ševljeno o nečem < kititi priču« prema pf. (Dubrovnik) = grozd (ŽK) za koji nema Lit.: ARj 3, 388. REW* 9507.
razgranati, -ãm »razviti priču«. U Kosmetu polaca) iz 1. 1. prez. *grattio, glagol može
izvjesnih paralela ni u baltičkoj grupi ni u biti, mada je germanskog podrijetla, i iz
granja, gen. granje pored granje »grana«, odatle ostalim ie. jezicima. Odatle pridjevi na -ьп: grasica f (Pančić) »biljka verbascum blatta-
granjuša. Glas nj mjesto n je možda nastao u dalmatoromanskoga. Na to mišljenje dovodi
grôzdan pored grozan (analogija prema femi- ria, sinonimi: divizma, mrkovina«. Ne zna se imperativna složenica gratakež m pored gra-
dekłinaciji i (stcslav. granb) pri prelazu u dekli- ninumu), grozna (17. v.), grozni vinogradi gdje se govori, ni kakav je akcenat. Da nije
nacijų a. Svakako nije isto što i kol. na -je: takijež (Dubrovnik) = gratakež (Budva) »stru-
(narodna pjesma), poimeničen na -ik groznik Pančić latinicom krivo zabilježio mjeto grasica galica za sir, ribež, strug, strguja (Dobrinj)«,
granje n (ŽK). S prefiksom o- i sufiksom -zk: m (Gundulić) »vino«, na -ičarka, -ičavka groz- divja »lotus corniculatus, vicia«. Na to upu-
ogranak, gen. ogranka m »1° dio grane, 2° od imperativa gratta + (objekt) caseum. Pri-
ničarka = grozničavka »biljka kitica, kičica, ćuje sinonim divizma »divljač«? V. grah. jeglas a > e zbog palatala koji slijedi, karak-
(neologizam) filijala, podružnica (npr. Seljačke lathraea squamarla«, na -en grôzden (Belo-
sloge)«. Složeni pridjev granonos (Belostenec) Lit.: ARj 3, 389. teristično je za dubrovački dalmatoromanski.
stenec, Stulić), poimeničen na -ka grozdenka Upor. glêra i Bibinje. Splitsko gratàkaêa f »isto«
i imenica grahonoša f (Pančić) su zacijelo »vrsta kruške«, na -jača grozdenjača f »vrsta
neologizmi tih autora. poklapa se sa južno-tal. grattacasa; rakātai
pšenice«, na -ost grozdast, na -ov grôzdov, gr asta f (17. v., Dubrovnik, Čilipi) »zem-
(Ugljan) »isto« sadrži metatezu t-k > k-t i
Najstarije potvrđeno značenje »margo« nalazi poimeničen na -ina gròzdovina »sinonim : husto- ljani sud za gajenje cvijeća i za raspaljivanje
redukciju gr > hr > r (upor. roba < graba,
se u gr.-arb. grane »Grenze«. U tom značenju lina«. Deminutivi : na -ič grozdić, na - ъk grozdak, i hranjenje žeravice«, deminutiv na -ica gràstica
Kastav). Upor. krčko-rom. gratakuoza pored
je sveslavenski i praslavenski deminutiv na gen. graška (16. v.), na -čič groščić (Stulić). (17. v., Dubrovnik). Od južno-tal. grasta < lat.
gratasiul »grattugia«.
-ica: granica (1499) »sinonim: meda, krajina, Kol. na -je: grožđe (18. v.) = grôjze (Kosmet) gastra < gr. γάστρα (od gr. γαστήρ »trbuh«)
krajište, (G-) Vojna krajina«. Odatle: pridjevi na »vaso di terracotta« sa metatezom suglasnika r Lit.: ARj 3, 386. Zore, Tuđ. 6. Cronia,
= grôzje (18. v., čakavci) = građe (ŽK), odatle ID 6. Rešetar, Štok. 259. REW3 4764. DEI
-ьп: graničan (18. v., voda, stup), na -ast deminutiv na -ice grozdiće n. Augmentativi: u naglašenom slogu. Upor. rum. glastră < ngr.
1864. Banali 2, 186.
graničast. Radna imenica na -jar: graničar na -ètina grozdètina, grozdèkanja (Mušicki, γλάστρα. Odatle na -aria: *gastraria potvrđeno
»1° stanovnik bivše Vojne krajine, 2° (danas) Vojvodina?). Metaforickí se prenosi na kokoš u sttal. anguistara, ingastara, inguistara > grativo m (Mljet) »(brodarski termin) »uže
vojnik koji brani granicu«. Denominai na -iti: koja mnogo jaja nosi: grozdulja. Lični antro- prov. engrestara, guastarda, guastada sa- neobič- prišiveno na tri strane jedra« [< mlet. gra-
graničiti (p-, raz-) »sinonimi : omeđiti, osinoriti« ponimi: Grozdan m prema f Gròzdana. U nim izmjenama, dok je prvobitni oblik tačnije tivo »isto«].
prema iteratīvu razgraničavati/ograni-, -ãm po- toponiniiji samo Grozdober. Madžari posudiše očuvan u dalmatoromanskom gostara f (15.
v., Vuk, Dubrovnik, Maralić) »sklenica, staklo, Lit.: Macan, ZbNŽ 29, 213.
red razgraničivati l ograni-, -čujem. Riječ granica gerezd, a ne posudiše Rumunji, kojima služi
je očuvala nešto i od prvobitnog značenja za taj pojam drugi slavizam strugure (v. struk), boca, botilja«, odatle na -ar gòstarãr, demi- gratošija f (Ljubiša) »vrsta pitome loze i
»vršak«: granica (Lika) »kup snopova (najviše ni Arbanasi, koji imaju ilirotračko (?) rush. Za nutivi gòstarica (Vuk), gostaričica, augmentativ grožđa, kao dračkinja (od Drač < Dyrrhachium)
13) žita« = sa nj (upor. granja u Kosmetu) ovu se specijalno praslavensku kreaciju pret- na -ina ģostarina, gostaričār = gùstarica (17. i uhvata (sadi se na vriježe)«.
granjica (Hrvatsko primorje) »četiri oraha, Iješ- postavlja prijevoj α od ie. korijena ghrō- pro- v., Brač) = gušterica (18. v.) = kostarica f
nika«. Kao termin za omeđivanje, granica je, (18. v.), gostara f (slov., Notranjsko) = gustară Lit.: ARj 3, 391.
širen formantom s: ghrās. (upor. njem. Gras)
kao i primitivna grana, kulturna riječ koju sa sufiksom -dho. To je tumačenje iz ie. je- »butilja«. Upor. ngr. γαστέρα.
gràvalja f (Vuk, Boka) = gràvalja (Lastva,
posudiše ne samo Madžari granicz i Rumunji zičnih sredstava. Ali ima i tumačenje prema Lit.: ARj 3, 323. 389. 5, 373. Budmani, Crmnica, Crna Gora) »1° velika tigla < lat.
graniţă, odatle granicsar < graničar »Grenz- kojem je to relikt iz pred-ie. supstrata (Oštir). Rad 65, 165. Zore, Tuđ. 6. Pleteršnik l, 239. tegula, što se meće po sljemenu kuća i po
soldat«, nego i Nijemci Grenze, Granitz, bav.- Lit.: ARj 3, 385. 387. 386. 462. 465. 466. 261. Šturm, ČSJFK 6, 72. REW* 3700. DEI ostalim mjestima gdje su tigle onako postav-
-austr. Gränitz, premda imaju svoju staru 467. 468. Vuković, SDZb 10, 382. 400. Ele- 1863. 1888. Skok, ZRPh 41, 149., br. 7. ljene, po novijem nazivanju ро гЗпіса, 2° (pe-
riječ za taj pojam marka (odatle markiz). zović l, 109. 113. Tesnière, BSLP 30, 174 Vasmer, GL 61. jorativna metafora, Crmnica) žena lijena, de-

39 P. Skok: Etimologijski rječnik


gràvalja 610 grcati gřcati 611 gPř

bela, velika«. Dalmatoromanski leksički osta- Ijujēm. Na -ast: gfbast (Voltiđi). Deminu- coti, -am (se) »napuniti, natrpati«, zagrcnuli, »navaljivati vikom i prijetnjama«. Odatle: na
tak od vlat. *gravaria, izvedenica, upravo tivi: na -ьс gfbac, gen. -pea (Stulić), na -iça -ēm (Vuk) prema značenju 3° »verschiessen«. -аса hrustača f »sinonim: hrskavac«, hrüsta-
poimeničen pridjev ž. r. od mediteranske ri- g f bica j na -ić grbić »1° neka riba, 2° vrsta Deminutiv na -cati od praslav. osnove gwrt-, vica, na -tka hrùstika »vrsta trešnje«. Ne zna se
ječi grava = γράβα (u ngr. narječju u Zakoniji, vinove loze«. Na -an (tip Milan, hipokoristik) : koja je u grtati i gŕnuti (v.), ništiěni prijevoji ide li ovamo Martićev pridjev hrust »čvrst«,
Peloponez) »ausgehöhlter Stein«. Ako je su- grban (Lika) »ovan«. Na -jača: grbljača f od grabiti i grepsti (v.). Prema tom tumačenju hrusta ruka. Sa sufiksom -ļo: (h)rušt, gen.
glasnik r u imenu dvaju otočića Rava u za- (Vodice) »pastirski štap sa savinutim držalom«. grcati po snijegu znači »razbacivati snijeg no- (h)rušta (Vuk, Varoš kraj Broda, Čaglić u
darskom arhipelagu nastao na isti način kao Augmentativ: na -ina gfbina (Vuk) = grbina gama da se može ići, hodati > hodati uopće«, pakračkom kotaru, Posavina, srednja Sla-
u rakatač < grattacaseu, ή. gr > hr > r f (Kosmet) »leda«, na -ura grbura f (18. v.) s afektivnom vrijednošću: teškoća, u masi. To vonija), pl. hrúštevi »1° sinonim: hrskavac, 2"*
(upór. raba < graba, Kastav), onda se i ovi »neka riba«. Denominali: na -ati gŕbati se, tumačenje pristaje i onda, kad se deminutiv schwarze Knorpelkirsche, 3° Maikäfer«. Upor.
otočki toponimi mogu tumačiti tom mediteran- grbom (Vuk) (iz-) »sinonim: grbaviti se«, na upotrebljava za naglo jelo, pa zapne u grlu. polj. chrząszcz, rus. hrušč. Odatle (h)ruštavac,
skom riječi. Upor. sinonimne toponime Lapad -iti grbiti se (po-, z-), odatle iterativ grbívati Možda se grlo i grkljan (v.) umiješalo u *grtcati. gen. -avca, denominai bruititi. Unakršta-
(Dubrovnik) i Lavdara u zadarskom arhi- se. Toponim: Grbe f pl. (Zadar). U antropo- Lit.: ARj 3, 395. 569. 4, 181. 7, 345. BI 2, vanjem nastade ruškinja f »tvrda trešnja, koja
pelagu. Ovamo može da ide kao predslavenska nimiji; prezimena Grba, Gřbić. Složenica 774. Pedersen, KZ 38, 342. se hrušti«. S tim samoglasom onomatopeja
(i predrimska) izvedenica na -ūsium (upor. garbanos mogla bi biti romanska posude- može da izgubi r kao suvišan suglasnik za
Brundusium > Brindisi) gravosium (dubrovačko- nica u Dubrovniku krabonossus, ako stoji za gřckati, -ām impf. (Srednja Dalmacija, Pa- imitiranje zvuka: impf, hustati, -am »sinonim:
-romansko u > o kao u Lokrum-Lacroma grbonos, ali se može i drukčije tumačiti (v. vlinović) »kad se što jede pa puckara«, očita je škrgutati (Vuk)«, rashustati (Mikalja), rashu-
< acrumine) > Gruž, ktetik gruški (~a luka}. grab). Madžari, Rumunji i Arbanasi po- onomatopeja koja je običnija u obliku impf. stiti (Baraković). Onomatopeja je sveslavenska
Ovamo ide kao riječ koja pripada predslaven- sudiše ovaj izraz za tjelesnu manu zbog toga (h)řskati, -ām (Vuk, Dubrovnik i drugdje) i praslavenska. S nazalom postoji paralela u
skom i predrimskom supstratu groblja f (Ka- što se strani izrazi osjećaju kao eufemizam (raž-) pored f Scem i hřstati, -ām pored hrstem, lit. kremsti, kremtu »ogrizam«.
stavština) »navozeno kamenje, kup kamenja«. (upor. naprijed grba i puklja): madž. görbe čakavski hršćem, krstiti (Vetranie) od onomato-
pejskog korijena hrs-, koji slikovito (simbolički) Lit.: ARj 3, 396. 434. 482. 708. 711. 694.
Razlika je velika prema sinonimu griza (v.), = rum girbă, deminutiv gîrbifă »vrat životinje«, 710. 719. 737. Elezović 2, 187. 199. Ribarić,
koja pripada također predslavenskom (i pred- pridjev girbov, apstraktum i glagol odatle, oponaša glasove izazvane kršenjem ispod zubi SDZb 9, 152. Miklošič 90. SEW l, 401. 403.
rimskom) supstratu. U groblja unakrstila se glrbovie f, a (să) gîrbovi, a zgreburí »drhtat od kad se grize tvrdo jelo. Deminutivni glagolski 405. Holub-Kopečny 143. Bruckner 186. KZ
grava sa našom riječi grob. Dočetak -Ija je zime«, a sã zgreburí 1 zgrib- — zgribuli = sufiks -k-ati (v.) je kao u bärkati, draškati, 42, 350. 51, 234. Leskien, IF 13, 171. Machek»
naš sufiks srodan sa kolektivnim -je. To izlazi arb. gerbe. Sveslavenska i praslavenska riječ. drkati itd. Pf. je na nç > nu: zafsnut, - m Slávia 16, 213.
iz toponima Grobnik > Grömik (Rijeka), Grob- U stcslav. u m. i ž. rodu: grbbb »νώτος« prema (Kosmet) u metaforičnom značenju »1° za-
nica (kod Zadra). Mediteransko grava obasiže grbba f »convulsio«. Dok je u slavinama ie. sjeci, zakačiti, 2° reći odrešito neću«. Od post- gřč, gen. gřča m (Vuk, 16. v.), sveslav. î
veliki pojas, koji se proteže od sjeverne Špa- korijen *ger- »okretati« raširen formantom b verbalne osnove grč- izvedenica je na -ica: praslav. *kzrk- (s prijelazom k- > g- u što-
njolske, Francuske, Italije, Dalmacije sve do u ništičnom prijevoju, u baltičkim je jezici- graca f (Srednja Dalmacija, Pavlinović) »obla kavskom i bug.) = krč, gen. krča (čakavski,
Peloponeza. G. 1440 u Pordenone grava znači ma u prievoju o: stprus. garbiš »terenska uzvi- mala rodakva što grčka pod zubima«; ovamo Istra, i hrv.-kajk., Belostenec) = kere
»ghiaia, glarea«. sina (očuvano u imenima mjesta, upor. Grbe po svoj prilici i značenje koje ova izvedenica (Cres) »1° spasmus, 2° poklopac na morskim,
Lit.: ARj 3, 391. REW* 3851. Ribezzo, kod Zadra), lit. garbana »kovrčica«, ali postoji ima u Trebinjskoj nahiji »trava od koje se spužima (porodica trochlidae) (Dubrovnik) =
Onomastica 2, 48. Rohlfs 461. DEI 1865. i u lit. gurbstù. Paralele postoje još u ir. ger- grade metle u ljeto«. Glede drugih značenja krč, pored žgřč (Vodice, prefiks z od zgrčiti)·
Matzenauer, LP 7, 192. bach »navoran«, isl. korpa »bòra« i arm. karth upor. pridjev grk (v.), koji ovdje ne pristaje. »spasmus«; č je nastao od k pred sufiks om
»udica«. Kao obično, u onomatopeji grč-, hrs- variraju -го ili je postverbal od kauzativuma greiti
gřb1 m »Wappen«. Novija posudenica iz Lit.: ARj 3, 391. 392. 395. 4, 181. 7, samoglasi. Prema gristi (v.) ima Vuk iz Sla- (iz-, z-, 16. v.) = hrv.-kajk. krčiti, -im =
češ. i polj. herb ili rus. gerb, koje potječu od 345. Ribarić, SDZb 9, 149. Elezović l, 109. vonije griska f i griskavica (Banat) »sinonimi: krčiti se (Vodice) »kriviti se« = ker cíti (Cres).
njem. Erbe. 512. Miklošič 63. SEW l, 368. Holub-Kopečný rskavica i fskavac (Mostar, vrste su trešanja Upor. stcslav. szkrbčtti »zusammenziehen«. S
132. Bruckner 134. Vasmer 294. Trautmann mostarskih) = (sa št mjesto sk) rštavac »idem«; prefiksom po- pokrč m (Vodice) »1° drveni
Lit.: ARj 3, 391. Mažuranu 354-356. 78. Walde, IF 25, 162. Sütterlin, IF 25, 69.
Miklošič 84. SEW l, 378. Bruckner 171. hřstavac, gen.-ăvca je »neka vrsta grožđa«, štap kojim se jače napne konop na kolima,
Tiktin 682. 1814. Boisaca* 156. 499. Buga, hrstavica (Hrvatsko primorje) pored hrstavka 2° vrsta užeta kojim se vežu kola po. dužini«.
Vasmer l, 266. RPV 67, 232. i sl. (cf. RSI 6, 270). Petersson,
LUĂ 18 (cf. IJb 10,340). GM 123. Matzenauer, »vrst smokve«. Još se pojavljuju iste onoma- U femininumu grča (Rijeka) »čvor na drvetu«,.
grb2 m (15 — 16. v., samo jedanput) »si- LF 7, 196. Mladenov 116. topeje sa samoglasima e u hrestati »idem«; također slov. u istom značenju; grlo n (Mi-
nonim: leda« = na -oca grbača f (Vuk) »(pejo- e je nastao iz palatalnog rizzala ę, upor. stcslav. kalja) »idem« nije pouzdano. Odatle kod
rativno) leda«, odatle pf. nagrbačiti (Vrbnik, grbulj m (16. v., Marin Držić) »dannar, hrestati, rus. hrjašč, .polj. chrzęścić. Sa o: Miklpšiča hrv. pridjev na -av grčav »nodosus«
Krk) »učiniti što grbavim«, običniji je f grba metež, smutnja«, (s prmjenom sufiksa) gfbalj, hrôstati (Vodice). Sa u, koji je nastao iz ve- i na -ast grčast (Vodice) »kvrgast«. Ne zna se
(Vuk, 16 v.) »1° gibber; sinonimi: gura, gen. grblja (Dalmacija, Pavlinović) »svađa«. Od larnog nazala o, upor. stcslav. hrcstb, češ. ide li ovamo grč, gen. grča m (Mačva) »1°
talijanizam goba, germanizam pûklja (ŽK), tal. garbuglio (16. v.) »isto«. chroustati: impf. (h)rüskati, -am (Vuk) »nagen, guma elastika, 2° đinduhe nanizane na lastiš«.
2° (u pl. grbe) vrste leptira«. Odatle: pridjev Lit.: ARj 3, 393. 395. DEI 1763. knirschen« prema pf. hrusnuti = ruchat, -am Na Cresu se govori i oblik kraati: ovo stablo
na -av grbav »sinonimi: gobav, pukljav«, po- (Kosmet) »sinonim: hrskati«. U Banatu grū- se kraci »krivi« od silna ploda. Praslav. prijevoj
imeničen na -ьс grbavac, gen. -avca m »1° grcati, -am impf. (Vuk, ~ po snijegu, meta- skavica f »sinonim: hrskavica«. Sa st mjesto sk: *korč ili a > a kao u Hlam (Vrbnik) za Мътъ.
grbav čovjek, 2° bubica« prema f grbavica = fora: ~ po svijetu) (do-) »1° hodati gazeći du- impf, růstat (ŽK) (po-) = slov. hrústati. Posljednje je vjerojatnije. Madžari -posudiše
na -tka grbavka (također biljka); denominali boko, 2° ići naglo i u gomili nekamo (subjekt prema shrusnuti, -em (Belostenec) »hrusta- görcs, iz čega se vidi da se grč gvorilo i u pa-
na -iti, -eti: gfbaviti (se*) (iz-, o-, z-) »činiti gomile), У kad se hrana ne proguta dobro jući zdrobiti«; pf. rashrùstati, -am (Bella, Sto- nonskoj nizini, upor. slvč. hrča f. RumunjL
da nešto bude krivo« = zgrbāvlt, -ovim (Ko- nego zapne u grlu«. S prefiksima iz-, na-, lić) prema impf, rashrustávati, -hrustãvãm; posudiše oba oblika: cărceiu = zgârceiu, sa
srnet), gfbavjeti, iterativ izgrbavljívati, -bàv- za-: pf. ìzgrcati (se) (Lika) »izbljuvao«, nagr- u metaforickom značenju na -iti: hrustiti se sufiksom -ej koji se nalazi u bug. garčej, odatle
gřč 612 grbčinb
613 gřd
a să cârceia »zusammenkrampfen«, cârcioc »Aus- -novu fržav (Stulić), frživ (Mikalja), fržnovit.
flucht, leere Ausreden«, cârciocă »Rabulist«. Ar- Glede prijelaza v > f upor. fŕba (ŽK) »vrba«; Balkana. To je pridjev od imena predrimskih Gora, psovka) = gřdulja (Crna Gora), grdù-
banasi gërç. U rumunjskom postoji još cijela ž je nastao od sufiksa -lo, v. naprijed krža. susjeda Grka u Epiru Graii. Izvedenica odatle Ijina (Vuk) »grda žena«. Na -onja: grđonja m
leksikološka porodica: α (äa) zgîrci »sich zu- U hrv.-kajk. taj je oblik doživio još promjene obrazovana s pomoću nenaglašenog sufiksa »grd čovjek«. Augmentativ: na -esija (upor.
sammenziehen«, zgîrcit »škrt«, zgîrcitură, zgîr- u kojima umetnuto u ne umijemo objasniti: -icus Graicus < gr. Γραικός, upor. Griko silesija) grdèsija = (Srednja Dalmacija, Pav-
ciu »Knorpel, Krampf, Kniff«. Unakrštenjem fruga f (Belostenac) »čvor u drvetu«, bez r (Otranto, i na stbug. natpisima u Šuměnu), linović) = -osija grdosija f (Vuk, Kosmet).
nastade zgrgùkljati se < zgrčiti se + guka fuga f »otok« = fućka (hrv.-kajk.), za koju Γραικός ime kod Prokopija Justinijanova utvr- Radna imenica na -äc: grdilac, gen. -oca.
(v.), odatle zguliti se. U srodstvu su još křga, Budmani misli da je tuda riječ, uporedujući đenja u Remesijani. Ilirski Messappii, koji Brojni apstrakti: grdnja = gfdav f, grdilo n
kvřga i hfga »čvor«. Upór. rus. horga »Knie- madž. fügöly »condyloma«. Belostenac i su sa Balkana došli u južnu Italiju, donesoše (Vuk, Crna Gora) = na -oba grdoba, odatle
holz, verkrüppelter Baum«. Vuk ima křga f Jambrešić imaju još funta f »tuber«.- Upor. Latinima i graecus. Prijelaz ae > ь dogodio se pridjev grdoban, na -obina grdobina, na -opština
(Podgorica) »1° sinonim: čokot, 2° trupina oko slov. fronta f »Rüben, Erdäpfel als Schweine- zacijelo najprije u nenaglašenom slogu: grae- gřdopština (17. v.), na -oca grdoća =" na -ina
koje se mlin salijeva i u koju žito iz koša kaplje futter« = frûnta f »glavica na palici«. Zacijelo ciscus (potvrđeno u srednjem vijeku) > rum. grdina = -inja g f dinja, na -óta grddta, na
(Lika)«. Ovamo ide izvedenica na -га: krza f su to druge riječi koje etimologijski ne idu grecesc, odatle Grec, arb. Grek < Graecus — -ost granosi — grdost = grđos, gen. -ti (Kos-
(Lika) »sinonim: kvaka«, koja se nalazi u ovamo. Odakle je došao u u hrgaì; hrga se grbčbskz > grčki. S poluglasom potvrđeno je met) = na -je grđe (upor. svetogrđe). Deverbali :
slov. krž m, deminutivu odatle kržič »Frucht- odnosi prema krga kao hrv.-kajk. hruška u južno-slav. jezicima slov. grk, bug. grăk. U na -ati grdati se »grstiti se«, na -iti grditi,
kolben, Brotstiezel«. Ta se izvedenica nalazi i u prema kruška; v je umetnuto prema kvaka (v.) ; sjevernim slavinama češ. Řek, polj. rzek, ukr. grdim (do-, iz-, po-, raž-, za-), na -éti gŕdjeti,
rum. cârjă f »Hirtenstab«, odatle ukr. kyrža', g < k u prvom slogu grč ili u drugom krga i rus. Grek, grecki dijelom prema ae > e u iterativ -grđivati, -grdujem pored -ivām samo
i rum. izvedenice cârjancă, cârjob i pridjev nastade po zakonu disimilacije: k-k > g-k ili naglašenom slogu ili kao u χριστός > křest, s prefiksima. Odatle postverbali: pogrda f,
cârjobat. Zacijelo su od iste izvedenice pridjev: k-g. Uporeduje se sa nazaliranim korijenom rus. krest. U apelativima graecus dolazi u kreka odatle pridjev pogrdan, razgrda f »izmet,
na -αν kržljav, na -ak kržak »najgori duhan«, koji je u stengi, crincan »zusammenschrumpfen«, (Istra) »trnošljiva, prunus« = slov. kréha izrod«. Pored dogrditi = dogrdjeti govori se
augmentativ křžina f (Ston, 18. v.) »komad srengl. crinkelen »runzeln« i u njem. Kring i (Dolensko), krehelj, gen. -hlja (Kras), od njem. dozlogrditi, -zlogfdïm pored -djeti. Ta slože-
crijepa zemljanog suda što se razbio«. Odatle Kringel. Ie. je korijen ger- »okretati« ili (s)qer- Krieche, Kriechpflaume < prunus graeca > nica je nastala iz sintagmi do grda (upor. ŽK
Stulićev nepouzdan pridjev na -ski: kržinski. raširen sa -k. fr. crèque. U nazivu drveta »ceitis australie« slīpa, protivno zgrdd) i do zla boga. U značenju
Zatim : kvfga (Vuk, 18. v.) »čvor na drvetu«, oda- glangolić (Bakar) pored glag, glagovna »kos- 1° upotrebljava se danas rusizam gord, odatle
Lit.: ARj 3, 75. 77. 79. 397. 395. 694. 4, 181.
tle na -aja kvrgaja f (Vuk, Šumadija) »vrst kruš- 294. 908. 5, 493. 530. 713. 856. BI 2, 754. tjela« sakriva se deminutiv na nenaglašeni gordost i gordeljiv. Arbanaski apstraktum na
ke«. Ovamo ide možda s umetnutim a (madžari- Pleteršnik l, 246. 281. 483. Elezović l, 227. 2, sufiks -ulus graeculus > *gregolo, isto tako i u -ija: gerdi f »Widerwillen«, gerais »ekle mich«
zam?, upor. krletka < madž. kaletka < klětka): 172. 539. Ribarić, SDZb 9, 159. 178. 206. varijanti fanfarikula < f aba graecula za isto ima značenje od grūstīti se, glagol koji je u
kavrga f (Šid) »1° nadimak malenu čovjeku, Tentor, JF 5, 205. 210. Miklošič 80. 423. drvo. Ovamo možda i gége f (18. v., hrv.-kajk., prijevojnom srodstvu sa grd. Taj glagol dolazi
2° posuda od lipové kore na izvoru, da se njom SEW l, 369. 665. 667. Bruckner, KZ 45, 42. Hrvatska i Slavonija, Lika, slov.) »pantalone« < najprije u istom prijevoju kao grd: impf.
pije voda (Srijem)«, odatle impf., kavrgati WP l, 592. 2, 568. 569. Petersson, ASPh 36, fr. grèques. grstiti, -im (17. v.) (do-), bezlično grsti mi se,
141-142. LUA n. f. avd. l, sv. 18 (cf. IJb pored grstati se (Voltiđija), također sa St.
-ām (Lika) »nejednako presti«; kavrka (Bruvno) 10, 340). Wood, IF 18, 11. 12. 15. 41. Toma- Lit.: ARj 3, 40. 127. 149. 396. 414. 423.
»ime volu«. Upor. još skvrčiti, -lm »sinonim: nović, JF 17, 208-209. GM 125, 135. Siebs, 441. 443. 5, 501. Zupanić, Etnolog 7 (cf. JF mjesto st grstiti se (Vuk, glede tumačenja v.
zgrčiti«. Konačno : hřga f (hrv.-kajk., Beloste- KZ 37, 318. Machek, LP 51, 125. sl. (cf. 16, 278). Pleteršnik l, 461-462. SEW Miklo- pustiti mjesto pustiti). Odatle: pridjevi na -ьп
nec i slov.) = f ga (ŽK) »1° čvor, 2° (Srednja IJb 11, 465). Daničié, Kor. 220. Jagić, ASPh, šič 77. SEW l, 359. Bruckner 156. Vasmer 306. grštan (Šulek) = na -ljiv gřšljiv (17. v., Srednja
Dalmacija, Pavlinović, u mlinarskoj termino- 31, 459. Iljinski, ZVŠ t. 2 (cf. Slávia 2, 131). RSI 4, 176. Isti, GL 62. Mladenov 112. Ciotta Dalmacija, Pavlinović). Apstrakti: gfst f (15. i
Tiktin 292. 296. 1812. Mladenov 565. 17, 69, br. 3. Rohlfs 463. Románsky 105. 16. v.) danas se više ne govori, kao ni grstina f
logiji) »drvo na kojem stoji grivna, kroza nj Schuchardt, ZRPh 35, 390. GM 124. REW3
ide senj što drži papricu koja nosi mlin, 3832. 4774. DEI 1567. Skok, SlRev 5-7, = grstoća, nego prijevoj grūsti mi se (ŽK) =
upor. krga (Lika), 3° (metafora) nevelik konj, (stsrp., sa individualnim -in kao u 76-85. = grūsti mi se (Vodice), dogrus.tjeti, -lm (se)
kljuse (također toponim)«. Odatle pridjev na Srbin) = grbkb (1293 — 1302), danas općenito = đogrustiti se pored dogrústati, -am. Tako-
-av: hrgav »nodosus«. Izvedenica na -аса: GÎk m bez -in prema Gřkinja f, Grka m i f gřd pridjev (Vuk, ŽK) = grd (Vodice), der slov. grūsti se mi u istóm značenju kao i
hrgača í (18. v., jedanput) »možda kostur?«. (Vuk) »1° etnik: Graecus, Graeca, 2° Riese svěsí av. i prastav, gtrdb »1° ohol (samo u hrv.-srp. Upor. rus. grustitt »biti žalostan«.
Unakrštenjem sa lubanja (v.) nastade hrganja (Bela Krajina, slov.)«. Deminutiv na -e Grče knjigama pisanim crkvenim jezikom), 2° stra- Pridjev na -ьп grustan, grūsna. Miklošič
f (Habdelić, slov.) »pejorativno za lubanju«. (18. v., Vuk), na -ić Grčić (prezime, u narodnoj šan (u dubrovačkih pisaca), 3° izobličen, ne- ima hrv. pridjev grustljiv »languidus«. Apstrakti :
Ovamo prezimeHergešić od hrgeša. Sa -ova rgova pjesmi Grčić Manojlo u pravom značenju), prikladan, neugodan, ružan (danas .općenito)«. grūsta f (18. v., Belostenec), na -įa grušča
f »drvo ostrya carpini filia«. Denominai na -ati: augmentativ na -ina Grčina. Pridjev na -bsk Odatle na -ьп: grdan, grdna = grdan (16. v., (čakavski) »nausea«, grustina. U apstraktima po
impf, rgati -ām (Vuk Kosmet) (iz- po-) grčki, poimeničen Grčka f »1° ime zemlje Dubrovnik, Kosmet) = grdan (Piva-Drobnjak) deklinaciji » -st u grst i grust nastalo kao u
»sinonim: habati, detero« prema pf. (h)rgnuti, (18. v., horonim), 2° (grčka} dinja, lubenica, »nesrećan«. Odatle poimeničenje na -ica: vlast : grd + t. U baltičkoj grupi može se
-em »tresnuti, udariti« = rgnut, -em (Kosmet) 3° toponim«. Na -anać grkanac, gen. -anca m granica f »nesrećnica« (Kosmet), grdmčica, gra- upoređivati: pridjev graudus »brüchig«, grau-
prelazi već u onomatopeju. Nalazi se i u bug. »vrst vinove loze«. S'oženica grkocvijet »ca- niče, gen. -eta (Kosmet). S prefiksom na-: denti »ermahnen« = grúdžiu, grūsti, lit. grasus
răg(v)am, răgnuvam, ragna »1° (durch)stechen, rević, zumbul, helianthus orientalis«. Deno- nagrdan (Vuk) = nagřdan (Kosmet) »nagrđen«. »ekelhaft«, grasintis »Ekel empfinden«, gristi,
2° sich umhertreiben«, koje Mladenov izvodi minal (kauzativ) na -iti greiti, -lm (Vuk). Glede semantičkog razvitka upor. gizdan (v.). grisiu »überdrüssig werden«, got. kriustan,
od korijena ražanj (v.), što neće biti. Mjesto h Rusizam Grek (16. v., Budinić). Unakrštenjem Prilog grdo, danas grdno. Na -eljiv: grdeljiv a u lat. grūdus »glup«. Ie. je korijen *gher-
pojavljuje se v: vrká (hrv.-kajk.), vrž (Vuk, domaćeg i tal. oblika grg m (16. v., Vetranie) (samo u knjigama pisanim crkvenim jezikom). »trti«, *ghreu »oštar«, raširen formantom -dh-.
zapadni krajevi) »čvor na drvu«, odatle pridjev prema mlet. grego. Prema lat. Graecia: Grčija U antroponimiji lična imena hipokoristici Lit.: ARj 3, 279. 397. 471. 472. 482. 489.
vršnovit (Vuk). To v prelazi u /: frž m (Mi- (15. v.), Grčija (18. v.), Grecija (17. v.). Od Grd (13 — 14. v., upor. prezime Grdović), 4, 185. Ribarić, SDZb 9, 150. 188. Vuković,
kalja) »idem«, odatle pridjevi na -av, -iv, lat. graecus, kako se govori u latinskom dijelu Grdan, Grdeša, Grdman (upor. Vukman), od SDZb 10, 382. 391. Elezović l, 110." 432.
dvočlanih Grdimir, Grdoslav. Ovamo grda (Crna Miklošič 64. 80. 423. SEW l, 358. 370. Holub-
Greģorije 615 grgljati
gřd 614 Greģorije

na -če Gr(K)če, gen. -eta (ŽK), odatle prezime prema grèzati, -am (Lika, Crna Gora) »u
-Kopečný 132. Bruckner 135. KZ 43, ЗП.Уаѕ- pored grinzi, pored grindă f, rum. deminutiv
Grčević. Na -ulja Orgulja (Vodice, Istra). Od snijegu propadati« i prema impf, nagrezati,
mer, l, 294. 313. Mladenov 106. WP l, 641. grindufa (lat. sufiks -ūcea), kol. grindis, meşter-
649—50. Osthof ι, IF 4, 266. Osten-Säcken, IF lat. Gr gorius < gr. Γρηγόρι,οζ. -am pored nagrijezati »nabubravati, napijati se«
-grindă »glavni tram« = grindar. Madžari gerenda
28, 419. Charpentier, MO l, 222. i sl. (cf. »balvan«, Novogrci γρέντα. Riječ grędeh se Lit.: ARj 3, 126. 129. 133. 197. 199. Ri- prema pf. nàgreznuti, -em (Vuk, Riječka na-
AnzIF 25, 69). GM 123. Jagić, ASPh 2, 396. nalazi kod Rumunja: grindeiu m »1° poprečni barić, SDZb 9, 150. hija) »nabubriti, nabujati, narasti«, grëznuti,
Uhlenbeck, PBB 27, 126. 30, 282. 297. Mos- balvan na vješalima, 2° balvan na kojem se -ēm (Bjelopavlići, Crna Gora) »poplaviti«. Raz-
kovljević, NJ l, 19. Maretić, Savj. 25. grej m (Novaković, Srbija) »trideset i drugi vitak značenja »biti, stajati pod vodom >
vrti mlinsko kolo« i grindeiu (de plug) »3° gre- dio aršiną«.
greda f (Vuk), ie., baltoslav., sveslav. i delj«; kod Madžara: g(e)rendely = gör ondaly nabubriti, poplaviti« tumači se po semantič-
praslav. *grenda, građevinski i poljoprivredni = gör öndü; kod Istroromâna: gręndana f u Lit.: ARj 3, 414. kom zakonu rezultata. Vokal e je nastao iz į
termin, »1° balvan, 2° lijeha (1435), 3° sitno svim njihovim naseljima, iz čakavskoga ge- upor. stcslav. popręznnti, polj. grzįnąč i rus.
gremik m (Punat, Krk) »dretva od bravlje grjaznutb. Postoji još u prijevoju Ģ-U gruzit
kamenje (dalmatinska Bukovica, Kistanje, Oto- nitiva *gredīla (posuđeno još u doba dok su se
kože za šivanje čizama«. Sadrži zacijelo remik (čakavski) prema gruznuti (Stulić) »potopiti«,
čac, Dobroselo), 4° stijena na kamenu brdu«. i u čakavskom govorili nazali). Promjena l > n od remen (v.), ali odakle je g-i.
Odatle pridjevi: na -ьп gredom (Stulić) u zna- nastala je po zakonu disimilacije r-l > r-n. sveslav. i praslav., upor. slov. groziti, polj.
čenju l °, na -ovit gredòvit (Vuk) u značenjima Za gręda u građevnom značenju postoje pa- Lit.: ARj 3, 414. grąz, gen. grę zu m »tiefer Kot zum Versinken«
1° i 3° (zemlja gredovita). Deminutiv na -ica ralele u lit. granda »kat«, grandai »letve«, stprus. grazié. Samo Stulić je zabilježio postverbal
gredica u značenju 1° i 2°, također toponim, grandico »Bohle«, lit. grindis »pod« i grįsti, grėsti, grédem pored grêm (1230, Dobrinj, gruz m »casus, praeceps«. Potpuna paralela
od značenja 2° denominai grèdiciti. Augmen- grindžiu »podiţi«. Te paralele jače osvjetlja- Istra) impf. (Vuk, Crna Gora, i čakavci, postoji u baltičkoj grupi za ę : grimstu grimzdau
tativi: na -ina grèdina, na -urina gredùrina. vaju praslavenski građevni termin. Riječ se Lika, čakavska sjeverna Dalmacija), praslav. grimsti »potopiti«, lot. gremdēt »idem«. Іе'
Od značenja 3°: na -jak grèdinjak m (Dobro- slaže sa germanskim: ags. grindel »zasun«, *grend- »sinonim: koračati, ići«. U književnom korijen *grem- »vlažan«, od kojega potječu
selo) »gredovita zemlja« i denominál na -ati stvnjem. grinttt itd. u tolikoj mjeri da se jeziku očuvan samo gerund prezenta grede, i krmelji (v.) = lat. gramiae, prijevoj *grom-,
grédati se »tući se kamenjem, baciti kamenje smatra posuđenicom iz njemačkoga. Vasmer u prijedložnim složenicama ūzgrēd(e) »usput«, bio je raširen formantom ğh > z. To rašire-
jedan na drugoga«. Greda je veoma raširena misli da je posuđenica zbog toga što se slaže i mïmogred(e), najčešće bez -e koje se osjećalo nje nalazi se samo u baltoslavenskom.
u oronimiji: Orlova greda (Srb, Lika). Zbog morfološki. Ie. je korijen ghrendh- »balvan«. kao deiksa u tome, ovome, pored tom, ovom. Lit.: ARj 3, 422. 423. 484. Miklošič 78.
toga idu ovamo gredar »vrst sokola, cerchneis To je značenje očuvano baš u slavinama dok Vuk ima postverbal grêd m »mimohod«, odatle SEW l, 350. 356. Holub-Kopečný 133. Bruckner
tinmmculus Turmfalke«, gredarica (Rakovica ostali ie. ıezici pokazuju specijalizaciju.· prilog gredom — zgredom (Kosmet). U Vo- 162. Vasmer 312. 315. Trautmann 97. Vaillant,
dicama frekventativ grezevati, gerund -greže RES 22, 14. GM 204. Matzenauer, LP 7,
kod Jablanca, Bilen, Prizna) = gredarka Lit.: ARj 3, 411. 412. Popović, NJ 3, 121. 202. Iljinski, RSI 6, 221-222. Nehring, IF
(Baričevići) »Phoenicurus ochruros gibralta- pored -griže u vezi sa tamo- i za- pored za-
Mažuranić 357. Hirtz, A ves 139. Elezović l, 4, 401. Pedersen, IF 26, 293. Kluge, AnzIF
rensis, Hausröting«. Kao poljoprivredni ter- 110. Holub-Kopečný 134-135. Bruckner 156. grže; ž mjesto d je od frekventativa. Vokal e je 24, 118.
min važna je ie. sveslav. i praslav. izvedenica 162. Ribarić, SDZb 9, 149. Miklósié 77. .nastao iz ę: stcslav. grįsti, grędp, polj. gradai
na -elj gredelj m, u čakavskim narječjima s SEW l, 348. Vasmer l, 315. Novaković, NJ 3, się, rus. grjadú, grjasti. Nalazi se još u slov. grgati, -am impf. (Vuk, Budva) »sinonim:
promjenom sufiksa -alj, gen. -dlja grēdalj, 152. Trautmann 98. WP 657. Mladenov 110. i bug. greda pored grenda s umetnutim n pred čačkati zube«.
grédlja (ŽK), upor. slov. gredelj, gen. dija m Hirt, PBB 23, 333. Uhlenbeck, PBB 30, dentalom. Zbog toga ide ovamo pf. dograndati,
284. Ive 64. Lit.: ARj 3, 423.
— grêdeja pored gredelj (Vodice) = gredelj -ãm »iznenada doći s bukom ili vikom«. Vuk
(Kosmet) = gradoj, gen. gradjă (Buzet, So- ima u narodnoj pjesmi 5, 520: razgrandati od grgeč pored grgeč, gen. -eča m (Vuk) »riba
gregorac, gen. -rea m (Pančić) »riba pun-
vinjsko polje), u terminologiji pluga. Odatle jada s nejasnim značenjem. Prostome gran- perca fluviatilis«. Od madž. g'örgicse »cobitis«.
gitius platygaster L.«. Živi u Negotinskom
na -nica: gredàvnica f »od grabrova pruća dati nema traga. U Lici postoji impf, grintati,
blatu. Lit.: ARj 3, 423. Miklošič 82. 423.
spleteni kolut kojim se spajaju kolica od pluga -ãm (do-) »nespretno hoditi u podrtirn opan-
Lit.: ARj 3, 412. Hirtz, Pisces 117. cima i rasparanim čarapama«. Odatle: pridjev
i gredelj«. Vokal e je nastao od nazala e: grgljanka f »biljka crnjevac, križao, crno-
stcslav. greda, češ. hrada, polį. grzęda, rus. Greģorije In (17. v., učeno crkveno prema na -av: grintav i pejorativ grinteša (ibidem).
glav, prunella L.«. Ne zna se gdje se govori.
grjadá, polj. grządziel, rus. grjadíh. Značenje lat. izgovoru e) = (disimilacija u crkvenom Martić ima greljiti, -ljim »ići, hoditi«. Čini se
da su to ekspresivne kreacije kojima se pojačava Lit.: ARj 3, 423.
»lijeha« je staro. Nalazi se u slovenskom i pravoslavnom obliku r-r > l-r, prema grčkom
ruskom. Razvilo se odatle što su se dijelovi izgovoru ) Gligorije > pridjev Gligorev < pejorativnost. Infiks n je došao u ie. korijen
*ghredh- »koračati« samo u slavenskim jezi- grgljati, -am = grgrati, -am (hrv.-kajk.,
njive ograničavali balvanima. Značenje 3° je Gligor, Gligorija m, odatle hipokoristici Gligo Belostenec, Jambrešić) »plakati grlo u usti-
metaforicko. Nalazi se u hrv.-srp. i u rum. (Lika), Glíša, Glíšo, Glišica, prezime GRšić, cima dok ga u baltičkim i ostalim ie. nema:
upor. lit. grìdyti, griduju »ići, putovati«, sanskr. ma«. Onomatopeja reduplikativnog tipa. Do-
slavizmu grindă »Sanddüne«,. ali ima paralela augmentativ Glišenda (to su istočni narodni lazi s varijantom k mjesto g kad se oponaša
u rus. grjadá »trockene Stelle inmitten eines oblici praslavenaca) = (metateza re > er u grdhyati, lat. gradier, ingredior itd.
glas vode koja vri: krkljati, -am (Vuk) »brausen«
Sumpfes, Sandbank, bewaldete Anhöhe« = starim hipokoristicima prema latinskom iz- Lit.: ARj 2, 529. 569. 3, ,414. 415. 419. = krklàti (ŽK), slov. krklati »brodeln« pored
polj. grąd »Waldinsel, bewaldete Anhöhe«, govoru) Gergi (14. v.) = Gergo (13. v.), odatle 433. Elezović l, 204. Ribarić, SDZb 9, 149.
Mažuranić 357. Miklošič 77. SEW l, 349. slov. grgljati. I u prvom značenju služi ista
koje objašnjavaju hrv.-srp. semantički razvi- Gergovica m ili f (1293-1302); glede meta- promjena: krkoćati, -čem (Mikalja) = grgo-
tak. Nastalo je odatle što »sitno kamenje čini teze upor. madž. Gergely odatle hipokoristik Bruckner 156. KZ 45,· 51.. Vasmer 315. WP
l, 652. Trautmann 98. Schmidt, IP l, 75. ćati, -čem = grgoćat, -čem »krkljati, šikljati«.
kao lijehe ili grede u mekšem terenu«. To se Gecija < madž. Ged. Brojni su. pučki oblici Osthoff, IF 4, 293. -Michelson, IF 27, 194. Odatle postverbal grgoća f; -oćati je nastalo
značenje razvilo po semantičkom zakonu pars prema lat. izgovoru e: (re > r) Grgur (13. v.), od -otati, kako je obično u onomatopejama,
pro toto. Riječ greda kao građevinski termin i pridjev Grgur ev, odatle prezime Grgur évié na grëznuti, -ēm impf. (Vuk) (o-, po-, и-}, prijenosom č iz prezenta u infinitiv. Ovamo:
gredelj kao poljoprivredni kulturne su riječi -bsk grgurevski (15. v.) za lat. gregoriánus. baltoslav., sveslav. i praslav. gręz- »stajati pod nagrgútati, nagrgućem pf. (Lika) »napiti se«.
koje se posuđuju. Rumunji posudiše grind Hipokoristici Grga, Grgo, Grže, gen. -eta, vodom > propadati u vodu, krv, blato, snijeg« Istom se reduplikacijom oponaša i glas grlice
(upor. bug. gred i polj. grąd), pl. grinduri odatle prezime Gržetić, pejorativni deminutiv
gr gi j ati 616 grijati grijati 617 grima

grgútati, grgūcēm (Vuk) »sinonim: gukati (v.)«, šič uporeduje sa arb. g rç m, gërçë »Spitze«, f grijalica, na -telj grijatelj. Na -ina: grijačina f franc, faillir < lat. /allere > faliti (po- ŽK),
u drugim, slavinama g brkati. Upor. slov. a Meyer uzimlje da je arbanaska riječ posude- (Vuk) »plaća za grijanje u hanu«. Na -aljka: odatle apstraktum s njem. sufiksom -ung fà-
grgòt m »Gurgeln« i grgotáti »1° gurgeln, nica iz hrv.-srp. Značenje i fonetika arbanaske grijaljka f »sud vruće vode za pranje noge«, linga f pored fălinka i pridjev fališan < njem.
2° girren« pored grgoljád. Upor. i bug. gur- riječi ne poklapaju se posvema sa hrv.-srp. Na -aonica: grijaonica »mangal«. Ie. korijen falsch < lat. falšus. Glede njem. ei > a upor.
guvíca = gurgutka »Turteltaube«. Sve dokazi í slov. riječi. Kad bi postojala identičnost guhrē- od gņher- koji se nalazi u gorjeli, gorak, rotálj, gen. râtlja (ŽK) < njem. Reitel. Ja-
da grlica ne potječe od grlo (v.). Ne zna se obiju riječi, značilo bi da je nekada grîc bila gori, žar, žeravá, grnac, potvrđen je u lot. čina kršćanskog teološkog značenja vidi se i u
idu li ovamo imena ptica grgurela f »merops raširena na većem teritoriju nego što je danas. gremens »žgaravica« i arb. ngroh = ngrof (Ge- tome što je grehb u čakavsko-ikavskom dobio
apiaster L., sinonim: bregulja«, gregula f Ie. korijen nije utvrđen. Kako ide medu ge) < *engrēsko »grijem«. značenje neodređenog subjekta (fr. on, njem.
(školj, otočić Sv. Andrije) »saxicola mela- terenska imena (njem. Geländenamen), pred- man) : ča bi niki grî rèka, i što je grijeh postao
slavensko podrijetlo nije isključeno. Možda je Lit.: ARj 3, 426. 4, 185. 278. 11, 526.
noleuca Giild.« greguričica f »chelidon urbica« 892. Miklošič 78. SEW l, 351. Holub- eufemizam za đavo. U rumunjskom, u kojem
(Koprivnica). O njihovu glasu nema obavješ- u vezi s tal. gréto »1° terreno ghiaioso, 2° letto -Kopečný 134. Bruckner 160. Vasmer 307. je ostao tal. kršćanski termin peccatum > rum.
tenja. Ie. onomatopejski korijen *gher- ra- del fiume non ricoperto dalle acque«, furi. Mladenov 113. GM 307. WP l, 688. păcat, posuđen je greşi u značenju 2°, odatle
širen je. krete, mlet. kreto »Fels«, ako je č < ti kao u rum. postverbal greş »Fehlschlage« i apstrak-
Lit.: ARj 3, 423. 5, 595 7, 347. Elezović l, polaca, vlat. grettius, varijanta od *gridiu$. grijeh, gen. grijeha m (Vuk, 1496) = tum na -eală greşclă »greška«. Ie. paralele
110. Pleteršnik l, 251. Hirtz, Aves \39.Miklo- Lit.: ARj 3, 425. Miklošič 78. SEW l, ekavski grêh = ikavski grî, gen. grija (ŽK), nisu utvrđene. Svakako se u tumačenju po-
šič 82. SEW l, 350. НоІиЪ-Kopeiný 67. Vas- 252. GM 124. Buga, REV 66, 234-255 (cf. sveslav. i praslav. bez baltičkih paralela, stanka ne može polaziti od greti, grejç »grijati«,
mer 295. WP l, 605. RSI 5, 251). Petersson, LUA n. f., avd. l, »peccatum (kršćansko teološko značenje, koje tj. od predodžbe »peče ga savjest > grijeh«.
Bb. 18, br. 2 (1922) (cf. IJb 10, 340). DEI nije praslavensko)«. Odatle sveslav. i praslav.
grguljav, pridjev m u zagoneci: u grgulja- To bi značilo staviti kršćansko značenje kao
1869. REW3 3857 a. denominal griješiti, griješim (iz-, o- se, po-,
vom kožuščiću (= orah), na -αν od *grgulja, prvobitno, što ne može biti jer je praslav.
deminutiv na -iça grguljica u istoj zagoneci. Ele- pre-, sa-, u-, za-) »l ° u smislu kršćanske teo- riječ pretkršćanska. Berneker uporeduje s gr.
grič2 m (Jačke, ugarski Hrvati), ime ptice,
zović je zabilježio u Pećima grguljav, f -ova, pomenuto uz cajzele (v.). Hirtz uporeduje željen logije: peccare, 2° fehlen, 3° s prefiksom χρίω »mažem«, odakle je χριστός > krst i
koji glosira sa grgurav, ne dajući imenice na pognuti (ŽK): vermissen (= slov. pogrešiti), krizma i sa lit. griejù, grieti »skidati skorup«.
grintal iz šopronjske županije (Jačke) = gringlič
koju se odnosi grgurov »kovrčast« (o kosi). 4° ugriješiti, ugriješím (Piva-Drobnjak) : zaci Ovo nikako ne ide. Najvjerojatnije je, čini se,
(Varoš kod Broda) = gringlin (Belostenec,
Upor. Vukovu zagonetku : Grgur mrgur zgrguk- s puta, izgubiti«. Na -āti: grešati (1437), sa- upoređenje što ga čine Endzelin, Iljinski i
Jambrešić, Hrvatsko zagorje) »ptica zelenáč,
Ijala ti se crijeva dokle ne ugonetaš. griješati (13. v. —IS.v.) odatle sagrešaj (Lika). Petersson, s lit. graižąs = lot. greizs »schief«
chloris chloris L.«. Ovo od njem. grünling.
Iterativ: -grešivati -grešujem samo s prefik- i možda s osnovom rus. grézit »u snu govoriti,
Lit.: ARj 3, 424. Elezović l, 110. Toma- Lit.: ARj 3, 245. 432. Hirtz, Aves 139. sima. Značenje 2° bilo je praslavensko. Oču-
nović, JF 17, 208-209. buncati« i stcslav. grěza »confusio«. Od tih
140. valo se u postverbalu na -ka: gr'iješka f = riječi ie. paralele nisu utvrđene. Uporeduje
grîb m, pl. gribovi (Vuk, Skadarske blato, grif m (17. v., Mikalja, Belostenec, Vi- greška (Kosmet) = pogreška (na zapadu upor. se i stvnjem. grlsenlich »schrecklich, gräs-
Crna Gora) »vrsta mreže« = grib (Bogišić), tezović) »mitološka životinja: orao i lav ujedno«i rus. pogreška), odatle pridjev pogrješan i u slich« kao i s osnovom li- u obliviscor »zabo-
deminutiv na -ьс > -ас gribac (Mljet), deno- Učena posudenica iz tal. grifo < lat. gryphusj prilogu griješkom = greškom pored greškom ravljam«. Pretpostavlja se ie. *ghroi-so.
minal na -iti gribiti, grîbîm impf. (Skadarsku griphus < gr. γρύψ »isto«. Deminutiv na -ić (Kosmet) »nehotice« i greški pored greški. Lit.: ARj l, 269. 3, 413. 427. 419. 422.
blato) »gribom hvatati ribu«, na -ište gribište grifić. Sa tal. augmentativnim sufiksom -one Od kršćanskog termina je pridjev na -ьп: 463. 4, 185. Vuković, SDZb 10, 405. Elezović
n (ibidem) »mjesto gdje su gribi«. Nalazi se grifon m < tal. grifone. Kao učena posudenica gr'iješan = grešan (1493) = gríšan gríšna l, 110. 109. 2, 87. Bulat, У F 5, 147. Jagić,
još u bug. grib m pored griba f. Od gr. γρίφος iz gr. γρύψ pridjev gripsov od stsrp. gripbsb (ŽK), bezgriješan, poimeničen sa -ik m prema ASPh 31, 550. Kostić, GIPD 29, 592-598
> γρίπος > tal. grifo pored gripo; b mjesto p -ica grešnih m prema f grešnica pored grešnjik (cf. JE 18, 366). Mažuranić 357-358. Miklo-
(Aleksandrida), grecizirano gripos (rukopis šič 78. SEW l, 350. Holub-Kopečný 135.
upućuje na tursko posredovanje ili na gr. φ = 16. v.). Pučka je posudenica gripina f (Kolom- prema grešnjica, odatle pridjevi na -w grešnič
tal. /. Sa p: grip, gen. gripa m (Malínská, (ruka ~ α, 1463) i na -ski grešničkī, na -ov Bruckner 161. Vasmer 307. Mladenov 113. WP
batović, Split) = (ri > r) grpina (Praznice, l, 646-647. Tiktin 699. Charpentier, ASPh
Vrbnik, Belostenec) = grip (Sutomore) Brač) »gyps fulvus«; -ina je naš augmenta- grešnikov na -Ijiv grišljiv (jedanput, 18. v.),
37, 46-48. Petr, AnzIF 7, 165. Endzelin,
»mreža za lokarde, trakta (Sutomore)«, demi- tivni sufiks. Korijen grip- može biti i dalmato- deminutiv na -ić grešić, augmentativ na -ina BB 27, 190. IF 33, 110. Petersson, LU A
nutiv na -ić grlpić m (Senj), gripe f pl. (Hrvat- romanski leksički ostatak. grešina, na -etina grešetina (18. v.). Apstrakta n. f. avd. l, 18 (cf. IJb 10, 340). Meillet, RSl
sko primorje od Selca do Crikvenice) »ša- na -ota: grehota f = greaţa, gen. -te pored 6, 131.
Lit.: ARj 3, 425. 434. Hirtz, Aves 140. graota, gen. -te (Kosmet) = grota (Lika i
baka«, deminutiv na -ice gripice. Arb. grep.
147. REWS 3901. DEI 1870. 1871. Čilipi) = gri(j~)ota (ŽK), i hrv.-kajk. post- grima f (16. v., Šipan, Mikalja, Stulić)
Lit.: ARj 3, 425. 434. Macan, ZbNŽ 29,
209. SEZb 13, 207. ZbNŽ 7, 303. Mladenov verbali pregreha — · pregreška (Habdelić). »vrst malih riba: alec, srdjelice, tal. marida,
grijati, grijem = grêjati, grijem (ekavski, hrana drugim ribama«. Deminutiv na -ica
110. SEW l,3 352. GM 129. Meyer, Türk. Iterativ na -ovati: grehòvati, grèhujem =
ile za é kao u prije prema pre, prede'}, sveslav. greovăt, greüjem (Kosmet) pored greüvat, grlmica (16. v., Dubrovnik). Na -ar < -arius
l, 22. REW 3872. DEI 1871.
i praslav. kauzativum od baltoslav. osnove odatle pridjev grehovan, poimeničen sa -ica: grlmãr (Dubrovnik) »ribar koji lovi grimice«.
grìbic rn (Marin Držić, 16. v.) »hir«. Od gré- raširene sa -a (iz-, zzo-, o-, pod-, pre-, knjiga grehovnica (Vuk, narodna pjesma). Prema Vuku grimica (Korčula) imalo bi zna-
tal. ghiribizzo »isto«, nepoznatog postanja. pri-, sa-, z-, za-) prema iteratīvu -grijèvati Ova se izvedenica uzimlje kao potvrda da je čiti isto što griznica (Dubrovnik) »moljac«.
Lit.: ARj 3, 425. DEI 4768. 1800. samo s prefiksima. Od ogrijèvati, prigrijèvati, stcslav. grehb išao i po deklinaciji u, ali po- Upor. arb. apstraktum grime »komadić, mrvi-
prigrijevam (Vuk) postverbali su ogrijev m na stoji i greševati, grešujem, odatle pridjev ca«, od grinj; gr. γρυμέα(-εία) »friperie,
grîc1 (hrv.-kajk., sjeverozapadni krajevi, -ica pregrevica = prigrevica (Vuk, Srijem) greševan, pogrešôvat, -šujem (se) (Kosmet) restant du poissoa«. Riječ je dalmatoromanski
Vuk, Hrvatska) »1° brežuljak, glavica, 2° »sinonimi: pripeká, žega, prisoje«. Radne ime- »često griješiti«. Teološko značenje griješiti leksički ostatak iz oblasti ribarske terminologije.
velika vrlet, 3° toponim (Zagreb, ŻK)«. nice: na -ač m prema -ačica f grijač prema bilo je na zapadu tako jako da je za značenje
Nalazi se još u slov. u istom značenju. Miklo- grijačica, na -lac prema -lica grijalac m prema Lit.: ARj 3, 432. Çabej, REB 2, 179. GM
2° posuđeno iz srvnjem. voelen, veilen < 130. Skok, ZRPh 50, 534. 54, 474.
gripa 619
grlmica 618 gripa griva1

tavce »scabiosa arvensis«. Denominál na -iti: Kranjska Gora) s leksikologijskom porodicom: grize, ni dobre večere. U čakavskom griza
grîmica f (Dubrovnik, okolina) »Maulkorb,
grîntaviti, -lm (o-). Također slov. Od njem. -arius > -ar hrîbar, gen. -rja »1° Bergbewoh- znači »kamen od vode izlizan«. Upor. lit.
den ein Ochs bekommt, damit er nicht fressen
Grind. Drugog je podrijetla: grintati (Parčić) ner« = na -janin hribljàn, »2° prezime«; de- graužas »Kies« i polj. posuđenicu gruz »Schutt,
kann, (sufiks -iça prema sinonimu) brnjica«.
»ljutiti se« (v.). minutivi hŕibček, hríbec, pridjevi hríbast, hříbat, Mörtel«. Odatle toponim Grižani (v. grižo).
Vjerojatno dalmatoromanski leksički osta-
hribčan, hribčast, kol. hribína »Gestein«, hrib- Nije izvjesno da je griza u ovom značenju
tak od lat. gremium. Upór. furl, grim < gre- Lit.: ARj 3, 433. Ribarić, SDZb 9, 149. Ije n, u Režiji kripa »Fels, Stein Klumpen«, upravo izvedenica od gristi kao griza u nave-
mium, tal. grembio, grembo. Mažuranić 359. Strekelj, DAW 50, 22. DEI
dem. kripica. Predslavenski i predromanski lek- denom značenju jer se nalazi i u tršćansko-
Lit.: Rešetar, Stok. 236. REW3 3861. DEI 1873. REW3 3869.
sički ostatak koji u sjevernoj Italiji varira greppo, -romanskom i u svim narječjima istroroman-
1869. srlat. grippia »dirupo, scoscendimento«, crappa
grintati, grintam impf. (Dubrovnik) »često skim: greiza »quel tratto di selciato, che è
ljutiti i karati« pored grintèjat (Dubrovnik, »pietra, roccia, grappa«, na Balkanu arb. karpe davanti alla porta d'ingresso della casa o
grimiz m = grimis — krimez (18. v., »isto« škrapa (v.), možda sa criapis (kotorski
Cavtat, subjekti dijete, staro čeljade, bolestan chiesa«. Ta se riječ, koja je zastupljena i u
Kavanjin), odatle denominal na -ati krime- latinski dokumenti). Budimir veže спгіЬъ sa
čovjek) »cmizdriti«, grintati (Korčula, Budva, prôv. grezo, tumači neuvjerljivo iz svnjem.
zati, -am (Kavanjin) »mastiti grimizom« = gr. 'Ρΐπαι, gripa > fripa je zacijëfo dalmato-
subjekt dijete; primjer: što grintaš"*, kaže se Grioz »Gries«. Kao terenski naziv po .svoj
krimiz m (18. v., Kavanjin), pridjev na -ъп > romanski leksički ostatak, a taj iz predrim-
djetetu koje svagda plače). Pridjev na -av prilici je mediteranski. Apstraktum na -ba:
-an krìmizan (18. v.) = krimiz (16. i 18. v., skog doba, dok je hrib leksički ostatak iz jezika
grintav (Korčula, Šćepan) »škrt«, grintejav (Du- grižba = grižba; na -nja grižnja f. Na -ica
Kavanjin) = (ri > τ~) krmez m, pridjevi krme- keltskih Karna. V. ripa.
brovnik, -ej- je zacijelo od -elj-). Od sjeverno- grizica = grizlica = grizljica = griznica
zan, tur. -li indeklinabile krmezli > (skraćeno
zbog deseterca prema ar. > tur. kırmızı) tal. grinta f »viso arcigno« germanskog pod- Lit.: Skok, Slav. 91. 93. 114. 136. 178. (Dubrovnik) »sinonimi: moljac, grinja«, odatle
rijetla got. *grimmiî>a, stvnjem. krimmida »bijes«, Skok,3 SIRev 3, 353-5. Pleteršnik l, 281. na -jav: grizličav. Na -ov < madž. -o grìzov,
křmz.' > krzi !(narodna pjesma), epitet za REW 3863. DEI 1146. 1869.
peštem.ilje, merdžane, kabanicu, jemenije, »cr- nvnjem. grimmig. gen. -ova = na -jar grižar »ime psu«. Radne
vena boja«. Na -ar < -arius krmezar m Lit.: ARj 3, 433. REW3 3869. DEI 1873. imenice na -lac, -vac i -telj: izgrízalac, gen.
»coccus ilicis«. Nalazi se još u slov. kfmež gripelj m (Šulek) = kripelj (Šulek) = -oca = izgrízavac, gen. -avca (hrv.-kajk.) =
= kermtī, češ. i polj. Balkanski (evrop- grinja f (16. v., Vuk, Crna Gora, dubro- griželj (Šulek) i u složenici gripel-zelje »biljka izgrizitelj. Imperativne složenice: grizimijeh
ski) turcizam orijentalnog podrijetla, upravo vački pisci, Trebinje, Parčić) »1° moljac, griz- spiraea filipendula«. Možda narodno izopačenje (Brač) »vrsta bube cerambyx heros L.«, grizi-
arabizam iz sanskrta (tur. kırmız < ar. qer- lica, moljac u mesu i siru, 2° moljac u obliku učenog botaničkog naziva filipendula, slože- vino m »sinonimi: pijanac, pijanica«. Rumu-
masilqirmizi < sanskr. krmiğa, izvedenica od crvića u zabačenim vunenim stvarima (Kos- nica od filum i pendnulus.. nji posudiše grijă »briga«, odatle stvoriše a (in)-
krmi, koje je u prasrodstvu sa crv i crven, met)«, grinje f pi. »intignatura«. Odatle de- Lit.: ARj 3, 434. 440. 5, 550. DEI 1640. griji — grijui »versorgen«, pridjev grijnic =
fr. vermeil, »von Wurm erzeugt«) : rum. cărmiz, minutiv grinjica', grinj m (Cres) samo u grijuKu = grijiliu »brižljiv«, s umetnutim n
bug. karmaz, arb. kermes, sa članom -zi, kletvi grinj te zel, eufemizam za vrag. Pridjev ogrinji m pl. »Abfälle von Heu, Stroh«, možda
grinjav (Šulek). Možda odatle kao poimeni- grìpica f (Lika) = kripica (Lika) = kri- ogrăza f = colac (v. kolač) »Weissbrot in
odbacivanjem -z, (zbog identičnosti sa demi- pica (ŽK) »gospodska kočijica«į deminutiv od
nutivnim sufiksom -zë) kërmé f »Kermesröte«. čenje grinjavac, gen. -avca »1° biljka conium Kranzform, das beim Begräbnis verteilt wird«.
maculatum, kozalac, 2° glavobolja, trubeljika«. kripa (Istra, 17. v., ŽK) »pleten koš u čemu Vokal i je nastao iz jery: upor. stcslav. gry ZG,
Orijentalna je riječ internacionalna. Preko se kukuruz iz polja vozi«. Također slov.
tal. carmesino (ar. -i zamijenjen tal. sufiksom Denominal na -atí: grinjati (Ljubiša) (sa-); gryźli, češ. hrysti, polj. gryźć, rus. gryztb,
sagnnjavina f »što je od moljca izgrizeno«. kripa. U Balama (istroromanskį) : grípisa a ovo iz ie. и, kako pokazuje lit. grūstis, grúztis
-ino) = chermisino — cremisino od crèmisi = »sorta di carretina«. Od njem. Krippe.
chèrmisi potječe karmadzin m (Banat) »crvena Budmani je pomišljao na vezu sa pf. grinuti, »Leibschneiden«, u prijevoju graužti, graužiu
-ēm (Vuk) »1° pasti, oboriti se, 2° oslabiti Lit.: ARj 3, 434, 5, 550. Ive 105. Pleter- »gristi«, gr. βρύχω »škrgućem zubima«, arm.
ira«, karmaziną ï (Posavina) »remenci razne šnik l, 468. Strekelj, ASPh 26, 412.
boje kojima se opanci po dužini prepliću«, (Lumbarda, Korčula), 3° navaliti, udariti«, koji krčem »grizem«. Ie. korijen *gureugh, u prije-
karmasın m »koža«, pridjev karmazinski (Belo- je teško objasniti; možda od od-rinuti s una- voju *gurugh- je po svoj prilici onomatopej-
krštenjem d > g prema gurnuti (v.). Time nije gristi, grízem impf. (Vuk) (iz-, izo-, izod-, skog podrijetla (upor. škrgutanje).·
stenec), na -ьс > -ас karmazanac, gen. -пса ispre-, na-, o-, od-, pre-, pri-, raž-, z-, za-),
(zapisano karamzanac) »phytolacca decandra«. objašnjen ni semantički ni morfološki. Bliže ^tit.: ARj 3, 484. 440. 959. 4, 186. 277.
stoji istro-rorn. greina »Grinde, insetto del ie., baltoslav., sveslav. i praslav. gryz- »mor-
Ovamo ide i evropski orijentalizam karmin, 278. Elezović l, 111. 2, 12. 17. Miklošič 80.
grano«, grigna, gregna (Ľ Aquila, Abruzzi) »baco dere«. Pored primarnog tipa postoji još na SEW l, 359. Holub-Kopeíný 134. Bruckner
gen. -ina. -ati: impf, grízati, -am (Marin Držić) (iz-,
sia dei legumi che del cacio e del grano«. 160. Vasmer 314. Mladenov 110. WP l, 698.
Lit.: ARj 4, 869. 870. 5, 548. 601. 603. Zbog geografske aree, u kojoj se ta riječ govori, izod-, ispre-), odatle grizalo n (Vuk) »grizenje«; Sobolevski, Slávia 5, 443. Boisacq' 136. Lewy,
712. Pleteršnik l, 388. 395. Elezović, JF 14, deminutiv na -kati griskati, -ãm (iz-) = grickat ZSPh l, 416. Strekelj, ASPh 28, 486. Osten-
202-203. Miklošič 156. SEW l, 491. Bruckner može biti donje tumačenje. Ili je u vezi s arb.
grinj »zerhacke, schneide, zerbröckele«, ili je, (Kosmet), na -ukati, grizúkati, grizūkām, pf. -Sacken, IF3 24, 245. Tiktin 701. 1084. Ive
220. Mladenov 266. GM 188. Lokotsch 1219. 148. REW 3870b.
kako se taj crv zove i grizica i grizlica, u vezi na -nu- griznuti, -ēm (17. v.), iteratív na -iva-
REW 4703 c. DEI 772. 888. 1150.
sa gristi, grízem (v.). U oba slučaja unakrstio -grizivati, -vam pored -grizovati s prefiksima
grinta f (Vuk, 17. v., Risan, Ljubiša, Du- se lat. tinea »Motte«. iz-, raž-. Odatle pridjev na -Ijiv: grizljiv, griva1 f (Belostenec, Dalmacija) »meda
brovnik) »bolest po koži«. Odatle pridjev na grižljiv (za-). Postverbali gríz m »napola među vinogradima«. Drugih potvrda iz dal-
Lit.: ARj 3, 433. Elezović l, 111. Kušar,
-av: grintav (16. v.), poimeničen na -äc m NVj 3, 338. GM 130. RßW* 8746. Ive 8. prožvakano sijeno u želucu govečeta«, odatle matinskih narječja nema. Ide zacijelo zajedno
prema f -ica, -ka grintavac, gen. -avca = augmentativ na -ina grizina, izgrizine f pl. sa grivlja f (Dalmacija) »lijena«, za koju nema
grînteïa m (Lika) prema gríntavica = grîntavka. gripa f (Dalmacija) = (gr > fr) fripa (ŽK) = ògrizine, griza »sinonim: srdobolja« također drugih potvrda. Postanje nejasno.
Prenosi se na vunu prvog sniženja gríntavica (Dalmacija, otoci) »1° određena konfiguracija (upor. bug. griza), praslav. na -ıa griza f Može biti da je romanskog podrijetla. Možda
(Istra) = grintovica (Vodice) »vuna od ovce kamena na osami, 2° toponim Gripe — tal. »1° srdobolja, bolest trbuha, 2° briga (upor. u vezi sa crībrum > tal. crivo, deminutiv
u proljeće« kao i na biljku grinta (Varaždin) Grippi (Split)«. Slov. hríb m »1° Anhöhe, bug. griza i griza se »brinem se«)«. Upor. crivello »rešeto«, garbello, koje je od istog
»cuscula europaea« = grintava trava = grin- 2° massiger Berg« = kriber, gen. -bra (Rož. Vukovu poslovicu: m muže (od musti), ni korijena od kojeg je cernere. Upor. i tal. сігЫо
griva1 620 griza griza 621 grlo
»ptica cernivento«. Ako je ta supozicija ispravna, slav. sanskrtu i avresti: *gu(e)rīņa. U rus. korijen *gris- koji se nalazi u toponimu Greoulx
grivna je naziv za novac. U nas je to značenje to (upor. sanskr. gurtas »gefressen«) i baltoslav.
riječ je dalmatoromanska. Za sada ostaje samo (Basses-Alpes), za koji se nalazi potvrda na
potvrđeno od 1393. grivna (Počitelj, Brubno, -am = lit., lot. -unis. Moguće je tumačiti
lingvistička kombinacija. natpisima u pridjevu Griselicis (uz Nymphis)
Steničnjak) = grivnja (Pergošić) i u varijanti grupu -U- u grtljan na jednak način kao i ц
Lit.: 3, 437. DEI 955. 1167. OIL 12, 361. Pridjev *griselicus obrazovan je grotlo (v.), tj. praslav. gbr-tblo- rašireno s
gr > kr kriva (Vuk, Lika) »novac, čini mi se, kao Aquae Tarbelicae > Tarbes (Pirineji).
griva2 f, ie., baltoslav., sveslav. i praslav., od 30 krajcera«, odatle na -ak krivāk, gen. pomenutim baltoslavenskim sufiksom. Ipak
Riječ griza bit će svakako predromanska, mislim da treba uzeti u razmatranje i rumunjske
»vlasi na konjskom vratu«. Praslav. poime- -aka (Vuk) »novac od 17 krajcera«. Ovaj možda leksički ostatak iz jezika keltskih oblike. Upor. grlo, grotlo i ždrijeti.
ničeni pridjevi na -ьп ž. r. odatle grìvna »1° semantem nastao je odatle što je novac ulazio Karna. Usp. gristi.
nakit oko vrata, 2° prsten za kosu i vijenac, u nakit ogrlice. Prijelaz gr > kr nejasan je. Lit.: ARj 3, 442. 472. 395. 443. Hraste,
3° bracelette, 4° gvozden prsten, kolarska Lit.: ARj 3, 440. Ribarić, SDZb 9, 150. BJF 8, 51. SEW l, 309, 372. GM 133. Bru-
Lit.: ARj 3, 436. 434. 5, 563. Elezović l, Pleteršnik l, 252. REW3 3857a. 3873a. Ros- ckner 271. KZ 48, 222. Matzenauer, LF 7
sprava (Kosmet), 5° novac«, odatle deminutiv ttang 184. 185. Ive 148. Štrekelj, ASPh 26,
111. Hirtz, Aves 140-142. Mažuranić · 360. 198-199. Vasmer 298. Isti, RSl 4, 176-177!
na -ica grivnica (1436), pridjev na -ast grìvast = 429. Caprin 14. Skok, SIRev. 3, 353. Vjesnik Miklašič 63. Holub-Kopečný 133.
i si. Miklošič 79. SEW l, 352. Holub-Kopečný
grivnast = grivnat »bijel oko vrata« i grinja f
135. Brükner 163. Vasmer 308. Mladenov HO. 12, br. 2296, 5 od 28. 8. 1952.
(Vuk) = grina (narodna pjesma) < *griwnja grlīn, gen. -ina m »(pomorski termin na
WP l, 683. Trautmann 98. Hirt, í77 31, 7.
»1° vijenac bisera, 2° biser uopće, 3° (grivnja, grkljan m (Vuk, 15. v.) = gřtljan (pro- Jadranu) debelo uže, ali manje debelo od
Sütterlin, IF 25, 61. Zubatý, ASPh 16, 393.
Zemun) perje kao ogrlica pod vratom«, odatle mjena tlj > klj kao u mekla < metla) = čela (v.) i gumine (v.)«. Od mlet. gherlín,
Boisacq3 177. Matzenauer, LF 7, 193.
deminutiv grînjica (narodna pjesma: grinjica gorčan (čakavski, Hvar, sa ŗ > ar i klj > garlin »piccola gomena« nepoznatog postanja.
bisera), dokazuje da je prvobitno značenje kj > ć i ă > o), sveslav. i praslav. girtam Deminutivni sufiks -in < lat. īnus zamijenjen
bilo »vrat, zatiljak«, kao i u sanskr.tu i avesti: grivinga f (Vodice) »crkveni izraz poeni-
po deklinaciji г, »arteria aspera«. Oblik grkljan je ili preveden našim -ica: grlica f (Brač)
grīva »vrat« (glede vnj > nj upor. grinjac, tentia«. Od stvnjem. kriuwa, hriuwon »Reue«,
odgovara posvema bug. grăkljan. Sa čakav- »konop što drži lantinu pri jamboru za to
grimač, grinkaš za goluba grivnjaša; upor. sa sufiksom -inga < -ung kao u falinga, fu-
skim oblikom na Hvaru slaže se hrv.-kajk. da je vjetar od njega ne udaljuje, tal. trozza«.
pridjev njine < njivne, Brusje, Hvar). Na to ringa.
grčanjek (Belostenec, Jambrešić, sa klj > Lit.: ARj 3, 445. DEI 1796.
smjera i bogata zoološka terminologija. Ako Lit.: Ribarić, SDZb 9, 149. kj > č i sa deminutivnim sufiksom -tk > -ek).
se pera u ptica, koja po glavi prave ćubu, Odatle: denominai na -ati impf, grkljànati se, gřlo n (Vuk, 14. v., 1496), baltoslav., sve-
pružaju niz vrat, onda se i to zove griva: gríz m (ŽK, hrvatski gradovi) = křís m -am (Lika) »svadati se, psovati se, vikati«. slav. i praslav. *gzr-dlo »1° ΥΜΐ,λάρυγξ, 2°
griva, grivina, grivašica, grivna, grivnica, (Vuk, Vojvodina) »predrto žito što se kuha Berneker veli da je formant u hrv.-srp. neja- ušće rijeke«. Razlika između praslav. gzr-dlo
grivka, grivnjaća, grivoč nazivi su jarebica; u jusi ili u vodi, bungur«. Od nvnjem. Gries. san. Pomažu ga objasniti rumunjski slavizmi: i lit. gurklys »podvoljak, Adamova jabuka«
grivač = grivac = grinjac, gen. grinjca = gîltan (metateza) pored gîtlan (Erdelj) = gîrtan i stprus. gurcie je u sufiksu, u praslav. -dio
grivnjāš (Vuk), grivan, grivanj, grimač, grimiž, Lit.: ARj 5, 551. REW3 3870 b.
(Cantemir) »idem«. Sva tri rumunjska sla- (upor. češ. hrdlo, polj. gardło), u baltičkom
grimljaš, grivaš, griveš, grivenjaš, grivinas, griv- vizmą južnoslavenskog su podrijetla i pokla- -tlo > klo. Odatle pridjevi na -ьп: grlan;
Ijaš, grivnalj, grivnoč (18. v.), grivnjač, grivnjak, griza f (Hrvatsko primorje, Škrljevo, Kas- paju se sa stcslav. gritam (Supr., Ps. Sin.) u poimeničen sa -ica : granica f »svinjska bolest«,
grivoč nazivi su za golubove; griva (Lika, tav, Vodice, Istra, Dalmacija) »živi kamen, svemu osim u l za r. Treba objasniti samo pored găronica = gãronjica; s umiješanjem
hipokoristik) »ovca grivasta«, grivac, gen. -vca stijena, kamen koji strši u moru ali nije gladak« odakle potječe l u rumunjskom, bugarskom i sufiksa -ovnica i -enica: garovnica, gâromnica,
»pas, konj grivast«. grïvan m »grivasta domaća = slov. gríža (Kras) »Schutthalde, Stein- hrv.-srp. Taj je došao od unakrštenja (konta- garenica (Crmnica); također s napuštanjem
životinja« prema grivànica »grivasta koza«, gri- gerölle« (razlikuje se od groblja (v.). Odatle minacije) sa gltíati i imenice ghto > gatati(v.) sonantnoga ŗ pred samoglasom: granica (18.
vuša »kučka«, grivulja »ovca«, grívonja »vo«; na -ar < -arius grižar »ime psu«. Toponim > rum. gît »vrat« = gut »Kehle« (v.). Odatle v.) = granica »1° bolest u grlu, 2° trava«;
grivnjača je i guska. U toj terminologiji po- tipa etnika na -janin : Grižani m pl. (Hrvatsko rum. gitui, i sa sufiksom -ее (kao grabež, dri- sa -ik: gronīk, gen. -ika (Vuk) »u svinjčeta
stoji i pridjev na -ьп: grivni = grivnji. Ru- primorje), 1572. Grižan (gen. pl.?), 1275., jemež) > rum. -ej gîtlej m = gtltej (metateza meso ispod grla; sinonim: naraslica«, odatle
munjski slavizam griv »pas i životinja sa 1596. po Grižah (stari lokativ), 1475. v Grižah, kao naprijed) = giteaja f »Kehle«. Tako od augmentativ granana j(Srijem) i denominal
crnom ili bijelom pjegom«, griva (Muntenija) z Griz, 1455. Grižami. Sa ri > r na Lastovu gwtanb nastade gutan > rum. gîltan = gîtlan, ogrōnčati se, -am »razboljeti se od gronice«.
»kuja s tak'vom pjegom«, griveiu »ime psa«. Katalića Grža, klisura. Nalazi se još u istro- gdje je r izmijenjen u /, dok je u hrv.-srp. i Ovamo ide i poimeničen femininum grona
Rum. grivnă »10 kopejaka« posuđenica je iz romanskom greiza »Steinpflaster«, u tršćansko- bug. gartlan umetnut 1. Prijelaz ti > tlj > klj f (Martie, Bosna) »ponuda mobi iza večere
ruskoga. Rumunjska specijalizacija na psa na- -romanskom la Grisa (naziv za Via lunga je kao u Mekljika (ŽK) za slov. (i Kr.) Metlika. nakon branja voća, Ijuštidbe kukuruza, o
lazi se i u hrv.-srp. grivo = griveš — grivoš = di RiborgV) »passo lastricato; (u istarskim Unakrštenje može da bude i vrlo staro, ako čem je onaj dan radila«, upravo grona < grīna
grigov(-ov < madž. -o). Sveslav. značenje raz- gradovima) quella parte di via che è corsa nel se grkljan uporedi -s lit. gurklys »1° Kröpf, (se. hrana). Ovamo možda na -ia: granja
vilo se po zakonu sinegdohe »ono što raste mezzo del selciato«. Istarsko grisa isključuje podvoljak, pútača (ŽK), 2° Adamova jabuka«, (srebrena ·—·, Kosmet) »vrsta nakita«, ako se
oko vrata« > »Mähne«. Baltičke paralele još mogućnost vezanja sa grědius ili *gregius (od stprus. gurcie »Gurgel«. U tom slučaju imalo odnosi na vrat, inače v. granja. Na -en: grlen.
značajnije objašnjavaju to značenje: lot. grīva gr ex, gregis) > greggia, grezzo, kako sam bi se pretpostaviti da je došlo do unakrštenja Na -at: grlat; -jat: gřljat (Vuk) »grivast«.
»delta, ušće rijeke«, upor. Daugav grīva = mislio. U južnoj Francuskoj raširena je ta stare onomatopeje (upor. grgljati) sa grzlanb. Na -jast: zagrljas, -sta (dunja) »koja ima oblik
Dünamünde »ušće Dvine«, kaže da je baltoslav. istarsko-dalmatinska riječ kao m grès i kao f Upor. finougrijsko kurk »Kehle, Gurgel« i vrata, okrugla i duguljasta«. Deminutivi na
značenje bilo »okolina ždrijela = vrat rijeke«. greso »terrain graveleux, champ pierreux, sorte arb. grykë »Hals, Kehle, Schlund, Engpass, -će: grace (Vuk, 18. v.) = gfjoce; na -tć:
Lot. griws »duga trava« koja raste na takvim de pierre«. Nalazi se i u provansalskoj topo- Halsentzündung«. To upoređenje izlazi ipak grlić (Kosmet); na -sce > -jce < -сьсе: grlašce
mjestima. Ie. korijen je *guer- koji je i u grlo, nomastici. ' Budmani je pomišljao na nvnjem. izvan utvrđenih lingvističkih činjenica na Bal- = grlajce (Istra, čakavski); na -čić: grocie
grotlo, ždrijelo. Od tog korijena postojao je Gries »Sandstein«, stvnjem. grioz. Taj je etimon kanu. Korijen gr- je kao u grlo i ždrijeti, tj. ie. (srednja Dalmacija, Pavlinović) »vjedarce ko-
vjerojatno femininum *gu(e)rī-, na koji je do- isključen za južnofrancuske opće riječi i to- korijen *guer- »verschlingen« u ništičnom jim se što odlijeva«; na -ica: praslav. gïlica
šao pridjevski sufiks -ya, očuvan u prabalto- ponime. Prije će biti da sadrži predromanski prijevoju *gurs- kojemu su dodani ie. sufiks »columba ţurţur« prema češ. hrdlička, ali se
grmiluk 623 grShot
gřlo 622 grmlluk

skih para«. Balkanski turcizam (tur. yirmi »dva- bez sumnje idu ovamo: nezgroman (Poljica,
ovaj deminutiv može tumačiti i kao izvede- 433. МгЫоШ 63. SEW l, 369. Holub-Ko- deset« < yıgırmî): rum. irmilic »20 Piaster- Dalmacija) »1° golem, grdan, 2° nemio,
nica od onomatopeje (v.). Na -bk: gřljak, gen. pečny 132. Bruckner 134. ZSPh 4, 215-216.
Vasmer 296. Mladenov 116. WP l, .683. Traut- stück«, bug. irmilik »dvadesetak«. nemilostiv«, sa -it nezgromnit (Vetranie), ne-
gŕljka »grlić« i druga značenja koja se mogu zgròmnjast (Vinkovci, Slavonija) »nepravilan,
svesti na metaforu grlo. Na -avica — -ovica: mann 89. Vaillant, RES 22, 20. Matzenauer, Lit.: Skok, Slávia 15, 349. ZRPh 46,
LF 7, 193. Mazurami 361. GM 124. 307. 407., br. 85. Mladenov '223. Tiktin 353. Lo- nezgodan, gadan« = sa o > a (prema nez-
grlavica — gr lavica »sinonim: angina«; odatle Boisacq' 126-127. kotsch 958. Škaljie 292. 371. grapan) nèzgraman (Riječka nabija, Crna
hipokoristikgrla (Brač) »bolest u grlu: diphthe- Gora). Vjerojatno su došli semantičkom kon-
ritis« pored grlica »idem«; odatle denominal: grm j eti, 'grmi impf. (Vuk) (iz-, za-) = taminacijom (unakrštenjem) sa nezgodan, ne-
grličati (srednja Dalmacija, Pavlinović) »bla- gřm, gen. grma m (Vuk, 1275), južnoslav.
(slov., hrv.-srp., bug.) i stcslav., od sjevernih gfmêt, -lm (Kosmet) (pre-), baltoslav., sveslav.' skladan (v.), nezgrapan (v.). Oba prijevoja
gosloviti grlo na dan sv. Blaža«. Na -да, i praslav. gnm- »bezlični glagol na -eti: postoje u baltičkom: lit. grumù, gruméti »grm-
koji je zacijelo tal. deminutivni sufiks -ino: slavina samo strus., »1° fnitex, fruticetum, 2°
quercus, 3° grana«. Toponim. Odatle: pridjev tonare«. Iterativ (duljenjem ь > i) : grimât (ča- jeli«, stprus. grumins »grom iz daljine« prema
gfltn, gen. -ina (Vuk, Crna Gora) »grlić u kavski). Odatle postverbal grin (Cres) u lot. gremì, gremju »mrmljam« i prema lit.
tikve«. Na -jača: grijača f »sinonim: tikva«. na -oo grmov (Vuk), poimeničen sa -ina grmo-
vina (Vuk) »sinonim: hrastovina«, grmovača psovci: a) grin te zel, Ъ) koga grīma. Iterativ gramēti »pasti s lupom, stropoStati se«, gr.
Na -ja!: gfljāš, gen. -asa (Vuk) »sinonim: -grmijèvati (se), samo s prefiksom (iz-). Ap- χρόμος »šum, nevrijeme« itd. Iz baltičkih se
grivnjaš (v.)«. Složenice od sintagmi: 0(06). »vrsta gljive«, sinonim na -oca grmača; na
-ьп grman, na -ost grmast. Deminutivi: na strakta: postverbal grm (Belostenec) »grom«, i grčkih paralela vidi da je ie. korijen *ghrem-l
ògrõv f (Čilipi, Konavli) »1° vezani ovratnik, grmljenje n = grminje (Žice otaca, 14. —15. v.); *ghrom- onomatopejskog podrijetla. Metafo-
2° vez na košulji konavoske žene oko grla« -bk g f mak, gen. gŕmka, na -ić grmić, na -ič
grmić, na -čii grmčić, na -čiča grmčica »biljka na -java gfmljava f, grmljavina, grmljavica. rickí prijenos onomatopeje na duhovno polje
< *o -grlb = stcslav. ogrth > agro »monile« Metaforickí se prenosi i na glas i na psiho- vidi se u germanskim paralelama: grimmig,
sa dodanim -υ i napuštanjem sonantnoģ r salsola tragus L.«. Augmentativ: gřmina.
Kol. na -je: grmlje n (15. v., toponim) = loško polje: »bučno govoriti u Ijutini«. Pri- Gram.
pred samoglasom (v. naprijed gronik) da se jevoj: grom, gen. groma m (Vuk) = grom
može lakše deklinirati u kosim padežima, gen. grmje (Jstra, 1275). Ovamo ime sela kod Za- Lit.: ARj 3, 450. 448. 458. 4, 187. 8, 152.
greba u madžarskoj ortografiji Geremlye, Guri- (Kosmet), sveslav. i praši, apstraktum (nomen Elezović l, 113. 123. 188. 204. Tentor, JF
*ogrli a nema takvih tipova; sa -ica: ogrlica actionis) perfektuma: »ono što je zagrmilo > 5, 205. ASPh 30, 190. Starine 40, 183. Mi-
(Šibenik) »sinonim: kolijer (v.), derdan«, mlya, Gorímlya, danas po svoj prilici Grmoš-
ćica, od grmļski + -ica i / > o. Na -jak grmljak posljedica grmljavine > tonitrus; sinonimi: klošič 77. SEW l, 353. 360. Holub-Kopečný
odatle hipokoristik ògra, »idem« i deminutiv trijesak (v.), strijela (v.)«. Odatle: pridjevi 133. 135. Bruckner 158. 162. KZ 48, 213-214.
ôgrica (Šibenik, Vuk); na -ić: ogrlić (Buko- (Jačke), na -ik grmîk, gen. -ika (Vuk). Biljke: Vasmer 306. 310. WP l, 656 Belić, Priroda
na -ika grmika, na -otin grmotin »sinonim: na -ov gramov, poimeničen sa -ina gromovina
vica); na -in: ogrlīn pored ogřlina; sa tur. »sinonim: grmljavina«, -о ьп u određenom 299. Mladenov 112. Boisacq* 1069. Schrijnen,
-luk: ogHuk (Imotski, haplologija — Kluk > gladiš (v.)«, na -ela grmjela (Šulek) »trstika«. KZ 42, 105-106. GM 131.
Mnogo izvedenica u ornitologiji : grmar, grma- vidu gromōvnī, poirnertičen na -ik gromovnik,
-luk) »ogrlica popovske odjeće«; na -jač: epitet za Iliju, na -ovit gromovit. Osjeća se još
ogrljāč, gen. -аса (Crna Gora); na -jača: rić »Zaunkönig«, grmarica »Sylvia orphea«, grof m (hrv.-kajk., općenito na zapadu od
grmljaš »golub« = grmoč — grmočar, gřmuša onomatopeja što dokazuju izvedenice na -or, 16. v., Belostenec, Jambrešić, narodna pjes-
ogrljača (također: bundeva); na -jāk: ogrljãk, -ot koje služe za izvođenje od onomatopeja:
gen. -aka (Vuk) »psu oko vrata«, na -još (Vuk, Crna Gora) »Sylvia« = grmušica (Bag) ma) = grov (1530) prema f grofica za »lat.
= grmuška = pogrmuša. Čobanska je riječ gromor (15. —17. v.) »Lärm, Geräusch«, odatle comes = knez prema f comitissa = kneginja«.
ogrljaš, na -je ogrije n, sve sufiksalne vari- pridjev na -ьп grômoran = gromòradan (Crna
jante za ogrlica', na -ina: ogflina »u ama ono izgrm m (Lika) »rupa u kojoj se nadu lješnjaci«. Odatle: pridjev na -ov grófov (ŽK), poime-
Značajno je što Vuk ima iz Crne Gore gfmen, Gora) »vrlo velik, nezgrapan; sinonim: gro- ničen sa -ina grSfovina »grofovska država«
što stoji konju oko vrata«. Složenice: grlòbolja mostasan — gromúla« (Vuk). Dočetak -odan
f (18. v.), grlolika f (poimeničen pridjev) »biljka gen. gfmena »idem«, sa -en prema grumen (v.), i u sr. r. Grofova (toponim kod Rijeke), -ovski
odatle deminutiv grméčak (Dobroselo, Lika) nastao je unakrštenjem (kontaminacijom) sa grofovski (Šulek). Apstrakta: na -ija grafija
gnaphalium«. Denominali na -iti grliti, -im gromada. Na -of. grômot m »buka, lupa«,
(iz- įsel, o-, ob-, pri-, za-) = zagrljit, i kol. na -je gfmēnje n (17. v., Gundulić, »1° grofovska čast, 2° imanje« = na -stvo
Ljubiša). Nema paralela ni baltičkih ni drugih odatle pridjev na -ьп grômotan »sonorus«. grófstvo aliti knežija (1699). Na istoku graf
-tm (Kosmet), odatle na -joj ôgrljãj, gen. Prema grmjeli stvara se u 16. v. (tri pisca)
ie. Arbanasi posudiše gremshe f »Feigendrossel« m (18. v.). Od madžarskog feudalnog naziva
-aja n »sinonim: ogrlica ogrlina« i na -a gromjeti, -im, što dokazuje da se počinje gubiti
grijati (Stolić) = grljât, -ãm »želiti, voljeti, < grmuša. Vasnļer uzimlje prijevoj prema gróf < njem. Graf neizvjesnog germanskog
rus. grum = grumen (v.). To mišljenje nije osjećaj za semantičke varijacije prijevoja. postanja, a značenja »poglavar, sudija«, poslije
žudjeti za nečim (kod majke, za kuću) (Kos- Upor. naprijed hrv.-kajk. grm. Na onomato-
uvjerljivo. Ne zna se ide li ovamo grmalj m Fürsta prvi u rangu. Mlađa posuđenica u
met). Iterativ -grljívati, -grljujēm samo s pre- peju upućuje i grominjati se, -ām (Dubrovčani,
fiksom. Deminutiv na -ukati: grljukati -čem »vrsta morskoga raka, eriphia spinifrons Desm.«. poređenju sa češ. hrabě, polj. hrabia.
Možda je metafora, kako se čini, iz učenog 17. v.) »padati s lupom«, s gr. -isati zagro-
(18. v.). Poimeničen part. perf. pas. ž. r. nagrlje- Lit.: ARj 3, 378. 456. Mažuranu 361-362.
naziva. manïsat pored zgromomsat, -šem »udariti gro-
na f (Kosmet) »čarape, stopalo bez grla, gornjeg Weigand-Hirt l, 755.
mom« (upor. arb. onomatopeju gromësinj =
dijela«. Prilozi: objegrlice, jednogrlice (zapitati, Lit.: ARj 3, 448. 449. 4, 186. Hirtz, Aves gromëshinj, gromesis »rülpse«), gromékati, grò- grogotati, -će impf. (Srednja Dalmacija,
Vrčević). Rumunji posudiše gíria f »rijeka, 145-146. Mažuranié 186. Miklošič 80. 423. mēkām, -čēm (Srednja Dalmacija, Pavlinović) Pavlinović, subjekt dragi kamen), onomatopeja
riječno korito«, gîrliciu m »vrat staklenke« < SEW l, 358. Vasmer 313. Mladenov 112. »govoriti psovku: grom te ubio«. Složenice: za djelovanje svjetla kojoj je paralela sinonim
grlić, na -ica gîrliţă »željezo oko vrata«. Ie. ASPh 33, 12-13. Jagić, ASPh l, 433. Hirt, pridjev na -ьп gromoglasan; gromòderina f titrati (v.).
korijen *gner-, koji se nalazi u ždrijeti (v.), u IF 37, 227. Meillet, RSI 6, 132. Buga, RFV »cjepka drveta koja je gromom razderana«.
67, 232. i sl. (cf. RSI 6, 270). Bruckner, KZ Lit.: ARj 3, 456.
baltoslavenskom u ništičnom prijevoju *gura- Onomatopejske pridjevske izvedenice gromō-
sa sufiksom -dio, koji je i u selo (v.). Upor. 45, 43. Loewenthal, WuS 10, 155. GM 130.
ran = gromòradan i grômotan, koje znače grohot m (Vuk) = grohot (Dubrovnik) =
isti prijevojni štěpen sa sufiksom -tlo u grkljan »vrlo velik, golem, grdan«, opravdavaju izvo- grôt (ŽK, topor im) = grohot (17. —18. v.,
(v.) i ždrijeti. grmiluk m (Bosna) »Korallenband« = đenje pridjeva ogroman, koji drže rusizmom, s promjenom onomatopejskog sufiksa -of),
Lit.: ARj 3, 443. 445. 444. 455. 456. 448. igrmìluk m »1° nakit oko vrata ili po glavi, od grom. Upor. rus. ogrom »divovska veličina«. sveslav. i praslav., »1° buka, lupa kod padanja,
462. 4, 186. 8, 369. 766. 778. 781. Miletić, 2° nekada novac« = jirmttik (Srbija, Donje Nejasni su prefiksi ne-z- u pridjevima koji smijeha, 2° sitno kamenje«. Upor. glede su-
SDZb 9, 277. 393. Elezović l, 112. 177. 188. Povardarje) »metelik koji je vrijedio 20 čaršin-
grShot 624 grSš groš 625 gřst

fiksa štropot, topot. Odatle grohota f »zemlja ješa da na jednom kraju ne izgori« ako je demi- složenica karagroš m (18. v.) »španjolski talir, sudiše južnoslav. folklorni termin: groza f i
grotljiva«, postverbal od denominala grohòtati, nutiv na *gruhuša. Za obje varijante sveslav. kolunat« preko tur. karaguruş. Od tal. grosso pridjev groaznic < grozbnt + lat. -icus. Ap-
grohočem (se) (raz-} »1° zvečati, 2° smijati i praslav. onomatopeje postoje ie. paralele: i trgovački termin grosist(a) »trgovac na veliko«. strakti: na -ota grozota f; groznoća (17. v.);
se grohotom«. Pridjevi: na -ьп grohotan (smi- grohot se uporeduje s lit. grukšéti' »knirschen« Lat. ablativ grosso modo »uopće«. grožnja. Baltičke su usporednice: lit. gražoju,
jeh), na -ljiv grohòtljiv (o zemlji punoj sitnog i sa grukš(t), i girgždėti, gurgždėti »knarren« gražoti »prijetiti«, lot. grızuot »idem«, gr.
Lit.: ARj 3, 463. 4, 853. 10, 623. Pleteršnik
pijeska). Na -ulja: grohotulja (Vuk) »niz oraha i njem. krachen, a grühati sa lit. griaju, griauti l, 256. REW3 1876. GM 131-132. DEI γοργός »strašan, divlji« i Γοργώ itd. Ie. je
ili Iješnika na koncu« = grőtulja (pravoslavci »srušiti, grmjeli«, griūvu, griūti »srušiti«, lat. 1876. korijen *garį- i *grag- »što izaziva strah«.
u planinskim krajevima oko Petrinje) »hrv.- ingruō itd; h je nastao iz ie. í koji raširuje ie. Vrlo je vjerojatno Brücknerovo mišljenje
-kajk. sinonim: čana f«, s umetnutim n pred korijen *ghrēu- l*ghrgu- »rušiti« ili od *greus- grôt m (Vuk, Hrvatska, Prigorje, 1459), da je groza prijevoj od rus. gre'za f »san, bunca-
dentalom gròntulja (Vuk). Ovamo možda grôn- »knirschen« s prijevojima ou > slav. M Ì O . praslav., bez baltičke paralele, »1° kao mli- nje«, odatle grézitb »buncati«, cslav. greza »con-
čur m (Srbija, Uzice) »načičkani plodovi Lit.: ARj 3,- 456. 462. 704. 479. 483. 4, narski termin: sud u kojem stoji žito te se iz fusio«, stgreziti sę »commisceri«. V. grijeh.
na grani«, s nejasnom izmjenom dočetka. Na 187. 7, 349. Medic, NVj 15, 741. Ribarić, njega malo-pomalo presiplje i pada u mlin«
-Ijika: grohòtljika (Vuk) »pjeskovita grohot- Lit.: ARj 3, 464. 470. 7, 345. Elezović
SDZb 9, 150. Elezović l, 113. 204. 222. 458. = grot (Vodice) »2° kolski termin: u gospo- l, 112. 2, 13. Mažuranić 363-364. Miklo-
Ijiva zemlja« (upor. Grohote f pl., Šolta); na Miklošič 79-80. SEW l, 353. 357. i sl. Но- darskim kolima prostor od dna do ruba lasta- šič 79. SEW l, 355. Holub-Kopečný 134.
-uša grohotuša »1° sprava za mamljenje' ptica, lub-Kopečny 133. Bruckner 159. KZ 43, 311.
vice« = grot (Cres) »3° grlo u boce, 4° bolest Bruckner 159. KZ 48, 219. ASPh 4, 216.
Vasmer 311. 314. Mladenov 111-112. WP
2° neke biljke«. Rumunji posudiše grohoti = u grlu«. Riječ postoji u rus.-cslav. »pehar« i Vasmer 309-310. Mladenov'lll. WP l, 537.
grohăi, uzvik groh »grunven« s prijenosom l, 651. 648. Jagić, ASPh 2, 396. Matzenauer, Iljinski, IzvORJAS 1918, 23, l, 125-182
LF 7, 195. u slov. »sinonim: trahtur« (v.). Postojala je i
onomatopeje na svinjski glas. Ova prasla- u panonskoslavenskom kako dokazuje madžar- (cf. Slávia 5, 206). RSI 6, 219-221. Scheftelo-
venska onomatopeja dolazi i bez sufiksa -o witz, KZ 56, 177. Boisacq* 154. Pedersen,
gronda f (Kanavelić, Stulić) »namršteno ski slavizam garat, garad. Odatle izvedenica
(upor. polj. groch) u pf. graknuti, -em = gro- KZ 40, 178-181 (cf. AnzIF 24, 44). IF 26,
čelo«, denominal na -iti gronditi se (Stolić) na -lo: grotlo = grotlo n (Vuk) »1° sinonim 293-294. -Matzenauer, LF 12, 325.
nuti, gronem »pasti s lupom«, s ispuštanjem »nakostrečiti se« = grunda f (Marulio, objekt klanac = turcizam bogaz, 2° zvalo, 3° u cvi-
0 u sufiksu ı grohtjeti se, grohtim »ljutiti se uz spustiti grundu), pridjev na -ast grundast jetu mjesto gdje se obod i cijev stiču (Pančić)«.
(oponašanje zvuka pri ljuljanju)«. Upor. raz- gŕst, gen. -í f (Vuk, Boka), sveslav. i
»namršten«. Od tal. gronda »finsteres Gesicht«, Prema Miklošiču od praslav. korijena gw- praslav. *gzrt-t,-bez baltičkih paralela, »otvo-
grohtalac (Stulić) bez o. Sa zamjenom -otati aggrondare. Stoji u vezi s onomatopejskim gla- koji je u grlo i grkljan, sa sufiksom -Ulo, ie.
sa -itati: grohitati, grohićem (Vuk). Variraju rena ruka za primanje, poignée« = gfst u
golom grundîre, *grunniare, grunnire za glas ništični prijevoj gur- od *guer- koji se nalazi zagfst (Vodice) »ručni zglob«, odatle za-
1 suglasnici g i h: \hrohotati se, -čem (17. v., svinje, odatle u Božavi runjãt »brontolare« u žderati. Odatle odbacivanjem sufiksa -lo:
jedanput) = hrokotati (Mikalja, Belostenec, grsnica f (Vodice) »od domaće vune spletena
(r < gr kao u rakatač). grôt. manšeta«. Upor. slov. gfst i bug. grăstb.
Stulić). Varijacija onomatopeje u prvom sa- Lit.: ARj 3, 462. REW3 3893. DEI 1875.
moglasu o > u postojala je već u praslavenskom, Lit.: ARj 3, 463. Tentor, JF 5, 205. Ri- Općenita je s prefiksom pre- i sufiksom -ıo,
1877. barić, SDZb 9, 150. Mažuranić 363. Miklošič -ıa: pregršt = pregrš m, f (Kosmet) pored
kako se vidi. u impf, gruhatiļgruvati, gruhām 79. 423. SEW l, 354. WP l, 683.
(Vuk) (iz-, na-, Vinkovci o-, kukuruz, meta- pregraš m (sa nejasnim a, zar praslav. prijevoj
grop m (15. v., Marulić, Račišće, Dubrov-
*goršt- > *graš-?) = grigršć (Lumbarda) =
fora »pojesti«, raž-) »lupati! udarati s bukom«. nik, Budva, slov.) »uzao, čvor«. Od tal. groppo
Upor. polj. gruchot s istim sufiksom kao u grota ti, -čem impf, (čakavski). Onomato- pregašća (čakavski, ŽK sa ŗ > ar i ispadanjem
< lat. crűppa. Denominal zagropăti se (su-
grohot. Odatle: imenica na -ač gruhač, gen. pejski glagol na -ati kojim se oponaša glas r zbog disimilacije r-r > r-0) = pagrīšč
bjekt vlaka na postolu) (Smokvica, Korčula).
-ăia (Srbija, Leskovac) »šljunak, belutak« i purana. Upor. varijantu groktati (v.). (Punat, Krk, zar praslav. prijevoj *geršt- >
Lit.: ARj 3, 462. Pleteršnik l, 256. REW3 grešt-i). Prefiks pré- je dodan da se izbjegne
postverbal grüh (Dubašnica, Krk) »kamenje 2344. Lit.: ARj 3, 463.
sitno stučeno« (također toponim)«, impf. homonīmija sa grst »Ekel« (v.). Upor. rus.-
grühati, -am (Dubrovnik) (iz-) »drmati, stre- groš m (16. v., Vuk) »1° bakren novac groza f (Vuk) ie., baltoslav., sveslav. i pra- -cslav. (12. v.): prigwbšča. Arbanasi posudiše
sati« = gruat, -am (Kosmet) (iz-, o-) »vaditi određene vrijednosti, put novčića, 2° novac slav., »1° (štokavska riječ) horror; 2° sinonimi: grusht »idem«. Rum. slavizam gîrşt, koji po-
uopće (ŽK, Dalmacija)«. Deminutiv na -ъk > jeza, ježnja, strah (na zapadu), 3° prijetna minje Miklošič, ne nalazi se u rječnicima.Pra-
žito iz pljeve«, neogruana (pšenica) »neočišćena«
prema pf. grühnuti, -ēm (18. v.). Ta onoma- -ák grašak, gen. -âka (ŽK), na -ie grošič »1° (hrv.-kajk., Pergošić)« = groza, gen. groze slav. apstraktna izvedenica na í po deklinaciji i
novac određene vrijednosti, 2° prezime (Dra- (Kosmet) »4° odvratnost, gadost«. Odatle od grlati, grnuti (v.). Uporeduje se i sa lot.
topeja postoji i na -iti sa varijacijom značenja:
grušiti, grušīm (Vuk) »stossen, enthülsen, guć, Istra)«, odatle na -ar grošićar m (Vuk) pridjev grozan »strašan«, na -ovit grozavii = gurne »Elachsknorren«, s Homerovim άγοστός
»koji radi na grošić«, odatle na -ija grošićarija grozan (Kosmet) »gadan, odvratan«, poime- »ruka zgrbljena za primanje« < *άγορτός,
tundo« prema grušiti, -trn (z- Kosmet) »padati
s bukom« i impf, na -a- grušati se (subjekt (Šulek), na -ina grošićarina f »plaća grošićaru«, ničen sa -ica groznica f (14. i 15. v.) »febris, od άγείρω »skupljam«, αγορά »skupština«. V.
mlijeko) (z-) »coagulo«. Deminutiv: grüškati denominal na -iti grošićariti; na -njak < -ьп + (na zapadu) zimica«, s hipokoristikom graja dalje gromada/gramada.
(iz-) »prati košulju udarajući je o kamen«. jak grdšnjak »hljeb koji stoji groš«, hipokoristik i pridjevom na -av grozničav., augmentativom Lit.: ARj 3, 470. Elezović 2, 123. Ribarić,
Odatle: pridjev na -ьп ogrušan (jaje) »sinonim: gróšo (Dobroselo, Lika) »svite nakićene gro- grozničina, imenima biljki grozničarka = SDZb 9, 150. Kušar, NVj 3, 326. Miklošič
rovit, rofitan, na umak obaren«, gruševina = sima po pasu, po kapi ili po prednjacima od grozničavka i denominálom na -iti ogròzni- 64. SEW 371. Holub-Kopečný 133. Bruckner
grušavina (Kosmet) = grušalina (Vodice) prslučića«. Složenice polgrošica (17. v.) = čaviti. Deminutiv na -iça: gròzica (Menčetić). 136. Vasmer 298. Trautmann 102. WP l,
polugrošica (narodna pjesma) = golugrošnica Denominal na -iti od grozą: groziti (se) (sa-, 590. Mladenov 112. GM 133. Jokl, Unt. 249.
»1° geronnene Milch, 2° Speise von Milch
(Vuk) »sitan novac koji vrijedi po groša«. Na- za-, z-) »1° (u štokavskom značenju) schaudern 330-331. IP 36, 145. Boisacq3 6-7. 1087.
und Eier (Dubrovnik)«, deminutiv na -ьс lazi se još u slov. groš, gen. groša, grošek, (Vuk, regionalno), 2° prijetiti (općenito, i u Agrell, LU Â (cf. IJb 8, 203). Brugmann,
grúšac, gen. -sca (Lika) »kamenita so što se gen. -ška, grošič, grošnik i arb. grosh. Od tal. drugim slavinama)«, ogroz'it, ogrözim (Kosmet) IF 18, 129-130. Petr, BB 21, 207-217
prodaje po Bosni«. Ovamo možda i grujuška f grosso (14. v.) u numizmatičkom značenju »izazvati gađenje«, iterativ nagrãzâti se (ŽK), (cf. AnzIF 7, 165). Persson, BB 19, 257-283
(Lika) »grebljica kojom se žito u prznici mi- preko njem. Groschen < lat. grossus. Ovamo još s pridjevom na -ljiv nagražljiv. Rumunji po- (cf. AnzIF 3, 200). Zubatý, ASPh 16, 394.

40 P. Skok: Etimologijski rječnik


gřšak 626 gruda gruda 627 gruna

gršak, gen. gřška m (Vuk) »kao rešeto u. samo fonetski, nikako semantički. Stavlja se pod
gríz m. Ie. korijen *ghreu, u prijevoju ghrōu- graditi, -im impf. (Stulić) »frangere« ozna-
krčagu kuda voda ulazi i izlazi«. Stoji bez ie. korijen *ger- /okretati«, raširen u rustič-
»rastrti, razbiti« bio je raširen formantom d čuje Budmani kao nepouzdano, ali može biti
sumnje u vezi sa sveslav. i praslav. korijenom nom prijevoju i nazaliran sa formantom b:
kolektivnog značenja (upor. suf. -od}. isto što i slov. grúditi »rodere, mordere, mo-
ktrč- ili krti- u krčag, gen. -ága m (Vuk, *gremb-l*gromb-.
Lit.: ARj 3, 477. 479. 480. 7, 349. Elezo- lestare«, koji Matzenauer upoređuje s ags.
Srbija, u zapadnim krajevima danas ne po- Lit.: ARj 3, 472. Kušar, NVj 3, 338. Ma- vić l, 113. Mažuranić 364. Miklošič 79. SEW gríndan »centerére« i lit. grandau, grandyti
stoji) = krčag pored krčag (Kosmet) »Krug; žuranić 364. Miklošič 79. SEW l, 355. Ho- l, 357. Holub-Kopečný 133. Bruckner 159 »radere« što bi zadovoljavalo Stulićevu obliku,
sinonim: konata« i u krčma (v.). Odatle demi- lub-Kopečny 133. Bruckner 159. KZ 42, 345 -160. Vasmer 313. RSI 4, 175. Trautmann
— 346. 45, 45. Vasmer 311—312. Trautmann ali za slov. morala bi se pretpostaviti varijanta
nutiv na -ić: krčažić (Vuk). Sufiks -ag je nas- 99. WP l, 649. Jonke, Rad 275, 70. Tiktin
99. Mladenov 111. WP l, 596. Moskovljević, bez nazala kao praslav. grcbb pored grubt.
tao od -eg, kako se vidi iz bug. krčeg, iz ikav- 706. Jagić, ASPh 31,'551. Boisacq3 424. 1068
NJ l, 19. Tiktin 706. le. korijen *ghrendh-, raširen je s pomoću
skog krčig, sa deminutivom krčižbc (1468). -1069. Osten-Säcken, IF 24, 245. 28, 419.
GM 132. Scheftelowitz, KZ 56, 178. Ste- formantą dh od ghren- »rastrti«, u prijevoju
Taj se korijen nalazi i u madž. izvedenici na
gruda f (Vuk, Kosmet) = grudva (Vuk, fanie, Rad 285, 62-3. *ghrondh~.
-ó > -öv: korsó > koršōv (v.), koja nije ma-
džarski slavizam nego potječe iz alt. kurčuk 18. v., Kosmet), kao crkva nekada po deklina- Lit.: ARj 3, 478. Pleteršnik l, 258. Ma-
ciji u, sveslav. i praslav., »1° glaeba, 2° (kol.) grudi f pl. (Vuk) po deklinaciji i kao i tzenauer, LF 7, 194. WP l, 657.
»Schlauch«, kurčū »Tonnenreif«, tur. korçak, »sinonim: prsi«. Osjeća se danas kao pjesnički
iz vremena dok su Madžari nomadizirali za- poljsko zelje (metafora), 3° gruda sira«. To-
ponim. Odatle pridjev na -ьп: grudan = grų- izraz. Sveslav. i praslav. grçdb, bez paralele u grûg m (Rab, Božava, Senj, Veli otok) =
jedno s Turcima. Srodnost s germ. Krug, baltičkoj grupi. Znači i »brežuljak« (srednja gruh = grûj, gen. graja (Perast, Kućište, Brač,
Krücke, fr. eruche nije isključena. Bruckner den (1491, hrv.-kajk., Habdelić, Patačić, Be-
lostenec, Jambrešić, prvotisak glagoljskog bre- Dalmacija, Pavlinović). Prelazi u deklinacijų a: Bogdašić, Korčula) = grûj (Budva, Bijela,
stavlja ovamo i stcslav. krbčii »kovač«. Pro- gruda f (Brač) »kost sred prsi gdje se sastaju Risan, Paštrovići, Muo, Stoliv, Dubrovnik,
mjena kr > gr u gršak nastala je semantičnom vijara iz 1491), poimeničen u m. r. prema
mjesec »prosinac, velikobožićnjak«, prema Pa- rebra«. Ova potvrda objašnjava plural: grudi Mljet, Sutomore, Ljubiša) = grum (Belo-
kontaminacijom (unakrštenjem) sa grlo, grlić se sastoje od više kostiju na obje strane. stenec, Hrvatsko primorje, Malínská, Krk)
(v.); č > š pred k česta je pojava. Arbanasi tačiću ovako nazvan »od gruda onda zmržnje-
noga«; običnije s dvostrukim sufiksom -ьп + Odatle pridjev grûdan, grudna (kost, <~г koš, = grun pored grun (Krk) = grunj (Cres,
posudiše kërçak. Tur. korçak može biti i Piva-Drobnjak), poimeničen sa -ik i -jak sjeverni čakavci), grünjeva mat (Malínská) »mo-
posudenica iz južnoslavenskoga. -j kao ostali mjeseci: grudanj, gén. -dnja; na
-jača grudnjača (Vuk, Kosmet) »cjedilo od ko- grudnik = grudnjak, gen. -aka (Banat) »kožuh tellá tricirrata«. Stara posudenica iz ribarske
Lit.: ARj 3, 472. 4, 396. Miklošič 156. nopljina platna u koje se sipa sir da se ocijedi kao prsluk«, sa -jača grudnjača f »torba od terminologije kako pokazuje on pred suglas-
SEW l, 665. Holub-Kopečny 186. Bruckner koje se uzice unakrste na grudima«; u bota- nikom > u; grûg poklapa se s tal. gróngo, sa
286. KZ 48, 191. GM 191. Mladenov 266. surutka i da postane gruda«. Na -ast: grūdasi.
Na -av: grudav. Deminutiv na -ica: grudica ničkoj terminologiji grudnjaka f »pulmonaria -g > h gruh; gruj predstavlja *congrius od
grûb, f gruba (Vuk), sveslav. i praslav. prid- (sira}. Augmentativ na -ina: grūdina. Sa L.« i grudnišnik »crven sljez, trandofilj«, od conger sa metatezom r kao i grongo < conger,
jev grobi pored grubt, »debeo > neotesan, sufiksom -ία: gruda (J. S. Reljković) = grudva nepotvrđenog grudnica. Obje su biljke na- gen. congri, ák. congrum; grun se poklapa sa
ružan (Lumbarda, Korčula)«, određeni vid (unakrštenje sa grudva} i sa starim još u pra- zvane tako zacijelo zbog toga što se mogu krčko-rom. graun; grum prikazuje hiperkorek-
grubi (čakavski) »neobično velik«, upor. stčeš. slav. izumrlim sufiksom -men *grudmen > nositi na grudima. Kako se grudi upotrebljava tan oblik prema mijenjanju -от > -n. Taj
hrubý »velik«. To je po svoj prilici prvobitno grumen m (Vuk, Kosmet) »idem« = grum > i za prsa životinja, ovamo ide s hipokorističkim oblik je nastao odbacivanjem dočetka -CMS
značenje. Stoji u semantičkoj vezi i pod nje- grun. Odatle deminutivi: grumak, grunac, sufiksom -an (tip Milan, rudan}: grudan (Do- u *groncus koji nije potvrđen u tal., nego je
nim uplivom s njem. pridjevom grob, koji grúnäk, gru(m}čić, kol. grunje. Upor. rus. broselo, Lika) »prsat konj«, možda i grudeša specifičan u našoj ribarskoj terminologiji;
je drugog podrijetla (< gi-rōb}, kako se vidi grum »idem«; pridjev na -ast, -av, -it: grume- »koza« (Dobroselo). Taj pastirski (?) naziv iz- -nj mjesto -от > n može se objasniti iz ngį:
po posuđenoj humanističkoj lat. izvedenici na nasi, -njast, -enit. Deminutivi: grumenčić, vodi Budmani od gruda (Hrvatska Krajina, *congrius. Upor. tal. cagno < lat. congius (v.).
-ianus: grubìjan m (Vuk, Vojvodina, Zagreb) grumičak od *grumik kao komik = grumenčak, v. gruda} »ovca koja je bijela kao snijeg«. Sve su to naše adaptacije nepoznatih dalmato-
< njem. Grobian (1494). Odatle deminutivni gen. -čká (Lika). Upor. kam, plam, prám za Nema potanjih obavještenja o tako nazvanoj romanskih oblika od lat. conger, gen. congri,
pridjev grubahan (Dubrovnik) pored -san. Ap- kamen (v.) itd. Denominal na -ati: grudati kozi. Neologizam grudobolan »tuberkulozan, mediteranskog podrijetla.
strakti: grub m (Jačke); na -oca, -ota -ost, se (iz-}. Oba oblika pomiješaše se u rum. sušičav«. Vokal M je nastao iz G: stcslav. grçdb, Lit.: ARj 3,479.480. 482. Pleteršnik 1,258.
slov. grodi, bug. gradi, pol j. grędzi. Kako pol j. Stürm, ČSJK 6, 67. Banali 2, 156. Macan,
-ina: gruboća = grubòta (Poljički statut) grunz. Tu je -z iz rum. plurala grunzi — grunji ZbNŽ 29, 211. Kušar, Rad 118, 16. DEI
»laesio« = grubost = grubìna. Denominali: < grudy »1° tvrde mrvice kamene soli, 2° grąd znači »uzvišeno mjesto u mokrom terenu«,
s čime se slaže dalmatinsko značenje »bre- 1062. REW* 2144.
kauzativ na -iti: grabiti, grubim (iz-, o-, sa-}, zaleđen komad zemlje (grunji pămîntului)«;
eufemizam sagrubiti »sagriješiti«, inhoativ na odatle brojni rum. pridjevi na -os < lat. -osus: žuljak«, uvjerljivo je uporedenje s lat. grandis grüna f (Pavlinović, Dalmacija) »draga,
-éti grublėti, grubim (iz-, o-, po-}. Vokal u je grunzos = grunţuros itd. Arbanasi posudiše »velik«. Upor. i stengi, grēada »Busen«. le. je pola, kosa, greda«. Značenje je dano neodre-
nastao iz ç: stcslav. grobt i madž. slavizam grude f »Scholle«, epirski Grci od nestalih korijen *gņrendh- »bujati« u prijevoju *gurondh-; đeno. Čini se da je kao terenski termin srodno
goromba »debeo, divlji, neotesan« iz panonske epirskih Slavena γροϋδα »gruda sira«. Vokal grudi su prema tome nazvane tako što se sa ukr. hruń, hrunok, hruriyk »Hügel«, rum.
nizine i strum. grumb. Ušao je u mušku i u je nastao iz ie. dvoglasa ou. Za uporedenje nadimaju. gruiu »idem«, cine, grúňu »idem« < lat. grunium.
žensku antroponimiju: medu stara dvočlana pružaju baltički jezici obilje primjera: lit. grūsti Lit.: ARj 3, 478. Vuković, SDZb 10, 382. Ovamo još ogronja f (Kavanjin) »surla«, pridjev
lična imena Grubislav, odatle hipokoristici »mrviti«, grudaš »žito«, u prijevoju graudus »dir- Miklošič 79. SEW l, 356. Holub-Kopečný kod istoga kad pomrmlja s ogronjime (= vra-
133. Bruckner 676. KZ 42, 339. 346-347. gom) u istom značenju u kojem tal. grugno
Gruba, Grújo, Grujica, Grubeša, Grubiša, odatle ljiv«, lot. grauds »žito«, graumenys pl. »pra- 45, 53. Vasmer 312. Mlađenov 112. WP l,
prezime Grubišić. Baltičke usporednice, kao šume«, grumuňtas »grosser Erdkloss«, grumtas »muso del porco«. Glede početnog o- upor.
699. Boisacq3 132. Machek, Recherches (cf.
i praslavenska pokazuju također alternaciju »Klumpen«. Te usporednice kažu da je prvo- Fraenkel, IF 54, 282 i Slávia 10, 382). Pe- ofèrao pored ferao (v.), o(h}šubra (v.) i glede
-um- i -u-', lot. grumbt »postati navoran«, bitno značenje bilo »ono što je razmrvljeno«. tersson, LUA n. f. 1. Bd. 14, nro 31 (cf. oscilacije u-o u naglašenom slogu upor. gron-
prema lit. grubus »neravan«. Poređuje se i sa To potvrđuju i germanske usporednice : stvnjem. IJb 7, 115). ASPh 34, 378-379. Zubatý, da-grunda.
njem. Krampf. Ali se ove usporednice slažu griol »pijesak, Gries«. Upor. germanizam ASPh 16, 393. Pedersen, LP l, 1-2. Matze- Lit.: ARj 3, 481. 8, 781. REW» 3894.
nauer, LF 7, 202. NJ l, 123. DEI 1877.
grünat 628 guc guč 629 gudura

griìnat, gen. grunta m = grünt (hrv.-kajk., guba f (Vük, Vodice, ŽK), ie., baltoslav., guzzo. Vjerojatno od bragoc (y.), preko mlet., vabljenje i femininum. Ovamo izvedenice: na
18. v., ŽK, slov), »sinonimi: zemlja kao sveslav. i praslav. goba, »l ° razne vrsti gljiva, premda se ne zna zašto je apokopirano -ьс: gudač, gen. gulca, gen. pl. gúdoc pored
vlasništvo, baština, imanje, dobro«. Odatle 2° spužva, 3° (metafora) bolest na tijelu, bra-}. gúlcih (Hvar) »prasac« = gudač, gen. guća
službeni neologizmi za njem. Grundbuch: izraslina, 4° uvredljiva metafora za ljude«. Lit.: Kušar, Rad 118, 23. PE l, 558. 3, prema gudača, gudaš (Kurelac), kol. gudad
gruntovan, gruntovnica = zemljišnih (Dalma- Odatle: gübav (15. v.) »aussätzig, šugav«, 238. Skok, Term. 149. Isti, ZRPh 54, 434. (Stulić). Također slov. guda = gudika, güdek,
cija), gruntovničar. Od njem. Grund. poimeničen na -ьс gübavac, gen. -avca m 57, 468-9. 479-80. DEI 1851. gucey. Sa r mjesto d: güre, gen. -eta (Kosmet)
(1437), sa starim pridjevom na -j m gubavač, f »sinonim: gude«, deminutiv gurênce, gen.
Lit.: ARj 3, 481. Pleteršnik l, 258. guče ili goče f pl. (Zore) »pezzi di rete
gubavča, na -ica gubavica, »žaba« (također -eta, guran, gurač, sve iz Kosmeta. Odatle
(della sciabica > šabaka, v.) dalle maglie
toponim), inhoativ gubaviti se. Radna imenica onomatopejski impf, gurìtati, gurīčē (subjekt
grundov, gen. grundală, pl. grundali m (Bu- larghe e dal filo al quanto grosso« = guia
na -ar: gubar (Fužine) »koji kupi gube po svinja) »grunnire« = gurikati, gurīčē »idem«
zet, Sovinjsko polje, također grandov) »kamene (Poljica) »maglia di lana che portano gli uomini
šumi«. Na -alj (upor. putalj): gübalj »gubav = prema pf. guritnuti (Vuk), s postverbalom
ploče izbečene preko zida ispod žlijebnjaka (odijelo)« = guća (Rab) »vunena košulja«
šugav konj«. Faktitiv na -ati gubati, -am (se) gûrît m. Upor. ngr. γουγούνα »svinja«. Sa
da štite zidove od kiše«. Istroromanski - lek- (po semantičkom zakonu sinegdohe) = guća
(Vuk) (o- Kosmet, raž-) »činiti da tko bude /: gulič (Vodice) »zov za mlade svinje«.
sički ostatak od vlat. *grundarium > tal. (Božava) »maglia«. Od mlet. gucbia ( izgovori
gubav«. Na -ač: gubač (Slavonija) »sinonim: Sa g mjesto d (onomatope j ska reduplikacija):
grondaia, grondaia, poimeničen pridjev na guća) »maglia, lavoro fatto cogli aghi« <
šiška, šišarica«, upor. madž. gubacs »idem«. gugan »ime prasca«. Uper. slov. gulja. Ovamo
-ãrius od srlat. grunda, gronda, grondarla, aguchiare (Boerio) < lat. *acücula, deminutiv
Deminutivne izvedenice na -ьс i -ica odstupaju ide zacijelo i güdlja (Krašić) »obarnica (Krasie
kilát, suggrunda. Zamjena sufiksa -ãrius sa od açus. Glede ü > o v. Lokrum i goša (v.).
semantički od simpleksa: gübac, gen -pea lubarnica) ukuhana kukuruznim brašnom, gusta
-olis nastala je na osnovu disimilacije r-r >r-l.
(Vuk) = gubica »1° os animalium, 2° uvredljiva Lit.: ARj 3, 492. Maver, AR 6, 242. ZbNŽ i ukusna, dok je lubarnica samo rijetka supa«
metafora kad se prenosi na usta ljudi«. Odatle 8, 310. Kušar, Rad 118, 19. Zore, APJ 10, = gûdla (Kamena Gorica kod Varaždina)
Lit.: DEI 1875. Prati 523. 356.
pridjev na -ьп: gubičan m, f -čna (Dobroselo) »svinjska juha poslije obarenih kobasica, obar-
grušt m (ŽK, slov.) »skele kod gradnje »debelih usana«, augmentativ gubičina, na gueula f (Dubrovnik) »guša«, sadrži zacijelo nica (ŽK)«. Samoglas se u zamjenjuje sa i,
kuća« = rast (hrv.-kajk.) = rušt (Virje). Od -jatigubičatise »sinonim: potući se«. Deminutivi lat. deminutivni sufiks -ula ili bolje -ola na a suglasnici d i č sa c: gica f (Vuk, dječji govor)
njem. Gerüste. uklanjaju homonīmiju izmēdu dvaju značenja korijen guč-, koji odgovara kao dalma to- = gica, gen. gice (Kosmet) »svinja«, prema m
kao u polj. gįba »Mund, Maul« prema gąbka, romanski ekvivalenat tal. gozzo, skraćenici od gican »ime prascu« od gle g\c »zov za svinje
Lit.: ARj 14, 342. Skok, ASPh 33, 362. gţbka. Madžari posudiše gamba < goba »us- gor gazza < lat. *gurgutia; gozzo se slaže po- (Zagreb)« = gle (Vuk) »uzvik, 1° glas za vab-
Pleteršnik l, 259. nice, Maul« i iz hrv.-srp. gubo »Gal- svema kao kasniji talijanizam sa guc (Bo- ljenje svinja, 2° kojim se tjera svinja (Kosmet)«
lapfel«, gubacs, gubics »Knopper«, gubas »gu- žava) »isto«, prošireno sprijeda pomenutim de- = gici (Kosmet) »glas kojim se vabi svinja«.
gržún m (istročakavski) »puer«. Od tal. bav«, Rumunji gubav »aussätzig«, odatle rum. minutivom -ul i hrv. istoznačnim -ič gucullć. Odatle na -kati impf, gïckati, -om (Vuk) »vabiti
garzóne m < fr. garçon franačkog podrijetla apstraktum gubavie f. Berneker i WP, slijedeći Marulić ima -va- mjesto u : gvača (čvrljak... svinje« prema pf. gtcnuti, -em »povabiti jedan-
(franački *wrattjo > nvnjem. Recke »junak«). Miklošiča, rastavljaju etimološki ove dvije s punom gvacom pojde). Taj va reflektira možda put svinje viknuvši gic«. I ovo onomatopeja
Lit.: Štrekelj, ASPh 14, 524-5. .£>£/ riječi, dok ih Brückner, Trautmann i Zubatý dvoglas ua (upor. krčko-rom. suas > sursum, kojom se oponaša glas svinje. Upor. rum.
1768. Gamilhcheg 457. REW 9510. uzimlju zajedno. Vasmer dopušta mogućnost ingvaždat, raklo i kvijer < corium). Mjesto onomatopejski glagol a guiţa »quieken«, odatle
zajedničkog izvora; u je nastao u objema se- č, c stoji u Režiji, Goriškom ž: goža »Kröpf«, guiţatură »glas mlade svinje«. Onomatopeja,
mantemima iz nazala ρ: stcslav. gçba »spužva«, u Toiminu golžun »pútača (ŽK), Hühnerkropf«, u daljem razvitku, postaje i folklorni termin
gû »onomatopeja kojom se oponaša glas go-
slov. goba »gljiva, vrganji«, češ. houba, polj. upor. tal. sorgozzone. Dalja veza sa balkan- za igru. U Šumadiji se u igri tjeranja svinja
luba i grlice« (Kralje, Klakar). Odatle ime-
gąbka, gębka. Za oba značenja ie. paralele su skom riječi guša (v.) je moguća premda je (ŽK, svinkanje) krmača zove pored budža (v.)
nica oformljena sa -k (upor. zvuk) i -ka (upor.
jasne: u baltičkoj grupi lit. gumbas »Erhöhung, fonetski odnos nejasan. i gúdža (Vuk), odatle gudžati se »igrati se
buka): guk m (Vuk), güka f (Vuk) sa impf.
Knorren, Gewächs an einem organischem Lit.: ARj 3, 493. 520. Cronia, ID 6. Bud- gudže«. .U bug. guda je »Knöchel vom Schwein
gúkati, gûiem (16. v., Vuk) prema pf. gúknuti,
Körper«, lit. gémbe »Nagel, Knagge < Spitze, mani, Rad 65, 166. Pleteršnik l, 242. REW3 der beim Spiel (Schweinetreiben) benutzt
guknêm (Vuk). S reduplikacijom: impf, gu- 3924. DEI 1850. Štrekelj, ASPh 12, 457-458. wird«. I cijela se igra zove tako. Odatle gla-
Vorsprung«, gr. γαμφαί »laloka«. Ie. je korijen
gútati, guguć m prema pf. gugutnuti i sã ć gol gúdja, gúždam »hinlegen, hintun, setzen«.
gambh- odnosno geu- ili gheubh- »savi-
iz prezenta u infinitivu gugučati (Ljubiša), guć »(onomatopejski) uzvik kojim se vabe
nuti«. U Kosmetu je gudža prenijeta na »nešto kao
s postverbalom gugūt (Vuk), pored gugukati, i gone svinje (okolina Dubrovnika)« = gud
Lit.: ARj 3, 484. 487. 488. Hirtz, Amph. drvena lopata kojom se djeca igraju«, odatle
-ami pored -čem (Stulić, Srbija, Milićević). (Stulić) »idem«, oformljen u* imenici guda f
38. Elezović 2, 13. Ribarić, SDZb 9, 150. impf, güdžat, -ám »1° gurati, tjerati gudžu,
Na -avac: golub gukavac. Glas goluba imi- (Vuk, Dubrovnik, Kosmet, dječji govor)
Mažuranu 365. Miklósié 71. SEW l, 340. igrati se gudže, 2° bacati bez cilja«. S turskim
tira se i sa gulu. Zbog toga izmjenjuje o > u pored guda, gen. gūde -- guda f »krmača,
Holub-Kopečný 129. 135. Brückner 138. KZ deminutivnim nastavkom -čik: gudžadžik »igra
golub > gulub m (Nova Gradiška) prema f prasica«, gude, gen. -eta na »prase«, guče,
42·, 332-334. Vasmer 316. WP l, 534. 562. gudže«.
gulubici (Prespa). Reduplikacija je ušla i u gen. -eta (Stulić) < gudče (označeno u ARj
naziv goluba u oformljenju sa -ka: gùgutka 568. Trautmann 101. Mladenov 117. Boisacq3 kao nepouzdano) prema gùdin m (Vuk,. Du- Lit.: ARj 3, 132. 492. 493. 495. 503. Ele-
(Vuk, Kosmet) »sinonim: kumrikuša (v.)« i u 899. Pedersen, KZ 36, 334. Janzén, ZSPh brovnik, Hercegovina, Brač) »prasac«, de- zović l, 96. 114. 117. 118. Hraste, BJF 8,
15, 57. Christiani, ZSPh 18, 161. PBB 22, 21. GM 136. Tiktin 707. Doric 68. Pleteršnik
rum. guguįduca i arb. guguçe. minutiv gudinić (Vuk), sa drugim suglasni- l, 259. Matzenauer, LF 7, 205. Pedersen,
192. kom gúdža f (Vuk) »krmača«. Odatle gudân
Lit.: ARj 3, 497. 495. Elezović l, 114. KZ 38, 342.
gûc m (Dubrovnik, Rab) »čamac, mala (Kosmet) »vepar«, gudača (ibidem) »krmača«.
Hirtz, Aves 148-149. SEW l, 361. Holub-
lađa [(nešto manja od bragoca,)«. Riječ je Upor. arb. guç »prasica«, guçenj »grunze«. Upor. gudura f (Vuk, Srbija, Lika) »1° duboka
-Kopečný 130. Vasmer 319. Iljinski, ASPh
raširena i u Italiji: Korzika, Kalabrija, Sicilija, guči i guči (Kosmet) »uzvici za vabi jenje i uska dolina, 2° (Otočac) toponim«. Ide u
29, 496. Loewenthal, KZ 37, 390. Matze-
Napulj, Đ enova gussu, gossu, Venecija gozzo, svinja«; gufala (ŽK) je u isto doba uzvik za sferu kraških pojmova kao litica, vrtača. Sa
nauer, LF 203. GM 134. 207.
gudura 630 gûj guja 631 guliti

drugim dočetkom 1402 (ab ecclesia sancte Marie poznat je u Lastvi guăt i u Malinskoj guato. guja f (Vuk, 16. v.) »1° sinonim: zmija guktatí, izolirani onomatopejski glagol stvo-
de Rabac usque ad) Guducha (districtus Sibe- U Tivtu izmijenjeno u guoč, očito prema (Srbija, Visoko, Bosna), kača, 2° glista (Du- ren samo za zagonetku od prvog sloga u
nicensis in Luka), danas Guduča, na sjevernoj glavoč. Glasy u guj mijenja se u lj: gulj (Hrvatsko brovnik, sjeverna Dalmacija). Odatle: prid- gušter: gušter gukče uvrh kuće (odgonetljaj·: dim).
obali Prokljana; -uča je romanski deminutivni primorje) »gobius ophiocephalus«, gulj od jevi na -in gujin, na -inji gùjinjî (Vuk, ~ e Lit.: ARj 3, 497.
sufiks -ucea. Od ganda (Bregaglia, Bořino) blata »gobius Jozo«. Treća varijanta- sadrži gnijezdo) »sinonim: zmijin«, na -ski gùjskï
»sconscendimento di sassi in montagna, erta b mjesto j gub m (Kolombatović; možda u (kralj) »sinonim: zmijski«. Deminutivi na gula1 f (16. v., Marin Držíc) »grlo« =
di sassi, pendìo« (prema De Felice, Alessio i Splitu?), koje ima svoju potpunu paralelu u -ić, -ica, -če, -zac: gujić, gujica (Pleternica), gula (Božava) »gola, buca dell' albero della
Ribezzo), .mediteranski leksički ostatak u Špa- kslat. gufus = goto (Trevisò, Bologna) > gaf gujičić (Valjevo), gujče. Augmentativ na -ina nave«. Talijanizam ili dalmatoromanski lek-
njolskoj, Švicarskoj sve do Furlanije i u hrv.- »seriola Dumerili Risso«. Ribari Arbanasi u gujina (Peći, Jablanac, Hrvatsko primorje, na- sički ostatak od lat. gula > tal. gola »isto«.
srp. Sa dočetkom (sufiksom?) na r u španj. Ulcįnju poznaju taj oblik: gafa f (dobra im rodna pjesma iz Istre), odatle gujinica (Sali, U prilog drugoj mogućnosti govori naša
gandara »piccola catena di montagne«, u bas- je riba). Naziv gõf poznat je u Budvi i u Dugi otok). Radne imenice na -ar: gujar — izvedenica na -jak: gugljak m (Dalmacija)
kickom andar(o) »pente escarpée«. Sutomoru (Špic); gôfi se love u mjesecu svib- gujinar (Jablanac, Bokanjac kod Zadra) »koji »grkljan, kapak, zaklõpac u sudih«. Čist tali-
Lit.: ARj 3, 495. Šišić, Starine 39, 183. nju. Na Velom otoku zabilježen je za morskog hvata guje«. Na -ana: gùjana (Lika) »glista«, janizam je gola f (Božava) »sorta di pialla«.
Jagić, ASPh 2, 396. REW* 3670. DEI 1760. ježa naziv gujba koji je možda u vezi sa guj, gùjanica (Lika) »lumbricus terrestris L.« = na Talijanizam je i pridjev na -osus > -ož, -ož,
Alessio, Onomastica 2, 185. Bertoldi, ZRPh gujoč. Značajno je da se gujba fonetski posve -avica gujavica (Vuk). Riječ je hrv.-srp. 'i -už: goluž (pridjev, Božava) = gulōz (Šibe-
37, 142. BSLP 32, 95. si. Ribezzo, AGI poklapa sa lat. gobius (glede bı > ib upor. regionalno bugarska. Budući da ima dva nik, šibenski otoci) = gulõz (Rab, Kućište) =
35, 50. Skok, SIRev 3J(352. ZRPh 57, 142. rujba, v.). U Škaljarima (Kotor) kaže se za značenja, a naglas kao bája (v.), bez sumnje gulōz, f gulōza (Dubrovnik, Cavtat), proširen
gofa lica (v.). Očito je da guj i gujoč stoje u je kao naziv zmije hipokoristik od guž (upor. na -ьп > -an gùlozan (Vuk, Primorje, Boka,
guf m (Mikalja) »1° labud, 2° pelecanus vezi sa lat. gobio, gobius < gr. κόβιος. Što se guja kao hipokoristik od guzica), a kao na- Dalmacija, Dubrovnik) = gulôzan (Lastva)
onocrotalus« .= gub (Stulić kaže da je iz tiče promjene suglasničke grupe bı > j može ziv crva od gusjenica, prema Brückneru od »sladokus, popásán, bonkulović (Lastva, ta-
Đorđića, prema Budmaniju nepouzdano). Pre- se uputiti s Rešetarom na krčko-rom. zua gušter. lijanizam bonculo sa -ović)«. Odatle apstrak-
ma Trstenjaku guf i gub opći su naziv i za »četvrtak« < jovia, dies Jovis, i još bolje na tum na -arija gulozarije f pl. (Kućište) »po-
»genus cygnus«. Drugi, su oblici kûf m (16.— Ptuj < Poetovia. Sufiks -oč postoji doduše Lit.: ARj 3, 496. Hirtz, Amph. 39-40.
slastice«. U šatrovačkom jeziku (argou) posu-
18. v., Dubrovnik, s epitetima pribili, Menčetić, i uz naše korijene. Najvjerojatnije je romanski Vaillant, RES 8, 243-245. Tomanović, У F
đuje se rumunjski oblik latinske riječi gurač,
Gundulić, pjesnička riječ), deminutiv kufić -uceus, koji ima doduše deminutivnu funkciju, 17, 210, Bruckner, KZ 48, 219-220.
koje sadrži naš sufiks -äc od rum. gură; goa
(Bella) = kup — kof (18. v., Kavanjin, prema kako se vidi u dubrovačkom saloca, ali odgo- (zidarski tajni jezik u Bracigovu u Rodopima)
Budmaniju možda štamparska griješka). Hirtz vara posvema sufiksu -ozzo u tal. ghiozzo gujba f (Šulek) »biljka: rani list, bukvica, od arbanskog oblika latinske riječi goje, s
ima još iz Košića cunj m (Konavli) »urinator, (15. v.) = gujoč. Njemu odgovara bez -jjo betonica L.«. Ne zna se gdje se govori. članom gaja (Ulcinj).
Taucher«. Prema Košiću Konavljani zovu njorce -occus > -ok u bokeljskom gulok. U glavoč
cunji jer ptica, kad je na kraju, stoji osovno.
Lit.: ARj 3, 496. Lit.: ARj 3, 497. 498. 499. Cronia, ID 6.
(Budva, Hrvatsko primorje) = glavoč, gen. Budmani, Rad 65, 162. REW* 3910. 3914.
Prema tom tumačenju čini se da Košić iden- -òca (Dubrovnik) varira i osnova i sufiks: Grünenthal, ASPh 42, 316. Jireček, ASPh
tificira taj naziv sa cunj = čunj (v.). Ako je güka f (Vuk) »Г gibbus, 2° massa, 3° lopta
na -äc glavač (hrv.-kajk., Belostenec, Jam- 8, 101.
ta identifikacija ispravna, cunj nema veze sa grnčarske (lončarske) zemlje koliko je dosta
brešić) »gobio«; mjesto v stoji m (upor. so-
guļ = kuf. Prema Vaillantu sve te varijante da se učini jedan sud (Kosmet), 4° dječja gúla2 f (Prigorje, hrv.-kajk.) »konjušnica za
mina za sabina) -ъс > -ас glàmac, gen. -mea
osnivaju se na gr. κύκνος = lat. cygnus > tal. bolest, Drüsengeschwulst (Kosmet)«. Kao to- mlade konje«. Od madž. gula »goveđe stado«.
(Brač) »gobius«, glamoč, gen. -òca »razne vrste
učeno cigno. Kod te pretpostavke teško je ponim potvrđen sa sonantnim /: na Ghku, S tim se značenjem posvema slaže gulja f
gobiusa«. Još čudnovatija je varijanta glavotok
objasniti / = b = p za -cnus > -gnus. Prije 1318. Odatle: pridjevi na -av gükav = na (18. v., Slavonija) »stado goveđe«.
m »isto što glavoč i glamoč«. Očito je da je
će biti unakrštavanje slične slav. riječi' (v. kuf) -ast gûkast (Stulić). Denominal: na -ati
pučka etimologija na razne načine prilagođi- Lit.: ARj 3, 497. 499.
s grčkom poetskom. gükati se, -ām (Crna Gora) »sinonim: grudati
vala dalmatoromanski naziv, kojemu naj-
se (v.)«, faktitiv na -iti guati, -lm (Vuk) (sa-) guldin m (hrv.-kajk., sjeverozapadni kra-
Lit.: ARj 3, 484. 495. 5, 148. 746. Hirtz, bliže stoje guj i gujba, domaćoj jezičnoj svi-
»1° činiti guke, 2° grčiti se, u guku svijati jevi, 17. v.) »sinonim: forinta« (v.). Upor.
Aves 47. 147. Vaillant, RES 9, 270. REW* jesti. Kako smo naprijed vidjeli, i talijanski
2435. (Kosmet) (pod-, г-)«. S umetnutim n i (prema slov. goldînar »idem«. Od stvnjem. guldîn
su nazivi prekrajanja od lat. gobius. U gub =
grčkom izgovoru) s prijelazom k > g: gûnga (13. v.), od Gold »zlato«, nekadašnja južno-
gafo ispušten je dočetak -ita = -io; *gobus >
gûj m (Prčanj) »morska riba, šiljasta, oveće gub, gofo zbog ovelike glave dovedeno je u
(Kosmet) »sinonim: guka«, pridjev na -av njemačka i austrijska moneta, danas još
glave, dobra za jelo (živi u pontama /= obala/, vezu sa glava. Odatle glavoč. Nejasno ostaje
gûngav »sinonim: grbav«. Ovamo možda guk- nizozemska (gulden).
tako u Lastvi i ostaloj Boki, po rupama /i ne prekrajanje golok. Ne zna se što je dalo povoda
nuti, -em (Hrvatsko primorje) »koga po le-
Lit.: ARj 3, 497. Weigand-Hirt l, 779.
udaljuje se daleko od njih/, u mandraćima; đima udariti, zadati mu guku«. Sa sonantnim /
da se u osnovi vidi pridjev go. Tal. guaito nalazi se u rum. gîlcă f »Drüsengeschwulst,
težine je do 30 dkg)«. Vrst guja je murandela, može da sadrži deminutivni sufiks -atto guliti, gulim impf. (16. v., Vuk) (iz-, o-,
koja živi u morskoj travi i odatle joj ime (v. geschwollene Mandel« i bug. glăka »idem«, po-, za-, z-) »decorticare, veliere; sinonim:
(upor. mlet. tosato »dječak« od tonsus > toso) pl. gaiki »enflures aux oreilles«, pridjev na -av
murava). Zove se u Risnu gólok = gólok (Le- varijantu od -otto sa gubitkom b > υ poslije čupati (Lumbarda), derati« = sa lj iz prezenta
petane, Stoliv, Lastva) »glavoč«. U Dobroti gălkav. Upor. u prijevoju rus. gúlja, gúhka *gulJQ u infinitivu gúljiti, gùljim. Iterativ
velarnog samoglasnika kako je pravilno u »Beule, Auswuchs«, polj. gula, gulka, gulba
guj dobiva nastavak -oč gujôč prema glavoč mletačkom; poklapa se uglavnom sa gub = ogulivati, ogulujem = -guljívati s prefiksima.
kako ga neki zovu. Ima dvije vrste gujoča: »idem«. Ie. paralele nisu utvrđene.
gofo i sa ghiozzo. Unakrštenjem (kontaminacijom) sa kljaštriti
jedni žive u rupama, u pontama, drugi u Lit.: ARj 3, 493. 497. Elezović l, 115. nastade gulještriti (Martie). Apstraktum na
Lit.: ARj 3, 147. 148. 173. 183. 184. 241.
morskoj travi, u muravu (upor. gore naziv 484. 499. Rešetar, Štok. 236. Banali 2, 367. 117. 2, 89. SEW l, 362. Vasmer 320. Bemard, -ba: gùlidba (Vuk). Imperativna složenica:
murandela). Ćozoti ga zovu guaito. Taj naziv REW 3815. 3816. 3907. DEI 357. 1800. 1837. RES 27, 31. gulikoža = guljikoža. Na -evina: gùljevina
guliti 632 gumaţi gumbelija 633 gungula

(Lika, Dalmacija) »vuna koja sama otpada s SEW l, 362. IF 10, 156. Vasmer 320. Isti, gumbelija f (hrv.-kajk., Belostenec) »si- nice gumnik i gumnište potvrđene su samo kao
ovce«. Pejorativi: na -otina guljotine (Dobro- Slav. 145. WP l, 556. 562-563. Stoiićević, nonim: đurđica, lilium convallium = con- toponimi. Prihvaća se općenito staro Pogo-
selo) »zguljena kora od krompira«, na -ačina ASPh 34, 115-116. Iljinski, ASPh 29, 497. vallaria majális« [= gumbelium, Šulek]. Od dinovo tumačenje iz ie. jezičnih sredstava,
guljačina (Lika) »sinonim: deračina«. Ovamo Boisacq3 158. Sommer, IF 31, 371. Mladenov, lat. convallis. prema kojem je gumno složenica od gu- < ie.
stavlja Vasmer toponim Ogulin gen. -ina, koji RFV 68, 373-381. IJb 1, 184. (cf. RSl 6, *guou- »govedo« i od postverbala od baltoslav.
278). Petersson, Vermischte Beiträge (cf. IJb Lit.: ARj 3, 499. Šulek, Im. 106
bi imao biti vrlo staro ime, ako je ispravno i praslav. glagola koji je zastupljen u stcslav.
4, 213). RSl 8, 300-301. FPL 4, 114-146
njegovo upoređenje sa grčkim slav. toponi- (cf. IF 3, 217). IF 24, 277. Bruckner, KZ 43, Gumin = Hümyn (Režija), furl. Glemone, тьпр, meti, slov. mįti, nanem, bug. mana
mom Άγουλινίτσα na zapadnoj peloponeskoj 326. Matzenauer, LF 7, 204. Marianovics, mlet. Gemono. Predrimski i predslavenski to- »Hanf-, Flachsbrechen«, rus. mjatb, mnu itd.,
obali. Grčki se toponim može i drukčije tu- MNy 40, 348, si. (cf. RSl 5, 324). ponim iz serije na -ona kao Aemona, Brioni, lit. minti »treten« a ne prihvaća se Machekovo
mačiti (od jegulja). Sufiks -ín nije jasan i ne Albana > Labin, Aenona > Nin, Scardano > mišljenje prema kojem je gumno poimeničen
govori za izvedenicu od glagola. Moglo bi Skradin, Stolpona > Stupin, Salonae > Solin. pridjev sr. r. na -ьп od izvedenice na formant
gui ja1 f (Srbija?) »kuka drvena što se pod-
to biti samo zamjena za -ina: Ogulina »oguljeno Za tu seriju postoji mišljenje da je ilirskog -то .od *guou- > gu-.
meće pod plast kad se hoće da vuče«.
mjesto pod Klękom«, upór. agulina (Kapela podrijetla, ali Glemona, Aemona, Brioni, Albana Lit.: ARj 3, 499. 518. Ribarić, SDZb 9,
kod Bjelovara) »1° kožica na jezgrici oraha, Lit.: ARj 3, ,499. dokazuje da se nalazi i na teritoriju keltskog 154. Pleteršnik l, 163. 372. 373. Veselinović,
2° zelena kora od krompira«, oguljina (Lika) plemena Karna, Istra i Liburna, rodaka Ja- GođČup 26, 229-238 (cf. RSl l, 299). Ma-
»zelena kora oguljena s drveta«, oguljak, gen. gülja2 f (Mikalja, 17. v., jedina potvrda, poda. Razvitak dočetka -ona preko lokatīva žuranić 366. Miklošič 81. SEW l, 362. Ho-
-опое > -in i u Režiji kao i na Jadranu, do- lub-kopečný 136. Bruckner 163. Vasmer 321.
-Ijka »1° ostrugane dlake s volujske kože ali se ne zna da li je iz narodnog govora) Mladenov 114. WP ï, 697. Machek, LF 53,
koja je već bila u vapnu (Fužine), 2° očupan »piramida, obelisk«. Iz tal. guglia, aferezom kazuje da je slavizacija u Režiji iste starosti
343-347 (cf. JF 7, 259. Slávia 7, 205. IJb
stog sijena«. Sa -ica: gulica f (Varaždin) »vrsta od aguglia (14. v.) »isto«, od srlat. aculeo kao i na Jadranu. To zaključivanje potvrđuje 12, 261-262). Petersson, Vermischte Beiträge
breskve«. Vokal u u guliti nastao je od ie. dvogla- (izvedenica od acus »igla«). i redukcija -le > preko Іь > u (Gumin < (cf. RSl 8, 'ЗОО-ЗОІ).
sa ou u korijenu *gou-. Prijevoj *geu- zastupljen Glmirì), koja je jednaka kao u Stolpona >
Lit.: ARj 3, 499. DEI 100. 1890. REW* gunár m (18. v., Slavonija) »sinonim:
je u žulj m (Vuk) sa sufiksom *1-го »callum« u 297.
Stupin.
južnoslavenskim jezicima, dok je guliti još Lit.: Šturm, ČSJK 6, 81. gusak«. Od madž. gunár.
samo slov., odatle slov. gulja »Schindmähre, Lit.: ARj 3, 500.
kljuse«. Odatle pridjevi: na -av: žuljav (Vuk, güma f (Božava, hrvatski školski jezik), gümma f (16. v., Mikalja, Perast, Dubrov-
Kosmet) »mršav, slab, kržljav«, na -ajvo žu- internacionalno od kslat. gumma > tal. gomma nik, Rab) »(brodarski termin) debelo uže kojim gundača f (Hrvatska) »obična trnošljiva«.
Ijajiv »kad oči malo nateknu«. Denominali na = gumija f »isto«, od lat. cummi(s~) = gr. se vežu lađe«. Od tal. gomena (16. v.) < ar. Lit.: ARj 3, 500.
-ati: žuljati, žuljam (subjekt obuća, čizme) κόμμι, riječ egipatskog podrijetla kema(f). ģuma(a}l »isto«. Odatle na -arius > -ar guminar
Internacionalne složenice od sintagmi: gume- gunga f (srednja Dalmacija, Pavlinović)
(na-, o-} s objektom gumno »motikom křesat (narodna pripovijetka).
răbikal-mir- f < tal. gommaràbica »guma koja se »ženska koja sveđ žepka, zagrizajući ispod
travu po njemu«, zažuljati, -am (Lika, objekt Lit.: ARj 3, 499. Kušar, Rad 118, 23. Bud- glasa govori« prema m na -ić gungić »muško
tratinu, gumno} i»oguliti«. Sa rijetkim prefik- dobiva iz arapske biljke« < lat. učeni termin mani, Rad 65, 162. REW3 3952 a. DEI 1842.
gummi arabicum; gumelàstika f ili skraćeno što izgriza malo govoreći kroz nos«. Postver-
som ka- impf, kažuljati, -am (narodna pjesma). Lokotsch 750.
lastika (hrvatski gradovi) < tal. gomma elas- bal od praslav. gņgъn- u stcslav. onomatopej-
Na -iti; žúliti, žulīm (Vuk, Crna Gora, sa / skom reduplikativnom glagolu gogncti »mur-
kao u guliti) (o-, po-} u istom značenju kao tica. gumno n (Vuk, 13. v.) = gúvno (Smokvica,
Korčula i drugdje, štokavski i čakavski, mn > meln« zastupljenom u mnogim slavinama ; u je
guliti; žuljít, žúljim (ŽK) »sinonim: blagu Lit.: Cronia, ID 6. DEI 1842. nastao iz ç: slov. gognjati »näseln«, bug. gagnjá
brati, po polju, sakupljati hranu za svinje vn kao u vnogi za mnogi) = gubnd (čakavski)
= jügno (Vodice, Istra) = jugnô, gen. jugnâ »mucam«, polj. gęgać, gţgliwy »näselnd«, gr.
(objekt Sstak »čkalj«)« = ožūljīt, ožüljim (Kos- gumaţi, -ãm impf. (Vuk) »naglo jesti«, s γαγγοάνειν. Odatle rumunjski slavizam prid-
met) »oljuštiti, oguliti«. U Crmnici: žulī, žulē (Buzet, Sovinjsko polje) = jagno (Hrušica,
prefiksom nàgumati se (Vuk) »nagrabiti se«, Istra) = jigna (Primorsko, slov.), sveslav. i jev gîngav »mucav«, gîngavie »mucanje«; n je
»guli, gule«, ožulit pored rjeđeg gulit. U Kos- specijalizira način jedenja »naglo grabiti«. umetnuto kao u gunđati (v.). Upor. i rum.
metu žūljlt, žuljīm znači u podrugljivom smislu praslav., bez paralela u baltičkoj grupi i u
Odatle: radna imenica na -lac, -lica gùmalac, ie. jezicima: gumbno »ravno mjesto na tvrdom goangă (Oltenija, Erdelj) »Insekt«, gînganie f
»jesti kad se jede kukuruzni hljeb ili od mije- »summendes Tier, Insekt«.
šana brašna, a ne kaže se kad se jede bijela
gen. -oca m prema f gùmalica; gumatiti (18. travnatom tlu (betonirano ili starije popločeno)
v., Kavanjin) »idem«. Vjerojatno denominai na na kojem se vrhlo žito (Smokvica) ; sinonim : Lit.: ARj 3, 501. Miklošič 72. SEW l,
pogača«. Zbog toga će biti takva pejorativna -ati od pridjeva na -ьп: glztwib > slov. gölten 341. Holub-Kopečný 136. Bruckner 139. Vas-
metafora i guliti, gulim (Jačke) u značenju turcizam harman (v.)«. Istarski su oblici na- mer 317. Tiktin 689. Osten-Säcken, IF 33,
»mnogo piti«. Madž. süly »Feigwarze, Skorbut«
»gefrässig« sa / > u i tn > tm kao u lâjtman < stali metatezom prvog sloga gu- > ug- iz 215. Boisacq3 138.
imalo bi biti od žulj. Miklošič, Berneker i
lieutenant. Ili je, prema Bernekeru, možda *guno (sa mn > n, upor. nogo, nökrat <
posudenica iz stvnjem. denominala goumōn mnogo ŽK i gluž. huno}. Metateza je možda gungula f (Vuk) = gungul m (srednja
Vasmer stavljaju ovamo ukr. pridjev hulyj »schmausen« od gouma »Schmaus«, a to je
»bez rogova« i polj. te rus. gùlja, guhka »Beule, nastala, zbog izbjegavanja homonimije sa Dalmacija, Pavlinović) »sinonim: buna, vika,
manje vjerojatno s obzirom na areu gdje se gnoj. Toponim. Deminutivi: na -ič gumnie, buka, vreva«. Odatle na -oca: gungulača
Geschwulst, Auswuchs«, koji prema značenju govori i na značenje. S obzirom na ekspresivni
odgovaraju zaista jslav. žulj. Ie. korijen nije na -ica gumnica, na -će popovo gumance n (narodna pjesma crnogorska) »epitet za sablja«.
impf, rumati, -am »jesti što željno, gušeći se i »biljka maslačak, milosavka, leontodon ta- Balkanski onomatopejski turcizam (tur. gulgule} :
sasvim jasan; *geu-j*gou- »trti« ili *geu-l*gou- mljaskajući usnama« još vjerojatnije je da su
raširen formantom / »saviti« jer nema utvrđe- raxacum« i toponim (1348?). Radne imenice: arb. gurguie f »Verwirrung, Lärm«, s disimi-
gumaţi i rumati onomatopejske kreacije. Usp. na -ьс (upor. krovăc ŽK »pokrivač krovova«) lacijom W > r-l, dok je hrv.-srp. /-/ > n-l.
nih ni baltičkih ni ostalih ie. paralela. i dumati. gumnac (Mikalja) = na -ar < -arius gumnar Upor. ngr. γουργουρίζω »grouiller, crier«.
Lit.: ARj 3, 497. 499. 4, 193. 925. BI 2,
876. 8, 785. Kušar, NVj 3, 338. Miletić, SDZb Lit.: ARj 3, 499. 7, 349. 14, 302. SEW m »čovjek koji radi na gumnu«: faktitiv na Lit.: ARj 3, 501. GM 135. Matzenauer,
9, 367. Elezović l, 182. 2, 20. Miklošič 80. l, 309. 362. -iti gumniti (Stulić) »graditi gumno«. Izvede- LF 7, 204.
gunuti 634 gūra
gura 635 guska

gunuti, -nem impf, (čakavski, 17. v. Bara- pridjev na -av gurav »gybbosus, grbav, puk- žuritb »psovati«, ukr. žuryty »žalostiti«, žurba, Zore) »čunci od postava za navraćanje vode«.
ković) »sinonim: grnuti, vrvjeti«. Kako se upo- Ijav«, hipokoristik guro m (Vuk), denominal
»briga«, bjelo-rus. žurić s'a »idem«, koju je Varijanta gurna pored gurnja (Budva) »cijev
trebljava samo u rimi (riba bijūne, oganj dune g uriti se, -im (Vuk, subjekt čeljade, od zime)
teško spojiti sa hrv.-srp. Slažu se semantički od kamena ili lima za odvođenje vode sa
jguneļ), moglo bi biti da ga je stvorio sam Bara- (г-) »kupiti se, krčiti se, grbiti se«. Berneker,
sa gotskim gaürs »ožalošćen«, stvnjem. gora-ı njiva (nema kotale, nego povraz ili povriez)«.
ković zbog potrebne rime iz grnuti (v.). Trautmann, Endzelin i Buga, polazeći od
»elend, arm, gering«, koje predstavljaju ie. Od tal. deminutiva gorla, od gora ili mlet.
Lit.: ARj 3, 501. »savinutoga«, uporeduju guriti se s lit. gauras
*ghou-ros, dok ruske prijevoj *gheu-ros. Pe- górna »doccione, condotto d'acqua« = gurna
»1° kosa na tijelu, 2° vlakno«, lot. găuri »bruče«, (Verona) »grondaia«, u južnoj Italiji »pozzan-
tersson uporeduje hrv.-srp. žuriti se sa stnor.
gunj, gen. gunja m (14. v., Vuk) »1° haljina gurinėti »ići zguren«, lot. refleksiv gūraties = ghera, stagno«, ngr. gurna »bacino«.
keyra »spomen, antreiben, schlagen, stossen«
određene vrste, ženska odjeća (Sutomore), guôrîtiês »okretati se desno_ i lijevo« i gr. γύρος
i nastoji s tim složiti ruska značenja. Ie. uspo- Lit.: Zore, Tud. 6. REW* 9086. 9578.
2° (ŽK) bijelj, ćebe. Maskulinum je poznat »savinut, okrugao«; gura predstavlja ie. *gou-ra, rednice nisu posve jasne. V. još žustar. DEI 1846. 1848. 1893.
i u slov. gunj (Bela krajina, jugoistočna Šta- prijevoj korijena geu- »savijati«, raširen forman-
jerska) »Kotze«. Deminutivi: na -ьс > -ас tom r. Od istog ie. tipa je i gurati (se), gurām Lit.: ARj 3, 502. 503. 504. 4, 194. BI 2,
876. 7, 784. Pleteršnik l, 261. 2, 975. Elezo- gusjenica f (Vuk) = gusênica (Kosmet) =
gunjac, gen. -njca (18. v.), na -ić gunjić, na -če impf. (Vuk, Kosmet) (oá-, iz-, na-) »sinonimi: vić l, 116. 182. 433. 2, 89. 533. Miklošič 81. gusinica (ikavski) = gosênica (Slunij Istra),
gúnjče, gen. -četa (Srbija), na -čii gunjčić. turati, tiskati, rivati, ići (argot)«, deminutiv 413. SEW l, 363. Bruckner 563. WP l, 557. sveslavenska i praslavenska riječ, bez proteze
Složenica belògunjac, gen. -njca »koji nosi gürkati, -ãm (Lika) (iz-), na -ovati nagurõvat, 636. Vasmer 434. Mladenov 114. Trautmann g- i s njom, »eruca«. Bez g: usjenica. Odatle
bijelo odijelo«. Augmentativ na -čina < -ьс + -ujem (boškački, argot, Kosmet) »daviti, do- 80. Tiktin 709. Grünenthal, ASPh 42, 316. pridjev na -jav: gusjeničav (Vuk). Bez su-
-ina gunjčina, gunjina. Pridjevi na -av gunjav laziti«, podgurkôvat (Kosmet) »gurkati se Trojanović, JF 5, 224. Fraenkel, Slávia 14,
fiksa -ica: gùsjena f (18. v., sjeverna Dalmacija,
(Kavanjin, Stulić, upór. slov. gunjavec), odatle potajno u cilju ismjehivanja i upozorivanja 507. Endzelin, KZ 44, 68. Matzenauer, LP
7, 204-205. Buga, RFV 67, 232. i si. (cf. Bosna) = gušena (Hrvatsko primorje) =
denominal na -éti gunjavjeti, -im impf.; na na nečiju nezgodnu situaciju«. Upor. još
-at gunjat (Ljubiša), na -bsk gunjski, slov. RSI 6, 270). Petersson, IF 24, 253. 254. Iljinski, guslna (Vrgada, Vodice). Upor. ukr. husenj
slov. gurati »abnutzen, anstrengen, plagen«,
ASPh 29, 497. Boisacq3 139. 1072. Uhlen- = vusenj. Kako se vidi iz potvrda bez su-
gunjast. Radna imenica slov. gunjar »Kotzen- bug. guram »gehe, gebe«, gurnā, gurkam »tauche beck, PBB 30, 282. fiksa, -ica poimeničuje prvobitni pridjev na
verfertiger«. Maskulinum je specijalitet hrv.- ins Wasser«. U sjevernim slavinama nema pa- -епъ (prijevoj od -ьпъ). Sa g- još u bug. gâ-
-srp. i slov., u ostalim slavinama riječ je ralela. Prilog gürimice »gurajući« (Vuk), odatle gurábija f (Vuk, 18. v.) »mali kolačić od sénica, češ. housenka i polj. gąsienica, goŕnjo-
femininum i slov. gunja »Kotze, kotziges na -jati gurmičati, -am (Lika). Za imperativnu meda i brašna«. Balkanski turcizam (tur. lužičko-ѕгр. guseńca. Inače se pojavljuje sa
Kleid«, bug. guna »Pelz«, guma »Mantel vom složenicu gurivreća Vuk ne daje značenja. kurabiye) iz oblasti hrane: bug. .gurabija v mjesto g: slov. vôsenca, bug. vasénica =
Ziegenhaar«. Riječ je balkanska u značenju Postverbal: gür m (Dobroselo) »drvo za mije- pored kurabija, arb. gurabi pored kurabie văsenik, kašup. vansevnica, voselnica, polj.
odjeće: arb. güne »Mantel von Ziegenhaar«, šanje meljta«; odatle guranj, gen. -rnja (Mar- »idem«. wąsienica, polap, vôsanaiča, ukr. usenyca.
rum. gună, bizantinski = ngr. γού(ν)να »isto«. tić, Bosna) »motka kojom se gura riba ispod Lit.: ARj 3, 502. GM 135. 215. Mladenov Suglasnik v je poznata proteza pred velarnim
Sa Balkana došla je riječ u madž. gúnya, češ., kamena u rijeci«. Radna imenica na -ač gurač 114. 263. samoglasom; u je nastao od G. Upor. citirane
polj., ukr. i rus., širena zacijelo rumunjskim (Šulek) »čovjek koji gura« je neologizam. U oblike. Prvobitni pridjev сзепъ od stcslav.
pastirima. Upor. istarsko rašireno prezime šatrovačkom jeziku u Siriniću: gurati »ići« gurbe, gen. -eta n (Mušicki) = gurbet m
ps б »barba, mystax« nije nigdje potvrđen,
Faraguna, od rumunjske sintagme fara gună dogurati »doći«, nagurati »dati«, odgurati »otići«, (Vuk) = gurbet, gen. gurbêta (Kosmet) =
osim u poimeničenju; gusjenica znači »bradata
»bez pastirske kabanice od kostrijeti«, Faraguni guranka »noga«. U rum. a (să) guri »popeti se«. gurbetin (Vuk, -in kao u kasapin, Srbin) =
životinja«. Primitivům pss je ie., baltoslav.,
pl. zaselak kod Cera (Pazin, Sv. Bartol), kao Od ie. korijena geu- raširenog istim formantom gurbetin (Kosmet) == sa -as gurbetāš, gen.
sveslav. i praslav., potvrđen u svim slavinama,
prezime postoji u Dubravi, Vrećarima, Kunju, je žuriti (se), žurim (Vuk) (po-) »festinare, -aša (Vuk) prema f gùrbetka (Vuk) = gurbětka
osim u hrv.-srp. gdje ga istisnuše sinonimi
Čekutima /Labin, Frata-Presika/, Čimolić, Mala hitjeti, hrliti, brzati, (čakavski) pasciti se (Kosmet) »nomadski Ciganin, Ciganka«. Odatle
dlaka, vlas, brada: slov. vos, bug. vas, češ.
Rogočana. To je ostatak rumunjskog jezika (ŽK)«. Kao gurati i ovaj je regionalan. Po- pridjev na -ski: gurbet ski (Vuk) = gurbètski
vous, polj. wąs, rus. us »brada, vuna«; stprus.
kod istarskih Cica. Glas nj (n) iz nn nalazi stoji još u slov. žuriti »nötigen, beeilen«. Odatle : (Kosmet); deminutiv na -če: gurbeče, gen.
wanso »der erste Bart«, srednjo-irski find
se u hrv.-srp., slov., bug. (pored guna), polj. pridjev na -ьп žuran »hitan«, apstraktum na -ba -eta (Kosmet), s kol. gurbečad f (Vuk). Bal-
»Haupthaar« itd. Ie. korijen je *uendh- raširen
i rus. Upor. lj Q) < U u košulja. Od kslat. žurba »hitnja«. Od žurba užurbati se, -am kanski turcizam arapskog podrijetla (ar. ghurbet
u baltoslavenskom sa s i u prijevoju: *uondh-s-o.
gunna »Pelz«, riječ neznana izvora, možda (prefiks uz- ili je od sintagme u žurbi), odatle »migratio«): bug. gurbet pored kurbet »séjour
Zamjena proteze v sa g potječe od kontamina-
keltskoga ili bolje iz praevropskog supstrata > part. perf. pas. kao pridjev užurban, s apstrak- à l'étranger«, arb. kurbét »1° Reise, Fremde,
cije sa guščerica »zelembać«, zbog boje.
tal. gonna, deminutiv gonnella. Značajno je da tumom užurbanost. Part. perf. kao pridjev 2° putnik«, kurbat »Ciganin«, cine. curbele f
osim engl. gonne germanska grupa ne pozna nažuren (grali) »nedokuhan«. Ovamo možda »pays étranger« i curbei m »1° prosjak, 2° Ci- Lit.: ARj 3, 506-507. Elezovič l, 117.
tu riječ. ganin«. Ribarić, SDZb 9, 150. Miklošič 223. Holub-
žurma f (Kosmet, Rasnik) »graja, larma«, sa -Kopečný 130. 422. Bruckner. 604. KZ 42
Lit.: ARj 3, 501. Pleteršnik l, 361. NJ 7, denominálom na -iti žūrmlt, šurmin »larmati«; Lit.: ARj 3, 503. Elezovič l, 116. GM 215. 344. 45, 289. Vasmer 323. Trautmann 341.
248. Šturm, ČSJK 6, 76. Miklošič 81. SEW l, -ma mjesto -ba je u turskim imenicama. Kao Mladenov 114. 263. Matzenauer, LF 7, 205. WP \, 262. Mladenov 118. Boisacq3 378.
363. Holub-Kopečný 130. Mladenov 114. Bruck- gura prema gurati odnosi se žura prema žuriti Pascu 2, 128., br. 376 i 377. Uhlenbeck PBB 24, 240. Charpentier, KZ
ner 163. Románsky 106. REWa 3919. Puşcariu, se, s pridjevom žürav »1° malen i mršav 46, 31-32. 47, 180-181. Jedlička, LF 20,
Istrorom. l, 212. 3, 127. Cadastre, reg. Vas- gurema f (narodna pripovijetka, Vrčević), 25-33 (cf. AnzlF 3, 242). Lidèn, IF 19,347
čovjek«, 2° bolest u konja od koje je bijesan«. u izrazu: platimo po gurami »svi podjednako«.
mer, RSI 3, 270. 6, 195. GM 134-135. Po- -348. Pedersen, KZ 38, 312. Schmidt, KZ
korny, ZSPh 4, 103-104. Joki, IJb 9, 69. Razvitak značenja nije jasan. Prema slov. žu- Turcizam gurama »concours«. 57, 4.
riti, zurim »enthülsen, schälen«, žurjanec Lit.: ARj 3, 503.
gura f (Vuk), bez paralela u ostalim slavi- »olupljen orah«, zurina »mahuna« bila bi guska f (Vuk), ie., baltoslav., sveslav. i
nama, hrv.-srp. regionalno, »gybbus; sino- hrv.-srp. žura metafora »olupljen čovjek«. guria f (Perast, Prčanj) »cijev od kamena ili praslav. gosb po deklinaciji i, »anser«. Deklina-
nimi: grba, germanizam puklja (v.)«. Odatle: Ruske paralele imaju druga značenja: rus. lima kroz koju se cijedi voda i dovodi se u cija -i, koja nije dozvoljavala jezično razliko-
bistiernu« = gurle, gen. gurala (Dubrovnik, vanje mužjaka od ženke (upor. istu deklina-
gust2 637 guša
guska 636 gust 2

gušć, na -ıa gusta f = gušće n (također toponim) v.), na -ar guslar, gen. -ara = na -ač guslač,
čiju i u kokoš), očuvala se u većini slavina. pečný 136. Bruckner 139. KZ 43, 316. 46, = na -java gušćava (Vodice) = gušćavina (16. v.) gen. -aia (Martié) = na -aš guslaš (pisac Sla-
Sufiks -ka koji omogućava tačno obilježenje 232. ASPh 42, 126. i sl. Vasmer 324. ZSPh »Dickicht« = gušćad f (srednja Dalmacija, vonac, jedanput), pridjev na -ski güslarski.
femininuma, postoji još u bug. găska kao i 2, 54-56. Trautmann 365. WP l, 536. Mla- Pavlinović) = gustară (Vuk, Srijem) = guš- .Denominal na -iti (prema gusli) gûsliti (Lika)
u rum. slavizmu gîscă < gînscă. Prema tom fe- denov 118. GM 135. Tiktin 683. Hujer, Sbor- ćina (Pavlinović) »gusta šuma« (upor. rum. pored guslati (18. v.). Ovamo stavlja Kostić
mininumu stvoren je maskulinum. na -tk: gú- ník Groh 59-62 (cf IJb 11, 352. JF 7, 267).
Loewenthal, WuS 11, 54. i sl. (IJb 14, 190. desiş od pridjeva lat. podrijetla des, deasă < ispravno i imaginarno poguslo n u primjeru
sak, gen. -ska »anser mas«. Prvobitni femi- 200.) Boisacq3 1058. Machek, Slávia 16, 188. densus i česta, v.). Prilozi: (pre)gusto (Cres) prestavi se гаЬь božij... Rajakovićb poguslomb
ninum deklinacije i prešao je u deklinacijų o Meillet, MSLP 13, 237. 243-245 (cf. AnzIF »prečesto« = gustokrat (čak. i hrv.-kajk., Ugarčićb, surodnikb kralja Marka (1370, Mon.
u gúsak i gusan, gen. -dna (Slavonija), dok 24, 44). Stender-Petersen (cf. Janko, Slávia 16. v.) = gustoput (Krašić) »često«, nâgusto şerb. ĪSI);poguslo se prevodi sa »cognomen«.Za
se očuvao u gusak, gen. gusaka (ŽK) < *gus- 9, 347. i si.). Hirt, РВВ 23, 332. Paul, WuS (skuvati čorbu) (Piva-Drobiļjak). Složenice: takvo značenje nema nikakve druge potvrde.
jãk. Glede sufiksa -ák upor. bug. găsak. 20, 39. Conrady, Leipziger Ber. 77, 3 (cf. gustočljen = gustošlen (Hrvatsko primorje) Mislim da se može rastaviti po guslam = po
S istim sufiksom i rum. gînsac m pored gîscan IJb 11, 108. 13, 32). »vinova loza bijela grožđa«, gustopupac (Dalma- guslama »kako se pjeva u narodnim pjesmama«.
m od f gîscă. Maskulinum na -er (upor. lat. cija, Danilo) = gustopupica »vinova loza crna Radna imenica: na -ьс gudač, gen. guca (16. v.,
anser < ie. ğhans-ero) očuvao se u slov. goser gùsomaca f (Vuk, Crna Gora) = gusumača
(Vodopić, Konavli?) = gusomak m (18. v.) = grožđa«. Kauzativ impf, gustiti, gustim (do-, hrv.-kajk., ŽK gúci pl. na svadbi) = na -ač
i bug. găser, upor. polj. gısior. Ostatak dekli- iz-) pored gustjeti (Srednja Dalmacija, Pav- gudač, gen. -ača = gudalac, gen. -aoca (sred-
nacije i bez sufiksa mocije (upor. patak, gen. kosomača — kozomača (Stulić) = kusomača
(15. v.) = kusumača (Ston, Ošlje) = гцѕо- linović) prema pf. gusnuti (Voltiđi, Stulić) nja Dalmacija, Pavlinović). Apstrakta na
patka prema f patka} još u pridjevu na -/г (z-), impf, gušnjivati pored gušćivati (z-). -nja, -njava: gúdnja, gúdnjava (Vuk), sa disi-
gusji u imenima biljki gusja noga, ružica, mača »barska biljka koja se jede uz gladne
godine, capsella bursa pastoris«. [S obzirom Vokal u je nastao iz ç: slov. góst, bug. găst, milacijom dnj > dlj gudljavina f »buka«; gud-
trava, gusje rutice, u izvedenicama gusinac polj. gęsty. le. paralele nisu jasno i izvjesno nica (Stulić, Vodopić) »sinonim: gusle«. Na
(Šulek) »guščje jaje«, gusjak »potentina anse- na sinonimna imena kokošica, češ. kokoška,
češ. horobyna kaška »vrapčija krupica«, njem. utvrđene. Uzimlje se srodstvo sa stlit. ganstus -elj: gudēlj m »Maikäfer«, dobio je umetnuto
rina L.«; od nepotvrđenog pridjeva na -in »bogat«, lot. guosts »mnoštvo«, sa gr. γογγύλος n gundelj čime se riječ onomatopeizira =
Grützblume, gdje se uvijek ukazuje na sadr-
gusin: gusinja f (Jačke) »guščje meso (?)«, »okrugao« i sa lit. gaužtis, sa guzica (v.), sa gundevalj (Brač), unakrštavanjem sa sinoni-
gusinjak (Belostenec, Posavina) = güšnjak žim! tobolca, ploda (usp. lat. capsella bursa
pastoris), najvjerojatnije je da se radi o slo- gomolja (v.) i češ. hutný »debeo«. Ako je isto mom govnòvãlj. To se onomatopeiziranje
(Donja Podravina), možda i u toponimu Gu- što lit. gunžys »Kröpf, podvoljak« i stcslav. nastavlja u gunđati, -am (Ugarski Hrvati)
ženici od gus (stcslav. gosb, v. guska) i mak,
sinje (planina, varoš). Prijelaz iz ť deklinacije gczb »stražnjica, ie. korijen je gong- »Klumpen, »sinonim, vrndati, presti«; gunđati, -am =
dakle kao »guščji mak«, dok su ostali nazivi
u deklinacijų a postoji u guša, gen. guše (Kos- Geschwulst, verdichtet«, raširen participskim gunjđati (Vuk) »mrmljati«; sa -or kao u žamor,
prekrajanje osnovnog, tako i rusomača].
met, dječji govor), odatle arb. slavizam guše f. sufiksom -to. žagor: gundoriti, -īm (Vuk) »popijevati nešto
Inače su izvedenice od mocionih sufiksa -ъ , Lit.: ARj 3, 509. 5, 366. 422. 827. 829. u sebi da se ne razumije«. Rumunji posudiše
Machek, ČSR 63—64. Lit.: ARj 3, 509. 515. 4, 194. Elezović
-ka: pridjevi na -ji gušč(i)ji (16. v.), guščija l, 117. Vuković, SDZb 10, 391. Ribarić, gindac »Maikäfer«Bistro-rum. (Žejane) gandi =
traz »vrsta sljeza«, na -in güskin, na -ak gusčāk SDZb 9, 150. Tentor, JF 5, 204. 205. Ma- gandi »gudjeti«; u je nastao iz ç: slov. gosti,
(Vuk) »mjesto gdje se guske hrane«, na -evina gust1 m (Dubrovnik, Kućište, Božava)
žuranić 368. Miklošič 72. SEW l, 541. Ho- bug. gadúvam, polj. gašć. Baltičke paralele,
guščevina (Vuk) »gnoj«, kol. na -ād gūščād »uživanje, raskoša«. Od tal. gusto < lat. gūstus, lub-Kopečný 136. Bruckner 139. Vasmer 323.
gen. -us. Sa lat. prefiksom dis-, koji znači koje su izvjesne, pokazuju dvoglas gausti,
i, deminutivi na -ič guscio m, -ica guščica f Mladenov 118. WP l, 638. Boisacq* 1103. gaudžių »muklo zvoniti«, lot. gaudas »tužba«,
(Vuk), na -e gušče, augmentativ guščetina, radna odsustvo nečega, dìzgust m (17. v., Vuk, Specht, KZ 55, 20. i sl. (cf. IJb 14, 274).
Dubrovnik) < tal. disgusto (primjer: ko god gàuduôt »zavijati«, lot. gàust »tužiti«. Znáči da
imenica na -jar guščar m, deminutiv na -čio je nazalni infiks već u praslavenskom služio
guščarčič »koji čuva guske«. Vokal u je nastao iz ima gusta, ima i aizgūsta). Pridjev na -osus gusti, gudēm impf, (do 18. v.) = gusti
gustóso »ukusno«. Denominai na -are = -ati za onomatopeizaciju. Ie. je korijen gou- »zvati,
ρ', stcslav. gosb, slov. gos, gen. gosî f, bug. (Jelovica, Istra, upor. slov. gosti, godem), bal- vikati«, koji i u govor (v.).
găser m prema f găska, rum. gînsac, polj. ges. gustati, -am impf. (Dubrovnik, objekt vino) = toslav., sveslav. i praslav. gcd-ti primarnog raz-
gustat (Božava) »militi se (gusta me puno)« — reda, danas zamijenjen na -éti: gúdjeti, gudīm Lit.: ARj 3, 494. 500. 501. 508. .10, 434.
Baltičke paralele ne slažu se sa praslav. gcsb Elezović l, 114. 223. Ribarić, SDZb 9, 150.
u tome što pretpostavljaju, kao i drugi ie. (st > št) gustati, -am (15. v., sjeverni čakavci, (Vuk, 17. v.), ekavski gūdēt (Kosmet), ikavski
Cres) »isto« < tal. gustare. Sa vlat. -īdiare > Mažuranič 975. Miklošič 65. 72. SEW l,
jezici, ie. ğh: ģhans-: lit. žąsis, gen. žąsį, lot. gûditi, gûdim (Vodice, Istra) »1° sonare, 2° na- 340. Holub-Kopečný 130. Bruckner 137. KZ
zùoss, stprus. s ansy kao sanskr. hamsa-ķ m »gu- tal. -eggiare > -ižati gustižat (Žrnovo, Kor- ricati, plakati (subjekt žene) za mrtvacem po 45, 42-43. 46, 209. Vasmer 318. 323. Mla-
sak« prema f hamsi »guska«. To odstupanje može čula) »uživati«. Internacionalni latinizam na starom običaju recitirajući stihove (Vodice; denov 118. Trautmann 80. WP l, 635. Kos-
se objasniti na dva načina: pozivom na osci- njem. -ieren > -irati: gustirati, disgustiran. zaguditi koga »tugovati za nekim koji umire«), tić, JF 12, 47-48. Putanec, Slovo 15—16,
laciju ğh i gh u polj. gwiazda prema zvijezda Lit.: ARj 2, 431. 3, 511. 515. Cronia, ID 3° unaprijed nagovještavati (Kosmet; izgu- 204—207.
(v.) ili pozivom na utjecaj onomatopeje ga, 6. Zore, Rad 138, 58. Tentor, JF 5, 208. det, -lm u argou = boškackom govoru »oprezno
gakati (v.) karakteristične za guske. Ta ono- Budmani, Rad 65, 167. REW3 3926. 3927. napustiti mjesto gdje se prije toga bilo, fr. guša f (Vuk, istočno, danas rijetko u zapad-
matopeja mogla je spriječiti ğh. To bi bilo filer)«. Odatle: pbstverbal gud m, na -ah nim krajevima) »1° (u životinja) volja, pútača
onomatopeiziranje slavenske riječi. Upor. ki- gust2, gusta (Vuk, Kosmet), sveslav. i pra- gudalo n (Vuk, 18. v.) = gùdilo, sa praslav. (ŽK), Kropf, 2° (u čeljadi) guka u grlu (Vo-
nesko ghan »guska«. Upor. za slično unakršta- slav. pridjev gcstb »densus«, poimeničen u ž. r. -sli po deklinaciji i güsli, gen. guslī, tako dice, Istra), 3° grlo uopće (Srbija), 4° gallinula
vanje fr. guêpe < lat. vespa + franačko wefsa. »šuma« (šatrovački, Sirinić), kao toponomastički rus., danas običnije po deklinaciji a gusle, chloropus«, guša (Lika) »gušasta kokoš«, guša
Trautmann i Vasmer uzimlju sličan upliv pridjev u vezi s toponomastičkim apelativima: gen. gusala (Vuk, 16. v.) »1° cittara, lyra, (Lika) »jabučica u grlu«. Slov. guša (Notranjsko)
germanske gans i slav. nepotvrđenog oblika laz, rastok, šib, hrast, grab, šuma. Odatle : aps- 2° usna harmonika (Vodice)«, rijedak sing. »Kropf« je iz hrv. Upor. slov. golša f »isto«
ZĢSb.
trakta na -ež gustež = na -zs gūstīs, gen. -íša gusla (plural zbog toga što je to praslavenski (ol od gļtati), goža (Goriško) »isto« ima o
Lit.: ARj 3, 504. 507. 514. Elezović l, (Vuk) = gūstīs m (Kosmet) = gustiža = gustos muzički instramenat od više žica, vrsta harfe), mjesto u prema furi, gòse = tal. gozzo. De-
117. Hamm, Rad 275, 43. Mažuranič f = gustilo »sinonim: talog«; na -oca gustoća = odatle deminutiv na -ica guslice (Vuk, 18. minutivi gušica (kod Mikalje i Stulića) »mala
367. Miklósié 72. SEW l, 342. Holub-Ko- na -ota gustata, na -ina gustìna (16. v.). Na-го
638 gut gut 639 gùveran

djevojka«, gušičica. Pridjevi: na -av gušav, guštarica (Bukovica, Imotski, Vodice, er > ar nom i saobraćajnom govoru. Sveslav. i pra- KZ 55, 2-3. 6 (cf. IJb 13, 222). Osten-Säc-
poimeničen na -ьс gušavac, gen. -avca »1° prema gustară »Dickicht«, v.) = kušíarica slav. denominali na -ati impf, gutati, -am ken, IF 33, 217. Pedersen, KZ 38, 342. REW3
gušav čovjek«, odatle hipokoristik guša = (Istra, Cres, slov. kuščarica), na -čiča guster- (Vuk) (pro-) prema pf. ganuti (Vuk, rijetko), 3807. 3808.
gušo »2° (Cŕha Gora) pelecanus«, na -ica čica (Velebit), na -ić gušterić »mladi gušter« prògunuti, pregünut, -nem (Kosmet), impf.
güšavica »neka trava od uroka«, pridjev na (Valjevo), na -in guštarin (Vranjak, Hrvatsko pregünjât, -ûnjam (Kosmet). Više se govori
-ast güšast. Na -ónja gušonja (Lika) »ime volu«. primorje) = kuščerinec (hrv.-kajk. i slov.). gùtnuti. Odatle na -jaj: gutnjaj, sa disimila- güta f (15. v., Vuk, Marulić, Perast, Du-
Na -an gušan, gen. -äna »golub sa gušom«. Augmentativ gušterina (Stari grad, Dalmacija). cijom tnj > tlj (upor. tijă pored tnjă, v.) brovnik, Božava, ŽK) »1° (medicinski termin)
Denominai na -ati güšati, -am = na -iti Pridjevi: na -ου gušterov, na -ost gušterast. gutljaj (Vuk). Na -iti: zagutìti se (ŽK) »kada kostobolja (upor. guty ili kseroponb), ulozi,
gušiti, gušim »daviti, dusiti«, inhoativ oguša- Denominal na -ati: gušterati se »savijati se se zaustavi hrana u grlu« (upor. kletvu bog Gicht, podagra, chiragra, 2° kap, gen. -i,
viti, -im »postati gušav«. Unakrštenjem sa kao gušter«. Isto znači i jašter (Srbija, Le- da se zagùtî ŽK). Na -javac: gućavac »jednjak« damla (prevedenica, calque), 3° svaka guka
grlo, grkljan nastade gfša f »jabučica u grlu«. penica), na -ica jašterica (Srijem, štokavsko) = (Lumbarda). Ovamo i: gltun (čakavski, 1496) na ljudskom tijelu«. Upor. značenje »Gicht«
Složenice gušobolja (Srbija), bjeloguš (Lika) jašćerica (Hrvatsko zagorje) »1° lacerta, 2° »prožrljivac« sa rom. sufiksom -one > -un prema i u rum. gută; značenje »kap, damla« i u slov.
»ptica cinclus«. Balkanska riječ vjerojatno Hitzpustel auf der Zunge«. Prema gušter je glòtun < glutto, gen. -onis. Deminutivi: na gutam udarjen. Pridjev na -av gütav, poime-
vlat. podrijetla (a u ovom iz tračko-ilirskoga) : gašterica (Vodice). Oblik gušter nalazi se još -cati impf, gücati (Vuk, 18. v.) prema gûcnuti ničen na -ьс > -aç gûtavac, gen. -avca m
rum. guşă, s prefiksom re- a răguşi = a răguşa, u slovenskom, bugarskom, slovačkom i po- = gurnuti (Kavanjin), odatle na -aj, -jaj »1° gutav čovjek, 2° (metafora) vrsta kruške«.
odatle apstraktum na -eh > -eală răguşeală »pro- lapskom. Može se označiti kao praslavenski, gūcāj (Srednja Dalmacija, Pavlinović) prema Hipokoristik guto. Upor. još slov. gota »Fistel«,
muklost«, răguşit »promukao« > bug. guša, jednako kao i jašter koji se nalazi u svim sla- gučaj (hrv.-kajk., Belostenec, Jambrešić), pridjev na -ast gátast = gotav »fistulös«. Od
arb. gushë, gusha »brada« (Ulcinj, za razliku vinama, osim u bugarskom; /- je proteza, na -kati guckati (Srbija), gukati (hrv.-kajk., lat. gutta > tal. gotta. U značenju »kap,
od mjēkra »brada kao dlake, Bart«), ngr. γκοΰσα upor. stcslav. asteri. Oblik gušter je posudenica Belostenec, Jambrešić). Onomatopeizira se: kaplja, apoplexia« postoji poimeničen pridjev
»Kröpf«. Ovo posljednje bilo bi prema Hoegu u rum. guşter »1° lacerta viridis, 2° Kehle, 5ЙС guć (Kosmet) »napio se«. Vokal u je nastao iz guttea > tal. goccia, prošireno deminutivnim
part, od άγχω koje se unakrstilo sa mlet. 3° Schlucht, 3° Bräune« pored guşteriţă »sred- sonantnog /: stcslav. poglzštati »καταπίνω«, sufiksom -ula > tal. -ola gócciola > gôčula
angossa < angustiae. Preko rum. ili hrv.-srp. stvo protiv bolesti« i ngr. γουστέρα pored slov. gólt, bug. gaitam, češ. hltati, rus. glot, (16. v., Dubrovnik) = gueula (16. v., Perast,
rnadž. guša »Kropf«. Nije vjerojatno. Zajednički γουστερίτσα. Lik jašter nije posuđen, već Taj je glotok. Iteratív, veoma dobro zastupljen u sla- Dubrovnik), pridjev na -av gučulav, poime-
je izvor vlat. geusiae »fauces, gingiva;«. Vlat. primaran; gušter je nastao unakrštavanjem sa vinama, pravi se duljenjem ъ > у > i: po- ničen na -ьс > -äc gučulavac, gen. -avca m
zamjena u za ilirski dvoglas· eu (upór. Teuta, guz (v.) već u praslavensko doba. Baltičkih (Stulić) prema gućulavica, denominal žgu-
glitati »καταπίνεiv« prema pf. glinuti, -пет
Tivat, Beuzas, gen. -antis) nije objašnjen. paralela nema. jašter i gušter tumače se raz- čulat (s- > z- naš prefiks), gočulat (Žrnovo,
(Srbija, Leskovac) »progutati kao zmija žabu«
Vjerojatno je došlo od unakrštenja sa guttur, ličito, odjeljuje se jedno od drugoga. Berneker Korčula) »trpiti od jeda ili zavisti«. Na Ve-
(za svako gutanje životinjske) prema impf,
gen. -uris »gola« kao naprijed grša, i u slov. traži za ašter vezu s ie. korijenom *(s)qer- lom otoku sa j mjesto g na neobjašnjen način
na -va- glivati. Rumunji posudiše glbtb > gît
golša (od gutati < gltati) kao i u tal. gozzo < »skakati«, koji je u skoro (v.), kao u gr. άσκα- juca ti pala »kap«. U Lici na lat. -ula (sa
m »vrat«, odavde rum. na -ovati > -ui gitui
*guttium + geusiae. ρίζω prema σκαίρω »skačem« sa a- < ie. pre- sinkopom penultime) gutla »guka, izraslina na
»(za)daviti«, deminutiv gîtifa »Kehle, Schlund«.
fiks o-. Ali gušter ne skače, nego se savija. tijelu«. Odatle prezime Gutleša pored Guteša.
Lit.: ARj 3, 513. 514. 8, 785. Hirtz, Aves Metateze: gítlej m = gîltej (Dosoftci) pored
16, 150. Pleterínik l, 229. 361. Sturm, ČSJK Mladenovu je praslav. guščerb složenica *gou- Kako je gutta > rum. gută, arb. gute pripa-
gîtleajă f »Luft und Speiseröhre« očuvale su
6, 71. Ribarić, SDZb 9, 150. Elezović, JF -sqef-os, u kojoj je prvi dio identičan s gr. dalo balkanskom latinitetu, hrv.-srp. guta
îl < Іъ > f, od kojega je nestao / u gît zbog
14, 229. Miklósié 81. SEW l, 363. 'Mladenov γύπη »jama«, dok praslav. jaščerb sadrži istu može biti dalmatoromanski leksički ostatak.
neobičnosti konsonantskog završetka -h u
115. Vasmer, RSI 2, 29 — 30. Tiktin 1294. osnovu koja je u češ. jeskyně, polj. jaskinia rumunjskim riječima. Odatle: gttlan »Luft-
Hoeg (cf. Joki, Ijfb 12, 132). Capidan, DRom Lit.: ARj 3, 233. 493. 516. 5, 714. Bud-
»pećina, upravo šupljina« od pridjeva ěsko- röhre« = gir tan, upor. grkljan (v.). Sufiks mani, Rad 65, 166. Pleteršnik l, 240. Mi-
3 (cf. IJb 11, 200). GM 135-136. REW3 »šupalj«, sa sufiksom -егъ. Zubatý uporeduje
3750. -ej < hrv.-srp. -ež u grabež, drijemež. Prema klošič 81. SEW l, 364. Matzenauer, LF l,
jaščerí s gr. imenom ribe εσχαρος (v. sko- G. Meyeru bio bi arb. zgunj posudenica iz 205. GM 135-136. REW> 3928. 3929. Štre-
ranca). Iljinski vidi μ ščer- »koža«, a u gu- < gunuti, a to nije vjerojatno. Od baltičkih jezika kelj, DAW 50, 44.
guše f. pl. (Lika), folklorni termin iz kul- gub- (v.) »savijati«. Macheku je aščerz srodno
ture konoplje »najtanji vlasi iz konoplje sve- pružaju za upoređenje samo lot. glùdzît
sa sanskr. ăscarya- »seltsam«, itd. »gutati«. Drugi ie. jezici dosta: kao lat. glūtus
zani u uzao (privezuju se za preslicu, služe gùveran, gen. -ērna m (16. v.) »vlada«.
za potku za platno od vlasa)«. Lit.: ARj 3, 514. 516. 5, 834. Elezović > gluttus, glūtire > gluttirė, odatle posudenica
l, 118. Hirtz, Amph. 40—42. 49. Ribarić, glotūn (v.) < glutto, gen. -onis. Ie. je korijen Od tal. postverbala governo »isto« od guver-
Lit.: ARj 3, 514. SDZb 9, 146. Tenter, JF 5, 205. Miklošič 81. *gel-lguel- »gutati« onomatopejskog podrijetla naţi, -am (15. v.) = (latinizam) gubernati
SEW 1, 33. 363. Holub-Kopečný 152: Bruckner u ništičņom prijevoju *glfl-, raširen particip- (1496, objekt ober) < tal. governare < lat.
gušter m (Vuk, štokavski) = gušter (Kos- 201. ĶZ 45, 43. 289. Vasmer 2, 502. Mladenov gubernare < gr. κυβερνάω, egejskog podrijetla,
met) = gušćer (čakavski i hrv.-kajk.) = (sa k 115. REV 71, 453 (cf.3 IJb 3, 160. JF 3, 211). skim sufiksom -to. Bez toga sufiksa upor.
njem. Kehle, stir, gelim »žerem«. Kao onoma- najprije pomorski termin »upravljati lađom,
mjesto g prema koča < gaia} = kuščar (Lobor, WP 2, 567. Boisacq 290. Matzenauer, LF držati timun (kormilo), kormaniti (v.) > vla-
Jambrešić) = kušćer (Cres, Vrbnik, Beli kod 8, 25-26. 9, 40. Iljinski, ASPh 31, 336- topeja pojavljuje se r mjesto / u ždrijeti (v.) <
343. 32, 337-343. Machek, KZ 64, 264. praslav. *žer-ti. dati uopće«. Radna imenica na lat. > tal.
Varaždina, Zagreb) = (sa šč > š) kušer (Pri- -atare > -atur governàtur (18. v., Dubrovnik),
Körinek, LF 67, 284-290. Scheftelowitz,
gorje) »1° lacerta uopće; sinonim: zelenac KZ 56, 207. Jagić, ASPh 31, 544. Tiktin 740. Lit.: ARj 3, 501. 516. 492. 497. 198. Kušar, guvernatūr, gen. -ura (15. v.) = (haplologija)
(ŽK), zelembać, 2° mišić (Crna Gora)« = NVj 3, 338. Ribarić, SDZb 9, 150. Elezović gurnatūr (Crna Gora) = (mlet.) guvernadur
gustar (Vodice) »bolest, kad nabubre vratne gut m (ugarski Hrvati, Vodice, Lika K), l, 117. 2, 123. Mažuranu 323. Miklošič 67. (Crna Gora, Boì:a) = (sa umetnutim n pred
žlijezde, angina«. Odatle: na -oca gušterača sveslav. i praslav. glztb »1° guttur, 2° gutljaj SEW l, 309. Holub-Kopečný 124. Vasmer dentalom) guvernandur (Crna Gora) = (s
»žlijezda u trbuhu«, na -ica gušterica (13. v., (upor. izričaj ide mi ùz gūt »podrigava mi se« 275. Trautmann 93. WP l, 621. Tiktin 684. prevedenim sufiksom) guvernalac, gen. -aoca
također toponim) = gušćerica (Poljica) = (Lika K)«. Regionalno, nepoznato u književ- Mladenov 115. Boisacq3 173. GM 484. Specht, (16. v.) = (latinizam) gub(e)rnatur (16. v.,
gùveran 640 guž güz 641 gvardija

Glavinić, Kožičić) = (francuzizam, koji je guće je izvoditi i iz αγωγιάτης > cine. polj. ivaz, gen. węża, rus. už, gen. uža. Vokal hužva, polj. gažew, gažwa. Da je i u hrv.-srp.
došao preko njemačkog) guverner, gen. -éra < guriai »idem«. Složenice sa samoglasom o za u je nastao iz G: praslav. ргь; guž je na- postojao oblik bez -va, dokazuje izvedenica
fr. gouverneur. vezu guzòbolja (Vuk), guzobad (Srednja Dal- rodu poznat da pije kravlje mlijeko; zato se güževina f (Mušicki) »ono što je u snopu
Lit.: ARj 3, 336. 487. 492. 504. 518. REW3 macija, Pavlinović) »sijeno oštro i kratko«, govori u poredbi: pije kao guž (Sinac, Lika K). ispod uža«. Madžari posudiše iz slovačkog ili
3903. DEI 1850. guzòljubine f pl. (Sinj) »hrana koju tko voli«; Najstarija je potvrda u dečanskom hriso- hrv.-srp. gúzsba i guzs; Rumunji iz hrv.-srp.
crnoguz = crnorep (v.) »riba«; punguza f (Ori- volju gdje je nadimak. Mjesto proteze v cujbă, odatle încujba. Vokal u je nastao iz Q.
güz m (Vuk), baltoslav., sveslav. i praslav. govori se /: fužić (Brestovac, okrug krajinski)
ovac) »vrsta šljive«, pùnguz m (Vuk) »izmiš- Prema Miklošiču, Bernekeru i Briickneru bila
gçzb »1° nates«, običnije u deminutivu na -ica ljeno jelo«. Denominali na -ati: impf, guzăt »id.«. Između guž i vuž postoji kompromisni bi to ista riječ koja i uže (v.) i ušao (v.) od
guzica (16. v.) = gùica (Lika), nepristojno gúzon (Brusje, Hvar) »micati«; pf. naguzati oblik gvuž (Kostajnica). S pridjevom je slepi vezati (v.); g- bi bila proteza kao u guž i gus-
kao i njem. Arsch, u pristojnom govoru pre- prema impf, naguzavati »nabrati, načiniti guž (Matevac, Niš), odatle složenica slepovuž jenica. Tome se protivi što огь u značenju
vedenica stražnjica prema njem. Hinterer, »2° nábore« od guza »nabor«; ogužati se »ojesti se, (Čučurje) = slepovuš (Granešina) = slijepa gužva nije potvrđeno. Petersson odvaja stcslav.
(uvredljiva metafora) kukavica, tj. čovjek koji otrti se, utrti se od mnogog hoda«; na -iti: guja (Gornja Bukovica, Valjevo), s hipokoris- gožvica od vezati. To mišljenje prihvaća i
iz kukavičluka ne usuđuje se muški ustati guzui se, gûzîm (Vuk) (is-, na-, za-} »pregibati tikom guja (v.). U toj složenici izgleda guž = Vasmer i vidi ie. prasrodstvo u stnord. kengr
protiv nečega nego ostaje sjediti« (takva je se tako da se guzica diže u vis«, naguziti se vuž = uš kao suvišno i odbacuje se, pa se »Haken, Biegung«, stengi, cangie »Einfriedigung«,
metafora i ogužati se, ogužam prema ogužavati (Lika) »(pejorativna metafora) naljutiti se«, govori ślepić, slijepac, slepać, ślepak, slepčina, le. je korijen *gengh- »drehen, winden,flechten,
se, ogužavam »oklijevati«, na -ati od oguziti uguzlčit se (Kosmet) »opiti se«. Vokal u je na- slipčić i slepica. Velike promjene doživio je i weben«, sa sufiksima -io, -џа.
se). Pridjevi: na -ьп gúzan, određeni vid stao iz ç: slov. goza, bug. găz(ăt), polj; gaz prvobitni oblik vuž (Lika) »zmija coluber
gūznī (gúznő crijevo, upór. rus. gúzno »Steiss«), Lit.: ARj 3, 816. 4, 194. Miklošič 56. SEW
s potpunom fonetskom paralelom u baltičkoj longissimus Laur.«. Dobiva deminutivni su- l, 343. Holub-Kopečný 130. Bruckner 137.
poimeničen na -łk guznīk »dio ama koji stoji grupi lit. gunžys »podvoljak, pútača (ŽK)«, fiks -ìk: vužak, gen. vuška (Čačak, Blato na KZ 45, 289. Vasmer 318. Mlađenov 118.
konju na guzici«; na -от guzičin, poimeničen stprus. gunsix »Beule«. Budući da se s velikom Korčuli) »idem«. Prema gen. stvara se novi Mladenov 118. WP 1, 588. Petersson, IF 24,
na -jak guzičnjak ·= güzišnjak (Brač) »guzno vjerojatnošću izvodi od istog ie. korijena i nominativ vušak, gen. vuška »serpens veneno 265-266. Tiktin 461.
crijevo«; na -at guzat (Vuk). Deminutivi: sveslav. i praslav. pridjev gust < ie. *gong-to, carens«, vuška f (Dalmacija) »callopeltis cruen-
na -ić guzić, na -ica guzičica. Hipokoristik tatus«. Proteza v se ispušta kao i češ. užovka, gvala f (Slavonija, 18. v.) »sinonimi: gruda,
opravdana su i dalja upoređenja sa gr. γόγ-
guza (Dubrovnik, sjeverna Dalmacija), guja rus. už: uzak (gen. nije potvrđen, Dubrovnik, grumen, guka, kepa (Dubica)«. Odatle demi-
γρος »Auswuchs an Bäumen«, γογγύλος »okra-
(Lika) od guzica; guza (Lika) »psovka za Vrazogrnac, okrug Zaječar, Jošanička Banja, nutiv na -ica: gvalica. Budmani misli da je
gao«, stnord. kçkkr »Klumpen«. Prema tome
žensku debele guzice« prema m gùzan (Lika) Kaštela kod Splita, Korčula). Sufiks -гћ se tuda, ali ne zna odakle je.
praslav. specijalizacija ie. korijena *gonğ- na
= güzonja (Vuk, Srbija) = guzõnja (Kosmet) dio tijela razvila se iz denominacije »debela zamjenjuje sa -ić, -ica: užič (Paraćin), uzica Lit.: ARj 3, 520. 4, 936.
= guzleša (Martié). Na -ara: guzara f (Viro- masa«. Po etimologiji gczb nije pejorativna (Crna Gora), užljak (Rača, Kruševac); ušak
vitica) »suvrst kruške«. Apstraktum na -elj: (Pančić). Kao sveslav. i praslav. je masku- gvantīra f (Potomje) = gvantîra (Kućište)
riječ. Pejorativnost se razvila pod uplivom
gúzelj m (Srednja Dalmacija, Pavlinović) linum deklinacije -o. Baltičke i latinske us- = gvantifj^era (Perast, Dubrovnik, Cavtat,
lat. cülus i njem. Arsch. Upor. za pejorativi-
»buntovni žamor« (semantički razvitak neja- porednice pretpostavljaju femininum dekli- Boka) = gvàntjera (Čilipi) = gvantiera (Rab)
ziranje rit .(v.).
san). Augmentativi: na -ina guziiina, na nacije i, u kojoj se morfološki nije razlikovao = gvantjera (Božava) = gvančera (Lumbarda)
-etina guzičetina. Prema grubijan sa lat. -ianus Lit.: ARj 3, 496. 518. 519. 4, 194. 7, 349. »tasa, pladanj za držat biçerine i za serviranje,
350. 10, 448. Elezović l, 114. 2, 89. 380. Hraste, maskulinum i femininum (upor. gçsb i kokoš
gúzijan (Dobroselo) »čovjek koji mnogo ne f): lit. angis, lat. anguis. Slavenska promjena poslužavnik za kavu«. Izvedenica na tal. -iera
JF 6, 212. SDZb 10, 59. Skok, ZRPh 54, < fr. -iere < lat. -aria od frnč. *wanth, odatle
razumije«. Kao u rus., guza f (Belostenec, g > ž dokazuje da je i u praslavenskom bila
448-449. Jagić, ASPh 20, 529. Miklošič
Stulić) »sinonim: nabor, bora«. Nerazumljiv 81. SEW l, 341-342. Bruckner 164. KZ u deklinaciji i i da je s tom promjenom prešla s prefiksom a- < lat. ad- agguantare > agvàn-
je sufiks u guzûtla î (Kosmet) »čeljade sa 43, 344. Vasmer 318-319. Trautmann 101. medu maskulina. Ie. je korijen angu(h)i-. V. tat (Dubrovnik, Cavtat) »zgrabiti (rukom neku
debelom stražnjicom, lijeno, teško pokretno«. WP l, 639. Mladenov 118. Štrekelj, DAW ugor i guja. stvar)«, tal. guantièra (17. v.).
Složenice iz sintagmi: prilog naguskē (Lika) 50, 55. Zubatý, ASPh 16, 395-394. Schef- Lit.: ARj 3, 519. Hirtz, Amph. 42. 137 Lit.: ARj 3, 520. Küšar, Rad 118, 20. NVj
»natraške«, doguz = doguzac = nagueac, gen. telowitz, IF 33, 145. Matzenauer, LF 7, 206. 164. 171. Miklošič 223. Holub-Kopečný 405. 3, 337. Cronia, ID 6. REWS 9500. DEI 1883.
-sca (Lika) -»oficirski Waffenrock, dolama«, GM 135-136. 306. Bruckner 604. Trautmann 8. WP l, 63. Vail-
nagùzl(f)ez m »rak«, tj. koji Ijeze naguske = lant, RES 8, 243-245. Boisacq" 213. gvarati, -am impf. (17. v., Dubrovnik,
natraške (v. ljestf)4., pôdguz, gen. pödgûza m guž m (Vrbnik, Šušnjevo selo i Čakovac Boka) »bacakati se, praćakati«. Početno gv upu-
pored f pödgûza (Kosmet) »muško i žensko kod Ogulina, Veljun i Slunj, Kosinj, Prokop gužva f (Vuk, 17. v.) »1° pletenica ili uže ćuje na tal. riječ franačkog podrijetla, ali
čeljade neuredno« = sa -jar podguzičar m i Počitelj u Lici, Podsused, Varoš u Slavoniji, od pruća, vimen, 2° metež gomile« = (sa franačko waron »aufmerken« nije u Italiji
(Kosmet) prema podguzičarka »neuredan«, põd- ŽK, Kruševac, Niš, Pirot, Crikvenica, Hrvat- žv > žb) gužba (Hercegovina, Boka) = gušva uopće potvrđeno, a ni značenje ne odgovara.
guznica (Peć) »klupa na kojoj grnoar (lončar) sko primorje, Zagreb) = guš (Prigorje, Sa- (Stulić, nepouzdano). Odatle na -ara: guž- Sa fr. gare »pozor« slaže se mlet. vara > vara,
sjedi kad okreće kolo za sudove«. Ovamo možda mobor, Pokuplje, Zagorje, gen. nije potvrđen) vara (Vuk) »vrst pite«, jednaka denominacija vare (istročakavski uzvik) »eno«.
ide i poguzljelj m (Sv. Stefan, Paštrovići) »anguis fragilis«. Odatle guževac (Šulek) »si- kao gibanica (v.). Deminutiv gužvica. Deno- Lit.: ARj 3, 520. REW3 9508. Štrekelj,
»pphođanin = pővojani (Lika K) »rođaci nonim: slijepić«. Unakrštava se (kontaminira) minali na -ati: gužvati, -am (Vuk) (iz-, г-), ASPh 14, 551.
mlade koji dolaze drugi dan svatova u po- sa gužva i gužvati se (v.). Odatle gužvina na -eljati. s prefiksima ίζ-,ταζ-, ζ-, gužveljati,
hode nevjesti (svatovski termin)«, obrazovan (Grižane, Sv. Jelena, Hrvatsko primorje) -ãm (Vuk, objekt košulju). Stariji rum. sla- gvardija f (16. v., Dubrovnik, Božava, Po-
istim sufiksom -ijelj < lat. -ellus kao Bokîjelj »idem«. U slov. gôž i glož. Sa g- ne postoji vizam ginj »remen« dokazuje da je i u južnoslav. tomje, Rab) »straža, financijska straža«. Od
< Bokelj, ako se tumači kao metafora za one u drugim slavinama. To nije ni hrv.-srp. ni kao u sveslav. i praslav. gņžb bila bez -ь а. tal. guàrdia postverbal od guardare sa dočet-
koji dolaze da se najedu iz ostataka svatovske slov. jedini i prvobitni oblik, nego čakavski S tim sufiksom u stcslav. gcžvica, bug. gaz kom -ia kao u custodia, od franačkog *a>ardon
gozbe, upor. poguzijaš »Schmarotzer«. Mo- vuž, gen. vuža i slov. voz, čemu odgovara u pored gažva, ukr. hužva, češ. houžev, slov. »stražiti«, nvnjem. warten. Odatle gvardijan»

P. Skok: Etimologijski rječnik


gvardija 642 gvorilo gvozd 643 gvozd

gen. -ana m (17. v.) = guardian (Rab) »1° guercio od langobardskog dverh-, nvnjem. gvozd m »1° elavus, klinac (drveni), ekser, goxhdë »klinac, čavao«. Riječ gvozd ima još zna-
stražar uopće 2° starješina nad manastirom quer »kos, schräge«. Drugi je dio pridjev od čavao (od gvozda), 2° ferram, željezo« = čenje »šuma, dubrava, gora, loza, u ostalim slavi-
sv. Frane«, tal. guardiano, srlat. gardianus oko (tip crnóok). S prefiksom na- nagverok gvôz, gen. gvozda, m »ćuskija« (Kosmet). nama Usw. To je značenje danas posvema
(10. v.), obrazovano kao scriba, gen. -anis > »podosta gverok« (u Bellimi prijevodu guercetto). Prvo značenje je sveslavensku i praslavensko nestalo kod nas i u bugarskom. Nije se očuvalo
tal. scrivano > škriban (v.). Ovamo ide interna- Prvi se dio nalazi u glagolima, od tal. guercio bez paralela u baltičkoj grupi. Značenje 1° ni onoliko koliko gvozd »klinac«. U štokavskom
cionalni francuzizam garda f, pridjev gardijski, ogverčiti pf., gveriti, ogveriti pf. prema impf. očuvalo se kod nas samo u knjigama pisanim je živjelo do 18. v., a u čakavskom do 16. v.
radna imenica na -ist gardist (v.). U Vukovoj ogverivati »učiniti koga gveroka«, imperfektiv crkvenim jezikom. Istisnuto je od posuđe- Veoma je raširen toponim Gvozd, Gvozdac,
poslovici iz Risna: Kad se što ima, ne govori sa prijevojem e-i (tip metati-mítati) gvírati, nica: tur. ekser, mlet. čavao. Crnogorska je Gvoznica, Gvozdansko, Zagvozd po svim
se gvardi me, nego manji me »čuvaj me, nego gviram (Mikalja) »hoditi kao slijep« pored gvi- metafora odatle »kamen izrastao u visinu«. Sa našim krajevima. Sinonimi i ovdje istisnuše
jedi me«, nisu naši oblici i ne predstavljaju riti, -im (Vuk) »upirati oči u što« = (gv > hv) značenjem 1° suvisi i deminutiv gvozdac, gen. praslavensko značenje, naročito zbog izbjega-
infinitiv gvarditi, koji je prema guardare i hviriti = (hv > f) firlt (ŽK) prema impf. gvòsca pored gvozdàca (Lika) »1° fibula, 2° u vanja homonimije sa značenjem »1° klinac« i
nemoguć, nego su to tal.-mletački izrazi, zafīrīvat. Početna suglasnička grupa gv iz- saponima na opancima« i denominai na -iti »2° željezo«. Živi još u kraju blizu slovenskom:
kako je već Budmani dobro opazio. Postverbal mijenjena je (onomatopeiziranje) u n: niriti gvozditi (pri-, raž-) prema zagvažđati »sino- gôzd m (Vodice, Istra) = gvozd, gen. gvozda
riguardo od riguardare (mlet. prefiks re-) > (Došen) = njiriti, -im (Vuk), deminutiv na nim: pričvrstiti klincima«, zagvdzditi (Vo- (Golać), gvozd, gen. gvozda (Rukavac) »gusta
legvord m (Veli otok) »obzir, pristojnosti«. -kati njîrkati, -ãm (Lika); nj je nastao iz gnji- dice) »verkeilen«, odatle postverbal zagvôzda šuma bukova«. Od izvedenica postoje samo
Imperativna složenica guardamano (drugi dio riti kao janje iz jagnje. »Keil« = zagvôzda »klin kojim se cijepaju deminutivi na -bk: gozdak (Vodice) = gozdii,
mano < lat. manus »ruka«) > guardàmãn m Lit.: ARj 3, 521. 8, 189. 283. 785. REW3 drva«. Kad su drveni klinci zamijenjeni že- na -ьс gvozdac, gen. gvosca (čakavski, 16. v.).
(Potomje) »1° prsobran na stubama, perda, 2812. ljeznima, gvozd je mogao po zakonu sinegdohe Postavlja se pitanje da li je gvozd u ove dvije
2° (Račišće) sprava za tiskanje igle kod šivanja dobiti značenje 2°, tj. postao je sinonim serije značenja postanjem ista riječ. Ima sla-
gvírati, gvírãm impf. (Mikaila, Vuk) »1°
jedra«. Slov. prema mlet. i furl, izgovoru željezu. To je hrv.-srp. inovacija. Ta je sino- vista koji· tvrde da su to različite riječi, po-
kako slijep hodati ili iskati« = gviriti, gvirim
gu > v. vardır, gen. -rja = vardjân. Mlet. nīmija učinila, te je gvozd u tom značenju u stavljajući za prvu seriju ie. korijen *ghasto =
(Vuk) »upirati oči u što, u knjigu« = dzviret,
varda f »Wache« i imperativ varda »pazi, mnogim našim narječjima propao. Razvitku *ghazdo u lat. hasta, a za drugu srodstvo s
dzvirîm (Kosmet) »gledati kroz kakvu puko-
pozor, attento« postala je preko tal. balkanska toga značenja dali su pobudu kolektivi: na njem. Quaste, arb. vjeth »lišće, grane« od ie.
tinu, rupu, rešetku, tako da onaj koji dzviri,
riječ, odatle toponim Varda (Morinje, Boka), -je gvožde n = gvozdje (mlinsko, Poljički korijena gjios-, koji je u slavinama bio raširen
vidi, a njega ne vide«, nadzvîrêt, -irim (Kosmet)
v ardati, -am impf. (Vuk) »1° paziti, čuvati, statut) = gvôjze (Kosmet); na -ija (v.) gvoz- kolektivnim formantom -d. Vasmer uzimlje
»malo pogledati, na jedno oko pogledati Kroz
2° (Grbalj) tumarati«, uvārdati pf »uvrebati, díja f »ferramenta«, na -ice gvozdice n (16. v., da su se obje serije značenja razvile iz istog
kakvu rupu« = firlt (ŽK) < hviriti (16. v.,
ukebati«, s drugim akcentom vàrdati, -ãm Dubrovnik) = gvozdice (Mikalja), gvozdiva prvobitno jedinstvenog značenja »grana, oštrica«.
Zoranie; voda hviri u kolo bubajuć; kao da
impf. (Crna Gora) »bucati, larmati, torokati, n pl. Pridjevi na -en: gvozden (17. v.) =gvoz- Ovo se mišljenje može opravdati dodatkom
se ne slaže s tim značenjem), zafirlvat, -rujem
vikati«, navàrdati pf. (Piva-Drobnjak, objekt den (Kosmet) »ferreus« = gvozden (17. i 18. v.), da je i u najstarije doba kao i kasnije bio na
(ŽK). Odade postverbal sa sufiksom -ka:
drva) »nagomilati«, na -ište toponim Vardište n poimeničen na -jak gvozdènjãk, gen. -aka djelu semantički zakon sinegdohe: gvozd je
dzvírka pored dzvìrke f (Kosmet) »rupica, otvor,
(Bosna), bug. varda f »1° Wache, 2° uzvik: (Vuk) »oruđe od gvozda i različita druga označivalo drvenu oštricu izraslu u šumi,
kroz koji se može viriti«. U istom značenju
Achtung«, vardač = vardján »Wächter«, var- značenja«, na -ka gvozdēnka (Vuk, Srijem) neizdjelanu ili izdjelanu, odatle značenje
imaju Vuk i Stulić gnjiriti, -im »gviriti u
duvam, vardja, arb. vardhë «Wache«. = gvozdenčina »gvozdena peraica (ima zube »klinac« kao i mjesto gdje je izrastao, »šuma«.
knjigu«. Odatle deminutiv njîrkati, -ãm (Lika)
Lit.: ARj 3, 52U-1. Pleteršnik 2, 748. kao eksere)«. Složenica gvozdènzuba (Vuk, Sri- Upoređenje sa lat. hasta, got. gazds itd. mora
»idem«, njiralo m (Lika) prema f njiralica
Mladenov 58. Doric 31. Cronia, ID 6, ПО. jem) »naprava za plašenje djece kao baba otpasti jer ne objašnjava ni fonetsku stranu,
»koji njiri u što«; nj mjesto gnj je kao u njazlo
Vuković, SDZb 10, 391. Kusar, Rad 118, »gnijezdo«. Došen sa n mjesto nj: niriti (objekt:
korizma i baba ruga«. Na -ovit: gvozdòvit. tj. v u gvozd.
21. 24. REW3 9502. DEI 1885. GM 463. Na -ovica: gvozdovica (18. v.) »gvozdena ruda«. Lit.: ARj 3, 522. 527. 11, 895. Elezović
tvrde planine). U ovu grupu ide bez sumnje i
Radne imenice na -ar: gvòzdãr — gvoždar, I, 94. Ribarić, SDZb 9, 148. BI 2, 776. Ma-
gvaštapan (Šćepan, Dubrovnik) »žohar«. viriti, virim impf. (Vuk) »speciilor, lùkati (hrv.-
gen. -ara (Vuk), odatle gvožđariti. Na -ara, žuranić 369. Miklošič 81. 82. 423. SEW l,
Od tal. imperativne složenice guastatane od -kajk.)« (po-, !iz-, nad-, /se/, pri-, pro-, raz-,
-arija, -arnica, -orina: gvožđara, gvožđarija, 365. Holub-Kopečný 137. Bruckner 166. ASPh
guastare < lat. vantare i pane < lat. panis za-), iterativ -vířívati, -virujem pored -virivam
gvoždarnica, gvoždarina. Augmentativi: gvož- II, 129. 39, 10-11. Vasmer 263. RSl 4, 175.
»hljeb«. (iz-, nad-, (se), pod-, pri-, raž-, za-) samo s
dušina (Vuk, 18. v.) »staro gvožde« = gvoždu- ZSPh 2, 55. WP l, 541. 644. Jokl, IF 30,
Lit.: REW3 9168. prefiksima prema pf. virnuti (za-), deminutiv
rina. Neologizam gvõzdoteg (18. v.) »magnet«. 204. Uhlenbeck, PBB 30, 283. Boisacq3 1101.
-virkivati, -virkujem, s navedenim prefiksima.
gvėra f (narodna pjesma crnogorska, Istra, U značenju »klinac« posudiše Rumunji găvozd Tiktin 666. Mladenov 98. GM 128. Pokorny»
Lit.: ARj 3, 228. 521. 752. 8, 189. 283, — guvojd, odatle a gavozdi »annageln« i Arbanasi ZSPh 16, 405 (cf. Ijfb 13, 251).
Perast) = gvėra (Rab) »boj, rat«. Od tal. BI 2, 720. Elezović l, 214. 435. Tomanović.
guèrra franačkog podrijetla werra, koje je na JF 17, 201.
zapadu zamijenilo bellům već na koncu carskog
doba. Nema ga ni u balkanskom latinitetu, gvišan, f gvišna (ŽK), najčešće u prilogu
upor. rum. războiu, arb. lufte < lat. lucia > fr. zagvišno »uistinu, za sigurno«. Ide zajedno,
lutte. što se tiče tvorbe pridjeva njemačkog pod-
Lit.: ARj 3, 521. Kušar, Rad 118,25. REW* rijetla, sa fališan (v.). Od njem. gewiss + -ъп.
9524a. DEI 1850. Lit.: Skok, ASPh 28, 468.
gvèrok (Mikalja, Bella, Voltidi, Stulić), gvorilo n (Ljubovija i Azbukovića, Srbija)
složen pridjev (kao razrok) »strangled«. Sa- »obod nalik na sito, pa se na to fes natuče«·
drži u prvom dijelu istu osnovu koju i tal. Lit.: ARj 3, 521.
H
ha = ha (Dubrovnik), uzvik za razna psi- po semantičkom zakonu sinegdohe na »mrđin
hološka raspoloženja, kao čuđenje, žalost, ra- (v.), sklad, razor (Šabački okrug)«. Hrv.-kajk.
dost, razmišljanje. Ponavlja se za oponašanje i slov. oblici: hebed, gen. hebdajhepta =
zvuka smijeha: hă hă hă. Pojačava se dodava- hebãt dokazuju da je α u hrv.-srp. kabat i
njem -h: hah (Zoranie). Internacionalan je, avta moglo nastati iz ъ. Prema tome bi praslav.
upór. turski ha, hah, hah. Oformljen je sa bio *chbbbtz; b i p osciliraju i u hrv.-srp. zbog
-kati: hakati, hãkãm impf, »puštati iz sebe deklinacije. Prvobitno je b. Ali u češkom, polj-
glas ha hai = hakati, hačem impf. (Bosna, skom i ukrajinskom postoje oblici sa a : hobina,
Dalmacija?) »vikatŕ hă hău = hakati, hâcëm kabzına = chebzina, chabovina (moravsko),
pored -ām impf, »sinonim: dihati«, kod Stolića ehab, u značenju »Gerte, Zweig, Gestrüpp,
onomatopejska reduplikacija impf, hakati, ha- Unkraut« koje se dodiruje. Zbog toga nema
ham prema pf. hahnuti. Odatle postverbal izvjesnosti da je u svim gore navedenim vari-
hâk m (Vuk, Boka) »1° ha, 2° sinonim: dah jantama α'nastao iz ъ. Tumačenja o ie. po-
(Dubrovnik)«. Upor. uzvik ho. Vaillant uzimlje drijetlu nisu jedinstvena. Peterssonu je сЪъЪъІъ
oformljenje toga uzvika i u hajati (se) (v.) složenica od AS- < ie. korijen asu-, koji se
»braniti se«, što zbog semantičkih i drugih nalazi u sanskrt. ksupah »džbun«, a u praslav.
razloga ne može biti. u hvoja i hvost, i -Ьъгъ < ie. *bhgugö, bhugó
Lit.: ARj 3, 542. 546. 557. Elezovii 2, »bazga, zova«. Za taj se dio veli da je u srod-
416. Deny § 1023-1026. i 1045. Vaillant, stvu i sa φυτόν. Machek, koji je häbina, ЪаЪъ
RES 22, 191. i habat upoređivao sa litavskim kèbti, pripisuje
je sada pred-ie. supstratu, pozivajući se na
hàbat, gen. hàpta m (Dubrovnik) = habàt, slijed suglasnika sk- p- t u srvnjem. Schipiten.
gen. hapta (čakavski) = habod, gen. habda m Miklošiču i Vasmeru je grčkog podrijetla
pored habd = kapat (Šulek, prema gen.) = ακτή (άκτέα) preko Iračkoga. Berneker je po-
hápta f (16. v.) = hvapat = kabat (jedanput) mišljao na vezu s hobot »rep« (v.). Matzenauer
»sambucus ebulus; sinonim: baza, bazga, na dačko σέβα. Ne može se tvrditi ni to da su
bzova > zova, burján«. Sa e mjesto a kao u sve gore navedene potvrde bez h počinjale
češ. chebdí, polj. chebd, u hrv.-kajk. hebed. nekada sa h-. Zbog toga treba, čini se, računati
Odatle: na -ovina habdovina, haptovina, pri- s mogućnošću da je avta i aptika od gr. ακτή
djev na -ъп habden = haptan (16. v.); kolek- »Holunderbaum« kao i njem. Attich, stvnjem.
tivi: kabatiņa, habatija. Najčešće je potvrđena atah, atuh.
bez h i sa sufiksima -za biljke -ika i -uga i Lit.: ARj l, 28. 97. 126. 3, 543. 566.
sa t pored d: àbdika (Šulek) = optika (Vuk) = 567. 738. 4, 709. Elezović 2, 33. MikloKč 3.
àvtika (Vuk) = audiką (Banja Luka) = àptuga SEW l, 380. 410. 391. 409. 410. Holub-
= àvtuga »bacca ebuli«. Bez sufiksa abd, s Kopečný 139. Bruckner 177. Vasmer, RSl 4,
178-180. 6, 196. Petersson, KZ 46, 140-146.
akcentom kao hipokoristik atva = apta. Odavde (cf. JF 3, 215). Machek, LP 2, 154. Slávia 16,
pridjevi na -ov, -in: abdov = àptov = avtov, 179. 180. 215. Machek, ČSR 221-2. Loe-
poimeničen s -ьс u toponimu Ävtovac (Bosna), wenthal, KZ 51, 238. WuS 10, 156. Matze-
na -ina aptovina = avtovina = optôvina nauer, LF 7, 217-218.
(Kosmet, o mjesto a nejasno, asimilacija ?),
aptin. Na -ik: àvtík = aptik (Vuk) »mjesto habati, -am impf. (Vuk) (po-), sveslav. i
gdje raste apta«. Budući da ova biljka raste praslav., »1° nošenjem derati haljinu, 2° kva-
vrlo često na međi između njiva, prenosi se riti uopće, 3° kuditi (Crna Gora)«; na -iti:
habati 646 hadži hadži 647 hâin

hobiti se, -im (14. v., čakavski, hrv.-kajk.) (sa zamjenom -nik) habemik, gen. -ika »1° straktum na -luk: hadžiluk »hodočašće u Meku SEW l, 382. Pascu 2, 139., br. 577. Tiktin
(po-) »kvariti se« — pacanti se (ŽK) prema ite- sinonim: glasnik, glasonoša, 2° epitet za pušku, ili Jeruzalem«. Složenica: hadžinedomak m 714. 715. Mladenov 664. Matzenauer, LF7, 212.
rativu shabljati i shabljivati, -Ijujem — kabìti top«. Složenica tipa glasonoša je habronoša »(pejorativno) tko je pošao na hadžiluk, a nije
(Vodice, objekt sikini) »otupiti«) (s-). Odatle (Vuk) »sinonim: stokućanin, palavra, stoku- došao do svetog mjesta Meke ili Jerusalema«. hàfiz m (općenito u Bosni, zacijelo i na
postverbal haba f (1234—1240) »kvar, šteta«. ćanka; koji po kući raznosi glasove«; âjer (v. Hipokoristik hadžo (narodna pjesma i pripo- Balkanu) = afūz pored ãfuz, gen. afuza
Može biti i poimeničen ž. r. pridjeva haЪъ hajir) aber (Kosmet, Vučitrn) kaže domaćica vijetke). Veoma rašireno prezime među mu- (Kosmet) »koji je na izust izučio cijeli kuran«.
»schlecht«, upór. češ. chabý. Pridjevi: na »kad pred kućom svraka krekeće« = air aber slimanima i nemuslimanima: Hadžić < *Ha- Turcizam arapskog podrijetla (ar. hafiz >
-ьп šhaban »pokvaren, oštećen« = skaban (Vuk). Balkanski turcizam arapskog podrijetla džij(f)č = Adžije 1783 (Peći). Balkanski tur- tur. hafiz) iz oblasti islama.
(Istra), na -av hăbav (1496) »sinonim: prljav, (ar. habär »Nachricht, Mitteilung« > tur. cizam arapskog podrijetla (ar. hağğ »hodo-
Lit.: ARj 3, 545. Elezović l, 23.
gnusan«, poimeničen na -ьс hăbavac, gen. haber): rum. haber, bug., arb. haber, habertâr, časnik«, u produženom obliku hağği, koji se
-avca (Čačak) »kukuruz u kojem su zrna u ngr. χαμπέρι. upotrebljava u perzijskom ' i turskom jeziku,
vrhu uvela«, na -ljiv shabljiv. Radna imenica odatle tur. hacılık i balkanski oblici od semit- haham-bäša m (Kosmet) »hebrejski sve-
Lit.: ARj 3, 543. Elezović l, 2. Miklošič 84. skog glagola koji znači »ići amo tamo, plesati, ćenik, .nadrabin«. Balkanski turcizam hebrej-
na -telj: shabitelj (Belostenac) »koji kvari«. SEW l, 780. Mladenov 664. GM 144. Korsch,
Apstraktum na -ost: skabost f (Srbija, Mili- slaviti«), iz oblasti islama: rum. agiu = agia skog podrijetla (haham-boįi) iz oblasti religije:
ASPh 9, 502. Matzenauer, LF 7, 211.
ćević) »slabost«. U stcslav. hobiti st znači (iz bug. ili hrv.-srpO, bug. hadžija, hadžūak, rum. haham, haham-başă (preko hrv.-srp.),
hädnač (Tekelija) »(iliti) poručnik« = hađnađ arb. haxhí, haxhilëk, cine. hagi, hăgillîke f, cine. haham.
»sich enthalten«. To značenje teško je spojiti
s gornjim. Možda je s njim u vezi i značenje (Belostenec, Pergošić) = (dva) adnada (mla- ngr. χατζής, χατζηλίκι. Na Balkanu je ha- Lit.: Elezović 2, 416. Tiktin 713. Pascu 2,
hebat (Cres) = hăbat (sjeverni Cres, gdje je da) (Vuk, narodna pjesma 3, 558.). Od madž. džija bio znak duhovnog plemstva. 139., br. 5751
ъ > a) »slušati«. U Kosmetu obit, -im znači složenice hadnagy »vojvoda, zapovjednik u Lit.: ARj 3, 545. Mladenov 664. Elezović l,
»buniti, odvući pažnju«, zaabit = uâbit »1° ratu«. 23. Pascu 2, 139. GM 144. Đorđić, NJ 3, hahar m = hàhar (Krasie, 16. v., čakavski,
ne primijetiti, 2° (<—' se) zanijeti se«. Tu je Lit.: AR] 3, 544. Mažuranu 370. 117. Korsch, ASPh 9, 501. Bobčev, REB 2, hrv.-kajk., slov.) prema f haharica »1° sino-
kvarenje materije prenijeto na psihu. To 1-12. nim: dzeļat, 2°. (uvredljivo) lopov, lopuža«.
hädrica f (Dubrovnik, okolica, Budmani)
značenje ima i arbanaski slavizam habis »zer- »muška kratka haljina bez rukava, što se nosi Pridjevi na -ov i -ski: haharov, haharski', na
hàe = ae »uzvik za tjeranje volova«, odatle
streue, setze in Erstaunen«. Stulićev rashabiti više koreta, obično od zelene neizvezene ka- -nica: haharnica', apstrakta na -ija i -stvo: ha-
na -kati impf, halekati »vikati hae govedima«.
(se) »cacar qua e là« prema rashabivati ide dife«. Ovamo ide sa e > j i haj — aj (15. v., Vuk) harija f = haharstvo. Denominal : hahariti »raditi
pod materijalno značenje. Ie. srodstvo nije »uzvik za izražavanje psihičkog raspoloženja: kao hahar«. Od srvnjem. hahaere, bav.-austr.
Lit.: ARj 3, 544.
nedvosmisleno utvrđeno. Mladenov i Petersson ukora, odobravanja, zazivanja pomoći, svra- hoher, Häher »Henker«.
upoređuju s ie. izrazima za tjelesnu slabost: (h)àdum m (Vuk) = adum, pridjev i ćanja pažnje, pitanja« = aj (Kosmet), također Lit.: ARj 3, 546. Janko, Slávia 7, 786.
gr. κωφός »gluh«, lat. hebes, arm. xul »gluh« imenica (Kosmet) = hódún (Belostenec) = slov. i tur. hay (iz tur. je kôma-âj /Kosmet/ Krček, ASPh 31, 626.
i pretpostavljaju ie. korijen *khābh-/*qhōbh- kodum (18. v., Kavanjin; prezime u Istri: »uzvik užurbanosti i trke«), odatle je oformljen
»kraftlos, abgestumpft«. Bruckner smatra ha- Kodun, Kadunić, Koduna, Kõdune) »uškoplje- hajkati, -am pored -čem »goniti životinje« prema häholjak, -ōljka m (Dubrovnik) = na-
bati srodnim ne samo sa skobia (v.) nego i sa nik«. Odatle mocija na -ьс m prema f -iça: pf. hăjknuti, -ēm (Vuk), s postverbalom hâjka f holjak, gen. -oljka »novčana glavnica skupljena
njem. schaben, lit. skobas »kiseo« i skobti »uki- hàdumac, gen. hàdumca prema hàdumica. Bal- »tjeranje, lov na četveronožne životinje, kod čega potajno«.
seliti se«, lot. skobs. Machek hobiti se »sich kanski turcizam arapskog podrijetla (ar. hadim se viče haj«, radnom imenicom na -āč hajkāč
enthalten« uporeduje sä sanskr. kšapati »Ent- > tur. hodini) : bug. hadãm(irí), arb. hadem = (18. v., Vuk); na -oca: hajkača f (Vuk) »bič Lit.: ARj 3, 546. 7, 357.
haltsamkeit üben, sich kasteien«. To upore- hoden. Glede tur. г > u upór. koduna. za goveda«, hajkara »žensko koje slabo radi,
đenje tumači h prema Pedersenovu zakonu Lit.: ARj 3, 545. 4, 732. Elezović 2, 491. hâin m = àjin, gen. -ina (Smiljan, Lika) =
nego samo švrlja i koješta lupeta«; haj m (16.—
iz ks-. Mladenov 664. GM 144. hâinin (-in kao u Srbin) »1° psovka za neprija-
18. v.) »žalost, nevolja« je možda poimeničenje.
Lit.: ARj 3, 543. Ribarić, SDZb 9, 155. Uzvik koji nije samo hrv.-srp. U bug. je
teljskog vojnika (narodna pjesma), 2° uncut,
Tenter, JF 5, 205. Elezović l, 2. 183. 2, 375. hadži (13. v., Bosna) = odži (Kosmet), lopov (Lika)« = ājin, indeklinabilni pridjev
Mažuranić 370. Miklošič 84. SEW l, 384. indeklinabile, bez veze na određenu vjeru, haika »Treibjagd« i haita »Strolch, Räuter«.
(Kosmet) = főin, f falna (cövek) (glede tur.
Holub-Kopečný 138. Bruckner 175. KZ 51, kad stoji pred .muslimanskim ili kršćanskim Za obje riječi' Mladenov uzimlje tursko po-
h > f upór. fok) »zao, nevaljao«. Odatle: pri-
238. Vasmer 3, 224. Mladenov 664. GM 144. ili židovskim muškim ili ženskim ličnim ime- drijetlo, što nije nužno; haită je i rum., odatle
djev na -ski hàinskï, apstraktum na -stvo
WP 2, 348. Machek, Slávia 16, 175. 203. 208. nom ili kad se odatle pravi pridjev na -ov, radne imenice haitaį = hăitar, denominal na
Horák, ASPh 12, 298. Matzenauer, LF 7, hainstvo. Možda je radna imenica odatle na
-in: Haži Mojsej 1613, odži Křsta (Kosmet), -ovati hăitui od madž. haitani »treiben«. Uzvik
216-217. Loewenthal, ASPh 37, 393. Meyer, -džija: ajnadžlja m, f (Kosmet) »nesavjestan
odži Marica, hadži Avdin (Bosna); kad se može još dobiti a-: ahăj (ŽK) »kad služi za
IF 35, 224-237 (cf. JF 3, 208). Petersson, tjeranje jastreba od kokoši« = slov. haj. U radnik, zabušant«, apstraktum na -luk ajna-
-RTZ47, 286. Lewy, KZ 52, 310. Boisacq* 848. čini epitet imenu, tj. kad se upotrebljava sa- džlhk m »izvlačenje«. Denominál na -iti: po-
mostalno, dobiva -ja da bi se moglo dekli- reduplikaciji s izmjenom samoglasa a-u do-
hainiti se. Balkanski turcizam arapskog po-
haber m (Vuk, 18. v.) = aber pored aber, nirati prema našoj shemi: hadžija m (17. v.) lazi u Kosmetu aj-uj u funkciji pridjeva i
drijetla (ar. ha'in »izdajnik«, part. prez. akt.
gen. obera (Kosmet) = habar, gen. habra prema f na -ka hadžijka = adžika (Kosmet), priloga ăj-uj cövek »neozbiljan«, na âj-ûj uzi-
od hana »prevariti, izdati«, tur. hayinhk »per-
(18. v., narodna pjesma) »sinonim: glas«. Odatle »počasni naslov onome (ili onoj) koji je hodo- mati rabotu, također sa h haj-hûj. U ovom obli-
fidie«) iz oblasti morala: rum. hain, apstrak-
s perzijskom imenicom, kod nas sufiksom častio u Meku ili Jerusalem«. Odatle pridjevi ku uzvik je balkanski turcizam onomatopejskog
tum hainie, arb. hain »Dieb«, cine. hain »pares-
-dar »koji ima« (v. defterdar): haberdâr, gen. na -in i -ski: hadžijin, poimeničen na -ica podrijetla (turski hay-huy »brouhaha«): rum.
haihuiu »étourdi«, cine, haihui = haihúm »idem«. seux«, hainliche f »paresse«.
-ara = (sa disimilacijom r-r > r-ľ) habirdãl, hàdzïnicat »žena hadžijina«, hadžijski = had-
gen. -ala = (sa zamjenom sufiksa -ak mjesto zinskl. Na -če: adžiče, gen. -eta (Kosmet) Lit.: ARj 3, 545. 547. 555. Elezović l, 5. Lit.: ARj 3, 547. 10, 436. Elezović l, 6. 2,
-dar ili -dal) haberdak, gen. -aka (Vuk) = »dijete koje je bilo na grobu Isusovu«. Ap- 8. 2, 306. 417. Pleteršnik l, 262. Miklošič 83. 402. 492. GM 145. Pasc« 2, 141., br. 601.
hait- 648 kajati 649 hajduk

hàir m = (h)aer = âjer (Kosmet) = aer, (ne)ajetljîv, -iva (Kosmet), apstraktum ne- »lass, es mag sein«. Ne smije se zamijeniti sa (h)ájdar m (Srbija?) »magarac«. Od ngr.
gen. aeri f (femininum prema korist, Crmnica) hajstvo n. Toponimi Haj i Nehaj kao imena partikulom naj u superlativu. Upor. i bugar- γάιδαρος (6—7. ν.).
(objekt uz učiniti, imati haira) »sinonimi: 1° feudalnih gradova (njem. Burgnamen). U sko značenje naj »so ziemlich, prilično«. U Lit.: Čajkanović, PPP 1,203-211. Vasmer
sreća, 2° napredak, uspjeh«. Indeklinabilni sveslav. i praslav. češ. nechati i polj. niechać neka ispušta se k kao u kao < kako, preo < l, 41.
pridjev uz dova, air aber (v.). Sa turskom post- itd. nalazi se prototip. Odatle je južnoslav. preko: nea (Dubrovnik). Češko i poljsko nechati
je samo slavensko. Ne postoje utvrđene veze hajde (Vuk) = ajde (Kosmet) »uzvik za
pozicijom -siz: aìrsuz (Piva-Drobnjak) = ha- sa -ja-,i ispuštanjem negativne partikule.
kretanje: idi, naprijed«, raširen i na hrv.-kajk.
ajersbz (Kosmet), indeclinabile je u ajersbz Taj korijen govori se sa -ta- (K)atati, (K)àtãm s baltičkim i drugim ie. jezicima. Kako ne
i čakavskom teritoriju kao i u slovenskom. Sje-
evijad »štetan, nekoristan«, kao imenica »1° (Vuk) »mariti«. Odatle: postverbal nehat »ne- može biti negativni kompozitum od češkog
verni čakavci osjećaju ga kao imperativ. Stoga
besposličar, 2° nestaško, štetočinja«. Isto tako mar« i pridjev na -ьп nêhãtan (Vuk) = neătan chovati, ne preostaje drugo nego misliti da to
zamjenjuju -e sa -i: hajdi. Tako i slov. Na čita-
i (Piva-Drobnjak) sa -li hairli (ti bilo), hairli (Kosmet) »négligeas«, apstraktum na -ost prvobitno nije takav kompozitum, nego da je
vom hrv.-srp. teritoriju ima također značenje
djevojka, kao imenica na -ja ajerl'ija (Kosmet) nehatōst f. Prvobitno h > k još je u ăktati se, tako shvaćen u južnoslavenskom gdje je od-
imperativa. Stoga dobiva pluralne nastavke
»sretnik«. Radna imenica hairdžija m (Vuk, -am (ŽK), najčešće u imperativu aktaj se bačeno ne- shvaćeno kao negativni prefiks.
imperativa: hajdemo pored hajdemo, hâjdete
Crna Gora) »koji čini dobro«. Sa imperativom »naštoj«. Ovamo ide imperativna složenica haj- Da nije u srodstvu s lat. laxus, ags. sleccan
(Dubrovnik) = ajdêmo pored ăjdemo (Kosmet).
(optativom) ola od olmak: hajròlã = âjrola đidi (Vuk) »uzvik koji se govori kad se tko »slabiti« < ie. korijen (s)leg- »schlaff«, raširen
Skraćuje se (h)ajd = ăjt (Kosmet), (h)ajmo,
pored ajrôla = âjrola (Kosmet) »uzvik: koje čemu divi i ono hvali«. V. didi. Upor. slov. s formantom sì Upor. za izmjenu / > d i
(h)ajte. Dobiva deiksu de: hajdedê u konce-
dobro, što je (pitanje); odgovor: Dobro, ako imperativ haj ga »lass ihn«. Taj je imperativ španj. dejar < lat. laxare.
sivnom značenju, i dočetak -äc (prema ni
bog da« = aerlaì (Banja Luka) = hajirula upravo od nechati »in Ruhe lassen, ablassen, Lit.: ARj l, 44. 3, 548. 555. 582. 7, 363. makac): hajdac »ode«. Balkanski turcizam (tur-
(Mostar) »šta je nova?«. Odatle muslimansko aufhören« s ispuštanjem negativnog prefiksa. 788. 847. 851. 852. 878. 8, 412. Elezović l, ski uzvik haydi pored hadi i hayde, složen od
prezime Hajirulahović (Banja Luka). Ovamo Kompromisni je oblik aj tati, -am (Lika) »na- 6. 139. 453. 2, 15. Ribarić, SDZb 9, 151. uzvika hay + di ili de (v.) ili od glagola hayda-
iz narodne pjesme hàirala (Vuk) »koje dobro?«. stojati« od haj i natati. Nije od madž. hajtani Pleteršnik l, 262-263. МіЫоШ 212. SEW l, mak »stimuler les bêtes de somme, pousser
Glede alā upór. hazurala (v.). Uzvik je i u »treiben«. Da je nehati postojao nekada i u 382. Holub-Kopečnj/ 242. Bruckner 359. KZ le bétail, emmener le bétail de vive force«)
Aer, care, naša devletijo (v. devlet)\ Eto tebi hrv.-srp., to dokazuju dvije partikule za po- 51, 241. Mladenov 350. 666. Jagić, JF 2, iz saobraćaja: rum. aide, pl. aidaşi, bug.
Kraljevića Marka (Dalmacija, Pavlinović). Po- ticanje :.neka i naj; neka može ďobiti još deikse 115-116. Maretić, ARj 7, 869. Machek, há(i)de, arb. haide, pl. haideni, cine. (h)aide
stoji i kao niječna partikula: hair »non« = -de(r), -der, -dire (v.), -da: nekada (ŽK), neka- StudielOJ. sl. (cf. IF 53, 56.). Fraenkel, Slávia »allons, en route«, ngr. (χ)άι,ντε.
âjer (Kosmet »ne«), upor. ŽK božji kao poja- dare (ŽU); i -/: nekaj (Jačke). Smatra se sing, 13, 24. Lamberti, IF 34, 154. WP 2, 712. i Lit.: ARj 3, 551. GM 144. Mladenov 664.
čanje negaciji a glede ispadanja prave nega- prema pl. 2. 1. nehate »pustite«. Nalazi se još sl. Belić, Priroda 410. Pleteršnik 1, 263. Miklošič 85. SEW 381.
tivne partikule upor. francuski pas (du tout) u bugarskom jeziku. Odgovara češ. necht, Vasmer 7—8. Matzenauer, LF 7, 211. Pascu 2,
»nipošto«. Balkanski turcizam arapskog po- slvč. nach, polab. nech i polj. niech. Dočetno hajda f (Voltici, ugarski Hrvati, hrv.- 139. Deny § 1032.
drijetla (ar. hayır) iz oblasti morala: bug. -α u neka ispada u narječjima: nek (ide) prema kajk., slov.) = (K)ăjda »Heidekorn«. Odatle:
hair, hairlíja, hairsíz(iri), arb. hair = hajër neg dôjde (ŽK) kao i u negder pored nekader, hajduk, gen. -uha m (Vuk, 16. v.) prema f
pridjev na -en (kao u srebren) hăjden, poime- na -ica hajdučica = ajduk (Kosmet) »1° si-
»Glück, Nutzen«, hairsys »voleur«, cine, häire f potvrđeno u 17. v. Ispravno je Jagićevo mi-
ničen sa -ica hajdenica »hljeb od hajde«. Taj nonimi: razbojnik, lupež, kradljivac, 2° pan-
»utilité, profit«, odatle glagol sa grčkim na- šljenje da je -ka deiktička čestica -ka, upor.
gore navedeno i menika, tebika. Na to upućuje oblik nalazi se još u češkom i gornjolužičkom dur, sluga kod suda (Ugarska, Vojvodina,
stavkom -oi od aorista i lat. īre hairusire »tirer
profit«, hairli »de bon augure«, ngr. χαίρι. i zamjena a sa e kod Marina Držića i Vetranića : jeziku. Naziv je nastao od stvnjem. haidan > Srijem), 3° četnik, ugarski pješak (18. v.),
Ovamo još ajrât m (Kosmet) »humano djelo, neke, upor. dànaske pored dànaska. Samo neka > heiden, odbacivanjem -an >- -en koji se 4° nâtega (Požeška nahija)«. Indeklinabile je
zadužbina« (objekt uz namestiti, uz pridjev odgovara francuskom que za 3. 1. imperativa (s osjećao kao pridjevski sufiks. To potvrđuje kad stoji pred ličnim imenom: Hajduk-Vukosav,
krasan). Od ár. pl. hajrát, sing. hajret. konjunktivom). Zamijenio je arhaističke ostatke Belostenčev hajdina, gdje je -ina zamjena Hajduk-Veljko. Odatle: pridjevi na -ov, -ski
optativa: budi, pomozi, ne daj mu Bog (ŽK). i -ljiv hajdukov, poimeničan sa -ьс u toponimu
Lit.: ARj 3, 545. 556. Elezović l, 7. 2, za stvnjem. -an > -en. Njemački je naziv
Daje načinsko značenje glagolima, tvoreći 3. 1. Ajdukovac i u prezimenu Hajdukovič; haj-
492. Skok, Slávia 15, 180. Miletić, SDZb 9, identičan sa Heide »poganin« jer je ta kulturna
616. GM 145. Vuković, SDZb 10, 195. Mla- imperativa. Nastao je prema ovom izlaganju dučki, hajdučljiv (Dalmacija, Pavlinović) (17.
biljka došla iz Orijenta. Njemački naziv može v.); na -e ajduče (Kosmet). Augmentativ na
denov 664. Pascu 2, 141., br. 603. kao i polj. niech od skraćenog imperativa,
biti i prekrajanje turskog helda na osnovu -ina: hajdučina m (17. v.). Apstrakti: na -luk
upravo optativa 3. 1. sg. kao pomozi Bog:
hajati, -ēm impf. (Vuk, 15. v.) = ăjat (Κο- nehaj > neh i dodatka deikse: -k, -ka, -kë > pučke etimologije. Tur. helda nalazi se u što- hajdukluk, na -ija hajdučija, na -ina hajdučina,
srnet) = hajati, -en (Vodice) (do-, ne-, obne-, *nehka > nêka s ispuštanjem ili bolje asimi- kavskom hrv.-srp. i bugarskom: heljda f (Vuk, na -stvo hajduštvo (Vuk). Složenica: hàjduk-
od-), i slov. te bug., »sinonimi: brinuti se, lacijom h prema k (upor. lahka > laka < 18. v.) = eljđa (Kosmet) = jêljda = jelda = —trava = ajdučka trava (Kosmet) = hajdučica.
mariti«. Negativno nehajati. Značenje se- hgbka) u brzom govoru. Ne može biti čista helda »idem«, s pridjevima na -av heldav, na Denominal na -ovati hájdukòvati, -dùkujem i
mantične varijante u Kosmetu: ăjat, -em »pri- negacija ne-i-ka, kako misli Jagić. Da je doista -in heldin, na -ovan hèldovan. Složenica hèldo- na -iti hajdúčiti se, hajdūčīm (po-). Balkanski
dići se u bolesti, biti bolje«, deprefiksacijom od nechati, to dokazuje značenje »pusti, ne- turcizam madžarskog podrijetla (madžarski
pita. Poljaci, Madžari i Rumunji imaju riječ
od doăjat »postati indiferentan«, odajat »ne plemenski naziv, etnik: hajdú, pl. hajduk, ák.
moj« s objektom ga (Slavonija, Reljković). koja se izvodi od graecus: polj. hreczka, rum.
mariti, prežaliti, otuđiti se«. Odatle postverbali sing. hajdút) iz oblasti vojništva: rum., bug.
Po analogiji dobiva u 2. 1. pl. -te: nehate »pu- hrişcă, madž. haricska. To je poimeničenje
haj (Marulić, Stulić), nehaj (također toponim, hajduk pored hajdút(iri), arb. haidút < tur.
Senj, v. niže) = nehaja f, danas samo s ne- stite«. S tim se značenjem slaže slov. i hrv.- pridjeva na -bsk ž. r. od grzkz. haydud. Prvobitno je značenje madžarske riječi
gativnim prefiksom nehaj m (Zoranie), pri- kajk. naj < nehaj, nâjte »pusti, pustite«. U Lit.: ARj 3, 551. 588. 490. Elezović l, »plaćeni vojnik na turskoj granici protiv Tu-
djev na -ьп hajan (Stulić), danas samo ne- hrv.-kajk. je naj sinonim za neka (naj dôjde 174. Tiktin 742. Bruckner 173. SEW l, 381. raka, 1° pješak, 3° sudski sluga (pandur),
hajan, poimeničan sa -īk nehajnih = nehajalac, »neka dođe«). Upor. ruski pustb. Glede ste- Mažuranić 371. Jagić, ASPh 27, 582. Spitzer, 3° sluga madžarskih magnata, lakaj«. Za vrijeme
gen. -aoca, na -ljiv nehajljiv — na -elljiv: zanja -eha- > a upor. ukr. nehaj > naj WuS 4, 144. Batorija prešla je riječ u ovom značenju i u
hajduk 650 (h)äla1 (h)Sla1 651 halhal

poljski i njemački jezik. Na Balkanu je pejo- »pravda, plata«. Odatle na -Uja: akltja, inde- (Kosmet) »proždrljivac, za koga se vjeruje da »kupljena robinja koja vrši službu nałożnice«)
rativizirana zbog toga što su hajduci davali klinabilni pridjev uz biti, »onaj tko ima pravo«. u sebi hrani nekakvu alu«. Složenica hălobija iz oblasti društvenog života: rum. halaică
glavni kontingent četovanja protiv Turaka. Izričaj doći kome haka (glave") je prijevod od m (Srbija, Levač, drugi dio od biti »schlagen«) »Sklavin der Haremfrauen«, bug. (K)aláika
Lit.: ARj 3, 553-555. Elezović l, 6. Ma- turskog kakından gelmek »pedepsati, dosuditi »naziv za sv. Đurđa«. Denominai na gr. -os-ati pored halatka »moma, sluškinja«.
žuranić 371-372. Miklošič 85. ASPh U, 111. zasluženu kaznu«. Od ove sintagme naš je de- (v.): aldsat, -fern pf. (Kosmet) »proždrijeti, Lit.: ARj 3, 558. Elezović l, 10. Mladenov 4
5£H7 І, 375. Lokotsch 781. Bruckner 167. nominai na -ati; do(h)àkati, -am pí. (Vuk) = uništiti«. Odatle part. pret. pas. àlosãn (~a čeljad, 665. Tiktin 716. Redhouse* 859. Korsch, ASPh
Mladenov 664. Simányi 85. GM 144. Matze- doăkat (Kosmet) »doći haka«. Prilog bigàjrí- Vuk) »poludio, nagazio na čini«. Balkanski 9, 502.
nauer, Z,JP 7, 211-212. Alexics, ЛГЛ/у 4, hâk (Bosna i Hercegovina) ' »na pravdi boga«, turcizam (ala »zmija«) iz oblasti folklora: rum.
403-406. (cf. ÄS/ 3, 320.). Rešetar, ЛЅРи od riječi do riječi »bez drugog (= izuzevši) hală »böser Geist, Gespenst«, bug. hála f halak m (Vladika Petrović, Gorski Vijenac
31, 479. razloga«. Balkanski turcizam arapskog po- »zmaj koji vodi oblake· grada, tuče, Ungeheuer, 110: / Novaka poradi halakd). Budmani pred-
hajoš m (Vuk, Vojvodina) »sinonim: la- drijetla (ar. hakk, pl. hukuk) iz oblasti sudstva: Freßsack, Sturm, Wind, Unwetter (Doric)«, laže kao izvor arapsko 'alâka »predanost«.
dar«. Odatle pridjev na -ski: hajoškī (Vuk). bug. hak, arb. hake, cine. hache »droit, justice, halovit »kao hala«, halatski »samodivski«, halle Lit.: ARj 3, 558.
Ne zna se da li je ista riječ i àjoí, gen. ajóSa m raison«, ngr. χακί. Ovamo još hak-tal m u = hale »dijete koje je zmaj, začeo«, halasija f,
(Srbija, okrug Kruševac) »1° lijenčina, bitanga, Vrčevićevoj narodnoj pripovijeci od ar. slo- halosvam »schlagen, stossen, verschwinden«, halii, gen. -ala (Vuk, narodna pjesma)
2° lola (okrug rudnički, Valjevo«, 3° turski ženice haqq te 'ali »bog je neizmjerno uzvišen«. alósan »närrisch«, halosnik »Narr«. Kako je »1° sinonim: blagoslov za kupovinu ili dar,
hajduk (Hercegovina)« = ajuš m (ZK) »ukor Lit.: ARj 3, 557. 570. Elezović 2, 403. aorist άλωσα od άλίσκομαι »être pris«, u deno- 2° oproštenje« = alal m (Kosmet) »pravedno
nevaljancu«. Nema obavještenja o tome kako 416. 492. Skok, Slávia 15, 187., br. 71. SEW minam alosati može da se krije i grecizam ili se stečena zarada« : sos alalom stečen mâl, objekt
je došlo do pejorativiziranja madžarskog hajós l, 383. Pascu 2, 139., br. 572. GM 145. kontaminirao s njime. uz činiti »kad se nema da se povrati kusur«.
»ladar«. Lit.: ARj l, 76. 3, 558. 560. Elezović l, Indeklinabilan pridjev u izričajima: daje halal,
hâkalj, gen. -kija m (hrv.-kajk., Beloste-
Lit.: ARj 3, 556. 10. Mladenov 5, 665. Isti, Reč. 563. Doric halal mu véra, alal ti majčino mlieko (Crmnica),
nec, Jembrešić) = (h)âkalj, gen. (h)âklja
401. Matżenauer, LF 7, 2. alal da tije (Kosmet) »kaže se nekome kad mu
(ŽK) »sinonimi: kuka, kvaka (v.)«. Od njem.
hajtāš, gen. -àia m (Srbija, Milićević, koji se pokloni kusur«. Denominal na -iri: haláliti
Haken, upravo od deminutiva häcklin. hála2 f (Vuk, Srbija, Bosna; homonīmija sa
daje tačan opis) »l ° klin u suvači u vodenici, (ie), halālīm (Vuk) »blagosloviti, oprostiti« prema
2° vitao u vodenici (Slavonija)«. Mlinarski Lit.: ARj 3, 557. hâla »zmaj« uklonjena akcentom kao u muka impf, halaljivati. Balkanski turcizam arapskog
termin. Od madž. hajtás »tjeranje« od hajtani i múka v.) »zahod« = hâla (Dubrovnik, akcent podrijetla (ar. ha/a/ »što je dopušteno« > tur.
hâl, gen. hála m (Vuk, 18. v., narodna pje- je kao u hala »zmaj«, tj. kao u băle, balav, jer
»tjerati«. Upor. rum. madžarizam hăitaş »Trei- halal olsun »dopušten dobitak, blagoslov«) iz-
sma) = ăl, gen. ăla (Kosmet) »1° bijeda, ne- se tu riječ hala1 ne govori) »nečistoća, gnusoba
ber« i hăitaşe pi. »Treibjagd« pored haită oblasti kurana: rum. halal să ţi fie, bug. halál
volja, napast, 2° imovno stanje«. Balkanski na odijelu«. Odatle pridjev na -av hălav »si-
»die Meute«, odatle hăitar »Hundeknappe«. = harizano (gr.) »prošteno«, hálálja se, arb.
turcizam arapskog podrijetla (ar. kal, pl. ahwaÎ) nonim gnusan, prljav«, poimeničen na -ьс, -iça
Lit.: ARj 3, 556. Tiktin 715. hallall m »Verzeihung«, kao pridjev »gerecht«.
iz oblasti administracije: rum., búg. hal halavae, gen. -avca (18. v.) m prema f hàlavica
»moyens«, arb. hall »Kraft, Vermögen, Mittel, Lit.: ARj 3, 558. Elezović l, 11. Miletić,
(Stulić). Denominal na -iti: haliti, -im (18. v., SDZb 9, 617. GM 145. Mladenov 665.
(h)àjvan, gen. -ana m (Bosna) »1° domaće Stand, Umstand, Zufall, Kummer, Seelen- Kavanjin) = hâlaviti, -im »prljati, gnusiti«
živinče, 2° (kol.) stado«. Odatle za vrijeme oku- qual«, cine. hale į »mauvais état«, ngr. χάλι. = alii, -im (Kosmet) (и-) »maziti, navikavati
pacije (K)àjvãn-efèndija = tìrac, gen. -аса < Od ar. pl. ahwal je aval m (Petranovićeva na- (h)àlãs, gen. -asa m (Vuk, Srbija? Voj-
nekoga na poklone«. Odatle postverbal uala m, vodina?; bez h u narodnoj pjesmi) »sinonim:
njem. Tierarzt »veterinar«. Balkanski turcizam rodna pjesma) = avala f »zlo«. Ovamo prilog
arapskog podrijetla (ar. hajaiān »život, živo- f »razmaženo čeljade«. Glede semantičkog ra- ribar«. Odatle pridjev na -ov i -ski: halasov,
fiijai (Kosmet) »odmah« u izričaju to će fiijai zvitka upor. rum. desmerda »verhätscheln« od
tinja«): arb. haiván »idem«. da bidne < ar. prijedlog fi »u« + el (član) + halaski. Od madž. radne imenice halász »idem«.
lat. merda. Balkanski turcizam arapskog po- Od istog korijena: (K)alov m (Mikalja, Stulić,
Lit.: ARj 3, 556. Skok, Slávia 15, 350., br. hal. drijetla (ar. chala' > tur. hala) iz oblasti
291. GM 145. Korsch, ASPh 9, 501. Vuković, Vuk, Otok, Slavonija) = rum. halău (rum.
Lit.: ARj l, 122. 3, 557. Elezović l, 9. 2, kućanstva: búg. halé, arb. hale f »Abtritt«, sinonimi: crisme, cirstas) »velika ribarska mre-
NJ 3, 26. 409. GM 145. Lokotsch 790. Mladenov 665. cine. hale f »latrine, lieux d'aisance«, ngr. ža« < madž. háló.
Pascu 2, 410. χαλές. Bruckner i Petersson rastavljaju obje
(h)àjvar, gen. -ara (Vuk, Srbija, Bosna) = aj- Lit.: ARj 3, 559. 560. ZbNŽ 2, 227.
riječi i zabacuju turski izvor. Petersson upo-
var (Kosmet) = kavijar, gen. -ara (Dubrovnik, (h)âla1 f (Vuk, Kosmet, narodna pjesma)
ređuje s ruskim chalepa »nates, Schneewetter«, halat m (Sabljar, Šulek) »vrsta morske trave«.
16. v.) = kavijar (leksikografi svi osim Vuka[ ev- »1° folklorni termin; sinonim: zmaj, aždaja,
Matżenauer sa srvnjem. sal »sordes«.· Oboje
ropski turcizam) »posoljena ikra«. Balkanski turci- 2° životinja u narodnoj mašti, koja čini zlo Lit.: ARj 3, 559.
neuvjerljivo.
zam (tur. havyar) iz oblasti hrane : búg. havjár = ljudima (ako je u ljudima, stvara proždrljivost;
hajvér »idem«. Oblik sa k mjesto h iz tál. (mlet.) odatle kletva ăla ti pukla, Kosmet), 3° jak, Lit.: ARj 3, 557. 560. Elezović l, 13. 375. haldunì m pl. (Rijeka, Lovran, Istra) »si-
caviare (18. v.) ili njem. Kaviar; jv je metateza hladan vjetar«. Pridjevi: na -av (hıâlav (Vuk) Mladenov 665. GM 145. SEW l, 383. Bruckner, nonim: pluća«. Plural tipa gaće jer se sastoji
»čovjek proždrljiv kao hala«, na -ovit (h)alòvit = KZ 51, 235. 237. Pascu 2, 410., br. 581. Pe-
prema tur. vy, upor. barjak prema bajrak (v.).
tersson, IF 43, 77. Matżenauer, LF'l, 212. od dva dijela.
Lit.: ARj 3, 556. 584. 4, 907. Elezović l, 6. olovit pored ulovit (Kosmet) »koji je kao hala, REW3 5520. Lit.: ARj 3, 559. ASPh 34, 307.
Mladenov 664. SEW l, 382. DEI 829. Korsch, epitet (uz vranac, glava, vrijeme, vjetar), čovjek
ASPh 9, 503. Vasmer, RSl 3, 270. za koga se drži da navodi oblake, grad, oluju, halajka f (Martié) »sinonim: ordulja, alâ- halhal m (Mostar) = alal (Kosmet) =
da sve proždire«. Upor. arb. kulshedra, koja kaca« = alăjka (Kosmet, Povardarje) »nami- halhale f pl. (Banja Luka) = alala f (Vuk,
hak m (Bosna, Vuk, 17. v.) = hâk pored ák se također bori u oblacima. Sa sufiksom -osija guša«. Odatle pejorativni augmentativ alaj- Jukićeva narodna pjesma) »narukvica«. Balkan-
(Kosmet, objekt uz ima, nema, podâj, ize) = (upor. grdosija) alòsija (Stari Vlah) »čovjek tako kètina. Balkanski turcizam arapskog podrijetla ski turcizam arapskog podrijetla (halhal »Bein-
fak (Kosmet, glede turskog h > / upor. fain) krupan da prelazi u rugobu« = alosija m, f (ar. pl. chalaik od sing. chalika > tur. halayık kette«, jer se grivne nose na nogama) iz oblasti
halhal 652 hálj hálj 653 hamuža

nakita: rum. hachai, arb. karkale î »idem«, halvát (narodna pjesma) = avlat (narodna stoji ni Budmanijevo mišljenje da je od ar. (17. v., Belostenec) = hamaglija (Herman,
ngr. χαρχάλι »collier« sa disimilacijom W > pjesma), indeklinabilan pridjev kao epitet uz biľat > tur. halat, pl., od ar. hil'a »Ehrenge- ako nije štamparska griješka, može biti obratan
odaja, podrum. Kao deklinabile sa -ьп: avlatan wand«, od čega nastade u zapadnim jezicima govor prema beg za tur. bey) »1° zapis koji
r-l.
(metateza lv > vi kao u zaova < zalva pored (danas internacionalno) gala, koja se govori štiti čovjeka od zla (upor. rimske defixionum
Lit.: ARj l, 62. Elezović l, 11. Skok, Sfocia po gradovima i kod nas, odakle pridjev galan- tabelláé), 2° kutija u kojoj se čuva takav zapis,
zăvla, ŽK) pored hàlvatan (Banja Luka, ~iw
15, 350., br. 275. GM 178. tan, kol. i apstraktum galanterija. Turski halat 3° čaranje uopće, 4° vrst jabuke (Užička na-
odijelo »široko«). U Kosmetu imenica âvlet,
gen. ãvUta m »odjeljenje u hamamu (»kupa- nalazi se u rumunjskom, ukrajinskom i ru- bija)«. Odatle deminutiv na -ica: hamajlijica.
(h)àlka f (Vuk, Spic) = alka (Kosmet)
onici«) gdje su česme za kupanje«. Složenica: skom jeziku. Rum. haină sa i < lj dokazuje da Također balkanski turcizam arapskog po-
»gvozdeni kolut (па kapiji); sinonimi: biočug, je južnoslavenska haljina stara predturska riječ. drijetla (ar. pl. hama'il, sing. himāla od istog
isi-âvlet m (Kosmet) »toplo odjeljenje u hamamu
veriga, okova, zvekir«, (sinjska igra, 18. v. u Poklapa se semantički sa gr. χλαίνα, jonski glagola) iz oblasti folklora: búg. hamájlija,
(tur. isi »topal«). Turcizam arapskog podrijetla
Prištini i Dubrovniku, 15. v.) trčati halku. χλαίνη f »vêtement de dessus, manteau de arb. haimailt (metatezom privučen j u prvi
Odatle: (h)àlkãr, gen. -ara, pridjev (h)àlkãr- (ar. chalwat = chalwet »mjesto na osami, na
strani < samoća«) iz oblasti kućnog uređaja. laine épais et chaud, couverture«. Tu riječ slog iz drugoga).
skī. Balkanski turcizam arapskog podrijetla (ar. posudiše i Latinei laena. Samoglasnik a može
Lit.: ARj 3, 561. Elezović l, 13. Skok, Lit.: ARj 3, 564. Elezović 2, 493. Mlad.enov
> tur. halka »Umzäunung, Ring« od ar. glagola biti da je predslavenski umetak u grupi χλ, koja 665. Miklošič 85. SEW l, 384. Bruckner,
bālāka »umgeben«) iz oblasti kućnih uređaja Slávia 15, 351., br. 297.
inače postoji u slavinama, ali ne postoji kod ASPh 11, 129. Pascu 2, 141., br. 610. Lokotsch
i igri: rum. halcă, bug. halka, arb. haike f Romana, upor. tal. ganascia < gr. γιάθος, 806. 866. GM 144. 146.
hálj щ. (Dalmacija, Pavlinović) »1° ženska
»eiserner Ring, Ring an der Tür, Armbad«, ganathus u galoromanskom, germ. hnap > tal.
haljina s krilima straga od Ijepenke i od svile
ngr. χαλκάς. anappo. Prema tome se može pretpostaviti za (h)àtnam, gen. -ama (Vuk, 18. v., narodna
poput iskrivljena lemeša, 2° kostret što se s
Lit.: ARj 3, 560. Elezović l, 13. GM 145. jedne koze ostriže«, (K)alja f (16. v., Vuk, balkansko-romanski halena > bug. halina = pjesma) = amam (Kosmet) »sinonimi: kupa-
Jireček, ASPh 14, 73. i sl. 15, 457-459. Ма- Hrvatska oko Otočca, čakavski i hrv.-kajk.) hrv.-srp. haljina < starije haljina. Dočetak onica, kupatilo«. Odatle deminutiv na tursko
tzenauer, LF 7, 212. = alja (ŽK) »l ° ženska i muška haljina kratka -ina mogao se shvatiti kao augmentativni sufiks -džik: hamamdžik (Vuk) = amamdžik pored
i bez rukava, 2° muška dugačka plava haljina i odbaciti. Odatle hâlj, hălja i dalji derivati. amamdžik (Kosmet), također toponim Haman-
haluga f (Vuk) »1° travurina, korov (Bačka, po kojoj se ne opasuje (Split), 3° odijelo uopće Lit.: ARj 3, 561. Miklošič 85. Isti, Türk. džić (Bosna, glede -ič < -ik upor. Bzović iz
Lika), 2° provalija (Crna Gora), 3° gusta (Baraković)«. Odatle: pridjev (K)aljav (Lika), u l, 307. SEW l, 384. Holub-Kopečný 119. Bzovik, v. zova), Hàmãm-potok (Srbija). Radna
šuma (Hercegovina)«. Praslavenska riječ. Na- amplifikaciji aljav i traljav (v.) »za čovjeka koji Mladenov 665. GM 146. Lokotsch 797. 864. imenica na -džija: amamdžija (Kosmet) m
lazi se još u stcslav., slovenskom, ukrajinskom, REW* 3842. 3969. 4153. Boisacq3 1062. prema f amamdžika »koji drži kupatilo ili u
nosi neskladnu odjeću, koja visi«. Deminutivi
bjeloruskom i češkom jeziku u jednoj izvedenici; na -tk > -ák: háljak, gen. -Ijka (Vuk, Sinj) njemu služi, njegova žena«. Balkanski turcizam
u je nastao iz G : stcslav. chalgga »Zaun«, slov. »kratak gunj koji nije našaran; ako je naša- ham, gen. hama, pl. hámovi (Vuk, 18. v., arapskog podrijetla (ar. hammam) iz oblasti
haloga »Gestrüpp, angeschwemmtes Reisicht, ran, zove se koparan (v.); ako je dugačak, slov.) »sinonim: orma, hömut = komot (ŽK = gradske kulture : bug. hamam, arb. (K)amamj-an,
Seegras, Tang«. Toponimi u sg. i pl. Odatle: haljina«, sa prefiksom na- nâljak, gen. nđljka kumet (v.)«. Nalazi se i u češkom, slovenskom, čine. hämame f, ngr. χαμάμι.
pridjev na -ьп hàlu&an, augmentativ halùzina. (Orahovica) »platnena seoska rekla (kaput)«. ukrajinskom i rumunjskom jeziku. Denominai Lit.: ARj 3, 564. Elezović 2, 493. Pascu 2,
Postanje, semantički razvitak 1°~3° i sufiks Augmentativ na -ina koji je izgubio afektiv- na -iti: hamiti, -im (Belostenec, Volti di) 141., br. 612. GM 146. Moskovljević, NJ 2,
-cga neobjašnjeni. Postoje neuvjerljiva upore- nu vrijednost: haljina f (Vuk, 16. v.) »sinonim: »sinonim: uprezati konja (raz-}« = na -ati 235.
denja. Možda predslavenska riječ (skitska?). hamati (ugarski Hrvati). U Dubrovniku isha-
halja«, haljine f pl. (Crna Gora) »postelja«, na
mati, ishamam »hamanjem posve pokrivati odi- hamisan, pridjev na -ьп (17. v., sjeverni
Lit.: ARj 3, 561. Miklošič 85. SEW \, -ka hâljka (Vuk), na -etъk haljétak, gen.
jelo ili rublje« pokazuje unakrštenje sa isha- hrv.-kajk. krajevi), na -ski hàmiskî (ugarski
383. Holub-Kopečný 138. Bruckner, KZ 51, -étka (Vuk) »odijelo uopće«. Glede -et- upór.
bati. Na -ište amlšće (Donja Podravina) »vagir Hrvati) »sinonim 1° prevarljiv, 2° samoživ
235. 237. 241. KZ 45, 38. Charpentier, ASPh augmentativ na -etina haljètina (17. v.). Na
(v.)«. Od madž. ham < stvnjem. harno. (Srbija)«. Od madž. hamis »laživ«. Glede po-
37, 52-53. Matzenauer, LF 7, 217. Machek, -ica: hàljica (1558.) = aljica (ŽK). Augmen-
Sfocia 16, 193. 209. Lit.: ARj 3, 563. Mažuranić 372. Miklošič stupka sa stranim pridjevima upor. fališan,
tativ na -ina: haljina f (16. v.) »odijelo (na-
85. SEW l, 383. ranketiv, ćorav.
ročito u pl.)«. Odatle deminutivi na -ъс >
(h)älva f (Vuk, 18. v., Srbija, Bosna, Vuči- -ас haljínac, gen. -пса (Vuk, Lika)·, na -zk > Lit.: ARj 3, 565.
trn) = alva (Kosmet) »slatko jelo od oraha i -ák haljinak, gen. -inka (Vuk), na -ica ha- hamal, gen. -ala m (Vuk, Srbija, Bosna,
pšeničnog brašna«. Odatle: deminutiv na -ica varoši) = amal (Kosmet) pored amalin (-in hamur m (Banja Luka, Mostar) »Pressgerm,
ljinica (16. v.), na -ka hàljinka. Augmentativ
ălvica, radna imenica na -dzija halvadžija, kao u Srbin) »nosač, trhonoša«. Odatle pridjev pjenica« = amur (Kosmet) »tijesto«. Odatle
na -čina: haljinčina. Na -ar < -arius: hàljinãr.
apstraktum na -luk halvaluk (Srijem, Banat, na -ski: amâlski (~a rabota"); apstraktum na na -luk: hamùrluk = amûrluk, gen. -luka
Nalazi se u slovenskom i češkom, halina u
Bačka) = alvalbk (Kosmet) »čast, napojnica uz -luk: amălbk (l < lľ) »nosačko zanimanje«. pored -Ibk (Kosmet) »mala sobica u pekarnici
bugarskom i u rumunjskom haina < haljina.
halvu«. Složenice tanaivá »alva od sezamovog Denominai na -iti: hamáliti, hamalım impf. gdje ekmedžija (v.) pravi hljeb«. Turcizam
Opća je južnoslavenska riječ. Etimologija nije
ulja«, kôz-âlva »halva s orasima (tur. koz (Dubrovnik) »raditi kao hamal«. Balkanski tur- arapskog podrijetla (ar. hamyr, glede i > и
jedinstveno utvrđena. Miklošič i Berneker pri-
»orah«)«. Balkanski turcizam arapskog po- cizam arapskog podrijetla (ar. kämmal »idem« upor. koduna) iz oblasti zanata.
hvaćaju izvođenje iz perz. χαΚ »Teppich«, što
drijetla (ar. > tur. halva »Süssigkeit«) iz od glagola kamila »nositi«) iz oblasti gradskog Lit.: Elezović 2, 494. Skok, Slávia 15, 351.,
se ne može prihvatiti, jer je riječ iz predturskih
oblasti hrane: rum. (h)alvă, (h)alvefa (preko života: rum. hamal pored mahal (metateza kao br. 299.
vremena. Na to upućuje činjenica da se per-
hrv.-srp.), alvagiu, búg. halva. Ne zna se ide gamazin pored magazin), hamalic, búg. hamál-
zijska riječ nalazi u bugarskom jeziku kao
(in), hamalăk, arb. hamál = ambal, cine. hamuža f (15. v.) »tkanje, po svoj prilici
li ovamo (h)alva f »marama u igri prstena ili halíja u istom značenju kao i u arbanaskom
hamal »portefaix«, hămaliche f »travail grossier demašak, šamaladža«. Od gr. χαμουχας =
zavitak«. hali (Skadar), ngr. χαλί kao balkanski tur-
et pénible«, ngr. χαμάλης, χαμαλίκι. Istog je srlat. camucus = carnuto (Marco Polo) »sorta
Lit.: ARj 3, 561. Elezović l, 12. Lokotsch cizam perzijskog podrijetla bez lj. Nije u vezi
podrijetla hamájlija (Vuk, 16. v.) = hamálija di panno prezioso« = cammuccà (14. v.) »spe-
804. sa fr. haillon, koje je iz stvnjem. *hadtto. Ne
1
hanı uža 654 (h)aps har 655 harač1

cie di stoffa damascata di seta introdotta in hanđžar, gen. -ára m (Vuk, 17. v.) = har1, gen. -i f (13. v.) = hara f (Kavanjin, (18. v., Vuk) »sinonimi: lopov, kradljivac, lu-
occidente nel XIII sec.« < perz. hamba. hanzar (sjeverozapadni hrv.-kajk. krajevi) = prijelaz iz deklinacije na -í u deklināciju na -a) pež, tat« = rsbz (Kosmet). Odatle: na -luk
Pridjev na -ъп > -an: gamušan 1407: u jed- hančar, sveslav., »sinonim jatagan, bodež«. Odat- »1° milost, zahvalnost, gratia, 2° briga, pomnja, rsùzluk m (18. v.) = rslzhk (Kosmet) »krađa,
nom tobolců gamušnom »od svite načinjene od le deminutiv na -ič: handzarić (18. v.). Bal- nastojanje«. Budmani pomišlja za značenje 2° lopovluk« i -stvo rsustvo. Odatle: pridjev na
kamilje dlake«. kanski turcizam arapskog podrijetla (ar. han- na drugu riječ što nije potrebno, kako nehar -ski: rsuskī (18. i 19. v.) »lopovski«, denominal
Lit.:-ARj 3, 99. 565. DEI 704. 710. gar) iz oblasti oružja: rum. hanger, bug. »neglegentia« i bug. nehar »nerad« pokazuje. hrsuziti (Bosanska Krajina). Rašireno sa in-
handžár, dem. handžarSe, arb. hanxhár, ngr. Danas se ne govori ovaj stari grecizam. Pridjev dividualnim -in: hr susin (Vuk) = (h)řsuzin
hân1 m (1492. i 16. v. dva puta, Pjevanija χαντζάρι. na -ъп > -an haran (14. v., Dubrovnik) »gra- (18. v., Vuk) m prema f hrsuzica (narodna pje-
crnogorska) = kân (18. v., Kavanjin, Pavli- Lit.: ARj 3, 566. GM 146. Mladenov 665. tus«, upor. bug. haren, haroven »dobar«, s pre- sma). I taj balkanski turcizam arapskog je
nović) »naslov cara Turaka i Mongola, npr. Lokotsch 814.· SEW 1, 384. Korsch, ASPh 9, fiksom sb- sharan (nekoliko potvrda iz starih podrijetla (ar. 4rd »čast, dobar glas«, tur. hırsız
Sultán Bajazit han 1492, koje upor. sa rim- 502. pisaca) »zahvalan«, apstraktum odatle sharnost »Schelm, Schurke«): arb. ers-mi »Ehre«.
skim naslovom imperator caesar augustus«. Bal- »zahvalnost«. Poimeničen na -ik harnih m, Lit.: ARj 3, 568. 577. 708. 14, 203. BI 2,
hântav, pridjev na -αν (Brač) »kad ko hódi apstraktum na -oíí hãrnost (Vuk, Dubrovnik).
kanski turcizam (sttur. bakan > hân < kagan 364. Elezović 2, 111. 183. Pascu 2, 109., br
preko volje i loše se nosi«. Od istog je korijena Denominai na -izati > -ίζειν > via . -idiare
kod Avara, 7. v.,): rum. han »tatarski knez«. 48. GM 16, 96. Lokotsch 87. 891. Skok, Slávia
hàntulja f (Brač) »hantavo čeljade«. harizati pf. (14. v.) »darovati« nije potvrđen 15, 181., br. 24. 352., br. 325.
Ovamo ide kao f hanúma f (Bosna, općenito
«amo za muslimanke) = anuma (Kosmet) »si- Lit.: ARj 3, 566. u narodnom govoru. Denominál na -iti hariti,
nonim: gospoda«. Također balkanski turcizam -im impf, je sinonim od hajati (v.). S nega- harab m, samo kao objekt glagolu učiniti
{hamm pored hanüm »plemenita gospoda, kne- han j ule f pl. (Dalmacija) »dokoljenice koje tivnim prefiksom ne- nehar, gen. -i — nehara (narodna pjesma, Bosna) »opustošiti«. Balkan-
ginja« f za han m) : bug. hanăma f, arb. anem. težaci nose kad kopaju« = hănjule »obojci koje f »1° inclementia, nemilostivnost, 2° ingrati- ski turcizam arapskog podrijetla (harab »pu-
Turci upotrebljavaju za evropske gospođe ma- zemljoradnik meće kod kopanja na noge« tude, nezahvalnost, 3° neglegentia, nemar«. stošenje«) iz oblasti građevinarstva: cine. hă-
dame. Riječ hanim je izraz suverenosti kod (Korčula). Odatle pridjev na -ъп > -an nêharan, poime- rape f »ruine«. Odatle indeklinabilni pridjev
Mongola, Turaka i Tatara. Kao izraz uljud- Lit.: ARj 3, 566. ničen nehãrnik m prema nêhãrnica, neharstvo. harabat (Srbija) (^posao) »pokvaren« = ara-
nosti kaže se i hamm efendi, upor. rus. milosti- Upor. bug. nehar »neräd«, neharen »lijen«. Prilog bât (Kosmet: kuća mu je arabai} = sa sufiksom
vyj gospodin. Razvitak je prema tome kao na häp, gen. hápa m, pi. hàpovi (Sarajevo) = ûhar = uvar (Vuk), s prijedlogom za zauhar -ъп rabatan »ruševan, zapušten«. Glede gubitka
zapadu madame < lat. mea domina i prôv. ap, pi. apovi (Kosmet) »sinonim: pilule«. Slo- »na korist, probitak« > zàuvãr (Bosna) > a upor. prezimena Rabatić (Lika) i Rabadžīc <
midons f < meus dominus. ženica âbu-salátin m = avdisalatin (Šulek, suvar (Lika) u izreci zuvor je »nužno je«. arabadžija (v.). Od ar. harabatļhe- = harābet,
Bosna) »biljka euphorbia lathyris L.«. Balkanski Možda je odatle denominal na -isati uvàrisati, sing. harabe »ruševine«. Sa sufiksom -íja
Lit.: ARj 3, 565. 566. 4, 814. Mazurami turcizam arapskog podrijetla (ar. habb »Körn- (h)arabàtìja (Banja Luka, Mostar) = arabãúja
372. Elezovii l, 16. Mladenov 565. Deny §§ -šem pf. = (s promjenom prefiksa) ovàrisati
1160. 1162. SEW l, 468. GM 12. chen, Korn«, habb-us selatin »ricinusovo sjeme«) (što) (Vuk) »uputiti se u čemu«. Grecizam m, f (Kosmet) »koji ne zna gospodariti, rastro-
iz oblasti farmacije: rum. hap »Pille«. har je balkanska riječ, ali nije ušla u hrv.-srp. šnik« (u Bosni u značenju »ruševno, staro,
hân2, gen. hána, pl. hanovi m (Vuk, narodna Lit.: ARj l, 123. Elezović l, 16. Skok, jezik putem istočne crkve, nego baš na zapadu pohabano«) je perz. harabati »disviato,ubbriaco«,
pjesma) = kâm (18. v., jedanput) »sinonim: Slávia 15, 179., br. 2. Tiktin 719. Mladenov kao pedepsati, prćija. Upor. rum. har »Gnade, a cine. arăbatie »maison tombée en ruine«
gostionica«. Također toponim u vezi s pri- 665. Gunst«, pridjev harnic < Ъагъпъ + -ïcus apstraktum od ar. pl. harabat.
djevima kao Simin han (Bosna) ili Kadimana f (h)äps m, pl. apsovi (Vuk) = havst m »radljiv, vrijedan«, deminutivni pridjev hărnicuţ, Lit.: ARj 3, 568. Elezović l, 17. 2, 494.
(Vučitrn, polje) (ar. kadim »starinski«) »(upravo) (Bosna, narodna pripovijetka) = hâpsa f (Sr- denominal a hărnici »zum Eifer auspornen«, ap- Skok, Slávia 15, 351., br. 301. Pascu 2, 142.,
starinska kuća«. Na -ište: Hanište. Odatle: straktum na -ia > -ie hărnicie »sposobnost, br. 615. Matzenauer, LF 7, 212.
bija) = (K)avsa (narodna pjesma, Crna Gora)
pridjev na -ski hânski, radna imenica na -džija »sinonim: zatvor«. Odatle: denominál na -iti radljivost«. Upor. arb. uha »zajam«, i hir.
harač, gen. -rea m (1649, hrv.-kajk., 17. v.,
kandžija m, s pridjevima na -in hándžijin, hapsiti, -im (Vuk, Kosmet) (и-), od toga po- Lit.: ARj 3, 566. 577. 4, 576. 7, 849. 850. Belostenec, Jambrešić) »sinonim: boj, bitka«.
poimeničen u prezimenu na -ič Hàndíió < imeničen part. perf. pas. na -ik hâpsemk — Ivančević, NJ 6, 224-225. Miklošič 85. SEW ,1, Odatle denominai na -ovati: "harcovati, -ujem
Handžijić (Bosanski musliman), na -ski hdn- avstenīk (Banja Luka) »robijaš«, pridjev na -ski 384. GM 152. 456.
(1578) »biti se, boriti se«. Madžarski vojnički
džijski — hàndzi(jÎ)nskï. V. sufiks -äna koji hapseničkī. Na -'ana (v.): hapsâna f »tamnica«, termin harc < njem. harze »Streit« raširen u
se razvio iz te imenice. Balkanski turcizam s pridjevom na -ski hapsànskî i radnom ime- har2 m (Bosna) »sinonimi: sram, stid«. Odatle
slovenskom, češkom, poljskom i ukrajinskom
perzijskog podrijetla (perz. bana > tur. han nicom na -džija hapsàndzija m (Srbija, Bosna, indeklinabilni pridjev i imenica obrazovani s
jeziku.
»kuća«, ie. riječ) iz oblasti saobraćaja: rum,, Kosmet) »čovjek nad hapsanom«. Složenica turskom postpozicijom -siz »bez«: àrsuz =
Lit.: ARj 3, 568. 573. Mazuranić 373.
bug., arb. han, bug. handžija, arb. hanxM, dôz-âps m (Kosmet) »apsenik kojemu je do- hàrsuz (Bosna, općenito) »bezobrazan«, odatle Miklošič 83. SEW l, 377. Holub-Kopečný 120.
:ngr. χάνι, χαντζής. zvoljeno da izlazi u varoš, upravo apsenik apstraktum na -luk : (h)arsùzluk m »bezobrazluk« Bruckner, KZ 48, 169.
Lit.: ARj 3, 566. 4, 782. Elezović l, 269. na oko«. Glede dóz v. dozluk. Balkanski tur- Indeklinabile je balkanski turcizam arapskog
Mladenov 665. GM 146. Lokotsch 809. Ma- cizam arapskog podrijetla (ar. habs »zatvor- podrijetla (ar. 'ar): rum. arsîz, bug. arsăzin harač1, gen. -аса m (Vuk, 1492) »sinonim:
žuranić 372. (enik)«, ar.-perz. složenica habs hana, v. han) (-in kao u kasapiti), cine. arsiz »impertinent, danak, porez, glavarina (danas pejorativno)«.
iz oblasti sudstva: búg. hapúz = hapăz, effronté, impudent«, ngr. άρσίζης »idem«. Nije Odatle: pridjev na -ъп hàrãcan (15. v.), na
hanđžali, indeklinabilan pridjev, epitet uz absan, arb. haps »Gefängnis«, (K)apsane, cine. uvijek lako razlikovati taj turcizam od drugoga -ski harāčki (18. v.). Na -ija: haraiìja f (Ko-
oko (narodna pjesma). Ne zna se pravo zna- hapse ţ »prison«, hapseane »idem«, ngr. χάψι. istog podrijetla: (K)rz, gen. rza m (Vuk, Ko- smet) »porez koji su u Turskoj plaćali kršćani
čenje. Budmani pomišlja na ar. inģila »sjaj- smet) »čast, obraz, žensko poštenje« (u istom kao otkup od vojske, vojnica, vojna taksa«. Na
nost«, što fonetski ne odgovara. Da nije han- Lit.: ARj 1, 126. 3, 566. 567. 584. Elezović l,
17. 166. 2, 375. Mlađenov 666. GM 146-147. značenju i u Bosni općenito), u amplifikaciji rz -ina: haracına f ^čakavska narodna pjesma).
dzarlii г obraz, također s navedenom turskom post- Radne imenice na -lija: haračlija m, s pri-
Pascu 2, 410, br. 587. Skok, Slávia 15, 183.,
Lit.: ARj 3, 566. br. 34. pozicijom: hrsus (18. v., Lastrić) = hrsuz m djevom na -skī haračlijski = -li(jī)nskī = na
harač1 656 harar (h)ärats 657 hármak

-čija haračija (Vuk) »koji kupi harač«. Na -ar: licites«, ngr. χαράμι. U istu kategoriju bal- (h)ärati, -am impf. (Vuk) (po-, s/a/-) »si- (h)àrdov, gen. -ova m (Vuk, 17. v., istočni
haračar, gen. -ara (17. i 18. v.) = na -nik kanizama ide i haramija m (Vuk, 16. v.) »1° nonim: pljačkati«, poärat (Kosmet) »(p)oplja- krajevi) = ãrdôv, gen. ārdōva m (Kosmet)
haračnīk m (1480) prema f koračnica »koji je sinonim hajduk (v.), 2° vojnik pješak u krajini« čkati«. U istom značenju bug. haram. Odatle »bačva, veliko bure sa dva danceta« = hòrdõv
dužan plaćati harač«, upravo poimeničen pri- = arámija m (Kosmet) »nepošten čovjek koji postverbal har m (dva čakavca, 17. v.) = (ugarski Hrvati, Jambrešić, Stulić). Odatle
djev na -ьп. Balkanski turcizam arapskog hoće aram da uzima«. Odatle na -luk : aramihk m hara f (16. v., jedanput). Na -avica: harăvice deminutiv na -ič, -ica: ardović (Vuk), hardòvica.
podrijetla (ar. harağ") iz oblasti turske admini- (Kosmet) »pljačkanje, krađa«. Složenica hàram- f pl. (Dubašnica) »sitno granje od isječena Radna imenica na -ar: hardòvãr, gen. -ara
stracije: bug. harač, arb. haraç, haraçnik baša m »poglavica hajdučki«, sa gubitkom i. drveta«. Prema Miklošiču od stvnjem. harjan, (Stulić) »bačvar«. Balkanizam madžarskog po-
»stipendiarius«, cine. harače f »ancien tribut Prezime na -ić: Harambašić. Denominál na nvnjem. verheeren. Prema Kiparskom od ar. drijetla (madž. hordó »Pass«) iz oblasti buradi
que payaient annuellement les sujets chrétiens -ovati: harambašovati; na -iti: har amiti »biti harah (v.), što fonetski ne može biti. Možda (upor. akov): rum. hîrdău, bug. vordov.
du gouvernement ottoman«, ngr. χαράτζι. haramija« samo kod Stulića (zbog homonimije od haramija (v.). Na -iti: hariti (18. v.) u Lit.: ARj 3, 576. 651. Elezović l, 17. Tiktin
Lit.: ARj 3, 568. Elezović 2, 416. Lokotsch sa gornjim teško da se govorio). Ovamo ide istom značenju. Taj glagol u hrv.-kajk. .znači 731. SEW l, 385.
825. GM 147. Pascu 2, 142., br. 614. Mladenov bez a- ramija (Medie) »aspius rapax« (ne kaže »biti, tući« = slov. harati »prügeln«. Part,
666. Mazurami 373. se gdje se govori). Od ar. haramı, pl. haramija, perf. pasiva haran 1655. Prema Bernekeru od haringa f (Šulek) »riba ciupea harengus L«.
tur. harami baįi. Balkanizam: bug. haramija, nvnjem. haaren »raufen«. = renga (Belostenec). Od njem. Haring,
(h)ärač2, gen. -ria m (17. v., Vuk) = arac arb. harami »Dieb«, cine. harami m »brigand«, hol. haring, upor. tal. aringa. Belostenec i
pored ari (Kosmet) = arac (Mostar K) = haramidliche »brigandage«, rum. harambaį. Slo- Lit.: ARj 3, 574. 576. Mladenov 666. Ele-
zović l, 83. Kiparsky 135. Miklošič 85. SEW l, Jambrešić imaju haring, ali je glosira pogrešno
harč pored harač (muslimani) »1° sinonim: ženica s perz. zadä »roden, sin« je također bal- 384. Hirt, PBB 23, 338. prvi sa inćun (v.), a drugi sa naleć (v.). Čini
trošak, 2° materijal za ukras« = arac, gen. kanizam: haramzáda m, f (Vuk, 16. v.) »1° se da obojica ne poznaju ove vrste riba.
arca (Čilipi) »prednji dio na prsima ženske sinonim: kopile, 2° lukavo, lažljivo čeljade, barba f (16. v., Dubrovčani) = hrba (Gun- Lit.: ARj 3, 576. 13, 870. DEI 288.
nošnje; sinonim: modrina« = harč (1492) »ca- 3° psovka« = aramzâda m, f pored aramzăde dulić, Palmotić) »kratko koplje što se baca«.
rina«. Odatle pridjev na -ljiv (Vuk), na -lija (Kosmet) »čeljade koje nevjesto uradi neki Balkanski turcizam arapskog podrijetla (ar. harlına f (Dubrovnik, Vuk, kod Stulića
harčalija f »velika puška široke cijevi«, harčlija posao ili se prenemaže kao da ne može ili harbd) iz oblasti vojništva: bug. harba. U krivo harlivd) — (K)orlina (Stulić) = (ar > r)
m »sinonim: rasipnik, rasipač«. Denominál na nema snage«, s pridjevom na -ьп haramzádan istu kategoriju ide i harbija f (Vuk) = arblja = hrlina (Vodopić) »biljka galega officinalis,
-iti: (K)àrãti (Bosna i Hercegovina) »trošiti« »lukav, laživ«, apstraktumom na -luk haram- (Kosmet) »gvozdena šipka što se nabija njom ruta capraria«, koja se talijanski zove carlina,
= arat (Čilipi) (iz-, op-, po-, s-). Odatle: na zàdluk m = na -stvo haramzastvo (l7, v.) mala puška kad se puni«, od ar. > tur. harbi naziv koji legenda dovodi u vezu sa Karlom
-ivo hārčīvo n (narodna pjesma) »što se može »lukavstvo«. Denominal na -iti: haramzáditi iz istog područja terminologije: rum. arbiu — Velikim. Prema Battistiju bit će u vezi sa
trošiti«, ārdzija (Kosmet) »ono što je za po- »raditi lukavo«. Arb. haramzade »Bastard, arbir »Ladestock«, bug. harba, harbija, arb. berberskim garnīn = gr. Ακαρνα (mediteran-
trošnju«. Na -luk: harčluk »novac određen za Schurke«. Ovamo ide napokon hàrem m (na- (K)arbt f »idem«. ska ili egejska riječ) »čkalj«, odatle sa berber-
kakav trošak«, grupa rčl pojednostavljuje se u rodna pjesma, Srbija, Bosna) = ārēm (Kosmet) skim članom ta- (Upor. Tabarka > Tobruk)
H: hašluk m »sinonim trošak« = āšluk pored »u Turaka dio kuće za ženske«. Odatle pridjev Lit.: ARj 3, 575. 690. Elezović l, 17. NJ 2,
49-50. Mladenov 666. Isti, Reč. 565. Tiktin španj. tagamina. Prema tome carlina je bez
ašlbk (Kosmet) »sitan svakodnevni trošak, na -skl: haremski; na -luk: harèmluk m = 88. GM 147. Matzenauer, LF 7, 213. tog člana i sa disimilacijom n-n > l-η. Prijelaz
džeparac, Taschengeld«, s denominálom na āremlbk (Kosmet), protivno seljămhk (v.), »odje- k > h nejasan je. Upor. haramine. Ovamo
-iti hašlučiti »trošiti na nekoga«. Balkanski ljenje kuće gdje žive muslimani sa ženskinjem«. barbuda f (hrv.-kajk., Belostenec, Šulek) možda i kalgan m (Šloser, Šulek) < njem.
turcizam arapskoga podrijetla (ar. harğ »po- Složenica : arem-ćaja m »momak kojemu je do- »travuljina, drača«. U slov. u varijantama: Galgani »galega officinalis«.
trošiti; Bodenertrag, Einkommen, häusliche pušteno ulaziti u harem« (v. čaja). Također hrabûd m = hrbud pored robúda f = rabûd f Lit.: ARj 3, 576. 651. 700. 4, 771. DEI 770.
Ausgaben«, tur. harcı »ono što i prosti svijet balkanski turcizam arapskog podrijetla kao i »schlechtes, grobes Gras, schlechtes'Viehfutter, 1750.
može trošiti > prost, jeftin«) iz oblasti načina gore navedeni (ar. haram »verboten« > tur. eine Art Schilfgewächs, Gestrüpp«. Augmen- tr
života: rum. hargiu, bug. harč(ä), arb. harç harem, haremlik) iz oblasti porodičnog života tativ na -ina: rbudina f (ŽK) »verschiedene harliti, -im impf. (Martie) »gledati u čudu
m = harxhë »Ausgabe, Sold«. prema kuranu: bug., arb. harém, cine. hareme, Futterpflanzen, die als grobes Gras wachsen«. s otvorenim ustima; sinonim: benuti, zjati«.
Lit.: ARj 3, 569. 581. Elezović l, 17. 19. ngr. χαρέμι. Sa ŕ mjesto d: hrbutma (Istra) »herbą quaedam«, Odatle s madž. sufiksom -ov < -ő: harlov
219. 2, 83. 495. Skok, Slávia 15, 181., br. Lit.: ARj 3, 750. 571. 576. Mažuranić 373. hrbut m (Zagorje) »centáurea solstitialis L., (Bosna) »zjačina«. Augmentativ na -ina: har-
20. GM 148. Mažuranić 373. Elezović l, 17. jfF 14, 227. Miklošič 85. 423. lovina (Martié).
žuta sjekavica«. Ovamo možda hrbotăc, gen.
GM 147. Mladenov 666. Lokotsch 819. 820. Lit.: ARj 3, 577.
Pascu 2, 410., br. 589. 592. Matzenauer, LF 7, -аса (Vodice), giostrano nažalost neodređeno
(h)àram, gen. -ama m (Vuk, narodna pje- »neka biljka«, i (K)ripanj, gen. -pnja »sinonim:
sma) = arăm (Kosmet), protivno od halal 212. hármak, samo u priloškoj vezi s prijedlo-
lopuh, lappa major«. U češkom jeziku chrpa
(v.), »prokletstvo«; haram i halal ne mogu harar, gen. -ara m (Vuk, 18. v.) = arar gom na ~ (Kordun) »obuhvatom, koliko se
pored charpa, charba i chrapina »mauvaise
primiti uza se nikakve dopune ni pridjevske ni (Kosmet) »velika vreća od kostrijeti«. Augmen- obim rukama može obuhvatiti« = na rmàk
herbe«, polj. charpa, charpęć »Unkraut«; ta-
zamjeničke. To su kao pridjevi sr. r. i uzvici: tativ na -ina: hararına. Balkanski turcizam kođer sa b: chaber, chabrek, ukr. hrabust,
(ŽK) = na hármak (hrv.-kajk.) »übereilt,
haram ti bilo, bez harama. Denominal na -iti: arapskog podrijetla (ar. harar) iz obasti od- hrobust »carduus crispus«, rus. паЬгъ, поЪгъ
oberflächlich« = slov. honnak = hûrmak »kdor
harámiti, haramim (Vuk) »prokleti« prema ha- jeće: rum. (K)arar »Zelttuch« = rar »härenes dela v hitrici, kar děla« (Valjavec, Ljubljanski
»phleum«. Međusobni odnos i postanje nije
ramljivati. Balkanski turcizam arapskog po- Zeug, härene Decke«, bug. harar = háral Zvon 1894, 570. 632.). Štrekelj izvodi iz
objašnjeno.
drijetla (ar. haram »nedopušteno, zabranjeno, (s disimilacijom r-r > r-Г), arb. harar (Toske) = madž. hamar [»schnell«, s naslonom na ha-
Lit.: ARj 3, 575. 691, 691. 695. 13, 788. markodas »Übereilung«, hamarkodik »eilen, sich
nezakonito«) iz oblasti kurana: rum. haram hanar (Gege, s disimilacijom r-r > n-r) Pleteršnik l, 278. 280. 2, 368. 430. Ribarić,
»nichts nutzig, ungeschickt«, bug. haram, arb. »Sack aus dem' Ziegenhaaren«. übereilen«. Prvo značenje vjerojatno u, vezi
SDZb 9, 151. Skok, ASPh 33, 369. SEW l,
(K)arám »ungerecht«, cine. háráme f »chose Lit.: ARj 3, 574. Elezović l, 17. Mladenov 412. Holub-Kopečný 142. Machek, Slávia 16, s naramak, v. rame}.
illicite«, hărămgi »qui prend des choses il- 666. GM 147. Tiktin 88. 216. Lit.: Štrekelj, DAW 50, 23.

42 P. Skok: Etimologijski rječnik


harmica 658 (h)äs hasába 659 (h)ašar

harmica f (1388, 1527, sjeverozapadni kartuč m (Vuk, narodna pjesma). Sa lat. > tal. hasába f (Vuk, Crna Gora) »(kol.) gumno, koji nije potvrđen, s pridjevom hasuraški
hrv.-kajk. krajevi, Lika) »1° sinonim: carina, deminutivnim sufiksom -ellus: kàrtella f (18. v.) zgrada, pojata, kuća itd., što ženska iz očine (Srbija, Milićević). Balkanski turcizam arap-
2° mjesto gdje se ubire«. Kao toponim dio < tal. cartella »1° listić za molitve u sakristiji, kuće ne može naslijediti«. Zacijelo je izraz iz skog podrijetla (ar. hasira »Binsenmatte, Rohr-
grada Zagreba, Karlovca. Odatle: radna ime- 2° za igru tombole«; kartel m (trgovački ter- turskog prava, od ar. 'asaba »rođaci po ocu > geflecht« > tur. hasır, hasıra) iz oblasti po-
nica na -ar, -jar harmicar (18. v.) = harmičar min) »pismom utvrđeni uvjeti medu industri- baština što pripada rođake po ocu«. krivala (ćebadi): rum. hasur, bug. иоѕаг, arb.
(18. v.) »carinik«, denominal na -iti (h)armičiti, jalcima«. Sa lat. > tal. augmentativnim sufiksom Lit.: ARj 2, 579. haşere pored oser »Strohdecke«.
-im »cariniti«. Od madž. harminc »30«, preve- -one kartun, gen. -una (Dubrovnik) = karton Lit.: ARj 3, 580. Elezović l, 21. Lokoísch
denica od srlat. tricesima (13. v.). Femininum (Zagreb) »debeo papir«, odatle sa francuskim hasan1, gen. hasni f (hrv.-kajk.) = asan, 836. GM 148. Matzenauer, LF 7, 213.
prema carina; n ispao zbog disimilacije m-η > sufiksom -age > -aža < lat. -aticum karto- gen. äśni (ko bude is kê asra) »sinonim: korist«
m-0. nažą f (Zagreb) »radnja s tim papirom«. Ovamo = hàsna f (1569, Vuk, Vojvodina) »idem« = hâsta, indeklinabilni pridjev (Vuk) »sino-
Lit.: ARj 3, 577. Mažuranić 374. ide i s tal. prefiksom s- < lat. ex- škartoc m osna f (ne zna se gdje se tako govori). Odatle nim: bolestan«. Odatle apstraktum na -luk:
(Boka, Korčula) — škartoc (Prčanj) = slov. pridjev na -ovit: hasnòvit (1685) »koristan«. (h)astâluk m »bolest«. Složenica: astoăna f
harmonika f (općenito) = (metateza škrtac (Notranjsko) »škarnicl (Zagreb)« < Miješa se sa hazna (v.), haznovit. Denominali: (Kosmet) < perz. asia hana »Krankenhaus,
ar > ra) ramònika (Istra) = (ar > r) rmònika mlet.-furl, (tršc.)-tal. scartoz(z)o. Ovamo ta- na -iti hàsniti, -im »sinonimi: koristiti, pruditi, bolnica«. Denominal na -le(n)isati < turski
(ŽK) »muzički instrumenat«. Od tal. < lat. kođer škartati, -ām (Perast) = skanat (Božava) pomagati«, na -ovati hasnòvati, hàsnujêm »imati -h + -isati: hastale(n)isati se »razboljeti se«.
harmonica, poimeničen pridjev ž. r. na nenagla- = sa njem. -ieren škartírati, škartíram (Zagreb), hasnu, korist«, na -isati hasnisati (18. v., je- Balkanski turcizam perzijskog podrijetla (perz.
šeni sufiks -icus, gr. χαρμονικός, odatle inter- s postverbalom škart m »ono što se odbacuje, danput). Od madž. haszon = haszna »Nutzen, hasta) iz oblasti medicine: arb. hastaháne f
nacionalni pridjev na-ья harmoničan, od gr. χαρ- upravo briše iz knjiga«. Vorteil, Gewinn«. Madžarizam se nalazi još u »bolnica«.
μονία od χαρμόζω »sastavljam«, χαρμός »veza«. Lit.: ARj l, 114. 3, 578. 873. 4, 871. 872. slovenskom, poljskom i ukrajinskom jeziku. Lit.: ARj l, 116. 3, 581. Skok, Slávia 15,
Lit.: DEI 295. Matzenauer, LF 16, 167. 873. Hraste, BJF 8, 26. Kušar, Rad 118, 22. Lit.: ARj 3, 579. 580. 585. 9, 233. Mažuranić 351., br. 308. Elezović l, 21. GM 148.
Pleteršnik l, 389. Cronia, ID 6. Mladenov 666. 376. Miklošii 83. SEW l, 385. Matzenauer,
harta f (16. v., Megiser, bug.) »1° papir, 2° Miklósié 85. SEW l, 385. 481. Holub-Kopečný LF 7, 213. hâsa1 f (Vuk, narodna pjesma) »sinonim:
list u knjizi, 3° karta kod igre«, deminutiv 164-5. REW3 1866. Sturm, СЅЖ 6, 54. 57. abajija (v.)«; poslovica: dobra haša i rdave sape
GM 179. hasan2, pridjev (Srednja Dalmacij'a, Pav- pokrije (Kapetanović 47) = asa (Kosmet)
kartica. Složenica artofilaht m (17. v.), harto-
filaković m »sin arhivara« < gr. χαρτοφύλαξ (17. linović) »velik, lijep, silovit (konj, čeljade)«. »konjski -pokrivač od čohe preko sedla izvezen
hàrzlak m (Vuk, narodna pjesma) samo u
v.). Od gr. χάρτης. Odatle ngr. χαρτί = Nema potvrde za mijenjanje. Turcizam arap- srmenim širitima«. Turcizam arapskog po-
izrazu: puške sve na jedan harzlak izgonjene,
biz. χαρτίον dodavanjem -ja (upór. ćefalija) > skog podrijetla (ar. hasan) iz oblasti tjelesnih drijetla (ar. gašija > tur. haşa).
a na jedan čakmak dogonjene. Piše se i (Vuk, 3
svojstava. Arabizam je vrlo raširen kao lično Lit.: ARj 3, 581. Elezović 2, 472.
(K)àrtija f (Vuk) = bug. hartíja, rum. hârtie 313.) arzlak. [Značenje: »kalibar«. Od tur.
»papir«. Deminutiv hărtijica. Augmentativ muslimansko ime Hasan od 16. v.
arzahk »id.«].
hartiješina (Vuk) = hartijètina. Unakrštenjem Lit.: ARj 3, 579. Školjić* 99. Lit.: ARj 3, 579. (h)aša2, uzvik, »ne dao bog«; imenica f, koja
sa karta: kàrtija f (18. v., Kavanjin, istarska ne može primiti dopunu pridjevsku ili za-
narodna pjesma), dok se karta f (Vuk, Dubro- (h)as m, f (17—18. v., uz carev m, f) »što hasas m (16. v., Marin Držić, tri potvrde: mjeničku nego stoji uz određene glagole kao
vnik; Cavtat, Rab, slov.) = korta, gen. pl. pripada caru«. Također toponim: Azbukovica, bojati se hasasa, useru hasasé, sta će kasasi). udariti, dati u ašu »nijekanje« = asa (Kosmet)
kôrtih pored kārot (Hvar) »1° papir, hartija, 2° dva sela u Podrinju (Gornja i Donja); bug. Budmani kaže da je značenje nejasno. Elezović »ne«. Odatle na -āti: hašati, -ām (Vuk, Bosna)
list u knjizi, 3° za igre, 4° geografska« nalazi Haškovo < Has köy »carsko, selo«. U narodnoj ima istu riječ bez h: asas pored asasin (sa -in »sinonim: poricati, negirati«, zaašati (Piva-
u svim slavinama. Od lat. charta > tal. carta, pjesmi kao pridjev koji se deklinira i mijenja kao u kasapin, Srbin) »noćni čuvar čarši j e, Drobnjak) »zatajiti, ne priznati«. Balkanski tur-
njem. Karte < gr. χάρτης, koje je svero- u rodu hase janjičare ák. pl. »carske janjičare«. ono što je u Bosni pasvandžija (v.), najstarija cizam arapskog podrijetla (ar. naša te 'ali »ne
mansko. Upor. rum. carte »knjiga«, arb. karte. Kao indeklinabilni pridjev »čist, bez stranih vrsta turske policije«. Sudeći po Držićevim gla- dao bog« > tur. skraćeno haşa jdemekj iz
U lat. znači i »pismo«. Upor. prema tome i dva primjesa« (srma je as, bug. has boja; Kosmet). golima, koje upotrebljava uz hasas, ista je riječ oblasti gramatičkih izraza) : arb. hash f »nega-
značenja riječi knjiga »1° libro, 2° lettera«. Odatle na -ovina (upór. banovina) osovina f koja i asas u Kosmetu [ásás, hasas, BiH]. zione«.
Deminutivi kartica, kar tic m (18. v.). Pridjev (Srbija, Milićević) »carsko ili državno dobro; Turcizam arapskog podrijetla (ar. pl. 'asai,
Lit.: ARj 3, 581. Vuković, SDZb 10, 384.
karten. U Dubrovniku karta od mira »lijep, sinonim: mukade, eminluk«. Kao ime kraja sing. 'ass »noćni čuvar« > tur. asas kao GM 148. Elezović l, 23.
žbuka« interesantna je metafora, za koju nema As na arbanskoj granici kod Đakovice u kojoj fukara, kubura itd.).
paralele u romanskim jezicima, [v. ipak inkart]. stanuju Arbanasi iz fisa (plemena) Krásníc. Lit.: ARj 3, 580. Rešetar, ASPh 31, 478- (h)ašar m (narodna pjesma) = hašir učiniti
U srlat. ludus a cartis (23. v.) > karta sa Odatle na -janin Äšani, pečalbari, na Kosovu 479. Elezović l, 20. Školjić2 100. (narodna pjesma) = ašur učiniti (srednja
denominálom kartati (se), -am = kartati (Vuk, pekari (imali su bacila /v./ po Toplici). Ovamo Dalmacija, Pavlinović), imenica koja ne može
Srbija, ŽK) (is-, o-, pro-, za-}. Odatle radne perz. izvedenica hāssegi > hasećija m (Palmo- básniti se, -ni, impf. (Srednja Dalmacija, primiti uza se nikakav pridjevski ili zamjenički
imenice na -ač kartáč, gen. -oca = na -as kar- tić) »čovjek koji stoji uz samog turskog cara Pavlinović) (subjekt mrsa, v.) »jasiti se, baciti dodatak, nego se upotrebljava samo u odre-
taš, gen. -asa m prema f kartašica, na -dzija i služi ga, gardist kao čast«. Upor. rum. hasechiuį se kao od sile«. đenom padežu i β određenim glagolom: иоѕаг
kartadžija, na -ar < -anus kàrtãr (18. v.), na hasi- m »Leibgardist des Sultans«. Balkanski Lit.: ARj 3, 580. ili hašarom učiniti »uništiti«. Odatle na -iti:
-ara kartára f (Vuk) »gätalica iz karata«, na turcizam arapskog podrijetla (ar. hass) iz oblasti uhášeriti (Banja Luka) »idem«. Naši samoglasi
-arina kartàrina (Šulek, neologizam) »plaća za turske feudalne administracije: rum. has »Pri- hasora f (Belostenec) = hasura (Vuk, 17. a/u/e/i zamjene su za turski t. Zbog toga je
kartanje«. Sufiks -ač, -oca u kartáč ΙΆ (18. v.) vatdomäne des Sultans«, bug. has »1° feudalno v.) = asära (Kosmet, ŽK) pored asîra (Ko- teško uzeti s Budmanijem da se radi o turskom
= kanaca (18. v.) zamjena je za dočetak -eča dobro u tursko vrijeme, 2° čist«. smet) »sinonim: rogožina«. Odatle: radna ime- aoristu aşar od asamak »satrti, zgaziti, slomiti«.
u karteča < njem. Kartätsche < tal. cartoccio, Lit.: ARj l, 115. 126. 3, 579. 580. Elezović l, nica na -džija hasurdžija »koji gradi hasure«, Očekuje se иаѕгг. Ne zna se ne ide li ovamo
cartuccia = fr. cartouche (vojnički termin) > 20. 23. Mladenov 666. Isti, Reč. 567. s pridjevom na -in hasurdžijin; na -as hasuraš, (h)ašarija m, f (narodna pjesma) »čeljade ne-
(h)ašar 660 hatnáma
hatnáma 661 havli

stašno, obijesno, vragoljasto«, s pridjevom na svakom slučaju kotar je starije od madžarskog


novo kabinetsko pismo«. Drugi je dio perz. pom, bio je prvobitno vojnički stroj za bacanje
-ast hašarijast »nestašan, obijestan«. Balkanski »honfoglalása«. V. još kot, kotac (v.)· Zbog toga
nama »knjiga«. Palmotićeva ahtlama f, sa di- kamena. Potječe iz houf < srvnjem. hūfe,
turcizam (tur. haşan) iz oblasti ljudskih svoj- je moguće Reicheltovo mišljenje da je kotor
similacijom η-m > l-m, ide ovamo samo po danas Haufen.
stava: arb. hasharī m »Wildfang (von Anderen, u prasrodstvu s kimr. cader »saeptum, castram,
drugom dijelu složenice, dok je prvi druga Lit.: ARj3,583. 5,716. 77.8,331. Maiuranić
Gege)«. locus munitus«, stir, cathir »grad«, oboje od
arapska riječ <ahd »Kontrakt«, odatle turski 399. Holub-Kopečný 130. Weigand-Hirt l, 820
Lit.: ARj 3, 581. 582. Skok, Stavia 15, ie. korijena *qat- »rad od pletera«. Sufiksi
ahdname »ugovor«, protivno tvrđenju Budma- 3
REW 3954. Gamillscheg 644.
351., br. 310. GM 149. -erļ-or stoje u prijevoju. Glede -or upór. ags. nijevu.
denominal heađorian »einschliessen, einengen«.
Čudno je što se kotar ne može označiti kao Lit.: ARj 3, 583. Lokotsch 843. Mladenov hava f, pi. m havaji (narodna pjesma, Bosna
hatâr m (Vuk, 14. v.) »1° teritorij, zemlja,
sveslavenska i praslavenska riječ. 666. Tiktin 725-726. Korsch, ASPh 9, 503. općenito) »sinonim: vezduh, zrak« = avâja
kraj, 2° sinonim: kuním (Dalmacija), sinjor
pored avaja (Kosmet, -ja kao u odaja, v.)
(Makedonija)«. U drugim slavenskim jezicima, Lit.: ARj У, 582. 5, 395. 396. Mladenov 253. hátur m (18. v.) = hdtor (18. v., narodna »văzduh, podneblje, klima«. Balkanski turcizam
kao u slovenskom, slovačkom, moravskim na- Mažuranić l, 529. Miklošič 86. SEW l, 386.
GM 202. WP l, 338. Tiktin 424. 739. Melich, pjesma) = hater (Vuk, narodna pjesma) = arapskog podrijetla (ar. > tur. haua): bug.
rječjima, poljskom i ukrajinskom dolazi sa o
ZSPh 11, 360-368. Hirt, PBB 23, 333. 342. hatar (18. v., Srbija, narodna pjesma, u bo- hava, arb. (K)ava, cine. avae f. Čini se da je
mjesto a: hotar, tako i u rum. slavizmu hotar
sanskoj narodnoj pjesmi gen. hatra, jednom f m pl. havaji došlo preko cincarskog oblika.
n »Grenze«, s pridjevom na slav.-rum. -nic
hàtîb, gen. -iba m (17. v., jedanput) »učitelj gen. határi prema ćudi) = atar pored atar, Lit.: ARj 3, 583. Elezović l, 2. Mladenov
< -ьп + lat. -icus hotarnic »granični«, po-
vjere«. Od ar. harze »propovjednik u džamiji«. gen. atara (Kosmet) = hájtar (Vuk, Crna 664. Skok, Slávia 15, 182., br. 32. 351 , br.
imeničen hotarnică f »Vermessungsurkunde«,
Gora, j zbog dugog α u ar.) = ãjtar, gen. 312. GM 149.
apstraktum na -ie hotărnicie f »Vermessung«, Lit.: ARj 3, 583.
ajtara (Kosmet) = hajter (Vuk, Crna Gora)
denominal hotărî » l ° eine Grenze bestimmen >
hatmer m, u hercegovačkom desetercu = hajtor »1° milost, ljubav, volja, osjećanje, havala f (u spomenicima 15. v.), prema
2° festsetzen«. Riječ hatâr = hotar isto je kao
Capti li joj hatmer i garanfil. Dolazi još u de- 2° protekcija (Kosmet)«. Ta imenica dolazi Daničiću »commendatio« = avale m, indecli-
i madž. határ »Grenze, Feldmark, Gebiet«, sä
setercu što ga je zabilježio Šurmin (u Sarajevu?) : samo u određenim vezama: po hateru (Vuk), nabile (Kosmet) »1° prenos, nalog, prepona,
glešišta fonetike, geografske aree i značenja.
Da je meni dobro razaznati »doznati« /Ko će hatur mije na te. Ne može primiti ni pridjevske smetnja da se može gledati u tuđu kuću,
Izvodi se od njem. Hotter., od Hotte »1°
emru hatmer ustrgnuti (emru stoji možda u vezi ni zamjeničke dopune. Izvedenice su odatle dvorište, 2° dominirajuća tačka prema nekoj
geflochtener Korb, 2° Hürde«, što nije izvjesno.
s emrenisati »zaljubiti se« /v./, emru je kao neki pridjevi na -ov hatorov = hàterov (Vuk), samo drugoj, 3° utvrđeno mjesto« (cf. primjer ne-
U tom značenju pojavljuje se kôtarica (18.
epitet od hatmer; čini utisak da je to cvijet u poslovici, na -ьп hatoran. Radna imenica na mati avale po medu se). Balkanski turcizam
v.) »sinonim: košara«, deminutiv kotaričica =
vrste karanfila). Budmani upoređuje s arap- -džija: hatardžija m (Vuk) »čovjek koji radi arapskog podrijetla (ar. hawale »nalog«) iz
rum. posudenica cotanta (Banat) »Korb«. Aug-
skim hatmi »bijeli sljez«. To je upoređenje po hateru« prema f atardžika (Kosmet). De- oblasti prava : búg. havaié »tovar, breme«, rum.
mentativ na -ina: kotàrina f (Lika) »1° ograđen
ipak krvio. Budmani nije imao u vidu da hatmer nominali na -isati: hatèrisati, shatoriti se, -im havalea f »1° Anweisung, Kommission, Lei-
stog sijena, slame itd., 2° ambar (v.)«. Na -ka:
dolazi daleko češće u varijanti sa k mjesto h i (Makarska krajina) »učiniti prijateljsku vezu stung, Last, 2° steil abfallende Stelle eines
kòtãrka (Vuk) > rum. cotarea »sinonim: am-
da je h sekundaran, a k primaran ; katmer dolazi s nekim«. Balkanski turcizam arapskog podri- Berges«. Ovo posljednje značenje u oronimu
bar« = arbanaski slavizam kotarinë f »Scheune«.
u narodnoj pjesmi kao epitet za karanfil: katmer jetla (ar. haţir »Gemüt« > tur. hatır »Gemüt, i toponimu Avala/Havala kod Beograda i na
U bug. je kotara = kotara f = kotor »Hürde,
karanfil kao u turskom. Ali se u narodnoj Vergnügen, Wohlbefinden«) iz oblasti psiho- Uni.
trio« > cine. cutár »sinonim: rum. târlă <
pjesmi karanfil ispušta, pa se doista može logije: rum. hatır, bug. hatâr, arb. hater = Lit.: ARj 3, 583. Elezović l, 2. Mladenov
trio«', kotàrina = kòtarnica (Vuk) »porez od
shvatiti, kao gore hatmer, kao neki drugi cvijet; hater »Wunsch«, ngr. χατίρι. U hrv.-srp. 664. Tiktin 726.
trla, sijena«, tome odgovara rum. cotării »Aich-
katmer se u hercegovačkoj narodnoj pjesmi refleksima za tur. jery (z) upada u oči množina
steuer, baždarina«. Oblik sa k- znači i u bug.
sastavlja s tur. pridjevom al »crven«: Vihar upotrebljenih samoglasa aje/o/u, dakle svih h(à)van m (Vuk, 18. v.) = avan (Kosmet)
»košara«: kotar m pored f kotara. Miklósié iz-
puše, alkatmerom diše. Ova složenica dolazi i raspoloživih osim ». »sinonimi: 1° mužar, mortar, 2° stupa, sprava
vodi kotar od stvnjem. kataro = gataro »Flecht,
Hurd, Wagenkorb«. Za povijest riječi od važ- u varijanti sa metatezom alkatrem. U Kosmetu Lit.: ARj 3, 556. 582. 583. Elezović l, 8. u kojoj se nešto tuca na sitno; sprava za re-
nosti su potvrde iz 1423. i 1433. u kojima je je katmer, gen. -era m »sloj, red listova«, odatle Mladenov 666. GM 149. Skok, Slávia 15, 351., zanje duhana«. Balkanski turcizam arapskog
indeklinabilni pridjev katmerli (šeboj, birek = br. 311. ASPh 35, 346. podrijetla (ar. hawãn) iz oblasti vojništva i
kotar »territórium, granica, međa«. Odatle
današnje značenje na zapadu (Hrvatska) »Be- burek, v.) »koji se sastoji iz više redova listova«. alata: bug., arb. haván, cine. (K)avane f »1°
Kako se 'vidi, katmer = hatmer nije uopće haubica f (18. v.) »teški top za ispaljivanje mortier à piler, 2° appareil pour hacher le
zirk, arrondissement«. U tom značenju govori
naziv kakvog određenog cvijeta, nego je oznaka granata, karteča; sinonimi: kubuz, obica«. Iz tabac«, ngr. χαβάνι. Postoji još složenica
se u slovenskom i slovačkom jeziku. 1435.
rasporeda listića u karanfilu. Balkanski je tur- njem. Haubitze (15. v.) < češ. houf (etnice iz hàvantop (18. v.) »sinonim: prangija«. Ne zna
je potvrđen izraz postaviti kotare »odrediti
cizam (katmer »qui a plusieurs plis ou feuilles, husitskog ratovanja. U lat. osudi slovinskih se da li je nastala kod nas ili je postojala već
međe« = kotariti se (1556) »graničiti«. Pergo-
double, en parlant des fleurs«; izvedenica od (= slavonskih) plemića 1481. čita se: ingénia u turskom jeziku.
šiću je kotar »dio ovećega plemićkog imanja«,
kat /v/, s pomoću sufiksa -mer) iz oblasti gra- videlicet howfnychas et thrafniczas de eisdem
Ni katar — hotar ni kotar ne postoje u sje- Lit.: ARj 3, 583. Elezović l, 3. Mladenov
đevinarstva: arb. katmer = hadmer (Gege) castris exportantem. Taj oblik stoji veoma blizu 664. GM 149. Pascu 2,142., br. 625. Matzenauer
vernim slavinama nego samo u južnim od Pa-
»sprüngig, brüchig«. češkom. Vuk ima Sbica (Hrvatska) »nekakav LF 7, 213.
nonije do sjevernog Balkana. Razlika između top koji se zove kubuz«. Tu je o mjesto dif-
hatâr i kotar nije toliko semantička, koliko Lit.: ARj l, 75. 3, 583. 4, 898. 900. Elezović tonga au kao u fr. obus (17. v.) = obusier. havli, indeklinabilni pridjev, epitet u na-
teritorijalna; hatar gotovo ne postoji u topo- l, 286. GM 165. Deny 583. Upor. za o < njem. ou > au: škôpa (v.). rodnoj pjesmi uz mahrama, košulja. Kad nije
nomastici, ima samo njiva u Atarıma (Srbija), Riječ kubūz m (Srbija) = (s umetnutim m epitet, onda havtija f ^Vuk, narodna pjesma)
kotar postoji kao toponim Kotor, Kotorište, hatnáma f (18. v.) »carska (sultanova) po- pred 6 kao u dumbok) kumbus (Srbija, Miliće- »velika bijela mahrama što zavještaju djevojke
zacijelo već kod Porfirogeneta Κάτερα u Bosni. slanica«. Prvi dio složenica je ar. haří »pismo«, vić) je turcizam njemačkog podrijetla < Haubitz kad se udaju« = āvRja (Kosmet) »ubrus, pe-
Oba su važni izrazi stare kulture pletera. U koje je i u hat-i-humayun = hat-i-šerif »sulta- (1711). Husitská houfnice, koja je prošla Evro- škir«. Balkanski turcizam (tur. havli »pamučan
havli 6( 2 hebar (H)èbrej 663 Helija

ručnik«) iz oblasti nošnje: bug. havlíja »Bade- hazna, rašireno i u sjevernim turskim jezicima) (H)èbrej m (16. i 18. v.), etnik od grčkog podrijetla (ar. helaq »uništenje, iznemoglost«)
mantel«, hav »tanka vlakna s jedne strane iz oblasti financija: bug. hazna, haznàdar pored pridjeva εβραίος prema starogrčkom čitanju iz oblasti duhovnih i tjelesnih mana. Dočetak
platna«. haznatár, arb. hasne. Značajno je da je još (betacizam) = Äbrej (Božava) < stmlet. aèreo -k > -ć kao Bzović < Bzovik (Makedonija).
Lit.: ARj l, 124. 3, 584. Elezović l, 3. prije dolaska Turaka na Balkan postojala u (disimilacija e-é > a-é), pridjev na -bsk (hjèb- Lit.: ARj 3, 588. Elezović l, 174.
Mladenov 664. Dorii 401. hrv.-srp. jeziku varijanta sa k mjesto h u radnoj rejskī (17. i 18. v.) = (prema bizantinskom
izvedenici ria -ъс kàznac, gen. -аса (1323, čitanju β = v) Evrej (16. i 18. v.) = (sa in- helam, gen. helma (14. v.) = héjam, gen.
(h)ävra f (Vuk, Srbija, Bosna, narodno 1359) »na dvoru srpskih i bosanskih vladara dividualnim -in) Èvrejin, evrējskī = (pseudo- hejma (rukopis 16. v.) = hrv.-srp. cslav.
poređenje: skupiše se kao ćivuti u avri »na- dvorski dostojanstvenik«. Semantički je spao jekavizam) Evrijen (18. v., Dubrovnik), prošireno Ыътъ pored пиетъ = šljem, pl. šljemovi (Vuk
stade velika larma«)) = avrà (Kosmet) »si- jednako kao knez na seoskog glavara ili seoskog na -ъс > -ас Evrijenac m prema Evrijenka f, i Daničić u prijevodu Sv. pisma, nema BI,
nagoga«. Balkanski turcizam hebrejskog podrl·· kneza u neposrednoj blizini Dubrovnika. Teri- evrijenski (16. i 18, v.) = (s protezom f) Jèv- 2, 534), odatle šljemmk (Stulić) »koji nosi šljem«,
jetla (hebr. heßra > tur. havra »Gemeinschaft«, torij njegov označuje se sufiksom -ina: ka- rejin m (Vuk), jevrejski, jevrijenski (16. i 18. v., »sinonim: kaciga (v.), galea«; šljem je po svoj
od glagola haßar »verbunden sein«) iz oblasti značina. Odatle prezime na -ić: Kaznačii. Ta Dubrovnik) »Židov, Izraelac«. prilici iz stcslav. петъ. Odatle i slov. šlem.
religije: rum. havră, bug. havra, arb. avrë ţ, varijanta postoji ł u ruskom jeziku kazna To je praslavenska posudenica iz pragerman-
Lit.: ARj 3, 20. 4, 633. Cronia, ID 6. Va-
cine. havră', gr. συναγωγή je prijevod (calque) »riznica« i radna imenica odatle sa turskim su- smer, GL 71. Schwarz, NVj 21,68-74. RSl 6, skog *%elmaz (prema Kiparskom) > lit. šalmas.
hebrejske riječi. fiksom -ci kaznačej (1359), oboje posuđeno iz 298. Slog šle- nastao je po zakonu likvidne metateze,
Lit.: ARj l, 125. Elezović l, 3. 491. Mladenov tatarskoga. Dubrovačka potvrda kaže da je upór. ukr. i rus. šelóm, šolom, češ. šlem. Što
664. Lokotsch 764. 857. GM 21. taj orijentalizam iste starosti kao i mogoriš, tj. hećim m (Vuk, narodna pjesma) = ećim se tiče Ыътъ — hilemъ, ne mislim da potječe
da potječe iz avarskog doba. (Kosmet) = ječim (Ljubiša) »sinonimi: lije- od balkansko-gotskog *hilms, kad se mogu
(h)a(v)uz m (Banja Luka) = aus (Kosmet)
Lit.: ARj 3, 584. i si. 4, 922. Elezović.l, 5. čnik, Ijekar«. Odatle: pridjevi na -ov hećimov, lakše objasniti iz njem. Helm sa. el > 1 (dije-
»1° bassin, 2° banja, kupatilo« = hăuz (Mostar)
Mladenov 664. Mazuranić 499. Lokotsch 68. poimeničen sa -ić u prezimenu Hećimovič lom tako, a dijelom očuvano el > U, *elj > ej).
»jarak za sakupljanje vode, za polijevanje bašte«. 855. Korsch, ASPh 9, 503. Miklošič 86. SEW
Balkanski turcizam arapskog podrijetla (ar. (Lika K), na -skī hečimskī = ecímski (Kosmet), Lit.: ARj 3, 588. Mazuranić 377. Kiparsky
l, 386. Vasmer 504. poimeničen sa -ina hećimština f (Vuk, narodna 188. Miklošič 338. Holub-Kopečný 122.
havz} iz oblasti opće kulture: bug. havuz,
cine. havuza f »bassın à eau, réservoir«, ngr. hazreti (muslimanska narodna pjesma bo- pjesma) »sinonim: Ijekarina, plaća hećimu«;
sanska) u izričaju Hazreti Alija »sačuvao me«, apstraktum na -luk hećimluk m »Ijekarska nauka, heida f (15. v.) u rečenici: plaštb cnljenoga
χαβοϋ(τ)ζα. aksamita . . . poustaljenb heldami. Ne zna se
Lit.: Skok, Slávia 15, 352,. br. 313. Mla- u dva deseterca: Kad bi Sehit (v.) pao od Ijekarstvo«. U Bosni općenito (h)eam sa svim
Turaka, l Turci viču: Hazreti Alija. Budmani izvedenicama. Balkanski turcizam arapskog po- pravo značenje, možda nekakvo krzno.
denov 664. Elezović 2, 495.
misli da je to ar. hadr (hazr) »sačuvati«. Upor. drijetla (ar. ha(įim > tur. hekim) iz oblasti Lit.: ARj 3, 588.
haz m (Brač) »sinonim: krsta« = haz (Ма- u P j evani ji crnogorskoj 16 b: Hazne mi dobra medicine: búg. hekím(in), arb. heqim.
rulić, Judita 236) »Bauch, Wanst«. Prema konja moga »spremite mi«. (H)elena f (Marulić, učeni oblik) = (s
Lit.: ARj 3, 587. 4, 507. Elezović l, 177.
Iljinskom praslav. *chbzb, prijevoj od ie. ko- Lit.: ARj 3, 585. Mladenov 667. G M 151. protezom /-) Jelena = Jelena (ŽK, samo u
rijena *kheuğ(h) »nešto naduto«. imenu svetice), Jelenka f prema m Jelenko,
házur, indeklinabiln : pridjev i prilog = prezimena Jelenic, talijanizirano u Dalmaciji
Lit.: ARj 3, 584. Stender-Petersen, ZSPh 16, (h)ègbeta n pl. (plural kao dvanjke, bisage,
hazor (narodna pjesma) = hazŗ (narodna pje- Galineo; Jelenković, deminutiv Jelenica (15. v.),
91. Iljinski, IzvORJAS 23, 2, 180-245. (cf. dvojnice, gaće', Vuk, narodna pjesma) = (h)egbe
Slávia 5, 413) sma, Crna Gora) = âzr (Kosmet) = hazar Jelenuša (15. i 16. v.), pridjev Jelenin = (η > »,
(narodna pjesma) »sinonim: gotov«. Odatle f pl. (turski dočetak -e shvaćen kao naš na-
stavak -e ž. r.) = helbe (narodna pjesma iz itacizam) Jelina, prezime Jelinović (Travnik),
hazdij m (17. v.) = (h)àzdija f (16. v., Vuk, pridjev na -ьп hazuran, denominali na -ati Jelinka (Novaković), Jelinäa (17. v., Dubrovnik).
narodna pjesma, Vetranie) »skupocjen plašt hazurati (Crna Gora), na -iţi huzuriţi pf. prema Hercegovine; teška suglasnička grupa gb za-
mijenjena našom običnijom lb} = hećbeta n pl. Brojni hipokoristici : Jela (ŽK, 15. v.), Jele,
(epitet kalasta r**)« = haždija (16. v., Dubrovnik) impf, hazuravati, -zuravam (narodna pjesma). gen. -eta, prezimena Jelii, Jeletić, talijani-
= hazdej m (15. v.) »kadifa«. Od srgr, χάσδιον Složenice sa optativom -ola od olmak: ·házur (crnogorska narodna pjesma, zamjena ćb ne-
jasna, č je možda zamjena za tursko y) »kožane zirano u Istri Gelettich; pridjev J elin, na -ka
> srlat. chasdium. olā = hazr olā = házuralã = hàzuralãj »neka Jelka (Vuk), prezimena Jelkić, Jelčić, talijani-
je spremno«, azdür (Kosmet) »turska vojnička dvanjke, bisage«. Odatle radna imenica na
Lit.: ARj l, 126. 3, 584. 586. zirano Gelcich (D&\rt»à]sL):Jelika,Jêlica, pridjev
komanda: mirno, pozor«, haplologijom od tur. -dzija: egbedžija m (Banja Luka) »muško lice
koje nosi robu po selu, pa daje gotovu robu Jeličin, prezime Jelicie, Jelala (14. v.), prezime
(h)azna f (Vuk, 16. v.) = ázna (Kosmet) »1° hazır dur »budi spreman«. Možda ovamo i Jelačić, Jelava, prezime Jelavić, jednoslovčani
ime psa hazur (Kurelac) = azur (ŽK). Bal- za lanene prnje; cunjar (ŽK)«. Balkanski turci-
državno blago uopće i gdje se čuva, zakopano toponimi Jeka (Vuk), prezime Jekić, Jéja
kanski turcizam arapskog podrijetla (ar. hādir zam (hegbe > heybe »Mantelsack«, s promjenom
blago, 2° sinonimi: blagajna, riznica«. Odatle g > y kao u beg > bey) iz oblasti alata : arb. (Lika), augmentativ Jejina (Srbija). Masku-
na -iça hàznica (17. v., jedanput) »riznica«, > tur. hazır) iz vojničkog života: bug. hazar, linum na -osin Jelašin (Vuk), istarski nadimak
arb. hazér, cine. hazîre, ngr. χαρίζι »prêt«. heibé pored héibe (Gege) = (h)ebet (Skadar).
složenica ili izvedenica na -dar (v.) haznàdar,
U hrv.-srp. jeziku turcizam je dekliniran kao Jecko, pl. Jêckini. Prema asimilaciji Ijeljen <
gen. -ara pored haznàtar (Vuk, narodna pje- Zamjena za turski г je α/ο/« i ir > ŗ. Upor. jelen govori se u Hercegovini Ljeljena. Udvo-
u tom pogledu hátur (v.). ćebe prema tipu tele, gen. -eta.
sma, Crna Gora) m »blagajnik« prema f hazna- stručenje Lela (Bačka). Hipokoristik od dočetka
dàrica = haznàdãrka, deminutiv na -če hazna- Lit.: ARj 3, 584. 585. 586. Elezović 2, 492. Lit.: ARj 3, 587. Skok, Slávia 15, 345., -lena Lenka, prezime Lenković.
darče, gen. -eta n »mladi blagajnik«, pridjevi Pascu 2, 142., br. 629. Mladenov 664. Korsch, br. 235.
ASPh 9, 502. GM 21. 149. Lit.: ARj 2, 590. 26. 4, 577-584. 6, 1.
na -ov, -ev haanadarev, poimeničen u prezi- 7-8.
menu Haznadarović, na -ski haznàdàrskî, de- hebar, gén. hebra m (hrv.-kajk., Belo- helać, indeklinabilni pridjev (narodna pje-
nominal na -iti haznadariti (Stulić), hàzna- stenec) = heber »sinonim: teglica, natega, sma), u izričaju (kletvi): svi duşmani helać Helija m (16. i 17. v.) = Ilija = Ilija
-ôdaja (Vuk, narodna pjesma). Balkanski tur- šéf (ŽK)«. Od njem Heber. bili »uništeni« =-· elđć (Kosmet) »ukaljan, ukva- (ŽKU), pridjevi Ilijin, poimeničen na -jala
cizam arapskog podrijetla (ar. hazina > tur. Lit.: ARj 3, 587. Schneeweis 36. šen« uz učiniti se elać. Turcizam arapskog ilinjaća f (Vuk) »jabuka, kruška koja dospijeva
Helija 664 heréd heresiti (se) 665 hiba

o Ilijinu dne«, na -bşk ìlijinski = ìlìnski (dan), handag > perz. händäk > tur. hendek} iz heresiti (se), -im impf. (Stulić) »sinonim: kerubīnskī. Od hebrejskog plurala kerubhìm, od
poimeničen ilīnštak m (Vuk) »1° mjesec srpanj oblasti vojništva: rum. hindic, bug., arb. hen- opijati (se)« prema pf. naheresiti, uheresiti sing, kerūbh »nadzemaljsku biće« < c.-lat
(juli), 2° čovjek koji slavi Ilijin dan«, ilišnji dek, ngr. χαντάκι. »opojiti«. cherubím pored -în.
(prema Ijetošnji) u vezi sa sunce (Martié). Od Lit.: ARj 3, 590. 4, 588. Elezović l 175. Lit.: ARj 3, 593. 7, 351. Lit.: ARj 3, 595. 4, 938. Mladenov 667
gr. Ηλίας, hebrejski prorok koji je ušao u GM 151. Mladenov 667. Lokotsch 812. DEI 889.
slavenski folklor kao zamjenik Peruna. Brojni heretisanije n (15. i 16. v.), nomen actionis
su hipokoristici, skraćeni i sa sufiksima: Īle henkar m (hrv.-kajk., 1704, Slavonci 18. v.)
na -anije (crkveni oblik) = -anje »pozdravlje- hèsab, gen. -aba m (18. v.) = (h)èsãp,
(Vuk, Crna Gora, ŽU, Hrvatska krajina) = »sinonim: krvnik, dželat«. Odatle prilog po gen. -apa (Vuk, 16. ν., -ρ umjesto -b je prema
nje«, pretpostavlja glagol na gr. -isati (v.)
lio (Vuk, narodna pjesma), odatle Ilii = henkarsku (1746). Od bav.-nj em Henker. turskom gubljenju sonoriteta na kraju u arap-
*heretisati, za koji nema potvrda, aorist od
Iljo pored Ilja (Vuk) = na -ьс > -ас İlaç, Lit.: ARj 3, 590, Mažuranić 377. Janko, χαιρετίζω, denominal na -ιζω > -idio u skoj riječi) = esăp (Kosmet, objekt uz viděti,
gen. īlca (Lika) = na -ko liko pored lika m Slávia 7, 786. romanskim jezicima, > -išati (burdižati, Dal- nemati, bez esâpa) »sinonim: račun«. Odatle
prema f lika (Vuk) pored ìlìnka = na -ča macija). radna imenica na -džija hesapčija m »sinonim:
lica m = na -an ličan. Augmentativi na -as herceg m (Vuk, 14. v.) = hrceg (čakavci, račundžija«, na -ija hesapija f (18. v., Kavanjin)
Ilijaš, gen. -asa, odatle Ilijašević, na -etina 16. v.) prema f hèrceginja (Stulić) = hercežica Lit.: ARj 3, 594. Vasmer, GL 63.
»računarstvo«. Denominal na -iti: hesabiti,
Ilijetina (Dobroselo), ličina. Deminutiv na (15. v.) »dux, vojvoda«. Odatle: pridjevi na hesabim impf, (narodna pjesma) = hesapiti,
-ica Îlïca (Hrvatska krajina) < Ilijica pored -ski herćeški, na -ji herceginji (Stulić), na -to (h)èrïr, gen. -ira m (Vuk, narodna pjesma)
»platno od bijele domaće svile«. Turcizam hèsapîm (Vuk, 17. v.) = esapit, esăpim (se) =
Ilica (Dobroselo), ìlilko (Vuk). Hipokoristici hercegov (1405), poimeničen sa -ьс Hercegovac, bez e- sapīt, sãpim (ibidem) = sopiti, săplm
na -co Iço pored ìca (Hrvatska Krajina), pri- toponim, na -iça hèrcegovica (15. v.) »hercegova arapskog podrijetla (ar. ķarīr »svila«) iz oblasti
tekstila (tkiva). (Retkovci, Varoš, Slavonija) »sinonim:· ra-
djev lein pored Icin, na -an lean kao i Ilota žena«, sa -ić Hercegovié (prezime), na -ina čunati, smatrati, držati, misliti«. S prefiksima
mogu biti od Ilija i od Ivan. Prenosi se u tip (H)ercegovina, odatle etnik na -bcj-ka Hercego- Lit.: ARj 3, 594. pré-: preesãplt (se) = presant (se, ее > e)
dvočlanih imena Ilisav (narodna pjesma). vac, gen. -vca m prema f Hercegovka. Na -li »proračunati«. Ovamo ide možda i sopiti »den-
Lit.: ARj 3, 590. 766. 787. 791. 793. 795. Herceglija (prezime) = НегсеЏја (narodna herotonije n (13. v.) = (1681) hertunija ken« i rasapìti si »razmisliti« (ŽK). Balkanski
pjesma, Ł8. v.). Na -ija: hercežija (hrv.-kajk., (vladiki zahlmskago haši kyr Simeon) »glasanje, turcizam arapskog podrijetla (ar. hisãb »broj,
(h)etn, veznik koji se upotrebljava sam i Belostenec, Jambrešić) »hercegova država«. glasovanje, izbor«. Denominál na -isati heroto- račun«) iz oblasti financija: bug. hesap, arb.
udvojeno (K)êm-(K)êm (Vuk, Srbija, Bosna) = Hipokoristici: Hero, na -ьс Êrac, gen. Érea nisati, -šem (17. v.) pored herotonisovati, -njem isap, cine. isăpe f »calcul, compte«), složenica
em (Kosmet) »izrazuje koordinaciju i protivnost »Srbin na zapadu od rijeke Laba« = Jêrac, (rukopis, 16. v.), običnije hirotònisati, -šem alil-hisap »acompte« < ar. hala hisāb.
kao i u turskom jeziku hem-hem značenjem: gen. Jêrca, pi. Jêrci »prema Vuku Srbi istočno »rakopoložiti«. Od gr. χειροτονέω. Lit.: ARj 3, 595. Elezovič l, 175. 201.
»d'une part — d'autre part, tantôt — tantôt,et — od Laba do Kosovske Mitrovice«. Ovako su Skok, ASPh 33, 368-369. Pascu 2, 145.,
nazvani zacijelo zbog toga što potječu starinom Lit.: ARj 3, 595. Vasmer, GL 63.
à la fois, et puis — et«. Hrv.-kajk. em »d'ailleurs« br. 676. 677. Mladenov 667. GM 159.
u Em smo Horváti možda ne ide ovamo, prije iz Hercegovine. U 18. v. prevodi se austr.
s ele, elem (v.). Ovo hrv.-kajk. em ne može se Erzherzog kao nadvojvoda m prema f nadvoj- heršum m, samo kao objekt uz učiniti »na- hi, onomatopeja kojom se oponaša zvuk
upotrebljavati udvojeno kao balkanski tur- votkinja. Od njem. Herzog < haritogo, od valiti (Jukić, narodna pjesma)«. U Bosni se izazvan smijehom. Opetuje se hi hi hi. Odatle
cizam perz. podrijetla iz oblasti sintakse: bug. kojega je možda stara praslavenska prevedenica govori hřšum m »vika na nekoga bez uzroka« sa sufiksom -ot (upor. grohot) hihot m. Deno-
(h)em, arb. hem-hem »sowohl — als auch«. Perz. (calque) vojevoda (v.), preko madž. herceg. — f šum m (Vuk) »1° u izričajima: uzeti, uči- minali na -otati hihòtati, -čem = na -atati
niti na nekoga ršum, udariti bakom i ršumom hihatati impf. (Rijeka) »grohotom se smijati«
hem srodno je sa našim sam (v.). Lit.: ARj 3, 592, 691. 7, 315. Elezović l,
175. 260. Mažuranić 378-382. »povikati hitno«, u narodnom poređenju zdrav i -iriti hihiriti se (Brač) »smijati se glasno, bez
Lit. ARj 3, 590. Elezović l, 174. Mladenov kao ršum »trijesak«, sačuvaj bože . . . od toga
667. GM 151. Deny § 967. razloga, budalasto«, -hati hihíštati se, hlhīštām
hered m (16. v., Marulić) = ered m (16. v., strašnog ršuma, 2° plaha kiša s vjetrom (Risan, se (Dubrovnik).
hemšeriia m (Vuk, narodna pjesma) = metafora)«. Turcizam perzijskog podrijetla
Senj) = (običnije s aferezom e- u sandhi) red Lit.: ARj 3, 596.
emšerlja (Kosmet) »sinonim: zemljak«. Odatle: (perz. odšm > tur. hişim »srdžba), sa г > r
m (Vinodolski zakon) = red (istročakavski,
pridjev na -in hemšerijin, hipokoristik hémšo kao u kršla, krzluk. Budmanijevo tumačenje hiba f »dvojba, pogreška«, nestala je u hrv.-srp.
istarski razvod 16. v.) = rét, gen. reda (Cres,
(Vuk). Turcizam perzijskog podrijetla (perz. od tur. uruşmak »navaliti« nije ispravno. i ruskom jeziku, održala se u svim ostalim sla-
Veli otok, Dobrinj 1100, Vrbnik) »1°
hemşehri »sugrađanin«, složenica od hem, srodno baštinik, nasljednik, potomak, 2° potomstvo«. Lit.: ARj 3, 595. 14, 203. BI 2, 356. Skok, vinama. Da je u panonskoslavenskom posto-
sa sam lv. l, i od seher »grad«) iz oblasti grad- Od lat. heres, gen. -dis > tal. erede, afereza Slávia 15, 352., br. 324. ZbNŽ 6, 307. jala, dokazuje madž. hiba i slvč. hĺba »Gebrechen,
skog života. Ta se složenica govori samo u furl. red. Apstraktum ná -tasj-tatis eredha(ď) f Fehler«. Da je morala postojati i u južnoslav.,
hrv.-srp. jeziku, dok je šeher balkanski turcizam (15. v., Dubrovnik) »baština«. Denominál na heruvim f kol. (bug. heruvim) — herofim dokazuje rum. slavizam pohibă »praetextus« =
istog podrijetla: bug. šeer, arb. sheher. Apozi- -are = -ati ereditati, -ām pf. (Perast, Dubrovnik, (rukopis 15. i 16. v.) = (sa -in prema kerubin) pofittă f (Muntenija) »Hohn« = podhiba »himba,
cija je šeher-Sarajevo, toponim Gornji Šeher Cavtat) = (sa aferezom) reditati, -ām (Veprinac heruvin f kol. »anđeli drugog reda prve hije- prijevara« f (Vetranie, Menčetić), odatle pri-
kod Banje Luke. 1589, Kućište, Potomje) = (disimilacija e-e > rarhije sa tri krila«, m »jedan anđeo« = herubin djev na -ья podhiban (16. v. — 18. v.) »himben,
Lit.: ARj 3, 590. Elezović l, 174. α-e) areditati pf. (Zakon vinodolski), od lat. m (Stulić, izmjena m > n cherubino'). Izgovor prijevaran, dolosus«, kod starih pisaca poime-
hereditäre > tal. ereditare. S lat. > tal. pre- b > v prema srgr. χερουβίν. Pridjev na -bsk ničen na -ik podhibnik, na -ost podhibnost. Vokal
(h)èndck m (Vuk, 17. v.) = êndek, gen. fiksom des- dezereditati, -ām pf. (15. v.) »li- heruvimska (liturđija). Prema srlat. cherubinus » je nastao iz jeryja. U prasrodstvu je sa sanskr.
endêka (Kosmet) = jenđek (Vuk) »sinonimi: šiti koga baštine«. > tal. cherubino, u kojem je hebrejski pluralski kšúbhyati, kšobhātē »schwankt, zittert«, avesta
jarak, jaruga, rov, šanac (oko varoši, tvrda ili Lit.: ARj l, 104. 2,368. 3,50. 593. Mažuranić nastavak -im (upor. serafim) zamijenjen lat. > xšaob »in Aufregung geraten«. Uporeduje se
njiva, radi sprečavanja prolaza)«. Toponim. 1238. Miklósié 274. REW3 4115. Štrekelj, DAW rom. sufiksom -inus > tal. -ino: kerubin, gen. još s lit. šiaübiti »spielend weben«, lot. šaubit
Balkanski turcizam arapskog podrijetla (ar. 50, 52. -ina m (16. v.) »1° isto, 2° lično ime«. Pridjev »wakeln machen«. Glas h je nastao od s < ie. qs
hiba 666 (h)ìljada (h)iljađa 667 hîp

pred u. Osnovno je značenje bilo »ljuljati se, búg. hitté, arb. hitte pored hitte f »Betrug
-»í Mljadit (Srbija). Na -ar < lat. -artus hiljadār hinkati, -čem, -kam (se) impf. (Dubrovnik),
drhtati«. Taj je konkrétum prenijet na psihičko beim Kartenspiel«, cine. hiliete í »ruse, fraude,
m (Vuk). Denominal na -iti hiljaditi, -im onomatqpejski glagol od hin, glasa kojim se
polje (metafora): »dvojiti, griješiti«. Upor. sli- fourberie, tromperie«.
impf. (Vuk). Hrv.-srp. i bug. grecizam od oponaša dječje plakanje, i -kati (v.) »pomalo
čan semantički razvitak u kriv i prav. le. je Lit.: ARj 3, 599. 603. 605. 597. 841. 1, ngr. ák. χιλιάδα od χιλιάς, -8ος, od χίλιοι plakati (kod djece) = fr. pleurnicher« = hlèn-
korijen gseubh- »schwanken, schwankende Be- 269. Elezović l, 229. 2, 514. Pascu 2, 143., (ie., upor. sanskr. sa-hasra-m). Odatle i skra- cati, -am (Brač), sadrži drugu varijantu ono-
wegung«. br. 634. Skok, Slávia 15, 353., br. 338. GM ćenica kilo n = kila f (ŽK) pored čilo (Rab,
152. matopeje hlen = hin za dječje plakanje i -caři
Lit.: ARj 11, 129. Maźuranić 960. Miklošič prema čitanju chilo po mletačkoj grafiji) od (v.).
93. SEW l, 412. Holub-Kopečný 145. Bruckner učene složenice kilogram = tal. chilogrammo
188. KZ 51, 233. Trautmann 144. WP l, (h)ilal, gén. -ala m (Vuk) »čačkalica za zu- Lit.: ARj 3, 605. 629.
be i uho«. Kod Mikalje ilal »dentiscalpium«. (1790) i u kilometar, gen. -tra = tal. chilòmetro
502. Machek, Slávia 16, 216. Tiktin 1200.
Turcizam arapskog podrijetla hilâl > tur. i kilolitar, gen. -tra = tal. chilolitro. hintov, gen. -ova m (18. v.) = intov »kola,
hič (16. v., Srbija) = ič (Kosmet), negativni hilal. Lit.: ARj 3, 597. Kušar, Rad 118, 23. kočija«. Od madž. hinio »idem«, koje se nalazi
prilog, uzvik, »nipošto, ništa, nikako, nikoliko, Lit.: ARj 3, 597. Školjić" 330. Miklošič 86. Vasmer, GL 63. još u rum. hinten (Erdelj) i, prema Miklósiul,
išta (npr. Ima li ič od toga bëloga brasnjaï)«. u bugarskom i turskom jeziku, što Korsch
Balkanski turcizam perzijskog podrijetla (perz. hiliti, -im impf. (17. i 18. v., Baraković) (u-, hìljica f (Istra) »mlada praska«. osporava.
Mč »gar nichts«) iz oblasti sintakse: rum. hici, za-") »sagibati, progoniti, tlačiti, mučiti«, sve- Lit.: ARj 3, 599. Lit.: ARj 3, 605. 850. Tiktin 731. Miklošič
arb., bug. (K)ič. slavenska i praslavenska riječ. Kod Marulića 84. Korsch ASPh 9, 501.
Lit.: ARj 3, 596. Elezović l, 244. Mladenov (Judita 3, 60): pogibili kom krvavac oni mnogo hiniti, -im impf, (čakavci, kajkavci, dubro-
jur uhui; i je nastao od jeryja, ùpor. stcslav. hîp m (14. v., Dubrovčani, Hektorović, za-
668. GM 153. Deny § 449. SEW l, 387. vački pisci, 15. v., slov.) (pre-, s-) = hihati padni krajevi, Vodice, Istra, Slovenija) =
pochyb »savinut«, češ. chylý »prignut«, polj. (Zoranie) = kinjiti, -im (17. v., nj mjesto n
chylić »pregibati se«. Odatle pridjev, upravo kip (Divković, jedanput) »sinonimi: momenat,
hićmet m (narodna pripovijetka) = ićmet iz prezenta hyńn) prema iteratīvu hinjivati = čas«, također slov., gdje je m i f. Odatle: pridjev
(Kosmet) »božje čudo«, uzvik uz more ljudi, postverbal prihü »humilis«. Na -ati: hiljati, hinjevati »sinonimi: simulirati, fingirati, la-
-am impf. (Mikalja, Stulić) »namigivati očima«. na -ъп hipan, deminutiv na -ьс hipàc, gen.
more gospodine«. Balkanski turcizam arapskog gati, varati«. Odatle: postverbalni pridjev hin hipca (Marulić)', na -ina įpina f »kao nastup«,
podrijetla (ar. hikmet »suđenje, tajna, mudra U toj je izvedenici preneseno kretanje tjelesno »laživ«, poimeničen sa -ьс hinac = hinjac,
na kretanje očima. Zbog toga je moguće u rečenici dođu mu tako ipine, pa ne zna što
izreka«) iz oblasti religije. gen. hinjca »1° koji hini, 2° u ribarskoj ter- čini. Upor. s tim značenjem rečenicu iz Vodica:
izvoditi odatle pridjev na -jav hïljav (Vuk) »am minologiji: od drva ili olova napravljena sipa
Lit.: ARj 3, 596. Elezović l, 244. Auge beschädigt«, Belostenčev pridjev hiljak, prije nego se žena obăbi, ji dôjdu hîpi. Prilog:
koja se baci u more, te se na nju baci sipa i u hip (Vodice) »odmah«. Možda ide ovamo i
kojemu po značenju odgovara složen pridjev ulovi (Krk, metafora)« = inac, gen. inča »riba
hijanet m (Bosna, narodna pjesma) = ijãriêt hiljok (upor. krivook, gverok, drugi dio oko) denominal na -iti = -éti: hipiti = hipjeti,
crenilabrus« = hinjica = hinjuška »nekakva koji Vetranie upotrebljava uz šudjeti. Prema
pored ijănet (Kosmet) »1° nevjeran, zao čovjek, < *hiljook »razrok, strangled«. Vuk ima na- morska riba (Zore)«, hinjavac, gen. -vca m Bernekeru od njem. Hieb, čemu se protivi
2° jogunica, tvrdoglavac«. Turcizam arapskog hiljivati, -hiljujēm »sinonim: škiljiti, žmirati« prema hinjuša f (Dalmacija), pridjev na -iv/ lingvistička geografija jer je riječ ne samo
podrijetla (ar. hijanet »1° onaj koji zlo upo- i zahíljiti, -Míjím »zaškiljiti«. V. škiljiti, -im -ljiv hiniv = hinljiv, poimeničen sa -ъп hin- hrv.-kajk. i slov., nego i čakavska i čak
trebljava povjerenje, nepouzdan, 2° izdajstvo (Vuk) »blinzeln«, i slov. na hilje gledati i šilasto Ijivac gen. -vca (17. v.). Postverbali hin f, m kosmetska. Prije će bití oformljena ono-
otadžbine«) iz oblasti prava. gledati. U slov. korijen hil ima veliku leksiko- (18. v.) Postverbal hin f, m (18. v.) = hina matopeja za brzinu, upor. hip hop, uzvik od
Lit.: ARj 3, 597. Elezović l, 288. 2, 514. logijsku porodicu. Korijen od hiliti nalazi se f »prijevara, laža«. S prefiksom ob: ôbinja veselja kod ugarskih Hrvata (Jačke) i arba-
još u kiniti (v.) i huliti (v.). Baltičkih paralela (Vuk, Srijem) u rečenici ne zna nikakve
nema. Od drugih ie. najinteresantnija je arb. naski onomatopejski glagol hip = hyp (Gege),.
(h)ila pored Mia f (Vuk) = hinla (narodna obinje »lukavstvo«. Apstraktum na -ba: hlmba hipënj = hypij (Gege) »steige auf, bespringe«.
pjesma) = от/а (ni < lt upor. duine} »sinonimi : (h)unj »sjednem«, undu (makedonski Arbanasi) f (Vuk, 15. v., zapadni krajevi) = hinjba, Tu onomatopeju teško je dijeliti od uzvika
lukavstvo, prijevara« = île, gen. lieta (Kosmet, »sjedni«. Ie. korijen bi bio *skul- ili *ksul- s pridjevima na -en himben »lažan, laživ«, po- hop (18. v.) = op (Vuk, Kosmet), kojim se
objekt uz učiniti) »idem« = Ulje (Dubrovnik »kriv«. imeničen na -ik, -ica, -jak himbenih (16. v.) m predstavlja radnja skakanja: skoči pa onda
u poslovici zajedno s milje, u neutvrđenom Lit.: ARj 3, 413. 599. 7, 352. BI 2, 551. prema f himbenica, himbenjak m J apstrakta: reci op. U tom uzviku mijenja se samoglas,
značenju). Dobiva sufiks za apstrakta -ba: 776. Pleteršnik 2, 266. Miklošič 93. SEW l, na -osi himbenost f (15. v.), na -stvo himbenstvo kao obično u onomatopejama: hip hop. Ofor-
liba (Klina, Kosmet), zbog semantičkog una- 413. Holub-Kopečný 145. Bruckner 188. KZ (17. v.), na -zn (upor. sablazan f) himbezan,
51, 226. Mladenov 668. Machek, Slávia 16, mljuje se sa infiksom -ηρ-: hopnuti, -ēm pf.
krštavanja sa himba. Odatle pridjevi na -av gen. -zni f (Zoranie). Kao u hiliti, i je nastao »skočiti, skoknuti«. Poimeničen je u arb. hop
(hiilav (Vuk, Crna Gora) »lukav«, upor. bug 216. GM 457-458. Matzenauer, LF 7, 213- od jeryja. Poljskom chynąć fonetski jednako je
214. WP 2, 598. m »Sprung«. Dobiva još -α: ορά (Kosmet) »1°
httav »schwächlich« koji ide pod hititi (v.), na hiniti, ali semantički je isto što i hiliti. Prema uzvik čuđenja kad dijete padne iznebuha, 2°
-ъп bèzilan (Vuk), īletan (Kosmet, ~ftîa de- tome ista praslav. osnova hy- raširena je u hiliti uzvik djetetu kad se poziva da ide na šetnju«.
vojka, '—'tno goveče) »šantav« (= moralni ne- hilj, gen. hilja m (Istra) »vrsta ječma«, odatle formantom /, u hiniti formantom n. U ruskom
na -jača hiljača f »tritici genus«. Vuk ima uzvik za igru skakanja: opa cupa.
dostatak prenijet na fizički). Prema tom se- jeziku hinitb znači »koriti«. Tome se dodaje još -la i -sa : (h)opala = opala
mantičkom razvitku bilo bi moguće staviti Lit.: ARj 3, 597. (Kosmet) »uzvik majke kad uzme dijete sa
Lit.: ARj 3, 599. 603. 605. 829. 8, 356.
ovamo i pridjev na -jav: (hjiljav (Vuk) »vrljav, Miklošič 93. SEW l, 413. Bruckner 188. KZ zemlje i kolijevke pa ga digne u naručaj ili u
razrok«, određeno ujain (Kosmet), lljavko m (h)üjada f (15. v., Vuk, Marulić i drugi
51, 233-234. Machek, Slávia 16, 216. vis«,hopsa (Rijeka), opetovanjem hopsasa (Istra).
prema f lljavica (Kosmet), ali se bolje tumači zapadni pisci, bug., stcslav.) = tljađa (ŽK) Ovamo još oparăc pored oparăc (Kosmet) »kaže
Kiparsky 36. Vinogradov, Russkaja reč n. s.
osnovom od hiliti (v.). Na -džija iledžlja m pored iljáde f pl. »tisuća, jezero, tajnžić (ZK)«.
3, 28-46. (cf. IJb 14, 298.). Leowenthal, se djetetu kad se naglo digne sa zemlje u vis
(Kosmet) »podvaladžija«. Balkanski turcizam Deminutiv na -ica hiljadica. Pridjevi na -ъп > i kad se malo dijete s mukom uspuze negdje ili
PBB 51, 137. i sl. (cf. IJb 13, 272.). Daničić,
arapskog podrijetla (ar. hile} iż oblasti morala: -an Uljadan (18. v., Vuk, narodna pjesma), na
Kor. 308. Matzenauer, LF 8, 8—9. odatle skoči«. U češkom oformljena je i ono-
his 669 hitati
hip 668 his

hüzjő, nvnjem. Haus. Germ, и > у > i kao -nja: hica f = hitnja (17. v.). Na -alo: hitalo n
matopeja u chopiti, pochopiti »shvatiti, greifen, Holub-Kopečný 141. Bruckner 183. KZ 75, i rom. и > у > г upór. s mūrus > mir; s mjesto
83. Machek, Slávia 16, 196-197. 214. 216. »sprava za bacanje«. Radna imenica na -lac:
fassen«, u prijevoju impf, chápati. Druga je z\š\ž dolazi samo u specijalnom značenju kod
Jagić, ASPh l, 410. Matzenauer, LF 7, 8-9. hitalac, gen. -aoca. Prilog na -icē od part,
onomatopeja, različita od pomenute, kojom
Hrvata i u staročeskom jeziku. Taj je oblik prez. pasiva: hitimicē od imenice hitìmica (Vuk).
se imitira glas ptice lat. upupa epops : hop, hup. čini se najstariji. Na istočnom teritoriju poti-
Odatle oformljenje sa -ot, -ati hopotati (Istra), hira f (Vuk, Crna Gora) = īra (Gojbulja, Upor. glede tvorbe držimice, vrzimice. Sa -cati
Kosmet) »slatka surutka, surutka iz bućke što snuta je od sinonima kuća i dom. Madžari po- (v.) Meati, -am impf. (18. v., Kavanjin) »rad-
premda nije tačno određeno pravo značenje
se negdje zove mučenica (v.)«. Od arb. hirre f sudiše hiska. Glasovi šjž nastadoše od slav. nja vragova u paklu«. Ovamo s umetnutim n
toga glagola već se samo objašnjava primje-
»Molken«, u prasrodstvu sa sir < ie. *suro. sufiksa -ia koji je u kuća. To znači da se već hincati se, -am (Belostenec, Jambrešić, su-
rom iz istarske narodne pjesme: Previšani
u najstarije doba unakrstio (kontaminirao) sa bjekt konj} »coitum appetere«. Odatle pridjev
hlopotani (sic!, u glosi: govor-eć hopoćii). Lit.: ARj 3, 608. Elezović l, 232. JF 14, kuća.
223. GM 273. Jokl, Unt. 172. 273. Matzenauer, na -ljiv: hinciljiv. Od iste je osnove pridjev
Lit.: ARj 3, 606. 650. 9, 11. Ribarić, SDZb
LF 7, 214. Lit.: ARj 3, 608. 629. Pleteršnik l, 267. 379. obrazovan sa ie. sufiksom -r (tip dobar}: hitar,
9, 151. Elezović l, 232. 2, 30. 533. Hirtz,
Aves 152. 156. GM 152. 153. Tentor, JF 5, Skok, ASPh 33, 362. Ribarić, SDZb 9, 151. hitra »sinonim: brz, lukav (upor. Hiter Pejo
205. SEW l, 387. Holub-Kopečný 141. 396. bis m (15. v., glagoljski rukopis) »kuća« = 155. Elezović l, 219. MaSuranić 392. 393. u makedonskim pripovijetkama)«. Sveslav. i
Bruckner, KZ 51, 230-231. 238. Mažuranić 394. Mladenov 668. Miklošič 94. SEW l, praslav. Upor. stcslav. пуігъ, poljski chytry.
his (Zagorje, Prigorje) »klijet« = 'is (ŽKU) 414. ASPh 38, 269. Holub-Kopečný 145. i si.
391-392. Štrekelj, DAW 50, 78. Machek, »klijet u vinogradu« = his (Bela Krajina) »1° Poimeničen na -ьс Mtrec (14. v., hrv.-kajk. i
Slávia 16, 178. 201. 212 (bilj.). 215. Bruckner 189. ASPh 11, 126-127. Kiparsky prezime), na -ina hitrina (15. v.) = na -ija
hölzerner kleiner Keller, 2° kleine hölzerne 177. Stender-Petersen (cf. Janko, Slávia 9,
Getreidescheuere, sa deminutivom na -zk hîsek, 346). Machek, Slávia 16, 217. Jagić, ASPh 31, hitrija (16—18. v.), na -oca hitroća (18. v.) =
hipohondrija f (internacionalno, učeno), sa na -ost hitrost. Na -ovati: hitròvati, -ujem (18. v.).
aferezom početnog i- poluučeno pokùndrija gen. -ska »kleines Häuschen im Veinberg« = 549. Jireček, ASPh 8, 102. Schwarz, ASPh 42,
sa š mjesto s hiš (narodna pjesma, Istra) »kuća; 276. si. Hirt, PBB 23, 338. Nije ušlo u saobraćajni jezik. Na -iti: nitriti·,
(Dubrovnik) »(nervozna bolest) mlohavost«, tako hitrím impf, (iz-, s-} »lukavo raditi«. Rumunji
i u tal. narječjima na pr. pucundria (Kala- sinonim: hiža«, hiša f (13. v., Marulić, Bezjaci,
Šavrini i Brkini u Istri) »kuća«, pl. f hiše (1575. (h)ise, gen. -eta n (Vuk) = ise, gen. -eta posudiše: hitru (Moldavija) »lukav«, odatle
brija). Od gr. > kslat. hypochondria, izvede- (Kosmet) = hiša f (Kavanjin, 18. v.) = is m Mtrie f »lukavstvo«. U prijevoju tipa kislkvas
nica na -ia od gr. složenice s gr. prefiksom u hišah naših u Beču) »dvor, palača« = hiša
(Buzet .Sovinjsko polje), sa deminutivom na (narodna pjesma) »dio, čest«. Toponim Gornja (v.) stoji hvatati, -am impf. (Vuk) (ispri-, po-,
ύπο- i χόνδρος »cartilago«. Hiseta (Sarajevo). Balkanski turcizam arapskog na-, s-} prema pf. hvaliti, -lm (do-, obu-, podįuį-
-ica hišica (15. v.) »kućica«, na -nica hišnica
Lit.: ARj 10, 568. DEI 2098. (16. v.) f »sinonim: kućnica, sluškinja« = podrijetla (ar. hisse > tur. hisse »1° Anteil, 2° se, pri-, na-, s-, u-, za-} = (s}fatiti (ŽK) =
hıza f (1439, danas hrv.-kajk., nekada čakav- Aktie«) iz oblasti računanja: arb. hise = Mse ufatiti (Kosmet) »rapere, capere, comprehen-
hír, gen. hira m (Šulek, hrvatski gradovi) (Gege) »Anteil«. Glede turskog dočetka -e > dere« = valati (Piva-Drobnjak, Lika) tuprezati
»sinonimi: obijest, svojevolja, mušice, kaprice«. ska, Zadar, Marulić, Hektorović, Dubrovnik,
bugarski jezik) »1° kuća, 2° porodica, pleme«, 1° -e, gen. -eta, 2° -a upor. ćebe i kesa. Prelaz volove«; shvãtnjãk (Lika) »jednostruk obruč«. I
Odatle pridjev na -ovit: hirovit »kapriciozan, u maskulina nastao prema brojevima dvije hise, ovo je sveslav. i praslav. tvorba. Ovamo i : hva-
mušičav«. Samo hrv. Ne može biti od madž. f рГ. kiše (1569, Ozalj) »dvor, palača« = iza
(ŽK) »1° kuća s jednom sobom, 2° soba«, pl. tri isa (vojske}, sedam hiseta > isa (sav pa- ćati, -am impf. (16. v., sa ć iz prez. hvat'ç}
hir »vijest«, koju posudiše erdeljski Rumunji, šaluk razdijele na iseta). (ispri-, na-, s-, za-, zapri-} = faćat (Kosmet).
nego je vjerojatno postverbal od Krati, -am lže »kuća sa više soba« = hiža (Vodice, štokav-
sko-čakavska oaza na istarskoj visoravni, svi Lit.: ARj 3, 608. GM 152. Elezović l, Ovamo ofaćelat pf. (Brusje, Hvar) »svršiti
(Vodice) »siechen«, zahvïrêt »versiechen« = nešto veoma brzo, npr. jelo, kad je čovjek
Slovinci u zapadnoj Istri, izuzevši Pomer, Me- 233. Matzenauer, LF 8, 13.
zahirêt, zahirim (Cres) = zahíriti (Hrvatska), gladan«. Sufiks -el- nejasan je. Haplologija
dulin i Premanturu, koji kažu kuť d) »1° kuća
kao što su i stcslav. hyra f »debilitas, morbus«
uopće, 2° prostor u kući koji služi za kuhanje« hitati, -am impf. (Vuk, 17. v.) = itat dovode (Lika) < dohvati de, izàhvat pf. (Smo-
i rus. hin f postverbali odatle. Te su riječi (Kosmet) = fltati (Vuk, Perast, sa h > /) (do-, kvica, Korčula) < izahvatiti »iskopati, iš-
praslavenske. Prijevoj hvorz > češ. hory »bo- = iza (Pirot, tajni jezik u Vranji) »Haus«, de-
minutiv hišica, augmentativ hižina (Vuk) = po-, obu-, ras-, s-~) »1° rapere; sinonim: hva- čeprkati«; shvătati pored shvaćati impf, prema
lestan«, churavěti »bolovati« nalazi se u svim tati, 2° jacere; sinonim: bacati, 3° festinare; pf. shvatiti u značenju »razumjeti, pojmiti«
sjevernim slavinama. Ako je tako, onda je i ižina (Kosmet), pridjev na -ъп hižan (Mini
zakon »matrimoniam«, hrv.-kajk., Pergošić, sinonimi: žuriti se, pasciti se (ŽK)«; na -éti kulturna je prevedenica (calque) od lat. com-
u hir nastao iz jeryja. Rumunji posudiše Mljeti, -lm (Vuk, 15. v.) (po-) »festinare«, na prehendere > tal. comprendere kao i njem.
hira f »l ° Schuppen auf der Haut und in den upór. madž. házasok}, poimeničen sa -ik hižnik
m »kućanin, domaći« prema f hižnica, na -ište -iti hltiti, -im (do- Vuk, obu-, ras-, s-) »1° rapere, begreifen, dok u pravom značenju ta prefiksalna
Haaren, 2° von Läusen krankes Schaf«, pri- 2° jacere«. Sveslav. i praslav. riječ; i je nastao složenica znači »pogoditi, udariti«. Prevedenica
djev hirav, firav, hireav »schwächlich«. Se- hižišće (Bakar, 1585) = ižišće (ŽK), apstrak-
tum na -stvo histvo n (16. v.) »1° kućno vladanje, iz jeryja, upor. poljski chytać, ukr. hytaty. je i pod(u}hvat, postverbal od pod(u}hvatiti,
mantički razvitak »bolest, sušica > libido« može Iterativi na -va- hitavati, -hićivati, samo s pre- kalk < njem. Unternehmung, unternehmen, fr. en-
se pravdati. Bolesno čeljade je i svojeglavo, 2° ženidba, vjenčanje (ugarski Hrvati), 3°
pokućstvo« — poištvo (ŽK, značenje 3°) deno- fiksima. Na -ovati rashitovati (Jambrešić). Od treprise. Postverbal hvât m mjera je duljine od
mušičavo > nezadovoljno, koje uvijek nešto prefiksalnih složenica od interesa je poitati se 6 stopa; odatle hvàtljika f (Vuk) = hvat »drvo,
novo traži. Konkrétum je prenijet na psihičko minal İKİ -iii hižiti (1555, Samobor) »o hištvu
nastojati, gospodariti« = hiza f (17. v., Zanotti, (ŽK) »porvati se«. Odatle pridjevi na -ъп: motka kojom se mjere hvatovi«; dohvat m
polje. To odgovara semantičkom zakonu sineg- hitan (Vuk, 15. d.) (ras-} »eilig; sinonim: brz, (Vuk). Pridjev na -ъп hvatan (klada}; na -ljiv:
dohe. Belostenec kaže zahire! sem »ex mala slov., Domentijan) »kuća« = hižnica (Domenti-
jan). Alpinski Nijemci preuzeše od Slovenaca hi- express«, poimeničen na -ik hitnih m prema f neshvatljiv »unbegreiflich«. Na-avac,gen. -avca:
cura strigosus factus sum«. Upór. i češki hitnica, na -ost hitnost (17. v.), rashićan (ć iz hvatavac »biljka mali broć, broćenica«. Sa
semantički razvitak hýřiti »sündigen«. Ie. korijen ša — hiža > Keische »kleines Bauernhof«, odatle
opet slov. i hrv.-kajk. kajža i na -ar kajžar prezenta chyťn > hićati se, Reljković) »si- crkvenim sufiksom -anija (upor. mostanija):
*ѕџег- »bolestan, težak« > njem. schwer, nonim: grabljiv«, na -ljiv hitljiv (do-}, na -en hvatànija f (Vuk, Baranja). Prilog napovati »u
schwären, Geschwür, u prijevojima *ѕџог- > (Vodice) »siromašan seljak bez prava da u seo-
skoj zadruzi uživa zajedničko dobro (šume i hitlen (Vuk, Vojvodina) »koji brzo radi« (/ od pripremi, na ruku« (Srednja Dalmacija, Pav-
slav. п огъ, *sūr > slav. пугъ. -ъі od *пуіъ1ъ koje nije potvrđeno). Postverbal linović) < na + po + hvati. Ie. je korijen
Lit.: ARj 3, 607. Tiktin 731. Mažuranić pašnjake)«. Vokal г je nastao od jeryja: stcslav.
пугъ pored hysъ »Hütte«, sveslav. i praslav. Ht (Vuk, Hrvatska, 17. v.), odatle na -ьс hitac, *squd- prema *sqeud- »werfen, bacati«, koji
392. Ribarić, SDZb 9, 151. Bernard, RES 27. gen. hica (Vuk, 15. v.). Apstrakta na -ja i se nalazi u kidati (v.), postojao je možda s
38. Miklošič 94. WP 2, 529. SEW \, 409. 413. posuđenica iz germ. *húzam, pl. *hūzo ili sing.
hltati 670 hläča hlâd 671 hläp

varijantom (s)qut-. Bruckner uporeduje sa hla- u pridjevskom poimeničenju na -ыг u hlâd m (15. v., Marulić, Vuk) = löd (Ko- Mladenov 668. GM 107. Hirt, PBB 23, 338
litavskim kūtrus »hurtige, pridjev hitar, a hitati ž. r. klašnja f (sn < сьп) (Vuk, 14. v., Bukovica, smet), sveslav. i praslav. *choldb, »1° ugodna Bernard, RES 27, 33. Machek, Slávia 16
sa kutù, kutéti »aufrütteln«, što znači da je u Srijem) »1° bječva, dokoljenica, 2° komadić studen, 2° sjena (Istra, ŽK), 3° mjesto u sjeni 195. 211. Matzenauer, LP 7, 218-219. Pe-
baltičkom jeziku ie. korijen bio bez pokretnoga čohe omotan guski ili ćurki oko noge da se (Kosmet)«, pridjev samo kod Kavanjina. Odatle: dersen, KZ 40, 173-181. (cf. AnzIP 24
í, a u praslav. s pokretnim sq > h pred o. raspozna, 3° (Vinkovci) na amu komadić kože deminutivi na -ьс i -tk hládac, gen. hlača = 44). Jireček, ASPh 8, 101.
Lit.: ARj 3, 596. 603. 612. 614. 59. 4, 3. 7, kroz koji su provučene stranjke da ne bi strigle hladak, gen. Matka (15. v.), pridjevi na -ьп Mamina f (Vuk, Dubrovnik) »stara crevlja
511. 10, 439-42 i si. 13, 83. BI 2, 394. 395. konjima po rebrima, 4° (Lika) seljačko po- hladan (sveslav.), deminutivi na -jahan hlă- koja se ne navlači na petu, nego se smúce;
Mažuranić 392. Elezović l, 93. 141. 149. 185. krivalo od vune«, pl. klašnje, gen. kíãsãnjã đahan (Vuk) pored hladan, poimeničen u ž. r. sinonim: jemenije (v.)«. Odatle dubrovački de-
196. 202. 243. 450. 2, 94. 398. 405. Vuković, (Vuk, Imotski, 18. v, i danas u Bosni /Livno/ s bug. članom ladnata »die Weinstube« (argot, nominal na -Mati od korijena hlam- Marnatati,
SDZb 10, 381. 405. Tomanović, JF 17, 203. »vrsta vunenog tepiha«) »5° vrsta grubog sukna Bracigovo u Rodopima), sa -ina hlàdnetina -ām »hoditi u hlaminama«. Prema tome je -ina
Pleteršnik l, 268. Maretić, Savj. 131. Hraste, (semantički razvitak po zakonu sinegdohe), 6° (17. v.) > sa disimilatornim ispadanjem su- u hlămina augmentativni (pejorativni) sufiks.
JF 6, 212. Moskovljević, NJ l, 19. Miklósié toponim (naziv sela nastao odatle što se kla- glasnika n (tip adina, podiņa od dno, v.) hla- Za izvedenicu s istim sufiksom od glagola
93. SEW l, 407. 414. Holub-Kopečný 145. šnjama plaćao porez)«. Deminutiv klašnjice
146. Bruckner 188. KZ 41, 239. Vasmer 2, 243. detina (Vuk, Hrvatska) = ladètina (ŽK) »si- hlamutati hlamutine f pl. (Stulić) »što otpada
Mladenov 663. 667. WP 2, 554. 601. 602. toponim Klašnice (Bosna). Augmentativ kla- nonimi: galatına (v.), žaladija (v.), žuljica od crevalja kad se deru« veli Budmani da je
Budimir, N3 2, 230—233. Osten-Säcken, IF šnjetina (Lika). Na -avica kläšnjavica (pejora- (v.)«, zacijelo prevedenica od gelatina; na -ik nepouzdana riječ. Izvedenica u navedenom
33, 264. Machek, LP 16, 199. 214. 217. Loe- tivno) »rđavo sukno«. Upor. bug. klašnik, kla- ladnik (Kosmet) »staja«; na -jača hladnjača značenju ne nalazi se ni u jednoj drugoj slavini.
wenthal, WuS 10, 148. šenik »gornje odijelo bez rukava«, klasna pl. (Vuk) »jelo«. Sa -oca, -ost: apstrakta hladnoća = Možda stoji u vezi s ukr. i rus. hlam »Plunder,
klasni (Galičnik) »sukno«. Čini se da su se Hodnost. Inhoativ na -êti: hlàdnjeti, hladnim Trödel, Gerumpel«. Ako je tako, slog hla-
hizati, -a impf. (16. v., čakavci, Marulić, unakrstile dvije riječi istog značenja ali raz- (o-) = lãdnêt (Kosmet). Na -ovit: hladovit — nije nastao po zakonu likvidne metateze.
Brač, subjekt dogo, mazgą} prema pf. hìznuti, ličitog postanja calcea (upor. tal. calza »cipela«) ladovït (Kosmet). Složen pridjev hladnokrvan, Lit.: ARj 3, 627. Miklošič 86. SEW l, 387.
-ē (16. v., Marulić); deminutiv na -ucati: iz balkanskog latiniteta i praslavenska osnova prevedenica od njem. kaltblütig. Denominal
Mzucati, -a. Pridjev na -au: hlzav (Brač) koja nije jasno zastupljena u južnim slavinama hläp m (dubrovački pisci), sveslav. i pra-
na -iti: praslav. kauzativum hladiti, hladim
»ritati se, prucati se«. Ako je u vezi sa Uneaţi nego u sjevernim: choléva u poljskom, ukra- slav. *cholpt, naziv za najniži štěpen društveni,
(pre-jras-), odatle postverbal râshlada f, radne
(v.), može biti isti korijen koji u hitati, sa jinskom i ruskom jeziku te rus. cholosznie, »1° sinonimi: rob, kmet, težak, 2° (metafora,
imenice na -teljl-teljica hlàditelj m prema
-izati < vlat. -idiare mjesto -icati. ukr. hološni »isto«. Kod nas postoji holjev m prijenos značenja nije objašnjen) vrsta jastoga
hladitèljica, rashladitelj (Belostenec) i novi
i metatezom hovelji (Krk), odatle prezime Ho- palinurus vulgáris L. koja se zove i korio
Lit.: ARj 3, 621. impf, na -va rashlađivati (Peštalić) pored
Ijac, Holjevac. Ovamo ide i holja »stola«, sa (Brač)«; prema Pavlinoviću u srednjoj Dal-
rashlađivati, -ládujem (Vuk). Na -ište: Modiste
prijevojem ō > a za hălja, haljîca í (ŽK), od maciji i slap, 3° (psovka tipa rusticus > fr.
(h)izmet m (Vuk, 18. v.) = izmet, gen. (Marulić): na -ovina: hladovina f »hladno
praslav. korijena hol-. rustre, njem. Tölpel) neotesan čovjek«. Također
izmeta (objekt uz činiti) »sinonim: služba«. mjesto«; na -Unica: hlâdionica (18. v.) = hla-
Prave posudenice su novijeg datuma. Ne antroponim Hlap, Hlapovič, Hlapčić, Hlap-
Odatle na -dzija: hizmedžija m »sinonim: delnica f (Rijeka) »sinonim: lepeza«. Augmen-
pokazuju likvidne metateze. Očiti su romanski čevia (selo), Lapčević. Odatle: hlapa f (Bella,
sluga«. Složenica s perz. -Kar »koji čini« (prema tativ na -ina: hladina (narodna pjesma) »si-
sufiksi. Ovamo ide na deminutivni sufiks -ittas Marin Držić) »canaglia«. Deminutiv na -ьс:
našem jezičnom osjećaju sufiks) > -car: nonim: hlad«. Denominai na -ovati: hladovali,
> -etto kalcet m (Istra), kàlceta f (Korčula) = hlàpac, gen. hlăpca (zapadni krajevi, Istra
hizmećar, gen. -ára m = izmećar (biti izmećar, hladujem (18. v.) »sinonim: počivati«. De-
kalcêta (Rab, Božava) »bječva«. Upor. toponim 1507) »1° sinonim: sluga (upor. polj. chło-
Kosmet) prema hizmećarica f = hizmećarka f minutiv impf, na -ukati: hladùkati se (srednja
Kalcetino (Skaljari, Kotor), s odbacivanjem piec u istom značenju), 2° (metafora) oruđe za
= izmećarka (Kosmet) »sluga; prema: slu- Dalmacija /?/, Pavlinović). Složenice od gla-
sufiksa kalce f (Obrovac). Upor. slov. kodēta, drvodjelje (Rijeka), 3° kuhinjsko oruđe zvano
škinja«, i na -če izmečarče, gen. -eta (Kosmet) golske sintagme ležati na hladu: hladolež m
kovciéta. Na -one : tal. calzoni > tur. kalçın > i pečenjar (Belostenec hlapec), 4° oruđe od
»sinonim: slušče«. Balkanski turcizam arap- pored -dolež (Vuk, također bug.) »biljka con-
kàlcine í (Vuk, Srbija, Bosna) = kalema (Do- drva za izuvanje čizama (lapac, gen. lapca
skog podrijetla (ar. hidmä, hidmet »Dienst« < volvulus sepium, fr. Useront; hladoleža m, f
sen) = halcini m pl. »1° velike suknene čarape, ŽK)«. Augmentativ na -ina: Mapina. Kao po-
narodski tur. hizmet, odatle hizmetçi, hizmet- »sinonim: lijenčina, fainéant«. Slog Ma- nastao
2° mestve«. Unakrštavanjem sa klašnja obja- suđenica govori novonadošlo pučnanstvo sa
qar) iz oblasti društvenog uređenja: rum. je po zakonu likvidne metateze, upor. rus.
šnjava se klašunići f (Dubrovnik) »rafiuli, ra- hl > kl klapać (Lika) »odrastao momak«, odatle
huzmet »Abgabe, Unbrauchbares«, bug. hizmet, holod, polj. Mód. Arbanasi posudiše imenicu
fioi, raviuli od tijesta u obliku polumjeseca pejorativi klapčina f i klapùzan (Lika) i de-
hizmekjárin prema hizmekjarka, arb. (K)üzmét, ílad m »Frische« i glagol fladis pored hladiš
ispunjeni slatkišima ili zeljem«; -unići pred- minutiv klapčić. Slog Ma- nastao je po zakonu
hüzmeqar > üzmecar CSkadar), cine. huzmete f, (Gege) »erfrische«. Ie. osnova nije nedvoj-
stavlja hibridni sufiks -one ili -olu i naš -ič: likvidne metateze, upor. polj. chłop i rus.
huzmichiar »domestique«, ngr. χουσμέτι. beno utvrđena. Bruckner i Mladenov postav-
*calceone ili *calceolu. Upor. u Režiji ćalčune holóp. U stcslav. dolazi još sa sufiksalnim va-
Lit.: ARj 3, 621. Elezović l, 225. GM 461. ljaju ie. *skol, prijevoj od *kel-, varijanta od ko-
»Nudeln« < furl, -cialzön i još klaskun »odijelo« rijantama -kī, -stb mjesto p: hlakī, hlastb
Skok, Slávia 15, 354., br. 355. Lokotsch 860. rijena *gel-, koji se nalazi u lat.-rom. gelu i
»caelebs, neoženjen«, rus. holost ъ. U baltičkoj
861. Pascu 2, 143. i sl., br. 643. 644. (Pijero Muzuvijer, Rešetar, Dram. 41). germ. kalt. Prema ovom shvaćanju praslav.
grupi samo posudenice iz slav.: lit. klapaš,
Lit.: ARj 3, 623. 4, 768. 782. 5, 42. Ple- *choldb bilo bi u prasrodstvu sa nperz. sard,
klapčus »puer, adolescens«, lot. kalps »famulus,
hläča f »1° čarapa«, hlače f pl. (16. v., Vuk, teršnik l, 239. Mažuranić 394. Cronia, ID 6. oset. sald, avesta ѕагз-ба »Kälte bringend«;
servus«. Bez sufiksa -pbl-kzj-stz, a s prefiksom
Slavonija, ŽK, Jačke, slov.) »2° gaće, čakšire, Novaković, ASPh 32, 386. Belić, Galičnik t i d varirao bt u lit. šaltas »hladan« kao u tvrd
115. 191. Kušar, Rad 118, 20. Miklošić 86. pa- u češkom pacholek i polj. pachoł. Veze s
brageše, nogavice, pantalone«. U značenju 1° prema lit. tvirtas. Machek veže sa sanskr. gada
117. SEW l, 387. 394. 510. Bruckner 182. 184 . drugim ie. jezicima nisu utvrđene. Upoređuje
deminutiv na -ica (K)lačice f pl. (ŽK). Na -nják »hladan«. V. još slana = lit. šalna.
KZ 45, 37. 51, 235. Sturm, CSJK 6, 53. 64. se s got. skalks, njem. Schalk (Bruckner), sa
hlačnjak »poramenica, Hosenträger« možda je Mladenov 240. Oštir, ASPh 36, 443. sl. Lit.: ARj 3, 624. Ribarić, SDZb 9. 151. sanskr. galma- »Schurke« (Machek).
neologizam jer nema potvrda iz narodnog go- Capidan, Elementul slav 3, 203 (cf. IJb 11, Elezović l, 350. BI 2, 850. Miklošič 88. SEW Lit.: ARj 3, 627. 5, 34. 36. Mažuranić 394-
vora. Upor. ipak slov. Moćnica, hlačni,, hla- 200).3 Koštial, ASPh 37, 403-404. DEI 695. l, 393. Bruckner 180. KZ 45, 51. 238. Holub- 395. Mladenov 668. Ribarić, SDZb 9, 151.
čnjak »isto«. Postoji još varijanta kla- mjesto REW 1495. Pirona2 126. Deanović, Div. 36. Kopečný 139. WP l, 622. 429. Gorjaev 399. Miklošić 88. SEW l, 394. Bruckner 180. KZ
hläp 672 hlenuti hlenuti 673 hljeb

45, 27. 51, 235. Holub-Kopečný 139. 261. piti (Marulić, subjekt vitar) = hlopãt (Brusje, pred dentalom: Mondaviti, -im impf. (Dalma- via 9, 346. Machek Slávia 16, 210. Uhlenbeck,
Machek, Slávia 16, 195-196. 211. Oštir, Hvar). Odatle metafora: hlapiti, -im (Dubrov- cija?), od nepotvrđenog pridjeva na -av *hlon- PBB 30, 291. Hirt, PBB 23, 338. Роѕсгк
ASPh 36, 444. WuS 5, 217-222. (cf. IJb l, nik, prema Milasu hlapiti, -lm, subjekt ko- dav < *hludav, ali glagol nije dovoljno po- WuS 16, 6.
48). Matzenauer, LF l, 220. Lehr-Spławiński, šulja na prsima) »kad kod odijela što ne stoji tvrđen. Glede značenja upor. baiati, batmjati.
JPol 24, 40-45 (cf. IJb 25, 353). Uhlenbeck, hlip m (zapadni pisci, kao Baraković)
IF 17, 97. PBB 30, 287. Sobolevskij, RFV 71,
nego strši«. Ta se onomatopeja pojavljuje i Lit.: ARj Ъ, 629. 639. Miklošič 87. SEW l, »ustva kod vode; sinonimi: slap, katarakta«.
431. si. (cf. IJb 3, 156).
sa sonantnim / > u: kupiti za jelom, hupit 388. 390. Holub-Kopečný 140. Bruckner 180.
(hupi mi srce za krîsama, Smokvica, Korčula) KZ 45, 47. Machek, Studie 97. Slama 16, Ovamo pl. lepovi (Lastrić, 18. v.) = hljab
= hup'i(t), húpim (po-, za-) (Brač), helpat 180. 210. Petersson, ASPh 35, 377. Lewy, (prema Stuliću iz glagoljskog brevijara). Je-
hlapiti impf. (Slavonija) »vjetriti« (s-, ras-}
(čakavski na Cresu); rum. httpav (Moldavija) ZSPh l, 416. kavski oblici hljèp i hljeb, koje daje Budmani,
— lapiti, -im (Vuk) = (metafora) lapiti (glaviì) nisu potvrđeni ni u govoru ni kod pisaca.
(ŽK) »razbijati sebi glavu različitim mislima«. pored hulpav = (K)lupav = glupav »gierig,
hlëpast (Brač, Dubrovnik), pridjev »o Osnova, čini se, sadrži e. Nema drugih pa-
Postverbal hlăp »1° (>-.' vinski) para, 2° jutarnja proždrljiv«. Prema Marelicu ide ovamo i iz-
ušima kad su naprijed izvrnute«, obrazovan ralela za to u slavinama. Možda onomato-
magla koja se diže iz zemlje« potvrđen je samo vedenica na -or od sintagme: oblapor m (Stu-
sufiksom -aii od osnove hlep- koja se nalazi pejskog postanja. V.· hlapiti.
u slovenskom jeziku. Osnovni samoglas varira lić) prema f oblaporica »izjelica, proždrlji-
u pf. Meniti, -em (Vodice) (po-} »krivo stati Lit.: ARj 3, 634.
u slov. jeziku: Мгр »Luftstrom«, odatle hlípati vac«, odatle pridjev na -ьп oblaporan (Vuk),
nogom i stoga posrnuli« prema impf, klepat
»schwer atmen«, hlup m »Dampf«, odatle poimeničen na -ost oblapornost, na -stvo obla- hljeb m = ekavski (K)leb (Kosmet, pl.
(zub se hlêplje) »klima«. Sa onomatopejskim
hlupéti »dampfen«, hlópsti »ausdunsten«. Radi porstvo, glagol oblaporiti, -rivati. Ta je slo- liboví) »u istočnom književnom i saobraćaj-
nastavkom -et-ati: hlepètati, hlepeće (subjekti:
se prema tome o onomatopeji kojom se oponaša ženica stvorena prema oblo jesti i obložder: nom govoru sinonimi za kruh u zapadnom,
magarac, pas) »mahati ušima«. Ako je u vezi
disanje. Tom se onomatopejom oponaša i *oblolapor > oblapor sa haplologijom tipa za- paniš«, u zapadnom čakavskom ekavskom
s rus. hljábatb »wackeln, klappern«, e je
srkanje, brzi rad, brzo hvatanje : klapati, hlapom konoša, časlovac. Onomatopeja je sveslav. i hjep, gen. hjèba (hj < hl) = hlep, gen. hlêba
nastao iz nasala į. Svakako je onomatopejskog
»schnappen, schlappen, schlabben, schlabbern«, praslav V. lap. (Buzel, Sovinjsko polje) = hlib (Vodice,
poslanja.
hlapiti, -lm (subjekt životinje) »schnappen«, Lit.: ARj 3, 628. 629. 632. 736. 5, 35. 901. Lit.: ARj 3, 629. Ribarić, SDZb 9, 151. također Bosna: Livno, Travnik) = Kp, gen.
shlâpiti, -lm »zgrabiti«, salapiti (Topolovac) 902. 7, 352. 8, 385. 815. Rešetar, Š tok. SEW l, 388. libá (ŽK) »glava kruha (hljeba), njem. Laib
»uhvatiti koga na putu«, Mapnuti, -ēm (subjekt 237. Tentor, ASPh 30, 191. Hraste, JF 6, Brot«, u Buzetu i »glava suhih smokava«.
pas) = hlăpniti (Vodice) = lupnuti, -em (Ko- 212. Isti, BJF 8, 55. Elezović l, 355. Daničić, Odatle: pridjev na/-ьп: híjéban (Vuk), de-
Kor. 222. Miklošič 87. SEW 387. 390. Bruckner hliđeti, -i impf. (Beloslenec, subjekt hla-
smet) (pejorativno, subjekt proždrljiv čovjeK); dan vetar) »sinonim: duhati, puhali« = hli- minutivi na -ьс hljêbac, gen. hljêpca (16. v.) =
jedanput sa hl > kl: klapnuti, -ēm; hlăptati, 179. KZ 51, 229. Holub-Kopečný 140. Machek, lêbac, gen. lèpca (Kosmet) = Rbac, gen.
16, 206. 209-210. Boisacf 561. GM 192. diti (Stulić, Marulić, subjekt grbin, Kavanjm).
-реет impf. (Vuk) »jesti što žitko« = loptati Jagić, ASPh 31, 549. Matzenauer, LF 7, Za tu onomatopeju nema drugih paralela. lipca (ŽK, Bosna: Livno), na -če ßpce, pl.
(subjekt pas, Krašić), s(h)làptati se, s(h)lapćem. 214-215. 220. 9, 188. 11, 340. Bernard, Lit.: ARj 3, 631. lepčići (Kosmet), na -iac hljêpiac, na -čić
»natisnuti se oko koga«; bug. lapam. Upór. RES 27, 34. hljepčič, na -ićak lipcîcăk, gen. -íčka (ŽK).
gr. λάπτω »lécher«, λαφύσσω »dévorer«. Prema hlîjev m (nije potvrđeno u jekavskim go- Augmentativi: na -ina: hljêbina, na -oca
Daničiću, Kor. 222 ide ovamo òklapiti, -fm Maštati, -am impf. (Belostenec) »sino- vorima, možda samo u Hlijevno, pridjevskom hljebača (Ljubiša) »pogača« = hlibača (Hrvat-
»(durch Spekulation) gewinnen«. Sa umetnutim nim: brbljati«. Ovo se značenje razvilo kao toponimu izvedenom odatle, upor. Hlevena sko primorje) »vrsta jabuke« = libača (ŽK)
a u hl od iste je onomatopeje i pridjev na -ljiv: metafora iz »schlagen, udarati«, polj. chlastać /Porfirogenet/ = Cleuna /u dokumentima/, koji »božična velika glava hljeba pod koju dolaze
halapljiv. Nije izvjesno da li je odatle i hlapa- ili iz značenja »schnappen, haschen« koje je kod domorodaca glasi samo Livno) = hrv.- ključi, žito itd.«. Radna imenica na -ar: hljê-
vica = klăpavica (Vuk, Crna Gora) = la- u slov. Maštati, -am. U Vodicama Maštati -kajk. hlev (Prigorje, Istra) = hlev, gen. bar m prema f hljèbarica »sinonim: pekar,
pavica f »sinonim: susnježica, Regen und impf, prema pf. hlăsniti na što »stati naglo hlevă (Buzet, Sovinjsko polje) = lèv (Donja ekmegdžija«, odatle hljebara (Vuk) = hljeb-
Schnee durcheinander«. U tom značenju na nešto«. Onomatopeja je sveslavenska i Podravina) = ikavski hlív »sinonim: kotac«. nica (Crna Gora) = hljebarnica (18. v.), hlje-
postoji ta riječ u rumunjskom jeziku lapoviţă praslavenska. Odatle deminutiv na -ьс: hlivac (Jačke) = bàrina »piata pekaru«, pridjevi hljêbarov, hlje-
bez h, tako i u bugarskom. Ta činjenica ne livac, gen. Uvea (ŽK) = Ijïbâc, gen. ljipca, bārskī. Složenice s prefiksom: bezlèbara f
Lit.: ARj 3, 629. Ribarić, SDZb 9, 151.
potvrđuje mišljenje o prijenosu onomato- Miklošič 87. SEW l, 387. Bruckner, KZ 48, u ttpcu (Liješće, Sinac). Augmentativ na -ina : (Srbija) »neka gljiva koja se može jesti bez
peje u metaforickom smislu. U onomatopeji 225. Machek, Slávia 16, 209. Loewenthal, hlévina, hlivina. Sveslav., u hrv.-srp. po- hljeba«, iz glagolske sintagme hljebožder.
Map- varira osnovno a: hlep m, f (17. i 18. v.) WuS 9, 193. (cf. IJb 12, 230) tvrđeno samo na zapadu, prema Bernekeru Sveslav. i praslav. posuđenica (prema Ki-
hlepa f = hlépnja = pohlepa, radne imenice i praslav. posuđenica iz gotskog. Prema parskom samo vjerojatno.) iz got. hlaifs »paniš«,
na -ьс, -itelj, -lac: hlépac, gen. hlépca = hle- hlenuti, -em (17. v., Baraković) »lijeniti se, Kiparskom iz pragerm. *χlaivam, got. hlaiws nvnjem. Laib, prema Stender-Petersenuizgerm.
pilac = hlèpitelj m prema hlepiteljica f; hle- zakašnjavati«, u vezi je sa stcslav. ohlędanije »grob, spilja za grob, -Grabhügel« iz vremena *Xlaibaz. Prema Mladenovu nije posuđenica
post (Habdelić); hlepiti, hleptjeti (18. v.). Ono- »negligentia« < hled+nc-ti, u prijevoju češ. kad su ljudi i životinje slanovali podzemno, nego je u prasrodstvu s navedenom german-
matopeja sa e ima psihološko značenje »žestoko Monditi »müde werden«. Taj se prijevoj u pećinama, spiljama. Postoje i mišljenja da skom riječi, ie. kloibho-. Ako se uzme da je i
željeti nešto«, onomatopeja sa a gore nazna- nalazi u čakavskom (Istra) hlûd m »motka«. se ne radi o posuđenici. Mladenov uzimlje lot. klaips odatle posuđeno, a upoređuje se i
čeno konkretno. Sa i: impf, hlipati, -am Vokal u je nastao iz G: slov. Mód »Pflugbaum.«, da je sveslavenska riječ, srodna s got. hlaiws. sa lit. kliepas (Buga), onda bi hljeb bila balto-
(Mikalja), hlipjeti, -im (16. v., Marin Držíc, češ. Moud »batina«, polj. Med »motka«, sveslav. Bruckner tvrdi da je od istog korijena od slavenska posuđenica iz germanskog.Prvobitno
Vetranie) prema pf. Minuti, -em (17. v.), i praslav. riječ za koju Bruckner i Machek tvrde kojeg i klijet, gen. -i (v.), od ie. *sklei- »plot«. je značenje bilo »u peći ispečeni kruh« kao viši
nahlipati se, nàhlipam se (Vuk, Dubrovnik) da je u prasrodstvu sa lit. sklanda »Riegel«, Riječ je važna u kullurno-hislorijskom po- slepen prehrambene proizvodnje prema starijem
»najesti se« = nalipati se »sinonim: nasrkati lot. sklanda »Stange«, lit. sklandyti, sklendžu gledu. varenom kao kaša. To je i razlog posuđenici.
se«. Sa o: hloptati, -će »jesti« (subjekt svinja, »savijati«. Ako je tako, imenica je baltosla- Lit.: ARj 3, 631. Hamm, Rad 275, 43. Lit.: ARj 3, 632. Ribarić, SDZb 9, 151.
Dubašnica, Krk). Prenijeto na atmosferu: venska u prasrodstvu s arm. y_eld »schlinge« Miklošič 87. SEW l, 389. Bruckner 179. Tentor, JF 5, 205. Miklošič 87. SEW l,
hlop (Marulić, hlapom hliditi za vjetar), hlo- (Lewy). Ovamo bi moglo ići s umetnutim n Holub-Kopečný 140. Kiparsky 176. Janko, Slá- 389. Holub-Kopečný 139. Bruckner 179. Mla-

43 F. Skok: Etimologijski rječnik


hljëb 674 bobisti hoblati 675 hoditi

denov 669. Kiparsky 200. W P l, 499. Janko, seobe naroda humulus > f. houblon koje se blanjati, erendisati (v.)«. Od njem. hobeln,
Slávia 8, 347. Boisacq3 470. Machek, Slávia špancīrat (ŽK), odatle postverbal spancîr
čini da stoji bliže ugrofińskim i tatarskim od Hobel m, koja je dobila još deminutivni »šetnja«. U izihòditi, izìhodim (18. v.) stoji
16, 199-200. 210. Hirt, РВВ 23, 338. Hamm, oblicima. Stari Slaveni su mnogo upotreb-
KZ 67, 120. nastavak -ić da bi se izbjegla homonīmija sa prefiks izi- mjesto iz- prema izilaziti, naila-
ljavali hmelj, što se vidi iz rumunjske i novo- pridjevom obh i njem. sonantno 1: hoblic m ziti, obilaziti, gdje je od ići (v.), obići, naići.
hljustati, -am impf. (Bella, Stulić) (ras-") grčke posudenice i iz semaziološkog razvitka (hrv.-kajk.) »sinonimi: strug, plánja, blanja, Isto tako si- u uhodili, -im (narodna pjesma,
»1° sinonim: žvakati, 2° (metafora) silno koga kod Rusa i Poljaka, gdje znači »opojnost«. erende« = oblic (Lika) = oblic (ŽK). Ne Jukić) mjesto shoditi prema silaziti. Važna je
tući (Dubašnica, Krk)«. Od prvog značenja Kao posuđenica iz istočnih jezika ide u osjeća se deminucija. Njemačka je riječ u stara riječ shoditi koga »uhoditi« jer je ušla
deminutiv je hljustukati (Stulić). Odmeta- isti red sa klobuk, konoplja i topor (v.). prasrodstvu sa kup i kopa (v.) < ie. *qeu-p. i u rumunjski jezik iscodi »spähen«, odatle
foričkog je značenja imenica hljûste, gen. Lit.: ARj 3, 635. 647. 5, 597. Miklósié 87. iscoadă »Späher, Auskundschafter«; i je rum.
Kühn, KZ 35, 313. SEW l, 411. Holub-Kope- Lit.: ARj 3, 636. 8, 389. 397. WP l, 373.
-eta n (Istra, čakavski), odatle deminutiv proteza pred sh > se, nije naš prefiks г'г-.
na -ić hljusúč »ružno čeljade« (valjda od udara- čný 140. Bruckner 180. Vasmer 2, 251. Isti,
hobotnica f (Daničić, 13. v., Jadran) = U shoditi je prefiks ss- bio zahiijenjen jasni-
RSI 6, 174.-181. Mladenov 669. Hirt, РВВ 23,
ca?). Onomatope j skog je podrijetla. Mjesto -st 338. Gombocz, Symbolae Rozw. 2, 71. i sl. hòbodnica (Vuk, d mjesto í je valjda griješka jim u: uhoditi.
dolazi i sa -p: hljüp (Dubrovnik) »uzvik ko- (cf. RES 9, 275. IJb 14, 279). Machek, kao i značenje »ostrea«) = obStnica (Krtole) = I. Izvedenice su brojne, od prostog hoditi
jim se oponaša zvuk kod udaranja ili prije- Slávia 16, 215. hobotnica (Cres) »morski polip zvan octopus kao i od složenica s prefiksima. Postverbalia
loma s bukom«. Odatle hljûpnuti, · -êm (Du- vulgáris L. : sinonimi : ahtapod, aktapod i su hod, gen. hoda m (sveslav)., dohod, odatle
brovnik) »udariti (šakom)«. Dalju vezu v. hS, uzvik čuđenja i radosti. Opetuje se oktapod, karakatnica (v.)«. Odbacivanjem su- na -bk dohodak m možda prevedenica od tal.
pod lupiti i lupati. Vjerojatno ide ovamo i (h)oho. Veže se sa o: oho, oho, uzvik iznena- fiksa -nica, koji se osjeća kao suvišan demi- intruda (koje je posuđeno u Dalmaciji);
Kavanjinov hljunuti premda je značenje ne- đenja. Dodaje mu se deiksa (?) i: hõj, uzvik nutiv, stvoren je u Dubrovniku hõbot, gen. ishod; náhod m u značenju »Findelkind,
jasno. Zacijelo i pf. rashljutati, -am (Stulić) pozivanja. Upor. o i oj. Dodaje mu se i enkli- hdbota »vrlo velika hobotnica«. Od praslav. champi«, odatle deminutiv na -če náhoče n;
»postati divlji, surov, nakazan«, premda pro- tički zamjenički objekt me: hojme (Marulić), hobotz, koje se očuvalo u značenju »rep, òthod (neologizam u othod vlakova), prihod,
sti glagol odatle nije potvrđen; -tati je od uzvik »sinonim: ajme (v.)«, možda posuđeno Rüssel« u češkom, ukrajinskom i ruskom je- glede postanja v. gore intrada. Prema ovdme
unakrštenja sa ljut (v.). Odatle prilog rashlju- iz tal. ohimè. Valjda je odatle i pridjev hSja ziku, stvoren je poimeničen pridjev s pomoću stvoren je rashod (Jambrešić, Stulić i ruski
tano »nemarno, neuredno« i radna imenica uz mitologijska imena Lerò i Dolerije (v.). složenog sufiksa -ъп-іса u značenju »repata jezik), i odatle denominal rashodovati, da-
rashljutanik m. Možda ovamo i hrv.-srp.-cslav. Postoji i drugo tumačenje (Gavazzi). Oform- riba«. Praslavensko značenje »rep« izgubilo našnji službeni rusizam, kod Šuleka rashodak;
hlujati, hluju »strömen (vom - Blut)«, za koje ljena onomatopeja sa -ot (v.), -otati i redupli- se kod nas, ali je postojalo u stcslav. i u Pa- pohod »vojnica«, prema Maretiću nepotreban
postoje bugarske i poljske paralele. kacijom hohotati, -ćem »smijati se u glas«, noniji, kako dokazuju madžarski slavizmi rusizam; pohod »sinonim: posjet«, zahod
Lit.: ARj 3, 635. SEW l, 390. Loewenthal, od stcslav. hohot »cachinnus« ne stoji u vezi habarcs, habarnica. U prijevoju dolazi ista (sunca) = sună zahod (Vodice) i eufemistički
ASPh 37, 388. sa gore pomenutim uzvicima, nego je čisto riječ u hъbъtъ > hàbat, gen. hàpta (v.) i u neologizam u značenju »nužnik, Abort«, za
imitativna i ne izražava njihove semanteme, nekim slavinama häbina »grana«. Sufiks -Ыъ, koji postoje posudenice pisoar, destar (ŽK),,
hm, uzvik koji mjesto potpunog samoglasa već oponaša smijeh. Upor. rusku imitaciju s u prijevoju -ors, je kao о ъІъ > lakat, nogítb sekret (ŽK); prohod, gen. prohoda (sa h > k
sadrži sonantno m, jedini primjer iz hrv.-srp. pomoću samoglasa i: hihikatb »kichern«, stv- > nokat, ЪгъЪъІ > hrbat. Bruckner i Machek u Kosmetu jer je riječ došla sa strane), prijehod,
jezika za taj fonem, bez ikakve oformlje- njem. huoh »ruganje«, i imitaciju smijeha sa a: upoređuju s osnovom litavskog glagola kabėti, shod »1° zbor«, sabor, 2° pristup (Istra)«, odatle
nosti. Izražava sumnju i neodlučnost. Upor. hahaha. Nalazi se i u drugim jezicima sa lot. kabinot »visjeti«. na -zk shòdak, gen. shòtka (Lika) »sabor«,
oformljene u izvedenicama hukati, huliti, hunj- istom reduplikacijom, upór. sanskr. kakhati prevedenica od conventus = synodus, od sho-
kati. (3. 1. sing.) »smije se«, gr. καχάζω, lat. ca- Lit.: ARj 3, 636. Tentor, JF 5, 205. Miklósié diti, -im (13. v.) »sastajati se«. Taj postverbal
87. SEW l, 391. Holub -Kopečný 140. Bruckner,
Lit.: ARj 3, 635. chinnus, arm. xaxankh »smijeh«. glasi u Istri (Klena) i na Rijeci škod m »nat-
KZ 51, 238. Machek, Slávia 16, 211. Bobrov,
Lit.: ARj 3, 636. 647. 648. SEW l, 393. ASPh 25, 158-159. Iljinski, RPV 61, 227- kriven prostor pred vratima kuće u koji se
hmelj, gen, hmelja (Vuk, 18. v.) »biljka Machek, Slávia 16, 165-166. Uhlenbeck,Pßß 243. (cf. RSl 3, 335.). Vaillant, RES 21, ulazi stepenicama«. Drugdje u Dalmaciji i na
za pravljenje piva, njem. Hopfen, fr. houblon«. 39, 289. Vasmer, RSI 4, 177. Gavazzi, NVj 31, 165-166. Primorju govori se za taj pojam posuđenica
Stulićev f hmelja »nečist kod žita« je nepo-
224 sl. (cLIJb 10, 358). Meillet, BSLP 36, balatur (v.); odatle shodici m pl. (Posavina,
112. Boisacq3 423. Matzenauer, LF 7, 223. hoditi, hodím impf. (1512, Vuk) (do-, Pokuplje) »stube«; saod (Pounje) »ishod iz svog
uzdan. Odatle hrv.-kajk. hmeljina (i prezime)
i poimeničen pridjev hmèljavina (Vuk) »stab- is-, izi-, izna-, na-, o-, od-, op-, obna-, pre-, toka«, sahod »svršetak, kraj«; ùshod (Smokvica,
(h)ôbêr m (Vuk, Poljica, Dalmacija, Pav- Korčula) ribarski termin »za odlaženje barke
ljika u hmelju« = melina (Jambrešić i Stulić). pret-, pri-, po-, prò-, ras-, s-, sa-, si-, sna-,
linović) = ober, gen. obera (Kosmet) »1° svićarice na položaj gdje će mirovanjem na
Ne zna se ide li ovamo hohmelina (Istra) sni-, u-, za-}, sveslav. i praslav. faktitiv ná
sinonim: (h)ûhor (v.), krėsta (u pijetla) jednom mjestu pokupiti ribu potezanjem mreže
»vrpa trave«, ako je izvedenica od sintagme -i-ti, -»incedere; sinonim: laziti«. Za razliku
2° (metafora) brijeg (Crna Gora), 3° jarak trajte« (protivno je považanje, v. voziti). Post-
o(đ) hmelja. Upor. češ. vochmelka = ochmela. od stcslav. hoždc suglasnik infinitiva d pre-
ukraj puta (Lika)«. Glede razvitka značenja verbali na -a: radna imenica uhoda m, f,
Rumunji posudiše hãmeiu. Novogrci χούμε- nijet je analogijski i u prezent. U imperativu
ober »Hahnenkamm > brdska uzvisina, brijeg, od uhoditi mjesto shoditi koga; u tom značenju
to) = χουμέλη. Te posudenice dokazuju da se može se skratiti hoj »idi«, homo (Dubrovnik)
Berggipfel« upór. crista u rom. jezicima. govori se pozajmica špijun, gen. špijuna
između him govorio debeli poluglas ъ. Sve- »hajdemo«. Postoji i faktitiv na -α-ti: hodati,
Izolirana hrv.-srp. riječ nepoznata postanja. pored špijōn, špijuniratiļšpijon-. Upor. glede
slav. i praslav. posuđenica sa istoka (od Ugro- hodam (14. v.) »ambulare«, gotovo bez pŕe-
Glede sufiksa -er upór. úhor. postanja gore rum. iscoadă »Kundschaft«;
finaca, Tatara, Irana?). Upor. vog. qumlix, fiksalnih složenica osim nahodati se »napješa-
Lit.: ARj 3, 636. Elezović 2, 2. Miklošič 87. čiti se« i rashodati se, rashodom se impf, prema pohode f pl.; stara riječ shoda f »uhoda«. Upor.
čuv. xumla = madž. komló, fin. humala, tat.
i tur. homlak. Sa svim tim oblicima ne slaže hoblati, -am impf, (hrv.-kajk.) = ôblati pf. rashòditi se, ràshodîm se (objekti opanke, stcslav. sbhoda »spe. ulator« pored sbhodataj od
se potpuno praslav. ЫтеГъ, sa naglašenim e (ŽK) = òblati, -ãm (Lika) (stolarski tehnički tamu, narodna pjesma). Odatle frekventativ sbhoditi »explorare«, koje je očuvano u rum.
mjesto u, kako je u lat. posuđenici iz doba izraz) »sinonimi: strugati (dasku), planjati, hodovati. U značenju »šetati se« govori se iscodi »špijunirati«. Promjena sufiksa nastala
mjesto hodati i posuđenica iz njem. jezika je odatle što je grupa sh teška za izgovor.
hoditi 677 (h)Bdža
hoditi 676 hoditi
našanstvo, došanstvo prema držanstvo, na- bio sed- (v. sedjetf) u dvostrukom značenju.
Rumunji je zamijeniše sa sk, a uhodí »trans- se za konja)«. Od hodati postoji jedina izve- ïastan, našastica, (iz)našasnik m prema f na- Značenje »ići« razvilo bi se depreverbacijon»
fuga«, uhodbstvo »fuga« se je u značenju do- denica (h)odavica f u metaforickom značenju šasnica (Jambrešić), našastilica, i neologizam od-, što nije uvjerljivo. Bruckner negira tu
dirivalo i dalo model za sufiks; sahada î (Pav- (Dalmacija ?) »kiša kad pomalo poškropi našastar, prevedenica od inventorium > inven- evidentnu paralelu i izvodi h iz suglasničke
linović); iznàhoda f »ono što se iznašlo«. ovdje-ondje, kao da hoda«. Značajna je joS tar; izalašće (15. v.) u »sinonim: ishod«, grupe sk u ie. korijenu *sq(K)d-·. skod-. Taj se
Na -ja: hoda (Vuk), ohođa f (Crna Gora) = izvedenica hodočastvo (15. v., glagoljske po- odatle na -nik izašasnik (17. v.) »renegat«; korijen nalazi u gr. σκεδάννυμι »zerspringen«,
ophoda (zapadni krajevi) »Umweg«. Na -aj: tvrde) »peregrinatio > fr. pèlerinage« iz- išašće n (17, 18. v.), mimošast, prosasi, obna- σκάνδαλον (internacionalna riječ, kod nas
shodaj m »ishod«. Na -bk: proõdak, gen. mijenjeno hodočašće na osnovu pučke etimo- šaste od obnaći, iznašašće od iznaći, obišašće skandal, upravo »kamen smutnje, spoticanja«),
-bika (Kosmet) od proodh »prolaziti«, proda < logije koja je izvedenicu na -tstvo (prema pored obašašće od obići = obaći, snišašće, lat. scanda, descendo i lit. skendėti »tonuti«.
prohoda (18. v.) »der (gute) Abgang einer Ware«. Ivšiću) shvatila kao složenicu od sintagme sašast (Sinj, Dalmacija), part. perf. od šaci, Ovo posljednje upoređenje našlo bi podršku
Pridjevi: na -ьп: shôdan (stara riječ) »što hodom častiti. Na osnovu _ te etimologije stvo- odatle sašašće (1738) »silazak«. Ovamo ide i u rumunjskom jeziku merge »ići, hoditi« <
priliči, konvenira«, shodna misa, prevedenica rile su se dalje izvedenice hodočasnik »peregri- apstraktum deklinacije i pošast f »kolera« i lat. mergere »tonuti«. Taj semantem nije
od crkvenog lat. missa conventualis; u slože- nus > fr. pèlerin«, hodočastiti. Ima i drugo radna imenica na -nik predšasnik (upor. rus. objašnjen u romanistici. Machek i Budimir
nici od sintagme: svrsishodan prema njem. tumačenje (Đorđićevo) koje uzimlje da je prdšestvenniK). Sa sufiksom -/, tj. sa nastav- upoređuju stnord. gata »Weg zwischen zwei
zweckdienlich, zweckmässig; odatle shodnost f; riječ ušla u glagoljske knjige iz pravoslavnih, kom za part, praet. activi ušao je gerund u Zäunen«, got. gatwo, nvnjem. Gasse »ulica«.
neprohodan, protivno od prohodan; neophodan, što je malo vjerojatno. konjugacioni sistem glagola ići: šbdlt (upor. Izmjena god- > chod- bila bi afektivne pri-
prevedenica od unumgänglich, prema ruskom II. Iterativ od hoditi pravi se prijevojem poljski szedł) > гьіъ > šal (Vrbnik: šal ga je rode.
neobhodimyj, s promjenom sufiksa; zahodan o > a i infiksom -a: *-hađati, čakavski i hrv.- jedan pop skonzurati). Poimeničen na -ьс: iz- Lit.: ARj 2, 574. 699. 702. 3, 545. 637.
(Vuk, BI~) = zâodan (Kosmet) »sputan, za- kajk. -hajati samo u prefiksalnim složenicama. našalac, gen. -aoca = iznašlac, gen. -аса 640. 645. 646. 4, 78. 122. 195. 259. 7, 350.
obilazan, sneruke«; ôphodan je potvrđen samo Bez prefiksa ima hodati Stulić. U književnom (17. v.). U književnom jeziku i u narječjima 352. 670. 857. 936. 8, 40. 9. 317. 359. 411.
u poimeničenju sa -ja: òbodnja (Vuk, Srijem) jeziku samo uhodati impf, prema p£ uhoditi unakrstio se ovaj particip s ići i glasi išao, 12, 178. BI 2, 630. Elezović \, 104. 146. 226.
»red« i u zapadnom neologizmu ophodnja f išla, išlo. Odatle stvoren je u Vukovaru iterativ 442. 443. 2, 18. 141. 142. 248. Ribarić, SDZb
od uhoda »špijun«, pohađati, pohađam (školu), 9, 178. 183. 205. Vuković, SDZb 10, 395.
za tuđicu patrola; prijehodan (prèhodan) je po- dohadati (15. i 16. v.) = doãjât (ŽK), ishajati išávati, išavām »često ići« jer se uzelo da je
tvrđen u narodnom govoru u određenom Hraste, JF 7, 212. Kušar, JF 3, 338. Kostić,
(15. v., čakavci i kajkavci) = (kru se) isája korijen iš-. Tu su se srasle dvije glagolske NJ 7, 73-78. (cf. JF 18, 366.). Mažuranić
vidu prèhodnï, odatle poimeničenja na -ik ovan (ŽK, prije nego se stavlja u peć, da nabubri), osnove í- od ići i šbd- od hoditi. V. ići. 397-398. Perković, NJ 7, 235. Boskovic,
prethodnik prema prethodnica, na -ica pre- (iz)nahajati (se) (hrv.-kajk. i čakavski, rjeđe Samo Шъ bez i- očuvalo se u književnom Ny l, 278. Miklošič 86. 298. Isti, Lex. 964.
hodnica (ovca), u Vodicama prehodîvka »ovca sa d mjesto j kod štokavaca), shađati (Dubrov- govoru u došao, našao, posao, prešao, prišao, Bruckner 1. 381. 392. Holub-Kopečný MO-
sa drugim jagnjetom«; hodnik »porticus« je čani i čakavci sa j) »sastajati se«, obnahadati ušao »fr. entré«. Kajkavsko vüšel »pobjegao« MI. Bruckner 181. 545. 546. KZ 51, 221.
novije poimeničenje na -ik od pridjeva hodan (15. v., Belostenec sa j), rashajati se (Belo- očuvalo je arhaično značenje od uhoditi »po- 229. ZSPh 2, 29. Trautmann 248. Mladenov
koji postoji. U narječju mjesto toga posuđe- bjeći«, odatle vujti »pobjeći«. Upor. slično u 670. WP 2, 486. 588. Machek, Slávia 16,
stenec, Jambrešić) prema rashodni se (1526, 172. 211. Budimir, ZbŠ 612. JF 15, 158.
nice ganak, gen. gănka (ŽK) ili gânjak, gen. Dubovac kraj Križevaca), zaajat (ŽK). Od fr. konjugacionom sistemu: aller < lat.
gânjka < njem. Gang. Interesantna je izve- Meillet, MSLP 19, 299-300. (cf. JF 3, 210.
iterativnog korijena hoda- = haja- nema iz- ambulare, ali futur irai < lat. īre habeo. S i IJb 8, 204). Isti, Slave 33. Boisacq" 685. 686.
denica sa složenim sufiksom -un (upór. begüm vedenica. prefiksom se govori išao samo u naišao od Debrunner, IF 48, 71. Pedersen, IF 5, 63.
»bjegunac«) + -ić: hódúmé (Brusje, Hvar) naići. Odatle poimeničenje došlac, gen. do- Solmsen, IF 26, 106. Maretić, Savj. 66.
»dijete koje je već počelo sarno hodati«. Na III. Korijen hod- postoji i u ništičnom pri- šlaca (17. v., Dalmacija), danas sa zamjenom ZbNŽ 3, 273. Iljinski, ASPh 34, 13-14.
-ište: neologizam ishodište ; shodište (također to- jevojnom štěpenu sa ь mjesto o. Zbog toga je sufiksa -ьс sa -jak: došljak, gen. došljaka, Tiktin 854. 1261. Vaillant, RES 22, 10. 38.
ponim) »1° sastajalište, zbor, 2° loggia«, h prešao u í, i to najprije u gerundu stcslav. odatle pridjev došljāčki i hipokoristik došlo 25. 105. Isti, Zlătarii 2, 263. Ny 3, 122. Un-
sahodište. Na -ulja: hodulje f pl. (Vuk), upor. šbdy > šdi > -ždi (plural, singular nije (Hercegovina, Konavli) = dóšljo običnije. Ru- begaun, RÉS 15, 25. Brugmann IF 27, 261.
rus. hoduli i hodala n pl. (Belostenec) za potvrđen) koji je postao sufiks za multiplika- munjski pridjev prislep »tuđinski« obrazovan je Wiedemann, BB 30, 207. si. (cf. AnzIF 25,
posudenicu štula, šćule < gr. στύλος. Radne tiva: dvaš, triš. Ovamo i a se dvečti do godišća 66.). Ivšić, NVj 42, 179-187. (cf. JF 13,
s pomoću rum. sufiksa -eţ lat. podrijetla -idus, 283.). NJ3, Ul-WS.Dord^NJS, 114-118.
imenice iz starog jezika na -taj (upor. rataj (Šurmin 106) »i to dva puta do konca godine«. odatle glagol prisieti »naseliti se, preseliti se«.
Riječ je značila »hod«. U semantičkom pogledu Jokl, Stud. 80-82. Rešetar, ASPh 36, 542.
»oráč«) hodotaj — hodataj (16. v.) »mediator«, Ovamo i: našalac, gen. našaoca (jedanput). Havránek, Slávia 7, 782.
na -ъс hodač, gen. hòca (Vuk) »koji dobro paralela mu je tal. via, viepiù. Gerund je još IV. Što se tiče etimologijskog postanja,
hodi«, upor. prezime (H)odak i rus. hodok očuvan u poimeničenju dobivenom s pomoću nema jedinstvenog mišljenja u današnjoj (h)odža m (Vuk, Bosna) = odža (Kosmet)
»pješak«; dohodac, gen. dohoca »čovjek koji do- sufiksa -jak koji je došao na pridjev na -sk lingvistici. Toliko je izvjesno da je riječ samo »muslimanski svećenik«, odatle pridjevi: na
lazi«, na -il + -ьс hòdilac, gen. -iaca m prema od gerunda šbd: pristok, gen. prištaka »do- slavenska, kao i to da nije baltoslavenska i -in hddžin, poimeničen sa -ica hSdžinica »nje-
hòdilica, ná -itelj hòditelj (Dalmacija, Pavli- mazet« < pri + šbd + sk + jak. U izvede- da se može tumačiti iz ie. jezičnih sredstava; gova žena«, na -ski hodžinskī. Antroponim:
novic); na -nik nahodnīk (Vuk), rashodnih nicama je bolje zastupljen pridjev obrazovan h je mogao nastati iz ie. í kako pokazuje Pe- muslimansko prezime na -ić Hodžić, u vezi
»biljka eupatorium cannabi, solanum dulca- s pomoću -t, upravo part, praet. passivi: dersenovo upoređenje: sanskr. ut-sad- »sich s ličnim imenom Alihodžić (Bosna). Balkanski
mara«, ûhodnïk m prema f ühodnica pored šbd + t > -šast koji se nalazi samo u složeni- zur Seite begeben, sich entziehen, verschwin- turcizam perzijskog podrijetla (perz. häwaga >
uvodnica, sa h > v, od uhoditi, uhodim. Upor. cama s prefiksima: dosasi (16. v.), odatle den«, čemu odgovara u avesti apa-had- »sich hağe > ar. hazuağa »gospodin, trgovac, Evro-
rumunjsko iscodnic. Ovamo ide i dalmatinsko pridjev na -ьп došastaň (Marulić) i apstraktum wegsetzen, ausweichen«. Jedino se gr. οδός pejac« izmijenjeno prema tur. koca »starac,
prezime Uvodio od uhoda. Upor. u pogledu na -je došašće, prevedenica za c.-lat. adevntus ; »put«, odatle όδίτης »putnik«, οδεύω »puto- učitelj« od koç »jak, moćan, velik«) iz oblasti
značenja arb. shkues = shkus = shkes »Heirats- prema ovome Uzašašće Gospodinovo < v zzbšbst + vati«, poklapa fonetski i semantički sa svesla- muslimanske religije: rum. hoge, bug. hodža,
vermittler« od shkoj »ići«. Ovamo ide na tursko -je, ošašće od ošast,ošastan,našašće poimeničenje venskim postverbalom hod. Prema ovom cine. hoge m, ngr. χότζας »prédicateur dans
-džija sa h > v: provodadžija istog značenja. pridjeva näsast od naći, odatle (iz)našašće mišljenju, koje prima i Meillet, ie. bi korijen une mosquée«. U Kosmetu je potvrđen i
Prilog odom (Piva-Drobnjak) »u hodu (kaže (17. v.), sa zamjenom sufiksa našastvo >
(h)Sdža 678 homūt homut 679 (h)oroz

hibridni plural odžalari < tur. -iar + naše -i. trave ili sijena, količina zahvata za konja s tim značenjima polj. chomla »svitak«, češ. -luk horjàtluk m (Vuk) = na -stvo horjautvo
Prema răspopiţi stvoren je pf. razodžiti, rà- (Bašćanska Draga, Krk), 3° vlasi u homut chomáč vlny »bič vune« = rus. kom sněga Balkanski grecizam (χωριάτης, izvedenica na
zodžīm pored rashodžiti (narodna pjesma, spleteni (Dubrovčani, Vetranie), 4° muhe se »Schneeballen« i gr. κόμη »kosa« i odatle gr. sufiks -ατής »seljak« od χώρα »regio«) >
Petranović) »ukinuti zvanje hodži«. skupiše u homut, 5° gusta šuma ili trnjak κομήτης »1° kosmat, 2° kometa«. bug. horiátin, arb. horjat »indecorus«, tur.
Lit.: ARj 3, 647. Elezović 2, 534. Pascu 2, gdje još ima pavita (Srbija, užički okrug)«.
Lit.: ARj 3, 649. 5, 249. 250. 253. Mažura- korjad »neotesan čovjek«. Semantički ide za-
143:, br. 638. Lokotsch 850. Mladenov 670. S promjenom t u ć (kao u Velebíc za Velebit)
nić 400. Ribarić, SDZb 9, 158. Miklošič 88. jedno sa lat. rusticus > fr. rustre, njem. Tölpel
Korsch, ASPh 9, 503. hamué (Vuk, Baranja). Sveslav. i praslav. SEW l, 395. Holub-Kopečný 141. Bruckner < Dorper od Dorf, odatle hrv.-kajk. tép,
*homotb. Ne zna se ide li ovamo homot (Istra) 182. KZ 51, 230. Kiparsky 33. Mladenov 670.
hofmešter, gen. -tra m (1572, hrv.-kajk., lat. valanus od villa »selo« > fr. vilain. Ispuš-
»tačka za lozu«. Nemanićeva naznaka značenja Machek, Slávia 16, 192-193. 211-212.
Belostenec). Od njem. Hofmeister, preko tanjem sufiksa -jātin nastade u Istri hôr m
nije jasna. Vokal u je nastao iz nazala G: slov. Lagercrantz, KZ 34, 396. WP l, 388.
madž. mester. Sa h < f: hohmeštar (Senj, •»zao čovjek« prema f hôrínja (Istra) »nepo-
homot, polj. chomąto. Odnos gornjih semantema
1437) m prema f ohmeštrica (1465). Služba šteno žensko čeljade«, s pridjevom na *ast
nije jasan. U drugim slavinama, kao u slo- hòndelj m (Konavle, folklorni termin)
na dvoru feudalca Frankopana. Iz primjera horăst (Istra) »zao (o čeljadetu)«. Osnovna
venskom, češkom, poljskom, oba lužičko- »nakit udate žene kao fanjak (ŽK, hrv.-kajk.),
što ih navodi Mažuranić ne vidi se funkcija. riječ χώρα > hora (13. i 14. v., u historijskim
srpska jezika, ukrajinskom i ruskom jeziku dugi komad drveta pokriven platnom sa za-
Možda je taj germanizam 15. i 16. v. zamjena bodenom zlatnom i srebrnom iglom«. Čini se spomenicima, suprotno grad, Marulić, Zora-
riječ znači ono isto, što kômot (ŽK) = komot
za ranije domaće izraze dvornik, dvorski, da je dalmato-romanski leksički ostatak od nić) »zemlja, kraj«. Bug. hora »sinonim: ljudi«.
(Lika) »konjski jaram koji prave sedlari: si-
potknežin (v.). nonim u istočnim krajevima: ham (v.), ajam«, lat. deminutiva na -ellus > dalm.-rom. Lit.: ARj 3, 650. 651. 736. 815. GM 153.
Lit.: ARj 3, 647. Mažuranić 399. deminutiv na -ić komotić (Lika) »idem« = -elj (upor. Bokelj), tal. fondello, španj. f ondulas. Mladenov 670. Miklošič 424. Vasmer, GL
Glede U > lj upor. košulja, jegulja. Glede 64. Gesemann, ASPh 38, 31-34.
komat, gen. -âta m (Vodice, Buzet, Sovinjşko
holba f (hrv.-kajk., 18. v.) = ôljba (ŽK) polje) »jaram za vola ili kravu kad voze sami«. f > h upor. búg, hurka > rum. furka, fru-
»mjera za tekućine, sadrži oko pola litre«. mentum > rumetin. (h)oro m (istočna Srbija, Crna Gora,
U tom značenju i u búg. homút, sa prijevojem
Od njem. Halbe. Odatle je i prevedenica Lit.: ARj 3, 650. REWS 3585. DEI 1681. Kosmet) »kolo« = hora f (Smokvica, Korčula,
o-a hamut, homot »jaram«. Vetranićev komut
políc m (ŽK) za tekućine. Upor. i mazana za homut bit će griješka (štamparska ?). Kako Gavazzi, AHID 3, 119-133. Boskovic, ZbNŽ ùfatila ga je hora) »ludo raspoloženje« =
f (ŽK) za žito < tal. mezzana < lat. mediana. se vidi, varijanta k < h je ograničena na uzak 40, 45-52. Gušić, RIJAZUZ 3, 75-118. hôr m (15-17. v., Marulić, bug., u pravom
Lit.: ARj 3, 648. Mažuranić 399. 993. i prenesenom smislu) = hora f (16. i 17. v.,
teritorij, i može da potječe od srvnjem.
ho(n)kijar m (rukopis 15. i 16. v.) = Dubrovčani). Od gr. χορός »isto«. Prema lat.
Komat, nvnjem. Kummet. Za njem. riječ se
hSljev f (Istra), pl. bojevi (Omišalj, Krk) = drži da potječe od slav. hornatí. Prema tome hojijar = honakar i (sa h > K) konkahar chorus > tal. coro, internacionalno kor, gen.
(prijelaz iz deklinacije i u deklināciju a) (rukopis 16. v.), epitet Aleksandru Velikom kora = kôr, gen. -oră (Rab); nominativ kôr
se njemački slavizam pomiješao (kontamini-
kaljeva (Istra) = (sa metatezom) hovelji (Krk), koji se naziva (a)nasar (v.) i veliki honkijar, u Zagreb) »zbor pjevača i pjevačica« = hrv.-kajk.
rao) na zapadnom teritoriju sa slav. riječi,
izoliran čakavski naziv za sinonim bječva (v.). Aleksandridi. Stari turcizam perzijskog pod- kórus m (Belostenec, ŽK; = dočetno -s >i
slično kao ime kraja Gotschee < slav. Hojevče
Riječ je ipak praslavenska jer je poznaju rijetla (perz. hünkâr »kralj, car«) koji nije prema madž. izgovoru lat. riječi, upor. juš,
> Kočevje ili britvulin (Brusje, Hvar) od tal.
ukrajinska i ruska narječja holjava, poljski potvrđen ni u narodnim pjesmama ni u na- prebanuš) »mjesto u crkvi gdje se pjeva«.
slavizmą britola < britva, turski kasagi >
cholewa, gluž. i dluž. Bruckner pretpostavlja rodnom govoru. Mažuranić ima i oblik hunker, Ovamo ide zacijelo i gr. χωρατας »igra, šala« >
češagija (v.). Što se tiče etimologijskog po-
korijen hol- »wdziewać«. Ako se pretpostavi stanja, nema jedinstvenog mišljenja. Veoma ali ga ne potvrđuje primjerima. tur. horata > (asimilacija o-a > a) arata (Vuk,
prijevoj o-o > slav. <z, može ići ovamo i je vjerojatno da je -ctb > -ut participijalni Lit.: ARj 3, 650. 5, 268. Mažuranić 400. narodna pripovijetka) »veselje, vesela zabava«.
hálja f, deminutiv haljica (ŽK) »sinonim: sufiks. Upor. poljski sr. rod chomąto, smudut 420. Lit.: ARj 3, 314. 439. 650 651. Kušar,
kaput« i hrv.-srp. haljine í pi. »vestimenta« (v.) i stčeš. mohutný, stcslav. mogotb. Prema Rad 118, 21. Vasmer, GL 64. DEI 1117.
(v.). Nije nemoguće pretpostaviti i ništični (h)ora f (16. v., Vuk, dubrovački pisci, REW31884. Mladenov 670. Matzenauer, LF 11,
Brückneru i Mladenovu korijen je ie. sqom- čakavci, 17. v.) = ora (ŽK) »vrijeme, zgodna
prijevojni štěpen hl u izvedenici na -aia: (prijevoj od ie. gern- »hindern«) koji je u li-
165-166.
hlače f »sinonim: pantale, čakšire«, lače f prigoda«. Sa negativnim prefiksom ne- nehora
tavskom jeziku bez pokretnog s-: kamanos f »nezgodno vrijeme (doći u nehoru, upor.
(ŽK) »domaće pantale od bijeloga sukna«, »uzda«, od lit. kamuoti »zusammenpressen« stop-
(h)òroz m (18. v., Vuk, Lika, Slavonija,
deminutiv làtice f (ŽK) »bječve«, ali je teš- nevrijeme)*; godinice, nehoříce moja (narodna Turska Hrvatska) = oroz = õrõz, gen.
ljeno lot. kamuot »quälen, plagen«. Ako je to pjesma). Pridjev na -ъп > -an horan (Vuk,
ko dijeliti ove riječi od klašnje i ne izvoditi upoređenje ispravno, onda k u komot ne treba
Sroza (Hrvatska) »1° sinonim: pijetao, 2°
ih od lat. calcea. Možda ide ovamo i pf. Srbija) »1° voljan, 2° spreman«. Od gr. ώρα kokot, tetri jeb, 3° (metafora), vuk, s vrdao,
tumačiti unakrštavanjem sa njem. slavizmom, »vrijeme«.
prihoješčit »sinonim: ožeći, udariti nečim orlić u puški (Crna Gora)«. Odatle deminutiv
nego ostatkom iz ie. starine. Ali za to una-
savitljivim« u rečenici: ako te prihoješčim s Lit.: ARj 3, 650. 7,,852. na -łk: ořoaak, gen. oroska (Slavonija, Vi-
krštavanje govori i o = a mjesto u. Prema
ovo ohvisti (v.), od nepotvrđenog pridjeva rovitica); augmentativ oròzan m (Virovitica).
Bernekeru homot ъ bila bi posuđenica iz ne- (h)orjat m (narodna pjesma) = (sa indivi-
holjevski. Mažuranić dovodi u vezu prezimena potvrđenog gotskog participa *hamands, nvnjem.
Denominal na -iti: oroziti (objekt perje,
Hoijevac (Lika, upor. Gaćeša) i Holjac. U dualnim -in) (K)òrjatin m (18. v., Vuk) = Martić) »sinonim: kokotiti se, šepiriti« =
hammen. Machek dovodi u vezu praslav. húrjaiéin) (18. v., Kavanjin, bugarštice) =
posljednjem ne vidi se zašto je nestao dočetak homot ъ sa sanskrtskim kauzativom śamayati,
rògiti se, rosím (Lika) »oholiti se« (o- ispušteno
-va. (sa h > k prema lát. ch za gr. χ) kurjat(iri) jer je bilo shvaćeno kao prefiks) = kao Kokot
od sam- < ie. qem- »beruhigt, stillt, bezwingt, (Vetranie), kurjal vlaški »psovka čovjeku kao
Lit.: ARj 3, 649. SEW l, 394. Bruckner (ŽK) i Kokotović, prezime: Oroz i Orozovič
überwindet, sich unterwirbt«. Prema tome bi uğursuz, arsuz, hulja, lopov« m prema f na
182. (Bosna). Turcizam perzijskog podrijetla (perz.
značenje praslav. participa prezenta homctb -kinja hòrjatkinja. Pridjevi na -ski kàrjatskï horuz > tur. horos) iz oblasti peradi (upor.
homūt m (16. v.) »l ° jaram, kao astronomski bilo »bezwingend« > »jugum«. Ako je to (upor. u Hasanaginici srca horjatskoga) — dudo, đuđin), potvrđen samo kod nas.
termin za kometu, 2° homūt sijena — šaka umovanje ispravno, gore pomenuta značenja horjadski (Kačić) = (zamjena sufiksa) horjački
sijena« (Vuk) = ono što se rukom zahvati: pod 1 — 4 bila bi sekundarne metafore. Upor. Lit.: ARj 3, 652. 9, 174. 14, 194. Matzenauer,
(prema prostački). Apstrakti na turski sufiks LF 12, 166.
horugva 680 hot je ti
hòtjeti 681 hovrlica
horugva f (zapadni pisci, 16—18. v.) = apstraktum s pomoću sufiksa -ija : (h)ožđeldija f
18. v.), nehotan, poimeničen sa -ik hotnik m prvobitno bi značenje bilo konkretna radnja
orugva = korugva (neki pisci, 15. —18. v.), (Vuk, narodna pjesma) »sinonim: dobrodoš-
(16—18. v., Dubrovčani) »čovjek koji živi u koja je rezultat individualne volje. Kasnije je
prema deklinaciji « (tip criky > crikzve > lica«. Ta je izvedenica izopačena u ošćedina
(Vuk). Odgovor na ovu formulu hoş bulduk grijehu s drugom ženom, kurviš« prema f konkrétum prešao u apstraktum na psihičko
crkva), pored horuga (Marulić) = koruğa
(preterit 1. 1. pl. od bulmak »naći«) »dobro smo hotnica, sa -ost hôtnost = na -ia hotnja. Prilozi polje po semantičkom zakonu sinegdohe.
»sinonimi: zastava, barjak«. Odatle deminutiv
vas našli«, u Kosmetu ošbuldum »dobro nađoh«. něhotě (upravo stari particip prezenta aktiva), Vaillant uzimlje prijelaz s > h poslije prefiksa
na -ica horugvica, također oronim i toponim:
hotnjo (18. v.), hôticë, nehotice, odatle opet novi po-, pri-, u-. Pozivajući se na armenske (xand
planina Horugvica cara Dušana. Upor. isto- Elezović dodaje da su tako govorili oni koji
pridjev na -ьп nehotičan; nehotomce = otomcê »žestoka želja) i keltske (chwant, hvant »želja«)
značno ime grčke planine kod Srbice (Servia, znaju turski. U Bosni odgovara se mjesto
hoş buldum: safa geldum »s radošću dođoh«. (ŽK), hotomice. Poimeničeni stari particip pre- paralele, svodi osnovu hot- na svo-, koja se
turski Serfice) Flamburon. Prema Mažuraniću
U taj izraz učitivosti ušao je š (safaš geldum) zenta pasiva hotim m »adulter« = sa -ьс hotimac, nalazi u svoj, svak, svat. Bruckner i Machek
ide ovamo i Rugvica, náplava i rukav Save
unakrštenjem od ožđeldum. Kao indeklina- gen. -mca = sa -nik hottmnik prema f hotimica opet, pozivajući se na lit. ketù, ketéti »zami-
kod Zagreba, potvrđeno 1209. Horonguiza;
bilni pridjev u savadeldi »noževi za tkanice« »concubina«, odatle hotimičar (Marin Držić), šljati, htjeti« pretpostavljaju prijevoj ie. korijena
o je ispušteno jer je bilo zamijenjeno s prijed-
(narodna pjesma). Odatle na -ija: sefađeldija f apstraktum na -stvo hotimstvo »konkubinat«. sket-. Ova osnova ima i nazalni sufiks kenteti
logom o-, ob- ili od-). Danas zastarjela riječ,
objekt uz dati) »dobrodošlica«. Ali je naša Od hotim stvoren je prilog na -icē: hotimice, »trpjeti«. Prema Macheku je hbt- oblik allegro
potisnuta od sinonima. Sveslav. i praslav.
prevedenica (od buldum, calque) bolje našao nehoti(mi)ce, odatle opet pridjev na -ьп (ne)ho- koji je nastao iz česte upotrebe, a hot- je in-
horogy; u je nastao iz nazala ç: stcslav. horogy
također očuvana u Bosni. Ovo je također bal- timičan. tenzivni oblik. Meillet, upoređujući s lat.
gen. -gvue, polj. chorągiew. Posuđeno u avar-
sko doba iz mong. (= avarskog) (h)orongo kanski turcizam: bug. hoš-geldin. O ostalim sentire, pretpostavlja ie. *snte < ie. *sent-.
II. Od osnove hzt- postoje u hrv.-srp. je-
»zastava«. Lit. karogs »Fahne« potječe iz refleksima za gelmek v. del. ziku samo postverbali zahtjev m od zahtijevati, Lit.: ARj 3, 655. 637. 639. 762. 7, 100.
rus. horugvb. Posudenica je nastala iz istih Lit.: ARj 3, 652. 673. 9, 316. 317. 318. prohtjev od pròhtjeti, prohtjèvati i nehtješa m 169. 811. 853. 854. 9, 124. 280. BI 2, 777.
pobuda kao i barjak. Nomadi okupljaju plijen, Elezović 2, 48. Skok, Slávia 15, 483., br. 560. (Vuk, Boka). U bugarskom jeziku pohta »Ess- Elezović 2, 45. 324. 362. l, 337. Mazurami
roblje i vojsku oko barjaka i dijele se plemenski Mladenov 671. GM 153. Deny 239. 311. prim. 400. Miklošič 88. SEW l, 398. IF 31, 410.
lust«, odatle rum. pofti »izvoljeti«, poftă,
po barjacima. 3. Matzenauer, LF 12, 176. Holub-Kopečný 144. Bruckner 177. KZ 51,
pridjevi poftalnic, pofticios i apstraktum po- 228-229. ASPh 11, 118. Vasmer 2, 267-8.
Lit.: ARj 3, 652. 5, 348. 9, 178. GISUD 15, fteală. Jagic, JF2, 115. Belic, Glas SKA 112, 1-18.
296. Mažuranii 400. Miklošič 89. SEW l, hòtjeti (1230) pored htjeti = cèti = ktêt
Vaillant, BSLP 42, 12. RES 22, 44-45.
398. Bruckner 182. Vasmer, RSl 3, 270. (Kosmet) pored tkêt i cet = teti (ekavski) = III. Od prezentske osnove čini se da je iz-
Korsch, Sborník v čest prof. Dřínová 59 (RSl 190. Slávia 9, 249-250. Rešetar, ASPh 36,
üti (ikavski, ŽK) (s prijevojem о-ъ), hoću veden pridjev oćak, oćka (Kosmet), odatle 548. Machek, Slávia 16, 212. Ehrlich, RSl 4,
4, 180.). Hirt, PBB 23, 338. 338. Zevers, IMM pored ću, ćeš (skraćeno -š) ita., enklitike koje, prilog oćko (veži oćko, пето slézat mlögo). 260. Fraenkel, KZ 63, 103. IF 41, 410. 49,
br. 2, 3, 109-118. i si. (cf. IJb 13, 373). analogno rum. (v)oiu, (v)ei, va, o < vlat. 219. Grünenthal, ASPh 41, 319-320. Iljin-
Machek, Slávia 16, 212. Mladenov 670. Ki- Taj tkalački termin glasi kod Vuka ötko (tkanje)
voleo, o să + conj., itd., bug. sta, ste, mak. će »koje se može lako tkati«. Stoji dakle bez sumnje ski, ASPh 28, 457-460. 29, 168-169. Pe-
parsky 135. dersen, KZ 40, 173-181 (cf. Ant IF 24, 44).
da, arb. do, ngr. θα < θέλω να itd., služe kao u vezi s osnovom tkati; ćk za tk može biti ono
pomoćni glagoli za tvorenje futura (morfo- što Dauzāt zove fausse régression : prema ktêt ili AnzIF 10, 47. Schmidt, KZ 32, 398. i sl.
(h)ošaf m (18. v., Vuk) = hošap (Vuk) =
loški balkanizam) (tip: vidjeću), s promjenom Štrekelj, DAW 50, 60. Meillet, MSLP 8,
ošaf pored ošaf (Kosmet) »suho voće (kruške, tkět Scu. Upor. niže netkáti se. Od neću (prema 315-318. Uhlenbeck, IF 17, 96. Ramovš,
jabuke, šljive; jedu se suhe ili kuhane)« = ht < st, št u prošlom part. akt. s t to (Risan), Jagiću od ne hoću, upór. slov. noce} stvoren je ČSJK 2,128. i sl. Wijk (cf. IJb 9,198). Boisacf
ošep (Lika, ikavci) »1° kuhane šljive, 2° šljive štel (hrv.-kajk.), sveslav. i praslav. impf, verbum u Lici postverbal nêc samo u izričaju: za 1123.
spremljene za pečenje rakije«. Promjena α > e voluntatis. Samo htjeti dopušta složenice s pre- nei se djeca tuku. Može se shvatiti i kao post-
podsjeća na čeräpa (ŽK) za čarapa < tur. fiksima: (pro-, us-, za-) zahteti, -ēm (Vojvod- verbal od Vukova impf, nećati se, nećam, odatle hovoriljke, prilog (narodna pjesma) »te-
çorap (v.). Odatle: složenica ošafana (Sara- ina), -htijēm (Vuk), odatle impf, na -va -za- deminutiv na -kati nechati se, -am (Lika, Dal- turajući se kao pjan«.
jevsko polje) »peć u kojoj se suši ošaf« i izve- htijevati, zahtijevam, koji je općenit u knji- macija, Vinkovci), odatle opet nećkalo m (Lika)
ževnom i saobraćajnom jeziku, pròhtjeti, prd- Lit.: ARj 3, 673.
denica na -luk ošaf luk »isto što ošaf«. Balkanski prema f nećkalica i pridjev nećkav (konj, dorat)
turcizam perzijskog podrijetla (perz. slože- htjedmm. Sa infiksom -яр- : ktêdnut, -em pored prema pf. nećnuti se (Dobroselo, Lika), hi-
ktênut, -em (Kosrnet). Puniji prezent hoću pokoristici песо i nećonja m (Lika). Čudnovat hovrlica f (13. v.) »rubac ili drugo što na
nica hošāb > turski prostonarodski hoşaf, od
nestao je u bugarskom jeziku, kao što nesta- je pseudojekavizám Ljubišin nijeckati se. Nije glavi žene u Vinodolu, danas samo u izričaju:
pridjeva koš »angenehm, dobar« i âb »voda«)
doše u našim narječjima puniji infinitivi ho- jasno ni dubrovačko nevati se, -am kao ni nosit rubac na hovrlicu«, Mažuranić uporeduje
iz oblasti kulinarstva : bug. (K)ošav, arb. (h)oshaf
tjeti, npr. tīti, ocu (ŽK). Praslavenska osnova névkati se (Vinkovci). Bella i Stulić imaju kovrlj (te riječi nema ARj) i kovfljāk (v.). Ako
pored hašaf »Art Fruchtkompot«. Pridjev hoş
sa nazalnim infiksom hont- nije se očuvala u netkáti se, sa t < ć kao u kutnjî za kućni. Rad- to uporedenje tačno, onda je h > k kao u hlače
»joli, bon, agréable, délicieux« dolazi u Kosmetu
južnoslavenskim jezicima nego u češ. huť i nićeva saća f < sad ću zacijelo je samo njegova pored klašnje. Drugi folklorni termini, koji
u sintagmi di ni beš (= tur. beş »pet«) u reče-
polj. chęć. tvorba. se mogu upoređivati, ne poznaju h: ôvflj m
nicama: dođe, sede, a ne reče ni os beš »ni bele
(Srijem) »nekakva ženska kapa«, ovtljina f
ni crne«. Ta je rečenica očito nastala iz turskog I. Izvedenice su od obiju osnova hot- i
Etimologijsku postanje nije utvrđeno. Iz- (Srbija, nahija Rudnik) »ženska kapa koja
hoį-bes-ler »compliments« kao i iz tur. fraze: hbt-. Prva sa -la: hoca f (17. i 18. v.) »volja«,
vjesno je da se ne nalazi ni u baltičkoj grupi stoji navrh glave kao konjsko kopito; sinonim
hoş geldik geş gitdik »nous sommes arrivés odatle pridjev na -»& hoiak (Vuk) »koji je dobre
ni u ostalim ie. jezicima. Kuša se tumačiti iz ašanjka (nazvana po imenu mjesta)«. Metafora
avec plaisir, nous partons satisfaits«, iz hoş volje«, hipokoristik hóćo (Vuk). Taj se pridjev
ie. jezičnih sredstava. Berneker uzimlje da je je možda ovrljača (Srbija, Podrinje) »neka
geldiniz (2. 1. pl. preterita), hoş geldin (2. 1. može shvatiti i kao izvedenica od prezentske
korijen hot- nastao iz *hvot-, а taj da dolazi u jabuka«. Postoje još toponimi Ovrlje (Sinj) i
sing.), miješanjem prvog (na -im) i drugog osnove. Postverbali: hot m, f, hota f (18. v.).
prijevoju kao hvat-, hit- u hvatati se, hvatiti Ovrljica (Bosna), a'i se ne zna kako se odnose
lica sing. od gelmek »doći« nastade u Bosni Posljednji je živ i danas u prefiksalnoj složenici
i hitati (v.). Kao paralelu navodi lot. gribēt prema apelativima. Postanje nepoznato.
pozdravna formula (h)ožđeldum = ošđeldbn pohota f = bug. pohot f »sinnliche Begierde,
»htjeti, zahtijevati, željeti«. U lit. taj isti glagol Lit.: ARj 3, 673. 5, 413. 9, 499. Mažuranič
(Kosmet) »dobro došao«. Odatle je stvoren Wollust«. Odatle pridjev na -ьп: hőtan (14 —
griebti znači »hvatati«. Po ovom tumačenju 401.
hrä 682 hrä
hrä 683 hram
hrä, neoformljen uzvik (onomatopeja) za -) pridjevu na -av: (Ji)rapav (15. v.,
zarivanje noža u nešto: fka, rke, odatle ofor- je slav. k = ie. sk, onda se samo od sebe daje
oponašanje hropnje na umrću. Vuk) »1° raucus (o glasu), 2° (preneseno na
mljenje řknut, -em (Kosmet) »zabosti, zariti«, upoređenje sa stvnjem. skarb, nvnjem. scharf.
neravnu površinu) holperig, ritav, prnjav« =
I. Sa o mjesto a i suglasnikom p poimeničena fčkat, -am (Kosmet) »zavlačiti«, kod Vuka le. sufiks -ro je kao u bistar, bodar·., dobar,
krepâv (istročakavski) »raucus«. Miklošič ima
je onomatopeja: hrop m (Belostenec) imitira řške de »čobanski uzvik za podbadanje volova«. jedar, hitar, mokar, mudar. Machek, naprotiv,
u istom značenju hrpodljav, nejasne tvorbe
šum vode. Oformljena u imenici na -ot, -nja: ako je od hrip-. Poimeničen sa -ьс: kràpavac, U daljnjem semantičkom razvitku ide ovamo upoređuje sa sanskr. pra-galbhd »mutig, ent-,
hropót = (k)ropnja (Vuk) sinonim je za kašalj. kod sjevernih čakavaca krkati (se), -am »hra- schlössen«. Mladenov pretpostavlja ie. sker-
gen. -avca m »1° hrapav kamen, 2° biljka as-
Odatle hropac, gen. hropca (Vuk) »extremus briti, sokoliti«, hrkati se, -am (Vuk, Crna Gora) »režim«, njem. Schere, prijevoj (s)kor- raširen
perugo«. Također toponim. Odatle pridjev
spiritus«. Na zvuk (kod spavanja) disanja »tiskati se, čupati se s kime«. sa -bh. Upoređivalo se i sa sanskr. khard-
krăpljav; krape f pl. (Vuk) »nejednakosti,
odnosi se hropati, -pijem pored -am = (h)ròpiti, asperitas«; kráponja m = rapeša m »čovjek VIII. Onomatopeja je leksikalizirana u nazivu »dur«, kšatrijas »ratnik = stiran. kšarkšas =
-im (17. v., Vuk, Baraković) = kropiti (Vodice) za životinju (h)rčak, gen. -čka (Vuk) »cricetos Xerxes.
hrapave kože«. Slog hra- nastao je po. zakonu
»teško disati« = hropsti, -em (16. v.) = liros, likvidne metateze, polj. chropawy. Prema frumentarius«, pored krčko m, također slov. Lit.: ARj 3, 673. 704. BI l, 881. Miklošič
krope (Cres) = hròptati, -ćem (Stulić) »si- Bruckneru h je nastao iz ie. sk- od korijena krček i slvč. ckrček. Upor. (s)krzeczek, u 15. v., 89. Isti, Rum. 51, SEW l, 369. Holub-Kopečný
nonim: hrkati«. Odatle hropavac = hropalać, također poljski. Antroponim je (prezime). Taj 142. Bruckner 184. KZ 51, 233. Mladenov
skory-, koji se nalazi bez pomičnog s u lit. 671. Machek, Slávia 16, 197-198. 212. PBB
gen. -acca m prema hropalica', hroptati, -ćem, karpa »bradavica«, dok Mladenov i ovdje polazi stari leksem posudiše Rumunji hârciog i Ma-
23, 333. Skok, ASPh 37, 85.
hropitati, -ćem (Vuk); hropòtina f (Mikalja) od '^sker-ļskor- »režem«. Prema ovdje izraženom džari körcsök. Hrv.-kajk. homonim krček, -íka
= hropòtinja (Vuk) »sinonim: sipnja«. Upor. mišljenju radi se o prastaroj onomatopeji koja Belostenec i dr.) »gljiva mochella esculenta«
bit će možda drugog postanja. hrâm, gen. hrama m (Vuk), sveslav. i pra-
češ. ehr opíti; roptan, r općem = rptati, -am ima svoje paralele i u ostalim srodnim i ne- slav. *погтъ, bez paralela u baltičkoj grupij
(13—16. v.) »mrmljati, gunđati, bucati«. srodnim jezicima. Nisu potrebne kombinacije Lit.: ARj 3, 74. 687. 693. 673. 677. 691. »1° kao crkveni izraz: templům«, odatle po
II. Sa samoglasom i: hrípatí, hrîpljêm, -am o ie. glasovima kao izvorima fonema. 692. 694. 696. 699. 700. 706. 4, 297. 7, 359. zakonu sinegdohe »2° crkvena slava, svetac,
(Vuk) = hrîpati (Vodice) »anhelare, tossire; 585. 601. 710. 14, 50. 55. BI 2, 356. Elezović l,
227. 2, 180. 188. Ribarić, SDZb 9, 152. Tentor, svetkovina (kod pravoslavaca), 3° domus (Istra),
sinonim: kašljati«. Odatle: brita »Heiserkeit« VII. Na zvuk kod kašljanja odnosi se ono- dvor (Zakon vinodolski)« = kran (Marulić) =
(Martie, slov.), hrípavac, gen. -avca (Vuk) matopeja kad je oformljena sa -kau: impf. JF 5, 205. Hraste, JF 6, 212. Kušar, Rad 118,
53. Skok, Slavia\5, 348., br. 274. Miklošič 89. kram (Dubrovnik, Marin Držić) = kram (Kos-
»kašalj«, u pl. »bronchiae« (Brač); također bez krákati, krācēm pored -kam (s-) »pljuvati služ« met, čaršijski govor) = hram, gen. hrama (Vo-
90. SEW l, 401. 402. 404. 411. 574. Holub-
h i sa k mjesto p: rikavac; hripotina (Stulić) (stcslav., slov.) prema pf. kráknuti, -ēm (16. v.); Kopečný 142-144. Bruckner 176. 179. 183. dice) »1° odijeljen dio u kući gdje se čuvaju
»sinonim: hrakotina«; deminutiv hriputati, -ćem, izraknuti se. Odatle na -ot: hrakotina f (17. v., 184. KZ 42, 50. 51, 223. 225. 239,. 240. 242. različite sprave i suđe za hranu, 2° crkva«. Oda-
-tam; hriputljiv, -ivac; hripelj (Kavanjin). Upor. također bug.) = hrahotina (16. v.) = rákotok, Mladenov 671. 672. 674. Tiktin 738. Machek, tle deminutivna -ьс: hrămac, gen. hràmca (Krk,
hripelj pored hrpêl (Vodice) = hrīpeji (Brus j e, gen. -tka (18. v.) = hračak, gen. hračka = Slávia 16, 212-3. 216. REW3 1886. Štrekelj, Istra) »pastirska koliba« = krama »drvarska
Hvar) »nozdrve«. rāčak, gen. racka (ŽK), krakalac, gen. -aoca. DAW 50, 21. i sl. Uhlenbeck, PBB 20, 38.
Hirt, PBB 23, 333. Jagić, ASPh 31, 550. koliba (Bosna)«. Augmentativ na -ina: kra-
III. Onomatopeja sa o > a oponaša zvuk Drugo je značenje na Rabu: rakāti, -čem miņa f (Istra) »dom, kuća«. U Istri postoji još
grla kod spavanja i kašljanja: hrapati, -pijem, impf, prema p f. -raknuti »revati«. Samoglas va- Matzenauer, LP. 7, 216. 17, 164-165. 191.
Marianovics, MNyö 404 348. i sl. (cf. RSl 5, deminutiv sa tal. deminutivnim sufiksom -uccio
-om (sjeverni čakavci) »sinonim hropiti«. rira sa e: krekati, krećem (Vrančić), krekotina, 333). < lat. -ūceus: hramuč. Također toponim: Ram
IV. Pored samoglasa a/i/o dolazi u toj ono- shreknuti (se), sa sonantnim r mjesto -ra, -re; na Dunavu i Hramina u otočkoj Dalmaciji.
matopeji i samoglas u. Sa imitacije disanja hrkati, krčem, -am (17. v.) »sinonim: hrakati, hrabar, f hrabra (Vuk), sveslav. i praslav. Rumunji posudiše hram kao crkveni termni.
prelazi tada onomatopeja na imitaciju buke: screare«. Odatle krhotina (18. v.) = fkolj m (*horbrb) pridjev »tapfer«, prilog hrabro, po- Slog hra- nastao je po zakonu likvidne meta-
krupa f (Habdelić) »strepitose, hrup m »buka« (Leskovac, Srbija). Ovim se oformljenjem imi- imeničen u m. r. »l ° sinonim: junak, 2° (h)- ra- teze: rus. horom, horomina. Ie. korijen nije
(čakavci, 16. v.), također slov., pòstverbal od tira i radnja grla kod spavanja: impf. (h)ŕkati, bár, gen. -bra (16. v., Vuk, Lučić) »zaručnik, utvrđen. Ako se uzme s Brücknerom da je h =
rüpiti, -im (Vuk) »naglo doći; sinonim: ba- krčem pored krkam (Vuk) = f kat, f čem (Ko- mladoženja, muž« = (h)robar, gen. (k)robra ie. sk, onda je osnova *skormu, а to je prijevoj
hnuti«, křupnuti, nahrupiti (Habdelić) = nà- smet) »schnarchen« prema pf. (k)rknuti, -ēm (Vuk, Crna Gora, narodna pjesma, odnos kao od njem. *skerma > Schirm. Prema Bruckneru
rupiti, -im (Pavlinović), hrupjeti »bucati«. Ovamo (Vuk), hrtïti (Voltiđi). Odatle hrkeša (Be- rob prema rab), hipokoristik rabro (Vuk). To ide etimologijski u isti red kao hrana »Schutz«,
ide po svoj prilici rùpljavina f (Makarska) lostenec) »čovjek koji hrče« i postverbal hrká poimeničenje u navedenom značenju je se- сгепъ »šator«, krmiti. Mladenov i ovo izvodi
»umoran pseći lavež u potjeri za zecom«. Kako (Vuk). Ovamo ide i hrknjati, -njem (sjeverni mantički balkanizam, upor. tinir joni kod meg- od sker- »režem«. Pretpostavlja se još ie. *sormos
se buci, kad se navaljuje, hrupiti znači u 17. čakavci) = rnjati, -om = rnjãti, -am (ŽK) lenskih Vlaha, rum. mire (< miles) = hrv.-srp. od ser- (lat. sero, odatle internacionalna riječ
v. »udarati, navaljivati«. »1° röcheln, teško disati, 2° sinonim: hrkati«. vojno = junak, bug. također, u značenju »1° inserat »oglas«). Matzenauer upoređuje sa san-
V. Sa samoglasom ť izražava onomatopeja Drugo je rnjati se (svinje se rnjaju o drveće). zaručnik, 2° muž«. Od pridjeva je apstraktum skr. sarma, awesta fšarema »maison, demeure«,
isto : narip m (Gleđević) »navala, udarac«, post- Vuk ima sa hr > f r : frkati, f f čēm »sinonim: na -ost hrabrost i denominai na -iti hrabriti Machek sa sanskr. karmydm »festes Gebäude,
verbal od naripati se, -pijem = narípiti, na- hrkati«. Uporedi još f f ka f »frakcija, stranka« (18. v.) (o-), na -ovati hräbrovati »raditi kao Burg, Wohnhaus«. Prema ovim upoređenjima
ripīm pf. (16. v.) »navaliti« prema naripivati, (Bosna). U rum. horeai »1° röcheln, 2° schnar- hrabar«. Proširuje se sufiksom -en hrabren bilo bi prvobitno značenje »kuća od pruća,
naripljivati impf. Odatle naripitelj m prema f chen« pored hîrcîi, horeai i horeaţi, madž. (Vuk, Primorje), -enit hrabrena, što se po- zaštita od neprijatelja«.
naripiteljica. Bez prefiksa nije potvrđen ripiti. horkolni. Onomatopejom krk imitira se zvuk imeničuje sa -ik hrabrenik, sa -ost = -stvo, Lit.: ARj 3, 678. 5, 461. Ribarić, SDZb 9,
Stolić ima pseudojekavizam krijepiti (na-). Ma- koji nastaje pri brisanju šmrklja iz nosa: krabrenöst, hrabrēnstvo. Slog hra- nastao je po 151. Elezović 2, 476. Skok, Slav. 146. Mažu-
džarska je onomatopeja za hripot, hrípavac: izrknuti (se), izfknem = (iz)rknut pored (iz)- zakonu likvidne metateze: polj. chrobry, rus. ranič 401. Miklošič 89. SEW l, 397. IF 31,
horiptes. Ruski hrip preko fr. grippe > gripa, fknüt (Kosmet) »sinonim: 1° useknuti se, 2° (u narječjima) horobryj. Rumunji posudiše 410. Holub-Kopečný 142. Bruckner 183. Machek,
slov. kripa postao je internacionalna riječ. smrknuti«. Uzvikom hrk oponaša se glas koji hârãbór »tapfer, mutig«, apstraktum na -ie Slávia 16, 193-4. 212. Kozlovskį, ASPh 11,
VI. Oduzeto je onomatopejsko značenje nastaje kad sud, upravo tikva, udari o što hărăborie »Kraft«, a să kărăbori »Mut fassen«. 384. Endzelin, SBE 127. Pederson, KZ 38,
leksemų hrap-, krep- u sveslav. i praslav tvrdo. Uzvik rk (Kosmet) predstavlja naglo Ako se sa Brücknerom uzme kao dokazano da 395. Budimir, ZbŠ 615. WP 2, 500.
hrast 685 (h)rblna
brána 684 hrást
Hrastovica itd. Nema jedinstvenosti u tuma- Toponim u Gorskom Kotaru (Mukov Hrib,
hrána f (Vuk), sveslav. i praslav. postverbal polj. chrona. Rumunji posudiše hrană i α čenju postanja. Izvjesno je da je naziv samo Hrib srednji, Hribac, gen. Hripca, selo). Ovo hrib
*horna, danas samo u značenju »1° Nahrung«, hrăni, oboje u značenju 1°. Bruckner uzimlje slavenski. Prema Miklošiču je onomatopejskoga alternira u dočetku sa hrid (v.). Prema alter-
od hraniti, hraním (1487) »nähren«. Odatle da je h nastao od sk- u ie. korijenu sker-, prijevoj postanja kao i šuma (v.), od slav. onomatopej- naciji hred za hrid (v.), sa hrib mogao bi stajati
deminutiv na -iça: hranica. Pridjevi na -iv: skor-. Bez pokretnog s- je isti korijen u krma, skog glagola češ. chrastěti, -iti, polj. ehr ostać u vezi pridjev hrebeljav »sinonim: hridan,
hraniv (Stulić) = hranjiv. Odatle hrănivo n krmiti (v.). Mladenov i ovdje uzima (s)ker-: »šumiti«. U hrv.-srp. se ta onomatopeja nalazi divlji, pun hridi, kamenja«, hrebeljast (Stulić).
»čim se može hraniti«. Na -ba: hranidba (18. v.). (s)kor- »rezati«. Ali se uporeduje isto tako u hrustiti se (v.). Petersson tumači iz ie. slo- U češkom je prvobitno eh zamijenjeno sa h <
Na -ište: hranilišće (čakavci). Na -ilo: hranilo uvjerljivo i sa lit. šeriu, sèrti »krmiti«, šermem ženice *qsu-orsto »granata raslina«. Prvi se dio g: hřbet < chfbet = polj. grzbiet. To još ne
n »ono što hrani čovjeka«. Radne imenice: »karmine«, avesta haraiti (3. 1. sing.) »zaštićuje«, složenice nalazi u hvoja, habat, a drugi u opravdava mišljenje Machekovo da osnovno
hranič = hranitelj m prema hraniteljica, -teljka, servare (odatle internacionalni pridjev servilan). rasti (v.), sanskr. Tahati. Machek uporeduje chrb- stoji mjesto praslav. *gbrbł »Höcker,
hrànilac m prema f hrànilica. Poimeničen Tu je korijen ser- raširen s pomoću sufiksa -ua, sa stvnjem. horst, sard, colostri, galestri, bask. Rücken«, v. grba. Za hrib kao ni za hrbat nema
part. perf. pasiva: hranjenih m (Ljubiša) »naziv a u slav. s pomoću -n. Machek uporeduje i sa korosti, khorostii, gorosti »ilex aquifolium«, do- utvrđenih ie. paralela; hríb je po svoj prilici
za vola« prema f hranjènica »krma koja hrani« sanskr. s'ar-man »Hut, Obhut, Decke«; h iz puštajući unakrštenje sa hvoja, da bi objasnio v. relikt iz predslav. i pred-ie. *grîpa < *grep(p~)-,
i hranjenče n. Prvobitno značenje od hraniti k (ie. ker- u lit. šerti i kel- u sanskr. çarman), h Po njegovu mišljenju hrast pripada pred-ie. koje dolazi u dalmatinskoj toponomastici kao
»2° servare, čuvati, custodire« očuvalo se u iz í < ie. ser- (u avesti i lat.) čini dakako velike supstratu. Za Hirta je posudenica iz got. Gripa, Fripa, Hripa za uzvisine. Bez h < g
prefiksalnoj složenici pohraniti »verwahren«, teškoće. Izgleda da se mora uzeti predslaven- horst, a za Mladenova u prasrodstvu s tom nalazi se u rum. ripa f »jäher Abhang, Ab-
odatle postverbal pohrana f »Verwahrung, Auf- ska kontaminacija ovih korijena. riječi. Za Sütterlina *kwereis u stvnjem., staro- grund, Schlucht«, cine. aripă »Abhang, padina«,
bewahrung«; dohraniti, dohraním pf. (Vuk) »1° nord. i nvnjem. Sve puste kombinacije. Glede meg.-rum. râpă »padina, kamen«, ц Cica (istro-
Lit.: ARj 3, 679. 681. 7, 358. Elezović l,
alere, 2° sinonim: dočuvati« prema impf, do- 227. 445. Mažuranu 401-402. Vulović, hrast (Vodice) »grčevita bolest kod djece« v. -rum.) arpe »kamen, stijena«. Upor. arb. shkrep
hranjívati, -hrànjujem i -īvām (16. v.), ishraniti, ASPh 8, 137. Miklošič 89. SEW l, 397. IF 31, fräs. Ime biljke »helminthia echioides« (K)ra- »Abgrund, Fels«, odatle drum. pridjev ripos
ishranim (Vuk) = izrãmt (Kosmet), nahraniti, 405. Holub-Kopečný 142. Bruckner 184. KZ stelj (Dubrovnik), koje se nalazi i u češ. »jäh, steil, zerklüftet« i možda naše rïpiti,
nahranim (Vuk) = narănît, narânîm (objekt 51, 232-233. Mladenov 671. Vaillant, RES 22, chrastěl, treba još obavještenja. Primijetiti još ripnuti »udariti kamenom«. Značenje ne do-
dijete}, odatle nahranče n (Lika, Primorje) i 41. Machek, Slávia 16, 191-192. Peterson, treba da su hrv.-srp. nazivi za vrste hrasta, pušta izdvođenje od lat. ripa »obala«.
nahranka f »dijete koje se othrani«, otrãnlt ASPh 35, 366. Arnim, ZSPh 13, 101. sl. kao crnika »ilex«, gorun, sladun, štedun, gorskać,
GM 369-70. Boisacq3 524-525. WP 1,408. domaćeg podrijetla. Lit.: ARj 3, 690. 691. 694. 707. 709. Ele-
(ŽK), sve samo u značenju 1°; rashraniti, 432. 2, 498. zović 2, 172. Skok, ASPh 33, 369. Isti, Slav.
rashrānīm (Orahovica) »sinonim: utoviti se«; Lit.: ARj 3, 688. 7, 581. Mazurami 402. 61. 92. 93. 112. 114. 136. 149. Isti, SIRev 3,
sahraniti (se), sahranim pf. (13. v., Vuk. objekt hrast, gen. hrasta m (14. v., Vuk), sveslav. Tentor, JF 5, 205. Miklošič 92. SEW l, 408. 353-354. Miklošič 90. SEW l, 404. Holub-
mrtvac) »1° obaviti pogreb, 2° spasiti (se), 3° i praslav. *hvorstb, »sinonimi: dub, quercus, Holub-Kopečný 142. Bruckner 184. Mladenov Kopečný 134. Bruckner 160. KZ 51, 225,
odbraniti, 4° sačuvati«, impf, sahranjivati, srč (v.)«. Između hir ispao je srednji suglasnik 671. WP l, 501. Machek, Slávia 16, 182-183.
214. Siitterlin, IF 25, 61. Hirt, РВВ 23, Machek, Slávia 16, 200-201. 213. GM 204.
-hrànjujem (Vuk) pored sahranjevati (17. i 18. v, upor. stcslav. kol. hvrastije, stčeš. chvrast, Lewy, ZSPh l, 407. Tiktin 1238. Hubschmid,
v.) očuvalo je semantičku starinu. Isto tako rus. hvorost. Deminutivi na -ič: hrastić (14. v.); 338. Petersson, KZ 46, 146. (cf. JF 3, 215.).
Loewenthal, WuS 10, 164. Tiktin 1779. Ма- Vorind. Ostalp, p. 44 i sl., § 20. Isti, Alpen-
postverbal odatle sahrana f (Vuk) »spas, ču- sa dvostrukim sufiksom na -äc: roščić (Lika,
tzenauer, LF 9, 5 — 6. wörter 13. i sl. REW* 3863. 7328. DEI 1869.
vanje, utočište, grob, pogreb« (Slavonija, Bosna, Slavonija); na -ićak: hrastićak, gen. -ika (Lika,
zapad). Izvedenica na -ač: sahranač, gen. -aia ŽK), kol. hraste (16. v.); na -ik: hrastik, gen.
hrb m (Šulek) »sinonim: biljka sporiš, haj- (h)řbina f (Vuk, Lika, Bukovica, ŽU)
m (Dubrovnik, Vrgorac) »sinonim: gustijerna«. -ika »hrastova šuma«. Pridjev na -ov: hrastov,
dučka trava, achillea millefolium L.«. »Scherbe; sinonim: krnjaga«, augmentativ na
Na -ište sahranište (18. v., uz pridjev oltarsko) poimeničen s pomoću -ača krastavaca »1°
Lit.: ARj 3, 690. -ina od rb m (ŽU) »idem«. Toponim. Demi-
stvoriše svećenici za tabernakul, danas sveto- batina, 2° lađa od hrastovine«, s pomoću -ina
nutivi na -ič rbić (Lika), na -tk rbak, gen.
hranište. Radna imenica sahranite!] m (= Isus) hràstovina (Vuk), s pomoću -ka hrastovka f »žuta
hrbat, gen. hrpta pored hirbata (14. v., rpka »idem«, kôl. ŕbovlje n (ŽU). Rumunji
prema f sahraniteljica iz istoga je izvora. Se- gljiva«. Postoje i specijalna značenja: »drvo
Vuk) = rbat, gen. rbata (Kosmet), sveslav. i posudiše Mrb n »Scherben, irdenes Bruch-
mantičku starost čuva i pf. shrániti, shrânlm uopće, stablo« (Krasica) : smokve rastu na
praslav. *пгьЬыъ »1° sinonimi: kičma, leđa, stück«, odatle a Urbui »in Scherben,schlagen«,
(Vuk) »sinonim: spremiti, spraviti (kod kajka- hrastu. Upor. takvo značenje za dub u Zora-
dorsum, 2° (metafora) brdo, jugum«. Aug- a sä hirbui (-Ш > -ujç < -ovati) »aus den
vaca i ŽK)« = shranati (Vinodolski zakon, 13. i nića: jabuke rastu na dubu. Iz Hrvatskog pri-
mentativ na -ina: hrptina-,ηΐηα f (ŽK) »svinj- Fugen gehen«, deminutiv hîrbuşor. U bugar-
14. v.) prema 'impf, sahranivati, -ujem, -njivati, mprja ima šulek narestac, gen. naresca m »ilex
sko meso od kičme«. Pridjev na -en: hrpten skom jeziku hărbel, pored štarbel, pridjev
-njevati, odatle postverbali shran m, shrăna f = aquifolium« < na + hrast + -ьс s promjenom
(hrv.-kajk.), poimeničen s pomoću -ica, -jača hrăbav, harbeliv »Scharte, Scherbe«. U pra-
skramba f = shranište = shranica, shraniãca »si- a > e kao u resti < rasti. Specijalizacija znače-
(hyrtènica (Vuk) = (h)rtenjača (Vuk, Srbija) srodstvu s arb. vorbe »zemljani lonac za kuhanje«.
nonim: spremište«. U Vinodolskom zakonu čita nja »dub, Eiche, quercus« nalazi se samo u
= rptenjača (Lika) = rptenica (Lika) »kičme- Kako bugarski oblik pokazuje, u prasrodstvu
se i prevedenica shranjenò ako za tal. salvo se slov. i hrv.-srp. U bug. znači »grm«, odatle s
nica, kraliješ«. Na -ište: hrptičte n (Belostenec) je s praslav. *skerbt > črep, škrbav (koje i stv-
»osim ako«. Kao hipokoristik upotrebljava se turskim sufiksom -luk hrastalăk, kao i u madž.
slavizmu haraszt, ali horozsth, haraszt znači = rtišće (Babina greda) »žlijeb u hrptini«. Na njem. skirbe, nvnjem Scherbe). Zubatý pret-
vokativ (h)rano moja, odatle (h)ranko, hranče,
-nica: rbàtnica (ŽK) »stražnji dio košulje«. postavlja *гъЫпа, upoređujući s lot. rubināt
s čime upor. ruske riječi od mila kormílec m i »hrast, Eiche«. U ostalim slavinama postoji
Ovamo možda rtmača f (Vuk) »zalistak na hla- »einkerben, nagen« i hrbina proglasuje za
prema kormilica. Ne zna se nije li takove pri- značenje »grm«: rus. hvorost »granje, grm«.
U nekima i »suho granje«, kao i u rum. slavi- čama« ako je tm < tn kao u lajtman (ŽK) < »schwerlich richtig«, u čem se vara, kako po-
rode i u antroponimiji, u starim dvočlanim
ітепіща Hranislav, Hranimir, odatle hipoko- zmu: hreast (Moldavija) > hreasc pored vrasc lieutenant. Bez sufiksa -ьг = -«, koji je kao u kazuje bugarski i rumunjski oblik.
ristici Hranka > Ranko, upor. prezime Rankovič, »suho granje uopće, Reisig«. Riječ hrast je veoma nogbtb > nokat, sa ť za ь (prijevoj ?) dolazi u Lit.: ARj 13, 738. Skok, ASPh 33, 369.
Hranilo^ upor. prezime (H)ranilović (ŽU). Tu star i raširen toponim, sam i u izvedenicama, slov. i kod Belostenca i Stulića hrib »collis«, Miklošič 300. SEW l, 405. Zubatý, ASPh 16,
je moguće i značenje 2°. Slog hra- nastao je među kojima zagorska Hraščinaj-šći- < hrast + od čega je kod Kavanjina pridjev hribetan. 410. Mladenov 673. Tiktin 731.
po zakonu likvidne metateze, rus. horona, -ski + -ina, nekada župa de Hrosno, Hrastom,
brč 686 hrg hrg 687 Hristofor

hrč m (šülek) »vrsta gljive«; deminutiv sa brovnik) = kréčak, gen. -čka (Ston), na -ić kojem se ječam ljušti« = hrg m (Smokvica, paralelu rūpēs od rumpo, slav. skala (v.) od ie.
-bk i -bka: hrčak, gen. -čka (hrv.-kajk., Belo- hrečić = krečio (Ston), augmentativi na -ina Korčula) »drveno korito u kojem se poje svinje«, skel- »spalten, zerreissen«. Pojmovno ide za-
stenec) »gljive koje se lat. zovu spongiolus, hrečina, na -etina hrečetina, koL hrečje. Obje fg, gen. fga (Orahovica, Saptinovac, Vinkovci, cijelo u istu sferu u koju i hrib, griza i grič
helvella, morchella« = hrčka ΐ, slov. krček. osnove su samo hrv.-srp.; hreb bi moglo biti Srbija). Odatle na -ača: rgača (osječka okolina), (v.). To su pred-ie. izrazi za terenske uzvisine
varijanta od hrib (v.) < grippa, tal. greppo. na -ani rgānj, gen. -anja m (Gornja Krajina) koje su u vezi s predrom. *gredius »neobrađen,
Lit.: ARį 3, 691. Pleteršmk l, 280.
Postanje nejasno. »uzduž prepolovljena tikva koja se kao kutlača prost« > tal. greggia, gręzso, srlat. gregius
Lit.:.ARj 3, 691. 694. 692. 5, 500. ZbNŽ 5, uzima za grabljenje vode« = řganj (Srbija) = (Foru), grezius (Padova).
hŕdati, hrdom impf. (Dubrovnik) (rei-.)« rganj, gen. fgnja m »listopad, studeni, prosinac,
27. Miklošič 90. Lit.: ARj 3, 692. 694. 8, 798. 13, 944. Hirtz
»sinonimi : bíti, lupati, tući (jako i s bukom)« kad ima izobila hrane, pa ju rgom uzimaju«.
= herdăti (hrv.-kajk., Bednja) prema pf. Amph. 37. 43. Miklošič 90. SEW l, 402.
hrën, gen. hrèna m (Vuk, Dubrovnik, op- Odatle denominal rgati, -am impf. »1° kao Bruckner, KZ 51, 225. Machek, Slávia 16
hrdnuti, - m (Martié) = (sa dn > grì) hrgnuti ćenito) = ren, gen. réna (Kosmet) = rën rgom (velikom kašikom) zaimati, 2° množiti«. 212. Miletič, MP 2, 142-146. REW3 3857a
(Pjevanija crnogorska) = (sa dn > n, tip (ŽK, ikavci) = křen, gen. hrena (Dubrovnik) (drugačije DEI 1868. 1870. od lat. grex, kao
S protezom v- vrg »krbanj, susak, tukvanj«.
panem) hrnuti, - m (Dubrovnik). Kao ekspre- = hrln, gen. hrina (ikavski), sveslav. i praslav. prevedenica od gr. agélaios od agéle »stado«)
Sa k mjesto h: krga »haustrum e cucurbita«.
sivan glagol (metafora) fdati, rđom (Lika) hrenbj »raifort«. Lit. krienas iz slav. Rumunji Skok, SlRev 3, 353. Iwaszków, Lud 25, 95. sl
Oblik s h postoji i u slovenskom hrg, gen.
»jesti«, naŕdati se, nardám »najesti se, nabubati posudiše hrean, Nijemci Kren. Teofrast je (cf. IJb 13, 305).
hrga »ein aus einem Flaschen Kürbis gemachter
se«, nafdăt ļse). (ŽK) »І° natovariti, 2° najesti zabilježio grčki lik κεράϊν, iz čega izlazi da je e Trichter oder Heber, oder daraus gemachter
se«, uīdati (ŽK) »ubiti«, zafdat se »prenagliti hrisovul m = hrisovul} (također f, 13. v.) =
nastao iz dvogalsa ai. Postanje nepoznato. Pre- Schöpfgefäss«, odatle hrgáča, hrganja, hrgánjica.
se (zarda si se рос bálit mindele, Smokvica, hrisovol, hrisovolj (14. v.) = hrisovoj (14. v., upor.
ma Macheku pripada pred-ie. supstratu. Bit će predslavenskog i pred-ie. postanja u vezi
Korčula)«. Upór. slov. hrdati in kopati »tüchtig perivoj) = hrisòvulja f »isprava« (danas općenito
Lit.: ARj 3, 693. 5, 505. Elezović 2, 174. sa lat. orca, urceus = gr. ΰρχη., etruščanski u naučnim knjigama) = hrisijovul, -lj (14. v.,
hauen«. Osnova hrd- dolazi možda i u složenica- игу., urna. Gr. ΰρχη je obična βίκος (odatle
Miklošič 90. SEW 403. 'Holub-Kopečný 190. prema grčkom pridjevu χρύσειος) = (y > u)
ma : hřdoroga (Vuk, Dubrovnik) »psovka za sta- Bruckner 185. Mladenov 673. Machek, Slávia zacijelo bicarium) »Weingefäss mit zwei Hen-
ru žensku«, (h)rdobrada »biljka stipa pennata«. 16, 212. LP 2, 158. Hoops, PBB 23, 568-569. hrusovol (14. v.) = hrusovul (14. v.) = rusovoh
keln«, prema Izidoru iz Sevilje »vrst amfore«; (stsrp.) = (prema lat. čitanju gr. χ) krusovulj
Te se složenice mogu vezati i s pridjevom rdar Mikkola, Ursl. Gramm, l, 11. i sl. (cf. R Sl 6, krga, češ. krbanice »olla«, slov. krhla, krhlenka
(v.). Bez tačnijih obavještenja o upotrebi i 174). Loewenthal, ASPh 37, 384. ZSPh 7, = krusovulja f = krisovulj (Vuk, Crna Gora,
upoređuje Matzenauer sa srvnjem. kruoc, Boka, Ljubiša: pop Zlovolja čita krusovolja)
značenju ne može se odrediti pravi etimon. 407. Boisacq3 435.
nvnjem Krug. = krusivoj (14. v.) = krusivoja = krusivolj
U hrv.-kajk. rdati znáči »gristi što tvrdo«. Vuk
hrepēt m (Stulić) »smijanje u glas«. Odatle Lit.: ARj 3, 694. ZbNŽ 6, 126. Pleteršnik l, (rukopis 1351, prijepis 18. v., nekritički) =
ima isti glagol s akcentom Mati, -ãm (po-)
njegov pridjev hrepetan (koji nije pouzdan), de- 281. REW3 1181 a. 6087. Lorentz, REKA krušivoj (1351). Od srgr. (biz.) složenice χρυ-
(subjekti krmača, magla, plug) »herumweihlen,
nominal na -ati hrepètati (15. i 16. v.) (raj-) Suppi. 6, 1345. Metzenauer, LP 9, 15. Boisacq3 σόβουλλον »zlatna bula«; lj > j osniva se na
cunjati, orvati«. S akcentom rdati, fdam znači
»1° grohotom se smijati (Stulić, Dubrovnik), 1006. Alessio, Onomastica 2, 201. Skok, prijelazu u deklināciju i i unakrštenju sa
u Lici i »psovati, grditi«. Zacijelo se radi o
2° rzati«. Sufiks -et upućuje na onomatopejsku ZRPh 41, 149., br. 10. volja, povelja.
onomatopeji. Ovamo može ići na -ut (upór.
vrijednost korijena hrep-, koji se nalazi gotovo
smrduť) řdut, gen. -úta m (Vuk) »trešnja koja Lit.: ARj 3, 696. 711. 5, 678. Vasmer,
u svim slavinama, a i u značenju »rzati«. hrid m, f (17. v.) »veliki goli kamen; sino- GL 64. Matzenauer, LF 17, 192.
se rska«. Dalje veze te onomatopeje v. pod
Značenje »navaljivati, nasrtati na koga«, koje nim: stijena« = hrida f == riđ (Vuk, Dubrov-
hrskati.
ima hrepiti kod Kavanjina, zatim na osvetu nik) »golo brdo, gola kosa«, pi. ridavi (Srbija, Hristofor = -hvor, -var = Hristofir (s gr.
Lit.: ARj 3, 694. 702. 7, 564. 12, 789. hripiti kod Martića zacijelo su metafore istog Vranja, Sarajevo, Sutjeska) »kose između rije- izgovorom glasa χ) = (sa lat. izgovorom eh za
Pleteršnik l, 280. Mažuranić 402. onomatopejskog podrijetla. Prijenos onomatopeje ka« = rida f (Vuk, narodna pjesma, Makarska χ) Kristofor (14. v.) = Krištof or = (sa disimi-
na psihičko polje je u slov. hrepenênje, hrepenéti krajina, Podrinje, Srbija). Pridjevi: na -ьп latornim ispadanjem dočetnog -r zbog disi-
hreb m (Boka) = hrev »sinonimi: panj, »sich sehnen«. Postoji i onomatopejska vari- hridan (16. v.), hädast (Pavlinović), na -ski milacije r-r) Krištof (15. i 16. v.) = Krištof
stablo, deblo«. Odatle kol. hreblje n (Split, janta sa b mjesto ρ: hrebetati, -čem (leksiko- ridski (sela, okrug vranjski). Kol. hrîde n (16. (hrv.-kajk., ŽK, prezime) = (sa disimilacijom
Pavlinović). Toponim Hrebine, Hrebinec (Za- grafi) u konkretnom značenju »ne slagati se u v.). Augmentativ na -ina : (Klridina. Na -ovaca, r-r > r-ľ) Kristofal (14. v.) = (sa sonantnim ŗ
gorje). Bez h- pridjev na -av: rebav (Županja, dva ili više glasova kod pjevanja i sviranja«, -ovka, -ovkinja: hridovača (Srbija, Niš) = kao u krst) Krstofor (16. i 17. v., Baraković) =
Srijem) »u koga su dvi noge iskrenite«, me- odatle pridjev hrebetljiv. hridovka = hridovkinja »otrovna zmija, vipera Krštofor (čakavci, 15. i 16. v.) = Krstofal
tafora od reb m (Vodice, Dalmacija) »prut«, ammodytes L.«. Upor. gričarica (Drežnica kod (18. v., Kavanjin) = (sa ph > p kao u Filip)
Lit.: ARj 3, 693. 695. Miklošič 90. Bruckner,
kol. reblje »pruće«. Ovamo možda rebić m KZ 51, 240. Ogulina) od grič. Nalazi se još u stcslav. i ma- Krstopor (1493). Od gr. Χριστόφορος, dobro
»kornjaš orthoperus« i prezime na -ić Rebić kedonskom riđo. Toponim s prijedlogom o-, potvrđeno ime u dalmatinskim srednjovjekov-
pored Rebić (Lika, Srbija), ali upor. i Rêba hrétiti se (slov.) »1° sich anekeln, 2° aufge- ob-: Ohrid (upor. u narodnoj pjesmi: Odvali nim gradovima. Prilagođuje se dvočlanim pra-
(Bosna, katolici). Ovamo ide možda i rebeljuša blasen sein«, u Prorocima 282 b nad tvojom se rida od Orida i ubila sva tri pobratima, Vuk l, slavenskim imenima time što se drugi dio
f (Podrinski okrug) »vrsta jabuke«, Rebelj je rashrećenom dicom kao prijevod Lutherova über 405), gr. Achrida, čine. Oher pored Uhîrdă, grčke složenice zamjenjuje sa -voj (prema tipu
toponim (selo, Valjevski srez), Rebeljani (Gorska deine zarten Kinder. Postanje nepoznato. Ono- turski Ohir. U tur. -d(a) ispao zbog turske post- Milivoj): Hristivoje (Vuk) = Kristivoj, odatle
kosa, Gruža), Rebeljska reka (tvori zajedno s matopeja? pozicije -da (lokativ). Dolazi i bez prijedloga. prezime Krstivojević = Kristivojević, sa -mir
Vujinavačkom rekom Jablanicu). U značenju Lit.: ARj 13, 88. SEW l, 401. Postoji i oblik sa e mjesto i: hred (sjeverna Dal- (prema tipu Vladimir) Krstimir (Palmotić),
»panj, stablo (od vinove loze)« običniji je lek- macija). Prema Brückneru isti je korijen koji sa hipokorističkim sufiksima -ilo Krstilo, odatle
sem s -k mjesto -b: hr ék, pl. hrêkovi (17. v., hrg m (Slavonija, Reljković, Sisak) »l ° po- i u hrib sa alternacijom sufiksa. Machek pret- toponim Krstilovica, -iha (tip Držiha od
Vuk, Dubrovnik) = krêk (južni krajevi, Smo- suda u kojoj opančari kožu moče, 2° (Srijem) postavlja razvitak iz *kriđt, koji nigdje nije Držislav) Krstiha ДЗ. v.), na -oje Krstoje,
kvica, Korčula, Ston, Kotor). Odatle demi- cucurbita lagenaria«, hrga f (Dalmacija) »ka- potvrđen, a ovo izvodi kao i Berneker iz got. prezime Krstojević, na -a, -o, -e Krista m
nutiv na -bk: hréčak, gen. hrećka (Vuk, Du- meni sud pri dnu tijesan, a k rubu izveden, u dis-skreitan »zerreissen«, pozivajući se na lat. pored Hristo, odatle (H)ristić = Kristo (16. v.,
Hrìstofor 688 Ьгбт Ьгбт 689 (h)ft

Dubrovnik, Boka, Perast) prema Krista (od hrndoline f pl. (Dubašnica, Krk) »oraće balkanskog turcizma topal, gen. -ăla (tur. pridjev ropotljiv; štropot je ista onomatopeja
Krištof), odatle Kristie, Křsta (18. v., Vuk), zemljište, ali kamenito, loše«. topal}, arb. topal »lahm«; odatle prezime na s prefiksom s- i umetnutim -í. Upor. glede
pridjev Krstin, pored Kŕsto (Vuk), pridjev Lit.: ARj 3, 702. -ovii Topalović. Poimeničen na -ьс m prema f prijelaza str > str oštar. Razlikovati treba
Krstov, odatle Krstić, Krste (18. v., Dalma- -tea: hròmac, gen. kromca prema hr ornica, onomatopeju ropòtina = hropòtina (v.) »jaka
cija), na -an (prema tipu Milan) Hrîstan hį-nkaš, gen. -asa m (Pavlinović, Dalmacija), odatle prezime (H}romac i (H}romčević > nazeba, kijavica«. Slična onomatopeja: rônj-
(Vuk) = Kristau (slov. prezime), Křstan »nadimak na -as volu koji nije dobro uškopljen«. Rončević; (h}romica (Lika) je apozicija za kati, -am impf, »cviliti«. Zacijelo onomatopeja
(18. v.) m prema f Křstana (Srbija), na -le Od istog je korijena pridjev na -ovit (h}rnjkovit kozu; hromica (Dalmacija, Ljubiša) je mjera nedovoljno potvrđena. S istim vokalom rok-
(prema tipu Mile) Krile (također dalmatinsko (Vuk, Srbija, za domaće životinje: vo, konj} za duljinu, »širina između paoca i kazaoca tati »idem«. Sa i mjesto o řinkati.
prezime) = Krla m (Boka ili Crna Gora, »1° koji nije dobro utučen, 2° silovit, žicast, kad se raščepe« (ne vidi se, kako se taj leksem Lit.: ARj 3, 706. 14, 28. 162. 163-4.
narodna pjesma) = K rie (Hrvatska, 1535). subačina« (Pavlinović, Dalmacija). Slaže se semantički odnosi prema značenju pridjeva),
I sa lat. sufiksima prave se hipokoristici. značenjem i fonetikom sa rumunjskim rancatiti Apstrakta se prave sa -oca = -òta, -atinja =
(h)rpa f (15. v., Marulić) = vrpa (Belo-
Ovamo ide na deminutivni sufiks -inus Hris- »halb kastriert« = rîncaş, rincău »einhodig«, koje -ost = -stvo'. Qi)romoća (17. v.) = hromòta
stenec, Zore, jug, Zrinskoga Sirena) »sino-
tind, (mučenica, slavi se 24. VII), koje kod Gamillscheg, RG s. v. izvodi iz gepidskog (15. v.) = hromòtinja (Crna Gora, valjda kol.
nimi: kup, gomila«. Odatle deminutivi: na
kaluđerica glasi i Hristijana, u Dubrovniku (balkansko-germanskog) wranko > rancus »hin- kao sirotinja} — hromost = hromstvo. Kauza- -ica: (h}rpica f (Lika, Orahovica), na -ьс rpac,
Kristina, odatle hipokoristici Krista (18. v.), kend, lahm«, Meyer-Lübke iz langobardskog tiv ohromiti, -im »učiniti nekoga hromim«.
gen. rpca »kamen koji se vadi iz rpe«, na -ič
Križa i Krila. Upor. hrv.-kajk. prezime Kri- rank ili *renicus; hrnkaš je prema tome lek- Ljubiša upotrebljava prilog hromice u vezi
hrpić (18. v.). Pridjev na -at: rpat. Augmen-
žan. Odatle ženski hipokoristik Hrista (Vuk), sički ostatak iz govora srednjovjekovnih Vlaha. sa tomice »na sve načine« u rečenici: pak su tativ na -ina: vrpina (Mikalja). Na -ište:
na lat. nenaglašeni sufiks -ulus Krstol = Krstul Ovamo ide još kao talijanizam rànkati, -am nastavljali tomice i hromice da je k udaji sklone.
rpište n. Vuk ima řpnjak »módii genus«.
(1460), odatle dalmatinsko prezime Krstulić, impf. (Perast; Nalješković: rankat ću najbrže} Vuk i pisci imaju inhoativ sa nç > nu: ohro-
Denominai (faktitiv) na -ati: rpati (na-},
Krstulović. Ovamo ide zacijelo i ime vlaškog »davonlaufen«. Od tal. arrancare »svellere, zop- nuti, ohronēm (ŽK) »postati hrom; sinonim odatle narpavati, -am pored narpivati, na
plemena (1430) Krisojevići. Upor. prevede- picare, vogare di forza«. obangaviti«. U njemu je izolirana promjena
-iti hrpiti (17. i 18. v.). Semantički se može
nice krstonoša i bizantinsko χριστόδουλος > Lit.: ARj 3, 702. 13, 58. REWS 7044. 7209 a. mn > n kao u nokrat (ŽK) < mnogokrat.
objasniti rpiti se, -i (subjekt dva ovna, volovi,
hristodul. DEI 299. Ta se grupa čuva u kinmuti, klimnuti i kom-
Piva—Drobnjak) iz metaforičkog faktitiva »či-
Lit.: ARj 3, 697. 5, 539. 541. 542. 543. nuti. Govori se i piše obično bez h oronuli,
niti hrpu kad se pograbe«. Prilog: hrpimice*
588. 595. 636. 644. 657. Jireček, Romanen 2, 30. (h)rnjaga f (Vuk, BiH) »velika gomila, oronem. Rijedak prijelaz mn > n razlog je Vrančić ima varijantu sa b mjesto p: hrba,
sila, množina, hrpa«. što se u jezičnoj svijesti izgubila veza sa hrom, koja nije potvrđena. Oblik vrpa može se upo-
(h)rkać, gen. -aća m (18. v., Vuk) »naziv Lit.: ARj 14, 56. te se govori kao pridjev »oslabljen«: oronuo
ređivati s polj. warp(a} »der um eine
što ga daju katolici pravoslavnima u Bosni i starkelja. Romici »Cigančad« nema veze s hrom Grube aufgeschüttete Erdhügel«, odatle war-
Dalmaciji« = arkač (Kavanjin, Pavlinović), (h)fnjav, pridjev na -av (Vuk) »sa raspuk- nego je to od ciganske riječi romia »čovjek«. рас »latać«. Nije jasno da li je u vezi s rus.
pejorativna izyedenica stvorena s pomoću su- nutim ili razrezanim usnama«. Imenica fnja, Iteratív pravi se prijevojem o-a: hramati, verpu »reisse, pflücke, raube«, stru. i rus.-cslav.
fiksa -aí (v.) od osnove kojoj je značenje gen. fnjê f (Kosmet) »svinjska surla, njuška«. hramljem, -ām (Vuk, već stcslav.), sa lj iz ьгрй, vbrpsti, a ovo u prasrodstvu s lit. verpiu,
teško odrediti. Prema Pavlinovićevu obliku Odatle metafora na -ka: hrnjke f pl. »vrsta prezenta u impf, ramljati, -em > ramnjati, verpti, lot. vērpu, vērpt »presti«, od čega bi
grkać, za koji se ne zna gdje i da li se govori, gljive«. Hipokoristik Hŕnjo (Vuk) je antro- -am (Ljubiša), nahramivati, -hramujēm (Vuk) = vrpa bila postverbal »ono što je načupano« >
bila bi to izvedenica od Grk. To bi se slagalo ponim i apelativ značenja koje je u pridjevu. naramljivati (narodna pjesma). Odatle radne »kup« < ie. korijen uer- »okretati se«, raširen
s nekadašnjim nazivom grčko-istočni, grčko- U narodnoj pjesmi Mujo od Udbine zove se imenice na -ьс: hrámac, gen. -mea = hrama- sa p. Gubitak v- mogao bi se objasniti kon-
-istočnjaci u nekadašnjoj Austriji. Budmani se (H)rnjetina Mujo i Hrnjica Mujo. Odatle i lac, gen. -aoca m prema hramalica i apstrak- taminacijom s protezom v-, upor. uho, ura,
protivi tome. Po njegovu mišljenju može da muška lična imena Hrnjko (14. v.) i Hrnjak tum ramota (Lika, u formulama čaranja) »si- uš prema kajk. vuho, vura, vus, a h kao spiritus
postaje od hrkati. To bi bio pejorativan naziv (15. v.). nonim: hromota, hromoća.« Ne nalazi se u pred sonantnim r> upor. hrga pored fga,
za pjevanje kroz nos. Bela ima hrka mjesto Lit.: ARj 3, 702. Elezović 2, 180. baltičkoj grupi. Pridjev je slavensko-sanskrtska hrsuz pored f z . Moglo bi se pomisliti i na
hrkać. To bi bio hipokoristik ili postverbal leksička paralela. Tačno odgovara sanskr. śra- prasrodstvo s got. wairpan, njem. werfen.
od hrkati. ћгб-ћгб, onomatopeja kojom se imitira ma-h < ie. sromo-s, fonetski i po značenju. Postverbal hrpa bi tada značio »das Auf-
Lit.: ARj 3, 690. 14, 54. glas svinja. Oformljena: hrycati, kroče (16. v., Bruckner izvodi bez potrebe od ie. korijena geworfene«.
Dubrovnik) »sinonim: guritati« = hrokati, -če skrem-: skrom-, od kojeg je skroman (v.).
hrmestavac, gen. -avea m (Zagorje, Pri- (leksikografi) = hròktati, hrokće (subjekt svinja) Lit.: ARj 3, 690. 707. 7, 594. 14, 201.
Lit.: ARj 3, 678. 705. 8, 798. BI 2, 579. 202. Mažuranić 665. 1610. Vuković, SDZb 10,
gorje) »meso što hrušce pod zubima«. (Vuk). Sa vokalom u mjesto o kod Marulića Miklósié 91. SEW l, 403. Holub-Kopečný 143. 401. Miklošič 384. Bruckner 602. KZ 51, 239.
Lit.: ARj 3, 701. i sa c iz prezentske osnove hručati, hruča. Bruckner 184. KZ 5ΐ, 234. Mladenov 674. Vasmer 189. WP l, 277.
Sa tim vokalom prenosi se na govor ljudski WP 2, 706. Machek, Slávia 16, 131. IF 53,
hfcmza f (Bosna, Sarajevo, Kreševo, gdje (pejorativno): hrukati, -am (Belostenec) »go- 94. Hirt, IF 23, 243. Markovié, NJ n. s. l, (h)rt m (15. v., Vuk, Marulić) »lovački
se kopa) »auripigmentum, mineral žut, kao voriti 'vičući«. 248-251.
pas« prema f hrtica (17. v.), sveslav. i praslav.
zlato mekan (upotrebljava se za boju)« = Lit.: ARj 3, 704. 710. (h)ropati impf. (Belostenec) »1° sino- Aam. U Kosmetu očuvano samo u narod-
sali zrno ili guša (Srijem) = žuti sigan (Dal- nim: štropotati, 2° guritati (subjekt svinja, nom poredenju: zēb em kaj ft, suh kaj rt.
macija) = tur. altınbaş > altunbaš (Bosna). hrom (Vuk), sveslav. i praslav. pridjev, Mikalja)«. Odatle sa onomatopejskim sufik- Odatle pridjevi na -ου, -in: hřtov, hiŕtičin.
Prema erza (Mostar) m kao da je umetnuto »lahm«, nije danas općenit na hrv.-srp. teri- som -ot: ropot m »štropot, buka, lupa, prasak, Deminutiv na -če: hrče n (Vuk, narodna
[.< tur. kırmız < ar. qirrniz]. toriju. Čine mu konkurenciju sinonimi šepav šum«, u stcslav. гъръіъ i ropott. Odatle opet pjesma). Augmentativ na -ina: Krtina. Slo-
Lit.: ARj 3, 702. Skok, Slávia 15, 352., (v.) u zapadnim krajevima, tapalast (Vuk) rapatati, ròpocem »1° štropotati, bucati, 2° ženica: hrtovoda (Vuk). U baltičkoj grupi
br. 323. Školjić* 334. = tapalast (Banja Luka), izveden na -ast od mrmljati« = hropotati (hrv.-kajk.) »rikati«, nalazi se kao posudenica iz slav.: stprus.

44 P. Skok: Etimologijski rječnik


(h)Pt 690 Hb'āt Hbvãt 691 Hrvat
curtis, lit. kurtas, lot. kurts »idem«. Ie. veze nazala o: slov. hrošč, češ. chroust, stpolj. nästalog u romanskoj Dalmaciji Chroata, u kali Crnogorce koji su se vraćali iz Carigrada
nisu utvrđene. Bruckner i Mladenov izvode chrast. Češki i poljski oblik obrazovani su bez kojem je dočetak -t izmijenjen prema Dal- gdje su Crnogorce zvali Hrvati. Rvatsko
od istog korijena od kojeg je i prilog skoro (v.), -ίο; hrùstati dolazi u prijevoju s nazalom į\ mata. Time se razlikuje od latinizacije Serbus. •selo pod Avalom blizu Beograda. U Grčkoj
ie. sker-jskor- sa sufiksom -to. Prema tome bi hręstati, hrestajç > hręstati, -am (Belostenec) Prema srednjovjekovnom lat. stvoren je tal. je blizu Atene arnautsko selo Hamati. Na
prvobitno značenje bilo »koji je brz« < ie. »knistern, knirschen«. Tome prijevoju odgo- pridjev i imenica croato. Vokal α ima iskonsku Prespanskom jezeru također Harváti. Kako
*skr-to-s. Paralela je za to rus. borzaja sobaka vara lit. 'kremseti »idem«. Ovamo i rustalac duljinu, kako se vidi i iz lat. i tal. oblika; je do ovih toponima došlo, nije objašnjeno.
»hrt«. Tumačilo se (Hirt) kao posuđenicu »kukac korh-jäš«. Za praslav. leksikalizaciju ono- u njima je v ispalo prema izgovoru dalmatin- Na raznim slavenskim stranama također se
iz svegerm. Rüde. Ali se i, obratno, uzimlje matopeje nema paralela u baltičkoj grupi. skih Romana i sjevernotalijanskih dijalekata, nalazi taj etnik. U Galiciji oko rusinskog
da je Rüde posudenica iz slavenskoga (Weigand- Nije posudenica iz got. ï>ramstei »idem«, kako odakle je croato došlo i u toskanski govor; Peremyśla su Horvāti, alpski Hrvati oko
-Hirt). Veže se (Machek) i sa lit. kurti »rennen«, misli Hirt, nego srodna onomatopeja. Od v > b u zapadnim pozajmicama pojavljuje se Celovca, polapski Hrvati u Češkoj (Belli Hr-
lat. currere. U tom slučaju bila bi stara ie. hrùstati (16. v.) = růstati (ŽK) (po-) postoji kasnije, za tridesetgodišnjeg rata (1618—1648), vati), Crveni Hrvati u Crnoj Gori (Dukljanin).
riječ. u izvedenicama veća leksikologijska familija direktno iz hrvatskog oblika, kada Hrvat ulazi Špičane, koji su služili u Carigradu, zvali
Lit.: ARj 3, 709. 14, 204-6. Miklósit 93. u nazivima hrskavih predmeta: hrustača f u njem. Krabat(e), Krobot »munteres, wildes su Turci Hrvati. Njihov poglavica zvao se
SEW l, 412. Holub-Kopečný 143. Bruckner (Belostenec) = hrüstavica = hrustika »Knor- Kind«, iz njem. u švedski i francuski (prvi Hrvatbaša. Osim naziva za odijelo kravata,
176. KZ 51, 233. Kiparsky 277. Mladenov pelkirsche«, hrustavac, gen. -avca »1° cartilago, put 1652) »1° konj hrvatske rase, 2° hrvatski koja je postala internacionalna riječ, rvatka f
672. Machek, Slávia 16, 216. Endzelin, IF 2° vrsta gljive«. U ništičnom prijevoju ta se konjanik kao plaćenik, 3° kravata (tal. cra- je kapa (oko Banje Luke), 'hfvāština (poimeni-
33, 116. Weigand-Hin 617. onomatopeja pojavljuje sa dva glagolska oform- vatta < fr. eravate, port, gravata, neobjaš- čen pridjev hrvatski s pomoću -ina) »1° vino
ljenja: t-, k-: hf stati, -am (17. v.), odatle njeno odstupanje u katal. i španj. corbata}«. zagorsko i kotarsko (kod Zadra), 2° vrsta vinove
hrümati, -am impf. (Bella, Dubrovnik) pridjev na -av hřstav, poimeničen sa -ьс Švedsko je značenje »divlje dijete« kao u nje- loze (Vuk)«, hrvatlca (Daruvar, Istra, Buzet,
»žvakati zatvorenim ustima tvrd hljeb; si- hřstavac, gen. -avca f »vrsta grožđa'«, sa -ica mačkom. Ovdje je i toponim (dio Stockholma). Sovinjsko polje) »vrsta grožđa boje roza«.
nonim: hrskati«. Ta se onomatopeja, koja hfstavica (Primorje) = sa -ka hřstavka »vrst Suglasnik v ostaje i u madž. horvát. Kao u U semantičkom pogledu njemačko i švedsko
oponaša glas što ga proizvodi žvakanje tvrdog smokve«. Mjesto t-ati Vuk ima -k: (h)fskati Slavonija, madž. oblik je ušao i u hrv.-kajk. značenje »wildes, unbändiges Kind« nalazi svoju
predmeta, nalazi i u slov. hrumati i u post- (SÉ), -ām, odatle hřskavac, gen. -avca »vrsta (horvatski 17. v., Slavonci), Hòrvãt, gen. -ata paralelu u sjev.'-tal. croato »ostinato«. Brojna
verbalu odatle hrûm »Getöse, Lärm« kao i u trešanja; sinonim: hrustača itd.« = hrskavica (16. v., narodna pjesma, prezime kao u su etimologijska tumačenja. Osnovna je teš-
rus. krúmkatb »nagen«. (Vuk, Mostar, Cres) »sinonim: hrustavac«.. madž. Horvátié, Horvatovic), također topo- koća u tome što se ne zna da li je -ato sufiks
Lit.: ARj 3, 710. SEW l, 404. Lit.: ARj 3, 708. 711. 712. 13, 202. 203. nim Horváti kod Zagreba, Varaždina, Hor- ili pripada i on korijenu. Maretić misli da je
Miklósié 91. SEW l, 403. Holub-Kopečný vaćani (Banja Luka), prezime Husejin Horva- sufiks. [Na to da se radi o sufiksu, misli se i
hrasta f (16. v., Držić) »kora na pečenju«. 143. Bruckner 186. KZ 48, 199. 51, 234. ćanin (odabaša grada Jasenovca, 1676—1692). u pokušaju etimologije koju daje Porfirogenet:
Stulić ima hrustalica »kora na hljebu«, koje Pedersen, IF 5, 66. Machek, Slávia 16, 178. Razlog činjenice da kajkavci preuzimlju ma- on kaže da riječ »Hrvati na slavenskom je-
Budmani označuje kao nepouzdano. Od lat. 212-213. Hirt, РВВ 23, 338. Uhlenbeck, džarski oblik, treba tražiti u tome što su oni ziku znači oni koji posjeduju mnogo zemlje«
crosta < lat. crusta, sa cr > hr kao u hlače РВВ 30, 316. Matzenauer, LF 8, 2-3, 17, zvali sebe Slovenci, а svoju zemlju Slovinje, (»το δε χρωβάτοι -rfį των Σκλάβων διαλεχτώ
ili unakrštenjem sa hrùstati, -ām (v.). Ovamo 192. Scheftelowits, KZ 56, 207. odakle madžarizirano lat. Slavonija. Čakavski ερμηνεύεται τουτέστιν »οι πολλήν χωράν κατέ-
ide krustavica f (Voltiđi, Stulić, Šulek) oblik Harvat pojavljuje se u narodnoj pjesmi χοντες«). Iz toga izlazi da se ime dovodilo
»(kulinarski termin) vrsta prohe (torte)«, od Hrvat, gen. -ata m (16. v.) prema f Hrva- (u Vuka), kao ime muško Harvatinb (u peć- u vezu s gr. χώρα »zemlja« i sufiksom -at
tal. crostata »pasticcio«, izvedenica na -ata (v.), tica (općenito), rijetko Hrvatka (18. v.), -kinja skom pomeniku) i u bug. Harvat(in), češkom (tip brkat, plecat, krákať). Od prvih po-
koje je zamijenjeno našim složenim sufiksom (17. v.). Sa sufiksom -in za individuum po- i poljskom Charvát (preko glagoljaša u Ema- kušaja da se etimološki objasni ime Hrvat,
-avica. Na lat. nenaglašeni deminutivni sufiks tvrđen je nerijetko Hrvatin (Korizmenjak, Ve- usu?). Do 10. v. etnik se pojavljuje na vrlo valja spomenuti pokušaj Tome Arhidakona
-ula: hfstula f (Mikalja, Stulić) »vrst uštipka«, tranić, Zoranie, 1436; Sunnin 432, pl. Hrvate, ograničenom teritoriju: Lika, Bosna do Plive, koji etnonim Hrvat dovodi u vezu s Curetés
deminutiv na -ča hfstulica = hrustulica (Mi- danas se ne govori). U tom se razlikuje od kraj oko Zadra, koji se još 1527. zove u = Curibantes te pokušaj Jurja Ratkaja (1652)
kalja) = hrastule f pl. (Potomje, Pelješac) Srbin, Bugarin, a približuje se etnicima Čeh pl. Hrvati. Što je južno odatle, to su Slovin- koji to ime dovodi u vezu s glagolom (h)rvati.
»vrst slatkih kolača«, od mlet. crostali m pl. = i Rus (rijetko Rusin). U ličnom imenu Hrva- ci (şa ě > i), a što je na sjeveru, to su Slo- Vezano je ovo ime i s imenom bugarskog
crustula »focaccia«, furl, erőstül; cr > hr za- tin (11. v.), odatle prezime Rvatln pored venci (sa e > e). Prema srlat. Chroatia upo- kana Kuvrata (7. st.), s gorjem Karpati i
cijelo unakrštenjem sa hrstati. Grupa je Rvátin (ŽK), -in je hipokoristički sufiks kao trebljava se Hrovat (Stulić), odatle hrovatski imenom historijskog naroda Sarmati. Šafa-
očuvana u deminutivu krustuKć (Mikalja) »ko- u Milutin, Dragutin itd. Zbog toga ostaje u (Levaković), u 17. i 18. v. Kro(v)acija i Krovat řík ga veže uz brib i пгъЬыъ, Miklósié uz ko-
mad (kruha)«. izvedenici na -ić: Hrvatinić. Izvedenice su na (Costa, Kanavelić). Lično je ime već kod rijene hruv/hnv »ples«, Daničić uz sar- »ču-
Lit.: ARj 3, 711. 5, 678. REW* 2345. 2347. -janin: Hrvaćanin (18. v., narodna pjesma, Konstantina. Kasnije 'sa hipokorističkim -in. vati«, Geitler uz sarv- »oklopnik«. Oštir ga
DEI 1167. 1180. Bogišić) od imena zemlje Hrvati (upór. Cechy}. Odatle novi hipokoristik na -oje Hrvoje (15. i veže uz eternata- »gora«, Županič uz churava-th
Odatle sa ć Hrvačka »Hrvatica«, kod Zlatarića. 16. v.). Interesantniji toponimi na istoku »drugovi, narod«. Prema Nahtigalu valjda
hrušt m = rušt »sinonimi: posuđenice Pridjevi na -ski: hrvatski (1406, Vuk); femi- i na jugu jesu ovi: Rváti m pl. (Vuk) (selo, je neslavensko ime. Od kada su 1890. u Ta-
kebar (hrvatski gradovi), skarambež (Dubrov- ninum poimeničen u imenu zemlje Hrvatska kruševački okrug, rudnički, valjevski), Rva- naisu (ušće Dona, 2 — 3. st.) nađeni grčki nat-
nik)«, sveslav. i praslav. (hrcštb), izvedenica (18. v.), hrvāškī (18. v., narodna pjesma, tovac (njiva, Prnjavor—Bešenovo u Pruskoj pisi na kojima dolaze iranska imena i među
s pomoću -io od onomatopejskog glagola ko- Bogišić) sa tš > š kao u viški, vrbaški. Ime gori), Rvatović (u Osiku kod Gospića u Lici, njima iransko ime arhonta χορόαθος/χο-
jim se oponaša zvuk buke (zubima, zujanja) zemlje na -ija: Hrvatija (narodna pjesma, Bo- Listani, okolina Beograda), Rvātskā (rječica ρούαθος, neki povjesničari misle da se ime
hrùstati, -ām pored hruščēm (16. v., hrv.-kajk., gišić), izolirano. Sonantno r nastalo je iz rt. sela Bučje, brodski kotar), Řvatska Stubica Hrvat može dovodi'i u vezu s perzijsko-iran-
Belostenec) »sinonim: (h)rskati, cum fragore To se vidi iz Konstantinova grčkog oblika na Morači kod Vezirova mosta (Titograd, skim plemenom Harahvatiš i njihovom zem-
comedo« = rüskati »isto«; u je nastao od Χρωβάτος kao i iz srednjovjekovnog latinskog Crna Gora); na tom su mjestu Turci opljač- ljom Harahvaiti (Sakač). Ovo mišljenje pri-
692 hűd
hűd 693 hula
hvaća Vasmer, koji ga dovodi u vezu sa stiran. m, huka f, huktati (га-) od hu, imitacije glasa
*(fšu-)haumata- »pastir«, avesta pasu-haurva, nekih ptica kao sove. Za glas sove ima Ka- poudêt, -udím (Kosmet) »potamniti, smršaviti, hudžum m (samo kao objekt uz učiniti,
te haurvaiti »čuvati, pasti«. Ovo se pleme, po mi- nižlić huhukati. Ta se onomatopeja ofor- oslabiti, postati ružan«. Prvobitno značenje Pjevanija crnogorska) = udžum (Kosmet)
šljenju nekih povjesničara, selilo iz Azije na mljuje i sa šk > čk: hulkati (га-). U hrv.-kajk. konkretno »mršav« prenijeto je na psihičko i »navaliti«. Turcizam arapskog podrijetla (ar.
Don i tu dalo ime slavenskom narodu, slično taj onomatopejski glagol dobiva metaforicko moramo polje. Kao izvedenica na -ika (biljka) huğum).
kao što su neslavenski Bugari dali etnonim značenje »1° vikati, bucati, zvati, 2° podbadati ide ovamo (K)udika (Vuk) — fudika = hù-
jednom drugom južnoslavenskom narodu. Ni na bunu«, nauškati, -am. Odatle huškač m. Lit.: ARj 3, 728. Elezović 2, 400.
dljika (Vuk) = fuljika (Crna Gora) »viburnum
ova etimologija nije od svih prihvaćena.] Kod Bakšića rozhuśtani vojnici (koji su mučili lantaną L.; sinonim: bikovina«. To rđavo h uhel j pored hûhelj m (Punat, Krk) »obijest,
Lit.: ARj 3, 652. 712. 758. 5, 607. 618. 14, Isusa). drvo zove se slov. hudolesovina, hudovitovna, veselje«. Možda onomatopeja kao češ. chuchali,
361-67. Mažuranu 407. i si. DEI 1951. Lit.: ARj 3, 716. 729. 7, 724. 13, 89. Ele- češ. chudovina. Odatle pridjev na -ov: hud- polj. chuchać »hauchen«.
Б. Hellquist, Svensk etymologisk ordbok3 503. zović 2, 417. Hirtz, Aves 155. 157. Mladenov Ijikov, fudikov, poimeničen sa -ina hudikovina
Weigand-Hirt 1,1131. Novkovic, Рот. 110. Lit.: ARj У, 728. SEW l, 405. Bruckner
673. REW3 4221. Deny § 1037. Skok, ASPh (Vuk) = fudikovina (ŽK). Glede h > f upor. 186. KZ 42, 347.
Mladenov 666. Jagic, ASPh 31, 531-532.
35, 342. Matzenauer, LF 8, 7—8. Bruckner, Hótča > Foča, fuzda pored huzda < uzda,
Gamillscheg 274. REW3 2334. Skok, SupK279.,
KZ 51, 239. 231. Machek, Slávia 16, 213. bug. hurmá pored fuma. Za konkrétum pruža (h)ûhor m (Dubrovnik, 16. v.) = uhoř
§ 70. Iljinski, У F 3, 26-30. 12, 205. Nachtigal, SEW l, 405. Pedersen, KZ 38, 342. Tiktin
Etnolog 10-11, 384-413. (cf. RES 22, 267). dobru paralelu (prema Pedersenovu zakonu ie. (Hercegovina, Vuk) = üvor — йог »1° si-
743. 1782. GM 210.
Bruckner, KZ 51, 223. 237. 53,193. sl. (IJb 11, ks > slav. K) sanskr. kšudrás »malen, neznatan, nonimi: (h)ober, krėsta, 2° (metafora) kruška
471). Deanović, ZbRFFZ 1955. Mikkola i nizak, gemein«. Machek upoređuje sa sanskr. slična uhom, 3° dizati uhor oholiti se«. Va-
Sutnar u ZbJ 612-617 (cf. RSl 2, 254). hücum m (15. i 16. v.) = hukjum (1539) = kšodhuka »gladan«. Prema Brückneru, koji rijanta huholj = huhulj = fufulj »Federschopf«
Sobolevski, RFV 64, 174 (cf. RSl 4, 158. ucum (Kosmet) »zapovijed, naredba, presuda«. izvodi slav. h iz ie. sk, bilo bi srodno sa lit.
277). Niederle, Slovanské Starožitnosti 2. 2, (Krasica, Hrvatsko primorje). Odatle pridjevi
Balkanski turcizam arapskog podrijetla (ar. skaudus »bolestan«. Korijen te riječi nalazi se na -av, -ast: hūhorav (Stulić, Mikalja) =
l, 244-280. 2, 2, 373-99. 3, 193-5. 223-6. hukm > hüküm) iz turskog_ sudstva: arb.
4, 154-6. Šišić, GČ 35, 1-49. Grégoire, u kuditi (v.). huhorast (Konavli). Na -ača: huhorača =
By z. 17, 88-118 (cf. RES 24,_287). Visinski, hyçm ÇSkadar) »Macht, Herrschaft, Recht- huhorica = huhurača »1° crnokrug, vipera
Lit.: ARj 3, 716. Bulat, JP 5, 145. 205.
Savremenik27,85-S6. Sakač, Život 18, 1-25. spruch«. Ovamo ar. izvedenica ućumat (Kos- Ribarić, SDZb 9, 152. Elezović 2, 381. 382. ammodytes L., 2° alauda eristata, ševa koja
Isti, OChP 15, 313-340. Grafenauer u EJ met) m »sud, zgrada gdje uređuju turske Miklošič 91. SEW l, 405. Holub-Kopeiný 144. se zove kukuljava (Brač)« = huhuljača (Hre-
4, 37 — 8. Vasmer 3, 261. Putanec, Rasprave vlasti; sinonim: konak«, cine. huchimate f Bruckner 186. KZ 51, 231. Jagić, ASPh l, Ijin). Kurelčevi nazivi za perad: huhorka »ime
l, 45-46. »tribunal« < ar. huqumet »gouvernement, 433. Boisacq3 504. 526. 1075-6. Machek, kokoši«, huholjac, gen. -Ijca »pijetao« prema
juridiction«, pl. hüqümat, tur. huqumet konağı Slávia 16, 203. Uhlenbeck, PBB 30, 289. huhuljača — huholjica (kokoš), možda i huhma
hû, uzvik (onomatopeja) zbog studeni, »sudnica«. Meillet, Et. l, 174. Charpentier, IF 28, 182.
W P l, 502. = hukma »ime kokoši«. Denominal na -iti:
Ijutine i nakon dugog puta ili truda = hü
Lit.: ARj 3, 716. lvic, PPP 5, 136., br. 3. hûhoriti se (Stulić) »oholiti se«. Prema Bud-
pored û (Kosmet) »duvanje u šaku zbog stu-
Elezović 2, 398. GM 155. hùdut m (narodna pjesma) = udût (Kos- maniju ista riječ koja i u sjevernim slavenskim
deni«. Prema fuj dobiva -j huj, uzvik zbog
met) = odút, gen. -ùta (Poljica, o < u je jezicima: ukr. hohol »Schöpf«, češ. chochol
gađenja, nezadovoljstva, žalosti. Odatle üjnuti
hűd, f húda, sveslav. i praslav. pridjev »1° krivo shvaćen prefiks) »sinonimi : granica, međa, »panache«, chocholouš(eK), stpolj. chocholaty »ele-
»huj sagen«. Prvi se oblik oformljuje sa -k:
mršav (Poljički statut), 2° jadan, nevoljan, kunfin (Dalmacija), sin/j/or (Makedonija)«. vatus«. Ostaje neobjašnjen prijelaz o > и.
hukati, huč m impf, pored -ãm (16. v., ta-
kođer bug.) prema pf. huknuti, hukn m (Vuk) žalostan, nevaljan, 3° zao, rdav, loš« = üd Odatle denominál razudúditi, -udūdīm »raz- Lit.: ARj 3, 728. Hirtz, Amph. 44. 160.
»buku činiti«. Odatle postverbali huk m i (Kosmet) »3° taman, koji nije svijetao« = međašiti«. Balkanski turcizam arapskog podri- Isti, Aves 154. SEW 1,392. Holub-Kopečny 141.
huka f (16. v.) »sinonim: buka«. Odatle (h)ukač, hűd (Vodice, Kastav) »1° zločest, 2° poderan jetla (ar. pl. hudūd, od sing. hadd, tur. huduď)
iz turske poljoprivredne administracije: arb. huhuriv, pridjev (Krk) (samo za djevojku)
gen. -aia (Vuk) i hùktati, hukiem (Vuk, (cipele)«. Također imenica hűd f = hudost.
Poimeničen na -ьс hudac, gen. húca prema (Vjudút »Gränze«. »nagnut na pohotnost«.
18. v.), kod Marulića huhlati, ako nije greška.
Na -éti: hučati, hučim (18. v., Srbija, subjekt -ica hudica. Raširen na -ьп: hudan; na -Ijiv: Lit.: ARj 3, 728. 13, 709. Skok, Slávia 15, Lit.: ARj 3, 729.
talasi, ptice) = hučiti (narodna pjesma, Pe- hùdljiv. Apstraktum na -oba: hudòba »eufe- 352., br. 327. ZbNŽ 8, 100. Elezović 2, 383.
GM 154. huj m (Kolombatović; možda se govori u
tranović). Odatle na -ьс i -tka: hučac, gen. mizam za vraga« (Smokvica, Korčula). Odatle:
Dalmaciji) »riba · ophidium barbatimi«; h je
hučca »nekakva bolest u uhu«, hučka (Vuk) na -iça hudòbica »žensko čeljade bijesno«,
(h)uđžera f (pejorativ) »1° mala huda mogao nastati od ph > h, upor. (Vrbnik)
»vika ili mala buna«. Upor. slov. hüpati »schreien«. apstraktum sa dva sufiksa hudobija; hudob(f)-
kućica (Srbija, Bosanska krajina), 2° vajat prhetov »prefetov«; dl >/? Trebalo bi još po-
Isti uzvik hu, onomatopeja kojom se oponaša njak, hudobník m prema f hudobnica, hudòp-
(Bijeljinska krajina)« = üdžera (Kosmet) »klet, tvrda za naziv huj.
zujanje vjetra, zavijanje vuka, oformljuje se ština (17. v.) od hudòpskí (16. v.) »diabolicus« ;
sa j: hujati, hujim (Vuk, subjekt vjetar, more) hudob(i)nji = hudoblji; na -ić hùdîc = slov. ćelija, mračna soba«. Balkanski turcizam arap- Lit.: ARj 3, 725.
(pro-). Upor. rum. onomatopeju a hui, a vui hudič »hudi duh, vrag« kristijanizmi su. Upor. skog podrijetla (ar. buğra > tur. hücre »cellule«,
u derviškoj tekiji) iz oblasti građevinarstva: hüla f (Vuk, Dubrovnik) »1° vrijeđanje Boga,
»rauchen, tosen«, odatle vuet, vuetoare f »biljka još slov. hudîman, hudîmar, hudír, hudér »vrag«.
arb. hyxhere f »Schublade«, uxhe »Höhle«. blasfemila, 2° psovka za čeljade«. Sa lj mjesto
empetrum nigrům«; apstraktum vuială f, ngr. Apstrakta na -ina: üdina (Kosmet) »krto
Lit.: ARj 3, 728. Elezović 2, 400. GM 155. /: hulja (Vuk, Vojvodina, Hrvatska, Martié)
χουγιάζω. Sa drugim akcentom hujati, hù- meso, krtina«; na -inja: hudinja. Denominali:
455. »sinonim: nitkov«, iz prezenta huljņ ili je
iăm (Vuk) »počivati«. Postverbali (h)üja f na -ati: nudati nije ušao u književni i saobra-
postverbal od hüljati. Odatle: pridjevi na
»bijes«. Ovamo i huja f (Posavina) »kod la- ćajni jezik, ali se govori na Cresu hûdat »ko-
budžet m (15. v., Bosna) = ūdžet (Kosmet) -ьп: hulán; poimeničen na -ik: hulnīk; na
đara stanica kad se lađa na konjima vuče«. riti«. Kauzativum na -iti: huditi, -im (15. v.)
-av: hülav = ulav (Kosmet, pejorativ) »za-
»kadijina isprava, priznanica, sudsko uvje-
Druge je prirode oformljena onomatopeja (na-). Inhoativ na -éti: húdjeti, -īm (Vuk)
renje«. Turcizam arapskog podrijetla (ar. mlatast, zanesen«; poimeničen sa -ko, -ica:
hukati, huiem, odatle također postverbal huk »1° postajati hud, 2° tamnjeti (Dubrovnik)«,
logger). ûlavko m prema ulavica, kod Vuka ulo, ulava.
Lit.: ARj 3, 728. Elezović 2, 4PO. Kauzativ huliti, -lm (Vuk) = ulit na boga
hula 694 hunkati (h)ùnjër 695 (h)ùzur

(Kosmet), odatle radna imenica na -telj glagol httmui (-ui < -ovati, ujį) ne nalazim u (h)imjēr pored -er m (Bosna) »red, znanje husati, -am . impf. (Gundulić) »biti, tući,
hülitelj (Gorski vijenac). Apstraktum na -ba: rječnicima. Uzimlje se (zadnji je Machek) da u poslu« = uner, gen. ünera (Kosmet) »hvala, lupati«. Upor. ches-lchus- »stehlen«. U hrv.-
hulba í (16. i 17. v.). Sveslav. (osim poljskog) je praslav. posuđenica iz germ. *χ^ηιαζ. To majstorija«. Odatle iinerlïja m (Kosmet). Bal- -kajk. husiti »1° hoditi amo tamo, 2° tražiti
u gotovo istom značenju: u češ. chouliti »1° mišljenje ne potvrđuje oblik hlâm (Istra, kanski turcizam arapskoga podrijetla (hüner ne bi li se moglo što ukrasti«, odatle prilog
trpiti, braniti se od bolesti«, chouliti se »se čakavski) »idem«, naziv najvećeg brda na Krku, »mérite, talent, habileté, art; science, savoir«, pohusce hoditi i postverbal husa f »grabež«.
blottir, Ve'mpêtrer dans son manteau«, i pra- koji pretpostavlja slav. prijevoj *holmt kao tur. hünerli) iz oblasti naziva za duhovna Upor. i hus m (18. v.) »crv koji grize vinovu
slav. Glagoli na -ati, -iti pokazuju konkretno mlan pored тип (v.). Germanske posuđenice ne svojstva: bug. uner, arb. hyner »gute Eigen- lozu«. V. guša.
značenje: (h)úlati se, hûlam (Vuk) »sinonim: pokazuju slavenskog prijevoja. Berneker stavlja schaft, Vorzug«, cine. hunere f »idem«. Lit.: ARj 3, 737. Bruckner 52. 348. Valjavec,
smucati se«, huliti (se), -im (Belostenec, krivo hlam pqd ruski Mam »Plunder, Trödel, Lit.: Elezović 2, 402. Skok, Slávia 15, 352., Rad 101, 205. Mažuranić 420. ZbNŽ 15, 133.
Kavanjin) »pregibati se« = huliti se (u-) Gerumpel«. Jedanput je potvrđen oblik Mime, br. 328. Pascu 2, 143., br. 641. Školjić2 336.
(Vodice) »šuljati se«, pohûljen »zgrbljen«; hulit gen. hlimena u 17. v., koji je nastao možda hustiti se impf. (Istra) »jesti« = hustot
se »napinjati uši (subjekt magarac, kad netko unakrštavanjem s ikavskim slime (ŽK) < hunjikati impf. (Dubašnica, Krk) (subjekt (Brusje, Hvar) »1° polagano i mlitavo jesti
u nj dira, a on je pri dobroj hrani,' Brusje, sleme (v.)· Nije dovoljno potvrđeno. Nema samo djeca) »igrati se, skakati«. neku stvar koja se ne voli, 2° polagano i is-
Hvar)«, hüljati se, kuljam pored vuljati se druge nego prihvatiti Brücknerovo i Mlade- Lit.: ARj 3, 735. prekidano govoriti tako da se malo razumije«.
(Vuk, Belostenec, Stulić) »kriechen«. Upór. novo mišljenje da je hum u prasrodstvu s Marulić, Judita 5, 129. ima s prefiksom pf.
glede v- kod H. Lučića 288 : Zato nitkor ne psi, germanskom riječi, da je germ.-slav. leksička hupač m (Božjakovina, slov.) = hupkač shustiti: vino život shusti Lucida i Krisipa.
ne vuhli »neka ne psuje i ne huli«. To konkretno paralela od ie. *skulm-, bez pokretnog s, a (Križovljan kod Varaždina) = hubkač (slov.) Taj perfektiv, koji upotrebljavaju i drugi
značenje je zacijelo prvobitno. Kršćanstvo mu glede sufiksa -m upor. lat. collis i culmen (odatle »ptica upupa epops«. Izvedenica na -ač od pisci, głosira Kušar »uništi«, a ARj »ščepati«.
je dalo apstraktno, moralno značenje »vrije- internacionalne riječi kulminirati, kulminacija). hupp hupp, oponašanje glasa ove ptice kad Možda ide ovamo i huštra f (Primorje, Hvar)
đanje boga«. Prema tome je očito da je posta- Od ie. kal- je lit. kelmas »vrh« (i čelo, v.) ta- doziva ženku. U gornjo-luž. hupak. V. futač. »zlo i čupavo žensko čeljade« s umetnutim r
njem hul- isto što i hiliti, prihil, hiljav (v.) kođer s istim sufiksom -m. poslije t kao prosinca (ŽK), vitrice (ŽK), tal.
Lit.: Hire, Aves 156. sl. Matzenauer, LF 7, Spalatro pored Spalato. Upor. huštrav (v.).
kao surov i sirov, sir i surutka. Machek izvodi Lit.: ARj 3, 627. 753. Vulović, ASPh 8, 216. Iljinski, KZ43, 182. Loewenthal, PBB 51, Glede str > str upor. kištra < njem. Kiste,,
od kuditi, što ne uvjerava fonetski, Meillet 137. Mažuranu 419. Miklošič 92. SEW l, 137. si. (cf. IJb 13, 272).
iz got. holon. Rumunji pdsudiše slavenski 410. Holub-Kopečný 140. Bruckner 178. KZ oštar. Ne zna se kako se ova značenja odnose
kršćanski termin : hulă. 48, 194. 51, 241. Machek, Slávia 16, 216. prema polj. chusta »Tuch, Wäsche«, slov.
Kiparsky 179. Stender-Petersen (cf. Janko, Slávia hurč m (Bosna, narodna pjesma) »velika
Lit.: ARj 3, 731. Elezović 2, 388. Ribarić, hostnik »fur«. U hrv.-kajk. još hustiti (Belo-
9, 346). KZ 68, 127. ZSPh 9, 137. Hirt, PBB torba što se nosi na jednoj i drugoj strani
SDZb 9, 152. Hraste, JF 6, 212. BI 2, 638. stenec, objekt pse) »podbadati, nadraživati«
23, 338. Mladenov 673. sedla«. Turcizam arapskog podrijetla (ar. hurğ
Mažuranu 418. Miklošič 91. SEW l, 406. (na-) značenje je također teško spojivo sa na-
Holub-Kopéčný 141. Mladenov 673. Bernard, »Quersack, Satteltasche«) iz oblasti oruđa.
(h)imcut pored hùncutin (sa individualnim značenima.
RES 27, 37-38. Machek, Slávia 16, 213-214. Španj. alforja, sa arapskim članom.
Meillet, BSLP 13, 99. (cf. AnzIF 24, 46). -iri) (zapadni krajevi, Istra, hrv.-kajk.) = Lit.: ARJ3,737. Hraste,5F6,212. Bruckner,
Lit.: ARj 3, 736. Lokotsch 884. Školjić* KZ 42, 348. 45, 109. Vasmer, RSl 3, 270.
Matzenauer, LF 8, 4. 216. huncút pored hûncvut (Vodice) = hùncvut — 336.
(sa cv > cm) hùncmut = ûncvat (ŽK) = Mažuranić 420.
hule, gen. -eta n (Belostenec, Voltiđi, huncvrt (slov.) »sinonim: uğursuz (v.)«. Glede
Stulić) »sinonim: krme, prase« = hulje, hurija f (narodna pjesma: dženetske ku- huta f (hrv.-kajk., slov.) »sinonim: koliba,
ivu > ću upor. skuzi (ŽK) < skožě. Odatle: rije) = úrija (Kosmet) »jedna od prekrasnih
gen. -eta pored hule (Istra, čakavski) »svinja«. apstrakta na -arija uncutarija, odatle inhoativ Wagenschupfe«. Odatle deminutiv na -ica:
Zacijelo je u vezi s uzvikom ffljo uljo, kojim djevojaka koje će pravovjernik uživati u raju«. hutica. Od srvnjem. hutta, nvnjem. Hütte.
ishuncutariti se (Lika) »postati posve huncút«, Riječ je ušla iz muslimanske religije i u bal-
se tjeraju svinje, pored kiš kiš (ŽK). Matze- nahuncutáriti se, -cutārīm; na -ija uncvaûja kanski folklor, u narodne pripovijetke. Bal- Lit.: ARj 3, 738. Štrekelj, ASPh 11, 467.
nauer uporeduje madž. gölye »sus, scrofa«. Peterson, KZ 47, 283.
(ŽK). Od njem. Hundsfott. Upor. i madž. kanski turcizam ar. podrijetla (ar. haura od
Lit.: ARj 3, 731. Matzenauer, LF 7, 216. huncút. Njem. Hund govori se i u šatrovačkom ahviar »crna oka«, od toga pl. hür > perz.-tur.
govoru za psa: "unta. huri; perz. -i označuje jedninu) iz oblasti hutman m (Bosna, Vuk, Juki ć) »sinonim:
hum, gen. huma (1388, Vuk), sveslav. i Lit.: ARj 3, 735. 868. 7, 722. Ribarić, rudar«. Od njem. rudarskog izraza Hüttenmann,
praslav. *НъІтъ, »sinonimi: brežuljak, gla- islama : bug. hurija.
SDZb 9, 152. Štrekelj, DAW 50, 35. Grünen- od srednjovjekovnih saskih rudara u Bosni,
vica«. Veoma raširen toponim. Odatle demi- thal, ASPh 42, 316. Lit.: ARj 3, 736. Lokotsch 848. Elezović 2,
393. Školjić* 336. odatle je toponim Säsina, termini kao Hegen,
nutivi: na -ьс húmac, gen. húmca (Vuk), ta- karan, orat.
kođer raširen toponim, na -ъk humak, gen. hunkaţi, -am pored -čem impf, (leksiko-
-mka m (Srbija) = prema f humka »granično grafi) = (sa nj mjesto «n zbog k) hûnjkati (h)urma f (Vuk) = urma »sinonimi: da- Lit.: ARj 3, 738.
brdašce«. Pridjevi: na -ьп human (soba je (Vuk) »govoriti kroz nos«. Odatle: pridjev na tula, datala«. Odatle naša izvedenica urmă-
humna, Banja Luka) »sinonimi: župan, priso- -av hünjkav (Vuk), hunkav (Stulić), poimeni- šica (bosansko-hercegovačke varoši) »pita na (h)uzur, gen. -ura m (18. v., Vuk; ležati
jan«, poimeničen sa -ina hümnina (Hercegovina) čen sa -ьс hunkavac, gen. -vca, sa -ica hûnjkavica brdu, nizalica«. Balkanski turcizam perzijskog na uzmu, narodna pjesma) »1° sinonimi:
»planinska zemlja (protivno: brdovita)«, na (Vuk), općenito s ispuštanjem k hünjavica »bo- podrijetla (perz. burma > tur. hurma) iz dokolica, besposlica, 2° mirovanje, počivanje,
-ast humast, na -ski humski, na -ovit humòvit. lest u grlu, glavi i nosu«. Taj se on omatopejski oblasti orijentalnog voća·: rum. curmal(a), curma, mir (živjeti na uzúru)«. Odatle pridjev na -ьп:
Kol. hûmlje. Upór. ime zemlje Zahumlje glagol pojavljuje s izmjenama njurhati (Bella) bug. hurma > furma, arb. hurma(e), čine. (h)ūzūran (Vuk) »sinonim: dokolan, dokon,
(već kod Porfirogeneta *za Ыътот > zahlumi = njuhati (Stulić) »idem«. Onomatopeja se hurmae, ngr. χουρμάδι = κουρμας. besposlen, bezbrižan, kornodan«. Na -lija: uzùr-
pl.). Vokal u je nastao iz sonantnog /: stcslav. nalazi i u drugim slavinama. Lit. : ARj 3,736. BI 2,659. Tiktin 466. Mlade- lija m (Vuk) »otiosus«. Denominál na -iti:
Нъітъ, polj. chelm, rus. holm, bug. hălm. Madžari nov 673. SEW l, 406. Lokotsch 885. GM 154- (h)uzúriti, huzurim impf. (Vuk, Kosmet) (na^,
Lit.: ARj 3, 735. 736. 8, 285. 286. Machek,
posudiše halom, Rumunji hum. Miklešičev rum. Slávia 16, 212. SEW l, 400. 155. Škaljić* 336. po-, raz- se) »sinonim: zevkariti (v.)«, raz-
hval 697 hvòja
(h)ùzur 696 bval

godovanja«. Matzenaueru je hvala u pra- (prema tipu Mićun, Maturi) Pilunović (Trav-
ùzuriti, -im, razuzurívati se, -ùrujêm (бар- valiinost f »Absicht, Absichtlichkeit«, koji nije
srodstvu sa lit. kīvola »laus«, gloria«, ali ovo nik), *Pilušin (tip Miljušin) Pilušinović (16. v.),
canin, Srbija). S arapskim prijedlogom Ы ušao u jezik. Nejasno je u istom značenju može biti litavski slavizam. na -aš Puipas, gen. -aša (Lika), prezime Pili-
»bez«: biùzur m »nemir«. Balkanski turcizam ne- umjesto na- nefàlj (Perast, Boka, Vuk)
Lit.: ARj 3, 739. 749. 7, 147. 359. 668. pašić (17. v.), reduplikacija: (tip Pepa, Pepo =
arapskog podrijetla (ar. budur > tur. huzur za ufal gdje je u mjesto na razumljivo. Ko- 728. 831. Elezović l, 202. 2, 403. Mažuranić Péro) Pipa (Lika) pored Pipe (Lika); = Filip
»1° Gegenwart, Anwesenheit, 2° mir, blago- rijen hval- je ušao i u staru dvočlanu antro- 421. Miklošič 91. SEW l, 406. Holub-Kopečný m (Vuk) = Filip (Crmnica) prema f Filipa,
stanje, 3° odmor, spokojstvo«, tur. huzurlu) ponimiju i medu hipokoristike izvedene odatle : 144-145. Bruckner 186. KZ 51, 232. Machek, hipokoristik Fila (Slavonija) = Pilo, na -oje
iz oblasti naziva za način života: rum. huzur Hvalimir (10. v.), Hvalislav, Hvaljen, Hvaloje Studie 99. Slávia 16, 177. 214. Mladenov 666.
GM 98. Meyer, Donum natalicium Schrijnen Filoje, pridjev Filipov, poimeničen na -sk
»Ruhe, Sorglosigkeit«, cine. huzure f »vie com- i Hval, na -ovii Hvapković (1478), danas
413 (cf. IJb 15,296-297). RES 9,274. Matze- + -jak filipovščak (Habdelić) »maj, svibanj«,
mode, tranquille, bien-être, tranquillité«, Valković. Bogohval je crkvena kreacija. Ma-
nauer, LF 8, 5. Iljinski, IzvORJAS 23, prezimena Filipac, gen. -pca, Filipović, na -/
huzuripsire = ngr. χουζουρίζω = χουζουρεύω džari posudiše hala u istom značenju, Ru-
l, 128-182. (cf. Slávia 5, 207). Pascu 2, Filiplje n (18. v., Slavonija) »dan sv. Filipa« =
»se reposer«. munji fală »slavičnost, oholost«, odatle pridjev
191., br. 170. Rešetar, ASPh 36, 548. WP l, *Pilep prema čakavskom prezimenu Pilepič
Lit.: ARj 3, 738. 11, 244. 13, 745. BI 2, hvalnic »ohol, ponosan«, sa lat. sufiksom -osus 445. 2, 531. Boissin, RES 27, 43. NJ 2, 81. sl. (Rijeka, Krk) = Vilip = тр (Crmnica) =
691. Elezović 2, 164. 385. Skok, Slávia 15, > -os fălos »pun hvale, ohol«, odatle faloši, Košuta, Rie. 12, 65. ss. Bilip (ph > b kao u bažulj). Lično muško i
188., br. 79. Lokotsch 877. Pascu 2, 144., br. Cincari fălire. Semantički interesantan je arb.
645. Školjić* 337. žensko ime grčkog podrijetla lat. Philippus < gr.
slavizam fal < hvaljç = bug. falja i falem »bete Hvâr, gen. Hvára m (15. v.), ime otoka,
Φίλιππος. Ovamo i ime grada u Rumeliji
an > grüsse > unterwerfe mich«, odatle etnik na -janin Hvaranin (16. v.) m prema f
(istočna Bugarska) lat. Philippopolis > tur.
hval f (16. v., Hektorović) = (s prijelazom pozdrav falem nderës »čest i poštovanje« i radna Hvãrka (Baraković), Forka. Ktetik hvarski.
Filibe > bug. Filibe (haplologija tipa zakonoša,
od feminina i deklinaci j e medu feminina a) imenica na turski -xhi falëxhi . »Anbeter, Prijenos na opće riječi: deminutiv hvarčica
-popo- > -po-, li ispušteno jer u turskom Filibeli,
hvala (Vuk, danas općenito), sveslav. i praslav,, obožavalac«, koje se semantički ne pokriva s (Brač) »suvrst smokve«, hvârka f (Danilo,
bug. filibelija znači čovjek odatle) > Filiba
»1° laus, 2° merci« = fala, gen. fale pored Vukovim hvaldžija. Taj je razvitak bez sumnje Dalmacija) »vrsta vinove loze bijela i crna
(17. i 18. v.), etnik na -janin Filibljanin, pridjev
fale (Kosmet) »1° pohvala, 2° ponos«. Odatle u vezi s arb. pasivom na -em: hvalim se > grožđa«. Od gr. Φάρος, dalmato-romanski
filibinski; v. Plovdiv.
denominai (faktitiv) na -iti: hvaliti (se), hva- »dičim se čašću« (pri pozdravu, pri susretu prema potvrdama u dokumentima Farra,
lim impf. (Vuk) = falit (Kosmet, ŻK) (po-, s drugim); fal se semantički razvija dalje: Quarra, femininum kao i ostali otoci dalma- Lit.: ARj 3, 54. 752. 9, 847. 848. 850. 856.
za-) »1° laudare, 2° remercier, 3° dičiti se«. 1° bringe zur Unterwerfung, gehe unter tinski u lat. i tal. (Brazza). Mletački naziv Jagić, ASPh 31, 551. Miletić, SDZb 9, 360.
Ribarić, SDZb 9, 177. Mladenov 661.
Odatle postverbali pohvala, zahvala. Impf. (subjekt sunce), 2° schenke, 3° erlaube, 4° znatno odstupa: Liesena, Liesna, danas Lésina,
zahváljati se, zahvāljām (Vuk) = zafăljăt vergebe. Iz izvedenice hvalisati se razumljivo koji se tumači prema Jirečeku od našeg prid- hvistati, -am impf. (Gundulić) »sinonimi:
(Kosmet) »blagodariti«, zahvaljivati, -hvà- je da je u semantičku sferu od hvaliti ušao i jeva na -ьп lěsbno (ostrvo). Ali taj naziv nije biti, udarati, lupati« prema pf. hvisnuti, -em
Ijujēm. Pridjevi: na -ьп pohvalan, nahvalan hvast m, f (14. v.) i pridjev (18. v.) = hvasta f potvrđen u hrvatskim tekstovima. Tal. lésina (17. i 18. v.). S prefiksom o(b)- ohvistati pf.
(Šulek) »absichtlich«, zahvalan, nezahvalan, (Jacantia oliti ~ 1496), odatle pridjev hvas- (riječ germanskog podrijetla u vezi s njem. (Stulić) »udariti« prema impf, ohvistavati,
hvaležan (16. v., čakavci) »sinonim: zahvalan« tav (17. v.) »sinonim: hvalisav«, poimeničen Ahle < alisna) kao opća riječ znači »šilo«. Takva -ivati. Odatle postverbal ahvist, gen. -»' f
(od imenice hvalež m, koja je u slov.); na sf -ьс, -ica, -če, -čina : hvàstavac, gen. -avca m metafora potvrđena je u otočkoj denominaci)! (Smokvica, Korčula) »šiba ili uopće nešto
-Ijiv hvàljiv. Apstraktum na -ba: hvalba f prema f hvăstavica, hvastavče, hvastavima. na Jadranu. Upor. Šilo na Krku. Geografska drveno što se može dohvatiti da bi se nekoga
(18. v.). Radne imenice na -džija: hváldžija Denominal, koji se nalazi i u slovenskom, konfiguracija otoka Hvara odgovara toj me- udarilo«: daj mi bokun ohvisti, da mu dam
m (Vuk) »sinonim: hvališa«, s hipokorističkim češkom, ukrajinskom i ruskom, na -ait: tafori. ménesire. Zacijelo je onómatopeja kao i fisnuu
sufiksom -ία (Ivša < Ivan) hvališa; na -lac: hvastati (se), -ām = f astati se »sinonim : hva- Lit.: ARj 3, 748. Skok, Slav. 181. sl. REW3 istog značenja (v.). Nalazi se i u drugim slavi-
hvàlilac, gen. -loca m prema f hvàlilica — na lisati se«. Sa hv > / i sk mjesto st: făskanje n 346. Hraste, HDZb l, 346-8. Boeglin, PPP nama. Ne zna se ide li ovamo nafištit se, -i
-telj hvalitelj m prema hvàliteljica. Poimeničen i făskavac. Belpstenec ima s umetnutim /: 26, 264-71.
(Kosmet, subjekt rana, kad dobije izgled da
part. perf. pasiva na -tea: hvaljenica f (Bosna) flastati, -am (v.) »hvastati«, koje potječe od Hvllip m (Novaković, Pom. 110; ph > hv se pozlijedila).
»sinonim: pozdrav«, obrazovano valjda prema kontaminacije s onomatopejom. Pf. zafâsnut kao u Hvar) = (ph > p) P'ilip (12. v., Vuk) Lit.: ARj 3, 752. 8, 799. Elezović l, 450.
hvaljen bog, Isus. Sa gr. -isati: hvalisati, se, -em (Kosmet) u rabotu »baciti se na posao« m, muško ime, prema f Filipa, žensko ime ; prezi- SEW l, 408. Holub-Kopečný 145.
hvališēm dobio je faktitiv na -iti isto značenje možda je od hvast-ati sa ne > nu. Nije jasan mena Pilipić (Lika), pridjev Filipov, prezimena
koje je u hvastati se. Odatle pridjev na -av: semantički prijelaz. Ni hvaliti ni hvastati ne Pilipovac, Pilipović, toponim Filipovo, demi- hvòja f = hvòja (Vuk), sveslav., baltoslav.
hvälisav. Istarska narodna pjesma ima u tom postoje u baltičkoj grupi. Ni ie. veze nisu nutiv na -ьс > -äc Pilipac, gen. -pca (Lika), i praslav., »Baumzweig, bes. junger zarter
značenju (?) hvalečati se. Gotovo u svim posve sigurno utvrđene. Prema Brückneru augmentativ na -enda (tip Srbenda) Pilipènda Zweig« = hüja (Vodice, -vo- > -u- kao u
slavinama je razvitak značenja »loben > hvala je u prasrodstvu s nord, škvalą, nvnjem. (Lika), hipokoristik Pile, gen. Pila; na -eta Pi- sura < svora, upor. slov. hója) »plemenita
danken > billigen«. Glede posljednjeg ště- Schwall (prijevoj od skwel > nvnjem. schwellen, leta, odatle prezime Pilētie; prezime Pilić, Pile, jela«. U slov. hvoja = hója »Nadelholz«, u
pena upór. lat. laudare, collaudare. Taj se- vom Wasser, von der Rede} sa prijelazom ie. gen. Pileta, hipokoristik za nadimak porodice ras. hvoja »Nadel, Zweig der Nadelhölzer«,
mantički štěpen vidi se osobito u prilogu sk > slav. h, a hvast je slavenski apstraktum Pilin, prezirno, upravo pridjev na -in od bug. hvóina »Fichtenholz, Fichtenwald«. Hrv.-
nahvao (Dubrovnik) < nahval (Lika), navo od hvatati, a možda i od hvost (v.), dok Machek Pile, pl. Pilini pored Filinovi, (Vodice), Piljo srp. štokavsko značenje rašireno je na sve
(Vuk) = sa deminutivnim -tee nà(h)valicë veže hvastati sa sanskr. kathate (3. 1. sing.) (Sratinska K, okrug banjalučki), pridjev Piljev drveće ispuštanjem specijalizacije na četinjače.
»sinonim: hotimice« = s a f a > > / i a > o »prahlen« < ie. kväst. K. H. Meyeru je hvala Dvor, Piljev Do (toponim), prezimena Pilj Deminutivi na -ica, -ka: hvojica, hvôjka =
poslije labijala (upor. Uvoda < livada) na- < slava (v.), s metatezom suglasnika. Opo- (Lika), Piljević, Piljak (17. v.), Piljaković, hrv.-kajk. hoj ka (zatakne se na desni ugao
folica (Banja Luka) = navalica (Hrvatska). zitum je hula (v.) »Tadel«. To tumačenje Pilja (Lika), Piljuš (Lika); Pilac, gen. -Ica krova kad se kuća nj, sek digne, Lobor, Hrvat-
Upor. s drugim korijenom nàvlasticë i navlaš(t). prihvaća i Machek. Iljinski izvodi također iz (Lika), Pilek (hrv.-kajk. prezime), *Pileta, sko Zagorje). Pridjev na -ьп hvojan, poimeničen
U Vrbniku (Krk) sa dva prijedloga na + s: iste ie. baze hula i hvala: ie. *Шоџа > hva- odatle crnogorsko prezime Filetin; *Pilun sa -ica u toponimu i hidronimu Fôjnica
nasvalito »osobito«. Odatle apstraktum na- »krik pohvale« prema *khõu > hu- »krik ne-
bvòja 698 (h)vŕljati (h)vrljati 699 (h)vrljati

(utječe u Bosnu), upor. poljski toponim Most m od praslav. *cholsti>, drugim korije- taj glagol potvrđen na hrv.-srp. teritoriju; »po kući koješta raditi«, hrv.-kajk. švrljati =
Chojnice i rus. hvojnik »junger Nadelwald, nom. U čakavskom je taj korijen zastupljen u h- je postavljen prema bug. hvărljam pored švrljati, švrljam (ŽK) »herumschleudern« prema
Tannenzweige«. Slov. kol. hojevčje > ime augmentativnoj izvedenici na -ina hlostlna f farija »idem«. Iteratív na -va- zavrljívati, vrij ati, vfljãm (Vuk). Vukov impf, pored
kraja Kočevje < njem. Gotschee, odatle ku- (Istra) »racemus baccis nudatus«; o mjesto a -vrljujēm. U preflksalnim složenicama po- »werfen« znači i »schleudern, ambulo« kao i
ćeber (hrvatski gradovi) »pokućarac«, huj če je kao u rob pored rob ili je nastalo unakršte- stoje interesantni semantemi: navfljati, nà- švrljati. Upor. zbog hv > šv hrv.-kajk. hel
od hvojka, hrv.-kajk. hejyevja pored hejėyvlja njem (kontaminacijom) sa hőst »idem«. Druga vfljām (Vuk) »(metafora) mnogo djece po- za htelb. Od istoga je korijena bez sumnje
(Bednja) »borova šuma« < hvojev + -je. je kontaminacija sa u mjesto α prema hust roditi, izroditi«; obavrljati, -am (objekt šal) vrludati pored erlúdati (Vuk). Gubitak h u
Baltičke usporednice imaju sk- za sláv. h: lit. hljustôvina (Dalmacija) »idem«; hùstolina (16. »omotati«. Odatle na -un: obavrljun n »nekakva hv- dopušta da se ovamo stavi i apstraktna
skujà »Tannen- oder Fichtennadel«, lot. skujas v., Dubrovnik) »idem« dobila je svoj / mjesto kapa« (Bosna i Hercegovina). Značenje pf. izvedenica po deklinaciji г od pridjeva hrl
»idem«. Upor. stir, see »Hagedorn« u prijevoju. v od *holstb. Upor. i čakavsku kontaminaciju navŕljiti se, navrljlm (srednja Dalmacija) vrlet ţ »declivitas«, odatle pridjev na -ьп
Nema jedinstva u tumačenju razlike između sa gust: gušć »cannabis degener (пес mas, пес »nakriviti se« dopušta da stavimo ovamo Vu- vrîetan, Semasiološki razvitak bio bi od vri;
balt. sk- i slav. h. Uhlenbeck i Welde-Pokorny femina) faex« (Istra). Riječ hljâst (18. v., je- kov prilog naovïljcê = naovrljkē »sinonim: bačen > hitar > strm. Možda ide ovamo i
uzimlju metatezu sku > ksu, tako i u hvala danput) mjesto kljast (v.) ne ide ovamo; to nakrivo«. Pridjev: na -av vrljav (Vuk) = lički kolektiv àvflje n (Lika, Vuk, Srijem)
(v.) za stisl. skval »Wortschwall«, dok Pedersen je semantički i fonetski sasvim druga riječ. vrljook(ast), odatle hipokoristik vŕljo m. Upor. »herbae inutilis segmenta putrescentia«, upravo
i Berneker uzimlju za slav. hv ie. ghu, a za Obje praslav. riječi *hvostí i *cholstb etimo- brus. verlovokij »(rus.) kosoglazyj«. Miklošič ima »što se odbacuje < (K)vrljai. Početno a po-
balt. sk- ie. sqhu, tj. tumače tu razliku po- logički su neobjašnjene. Machek i Matzenauer hrv. pridjev na -ast : žvrljast »non longe videns«. javljuje se u (h)avar, gen. (h)avara m (ŽK)
kretnim ie. s-. Drugi pretpostavljaju ie. ko- uzimlju da je hvostī u prasrodstvu sa njem. Onomatopeja kojom se oponaša zvuk što ga »komad štapa što se baca na krušku ili jabuku
rijen *qseu- > *sqeu- sa formantom-ıp. Bruckner Quaste: *gvostz > hvost ъ. Vasmer traži proizvodi bacanje predmeta, dopušta i drugi da se sruši plod«; ar je čakavska zamjena za
izvodi ftvoja od polj. chwiać »schütteln« < vezu sa avestom. Iljinski tumači polj. chusta suglasnik, b mjesto hv: brljati (Vodice, Istra) sonantno f. S rijetkim prefiksom ko- (v.)
*chvëjç, chvějati. iz ie. korijena *kseu- »rezati«, Kawczyński s »bacati kamenje«; hv- sa te onomatopeje pre- ide ovamo kovrljati, -ãm (Vuk, Crna Gora)
gót. húzd. nosi se u búg. na stcslav. vrъgĢ, vřešti > vra: »sinonim: kotrljati (v.)«, s prefiksima na-,
Lit.: ARj 3, 753. Ribarić, SDZb 9, 152. bug. hvărgam pored vārgam »schleudern«. za-: nakovrljăti, -am (pejorativno, objekt vodu
Miklošič 92. SEW l, 407. 408. Holub-Kopečný Lit.: ARj 3, 632. 635. 738. 753. 754. Ple-
Rumunji posudiše (a)zvîrli »schleudern, wer- u jelo, Kosmet), zakovrljati, -ãm (Piva—
145. Bruckner .181. KZ 51, 238. Mladenov teršnik i; 271. Štrekelj, ASPh 27, 48-50.
667. Trautmann 268. WP l, 501. 2, 602. DAW 50, 23. Mažuranić 420. Miklošič 88. fen«, odatle s lat. sufiksom azvîrlitură f »Wurf«, Drobnjak). Ta je Onomatopeja leksikalizirana
Machek, Slávia 16, 203. 214. Joki, ASPh 29, 92. SEW 394. 409. Holub-Kopečný 145. azvírlitã f »Steinwurf« pored lat. arunca, u kovrljãk, gen. -aka (Vuk, Petrovo Polje,
644. Petersson, KZ 46, 145. ZbNŽ 21, 184. Bruckner 187. KZ 42, 348. Vasmer, RSl 6, odatle je a- u azvîrli. Češ. chrleti, chrliti »1° dolina Cetine, Dalmacija) »gužva od crvena
174. Petersson, KZ47,278. Iljinski, Izv ORJAS werfen, jactare, 2° eilen« dopušta fonetski i crna što udate žene nose na glavi, preko
hvost m »1° rep (Vrančić), 2° (metafora) 20, 3, 104 (cf. JF 5, 186). Machek, Slávia 16, (gubitak v u grupi hv pred sonantnim ŗ i toga jašmak-bošča«. Taj folklorni termin
Traubenkamm«, u slov. hvôst = host (Hrvatsko 194. 214. Matzenauer, LFS, 6-7. Kawczyński, semantički da ovamo stavimo hrliti, -im upor. sa hondelj, fãnjâk (v.). Dopustiti se mora
ASPh 11, 609-610. (15. v., dubrovački pisci) »sinonim: hitjeti«
primorje), odatle augmentativ na -ina hostine da se u mnogim od navedenih leksema na-
f pl. (čakavski), sa vo > u hùstovina (Mikalja) i pridjev hro < hfl, hŕla (Crna Gora, Vuk) lazi i ie. korijen *uer- koji je u vrtjeti (v.), itd.
»sinonim: grozdovina, odatle sufiks -ovina)«, »3° hvrcati impf. (Dubrovnik, 16. i 17. v.), »sinonim: hitar«. Pridjev je i slovenski. Miklo-
(metafora) Dickicht, Reisholz, Gehölz, slov. host u jednoj poslovici i nejasna značenja u alite- šič ga identificira sa vrli od vreti (v.), što Lit.: ARj l, 125. 3, 703. 4, 413. BI 2, 548.
m prema f hosta (sa vo > o kao u gozď)«. raciji ne hvrca, ne brca. Upor. frcati (ŽK, bi u kojem drugom narječju i moglo biti, 751. Ribarić, ADZb 9, 135. Vuković, SDZb 10,
Značenje 3° očuvalo se u imenu kraja HvosUno subjekt iskre) »sprühen« i slov. frcati, frcam ali kod dubrovačkih pisaca nema vr > hr. 385. Elezović l, 438. Miklošič 92. 384. 413.
(pridjevski toponim na -ьп poimeničen u sr. pored frkati, frkám »spritzen«. Zacijelo ono- Rumunjska zamjena zv za hv dopušta da se SEW l, 410. Holub-Kopečny 143. Machek,
rodu) u Metohiji (Decani i Peć), odatle pridjev matopeja kao i ovi glagoli. ovamo stavi švrljati, švrljam (Vuk, Srijem) Slávia 16, 215.
na -sk hvostbnbskyj. Ovamo kvost (15. v.) Lit.: ARj 3, 754. Pleteršnik l, 202-203.
»biljka konjski rep«. Sa vo > u kao u skvoze >
skuzí (ŽK): húst m (Istra, čakavski) »1° (h)vrknuti, vfknem pf. (Vuk) (od-) »odlet-
cannabis degener, 2° frutex«. Značenje 2° sa jeti zujeći (subjekt ptica)« = frknuti (Hrvatska)
istim fonemom hrv.-kajk. hustá f (Beloste- = frkmti (ŽK). Onomatopeja, kojom se imi-
nec, akcenat Ivšićev) = husto f (Bednja) tira zvuk letenja ptice, nalazi se i u bug.
»šuma«, odatle pridjev hôusni »šumski«. Kod hvărkamb pored fărkamb impf, prema hvnknâ
Marulića u Juditi dolazi 4 puta bust (2, 38: pored fărknă »letim«. Ovamo i naziv čvorka
oblak gromi u hust; 6, 90: /gen. pl./ Betuli- hvrljak, gen. hvrljka pored vrij ák, gen. vrljka
jani oružanih hust stase nad njimi u strani; (Glina) »sturnus vulgáris L.«, medu raznim
6, 103 i da ljudi huste zaskoče na čistih; 6, 112 drugima kao brljak, čvrljak, čvrljak, škrljak.
mnogu pratež ondi razuzeše u hust). Značenje V. glede posljednje i hvrljati.
je u zadnja tri primjera metaforicko »hrpa, Lit.: ARj 3, 753. 74. BI 2, 750. Hirtz,
gomila«. Upor. poredbu u Nauku Bernar- Aves 25. 157. 554. SEW l, 410. Machek,
dinovu: crkva sveta strašna kako hust vojske g Slávia 16, 214. Mlađtnov 667.
boju dobro narejene. Značenje 3° je kod Ma-
rulića 2, 38 i kod Vetranića: veći broj vila ner (h)vrljati, vfljãm impf. (Vuk) (od-, pro-, na-)
li je pčela roj u hustu stojeći. Hust je toponim »sinonim: bacati« prema pf. (h)vrljiti, vfljīm
u Srbiji. Značenje 2° izražava se u slov. (raz-) »baciti«. Sa početnim h- nije dosada
I
-i1, dočetak talijanskih porodičnih imena Ovamo još ipacno (Boka, prilog) »malo«. Ne zna
(prezimena), podrijetlom lat. nom. plur. ili se pravo što je pacno. Budmani uporeduje sa
gen. sing, po deklinaciji o, kroatizira se od ipic (v.). To će biti prije naš pridjev
13. v. sa -evie, -ović, -ić. Primjeri: Mihajlo sr. r. od lat. paucus preko dalmatoroman-
Majnerević (Dubrovnik) = Maineri 1235. (Mon- skog izmijenjen u dočetku prema kolicno =
serb. 40), Pikolomenović (Kačić, Korabljica) = kotišno. Upor. lino od isto. Ovamo ide još
Piccolomini. Kod Bartulić = Banali ne može ipak (Vuk), jednom ipako, iako, (sve) ako i =
se znati radi li se o prevođenju, jer od Bartul iako, da i = i da, premda i, ta i, te i. Kopu-
može i kod nas descendencija glasiti Bartulić. lativni veznik г »et« spaja se sa li (v.) u disjunk-
Lit.: ARj 6, 391. 9, 846. tivno ili, stcslav. i rus. Odatle je impf, iliciţi
(Voltiđi) »imitirati«. Sa deiksom iz dativa
ia (Vuk), sveslav. i praslav. kopulativni
lične zamjenice ti (dativom) Hiti (15. v.).
veznik, »1° et (kao proklitika može dobiti
Pojačava se i sa deiksom iz pokazne zamjenice
akcenat od riječi što za njom slijedi: pop ì
za 3. 1. -no (v.) ino (Jačke, ugarski Hrvati).
fratar), 2° kao prepozitivna partikula za poja-
Upor. slov. in. Po postanju je i u svim ovim
čanje (deiksa) u značenju »etiam« dobiva na-
funkcijama ie. lokativ pokaznog zamjeničnog
glasak (г on); kada stoji pred riječju koju ističe,
korijena oje < ie. ei, čemu tačno odgovara
piše se rastavljeno od nje«. Ovamo hrv.-kajk.
grčki hipotetski i koncesivni veznik ε í. Može
i slov. izda < i + suza »sinonim: išće, jošće,
se tumačiti i ie. instrumentalom (socijativom)
jošte (se), još«. Kada stoji kao postpozicija
ēd, upór. istočno-lit. ê. Paralela bi za to bila
poslije priloga i zamjeničkih likova, enklitika je,
semantički razvitak prijedloga cum > rum.
gubi značenje, leksikalizira se u narječjima i
ću = şi »et«. Razlikovati treba г (Kosmet)
pretvara u j. Tada se piše zajedno : òndaj pored
»uzvik radosti, čuđenja, Ijutine«, ř (Kosmet)
onda, tadaj pored tada, tûj pored ία, to = toj
»uzvik čuđenja i negodovanja«. Taj se uzvik
(listina Stjepana Kosače 1465, Lučić), kao i >
veže sa -i, -h, -ju(ju) : ii (Vuk, uzvik čuđenja), ih
kaj > kî (Lika K, Prčanj), onogaj, togaj itd.
(veselja i čuda), iju, ijujû (veselja). Kao a(K),
pored onoga, toga. Prema Maretićevu tumačenju
u(K) i taj je rezultat refleksivnih glasovnih
nalazi se i u m taj, ovaj, onaj, saj. Toj deiksi
pokreta na vanjski podražaj. Neoforniljen je,
odgovara u rum. şi < sic »et«; acelaşi »ovaj«.
dok je i oformljen, kako se vidi iz ie. etimologije.
Iz pojačanja razvija se koncesivno značenje,
»sinonim u prilozima: makar, ma«. U tom se Lit.: ARj 3, 754. 770. 781. 851. 782. 784.
slučaju piše zajedno i dobiva akcenat: ikad(-a,
786. 788. 791. 794. 841. 4, 86. 89. 91. 146.
98. 657. 8, 893. Rešetar, Štok. 265. Pleteršnik
-ar, -are) = igđa(-re, 15. v.), igdje (16. v.), 304. Elezović 216. 229. Maretić, Stroj. 77.
ikakav, itko = tko, isto pored išta (sa -a od Miklósié 94. SEW l, 415. 589. Holub-Ko-
rana) = ištore = ištarė (Ranjina, 16. v.), pečný 146. Bruckner 189. Vasmer 467. 483.
ikako = ikojako (Crna Gora), ikaki, ijedan, Mladenov 96. Leskien, ASPh 22, 1. WP l,
Ш (čakavski) = ikoji (16. v., Vuk), ikolik 99. 100. Matzenauer, LF 8, 9.· Boisacq3 219.
(18. v.), ikoli(-e), ikud(a), iole (prilog) = jolke Musić, Slávia 8, 226-244. Rad 127, 140-
»i malo, samo malo, ako i malo«. Samo ole · 209. 134, 1-79. 142, 1-125. Belie, Príroda
ne dolazi. Postanjem je stcslav. jeh »koliko«, 135., § 105. Hujer, Dekl. 56-57. Matzenauer,
LF 11, 351.
prilog jele »jedva«. Glede je > jo uppr. još (v.)
i bug. oďvaj. Od iole Golub je stvorio õlina i3> Ja> Ie anaforička je, demonstrativna i re-
»veličina« kao matematički termin, koji se ne- lativna baltoslav., sveslav. i praslav. zamjenica.
kada češće govorio u Hrvatskoj, danas rijetko. Kada se upotrebljava kao demonstrativna, za-
702 703

rum. tare: jak, jaka »moćan, potens«, prilog razlikovanja pridjeva od imenica u deklinaciji. vanja još se vide u južnoslavenskom. Prema
mjenjuje se u hrv.-srp. sa onaj (v.). Kao de-
U južnim je očuvana prvobitna semantička tome se u pogledu člana razvitak baltoslaven-
monstrativ za 3. /. imala je istu sudbinu u jâko »sinonim: veoma, vrlo«. Paralela je i u
gr. οίος τε. U značenju »snažan, krepak« jak, naporednost, dobar pored dobri. Naporednosti skog jezika razlikuje od romanskih u toliko
slavinama kao lat. is, ea, id u romanskim je-
jaka, protivno nejak (Grbalj) »slab«, objači (18. nema ni u hrv.-srp. kod pridjeva izvedenih što se romanski član razvio iz latinske beš-
zicima. Održala se samo u ostacima u hrv.-srp.
v., Jambrešić, Stulić) = pojali, nalazi se još s pomoću sufiksa -sk, gdje su Poljaci i Rusi članosti, a baltoslavenski obratno, iz prvo-
Već u stcslav. nije se upotrebljavala sama, nego
u slov. i u bug. Zbog toga nema sumnje da je očuvali arhaičke oblike bez zamjenice samo u bitnog člana razvila se pridjevska morfologija.
kao relativna zamjenica u vezi sa deiksom -že>
rum. tare značenja »stark«, koje se ne nalazi ni toponimi j i kao Gdansk > njem. Danzig, U pogledu morfološke vrijednosti demon-
-r(e). Odatle se očuvao sr. r. sing, kao uzročni
u jednom drugom romanskom jeziku, preve- Verhojansk, Jenisejsk, Tobolsk itd. U hrv.-srp. strativne zamjenice i, ja, je kao baltoslavenskog
veznik jer = jera = jer(-e, -a) »quod, cur«
denica (calque) južnoslavenskog semantema. Taj svi pridjevi bez izuzetka glase na -skī. To se člana postoji potpun paralelizam sa romanskim
< ježe, koji u Lici znači »zašto«. Razvitak je
se opet ne nalazi u sjevernim slavinama gdje jakb dogodilo zbog toga što bi -sk kao krajnja su- jezicima. U gen. sing, dobra + jego > do-
sličan kao u što = fr. que < lat. quid, koji mogu
znači »kakav«. Oblik jak je dao u našem jeziku glasnička skupina morao dobiti nepostojano a: braago, dobrago, hrv.-srp. dobroga, u gen. pl.
imati i uzročno značenje. Upor. rus. ože
čitavu leksikologijsku porodicu. Superlativ u srbbbskb itd. morao bi u neodređenom vidu dobrijeh, dobrih itd. padežni sufiks -og(a),
»quod«. Odatle er (Dubrovčani, 16. v.) bez/ =
Kosmetu bez -ji: najjãk (čovjek). Deminuira glasiti *srpsak, čime bi se odviše izolirao u -ijeh — -ih karakterizira morfološki gen. sing,
e »quia, quod« sa gubitkom r u dočetku, upor.
deklinaciji. Generaliziran je određeni vid i i pl. upravo kao u rum. što su u gen. sing.
jule, vece (v.), eda (li), jeda (If); je se veže i sa se sa dva sufiksa: -te i -bk; jakačak, jahačka
(Kosmet). Apstrakti su na -ost jakost, gen. kod pridjeva na -nji (v.) kao u jutarnji, svagdanji, izvorului < vlat. izvor + Ului za kllat. ïllî,
Іь jêl (Vuk, narodna pjesma) »jer«, éli; el
iskrnji, prvi itd., kao i u komparativu i super- gen. pl. izvoarelor < pl. izvoare + lat. ilio-
može uvoditi i podređene rečenice. Veže se -osti f (Vuk, 14. v.), protivno nejákost, s pri-
lativu. Morfološka tendencija prevladava me- rum, -lui, -lor, dativ i gen. pl. člana, prvobitno
.analogijski prema zašto = zakaj s prijedlogom djevom na -ъп jakostan > jakosan i deminu-
đutim danas u deklinaciji i u hrv.-srp. tako demonstrativa za 3.1., upravo padežni nastavci
za u zaer (Lastrić, Margitić, Pavić), zajer tivom jakosca, na -ota jakòta (znači i »jaki vo«,
da se samo u narječjima drži neodređeni vid, imenica i pridjeva za m. rod u gen. sing. i pl.,
(Došen) > zar (Vuk), zar pored zar (Kosmet) Lika) = jokota (Kosmet) = na -ina jačina =
i to samo u prilozima, kao slīpa, zgrda, prez- analogno za ž. r. -ei (apei < lat. aqua + vlat.
»1° upitna čestica s intonacijom čuđenja i neo- na -ica jačica (Ljubiša) = na -oba Jakoba
čekivanosti, 2° etwa, num, forsan; sinonimi: (Kosmet) »snaga«. Kolektivi po deklinaciji i:
màla, kmâli, itd. (ŽK). Zamjenica i, ja, je u illáéi kao i u hrv.-srp. lijepe sa -e < e + je).
nejal, gen. -i f (Vuk, Dalmacija) = nejačad f određenom vidu: je upravo baltoslavenski član, Morfolo.ško razlikovanje pridjeva od imenice
da li, eda li, počem, valjda, da ako, helbetana,
koji ima svoje paralele u grčkom i rumunj- s pomoću zamjeničke deklinacije člana dade
šat, možda«. Glede stezanja a(j)e > e kao u (Martié). Poimeničuje se sa -bk m prema -ica:
skom kao i u članovima drugih jezika. Prvo- se uporediti sa francuskim članom koji ta-
zajecb > zec upor. i bug. zer(é) »wohl, doch«. nejačak, gen. -čka (Konavli) prema nejačica
bitno on se odnosio ne na pridjev nego na kođer ima pored sintaktičke i morfološku funk-
Oblik zar, koji se upotrebljava u istočnom (Vuk). Na -ušica: nejakušica (Vuk) »inokosan
imenicu koja slijedi, kao u svim jezicima koji ciju u poimeničenjima pridjeva i razlikovanju
hrv.-srp., tumačio se (Rešetar) i iz tur. zahir čovjek«. Denominali na -iţi: jâliti, -im (ob-,
poznaju član. Što se spojio u baltoslavenskom singulara od plurala kod imenica i pridjeva
»scheinbar, anscheinend«, а i iz zīrā »jer«; ohne-, Lika), na -ja- impf, jačati, -am (iz-
ne sa imenicom nego sa pridjevom, tome je koji su postali u golemoj većini indeklinabilija
zaer, koji se ne može dijeliti, govori protiv »oslabiti« /Lika/, o-, ob-, ohne-) = ojačat
uzrok enkliza, zbog čega se zamjenica koja se u današnjem francuskom govoru. Razlika je
takvog izvođenja ;jer se veže zbog istoznačnosti (Kosmet) prema iteratīvu na -va- -jačavati
nalazila između pridjeva i imenice, izgovarala jedino u tome što je baltoslavenska zamjenička
i sa bo u jerbo (Levaković, i danas se često samo s prefiksima (ob-, obne-), na -ariti jàkariti
s pridjevom kao jedna riječ, upravo kao vidim deklinacija gramatikalizirana mnogo ranije od
čuje na zapadu) = erbo (Dubrovčani). se, -lm (s-, u-} »1° uhititi, 2° rvati se«. Ovamo
ga što se izgovara kao jedna riječ. Jedinstvo romanske morfološke vrijednosti člana.
idu i prilozi jaka (Vuk) u izrazu: nas je jaka
Ák. sing m *jb očuvao se u nj »njega« u vezi se osjeća tako jako u ovim slučajevima da slabo Ie. veze dobro su utvrđene: e, i su prvo-
»mnogo« i jako (zapadni krajevi) »vrlo«. Zna-
s prijedlozima za nj, po nj, preda nj, poda nj, pismeni ljudi teško nauče pisati rastavljeno bitne ie. demonstrativne partikule : lit. jis »on«
čenje »qualis« očuvalo se samo u prilozima jak
nada nj u štokavskim govorima, kod Marulića te grupe. Upor. tal. pisanje dirmi, darmi itd. m prema f ji — ák. f. sing. ju < stcslav. jo,
(18. v.), jakda = jeudi (17. v.) = jaki (16. v.,
sa nj (biti) »jači biti« (Ivšić), po ni < po nje. Kako se pridjev jednako deklinirao kao ime- pi. ję. Od toga demonstrativnog korijena stvoren
Dubrovnik) = jakino = jakono = jakore
To nj dobilo je analogijom -ga, unakrštavajući nica, on se morfološki morao razlikovati od je relativni io, od kojega je i, ja, je, sanskr.
(-re < -že), jakno (16. v.), koje su istisnuli
se s oblikom njega. ŽK govore također u for- imenice samo određenim mjestom u sintagmi, yah, avesta yo, gr. ος »kojí«, praslavenska re-
iz upotrebe sinonimi kao, kako. Ovamo možda
muli fală njga budi čast i dika (odnosi se na i to pred imenicom, kao u tur. Ak hisar »Beo- lativna zamjenica i baltoslavenski član.
i složenica na jakariječ (16. v.) »riječima, izri-
boga); n je došao na jb od njega, njemu, njih, grade. Zamjenica se stavljala pred imenicu, Lit.: ARj 3, 25. 26. 767. 769. ·4, 383. 391.
jekom, javno«, ali može biti i prilog jako
njima, nju, njom, njoj, njegov (v.), njen — njezin u čemu je mala razlika u gr. б áívS-ρωπος б 429. 422. 430. 431. 432. 433. 434. 437. 438. '
(17. v.) = jakom (Vuk) »sad«, odjàko (Vuk)
(v.), gdje je ostatak od prijedloga ъп »u« i αγαθός = rum. omul bun = omul cel bun, 590. 596. 369. 370. 582. 7, 865. 8, 597. 10,
»odsele«, dojako »dosad«, odatle pridjevi jâkovan
зъп »sa«. Bez n upotrebljavaju se samo enkli- u sintagmi a limbii române. Kada se član i, ja, je 770. Elezović l, 250. BI 2, 405. 632. 808.
»nov«, dojakošnjī; složenica jakoroče, gen. -eta
tični oblici: ju, je, ih, im. Druge izvedenice srastao s pridjevom u jednu riječ, jednako kao Miklošič 106-107. 399. SEW l, 416. 417.
»dijete istom rođeno« neće biti u vezi sa jakb
kao ide, ideže »gdje«, iga »kad« (upor. bug. koga u rum., bug. i arb. imenici, određeni je pridjev 418. Holub-Kopečný 151. 477. Bruckner 197.
»qualis« nego je od uzvika ja = rum. iacă
glede -ga), iže, relativna zamjenica »qui«, mogao mijenjati mjesto (upor. polj. dzień do- 204. 642. KZ 45, 302-303. ASPh 11, 130.
»eto«.
ižekaždo »tkogod«, prilog jelma (upor. veoma bry), -i u određenom pridjevu bio je živ u Meillet, RSI 3, 168. MSLP 9, 49. 23. 78.
Najvažniji je ostatak od i, ja, je u službi
glede -ma) čitaju se na hrv.-srp. teritoriju •stcslav. kao veoma često i danas u hrv.-srp. Vasmer 470. 472. RSl 6, 193. Mladenov 702.
demonstrativne zamjenice u određenom vidu
samo u knjigama pisanim crkvenim jezikom. U predikativnoj se dopuni može upotrijebiti WP l, 98. Trautmann 103. Vaillant, RES
pridjeva, koji ide također u baltoslavensku je-
Pridjev ider »sinonim: isti« imaju Mikalja i samo neodređeni pridjev, upravo kao u fran- 20, 5-12. Boisacq3 330. 376. 721. Hamm, KZ
zičnu zajednicu. Upor. dobrb jb > dobri sa
Stulić. Glede -der upor. također (v.). Ovamo cuskom što je imenica bez člana kad je predi- 67, 118-119. Matzenauer, LP 8, 18. 32.
lit. geras + -is, stprus'. pirmaun + ien, + in.
ide ižedomac, gen. ižedomca (jugoistočna Sr- kativna dopuna. Stalna izgovorna veza s pri- Elezović l, 198. 2, 512. JF 14, 205. Rešetar,
Slična zamjenička deklinacija nalazi se još u djevom na prvom mjestu bila je fatalna za
bija) »starosjedilac«. staroiranskom i u sjevernim kavkaskim jezicima ASPh 27, 609. De-ry § 998. Jagić, ASPh
baltoslavenski član. Ona ga je uništila i pre- 13, 629-630. Iljinski, RFV 52, 275. Fraenkel,
Izvedenica sa sufiksom -ako, koja je također koji nisu ie. U tom pogledu postoji osjetna nijela njegovo značenje sa sintaktičkog na
baltoslav., jakz nije se očuvala u značenju razlika između sjevernih i južnih slavina. U KZ 51, 246-247. 53, 58. Jagić, ASPh 2,
morfološko polje. Ostaci prvobitnog razliko- 396. Spitzer, WuS 6, 209.
»qualis«, lit. jõks, nego u značenju lat. talis > sjevernim određeni vid ima morfološku funkciju
-ica1 705 -icar
ïbar 704 -ïca1

Slušnica pored Slunjčica < Slunjštica »slunjska icati se, lie mi se (Vuk) »sinonim: štucati
ìbar, gen. -bra (13. v., Kosmet) = ìbar ibričić (narodna pjesma) = imbričić (Stulić,
rijeka«. Isto kod luka na otocima: Šašćica se«. Stulić ima ikati, -čem, -kam »idem«.
pored Ihar (Vuk) = ìbar (Budmani) »1° desni Vodopić, Dubrovnik), na -ьс imbričac (Stulić,
»luka kod mjesta Sali (Dugi otok)«. U morfo- Budmani tvrdi da je to ruska riječ, ali dozvo-
pritok zapadne Morave (hidronim), 2° kraj nepouzdano), na -će, pl. -cici ibrice = jebnie
lošku funkciju ide i onda kad služi za tvorenje ljava mogućnost da se nalazi i u našem jeziku
i mjesto kuda protječe (v Ibru na reče rekomej (Kosmet). Balkanski turcizam perzijskog po-
imenica od sintagme: zanoktica (Vuk) od jer Vuk ima izvedenicu ikavka »sinonim:
Studenící) (horonim i toponim, utječe u Go- drijetla (perz. složenica od ab »voda« i rihten
za noktom. U korelaciji sa -ik u maskulinima podrig«. Upor. bug. ikam, ikavica i rumunjski
lijsku Moravu kod Kraljeva niže Karanovca)«. »liti« > ar. ibrik, tur. prostonarodno ebrik
-ica izražava ženska lica određenog zanimanja: slavizam icui »ächzen, stöhnen«. Ta onoma-
Odatle deminutiv na -ьс: Iharae, gen. -rea »sud za vodu sa noscem kroz koji se pije voda«)
predsjednik-predsjednica, zapovjednik-zapovjed- topeja nalazi se u bug. ikam, ukr. jikaty i
»pritok ibra«. Pridjevi na -ski: įbarški (srez), iz oblasti muslimanske religije: rum. ibric
nica, blagajnik-blagajnica. Od glagolskih osnova ŕus. ikãtb i oba lužičko-srp., češ*, (zajjikati.
poimeničen sa -ica: Ibrštica (mala rijeka u »Wasserkrug«, bug. ibrik, arb. brík.
tvori nomina agentis za maskulina: priča m Različita je varijanta onomatopejskog jecati,
Crnoj Gori: izvire ispod planine Plane i Lit.: ARj 3, 765. 813. Elezović l, 217. JF od preti se (također prezime). Takva pravi ječati (v.), u kojem je e < į.
utječe u Moraču kod Jasenova); na -ου: 14, 197. Lokotsch 894. Mladenov 196. ASPh i od pridjeva: tvrdica; sintagme: konjokradica, Lit.: ARj 3, 766. Mladenov 221. Miklošič 95
Ibrovo vrelo »mjesto gdje Ibar izvire«. Odatle 37, 286-287. (cf. JF 3, 212). SEW l, 419.
Brückner 190. Matzenauer, LF 8, 9. džepokradica; i od izvedenica na -alo: va- SEW l, 413. Holub-Kopečny 154. Tiktin 751.
zacijelo prezime Ibròvac »čovjek iz Ibra (kraja
ralica »prevarant«. U semantičkom nijansi- Matzenauer, LF 8, 9. Vasmer l, 476.
ili mjesta)«. Upor. još Ibr u Volinju (Rusija),
ibrişim m (narodna pjesma, Vuk) »svileni ranju osnove igra veliku ulogu: osnova-osno-
pritok Tetereva. Može se uporedivati sa ba-
konci za vezenje«. Upotrebljava se i kao prvi vica, stepen-stepenica, ralo-ralica. Od supstan- -īč, sveslav. i praslav. sufiks grupe k, pra-
skičkim apelativima ibar »dolina, vallée«, ibai
elemenat složenice ibrišim-tkanica, ibrišim-ko- tiviranja pridjeva na -ьп i part. perf. aktiva slav. -ikio, složen od -ik i -įo. Služi za tvo-
»rijeka«, odatle *ibaica, vaica > španj. vega
nac. Shvaćen je i kao naš pridjev ibrišima glagola na -iti stvoren je konglutinat -nica, renje nomina agentis od imperfektivnih gla-
»ravnica« (upor. prezime poznatog španjol-
serdžaza. Sa tur. -li je indeklinabilni pridjev -ionica, koji služe kao samostalni sufiks u gola na -iti: branič od braniti, vodič od vo-
skog dramatičara Lope de Vega), sard, bega
kao epitet: ibrišimli uzda. Odatle prezime suvremenom jeziku: napojnica, gostionica. Sa diti, gonič od goniti, jarić »velika ljubav« <
»idem«, ibi »obala«, arag. ibon »Bergsee«; an- -ē: -icē postaje priloški sufiks, koji varira
tičko ime španjolske rijeke Ebrus > Ebro, Ibrišimović. Balkanski turcizam perzijskog po- ono što jari; povratič, zvonič. Dobiva i demi-
drijetla (perz. äbňšum > tur. ibrişim »preden sa -ее, -kë: od sintagmatskih priloga: tznova- nutivno značenje: *gospodič od gospodin,
"Ιβηρ (Steph. Byz., rijeka), "Ιπυρρα (fons, iznovice, isprva-ispruice. Nalazi svoju paralelu očuvan u deminutivu gospodičić m prema f
Halaea, СЮ 332, 15, 17), etnik ІЬегі = gr. svileni konac«) iz oblasti tekstila: bug. ibrişim.
u arb. th kao u sontënith (Kalabrija) »noćas«. gospodična (hrv.-kajk.) »gospođica«. Dolazi ri-
"Ιβηρ, Virk' »Gruzinei«, odatle rus. Iverija. Lit.: ARj 3, 765. Elezović, NJ 2, 47-50. U svim ovim funkcijama nema nikakve afek- jetko i na imeničke osnove: ribič (hrv.-kajk.,
Manje je uvjerljivo upoređenje sa eb(K)ura tivne vrijednosti. Tu dobiva kad postaje
»tisa, taxus, fr. if«. Svakako predrimski i pred- slov.) Kao prezime mijenja -ič u -ić: Ribić
-īc, deminutivni sufiks, varijanta od -ič, ako deminutivan sufiks, kad izražava, ono što je
ilirski hidronim. je u korijenu palatami suglasnik. Dolazi i u (ŽK). Kao hipokoristik: Radić (12. v.) od
malo, nježno, dragocjeno: kućica od kuća, пјг- Radoje. Upor. -äc.
Lit.: ARj 3, 764. Elezović l, 216. Bertoldi, toponimiji. Tip. : konjic. va-njlvica, zjenica, dječica i bezbroj sličnih.
ZRPh 37, 146. Ribezzo, RIO 2, 17. REW* Lit.: Maretić 275. Boskovic, JF 15, 72- Lit.: Maretić 277., § 334a. Vandrák 2,
I u toponimiji obilno je zastupljena ta vrijed- 614., § 594. i § 583. Jagić, ASPh l, 435.
9126. Kühn, Die romanischen Sprachen 48. 77. Belić, JF 15, 240. Leskien 268. Vandrák nost: Njivice (Krk), Polačice (Dalmacija) od^o- NJ 2, 160. Jokl, Unt. 77. Holub-Kopečny
Schrader-Nehring l, 532. Vasmer 467-8.' l, § 595. lača < lat. palatium. Kod hidronimą izražava 452.
-îca1, sveslav. i praslav. sufiks grupe k, fo- pritok: Neretvica, pritok Neretve (Herce-
ibret m (Vuk), objekt u vezi sa zauzeti îcaga m (narodna pjesma, Vuk) »komornik«.
govina). Ovamo ide i tip zdravljice, od -će.
glosira Vuk sa »čudo«. Odatle naš denominal netska varijanta od -ika; c.je nastao iz k iz Turcizam složen od pridjeva iç »nutarnji« i
Ova je funkcija veoma stara, kako se vidi iz
ibretiti se (za-) »čuditi se«. Pravo je značenje progresivne palatalizacije. Vrši mnogobrojne aga (v.). Taj pridjev dolazi još složen sa
zemalja gdje je nestalo Slavena : njem. Mürz <
u ibrêt (Kosmet) »primjer«: a. za ibret da ga morfološke službe. U mociji izrazuje žensko
prema muškome, i to prema -ьс, -in u masku- Murica, pritok rijeke Mure. Kao deminutivni imenicom oglan »dječak, rob« (od korijena
svet gleda, b. svê svêt ibrêt da uzne. Zbog toga okjog »dijete, izdanak«, odatle evropski tur-
linumu: têpac, gen. têpca — tepica (ŽK), sufiks posudiše ga Novogrci, Arbanasi, Ru-
će Vukov izričaj ibret zauzeti značiti »ugledati se«. cizam ulan »lako oružan konjanik s kopljem«) :
domaćin — domaćica, kućanin — kućanica, munji i Madžari.
U Vukovu značenju govori se u Banjoj Luci ičoglan, također s našim individualnim -in ičo-
ibrèndisati = ibrenisati (Mostar) »vrlo se čuditi«, Nijemac m — Njemica f, Kranjăc — Kranjica Lit.: Maretić 275-77. Leskien 382. 413. glanin (17. v., Gundulić) = ičolan (bez g,
s umetnutim n pred dentalom t (upor. kantar, (ŽK). Prema ovome i onda kad je maskuli- 431. 460. 476. Vandrák l, 615. Holub-Kopečny
Miklošič) »paž, pitomac«. Balkanski turcizam
/ŽK/ < katar i nt > nd > n prema kulandisati num bez sufiksa, tako tat — fatica (ŽK) »kra- 460. Boskovic, JF 15, 13-29. 35-125. Belić,
JF 3, 79-81. 15, 235-337. Seliščev, RES 5, (iç oglam »dječak koji se odgaja u posebnim
= kulanisati, v.). Turcizam arapskog podri- dljivac — kradljivka«, učitelj — učiteljica, školama za državnu službu, kao Ivan Kastriotić
gospodar — gospodarica, Hrvat — Hrva- 41-42. Bulachovski, JF 4, 115. Brückner,
jetla iz oblasti religije i načina života. U njemu KZ 43, 311-312. ZSPh 2, 307. Jagić, ASPh l, Skenderbeg«) iz terminologije turske admini-
su se pomiješale dvije arapske riječi: 'ibret tica, Madžar — Madžarica. U toj funkciji 435. Babić, NJ 3, 178. Pedersen, KZ 38, stracije: bug. ičoglan, rum. icioglan »nekada
»primjer u dobrom i rdavom smislu« i ijbret raširuje stcslav. -yńi: rob — robinjica. Ta mor- 383 (cf. AnzIF 21, 78). Rozwadowski, De -ica sultanov paž kod rumunjskih hospodara«.
»čudo, misterija«. fološka funkcija mu je veoma živa i raširena suffixo linguarum slavicarum u Abh. krakovské
kad tvori apelative i toponime supstantivira- ak. 25, 415-19 (cf. AnzIF 10, 266). Rešetar, Lit.: ARj 3, 766. Mladenov 224. Tiktin
Lit.: ARj 3, 765. Elezović l, 216. Skok, 751. Lokotsch 895. 1588. Miklošič 424. SEW
Slávia 15, 352., br. 330. njem pridjeva: desnica, ljevica, gnojnica, pravo ASPh 36, 548.
l, 419. Korsch, ASPh 9, 659-660.
— pravica, željeznica od željezan, dvojica,
ibrik, gen. -ika (18. v., Vuk) = ibrik, gen. trojica, četvorica, sinovica, mladica, itd. U to- ïcas f (18 v., Vuk, Vojvodina) »sinonim: -ičar, hibridni sufiks složen od lat. -icus =
ibrîka (Kosmet) = (sa umetnutim m pred ponimiji Srèbrnica (Bosna) od srebrn, Mitro- holba« (v.). Od madž. itcze .»idem«. Nalazi gr. ικός > -ik u naučnoj terminologiji za
labijalom kao u dumbok) itnbrīk, gen. -ika (18. vica (Srijem), naročito kod hidronimą: Ko- se još u ukrajinskom. nomina agentis raznih nauka i od -jar < -ariuSy.
v., Brač) = imbrih (15. v.) »sinonim: kogum privštica, Trebinštica od trebinjski »trebinjska
Lit.: ARj 3, 766. Miklósié 95. 434. SEW l, samo u modernom jeziku: kemičar, političar,
(v.) (igra veliku ulogu kod religioznog pranja rijeka« (Hercegovina), Novčića pored Noščica
419. melanholičar, kritičar, kroničar l hro-, historičar
muslimana)«. Odatle deminutivi: na -ić: < *Novštica (izvire kod Novoga u Lici),
45 P. Skok: Etimologijski rječnik
-icar 706 -ić
-ić 707
Ići
itd. Prenio se i na izvedenice od naših osnova, tjecanje, odakle je neko: plemić od plemena,
kao dnevničar, neologizam za diurnist. Puristi kućić, Mlečić (iz Mletaka). Upor. tal. romagnuolo Malo drukčije je prirode sufiks -ić kad tinović, Horvatović, BoSnjaković, Hercegovié;
traže da se mjesto -ičar kaže u riječima tuđeg od Romagna, sa deminutivnim lat. -olus. poimeničuje pridjeve na -in, -ov, -ev u istoj Crnogorčevič, Kotorčič (16. v., Marin Držić'
postanja uvijek -ik: satirik, lirik, kritik, empirik Najstariji je primjer za čistu descendenciju funkciji, za koju daje tip i semantem kraljević, od Kotoranin = Kotorac), Bićanić (od *Bi-
itd. Strani sufiks lat. -iça < gr. -ική nalazi od narodnih hipokoristika iz g. 1492. v Mohliće carević, banović, kućević, koljenović. U ruskom hćan > Bišćanin < Bihać). Rjeđe su takve
se u nazivima za nauke: fizika, matematika, (Lika) ako je od Konstantinova Muhlo (7. v.). ovaj tip izražava čisti patronimik (otečeskoje), izvedenice od imena sela (gradova): Bišćević
botanika, gramatika, stilistika, politika, meha- Tome tipu odgovaraju ova naša prezimena: a kod nas jednoga od rodonačelnika velike (muslimani, kapetani od Bišća), Gradaščevič
nika, tehnika, harmonika. I od -ik latinskog Radić, Reljić = Relić < Hrelja, Radonami, porodice, rijetko pramajku. Za posljednji muslimani kapetani od Gradačca u Bosni),
podrijetla i od -ika |rčkoga tvore se pridjevi Vukić pored Vučić, Hrvatinič, Rajačić, Mi- slučaj postoji kao primjer Draginić (13. v., Polenaković (cincarsko prezime od Palēnāku,
na -ski: fizički itd., kritički itd. i radne imenice loslavić, Dragić, Draganić, Milohnić, Prvšić, od Dragin, pridjev od Draga). Tada -ić po- iz Polině kod Valone). Stranci izopačuju ove
s pomoću -jar < -irius fizičar pored fizik Ivšić, Božić, Ladišić < Vladišić (15. v.), imeničuje pridjeve na -ov, -ev od slaven- izvedenice. Tako je Cosulich (bivši brodovlas-
Bijeljić = Bijelio = Belii; od muslimanskih skih dvočlanih antroponima i od njih izve- nici na Lošinju koji su se osjećali Talijanima)
»liječnik«, koji odbija Maretić.
imena Mišić (od Meho-Mehmed); od kršćanskih denih hipokoristika: Milosavljević, Dragosav- od čestog istarskog prezimena Kozlovic.
Lit.: Boskovic, NJ l, 209. Holub-Kopečný Ijević, Radosavljević, Vladimirović, Stratimi-
460. 461. Maretić, Savj. 193. imena: Bartulio, Jovanić, Tomi, Lukić, Petrii, Sufiks1 -ić može zamjenjivati i drugi antropo-
Ivanić, Blažić, Mikulić, Mihelić, Markte, tović, Blagoj evie, Boga jevit, Bôgovič (Krk), nimni sufiks -ovac: Grabovac, etnik od imena
ičija f (Hercegovina) »juharod ovčijeg mesa Antić, Nikolić, Romanic, Linardić; od kršćanskih Borojević, Predojević > Predović (ŽU), Raja- sela Grab glasi i Grabić. U Istri oscilira kod
hipokoristika: Petričič, Perii, Ivić, Jovič, ković > Raković (ŽU), Milovanović, Dragu- Rüpena i Poropat (rum. fără pat »bez kreveta«) :
sa krompirima«. Turcizam (içi od içmek
Mijii, Pejić, Pajii, Glini; od ženskih narodnih tinović, Radovanovu, Nigojević (Brač), Bozi- pišu se 1558. Rupenovich i 1590. Poropatić. Isto
»piti«) iz oblasti hrane, potvrđen samo kod nas.
imena: Daničič, Grozdanić, LjubiSić, Mttić — čević, Bogićević, Radičević, Preradovii, Relj- tako i u Ulcinju: don Marko Aita, župnik,
Lit.: ARj 3, 766. ković (od Hreljko), Vuković, itd., od kršćanskih
Milić, Jelačii, Milačić; od ženskih kršćanskih zvao se i AStić. U toponimiji nastaje -ić mjesto
imena: Marié, Mariui, Marušić, Katié, Κα- imena: Tomašević = Tomašević (ŽK), Ma- -ik krivim interpretiranjem mletačke grafije
-ić, baltoslav., sveslav. i praslav. sufiks
tičič, Katušić, Klárié, Latinčić, Jagić, Magda- lijašević, Matunović, Matošević (prema Matoš), -ich : Smoković mjesto ispravnog Smokovik (Dal-
složen od -it + -lo, stcslav. -išu, slov. i rus.
lenie. U svim ovim tipovima -ić je imao de- jfovanović, Ivanovic, Ivanisevic, Ivančević, Jân- macija od smokva), Buković mjesto Bukovih
-ič, češ. -ic, lit. -ytis. Značajno je što se pojav-
minutivno značenje. Označivao je maloga = ković, Markovié, Antunović, Bartakôvié (ŽK, (od bukva, ibidem), Črljenić (blizu Skradina,
ljuje i u romanskim jezicima bez -io sa dugim
sina nosioca navedenih imena. Kad su se u od Banak = Bartul), Petrovu, Perović, Pe- pisano g. 1311. Chrilenik (od crljen = crven).
ili kratkim i: vlat. -ittus > tal. -etto, fr. -et
toku vremena, od 15. v. dalje, iskristalizirala tričević, Marojević, Marinović, Mitrinović, Ši- Za razliku od -ica ovaj sufiks nisu posudili
s afektivnom geminacijom u deminutivnoj
odatle porodična imena, na deminutivno se munović, Simeonović, Martinović. Ako je ro- okolni narodi. Nalazi se samo jednom u
funkciji kao i u slavenskim jezicima, u špa-
značenje zaboravilo. Isti je razvitak i onda, donačelnik imao prezime na -ić kategorije rumunjskom: lacovişte »lokvić, mala lokva«.
njolskom sa dugim i i bez afektivne geminacije
ako označuje descendenciju nosioca imena Dragić, Milić, onda se njegovi potomci zovu Zamjenjuje (rijetko) pejorativni -iš u kurvić za
-ito (seňorita »gospođica«). Razlika je samo u
zanata: Sabolić (od madž. szabó »krojač«), Dragićević, Milićević, Franićević, koji se često kurviš. Sufiks je živ i produktivan. Nova se
tome što je u romanskom adjektivni i imenički
Ribarić (prema Ribar), Volarić, Kolarić, Tiš- pišu krivo sa č mjesto č. Tako i onda kad je imena prave na -U, -ovii: Vitezović za Ritter
sufiks sa sposobnošću izražavanja mocije,
Ijarić, Pelicani (tal. pellizjzjaro »ćurčija«), Tkal- rodonačelnik imao uz svoje ime i kakvu apo- (17. v.), Jdblanovii za Cortelazzo (Dalmacija).
čega u slavenskom nema. Budimir ga upore-
čić (pored Tkalac), Carić, Kraljić, Kovačić, ziciju, pridjevsku ili imeničku: Belimarković, Za doba renesanse uvriježio se u Dalmaciji
duje i s ilirskim -itio u tergitio »negotiator >
Drvodelić, Kujundžić, Čurčić (prema Ćurčija Cincar-Marković, Karađorđević; kao i od običaj prevođenja sufiksa -ić sa -eo < lat. -eus:
rum. negustor, trgovac«. Iz toga izlazi da je
i Cùrcïn), Kapetanić, Županić, Knežić, Skri- čistih pravoslavnih crkvenih imena: Georgi- Gėlimo < Jelinić, Mladineo < Mladinić,
njegov prvi elemenat možda i pred-ie.; -ić
vanić (od tal. scrivano), Kaluđerčić, Hadžīc: jević pored Đordević, Đurđević, Dimitrijević, Cettineo < Cetinić. Tako nastade i Hektorović
nema afektivne vrijednosti kad poimeničuje
od nadimaka: Kraljić = Klaić (od Kljast), Petronijević, Antonijević; od muslimanskih = Hectoreus. Upor. kod Nijemaca isti običaj:
pridjeve mlad-mladić ili kad označuje predmete
Ćorić, Güši/f, Rogić, Sušić (prema suša), antroponima: Ridžanović; kao i onda ako je Kurz > Curtius, Wulf > Wulpius itd.
grlo-grlić ili djetić »šegrt« od dijete.
Gfbić (prema Grba), Rožić, ŠiSić, Ćor-Lukić, nosio strano prezime: Kagrusović (od Capo- Lit.: Maretić 278-9. Leskien 408. 432.
Kvantitativnu deminuciju bez afektivne vri-
Čolak-Antii; kao i od etnika: Nijemac, Hor- grosso, Split), Zogović (od arb. zogu »ptica«), 433-4. Vandrák 598-600. Respond, PKJ
jednosti izrazuje u kutíc »mali kut«, momčić
vatić, Sarajčić (od Sarajac = Sarajlija), Maglàj- Bukumirović (Niš, od arb. buke mire »dobar 27, passim. Belie, jfF 15, 240-241. Budimir,
»mali momak«. Tada zamjenjuje i sufiks -ica:
lič; od toponima Lovinčić (od Lovinac u hljeb«), Pljaković (Arnauti u Vučitrnu, od JF 18, 291. CD 8, 282. 283. Ribarić, SDZb
ptić (u narječjima) za ptica. Vrši morfološku
Lici), Budimttć; Dobrečić (katolički Arnauti kod arb. plak »stranac«), Hektorović, Gazarović 9, 179. 1-88. ARj 5, 12. 401. Elezović 2, 82. i
službu u pluralu pilići za sing, pile, Ture: passim. Boskovic, jfF 15, 97—100. Solmsen,
Ulcinja, arb. Dobrecaj, selo Dobrec), Fočić, (od gazzaro »krivovjernik, bogomil«), JVa-
pi. Turici, veoma često u Kosmetu za sing. KZ 56, 76. i sl. (cf. IJb 14, 261). Holub-Ko-
Lovčalić (iz Loveća, Bugarska), Moralīc (iz Iješković (od Nalesco, mlet. od Natalis);
-íe, pl. -Ući: sokače, sokačići, Prištevče, pl. pečnj! 459. Putanec, Rad 315, 287-361.
Moreje), Mišitić, Uđvarlić (od Ujvar), Tuzlić. kao i kad je obnašao kakvu čast, zvanje ili
PriStevčići itd. Rijedak je u službi hipoko- Rogić, Rad 203, 216. Vaillant, RES 32, 294.
Tako se postupa u jadranskoj zoni i onda kad zanimanje: Kapetanović, Popovič, Kovačević,
ristika: Radić (14. v.) od Rada ili Radoje.
je nosilac imao strano ime: Portadić pored Knežević, Pećarević, Pisarevič, Begović, Alaj- ica f = iía »pravo vrijeme od svačesa,.
Izgubio je posvema afektivnu vrijednost u
Portada, Violić (od tal. Viola), Kolumbie (tal. begović (od alajbeg »pukovnik«), također u npr. da padne kiša, kad je u ići, tj. kad klasa«.
našim bezbrojnim prezimenima od dva tipa
Colombi), Marulu, Jedrlinić (Andriolim), Ва- vezi s ličnim imenima Šemsibegović, Rizvan- Ne zna se gdje se govori.
kad izražava descendenciju bilo s očeve ili
listrilić (tal. balestriere), Gunđulić (tal. Gon- begovič, Muhurdarević, Bajraktarević, Tef- Lit.: ARj 3, 766.
materine strane od antroponima, imena, za-
dola), Kanavelić, Karnarutić, Palmolić (tal. terdašević, Beglerović (od beglerbeg), Ajanović
nimanja, etnika i nadimaka, kao i kad vrši
Palmotta), Farkašić (16. v., od madž. farkas (od ajan »prvak«), Pehlivanović, Biškupović, ići (štokavski, književno i saobraćajno opće-
istu funkciju, poimeničujući pridjeve izvedene
»vuk«), Kišpatić (upor. Kišpatova dolina, ili kad je imao nadimak: Slijepčević = Slip- nito, korijen f) = iti (hrv.-kajk., čakavski),
s pomoću sufiksa -in, -ev, -ov od ličnih muških
Srbija), Vorkapić = Forkapić (Banija, rum. čević (Istra), Gvozdanović, Gvozdenome, Star- idem (d došao analogijom na korijen i od
i ženskih imena, naziva zanimanja, nadimaka,
fără cap »bez glave«). čevu; ili pripadao nekoj narodnosti (izvede- dadem v., djedem od djeti v.) = idem (Kosmet)
etnika, toponima. To isto, kad izražava po-
nice od etnika): Arnautović, Madarevič, La- = idem (zapadni krajevi prema Vuku, Bü-
ićinđija
ići 708 ićinđija 709
igalo

molitve« dobio je turcizam kraćenjem, ispuš- îdo, gen. -ola m (Vuk, 13. v.) = stsrp.
njevci). Prezentski je korijen id- ušao već u bjeći« sadrži prefiks u kao ubog. Još treba
staro doba u infinitiv isti, Idem (Crna Gora) tanjem opće riječi u sintagmi ikindi namazi idoh m = idola f (Marulić) = idol rn (danas)
spomenuti da se korijen i- kao sa іьаъ spojio
(izisti, naisti, abisti, oişti pored otīsti, otī- »prière de l'après-midi«. Upor. turcizme aksam, »1° statua štovana kao božanstvo, 2° (metafora)
i sa laziti, kad je u vezi s prefiksom na: na-
sàbah i jàtija, koji imaju također dvostruko lice štovano kao božanstvo, 3° Idula f іще
dēni) = ts (otis, Kosmet). Upór. slovački ilaziti. Prema ovome silaziti pored salaziti.
značenje. Pet muslimanskih molitava zovu se: otočiću u zadarskom arhipelagu (f preko tal.
isi', polj. išć. Suglasnik ć u štokavskom ići Kao što postoji dubleta sa različitim seman-
nastao je iz grupe jt (upor. laćman pored sabah-namazi »prières, du matin«, öyleikindi,
temom naći, nađem pored naići, naiđem, tako i ìdolo sa -o > -u kao ak. ž. r., odatle nom. ná
akşam-, yatsi-. Turski brojnik iki nalazi se -α)«. Učena riječ od lat. idolům > tal. ìdolo
lâjtman < lieutenant) koja se nalazi u slože- nailaziti pored nalaziti. Očito je da su obje
nicama dõjti, pôjti, prôjti, năjti (15. v.), iznajti, još u složenici ić(f)tuglija (Vuk, 18. v.) »paša < gr. εϊδωλον (izvedenica od είδος »figura«,
stvorene u isto vrijeme. Ovamo ide i drugi
izâjti (ŽK), kako govore svi čakavci, a što- od dva tuga; koji ima dva konjska repa na ie. riječ). Odatle pridjev idolski, apstraktum
glagol razmimoilaziti se pored razmimoići,
kavci i književno doći, obići »besuchen« pored zastavi« < tur. iki tuğlu. V. tug. Jukić razli- idolstvo, idolstvovati, idòlija f (16. v.) »po-
-moīdēml-tdēm pored razmimoći = -mimođem.
kuje učtuglija od ićituglija. ganski hram« < gr. είδωλεΐον > lat. tdōlēum,
obaći, otići, poći, naći, iznaći, obnaći (Belo- Glagol ići ne dopušta tvorenje novih riječi.
stenec)3 izaći pored izići, zaci, iz prezenta Postoje samo apstrakti iđenje (Stulić) i isite < Lit.: ARj 3, 766. 784. Elezović l, 243. > tal. idolèo. Složenica idòlatar, gen. -tra m
Lokotsch 901. Mladenov 221. GM 159.
pojbdc > pođem itd. idem je nastao iz jbdg, iz- + -it- + -je (18. v.) »abortus«, ali nisu po- < gr. είδωλάτρης > kslat. Idololatres (drugi
upor. češ. pojedu i jehla prema hrv.-srp. tvrđeni u narodnom govoru; dojdući (18. v.) icram m (narodna pjesma) = ikram dio od gì. λατρεύω »adoro«) > tal. (haplolo-
igla. Prema pođem itd. reformiran je prezent »venturus« i idući govore se kao pridjevi. (Kosmet) »čast, počast (objekt uz učiniti prema gijom) idolatra > idolatra m, također i bez
u idem, da bi se izbjegla homonīmija sa idem Impf, dođuvat, dođu/em (Kosmet), pf. otidnut, tur. ikram etmek}«. Balkanski turcizam arap- haplologije idololatric. Apstraktum idolatrija
(Bunjevci) < jedem, jím (ŽK) od jesti. I u otîdnut prema otls (Kosmet). U imperativu skog podrijetla (ar. iqram »idem« ) iz oblasti f = idololatríja. Ta se složenica različito pre-
čakavskom nastaje iz pojbdc > pojem, imp. pođi > čakavski poj (ŽK) može dobiti za društvenog saobraćaja: rum. icram, bug. vodi idolklanac, gen.- пса (17. v.), -klanstvo,
poj (ŽK) = pem (hrv.-kajk.) kao iz dį > j pojačanje deikse da (v.) i i (v.): pojdaj. Ko- ikram, odatle ikramosvam »Ehre erweisen«, -klanjac, -klanjalac, idolopoklonik m, pridjev
(mèja = mèda), ali samo u tom primjeru, u rijen ei > i je ie. (prvobitno uzvik prema arb. ikrám pored iqiram. (na -bsK) -čki, -poklonstvo, idoloslužba, -slu-
ostalim prefiksalnim složenicama grupa jd Kretschmeru), baltoslav., sveslav. i praslav. : ženje, -služitelj, idološtovac, gen. -vca, -što-
Lit.: ARİ 3, 766. Elezović l, 229. Mladenov
ostaje: dõjdêm, obãjdêm, projdêm, sãjdêm, lit. eiti, gr. είμι, sanskr. eti (3. 1. sing.) »ide«. 222. GM 158. Skok, Slávia 15, 352., br. 331. vlje, -štovstvo. Upor. arb. idhull.
nãjdêm, iznãjdêm, izãjdêm (15. v., ŽK). Atematski je glagol. Nalazi se i u egipćanskom Lit.: ARj 3, 767. Vasmer, GL 65. DEI
Značajan je inf. nâj (Kosniet) < *najt prema (koptskom). Ulazi i u naš uzvik kojim se idare, gen. idãrêta (Kosmet) »načqlstvo«, 1917. Skok, Slav. 102. 108. GM 157.
is < ist, ali zac. Semantička je razlika između tjeraju na hod kokoši i druge krilate domaće odatle složenica idđre-medžKs »administrativni
naći »trouver« i naići »rencontrer; sinonim: životinje: îs pored īsa (za ovce), ы [v. eš]. Taj se savjet«; idare činiti »siediti, sastaviti kraj s iđirot m (Vuk, Slavonija, Požega) »biljka
nagaziti, ograisati, nagambati«. U konjuga- oformljuje: iškati, -ām (Vuk) impf, prema pf. krajem«. Odatle denominai na -iti: idãrêtit acorus calamus«. Možda u vezi sa gr. ucopov,
cionom sistemu ići ima četiri korijena: i-, išnuti. Ovamo ide i uzvik ididi (Vuk) kojim (se) »izlaziti na kraj« i iddra f (Banja Luka) srlat. agarus, agurus. Dočetak -ot od tur.
id-, iš- i š-. Druga dva su od hoditi, prijevoj se kaže nekome da je otišao, pobjegao. Prema »potpora«. Turcizam arapskog podrijetla (ar. otu »biljka«. V. perikot, balukot.
šbd, šbl, koje vidi. Korijen if-, koji je nastao Meyeni Arbanasi posudišeazni, avitem »besuche« idare »okretanje, življenje, ekonomisanje«). Lit.: ARj 3, 769. DEI 44.
sraštenjem dvaju različitih korijena, kreacija < obiti. Nejasni su ipak prijelazi b > v i Lit.: Elezović l, 218. Skok, Slávia 15, 352.
je hrv.-srp., ali u čakavskom postoji šal bez i o > a. Zbog toga nije sigurno da je iz hrv.- iftâr m (Kosmet) »večera za vrijeme posta
kao i u näsast; iš- se ne nalazi u drugim sla- -srp. ideja f (18. v., Budmanijev akcenat, u mjesecu ramazanu (zvati na iftar)«. Kava-
vinama. Kod prefiksalnih složenica ima još danas ideja po.led ideja} »misao, pomisao, njin je ovu riječ izopačio u hihtar : (Busormanf)
Lit.: ARj 2, 546. 582. 3, 767. 4, 78. 86. večer koju čim ne vidu, hihtar igdar svoj ne
ovih osobitosti. Prijedlog ot očuvan je u 92. 194. 199. 255. 258. 7, 410. 240, 363. 8, pojam«. Učena riječ, internacionalna gr. pod-
starijem obliku u štokavskom i književnom 523, 590. BI 2, 648. Ribarić, SDZb 9, 201. rijetla (gr. ίδέα od ίδεΐν = lat. videre, ie. jidu. Turcizam arapskog podrijetla (ar. iftar)
otići, otīdēm, haplologijom odem, otišao, u Elezović l, 233. 438. Mazuranić 440. Pleteršnik riječ). Poimeničen pridjev na lat. -olis ideal, iz oblasti islama.
brzom govoru ošao; očao sadrži pravilnu 2, 715. 779. Miklošič 94. SEW l, 420. Holub- gen. -ala, pridjev na -ьп > -an idealan, apstrak- Lit.: ARj 3, 597. Elezović l, 244.
stranu < ot + šblb. Noviji oblik od(t > d -Kopečný 155. Bruckner 546. Vasmer 471. tum na -izam idealizam »filozofski smjer«, na
Trautmann 67. WP l, 102. 2, 486. NJ l, igalo n (18. v., Vuk, Dubrovnik, Gruž,
izmijenjen prema nad i prod} govore kajkavci : -istia) idealista), pridjev na -iiki < -ič +
odišal, odici, odídem, odídem (16. v.) = oteti 147. 190-191. GM 20. Trombetti 4. van Prčanj, Muo, narodna pjesma) = (sa umet-
Wijk, IF 45, 95. Brugmann, IF 13, 85. sl. -bşk idealistički.
nutim n, upor. inkona, iňkunica, anguisigold)
(vino, krv). Iz ošao analogijom je prenesen o ASPh 11, 448. Vaillant, Rešetarov zbornik Lit.: ARj 3, 766. DEI 1914. REW3 4254 a.
τι infinitiv oči, odem < ójdem (Smokvica, ingoio n (Dubrovnik, narodna pjesma crno-
457-458. Rešetar, Slávia 11, 155. Małecki, gorska) »1° morska obala gdje ima pržine,
Korčula, 16. i 17. ν.), οία (Smokvica). Ta je Slávia 11, 576. Boisacq3 225—256. Kretschmer, idiozma f (rukopis, 14. i 15. v.) »metva,
metvica«, idiozam, -zrna, pridjev (ibidem), pi- 2° toponim (Boka, Lopud)«. Pridjev na -ьп >
analogija bila potpomognuta i sa doti. Ber- Ciotta 13, 137. Pedersen, KZ 38, 342.
nardin i Stulić imaju odaci, odađem. Pored sano igiozmo. Ima se čitati možda idozmo. -an igalan (Stolić), etnik Igaljanin. Deminutiv
sati, sâdem postoji sići (16. v.) pored siti, ićinđija f (Vuk, 18. v.) = ićinđija (Kosmet) To može bití imenica s očuvanim gr. -o u na složene sufikse -čac = -tić igalčac, igalčić.
siđem i siđem. Došen ima taj glagol s istim = ikindija »1° vrijeme poslije podne do za- dočetku, dok je u idizma ili prema gr. pluralu Ista riječ dolazi i sa á mjesto g i sa aferezom
prefiksom u obliku stn: snići, snide. Odatle hoda sunca, 2° treća molitva muslimana ili je identificirano sa našim -и ц akuzativu. Od i- žalo n (Muo) = žāld (Milna, Brač, centar
(objekt uz klanjati)«. Balkanski turcizam (tur- gr. ήδύοσμον »isto«, pridjev ήδύοσμος »mirišljiv«. Milne) »1° isto što igalo, 2° ribarska pošta
apstraktum snitije n (Daničić) »concursus«. Isto
tako i s prefiksom ъп: uniti, unīdēm = uti, ska izvedenica ikindi od iki »dva«) iz oblasti u Morinju«; žal, gen. žala m (Dubrovnik) =
Lit.: ARj 3, 767. 769. Vasmer, GL 65. So, gen. žala (Cavtat, Čilipi) »Kieselstein« (se-
uđem (Vuk). Odatle analogijom nanići, nà- islama: rum. chindie »Vesper, seoski ples po-
nïdem, nadnici, nadnidem (jedanput potvr- slije južine«, bug. ikindija, arb. ićindf f (Ska- iditiji (samo uz žito : iditije žito), komparativ mantička varijanta po zakonu sinegdohe). Jo-
đeno). Upor. čak. unêti, unănem (ŽK) < ъп + dar). U turskom ikindi znači »sat koji poslije sr. od pridjeva koji nije potvrđen u pozitivu vićević ima: po za-ovima i žalicama na Ska-
jeti. Prema tome hrv.-kajk. vujti — ûjti (Vo- podne dijeli u dva jednaka dijela«. Odatle »ono što se ne prodaje, dakle sebičnije«. darskom blatu. Nema objašnjenja o tim dvjema
dice), vušel = usai (Vinodolski zakon) »po- vremensko značenje turcizma. Značenje »treće Lit.: ARj 3, 767. riječima koje idu bez sumnje ovamo. Glede
Igalo 710 igo igo 711 -ija

-r u žarovi upor. arb. shurįzhur < lat. saburra opet pridjev na -jast: igličast. Na -jar: igličar posudiše iga. Brojne su ie. usporednice, kao lot. aîstities »vikati, larmati«) bio je u praslav.
i arb. zali »pijesak«. Preko arbanaskoga riječ »ptica«. Na -jala: igličnjača »biljka scandix lat. jugum, gr. ζυγόν njem. .Joch, čak i he- proširen formantom -r. To je slavenska ino-
je mogla postati toponim u Kosmetu Zalinja pecten«. Na -or: ìglar, gen. igldra m (1362) titski jugan. Lit. jungas, lot. jugs ima infiks vacija.
»potes kod Bariljeva (općina Babin Most na prema iglarica (1363), odatle pridjev na -ου, n kao lat. jungo. Jedan je od prastarih termina
Labu, srez Vučitrn). U Ulcinju zali m je -ev iglárov, -ev; iglàra = ìglarnica = deminutiv Lit.: ARj 2, 579. 3, 579. 764. 769. 773
za kolsku i plužnu spregu. Odatle je demi- 775. 780. 4, 195. Vuković, SDZb 10, 398İ
»obala i ribarska pošta«. Sva tri oblika igalo, jiglarïc (Buzet, Sovinjsko polje) »mala okrugla nutiv na -ica ižica, naziv za gr. slovo ypsilon. Elezović 2, 3. Miklošič 95. SEW l, 422. Holub-
žalo, žal — arb. zali potječu od gr. αιγιαλός kutija za igle«. Ne može se tvrditi da je igla Izvedenica je od ie. korijena *įeu- »vezati«, -Kopečný 131. Bruckner 154. 190. KZ 45,
> yalo (Bova) »morska obala«. Grčka je i baltoslavenska, jer se stprus. ayculo »igla« sa formantom g: *įei 47. Vasmer 470. Trautmann 103. Mladenov
riječ prešla i u tur. yalı, odatle u arb. jali m dovodi u vezu s ie. *aik »ražanj«. Rumunji 196. WP l, 11. Vaillant, RES 22, 14. JP 14,
(Gege) »offene Ebene« i u naš jezik jauja f posudiše igliţă. Ie. veze nisu utvrđene. Lit.: ARj 3, 773. Mazurami 423. Miklošič 256. Potebnja, RFV 1881, 134-155 (cf
(Vuk, narodna pjesma: dođe moru na jaliju, Prema Macheku jbgla je praslavenska izve- 95. SEW l, 421. Holub-Kopečny 153. Vasmer Jagić, ASPh 6, 154). Osten-Säcken, IP 23,
Vuk 3, 542.) »brijeg kraj mora, obala = jauja f denica od igo (v.) < jbgo sa sufiksom -ulā, 469. 472. Trautmann 109. WP l, 201. Mla- 376-377.
(Kosmet) »širina, prazno široko mjesto; pusta s prvobitnim značenjem »šipke koje se ubodu denov 196. Boisacq3 307—308.
igrácija f (Vuk) »jaje što ga učenik donese
neobrađena zemlja, opustjele razgrađerie kuće«. sa svake strane jarma da glava volu ne bi
na dar učitelju u četvrtak da ga onaj dan
Oblik sa g pokazuje očuvano staro dalm.- izašla van iz jarma« = kači, v.). To je značenje igra f (ak. igru, Vuk), sveslav. i praslav oproste od učenja i da ga puste igrati se«.
-rom. g kao galatına < gelatina u Dubrovniku. očuvano u Istri. Prema Mladenovu stoji u (jbgrd), »1° ludus, 2° jocus, 3° ples«. U po- Primjer pučke etimologije koja nastaje una-
Oblici sa 2 == z reflektiraju gį kao di i j (źmuo, vezi sa jež (v.). sljednjem značenju sinonimi su i tanac, gen. krštanjem lat. riječi recreaţia, gen. -onis (apstrak-
smula, maz). Lit.: ARj 3, 771. 4, 408. 409. 418. Ribarić, tanca i bal. Odatle stara radna imenica na tum od recreare, prefiks re- i creare, upor.
Lit.: ARj 3, 839. 4, 441. Jovićević, SEZb SDZb 9, 154. Mažuranu 422. Tentor, JF -ьс igrač = igarac, gen. -arca (17. i 18. v.), latinizam na -trati kreirati ulogu) i hrv.-srp.
13, 204. Elezović l, 192. 251. Miklošič 95. 5, 205. Elezović l, 218. Miklošič 95. SEW igre (13. v.) »joculator, fr. jongleur«. Tu iz- igrati se.
424. SEW Λ, 421. ReŠetar, Stok. 315. Rohlfs 189. Holub-Kopečný 151. Bruckner 189. KZ vedenicu posudiše Madžari igrecz = igricz
45, 32. 47, 297-298. Vasmer 469. Mladenov Lit.: ARj 3, 775.
59. Vasmer, RSl 4, 180-181. Isti, GL 65. »tibicen« i Rumunji igref »Spielmann« (upor.
Matzenauer, LF 8, 9. GM 160. 480. 196. Machek, Slávia 3, 593-597. REW3
189. DEI 93. Mikkola, RSl 1, 5. Korsch, cântecele igreţilor). Posljednji je oblik očuvan iguman m, gen. igumana (Ljubiša) pored
ASPh 9, 504. Lang, ĞMF 1, 385-587 (cf. u hrv.-kajk. prezimenu Igr(e~)c. Denominál na igumana (Vuk) = igumbnb (Dečanski hri-
igbâl pored igbäl m (Kosmet) = ìgbal -ati: igrati, igram (Vuk) = igrat, igram
RSI 5, 256(. WP 1, 7., bilj. sovulj) = igumen (u knjigama pisanim crkve-
(Banja Luka, Mostar) »sreća«. Odatle inde- (Kosmet, objekt oro, u pare, karte} {do-, nim jezikom, bug. igumen, arb. /i/gumen) =
klinabilan pridjev igbal(l)i »sretan« = igballja iz-, ob-, po-, pre-, pro-, s-, za-) prema iter.
Ignáci) m (17. v.) = Ignacijų m (Slavonac, jegüman, jegümen (Kosmet), pravoslavni kalu-
(Kosmet) »sretan«. Turcizam arapskog pod- -igravati, -igrāvām, koji se upotrebljava samo
18. v.) = Ignadjo (17. v.) = (gn > gnj kao đerski termin koji odgovara gvardijanu, opatu
rijetla (ar. .ikbal, tur. ikballi) iz terminologije s navedenim prefiksima. Pf. prèigrati, -ãm
u gnjoj) Ignjatije m = Ignjatija m, kraćenje kod katolika, prema f igumànija = igumenija
općeg života.
Ignat = Ignjat, odatle prezime Ignjatović. (subjekt dijete) »prijetnja djetetu kad je ne- (18. v., Vuk, -ja kao u ćefalija), od biz. ηγου-
Lit.: Elezović l, 217. Skok, Slávia 15, Hipokoristik Ignja m (Vuk) = Ignjo m (Vuk). mirno u igri (nejasno)«. Od glagola pridjev μένη. Pridjevi igumnov pored igumanov,
352., br. 334. Od lat. Ignatius sa čitanjem ti > c kao u igraći; Madžari posudiše ugrálni »skakati«; igumiski = igumenski, odatle igumanštija.
školama. Očuvano í u Ignjat itd. upućuje na sigrati se, -Agrām (Slavonija, Otok, Osijek) Apstrakti igumnarija f, igumanstvo, na -ija
Igla f (1475, Vuk) = jlgla (Cres) = igla, grčko posredovanje. Postoji i izgovor gn na izmijenio je igra u sigra (Riječka nahija, Sla- igumenija f »1° manastir gdje je iguman, 2°
gen. igle (Senj) = jáhla (17. v.) i jaglă (ča- tal. Injacijo m (16. v., zapadni krajevi) < vonija), jer se igra može shvatiti i kao post- klijet, ćelija, u kojoj živi iguman«. Denominali
kavski, Karnarutić) = jôgla (Hvar), sveslav. tal. Ignazio. Hrv.-kajk. Nado, deminutiv na verbal od igrati se. Od glagola radna imenica na -isati igumanisati, -šem (18. V.) »biti igu-
i praslav (jbglà), »açus«. Odatle naziv za mor- -bk > -ek Näcek, Nace (ŽK) pokazuje afe- na -äc: igrač, gen. igrača (17. i 18. v.) m prema man« = na -ovati igumenovati, na -iti razi-
sku -ribu belone belone, tal. aguglia: j igla rezu i pojednostavljenje suglasničke grupe. f igračica, odatle pridjevi na -ski igrački, na gumaniti, -im (Vuk) »oduzeti igumanstvo«. Sa
(Cres), iglūn, gen. igluna (Senj) = inglūn Sa aferezom Gnjàtija m (Hrvatska Krajina), -ev igračev, neologizam igračnica (Šulek, koji prefiksom προ- prõiguman, gen. -mna pored
= jāglūn »histiophorus bellone«. Sufiks -un odatle hipokoristici Gnjaco (Lika?), Gnjajo je stvorio i prilog igračke} i igralac, gen. -mana (Vuk) = proigumen »hegumenus eme-
je zacijelo romanski -one. Upor. agon. Zbog (Lika?), Gnjale.' Ilirska je prevedenica Vatro- -aoca (17. v.). Neologizam na -ište igralište = ritus«. Balkanski grecizam: čine. imunim; od
toga je moguće da se u jāglūn unakrstila naša slav, koju' je zadržao Jagić do konca života. Igrište kao toponim. U značenju »ples« igranka. biz. ηγούμενος > kslat. hegumenus »koji vodi,
riječ sa romanskom. Početno i je nastalo od Augmentativ igračina m od igrač. Na -lo: upravitelj«, particip od ήγέομαι »vodim«.
jb-, upor. češ. jehla = čak. jagla sa ь > a. Lit.: ARj 3, 220. 221. 773. 851.
igralo n, običnije i narodski igračka = igrajka Lit.: ARj 3, 781. 12, 315. SEW l, 422.
Odatle pridjevi na -en: ìglen = iglên, -êna (Rijeka) = igrànija. Složenica od sintagme vo-
igo n (1459), ie., baltoslav., sveslav. i GM 134. 158. Mladenov 197. Pascu 2, 53.,
(Kosmet), poimeničen ná -ica igiènica = diti igru: igróvoda. Vokal i je nastao kao u igla, br. 959. DEI 1432. Vasmer, GL 65. 124.
igienica (Kosmet) »kutija za igle«, sa -ik iglè- praslav. (*jb-go > jbgo) »sinonim: jaram«. Akce- igo iz jb- : *jbgra. Ne postoji u baltičkoj grupi.
nīk »jastučić za igle«, iglenjarka = iglarka f, nat Igo (?) prema bug. i rus. igo, slov. îgo, Od ie. jezika pruža paralelu sanskr. jati (3. 1. ihtijãr, gen. -ára m (Vuk, narodna pjesma
prevedenica (calque) »Nadelgewehr«, na -asi gen. igêsa pored ižesa. Danas zastarjelo i sing.) = ijate, s infiksom n inģati »miče se« i pripovijetke) — iktijar (narodna pjesma)
iglast. Deminutiv па -iça: iglica f = iglica zamijenjeno sa sinonimom. Upotrebljavaju i stnord. eikinn »divlji, bijesan, jak«, îkorne »starac«. Čuje se i u Bosni. Turcizam ar.
(Kosmet) »1° biljka, 2° riba Belone açus (Du- samo književnici (i pjesnici) kad govore o »pokretno« = njem. Eichhorn »vjeverica«. podrijetla (ar. eįtijar > tur. ihtiyar »starac«).
brovnik), 3° prečaga« = jiglica (Buzet, So- patnjama pod tuđinom. Nekad su igo upo- Sanskrtsko značenje kaže da je i praslav. *jbgrati
trebljavali pisci koji su pisali crkvenim jezi- Lit.: ARj 3, 781.
vinjsko polje) »drvena šipka koja drži kämbu značilo »kretati se, po svoj prilici u kolu«.
(v.), da ne ispadne iz jarma« = jiglica (Vo- kom. Budinić ga objašnjava: teško i trudno Upor. kao semantičku paralelu stvnjem. spilõn -ija, živ i produktivan imenički sufiks
dice) »1° oštrina što nastaje kod bušenja, jest igo, to jest jaram njegov. Vokal i je nastao »živahno se kretati«, danas spielen »igrati (se)«. dvostrukog podrijetla. U našim zamjenama
2° drveni klin što se tura u kambu«. Odatle kao i u igla iz jb-: jbgo < *jtgo. Madžari Ie. korijen *aıg- (upor. lit. aikšte »javno mjesto«, stcslav. imenica na -я, kao što su scdii >'
-ika 713
-Íja 712 -ika iktíbär

sudija, tepčtí > tep(a)čija, u zamjenama za bisa) »prostačina«, horonim Šumadija. Veoma vlastel(irí) (v.), kao i od -yka > -ika u motika ikonom m (Kosmet, stsrp., 13 — 14 v.
turske imenice i pridjeve obrazovane s po- je raširena funkcija za tvorenje apstrakta od (v.) nepoznata postanja. U ločika (v.) radi se pravoslavni manastirski termin) (pod-) »1° je-
moću mrskog sufiksa -li i -ci (tipovi Stambò- imenica na -ar < lat. -arius: likarija (Rab) = o posudenici, lat. lactūca, u kojoj je sufiks dan od starješina u pravoslavnom manastiru,
lija < Istanbulh, kujundžija < kuyumcu, ljekarija f (književno), slipàrija (Rab, ŽK); -пса > yka > -ika kao u gal. carrūca > fr. 2° prezime, 3° (Kosmet) počasno zvanje
ovamo još ordu > ordija itd.), u zamjenama danas u općoj upotrebi u oznaci zanata: bra- charrue, bulluca, *matteūca > fr. massue, sveštenika: pop ikonom«. Pridjev ikonòmov
za grčke imenice na -η (tipovi ćefalija < κεφα- varija, željezarija, limarija itd., isto i kod ime- hrv.-srp. mačuga. (ćerka), apstraktum ikonomstvo. Balkanski crkve-
>ή, àvlíja < αολη itd.) i zamjenama za ma- nica na fr. -erija: karoserija, koterija, bižu- Lit.: Maretu 281—2. Leskien 465. Vandrák ni grecizam: rum., bug. ikonom, prezime Iko-
džarski dočetak -ť (u prezimenima, primjeri terija,, parfimērija itd. l, 614. Holub-Kopečný 461. nomov, čine. icunom. Složenica s prefiksom
Tekelija, ErdēRja ŽK < Erdödy). Ne radi παρά-: par(d)ikonom m (14. v., stsrp.) »na-
se upravo o sufiksu za izvođenje, nego o -ijan, neproduktivan sufiks latinskog pod- ikavac, gen. -avca m, noviji filolojski neolo- mjesnik jeklesijarha«. Od srgr. složenice obco-
dodatku -ja na -i, da bi te riječi mogle ući rijetla (lat. -ianus), služi za tvorenje pejora- gizam za pripadnike narječja koje sa i zamje- νόμος »isto« (pi > i u bizantinsko-gr.). Prema
u naš deklinacioni sistem, jer se danas, kad tivnih naziva za muška lica koja se odlikuju njuje stcslav. ë. Odatle pridjev na -ski: lat. oe = gr. oi ekonom m, na lat. -atus > -at
je dočetak -í postao karakteristika određenog izvjesnom duhovnom manom: grubijān, gen. ikavski (narječje, oblik), poimeničen sa -ina ekonomai »ured«, apstraktum ekonomija f.
pridjeva m. r., ne može svršavati nijedna naša -dna (prema njem. Grobian) od grub, gúzijan ikavština »ikavski govor«; ikavac m (Zagreb) Lit.: ARj 3, 785. 10, 240. Mladenov 221.
imenica m. r. na -»'. Pravi sufiks za izvođenje m (Dobroselo, Lika) »nadimak čovjeku koji »ptica fringilla montifringilla L.« prema f Elezović 229. Vasmer, GL 66. 110. Pascu 2,
od glagolskih, imeničkih i pridjevskih ko- mnogo ne razumije«, slov. modrijan m »filosof«, ikakva ima ime od onomatopeje ik kojom se 68., br. 1253.
rijena jeste -ija (stari naglasak na i). Nalazi modrijânec m prema modrijãnica prema mo- oponaša glas te ptice.
se u svim našim narječjima više nego u knji- drijãnka »Klugler«. îkra f (Vuk), sveslav. i praslav. kolektivni
Lit.: ARj 3, 784. Hirtz, Aves 159.
ževnom jeziku, grčkoga je i romanskog pod- naziv za »riblja jajašca; sinonim: kavijar«.
Lit.: Pleteršnik l, 596.
rijetla: -ία = lat. > tal. -ia, nvnjem. -ei. Prema ruskom akcentu ikra Vukov nije prvo-
-ik1, sufiks lat.-gr. podrijetla (lat. nena- ikon f (16. v.), m (18. v.) (prema gr. no- bitan, ali se slaže s búg. ikra. Odatle pridjevi
Kršćanstvo ga je raširilo po svim kulturnim
minativu είκών) = ikona f (Vuk) = bug. na -av i -ost: ikrav = Ikrast (Stulić) »pun
jezicima. Značenje mu je kolektivno sa raz- glašeni -icus = gr. -ικός) u internacionalnim
ikona prema gr. akuzativu ngr. εικόνα = ikre«. Deminutiv na -ica: ikrica f (18. v.).
nim nijansama. Od glagolskih osnova: pro- riječima kao (K)istorik, rašireno na -jar < -arius
lat. eicona, rum. icoană, arb. ikone, balkanski Na -as, -ašica : ikraš, gen. -aia m prema ik-
valija (od provaliti) »bezdan, propad«, pri- (historičar. Rijetko zamjenjuje jednom i do-
grecizam), deminutiv ikonica (15. v.) = ikonija rašica f »riba puna ikre«. Šulekova je prevedenica
morija f »nužda«, tj. »kad nevolja primari«, maći nastavak -ьпъ (pêdanj ŽK = pedalj)
(16. v., Budinić). Složenice: ikonoklast m ikrovac, gen. -ovca od njem. Rogenstein.
morija »kuga« (po-) od moriti, pogibija f od u pedig m (Istra) »ped, pedalj« (-ig < mlet-
(17. i 18. v.) < gr. είκονοκλάστης. U 14,' Metaforickí prijenos značenja u denominalu
poginuti, trpija (Crna Gora, Srijem) »duga -ego < lat. -icus).
16. i 18. v. prevodi se ε'.κονομάχος u ikono- na -iti: ikriti: more ikri noću, kad blistaju u
bolest«, od trpjeti, lùpija f (Dubrovnik) »bres- Lit.: ARj 9, 756. Maretu 280-81. Leskien borac; ikonopisac m prema ikonopisačica (18. v.) njemu kao sitni svijetnjaci. Dočetak -a ima
kva koja se dade rascijepati« od lupiti, lètija 409. 465. »koji radi ikone«, ikonos m (Vuk) = inkonòsac, kolektivno značenje. Paralele su lit. ikrai =
m (Bačka) »koji mnogo leti«, poljobranijaļ
gen. -sca, od ikonostas < είκονοστάσιον lot. ikri n. pi. i ir. iuchair < ie. *ikor »Laich«.
poljubranija f (Temnic, Boljevac) »1° blagdan -ik2, sveslav. i praslav. (-ikt) sufiks za
(drugi dio pučkom etimologijom obrnuto u Prema tome ikra može biti i ie. i baltoslav.
koji se u Srbiji svetkuje 21. maja da bi se maskulina, i danas još živ i produktivan. U
nosač »koji nosi«) »daska što nosi ikonu«. Sa gledišta kulturne historije važna je riječ
polje obranilo od grada, 2° poljobranilac, mociji za f -ica. Služi najprije u poimeni-
Na -nik ikonik m (16. v.) < ikonbnikb (16. v.) jer je potvrda za ribarsku kulturu starih
3° (Jagodina, Levač, Temnić) »zmaj koji čenju pridjeva za oznaku lica kao nositelja
»koji pravi ikone«. Na Jadranu dobiva n (krivo Slavena. Madžari posudiše ikra, Rumunji
obira polje«, poloiija (Dalmacija) »nizbrdica« svojstava i odnosa prema izvjesnim radnjama:
shvaćen i kao in) inkun m (Belostenec) = icre f pl., odatle deminutiv s lat. sufiksom
od položiti. Toponimi Prosječija (stsrp. država). učenik, m prema f učenica, mučenik m prema f
inkuna f (17. v., Zuzeri), deminutiv inkunica icrişoare, Arbanasi ikra f pl. Stavlja se manje
Od imenica: kaproKja (ŽK) »čast koju obnaša mučenica, radnik m prema f radnica, bijednik-
(17. v., Dubrovnik, Cavtat) = inkunjica izvjesno u vezu i sa ie. nazivima za jetra : lit.
kaprol«, popovija (ŽK) »čast popova« itd., -bijednica, pomoćnik, pravnik^ naučnik itd. Od
(Dubrovnik, Čilipi) = inkona (15. v.) = jãknos, lat. jecur, gr. ήπαρ, sanskr. yakrt,
kapetanija »čast, ured, kraj kojim zapovijeda ovakvih tvorba odvaja se -nik kao samostalan
inkonjica (Potomje) = (disimilacija i meta- avesta yakare, gdje stoji formant и mjesto
kapetan«, popišija (Istra) »popis«. U f, kalija, sufiks. teza) likunica (dva čakavca 17. i 18. v.). Umet- formanta r. Prema ovom bilo bi u slavenskom
selija, vinija, gvoždija jasno je kolektivno zna- Lit.: Măreţie 280-81. Leskien 409—465. nuto n nalazi se i u sttal. ancona (12. v.). značenje specijalizirano na riblju utrobu, pro-
čenje. Upor. toponime Novoselija (Banja Vandrák l, 613. Boskovic, JF 15, 37. 90- Ovamo ide i oblik koji je nastao ispuštanjem tiv čega govori keltska i litavska usporednica.
Luka), Poljija (Crna Gora). U prostorija f 100. Holub-Kopečný 461. Otrębski, LP 2, in i raširen nenaglašenim sufiksom -îcus u f: Lit.: ARj 3, 785. 786. Miklósié 95. SEW l,
(Vuk) »prostor« ističe se veličina (augmenta- 282. Brugmann,' IF 18, 382. Štrekelj, DAW
konika f. Taj se čita kod Marulića: pustiv
tivno značenje). Apstrakti su prokšija f »raz- 50, 37. 423. Holub-Kopečný 154. Bruckner 190. ASPh
cele i konike (subjekt: opatice}; kod Hekto-
maženost« (pridjev prokšen, ŽK). U topo- 29, 116. ZSPh 4, 216. Vasmer 477. Mladenov
-ika, sveslav. i praslav. neproduktivan su- rovića: Pohvali perivoj, ziđe svekolike! i ribe,
nimiji Prkosija f (mahala, Bosna, Sarajevski 222. Trautmann 103. WP l, 206. GM 158.
fiks, varijanta od -ica (v.). Služi za tvorenje kim su broj i sve njih konike; i kod Bernardina: Kalima, ZSPh 9, 376-378. Zupitza, AnzIF
okrug). Stvara apstrakta od pridjeva i parti-
imena biljki: perùnika od Perun, avdika od U toj korablji (Nojevoj) vi (= zna) se, da su 13, 51. Mikkola, RSl l, 6. Petersson, LUA
cipa perf. pas.: hitrija f (čakavci, 16—17. v.), tri koníci- (nom. duala ž. г.). Ispušteno i(ri)
prokletija »1° prokletstvo, 2° prokleta čeljad, habat, jagorčika, pisamka (ŽK) od pisan »ša- n. f. l, 18 (cf. IJb 10, 339). Uhlenbeck, PBB
ren«, od korijena koji već postoje u jeziku nalazi se i u tal. eona, deminutivi conetta,
3° psovka neposlušnoj čeljadi (Kosovo), 4° 29, 333-4. Matzenauer, LP 8, 11. GM 158.
bilo kao imenice bilo kao pridjevi. Razliko- conicella, conedda (Kalabrija). Lik inkuna može Boisaccf 326-327.
Prokletija (Vuk), ime planine (oronim)«. U potjecati iz dalmatoromanskoga.
posječenija (Vuk) »sječa«, mješanija, pisanija, vati ga treba od rijetkog sufiksa stcslav. -yka>
vezanija ima pejorativno značenje. Proši- -ika kojim se tvori m ili f vladika m »knez, Lit.: ARj 3, 784. 840. 5, 268. 6, 91. REW iktibâr m (objekt uz nema, izgubijo) »kredit,
ruje kolektivni sufiks -ad u Srbadija, Šoka- biskup«, prevedenica od gr. δεσπότης »idem«, 2834. DEI 189. Rohlfs, Diz. cal. 223. Miklošil poštovanje«. Odatle iktibārija f (objekt uz
dija, prosjadija (Ljubiša), prostàdija (Lju- vladika f »vlasteoska kći« (Dubrovnik) od 95. GM 158. Vasmer, GL 66. razrezati) »trgovački porez«. Balkanski tur-
iktibâr 714 -ilo -ilo 715 Iman»

cizam ar. podrijetla (ar. i<tibar) iz oblasti īlidža f (18. v., Vuk) = iliđSa (Bosna, i imeničke osnove. Upór. brdilo (v.). To se soru < lat. soror), рооігт. Nije isto u toponi-
turske administracije: birg, ihtibar, čine. općenito) »sinonim: banja, toplice«. Odatle: vidi i iz konglutinata danas veoma raširenog mima Budim, Bušim, gdje je nastao od prid-
ihiibare f »considération, estime, crédit«. radna imenica na -ar tlidžar »koji drži ilidžu«, -ionica < il + -ьп + -ica (upór. neologizme jevskog sufiksa -in (v.) na osnovu asimilacije
pridjev na -ovf-ev ilidž'arev, -ov. Balkanski slov. gostilna sa gostiona, gostionica'), kome od- b-n > b-m.
Lit.: Elezović 2, 514. Pascu 2, 145. Doric
turcizam ar. podrijetla (ar. > tur. ılıca) iz govara -aonica (v.) od glagola na -ati: vjež-
137. Lit.: Holub-Kopečný 461. Maretić 281.,
oblasti medicine: arb. lixhg. baonica, gombaonica itd; u učionica od učiti
il m (16. v.) =5 ilo pored Uja (Stulić) = apstrahira se i prenosi na pred- od presti i
Lit.: ARj 3, 791. Moskovljević, NJ 2,
jiló n (Cresį i u protestantskih pisaca), sve- 235. GM 244. plet- od plesti: predionica i pletionica; o je imađinati se, -am pf. (Dubrovnik, Cavtat)
slav. i praslav. naziv za »sinonim: glina (18. v.), nastao vokalizacijom iz /, kako se vidi iz »zamisliti se«. Od tal. učenog immaginarsi) <
gnjila, Lehm, Ton«. Odatle: pridjev na -ov ilik m (Vuk) = ilika f (Vuk, Lika) »na dionica, toponim Delnice < delt + -ьп + -ica. lat. imaginari, denominal od imago »slika«.
ilov (Antun Dalmatin), očuvan u toponimu ječermi sprijeda kao puca od kositera kroz Razlikovati valja pejorativno -ilo za čeljad u Apstraktum na -atime > tal. -azione ima-
i hidronimu Ilova, poimeničen s pomoću koja su unakrst isprovlačeni gajtani te se trubilo m, kojemu je varijanta -alo: nakla- dinacìjon, gen. -ani f < tal. immaginazione.
augmentativnog i pejorativnog sufiksa -oca čini kao da su toke na prsima, sinonim: toka« palo m. Nikakve veze nemaju s ovim sufiksom Lit.: DEI 1947.
ilovača »idem« = bug. ilovica. Isti se sufiks (prema ovoj riječi i prijelaz u femmina). -ila < stcslav. -yla u kobila, gdje izražava
nalazi i u toponimu Ilača. Deminutiv na Turcizam iz oblasti nošnje (tur. ilik »petlja«). mociju prema konj (v.), kao ni u gomila pored imam1, gen. -ama m = imâm (Kosmet)
-ica Ilica = Vilica 1699. je prvobitno zagre- Lit.: ARj 3, 792. Matzenauer, LF 8, 11. gr ornila (v.). »vjerski poglavica muslimanski«. Mmavić ima
bački potok, 1252. puteus scaturiens, fluvius Lit.: Maretić 281., § 337. 195., § 347. u istom značenju imamii; -il je možda osta-
Ilicza, bujica na ilovastom terenu, danas jedna ilika f (Lika) »drvena posuda, zatvorena, Maver, Slávia 2, 636. tak arapskog člana. Odatle na ar. -et: imamet
od najvažnijih ulica grada. Ilica je i toponim za vino (ima nosač kao kanta)«. Budmani m »vjersko starješinstvo«. Balkanski turcizam
i oronim u drugim krajevima (Lika), Hitani misli da je turska riječ, ali ne kaže koja bi to -īlja, složen sufiks od nastavka part. perf. ar. podrijetla (ar. imam od glagola amma
(Bosna). Za stcslav. ііъ »lutum« nema para- turska riječ mogla biti. akt. -ü glagola na -»-rí i -ja (v.) za tvorenje »prethoditi«) iz oblasti islama: rum. imam,
lela u baltičkoj grupi. Uporeduje se samo nomina agentis ž. r. Tipovi: (po)ròdilja od búg. imám.
Lit.: ARj 3, 792.
s lot. pridjevom ils »stockfinster«, uvjerljivije roditi, dojilja (prema ovome i sufiks u dadilja),
Lit.: ARj 3, 795-6. Elezović 2, 514. Mla-
sa gr. ίλϋς »blato« koje je osnova na -к od ie. Îlîr m (Mažuranić) = na -ьс Ilírac, gen. nasilja, vodilja, itd. Odatle otcijepljeno i pre- denov 222. Lokotsch 222.
korijena *il-. -irca, hrv.-kajk. liera, prema f Ilirika, pridjev nijeto i na osnove primarnih glagola: vezilja,
Lit.: ARj 3, 789. 795. 786. Tentor, JF 5, na -bski ilirski. Ušlo u upotrebu u prvoj po- pletilja, pèrilja, mùzïlja. Da je taj sufiks na- imam2 m »gornji kraj od čibuka (od ći-
205. Laszovski, Nova Hrvatska br. 111, str. 8. lovici 19. v. za ilirskog pokreta, prije toga stao poimeničenjem part. perf. aktiva, do- libara) što se drži u ustima kad se puši; si-
Mažuranić 425. Miklošič 95. SEW l, 424. upotrebljavali su pisci u značenju »hrvatski, kazuju prâlja, primalja, tkalja, grebenālja od nonim: mustika«. Odatle deminutiv na -če:
Holub-Kopečny 154. Bruckner, KZ 46, 197. -al + -ία. Analogijski prema prelja stvorena
Vasmer 478. Mladenov 222. Trautmann 103. slovinskí itd«. U službenu upotrebu ušao je imamče. Da bi se izbjegla homonīmija sa
u doba Napoleonovo osnutkom Provinces je švelja od šiti (samoglas e iz švžri). Kon- imam »vjerski poglavica«, u Bosni se govori
WP l, 163. Matzenauer, LF 8, 11. Uhlenbeck,
KZ 40, 552-561 (cf. AnzlF 24, 116). Bezzen- illyriennes. Naši etimolozi (Truhelka, Vuki- glutinat -īlja + -ka nalazi se u soptljka f od imamet. Balkanski turcizam (imame) iz oblasti
berger, BB 27, 164. Scheftelowits, IF 33, ćević), oslanjajući se na hipotezu da su Arba- sopiti i nosiljka. pušenja (upor. lula): rum. imamea, bug.
167. Boisacf 574. Šuman, ASPh 30, 296. nasi potomci predrimskih Ilira, tumačili su Lit.: Maretić 281., § 337 e i 296., § 348 b. imame.
postanje tog etnika arb. pridjevom lir »slo- Boskovic, JF 15, 143-153. Lit.: ARj 3, 795. Mladenov 222. Lokotsch
ilāč, gen. -ala m (Bosna, općenito) = bodan«, liri »sloboda« (i < gr.-lat. -ia > -ijd). 906.
újai, gen. ujala (Kosmet) »lijek«. Odatle To je samo po suzvučnosti, bez obzira na il) am m (Kosmet, objekt uz dobíja) »sudska
denominal na -iti: iljačít se, iljălim (Kosmet) gr.-lat. Illyrios (praotac Ilira), Illyricum, etnici, presuda, sentencija«. Balkanski turcizam arap- iman1, gen. imna m (15. i 17. v.) = imna
»liječiti se«. Balkanski turcizam arapskog pod- koji su predrimski i zacijelo iste starosti kao skog podrijetla (ar. i'lam »izvještaj«) iz oblasti f (16. v.) = himna (današnja učena riječ),
rijetla (ar. 'ilag »idem«) iz oblasti medicine: i "Ελ>ην itd. Oni su balkanski starosjedioci, a turskog sudstva: rum. Ham, búg. Ujam, crkvena riječ od gr. ομνος »pjesma svadbena«
bug. ildi = Ujal, arb. ilaç. arbanaski pridjev lir je latinska posudenica od cine. iľame f »sentence juridique«. Od istog > lát. hymnus > tal. inno. Internacionálna
Lit.: ARj 3, 786. Elezović l, 230. Skok, liber. je ar. korijena i Hum (objekt uz proučiti, riječ. Složenica imologita m, pridjevak sv.
Slávia 15, 353., br. 336. Mlađenov 222. GM narodna pjesma), također balkanski turcizam Georgija, od gr. ύμνολογητής
158. Lit.: ARj 3, 793-4. GM 247. Vukićević,
SHPr l, 32-45 (cf. AnzlF 8, 199). ar. podrijetla (ar. ilnf) iz oblasti nauke arb.
Lit.: 3, 796. 825. DEI 2038.
ttlm m »Weisheit«. Odatle ilmíja f (Bosna)
Ilari) m = Harija m = Ilarije = Ilarijo =
-ilo, produktivan sufiks za tvorenje imenica »učeni muslimanski svećenici«. Ide li ovamo i imân2, gen. -âna (Vuk, narodna pjesma) =
(prema deklinaciji -o, -oras) Ilarijon = Ilari-
sr. r., raznog značenja, najčešće od pridjevskih iljãn m (Kosmet) »zvanična objava« = čine. imân (Kosmet) »sinonim: vjera, dîn (s ko-
јш = Ilarìjonus (prema madž. izgovoru
i imeničkih osnova, rjeđe od denominala na ileane f »sentence« od ar. г'іап? jim se zajedno upotrebljava: din i iwan)«.
dočetnog -s) = ìlar (iza 15. v., Dubrovnik).
Od lat. Hilarius < gr. 'Ιλάριος. To gr.- -iti i -eti. Od mrtav — mrtvilo, od bijesan Lit.: ARj 3, 795. Elezović 2, 514. GM 158. Odatle s postpozicijom sız »bez« imānsīz (Kos-
-lat. světácko ime prevedeno je na dva načina : ili bjesniti - bjesnilo. Tako g'rdilo, kalilo, solilo, Pascu 2, 145., br. 665. Mladenov 221. met), indeklinabilni pridjev, »1° nemilostiv,
Obrad (14. i 15. v., Dubrovnik), na -ьс > -ас temnilo, ѓагпо, žutilo, ludilo, itd. Od rak 2° neukusan (~ sirenje)«. Balkanski turcizam
Obradbe (14. v.), odatle prezime Obradovič, ráčilo »mreža za hvatanje raka«. Od cijèditi- -ita, pridjevski i imenički neproduktivan su- arapskog podrijetla (ar. iman »vjerovanje«)
Obradinović, hipokoristici Obren (Vuk), odatle -cjedilo, od pojiti-pojilo. Sufiks je složen od fiks, upravo particip prezenta pasiva: bratim iz oblasti islama: búg. imán, cine. imane f
prezimena Obrenić, Obrenović, toponim Obre- -lo. Upravo poimeničen srednji rod parti- »bratski«, pridjev, odatle bratimiti se i dalje »foi, religion«, imansız »sans foi, infidèle >
novac; Obro, Obroje; druga je prevedenica cipa perf. aktiva, kako pokazuju cjedilo, gla- na -ski bratimski > bratinski, pobratim m prema cruel, atroce«.
Veselia, prezime Veselinović. dilo, pojilo, šilo, prelo. Elemenat i apstrahiran posestrima f (upor. rum. prošle participe pa- Lit.: ARj 3, 796. Elezović 2, 514. Mlađenov
Lit.: ARj 3, 786. 8, 435. je od glagola na -iti i prenesen na pridjevske siva firtat od frate < lat. fráter i surata od 222. Pascu 2, 145., br. 667.
imbazdät 717
imaret 716 imbazdät imbuì

ća-plaćati pored plata-platitf). Promjena su- sordine« = bròlo »parco, orto, giardino« <
imaret m (17. v.) = imaret pored imaret, (Vuk, komparativ imućijf), odatle pridjev na
glasničke grupe mb > ngv može se objasniti srlat. broilum, brolium < gai. brogilus, fr.
gen. -arėta (Kosmet) »sinonim: zadužbina«. -ьп imućan (Vuk), poimeničen na -ik imuć-
na više načina. Može se misliti na dvo- breuil. V. rićijaglo
Balkanski turcizam ar. podrijetla (tur. imaret < nik', imūtnjī (sa ćnj > tnj kao kutnji za kućni)',
glas ua za naglašeno á (kao u krčkoro- Lit.: Cronia, ID 6. DEI 607. Brajkovič
ar. 'imarä) iz oblasti islama; bug. imaret. apstraktum na -je: imaće n; imetak izmijenjen
manskom: nbua > ngva. Ali taj dvoglas nije
Lit.: ARj 3, 797. Elezović 2, 515. Mladenov u imutak, gen. imutka (Lika) unakrštavanjem
potvrđen za dubrovačko-romanski. Zbog toga
222. Školjić* 346. s imūtnjī. Vokal í je nastao iz jb- kao u igla, ikra
se može pomišljati na unakrštenje sa gvozdac, imbùj m (Sućuraj na Hvaru, Makarsko
itd. Upor. jemati, jemam (Split). Bez í- kao u
gen. gvosca »1° fibula, 2° predica« prema primorje) »teret ogromnog opsega koji nije
imati = imat (Kosmet, ŽK), -ãm pored slov. i češ. potvrđen je mati. Semantički raz-
glagolu prigvozditi pf. prema impf, prigvaž- težak«. Od tal. invoglio m =' mlet. invogio
imadëm (analogijski prema dadem), impf, vitak sveslav. i praslav. 'jtti, imç u »habere«
dati. Može se još misliti na gr. izgovor kao (i u ostalim sjevernotalijanskim narječjima)
sa -ati pored -éti > ikavski -iti, ekavski (hrv.- odgovara posvema primitivnom mentalitetu.
u Vlaho, Sutvara, ην sa umetnutim g', sd u pored imboglio i imbuglio »isto«, postverbal od
-kajk) -eti: imiti (čakavski) = imeti (hrv.- ima se = posjeduje se ono »1° što se drži u
mletačkom imbasdir mjesto imbastir moglo invogliare < vlat. *involiare od korijena involu-
-kajk.), sveslav. i praslav. (imati, imëti, prvo- ruci ili 2° što je uzeto, zaplijenjeno u borbi«.
je nastati unakrštenjem sa germ, brusdan > tus od involvere.
bitno perfektivna osnova im- od stcslav. jęti, Isti je semantički razvitak u njem. haben
brodare (1162) = brustare.
imp v. j amiti) »habeo« prema pf. imădnut, prema got. hafja »držim«, lát. capia, lit. turėti Lit.: REW3 4510. DEI 1141. 1945. 2085.
-em (Kosmet). Izvedenice su od osnove ima-: »imam, držim« prema tveriu »fasse«, lat. Lit.: ARj 3, 840. 11, 895. Pârlii 228. Skok,
pridjevi na -w imatan (Vuk, Crna Gora), habere prema ir. gaibim »hehme, ergreife, ZRPh 54, 494. Camillscheg l, 201. Zore, imbuititi, -īm pf. (Perast) od mlet. imbunir,
Palj. 110. 205. Vasmer, ZSPh 13, 331. REW3
poimeničen na -ik imatnīk (Vuk, Crmnica), halte«, u rom. jezicima španj. tener, port. 981. denominal od bonus »dobar« s prefiksom in-.
imatnji (Ljubiša), na -it imàvit (narodna pje- ter »imam« < lat. tenere. Za značenje 2° upor. Hidronim Buna/Buna hercegovačka rijeka koja
sma (-vit prema imoviť). Apstrakta na -je: roba, odora (v.). Glede ie. veza v. jamiti. imbečio, f -čila (određeno : to je oni imbecili izvire u dubokom ponoru Pećina, na zara-
imaće n (Vuk) = imaće (Kosmet) = imanje Lit.: ARj 3, 797. 823. 826. 6, 526. 7, 855. Pero), = imbecil (Korčula) »blesav«. Od tal. vanku Zimomora (Crvanj planina). Na utoku
(Vuk) »stoka«, odatle deminutivi na -ice ima- 868. 896. 898. BI 2, 400. Vuković, SDZb učenog imbecille (15. v.) < lat. imbecillis. u Neretvu je Blagaj, prevedenica od Bona,
njice (Milićević), na -če imanče, gen. -četa n 10, 384. Elezović l, 230. 457. Mažuranić Inhoativ je imbečiliškat, -ãm pf. (Dubrovnik, kako se grad zvao u Porfirogenetovo doba
(Varoš, Slavonija) »domaća životinja« (su- 425-426. Miklósié 103. SEW l, 425. Holub- Cavtat) »oblesaviti«, koji je nastao prema 1. 1. (Bova, 10. v.) Upor. u madž. listinama Buna
fiks prema živinče, živáče ŽK, glede zna- -Kopečný 225. Bruckner 331. KZ 45, 47. prez. imbecillisco, imbecillire. Složenica je 1199, 1211, 1240. U Hrvatskoj su dva sela
čenja »stoka« upor. rum. dobitoc), na -sivo Vasmer 479. Mladenov 222. Bělic, Príroda 73. ovoga imena. Rijeka se zove u poslovici Búnac,
452. WP l, 124. Jagić, ASPh 10, 174. Wiede- privativnog sufiksa in »sine« i baculum »štap«.
imanstvo n (17. v.). Apstraktum na -ština gen, -пса. Pritok se zove u deminutivu
mann, ASPh 10, 654-655. (cf. Meillet, Lit.: DEI 1939.
analogijski prema siromaština (v.) imaština (Mi- RSI 6, 134-135.). Peterssen, IF 2, 304. Bunica (upor. Neretvica, pritok Neretve).
lićević), neimaština = nemaština (Kosmet) = NJ l, 148. Lalević, NJ 5, 19-22. imbidzerati se, -am pf. (16. v., Dubrov- Upor. izričaj : Obišao Bunca i Bunicu. Cilja
nemaština (Srbija, Lika) = ттапЫпа (Ston) čanin, Nalješković) »naljutiti se«. Tal. deno- se na kradljivce koji su bacali jagnjad i ovce
»sinonim: oskudica«. Odatle pridjev na -ьп: imbazdät, -am pf. prema impf, imbazdõ- minal na -are s prefiksom -in od pridjeva u ponor. Postoji mišljenje da je etnik Bunje-
imašan pored гтеѕап mjesto *imaštan, ana- văt (Brusje, Hvar, Stari Grad, Grabje, Vis) bizzarro »iracondo«: imbizzarirsi. Taj pridjev vac, gen. -vca od imena rijeke Buna. Vjero-
logijski prema ž. r. Radna imenica na -lac: »priheftati, fircati«. Postverbal imbôzd m. živi kao internacionalna riječ u govoru ško- jatnije od vlaškog imena Bun koje dolazi u
imalac, gen. -aoca (18. v.). Iterativ na -va- Mjesto tal. prefiksa im- stoje naši prefiksi pri- lovanih bizaran »neobičan«, od fr. bizzare. Veže 13. i 14. v. u srpskim dokumentima. Postoji
imdvati, imavam (15. v., Vuk, Crna Gora). (prema priheftati') pribaždat (Lika K, Liješće, se s baskičnim bizar »brada«, a to je semantički i kao prvi element složenog imena Bunislav
Odatle pridjev na -ъп: îmavatan (Kosmet). Gla- Janjce), sz- u zbazdăt (Božava) »imbastire«, nejasno. (upor. takvu hibridnu složenicu na zapadu
gol imati dolazi samo s prefiksom za- : zaimati, zbaždati »unordentlich zusammendrehen«, im- u Jurislav), odatle hipokoristici Buniša (14. v.),
baždit, -im (Šibenik). Postverbal imbažd m Lit.: ARj 3, 812. REW3 1141. DEI 538.
-am (Piva-Drobnjak) pf. »kroz kratko vrijeme Bunilo 14. i 15. v.), Bunoje. Pridjev bonus
obogatiti se«, inače je bez prefiksalnih slo- »konci za heftanje«. Apstraktum na -atura > dolazi u složenicama: bunašera (Božava) »sile-
imbràtati, -ãm pf. (17. v., Dubrovčani)
ženica. Općenita je složenica sa negativnim mlet. -aora > -ura baždara (Božava) »bor- ne noctifera« < bona sera, cvijet tako nazvan
»okaljati«. Od tal. imbrattare, s prefiksom in,
ne-: néjmati, nêjmam (Vuk, 18. v., pravilno dura«. Mjesto suglasničke grupe mb stoji in- jer se otvara pri zalazu sunca kada se talijanski
od bratta »morchia d'olio, fangiglia, brago« <
iz ne + jvmç) = ne imati (Vuk) = nemati, gvàzdati, -ãm pf. prema impf, ingvazdavati, kslat. bractari (Fulgencije) »sporcarsi (di kaže bona sera »dobro vece«; bandi < bonus
nemam (14. v., Vuk, < ne + ътп sa gu- -azdāvām (Dubrovnik, Stulić, Perast) »hef- vino)«. Predlatinska riječ. Upor. broie. dies »dobar dan« u izrazu ni bondi (Mostar)
bitkom j kao u sutra pored jutro} = nimati tati, preručiti (Imotski), ujamčiti«. Postver- »ni mukajet«; prtàbonjke, gen. prtabònjãkã f
(ikavci, 15. v.) = nîmât, nimam (ŽK) < ne bal ingvazd m »konci, ujamak, gen. -mka«. Lit.: ARJ3,812. REW31279. DEI 592.1943. pl. (Konavli) »vrsta jabuka, presađenih iz
imç s elizijom e pred i. Nema veze sa e. Apstraktum na -atura ingvazdàtura f. Meta- Italije«, od tal. brutte bone. Ovamo ide i lično
imbrina f (Moslavina, Šulek) »vrsta crnog
Nigdje nije potvrđen oblik nijemati. Od foricko značenje ingvàzdat se (Dubrovnik, ime Bonavintura (Korizmenjak), slavni doktur.
(?) grožđa, njem. roter Portugieser« = brina
imeti izvedenice su imetek, gen. -tka (hrv.- Cavtat) »napiti se rakije«. Kod Parčića je Lit.: ARj l, 733, 735. Cronia, ID 6. Zore
(ŽK) »crvenkasto grožđe«.
-kajk., ušlo odatle i u štokavski: imetak, ingvardati (r mjesto 2) zacijelo štamparska Rad 115, 150.
Pavlinović) = imitak, imenje = iminje, upor. greška. Značenjem poklapa se sa tal. imbas- Lit.: ARj 3, 813.
češ. jmění. Od osnove im- dobivene s pomoću tire, ali se ne slaže ni po konjugaciji, jer bi imbut m (Mikalja) = (sa t > č kao u
imbrulj m (Muo) »(ribarski termin) naziv
sufiksa -ov (upor. češ. movitý) pridjev na za tal. -ire očekivali infinitiv na -iti (upor. Velebíc < Velebit, parlabuć < farabutto)
mreže zvane rićaglo (v.), ako mjesto olova
-ьп: ìmovan (Milićević), poimeničen na -ik patiti), ne -ati, ni fonetski, jer it ostaje (upor. inbuć (Potomje) »lijevak, tratar«. Od tal. imbuto

You might also like