Professional Documents
Culture Documents
Biskup banjaluĉki, mons. Franjo Komarica, ima svoje redovne sluţbene obveze, a uz njih
mnogo drugih poslova. Naroĉito je okupiran mnogobrojnim susretima s diplomatima i
predstavnicima meĊunarodne zajednice, te razliĉitim humanitarnim djelatnicima i delegacijama,
kao i novinarima i reporterima iz medija priopćavanja, zatim ĉestim putovanjima i posjetima
biskupijama po Europi i Americi. A sve te napore prihvaća radi skretanja pozornosti domaćoj i
svjetskoj javnosti na razliĉite i mnoge poteškoće u Republici Srpskoj, osobito Hrvata i katolika, i
radi traţenja podrške i materijalne pomoći za gradnju i obnovu kuća izbjeglicama i prognanicima
koji se odluĉuju na povratak u svoja ranija prebivališta i zaviĉaje, i radi prošenja pomoći za
izgradnju i obnavljanje porušenih crkava i samostana u banjaluĉkoj biskupiji.
To su razlozi zbog kojih dosad nije mogao pohoditi Stranjane i Matoševce, koji izgradnjom i
obnovom više kuća i useljavanjem u njih povratnika iz Hrvatske, pokazuju vidljive znake
ponovnog oţivljavanja.
Na dan sv. Jurja, 23. oţujka 2002., biskup Komarica je, u pratnji fra Velimira Blaţevića, u
popodnevnim satima pohodio Stranjane i Matoševce. Tako je ispunio svoje ranije dano obećanje.
Pred teško oštećenom i devastiranom kapelom sv. Franje u Stranjanima, biskupa su doĉekali i
pozdravili Luca Bogdanović, Kata Budić, Zorka Ganić, Jela Šlat, Marica i Mile Debeljak, Slavko
Blaţević, Tomo Majdandţić i Mirko Pranjić.
Nakon pozdrava sa svima, svakako oĉekujući najprije razgovor o obnovi kapele, upitao je
nazoĉne kako su, i treba li im što. Nisu ga, meĊutim, odmah molili za neku pomoć sebi, ili za
obnovu kapele, nego su rekli: Biskupe, željeli bismo da ovdje redovito imamo svetu misu!
Biskup je bio ugodno i radosno iznenaĊen zbog takvog njihova vjerniĉkog odgovora! Pogledao
2
je zatim kapelu iznutra i izvana, i razgovor se poveo o tome što će sve trebati obnavljati; da li
mogu što uĉiniti i doprinijeti Stranjanĉani i Matoševljani koji su se vratili na svoja ognjišta, kao i
drugi koji se još nalaze i ţive u Hrvatskoj ili negdje drugdje; te koliko moţe u svemu pomoći
biskup.
Biskup je preporuĉio da se odmah ogradi prostor oko kapele, preboji montaţna metalna
konstrukcija zvonika i postavi zvono koje se nalazi u Biskupiji, u Banja Luci, ili u ţupnom uredu
u Barlovcima, a takoĊer da se izvrše neki nuţni radovi na krovu, da se kapela zaštiti od daljnjeg
propadanja. To bi trebalo uraditi već do "blagoslova polja" u Stranjanima, do 12. svibnja. A
glavnina posla na sanaciji dijela temelja i zida, cijelog krova, zatim postavljanja prozora i vrata,
te unutarnjeg ţbukanja i kreĉenja, slijedila bi nakon toga, ĉim se osiguraju potrebna sredstva.
Biskup će novĉano pomoći radove koje treba odmah izvršiti, a obećao je svoju pomoć i za
radove koji će kasnije slijediti.
Razgovaralo se još o potrebama povratnika, kao i onih koji nisu bili prognani iz svojih kuća, i
ostali su u Stranjanima.
Zatim je biskup otišao u Matoševce, na kavu kod Mile i Marice Debeljak. Tu je,
nepredviĊeno, zatekao jednog vojnog duţnosnika SFOR-a, koji je došao da izvidi problem
povrata imovine nekih Matoševljana, i provjeri istinitost navoda kako u više kuća u
Matoševcima neke izbjeglice iz Glamoĉa drţe svoje ovce.
Poĉetkom mjeseca travnja izašao je iz kuće Ruţe-Zore Blaţević (Pajine), i odselio u svoj kraj
- Blagaj kod Kupresa, Marinko i Stoja Bosnić. Ono što iz kuće nije bilo rasprodano ili odneseno
ranije, sada je pokupljeno, i kuća je ostala posve prazna i zapuštena. Isti je sluĉaj i slika takoĊer s
gospodarskim zgradama.
Pranjić Mirko, Perin, je oko 20. travnja došao da preuzme svoju kuću. Iako je rješenje o
povratu imovine dobio u srpnju prošle godine, a ĉovjek koji stanuje u kući izjavio da će je
napustiti, to se još nije dogodilo. Mirko je obišao neka nadleštva Republike Srpske i
predstavništva meĊunarodne zajednice, te zatraţio njihovu intervenciju u rješavanju problema,
3
što mu je i obećano. On se nada uskoro sa ţenom useliti u svoju kuću, a dotle će, kako je
odluĉio, boraviti u ambaru.
Mirko Blaţević, Markov, već je prije došao iz Baške Vode, gdje je bio u kući svoga sina.
Neko vrijeme je u svojoj obnovljenoj kući u Stranjanima boravio sam, a potom je ponovno
otišao u Bašku Vodu, odakle se vratio oko 20. travnja. Ovaj put sin Marko je s Mirkom dovezao
i njegovu bolesnu ţenu, Ljubu. Njih dvoje se tako definitivno vratilo i smjestilo u vlastitu kuću,
da u njoj trpe svoje bolesti i provode staraĉke dane.
Ovdje su navedeni braĉni parovi koji su se vjenĉali u periodu od 1966. pa do 1995, a nisu posve
odselili iz Stranjana i naselili se za stalno negdje drugdje. Podaci o broju djece braĉnih parova privremeno
odsutnih iz Stranjana nisu posve pouzdani i kompletni, budući da su neka djeca roĊena u mjestima
privremenog boravka njihovih roditelja, i o tome nisu uvijek dostavljani podaci u ţupu Barlovce.
Na 63 braĉna par roĊeno je ukupno 142 djece. U 2 para nije roĊeno nijedno dijete, a po jedno dijete je
roĊeno u 4 braĉna para. Od dvoje do ĉetvero djece roĊeno je u 49 braĉnih parova, a jedan braĉni par je
imao petero, a dva šestero djece. Prosjeĉno na braĉni par dolazi po 2,5 djece.
U razdoblju od 30 godina roĊeno je i kršteno u Barlovcima ukupno 116 djece. Godišnje bi to bilo
ĉetvero djece u prosjeku. Po pojedinim godinama stanje izgleda ovako:
God. 1966. - 9 djece God. 1976. - 5 djece God. 1986. - 1 djece
1967. - 6 " 1977. - 2 " 1987. - 2 "
1968. - 8 " 1978. - 4 " 1988. - 6 "
1969. - 7 " 1979. - 5 " 1989. - 1 "
1970. - 4 " 1980. - 6 " 1990. - 2 "
1971. - 8 " 1981. - 1 " 1991. - 2 "
1972. - 8 " 1982. - 3 " 1992. - 2 "
1973. - 2 " 1983. - 5 " 1993. - 1 "
1974. - 7 " 1984. - 0 " 1994. - 1 "
1975. - 5 " 1985. - 0 " 1995. - 1 "
Najviše je djece roĊeno 1966. - njih devetero, a po osmero 1968., 1971. i 1972. U godinama 1984. i
1985. nije roĊeno nijedno dijete, a po jedno je roĊeno 1981., 1986., 1989., 1993., 1994. i 1995. U
razdoblju od 1966. do 1975. roĊeno je ukupno 66 djece; od 1976. do 1985. roĊeno je 31 dijete, a od 1986.
do 1995. njih samo 19.