Professional Documents
Culture Documents
U Stranjanima već od ranije ţive Ana Bogdanović (+Nine), Marica Milaković (r. Marić), Jele
Šlat (r. Pranjić) i Kate Budić (r. Pranjić). Početkom mjeseca oţujka vratila se iz Hrvatske i ušla u
svoju novu kuću Luce Bogdanović. Iako se nisu posve doselili sa svim članovima svojih obitelji
i svim stvarima, kod svojih novih kuća gotovo stalno borave i rade Slavko Blaţević i Slavko
Ljevar. U Matoševcima se, isto tako, stalno nalaze i dovršavaju s ureĎivanjem svoje kuće
Debeljak Mile i Marica, ili barem jedno od njih. Došao je svojoj kući u Stranjane i Mirko
Blaţević, i u njoj boravi već više dana. On se ţeli posve vratiti i ostati u Stranjanima, ali ga u
tome moţe spriječiti njegova bolest, a osobito teška bolest ţene Ljube.
Iako bi svi oni rado nedjeljom išli u Barlovce na sv. misu, to im, zbog udaljenosti, nije
moguće, jer nema javnog prijevoznog sredstva, niti osobnih automobila, osim jednoga (Mile
Debeljaka). Zato već sada, a pogotovo imajući u vidu skori povratak još odreĎenog broja osoba,
treba razmišljati i što prije pristupiti obnovi kapele sv. Franje Asiškoga u Stranjanima. Ona je
teško oštećena i posve devastirana. Treba učvrstiti temelj prema putu i tu stranu nanovo ozidati,
zamijeniti posve krov i staviti novi strop, popraviti sakristiju, sve okrečiti i postaviti nove
prozore i vrata, a takoĎer i sve ograditi.
Nikakav doprinos za obnovu kapele, a ona bi mogla stajati više od 15.000 KM (7.500 Eura)
ne moţe dati ni ţupnik u Barlovcima ni sadašnji malobrojni katolički ţitelji Stranjana i
Matoševaca. Sigurno neće izostati pomoć biskupa Komarice, ali on ţeli i očekuje da obnovu
pomognu svojim prilozima takoĎer Stranjančani i Matoševljani koji to mogu, osobito oni koji
već duţe vremena ţive i rade ili u Hrvatskoj ili negdje drugdje u inozemstvu.
2
Ovim ţelim uputiti apel za pomoć onima koji su u mogućnosti nešto doprinijeti za obnovu
spomenute kapele, i očekujem da će odaziv biti bolji nego što je bio slučaj u proljeće i ljeto
prošle godine, kada je trebalo priskočiti u pomoć da se poravna i naspe put i iskopa jarak od
raskršća u Stranjanima pa do prvih kuća u Matoševcima, a takoĎer prokrče i poravnaju još neki
sporedni putovi, meĎu ostalim i do groblja na Gradini, te da se napravi novi most na Bukovici,
prema Duganji (o tome je pisalo u Našem zavičaju, br. 1, str. 4; br. 3, str. 1). Za te radove
utrošeno je više od 7.000 DM. Pomoć je dao banjalučki Caritas (3.500 DM), zatim nekoliko
franjevaca rodom iz banjalučkog kraja (2.500 DM), i četvorica Stranjančana koji ţive i rade u
Wiesbadenu (1.000 DM).
Nadam se da će ovaj put biti više osjećaja za solidarnu pomoć. Ali ako ona i izostane, uvjeren
sam da će se negdje prikupiti potrebna sredstva. Samo će tada biti sramota za nekadašnje
Stranjančane i Matoševljane, a pogotovo one koji to ţele i dalje ostati, da se njihova kapela
obnovi, a bez njihovog sudjelovanja!
Tko je u mogućnosti, i ţeli dati svoj prilog, naći će načina da ga pošalje ili fra Miji Rajiču,
ţupniku u Barlovce, ili fra Velimiru Blaţeviću, u samostan na Petrićevac.
Dan koji je Luca Bogdanović nestrpljivo iščekivala - da se vrati u Stranjane i useli u svoju
novu kuću - i koji će joj zasigurno dugo ostati u sjećanju, bio je 6. oţujka 2002. godine. Dotad je
ţivjela kod sina Rude u Gračcu, nedaleko od Dugog Sela, a toga dana su je, skupa s ono malo
stvarčica što ih je imala, u Stranjane dovezli svojim automobilom brat Markan i njegova ţena
Ane.
Luca Bogdanović u
svojoj kući, na dan
useljenja, a s njom
su brat Markan i
njegova žena Ane.
Oni su istog dana razmjestili stvari po kući, a idućih dana su se njih troje dali i na ureĎivanje
prostora oko kuće. Najteţi posao, a trebalo ga je obaviti što prije, bilo je betoniranje ploče ispred
ulaznih vrata i kuće. Tome poslu su pristupili nekoliko dana kasnije, a pomagali su im takoĎer
Mile i Marica Debeljak i Slavko Ljevar.
3
Povratnici svojim kućama ne mogu i ne ţele ovisiti posve o Caritasovoj pomoći. Svjesni su
da se moraju polako oslanjati na svoje noge i sebi vlastitim trudom priskrbljivati što je potrebno
za ţivot. Ţele proizvesti barem nešto ţita, povrća, voća, uzgajati kokoši, hraniti svinje, nabaviti
koju ovcu ili kravu, i sl.
Zato su neki od njih odlučili već ovog proljeća početi s obraĎivanjem zemlje. Početak će
svakako biti teţak, budući da se kreće od ničega. Ali Caritas je i u tome priskočio u pomoć -
iznajmio je za potrebe povratnika i onih koji su ostali u Stranjanima i u Matoševcima jedan
traktor, priključna kola, plug, tanjuraču i brnaču.
Nastavlja se popis bračnih parova u Stranjanima. Ovdje će biti navedeni oni koji su se
vjenčali u periodu od 1941. do 1966., a nisu odselili da stalno ţive u nekom drugom mjestu. Oni
koji su kršteni i vjenčani u Barlovcima, a kasnije je dotični bračni par i cijela obitelj posve
odselila iz Stranjana, nisu na ovom popisu. Njihov popis će biti donesen u jednom od idućih
brojeva Našeg zavičaja.
Moguće je da na ovom popisu broj djece nekih bračnih parova nije točan. To se odnosi
posebno na djecu roĎenu i krštenu u drugim ţupama ili u inozemstvu, a za koju podaci nisu
dostavljeni da se upišu u Maticu krštenih ţupe Barlovci.
Prema gornjem popisu, u 43 obitelji roĎeno je i kršteno ukupno 135 djece. Na jedan bračni
par dolazi troje djece. Bez djece su bila 3 bračna para. Po jedno dijete je roĎeno u 6 obitelji, po
dvoje do četvero djece u 24 obitelji, i od petero do osmero djece u 10 obitelji.
Prema Matici krštenih ţupe Barlovci, u periodu od 1941. pa do 1965. broj roĎene i krštene
djece za Stranjane kretao se ovako: