☧ NAŠ ZAVIĈAJ

STRANJANI I MATOŠEVCI - NEKAD I SAD

Broj 7.

POTEŠKOĆE POVRATKA IZBJEGLICA I PROGNANIKA

Veljaĉa 2002.

Mnogo se govori i piše o izbjeglicama i prognanicima iz Bosne i Hercegovine i o njihovu

povratku u mjesta prijašnjeg boravka, iz kojih su izbjegli ili prognani tijekom nedavnog rata.
Rješavanjem toga problema bave se domaće i međunarodne političke strukture i različite
dobrotvorne i nevladine organizacije. Što se tiče katoličkog i hrvatskog dijela pučanstva osobito
su tim pitanjem zaokupljeni svećenici i biskupi u Bosni i Hercegovini. Ali uza sve to, proces
povratka se odvija teško i vrlo sporo, naročito na banjalučkom području Republike Srpske.
Svakako da postoje nacionalni i vjerski interesi da se izbjegli i prognani Hrvati i katolici vrate
u Bosnu i Hercegovinu, ali ti interesi nisu dostatni i odlučujući za sam povratak. Svatko osobno i
posve slobodno, prvenstveno s ciljem postizanja vlastitog dobra i ostvarenja vlastitog prava,
treba odlučiti o mjestu i o državi u kojoj će živjeti, sam ili sa svojom obitelji. To znači da uz
pravo svakog čovjeka da živi u državi ili kraju svoga porijekla, i uz pravo izbjeglica i prognanika
na povratak u njih, ide i jednako pravo da se vlastita država ili kraj, kada za to postoje ozbiljni
razlozi, napuste, odnosno pravo izbjeglih i prognanih da ostanu u državi u kojoj su prihvaćeni i
gdje smatraju da će im život biti ljepši.
Ali i uz uvažavanje toga prava i uz poštivanje svačije slobode odlučivanja o mjestu i državi u
kojoj će živjeti, bilo je za očekivati da će se izbjeglice i prognanici u mnogo većem broju vraćati
u svoj zavičaj u Bosni i Hercegovini. A što se to nije dogodilo ili što se ne događa, za to postoje i
iznose se različiti razlozi.

Što i tko prijeĉi ili otežava povratak izbjeglica i prognanika?

Mnogi pojedinci, dakako, imaju osobnih razloga koje samo oni znaju, i u koje ovdje nije
moguće ulaziti. Ali ima više razloga općeg karaktera. Evo nekih:
- Prošlo je više godina od odlaska ili od protjerivanja ljudi iz njihovih domova i mjesta, i oni
su se, osobito mladi, privikli na novi kraj. Kroz to vrijeme ljudi nisu stajali skrštenih ruku, pa su
se mnogi već snašli i na neki način riješili pitanje svoje egzistencije u novom mjestu boravka.
- Neki, koji bi se htjeli vratiti, ne mogu to ostvariti budući da su njihove kuće i imovinu drugi
zaposjeli i koriste, a civilne vlasti posve sračunato na različite načine opstruiraju povratak i otežu
s izdavanjem rješenja o povratu kuća i privatne imovine njihovim vlasnicima.
- Jedan dio izbjeglica i prognanika se nema gdje vratiti jer su im kuće posve porušene ili teško
demolirane i opljačkane, a nikoga nema da im pomogne u obnovi.
- Mnogi od onih koji bi se imali gdje vratiti, kada bi dobili natrag svoju imovinu, ne odlučuju
se na taj korak jer se opravdano boje da u svom opustošenom kraju neće imati uvjeta za
preživljavanje i opstanak.
- Ima i ne mali broj izbjeglica i prognanika koji u Hrvatskoj ili negdje drugdje dobivaju od
države određenu financijsku i materijalnu pomoć. U danim prilikama ta ih pomoć zadovoljava i
djeluje destimulativno na povratak u Bosnu i Hercegovinu.
- Mnogi koji su proživjeli različita zlostavljanja i koji su u ratnim godinama izgubili nekoga
svog u obitelji boje se vratiti među one koji su ih terorizirali i prisilili na odlazak.
 2

- Svoju odluku da se ne vraćaju u Bosnu i Hercegovinu, osobito u Republiku Srpsku, dio

izbjeglih i prognanih Hrvata i katolika opravdava i time što ne žele da im djeca idu u "srpsku" ili
u "muslimansku školu". Neki kažu da bi se možda vratili kada bi u njihovom kraju, u kojem su
Hrvati nekad imali većinu, bila uspostavljena "hrvatska općina" kojoj bi oni pripadali.
Navedeni razlozi imaju svoju težinu, ali svi ne i dovoljnu, da bi se čovjek olako odrekao svog
temeljnog prava na vlastiti dom i domovinu i da bi u sebi prigušio iskonsku težnju za rodnom
grudom.
Povratnici trebaju pomoć, ali moraju biti spremni i na žrtvu

Dakako da ima i onih koji se, unatoč svemu, žele vratiti na svoja ognjišta. Ali se ne mogu
sami izboriti za ostvarenje svoga prava na povratak, a osobito ne mogu sami sebi stvoriti uvjete
za doličan i siguran život. Za to im je bezuvjetno potrebna pomoć drugih: od međunarodne
zajednice i njezinih institucija i državnih struktura, do Crkve i njezinog Caritasa i različitih
drugih humanitarnih organizacija.
A čini se da upravo tu stvari ne funkcioniraju kako treba. Naime, dok, s jedne strane, mnogi
deklarativno zagovaraju povratak i na njega potiču raznim obećanjima, s druge strane ti isti ljudi,
organizacije i institucije vrlo često stavljaju takve zahtjeve, odnosno administrativne zapreke, da
prognanici i izbjeglice o povratku ni ne razmišljaju. Drugi, koji se i odluče za povratak, ako im je
potrebna materijalna pomoć za obnovu vlastitih kuća i domaćinstava, ili za nešto drugo, nemaju
sigurnosti da će je i dobiti, a ako im se i obeća, na nju predugo moraju čekati. Zbog toga mnogi,
razočarani, moraju odustati od svoga povratničkog sna. I što je najgore, sve navedene poteškoće i
mnogi neuspjeli pokušaji povratka "upozoravaju" druge potencijalne povratnike da se ne
upuštaju u takvu "avanturu".
Ako se ima sve to pred očima, moguće je razumjeti zašto se velika većina hrvatskih i
katoličkih izbjeglica i prognanika iz Bosne i Hercegovine odlučuje ili za ostanak u Hrvatskoj ili
za odlazak u treće zemlje.
Oni koji, usprkos svemu, ipak žele i odluče se za povratak, zaslužuju svako divljenje i
ohrabrenje, a osobito stvarnu materijalnu pomoć. Ovdje se svakako mora reći da se samom
propagandom, koja je često neuvjerljiva, i upornim isticanjem i ponavljanjem kako svatko ima
pravo na povratak i na svoj dom i domovinu, postiže vrlo malo. Proces povratka može ojačati i
broj povratnika može se povećati jedino uklanjanjem postojećih političkih i administrativnih
barijera i sračunate opstrukcije, te pružanjem stvarne materijalne pomoći onima kojima je
neophodna.
Treba, na kraju, naglasiti i ovo: da povratnici moraju biti spremni na određene žrtve, posebno
u početku, te računati s tim da će im puno stvari nedostajati i da ne očekuju da će im netko drugi
sve dati i osigurati. Svatko se mora najprije i najviše sam brinuti i angažirati oko svoga povratka
i vlastite egzistencije, a drugi mogu u većoj ili manjoj mjeri na različite načine u tome pomoći.

BRAĈNI PAROVI I BROJ NJIHOVE DJECE U MATOŠEVCIMA

OD 1811. DO 1875. GODINE

Matoševci su, kao i Stranjani, bili u sastavu župe Ivanjska do 1875., kad su od nje odcijepljeni i kratkotrajno
pripojeni župi Petrićevac. Zato popis koji slijedi ide do godine 1875.

Braĉni par Djeca Braĉni par Djeca

1. Bartulović Toma i Kata r. Grgić 1 10.Batković Franjo i Lucija r. Grgić 4
2. Batković Andrija i Janja r. Ljevar 1 11.Batković Ivo i Anđa r. Domić 1
3. Batković Anto i Anđa r. Stojčević 7 12.Batković Ivo i Anđa r. Matić 1
4. Batković Anto i Ivka r. Marković 1 13. Batković Ivo i Janja r. Matić -
5. Batković Anto i Marija r. Blažević 1 14. Batković Jerko i Stažija r. Ojdanić/Pajdić 6
6. Batković Anto i Marija r. Komljenović 1 15. Batković Jerko i Lucija r. Grgić 1
7. Batković Blaž i Ana r. Ćosić 1 16. Batković Juro i Anđa r. Ljevar 6
8. Batković Blaž i (2. br.) Ruža r. Pranjić - 17. Batković Juro i Marija r. Matković 1
9. Batković Filip i Ivka r. Tadić 2 18. Batković Lovro i Marija r. Matošević -
 3

19. Batković Marijan i Manda r. Radman - 77. Klečinović Mijat i Marija r. Klečinović -
20. Batković Marko i Marija r. Lipovac 3 78. Komarica Petar i Ana r. Ivanović 1
21. Batković Mato i Kata r. Ljevar 1 79. Lovrinović Marijan i Paula r. Pezić 1
22. Batković Mijat (Mile) i Ivka r. Uvalić 8 80. Ljevar Anto i Anđa r. Ivanović 1
23. Batković Mijat (Mile) i Lucija r. Petrović 1 81. Ljevar Anto i Anđa r. Vidović 1
24. Batković Mijat i Lucija r. Užar 2 82. Ljevar Anto i Jela r. Martinović 1
25. Batković Mijat i Ruža r. Banović 4 83. Ljevar Filip i Marija r. Kozić 2
26. Batković Pavo i Jela r. Matijević 6 84. Ljevar Grga i Marija r. Šabić -
27. Batković Pavao i Jela r. Tucić 1 85. Ljevar Ilija i Ruža r. Ban 1
28. Batković Petar i Kata r. Marić 4 86. Ljevar Luka i Ana r. Durbić 1
29. Batković Stjepan i Jela r. Marušić 1 87. Majdandžić Anto i Ivka r. Batković -
30. Batković Stjepan i Lucija r. Grgić 6 88. Majdandžić Anto i (2. br.) Janja r. Jurić -
31. Batković Stjepan i Marta r. Vidović 3 89. Majdandžić Anto i Marija r. Batković 4
32. Batković Toma i Kata r. Grgić 9 90. Majdandžić Filip i Ivka r.Ljevar 1
33. Batković Toma i Ruža r. Sedić - 91. Majdandžić Filip i Lucija r. Marić 5
34. Batković Vid i Janja r. Ta/j/sić - 92. Majdandžić Franjo i Manda r. ovrinović 1
35. Batković Vid i Kata r. Tucić - 93. Majdandžić Franjo i Marija r. Marić 6
36. Batković Vid i Manda r. Uvalić - 94. Majdandžić Ilija i Janja r. Batković 2
37. Blažević Andrija i Kata r. Marušić 1 95. Majdandžić Ilija i Janja r. Blažević 1
38. Blažević Anto i Ivka r. Markanović 4 96. Majdandžić Ilija i Jela r. Grgić 1
39. Blažević Ivo i (2. br.) Anastazija 4 97. Majdandžić Ilija i Vida r. Marušić 1
r. Ojdanić 98. Majdandžić Ivo i Marija r. Uvalić 4
40. Blažević Ivo i Anđa r. Ljevar 2 99. Majdandžić Jerko i Ana r. Ćosić 2
41. Blažević Ivo i Anđa r. Vučković 1 100. Majdandžić Jerko i Manda r. Lovrinović 1
42. Blažević Ivo i Marija r. Marić 2 101. Majdndžić Joso i Franciska r. Batković 8
43. Blažević Ivo i Marija r. Marušić - 102. Majdandžić Joso i Lucija r. Kozić 1
44. Blažević Joso i Janja r. Klečina 1 103. Majdandžić Joso i Vida r. Kozić 7
45. Blažević Joso i Kata r. Markanović 3 104. Majdandžić Juro i Ivka r. Ljevar -
46. Blažević Joso i Kata r. Marušić - 105. Majdandžić Juro i Ruža r. Batković -
47. Blažević Joso i Kata r. Matoš 2 106. Majdandžić Juro i Ruža r. Blažević 1
48. Blažević Juro i Anđa r. Uvalić 1 107. Majdandžić Juro i Ruža r. Bogdanović 1
49. Blažević Juro i Janja r. Tasić 4 108. Majdandžić Lovro i Janja r. Kozić 1
50. Blažević Marko i Janja r.Grgić 1 109. Majdandžić Lovro i Janja r. Matoš 1
(Kaurinović) 110. Majdandžić Luka i Anđa r. Batković 7
51. Blažević Mato i Ivka r. Majdandžić 5 111. Majdandžić Marko i Ivka r. Kozić 1
52. Blažević Mato i Marija r. Petrušić - 112. Majdandžić Marko i Janja r. Kozić 2
53. Blažević Mijat (Mile) i Manda r. Valentić - 113. Majdandžić Mato i Marija r. Batković 7
54. Blažević Mijat i Marija r. Ljevar 2 114. Majdandžić Mijat i Barbara r. Batković 6
55. Blažević Mijat i Vida r. Markanović 3 115. Majdandžić Mijat i Bartula r. Barić 1
56. Blažević Mijat i Vida r. Markovljević 2 116. Majdandžić Mijat i Marija r. Klečina 1
57. Blažević Pavao i Lucija r. Tucić 2 117. Majdandžić Nikola i Ivka r. Ljevar 6
58. Blažević Toma i Marija r. Batković 1 118. Majdandžić Stjepan i Marija r. Ljevar 1
59. Blažević Vid i Janja r. Klečina 1 119. Majdandžić Toma i Lucija r. Blažević 1
60. Blažević Vid i Janja r. Tasić 1 120. Majdandžić Vid i Anđa r. Stojčević 1
61. Blažević Vid i Janja r. Tešić 1 121. Majdandžić Vid i Ane r. Blažević 4
62. Bogdan/ović Nikola i Kata r. Majdandžić 3 122. Majdandžić Vid i Barbara r. Batković -
63. Debeljak/ović Anto Kata r. Uvalić 6 123. Majdandžić Vid i Manda r. Majdandžić -
64. Debeljak Anto i Marija r. Kašljević 1 124. Matić Ivan i Manda r. Majdandžić -
65. Debeljak Ilija i Ana r. Banović - 125. Matić Jakov i Ivka r. Batković 1
66. Debeljak Ivo i Kata r. Uvalić 1 126. Mošunjac Ilija i Ana r. Stilinović 1
67. Debeljak/Ružić Ivo i Ruža r. Stojčević 9 127. Pibić Ivo i Marija r. Tukarić 1
68. Debeljak/Ružić Joso i Ruža r. Majdandžić 4 128. Škerljaš Ivo i Ana . Grgić 1
69. Debeljak/ović Juro i Jela r. Kuljanin 3 129. Tomašević Anto i Lucija r. Ojdanić 1
70. Debeljak Marko i Ruža r. Stojanac 2 130. Tucić Nikola i Marija r. Rajković 1
71. Debeljak Mile i Janja r. Majdandžić 1 131. Uvalić Ilija i Jela r. Adžić -
72. Debeljak Stjepan i Marija r. Blažević 6 132. Uvalić Ivo i Jela r. Blažević (Adžić) 10
73. Debeljak Stjepan i Ruža r. Majdandžić 1 133. Uvalić Petar i Vida r. Bogdanović 1
74. Debeljak/ović Toma i Ruža r. Ljevar 3 134. Uvalić Petar i Vida r. Rajković 1
75. Debeljak/RužićToma i (2. br.) Ruža 8 135. Uvalić Toma i Ana r. Batković 1
r. Matoš 136. Uvalić Toma i Lucija r. Batković 2
76. Jurić Ilija i Ana r. Banović 1 137. Valentić Joso i Ivka r. Pavlović 1
4

Kako pokazuje gornji popis, u Matoševcima je od davnine bilo najviše obitelji s prezimenima
Majdandžić i Batković, a zatim Blažević i Debeljak/ović. Nešto više je bilo još Ljevara i Uvalića, dok su
u cijelom periodu od 1811. do 1875. u Matoševcima živjele svega dvije obitelji Matića i samo po jedna s
prezimenima: Bartulović, Bogdanović, Jurić, Klečinović, Lovrinović, Mošunjac, Pibić, Škerljaš,
Tomašević, Tucić i Valentić. Zanimljivo je da više od pola djevojaka koje su se udale u Matoševce ne
potječe s područja župe Ivanjska, nego iz drugih mjesta, a najviše iz župe Sasina, iz mjesta
Gomionice/Majdana (preko 40), te Škrljevite i Stratinske.
Navedena 137 bračna para imala su ukupno 292 djece, što znači da u prosjeku na bračni par dolazi
nešto više od dvoje djece. Nijednog djeteta nisu imala 23 bračna para, a po jedno dijete su imala 62
bračna para. Od 2-4 djece rođeno je u 31 obitelji, a u 18 obitelji je rođeno od 5-ero do 8-ero djece, dok su
dva bračna para imala po 9-ero, a jedan bračni par 10-ero djece.
Primjećuje se da je u Matoševcima, a isto tako i u Stranjanima, u 18. i 19. st. bilo puno bračnih parova
s jednim ili s nijednim djetetom. Koji je tome razlog, ne može se sa sigurnošću znati. Ako je slobodno
nagađati, rekao bih da je to stoga što sva rođena djeca nisu preživjela nego su brzo preminula zbog
različitih bolesti, i nisu krštena, pa ih nema ubilježenih u Maticama. Također su rano umirale majke ili
očevi, pa ni te obitelji nisu imale većeg broja djece.

BROJ ROĐENE i KRŠTENE DJECE PO GODINAMA OD 1811. DO 1875.

Uvidom u Matice krštenih, u vremenu od 1811. do 1875. broj rođene i krštene djece u Matoševcima, prema
pojedinim godinama, izgleda ovako

God.: 1811. - 7 djece God.: 1828. - 6 djece God.: 1845. - 7 djece God.: 1862. - 1 djece
1812. - 5 " 1829. - 1 " 1846. - 6 " 1863. - 2 "
1813. - 7 " 1830. - 5 " 1847. - 6 " 1864. - 10 "
1814. - 3 " 1831. - 8 " 1848. - 6 " 1865. - 2 "
1815. - 4 " 1832. - 3 " 1849. - 4 " 1866. - 4 "
1816. - 4 " 1833. - 3 " 1850. - 2 " 1867. - 4 "
1817. - 6 " 1834. - 10 " 1851. - 5 " 1868. - 9 "
1818. - - " 1835. - 6 " 1852. - 3 " 1869. - 2 "
1819. - 3 " 1836. - 4 " 1853. - 3 " 1870. - 7 "
1820. - 1 " 1837. - 6 " 1854. - 2 " 1871. - 5 "
1821. - 4 " 1838. - 10 " 1855. - 4 " 1872. - 4 "
1822. - 2 " 1839. - 3 " 1856. - 6 " 1873. - 8 "
1823. - 3 " 1840. - 7 " 1857. - 5 " 1874. - 8 "
1824. - 5 " 1841. - 7 " 1858. - 5 " 1875. - 5 "
1825. - 3 " 1842. - 5 " 1859. - 3 " 1876. - 2 "
1826. - 7 " 1843. - 7 " 1860. - 2 "
1827. - 3 " 1844. - 6 " 1861. - 7 "

Za razdoblje od 66 godina u Maticama krštenih je ubilježeno 313 djece. Može se sa sigurnošću pretpostaviti da
je više djece umrlo prije krštenja, tako da je brojka rođenih sigurno veća od navedene. Najviše, po 10-ero djece je
rođeno i kršteno godine 1834., 1838. i 1864. Nijednog djeteta nije bilo 1818., dok je samo po jedno dijete kršteno i
ubilježeno 1820., 1829. i 1862. U prosjeku, godišnje se rađalo po 5-ero djece.

Priređuje: Velimir Blažević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH