P. 1
Abdulah Skaljic - Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku

Abdulah Skaljic - Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku

5.0

|Views: 13,481|Likes:
Published by Alija Alijagic

More info:

Published by: Alija Alijagic on May 12, 2010
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

07/24/2014

pdf

text

original

ABDULAH SKALJIC

TURCIZMI

U SRPSKOHRVATSKOM JEZIKU

»SVJETLOST« IZDAVACKO PREDUZECE, SARAJEVO 1966.

PREDGOVOR

Roden u kraju u kojem se turcizmi u svakidasnjem govoru mnogo upotrebljavaju (Rogatica, istocna Bosna), jos u sam oj mladosti primio sam izgovor i znacenje mnogih takvih rijeci. Izucavajuei turski, arapski i persijski jezik za vrijeme skolovanja interesovao sam se za one nase rijeci koje su pretizete iIi vode porijeklo iz tih jezika. Vee u to doba pokusavao sam da iznalazim objaSnjenja za postanak tih rijeci, da otkrijem< njihovo· znacenje u izvornom jeziku i da proucim njihov razvoj, semanticke i fonetske promjene.

Ali sistematskije i intenzivnije poceo sam da se bavim tim pitanjem tek 1950. godine, kada sam postao saradnik Instituta za proucavanje folklora u Sarajevu (sada Odsjek za duhovnu kulturu Zemaljskog muzeja BiH). Narocitu paznju posvetio sam obradi turcizama u folklornoj grani koja se prikupljala u Institutu i u narodnoj knjizevnosti. Tokom rada uvjerio sam se da mnoge rijeci u narodnom govoru i knjizevnosti koje su preuzete iz orijentalnih jezika nisu nikako ili nisu dovoljno i ispravno objamjene u rjeenicima i literatUTi iz te oblasti. Etimoloska tumacenja su cesto veoma razlicita, a objasnjenja znacenja pojedinih rijeci nemaju ponekad nikakve veze sa njihovim pravim znacenjem u nasem jeziku. Rasprave, studije i rjecnici koji se bave obradom te materije ne samo da su rijetki i tesko dostupni nego ne daju cjelovitost materije, ne obuhvataju sve one elemente koji su nuzni za pravilnu orijentaciju i obuhvatnija objasnjenja. I u nekim nasim savremenim rjecnicima i drugim djelima nailazimo ~ ozbiljne greske i nedostatke. To jasno ukazuje na dezorijentaciju kada su u pitanju turcizmi. Ova okolnost otezava rad svima onima koji se bave izucavanjem nase narodne knjizevnos.ti.

7

Rezultat mojih nastojanja je rad »Turcizmi 1.1, narodnom govoru i narodnoj knjizevnosti Bosne i Hercegovine«, koji je 1.1, litografisanom obliku objavio Institut za proucavanje folklora 1.1, Sarajevu 1957. godine.

Pojava ove pubLikacije izazvaIa je znatno interesovanje medu naucnicima, kako 1.1, nasoj zemIji, tako i 1.1, inostranstvu. To dokazuje relativno brzo raspacavanje i mnoge pozitivne ocjene 1.1, raznim casopisima, te citiranja pojedinih pasusa 1.1, rnznirn savremenim djelima.

Pocevsi od univ. profesora dra Jove Vukovica 1.1, uvodnoj rijeci maga djela svi su, recenzenti (dr Ilija Kecmanovic, sPreqled» X, Sarajevo, 1959; dr Ljudevit Jonke, »Jezik:« br. 3. 1957-58, Zagreb; prof. Cvjetko Popovic, »Glasnik Z. M.«, Sarajevo, 1958; dr SaCir Sikiric, »Prilozi za orijentalnu filologiju«, VIII-IX, Sarajevo, 1960. itd.) pozdravili pojavu ove pubIikacije, ali ujedno pTigovorili obliku i tehnickoj opremi (litografisan 1.1, dvije glomazne sveske mjesto da bude stampan) i ogranicavanju na materijal sa podrucja Bosne i Hercegovine. S?,i su izrazili zelju da djelo bude prosireno na cijelo srpskohrvatsko jezicno podrucje. BHo je i nekih drugih zcmjerki, ali je Tad jednodusno pozitivno ocijenjen.

Posebno su se mC?jim djelom pozabavili nasi orijentalisti univ. prosefori dr Fehim Bajraktarevic ("Prilozi za knjizevnost, jezik, istoriju i forkIor«, XXVI, 3-4 i XXVII, 1-2, Beograd) i dr Sacir Sikiric (»Prilozi za orijentalnu filologiju«, VIII-IX, Sarajevo), te mada,.ski turkolog dr Georg Hazai ("Studia Slavica, Academiae scientiarum Hungaricae«, Tom VIII, f. 1-2, Budapest, 1962).

Dr F. Bajraktarevic je 1.1, dva iscrpna Clanka na strogo naucnom nivou analizirao moj rad. U prvom clanku dao je sematski prikaz i opstu ocjenu, upozorio je na neke nedostatke i propuste i dao dragocjene sugestije za dalja proujeravanja etimologije nekih rijeci. U drugom clanku on [e analizirao pojedinacno neke rijeci i dao veoma korisne napomene. Svoju ocjenu i sud 0 mom djelu dr Bajraktarevic je zavrsio konstatacijom da je to »sada nas najveci i najbolji rad ove »rste«. Vecinu primjedaba dra Bajraktarevica sam uvazio i nastojao, koliko 81.1,' mi mogucnosti dozvoljavaZe, da sprovedem njeqove korisne sugestije.

Dr S. Sikiric je takode posvetio paznju mome radu i dao ocjenu sa korisnim napomenama. Opravdano je ukazao na to

· da moj rad nije obuhvatio jos veliki· broj turcizama. Samo se sa nekim njegovim primjedbama nisam slozioi pa sam kod tumacenja tih rijeci naveo njegovo misljenje u ovom radu, a za rijeci koje nisam usvojio, to sam obrazlozio (vid. "Prilozi za orijentalnu filologiju« Sarajevo, 1960-61).

Madarski turkolog dr G. Hazai, poznat po svojim lingvistickim raspravama i studijama, u svojoj ocjeni zalaze se za proucavanje turcizama na sirem podrucju koje bi obuhvatito cijelo balkansko jezicno podruiije, a za moj Tad kaze ovo: >,mislim da bi se bez pretjerivanja moglo tvrditi da je ovo najinteresantniji rad koji se u tome domenu do danas pojal)io« (prevod sa francuskog).

Americki naucnik slovenskog porijekla projesor Univerziteta u Minnesoti, slavista dr Josef Brozek je moj rad prikazao u casopisu »American Journal of Folklore« br. 283, 1959. i izrazio zelju da u svom daljem radu na ispitivanju turcizama obuhvatim tekstove narodnih pjesama koje je sabrao Milman Parry, a izdao i preveo A. B. Lord (izdanje Srpske akademije nauka i Harvard University Press, Beograd i Kembridz, 1953). Cini mi osobito zadovoljstvo sto sam sada bar djelomicno u ovom radu udovoljio zelji dra J. Brozeka.

Ohrabren interesovanjem i povoljnim ocjenama moga rada, nastavio Sam ad 1957. go dine jos intenzivnije da radim na istrazivanju i proucavanju turcizama, prosirivsi svoj rad i na knjizevni jezik i na cijelo srpskohrvatsko jezicno podrucje. Drago mi je da magu da konstatujem da avo moje stampano djelo ispunjava izrazene zelie gore navedenih recenzenata.

Ovom prilikom zeUm da se toplo zahvalim Republickom sekretarijatu za kulturu Izvrsnog vijeca SR Bosne i Herceqovine i Komisiji za objavljivanje djela iz kulturne istorije Bosne i Hercegovine koji su omogucili da se ovaj rad stampa.

Pi sa c

9

I 0 TUaCIZMIMA UOPSTE

1. VA2NOST I ZNACAJ PROUCAVANJA TURCIZAMA. -Proucavanje turcizama kod nas ima svoje opravdanje i posebno znacenie kao vazan pomocni rad za proucavanie nase narodne knjizevnosti i jezika, i za ispitivanje narodne istorije.

Prilicno veliki broj istocnjaCkih rijeci preuzet je iz turskog jezika u nas narodni govor, a neke od njih postale su svojina naseg knjizevnog jezika. Usljed velikog obilja tih izraza u naso] narodnoj knjizevnosti i govoru, mnoge nase narodne pjesme i pripovijetke, narodne poslovice i izreke ne mozemo pravilno shvatiti i razumjeti bez nilhovog pravilnog objasnjenja, Bez valianog, naucno obradenog tumaea turcizama tesko ce se snaci i nas covjek u proueavaniu narodnih pjesama, pripovjedaka i poslovica, a nema sumnje da su u tom pogledu u jos gorem polozaju oni strani naucnici koji se upustaiu u ispitivanje nase narodne pjesme i ostale govorne tradicije. Stoga smo nuzno upueeni na to da se pozabavimo pitanjem porijekla i znaeenia tih rijeci, i to ne samo u njihovom prvobitnom obliku nego i u njihovom kasnijem razvoju i preobrazaju.

S druge strane, te rijeci su vezane za nasu proslost, a ponekad rijec moze da poslufi kao spomenik, kao istorijski dokumenat i izvor. Da bi one u tom pogledu mogle da posluze Istoricaru, moraju biti valjano anaIizirane i pravilno i tacno obiasnjene. Dakle, i s te strane proueavanie ovih rijeci ima dosta velik znaea],

2. KAKO SU TURCIZMI NASTALI, KO IH JE SIRIO. - Iako su orijentalne rijeCi pocele prodirati u vecem broju u balkanske, narocito slovenske balkanske jezike tek pojavom Osmanskih 'I'uraka na Balkanu, ne moze se poreci da je bilo i ranije uticaja turskih naroda na ove jezike. Poznato je da su pojavom Avara u Panonskoj .nizij! i njihovim dodirom sa balkanskim stanovnistvom,

11

posebno sa Slovenima, uslijedili Izvjesni tursko-tatarski uticaji, koji su ostavili traga i u balkanskim jezicima. Jirecek u svojo] »Istoriji Srba« (izdanje 1952) na str. 4. navodi: »Glavna zena kod A vara zvala se katun (tur. chatun, ugledna zena, otuda novosrpski kaduna, turska zena)«. Stavise, ne moze se jednostavno odbaeiti pretpostavka da su neke rije~i nejasnog postanka mogle biti pod tursko-tatarskim utieajem formirane joA u staroj slovenskoj zajedniei, prlje dolaska Slovena na Balkan.') Ali, u svakom slu~aju, ti raniji utieaji ti~u se same veoma malog broja rije~i.

o pravoj pojavi tureizama u slovenskim i uopste balkanskim jezicima mofe se govoriti od dolaska OsmanskihTuraka na Balkan. Dodirom Turaka sa balkanskim narodima po~inje i njibov uticaj na ove narode, koji je u dugom periodu turske vladavine u ovim krajevima ostavio vidne tragove i u njihovim jezieima.

Nastaje pitanje ko je sirio tureizme i otkud niihov veliki broj u balkanskim jezieima. Nas ovdje interesuju u prvom redu turcizmi u srpskohrvatskom jeziku.

Obicno se smatra da je prisustvu stranib rije~i u jednom jeziku uzrok dodir i mijesanje dvaili vise naroda. Sto se ti~e turcizama u nasem jeziku misli se da su ib najvise sirili turska vojska i turska administraciia, te dornaci muslimani, gradani i cinovnici.')

Turci su dosli kao nosioei novog drustvenog i drzavnog uredenja i kao nosioei istocne, islamske kulture. Pojavilo se mnogo novih pojmova i ustanova koje su primane zajedno sa nazivima za njih. To je osnovni i opsti uzrok postojanja istocniackth rije~i (tur., ar. i pers.) u nasem jeziku. Ali u sirenju tih rijeci i njihovoj, tako reel, masovnoj upotrebi kod Srba i Hrvata, a osobito kod stanovnistva Bosne i Hereegovine sve do danasnjih dana, dva ~inioea su, po mom mislienju, odigrala veoma vaznu ulogu, Prvo, muslimani srpskohrvatskog jezi~kog podrueja koji su se skolovah u Carlgradu, Drugo, narodne pjesme (epske i lirske) koje su, usljed prilika u kojima su nastajale, protkane mnostvom rijeci Istocnjackog porijekla, a zabiljezene su i saeuvane kao omiljena usmena tradicija,

Nasi ljudi, naroeito muslimani, po povratku iz Carigrada sa skolovanja u svoj zavtcai, nisu se mogli otresti uticaja turskog jezika, pa su u svom djelovanju na vjerskom i prosvjetnom polju pravili jednu vrstu kompromisa izmedu turskog i srpskohrvatskog

') Vid, Petar Z, Petrovic: 0 Peronovu kultu k o d Juznih S 1 0 v en a. Glasnik Etn. inst. SAN 1952, str. 378.

2) Petar Skok: Prilozi p r o u c a v a n ja turcizama u srp. h r v. j e z i k u«, »staviae, ro(!ni!t XV (1937-38), Praha, str. 166-190.

12

jezika na taj naein sto su za mnoge pojmove upotrebljavali turske (odnosno arapske i persijske) rijeci, prtlagodavajuci ih duhu i gramatici naseg jezika. Pravljene su slozenice, dodavani nasim, rijecima turski prefiksi i sufiksi, formirani nasi glagoli od posudenica pomocu nastavka »-isati« Hi sa nasim pornocnim glagolima: biti, ciltiti, uciniti itd. Na to su bili unekoliko i prisiljeni, posto uz ueenje turskog, arapskog i persijskog jezika u Carigradu nisu paralelno ucili svoj materinji jezik, pa za mnoge pojmove i izraze, naucene na pomenutim jezicima, nisu bili u stanju da nadu odgovarajute rijeci srpskohrvatskog jezika. Djelovanje tih, u Carigradu skolovanih, generacija na nas jezik narocito je doslo do izrazaja u vjerskim skolama, mektebima i medresama, i u vjerskim propovijedima, vazovima. Ucenici tih skola i vjernici k..oji su slusali ceste propovijedi bili su posrednici preko kojih su strane rijeci i posudenice prodirale u sire narodne slojeve i odomacile se.")

Opste je poznata cinienica da nase narodne pjesme (i usmena tradicija uopste) obiluju r ijecima istoenjackog porijekla. Nasi sakupljaei narodnih pjesama, pa i oni koji su kao poznati knjizevnici i sami pjevali u duhu narodne pjesme, nisu bili pobornici ciSeenja pjesama od tih posudenica. Evo sta fra Grga Martie u pogledu toga kaze: » .•. te stoga vidimo ljubovne, koje u varosi griiezdo imaju, piesme, da su zacrnile turskim izgovorima ; nu ipak su ove rieci kod naroda tako priviknute i omiljene, da jim bez njih ne bi piesma, kao jelo bez zaeine, prijazna bila; uslied toga mi niesmo dirnuli u njih, nego za razumljenje inostrancem odredili smo pri koncu iztumacenje turskih rieci nadostaviti.e") Razumljivo je da su takve narodne pjesme stalno uticale i na svagdanji narodni govor,

3. STAV PREMA TURCIZMIMA KAO POZAJMICAMA. - Nijedan zivi jezik nije cisto svoj, svaki ima pozajmljenih rijeci iz drugih jezika. Poput seobe ljudi, i riJeci se krecu iz jednog jezika u drugi. Zavisi od raznih okolnosti (razlika u kulturi naroda, susjedstvo, okupacija itd.) do koje mjere pojedini jezici podlijezu vise ili manje uticaju drugih jezika. S druge strane, Iingvisticki

3) Interesantna su zapazanj a Stjepana Pavroica 0 govornom utacaju muslimanskog stanovnistva u cjelokupnom naselju dunavsko-savskog meaurijecja (Podrijelto naselja i govora u Slavoniji, rzd, JAZU, Zagreb 1953) .

• ) Vid. Uvod uNa rod n e p j e s m e b 0 san s k e i her c e g 0- v a eke, skupio Ivan Franjo Juk!c i Lj. Hercegovac (Fr. Gr. Marti,~). sv. I, Osrje k 1858.

13

patriotizam podstiee na akciju za ciseenje nacionalnog jezika od tudih primjesa. Intenzivnost te akcije zavisi od toga da Ii se radi o borbi protiv silorn nametnutog uticaja koji ugrozava nacionalni jezik iIi je posrijedi normalan, prirodan uticaj stranog jezika. Interesantna je cinjenica da je u procesu ciseenja srpskohrvatskog jezika od tudih, pozajmljenih, rijeci prema turcizmima bio uvijek blazi stay negoli prema ostalim rtjecima preuzetim iz drugih neslovenskih jezika. Drzanje Vuka, JagiCa i T. Maretiea prema turcizmirna, koje su u izvjesnoj mjeri i sami upotrebljavali, kudikamo je drtrkcije od njihova stava prema germanizmima i drugim tudim rijecima. Vraz je u jeku ihrizma dao naziv svojoj zbirci pjesama »Dulabije«. Razlog ovome treba mozda traziti u tome sto se nas jezik pod turskom upravom razvijao slobodno, okupator je bio indiferentan kako prema obicajima Slovena na Balkanu, tako i prema njihovom jeziku. Turcizmi nisu silom niti nekim planskim sisternom nametnuti, i njihovo prisustvo u nasem jeziku nije vri[edalo [ezicne osjecaje naseg naroda.")

Turcizmi, pa i oni koji imaju adekvatnu zamjenu u nasem jeziku, tolerisu se cak i u savremenom knjizevnom i publicistiekom jeziku. Taka:

1) U rjecniku A. Belica i djelima B. Popoviea, V. Petrovica, J. Ilica, Zmaja i dr. nalazi se prihcan broj turcizama;

2) Rijec »eorsokak« susrecerno svakodnevno i u najozbiljnijim napisima u dnevnim Iistcvima i drugim publikacijama;

3) Pre'vodilac Frezerove »Zlatne grane« (»Kosmos«, Beograd 1937) na str. 654. pise: »U j d u r me kojima lukavi i sebieni divljaci pribjegavaju ... «

4) Naslovi pojedinih clanaka u beogradskoj »Politici« od 16. IX 1954. »Roditelji, nemojte se ina tit i s decom«; od 24. XI 1954. »Camdzija«; od 11. V 1955. »Ortakluk« na racun zajednice; od 11. VIII 1955. »Razvod braka zbog tv r d i c 1 u k a«. Zatim u sarajevskom listu »7· dana« od 19. V 1955. »Gdje vlada j av as 1 u k nema pravog drustvenog upravljanja« itd. itd.

Stavise, ima slucaieva da turcizmii danas dobijaju nova znacerija i stvaraju se. Primjer: »raja« u danasnjern znaeenju,

5) Vasa Pelagic u t s t a r iii b 0 san s k a - ere ego v a ~ k e bun e (II izdanje Budimpesta, 1880) na str. 39. yeti: »Vlada turske nije svaj jezik silom name.tala polrorenim narodirna, kao ~to su <!inile 1 ~e ostale evropske nrzave •.

14

4. KLASIFIKACiJA I PODJELA TURCIZAMA. - Rijeci preuzete iz turskog iIi preko turskog jezika sa kojima se susrecemo u nasem jeziku nemaju istu vrijednost i isti znaca] u nasern jeziku. Da bi se dobila jasna slika u tom pogledu, namece se potreba da se te rijeci sa vise strana, iz raznih aspekata analiziraju i razvrstaju, jer cemo moci uociti karakter pojedinih rijeci i njihov status u nasem jeziku samo ako ih svrstamo u izvjesne grupe. Izvrsit! detaljno jednu takvu analizu nije Iako, to bi bio predmet posebne Iingvisticke studije koja bi prelazila obim ove uvodne rijeci. Ali ne osvrnuti se na to ovom prilikom, makar u opstirn crtama, smatram da bi bio propust, Stoga cu pokusati da dam jedan kratak uvid u ovu materiju.

1) U prvu grupu spadaju rrjeci koje su se potpuno odornacile u srpskohrvatskom jeziku (i saobracajnom i knjizevnom), koje su, tako reci, stekle gradansko pravo. Kod takvih rijeci treba razlikovati dvije vrste: a) rijeci koje nemaju uopste zamjene u nasem jeziku i b) rijeci za koje se moze naci zamjena, ali se ne trazi, il i ima zamjena ali nije opcenito usvojena.

Rijeci prve vrste su: b a k a r, b 0 j a, bub reg, bur m u t, c a r a p a, c e k i c, c e Li k, c e s m a, c Lz rn a, c e l a, dara, d u han, d z e p, don, j a t a k, j 0 r g 0 van, k a 1 up" k at ran, k u 1 a, k U 1 U k, k u n d a k, k uti j a, 1 a 1 a, 1 e s, l I m u n, m a j m u n, pam u k, pap u c e, r a k i j a, sap u n, sat, sat 0 r, sec e r, tam bur a, top, t u 1 i pan, zan a t. U ovu vrstu spadaju i nazivi za sve one predmete koji 3U .nam sa Istoka preko Turaka dosli, kao sto su: razna jela (h a 1 v a, pit a, b a k 1 a v a, bam j a, bur e k, (; i m bur, s 0 m u n, cur e k, bun g u r itd.), pica (b 0 z a, sal e p, k a f a, s e r b e itd.), voce (s e nab i j a, z e r del i j a, dud, j e rib a s m 'l itd.), povrce (p a z i j a, a r pad z i k itd.), odjevni predmeti i obuca \C u r a k, 1 i bad a, j e 1 e k, c a k sir e, sal v are, dim i j e, f e s, f e rmen, fir ale, nan u 1 e, me s t v e, c if t e itd.), sude i pokucstvo (i b r i k, dug u m, d z e z v a, t e psi j a, ten d z era. sin i j a, h a ran i j a, min d e r, s i 1 j t e, sed Z d r:l '1, po s t ec i j a, pes k u n itd.), muzicki instrumenti (s a z, 7..1 c n a, d e f, tambura, s a r g f j a, b u g a r i j a itd.); zat.im nazivi zu konje i konjsku opremu, oruzje, stari zanatski i trgovacki izrazi ltd.

Rijeci druge vrste SU, na primjer : a 1 a t, a z d a j a, bar u t, bas t a, car s i j a, car 5 a i, cob a n, erg e I a, j a 5 t u k, j 0 r g a n, j u f k a, j uri s, k a j m a k, k a 1 a j, k a S i k a, k a-

15

v e z, k u sur, m a k a z e, mar a m a, mar pic, mas a, m e gdan, m e han a, me z a, m ira z, par a, san d ale, san d u k, s i r c e, s e g r t, s l m s i r, torba, tutkal, zumba, itd.

2) Neke rijeci su se potpuno odomacile u narodnom govoru, a upotrebljavaju se bez zamjerke i u knjizevnom jeziku. Kao sto su na primjer: a man e t, a man e t n i k, as u r a, at, b a j r a k, b e s i k a, bun a r, but, car k a, c erg a, car d a k, c e be, cor a v, cos 0, cum u r, d use k, d u z ina, dub r e, e s n a f, g a j tan, h a j d u k, k a p i j a, k 0 p c a, k u r sum, mag a z a, mana, 0 d z a k, par c e, pi r ina c,r e z a, raja, t u c itd.

3) Pojedine rijeci se vrlo cesto upotrebljavaju u svagdasnjem govoru, dok se u knirzevnom jeziku upotrebljavaju samo ako se zeli nesto istaknuti sa odredenim ciljem, ako se zeli docarati kakav dogada] iz proslosti, ako se nesto ironizira, ako se hoce da potencira sadrza] rijeci i s1. To su na primjer ove rijeci: ask e r, a v l i j a, b a k s u z, b a k sis, d u s m a n, d z e 1 a t, cup r i j a, bus i j a, bel a j, b e h a r, d u v a r, d i bid u z, d ever, k u bur a, de m b e 1, de gene k, bat a 1, so k a k, h a j van, bur a z e r, b a is k a, k 0 m s i j a, k 0 n a k, m u s t e r i j a, m u h u r, mer a k, z u 1 u mea r, m a h m u ran, n i san, 0 r t a k, paz a r, p e nd z e r, sic a r, d ire k, i a j d a, hat 0 r, d z a d a, am bar, ina t, t e r z i j a, v ere s i j a, due a n, k a v g a, ham a j- 1 i j a, itd.

4) Rijeci koje su vezane samo za pojedina narjeeja ili pokrajine, kao: b abo, t a z e, f {s e k, h a v a, h arm a n, ins a n, (:evrma, haber, c i v i i a, itd.

5) Pojedini turcizmi nalaze se samo u narodnim pjesmama, dok su iz saobracajnog govora iScezli, kao: arm a g a n, bar a k- be d e v i j a, i: u h e j 1 a n, cor d a, i s t i fan, 1 eve n t a, m u r dum, n a r a, p e h 1 i C, sal t e, d e i s i j a itd.

6) Zasebnu grupu cine turcizmi koji se odnose samo na vjerski zivot, vjerske obicaje, pozdrave i izraze muslimana. Takvih turcizama ima prilican broj i nije potrebno navoditi primjere. Ovamo spadaju i muslimanska vlastita imena.

7) Ne moze se vrsitt nikakvo razgranieenje u tom pravcu da hi neki turcizmi bili samo u upotrehi na selu a drugi u gradu, niti se moze izvesti zakliucak da su turcizmi vise u upotrebi na selu nego u gradu Hi obratno. Takva klasifikacija mogla bi se izvrsrti i zakljucci izvoditi samo za pojedina odredena podrueia. Medutim,

16

za uspjesno rjesenie ovog pitanja kao i pitanja 0 odredivanju lokaIiteta pojedinih rijeei i akcenta turcizama za uza podrueja, potrebno je veoma mnogo sisternatskog terenskog i kabinetskog rada usmjerenog sarno u tom pravcu. Nema nikakve sumnje da bi taj poduhvat po svojim rezultatima bio i interesantan i koristan.

5. DOSADASNJI RAD N A, PROUCAV ANJU TURCIZAMA..Nastojao sam da se upoznam sa svim onim sto je dosad kod nas uradeno na proucavanju turcizama. Ovdje eu pokusati da hronoloskim redom navedem znaeajnije radove koji su mi bili dostupni i da se ukratko na neke od njih osvrnem.

1) Najranije se pojavio »Srpski rjecnik« Vuka Stef. Karadzica, koji je stampan u Beeu 1818. godine, Svaka rijee za koju je Vuk pretpostavljao da bi mogla biti turcizam oznacena je malom zvjezdicom. Takvih rijeei sa zvjezdicom ima mnogo u tom rjecniku.

2) Dr otto Blau objavio je 1868. u Leipzigu djelo »Bosnischturkische 'Sprachdenkmaler«. Iznio je veliki broj turskih rijeci koje je skupio kao arhaizme u bosanskom jeziku. Interesantna su njegova zapazanja 0 postanku i pojavi ovih rijeei u Bosni. U tumaceniu nekih rijeei ima proizvoljnosti i ' netacnosti. Navescu, primmjera radi, nekoliko takvih proizvoljnih tumacenja: a) »e j va 1- l a h« dolazi od »e h va l a«, a ovo od slov. rijeci »h v a l.a«: b) »k ant a« domaci sarajevski izraz, a »p i t a« domaci bosanski izraz; c) »p 0 S t a 1« od bos. "p 0 s t 0 1« a »s a m s 0 n« od bos. »s a m s 0 v«: d) »v ere s i j a« od slov. rijeci »v j e r a« itd.

3) Rjecnik hrvatskog ill srpskog jezika, koji je u izdanju Jugoslovenske akademije znanosti i umjetnosti poceo izlaziti u Zagrebu 1888. g., sadrzi mnogo turcizama. Prvih decenija izlazenja ovog rjeenika nije se, izgleda,pridavala neka narocita vaznost tumacenju turcizama, te se susrecemo sa greskama i, za danasnje doba, zastarjelim tumacenjima. (Narocito pada u oei neka posebna i neuiednacena transkripcija turskih, arapskih i persijsklh rijeei).

Pa i u sveskama novijeg doba nailazimo na neke nedostatke kojih ne bi trebalo da bude u jednom ovako znacajnom rjecniku. Pri tumaeenju pojedinih rijeei u rjecnickom dijelu ovog moga rada osvrnuo sam se na neke rijeei .iz Rjecnika Akademije, a ovdje dodajem sarno neke primjedbe. U rjecniku se navodi za svaku rijee njezino postanje i biljezi se iz kojeg je jezika posudena tuda rijee. Medutim, kod nekih najobienijth turcizama neke turske i persijske

2 - Turcizmi u SH jeziku

17

___ , .~ a,,'p. posteki, jareca koza«; »1' a h t, C\.vLlJSKa oprema, od arap. rahht, orude, narnjestaj, svaka vrsta oprcrne itd.« (za istu rijec kod r a h til 0 ,kaze se: u svezi sa tur. rijeci raht); »sabah, zora, jutro, tur. sabah«; »r a k a m, racun, prema tur. raqm, raqama 7«; »1' a k i j a, iz tur. raqi?«; »r z, prema tur. rz-u namus?«; sad z a k, rijec je perz, (sadzajak)?«; »S era t, s e r h a t, tur.«; »s e r b e s, s e r o e z, tur.?« (dok kod serdar pravilno je objasnjeno : tur., a ovo od perz. ser, glava i dar, koji ima); »s i h i r, tur. itd. U stvari: p 0 s t e Ci j a, r a h tis e r b e z su persijske, s e r hat, pers. arapska. sa bah, r a k a m r ak i j a su arapske, a sad z a k turska rijec.

4) 1881. g. stampan je u Sarajevu mali rjecnik » Turcizmi u Bosni«, a 1895. g. »Tumac turskim, arapskim i persijskim rijecima, koje narod u Bosni i Hercegovini upotrebljuje«.

5) U knjizi 59. Glasnika srpskog ucenog drustva objavljen je u Beogradu 1884. g. (str. 1-275) lijepo sreden rjecnik Dorda Popoviea »Turske i druge istocanske reci u nasern jeziku«.

6) Studije dra Franza Miklosicha objavljene su u Beeu 1884. g. u dva sveska pod naslovorn »Die turkischen Elemente in den sudost-und osteuropgischen Sprachen«, a njegov »Nachtrag« izdat je u dva sveska 1888-1890. Veoma znacajne kriticke prikaze Miklosichevih djela napisali su Theodor Korsch u casopisu »Archiv fUr slavische Philologie« (Berlin, sv. VIII i IX) i Fridrich v. Kraelitz-Greifenhorst u easopisu »Sitzungsbertchte der kais. Akademie der Wissenschaften in Wien, phil.-hist. Kl., 166 B, 4 Abh.« (Wien, 1911). Ova dva prikaza su, moze se reel, upotpunila djela Fr. Miklosicha i predstavljaju vanredan doprinos proueavanju turcizama.

7) U periodu od 1908-1923. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti u Zagrebu izdala je poznate »Prinose za hrvatski pravnopovjesni rjecnik« Vladimira Mazuranica, u kojima se nalaze i mnoga tumacenja rijeci tur., arap, i persijskog porijekla.

8) Dr Vladimir Corovic pisao je 1910. g. u Glasniku Zernaljskog muzeja u Sarajevu 0 zbirci turcizama I. Parnucine.

9) U izdanju Srpske akademije nauka u Beogradu 1932. g. publikovan ie »Recnik kosovsko-metohijskog dijalekta« od Glise· Elezovica (sv. I j II i Ispravci i dopune, Beograd 1935). Ovaj rjeenik, pored ostalog, sluzi mnogima i kao prirucnik turcizarna, jer daje cjelovit materijal. Na ovaj rjecnik kritiekt se osvrnuo dr Henrik

18

Baric u »Prllozima za knjiievnost, jezik, istoriju i folklor« (Beo-grad), 1935, knj. XV). Autor Recnika dao je odgovor na kritiku u »Juinoslovenskom filologu« (Beograd, 1935, XIV) .

. 10) Veoma zapaien i znalacki obraden rad dra Petra Skoka »Prilozi proucavanju turcizama u srpskohrvatskom jeziku«; objavljen je u easopisu za slovensku filologiju »Slavia« 1937-1938. u Pragu, Uz opsiran uvod Skok Je u svom Vokabularu obradio 863 rijeci. Gradu je crpio najvecim dijelom sa podrucja Bosne i Hercegovine, gdje je proveo oko 15 godina.

.Pri tumacenju pojedinih rijeci u ovom svom rjecniku dotakao sam se nekih rijeci iz Skokova Vokabulara. Zelim da ovdje istaknem jos neke stvari:

a) Skok je u svoj rjecnik unio izvjestan broj rijeci koji su mu, kako sam kaze, »izgledale kao turcizmi«, pa ih Je uvrstio a da ih nije protumacio ;

b) Autor je za mnoge rijeci naznaCio njihov lokalitet, sto daje posebnu vrijednost njegovorn radu;

c) Skok je naveo da je gradu crpio od onih koji ne znaju turski, i radije od katolika i pravoslavnih nego od muslimana, kako bi izbjegao upliv muslimanske religtje na saobracajni govor i davanje znacen]a. Ovako stanoviSte P. Skoka nije, po mom mislieniu, opravdano niti umjesno. (Vuk je imao ispravnije stanoviste kada je pisao svoj Srpski rjecnik). Onaj koji sebi stavi u zadatak da proucava turcizme i da ih etimoloski objasnjava, mora biti upoznat sa izgovorom rijeci i njihovim znaceniern i kod muslimana i, cini mi se, prvenstveno kod muslimana, jer ce inace u turnacenju rijeci sigurno pogrtjesiti, sto nije rnoglo, zbog navedenog stava, mimoici ni autora Skoka. Poznato je da se nemuslimani, kad su u pitanju turcizmi, rnnogo vise u izgovoru rijeci udaljavaju od izvorne r ijeci, preuzete od Turaka ili preko Turaka. Narocito se to ogleda u izgovoru glasa »h« i zamjene »c« sa »c« i obratno. Stoga ce se, ako se traga za postankom i korijenom rijeci, mnogo lakse doer do rezultata ako se turcizmi zapisuju i od muslimana. Da to potkrijepimo primjerima. U rjecniku P. Skoka pod br. 844 stoji:»vela havle velah kllbetile (mora biti: kuvvete); bis millah (= nema preinake niti ima moci osim bozjom voljom oprosti boze: u ime bozje) vele muslimani kad se cude cernu B. (po pricanju domace katolkinje koja n ijo dobro cula)«, Kakva ima smisla, kad se rani" _,,-yo

skog sadrzaja koie i7""n~--'

ljeni izgovor od nemuslimana, pogotovu ako se .joll dodaje primjedba »koja nije dobro cula«?! Ovdje se radi 0 iskrivljenjima kojima nema uopste mjesta u jednom rjecniku.

Drugl primjer iz Vokabulara P. Skoka: »523. neiiia. s. f., »burmut, duvan, sto se u nos mece« B. Stoji Ii u vezi sa ar. nafy,« utile, profitable avantageus »(Z)?« I ovu krivo izgovorenu rijec Skok [e cuo sarno od nemusIimana, jer je musllmani izgovaraju: enfija. Stoga se autor u objasnjenju ove rijeci nije mogao snaci, pa je u Zenkerovom rjecniku trazio odgovarajucu tursku ili arapsku rijec pod slovom »n« i pita se da Ii je u vezi sa ar. nej, korist. Da je zabiljezio izgovor j muslimana, lako bi u Zenkerovu rjecniku nasao ar. eni, nos. enfiyye, nosna trava, burmut.

Kakokrivo izgovoren ili krivo interpretiran turcizam dovodi u tumaeenju do komplikacija, navescemo ovaj primjer. Vuk Stef. Karadzie zabiljezio je od nekog pjevaca pjesmu »Nesrecna udaja« (vidi pjesmu 756 u »Srpske narodne pjesme«, Vuk Stef. Karadzie, knjiga prva, Beograd 1932), u kojoj stoje i ovi stihovi: »En' one je Alil celebija, u aletu u al-cergeletu, sto se titra zlatnim buzdovanom«. Stih »u aletu u al-cergeletu« ne moze se naci ni u jednoj drugoj stampano] pjesmi osim u ovoj Vukovoj, a rijeci »alet« i »al-cergelet« nisu poznate kao turcizmi niti se upotrebljavaju u saobracainom (svagdasnjern) ni knjizevnom jeziku. S druge strane, nalaze se druge varijante ovog stiha u nekim drugirn slicnim pjesmama u drugom obliku. Na primjer u pjesmi »Ahmo i Fata«: »Sto no junak u prvom alaju, na alatu u al-cerecetu, pod njim alat glavom uzmahuje« (»Behar«, Sarajevo, III god. br. 2, str. 29;) zatim: »Ono ti je Zirevie Alaga, na alatu u alcerecetu« (»Behar«, I' god., 269);»na alatu u novu skerletu« (Matica Hrvatska, III - 568). Ocito je da je pjevae od kojeg je Vuk zablljezio pjesmu krivo zapamtio ovaj stih, pa potom ga krivo i interpretirao: »u alatu u al-cergeletu« mjesto »na alatu u al-cerecetu«6) Ako se ovako stvar postavi, onda rijeci »alet« i »al-cergelet« i nisu stvarno nikakvi turcizmi, nema im mjesta u rjecnicima turcizama i izhsno je svako tumacenje ovih rijeci. Dovoljno je samo tumaceci pomenuti stih Vukove pjesme reel da se radi 0 krivoj interpretaciji. Ipak su ove rijeci, i

8) Da Ima kod Vuka joA ovakvth bUje:lenja pjesama od prevaca koji su pokoji stih iii rtjec rdavo zaparntilt, vidi turnac nastr. 722. za stih »idi. brate, bezistanu mome« u zbtrct .Vuk, Pesme II «, izdanjc .Pro.;\,eta«, Beograd 1953.

20

pored toga, usle u Rjecnik Akademije,") Rjecnik D. Popoviea") kao i neke druge rjecnike turcizama.

11) Dr Ivan ,Esih izdao je u Zagrebu 1942. g. »Turcizmi - Rjecrrik turskih, arapskih i perzijskih rijeci u hrvatskom knjizevnom jeziku i puekom govoru«, Namjera autora bila je, kako u predgovoru navodi, da u pomanjkanju rjecnika ove vrste zadovolji potrebu u tom pogledu. Na zalost, rjeenik ima prilicno nedostataka i pogresaka, tako da nije pouzdan. Autor nije krrticki provjerio tacnost nekih izvora kojima se sluzio.

12) »Rijecnik stranih rijeci, izraza i kratica« (Zagreb, 1951), koji je priredio dr Bratoljub Klaic bez sumnje je veoma savjesno i uredno sastavljen i napisan. I bas zbog toga je steta sto autor niie posvetio vise paznje prilikom oznacavanja porijekla turcizama kojih u prvom izdanju ima nesto preko hiljade; a u drugom prosirenom izdanju (Zagreb 1958)" mnogo vise. Autor je sastavljao uz turcizme oznake »tur.«, »ar.« i »pers.«, sto znaci da je htio da oznaei porijeklo rijeci koje su u turski pa i u nas jezik preuzete iz arapskog i persijskog jezika. Medutim, kod mnogih rijeci kod kojih nema neslaganja izmedu autora pojedinih priznatih etimoloskih rjecnika ove su oznake pogresno stavljene. Radi ilustracije navescu izvjestan broj primjera takvih gresaka,

U tom rjecniku su uz sljedece rijeci stavljene oznake porijekla »tur.«, a treba da stoji »ar.«, jer se radi 0 arapskim rijecima:

ahbab akrep bericet haber halal
ahiret alvat eatib hadum halka
ahmedija batal cef', eeif hadz halva
ajan belaj filj hair hamal
akran berat gajret hajvan hamam 7) Rje~nik Akademije: »a 1 c erg e 1 e t, m., dolazi u nase vIijeme samo u [edno] riarodno] pjesmi i iz nje u Vukovu rje~niku (gdje nema znacenja) ; mislim da su sastavljene 1Jri turske Iijel!i: a 1 t- (od a 1 t Y n, zlato) ike r (od k a r, rad, posao, vez) i g Ii m 1 e k (it1osulja); prvoj bi Iije~i pred drugom, koja glasi »cer«, otpaio .t«, treca bi izgubila »m« pred .1« a zadnje »k« moze biti da nije dobro ~uo oct pjevaea ko je pisao, nego mu se uctnno cia je »t«: tako bi a 1- c e r - gel e t bio zlatom vezena kosulja. En' ono je Alii ~elebija, u aletu u al-r ergetetu, §to se titra zlatnim buzdovanom, Nar, pjes. Vuk 1, 615. »- -« ale te, m., od arap. h i 1 a t 1 hal a t, easne haljina, haljlna koja se ()bla~i ~asti radi.«

.) Autor D. Popovic kate za Iij~ »alcergelet«: »ovoi rel!i ne mogoh uhvatiti prava traga, ali mislim da ce znaeit; crven eurak. Ima dosta reM turskih koje su Srbi tako iskrenuli da bi TurCim mogao oko njih obilaziti tn dana a da ne pozna da su od rijega uzete.« (D. Popovic: »Turske 1 druge Istoeanske reel u nasern jeziku« - Glasnik ucenog drustva, kn], 59,

Beograd 1884, str. 19. .

21

hara~ hatiserif hazna hazur hesab imam iman inat kadifa kail

kalup kasaba kasap katran kavaz kirija kismet kna kusur majdan

kalfa

kajmakam makaze

kale mal

mamuze

mavi mavis megdan melez merdzan mukaet musaka muselim mustertja mutlak nafaka nahija nanule

rahat rezil rz salep sara~ sedef seiz sevap sevdah sofra sunet sarkija sueur

telal

tevabija ulema-rnedzhs U8ur

uzur

vaiat

vakat

zaira

zapt

zarar

zarf

zejtin

zulum.

Uz sljedece rijeci stavljeno je »tur.«, a treba da stoji »pers,«, jer se radi 0 persijskim rijecima:

adidar aferim azad asicar avaz behar campara carsija cengel cerek cirak casa cehaja cemane eemer

cllibar cilim coso darmar denjak dert dunder durbin duvar derdan gungula hasta ibrisim jaran lenger

merdevine peskes

meze minduse murdar namaz nisan oroz osap pa~e pandza parce patlidsan pendzeta perein perda

piktija pilav rsum saraj selvija sepet serbez sindzir salvare sedrvan seher sicar sira skembe

taze terazije terzija teste testera testija tetrivan tug tursiia zor zumbul

Uz rijeCt: bajram i sa~ stavljena je oznaka »ar.«, a treba »tur.«; uz rije~i: hodza, muhur, mukte i ravan stoji takode »ar.«, a treba da stoii »perz.e

Uz rijeci: ambar i sahibija sto]i »pers.«, a treba da stoji »ar.«, a tako isto uz rijeci: tepsija i tuc »ar.«, a treba »tur.«.

13) U 1959. godini izasao je iz stampe I svezak Recnika srpskohrvatskog knjizevnog i narodnog jezika u izdanju SAN. I u

22

ovom rjeeniku ima veliki broj turcizama koji su veoma dobro obradeni, iako bi se, po mom' misljenju, za pojedine rijeci mogle da stave izvjesne primjedbe.

II 0 T}JRCIZMIMA OVOG RJECNIKA

o RJECNIKU UOPSTE. - Rjecnik sadrzi 8.742 rijeci (izraza) sa 6.878 raznih pojmova. Za prlhcan broj pojmova postoje dva ili vise izraza. U rjecnik sam uvrstio strane rijeci (pa i one koje po korijenu nisu turske, arapske ili persijske) koje su, po mom misljenju, dosle u nas jezik iz turskog iIi preko turskog jezika. Gradu sam crpio iz zivog narodnog govora i literature tie obaziruci se na to da Ii su pojedine rijeci usle vee u koji rjecnik iIi nisu.

Uvrstio sam u rjecnik i nase izvedenice cd turskih, arapskih i persijskih rijeci. Naravno, sarno naiobicnlje i one koje su u upotrebi najcesce, jer se u ovakvom jednom rjeeniku sve ne mogu o'buhvatiti niti je to svrha ovog rjecnika.

Smatrao sam za potrebno da u rjecnik unesem i naiobicnija muslimanska Iicna imena i njihove hipokoristike, jer su gotovo sva ta imena turskog, arapskog ili persijskog porijekla.

METOD OBRADE; sam se sljedeceg reda:

1) Prvo je navedena rijec sa razmm izgovorirna koji postoje u narodno] usmenoj knjizevnosti,. saobracajnom govoru i knjizevnom srpskohrvatskom jeziku.

Pri obradi svake pojedine rijeci drzao

Ako rijec ima vise izgovora, naprijed sam stavio pravi izgovor, a iza toga ostale varijante, od kojih neke u zagradama, sto znaci da se te varijante cuju sarno u pojedinim mjestima Ili sarno kod izvjesnog dijela stanovnistva, iIi sarno u nekim pjesmama. Gdje se radi 0 [skrivljenlm izgovorirna, tor sam naznaCio. Iza licnih imena naveo sam hipokoristike.

2) Svaka [e rijec akcentovana. Razlike u akcentima koje postoje kod nekih rijeci prema pojedinim krajevima nisam uzeo u obzir (osim kod nek~liko rijeci sa Izrazitom razlikom u akcentu izmedu bosanskog i hercegovackog izgovora), jer bi se stirn u vezi morao utvrdivati i lokalitet rijeci.

23

3) Iza rijeci kod imenica slijedi genitivni nastavak i oznaka roda, kod glagola prezentski nastavak za 1. lice singulara, a kod ostalih rtjeci oznaka vrste rijeci.

4) Etimologija (porijeklo) rijeci oznaceno je kraticama u zagradama, a zasniva se na tumaeeniu koje je dato u posebnom pasusu gd]e se govori iz kojeg jezika rijec potjece.

U riecntku se vrlo cesto susrecemo sa tur. sufiksima -ct (t;i). -li i-Uk i sa pers. sufiksom -dcr, Ovi sufiksi imaju znacajnu funkciju u obrazovanju i turskih i nasih rijeci. Zato je potrebno da ukratko obiasnimo njihovu ulogu,

Tur. suf. -ci (-ci) dodaje se imenicama i sluzi za gradenje imenica koje oznacavaiu nosioca kakve radnje, zanimanja, zanata Hi zvanja.

Tur. suf. -li sluzi uglavnorn za gradenje pridjeva, ali se pomoeu niega izvode i imenice dodavanjem tog sufiksa toponimima.

Tur. suf. -lik sluii u prvom mjestu za gradenje apstraktnih imenica, a zatim za gradenje zbirnih imenica i imena zanata, a ponekad i za gradenje imenica koje konkretno oznaeavaiu pojedine stvari odnosno predmete.

Pers. suf. -diir (od pers. diisten »imati, drzati«) ima funkciju sllcno tur. suf. -ci.

5) Znacenja koja rijec ima 11 nasem jeziku.

6) Primjer upotrebe pojedinih rijeci u literaturi ill saobracainom govoru,

7) Izvedenice (ukoliko ih ima) i slozenice u kojima je dotiena rijec jedna od komponenata.

Sma tram da je izvedenice od pojedinih rijeci i izvedenice kombinovane sa odnosnom rijeci trebalo na ovaj nacin izioziti, kako bi se dobiIa jasnija slika 0 ulozi te rijeci u fo·miranju drugih rijeci. 8) Navedeno je iz kojeg je jezika rijec preuzeta, znaeenie u tom jeziku, ako to znaeenie odstupa od znacenia u nasem jeziku, te korijensko porijeklo rijeci.

Srazmjerno je neznatan broj rijeci koje su nam direktno dosle iz arapskog i persijskog jezika. Stoga sam sve rijeci (osim nekoliko vlastitih imena) povezao sa turskim jezikom. Zbog ove okoinosti dolazi opst! naslov za sve rijeci »turcizmi«, iako se vrio eesto radi stvarno 0 arabizmima i persizmima. Transkripciju turskih, arapskih i persijskih rijec dao sam prerna tabeli br. 1 (na kraju uvoda).

24

EtimoloAka tumacenja imaju svrhu da pokazu koje su rijeci, preuzete iz turskog jezika, svoiina tog jezika, a koje su i u tom jeziku strane, preuzete iz arapskog, persijskog iIi nekog drugog [ezika, odnosno koje rijeci po svom korijenu ne pripadaju ni turskom, ni arapskom, ni persijskom jeziku. Moram ovdje naroeito istaknuti da se moj rad na ovoj materiji, tj. na etimologiji turcizama, kretao u granicama djela kojima sam se sluzio i do kojih sam uspio doci. Svjestan sam toga da je ovaj zadatak veoma tezak, da zahtijeva mnogo viAe filoloskog i metodoloskog znanja negoli ga ja imam. Ali, nadam se, da mi se nece zamjeriti !lto sam se upustio i u etimologtju rijeci u navedenim granieama, jer ce od toga, sma tram, ipak biti koristi, posto sam nastojao da svoj rad baziram na pozna~ i priznatim djelima i izvorima.

SUMARNA ANALIZA OBRADENIH RIJECI

1. PregZed rijeCi prema sadrzaju

S obzirom na materiju na koju se odnose, rjecnik sadrzl (brojcano izrazeno) ove rijefi:

1. Rijefi koje se odnose na vjerski zivot i vjerske obieaie

muslimana

2. Licna imena .

3. Pravo, administraeija, drzavno uredenje i sl.

4. Vojska i vojni izrazi

5. Oruzje i ratna oprema

6. Gradevinarstvo, zgrade, grad. materijal

7. 'I'rgovlna, novae, dukati

8. Zanati, zanatlije, zanatski alat i sprave

9. Sude, pokuestvo i ostale stvari domaeinstva

10. Odjevni predmeti,obuca, nakit, sminka i si.

11. Jela, pica i zacin]

12. Cvijece, voce, povrce, bilje, zito

13. Konji i konjskaoprema

14. Imena zivotinja (osim konja)

15. Geografski i topografski pojmovi, ulice isl.

16. Poljoprivreda, sumarstvo, stoearstvo

17. Lov

18. Medicina, higijena

670 503 453 166 113 167 172 286 234 271 212 200 119

49

153 45 13 99

25

19. Astronomija

20. Muzika i igre

21. Gradanske titule, stalezi, zanimanja

22. Nazivi za pojedine dijelove covjecijeg

23. Boje

24. Mirisi

25. MetaIi, rude i hemijski elementi

26. Platno, vez, konac

27. Vrste kofe

28. Sredstva transporta

29. Rodbinski nazivi .

30. Priroda i pojave u prirodi

31. Vrijeme, kalendar

32. Apstraktne i druge razne imenice

33. Glagoli

34. Pridjevi

35. Prilozi

36. Brojevi

37. Uzvici

38. Veze

9
101
81
zivot. organizma 59
73
10
34
79
14
19
31
20
27
848
802
464
152
29
84
18
6.878 2. Podjela licnih imena po porijeklu

Rjecnik je obuhvatio 503 muskih i zenskih Iicnih imena. Od toga je po porijeklu:

persijskih 41 . . .

turskih 17 . .

26

Agus, Arzija, Bahtija, Behmen, Behram, Bektas, Cejvan, Dervis, Dervisa, Dudija, Dzanan, Dzevahira, Dula, Dulbehara, Dulizar, Dulizara, Duzida, Ferhat, Feriz, Firuz, Hurem, Hursid (Rusld), Husrev, Kahriman, Nazica, Nerimana, Nevzet, Nevzeta, Nidara, Nijaz, Pemba, Pertev, Rustem, Server (Selver) , Sevlija, Sahin, Sahina, Sahsina, Secer (Seco), Sehzada, Ziba.

Ajdin, Alajbeg, Arslan, Bajram, Celebija, Demir, Durak, Duran, Durmis, Hana, Jasar, Javra, Jilduza, Kaplan, Kurt, Orhan, Sutla.

jevrejskih 16 . . . .

Adem, Asaf (Asif), Asifa, Belkisa, Daut, Dzebrail, Ejub, Hadzera, Ibrahim," Iljas, Isa (Iso), Junus, Mejrema, Nuh (Nuhan), Sulejman, Uzejir.

Idris, Ishak, Ismail, Jakub, Jusuf, Milsa. Almas (Elmas), Almasa, Karanfil, Skender. Alemdar, Dulesma, f)ulfatma, Mirza. Begaieta, Begemina.

Begzada, Dulbeg.

asirskih 6

grckih 4 arap--persijskih 4 tur.-arapskih 2 . tur.-persijskih 2

nase izvedenice od turskih rijeci 8 .

Agan, Aganlija, Began, Begana, Dul-Begija, Kara Dorde, Pasan, Pasana,

Sva osta1a imena su arapskog porijekla, odnosno arapska

imena.

GRADENJE TURCIZAMA

U ~bgledu formiranja turcizama isticern sljedece:

a) Pojedine rijeci prenesene su iz turskog u nas jezik bez ikakve izmjene u izgovoru. Na primjer: aba, abdal, acik, ada, adet, adzajip, Adzem itd.

b) Kod nekih rijeci promjena se sastoji sarno u tome sto je na kraju turske rijeCi dodan nas nastavak »-ja« da bi se rijec mogla deklinirati. To je sluca] sa rtieema koje imaju na kraju sufikse »-Ii, -h«: a~iklt - asiklija, bahtlt - bahtlija, ba~h, bashja, besli, - beslija, ~ak~iTli - caksirIija, ~aT$ili - carsilija itd., iIi »-ci, -Ct«, »-¢, -~t«: abaci - abadzija, ak~amci - aksamdzija, d~ikp - asikcija, avci - avdzija, batak~t - batakdzija, bekr;i - bekcija, boyact - bojadzija itd., Hi se svrsavaju voka1om ,»-i, -1«: al~t - a1cija, ardi aTdija, bi~ki - biekija, ~algi - calgija itd., i vlastita imena: AMi - Abdija, Ali - Alija itd.

c) Sarno se vokal »e« na kraju turske rijeci (koji obicno potieee od arapskog nastavka za zenski rod »ii, iih«) zamjenjuje naslm nastavkom za zenski rod »-a«: acele - adzela, ahmediye - ahmedija, ak~e - akce, HaYTiye - Hajrija, Cemile - Dzemila itd.

d) Cesto se razlika izrnedu turske i nase rijeci ogleda sarno u asimilaciji konsonanata ill u pretvaranju bezvucnih konsonanata pred zvucnim u zvucne, kao: bak~e - basca, ikbal - igbal, d~ik~t - asigdiija, itd.

27

e) Turski sufiksi »-Uk, -hk« i postpozicije »-siz, -szz« pretvaraju se u nasem jeziku u »-luk« i »-suz« i sva se promjena sastoji sarno u tome: !;i,ceklik - cicekluk, !;irakltk - cirakluk, !;ivilik - civiluk, terzilik - terziluk, ar8tz - arsuz, edepsiz ~ edepsuz itd.

f) 0 raznlm drugtm promjenama, metatezama, zatim izvodenicama, slozenlcama itd. biee dalje govora u tackama koje slijede.

1 - Zamjenjivanje glasova

tur. b = v:

abdest - avdest, Abdullah Avdulah, Abdi - Avdija, abdussalatin - avdisalatin, gilldbdan - dulevden, kebap - cevap, kabtz - kavz, sebep - sevep, tebdil - tevdil;

tur. b = f:

ma~raba - mastrafa, sabun - safun;

tur. b = p:

sabun - sapun;

tur. c = 5:

hurmaCtk - hurmasica;

tur. C = c:

ceriba~t - ceribasa;

tur. C = 5:

~adtr - sator, i~lik - isluk;

tur. C = z:

gilcbeldyle - duzbelajile; tur. d = t:

delter - tefter, deste - teste; tur. I = v:

dIet· - avet

28

car~al - carsav ~/ci - civcija

cilt - civt

gergel - derdev layda - vajda ferace - veredza h'llltz - hivz

Htlzi - Hivzo istilan - isti van yafta - javta kajes - kavez Kaldagt - Kavdak Liltfi - Lutvija mutfak - mutvak paltalt - pavtalija pafta - pavte tierjene - revena fitr - vitre

sofra - sovra defter - tevter;

tur. I = k:

milfteci - muktadzija, millt - mukte,

milltil - muktija

tur. I = m:

Htlzi - Himzo;

tur. I = p:

yalta - japta, yulka - jupk. soira - sopra;

tur. f = h:

yUfka - juhka, milltil - ml htija, salta - sohta;

tur. g (t) = k:

Gazanfer - Kazanfer;

tur. g (t) = v:

egza (ecza) - evza;

tur. g U) = d:

Aligilnil - Alidun cengel - cendele dillger - dunder

gaur - daur

gebre - debra

gecirme - decerrna gecmi~ola -.,- decmiSola giysi - deisija

gel, gela - del, dela gem -'- dem

gemi - demija gercek - dercek gerdan - derdan gerdek - derdek gergef - derdef

geriz - deriz gevgir - devdir gevrek - devrek gev~ek - devsek gezinti - dezintija gezme - dezma

gidi - didija

gemici - demidiije

GizZi - dizlija

gok-at ..;_ dogat

govde - dovda

goy a - dola

gor - dol

gon - don

gotlilk - dotluk

goz - doz

gozbagtCl - dozbajadiija

gozlUk - dozluci .

gilbre - dubre

gugum - dugum gill - dul

gillUbi - dulabija

gill bank - dulbenk-dova gillbei?eker - dulbesecer gillabdan - dulevden gillistan - dulistan Gillzar - Dulizara gillyagt - dul-jag gillsuyu - dulsija GiLlsum - Dulsuma gilmili? - dumis

gilmruk - dumruk gilnah - dunah

gilnye - dunija

gill lac - dunlac

gillle - dunle

gilnliik - dunluk gilrultil - durultija gorilnsilz - durunsuz gostermek - dusterisati gotilril - duture gotiLrilm - duturum gilveC - duvec

guveyi - duvegija gilvende - duvendija

gilvez - duvez

gilzel - duzel

Gilzide - Duzida gozleme - duzlema gecelik - dedzeluk hergele - herdela ho~geldi - hosdeldija yenge - jenda

Zenger - lender mengene - mendele mengil~ - menduse pergel - per del

sergen - serden

silnger - sunder

tezgah - tezdah

zengin - zendin ;.)

0) All, kod vectne ovih rijel!i zadrtava se 1 tursld. izgo'vor, pa se oba gtasa upotrebavaju. Na primjer:

tur, <; eng e 1 kod nas: OOndeI~ , ~engele

tur. gel, gel a kod nas: del, dela 1 gel, ,ela

29

tur. 9 ( j ) Hi ( t ) baglama - baglama

bayag! - bajagi

boiiaz - bogaz

dagar - dagara

degnek - degenek degirmen - degirmen doganct - dogandzija dogramact - dogramadzija gugum - dugum

gulyagt - duljag

igneli - ignelija

yag - jag

yagltk - [agluk

yagma - jagma

g:

yatagan - jatagan yogurt - jogurt rnagaza - magaza saglarn - saglam soiiar: - sogan ;'0)

tur. g ( j ) :::: j:

ger;irme - [ecerrna:

tur. 9 (j ) ili ( t ) = ci: dugun - dudun egirotu - idirot feslegen - fesliden yadigar - jadidar

yigit - jidit

legen - leden

meiier - meder

zugurt - zudurt;")

tur. 9 (j Ili t ) = j: gozbagtCt - dozbajadzija segmen - sejmen;

Napomena. - Nase »d« moze nastati (vidi navedene primjere) sarno od tur. g. (j) i g (:.l ,t ), te od tur. k (j ) (vidi prirnjere kod k ( j ). Nikako od tur. c (c. dz), To je redovno, bez izuzetka. Ko se u pisanju turcizama ddi toga pravila, nece doci u priliku da mjesto »d« pise »dz« iIi obratno.

tur. g e r e e k kod nas ; dercek i gercek tur. g e z m e kod nas: dezrna i gezma tur. g e r dan kod nas: derdan i gerdan tur. g i.i I kod nas : (lu! i gul (meko .g«)

tur. g i.i n a h kod nas: dunah d gunah (rneko .g«) itd.

10) Dakle, u ovim rije~a se tursko muk!o .g. ( j, t ), koje se redovno ptse ali se darias u tur, jeziku ne izgovara ill se lIuje sasvim muklo, kod nas zarnjenjuje jasndm .g. kao lito se izgovaralo u staroturskom jezLku.

11) Kod nekih od ovih rije6i .!JUr. »g« ( j. t ) zamjenjuie se kod nas istovremeno sa »g«, pa se uporedo ~uj>u oba ova glasa:

tur. f e s I e 2 e n kod nas: fesli<ten 1 fesligen

tur. 1 e 2 e n kod nas: leden i legen ltd.

U sieverntm i zapadrrim krajevima Bosne lIuje se u narodu pri izgovoru ovih rljec:!1 samo glas .g ••

30

tur. h = v:

arzthal. - arzuval belsildht - bensilavf duhan - duvan

hayat - vajat

matuh - matuv

sildh - silav;

tur. h = j;

ejderha - azdaja hendek - jendek sildh - silaj

cuha - coja;

tur. h = k:

bahtstz - baksuz bah$t$ - baksis halite - kalif

han - kan

htdiv - kediv ihtiyar - iktijar mahsus - maksuz mehter - mekter muhtar - muktar pthtt - piktije $eyh - seik;

tur. h = f;

htrda - furda, sehiv - sef;

tur. u= d:

teyel - tedel;

tur, y=g:

bey - beg, meydan - megdan,

beyenmek - begenisati ' i

teyeZ - tegelj;

tur. y=k:

seysana - seksana;

tur. y=z:

uydurmak - uzdurisati;

tur. y=A:

yanbeki - stambek;

tur. k (J ).=g: kaide - gajde kargt - gargija kavas - gavaz nakt$h - nagisli stnk - srg

$aTkt - sargija;

tur. k ( J ) = h:

ktTmtZ - hrmza, sabak - sabah (= lekcija);

tur. k (j ) = c: 4$iklire - asicare bekCir - becar Bekir - Becir belkim - belcim bereket - bericet Kdbe - Caba kdtiT - cafir

kdgtt - cage

kdhi - cahrja Kdmil - Camil kdT - car

kdse - casa

kdtib - catib kepenk - cepenak kebe - cebe

ketil - cefil

kehaya - eehaja, caja kehlibaT - cillbar keYit - ceif

kel - cela

kelepiT - celepir keman - cemane kemer - cemer

kenar - cenar

kenef - cenifa

keTeste - ceresta keThane - cerhana keTpi~ - cerpic

kese - cesa

kesathk - cesatluk keser - ceser

keskin - ceskin

keten - ceten

kebap - cevap

kezzap - cezap

kibTit - clbrit

31

kiler - ciler

kilim - cilim

kilit - cHit

kitab - citab

koylii. - cojIija

kbk: - cok

kopek - copek

kor __ corav

korkiitiik - corcutuk korsokak - corsokak kose - coso

ko~k - cosak

ko~e - cose

kofte - cufte

kiifilr - cufur kiiheyUin - cuhejlan kill - CuI

killcih - culah

kiimes - cumez

komiir - cumur

kiip - cup

kopril - cuprija

kiirk - eurak

kiirkcii - curcija kiirde - curdija

kilrsil - eursija

kiisegi - cuseglja kosele - cusele

kiiskil - cuskija kostek - custek

kotek - cutek

kiltilk - cutuk diikkdn - ducan caneki - dzanecija eski - esei

feldket - felacet

[ikir - ficir

hdkim - hacirn

haseki - hasecija hekim - hecim

heldk - helac

hevenk - hevene hikdye - hicaja hikmet - hicmet hilekdr - hilecar hizmetkdr - hizrnecar hilkiim - hucurn hilkumet - hucumet iki - iei

ikindi - icindija

32

ikituglu - Icltugltja ikram - icrarn

inkcir - incar

i~kil - iScil

itikrif - iticaf

yekpare - jecpare lIekun - [ecun

yelken - jelcen

keldm - celam

Kemal - Cemal

keseci - cesedzija

ke.sim - cesirn

kibar - cibar

leke - Ieee

ZOkilm - lucum

mekdn - mecan mehkeme - mescema Mekke - Meca

mekruh - mecruh

melek - melee memleket - memlecet merkez - mercez . misk - miSc

miibarek - rnubarec milbareki - mubareci milluk - muluc milmkiln - mumein milrekkep - murecef nankor - nam60r

nikdh - nicah perakende - peracendija pe/ike/i - pesees

posteki - postecija

rekdt - recat

rilk'll - rucu

sakin - sacin

sanki - sanci

seki - seciia

serasker - seraseel'

sirke - sirce

iskemle _. scemlija

sill'llk - suluc

$akir - Sacir

seker - secer

$ekerleme - secerlerna ~erik - serie

$ikdr - slcar

$ilkilr - sueur

tekkeci - tacadzija tamahkdr - tamascar

tekbir - tecbiri tekmil - teemil teneke - tenece tevekkeli - tevecelija tiryalti - tirjacija tilrkiyat - tureljat vekil - vecil

Zakir - Zacir

zekdt - zecat

Zekir - Zecir

zikir - zicir

Zikri - Zicrija ziyankdr - ztjancer

zuWmkdr - zulurncar;") tur. Ie ( .:.l ) :::: d:

killbastf - dulbast.ija, culbastija

tekbit - tedbir kevgir - dcvdir:

tur. k ( !l ) :::: h: mekteb - mehtef:

tur. k (.::J ) :::: j: mekteb - mejtef:

pored

Napomena. - Nase »e« redovno nastaje (vidi navedene primjere) od turskog mekog k (j), a ne od turskog tvrdog k (_;) niti od tur. cHi!;, dok nase »c« nastaje od turskog tvrdog k (_;), Na primjer: konak - konaciti, merak - meraciti itd. To je pravilo. lpak ima nekoliko odstupanja koja su se u nasem jeziku uevrstlla i koja, su prihvacena u nasim pravopisnim pravilima, a to su:

coeek, a prema korijenu (tur, kocek) bilo bi cocek

cunak, a prema korijenu (tur. kiink) bilo bi cunak

eekic, a prema korijenu (tur, cekic) bilo bi cekic

ceretvo a prema korijenu (tur. cerceue) bilo bi cercivo Cimeta, Cima a prema korijenu (tur. Kiymet) bilo bi Cimeta. Cima

cirill, a prema korijenu (tur. r;irill) bilo bi ciris.

tur. I :::: Ij:

pestil - bestilj bOliik - buljuk linl - fitilj helme - heljma kandil - kandilj le~ - ljes

mendil mendiIj

mil - milj

miLlk - miljac pe~temal - pesternal] recel - recelj

sebil - sebilj

flUte - siljte

telve -- tellva

zembil - zembilj:

l~) I kod nektn od ovihIUjeCi (kao !ito je mwedenokod g (.!l. J) Ulilrza.va se kod nas uporedo i turski izgovor: tur. be k i't r, kod. nas: beear i bekar, Be k i r, kod lUIS: BeCi.r i Bekdir d<l>d. U sjevern:itm i zapadnim krajevirna· Boone, ooo<bito u Boo. ~aj:imi, u narodu se kod ovih rij~ UPOIlrebljava sarno turski izgovor: bekar, Bekir itd.

:3 - Turcizmi u SH [ez iku

33

tur. 1= m: ,r

bill bill - bumbul catpara - eampara ~'lb,r - cimbur:

tur. I == n:

belsoguklugu - bensa~Qk belsilah, - bensilah

bolluk - bonluk

bulgur - bungur

aiHger - dunder

gilTilZtii. - duruntija

gulgule - gungula

yolluk - jonluk;

tur, 1 == r:

aevele - devere, mayastl - majasir;

tur. I = v:

dilt;ik - divcik, ~ulal - suval ;

tur. m = n:

diimdar - dundar .

imdat - indat

peT~em - percin

sanmsak - saransak

semt - sent $amdudu - sanduda $im$ek - sinsik tamam - taman;

tur. m == 1:

kumkuma - kulkuma;

tur, n == n]:

binici - binjedzija

binek - binjek deniz - denjiz figan - figanj hilner - hunjer

yenit;eri - janjicar binii' - binjis

denk - deniak munis - munjiz renk - renjak tigan - tiganj villllab - visnjab;

tur. n = m:

beden - bedem biltiln - butum dUTun! - durumt fidan.- fidim

heTgiln - herdum kurllun - kursum ldden - ladem lOkiln - lucum nem - mem rehin - rehum· vezne - vezma; ",',/,.:l.

tur. n == 1:

donduTma - dold~ donilm - dulum yandan - jandal mengene - mendele naltn - nalule

sine bend - silembeta sundurma - suldurma zengin - zendil

ZUTM - zurla;

tur. n = l]:

cogen - eugelj;

tur. n == b:

ondii.l - obdulja;

tur. n = j:

lIGngm - jangija;

, tur. n == f:

;,ttr'~I.t.'~ n ~~'~'\"1)~ ~

tur. 11 = h:

insan -- ihsan;

\,U.l-. '" --

atlas -- atlaz

[dris - Idriz Junus -- Junuz kales -- kafez kavas -- kavaz mahsus - mahsuz makas - makaze meteris -- meteriz miras - miraz muflis - mufllz munis - munjiz

niifus - nufuz seyis - sejiz serbes -- serbez siimbiil -- zumbul trablus - traboloz sat.at -- zanat;

tur. s = c:

nergis -- nerglc;

tur. s = s:

sajran. - satran;

tur. t = d:

tarumar - darmar, ten bel - dembel;

tur. t = k:

haydut - hajduk;

tur. t = z:

ifrit -- ifriz;

tur, v = f:

tur. n = k:

insan -- iksan;

tur. 11 = r:

buhurdan -- buhurdar;

tur. p = f:

mektep -- mejtef supara -v-: sufara

zapt -- zaft

kepenk - cefenak dolap -- dolaf gulampare - gulanfer kal\p - kaluf

kinnap - kanafa matkap -- matkaf miireklcep -- murecef;

tur. p = v:

c;apktn -- cavkun c;epken - eevkeni ho.pi3 -- hays I$iipheli -suhveIi tepsi - tevsija zapt -- zavt kepr;e - keveija kopc;a -- kovca:

tur. p = b:

pestil - bestilj pusu - busija;

tur. r :::: 1:

Husrev - Husret, kova - kofa, Pertev -- Pertef;. tur. T = n:

~ tur.v=g:

r;lrClplak -- cinciplak;.&..;4 ~ A ""~ govde -- dogde ;

tur. T = v: ,,9. """~'"~. v = 1:

;;Irlagan -- savlagan; , : ': Tazvana - parazlama;

. (.

p ~

'\I

. ....,/.;

irtifa -- iltifa;

35

1

turv z cv s:

yiiziik - jusuk, ziilU! - soluf':

tur, ts = c: tutsak - tucak, yatst - jacija:

tur. Z = 1':

tezgiih - tcrdah:

tur. st = sc:

eri~te - jer isce.

'2-- ZamjenjiL"anje »okaia

sermaye - serrnija. fidan - fidim:

bereket - bericet diibediiz - dibiduz gemici - demldzije hember - hambir e~tah - istah yengelik - jandiluk mengil.~ - mindus mellve - mi va percem - percin ~im~ek - simsik:

tur. a z::: c:

tur. e = i :

jerace - feredza

gazal - gazela mahkeme - mehkema terazt - terezija:

tur. a == i:

tU1'. a =:: 0:

halta - holta kalpazan - kalpozan kavanoz - kavonoz masura - mosur na.lpare - nalpora:

tUI'. e = 0:

erguvan - jorgovan;

tur. a = u:

davact - davudzija, postal - postule;

tUI'. e = u:

mcrdum - murdum, llezle - nuzla;

tUI'. i = a:

Iauiir - kadar;

tur. e = a:

canerigi - dzanarika hember - hambir hance-r - handzar yeniceri - janjicar kajesli - kafazlija pence - pandza semer - samar serasker - sarsccr

tULI = e:

bilezik - belenzuke devir - dever

giysi - deisija ge!inti - dezentija egindi - egendija emir - emer

irmikhel'vasi - irmek·halva

36

istikrar - istekrar iljleme - eslema kadir - kader lehim - lehem sinobi - senabija ~ehir - seher ;

tur. i = r :

"dizman - drzman;

tur. i = u:

bi!;im - bieum kibir - cibur resim - resum sehim - sehum dilim - diIum

izin - izun

minare - munara rehin - rehum silindir - sulundar talim - talum tedarik - tedaruc tersine -'- tersuna

tur. t = a:

hattr - hatar

yagtz - jagaz

kahtr - kahar

ktlavuz - kalauz

kmnap - kanap

ktzamtk - krzamak mangn' - mangar

musandtra - musandara. ptrazvana - parazlama saktz - sakaz

baktr - bakar

balstra - balsara

caksr - cakar

saltncak - salandzak stktlmak - sakrlisati se straca - saradza

sater - sa tara j!trlagan - sarlagan;

tur. t = e:

kaldtr! - kaldera! htdiv - kediv

ktrmtz - krmez bartm - barem banrmak - baterisati b.knk - eekrk;

tur. t = 0:

Cadtr - cador

hanr - hator

rashk - rastok bahCtVan - bascovan;

tur. t = r :

dalkdt!; - da1kdic htljtm - hrsum yagtz - jagrz ktsmet - krsmet kt~lak - krslak

kthe - krlic

kt~la - krsla ktzamtk - krzamak ktzartma - krzatma ktzt! - krzli

ktztlbalj - krzulbas ktzltk - krzluk

ktztlhastaltk - krzulhasWl:uk kma - krna

ktble - krbla

ktblenuma - krbletnama saktz - sakrz

stktlmak - sakrlisati se stklet - srklet

zed - zrt;

tur. t = u:

andtz - anduz a$ktna - askuna

37

bahlc - baluk <;apktn - capkun c;artk - caruk c;uvaldtz - cuvalduz eamm - dZanum ft~ - fucija

/tljkt - fuskija hadtm - hadum hamm - hanuma hastl - hasul

hastm - hasum hastr - hasura hats» - hatur

hattl - hatula

haztr - hazur

ht!jtm - hrsum yaldtz - jalduz

yardtm - jardum yasttk - jastuk yaztk - jazuk ytldtz - jilduz kahp - katup Kastm - Kaaum kattl - katul

kattr - katura kazik: - kazuk

kthe - krlud

ktltC;C;t - krlukciia:

tur. 0 = a:

sinobi - senabija;

tur. 0 = u:

boyunbagt - bujumbak, koleak - kuleak

kontolj - kontus tombaz - tum bas : kolaga - kulaga

tur .• o = u:

lokun - lucum tombeki - tumbedija donum - dulum:

tur. u = a:

ulu/eei - alufedzija korkuluk - korkaluk kurtulu!j - kurtalls ;

tur. u = i:

C;Ubuk - cibuk hO!jundu! - hosmdi!

tur. u = 0:

dua - dova

c;uha - coha kuruman - koroman Wgat - logat ugrama - ograma ugra;; - ogras usanma - osanma zUlu/ - soluf Istanbul - Stambol kurus - gros

3 - Disimilacija glasova

Navodim neke slueajeve gdje jedan ili dva od,dv8 iii vise jednakih glasova u jednoj rijeci prelaze u neki drugi,

a) disimilacija konsonanata:

tur. kumkuma-- kulkuma tamam - taman belsildht - bensilah

38

tur. gulgule - gungula .. !julal - suvat:

b) disimilacija vokala:

tur, Iv;, -- fucija

ft/ikt '-- fuskija hembeT -- hambir yddtz -- jilduz korkuluk: -- korkaluk

tur. oayrak -- barjak bayram -- barjam damga -- dagma diLnyahk -- dunajluk cezve - dzevza yeZpaze -- lepeza

filaT - firale

havhcan - helvedzan kapZama -- paklama ke/iif, ke;;f - cefs, cevs kUYTUk -- kurjuk

tur. kU1'tulu;; - kurtalii ~buk -- cibuk peTcem -- percin tdstm - tilsum StkttT - sikter.

4 - Metateze

tur. Zanet -- nalet mirahoT -- imrahor naltn -- nanule OThan -- Ohran pek;;e;; -- peskes seZvi -- sevlija seTgen -- sender ~iLpheZi -- suhveli tUTfaOOa -- trofanda /ialvaT -- sarvale,

5 -- DodCl"~;eglasova ili slogova

tur. bilezik -- belenzuke giLllac -- dunlae hapis -- hapst

hile -- hinla

hilfTe -- hudzera ibTe -- imbrete

ege -- jege

eglen -- jeglen eTi;;te -- jeriste

esiT -- jesir

nakt;;h -- nargisllseccade -- serdzada sevda -- sevdah

tur. erguvan -- jorgovan keTvan -- karavana maden -- majdan masum -- maksuDl Masume -- Maksuma maljraba -- mastrafa matmk -- mandrak meTa -- n1eraja

mest -- mestve mizTak -- mizdrak

suaZ -- suval

(lehzade -- seherzada tenhaltk -- tenhanluk.

39

6 - Ispadan;e glasova

tur. abeuturan - bejturan art-ka/i - arkas bahtsiz - baksuz barutctl - barucija ctkmaz - cikma dostluk. - dosluk fermene - Ierrnen istekrar - istekar yavuJclu - jaukl ija yular - ular

kavil - kaul

kehvare - kehara

tur. ke/ikek - keske

kuzu - kuz

meyhane - mehana iskeleci - skeledzija iskemle - skemlija lsmarlama - smarlurna Istanbul - Starnbol ijeyh - seh

iljkembe - skcrnbc temren - temre

tezgiih - tezga

Osim toga, vokali koji stoje na kraju u izafetskoj konstrukem kod nas redovno ispadaju: ankaku$u - ankakus, ballkyagt - balukjag itd.

7 - Prim;eri nekih drugih interesantnih promjena

tur. bUTunotu kod nas: burmut
cat'u.~ eajo
eczuct hevzadzija
eczahane hevzedzana
eIve1 i1' elverum
harc;ltk hasluk
ytrtmac; itmae
yurUYU/i juris
kara aTmut karamut
karanfil cic;egi karanfileic
karmagrtst karnagasija
ktlabdan klobodan
kolagast kolas. 8 - lzqooor i pisan;e suglasnika »h-«

U izgovoru i pasnju suglasnika »h. u turcizmima mnogo se grijesi. Iako postoji utvrdeno pravilo da suglasnik "h« treba pisati i izgovarati gdje mu je po postanku (etimologiji) mjesto, ipak se,

40

ne samo u izgovoru nego cesto i u knjizevnom jeziku suglasnik »h« ne izgovara i ne pise ondje gdje mu je mjesto i gdje treba da bude, a izgovara se i pise ondje gdje mu uopstc nema mjesta. Tako, na primjer, pogresno se bez suglasnika »h« izgovara odnosno plse ;

aar mjesto ahar
abab ahbab
abel' haber
afiz hafiz
ajvan hajvan
alka halka
alva halva aps mjesto haps
ava hava
Asim Hasirn
amam hamam
esap hesap
izmecar hizrnecar
muur muhur itd. S druge strane, pogresno se upotrebljava suglasnik »h« gdiemu uopste nije mjesta :

hadet mjesto adet hat mjesto at

hadzarnije haga

adzamija aga

Hasim dahirc

Asim daire itd.

9 - Gr-ulen.je nasih illfinitiva ad tUTskih Tijeci

Nasi infinitivi nastaju od turskih rijeci na sljedeea tri naeina:

A) pomoeu sufiksa »-Isatl« (koji potjeee od .grckog aorista -isa), i to:

1) davanjem tog sufiksa turskoj prezentskoj osnovi, (dolazi dakle mjesto turskog infinitivnog nastavka -mak, -mek). Primjeri: benzemek (benze-mek) - benzeisati (benze-isati) - sliciti, nalieiti ; duymalc (duy-mak) - dujisat.i sc (duj-Isati se) - dosjetiti se, prisjetit; se. Na ta] nacin su nastali i ovi nasi infinitivi:

sojisati

surisati Aa§irisati suphelenisati. ., taslaisati uzdurisati ujisati

mubarecleisati sikterisati utleisati

muhurleisati smarlaisati varaklaisati.

2) Dodavanjem Istog sufiksa osnovi turskog odredenog perfekta (koja se dobije dodavanjem nastavka -di ili -ti odnosno -du, -tu prezentskoj osnovi), s tim sto tur. i odnosno u kod -di (-ti) odnosno -du (-tu) ispada:

kazanisati ograisati
kiverisati osanisati
kolajlajisati oturisati
krklaisati ovarisati
kulanisati sakrlisati se
kurisati saulisati
kurtarisati sefteleisati perf. boyadt (boya-dt) sati ;

perf. yarattt (yarat-tt)

tur. inf. boyamak (boya-mak).
tur. info yaratmak
tur. info bozmak,
two. inf. konusmak
Na taj naein nastali su bojadi-

jarati-

sati;

perf. bozdu (boz-du) - bozdisati; perf. konu$tu (konus-tu) - konustisati.

ovi nasi infinitivi:

altstisati eglendisati krdisati
andisati jendisati kulandisati
azdisati kajdisati ograstisati
baildisati se karistisati se sevdisati
oaldisati kidisati sastisati.
dokundisati koptisati Od nekih turskih glagola izvedeni su nasi infinitivi istovremeno na oba gornja nacina, tj. i od osnove prezenta i od osnove perfekta, pa se govore uporedo, i imaju isto znaeenje. Tako se pored

bailisati se begenisati davranisati se dokunisati eglenisati hastalenisati se jenjisati kazanisati

govori

42

baildisati se begendisati davrandisati se dokundisati eglendisati hastalendisati se jendisati kazandlsati itd.

3) Dodavanjem sufiksa »-isati« nekim turskim imenicama pridJevima. To su ovi nasi infinitivi:

a) od imenica -

tur. bela - belaisati (bela-isati) budala - budalasati (budala-Isati) damla - damlaisati se

., dembel - dembelisati

. diimen - dumenisati

kalay - kalajisati

kaldtrtm - kaldrmisati.

b) od prldjeva -

tur. siirgiin - surgunisati.

B) Dodavanjem naseg infinitivnog nastavka »-ti« (i ubacivaniem vokala -I« ili »a« ispred toga nastavka) i nastavka ,,-ovati«:

1) od turskih imcnica:

a~tk ~ asikovali bayram - bajrarnovatl bakam - bakamili bekiir - becarovati behar - beharati budala - budaliti burgu - burgijati c;ekit; - cek icati

cijte - cif'tuti se

kiir - cari ti

korliiT~ - corlueiti degneT, - degeneeiti devir - deverati

dolma - dolmiti

dostluk - doslueiti emanet - amanetitt ita ..

2)od turskih pridjeva:

battal - batuliti ha.?:tr - hazuratl sc yasak - [asaciti

pdTe - pacitt se

pi:)man - pismaniti se itd.

anladtnl - anladumili

3) od turskih glagola:

dur! dura! - durati.

C) Dodavanjem naslh pomoenih glagola: biti, ciniti, uciniti, doct, turskim rijecima kao:

43

gaib biti halas biti helae biti k;.ail biti pisman biti

aiabciniti asi se uciniti

bihuzur ciniti asik se ucinf tl

tobe doci

haka (gJave) aoei

dovu ciniti

helac ucintti nicah ucinit! rahat se ucinitl

10 - Gradenje nasih Iwmparativa i superZa.tiva od turskih adjektiva

Ima nekoliko pridjeva koje smo preuzeli iz tur. jezika a njihovo stupnjevanje vrsimo po nasim gramatlcktm pravilima. To su ovi pridjevi:

beter (tur. beter), los nevaljao - beterniji, najbeterniji dertli(tur. dertZi), brizan - dertliji, najdertliji

ferkli (tur, farklt), razlican - ferkliji, najferkliji

hasul (tur. hdstl), ukusan - hasulniji, najhasulniji

kajil (tur. kail), voljan - kajliji, najkajliji.

Interesantan je sluca] sa ova dva turska adjektiva koji su komparativi, a mi od iljih ipak pravimo nase komparative:

tur. eizal, bolji, odabraniji - kod nas: efzalniji, najefzalniji

tur. ehven, povoljni]! - kod nas: ehveniji, najehveniji.

11 - Turcizmi - hibridne rijeci, kombinovane sa turskim persijskim sufiksima

Gradenje turskih rijeci pomocu tur. sufiksa »U« (It), »lik'" (luk, luk, litk), »ci« (cu, cit), »!;i, !;t, cu) i »lama« ima [akog utjecaja na nas jezik take da smo mi, po uzoru na turske rijeci, mnogim nasim rijecima, pa i nekim internacionalnim izrazima, dodali ove turske sufikse i napravli nase kovanice, npr.:

brkanlija dangubli dugajlija fakultetlija garli granalira guzvalija jeftinlija

a) sa tur. suf. -u (-It);

kolalije sibalija Maglajlija
medenIija treptelija Mostarlija
novajlija troskali Novalija
obrazli urokli Travniklija
perali zlatali Visegradlija itd
pubertetlija zeniklija
strukali Beclija
sesirlija Beogradlija b) sa tur. suf. -lik (-hk, -luk, -liik):

bezobrazluk domazetluk davoluk kremenluk lopovluk

magaraluk majstorluk nestasluk nistavluk nitkovluk

objesenjakluk obrazluk pasjaluk poganluk stremenluk

prostakluk svinjaluk sibaluk tvrdieluk itd.

c) sa tur. suf. -ci (-et, cu, -eii), -t;i (-t;i, -eu, -cii):

bornbondzija hvaldzija rnirdzija provodadZija
bunadzija intereseua pirdzija racundzija
darovadzlja ispindzija pljackadzija sijeldzija
globadzija krpedzija pratidfija siledzija
govordzija Iarmadzija prelendzija tramvajdiija itd. d) sa tur, sur. -lama:

koraslarna (od koraklarna, koraelama pa koraslama) zavrzlama

grusalam itd.

Nekoliko rijeci je napruvl jcno sa persijskim suftksima ".-dar«, "-kaT, -ker« i »i«, kao:

cuvadar

poganeer

Drvenija itd.

12 - Turcizmi - hibridne rijeci, kombinovane sa nasim prejiksima, i ostali oblici hibrida

a) Neke nase kovanice nastale su dodavanjem naseg prefiksa »ne-« turskim rijecima: nebaht, nerahat, nevakat itd.

b) MnoStV'o nash glagola napravljeno je od turcizama pomocu nasih prefiksa: »na-«, »0«, "pO-«, »pre-«, »pri-«, »pro-«, »raz-«, »s-«, »u-«.

c) Ima nekih slozenica u kojima je jedna komponenta turska, a druga nasa, kao: aligrah, habern6sa, kozbasa, maekot, majstorbasa, tezakbasa itd.

d) Interesantan je turcizam »rugabet«, napravljen od nase rijeCi »rugoba« po uzoru na turski, odnosno arapski oblik.

45

Tabela br. 1

TRANSKRIPCIJA ARAPSKOG PISMA

I Srp. hrv. I I I
Arapska slova Turski Arapski I Persijski
latinica 1 I
. -a , -a
elif: I hemze: ,
. a -a-a
('a, 'ii, 'i, '11) (a, e, i, u)
- .
._.. b b b b
'-;' -I p p - p
.:... t t I t t
-
...:.,.. - s t ~
-_._---_.
eli c 9 g
:.
[_ C <; - c
r: h It l:t l:t
'?" - h b- U·
----
.) d d d d
~ z !J z
w
-----
, ) r T r T
---
) z z z z
- __ .. _- _--
. i j - z
.) <,
---- --
..... s s s s
------ -- -- _--------
. s ~ s s
I cr
V# - s ~ ~
JP - d If. ~
J. - t (d) t t
--
,. - z of ;

-
- '(a, i, u) , I
t -- Arapska slova I Srp. hrv. I Turski I Arapski I Perstjski
latinica I
--
t. I 9 g-{} ! 9 9
I
I
.....; f J I f f
-- I
~ l; ,~ q q
~ (k{zj-i arebi} k k I Ie k
,:_:f'(kaf-i farisi) !
- 9 - 9
.:_)'- (ince kef) - g - v - -
.:_5 (saglr kef) - n - -
j l 1 I 1
r m m m m
w n 11 n n
-' v 1.' W W
--. ----~~-,-- ------
. - ~ h It h h
.. - . ,~_ I
..s j y y y
- . ---
a a a a
----- ------
1--- e e e, 0 e
--.--1----
vokali i I i - L i i
-_--
0 0-0 - 0
----- I
II u -ii 1--·/-/-- u-u
--.~ -,--,--.-----~--- .. _- --=---1 I
Znak duljinc /\ - - Napomena: Turski tekstovi (rijeci) su transkribovani danasnjom turskom latinicom. Za arapske i persijske rjec uzeta je trankripcija koju je usvojio Orijentalni institut u Sarajevu za svoje pubHkacije.

U turskom jeziku znak 1\ cesto ima svrhu da naglasi da konsonant koji pred njim stoji treba umeksano izgovarati.

48

A de Cihae ..

adj. adv. adv, zn.

wk. A. N.

Andric

Andric, Prdp.

aps. super 1. A. Rasirn

ar. ar.-rpe:rs.

ar.-tur. UISIix. A~l.

augrn .

• - Turcizmi u SH jeziku

KRATICE

A. de Oihac: Dictionnaire d' etymologie Daco-Romane Elements Slaves, Magyars, Tures, Greces mcderner et AThanas, Francfort, 1879.

atd:j€lk tiv

adverb

ad verbao znacenje akuzativ

Alija iNametak: Muslimanske junacke pjesme, Sarajevo, 1941.

Ivo Andr1c: Most na Zepi, 'izd. »Prosveta«, Beograd, 1947.

Ivo Andrji:: »Pripovetke«, S. K. Zadruga, Beograd, 1931.

apsolutIl!i. superdatrv

Ahmed R:alSim: Osmanli Tarihi, Istanbul, 1328-1330 . .(1912-'-1914)

a~a,pSllci

'sl1oz€!niioa 'odal):~a'.Ps,k,e i persia ske JmmpoDente

<s1olzentca IOd arapske 'i 1luTlSke komponente asirskt

Asiklije - muslimanske sevdalinke iz Bosne i Hercegovine, \5iaIkUlpiJo A:bdlul-Halk, Sarajevo, 1914.

aUigmentaltitv

49

A. Vefi:k

Ahmet Veffk pasa: Lehce-i Osma ru, Constanbsnopel, 1306. (1890)

Dr Fehirn Bajraktarevic: Pregrst pjesama iz bosanskoq Skoplja, Etn. Ill'stitUlt SAN, knj. 11, Beograd, 1960.

Dr Henrik Barle: G. Elezovic, Recnik kosoosko-metonijskoq dijalekta, »Pr.ilOlZi«, knj. XV, Beograd, 1935.

»Behar "Salraj;eVlo

Dr Erioh Berneker: Slavisches etymologisches Worterbuch, B. ,I, Heidelberg, 1913.

Bilten I<nstrtUiba za proueavanie follklliora u Sarajevu

Dr Otto B1au: Bosnisch-tiirkische Sprachdenkmiiler, Leipzig, 1368.

bukvalno znacenje

2!bima wenica

Bajr,

Ba.rWC

Beh. Bemeker

BHt.en

BlLan

bukv, ooJl. Cooik

James OooIk: Putovanja oko s'lJijeta, 2. Ii:7Jd., »P-ok-ol'j:enje«, ZaigTeb, 1951.

:citaj!

V. Gajka'Il!Q!V'rc: Srpske narodne umotvorine, I, Beograd, 1927.

E. Colta!kioV'j,c: Legenda 0 ALi-pa.~i, Z~reb, 1944.

Dr VI. Cooovric: Historija Bosne, izd, SAN, Beograd, 1940.

Dr J. Deddjer: Hercegovina, Snp. elm. zb. XII, Beogred, 1909.

M. R. Delie: Sokolovic, Sarajevo, 1927. demimrtiv

M. Riadjer1Cevna: Devo.jtis, 2. izd., »iNoV'o Pokoljenje«, Beograd, 1953.

Ehiiz-Ziya Tevfi'k: Liigat-i Ebuz-Ziya, Istanbul, 1306. (1890)

= ebativ

c.

Corovic

DeldJi.jer

Del!it deman. ])e,Vaij tis

elat,

50

Elezovic

eng!. E&ih Et. zb, f.

fig.

F. J.

F. K.

franc. fut.

.' Gati~et

gl.

GL EI

GLEM

grc. GZM hilbr. r.

hipok, , Hirtz, Rj~nik

i.mp. jrmperf. indo indecl, Inter],

Is1. Ansikl,

...

GHs.a El1emv.i.c: Recnik kosovsko-metohijskog dijalekta, sv, I, BeC¥gr'ad, 1932. i sv. II, Beograd, 1935.

eng;leski

Dr Ivan Esih: Turcizmi, Zagreb, 1942. Etnog,r.aflSlci zbormdk SAN, Beograd femirrinum

figurati vno

Narodne pjesme bosanske i. herceqooacke, skupio Ivan F'ranjo Jiukli'i: .i Ljuhomlilr H'eIToegovac (Fra Gr. Marti:c),sv. I, Pjesme [unaeke, Osijek, 1858.

Dr Fr1edrich .KJraUJS: Smailagic Meho, 00- broV'lllik, 1886.

francueki

futur

easopis .koji je izdavalo mushmansko kulturno drustvo Gaj ret u Sarajevu

g;lagol

Glasruk Etnografskog Ji:nJstituta SAN, Beowad

Glasnak Ellruogtr.a:fSlkog rnuzeja, kmj. XXI, Beograd, 1958, str. 18, »Pirotsko cilimarstvo i ruje<gove veze sa 'ioswkom« '

groki

Glasnik Zernadjskog muzeja u Sarajevu

=c hiibridna rijec . hlpokor'istik

Dr Miroslav Hirtz: Rjecnik: narodnih. zooloskih naziva, i7Jd. JAZU, Zagreb, 1938.

imperativ

'imperfe'kt

:iJndij-ski

dndeklinabidan

interjekcija

Islam Ansiklopedw. Istanbul, A----K

51

iskr. Isl. Sv. 1st. hl.

1. z.

I. Z. H~~.

izft. izv.

izvor.

j. Jaildlc

jerm, jevr. jusjuor. KaSiilk.

K. Horm,

K. H.

ktin. knjiz. Kocic

kemp. kompar. konjunk,

52

iskrdvljcno

Is~amski Svijet, list, Sarajevo Mehmedoeg Kapetanovic Lj,ul>Uls,aJk: Istocno blago, sv. 1, Sarajevo, 1896. i sv. II Sarajevo, 1897.

RUilropisria ~Jm IllaJl'OOmh pjesarna Matioe Hrvateike (24), sabrao po Boonti. U: Heroegovin.i. lv.aJll Zovko, 4 sveske po 250 pjesama

I. ZovfIro: Hercegovke i bosanke - Sto oa:jradtje 'PjevalIl!1h renskfu pjesama, sv_ I, SaradeVlO, 1888.

izacfetska. Jm.nsbrukcija, ~ti:vna veea 'izvedeno, ~aIl!ioa

tizvromlo, kortij€lIl:sJti

deziJk

D. JakSii:: DeLa I,IV, Btbllioteika srpslcib pisaca, Beograd

jenmeatsilti

jevrej®lci

jlUlSti urandum

N. KaiS,ukiovic: Narodsu: bLago I-ill, Salfajevo, 1927.

Narodne pi esme musltmana u Bosns i Hercegovina, saobrao Kosta Horman, kn], I i II, Sarajevo, 1888-1889.

lNaJ."OCl,IlJe pjeeme musnmana u HiH, saorao Kosta Horman, Jmj. I !i II, S~ajevo, tialcL 1933;

Uciooski

klnj'i:z,ev:no

P. KioCilc: Dela I-II, B~blilotelka srpskih piJSa,ca, Beograd

komponente

komparal;iv

konjunkcija

k()l\ Korsch

.Kres. Gizm. obrt

KreIS. Ka'Pe~iJje Kres. Esnafi

.Kres. Sar. ca.rS.

1. Ia t.

Laz.

LOll"d

L.Osmani

m

madz. mal.

kocijen

ThE'o,dJOIf Kersch: Fr. Milk1OOlich, Die tiirikischen Elemente ... «, ADs Ph, Benlin, BV. VIII i IX

E'rlidrich v. Kiraeliitz: Corollarien zu Fr. Miklosich »Die tii.rkischen Elemente ... «, Wien, 1911.

H. KmeSevlj,alktovilc: Vodovodi i gradnje na vodi u starom Sarajevu, Sarajevo, 1939. H. KireSeV'1ja!lmvuiC: Cizmedzijski obrt i stara gradanska obuca u BiH, Na.UMO da:ru:StvTo B:iH, Rado'w III, Sarajevo, 1955. H. KrelSeV'l}a.kioV'.iJc: Kapetanije u BiH, Na.uJOno dI:"UStVio Bili, Sarajevo, 1954.

H. Kre.§evlilal~oV'i'{:; Esnafi i obrti u starom Sarajevu, Saraqevo, 1958.

H. KveseV'lj,a'koVl1c: Sarajevska carsija, njeni esnafi i obrti za osmanlijske uprave, Zagreb, 1927. :~pos'eban ctisak 'iz »Narodne etaeinee)

M. Dz. ~ll'rt: Muslimanske h1'vatske narodne zenske f:>iesme I, MOSJta'r, 1902.

j,i'ce (~ramatioko)

la'Mski

L. K. Lazarevie: Pripovetke, S, K. Zadrug,a, Beograd

Srpskohrvatske junacke pjesme, skupio Milma;n P.rurry, uredso Albert Bates LOIl'd, knj. II, NOVii Pazar, Srp. hrv. tekstovi sa uvodern ,i primedbama uredrrska, izd, SAN i Harvard Universaty Pres. (SAD), Beograd d: Kembrldz, 1953.

Ahmed Vefik: 'paisa: Lehce-i Osmani,Constarrtinopel, 1306. (189,0)

masculinum

madtZaJI1SikJi

malajski

Marjan,

Meyer

metafor. zn. M. enoikl.

M. H.

Miodrag.

mongo MaStr.

musl.

MiIlIl. ZI8!P. Inst.

n

Na:r. hI.

nar, gov. nar, tizr.

nar, !pOlS!. neg. ngre.

54

Dusan MaI1j,anovlc: Turske reci u srpskom jeziku, rukopisna ZJbilrJm SAN, R 316-7~

Gustav Meyer: Etymologisches Worterbuch der albanischen Sprache, Strassburg, 1831.

metcrlOlritClroznaoeIl1je

Mala ,enc.i(k!lopedJi,ja, »Prosveta«, Beograd, 1959

Izdanja Ma:tice Hrvatske: Hrvatske narodne pjesme, I 1896, II 1897, ILl 1898, IV 1899, V 1909, V:I 1914, vn 1929, VIII 1939, IX 1940, X 1942.

Dr Fka:nz M~k1osich: Die tilrkischen Elemente in den sudost- und ost-ewropiiischen Sprachen, I-II Hafte (1884), Nachtrag I-IJ: ,(18~8-1890), Wten

J. MiJodraJglOvdJC: Narodna pedagogija u Srba, Beograd, 1914.

Dr Stefan M1aJdenov: Recnik na tud,"iite dumi v bLgarskijat jezik, Sonja, 1947. rnongolek]

Ljubomir f.Ma.strovic: Rjecnicko blago ninskog govorn, Radovi llns1JiJtuta JA u ZadJI1U 3, Zagreb, 1957, str. 423-4£1

muslimaltlSld

Muzi6kli zapis LIl1stitwta za proucavanje £OIlildOlra u Sarajevu (sada Odsjek za duhcvnukurtoru ZemaljSkQg muzed a)

meutmrm

Mehmedbeg Kapetanovic Ljubusak: Narodno blago, Sarajevo, 1888.

narodni govor

marodna-tizreka

narodna posloviea

neg,atiV111i dblik

novogreki

N. K.

nom. action. nom. agent. nom. ilnl1;ensit. nom. dnstrum. nom. loci nUJIl1.

njem.

ob. gOY.

optatt.

osn, zn.

Owit

part.

pant. a.

pari. fut. part. imperf. part, lperl. part. pas. paet. pree.

paa1Jik. pas. ()Ibl<~k perf.

pers,

peirIS ..... tUII" • Petran.

pl. pJ. t. POF

pogrd.

POlk. 'Zamj. poiS1pOTl. posv. z.

= NitlroJa T.KaSiikovic: Narodno blago, I, Sa, rnjevo, 1927.

nomen aetdonis

'l1<ml€'Il aJg€ll1ltis

nomen :intensiwlbs

nomer» instruanenti.

nomen tlJod

numerus nj€'lIl'aCIki

!OIbiICni., s:aobraollij7lligovor <Ypta'tiv

1OSIIl0000000 2l1l.we.nj e

»Osvit«, tknj.U, Mostar, 1899.

~

palI'tlicip taiktiva prurticfup iwtura part.icip jmperiekta participperfekta lparticlip pastva part'rdip Iprezenta paa:tVku1a

= pasIitvn!i! 'OIbIliilk ip€!rletkt persi.j'Siki

51l'oienica odperssjske d 1iwrSlke komponente B. Fe1lralIllOVJC: Srpske narodne pjesme u BiH, Beograd, 1867.

plural

p:luna!l .tantum

Pr'ilozi m on~j€lIlltailintLt filIO'loeiju. (~~ Or:ijentall,nog l>n'Stituta 'U. S81ra1ew)

pogrdmo

pokaana zaanjenica tpOS1lporzlici:ja ,pDIS'V'Ojna zamjenica

paz.obl!i:k pref. pren.vsm. peepoz. :p.rez. pree. 0SIl. Pa'rlJl,azi

!pT00I:. 1". Radoic

Radloff

R.eCnd!k SAN

reflex. .Qibt1:iJk ResWmli Ram.

Rj. JAZU, Rj. Ak.

R3m.

IU3.

Salahi

sa:IlISikrt. S. B.

Sevd.

sing.

sir.

56

pczi'tiNJlJi obhk prefJik.s

u 'prenesenoan sm!islIu 'prepoo:i<:t1jl8.

:p1"€IZeD.t

,~ osnova

=Rrill.00iJ Zia: 'kmtj!i!Zevnost, jerJ!i!k, ~ i fol;klar, casOiplis, iBeIO!gr.ad .

= pron!OIIllen

= ,nilje<'!

Dr Amlte Rad!i.c·: Np,Si turci, »Novi Behar«, XIII-1940, hr. 19-22

Dr W. RlaJdJ1'ot£i: Das turkische Sprachmaterial des Codex Comanicus, St; Petresboucg, 1887.'

R€IC:ruk erpskchrvatskog klIljizevtnJolg Ii nal'lodll'og jezska, Ik!nj. I, Beograd, 19'59.

refleikJSnli 100l:llB:k

Ali Seyidii: ResimLi Kamus-i Osmani, Istanhul, 1330. «914)

Rjecn1k J,ugQ!SilJo1V1ell5!ke aIkaIdemitie warTl'o ... sui Ii. lumj'e1lnolsti iU 'Z.a:grebu

Romam!i X-100, M, Le'b3i1ll: Tri atka, j'U:li 1961, Novi Sad

ruski

Mehmed Sarlahi: Ka1T.us-i Osmani, Istanbul, 1313-1322. ':897-1906)

,saIIlJSikrt,slci.

Dr Salf.vetbeg lBaSa:giJc: 67 pjesama junackih i z'enskih iz sarajevskag kraja (18~4). Irukc!pii:s JA:ZU, Odsjek za marodnu knjizevnotS't

Harruid D:1zd,ar: Sevdalinke, izbor 1'7. bos. here. narodne TiI'11ke, S'rur:arjevo, 1944.

&IlIgll~laJr

s~nijsiki

Skot

skr. slov. silioz.

sr.

S. S.

Stanoj.

staronjem, st. eg1~p. st.gre,

SIUf. superl, supst. SaI!lJt'ii:

Sot

span]. S. Sarnl

tCill.

tatar. tar. tur--pers. tzv,

usp,

v. ValS:m~r

Dr Petar Skok: Prilozi proucavanju tnrci,zama u srp, hrv. jeziku, »Slavia«, Praha. 1937-1938.

ValUer smOlt: An Gajerstajen, »Novo Pok'OlleIllje«, Beograd, 1953.

skrac€IIl!o

silovenskli ('iz 'l1lekog <lid slovensklh jezuka) sl'OWn:iJca

srami

Ljubavne narodne pjesme g Bosni i Hercegovini, Seljlaoka S1oga, Sarajevo, 1953. Mliih. M. Stanoj'eVliIC: Kroz Bosnu i Hercegavin'll, Beograd, 1902.

sta:roIIlljema'cki

siaroegipa'tski

starogOOki

wf\iks

= superJaitiv = supstaln1li.'V

A. Sam.1:itc: Dela, Bihl!ilOiteka sI'Ipskliih pisaca',I--III

M.SowQlhov: Tihi Don, Jmj. I iII, lizcl. »Narodna pI'loovjeta«, SaTaj-e'VIo, 1954. SpatndlolSlci

~emsuddin Sami: Kamus-i Tilrki, Istanbul, 1317. (1901)

tailiiJj,aJ%1Siki

iaiaMkti

tuMki.

ruo,zenliJca odtursloe dpEtratj:SKe ikromlpcm.ente takiOIZ'Van:i

usporedi

v:iJdI

Max Vasmer: Rusisches Etymologisches Worterbuch, Heidelberg, 1950-1958, Carl Wi nter- U n1'VeI'lSita ts- Verlag.

57

Vesel.

V. M.

Vuk

Vwk, Pool.

Vuk, RjeCnik

vulg. zamj. zap. I.nst.

zs.

. Zemibtillj

Zmaj

z.

$8'

J. Vesellinoy1i:: Dela I-IV, B;jrbliioteka srpsklih plsaea, Beograd

Vlado MihlIOSeV]C: Bosanske narodne pjesme, I, Banja Luka, 1954.

V!Uik Stef. Kar:aJd2li.c: .8rpske narodne pjesme, I, 1953, II, 1953, III, 1954, IV, 1954, izd, »Prosveta«, Beograd, V, 1898, ViI, 1899, ViI, 1900, VIII, 1936, IX, 1936, dzd, DrZaNne Stamparije, Beograd

Vuk Sted'. KaoradZi1c: Srpske narodne poslovice, Bee, 1849.

Vuk Stet£. KaJI'adJ2i'C: Srpski rjecnik, Boograd, 1898. i 1935.

v:ullgo

zamjenJica.

mpis iImtituta za :proUiOOva:ntje fo1kllOra u Sarajevru

Zborntilk sa narodni zivO't i ol::lti.:Caje Juzn;i.h Slovena, JA21U, Zagreb

S. SkaIri.i.C: Zembilj - Saila i maskara, 'klnj • II, Salrade\1lO, 1908. i knj. IiII, Sarajevo, 1936.

Dr Julilus Theodor Zenker: Tiirkisch - arabisch - persisches Handworterbuch, Leiitp:ciJg, 18ti6-187u.

J. JoVl8l!l!OV'iIC z,ma'j: Prepeui i prevodi, dzd. »iPTusveta«, Beograd, 1951.

Zenskrl.

LITERATURA

Bakotic, Dr Lujo: Rjeen1k srpskohrvatskog 'kinj'WeVlIlog [ezika.

Beograd, 1936 ..

Baric, Dr Henrrk: G. E1ezovn,c, Recni!k !kJosoVisko-mellob.lijskog· diijadekta (BrHO'Zi! za knjiJZeVl1JOlSt, je~irk, ist;Olrij U 1 fohlciocr, Jrnj. XV, Beograd, 1935, sv. I i II, str, 270-290).

Bedevian, Armenag K.: TIUustra·ted Palyglobtic Dicnionary of Plant Names in Lanin, Arabic, Armerdan, FmrglrrSoh, French, German, Hail.iarn and 'l1Uirk1sch Languages, Casro, 1963.

BelI()Miic-Berna!d:f~kowska, Jehica: Grada: za tehruie:ki rj.ecn:i\k.

Zeookog ruc-n'og rrrada. (zaseben pridog "Skols>\OO'g vjesni'ka«, Sarajevo, 18'98).

Berneker, Orr Erich: Slavisches €Itymologilsches Worlerbuch, Band I, A-L, Heidelberg, 1913.

Blau, Dr Otto: Bosrsisch ... turkischo Sprachderskrrialer, Leipzig, 1868.

Cm-oV'ic, Dr VilaJdJim'ir: Pamueinova zbirka tnurcizama, Gla'sruik Zemaljskog enuzeja III Sarajevu, 1910, sill'. 173.

De'v.ellliJOglu, Ferid: Turk argosu, ('I1DK) , Istanbul, 1945.

DeT'i:c, Dr Vasiil'1je: Arbanske rijeci u srpssom Jez:~ku ~prema Gustavu Meyer-u EW dera1baln~CIhe:n Spnaehe, Strassburg, 1891) - Pl'Ii<:liozi za knji~e'V1lloet, jezik, istori:jlll i f011kllor, lknj. VII, Beograd, 1927, str, 23- 30 'i»J.o.g .neS:tJo 10 ,a!rbanS'kim Id'j€lcirma u srpskorn j€'Z'~ku« - Prulosi, X, 1930, 19k 42-49.

Esih, Dr Ivan: 'Iuuroizrmi - TjoecnikturskiJh, ar8,pSik;i;h ill persijtSkih rije'Ci u hrvatskorn IkmjrizeV'D'OID jezJilru i puckom govoru, Zagreb, 1942.

59

Elezovic, Glisa: Reenlk kosovsko-metohijskog dijalekta, sv. I (Srpski dijalektoloski zbornik, SAN, kIij. IV), Beograd, 1932. i sv, II (knj. VI) i Ispravci i dopune, Beograd, 1935.

Elezov.ilC, GK~a: Mo] odgovor na oeenu: H. Bane, ReOrrilk koso rnetoh. idl.j,alleil{;t.a od G. E. (JuZmtOOIloove:fllSlkIi! fiilioil:og, knj. XIV, str, 181-235, Beograd, 1935).

Filipovdl:, Dr Mi:1enko: »ZiV'ot i lo,Jjxcaljii .naroda u Vwo'Clmj nahLj!i«, SI1p. Et. 2ib. SAN, LXI.

Gliick, Dr LelclpollJd: Medicinska nalroldtll!aterm:itno~olgij,a u Boom Ii Hercegoveni, Sarajevo, 1898.

Gombocz, ZOI}taln - MeHch, Janos: Lexicon Crimco - Etymologicum Linque Hungaricae »Magyar Etymologici Szotar«, Budapest, 1914.

Hony, H. C.: 'Du:r1ki,Stch-English td1otilC:macr-Y, wLththe advice of

Fah.iJr 'iz Oxford Unlversrty !Pl'Ie.5lS, 1947.

HiiseyiJn KaZ'im Katdri:»Tiirik Itlga1:i.«, Lsta!nIbul, 1928-1945. ISI1am Ansrlolopedtsd, EstaJrubul, A-K, 1940-1956.

Ibni Manzur Abdul-Fadl Gamaluddin: Lisanu-l-'Arab, Kairo, 1300-1308. lridz.

Ivekovie, Dr F. - Broz, Dr Ivan: Rj€1cnik hrvatekog j'eZl~ka, SiV. I-II, Zagreb, 1901.

JUigOlSlovlensika Akademija znamoshi i ,umjlet:nost1 I1.l Ztaigreibu:

Rj.€Icn'iik hrvatskog iI1i s'I'p.ollwg [ezika, Zag1r,eib, A-S (1880-1955).

KruradZitc VUik Stef.: Srps:kii inj.eoIllik, j,zd. Beograd, 1935. 'i 1898". Ka~g,amll, Mahmut: Ddvanii Lugat ... ~t-Tiirk (Divanu Lugati't'I'tlnk tercumesd, cevureri: Beaan Atalay), C. I-III i Endeks, Ankara, 1939-1943.

Kereslteldj.iJjlan, Bedrcs: Di!ct~o>nna!~I'e Etyttn:ooO'gique de La Langue Turque, Londres, 1912.

Kieff€lr, J. D. - Bianchr, T. H.: mctilO\IliIlla'h~e Turc-Francais, J?.aII'l:tS, 1835.

~lallic, Dr BratJoJjlub: RjecnilJk stranlh ,rij'eCi, Zag1reb, 1951, 1958.

Knezevic, AnlbollT. Die TUTZ'Gnen :iln der Spraehe der Kroaten ,UJnd Seeben (Slavdsch-Belltisehes Sem!iln.rur der Westfalisehem W!illje!lms-Un'vvepS!vtalt Miimter - Westf , 1962.

60

Kersch. Theodor: Fr. Miklos ich , »Die iiil'kischen Elementee dtd.. Archiv fUr slavische Ph.Holog1e, Berhn, sv, VIII, 637-651, IX, 487-520, 653-682.

KO:;;<lY, Harnit - Ayc1'iIl, Orham: Anadilden denlemeler, II, (TDK) , Istanbul, 1952.

Kraelitz-Gredfenhorst, Fr'ildlrich: OO!Dol,l.a.l"l€lIl zu F. Mi!kiliolsich'6 »Die turklschen Elemerrte iIt1 den sudost-und ost-europaischen Sprachen«, W'llell1, 1911. (Sitmungt&ber'ichte der Kais, Akademie der Wlhssensch.ruftem. in Wien, pohill.-his-t. K1., 166 B, 4 . Abh.),

Kre'Se'vGjak3V'ilc, Harndija: K:alZandz6S1kJi cbnt 'U Bosnd 1 Herce .... govini, GZM, Sarajevo, 1951.

Kresevljakovic, Hamdija: Saraqevska 'carsi:jia, IUjerui. esnafi Ii obrt za osmanhi'[ske uprave, Narodna statr'll1la, Za-greb, VI, 1927.

Kresevljakovie, Hamdija: ESlI1afi 101bl"t u Bosni i Hercegovini (1463-1878), Zlholrn';ik za ;na,rOldn,i ziV'ot Ii. olb. J. Slo-vena, Zagreb, XXX, 1935.

Kn:!sevlda:k'Ov.ic, Hamduja: E'slna,fi i ()Ibl"t u Bcsni i Hereegov:1n>i (1463-1873), II, Mostar, - Zb. za nar. z. ii. orb. J. Slovene, Zagreb, 1951.

Lokotsch, Dr Kael: E-tymol}og';'Slches Wortevbuoh der europi:ii-schen (germanischem, romanischen und elawssohen) WO!'lter orientaksohen Ursprungs, Heilc1e1Jbeortg, 1927_

Maila elIlC'ilklqpedlij;a, »Pnosveta«, Beograd, 1959.

Maly, Kaelo: Zur Kenntnis der Filora doer !ho'SnlLsch-helrze:govimischen Bauerngarten mit Ausnahme der Nutzplanzen, GZM, Sarajevo, XLVIII, 1936, str. 3-15.

Ma'zuramc, VladiJrnk: Plrl:IlJo,s!i za hrvatski pr.avno-.p()IVjoon1: rjerCarilk, dzd. Jug. Akademije znan, i umjretm., Za- 1~!'Ielb, 1908-1922. Ii. Dodacl :u,z Pninose, Zagrelb, 1923.

Mehmed Zeki Pakalin: »Osmanh tarlh deyrmeleri 'VIe terl:m;le-

.rj so~;iigii«, I, Istanbul, 1946. -

Meyer, Gustaw: E,tymo,llogitsohe,s Worterbuch der alllb8!ni,s,chen Spraehe, Stlrassbu.rg, 1891.

Miklooicil, Dr Franz: Die tiirlkt~sC!hen Elemente 1Jn den siidoot-und ost-curopalschen Sprachen, I-III. Halfte (1884) i Nachtrag I-II (188'8-1890), Wdtetn.

Minerva, Leksskon, Zagreb, 1936.

61

Mlad€'noY, Dr Stefan: Reenilk na cuiJdrt-e dumi v blgal'5kij<lt [ezik, Sofija, 1947.

Naci, Muallim: Lugat-d Naci, Jstanbul.

PQp<lIVIic, Dorde: Tan-ske i d1rug,e li:stJOCanlSike l'eCi. u naiSem tieziku, Glasrrik s'r.psk!og ucenog dflU!Stva, kn]. 59, Boograd, 1884, str. 1-275.

POPOVli.C, Dorde: Recniik srpskoga 'i nemaclcoga jezika, PaneeYO, 1881.

Pravoplsni rjocl1!ik, 'izd. Pravopdsne komlsije, Zagreo=-Novi Sad, 1960.

SaJahn, Mehmet: Karnus-i Osmanl, sv. I-IV, Istanbul, 1313- 1322. (1897-1906).

Sam!i. Semseddin: Karnus-i TUl'1ki, Istanbul, 1317. (1901); Kamnisu-l-adacn, Istanbul, sv. I-VI, 1306-1314.

(1890-1898).

Seydi, Ali: Resirnhi K~us"'i Osmanl, Istanbul, 1330. (1914). Siki:ruc, Dr Sacir: Gramatika 'Pe"rzijlSl~og jezika, Sarajevo, 1951. Skok, Dr Petar: Prilozi proucavanju turcizama u srp. hrv. je-

zi.ku, »St1ruvti.a«, Il'!OOnIik XV (1937-38), Praha, stt. 166-190, 336---366, 481-505 .

.su.Ces;k.a, Dr A vdo: »Aj,atrui: 'U drustveno pdli!tLCkom sistemu Tut"$~ dtrz,l!Vte« (posebrsi oti.saik i.z OaISOIpi<S!a »Preglled« 1-2) Sarajevo, 1960.

Sulek, Dr Bogoslav: Jugoslavenska ilmtenuk ,})iilj.a, Zagreb, 1879. Tevffilk. Ebiiz-Zi.y,a: Lug.a<t-'i Ebiiz-Ziiya, Istanbul, 1306. (1890). Tiom, Hilseyn ibrui Halef: Burhan-i Kati' (Kamusu-l-Acem),

weI. na tur. od Ayrutab Ahrnet Asirna, Istanbul, 1287. {1871).

TUmiaC lflursJt'im, ·araJpskitffi i perzijskim .1'1jeC~a, koje narod u Bosna i Hercegovirsl upotreblj-uje, Sarajevo, 1895. 1.'urcizmiu Bosni, Sa1rajevo, 1881.

Tii'I'lk Dil Kurumu: Imla krlavueu, Istanbul, 1941; 'I'iirkce SOZl1U!k, ikinci baski, Ankara, 1955; 'I'iirkiiyede Haffik AgzllIltden SOZ DERLEME DERGISI, Oitlt I-IV', 1939-1951, Istanbul.

Zen1rer, Dr J'UlIius 'I'heodor: Tunkisch-arabisch-persisches Handworterbuch, Leipzig, 1866-1876.

Vefik .pasa, Ahmet: Lebce-i Osmani, Constantinopel, 1306. (1890).

V'Il>j.aiklija, Nfilan.:LekisilK:on sllraIllih 'rijeCi i izra7.a, Beograd, 1937. i 1954.

62

T

R}ECNIK

aar, ar, v. ahar.

aha f (ar.) 1. domace sukno (caha je Ijepse i mekse kupavna, a aba grublje i deblje domace sukno; »Sve na njernu od abe haljine« (M. H. III 102);

2. ogrtac, skrojen od- abe; »Dok mi je abe, ne bojim se age« (Vuk, Pos!. 65).

< tur. aba < ar. 'aba.

V. abadzija, abadziluk, abadzinka, abaija, abenjaca, abenjak.

:ibiib, v. ahbab

Abadzic, v. abadzija

libadzija m (ar.-tur.) 1. suknar, zanacija koji Azraduje odijela iIi predmete ad abe'

2. trgovac koji prodaje izradevine ad abe. - Od ove.rtjeci je nastalo prezime A bad z i e.

< tur. abaC1- (aba-ct), aba (v.) + tur. suf. -Cl.

Abadziluk v. abadziluk

iibadZiluk i abadziluk m (ar.-tur.)

1. abadzijski zanat;

2. dio caTsije gdje se nalaze Tadnje abadzija. - A bad z i- 1 u k je uliea u Sarajevu koja vodi od Bascarsije do Carcvc cuprije, s istocne strane Brusabezistana.

< tur. abaC1-ltk (aba-ct-ltk) ab adz i (j a) (v.) + tur. sur' -lik. .

- Turcizmi u SH jeziku

A

..

abadzinka. t, abadzijska igla. < abadzi (ja), v.

abaha, abahija, v. abaija

abaija, abahlja, (ababa, abaja, abajIija, habalja, abrahija) f (ar.), sukneni (abeni) konjski pokTivac, koji se stavlja preko sedla. Maze biti i ad dTuge VTste tkanine, a ipak se ovako naziva. Ako je abaija vezena, zove se p u l i - a b a i j a, pit 1 i - a bah i j a. »Ko je begu vezo a bah i j u« (M. H. III. 445); »Dobro meni oprerni dogata I prekrij njega p u I i a b a i j o~« (K. H. II 18); "Na konju mu bijela a bah a« (Beh, III 29); »i na konju ad zlata a b a j u (Beh, II 76); »[a cu dati tvoju a b a j I i j u I sto sam tebi kod babajka vezla« (Vuk II 651); .. A po njemu sedlo osmanliju, ! A na sedlu krzli h a b a i j u« (Vuk VI 123); »Pa prelozi pulu a bra h i j u, I Zlatna p'era biju niz dogata« (Lord 16).

< abai, aba (v.) + ar.-pers. suf. -r (-iyy)

abija, abajlija, v. abaija

abanija f (tur.) 1. platno posebne »rste po kome su svilom vezene arane, a upotTebljava se za zenske marame i za cal me, tiv. sarene ahmedije;

65

Abas

2. zenska marama - pooeznca od takvog platna. Poznate su bile hindske i samske abanije. - »Oblacila biIu antertru, a zavila bilu a ban i j u" (M. H. X 101).

< tur. abant.

.Abis -asa, Abiiz -aza (ar.) mus!. musko ime.

< ar. 'Abbas, Iicno ime. -Iav-.

Ablisa (ar.) musl .• zensleo ime.

< ar. 'Abbasii. Iicno irne ... lavica«,

abdal m (ar.) glupak, naivCina. < tur, abdal, istog znaeenlu < ar. pl. iibdal, sing. biidii! biidH, »zamjena-. V. budala,

abdes, v. abdest.

abdeshana, avdeshana f (prcs.), 1. posebno mjesto u starim bosanskim kucama gdje se u.:ima abdest;

2. mjesto gdje se gubi abdest - nuznik.

< tur. abdesthane < pel's. libdest-lJline), v, kornp. abdest i hane.

, abdesl], avdesf], indecl. adj. (pers.-tur.), "pod abdestom«, cOl'jelc koji ima (koji je »uzeo«) abdest. - »Jesi Ii a b des 1 i, hocerno Ii u dzamiju« (u ob. gov.).

< tur, abdestli, abdest (v.) + tur.: suf. -li.

abdeslija, avdeshfa f. (pcrs.vtur.), marama za brisanje lien i rub! posHje ritualnog umivanja - abdesta.

< abdeslt (v.) + srp. hrv, nasta vak ,,- ja«.

abdesluk, avdesluk, abdestluk, av-

. destiuk m (pers.-tur.), posebno mjesto u kuci gdje se tdma abdest. - »Na a b des t I u k abdest uzimao«, (K. H. I 241). < tur. abdestlik (abdest-li7;). abdest (v.) + tur, suf. -lik.

66

abdesna mahrama, v. marama. abdest, abdes, avdest, avdes, havdes m (pers.), pranje (ritllalno umivanje) liea, ruku do laktova i nogtl. do clqnaka, ispiranje usta i nosa i potiranje mokrom rukom po vratu, usima i tje,menu glave, sto je kod muslimana vjerski obavezno prije molitve - namaza. - A b des t uze na vodi bunaru- (M. H. III 20); »Ona uze turski a v des t na se« (Nar. bl. 2431~ »Drugorn draga a v des uzirnase, / Trecern draga duseke sterase« (Vuk V 365); »Pa skocila, h a v des udarila, / Turski namaz vaktom uciniela« (Lord 15).

< tur. abdest < pel's. abdest (lib-dest): db, »voda«, dest -ruka«,

V. abdeshana, abdesli, abdeslija, abdesluk, abdestati se. abdest uzeti, abdest izgubit i, abdesna mahrama,

abdestati se, avdestati se -- am, lIzimati abdest; v, abdest.

abdest izgubiti, abdest pokvariti -im, kaze se ako se sto ucini .Hi ako se pojavi 011,0 sto levari raniji abdest i izaziva potl'ebu da se ponovno »uzme« (napr.: spavanje, vrsenje nuzde, krva-' rcnje na kozi, itd.) v. abdest.

abdest uzeti, abdest uzimati, iwrsiti ritualno, pranje pred molitvu. »Pa prihvati kalajli ibrika, pa u z i m a turski a v des t na se« (B. V. .1892. 155). V. abdest,

Abdija, Avdija Indeel, Abdi, Avdi m (ar.), musl. musko ime; skraceno od .Abdil.lah (v.). Ako se uz 01.'0· ime doda kakva titula, onda se redovno i,zgovara i pise Abdi (Avdi) i titula se spaja crtieom:

Abdi-beg ill potpuno srascuje:

Abdibeg.

< tUI'. Abdi < ar, 'Abd!, skrueeno od 'Abdu-ZUih.

Abduka, v. Abdulah

Abduliih, Abdidliih. Avditliih aha (ar.), mus]. mu§ko ime.

< ar. 'Abdu-lliih, Iicno ime. "bozji rob, bozji sluga«; ar. <abel -rob« i <Allah »Bog«,

Hipok: Abdija, Avdija, Abduka, Avdan, Avdo, Avdic.

Abdulatif, AbduUatif -if a (ar.) musl. mu§ko ime,

< ar. <Abdu-I-Latif, Iicno ime, »rob Dobroga« (naime Boga): ar. <abd »r'ob«, AI-Latif »Dobri«, jedno ad tzv, bozjih »lijepih imena«.

Abduliiziz -iza (ar.) l11LlSI. ml£sko imc.

-<>: ar. 'Abdu_'Z-<Az{z, Iicno irnc.

-rob Mocnoga« (nairne Bogal:

ar. 'abd »rob«, Al-<Azfz »Mocni«, jedno od tZY. bozjlh »l ijepih imena«,

Abdulfetih -aha (ar.) mus!. mǤko ime.

< ar. 'Abdu-I-Fiittah, Iicno imc, »rob Sudije« (naime Boga): ar. 'abd »rob«. AI-Fcttiih »Sudija«, jedno od tzv, bozjih »Iiiepth

imena-.

Abdulhamid (ar.), musl. mu§ko ime.

< ar. <Abdu-l-.{:lamid, lie no irne. »rob Hvaljenoga« (naime Boga): ar. <abd »rob« AI-Hamid »Hvaljeni«, jedno ~d tZ~T. bozjih -ujepih imena«,

Abdulkadir (ar.), musI. muiiko ime.

< ar. <Abdu-l-Qadir, Iicno ime. "rob Mocnoga« (naime Boga); a~. <~bd »rob«, AI-Qadir »Moe~ll", [edno od tzv. bozjih »lijepih imena«,

Abdulmedzid -Ida (ar.), musl, mu§ko ime.

Abduselam

< ar. <Abdu-I-Megid, Ilcno ime, »rob Casnoga, Plernenitoga« (naime Boga): ·m'. <abd »rob«, AZ-Megld .. Casni. Plemeniti«. jedno od tzv. bozjih .. lijepih imena«,

Abdulmelik (ar.), 1'lUS1. mu§ko ime.

< ar. <Abdu-I-Milik, Iicno imc, »rob Gospodara« (naime Bogal; ar .' <abd »rob«, AI-Miilik -oospodar«, jedno od tZY. bozjth »Iijeplh imena«,

Abdulvehiib -aba (ar.) musl. muAko ime.

< ar. <Abdu-l-Wiihhab, lieno ime, -rob onega koji poklanja i oprasta« (naime Boga): ar. <abd »rob«, AI-Wiihhab »onaj koji poklanja i oprasta«, jedno oel tzv, bozjih »Iijepih imena«,

Abdurahim, Avdurithim, Abdurrahim -ima (ar.), musl. mu§ko ime.

.< at'. <Abdu-r-Rattim, Iicno ime, »rob Milostivoga« (naime Boga); ar. <abd »rob«, Al-Rattim ... MiIostivi«, jedno od tzv. bozjih »lijepih imena«.

Abdurahman, Avdurahman, Abdurrahman -ana (ar;r,- musl, muAko ime.

< ar. <Abdu-r-Rahman, licno lme, »rob Milostivoga« (nairnc Boga); ar. <abd »rob«, Al-Ra~man »Milostivi«, jedno od tzv, bozjih »Iijepih imena«,

Abdurezak, Abdurrezak -uka (ar.), musl, muAko ime.

< at'. <Abdu-r-Riizzaq, Ilcno irne, »rob onoga koji svemu daIe nafaku« (naime Boga); ar. <abd -rob-, Al-Riizziiq »onaj koji svemu daje nafaku«, jcdno ad tzv, bozjih »lijepih Imena«,

abdusalatln, v. avdisalatin Abduseliim, Abdusselim -ama (ar.), musl. mu§ko ime,

6't

abcnjaca

< ar. cAbdu-s-Sallim, licno ime, ». bozji rob«; ar. cabd .. rob«, JtZ-SiiZlim »koji je daleko od svake mane i ogranicenja«, [edno od tzv. bozjih »Iijepih trnena«,

abenjaca, v. abenjak

abenjik -aka, m, abimjaca f, staTinska kapa od abe (obicno je •• na siljak«). - »Na glavi su se nosile kape, zvane »a b en j a c i« i »fesovi«. Razlika Izmedu abenjaka i fesova je ta sto su prvi bilt od crvenog tanjeg sukna Ili cohe, vrlo duboki; (GZM 1959. 14) - »Celavoj glavi abe n j a k kapa« (Vuk, Posl, 324). Izv. od abe (v.)

abel', v. haber abernlk, v, habernik

Abid (ar.), musl. musko ime.

< cAbid, licno irne, »Pobozni«,

Abida (ar.), musl. zensko ime.

< ar. cAbidii (h), lieno ime, »Pobozna«,

Abl-hajit, v. Abu-hajat

iboDOS i abOnos m (st. egip.) eben, ebanovina, ebanovo dTVO (crno, veoma tVTdo i tesko dTVO), Ebenus L.

< ar. iibniis, pers. iibnus < grc, ebenos iz (st.) egipatskog.

abraS, abres (ar.) 1. pjegav, saTen konj (sa bjeZkastim ili sivkastim pjegama).

2. covjekpjegava liea. Otud PTezime AbTasevic.

3. saTa po cilimu iIi sedzadi.

< tur. abTa~ < ar. iibTiis -piegay, saren«,

V. abrasast, abrasljiv,

abl'aSast, adj., sa bijelim pjegama na gUbici ili ispod Tepa (konj). < abras (v.)

Abrasevic, v, abras

68

abrasljiv adj., pjegav, sa·ret~ (konj).

< abras (v.).

abu, v.ebu

ibu-hiijit, Abu-hajiit, Abi-Mjat -ata, m (pres.-ar.) 1. vTelo voda iivota, orelo neumrlosti; - »1 drugih tekucih voda ima mnogo, ali voda sto dolazi ispod brda Crnog izgleda kao A b i - - h a j a t« (Kres. Vodovodi 20). 2. Abu-hajat'se zvala jedna ravnica na bTezuljku u blizini Kozje cupTije, oko 5 km od Sarajeva, eestom Sarajevo-Pale .. »Kolika je Abu - h a j at [ahja, / jos je veca Dzcnetica avli[a« (nar. pj.).

< tur. vulg. abuhayat (ab-·u-ha-yat), »voda i zivot«, knjiz. abihayat < pers. iib-i {wyat, »voda zivota«; pers. lib »voda«, ar haynt »zi vot«,

abtt-salli'tin, v. habu-salatin

abu-zemze -eta, n i abu-zemzem, -a, m (pers.-ar.), voda iz vrela Zemzem, kOje se nalazi u: blizini Cabe. Ovu vodu donose hadzije u limenim kutijama sa hodocasca iz Meke .• Cuva se kao sveta voda da bi se na samTti napojio umiru:ci, ili bar da mu se usne ovom vodom nakvase_ < tur. vulg, abu Zemzem < pers. izft, lib-i Zemzem, pers. lib »voda« ar. Ziimziim »imevrela (bunara) u blizini Cabe u Meki«,

acik (hacik), adj. i adv., indecl. (tur.), otvoren, jasan, svijetao,nezastrt, nepokTiven; - otvo-' reno, jasno. - »On izide na goru Petrovu, I otklena je hac i k pogledati, / Pogledati t1 Tursku Udbinu« (Vuk, Rjecnik); U Db. gov.: a c i k h a v a »vcdrina, vedro nebo«; a c i k kith v a »kava koja nije preprzena, nego

ostavljena »prijaka««; a c i k m a v i »otvorenoplave, svjetloplave boje« (»aeik mavi sto ne plavi«); a e i k d i jet e »otvoreno, slobodno dijetc- itd.

< tur. agtk < tur. gl. ac;ma1c »otvortti«,

V. aelkluk, apacik.

acikluk m (tur.), otvorenost. [asnost, Cistina, vedrina. - »Zarko sunce na a c i k I u k bilo« (GMZ 1906. 357).

< tur. aC;lkltk (apk-ltk), v. aCik + tur. sur. -li1e.

acki)sum, v. askosum

.:ace, -eta, n, mladi at (konj). - »Ti uzjasi ace cetvrtace« (Muz. zap. lnst. 62). Deminutiv od at (v.).

Acif, v. Akif

ida f (tur.), rt3ecno ostrvo. - »Azgin Vlasce od ad e krvave«, (K.. H. I 439). - Ima vise rijecnih ostrva, pa i mjesta, nazvanih ovom rijeCi: A d a C ig a n 1 i j a (na Savi), A d a H uj a (nize Paneevackog mosta), Smederevska Ada (istocno od usca Morave), A.d a (varosica u Backoj), A d a k aIe (ostrvo na Dunavu, blizu Orsave) itd.

< tur. ada' »ostrvo«,

Ada Ciganlija, v. ada

adalet m (ar.), pravednost, pravda, pravica.

< tur. adalet < ar. cudlilii »pravednost, pravda«,

Adaieta (ar.), musl. zensko ime. < ar. ,adaUi (t) »pravednost, pravda«, prema tome: »Pravedna«,

iidas, v. ades

adam m (jevr.), covjek, ljudslco bit!!.

< tur. adam »covjek« v. pori-

je];10 pod Acl?7H. '

lidile-slidile

Adem (jevr.), 1. musl. musko ime; 2. po muslimanskom vjerovanju ime prvog eovjeka (praotac Zjudski), koji je bio ujedno prvi bozji vjerovjesnik (pejgamber). Po bibliji Adam.

< ar. <Adiim < jevr. Adam »covjek stvoren od zcmlje«: »Zemljani«,

iides -a i iidas, -asu m (tur.), imenjak, istoirnenjak.

< tur. ada;; (ad-da$), imenjak, tur. ad »ime« + tur. suf. da{1.

;idet (hadet) m (ar.), obieaj, navika; t1·adicija. - »Ovaki je ad e t u Bosnjaka« (K. H. I 69); »Ovaki je had e t u latina, / Da deveri noce sa devojkom« (Petrovic 687); Nar. posl.: »Koliko sela, toliko ad e t a«. < tur. tidet < <iidii(t) »obica]«. V. adeta, adetosum.

adeta, adv. (ar.), obicno; upravo. - »Izgledaju a d eta ko kad su obukli sahan na glavu ... « (Zembi1j II 86).

< tur. tideta »prilicno, upravo. gotovo«, < at. <iidetii >'po obicaju«.

frdetosum, adv. (ar.-tur.), reda radi, obicaja radio

< tur. adet oZsun, ar. ,ada »obiea]« + tur. oZsun, imp. 3. 1. sing. od oZmak »biti«.

adit'lar, V. jadidar

Adil (ar.), musl. mu§ko ime.

< ar. 'Adil, licno ime, »Pravedni«,

Adila (ar.), musl. zensko ime.

< <Adilii, Hello ime, »Pravedna".

iidile-sadile, adv, (tur.), sve po redu, poimence i opsirno, od poeetka do 1craja. - U ob. gov.: »Razvezao kazivati ad il c- sad i 1 e«

69

acbniral

< tur. adilesanile (ad-He san-ile) »s imenom i glasom lFeputacijom)«; tur. ad »ime« i tur. san »slava, glas, popularnost, sa tur. postpoz. -He (»sa«). 8]0- vo »n« u tur. sanile pretvoreno je kod nas u »d«, mozda povodeci se za prvom rijeci,

admiral -ala, m (ar.), naziv za na)VlSe Cinove 1t mornanel. Skraeeno od ar. iim'iru-l-ba1).r, »zapovjednik mora«; ar. limir »prvak, \'OOa, zapovjcdnik- i ar. iil-ba1).r -rnore«,

adum, v. hadum

adzaip, adzajip (i adzilip, adzajip) m, supst., a upotrebljava se i kao interj, (ar.), 1. nesto cudnovato, cudnovata stvar;

2. cudnovato! cudo jedno!

< tur. aeayip, sa znaceniem kao u nas < ar. pl. 'agaib, sing. 'agibii »cudo-,

Adzam, 'Adiem m (ar.), 1. Persijanae;

2. Persiia;

3. uopSte nearap, pripadnik neke druqe na.eije osim arapske. - »Car me dao na adzamsko carstvo, / u Adz a m e, u nemile 'I'urke- (M. H. III 343). < tur, Acem < ar. 'Agiim:

V. adzamija, adzamkinja, adzarniluk, adzami-oglan, adzamovka, adzamska zernlja, adzam-pas, adzam-sal,

adzamija (hadzamija) m (ar.), neiskusan, nevjest, neupucen, pocetnik covje1c iii konj. - »MIndo morrice, a d z a m i j o- (GZM 1908. 550); »Ustan', Meho, luda h a d z a m ij o- (M. H. III 552): »Pijern vino i rak iju, / jasern konja adz ami j U« (Muz. zap. Inst. 1860).

< tur. aca.mi < ar. 'a.gami·YlI. Arapi su nazivali sve strance 'Agiim, a one koji su tek poCeli

'.0

ueiti arapskl, ili koji slabo go-yore arapski, koji nisu vjests ar . jeziku, >+'agiimiyy«. Kasnije je ovaj izraz, naroeito u tur. jeziku, uopsten, te u turskorn, a potom i u nasem jeziku ima znacenje . kako je gore navedeno.

adiamiluk m (ar.vtur.), neiskustvo. neupucenost.

< tur. acamllt1c (acaml-ltk), v. adzarnija + tur. suf. -Uk.

adiami-oglan, adiemi-oglan, adiamoglan, adiemogian, dzamoglan, dziimoglan, m (ar.-tur.), djecaci, koje su posebni janjicarski cinovnici, odnosno vo;nici - »turnadzije« uzimali tJ; osvojenim zemljama. F3iralistJ; najljepse i najbistrije djecake, koji su onda vaspitani u specsjalnim skolama i osposobljavani za vojnicl~e i druge sluzbe It Tur. Carevini. Djecaci au uzi. mani od hriscansldh roditel;a. a it Bosni i Hercegol,ini i od muslimansldh. - »Kad se uzme da mu (Sokolovicu) Je bilo petnaest godina kad je kao adz am i - 0 g 1 a n dosao u carsks dvor ... «(Delic 232).

< tur. acami oglan, -strano dijete«; tur, acami v. adzamija, tur, ogZan »dijete, djeeak«,

adzamkinja, adzemklnja f (ar.), sablja peTsijanka, sablja peTsijske izrade. - »A dade mu adz e m kin j u cordu« (M. H. III 325).

< Adzam, v.

adzamovka, idzemovka f (sablja: persijanka, sablja persijske izrade. - ,.1 u njojzi britku adz e m 0 v k u« (K. H. I 396). < Adfam, v.

actiam-pas, idZam-ial, a.iem~ -pis, idzem-sal m, peTsijski pas, odnosno sal, kariran i all

protkanim prugamau raznim bojama (iuta, crvena, .:elena i bijela).

< Adzam, v.

lidiamska zemlja, adiemska zemlja t. Persija. U nasim nar. pjesmama cesto se pod ovim misli .svaka druga azijska muslimanska zemlja izvan podrucja Tur. Carevine. V. Adzarn,

adiamski, adiemski, adi., persijski. v. Adzam.

adze, v. adio

iidiebii?, up it. adv. (ar.), izraz dvojbe i sumnje: da li? nije Ii? ko zna? -»Ja ko Ii je to adz e b a ?« (Zembilj III 38): U ob. gov.: »Ad z e ba, kada Ii ce doci?«

< tur, acaba < ar. (agiibli, ak. od "ogab »eudo«,

adiela f (ar.), hitnja, .tuTba. - U ob. gov.: »Adzela je scitanski posao«,

< tur, acele < (agii.lii »hitrija, zurenje-,

Acliem, adiemkinja, adiem~o. glan, adiemovka itd., v. Adzarn,

adiamkinja itd. .

adiija f (tur.), bol, gorcina.. - »Smrt je jedna adz i j a, ! tatarska je kandzija« (Nar, bl. 314).

< tur. act »bol«; »gorak«.

adiija, v. hadzija

idiiz, adj. (ar.), nemocan.

< tur. aciz < (iigiz, partie. a. od lagz, (agiizii, »nemocan biti-.

idio, adie m, 1, .staTae, dedo: amidza, striko; - »Stara adz u u kapiji nade-, »Ja 'sam a d it e. od Skradina bijela«, »Bi, am id z a, vjeru ti zadajem- (M. H. III 319, 324, 325); »Pa raz adz e poslao kavaze. I Kad ihtijar do demije dode« (M. H. III 35).

iifedersun!

2. hadiija.

Nas skraceni oblik od a 111 id z a (v.) i od had z i j a (v.) po uzoru na tur. skracenice ace, eee, koje ima oba gore navedena znacenia.

adiuvan, -ana, m (pers.), mladiC; ljubavnik.

< tur, ereuvan, eTguvan »[orgovan« < pel's. ergew(in »jorgovan; predmet crvene boje (crvenobojan)«,

adiuzija f (ar.),starica, stara zena. - ». •. ali opet pomislih u sebi da je ovo dvadeseto stoljece, de nema vjestica, adz uz i j a i sihrfbazica« (Zembilj III 25).

< tur. acuze < ar. 'ag1iz, 'agii.zii, stara zena, star covjek«,

lidara-biidera, ader-biider, adj. (tur.), odbaceno i rashodovano, iskrivljeno i pokvareno, ono .~to se vise ne moze upotrijebiti u svrhe za koje je namijen;eno. ObUno se kaze kojekakvom sitnisu, otpaeima, sto ne moze posluziti ni za kakvu ozbiljnu namjen1l.

< tur. egribilgril (egri-bilgri.i.), »veoma nagnuto, nahereno, Iskrivljeno, neuredno«; tur. eDri »nagnut, naheren« itd., tur. bilgTil, reduplikaeija u svrhu pojacania znaeenia prvog izraza.

afire -eta n (ar.), na/,arada, rugoba, mackara (kaze se za osobu). U ob. gov.: »Kakva je kao a far e«; -Kad se nasa zena obuee u kake nepristale haljine, pa izgleda kao »a far e«, onda joj se kaze ... « (Zembilj II 63). < tur. aiare < <afaTii .. davolstvo«.

iifedersun! (lllerdesum! aferdosum!) (ar.-tur.), oprosti! izvint! pardon! - »A fed e r s' n c1- taoci, ja sa Sarajeva predoh

71

aferemlsatl

cak u Tuzlu«, (Zembilj II 26); »Braco, a f e r.d e s um, oprostite« (Colak, 31).

< tur. aiietiersin, fut.-prez. oblik 2. lice sing. od aiietmek »oprostiti« < ar. saju: »oprost« i tur. etmek »ucirriti«.

V. af ueiniti.

aferemlsat! -sem, vikati aferim, aplaudirati. - »Be aferim, moj Bogdane sine! Uvede ga u dvor pjevajuci, Pa kazuje i bratu Jovanu, Jovan place i a fer em i s e« (Vuk VI 12).

.V. aferim.

aferhn! inter]. aferlm -ima

(ferim), supst., m, (pers.) 1. Bravo! odlicno! talco jet iiv bioi - »Udari ga rukom po ramenu: I be a fer i m pile sokolovo!« (B. V. 1892. 171); »Haj a fer i m, od junaka d'jete!« (M. H. III 45); »F e rim tebe, snaho nasa, sina rodila« (Vuk V 212).

2. U ob. gov.: »Stigli ga stari a fer i m i«, tj. junacenja u mladosti i raniji razuzdan iivot. < tur. aierini < pel's. aferim »pohvala, aplauz«,

V. aferemisati:

afet m (ar.), nesrecc.

< tur. afet < at'. afii »nesreca.

afijetolii interj. (ar.vtur.), nazelravlje!

< tur. afiyetola! (afiyet.ola) < ar. 'af'iyii »zdravlje« i tur. ola, optat, 3. lice sing. od olmak, »biti«; tur, aiiuet olrruik »zdrav bi ti«,

afion -ona, afijiin -una, m (st. gre.) 1. opium, Dendromecon vigidum Benth. Fan. Papaveraceac; »Popi Ture trecu kupu vrna, I Vise a f i .i una, nego rujna vi na« (M. H. II 244).

2. male (Papaver samni,ferum) i

72 ./

smola koja se dobija zasllecanjem razvijenih jos zelenih glavica (caura) maka.

< tur. afyon < ar. iifyii.n < st. gre. oplon.

afiz, Muz, v. hafiz

af uelniti -im, oprostiti. - »Neka mi a f u c i n e i seka Staka i seka Simena sto nehotice izlanuh rijec ... " (Zembilj II 97). < tur. af < ar. 'afw »oprost«. V. afedersum!

aga m (tur.), 1. qazdo, dobro stojeci gradanin; gospodar,prvak, veleposjednilc;

2. naslov svih zapo~jednika iurske placene vojske: azap-aga, besli-aga itd .. - Dodaje se kao titula iza licnog imena i spaja se crticom s licnim imeriom:

Ahmet-aga, Smajil-aga, ili potpuna srascuje: Ahmetaga, Smajlaga, Mujaga.

3. pocasni naslov za svakog onog koji ne pripada inteligenciji i ple·mstvu.

< tur. aga, prvobitno znacenje: »veliki, starijt«, kasnije: »gospodin, starjesina, zapovjednik, pryak i zvanicna civilnai vojna titula«,

V. agabeg, agalari. agaluk, Agan, Aganlija, aginlca, agovanje, agovati ; zatim: icaga, kuIaga itd.

agabeg m (tur.), stariji brat'--Od ovog je nasta,lo pre:dme Agabegovic.

< tur. agabey (aga-bey) »stariji brat«, v. aga i beg.

Agabegovic, v. agabeg, agadara (iskr.), v. gadara,

agalart -ara, m (tur.), age, prvaci. - »1 odveo triest a gal a I' a" (K. H. I 1(3).

< tUI'. agGlar (aga-!ar), pl. od aga (v.).

agiiluk m (tur.) 1. titula, dostojanstvo age; gospodstvo, zapovjednistvo; - »Dao citluk trijest kuca kmeta, I I a gal u k trideset nefera«, »Imarn citluk pet stotin dimova, I I a gal u k stotinu nefera« (M. H. III 119, IV 482);

2. posjed age, aginslea zemlja; manji teritorij organizovan na vojnicJcu kao leapetanija; - »Ja cu ici ka Stambolu gradu, / dvorit cara de vet godin' dana, / i izdvorit devet a gal u k a« (Vuk I 318).

3. u Bosni vOjno-adiministrativna terito1"ija manja od kapetanije kojom zapovijeda jedan aga.

< tur. agahk (aga-hk), tur. aga + tur. suf. -lik.

agaluk, v. agrluk,

Agan, hipok: Ago, Agica, Agus, musl. musko ime.

Nase izvedenice od aga (v.).

.Agimlija, musl. musko ime.

Izv. od Agan + tur. suf. -Ii i nas nastavak -ija; bukv. zn.: »aganovski«, v. Agan,

agar, v. iigr.

agiizija, agazli, v. jagrz,

agda f (ar.), ukuhani (uspinovani) s~cer.

< tur. agda »ukuhani secer« < ar. (aqidii »vrsta oonbona, koje se prave od ukuhanog obojenog secera« < ar. caq'id »spojen, vezan« (g). <aqadii «aqd) »spojit l, vezati«. V. uagditi (se).

Agica. v. Agan, aginica i, zena age.

Izv. od aga (v.)

Ago, v. Agan.

agt)vlinje n, aginsko gospodoravanje, ziL'ljenje.

Izv, od aga (v.)

agrsak

agoviit -ata, m, age, gazde; »Agovat i begovat«, »gazde i plemici«.

< tur. vulg, agavat, ar. oblik plurala Z. roda od aga (v.).

iigr, agar, adj. (tur.), 1. tezak, masivan, jak; »a g I' kahva«, »[aka kafa«, tj. nagusto kuhana, dobro zasuta kafa;

2. vrijedan, dragoejen, sku.poejen; - »Dok eto ti a gar bedevije, I tankih nogu a malene glave« (Kasik. III 8);

3. ohol, umisljen. U ob. gov.: a g I' »covjek«, »umisljen, ohot covjek«.

< tur. agtr, sa znacenjima kao u nas (pored drugih znacenja). V. agrluk.

agrama, v. ograma,

agrluk (pogr. agaluk) m (tur.), novae iii stvari koje mladozenja daje mladoj prilikom zenidbe; oprema mlade koju dobija od mladoienje kao »mehri muadiel« (v.) ; spada u muslimanske ienidbene obiCaje. - »Nc da babo bez a g I' 1 u k a, / bez hiljadu i pet stotin' zuta dukata«, (Kurt I 103); »Ne da babo scerke Dzernke, bez a g a- 1 u k a, I bez hiljadu i pet stotin' jigtrrnlluka« (Muz. zap. Inst. 2726).

< tur, agtrZlk (agtr-ltk), istog znacenia kao kod nas; osn. zn.: »tezina, teskoca«; tur. a!'hr »tezak, jak, itd,« + tur. suf. -Uk. V. agr.

agrsak, -ska, m (tur.), koZutiC, obicno od kosti Hi od roga, koji se natakne na gornji dio vretena radi boZjeg zamaha pri predenju. - »Srpk inje po selima odlomo po komad okomka, pa metnu na vreteno mjesto a g r s k a« ·(Vuk .Rjecnik).

< tur. agtr~ak, istog znacenja.

73

Agus

Api, v, Agan,

ib m 1. zelja, cezn;a, uzdisan;e; »u zvjezdano nebo gledim, puno a h a i sevdaha« (V. M. 99); 2. 4h poci na ne§to = zazeljeti nesto: »A h mi pode na vruc somun«, tj.zazeljeh da mi je vruca somuna.

Ovo je interjekcija mnogrh Jezika. U tur., pers. i ar. »iih« je uzvik bola, nade, kajanja, ushicenja, U tur. dolazi i kao supst., pa je vjerovatno .i kod nas kao supst. doslo iz turskog.

abar (aar, aara, ir, ara, jar, jara) m (pers.), 1. stala, Iwnjusnica; »Kod a h a I' a odside dogata(M. H. III 228); »Vee ja spavam s momcim pred a hal' om, pred aharom na slami i sijenu« rr. Z. I 242); »Pak odscta konju u a a r u, / Te otvori a a r konjusnicu-, »Ona vodi vilovna dogata, / vodi niega 1I a r 0 v e puste, »Pa Tadija ode u .i a r 0- v e, ! Ivanova izvede dorina« (Vuk VII 66, I 566, VII 53);

2. gostinska soba, odllojena PTOstorija, »musko odjeljenje", U kuci iii u avli;i za pTimanje muskih lica; •• Svatovi ce na nove a h are, I a Iendiie na visoku kulu« (Kurt II 172); Ahar 11 ovom znacenju naziva se u nar. pjesmi ··ahar-odaja« « tur. izft. ahtT odast »gostinska soba«): »Ode Meho u a hal' - 0- d a j u, ! doceka ga babo uodaji« (M. H. III 46). Gotovo sr(' do Drugog svjetskog rata posto;ali Stl ponegdje u Bosni ahari za doiiek gostiju. Tako Stl negdje oleo 1930. g. za,Woreni zndnji ahari u Duvnu, i to Basic Mujage i Spa. hie Munibage.

< tur. ahlr »stala- < pers. aaDr, iilplr »jasle iii tekne u kojem se daje hrana stoci-.

V. imrahor, predaharluk.

ahar-odaja, v. ahar.

74

abbiib -aba, m (ar.), pTijatelj.

< tur. ahbab, ahba'p »prijatel]«, < ar. pl. a/;tbiib, sing. /;tabib »prijatel], milosnik«, Arapski pl. upotrijebljen u turskom i nasem jeziku kao sing. V. ahbabina, ahbabluk.

abbabina m, augm. od ahbab (v.) a.bbabluk, abbapluk m (ar.vtur.), prijateljstvo.

< tU1'. ahbaphk (ahbap-hTc), v. ahbab + tur. suf. -lik.

ahCija. ahcibaia, abcikaduna, ahciluk, abcinica. v. ascija, ascibasa itd.

abdmima f (ar.-pers.), po L1etja, politicki ugovor.

< tur. ahdname (ahd-name), < ar. lahd -obaveza-, »[amstvo- i pers. name »pismo: knjiga, djelo.«

abinjak -njka, m (pers.). ,zabava. zabavljanje; »dzumbus i ahinjak«, = sala i zabava.

< tur. ahenk < pel's. aitenk, »sklad, harmonija: svlrka, zabava«,

ahiret m (ar.), onaj svijet.· zcgTobni zivot. - »Tebi je na a h ire t u mjesto oslgurano(Gajret 1930. 113).

< tUI'. ahiret < ar. alJiTa.

ahir~zeman -ana, m (ar.), pretkijametslw doba, doba pred smak svijeta. »A h i r - Z e man ulerna« (Nar. bl. 315) .

< ahit· zaman < ar. dtJ.iT -posljednji« i ar.zaman -doba, vrtjeme«.

abliik -aka m (ar.), 1. cud, narav; 2. moral, lijep odgoj. vaspi-

tanje. .

< tur. ahldk < ar. pl. abliiq. sing. bllluq, tJ.ulq »cud, narav, karaktenzovjecnost« AI'. pl. upotrijebljen u tur. i nascrn jeziku kao sing.

V. ahlakli, ahlaksuz, ahlaksuzluk.

ahlakli, adj. indec1. (ar.-tur.), lijepo odgojen, lijepl' cudi, lijl'pag ponasanja.

< tur. ahWklt (ahlak-lt), v. ahlak + tur. sur. -Ii.

ahlliksuz, adj., indecl. (ar.vtur.), nevaspitan,ruinc cud], pogane 1Wravi, nemoralan.

< tur, ahlakslz (ahliik-slZ), Y. ahlak + tur. sur. -siz (= bcz).

ahlaksiIzluk m (arc-tur.), 11l'1'0.spitanost, nemoralnost.

< tur. a,hlM:stzltl.' (ahlfi-slZ-hk), v, ahlaksuz + tUI'. sur. lik,

abmak (akmak, hakmak hakman), m (ar.), glupan, budala. U ob. gOY,: »Velfka a h m a k a, bozc dragi!«

< tur, ahmak _ < ar. a~l maq »glup«, V, ahmakast. ahrnak luk .

abmakast (hakmakast) adj.. poglup, glupast.

Izv. od ahmak (v.).

abnuikluk m (ar.vtur.)," glu}J().~t. budalastina.

< tur, ahmol;hl( (ahmak-l1k). v. ahmak + tUI', suf. -lik.

Ahmas, v. Ahmed,

Ahmed, Ahmet, hipok. Ahmo.

Ahmas -asa, Ahmetiiii -a~a, Ahmica, Ahmic (ar.), must l!Ju.Hw ime.

<ar. A~71l,iid, lieno ime ... odvee pobvaljeni«.

ahmedija f (ar.), calma, saru!:. tanko pZatno omoto,no oko [eso m koje drugl' kape, koja i,ma oblik iesa. A1co je calma, od bijelog platna, zove se »bijela ahmedija«, a aka je ad platna po kome su zutim Jconccrn izvezene {1rane, zove Sf! "sa rena ahmedija", Bijelu ahmedi;u

nose hodze i haJizi, i Dna je hodiinska oznako, dok jl' salena ahmedija hadzijska oznaka, nose je hadiije, a i drugi stari ljudi so bradom.- "A pade mu b'jela a h me d i j a- (K. H. I 138); »Kako je bilo lijcpo pogledati nil te bijeJe i s are n c a h m e d i .i e .. ,« (Colak. 12).

< tur. ahmediyl' < ar. ahmi'idi1Jyii.

Ahmet.as, v. Ahmed, Ahmlca, v. Ahmed. Ahmic, v. Ahmed. Ahmo,v. Ahmed. iilSam, v. aksam,

ahviil -ala, m tar.), prHikl', okolnosti, stanie, zbit'anja i doqadaii.

< tUI'. alwol < ill'. pl. al),wiil" sing. "i),iil »s tanjc, okolnost-

iiinbein, v. ajnbejn,

alp, iijip, ajp In (011'.), smmota .. »Doja a j i P svoj pokriva« (Osvit 1899. br. 45).

< tur. aYlp < ar. 'ayb "51'<1- mota«,

V. ajptur-sujlemek.

liir. alrli, airsuz. air-dova, v. hair. hairli itd.

airisati (se), ajirisati tsc). -sem, odvojiti (se). rasta"W (se), 'I'azluciti (se). - »Gdjc kadija gotov' pomahnit'o, pameti se gotov 11 j i r i s' 0« (K. H. II 567).

< tur. tunrmak .. rnstavit i. odvojlti«.

Aisa, Ajisa, Ajsa, Ajsa, hipok, Ajka. Ajkuna (ar.), tniIS/. .zensko, i.me.

< tur. A!I.~e < ar. ,Ai!;i;, licno ime, »ziva« (ar. part. akt, r. od 'GYs »7.i~'jeti: zi\'ot".

75

aj!

aj! interj., uzvik melanholiclloO ushicenja, kojim pocinje s cak: stih u mnogim sevdalinsldm pjesmama: »A j, kolika je Jahorina planina, a j, I siv ie soko preletjeti ne moze«.

U tur. a y! je uzvik cudenja, iznenadenja, bola, tuge.

aja! ajja! inter], (pers.), net nema niSia od toga!

< tur. aya < pel's. ayii. »da Ii ? nije Ii ? e dar mozda:

ajakabija, ajak-kabiJa f (tUL), obttca; »Sve vrste gradanslcc obuce zvahu se u trgovini jednim imenom a j a k a b i j a« (Kres. Cizrn. obrt 138).

< tur. ayak-lcabt »obuca«: tur. izft. od ayak »noga« i tur. leab »posuda, sud; kutija, futrola, omot« itd.

ajakolija f (tur.), zahod, nuznik. < tur. aykayolu (ayalc-yolu), tur. izft. od tur. ayak »noga« i tur. yol »put«; bukv, zn. »nozni put, mjesto gdje se nogama, piesice, ide", fig. »zahod«,

ajlilet m (ar.), oblast, polcrajina, provincija, nadlezno podrucje valije. - Bosna je' za turs/ce 1tprave najprije bila ajalet, a 1865. god. postala je vilajet.

< tur. ayalet < tur. dy(Wi.

ajan -ana, m (ar.), 1. prvalc, odlii:« nik, velikas, ugledan covjek; istal,nuti predstavnik jedne klase, staleza Hi najistaknutijih slojeva gradanslcog stanovnistva. - »Sve pozovnu bege i a jan e«, (M. H. III 41); »Vino piju Udbinjani mladi; / Na Udbini u begluk mehani, ! Medu njima i Mustajbeg Lika, ! Uvrh stela do topla pendzera, Sve je sio a jan do a jan a", (M H. IV 242).

2. Ajani su u jednom periodu turske vladavinc 11 Bosni biii

junkcioneri lolcalilc uprave. Tti-, ;no gdje nije bilo kapetana (tzao upravnika kapetanije), postojali su ajani, a oni su obicno bili ljudi iz najistaknutijin begot'skih porodica. - »A eto ti ferman od meneka: I Ti si a jan na slroko] Lici« (M. H. IV 440). < tur. dyan, sa znaeenjem gore opisanim < ar. pl. alyiin, sing. 'ayn, »prvak«; »oko«; »izvor, vrelo«, Arapski pl, upotrijebljen u tur, i nasem jeziku kao sing.

iijar -ara m (ar.), 1. mjera, stupanj cistoce zlata Hi srebra u predmetima izradenim od zlata iIi srebra. Carsijski izraz: .. Odnesi taj prsten na a jar kujundzij], a j a I' ce pokazati od kakvog je zlata«; »A jar je ovog prstena 14 karata«;

2. uredenje sata da tacna ide; navijanje sata na tacna vrijeme.

< tur. ayaT < ar. 'iyiir, sa znacenjem kao u nas, V. ajarIti, uajariti.

ajariti, uajariti-im, dotjerati sat da tacno ide; naviti sat na tacna vrijeme.

Izv. od ajar (v.).

:ljfit, v. hajat.

ajdamak m (tur.), tatina, tojaga, matka. - »Neka ti je zena najbolja opet neka ti je pod glavom a j d a m a k- (Vesel. I 449); »Vice na volove dere a j dam a k 0 m kud stigne« (Laz.),

< tur. hay dam a k »tjerati konja, stoku«.

ajde! ajdemo! v. hajde!

Ajdin (tur.), musl, musko ime. < tur. Aydt'n, Iieno ime, .. Svijetli«; tur. aydtn »svlietao, [asan; srecan: cestit« < tur. ay -rnjesec-.

ajdiik, v. hajduk.

ajet m (ar.), kur'iinska Tecenica, odnosno stav, odlomak iz kur': lina. - »Kad rasklopi Derzelez Alija, stono bilo turskijeh a j et a« (K. H. I 135).

< ar. liyii(t) »kur'anska reeenica«, osn. zn.: »znak, oznaka, biljeg«,

Ajet (Ajetulah), (ar.), musl .. rnusko ime.

< ar. Ayatu-lllih, Iicno ime. »bozj! znak«, ar. izft od liyii(t) »znak, oznaka, biljeg- i ar. Alliih -bog«,

Ajeta, mus!. Zensl.o ime.

Muskorn imenu Ajet (v.) dodan nas nastavak za z. rod -a. V. Begajeta.

Ajetul-kursija t (ar.), odlomaTe i druge sure, poglavlja kur'anG. lwji se uci redovno poslije svakog klanjanja namaza (molitve). < ar. Ayiitu-I-Kursi »odlomak, stay (kur'ana) Prijestolje« U 255. stavu drugog poglavlja kur'ana spominje se bozje prijestolje »iil-KuTSiyy«, po kome je taj stay dobio ova ime.

ajgir (an.gir) m (tur.) zd1'ijebac, pastuh.

< tur. aygiT.

aj~iraca t (tur.), kobila.

< tur. aygtr »pastuh«.

ajin v. hajin.

ajip, v. aip.

ajir, v. hair

ajirisati, v. airtsati Ajisa, v. Aisa

Ajka, Ajkuna, v. Aisa ajkuna t, d1'aga, ljubavnica.

Izv. od hip. Ajkuna, v. Aisa.

ajlaz, v. hajlaz

. ajnbejn

ajluear -ara m, mjesecar, slttzbenik iIi 1'adnik sa mjesecnom platom. Nas izvedeni oblik od ajluk (v.), prema oblicima: mjeseear, nadnicar, itd.

ajlugdiija, v. ajlukcija

ajluk i ajluk m (tur.), mjesecna plata, plata. - »I dobar ti. a j- 1 uk privezatt« (K. H. I 278). < tur. ayltk (ay-l1k), istog znacenja: ay »mjesec- + tur. suf. -Uk.

ajlilkcija, ajlugdiija m (tur.), mjesecar, sluibenik ili radnik sa mjesecnom platom.

< tur. ayhk!;t (ayhk-t;t), v. ailuk + tur. suf. -Ci.

ajmana f (tur.), iivince. - »Idi. a j man 0, [edna!« (Vuk, Rjecnik).

< tur. haymana »pasnjak, ispasiste za stoku«, U nasem znacenju vjerovatno skraeeno od tur. izft. haymana hayvam -stoka pustena na ispasiste«.

ajll m (ar.), ime osamnaestog stova u arapskoj abecedi, koje se transkribovano oznaeuju znakom »'''.

< ar. (ayn.

ajna f (pers.), ogZedaZo. U ob. gov.: »Sjaji se kao a j n a«,

< tur. ayna < pers. iiyine, (Lyne.

ajnbejn, ainbein, adj. indecl. (ar.-tur.), zapanjen, zacud.en, zabezeknut, prene1'azen, kao izvan sebe. - »8 njega pade DuIic-bajraktaru, a i n b e i n od ovoga svita ... (M. H. III 249). - ajnbejn (ainbein) se uciniti »snebivati se, cuditi se«, a j n b e j n (a i n b e in) ostati »zabezeknuti se, preneraziti

< tur. aym beyin olmak »zapanjiti se, preneraziti se, zabe-

77

Ajnija

zeknuti se-, < ar. <ayn -oko-, tur. beyin .. mozak« i tur. ormak »biti, postati«,

.AjDija (ar.), musl. muskoime. < tur. Ayni, Iieno ime, < ar. 'ayniyy, <aynt »pravi, izvornl. nepatvoreni, isti; ocin]l«. Pre.ma tome ovo irne znacilo bi: »Pravi, Nepatvoreni-.

AJniJa j Ajnija (ar.), mtlsl. zensko ime.

< tur. Ayniye, Iieno z. ime < ar. <ayniyyii, z. rod od .ayniyy, v. tumacenie pod Ajnija.

ijp v. aip

ajptur siajlemekl interj. (ar.-tur.), sramota je govoriti! oprosti na izrazu! (upotrebljava se kao uzreciea).

< tur. aYlphr soylemelc -sramota jc govoriti«: tur. aYlp « ar. <ayb »sramota-) + tUI". tir (dir) »[e- + ttl!". soylemek »govortti«.

.ijr, v. hair

ajran m (tur.), mlacen-ica, odnosno napitak koji se dobija iz mlijeka, ~ao rezultat mlijecnog i alkoholnog vrijenja. SHcan je donckle kejiru,

< tur. ayran.

Ajsa, v .Ajisa

£j-vaJl haj-vajl interj., 1!2Viei mel~nholicnog ushicenja, koji se vrlo cest() upotrebljava It 1Iasim narodnim lirskim pjesmama (sevdalinkama). - »Ko sc ono brdom seee, h a j - v a j, I ko Ii ono bi?« (Muz. zap. lnst. 3457); »H a j - v a j, bolesna ja,"! bez svoga dragana!« (Sevd. 170). U tur. o.y! je uzvik cl\I.1enja, iznenadenja, bolt, tuge; Tur. etI-'l'dh! i o.y-vdh! ima isto znaeenje kao nase a j - v a j!

'8

h a j - v Ii j! - U tur. My! i vdy « per. My! i way!) su uzvici koji imaju isto znacenie kao ay!

ajvin, v. hajvan

ajvir, v. hajvar ilk, v .hak

akiid m (ar.), natika 0 propisima i81amskog vjero'Vanja, islamska dogmatika.

< ar. <aqaid, pl. od 'aqidu »vjerovanje«

akardis, v. arkadas akasten, v. kasten akastile, v. kastile

akca t, akce -eta n (tur.), 1. para, , aspra, no'Vcic.

2. najsitniji turski srebreni no'oae, ko'Van pr'Vi put u Turskoj Carevini za sultana. Orhana. Te zio je 0,965 do 1,1 gr. Vremenom tezina joj opalo. Sredinom 19. vijekavrijednost joj utvrdena na: 4 akce = 1 dram srebra. < tur. akce, osn. zn.: »hjelkast«, tur. ak »bijel« + tur. ct' V. akee-tahta.

akce-tahh. f (tur.vper.), daska za brojenje novea u starih trgovaea i kujundzija ..

< tur. izft. akce tahtast, v. akca i tahta.

Akhisar m (tur.-ar.). staro tursko ime za Prusae u Bosni.

< tur, Akhisar »bijeli grad, bccgrad«, tur. ak »bijel« i ar. 1;ti$ur »utvrdeni. grad, utvrda«.

akibetilu\jr adj. indecl. (ar.), 'cestit, valjan, na pravom putu. - »Nikad on nece biti . a k i b et i h a j r«,

< tur. akibet-i haytr (olan), istog znacenja, bukv. »covjek s dobrim rezultatom, s dobrim posljedicama«, tur. dkibe < ar. <aqibii »posljedica, rezultat« +

tur, -i, POSY. zarnj. za 3. llce sing. + tur, halltr, v. hair.

Akil, Acil (ar.), musl. mllsko ime. < ar .• Akif, Iicno ime ... Ustrajnit Neumo1'ni«.

akik, akikU, v. hakik, hakikli. akil adj. (ar.), pametan, ra.zuman, umno zrio:

< tur. iiktl < ar. <dqil, part. akt. od <aql »razumjeti. shvatith

akindiije pl. m (tur.) navalni Jconjanici; jurisna Iwnjica koja je t'rsila upade II neprijateljsku zemlju.

< tur. akmC1, nom. agent. od tur. akm »tok ; upad u neprijateljsku zernlju« < tur. gl.

ctkmak »teci«, .,

ak'l m (ar.) pamet, um, razum. . < tur. akil < ar. .aql.

Vi akil. akla. aklaja, akl']i.

akla (hakla) adv .. (ar.) odoka, ncpamet, po pameti, bez mjerenja. < ar. <aqld, <aqliin »po pameti«, akuz. od .aql. »pamet«, U tur, aldan.

~iklaja (hiiklaja) adv. (ar.), istog Znacenja kao i akla (v.).

Rijee! akla dodan tur. padezni nastavak za dativ -ua. Bice da .ie ova nasa kovanica od ar. aqlii i tur, -ua, posto ovaj oblik

nema potvrde u tur. rjecniclma.

ak'lIi adj. (ar.vtur.) pametan.

< tur. aktlh (aktl-It), v. ak'l -+tur. sut. -Ii.

akmildza, v. atrnadza

akrin, akram 111 (ar.) parae, vrsniak; ravan,podjednak ('1£ god inama, Hi u casH, imetku, }ul1astVtI i sl.) - »Onda veli sultan Tatara: / mo] a k I' a n u, ta od Sarna sahu!« (M .. H. III 89); .. Ja kakav Jc vesela mu majka,

ilkSam'

a k I' a m a mu u Ijepoti nerna«. (I. Z. III 111); »Meazalah, ama nisam ja tvoj a k I' a n, ti ulerna, a ja ... « (Colak, 41) ..

< tur. akran »vrsnjak, parae, ravan« < ar. pl. aqriin »parcl, jednaki- (u junastvu. itd.), sing. qirn. Arapskipl. upotrijebljen u tur. i nasern jeziku kao sing.

akreba f (ar.) 1. l'odbina, svojta. 2. srodnik, rodak.

< tUI'. akraba, u oba znaeenja kao u nas < ar. pl. aqribd' sing. qarlb »bliznji, rodak«,

V. akrebaluk. karabet.

akrebaluk m (ar.vtur.), srodstvo,

rodbinstvo. .

< tUI'. akrabahk (akraba':hk), rijeci.akreba (v.) dodan tur. sui. -u«.

akrep (jakrep) m (ar.) 1. SkTopion, stipavac. - »Gdje plivaju zrnije i akrepi, na dno cu ga. vrci u tamnicu« (K, H. II 296); »Tude idu zmije i j a k rep i« (Vuk II 368), U ob. gov.: »Ljut je kao a k r e p«.

2. kazaljka na satu koja pokci.zuje sate.

< tur. akrep, sa oba znaeenia kao kod nas < ar. 'aqriib -skorpion-.

aksi adv, (ar.), protivno, kontra . naopako.

< tur. aksi »protivno, naopako; protivan, naopak« < ar. saks »protivno, suprotno« + ar.-pers. sui. -i: (iyy),

a.k§am, ahiam 111 (tur., pers.) 1. prvi mrak, zalaz sunca, prvi dio veceri neposredno poslije zclaza sunca. - »Kako a k s a m: pade na' Iedinu« (K. H. 1/ 31). 2. cetvrta po redu (od pet sVC!- / kodnevnih) muslimanska moli7~ tva (namaz-klanjanje" koja se obavlja po zalasku sunee. "'»Pa na vakat a k sam sakla-

- 79

al\iiamcicek

niase« (M. H. III 447); -vceerase i a k sam klanjase« (Muz. zap. Inst. 3622).

< tur. ak;>am i abeam. i pel's. al),siim. Podvojena su rnisljenja u- pogledu etimologije ove r ijc6. Jedni tvrde da je izvorno tur., a drugi da je pel's.

V. aksameicek, aksamcic. aksamdzija, aksamlija, aksamlucar, aksamlucenje, aksamluciti, aksamluk, aksam geldi, aksam oldi, aksam hajrola, aksarn hajrosum, aksam-pazari.

:iksamcicek, iiksamcic, aksam-cvijet m (tur.) biljka MirabiHs jalapa L., nocuTak.

< tur, ak:;;am<;it;egi (aksam-t;it;egi) »aksamski cvijet«, tur. izft. v. aksarn i Cicek.

aksamdzija m (tur.) onaj koji aksamluk (v.) pTovodi, ak!iamlllcar.

< tur. ak;>amct (alc!}am-ct), od aksam (v.) + tur, suf. -Ct (c. dzi).

iiksam geldi (tur.) dode aksam, pade.mrak. - »Aksam geld i, mrak na zemlju pade« (sevd. pjesma).

< tur. ak!}am geldi »dode aksam«, v. aksam + tur. geldi, perf. 3. lice sing. od gelme!~ »dcci«,

aksam h;}.jrolii! (tur, ar.) pozdrav: dobar oeee! srecno oece!

< tur. ak;>am haytrola! »neka je dobra (srecna) vecer«, izv. od aksam (v.), hajir (v.) i tur, ola! optat. 3. lice sing. od olmak »biti«,

aksam h;}.jrosum! (tur.-ar.) pozdrav: dobar vece! srecno vece! < tur. ak;>am hainrotswn: »neka ti bude dobra (srecna) veeer!« izv, od aksarn (v.), hajir (v.) i tur. oZsun! imp. 3. lice sing .. od olmak »biti«,

80

aksamlija lil (tur.) onaj koji aksamtut: (v.) provodi. - »Ah rneraka sa veceri rane, / sastala se druzba a k sam 1 i j a« (Sevd. 35).

< tur. ak;>am!t (ak;>am-!t), od aksam (v.) i tur. suf. -Zi.

aksamluciir m, anaj koji aksam, luei, koji provodi aksamhl.k (v.).

aksamlueenje m, provodenje al;~ samluka (v.).

aksamluciti - irn, provoditi alesamluk (v.). - ... Sa rnomcima a k sam 1 u c i 0, jahao konje, isao u lov« (Gajret 1931. 53).

aksamluk m (tur.) uobieajenavecernja sjedeljka i razgovor tLZ pijuckanje rakije. Pocinje obieno oko aksama i otuda ovo ime. - »Je l'ti zao Banjaluke? I Banjaluckih teferica, / Na v-: basu a k sam I u k a« (Muz. zap. Inst. 1904.)

< tur. ak;>amltk (ak;>am-ltk), od aksam (v.) + tur. suf. -Uk.

aksam oldi (tur.) bi aksam, nastade aksam. - »A k s a )11 old i, ja u L'jevno sidoh« (1'.1. H. X 117).

< tur. aksam. oldu »nastade (bj) aksam«, od aksam (v.) + tur. oldu, perf. 3 lice sing. od olmak »biti«,

ilksam-pazari indeel. (tur.vpers.) 1£ sami aksam, u kasno doba dana; pazar 1£ nevrijeme. - U ob. gov.: »Kakav je to posao a k sam - paz a r i!«

<. tur. ak;>am pazart, izft. od aksam (v.) i pazar (v.) »kupoprodaja u aksam, u prvi .sum-

rak«. .

ai, v. hal

ai, indecl, adj. (pers.), otvorenoerven, rumen, ruiicast.

< tur. al < pers. iiI, istog znacenja,

V. alali, alast, alat, alatast, alatusa, al-baber, al-basca, al-brnis, al-burundzuk, al-cador, al-coha, al-cerece, alen, al-fes, alica, aligrah, al-katmer, aligrah, al-rnak, arliti se, al-duvak.

aI, eI (ar.) arapski odred.eni clan.

V. u rijecima: Alah, al-Koran, elbet, elhamdu lillah, elhucmu lillah.

ala, hiila f (tur.) mitolosko eudoviSte srodno aidahi i zmaju koje ima jacu duhovnu silu od azdah», a leti kao zmaj i vila. Vjeruje se da vodi oblake i navodi grad na ljetinu. »Ceri Janjo, odnijele te ale, / [ali ale jal' bijele vile« (Kurt I 23); -od kud su te vile donijele, / Halj' od kud te hal e dopuhale?« (Lord 312); »A de s' taku hal u nabavijo? I Od koje je strane od svijeta?« (Lord 131); »Bori se kao a 1 a s berieetom«, »H a- 10 nesital« (Vuk, Posl. 28, 340); »Zdere kao hal a«, »Dipila na noge i hal a i vrana« (Vuk, Posl. 79, 78).

< tur. ala »zrnija ; zmaj«, V. alovit (halovit),

ala indecl. adj. (tur.), saT en, visebojan; pjegav.

< tur. ala, istcig znacenja, V. alabadzakast, alabasakast aladza, '

ili indecl. adj. (ar.) dobaT (skolska oejena u mektebu, medresi itd.)

< tur. ala »dobar, vrlo dobar« < ar. a,lli, elat. od 'liZ ('lilin) »visok, uzvisen«,

ala, v. MIa

ala~adiakast adj., putonogast; sa p}egama, odnosno sarama po nogama (konj).

< tur. ala.baeak (ala-baeak) "pu~onog, pjegav po nogama kon]«, v. ala i badzak,

~ - Turcizmi u SH jeziku

I

aladii

alabahtuna! (ar.-pers.), interj. ;na STern! U ob. gov.: »Idern vala, pa al a ba h tun a!«

< tur. bahtma »na srecu!« od baht (v.) + tur. pOSY. zamieniea u dativu -ina. Prefiks ala biee da je od ar. prepoz. ,alii »na «.

alabaiakast, adj. pje!Jave, odnosno sarene glave (koni), - »Za njim Plocic Becir na alatu, I na alatu a 1 a bas a k a s t u« (K. H. II 600).

< tur. alaba~(ala-ba~), »sarenoglav, pjegav po glavi (konj)«, v. ala i bas.

alacerim, v. alahcerim.

aladumi, aladumiti, v. anladumi, anladumiti.

Aladia f (tur.spers.) i1ne cuvene dzamije 'U Foci, koja se cijeni kao kulturno-istorijski spomenik.

< tur. alaea (ala-ea) »saren, sa. renkast«, tur. ala (v. ala) + tur. suf. -ea « pers. -ca). Suf. -ec dodan pridjevu koji oznaeava boju, odgovara nasem nastavku -kast.

aladia f (tur.-pers.) 1. vrsta stare sarene basme (v.) sa uzduznim prugama; uvozila se sa Istoka, naTocito iz Sirije (Sama). Zva!a se jos i Citcibija (v.).

2. anteri;a od aladie skTojena.

3. strizica (odrezak) od basme. < tur. alaea, alaea kumas »sareno platno«, v. tumacenje pod Aladza.

V. aladzt, samaladza.

aladiak m (tur.) potraiivanje od duznika; one sto se ima primiti. < tur. alacak, u istom znacenju, (fut. 3 lice sing. od almak »uzeti, primtti«).

alidZi indecl. adj. (tur.-pers.), sareno - »U! moje a 1 adz i gace,

81

alafranga

Sto li cu ja bez vas?« (Vuk V 448). Iskriv. od aladza (v.), tur. alaca »saren .....

alafranga adv. (franc.), na evropski naCin, po evropski: ala/ranga sat = sat koji pokazuje srednjeevropsko vrijeme; ala/ranga odijelo = evropsko odijelo.

< tur. alafranga < franc. ala »kao, po, na (nacin)« i tur. Frenk Ftrenk »Evropljantn« < franc. Franac »Franak«,

Alah, Alaha i Alah, Alaha, zapravo Allah m (ar.) Bog.

"A 1 a h, rece, pa zajaha doga«, »A 11 a, rece, posjede dor ina« (K. H.. II 293, I 132).

< tur. Allah < ar. Allah. U ar. jeziku ilah. znaci »bog«, a sa odredenim clanom al: Allah je vlastito irne »BOg«.

V. alahaIa, Alah ask una, Alah belasuni versun, alah biIur, Alah bir, alahcerirn, alahemanet, Alah hifzejle, alah icun, Alah rabum ,AIah rahmetejle, alahselamet, alahua1em, A1ahu ekber, alahunemriIe, a1ahversun, bilahi, insalah, jalah, masalah, rabum A1ah, talahi, valahi,

ala-bala! (bala-bala!, ala-ala!) inter]. (ar.) boze, boie!

»A 1 a - hal a zametnu se kavga!« (Zl. XXIX 2,203); »Dok mi jutro osvanu cetvrto, f hal a, hal a cuda velikoga!« (F. K. 1886 60); »Pa ovako rijec besjedise : ! A 1 a, a 1 a sueur Bogu hvala! ;' Kad u nase zapade nam ruke« (Vuk VIII 31).

< tur. Allah, Allah! < ar, Alliih, Alliih! V. Alah.

Alah askunat inter], (ar.-tur.) za boiiju ljubav! za boiiji hatar! < tur. Allah a$ktna! tur. izft. (u 3. lieu dati va) od Alah i ask (v.).

82

Alah belasunl versunl (ar.-tur.) Da mu bog aa belaj na vrat! (proklinjanje),

< tur. Allah belasmt versin! < ar. Alliih + tur. bela (v. ~ laj) sa tur. POSy. suf. -si i tur. akuz. nastavkom -nt + tur. versin, imp. 3. lice sing. od vermek»dati«. ~

alihbilur! (alihbirum!) Inter]. (ar.-tur.), bogzna! ko ce znati!

sva je prilika! .

< tur. Allah bilir »bog zna«, od al'. Alliih i tur. bilir, imperf. 3. lice sing. od bilmek »znati«.

llah bir! (ar--tur.) vrsta zakletve: kao sto je bog jedan! U ob gOY.: »A 1 a h b i l', tako je!«

< tur. Allah bir, od ar. Alliih i tur. bir »iedan«.

alaheerfm! alahkerim! (alacerim!) inter], (ar.) stobogda! dace bog! (rijeci utiehe).

< tur. Allah kerim! is tog znacenja kao u nas, osn. zn.: .. bog je plernenit«, ar. kiirim .. plemenit«,

alahemanet! alahemanetiHii! (ar.-tur.) bogu na amanet! zbogom! (pozdruu).

< tur. Allaha emanet olaf »bogu te preporueujem! bogu te povjeravam!« V. Alah .i ema-. net + ola, aptat. 3. lice sing. od olmak »biti«,

Alah hifzejle! inter]. (ar.vtur.) boze sacuvaj! da bog sacuva! < tur. Allah ht/zeyleye! .. da bog sacuva«, tur. hifzeyleye, optat. 3. lice sing. od ht/zeylemek (httz eylemek) »saeuvati(tur. ht/z < ar. /:tit? »cuvati", i tur, eylemek »uciniti«.

alahicun! Alah-lcun: inter]. (ar.-tur.) booa radiI za boiiju l;ubav! (obicno prosjaci ovo usoikuju moleei milostinju. - -Od-

mah TUl'cin prosi A I a 11 i c U n« (K. H. I 144).

< tur. Allah it;in »radi boga«, tur. it;in je postpoz. (vulg. it;ttn) »radi, za, zbog«,

alahmubarecola! jUah mubarecola! neka je sretno! cesiitarnl _ »Eh, a 1 a 11 m u b a r e col a! Neka im bude sretno i hairlt«. (Colak. 54).

V. Alah i mubarccola.

Alah rabum! inter], (ar.-tur.) boze, gospode! boze daj! - A I a h r a bum, da poginem ovde!« M. H. III 216).

< tur. Allah rabbim »boze, gospode moj!« tur. rabb « ar. raub »gospod, bog-) sa tur, POSy. zamjenicom -im »moj«.

Alah rahmetejle! Alah rahmetile! inter]. (ar.-tur.) boze smiluj mu set obdario. ga bog svojam miloscu! (pokoj mu duBi!). - -Neka ginu, alah rahmetil e!« (K. H. I 301).

< tur. Allah rahmeteyleye! »ueka se bog smiluje«, tur. 1'ahmeteyleye, optat. 3. lice sing. od rahmeteylemek (rahmet eu: lemek) »smilovati se..:. (ar. rahmii »milosti«, tur. eylemek ,.utiniti«, ..

alahselamet}' interj. (ar.) 1. do. ti je bog na pomoci! (dobra zelja koja se upueuje Zivom, poput one »Alah rahmetejle!« koja je namijenjena mr.tvim.

2. Nekad se ovako kaze za covjeka koji je "na svo;u ruku« (cudne naravi), iii koji jt neuredan u zivotu, ili se rekne iz sazaljenja prema nekom.U ob. gov.: »Kakav je onaj covjek, a 1 a h s e lam e t!«

Skraceno od tur. Allah seldmet versin! »neka mu bog da spas«, ar. siiliimii »spas«, tur. versin, imp. 3. lice sing. od vermek »dati«,

6'

alaj

alahualem (alalem) (ar.) bogzna, sva je prilika. - »a 1 ale m ce to biti svraka« (Vuk, Rjeenik). < ar. AHiih-lI-a'!iim -bog je znamji, bog bolje zna-, ar. aclem, elat. od . 'alim -znani, koji zna-.

Alahu-ekber (ar.) 1. prve rijeci ezana (v. ezan): bog je veWc (najveci).

2. izgovara se i kao uzoik inuienja ili ushicenja.

< ar. Allah-u-iikbiir, ar. iikbiir, elat. od kiib'ir »velik«,

alahunemrfle (ar.vtur.) po bozijo; zapovijedi, po bozijoj odTedbi; bog dade, bog naredi. - U pripovijeci: »On nests izgovori i, alahunemrile, ona se iivotinja pretvori u najljepsu djevojku«. - »Bolesniku nests prouci i, a 1 a hun e m r 'i 1 e, odmah bolesnik ozdravi«. - Sa ovim r ijecima poeinje islamsko vjeneanje: »A 1 a hun e m r i 1 e, primi li ti Hasane prisutnu Fatimu za svoju zenu ... «

< tur. Allahtn-emrile, tur izft. od Alah (v.) i emr (v.) + tUJ' postpoz, -ile »sa«,

alahversun! interj. (ar.i-tur.) dabogda! dab bog! i kao kleioa: »Alalwersun, Drat slomio!«

< tur. Allah versin! »neka bog da!« tur. versin, imp. 3. lice sing. od vermek »dati«.

illaj -a i alaj, alaja m (grc.) 1. skupina, gomila, masa (svijeta), svjetina, mnostvo. - »Sve izlaze na a 1 a j e 'I'urci« (M. H. III 378).

2. partuia, pompa, svecanc povorka, svecanost. - -Dokopazi a 1 a j i vezire, gdje polaze od carskih saraja, koji prate cara u dzamiju« (K. H. I 46).

3. pule vojslce, Ciji je komandant miralaj = pukovnik.

< tur. «lay, sa znaeenjem kao kod nas; < grc, elagion »vojni

83

odred, vajna sh:lzba«.

V. alaj-bajrak. alajbcg, alajli, alaj-muftija, alaj-top, miralaj.

:Uiij-bajrak, alaj-barjak (alajbijrak, alajbarjak m (tur.), svetana zastava Iwja se stavlja iIi nosi za vrijeme ko.kne svecanosti; sluzbena zastava. - »Pade sator sa sokola Marka, I I na njegov krstas a 1 a j b a rj a k« (Vuk II 364).

< tur. alay bayragt, izft. v. alaj i bajrak.

V. alajli bajrak.

iilajbeg m (tur.) 1. zapovjednik spahija u sandzaku; svaki je sandzak imao svaga aZajbega. - »Lipu Hanku Hasan- a I a jbeg a« (M. H. III 135); -

,...Tuzno tuzi a I a j beg 0 vic a, I alajbegu kraj desna kolena« (Vuk T 222). - Kasnije, nakon reforme tur. vojske, alajbeg je nazi v za komandanta zandarmerijskog puka,

2. U taback.om esnafu (cehu) ~ehaja se zvao alajbeg.

< tur. alaybeyi (alay-beyiY,...beg alaia«, izft. od alaj (v.) i beg (v.).

V. alajbegova slama, alaibegovica.

Aliijbeg (tur.) musl. musko ime.

V. alajbeg.

iiliijbegova slama t. imovina bez gospoda1'a, nesto sto moze svakouzimati i koristiti se njim. - U ob. gov.: »Sta ste navalili pa raznosite, nije ovo a 1 a j b eg 0 vas 1 am a«,

V. alajbeg,

aliijbegovica t, zena alajbega.

V. alajbeg.

alajli biijrak (alali biijrak) m '(tur.) svecani bajrak, paradni I'ajTllk. Razvise se a 1 a j 1 i bajraci« (K. H. I 152).

< tur, alayh bayrak, istog zna-

84

('enja; tur. alay (v, alaj) + tur. suf. -Ii.

iHij-muftija m (turv-ar.) vojni mUftija.

< tur. alay muftiisu (vulg. alay muftisi), izft. od alaj (v.) i muf'tija (v.).

:Hiij-top m (tur.) top koji se ispaljuje u cast kakvog zvanicnog praznika, ili prilikom kakvog slavlja i svecanosti.

< tur. alay topu, istog znacenja, tur. izft. od alaj (v.) i top (v.).

alaka f (ar.) veza, odnos.

< tur, alaka < ar. 'aZnqa.

aliikaca, v. alapaca

alakat], haliikati (harlii.kati),

-aeem, 1. vikati» Alah, Alati!« (boze, boze!) pri jurisu u boju, iIi kao uzvici cudenja iii snebivanja.

2. vikati, derati se, galamiti.

Izv, od alahati, halahati (od Alah, odnosno Halah izveden Infinitiv), tj. vikati Alah, Alah! odnosno (dodajuci »h« na poeetku) Halah, Halah!

V. alaknuti, jalakati, jalauknuti, zahalakati.

araknuti, haliiknuti -nem 1. viknuti »Alah, Alah!«, odnosno »Holah; Halah!« (boze, ooze) pri jurisu u boju. - »Ha 1 a knus e, Boga spomenuse« (K. H. I 337); »Halaknite, Boga spomenite, / A za' gole noze prihvatlte« (Vuk VII 360).

2. viknuti, zagrajati.

Izv. od alakati i halakati (v.).

alai, aliiliti itd. v. halal, halaliti

itd.

alala, iil'ala v. halhala aJaJem, v. alahualem

aliili adj. indecl. (pers.-tur.) 1'uztcast, crt1enkast. - »Jos na Al-

ki a 1 ali pasmage« (Vuk, Rjecnik).

Po svoj prilici ovo je nasa kovanica od tur. 0.1 »crven« i tur. adj. suf. -li, posto ovaj oblik ne postoji u tur. jeziku. U tur. jeziku na pridjeve al »crven« i na ala »saren, pjegav« ne meze doci adj. suf. -li.

alili-bajrak, v. alajli bajrak Alaman, Aleman (njem.) Nijemac. < tur. Alaman. Alman < st. njem. Alamannen, Alemannen, naziv za stanovnike [uzne Njemacke.

V. alamanka.

alamanka t. sablja njemacke i,zrade, njemacka sablja. - .·Pokraj njega lezi a 1 a man k a« (K. H. II 303).

Izv. od Alaman (v.).

Mame (allame) indecl. m (ar.) veliki ucenjak, svestrano obrazovan covjek.

< tur. alUime < ar. .alliimii.

alamet m (ar.) znak, simptom, predznak. »Pred kijamet svaki a I arne t« (nar. izreka). < tur. aUimet < ar. <altima.

alapaca, alakaca t, pogrd. brbljiva zena, brbljivica. - U ob. gov.: »a I a p a e 0 [edna!« -

»prava si a l a k a c a!«

»Stana a I a k a c a sarno alaka onako u vetar« (Pop. T. SKGl. 1, 170).

Nasa izvedenica od alakati (v.). Kod rijeci alapaea glas »k« zamijenjen sa »p«. Miklosic za »alapaca- upucuje na tur. alak-bulak »po tur. aladza-buZadza«; D. Popovic ove rijeci dovodi u vezu sa tur. almak, »grabitl, uztmatt«; Rj. Ak. navodi da je postaniem od tur. alap »hrabar«. Mislim, da se ova tumacenja ne mogu primiti, jer se temelje sarno na slicnosti glaso-

alat

va, odnosno slogova ove rijeCi (H-llI«, »alak«, »alap«) sa navedenim tur. rijecima, ne obaziruci se na znaeenja tih rijeci i na uobieajena pravila 0 izvodenju nasih oblika od tur. rijeei. Tur. alak-bulak (allak-bitllak) znaci ' »pomijesano, ispretura no«; ako se izdvoji sarno rijec alak (allak], ona u tur. znaci »varalica, smutljivac«, Tur. 0- blici na ca (ca) izvode se od pridjeva, a ne od imenica. Tur. almak znaci »uzeti« (znacenje »grabiti« je nategnuto i VIse proizvoljno), odovog nas izvedeni gl. oblik bio bi »alisatt, aldisati«, a nikako »alakati«, Tur. rijec alap »hrabar« tesko je dovoditi u rna kakvu vezu sa alapaca i alakaea. - Ispravno, Recnik SAN oba izgovora upucuje na »alakati«.

alas biti, alas se nciniti, alasiti se, v. halas biti itd.

alast adj. ruzicast.

Nasa izvedenica od 1H (v.)

alasa f (tur.) 1. copor konja; konji pusteni na slobodnu paSl~ preko ljeta, kada nisu potrebni za rad.

2. fig. rulja, olos. - »Sto zna a I a s a, sto je pasa« (Nar. bl. 239),

< tur. ala~a »rbat, Ieda; tovarno kljuse ...

alat, illata m (pers.-tur.) konj crvenkaste, ridaste dlake.

< tur. al-at, od fll (v.) i at (v.) V. alatast, alatusa.

a.lat, halat -ata m (ar.) orude, sprave, instrumenti i uOp'ste sav pribor potreban za jedan zanat iIi za rucni rad. - »Bez a 1 a t a nema zanata« (Vuk, Rjecnik). »Bez h a I a t a nije ni zanata« (Nar. bl. 21).

< tur. aUi.t < ar. pl. iiltit, sing. ala.

85

iHatast

alatast adj., crvenkast, ride boje (kon;).

Izv. od alat (v.).

alatitrka adv, (franc.) na tursici ng.cin, po turski; »alatur1ca sat« = sat koji pokazuje vrijeme po kome se obavljaju muslimanske molitve. Zalaz sunca je ttvije1c 12 sati; ,.>alaturka odijelo« = istocnjacko, tursko odijelo; »a- 1aturka sjesti« = sjesti prekrstivsi !loge.

< tur. a1aturka < franc. d la »kao, po, na (nacin)« i franc. tUTC »turski«,

alatusa t, alatasta kobila.

Izv. od alat (v.),

albaber, ill-haber, lil-biber, biiber, vrsta karaniila, crveni haranfil, durdica, Convallaria majalis L. - »Ako ti nikne a 1 - b abe r, I isti me, dragi, u babe« (GZM 1910. 515).

U tur, rjecnicima nema potvrde za ovaj oblik, ali, s obzirom na postojanje tur. izraza ktrm!.z! biLber »crveni biber«, moze se pouzdano tvrditi da je ova rijec izvedena od tur. al »crven« i tur. biLber (v. biber). OblikMber (rnjesto biber) moze biti da je prema pers. biibiiri »biber«

« grc, peperO.

V. albaberi, albaberija.

albiibcri indecl. adj. sasvim jasno crvene boje, kao krv.

Imenici albaber (v.) dodan ar.-pers. adj. suf. -i (iyy).

albab~rija t, crveni sal po kome su crno '1)ezeni cvjetovi iIi grancice; sluzio je kao pas, a i za zamotavanje aka kape.

Rijeci albaberi (v.) dodan nas suf. -ja.

lil-biisca, illbisca f (pers.) vrt sa mnogo crvenog cvijeca, crvena basca. - »Ja pritegoh dizgen konju, I Te preskocih u a 1 -

86

bas c u« (Vuk V 349); »Te otisla u novu a I bas c u« (Vuk, Rjeenik).

< tur. a1 bclu;e, v. komponente pod lil i basea.

al-binjis, lil-binis m (pers.-tur.) crveni binjis, crveni ogrtac. - »Mordolama alb i n i s a pita« (GZM 1906. 356).

< tur. al l)ini~, v. al i binjiS.

al-buritndzuk (pogr, val-buritndiuk) m (pars.-tur.) crveni burundzuk (v. burundzuk), -'- »Posalji meni duse u pamuku, / bjelo lice u a 1 - bur u n d z uk u« (Asikl. 36); »Da mi poslje u pamuku duse, / B'jelo lice u val - bur u n d z u k u« (Vuk V 224).

Vidi komponente pod al i burundzuk.

alcacina, alcakcina m aug. od alcak: (v.).

lU-cadar m (pers.) crveni satoT. - »Na polju se a 1- cad 0 r vijase (S. S. 84, Vuk V 330).

< tur. al r;adtT, v. iiI i cador.

alcak m (tur.) nevaljalac, mangup, prefriganac, vragoljan i kao adj. dlcak i dlCakast, vragoljast. - »U bekrije riigdje nista nema, / ai' me ale a k muski milovase« (A§ikl. 46).

< tur. al~ak »nizak, niska stasa«, fig.: »propalica, nitkov, prostak, strasivica« itd.

V. aleakluk,

'a1cakluk m (tur.) nevaljalstvo, mangupluk, vragolija; varanje.

»Aleaklukom vi ste dosli, da nam Misir srusite« (Osvit 1899. br. 45).

< tur. al~akhk.

,il-catkija, lilcatkija f (pers.-tur.) crvena catkija, crveni veo. - »A I cat k i j u sa glave bacila(K. H. II 510).

tur. al ~atk', v. al i catkija. .\}cija f (tur.) gips,

< tur. al~'.

aI-Mba f (pers.) CTvena coha. - »Na dolami troje toke zlatne, ! A na noge a 1 - C 0 h e caksire« (Petran. 623).

< tur. al ~oha, v. al i coha,

lH-cerece (iskriv. iil-cergelet) m (pers.-tur.) crvena kabanica, crveni ogrtac. - •• Stono junak u prvom alaju, ! na alatu u a 1- - eel' e C e t U« (Beh. III 29); »Ono ti je Zirevic Alaga, ! na alatu u ale ere c e t u« (Beh. I 269); »En' ono je AliI celebija, ! u aletu U a 1 - c erg e- 1 e t U« (Vuk I 551).

< tur. al kereke, al kerake -crveni ogrtae«, v. a1 i cerece,

lil-cergelet, v, al-cerece

alduroas m, alduroasce -eta, n (tur.) cascenje koje cini kupac nakon kupovine na pazaru ili u carsiji, napojnica.

< tur. aldtm akcesi, izft. od tur. aldtm, perf. 1. lice sing. od almak »uzeti, kupiti« (ovdje uzeto fig. kao supst.) i akce (v.), pa od tog: aldumakes i potom, radi eufonije, aldumasce, kao sto je sluea] kod rtjeci dzepasce (v.)

~l-duvak m (pers.-tur.) crveni duvak, crvena koprena. - •• Al' se vila iz oblaka svila, ! Devojki se pod a 1 - d u v a k svila« (Vuk V 192).

< tur. al duvak, v. al i duvak, Ale, v. Alija

Alecko, v. Alija

.Uec selaro, v. alejk selam

alejc seIaro, v, alejk selam

alejbilllne -eta (alefhillane) n (ar.)

davo, sejtan.

< tur. aleyhiUdne < ar. <aliiyh-

alero

-i-llama »neka je proklet! proklet bio.s

alejbiselam (Alejbiselaro) m(ar.) 1. epiteton koji se, kod muslimana, izgovara i pise iza imena svakog vjervjesnika (pejgambera): Adem alejhiselam (Adam), Isa alejhiselam (Isus}, Muhamed alejhiselam itd.; skraceno = a. s.

2. Kada se izgovara bez imena, onda ima znacenje imena za Muhameda: Alejhiselam = Mu-

hamed. .

< ar. <aUiyh-i-ssiilam »neka je blagosloven!« ar. <aliiyhi »na njeg« i ar. siilam, v. selam.

alejk sHam! alejc selaro! alec selaro! (ar.) otpozdrav, odgovor na pozdrav selam dlejk! (v.). - »Ja joj nazvah: / selarn alejk i pomozi Bog, ! ona meni ale j k s e lam, ! dao mi te Bog!(Sevd. 201); »A 1 e j c s e 1 am, serhatlija mlada!«, »A 1 e c s e- 1 a m, serdar-aga Muio« (K. H. I 176, II 65).

< ar. <aliiyk-ii-ssiilam, »tebi neka je selam, i ja tebr upucujem pozdrav« (v, selam alejk).

alejkumu-selam! alejcurou-seIam! (ar.) ·otpozdrav, odgovor na pozdrav selcimun alejkum! (v.).

< ar. <aliiykum-u-ssalam »varna neka je selam, i ja vama upucujem pozdrav«. V. selamun alejkum!

l alero1 m (ar.) polumjesec sa tri

... iii cetiri kugle ispod njega, koji se nalazi na vrhu minareta (munare) kao ukras. Alem je izraden ad bakra, a potom kalajisan ili pozlacen. Mjesto polumjeseca cesto stoji ukras kruskastog oblika unutar kojeg je boije ime ar. Allah. - »Puhnu vjetar s visokih planina, ! i odnese ale m sa munare« (I. Z. IV 152).

87

n

: tur, alem, sa istim. znace.iem kao u nas (pored drugih .nacenia) < ar. 'alam »znak, .imbol ; zastava; vlastito Ime«,

~m~ m (ar.) svijet, dun'jaluk. - -butum alem« = cio svijet.

< tur. dlem < ar. 'inam »svijet«,

.em i alem m (ar.) dragi kamen, dijamant. - »Na jabuci ale m drag! kamen- (K. H. I 19); »Med' kamzama a I e m dragi kamen- (Vuk, Rjecnik): »Da daurin od Kruseva Lazo, / Ne ustalme ale m kapu, kapu carsku« (Petran, 305).-

< tur. alem »znak, zastava, vrh rninareta« itd. < ar. 'aliim -znak simbol : zastava: prvak; vlastito irne«, ' , ,

Aleman, v. Alaman

Alemdir (ar.-pers.) musl, musko ime.

< tur. Alemdar, Iicno ime, »Bajraktar, Zastavnik«: ar. 'alam »bajrak« i pers. diir, prez. osnova od diisten »irnati, drzatl«.

alemperka t, neka ptica sa krilima od dijamanata (samo 1£ predanju). - »Kad bijase pred vecer, proleti ispred Lovica tica ale m per k a, u koje alemovo perje bjese... sva se okolina od perja joj rasvijetli ... « (Hirtz, Rjecnik),

Izv.od alem (v.) i perka,

Alen, Mev adj. (pers.) crven, jasnocrvene boje. - »Nosi dva vlasa vune, jedan bele a drugi ale n e« (Marjan.); »aleva paprlka« = crvena paprika.

Izv. od iiI (v.).

iiI-fes m (pers.-ar.) crveni [es.

.. '7"",,,; s zlave a 1- f e s kapu

alka. f 1. vrsta krupne tresnje otvorenocrvene boje, rana tresnja, Prunus avium L. - »Aslarna, a lie a, jos malo pa nestadet- (Zembilj II 95);

2. CTvena boja kojom se zabojava slatki napitak (serbe i dr.). Izv, od iiI (v.).

alidiija m (tur.) muSterija, prosac. - »Jos sezdeset dode a 1 id i z i j a, / ali d z i j a sestre Bajagica« (M .H. III 519).

< tur. altet, part. a. od almak »uzeti, primiti, kupiti«.

a.lija, v, hali] a

Ali4un m (ar.-tur.) Ilindan. !O. jula po st. kal. (2. avgusta). - »Razboli se Mejrusa djevojka, I bol boluie do A lid u n - d an a« (I. Z. IV 244).

< tur, Aligunii. (Ali-giinu) »Alijin dan«, izft. od Alija (v.) i tur. gun »dan«,

Alifakovac -vca m (ar.-tur.) ime jedne mahale (kraja) u Sarajevu. Naziv je dosao po nekom Ali-ufaku »malom Aliji«, tur. utalc »malen«.

alifet, v. halifa

:Uigrah m (pers.-srp. hrv.) crveni grasak, turski bob, Phaseolus coccineus L.

Hibr. r.: v. lU i nasa rijec grah.

Alija (hipok. Ale, Alecko, Aljo, Aljus) (ar.) musl. musko ime.»Ako Ale od odzaka dode« (K. H. I 342). - Ako UZ 0\'0 ime dade titula beg, aga, pasa, . itd., onda se ne kaze Alija-beg, Al ija-aga, Alija-pasa, itd., nego (prema turskom nacinu): Al i- beg (Alibeg), Ali - a g a (Aliiaga, Alaga), Ali - pas a (Alipasa), A I i - e fen d i j a (Alefendija) itd .

< ar. <Aliyy ('Ali), licno Ime, »Uzviseni, Mocni, Otmjeni«.

& "1!J:!-1""I'I.1:1!l("O

n,uJ_ -

ime. Promjenom a"''-'' .....

se do zenskog irnena ad muskog Ali j a (v.) prerna ar. ,AUyii, odnosno 'Aliyyii. Kada se uz ova ime dada titula hanuma, onda se na kraju imena nase a zamjenjuje sa ar. e (oznaka za f.), te se kaze: Alijehanurna, Alije-hanuma (Alijehanuma).

alijul'lUii (aJijjul'-ala) indecl. adj. (ar.) odlican (skolska ocjena u mektebu, medresi itd.).

< tur. aliyyilldld < ar. 'aliyyu-l-atlii, superlativ od ,iiI (tcHin), »velik, uzvisen«.

alHucina, v. halilueina aliluk, v. haliluk

aum m (ar.) 'Ucen covjek; vjerski na'Ucenjak. - »A 1 i m a ga do Stambola nema« (K. H. I 96). < tur. olim < ar. tiilim, part. a. od 'ilm »znati«,

V. ulema.

AIi-Osmiin m (ar.) dinastija 0- smanovica (tur, careva).

< tur. Al-i Osman, pers, izft. ad ar. iii »rod, porodica« i ar. 'U!miin, licno ime (ovdje irne sultana Osman a, osnivaca 0- smanske dlnastije),

aliskin, aliskan adj. (tur.) naviknut, naucen, koji umije. - »Hocemo Ii asikovat' dragi? ! Kako cerno, kad ali s k a n n'iesmo« (I. Z. III 115).

< tur. alt§kan < ah§mak »naviknuti se, priudlti se, nauciti se-.

aliSma f (tur.) navikavanje, UpUcivanje u necem.

< tur. alt$ma, nom. action. od alt~mak »naviknuti se, priuciti

se, nauciti se«, .

alistisati -Isern, naviknuti se, obiknuti se, priuCiti se, svjestiti.

alis- veris -a 1 a..,,- • ~ _

(alisveris, alisveris) m (tur.) 1. kupoprodaja, trgovanje, pazar - "Sa svojim jedi i pi], / a ali s v e r i s ne cini" (Nar. bI. 153).

2. fig.: "potajno dogovaranje, surovanje«.

< tur. alt~veri~ (alt~-ver4), nom. action. od almak »uzeti, kupiti«, i vermek »dati, prodati«,

alka, v. halka alkali, v. halkali

iil-katmer m (pers.) crveni ka1'a 11- fili, crveni klinCic, Dianthus caryophyllus L. - ... A po basci svakaka cvijeca, I i a 1 k a tmer i rumene ruze« (K. H. II 426).

V. in i katmer.

alkermes m (ar.-sanskrt.) bojrt kojom se zabojavaju sZatkisi, likeri i sl., Phytolacca decandra. < ar. aZ-qirmiz, v. komp. pod al (arap. odredeni clan) i krmez.

aI-koran. a.l-kuran -ana (alkol'an, alkuran) m (ar.) kur'an. - »Zaklinjem te postom ramazanorn, I i sa tvojom knjigom a 1 k ,0- r a n o m« (F. J. I 208). - .. U Zvorniku, u svojemu gradu, i Na citapu svome a 1 k u ran U< (Vuk IV 218).

< ar. iiZ-qur'iin, v. al i kur'an

alma f (tur.) jabuka. - »Sadi' a l rn u nasred atmejdana, Gledah dragu devet godin' dr na« (Sevd. 163).

< tur. alma i elma »[abuka V. alrna-curak.

a.lma-curak -rka m (tur.) CUT sa lisicijim krznom.

< tur. elma kiirk, v. kon pod alma i curak.

almadi

almadi indecl. (tur.) nije uzeo, -la, ne uze. - »Fesic verdi, a 1- m a d i aman« (GZM 1908. 261). < tur, almadt, neg. oblik perf. 3. lice sing. od almak »uzeti«.

al-miik m (pers.-srp. hrv.) pitomi mak, Papaver somniterum L. Hibr. r., v. iiI i nasa rijec mak.

almas, elmas -asa i almaz, elmaz aza m (grc.) 1. dijamant, dragi kamen; »dlmus (dlmuz) kdmen« = dragi kamen; - »Upletem aIm a s karnenovi«, »U zub'ma im a I m a z k a men 0 v i« (K. H. I 483, II 76); »dlmas (dlmui) grana« = ziatna grana (zenski nakit, bros) ukrasena dijamantima; - »Almaz grana morrice iz ducana« (1. Z. III 231, - »dlmus (dlmuz, elmus elmuz) prsten« = prsten sa dragim kamenom. - »A od tvojih a I mas p r s ten 0 v a« (Astkl. 34); »Hajd donesi elm a z p 1'S ten 0 v e« (Nar, bl. 247).

2. alatka za rezanje stakia.

3. Almas i £Imas, musl. muiiko ime i Almasa (hipok. l\'Iasa) , musl. zensko ime.

< tur. eZmas < ar. almas »elijamant« < grc. asamas,

V. almasl, almasija, almasli.

Almas, v. film as Almasa, v, almas

almas] adj. (grc.-ar.) blijedoruzicaste boje. - »Samije razlicitih boja: kupusi, a l m a s i, turundzi« (Gajret, 1929. 37).

< tur. elmasi, v, almas +- ar.» -pers. suf. i (iyy).

almasija t (grc.-ar.) »rsta slatkog jela koje se pravi od zelatina i secera.

< tur. elmasiye, v. almas +- ar. adj. suf. za z. rod -iyye .

almasli indecl. adj. (gre.vtur.) ukrasen dragim kamenom; al-

90

masli prsten, almash gra na itd, < tur. elmas!t, v. alrnas + tur. suf. -Ii.

alovan, v. alovit

alovit, arhrvit, arlovija, artovijast, alovan i halovit, hariovit, harhrvija, hartovtfast, halovan, kalovit, adj. vilovit, vilen, zmajevit, silovit, pomaman, silan. - »Kad izide vuce na kapiju, I a on pusti vranca a 10 v i t a(Vuk II566) USp. »pa privede vranca v i l e n o g a« (Vuk II 582); »Na dogata konja hal 0- vi t a« (Lord 122); »h a 1 0 v it e konje i junake« (V uk III 57); »Ej, ispade Halko na dogatu, I Na Mujova halovna sturinka«, »Dokljen izbi Mujagin Haljile, I Na njegova h ll- 10 v n a dogma. (Lord 69, 301); »Sprem' fermana Bosni hal 0- vi t 0 j« (Lord 9).

Izv. od ala, hala (v.),

altertsatl, v. arter isati

aIti indecl. num. (tur.) sest, b"Oj 6. < tur. altt.

V. altiluk, altiparmak, altipatIak.

altiluk m (tur.) 1. sestak, Pied met u vrijednosti 6 grosa, Hi u tezini 6 oka, komad platna ad 6 arsina, sestogodisnje Zil)ince itd.

2, stari srebrni turski novae od sest grosa. - »Davor, doro, davor dobro moje! I Kad je zopca po a l't i 1 u k bila, I a tebi je izobila bila«. (Muz. zap. Inst.

62). .

< tur. alttltk (altt-hk) sa znacenjima kao u nas: tur, altt -sest« +- tur. suf. -lik,

altin, v. altun,

altiparmak m (tur.) sesto; covjek sa sest prsta na ruci. Otud prezime Altiparmakovic.

< tur. altt parmak »sest prsta«, v. alti i parmak.

Altiparmakovic, v. altiparmak altipatlak m (tur.) revolver sa sest metalca. - »a kesa danas gore ubija nego ikakav a I t ipat 1 a k« (Zembilj III 111).

< tur. alhpatlar (alh-patlar) »sestopuc-revolver«, tur. altt -sest« i tur. patlar, part. imp. od patlamak »pucati«, Tur.-ar. na kraju rijeei zamijenjen sa nasirn imen. nastavkom -ak, u duhu naseg jezika.

Altmis indecl. num. (tur.) sezdeset, broj 60. - U ob. govoru: »Nije jos navrsio a 1 t m i s«, tj. nema jos sezdeset godina zivota,

< tur. altmt$.

altun i altin m (tur.) zlato, zlatni novae, duhat. - -Celo joj je a I tun harnajlija« (K. H. I 271).

< tur. alttn, vulg, altun.

V. altumbas, altuni, altun-oluk, altun-top.

aItunbas -a i altunbas -asa m (tur.) zuti arsenov blistavae, auripigment, koji se, pomijesan sa malo kreca, upotrebljava kao sredstvo za odstranjenje dlaka sa koie. I sama ta smjesa zove se altunbas. Zove se jos i hrmza (v.)

< tur. alttnba$ (alttn-ba$) »mletackl terijak, testa d'oro«, Osn. zn. »zlatne glave, zlatnoglav«,

V. kompar. pod altun i bas.

altuni indecl. adj. (tur.-ar.) zlatne bOje, zlatkast.

< tur. altuni, v. altun + ar.-pers, suf, -i (iyy).

altun-oluk m (tur.) zlatni oluk na zgradi Cabe, dug oko 80 em. U ob. gov.: »Najmakbulrnija jc

..

imam

dova koju hadzlja prouci pod a 1 tun - 0 1 u k 0 m«.

< tur. alttn oluk, v . kompon. pod altun i oluk.

alton-toP m (tur.) zlatni top. - ... A 1 tun - top i u grad udarise, / lijepoj Fati krnu postavise« (Nar. pjesma).

< tur. alttn top, v. kompon. pod altun i top.

altust Dciniti, ispreturati; sto je gore to dolje, a sto dolje gore okrenuti.

< tur. altii.st (aU-ust) »dolje-gore«,

alufediija m (ar.-tur.) 1. janjicarski vojnik koji je dobivao redovnu platu tzv. alufu«.

2. uopste onaj koji sa odredenom platom sluzi u drzavnoj sluzbi.

< tur. ulufeci, sa oba gore navedena znacenia, < ar. (ulUfa -stocna hrana, pica, hrana za konje« + tur. fus. -ci (c. dzi),

alva, alvadiija, v. hal va, halva-

dzija

alvaluk, v. halvaluk

alvat, alvatan, v. halvat, halvatan al-zambak, v. za~bak

Aljo, v .Alija

Aljus, v. Alija

ama, ema konjunk, (ar.) ali, samo.

U ob. gov.: »Ici cu, a m a ako ees i ti«. - »E m a plijen oteti ne mogu« (Vuk, Rjecnik).

< tur. amma < ar.iimmii.

amajIija, v. hamajlija amal, v. hamal amalgam, v. armagan

imam, amamdfija, amamdiik itd., v. hamam, hamamdztja itd.

91

amant

amin! inter]. i amin, supst. (ar.) 1. a) uzvik preklinjanja i vapaja: poaogu! zaaoga! akoboga! 0- prost! pomoc! milost!

»A man, paso!« »A man, aman, dva carska vezira, / ::;to durasmo vise ne moremo- (K. H. I 35). a) uzvik ushicenja i razdraganosti: »Imam dragu nadaleko, / ja je dobrro znam, a man, aman!«, »Ajr.o moja, moje milovanje, of a m a n!« (Sevd. 64, 48). c) uzvik {:udenja: »A man, sta je svijeta na pazaru!« (ob. gov.) d) uzvik u znacenju ah! ako je spojeno sa rijeci »juraai (1).): »A man j ar a b i, svake Ii ti vrste sebeka

ima na ovom dunjaluku!« (Zembilj III 33).

2. amiin kao supst.: milost, oprostenje, pomilovanje. - »Ne, zaboga, Mutape! / Pusti mene na a m a n u 'I'urlce!«, »To su Lazi na boga gledali, / Turcima su a man dopustili« (Vuk, IV 293, 294).

3. »pasti na amiin« preklinjuci iIi klececi traiiti milost, oprost. < tur. aman, sa znaeeniima kao u nas, < ar. iimiin, »milost; sigurnost«,

V. aman - zaman.

aman, v. haman

amanat, v. amanet

amanet, amanet (amanat, emanet) m (ar.) 1. preporuka, povjerenje, cuvanje, zavjet; svetinja.

»A man e t vi kula Ii. kapija, / Ej! dok sidem do grada Bagdata, / Dokljen sidem i otud se vratim!« (Lord 16). - »te bi mene ko ziv ostanuo, / predaj mu ga, bozi] ti a man e t!« (Vuk IV 106). - »Nego, Marko, a man e t ti davam! / Ne pusti mi cercu u Turaka« (Vuk VI 226); - »Vas svijet Zivi na vje-

92

ru i na a man a t« (Vuk, Posl, 32).

2. predmet koji se daje na cuvanje, na povjerenje, u pohranu; ostava. - »Kuca gori, a a man e t stoji« (Nar. bI. 85); »Drkcu mu ruke kao da je tud a man e t pojeo« (Vuk, PosI. 70). 3. dar koji daje momak djevojci ili djevojka momku prilikom zaruka, oailjeije, ailjega. - »Ev' od cure, brate, a man et a« (K. H. I 551); »djevojka pod amanetom« zarueena djevojka.

4. vrijednosna posiljka.

< tur. emanet < ar. iimiinii(t} »povjerenje, vjernost, povjereni predmet, pohrana«,

V. amanetiti, amanetnik.

amanetiti -Im, dati djevojci ama-net (oailjeije). - »Kradom svoju a man e t i h dragu, / al'se· ona majci pohvalila« (1. Z. III 93).

Izv. od amanet (v.)

amanetnik m 1. zvanicna knjiga u koju se zavode novcane posiljke koie se upucuju Hi primaju preko poste.

2. jemstvenik, sareni konac za prosivanje sluiaenih akata.

Izv. od amanet (v.)

amin-jirabi! v. aman

aman-zaman! aman-zeman! interj. (ar.-tur.) pripjev u nar. pjesmi: »Udala se za esnafa mlada, aman, z e m a n« (V. M.90).

< tur. aman-zaman, za prvu kompon. v. aman, a druga komponenta je sarno reduplikacija.

iimbar, anbar, hlimbiir, hanbar m (pers.) 1. drvena zgrada za zrnastu hratiu, zitarica, silos. - »u podrume troljetnoga vina, / u a mba r e bijele psenice« (Vuk II 516); »Ako je i am bar,

varicak je mjera« (Vuk. Pos. 3); »Sto mi jecma bide u h a mbar u« (M. H. III 466).

2. sanduk za zito i brasno.

3. donji dio kalenog mlina, gdje pada samljevena kala.

< tur. am bar, anbar, ham bar, han bar < pers. anbar »spremiste, skladiste«, od anbartden »napuniti«, Iako turski rjecnici navode da je ova rijec arap. porijekla (od ar. pl. iinbiir »skladista, trgovaeke magaze«, sing. nibr), ispitivanjem sam dosao do zakljucka da je pouzdanije stanoviste Kraelitz-a, Vasmer-a, Zenker-a, Dr Sikirica i dr. da je rijec pers. porijekla.

amber (anber) m i ambra I (ar.) 1. crna, veoma mirisIjiva smolasta materija koja se vadi iz crijevnih zlijezda jedne vrste kitova. Physeter catodon.

2. smolasta iIi poluteena mirisna lueevina iz ame'riekog amber-dTveta (Recnik SAN).

3. dmber-drvo, drvo tropskih krajeva Styrax officinalis, Fam. Syraceae.

4. zuta dmbra, jantar

< tur. amber < ar. <anbiir. V. amberbo], amberija.

amber m (ar.-pers.) jedna »rsta indijskog pirinea duguljastih zrne, koji ima miris ambera, a uspijeva i u Mesopotamiji.»U kljunu joj zrno am b er 0 v 0«.

< tur. amberbu (amber-bu), od ar. <anbiir (v. amber) i pers. buy »rniris«.

amberboj, amberbiij m (ar.-pers.) biljka (cvijet) Contourea moschata L. (Syn. Amberboa moschata DC., Less.).

< tur. amberbu (amber-bu), od ar, <anbiir (v. amber) pers. buy »miris«,

'Amentu-hllhihi

amberija f (ar.) vTsta rakije, otlnosno likera, lcoji ima miTis ambera. »Gdeno be car pije am b e r i j u« (GZIVI 1909. 535); »A najvise slatka am be r i j a, / oni piju slatku a m bel' i j u« (Vuk VIn 48); »pa povadi plosku sejmenkinju, / i u njojzi Ijutu am b e r i j u« (Muz, zap. Inst. 62).

< tur. amberiye < al'. <anbiiriyyii, v. amber + ar. adj. suf. -iyyii.

limbra, v. amber

amel m (ar.) posao, rad, postupak. - »Nemas dosta nikoga, izvan Boga dragoga i a mel a svojega« (Nar. bl. 311); U .ob. gov.: «Lijepog je am e 1 a« posten je i cestit.

< tur, amel < ar. <amiil. V. amelimanda, Amila.

amellmanda m (ar.spers.) neradnile, gotovan.

< tur, amelimanda »onesposobljeni, orunuli, Iznemogli« < ar. <amiil »posao, rad« i pers. mlinde, part. a. od munden »os ta ti«.

Amme -eta n (ar.) ime sedamdesetog poglavlja kur'ana. »Terc ne cini suneta, u musafu am met a« (Nar. bl. 310).

< ar. <Ammii.

V. amme-sufara.

amme-sftfara I (ar.-pers.) knjizica koja sadrzi trideseti odsjek (dzuz) kur'ana.

V. kompon. pod Amme i sufara,

Amentu-billahi indecl. (ar.) pocetni izgovor, a ujedno i ime arapskih izreka, kojima se oeituje islamsko vjerovanje u boga, bozje andele, svete knjige itd.

< ar. Amiintu bi-lilihi »vjeroyah (vjerujem) u Allaha«; ar. limiintu. perf. l. lice sing. od

93

ametice

ima~ (amn) »vjerovati«, ar. bi-ZUihi, gen. od Alliih sa prep. bi »u, sa

ametice, amerom (hametlce, bametom) adv.· (?r.)~lisvim,· 1'Otpuno, listom, odl'eda sve. - »Pomrijese ljudi »a met i c e«, »Marva crkava am e tic e« (Vuk, Rjecnik); »ametom potuceni« potuceni potpuno, do noguo

< tur, ammeten »opcenito, sve odjednom« < ar. 'iimmiitiin -sve, sav« (adv. oblik.. ale od 'iimma »skupina, svi«, gl. 'amma »sve obuhvatiti, opcenito biti«, Pogresno je ovu rijee dovoditi u vezu (na sto upucuje Dr Sikirtc) sa tur.-ar. hamlatan »na juriS, jednim udarom«, posto hamlatan ima sasvirn drugo znacenje nego li je »ametice« i »arnetom«, koje i po izgovoru i po znaeenju ima potvrdu u turskoj, odnosno arapskoj rijeei ammeten, kao sto je gore objasnjeno,

amidza m (ar.) 1. stTic.

2. fig.: starae, dedo, cika. - »Bi, ami d z a, vjeru ti zadajem« (M. H. III 325).

< tur. amuca, amea < ar. ,amm »stric«.

Amila (ar.) musl. zensko ime.

< ar, ,Amild, Ilene ime, »Dobra radnica, einovnica«, part. a. od 'amal »raditi, postupati, tvoriti«,

amin! interj. (ievr.) 1. uslisaj boze! daj boze!. - »Arn in boze s dinom i s imanom!« (K. H. II 56).

2. potvrdno: tako je!

< tur. amin! < ar. iimin! < jevr. amen! »zaista, tako je«. V. aminas, aminati, arninkovati,

Amina (ar.) musl. zensko ime.

< ar. Amina, lieno ime, »Si-

94

gurna, Pouzdana«; part. a. f. od iimn »siguran biti, bez straha biti«.

aminas m 1. onaj koji amina.

2. fig.: koji sve odobrava, koji na sve pristaje, ulizica.

uzv. od aminati (v.)

aminati -am i aminati -nujem 1. moZiti se sa »amin!«, govoriti »amin!+<. - »Eferidija dovu zaucto, I A ostali ami n u j u Turci«, (M. H. IV 23).

2. fig.: sve odreda odobravati. na sve pristajati.

Izv. od amin! (v.)

aminkovati -kujem, moliti se sa »amin!«, govoriti »amin!« - "A min k u j u lijepe djevojke:

I Amin Boze, i sreca od Boga« (K. H. I 222); »Slavno pravi, slavno Boga mali, I Srbadija redom ami n k u j e« (Petran. 70).

Izv. od amin! (v.).

amir m (ar.) zapovjednik, stariesina. - »Lalo moja, misirski ami r e« (K. H. I 59).

< ar. amir, part. a. od amr »narediti, zapovijediti«,

Amir (ar.) musl. musko ime.

< ar. ,<Amir, Iicno ime, »Uredeni«, part. a. od ,umr »naseliti se, natsaniti se« itd.

Amira hlpok, Mira (ar.) musl. zensko ime.

Muskom imenu Amir (v.) dodan nas nastavak za Z. rod.

am-pamuk, v. ham-parnuk Amra (ar.j musl. zensko ime.

Muskorn ar. imenu »Arnr« dodan nas nastavak za z. rod; ar. 'Amr ('Amrun), lieno ime, ime pozna tog starog arap. pjesnika Dzerira; korijen isti kao i u imena Amir (v.),

amiirluk, v. hamurluk

r -

.'

an, v. han

Anadol m Anadolija f (grc.) Anatolija, Mala Azija.

< tur. Anadol, Anadolu < grc. anatoH »istok«.

Anadolac -Ica (grc.) stanovnik Anatolije.

Izv, od Anadol (v.).

andisati -iSem, uputiti (pismo), prouciti (u pismu). - »Sad cu pravit knjigu -na kolinu, / Hercegliji banu and i sat i« (M. H. III 554); »Bas je na me, sine, and i sal a, / Sto je Iipa u knjizi pravila« (M. H. IV 87). < tur. andt, antI, perf. 3. lice sing. od anmak »sjettti se; spomenuti ....

anduz m (tur.) oman, ovnak - Inula helenittm L.

< tur. andtz-otu, ista hiljka, fur. izft. od andtz »sikara« i ot »trava-.

andbk adv. (tur.) 1. ali, ama. - »Cudnu tebi znadem divicicu, I Vrlo r lipa, and z a k na daleko- (M. H. IV 454); »Jesu pili, eglen otvorili, / Sto 0 cemu, and z a k 0 svacernu- (M. H. IV 115).

2. lIpravo, bas. U ob. govoru: »A n d z a k to se hoce«,

< tur. ancak »samo, ali, ama«,

andiar, v. handzar

ii.ngarija f (grc.) 1. teretan posao, patnja, muka.

2. kulucenje, kuluk.

< tur. angarya < gre. angaria.

imgir, v. ajgir

a.nkakus m (jevr.-tur.) ogromna ptica istocne mitologije, PhOnix. - »Irne ima, a sebe nerna, upravo kao an k a k u §« (1st. bI. I 1).

< tur. anka-ku~u, istog znaeenja, tur. izft. od ar. <linqii, »za-

antika

misljcna ogromna ptica« (f. od ar, a<anaq) < pel's. anak .. derdan 0 vratu«, i tur, kUIj »ptica«,

anladftmi! aladilmi! shvati! raZumi! - »Ovakve pasose, sto nece muhurleisati sve sedam careva, rnoskovski, ingleski i francuski, nemaju vrijednosti. A I a dum i!« (Zembilj III 44). Izv, od anladumiti (v.),

anladiimiti, aladiimiti, sh vatiti, razumjeti.

< tur. anladtm, perf. 1. lice sing. od anlamak »razumjeti, shvatiti«.

anladiinmi? jesi' Ii razumio? jesi Ii shvatio?

< tur. anladtnmt, perf. 2. lice sing. od anlamak »razumjeti, shvatiti« + tur. postpoz, -mi. -u t«

anlaisati, anlajlsatt -isem, razumjeti, shvatiti. - »A kad aga na pendzere glavu, / a n I a j is a sto , ga . vila vice- (K. H. II 556).

< tur. anlamak »razurnjeti, shvatiti«.

anterija (hanterija) f (ar.) vrsta gomje haljine. Muske anterije su kratke, obiCno od deblje tkanine i na prsima presamicene, dok zenske moqu biti duge i kratke, prave se od svile, polusvile iIi od cita. - »1 prosjece b'jelu a 11 tel' i j u- (K. H .1 402). »Na njernu je bejaz h a nt e r i j a (Vuk V 366).

< tur. entari < ar. .aniiiri. V. anteriluk .•

anteriluk m (ar.vtur.) kaHCina platna potrebna da se sasije jedna anterija.

< tur, entarilik (entari-lik), v. anterija + tur, suf. -Uk,

antika f (lat.) 1. starina, predmet istorijsko-umjetnicke vrijednosti.

antiklUi

2. rijedak primjerak, nesvakidasnji.

< tur. antika < lat. antiquus. V. antikali.

antikali indecl. adj. (lat.-tur.) in-

teresantan, paznje vTijedan

(covjek Hi predmet).

< tur. antikalt, v. antika + tur. suf. -li.

ap, v. hap

ap-acik iitdecl. adj. (tur.) sasvim otuoren, sasvim jasan.

< tur, apa~tk (ap-ar;tk). Ap je tur. prefiks koji se dodaje pridjevima radi pojacanja znacenja, a ar;tk je pridjev, v. acik.

aparlaisati, v. haparlaisati ap-aSicare adv. (turv-pers.) sasvim otvoreno, sasvim jasno, sasvim javno.

< tur. apa$tkare (ap-a$tkare) c. ap asikjare; tur. pref. ap (koji se stavlja pred pridjeve radi pojacanja znacenja) i pers. adj. askiir, v. asicare,

lips, apsana, apsar, apsiti, V. haps,

hapsana itd.

lipst, v. hapst ar, V. ahar

ar (har) m (ar.) stid, sram.

< tur. ar < ar. .iir, istog znacenja.

V. arsuz, arsuzluk,

arab, arabat, arabatlfa, v. harab, harabat, harabatija.

arab a f (tur.) teretna zaprezna kola. - »Na a r a b i zobi i sijena« (K. H. I 330).

< tur. araba »kola uopste«, Za potvrdu ispravnosti ovog etimoloskog tumacenja vidi pored mnogobrojnih turskih i drugih rjecnika, posebno jos i tumacenja Vasmer-a, Radloff-a i A. de Cihac-a,

96

V. arabadzija, arabadziluk. arabadiija (rabadiija) m (tur.) koCijas, kolar.

< tur. araba~ taraba-ci).

arabadiiluk (rabadiiluk) m (tur.)

1. zanimanje kocijaiia.

2. kolarski zanat.

< tur. araba~ltk (araba-~-hk), v. arabadzija + tur. suf. -Uk.

Arabist3n m (ar.-pers.) Arabija. - »Kaplan pasu od A r a b is tan a« (K. H. I 258).

< tur. Arabistan < ar. <ATab »Arap« i pers. suf. za gradenje imenica mjesta -stan.

arac, araclija, v. harae, haraelija araisati, arajisati -isem, prijati, goditi, pristajati. - U ob. gov.: .. Ovo mi jelo ne a r a i ~ e« = ne godi mi, »Ne a r a t s e mu ono odijelo« = Ne pristaje mu. < tur. yaramak »prijati, pristajati- itd. U nasem jeziku pocetno -r- izbaeeno i mjesto »jaraisati«, govori se »araisati«,

arakcin, rakciD m (ar.-pers.) bijela pamucna kapica koja S8 nosi ispod kape da kupi znoj. < tur. arakcin, istog znacenja < ar. <araq »zno]« i pers. cin od t;'iden·kupiti, skupljati« i arakcin »kojl kupi zno]«,

araluk i araluk (haraluk) m (tur.) meduprostor; spoTedna prolazna prostorija u starim bosanskim kucama, prigradena prostorija uz kucu od dasaka iIi drugog 'slabog matcrijala; mali hodnik.

< tur. araltk (ara-hkJ, od tur. ara »razrnak ; medu« + tur. suf. -Uk.

aram, aramba!ia, aramija, V. haram, harambasa, haramija

aran, v. haran

aranija, V. haranija

arlir, v. harar araret, v. hararet irbija, v. harbija arcalija, v. harcalija iirciti, v. harciti

anlal, ardalija, v. hardal, hardalija

aroenc m (tur.) smrekina coda; smreka.

Izv. od ardic (v.).

ardic m (tur.) smreka, Juniperus communis L. Fam. Coniferae. < tur. ardt{:, ardtc.

ardija f (ar.) mala pornocna prostorija iza ducana. - »Svaki trgovacki ducan imao je maga-

. ZU, a mnogi obrtnicki ducani a r d i j u. Dok je magaza gradena od tvrdeg materijala, a I'd i j a je gradena od cerpica Hi drveta kao i ducan« (GZM 1951. 192).

< tur, ardiye »rnagaza iza ducana« < ar. <orqJyya, ar. <arq, »sirina« + ar. suf. f. -iyya.

arebica t. arapskim slovima pisan iIi stampan srpskohrvatski tekst. Mnogo su se muslimani u Bosni i Hercegovini sIuzili arebicom sve do prije 2-3 decenije. Arebicom, a na srpskohrvatskom. jeziku, stampani su u Bosni u razdoblju ad 1908. do 1919. godine sljedeCi casopisi i novine: »Tarik« (Put), »Mualim« (Ueitelj), »Misbah« (Svjetiljka) i »Jeni Misbah« (Nova Svjetiljka).

Nasa izvedenica od tur. arabi < ar. <arabiyy »arapski«,

Al'etat, Arafat m (ar.) ime visoravni u okolini Meke, gdje se hadZije sakupljaju soake godine uoci Had:iijskog bajrama (Kurban-bajrama).

< ar. <Aratat.

7 - Turcizmi u SH jeziku

arkaJi

arem, aremluk, v. harem, haremIuk,

Ada-dun m (ar.-tur.) dun 1toCi Bajrama.

< tur. arai« gilnil, tur, izft. od ar. <arafa »dan uoci Bajrama« i tur, giln »dan«,

argat m (tur.) puskarnica, rnpa na zidu kamenih kuca kroz koju se puca. - »Od a r gat a tree do a r gat n, ! te mi Turke biju proz a r gat a« (Vuk VIII 225).

< tur. artnt »klanac, tjesnae«,

argat, argatm, argatluk itd., v. irgat, irgatin, irgatluk itd.

Arif (ar.) musl. musko ime.

< ar. I Arif, licno ime, »Dobar poznavalac, Gnostik« .

Arifa (ar.) musl. zensko ime.

Muskom Iicnom imenu Arrf [v.) dodan nas nastavak za z. rod.

arka f (tur.) 1. leda; strazriji kraj. - »Dorak (na gunju) se sastoji iz a r k a (leda), peseva i jake« (Marjan.).

2. vanjska tupa strana kose.

3. fig.: zaZede, protekcija. - »Najsposobriiji covjek bez a rk e tesko napreduje« (Nar. bl. 444),

< tur. ark a »ono sto stoji pozadi, straga; straznji kra], zalede, naslon u stolice« itd.

V. arkadas, arkali, arkaluk.

arkadas (akardas) m (tur.) drug, Iwtega. - »A r k a d a S u, rediflijo mladi, / a sto dade curi selamluka« - »treci selam svojim a k a r d a s r m'« O. Z. II 171, III 227).

< tur. arktuias, izv," od arka (v.) + tur. suf: -dlZ$.

arkali indecl. adj. (tur.) sa arkom, sa zaledem; velik, dug. - »1 od boja a r k al i topove- (K. H. I 198); »Zdrala zovte eetiri seiza, / Sa cetiri ark a I i ju-

97

arkaluk

lara« (Kasik. III 4).

< tur. arkalt »sa arkom, sa zaledem, jakih leda; vclik, dug«, v. arka + tur. suf. -li.

arkiluk m (tur.) dio oklopa koji pokriva leda.

< tur. arkalik: (arka-lnk), v. arka + tur. suf. -lik:

Jir-kapija '(lir-kapija) strainja vrata, sporedan ulaz (kuda ulaze kola i sto'ka). - »Kola ulaze na 11 r k a p i j u« (Marjan.). < tur. art kam »straznja vrata«, tur. art »straznji« i tur. kapt »vrata«,

V. arkas.

a.rkaS m (turJ strainji uzdignuti dio sedla.

< tur. artkall (art-kas) istog znaeenja, od tur. art »straznii« i tur. kas »uzdignuti dio sedla sa kraieva«, v. kas,

Arlin se, crveniti se. - ... Neka se a r li l'jepi fes na glavi, / Nek se plavi kita do ramena« (I. Z. Herceg. 15).

< tur. al ... crven« (v. lil): alliti se, a potom arliti se.

armagan (harmagan, amalgam) m (tur.) dar, poklon. - »Ljubio sam u .majke jedinu, / cesto sam joj slao arm a g a n e« (Vuk I 468); »Zet se spravlja u punice, ! Nosi divne arm ag a n e: ! Ceri jare i magare(Vuk, Rjecnik); ... Ja mu mlada saljem h a r m a g a n e: ! Zutu tunju i vehlu jabuku« (I. Z. IV 88); ... U kioji se danak razboliIa, / u oni joj dosli a mal gam i, f od svekra joj curak i curdija« (Kasik. I 179).

< tur. armagan ... dar, poklon«,

arman, v. harman

armudija f (pers.) ukras na cohanim caksirima u obliku kriiike, diep na kame je takav ukras.

98

- »Sare na caksirima: arm ud i j e, diktsi, dotluci, paealuci«, - »Izmedu dva prednja dzepa (na caksirima), upravo na sredini je dzep, zvani arm u d ij a« (Marjan.).

< tur. armudi, v. armut + ar.-tur. suf. -i (iyy).

irmut m (pers.) kruska,

< tur. armut, armud < pers. emriid »kruska«,

V. armudija, karamut.

Arnaut m (grc.) Albanac, Arbanas.

< tur. Arnaut, Arnat'ut < grc. arnabitis.

V. Arnautlija, Arnautluk.

Arnautlija m (grc.etur.) Albanac, Arbanas.

< tur. Arnautlu, Arnavutlu, v. Arnaut + tur. suf. -lu Hi).

Arnautluk m (grc.-tur) Albanija. < tur. ArnauHuk, Arnavutluk, v. Arnaut + tur. suf. -luk: (-lik).

a.rpa f (tur.) jecam. - »Sarca svoga timar ucinio, f ustace mu a r p e ugruhate« (M. H. III 19). < tur. arpa.

V. arpadzik, arpaluk, arpasuj, arpas,

arpadiik m (tur.) sitni crveni luk Za sijanje, Allium cepe annunus.

< tur. arpacfk, isbog znacenia, v. arpa + tur. demo suf. -cik.

arpaluk m (tur.) ova rijec je kroz istoriju Turske Carevine imala u raznim vremenima razlicito znacenje: opanaia, plata, dopunska plata u naturi Hi novcu, penzija.

< tur. arpahk (arpa-ltk), v. arpa + tur. sui. -lik.

arpasuj m (tur.) 1. voda od izvarena jecma.

2. pivo.

< tur. arpa suyu, tur. izft. od

tur. arpa »[ecam« i tur. S1t »voda«,

arpas m (tur.-pers.) jecmena kasa, jelo od ostupanog jecma (Gerste).

< tur arpa a~t, tur. izft. od tur. arpa »[ecam« i pers. ii~ »jelo-, kuhana hrana«,

arsa f (ar.) gradiliste, prazno zemljiste.

< tur arsa < ar. lar§a.

arsenal m (ar.) 1. skladiste oruzja. 2. Zavod za izradu oruzja i drugog vojnog materijala.

3. Brodogradiliste za izradu ratnih brodova.

< ar. diir-u-~:;iniia( »brodogradiliste za izradu ratnih brodova; sjediSte uprave za mornaricu«, osn. zn.: »kuca proizvodnje«, ar. izft. od ar. diir »kuca« i ar. ii~-§iniia( (iil-§iniia() »zanat, proizvodnja«,

arslan m (tur.) lav. - »Od sita a r s 1 a n a, ne boj se, a od gladne macke bjezi !« (Nar. bl. 132). »1 kod nje su dva ljuta a.rs 1 a n a, / sto iziju zivoga junaka« (Vuk II 34).

< tur. arslan.

Arslan (tur.) musl. musko ime.

< tur. Arslan, Iicno ime, »Lav«,

arsuz -a, supst. i kao adj. (ar.-tur.) 1. bezobraznik, arsuzin.

- A mi cemo Rudanku, / Ru-

danke su a r s u z [.« (Muz, zap. lnst. 3215).

2. bezobrazan, koji nema stida i fig. ljut, zlocast, zle naravi. - -Kako ce a r s uz - zenama biti jezici prikovani klincima rastovnlacima za dzehenemski direk« (Zembil] III 18); - a rs u z - d i jet e, Ijuto, zlocasto dijete.

< tur. arstz (ar-stz), V. ar+tur. suf. -siz.

arzlak

arsuzluk Tn (ar.-tur.) 1. bezobraznost, bestidnost, nevaspitanost. 2. ljutnja, ztoca, zla narav.

< tur. arstzhk (arstz-hk) V. arsuz + tur. suf. -lik,

arSin m (tur.) stara mjera za duzinu. Dunderski (gradevinski) i zidarski arsin je dug 75,8 em, carsijski 68 em, a terzijski 65 ern. ..,-- »Ako je daleko Bagdat, nije a r 5 i n« (Nar, bl. 16). »U sirirru pedeset a r 8 ina, / U duljinu sto i dvadeset i cetirl« (Lord 304).

< tur. ar~tn »mjera za duzinu« kao i u nas. Osn. zn.: 1. »razdaIjina od vrhova rucnih prsta do ramena«,

2. »raskorak«.

arterfsat], alterisat! -sem (tur.) nadmetati se na licitaciji sa vecom ponudom; povisiti cijenu. < tur. arttrmak, sa istim znaceniern kao i u nas.

ariin, v. harun arvanija, V. havranija

Arzija i Arzija (pers.) musl. zensko ime.

< tur. Arzu, Iicno ime, »2eljena« ime Kamberove Ijubavnice iz t~rske narodne price. »Kamber ve Arzu« (Kamber i Arzi) < pers. arzu »zelja«,

arziti (harziti) (ar.) javljati, prijavljivati, optuzivati. »To cinise tvoje Sarajlije, / h a rz eel ga bijelu Stambolu, / sve devletu caru eestitomu-« (F. J. II 430).

Izv. od tur. arz < ar. larf!, »izI lozlti, iskazati, predstaviti«,

V. arz-odaja, arzuhal,

arzlak (harzlak) m (ar.-tur.) kalibar; obIik drvenog predmeta koji izraduje cekrkCija (v.). --»Svaki nosi po dvadeset pusa-

99

arz-Odaja

ka, / sve na jedan a r z 1 a k izgonjene« (Vuk III 333).

< tur, ardahk, arzaltk (arda-tik, arza-ltk), tur. arda, arza »celicni noz, strug, na prirnitivnoj masini cekrkeija« + tU1'. suf. -lik; tur. arda, arZa < a1'. <ard »strina«,

arz-odaja (arzi-iidaja) f (ar.-tur) salon u carskom dVOTU.·»Sultan care, sveeevo koljeno, / hodi sa mnom do jataka tvoga, / do jataka hajd' u a r z 0 d aj I« (K. H. I 58); »Dok ispade iz a r z i 0 d a j e, I opremi se, ode ka Budimu« (F. J. II 357). < tur. arz odast »sala, salon«, izft. od ar. <arc!- »izlozi ti, iskazati, predstaviti« i tur. oda, »soba«.

arzuhlil, arzohal -ala (arzuval, arzoal, arzOvan) m (ar.) molba, predstavka, memorandum. _ »Pa sultanu daju a r z u h a I e-« (K. H. I 463); "Pa krvava a 1'z 0 a I a gradi, / Pa sa dade caru cestitome« (Petran. 451); »bez careva bijela fermana, / brez vezeka i brez a r z 0 v an a« (Vuk III 277).

< tur. arzuhal (arz-i-hal), pel's. izft. od ar. <arg. »izlozitt, iskazati. predstaviti« i ar. ~iil -stanje«, v. hal.

a. s., v. alejhiselam

asaba t (ar.) 1. srodnici no muskOj Iozi (»po muskoj krvi«). 2.kao pravni terinin: po serijatskom nasljednom pravu zakonski nasljednici, koji spadaju u red univerzalnih nasIjednika. < tur. asabe <ar. <a$aba. 'Ar. sing'!Jlar upotrijebljen u turskarn i nasem jeziku kao plural. V. asabaluk.

asabaluk i asabaluk m (ar.-tur) srodstvo po muskoj lozi.

100

< tur. asabeIik, v. asaba + tur suf. -lik.

Asaf, Asaf, Asif (jevr.) musl. musko ime.

< ar. A$aj (< jev1'.), Heno ime, Solomonovog (Sulejman-pejgamberovog) ministra. U tur, dsaj »vezir«,

asar m (ar.) 1. tragovi, znakovi. 2. knjizevna iIi umjetnicka djela.

< tur. asar < ar. pl. iitiir, sa gore navedenim znaceniem, sing. alar, v. eser.

asas (hilsas) m (ar.) nocni straiar, nocni ~var.

< tur. asas < ar. sasii«, sing. 'iiss »nocni cuvar«, Ar. plural u tur. i nasem jeziku upotrijebljen kao singular.

V. asasbasa.

asazbasa m (ar.-tur.) starjesifUl nocnih cuvara cijelog grada.

< tur. asasba§l (asas-ba§t), v, asas i bas.

ashab! (sing. ashab) m (ar.) drugovi Muhamedovi.

< tU1'. ashab, ashap < ar. pl. a$Q,iib sing. $iiQ,ib »drug, kolega« Ar. plural upotrijebljen u tur. i 1.1 nasem jeziku kao singular.

ashabi-feraiz m (ar.) u serijatskom nasljednom pravu povlasceni zakonski nasljednici s alikvotnim dijelovima, koji su tt kur'anu izricito odredeni.

< tur. ashab-i [eraiz, pers. izft. odar. pI. a$Q,iib, sing. $ii/;l.ib »vlasnik, posjednik« i ar. pi. jarii'id, v. feraiz.

Asif; v. Asaf

Asifa (jevr.) musl. iensko ime.

Muskom imenu Asif dodan nag nastavak za z. rod.

asija -e i aS1 indecl. (hlislja, hasi) m (ar.) 1. grijesnik; silnik (koji se posilio).

2. odmetnik, buntovnik.

< tur. iisi < ar. <a~'i, sa gore navedenim znaeenjima. .

V. asiluk, asi se uciniti, poasiti se.

asiluk (hasiluk) m (ar.-tur.) 1. qrijesenje; obijest.

2. odmetnistvQ, nepokornost.

< tur. iisilik (iisi-lik), od »asi« v. asija i tur. suf. -lik.

Asim (ar.) musl. musko ime.

< ar. <A~im, licno ime, »Sacuvani, Zasticeni«,

as! (basi) se uciniti, osHiti se, obijestan postati; nepokoran biti. - »Sad se Janko a s i u C In i 0« (M. H. III 7); »Koliko ee has i u c i n i 0, I On podize silovitu vojsku« (Vuk VTn 169). Izv. od asi (v.),

asker (ascer) m (ar.) vojska; vojnik. - »Da ostavim tebe kod ask e r a« (M. H. I 252).

< tur. asker < ar. saskiir,

V. askerija, askerluk.

lskerija (ascerija) f (ar.) vojska, vojnistvo. - »Pod Becom se kupi ask e r i j a, I da uzima po Bosni gradove« (1. Z. II 188). < tur. askeriye < ar. saskiiriyyii.

askerfuk (ascerluk) m (ar.-tur.) vojnistvo.

< tur. askerlik (asker-lik), v. asker + tur. suf. -lik.

ash adv. (ar.) sigurno, upravo, zaista, vjerovatno; sva je prilika. - »A s 1 i, otkako Svabo provrce Ivan planinu, nema kod nas ni onih desadasnjih zima i pometenija«(Zembilj II 20); »A s 1 i i nije 'on covjek ko sto su drugi ljudi« (A vdic 8); ... A s 1 i

astar

momak iz Hercegovine« (K, 'lI. I 202).

< tur. ash »glavni, temeljni« < ar. a~l'i (a~liyyJ, adj. od a~l »ternelj, korijen; prmcip«,

asma (hasma) f (tur.) 1. vinova loza odrina, loza cardaklija, Vitis vinifera L.

2. zemljana pee koja se lozi iz so be a ne iz predsoblja.

< tur. asma, istog znacenja kao gore pod 1.

asna, v. hasna asnitl, v. hasniti

asol, asoliti, v. hasul, hasuliti aspitrIi indecl. adj. (tur.) zatoo-

reno crvene boje.

< tur. aspurlu (aspur-lu), tur. aspur + tur. suf. -lu Hi); tur. aspur znaci: 1. »divlji crveni safran, safranika - Carthamus tinctorius L.«

2. fig.: »veoma crvena bOja, zatvoreno crvena boja«.

V. aspurlija.

aspitrlija, aspura (haspitrlija) f (tur.) tanka crvena marama koju su ranije muslimanke upotrebljavale kao povezacu iIi kao pojas; crveni veo, vezen i okieen zlatnim kolutieima (puldma), kojim se pokrivaju mlade nevjeste. - »Skini, majko, krmez asp u r l i j u, I pa se pokri mrkom jemenijom« (I. Z. II 201); »Umihana Hadzi Jusufage, / na Vrbasu dugum ostavila, / asp u rl i j u za vrbu svezala« (Muz. zap. Inst. 3313); »ne da pasat krmzi has pur 1 i j e« (Beh. VIII 237).

< tur. aspurlu, v. aspurli.

asta, astaleniati se, v. hasta, hastalenisati se

astir (hastar) m (ar.) 1. postava, odnosno platno za postavu (odijela, posteljine itd.).

101

asul

2. tanko bijelo pamucno platno zauvijanje mrtvih. - "Sad na tebi, Mujo, svilena kosulja. - ! do dan do dva, Mujo, bijela as tar a!« (Vuk I 469).

< tur. as tar »postava uopste« < ar. pl, iistiir, sing. sitr »zastor«. U pel's. iister »postava«,

asul, v. hasul asum, v. hasum asura, v. hasura

asa, asati, v. hasa, hasati asa-jokari adv. (tur.) dolje-gore,

tamo-ooamo.

< tur. a~agt-yukan »priblizno-. tur. a$agt »dolje ; donji«, tur. uukar: »gore ; gornji«.

asar m (ar.) desetina, porez na zemlju.

< till'. a$ar < ar. pl. a<siir, sing. <usr »desetina«.

V. asar-memur, usur.

asarija, asartluk, v. hasarija, hasariluk

asar-memur) m (ar.) Cinovnik koji vodi brigu 0 ubirnnju desetine (poreza).

< tur. a:;;ar memuru, izft. od asar (v.) i memur (v.)

asee, v. akca

aseibasa (aheibasa) m (pers.-tur.) glavni kuhar, set kuhinje.

< tur. a$l;tba$t, aht;tba:;;t (a$t;t-bcsi), tur. izft., v. kornpon. pod ascija i bas.

aseija (aheija) m (pres.-tur.) kuhar. - "Bog srecu dijcli. a as c i j a corbu« (Nar, bI. 2:3). < tUI'. a:;;t;t, aht;t, < pel·s.iis »jelo, kuhana hrana« + tur. suf. -ci.

V. asCibasa, ascika, asciluk, ascinica.

aseika, aseikaduna (aheika, ahcikaduna) t (pers.vtur.) kuharica.

102

< tUI'. a$t;t kadtn (aht;t-kadw), v. kompon. pod ascija i kaduna.

aseiiuk (ahciluk), Aseiluk III (pers.vtur.) 1.kuharstvo, kuharski zanat, kuharska vjestinu. 2. dio carsije u kojemu se nulaze ascinice.

< fur. a$pltk (a$Ct-ltk), od tur, a$t;t, v. ascija + tur. suf. -ci.

aseinica, aseinca, (ahCinica aheinca) t, javna kuhinja, narodna kuhinja, asCinska radnjll. Izv. od ascija (v.).

ascer, ascerija, asceriuk, v. asker, askerija itd.

asena indecl. adj. (pers.) vjest, znan, upucen.

< tur. a$ina, a$na < pel's. iisnii, istog znacenja kao u nas.

asere -eta n (ar.) recitovanje (ucenje) napamet izvjesnog broja stavaka (desetak) iz kur'ana.

< ar. .astir« »deset«,

aserme, asrma, v. haserma

asicare adv. (pers.) otvoreno, jasno, ocevidno, javno. - »A S icar e izjasi dogata« (M. H. HI 128) ..

< tur. a~ika.re (c. aslkjarc), istog znacenja < pel's. iBkar. V. ap-asicare,

Asida hipok. Sida (ar.) musl. iellsko ime.

< tur. A~ide, licno ime < ar. iiiiiddii' »Stroga; Jaka, Mocna«,

. asigdzija, v. asikcija

lisik i asik m (ar.) 1. ljubal'nik, dragan; momak koji asikuje, zaljubljeni. - »Igrala bi, at' ne mogu, / pribio mi as i k nogu, da je as i k pravi bio, I ne bi mi je ni pri hio« (Muz, zap. Inst. 2040); »Pa si i tamo as i k nametnuo« (M. H. III - 435).

2. zanesen od Ijubavi za necim (dervis).

3. od ovog dolazi ime jedne mahale u Sarajevu: Asikovac. < tur. cl$tk < ar. ,asig. part. a. od -'isq »ljubiti, ljubav voditi, voljeti«.

V. asikcija, asikl ija, asikluk, asikovati, asik se uciniti, ask, naasikovati se, zaaskovati se.

isik, v. ask

asikcija, asigdiija m (ar.-tur.) 1. - isto sto i asik. - »Da ja imam

dvanest a s i kc i j a« (M. H. X 46).

2. onaj koji asikuje.

< tur. cl$tkct, v. asik + tur. suf. -ci.

\ a.siklija m (ar.-tur.) 1. ljubavnik, . miIjenik, Ijubavnica, dragana; onaj (iIi ona) koji voli asikovati. - »0 bijelu vratu as i k- 1 i j e Esme« (Gajret 1929. 54) 2. Ijubavna pjesma.

< tur. cl$tklt, v. asik + tur. suf. -ri.

asiklulr m (ar.-tur.) asikovanje. - »Dosti je naseg as i k 1 u k a bilo« (M. H. III 436); »Da mi dodes pod pendzere u a s i k 1 uk e« (Muz. zap. Inst. 3418).

< tur. ii$tkltk, v. asik + tur. suf. -lik.

Asikovac, v. asik

asikovati -ujem, asikoviinje -a, voditi Ijubavni razgovor, udvaranje izmedu momka i djevojke. Asikovanje je bilo veoma uobicajeno u Bosni i Hercegovini. Momci su Uli djevojkama pod prozor Hi na avlijska vrata i vodili bi duge ljubavne razgovore .. Kod muslimana se najvise asikovalo u petak i na praznike. - »A S i k u j e momak i drevojka« »Udovica raz a § i k 0 van j a« ' (M. H. III 434,

ali16ma

a s i k ose sakriti«

409); »Kasalj, suga van j e ne moze (Vuk, Posl. 133). Izv. od asik (v.)

asik se uciniti, 1. zaIjubiti se. - »Kad djevojka ugleda 'I'urcina, / na Halila a s i k s e u C i n i« (K. H. I 498).

2. zazeliti. - »Ja sam se as i k u e i n i j 0, / Da dovedem da zenim Haljila« (Lord 143).

Izv. od asik (v.).

Asira (ar.) musl. zensko ime.

< tur. A$ir, m. Iicno ime < ar, 'asir »deseti« (red. broj od ,asara »deset«) sa nasim nastavkom za z. rod.

asis, v. hasis

ask, asik m (ar.) ljubav, ljubal)ni zanos; ceznja za nectm.

»A S k 0 m srce napuni« (Nar, bI. 309).

< tur. a$k < ar. 'isq.

V. asik, askosum, askuna, Alah askuna!

askosum! ackosum! askolsun! interj. (ar.-tur.) bravo! zivio! -

»Askolsun, bas je munasip! vieu svi« (Zembilj III 125).

< tur. Q$koZsun! »bravot ziviol« v. ask i tur. oZsun, imp. 3. lice sing. od olmak »biti«,

aiikuna! inter], (ar.-tur.) u tvoje ZdravIje! zdrav si! (nazdra11Ijanje uz pice).

< tur. a$kma! sa istim znaeecenjern, osn. zn.: »za tvoju Ijubav«, od ask (v.) i posvojna tur. zamjeniea.

aslama (arslama) f (tur.) pZememenita (kaIemZjena) tresnja, vrsta bolje tresnje, Allium fistulosum.- »gurabije na suneu peeene, / i a r s 1 am e u medu kuvane« (Vuk I 303).

< tur. a$Zama, a$tlama, istog znaeenja, od a$tlamak »cijepiti (kalemiti) voeku ....

103

asluk

\ asluk, v, hasluk

asure (hasure) n (ar.) 1. muslimanski praznik 10. Muharema, prvog arapskog mjeseca. 2.hosaf (kompot) koji se pravi na dan 10. Muharema od seakoV)·.mog coca i zrnevlja. Obicaj vQ1'enja asureta je, po musliml11!slwm narodnom vjerovanju. uspomena na dan kada se Nuh~pejgamber (Noje) spasio od potopa i svario slailto varivo "od zrnevlja i ostale hrane koj(' se na spasenoj lani nasla. < tur. a;;ure < ar. ,asilra'.

at iHa (hat, hata) m (tur.) 1. konj plemenite pasmine. - »Mejdandzije ate uzjahase« (M. H. III 49); -al' dopade dvanaest Arapa, / na dvanaest a t a arapsk ije« (Vuk II 363); ». Ali ide krcmar ica Janja, / na silnoga hat a debeloga« (Vuk II 331.

< tur. at .. konj«.

V. alat, dog at, atlija, atmejdan,

Ata, v. Atija

atar (att;ir) m. (ar.) onaj koji prodaje li,iekove, tracer, drogerist. < tur. attar < ar. 'attar »drogerist«, (ar. 'itr »mirodija«).

atar, ':itariti itd. v. hatar, hatartti itd.

iter, ;iteriti, v. hater, hateriti

ates m (pers.) »atra. - »Porazio ga sveti Arandeo svojom ate ssabljom« (Marjan.),

< tur, ates < pers. ates »vatra.

V. atesi, atesluk, atesten-emin.

atesi indecl, adj. (pers.) vatrenaste boje~

< tur. atesi, v. ates + ar.-pers. suf. -I (iyy).

atesluk m (pers.-tur.) gornji dio man gale u Icome se drzi zar i

104

gdje se stavIjaju dzezve s pecenom kajom, (v. GZM 195f. 224).

< tur. ateslik, v, ates + tur. suf. -lik.

atesten-emin (atestenemin, atesteremm) indecl. adj. (pers.-ar.), osiguran od pozara. Stare kamene magaze sa zeljeznim vratima srnatrale su se atesten-emin. - »Ovako gradene magaze smatralc su se sigurne od pozara i nazivale se ate s t erem i n« (GZM 1951. 192).

< tur. atesten emin »siguran od vatre«, pers. ates »vatra« i ar. iim'in »siguran«.

Atif hip ok, Tifo, Ato (ar.) 1ntlsl. musko ime.

< ar. ,AN, Iicno ime, »Milostivi«.

AUfa hipok. Tifa (ar.) musl. zensko irne.

< ar. ,Atitii, Iicno ime, »Milostiva«,

Atija hipok. Ata (ar.) mus!. zensko ime.

< ar. ,Atiyyii, Iicno ime, »Darovana, Poklonjena«,

Atlagic, v. atlija

atlaz, atlas m (grc.) 1. sjajna svilena tkanina, ursta kumusa.

2. u posljednje vrijeme: papucna tkanina zv. »glot«.

< tur. atlas < ar. atlas »vrsta svilene tkanine« < grc, 'Atlas ime grckog mitoloskog dzina.

atlija m (tur.) konjanik; konjica. ........ »Za mnome je kaurska at 1 i j a, / da bjezimo na nasu Krajinu« (K. H. II 124).

< tur. atlt (at-h) »konjanik«, v. at + tur. suf. -Ii i nas nastavak »-ja«. Ako iza ove rijeei dode titula »aga«, onda ispada nail nastavak, pa se izgovara. »atli-aga«, »atlaga« i znaei: starje-

sma konjanika. Otud prezime Atlagic.

atmadZa, akmadza f (tur.) 1. kobac obucen za lov na ptice, Accipiter nisus.

2. vrsta sokola obucenog za lov na ptice, kojim su se lovile ptice u Bosni. Posljednji lovci sa atmadzama u Bosni su bezi Uzejirbegovici u Maglaju. Jos su tako lovili izmedu dva svjetska rata.

< tur. atmaca, u znaeenju kao gore pod 1.

iitmejdan (at-mejdan) m (tur.ar.) 1. konjsko sajmiste, pijaca gdje se konji prodaju.

2. konjsko trkaliste, hipodrom. < tur. at-meydani, sa oba gore navedena znacenia, v. lit i mejdan.

V. Atmejdan.

Atmejdan (At-mejdan) m (tur.-ar.) ime prostora na lijevoj obali Miljacke u blizini mosta zv. Cumurije (zeljeznog mosta) u Sarajevu, gdje je ranije bila konjska pijaca i trkaliste. - »Sarajevo, siroko si, / A t - -mejdanu, zelen ti si« (GZM 1910. 516).

V. atmejdan.

ator, atoriti, v. hatar, hatariti Atula, v. hatula

atur, aturiti, v. hatar, hatariti .av, v. hay

ava, v. hava

avaje, avajija, v. havaje, havajija Avala f (ar.) planina jugoistocno

od Beograda. - »Pokliknula bijela vila / Sa A val e iznad Biograda« (Vuk, Rjecnik).

< tur. Havdla »naziv nekadasnjeg grada Zrnova kod Beograda« Odatle dolazi i nazi v

avdiija

Ayala; < ar. 1;l.awiWi »prepreka, pregrada; mjesto ili objekat koji ima pred sobom dobar vidik, koji dominira okolinorn«,

avam m (ar.) siroki slojevi naroda, masa.

< tur. avam, istog znacenja, < ar. pl. 'awiim, sing. 'amm »opsti, ukupan«,

avan, v. havan

avariz (avariz akca) m (ar.) vanredni drzavni nameti.

< tur. avariz < ar. pl. 'awiiri<!, sing. 'ari<! »novopojavljeni«,

ayaz -aza m (pers.) glas.

< tur. avaz < pers. iiwiiz. V. avazile.

avazile adv. (pers.-tur.) glasno, na sav glas. - »Knjigu gleda, a v a z i I e kaze« (M. H. III 78). < tur. avazile, v. avaz + tur. postpoz. -He »sa«,

Avdan, v. Abdulah

avdes, avdesli, avdeslija itd. v. abdes, abdesli, abdeslija itd.

Avdic, v. Abdulah

avdisalatin -ina, abdusaliitin -ina m (ar.) biljka (evijet) Euphorbia lathyris L.

< tur. abdusseldtin < ar. 'abd-us-saliittn, gore oznacena bi ljka, »rob careva«, ar. izft, od ar. 'abd »rob« i ar. saliitin, pl. od suliiin »car, vladar«.

Avdo, v. Abdulah

avdzibasa m (tur.) starjesina lovaca. - »Posle nekog vremena postane on vrlo bogat, i svi lovci priznadu ga za svoga a vd z i bas u- (Cajkan. 144).

< tur. avctba:;a, izft. od tur. avct, v. avdz ija i tur. bas, v. bas.

avdzija i avdzija m (tur.) lopac. - »Sve a v d z i j e puske ba-

105

avdziluk

ce, I pa slusaju kajdu rnoju« (GZM 1906. 505).

< tur. avct »Iovac«, tur. av »Iov« + tur. suf. -ci.

V. avdzibasa, avdziluk.

avdziluk m (tur.) lovljenje, lovstvo, bavljenje lovom.

< .tur. avCtltk (avct-ltk) v. avdzija + tur. suf. -lik.

avet i avet m (ar.) prikaia, utvara, strasilo. - »Je Ii to covek iIi a v e t« (Jaksic II 468); »Kakay je kao a v e t« (u ob. gov.). < tur. atet »nesreca; mitolosko bice u obliku krilatog lava« (u pers. atet »nesreca«) < ar. aft »nesreca: cudo« - Mislim da rijec »avet« etimoloski nema nikakve veze sa ar. r ijeci l),ayala (t) »prividenje, utvara« (sa lrojom je dovode u vezu Danicic, Miklosie, Rj. JAZU, Marjanovic i dr.), posto nema potvrde ni dokaza 0 tome da je od »hajalet« mogao nastati oblik »avet«, a sarno istovjetnost znacenja ne moze sluztti kao osnov takvom tumacenju.

aviStan adj., mahnit.

Izv. od avet (v.)

avetati -tarn, mahnitati, govoriti. kojeSta, raditi kojesta.

Izv. od avet (v.)

avetinja (havetinja) f (ar.) 1. prikaza, utvara.

2. osoba luckasta, lake pameti, koja slabo shvaca.

Izv, od avet (v.)

avlat, v. halvat

avlija f (grc.) kucno dvoriste ogradeno zidom. - »N a a v I ij i demirli kapija« (M. H. III 215).

< tur. avlt < g1'c. acli.

avlija, v. havlija

avra, v .havra

106

avra.nija, v. havranija

avret m (ar.) stidna mjesta na covjecijem tijelu koia treba pokrivati.

< tur. avret < ar. saurrii.

iivs, avsana itd. v. haps, hapsana itd.

iiza m (ar.) Clan otibora, vijeea, komisije itd.

< tur. dza, istog znacenja < ar. pl. a'Q,a', sing. 'uQ,w »tjelesni organ, ud, dio tijela«. Ar. plural upotrijebljen u tur. i nasem jeziku kao sing.

~b~(azap m (ar.) 1. muka, patnja; azab ciniti »muciti, patiti«; na azabu biti »biti na muci«.

2. kazna na onom svijetu. - »Za grljeh bit' a z a b« (Nar. bl. 314).

< tur. azab, azap < ar. 'agab.

Azabagic, v. azap

iiziid indecl. adj. (pers.) slobodan, osloboden (iz ropstva), dzad uCiniti, »oslobiditi, pustiti na slobodu«, - »Ja cu agu a z a d u c i nit i« (M. H. III 271).

< tur. azad < pers. uzud »osloboden«,

azap, azab m (ar.) 1. pripadnik posebnog roda vojske u Tur. Carevini. Azapi su u mornarici sluzili kao puskari, a u kopnenoj vojsci kao pjesadija. Azapi su drzali i strazu u utvrdenim gradovima, kulama i na mosto- 1)ima. Njihovi zapovjednici zvaIi su se dzapaga, dzabaga. Otud prezime Azapagic, Azabagic.

2. nezenja, be car.

< tur. azap, azab, sa znacenjern kao gore pod 1. < ar. 'azab »nezenja, becar«,

V. Azapagic.

Azapagic, v. azap

azbasca· i az-biisca, v. hazbasca

Azbukovica f (ar.ssrp. hrv.) oblast u zapadnoj Srbiji, izmedu Drine, planine Jagodnje, Sokolskih planina i Medvednika.

Hibr. rijec: Has-Bukovica »carski posjed,. imanje Bukovica«, tur. has. « ar. IJ,a$$) »carski posjed, carsko irnanje«, v. has.

azdisati -isem, pomamiti se, postati obijestan.

< tur. azdt, 3. lice sing. perf. od azmak, »pomarniti se, postati obijestan«

V. azgin, azginluk.

azgin adj (tur.) pomaman, obijestan, bijesan, nemiran, udarljiv. - »A z gin Vlasce od ade krvave« (K. H. I 439); »Dvorbu dvori a z gin Marijane, / a u Lici Liekog Mustajbega« (Muz. zap. Inst. 59).

< tur. aZgtn, adj. izv. od azmak »pornarniti se, postati obijestan«,

azginluk m (tur.) obijest, pomarna, bijes.

< tur. azgtnltk (azgm-ltk), v. azgin + tur. suf. -lik.

bimut m (ar.) astronomski kut na krugu horizonta ~zmedu merdijana posmatracevog stoji§ta i vertikalnog kruga posmatrane zvijezde.

< ar. pl. as-sumut, sing. as-samt »azimut«, osn. zn. »stra-: na«

Aziz hipok. Zisko (ar.) musl. musko ime.

< ar. rAziz, lieIliO ime, »Mocni, Dragocjeni, Omiljeni«,

Azlza hipok. Ziza (ar.) musl. zensko ime.

Muskom imenu Azlz (v.) dodan nas nastavak za z. rod.

azizallih! (azrz AlHih! interj. (ar.) Alah je mocan! sto se izgovara kada se euju prve rijeci mujezina sa minareta. - »Kad mu-

Azrall

jezin sa munare javlja, f da jacija na mahale pada, / »a zi z- A 11 a h!« svako tiho sapee« (Sevd. 123).

< tur. azizalldh! < ar. raziz »mocan, ugledan« i ar. Alliih »bog«.

azizija (azizija-fes, azezija) m (ar.) ursta [esa kakav je nosio sultan Abdul-Aziz (1861-1876), po kome je i naziv dosao. Bio je u obliku cunja. - »... trgoveica Ili esnafica u eaksirama i f e sua z i z 1 J 1« (Zembil] III 113); »Na glavi mu fesic az e z i j a, / azezija iIi medeIija: (pogresno »medelija« mjesto »medzidija«) (1. Z. I 230). < tur. aziziye [es »Ies oblika Sultan-Azizovog fesa«; imenu Aziz dodan ar. adj. suf. -iyye.

lizluk m (tur.) 1. cigaraluk, cigarluk.

2. grIo, usia, odnosno otvor u nekog predmeta kroz koji se puni: otvor kod vodenog suda kroz koji se sipa voda, otvor u staroj pusci kuda se nasipa barut itd.

3. onaj dio predmeta koji se pri upotrebi stavlja u usta: dio cibuka ili dio muzickog duvackog instrumenta koji se stavl;a u. usta.

< tur. agtzltk (agtz-ltk) sa istim znaeenjima kao u nas, tur. agtz »usta« + tur. suf. -Uk.

azman m (tur.) neutucen ovan, praz.

< tur. azman, istog znacenja ; osn. zn.: »veoma krupan«.

3zna, aznadlir, v. hazna, haznadar Azra (ar.) musl. zensko ime.

< ar. rA4ra', lieno ime, >'Djevojka, Djevica«,

Azrail m (jevr.) ancfeo smrti. - »Nile lahko umrijet, A z r ail a podnijet« (Nar. bI. 311).

107

A:t.l"Iiilovo iiko

< ar. 'AZTCi'tl < [evr.

Azrailovo iiko n, suncokret, Helianthus a'ltnuus L.

Nazvano po Azrailu (v.) andelu smrti (tj. slicno strasnorn oku andela smrti).

azretlija, v. hazretLija

azul biti, biti svrgnut, smijenjen sa poloiaja.

< tur. azil < ar. 'azl »udaljiti, odstraniti«.

V. mazul.

izur, :izurala, v. hazur, hazuraia azurati, azurat! se, v. hazurati, hazurati se

lbiir, azura m (pers.) nebesko plavetnilo.

< pel's. liizwerd »plava boja (kao sto je boja neba iIi mora). V azuran.

/

ilzuran adj. (pers.) plav, boje plavetnila neba.

Izv. od azur (\'.)

aiEdilha i itidaha, azdilja (hazdilja) f (pers.) ogromna neman ko]« proztiire ljude i zivotinje. - »Pa na dzi di od a Z d a h e glava« (K. ·H. I 353); »u vodu [e nesita a z d a h a, / sto prozdire konje i junake« (Vuk II 34); »1 na dzidi od a Z d a j e glava(K. H. I 354); »Ovdje irna jama bezdanica, / A u jami nemila h a z d a j a« (M. H. I 145).

< tur, ejderha, ejdeha < pers. ezderhii, ezdehii, eider »zmaj, rnitsko bice zmljolikog oblika sa nogama, krilima i sa jednom iii vise glava«.

V. azder, ezdel ije, ezder.

azdelije, azdalije, v. ezderlue azder m (pers.) isto !lto i azdaha. < pel's. eztler, v, azdaha,

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->