P. 1
Maturski Rad OKEANIA by KuNc

Maturski Rad OKEANIA by KuNc

|Views: 1,781|Likes:
Published by Ismar Kunc
Oceanija .... by KuNc
Oceanija .... by KuNc

More info:

Published by: Ismar Kunc on Apr 28, 2010
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

05/22/2013

pdf

text

original

GIMNAZIJA RIZAH ODŽEČKIČ DRUŠTVENO IZBORNO PODRUČJE PREDMET : GEOGRAFIJA

OKEANIJA
(MATURSKI RAD)

MENTOR: Kadić Mirzan,prof.

Školska godina 2009.-2010. Maj., 2010. Zavidovići

UVOD

Kao što je predviđeno i planirano u planu i programu u srednjim školama, svaki učenik je dužan i obavezan da uradi i odbrani maturski rad iz predmeta koji sam odabere. Budući da sam ja učenik koji pohađa društveno izborno područje imao sam izbor da izaberem temu maturskog iz predmeta geografija, historija i sociologija. Maksimalnim zalagenjem, uz neizostavne prijedloge i sugestije profesora, sa izradom maturskog rada, učenik je obučen i spreman, da kvalitetno odbrani temu maturskog rada. Odabirom teme „OKEANIJA“ nastojao sam da uz svoje stečeno geografsko znanje, uz mentorsku pomoć profesora, analiziram i proučim svu dostupnu geografsku, ostalu naučnu, stručnu literaturu i ostale izvore u kojima se tretira problematika tog prostora. Čitanjem, analiziranjem i proučavanjem date i dostupne literature, uvidio sam da je taj prostor veoma interesantan i poseban, kako sa prirodno-geografskog aspekta tako i sa društveno-geografskog aspekta, što me je dodatno zainteresiralo i aktiviralo da što bolje analiziram, proučim i objedinim tretiranu problematiku u svom maturskom radu. Tema mog maturskog rada „OKEANIJA“, kako se iz samog imena teme može vidjeti, obrađuje prostor okeanije sa prirodno-geografskog i društveno-geografskog aspekta. Cilj izrade ovog maturskog rada jeste, prvobitno da odgovorim obavezi maturskog rada, kojim sam dužan položiti kao završni ispit prije završetka srednje škole, te da upotpunim i potkrijepim svoje znanje o ovo području.

2

1. GEOGRAFSKI POLOŽAJ, PROSTORNI OBUHVAT I VELIČINA OKEANIJE

1.1 Prostorni obuhvat okeanije Istočno od japanskih, filipinskih i indonezijskih otoka i Australije otvaraju se široke nepregledne površine najvećeg okeana na našoj planeti. Tihog ili Pacifičkog okeana, koji obuhvata više od 1/3 površine zemlje(oko 165 miliona km²) više od svih kontinenata zajedno. Sav taj golemi okeanski prostor „posut“ je mnogobrojnim otocima i otočnim skupinama posebno u njegovom zapadnom i središnjem dijelu( u širem prostoru sjeveroistočno od Australije), koji je se sjeveroistoku završava Havajskim, a na jugozapadu Novozelandskim otocima. To je jedinstven otočni svijet Pacifika, u regionalno-geograskoj literaturi izdvojen pod imenom OKEANIJA. OKEANIJU čini više od 10.000 otoka, pojedinačnih ili razbacanih u otočne skupine, međusobno različite po svom položaju, veličini, postanku, naseljenosti i drugim obilježjima.

1.2 GEOGRAFSKI POLOŽAJ I VELIČINA OKEANIJE

Okeanija se prostire od 29º S.G.Š. do 53º J.G.Š. i od 130º I.G.D. do 105º Z.G.D; Ukupna površina svih otoka Okeanije iznosi oko 1.255.000km² i u upoređenju sa površinom Tihog Okeana je relativno vrlo mala. Najveći broj otoka Okeanije nalazi se u središnjem i jugozapadnom dijelu pacifika. Krajnji istočni otoci okeanije su otočna skupina Tuamotu, odnosno u širem smislu otoci Sala-y Gomez i Isla de Pascua, koji pripadaju Čileu. Najsjevernija otočna skupina okeanije su Havajski otoci (49-ta država SAD-a), a najjužnija otoci Mascquari, koji pripadaju Australiji. Zapadnu granicu Okeanije čini dio otoka Nova Gvineja (istočni dio otoka pripada državi Papua Nova Gvineja), otočna grupa Palau i Marijanski otoci. Analogno tome, naziv Okeanija prostorno je samo djelimično tačan jer okeanija obuhvata samo manji dio Pacifičkog okeana, odnosno samo dio pacifičkog otočja. Ovo s toga što okeanija ne pripadaju Algutski,Kurilski, Japanski, Filipinski i Indijski otoci kao druga otočja i otoci zajedno od obala sjeverne i južne Amerike (Clipperton, Uskršnji otoci, Galapagos, otoci J.Fernandez i dr.). U geografskoj i drugoj literaturi postoji problem gdje spada Novi Zeland, čini li s Australijom jednu cjelinu ili pripada okeaniji? Naše je opredjeljenje, da na temelju prorodno-geografskog kriterija, Novi Zeland treba smatrati dijelom Okeanije. Međutim, neosporno je da u kulturnom, civilizacijskom i drugim aspektima, Novi Zeland čini nerazdvojnu cjelinu s Australijom.

3

Slika 1. Geografski položaj, prostorni obuhvat

Otoci Okeanije predstavljaju dobar primjer geografskih regija kod kojih je moguće utvrditi postojanje stanovite evolucije geografskog položaja i stepena valorizacije, kroz njihovo uključenje u globalne tokove društveno-ekonomskog razvoja tokom historije. Naime, u savremeno doba pacifik postaje prostor povezivanja, a ne razdvajanja, a Okeanija prestaje biti otočje na kraju svijeta, postaje sastavni dio savremenog svijeta u pravom smislu te riječi. Upravo, zbog toga geoprometnog i geostrateškog položaja, političko-geografska i ekonomsko-geografska važnost Australije i Novog Zelanda, te više otoka i otočnih skupina Okeanije, sve više raste. Uporedo s tim, rastao je i interes SAD-a, Velike Britanije i Francuske da prošire svoj utjecaj na otoke Okeanije, što je značajno na današnju političko-geografsku strukturu tog dijela svijeta, stvaranjem većeg broja manjih država i teritorija vrlo različitog političkog statusa, od savremenih nezavisnih država, do teritorijalnih posjeda SAD-a, Velike Britanije, Francuske, Novog Zelanda, Australije i drugih država. PODJELA OKEANIJE S obzirom na geografski položaj, fizičko-geografska i društveno-geografska obilježja, te ekonomski, historijski i kulturni razvoj, Okeanija se, u regionalno-geografskom pogledu, dijeli se na tri velike otočne skupine: Melaneziju, Mikroneziju i Polineziju. Novozelandski otoci, iako pripadaju Polineziji, imaju posebno mjesto u otočnom svijetu Okeanije.
4

Melanezija Otočna skupina Melanezija (crno otočje, od grčkog melas-crn i nesos-otok) naziv je dobila po tamnoj boji kože autohtonog stanovištva. Melaneziji pripadaju otoci u zapadnom dijelu Pacifičkog okeana neposredno južno od ekvatora, tj. Otoci sjeverno i sjeveroistočno od Australije. To su: istočni dio otoka Nova Gvineja, Admiralitetski i Bismarkovi otoci, otoci Nova Britanija i Nova Irska, zatim Solomonski otoci i otoci Santa Kruz, Novi Herbridi, Nova Kaledonija i Fidži. Ukupna površina svih otoka Melanezije iznosi oko 960.000km². Mikronezija Mikronezija (sitno otočje, od grčkog mikros i nesos- otok) pripada nekoliko velikih otočnih skupina malih otoka u zapadnom dijelu Pacifičkog okeana, sjeverno od ekvatora i oko ekvatora (od 25º s.g.š. do 5º j.g.š. i od 130º i.g.d. do 180ºi.g.d.). Mirkoneziju čine: Marijanski, Karolinski, Maršalski, Gilbertovi i Elice otoci, te izolirani otoci Nauru i Okean. Ukupna površina svih otoka Mikronezije iznosi samo 2.700km². Polinezija Polinezija (mnošvo otoka, od grčkog poly-više i nesos-otok) pripadaju otoci u središnjem dijelu i istočnom dijelu Pacifičkog okeana od Havajskih na sjeveroistoku, do Novozelandskih na jugozapadu, te otoka Tonga, Tuvalu i Samoa na zapadu, do istočnih otoka odnosno Isla de Pascua na istoku. Glavne otočne skupine u Polineziji su Novozelandski, Havajski, Christmas, Phenix, Tokelau, Markiški otoci, Tuamotu, Društveni otoci, Kermadec, Kukovi otoci, Tonga i dr. Ukupna površina svih otoka Polinezije iznosi oko 42.000km². Novozelandski otoci imaju zbog specifičnih geografskih obilježja, posebno mjesto u otočnom svijetu Okeanije. Oni se nalaze u jugozapadnom dijelu Okeanije, jugoistočno od Australije. To je arhipelag od nekoliko otoka. S obzirom na veličinu, privrednu razvijenost i druga geografska obilježja najvažnija su dva otoka: Sjeverni i Južni otok, odvojeni Kukovim prolazom. Pored Sjevernog i Južnog otoka ovoj skupini pripadaju i otok Stewart i tzv.Unutrašnji otoci, locirani na plitkom novozelandskom šelfu (Kemdadec, Three, Kings, Catham, Bounty, Antipodes, Snares, Auckland i Campbell).Ukupna površina Novozelandskih otoka iznosi oko 269.00km².

5

3. FIZIČKO-GEORAFSKE ODLIKE OKEANIJE
3.1 Geološka građa i geotektonski sklop Okeanije

Geološka građa i geotektonska struktura otoka Okeanije su vrlo složeni. Na osnovu geološko-geotektonske strukture, izdvajaju se dva tipa otoka Okeanije koje odvajaju tzv. Andezitna ili sialska linija. Sialska linija ili andezitna linija se proteže istočno od Novozelanskiog arhipelaga, otoka Nova Gvineja, Maršalskih, Japasnkih i drugiotoka, poluotoka Kamčatka i južno od Aleutskih otoka.

Slika 2. karta Okeanije

Zapadano od andezitne ili sialske linije otoci su izgrađeni od stijena karakterističnih za obližnja kontinentalna područja, tj.od starih metamorfnih škriljaca,sedimentnih stijena raznih vrsta starosti i porijekla, od eruptivnih stijena sialske grupe, za koju je karakteristično prevashodno andezit. U ovom dijelu Okeanije, pored manji, nalaze se i relativno prostaniji viši otoci. Otoci istočno od andezitne ili sialske linije, s izuzetkom koralnih otoka, izgrađeni su od težih eruptivnih stijena, naročito bazalta, koje pripadaju grupi (Si+Mg).
6

Budući da su kontinenti od sialske (Si+Al), a dno Tihog okeana od sima-mase, andezitna ili sialska linija predstavlja ujedno krajnju ivicu prvobitnog kontinentalnog masiva (Gondvana), koji je u geološkoj prošlosti spajao današnju Australiju, Novu Gvineju, Melaneziju i dio Mirkonezije sa azijskim kopnom. Veliki broj otoka Okeanije, osobito istočno od andezitne ili sialske linije, vulkanskog je porijekla. Izuzev vulkanskih otoka, koji su najvećim dijelom visoki, po Okeaniji je „rasuto“ obilje malih niskih koralnih otočnih formacija. Otoci Okeanije „izrasli“ su sa tzv.pacifičke ploče.
3.2 Geomorfološke karakteristike otoka Okeanije

Reljef otoka Okeanije i njegova evolucija, u velikoj mjeri ovisan je od geološke građe, geotektonske strukture i klmatskih prilika. Reljef visokih otoka Okeanije rezultat je vrlo intezivnih procesa erozije i denudacije, nastalih zbog geološke građe, znatnih razlika u visini, oblinih padavina i visokih temperatura. U brdovitim padinama otoka usječene su duboke doline, koje u svom gornjem dijelu često završavaju strmim kotlinama amfiteatralnog oblika. Takav tipičan otočni vulkanski reljef veoma je zastupljen na Havajskim otocima, posebno na otocima Hawai, Oahu i Kauai. Koralni otoci su prostorno mali, niski, jednostavnije geološke građe i geotektonske strukture. Ponajviše to su atoli-rasparčani vijenci koralnog grebena, koji gotovo zatvaraju u svojoj unutrašnjosti.

Slika 3. Koralni otok Mangaia u Kukovom otočju

7

Slika 4. Pacfički otoci

S obzirom na prirodu otoka Okeanije, rudna bogatstva su relativno skromna. Veća rudna bogatsva (posebno rude obojenih metala: bakar, olovo, cink, hrom) imaju otoci kontinentalnog porijekla na zapadu Okeanije (posebno Nova Kaledonija, Fidži i dr.). Na vulkanskim otocima rasprostranjena su vulkanska aluvijalna tla, koja su jako plodna, a područja njihovog rasprostranjenja, predstavljaju glavna agrarna područja komerecijalnog karaktera. Koralni otoci imaju vrlo siromašno rudno blago, sa izuzetkom fosvata, kojima su osobito otoci Naura, Ocean i Christmas.
3.3 Klimatske karakteristike otoka Okeanije

Klima Okeanije je okeanska, sa relativno uravnoteženim toplotnim i padavinskim režimom. Najveći dio Okeanije ima tropsku prirodu. Pojas uz ekvator je područje ekvatorijalnog zatišja, tj.doldruma, sa visokim temperaturama vazduha i obilnim padavinama tokom cijele godine. Na sjevernoj i južnoj strani, taj pojas okružen je područjima pasata, koji se često sukobljavaju u obliku intertropskog fronta i ugušuju pojas ekvatorijalnog zatišja, dok se nad Okeanijom cirkulacija pasata prepliće s monsunima, kako sa azijskim, tako i sa australijskim. Većina otoka tropskog Pacifika ima prilično ravnomjernu temperaturu tokom čitave godine. Srednje mjesečne temperature kolebaju između 21º i 28ºC. Kolebanja su skoro neznatna na zapadnim otocima Okeanije, gdje je i temperatura morske vode uvijek slana, oko 28ºC.
8

Međutim, padavinske prilike u Okeaniji pokazuju velike razlike. Naime, privjetrene strane otoka imaju znatno više padavina nego zavjetrene. U tom smislu, vrlo su karakteristični Havajski otoci. Tako Waialeale na otoku Kauai na 1.569m nadmorske visine prima godišnje preko 1.200 mm padavina, a Honolulu, na suhom zavjetrenom jugu otoka Oahu prima samo oko 800mm padavina godišnje. Usljed sezonskog pomijeranja intertropskog fronta u Mikroneziji i u drugim oblastima Okeanije sjeverno od ekvatora najviše je kiše u periodu od jula do oktobra, a južno od ekvatora, od novembra do aprila. U samom ekvatorijalnom pojasu, od zapada prema istoku, pojas ekvatorijalnog zatišja i kiša se sužava. Tamo često pušu oba pasata, uporedo jedan pored drugog. Zato su otoci u istočnom dijelu ekvatorijalnog Pacifika prilično suhi, primaju jedva 500 do 700mm padavina godišnje, dok na zapadu, npr. Marijanski otoci, primaju više od 4.000mm padavina godišnje. Sjeverno i južno od 30-te paralele, zapadni vjetrovi sa putujućim depresijama i vrlo promijenjivim vremenom vladaju tokom čitave godine. Na otocima Okeanije vrlo je intezivna ciklonska aktivnost koja se osobito ispoljava između 10-te i 20-te paralele, odakle pušu prema sjeverozapadu kao tajfuni i to u periodu od avgusta do oktobra. Tajfuni ili orkani (huricanos) su praćeni jakim pljuskovima, koji prouzrokuju velike štete.
3.4 Pedografske karakteristike otoka Okeanije

Kvalitet tla otoka Okeanije veoma je zavistan od petrografske podloge. Na vulkanskom i aluvijalnom tlu zemljište je plodno; iako je na mnogim mjestima laterizovano(ispravno), dok je na niskim koralnim otocima zemljište zaslanjeno i neoplodno. Izuzetak su otoci zapadne Okeanije kao što su Nova Gvineja, Nova Kaledonija i Novozelandski otoci.
3.5 Biogeografske karakteristike otoka Okeanije

Biljni i životinjski svijet na otocima Okeanije relativno je oskudan i diferenciran. Vegetacijski pokrov osobito je siromašan na koralnim otocima, gdje obitavaju rijetke vrste, koje su se prilagodile zaslanjenom zemljištu uz obalu mangrovskog tipa, a na sušom zemljištu dalje od obale, rasprostranjena je tipična vlažnoropska šuma. Vlažnotropske šume protežu se i po padinama ostrvskih planina Okeanije. Životinjski svijet otoka Okeanije, osobito zapadnog dijela, uglavnom pripada tzv. australijsko-papuanskog fauni.

9

4. DRUŠTVENO-GEOGRAFSKE ODLIKE OKEANIJE
4.1 Stanovništvo Okeanije

Premda je Nova Gvineja bila naseljena, vjerovatno u isto vrijeme, kad i Australija (prije 60.000 godina), najranije poznato arheološko nalazište blizu Konedogu-a (Port Moresby) staro je samo 26.000 godina. Druga arheološka nalazišta u planinama prema sjeverozapadu, dokazuju da se oko 8000.g.p.n.e. čovjek proširio po cijeloj Novoj Gvineji. Glavne promjene u tom području dogodile su se, najvjerovantnije, prije 6.000 godina, kada su prenesene pripitomljene azijske biljke i životinje, iako se lovačka i sakupljačka tradicija ranijih vremena i dalje održavala. Većina Melanezijskih otoka je prvi put, najvjerovatnije, tokom drugog i u prvom milenijumu prije naše ere, kada su se tim područjem proširile pomorske trgovačke skupine, koje su širile pripitoljene biljke i životinje, te keramiku koja pripada tradiciji Lapita. Taj australonezijski narod dosegao je do otoka Fidži i na istočnoj granici današnje Melanezije, oko 2000.g.p.n., a uskoro zatim u Polineziju preko otoka Tonga i Samoa oko 1500.g.p.n.e. Upravo na spomenutim otocima, tipična melanezijska materijalna kultura, postepeno se preobrazila u polinezijsku za više od deset stoljeća geografske izolacije. Oko 300.g.p.n.ee predhistorijski Samoanci otplovili su u kanuima na istok, i naselili daleke Markiške otoke. Ti su otoci ključni za razumijevanje polinezijske predhistorije, jer je između 400. i 850.g.n.e. služili kao ishodište prvim naseljenicima koji su nosili svoje susjedne otoke. Tom, uvjetno rečeno, prvom kolonizacijom, Havajski otoci bili su zahvaćeni oko 500.g.n.e., Društveni i Uskršni otoci oko 800.g.n.e., a južni Kukovi i Novozelandski otoci između 500. i 750.g.n.e. Sve ostale veće otočne skupine Polinezije prvi put naseljene, uglavnom, s otoka Samoa i Tonga ili s Društvenih i Markiških otoka između 1000. i 1300.g.n.e. Na tim se malim „otočnim svjetovima“ razvilo mnoštvo veoma nezavisnih kultura, koje su kasnije uništene u dotjecaju s Evropljanima tokom XVII , XVIII i XIX stoljeća. Zbog svojih klmatskih odlika, prostranstva otoka i neobičnog biljnog i životinjskog svijeta, Novi Zeland je svojim prvim polinezijskim doseljenicima bio poseban problem prilagođavanja. Tako se većina pripitomljenih biljaka i životinja karakterističnih za postojbinu predaka na Markišnim otocima, izgubila na putu do Novog Zelanda ili ipak nije mogla podnijeti oštrije klimatske uvjete. Ipak, novozelandska priroda pružala je tim ranim doseljenicima prehrambenu naknadu, u nizu divovskih ptica trkačica, od kojih je najpoznatija Moa. Tako su prvobitni Novozelanđani sa Sjevernog otoka, i sjevernog dijela Južnog otoka postali lovci-ratari. Naselja su bila obalna, ograničena na nekoliko krajeva (krajnji sjeverozapadni dio Sjevernog otoka, krajnji sjeverozapadni dio Južnog otoka). Tokom narednih stoljeća, sve brojnije stanovništvo proširilo se duž obala oba otoka. Kako je čovjek sve više lovio i krčio šume, okolina se postepeno mijenjala, desegnuvši vrhunac u XIV stoljeću, kada dolazi do sveopćeg uništavanja šuma i istrebljenja velike pričije faune. U vrijeme ranog evropskog naseljavanja na Sjevernom i Južnom otoku živjelo je oko 25.000 Maora (narodi istočnopolinezijskog porijekla), koji su živjeli na lovačko-ratarski način. Dolazak i naseljavanje Evropljanja pratio je brz slom tradicionalnog maorskog društva i kulure. Među domorocima Okeanije, najstariji sloj naseljenog stanovništva čine potomci starih Australida i Negrita.
10

Najveći dio Melanezije danas naseljavaju tzv. Okeanski crnci. Smatraju ih i mješancima Australida i Negrita. U okviru melanezijske grupe izdvajaju se: novokaledonski, negritski, papuanski i pravi melenezijski tip. ki, Pravi Melenezijci(Melanezidi) preovladavaju na sjevernim, isto istočnim i sjevernoistoč istočnim obalama Nove Gvineje, te sjevernim i isto nim otocima Melanezije.U nim istočnim njihovim fizičkim crtama, kulturi i jeziku(govore melanezijskom grupom jezika), kim melanezijskom antropolozi i etnolozi sagledavaju utjecaj indonezijsko protomalajskih elemenata iz indonezijsko-protomalajskih jugoistočne Azije. Dok je protomalajski element, naselivši se po otocima Okeanije u Melaneziji, naišao na staro tamnoputo stanovništvo i s njim se izmiješao, on je Mikroneziju zatekao još izmiješao, nenaseljenu. Zato su današnji Mikronezijci veoma slabi. Mikronezijski jezici pripadaju malajsko-polinezijskoj grupi jezika, ali se me usobno znatno razlikuju, što je dokaz polinezijskoj međusobno da pojedini mikronezijski narodi žive ve dugo odvojeni jedni od drugih, rasuti po već vojeni malim i međusobno udaljenim otocima. usobno Najmlađi domorodački naseljeni slo u Okeaniji su Polinezijci (Polinezidi). Njihova ki antropološka obilježja, jezik (malajsko polinezijska grupa jezika), doma životinje i (malajsko-polinezijska domaće kulturne biljke ukazuju da su indomalajskog porijekla. Narječja Polinezijaca se e Narječja međusobno malo razlikuju, što zna i da nije prošlo mnogo vremena otkako su se usobno znači doselili na ove otoke.

Slika 5. Polinezija je prema opć definiciji sastavljena od otoka koji se nalaze unutar trokuta općoj

11

Naseljavanje Polinezije izvršeno je u više slojeva. Istočna Polinezija bila je u cjelini naseljenja kasnije od zapadne. Centar naseljavanja bili su otoci Tonga i Samoa, odakle se naseljavanje proširilo na Markiške otoke, zatim na Novi Zeland, a još kasnije na Havajske otoke. Uopćeno uzevši, Polinezijci su razvili znatno veću kulturu, jer se u svojoj religiji i društvenom uređenju, postigli viši stupanj od ostalih stanovnika Okeanije, koji su duboko čamili u civilizaciji kamenog doba. Kontakt sa civilizacijom bijelaca najmanje je bio presudan na Polinezijce. Evropeizacija starog stanovništva na Havajskim i Novozelandskim otocima, praćena je s malo poremećaja. Drugačija je situacija u Mikroneziji, u kojoj se proces odvijao uz velike potrese. To važi jos više za Melaneziju i njeno tamnoputo stanovništvo. Govoreći općenito, radi se o stanovništvu koje je u rasnom, jezičkom i religijskom pogledu, vrlo složeno. Najveći dio stanovništva Okeanije živi uvjetima opće društveno-ekonomske nerazvijenosti, i velike teritorijalno-političke podijeljenosti. Na osnovu UN-a možemo zaključiti, da je razvoj stanovništva Australije i Okeanije od 1650. do 1850. Godine, bio stagnantan. Za cijelo to vrijeme broj stanovnika je iznosio oko 2 miliona. U drugoj polovini XIX stoljeća započeo je ubrzaniji razvoj stanovništva. Tako je od 1850. do 1990. Godine, porast stanovništva Australije i Okeanije inteziviran, sa oko 6 miliona u 1850. godini, na oko 28 miliona u 1990. Godini.

4.2 Historijsko- geografski razvoj i suvremena političko-geografska struktura Okeanije Magelanova plovidba oko svijeta preko Pacifičkog okeana početkom XVI stoljeća, zatim kasnije španka, holandska, britanska i francuska putovanja po Pacifiku tokom druge polovine XVI stoljeća i tokom XVII i početkom XVIII stoljeća, doprinijela su pravoj najezdi Evropljana i Amerikanaca, usmjerenoj na istraživanja i kolonizaciju novootkrivenih područja Okeanije. Ekonomski utjecaj kolonizatora u Okeaniji se vrlo brzo uspostavljao (trgovina, plantažerstvo u agrarnoj proizvodnji itd.), dok se je politička vlast vrlo slabo učvršćivala. Tako su Španci čvrsto ovladali, pored Filipinskih otoka u Jugoistočnoj Aziji, samo Karolinskim i Maršalskim otocima. Gvalni konkurenti za vlast u Okeaniji u XIX stoljeću, bili su Britanci i Francuzi, odnosno Britanija i Francuska. Britancki su 1840. Godine zaposjeli Novozelandske otoke i počeli se užurbano naseljavati nakon spoznaja da se za njih interesiraju Francuzi. Na sličan su način Francuzi 1853.godine kolonizirali Novu Kaledoniju i to iz bojazni da ih Britanci ne preduhitre. Francuzi su nešto ranije, 1840.godine, otočje Tahiti stavili pod svoj protektorat, a 1874. godine zaposjeli su sve Društvene otoke. Tako su Britanci i Španci već prisvojili važnije otoke Okeanije.
12

Slika 6. Rat na Pacifiku - američki prijevoznik Operacije 1941-42

Ubrzo nakon ujedinjenja, Njemačka je počela da u Okeaniji vrši svoju političku kolonijalnu ekspanziju. Najprije je 1884. godine zaposjela sjeveroistočni dio otoka Nova Gvineja, a potom otočje Nova Britanija, koje se od tada naziva Bismarkov arhipelag, te još neke manje otoke u drugim područjima Okeanije, koja su tada imala važan geostrateški položaj. Potom je 1899. dodine, od Španije kupila Karolinske i Maršalske otoke i SAD-om podijelila otok Samoa (zapadna Samoa-njemačka, istočna Samoa- američka). Nakon I svjetskog rata Njemačka koloni-jalna vlast u Okeaniji je srušena. Mandat nad njemačkim posjedima, sjeverno od ekvatora (Karolinski i Maršalski otoci) dobio je Japan, a nad zapadnim dijelom otoka Samoa Novi zeland. SAD su relativno kasno uključile u kolonizaciju pojedinih otoka Okeanije. Prvi stalni posjed SAD-a Okeanije bila je pomorska baza Pago Pago u Samoi 1887. Godine. Prvi snažniji prodor SAD-a u Okeaniju započeo je tek 1893.godine, odnosno 1897. godine, kada su konačno učvrstile svoju vlast na Havajskim otocima. Potom su,nakon uspješnog rata sa Španijom 1899. godine dobile Filipine i otok Guam, a od Njemačke preuzele istočni dio otoka Samoa.

13

Slika 7. Zemlje Okeanije

politična Današnja teritorijalno-politična struktura otoka Okeanije je jako složena od samostalnih nezavisnih država od teritorijalnih posjeda prekomorskih zemalja(SAD zemalja(SAD-a, Francuske i Velike Britanije), Australije i Novog Zelanda.

Klasifirajući ih po tom kriterij izdvajamo : i kriteriju

Samostalne države: Fidži, Kiribati, Maršalski otoci, Mikronezija, Nauru, idži, Palau, Papua Nova Gvineja, Salomonski otoci, Tonga, Tuvalu, Vanuatu, Zapadna Samoa i Novi Zeland; Neke od ovih zemalja su u razli različitom ekonomskom i političkom odnosu sa SAD kom om, Francuskom, Velikom Britanijom, Australijom i Novim Zelandom, o čemu će biti riječ pri upoznavanju regionalno geografskih karakteristika svake od regionalno-geografskih samotalnih država Okeanije ponaosob. II) Australijski posjedi: Norfolk, otoci Mascuarie, otoci Lorda Howea i otoci tralijski Ball`s Pyramid. III) Novozelandski posjedi: Kukovi otoci, Niue, otočje Tokelau, je Tokelau,Kermadec i dr. I)

14

IV) V) VI)

VII)

Francuski posjedi: Francuska Polinezija (Društveni otoci, otočje Tuamotu, otočje Tubuai i Markiški otoci), Nova Kaledonija, Wallis i Futuna, te otočje Loyaute i Chesterfield. Britanski posjedi: Pticairn, Ocean, otoci Santa Cruz, Flanning, Washington i neki otoci zajedno sa SAD-om. Američki posjedi: Guam, sjeverni Marijasnki otoci, otoci Midwey, Američka Samoa (istočni dio otočja Samoa), Wake, Baker, Howland Jaevis, Palmyra, Kingman, Reef, otok Johnston, Malden, Starbuck, Caroline, Flint, Vostok i Havajski otoci i dr. Čileanski posjedi: Otoci Isla de Pascaua i Sala-y Gomez.

15

5. REGIONALNO-GEOGRAFSKI PRIKAZ ZEMALJA OKEANIJE

5.1 Republika FIDŽI
Geografski položaj, prostorni obuhvat i veličina

Otočna skupina Fidži nalazi se u zapadnom dijelu južnog Pacifika, između 15º i 20º j.g.š. i 175º i 180º i.g.d. i oko 3.000km sjeverositočno od Australije. Ovo otočje čini više od 300 manjih otoka različitog porijekla, od kojih su najveći Viti Levu (10.027km²) i Vanua Levu (5.342km²). Ukupna površina svih otoka koji pripadaju Republici Fidži iznosi 18.376km² (rang veličine:152. država svijeta).

Slika 8. Prostorni obuhvat republike Fidži

16

Najvažnije prirodne odlike Veći otoci koji pripadaju Fidžiju vulkanskog su porijekla, izgrađeni su na prvobitnoj kontinentalnoj platformi i građeni od metamorfnih stijena. Imaju brdovit i vrlo dinamičan reljef (Mt. Victoria 1323m na otoku Viti Levu). Najveći broj ostalih otoka su niski, koralni otoci-tipični atoli. Klima ovog otočja je tropska okeanska, vruća i vlažna sa ravnomjernim godišnjim temperaturama, koje se kreću od 23ºC do 26ºC i prosječnom godišnjom količinom padavina od 2.000 do 3.000mm. Godišnje temreraturne amplitude su male. Istočne strane otoka izložene su utjecaju vlažnih pasatskih vjetrova, te zato i primaju veće količine padavina (preko 3.000mm) sa velikim brojem kišnih dana (oko 250 dana). U zapadnim dijelovima otoka kiše je manje (manje od 2.000mm) i sa manjim brojem kišnih dana (manje od 170 dana). Kao rezultat djelovanja vlažnih pasatskih vjetrova na istočnom dijelu otočja rasprostranjene su bujne tropske šume (prašume), dok sjeverozapadanu stranu otoka pokrivaju savane. Socijalno-geografske odlike Republika Fidži imala je tokom posljednjeg stoljeća, vrlo dinamičan političkogeografski razvoj. Najprije je, od 1874. do 1970. godine bila britanska krunska kolonija od kada je nezavisna, proklamirana kao ustavna monarhija u Commonwealth-u (sve do 1987. godine). Od 1987. godine službeno je Republika Fidži ( Na Matanitu Ko Viti-originalno fidžijsko ime). Godine 1997. ponovo je postala članica Commonwealtha. U administrativno-političkom pogledu zemlja je podijeljena na 4 okruga i 14 provincija. Prema podatcima za 2001. godinu Republika Fidži je imala 827.000 stanovnika (rang veličine: 152. zemlja svijeta), sa prosječnom gustinom naseljenosti od oko 45,3/km². Razmještaj stanovništva je neravnomjeran, jer preko 90% cjelokupnog stanovništva zemlje živi na dva najveća otoka Viti Levu i Vanua Levu, a samo 41% u gradovim. Najveće naselje je glavni grad zemlje Suva, a na otku Viti Levu, sa oko 200.000 stanovnika. Republika Fidži ima intezivnu populacijsku dinamiku (prosječna godišnja stopa porasta stanovništva zadnjih desetak godina, iznosila je oko 1,7%), koja je rezultat visokog prirodnog priraštaja od 2,0% godišnje. Stanovništvo Republike Fidži je vrlo mlado (samo oko 3% ukupnog stanovništva je starije od 65 godina). Većinu stanovništva čine Fidžijci-Melanezijci (oko 51%) i potomci Indijaca (43%), koje su Britanci doveli kao radnu snagu na plantažama. Značajno je napomenuti da postoje velike vjerske, jezičke, socijalne i kulturne razlike između Fidžijaca i Indijaca, koje onemogućavaju njihovo miješanje i suživot. U religijskoj strukturi dominiraju protestanti (53%), dok hindusi čine 38%, a muslimani 8%. Službeni jezici fidžijski i engleski.
17

5.2 NOVI ZELAND
Geografski položaj, prostorni obuhvat i veličina

Novozelandsko otočje nalazi se u jugozapadnom dijelu Pacifika oko 2.000km jugoistočno od Australije. Sastoji se od dva veća otoka: Sjevernog (114.597km²) i Južnog otoka (151.757km²), te otoka Stewart (1.746km²) i otočne skupine tzv. Unutrašnjih otoka lociranih na plitkom novozelandskom šelfu (Kermadec, Three, Kings, Chatham, Bounty, Antipodes, Snares, Auckland i Campbell) i otočnih teritorija (Cookovi otoci, otok Niue i otočje Tokalau). Ukupna površina Novozelandskih otoka iznosi 270.534km² (rang veličine: 74.zemlja svijeta).

Slika 9. Prostorni obuhvat Novog Zelanda

18

Najvažnije prirodne odlike Kako po svojoj geološkoj strukturi tako i po petrografskom sastavu Novozelandski otoci su mlađi od Australije. Na Novozelandskim otocima su mnogo više rasprostranjeni mlađi sedimenti, a planinske morfostrukture nabrane su tokom jure i krede, a potom u pliocenu. Otoci su bili izloženi djelovanjem vrlo intezivne vulkanske aktivnosti još kroz čitav pliocen, a na Sjevernom otoku i danas. Tako središnji dio Sjevernog otoka predstavlja vulkansko visočje sa vulkanskim jezerima, gejzirima, ugaslim i aktivnim vulkanima kao što su: Reapehu (2.797m), Ngauruhoe (2.291m) i dr. Novozelandski otoci leže na podmorskom hrptu, sa jezgrom od paleozojskih i mezozojskih stijena, Duž Sjevernog i Južnog otoka proteže se planinski lanac Novozelandskih Alpa koji predstavlja nastavak vjenčanih planina sa otoka Melanezije. Novozelandski Alpi na Sjevernom otoku proteže se uglavnom pravcem SZ-JI, a najviši vrh je Ruapehu (2.797m), dok se na Južnom otoku protežu pravcem SI-JZ, a najviši vrh je Mt.Coock (3.748m). Sjeverni otok je brdsko-ravničarski, a Južni planinski. Najprostranije ravnice i nizije su: nisko uravnjeno Aucklandsko primorje , zatim ravnica rijeke Waikato na Sjevernom, te Kanterburijska ravnica između Dunedin i Christchurcha. Tokom pleistocena Južni otok, posebno prostor Novozelandskih Alpa, bio je zahvaćen vrlo intezivnom glacijacijom (dolinski cirkovi, morene, fjordoci, rijasi, jezera i dr.). Klima je okeanska, na jugu prelazi u subantartičku, a na sjeveru u subtropsku. Dakle, na Sjevernom otoku klima je topla okeanska, sa srednjom godišnjom temperaturom od 10,5ºC i godišnjom količinom padavina od oko 2.000mm(Auckand 11ºC srednja godišnja temperatura i 1.240mm padavina godišnje, najtopliji mjesec je juli 19,5ºC), dok je na Južnom otoku hladna okeanska klima sa srednjom godišnjom temperaturom od 4,5ºC i godišnjom količinom padavina od oko 1.000mm (Dunediin 6,1ºC srednja godišnja temperatura i 940mm padavina godišnje). Značajno je napomenuti da zapadne strane otoka primaju veće količine padavina od istočnih zbog utjecaja zapadnih vjetrova. Krajnji južni djelovi Južnog otoka imaju subantartičku maglovitu i hladnu okeansku klimu, a krajnji sjeverni dijelovi Sjevernog otoka mediteransku klimu.

19

Socijalno-geografske specifičnosti Novozelandske otoke je prvi otkrio Nizozemac Tasman 1642. godine, a nakon njega, u vrijemenu od 1769. do 1777. godine, više puta ih je posjetio Cook. Od 1838. do 1907.godine, Novozelandski otoci bili su britanska krunska kolonija, a od 1907.g. de facto nezavisna zemlja sa statusom dominiona od 1931.godine, od kada je i nominalno nezavisna zemlja. Po uređenju je parlamentarna ustavna monarhija u Commonwealth-u. Glavni grad Novog Zelanda je Wellington sa 340.000 stanovnika. U administrativno-političkom pogledu Novi Zeland je podijeljen na 16 regiona.

Prema podatcima za veličini: 120.zemlja stanovnika na km²). otoku i to najviše u velika.

2005. godinu Novi Zeland je imao 4.092.900 stanovnika(rang u svijeta). Novozelandski otoci su vrlo rijetko naseljeni (14 Više od 75% stanovništva Novog Zelanda živi na Sjevernom primorskom pojasu, gdje je gustina naseljenosti stanovništva

Novi Zeland ima umjeren porast stanovništva, koja je u zadnjih desetak godina iznosio prosječno godišnj oko 1,1% i rezultat je prirodnog priraštaja i imigracije (pozitivna migracijska bilansa od 0,4% godišnje). U etničkoj strukturi stanovništva dominantni su Novozelanđani evrospkog porijekla (većinom britanskog), koji čine oko 74% ukupnog stanovništva (oko 85% su rođeni u Novom Zelandu), zatim 10% Maori, starosjedioci polinezijskog porijekla sa Samoe i Kukovih otoka, te 4% Polinezijci i dr.

20

5.3 ZAPADNA SAMOA
Geografski položaj, prostorni obuhvat i veli veličina

Samoanski otoci nalaze se u zapadnoj Polineziji, sjeverno od ot otoka Tonga, između 13º i 15º j.g.š. Politi š. Politički, ovo otočje je podjeljeno na Zapadnu Samou je (Nezavisna država Zapadna Samoa) i Istočnu Samou (pripada SAD to je Američka nu SAD-u, Samoa). Zapadna Samoa sastoji se od dva otoka: Savaii (1.708 km²) i Upolu (1.123 km²), i 7 manjih otoka: Apolina, Manono, Nausafez, zatim Fuanutapu, Nu`ulua, i Nu`utele. Ukupna površina otoka koji pripadaju Zapadnoj Samoi iznosi 2.842 km² pripadaju (rang veličine: 165. zemlja svijeta). ine: Najvažnije prirodne odlike Ovi otoci su uglavnom vulkanskog porijekla izgra eni od bazalta i granita, i čine izgrađeni najviše dijelove podmorskog planinskog grebena zapadnog Pacifika. Na otocima ima više aktivnih i uguslih vulkana, posebno na otocima Savaii i Upolu. Otoci su okruženi koralnim grebenima.

Slika 10. Prostorni obuhvat države Zapadne Samoe .

Klima je tropska okeanska, žarka i vlažna, sa srednjom godišnjom temperaturom od 27ºC, uz mala sezonska kolebanja, i godišnju koli inu padavina od 3.000 do količinu 5.000mm. Kišna sezona je od novembra do aprila mjeseca, kada pušu sjeverni i zapadni vjetrovi. U periodu od maja do oktobra mje ca preovladavaju jugoisto mjeseca jugoistočni pasati, kada se izlučuje i manja koli uje količina padavina. Rijeke na otocima su kratkog toka i obiluju vodom. Tla su laterina i plodna. Najplodnije su aluvijalne ravni na otoku Upolu.

21

Najveći dio otoka prekriven je bujnim tropskim šumama, a na obalnim područjima kokosovom palmom. U priobalnim ravnicama na geomorfološki i pedološki povoljnijim prostorima uzgajaju se komercijalne poljoprivredne kulutre. Socijalno-geografske specifičnosti U periodu od 1899. do 1914. godine otočje je bilo njemačka kolinija. Godine 1914. otok je zaposjeo Novi Zeland. U periodu od 1920. do 1926. godine mandat za stariteljstvo nad Zapadnom Samoom, od strane Lige naroda i UN-a imao je Novi Zeland. Zapadna Samoa stekla je nezavisnost 1962.godine. Po uređenju je parlamentarna monarhija (splet tradicionalnih i parlamentarnih institucija). Služnebi naziv zemlje je Nezavisna država Zapadna Samoa. Glavni grad je Apia na otoku Upolu, koja ima 34.126 stanovnika. U administrativno-političkom smislu Zapadna Samoa je podijeljena na 11 distrikta. Prema podatcima za 2004. godinu Zapadna Samoa je imala 177.714 stanovnika. Naseljenost otoka iznosi 62 stanovnika na km². Više od ½ ukupnog stanovništva živi na otoku Upolu. Stanovništvo živi uglavnom na obali, gdje se na tradicionalan način bavi uzgojem prehrembenih kultura i ribarstvom. Stanovnici su Samoanci (Polinezijci), koji čine oko 90% stanovništva. Na Zapadnoj Samoi žive i tzv. Euronezijci-mješanci, koji čine oko 9% stanovništva. Stanovništvo živi u hijerarhijski uređenim plemenskim i vjerskim skupinama na tradicionalni način. U religijskom pogledu, većina stanovništva su protestanti (71%). Vrlo visok stupanj nepismenosti, koji je u 2004. godine iznosio oko 35%, ukazuje na nizak obrazovni i kulturni nivo stanovništva. Zapadna Samoa u skupinu zemalja sa najnižm stupnjem urbanizacije (učećše gradskog stanovništva u ukupnom iznosi samo oko 20%). Savremene privredne odlike Zapadna Samoa ima karakteristike pivrede u kojoj preovladava tradicionalna samoopskrbna poljoprivreda povezanost sa ribarstvom. Poljoprivreda zapošljava oko 58% aktivnih lica i ostvaruje oko 40% vrijednosti BDP zemlje. Glavna poljoprivredna djelatnost je proizvodnja hrane za vlastite potrebe. Uzgajaju se taro, jams, hljebno drvo, mango, banane i dr. Ta se proizvodnja odvija na sitnim seoskim gazdinstvima na tradicionalan način. Za izvoz najveći značaj imaju kulture: kopra, babane, kakao, kokosovi orasi, kafa i dr.,koje se izgajaju na plantažama. Ribarstvo predstavlja važnu aktivnost stanovništva i značajan izvor hrane. Ribari se na tradicionalan način. Industrija zapošljava oko 10% aktinvnih lica i ostvaruje oko 10% vrijednosti BDP zemlje. Ima karakter sitne industrijske proizvodnje namijenjene isključivo domačim potrebama. Djelatnosti tercijarnog sektora zapošljavaju oko 30% aktivnih lica i ostvaruje oko 23% vrijednosti BDA zemlje. Među njima turizam ima poseban značaj. U strukturi vanjskotrgovinske razmjene, najveći značaj ima kopra i kakao (u izvozu), te naftni drivati, životne namirnice, mašine i transportna sredstva( u uvozu). Najveći dio vanjskotrgovinske razmjene Zapadna Samoa obavlja sa Australijom, Novim Zelandom i Japanom.
22

by KuNc

23

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->