Professional Documents
Culture Documents
UDC 327.51NATO:355/359
530
531
Svoj odbrambeni karakter NATO je crpio iz lana 5. Ugovora, u kome je iskazano da e oruani napad protiv jedne ili vie drava u Evropi ili Severnoj Americi
biti smatran za napad protiv svih njih (...) i da e svaka od njih ako se taj napad dogodi (...) pomoi stranu ili strane ugovornice koje su napadnute preduzimajui odmah,
individualno i u zajednici sa drugim stranama, akciju koju budu smatrale za potrebnu, ukljuujui upotrebu oruane sile u cilju uspostavljanja i odravanja bezbednosti
severnoatlantske oblasti.221 Odbrana i odvraanje se prvenstveno odnosila na doskoranjeg saveznika iz II svetskog rata, a sada glavne pretnje po bezbednost Zapada
Sovjetski Savez (SSSR).
Sluei kao mesto za konsultacije (transatlantski politiki forum) Alijansa je omoguavala svim ugovornim stranama da na jednom mestu raspravljaju o svim bitnim pitanjima koje se tiu njihove bezbednosti (lan 4. Ugovora).222
Formiranjem NATO, drave s obe strane Atlantika su postale jedinstvene po pitanju bezbednosti i odbrane. To jedinstvo prvenstveno je bilo determinisano spoljnom
bezbednosnom pretnjom, koju je predstavljao SSSR. Pretnja po bezbednost Zapadne
Evrope i strah od izbijanja rata sa Sovjetskim Savezom predstavljali su odluujui faktor
ujedinjenja razliitih interesa Zapadne Evrope i SAD. Iako nominalno predvien kao savez jednakih, potpisivanjem Vaingtonskog ugovora, SAD su neosporno postale vodea
sila u savezu, glavni pokreta i kreator politike Saveza, te veoma znaajan i dominantan
inilac meunarodnih i evropskih odnosa.223
Iako jedinstveni naspram svog ideolokog suparnika (SSSR), prilikom analize samog NATO tokom hladnog rata uviamo, da on nije bio tako jedinstven i monolitan
iznutra. Tako moemo izdvojiti nekoliko vanijih problema koji su potresali NATO.
Problemi su se odnosili na stalno pitanje reforme NATO, pitanje posedovanja i upotrebe nuklearnog oruja, kao i kontrole nad njim, te na pitanje vee podele odgovornosti
prilikom sprovoenja odluka i obaveza Saveza.224
221 Severnoatlantski ugovor, Milinkovi Branislav (ur.), NATO i Partnerstvo za mir, Meunarodna politika, Pravni fakultet, Fakultet politikih nauka, Institut za meunarodnu politiku i privredu, Centar za
strategijske studije, Beograd, 1996, str. 207210.
222 lan 4. Severnoatlantskog ugovora: Ugovorne strane savetovae se meusobno kad god po miljenju ma koje od njih budu ugroeni teritorijalni integritet, politika nezavisnost ili bezbednost ma oje
od potpisnica. Ibid., str. 208.
223 To se odmah dalo primetiti jer je Amerika u najveoj meri doprinela stvaranju Savezne Republike
Nemake (1949. godine) koju je nedugo zatim ukljuila (1955. g.) i u sam NATO. Time se nastojalo da
se novostvorene oruane snage SR Nemake ukljue u strukturu NATO i da se njegovi odbrambeni
kapaciteti pojaaju. Potrebi ukljuenja zapadnonemakih odbrambenih kapaciteta doprinela je procena da bi SSSR, u bilo kom buduem ratu, mogao da rauna na nekih 75 divizija, dok bi NATO mogao
da rauna samo na 12. Takoe, SAD su pristale na formiranje NATO uz uslov da se Britanci, Francuzi
i njihovi neposredni susedi saglase sa stvaranjem jedne nezavisne zapadnonemake drave. Gedis
Don L., Hladni rat, CLIO, Beograd, 2003, str. 183.
224 Orli Dejan, Razvoj bezbednosti i odbrane Evropskih zajednica tokom hladnog rata, Nauka,
bezbednost, policija, vol. XIII, no. 2, Beograd, 2008, str. 39-58.
532
Pitanje reforme NATO najvie je bilo aktuelno za vreme mandata arl de Gola,
francuskog predsednika. Francuska se, u okviru NATO, samostalno upustila u reformu
Saveza u nameri da Evropljanima, a time i Francuzima, obezbedi ravnopravan udeo u
upotrebi stratekog nuklearnog oruja. Kako Amerika nije dozvolila razbijanje sopstvenog stratekog monopola Francuska se odluila da raskine strateko partnerstvo ovde
dve zemlja u nadi da e pokrenuti reforme unutar samog NATO. Politikom svrenog
ina, odnosno povlaenjem francuskih oficira iz zajednike komande NATO, marta
1966. godine225 francuski predsednik De Gol je, prema sopstvenom vienju, zapoeo
proces refome NATO. Ipak, ovakva odluka francuskog predsednika nije dovela do reforme unutar NATO kako se oekivalo, a Francuska je izala iz vojne strukture Alijanse
ostavi bez uticaja u vojnom planiranju NATO.
Drugo pitanje, povezano sa prvim, odnosilo se na posedovanje i upotrebu nuklearnog oruja, te na kontrole nad njim. Ono je bilo prisutno tokom celokupne hladnoratovske istorije NATO. Francuska, Nemaka i Italija226 su zajednikim snagama
nastojale da razviju nuklearne snage, ali im to zajedniki nije uspelo.227 Po pitanju
posedovanja nuklearnog oruja, pored Francuske, naroito je bila zainteresovana
Nemaka. elja Nemake da poseduje nuklearne snage proisticala je iz potrebe da
odbrani svoju teritoriju, koja se nalazila na prvoj liniji fronta sa SSSR i Varavskim
ugovorom. Amerikanci su, kada je u pitanju bilo posedovanje nuklearnog naoruanja,
nastojali da uz Britance zadre monopol i nisu imali nameru da drugim dravama lanicama NATO dozvole da poseduju ovo oruje. Tek ponovnim zaotravanjem odnosa
sa SSSR, poetkom 80-ih godina dvadesetog veka, Amerika je, kako bi odrala balans
u nuklearnom naoruanju, dozvolila premetanje228 nukleranog oruja na teritorije
pojedinih drava lanica NATO. Meutim, kontrolu nad upotrebom nuklearnog naoruanja zadrao je NATO.
Tree pitanje odnosilo se na veu podelu odgovornosti u okviru NATO. To pitanje
su esto, krajem 60-ih godina dvadesetog veka, nametale Sjedinjene Amerike Drave.
Kako su se razvijale evropske integracije, naroito ekonomska stabilnost i progres, tako su
SAD sve vie nametale ovo pitanje Zapadnoj Evropi. Amerika je bila zainteresovana za
to da evropske drave lanice preuzmu veu odgovornost prilikom sprovoenja obaveza u
225 Francuske vlasti su verovale da e ove odluke, 1969. godine, iznuditi optu reviziju NATO, jer je
lan 13 Severnoatlantskog ugovora omoguavao raskid Ugovora nakon 20 godina od njegovog stupanja na snagu, a taj vremenski period je bio na isteku. Sutu or-Anri, Neizvestan savez istorija Evropske
Zajednice, CLIO, Beograd, 2001, str. 246-249.
226 Protokol o saradnji u oblasti konvencionalnog i nuklearnog naoruanja, potpisan 28. novembra
1957. godine izmeu Francuske, Nemake i Italije, obavezivao je tri drave da sarauju u okviru NATO
i ZEU, naglaavajui saradnju povodom problema specifinih za evropske zemlje Saveza. Ibid., str. 88.
227 Kasnije je do nuklearnog oruja uspela da doe samo Francuska. Prva francuska atomska bomba
ekspodirala je 13. februara 1960. godine.
228 Premetanje Pering II i Kruz raketa u Veliku Britaniju, Nemaku i Italiju do 1983. godine. Young John,
Kent John, International Relations since 1945 A Global History, Oxford University Press, Oxford, 2004, p. 484.
533
okviru NATO. Evropske drave su, meutim, sve manje bile zainteresovane za to da odvajaju velika sredstva za odbranu i naoruanje. esto su znale da na ovaj zahtev Amerike
odgovore zahtevom za raspodelu nuklearne moi, na ta SAD nisu pristajale.
Ova tri navedena pitanja esto su stvarala nesuglasice u odnosima prekoatlantskih saveznika, ometajui rad NATO, ali nisu nikako dovodila u pitanje njegov raison dtre. Do zavretka hladnog rata evropske drave lanice NATO su, u svojim zvaninim dokumentima,
kao i u istupima predstavnika drava, nedvosmisleno isticale prvenstven znaaj Alijanse u
ouvanju zapadnoevropske bezbednosti i odbrane i naglaavale njegovo jedinstvo.
POSTHLADNORATOVSKI NATO REDEFINISANJE STRATEGIJE I TRANSFORMACIJA
Kraj Hladnog rata i dogaaji koji su ga pratili229 podstakli su proces transformacije
bezbednosnih reima u Evropi i redefinisanje postojeih odnosa unutar samog NATO, kao
i potrebe da se pristupi reavanju nagomilanih problema u neposrednom susedstvu.
U ovom poglavlju pokuaemo da pruimo pregled i analizu unutranjeg razvoja NATO da li je uspeo da usvoji novu, prilagoeniju, bezbednosnu politiku te ta je
uradio kroz sopstvenu transformaciju kako bi se prilagodio novom vremenu i novim
bezbednosnim izazovima.
Promena politikih i bezbednosnih prilika u Evropi zahtevala je prilagoavanje celokupne bezbednosne strategije, kao i politike evropskih drava i regionalnih organizacija
novonastaloj situaciji. Najvea hladnoratovska pretnja izbijanje rata izmeu dva suprotstavljena bloka, predvoena dvema supersilama vie nije postojala. Brojne nove pretnje
zaokupile su panju vojnih i politikih donosilaca odluka NATO (kao i Evropske unije
i SAD). Nove izazove, rizike i pretnje trebalo je definisati, te uspostaviti nove strategije,
procedure i instrumente za njihovo otklanjanje.
Strateki koncept NATO 1991. godine
Severnoatlanatski savez bio je meu prvim organizacijma koje su zapoele temeljno
strateko preispitivanje sopstvenog poloaja i uloge koju imaju u ouvanju bezbednosti
Evrope. Na sastanku Severnoatlantskog saveta, odranom u Rimu 7. i 8. novembra 1991.
godine, efovi drava i vlada NATO usvojili su novi Strateki koncept Alijanse.230 Tvorcima
229 Vakuum moi u Istonoj Evropi nastao raspadom SSSR, Varavskog ugovora, reforme u dravama
Srednje i Istone Evrope te povratak demokratiji i vrednostima trine privrede, ujedinjenje Nemake,
ponovno oiljavanje nacionalnih sukoba na prostorima bivih socijalistikih drava najvidljiviji kroz ratove na tlu bive SFR Jugoslavije. Rotfeld Adam Daniel, New security structures in Europe: concepts, proposals and decisions, SIPRI Yearbook 1991 World Armaments and Disarmament, Stockholm International
Peace Research Institute, Solna, Oxford University Press, 1991, p. 587.
230 The Alliences Strategic Concept agreed by the Heads of State and Government participating in
the meeting of the North Atlantic Council, Rome, 7-8. November 1991, NATO Handbook Documentation,
NATO Office of Information and Press, Brussels, 1999, pp. 281-299.
534
231 Taka 7. i 10. The Alliences Strategic Concept, Ibid., pp. 283-284.
232 Taka 24, Bezbednost i stabilnost drava lanica NATO bie obezbeivani i putem politikih, ekonomski, socijalnih i ekolokih kapaciteta i sredstava, The Alliences Strategic Concept, Ibid., pp. 287-288.
233 Taka 12, The Alliences Strategic Concept, Ibid., p. 284.
234 Osnovni bezbednosni zadaci NATO su: 1) obezbeivanje stabilnog bezbednosnog okruenja u
Evropi, 2) postojanje transatlantskog foruma za konsultacije saveznika, 3) odvraanje, kao i odbrana od
bilo kakve pretnje agresijom teritorijama bilo koje drave lanice NATO, 4) odravanje stratekog balansa
u Evropi. Ibid., pp. 286-287.
235 Pored vojne dimenzije NATO, predvieno je da se bezbednost drava lanica ostvaruje uz
pomo nevojnih (politikih, ekonomskih, socijalnih i ekolokih) instrumenata i sredstava koje stoje
dravama na raspolaganju.
535
daljeg razvoja odbrambene politike NATO,236 odredio je buduu ulogu Alijanse i pokrenuo njenu transformaciju. Transformacija je bila neophodna, jer se Alijansa, nakon gubitka glavnog suparnika (SSSR i Varavski ugovor), nala pred pitanjem daljeg opstanka.
Transformacija Alijanse
Usvajanjem novog stratekog plana za NATO i davanjem novog smisla vojnom
bloku koji je ostao bez svog glavnog neprijatelja inilo se da e, u uzburkanoj Evropi poetkom 90-ih, Alijansa nastaviti miran put transformacije u budunost. No, ispalo je da
je odlazak monog neprijatelja otvorio kutiju u kojoj je bilo mnotvo manjih izazova koji
su mogli da utiu na funkcionisanje same organizacije.
Na scenu evropske bezbednosne strukture iskoraila je Evropska unija, novoformirana organizacija zapadnoevropskih drava koja je svojim dubljim institucionalnim
povezivanjem najavila neke svoje nove ideje i planove koji se tiu bezbednosti Evrope.237
Alijansa je tad uvidela da problemi iz perioda hladnog rata nisu zauvek nestali ve da
e reforma NATO i pitanje vee podele odgovornosti biti neprestana tema za diskusiju u deceniji koja dolazi. Pored Amerike, kao nesumnjivo glavne sile u okviru NATO,
pojavljuje se i udruenje zapadnoevropskih drava koje je htelo da jedinstvenije deluje
u okviru Alijanse, za razliku od hladnoratovskog perioda kada je to bilo vie na nivou
bilateralne saradnje odreenih drava.
Transformacija NATO od tog trenutka zahtevala je i preispitivanje odnosa prema novostvorenoj EU. Sama najava i mogunost da bi EU u nekom trenutku u budunosti uspostavila zajedniku odbrambenu politiku i samu odbranu zabrinulo je elne ljude NATO, ali i
SAD, koji su od sad morali da strepe za prvenstvo Alijanse kao vodee organizacije zaduene
za evroatlantsku bezbednost i odbranu. Svestan toga, ali i svoje celokupne budunosti, NATO
je vrlo agilno krenuo u sopstvenu transformaciju i nametanju svojih ciljeva. Izraena aktivnost
NATO moe da se vidi kroz brojne sastanke Severnoatlantskog saveta NATO (najvieg politikog tela u organizaciji), kroz pokretanje brojnih novih inicijativa, programa i oformljenih
tela koja su trebala da uvrste NATO kao nosioca bezbednosne strukture Evrope. 238
Izdvojiemo u ovom delu rada samo kljune dogaaje koje su obeleile transformaciju NATO tokom 90-ih godina XX veka.
Svesna tendencije samostalnog bezbednosnog razvoja EU, Alijansa je bila prinuena da razvija programe koji bi bili prihvatljivi dravama EU, te da pokua da ih odvrati od
536
zamisli koje su imale o sopstvenom bezbednosnom razvoju. Tako je tokom 90-ih godina
XX veka, kroz tri znaajna sastanka Severnoatlantskog saveta (Brisel - 11. januar 1994,
Berlin - 3. jun 1996. i Madrid - 8. jul 1997. godine) izneto, utvreno i definisano nekoliko novih ciljeva koji su obeleili transformaciju NATO.239
Na unutranjem planu transformacije izneta je ideja o Evropskom bezbednosnom i
odbrambenom identitetu (European Security and Defence Identity ESDI) i njegovom
prateem konceptu Kombinovanih udruenih snaga za posebne namene (Combined Joint
Task Forces CJTF).240 Razvijanje Evropskog bezbednosnog i odbrambenog identiteta
unutar NATO trebalo je da bude osnovni nain prilagoavanja Alijanse bezbednosnim promenama u Evropi, ali i da istovremeno bude instrument odvraanja od ideje autonomnog
evropskog razvoja bezbednosti koji su htele da razviju drave lanice EU unutar NATO.
Ideja ESDI je imala za cilj da omogui evropskim saveznicama da vie doprinesu misijama
NATO, ime bi se dokazali da su spremni da preuzmu i dele veu odgovornost, da vie uestvuju u zajednikoj bezbednosti i da rade na jaanju transatlantskog partnerstva.241 Da bi se
ESDI konkretizovao stvoren je koncept Kombinovanih udruenih snaga za posebne namene. Prema zakljucima donesenim na sastancima u Berlinu i Madridu, njime bi (CJTF) bilo
omoguno stvaranje vojno usklaenih i efektivnih oruanih snaga za operacije koje bi bile
pod politikom kontrolom ZEU.242 Razvojem CJTF podsticao bi se bri razvoj nacionalnih
oruanih snaga i naoruanja u Evropi kako bi bile smanjene razlike u kvalitetu naoruanja i
opreme izmeu drava lanica EU i NATO, te kako bi se izbeglo dupliranje vojnih kapaciteta i sredstava. Ove snage bi se sastojale od multinacionalnih i multifunkcionalnih oruanih
snaga, pod zajednikom komandom i kontrolom ZEU (WEU-led CJTF operations) i bile
bi spremne da u veoma kratkom roku sprovode vojne operacije irokog dejstva.243
Prilagoavanje spoljnim vojno-politikim promenama u istonoj Evropi NATO
je ispratio pokretanjem Programa Partnerstvo za mir (Partnership for Peace PfP).
Program koji je pokrenut u Briselu, januara 1994. godine, predviao je bilateralnu saradnju izmeu NATO i pojedinanih drava biveg socijalistikog lagera u Evropi, kao i
bivih republika SSSR.244 Partnerstvo je prema njenim tvorcima trebalo da prui pomo
239 Dva fundamentalna cilja NATO su: sprovoenje kolektivne odbrane i odravanje transatlantske
veze izmeu severnoamerikih i evropskih saveznika, kao i mesta na kome se obavljaju konsultacije.
240 The Brussels Summit Declaration, NATO Handbook Documentation, op. cit., pp. 326-334.
241 Taka 5, The Final Comminique of the Ministerial Meeting of the North Atlantic Council (including
the Berlin Decision on building a European Security and Defence Identity within the Alliance), Ibid., p. 371.
242 Tokom 90-ih godina XX veka, Evropska unija je je posredstvom Zapadnoevropske unije utvrivala
i vodila bezbednosnu politiku, koja tad nije bila razvijena u obliku kakvu je danas znamo kao Evropska
bezbednosna i odbrambena politika. Otud se u brojnim dokumentima pojavljuje ZEU kao predstavnik i
zastupnik bezbednosnih interesa Evropske unije.
243 Taka 17, The Madrid Declaration, NATO Handbook Documentation, op. cit., p. 399.
244 U Partnerstvu za mir je od 1994. godine prolo vie od 30 drava. Neke od njih su i dalje deo PfP-a,
a druge su postale punopravne lanice NATO.
537
prilikom prilagoavanja i usklaivanja dotinih drava NATO standardima i vrednostima kako bi s vremenom bile ukljuene u samu Alijansu.
Potvrdu svrsishodnosti svoje novopronaene uloge u evropskoj bezbednosti
NATO je dobio sredinom 90-ih godina XX veka. Sukob u Bosni i Hercegovini, gde
meunarodna zajednica a pogotovo EU245 nije bila u mogunosti da pronae mir
nevojnim sredstvima, posluio je Alijansi da na praktian nain akcijom na terenu
opravda svoju ulogu vodee vojno-bezbednosne organizacije na evropskom tlu i nagovesti budue pravce sopstvenog delovanja. Obarajui etiri srpska aviona iznad BiH246
Alijansa je iskoraila, po prvi put u svojoj istoriji, izvan svoji ugovornih okvira. Deviza
Out of Area, Out of Bussines koja je brinula NATO s poetka 90-ih XX veka, mogla
je da se prenebregne jer je NATO, uz svesrdnu podrku SAD, sada bio u stanju da efikasno deluje na odreenu pretnju. Ipak, ako se malo bolje osmotri, svoju mo i efikasnost
NATO je ostvarivao tako to u stvari nije bilo nikoga ko je mogao da mu se suprotstavi.
Evropa je bila slaba, kako istona tako i zapadna, a Rusija, kao naslednica SSSR, bila
je daleko od moi koju je posedovao Sovjetski Savez koji se suprotstavljao Alijansi u
ostvarivanju njenih interesa i ciljeva tokom hladnog rata.
Uspeh koji je postignut u Bosni247 odgovarao je ambicijama i planovima NATO.
Zakljuenje mira koje je pripisano nastojanjima amerikog predsednika i akcijama
NATO avijacije utvrdilo je Alijansu, u tom trenutku, kao dominantnu bezbednosnu organizaciju u Evropi. Pomenuti uspeh je zasenio napore EU da u dogledno vreme uspostavi i razvije neki svoj oblik bezbednosti i odbrane.
Strateki koncept NATO 1999. godine
Prolazei kroz viegodinji period transformacije tokom 90-ih godina XX veka,
NATO je na svoju pedesetogodinjicu imao nameru da utvrdi svoju dominaciju u evropskim bezbednosnim okvirima, da potvrdi veliki broj odluka i programa nastalih u tom
periodu, ali i da pronae nove pravce i ciljeve daljeg razvoja.
Novi Strateki koncept Alijanse, usvojen marta 1999. godine,248 predstavljao je u sutini
nastavak zapoetog procesa transformacija NATO iz 1991. godine. Severnoatlantski savez
je i dalje suoen sa viedimenzionalnim i teko predvidljivim izazovima koji neprestano
245 Evropska unija nije posedovala institucije koje bi se na zadovoljavajui nain bavile reavanjem sukoba, te efikasnu upotrebu postojeih oruanih snaga na terenu. Gnesotto Nicole (ed.), EU Security and
Defence Policy, The First Five Years (1999-2004), EU Institute for Security Studies, Paris, 2004, p. 40.
246 Februara 1994. godine NATO avijacija je oborila 4 aviona Republike Srpske koji su prekrili zabranu letenja iznad UN zona zabranjenog leta u BiH. NATO Handbook, Office of Information and Press,
Brussels, 2001, p. 110.
247 Ugovorom o miru u Bosni i Hercegovini potpisanog u Parizu, 14. decembra 1995. godine, zakljuen
je mir u BiH.
248 Od 23. do 25. marta 1999. godine u Vaingtonu odran je 15. sastanak efova drava i vlada NATO;
u: NATO Handbook, op. cit., p. 21.
538
prete dravama lanicama NATO i/ili se javljaju u blizini evroatlantskog regiona.249 Prema
Konceptu ne postoji samo jedna opasnost po bezbednost drava lanica, ve se govori o itavom spletu terorizmu, sabotai, organizovanom kriminalu, prekidu vitalnih resursa ili
nekontrolisanom kretanju velikog broja ljudi250 koji zahteva iri pristup i kombinaciju vojnih i nevojnih instrumenata i sredstava u njihovom reavanju. Jedan od takvih instrumenata
je bio i ESDI koji je trebao da ojaa blisku saradnju izmeu NATO i (Z)EU.251
Stratekim konceptom iz 1999. godine ozvaniena je i mogunost delovanja
Alijanse izvan okvira lana 5. Ugovora o NATO. Pored kolektivne odbrane, zagarantovane lanom 5, NATO je potvrdio svoju spremnost da sprovodi aktivnosti neregulisane
pomenutim lanom.252 Odluka da se ozvanii mogunost delovanja Alijanse izvan svog
originalnog samoodbrambenog domena uticalo je i bombardovanje SR Jugoslavije
koje je bilo u toku i u kome su uestvovale drave lanice NATO, ali i prethodne aktivnosti koje je NATO sprovodio tokom reavanja sukoba u BiH.
Kako je NATO sad bio spreman da deluje izvan svog osnovnog okvira bilo je nephodno da se naprave planovi kojim bi se izvrilo osavremenjivanje i unapreivanje vojnih
sredstava i kapaciteta drava lanica NATO te Programa Partnerstva za mir. Primeeno
je ranije, ali i provereno tokom sukoba u BiH i sa SRJ, da evropske lanice imaju brojne nedostatke u opremi i tehnologiji, da je loa meusobna saradnja i da u velikom delu
ispoljavaju zavisnost od amerikih vojnih sredstava i njihove pomoi to je inilo evropske saveznike drugorazrednim uesnicima u intervenciji. Tako je za dalji razvoj odbrambenih kapaciteta drava lanica NATO predviena posebna Inicijativa za odbrambene
kapacitete,253 a za drave kandidate je napravljen Plan aktivnosti za ulanjenje. 254
Na sastanku u Vaingtonu NATO je po prvi put svoje lanstvo proirio izvan prostora
Zapadne Evrope. U lanstvo su primljene tri nove drave, lanice biveg Varavskog ugovora
Maarska, Poljska i eka. Alijansa se proirila na Istok i definitivno obrisala granice koje su
postojale u Evropi tokom Hladnog rata, a koje su evropski kontinent delile na Istok i Zapad.
249 Taka 20, The Alliences Strategic Concept approved by the Heads of State and Government
participating in the meeting of the North Atlantic Council, Washington D.C., 23-24. April 1999, NATO
Handbook Documentation, op. cit., pp. 406-429.
250 Taka 24, The Alliences Strategic Concept, Ibid., p. 411.
251 Taka 30, The Alliences Strategic Concept, Ibid., pp. 414-415.
252 Re je o operacijama odgovora na krize izvan teritorija drava lanica NATO (Non-Article 5. Crisis
Response Operations). Take 47-49. The Alliences Strategic Concept, Ibid., p. 421.
253 Defence Capabilities Initiative launched by the Heads od State and Government participating in
the Meeting of the North Atlantic Council, Washington D.C., 24-25. April 1999. Ibid., pp. 430-432. Njome
je trebalo da se uspostavi vea efektivnost postojeih odbrambenih kapaciteta i sredstava, te unapreena interoperabilnost oruanih snaga drava lanica Alijanse.
254 Membership Action Plan approved by the Heads of State and Government participating in the Meeting
of the North Atlantic Council, Washington D.C., 23-24 April 1999; Ibid., str. 433-442. Plan aktivnosti (MAP) je predviao program i listu aktivnosti koje drave kandidati treba da ispune kada se pripremaju za lanstvo u NATO.
539
540
Sa formiranjem ESDP bilo je jasno da NATO nije uspeo da progura svoju ideju
ESDI-ja gde bi sama Alijansa bila krovna bezbednosna organizacija Evrope. Samim
tim morala je da ubudue vodi rauna o interesima EU, odnosno njenih drava lanica
koje su istovremeno bile i lanice NATO. To je usloilo procese dogovaranja i odluivanja u NATO jer od sad Alijansa nije vie bila podeljena, jednostavnim razgranienjem, na evropske i neevropske (SAD i Kanada) saveznike. Sada je nastala nova podela unutar evropskih NATO saveznika na one koje su drave lanice EU i nelanice
EU. Donekle se moe konstatovati da je Alijansa formiranjem ESDP dobila, ako ne
rivala u svojim redovima, a onda bar jednu frakciju koja je pored optih, zajednikih,
evroatlantskih interesa sada imala i svoje sopstvene, ue, interese.
No, da bi NATO i dalje ostao jezgro evropske bezbednosti te da ne bi izgubio prvenstvo u odnosu na ESDP u nekoj daljoj konstelaciji snaga pobrinula se Amerika.259
Uopte, da bi SAD prihvatile ESDP kao evropski projekat, tvorci evropske bezbednosne
politike morali su u samom startu da prihvate nekoliko ogranienja: 1) da nema odvajanja evropske bezbednosti od severnoamerike (No decoupling); 2) da nema dupliranja
vojnih struktura i sredstava NATO i EU (No duplication) i 3) da nema diskriminacije
drava lanica NATO koje nisu istovremeno i lanice EU (No discrimination).260 Ovim
ogranienjima bezbednosna politika EU je povezana i isprepletena sa NATO te se razvoj jedne politike (ESDP) nije mogao drastino menjati bez usklaenosti, saglasnosti
i saradnje druge (NATO).
11. septembar 2001. godine
Drugi dogaaj koji je obeleio dalji razvoj NATO, na razmei XX i XXI veka, bio
je teroristiki napadi na SAD 11. septembra 2001. godine.261
259 Na sastanku amerikog predsednika Dorda Bua i britanskog premijera Tonija Blera u Kemp
Dejvidu, odranom februara 2001. godine, predsednik SAD je nameravao da podri ESDP ukoliko
NATO i dalje bude primarna organizacija za odravanje mira u Evropi i ukoliko ESDP ne bude ugroavao funkcionisanje Alijanse. Naglaeno je da ukoliko Evropljani ele da sarauju sa Amerikom povodom bezbednosnih pitanja, ta saradnja e morati da se odvija preko Alijanse. Ujedno, procena je bila
da bi pomou ESDP Evropska unija mogla da preuzme veu odgovornost u delatnostima Alijanse,
naroito kada je re o misijama upravljanja krizama i spreavanja sukoba. Remarks by the President
and Prime Minister Blair in Joint Press Conference, Camp David, 23. 2. 2001, Internet, http://www.whitehouse.gov/news/releases/2001/02/20010226-1.html, 10/3/2006. i Howorth Jolyon, Keeler John
T.S. (eds), Defending Europe: The EU, NATO, and the Quest for European Autonomy, Palgrave Macmillan,
New York, 2003. p. 111.
260 3 Ds No decoupling, no duplication, no discrimination. Moens Alexander, Cohen Leonard J.,
Sens Allen G: NATO and European Security Alliance Politics from the End of the Cold War to the age of
Terrorism, Praeger Publishers, Westport, Connecticut, London, 2003, p. xxvi; i Gnesotto Nicole (ed.): EU
Security and Defence Policy The first five years (1999-2004), op. cit., pp. 23 and 134.
261 U teroristikom napadu 11. septembra 2001. godine napadnuti su Pentagon i Svetski trgovinski centar.
541
262 lan 5. Severnoatlantskog ugovora glasi: Ugovorne strane saglasile su se da e oruani napad protiv jedne ili vie njih u Evropi ili Severnoj Americi biti smatran za napad protiv svih njih i sledstveno
tome se saglaavaju da e svaka od njih, ako se takav oruani napad dogodi koristei pravo na individualnu ili kolektivnu odbranu, priznato lanom 51 Povelje Ujedinjenih nacija pomoi stranu ili strane ugovornice koje su napadnute, preduzimajui odmah, individualno i u zajednici sa drugim stranama, akciju
koju budu smatrale za potrebno, ukljuujui upotrebu oruane sile, u cilju uspostavljanja i odravanja
bezbednosti severnoatlanlske oblasti. Milinkovi Branislav (ur.), NATO i Partnerstvo za mir, op.cit., str. 208.
263 Pomo je obuhvatala pojaanu razmenu obavetajnih podataka i saradnju, postojanje otvorenih
dozvola za prelet i pristup lukama i aerodromima za vazduhoplove SAD i drugih saveznika koji uestvuju
u antiteroristikim operacijama, kao i angaovanje dela NATO za osmatranje i kontrolu vazduha (AWACS).
Transformisani NATO, op. cit., str. 5.
264 Operacije u Avganistanu zapoele su 7. oktobra 2001. godine. Demonstracija moi je bila veoma brza, a ostvarenje ciljeva polovino. Do kraja decembra 2001. godine sruen je talibanski reim u
Avganistanu, ali nije uhvaen Osama bin Laden, voa Al Kaide. Iako razibijena, Al Kaida nije bila obezglavljena. Bez obzira na to, Amerika je smatrala da je u Avganistanu ostvarila uspeh, ali da rat protiv terorizma jo nije zavren. Ciljevi rata u Avganistanu bili su: 1) iskorenjivanje teroristike mree Al
Kaide u Avganistanu; 2) zbacivanje talibanskog reima koji im je pruao podrku i 3) odvraanje drugih drava od pruanja podrke teroristikim organizacijama. Rotfeld Adam Daniel, Global security after 11 September 2001, SIPRI Yearbook 2002 World Armaments, Disarmament and International Security,
Stockholm International Peace Research Institute, Solna, Oxford University Press, 2002, p. 4.
265 Samit NATO u Pragu odran je 21. i 22. novembra 2002. godine. The Prague Summit and NATOs
Transformation A Readers Guide, NATO Public Diplomacy Division, Brussels, 2003.
542
je zacrtano stvaranje konkretnih snaga koje bi mogle da uestvuju u nekim buduim operacijama (NATO Response Force NRF), napravljeni su planovi za reformu komandne
strukture NATO, odlueno je i da se Alijansa iri dalje na Istok, i omogueno je EU da
ima pristup NATO sredstvima za upravljanje krizama (Berlin plus dogovori).
inilo se da novopostavljeni ciljevi upevaju da kanaliu potrebnu energiju saveznika
ka njihovom ostvarenju i da NATO polako hvata korak sa bezbednosnim promenama u
svetu kada dolazi do jo jednog dogaaja koji podriva jedinstvo saveza.
Irak
Ratu u Iraku stvorio je novu krizu i novu podelu unutar izmeu drava lanica
NATO. Podela na novu i staru Evropu266 paralisala je rad NATO. Alijansa nije mogla da se usaglasi povodom situacije u Iraku i da Americi prui podrku u intervenciji. Podrka Americi i ostalim amerikim saveznicima u Iraku usledila je tek nakon
zavretka glavnih borbenih operacija, i to tako to je NATO, kao organizacija, pruio
neophodnu pomo i opremu Poljskoj kako bi se pripremila i preuzela komandovanje
meunarodnim snagama u centralnom Iraku.267 Kako je Amerika preusmeravala svoje
vojne snage iz Avganistana u Irak, tako je NATO sve vie razmatrao mogunost da preuzme komandu nad Meunarodnim snagama za bezbednosnu podrku (International
Security Assistance Force ISAF) u Avganistanu. To se i desilo 11. avgusta 2003. godine.268 Preuzimanje komande u Avganistanu NATO je zapoeo svoju prvu misiju koja se
odvija izvan evroatlantskog prostora, koja uz velike probleme i dalje traje.
***
Teroristiki napad 9. septembra 2001. godine na SAD; pokretanje rata protiv terorizma269 u Avganistanu; zatim potrage za orujem za masovno unitavanje u Iraku; duboka razjedinjenost drava lanica NATO oko aktivnosti same Alijanse; delovanje izvan
lana 5. (kolektivna odbrana); izlazak izvan tradicionalne, hladnoratovske, evroatlantske
266 Ministar odbrane SAD Donald Ramsfeld oznaio je Francusku, Nemaku i drave koje su bile protiv rata u Iraku kao staru Evropu, dok je epitet nove Evrope dodelio dravama kandidatima za NATO
koje su podrale ameriki rat protiv Iraka. Prema Ramsfeldovoj izjavi, koju je dao u januaru 2003. godine,
centar nove Evrope se premestio na istok kontinenta. ehuli Lidija (ur.), NATO i novi meunarodni odnosi,
Politika kultura, Atlantsko vijee Hrvatske, Zagreb, 2004, str. 143.
267 Predsednik SAD je objavio zavretak vojnih operacija u Iraku 1. maja 2003. godine, a Poljska je
zapoela svoju misiju 14. maja 2003. godine. Information booklet on NATO SHAPE and Allied Command
Operations, January 2004, SHAPE Public Information Office, Brussels, 2004. p. 13
268 International Security Assistance Force (ISAF). Ibid., p. 47.
269 Terorizam je, posle 9. septembra 2001. godine, poprimio drugaiji oblik (po opsegu, dejstvima, rtvama) od dotadanjeg ije reenje se vie nije pronalazilo u pojedinanom delovanju pogoenih drava
kroz akciju civilnih institucija (policije i drugih nacionalnih slubi) ve kroz globalnu akciju zainteresovanih
drava da se suprotstave teroristikim aktivnostim i da uestvuju u ratu protiv terorizma diljem sveta.
543
zone; formiranje bezbednosne politike EU deavanja su koja NATO nije planirao svojim Stratekim konceptom iz 1999-te godine i koji je bilo relativno nov u odnosu na
2003. godinu kada je krenuo rat u Iraku i preuzeta komanda ISAF u Avganistanu.
Konfuzija i mnogobrojna deavanja u kojoj se NATO naao primorala ga je da nastavi sa unutranjim reformama koje su ve krenule od Praga. Prilagoavanje na rastue
i sveobuhvatnije globalne izazove trailo je produbljivanje postojeih odnosa i obaveza
drava lanica. Transformacija vojnih zadataka, struktura i kapaciteta je ubrzavana koliko
god su to mogunosti saveznika dozvoljavale.
U godinama nakon preuzimanja misije u Avganistanu NATO je bio svestan da
je neophodno menjanje postojeeg stratekog koncepta. Alijansa iz 1949-te godine i
Alijansa iz 1999-te godine nisu bile iste, ali i NATO iz 1999-te je bio poprilino razliit
od NATO iz 2003-e godine. Promena bezbednosnog ambijenta menjala je vidokrug,
kapacitete, strukturu, snage i zonu delovanja NATO.
Relativno nov strateki koncept iz 1999-te traio je zamenu, novi strateki okvir,
koji bi regulisao delovanje NATO u XXI veku. Sveobuhvatnim politikim smernicama (Comprehensive Political Guidance),270 usvojenim na Samitu u Rigu 2006. godine NATO je nagovestio formulisanje opsenijeg stratekog plana sopstvenog razvoja.
Sveobuhvatne politike smernice su naznaile prioritete transformacije NATO za narednih 10 do 15 godina. Njima su date pretpostavke i smernice daljeg planiranja i razvoja postojeih kapaciteta, prepoznate su neke od glavnih pretnji s kojima e se suoavati
NATO i utvreni su konkretni zadaci koje bi drave individualno ili kolektivno trebale
da ispune u narednom periodu. Okupljanje efova drava i vlada NATO u Bukuretu271
2008. godine potvrdilo je nastavak transformacije i reformi NATO, posveenost sprovoenju postavljenih zadataka i neophodnoj saradnji svih drava lanica i potencijalnih
kandidata u promenjivom bezbednosnom ambijentu u kome se Alijansa nalazi. Samit
nije nagovestio kada se oekuje utvrivanje novog stratekog koncepta, ali je postojala
politika volja da se to dogodi na jubilarnom 60-tom roendanu NATO.
Proslavu 60 godina postojanja NATO je proslavio u svearskoj atmosferi. Po prvi
put je Samit odran u dva grada Strazburu (Francuska) i Kelu (Nemaka), 3. i 4. aprila
2009. godine. Ipak, jubilarno okupljanje nije donelo sutinske promene i novitete koji su se,
moda, oekivali. Naroito kada je re o novoj strategiji koja bi opravdala funkcionisanje
NATO s kraja prve decenije XXI veka. To se nije desilo na Samitu, ve je usvajanje najnovijeg stratekog koncepta NATO najavljeno za Samit 2010. godine u Portugalu.
No, neusvajanje najnovije strategije Alijanse nas ne spreava da, kroz uvid u usvojene deklaracije sa Samita u Strazburu i Kelu, proanaliziramo i damo zakljuke da li se i
koliko NATO promenio od svog osnivanja, dokle je stigao u svom razvoju i u kom pravcu bi mogao da se kree (koje zadatke bi mogao da sprovodi) u drugoj deceniji XXI veka.
270 Savre Pol, Sveobuhvatne politike smernice, Evroatlantska revija, god. 2, br. 5, Beograd, prolee
2007, 19-21.
271 Deklaracija Samita NATO u Bukuretu,Evroatlantska revija, god. 3, br. 8, Beograd, prolee 2008, str. 8-19.
544
545
276 Ovo pitanje je bilo aktuelno i tokom rata u BiH i tokom bombardovanja SR Jugoslavije.
277 Kako dejstvovati u civilnom okruenju (gradovi, naselja), kako trenirati domae snage bezbednosti
(vojska i policija) te kako izgraivati kapacitete vlasti.
278 Vojska i policija u odravanju reda i mira u odreenoj zemlji, medicinari, sudije, inenjeri i brojni
drugi civilni strunjaci neophodni za izgradnju funkcionalne drave.
279 Howorth Jolyon, Keeler John T.S. (eds), Defending Europe: The EU, NATO, and the Quest for European
Autonomy, op.cit., p. 21.
546
godine i pokretanja rata protiv terorizma ve je uveliko moglo da se kae da NATO unutar sebe ima dve strane koje imaju razliite pristupe za reavanje bezbednosnih problema.
Razlika izmeu saveznika unutar NATO je najvie dola do izraaja tokom irake krize,
koja je najdublje do sad nagrizla jedinstvo Alijanse. Ova podela oko naina rukovoenja
i sprovoenja zadataka svakako moe da predodredi budunost NATO.
Koje su to dve strane i za ta se zalau?
S jedne strane, imamo anglo-ameriku osovinu i novu Evropu koje se zalau za agresivnije upotrebljavanje kapaciteta NATO. Da Alijansa bude spremnija da upotrebljava svoju vojnu silu, da njeni kapaciteti dejstvuju u ratnim situacijama visokog intenziteta te da
rame uz rame sa SAD uestvuju u vojnim kampanjama gde to potrebe budu zahtevale. Kao
to je trenutna situacija u Avganistanu, pomenuta u uvodnom delu ovog teksta.
S druge strane ovog neujednaenog miljenja oko upotrebe NATO nalazi se miroljubiviji deo NATO udruen oko francusko-nemakog jezgra (stara Evropa). Ovaj
deo Alijanse smatra da NATO, uz saradnju sa bezbednosnom politikom i odbranom
Evropske unije, treba da prihvati misije stabilizacije, spreavanje kriza i odravanja mira
kao svoje osnovne poslove280 uz praktikovanje sveobuhvatnog pristupa (civilni i vojni)
prilikom reavanja bezbednosnih problema i izazova. Ovakav pristup reavanju problema doprineo bi poveanju efikasnosti jer NATO, kao vojni savez, dozvoljava i drugim
nevojnim instrumentima i organizacijama da budu upotrebljeni u reavanju evroatlantskih i vanevroatlantskih problema. Ujedno, doprineo bi i neophodnom poveanju meunarodne legitimnosti NATO, jer se u oima ostatka sveta posmatra kao instrument
koji slui interesima Zapada.281
Organizacija bez koje NATO vie nee moi da funkcionie jeste Evropska unija.
Iako je s poetka zazirao prema EU, Alijansa je shvatila da ne moe da funkcionie bez
jednog svog, kvantitativno veeg,282 dela i da kroz zajedniku saradnju mogu da uspeno
sprovode dogovorene misije te da se meusobno unapreuju.283
Transformacija
No, da bi NATO bio efikasan i funkcionalan prilikom rukovoenja i sprovoenja zadataka neophodno je stalno unapreivanje snaga, kapaciteta i strukture. Nastavak
procesa transformacije je od kljunog znaaja po Alijansu jer se njenim sprovoenjem
280 Core business, Berdal Mats, Ucko David, NATO at 60, Internet, http://www.informaworld.com/
smpp/section?content=a909778142&fulltext=713240928, 29/07/2009.
281 Znaaj komunikacije, medija i propagande u dostizanju politikih i vojnih ciljeva je prepoznato i
NATO. Jedan od primera je i otvaranje NATO televizije preko interneta. Take 16. i 17. Strasbourg/Kehl
Summit Declaration.
282 Kvalitet je ostao i dalje na strani SAD kada je re o vojnim snagama i kapacitetima, uloenim finansijskim sredstvima u njihov razvoj.
283 Taka 20. Strasbourg/Kehl Summit Declaration i Declaration on Alliance Security.
547
otvaraju mogunosti da NATO uestvuje u sprovoenju raznovrsnih misija (od odbrane do mirnodopskih misija) i reavanju bezbednosnih problema sa kojima se suoava
unutar i izvan evroatlantskog prostora. U Deklaraciji samita se naglaava potreba za
daljim razvojem i nabavkom sredstava i kapaciteta logistike, usavravanjem sredstava
za komunikaciju i sakupljanje informacija, te potrebe za treninzima i vebama. Osnovu
za stvaranje efikasnih snaga, drave lanice prepoznaju u NATO snagama za odgovor
(NATO Response Forces NRF).284
Odnosi sa drugim dravama
Rusija: NATO na Rusiju ne gleda vie samo jednodimenzionalnim oima. Ona je
danas istovremeno i suparnik i saveznik NATO.
Suparnik jer se kao drava konsolidovala i povratila status znaajne sile u meunarodnim odnosima (naslednica Sovjetskog Saveza) i koja, bar to se tie svog neposrednog susedstva ( Juni Kavkaz i Centralna Azija), agresivno sprovodi svoju spoljnu
politiku titei svoje nacionalne interese.285 Rusija je istovremeno i zemlja koja poseduje nuklearno oruje i brojno savremeno konvencionalno naoruanje kome svega par
drava u svetu mogu da pariraju, a jedino je SAD kao lanica NATO u tome sposobna. Doprinos na skali suparnitva pridonose i istorijska iskustva novopridruenih drava
lanica NATO iz Istone i Centralne Evrope koje su bile nekadanje saveznice SSSR u
okvirima Varavskog ugovora. One su jo uvek vie spreme da Rusiju kvalifikuju kao suparnika nego kao mogue saveznika sopstvenim interesima.
Druga strana odnosa NATO i Rusije podrazumeva saradnju i zajedniko delovanje.
Savet NATO-Rusija, oformljen 90-ih godina prolog veka, mesto je gde obe strane s jednakim pravom glasa uestvuju u razgovorima. Naravno, ovaj Savet je esto blokiran usled voenja sopstvenih politika koje se meusobno ne preklapaju. No, kada su u fazi saradnje i saveznitva ove dve strane mogu mnogo tota da ponude jedna drugoj. Ovde moemo samo
da nabrojimo neke koje izdvaja i Deklaracija sa Samita u Strazburu i Kelu to su kontrola
naoruanja i njegovo smanjenje, spreavanje irenja oruja za masovno unitavanje, upravljanje krizama te zajednike aktivnosti u antiterorizmu, borbi protiv pirata i druge.286
Proirenje: Alijansa ostaje otvorena za pristup svim zainteresovanim evropskim demokratskim zemljama. Ovim motom NATO je od zavretka hladnog rata poveao svoje
lanstvo sa 16 na 28 drava lanica. I na tome se nee zaustaviti jer jo uvek ima zemalja za-
548
287 Koje trenutno sarauju sa NATO kroz ProgramPartnerstvo za mir i Savet za evroatlantsko partnerstvo.
288 Poljska, SAD i Velika Britanija.
289 McCain John, An Enduring Peace Built on Freedom; Securing Americas Future, Foreign Affairs, New
York, vol. 86, no. 6, November-December 2007, pp. 19-34. Slian predlog o Koncertu demokratija moe
da se vidi u: Washington Plans Global NATO To Replace UN, Global Research, March 13, 2009, Internet, http://
www.globalresearch.ca/index.php?context=viewArticle&code=20090313&articleId=12705, 20/02/2003.
549
terorizma jer teroristi, prema procenama NATO, imaju tendenciju da koriste upravo ovakvu vrstu oruja kako bi naneli tetu ivotima graana, infrastrukturi i teritoriji drava
lanica.290 Stoga Alijansa planira da kontrola ovakvog oruja (nuklearno, bioloko, hemijsko) i njegova neproliferacija budu sve vie u fokusu NATO.291 Kada je re o nuklearnom
oruju i sredstvima njegove isporuke NATO kao glavnu pretnju svojoj bezbednosti vidi
u razvoju nuklearnog programa Irana i Severne Koreje.
Pretnja od balistikih raketa: Ovakva vrste pretnje postoji od samog nastanka NATO
i jo uvek je u centru panje Alijanse.292 Posedovanje balistikih raketa koje na velikoj
udaljenosti mogu da nanesu tetu nije samo privilegija nekoliko drava, kao nekada. Sad
kada i druge, manje, drave (Iran, Severna Koreja) poseduju ovakvu vrstu oruja, bie neophodno voditi rauna i o njima kako ne bi dolo do njihove zloupotrebe. Ukoliko bi do
toga dolo posedovanje neke vrste protivraketnog tita je od prioritetnog znaaja. Kako
veliki deo drava lanica ne poseduje mogunost za posedovanje protivraketnog tita,
ovakva vrsta odbrane morae da se oslanja na Ameriku. Trenutno su SAD odustale od
prvobitne zamisli da delove sopstvenog protivraketnog tita postave u Poljskoj i ekoj,293
tako da e izgradnja i razmetanje najnovijeg tita zaokupljati veliku panji NATO u blioj budunosti. Povodom ovog pitanja NATO e morati obavezno da povede rauna i o
interesima Rusije koja je veoma osetljiva kada je re o rasporeivanju raketnog naoruanja koje veoma brzo moe da dosegne njenu teritoriju.
Konvencionalne oruane snage: Ovo pitanje nije bilo u fokusu NATO dosta dugo,
ali je od 2007. godine ponovo postalo aktuelno.294 Te godine je Rusija, unilateralno, odbila da potuje Sporazum o konvencionalnim snagama (Conventional Forces in Europe
Treaty CFE). Odbijanjem Rusije da potuje dati ugovor, te ratom Rusije i Gruzije 2008.
godine dolo je do poremeaja u stratekom rasporedu konvencionalnih snaga koji zabrinjava NATO i koji e u narednom periodu morati da potroi izvesnu energiju kako
bi i ovaj izazov bio uklonjen. Naravno, pregovaranjem nee samo smeti da se zadovolje
interesi NATO, ve i Rusije.
Sajber napadi (Cyber attacks): Ova vrsta izazova ulazi u fokus interesovanja NATO poslednjih godina sa razvojem modernih tehnologija, naroito interneta.295
Komuniciranje i prikupljanje podataka putem interneta uveliko je olakala saradnju snaga
i struktura NATO, ali su se nali izloeni i napadima od strane neprijateljski nastrojenih
550
pojedinaca i drava. Ovakva, najnovija, vrsta bezbednosnih izazova otvara potpuno novi
front na kome e Alijansa u budunosti morati da ratuje.
Energetska bezbednost: Pitanje snabdevanja energijom i energetskim sirovinama
(nafta, gas) postaje pitanje od visokog znaaja za NATO.296 Obezbeivanje nesmetanog tranzita energije plovnim i zemaljskim putevima (naftovodi, gasovodi) do krajnjeg
korisnika bie u sve veem fokusu Alijanse u godinama pred nama. Upravo ovaj izazov
demonstrirae primenu sveobuhvatnog pristupa reavanju problema kroz civilno-vojnu saradnju i kroz saradnju sa drugim dravama i organizacijama. Ovakav pristup ve se
primenjuje prilikom akcija protiv spreavanja oruanih pljaki na moru i pirata primer
je obala Somalije i tzv. Rog Afrike.
Klimatske promene: Dokazujui svoju brigu prema oveanstvu, izvan konteksta ratovanja i vojnih aktivnosti, Alijansa nastoji da prikae i svoju ljudsku (civilnu) stranu te je
spremna da se sa svojim sredstvima i kapacitetima bori za ouvanje ivotne sredine.
***
Na kraju moemo da sumiramo da NATO posle 60 godina svog postojanja pokazuje izdrljivost na bezbednosne promene koje se odigravaju oko njega i sposobnost prilagoavanja na nove bezbednosne izazove. Alijansa je, pogotovo u poslednjih 20 godina
preivela svata. Izmeu ostalog, imala je i dva iskustva neposredne smrti297 prvo, prilikom raspada Varavskog ugovora i SSSR, a drugo, prilikom razjedinjenosti saveznika
povodom napada Amerike na Avganistan i naroito na Irak.
Bez obzira na sve, s obe strane Atlantika su svesni da jedni bez drugih ne mogu,
a da se taj bliski kontakt (saradnja) odvija kroz NATO. Trebaju ga i Evropa i Amerika.
Evropljanima je potreban NATO jer preko njega uspevaju da ouvaju svoju bezbednost i imaju mogunost izgradnje sopstvenog bezbednosno-odbrambenog sistema, uz
pomo SAD. Americi je Alijansa neophodna jer joj daje preko potrebnog saveznika sa
kojim e moi da zatiti i ispuni sopstvene interese, koji se u sutini mnogo ne razlikuju
od interesa evropskih saveznika.
Zato je za oekivati da e NATO opstati i u narednom periodu jer obe strane
imaju interesa za njega.298 Ve sledee, 2010. godine, predvieno je usvajanje novog
Stratekog koncepta koji bi trebao da d Alijansi nove osnove i da jasno stavi do znanja
kuda ide NATO u budunosti.
551
LITERATURA
Berdal Mats, Ucko David, NATO at 60, Internet, http://www.informaworld.com/smpp/section?content=a9
09778142&fulltext=713240928, 29/07/2009.
Bigg Claire, Obama Missile-Defense U-Turn Rocks Central Europe, Radio Free Europe/Radio Liberty,
September 25, 2009, http://www.rferl.org/content/Obama_Missile_UTurn_Rocks_Central_
Europe/1836044.html, 01/10/2009.
British Army Chief: Afghan Mission May Last 40 Years, Global Security, August 8, 2009, Internet, http://www.
globalsecurity.org/military/library/news/2009/08/mil-090808-voa01.htm, 10/08/2009.
ehuli Lidija (ur.): NATO i novi meunarodni odnosi, Politika kultura, Atlantsko vijee Hrvatske, Zagreb, 2004.
Daalder Ivo, Lindsay James M.: America Unbound The Bush Revolution in Foreign Policy, Brookings
Institution Press, Washington, 2003.
Gedis Don L., Hladni rat, CLIO, Beograd, 2003.
Gnesotto Nicole (ed.), EU Security and Defence Policy, The First Five Years (1999-2004), EU Institute for
Security Studies, Paris, 2004.
Jovi-Lazi Ana, Sukobi u Gruziji i Evropska unija, Meunarodna politika, god. LIX, br. 1130-1131.
Beograd, april-septembar 2008, str. 30-36.
Lobjakas Ahto, NATO At 60: The Alliances Article Of Faith, Radio Free Europe/Radio Liberty, April 02,
2009, Internet, http://www.rferl.org/content/NATO_At_60_Alliances_Article_Of_Faith/1600763.
html, 28/09/2009.
McCain John, An Enduring Peace Built on Freedom; Securing Americas Future, Foreign Affairs, New
York, vol. 86, no. 6, November-December 2007, pp. 19-34.
Milinkovi Branislav, Poruke iz Istanbula, Evropski forum, god. 2, br. 67, Beograd, jun-jul 2004, str. 4.
Moens Alexander, Cohen Leonard J., Sens Allen G: NATO and European Security Alliance Politics from the
End of the Cold War to the age of Terrorism, Praeger Publishers, Westport, Connecticut, London, 2003.
Orli Dejan, Operacionalizacija bezbednosne politike Evropske unije, Meunarodni problemi, vol. LVII, no.
4, Beograd, 2006, str. 414-444.
Orli Dejan, Razvoj bezbednosti i odbrane Evropskih zajednica tokom hladnog rata, Nauka, bezbednost,
policija, vol. XIII, no. 2, Beograd, 2008, str. 39-58.
Orli Dejan, Transformacija vojnih kapaciteta Evropske unije, Meunarodna politika, vol. LIX, no. 1132,
Beograd, oktobar-decembar 2008, str. 52-61.
Petrovi Nataa, Petrovi ore, U susret 60-toj godinjici NATO: bezbednost izmeu regionalizma i globalizma, Meunarodna politika, god. LX, br. 1133, Beograd, januar-mart 2009, str. 35-47.
Rotfeld Adam Daniel, Global security after 11 September 2001, SIPRI Yearbook 2002 World Armaments,
Disarmament and International Security, Stockholm International Peace Research Institute, Solna,
Oxford University Press, 2002, pp. 1-18.
Rozoff Rick, Thinking the Unthinkable: NATOs Global Military Roadmap, Global Research, October 3,
2009, Internet, http://www.globalresearch.ca/index.php?context=va&aid=15506, 07/10/2009.
Savre Pol, Sveobuhvatne politike smernice, Evroatlantska revija, god. 2, br. 5, Beograd, prolee 2007, str. 19-21.
Sutu or-Anri, Neizvestan savez istorija Evropske Zajednice, CLIO, Beograd, 2001.
The Prague Summit and NATOs Transformation A Readers Guide, NATO Public Diplomacy Division,
Brussels, 2003.
552
Trabanco Jos Miguel Alonso, War without Borders: A Geopolitical Assessment of NATO - NATO on its
60th anniversary, Global Research, April 2, 2009, Internet, http://www.globalresearch.ca/index.php
?context=viewArticle&code=ALO20090402&articleId=13008, 05/09/2009.
Transformisani NATO, NATO Public Diplomacy Division, Brussels, 2004.
Tully Andrew F., Albright Says Russia Still Concerned With NATO, Radio Free Europe/Radio Liberty,
October 23 2009, Internet, http://www.rferl.org/content/Albright_Says_Russia_Still_Concerned_
With_NATO/1859178.html, 24/10/2009.
Wolf Richard, NATO backs U.S. defense plan, delays new memberships, USA Today, April 3, 2008, Internet,
http://www.usatoday.com/news/world/2008-04-03-bush-nato_N.htm, 21/10/2009.
Young John, Kent John, International Relations since 1945 A Global History, Oxford University Press,
Oxford, 2004.
Dokumenti:
Severnoatlantski ugovor, Milinkovi Branislav (ur.), NATO i Partnerstvo za mir, Meunarodna politika,
Pravni fakultet, Fakultet politikih nauka, Institut za meunarodnu politiku i privredu, Centar za
strategijske studije, Beograd, 1996, str. 207-210.
Strasbourg/Kehl Summit Declaration, 04 April 2009, Internet, http://www.nato.int/cps/en/natolive/
news_52837.htm?selectedLocale=en, 20/10/2009.
The Alliences Strategic Concept approved by the Heads of State and Government participating in the
meeting of the North Atlantic Council, Washington D.C., 23-24. April 1999, NATO Handbook
Documentation, NATO Office of Information and Press, Brussels, 1999, pp. 406-429.
The Alliences Strategic Concept agreed by the Heads of State and Government participating in the meeting of the North Atlantic Council, Rome, 7-8. November 1991, NATO Handbook Documentation,
NATO Office of Information and Press, Brussels, 1999, pp. 281-299.
553
Dejan Orli
60 YEARS OF NATO TRANSFORMATION
Abstract:
The article describes and analyse transformational processes inside North
Atlantic Treaty Organisation (NATO) during his 60 years of existence. During
this period of time NATO has survived and adjusted to many historical
events in the Europe and the world and faced many securiy challenges and
threats. Whenever its the Cold War or post-Cold War period or is it the new
millenium challenges. The author focuses his research on the last two periods,
respectively, when transformation became urgent due to rise of European
security policy, terrorist attacks on the USA and wars against terrorism
(Afghanistan and Iraq). In the final and conculuding part of the paper the
author has described NATO in his sixties how he looks today, what are his
tasks and missions, how are the relations between allies and what are the
challenges that Alliance face in the near future.
Key words: NATO (Alliance), transformation, Strategic Concepts, new tasks,
missions, challenges.