You are on page 1of 50

I POJAM I SUŠTINA OBRAZOVANJA

- Obrazovanje je osnovna didaktička funkcija.

- To je proces sticanja znanja, vještina i navika, formiranja pogleda na svijet i


psihofizičokog razvoja

- Obrazovan je onaj koji zna , koji je sposoban i koji posjeduje oba kvaliteta

- Znanje je sistem naučno provjerenih i logički povezanih činjenica i


generalizacija o prirodi, društvu i čovjeku koje je pojedinac usvojio

- Znanja se usvajaju razumijevanjem sadržaja, činjenica i generalizacija.

- Činjenice su detalji iz spoljnog svijeta koje saznajemo percipiranjem svojim


čulnim aparatima ( bijelo, crno, sjajno, tvrdo, meko kiselo, toplo , hladno i sl .)

- Činjenice se saznaju perciptivnim putem , opažanjem

- Generalizacije su mentalne radnje višeg nivoa ( pojmovi, pravila, sudovi


,zaključci, zakoni)

- Mi znamo neki sadržaj onda kada shvatimo značenje riječi i pojmova, njihovu
logičku povezanost, kada shvatimo sudove, zaključke, definicije

- Nivoi znanja : /KVALITET /

1.Znanje na nivou prisjećanja- najniži nivo znanja


- Od cjeline ostalo malo ( 2-3 stiha od pjesme )

2.Znanje na nivou prepoznavanja

- Prepoznajemo sadržaj i znamo kojoj cjelini pripada i na tom nivou se ono


završava

3.Znanje na nivou reprodukcije

- Psihološki: Reprodukcija je rad po uzoru


- Ovakva znanja karakteriše dobra reprodukcija ( precizna verbalna). U praksi
dolazi do grešaka. Oba znanja postaju neprimjenjiva u praksi.Student zna pravila,
ali ih ne primjenjuje.

4.Primjenjeno – operativni nivo znanja

- Ovo znanje karakteriše se dobrim i temeljnim vladanjem određenim znanjima


nastavnih sadržaja

- To su znanja aktivna, operativna, primjenjiva, funkcionalna. Njima učenici


temeljno operišu i uspješno ih primjenjuju u rješavanju svakodnevnih problema.

5.Stvaralačko znanje

- To je najviši nivo gdje pojedinac znanja i principe iz jedne oblasti uspješno


primjenjuje u drugim oblastima
( transfer) što stvara novo znanje i nove produkte

- SUŠTINA: Tokom školovanja pored reproduktivnih usvajaju se znanja koja su


primjenjiva u praksi i operativna znanja koja postaju oslonac za sticanje
produktivnih stvaralačkih znanja. To je glavni zadatak

DIDAKTIKA KAO NAUČNA DISCIPLINA

- NAZIV-Grčka riječ DIDASKEIN= proučavati, obučavati i latinske riječi


DIDACTIKA

- Prvi didaktiku kao termin upotrebio je u didaktičkoj komunikaciji njemački


mislilac i reformator vaspitno-obrazovnog reda Volfgang Ratke / 1571-1635/ u
djelu « Memorijal «

- Čeh Jan Amos Komenski / 1592-1670/ knjigom « Velika Didaktika « 1657 ustalio
didaktiku

- Didaktika ulazi u književnost, filozofiju

- U 17. vjeku ona označava posebnu pedagošku disciplinu

- Ratke i Komenski didaktiku smatraju vještinom proučavanja u kojoj su sadržane i


didaktika i metodika
- Helving i Junge traže da se u poučavanju vodi računa o učeniku

- Komenski:»Nastavnici manje da poučavaju, a učenici više da uče « ili « Svi uče

sve « ( sveopšta veština svih da se uče svemu )

On je poistovetio didaktiku, metodiku i pedagogiju

- U romanskim i anglosaksonskim zemljama umjesto pojma didaktika


upotrebljavaju se pojmovi: tehnologija instrukcija, modelovanje procesa učenja,
kurikulum teori i problemi poučavanja, nastavne metode i tehnike i
slično.Didaktika šira

- Po institucijalnom kriterijumu razlikujemo:

a) osnovnoškolsku

b) srednjoškolsku i

c) visokoškolsku didaktiku

- Integracijom didaktike sa drugim disciplinama nastale su:

1. Informatička didaktika
2. Medijska didaktika
3. Glotodidaktika/ poučavanje jezika /
4. Teledidaktika / poučavanje na daljinu / i druge specijalne didaktike

Predmet i definicija didaktike

- Adolf Disteverg- / 1790-1866 /


didaktiku definiše kao nauku o zakonitostima i pravilima nastavnog rada

- Johan Fridrih Herbart / 1776-1841 /- To je teorija vaspitne nastave koja se bavi


prenošenjem znanja na učenike koji to znanje treba da zapamti

- XIX i XX vijeku- mišljenja: Didaktika je teorija obrazovanja ( Kapterov,


Keršenštajner,Vilman) ili teorija nastave ( Šteker, Demkov) ili filozofijom nastave
( Jesipov, Iljina )

- SHVATANJA:

1.Didaktika kao teorija nastave:Predmet=Nastava


Didaktika kao naučno učenje:→ 3 zadatka

- Kritički izbor obrazovnih vrednosti i sadržaja

- Istraživanje nastavnih situacija i razvoj nastavnih formi

- Pripremanje postupaka u smislu sticanja znanja i osposobljavanja

2.Didaktika kao teorija obrazovanja:

- Petersen, Helman, Klafki → sužavaju polje didaktike

- Hajman, Dolh,Krajevski → to polje proširuje

- Zagovornici kibernetsko - informacijskog pristupa pod didaktikom


podrazumijevaju nauku o kontroli i upravljanju procesom učenja

- PREDMET DIDAKTIKE / različita shvatanja /:

1. Obrazovanje
2. Nastava
3. I obrazovanje i nastava i učenje

-
ŠTA JE PREDMETNO POLJE AUTOR
DIDAKTIKA
1.NAUKA O NASTAVI NASTAVA ŠULC 1968.
2. NAUČNO UČENJE SVEUKUPNA NASTAVA MIKE, 1967.
3.TEORIJA NASTAVE NASTAVA TOMAŠEVSKI, 1965.
4.NAUČNO RAZLIČITE VELIČINE HENTING,1969.
ISTRAŽIVANJE KOJE ULAZE U
NASTAVE NASTAVNI PROCES
5.OPŠTA TEORIJA NASTAVA- TOMAŠEVSKI, 1956.
-POSEBNA ZAKONITOSTI
DICIPLINA JEDINSTVENOG
PEDAGOGIJE- PROCESA
OBRAZOVANJA-
6.TEORIJA NASTAVE UKUPNA NASTAVA PETERSEN, 1966.
(POTČINJENA OPŠTOJ
TEORIJI)
7. NAUKA O NASTAVI STICANJE ZNANJA VILMAN, 1909.
8.NAUKA OBRAZOVANJE OPALE, 1952.
O OBRAZOVANJU UPUĆUJE NASTAVNIKE
KAKO DA OBRAZUJU
9.TEORIJA NASTAVE NASTAVNI PUT, HELMAN, 1960.
OBUHVATA I
METODIKU

10.TEORIJA IZBOR I STRUKTURA KLAFKI 1964.


OBRAZOVANJA OBRAZOVNIH
SADRŽAJA
11.NAUKA O NASTAVI DIDAKTIKA SE NE HAJMA, 1962.
I SVIM NJENIM MOŽE SVODITI SAMO
FORMAMA NA SADRŽAJE, JER
OBUHVATA CIJELU
NASTAVU
12.NAUKA O UČENJU SVI OBLICI , VRSTE DOLH, 1959.
I POUČAVANJU NASTAVE NA SVIM
STUPNJEVIMA

KALSIFIKACIJA RAZLIČITIH SHVATANJA POJMA I PREDMETA


DIDAKTIKE

- Predmet nauke: je oblast koju ona izučava ili dio stvarnosti koma se ona bavi

- Klafkijeva dopunjena klasifikacija / 1971 /

1.Didaktika je nauka o poučavanju


/ nastavi/ i učenju u svim oblastima i na svim nivoima ( Dolh, 1959)

2.Didaktika / teorija obrazovanja / je teorija obrazovanih sadržaja i nastavnih


planova/ Veniter,1962;Klafki,1967)

3.Didaktika / teorija nastave / je teorija poučavanja( nastave ) i učenja ( Hajman,


1962; Oto; Šulc,1965;Šulc,1969)

4.Kibernetička didaktika i teorija ( optimalne) kontrole upravaljanja procesom


učenja (Kube,1965; Frank,1969)

- Vidljivo je da je polje djelovanja didaktike različito određeno ( široko i usko


polje)

NAŠI DIDAKTIČARI:
- Jovan Đorđević: → Didaktika proučava suštinske probleme obrazovanja i
vaspitanja putem nastave i učenja

- Milan Bakovljev: → Didaktika ja nauka o opštim zakonitostima nastave

- Koletić, Šilik: →Teorija obrazovanja i nastave

- Vladimir Poljak: → Disciplina koja se bavi zakonitostima u obrazovanju

- Tihomir Prodanović: → Proučavanje opštih zakonitosti i kategorija vaspitno


obrazovnog rada u nastavi

- Milan Janjušević: →Grana pedagogije koja se bavi opštim problemima


cjelokupne nastave

- Nikola Filipović: → To je pedagoško-andragoška disciplina koja proučava


činioce, tokove i ishode nastave

- Nedostatak pojedinih shvatanja:

- strogo razdvajaju nastavu i učenje

- zahvataju samo jedan aspekt didaktičke stvarnosti

- didaktičko polje ne može sa omeđivati svođenjem na samo jedan aspekt nego


obuhvatom svih bitnih elemenata

- ZAKLJUČAK:

- Predmet didaktike je jedinstvo nastave i učenja

- Učenje može biti i izvan nastave( pojedinac može učiti i izvan školskog sistema ),
ali nastave bez učenja NEMA.

- Didaktika je pedagoška disciplina koja proučava opšte probleme i zakonitosti


nastave i učenja u njihovom dijalektičkom jedinstvu.
- Didaktika se bavi: ciljevima i zadacima nastave, nastavnim sadržajima,
metodama i postupcima u nastavi i učenju, nastavnim sredstvima koja se koriste
radi uspješnijeg savlađivanja nastavnog gradiva

- Didaktika treba da odgovori na pitanja:

1. ZAŠTO SE UČI ( CILJ I ZADACI)

2. ŠTA SE UČI (NASTAVNI SADRŽAJI)

3. KAKO SE UČI (NASTAVNE METODE,


POSTUPCI,NAČINI UČENJA)

4. ČIME SE UČI ( NASTAVNA


SREDSTVA I MEDIJI )

III POJAM I SUŠTINA NASTAVE

- Društvo uvijek određuje cilj i zadatke nastave.

- Osnovni činioci nastave su:

1.Nastavnik ( koji puočava)

2.Učenici( koji uče )


3. Didaktički oblikovani sadržaji koje treba savladati
4.Čime se uči (nastavna sredstva i mediji )

- NASTAVA je složen proces, planski organizovan i vođen , u kome učenici usvajaju


znanja, stiču vještine i navike, psihofizički se razvijaju i svestrano vaspitavaju.
Procesom rukvodi nastavnik obučen didaktičko- metodički i psihološki.

-3 osnovna zadatka nastave su:

1.MATERIJALNI
( sticanje znanja, vještina i navika)

2.FORMALNI ( psihofizički razvoj )

3.VASPITNI ( svestrano vaspitanje)

- DAKLE:
« Nastava je planski ,organizovan vaspitno-obrazovni proces kojim rukovodi
nastavnik čiji je zadatak da pomaže učenicima da stiču znanja, vještine i navike i da
se razvijaju kao ličnosti ».
- Ona je vaspitno - obrazovni proces gdje je vaspitanje širi pojam od nastave
( porodica takođe vaspitava i drugi)

- Nastavni sadržaji su naučno dokazani i didaktički oblikovani primjereni uzrastu


učenika.

- Akcenat nastave je na misaonom, fizičkom i praktičnom razvoju, a ne na


memorisanju činjenica.

IV DIDAKTIČKE KONCEPCIJE NASTAVE

Koncepcija Jana Amosa Komenskog/ 1592- 1670 /


- Odredio školsku godinu, uveo razrede i odelenja, razvrstao gradivo po
predmetima, napravio raspored časova, uvezao čvršće školski rad.
- Nastavnik umjesto jednog radi sa više učenika ( 30 ) pa do ( 300) kasnije
primjenjeno u Engleskoj u XX vijeku.BELLANKASTERSKI SISTEM ( rad u
grupama )

- Postupnost u nastavi ( od bližeg ka daljem, od poznatog ka nepoznatom, od


jednostavnog ka složenom).

- Podjelom na predmete i planiranje po časovima sedmicama i školskoj godini


nastava postaje mnogo organizovanija.

- Paradoksalno: Slabost njegove koncepcije proističe iz njegove prednosti


(nastavnik radi sa cijelim razredom-obezbjeđena masovnost i ekonomičnost
školovanja što je važan kvalitet , ali se favorizuje frontalni oblik rada-koji ima
ozbiljnije slobosti)

- Nastavnik govori učenici upijaju

- Interakcija nastavnik učenik na minimumu

- 80% vremena na času otpada na prenošenje nastavnih informacija

- Povratna informacija koliko su učenici usvojili znanje je neznatna ( za


kratko vrijeme učenici ako nisu direktni akteri brzo zaborave upijeno znanje ).

- Treba kljukanje informacijama zamijeniti radoznalošću za učenjem kod


učenika.
- Kod Komenskog u nastavi učenik je zanemaren i nije aktivan.

ZAKLJUČAK: Sačuvati vrednosti ovog modela i izbjeći njegove ozbiljne slabosti

Koncepcija Johana Fridriha Herbarta (1776-1841 )

-Svoju « NAUČNU PEDAGOGIJU « temelji na etiki i psihologiji

- Cilj: Izgraditi čvrst karakter i volju prema etičkim načelima:(untrašnja


sloboda,savršenost, dobročinstvo , pravičnost i odmazde)

- Pedagogiju dijeli na:

a) PRAKTIČNU (bavi se porodicom, domovima i školom )

b) TEORIJSKU(bavi se suštinom vaspitanja i obrazovanja, pojam ,potrebe i


sredstva)

-Ponjemu vaspitna sredstva su: upravljanje, vaspitnu nastavu i stegu

-Nastavu čine stupnjevi: jasnoća, asocijacija, sistem i metoda

-Isticao važnost interesovanja u nastavi i izučavanje zakonitosti nastavnog


procesa

- Po njemu nastavnikova uloga je prenošenje gotovih znanja.

- Ne poklanja pažnju učenju nago analizi nastavnikovih postupaka i kako on treba


da radi da bi učenici savladali nastavne sadržaje.

- Njegova teorija o formalnim stupnjevima imala je negativne posljedice gdje su


sputavani stavralaštvo i inicijativa nastavnika.

KONCEPCIJA DŽONA DJUIA ( 1859-1952 )

- Američki pedagog začetnik i pristaša Teorije pragmatizma

- Nauka i znanje treba da budu u službi praktičnih potreba koji produkuju istinu.

- On kritikuje tradicionalnu nastavu( ne zasniva se na interesovanju učenika nego


njihovom disciplinovanju kaznama, knjiška je i odvojena od života, ne podstiče
učeničke sposobnosti.
- Didaktika po njemu treba da uči učenike životu

- Nastava se oslanja na lično iskustvo učenika. Učenik je u centru. Kvalitet nastave


mjeri se aktivnošću učenika.

- Protivnik je nastave po razredno - predmetnom sistemu nego istu vodi u


radionice, laboratorije, kabinete, školske ekonomije, biblioteke.

- Nastavnik je bolji ukoliko su učenici aktivniji

- Djuijeva PROJEKT- METODA:

- postavljanje praktičnog problema


- zajedničko sagledavanje tog problema
- zajednički plan za rješavanje problema
- donošenje zaključaka za prihvatanje/odbijanje hipoteze
- na kraju praktična primjena

- Protvnik je podjele na predmete

- Potpuno je suprotan Herbartu:

- umjesto « knjiške « nastave→praktična nastava

-umjesto « prenošenja « znanja→ aktivnost učenika na praktičnim radovima

- umjesto nastavnika « predavača « →nastavnik saradnik i savjetnik

- Djui didaktiku smatra kao teoriju učenja na teoriju nastave

- Traži poštovanje učenika čija se interesovanja rješavaju

- Njegova koncepcija doprinijela je uvažavanju učenika, interesovanju učenika i


potrebama,da se škola poveže sa praksom, da se didaktika bavi učenikom i
učenjem, da se analizira više rad učenika nego nastavnika.

- Suprostavljajući se Herbartu otišao je u drugu krajnost što čini njegove slabosti:


( Precenjivao je iskustvo i mogućnosti učenika , njegovim konceptom ne stiču se
sistematizovana znanja, nastava je nedovoljano planska, postoje rupe u znanjima)
SAVREMENE KONCEPCIJE NASTAVE

- Džerom Bruner/ koncepcija/ → američki psiholog

- dao doprinos didaktici kao teoriji obrazovanja.Teorija učenja odgovara na pitanje


ŠTA / sadržina procesa učenja/, a teorija nastave na pitanje KAKO / najuspješnije
ostvariti proces učenja i nastave /

- Po njemu u toriji nastave bitna su tri činioca:

1.PRIRODA OSOBE KOJA UČI


2.PRIRODA ZNANJA
3.PRIRODA SAZNAJNOG PROCESA

- Učenike staviti u situaciju da rješavaju probleme gdje se razvijaju njihove


sposobnosti.

- Prethodna znanja koristiti u savladavanju novih znanja

- Svrha nastave je da učenik samostalno rješava probleme

- Otkriće je po njemu najviši nivo znanja

- Po Bruneru teorija nastave sadrži:

1.Iskustvo radi razvijanja učenikovih naklonosti

2.Strukturisanje znanja da bi se ono razumjelo

3.Specifikovanje osnovnih stvari koje treba naučiti

4.Uloga uspjeha / neuspjeha, nagrade/ kazne u učenju

5.Postupci za stimulisanje mišljenja

- Po njemu nastavu treba uputiti na istraživanje

SAVREMANA DIDAKTIKA/karateristike/:

1. Oslanja se na Gnoseologiju / Teorija saznanja/ i materijalističku filozofiju/


nastava je saznajni proces, percepcija, usvajanje znanja, praktična verifikacija
usvojenih znanja i vještina /.
2. Prenošenje gotovih znanja, samostalno rješavanje problema i učenje putem
otkrića nisu dati jednom za sva vremena→ dinamični procesi
3. Nastavnik nije jedini izvor znanja, nego upravlja nastavni proces aktivirajući
što više učenike osmostaljujući ih.
4. Korištenje znanja dožovotno učenje kao i učenje za praktičnu upotrebu.
5. Primjena diferenciranih nastavnih planova i programa( jedan dio je
zajednički→ obavezan za sve, a drugi dio je izborni→prema sklonostima).
6. Primjena teorije informacija:
( nastavnik → učenik)
( učenik →nastavnik )

- Kibernetsko - informacijski pristup nastavi najviše su dali Rusi ( Talizina i


Galjperin) navodeći kibernetske zahtjeve:

1.Utvrditi cilj upravljanja

2.Ustanoviti početni sistem upravljanja

3.Obezbjediti program sistema upravljanja

4.Obezbjediti povratnu informaciju na kraju procesa

5.Preraditi dobijene informacije

6.Korekcija radnog procesa

- Didaktička formulacija kibernetskih zahtjeva

1.Utvrditi cilj nastave

2.Postaviti kriterije za mjerenje rezultata nastave

3. Sagledati početno stanje psihičke aktivnosti / znanja / učenika

4.Predvidjeti kroz kakva psihička stanja prolaze učenici

5.Obezbjediti povratnu vezu u nastavi

6.Regulisati /korigovati / nastavni proces

7.Utvrditi algoritam nastave

- Oni su na ovaj način uradili: racionalizaciju nastave,efikasnost nastave, kontrolu


rezultata i korekciju nastave kada je to potrebno.
V FAKTORI NASTAVE

Faktori nastave:učenik→nastavnik→sadržaji nastave

-Po načinu na koji se stiče obrazovanje se dijeli:


1.Obrazovanje koje se nesvesno stiče /komunikacija u porodici, socijalnoj
sredini /
2.Svesno obrazovanje → u školi kroz nastavni proces
A- Učenik: od objekta do subjekta
- objekat : učenik prima znanje; on je pasivan
- subjekat: aktivnost u nastavi, učesnik u planiranju, evaulaciji i realizaciji
nastavnog plana.
- Sadržaj: Obogaćuje učenika, mijenja ga, formiraju se stavovi prema određenim
moralnim, estetskim i drugim vrednostim
B-Nastavnik:
- bira nastavne sadržaje koji su uslovljeni nastavnim planom i programom
- on oblikuje didaktičku građu
- znatan uticaj na nastavni sadržaj
- on vaspitava , obrazuje , podstiče učenike

- DOBAR NASTAVNIK:
Profesionalac ( stručnjak ) dobru didaktičko- metodičku kulturu, on organizuje,
podstiče, primjenjuje različite stilove učenja i kada treba primjeni određene strategije
kompenzacije, ne odriče se uticaja učenika, dobar saradnik sa učenicim/ demokratsko
rukovođnje / više uspjeha u nastavi

V-SADRŽAJI:
-Sadržaji su kontakt relacije učenik-nastavnik
-Sadržaji utiču na stil i pristup nastavnika i učenika
- Građa određuje kako će učenik učiti
- Favorizovanje jednog faktora je greška ali učenika treba staviti u centar/
pedocentristi/
- Nastava kao kibernetički sistem koji se sastoji od: -predmetnog ( nastavnih
sadržaja )
- sistema poučavanja i
- sistema učenja

-Na ovaj način faktori u nastavi / nastavnik, učenik i gradivo/ dovode u uzajamnu
vezu dinamički iz samog procesa i shvataju sa kao kiberenetički sistem.

VI CILJEVI I ZADACI NASTAVE

- Svaka organizovana djelatnost ostvaruje se zahvaljujući postavljenim ciljevima.


- Nastava svoje zadatke ostvaruje na temeljima opšteg cilja odgovarajuće vrste
škole

- Zadaci si utvrđeni nastavnim planom i programom

- Zadaci se svrstavaju u 3 kategorije:

1. Materijalni ili obrazovni zadaci;


( kroz nastavu škola obezbjeđuje učenicima da stiču znanje, vještine i navike
po programu )
-Učenici upoznaju svijet oko sebe ,
shvataju prirodne i društvene pojave i mišljenje kao najveći evolutivni put
čovjeka.

2.Formalni zadaci nastave:


- Formalni / funkcionalni / zadaci nastave svode se da se glavna pažnja u
nastavi posveti psihofizičkom razvoju učenika / misaonom, čulnom, verbalnom,
praktičnom i fizičkom razvoju /

- Dakle stečeno znanje + zdrav psihofizički razvoj= uspjeh

3.Vaspitni zadaci:
- Nastava je jedinstven proces čiji je zadatak sticanje znanja, razvijanje sposobnosti i
vaspitanje.

- Vaspitni zadaci su izraženiji i društvenim naukama nego prirodnim

- Materijalne, formalne i vaspitne zadatke treba gledati jedinstveno

VII KALSIFIKACIJA I VRSTE NASTAVE:

-Prema enciklopedijskom rečnik pedagogije→ vrste nastave:


- individualna
- razredna
- grupna ( prema broju učenika )
- nastava u školi
- nastava na daljinu i samonastava

- Vladimir Poljak klasifikuje nastavu na:

- redovnu
- dopunsku
- dodatnu
- izbornu
- fakultativna
- dopisna
- nastava putem radija i televizije

- Tihomir Prodanović-Radisav Ničković:

- nastava putem rješavnja problema


- programirana nastava
-nastava u školi sa produženim
boravkom
-indivividualizovana nastava

- Pero Šimleša:

- nastava u školi
- nastava na daljinu
- samonastava / pojedninac sam uči /→ nema nastavnika

 Nikola Filipović:
- Prema institucionalnom kriteriju nastava se dijeli na:
osnovnoškolska-srednjoškolska-visokoškolska
- Prema objektima izvođenja:
učionička;nastava u prirodi; kulturnim i drugim objektima
- Prema dominantnosti didaktičkih medija:
televizijska;audio; kompjuterska i multimedijska
- Prema pripadnosti nastavnog predmeta, naučnoj oblasti:
nastava prirodnih, društvenih, lingvističkih,
umetničkih predmeta
- Prema kriteriju didaktičkog modelovanja:
informativno-ilustrativno-predavačka,
egzemplarna,individualizovana,programirana,
problemska,timska,mikro-nastavna

- Prema obliku komunikacije sa učenicima:


direktna i indirektna nastava

VIII NASTAVNI SISTEMI:

- Nastavni sistem je cjelovito oblikovanje nastavnog procesa

- Svaki sistem odlikuje se specifičnim vezama osnovnih faktora nastave(učenik-


nastavnik-sadržaji)
- Nastavni sistemi→sistemi nastave→didaktički
sistemi→nastavne strategije→mikrostrategije nas-
tave→multistrategije nastave i sl. (isto značenje )

- Sistem tradicionalne nastave izvodi se kao:


predavačka,predavačko-prikazivačka katehetička, majeutička nastava ili nastava u
kombinaciji njihovih varijanti

- Ovdje je nastavnik u direktnom odnosu sa nastavnim sadržajem, a učenik u


indirektnom odnosu sa nastavnim sadržajem i sa nastavnikom

- U tradicionalnoj nastavi dominantna je uloga nastavnika i pasivna uloga učenika

- NASTAVNI SISTEMI:

5←1. Individualizovana nastava


4←2. Problemska nastava
7←3. Timska nastava
2←4. Programirana nastava
3←5. Egzemplarna nastava
10←6.Saradnička nastava
11←7.Integrativna nastava
1←8. Heruistička nastava
6←9. Kompjuterizovana nastava
8←10.Responsibilna nastava
9←11.Mentorska nastava

IX HEURISTIČKA NASTAVA:

grčka riječ HEURESKEIN ili pronalaziti, otkrivati ili ( razvojna;genetička; induktivna


nastava )

- To je nastava gdje učenici samostalno traže put saznanja, nastavnik ih


nenametljivo vodi kao da su oni sami otkrili saznanja
- Učenik otkriva ranije poznato
- Ova nastava ima majeutički razgovor gdje se učeniku nude alternativna pitanja
dolazeći do istine.

- Dobar nastavnik pomoću pravilnih pitanja vodi učenika do tačnog rješenja

- Nedostatak joj je što je nastavnik dominantan u razgovoru i učenik koji


odgovara,ostali zapostavljeni
- Prednost u odnosu na tradicionalnu /predavačku/ nastavu je što ovdje učenici
bolje shvataju nastavni sadržaj

- Primjer: Učenicima damo:1.činjenične podatke,


2.uputstvo, 3.više zaključaka od kojih
oni biraju tačnu
Naprimjer:
1.Dati podaci: Biljke uskog lišća bolje podnose sušu od biljaka širokog lišća

2.Uputstvo:Izaberi jedan od zaključaka koji najbolje objašnjavaju navedenu


pojavu

3.Zaključak:1.jer je sitnije lišće čvršće i


otpornije
2.jer je isparavanje vode manje ako list ima manju
površinu

3.jer većem lišću treba više hrane

Naprimjer: Propadanje skijaša kroz snijeg zavisi od :


1. visine snijega
2. težine skijaša
3. od veličine površine na koju
se oslanjamo

X PROGRAMIRANA NASTAVA

- Ovdje se učenik misaono-logički vodi od shvatanja i usvajanja nastavnih sadržaja


specijalno pripremljenih tj. programiranog gradiva
- Programirati se može ono gradivo koje ima jasnu logičko-matematičku strukturu
koje udovoljava kibernetičkim i matematičkim uslovima programiranja.

- Možemo programirati nastavne sadržaje za jedan predmet za jednu školsku


godinu ili manje

- Elementi programirane nastave:


1.Program 2.Tema 3.Programirana sekvenca 4.Povezani članci / njih više u
skvenci / su najmanji element programiranog gradiva koji se sastoji:
1.Upustva 2.Informacija 3.Zadatka
4. Prostora za rad 5. Povratne informacije /tačno rješenje /
1.- Program → iznosi sve bitne činjenice koje trebaju učenici savladati
→savladavaju se prvo manje složeni dijelovi kasnije složeniji.Sadržaji se ne
mogu preskakati
/ kontinuitet usvajanja /

2.- Tema→ sadržajna logička cjelina iz nastavnog programa/ napr: rečenica ili
brojevi /

3.-Sekvenca→ logički dio teme / napr: nezavisne rečenice /

4.-Članak→ /korak, porcija, doza/je najmanja jedinica programirane nastave

5.-Algoritam /uputstvo/→ sa utvrđenim redosljedom operacija koje treba obaviti


da bi se problem riješio

- Vrste programa za programiranu nastavu su:

1.Linerani program:
»Korak po korak»→ pravolinijski
- Tu se ne uvažavaju razlike u sposobnostima učenika→slabost
- Osnivač Skiner ( 1954 )
- 1→ 2→ 3→ 4→ Linearni program

2.Razgranati program:

- Omogućava učeniku koji zna neke članke da ih preskoči, a koji ne zna upućuje na
dodatnu informciju u bočnom članku
- Učenici koji imaju više znanja idu pravolinijski, a sa manjim znanjem « cik-cak»
linijom
- manja misaona aktivnost učenika

3 7
↑ ↑
1 → 4 → 6 →razgranati program
↓ ↓
2 5

3.Kombinovani program:
- Kombinacija linearnog i razgranatog programa
- Cilj spojiti prednosti, a izbjeći slabosti prethodnih programa

Napr:Upotreba velikog slova:Nudi se više odgovora


1. hidrocentrala « Đerdap «
2. hidrocentrala « đerdap «
3. Hidrocentrala « đerdap «

XI EGZEMPLARNA NASTAVA:
egzemplar = primjerak, uzorak ili paradigmatska nastava
- To je uzorna nastava, nastava za primjer, za ugled
- Iz cjelovitog predmeta koji se dobro analizira slijede faze:
1. Selekcija sadržaja/sadržaji se svrstavaju u teme
- iz mase sličnog sadržaja izdvaja se reprezentativno / egzemplarno /
Napr: Tema→žitarice→reprezentativno→
pšenica
2. Obrada egzemplarnog sadržaja koji se obrađuje na najvišem didaktičko-
metodičkom nivou
3. Samostalan rad učenika→učenici sami obrađuju analogne/ slične /sadržaje
( raž, ječam, zob )
4. Obnavljanje i sistematizacija sadržaja→ tj. egzemplari koje je obradio
nastavnik i analogni koje su obradili učenici
- Cilj je da je stečeno znanje logičko povezano, da učenici pojedine sadržaje shvate
kao dio cjeline.
- u četvroj fazi vrši se provjeravanje usvojenog znanja gdje se utvrđuju odrđene
slabosti koje se kroz proces rada ispravljaju.
- Nova varijanta egzemplarne nastave je Interaktivna egemplarna nastava čije su
etape:

1. uvođenje učenika u interaktivne nastavne aktivnosti


2. nastavnikova obrada egzemplarnih nastavnih sadržaja
3. formiranje grupa / parova/ učenika i podjela radnih zadataka
4. interaktivno / grupno ili tandemsko / učenje i poučavanje analognih
sadržaja
5. prezentacija rezultata interaktivnog učenja analognih nastavnih sadržaja
6. povezivanje/sinteza/egzemplarnihi analognih nastavnih sadržaja
7. osvrt na realizovane aktivnosti u uputstva za dalji rad
* Pozitivno u egzemplarnoj nastavi je što omogućuje stvaralački rad učenika i
nastavnika.
- Ona se ipak mora sagledavati u sistemu drugih vidova i oblika nastavnog plana.

XII PROBLEMSKA NASTAVA

ili - nastava rješavanjem problema


- metoda otkrivanja
- metoda istraživanja
- istraživačka nastava i sl.

 Od 3 tipa nastave: predavačkog→objašnjavačko →istraživačkog opštem i


intelektualnom razvoju učenika najviše dopinosi istraživački.
 Cilj škole je da učenici stečeno znanje mogu samostalno primjeniti u novim
okolnostima. Na taj način razvija se njihovo stvaralačko mišljenje što je i glavni
cilj i zadatak problemske nastave
 Ovdje nastavnik nije emiter gotovih znanja nego saradnik takve nastave u kojoj
učenici samostalno rješavaju probleme razvijajući svoje apstraktno mišljenje i
metalne kapacitete.
 od apstraktnog do stvaralačkog mišljenja psiholozi / Ganje / visoko pozicionira
učenje rješavanjem problema

 Pojam problem:→To je zadatak koji treba odrediti koji ima sledeće odlike:
- popuniti neku prazninu na osnovu podataka koji nisu dati
- različit broj mogućnosti za rješavanje
- rješavanje ne pomoću ustaljenih algoritama naego na osnovu stvaralačkog
pristupa i iskustva
- rješavanje problema produbljuje se znanje , usvajaju nova znanja i razvijaju
mentalne mogućnosti

*Etape / faze / problemske nastave:

1. Pripremanje učenika →
- stvaranje problemske situacije,
- izazivanje radoznalosti,
- motivacija učenika da uoče problem
i ipristupe njegovom rješavanju

2. Učenikovo samostalno rješavanje problema:→


- predlaganje i izbor hipoteze
- rasčlanjivanje problema na manje dijelove /cjeline /
- neposredno rješavanje problema / provjera hipoteze za svaki dio /
- izvođenje zaključaka

3.Provjeravanje rješenja→primjena stečenih znanja u novim situacijama

* U problemskoj nastavi razvijaju se misaone operacije učenika kao što su:


planiranje; pretpostavljanje;anticipiranje;analogije,kompara-cije;
analiziranje;sistematiziranje, zaključivanje itd.
* Učenik sam vrši izbor i slijed misaonih operacija
* Ovdje je učenik više subjekt nego objekt nastave gdje je njegova aktivnost u
prvom planu, a nastavnikova pomoć u drugom.
* Postavljeni problem treba da bude primjeran uzrastu učenika, da se oslanja
na njihova iskustva i predznanja i da doprinosi formiranju i razvijanju različitih
tehnika samostalnog učenja.
* Misaonom aktivnošću rešavaju se problemska pitanja :
naprimjer:
- čime bakterije izazivaju truljenje organskih materija
- šta bi se desilo kad bi čovjek uništio sve grabljivice u šumi ?

* Na ovakovom času / problemske nastave / reorganizacije nastavnog


procesa učenje postaje produktivnije, a položaj učenika i nastavnika
transformisani su u pravcu novih naučno utemeljenih savremenih uloga

* Varijanta problemske nastave je Interaktinva problemska nastava

- Etape interaktivne problemske nastave:


1. Zajednički uvod u rješavanje problema
2. Formiranje grupa ili parova učenika za rješavanje problema
3. Interaktivno / grupno ili tandemsko/ rješavanje problema
4. Prezentovanje rezultata interaktivnog rješavanja problema
5. Analiza i ocjena rada na rješavanju problema
6. Uopštavanje rezultata i sinteza znanja
7. Eventualno zadavanje domaće zadaće

* Nastavnici određuju koji se nastavni sadržaj obrađuje na problemski način

XIII INDIVIDUALIZOVANA NASTAVA

* Individualna nastava predstavlja nametnuti rad, jednak zadatak za sve učenike


bez obzira na obrazovanje, motivacione, intelektualne i ostale razlike.
Individualizovana nastava sastoji se u tome da se za svakog učenika bira
poseban rad koji mu najviše odgovara.
* U takvom nastavnom sistemu učenik je u direktnom odnosu prema
gradivu, povremeno direktno kontaktira sa nastavnikom koji nije u direktnom
odnosu prema sadržaju učenja već u fazi pripremanja i vrednovanja nastavnog
rada.
* Oblici individualizovane nastave:
1. Nastava različitih nivoa složenosti
( zasniva se na individualnim razlikama među učenicima)

* Interaktivna nastava različitih nivoa složenosti


- određivanje nivoa znanja svakog učenika
- zajedničke uvodne nastavne aktivnosti-formiranje grupa ili parova
- iteraktivni rad na diferenciranim vježbama uz traženje povremene
nastavikove pomoći
- kooperativno vrednovanje odgovora i rješenja(uzajamno-
tandemsko,samovred-
novanje,nastavnikovo vrednovanje njihova
kombinacija)
- završne zajedničke aktivnosti
( prezentacija najboljih rezultata, osvrt na tok rada, određivanje
tipa naredne vježbe)

* U ovoj nastavi učenici su oslobođeni klišea, imaju nove ideje i rješenja za nove
načine rješenja problema te da pronalaze nova značenja i funkcije sadržaja
( redifinicija)

2.Primjena nastavnih listića→ je listić na kojem je napisan zadatak za pojednca


ili grupu

* Tipovi listića:→dopunjavanja;dvostrukog ili višestrukog izbora; upoređivanja;


grafičkog predstavljanja; problemskog karatera i sl.
* Po namjeni listići se dijele ne:
a) listići za usvajanje novih sadržaja
b) listići za vježbanje i ponavljanje

* Najbolja podjela nastavnih listića bila bi temeljena na diferenciranim


zadacima:
a) po složenosti i težini
b) po metodičkim upustvima
( diferencirano vođenje u učenju )

* Teže je listić napraviti nego ga primjeniti

* Treba se pridržavati Dotranovog pravila koje glasi : « Jedan listić-jedno


pitanje, jedan listić- jedno vježbanje «

* Pitanja jasna, precizna, prilagođena sposobnostima učenika ili pojedincu ili


grupi.
3.Rješavanje zadataka na tri nivoa težine
4.Diferencirani grupni rad
5.Individualno planirana nastava
6.Mikro nastava
7.Razgranati model programirane nastave
8.Grananje nastave u školi na redovnu , dopunsku i dodatnu
9. Kompjuterizacija učenja i nastave

XIV KOMPJUTERIZOVANA NASTAVA:→


- korištenje računara u nastavi-

* Malo se upotrebljava→razlozi:
- nedostatak takvih uređaja ( hardvera ) i
- nedostatak obrazovanih računarskih programa
(softvera ) iz opšteobrazovnih i stručnih
predmeta

* Sada postoje:
- štamparsko- grafički programi
- statistički programi
- programi za informatičko opismenjavanje
- programi za pojedine uslužne poslove

* Sve je to još uvijek nedovoljno u odnosu na nivo školovanja

* Preduslov za korištenje kompjutera u nastavi je opismenjavanje nastavnika i


učenika

* KRITERIJ DOBRE KOMPJUTERSKE LEKCIJE SU:


1.Pregledno i estetski dobro oblikovana slika,
2. Mogućnost davanja pomoćnih informacija
3. Listanje naprijed-nazad
4. Maksimalno korištenje grafikonom,
5. Brza reakcija sistema na akcije učenika
6. Ugradnja internog kalkulatora,
7. Komunikacija učenik nastavnik
8. Funkcijsko definisanje tastature
9. Automatsko registrovanje svih ili odabranih parametara o načinu,
rezultatima i vremenu korištenja lekcije
10.Mogućnost povezivanja s drugim lekcijama
11.Informacije učenika o stepenu njegovog
znanja i vještine
12.Korištenje senzorskim ekranom

* PREDNOSTI KOMPJUTERIZOVANE NASTAVE:


1. Bolji efekti, povećanje kvaliteta i kvaniteta znanja i vještina,
2. Veći nivo individualizacije učenika
3. Omogućavanje skupih i opasnih eksperimenata i ogleda,
4. Povećanje preciznosti u postavljanju zadataka, zahtjeva i pitanja i u
davanju odgovora,
5. Redovno informisanje učenika o stepenu njegove obučenosti i
osposobljenosto,
6. Automatizacija praćenja uspjeha pojedinca i grupe, kao i evidencije o
tome.

* NEDOSTACI KOMPJUTERIZOVANE
NASTAVE:

1. Nije najbolja tehnologija za sve predmete (filozofske, književne,


umjetničke )
2. Obrazovanje uz kompjuter nije prilagođeno najsposobnijima
3. Pripremanje kompjuterizovane lekcije je skupo, njime se ne štedi ni novac
ni vrijeme ( 100 sati za takvu lekciju se utroši, a ona traje 1 sat)
4. Kompjuterska lekcija teško se prenosi iz jednog u drugi etnosistem( zbog
jezičkih barijera).

XV TIMSKA NASTAVA:

* je sistem nastavnog rada u kome se više nastavnika realizuje programske sadržaje


jednog ili više srodnih predmeta.
- Tu su podijeljene uloge i precizirani zadaci.

* Postoje dvije varijante timske nastave:

a)koordinirana→izvode više nastavnika srodnih predmeta.Oni razmjenjuju i


pripremaju nastavu, nastavna sredstva, instrumente za vrednovanje.
- zajednički rad uskađuje vođa tima.

b) asocijativna→ zajedno tim nastavnika planira i programira i zajednički


realizuje raposdijeljene programske zadatke nastave.
- nastavnici podijele nastavni program obuhvaćene teme i svaki realizuje svoju
temu u svim odjeljenima istog razreda( horizontalna timska nastava ) ili različitih razreda
( vertikalna timska nastva)

* Prednosti timske nastave: studioznije planiranje, pripremanje i vrednovanje nastavnog


rada,obogaćivanje i dinamiziranje nastavnog procesa, kvalitetnija realizacija nastavnog
programa, bolja korelacija vaspitno-obrazovnih sadržaja, racionalnije 0korišćenje
vremena, prostora,literature i nastavnih sredstava.

XVI RESPONSIBILNA NASTAVA:→


novi model savremenog nastavnog rada
(responsibilan-lice za koje je neko odgovoran)

* Učenik je istinski subjekat čija se samostalnost, edukativna kompetencija i odgovornost


stalno uvećavaju.

U toj nastavi dominatni: domekratičnost, ravnopravnost, saradnja, su


odgovornost, inicijativnost, višemjernost informacija i sl.

* ETAPE RESPONSIBILNE NASTAVE:

1. Koncipiranje prijedloga, varijanti nastavnih aktivnosti tokom pripreme,


izvođenja i vrednovanja nastave( to čini nastavnik prije neposrednog
nastavnog rada).
2. Predlaganje dvije ili više varijanti aktivnosti u pripremanju, realizaciji i
valorizaciji resposnsibilne nastave
3. Zajednički demokratski izbor najbolje varijante nastavne aktivnosti
4. Realizacija demokratski odabrane varijante nastavnog rada
5. Vrednovanje tok rezultata resposabilne nastave

XVIIMENTORSKANASTAVA:→
Mentor,bio vaspitač
Odisejevog sina Telemaha

 Mentor znači: vođa, savjetodavac, nastavnik koji


podstiusmjerava,upućuje, informiše i podržava učenike
 Aktivnost nastavnika svedena je na kon-
sultantsku funkciju;(za referat,istra-
živački rad, diplomski ispit, naučni rad)
 Učenik se na osnovu sugestija nastavnika opredjeljuje za
proučavanje određenog problema i da se putem konsultacija sa
nastvnikom kontroliše i koriguje načine svoga rada.
 Mentorska nastava pogodna je za starije uzraste učenika i studente.

XVII SARADNIČKA NASTAVA:ili kooperativna


nastava

* Maksimalna aktivnost oba subjekta učenika i nastavnika

* Britansko istraživanje: /čovjek zapamti/


- 10 % od onoga što čita
- 20% od onoga čuje
- 30% od onoga što vidi
- 50% od onoga što vidi i čuje
- 80% od onoga što kaže
- 90% od onoga što istovremeno
kaže i radi

* Kineska izreka: «Što čujem zaboravim, što vidim možda upamtim, što uradim
znam»

* B.Grin – 3 načina učenja kod učenika:


1. Metoda « Reci mi «-učenici zaborave 90%
2.Metoda «Pokaži mi«- za 7 dana zaborave 50%
3. Metoda « Uključi me»-učenik upamti 90 %

* Dakle:- Preko percepcije « Reci mi « naučimo


15% od onoga što kažu

-Preko percepcije « Pokaži mi» nauči


se 50%
-Preko percepcije» Uključi me» 90%
onoga što sami kažemo i učinimo.

* Zaključak: Nastavnik učeniku treba dozovoliti


da što više govori i radi, a
saradnička nastava je najpogodnija
za to.

* Ovakva nastava u celini daje najbolje rezultate.

* Poul Ruders: govori o karakteristikama ove nastave:


- diskusije tokom nastve podstiču razvoj kognitivnih sposobnosti
- sučeljavanje mišljenja i ideja daje veće efekte i bržem učenju
-aktivni razgovor doprinosi ostvarivanju ciljeva učenja
- u malim grupama najbolji način sticanja novih znanja ( grupe ne smiju da budu
velike i heterogene)
- u grupama učenje putem otkrića treba biti osnovni oblik rada
- rasprave u ovoj nastavi dopuštaju učenicima da ponavljaju informacije,
argumente i objašnjenja

*SLABOSTI INTERAKTIVNOG UČENJA/ po N. Suziću/ leži u :

- interakcija bez nastavnikovog usmjeravanja


- zavisnost slabijih od boljih
- socijalno lenčarenje
- Ringelmanov efekt
( pojedinac se nerado zalaže u grupi )
- emocionalni rizik

* ORGANIZACIJA SARADNIČKOG UČENJA:

-U frontalnoj nastavi učenci su misaono pasivni


- U frontalnoj nastavi od 30 učenika pojedinac se
osjeća usamljeno
- Slaba interakcija učenik→učenik i
učenik → grupa

- GRUPNI RAD:

 samostalan rad ( rješavanje zadataka ) grupe učenika

 saradnja unutar grupe gdje pojedinac doprinosi zajedničkom


rezultatu

 povezanost grupnog rada sa radom i zadacima cijelog odjeljenja

 planski karakter grupnog rada

* ULOGA NASTAVNIKA U GRUPNOM RADU:

-Cilj grupnog rada nije poučavnje učenika od strane nastavnika nego da oni
samostalno uče uz pomoć i usmjeravanje nastavnika.

-Zadaci nastavnika:
-priprema zadatke i druge materijale
-odlučuje o sastavu i veličini grupe
-prati proces zajedničkog rada
svake grupe
-procjenjuje napredovanje svakog pojedinca
-prati način dolaženja do odgovora
-podstiče učenike da provjeravaju tačnost
odgovora
* U dobro organizovanom grupnom radu obezbjeđuje se da svi napreduju:
- najsposobniji→prosječni→najslabiji

 RAD U PAROVIMA:→ dva učenika saradnički


ostvaruju postavljene zadatke.

- koristi se:
- u izradi domaćih zadataka
- ravnopravan sa drugim oblicima rada
- svako da radi sa svakim( promjena partnera )
- koristi se naročito u vježbama i
ponavljanjima.

-Rad u parovima podstiče kognitivne procese:


- izoštrava se analitička moć učesnika u paru
- sintetizuju se činjenice radi izvođenja sudova i zaključaka
- vježba se upoređivanje i selekcija argumenata pri obrazlaganju stavova i
mišljenja
- razvija se umešnost u traženju alternativnih rješenja
- učesnici pomažu jedan drugome u vrednovanju ideja

* Rad u parovima daje dobre efekte u razvoju emocionalnih sposobnosti:

-učenik u ovom radu navikava da vlada sobom


-razvija se svijest o svojim mogućnostima i
ograničenjima
-stiče se samopouzdanje
-osposobljava se za prihvatanje promjena
- razvija se unutrašnja motivacija

* Rad u parovima razvija socijalne sposobnosti:

- navikavanje da se uspostavlja odnos sa drugima


- razvijanje svijesti o potrebama i poteškoćama drugih
- shvatanje o neophodnom uvažavnju različitosti među ljudima
- pružanje pomoći drugima
- sukobi se rješavaju vrednovanjem argumenata i usaglašavanjem mišljenja

*Jednostavno:Rad u paru je kognitivni, emocionalni i socijalni susret dva učenika

* Teškoće i ograničenja:
- slično razmišljanje
- suprotno razmišljanje
- jedn neradnik

* Timski rad:
- obaveza za sklonost timskom radu
( mnogi konkursi to traže )
- Timski rad je grupa koja nastupa kao cjelina ili
skup pojedinaca koji treba da urade neki zadatak

* Timski rad čine:


- podjela uloga u timskom radu
- interesovanja svakog člana tima
- stil učenja svakog pojdinca
- saradnja u timu-novi kvalitet
- sposobnost svakog člana tima
-
* « Radionice « kao novi oblik nastavnog rada

-To je suštinski novo ime za grupni rad

*Nema saradničke nastave bez valjanih pitanja→ nastavnika

*Platon kao i Sokrat:«Dijalog je pravi put do istine«

XIX INTEGRATRIVNA NASTAVA:

* Ovdje su svi elemetni nastavnog procesa: sadržajni , psihološki, saznajni, sociloški, i


organizacioni povezani

* Ratke i Komenski prvo traže savladavanje jednog predmeta pa onda drugog i tako
redom(greška→dug proces)

-Cilerova koncepcija

- centralna građa služi kao okosnica sa kojom su povezani svi ostali predmeti

* KLAFKI:→ zalaže se za jednistvo formalnog


obrazovanja(cilj cjelovit razvoj ličnosti ) i materijalnog obrazovanja(cilj da budu
obuhvaćeni glavnu kulturni sadržaji)
→On traži da se odaberu reprezentativni sadržaji u kojim će učenici posredstvom
posebnog upoznati opšte.

*Geštalt teoretičari:(Verthajmer, Kofke, Keler )


-Oni smatraju da je u učenju najvažnije razumjeti odnose u cjelini gdje su elementi
uvezani u cjelinu.

* Dju i V.Klipatrik:
→Nastavnik postavlja pitanje,učenici grupno ili pojedinačno traže i izvode zaključke.
*Integrativna nastava:(ima korene u prethodnim
vrstama nastave )

Drugi izrazi za nju: cjelovitost nastave;koncentracija


nastave;koleracija nastave;skupna
nastava;kompleksni sistem.

*Osnovni razlozi za integrativni pristup u nastavi su:


- integrativni tokovi proističu iz bržeg ukupno društvenog razvoja
- znanja se ne zadržavaju u okvirima nego idu iz jedne u drugu disciplinu
- svijet se sagledava iz svih uglova različitim sredstvima i metodama
- saznajni proces nije omeđen jednom naučnom disciplinom nego mu je
karakteristika integralnost
- spoj racionalnog i emocionalnog, naučnog i
umjetničkog u procesu učenja

*Pedagoška teorija ( integrisane nastave ) bavi se zadacima:

- procesom proučavanja
- zajedničkom prirodom svih pedagoških pojava i
srodnosti među različitim sistemima
- vezama između različitih didaktičkih
zakonomjernosti
- obrazlaganjem sintetičke, cjelovite teorije obuke

* Postavke na kojima se temelji integrativna nastava:

-ukrupnjavanje nastavnih jedinica→/na njoj zasnovana


metoda projekta

-planiranje rezultata učenja→


/višeprofilno planiranje /

-psihologizacija procesa učenja→


/postavljanje procesa učenja na psihološke osnove/

*Nivoi integracije nastavnih sadržaja:

- unutar – predmetnom
- međupredmetnom
- srednjem i
- međusistemskom nivou

*ZAKLJUČAK ZA VRSTE NASTAVE/NASTAVNI


SISTEMI/
* Svaki sistem ima didaktičko-metodičke specifi-
čnosti, prednosti i ograničenja
* Ni jedan nastavni sistem ne treba potpuno eliminisati niti precjenjivati
* Prikladnom primjenom svih tih i drugih nastavnih sistema uspostavljamo čvrste
direktne veze između svih neposrednih činilaca nastave.

XX SISTEM DIDAKTIČKIH PRINCIPA:

-Princip = rukovodeće načelo, smjer u radu , temeljni zahtjev, osnovnu postavku u


djelovanju, smjernicu, polazni stav
*Didiaktički principi-su osnovna načela kojima se rukovodi nastavnik u nastavnom radu
da bi učenici uspješno usvojili nastavne sadržaje , razvili vještine, formirali navike i
intenzivirali razvoj sposobnosti.
- To su opšti zahtjevi i obavezujući normativi za izvođenje nastave
- J.A.Komenski je govorio da su didaktički principi osnovni ragulativi nastave
(favorizovao je princip očiglednosti )
- Taj princip (očiglednosti) favorizuju:Ruso, Pestaloci, Disterveg, Danilov,Šimleša,
Poljak, Đorđević, Filipović, Lekić, Prodanović
* Na produbljivanje značaja didaktičkih principa u postizanju normativnosti,
regulativnosti i integrativnosti nastavnog procesa utiču rezultati savremenih
didaktičkih, psiholoških, informatičkih, socioloških, antropoloških i drugih naučnih
istraživanja.
* Klasifikacija( broj i naziv ) didaktičkih principa:

M.A. DANILOV:
- naučnosti
- sistematičnosti
- povezanosti teorije s praksom
- savjesnosti i aktivnosti učenika
- očiglednosti
- trajnosti znanja
- dostupnosti nastave
- individualnog prilaženja
učenicima

KLAJN:
- naučnosti u nastavi
- intenzivno sociloško vaspitanje učenika u nastavi
- stavralačka saznajna aktivnost učenika
- rukovođenje učeničkim radom u nastavi
- kolektivizam u nastavi
- jedinstvo teorije i prekse u nastavi
- očiglednost
- sistematičnost i postupnost
- dostupnost nastave i vaspitanja
- koordinacija svih aktivnosti u nastavi

P:ŠIMLEŠA:
- primjerenosti nastav
dobu učenika
- individualizacija nastave
- socijlizacije nastave
- korištenje postojećih interesa i razvijanje novih
- nastavnikovo rukovođenj nastavom
- doživljaj
- svjesna aktivnost
- povezanosti nastave sa životom
- povezanost teorije sa praksom
- sistematičnost i postupnost
- zornost
- ekonomičnost
- trajnost znanja
- vještine i navike

V.POLJAK:
- zornost i apstraktnost
- aktivnosti i razvojnosti
- sistematičnosti i postupnosti
- diferencijacije i integracije
- primjerenosti i akceleracije
- individualizacije i socijalizacije
- historičnosti i suvremenosti
-
N.FILIPOVIĆ:

- naučnosti i idejnosti
- uskalđivanje nastave prema mogućnostima učenika
- spoznajna kompleksnost u nastavi
- stimulativnost i stvaralačka aktivnost subjekata
edukativnog procesa
- postupnost i sistematičnost
- trajnosti znanja, umijenja i navika
- racionalizacije i ekonomije
- jedinstva teorije i prakse

M . STEVANOVIĆ:
- zornosti
- savjesne aktivnosti
- trajnosti znanja
- vještina i navika
- jedinstva teorije i prakse
- efikasnosti,ekomičnostii racionalizacije
- interakcija svih subjekata u nastavi
- dobne i individualne usmjerenosti u nastavi
- akceleracije i individualizacije
- stimulativne klime
- vježbanja i ponavljanja

M.VILOTIJEVIĆ:
- očiglednosti i apstraktnosti
- sistematičnosti i apstraktnosti
- pristupačnosti uzrastu učenika
- individualizacije, diferencijacije i integracije
- savjesne aktivnosti učenika
- racionalizacije i ekonomičnosti
- naučnosti
* Svi didaktički principi su relevatni za poboljšanje kvaliteta nastave ( treba ih gledati u
interakciji zajedno )

* PRINCIPI INDIVIDUALIZACIJE I
INTERAKCIJE
-Učenici istog razreda imaju različita iskustva, znanja, vještine, navike, sposobnosti, stil
učenja, interesovanja, uvjerenja
-Princip individualizacije- uvažavaju te individualne razlike
-Sve te individualizacije ili nivo svakog đaka mora znati nastavnik
-Nastavnik prilagođava ciljeve, zadatke, oblike, metode, sredstva, sisteme i sadržaje
nastave pojednicima i grupama učenika
-Sve se više primjenjuju inovativni modeli i načini individualizacije savremene
dopunske, dodatne, izborne i redovne nastave gdje se potpunije respektuje princip
individualizacije
-ne treba glorifikovati ovaj princip jer učenici stiču znanja i radom u parovima, grupama i
odjeljenjima učenika
-princip interakcije komplementaran pricipu individualizacije gdje će se interaktivno
učenje prikladno će se izmjenjivati sa modelom individualnog učenja u istom odjeljenju.
-prožimanjem ova dva principa naoptimalnije će se u nastavi vršiti socijalizacija
individualiteta

*PRINCIP NAUČNE ZASNOVANOSTI NASTAVE


-Ovdje se ukupna nastavna djelatnost temelji na naučno provjerenim sadržajima,
oblicima i metodama čime će biti zastupljena istinistost, uvjerljivost i mogućnost
kritičkog preispitivanja saznatog
-Nastavnik naučno tumači nastavnu građu služeći sa naučno verifikovanim udžbenikom i
drugim izvorima znanja, nastavnim sredstvima i didaktičkim metrijalom.
-Nivo apstraktnosti programske građe treba da bude u skladu sa saznajnim mogućnostima
učenika određenog uzrasta.
-Usvajanje naučno verifikovanih sadržaja treba da podstiče razvoj
intelektualnih,kritičkih, istraživa-
čkih i kreativnih sposobnosti učenika
-Naučnosti nastave doprinosi korelacija sadržaja raznih nastavnih predmeta i cjelovitost
objektivne stvarnosti
-Tako se formira naučni pogled na svijet, stalnim traganjem i otkrivanjem i
upotrebljavanjem istine sa naučno provjerenim metodama.

* Princip očiglednosti i apstraktnosti u nastavi:

-Očiglednost: je cjelovito čulno zapažanje (percipiranje ) predmeta radi prikupljanja


činjenica na temelju kojih se formiraju jasne predstave o određenim objektima.
-Čulna iskustva često su izvor saznanja u nastavi
-Percepiranje se vrši direktno( uočavanjem stvarnih predmeta, pojava i procesa) i
indirektno (posmatranjem slika ,modela, predmeta, maketa,crteža,
filmova, video kaseta, kompjuterskih aplikacija i slično )
-Primjenom principa očiglednosti obezbjeđuje se činjenički materijal što nije samo po
sebi dovoljno jer se treba obezbjediti i misaona predrada činjeničke građe gdje se
obezbjeđuje principi apstraktnosti kao komplementaran
-Tu nastavnik dovodi učenike do formiranja predstava, pojmova, kategorija, aksioma,
pravila, dokaza, formula,simbola, zaključaka, sistema ,teorija i sl.
-Postavka Džona Loka:» Nema ništa u saznanju što prethodnonije bilo u čulima «.
-Leninjova trijada saznanja:» Od živog posmatranja ka apstraktnom mišljenju, a od
toga ka praksi «.
-Najodgovornija je ona nastava u kojoj učenici upoznaju percepiranjem (angažovanjem
čula ) objektivnu stvarnost, pa razmišljanjem o čulnom isksustvu dolaze do apstraktnih
zaključaka , pojmova i drugih generalizacija čiju istinitost na kraju provjeravaju u
praksi.

-N.FILIPOVIĆ:-Saznajna kompleksnost u nastavi se postiže integrisanjem 3 principa:


principa očiglednosti, povezivanjem teorije i prakse u nastavii principa povezivanjem
nauke sa životom.
-očiglednost treba da podstakne misaonu aktivnost ne da je usporava
-u kasnijem dobu sazananje od konrektnog ka apstraktnog (indukcija) zamjenjuje se
dedukcijom ( od apstraktnog ka konkretnom)
-optimalna omjer očiglednosti i apstraktnosti u nastavi je uslov racionalnog i
produktivnog školskog učenja i poučavanja

*Princip stimulativnosti i stvaralačke aktivnosti u nastavi:

-Stimulacija /motivacija/ učenika i nastavnika zavisi od niza sadržinskih, organizacionih,


subjektivnih i objektivnih faktora.
-Bez pozitivne ( naročito unutrašnje) motivacije nema produktivnog saznavanja niti
stvaralaštva u nastavi.
-Motivacija: ili pozitivna stimulacija pokreće stavralaštvo u nastavi.
-Kreativnost: najbolje jača motivaciju u nastavnom radu i to su dvije strane
jedninstvenog procesa tj.dva komplementarna aspekta ovog principa.

-Po Klarku stimulatori u nastavi su:


1. Iskoristiti on motive koji se u novo vrijeme javljaju u učeniku.
2. Otvoriti perspektivu primjenom stečenog znanja u budućnosti,
zainteresovati i aktivirati učenikove potencijale
3. Podržati određeni tempo rada svakog učenika
4. Izgrađivanje kod učenika interesovanja , navika i sposobnosti da
uspješno radi i da ima potrebno raspoloženje u radu.
5. Kultuvisanje u učeniku onih ideala i crta koje su uslov za « aktivno
učenje «.

6. Pomoći učenicima u iznalaženju pristupa zadataka i ciljevima rada.


-Prema stimulativnosti nastavnik kod učenika pokreće kreativna interesovanja, da budi
radoznalost učenika, da gradi ugodnu radnu atmosferu i podržava nenasilnu
komunikaciju da obezbjeđuje doživljavanje uspjeha i da bodrenjem i prihvatljivim
prekorima optimalno potkrepljuje samorazvojni uspon svakog učenika

-Stvaralaštvo treba da afirmiše:


1.radost u radu učenika i nastavnika
2.maštovitost i intuitivnost
nastavnika i učenika
3.fluentnost i originalnost ideja i
rješenja
4.konstruktivno-kritičku valorizaciju
i promociju kreativnih ostvarenja.
5.stalno nastojanje da se do ličnog
maksimuma razvijaju stvaralačke
sposobnosti i didaktičko
inovatorstvo nastavnika
*PRINCIP SISTEMATIČNOSTI I
POSTUPNOSTI U NASTAVI:
-ovaj princip se koristi i prilikom pravljenja nastavnih planova i programa kao i
udžbenika
-konkretnije primjenjuje se kod izrade godišnjeg, mjesečnog, tematskog i sedmičnog
plana rada nastavnika.
-ovaj princip treba uvažavati u svim etapama nastave:

a)uvođenje učenika u nastavu


b)obrada novog gradiva
v)ponavljanju,vježbanju i vrednovanju

-ovdje se polazi od onoga što je učeniku bliže, poznatije, lakše, jednostavnije,


konkretnije i prelaziti na ono što je dalje, nepoznatije, teže, složenije i apstraktnije
-nakon upoznavanja optimalne količine programskog gradiva slijedi uopštavanje znanja,
formiranje pojmova, generalizacija i provjeravanje razumijevanja
-kada se obradi tematsko područje trebaju se sistematizovati nastavni sadržaji kako bi se
znanja povezala i strukturirala u logičku cjelinu.To treba raditi na svakom nastavnom
času posebno na časovima sistematizacije nastavne građe.

* PRINCIP RACIONALIZACIJE I
EKONOMIČNOSTI NASTAVE

-Osnova ovog principa je: da se u nastavnom radu


postigne maksimalni uspjeh u usvajanju programskih
sadržaja sa što manjim ulaganjem vremena, sredstava i
energije.
-To je zahtjev svih nivoa škole, svih vrsta nastave, u svakom nastavnom predmetu i
području.

-Primjeri neracionalnog i neekonomičnog rada u školi:


a)nastavnik opširno objašnjava koje gotovo svi učenici znaju
b)preopširno,nefunkcionalno, kvazistimulativno uvođenje učenika u nastavi
rad na početku časa
v)formalističko ponavljanje određenog gradiva u slučajevima kada to nije
uslov shvatanja novih programskih sadržaja.
g)didaktički egzibicionizam (gomilanje nastavnih sredstava i didaktičkih
materijala, uvježbavanje već usvojenih postupka , obzbjeđenje prevelikog
vremena za samostalan rad učenika bez provjeravanja rezultata, primjena
didaktičkih inovacija koje ne odgovaraju susštini programskog sadržaja,
uzrastu i obučenosti nastavnika, previše zabave,....).
d)zapostavljanje upućivanja i vježbanja učenika u primjeni metoda i tehnika
uspješnog učenja i slično.

*Ostvarivanje principa racionalizacije i ekonomičnosti vrši se:


-blagovrmenim /godišnjim, mjesečnim, sedmičnim / planiranjem programskog gradiva
-izborom, didaktički prikladnom primjenom i kombinacijom nastavnih sistema, oblika i
metoda koje odgovaraju prirodi nastavnog gradiva, sposobnostima i potrebama učenika,
što vodi poboljšanju kvaliteta procesa i rezultata učenja
- didaktički osmišljen i funkcionalno korištena nastavna tehnika, sredstva i didaktički
materijali koji olakšavaju proces učenja
-studiozno pripremiti, implementirati i provjeravati inovacije u nastavi
-stručno - metodički prikladnom organizacijom aktivnosti učenika i nastavnika tokom
časa naročiot se postigne racionalnost, ekonomičnost i pedagoška efikasnost nastave
* Svakako da se podrazumijeva daće racionalan i ekonomičan rad uspješnije organizovati
stručno obrazovani i moderno didaktičko-metodički obučeni nastavnici.

XXI DIDAKTIČKA PRAVILA: → su smjernice


za konkretniju nastavnikovu angažovanost u
podsticanju i usmjravanju aktivnosti učenika u
nastavnim situacijama
- didaktička pravila se izvode iz didaktičkih principa
- J.D. Komenski i A. Disterveg navode najvažnija pravila:
1. Od bližnjeg ka daljem
2. Od lakšeg ka težem
3. Od poznatog ka nepoznatom
4. Od prostog ka složenog

- naučna vrijednost didaktičkih pravila, po nekim didaktičarima, stavljaju se u krug


didaktičkih zakonitosti kao deterministički proteže veze među faktorima i
tokvima nastave
- pravila treba shvatiti i fleksibilno koristiti kako ne bi « odveli « u didaktički
šablonizam i diletantizam.

XXII OBLICI NASTAVNOG RADA:

* Pri definisanju oblika nastavnog rada savremeni teoretičari poalze od socijalnih


/društvenih / oblika ili formi rada učenika u nastavi.
- prema broju učenika jednog odjeljenja koji zajedno rade razlikuju se:
- frontalni
- grupni
- individualni
- tandemski oblik rada
u nastavi

* Frontalni oblik nastavnog rada:

- ovdje nastavnik istovremeno za sve polaznike jednog odjeljenja izlaže, obrazlaže,


pokazuje ili procjenjuje određeni nastavni sadržaj

- nastao je u razredno – predmetnom sistemu, ali i sada traje

- on je lak i jednostavan za praktičnu primjenu

- dok nastavnici izlažu gradivo učenici ga prate, razmišljaju, zapažaju odnosno


učestvuju u zajedničkom nastavnom procesu

- SLABOSTI FRONTALNOG OBLIKA NASTAVNOG RADA:

- Dominacija je proučavalačka aktivnost nastavnika, učenik je u pasivnoj poziciji


čime je zanemareno njegovo samostalno učenje

- Nastavni rad je podešen prosječnom učeniku i takav rad ne odgovara


ispodprosječnom i darovitim učenicima, ni po složenosti, niti po ritmu rada

- Nema dovoljno mogućnosti za povezivanje teorije i prakse, pa su usvojena znanja


verbalna i relativno brzo se zaboravljaju

- Teško se održava pažnja i misaona aktivnost svih prisutnih


- Veoma je mala mogućnost da nastavnik kontaktira sa svakim učenikom
pojedinačno.

*Ove slabosti otklanjati kombinovanjem frontalnog oblika nastavnog rada sa ostalim


oblicima nastavnog rada.

*GRUPNI OBLIK NASTAVNOG RADA:

- Grupni oblik rada nastaje podjelom odjeljenja učenika na više grupa koje
samostalno izvršavaju / od nastavnika / dobijene radne zadatke.
- Nastavnik dijeli pojedince u grupe, daje grupama zadatke, objašnjava način rada,
pomaže onim grupama koje mu se obrate, rukovodi objedinjavanjem njihovog
rada pred cijelim odjeljenjem, kombinuje ovaj oblik rada sa ostalim oblicima
nastave

- GRUPE:- optimalno 3-5 učenika


- grupisanje spontano ( slobodno ) učešće
dirigovano od strane nastavnika
- kriterij: -ocjene školskog uspjeha iz
pojedinog predmeta
- dobrovoljnost,sposobnost,sklonost
- mjesto sjedenja, stanovanja
- radne mogućnosti
- azbučni redoslijed u dnevniku
-Dobro sastavljena grupa je uslov za uspješnu saradnju među njenim članovima
-Ogranizacija grupnog rada dosta js složena.Nastav-
nici i učenici treba solidno da se pripreme.
-U grupnom radu postoje 3 dijela časa:
1. Uvodni dio je zajednički za sve učenike gdje se objašnjavaju ključni pojmovi
rada, formiraju se grupe i saopštavaju im se radni zadaci i slično
2. Glavni dio časa posvećen je grupnom radu, vodi untargrupna diskusija,
priprema se grupni izvještaj
3. Završni dio časa /faza integracije / obuhvata grupne izvještaje,
objedinjavanje,zaključivanje, eventualno zadavanje domaćih zadataka i drugo.
-Integrativna faza posebno je značajna u diferenciranom nastavnom radu.

* Prednosti grupnog rada:-ima uočljivu motivaconu i socijalizacijsko-


komunikacijsku vrednost
- doprinosi misaono-kritičke vrijednosti
- doprinosi misoano –kritičkoj angažovanosti učenika i njihovom osposobljavanju
da više odgovorno vrednovanje sopstvenog rad i grupnih ostvarenja.unosi dinamiku u
nastavi.

-Ovaj oblik rada nedovoljno se praktikuje u nastavi


-Uzroci ovome leže u:
-nedovoljna obučenost nastavnika
-složenost pripreme
-skučenost prostora
-ukorenjenost tradicionalizma u
forsiranju frontalnog rada.

-Ove uzroke treba otkloniti i grupni oblik nastavnog rada što više organizovati i
kombinovati ga sa frontalnim radom.

*INDIVIDUALNI OBLIK NASTAVNOG RADA:

-Zasniva se na samostalnom radu svakog pojedinca u odjeljenju


-Ovaj oblik rada praktikuje se u 3 varijante:
a) direktna komunikacija jednog učenika sa
nastavnikom
b) individualan rad svakog učenika u odjeljenju na istim zadacima /uz
povremenu pomoć nastavnika /
v) individualan rad svakog učenika u odjeljenju na različitim /diferenciranim/
zadacima prilagođenim predznanju i individualnim sposobnostima učenika, pa se
često naziva i individualizovana nastava.

-Prva varijanta dominira u umjetničkim školama i stručno-praktičnoj nastavi.Trebala bi


se više korisiti u dopunskoj , instruktivnoj , izbornoj, pa i u redovnoj nastavi

FAZE: učenik se upoznaje sa zadacima→samostalna aktivnost→procjena uspješnosti


obavljenog posla

-U drugoj varijanti nastavnik svim učenicima daje pitanja /istovrsna/ za « tihi»


samostalan rad. ovdje su hednikepirani slabi i nadareni učenici (objasniti )
-Ove slabosti se otkalanjaju davanjem pitanja različite složenosti gdje se prvo na listiću
daju lakša pitanja pa teža-----
-Treća varijanta dobija sve veći značaj u didaktici
-Ona se smatra didaktičkom inovacijom.Tu je zastupljena:
-nastava različitih niova složenosti
-rad na zadacima različite težine
-rad u « grupama nivoa «
-primjena nastavnih listića
-razgranati model programske nastave
-mikronastava
-individualno planirana nastava
-kompjuterizovana nastava itd.

-Ovaj oblik nastave ima više prednosti nego slabosti ,jer više doprinosi aktivnosti
svakog učenika, podstiče smoinicijativnost i samostalnost učenika.odgovara
pojedninačnom tempu nepredovanja.pruža priliku za njegovanje ličnog stila rada i
bolji razvoj radnih navika i tehnika učenja.
-Individualni oblik rada čini nastavu fleksibilnijom i raznovrsnijom

* RAD U PAROVIMA /TANEDEMIMA/


U NASTAVI:

-Dobijeni zadatak zajedno izvršavaju dvojica učenika


-Razlozi za češću primjenu ovakvog oblika rada:
- SOCILOŠKI:
-zajedničke aktivnosti zbližavaju učenike
- potpunije formiranje uvjerenja, stavova, aspiracija i društveno prihvatljivih oblika
ponašanja
- razvijanje smisla i potreba za drugarstvom
- napuštanje egocentričnih stavova i razvijanje smisla za razumijevanje sagovornika

PSIHOLOŠKI:

-Dinamičnija i slobodnija komunikacija, povoljna radna atmosfera,smanjena napetost


zbog eventualnog neuspjeha, brža adaptacija na nastavne uslove rada
-Misaona aktivizacija, vježbanje u pronalaženju novih ideja i njihova primjena
-Razvijanje sposodnosti i navika za kooperativn i aradnički rad u paru doprinosi
socijalizaciji ličnosti

PEDAGOŠKI:
- usaglašavanje temparada doprinosi vaspitanju društveno prihvatljivih osobina
ličnosti učenika
- mogućnost muđusobnog praćenja, upoređivanja i vrednovanja postignuća, načina
rada što djeluje motivaciono
- efikasnije « učenje-učenja», usaglašavanje i racionalizacija tempa učenja
doprinosi osposobljavanju učenika za samoobrazovanje i samovaspitanje.

DIDAKTIČKI:

- u tandemu svaki učenik lakše dolazi do izražaja→ afirmacija njegove ličnosti


- tempo usvajanja znanja prilagođava se svakom partneru lakše nego u kolektivnom
radu
- samovrednovanjem i uzajamnim vrednovanjem brzo se obezbjeđuju povratne
informacije čime se razvija untrašnja motivacija
- lakše se uspostavljaju kontakti sa nastavnikom
- učenik ima aktivnu , više subjekatsku , poziciju u odnosu na radne zadatke
- veća je ekonomičnost u odnosu na korišćenje vremena, enrgije, objekata,
nastavnih sredstava, didaktičkih materijala

*Didaktičke varijante rada u parovima:

a) Instruktivni rad
b) Zajedničko(kooperativno) učenje
v) Individualno učenje u paru
g) Zajdnički stvaralački rad u paru

- U instruktivnom radu bolji učenik pomaže slabijem u objašnjenju novih pojmova,


činjenica, upoznavanjem novih tehnika, nastavnih sredstava, primjene stečenog
znanja na novim primjerima i u novim situacijama
- Zajedničko učenje u paru sadrži planiranje i organizovanje učenja, posmatranje,
razmišljanje, razgovor, slušanje, čitanje, opisivanje, izvođenje vježbi, međusobno
vrednovanje, samovrednovanje i primjena znanja.
*Tandemski rad najprikladniji za više uzraste osnovne škole
*Individualizovani nastavni rad pedagoški je poželjan i didaktičko - metodički moguć na
svim nivoima školovanja
*Najviše stručno - metodičkih razloga ima za korektnu izmjenjivost i kombinaciju svih
pomenutih oblika nastavnog rada.

XXIII NASTAVNE METODE= put, postupak,način


postizanja određenog cilja

- T.Prodanović:Metode smatra naučno verifikovanim načinima rada učenika i


nastavnika u nastavnom procesu gdje se obezbjeđuju optimalni uslovi za
racionalnu i efikasnu nastavu

- M.Vilotijević: Nastava je verifikovani način na koji učenici pod rukovodstvom


nastavnika u nastavnom procesu stiču znanja, vještine i navike i razvijaju svoje
psihofizičke sposobnosti

- Teoretičari i praktičari ubrajaju metode među najvažnije elemente nastave


- Metode same po sebi nisu dobre nastavne, nego je o njima potrebno dovoljno
znati i iste primje-
njivati.
-Komenski, Pestaloci, Herbart pokušali su da iznađu jednu metodu za sve
predmete /MONOMETODIZAM/→utopija, jer je ispravan prisistup
POLIMETODIZMA/ XIX i XX vijek/
-Bilo je prisutno i uvjerenje AMETODIZMA gdje se nastava izvodi bez metoda,
potpuna sloboda nastavnika i učenika u izboru i načinu nastavnog→ rada neodrživo

*KLASIFIKACIJA( PODJELA) NASTAVNIH METODA:

- DISTERVEG:
a) –metoda nastavničkog izlaganja
b)- nastavnikov razvojni razgovor

- LERNER I SKATKIN:
-metoda objašnjavanja i ilustracije
- reproduktivna metoda
- problemsko izlaganje
- istraživačka metoda

-M.JANJUŠEVIĆ:
a) metoda za sticanje znanja,vještina i navika ili metode za obradu novog
gradiva
b) metode za utvrđivanje gradiva

-V.MLADENOVIĆ:(prema oblicima nastavnog rada dijeli ih) :


a) frontalni oblik rada
b) grupni oblik rada

- T.PRODANOVIĆ:

1.verbalno- tekstualne
( pripadaju sferi apstraktnog mišljenja)
2.ilustrativno- demonstrativne
( pripadaju sferi posmatranja )
3.laboratorijsko-eksperimentalne

- N.FILIPOVIĆ:
1. metoda usmenog uzlaganja
2. metoda nastavnog razgovora
3. metoda rada sa tekstom
4. metoda pisanih radova
5. metoda ilustracije i demnostracije
6. metoda laboratorijskih i praktičnih radova

 Ovakva podjela u savremenoj praksi najčešće se koristi


 1.METODA USMENOG IZLAGANJA
- to je postupak glasnog monološkog izlaganja nastavnih sadržaja
- njime se iznose činjenice, izražavaju stavovi,poruke, sugestije,interpretacije
evaulacije, usmeno opisuju likovi ,događaji , procesi i itd.

- VARIJANTE METODE USMENOG IZLAGANJA SU:

Teorijsko predavanje ili ( «predavanje», « eks katedra « )

- nastvnik se mora dobro spremniti za ovo predavanje


- treba zadovoljiti i stručno-teorijski niovo slušalaca
- ovakvo predavanje je izuzetno apstraktno
- mogu i učenici samostalno pripremiti referate, kritičke osvrte.

2.Predavanje prožeto razgovorom:

a)pripovjedanje:treba biti slobodno, slikovito,


jasno , uvjerljivo, zanimljivo

b)opisivanje:dobar nastavnik na ovaj način postiže


dobro raspoloženje kod učenika ,
razvija njihovu misaonu mobilnost i
težnju za usavršavanjem učeničke
govorne kulture

v)objašnjavanje: ovjde se teži da učenici shvate


uzročno- posledične veze i odnose ,
bitna svojstva pojava, premdeta,
procesa

* PREDNOSTI METODE USMENOG IZLAGANJA:

- Ekonomičnost→ za kraće vrijeme iznijeti više informacija


- učenici prate kontinuitet misli
- uspostavlja se veza između prethodnih znanja i iskustava i novih informacija
- njome se razjašnjavaju dileme, izaziva saznajna radoznalost

* SLABOSTI METODE USMENOG IZLAGANJA:


- nedovoljna pripremljenost predavača
- ova metoda može dovesti do monotonije u nastavi
- slabljenja motivacije za učenje
- sputava misaone aktivnosti i samostalnog rada učenika
- do verbalizma i formalizma u znanju učenika

* 2.METODA NASTAVNOG RAZGOVORA:

- je metoda gdje se pomoću pitanja i odgovora odvija nastava


- VRSTE RAZGOVORA:
a) Poučni razgovor - nastavnik daje inicijativu
za razgovor, učenik izvršava
te zadatke i odgovara na
pitanja
b)Katehitički razgovor: - korišćen u
srednjovjekovnim crkvama i
školama
- knjige su pisane u
formi pitanja i odgovora
- na postavljeno
pitanje odgovaralo se
napamet naučenim odgvorom
- sada se koristi za
učenje , pravila, formula,
definicija

v)Majeutički ili Sokratovski razgovor:


- nastavnik pomaže
učeniku da sam dođe do
rješenja, do saznanja
istine( majeutika)

PRIMJER: Sokrat: Šta je sa dušom?Jeli ona


vidljiva ili nevidljiba?

Učenik: Bar za ljude nevidljiva


Sokrat: Ali ipak, bar mi određujemo vidljivo i
nevidljivo, po prirodi ljudskoj ili misliš po
kojoj drugoj ?

Učenik: Po ljudskoj
Sokarat:Šta da kažemo dakle o duši?Da kažemo da je
vidljiva ili nevidljiva?
- Ovakav razgovor dobio je aktivniju ulogu učenika od katehetičkog razgovora.

g)Razvojni razgovor: - razvio se pod uticajem


sokratovog razgovora

- na nastavnikova pitanja učenici postupno dolaze do saznanja


- za ovakav razgovor učenici moraju imati predznanja
- ovdje pita onaj koji zna ( nastavnik ) a ne onaj koji treba da saznaje ( učenik )

d) Slobodan razgovor:- učenici razgovaraju,


nastavnik uh usmjerava
- učenici određuju sadržaj, trajanje,učesnike i vođenje razgovora

* U metodi nastavnog razgovora formulišu se pitanja različitog oblika:

a) Jednostavna(jednoznačna)-pitanja:
- su najodređenija i počinju riječima :gdje, koji,
čime, koliko itd.
- koriste se prilikom utvrđivanja i ponavljanja gradiva
b)Višeznačna pitanja: su precizna, neodređena
nejasna
*Naprimjer:Šta se dešava promjenom riječnog korita?

v) Kategorički određena pitanja:→traži se dokazivanje,određene


radnje,veze,zaključka.
Počinju:dokaži, zaključi, poveži, pokaži

g)Alternativna(disjunktivna)pitanja:
traži se izbor između dvije alternative: sadrže veznik « ili «

d) Retorička pitanja:→Postavlja nastavnik i na njih sam odgovara, čime


pojačava interesovanje učenika

đ) Višestruka(složena)pitanja:→Sadrže u sebi više pitanja.Napr: Koje godine i


zbog čega je izbio građanski rat u B i H ?

- didaktički , gnoseološki i metodički vrlo su značajna pitanja u formi verbalnih


impulsa ili podsticaja kao: « blizu si », « obrazloži to «,
« pomogni mu «
- pitanja u nastavi imaju više didaktičkih funkcija:
-usmjeravanje misaone aktivnosti učenika
-zadržavanje na bitnom
-podsticanje samostalnosti
učenika
-provjeravanje uspješnosti u usvajanju sadržaja

- pitanja treba da postavljaju misaoni angažman čiji je rezultat učenikov


produktivni odgovor

3.Metoda rada na tekstu u nastavi:→metoda čitanja

- To je korištenje pisane riječi za ostvarivanje vaspitno-obrzovnih ciljeva


- Prednost teksta je što mu se možemo vraćati više puta
- Metoda čitanja koristi se više u jeziku i društvenim naukama
- PREDNOSTI:-usvajanje znanja veće preciznosti i preglednosti
- mogućnost češćeg ponavljanja istih sadržaja
- bogaćenje rječnika i izgrađivanje književnog stila
- sticanje navika druženja sa knjigom ,njegovanje čitalačke kulture
- SLABOSTI:
- ne služe se učenci koji nisu savladali vještinu čitanja
- teže se prilagoditi interesovanjima i predznanjima i sposobnostima učenika
- traži veći mentalni napor i koncetraciju učenika

4.Metoda pisanih radova:


- pišu se na : tabli, učeničkoj biblioteci, grafologiji i sl.
- na tabli se ispisuje nastavna jedinica i glavni kostur i

-Oblici pisanih radova:prepisivanje, diktat, zabilješke, odgvori na pitanja, referat


slobodan sastav
- ova metoda koristi se u svim predmetima i koristi intenziviranju misaono-logičkih
aktivnosti i povećanju jezičko-stilske korektnosti.
-
5. METODA ILUSTRACIJE U NASTAVI:
- Ilustracijom se želi istaći određeno svojstvo sadržaja i na taj način saznanje činimo
poptunijim

Ilustrovana sredstva:

-crteži,šeme,grafikoni,dijagrami
slike,fotografije,figure,makete,
nastavni film, dijafilm, slajdovi,
edukativni softver, modeli
- Ilustracije ne daju gotove odgovore već podstiču učenike na intenzivnije misaono
angažovanje.
- One pružaju podatke za razmišljanje, otkrivanje i zaključivanje.

6.METODA DEMONSTRACIJE U NASTAVI:

-Postoje 2 vrste ove metode:


1. Pokazivanje radi učenja vještina:→
nastavnik pokazuje učenicima kako se obavljaju
određene operacije/pisanje,
crtanje,plivanje,fotografisanje, modelovanje /
 metodom demonstracije
2. pokazivanje nije dovoljno ako ga ne prate Pokazivanje radi sticanja
znanja:→
demonstriranje postrojenja, tehnoloških procesa,
strukture predmeta ,ogledi.

Prednosti:
 doprinose da učenici na očigledn i prirodan način stiču trajna znanja, vještine i
navike
 podstiče razvoja učenikovih sposobnosti percepiranja
 intenzivira razvoj misaonih ,psihomotornih i govornih sposobnosti
Slabosti:
 udaljenje složene objekte i pojave nemoguće je pokazati u izvornom vidu
 apstraktna znanja ne mogu se posredovati usmena ili pismena objašnjenja

7.METODA LABORATORIJSKIH RADOVA:

- Pod kontrolom nastavnika učenici rade na materijalu s odgovarajućim


instrumentima u cilju dubljeg upoznavnja strukture, oblika i drugih svojstava
materije koja se proučava
- Ova metoda uglavnom se koristi u: fizici, hemiji,filozofiji,agronomiji,mehanici,
mašinstvu,elektromehanici i šumarstvu.

- Ovdje se učenicima omogućava da uočavaju i analiziraju uzročno- posledične


veze i odnose u toj oblasti i u njoj se aktiviraju njihove saznajno-nisaone
aktivnosti
- ovom metodom se teže i sporije dolazi do «čistih znanja « što je ovu metodu
potrebno kombinovati sa drugim

* 8.METODA PRAKTIČNIH RADOVA:


- Ova metoda se primjenjuje najčešće u stručno- praktičnoj nastavi, na ferijalnoj
praksi, u društveno korisnim aktivnostima, prilikom pripreme diplomskih i
završnih ispita i sl.
- praktični radovi mogu biti proizvodnog, uslužnog, tehničkog, ekonomskog,
kulturnog, naučnoistraživačkog i drugog karaktera.
* Svaka metoda dobra je ako se pravilno odabere i znalački primjeni i sa ostlim
metodama kombinuje.

XXIV INVOACIJE U NASTAVI:

- Epohalno tehničko-tehnološki pronalasci, informaciona tehnologija, otkriće čula


omogućuje vrhunski napredak u svim ljudskim aktivnostima
- Aleksandar King:» Posle parne ništa nije tako revolucionarno otkriveno kao čip
«
- informaciona tehnologija donijeće promjene i u obrazovanju
- škola mora preuzeti ulogu u proizvodnji svježih, inovativnih znanja ili će ostati
prevaziđena koja zaostaje za vremenom
- inovacija je uvođenje novine u nastavni proces. ona je uvijek progresivna
razvojna promjena.
- Od izuma do primjene često prođe dugo vremena
- Inovativne škole: One imaju inovativnu školsku klimu koja uvodi novo.

*KARAKTERISTIKE INOVATIVNE ŠKOLE:

- otvoreno i sa povjerenjem primaju inicijative nastavnika


- nastavnici ne žaleći dodatno trud ekperimentišu primjenjujući nove oblike nastave
/ problemska, individualizovana/
- inovativne škole šalju nastavnike na stručno usavršavanje
- škole i nastavnici pretplatnici na stručne časopise
- nastavnici i škola otvoreni prema učeničkim pitanjima i prijedlozima
- učionice uvijek otvorene raznim posjetiocima
- na sjednicama nastavničkog vijeća dominiraju pitanja iz organizacije nastave
- nastavnici o svojoj školi uvijek imaju pozitivno mišljenje i uspjeh škole
doživljavaju kao svoj uspjeh.
*Inovatinva škola u mnogome zavisi od direktora škole kao predvodnika inovativnih
promjena.
-Direktor mora biti profesionalac sa bogatima iskustvom
-Školski pedagozi i psiholozi učestvuju u inovativnoj klimi

*Kako izgleda škola koja prednjači u inovacijama:


- stalno istražuje i eksperimentiše
- primjenjuju raznovrsne oblike rada/male grupe individualno /
- koriste savremena nastavna sredstva, obogaćuju kabinete, laboratorije
- koriste izvori saznanja koje pruža sredina
- primjenjuju aktivne nastavne metode, nove tehnike i postupci
- omogućuje svakom učeniku da napreduje sopstvenim ritmom u skladu sa
sposobnostima i prethodnim znanjem
- u nastavnom procesu maksimalno podstiče misaonu aktivnost učenika, praktikuje
se učenje rješavanjem problema i stavralačko učenje
- nastavnik nije autoritaran nego , saradnički, na času ne drži mnogo riječ daje
priliku učeniku
- stalno vrednuje rad učenika obezbjeđujući povratne informacije.

You might also like