You are on page 1of 12

Uticaj invazivnih vrsta riba

na autohtonu ihtiofaunu mrtvaje Pana

MRTVAJA PANA
TISKI BISER
POTAMNELOG SJAJA

Mrtvaje su ekosistemi od velikog biolokog


znaaja, kao centri biodiverziteta i refugijalna stanita za brojne ugroene vrste. Stoga je
ouvanje kao i unapreenje ekolokog stanja
ovakvih veoma izmenjenih vodenih ekosistema
od izuzednog znaaja za opstanak autohtonih
vrsta. Pana je mrtvaja koja se nalazi u bakom
priobalju Tise, naspram Budaka. Tokom istorije
Panska mrtvaja je sa Sanadskom formirala tzv.
Sanadsku osmicu. Zbog izrazitog uspora i opa-

snosti od izlivanja vode na uzvodnom sektoru


toka, dvadesetih godina XIX veka, ovi meandri
su preseeni. Nakon izvedenog preseka reka je
jo dugo tekla panskim meandrom i vrila njegovo konstantno zasipanje po celoj duini. Proces stalne akumulacije renog nanosa prekinut
je tek nakon potpunog zatrpavanja uzvodnog
kraka meandra gde je akumulacija bila najintenzivnija. Ubrzanom odumiranju Pane tokom
XX veka doprinelo je podizanje odbrambenog

nasipa prema Tisi. Od nekada prostranog ostatka meandra ostala je luna depresija, najveim
delom zasuta i suva.
Danas se u znatnoj koliini voda javlja samo
na nizvodnom delu meandra i to u vreme maksimalnih prolenih vodostaja na Tisi, tokom kojih
dolazi do izdizanja nivoa freatske izdani. Ove
izdani predstavljaju glavni izvor vode za mrtvaju. Nizvodni deo je i fiziki odvojen zemljanim
nasipom od uzvodnog dela, ugroenog zbog

male koliine vode, visokog stepena zamuljenosti i obraslosti emerznom makrofitskom vegetacijom. Vredan deo mrtvaje nalazi se uz levu
obalu koja je oiviena irokim pojasom emerzne
vegetacije (trska, rogoz, a). Upravo ovaj deo
predstavlja stanite velikom broju vrsta. U ravniarskim podrujima barski ekosistemi i druga
vlana podruja predstavljaju jedne od poslednjih utoita za nekada rasprostranjenu floru i
faunu, te je ouvanje i eventualna revitalizacija

ovih stanita prioritetna aktivnost u cilju ouvanja ivog sveta u Panonskoj niziji, odnosno
Vojvodini.
Nestajanjem barskih stanita suen je ivotni
prostor izrazito limnofilnih vrsta riba, ija se brojnost, pod pritiskom agresivnih introdukovanih
vrsta, drastino smanjila poslenjih decenija u
itavom regionu. Tako je barski kara pod pritiskom introdukovanog srebrnog karaa nestao iz
mnogih voda.

Srebrni kara
Alohtone vrste, za razliku od autohtonih
(domaih), su unesene u novo stanite, van
podruja svoje prirodne rasprostranjenosti,
s ciljem koji esto nije bio postignut. Takve
zahvate izvode esto ribarska gazdinstva,
ribolovaka udruenja, a katkad i pojedinci
na svoju ruku, bez prethodne konsultacije sa
strunjacima. Unoenja stranih vrsta, uz unitavanje prirodnih stanita, glavni su razlozi
izumiranja autohtonih vrsta riba u poslednjih stotinak godina. Na temelju dananjih
saznanja teko je predvideti sve posledice
unosa novih vrsta u vodeni ekosistem. Opstane li u novoj sredini, unesena vrsta moe

Sunica
znaajno promeniti sastav kako faune riba
tako i cele zajednice, to esto dovodi do
nestajanja osetljivih domaih vrsta. Degradacija stanita i nestanak autohtonih vrsta
oslobodili su ekoloke nie i novounesenim
vrstama omoguili invazivnost. Introdukovana vrsta postaje invazivna ako je kompetitivno nadmonija u odnosu na autohtone
vrste.
Posebno je opasno poribljavanje bara,
jezera, movara i ostalih voda novim vrstama. S obzirom da je introdukovanje novih
vrsta 60-tih i 70-tih godina prolog veka
primenjivan u celom svetu, skreemo pa-

nju na posledice unoenja alohtonih vrsta


u ekosistem kao to su: nestanak unesene
vrste, usled nedostatka slobodne ekoloke
nie istrebljenje unete vrste od lokalnog
predatora u vrlo ranom stadiju naseljavanja
pronalaenje slobodne nie unutar postojee zajednice riba ukrtanje s autohtonom
vrstom uzrokujui smanjenje genetikog
diverziteta nestanak ili znaajno smanjenje brojnosti autohtone vrste, dotadanjeg
ekolokog homologa nestanak ili smanjenje brojnosti autohtone vrste, posebno
ukoliko je introdukovna vrsta predator
unoenje novih bolesti i parazita.

Belica
U sluaju introdukcije nezaobilazna je uloga nauno-istraivakih timova u praenju
aklimatizacije i uticaja te vrste na ivi svet.
U mrtvaji Pana prisutne su dve introdukovane vrste i obe su ujedno i invazivne.
Srebrni kara (Carassius gibelio) ima najvei uticaj na autohtonu ihtiofaunu. Njena pradomovina je Kina, odakle se proirila vodama
ireg podruja istone Azije i Sibira. U evropski
deo biveg SSSR-a preneta je sredinom prolog veka, zatim se vrlo brzo proirila prema
zapadu, preavi put od gotovo nepoznate
vrste pedesetih godina do invazivne vrste vrlo
velikih populacija. Glavni razlozi nezadrivog

Linjak
irenja te vrste su specifian nain bespolnog
razmnoavanja ginogeneza i otpornost na
nepovoljne uslove. enke se mreste s mujacima i drugih aranskih vrsta. Srebrni kara je
izrazito adaptivna vrsta koja je velikom brojnou prisutna u gotovo svim vodama crnomorskog sliva. Direktni je konkurent barskom karau i linjaku, ije su populacije gotovo iezle iz
mnogih naih voda.
Sunanica (Lepomis gibbosus) je u evropske vodotoke uneta krajem 19. veka iz Severne
Amerike. Vrlo brzo se proirila i danas naseljava gotovo sve vodotoke crnomorskog sliva.
Posebno je brojna u pliim priobalnim stani-

tima sporotekuih voda s gustom vegetacijom. enka polae jaja u gnezdo, koje veinom
uva mujak, to je ini konkurentnijom u odnosu na ostale vrste. esto, vie puta godinje
pristupa mrestu.
Limnofilne vrste riba u mrtvaji Pana, belica (Leucaspius delineatus), barski kara (Carassius carassius) i linjak (Tinca tinca), spadaju u retke ili ranjive vrste kako u zemljama u
okruenju tako i u Evropi. Ove vrste pedstavljaju fragment ihtiofaune, nekada iroko rasprostranjene u celoj Panonskoj niziji, stoga
je im neophodno posvetiti posebnu panju
u Srbiji.

Barski kara
je riba kratkog zbijenog
i visokog tela,srazmerno
male glave U uglu
usta nema brkova
kao kod rana. Krljuti
su krupne. Spoljna
linija lenog peraja je
konveksna. Na kraju
repne drke esto ima
tamnu mrlju. Proseno
naraste od 20 do 30
centimetara, a dostie
i duinu od oko 50 cm.
kada je teak oko 2,5
kilograma. U vodama
gde ima malo hrane
retko prelazi teinu od
pola kilograma.

Srebrni kara
po izgledu slian
je barskom karau.
Lako uoljiva razlika
je konkavan rub
lenog peraja. Na
korenu repnog peraja
nema tamnu mrlju.
Proseno naraste do 30
centimetara. Prisutna je
gotovo u svim vodama
Evrope. ivi u sporim,
plitkim tekuicama,
odomaila se i u velikim
jezerima i renim
uima. U vodama gde
se prenamnoi primerci
preko 20 centimetara
su prva retkost.

Maja 2008. godine zapoet je projekat koji za cilj ima nalaenje reenja za ouvanje populacija barskog karaa i linjaka od strane Drutva za zatitu i prouavanje
riba i Departmana za biologiju i ekologiju u Novom Sadu, u saradnji sa strunjacima
iz Maarske. Ovo je prvi projekat ovakvog tipa zapoet u naoj zemlji. Sutina akcije
je da se vetakim mrestom barskog karaa i linjaka, obezbedi mla u interesu
jaanja ve postojeih populacija ovih vrsta. Uz kontinuiran izlov srebrnog karaa i
vraanjem ulovljenih barskih karaa i poribljavanjem iz godine u godinu, ova vrsta
ima izglednije anse za opstanak.

Drutvo za zatitu i prouavajne riba je nevladina organizacija, osnovana 2007. godine, radi
zajednikog delovanja i koordiniranja rada na zatiti i prouavanju, kao i na poboljanju mera
zatite svih ugroenih vrsta riba Republike Srbije, popularizaciji ihtioloke nauke, saradnje i
povezivanja sa srodnim organizacijama i naunim institucijama, Zavodima za zatitu prirode
u zemlji i inostranstvu, te srodnim meunarodnim organizacijama i drugim odgovarajuim
institucijama.
Drutvo za zatitu i prouavajne riba ostvaruje svoje ciljeve i zadatke radom na:
zatiti i prouavanju riba, kao i poboljanju mera zatite svih ugroenih vrsta riba prisutnih u
Srbiji
popularizaciji ihtiologije i podsticanju razvoja amaterizma
organizovanju istraivakih akcija, kampova, predavanja, izlobi...
uestvovanje u nauno-istraivakom radu,
informisanju javnosti o svom radu,
voenju evidencije, strune dokumentacije i ihtioloke biblioteke
saradnji u nacionalnim i meunarodnim okvirima
praenju i uticanju na zakonsku regulativu na polju zatite prirode i riba, u skladu sa
zakonom.
Trg Dositeja Obradovia 2 IV/23
21000 NOVI SAD,
Tel.: 021/4852686,
Fax: 021/450620
e-mail: dzprns@gmail.com

Podrka projektu:
Izvrno vee
AP Vojvodine,
Sekretarijat za sport i
omladinu

Fotografije:
Dr Mller Tams
Demny Ferenc
Aleksandar uki
Aleksandar Baji
Luka Opai
Buzs Endre
Design & prepress:
Buzs Mihly
tampa:
Optimus, Novi Sad

You might also like