Professional Documents
Culture Documents
Autotrofi
Vie biljke i alge = vre fotosintezu, oslobadjaju kiseonik
Bakterije = koriste CO2, ali ne oslobadjaju O2
Fotoautotrofi = poizvode organsku materiju u fotosintezi
Hemoautotrofi = u autotrofiji koriste hemijsku energiju
oslobodjenu oksidacijom neorganskih jedinjenja
(d) Cyanobacteria
(c) Euglena
(a) Mahovine, paprati
i cvetnice
Apsorpcija svetlosti
Sunevo zraenje obuhvata:
1. nevidljivi deo spektra, u oblasti kraih (ispod 400 nm) i duih
(preko 700 nm) talasnih duina
2. vidljivi deo spektra ili svetlost koje obuhvata talasne duine od
390 do 720 nm.
Apsorpcija svetlosti
Talasna duina ()
Frekvencija (v)
Brzina talasa (c)
c = v
E = hc/ = hv
h Plankova konstanta
C brzina svetlosti
talasna duina
V frekvenca zraenja (c/ )
Chlorophyll + h = Chlorophyll*
osnovno stanje
svetlost
pobudjeno stanje
e
2
Excited
state
Light
Light
(fluorescence)
Photon
Ground
state
Chlorophyll
molecule
Fluorescencija iz iz prvog
pobudjenog singulentnog stanja u
osnovno stanje. Hlorofil u
etarskom rastvoru florescira na
680nm.
Fosforescencija prelazak iz
tripletnog stanja u osnovno. Moe
da se dogodi da dodje do revizije
spina u toku ekscitiranog stanja.
Indukovana rezonancija je
prenoenje energije sa jednog
molekula na drugi, ako su molekuli
dovoljno blizu.
Ekscitacija klorofila
+
h.
e-
ee-
Toplotna
izguba
e-
Fluorescenca
e-
h.
Toplota
+ Qox
Qred
Ekscitonski
prenos
e-
e-
Emisija fotona
Ekscitonski
prenos na sosednji P
Oksidirani P
(Chl+)
Kationski prosti
radikal
TA JE FOTOSINTEZA?
Gde se deava?
Kako se deava?
Da li se fotosinteza odvija po
istom obrascu nezavisno od
uslova stanita?
FOTOSINTEZA:
KONVERZIJA SVETLOSNE
ENERGIJE
Istorija prouavanja
Ze
Pla
6CO2 + 6H2O
Mada se ova jednaina i
danas smatra tanom, ona
pokazuje samo "ulaz" i
"izlaz" iz jednog procesa, a
ne moe se nikako shvatiti
bukvalno,
tj.
da
se
kombinacijom
ugljendioksida i vode dobijaju
eeri.
Svetlost
hlorofil
C6H12O6 + 6O2
svetlost
CO2
[CH2O]
fotosinteza
H2O
O2
koje su
CO2 + 2H2A
GDE SE ODVIJA?
Palisade
cells
4Fe3+ + 2H2O
4Fe2+ + O2 + 4H+
Unutranja membrana sadri znatno vie partikula, koje se vide pri posebnom
metodu bojenja. One verovatno najveim delom predstavljaju transportne
proteine i translokatore organskih jedinjenja.
PIGMENTI
U svim fotohemijskim
procesima svetlost moe
biti aktivna samo ako je
apsorbovana. Apsorbciju
svetlost odredjenih
talasnih duina obavljaju
pigmenti.
Reflektovana ili
proputena svetlost nema
nikakvu fotohemijsku
aktivnost.
Hlorofili
Karotenoidi
Fikobilini
Hlorofili
Hlorofili
su
zeleni
pigmenti
hloroplasta koji apsorbuju oko 70%
fotosintetikog aktivnog zraenja u
plavom i crvenom delu spektra.
Po hemijskoj strukturi to su derivati
ciklinih tetrapirola, koji grade
porfirinski prsten u ijem centru se
nalazi atom magnezijuma.
Hlorofili su estri dikarboksilne
hlorofilinske kiseline, u kojima je
jedna kiselinska grupa esterifikovana
ostatkom metanola, a druga fitola
(nezasien alkohol, izoprenoidnog
porekla).
Poseduju i peti ciklopentanonski
prsten
I faza:
Procesi od prekursora
do sinteze
PROTOPORFIRINA IX,
koji su indentini za sve
porfirine.
III faza:
Procesi od
protoporfirina IX do
hlorofila.
Sinteza porfirina:
Glutamat + t RNK
C5 put
Kondezacijom dva
molekula ALA
Porfibilinogen (pirol)
Profobilinogen deaminaza
Uroporfirinogen sintaza
Porfirinski prsten
Uroporfirinogen III
(urogen III)
dekarboksilacija
Koproporfirinogen
(korpogen)
oksid. dekarboksilacija
Protoporfirinogen IX
oksidacija
(gubitak 6 elektrona)
Protoporfirin IX
(poslednji zajed.
prekursor porfirina)
Mg-Protoporfirin
Delovanjem Mg
helataze
Mg-Protoporfirin
metilacija na prstenu C
Protohlorofilid A
redukcija
Hlorofilid A
esterifikacijom
Hlorofil A
Hlorofil b postaje od hlorofila a,
Pomou enzima hlorofilna oksigenaza
koja oksiduje metil grupu na C-7 atomu
u formil grupu
Hlorofili se vezuju za proteine koji
ine kompleksne globule u membranama
tilakoida.
Redukcija protohlorofilida:
I faza:
sinteza male koliine hlorofila (0.3-5 %), odmah nakon
izlaganja beloj svetlosti
II faza:
latentna faza; sinteza hlorofila stagnira i pored izlaganja
svetlosti
III faza:
koliina hlorofila raste linearno sa vremenom sve dok ne
dostigne normalni nivo
Karotenoidi
Karotenoidi su grupa pigmenata koja se nalaze u hloroplastima i
hromoplastima.
U prvom sluaju uestvuju u fotosintezi, a u drugom daju uto,
narandastu ili crvenu boju cvetovima, plodovima...
Apsorbuju u ljubiastom i plavom delu spektra.
Pripadaju velikoj grupi izoprenoidnih jedinjenja.
Osnovna gradivna jedinica je izopren, koji ne postoji slobodan
ve se kao izopentenil-pirofosfat (IPP) ugrauje u karotenoide.
Karotenoidi
Dele se na dve grupe: karotene (CH) koji se sastoje od C i H, a
vezivanjem hidroksilne grupe dobijaju se ksantofili (CHO).
Izoprenoidni lanac se
produava dodavanjem
nove jedinice IPP tako
se dobija jedinjenje sa
15 C-atoma
farnezilpirofosfat FPP,
a zatim geranil-geranilpirofosfat GGPP sa 20
C-atoma. Dimerizacijom
GGPP dobijaju se
tetraterpeni medju
kojima i fitoen
zajedniki prekursor za
karotene i ksantofile.
-ciklaza
-ciklaza
Veina karotenoida
karakterie se
ciklizacijom na jednom ili
oba kraja lanca, ime se
formira jonski prsten.
Ostale funkcije
Fikobilini
Fikobilini
Najrasprostranjeniji fikobilini:
Fikocijani (preteno Cyanobacteria)
Fikoeritrini (preteno Rhodophyta)
Fikobiliproteini se nalaze u
posebnim globulama -fikobilizomi
koje su vezane spolja za membrane
tilakoida.
Akcioni spektar se
predstavlja grafiki kao
intezitet procesa (koliina
O2) u funkciji talasne
duine. U svakom
fiziolokom procesu moe
biti aktivana samo
apsorbovana svetlost,
jasno je da se akcioni
spektri se moraju
podudarati sa apsorcionim.
Overview of Photosynthesis