EL-ISRA’ I EL-MI’RADŽ U AKAIDSKOJ ZNANOSTI

Živimo u vremenu čiji se svjedoci ponose što su uspjeli da se vinu u kosmos, da

stignu do Mjeseca i Venere, tragajući za eventualnom alternativom za čovjekov
život, ukoliko on, usljed ljudskog (ne)djelovanja postane nemoguć na Zemlji.
Međutim, Svevišnji Allah dž.š. je, iz Svoje mudrosti, dao da Njegov miljenik
Muhammed, s.a.v.s., još prije 1420 godina krene na put u kosmos i obiđe ga u
njegove predjele samo u jednoj noći. Nema sumnje da je to, prije svega,
pokazatelj savremenom čovjeku, koji se diči “svojim” tehnološkim
dostignućima, da je Allah dž.š. iznad svega i da je jedino Njegova moć
neograničena.
U akaidskoj literaturi fenomen Isra’a i Mi’radža spominje se zato što se radi o
nečemu što spada u domen vjerovanja i što se ne može razumom shvatiti. Imam
Tahavija, u svojoj čuvenoj “Poslanici iz akaida”, kaže: “Mi’radž je istina.
Muhammed, s.a.v.s., noću je putovao. Išao je lično, u budnom stanju, na nebo.
Odatle je otišao do onih visina do kojih je Allah htio. Allah ga je počastio čime
je želio. “Objavio mu je ono što mu je objavio. Srce nije poreklo ono što je
vidio.” Zbog veoma velikog značaja tog događaja Allah dž.š. je jednu od 114
kur’anskih sura nazvao El-Isra.
Najpoznatiji komentator Tahavijeve poslanice Ibn Ebu-l-Izz kaže: “Naš stav
prema Mi’radžu je isti kao prema svemu ostalom što spada u gajb (neviđeno-
nepoznato), u što vjerujemo ne trudeći se da dokučimo njegovu suštinu.”
Iz navedenih riječi imama Tahavija jasno se vidi da je Mi’radž učinjen
cjelokupnim Poslanikovim, s.a.v.s., bićem (tijelom i dušom) i u budnom stanju.
Potvrda za to su riječi Allaha dž.š.: “Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom
času noći preveo Svoga roba iz Hrama časnog u Hram daleki, čiju smo
okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali. – On,
uisitinu, sve čuje i sve vidi.”. Pojmom “el-abd” u arapskom jeziku označava se
kompletno čovjekovo biće sastavljeno od duše i tijela, isto kao što je to slučaj sa
pojmom “el-insan”. Nema sumnje, da je to sasvim moguće i prihvatljivo
mu’minskom logikom, jer je Allah dž.š. svemoguć i On samo kaže “budi, i ono
biva”.
Jedna od tema vezanih za Isra’ i Mi’radž je tvrdnja pojedinaca da se desio više
puta. Jedni tvrde da se desio jedanput u snu, a drugi put na javi. Drugi, opet,
kažu da se desio jednom prije i jednom poslije poslanstva. Treći kažu da se
desio tri puta... Međutim, najispravnije mišljenje je da se Isra’ i Mi’radž desio
samo jedanput prije hidžre na godinu dana. Jer, kako je moguće tvrditi da se
Isra’ desio više puta kada znamo da je tom prilikom propisan namaz, što bi
značilo da je on svaki puta ponovo propisivan na način kako se navodi u
hadisima o Isra’u.
Sljedeće pitanje je: Da li je Poslanik, s.a.v.s., vidio Allaha dž.š. za vrijeme Isra’a
ili nije? Kadi Ijad u djelu “Eš-šifa” navodi razlaz ashaba u vezi s tim. On citira
riječi Aiše, r.a., kojima se izričito negira da je Poslanik, s.a.v.s., svojim očima
vidio Allaha te noći. Ona je rekla Mesruku, kada je upitao o tome: “Kosa mi se
naježila od tvog pitanja! Slagao je onaj ko ti je rekao da je Muhammed vidio
svoga Gospodara.”
Od Ibnu Abbasa, r.a., prenosi se da je rekao: “Vidio ga je svojim očima.” A Ibnu
Ata’ prenosi od Ibnu Abbasa da je rekao: “Vidio ga je svojim srcem.”
Kadi Ijad nakon navedenih predaja kaže: “Ne postoji jasan dokaz da je Poslanik,
s.a.v.s., za vrijeme Isra’a vidio Allaha dž.š.Sve se svodi na ajet u suri En-
Nedžm. Poznato je da su stavovi uleme u vezi s tim različiti. Postoji mogućnost
da se to desilo.”
Riječi kadije Ijada, r.a., su Istina, jer je viđenje Allaha dž.š. na ovom svijetu
moguće. Zato je Musa a.s. tražio od Allaha dž.š. da mu dozvoli da Ga vidi, a da
je to nemoguće Musa a.s. ne bi tako nešto upitao. Međutim, o tome nemamo
jasan dokaz iz Kur’ana i hadisa. Naprotiv, Muslim u svome Sahihu prenosi hadis
u kome stoji da je Ebu Zerr, r.a., pitao Poslanika, s.a.v.s.,: “Je si li vidio svoga
Gospodara?” Poslanik, s.a.v.s., odgovori: “Nur, kako da vidim nur?”
A što se tiče citiranog ajeta iz sure En-Nedžm: “On ga je i drugi put vidio, kod
Sidretu-l muntehaa” iz pouzdanih hadisa jasno se zaključuje da je ovdje riječ o
Džibrilu kojeg je Poslanik, s.a.v.s., vidio dva puta u njegovom stvarnom liku.
Zbog toga je zaključak velikog broja alima da Poslanik, s.a.v.s., nije vidio
Allaha dž.š. svojim očima, a Allah najbolje zna.