You are on page 1of 8

BITKA NA UHUDU

BITKA NA UHUDU

Nevjernici se nisu mogli smiriti nakon velikog poraza kojeg su doživjeli na Bedru.

Bili su osramoćeni i poniženi i nisu mogli to odstraniti od sebe, osim sa velikom pobjedom
nad muslimanima. Zato su se pripremali kako bi se osvetili muslimanima za njihove
poginule, a nahuškavali su i Arape na tu borbu. Mnoga plemena su im se odazvala, a za bitku
Kurejšije su dali sredstva koja su dobili od karavane koju je predvodio Ebu-Sufjan prije bitke
na Bedru.

Pod vodstvom Ebu-Sufjana, nevjernici su sakupili tri hiljade ratnika. Kada je do Resulullaha,
sallallahu ‘alejhi wesellem, doprla vijest o tome, posavjetovao se sa svojim ashabima da li da
ostanu u Medini ili da izađu iz nje. Njegovo mišljenje je bilo da utvrde svoje položaje u
Medini, paako ih napadnu suprotstaviće im se, a iznad njih će žene i djeca bacatikamenje.
Međutim, oni koji nisu učestvovali na Bedru, a posebno mladići među njima, željeli su da
iziđu iz Medine, a u tome su dobili podršku i od nekih koji su učestvovali na Bedru kako ne bi
bili smatrani strašljivcima. Njihovim željama Poslanik, Resulullah, sallallahu ‘alejhi wesellem,
je udovoljio.

Resulullah, sallallahu ‘alejhi wesellem, je klanjao džumu-namaz i obratio se ljudima


naređujući im sabur i ustrajnost u borbi. Nakon namaza obukao je svoju ratnu odjeću i
dozvolio je ljudima da krenu u borbu. Kada su neki ljudi ugledali pripremanje ostalih za
borbu, rekli su drugima: “Poslanik nam je naredio da ostanemo u Medini, a on najbolje zna o
Allahu i šta On želi, dolazi mu objava sa neba, i kako bi bilo divno da se povratimo i izložimo
njemu stvar“, pa su rekli Poslaniku: “O Allahov Poslaniče, ostani u Medini kao što si nam na
početku naredio!“ Rekao im je: “Poslanik ne treba da se vrati kada je borba već počela i kada
je dozvolio izlazak sve dok se ne bude borio. Bojte se Allaha i budite strpljivi u borbi kada
sretnete neprijatelja, slušajte šta vam je naredio Poslanik i toga se pridržavajte!“

Povratak munafika

Poslanik je sa svojih hiljadu ashaba izišao da se susretne sa neprijateljem, a kada su već prešli
dio puta Abdullah b. Ubejj, vođa munafika, se vraća sa tri stotine istomišljenika. Jedan od
muslimana ih je pozvao i rekao im: “O narode, Allahom vas opominjem da ne ostavljate svoj
narod i Poslanika svoga na cjedilu kada se nađu sa neprijateljem!“ Rekli su mu: “Kada bi znali
da ćete se boriti, ne bi vas napuštali, a mi ne vidimo da će doći do borbe.“ Nakon što su
otkazali poslušnost i okrenuli svoja leđa, rekao im je: “Allah vas udaljio, o Allahovi neprijatelji!
Allah će nadomjestiti svome Poslaniku druge mimo vas.“

Glavni razlog povratka munafika je bio što je Resulullah, sallallahu ‘alejhi wesellem, prihvatio
mišljenje mladih, a ne starijih ljudi. Međutim, glavni razlog jeste što se oni nisu željeli boriti i
izlagati opasnostima po život. Islam su prihvatili zbog dvije stvari: bogatstva kojeg su
očekivali ili zbog nedaća, ali koje su u stanju prevazići.

O njima kaže Allah, dželle šanuhu: “I da bi otkrio ko su licemjeri, oni koji su, kad im je rečeno:

file:///F|/upload%20na%20islamzasve/knjige/sira%20poslanika/vjerovjesnici/37bitka_na_uhudu.htm[10.2.2010 16:15:32]
BITKA NA UHUDU

“Dođite, borite se na Allahovu putu ili se branite!“ - odgovorili: “Da znamo da će pravog boja
biti, sigurno bi vas slijedili.“ Tog dana bili su bliže nevjerovanju nego vjerovanju, jer su
ustima svojim govorili ono što nije bilo u srcima njihovim. - A Allah dobro zna ono što oni
kriju.“ (Ali Imran:167)

Kada su dvije skupine muslimana, od onih koji su tek ušli u islam, vidjele napuštanje
Abdullaha b. Ubejja i njegovih pristaša, obuzeo ih je strah i iznemoglost i umalo da se njima
nisu pridružili, ali ih je Allah, dželle šanuhu, sačuvao i učvrstio njihova srca. O tome Allah,
dželle šanuhu, kaže:

“Kada dva krila vaša gotovo nisu uzmakla, Allah ih je sačuvao. - Neka se zato vjernici
samo u Allaha pouzdaju!“ (Ali Imran:122)

Na taj način je Resulullah, sallallahu ‘alejhi wesellem, ostao samo sa svojih sedam stotina
boraca, naspram tri hiljade njihovih neprijatelja.

Poslanikov vas?jjet

Muslimani su krenuli u borbu i stigli su u podnožje brda Uhud koje se nalazi sjeveroistočno
od Medine. Njihova leđa su bila okrenuta prema Uhudu, a Resulullah, sallallahu ‘alejhi
wesellem, im je naredio: “Ni jedan od vas nek se ne bori dok mu ja ne naredim!“

Nevjernici su stigli u dolinu, vodeći sa sobom žene i djecu koji će ih podstrekivati na borbu.
Sa desne strane se nalazila konjica Halida b. Velida (koji još nije bio primio islam), a na lijevoj
strani se nalazio Akreme b. ebi-Džehl.

U pozadini vojske Poslanik, sallallahu ‘alejhi wesellem, je postavio pedeset svojih strijelaca
iza brda i naredio im je da ne napuštaju svoje položaje, pobijedili muslimani ili izgubili. Za
njihovog vođu postavio je Abdullaha b. Džubejra.

Kako bi ojačao borbeni duh kod svoje vojske Resulullah, sallallahu ‘alejhi wesellem, je
izvukao svoj mač i obratio se svojim ashabima: “Ko će da uzme ovaj mač?“ Nekolicina ljudi se
primače, ali Resulullah, sallallahu ‘alejhi wesellem, odbi da im ga da. Tada priđe Ebu-
Dudžane i upita: “A šta treba da uradi ovaj mač, o Allahov Poslaniče?“Reče mu: “Da njime
siječeš neprijatelja dok se ne iskrivi.“

Ebu-Dudžane je bio hrabar borac, imao je crveni turban oko glave. Kada bi ga omotao oko
svoje glave, ljudi bi znali da će se boriti. Uzeo je Poslanikov mač, omotao turban oko svoje
glave, a zvali suga turban smrti, počeo se kočoperiti između dva saffa. Kada ga je Poslanik
ugledao kako se šepuri, rekao je: “To je hod kojeg Allah ne voli, osim u ovom slučaju.“

Pobjeda muslimana

Dvije vojske su se sakupile, a muslimani pokazaše svoju hrabrost i neustrašivost. Posebno se


istakao Ebu-Dudžanet, nikoga nije susreo, a da ga nije ubio. I Hamza je pokazao svoje
junaštvo ubivši dvojicu koji su nosili nevjernički bajrak, i druge. Međutim, njega je držao na
oku rob iz Abesinije po imenu Vahši koji je rijetko mašio u gađanju kopljem. Njegov gospodar
mu je obećao da će ga osloboditi ukoliko ubije Hamzu. Vahši ga je pogodio smrtonosnim
pogotkom, nakon čega je Hamza postao šehidom.

file:///F|/upload%20na%20islamzasve/knjige/sira%20poslanika/vjerovjesnici/37bitka_na_uhudu.htm[10.2.2010 16:15:32]
BITKA NA UHUDU

Bajrak muslimana je nosio Mus’ab b. Umejr, borio se dok nije bio ubijen. Tada Poslanik,
sallallahu ‘alejhi wesellem, dade bajrak Aliji b. ebi-Talibu i reče mu: “Uzmi bajrak!“ - Alija priđe
naprijed govoreći: “Ja sam Ebu-l-Kasm (koji sve lomi)“. Pozvao ga je Ebu Sa’d b. ebi-Talha,
bajraktar mušrika, na dvoboj. Alija mu se odazva, dva puta su zamahnuli, Alija probode Sa’da
i ubi ga.

U više navrata konjica mušrika je pokušavala da probije redove muslimana, ali su uvijek bili
vraćeni nazad. Nakon toga je krenula pješadija i počela je žestoka borba. Žene nevjernika su
pjevale pjesme kako bi bodrile svoje vojnike, ali im to nije urodilo plodom. Muslimani su,
iako u malom broju, sve to strpljivo podnijeli. Nevjernici su osjećali nemoć i napuštaju svoje
položaje. Iza njih su ostali muslimani koji su sakupljali ratni plijen.

Pad nakon uspjeha

Strijelci koje je Resulullah, sallallahu ‘alejhi wesellem, postavio da čuvaju muslimane sa leđa
napuštaju svoje položaje nakon što su vidjeli pobjedu. Njihov vođa, Abdullah b. Džubejr, im
je rekao: “To je u suprotnosti sa Poslanikovom naredbom.“ - ostali su mu neposlušni i većina
od njih napušta položaje, dok manjina ostaje sa njim. Kada je to vidio Halid b. Velid, vraća se
sa svojom vojskom i ubija manjinu koja je ostala na svojim položajima, i tako dolazi
muslimanima sa leđa. Kada su to vidjeli muslimani koji su kupili plijen, iznenadili su se.
Izbacili su ono što je u njihovim rukama bilo i dvije vojske se sastaše i počeše jedni druge
udarati.

Ashabi su se odvojili od Poslanika. Neki su se vratili u Medinu, a jedna grupa se uspela na


brdo. Poslanik je pozvao muslimane: “O Alahovi robovi, dođite meni, o Allahovi robovi,
dođite meni!“ Oko njega se okupila grupa ensarija, a među njima Ebu Talha El-Ensari koji je
štiteći Poslanika slomio dva ili tri luka. Rekao je: “O Poslaniče, ti si mi kao otac i majka, neće te
pogoditi strijela, štitiću te i žrtvovati se za tebe.“

Sehl b. Hunejf je toliko bio poznat strijelac da su se mušrici sklanjali njemu sa puta.

Ebu-Dudžanet je sebe učinio štitom Poslanika, po njemu su strijele padale, a ne bi se ni


pomjerio.

Takođe ga je štitio i Zijad b. Haris koji je podlegao ranama.

Resulullah, sallallahu ‘alejhi wesellem, je bio povrijeđen, kamen mu je izbio zub jako ga
udarivši po licu. Donja usna mu je bila rasječena, a iz lica je krv tekla, pa je rekao: “Kako će biti
spašen narod koji od Poslanika svoga ovo uradi, a on ih poziva njihovom Gospodaru.“

I Allah, dželle šanuhu, objavljuje: “Od tebe ne zavisi da li će On pokajanje njihovo primiti ili
će ih na muke staviti, jer oni su zaista nasilnici.“ (Ali Imran:128)

Resulullah, sallallahu ‘alejhi wesellem, je upao u jednu rupu koju je iskopao Ebu-Amir Er-
Rahib kakobi unju upadali muslimani i ne vidjevši je. Alija mu je dodao ruku, a Talha ga je
podigao dok se Poslanik nije uspravio.

Takav je bio pad muslimana nakon uspjeha, a Kur’an ukazuje na razlog pada, a to je

file:///F|/upload%20na%20islamzasve/knjige/sira%20poslanika/vjerovjesnici/37bitka_na_uhudu.htm[10.2.2010 16:15:32]
BITKA NA UHUDU

neposlušnost prema Poslaniku i želja nekih za plijenom:

“Allah je ispunio obećanje Svoje kada ste neprijatelje, voljom Njegovom, nemilice ubijali.
Ali kada ste duhom klonuli i o svome položaju se raspravljati počeli, kada niste poslušali,
a On vam je već bio ukazao na ono što vam je drago, -jedni od vas su željeli ovaj svijet-,
onda je On, da bi vas iskušao, učinio da uzmaknete ispred njih. I On vam je već oprostio,
jer je Allah neizmjerno dobar prema vjernicima!“ (Ali Imran:152)

Allah, dželle šanuhu, opisuje i njihovo bježanje sa bojnog polja i njihovu brigu:

“Kad ste ono uzmicali, ne obazirući se ni na koga, dok vas je Poslanik zvao iza vaših leđa,
Allah vas je kaznio brigom na brigu; da ne biste tugovali za onim što je vam je izmaklo, i
nije vas zadesilo. - A Allah dobro zna ono što radite.“ (Ali Imran:153)

Glasina o ubistvu Poslanika

Među muslimanima se raširila lažna vijest o ubistvu Poslanika, nakon čega su neki bacili
oružje. Među muslimanima je nastala pometnja. Osjetili su se obezglavljani i osakaćeni. Neki
od njih su govorili da bi bilo lijepo da je među njima Abdullah b. Ubejj i da ih zaštiti kod Ebu-
Sufjana. Tu je bio prisutan Enes b. En-Nadr, i reče: “Bože, ja se ograđujem od ovoga što oni
govore, tj. ashabi. I ja sam čist od onoga sa čim ovi dolaze,- tj. nevjernici.“ Zatim se obratio
onima oko sebe i reče im: “Šta ćete raditi u svome životu nakon Poslanika? Ustajte i umrite za
ono za čim je i on umro!“ Zatim je podigao svoju sablju i borio se sve dok nije bio ubijen.
Nakon borbe, na njegovom tijelu su našli više od osamdeset rana.

Vjera islam se ne veže za ličnost Poslanika samo dok je on živ. To je vjera koja zahtijeva
privrženost i ustrajnost, svejedno da li Poslanik bio živ ili ne. Pozivanje Poslanika je bilo ka
robovanju Allahu i slijeđenju Njegova Šer?jata i smrt Poslanika ne znači prestanak slijeđenja
njegova puta. Kada su muslimani čuli da je Poslanik umro, neki od njih su prestali da se bore.
Tada dolazi objava:

“Muhammed je samo poslanik, a prije njega je bilo poslanika. Ako bi on umro ili ubijen
bio, zar bi ste se stopama svojim vratili? Onaj ko se stopama svojim vrati neće Allahu
nimalo nauditi, a Allah će zahvalne sigurno nagraditi.“ (Ali Imran:144)

Muslimani sakupljaju svoje redove

Velika požrtvovanost muslimana za Poslanikom, te širenje vijesti o njegovoj pogibiji bio je


razlogudaljivanju neprijatelja od muslimana. Poslanik je sa nekoliko ashaba uspio da se ispne
na brdo na kojem su bili već neki od muslimana. Prvi koji ga je prepoznao bio je Ka’b b. Malik,
koji je iz sveg glasa pozvao muslimane: “O muslimani, radujte se! Evo Poslanika.“ To je unijelo
radost među muslimane i nisu više tugovali.

Ebu-Sufjan ih je promatrao i muslimani su počeli da se brinu kako da se odbrane. Resulullah,


sallallahu ‘alejhi wesellem, im reče: “Oni ne mogu biti iznad nas.“

Omer b. El-Hattab se sa nekoliciom muslimana borio dok nisu stjerali neprijatelja sa brda.

Nevjernici su nakon toga sakupili svoju vojsku i pripremili se za napuštanje bojnog polja.

file:///F|/upload%20na%20islamzasve/knjige/sira%20poslanika/vjerovjesnici/37bitka_na_uhudu.htm[10.2.2010 16:15:32]
BITKA NA UHUDU

Ebu-Sufjan je sa uzdignutog mjesta pozvao muslimane: “Slijedeće godine je ponovni susret


sa vama na Bedru.“ Poslanik je rekao jednom od ashaba: “Reci: “Da, između nas i vas je susret.“
Nakon toga se Ebu-Sufjan udaljio, a Resulullah, sallallahu ‘alejhi wesellem, je naredio Aliji da
ode u izviđanje i provjeri šta će raditi, da li će izbjegavati da uzjašu na konje i uzjahati na
deve okrenuvši se prema Mekki ili će uzjahati na konje i krenuti prema Medini. Resulullah,
sallallahu ‘alejhi wesellem, mu reče: “Tako mi onoga u čijoj je ruci moja duša, krenuo bi ka
njima i borio se protiv njih.“

Alija je pratio trag mušrika koji su se okrenuli prema Mekki, uzjahavši na deve.

Muslimani prebrojavaju svoje ubijene

Muslimani su počeli da ukopavaju svoje poginule, a njihov broj je bio sadamdeset i nekoliko.
Oni koji su bili oko Poslanika i njega branili, najviše su bili ranjeni. Talha je imao preko
sedamdeset rana.

Kurejšije su masakrirale tijela poginulih. Hind, žena Ebi-Sufjana, je rasparala utrobu Hamze i
izvadila mu džegerice počevši ih žvakati, ali nije mogla da ih proguta. Kada je Resulullah,
sallallahu ‘alejhi wesellem, vidio šta su uradili sa Hamzinim tijelom, rastužio se i pun gnjeva
reče: “Kada bi mi Allah dao da pobjedimo Kurejšije na nekom mjestu, ja bih masakrirao trideset
njihovih ljudi zbog toga šta su radili sa mojim amidžom.“ Odgovorili su mu: “Tako mi Allaha,
kada bi nas Allah počastio pobjedom u jednom danu, uradili bi masakr koji niko od Arapa nije
uradio.“

O tome nam Kur’an govori: “Ako hoćete da nepravdu uzvratite, onda činite to samo
onoliko koliko vam je učinjeno; a ako otrpite, to je doista, bolje za strpljive. Strpljiv budi!
-ali, strpljiv ćeš biti samo uz Allahovu pomoć. I ne tuguj za njima, i neka ti nije teško zbog
spletkarenja njihova. Allah je zaista na strani onih koji se Allaha boje i grijeha se klone i
koji dobra djela čine.“ (En-Nahl:126-128)

Allahov vasijjet uzdiže čovjeka iznad prohtjeva za osvetom, uzdiže ga na stepen čovječnosti.
I zbog toga se prenosi da je Resulullah, sallallahu ‘alejhi wesellem, nakon objave ovog ajeta
zabranio masakriranje mrtvih.

Slike herojstva i požrtvovanja

Poslanik, sallallahu ‘alejhi wesellem, je težio da sazna vijesti o svojim ashabima, o njihovom
stanju nakon borbe. Rekao je: “Ko će ići da vidi šta se desilo sa Sa’dom b. Rebi’om? Da li je
među živima ili mrtvima?“ Jedan od ensarija je rekao: “Ja idem da vidim šta se desilo sa
Sa’dom.“ Krenuo je i našao ga ranjenog, među mrtvima. Rekao mu je: “Poslanik mi naredi da
te tražim, da li si među mrtvima ili živima? Sa’d odgovori: “Među mrtvima sam, prenesi
Poslaniku moj selam i reci mu: “Sa’d b. Rebi’ kaže: “Nek ti Allah da najbolju nagradu koju daje
Poslaniku za svoj ummet. I ostalima prenesi moj selam i reci im: “Sa’d b. Rebi’ vam kaže: “Vi
nećete imati opravdanja pred Allahom, ako neprijatelj dođe do Poslanika, a među nama
postoji neko ko okom trepne.“ Nije dugo potrajalo, a Sa’d ispusti svoju dušu.

To je prikaz ljubavi i požrtvovanja na Allahovom putu.

file:///F|/upload%20na%20islamzasve/knjige/sira%20poslanika/vjerovjesnici/37bitka_na_uhudu.htm[10.2.2010 16:15:32]
BITKA NA UHUDU

Prenosi b. Ishak da je ‘Amr b. El-Džemuh, ashab koji je bio mnogo hrom, imao četiri sina koji
su sa Poslanikom učestvovali u bitkama. Kada je bila bitka na Uhudu, sinovi su ga pokušali
spriječiti i rekoše mu: “Allah ti je dao uzr (opravdani razlog).“ Tada on ode do Poslanika,
sallallahu ‘alejhi wesellem, i reče mu: “Moji sinovi me žele spriječiti od ovog lica
(tj.Poslanikova lica) i izlaska sa tobom. Tako mi Allaha, ja se nadam da uđem sa ovom svojom
hromosti u Džennet.“ Resulullah, sallallahu ‘alejhi wesellem, mu reče: “Tebi je Allah dao uzr i
ti ne moraš ići u džihad, a njegovim sinovima je rekao: “Vi nemate pravo da ga spriječite,
možda će ga Allah učiniti šehidom.“

Nakon toga on iziđe sa Poslanikom i bi ubijen na Allahovu putu.

Sa ovakvim primjerima požrtvovanja i imana prvi muslimani su osnovali svoju imperiju i


predvodili su čitav svijet kao širitelji pravde i istine u njemu.

Jačanje duha

Muslimani su se vratili u Medinu, a tuga ih je obuzela zbog pada nakon pobjede koju su
imali. Tada Allah objavljuje ajete koji unose mir među njima i uzdiže im moral umanjujući
pad koji su doživjeli:

“I ne gubite hrabrost i ne žalostite se; vi ćete pobijediti ako budete pravi vjernici. Ako vi
dopadate rana, i drugi rana dopadaju. A u ovim danima Mi dajemo pobjedu sad jednima
sad drugima, da bi Allah ukazao na one koji vjeruju i odabrao neke od vas kao šehide, a
Allah ne voli nevjernike.“(Ali Imran:139-140)

Značenje ajeta je: “Ne odvraćajte se od džihada i ne žalostite se zbog poraza koji vas je
zadesio i zbog onih koji su ubijeni među vama, jer ste vi iznad njih i na kraju vi ćete
pobijediti. Ako ste imali ubijenih i ranjenih, i nevjernike je to zadesilo na Bedru. Allah, dželle
šanuhu, raspoređuje pobjedu među ljudima i njeno vrijeme. Nekad će ona biti vjernicima, a
nekada nevjernicima, kako bi Allah počastio ljude šehadetom (učinio ih šehidima) na
Njegovu putu, a Allah ne voli one koji su neposlušni i čine nasilje prema sebi suprotstavljajući
se Allahovim naredbama.

Kur’an ukazuje na mudrost poraza koji su muslimani doživjeli, a to je ispit jačine vjere u
muslimanima kako bi se raspoznao istinski iman od onoga koji je poljuljan:

“I da bi vjernike očistio, a nevjernike uništio. Zar mislite da ćete ući u Džennet, a da Allah
ne ukaže na one od vas koji se bore i na one koji su izdržljivi.“ (Ali Imran:141-142)

Ashabima je objašnjeno da se poraz dešavao i ashabima prijašnjih poslanika, borili su se na


Allahovom putu, a to ih nije odvratilo od daljne borbe. Smatrali su da je to što ih je zadesilo
zbog njihovih grijeha koje su počinili i njihovih nedostataka, pa su se Allahu obratili i tražili
oprosta od Njega. Allah, dželle šanuhu, kaže:

“A koliko je bilo vjerovjesnika uz koje su se mnogi iskreni vjernici borili, pa nisu klonuli
zbog nevolja koje su ih na Allahovu putu snalazile, i nisu posustajali niti se predavali - a
Allah izdržljive voli- i samo su govorili: “Gospodaru naš, oprosti nam krivice naše i
neumjerenost našu u postupcima našim, i učvrsti korake naše i pomozi nam protiv

file:///F|/upload%20na%20islamzasve/knjige/sira%20poslanika/vjerovjesnici/37bitka_na_uhudu.htm[10.2.2010 16:15:32]
BITKA NA UHUDU

naroda koji ne vjeruju!“ I Allah im je dao nagradu na ovom svijetu, a na onom daće im
nagradu veću nego su zaslužili, - a Allah voli one koji dobra djela čine.“ (Ali Imran:146-
148)

Govor o smrti

Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi wesellem, je stigao u Medinu i čuo je plač i naricanje
muslimana za njihovim poginulima. Oči Poslanika su se narosile suzama, zabranio im je da
nariču. Munafici iskoristiše Poslanikovu žalost i počeše sijati smutnju kako bi udaljili
muslimane od Poslanika. To su isto uradili i Jevreji koji rekoše: “Da je Muhammed Poslanik,
ne bi bio pobijeđen i ne bi mu se ovo desilo i on teži samo ka vlašću.“

Govor munafika je bio: “Da ste se vi nama pokorili, ne bi vas ovo zadesilo.“

Na ovakav govor koji su uputili munafici i Jevreji Kur’an ukazuje objašnjavajući stvarnost
smrti i deredžu šehida kod njegova Gospodara. Sve to umanjuje i briše tragove tuge koji su
bili u dušama vjernika. Smrt je ograničena sa vramenom koje se ne može promijeniti, unazad
ili unaprijed.

“Sve što je živo umire Allahovom voljom u času suđenom...“ (Ali Imran:145)

Značenje ajeta je da niko ne umire, osim sa Allahovom dozvolom. Edžel (smrtni čas) je
zapisan u Knjizi edžela.

Kur’an potvrđuje da je smrt na Allahovu putu razlog za postizanje Allahove milosti koja je
bolja od svega na dunjaluku:

“A ako vi na Allahovu putu poginete ili umrete, oprost i milost Allahova su zaista bolji od
onoga što oni gomilaju.“ (Ali Imran:157)

Šehidi su živi i oni ne umiru. Kur’anski opis šehida i njihove nagrade kod Allaha uljepšava
šehadet kod ljudi i udaljava od njih strah od smrti:

“Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu putu izginuli! Ne, oni su živi i u
obilju su kod Gospodara svoga, radosni zbog onoga što im je Allah od dobrote Svoje dao
i veseli zbog onih koji im se još nisu pridružili, za koje nikakva straha neće biti i koji ni za
čim neće tugovati. Radovaće se Allahovoj nagradi imilosti i tome što Allah neće dopustiti
da propadne nagrada onima koji su bili vjernici.” (Ali Imran:169-171)

Ovi i drugi ajeti su objavljeni nakon ovog događaja koji je ostavio duboke tragove tuge u
duši Poslanika, sallallahu ‘alejhi wesellem, i njegovih ashaba, nakon što su mnogi iz njihovih
redova ostali pod brdom Uhuda vjerujući u ono za šta su postali šehidi, težeći Allahovoj
nagradi.

Resulullah, sallallahu ‘alejhi wesellem, bi se prisjećao šehida Uhuda, a pred svoju smrt je
posjetio njihove kaburove i molio se za njih. Obratio se tada ljudima i učinio je dovu
šehidima. To je izgledalo kao da se Poslanik, sallallahu ‘alejhi wesellem, oprašta sa njima.
Pope se na mimber i obrati im se riječima: “Ja sam prvi među vama, i ja sam svjedok protiv vas,
a susret sa vama je na vrelu (Poslanikovo vrelo na Sudnjem danu). Ja u njega gledam sa ovoga

file:///F|/upload%20na%20islamzasve/knjige/sira%20poslanika/vjerovjesnici/37bitka_na_uhudu.htm[10.2.2010 16:15:32]
BITKA NA UHUDU

svoga mjesta i ne bojim se za vas da učinite širk (pripišete Allahu druga), već se bojim da vas
dunjaluk ne obuzme i da ne budete rivali jedni drugima.“

Riječi Poslanika: “Već se bojim da vas dunjaluk ne obuzme i da ne budete rivali jedni drugima.“ -
su dokaz istinitosti Muhammedova poslanstva kroz historiju. I najopasnije što je zadesilo
muslimane nakon smrti Poslanika, sallallahu ‘alejhi wesellem, pa sve do danas je želja za
dunjalukom i prevlasti na njamu. To rivalstvo je uništilo veliku imperiju koja je bila osnovana
na temeljima vjere i požrtvovanja. A i danas, rivalstvo, borba za prestiž je otrovkoji ubija i
slabi naše saffove, a jača neprijateljov prestiž nad nama.

file:///F|/upload%20na%20islamzasve/knjige/sira%20poslanika/vjerovjesnici/37bitka_na_uhudu.htm[10.2.2010 16:15:32]

You might also like