Građevinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Zavod za organizaciju građenja

Katedra za tehnologiju građenja

Zdravko Linarić

Tehnologija građenja
I.

Zemljani radovi

1
Sadržaj:

Predgovor
1. Tehnika i tehnologija građenja
1.1. Tehnologija građenja
1.2. Stanje područja suvremene tehnologije građenja
1.3. Građevinska mehanizacija
2. Zemljani radovi pri građenju
2.1. Povijesni značaj zemljanih radova
2.2. Građevinski zemljani radovi
2.3. Zaštita zemljanih radova i građevina
3. Gradiva pri zemljanim radovima
3.1. Tlo i stijena kao predmet zemljanih radova
3.2. Kamen kao gradivo
3.3. Logistika sipkih gradiva
4. Priprema zemljanih radova
4.1. Pripremni radovi pri građenju
4.2. Čišćenje područja građenja i gradilišta
4.3. Izmjera zemljanih radova i građevina
5. Površinski (nadzemni) iskop tla i stijene
5.1. Oblici i načini iskopa tla ili stijene
5.2. Površinski (nadzemni) strojni iskop u tlu
5.3. Strojni iskop stijene bez prethodna miniranja
6. Miniranje stijene
6.1. Minerski radovi
6.2. Eksplozivi, eksplozivna punjenja i sredstva za paljenje eksploziva
6.3. Plan površinskog miniranja stijene
7. Logistika i ugradba sipkih gradiva
7.1. Transport sipkih gradiva
7.2. Odlaganje sipkih gradiva
7.3. Ugradba sipkih gradiva
8. Poboljšanje obilježja zemljanih gradiva i terena građenja
8.1 Stabilizacija tla i slojeva nasipavanja
8.2. Prethodno poboljšanje tla ili stijenskog masiva
8.3. Djelomična konsolidacija prirodnog tla izvedbom pilota
9. Zaštita zemljanih radova i građevina
9.1. Zaštita usjeka i nasipa
9.2. Rovovi vodova
9.3. Građevne jame i zagati
10. Izbor i planiranje tehnologije zemljanih radova
10.1. Izbor i planiranje tehnike i tehnologije zemljanih radova
10.2. Učinak strojeva za zemljne radove
10.3. Kalkulacija troškova strojnog rada pri zemljanim radovima
Primjeri izbora planiranja tehnologije zemljanih radova
1. primjer: Predusjek tunela sa dvije tunelske cijevi
2. primjer: Glineni tepih dna hidrotehničkog bazena
3. primjer: Nasuta (“zemljana”) brana
4. primjer: Cjevovod
Izvori (web-adrese)

2
 Predgovor

Sadržaj ove knjige temelji se na predavanjima nastavnog predmeta "Tehnologija građenja" u dijelu
"Tehnologija zemljanih radova" studija smjera Organizacija građenja na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u
Zagrebu. U knjizi se građenje ne promišlja kao gospodarska djelatnost ili kao oblik građevinske proizvodnje
(odnosno proizvodnje gradiva) ili kao djelatnost održavanja građevinskih objekata ili kao državna struktura koja
“nadzire” zakonitost građenja. Promišlja se kao skup proizvodno-tehnoloških aktivnosti organiziranih kroz
tehnološke tokove, procese i zahvate onog dijela građenja koji obuhvaća zemljane radove u tlu i stijeni (građenje
” u zemlji”) odnosno izvedbu zemljanih građevina od prirodnih sipkih gradiva (građenje “sa zemljom”). Stoga se
u ovoj knjizi sažeto prikazuju, kao neka vrsta potsjetnika na predavanja, temeljne sastavnice ukupnog tehnološkog
postupka razmatranih zemljanih radova: iskop tla ili stijene te transport, odlaganje i ugradba iskopom dobivenih
sipkih gradiva kao i zaštita (oneprijeporanje) zemljanih radova i građevina tijekom njihova građenja i korištenja.
Zemljani radoviu tlu i stijeni neprijeporni su početni dio svake novogradnje a razlikuju se u pogledu
organizacije pripadnih proizvodno-tehnoloških procesa pri viskogradnji od onih u niskogradnji. U oba navedena
područja suvremena izvedba zemljanih radova pretežito je visoko mehanizirana, a uporaba neposrednog ljudskog
rada svedena na najmanju mjeru. Međutim, uvjeti izvedbe te količine radova bitno su u njima različiti. To traži
također različiti pristup kako pri planiranju tako i pri izvedbi planiranih zemljanih radova osobito u niskogradnji.
Naime, cestogradnja, mostogradnja, tunelogradnja ili hidrogradnje sadrže neke osobitosti i međusobne razlike što
se tiče tehnike, tehnologije i organizacije izvođenja zemljanih radova u tlu i stijeni. Međutim, postoji također
razlika tehnoloških i organizacijskih obilježja tih radova unutar područja visokogradnje ovisno o tome je li se
provode u okviru stanogradnje ili industrogradnje ili u nekom drugom području zgradarstva.
U cestogradnji i hidrogradnji zemljani radovi u tlu i stijeni pretežito su masovni građevinski radovi
organizirani putem tehnoloških lanaca kao strojnih radnih grupa složenih od snažnih, velikih, visokoučinkovitih te
razmjerno brzih građevinskih strojeva i transportnih sredstava. Za razliku od toga u viskogradnji se primjenjuju
pojedinačni te manje učinkovitih, ali stanju radova osobito prilagodljivi, razmjerno pokretljivi i svestrani
građevinski strojevi. Slično je kod izbora strojeva za iskope u okviru mostogradnje i tunelogradnje. Tu se rabe
pojedini standardni građevinski strojevi posebnih radno-tehnoloških te tehničko- konstrukcijskih obilježja s kojima
je moguće učinkovito raditi u manje više skučenom prostoru. Pri tomu su najčešće radovi iskopa istovremeno
povezani s radovima zaštite odnosno osiguranja tih radova - primjerice izvedba iskopa i osiguranja od urušavanja
građevnih jama i rovova ili istovremena izvedba iskopa i podgrađivanja iskopanog obrisa tunela. No, bez obzira
na područje građenja, zemljani radovi promišljaju se u ovom udžbeniku na dva osnovna načina:
- zemljani radovi u širem smislu tj. kao građevinski radovi u tlu i stijeni (prije navedeno građenje ”u
zemlji” ),
- građevinski radovi sa zemljanim materijalima u užem smislu, odnosno s prirodnim koherentnim i
nekoherntnim materijalima te na neki način usitnjenim kamenim gradivima, koji se mogu smatrati
prilikom njihova transporta i ugradbe kao zemljana gradiva u užem smislu (prije navedeno građenje
“sa zemljom”).
Osobito se iskop promišlja dvojako - kao iskop zemljanih materijala odnosno iskop u tlu te kao iskop ili u
kamenu ili u stijeni ili u stijenskom masivu. Nasuprot tomu, ugradba i transport promišlja se jednako za zemljane
kao i usitnjene kamene materijale koji se pojme zajedno kao sipka prirodna gradiva. Naime, masovni zemljani
radovi, koji obuhvaćaju transport i ugradbu razmjerno velikih količina sipkih gradiva bilo kojeg porijekla,
međusobno se više razlikuju u organizacijskom i logističkom smislu a manje u tehnološkom smislu ili se razlikuju
u nekim detaljima tehnoloških zahvata koji su prilagođene neposrednim fizičko-mehaničkim i geotehničkim
obilježijima gradiva kojima se bave.
Korištenje ovog zapisa podrazumijeva obvezatno predznanje iz drugih područja prirodoslovlja i tehnike,
osobito primjereno znanje injžinjerske geologije, petrologije, hidrologije, kao i znanje praktičnih područja
projektiranja te izvođenja posebnih vrsta radova u graditeljstvu kao što su geotehnika, građenje prometnica,
vodogradnja itd. Ovaj se zapis također svojim promišljanjima i sadržajem nadovezuje na radnu inačicu zapisa
istog autora Građevinski strojevi: Leksikon građevinskih strojeva,Učinak građevnih strojeva, Troškovi strojnog
rada, Izbor građevinskih strojeva, "Web" stranice (adrese) proizvođača građevnih strojeva, koji se smatra
sastavnim dijelom ovog zapisa.

Napomena autora:
U crtežima i slikama ovog zapisa zadržani su namjerno originalni nazivi, napisi ili tumačenja, primjerice na engleskom ili
njemačkom jeziku, kako bi se čitateljima omogućilo saznanje i korištenje određenih stručnih izraza potrebnih za daljnje olakšano
traženje, komuncijranje i sagledavanje ostale, na bilo koji načine dostupne, strane literature a osobiti za pretraživanje stranica
Interneta po pojedinim pojmovima iz područja tehnike i tehnologije građenja ili zemljanih radova.

3
 1. Tehnika i tehnologija građenja

1.1. Tehnologija građenja

Cilj je građenja stvaranje materijalnih dobara više uporabne vrijednosti u obliku građevina i
građevinskih konstrukcija određene namjene. Neposredno građenje može se sustavno promišljati kroz
tri međusobno uvjetovana te povezana osnovna oblika njegova poimanja: kroz tehniku i tehnologiju
građenja, kroz pripadnu organizaciju građenja te kroz ekonomiku građenja koja putem svojih
mjerila ocjenjuje tehno-ekonomsku uspješnost organizacije i tehnologije građenja.
Na početku promišljanja bilo koje proizvodne (a također i neproizvodne) tehnike i tehnologije
(kako općenito tako i pri građenju) potrebno je svakako dati njihovo suvislo određenje jer se ta dva pojma
često terminološki izjednačavaju odnosno smatraju sinonimima. Pojam tehnike temelji se na grčkoj riječi
techne što doslovno znači umjetnost ili vještina. U Riječniku stranih riječi piše da tehnika
podrazumjeva, kao prvo, sva oruđa i znanja proizvodnje koja su se povijesno razvijala i koja
čovječanstvu omogućavaju djelovanje na okolnu prirodu u svrhu stjecanja materijalnih dobara te, kao
drugo, skup metoda koja se primjenjuju u radu, a također vladanje tim metodama. Proizlazi kako
tehnika podrazumijeva sredstva i procese (pa se u proizvodnom smislu izjednačava s tehnologijom) te
načine i znanja. Moglo bi se zaključiti kako se pojam tehnike prije svega odnosi na sredstva rada u
proizvodnji. Međutim, razna tehnička sredstva koriste se u neproizvodnim djelatnostima pa se taj pojam
ne može vezati samo za proizvodnju. Razvoj suvremenih transportnih, komunikacijskih te informatičke
neproizvodnih tehnika na neki način uvjetuju također daljnji razvoj suvremenih proizvodnih tehnologija
kako općenito tako i građenja. Valja još istaći, kako tehnika nije samo praktična nego je i zananstvena
djelatnost zbog svojega odnosa i povezanosti s prirodnim naukama. Pojam tehnologija temelji se na
riječima (prije opisane) techne i logos (grč. riječ, govor). U Riječniku stranih riječi piše da tehnologija
podrazumjeva nauku o načinima prerade sirovine u gotove produkte. Tehnologija se prvenstveno
poistovjećuje s pojmom tehnološki proces1 kojim se neki predmet rada preoblikuje u neki resurs
namjenjene daljoj proizvodnji ili potrošnji.
"Ako se pod tehnologijom podrazumijeva ukupnost znanja, postupaka i sredstava koja se koriste u
nekoj djelatnosti, čija je svrha utjecanje na objekt bilo koje vrste, s ciljem da promjeni ili održi postojeće
karakteristike objekta"(Šeparović-Perko, "Tehnologija, moć, upravljanje") i ako se "pojam tehnike prije
svega odnosi na sredstva rada "(S.Trbojević-Golac: "Tehnologija proizvodnih procesa" ) tada pojam
tehnologije obuhvaća pojam tehnike. Zbog toga se ovdje, kao "dogovor", podrazumijeva tehniku kao
tehnička sredstva za rad (alati, strojevi, oprema i uređaji) a tehnologiju kao način i znanja kojima se ta
tehnička sredstva primjenjuju pri promjenama predmeta rada. Slično je određenje tehnologije kao
skupa znanja i postupaka koji međusobno povezani u nekom sustavu (što znači određenu organiziranost)
daju neki proizvod. Tehnološki procesi su pri tomu proizvodni procesi u kojima se po nekom redoslijedu
mijenja sastav i oblik materijala (u ovom slučaju gradiva) radi dobivanja dijelova ili konačnog proizvoda (u
ovom slučaju građevina).
Pri promišljanju tehnologije građenja, uz prethodno navedeno, valja istaći «građevinsku
tehnologije kao nauku koja istražuje zakonitosti u građevinskom procesu, a kao praktično područje bavi
se pripremanjem i vođenjem procesa građenja, tj. kao praktično-radno područje tehnologija građenja
bavi se pripremanjem i vođenjem građevinskog procesa na znanstvenim osnovama» (Rex, "Tehnologija
građenja", štampana predavanja, Postdiplomski studij Organizacija građenja, Građevinski fakultet
Sveučilišta u Zagrebu, 1990). Prethodna promišljanja neprijeporno povezuju tehnologiju građenja uz
procese i zahvate neposredna građenja. Stoga određeni procesi građenja u širem smislu obuhvaćaju -

1
Prema "Ekonomskom leksikonu" tehnologija je «1. u širem smislu, sustav povezanih postupaka i procesa kojima se
povezuju radnici s proizvodnim sredstvima u proizvodnji određenih vrsta proizvoda; 2. znanost ili skup znanja i umijeća o
postupcima koji se primjenjuju ili koje treba primijeniti pri obradi ili preradi sirovina pomoću proizvodnih sredstava. Ako se radi
o promjeni oblika, govori se o mehaničkoj t., a ako je posrijedi promjena unutrašnjega sastava tvari, govori se o kemijskoj t..
Katkad se tehnika i t. zajednički nazivaju tehnikom proizvodnje, a napredak na tom području je tehnički napredak. Proizvodni
proces mijenjanja predmeta rada naziva se tehnološkim procesom. T. se sve brže mijenja usavršavanjem i pronalascima, osobito
nakon prijelaza na elektroniku i fotoniku. S razvojem visoke t. (mikroelektronike, robotike, fleksibilne automatizacije,
biotehnologije, lasera, optičkih vlakana, umjetnih sirovina, satelita, umjetne inteligencije itd.) korjenito se mijenjaju sustavi
proizvodnje i stvaraju materijalne osnove informacijskoga društva. Takav razvitak t. omogućava kompjutorski integriranu
proizvodnju. Time se mijenjaju odnosi prema radu te se razvijaju privlačni stvaralački oblici djelovanja koji dobivaju opći naziv
high tech/high touch (visoka tehnologija/humano komuniciranje)".

4
 - neposredne radne procese na mjestu građenja ili neposredne procese građenja ili procese
neposrednog građenja (tj. pojedine tehnološke procese i zahvate neposredna građenja),
- opskrbu energijom i vodom procesa građenja te odvodnju,
- unutrašnji (proizvodno-tehnološki) transport pri građenju i proizvodnji gradiva,
- vanjski (logistički) transport za potrebe procesa građenja,
- logistiku (među)skladištenja ili (među)odlaganja gradiva, elemenata i sklopova te ostalih
materijalnih resursa za potrebe procesa građenja,
- tekuće održavanje sredstava za rad (strojno-tehnološke opreme i uređaja),
- zaštitu (sigurnost, fizičko i materjalni osugranje) građevinskih radnika, procesa građenja
(građevinskih radova), građevina i okoliša građenja,
- nadozor kvalitete gradiva, građenja (izvedbe građevinskih radova) te izvedenih građevina.
Procesi građenja, koji obuhvaćaju pojedine tehnološke procese i zahvate neposrednog
građenja, ključni su procesi transformacije i objektivizacije ideje o potrebi građenja u građevinu
određene namjene a koja namjena je uvjetovala nastanak ideje o potrebi građenja (slika 1.1.1).

slika 1.1.1 Transformacijski procesi građenja

Tehnološkim procesima i pripadnim zahvatima pretvaraju se predmeti rada ("promjena predmeta

rada") putem sredstva rada (i trošenjem neke energije) i ljudskog rada (i kroz znanje) u proizvod više
uporabne vrijednost. U tom smislu neki općeniti tehnološki sustav u građenju bio bi strukturiran, kao
organizacijska nadogradnja tehnike i tehnologije građenja (slika 1.1.2). Informacije, koje kruže kroz
tehnološki sustav i “reguliraju” njegovo djelovanje prema planiranim ciljevima, ujedno određuju njega
kao informatički sustav. Kako se vidi, određenje tehnološkog sustava2 pri građenju daje skup
subjektnih i objektnih elemenata (ljudski rad i znanje, materijali odnosno gradiva kao predmet rada,
sredstava za rad3: alati, građevinski strojevi i uređaji, ostala tehnološka oprema za potrebe
građenja) te elemenata izlaznih građevinskih proizvoda s relacijama između tih elemenata (tehnološki
postupci ili procesi građenja s tehnološkom zahvatima ili operacijama) kao i njihovi atributi (kakvoća,
vrijednost ili cijena itd). Ovi elementi su međosobno povezani dinamičkim vezama a u toj
međuzavisnosti elemenata i veza uvijek su prisutni i slučajni čimbenici koji čine tehnološki sustav
razmjerno stohastičkim sustavom. Ovu stohastičnost također obilježava upravljanje ili rukovođenje
tehnološkim sustavom, svakako s pripadnim informacijskim sustavom, koje svojim djelovanjem
transformira poznato stanje sustava u jedno od budućih željenih stanja ali u uvjetima razmjene
stohastičnosti okruženja tehnološkog sustava.
Osnovni tehnološki zahvati događaju se pri bilo kojem načinu preoblikovanje predmeta rada.
Pomoćni tehnološki zahvati omogućavaju tok osnovnog tehnološkog procesa kojemu pripadaju a
obuhvaćaju transport materijala te čekanje i skladištenje predmeta rada. U pomoćne zahvate uz ostalo

2
Jedno od određenja utvrđuje proizvodno-tehnološki sustav općenito kao skup materijalnih objekata i različitih
promjena koji su projektirani i međusobno povezani tako da omogućavaju izvršenje određenog materjalnog programa.
Proizvodno-tehnološki sustavi zajedno s različitim neproizvodim sustavima (ali vezanim uz proizvodnu tehniku i tehnologiju)
čineu međusobnom djelovanju cijeline prirodnih bogatstava ljudskih potencijala, tehničkih sredstava i društvenih sadržaja.
3
Sredstva za rad općenito sačinjavaju ukupni resursi koji omugaćavaju odvijanje procesa proizvodnje a to su
zemljište i objekti s cjelokupnom opremom za proizvodnju (alati, strojevi, uređaji, ostala proizvodno- tehnološka oprema).
Strojevi se dijele na pogonske i radne strojeve.Uređaji obuvaćaju različite naprave staičkog obilježja, mjerene instrumente i
sklopove regulacije. Skup složen od strojeva i uređaja sačinjava postrojenje određene proizvodno-tehnološke namjene. Opremu
postrojenja i njemu pripadnog proizvodno-tehnoločkog sustava sačinjava, tehnološka, energetska, transportna i ostala
(proizvodna i neproizvodna)tehnološka oprema.Tehnološku opremu čine svi strojevi, njihovi alati i uređaji pomuću kojih se (ili u
kojima se ) vrši preoblikovanje predmeta rada.

5
pripada nadzor kvalitete proizvoda.

slika 1.1.2 Osnovna struktura tehnološkog sustava pri građenju

Svaki proizvodno-tehnološki proces pri građenju može podijeliti u smislu redoslijeda njihove
provedbe na tri grupe ili skupa osnovnih procesa:
- pripremne procese u kojima se građevinski materijali odnosno gradiva dovode u
najpovoljnije stanje za slijedeće radne procese ili zahvate građenja (priprema proizvodnje
odnosno građenja),
- glavne radne procese pri građenju u kojima se ostvaruju predviđeni zahvati u svrhu
dobivanja osnovnih građevinskih proizvoda i konstrukcija,
- završne procese pri građenju u kojima se osnovni građevinski proizvodi i konstrukcije
dovode u stanje najpovoljnije za njihovu daljnju korištenje (tj. u gotovu građevinu).
Tehnologija građenja ne može se, međutim, jednostrano vezati samo uz procese građenja
odnosno tehnološke procese i zahvate pri građenju. Ona obuhvaća također ostale komunikacijske,
informatičke i regulacijske procese kao i njima pripadne tehnike i tehnologije. Veže se također uz
ostale poslovne procese (navedena priprema i vođenje građenja) te istraživačko-razvojne procese
(navedeno istraživanje zakonitosti u građevinskom procesu odnosno pripremanje i vođenje
građevinskog procesa na znanstvenim osnovama). Ostali poslovni procesi bili bi primjerice komercijalni
procesi nuđenja, nabave i prodaje građevinskih proizvoda i usluga, zatim finacijski, kadrovski te ostali
administrativni procesi itd. Osnovni oblici istraživačko-razvojnih procesa u građenju obuhvatili bi
razvoj novih gradiva i konstrukcija te novih tehnika i tehnologija građenja kroz razvoj novih radnih
koncepcija i konstrukcijia sredstava za rad tj. građevinskih strojeva i tehnološke opreme za potrebe
građenju, zatim razvoj organizacije građenja, razvoj informacijskih sustava u građevinarstvu itd.

1.2. Stanje područja suvremene tehnologije građenja

Određena tehnologija građenja uvjetuje ili je uvjetovana određenom organizacijom građenja.

Vezana je time uz određenu organizacijsku strukturu koja provodi građenje i njezinu poslovnu politiku
vezano na to građenje. Stoga je bavljenje bilo kojom tehnologijom građenja vezano je uz upravljanje
(ili management) u građenju. Glavni ciljevi svake poslovne politike općenito, osobito u uvjetima tržišno
usmjerena gospodarstva, bili bi ekonomičnost odnosno profitabilnost poslovanja. Međutim, uvijek valja
imati na umu činjenicu kako neposredno građenje prvenstveno obuhvaća tehnološke tokove i njihovu
organizaciju i kako su tehnološki procesi građenja ključni procesi koji materjaliziraju ideju o potrebi
građenja u građevinu kao cilj građenja. Tehnološka sastavnica neprijeporno je jedna od ključnih
sastavnica svakog građevinskog pothvata odnosno građenja općenito. Stoga je svaki tehnološki razvoj
unutar građenja bitna odrednica također razvoja organiziranosti te djelatnosti. Pri tomu se pod razvojem
organiziranosti ne podrazumijeva samo razvoj organizacije tehnoloških tokova građenja nego također i
razvoj organiziranosti strukture upravljanja, rukovođenja i odlučivanja u građenju.

6
 Ključne promjene u razvoju i drugačijem struktuiranju ukupnog okruženja građenja, a osobito
okruženja vezanog neposredno na procese građenja, uvjetovene razvojem i promjenama unutar
suvremene tehnike, tehnologije te organizacije građenja općenito, bile bi slijedeće:
- sve veće širenje društveno-ekonomskog, pravno-regulativnog te socijalnog okruženja, kako
gospodarstva općenito tako i građenja, njegovim tehnološkim razvojem odnosno posredno ili
neposredno uključivanje sve većeg broja sudionika u području osuvremenjene tehnike,
tehnologije i organizacije građenja čime se to građenje usložava na različite načine kao
djelatnost,
- sve veća neizvjesnost, ali i "neočekivanost", ponašanja navedenog okruženja odnosno
"raspršenost" mogućih pravaca "kretanja" okruženja uslijed navedene društvene, socijalne i
gospodarske raznovrsnosti, različitosti te složenosti u odnosima sve većeg broja sudionika pri
procesima građenja,
- sve brži i brži "rast" daljnjeg razvoja organizacijske strukture okruženja uvođenjem, u vrlo
kratkom vremenu, raznovrsnih inovacija osobito u području komunikacijske tehnike i
tehnologije odnosno u području informatike čiji razvoj svojim mogućinostima u djelovanju još
više uzrokuje prethodno navedenu moguću neodređenost budućeg ponašanja okruženja,
- sve veće zanimanje bilo kojeg dijela navedene složene strukture okruženja za neposredno
građenje kao djelatnost izvršenja ciljeva građenja koja ostvaruje također dio bilo kojih ciljeva
te podstrukture unutar ukupnosti ciljeva određenog građevinskog pothvata,
- proširenje užeg i šireg okruženja građenja njegovom tehnološkom globalizacijom odnosno
neprijeporna globalizacija tehnike i tehnologije građenja kao znastveno-istraživačke i stručne
djelatnosti (uz napomenu kako je ta ukupna globalizacija također vezana uz razvoj globalne
informatike),
- također uz opću globalizaciju sve brža i sve veća globalizacija mjerila uspješnosti razvoja i
primjene suvremenih tehnologija kao i razvoja njima primjernih organizacijskih načela; ova
globalizacija s jedne strane uvodi "demokratičnost" u ocjenjivanju učinkovitosti odnosno
ukupne uspješnosti neke tehnike i tehnologije građenja ali s druge strane uvodi manje ili više
jednostrana mjerila razvijena pretežito od onih koji razvijaju tehnologiju i njoj pripadnu
organizaciju građenja
- neprestano razjedinjavanje ili nestajenje te okrupnjavanje i objedinjavanje dijelova okruženja
građenja radi povećanja učinkovitosti njihova djelovanja na samo građenje a koje promjene s
jedne strane povljno utječu na građenje jer ne dozvoljavaju njegovu "statičnost" u ponašanju i
djelovanju a s druge pak strane uzrokuju teškoće u praćenju budućeg ponašanja tako
promjenjivog okruženja.
Razvoj organiziranosti strukture uprvaljanja i rukovođenja u građenju uvjetovan je novim smjerovima
tržišnog ponašanja i djelovanja od koji valja istaći slijedeće:
- neprijeporna "internacionalizaciju ili globalizaciju" tehnike, tehnologije i organizacije građenja
odnosno načina suvremenog poslovanja, upravaljanja ili rukovođenja pri građenju, zatim
- “demokratizacija ili demokratičnost” pri upravljanju i rukovođenju građenjem koja se temelji
na stalnom saznanju inventivnih organizatora građenja o mogućem uvođenja i primjene
suvremenih novina u tehnnici i tehnologiji građenja koje donose dobit,
- “prisilna” otvorenost organizacijskih i tehnoloških sustava u građenju radi uvođenje
učinkovitijih tehnika, tehnologija i organizacija građenja u svrhu ostvarivanja veće dobiti,
- “reinžinjering” unutarnjih tehnoloških podcijelna organizacijske strukture tvrtki koje se bave
građenjem radi ostvarivanja većeg prihoda smanjivanjem međusobnih troškova putem
mogućeg korištenja učinkovitijh i jeftinijih tehnoloških resursa izvan tvrtke.
Tehnologija građenja mora se također kretati ili djelovati u okvirima tehničke regulative te
ostalih zakonskih propisa vezanih uz projektiranje i samo građenje ali i šire izvan njega. Usklađivanje
navedenih područja organizacije, tehnologije, ekonomike i regulative građenja, u suvremenim težnjama
uspješnog poslovanja, traži također organizaciju djelotvornog informacijskog sustava koji omogućava
primjerenu komunikaciju između i unutar tih područja kao organiziranih (pod)sustava za sebe.

7
 1.3. Građevinska mehanizacija

Suvremena organizacija građenja, a osobito zemljanih radova, odražava u potpunosti kroz

najveću moguću primjenu strojnog rada u svim tehnološkim procesima i zahvatima tih radova. Pri tome
se nastoji ostvariti slijedeće težnje i ciljeve:
- razvoj automatizacije, robotizacije i informatizacije sustavno organiziranog rada građevinskih
strojeva za građevinske odnosno zemljane radove,
- globalna informiranost o području tehnike i tehnologije građevinskih odnosno zemljanih
radova,
- podjela odnosno usmjeravanje uže djelatnosti pojedinih građevinskih tvrtki na pojedine oblike
i vrste građevinskih odnosno zemljanih radova,
- organizacija održavanja strojeva i tehnološke opreme izvan tvrtke izvoditelja radova
korištenjem sevisa i servisnih usluga isporučitelja opreme,
- najam i leasing građevinskih strojeva i ostale tehnološke opreme za građenje odnosno
zemljane radove,
- korištenje usluga prozvođača, ispručitelja ili najmitelja opreme u pogledu izbora i planiranja
strojnog rada odnosno građevinskih strojeva, itd.
Bavljenje tehnologijom građenja osobito tehnikom i tehnologijom zemljanih radova ustvari je
bavljenje odgovarajućim građevinskim strojevima i ostalom viskomehaniziranom tehnološkom
opremom za zemljane radove i njihovim radom. U smislu tehnološke koncepcije rada, a tomu
primjerene strojne konstrukcije, suvremna građevinska mehanizacija, kao tehnika građenja, razvrstava
se u dvije osnovne grupe koje sačinjavaju standardni građevinski strojevi, osobito za zemljane
radove, (primjerice: bušilice za kamen, kompresori, dozeri, bageri, utovarivači, skrejperi, grejderi,
valjci, itd) i posebna građevinska mehanizacija. Standardni građevinski strojevi su u samohodne ili
pokretne strojne jedinice koji rade ciklički a na čiji radni učinak najveći utjecaj ima čovjek koji
obvezatno upravlja takvim strojevima.
Dio ovih strojeva, primjerice za zemljane radove, izvodi istodobno uz osnovni tehnološki
zahvat također neki oblik transporta gradiva kojim se bavi. Tako primjerice dozer gura po njemu
iskopani materijal prilikom svoga kretanja. Bager, uz iskop, ujedno tovari i/ili prenosi materijal oko
sebe okretanjem. Utovarivač prenosi i tovari materijal stalnim kretanjem. Skrejper izvodi u stalnom
“kružnom” kretanju iskop, autoprijevoz i ugradbu materijala (slika 1.3.1). Grejder također prenosi ili
preslaže sipke zemljane materijale prilikom svoga kretanja. Navedeni standardni građevinski strojevi za
zemljane radove rade pojedinačno ili rade u međusobno povezanim grupama tehnoloških lanaca pa u
tome slučaju sačinjavaju složene sustave strojeva za potrebe proizvodnje zemljanih odnosno kamenih
gradiva kao i za potrebe samih zemljanih radova.

Slika 1.3.1: Masovni, “kontinuirani” i ”viskoproduktivni” radovi na iskopu, transportu i ugradnji zemljanih
materijala pomoću skrejpera

Posebna građevinska mehanizacija obuhvaća dvije osnovne podgrupe. Jednu podgrupu čini, u
odnosu na naveden standardne građevinske strojeve, nešto složenija samohodna ili pokretna tehnološka

8
oprema koja se nalazi na jedinstvenom samohodnom ili (polu)pokretnom postolju. Njihova složenost
kao strojnih sustava nadilazi uobičajena radna i konstruktivna obilježja standardnih građevinskih
strojeva (slika 1.3.2). To su također tipični građevinski strojevi maloserijske izrade koji se isporučuju
po narudžbi (primjerice: velike tunelske lafetirane bušilice, razne vrste bagera, zatim veliki samohodni
finišeri za sve vrste zemljanih i betonskih radova na prometnicama kao linijskim građevinama, zatim
veliki samohodni finišeri za iskop i uređenje podloge te izvedbu nevezanih i vezanih slojeva obloge
kanala također kao linijskih građevina, itd). Drugu podgrupu čini ostala tehnološka oprema više razine
složenosti koja se rabi za izvedbu nekih oblika građevinskih radova u posebnim uvjetima ili se rabi za
proizvodnju nekih vrsta građevinskih materijala kao primjerice drobilane, betonare ili asfaltne baze.

Slika 1.3.2: Iskop prirodno raspucale stijene (lijevo gore), trošne stijene (desno gore) ili stvrdnutog tla (desno u
sredini) pomoću osobitog konstruiranog samohodnog stroja s također osobito oblikovanom otkopnom rotirajućom glavom
(slika dole:“surface miner” tvrtke Krupp)

Transportna sredstva za potrebe zemljanih radova podvrsta je građevinske mehnizacije za

sebe. Naime, transport, kao radni postupak unutar postupka zemljanih radova ili proizvodnje zemljanih
gradiva, ključna je tehnološka i logistička sastavnica koja u svakom pogledu značajno utječe na te
radova Transport je često čak i osnova određenja tih radova. Stoga su neka transportna sredstva su
određenim slučajevima zemljanih radova po svojim obilježjima primjerena samo za građenju pa se
sagledavaju kao građevinski strojevi u širem smislu pojma (primjerice utovarivači) ili se sagledavaju
kao sastavnice složenih građevinskih postrojenja ili slične proizvodno-tehnološke za potrebe
proizvodnje zemljanih odnosno kamenih gradiva. Ciklički transport, koji se najčešće izvodi pri
zemljanim radovima kao utovar ili istovar te prijevoz ili prijenos sipkih zemljanih materijala, obavlja se
pomoću građevinskih utovarivača te sredstava autoprijevoza ili vozila (kamioni kiperi, damperi,
skrejperi) koji su najčešće rabljena transportna sredstva kod masovnih zemljanih radova pri građenju

9
 2. Zemljani radovi pri građenju

2.1. Povijesni značaj zemljanih radova

Zemljani radovi vjerojatno su jedan od prapočetaka smišljenog djelovanja ili rada čovjeka -
jednako su stari kao prikupljanje hrane i lov. Bilo koje uređenje spilje kao nastambe (primjerice njezino
djelomično proširenje ili zatvaranje slaganjem suhozida od kamena) moglo bi se smatrati počecima
djelatnosti građenja po čovjeku. Stoga je povijest ljudskog roda, osobito povijest prvotnih civilizacija,
prepoznatljivo u najvećem dijelu materijalnih dokaza kroz građenje odnosno graditeljsku djelatnost pri
čemu su bili značajni zemljani radovi.
Prve povijesne civilizacije nastaju tamo gdje je čovjek započeo proizvodnu hrane stalnom
obradom zemlje uz primjenu određenih agrotehničkih mjera i zahvata (primjerice Mezopotanija, dolina
Nila, doline rijeka Ind i Ganges, dolina Žute rijeke itd). Bez obzira na razmjerno nižu “tehničku” razinu
tih mjera i zahvata, u njihovom ostvarenju ili primjeni, značajnu ulogu imali su (tomu vremenu
primjereni) melioracijski radovi. Oni su obuhvaćali izvedbu određenih hidrotehničkih građevina od
prirodnih zemljanih i kamenih gradiva. Valja istaći, kako je veći dio tih građevina još je uvijek uporabi!
Stalna proizvodnje hrane na određenom prostoru omogućio je također novi način življenja ili
boravka ljudi. Nastali su novi tipovi stalnih naselja, nastao je grad kao skup građevina, a koji je i ime
dobio po načinu svoga nastanka. Tako je početak i razvoj djelatnosti građenja općenito, a osobito
zemljanih radova, vezan uz početak i razvoj poljoprivrede kao oblika stalne proizvodnje hrane na istom
ili stalnom području življenja ili boravka ljudi.

Bronowsky u knjizi Uspon čovjeka piše o povijesno (biblilijski) najstarijem gradu Jerihonu: "... J. ima
nekoliko karakteristika koje ga čine historijski jedinstvenim i daju mu status simbola. Drukčiji od zabitih sela. J. je
moumentalan, stariji od Biblije, izgrađen na slatkoj vodi, oaza je na rubu pustinje; nepresušno vrelo teče još od
prethistorijske ravno u današnji moderni grad. Ovdje se žito i voda spominju zajedno, u nekom smislu, ovdje je
čovjek započeo civilizaciju. ... Pšenica i voda stvarale su civilizaciju. To je obećavalo da će zemljom poteći med i
mlijeko. Pšenica i voda pretvorile su taj suhi obronak u najstariji grad na svijetu ... U to vrijeme J. se naglo
preobrazio. Ljudi su dolazili ovamo i gotovo odjednom susjedi im počinju zavidjeti, tako da su J. morali utvrditi,
opasati i izgraditi golemu kulu prije devet tisuća godina (vidi sliku 2.1.1). Kula ima devet metara u promjeru
temelja i, naravno, više od devet metara u visini, a iznad toga penje se sloj na sloj minula civilizacija: rani
predlončarski čovjek, mlađi predlončarski čovjek i dolazak lončarstva prije sedam tisuća godina; rano bakreno
doba, rano brončano doba i srednje brončano doba. Svaka od tih civilizacija dolazila je, osvajala J., pokrivala ga i
gradila novo; tako kula leži 14,5 metara ispod zemlje, kao da je 14,5 metara iskop minulih civilizacija ... J. je
mikrokozmos povijesti. ..."

Slika 2.1.1: Neolitska tvrđava 8000-7000 prije Krista (sličica lijevo) i zid iz razdoblje nešto prije Krista (sličica
desno – rekonstrukcija) povijesnog i biblijskog grada Jerihona (sličica u sredini)

U korištenju bilo koje, primitivne ili suvremene, tehnike i tehnologije građenja a također
pripadnih zemljanih radova, značajnu ulogu ima također primjerena organizacija građenja kao način
pripreme, provedbe i vođenja građenja. Određena načela organizacije građenja, kako danas, tako su i
nekad jednako bila važna u ostvarenju tadašnje tehnike i tehnologije građenja. Na neki način unaprijed
planirana organizacija građenja (kao svrsihodna organizacija tehničkih i tehnoloških postupaka

10
građenja) oduvijek je bila temeljna sastavnica svakog povijesnog graditeljskog pothvat. Osobito ako se
radi o velikim gradnjama koje su podrazumijevale masovne zemljane radove u tlu i stijeni. Mnogo je
primjera raznih povijesnih građevina po cijelom svijetu koje potvrđuju povezanost tehnologije i
organizacije njihova građenja: najstariji hramovi i svetišta u Indiji; gradovi Maya, Tolteka i Azteka;
graditeljski pothvati Sumerana, Elamita i Hetita; mikenske citadele i grobnice; strogrčki i starorimski
gradovi itd. U svim tim slučajevima je čitava zajednica odnosno njezin društveni, politički, i
gospodraski ustroj bio tako organizirana da omogući ostvarenje tih gradnji. Osobito u tom smislu
zadivljuje gradnje egipatskh piramida (arapska poslovica govori "Cijeli svijet se boji vremena, ali
vrijeme se boji piramida", slika 2.1.2). Među njima Keopsova piramida. je razmjerno najmasivnija ali i
najpostojanija građevinu svih vremena. Zbog toga njezina gradnja, kao i gradnja ostalih manjih
piramida, izaziva i danas veliko zanimanje u znanstveno-istraživačkom smislu svih onih koji se bave
poviješću civilizacija i organiziranosti civilizacijskih pothvata općenito a osobito poviješću organizacije
i tehnologije građenja.

Slika 2.1.2: Keopsova piramida

Mumford u knjizi Mit o mašini piše: "... Između svih građevnih djela kojima se megamašina odlikovala,
piramida se izdvaja kao neki arhetipski model. Svojim elementarnim geometrijskim oblikom, izvanrednom točnošću
svojih razmjera, organizacijom cjelokupne radne s nage, samom količinom potrebnog građevinskog rada,
dovršena p. pokazuje nam do savršenstva jedinstena obilježja tog novog tehničkog kompleksa ... Faraonska
organizacija društva iskočila je pet tisuća godina unaprijed da bi stvorila prvu pogonsku mašinu velikih razmjera,
stroj čiji je ukupni potecijal iznosio od 25.000 - 100.000 ljudi, što je na samoj doljoj granici bilo jednako 2.500
konjskih sila ... Megamašina je bila sastavljena od mnoštva uniformnih, specijaliziranih, međusobno zamjenjivih
ali funkcionalno deferenciranih dijelova koji su bili strogo svrstani i koordinirani u jednom centralno
organiziranom i iz centra rukovođenom procesu, a da se pri tom svaki dio ponašao kao mehanička komponenta
jedne mehanizirane cjeline ... Ljudska mašina usavršena je za neka tri stoljeća, u Egiptu za pola manje. Tip uma
koji je isplanirao p. … bio je predstavnik novog ljudskog tipa, sposobnog da ostvari apstraktnu organizaciju
komleksnih funkcija u strukturalnom nacrtu čiji je konačni oblik određivao svaki stupanj izvedbe ....U vrijeme kad
je megamašina poprimila svoj oblik, svi njezini prethodni stupnjevi bili su izbrisani: možemo samo pomošljati na
koji su način razvrstavani njezini članovi, kako su im dodjeljivana mjesta, kako su uvježbavani za svoje zadatke.
Na jednoj točki tog procesa neki je inventivni um, ili vjerojatnije čitav niz umova, slijedeći prve poteze u njenom
stvaranju, morao doći u stanje da shvati bitni problem - način mobilizacije velikog broja ljudi i stroge koordinacije
njihova rada u vremenu i prostoru, za neku unaprijed određenu, jasno zamišljenu i proračunatu svrhu ... Dvije su
uredbe bile od bitne važnosti za rad (mega) mašine: pouzdana organizacija znanja, prirodnog i natprirodnog, te
razrađena struktura izdavanja, izvršenja i potpunog sprovođenja naredbi. Prvu je utjelovljavalo svećenstvo, bez
čije aktivne pomoći institucija kraljevanja po milosti božjoj nije mogla ni nastati. Druga se uredba konkretizirala u
birokraciji. Obje su bile hijerarhijske organizacije na čijem su vrhu stajali Veliki svećenik i Kralj. Bez njihovih
udruženih napora kompleks moći nije mogao efikasno djelovati. Taj uvjet ostaje na snazi i danas, iako postojanje
automatiziranih tvornica i kompjutorski upravljanih proizvodnih jedinica sakriva u sebi i ljudske komponente i
religioznu ideologiju koja je bitna čak i za najsuvremeniju automatizaciju..."

Poljoprivreda i građenje vezano uz poljoprivredu bilo je također u prijašnjim vremenima

povezano uz posebnu, uvjetno rečeno, "tehniku" odnosno "tehnologiju" kao način korištenja te tehnike.
Prvi oblici te posebne tehnike bili su ručni alati koji su se postepeno tokom milenija "mehanizirali"
izumom kotača i korištenjem životinja kao pogonskih strojeva ili «motora» (slika 2.1.3).

11
 Slika 2.1.3.: “Dozer” ili “grejder” na “konjski pogon” (konjska vuča a mehanizirano ručno upravljanje položajem
“noža” ili daske, kao osnovnog radnog alata, pomoću kolotura i čelične užadi)

Razvoj kovinarstva pridonio je daljnjem razvoju "mehaniziranih" alata i strojeva sa

životinjskom vučom (primjerice oračice, sijačice i vršilice na kotačima s vučom konja). Razvoj
građevinske mehanizacije u zemljanim radovima nakon stoljetnog korištenja životinja kao "prirodnog"
stroja, također je proizašao iz mehanizirane, motorima pogonjene, strojne opreme koja se je prije toga
počela rabiti u poljoprivredi. Kako su poljoprivredni zemljani radovi uvijek bili na neki način manje
više masovni radovi, oni su prvi omogućili visokoproduktivnu mehanoopremljenost svoje tehnologije
rada. I dok je izvedba mnogih građevina, osobito zbog prirode materijala koji su se rabili za građenje,
bila donedavno manje više obrtnička djelatnost, zemljani radovi i njima slični ostali masovni građevni
radovi temeljili su se na primjeni visokomehaniziranog rada odnosno mogućnosti visokih učinaka
pojedinih vrsta građevnih strojeva i ostale tehnološke opreme za građenje.

2.2. Građevinski zemljani radovi

Neposredno građenje obuhvaća izvođenje pripremnih i glavnih građevinskih radova te

ugradbu ili montažu opreme, gotovih elemenata (sklopova) i drugih građevinskih proizvoda odnosno
prerađevina. Građenje obuhvaća također rekonstrukciju odnosno nadogradnju postojećih građevina.
Proizvodnja opreme, elemenata i sklopova ne smatra se građenjem u užem smislu nego proizvodnjom.
Građevinski radovi su svi neposredni radovi koji se izvode pri građenju te rekonstrukciji, nadogradnji
i održavanju ili popravci postojećih građevina. U ove radove pripadaju također radovi uređenja terena
na kojem se gradi, zatim razne vrste iskopa (iza kojih ostaje prazan prostor primjerice prostor usjeka,
zasjeka ili kanala) te zaštite (osiguranja) stranica iskopa od urušavanja, klizanja itd. Glavne vrste
osnovnih građevinskih radova su zemljani radovi, zatim betonski i asfalterski radovi te ostali radovi
složeni od navedenih kao primjerice geotehnički radovi, montažerski radovi itd. Osim navedenih u
ostale građevinske radove pripadaju primjerice građevinsko-instalaterski radovi (vodovodne i
kanalizacijske instalacije, ostala sanitarna oprema, instalacije grijanja, ventilacija i klimatizacija,
plinske instalacije, gromobrani, dizala, instalacija antena, telefonske inastalacije itd) i građevinsko-
obrtnički (završni) radovi (teracerski, fasadreski, kamenorezački, gipsarski, keramičarski, soboslikarski,
ličilački, tapetarski, krovopokrivački, podopolagački, parketarski, izolaterski, bravarski, limarski,
stolarski, roletarski, staklorezački, antikorozijski itd.
Zemljani radovi u tlu i stijeni su osnovni građevinski radovi po kojima je građevinarstvo, uz
betonske radove, neprijeporno najprepoznatljivije kao struka. Nema niti jednog područja građenja gdje
se ne pojavljuju zemljani radovi bilo kao prethodni bilo kao pripremni bilo kao pomoćni bilo kao
završni radovi (ukoliko nisu glavni radovi). Osnovni građevinski zemljani radovi obuhvaćaju -
- zemljane radove u sraslom tlu ili stijeni (radovi “u zemlji”) koji su neophodni za nastavak
izvedbe ostalih građevinskih odnosno zemljanih radova,
- zemljane radove u/na sraslom tlu ili stijeni pri izvedbi trajnih građevina od zemljanih i
kamenih gradiva (radovi “sa zemljom”), te
- radove u sraslom tlu ili stijeni i sa zemljanim i kamenim materijalima (radovi u i s“zemljom”)
u svrhu proizvodnje mineralnih sirovina i gradiva.
Zemljani radovi bili bi razni iskopi, primjerice, iskopi usjeka, iskop kanala, iskopi rovova,
iskop temelja, zatim iskopi u glinokopima, šljunčarama ili kamenolomima. Iskopani usjek, predusjek,

12
zasjek, kanal ili tunel predstvalja na neki načinu većem dijelu “zemljanu” građevnu iako u doslovnom
smislu riječi nije ništa sagrađeno (pa i od prirodnih sipkih materijala) nego je samoprostorno uklonjeno
tlo ili stijena kako bi tim prostor prošla primjerice bilo kakva prometnica kao složena građevinska
konstrukcija. Plovni kanal čak nije ni to. Na njemu se tek naknadno mogu izvoditi neke građevine ili
dijelovi građevina koje reguliraju plovljenje takvim kanalom. Stoga su iskopi pretežito početni ili
prethodni radovi koji omogućavaju izvedbu ostalih građevinskih radova ili gradnju drugih građevina od
zemljanih i kamenih gradiva kao i proizvodnju ostalih prirodnih sipkih gradiva. Zemljane (“nasute”)
građevine izvedene u tlu i stijeni ili izvedene od sipkih prirodnih gradiva bile bi, primjerice, neke
hidrotehničke građevine (obaloutvrde, pera, prokopi, nasipi, konstrukcije pokosa kanala, kanalske
mreže, drenaže, mreže poljskih puteva, podloge i obloge bazena, nasute brane itd.), zatim nasipi i ostali
slični objekti od zemljanih i kamenih gradiva kod prometnica (drenaže, zidovi od gabiona, zaloge). U
zemljane radove pripadaju također složeni geotehnički radovi, koji uz iskope i nasipavanja obuhvaćaju
neke oblike betonskih i montažerskih radova, primjerice -
- radovi zaštite ili osiguranja zemljanih radova (primjerice zaštite i osiguranja pokosa ili
stranica iskopa građevinskih jama i rovova),
- radovi zaštite trajnih građevina izvedenih od prirodnih sipkih gradiva (primjerica zaštite
pokosa iskopa usjeka i zasjeka, zaštite pokosa nasipa ili zemljanih brana itd),
- izvedba geotehničkih nosivh konstrukcije koje u jednom dijelu sačinjava tlo ili stijena
kao sastavni (aktivni i nosivi) dio tih konstrukcija,
- svi radovi temeljenja u tlu ili stijeni koji uz ostalo obuhvaćaju zemljane radove,
- poboljšanja geotehničkih obilježja prirodnog tla na području građenja kao primjerice
“stabilizacije” (učvršćenja) temeljnog tla (podtla) ili dubinsko otiješnjenje (“injektiranjem”)
tla a osobito dezitegriranih (raspucalih) stijenskih masiva podzemlja.
Prozvodnja mineralnih sirovina i gradiva za potrebe građenja obuhvaća preradu zemljanih
i kamenih materijala radi dobivanja sekundarnih sirovina (kamene sitneži, glinene sirovine, kaolina,
tupine itd.) te ostalih gradiva za proizvodnju gradiva, prerađevina i elemenata (betona, opeke, crijepa,
betonskih elemenata, ostalih keramičkih proizvoda, stakla itd). Ova proizvodnja može biti jednostvana i
odvijati se na samom gradilištu (primjerice iskop usjeka na trasi neke prometnice te u prostoru toga
iskopa proizvodnja kamene sitneži kao gradiva nosivih slojeva te prometnice) ili u privremenim
nalazištima prirodnog gradiva ili u stalnim (industrijskim) proizvodnim pogonima (glinokopi, šljunčare
i kamenolomi u okviru ciglana ili proizvodnje betonskih prerađevina, elemenata i sklopova).
Prethodno navedeni osnovni oblici zemljanih radova, u smislu vremenskog i prostornog
redoslijeda njihova izvođenja, provode se kao prethodni, glavni (za sebe izdvojeni), povezani
(isprepleteni, zajednički s drugim građevinskim radovima) i pomoćni radovi. U pogledu prostora
izvođenja mogu biti provedeni kao nadzemni (površinski), podzemni (tunelski) i podvodni zemljani
radovi. Podzemni zemljani radovi su dio građevinskih radova na izvedbi raznih potkopa, tunela,
podzemnih prostorija itd. Podvodni zemljani radovi mogu se izvoditi radom ljudi i strojeva ili s kopna
ili s plovila (sa površine vode) ili pod samom vodom.
Neki organizirani ukupni (ili ukupnost) tehnološki(a) postupak(a) osnovnih (građevinskih)
zemljanih radova sastoji se od slijedećih međusobno povezanih te organizacijski i tehnološki
uvjetovanih osnovnih aktivnosti kao pojedinih (zasebnih) tehnoloških procesa ili skupova zahvata ili
zahvata za sebe (oni se mogu također u organizacijskom, logističkom i tehnološkom smislu razmatrati i
kao "faze" i kao "vrste" odnosno oblici zemljanih radova za sebe, slika 2.2.1):
- iskop tla ili stijene, te zatim
- transport iskopanog prirodnog sipkog materijala
- ili na (bilo privremeno bilo stalno) odlaganje (“deponiranje”)
- ili na preradu
- ili na ponovnu ugradbu.
Iskopu stijene može prethoditi njezino miniranje tj. njezino rastresanje ili lomljenje pomoću
neke eksplozivne tvari. Nakon iskopa stijene slijedi u nekim slučajevima prije opisana prerada
zemljanih i kamenih prirodnih materijala odnosno prozvodnja mineralnih sirovina i gradiva.
Ukupnim zemljanim radovima odnosno iskopu prethode opći i posebni pripremni radovi koji
uključuju i stalni nadzor kvalitete i količine izvedenih radova.

13
 Slika 2.2.1 Ukupni tehnološki postupak zemljanih radova

Osnovni tehnoloških postupci, odnosno pripadni procesi i zahvati pri zemljanim radovima ili
građevinskim radovima u tlu i stijeni, bili bi mehanički postupci (struganje, rijanje ili ripanje, rezanje,
drobljenje pritiskom ili udarom, sijanje, suho miješanje, briketiranje, djelomice miniranje ili tla ili
stijene ili kamena itd.), hidromehanički postupci (ispiranje, taloženje, hidrauličko razvrstavanje,
filtracija, entrifugiranje, miješanje razmuljenih tekućina iskopanog tla ili gline odnosno kamene sitneži
itd) i toplinski postupci (sušenje, isparavanje iskopanog zemljanog materijala ili djelomice kod
miniranja stijene itd). U tehnologiji zemljanih radova najćešće se koriste mehanički postupci koji
obuhvaćaju pretežito fizikalne promjene na prirodnim satojcima tla ili stijene. Možebitni toplinski
postupci su pretežito postupci sušenja koji se odvijaju prirodnim putem prilikom odležavanja iskopanih
materijala. Brzina i kvaliteta samih promjena ovise o veličini površine terena u makro smislu odnosno o
fizičko-mehaničkim obilježjima prirodnog materijala kao predmeta rada u mikro smislu. Samo po sebi
je razumljivo da su prirodno tlo ili stijenski masiv, kao osnovni početni materijal odnosno "predmet
rada" nekog tehnološkog postupka i pripadnih procesa zemljanih radova, na neki način neograničeni po
svojoj površini odnosno prostoru.
Pripremni procese u okviru tehnologije zemljanih radova najčešće obuhvaćaju povećanje
specifične površine (površine po jedinici količine materijala) a to se postiže njihovim usitnjavanjem
(razaranjem, razbijanjem, miniranjem, drobljenjem, mljevanjem ili ustnjavanjem na bilo koji drugi
način). Usitnjavanjem se dobivaju komadi različite veličine pa ih je potrebno razdijeliti ili razvrstati po
veličini (primjerice rešetati ili prosijati). Da bi se omogućio kontakt nekoliko sirovina i/ili materijala,
primjerice kod proizvodnje bilo koje vrste filterskih materijala određenog granulometrijskog sastava,
potrebno ih je miješati. Ako se proizvod pojavljuje u obliku sitnijih čestica, često je zbog pogodnosti
uporabe i manjenja otpada potrebno izvršiti oblikovanje u manje ili veće komade (primjerice
briketiranje kao oblikovanje opeke i sličnih proizvoda iz prethodno prerađene gline prije pečenja).
Zaključno valja istaći kako zemljani radovi, promišljani kao organizirani proizvodno-
tehnološki sustav, obuhvaćaju kao -
► predmet rada: tlo i stijena, prirodna sipka gradiva,
► sredstva za rad: građevinske strojevi, tehnološka oprema za zemljane radove,
► postupke: tehnološki procesi i zahvati iskopa, prerade i ugradbe zemljanih i kamenih
gradiva s njihovim transportom i (među)odlaganjem, postupci izvedbe privremenih ili
trajnih konstrukcija u svrhu zaštite (osiguranja) zemljanih radova i građevina,
► proizvod: zemljane građevine i konstrukcije u okviru ostalih građevinskih konstrukcija;
privremene i trajne konstrukcije osiguranja i zaštite zemljanih radova i građevina;
sirovine za prizvodnju nekih gradiva (lomljenjak, kamena sitnež, glina),
► otpad: jalovina, za daljnje korištenje nepodobna prirodna sipka gradiva.

14
 2.3. Zaštita zemljanih radova i građevina

Osnovnim oblicima tehnološkog postupka zemljanih radova (iskop, ugradnja) može prethoditi
ili slijediti zaštita (oneprijeporanje) te (u sklopu zaštite ili osiguranja) odvodnja zemljanih radova i
građevina. Zaštita (izvedbe) zemljanih radova i zaštita (izvedenih) zemljanih građevina, provodi se -
- u svrhu očuvanja provedbe zemljanih radova kao i očuvanje izvedenih radova ili građevina od
utjecaja prirodne okoline (primjerice od utjecaja vode općenito, zatim od utjecaja valova,
atmosferilija, vjetra, od utjecaja ostalih fizičkih djelovanja koja mogu izazvati oštećenja, od
klizanja ili urušavanja tla, itd.),
- kao i u svrhu očuvanje okoline (okoliša) od nepovoljnih utjecaja izvedbe zemljanih radova te
od utjecaja izvedenih građevina prilikom njihova korištenja i održavanja.
Zaštita izvedbe zemljanih radova i zemljanih građevina odnosi se -
- ili na zaštitu prostora (područja) izvedbe zemljanih radova u prirodnom terenu a koja,
kao trajna zaštita, podrazumijeva pretežito prethodno poboljšanje geotehničkih obilježja
prirodnog tla ili stijenskog masiva pri čemu to poboljšanje može biti djelomično ili može
obuhvatiti cijeli prostor izvedbe zemljanih radova i građevina, ili na
- zaštitu izvedbe iskopa (zaštita iskopanog dna te pokosa ili stranica usjeka, zasjeka, rovova,
kanala, građevnih jama itd) koja može biti privremena i trajna konstruktivna zaštita
stranica i dna iskopa (i to najčešće izvedbom privremenih ili trajnih geotehničkih
konstrukcija), ili na
- zaštitu nasipa (zaštita nasipavanja ili zaštita podloge, trupa i pokosa nasipa) koja je pretežito
nosivim konstrukcijama trajnog značenja, jer se radi o zaštiti ukupne konstrukcije izvedene
građevine određene namjene u određenom, najčešće dužem, vremenskom razdoblju njezina
sigurna korištenja, ili na
- zajedničku (složenu) zaštitu područja radova sa zaštitom iskopa odnosno nasipa (nasipavanja).
Zaštita zemljanih radova provodi se u smislu vremena organizacije tehnološkog postupka njihove
izvedbe u skladu sa zemljanim radovima -
- ili prije izvedbe zemljanih radova (što u načelu podrazumijeva prethodno navedeno
djelomično ili potpuno poboljšanje geotehničkih obilježja tla i/ili stijene), ili
- poslije izvedbe zemljanih radova (što u načelu podrazumijeva zaštitu dovršene građevine
odnosno zaštitu dna ili podloge te pokosa usjeka ili nasipa pri čemu je konstrukcija zaštite u
načelu sastavni dio konstrukcije dovršene građevine), ili
- uporedo sa zemljanim radovima (što u načelu podrazumijeva istovremnu izvedbu zaštite s
provedbom bilo iskopa bili nasipavanja zemljane građevine pri čemu je konstrukcija zaštite ili
zasebna konstrukcija ili je sastavni dio konstrukcije građevine a radi se najčešće o
geotehničkim konstrukcijama).
Navedene podjele omogućavaju konačnu podjelu zaštite (osiguranja) zemljanih radova i
zemljanih građevina u pogledu međusobne ovisnosti radova na zaštiti (i tim radovima pripadnog oblika,
postupka odnosno konstrukcije zaštite) i same konstrukcije građevine na -
- oblik, postupak ili konstrukciju zaštite koja je po načinu provedbe sastavni dio tehnologije
zemljanih radova (tzv. "tehnološka zaštita") koja je u načelu privremena, djelomična i
pretežito se izvodi prije ili uporedo sa zemljanim radovima;
- zaštite koja je po načinu izvedbe sastavni dio konstrukcije građevine (bilo samo zemljane
građevine ili neke druge složene građevine kojoj predhode određeni zemljani radovi ili
prethodi izvedba dijela njezine konstrukcije u tlu i/ili stijeni ili prethodi izvedba dijela njezine
konstrukcije od zemljanih odnosno kamenih materijala).
Zaštita kao postupak ili konstrukcija u pogledu načina njezine provedbe ili izvedbe može biti:
- privremena zaštita (privremena konstrukcija ili privremeni tehnološki postupak zaštite) i to
kao
- ponovo uporabljiva privremena zaštita (zaštita se kao konstrukcija ili kao postupak ponovo
koristi više puta odnosno koristi se višekratno u ciklusima izvedbe zemljanih radova), ili
- trajno izgubljna privremena zaštita (a da pri tomu nije kao konstrukcija sastavni dio
konstrukcije izvedene građevine u korištenju)
- trajna zaštita (trajna konstrukcija koja može biti zasebna ili sastavni dio konstrukcije
izvedene građevine).

15
 3. Gradiva pri zemljanim radovima

3.1. Tlo i stijena kao predmet zemljanih radova

"Predmet rada" i prostor odvijanja nekog organiziranog tehnološkog postupka zamljanih

radova bili bi prirodni “materijali” s površine te (tehnički i tehnološki dostupne) dubine zemljine kore
ili litosfere. Ona je istovremeno prostor odvijanja “prirodnih zemljanih radova”. Stoga se neki
postupak zemljanih radova unutar građenja, kao oblik civilizacijske djelatnosti4, odvija u prirodnom
prostoru gdje se istovremeno odvijaju također prirodni geološki procesi kao oblik "prirodnih
zemljanih radova" od kojih valja istaći trošenje, raspadanje ili eroziju (utjecaj sunca, oborina tj. vode,
smrzavanja, djelovanje biljaka itd.) materijala od kojih je građena litosfera, zatim transport (prirodno
kretanje) tih materijala te njihovo taloženje i ponovno okamenjivanje (slika 3.1.1).

slika 3.1.1: Ukupni procesi zemljanih radova u prirodi

Za djelatnost građenja osobito je značajno područje raspadanja i trošenja litosfere odnosno

prelazno područje stijena u tlo ili obrnuto. Naime kora raspadanja često je manje-više nestabilna za
građenje te korištenje izvedenih građevina. Međutim, kao takova u tehnološkom smislu pretežito manje
ili više olakšava izvođenje tih radova. Promišljanje ovakovih ”problematičnih” terena ili prostora
izvođenja zemljanih radova svakako traži građevno-tehničko5 određenje tla i stijene za razliku njihova
određenja u inženjersko-geloškom smislu.
Stijena (ili “kamen”) u užem smislu utvrđuje se kao prirodni “agregat” sastavljen većim
dijelom od, na bilo koji način čvrsto povezanih, silikatnih ili rijeđe karbonatnih minerala. Prirodnim
trošenjem odnosno razaranjem čvrste stijene nastaje tlo. Tlo je također prirodni sastav (ili skup)
međusobno uvjetno (tj. pod posebnim okolnostima) vezanih ili pretežito nevezanih mineralnih čestica.
Stoga stijene u užem smislu razlikuje od tla način, stupanj i veličina povezanosti minerala. Zato
inženjerska gelogija sagledava tlo kao podvrstu pretežito sedimentnih stijena u širem smislu koje s
ostalim stijenama u užem smislu sačinjavaju litosferu.
Postoje različiti pristupi razvrstavanju ili podjeli stijena i tla kao podvrste stijena. Dalje se
navode neke podjele i razvrstavanja stijena odnosno tla koja se smatraju kao neophodna za bilo koje
promišljanje tehnike i tehnologije zemljanih radova u tlu i stijeni.

(A) Podjela stijena po geološkoj genetskoj klasifikaciji u podgrupe sa zajedničkim inženjersko

- geološkim obilježjima koja se temelji na općenito poznatoj podjela stijena se u pogledu nastanka

4
čovjekove djelatnosti pripadaju u tzv. antropogeno odnosno (užegledano) tehnogeno područje djelovanja u prirodi
5
u smislu ovog izraza pojmi se često građevno-tehnički kamen

16
odnosno načina pojavljivanja u zemljnoj kori ili litosfer na eruptivne stijene (stijenski masivi
magmatskog područja nastali kristalizacijom magme odnosno očvršćenjem lave), sedimentne stijene
(stijene sedimentnog područja nastale ili taloženjem razorenih površinskih dijelova litosfere ili
kemijskom aktivnošću ili organogeno) i metamorfne stijene (stijene nastale metamorfozom eruptivnih,
sedimentnih ili prethodno nastalih metmorfnih stijena) uz napomenu kako su u zagradi su navedeni neki
predstavnici navedenih vrsta stijena:
- efuzivne eruptivne stijene (dijabazi, andeziti, daciti, rioliti, porfiriti, trahiti) koje su općenito
vrlo visoke čvrstoće na tlak, gustoće i stabilnosti te pretežito niske poroznosti pa su praktički
vodnepropusne;
- intruzivne eruptivne stijene (graniti, sijeniti, tonaliti, gabri, dioriti, peridotiti) koje se od
efuzivnih stijena razlikuju po nastanku odnosno one su nastale kristalizacijom ispod površine
zemljine kore a sličnih su ili istih obilježja kao efuzivne stijene; kod granita se uslijed procesa
grusifikacije nailazi na raspadnute površinske slojeve (grus); ovdje pripadaju također tufovi;
- kristalasti škriljevci kao metmorfne stijene višeg kristaliniteta (gnajsevi - najbrojnije
metamorfne stijene granularne kristaline strukture nastali metamorfozom granita, zatim
amfiboliti i amfibolski škriljavci nastali metmorfozom eruptivnih stijena gabra, dijabaza, zatim
kvarciti) raznolike čvrstoće na tlak od 50 do 300 mN/m2 ovisno o stanju ispucalosti i
zdrobljenosti; amfibolski škriljavci zbog slabo izražene škriljavosti su žilave stijene postojane
na utjecaj atmosferilija;
- serpentini kao masivne metamorfne stijene građene od (metmorfoziranih) olivina i serpentina
različitih obilježja osobito čvrstoće na tlak (od 50 do 250 mN/m2) ovisno o mikropukotinama
a pretežito su neotporne na smrzavanje; masivani serpentini otporani su prema djelovanju
atmosferilija;
- mramori kao metamorfne stijene kompaktene kristalne strukture nastale metamorfozom
vapnenaca i dolomita čvrstoće na tlak 40 do 120 mN/m2;
- škriljevci nižeg kristaliniteta kao metmorfne stijene škriljave strukture (filiti, argilošisti,
tinjčevi škriljci ili mikašisti) manje ili veće izražene škriljavosti koje nastaju dijelom
metamorfozom glinenih stijena odnosno glinenih škriljaca (niska čvrstoća na tlak do 30
mN/m2) pa su moguća klizišta redovita pojava u okviru ovih stijenskih masiva,
- karbonatne sedimentne stijene (vapnenci - kao kemijske sedimentne stijene kompaktne
granularne strukture, zatim dolomiti, zatim zoogeni i fitogeni organogeni vapnenci – kao
sedimentne stijene porozne granularne strukture) čvrstoće na tlak 150 –200 mN/m2 čija
ukupna raznolika fizičko-mehnaička odnosno geotehnička obilježja ovise o porijeklu,
slojevitosti i ispucalosti stijenskog masiva odnosno okršenosti reljefa i podzemlja uslijed
erozije i korozije (slika 3.1.2) ; ovdje pripadaju tkođer anhidrit odnosno gips ili sadra kao vrlo
meke sedimentne stijene niske čvrstoće na tlak;
- vezani (homogeni) klastični sedimenti (pješčenjaci – kao sedimentne stijene granularne
kristaline strukture, zatim konglomerati, breče) koje su ovisno od vrste i udjela kako veziva
tako i agregata pretežito nejednolikog sastava, stupnja trošnosti i promjenjljivih obilježja
(čvrstoća na tlak od 100 do 150 mN/m2),
- šljunci (psefitske mehaničke sedimentne stijene) i pjesci (psamitske mehaničke sedimentne
stijene) kao nevezani klastični sedimenti čine sitno do krupnozrna nevezana (nekoherentna)
tla od zaobljenih ili poluzaobljnih zrna (pijesak je veličine zrna od 0,02 odnosno 0,06 do 2 mm
a šljunak od 2 mm nadalje) odnosno oblutaka različitog petrografskog sastava; pijesak
sačinjavaju minerali otporni na mehaničko i kemijsko trošenje;
- prašinasti i glinoviti sedimenti (pelitske mehaničke sedimentne stijene) čine vezana
(koherentna) tla nastala trošenjem i taloženjem glinenaca ili feldpasta iz eruptivnih i
metamorfnih stijena a obuhvaćaju prašine ili prašce (čestice 0,002 –0,02 odnosno 0,06 mm) i
gline ili glince (čestice manje 0,002 mm); gline ulaze u sastav niza glinovitih stijena (čiste
gline; zatim les ili prapor kao eolski sediment; zatim ilovače kao mješavine gline i nešto
pijeska; zatim glineni škriljac odnosno argilošist ili brusilovac kao prelazna sedimentna
stijene prema škriljevcima niže kristalitata odnosno prema filitima i mikašistima koji su
metamorfne stijene, zatim lapori kao sedimenti sastvaljeni od gline i kalcijskog karbonata;
zatim laporoviti vapnenci itd);
- muljevita tla i živi pijesci kao prašinasti i glinoviti sedimenti zasićeni svodom;

17
 - dijabaz-rožnjačke geloške formacije kao stijene heterogenog litološkog sastava u kojima se
smjenjuju kao članovi pješčenjaci, rožnjaci (oblik kvrca), lapora, glinenih škriljaca i
vapnenaca čija fizičko-mehnička, inženjersko-geološka i (inače za građenje u svakom slučaju
nepovoljna) geotehnička obilježja ovise o obilježjima članova i međusobnom odnosu članova;
- fliš i flišolike geloške tvorevine (slika 3.1.3) kao heterogene i anizotropne stijene koje
sačinjavaju pješčenjaci, siltiti (slika 3.1.4) ili alevroliti koje sadrže kvarc, feldpast, tinjac, kao i
laporovite stijene (slika 3.1.3) čija također za građenje u svakom slučaju nepovoljna ukupna
geotehnička obilježja ovise o obilježjima članova koji se slojevito izmjenjuju.
Na slijedećim slikama vide se neki primjeri gradnje autocesta u okršenim i trošnim stijenskim
masivima vapnenaca i sličnih trošnih sedimentnih stijena hrvatskih Dinarida. Primjeri ujedno pokazuju
(ponekad nepotrebno) zadiranje u krajolik kao i narušavanje prirodne strukture terena toga krajolika a
što kasnije rezultira velikim poteškoćama pri gradnji te također tomu primjerenim povećanjima
troškova te gradnje radi provedbe dodatne sanacije terena kojom prolaze trase autocesta.

Slika 3.1.2: Okršeni krajolici stijenskih masiva vapnenaca, autocesta prema Splitu, iskopi temelja jednog viadukta
(na slici se vide pristupne ceste području iskopa temelja, koje su potrebne ali koje ujedno donekle trajno narušavaju
“slikovitost” krajolika oko mosta i autoceste)

Slika 3.1.3: Izvedba i sanacija klizišta usjeka jednog izlaznog čvora odmorišta i benzinske crpke na autocesti prema
Rijeci u trošnim stijenama laporovitih vapnenaca, lapora te ostalih flišolikih tvorevina (ovo je primjer nepotrebnog zadiranja i
narušavanja prirodne strukture trošnih stijena te skupe sanacije time stvorenog velikog klizišta ublažavanjem pokosa odnosno
proširenjem iskopa, jer postojala mogućnost izvedbe pristupnih cesta stotinjak metra dalje bez ikakvih iskopa)

18
 Slika 3.1.4: Priprema iskopa i početni iskop trase obilaznice Rijeke u razmjerno debelim površinskim naslagama,
djelomice vodom erodiranih, siltita i glinovitih siltita (na slijedećoj slici 3.3.2 vidi se detalji obrušavanja neosiguranog, kao i
mrežama, sidrima, mlaznim betonom osiguranog, pokosa prilikom daljnje izvedbe ovih iskopa)

Tla se svrstavaju u krupnozrna nekoherentna tla i sitnozrna koherentna tla (vidi detaljnije:
Nonveiler: Mehanika tla, temeljenje). Pri tome se razlikuje pet osnovnih grupa tla: šljunak (G, promjer
zrna 2 – 60 mm), pijesak (S, promjer zrna 0,06 – 2 mm), prah (M, čestice 0,002 – 0,06 mm), glina (C,
čestice manje od 0,002 mm) i organsko tlo (O). Tu je i treset (Pt). Šljunak G i pijesak S dijele se dalje
na šest podgrupa u smislu “graduiranost” (povoljnosti granulometrijskog sastava):
- dobro graduirani šljunci GW ili pijesci SW (well graded - oznaka W) širokog
granulometrijskog sastava s zastupljenim svim zrnima,
- slabo graduiran šljunci GP ili pijesci SP (poorly graded - oznaka P) kojima nedostaje neka
zrna unutar granulometrijskog satava,
- jednolično graduirani tla šljunci GU ili pijesci SU (uniformly graded - oznaka U) koje čine
jedna vrsta zrna,
- slabo graduirani šljunci GFs ili pijesci SFs, s previše prašinastih čestica (silt - oznaka Fs),
- slabo graduirani šljunci GFc ili pijesci SFc s previše glinovitih čestica (clay - oznaka C ili Fc.
Sitnozrna koherentna tla mogu biti grupirana niskog plasticiteta (ML, CL), srednjeg
plasticiteta (MI, CI) i visokog plasticiteta (MH, CH). Treset Pt nema podgrupe.

(B) Posebna podjela (prema Novosel i dr., 1983) karbonatnih sedimentnih stijena vapnenaca
Dinarskog gorja (područja Hrvatske osobito problematična pri građenju) na osnovi njihove okršenosti
(slika 3.1.5):
- (I.) neokršena stijena, blokovi su masivni, učestalost pukotina jer vrlo mala; ako postoje
plohe, pukotine su vrlo velike, a širina pukotina vrlo mala, pukotine su bez ispune ili su
ispunjene kristaliziranom supstancom,
- (II.) slabo okršena stijena, blokovi su veliki, učestalost pukotina je mala, pukotine su rijetke
i velike, a širina im je mala, pukotine su rijetko po plohama presvučene filmom gline,
- (III.) srednje okršena stijena, blokovi su srednje veličine, učestalost pukotina je srednja,
površina pukotina je srednje veličine, pukotine su srednje širine, pukotine su djelomično
ispunjene glinom,
- (IV.) jako okršena stijena, blokovi su mali, učestalost pukotina velika, površina pukotina je
pretežito mala, pojava srednje velikih pukotina je učestala, pukotine su ispunjene mješavinom
fragmenata stijene i gline ili poluveznim brečama,
- (V.) vrlo jako okršena stijena, učestala je pojava vrlo malih blokova, površina pukotina je
vrlo mala, uočavaju se milonitizirane zone, pojavljuju se pukotine velike širine ispunjene
glinom i fragmentima stijene ili poluvezanim brečama.
- (VI.) ekstremno okršena stijena, prevladavaju ekstremno mali blokovi i milonitizirane zone,
površina pukotina je ekstremno mala, a učestalost pukotina ekstremno velika, uočavaju se
pukotine ekstremne širine ispunjene glinom i fragmentima stijena te poluvezanim brečama.
- (VII). džepovi i vrtače ispunjene su glinom ili mješavinom gline i fragmenata stijena.

19
 Slika 3.1.5: Primjer jako do vrlo jako okršeni stijenskih masiv karbonatnih sedimentnih stijena (vapnenaca) ili tzv.
«ljuti krš» u području iskopau trase autoceste «Dalmatine» (dionice Dugopolje – Šestanovac)

(C) Podjela stijena u inženjersko-geloškom smislu bila bi na -

- vezane (čvrste) stijene (u koje bi primjerice pripadale silikatne-masivno kristalaste eruptivne
stijene, silikatne i karbonatne kristalaste, pretežito škriljave metamorfne stijene, nesilikatne
kristalasto-zrnate slojevite sedimentne stijene, okamenjene glinene sedimentne stijene,
cementirane klastične sedimentne stijene, jako ispucale i raspadnute čvrste stijene odnosno
stijene kristalaste, kristalasto stvrdnute, stvrdnute, kompaktne ili cementirane strukture)
- poluvezane (koherentne) stijene (ili po nekima “vezane glinene stijene”, a u koje bi
primjerice pripadale neokamnjene kompaktne gline, sugline i supjesci, zatim srednje i slabo
zbijene, malo cemetirane glinene stijene koje nisu bile izložene zbijanju i cementiranju)
- nevezane (inkoherentne, “nekoherentne”) stijene (u koje bi primjerice pripadale
krupnoklastične necementirane stijene kao što su padinske ili glečerske drobine te šljunci,
zatim krupnozrni, srednjezrni, sitnozrni i finozrni pijesci).

(D) Podjela stijena u građevno-tehničkom smislu težine ili načina njihova iskopa:
- (1/I.) površinska “meka” tla “vrlo laka” za iskop (primjerice humus, suhi zemljani materijali,
“lake” gline; miješana tla pijeska, šljunka i gline s organskim tvarima) koja su prema starijim
normama određena kao “I kategorija zemljišta odnosno rastresita zemlja” koja se kopa
običnom lopatom,
- (2) tekuća tla zasićena vodom (primjerice mulj, tekući pjesci i sl.) kod kojih je nemoguće
uobičajenim tehnološkim postupcima odstraniti vodu,
- (3/II.) nevezana i slabovezana pjeskovita, šljunkovita i pjeskovito-šljunkovita tla ili vezana
glinena tla razmjerno “laka” za iskop, a koja su prema starijim normama određena kao “II.
kategorija zemljišta odnosno obična zemlja” koja se kopa lakom kopačom (lakšom
“štihačom”, ašovom)

20
 - (4/III.) vezana i nevezana tla razmjerno “srednje teška” (iz različitih “geoloških” razloga) za
iskop, a koja su prema starijim normama određena kao “III. kategorija zemljišta ili čvrsta
zemlja” koja se kopa teškom kopačom (težom “štihačom”) ili lakim pijukom (trnokopom,
“krampom”),
- (5/IV:) za iskop “teška” te vrlo “čvrsto” odnosno “tvrdo” do “vrlo tvrdo” srasla tla (u nekim
slučajevima pomješana skršjem ili velikom odlomcima stijene odnosno krupnim oblucima
šljunka) koja su prema starijim normama određena kao “IV. kategorija zemljišta ili trošna
stijena” koja se kopa težim pijukom (“krampom”),
- (6/V.) za iskop “lake” (“meke”, prirodno “dezinegrirane” razlomljene,) trošne ili polučvrste
stijene, zatim razmjerno čvrste ali sitnouslojene, vrlo raspucale stijene ali i neka “vrlo tvrda”
tla na prijelazu u stijenu (koja se mogu kopati strojno mehaničkim putem bez njihova
prethodna razaranja miniranjem) a koje se također klasificiraju kao “vrlo slabe” rastrošene i
slabo-kompaktne sedimentne stijene te “slabe” odnosno slabo cementirane sedimentne stijene
i škriljavci), a koje su prema starijim normama određena kao “V. kategorija zemljišta ili
meka stijena” koja se kopa osobito oblikovanom motkom (“ćuskijom”) ili se po potrebi
ponekad prije iskopa minira slabijim (deflagrantnim) eksplozivom (primjerice barut)
- (7/VI. i VII.) za iskop “teške” te “vrlo tvrde” stijene (koje se kopaju u tehničko-ekonomskom
smislu najisplativije njihovim prethodnim miniranjem) koje se također dalje klasificiraju kao
srednje čvrste (kvalitne sedimentne stijene, stijene niske gustoće, grubozrnate eruptivne
stijene), čvrste (kvalitetne eruptivne i metamorfne stijene, finozrnati pješčenjaci) i vrlo čvrste
stijene (kvarciti, guste finogranulirane eruptivne stijene), a koje su prema starijim normama
određena kao “VI. i VII. kategorija zemljišta ili čvrsta odnosno vrlo čvrsta stijena” koja se
prije iskopa minira jakim (brizantnim) eksplozivom (primjerice dinamit).

(E) Podjela stijena u ovoj knjizi za potrebe promišljanja (tabela) primjena pojedih vrsta
građevinskih strojeva pri iskopu tla ili stijene u pogledu vrste tla odnosno stijene u širem i užem smislu
(vidi sliku 3.1.6):
- humus, zemljano tlo (u koje se svrstavaju primjerice svi površinski humusi i sližni zemljasti
materijali, krupnozrni nevezani (nekoherentni) šljunci i pjesci, prašinasti i glinoviti sedimenti
odnosno sitnozrna koherentna tla kao što su prašine, prašci, gline ili glinci, zatim les ili
prapor, miješane ilovače, kao i ostala posebna tla primjerice muljevita tla i živi pjesci)
- trošna stijena (u koje se svrstavaju primjerice grusovi, tufovi, neki serpentini, škriljavci,
vapnenci, dolomiti, pješčenjaci, anhidrit ili gips, konglomerati i breče, lapori, laporoviti
vapnenci, glineni škriljci, dijabaz-rožnjačke geološke formacije, fliš i flišolike tvorevine,
siltiti i sl, odnosno to se svrstavaju svi mineraloški vezani materijali koji se zbog njihove
makrostrukture u pogledu raspucalosti ili raspadnutosti mogu kopati bez prethodna njihova
miniranja),
- čvrsta stijena (sve vrste čvrstih kamenitih eruptivnih, sedimentnih i metamorfnih stijenskih
masiva primjerice dijabazi, andeziti, daciti, rioliti, porfiriti, trahiti, graniti, sijeniti, tonaliti,
gabre, dioriti, peridotiti, gnajsevi, amfiboliti, amfibolitski škriljavci, kvarciti, neki serpentini,
mramori, vapneci i dolomiti itd.)

Slika 3.1.6: Presjek nekog iskopa na kojem se vide (odozgo prma dole odnosno u dubini iskopa) na istom mjestu
stijene razvrstane po prethodno navednim klasifikacijama (E) i (F): površinski, u načelu zemljani materijal kategorije “C”,
zatim slijedi trošna stijena odnosno materijal kategorije “B” te ispod toga slijedi čvrsta (u ovom slučaju debelo uslojena
bankovita) stijena kao materijal kategorije “A”. (izvor slike: http://www.geodienst.de/fotoalbum.htm)

21
 (F) Prethodno pojednostavljeno razvrstavanje temelji se na podjeli tla i stijena prema trenutno
važećim hrvatskim “općim uvjetima za radove na cestama” u pogledu vrsti “tla” i primjenjene
mehanizacije na iskopu:
- humus
- iskop u materijalu kategorije “C” (svi materjali koji se kopaju izravno uporabom pogodnih
strojeva - gline, prašine, prašinaste gline, pjeskovite prašine, les, pijesak, šljunak, kamene
drobine, siparišta, mješavine navedenih materijala i sl.),
- materijal kategorije “B” (polučvrsta kamenita tla - flišni materijali, homogeni lapori, trošni
pješčenjaci, mješavine lapora i pješčenjaka, većina dolomita osim kompaktnih, raspadnute
stijene na površini u debljim slojevima, jako zdrobljeni vapnenci, sve vrste škriljaca, neki
konglomerati isl. - gdje je potrebno i/ili djelomično miniranje a ostali veći dio se kopa izravno
strojnim radom)
- materijal kategorije “A” (čvrsti materijali - kompaktne eruptivne, metamorfne ili
sedimentne stijene - gdje potrebno prije iskopa provesti miniranje stijenskog masiva).

U navedenim razvrstavanjima tla i stijena pod (E) i (F) opisane osnovne vrste tla i stijena koje
su predmet rada tehnike i tehnologije zemljanih radova osobito tehnike i tehnologije njihova iskopa. Na
prvi pogled čini se kako je tlo općenito lakše kopati - čak lakše nego miniranu stijenu. Međutim strojni
iskop tla ili stijene, bilo “srasle” bilo minirane, ipak se mora drugčije stupnjevati po “težini” iskopa
odnosno po učinkovitosti strojnog rada na njihovu iskopu. U tome smislu ovdje se navodi jedno
praktično stupnjevanje nekih po sebi svojstvenih tla ili stijena u užem smislu kao i njihovo stupnjevanje
u pogledu “težine” njihova iskopa u sraslom odnosno – kod miniranja - rastresitom stanju (od
“najlakšeg” provedivog iskopa prema “najtežem”): laka pjeskovita ilovača → razmekšana glina →
pijesak i šljunak →(obična) zemlja tvrda žilava ilovača → dobro minirana stijena → miješani
zemljani i kameni materijal → ljepljiva glina → slabo minirana stijena.

(G) Podjela stijena u pogledu bušivosti za potrebe minerskih radova na bušenju (prema
Crnković, 1983):
- magmatske stijene
o abarazivne: obsidijan, riolit, aplit, felsit, granit, pegmatit, kvarcit-porfir,
silicifirani tuf
o manje abrazivne: bazalt, dolerit, dijabaz, gabro, andezit, diorit, sijenit,
o rastrošne: raspadnute stijene, kaolitizirani granit, serpentizirani peridotit (u
slučajevima kada je potrebno miniranje, inače se mogu kopati strojno),
- metamorfne stijene
o tvrde, abarazivne: kvarcit (vrlo težak za bušenje), kornit (hornfels), gnajs,
o srednje abrazivne: gnajs, mramor,
o mekane: filit, škriljavci niskog kristaliniteta, mramor,
- sedimentne stijene
o tvrde, abarazivne, silicijske: flint, čert, kvarcni pješčenjak, kvarcni
konglomerat,
o abrazivne ali manje tvrde: siltiti, piroklastiti, silicifirani vapnenci, mnogi
pješenjaci,
o razmjerno tvrde, neabrazivne: vapnenci, šejlovi
o mekane neabrazivne: lapor, kreda šejl, ugljen, oolitski vapnenac.

3.2. Kamen kao gradivo

Koristi li se kamen iz stijenskog masiva kao gradivo tada su u tehničko-tehnološkom pogledu

osim petrografije važna njegova strukturna obilježja. Stoga su također značajna teksturno-strukturna
obilježavanja ili razvrstavanja stijena i kamena (uz navedene klasifikacije zasnovane na genezi ili
postanku stijena) kao primjerice klasifikacija pokojnog prof. Branka Crnkovića (Klasifikacija kamena
za potrebe građevinarstva, Građevinar 10(XX)1968, 362-369). Ta klasifikacija razlikuje dvanaest
grupa stijena za kamena gradiva: homogene granularne, porfirske, kristalaste, afanitske, klastične i

22
porozne stijene, zatim subhomogene porozne stijene, zatim nehomogene granularne, kristalaste i
klastične stijene te zatim škriljave granularne i listićave stijene (vidi slijedeću tablicu 3.2.1 s prikazom
grupa i obilježja stijena te njihove uporabe).
Kamen se kao gradivo za potrebe zemljanih radova u širem smislu rabi kroz slijedeće osnovne
oblike njegove pojavnosti u pogledu veličine i oblika "bloka” ili “komada" ili "zrna" te načina njegova
pridobivanja i korištenja:
- lomljeni kamen ili kamen lomljenjak koji se dobiva ručnim odnosno strojnim cijepanjem
stijene ili ostalim načinima mehaničkog razaranja (udarom, ripanjem) stijene po plohama
prirodnog kalanja, a može se dobiti također cijepanjem pomoću posebnih eksploziva i njima
primjerenim načinima miniranja (ali također i ubičajenim miniranjem stijenskog masiva iz
kojeg se za sebe odabire ručno ili strojno kamen lomljenjak),
- minirani kamen širog sastava koji se dobiva uobičajenim miniranjem stijenskog masiva,
- nesijana i sijana kamena sitnež aluvijalnog porijekla koji se dobiva iskopom i sijanjem
prirodnog pijeska i šljunka (u praksi se to jednostavno pojmi kao pijesak i šljunak),
- drobljenac (također nazivan tucanik) kao drobljena, te po potrebi predrobljena ili mljevena,
nesijana i sijana kamena sitnež koja se dobiva drobljenjem miniranog kamena, drobljnjem
sipara (prirodnih drobina) ili drobljenjem krupnih aluvijalnih kamenih materijala tj.
drobljenjem krupnog šljunka.
Minirani kamen širog sastava koji se dobiva uobičajenim miniranjem stijenskog masiva
koristi se, između ostalog, za izradu nasipa od kamenitih materijala. Ovi nasipi se izvode pretežito u
slojevima debljine između 0,50 do 1,00 m. Najčešće se zahtijeva da najveći promjer pojedinih
miniranih lomljenjaka ne prelazi 1/2 debljine sloja koji se nasipava ali također ne veći od oko 40 cm.
Pri tomu se također najčešće dopušta da 15% obujma lomljenjaka ima veći promjer od 40 cm i do (50)
60 cm pri čemu granulacija miniranog materijal mora biti takova da koeficjent nejednolikosti ili odnos
lomljenjaka promjera 60 cm /10 cm mora biti veći od 4 (d60 / d10 > 4).
Kamena sitnež (tucanik) rabi se kao gradivo u okviru zemljanih radova primjerice za izvedbu
filterskih i drenažnih slojeva (podloga, zaloga) i rovova, zatim za izvedbu nosivih nevezanih ili
stabiliziranih (vezanih) slijeva kolovoznih konstrukcija prometnica ili sletno-poletnih staza, zatim za
tucaničkih zastora donjeg stroja željezničkih pruga, zatim za izvedbu nasutih podloga hidrotehničkih
građevina (lukobrana, obaloutvrda itd.). Prozvodnja granulirane kamene sitneži (određenog
granulometrijskog sastava u pogledu veličine i količine pojedinih zrna), obuhvaća, nakon prethodnog
iskopa stijene ili aluvijalnog šljunkovitog tla, ili samo sijanje s možebitnim predrobljavanjem odnosno
mljevenjem krupnozrnate kamene sitneži, ili drobljenje sa sijanjem uz možebitno predrobljavanje
odnosno mljevenje krupne kamene sitneži. U suvremenoj visoko-produktivnoj prozvodnji razmatrane
kvalitetne kamene sitneži koristi se samo strojni rad odnosno kamena sitnež se drobi i sije u
postrojenjima koja se, ukratko, pojme kao drobilane (i “separacije", slika 3.2.1).

Slika 3.2.1: Drobilane, koje se koriste pri građenju (koje pripadaju “zakonski” građevinarstvu odnosno djelatnosti
građenja), u načelu su manja prenosiva lako i brzo demontažna postrojenja (drobilana koje se proteže lijevo prema dole na
čitavom prostoru kamenoloma) ili pokretna (vučena na kotačima) postrojenja ili samohodna postrojenja na gusjenicama
(slika desno gornje desno postrojenje u desnom dijelu ili uglu prikazanog prostora iskopa stijenskog masiva)

23
Tablica 3.2.1 Klasifikacija stijena u pogledu teksturno-strukturnih obilježja (tablica je složena korištenjem teksta članka
prof. dr. B. Crnkovića: Klasifikacija kamena za potrebe građevinarstva, Građevinar 10(XX)1968, 362-369
grupa stijena stijene obilježja sipka gradiva ostali oblici uporabe u građenju
homogene granit, sijenit, gabro, izrazita homogena tucanik, prvoklasno gradivo za oblaganje
granularne ili peridotit, mramor, tekstura te plemenita fasada (granit, gabro, sijenit) i
zrnaste strijene homogeni amfibolit, granularna kamena sitneži za interijera (mramor), izrada kocki
dijabaz krupnoga zrna i (zrnasta) i kolovozne zastore i ivičnjaka za ceste (granit,
doleritskoga izgleda granoblastična (dijabaz) tonalit),
struktura
homogene riolit, dacit, andezit, krupnoća tucanik, kamena trahit se rabi za izradu stubišta
porfirske kvarcporfir, porfir, fenokristala sitnež za betone i
stijene porfirit, trahit, smanjuje asfalte (dacit,
uporabivost andezit)
homogene guste kristalasti primjena im zavisi tucanik dekorativno-obloženi kamen za
kristalaste vapnenci (organogeni i od obilježja oblaganje interijera i fasada,
stijena minerogeni), stijenske mase u vrste otporne na habanje za
neporemećeni dolomiti, kamenolomu izradu kamenog parketa i
homogeni anhidrit, gips oblaganja podova,
homogene bazalt, dijabaz sitnoga prvoklasna kamena sitnež za izradu teraco
afanitske zrna, tamnosivi do crni kamena sitnež za pločica; oblaganja unutršnjosti;
stijena kriptokristalasti i betone i asfalte crni vapnenci obojeni
pelitomorfni vapnenci habajućih slojeve bituminoznom i ugljevitom tvari
na cestama ne rabe se za oblaganje fasada jer
intenzivnog i je crna boja nestalna pod
teškog prometa djelovanjem atmosferilija i
(bazalt, dijabaz), fotosinteze sunca.
homogene pješčanjak, silt- lomljenak, dekorativno-obložni kamen
klastične pješčanjaci, dobro tucanik, kamena (pješčenjak, breče i konglomerat)
stijena cementirane breče i sitnež i kao ukrasni kamen u kiparstvu
konglomerati (pješčenjak).
homogene oolitični i organogeni homogena prvenstveno kao dekorativno-
porozne stijene (litavac) vapnenci, tekstura, obložni kamen (oolitični i
prapor ili les, značajnoa organogeni vapnenci, litavac)
poroznost, fina
šupljikavost
subhomogene lava, plovučac, tufovi, u prostornom dekorativno-obložna gradiva
porozne stijene travertin rasporedu šupljina (travertin), podloga za žbuke
i pora postoje (plovučac), pucolanski materijali
pravci koji (tuf).
prevladavaju što
daje subhomogeni
izgled
nehomogene gabro i peridotit izraziti paralelno-prugasti gabro u
granularne paralelno-prugaste nehomogenitet kojemu nema bitnih razlika u
stijene teksture i zrnaste fizičko-mehaničkih obilježja
strukture , amfibolit, paralelno s prugama i okomito na
njih može se rabiti u dekorativno-
obložne svrhe, kod čega se
prvenstveno ili u ploče okomito na
protezanje pruga.
nehomogene tankoslojeviti vapnenci; lomljenjak, ukoliko se stijene odlikuju
kristalaste proslojci i izdužene leće tucanik, kamena čvrstoćama uporedo s(mikro)
stijene te noduli kalcedonskog sitnež za betone slojevitosti mogu se rabiti kao
čerta u vapnencu; fino dekorativno-obložni kamen.
slojeviti anhidrit, gips,
nehomogene tankoslojeviti uporaba je vrlo ograničena, osobito zbog niskih
klastične pješčenjaci, grauvake, čvrstoća uporedo sa slojnim plohama
stijene silt-pješčenjaci, lapori
škriljave gnajs, amfibolski tucanik i kamena kompaktne stijene rabe se kao
granularne škriljavac, zeleni sitnež za betone dekorativno-obložni kamen
stijene škriljavci (amfibolski (prvenstveno gnajsi-okcasti gnajs)
škriljevac i te građevni kamen grubo dotjeran
amfibolit) (zeleni škriljavac).
škriljave sericitski, kloritski, talk nemaju uprabu u građevinarstvu jer se lako cijepaju u tanke ploče i listiće;
listićave stijene i liskunski škriljavci, izuzetak je korištenje ploča za pokrivanje krovova te sirovina za dobivanje
ekspandirajućih gradiva

24
 3.3. Logistika sipkih gradiva

Logistika6 sipkih gradiva ključna je sastavnica ukupnosti tehnologije i pripadne organizacije

tehnološkoh postupaka osobito masovnih građevinskih odnosno zemljanih radova, pa neposredno
utječe na organizaciju ukupnih tehnoloških tokova građenja složenih infastrukturnih građevina.
Povezana je također s organizacijom gradilišnog prometa te smogućim načinom korištenja mjesnih i
regionalnih prometnica na području građenja. Ona u načelu izbjegava općenitu problematiku i rizike
tržišnog poslovanja iako u velikoj mjeri utječe na troškove građenja7 kroz utvrđivanje optimalnih
tokova proizvodnje i raspodjele prirodnih sipkih (zemljanih i kamenih) gradiva na području građenja.
Također rješava ekološku problematiku trajnog odlaganje viškova materijala u skladu sa zahtjevima
očuvanja prirodnog okoliša.
Naime, pri gradnji složenih infrastrukturnih sustava građevina, a u okviru masovnih zemljanih
radova, nije uvijek moguće provesti potpuni “balans” (izjednačenje) obujma iskopa kao sipkog
gradiva s količinama gradiva potrebnog za nasipavanje. Osobito je to izraženo pri gradnji autocesta
u planinskim područjima8 jer se njihove trase, zbog uvjetovanih prometno-tehničkih obilježja, ne
prilagođavaju nego nameću morfologiji reljefa kroz koji prolaze (naredna slika 3.3.1). Međutim,
moguće je kroz unaprijed programiranu logistiku sipkih gradiva, osobito kamenih gradiva,
“balansirati” njihovu “proizvodnju” (iskopi) i “potrošnju” (nasipi, kamena sitneži za razne ostale
nasute konstrukcije, agregat za betone i asfaltbetone). Programiranje se provodi u prometno-
organizacijskom te organizacijsko-tehnološkom smislu na činjenicama moguće “proizvodnje” i
“potrošnje” iskopanih materijala u području građenja. Stoga navedeni “balans” ustvari znači
programiranje optimalne logistike sipkih gradiva9. To je ujedno jedan od vidova optimalizacije
tehničko-tehnološke sastavnice organizacije građenja. Osnovu ove optimalizacije čini promišljanje
optimalnih tehnoloških procesa građenja s njihovim optimalnim inputima i outputima. Slijedi
promišljanje optimalne logistike gradiva i ostalih materijalnih resursa kao glavnih inputa kojima se bavi
tehnika i tehnologija građenja kroz tehnološke procese građenja.
Razmatrana logistika sipkih gradiva razlikuje se od općenite marketiški usmjerene tržišne
logistike materijalnih resursa u ostalim oblicima građenja. Neki način je zatvorena unutar sebe ili
svojeg prirodnog okruženja iz kojeg prizlazi. Može se optimalizirati u tehnološkom i organizacijskom
smislu izvan područja poslovnog interesa osobito izvoditelja. Intenzitet njezine “dinamike” u prostoru i
vremenu može se u tehno-ekonomskom smislu optimalizirati bez obzira tko ostvaruje tu logistiku.
Prethodno programirana logistika utvrđuje pojedine referentne razine troškova građenja oko kojih
kasnije ponuditelji (budući izvoditelji) mogu troškovno optimalizirati svoj pristup građenju putem
realizacije svojih resursa (uporaba jeftinijeg produktivnijeg strojnog i voznog parka, posebna
organizacija u svakom smislu učinkovitih tehnoloških procesa, učinkovita organizacija građenja,
najmanji mogući posredni troškovi pripreme građenja i organizacije gradilišta, itd).
Osnovni cilj programiranja logistike sipkih gradiva bila bi također učinkovita organizacija
podjele građenja i gradilišta. Složene infrastrkturne projekte ostvaruje pretežito više izvoditelja.
Najčešća je raspodjela poslova po jednakovrijednim financijskim cjelinama koja rezultira fizičkom

6
Jedna je od određenja logistike (franc. – loger = nastaniti) kao skupa aktivnosti u oneprijeporanju raspoloživosti
svih materijalnih resursa i sredstava koji su pretpostavka tokova (u ovom slučaju tokova građenja) unutar nekog sustava (u ovom
slučaju to su razmatrani projekti kao poslovni i organizacijski sustavi). Logistika ustvari obuhvaća nabavu, proizvodnju,
skladištenje, promet i raspodjelu materjalnih resursa odnosno sirovina, poluproizvoda i konačnih proizvoda.
7
Trasu autocesta ili položaj građevina hidrelektrana utvrđuje više skupina kriterija kao primjerice prometno-tehnički,
prostorno-energetski, društveno-ekonomski, urbanistički, ekološki kriteriji itd. Kriteriji ekonomičnosti primarno su društveno-
ekonomski (u smislu učinkovite ekonomičnosti korištenja objekta projekta) a zatim tehno-ekonomski (u smislu ekonomičnosti
realizacije projekata). Ova ekonomičnost uz ostalo podrazumijeva što manje troškove građenja. Na minimalizaciju troškova
građenja može se utjecati na nekoliko načina. Primarni je način odabir takvih konstrukcija koje su vremenski te troškovno
optimalne za gradnju i održavanje prilikom korištenja. Međutim, neki tehnički i konstrukcijski parametri razmatranih građevina
utvrđen su unaprijed kroz tehničku regulativu te se u tom dijelu ne može utjecati ne troškove odnosno ekonomičnost građenja.
8
Područje Hrvatske između Panonije i Jadrana u geomorfološkom smislu obilježavaju planinski lanci Dinarida. Ove
razmjerno visoke planine, kao prirodna prepreka, “traže” pri realizaciji autocesta izvedbu složenih geotehničke zahvata u
samom terenu (masovni iskopi velikih usjeka i zasjeka) kao i izvedbu ostalih složenih građevina (visoki nasipi, dugački tuneli,
visoki dugački vijadukti itd – slika3.3.1). Slično je pri gradnji složenih hidroenergetskih sustava koji koriste potencijale između
razine slivova planinskih rijeka i razine mora. Tu je također potrebno na širem području izvesti razmjerno velike građevine
(akomulacijska jezera, brane, nasipi, kanali, ostale vodograđevine) te dovodne tunele do samih hidroelektrana na obali mora.
9
ovdje se pod “optimalnom” logistikom sipkih gradiva ne podrazumijeva samo optimalna “tehničnost” te logistike
nego i njezina optimalna ekonomičnost koja je sastavni dio ukupne ekonomičnosti građenja složenih infrastrukturnih projekata

25
podjelom građevinskih radova. Ta podjela pretežito ne vodi računa o optimalnoj logistici zemljanih
radova i gradiva. Pri tomu izvoditelji provode svaki svoju logistiku unutar svoga (pod)područja
građenja kao tehnoloških i organizacijskih cjelina za sebe. Ne vode računa o potrebama ili viškovima
gradiva ostalih (pod)područja građenja drugih izvoditelja kao tehnoloških i organizacijskih cijelina za
sebe. Dolazi do nepotrebnih odbacivanja (trajnim odlaganjem) gradiva na jednoj strani ili do otvaranja
novih nalazišta materijala izvan područja građenja na drugoj strani. Prethodno programirana optimalna
logistika sipkih gradiva to u načelu onemogućava jer su (pod)područja građenja optimalno logistički
oblikovane tehnološke i organizacijske (pod)cjeline koje onemogućavaju nepotrebno odlaganje viška
nekih gradiva ili otvaranja dodatnih nalazišta. Proizlazi ujedno ekološki vid programiranja optimalne
logistike sipkih gradiva. Onemogućava se nepotrebno zadiranje u prirodni okoliš izvan područja
građenja otvaranjem nepotrebnih nalazišta nedostatnih gradiva. Time se također onemogućava
nepotrebno građenje novih prometnica. Ovo je naročito značajno za planinska područja jer su ona
značajna u smislu zaštite prirodnog okoliša ili očuvanja zdravog načina života.

Slika 3.3.1: Autocesta Zagreb – Split kao primjer potrebe izvedbe složenih zemljanih radova u tlu i stijeni zbog
prometno-tehničkih obilježja suvremenog vođenja linije njezine trase (izvor: časopis Mineral, Zagreb, br.3/2003)

Također je značajano planiranje optimalne logistike sipkih gradiva u smislu utvrđivanja

optimalnog vremena gradnje projekta. Naime, u slučaju korištenja rezultata tako utvrđena logistike
mogu se donijeti odluke kao odgovori na neka strateška pitanja - primjerice, je li važnije očuvanje
prirodnog okoliša ili kraći rok građenja? je li važniji iz političkih razloga kraći rok građenja koji ne
poštuje redoslijed građenja u skladu s optimalnom logistikom sipkih gradiva koja je ujedno ekološki
prihvatljiva te troškovno učinkovita? je li povećani trošak građenja vrijedan dnevno-političkih potreba
vlasti koja provodi razmatrane infrastrukturne projekte?
Elaboriranje logistike prirodnih sipkih gradiva prvodi se kroz određeni redoslijed aktivnosti
čiji je cilj “optimalizacija” postupka iskopa, transporta, odlaganja (privremenog ili trajnog),
prerade, uskladištenja, raspodjele i ugradbe sipkih gradiva te proizvodnje i ugradbe betona i
asfaltbetona. Provodi se u nekoliko razina promišljanja koji uvjetuju i slijede jedan drugoga. Osnovna
početna podloga pri tom elaboriranju bili bi rezultati inženjersko-geoloških istraživčkih radova koji
daju uvid u tehničko-tehnološku prihvatljivost tla ili stijenskih masiva na području građenja.
Slijedi razina promišljanja količina zemljanih radova i potreba gradiva za te radove. Ovo
promišljenje daje prostorni i količinski raspored “proizvodnje” i “potrošnje” prirodnih sipkih gradiva u
cjelokupnom području građenja. Također daje uvid u potrebe možebitne dobave nedostanih gradiva
izvan područja građenja. U tom slučaju bi se na ovoj razini promišljanja utvrdila nalazišta kamenih i

26
zemljanih materijala (kamenolomi, šljunčare, drobilane, glinokopi, itd). Utvrdili bi se također u
logističkom smislu optimalni položaji drobilana te njihov potrebni proizvodni program i učinak. Sama
“matematika” ovog, neke vrste, “knjigovotstva prirodnih sipkih gradiva” prilagođena je potrebama tog
“knjigovotstva”. Primjerice dio metodologije, koji se odnosi na “balans” masa iskopa i nasipavanja u
cestogradnji, obuhvaćen je odgovarajućim suvremenim softverima simulacijskog projektiranja cesta
pomoću kompjutera. U taj balans potrebno je heurističkim pristupom uklopiti “potrošnju” gradiva za
betonske i asfalterske radove. U slučaju hidroelektrana ovo “knjigovotstvo” zasniva se se pretežito na
heurističkom pristupu. Radi se o unikatnim projektima s isto takvim građevinskim radovima i
građevinama. Rizici vjerodostojnosti navedenog “knjigovotstva” u oba slučaja sadrže u sebi, kao prvo,
rizike prethodne procjene podobnosti stijene kao gradiva. Zatim sadrže značajan rizik procjene
rastresitosti iskopanih materijala koji daje mjeru vjerojatnosti utvrđivanja balansa razmatranih gradiva.
Međutim, navedeni rizici nisu troškovno usmjerini ukoliko su projektirane količine radova točno
utvrđene po obujmu i prostoru pružanja.
Slijedeća razina obuhvatila bi promišljanje transporta i odlaganja prirodnih sipkih
gradiva unutar i oko područja građenja. Time bi se ujedno promišljalo korištenja postojećih
prometnica za prijevoz gradiva. Također bi se odredio položaj gradilišnih prometnica koje mogu biti
privremene gradilišne prometnice ili nove prometnice trajnih prometnih obilježja. Ovo razina
obuhvatila bi također utvrđivanje prostora odnosno položaja i konstrukcije privremenih ili trajnih
“deponija” sipkih gradiva. Rezultat ovog promišljanja bilo bi utvrđivanje prijevoznih daljina.
Metodologija ove razine bila bi kombinacija nekih oblika opracijskih istraživanja kroz rješavanje
“transportnog problema” i heurističkog pristupa. Podloga je detaljna analiza prometne mreže planiranih
gradilišnih puteva i postojećih prometnica radi utvrđivanja potreba gradnje novih. Tu bi bila prisutno
također promišljanje položaja odlagališta u skladu suvjetima uređenja prirodnog okoliša. Herustički bi
pristup između ostalog obuhvatio, kao prvo, ocjenu i procjenu mogućnost i opravdanosti korištenja
navednih prometnica. Kao drugo, morao bi također obuhvatiti promišljanje tehnologije zemljanih
radova u smislu određenja vrste, načina i duljine transporta materijala (primjerice je li prebacivanje
iskopa bagerima i utovarivačima neposredno iz iskopa u nasip ili guranje dozerima iz iskopa u nasip ili
utovar i transport vozilima). Kao treće, morao bi obuhvatiti utvrđivanje područja proizvodnje kamene
sitneži a što znači utvrđivanje položaja drobilana, njihovo povremeno premještanja kao i utvrđivanje
njihovog proizvodnog programa po količini i vrsti. Na taj način bi se “transportni problem” (kao oblik
“matematičke metodologije”) sveo na rješavanje minimalnih transportnih duljina po odabranim
prometnicama. Sastavni dio metodologije promišljanje transporta i odlaganje prirodnih sipkih gradova
bio bi obilazak terena, možebitno snimanje iz zraka i ostali oblici suvremene vizualizacije područja
iskorištavanja i transporta zemljanih odnosno kamenih materijala. U ovom promišljanju postoje rizici
točnosti utvrđivanja transportnih duljina po pojedinim vrstama zemljanih radova pa se time može
utjecati na rizičnost procjene pripadnih troškova. Međutim, transportne duljine se u troškovnicima
zaokružuju na cjelovite duljine ili se ne uvode u opis troškovničkih stavki. Tada se podrazumjeva da
izvoditelji odabiru transportne duljine s kojima ulaze u kalkulaciju troškova građenja.
Dalje bi slijedila razina promišljanja logistike prirodnih sipkih gradiva vezano na vrijeme
izvođenja radova. Vrijeme građenja pretežito je iz nekog razloga unaprijed utvrđeno. Osobito je
uvjetovan rok što je mogućeg ranijeg početka korištenja objekata projekta10. Stoga bi se ova razina
promišljanja, zbog određenosti rokova građenja, svodila na promišljanje potrebnih učinaka građenja.
Ovo promišljanje omogućilo bi također utvrđevanja prioriteta u redoslijedu izvebe zemljanih radova
obzirom na potrebe nasipavanja i proizvodnje agregata za betone i asfaltbetone. Metodologija
promišljanja “dinamike” logistike sipkih gradiva morala bi dati odgovore “kada?” se odvija u prostoru
i vremenu ta logistika koja je prethodno utvrđena po pitanjima “što?”, “koliko?”, “gdje?”, “po čemu?” i
“kako?”. Heuristički pristupom moralo bi se, kao prvo, utvrditi prioritete u redoslijedu izvebe ukupnih
građevinskih radova obzirom na potrebe iskopa, nasipavanja te osobito proizvodnje agregata za betone.
To znači ustvari utvrđivanje redoslijeda izvođenja zemljanih, betonskih i asfalterskih radova po
pojedinim dijelovima realizacije projekta. Ovime bi se dalje utvrdilo, kao drugo, prioritete u
prometovanju po području (ili oko područja) građenja odnosno prioritete u izgradnji novih prometnica.
Tu postoji mogućnost optimalizacije u smislu odnosa troškova građenja prometnica i troškova
prometovanja gradivima po tim prometnicama (dulje postojeće prometnice - kraće nove prometnice i

10
također su rokovi dovršetka ponekad vezani uz dinamiku strateških ili “taktičkih” dnevno-političkih potreba vlasti
koja realizira ove projekte

27
sl.). Rezultat promišljanja “dinamike” logistike sipkih gradiva bio bi intenzitet proizvodnje i transporta
pojedinih vrsta gradiva tj. odgovor na pitanje koje se količine i vrste gradiva moraju transportirati u
nekom razdoblju između mjesta njihove “proizvodnje” i njihove “potrošnje”. U metodološkom smislu
za ovo promišljanje najprihvatljiviji su tehnološki, logistički i vremenski planovi. Ovo znači da se
vremenski planovi rade po tehnološkim i logističkim aktivnostima kojima se tada mogu pridružiti
vremenski planovi po troškvničkim stavkama. Ovo promišljanje u načelu nije rizično u troškovnom
smislu ali je značajno za utvrđivanje redoslijeda građenja pojedinih dijelova projekta
Završna razina obuhvatila bi promišljanje organizacijske mogućnosti primjene odabrane
tehnike i tehnologije zemljanih radova u skladu srazmatranom logistikom sipkih gradiva.
Primjerice, je li su mogući masovni ili na bilo koji način prostorno i vremenski ograničeni zemljani
radovi. Prethodne razina promišljanja podloge su ove završne razine promišljanja tehnike, tehnologije i
organizacije građenja. Međutim, završna razina također uvjetuje dijelom prethodne razine promišljanja
prostora, vremena i načina provedbe zemljanih radova. Stoga je promišljanje logistike sipkih gradiva
iterativni postupak11 čiji je cilj navedena tehno-ekonomska optimalizacija “odnosa” količina, prostora i
vremena izvedbe onih radova koji ovise o toj logistici.
Kao primjer projektanskog elaboriranja logistike sipkih gradiva ovdje se navodi (vidi tablicu 3.3.1.) "Balans” masa
iskopa kategorije “A” i njegova nasipavanja po čitovoj trasi dionice za potrebe gradnje Državne ceste D8, dionice Orehovica –
Draga - Sveti Kuzam/Bakar, duljine oko 6 km, koja je pripadala Riječkom cestovnom prometnom čvorištu (tzv. obilaznica
Rijeke). Tu je bila razmjerno značajna, osobito u pogledu moguće problematike organizacije gradnje razmatrane dionice, izvedba
nasipavanja na trasi (nasipi, dodaci za nasipe, nasipi zamjene) u projektiranoj količini od oko 585.000 m3 ugrađeno. Projektirani
količina širokog iskopa na trasi i u okviru objekta na trasi (odvodnje ili oborinske kanalizacije, uređenja potoka, zidova,
vijadukata, mostova, tunela, itd) bila je bez tunela oko 559.000 m3. Međutim, od toga je procjenjeno ukupno oko 238.000 m3
sraslo iskopa kategorije “A” (prema, prethodno navedenoj kategorizaciji, u okviru tehnički uvjeta Hrvatskih cesta) odnosno onog
prirodnog materijala koji je bez ograničenja uporabljiv za ugradnju u buduće nasipe tj. primjenjiv za trajno nasipavanje. Stoga je
od strane projektanta, a na traženje investitora, izrađen prikazani balans kako bi se kvalitetni kameni materijali logistički u tehno-
ekonomskom i transportnom smislu optimalno iskoristili za nasipavanje.
Prirodni materijal iz iskopa trase vrste “B” u količini od oko 282.000 m3 sraslo bio je predviđen, pod određenim
okolnostima (osobito pod povoljnim vremenskim uvjetima izvedbe radova), kao djelomice uporabljiv za ugradnju. Ipak valja
istaći činjenicu da se je radilo pretežito većim djelom o siltitima i glinovitim siltitima djelomice s proslojcima pješčenjaka koji su
podložni bujanju i klizanju a što se je desilo prilikom izvođenja razamatrane dionice prilikom iskopa u matrijalima vrste “B”
uslijed izvedbe radova u kišnom razdoblju (slika 3.3.2).

Slika 3.3.2: Obrušavanja neoneprijeporanog i (mrežama, sidrima, mlaznim betonom) oneprijeporanog pokosa
iskopa dionice Orehovica – Draga - Sveti Kuzam/Bakar na dijelu trase ispod Svetog Kuzma prema Dragi koji prolazi područje
terena u siltitima i glinovitim siltitima s proslojcima pješčenjaka

11
U metodološkom smislu elaboriranje logistike kamenih gradiva moguće je na nekoliko načina: putem metoda
operacijskih istraživanja (primjerice metode rješavanje transportnih problema linearnim, nelineranim i dinamičkim
programiranjem, zatim primjena matematičkih modela upravljanja zalihama itd), zatim simulacijom putem računala kao i
heurističkim pristupom. Primjena jedne od navednih metodologije ovisi prvenstveno o prije opisanim razinama promišljanja
razmatrane logistike. Ovisi također o traženoj vjerodostojnosti ili točnosti rezultata tih promišljanja.U metodološkom smislu
elaboriranje logistike kamenih gradiva moguće je na nekoliko načina: putem metoda operacijskih istraživanja (primjerice
metode rješavanje transportnih problema linearnim, nelineranim i dinamičkim programiranjem, zatim primjena matematičkih
modela upravljanja zalihama itd), zatim simulacijom putem računala kao i heurističkim pristupom. Primjena jedne od navednih
metodologije ovisi prvenstveno o prije opisanim razinama promišljanja razmatrane logistike. Ovisi također o traženoj
vjerodostojnosti ili točnosti rezultata tih promišljanja.

28
Tablica 3.3.1. "Balansa” masa iskopa kategorije “A” i njegova nasipavanja po čitovoj trasi dionice
Nasipavanje (nasip sa zamjenom materijala) … … iz iskopa kamenog materijala iskopne kategorije “A”
na gradilištu … u količini … u količini … s prosječnom … s gradilišta
(stacionaža glavne trase) … m3 = = ↓m3 (*1,3*0,95) transportnom ili iz tunela …
ugrađeno sraslo … duljinom …
Orehovica
čvorište i trasa 3.968 3.213 guranje do 150 m Orehovica
0+000 do 1+053 43.323 35.079 6,5 km Sveti Kuzam
291.583 236.100 1 do 11 km ?
ukupno 338.874 (274.392)
Vežica Vežica
(1+053 - 1+640) 5.170 4.186 guranje do 150 m trasa
(Podmarči – Draga) 470 381 prevoz do 500 m objekti
ukupno 5.640 (4.567)
Draga
trasa 1+640 – 2+360 46.017 37.261 guranje do 150 m Draga trasa
trasa 2+360 – 2+558 16.013 12.966 prevoz do 1,5 km Vežica objekti
rampe čvorišta 2.812 2.277 guranje 150 m Draga čvorište
rampe čvorišta 6.294 5.096 prevoz do 1,5 km Vežica objekti
rampe čvorišta 50.149 40.607 prevoz do 4,5 km Sveti Kuzam
trasa 2+862 – 2+945 2.966 2.401 prevoz do 3,5 km iskop sraslo
spojna cesta D404 / E1 3.600 2.915 prevoz do 7,5 km 45.923 m3
ukupno 127.851 (103.523)
Tuneli
trasa 3+306 – 3+136
i 3+294 – 5+360 2.333 1.889 guranje do 150 m Tuneli trasa
trasa 3+294 – 3+800 16.401 13.281 prevoz do 500 m tunel “Draga”
trasa 3+294 – 3+800 12.217 9.892 prevoz do 4 km Sveti Kuzam
Tuneli trasa
trasa 3+800 – 4+190 29.116 23.575 prevoz do 1 km 3+036 –
3+136
trasa 4+190 – 5+360 31.951 25.871 prevoz do 2,5 km Sveti Kuzam
ukupno 92.018 (74.508)
Sveti Kuzam 11.314 guranje do 150 m
trasa 5+655 – 6+355 20.957 5.656 prevoz do 500 m Sveti Kuzam
ukupno 20.957 (16.970)
Cjelokupna trasa - potrebe
nasipavanja i mogućnosti iskopa 585.340 473.960
sa iskopom na trasi 293.757 237.860
i iskopom tj. dopremom izvan trase 291.583 236.100

29
 4. Priprema zemljanih radova

4.1. Pripremni radovi pri građenju

Građenje je sastavni dio investicijskog projekta neke izgradnje koji općenito obuhvaća
razdoblja njegova koncipiranja, definiranja i realizacije (gdje pripada samo građenje) te razdoblje
eksploatacije objekata toga projekta. Građevinske projekte moglo bi se također podijeliti na razdoblja
njihove pripreme (koje obuhvaća koncipiranje i definiranje projekta), neposredna građenja (realizacija
objekata projekta) te održavanja građevina u razdoblju njihova korištenja (eksploatacija objekta
projekta). Ova podjela promišlja projekt izgradnje kroz osnovne djelatnosti graditeljstva kao struke gdje
se građenje razlikuje od održavanja građevina. Stoga se građevinski projekt može promišljati kroz
izgradnju (dakle zajdno pripremu gradnje i samo građenje) i korištenje izgrađenog (slika 4.1.1.).

Slika 4.1.1: Model investicijskog projekta izgradnje neke infrastrukture

Razdoblje koncipiranja u okviru pripreme projekta neke izgradnje obuhvaća, uz ostalo,

predinvesticijske studije izvodljivosti koje omogućavaju donošenje investicijske odluke o realizaciji
projekta koja odluka je ujedno početak razdoblja definiranja projekta. Ovo drugo razdoblje obuhvaća,
uz provedbu financijskog inženjeringa, razne (osobito inženjersko-geloške) istraživačke radove, zatim
projektiranje odnosno izradu tehničke dokumentacije te postupke oko dobivanja zakonom propisanih
suglasnosti i dozvola za građenje. Razdoblje definiranja, nakon nuđenja, završava odlukom o izboru
izvoditelja te ugovaranjem izvedbe i uvođenjem izvoditelja u posao. Time započinje razdoblje
realizacije projekta ili neposrednog građenja. Realizacija projekta obuhvaća pripremu neposrednog
građenja ili građevinske pripremne radove i samo građenje kroz izvedbu građevinskih radova.
Realizacija završava primo-predajom dovršene građevine, odnosno dobivanjem uporabne dozvole,
čime započinje njezino korištenje. Slijede radovi održavanja te možebitne rekonstrukcije ili
nadogradnje građevine u slučaju prenamjene njezina korištenja.
Priprema zemljanih radova odvija se u načelu kroz dva dijela. Prvi dio pripreme zemljanih
radova započinje posredno nakon donošenja ključne investicijske odluke o građenju i to kroz
inženjersko-geloške istraživačke radove odnosno kroz izradu geotehničkih, hidroloških i hidro-

30
meteoroloških podloga. Ove podloge omogućavaju promišljanje osnovnih načela projektantskog
(“dizajnerskog”), organizacijskog i tehnološkog pristupa zemljanim radovima kao početnim radovima
ukupnog građenja. Ova “istraživačka” priprema proteže se također kroz razdoblje definiranja projekta
odnosno izradu projektne dokumentacije kao oblik projektantska pripreme zemljanih radova.
Projektna dokumentacija utvrđuju zemljane radove kroz radove iskopa, nasipavanja, temeljenja, zatim
kroz izvedbu geotehničkih konstrukcija te zaštitu (osiguranje) zemljanih radova i izvedenih građevina.
U razdoblju izrade projektne dokumentacije bilo bi poželjno programirati, prethodno opisanu,
logistiku sipkih gradiva a unutar nje osobito logistiku kamenih gradiva. Kamen odnosno kamena
sitnež osnovni je građevinski materijal ili gradivo za nasipavanje tj. za izvedbu raznih nasutih
konstrukcija (drenažni i filterski slojevi, podloge, zaloge itd) ili “agregat” za betone. Stijenski masivi (u
širem smislu) su zbog toga osnovni “predmet rada” pri građenju odnosno zemljnim radovima. One su
također jedini prostor u kojem se odvija svako građenje osim nadogradnje i rekonstrukcije postojećih
građevina. Stoga je potrebno u razdoblju projektantske pripreme građenja učiniti sve predradnje kako bi
se stijena (kao predmet rada i područje građenja) te (iz stijene proizašli) kamen (kao gradivo)
međusobno “optimalno” u tehnološkom, logističkom i tehno-ekonomskom pogledu uskladili odnosno u
prostornom, vremenskom i troškovnom smislu optimalno iskoristili i raspodjelili.
Drugi dio pripreme zemljanih radova započinje nakon uvođenja izvoditelja u posao u okviru
ukupne pripreme neposrednog građenja koja između ostalog obuhvaća građevinske pripremne
radove. Ovi radovi obuhvaćaju organizaciju postave i izvedbe, a ponekad zasebno građenje, svih
privremenih gradilišnih upravnih, sanitarnih i sličnih objekata (slika 4.1.2), zatim proizvodnih pogona i
skladišta te privremenih gradilišnih parkirališta i pristupnih prometnica. Nadalje obuhvaćaju izvedbu
raznih uređaja i instalacija koje je potrebno ustrojiti (“organizirati”) da bi se glavni građevinski radovi
mogli odvijati razmjerno brzo i organizacijski učinkovito12. U pripremne radove pripada također
gradnja privremenih stambenih naselja za građevinske radnike i djelatnike ukoliko se radi o potrebi
njihova smještaja na nekom većem ili složenom gradilištu udaljenom od ostalih stalnih naselja ili od
središnjice izvoditelja radova. Prethodno navedeno bili bi opći (generalni) pripremni radovi kod
pripreme ukupnih građevinskih radova koji u sebi uključuju također zemljane radove.

Slika 4.1.2: U suvremenom graditeljstvu koriste se pretežito samo kontejneri kao privremni objekti gradilišne
uprave i nadzora radova te kao sanitrani čvorovi i prostori odmora te presvlačenja radnika

Svojevrsni posebni pripremni radovi za potrebe izvedbe zemljanih radova bili bi čišćenje
terena područja građenja (kada se provodi prije zemljanih radova) te iskolčenje zemljanih radova i
građevina uz napomenu da određeno iskolčenje granica područja građenja ili zemljanih radova slijedi
prije čišćenja terena.

4.2. Čišćenje područja građenja i gradilišta

“Čišćenje” terena područja građenja, kao jedna od osobitosti pripremnih radova prije početka
zemljanih radove u tlu ili stijeni, obuhvaća dve vrste prethodna uređenja terena prije samog građenja te
njihovu moguću kombinaciju.

12
u praksi se u tome smislu uobičajeno kaže “da su radovi dobro ili loše organizirani”

31
 Uređenje prirodnog ili (prethodno korištenog) poljoprivrednog terena obuhvaća –
- uklanjanje raslinja siječenjem šiblja i stabala svih mjera, odsijecanjem granja, rezanjem stabla
i debelih grana na duljine pogodne za prijevoz; iskopom korijenja i panjeva posječenih stabala
te transportom šiblja, granja, trupaca i panjeva izvan područja zemljanih radova (slika 4.2.1),
- uklanjanje suhozidova, gromača i sličnih gomila kamenja (osobito u hrvatskim kraškim
terenima),

Slika 4.2.1: Čišćenje terena od raslinja i strojno uklanjanje stabala

Uređenje ili “čišćenje” prethodno (tj. postojećeg) urbaniziranog područja obuhvaća -

- uklanjanje tj. rušenje starih i dotrajalih zgrada i drugih nepotrebnih građevina,
- vađenje ili demontiranje prometnih znakova, reklamnih ploča i ostale opreme,
- rušenje poostojećih količkih konstrukcija i postojećih propusta, uklanjanje rubnjaka,
- rušenje ili premještanje ograda,
- uklanjanje i premještanje postojećih nepotrebnih komunalnih instalacija (zračni i podzemni
vodovi, elektrovodovi, plinovodi, naftovodi, telefonvodi, toplovodi, vodovodi, cjevovodi
odvodnje i sl).
Čišćenje terena često obuhvaća razmjerno složene pripremne radove u organizacijskom i
tehnološkom smislu, a što ovisi o stanju postojećih objekata, o planiranom razdoblju čišćenja te
mogućnostima i namjerama daljnjeg korištenja čišćenjem dobivenog otpadnog materijala, između
ostalog i njegovim recikliranjam. Čišćenje terena može se izvoditi ručno uz uporabu alata, strojno ili uz
prethodno rušenje nekih građevinskih konstrukcija miniranjem.
Ručno čišćenje terena (uz uporabu ručnog alata) pretežito se primjeuje kod siječenja šiblja i
stabala svih mjera (kada se ova kasnije žele iskoristiti za ogrijev), kod rezanja stabala i granja (iz istih
razloga kao prije), kod odnošenja šiblja i granja, kod vađenja ili demontiranja prometnih znakova,
reklamnih ploča i sl., kod rušenja zidova kada se želi sačuvati opeka za sljedeće zidanje, kod rušenja i
premještanja kamenih ograda, djelomično kod uklanjanja i premještanja raznih rodova, kod demontaže
metalnih konstrukcija itd. Strojno čišćenje terena primjenjuje se kod rušenja stabala, zatim kod iskopa
korjenja, šiblja i panjeva (slika 4.2.2 lijevo), kod rušenja armirano-betonskih, čeličnih i drugih
građevnih konstrukcija (slika 4.2.2 desno), kod premještanja raznih vodova.

Slika 4.2.2: Strojno čišćenje iskopa od korijenja osobitom bagerskom zahvatom lopatom (sličica lijevo) i strojno
razaranje konstrukcija posebnim hidraličnim kliještima na karaku bagera (sličica desno)

32
 Rušenje objekata eksplozovom (miniranje) pri čišćenju, uređenju i prepremi terena za
zemljane radove primjenjuje se pri uklanjanju armirano-betonskih konstrukcija visoke čvrstoće kada se
materijal sa kojim su ovi objekati izvedeni ne želi dalje koristiti (slika 4.2.3). Eksplozivom odnosno
miniranjem također se izvodi iskop i razbijanje velikih panjeva. Čišćenje terena miniranjem složena je
tehnologija uporabe eksploziva i posebnih strojeva za rušenje građevinskih konstrukcija mehanačkim
razaranjem (strojno bušenje rupa, strojno sječenje armature nakon miniranja, mehaničko razbijanje
dijelova konstrukcije koje nisu razoreni eksplozivom bilo udarom, bilo vibracijama, bilo rezanjem, bilo
piljenjem itd., strojni utovar izminiranog materijala). Traži pažljivo planiranje i provedbu ovih po
sigurnost okoliša opasnih radova.

Slika 4.2.3: Rušenje građevina miniranjem (izvor: http://www.demolitionx.com). Na slici se vidi moguća opasnost
minerskih radova po okolinu. Neoprezno postavljena dizalica, kao pripomoć minerskim radovima, stradala je prilikom rušenja
izminirane građevine.

Strojno rušenje građevina i građevinskih konstrukcija prilikom čišćenja ili uređenja terena za
buduće novo građenje sastavni je dio ukupne logistike zbrinjavanja građevnog otpada. Ruševine i
materijali nastali rušenjem glavni su izvori građevnog otpada kao značajnog resursa i područja
djelovanja suvremenog građevinarstva općenito jer se najčešće provodi prerada i ponova uporaba
takvog otpada kao sekundarnog gradiva. Stoga suvremeno građevinarstvo kao djelatnost osim građenja
obuhvaća i rušenje građevina te zbrinjavanje rušenjem nastalog građevnog otpada osobito njegovim
recikliranjem.
Razmatrani građevni otpad u načelu ne spada u opasni otpad jer pretežito ne sadrži tvari koje
imaju, primjerice, obilježja eksplozivnosti, reaktivnosti, nagrizanja, štetnosti, toksičnosti, infektivnosti,
kancerogenosti, mutagenosti, teratogenosti i ekotoksičnosti a također ne otpušta otrovne plinove
kemijskom reakcijom ili biološkim razrjeđivnjem. Navedeno ne znači da se u takvom otpadu ne bi
mogle pojaviti opasne tvari primjerice uslijed rušenje građevina gdje su se proizvodile, skladištile ili
koristile takve opasne tvari. Međutim, samo rušenje takvih objekata traži njihovu prethodnu obvezatnu
dekontaminaciju ili neki drugi oblik njihova kemijskog odnosno biloškog čišćenja. Postoji također mala
vjerojatnost zapaljivosti “drvene” sastavnice građevnog otpada jer je ona pretežito prethodno (kao
krupna) osobito razložena ili je vlažna ili je zasićena nekim inertnim građevinskim materijalima. Stoga
je općenito građevni otpad materijal koji u većini slučajeva ne podliježe biološkoj razgradnji a
fizikalna ili kemijska razgradnja je ustvari beskonačno dugotrajna13. Kao takav pretežito sadrži -
- iskope različitih mješanih, za ponovu ugrdbu neuporabljivi, zemljanih materijala,
- građevinsku šutu, odnosno razni miješani otpadni materijal od rušenja, osobito starijih
građevina i zdanja, koji u većem dijelu sadrži drvo, ciglu, crijep, žbuku, manje betonske
elemente, blokove, itd,
- izdvojeni otpad ruševina betonskih i armirano-betonskih konstrukcija, odnosno izdvojeni
betonski lom;
- otpad asfaltno-betonskih zastora i sličnih asfaltnih materijala odnosno asfaltni lom;

13
inače bi se građevine brzo rušile same po sebi a ipak mnoge još i danas traju od početaka prapovijesnih civilizacija

33
 - čisti otpad pojedinih vrsta građevnih materijala kao npr. keramike, cigle, crijepa i sl. te
miješani otpad od navedenih materijala pomješan sa zemljom iz iskopa i ruševina.
Građevni otpad može se zbrinjavati u organizacijskom i tehnološkom smislu na dva osnovna
načina te njihovom kombinacijom. Jedan je način potpuno recikliranje građevnog otpada “in situ” tj. na
licu mjesta njegova nastanka prilikom uređenja ili čišćenja terena. Također je na taj način moguća
ponova ugradnja ili neki drugi oblik ponovog korištenja recikliranih materijala kao gradiva. Drugi je
način odvoz ruševina i njihovo potpuno recikliranje “in plant” odnosno u stalnim postrojenjima za
zbrinjavanje i recikliranje građevnog otpada te proizvodnju gradiva i prerađevina iz toga otpada.
Moguća je, kao kombinacija, početna obrada otpada “in situ” (primarni dio niže opisanog tehnološkog
postupka recikliranja građevnog otpada) te nakon njegova prijevoza završno recikliranje “in plant”
(sekundarni i tercijarni dio niže opisnog tehnološkog postupka recikliranja građevnog otpada) .
Tehnološki postupak početne prerade ili recikliranje (oporabe) neopasnog građevnog otpada
“in situ” provodi se strojno rešetanjem, drobljenjem i sijanjem, uz prethodno strojno izdvajanje krupnih
komada pretežito “nemineralnog” porijekla (veći komadi metala, drva i sl.). Zbog toga su (pretežito
pokretna ili samohodna) postrojenja za početnu obradu građevnog otpada “in situ” najčešće koncipirana
na načelu dvostrukog drobljenja (primarno drobljenje i sekundarno predrobljavanje ili mljevenje) uz
izvlačenja betonskog željeza elektromagnetskim putem te sijanje drobljenog otpada.
Primarni dio tehnološkog postupka i pripadni dio postrojenja obuhvaća prihvat građevnog
otpada, rešetanje radi izdvajanja nekvalitetnog zemljanog ili sitnijeg dijela građevnog otpada, primarno
ili početno (krupno) drobljenje te izdvajanje željeza (slika 4.2.4). Sekundarni dio postupka i postrojenja
obuhvatio bi prihvat krupno drobljenog materijala te njegovo sekundarno drobljenje (predrobljavanje).
Tercijarni dio obuhvatio bi prihvat predrobljenog otpada te njegovo sijanje. Opisana osnovna
koncepcija tehnike i tehnologije recikliranja građevnog otpada “in situ” može imati neke inačice u
smislu konstrukcije postrojenja odnosno najćešće su sekundarni i tercijarni dio objedinjeni u jednu
strojno-tehnološku cjelinu.

Slika 4.2.4: Primarni dio tehnološkog postupka i pripadni dio samohodnog postrojenja na gusjenicama: prihvat
građevnog otpada, rešetanje radi izdvajanja nekvalitetnog zemljanog ili sitnijeg dijela građevnog otpada (transportna traka i
gomila lijevo) , primarno ili početno (krupno) drobljenje te izdvajanje željeza (izdvajač željeza iznad transportne trake desno).

Izlazni “proizvodi” opisane tehnologije i pripadne strojno-tehnološke opreme bili bi nečisti

miješani otpad (sitni zemljani materijal) ili nečisti miješani mineralni otpad (miješana sitna mineralna
šuta), drobljeni miješani krupni mineralni otpad (primjerice 0-150 mm najviše 200 mm nakon
primarnog drobljenja ili 0-64 mm nakon predrobljavanja), željezo i slični metali te klasificirana
mineralna sitnež (primjerice 0-4 mm, 4-8 mm i 8-16 mm, 16-32 mm). Ovi materijali mogu se ponovo
koristiti za nasipavanja, za izradu plinodrenažnih slojeva kod odlagališta komunalnog otpada, za izradu
posebne betonske galanterije, za izvedbu nasipa i zidova za zaštitu od buke na autocestama itd.

34
 4.3. Izmjera zemljanih radova i građevina

Iskolčenje zemljanih radova odnosno građevina (primjerice trase prometnice, područja

određenih prostora i površina iskopa i nasipavanja) nakon provedbe ćišćenja terena obuhvaća geodetska
mjerenja odnosno slijedeće aktivnosti:
- prenošenje podataka o mjerama odnosno položaju radova ili građevina iz projekte
dokumentacije na teren građenja i obrnuto,
- “profiliranje” (iskolčenje na terenu oblika poprečnog presjeka iskopa ili nasipavanja),
- oneprijeporanje iskolčenih osi i geodetskih točaka radi njihova očuvanja od uništenja uslijed
izvedbe osobito zemljanih radova, a koje obuvaća postavu dopunskog iskolčenja izvan
područja građenja,
- obnavljanje i održavanje iskolčenih oznaka osobito za vrijeme izvedbe prostorno i vremenski
promjenjljivih zemljanih radova ,
- predaja radova ukupnog iskolčenja te konačne izmjere izvedenih radova i građevina
naručitelju (investitoru) radova odnosno građenja.
Naručitelj radova predaje zapisnički izvoditelju radova, prilikom njegova uvođenja u posao,
terensko iskolčenje zemljanih radova i građevina sa svim potrebnim podacima (crteži, skice, tabele i
slično), kao i iskolčenje ostalih geodetskih poligonskih točaka, visinskih točka, i sl izvan građenja na
koje se vežu iskolčenja građenja. Izvoditelj je dužan preuzeto iskolčenje tako osigurati da ga je moguće
u svakom trenutku lako obnoviti. Izvoditelj mora voditi zapisnike i skice osiguranja odnosno izradu
nacrta osiguranja iskolčenja. Izvoditelj je dužan na temelju podataka glavnog iskolčenja provediti
ostalo iskolčenje dijelova zemljanih radova ili građevina. Izvoditelj je dužan za vrijeme izvedbe
zemljanih radova nadzirati iskolčenje i provoditi oneprijeporanje svih točaka, profila, repera i
poligonskih točaka. Po završetku zemljanih radova izvoditelj je dužan obnoviti sva potrebna konačna
iskolčenja građevina, poligonskih točkaka i repere te ih predati naručitelju.
Geodetske radove pri projektiranju i iskolčenju objašnjava se ovdje ukratko i pojednostavljeno
na primjeru neke ceste. Na temelju proračunima dobivenih geodetskih elemenata za iskolčenje trase os
ceste obilježava se na terenu. Geodetsko oneprijeporanje iskolčenja osi ceste izvodi na više načina,
ovisno o morfologiji terena i položaju stalnih točaka (poligonski vlak, radni ili operativni poligon itd).
Na slici 4.3.1 prikazano je nekoliko slučajeva osiguranja iskolčene osi ceste:
- oneprijeporanje polarnom vezom na poligonsku točku i dužinom ˝a˝ do oneprijeporane točke
osi,
- oneprijeporanje s dva kolčića u presjeku profila i dužinom ˝b˝ do oneprijeporane točke osi,
- oneprijeporanje polarnom vezom na kolčić susjednog profila i dužinom ˝c˝ do oneprijeporane
točke osi.

Slika 4.3.1: Iskolčenje osi ceste

Označavanje poprečnih presjeka na terenu obavlja se prenošenjem podataka karakterističnih

poprečnih presjeka iz projektne dokumentacije. Na taj se način može točno odrediti širina skidanja
humusa (slika 4.3.2) i možebitna potreba izvedbe zasjeka radi boljeg temeljenja nasipa na sraslo tlo.

35
 Slika 4.3.2: Početno iskolčenje područja građenja ceste

Na slici 4.3.3 prikazano je označavanje poprečnog presjeka ceste u zasjeku s oblikovanim

okvirima od pokosnih letava (pokosnici) koji određuju i osiguravaju rubove (pokose) površina iskopa i
nasipa. Učestalost označavanja pokosnim letvama ovisi o morfologiji terena i obilježjima trase ceste
(vodoravne i uspravne krivine) a kreće se od 5 do 40 m za usjeke i nasipe, a 3 do 5 m za razne vrste
zidova.

Slika 4.3.3: Označavanje iskolčenja porečnog presjeka ceste u zasjeku

Označavanje točaka na terenu (točke osi ceste, točke radnog ili operativnog poligona,
oneprijeporanje i dr.) obavlja se na različite načine ovisno o traženoj trajnosti oznaka, vrsti terena itd. U
slučaju kada se očekuje gradnja ceste u kraćem vremenskom razdoblju oznake mogu biti drveni kolci ili
kolčići (vidi sliku 4.3.4.a). Na kamenitom tlu označavanje se vrši pomoću rupice u kamenu koja je
središte obojene kružnice promjera oko 10 cm (slika 4.3.4.b). Ukoliko oznake moraju potrajati dulje
vrijeme, u zemljanom se materijalu ukopaju i učvrste betonski stupići (sl.4.3.4.c). Uz oznaku svaka
točka mora biti osobito obilježena stacionažom ili rednim brojem ispisanim na zabijenoj daščici ili
stijeni.

Slika 4.3.4: Označavanje točaka iskolčenja na terenu

36