You are on page 1of 753

SMAIL ^EKI]

AGRESIJA NA REPUBLIKU
BOSNU I HERCEGOVINU
- PLANIRANJE, PRIPREMA, IZVO\ENJE -

Sarajevo, 2004.
IZDAVA^I:
Institut za istra`ivanje zlo~ina protiv
~ovje~nosti i me|unarodnog prava, Sarajevo
KULT/B, Sarajevo

ZA IZDAVA^A:
Prof. dr Ismet Dizdarevi}

UREDNIK I REDAKTOR:
Prof. mr Muharem Kreso

RECENZENTI:
Prof. dr Mustafa Imamovi}
Prof. dr Norman Cigar
Prof. dr Nijaz Durakovi}
Prof. mr Muharem Kreso

NASLOVNA STRANA:
KULT/B, Sarajevo

LEKTOR I KOREKTOR:
Azra Fi{er

REGISTRI:
Azra Fi{er

DTP:
Meldijana Arnaut

[TAMPA:
[tamparija Fojnica, Fojnica

ZA [TAMPARIJU:
[ahzija Buljina

TIRA@:
1.000
AGRESIJA NA REPUBLIKU
BOSNU I HERCEGOVINU
- PLANIRANJE, PRIPREMA, IZVO\ENJE -
SADR@AJ

UVODNE NAPOMENE ................................................................. 9

K NJ I G A P R V A

UDAR NA USTAVNI KONCEPT ODBRANE SFRJ

1. Ustavno odre|enje Oru`anih snaga SFRJ ................................... 17


2. Razbijanje ustavnog koncepta odbrane SFRJ ............................. 34
3. Ilegalni “[tab Vrhovne komande” .............................................. 71
4. Smanjenje Teritorijalne odbrane Bosne i Hercegovine ............... 87
5. Razoru`anje Teritorijalne odbrane Bosne i Hercegovine ............ 117
6. Od antifa{isti~ke do velikosrpske vojske .................................... 148

II

SRPSKI VELIKODR@AVNI PROJEKAT I


PLANIRANJE ZLO^INA

1. Obnova i eskalacija Velikosrpskog pokreta ................................ 175


2. Metodi, mehanizmi i postupci planiranja i pripremanja zlo~ina ... 194

III

VELIKOSRPSKI POKRET I PREDSJEDNI[TVO SFRJ


DO MARTA 1991.

1. Predsjedni{tvo SFRJ i njemu paralelna neformalna grupa .......... 233


2. Neuspjeh uvo|enja vanrednog stanja i
dogovorenog vojnog udara marta 1991. .................................... 272

5
IV

OME\AVANJE GRANICA VELIKE SRBIJE

1. Ratni plan “RAM” ...................................................................... 325


2. Realizacija ratnog plana “RAM” ................................................ 373
3. Neuspjeh mobilizacije i njena nadoknada .................................. 449

KONSTITUISANJE VELIKOSRPSKE PETE KOLONE


U BOSNI I HERCEGOVINI

1. Petokolona{ka aktivnost i organizovana destrukcija


vlasti u Bosni i Hercegovini ........................................................ 477
2. Krizni {tabovi srpskog naroda - organi okupacione vlasti ......... 523
3. Velikosrpski strate{ki ciljevi u Bosni i Hercegovini ................... 547

VI

NEPOSREDNE PRIPREME ZA AGRESIJU

1. Naoru`avanje pete kolone .......................................................... 577


2. Objedinjavanje komandovanja na okupiranim teritorijama ....... 659
3. Zauzimanje polaznih pozicija ..................................................... 695

K NJ I G A D R U G A

VII

ORU@ANE FORMACIJE VELIKOSRPSKOG AGRESORA I


NJIHOVA LOGISTIKA

1. “Jugoslovenska narodna armija” / Vojska Jugoslavije ................ 765


2. Dobrovoljci i dobrovolja~ke jedinice JNA ................................. 795

6
3. Oru`ane formacije Srpske demokratske stranke
Bosne i Hercegovine ................................................................ 802
4. “Vojska Srpske Republike BiH” ............................................... 836
5. Ostale oru`ane formacije i grupe iz Srbije,
Crne Gore i Hrvatske ................................................................ 871
6. Oru`ane formacije Saveza komunista
— Pokreta za Jugoslaviju ........................................................... 899
7. Strani pla}enici ......................................................................... 901
8. Logisti~ka podr{ka i poja~anja u `ivoj sili ................................ 906

VIII

UKLJU^IVANJE REPUBLIKE HRVATSKE U AGRESIJU NA


REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU

1. Hrvatska nacionalisti~ka ideologija .......................................... 935


2. Dogovori u Kara|or|evu i Gracu ............................................. 942
3. Velikohrvatska peta kolona u Bosni i Hercegovini ................... 950
4. Zauzimanje dijela Republike Bosne i Hercegovine .................. 972
a) Prikrivena agresija (novembar 1991. — januar 1993.) .... 973
b) Otvorena agresija (januar 1993. — januar 1994.) ............ 1018
5. Logisti~ko obezbje|enje kolaboracionisti~kih
jedinica Hrvatske vojske ........................................................... 1075

Z A K LJ U ^ A K

Z A K LJ U ^ A K ....................................................................... 1119
I Z V O R I I L I T E R A T U R A . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11 3 9
S K R A ] E N I C E ............................................................ 1161
R E G I S T R I
- Registar li~nih imena ....................................................... 1173
- Registar geografskih naziva ............................................ 1237
- Registar relevantnih dr`avnih, vojnih i ostalih pojmova .. 1287

7
UVODNE NAPOMENE

Kroz svoju dosada{nju historiju Bosna i njeno stanovni{tvo,


posebno Bo{njaci, bili su raspeti izme|u krupnih ideolo{kih i
politi~kih podjela na Balkanu i evropskom kontinentu. Bosna je bila
na granici izme|u Zapadnog i Isto~nog rimskog carstva (izme|u Rima
i Bizanta), zatim izme|u isto~nog i zapadnog kr{}anstva, kao i kasnije
izme|u Habsburgs{kog i Osmanskog carstva.
U srednjem vijeku protiv Bosne, koja kao dr`ava postoji najkasnije
od sredine X stolje}a, i njene autohtone Crkve bosanske organizovani su
brojni krsta{ki ratovi i osvaja~ki pohodi. Bosna je kao ugledno kraljevstvo
uspje{no branila svoju dr`avnu samostalnost sve do sredine XV stolje}a.
Oslabljena tim ratovima i unutra{njim sukobima, te pod sve ja~im udarom
Osmanlija, a bez ikakve pomo}i od strane kr{}anskog Zapada, koja je
o~ekivana poslije pokr{tavanja kralja Stjepana Toma{a i krunisanja
papskom krunom Stjepana Toma{evi}a, Bosna je 1463. kona~no pala
pod osmansku vlast.
Kao isturena osmanska provincija Bosna je slu`ila kao polazi{te
za dalja osmanska osvajanja prema srednjoj Evropi. Nakon poraza
Osmanlija u Be~kom ratu (1683.-1689.), Bosna postaje grani~na osmanska
provincija izlo`ena stalnim napadima Austrije i Venecije. U tim ratovima,
koji su trajali tokom ~itavog XVIII stolje}a, Bosna je vlastitim snagama
uspjela da se odbrani, pri ~emu je, pored ostalog, 1737. izvojevala klju~nu
pobjedu pod Banja Lukom.
U XIX i XX stolje}u oko Bosne se sukobljavaju Srbija (sa istoka)
i Hrvatska (sa zapada), dok su Bo{njaci stije{njeni u sredini. Historijski
gledano, od kraja osmanske vlasti, 1878. godine, pa sve do danas, Bosna
je glavno popri{te suprotstavljenih srpskih i hrvatskih velikodr`avnih
interesa. Naime, rije~ je o zahtjevima koji su dio {irih srpskih i hrvatskih
hegemonisti~kih aspiracija na Bosnu i Bo{njake, sa ciljem da se Bosna
zauzme i podijeli, a muslimani biolo{ki i duhovno zatru.

9
Osvaja~ke aspiracije genocidnog karaktera isto~nih i zapadnih
susjeda na Bosnu i Bo{njake odra`avaju se i prisutne su i u djelima jednog
broja srpskih i hrvatskih histori~ara i politi~ara. Srpska i hrvatska
nacionalisti~ka historiografija i politika negira postojanje Bosne kao
dr`ave i osporava historiju Bo{njaka, njihovu kulturu, jezik, vjeru,
tradiciju. Osporavaju}i pro{lost muslimana Bo{njaka, predstavnici takve
historiografije i politike krivotvore i njihovo etni~ko porijeklo, njihov
identitet i nacionalni status.
Na toj osnovi nacionalisti~ke ideologije i velikodr`avnih projekata
u dosada{njoj historiji nad Bosnom i Bo{njacima izvr{eni su brojni
zlo~ini, posebno u XX stolje}u. Njihovi korijeni, uzroci, ciljevi, razmjere
i posljedice jo{ uvijek nisu u cjelosti istra`eni, posebno kada je rije~ o
zlo~inima na kraju XX stolje}a.
Posljednjih godina se u svijetu vode brojne rasprave i objavljuju
knjige o raspadu SFRJ i sukobima u toku i nakon njene disolucije. Takva
nastojanja imaju za cilj da se pru`i odgovor na pitanje uzroka propasti
zajedni~ke jugoslovenske dr`ave, pa, izme|u ostalog, i da se utvrdi
karakter sukoba u Bosni i Hercegovini.
U pogledu karaktera sukoba u Bosni, prisutne su, uglavnom, dvije
teze:
a) da je na Bosnu i Hercegovinu izvr{ena agresija i nad
Bo{njacima po~injen genocid i
b) da je rije~ o gra|anskom ratu, unutra{njem sukobu izme|u
tri strane, plemenskoj i historijskoj mr`nji me|u jugoslovenskim
narodima i neprekidnoj etni~koj i vjerskoj borbi. Pri tome se umjesto
genocida koristi eufemizam “etni~ko ~i{}enje”.
Vi{e godina istra`uju}i te probleme, sabrali smo brojna dokumenta,
podatke, ~injenice, informacije, saznanja i druge dokaze, koji jasno
ukazuju na porijeklo, uzroke, ciljeve i karakter sukoba na teritoriji SFRJ,
a posebno u Bosni i Hercegovini, {to nas je opredijelilo za izradu ove
Studije. S obzirom na stanje i stepen dostupnosti, prije svega, relevantne
arhivske gra|e, fokusirali smo se na planiranje, pripremu i izvo|enje
agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, {to je predmet, cilj i
sadr`aj ove Studije. Aspekti i razmjere genocida i drugih oblika zlo~ina
i dalje ostaju otvoreni za istra`ivanje.

10
Studija je, uglavnom, ra|ena na osnovu relevantnih neobjavljenih
dokumenata dr`ava agresorâ, do kojih smo u dosada{njem istra`ivanju
do{li. Pored toga, zna~ajne izvore podataka na{li smo i u brojnim
radovima memoarskog karaktera neposrednih u~esnika doga|aja,
zvani~nim izvje{tajima organa Ujedinjenih nacija, izvje{tajima nevladinih
organizacija, podacima organa i ustanova Republike Bosne i Hercegovine,
medijskim izvje{tajima, objavljenim radovima nau~nog i stru~nog
karaktera i dr. Rezultati istra`ivanja potkrijepljeni su veoma obimnim
nau~nim aparatom.
Studija nema pretenzije da potpuno rekonstrui{e doga|aje na
zapadnom Balkanu sa kraja XX stolje}a. S obzirom na njen karakter i
nedostupnost odgovaraju}e dokumentacije, izostala je {ira rekonstrukcija
ratnih operacija i borbenih dejstava.
U Studiji je prisutan veliki broj razli~itih pojmova i subjekata
razli~itog karaktera i nivoa, {to je, pored ostalog, uslovljeno prirodom
raspolo`ive dokumentacione osnove. To je razlog {to su registri tako
obimni i {to obuhvataju veliki broj li~nih imena, geografskih naziva, te
dr`avnih, vojnih i ostalih relevantnih pojmova.
S obzirom na razmatrani problem i obiman sadr`aj, izlaganja su,
radi lak{e upotrebe, podijeljena u dvije knjige. Bez obzira na to, Studija
je koncipirana kao cjelina, pri ~emu je sadr`aj proporcionalan anga`ovanju
dr`avâ u agresiji. Sadr`aj obje knjige se nalazi na njihovom po~etku,
a izvori i literatura, te skra}enice i registri, na kraju Studije.

11
AGRESIJA NA REPUBLIKU
BOSNU I HERCEGOVINU
- PLANIRANJE, PRIPREMA, IZVO\ENJE -

KNJIGA PRVA
I

UDAR NA USTAVNI KONCEPT


ODBRANE SFRJ
1. Ustavno odre|enje Oru`anih snaga SFRJ

Radni ljudi i gra|ani i narodi i narodnosti Jugoslavije su, prema


Ustavu SFRJ od 1974, u cilju izgradnje svoje samoupravne socijalisti~ke
zajednice, dosljednog sprovo|enja politike mira, “a protiv agresije,
rata i agresivnih pritisaka bilo koje vrste”, te “odlu~ni da svim
raspolo`ivim snagama i sredstvima, oru`anom borbom i drugim
oblicima op{tenarodnog otpora, {tite i brane svoju slobodu,
nezavisnost, suverenitet, teritorijalnu cjelokupnost i socijalisti~ki
samoupravni poredak Socijalisti~ke Federativne Republike
Jugoslavije”, organizovali i izgra|ivali op{tenarodnu odbranu “kao
nerazdvojni dio socijalisti~kog samoupravnog dru{tvenog ure|enja”.
Pri tome su bili “svjesni da je odbrambena sposobnost dru{tva i
pripremljenost zemlje za odbranu ve}a, a mogu}nost od agresije
manja, ukoliko je razvijenija op{tenarodna odbrana kao oblik i
sadr`ina odbrambene organizovanosti dru{tvene zajednice”.1
Op{tenarodna odbrana u Socijalisti~koj Federativnoj Republici
Jugoslaviji je, prema tom Ustavu, predstavljala “jedinstveni sistem
organizovanja, pripremanja i u~e{}a Federacije, republika,
autonomnih pokrajina, op{tina, organizacija udru`enog rada,
mjesnih zajednica, samoupravnih interesnih zajednica i drugih
samoupravnih organizacija i zajednica, dru{tveno-politi~kih i
drugih dru{tvenih organizacija, radnih ljudi i gra|ana u oru`anoj
borbi i svim drugim oblicima otpora i u vr{enju drugih zadataka
od interesa za odbranu zemlje”. U op{tenarodnoj odbrani oru`ana
borba je predstavljala odlu~uju}i oblik suprotstavljanja agresiji.2

1 USTAV SFRJ, USTAVI SOCIJALISTI^KIH REPUBLIKA I POKRAJINA


(u daljem tekstu: USTAV SFRJ…), Beograd 1974, str. 9.
2 Isto.

17
Oru`ane snage Socijalisti~ke Federativne Republike Jugoslavije
su, prema Ustavu SFRJ, ~inile jedinstvenu cjelinu i sastojale su se od
“Jugoslovenske narodne armije, kao zajedni~ke oru`ane sile svih
naroda i narodnosti i svih radnih ljudi i gra|ana, i od Teritorijalne
odbrane kao najvi{eg oblika organizovanog oru`anog op{tenarodnog
otpora”. Oru`ane snage SFRJ “{tite nezavisnost, suverenitet, teritorijalnu
cjelokupnost” i Ustavom “utvr|eno dru{tveno ure|enje Socijalisti~ke
Federativne Republike Jugoslavije”. Pripadnik Oru`anih snaga SFRJ
je bio “svaki gra|anin koji sa oru`jem ili na drugi na~in u~estvuje
u otporu protiv napada~a”.3
Vojna obaveza gra|ana je bila op{ta. “Neprikosnoveno je i
neotu|ivo pravo i du`nost naroda i narodnosti Jugoslavije, radnih
ljudi i gra|ana da {tite i brane nezavisnost, suverenitet,
teritorijalnu cjelokupnost i Ustavom SFRJ utvr|eno dru{tveno
ure|enje Socijalisti~ke Federativne Republike Jugoslavije”. Niko
nije imao “pravo da prizna ili potpi{e kapitulaciju, niti da prihvati
ili prizna okupaciju Socijalisti~ke Federativne Republike
Jugoslavije ili pojedinog njenog dijela”. Niko nije imao pravo “da
sprije~i gra|ane Socijalisti~ke Federativne Republike Jugoslavije
da se bore protiv neprijatelja” koji bi napao zemlju. Takvi akti su
bili protivustavni i ka`njavani su kao izdaja zemlje, koja je
kvalifikovana kao “najte`i zlo~in prema narodu” i ka`njavano je
kao te{ko krivi~no djelo.4
Prava i du`nosti Federacije i njenih organa, kao i op{tina, pokrajina
i republika, u oblasti narodne odbrane utvr|ena su navedenim
Ustavom. Pravo i du`nost op{tina, autonomnih pokrajina i republika,
odnosno drugih društveno-politi~kih zajednica je, bilo da, “u skladu
sa sistemom narodne odbrane, svaka na svojoj teritoriji ure|uje i
organizuje narodnu odbranu i da rukovodi teritorijalnom
odbranom, civilnom zaštitom i drugim pripremama za odbranu
zemlje, a u slu~aju napada na zemlju - organizuje opštenarodni
otpor i njime rukovodi”. Organizacije udru`enog rada i druge
samoupravne organizacije i zajednice vršile su “pravo i du`nost
odbrane zemlje u skladu sa zakonom, planovima i odlukama

3 Isto, str. 53.


4 Isto, str. 52-53.

18
društveno-politi~kih zajednica, obezbe|uju sredstva za narodnu
odbranu i vrše druge zadatke od interesa za narodnu odbranu”.5
Ustavom se “u pogledu sastava starje{inskog kadra i postavljenja
na vi{e komandne i rukovode}e polo`aje u Jugoslovenskoj narodnoj
armiji primjenjuje na~elo {to srazmjernije zastupljenosti republika
i atuonomnih pokrajina”.6
U Oru`anim snagama SFRJ “obezbje|uje se, u skladu sa
Ustavom SFRJ, ravnopravnost jezika i pisama naroda i
narodnosti Jugoslavije”. U komandovanju i vojnoj obuci u
Jugoslovenskoj narodnoj armiji mogao se, u skladu sa saveznim
zakonom, upotrebljavati jedan od jezika naroda Jugoslavije, a u
njenim dijelovima — jezici naroda i narodnosti.7
Federacija je preko saveznih organa, pored ostalog, ure|ivala
“osnove sistema narodne odbrane” i starala se “o njegovom
sprovo|enju”….; utvr|ivala “osnove planova i pripremnih mjera
za odbranu zemlje”; progla{avala mobilizaciju; ure|ivala rukovo|enje
i komandovanje Oru`anim snagama SFRJ i ostvarivala vrhovno
komandovanje oru`anim snagama; ure|ivala i organizovala Jugoslovensku
narodnu armiju i rukovodila i komandovala njome i dr.8
Najvi{i organ rukovo|enja i komandovanja Oru`anim
snagama SFRJ u ratu i miru bilo je, po Ustavu SFRJ, Predsjedni{tvo
SFRJ. To je predsjedni{tvo, pred ostalog, postavljalo, unapre|ivalo i
razrje{avalo generale i admirale, kao i druge vojne starje{ine koje je
savezni zakon odre|ivao, te postavljao i razrje{avao predsjednike,
sudije i sudije-porotnike vojnih sudova i vojne tu`ioce.9
Predsjedni{tvo SFRJ je, u ostvarivanju op{tenarodne odbrane,
utvr|ivalo osnove planova i pripremnih mjera za odbranu zemlje,
davalo “smjernice za preduzimanje mjera priprema i mobilisanja
izvora i snaga zemlje za odbranu i za uskla|ivanje planova i

5 Isto, str. 52.


6 Isto, str. 53.
7 Isto.
8 Isto, str. 61-62.
9 Isto, str. 70.

19
mjera dru{tveno-politi~kih zajednica, organizacija udru`enog
rada i drugih samoupravnih organizacija i zajednica”, utvr|ivalo
“postojanje neposredne ratne opasnosti”, nare|ivalo “op{tu i
djelimi~nu mobilizaciju i, ukoliko Skup{tina SFRJ nije bila u
mogu}nosti da se sastane, progla{avalo ratno stanje”.
U slu~aju rata Predsjedni{tvo SFRJ je utvr|ivalo plan upotrebe
Oru`anih snaga Socijalisti~ke Federativne Republike Jugoslavije, te
nare|ivalo njihovu upotrebu u miru.
Predsjedni{tvo SFRJ je moglo odre|ene poslove rukovo|enja i
komandovanja Oru`anim snagama prenijeti na saveznog sekretara
za narodnu odbranu, koji je odgovarao Predsjedni{tvu SFRJ za
poslove koji su na njega preneseni.
Radi pra}enja sprovo|enja utvr|ene politike rukovo|enja i
komandovanja Oru`anim snagama Socijalisti~ke Federativne Republike
Jugoslavije, Predsjedni{tvo SFRJ je moglo uputiti svoje delegate kod
Saveznog sekretarijata za narodu odbranu i kod drugih vi{ih komandi
Oru`anih snaga SFRJ.10
Predsjedni{vo SFRJ je, “po svojoj inicijativi ili na prijedlog
Saveznog izvr{nog vije}a za vrijeme ratnog stanja ili u slu~aju
neposredne ratne opasnosti” donosilo uredbe sa zakonskom snagom
o pitanjima iz nadle`nosti Skup{tine SFRJ. Predsjedni{tvo SFRJ
“podnosi ove uredbe na potvrdu Skup{tini SFRJ ~im ona bude u
mogu}nosti da se sastane”.
Uredbom sa zakonskom snagom, donesenom za vrijeme ratnog
stanja, moglo se izuzetno, “dok to stanje traje i ako to zahtijevaju
interesi odbrane zemlje, obustaviti pojedine odredbe ovog ustava
koje se odnose na dono{enje zakona, drugih propisa i op{tih akata
i preduzimanja mjera od strane saveznih organa na osnovu
saglasnosti nadle`nih organa republika i autonomih pokrajina, na
pojedine slobode, prava i du`nosti ~ovjeka i gra|anina i prava
samoupravnih organizacija i zajednica ili na sastav i ovla{}enja
izvr{nih i upravnih organa”.11

10 Isto, str. 71.


11 Isto.

20
Predsjednik/Predsjedni{tvo Republike je bio/bilo Vrhovni komandant
Oru`anih snaga SFRJ. On/ono je, kao Vrhovni komandant Oru`anih snaga
SFRJ, rukovodio/lo i utvr|ivao/lo osnove planova i pripremnih mjera
za odbranu zemlje, utvr|ivao/lo Plan upotrebe Oru`anih snaga SFRJ
za slu~aj rata i nare|ivao/lo upotrebu Oru`anih snaga u miru i dr.12
Osnovno obilje`je sadr`aja Ustava SFRJ o narodnoj odbrani
bilo je u tome što je izra`avao organizovanost i podruštvljavanje
odbrane u cjelini i Teritorijalne odbrane kao njenog veoma bitnog
dijela i što je svojim odredbama utemeljivao postoje}i cjeloviti
koncept svih subjekata društva kao neposrednih nosilaca djelatnosti i
na opštem planu narodne odbrane, kao i na planu organizovanja i
pripremanja Teritorijalne odbrane.13
U ustavima socijalisti~kih republika i autonomnih pokrajina,
statutima opština, mjesnih zajednica i organizacija udru`enog rada,
koji su, poslije progla{enja Ustava SFRJ, usvojeni, definisano je sve
što se odnosilo na razvoj Teritorijalne odbrane. Za sve društveno-
politi~ke zajednice, organizacije udru`enog rada i sve druge subjekte
društva utvr|ena su prava, du`nosti, obaveze i odgovornosti vezane za
organizciju, pripremanje, obu~avanje, opremanje i naoru`avanje
jedinica, štabova i slu`bi Teritorijalne odbrane.14

12 Isto, str. 74-75.


13 M. In|i}, TERITORIJALNA ODBRANA BOSNE I HERCEGOVINE,
Sarajevo 1989, str. 144.
14 USTAV SFRJ…, str. 146-147, 239-241, 344-345, 439-440, 541-543, 636-637,
731-732 i 822-823; M. In|i}, nav. dj., str. 145.
Teritorijalna odbrana u Republici Bosni i Hercegovini je, po Ustavu Socijalisti~ke
Republike Bosne i Hercegovine, progla{enom 25. februara 1974, “naj{iri oblik
organizovanog op{tenarodnog oru`anog otpora i sastavni dio jedinstvenih
oru`anih snaga Socijalisti~ke Federativne Republike Jugoslavije.
Teritorijalna odbrana se organizuje u Republici i op{tini kao jedinstven sistem.
U pogledu sastava starje{inskog kadra u Teritorijalnoj odbrani primjenjuje
se na~elo {to srazmjernije zastupljenosti naroda i narodnosti u Republici.
Ako se organizuju jedinice teritorijalne odbrane od pripadnika narodnosti, u
komandovanju i obuci upotrebljava}e se jezik te narodnosti” (USTAV SFRJ…, str. 174).
Tako je u Bosni i Hercegovini prvi put u potpunosti, pored ostalog, i ustavno
konstituisana Teritorijalna odbrana i data sigurna ustavna osnova za njen dalji razvoj.

21
Zakonom o narodnoj odbrani od 1974. (usvojen na sjednici
Savezne skupštine 26. aprila) razra|ena je, na osnovu Ustava,
koncepcija opštenarodne odbrane kao jedinstvena platforma pripremanja,
organizovanja i u~eš}a cjelokupnog stanovništva i društvenih snaga u
odbrani zemlje, a posebno prava i du`nosti radnih ljudi i gra|ana,
organizacija udru`enog rada i ostalih ~inilaca dru{tva, a posebno
Federacije i njenih gra|ana, u pripremi i odbrani zemlje. U Zakonu su
normativno razra|eni mjesto, organizacija i upotreba Oru`anih snaga
na osnovi jedinstvenog sistema organizovanja i priprema, upotrebe,
rukovo|enja i komandovanja, popune i mobilizacije, pripravnosti i
materijalnog obezbje|enja Oru`anih snaga. Tim su zakonom, pored
JNA (njeno odre|enje, organizacija, sastav i dr.), normativno razra|ena
sva pitanja Teritorijalne odbrane na osnovu jedinstvenog sistema
opštenarodne odbrane - organizacija, pripremanje, upotreba, rukovo|enje,
komandovanje, popuna, mobilizacija, pripravnost i materijalno
obezbje|enje jedinica, štabova i slu`bi Teritorijalne odbrane.15
Rukovo|enje i komandovanje u Teritorijalnoj odbrani ostvarivali
su starješine {tabova i starje{ine jedinica i ustanova Teritorijalne
odbrane, u skladu sa zakonom i ovlaštenjima koje je na njih prenosio
Vrhovni komandant Oru`anih snaga. Za organizovanje i pripremanje
Teritorijalne odbrane starješina štaba Teritorijalne odbrane odgovarao
je organu društveno-politi~ke zajednice koji je obrazovao štab i starješini
pretpostavljenog štaba Teritorijalne odbrane, a za borbenu gotovost i
upotrebu jedinica-starješina štaba Teritorijalne odbrane u`e društveno-
politi~ke zajednice odgovarao je starješina štaba Teritorijalne odbrane
šire društveno-politi~ke zajednice.16
Za organizovanje i pripremanje jedinica i ustanova Teritorijalne
odbrane organizacija udru`enog rada, starje{ina jedinica i ustanove
odgovarale su organima upravljanja tih organizacija, kao i
pretpostavljenom starješini Teritorijalne odbrane, a za borbenu
gotovost i upotrebu jedinica i ustanova nadle`nom starje{ini op{tinskog,
odnosno pretpostavljenom štabu Teritorijalne odbrane.17 Kada je jedinica

15 ZAKON O NARODNOJ ODBRANI, Beograd 1974, str. 5, 13-17.


16 Isto, str.19. Time je precizno ustanovljena njihova odgovornost po vertikali -
pretpostaljenom štabu Teritorijalne odbrane i po horizontali — skup{tini društveno-
politi~ke zajednice koja ih je formirala (M. In|i}, nav. dj., str. 146).
17 Isto.

22
ili ustanova Teritorijalne odbrane izvršavla zadatke obezbje|enja i
odbrane svoje radne organizacije, starješina Teritorijalne jedinice bio
je odgovoran organu upravljanja te organizacije.18
[tabovi teritorijalne odbrane uskla|ivali su na svojoj teritoriji
planove i borbena dejstva teritorijalne odbrane sa planovima i
borbenim dejstvima Jugoslovenske narodne armije, kao i sa
planovima i dejstvima teritorijalne odbrane susjedne dru{tveno-
politi~ke zajednice. Jedinice i ustanove Jugoslovenske narodne armije
i jedinice i ustanove teritorijalne odbrane, “koje u~estvuju u
izvr{avanju zajedni~kog borbenog zadatka, pot~injavaju se starje{ini
koji rukovodi izvr{avanjem tog zadataka”. Na teritoriji “privremeno
zaposjednutoj od neprijatelja {tabovi teritorijalne odbrane rukovode i
komanduju i jedinicama i ustanovama Jugoslovenske narodne armije,
ako posebnom naredbom nije druk~ije odre|eno”.19
Republi~ki i pokrajinski {tabovi teritorijalne odbrane bili su
obavezni da sara|uju sa Saveznim sekretarijatom za narodnu odbranu
u sprovo|enju akata Vrhovnog komandanta Oru`anih snaga, i u
poslovima pripremanja prijedloga tih akata i obezbje|ivanja potrebnih
podataka i stru~nih i drugih analiza neophodnih za odluke i akte koje
je donosio Vrhovni komandant. Republi~ki i pokrajinski {tabovi
teritorijalne odbrane obezbje|ivali su potrebne podatke i stru~ne i
druge analize neophodne za rad Saveznog sekretarijata za narodnu
odbranu. U poslovima rukovo|enja i komandovanja Oru`anim
snagama za koje ga je ovlastio Vrhovni komandant Oru`anih snaga i
u poslovima izvr{avanja akata i mjera Vrhovnog komandanta, koja su se

18 Isto. Sve socijalisti~ke republike, osim Socijalisti~ke Republike Srbije,


donijele su na vrijeme svoje zakone o narodnoj odbrani i u njima precizirali ono što je
propisano novim zakonom o narodnoj odbrani SFRJ, vode}i ra~una o svim
specifi~nostima socijalisti~kih republika. Time je ostvaren jedinstven prilaz u
organizovanju i pripremanju Teritorijalne odbrane u zemlji, osim Socijalisti~ke
Republike Srbije. Usagla{avanje stavova o narodnoj odbrani na nivou Republike Srbije
i njenih pokrajina trajalo je deset godina. Tek 1984. godine, nakon što su usaglašeni
stavovi, donesen je i Zakon o narodnoj odbrani Srbije. Time je otklonjeno nenormalno
stanje u vezi sa organizacijom i nadle`nostima u Teritorijalnoj odbrani na cijeloj
teritoriji Socijalisti~ke Republike Srbije, što je bilo bitno i za cijelu zemlju (M. In|i},
nav. dj., str. 146).
19 Isto, str. 20.

23
odnosila na organizovanje, pripremanje, rukovo|enje i komandovanje
teritorijalnom odbranom, Savezni sekretar za narodnu odbranu mogao
je izdavati nare|enja, obavezne instrukcije i druge akte starje{inama
{tabova teritorijalne odbrane.20
Zakonom o op{tenarodnoj odbrani od 1982. ure|ena su, osnovna
prava i du`nosti radnih ljudi i gra|ana, osnovnih i drugih
organizacija udru`enog rada, mjesnih zajednica i drugih
samoupravnih organizacija i zajednica, dru{tveno-politi~kih i
drugih dru{tvenih organizacija u odbrani nezavisnosti, suvereniteta,
teritorijalne cjelokupnosti i Ustavom Socijalisti~ke Federativne
Republike Jugoslavije utvr|enog dru{tvenog ure|enja i ostvarivanju
sistema op{tenarodne odbrane, te osnove sistema op{tenarodne
odbrane, rukovo|enje i komandovanje Oru`anim snagama
Socijalisti~ke Federativne Republike Jugoslavije, kao i osnove
organizovanja i pripremanja Oru`anih snaga i druge osnove
zna~ajne za jedinstveno organizovanje i ostvarivanje sistema
op{tenarodne odbrane.21
Op{tenarodna odbrana je predstavljala jedinstven sistem
organizovanja, pripremanja i aktivnog u~e{}a radnih ljudi i gra|ana,
samoupravnih organizacija i zajednica, dru{tveno-politi~kih zajednica
u odvra}anju i sprje~avanju agresije i drugih opasnosti za zemlju, u
oru`anoj borbi i drugim oblicima op{tenarodnog otpora i u izvr{avanju
drugih zadataka radi odbrane nezavisnosti, suvereniteta, teritorijalne
cjelokupnosti i Ustavom SFRJ utvr|enog dru{tvenog ure|enja.22
U poglavlju IX (ORU@ANE SNAGE) pomenutog zakona
utvr|ene su zajedni~ke odredbe kojima su obuhva}eni Jugoslovenska
narodna armija, Teritorijalna odbrana, rukovo|enje i komandovanje
Oru`anim snagama, popuna, mobilizacija i pripravnost, materijalno
obezbje|enje Oru`anih snaga i druga pitanja.23 Teritorijalna odbrana

20 Isto.
21 ZAKON O OP[TENARODNOJ ODBRANI, u : M. Lepu{ina, ZBIRKA
PROPOPISA IZ OBLASTI OP[TENARODNE ODBRANE sa obja{njenjima, drugo,
izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Sarajevo 1989, str. 341.
22 Isto.
23 Isto, str. 370-381.

24
je, po tom zakonu, predstavljala “najširi oblik organizovanog
oru`anog opštenarodnog otpora i sastavni dio jedinstvenih
oru`anih snaga Socijalisti~ke Federativne Republike Jugoslavije”,
koja se organizovala u osnovnoj i drugoj organizaciji udru`enog
rada, mjesnoj zajednici, opštini, autonomnoj pokrajini, republici
i drugim društveno-politi~kim zajednicama; obuhvatala je sve
naoru`ane sastave koji nisu bili dio JNA i milicije; sastojala se od
jedinica, ustanova, štabova i drugih oblika organizovanja radnih
ljudi i gra|ana za opštenarodni oru`ani otpor. Tim su zakonom
date jedinstvene osnove i u vezi sa rukovo|enjem i komandovanjem
Oru`anim snagama. Tako su rukovo|enje i komandovanje u
Teritorijalnoj odbrani ostvarilivali komandanti Teritorijalne odbrane i
starješine jedinica i ustanova Teritorijalne odbrane u skladu sa
zakonom. Tako|e je bilo predvi|eno da rukovo|enje Teritorijalnom
odbranom ostvaruju i komiteti za opštenarodnu odbranu i društvenu
samozaštitu u situacijama kada je na osnovu odluke Predsjedništva
SFRJ preduzimao mjere u vezi sa upotrebom pojedinih dijelova
Teritorijalne odbrane. U tim je situacijama komandant Teritorijalne
odbrane postupao po odluci Komiteta za ONO i DSZ. Komandanti
Teritorijalne odbrane republika odgovarali su za svoj rad, borbenu
gotovost, upotrebu jedinica i ustanova i rukovo|enje i komandovanje
Predsjedni{tvu SFRJ.24

24 Isto, str. 372-375. Op{tine, gradske i regionalne zajednice koje su bile


obrazovane kao dru{tveno-politi~ke zajednice, autonomne pokrajine, obrazovale su
komitete za op{tenarodnu odbranu i dru{tvenu samoza{titu, kao svoja
koordinaciona i operativno—politi~ka tijela, “radi: usmjeravanja, koordiniranja
mjera i aktivnosti u ostvarivanju jedinstvenih ciljeva i zadataka op{tenarodne
odbrane i dru{tvene samoza{tite; operativno-politi~kog pra}enja i procjenjivanja
situacije od zna~aja za odbranu i bezbjednost zemlje; podsticanja aktivnosti
organa samoupravnih organizacija i zajednica, dru{tveno-politi~kih i drugih
dru{tvenih organizacija i dru{tveno-politi~kih zajednica u ostvarivanju
op{tenarodne odbrane i dru{tvene samoza{tite; blagovremenog i efikasnog
djelovanja jedinstvenog odbrambeno-samoza{titnog sistema u pripremama i
akcijama i obezbje|enja ostvarivanja ustavom utvr|ene uloge i odgovornosti Saveza
komunista za za{titu socijalisti~ke revolucije i socijalisti~kih samoupravnih
dru{tvenih odnosa” (ZAKON O OP[TENARODNOJ ODBRANI, str. 361).
Komiteti za opštenarodnu odbranu i društvenu samozaštitu su nastali iz
potrebe što boljeg usmjeravanja razvoja i funkcionisanja odbrambenog i zaštitnog
sistema, posebno u vanrednim uslovima i situacijama u miru i ratu, posebno na

25
U “STRATEGIJI ORU@ANE BORBE” iz 1983. i “STRATEGIJI
OP[TENARODNE ODBRANE I DRU[TVENE SAMOZA[TITE
SFRJ” iz 1987. definisani su namjena, osnovni zadaci, organizacija,
rukovo|enje i komandovanje Oru`anim snagama SFRJ. Prema tim
dokumentima Oru`ane snage SFRJ su predstavljale jedinstvenu
oru`anu silu radni~ke k1ase i svih radnih ljudi i gra|ana, naroda
i narodnosti Jugoslavije i poseban subjekt op{tenarodne odbrane
i dru{tvene samoza{tite. One su bile okosnica i integralni deo
sistema opštenarodne odbrane i društvene samozaštite i osnovni
nosilac oru`ane borbe u opštenarodnom odbrambenom ratu. Bile
su organizovane, namijenjene, opremljene i osposobljene za vo|enje
oru`ane borbe u svim uslovima opštenarodnog odbrambenog
rata, kao i za odre|ene zadatke društvene samozaštite u miru,
vanrednim prilikama i u ratu”.25
Oru`ane snage SFRJ su, zajedno sa drugim snagama
opštenarodne odbrane i dru{tvene samoza{tite, obezbje|ivale i
{titile aktuelne i historijske interese svih naroda i narodnosti i svih
radnih ljudi i gra|ana socijalisti~ke samoupravne i nesvrstane
Jugoslavije, te imale narodni, socijalisti~ki, revolucionarni,
odbrambeni i opštejugos1ovenski karakter.26

privremeno zaposjednutoj teritoriji. Oni su doprinosili potpunijem i dosljednijem


provo|enju obaveza i ostvarivanju prava koja su imali društveni subjekti u oblasti
opštenarodne odbrane i ostvarivanju vode}e uloge SKJ u opštenarodnoj odbrani (M.
In|i}, nav. dj., str. 204-205).
Komiteti za op{tenarodnu odbranu i dru{tvenu samoza{titu su, prema
“STRATEGIJI OP[TENARODNE ODBRANE I DRU[TVENE SAMOZA[TITE
SFRJ” iz 1987, imali poseban zna~aj za uspje{no funkcionisanje op{tenarodne
odbrane i dru{tvene samoza{tite. Oni su obrazovani u op{tinama, gradskim,
regionalnim i mjesnim zajednicama, organizacijama udru`enog rada i drugim
samoupravnim organizacijama i zajednicama. O obrazovanju komiteta za
op{tenarodnu odbranu, imenovanju njihovih ~lanova, sastavu, osnovnim zadacima,
pravima i du`nostima i drugo vidi “STRATEGIJU OP[TENARODNE ODBRANE
I DRU[TVENE SAMOZA[TITE SFRJ, Beograd 1987, str. 79-81.
25 STRATEGIJA ORU@ANE BORBE, Beograd 1983, str. 111; STRATEGIJA
OP[TENARODNE ODBRANE I DRU[TVENE SAMOZA[TITE SFRJ (u
daljem tekstu: STRATEGIJA ONO I DSZ...), Beograd 1987, str. 54.
26 Isto.

26
Dvije ravnopravne komponente ~inile su Oru`ane snage SFRJ :
Jugoslovenska narodna armija i Teritorijalna odbrana. Jugoslavenska
narodna armija je bila zajedni~ka oru`ana sila svih naroda i
narodnosti i svih radnih ljudi i gra|ana Jugoslavije, a Teritorijalna
odbrana najširi oblik organizovanja radnih ljudi i gra|ana za oru`anu
borbu i obavljanje odre|enih zadataka društvene samozaštite i
najširi ob1ik za pru`anje oru`anog op{tenarodnog otpora.27
Jugoslovenska narodna armija i Teritorijalna odbrana su bili
dijelovi jedinstvenih oru`anih snaga. Osnove tog jedinstva su ~inili:
društveno-politi~ki sistem socijalisti~kog samoupravljanja i
federativno ure|enje; karakter oru`anih snaga; nedeljivost
jugoslovenskog prostora kao jedinstvenog odbrambeno-zaštitnog
podru~ja; jedinstven cilj i objekat odbrane i zaštite; jedinstvena
doktrina oru`ane borbe; jedinstvene osnove sistema materijalnog
i zdravstvenog obezbe|nja; jedinstven sistem rukovo|enja i
komandovanja; i jedinstveno vrhovno rukovodstvo i komandovanje.28
Oru`ane snage SFRJ bile su namijenjene “da štite slobodu,
nezavisnost, suverenitet, teritorijalnu celokupnost i Ustavom
utvr|eno društveno ure|enje, zatim da štite i brane Jugoslaviju
kao društveno-politi~ku i dr`avnu zajednicu ravnopravnih
naroda i narodnosti, njenu teritorijalnu celokupnost, socijalisti~ki
samoupravni društveno-politi~ki sistem i nezavisnu i nesvrstanu
spoljnu politiku. Zaštita i odbrana tih vrijednosti bio je zadatak i
obaveza svih subjekata društva, a Oru`ane snage, kao osnovni
nosilac oru`ane borbe, imale su u tome odlu~uju}u ulogu”.29
Oru`ane snage SFRJ bile su “namijenjene i osposobljene za
vo|enje oru`ane borbe na cjelokupnom i jedinstvenom jugoslovenskom
ratištu: na kopnu, moru i u vazdušnom prostoru; na frontu,
privremeno zaposjednutoj teritoriji i u vlastitoj pozadini, primjenom
frontalnog, partizanskog i kombinovanog oblika oru`ane borbe.
One se osposobljavane da uspješno vode oru`anu borbu u

27 STRATEGIJA ORU@ANE BORBE, Beograd 1983, str. 111-112; STRATEGIJA


ONO I DSZ, Beograd 1987, str. 54-55.
28 Isto.
29 STRATEGIJA ORU@ANE BORBE, str. 112; STRATEGIJA ONO I DSZ,
str. 55.

27
uslovima konvencionalnog i nuklearnog rata. Takva spremnost i
sposobnost obezbje|ivala je uspješno suprotstavljanje svim
vrstama oru`ane agresije na SFRJ, pri svakom odnosu snaga i u
ratu razli~itog trajanja”.30
Oru`ane snage SFRJ su organizovane, opremane i obu~avane
za uspje{no vo|enje oru`ane borbe i obavljanje drugih zadataka
u skladu sa njihovom doktrinarnom ulogom, namjenom i
zadacima u miru, vanrednim prilikama i u ratu.31
Jugoslovenska narodna armija, kao zajedni~ka oru`ana sila
i udarni dio jedinstvenih oru`anih snaga, bila je okosnica
odbrambenog sistema SFRJ i sa Teritorijalnom odbranom je
~inila oslonac drugim snagama opštenarodne odbrane i društvene
samozaštite u obavljanju njihovih odbrambenih i samozaštitnih
zadataka. Bila je namijenjena za vo|enje oru`ane borbe na
cjelokupnom jugoslovenskom ratištu u svim uslovima agresije na
SFRJ. U miru, Jugoslovenska narodna armija je bila bitan
kohezioni faktor Jugoslavije i zna~ajna brana svim snagama i
pojavama usmerenim na slabljenje jedinstva Jugoslavije.32
Teritorijalna odbrana je bila organizovana na cjelokupnoj
teritoriji i akvatoriji Jugoslavije na jedinstvenim osnovama u
skladu sa potrebama i planovima odbrane i zaštite i specifi~nim
uslovima svakog dijela teritorije SFRJ. Borbena dejstva je trebalo
da izvodi u sadejstvu sa snagama Jugoslovenske narodne armije i
samostalno, oslanjaju}i se na društveno-politi~ke zajednice, mjesne
zajednice, organizacije udru`enog rada i druge strukture društva.
Osnovu uspjeha Teritorijalne odbrane, kao i Oru`anih snaga u
cjelini, ~inio je oslonac na stanovništvo i njegovu podršku.33

30 STRATEGIJA ORU@ANE BORBE, str. 112-113; STRATEGIJA ONO I


DSZ, str. 55.
31 STRATEGIJA ORU@ANE BORBE, str. 113; STRATEGIJA ONO I DSZ,
str. 56.
32 STRATEGIJA ORU@ANE BORBE, str. 113-114; STRATEGIJA ONO I
DSZ, str. 56.
33 STRATEGIJA ORU@ANE BORBE, str. 120; STRATEGIJA ONO I DSZ,
str. 57.

28
Teritorijalna odbrana je omogu}avala i masovno u~eš}e
stanovništva u oru`anoj borbi, istovremeno vo|enje oru`ane
borbe na svim dijelovima jugoslovenskog ratišta na kojima bi se
našle snage agresora, posebno na privremeno zaposednutoj
teritoriji, borbenu kontrolu i obezbje|enje cjelokupne teritorije
SFRJ. Borbenom aktivnoš}u Oru`anih snaga u cjelini, posebno
Teritorijalne odbrane, postojali su nepohodni uslovi za
neprekidno funkcionisanje jugoslovenskog dru{tveno-politi~kog
sistema na cjelokupnoj teritoriji i u svim uslovima rata.34
Operativna i dobro naoru`ana JNA je bila federalna komponenta,
a Teritorijalna odbrana republi~ka, slabije naoru`ana i slabije pokretljivosti,
predvi|ena da bude sveobuhvatni oslonac JNA. U me|usobnim su
odnosima obje komponente bile ravnopravne, a u ratnim uslovima
trebale su se nadopunjavati po koncepciji op{tenarodnog oru`anog
otpora. Za upotrebu JNA bilo je nadle`no Predsjedni{tvo SFRJ, a
Teritorijalna odbrana je u miru bila u nadle`nosti republi~kih i
pokrajinskih rukovodstava. Takvom ravnopravnom organizacijom
dvije komponente Oru`anih snaga, zasnovanih na Ustavu iz 1974,
sprje~avana je centralizacija Jugoslavije, prije svega, premo}
najbrojnijeg naroda nad ostalim.35
Rukovo|enje i komandovanje Oru`anim snagama SFRJ bilo je
dio jedinstvenog sistema rukovo|enja opštenarodnom odbranom
i društvenom zaštitom i opredijeljeno socijalisti~kim samoupravnim
društveno-politi~kim sistemom, koncepcijom opštenarodne odbrane
i društvene samozaštite, doktrinom oru`ane borbe i organizacijom
Oru`anih snaga.36

34 STRATEGIJA ORU@ANE BORBE, str. 120-121; STRATEGIJA ONO I


DSZ, str. 57-58.
35 STRATEGIJA ORU@ANE BORBE, str. 135-139; STRATEGIJA ONO I
DSZ, str. 58-60; D. Marijan, JUGOSLOVENSKA NARODNA ARMIJA U AGRESIJI
NA REPUBLIKU HRVATSKU 1990. - 1992. GODINE (u daljem tekstu:
JUGOSLOVENSKA NARODNA ARMIJA...), ^asopis za suvremenu povijest, br. 2,
Hrvatski institut za povijest, Zagreb 2001, str. 290; S. Biserko, OD JNA DO SRPSKE
VOJSKE, u: RATOVI U JUGOSLAVIJI 1991. - 1999, Zbornik saop{tenja i diskusije
sa Okruglog stola , Beograd, 7.-9. novembar 2001, Beograd 2002, str. 218.
36 STRATEGIJA ONO I DSZ, str. 81; I. Radakovi}, BESMISLENA YU
RATOVANJA, Beograd 1997, str. 17-18; M. In|i}, TERITORIJALNA ODBRANA
BOSNE I HERCEGOVINE, Sarajevo 1989, str. 146-147.

29
U organizacijskom i funkcionalnom pogledu sistem rukovo|enja
i komandovanja u Oru`anim snagama SFRJ obuhvatao je : - funkcije
Predsjedništva SFRJ - Vrhovne komande, kao najvišeg organa
rukovo|enja i komandovanja oru`anim snagama u miru i ratu; -
djelatnost Saveznog sekretarijata za narodnu odbranu u funkciji
štapskog organa Predsjedništva SFRJ - Vrhovne komande; - aktivnosti
komiteta za op{tenarodnu odbranu i dru{tvenu samoza{titu; -
funkcije komandi, štabova i ustanova Oru`anih snaga svih nivoa
rukovo|enja i komandovanja i njihovu organizacijsko-formacijsku
strukturu; kao i - saradnju komandi i štabova Oru`anih snaga sa
rukovodstvima društveno-politi~kih zajednica, društveno-politi~kih
organizacija, organizacija udru`enog rada i drugih struktura društva.37
Sistem rukovo|enja i komandovanja bio je organizovan po
nivoima - na strategijskom, strategijsko-operativnom, operativnom
i takti~kom nivou.38
Predsjedništvo SFRJ bilo je organ rukovo|enja op{tenarodnom
odbranom i dru{tvenom samoza{titom i najvi{i organ rukovo|enja i
komandovanja Oru`anim snagama SFRJ u miru i ratu. Ono je
donosilo smjernice, direktive, pravila, odluke, naredbe i druge akte.

37 STRATEGIJA ORU@ANE BORBE, Beograd 1983, str. 139-142;


STRATEGIJA ONO I DSZ, Beograd 1987, str. 81.
38 STRATEGIJA ORU@ANE BORBE, str. 143-145; STRATEGIJA ONO I
DSZ, str. 81-82.
Strategijski nivo obuhvatao je rukovo|enje i komandovanje oru`anim snagama
SFRJ u miru i ratu i rukovo|enje i komandovanje strategijskim grupacijama na
vojištima. Na tom nivou rukovo|enje i komandovanje ostvaruje Predsedništvo SFRJ,
odnosno Vrhovna komanda preko odgovaraju}ih strategijskih komandi na vojištima ili
preko komandi strategijsko-operativnih jedinica JNA i štabova Teritorijalne odbrane
socijalisti~kih republika i socijalisti~kih autonomnih pokrajina. Strategijske komande
na vojištima objedinjuju rukovo|enje i komandovanje celokupnim oru`anim snagama
na vojištu preko komandi strategijsko-operativnih jedinica i sastava i odgovaraju}ih
štabova TO” (Isto, str. 82).
Strategijsko-operativni nivo obuhvatao je “rukovo|enje i komandovanje
strategijsko-operativnim jedinicama i grupacijama JNA i snagama TO socijalisti~kih
republika i socijalisti~kih autonomnih pokrajina”. Operativni nivo obuhvatao je
“rukovo|enje i komandovanje operativnim jedinicama i sastavima”. Takti~ki nivo
obuhvatao je rukovo|enje i komandovanje takti~kim jedinicama Jugoslovenske
narodne armije i Teritorijalne odbrane” (Isto).

30
Predsjednik Predsjedništva SFRJ je, u ime Predsjedni{tva, ostvarivao
komandovanje Oru`anim snagama u skladu sa Ustavom SFRJ,
saveznim zakonom i odlukama i stavovima Predsjedništva SFRJ.39
Predsjedni{tvo SFRJ je, pored ostalog, imenovalo i
razrje{avalo du`nosti, na prijedlog nadle`nog republi~kog, odnosno
pokrajinskog organa, komandanta Teritorijalne odbrane republike,
odnosno komandanta Teritorijalne odbrane pokrajine.40
Funkciju najvišeg organa rukovo|enja i komandovanja
Oru`nim snagama SFRJ u ratu Predsjedništvo SFRJ je obavljalo
u svojstvu Vrhovne komande Oru`anih snaga SFRJ. [tapske
poslove Vrhovne komande u ratu je obavljao Savezni sekretarijat
za narodnu odbranu.41

39 STRATEGIJA ORU@ANE BORBE, Beograd 1983, str. 144-145;


STRATEGIJA ONO I DSZ, Beograd 1987, str. 74 i 81-82. Predsjedni{tvo SFRJ je, prema
STRATEGIJI ORU@ANE BORBE iz 1983, utvr|ivalo sistem rukovo|enja i
komandovanja Oru`anim snagama u skladu sa Ustavom i Zakonom o op{tenarodnoj
odbrani SFRJ; utvr|ivalo osnove planova razvoja Oru`anih snaga i plan razvoja
Jugoslovenske narodne armije; utvr|ivalo osnove organizacije Oru`anih snaga i
organizaciju i formaciju Jugoslovenske narodne armije; pratilo sprovo|enje utvr|ene
politike rukovo|enja i komandovanja Oru`anim snagama, utvr|ivalo plan upotrebe
Oru`anih snaga u slu~aju rata i nare|ivalo upotrebu Oru`anih snaga u miru; davalo
smjernice za preduzimanje mjera priprema i mobilisanja Oru`anih snaga i smjernice za
uskla|ivanje priprema i priprema i planova Jugoslovenske narodne armije i Teritorijalne
odbrane; propisivalo mjere pripravnosti Oru`anih snaga u slu~aju neposredne ratne
opasnosti i u drugim vanrednim prilikama i nare|ivalo njihovo sprovo|enje i stavljanje
Oru`anih snaga ili dijela Oru`anih snaga u stanje pripravnosti; utvr|ivalo osnove
naoru`avanja i opremanja Oru`anih snaga; utvr|ivalo vojnoteritorijalnu podjelu zemlje;
donosilo osnovna pravila i druge akte koji su se odnosili na strategiju oru`ane borbe,
mobilizaciju, razvoj i upotrebu Oru`anih snaga; donosilo propise o obuci Oru`anih snaga i
vojnoj disciplini i druge propise predvi|ene saveznim zakonom; imenovalo i razrje{avalo
du`nosti, na prijedlog nadle`nog republi~kog, odnosno pokrajinskog organa, komandanta
Teritorijalne odbrane republike, odnosno komandanta Teritorijalne odbrane autonomne
pokrajine; vr{ilo i druge poslove rukovo|enja i komandovanja Oru`anim snagama, na
osnovu i u okviru Ustava SFRJ i saveznih zakona (STRATEGIJA ORU@ANE BORBE,
Beograd 1983, str. 144).
40 STRATEGIJA ORU@ANE BORBE, Beograd 1983, str. 144. Ta odredba ne
postoji u STRATEGIJI ONO I DSZ iz 1987.
41 STRATEGIJA ORU@ANE BORBE, Beograd 1983, str. 144-145;
STRATEGIJA ONO I DSZ, Beograd 1987, str. 74 i 81-82.

31
Kao najvi{em organu rukovo|enja i komandovanja,
Predsjedni{tvu SFRJ neposredno su bili pot~injeni: savezni sekretar
za narodnu odbranu, komandanti armija, Ratnog vazduhoplovstva
i protivvazdu{tne odbrane, Ratne mornarice i obalske odbrane,
samostalnih korpusa i komandanti {tabova Teritorijalne odbrane
socijalisti~kih republika i socijalisti~kih autonomnih pokrajina,
kao i komandanti privremenih strategijskih grupacija (ukoliko bi
bile formirane).42
Prema STRATEGIJI ORU@ANE BORBE iz 1983. Predsjedni{tvo
SFRJ je moglo, odlukom o upotrebi Oru`anih snaga, predvidjeti
odre|ena prava i obaveze komiteta za op{tenarodnu odbranu i
dru{tvenu samoza{titu u pogledu upotrebe dijelova Teritorijalne
odbrane. Kad je komitet za op{tenarodnu odbranu i dru{tvenu
samoza{titu, na osnovu odluke Predsjedni{tva SFRJ, preduzeo mjere
u vezi sa upotrebom pojedinih dijelova Teritorijalne odbrane,
komandant Teritorijalne odbrane, postupao je po odluci komiteta.43
Odre|ene poslove rukovo|enja i komandovanja Oru`anim
snagama Predsjedni{tvo SFRJ je moglo prenijeti na saveznog
sekretara za narodnu odbranu, koji je odgovarao Predsjedni{tvu SFRJ
za poslove koje je na njega prenosio taj organ.44

42 STRATEGIJA ORU@ANE BORBE, Beograd 1983, str. 145. U STRATEGIJI


ONO I DSZ iz 1987. te odredbe nisu postojale, {to pokazuje da je decentralizacija
rukovo|enja i komandovanja bila u toku.
43 STRATEGIJA ORU@ANE BORBE, Beograd 1983, str. 145. Ta prava i
obaveze komiteta za ONO i DSZ, prema STRATEGIJI OP[TENARODNE
ODBRANE I DRU[TVENE SAMOZA[TITE iz 1987, nisu predvi|ene (STRATEGIJA
ONO I DSZ, Beograd 1987, str. 79-81).
44 STRATEGIJA ORU@ANE BORBE, Beograd 1983, str. 146. Za izvr{avanje
akata Predsjedni{tva SFRJ iz oblasti rukovo|enja i komandovanja i izvr{avanje
poslova rukovo|enja i komandovanja Oru`anim snagama koje je na njega prenijelo
Predsjedni{tvo SFRJ, savezni sekretar za narodnu odbranu je mogao donositi pravila,
nare|enja, uputstva i druge akte. Savezni sekretar za narodnu odbranu je rukovo|enje
i komandovanje Oru`anim snagama ostvarivao u skladu sa ovla{tenjima koje je na
njega, na osnovu Ustava SFRJ, prenosilo Predsjedni{tvo SFRJ i u skladu sa saveznim
zakonom. Saveznog sekretara za narodu odbranu, u slu~aju njegove odsutnosti ili
sprije~enosti, u navedenim poslovima zamjenjivao je na~elnik General{taba
Jugoslovenske narodne armije (Isto, str. 145-146).

32
Rukovo|enje i komandovanje u Jugoslovenskoj narodnoj armiji
ostvarivali su u skladu sa saveznim zakonom, starje{ine jedinica i
ustanova Jugoslovenske narodne armije, a u Teritorijalnoj odbrani
komandanti Teritorijalne odbrane i starje{ine jedinica i ustanova
Teritorijalne odbrane.45
Komandanti Teritorijalne odbrane i starje{ine jedinica i ustanova
Jugoslovenske narodne armije i Teritorijalne odbrane odgovarali su
pretpostavljenim vojnim starje{inama za svoj rad, borbenu gotovost,
upotrebu jedinica i ustanova i rukovo|enje i komandovanje, u skladu
sa sistemom rukovo|enja i komandovanja u Oru`anim snagama i u
okviru svojih ovla{tenja. Za te su poslove komandanti Teritorijalne
odbrane socijalisti~kih republika i socijalisti~kih autonomnih pokrajina
u isto vrijeme odgovarali Predsjedni{tvu SFRJ i nadle`nim organima
dru{tveno-politi~ke zajednice u republici, pokrajini, op{tini, a u mjesnim
zajednicama i organizacijama udru`enog rada — organima upravljanja
tih organizacija, odnosno odgovaraju}em organu mjesne zajednice.46
Saveznom sekretaru za narodnu odbranu su bili odgovorni
komandanti armija, Ratnog vazduhoplovstva i protivvazdu{ne
odbrane, Ratne mornarice i obalske odbrane i samostalnih korpusa,
kao i privremenih strategijskih grupacija i operativnih sastava u
obavljanju onih poslova iz oblasti rukovo|enja i komandovanja koji su
mu zakonom i drugim propisima stavljeni u nadle`nost, kao i poslova
koje je na njega prenosilo Predsjedni{tvo SFRJ. Savezni sekretar za
narodnu odbranu neposredno je nare|ivao komandantima
republi~kih i pokrajinskih {tabova Teritorijalne odbrane samo u
okviru poslova koje je na njega prenosilo Predsjedni{tvo SFRJ.47

45 Isto. Ta odredba nije stajala u STRATEGIJI ONO I DSZ iz 1987.


46 Isto. Ni te odredbe nisu stajale u STRATEGIJI ONO I DSZ iz 1987.
47 Isto, str. 146-147. Ni ta odredba nije stajala u STRATEGIJI ONO I DSZ iz
1987.

33
2. Razbijanje ustavnog koncepta odbrane SFRJ

Svim ustavima i zakonima DFJ, FNRJ i SFRJ, uklju~uju}i i Ustav


SFRJ iz 1974, Oru`ane snage zemlje bile su namijenjene za odbranu od
spoljnjeg agresora. U ZAKONU O NARODNOJ ODBRANI iz 1974.
i prvom izdanju STRATEGIJE ORU@ANE BORBE iz 1976. uloga
Oru`anih snaga SFRJ opredijeljena je samo za slu~aj agresije.48
ZAKONOM O OP[TENARODNOJ ODBRANI iz 1982. i
drugim izdanjem STRATEGIJE ORU@ANE BORBE iz 1983. Oru`ane
snage su bile organizovane, namijenjene, opremljene i osposobljene
za vo|enje oru`ane borbe na cijelom jugoslovenskom rati{tu u uslovima
bilo koje agresije na SFRJ. Teritorijalna odbrana je, u slu~aju neposredne
ratne opasnosti ili u drugim vanrednim prilikama, a na osnovu
odluke Predsjedni{tva SFRJ, mogla vr{iti i poslove odr`avanja javnog
reda i mira i druge zadatke dru{tvene samoza{tite.49

48 ZAKON O NARODNOJ ODBRANI, Beograd 1974, str. 11-20; I.


Radakovi}, nav. dj., str. 68. Tim je zakonom potvr|eno: mirnodopsko stanje, ratni
uslovi, ugro`enost mira i bezbjednosti u svijetu, neposredna ratna opasnost ili izvr{ena
agresija (ZAKON O NARODNOJ ODBRANI, str. 11-20).
49 ZAKON O OP[TENARODNOJ ODBRANI (1982.), u: M. Lepu{ina,
ZBIRKA PROPISA IZ OBLASTI OP[TENARODNE ODBRANE SA OBJA[NJENJIMA,
Sarajevo 1989, str. 341-342 i 372-373; STRATEGIJA ORU@ANE BORBE, Beograd
1983, str. 112-124; I. Radakovi}, nav. dj., str. 68; D. Marijan, ORU@ANE SNAGE
SFRJ U IZVANREDNIM PRILIKAMA (u daljem tekstu: ORU@ANE SNAGE
SFRJ...), ^asopis sa suvremenu povijest, br. 2, Hrvatski institut za povijest, Zagreb
2002, str. 341-342 i 355-356.
ZAKONOM O OP[TENARODNOJ ODBRANI iz 1982. i STRATEGIJOM
ORU@ANE BORBE iz 1983. predvi|ena su tri stanja: ratno, neposredna ratna
opasnost i vanredne prilike (Isto).

34
Navedena dva dokumenta prvi put pominju vanredne prilike.
Taj se pojam u SFRJ slu`beno pojavio osamdesetih godina XX stolje}a,
neposredno poslije smrti vrhovnog komandanta (Josipa Broza), i
predstavljao je osnovu za uvo|enje vanrednog stanja u dijelu ili na
cjelokupnoj teritoriji SFRJ.50
U STRATEGIJI OP[TENARODNE ODBRANE I DRU[TVENE
SAMOZA[TITE SFRJ iz 1987. Oru`ane snage su bile opredijeljene
i za upotrebu u vanrednim prilikama, {to je zna~ilo i u unutra{njem
`ivotu zemlje”.51
Vojno rukovodstvo je, nakon usvajanja STRATEGIJE
OP[TENARODNE ODBRANE I DRU[TVENE SAMOZA[TITE
SFRJ, 1988. donijelo PRIRU^NIK ZA RAD KOMANDI, [TABOVA
I JEDINICA ORU@ANIH SNAGA SFRJ U VANREDNIM PRILIKAMA,
kojim je utvr|ena aktivnost Oru`anih snaga u vanrednim prilikama.
Zadatak Oru`anih snaga je bio da {titi ustavom SFRJ utvr|eno
dru{tveno ure|enje od “kontrarevolucionarnog djelovanja snaga
spoljnjeg i unutra{njeg neprijatelja”.52
Velikosrpske snage kojima je smetala Teritorijalna odbrana i
koncept op{tenarodne odbrane izvele su navedenu evoluciju uloge
Oru`anih snaga SFRJ, nastoje}i da je u cjelini podrede isklju~ivo

50 Isto.
51 STRATEGIJA OP[TENARODNE ODBRANE I DRU[TVENE
SAMOZA[TITE SFRJ, Beograd 1987, str. 55-72 i 132-151; I. Radakovi}, nav. dj.,
str. 68; D. Marijan, nav. dj., str. 339-340. Po tom je dokumentu jedno ~itavo poglavlje
(“IV VANREDNE PRILIKE”) tretiralo to pitanje: vanredne prilike izazvane
subverzivnim djelovanjem unutra{njeg i spoljnjeg neprijatelja na SFRJ; vanredne
prilike izazvane neposrednom opasno{}u od oru`ane agresije na SFRJ; uloga i zadaci
subjekata dru{tveno-politi~kog sistema u vanrednim prilikama; uloga i zadaci civilne
za{tite u vanrednim prilikama; uloga i zadaci sistema osmatranja i obavje{tavanja u
vanrednim prilikama; anga`ovanje oru`anih snaga u vanrednim prilikama i planovi za
vanredne prilike.
52 D. Marijan, nav. dj., str. 356-360. Tim su dokumentom obra|eni osnovni
aspekti upotrebe Oru`anih snaga SFRJ, od procjene stanja i planiranja jedinica u
vanrednim prilikama, njihovu borbenu spremnost za vanredne prilike, upotrebu u
vanrednim prilikama, rukovo|enje i komandovanje, upotrebu vatrenog oru`ja i
saradnju sa ostalim subjektima op{tenarodne odbrane i dru{tvene samoza{tite (Isto).

35
rukovodstvu Jugoslovenske narodne armije i republikama oduzmu
ustavno pravo na rukovo|enje.53
Vojno rukovodstvo se tako uklju~ilo u pripreme koje su rezultirale
katastrofom, bez obzira koliko je i samo bilo svjesno te ~injenice.
Osnovna motivacija bile su nacionalisti~ke i karijeristi~ke pobude, a
su{tina u njenoj transformaciji iz instrumenta odbrane zemlje od
spoljnje agresije u instrument za suzbijanje unutra{njih “nemira”, koji
su bili neminovna posljedica naru{avanja Ustava iz 1974. i garantovane
ravnopravnosti naroda i narodnosti.
Polaze}i od ocjene da su upravo oni izuzetno odgovorni za
Jugoslaviju u politi~ko-dr`avnom smislu, opredjeljenja vojnog
rukovodstva, poslije smrti vrhovnog komandanta, Josipa Broza, bila
su usmjerena ka unitarizmu. Uz to je rukovodstvo SR Srbije, jo{ od
PLAVE KNJIGE, stalno tvrdilo da je Ustavom iz 1974. o{te}en
“ve}inski” — srpski narod, te da se Ustav mora promijeniti redukcijom
“konfederalnih” elemenata. Njihov ideal je bila unitarna Jugoslavija,
pa prema tome, i jaka JNA koja }e je braniti, bez obzira {to je njeno
naju`e rukovodstvo (Tito, Kardelj i dr.) konstatovalo jo{ krajem {ezdesetih
godina XX stolje}a da se u takvoj (unitarnoj) organizaciji ne mo`e odr`ati.
Stoga se vojno rukovodstvo zalagalo za povratak na model kakav je
postojao krajem ~etrdesetih i u pedesetim godinama XX stolje}a,
zatim za poni{tenje Ustava iz 1974. i dr. To je rukovodstvo upravo u
Ustavu 1974. i “vidjelo osnovu za razbijanje Jugoslavije”.54

53 I. Radakovi}, nav. dj., str. 68.


54 M. [pegelj, PRVA FAZA RATA 1990. - 1992.: PRIPREME JNA ZA
AGRESIJU I HRVATSKI ODBRAMBENI PLANOVI (u daljem tekstu: PRVA
FAZA RATA...), u: RAT U HRVATSKOJ I BOSNI I HERCEGOVINI 1991. - 1995,
Zagreb-Sarajevo 1999, str. 39 i 41; V. Kadijevi}, MOJE VI\ENJE RASPADA —
VOJSKA BEZ DR@AVE, Beograd 1993, str. 108; N. Pa{i} - R. Ratkovi} - B.
[padijer, PLAVA KNIGA, Beograd 1977.
Vojno rukovodstvo (admiral Branko Mamula, generali Stevan Mirkovi}, Petar
Gra~anin, Veljko Kadijevi}, admiral Stane Brovet, general Blagoje Ad`i} i drugi) je
~vrsto zastupalo stav da su Tito i Kardelj te{ko pogrije{ili uvo|enjem Ustava iz 1974.
Za njih je bilo kakva decentralizacija zna~ila propast Jugoslavije. General Mirkovi} je
tvrdio kako pojava Gorba~ova i njegove perestrojke i glasnosti u SSSR-u ozna~ava
smrt svjetskih socijalisti~kih ideja, da je Gorba~ov “grobar socijalizma” i “nas mo`e
sve upropastiti”. General Kadijevi} je procjenjivao kako je Jugoslaviju mogu}e spasiti
samo obnovom dru{tveno-ekonomskog modela pedesetih godina XX stolje}a (M.
[pegelj, SJE]ANJA VOJNIKA, Zagreb 2001, str. 96).

36
Shvataju}i to, rukovodstvo zemlje je nizom mjera (dvokomponentne
Oru`ane snage i Ustav iz 1974.) nastojalo da to sprije~i i time stvorilo
uslove za njen dalji opstanak, {to je nai{lo na protivljenje velikosrpskih i
proruskih snaga koje su u karijeristi~kim ambicijama vojnog
rukovodstva vidjele mo}nog i dobrog saveznika. To je posebno do{lo do
izra`aja u osamdesetim godinama, poslije Titove smrti, kada je,
oslonjeno na mo}ni vojnoindustrijski kompleks i politi~ki sve
samostalnije, vojno rukovodstvo pokrenulo zahtjev za promjenu Ustava
iz 1974, otpo~elo sa polemikama o promjeni koncepcije op{tenarodne
odbrane i lansiralo parolu da je JNA “sedma republika”, iz ~ega su
izvla~ili pravo na svoju posebnu odgovornost za sudbinu Jugoslavije.55
Godine 1982. za saveznog sekretara narodne odbrane te su snage
dovele admirala Branka Mamulu, koji je u {est godina svog mandata,
“reorganizacijom” Oru`anih snaga SFRJ, bitno izmijenio doktrinu
op{tenarodne odbrane i sve u~inio da JNA postane samostalni faktor i
da iz sistema rukovo|enja i komandovanja oru`anim snagama izbaci
republi~ka rukovodstva.
Vojno rukovodstvo je, poslije izvr{enih analiza komandno-
{tabne ratne vje`be “Sloga ’83.” pred skupom najvi{ih rukovodilaca
zemlje i Oru`anih snaga, izvuklo zaklju~ak “da je neophodno
unaprijediti cjelokupan sistem ONO za djelovanje u slo`enim
uslovima napada spolja i unutarnjih nemira u zemlji”. S obzirom
na to da se, prema Mamuli, radilo “o svje`im iskustvima
nacionalisti~ke pobune na Kosovu i ve} drugoj godini produbljene
socijalne krize, nije bilo te{ko prihvatiti op}i zaklju~ak”. Me|utim,
mnogo je te`e, po njemu, “i{lo s promjenama koje je bilo potrebno

55 M. [pegelj, PRVA FAZA RATA..., str. 39-41, te intervjui jednog broja


generala JNA, vojnih teoreti~ara, histori~ara i drugih javnih radnika, objavljenih u
knjizi: F. Ademovi}, JNA BEZNA\E ZLA, Sarajevo 1997. U vojnom rukovodstvu su
poslije Titove smrti zapo~ele polemike i aktivnosti za odre|ene promjene u koncepciji
narodne odbrane, posebno kada je na ~elo SSNO-a došao admiral Branko Mamula.
Me|utim, najviše promjena se dogodilo kada je Mamulu zamijenio Kadijevi}. U suštini,
Mamula, Kadijevi}, Gra~anin i ^anadi su se zauzimali za centralizovanje odbrambene
doktrine i za reorganizaciju odbrambenih snaga (I. Radakovi}, nav. dj., str. 59).
Vojno rukovodstvo, na ~elu sa admiralom Mamulom, zauzelo je stav “da }e JNA,
ukoliko do|e do eskalacije krize i opasnosti opstanka, preuzeti kontrolu nad
zemljom” (B. Mamula, SLU^AJ JUGOSLAVIJA, Podgorica 2000, str. 69).

37
u~initi u oru`anim snagama da bi se postiglo jedinstveno
komandovanje i iz njega isklju~ila republi~ka rukovodstva”.56
Kao operativna komponenta Oru`anih snaga SFRJ na tradiciji
Narodnooslobodila~kog rata, JNA je do 1988./89. bila organizovana u
armijske oblasti: Prva armijska oblast sa sjedi{tem u Beogradu;
Druga armijska oblast sa sjedi{tem u Ni{u; Tre}a armijska oblast
sa sjedi{tem u Skoplju; Peta armijska oblast sa sjedi{tem u Zagrebu;
Sedma armijska oblast sa sjedi{tem u Sarajevu; Deveta armijska
oblast sa sjedi{tem u Ljubljani i Vojno pomorska oblast sa sjedi{tem
u Splitu. Pored navedenih armijskih oblasti, postojala su i dva
samostalna korpusa na direktnoj vezi SSNO-a i to: 2. korpus sa sjedi{tem
u Titogradu i 52. korpus sa sjedi{tem u Pri{tini. Pored navedenih
armijskih oblasti i korpusa u sastavu JNA su postojale i komande
vidova : RV i PVO sa sjedi{tem u Beogradu — Zemunu i Komanda
Ratne mornarice i ratne rije~ne flotile sa sjedi{tem u Beogradu.57

56 B. Mamula, nav. dj., str. 59-61. Taj je problem, po Mamuli, “suvi{e duboko
zadirao u ustavni sistem zemlje i bilo je preambiciozno da na zaklju~cima jedne
{tabske vje`be nametnemo saveznim i republi~kim rukovodstvima novi sistem
rukovo|enja i komandovanja oru`anim snagama”. S tim u vezi, Mamula pi{e: “Bit
}e nam potrebno tri godine da bismo uspjeli, ali ni tada do kraja” (Isto).
57 I. Radakovi}, nav. dj., str. 36; R. Dizdarevi}, IZDAJA VOJNOG VRHA, u:
F. Ademovi}, JNA BEZNA\E ZLA, Sarajevo 1997, str. 148. Sedma armijska oblast
je obuhvatala skoro cijelu Bosnu i Hercegovinu, te dijelove sjeverne i ju`ne Hrvatske.
Ta se organizacija JNA “na strategijsko-operativnom nivou”, po generalu
Kadijevi}u, “uglavnom, poklapala sa administrativnim granicama republika i
pokrajina, tako da svaka republika i pokrajina ima ‘svoju’ armiju ili armije, a
Crna Gora i pokrajine ‘svoje’ korpuse”, pri ~emu su “komandanti tih armija,
odnosno korpusa, uglavnom bili straje{ine iz tih republika, odnosno pokrajina...”
(V. Kadijevi}, nav. dj., str. 75). Zbog toga je to trebalo ukinuti.
General Ilija Radakovi} smatra da nije ta~na Kadijevi}eva tvrdnja o tome kako se
dotada{nja organizacija JNA “poklapala sa administrarivnim granicama republika
i pokrajina”. S tim u vezi, on navodi da su Prva i Druga armija (beogradska i ni{ka),
osim nekoliko garnizona na jugu Srbije pokrivale teritoriju Srbije sa Kosovom i
Vojvodinom, a Titogradski korpus teritoriju Crne Gore; Tre}a armija (Skopje), pored
Makedonije, dr`ala je i dio ju`ne Srbije; Peta armija (Zagreb) pokrivala je dio
Slovenije (pravac Trst-Rijeka); Sedma armija (Sarajevo), pored Bosne, dio hrvatske
(isto~nu Slavoniju do linije Našice - Slavonski Brod - Vinkova~ku depresiju). Deveta
armija (Ljubljana) je na teritoriji Slovenije. Vojno-pomorska oblast “pokrivala” je
cijelu akvatoriju i dio kopnene teritorije ~etiri republike. RV i PVO locirane su na
cijeloj teritoriji. Na teritoriji Hrvatske preklapale su se zagreba~ka armija i još tri
operativno-strategijske organizacije — grupacije (I. Radakovi}, nav. dj., str. 36).

38
Skoro sve armije su tada nosile tradiciju ratnih armija (Slovenija
je 1968. godine dobila ljubljansku — Devetu armiju, sa tradicijom
Devetog slovena~kog korpusa). Komande armija su rukovodile
divizijama i brigadama sa tradicijom iz NOB-a.58
JNA i TO su postepeno prikriveno osposobljavane za rje{avanje
krizne situacije u zemlji (unutra{nji sukobi). U dvije godine formirani su
tzv. gotovi bataljoni (ukupno 12, odnosno 15) spremni odmah da stupe
u borbu. Uz to su bataljoni vojne policije (ukupno 19, po dva u svakoj
armiji i 3 u SSNO-u) broj~ano oja~ani, bolje naoru`ani i opremljeni. Od
pitomaca vojnih {kola i akademija organizovani su i obu~avani ~etni i
bataljonski sastavi za dejstvo u protivdesantnoj odbrani i kriznim
situacijama. Organizovan je brz vazdu{ni transport i ubrzano su gra|eni
pomorsko-desantni ~amci i brodovi za intervencije du` obale i na
ostrvima. Helikopterima su, uz vatrenu pripremu i podr{ku, uvje`bavani
takti~ki desanti. Po~ela je i proizvodnja i nabavka posebne policijske
opreme i borbenih sredstava za uli~ne borbe kako bi se kontrolisali
iskrsli nemiri. Pro{iren je i modernizovan Centar za diverzantsku i
protivdiverzantsku obuku kroz koji je godi{nje prolazilo stotine
starje{ina, vojnika na ugovorenom roku i rezervnih vojnih obveznika.59
Ve}i broj vojnih starje{ina je Teritorijalnu odbranu prihvatio i
smatrao je pravim rje{enjem, tim prije, jer je iza te koncepcije stajao
predsjednik i vrhovni komandant Oru`anih snaga SFRJ, Josip Broz Tito.
Mnogi su u~estvovali u izgradnji, obuci i opremanju Teritorijalne
odbrane. Me|utim, u dijelu vojnog rukovodstva postojao je otpor prema
Teritorijalnoj odbrani i njenom razvoju. Taj manji, ali dosta uticajan, dio
vojnog rukovodstva je bio protiv Teritorijalne odbrane, stalno prave}i
smetnje, s tim {to se u po~etku nije smio javno deklarisati. On je nastojao
da Teritorijalnu odbranu podredi sebi (tj. JNA), da bi je izuzeo ispod

58 I. Radakovi}, nav. dj., str. 36.


59 B. Mamula, nav. dj., str. 91; D. Marijan, nav. dj., str. 360.-361. Najspornije je,
po Mamuli, “i{lo s doktrinom, posebno takti~kom upotrebom navedenih i svih
drugih sastava”. S tim u vezi, on pi{e kako se “radilo o oportunizmu — da se otvoreno
ne poka`e da se spremamo na unutra{nje sukobe. Tada to nitko nije htio razumjeti.
@ivjelo se u uvjerenju da unutra{nji sukobi {irih razmjera, pogotovu gra|anski rat,
u kojima bi morala sudjelovati JNA naprosto nisu mogu}i. Ba{ naprotiv, nai{li
bismo na osudu Armije, koja, kao da se priprema za vrlo sumnjive zadatke. JNA se
sve vrijeme sumnji~ila, a u drugoj polovini ’80-tih direktno i napadala, da je
pobjegla ispod kontrole dru{tva i da svojim neustavnim pona{anjem prijeti” (Isto).

39
uticaja republika i pokrajina. Tako je komandovanje Teritorijalnom
odbranom bilo prioritetno rje{enje koje je vojno rukovodstvo tra`ilo.60
Kod saveznih sekretara za narodnu odbranu (od Ljubi~i}a do
Kadijevi}a) i jednog broja generala u SSNO-u i General{tabu, bilo je
podozrenja prema Teritorijalnoj odbrani - komponenti oru`anih snaga
pod rukovodstvom nadle`nih organa republika i autonomnih pokrajina u
pogledu njenog pripremanja i prava na upotrebu u eventualnom ratu.61
Polaze}i od zahtjeva za neposredno komandovanje Teritorijalnom
odbranom, admiral Branko Mamula62 je tvrdio da je u koncept odbrane

60 R. Dizdarevi}, IZDAJA VOJNOG VRHA, str. 152; Isti, OD SMRTI TITA


DO SMRTI JUGOSLAVIJE, Sarajevo 2000, str. 413; B. Mamula, nav. dj., str. 60-61.
Govore}i o tome, Raif Dizdarevi} navodi da je bilo poku{aja iz General{taba JNA da
se bez znanja Predsjedni{tva SR Bosne i Hercegovine, jedinice TO Bosne i
Hercegovine anga`uju na Kosovu (o tome vidi: R. Dizdarevi}, OD SMRTI TITA DO
SMRTI JUGOSLAVIJE, str. 413-414, nap. 15).
61 I. Dolni~ar, ZA^ETNICI RATNE TRAGEDIJE, u: F. Ademovi}, nav. dj.,
str. 269. Kod generala Ljubi~i}a je, po ocjeni generala S. Poto~ara bilo “nekakve
ljubomore u vezi sa uspje{nim razvojem Teritorijalne odbrane, a dolaskom
Mamule i Kadijevi}a je armijski vrh po~eo raditi na smanjivanju samostalnosti
Teritorijalne odbrane” (I. Radakovi}, nav. dj., str. 67).
Admiral Branko Mamula i general Veljko Kadijevi} imali su negativno mi{ljenje
o Teritorijalnoj odbrani, smatraju}i tu komponentu Oru`anih snaga SFRJ opasno{}u za
zajedni~ku dr`avu.
62 Admiral flote Branko Mamula ro|en je 1921. u Slavskom Polju, op{tina Vrgin
Most. U~esnik je NOR-a 1941.-1945. i nosilac Partizanske spomenice 1941. Vr{io je
najve}e vojne du`nosti u Oru`anim snagam SFRJ.
Admiral Mamula je 1979, nakon slu`be komandanta Vojnopomorske oblasti
1970.-1979, imenovan za na~elnika General{taba JNA. Tada je ministar odbrane bio
general Nikola Ljubi~i}. Na taj su na~in dvije najvi{e komandne funkcije u JNA bile u
rukama iste nacionalnosti (obojica Srbi), ~ime je prvi put prekr{en “nepisan zakon
prema kojem dvije najvi{e komandne funkcije u JNA ne smiju biti u rukama iste
nacionalnosti”. Mamula je 1982. imenovan za ministra odbrane (saveznog sekretara
za narodnu odbranu — 15. maj 1982. — 15. maj 1988.) u vrijeme kada se po~elo
{pekulisati o ulozi JNA u jugoslovenskoj krizi. S tim u vezi, on je smatrao da “JNA ne
mo`e ostati isklju~ivo unutar kasarni, ve} da mora iza}i na politi~ku scenu”, te da
je JNA prvorazredni politi~ki faktor. Negiranje politi~ke uloge JNA je, po njemu “na
historijskom iskustvu sasvim neprihvatljivo” (B. Mamula, nav. dj., str. 48-53; S.
Biserko, OD JUGOSLOVENSKE NARODNE ARMIJE DO SRPSKE VOJSKE,
u: RATOVI U JUGOSLAVIJI 1991. - 1999, Zbornik saop{tenja i diskusije sa Okruglog
stola, Beograd 7.-9. novembar 2001, Beograd 2000, str. 219, nap. 7).

40
bila “ugra|ena ideja nacionalne-republi~ke vojske, Teritorijalne
odbrane”. S tim u vezi, on navodi kako se na iskustvima Hrvatske
(1971.) i Kosova (1981.) vidjelo da, “u slu~aju ozbiljne unutarnje
krize TO mo`e biti upotrebljena protiv zajedni~ke dr`ave i
njezine vojske”. Stoga se “kao neposredan zadatak”, po njemu,
nametalo “pot~injvanje jedinstvenoj komandi oru`anih snaga na
svim razinama, a ne jedino Vrhovnoj komandi”. To je, po Mamuli,
“zna~ilo isklju~iti republi~ka rukovodstva iz sistema komandovanja
oru`anim snagama i oru`anom borbom”.63
Formiranje dvije ravnopravne komponente oru`anih snaga —
Jugoslovenske narodne armije i Teritorijalne odbrane zna~ilo je, po ocjeni
saveznog sekretara za narodnu odbranu, generala Veljka Kadijevi}a,
“da se na najautoritativniji na~in prakti~ki cijepa jedinstvo oru`anih
snaga”. Polaze}i od tako pogre{ne ocjene, koja je navodno sadr`ana u
Ustavu iz 1974, general Kadijevi} tvrdi kako “Teritorijalna odbrana
postaje vojska republi~kih i pokrajinskih dr`ava”.64

63 B. Mamula, nav. dj., str. 55 i 60-61. S tim u vezi, Mamula pi{e: “^etiri
jedinstva strategije odbrane: jedinstvo rati{ta, oru`anih snaga, oru`ane borbe i
svih vrsta otpora i jedinstvo komandovanja, nisu mogla biti sporna” (Isto).
Admiral Branko Mamula je, zbog radikalizacije situacije u zemlji i posebno
poslije demonstracija na Kosovu 1981, uporno zahtijevao reorganizaciju JNA i TO
zbog njihove pripreme za mogu}e eventualne nemire i sukobe, kao i promjenu Ustava
iz 1974. (S. Biserko, nav. dj., str. 218-219).
64 V. Kadijevi}, nav. dj., str. 73 i 76. S tim u vezi, Kadijevi} dalje razvija svoju
“tezu” u stilu nau~ne fantastike: “Posle takve krupne strategijske pobjede koncepta
razbijanja oru`anih snaga, razbija~ima Jugoslavije je ostalo da svoje aktivnosti
dalje skoncentri{u na razbijanje same JNA, {to oni vrlo organizovano, uporno i
dosljedno ~ine” (Isto).
Oru`ane snage SFRJ su se, po Kadijevi}u, sastojale “od tzv. dvije ravnopravne
komponente — JNA i Teritorijalne odbrane - u kojima je Teritorijalna odbrana po
broju i ve}a od JNA, a po rije{enjima predstavlja za~etak budu}ih republi~kih
vojski” (Isto, str. 63). On na vi{e mjesta iznosi nedokazanu tvrdnju da Teritorijalna
odbrana nije bila ravnopravna komponenta JNA — jedinstvenih oru`anih snaga (ona je,
po Kadijevi}u, “tobo`e ravnopravna komponenta...”), ve} “prakti~no republi~ka
vojska secesionisti~kih republika” (Isto, str. 162).
U republi~kim rukovodstvima nije se razmi{ljalo o uvo|enju nacionalne armije i
paravojnih formacija. Teritorijalna odbrana se razvijala u sastavu odbrambenog sistema
u Jugoslaviji (I. Radakovi}, nav. dj., str. 67-68).

41
Ustav iz 1974. je, po Kadijevi}u, “u najva`nijem elementu
funkcionisanja vojske — komandovanju i rukovo|enju”, u~inio
“krupan udar na jedinstvo oru`anih snaga”, jer je dao pravo
republikama i pokrajinama “da rukovode Teritorijalnom odbranom,
a {tabove Teritorijalne odbrane stavio u dvojnu pot~injenost —
pretpostavljenim komandama oru`anih snaga i istovremeno
rukovodstvima republika, pokrajina i op{tina”.65
I koncepciju ONO i neadekvatnu organizaciju oru`anih snaga
Kadijevi} je ozna~io me|u uzrocima raspada SFRJ. Glavni razlog za
takvu organizaciju i nepripremljenost OS SFRJ on je na{ao u izgradnji
JNA i TO po koncepciji op{tenarodne odbrane. Oru`ane snage su se,
po njemu, “cijeli posleratni period pripremale za rat po koncepciji
op{tenarodne odbrane, koja je su{ta suprotnost uslovima i na~inu
upotrebe do koje je zaista do{lo”, {to je bio “ogroman hendikep” za
njihovu efikasnu upotrebu.66
U dokazivanju “tvrdnje” po kojoj je koncepcija ONO bila ~inilac
raspada dr`ave i uzrok neadekvatne organizacije i nepripremljenosti
Oru`anih snaga SFRJ general Kadijevi} koristi “argumente” koji se ne
mogu odr`ati. Jedan od takvih je i njegova konstatacija da se razvoj
Oru`anih snaga Jugoslavije u periodu od polovine {ezdesetih godina,
“pa do po~etka kona~nog raspada SFRJ”, odvijao kroz sukob
dvije linije - “jedne koju je zastupala ve}ina armijskih starje{ina
i koja je htjela da Oru`ane snage Jugoslavije budu jedinstvena
vojska jugoslovenske dr`ave, da se modernizuju u svakom
pogledu u skladu sa op{tim kretanjima u svijetu i na{im realnim
mogu}nostima”, i druge “koja je dolazila iz dru{tva i ~iji su glavni

65 Isto. Takvo je rje{enje, po njemu, predstavljalo “izvanrednu podlogu za


paralisanje komadovanja, pa i vi{e od toga. I to se rje{enje u praksi pokazalo kao
dobro odabran potez u funkciji razbijanja i slabljenja oru`anih snaga u svakom
pogledu i posebno kao vje{t manevar za nacionalisti~ki orijentisane starje{ine u
oru`anim snagama” (Isto). O~igledno da je rije~ o Kadijevi}evoj obmani. Sva
normativna akta su regulisala dvojnu odgovornost republi~kih i pokrajinskih {tabova
Teritorijalne odbrane — republi~kim i pokrajinskim rukovodstvima i vrhovnom
komandantu — Predsjedni{tvu SFRJ, kao najvi{em organu rukovo|enja i
komandovanja Oru`anim snagama SFRJ.
66 V. Kadijevi}, nav. dj., str. 95; I. Radakovi}, nav. dj., str. 26.

42
nosioci bili Kardelj i Bakari} sa ponekim pripadnicima armijske
sredine, ~iji je osnovni motiv bio da se proces razgradnje federalne
dr`ave prenese potpuno i na vojsku”. Navodna Kardeljeva teorija o
naoru`anom narodu i milicijskom tipu organizacije oru`anih snaga bila
je, po njemu, osnova i naj{iri teorijski okvir takvog koncepta.67 Takvog
je karaktera i njegova konstatacija da se Tito ({ef dr`ave, vrhovni
komandant Oru`anih snaga) u svojim stavovima o izgradnji jugoslovenskih
oru`anih snaga stalno “kolebao” izme|u te dvije koncepcije, da bi se,
“kako je vrijeme odmicalo, sve vi{e priklanjao Karedeljevoj ideji
ustrojstva oru`anih snaga i doktrini njihove upotrebe”.68

67 V. Kadijevi}, nav. dj., str. 71-72; I. Radakovi}, nav. dj., str. 26.
Kadijevi} o{tro napada “Kardeljevu koncepciju” o vojsci, smatraju}i da je njen
“dobar dio” “u{ao u Ustav iz 1974. godine i u odgovaraju}e zakone o odbrani i
oru`anim snagama kao i u armijsku praksu sa pogubnim posljedicama za
sudbinu oru`anih snaga, uostalom kao i po sudbinu zemlje u cjelini”. S tim u vezi,
general pi{e: “Teorijsku osnovu Kardeljeve koncepcije ~inila je kvazi-teorija o
naoru`anom narodu. Osnovna poruka te teorije u Kardeljevom izdanju je bila da
samoupravnom socijalisti~kom dru{tvu ne odgovara tip vojske kao {to je JNA, da
je prevazi|en ostatak staja}ih profesionalnih vojski, ostatak birokratskog
centralisti~kog dr`avnog ure|enja i da nju treba zamijeniti naoru`anim
narodom” V. Kadijevi}, nav. dj., str. 71-72; I. Radakovi}, nav. dj., str. 17). I pored toga
{to ni{ta sli~no nije postojalo u Kardeljevim radovima, Kadijevi}u ne smeta da
“zaklju~i”: “Jedino {to je bilo va`no jeste da se razbije JNA iz istih onih razloga iz
kojih je razbijena i federalna jugoslovenska dr`ava” (Isto).
Koncept naoru`anog naroda, op{tenarodne odbrane, podru{tvljavanje odbrane i
sl. su, po Kadijevi}u, Kardeljeva izmi{ljotina i “kvazi teorija”. Ukazuju}i na
“najzna~ajnije segmente” te koncepcije, sadr`ane u Ustavu iz 1974. Kadijevi} pi{e:
“Na prvom mestu to je generalna teza o takozvanom podru{tvljavanju odbrane,
prema kojoj poslove odbrane treba da vode ne neka stru~na tijela, jo{ manje
vojske, ve} cijelo dru{tvo” (Isto).
Kadijevi}eva tvrdnja da prema Ustavu poslove odbrane treba da vodi “cijelo
dru{tvo” je, po generalu Radakovi}u, proizvoljna i “logi~ki nakazna konstrukcija
koja u dokumentu na koji se poziva nema potvrde”, jer je odbrana u SFRJ, prema
Ustavu, “jedinstven sistem organizovanja, pripremanja...”. Me|utim, to nije smetalo
Kadijevi}u da iz jedne konstrukcije lako i “logi~no’ izvla~i i drugu la`: “U praksi to je
zna~ilo uvo|enje samoupravne anarhije i u poslove odbrane u celini, pa i u ~isto
vojno stru~ne poslove” (V. Kadijevi}, nav. dj., str. 72-73; I. Radakovi}, nav. dj., str. 18).
68 V. Kadijevi}, nav. dj., str. 71-72.

43
Kadijevi}ev stav o dvije dijametralno suprotstavljene koncepcije
u politici razvoja i izgradnje jugoslovenskih oru`anih snaga vi{e se
zasnivao na preuveli~avanju obima i zna~aja odre|enih razlika koje
su se u razvoju oru`anih snaga pojavljivale, posebno u procesu
teorijskog osmi{ljavanja i operacionalizacije u domenu vojne
organizacije Dru{tva i ustrojstva oru`anih snaga. Iako je u razli~itim
fazama bilo i druga~ijih mi{ljenja o ustrojstvu i razvoju Oru`anih
snaga, ipak, u najva`nijim zakonskim normativnim aktima (Ustav
SFRJ, Zakon o narodnoj odbrani, Zakon o op{tenarodnoj odbrani,
Strategija oru`ane borbe, Strategija op{tenarodne odbrane i
dru{tvene samoza{tite SFRJ i dr.) nije bilo ni govora o milicijskom
tipu vojne organizacije, pa ni kad je u pitanju prostorna struktura TO,
kao naj{iri oblik vojnog organizovanja. U tim su dokumentima oru`ane
snage definisane kao jedinstvena oru`ana sila, organizovana po savremenim
principima i kriterijima i u skladu sa zahtjevima koncepcije i doktrine,
potrebama i objektivnim mogu}nostima zemlje.69
Apsurdna je i Kadijevi}eva tvrdnja o Titovom “kolebanju” i
“priklanjanju” nekoj Kardeljevoj koncepciji ustrojstva i razvoja
jugoslovenskih oru`anih snaga, tim prije, jer je dobro poznato da se
Broz kontinuirano zalagao za jedinstvene i moderno organizovane
Oru`ane snage, a posebno za savremeno opremljenu JNA. Takva je
optu`ba protiv Tita jo{ ~udnija ako se ima u vidu da je Kadijevi}
podr`avao Titov koncept razvoja OS SFRJ, ocjenjuju}i ga kao primjer
stvarala~ke primjene Marksove teorije o naoru`anom narodu na
konkretne jugoslovenske uslove i potrebe.70

69 STRATEGIJA ORU@ANE BORBE, Beograd 1983, str. 111-156; STRATEGIJA


OP[TENARODNE ODBRANE I DRU[TVENE SAMOZA[TITE SFRJ, Beograd
1987, str. 54-60; I. Radakovi}, nav. dj., str. 26-27.
70 I. Radakovi}, nav. dj., str. 27. Tako je u ~lanku “Marksizam i vojno
organizovanje za odbranu”, polemi{u}i sa nekim neadekvatnim interpretacijama
Marksove teorije o naoru`anom narodu i mogu}nosti njene primjene na jugoslovensku
stvarnost, Kadijevi} zastupao tezu da je jugoslovensko rje{enje, o`ivotvoreno u koncepciji
ONO i na njoj zasnovanoj vojnoj organizaciji, najdosljednija stvarala~ka primjena
Marksove teorije, pri ~emu je Titov doprinos bio odlu~uju}i. Tito je, po njemu,
“o~igledno pitanju izgradnje oru`anih snaga prilazio stvarala~ki i slu`e}i se
marksisti~kom metodom, rje{enja pronalazio u skladu sa postoje}om praksom...
Realizacija ideje o naoru`anom narodu i u savremenim uslovima nije vezana za
primjenu samo jednog vojnog sistema bilo da se radi o milicijskom tipu vojne

44
Odluka o dvokomponentnom ustrojstvu jugoslovenskih oru`anih
snaga proizilazila je iz ustavnog ure|enja zemlje i koncepcije odbrane,
tradicije, karaktera i na~ina vo|enja rata, koji bi se eventualno mogao
voditi na jugoslovenskom rati{tu, sa osloncem na demografske, ekonomske
i druge mogu}nosti zemlje i na druge ~inioce jugoslovenske
stvarnosti, zbog ~ega je bila i prihva}ena kao optimalan odgovor na
agresiju i ugro`avanje sigurnosti zemlje. Za prihvatanje takve strukture
oru`anih snaga zna~ajan uticaj imala su bogata iskustva i saznanja iz
NOB-a 1941.-1945, te iz nekih drugih ratova (Kina, Vijetnam, Al`ir),
kao i onih dr`ava ([vedska, [vajcarska) koje su se u politici razvoja i
struktuiranja svojih snaga orijentisale na sli~na rje{enja.71

organizacije, ili regularnoj armiji... JNA i TO su dva osnovna oblika


organizovanja radnih ljudi, naroda i narodnosti Jugoslavije za borbu. To su
konkretni oblici primjene Marksove ideje o naoru`anom narodu na dana{njem
stepenu razvitka na{eg socijalisti~kog dru{tva i u okviru postoje}ih me|unarodnih
odnosa” — pi{e Kadijevi}, i zaklju~uje da je “osnovna linija razvoja cjeline OS ostala
jo{ uvijek sa~uvana, zahvaljuju}i, prije svega, Titu i njegovim uvijek jasnim
stavovima o tom sudbonosnom pitanju na{e odbrane” (Isto, str. 27-28).
71 I. Radakovi}, nav. dj., str. 28. Kritika dvokomponentne strukture, odnosno TO
kao dijela OS SFRJ, kod Kadijevi}a je, tvrdi general Radakovi}, imala drugu
konotaciju i predstavljala poku{aj da se u nekim objektivnim razvojnim i
organizacijskim slabostima oru`anih snaga prona|e opravdanje za njihovu
neprimjerenu upotrebu u nastaloj kriznoj situaciji, za podr{ku unitaristi~koj Jugoslaviji
i ratu (Isto). Ta je kritika koncepta dvokomponentne strukture Oru`anih snaga, po
Radakovi}u, zanimljiva i kad se razmatra sa stanovi{ta ranijih teorijskih gledanja i
zalaganja Kadijevi}a u nekim radovima u kojima je podr`avao takvo rje{enje. U radu
MARKSIZAM I VOJNO ORGANIZOVANJE ZA ODBRANU, on (Kadijevi}), izme|u
ostalog, pi{e: “Bitni faktori, ako ne i jedini koji opredeljuju oblik organizacije
oru`anih snaga jesu karakter i osobito oblik oru`ane borbe. Koncepcija
op{tenarodne odbrane je utvrdila da se mi pripremamo za sva tri oblika oru`ane
borbe, kombinovani, frontalni i partizanski, s tim {to kombinovani oblik, prema
na{oj doktrini, zauzima dominantno mesto. Primena kombinovanog oblika
oru`ane borbe pretpostavlja postojanje dveju komponenti oru`anih snaga, jedne,
namenjene za vo|enje dejstava prete`no na frontu, i druge, osposobljene za
vo|enje borbe u pozadini neprijateljevih snaga koje deluju na frontu, uz
sposobnost prela`enja manjih ili ve}ih delova jedne u drugu komponentu”.
Upore|enjem onoga {to je o dvokomponentnoj strukturi oru`anih snaga Kadijevi}
pisao ranije, sa onim {to je napisao u svojoj knjizi MOJE VI\ENJE RASPADA —
VOJSKA BEZ DR@AVE, general Radakovi} s pravom postavlja pitanje - koje je od
ta dva dijametralno suprotna stanovi{ta — njegovo istinsko ubje|enje? (Isto, str. 28-29).

45
Poslije Titove smrti u vojnom rukovodstvu su sve vi{e ja~ala
dogmatska shvatanja, kojima je pripadao i Kadijevi}, a koja su
“dovela zemlju do krvavog zapleta” upravo u vrijeme kada je vojno
rukovodstvo ostalo bez partizanskih kadrova i kori{tenja njihovog
neposrednog iskustva iz Drugog svjetskog rata i poslije njega.72
Neargumentovana je i Kadijevi}eva tvrdnja po kojoj je
neadekvatna organizacija sistema rukovo|enja i komandovanja bila
“dobro odabran potez u funkciji razbijanja oru`anih snaga u
svakom pogledu i posebno kao vje{t manevar za nacionalisti~ki
orijentisane stare{ine u oru`anim snagama”.73 Tim prije, jer
postoje}i sistem nije bio ni u organizacijskom ni u tehni~kom pogledu
prepreka i limitiraju}i faktor uspje{nog komandovanja na bilo kom
nivou vojne organizacije Oru`anih snaga.74
Kadijevi} je kritici izlo`io i rje{enje o vojno-teritorijalnoj podjeli
jugoslovenskog prostora, a naro~ito navodno podudaranje armijskih i
republi~kih administrativnih granica, {to je, po njemu, imalo “vrlo
jasan cilj - da definitivno razbiju JNA kao jedinstvenu oru`anu
silu savezne dr`ave i ve} u njenim okvirima prakti~no stvore vojske
republi~kih, odnosno pokrajinskih dr`ava”.75 Njegova nekorektnost
nije samo u tome {to jednom strategijskom i vojnostru~nom rje{enju
pripisuje neprimjerene politi~ke kvalifikacije, ve} i u tome {to neta~no
interpretira i navodi neke zna~ajne materijalne ~injenice. Kadijevi}u
je bilo dobro poznato da se u tra`enju najcjelishodnijeg rje{enja za vojno-
-teritorijalnu podjelu jugoslovenskog prostora, odnosno pri odre|ivanju
armijskih granica, moralo polaziti od slo`enog kriterija, pri ~emu su
operativno-strategijski zahtjevi i potrebe odlu~uju}i. Povr{na analiza
zona odgovornosti (armijskih granica) pokazuje da su se, pri njihovom
utvr|ivanju, pored operativno-strategijskih, morali uva`avati i drugi

72 Isto, str. 29. Vojno rukovodstvo je poslije Titove smrti doktrinu kombinovanog
frontalno-partizanskog rata i, s tim u vezi, odgovaraju}u strukturu oru`anih snaga,
proglasilo zabludom i svjesnom prevarom. Time je izvr{ena radikalna revizija strategije
zemlje, posebno Titove zamisli o odbrani (D`. [arac, SUROVA STRATEGIJA NASILJA,
u: F. Ademovi}, nav. dj., str. 121).
73 V. Kadijevi}, nav. dj., str. 73; I. Radakovi}, nav. dj., str. 29-30.
74 I. Radakovi}, nav. dj., str. 29-30.
75 V. Kadijevi}, nav. dj., str. 76; I. Radakovi}, nav. dj., str. 30.

46
~inioci (geografske karakteristike, politi~ko-administrativna podjela,
ekonomski i demografski potencijali, tradicija i dr.), {to je bilo o~igledno
po konkretnim rje{enjima koja su bila na snazi prije ukidanja armija.76
Nije ta~no da su komandanti armijskih oblasti i korpusa, koji su
pokrivali teritoriju jedne republike, po pravilu bili starje{ine iz te republike,
iako je ta pojava u ranijem periodu bila dosta karakteristi~na. To se
vidi iz ~injenice da prije, a posebno neposredno pred izvo|enje agresije
na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, nijedan komandant oblasti nije
bio iz republike ~iju je teritoriju pokrivala “njegova” armija ili su mnogi
zamijenjeni zbog navodnog nepovjerenja. Posljednji komandant 9.
(ljubljanske) armije bio je Srbin (Svetozar Vi{nji}), 5. (zagreba~ke)
vojne oblasti @ivota Avramovi} (Srbin, a prije njega Konrad Kol{ek —
Slovenac), 7. (sarajevske) armije Hrvat (Anton Luke`i}, prije
rasformiranja, odnosno Milutin Kukanjac - Srbin, nakon ponovnog
formiranja). Komandant 3. (skopske) oblasti bio je @ivota Avramovi}.
Komandant 1. (beogradske) oblasti bio je Makedonac (Aleksandar
Spirkovski), komandant Vojno-pomorske oblasti Srbin (Mile Kandi}),
a komandant ratnog vazduhoplovstva i PVO Hrvat (Zvonko Jurjevi}).77
Ozna~avaju}i koncepciju ONO i organizaciju Oru`anih snaga
SFRJ me|u uzrocima raspada SFRJ, Kadijevi} je Teritorijalnu
odbranu nazvao podvalom, u kojoj je vidio i neprijatelja, jer se iz nje,
po njemu, formiraju “vojske republi~kih i pokrajinskih dr`ava”.
U intervjuu zagreba~kom nedeljniku ”Danas” decembra 1990, koga je
6. decembra prenijela i ”Narodna armija”, on je izjavio: ”Teritorijalna
odbrana, takva kakva je stvorena krajem {ezdesetih i po~etkom
sedamdesetih godina, objektivno je velika podvala” koja se, nakon
sloma politi~kog koncepta u kome je izgra|ena, pokazala ”kao baza i
okosnica republi~kih armija”.78

76 I. Radakovi}, nav. dj., str. 30.


77 Isto.
78 Narodna armija, br. 2682, Beograd, 6. decembar 1990, str. 9; I. Radakovi}, nav.
dj., str. 28; I. Dolni~ar, nav. dj., str. 269; I. Radakovi}, KADIJEVI] SKRIVA ISTINU,
u: F. Ademovi}, nav. dj., str. 215; M. [pegelj, SJE]ANJA VOJNIKA, str. 190; D.
Marijan, JUGOSLOVENSKA NARODNA ARMIJA..., str. 295; V. Kadijevi}, nav.
dj., str. 73 i 76; R. Dizdarevi}, IZDAJA VOJNOG VRHA, str. 51; Isti, OD SMRTI
TITA DO SMRTI JUGOSLAVIJE, str. 412. To je, po D. Marijanu, bio napad na
Brozovu “ostav{inu, onu istu ~ijim se ~uvarom JNA predstavljala u javnosti”.

47
Poslije kritike koncepcije ONO i nekih, po Kadijevi}u,
neprimjerenih rje{enja u organizaciji, sistemu rukovo|enja i
komandovanja, kadrovskoj politici i finansiranju, savezni sekretar za
narodnu odbranu i na~elnik ilegalnog [taba Vrhovne komande
elaborirao je mjere koje je preduzelo najvi{e vojno rukovodstvo, a
kojima je, kako ka`e, “trebalo ubla`iti negativno razaraju}e
dejstvo koncepta oru`anih snaga sadr`anog u Ustavu”.79
Vojno rukovodstvo je nastojalo da u dono{enju i provo|enju
planiranih mjera zaobi|e i izigra va`e}e ustavne i druge zakonske
odredbe, odnosno, kako to, ironi~no navodi Kadijevi}, “da se
odgovaraju}im stru~nim rje{enjima dosko~i i maksimalno
neutrali{u ona rje{enja koja su proizilazila iz postoje}eg ustavnog
koncepta”.80 Cilj odluka koje je “inicirala JNA iz oblasti organizacije
oru`anih snaga, komandovanja i rukovo|enja” je bio “da se
ubla`e negativne posljedice ustavnih rje{enja u ovoj oblasti”.81 Te
su mjere i odluke, uglavnom, posmatrane sa politi~kog i vojno-
stru~nog aspekta, bile ishitrene, kontraverzne i kontraproduktivne,
posebno u slo`enoj unutra{njoj politi~koj situaciji.82

Kadijevi} do tada, pi{e general Radakovi}, nije tako mislio. U odgovoru na


pitanje za{to je on tada i kasnije smatrao da je TO podvala, Radakovi} navodi da se
Kadijevi} za takav stav mo`da opredijelio “i naknadno, iz pragmati~nih razloga, u
vrijeme kada su na izborima u nekim republikama pobijedili protivnici politi~kog
vrha Srbije i armijskog vrha, a koji su na osnovu Ustava i politi~ke pozicije dobili
najve}i dio snaga svoje Teritorijalne odbrane i kada se armijski i dio
jugoslovenskog vrha svrstao iza aktuelne politike Srbije i bio li{en koncepcije i tog
dijela oru`anih snaga (u Sloveniji, Hrvatskoj i dijelom u Bosni i Hercegovini)” —
I. Radakovi}, nav. dj., str. 215-216.
79 V. Kadijevi}, nav. dj., str. 77; I. Radakovi}, nav. dj., str. 31-32.
80 Isto.
81 V. Kadijevi}, nav. dj., str. 100.
82 I. Radakovi}, nav. dj., str. 31. Nastojanje vojnog rukovodstva da republikama
oduzme pravo na rukovo|enje Teritorijalnom odbranom (i pot~ini je JNA) admiral Mamula
“stru~no” obja{njava na sljede}i na~in: “U republikama nije bilo spremnosti da se
odreknu svoje vojske. Upravo se to smatralo velikim dostignu}em nacionalne —
dr`avne suverenosti republika. Tra`ilo se da TO bude naoru`ana kao i JNA,
modernom i te{kom ratnom tehnikom. TO je brojno bila ve}a od ratne JNA. Bili smo
ve} stigli do rasprave da li u TO organizirati divizijske i korpusne sastave. Dakle, do

48
Vojno rukovodstvo je tvrdilo da je neophodno uvesti strategijske
nivoe komandovanja i rukovo|enja, odnosno komandne instance na
nivou voji{ta.83 U tom su cilju i izlo`ili pravce mogu}ih rje{enja. Na
tom je zadatku General{tab radio vi{e od dvije godine.83a Kona~ne
odluke su donesene po~etkom 1987, {to zna~i prije Osme sjednice CK
SK Srbije. Vojnom rukovodstvu je trebalo vi{e od godinu dana da

potpuno dviju uporednih vojski. Nama su se postavljala oba aspekta — politi~ki i vojni
— komandovanja i rukovo|enja oru`anim snagama.... Na~elna pot~injenost TO
Vrhovnoj komandi nije ni{ta zna~ila, najmanje je osiguravala jedinstveno
komandovanje svim oru`anim snagama zemlje. Na strategijskom i operativnom
nivou organizirala se suradnja i sadejstvo, a na takti~kom nivou — pot~injavanje
teritorijalnih jedinica, ako dejstvuju u zoni odgovornosti takti~kih sastava JNA.
[tabovi TO ni tada se nisu pot~injavali komandama JNA. Da su an|eli, komandati
dviju uporednih struktura vojski na istom prostoru, ne bi mogli benevolentno,
pravovremeno i uspje{no organizirati suradnju u ratnim uvjetima kod stalnih
promjena borbene situacije, popu{tati jedan drugome i prepu{tati komandovanje.
Uza sve to, zakonom o ONO i strategijom oru`ane borbe koje je usvojila Skup{tina
odnosno Predsjedni{tvo SFRJ bilo je predvi|eno da snagama na privremeno
zauzetom teritoriju (PZT), a to je u radikalnoj ratnoj varijanti mogao biti ve}i dio
dr`ave, komanduju {tabovi TO pot~injeni republikama, a preko ovih Vrhovnoj
komandi — Predsjedni{tvu” (B. Mamula, nav. dj., str. 32).
83 B. Mamula, nav. dj., str. 64. Voji{ta su se, po Mamuli, “vrlo lako uo~avala,
kako u geostratetigijskom pogledu, tako i po grupiranju snaga jednog i drugog
bloka na pravcima koji su vodili u na{u zemlju ili preko na{e zemlje k dubljim
ciljevima na evropskom, sredozemnom i blisko-isto~nom rati{tu” (Isto). Imaju}i u
vidu ~injenicu da to nije tako, o~igledno admiral poku{ava prikriti da se priklonio
jednom (Var{avskom paktu) bloku.
83a Isto; D. Marijan, nav. dj., str. 293-294. Planovi za reorganizaciju komandovanja
u OS SFRJ su, po Mamuli, “dugo razra|ivani” (”to je trajalo tri-~etiri godine”) —
Intervju Branka Mamule, Slobodna Bosna, Sarajevo, br. 186, 8. juni 2000, str. 23.
U rasprave o prijedlogu nove organizacije JNA, koju je predlo`io admiral Branko
Mamula sa svojom ekipom, a protiv koje je bio general Nikola Ljubi~i}, u toku 1986.
uklju~io se i Ivan Stamboli}. On je, na Mamulin prijedlog o reorganizaciji JNA,
razgovarao sa admiralovim kolegijem u General{tabu JNA. Tom je prilikom pa`ljivo
saslu{ao “veoma stru~na i ubedljiva obrazlo`enja”, kao i odgovore na neke njegove
nedoumice u vezi sa Teritorijalnom odbranom i novom organizacijom same Armije.
Nakon toga je Ivan Stamboli} pozvao na sastanak (kod njega) Ljubi~i}a i nekoliko
generala iz Srbije, pri ~emu su mu “uverljivije delovali razlozi i prednosti
reorganizacije” JNA (I. Stamboli}, nav. dj., str. 168).

49
uvjeri Predsjedni{tvo SFRJ, predsjedni{tva republika i pokrajina,
rukovodstvo CK SKJ — posebno Popitovu komisiju za op{tenarodnu
odbranu, Vojni savjet i Savjet narodne odbrane, penzionisane generale
s va`nih ratnih i poslijeratnih funkcija da im pomognu “da se razjasne
i prihvate nove strukture R i K /rukovo|enje i komandovanje —
prim. S. ^./ i reorganizacije oru`anih snaga (korpusne i brigadne
organizacije umjesto divizijske)”, te i u drugim “va`nim poslovima”
koji su bili pred njima.84
Program promjena u strukturi rukovo|enja i komandovanja
Oru`anim snagama SFRJ pripreman je i razmatran du`e (po~eo je
1982.), pri ~emu su ispoljene ozbiljne razlike85 i na sve strane
izra`avana otvorena sumnja u “prave” namjere i ciljeve vojnog

84 Isto. Odluka o reorganizaciji komandovanja u Oru`anim snagama SFRJ, po


Mamuli, je donesena “uz saglasnot ve}ine, {to govori da je jo{ po~etkom 1987. g,
ve}ina bila opredijeljena za o~uvanje Jugoslavije, zajedni~ke domovine. Ve}
krajem 1987. g. takvu odluku ne bi vi{e bilo mogu}e ishoditi” (B. Mamula, nav. dj.,
str. 67-68).
85 R. Dizdarevi}, OD SMRTI TITA DO SMRTI JUGOSLAVIJE, str. 400;
Intervju Branka Mamule, Slobodna Bosna, Sarajevo, br. 186, 8. juni 2000, str. 23; I.
Dolni~ar, nav. dj., str. 269; V. Kadijevi}, nav. dj., str. 78; I. Radakovi}, nav. dj., str. 4-5.
O tome su generala Radakovi}a konsultovali (i poslije njegovog penzionisanja) ~lanovi
tada{njeg Predsjedni{tva SFRJ (Nikola Ljubi~i}, Raif Dizdarevi}, Veselin \uranovi},
Josip Vrhovec i Stane Dolanc), i to na njihovu inicijativu. Lazaru Mojsovu su, tako|e,
njegova gledanja bila poznata i posebno izlo`ena u Domu garde, na skupu aktivnih i
dijela penzionisanih generala. Svi su oni jedno vrijeme bili rezervisani, manje ili vi{e
su sumnjali ili ~ak bili protiv predstoje}e reorganizacije oru`anih snaga. Neki od njih
su pojedine prijedloge kvalifikovali i kao ”reviziju koncepcije op{tenarodne
odbrane”, ali su reorganizaciju na kraju odobrili (I. Radakovi}, nav. dj., str. 4-5).
General Radakovi} je bio protiv takve reorganizacije Oru`anih snaga i, s tim u
vezi, protiv ukidanja armija i divizija, a za manje i jeftinije oru`ane snage — JNA i TO
(Isto).
Tako stanovi{te je zastupao i general Stane Poto~ar. On je o reorganizaciji
oru`anih snaga SFRJ, posebno o obimu ratne JNA i oru`anih snaga, imao zapa`enu
diskusiju na sastanku vojnog rukovodstva, sa predsjednikom Predsjedni{tva SFRJ i
penzionisanih vojnih starje{ina na visokim vojno-politi~kim du`nostima od 1976. -
1986, odr`anom od 17. - 20. maja 1986. u Domu garde — Top~ider. Sastankom su
rukovodili admiral Branko Mamula, savezni sekretar za narodnu odbranu, i general-
pukovnik Zorko ^anadi, na~elnik General{taba JNA (Isto, str. 219).

50
rukovodstva.86 Protagonista i predlaga~ tih promjena bio je admiral
Mamula, uz podr{ku ve}ine u vojnom rukovodstvu. Protiv toga je bio
Nikola Ljubi~i}, kao i mnogi istaknuti vojni rukovodioci, koji su ve}
bili u penziji, te neki aktivni admirali (P. [imi}). Od republika,
Slovenija se `estoko opirala toj koncepciji i bila je jedina koja se
usprotivila ukidanju Ljubljanske armijske oblasti. Me|utim, to nije
nai{lo na podr{ku kod drugih republika. Sve su republike, uz neke
manje primjedbe, disciplinovano prihvatile takvu reorganizaciju oru`anih
snaga.87 Rukovodstvo Bosne i Hercegovine je tu reorganizaciju
prihvatilo, {to je, zaista, bilo ~udno, jer sjedi{te Prve vojne oblasti nije
bilo u Sarajevu, nego u Beogradu, gdje je bila prevelika koncentracija
komandi, jedinica i ustanova JNA.88

86 B. Mamula, nav. dj., str. 59-72. S tim u vezi, Mamula pi{e: “Jugoslovenski
etni~ki problemi su se zgu{njavali, a zemlja prolazila kroz duboku ekonomsku i
dru{tvenu krizu. Nisu nas razumjeli ~ak ni oni, od kojih smo to ponajprije i
ponajvi{e o~ekivali. Pronalazili su se razli~iti motivi da nas zaustave, sve do
pitanja osobne zavisti”. To je Mamula ilustrirao “prepiskom izme|u generala
Nikole Ljubi~i}a ~lana Predsjedni{tva SFRJ, najkompetentnijeg u Predsjedni{tvu
za vojna pitanja i mene, kao ministra odbrane, iz septembra 1986., kada se novo
rje{enje organizacije oru`anih snaga bilo ve} na{lo i obja{njavalo strukturama
vode}ih ljudi u Federaciji i republikama” (Isto, str. 64-65).
87 Isto. S tim u vezi, Raif Dizdarevi} pi{e: “U jednoj raspravi 1988. godine,
Franc Popit je rekao da su svoje protivljenje Slovenci pismeno saop{tili tada{njem
dr`avnom vrhu Jugoslavije. Smatrali su da je ukidanje armijske oblasti u Ljubljani
znak nepovjerenja prema Sloveniji — u svo|enju Ljubljane na nivo sjedi{ta korpusa
nalazili su potvrdu tog svog mi{ljenja. Njihovi prigovori nisu prihva}eni, iako nisu
bili neosnovani. Branko Mamula mi je u jednom razgovoru o razlozima
reorganizacije rekao da je jedan od motiva ukidanja armijskih oblasti bio i taj {to
su im sjedi{ta bila u centrima republika, pa su bile izlo`ene pritiscima i uticajima
rukovodstava republika i njihovim zahtjevima da komandanti armija budu
generali iz tih republika. To mi je u jednom razgovoru doslovno ponovio i Kadijevi}.
Mamula nije krio da im je bilo posebno stalo da ukinu ba{ Ljubljansku armijsku
oblast” (R. Dizdarevi}, OD SMRTI TITA DO SMRTI JUGOSLAVIJE, str. 400).
88 Raif Dizdarevi}, OD SMRTI TITA DO SMRTI JUGOSLAVIJE, str. 401.
Raif Dizdarevi} je tim promjenama bio za~u|en. Pitaju}i Mamulu i kasnije Kadijevi}a
za razloge, dobio je odgovor da je na takvim rje{enjima uporno insistirao Ljubi~i},
kada je odlu~ivano o reorganizaciji. Bio je to, rekli su mu “tada{nji ~elni ljudi
armijskog vrha, ustupak Nikoli Ljubi~i}u, a odluka je bila kona~na i
nepromijenjena jer je dio {iroke reorganizacije koja se ve} realizuje” (Isto).

51
Novom organizacijom rukovo|enja i komandovanja oru`anim
snagama vojno rukovodstvo je htjelo navodno da rije{i “osnovni
problem”, koji je, pored “svih vojno-strategijskih argumenata”,
koji su “relativno uvjerljivi 1982. g. jako oslabili 1985. g. i kasnije”,
bio dru{tveno-politi~ke naravi. Naime, vojno-strategijsko grupisanje
se, navodno u okolnostima ja~anja nacionalizma, “ne bi smjelo
poklapati s republi~kim granicama”. U tom je cilju, vojno rukovodstvo
ve} ranije donijelo “internu odluku da komandanti armija u armijama
~ije su se zone odgovornosti poklapale s granicama republika ne bi
smjeli biti iz odnosnih republika, a oni i komandanti TO republika
— osim u iznimnom slu~aju — ne bi smjeli biti iste nacionalnosti”.
Stoga je novom organizacijom rukovo|enja i komandovanja republi~ke
i pokrajinske {tabove Teritorijalne odbrane trebalo pot~initi komandama
voji{ta.89
Vojno rukovodstvo je, “uz sva popu{tanja vojno-strategijskih
suprotnosti u Evropi i smanjenja opasnosti od vanjskog napada
na zemlju”, ustrajavalo na promjenama u organizaciji i rukovo|enju
Oru`anim snagama SFRJ. Ono je imalo namjeru “stvoriti jedinstvenu
oru`anu silu, ostaju}i pri koncepciji op{tenarodne odbrane”, {to je
navodno bio krajnji cilj njihovog plana. I pored toga {to su ve}ina u JNA
“osje}ali” “potrebu za dobro i {iroko organizovanom teritorijalnom
odbranom i kao vojnom organizacijom i kao pokretom naj{ireg
organiziranja naroda u op}enarodnom odbrambenom ratu”, oni
su “kao stru~ni ljudi” “uo~ili” “ozbiljne slabosti TO kao paralelnog
vojnog sistema i organizacije, s vlastitim sistemom komandovanja
i rukovo|enja, pozadinskim i drugim slu`bama”. Dvije se vojske,
po njima, “na istom rati{tu i u istoj oru`anoj borbi pod dvije
uporedne komande nisu mogle odr`ati”.90
U cilju “racionalizacije” i “modernizacije” oru`anih snaga,91
te navodno postizanja ve}e manevarske sposobnosti i efikasnog

89 Isto, str. 65.


90 Isto, str. 68. To je, po Mamuli, “u politi~kim prilikama u koje smo ulazili s
kraja 80-tih bila neposredna opasnost za o~uvanje zemlje, njezinog ustavnog
poretka, dr`avnog i teritorijalnog integriteta” (Isto). Me|utim, to je u su{tini zna~ilo
otvoreni udar na ustavni koncept odbrane SFRJ.
91 Nova je organizacija, po ocjeni B. Mamule, “otvorila mogu}nosti za
racionalizaciju i modernizaciju oru`anih snaga”. Taj je proces, po njemu, “zapo~eo sa
smanjivanjem veoma brojnih ratnih oru`anih snaga od blizu 2,5 miliona ljudi”. Te

52
rukovo|enja, favorizuju}i organizovanje u korpuse, vojno rukovodstvo
je 1988. iniciralo raspravu i izglasavanje amandmana na Ustav.92 Iste

su snage po~etkom 1987. smanjene za 15%. “U mirnodopskoj JNA predvi|eno je da


se vojni~ki sastav od 230.000 svede na 180.000, {to je bilo smanjenje vi{e od 20%.
Vrijeme slu`enja vojnog roka skra}eno je na godinu dana, a po~elo se i s uvo|enjem
nekoliko hiljada profesionalnih vojnika. Izdaci za izdr`avanje i opremanje vojske
smanjeni su po~etkom ‘80-ih s 5,8% na 4,5% nacionalnog dohotka. Zbog stalnog
godi{njeg pada vrijednosti dinara nekoliko se godina dobivalo manje od 4%.
Nau~no-istra`iva~ki rad u svim podru~jima modernizacije oru`anih snaga visoko je
vrednovan, kadrovski i financijski osiguran. Od oko 2-4% po~etkom ‘80-ih ova su
izdvajanja krajem osamdesetih porasla na 8 do 10% ukupnog vojnog bud`eta.
Osuvremenjen je sistem obuke trupnog sastava, komandi i {tabova. [kolski sistem
se reformirao i prilagodio suvremenim zahtjevima obrazovanja kadrova i
pro{irenim osnovama kadrovske popune. Do{kolovanjem podoficira u oficirskim
{kolama i akademijama kao i dopunskim vojnim obrazovanjem rezervnih oficira i
njihovim prijemom u aktivnu slu`bu nastojali smo popraviti nacionalnu strukturu
starje{inskog sastava koja je bila izrazito nepovoljna za kadar slovenske, hrvatske
i albanske narodnosti” (B. Mamula, nav. dj., str. 68).
Krajem 1987. donesena je odluka o ukidanju vojnih okruga i odsjeka i prijenos
mobilizacijskih poslova na dru{tveno-politi~ke zajednice. Taj proces njihovog ukidanja
po~eo je, po Mamuli, “mnogo ranije i opiti su trajali desetak godina. Savjet
narodne odbrane postavio je zadatak Ministarstvu odbrane da se rije{i
anahronizma vojnih okruga, koje su ukinule skoro sve vojske. U pogor{anim
politi~kim uvjetima u zemlji ~inilo nam se rizi~nim ispu{tati iz ruku poslove
mobilizacije, pa smo odugovla~ili. Prihvatio sam da napravimo ustupak
‘podru{tvljavanja’ mobilizacije kada smo zauzeli stanovi{te, da }e JNA, ukoliko
do|e do eskalacije krize i opasnosti opstanka, preuzeti kontrolu nad zemljom. U
tom slu~aju bilo je svejedno da li mobilizaciju oru`anih snaga sprovode
dru{tveno-politi~ki organi ili vojni okruzi i odsjeci. Me|utim, kada je JNA
odustala od navedenog stava, dolazi do ozbiljnih problema. Slovenija odbija slati
regrute i vojne obveznike. Poku{aj s ponovnim uspostavljanjem vojno-
teritorijalne organizacije u Sloveniji nije uspio” (Isto, str. 68-69).
Ministar odbrane i na~elnik General{taba generali Kadijevi} i Ad`i} uputili su
Mamuli zamjerke, da nije “smio dozvoliti ukidanje vojnih okruga”. Admiral je
prihvatio da se JNA na{la pred ve}im problemima mobilizacije nego da su postojali vojni
okruzi i odsjeci, ali nije vjerovao “da bi se s mobilizacijom u Sloveniji i drugim
republikama uspjelo, uz sve vojno-teritorijalne organe”. Problem je, po njemu, bio
politi~kog, a ne vojno-administrativnog karaktera. “Otvarali su se mnogi novi problemi
osuvremenjivanja oru`anih snaga i aktualizirali davno poznati” (Isto, str. 69).
92 M. [pegelj, PRVA FAZA RATA..., str. 41-47; Isti, SJE]ANJA VOJNIKA,
str. 150; S. Biserko, nav. dj., str. 219; I. Radakovi}, nav. dj., str. 36-37; Intervju Branka
Mamule, Slobodna Bosna, Sarajevo, 8. juni 2000, str. 23.

53
je godine proturena i usvojena izmjena Zakona o op{tenarodnoj
odbrani.93 Su{tina tih promjena, ~iji je protagonista i predlaga~ bio
admiral Mamula, je bila u uklanjanju dvokomponentnog sistema
oru`anih snaga (JNA i TO), utvr|enog Ustavom iz 1974, u cilju
obezvrije|ivanja i poni{tavanja koncepcije ONO i pod svoju kontrolu
stavljanje svih vojnih efektiva u zemlji, u sklopu strategije fakti~kog
preuzimanja vlasti, odnosno uspostavljanju politi~ke kontrole nad
njom. Bitan uslov za to je bilo oduzimanje republikama prava na
rukovo|enju Teritorijalnom odbranom.94
Odluke su donesene uz mnogo vje{tih lobiranja vojnog
rukovodstva, jer “tada ve} ni{ta nije prolazilo bez pripremljene
podr{ke”.95 Tim su promjenama ukinute armije (armijske oblasti)
kopnene vojske, ~ija su sjedi{ta bila u republi~kim centrima (osim
Crne Gore) i ve}ina divizija,96 te formirane vojne oblasti, pri ~emu su
na rati{tu SFRJ od {est armija uspostavljena ~etiri voji{ta (tri kopnenih
snaga i jedno pomorsko). To su :

Ustavne promjene 1988. nisu zadovoljile JNA, koja je sebe do`ivljavala kao
jedinu instituciju ili snagu koja dr`i Jugoslaviju na okupu, jer bitni amandmani za
ja~anje federalne dr`ave nisu prihva}eni. Novim ustavom bile bi ukinute autonomije
Vojvodini i Kosovu, kako su bile definisane Ustavom iz 1974. (S. Biserko, nav. dj.,
str. 219).
93 Isto. JNA je, na inicijativu Branka Mamule, “uz oprez i najrazli~itija
lobiranja” vojnog rukovodstva, nametnula potrebu o izmjeni Zakona o narodnoj
odbrani SFRJ, {to je poslije dvije godine prihva}eno (Isto).
Mamula je, na otpor Predsjedni{tva SFRJ za izmjenu Zakona o narodnoj odbrani
SFRJ, reagovao na sljede}i na~in: “Ovo nam je bila dobra pouka da svaka kasnija
preispitivanja koncepta, strategije i planova odbrane moraju ostati interna.
Njihovu verifikaciju u Predsjedni{tvu morali smo tra`iti uz oprez i zajedni~ka
lobiranja” (B. Mamula, nav. dj., str. 51; S. Biserko, nav. dj., str. 219). To je
istovremeno, po ocjeni S. Biserka, ukazivalo i na stepen osamostaljivanja JNA (S.
Biserko, nav. dj., str. 219).
94 Isto.
95 B. Mamula, nav. dj., str. 64.
96 M. [pegelj, PRVA FAZA RATA..., str. 41-47; Isti, SJE]ANJA VOJNIKA,
str. 91; R. Dizdarevi}, IZDAJA VOJNOG VRHA, str. 148; I. Radakovi}, nav. dj., str.
36; S. Biserko, nav. dj., str. 219; B. Mamula, nav. dj., str. 48.

54
- Sjeverozapadno, sa sjedi{tem u Zagrebu — Peta vojna oblast;
- Jadransko-pomorsko, sa komandom u Splitu — Vojnopomorska
oblast;
- Centralno, sa sjedi{tem u Beogradu — Prva vojna oblast;

Admiral Mamula za reorganizaciju komandovanja u Oru`anim snagama SFRJ


navodi dva neubjedljiva razloga: strategijske i politi~ke prirode. Strategijski su, po
njemu, “proistekli iz o~ekivane agresije na zemlju, ako do nje do|e”, u cilju
“suprostavljanja napadu velikih grupacija po dubini”. Stoga je vojno rukovodstvo
smatralo “da treba biv{u beogradsku armiju i sarajevsku armiju vezati pod jednu
komandu voji{ta, koja bi u miru imala komandno mjesto u Beogradu, a u ratu u
Bosni, na jednom od komandnih mjesta koja su za tu armiju izgra|ivana”
(Slobodna Bosna, Sarajevo, br. 186, 8. juni 2000, str. 23, Intervju Branka Mamule). Te
je razloge Mamula obrazlo`io na sljede}i na~in: “Unutar i jednog i drugog bloka
dogodile su se promjene u na~inu grupisanja snaga i doktrini oru`ane borbe koju
su oni mogli da nametnu. Tehnologije su mu davale mogu}nosti da borbena
dejstva vode na mnogo sofisticiraniji, br`i, obuhvatniji na~in. Recimo u grupaciji
sa sjevera, s podru~ja Ma|arske, mogla se izvesti prva operacija koja bi zahvatila
~ak i Sarajevo. Dakle, to je duboki domet snaga, vazdu{no-desantnih i vazdu{no-
juri{nih, brzi prodori armijskih grupacija, novog prenosa takti~kih jedinica,
desanata, koji su se u jednom skoku mogli pojaviti u dubini do 100 kilometara, da
bi u drugom pre{le prepreke kao {to je Sava i dohvatili se {irokog desantskog
prostora kao {to je prostor Sarajeva. To je tra`ilo odgovaraju}e na{e grupisanje,
koje nije moglo biti vi{e plitko. Da bi se sav taj prostor vezao pod jednu komandu
koja mo`e na tom prostoru uspje{no voditi odbrana, trebalo je taj prostor uvezati
pod istu komandu, po~ev od onih u grani~nom pojasu, do svih snaga po dubini.
To je bio osnovni razlog. Stvar je suvi{e stru~na i vrlo je slo`eno pitanje. Sama
~injenica da smo radili nekoliko godina na tome govori koliko je slo`eno. Ipak bih
sveo odgovor da je razlog strategijskog grupisanja mogu}nost suprostavljanja
napadu velikih grupacija po dubini” (Isto).
Drugi razlog za pomenutu reorganizaciju je, po Mamuli, bio “u politi~ko-
dru{tvenom smislu, ~ija je osnova bila potpuno suprotna zamisao — da se nijedan
nacionalizam ne mo`e osloniti na Armiju” (Isto).
Admiral Branko Mamula je Raifu Dizdarevi}u u jednom razgovoru o razlozima
ukidanja armijskih oblasti naveo i taj {to su im sjedi{ta bila u centrima republika, gdje
su bila izlo`ena pritiscima i uticajima rukovodstava republika i njihovim zahtjevima da
komandanti armija budu generali iz tih republika. To je Dizdarevi}u doslovno ponovio
i general Kadijevi}. Pri tome admiral Mamula nije krio da im je posebno stalo da ukinu
upravo Ljubljansku armijsku oblast (R. Dizdarevi}, nav. dj., str. 149).

55
- Jugoisto~no, sa sjedi{tem u Skoplju — Tre}a vojna oblast.97
Sjeverozapadno vojište, ~ija je Komanda otpo~ela s radom u
Zagrebu 25. decermbra 1988, formirano je spajanjem 5. (zagreba~ke)
i 9. (ljubljanske) armije i obuhvatalo je Sloveniju, sjeverozapadnu
Hrvatsku, dio Istre s Gorskim kotarom, Liku, Kordun i Baniju, te
Prekounje iz Bosne i Hercegovine. Na tom su prostoru 1988.
formirana ~etiri korpusa. U Sloveniji su, ukidanjem 9. armije,
formirana dva korpusa: 14. sa sjedištem u Ljubljani i 31. u Mariboru.
Sjeverni dio Istre i Hrvatskog primorja bilo je podru~je 13. korpusa,
sa sjedištem u Rijeci. Sjeverozapadna Hrvatska je bila podru~je 32.
korpusa, sa sjedištem u Vara`dinu. Ve}i dio Korduna bilo je podru~je
6. proleterske pješadijske divizije, sa sjedištem u Karlovcu. Zagreb s
okolinom ~inio je posebnu Komandu odbrane grada Zagreba.
Vazduhoplovnu podršku 5. vojnoj oblasti pru`ao je 5. korpus Ratnog
vazduhoplovstva i protivvazdušne odbrane, sa sjedištem u Zagrebu.
Ostali ve}i dio teritorije Hrvatske bio je podijeljen izme|u 1. vojne
oblasti i Vojnopomorske oblasti. Prva vojna oblast sa sjedištem u
Beogradu imala je u nadle`nosti Slavoniju, preko 17. korpusa koji
je imao sjedište u Tuzli.98
Vojnopomorska oblast sa sjedištem u Splitu uglavnom je
zadr`ala postoje}u organizaciju, flotu i tri vojnopomorska sektora, dok

97 M. [pegelj, PRVA FAZA RATA…, str. 47; R. Dizdarevi}, nav. dj., str. 148; S.
Poto~ar, UROTA GENERAL[TABA PROTIV NARODA, u: F. Ademovi}, nav. dj.,
str. 105; I. Radakovi}, nav. dj., str. 36-37.
Tako su, umjesto armija i divizija, konstituisani korpusi (17) i druk~ije zacrtana
armijska podru~ja.
Na promjeni Zakona o narodnoj odbrani SFRJ i ukidanju armija naro~ito je bio
anga`ovan general-pukovnik Milan Daljevi}. Zastupao je tezu da se “armije u
republi~kim centrima moraju ukinuti i zbog toga da se ne bi slizale s tamo{njim
vo|stvima”, ~ime je, po [pegelju, “otkrio tajnu rasprava koje su se vodile u vojnom
vrhu”. I general Kadijevi} potvr|uje kako je vojno rukovodstvo u toj reorganizaciji
komandovanja i ustrojstva strategijskih i operativno-strategijskih grupacija JNA i TO,
koja je izvr{ena 1987.-1988, “bitnim” uspjehom smatrao ~injenicu da je teritorijalna
podjela novih voji{ta “potpuno zanemarivala administrativne granice republika i
pokrajina” (M. [pegelj, nav. dj., str. 44; V. Kadijevi}, nav. dj., str. 77).
98 I. Radakovi}, nav. dj., str. 36-37, 59 i 76; D. Marijan, nav. dj., str. 293-294.

56
je novina bilo uklju~enja u nju novoformiranog 9. korpusa.
Vojnopomorska oblast je bila nadle`na za jadransku obalu i dio
sjeverne Dalmacije i dio Bosne i Hercegovine. Sjeverna Dalmacija
~inila je zonu 9. korpusa sa sjedištem u Kninu, 5. vojnopomorski
sektor sa sjedištem u Puli bio je nadle`an za sjeverni dio jadranske
obale, 8. sa sjedištem u Šibeniku za srednji i 9. sa sjedištem u
Kumboru u Boki kotorskoj za ju`ni dio jadranske obale”.99
Centralno voji{te je formirano spajanjem Prve (Beograd) i
Sedme (Sarajevo) armije, ~ije su snage stavljene pod komandu voji{ta,
sa sjedi{tem u Beogradu. Zapadna granica voji{ta je bila: Našice,
Slavonski Brod, Sava - Una i bosansko-hrvatska granica od Bosanskog
Grahova do Crne Gore. Tako je voji{te dr`alo najve}i dio Srbije, cijelu
Bosnu i Hercegovinu (bez Ljute Krajine, odnosno Prekounja, i op{tina
Neum i Trebinje) i Slavoniju.100
Jugoisto~no voji{te ukinulo je Drugu (Ni{) i Tre}u (Skoplje)
armiju, te samostalni korpus u Podgorici, i “pokrivalo” prostor
Makedonije, dio ju`ne Srbije, Kosovo i Crnu Goru.101
Teritorijalna podjela novih voji{ta potpuno je zanemarila granice
republika i pokrajina i odgovarala je projektovanim granicama Velike
Srbije. To se najbolje moglo vidjeti na primjeru Centralnog i
Jugoisto~nog voji{ta, koja su obuhvatala Srbiju, Makedoniju, Kosovo,
Crnu Goru, cijelu Bosnu i Hercegovinu i isto~nu i zapadnu Slavoniju.
Pored toga, u Kninu je, pod izgovorom operativno-strategijskih
razloga, formiran 9. korpus (Kninski korpus), koji je ~inio najja~u snagu
kopnene vojske Jadransko-pomorskog voji{ta i pribli`no pokrivao
“srpske krajine” u Hrvatskoj i dijelom u Bosni i Hercegovini. Zapadne
granice tog voji{ta i Kninskog korpusa su bile pribli`no jednake granicama
zami{ljene Velike Srbije: Karlobag — Ogulin — Karlovac — Virovitica.102

99 Isto.
100 I. Radakovi}, nav. dj., str. 36-37. S tim u vezi, general Radakovi} pi{e:
“Koliko je to imalo veze sa novom organizacijom Jugoslavije — u najmanju ruku
je indikativno” (Isto).
101 Isto.
102 M. [pegelj, nav. dj., str. 44-45; S. Halilovi}, LUKAVA STRATEGIJA,
Sarajevo 1997, str. 69-70; S. Biserko, nav. dj., str. 219; D. Domazet-Le{o, KAKO JE

57
Republika Bosna i Hercegovina je podijeljena na prostor koji je,
uglavnom, pripao Centralnom voji{tu (Beograd). Podru~je ju`no od

PRIPREMANA AGRESIJA NA HRVATSKU ILI PREOBLIKOVANJE JNA U


SRPSKU IMPERIJALNU SILU, Hrvatski vojnik, kolovoz 1997, str. 10; I.
Radakovi}, nav. dj., str. 36-37.
Tom je reorganizacijom odre|ena zapadna granica Velike Srbije na liniji:
Karlobag — Karlovac - Virovitica. Odre|ivanje te granice na toj liniji pratila je, po
kontra-admiralu Domazetu, nova podru~na podjela na sljede}i na~in :
“1. VO + 3. VO + 2/3 VPO = ‘Velika Srbija’” (D. Domazet, nav. dj., str. 10).
Taj “pseudomatemati~ki izraz u strategijskom smislu” zna~io je, po Domazetu,
“kako Hrvatskoj oteti vode Dunava i dvije tre}ine Jadrana” (Isto).
Slovenija, u kojoj su ostali samo korpusi, se jedino usprotivila ukidanju
Ljubljanske armijske oblasti koja je nosila tradicije 9. slovena~kog korpusa, i 14.
proleterske divizije “Boris Kidri~” i podre|ivanju voji{tu u Zagrebu (u toj reorganizaciji
nisu zadr`ane ni numeracije 7. i 9. slovena~kog korpusa iz NOR-a). Oni su svoje
neslaganje i u pisanoj formi saop{tili Predsjedni{tvu SFRJ. Smatrali su da je ukidanje
Armijske oblasti u Ljubljani znak nepovjerenja prema Sloveniji — svo|enjem Ljubljane
na nivo sjedi{ta korpusa. Me|utim, njihovi prigovori nisu prihva}eni (R. Dizdarevi},
nav. dj., str. 149; S. Poto~ar, nav. dj., str. 105; I. Radakovi}, nav. dj., str. 76).
Predstavnici Slovenije, posebno slovena~ki generali (o tome su raspravljali i sa
Kadijevi}em), su se opirali i odlu~no bili protiv takve reorganizacije, ocjenjuju}i
predstoje}e promjene kao napad na jednakopravnost i samostalnost republika, potpunu
reviziju postoje}e odbrambene koncepcije i podre|ivanje Teritorijalne odbrane
armijskom rukovodstvu. Slovena~ko rukovodstvo i Popit, kao ~lan Predsjedni{tva
Slovenije, se tome neposredno opirao. Tadašnji predsjedavaju}i Predsjedništva SFRJ,
Lazar Mojsov je od Slovenaca tra`io da se slo`e sa uvo|enjem komandi vojišta, a
armijski vrh je, što se ti~e odbrambenih pitanja, po~eo da igra glavnu ulogu i
Predsjedništvo SFRJ je malo-pomalo prestajalo da bude pravi i potpuni komandant
oru`anih snaga Jugoslavije (I. Radakovi}, nav. dj., str. 59 i 67-68).
Tom je reorganizacijom ukinuta i Sarajevska armijska oblast. Za~u|en {to sjedi{te
Prve oblasti nije u Sarajevu, Raif Dizdarevi} je pitao admirala Mamulu, a odvojeno
kasnije i generala Kadijevi}a, za{to je odlu~eno da sjedi{te te oblasti bude u Beogradu,
a ne u Sarajevu. Obojica su mu odgovorili da je na takvom rje{enju uporno insistirao
general Ljubi~i} kada je prihva}ena nova organizacija. S tim u vezi, oni su rekli
Dizdarevi}u da je ta odluka kona~na i nepromjenjiva, jer je navodno dio cjelovitog
rje{enja koje se tada ve} uveliko realizovalo (R. Dizdarevi}, nav. dj., str. 150).
Me|utim, Mamula je u jednom razgovoru od sredine 2000. izjavio: “Smatrali smo da
treba biv{u beogradsku armiju i sarajevsku armiju vezati pod jednu komandu voji{ta,
koja bi u miru imala komandno mjesto u Beogradu, a u ratu u Bosni, na jednom od
komandnih mjesta koja su za tu armiju izgra|ivana” (Intervju Branka Mamule,
Slobodna Bosna, Sarajevo, br. 186, 8. juni 2000, str. 23.).

58
linije Metkovi} — Trebinje (op{tine Neum i Trebinje) pripalo je Vojno
pomorskom voji{tu (Split), a Prekounje Sjeverozapadnom voji{tu
(Zagreb). U okviru tih promjena ukinute su divizije, a formirani korpusi.
Tako je na centralnom dijelu Bosne i Hercegovine formiran 4. korpus
(sarajevski), a sjeverna Bosna i Hercegovina i dio SR Hrvatske (Slavonija
do Po`eške kotline i Baranja) pripali su teritorijalnoj nadle`nosti 5.
korpusa (banjalu~ki) i 17. korpusa (tuzlanski).103
Ukidanje armija i najve}eg broja divizija, kao i formiranje voji{ta
(vojnih oblasti) sa korpusima i druge promjene koje su iz toga
proizilazile, nije provjeravano i u praksi nije do kraja ni provedeno.
Me|utim, te mjere su nametnute i izazvale su od po~etka o{tre reakcije
u relevantnim armijskim krugovima i u nekim republikama. Ni jedna od
mjera iz tog kompleksa nije ocjenjivana kao racionalna, a posebno
primjerena aktuelnoj situaciji u dru{tvu i Oru`anim snagama. Su{tina
brojnih i o{trih primjedbi i zamjerki takvom rje{enju svodila se na
ocjenu da takvo rje{enje o~igledno nije bilo diktirano nekim
operativno-strategijskim potrebama i razlozima, ve}, prvenstveno,
odre|enim politi~kim planovima i ciljevima. Njihovo je provo|enje
trebalo, prije svega, da maksimalno suzi, ako ne i onemogu}i, uticaj
republi~kih dr`avnih i politi~kih rukovodstava na politiku razvoja
Oru`anih snaga SFRJ, koncept organizovanja, pripremanja i upotrebe,
pa i kad je u pitanju TO kao njihova zna~ajna komponenta i integralni
dio, u odnosu na koju su, po Ustavu i drugim propisima, republike imale

Admiral Branko Mamula tvrdi “da to nema nikakve veze sa velikosrpskim


nacionalizmom”. S tim u vezi, on pi{e : “Povezati, recimo, Vojvodinu koja je
vi{enacionalna, isklju~iti Srbiju, osim Beograda i dijela [umadije (ve}i dio Srbije
i Kosova, kao i cijela Makedonija pripadao je drugoj armiji sa sjedi{tem u
Skoplju), dio Hrvatske od Papuka na istok i ~itavu Bosnu u kojoj `ive Srbi, Hrvati
i Muslimani, ta vi{enacionalnost oblasti govori da to nema nikakve veze sa
velikosrpskim nacionalizmom” (Intervju Branka Mamule, Slobodna Bosna,
Sarajevo, br. 186, 8. juni 2000, str. 23). Iako navodi da je program promjena u strukturi
komandovanja po~eo 1982, a “nacionalizam u Srbiji otvorenije 1986...” (Isto), Mamula
izgleda zaboravlja da je on vodio i zavr{avao reorganizaciju rukovo|enja i komandovanja
u Oru`anim snagama SFRJ upravo i u vrijeme kada je na ~elo Velikosrpskog pokreta
ve} bio ustoli~en vo`d Milo{evi}.
103 Z. Suljevi}, VOJNA STRATEGIJA UO^I AGRESIJE NA REPUBLIKU
BOSNU I HERCEGOVINU (rukopis), Ministarstvo odbrane Federacije Bosne i
Hercegovine, Sarajevo 1999, str. 36.

59
zna~ajne ingerencije. I povr{an osvrt na kompleks tih mjera upu}uje na
zaklju~ak da upravo zbog toga {to su bile diktirane prvenstveno
politi~kim ciljevima (militantni hegemonizam) i potrebama te mjere, u
vojno-stru~nom smislu, nisu mogle biti optimalne niti racionalne.104
Nova vojno-teritorijalna podjela (izvr{ena 1988./89.) imala je
ozbiljnih nedostataka i kad su u pitanju veli~ina, granice i druge
karakteristike novoformiranih voji{ta. To se najbolje moglo vidjeti na
primjeru Centralnog voji{ta, ~ije je sjedi{te bilo u Beogradu, a koje je
obuhvatalo najve}i dio teritorije Srbije, gotovo cjelokupnu teritoriju
Bosne i Hercegovine i dio teritorije Hrvatske. Ako se to posmatra sa
operativno-strategijskog (kao prioritetnog) stanovi{ta, zaista je te{ko
prona}i racionalne razloge za njegovo prihvatanje, posebno ako su se
imala u vidu ranija rje{enja koja su se odnosila na ure|enje teritorije,
komandovanje, saradnju sa organima vlasti i dr. Ukidanje armija, kao
najvi{ih operativno-strategijskih grupacija kopnene vojske, bilo je
problemati~no i neracionalno rje{enje, ne samo zbog nekih tradicionalnih
i historijskih razloga (armije su postojale u srpskoj vojsci, u vojsci
Kraljevine Jugoslavije, u NOV i POJ i u JNA u poslijeratnom periodu),
ve} i zato {to su armije, s obzirom na sastav i ja~inu, strategijski raspored
na jugoslovenskom prostoru, karakter i pripremljenost teritorije koju su
pokrivale i druge faktore, bile za jugoslovenske uslove racionalnije i
cjelishodnije organizacijsko i operativno-strategijsko rje{enje.105

104 I. Radakovi}, nav. dj., str. 32.


105 Isto. Veliki je nedostatak bio {to su Slovenija i Bosna i Hercegovina ostale
bez operativno-strategijskih komandi armija. Vojnom rukovodstvu je, posebno Mamuli
i Kadijevi}u, tvrdi general Poto~ar, bilo najvi{e stalo da ukine IX (Ljubljansku) armiju.
U centru Jugoslavije — Sarajevu je, u svim varijantama organizacije komandovanja,
trebalo imati komandu armije. U centralnom dijelu zemlje nu`no je bilo postojanje
jakih snaga i jake komande, iz vi{e razloga, a posebno {to je centralne dijelove
Jugoslavije trebalo najupornije braniti, a gdje bi se na teritoriji Bosne i Hercegovine
mogli na}i i dijelovi drugih armija (I. Radakovi}, nav. dj., str. 218-220).
Ta i druga upozorenja koja su iznosili generali Stane Poto~ar, Mirkovi}, Atanasovski,
[pegelj, Luke`i}, Pozderac, Jerki~ i Petri~, zatim komandanti armija i republi~kih
{tabova TO praksa poslije 1987. nije uva`ila (Isto).
Po koncepciji vo|enja op{tenarodnog odbrambenog rata bolje su rje{enje
komande armija nego komande voji{ta, preko kojih se postizalo jedinstvo oru`ane
borbe, naro~ito u po~etnom periodu rata, a da se u toku daljih dejstava, u slu~aju
prelaska na kombinovani oblik oru`ane borbe, ostane kod dotada{njih sistemskih,
pravnih i teorijskih rje{enja, to jest da komande armija objedinjavaju sva borbena

60
Komande voji{ta su, u toj reorganizaciji, po komandnoj liniji
pot~injene direktno — saveznom sekretaru za narodnu odbranu, odnosno
njegovom General{tabu. [tabovi Teritorijalne odbrane republika i
pokrajina su u operativnom pogledu pot~injeni komandama voji{ta,
umjesto Vrhovnoj komandi (Predsjedni{tvu SFRJ), a {tabovi zona
Teritorijalne odbrane komandama korpusa JNA, {to je su{tina
reorganizacije o podre|ivanju Teritorijalne odbrane vojnom vrhu, odnosno
JNA. Izmijenjen je i dotada{nji stav da snagama na privremeno
zauzetim teritorijama obavezno komanduju {tabovi Teritorijalne
odbrane, jer je navodno bio u suprotnosti “s bitnim principom nove
organizacije komandovanja da komande voji{ta komanduju svim
snagama na voji{tu, bez obzira da li su ga dijelom (~ak i ve}im
dijelom) zaposjele agresorske snage”. Tako su republikama oduzeta
ustavna prava u ingerenciji i nadle`nostima prema Teritorijalnoj
odbrani (pravo na rukovo|enje Teritorijalnom odbranom). To je
zna~ilo isklju~ivanje republi~kih rukovodstava iz sistema rukovo|enja
i komandovanja oru`anim snagama i oru`anom borbom.106 Time je

dejstva u zahvatu tzv. fronta, a republi~ki {tabovi Teritorijalne odbrane na privremeno


zauzetoj teritoriji. Vrhovna komanda bi te dvije cjeline koordinirala i usmjeravala (I.
Radakovi}, nav. dj., str. 217).
106 M. [pegelj, nav. dj., str. 45; S. Poto~ar, nav. dj., str. 105; V. Kadijevi}, nav. dj., str.
77; B. Mamula, nav. dj., str. 61-65; I. Dolni~ar, nav. dj., str. 269; D. Marijan, nav. dj., str. 291.
Odluka o pretpo~injavanju {tabova Teritorijalne odbrane republika novoformiranim
komandama vojnih oblasti — voji{tima, a {tabova zona TO komandama korpusa je, po
generalu Radakovi}u, “jedan segment globalnog rje{enja reorganizacije komandovanja
na operativno-strategijskom nivou”, ~ime su isklju~ena republi~ka i pokrajinska
rukovodstva iz politike razvoja, pripreme i materijalno-tehni~kog obezbje|enja oru`anih
snaga. O~igledno da su u pitanju bili, prije svega, razlozi politi~ke prirode, a ne neke
urgentne operativno-strategijske potrebe. To se moglo vidjeti i iz ~injenice da je problem
objedinjavanja snaga na odre|enom voji{tu, njihova upotreba i komandovanje ve} bio na
korektan na~in razrije{en (osamdesetih godina) i stoga nije bilo nikakve potrebe da se
takva odluka donosi (I. Radakovi}, nav. dj., str. 32-33).
Bosna i Hercegovina se, imaju}i najbrojniju, najja~u i najorganizovaniju
Teritorijalnu odbranu u SFRJ, takvim te`njama suprostavljala — politi~ko i dr`avno
rukovodstvo je bilo jedinstveno u tom stavu. U tim je razgovorima, u svojstvu
predsjednika Predsjedni{tva i Savjeta za op{tenarodnu odbranu Republike Bosne i
Hercegovine, u~estvovao i Raif Dizdarevi}. S tim u vezi, on tvrdi da su se podre|ivanju
Teritorijalne odbrane Armiji suprostavljale i druge republike. Svi su, po njemu,
“istrajavali na /ustavnom — prim. S. ^./ rje{enju da odgovornost za izgradnju i

61
potpuno razbijen ustavni koncept odbrane SFRJ i naru{en sistem
rukovo|enja i komandovanja oru`anim snagama, u ~emu je ~itava
prevara, a {to je bilo u skladu sa Kadijevi}evom tvrdnjom o
Teritorijalnoj odbrani “kao velikoj podvali”.107
Ta je koncepcijski krajnje unitaristi~ka reorganizacija izazvala
veliko nezadovoljstvo u republikama. Najviše otpora toj su reorganizaciji
pru`ale Slovenija (koja je i{la “pod” Zagreb) i Bosna i Hercegovina
(koja je i{la “pod” Beograd), ~ije su autonomije podre|ene drugim
republikama (Slovenija i Hrvatska su, po Mamuli, “izgubile komande
armija”). Velike prigovore iskazali su Kosovo i Crna Gora, koji su
pot~injeni Skoplju. Crna Gora nije imala armiju, ali je samostalni
korpus u Titogradu bio u sli~nom statusu. Njegovo pot~injavanje
komandi voji{ta u Skoplju, a ne u Beogradu, nai{lo je na otpor.108
Stavljanje {tabova Teritorijalne odbrane republika i pokrajina i
zonskih {tabova (ne samo u operativnom pogledu) pod komande
voji{ta i korpusa bili su glavni razlozi otpora republika. Bitno je naru{en
ustavni polo`aj republika. Nosioci otpora (naro~ito u Sloveniji i Bosni)
su reorganizaciju JNA smatrali revizijom koncepcije opštenarodne

rukovo|enje ovom odbranom imaju republike i pokrajine. Smatrali smo da se


jedinstvo Oru`anih snaga obezbje|uje koordinacijom, a u ratu jedinstvenim
rukovo|enjem” (R. Dizdarevi}, nav. dj., str. 152; S. Poto~ar, nav. dj., str. 110).
107 S. Biserko, nav. dj., str. 219-220; I. Dolni~ar, nav. dj., str. 269. Takva su rje{enja,
po Kadijevi}u, “bar donekle, naru{ila ve} uhodanu kontrolu republika i pokrajina
nad njihovom teritorijalnom odbranom i dosta su umanjila ve} legalizovani njihov
uticaj na JNA. Zato su se Slovenci `estoko opirali takvom rje{enju i to do mjere da
je ono kona~no i donijeto bez njihove saglasnosti” (V. Kadijevi}, nav. dj., str. 78). Ta je
Kadijevi}eva tvrdnja protivrje~na, {to, po Domazetu, “dokazuje u kojoj je mjeri vojni
establi{ment bio samostalan politi~ki ~imbenik i sam svjesno ru{io glavna na~ela JNA
o oru`anoj sili svih naroda i narodnosti i pretvaraju}i se tako planski u imperijalnu
srpsku vojnu silu mnogo prije no {to }e do}i do raspada Jugoslavije” (Isto).
108 I. Radakovi}, nav. dj., str. 36-37 i 67-68; I. Dolni~ar, nav. dj., str. 269; S.
Biserko, nav. dj., str. 219-220; B. Mamula, nav. dj., str. 64. SSNO je, po generalu
Poto~aru, iskoristio ekonomsku i dru{tvenu krizu da bi se u koncepciji op{tenarodne
odbrane vratile neke stvari unazad, devalvirala uloga Teritorijalne odbrane, likvidirao
partizanski e{alon, ukinule armije i divizije i ostavile dvije republike (Slovenija i Bosna
i Hercegovina) bez operativno-strategijskih komandi. Data je prednost avijaciji nad
protiv-vazdu{nom odbranom i prednost krupnim sistemima naoru`anja, te je naru{ena
i tradicija iz NOR-a (I. Radakovi}, nav. dj., str. 220).

62
odbrane u oblasti komandovanja i organizacije jedinica. Reagovanja na
tu reorganizaciju bila su opravdana, jer su mnogi smatrali, uklju~uju}i
veliki broj generala, da ona u su{tini razbija jedinstvo oru`anih snaga
i destabilizuje odnose izme|u saveznog centra i republika.109
U toku 1988, posebno u drugoj polovini godine, vr{ene su
pripreme za potpuni prelazak na nove organizacijsko-formacijske
promjene, sa krupnim personalnim promjenama.110
Vojno rukovodstvo je 1988. preimenovalo General{tab JNA u
General{tab Oru`anih snaga SFRJ, sa ciljem da General{tab postane
{tabno nadre|en svim {tabovima Oru`anih snaga SFRJ, a ne samo
{tabovima JNA, koja je bila samo jedna komponenta Oru`anih snaga
SFRJ. Na taj su na~in {tabovi Teritorijalne odbrane u republikama i
pokrajinama stavljeni u {tabnu pot~injenost novom General{tabu Oru`anih
snaga SFRJ.111 Tom prevarom republike su li{ene svojstva subjekta
odbrane i izgubile pravo da vlastitim sredstvima brane suverenitet.

109 Isto.
110 R. Dizdarevi}, OD SMRTI TITA DO SMRTI JUGOSLAVIJE, str. 400.
Navedene organizacijsko-formacijske promjene stupile su na snagu 1. januara 1989.
Umjesto admirala Branka Mamule, koji je inicirao i vodio te promjene i 15. maja 1988.
oti{ao u penziju, na du`nost saveznog sekretara za narodnu odbranu je, na Mamulin
prijedlog, do{ao njegov zamjenik - general Veljko Kadijevi}, koji je zavr{io te
promjene, a na mjesto zamjenika admiral Stane Brovet (Isto). General Blagoje Ad`i}
je, na prijedlog generala Kadijevi}a maja 1989. izabran za na~elnika General{taba OS
SFRJ (Isto; Isti, IZDAJA VOJNOG VRHA..., str. 147-148).
General armije Veljko Kadijevi}, ro|en je 21. novembra 1925. u Imotskom
(Hrvatska). Tokom slu`be obavljao je niz va`nih rukovodnih funkcija u OS SFRJ. Na
du`nosti saveznog sekretara za narodnu odbranu bio je od 15. maja 1988. - 6. januara
1992, kada je zbog navodnih zdravstvenih problema podnio ostavku na taj polo`aj.
Odlukom “krnjeg” Predsjedni{tva SFRJ od 25. februara 1992. penzionisan je sa velikom
grupom generala JNA. Ni ovi generali se vi{e nisu uklapali u koncept “skra}ene”
Jugoslavije, odnosno Velike Srbije.
Za postavljenje generala Kadijevi}a i Ad`i}a na najvi{e du`nosti u JNA li~no je
Mamula snosio punu odgovornost (B. Mamula, nav. dj., str. 153).
111 M. [pegelj, PRVA FAZA RATA..., str. 42-43; Isti, SJE]ANJA VOJNIKA,
str. 178. Tu je odluku o preimenovanju General{taba JNA u General{tab Oru`anih
snaga SFRJ samovoljno donio admiral Branko Mamula, u svojstvu saveznog sekretara
za narodnu odbranu.

63
Donesena je i sprovedena odluka o rasformiranju TO Kosova
(oko 60.000 ljudi), zato {to je, po Kadijevi}u, bila prete`no sastavljena
navodno od “separatisti~kih snaga”. Nakon toga “po~elo se sa stvaranjem
mnogo manje teritorijalne odbrane Kosova i od jugoslovenski
orijentisanih ljudi” (7.000 ljudi, dok su ostali izbrisani iz spiskova TO).112
Rasformiranje i reorganizaciju TO Kosova, kao jedna od “zna~ajnih”
mjera koju je donijelo najvi{e dr`avno i vojno rukovodstvo, treba
posmatrati u kontekstu politike koja je vo|ena prema toj pokrajini, odnosno
u povezanosti sa drugim mjerama i postupcima koji su proizilazili iz
takve politike, a ne samo kao neko primarno vojno-stru~no rje{enje. I uz
pretpostavku da se TO Kosova u jednoj nepovoljnoj situaciji mogla
koristiti i za me|unacionalne sukobe, na~in na koji je ta odluka provedena,
a posebno obrazlo`enja koja je iznio Kadijevi}, s pravom izazivaju sumnju
u opravdanost njenog ukidanja. Koliko su te sumnje i nedoumice bile
opravdane, vidi se i iz njegovog obrazlo`enja u kome se navodi da se
“nakon njenog rasformiranja po~elo sa stvaranjem mnogo manje
teritorijalne odbrane Kosova i od jugoslovenski orijentisanih ljudi”,113
~ime je i sam na jasan na~in ukazao na pravi smisao i cilj njenog dono{enja.
Kadijevi}u nije smetala TO kao oblik vojne organizacije (koju je
prethodno napadao i osporavao), samo pod uslovom da je sa~injavaju
“jugoslovenski orijentisani ljudi” i da se njena funkcija i djelovanje
uklapaju u jedan, ve} smi{ljen koncept tzv. transformacije postoje}ih
oru`anih snaga i njihove maksimalne politi~ke instrumentalizacije.114

112 Isto; M. [pegelj, PRVA FAZA RATA..., str. 45; S. Biserko, nav. dj., str. 218,
nap. 4; B. Mamula, nav. dj., str. 36 i 41.
Vojno rukovodstvo, na ~elu sa admiralom Mamulom, je rasformiralo TO Kosova,
gdje je, uz vojne obveznike anga`ovane u TO (60.000), bilo jo{ i 250.000 neraspore|enih.
U tom je cilju general Asim Hod`i} (na~elnik Uprave TO u General{tabu) s grupom
starje{ina na Kosovu prou~avao stanje i predlo`io da se TO svede ukupno na 7.000
obveznika, a svi drugi da se bri{u iz spiskova TO (B. Mamula, nav. dj., str. 41).
Kosovo je, po Mamuli, “dovelo u pitanje koncept teritorijalne odbrane u
vi{enacionalnoj zajednici kod me|usobno posva|anih nacionalnih skupina”.
Stoga su krenuli “k prakti~nom rje{avanju problema”, tako {to su Teritorijalnu
odbranu Kosova “doista rasformirali”. Da bi “zadr`ali privid TO Kosova” zadr`ali
su “{tabove i svega nekoliko hiljada provjerenog sastava” (Isto, str. 42).
113 V. Kadijevi}, nav. dj., str. 78; I. Radakovi}, nav. dj., str. 33.
114 I. Radakovi}, nav. dj., str. 33. Kadijevi}ev izraz “jugoslovenski” orijentisani
ljudi general Radakovi} prevodi rije~ju — unitaristi~ki orijentisani ljudi.

64
Pored toga, vojno rukovodstvo je internim planom izvla~enja
vojnih obveznika s Kosova u slu~aju ratne opasnosti rasteretilo
“najzna~ajniji dio jugoisto~nog voji{ta mase ljudi u ~ije pona{anje”
nisu bili sigurni. Pokri}e za taj dio njihovog plana s Kosova imali su
u sli~nom izvla~enju demografskog vi{ka obveznika iz Vojvodine i
Slavonije u dubinu dr`avne teritorije — u Bosnu i Srbiju.115 I to je bio
jedan od bitnih udara na ustavni koncept Oru`anih snaga SFRJ.
Rasformirani su komiteti za op{tenarodnu odbranu i dru{tvenu
samoza{titu, ~ime je, po Kadijevi}u, “otklonjena jedna opasnost
koja je unosila pometnju u rukovo|enju op{tenarodnom odbranom
i komandovanju oru`anim snagama”.116
Rasformiranje armija i uvo|enje korpusa i reorganizacija
komandovanja u Oru`anim snagama SFRJ nije bila nikakva vojno-
strate{ka niti organizacijska potreba, ve} je rije~, uglavnom, o
razlozima politi~ke prirode.117 Cilj je bio da se razbije dotada{nji
ustavni koncept odbrane SFRJ. Sve je stavljeno u funkciju
centralizacije u neutralizaciji i ukidanju Teritorijalne odbrane, {to je
popra}eno i odre|enim kadrovskim rje{enjima. Dominacija srpskog
kadra bila je vi{e nego o~igledna. Najve}i broj klju~nih mjesta, dr`ali

115 B. Mamula, nav. dj., str. 42. Ni ti planovi “nisu pro{li u razgovorima u
Novom Sadu i Zagrebu, me|utim, oni su za nas bili logi~ni i mi smo ih
operacionalizirali”, pi{e admiral Mamula (Isto).
116 V. Kadijevi}, nav. dj., str. 78. Formiranjem komiteta za op{tenarodnu odbranu
i dru{tvnu samoza{titu, u praksi je, po Kadijevi}u, “izvr{en jo{ jedan krupan udar na
jedinstvo komandovanja oru`anim snagama”. To, zaista, nije bilo tako, kao {to
nikako ne stoje ni Kadijevi}eva “naklapanja” o razlozima njihovog formiranja i
komplikacije u sistemu rukovo|enja i komandovanja: “Stvarni motivi njihovog
formiranja su bili da preko njih SKJ preuzme rukovo|enje svim poslovima
odbrane, uklju~uju}i i kontrolu i komandovanje oru`anim snagama. Formalno i
javno obja{njavanje njegovoga formiranja je bilo ne{to sasvim drugo. Zato je
do{lo do velike pometnje u ovoj sferi, do sukoba nadle`nosti sa ostalim
institucijama sistema odbrane i za{tite i daljnjeg komplikovanja, ve} i onako
komplikovanog sistema rukovo|enja i komandovanja, pa time i do pove}anja
stepena njegove nefunkcionalnosti” (Isto, str. 74).
117 S. Biserko, nav. dj., str. 220; R. Dizdarevi}, OD SMRTI TITA DO SMRTI
JUGOSLAVIJE, str. 400-401; S. Poto~ar, nav. dj., str. 213. S tim u vezi Dizdarevi}
pi{e: “..., razlozi reorganizacije nisu bili samo ili isklju~ivo vojnostrate{ki, oni su
bili i politi~ki; sa mogu}im dalekose`nim posljedicama”( Isto).

65
su Srbi, kao {to su: @ivota Avramovi}, Milutin Kukanjac, Mile Kandi},
Nikola Uzelac, Savo Jankovi} i dr.118
Struktura i brojno stanje OS SFRJ nakon 1988. je bilo slijede}e :
JNA je brojala: u miru 180.000 ljudi (15%), a u ratu 1.200.000
ljudi (85%);
TO je brojala: u miru oko 1.000 ljudi (2%), a u ratu oko
1.200.000 (98%).119
Kopnena vojska (KoV) JNA je imala sljede}i sastav: 17 korpusa
JNA; jednu gardijsku diviziju (1. gardijska divizija - Beograd) i jednu
padobransku brigadu (63. padobranska brigada - Ni{) kao samostalne
jedinice General{taba; 2.100 tenkova; 1.000 oklopnih transportera;
8.000 artiljerijskih oru|a i 1.300 protivoklopnih raketnih oru|a.120
Jugoslovenska ratna mornarica (JRM) je imala sljede}i
sastav: jednu brigadu torpednih ~amaca (14 komada), jednu brigadu
raketnih ~amca i raketnih topovnja~a (16 komada), jednu brigadu
patrolnih brodova (4 komada), jedan divizion minolovaca (9 komada),
jednu brigadu podmornica (11 komada), jedan odred pomorskih
diverzanata i tri brigade mornari~ke pje{adije.121
Ratno vazduhoplovstvo i protivvazdu{na odbrana (RV i PVO)
je imala sljede}i sastav: tri korpusa - 5. korpus RV i PVO (Zagreb), 1.
korpus RV i PVO (Beograd) i 3. korpus RV i PVO (Ni{); vazduhoplovna
sredstva: 512 borbenih i 104 transportna aviona, 152 helikoptera; 118
ostalih tipova aviona, te 5.100 protivavionskih topova i 2.800 protivavionskih
raketa razli~itog tipa i kalibra (malog, srednjeg i velikog dometa).122

118 I. Radakovi}, nav. dj., str. 67-68; S. Biserko, nav. dj., str. 220.
119 RAT U HRVATSKOJ I BOSNI I HERCEGOVINI 1991.-1995, uredili
Branka Maga{ i Ivo @ani}, Zagreb-Sarajevo 1999, Karta br. 2: Struktura i brojnost
Oru`anih snaga SFRJ u miru i ratu. Tako su Oru`ane snage SFRJ u ratu brojale (s
naprezanjem): 2.400.000, od ~ega oko 550.000 u proizvodnji i logistici, a ostatak u
borbenim jedinicama.
120 Isto.
121 Isto.
122 Isto.

66
Izmjenama zakona o vojnoj obavezi i op{tenarodnoj odbrani, u
prolje}e 1991, nadle`nosti dru{tveno-politi~kih zajednica su jo{ vi{e
su`ene. Njihovu funkciju su preuzeli novoformirani vojnoteritorijalni
organi (vojni okruzi i vojni odsjeci). Iz sistema pripremanja i ostvarivanja
op{tenarodne odbrane isklju~ene su dru{tveno-politi~ke organizacije i
radnici, a Teritorijalna odbrana je svedena na “namjenski dio
oru`anih snaga”.
ZAKONOM O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O
VOJNOJ OBAVEZI od 26. aprila 1991.123 sve poslove u vezi sa
vojnom obavezom nadle`nih organa u republici i autonomnoj
pokrajini preuzeli su novi vojnoteritorijalni organi. Za ostvarivanje
vojne obaveze bili su, umjesto organizacija udru`enog rada, mjesnih
zajednica, drugih samoupravnih organizacija i zajednica, dru{tveno-
politi~kih i dru{tvenih organizacija, dru{tveno-politi~kih zajednica i
njihovih organa, odgovorni “vojnoteritorijalni organi, preduze}a,
mjesne zajednice i druge organizacije i zajednice”.124
Vojnoteritorijalni organi koje je odre|ivao savezni sekretar za
narodnu odbranu su, umjesto nadle`nih organa u republici i autonomnoj
pokrajini, obezbje|ivali “provo|enje vojne obaveze na teritoriji za
koju je obrazovan, uskla|uje njeno izvr{avanje sa izvr{avanjem
drugih prava i du`nosti u oblasti op{tenarodne odbrane na toj
teritoriji i, u vezi s tim, preduzima potrebne mjere i sara|uje s
nadle`nim organima dru{tveno-politi~ke zajednice”. Nadle`ni
vojnoteritorijalni organ je, pored navedenih poslova, umjesto
nadle`nog op{tinskog organa, vodio vojnu evidenciju vojnih obveznika

123 ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VOJNOJ


OBAVEZI, “Slu`beni list SFRJ”, br. 30, 26. april 1991, str. 357-358. Predsjedni{tvo
Socijalisti~ke Federativne Republike Jugoslavije je, na osnovu ~lana 315. ta~ke 3.
Ustava Socijalisti~ke Federativne Republike Jugoslavije, 26. aprila 1991. izdalo
UKAZ O PROGLA[ENJU ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O
VOJNOJ OBAVEZI, koga je usvojila Skup{tina SFRJ na sjednici Saveznog vije}a 26.
aprila 1991. Ukaz su 26. aprila 1991. svojeru~no potpisali dr Borisav Jovi}
(predsjednik Predsjedni{tva SFRJ) i dr Slobodan Gligorijevi} (predsjednik Skup{tine
SFRJ). Podzakonskim aktom je utvr|eno da se do juna 1991. izvr{e pripremne radnje
i primjena tog zakona (Kazivanje Nihada Halilbegovi}a, sekretara Sekretarijata za
narodnu odbranu Grada Sarajeva, dato autoru).
124 Isto, str. 357.

67
i obavljao druge poslove u vezi sa vo|enjem vojne evidencije propisane
tim zakonom.125
Vojnoteritorijalni organ je, umjesto nadle`nih organa u republici
i autonomnoj pokrajini, izvr{avao planove popune oru`anih snaga.
Sve regrutne obaveze (pregledi, ispitivanja) su vr{ene na zahtjeve
nadle`nog vojnoteritorijalnog organa (a do tada na zahtjev nadle`nog
organa u republici i autonomnoj pokrajini). Regrutovanje su vr{ile
regrutne komisije koje je obrazovao nadle`ni vojnoteritorijalni organ,
umjesto nadle`nog organa u republici i autonomnoj pokrajini. Regrute
za pitomce {kola za rezervne oficire birala je komisija koju je
obrazovao nadle`ni vojnoteritorijalni organ, umjesto nadle`nog organa
u republici i pokrajini.126
Odga|anje slu`enja vojnog roka, organizovanje i izvo|enje
vojnih vje`bi, putovanje u inostranstvo i boravak vojnih obveznika u
inostranstvu, pozivanje i evidencija vojnih obveznika, postupak izvr{enja
vojne obaveze i druge aktivnosti vr{ili su nadle`ni vojnoteritorijalni
organi, umjesto nadle`nih organa u republici i pokrajini.127
ZAKONOM O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O
OP[TENARODNOJ ODBRANI od 15. maja 1991.128 isklju~ene
su, uglavnom, mjesne zajednice iz sistema pripremanja i ostvarivanja
op{tenarodne odbrane i dru{tvene samoza{tite,129 ~ime je ograni~eno
u~e{}e {irih subjekata u pripremanju za rat i neposrednu ratnu opasnost.

125 Isto.
126 Isto.
127 Isto, str. 357-358.
128 ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OP[TENARODNOJ
ODBRANI, “Slu`beni list SFRJ”, br. 35, 17. maj 1991, str. 592-596. Predsjedni{tvo
Socijalisti~ke Federativne Republike Jugoslavije je, na osnovu ~lana 315. ta~ke 3.
Ustava Socijalisti~ke Federativne Republike Jugoslavije, 15. maja 1991. izdalo UKAZ
O PROGLA[ENJU ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O
OP[TENARODNOJ ODBRANI, Istoga su dana dr Slobodan Gligorijevi} (predsjednik
Skup{tine SFRJ) i dr Borisav Jovi} (predsjednik Predsjedni{tva SFRJ) potpisali UKAZ
O PROGLA[ENJU ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O
OP[TENARODNOJ ODBRANI (iz 1982.) — Isto.
129 Isto, str. 593.

68
To ukazuje i na razloge ukidanja jedinica Teritorijalne odbrane u
mjesnim zajednicama, {to je onemogu}avalo organizovanje masovnog
otpora stanovni{tva u slu~aju rata.
Savezi i udru`enja rezervnih vojnih starje{ina, kao i organizacije
u oblasti tehni~ke, fizi~ke kulture i sporta, te druge organizacije i
njihove aktivnosti u vezi sa zadacima op{tenarodne odbrane i
dru{tvene samoza{tite su isklju~eni.130 To se posebno odnosilo na
zabranu anga`ovanja svih njihovih ~lanova za op{tenarodnu odbranu
i dru{tvenu samoza{titu, {to je zna~ilo isklju~ivanje svih organizacija
koje su bitno mogle doprinijeti odbrani zemlje.
Radnici su u su{tini isklju~eni iz sistema op{tenarodne odbrane.131
Tako|e su isklju~ene dru{tveno-politi~ke i druge dru{tvene organizacije i
udru`enja gra|ana u sprovo|enju priprema za svoje aktivnosti u ratu, u
slu~aju neposredne ratne opasnosti i drugim vanrednim prilikama, kao i njihovi
drugi zadaci iz oblasti op{tenarodne odbrane i dru{tvene samoza{tite.132
Iz oblasti op{tenarodne odbrane i dru{tvne samoza{tite isklju~eni
su Savez komunista, Socijalisti~ki savez radnog naroda Jugoslavije,
Savez socijalisti~ke omladine Jugoslavije i druge dru{tveno-politi~ke
organizacije i udru`enja,133 kao i komiteti za op{tenarodnu odbranu i
dru{tvenu samoza{titu.134
Ovla{tenja Saveznog sekretarijata za narodnu odbranu u vr{enju
inspekcijskih poslova u oblasti op{tenarodne odbrane (“u sprovo|enju
saveznih zakona i drugih saveznih propisa i planova i mjera organa i
organizacija Federacije…”) su pro{irena i obavljanjem poslova
vojne obaveze.135 Iz Vojnog savjeta su isklju~eni komandanti
Teritorijalne odbrane republika i autonomnih pokrajina,136 {to je

130 Isto.
131 Isto.
132 Isto.
133 Isto, str. 593-594.
134 Isto.
135 Isto.
136 Isto.

69
zna~ilo da je vojska preuzela sve kompetencije rukovo|enja i
komandovanja op{tenarodnom odbranom i dru{tvenom samoza{titom.
Teritorijalna odbrana je, od naj{ireg oblika organizovanog
oru`anog op{tenarodnog otpora, definirana kao “namjenski dio oru`anih
snaga”. Isklju~eno je organizovanje Teritorijalne odbrane u osnovnoj
i drugoj organizaciji udru`enog rada (preduze}a) i mjesnoj zajednici.137
Komandanta Teritorijalne odbrane republike i autonomne
pokrajine imenovalo je i razrje{avalo Predsjedni{tvo SFRJ (“kao najvi{i
organ rukovo|enja i komandovanja oru`anim snagama”), “nakon
pribavljenog mi{ljenja predsjednika, odnosno predsjedni{tva
republike”.138 Time je su`en prostor za {ire konsultacije i isklju~en
dotada{nji prijedlog nadle`nog republi~kog, odnosno pokrajinskog
organa Teritorijalne odbrane. Komandante Teritorijalne odbrane
op{tina i drugih dru{tveno-politi~kih zajednica u republici, odnosno
autonomnoj pokrajini, postavljao je komandant teritorijalne odbrane
republike/pokrajine,139 bez konsultacija sa vi{im strukturama.

137 Isto.
138 Isto.
139 Isto.

70
3. Ilegalni [tab Vrhovne komande

Nakon {to je poslije smrti vrhovnog komandanta (Josipa Broza


Tita) postalo samostalan faktor izvan okvira nadzora civilnih struktura
vlasti, vojno rukovodstvo je iznosilo svoje ocjene i procjene aktuelne
situacije u zemlji i stanju u vojsci (“.... ocjene... o najva`nijim
doga|ajima i prelomnim momentima...), kao i svoja vi|enja problema
koji su iz takve situacije i stanja proizilazili za odbranu zemlje. Na taj
se na~in to rukovodstvo mije{alo u politi~ki `ivot zemlje i nametalo
dono{enje politi~kih odluka o “budu}nosti” Jugoslavije, jer je bilo u
potpunosti politizirano. Te su procjene, posebno tuma~enja generala
Kadijevi}a, o zbivanjima u jugoslovenskom dru{tvu i oru`anim
snagama bile subjektivne, dogmatske i jednostrane.140
Sistem socijalisti~kog samoupravljanja i organizacija dr`ave
SFRJ su, po Kadijevi}u, bili u funkciji razbijanja SFRJ. Socijalisti~ko
samoupravljanje je za Kadijevi}a ”tzv. samoupravljanje, koje je,
izme|u ostaloga, imalo vi{e utopijskih ideja nego {to ih je imao
poznati utopista Robert Oven”, a koje je, po njemu, pored ostalog,
predstavljalo pogodno tlo “za stvaranje nacionalnih dr`ava, odnosno
kao ekonomske pripreme i pretpostavke raspada SFRJ”.141

140 V. Kadijevi}, nav. dj, str. 35-36, 148 i dr.; I. Radakovi}, nav. dj., str. 2 i 68;
B. Jovi}, POSLEDNJI DANI SFRJ, drugo izdanje, Kragujevac 1996, str. 286 i druge;
D. Marijan, ORU@ANE SNAGE SFRJ..., str. 354. Admiral Branko Mamula i generali
Veljko Kadijevi} i Blagoje Ad`i} su, po ocjeni generala S. Poto~ara, bili obi~ni
zagri`enici (I. Radakovi}, nav. dj., str. 68).
141 V. Kadijevi}, nav. dj., str. 53-71 i 158. “Prakti~na posljedica toga sistema”,
koji je “formalno izgledao kao antipod realsocijalizmu isto~noevropskoga tipa”, bila
je, po Kadijevi}u, “samo pove}ana anarhi~nost, progon u privredi sposobnih ljudi kao

71
Kardeljev koncept Jugoslavije, koga Kadijevi} naziva i
konceptom raspada Jugoslavije, usvojen {ezdesetih godina XX
stolje}a, bio je, po njemu, katastrofalan. Ta odluka, da se odustane od
politike koja je pobijedila u oslobodila~kom ratu i “okupila narode
Jugoslavije u jednu dr`avu i obezbijedila takvoj Jugoslaviji
najve}i apsolutni i relativni progres u njenoj dosada{njoj istoriji”
je, po Kadijevi}u, “svakako najpogre{nija i najpogubnija od svih u
`ivotu druge Jugoslavije”. Tu je odluku, po njemu, donio Tito. On je,
po Kadijevi}u, kao vo|a SKJ i {ef dr`ave, prihvatio i “koncept
razgradnje federalne dr`ave”,142 {to nije ta~no.
Za vojno rukovodstvo, a posebno generala Kadijevi}a, Ustav iz
1974. je, “predstavljao ustavno-pravni osnov” za razbijanje
Jugoslavije, ~ija je “dosljedna primjena neminovno i zakonito”
vodila zemlju u raspad. Cilj tog ustava je, po njemu, bio da stvori
“ustavno-pravne osnove za razbijanje Jugoslavije” i onemogu}i
efikasno funkcionisanje federalne dr`ave.143
Ustav SFRJ iz 1974, “kao i dr`avno, politi~ko i ekonomsko
ustrojstvo zemlje na njemu zasnovano”, dao je, po Kadijevi}u,
”najzna~ajniji doprinos”, ”daljem procesu raspadanja SFRJ”. U
dr`avnom ure|enju ”najkrupnije gre{ke koje su najvi{e pomogle
raspadu Jugoslavije” bile su, po Kadijevi}u, vezane ”za razgradnju
i potpunu paralizu federalne dr`ave”. S tim u vezi, ”izuzetno mjesto
u negativnom smislu”, tvrdi Kadijevi}, ”imala je iskonstruisana
institucija Predsjedni{tva SFRJ kao {efa dr`ave sa nadle`nostima
i mogu}nostima, ta~nije nemogu}nostima, njihove realizacije koje
su fakti~ki ostavile dr`avu bez dr`avnog rukovodstva”.144

tehnomenad`era i antisamoupravlja~a, rascjepkanost privrede sa najve}im


stepenom autarhi~nosti, {to je sve predstavljalo pogodno tlo za stvaranje nacionalnih
ekonomija kao ekonomske pretpostavke za stvaranje nacionalnih dr`ava, odnosno
kao ekonomske pripreme i pretpostavke raspada SFRJ” (Isto, str. 158).
142 Isto, str. 53-71.
143 Isto, str. 65-68 i 108, nap. 6.
144 Isto, str. 158. Toj ordinarnoj gluposti Kadijevi} je dodao i “najordinarnije
gluposti o odumiranju dr`ave i preuzimanju njenih funkcija od strane nekakvih
samoupravnih asocijacija”, kojima se “slika o bijedi jugoslovenske feredralne
dr`ave u koju su je njeni tvorci uvalili, kompletira” (Isto).

72
Za jugoslovensku vojsku, koja je bila “suo~ena sa mnogo
ozbiljnih i te{kih problema”, po Kadijevi}u, “najve}i problem je
bio” “u nepostojanju prave dr`ave koja bi svoj dio posla u ratu
vodila, i pravog vrhovnog komandanta u licu Predsedni{tva
SFRJ”. Tim prije, jer su “pojedini ~lanovi” Predsjedni{tva navodno
“neprijateljski djelovali prema Jugoslaviji i prema JNA”, a {to je,
izme|u ostalog, “onemogu}avalo normalno komandovanje”.145
”Gre{kama” u politici o nacionalnom pitanju, u~injenim
po~etkom {ezdesetih godina XX stolje}a, zapo~et je, po Kadijevi}u,
”raspad druge Jugoslavije”.146
U raspadu Jugoslavije zna~ajnu ulogu su, po Kadijevi}u, odigrali
i sljede}i procesi: ure|enje vi{epartijskog sistema, uticaj velikih sila,
posebno SAD i Njema~ke, “raspad bipolarne strukture svijeta”,

145 Isto, str. 94-95 i 164-165. General Kadijevi} piše o JNA kao “vojsci bez
dr`ave”, u kojoj je dugo ostao i napredovao. On je u toj vojsci, koja je, “najprije
ustavno-pravno Ustavom iz 1974. godine i odgovaraju}im zakonima, a zatim i
stvarno postala vojska bez svoje dr`ave”, od 1974, kada je po njemu JNA postala
“vojska bez dr`ave”, pa do 1992. (to zna~i za 18 godina) unapre|ivan u najviše ~inove
i na kraju, u~estvovao i komandovao snagama za “odbranu” od razbijanja SFRJ, koje,
kako on ka`e, nije ni bilo? Po njemu su SFRJ i JNA razarale nepremostive krize ve} 30
godina (~ak od 1962.), pri ~emu je sam raspad SFRJ i JNA trajao 18 godina. I u takvoj
situaciji on je vodio “vojsku bez dr`ave”? (V. Kadijevi}, nav. dj., str. 5, 76 i 94-95).
Sistem vlasti federalne dr`ave, “bez pravih i jasnih ustavnih ovla{}enja,
karizme li~nosti i potrebne efikasnosti federalnih institucija”, po admiralu Mamuli,
“jedva da je postojao”. I po njemu je vojska, “u kriti~nom periodu”, kada je
“upravljanje zemljom preuzelo kolektivno dr`avno rukovodstvo”, ostala “bez
vrhovnog komandanta”. Za njega je “kolektivni vrhovni komandant” “od
tridesetak osoba” “kreatura s kojom su se, poslije Titovog odlaska, srele JNA i
oru`ane snage” (B. Mamula, nav. dj., str. 14; D. Marijan, nav. dj., str. 354, nap. 25).
146 Isto, str. 157-158. Te su navodne gre{ke, pi{e Kadijevi},: “cio razvoj
usmjerile ka sputavanju i gu{enju zajedni~kih interesa jugoslovenskih naroda, a
podsticanju i razvijanju samo nacionalnih, neminovno vodile zao{travanju
me|usobnih odnosa do sukobljavanja svih vrsta. To je stvorilo idealan ambijent
za ra|anje nacionalnih, a ne jugoslovenskih politika i njihovih lidera i tako je
to~ak zamajac svakim novim zna~ajnijim doga|ajem dobivao veliko ubrzanje u
pravcu sukoba i rascjepa” (Isto, str. 158).

73
“teritorijalne pretenzije nekih susjednih zemalja na dijelove
jugoslovenske teritorije”; aktivnosti Zapada, predvo|enog SAD u
ru{enju sistema u socijalisti~kim zemljama i dr.147
Govore}i o faktorima koji su imali primat u razbijanju SFRJ,
Kadijevi} daje prednost “unutra{njem faktoru”, iako su “imala oba
u me|usobnoj povezanosti i uslovljenosti”. S tim u vezi, on tvrdi da
“bez jakog, ~ak odlu~uju}ega djelovanja spoljnih faktora, razvoj
doga|aja u Jugoslaviji sigurno ne bi i{ao onako kako je i{ao. Ako
ni{ta drugo, izdvajanje pojedinih naroda iz Jugoslavije i{lo bi uz
mnogo ve}e po{tovanje legalnoga puta, te prema tome i sa mnogo
manje krvi, mo`da sasvim bez ozbiljnijeg prolivanja krvi”.148
Takva Kadijevi}eva ocjena “o zna~aju i me|uzavisnosti
uticaja unutra{njih i spoljnih ~inilaca na razbijanje SFRJ”, imala
je, po njemu, “op{tu vrednost” i odnosila se “na cjelinu procesa po
sadr`aju i vremenu trajanja”. Me|utim, karakteriziraju}i taj op{ti
stav na tok doga|aja u zavr{noj fazi razbijanja Jugoslavije,
Kadijevi} tvrdi da je “strani faktor preuzeo odlu~uju}u ulogu u
upravljanju jugoslovenskom krizom, odre|uju}i sadr`aj i na~ine
razbijanja SFRJ, nakon po~etka raspada SSSR-a, kada je postalo
jasno da SSSR vi{e ne kontroli{e ni procese unutar sebe, a
pogotovu ne mo`e uticati na procese u sferama njegovih do ju~e
vitalnih spoljnih interesa”.149
Takve izmi{ljene, tvrde i nagla{eno negativne procjene, posebno
generala Kadijevi}a, proizilazile su iz konstatacije da se u Jugoslaviji
vodi specijalni rat, da “upravljanje zbivanjima u Jugoslaviji
dominantno preuzima strani faktor”, da se radi o kontrarevoluciji,
politi~koj krizi koja se zao{travala i sve vi{e {irila, i koja }e, “putem
krvavog gra|anskog rata”, “neminovno” dovesti do raspada
Jugoslavije, pri ~emu je insistirano na promjeni ustavne uloge
dr`avnog Predsjedni{tva, jer su se, po vojnom rukovodstvu, uzroci
nalazili u proma{ajima u sistemu. S tim u vezi, tvrdili su da je su{tina

147 Isto, 159-161.


148 Isto, str. 161.
149 Isto.

74
svih tih problema u rukovo|enju dr`avom, jer navodno Jugoslavija
nije imala federalne institucije dr`avnog rukovo|enja. Ponavljali su
mi{ljenje da na nivou Federacije ne postoji nijedan organ rukovo|enja
dr`avom i da je potrebna promjena uloge i ovla{}enja dr`avnog
Predsjedni{tva Jugoslavije za nove uslove i da ono jedino mo`e da
preuzme ulogu izvo|enja zemlje iz krize. To je zna~ilo da dr`avni vrh
iza|e iz ustavnih okvira i nadle`nosti. Su{tina takvog na~ina mi{ljenja
i sugerisanja bila je unitaristi~ka.150 Nemogu}e je da na te stavove
nisu uticale njegove veze sa odre|enim faktorima u SSSR-u, posebno
zavjereni~kom grupom Jazova.
Vojno rukovodstvo je, “osje}aju}i” opasnost “od gra|anskog
rata i raspar~avanja Jugoslavije”, sve vi{e i detaljnije “razra|ivalo”
ulogu JNA u suzbijanju “unutra{njeg neprijatelja”. Ocjenjivalo je
da je “naru{avanje ustavnog poretka masovno, da zemlji preti
haos i gra|anski rat”, zala`u}i se za “dosledno” osiguranje ustavnog
poretka primjenom Ustava SFRJ i preduzimanjem mjera “prema
svima koji se toga ne pridr`avaju...”.151

150 R. Dizdarevi}, IZDAJA VOJNOG VRHA, str. 156 i 163; Isti, OD SMRTI
TITA DO SMRTI JUGOSLAVIJE, str. 401-409; V. Kadijevi}, nav. dj., str. 35-36; I.
Radakovi}, nav. dj., str. 36 i 60. To je, po R. Dizdarevi}u, u Predsjedni{tvu bilo
“politi~ki i apsolutno neprihvatljivo, a i nerealno...”.
Jugoslovenska dr`ava je, “kada se analiziraju nadle`nosti Predsjedni{tva
SFRJ, na~in odlu~ivanja, odnosno zaklju~ivanja, odnosno preporu~ivanja, izbor
~lanova Predsjedni{tva i njihova verifikacija, odgovornost kolektivna i
pojedina~na”, po Kadijevi}u, “potpuno jasno” “fakti~ki ostavljena bez {efa dr`ave,
dakle, bez rukovodstva”. Taj se “nedostatak dr`avnog ure|enja”, po njemu,
pokazao “klju~nim”. “Uvi|aju}i to”, vojno rukovodstvo je, u pripremi ustavnih
promjena 1988, a “suo~eno sa krizom u zemlji koja je ve} tada skoro potpuno
razorila dru{tveno i jo{ vi{e dr`avno tkivo Jugoslavije”, “upozoravalo” “upravo
na tu opasnost” i predlagalo “ustavne promjene vezane za nadle`nosti i
funkcionisanje Predsjedni{tva SFRJ”. Prvi put su odbijeni “sa blagim prijekorom”
da oni to dobro ne razumiju. Predla`u}i drugi put te promjene i to Ustavnoj komisiji i
Predsjedni{tvu SFRJ, ponovo su odbijeni, “sa neskrivenom kvalifikacijom” tog
prijedloga “kao unitaristi~kog” (V. Kadijevi}, nav. dj., str. 65-66).
151 B. Jovi}, nav. dj., str. 116-118, 132-133, 236-239, 247, 265-269, 276-278,
286-294 i dr.

75
Radikalno smanjenje spoljne opasnosti152 i negativni unutra{nji
razvoj stavljao je sve vi{e u prvi plan ustavnu ulogu Oru`anih snaga
u odbrani Ustavom utvr|enog dru{tvenog sistema. To je zna~ilo ve}e
okretanje vojnog rukovodstva unutra{njem stanju u zemlji nego spoljnim
aspektima sigurnosti i usavr{avanja odbrane od spoljnih opasnosti, {to
je, posebno za budu}nost, sadr`avalo ozbiljne opasnosti.153
“Mamulina doktrina” (izgra|ena 1982.-1988.) se u spoljnim
odnosima oslanjala na konzervativne snage SSSR-a, a u unutra{njim
na JNA da ona preuzme ulogu arbitra u preure|enju dr`ave. Godine
1985. argumenti ja~anja JNA zbog spoljne opasnosti po~eli su slabiti
(susret Gorba~ov - Regan), jer je nestajala opasnost “napada na
Jugoslaviju s radikalnim ciljem”,154 i “jedinstvene” Oru`ane snage
SFRJ su sve vi{e usmjeravane za gu{enje unutra{njih zahtjeva. Sve je
ra|eno tako da se ne vidi da se JNA sprema za unutra{nje sukobe.
Kriza i nesigurnost finansiranja vojske uticala je na op{te
raspolo`enje u vojnom rukovodstvu, {to je dovelo do osje}anja

152 R. Dizdarevi}, IZDAJA VOJNOG VRHA, str. 55. Zbog geostrate{kog


prostora Jugoslavije u dugom je periodu za tu zemlju postojala realna opasnost spolja,
posebno u blokovskom sudaranju, usljed ~ega je stalno ja~ala svoju odbrambenu
sposobnost. Sa procesom popu{tanja zategnutosti izme|u blokova, te nastojanjem i
ja~anjem procesa pregovaranja i sporazumijevanja Istoka i Zapada, strate{ki zna~aj
jugoslovenskog prostora je opadao, ~ime je i interes za Jugoslaviju, sa tog aspekta, bio
na silaznoj liniji (Isto).
153 B. Jovi}, nav. dj., str. 406-407; R. Dizdarevi}, IZDAJA VOJNOG VRHA, str. 55.
JNA je sistematski pripremana “za unutra{nje zahvate u pojedinim republikama”. Autorima
tajnih planova i scenaristima tih nastojanja i{lo je na ruku to {to su za pokrovitelje jedno
vrijeme imali ~elne ljude Predsjedni{tva SFRJ (S. Poto~ar, nav. dj., str. 105-106).
154 B. Mamula, nav. dj., str. 65. S tim u vezi, admiral Mamula pi{e: “Dvije
supersile po~ele su razgovore o razoru`anju, smanjenju napetosti i izgradnji
me|usobnog povjerenja. Godine 1985. dolazi do prvog susreta Gorba~ov - Regan
u Rejkjaviku. Po~ela je rasprava o uklanjanju raketa srednjeg i malog dometa u
Evropi i smanjenju konvencionalnih snaga i naoru`anja vojnih blokova. Otvoren
je problem smanjenja ukupnih nuklearnih potencijala suprotstavljenih snaga.
Rat me|u blokovima gubio je na aktualnosti” (Isto).
JNA je i u prvoj polovini 1991. djelovala u skladu sa “Mamulinom doktrinom”
(S. Biserko, nav. dj., str. 219, nap. 7).

76
materijalne nesigurnosti vojske, a time i do osje}anja da JNA nema
jednak oslonac u svima u Jugoslaviji.155
Vojno rukovodstvo je 1989. ~vrsto stalo na velikosrpsku nacionalisti~ku
politiku rukovodstva Srbije i li~no Slobodana Milo{evi}a.156 To je

155 B. Jovi}, nav. dj., str. 408.


156 R. Dizdarevi}, IZDAJA VOJNOG VRHA, str. 157 i 162; V. @arkovi},
ZAOKRU@ENJE SRPSKIH ZEMALJA, u : F. Ademovi}, nav. dj., str. 56; S. Poto~ar,
UROTA GENERAL[TABA PROTIV NARODA, u : F. Ademovi}, nav. dj., str. 105-
106; A. Luke`i}, KRVAVA BESPU]A JNA, u : F. Ademovi}, nav. dj., str. 70; B.
Mamula, nav. dj., str. 159-160.
General Kadijevi} je oti{ao s ja~im — s Milo{evi}em koji mu je izgledao najja~i.
Savezni sekretar je u Milo{evi}evom re`imu vidio ja~eg, priklonio mu se i prihvatio
velikosrpski koncept. Na tom je konceptu, po Mamuli, “potro{io JNA”, koja je, nakon
{to su je napustili Slovenci, Hrvati, Bo{njaci i ostali — “zaista postala velikosrpska”
(Slobodna Bosna, br. 186, 8. juni 2000, str. 25, Intervju Branka Mamule).
Kadijevi}, tvrdi Mamula, “u kriti~no vrijeme 1991.”, “spreman sti`e do ta~ke na
kojoj bi trebao prelomiti i preuzeti rizik”, odustaje. Po Mamulinoj ocjeni, u pitanju su
bila tri faktora koja su djelovala uporedo: Kadijevi} nije bio general odluke nego
izvr{enja, nije vjerovao u sposobnost JNA da izvr{i njegovu odluku i nije smatrao da JNA
treba u Jugoslaviji zadr`avati narode koji to nisu `eljeli. Govore}i o tome, admiral
Mamula s pravom tvrdi da JNA “nije trebala nikoga zadr`avati niti tjerati iz
Jugoslavije. Njena ustavna uloga je bila vrlo jasna — da odbrani teritorijalni
integritet i ustavni poredak zemlje dok se jugoslavenski narodi druga~ije ne
dogovore. Nije moglo biti govora o tome da Milo{evi} ili netko drugi pomo}u JNA
prekraja Jugoslaviju i stvara novu dr`avnu konstrukciju, kako bi svi Srbi `ivjeli u
jednoj dr`avi. A prihva}eno je upravo to” (B. Mamula, nav. dj., str. 159).
S obzirom na to da su, po Mamuli, Kadijevi} i vode}i generali oko njega (Ad`i},
[imi}, Brovet i drugi) bili ~vrsto opredijeljeni za jedinstvenu Jugoslaviju, postavlja se
vi{e pitanja, me|u kojima i sljede}e: ~ime se vojni vrh (i general Kadijevi} li~no)
rukovodio da napusti jugoslovensku politi~ku opciju i prihvati velikosrpsku? U
tra`enju odgovora na to pitanje Mamula tvrdi da realna procjena stanja u zemlji i
raspolo`enje u JNA vojni vrh nisu na to mogla navesti. Stoga je rukovodstvo JNA
moralo imati svoju procjenu i upravljati se prema njoj — “jedino i isklju~ivo prema
njoj”, tvrdi Mamula. “A pitanje, da li bi ih ona dovela do sukoba s Predsjedni{tvom,
rukovodstvima republika i drugim institucijama Federacije i republika, nije
smjelo poroditi strah i onemogu}iti Armiju da izvr{ava svoje ustavne obaveze”.
Kadijevi}u je, po Mamuli, bilo poznato da je vojni vrh za takvu situaciju imao rje{enje
i plan. “On ga je prihvatio, dalje razradio i a`urirao. Ni{ta se novo nije dogodilo {to
nismo bili predvidjeli. A kako nesigurni i ustra{eni po pravilu tra`e da se sklone pod
skut ja~ega, a ja~i je izgledao Milo{evi} i probu|eni srpski nacionalizam, Kadijevi}
se odlu~io.” To se, po Mamulinim procjenama, dogodilo 1989. (Isto, str. 159-160).

77
rukovodstvo, i li~no general Kadijevi}, bilo u podre|enom polo`aju
prema Milo{evi}u.157
U skladu sa srpskim velikodr`avnim projektom, vojno rukovodstvo
se zalagalo “za brzo stvaranje nove Jugoslavije”.158 Glavni motiv
za takav njihov stav, po Kadijevi}u, “nije bio samo u potrebi da JNA
ima svoju dr`avu”, ve} navodno, “prije svega, u uvjerenju da ima
naroda u Jugoslaviji koji zaista `ele da `ive u zajedni~koj dr`avi”.159
Kadijevi} pri tom namjerno brka pravo naroda i pravo konstitutivnih
elemenata Federacije.
Prihvataju}i velikosrpski nacionalizam i neposredno se stavljaju}i
u njegovu slu`bu, vojno rukovodstvo je razbijalo zajedni~ku jugoslovensku
dr`avu i istovremeno se zalagalo za “brzo stvaranje nove Jugoslavije”
samo od dva, bolje re~eno jednog - srpskog naroda, jer je za nosioce
Velikosrpskog pokreta Crna Gora sastavni dio Srbije, a Crnogorci - Srbi.
Taj je generalni politi~ki cilj vojno rukovodstvo prikrilo floskulom
“da ima naroda u Jugoslaviji koji `ele da `ive u zajedni~koj
dr`avi”.160 Zbog toga se vojno rukovodstvo borilo za formiranje takve
dr`ave — “nove Jugoslavije od naroda koji to `ele”161 i “u odsudnom
trenutku jugoslovenske drame” stalo na stranu velikosrpskog
nacionalizma, te za njegov ra~un i njegove nacionalisti~ke politike o
“zaokru`enju srpskih zemalja”, prihvatilo osvaja~ki rat kao sredstvo
vojnog rje{avanja jugoslovenske krize i upotrijebilo mo}no oru`je
JNA za ru{enje sela i gradova po Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.162

157 V. @arkovi}, nav. dj., str. 56; I. Radakovi}, nav. dj., str. 2; B. Mamula, nav.
dj., str. 170.
158 V. Kadijevi}, nav. dj., str. 90. Iznose}i takvu tvrdnju, general Kadijevi}
navodi da je to ~injeno, jer je “s razvojem doga|aja” navodno “sve vi{e nestajala
jugoslovenska dr`ava”.
159 Isto.
160 Isto. Taj cilj general Kadijevi} je formulisao tvrdnjom: “..., pa zato takvu
dr`avu treba i stvoriti” (Isto).
161 Isto, str. 134. Uz taj generalni politi~ki cilj Kadijevi} formalno navodi i
“pravedan i miran razlaz sa onim narodima koji ne `ele da ostanu u Jugoslaviji”
(Isto). To je, na`alost, bila prazna fraza.
162 V. @arkovi}, nav. dj., str. 56; I. Radakovi}, nav. dj., str. 2; B. Mamula, nav.
dj., str. 170.

78
Vojska je sve vi{e izmicala ispod kontrole Vrhovne komande,
postavljaju}i se iznad Predsjedni{tva SFRJ. Rukovodstvo Velikosrpskog
pokreta omogu}ilo joj je da proglasi neustavni organ — [tab Vrhovne
komande. To je bilo posebno o~igledno avgusta 1990, kada je u
Kninu vojska MIG-ovima sprije~ila intervenciju MUP-a Republike
Hrvatske protiv kninske ~etni~ke oru`ane pobune i poslije nasilne
vojne intevencije u Pakracu, po~etkom marta 1991, kada je MUP u
Pakracu poku{ao izvr{iti svoje ustavne i zakonske obaveze. Tada je u
Pakracu vojska intervenisala u sjeni vojnog udara — po nare|enju
predsjednika Jovi}a.163
General Kadijevi} (savezni sekretar za narodnu odbranu -
ministar vojni) sve je dalje bio od svog predsjednika (A. Markovi}a),
a [tab Vrhovne komande sve dalje od Vrhovne komande Oru`anih snaga
SFRJ (Predsjedni{tva SFRJ), odnosno “sve vidljivije pod skutima”
Slobodana Milo{evi}a.164
Na vi{e mjesta u svojoj knjizi general Kadijevi} nagla{eno govori
o ulozi i u~incima [taba Vrhovne komande kao nosioca procjena. Tako,
na primjer, pi{e da prema procjenama [taba Vrhovne komande krajem
1989. “upravljanje zbivanjima u Jugoslaviji dominantno preuzima
strani faktor”, te da je “pune dvije godine prije toga (tj. od 1987. -

U vojnom rukovodstvu se 1989./1990. kod pojedinaca pojavilo nezadovoljstvo


{to se odlu~nije ne pru`a otpor velikosrpskom nacionalzimu i Milo{evi}evoj agresivnoj
politici koja je razbijala Jugoslaviju. Najodre|eniji u toj kritici, koja je upu}ivana
generalu Kadijevi}u, bili su admiral Petar [imi} i general-pukovnik Simeon Bun~i} (R.
Dizdarevi}, IZDAJA VOJNOG VRHA, str. 161).
Admiral [imi} je bio nekoliko godina predsjednik Komiteta SKJ u JNA, kao i u
vrijeme dok je Raif Dizdarevi} bio u Predsjedni{tvu. [imi} je, po Dizdarevi}u, bio
politi~ki najzrelija li~nost u tada{njem vojnom rukovodstvu, sa sna`nim moralnim i
politi~kim integritetom. Zbog polo`aja koji je zauzimao i politi~kih kvaliteta, on je, po
Dizdarevi}u, bio sna`na brana prodoru bilo kakvih, posebno velikosrpskih uticaja na
vojno rukovodstvo i nepomirljiv prema nacionalisti~kim pojavama u JNA. S tim u vezi,
Dizdarevi} pi{e kako je on davao sna`an li~ni pe~at djelovanju SK u JNA, u kojoj je
u`ivao nesumnjiv ugled. Na`alost, admiral [imi} je, nakon jednog sastanka vojnog
rukovodstva kod Kadijevi}a 1990. do`ivio smrtonosan mo`dani udar (Isto, str. 161-162).
163 S. Mesi}, KAKO JE SRU[ENA JUGOSLAVIJA : POLITI^KI
MEMOARI, Zagreb 1994, str. 23; I. Radakovi}, nav. dj., str. 68.
164 S. Mesi}, nav. dj., str. 26.

79
prim. S. ^.), [tab Vrhovne komande ukazivao da se to vrijeme
velikom brzinom pribli`ava”. Pored toga, [tab Vrhovne komande je,
po Kadijevi}u, “dokazivao” “da je, ako se ne krene drugim putem
koji smo predlagali..., raspad Jugoslavije neminovan, kao i to da
taj raspad u ovakvim unutra{njim i me|unarodnim okolnostima,
mo`e biti samo putem krvavoga gra|anskog rata, ~ije dimenzije i
posljedice niko nije u stanju predvidjeti”.165
Vojno rukovodstvo je, u vezi sa pitanjima uticaja stranog faktora
na zbivanja u Jugoslaviji, ocijenilo “da strani faktor objektivno
preuzima odlu~uju}u ulogu u upravljanju jugoslovenskom krizom”.
Raspadom Var{avskog ugovora i SSSR-a promijenjen je strategijski
zna~aj jugoslovenskog prostora. Ishod borbe za jugoslovensku
dr`avu, odnosno borbe protiv nje, direktno je, po procjenama vojnog
rukovodstva, zavisio i od sudbine sovjetske dr`ave.166
[tab Vrhovne komande OS SFRJ je, po Kadijevi}u, “redovno je
pratio i procjenivao sve faktore — spoljnje i unutra{nje — od kojih je
zavisila bezbjednost zemlje, a sve krupne odluke, od razvojnih do
planova upotrebe, koje su iz tih procjena proizilazile, predlagao
Predsjedni{tvu SFRJ kao Vrhovnom komandantu Oru`anih
snaga”. To je [tab Vrhovne komande, od 15. maja 1988. do 6. januara
1992, u vrijeme kada je Kadijevi} bio na du`nosti saveznog sekretara
za narodnu odbranu i istovremeno na~elnik [taba Vrhovne komande,
“~inio stalno bez obzira da li je Predsjedni{tvo SFRJ radilo u
punom ili, po raznim osnovama, smanjenom sastavu”.167
Konstatacija generala Kadijevi}a da je [tab Vrhovne komande
dok je on bio na~elnik tog {taba, Predsjedni{tvu SFRJ, kao Vrhovnom
komandantu OS SFRJ, “stalno, bez obzira da li je Predsjedni{tvo
SFRJ radilo u punom ili, po raznim osnovama, smanjenom sastavu”,
redovno predlagao mjere i “sve krupne odluke...”, nije ta~na. Tim
prije, jer on u svojoj knjizi, pored navedene konstatacije, tvrdi da je
Štab Vrhovne komande imao “dvojnu komunikaciju” sa Predsjedništvom

165 V. Kadijevi}, nav. dj., str. 35-36.


166 Isto, str. 29, 31 i 36.
167 Isto, str. 6.

80
SFRJ.168 Dio prijedloga je iznosio pred cijelim Predsjedni{tvom, a dio
samo pred onim ~lanovima koji su “radili za Jugoslaviju”,169
odnosno za fa{isti~ku tvorevinu — Veliku Srbiju. To je bila “~etvorka”
Slobodana Milo{evi}a, na ~elu sa Jovi}em. I ta ~injenica potvr|uje da
je rije~ o ilegalnom organu, koji je bio u neposrednoj slu`bi
Velikosrpskog pokreta, a ne u slu`bi Predsjedni{tva SFRJ, {to, izme|u
ostalog, zna~i da to nije bio organ Predsjedni{tva.
O~igledno je da Kadijevi} u istoj knjizi demantuje sebe,
negiraju}i svoje ocjene i zaklju~ke, i ujedno otkriva sve zakulisne
radnje i planirane aktivnosti koje je pod izgovorom “o~uvanja “
Jugoslavije, izvodilo rukovodstvo Velikosrpskog pokreta, napadaju}i
“pojedine” ~lanove Predsjedni{tva SFRJ, kao i narode, kako su
navodno aktivno radili “na razbijanju Jugoslavije”, pri ~emu su
sebe prikazivali za jedine branioce zajedni~ke dr`ave (”... koji su
radili za Jugoslaviju”).
[tab Vrhovne komande je, izme|u ostalog, predlo`io rasformiranje
i razoru`anje “paravojnih” formacija u Jugoslaviji i zavo|enje vanrednog
stanja u zemlji, izveo vojni napad na Sloveniju, zatim nakon toga (poraza)
smatrao “da je jedino rje{enje da JNA napusti Sloveniju”,170 te sa~inio

168 Isto, str. 120, nap. 7. Takvu je komunikaciju [tab Vrhovne komande, po
Kadijevi}u, “morao imati i imao je” navodno “zbog poznatog stanja u Predsjedni{tvu
SFRJ, u to vrijeme /sredina 1991. - prim. S. ^./, posebno ~injenice da su pojedini
njegovi ~lanovi aktivno radili na razbijanju Jugoslavije i bili veliki neprijatelji
JNA” (Isto). O tome vidi i: B . Jovi}, nav. dj., str. 94.
169 Isto. To je, navodi Kadijevi}, bila “izuzetno slo`ena situacija za vojsku”. Me|utim,
“drugog izbora nismo imali”, zaklju~uje na~elnik ilegalnog [taba Vrhovne komande.
170 V. Kadijevi}, nav. dj., str. 119-120 i 149-150. U cilju napu{tanja Slovenije,
[tab Vrhovne komande je, “u datoj jugoslovenskoj i me|unarodnoj situaciji”,
razmotrio tri varijante (“prethodno vojni~ki poraziti vojne formacije Slovenije, a
potom napustiti Sloveniju”; “bez dovo|enja novih snaga kopnene vojske,
upotrebom svih raspolo`ivih snaga ratnog vazduhoplovstva, vatrene i
manevarske mo}i snaga kopnene vojske koje su se ve} nalazile u Sloveniji, naneti
neprihvatljive gubitke infrastrukturi Slovenije...” i “posti}i politi~ke ciljeve
kombinovanom upotrebom politi~kih sredstava i prijetnjom upotrebe svih
raspolo`ivih sredstava JNA...”). Procjenjuju}i “dobre i lo{e strane sve tri varijante
dalje upotrebe JNA u Sloveniji”, [tab Vrhovne komande se opredijelio za prvu, s tim
{to je drugu varijantu isklju~io. S obzirom da, po Kadijevi}u, “neki ~lanovi

81
plan dislokacije komandi, jedinica i ustanova JNA iz Slovenije,171 planirao
i pripremio jedinstvenu operaciju protiv Hrvatske, plan RAM i dr.172
[tab Vrhovne komande je, u fazi rata nakon {to je dr Branko
Kosti} izveo dr`avni udar u Predsjedni{tvu SFRJ (3. oktobra 1991.),
“u nekoliko navrata predlagao da se {to prije ide na stvaranje
nove jugoslovenske dr`ave”,173 na cijelom jugoslovenskom prostoru
vr{io “dalju transformaciju JNA u vojsku budu}e Jugoslavije”174
i prihvatio i upotrijebio JNA u postizanju “generalnog politi~kog
cilja — stvaranja nove Jugoslavije.....”.175

Predsjedni{tva nisu prihvatili prvu varijantu.....”, ostalo se “pri tre}oj varijanti”.


Stoga su se, po njemu, “dalje politi~ke i vojne aktivnosti odvijale u su{tini u skladu
sa takvom odlukom”, tako da je Predsjedni{tvo SFRJ 18. jula 1991. donijelo odluku
o napu{tanju JNA iz Slovenije (V. Kadijevi}, nav. dj., str. 120-121).
171 V. Kadijevi}, nav. dj., str. 121-122.
172 Isto, str. 121-122. Cilj te operacije je, po Kadijevi}u, bio “da rije{i sve
zadatke koje je JNA imala u Hrvatskoj i istovremeno omogu}i dalju nesmetanu i
potpunu realizaciju plana dislokacije JNA iz Slovenije...” (Isto).
173 Isto, str. 131. Pri tome se [tab Vrhovne komande, po na~elniku Kadijevi}u,
“nije rukovodio samo procjenom da ni jedna vojska, pa ni JNA, ne mogu uspje{no
voditi i dobiti rat bez jasno definisane dr`ave za koju se vojska bori i koja na pravi
na~in, kako savremeni rat tra`i, podr`ava svoju vojsku, ve} se rukovodio, u prvom
redu, procjenom da i na politi~kom planu treba pre}i u kontraofanzivu na na~in
{to }emo razbija~ima stare Jugoslavije suprotstaviti novu Jugoslaviju sastavljenu
od naroda koji ho}e da nastave zajedni~ki `ivot u njoj i koji ne}e dati da se takva
Jugoslavija razbije” (Isto). U tom se cilju general Kadijevi} dva puta i u pisanoj formi
obratio “~etvero~lanom Predsjedni{tvu” (22. oktobra i 7. novembra 1991.), iznose}i
odre|ene prijedloge, sa “procjenama” i “uvjerenjima” (Isto, str. 131-133).
U obrazlo`enju njegovog obra}anja navedenom organu od 7. novembra 1991.
Kadijevi} je ocijenio “da je nastupio posljednji ~as za odluku”. Zato je predlo`io “da
Predsjdni{tvo SFRJ, kao i odgovaraju}a legitimna tijela naroda koji su se opredjelili
da nastave zajedni~ki `ivot u novoj Jugoslaviji, odmah stave u funkciju sve institucije
jugoslovenske dr`ave, proglase ratno stanje i op{tu mobilizaciju...” (Isto, str. 133).
Iako “odluke u tom pogledu nije bilo u toj fazi rata”, kao {to je general
Kadijevi} predlagao, ipak je, po njemu, “odre|ena vizija nove Jugoslavije bila dosta
izvjesna i ona je ~inila bitnu politi~ku komponentu ciljeva, zamisli i planova
upotrebe JNA” (Isto).
174 Isto, str. 134.
175 Isto.

82
Govore}i o [tabu Vrhovne komande, potrebno je pru`iti odgovor
na vi{e pitanja, kao {to su: kakav je to organ, na osnovu ~ega je i kada
formiran, kako je djelovao, ko ga sa~injavao i dr. Da li je krajem 1989.
ili u martu 1991. sazrela ideja o [tabu Vrhovne komande kao surogatu
vrhovnog komandanta, kada je vojno rukovodstvo zaklju~ilo da
Predsjedni{tvo SFRJ ne mo`e funkcionisati kao Vrhovna komanda
Oru`anih snaga? Kada je i po ~ijoj odluci ili sugestiji Kadijevi} sebe
stavio u centar zbivanja?176
Franjo Tu|man je, u vezi sa samoovla{tenjima vojnog rukovodstva,
21. marta 1991, na pro{irenoj sjednici Predsjedni{tva SFRJ protestvovao
i tra`io odgovor, navode}i da, i po Ustavu, “[tab vrhovne komande ne
postoji, postoji Sekretarijat za narodnu odbranu koji ima i General{tab.
[tab vrhovne komande se formira u ratnom stanju. Tko je odlu~io da je
ratno stanje ili pak izvanredno i da se mobilizira [tab vrhovne
komande...”.177 I Mesi} je insistirao da se odgovori na osnovu kojeg
propisa je (“Ustava ili zakona”) formiran [tab Vrhovne komande, pri
~emu se Jovi} is~u|avao: “Da li neko zna da odgovori na ovo pitanje?
Verujte, ja ne znam kojim je to propisom ustanovljeno. Mo`e se ispitati
i to re}i Predsedni{tvu”.178 Me|utim, odgovor nikad nije dobijen.179
Na osnovu dokumenata tog [taba Vrhovne komande mo`e se
zaklju~iti da je to najvi{e stru~no i profesionalno tijelo u oblasti
rukovo|enja i komandovanja oru`anim snagama.180 [tab Vrhovne
komande nije postojao kao institucija u miru, ve} se po {emi rukovo|enja
i komandovanja Oru`anim snagama SFRJ javljao (formirao) samo u
ratu i za vrijeme ratnog stanja, pri ~emu je {tabske poslove Vrhovne
komande u ratu obavljao Savezni sekretarijat za narodnu odbranu.
Stoga nije mogu}e utvrditi na osnovu kojeg propisa je taj organ
formiran. Iz toga proizilazi da nije formiran ni po kakvom propisu.

176 I. Radakovi}, nav. dj., str. 35-36.


177 S. Mesi}, nav. dj., str. 26.
178 Isto.
179 Isto.
180 K. Rotim, ODBRANA HERCEG-BOSNE, [iroki Brijeg 1997, knj, 1, str.
81-83.

83
I vrijeme nastanka [taba Vrhovne komande je te{ko utvrditi.
General Ilija Radakovi} tvrdi da je general Kadijevi} od 1988. ili
1989. bio na~elnik [taba Vrhovne komande.181 General Anton Tus
navodi da je to tijelo formirano u decembru 1990.182 Na osnovu
dokumenata Republi~kog {taba Teritorijalne odbrane SR Bosne i
Hercegovine pouzdano se mo`e zaklju~iti da je taj organ postojao i
djelovao i u aprilu 1990.183
Na osnovu izvoda iz dnevnika Borisava Jovi}a mo`e se utvrditi
da je [tab Vrhovne komande djelovao i aprila 1990.184 Pored toga,
Jovi} pru`a podatke da se o tom organu sa sigurno{}u mo`e govoriti
od marta 1991.185
Na osnovu “vi|enja” generala Kadijevi}a o~igledno je da je [tab
Vrhovne komande ”djelovao” i krajem 1989, kada je vr{io ”procjene”

181 I. Radakovi}, nav. dj., str. 190-191.


182 A. Tus, RAT U SLOVENIJI I HRVATSKOJ DO SARAJEVSKOG
PRIMIRJA, u : RAT U HRVATSKOJ I BOSNI I HERCEGOVINI 1991. - 1995,
Zagreb-Sarajevo 1999, str. 68; D. Marijan, JUGOSLOVENSKA NARODNA
ARMIJA..., nav. dj., str. 295.
183 AIIZ, 2-2442. Socijalisti~ka Republika Bosna i Hercegovina, Republi~ki
{tab Teritorijalne odbrane, Pov. Br. 04/490-1, 21. mart 1991, Sarajevo — Okru`nom
{tabu Teritorijalne odbrane Tuzla, Informacija o aktuelnim doga|ajima. Tako se u
Informaciji Republi~kog {taba Teritorijalne odbrane SR Bosne i Hercegovine za
mjesec april 1990, pored ostalog, navodi da je [tab Vrhovne komande u aprilu 1990.
upoznao Predsjedni{tvo SFRJ ”sa svojom procjenom stanja u zemlji i predlo`io
mjere radi otklanjanja neposredne opasnosti za opstanak Jugoslavije kao
dr`ave, {to je prihva}eno na Predsjedni{tvu, ali se to nije sprovodilo, pa se
stanje jo{ vi{e uslo`njavalo i sve su bili neizvjesniji pravci i na~ini izlaska iz
takve situacije” (Isto).
184 B. Jovi}, nav. dj., str. 286. Govore}i o sjednici Vrhovne komande Oru`anih
snaga SFRJ (Predsjedni{tvo SFRJ) 12. marta 1991, a u vezi sa uvodnim izlaganjem
generala Kadijevi}a, Jovi} navodi da je Kadijevi}, izme|u ostalog, rekao: “...[tab
Vrhovne komande je aprila pro{le godine /tj. aprila 1990. — prim. S. ^./ upoznao
Predsedni{tvo SFRJ sa svojom procenom stanja u zemlji i predlo`io mere radi
otklanjanja neposrednih opasnosti za opstanak SFRJ kao dr`ave. Na{i predlozi
su, tada, prihva}eni, ali, na`alost, nisu ostvareni. Upravo zato Jugoslavija se na{la
u vrtlogu anarhije, raspada i na po~etku gra|anskog rata...” (Isto).
185 Isto, str. 286-311.

84
o zbivanjima u Jugoslaviji.186 Govore}i o tome, Kadijevi} navodi da
je ”pune dvije godine prije toga” (tj. od kraja 1989.) [tab Vrhovne
komande ”ukazivao”…,187 {to se mo`e zaklju~iti da je taj organ
postojao jo{ od (kraja) 1987.
O~igledno da je [tab Vrhovne komande postojao jo{ prije 1988,
tj. u vrijeme kada je na du`nosti saveznog sekretara za narodnu
odbranu bio admiral Mamula.188 Tada je na~elnik tog {taba bio
Mamula, a njegovi ~lanovi: generali Kadijevi}, zamjenik saveznog
sekretara, i Stevan Mirkovi}, na~elnik General{taba JNA, te drugi.189
General Kadijevi} savezni sekretar za narodnu odbranu, je u
periodu od 15. maja 1988. do 6. januara 1992. bio na~elnik [taba Vrhovne
komande Oru`anih snaga SFRJ. ^lanove tog {taba, pored na~elnika,
~inilo je naju`e vojno rukovodstvo: admiral Stane Brovet (zamjenik
saveznog sekretara za narodnu odbranu), general Blagoje Ad`i}
(na~elnik General{taba Oru`anih snaga SFRJ), te generali ]u{i},
^ubra i Obradovi}.190
Imaju}i u vidu ~injenicu da se [tab Vrhovne komande mogao
formirati samo u ratnom stanju, gdje je {tapske poslove Vrhovne
komande u ratu obavljao Savezni sekretarijat za narodnu odbranu,191
te da je taj organ djelovao od kraja 1987. ili sa sigurno{}u od 15. maja
1988, mogu}e je zaklju~iti da je u SFRJ, za vojno rukovodstvo, od
tada postojalo ratno stanje. Me|utim, ratno stanje nije progla{eno.
O~igledno, prevara je bila u pitanju.

186 V. Kadijevi}, nav. dj., str. 35-36.


187 Isto.
188 Isto, str. 36.
189 I. Radakovi}, nav. dj., str. 35-36 i 190-191. O tome admiral Mamula ni{te ne
govori.
190 V. Kadijevi}, nav. dj., str. 5-6; B. Jovi}, nav. dj., str. 286-311. General
Kadijevi} je vje{to izbjegao da govori o tome ko je ~inio [tab Vrhovne komande,
kakav je bio su{tinski odnos izme|u Vrhovne komande i [taba Vrhovne komande i
drugim sli~nim pitanjima.
191 STRATEGIJA OP[TENARODNE ODBRANE I DRU[TVENE
SAMOZA[TITE SFRJ, str. 82.

85
Rukovodstvo Velikosrpskog pokreta, na ~elu sa Milo{evi}em,
koji je ujedno bio i vrhovni komandant, ilegalno je formiralo neustavni
[tab Vrhovne komande i dalo mu, u skladu sa ciljevima tog pokreta,
{iroka ovla{tenja, kao {to je i uvo|enje vanrednog stanja i vojnog
udara. To je Predsjedni{tvu SFRJ prijetilo svo vrijeme Jovi}evog
predsjednikovanja, a posebno 25. januara i po~etkom marta 1991.
JNA je djelimi~no iza{la iz kasarni i neke njene akcije su ~esto bile
van kontrole ustavne vlasti (kninsko Kosovo Polje, Plitvice, Pakrac i
Borovo Selo). Borisav Jovi} je 15. maja 1991. ugasio svoja ustavna
ovla{tenja {efa dr`ave i sve prenio na ilegalni [tab Vrhovne komande,
koji je od tada mjesec i po dana, prakti~no vladao Jugoslavijom —
dr`avom bez {efa. Mesi}evo ustoli~enje obavljeno je tek kada je taj
dr`avni udar formalno u~vr{}en dolaskom Sejde Bajramovi}a sa
Kosova, Jugoslava Kosti}a iz Vojvodine i pristankom Hrvatske.192

192 I. Radakovi}, nav. dj., str. 48 i 190-191.

86
4. Smanjenje Teritorijalne odbrane Bosne i Hercegovine

Formiranje i razvoj Teritorijalne odbrane Bosne i Hercegovine


prakti~no je po~elo 1969, formiranjem Glavnog {taba narodne
odbrane SR Bosne i Hercegovine. Poslije formiranja republi~kih —
zonskih i op{tinskih {tabova Teritorijalne odbrane ubrzan je razvoj
Teritorijalne odbrane u SR Bosni i Hercegovini. U svim dru{tveno-
politi~kim zajednicama, organizacijama udru`enog rada i mjesnim
zajednicama formirani su ratni sastavi Teritorijalne odbrane.193

193 Milan In|i}, nav. dj., Sarajevo 1998, str. 87-89.


Do 1949. Teritorijalna odbrana kao komponenta Oru`anih snaga nije postojala,
osim ne{to infrastrukture partizanskih odreda u sastavu JNA. Iskustvo napada
Informbiroa i SSSR-a na suverenitet Jugoslavije (1948.) prisililo je rukovodstvo
Jugoslavije i li~no predsjednika Tita na vra}anje iskustvima iz Narodnooslobodila~kog
rata, a invazija zemalja ~lanica Var{avskog ugovora na ^ehoslova~ku (1968.) da se i
prakti~no pristupi njenoj izgradnji kao komponente isprobane u Drugom svjetskom
ratu i drugim zemljama Evrope ([vajcarska, [vedska).
Za takav razvoj i rast Teritorijalne odbrane SR Bosne i Hercegovine najzaslu`niji
je general Franjo Herljevi}, koji je bio i prvi komandant Teritorijalne odbrane Bosne i
Hercegovine (Isto).
Zdru`ene jedinice (partizanske brigade i odredi) Teritorijalne odbrane formirane
su na podru~ju jedne ili vi{e op{tina, a ostale u radnoj organizaciji, mjesnoj zajednici i
op{tini. Teritorijalna odbrana se sastojala od {tabova, jedinica i ustanova. [tabovi
Teritorijalne odbrane postojali su u miru, dok su jedinice i ustanove organizovane i
pripremane u miru, a aktivirane u slu~aju rata ili neposredne ratne opasnosti i drugih
opasnosti za zemlju, kao i za vrijeme vje`bi u miru. Svaka dru{tveno-politi~ka
zajednica organizovala je odgovaraju}i {tab Teritorijalne odbrane : republi~ki, okru`ni
(u zajednici op{tina), gradski (u gradskoj zajednici op{tina) i op{tinski.

87
U jedinicama Teritorijalne odbrane Bosne i Hercegovine je
1969. bilo 89.181, Crnoj Gori 49.000, Hrvatskoj 67.571, Makedoniji
77.153, Sloveniji 31.284 i Srbiji sa pokrajinama 105.000 pripadnika.
Bosna i Hercegovina je tada imala 117 {tabova narodne odbrane, 469
jedinica i 120 formiranih omladinskih odreda (Makedonija 58, a ostale
republike i pokrajine nisu imale takvih formacija).194
Godinu dana kasnije jedinice Teritorijalne odbrane Bosne i
Hercegovine su brojale 138.024 (naoru`anih 75.836), u Crnoj Gori
38.874 (naoru`anih 21.850), Hrvatskoj 114.912 (naoru`anih 114.000),
Makedoniji 67.548 (naoru`anih 41.374), Sloveniji 51.563 (naoru`anih
36.818) i Srbiji s pokrajinama 280.533 (naoru`anih 172.464).
Procenat ulaganja u Teritorijalnu odbranu od nacionalnog dohotka u
Bosni i Hercegovini bio je 0,67, u Crnoj Gori 0,54, Hrvatskoj 0,54,
Makedoniji 0,52, Sloveniji 0,32 i Srbiji sa pokrajinama 0,60 posto.
Najkrupnije formacije (brigade) i u izrazito najve}em broju bile su u
Bosni i Hercegovini, veoma mali broj u Crnoj Gori i Srbiji, u
pukovskim formacijama. Ostale republike i pokrajine nisu imale
pukovskih i brigadnih formacija.195
Do kraja 1980. formirana je adekvatna vojna organizacija
jedinica i {tabova Teritorijalne odbrane, po~ev od mjesne zajednice i
osnovne organizacije udru`enog rada, preko op{tine do Republike,
koja je pokrivala cjelokupnu teritoriju Bosne i Hercegovine. Tada je
Bosna i Hercegovina imala preko 320.000 pripadnika Teritorijalne

Jedinice Teritorijalne odbrane formirane su prema namjeni u razli~ite formacijske


sastave. U osnovi su postojale dvije vrste jedinica : takti~ke, namijenjene za borbena
dejstva na u`em prostoru op{tine, i takti~ko-zdru`ene, namijenjene za borbena dejstva
na {iroj teritoriji zone ili boji{ta.
U sastavu Teritorijalne odbrane su, pored jedinica sastavljenih, uglavnom, od
pje{adije, formirane i odgovaraju}e jedinice rodova i slu`bi, radi vatrene podr{ke,
in`injerijskog i drugih obezbje|enja borbenih dejstava, odr`avanja veze i sl. Za
pozadinsko obezbje|enje (logistiku) u Teritorijalnoj odbrani formirane su jedinice i
ustanove (odjeljenja, vodovi, ~ete, skladi{ta i baze — H. Efendi}, nav. dj., str. 88-89).
194 M. In|i}, nav. dj., str. 88.
195 Isto. Najkrupnije formacije i u izrazito velikom broju u odnosu na druge
republike bile su u Bosni i Hercegovini, kao i najve}i postotak ulaganja u Teritorijalnu
odbranu iz nacionalnog dohotka, iako je Bosna i Hercegovina bila nerazvijena
republika (Isto).

88
odbrane, me|u kojima su najbrojnije bile pje{adijske, artiljerijske i
diverzantsko-izvi|a~ke jedinice, pri ~emu su bili zastupljeni svi
rodovi vojske i slu`bi. U tom su periodu u sastav Teritorijalne
odbrane Bosne i Hercegovine uvedene i vazduhoplovne jedinice, sa
33 vazduhoplova.196
Teritorijalna odbrana je bila procentualno najbrojnija u Bosni i
Hercegovini i pove}avan je do 1981, kada je imala preko 400.000
obveznika, svrstanih u 9.868 raznih formacijskih sastava, me|u
kojima je bilo veoma mnogo samostalnih grupa, odjeljenja i vodova u
formacijama jedinica ONO i DSZ.197 To je, pored prilje`nosti
republi~kog rukovodstva u izvr{avanju zadataka Vrhovne komande u
oblasti odbrane, obja{njavano i ~injenicom da je Bosna i Hercegovina
bila bastion odbrane Jugoslavije, pa je partizanska komponenta bila i
brojnija. Kriti~ki re~eno to je dijelom bio i proizvod eksperimenta
Op{tenarodne odbrane i dru{tvene samoza{tite. Zbog toga je u periodu
od 1981. do 1985. prema sopstvenim potrebama taj debalans znatno
smanjen i Teritorijalna odbrana Bosne i Hercegovine smanjena na
310.530 formacijskih mjesta i na 5.082 ratne jedinice. Njihova
popunjenost je i tada (31. decembar 1985.) bila preko 100%
(313.990).198 To je bio maksimum Teritorijalne odbrane, jer od tada
smanjenje Teritorijalne odbrane Bosne i Hercegovine ima karakter
prisile, odnosno nare|enja odozgo, koje nije bilo u skladu sa
politi~kim odlukama, Ustavom i Zakonom.
Broj pripadnika Teritorijalne odbrane u Bosni i Hercegovini
dostizao je 1987. blizu 7,30 posto u odnosu na broj stanovnika u
Republici, dok je na Kosovu taj postotak iznosio oko 3,20, Sloveniji
3,50, Hrvatskoj ne{to vi{e od 3,50, Srbiji blizu 5,5, Crnoj Gori preko
5,5, a u Vojvodini i Makedoniji po oko 6 posto od broja stanovnika.
Pored najve}eg procenta koji je tada imala SR Bosna i Hercegovina u
Teritorijalnoj odbrani u odnosu na broj stanovnika u zemlji, postojao
je i veliki broj razli~itih varijanti i tipova jedinica, komandi i {tabova.199

196 Isto, str. 192-193; H. Efendi}, nav. dj., str. 90.


197 M. In|i}, nav. dj., str. 208.
198 H. Efendi}, nav. dj., str. 91.
199 M. In|i}, nav. dj., str. 220-221.

89
Sna`na i dobro organizovana Teritorijalna odbrana ne samo SR
Bosne i Hercegovine nije odgovarala velikosrpskim i unitaristi~kim
snagama. Pet godina nakon smrti vrhovnog komandanta i
predsjednika Tita, vojno rukovodstvo je izvr{ilo radikalnu reviziju
Oru`anih snaga SFRJ. U tom su cilju preduzete aktivnosti i na
ukidanju Teritorijalne odbrane. Taj je proces vr{en procentualnim
smanjenjem u~e{}a stanovni{tva na rasporedu u jedinicama i
{tabovima Teritorijalne odbrane, ukidanjem znatnog broja {tabova
i jedinica, reorganizacijom {tabova i jedinica u ni`e varijante,
preuzimanjem naoru`anja od Teritorijalne odbrane i njegovim
stavljanjem pod kontrolu JNA i manipulacijom sa kadrovima.200
Smanjenje Teritorijalne odbrane SR Bosne i Hercegovine
(mirnodopskih i ratnih jedinica i {tabova) otpo~elo je 1986. i u vr{eno
je u kontinuitetu do izvo|enja agresije na Republiku Bosnu i
Hercegovinu. Te je godine brojno stanje Teritorijalne odbrane
(297.983) smanjeno za 5,6%, a broj ratnih jedinica (4.220) za 17%.
Naredne godine brojno stanje Teritorijalne odbrane (292.024) je
smanjeno za 5,5%, a ratnih jedinica (4.221) za 16,9%. Te je godine
mirnodopski sastav Teritorijalne odbrane smanjen za 663 radna mjesta
ili 32%, a ratnog sastava za 89.243 pripadnika Teritorijalne odbrane ili
za 30,4% od postoje}eg brojnog stanja. Na taj je na~in procenat
zastupljenosti stanovni{tva u Teritorijalnoj odbrani Bosne i
Hercegovine, sa 7,23% sveden na jugoslovenski prosjek od 5%.201
Brojno stanje Teritorijalne odbrane SR Bosne i Hercegovine je
1988. (202.693) smanjeno za 35,2%, a ratnih jedinica (3.440) za
32,3%. Naredne je godine brojno stanje (198.368) smanjeno za
36,1%, a ratnih jedinica (3.453) za 32,1%. Smanjenje brojnog stanja
Teritorijalne odbrane i ratnih jedinica je drasti~no smanjeno u toku
1990.: za 55,8 (138.031) i 59,7% (2.050). Naredne je godine to
smanjenje jo{ drasti~nije pove}ano za 72,2% (86.164) i za 82,9 (867)
ratne jedinice.202

200 H. Efendi}, nav. dj., str. 90-91.


201 Isto, str. 91-92.
202 Isto, str. 91.

90
Ukupno smanjenje Teritorijalne odbrane SR Bosne i Hercegovine
1988. iznosilo je oko 30% (29,8%) ili sa 293.603 na 206.213 pripadnika
Teritorijalne odbrane. Najve}e smanjenje je izvr{eno u op{tinama i
okruzima gdje su ve}insko stanovni{tvo bili Bo{njaci i Hrvati. Tako je
Teritorijalna odbrana u Gradskom {tabu Sarajevo smanjena za 44,5%
ili sa 40.447 na 22.426 pripadnika; Livnu za 43,9% ili sa 8.489 na
4.766; Gora`du za 42,5% ili sa 11.181 na 6.433; Sarajevu za 42,3% ili
sa 16.585 na 9.568; Zenici za 35,3% ili sa 36.519 na 23.610 i Mostaru
za 33,4% ili sa 31.772 na 20.573. Tako je Teritorijalna odbrana u
Sarajevu, Livnu i Gora`du u prvom smanjenju prakti~no prepolovljena.
U okruzima Banja Luka i Doboj Teritorijalna odbrana je umanjena za
svega 10.746 pripadnika (Banja Luka za 16% ili za 7.496 (sa 46.950
na 39.454) i Doboj za 13% ili 3.250 (sa 24.744 na 21.494).203

203 Isto, str. 93-94. To se najbolje mo`e vidjeti na osnovu Plana smanjenja
Teritorijalne odbrane SR Bosne i Hercegovine po okruzima za 1988. godinu.

PLAN SMANJENJA TERITORIJALNE ODBRANE SR BOSNE I


HERCEGOVINE PO OKRUZIMA ZA 1988. GODINU

(Isto, str. 93).

91
Vojno rukovodstvo je sredinom 1989. izradilo Nare|enje, te
Metodologiju i kriterije za dogradnju organizacije Teritorijalne odbrane
(DR@AVNA TAJNA) Oru`anih snaga SFRJ za period 1990. - 1995.
(Plan “Jedinstvo-2”), sa ciljem da, organizacijsko-formacijskim
promjenama, brojnu veli~inu Teritorijalne odbrane svede na 3-4% od
ukupnog broja stanovnika. To je smanjenje brojnog stanja ljudstva
trebalo ostvariti smanjenjem broja i brojnog stanja partizanskih brigada,
ukidanjem ve}eg broja rejonskih {tabova, {tabova Teritorijalne
odbrane u mjesnim zajednicama i organizacijama udru`enog rada,
jednog broja regionalnih {tabova Teritorijalne odbrane i smanjenjem
broja i brojnog stanja jedinica prostorne strukture.204
U periodu od 1988. - 1990. Teritorijalna odbrana SR Bosne i
Hercegovine je stalno radikalno smanjivana. Republi~ki {tab Teritorijalne
odbrane SR Bosne i Hercegovine je, uglavnom, na osnovu Zaklju~aka
i zadataka SSNO — General{taba Oru`anih snaga SFRJ, “a u cilju
sprovo|enja blagovremenih i organizovanih priprema za realizaciju
vezanih za reorganizaciju Teritorijalne odbrane SR Bosne i
Hercegovine i svo|enje njene brojne veli~ine na oko 3% anga`ovanih
stanovnika Republike, po planu ‘Jedinstvo—III’” (srednjoro~ni
plan razvoja za period 1991. - 1995.)”, u toku 1990. i 1991, posebno
u drugoj polovini 1990, izdao vi{e nare|enja planova i “obja{njenja”,
koja su predstavljala strogo povjerljivu vojnu tajnu (VOJNA TAJNA
STROGO POVJERLJIVO). Tako je general Milo{ Baj~eti} (komandant
Republi~kog {taba Teritorijalne odbrane) 28. septembra 1990. okru`nim
{tabovima Teritorijalne odbrane izdao nare|enje (Str. pov. broj 05/5-
5), kojim je regulisao pripreme za reorganizaciju Teritorijalne odbrane
SR Bosne i Hercegovine po planu “Jedinstvo—III”, “u cilju dogradnje
i usavr{avanja njene organizacijsko-formacijske strukture i brojnog
smanjenja ljudstva sa 4,8 na oko 3% ...”. Tom je “reorganizacijom”

204 AIIZ, inv. br. 2-2492, Savezni sekretarijat za narodnu odbranu, General{tab
Oru`anih snaga SFRJ, Zamjenik na~elnika General{taba za Teritorijalnu odbranu, D. T.
Br. 629-1, 7. avgust 1989. — Republi~kom {tabu Teritorijalne odbrane SR Bosne i
Hercegovine; H. Efendi}, nav, dj. str. 94.
Radikalno i brzo smanjenje Teritorijalne odbrane posebno je izra`eno od dolaska
generala Veljka Kadijevi}a za saveznog sekretara za narodnu odbranu i njegovog
priklanjanja Slobodanu Milo{evi}u, te njegovo slu{anje admirala Branka Mamule, koji
je i dalje dr`ao konce u rukama.

92
trebalo obuhvatiti sve mirnodopske i ratne {tabove, jedinice i ustanove
manevarske i prostorne strukture Teritorijalne odbrane.205
Formacijsko brojno stanje ljudstva ratnih jedinica Teritorijalne
odbrane trebalo je, “u sklopu planirane reorganizacije” Teritorijalne
odbrane, svesti na prosjek od oko 3% anga`ovanih stanovnika
dru{tveno-politi~kih zajednica, sa mogu}im procentom po op{tinama
od 2,4% do 3,5%, s tim da se za Okrug, odnosno za Grad Sarajevo,
obezbijedi procenat od oko 3%.206
Brojno smanjenje Teritorijalne odbrane Republike Bosne i
Hercegovine na oko 3% anga`ovanih stanovnika dru{tveno-politi~kih
zajednica trebalo je izvr{iti realizacijom organizacijsko-formacijskih
promjena (formiranja i rasformiranja ratnih jedinica Teritorijalne
odbrane) planiranih u Srednjero~nom planu razvoja Teritorijalne

205 AIIZ, inv. br. 2-2503, Socijalisti~ka Republika Bosna i Hercegovina,


Republi~ki {tab Teritorijalne odbrane, Str. pov. br. 05/5-5, 28. septembar 1990. —
Okru`nom {tabu Teritorijalne odbrane; H. Efendi}, nav. dj., str. 94-95. Sa pripremama
i reorganizacijom Teritorijalne odbrane trebalo je otpo~eti 1. oktobra 1990, a zavr{iti
najkasnije do 1. jula 1994. Pri tome je Republi~ki {tab Teritorijalne odbrane odredio
broj i vrstu, odnosno tip manevarskih i prostornih ratnih jedinica “koje se formiraju
na nivou Republike, okruga i op{tina. Broj, vrstu i tip, odnosno varijantu
prostornih {tabova i jedinica TO formiranih na nivou MZ i OOUR-a, /mjesnih
zajednica i organizacija udru`enog rada — prim. S. ^./ odredi}e neposredno op{tinski
{tabovi TO, zavisno od potreba i dozvoljenog broja anga`ovanih v/o /vojnih
obveznika — prim. S. ^./ u svim sastavima” (Isto).
Obrazlo`enje za tu reorganizaciju je prikriveno smi{ljeno dobro sro~enim
formulacijama iza kojih je bilo te{ko prozreti zlo~ina~ke namjere nosilaca Velikosrpskog
pokreta (“radi stvaranja povoljnijih uslova za potpuniju i kvalitetniju popunu,
br`i tempo opremanja, modernizaciju obuke i kvalitetnije obu~avanje ratnih
jedinica, u skladu sa mogu}nostima finansiranja DPZ (Republike i op{tina)”.
Tu je “dogradnju” i “usavr{avanje” organizacijsko-formacijske strukture Teritorijalne
odbrane trebalo navodno izvr{iti u skladu sa doktrinarnim materijalima i zahtjevima
koncepcije op{tenarodne odbrane, Smjernicama SSNO-a, General{taba Oru`anih snaga,
kriterijima Srednjero~nog razvoja Teritorijalne odbrane za period 1991. - 1995, zauzetim
stavovima i saglasnostima na~elnika General{taba Oru`anih snaga i Predsjedni{tva SR
Bosne i Hercegovine, te ste~enim saznanjima i iskustvima iz razvoja Teritorijalne
odbrane. Takav na~in reorganizacije i usavr{avanja Teritorijalne odbrane u potpunosti
je odstupao od koncepcije po kojoj je Teritorijalna odbrana stvarana i razvijana (Isto).
206 Isto.

93
odbrane SR Bosne i Hercegovine za period 1991. - 1995. Pri tome je
trebalo voditi ra~una da se na nivou Republike Bosne i Hercegovine
zadr`i nare|eni odnos izme|u manevarske i prostorne strukture
Teritorijalne odbrane od 20:80 procenata.207
Navedenu je “reorganizaciju” i brojno smanjenje Teritorijalne
odbrane trebalo realizovati na sljede}i na~in :
a) mirnodopske okru`ne {tabove Teritorijalne odbrane
preformirati po novim formacijama, a Gradski {tab Teritorijalne
odbrane Sarajevo i op{tinske {tabove Teritorijalne odbrane po
novim okvirnim (li~nim) formacijama;208
b) u sastav okru`nih {tabova Teritorijalne odbrane Banja
Luka, Mostar, Tuzla i Gradski {tab Teritorijalne odbrane Sarajevo
ulazi po jedna baterija lakih raketnih baca~a 128 mm;209
c) Republi~ki {tab Teritorijalne odbrane izradi}e nove ratne
formacije za 7 (sedam) novih komandi za odbranu gradova iz
nadle`nosti Teritorijalne odbrane, koje je trebalo formirati u Banja
Luci, Prijedoru, Biha}u, Doboju, Mostaru, Tuzli i Zenici;210
d) novu Odluku o razvrstavanju ratnih op{tinskih {tabova
Teritorijalne odbrane u varijante, na osnovu broja anga`ovanih

207 Isto.
208 Isto. Izrada mirnodopskih formacija za pomenute {tabove Teritorijalne
odbrane je tada bila u toku. Njihovo preformiranje je trebalo izvr{iti “u rokovima koji
}e biti regulisani posebnim nare|enjem R[TO /Republi~ki {tab Teritorijalne odbrane
— prim. S. ^./ za preformiranje mirnodobskih {tabova Teritorijalne odbrane” (Isto).
209 Isto. Organ za pozadinu Republi~kog {taba Teritorijalne odbrane bio je
zadu`en da reguli{e koji }e op{tinski {tabovi Teritorijalne odbrane (iz sastava ranije
formiranih partizanskih brigada Teritorijalne odbrane — tipa II) popuniti navedene
okru`ne {tabove Teritorijalne odbrane. Rasformiranje okru`nih {tabova Teritorijalne
odbrane Gora`de i Livno “bi}e regulisano posebnim nare|enjem” (Isto).
210 Isto. Pomenute op{tinske {tabove Teritorijalne odbrane trebalo je preformirati
po novim formacijama, s tim {to je u njihov sastav trebalo ura~unati i po jednu bateriju
lakih raketnih baca~a 128 mm iz sastava ranijih partizanskih brigada Teritorijalne
odbrane tipa II. Organ pozadine Republi~kog {taba Teritorijalne odbrane bio je du`an
da reguli{e pitanje koje }e baterije lakih raketnih baca~a -128 mm op{tinski {tabovi
Teritorijalne odbrane predati (Isto).

94
vojnih obveznika u ratnim granicama Teritorijalne odbrane,
Republi~ki {tab }e sa~initi;211
e) manevarsku strukturu Teritorijalne odbrane, rasformiranjem
devet partizanskih brigada Teritorijalne odbrane, smanjiti za oko
34%,212 a obezbijediti narastanje manevarske strukture Teritorijalne
odbrane SR Bosne i Hercegovine u ratu za 25% njene nove brojne
veli~ine;213
f) smanjenje brojnog stanja pripadnika Teritorijalne odbrane
u ratnim jedinicama Teritorijalne odbrane prostorne strukture,
formiranim na nivou dru{tveno-politi~kih zajednica, izvr{iti
preformiranjem pojedinih sastava, posebno odreda Teritorijalne
odbrane iz vi{eg u ni`i tip i rasformiranjem jednog broja tih jednica;214

211 Isto. Jedan broj op{tinskih {tabova Teritorijalne odbrane je, po novoj Odluci,
trebalo preformulirati iz vi{e u ni`u varijantu. Preformiranje {tabova, kao i rokovi
realizacije zadataka “bi}e regulisani posebnim nare|enjem za preformiranje
Op[TO” /op{tinskih {tabova Teritorijalne odbrane — prim. S. ^./ - Isto.
212 Isto. Smanjenje manevarske strukture Teritorijalne odbrane Republike Bosne
i Hercegovine trebalo je realizovati rasformiranjem sljede}ih devet partizanskih brigada
Teritorijalne odbrane: dvije iz Okruga Banja Luka, tri iz Okruga Tuzla, tri iz Gradskog
{taba Teritorijalne odbrane Sarajevo i jednu iz Okruga Zenica. Rasformiranje
partizanskih brigada, vrijeme realizacije zadataka, kao i organizacijski sastav partizanskih
brigada Teritorijalne odbrane “koje se ne rasformiraju bi}e regulisano posebnim
nare|enjem” (Isto).
213 Isto. Od ljudstva, naoru`anja i drugih materijalnih sredstava partizanskih
brigada Teritorijalne odbrane koje se rasformiraju trebalo je obezbijediti da postoje}e
partizanske brigade Teritorijalne odbrane (koje se ne rasformiraju) mogu u ratu ili po
posebnom nare|enju narasti za jo{ po jedan bataljon (Isto).
214 Isto. To je trebalo realizovati na sljede}i na~in :
a) preformiranjem: 8 odreda Teritorijalne odbrane — tipa I u odrede Teritorijalne
odbrane — tip II; 2 odreda Teritorijalne odbrane — tipa I u odred Teritorijalne odbrane —
tip III; 17 odreda Teritorijalne odbrane — tip II u odred Teritorijalne odbrane — tip III;
prerastanjem 3 odreda Teritorijalne odbrane tipa II u odred Teritorijalne odbrane tipa
I; te rasformiranjem: 12 odreda Teritorijalne odbrane tipa III; i 2 protivdesantna
odreda i pontonirsku ~etu Teritorijalne odbrane Gra~anica. Koji }e odredi Teritorijalne
odbrane biti preformirani, odnosno rasformirani, kao i rokove realizacije zadataka,
“odredi}e R[TO posebnim nare|enjem o organizacijsko-formacijskim promjenama
Teritorijalne odbrane” (Isto);

95
g) brojno stanje vojnih obveznika anga`ovanih u ratnim
jedinicama Teritorijalne odbrane, formiranim na nivou mjesnih
zajednica i oranizacija udru`enog rada, smanjiti za oko 55%
tada{njeg brojnog stanja tih jedinica;215
h) nastaviti rad na pripremama za dalju dogradnju pozadinskog
sistema u Teritorijalnoj odbrani SR Bosne i Hercegovine.216
Za ratne jedinice Teritorijalne odbrane manevarske i prostorne
strukture, odre|ene za narastanje snaga Teritorijalne odbrane u ratu
za oko 25% nove brojne veli~ine Teritorijalne odbrane, predvi|eno je
vo|enje kartoteke u sekretarijatima za narodnu odbranu op{tina, pri
~emu je naoru`anje i druga materijalna sredstva za iste trebalo ~uvati
u skladi{tima ratnih rezervi, gdje su i do tada ~uvane.217

b) narastanjem ratnih jedinica Teritorijalne odbrane prostorne strukture formirane


na nivou dru{tveno-politi~kih zajednica za 25% njene nove veli~ine. To je trebalo
obezbijediti tako da odredi Teritorijalne odbrane u ratu ili po posebnom nare|enju mogu
pre}i iz ni`eg u vi{i tip (tip III u tip II, odnosno tip II u tip I), a da odred Teritorijalne
odbrane tipa I u svoj sastav mo`e primiti jo{ 1-2 ~ete. S tim u vezi, trebalo je osigurati da
svi rasformirani odredi Teritorijalne odbrane tipa III mogu biti ponovo formirani (Isto).
215 Isto. To je trebalo realizovati rasformiranjem pje{adijsko-strelja~kih sastava
tih jedinica (rejonskih {tabova Teritorijalne odbrane, ~eta, vodova i odjeljenja), odnosno
preformiranje tih jedinica iz vi{eg u ni`e sastave. Pri tome je trebalo formirati manji
broj jedinica, ali krupnijeg sastava, s tim da ukupan broj anga`ovanih vojnih obveznika
po op{tinama ne pre|e dozvoljeni broj i procenat. Specijalne jedinice Teritorijalne
odbrane, formirane na nivou mjesnih zajednica i organizacija udru`enog rada (rije~no-
jezerske, planinske, smu~arske i sl.), nije trebalo rasformirati. Sva preformiranja trebalo
je izvr{iti po postoje}im ratnim formacijama, a sa realizacijom organizacijsko-formacijskih
promjena (rasformiranja i preformiranja) ratnih jedinica Teritorijalne odbrane mjesnih
zajednica i organizacija udru`enog rada trebalo je “otpo~eti odmah, a zavr{iti najkasnije
do 31. decembra 1990. godine”. Do 31. januara 1991. trebalo je Republi~kom {tabu
Teritorijalne odbrane dostaviti izvje{taj o realizaciji tog zadatka, sa odlukama i
podacima o preformiranju ili rasformiranju ratnih jedinica, “kako bi se blagovremeno
mogle unijeti izmjene u Pregledu mobilizacijskog razvoja Teritorijalne odbrane
Republike”. Za ta preformiranja to je nare|enje bilo izvr{no (Isto).
216 Isto. U tom je cilju, preraspodjelom naoru`anja i opreme rasformiranih
sastava Teritorijalne odbrane stvorena mogu}nost da se {to prije formiraju pozadinske
baze Teritorijalne odbrane Okruga (Gradski {tab Teritorijalne odbrane). To je formiranje
trebalo regulisati posebnim nare|enjem Republi~kog {taba Teritorijalne odbrane,
uklju~uju}i i regulisanje vremena realizacije tog zadatka (Isto).
217 Isto. Te ratne jedinice nije trebalo uvoditi u Pregled mobilizacijskog razvoja
Teritorijalne odbrane Republike, niti u izvje{tajima o popuni Teritorijalne odbrane. Sa

96
Sa realizacijom organizacijsko-formacijskih promjena trebalo je,
po navedenom nare|enju, vr{iti i izradu novog Pregleda mobilizacijskog
razvoja Teritorijalne odbrane SR Bosne i Hercegovine. Prijedloge za
izmjenu pojedinih elemenata razvoja, u skladu sa odredbama PRAMOS-a,
Republi~ki {tab je bio u obavezi da ih blagovremeno dostavlja pot~injenim
{tabovima Teritorijalne odbrane.218
Analiziraju}i navedeno nare|enje, o~igledno je da se radi o prevari,
koja je imala za cilj - ukidanje Teritorijalne odbrane SR Bosne i Hercegovine
(a ne samo njeno smanjenje). Tako je, primjera radi, odnos prostorne i
manevarske strukture i narastanja Teritorijalne odbrane u slu~aju rata
ozna~avao prevaru. Su{tina je bila u tome da se oduzmu laki raketni
baca~i 128 mm i minobaca~i 120 mm za potrebe novih komandi za
odbranu gradova, koje je trebalo formirati u Banja Luci, Prijedoru,
Biha}u, Doboju, Mostaru, Tuzli i Zenici. I na~in realizacije smanjenja
brojnog stanja vojnih obveznika anga`ovanih u ratnim jedinicama
Teritorijalne odbrane formiranim na nivou mjesnih zajednica i organizacija
udru`enog rada (rasformiranjem pje{adijsko-strelja~kih sastava tih
jedinica, odnosno preformiranjem tih jedinica iz vi{eg u ni`e sastave)
to potvr|uje. Pored toga, i dio nare|enja koji reguli{e da sa ratnim
jedinicama Teritorijalne odbrane manevarske i prostorne strukture,
odre|ene za narastanje snaga Teritorijalne odbrane u ratu za oko 25%
nove brojne veli~ine, nije trebalo planirati niti izvoditi obuku, dovoljno
govori o prevari. Tim prije, jer je ta obuka zabranjena 1991.219
Strogo povjerljivim Nare|enjem (VOJNA TAJNA) od 1. oktobra
1990. general Milo{ Baj~eti} je regulisao rasformiranje devet
partizanskih brigada Teritorijalne odbrane u ratu i njihove komande za
razvoj u miru i ukidanje mobilizacijskog razvoja,220 te promjene u

tim jedinicama, nije trebalo planirati niti izvoditi obuku, osim za starje{ine komandnih
jedinica, s kojima je predvi|eno planiranje i izvo|enje primjenjene forme obuke starje{ina.
Detaljnija obja{njenja vezana za vo|enje svih jedinica Teritorijalne odbrane
odre|enih za narastanje snaga Teritorijalne odbrane u ratu trebalo je regulisati
posebnim nare|enjem Republi~kog {taba Teritorijalne odbrane i planom narastanja,
“koje treba izraditi i dostaviti pot~injenim {tabovima Teritorijalne odbrane
najkasnije do 30. 10. 1990. godine” (Isto).
218 Isto.
219 Isto; H. Efendi}, nav. dj. str. 94-95.
220 AIIZ, inv. br. 2-2504, Socijalisti~ka Republika Bosna i Hercegovina, Republi~ki
{tab Teritorijalne odbrane, Str. pov. broj 05/5-6, 1. oktobar 1990. — Okru`nom (Gradskom)

97
mobilizacijskom razvoju partizanskih brigada Teritorijalne odbrane
koje nisu rasformirane (“koje se ne rasformiraju”) i snage za
narastanje manevarske strukture Teritorijalne odbrane.221
Republi~ki {tab Teritorijalne odbrane je, u skladu sa smanjenjem
Teritorijalne odbrane SR Bosne i Hercegovine na 3%, krajem oktobra 1990.
izvr{io i detaljnu “analizu” organizacije mirnodopskog sastava Teritorijalne
odbrane, tj. {tabova Teritorijalne odbrane. S tim u vezi, zaklju~eno je
da bi se {tabovi Teritorijalne odbrane mogli smanjiti za odre|eni broj
formacijskih mjesta, a da se ne naru{i sistem rukovo|enja i komandovanja
Teritorijalne odbrane i njegova efikasnost u izgradnji borbene gotovosti.
To bi se navodno postiglo kroz bolju sistematizaciju radnih mjesta i
spajanja poslova dva i vi{e radnih mjesta kod kojih je do{lo do smanjenja
obima poslova zbog brojnog smanjenja Teritorijalne odbrane.222
Brojno stanje Teritorijalne odbrane SR Bosne i Hercegovine, i
pored navedenih organizacijsko-formacijskih programa za njenu
reorganizaciju po planu “Jedinstvo-III”, ni do kraja oktobra 1990. nije
svedeno na 3% anga`ovanih stanovnika Republike.223

{tabu Teritorijalne odbrane. To su sljede}e brigade :


- 7. kraji{ka partizanska brigada TO - Banja Luka;
- 15. kraji{ka partizanska brigada TO - Banja Luka;
- 1. tuzlanska partizanska brigada TO - Tuzla;
- 2. tuzlanska partizanska brigada TO - Tuzla;
- 25. isto~no-bosanska partizanska brigada TO — Lukavac;
- 13. srednjobosanska partizanska brigada TO — Bugojno;
- 4. sarajevska partizanska brigada TO — Ilid`a;
- 5. sarajevska partizanska brigada TO — Novo Sarajevo;
- 6. sarajevska partizanska brigada TO — Vogo{}a.
221 Isto.
222 AIIZ, inv. br. 2-2505, Socijalisti~ka Republika Bosna i Hercegovina,
Republi~ki {tab Teritorijalne odbrane, Broj: Pov. br. 05/12-1, 23. oktobar 1990. —
Predsjedni{tvu SR Bosne i Hercegovine.
223 Isto. U Obrazlo`enju novih mirnodopskih formacija {tabova Teritorijalne
odbrane SR Bosne i Hercegovine i komandi za razvoj partizanskih brigada Teritorijalne
odbrane, od 23. oktobra 1990, upu}enom Predsjedni{tvu SR Bosne i Hercegovine, general
Milo{ Baj~eti} navodi da }e Teritorijalna odbrana biti svedena na 3% do kraja 1991.

98
Nare|enjem Str. pov. br. 05/5-7, od 23. oktobra 1990, general Milo{
Baj~eti} je, u cilju realizacije zadataka vezanih za reorganizaciju
Teritorijalne odbrane SR Bosne i Hercegovine i svo|enje njene brojne
veli~ine na oko 3% anga`ovanih stanovnika Republike po planu
“Jedinstvo-III”, regulisao rasformiranje i preformiranje odreda Teritorijalne
odbrane iz vi{eg u ni`i tip.224
Nare|enjem Republi~kog {taba Teritorijalne odbrane SR Bosne
i Hercegovine, od 24. oktobra 1990, u~injen je, pored ostalog, poku{aj
pretpo~injavanja baterija lakih raketnih baca~a 128 mm i minobaca~a
120 mm, koje su ostale kao “vi{ak” poslije ukidanja partizanskih
brigada Teritorijalne odbrane. Me|utim, to nare|enje u potpunosti nije
realizovano, jer neki {tabovi, jedinice i ustanove, kao na primjer, Gradski
{tab Teritorijalne odbrane Sarajevo, nisu predali oru|a sa municijom.225

224 AIIZ, inv. br. 2-2506, SR Bosne i Hercegovine, Republi~ki {tab Teritorijalne
odbrane, Str. pov. br. 05/5-7, 23. oktobar 1991. — Okru`nom {tabu Teritorijalne odbrane.
Tim je nare|enjem predvi|eno rasformiranje 12 odreda Teritorijalne odbrane (tip III:
[ipovo, Bosansko Grahovo, Gora`de, Kalinovik, Kupres, Gacko, Konjic, Ljubinje,
Neum, Han Pijesak, Kre{evo i Trnovo) i 2 protivdesantna odreda Teritorijalne odbrane
(tip I i tip II: Ilid`a i Mostar); preformiranje 17 odreda Teritorijalne odbrane (tip II u
odrede Teritorijalne odbrane tip III: Bosanski Novi, Skender Vakuf, Srbac, Biha},
Fo~a, Vi{egrad, ^apljina, Grude, Li{tica, Ljubu{ki, Mostar, Prozor, Stolac, Kiseljak,
Vitez, @ep~e i Had`i}i); preformiranje 8 odreda Teritorijalne odbrane (tip I u odrede
Teritorijalne odbrane tip II: Bijeljina, Br~ko, Zenica, Centar Sarajevo, Novi Grad
Sarajevo, Novo Sarajevo, Stari Grad Sarajevo i Travnik); preformiranje 3 odreda
Teritorijalne odbrane (tip II u odrede Teritorijalne odbrane tip I: Lukavac, Tuzla i
Visoko); preformiranje Odreda Teritorijalne odbrane tip I Trebinje u Odred
Teritorijalne odbrane tip III; preformiranje Odreda Teritorijalne odbrane tip III Ilid`a
u Odred Teritorijalne odbrane tip II (Isto).
Rasformiranje i preformiranje odreda Teritorijalne odbrane iz vi{eg u ni`i tip je,
po tom nare|enju, navodno bilo neposredno vezano za Plan narastanja Teritorijalne
odbrane za 25% u ratu. Tu je aktivnost trebalo otpo~eti 1. januara 1991. i zavr{iti je
najkasnije do 30. juna iste godine (Isto).
225 AIIZ, inv. br. 2-2507, Socijalisti~ka Republika Bosna i Hercegovina,
Republi~ki {tab Teritorijalne odbrane, Str. pov. br. 06-1-79-123, 24. oktobar 1990. —
Okru`nom — Gradskom {tabu Teritorijalne odbrane; H. Efendi}, nav. dj., str. 95-96. S
tim u vezi, Hasan Efendi} pi{e: “S obzirom da su ta oru|a platile dru{tveno-
politi~ke zajednice svojim sredstvima, mi iz Teritorijalne odbrane Sarajeva nismo
htjeli dati na{e oru`je, a da nam se ne plati njihova vrijednost. Po{to R[
/Republi~ki {tab Teritorijalne odbrane — prim. S. ^./ nije bio spreman da nam to plati,

99
Sredinom novembra 1990. general Milo{ Baj~eti} je naredio
preformiranje Samostalnog lakog artiljerijskog diviziona PVO 40 mm
M.1 Sarajevo i lake artiljerijske baterije PVO 40 mm Vogo{}a — u Laki
artiljerijsko-raketni divizion protivvazdu{ne odbrane 40 mm M. l i
“Strela — 2 M”.226
General Milo{ Baj~eti} je, nare|enjem Str. pov. br. 05/12-4, 10.
decembra 1990. regulisao formiranje, popunu i finasiranje komandi za
razvoj partizanskih brigada Teritorijalne odbrane.227
Realizaciji smanjenja Teritorijalne odbrane SR Bosne i Hercegovine
pristupljeno je na osnovu odluka Predsjedni{tva SFRJ i SR Bosne i
Hercegovine, te zaklju~aka i zadataka SSNO-a - General{taba Oru`anih
snaga SFRJ. Organizacijsko-formacijskim promjenama znatno je brojno
smanjena Teritorijalna odbrana SR Bosne i Hercegovine, a time i veliki
broj vojnih obveznika kojima je po tom osnovu ukinut ratni raspored.
Imaju}i to u vidu, Republi~ki {tab Teritorijalne odbrane SR Bosne i

mi oru|a sa municijom nismo dali niti smo postupili po nare|enju. Interesantno


je da prema nama nisu preduzete nikakve sankcije, nego je promijenjeno nare|enje.
Do formiranja komandi odbrane gradova nije uop{te do{lo zbog izvr{ene agresije
na Sloveniju i Hrvatsku od strane onih koji su i nare|ivali ukidanje Teritorijalne
odbrane i ~inili razne mahinacije sa ‘vi{kovima’ naoru`anja” (H. Efendi}, nav. dj.,
str. 95-96).
226 AIIZ, inv. br. 2-2510, Socijalisti~ka Republika Bosna i Hercegovina, Republi~ki
{tab Teritorijalne odbrane, Str. pov. broj: 0515-4, 15. novembar 1990. — Gradskom {tabu
Teritorijalne odbrane Sarajevo.
Komandant Gradskog {taba Teritorijalne odbrane Sarajevo, pukovnik Hasan
Efendi}, obavijestio je 15. marta 1991. Republi~ki {tab Teritorijalne odbrane SR Bosne
i Hercegovine o realizaciji preformiranja Samostalnog lakog artiljerijskog diviziona
PVO 40 mm Ml i lake artiljerijske baterije PVO 40 mm Sarajevo-Vogo{}a. Popuna sa
ljudstvom lakog artiljerijskog — raketnog diviziona PVO 40 mm M i “Strela — 2M” je
izvr{ena sa 571 vojnim obveznikom (ili 98%) i motornim vozilima sa 71 (ili 84%). Do
15. marta 1991. regulisano je i pozadinsko obezbje|enje (AIIZ, inv. br. 2-2525,
Socijalisti~ka Republika Bosne i Hercegovine, Skup{tina Grada Sarajeva, Gradski {tab
Teritorijalne odbrane zbori{ta, Str. pov. br. 05/1123-3, 15. mart 1991. — Republi~kom
{tabu Teritorijalne odbrane Socijalisti~ke Republike Bosne i Hercegovine Sarajevo.
227 AIIZ, inv. br. 2-2511, Socijalisti~ka Republika Bosna i Hercegovina, Republi~ki
{tab Teritorijalne odbrane, Str. pov. br. 05/12-4, 10. decembar 1990. — Okru`nom {tabu
Teritorijalne odbrane Banja Luka i drugima.

100
Hercegovine je predlo`io da se ljudstvo iz rasformiranih sastava
Teritorijalne odbrane predvidi za narastanje Teritorijalne odbrane u ratu
do 25%. Sa tim prijedlogom je upoznat savezni sekretar za narodnu
odbranu, kao i Savjet za Teritorijalnu odbranu SR Bosne i Hercegovine.
Prijedlog je bio prihva}en, te se pristupilo njegovoj konkretizaciji
(Republi~ki {tab Teritorijalne odbrane je sa~inio konkretan plan
narastanja Teritorijalne odbrane SR Bosne i Hercegovine u ratu po ni`im
organizacijsko-formacijskim sastavima). Me|utim, prilikom realizacije te
zamisli, nai{lo se na pote{ko}e, jer ta materija nije bila regulisana
zakonom i PRAMOS-om. Zbog toga se Republi~ki {tab Teritorijalne
odbrane SR Bosne i Hercegovine obratio SSNO-u - General{tabu Oru`anih
snaga SFRJ - III Upravi za pomo} u razrje{enju tog problema.228
Savezni sekretarijat za narodnu odbranu (III Uprava, Str. pov.
broj 840-2), je 9. aprila 1991. dao mi{ljenje da takvo narastanje
Teritorijalne odbrane SR Bosne i Hercegovine u ratu za 25% nema
upori{ta u zakonu i PRAMOS-u, te da, s obzirom na organizacijsko-
formacijske promjene i brojno smanjenje Teritorijalne odbrane, nema
ni potrebe za njegovim regulisanjem. Brojno stanje Teritorijalne odbrane
je, po vojnom rukovodstvu, trebalo da iznosi od oko 45.000 (1%) do
67.500 (1,5% stanovni{tva).229 Tim je mi{ljenjem vojno rukovodstvo
posebno naglasilo da u tada{njoj situaciji “nije konstruktivno
razmatranje narastanja Teritorijalne odbrane u ratu, obzirom da
nisu razre{ena bitna pitanja organizacije OS SFRJ u budu}em
ustrojstvu Jugoslavije”.230

228 AIIZ, inv. br. 2-2529, Socijalisti~ka Republika Bosna i Hercegovina, Republi~ki
{tab Teritorijalne odbrane, Broj: Str. pov. br. 05/506-3, 15. april 1991. — Gradskom {tabu
Teritorijalne odbrane Sarajevo i svim okru`nim {tabovima Teritorijalne odbrane.
229 AIIZ, inv. br. 2-2528, Savezni sekretarijat za narodnu odbranu, General{tab
Oru`anih snaga SFRJ, III Uprava, Str. pov. br. 840-2, taj., 9. april 1991. - Socijalisti~ka
Republika Bosna i Hercegovina, Republi~kom {tabu Teritorijalne odbrane; Isto, inv. br.
2-2529, Socijalisti~ka Republika Bosna i Hercegovina, Republi~ki {tab Teritorijalne
odbrane, Str. pov. broj 05/506-3, 15. april 1991. — Gradskom {tabu Teritorijalne odbrane
Sarajevo i svim Okru`nim {tabovima Teritorijalne odbrane.
230 AIIZ, inv. br. 2-2528, Savezni sekretarijat za narodnu odbranu, General{tab
Oru`anih snaga SFRJ, III Uprava, Str. pov. br. 840-2, taj., 9. april 1991. — Socijalisti~ka
Republika Bosna i Hercegovina, Republi~kom {tabu Teritorijalne odbrane.

101
General Milo{ Baj~eti} je, u skladu sa navedenim mi{ljenjem,
15. aprila 1991. sve radnje na poslovima narastanja Teritorijalne odbrane
SR Bosne i Hercegovine u ratu za 25% obustavio, sa napomenom da
sa vojnim obveznicima, kartotekom, vojnom opremom i mobilizacijskim
planovima jedinica predvi|enih za narastanje, treba postupiti “kao sa
jedinicama koje se ukidaju”.231
U Teritorijalnoj odbrani Bosne i Hercegovine je u toku 1991,
prema planu “Jedinstvo”, a na osnovu zaklju~aka, zadataka i smjernica,
dobivenih od SSNO-a i izvr{ene analize ostvarenih organizacijsko-
formacijskih promjena sastava i jedinica Teritorijalne odbrane SR
Bosne i Hercegovine, sa~injen prijedlog nove organizacijsko-
formacijske strukture Teritorijalne odbrane SR Bosne i Hercegovine i
njenog daljeg smanjenja na ispod 2% od broja stanovnika
Republike. Tim je prijedlogom, izme|u ostalog, predvi|eno u ratu
rasformiranje svih {tabova i jedinica Teritorijalne odbrane u
mjesnim zajednicama i organizacijama udru`enog rada (dru{tvenim
preduze}ima), ~ije je ukidanje ocijenjeno kao “najzna~ajnija
planirana organizacijsko-formacijska promjena u Teritorijalnoj
odbrani SR Bosne i Hercegovine” u toku 1991.232
U cilju realizacije zadataka vezanih za reorganizaciju i brojno
smanjenje Teritorijalne odbrane SR Bosne i Hercegovine, komandant
Teritorijalne odbrane SR Bosne i Hercegovine je 19. juna 1991. izdao
nare|enje (Str. pov. br. 05/5-7), kojim je regulisao na~in i vrijeme
rasformiranja {tabova i jedinica Teritorijalne odbrane SR Bosne i

231 AIIZ, inv. br. 2-2529, Socijalisti~ka Republika Bosna i Hercegovina,


Republi~ki {tab Teritorijalne odbrane, Str. pov. broj 05/506-3, 15. april 1991. — Gradskom
{tabu Teritorijalne odbrane Sarajevo i svim Okru`nim {tabovima Teritorijalne odbrane.
232 AIIZ, inv. br: 2-2535 /Socijalisti~ka Republika Bosna i Hercegovina, Republi~ki
{tab Teritorijalne odbrane/ — Saveznom sekretarijatu za narodnu odbranu, zamjeniku
na~elnika G[ OS SFRJ za Teritorijalnu odbranu; Isto, inv. br. 2-2536 /Socijalisti~ka
Republika Bosna i Hercegovina, Republi~ki {tab Teritorijalne odbrane…/ Informacija
o stanju i nekim problemima u TO SR BiH; Isto, inv. br. 2-25361, Socijalisti~ka Republika
Bosna i Hercegovina, Republi~ki {tab Teritorijalne odbrane, 6. decembar 1991. —
Predsjedni{tvu SR Bosne i Hercegovine; Isto, inv. br. 2-2538, Socijalisti~ka Republika
Bosna i Hercegovina, Republi~ki {tab Teritorijalne odbrane, Str. pov. broj 05/1518-1,
13. decembar 1991. — Saveznom sekretarijatu za narodnu odbranu, General{tab Oru`anih
snaga SFRJ, zamjeniku na~elnika G[ OS SFRJ; H. Efendi}, nav. dj., str. 96-97.

102
Hercegovine u mjesnim zajednicama i organizacijama udru`enog
rada, sa rokom izvr{enja 1. novembra 1991. Nare|enjem komandanta
Teritorijalne odbrane SR Bosne i Hercegovine od 9. jula 1991.
predvi|eno je rasformiranje tri i organizaciono-mobilizacijske promjene
u ostalim partizanskim brigadama Teritorijalne odbrane.233
Prema pomentim nare|enjima, po kome su izvedene najzna~ajnije
planirane organizacijsko-formacijske promjene Teritorijalne odbrane
SR Bosne i Hercegovine, trebalo je ukinuti 1.157 {tabova i jedinica
Teritorijalne odbrane mjesnih zajednica i organizacija udru`enog rada,
sa ukupno 41.553 vojna obveznika, {to je bilo 57% u odnosu na
ukupan broj {tabova, jedinica i ustanova Teritorijalne odbrane SR Bosne
i Hercegovine, i tri partizanske brigade (~ime bi broj manevarskih
jedinica bio smanjen za 18% u odnosu na predhodno stanje).234
Prilikom izrade prijedloga organizacijsko-formacijskih promjena i
daljeg smanjenja Teritorijalne odbrane SR Bosne i Hercegovine utvr|en
je ratni i mirnodopski sastav Teritorijalne odbrane Republike.
Svaka dru{tveno-politi~ka zajednioca (op{tina) u Republici “formira
ratni op{tinski {tab, protivdiverzantsku jedinicu, pozadinsku
bazu i jedinicu veze”. Prostornu strukturu Teritorijalne odbrane
trebalo je “zna~ajno smanjiti ukidanjem svih {tabova i jedinica
formiranih u mjesnim zajednicama i dru{tvenim preduze}ima, a
broj manevarskih jedinica smanjiti proporcionalno u odnosu na
prostornu strukturu, rasformiranjem 3 partizanske brigade
Teritorijalne odbrane”.235

233 AIIZ, inv. br. 2-2535 /Socijalisti~ka Republika Bosna i Hercegovina,


Republi~ki {tab Teritorijalne odbrane/ — Saveznom sekretarijatu za narodnu odbranu,
zamjeniku na~elnika G[ OS SFRJ za Teritorijalnu odbranu; Isto, inv. br. 2-2536
/Socijalisti~ka Republika Bosna i Hercegovina, Republi~ki {tab Teritorijalne
odbrane…/, Informacija o stanju i nekim problemima u TO SR BiH; Isto, inv. br. 2536-
1, Socijalisti~ka Republika Bosna i Hercegovina, Republi~ki {tab Teritorijalne
odbrane, 6. decembar 1991. — Predsjedni{tvu SR Bosne i Hercegovine.
234 Isto.
235 AIIZ, inv. br. 2-2538, Socijalisti~ka Republika Bosna i Hercegovina,
Republi~ki {tab Teritorijalne odbrane, Str. pov. broj 05/1518-1, 13. decembar 1991. —
Saveznom sekretarijatu za narodnu odbranu, General{tab Oru`anih snaga SFRJ,
Zamjeniku na~elnika G[ OS SFRJ; H. Efendi}, nav. dj., str. 96.

103
U mirnodopskom sastavu Teritorijalne odbrane predvi|eno je :
- zadr`avanje postoje}ih organizacija okru`nih i Gradskog {taba
teritorijalne odbrane Sarajevo (pet okru`nih {tabova Teritorijalne
odbrane I varijante: Banja Luka, Mostar, Tuzla, Zenica, Sarajevo i
Gradski {tab teritorijalne odbrane Sarajevo, sa 120 zaposlenih, i tri
okru`na {taba II varijante: Doboj, Biha} i Livno, sa 48 zaposlena;
- zadr`avanje 14 komandi za razvoj partizanskih brigada Teritorijalne
odbrane, sa ukupno 48 zaposlenih lica;
- zadr`avanje u svim op{tinama op{tinskih {tabova Teritorijalne
odbrane u tri varijante, sa ukupno 616 formacijskih mjesta (po
okvirnim formacijama Republi~kog {taba Teritorijalne odbrane).236
Po tako izvr{enim organizacijsko-formacijskim promjenama
ukupan broj {tabova, jedinica i ustanova Teritorijalne odbrane SR Bosne
i Hercegovine trebalo je smanjiti sa 2.036 na 698 (ili 66% manje), a
broj vojnih obveznika sa 131.627 na 80.596 ili na 61% manje u odnosu
na formacijsko stanje na dan 1. januara 1991. Teritorijalnu odbranu SR
Bosne i Hercegovine je, u odnosu na broj stanovnika, trebalo smanjiti
sa 3,2% na 1,8%. U ukupnoj strukturi Teritorijalne odbrane SR Bosne
i Hercegovine, postoje}i odnos prostorna-manevarska 20:80 posto,
trebalo je promijeniti u korist manevarske strukture 27:73 posto.237
Sadr`inu i dinamiku izvr{enja organizacijsko-formacijskih
promjena ratnog sastava Teritorijalne odbrane SR Bosne i

236 Isto. Takvu organizacijsko-formacijsku strukturu Teritorijalne odbrane SR


Bosne i Hercegovine je zatekla agresija na Republiku (H. Efendi}, nav. dj., str. 97).
237 AIIZ, inv. br. 2-2538, Socijalisti~ka Republika Bosna i Hercegovina, Republi~ki
{tab Teritorijalne odbrane, Str. pov. broj 05/1518-1, 13. decembar 1991. — Saveznom
sekretarijatu za narodnu odbranu, General{tab Oru`anih snaga SFRJ, Zamjeniku
na~elnika G[ OS SFRJ; Isto, inv. br. 2-920, Republi~ki {tab Teritorijalne odbrane SR
Bosne i Hercegovine, Sarajevo 23. decembar 1991, Platforma za razgovor
Predsjedni{tva SR Bosne i Hercegovine sa saveznim sekretarom za narodnu odbranu.
U Teritorijalnoj odbrani SR Bosne i Hercegovine je po formacijskom stanju na dan 1.
januara 1991. bilo ukupno 2.036 {tabova, jedinica i ustanova, sa 131.627 vojnih
obveznika (AIIZ, inv. br. 2-2536 /Socijalisti~ka Republika Bosna i Hercegovina,
Republi~ki {tab Teritorijalne odbrane/, Informacija o stanju i nekim problemima u
Teritorijalnoj odbrani SR Bosne i Hercegovine).

104
Hercegovine regulisao je komandant Teritorijalne odbrane Republike,
u skladu sa utvr|enim planovima i nare|enjima :
1. Formiranje jedanaest baterija lakih raketnih baca~a 128
mm M-71.
Te su baterije formirane do 15. juna 1991. kao ratne jedinice pri
sljede}im okru`nim i op{tinskim {tabovima Teritorijalne odbrane :
- Okru`ni {tab Teritorijalne odbrane Banja Luka — 3 (pri Okru`nom
{tabu Teritorijalne odbrane i Op{tinskom {tabu Teritorijalne odbrane Banja
Luka po jedna i jedna pri Op{tinskom {tabu Teritorijalne odbrane Prijedor);
- Okru`ni {tab Teritorijalne odbrane Biha} — 1 (pri Op{tinskom
{tabu Teritorijalne odbrane Biha});
- Okru`ni {tab Teritorijalne odbrane Doboj — 1 (pri Op{tinskom {tabu
Teritorijalne odbrane Doboj);
- Okru`ni {tab Teritorijalne odbrane Mostar — 2 (pri Okru`nom
{tabu Teritorijalne odbrane i pri Op{tinskom {tabu Teritorijalne odbrane
Mostar po jedna);
- Okru`ni {tab Teritorijalne odbrane Tuzla — 2 (pri Okru`nom
{tabu Teritorijalne odbrane i pri Op{tinskom {tabu Teritorijalne odbrane
Tuzla po jedna);
- Okru`ni {tab Teritorijalne odbrane Zenica — 1 (pri Op{tinskom {tabu
Teritorijalne odbrane);
- Okru`ni {tab Teritorijalne odbrane Sarajevo — 1 (pri Op{tinskom
{tabu Teritorijalne odbrane Novo Sarajevo).238

238 AIIZ, inv. br. 2-2538, Socijalisti~ka Republika Bosna i Hercegovina,


Republi~ki {tab Teritorijalne odbrane, Str. pov. broj 05/1518-1, 13. decembar 1991. —
Saveznom sekretarijatu za narodnu odbranu, General{tab Oru`anih snaga SFRJ,
Zamjeniku na~elnika G[ OS SFRJ.
Te ratne jedinice su bile formirane u sastavu partizanskih brigada Teritorijalne
odbrane, predhodnim organizacijsko-formacijskim promjenama vezane su za op{tinske
{tabove Teritorijalne odbrane koje su formirale, te (u me|uvremenu rasformirane)
partizanske brigade Teritorijalne odbrane (Isto).

105
2.- Ukidanje pontonirskih i in`injerijskih mostovnih ~eta TO.
Realizacijom tog nare|enja (5. juli 1991.), ukinuto je 5 pontonirskih
~eta (pri op{tinskim {tabovima Teritorijalne odbrane Lakta{i, Bosanska
Krupa, ^apljina, Gra~anica i Zvornik), sa ukupno 795 vojna obveznika,
i 2 in`injerijsko-mostovne ~ete (pri op{tinskim {tabovima Teritorijalne
odbrane Tesli} i Konjic), sa ukupno 156 vojna obveznika.239
3.- Formiranje tri pionirske ~ete TO.
Te su pionirske ~ete formirane pri op{tinskim {tabovima
Teritorijalne odbrane Bosanska Gradi{ka, Bosanska Dubica i Vi{egrad,
sa ukupno 288 vojnih obveznika.240
4.- Rasformiranje {tabova i jedinica TO u MZ i OUR-ima
(dru{tvenim preduze}ima).
Tim je nare|enjem predvi|eno ukidanje 164 {taba i 993 jedinice
(ukupno 1.157 {tabova i jedinica), {to je bilo 57% od ukupnog broja
{tabova, jedinica i ustanova Teritorijalne odbrane SR Bosne i
Hercegovine. Po isteku roka za izvr{enje (1. novembar 1991.) u
Teritorijalnoj odbrani Republike je ostalo 382 {taba i jedinice
Teritorijalne odbrane u mjesnim zajednicama i organizacijama
udru`enog rada (dru{tvenim preduze}ima) koji nisu, po razli~itim
osnovama rasformirani (najve}i je broj bio na podru~ju Okruga Banja
Luka — 234). To je bilo 33% manje u odnosu na planirano.241

Izvr{enom novom organizacijsko-formacijskom promjenom poja~an je, po


generalu Vukosavljevi}u (komandantu Teritorijalne odbrane SR Bosne i Hercegovine),
sastav okru`nih i op{tinskih {tabova Teritorijalne odbrane za ukupno 660 vojna obveznika,
te izvr{ene pripreme za realizaciju zadataka na formiranju komandi za odbranu
gradova, u ~iji je sastav trebalo da u|u te ratne jedinice, formirane pri op{tinskim
{tabovima Teritorijalne odbrane (Biha}, Prijedor, Banja Luka, Doboj, Mostar, Tuzla i
Zenica) — Isto.
239 Isto.
240 Isto. Ukidanjem pontonirskih i in`injerijsko-mostovnih ~eta i formiranjem
pionirskih ~eta Teritorijale odbrane “uskla|ena je struktura i namjena in`injerijskih
jedinica sa ukupnim promjenama sastava i jednica Teritorijalne odbrane i ujedno
smanjen njihov brojni sastav” (Isto).
241 Isto; AIIZ, inv. br. 2536-1, Socijalisti~ka Republika Bosna i Hercegovina,
Republi~ki {tab Teritorijalne odbrane, 6. decembar 1991. — Predsjedni{tvu SR Bosne i

106
U realizaciji te, u 1991. godini, o~igledno najkrupnije organizacijsko-
-formacijske promjene, Republi~ki {tab Teritorijalne odbrane se susreo
sa najvi{e pote{ko}a, odstupanja i otvorenih suprotstavljanja. Jedan
broj op{tina je odbijao izvr{enje tog nare|enja, pozivaju}i se na preporuku
Ministarstva za narodnu odbranu SR Bosne i Hercegovine da se od tih
jedinica formiraju op{tinske jedinice Teritorijalne odbrane, {to je
Republi~ki {tab Teritorijalne odbrane SR Bosne i Hercegovine kvalifikovao
kao formiranje paravojne organizacije Teritorijalne odbrane SR Bosne
i Hercegovine. O tome je Republi~ki {tab Teritorijalne odbrane 8.
oktobra obavijestio Savezni sekretarijat za narodnu odbranu.242
U vezi sa realizacijom nare|enja o ukidanju svih {tabova i jedinica
Teritorijalne odbrane mjesnih zajednica i organizacija udru`enog rada
stanje u okruzima je u prvoj polovini decembra 1991. bilo sljede}e :
- U Okrugu Biha} bilo je 70 {tabova i jedinica Teritorijalne
odbrane mjesnih zajednica i organizacija udru`enog rada. Dvije op{tine,
Titov Drvar i Bosanski Petrovac, sa ukupno 12 {tabova i jedinica Teritorijalne
odbrane mjesnih zajednica i organizacija udru`enog rada, odbile su
izvr{iti nare|enje, a u dvije op{tine to je djelimi~no realizovano (na
op{tini Bosanska Krupa nije rasformirana 1 jedinica Teritorijalne odbrane
mjesnih zajednica - ~eta Teritorijalne odbrane Mjesne zajednice Bu`im);
- U Okrugu Livno bila su 24 {taba i jedinice Teritorijalne odbrane
mjesnih zajednica i organizacija udru`enog rada. Od toga, nisu ukinute
samo dvije jedinice (u op{tini Glamo~ - ~eta Teritorijalne odbrane mjesne
zajednice i Samostalno smu~arsko odjeljenje Teritorijalne odbrane),
za koje je tra`eno “prevo|enje” u op{tinske jedinice Teritorijalne odbrane;
- U Okrugu Mostar, gdje su bila 194 {taba i jedinice
Teritorijalne odbrane mjesnih zajednica i organizacija udru`enog rada,
u {est op{tina odbijeno je izvr{enje nare|enja i zatra`eno “prevo|enje”

Hercegovine. Taj podatak, po generalu Hasanu Efendi}u, nije ta~an. S tim u vezi, on
tvrdi kako su mnogi {tabovi Teritorijalne odbrane obavijestili Republi~ki {tab da su
ukinuli {tabove i jedinice u mjesnim zajednicama i organizacijama udru`enog rada, a
to, ipak, nisu uradili. Govore}i o tome, on navodi kako to nije ura|eno u Gradu Sarajevu.
Neki op{tinski {tabovi su, po njemu, formirali nove jedinice, kao na primjer: Gora`de,
Jajce, Biha} i drugi. Op{tine u kojima su Srbi bili u ve}ini nisu ukidale {tabove i
jedinice teritorijalne odbrane, ve} su formirale nove jedinice (H. Efendi}, nav. dj., str. 98).
242 Isto.

107
tih {tabova i jedinica u op{tinske jedinice (op{tine: Grude, ^itluk,
Ljubu{ki, [iroki Brijeg, Neum i Prozor, sa ukupno 72 {taba i jedinice
Teritorijalne odbrane);
- U Okrugu Sarajevo, gdje je bilo 86 {tabova i jedinica
Teritorijalne odbrane mjesnih zajednica i organizacija udru`enog rada,
u 5 op{tina (Breza, Fojnica, Kiseljak, Kre{evo i Visoko) nije izvr{eno
nare|enje i vr{eno je “prevo|enje” tih {tabova i jedinica u op{tinske,
dok je u jednoj op{tini (Olovo) realizacija nare|enja uslovljena
drugim zahtjevom (promjena tipa odreda Teritorijalne odbrane). Tako
je 41 {tab i jedinica Teritorijalne odbrane mjesnih zajednica i
organizacija udru`enog rada, bio ukupno nerasformiran;
- U Okrugu Tuzla, gdje je bilo 212 {tabova i jedinica Teritorijalne
odbrane mjesnih zajednica i organizacija udru`enog rada, nare|enje nije
realizovano u op{tini Banovi}i (tra`eno je “prevo|enje” tih jedinica u
op{tinske), te je u tom okrugu bilo 9 ukupno nerasformiranih {tabova i
jedinica. U toku realizacije tih nare|enja problema je bilo znatno vi{e, s
tim {to su razrije{eni (u op{tinama Ora{je, Gra~anica, Kladanj).
- U Okrugu Zenica, gdje je bilo 66 {tabova i jedinica Teritorijalne
odbrane mjesnih zajednica i organizacija udru`enog rada, u dvije
op{tine (@ep~e i Vitez) nije realizovano nare|enje i istovremeno je
zatra`eno “prevo|enje” tih jedinica u op{tinske jedinice Teritorijalne
odbrane (ukupno 11 ratnih jedinica Teritorijalne odbrane).
- U okruzima: Gora`de, Livno i Gradu Sarajevo ukinuto je
ukupno 276 {tabova i jedinica Teritorijalne odbrane mjesnih zajednica
i organizacija udru`enog rada.243
U prvoj polovini decembra 1991. u Teritorijalnoj odbrani SR Bosne
i Hercegovine, izuzev{i Okrug Banja Luka, bilo je ukupno 148 jedinica
Teritorijalne odbrane mjesnih zajednica i organizacija udru`enog rada
(dru{tvenih preduze}a), koje nisu rasformirane, te ih, s obzirom na
izdato nare|enje i iskazane zahtjeve u vezi sa njima, Republi~ki {tab
tretirao kao paravojne formacije. Za Okrug Banja Luka komandant
Teritorijalne odbrane SR Bosne i Hercegovine naredio je izmjenu i
dopunu navedenog nare|enja o rasformiranju svih {tabova i jedinica
Teritorijalne odbrane mjesnih zajednica i organizacija udru`enog rada
(akt str. pov. broj 05/5-9 od 30. avgusta 1991.), a na osnovu zahtjeva

243 Isto.

108
Okru`nog {taba Teritorijalne odbrane Banja Luka, procjene aktuelnih
dru{tvenih i politi~kih kretanja i organizacijsko-formacijske osposobljenosti
Teritorijalne odbrane tog okruga “u novim uvjetima”. Po toj izmjeni i
dopuni, obustavljeno je rasformiranje {tabova i jedinica Teritorijalne
odbrane mjesnih zajednica i organizacija udru`enog rada (prethodno
su te jednice i {tabovi u cjelini ukinuti u 3 op{tine: Klju~, Sanski Most
i [ipovo, {to je ukupno iznosilo 43 {taba i jednice Teritorijalne odbrane),
a ukupan broj {tabova i jedinica Teritorijalne odbrane mjesnih zajednica
i organizacija udru`enog rada je pove}an sa prethodnih 229 na 234
{taba i jedinice. Promijenjena je i struktura, pa su, uglavnom {tabovi i
jedinice organizacije udru`enog rada preformirane u jedinice mjesnih
zajednica (u svega 3 op{tine zadr`ane su ratne jedinice Teritorijalne
odbrane u organizacijama udru`enog rada, tj. preduze}ima).244
5.- Rasformiranje i organizacijsko-formacijske promjene u
ostalim partizanskim brigadama Teritorijalne odbrane.
Cilj tog nare|enja je bio - smanjenje broja partizanskih brigada
Teritorijalne odbrane, sa 17 na ukupno 14 (tj. rasforimranje tri), i
“ujedna~avanje odnosa jedinica manevarske i prostorne strukture, te
adekvatniju pokrivenost teritorije” novim rasporedom tih ratnih jedinica.
Tako su (rok izvr{enja bio je 15. decembra 1991.) ukinute: 11. hercegova~ka
(Mostar), 1. posavska (Br~ko) i 12. srednjobosanska (Zenica) partizanska
brigada. Time je broj vojnih obveznika smanjen za 4.497. Izvr{eno je i
preformiranje: 8. kraji{ke (Biha}), 14. hercegova~ke (Konjic), 3. tuzlanske
(Tuzla), 11. srednjobosanske (Zenica) i partizanske brigade teritorijalne
odbrane “Veljko Luki}-Kurjak” (Bijeljina).245
U vezi sa tom organizacijsko-formacijskom promjenom pojavilo
se nekoliko problema :

244 Isto; AIIZ, inv. br. 2-2535 /Socijalisti~ka Republika Bosna i Hercegovina,
Republi~ki {tab Teritorijalne odbrane/ — Saveznom sekretarijatu za narodnu odbranu,
zamjeniku na~elnika G[ OS SFRJ za Teritorijalnu odbranu; Isto, inv. br. 2-2536
/Socijalisti~ka Republika Bosna i Hercegovina, Republi~ki {tab Teritorijalne odbrane/,
Informacija o stanju i nekim problemima u TO SR BiH; Isto, inv. br. 2-2536-1,
Socijalisti~ka Republika Bosna i Hercegovina, Republi~ki {tab Teritorijalne odbrane,
6. decembar 1991. — Predsjedni{tvu SR Bosne i Hercegovine.
245 AIIZ, inv. br. 2538, Socijalisti~ka Republika Bosna i Hercegovina, Republi~ki
{tab Teritorijalne odbrane, Str. pov. broj 05/1518-1, 13. decembar 1991. — Saveznom
sekretarijatu za narodnu odbranu - General{tab Oru`anih snaga SFRJ, zamjeniku
na~elnika G[ OS SFRJ.

109
- nije izvr{eno preformiranje 10. hercegova~ke partizanske brigade
teritorijalne odbrane (Mostar), jer zbog odbijanja op{tina ^apljina,
Ljubu{ki i [iroki Brijeg da nare|enje realizuju, nije formiran —
preformiran 3. bataljon;
- nije ura|en i realizovan plan popune, jer je Sekretarijat za
narodnu odbranu SO Mostar, pozivaju}i se na odluku vlade SR Bosne
i Hercegovine, iste vratio, tvrde}i da za to nije nadle`an.246
Uz sve organizacijsko-formacijske promjene ratnog sastava
Teritorijalne odbrane SR Bosne i Hercegovine, nare|eno je i
preformiranje-formiranje lakih artiljerijskih diviziona PVO 20/3 mm i
“Strela-2M” u op{tinskom {tabu Teritorijalne odbrane Tuzla (rok za
izvr{enje bio je 15. mart 1992.), u ~iji sastav je trebalo da u|u 3
postoje}e baterije PVO (dvije iz Lukavca i jedna iz Tuzle), te izvr{eno
ukidanje obavje{tajnih centara Republi~kog {taba Teritorijalne
odbrane, polaze}i od zahtjeva SSNO General{taba oru`anih snaga — II
Uprava (telegram, str. pov. broj 936-1, od 27. augusta 1991.).247
Planirane organizacijsko-formacijske promjene mirnodopskog
sastava Teritorijalne odbrane SR Bosne i Hercegovine u 1991.
odnosile su se isklju~ivo na sastav op{tinskih {tabova Teritorijalne
odbrane. Shodno utvr|enoj dinamici, u junu te godine u Republi~kom
{tabu Teritorijalne odbrane je sa~injen prijedlog novih okvirnih
mirnodopskih formacija op{tinskih {tabova Teritorijalne odbrane I, II
i III varijante. Predlo`enim okvirnim formacijama op{tinskih {tabova
Teritorijalne odbrane I, II i III varijante broj formacijskih mjesta
trebalo je da iznosi 616, dok je po tada{njim (tj. u prvoj polovini
decembra 1991.) okvirnim formacijama on iznosio 1.149, ~ime bi se
smanjila 533 formacijska mjesta ili 46%.248

246 Isto; AIIZ, inv. br. 2-2536 /Socijalisti~ka Republika Bosna i Hercegovina,
Republi~ki {tab Teritorijalne odbrane/, Informacija o stanju i nekim problemima u TO
SR BiH.
247 Isto.
248 Isto; AIIZ, inv. br. 2-2538, Socijalisti~ka Republika Bosna i Hercegovina,
Republi~ki {tab Teritorijalne odbrane, Str. pov. broj 05/1518-1, 13. decembar 1991. —
Saveznom sekretarijatu za narodnu odbranu - General{tab Oru`anih snaga SFRJ,
zamjeniku na~elnika G[ OS SFRJ.

110
To smanjenje posmatrano po varijantama {tabova trebalo je da
izgleda :
- Op{tinskih {tabova Teritorijalne odbrane I varijante tada je bilo
26, u kojima je po okvirnim mirnodopskim formacijama sljedovalo po
14 lica, dok je po tom prijedlogu trebalo biti 27 {tabova po 8 lica, {to
je smanjenje u I varijanti trebalo da iznosi 148 lica;249
- Op{tinskih {tabova Teritorijalne odbrane II varijante tada je
bilo 51, u kojima je po okvirnim mirnodopskim formacijama
sljedovalo po 11 lica, dok je po tom prijedlogu trebalo biti 36 {tabova
po 6 lica, {to je smanjenje u II varijanti trebalo da iznosi 345 lica.250
- Op{tinskih {tabova Teritorijalne odbrane III vrijante tada je bilo
32, u kojima je po okvirnim mirnodopskim formacijama sljedovalo po
7 lica, dok je po tom prijedlogu trebalo biti 46 {tabova po 4 lica, {to je
smanjenje u III varijanti trebalo da iznosi 40 lica.251
Na taj na~in “bi i dalje” u Teritorijalnoj odbrani SR Bosne i
Hercegovine bilo ukupno 109 {tabova Teritorijalne odbrane.252

249 Isto.
250 Isto.
251 Isto.
252 Isto. Navedenim smanjenjem broja formacijskih mjesta stvarani su, po
generalu Vukosavljevi}u, “bolji uslovi za dalje pobolj{anje popune {tabova
pomjeranjem lica sa ukinutih formacijskih mjesta na ona koja nisu popunjena.
Ve}ina op{tinskih {tabova Teritorijalne odbrane nije popunjena 100% po
kona~nim mirnodopskim formacijama koje usvaja skup{tina DPZ /dru{tveno
politi~kih zajednica — prim. S. ^./, {to je imalo uticaja na izradu prijedloga tih
formacija u smislu znatnog procenta smanjenja broja formacijskih mjesta” (Isto).
Taj je prijedlog dat u Predsjedni{tvo SR Bosne i Hercegovine na razmatranje, i
krajem druge sedmice decembra 1991. Republi~ki {tab Teritorijalne odbrane je
o~ekivao njegovo verifikovanje. “U me|uvremenu je bilo dosta poku{aja od strane
novih organa vlasti u op{tinama da prije njihovog usvajanja i dostavljanja op{tinskim
{tabovima Teritorijalne odbrane pristupe brojnom smanjenju i izmjeni strukture
mirnodopskog sastava op{tinskih {tabova Teritorijalne odbrane, kao i zahtjeva za
promjenu varijanti” (Isto).
Mirnodopska popuna {tabova Teritorijalne odbrane izvr{ena je sa 80%, te je
Republi~ki {tab Teritorijalne odbrane sa broj~anom popunom bio zadovoljan, tim vi{e
{to su o~ekivali organizacijsko-formacijske promjene. Za njih je predstavljao problem
popune radnih mjesta visoke stru~ne spreme. Od ukupnog broja radnih mjesta i visoke
stru~ne spreme samo 40% radnika je imalo istu (Isto).

111
U toku realizacije pomenutnih nare|enja nai{lo se na otpore,
pote{ko}e i probleme, koji su “u dobroj mjeri” uticali na brojno
smanjenje, status i dalji razvoj Teritorijalne odbrane SR Bosne i
Hercegovine. Jedan broj op{tina je otvoreno odbio da izvr{i navedena
nare|enja Republi~kog {taba Teritorijalne odbrane. Naime, po
preporuci Ministarstva za narodnu odbranu SR Bosne i Hercegovine
od 6. septembra 1991. skup{tinama op{tina trebalo je formirati jedinice
Teritorijalne odbrane na nivou op{tina (prevo|enje {tabova i jedinica
Teritorijalne odbrane mjesnih zajednica i organizacija udru`enog rada
u op{tinske jedinice), {to je direktno uticalo na neprovo|enje
nare|enja o ukidanju svih {tabova i jedinica Teritorijalne odbrane
mjesnih zajednica i organizacijama udru`enog rada. To je usporavalo
dinamiku rasformiranja {tabova i jedinica Teritorijalne odbrane
mjesnih zajednica i organizacijama udru`enog rada.253

253 AIIZ, inv. br. 2-2535 /Socijalisti~ka Republika Bosna i Hercegovina, Republi~ki
{tab Teritorijalne odbrane/ — Saveznom sekretarijatu za narodnu odbranu - zamjeniku
na~elnika G[ OS SFRJ za Teritorijalnu odbranu; Isto, inv. br. 2-2536 /Socijalisti~ka
Republika Bosna i Hercegovina, Republi~ki {tab Teritorijalne odbrane…/, Informacija
o stanju i nekim problemima u TO SR BiH; Isto, inv. br. 2-2538, Socijalisti~ka
Republika Bosna i Hercegovina, Republi~ki {tab Teritorijalne odbrane, Str. pov. broj
05/1518-1, 13. decembar 1991. — Saveznom sekretarijatu za narodnu odbranu,
General{tab Oru`anih snaga SFRJ, zamjeniku na~elnika G[ OS SFRJ; Isto, inv. br. 2-
2536-1, Socijalisti~ka Republika Bosna i Hercegovina, Republi~ki {tab Teritorijalne
odbrane, 6. decembar 1991. — Predsjedni{tvu SR Bosne i Hercegovine.
Tako je pona{anje Ministarstva za narodnu odbranu SR Bosne i Hercegovine
Republi~ki {tab Teritorijalne odbrane SR Bosne i Hercegovine okvalifikovao kao
poku{aj “stvaranja paravojne organizacije TO SR BiH” (Isto; AIIZ, inv. br. 2-2536-
1, Socijalisti~ka Republika Bosna i Hercegovina, Republi~ki {tab Teritorijalne
odbrane, 6. decembar 1991. — Predsjedni{tvu SR Bosne i Hercegovine).
Najzna~ajniji problemi s kojima se Republi~ki {tab Teritorijalne odbrane SR Bosne
i Hercegovine krajem 1991. susreo u realizaciji planiranih organizacijsko-formacijskih
promjena {tabova i jedinica Teritorijalne odbrane SR Bosne i Hercegovine svodili su
se, po ocjeni Republi~kog {taba Teritorijalne odbrane, “na dva globalna problema :
- nedovoljna saradnja i mije{anje nenadle`nosti, posebno izra`eno u
pona{anju i djelovanju Ministarstva za NO;
- dvojnost rada za NO (dio vojno-evidencionih dokumenata preuzeli su
vojno-teritorijalni organi, a dio dokumentacije zadr`an je u SSNO, {to znatno
ote`ava rad {tabova Teritorijalne odbrane)” (AIIZ, inv. br. 2-2536 /Socijalisti~ka
Republika Bosna i Hercegovina, Republi~ki {tab Teritorijalne odbrane/, Informacija o

112
Do 23. decembra 1991. nije rasformirano 158 {tabova i jedinica,
zbog ~ega ih je Republi~ki {tab Teritorijalne odbrane SR Bosne i
Hercegovine tretirao kao paravojne formacije. To su one jedinice, za
koje je Ministarstvo za narodnu odbranu SR Bosne i Hercegovine dalo
obja{njenje da se “prevedu” u op{tinske jedinice Teritorijalne odbrane
(rije~ je o {tabovima i jedinicama Teritorijalne odbrane, mjesnim
zajednicama i organizacijama udru`enog rada u op{tinama: Bosanska
Krupa, Titov Drvar, Bosanski Petrovac, Glamo~, Grude, ^itluk,
Ljubu{ki, [iroki Brijeg, Neum, Prozor, Breza, Fojnica, Kiseljak,
Kre{ovo, Visoko, Olovo, Sokolac, Banovi}i, @ep~e i Vitez).254
I sistem rukovo|enja i komandovanja na relaciji okru`ni {tabovi
Teritorijalne odbrane — op{tinski {tabovi Teritorijalne odbrane je
krajem decembra 1991. u pojedinim regionima bio naru{en, pa ~ak i
prekinut, “{to je stvaralo nepremostive prepreke u obavljanju
postavljenih zadataka”. Tako su, na primjer, u Okru`nom {tabu
Teritorijalne odbrane Mostar ve} du`e vrijeme op{tinski {tabovi
Teritorijalne odbrane ^itluk, Grude, Li{tica, Ljubu{ki, Neum, Posu{je
i Prozor, gdje je Hrvatska demokratska zajednica imala vlast, odbijali
“svaku saradnju i prakti~no su se samoinicijativno isklju~ili iz
sistema rukovo|enja i komandovanja Teritorijalne odbrane, pa
samim tim i iz sistema rukovo|enja i komandovanja u OS”
/Oru`anim snagama — prim. S. ^./. Pored toga, Okru`ni {tab
Teritorijalne odbrane Mostar, tako|e, nije mogao “do kraja ispoljiti
uticaj na rad op{tinskih {tabova Teritorijalne odbrane Gacko,
Nevesinje i Bile}a”, gdje je Srpska demokratska stranka bila na vlasti,
pri ~emu “poseban slu~aj ~ini Op{tinski {tab Teritorijalne odbrane
Trebinje, gdje je od op{tinskih struktura vlasti uzurpirano pravo
rukovo|enja i komandovanja Teritorijalnom odbranom”.255

stanju i nekim problemima u TO SR BiH; Isto, inv. br. 2-2538, Socijalisti~ka Republika
Bosna i Hercegovina, Republi~ki {tab Teritorijalne odbrane, Str. pov. broj 05/1518-1,
13. decembar 1991. — Saveznom sekretarijatu za narodnu odbranu, General{tab
Oru`anih snaga SFRJ, zamjeniku na~elnika G[ OS SFRJ).
254 AIIZ, inv. br. 2-2538, Socijalisti~ka Republika Bosna i Hercegovina, Republi~ki
{tab Teritorijalne odbrane, Str. pov. broj 05/1518-1, 13. decembar 1991. — Saveznom
sekretarijatu za narodnu odbranu, General{tab Oru`anih snaga SFRJ, zamjeniku
na~elnika G[ OS SFRJ; H. Efendi}, nav. dj., str. 96-97.
255 Isto. Aktuelna politi~ka zbivanja u Bosni i Hercegovini (od kraja septembra
1991.) imala su odraza i na stanje Teritorijalne odbrane SR Bosne i Hercegovine, posebno

113
U nekim su op{tinama planski vr{eni razni materijalni i drugi
pritisci na zaposleni kadar u {tabovima Teritorijalne odbrane. Pojedini
op{tinski organi vlasti prijetili su dono{enjem odluke o ukidanju
op{tinskih {tabova Teritorijalne odbrane, a u pojedinim op{tinama je
vr{eno samovoljno smjenjivanje i postavljanje komandanata op{tinskih
{tabova Teritorijalne odbrane, {to je bilo u nadle`nosti komandanta
Teritorijalne odbrane SR Bosne i Hercegovine. Bilo je nastojanja “da
se vrbovanjem rezervnih starje{ina i vojnih obveznika iz sastava
Teritorijalne odbrane, uz glasine o ukidanju Teritorijalne odbrane,
ubrzano razbijaju” jedinice teritorijalne odbrane na “ra~un stvaranja
paravojnih oru`anih sastava”.256
U toku 1991. bio je izra`en i problem postavljanja komandanata
op{tinskih {tabova teritorijalne odbrane. U toj godini su na zahtjev
vladaju}ih stranaka u 62 op{tine postavljeni novi komandanati op{tinskih
{tabova Teritorijalne odbrane.257
Republi~ki {tab Teritorijalne odbrane je na jednom dijelu Bosne
i Hercegovine nerasformirane jedinice i {tabove progla{avao paravojnim,
a u op{tinama sa ve}inskim srpskim stanovni{tvom, kao {to je, primjera
radi, regija Banja Luka, obustavljao rasformiranje {tabova i jedinica
Teritorijalne odbrane, mjesnih zajednica i organizacija udru`enog rada
i formirao nove, koje nisu tretirane paravojnim, ve} po`eljnim.258 U

borbenu gotovost. Ozbiljno je, pored ostalog, naru{eno jedinstvo rukovo|enja i


komandovanja, {to je imalo za cilj razbijanje Teritorijalne odbrane kao sastavnog dijela
Oru`anih snaga SFRJ. Taj proces razbijanja Teritorijalne odbrane SR Bosne i Hercegovine
je tada bio u toku, ~ime je sistem rukovo|enja i komandovanja bio paralisan, posebno
na nivou Republi~kog {taba i svih deset okru`nih {tabova (AIIZ, inv. br. 2-2537,
Socijalisti~ka Republika Bosna i Hercegovina, Republi~ki {tab Teritorijalne odbrane,
Str. pov. br. 01/1144-1, 1. oktobar 1991, INFORMACIJA).
256 Isto.
257 Isto. U toku 1991. je, pi{e general Hasan Efendi}, bila “velika jagma oko
mjesta komandanta op{tinskih {tabova Teritorijalne odbrane od strane vladaju}ih
stranaka. Tako su samo u toku te godine postavljena 62 komandanta TO op{tina
na zahtjev vladaju}ih stranaka. Posebno velike pritiske vr{io je SDS preko generala
Vukosavljevi}a. Rezultat je bio da od 14 komandanata partizanskih brigada
Teritorijalne odbrane svega dvojica nisu bili Srbi i starje{ine JNA” (H. Efendi},
nav. dj., str. 100).
258 H. Efendi}, nav. dj., str. 98-99.

114
tim je op{tinama, u skladu sa ratnim ciljevima Velikosrpskog pokreta,
posebno krajem 1991. i po~etkom 1992, vr{eno i “prevo|enje” srpskih
obveznika Teritorijalne odbrane u “dobrovoljce” JNA i formiranje i
mobilisanje oru`anih formacija Srpske demokratske stranke Bosne i
Hercegovine, srpska Teritorijalna odbrana i milicija.259
Rad {tabova Teritorijalne odbrane je znatno ote`avalo i uslo`njavalo
{to su dio vojno-evidencionih dokumenata preuzeli ili oteli vojno-teritorijalni
organi,260 a zna~ajan dio te dokumentacije je zadr`an u sekretarijatima
za narodnu odbranu. Mnogi {tabovi nisu bili spremni da vojnu evidenciju
svojih obveznika, posebno regruta, stave na raspolaganje vojno-teritorijalnim
organima, odnosno predaju komandama JNA.261
Teritorijalne odbrana je, prema raspolo`ivim podacima, 31.
decembra 1991. brojala 86.184 pripadnika (37.223 Bo{njaka, 29.276
Srba, 14.326 Hrvata i 5.339 Ostalih).262 Me|utim, Teritorijalna odbrana
SR Bosne i Hercegovine je postojala samo u onim op{tinama, koje
nisu bile zahva}ene “srpskim autonomnim oblastima” i “hrvatskim
zajednicama”.
Teritorijalna odbrana SR Bosne i Hercegovine je krajem 1991. i
po~etkom 1992. bila prakti~no razbijena na tri dijela :
a) Srpska teritorijalna odbrana, koju je JNA, uz u~e{}e Srpske
demokratske stranke, organizovala, obu~ila, opremila i mobilisala
(jedan broj {tabova i jedinica iz Okruga Banja Luka u~estvovao je i u
borbenim dejstvima protiv Republike Hrvatske);
b) Hrvatska teritorijalna odbrana, koju je, uz u~e{}e Hrvatske
demokratske zajednice, organizovala, opremila, obu~ila i mobilisala
Hrvatska vojska;

259 Vidi str. 795-835 ovog rada.


260 H. Efendi}, nav. dj., str. 99. Vojno-teritorijalni organi (vojni okruzi i op{tinski
sekretarijati za op{tenarodnu odbranu) bili su pot~injeni Republi~kom sekretarijatu za
narodnu odbranu. Njihovi su osnovni zadaci bili regrutacija i mobilizacija pripadnika
Oru`anih snaga i civilne za{tite (Isto, str. 99, napomena 20).
261 Isto, str. 99-100.
262 Isto, str. 97-100.

115
c) legalna Teritorijalna odbrana koja se, uglavnom, zadr`ala u
op{tinama gdje su Bo{njaci bili u ve}ini i gdje je o~uvan ve}i broj
{tabova i jedinica u smanjenom sastavu. Ona je, za razliku od tzv.
srpske i hrvatske, ~inila ki~mu organizovanog otpora agresiji, zajedno
sa jedinicama MUP-a, Patriotskom ligom, Zelenim beretkama i
drugim samoorganizovanim grupama gra|ana.263
Istovremeno sa smanjenjem i poku{ajem ukidanja Teritorijalne
odbrane Republike Bosne i Hercegovine vr{ene su i kadrovske promjene,
~istke, podvale i manipulacije, gdje su dominirali kadrovi srpske
nacionalnosti. Oni su, prihvatili velikosrpsku nacionalisti~ku ideologiju,
politiku i praksu, zatim su anga`ovani na formiranju srpskih oru`anih
formacija, u~vr{}ivanju postoje}ih, iz sistema rukovo|enja i
komandovanja Teritorijalne odbrane Socijalisti~ke Republike Bosne i
Hercegovine samoisklju~enih, jedinica i {tabova u op{tinama sa
ve}inskim srpskim stanovni{tvom, te naoru`avali, opremali i
obu~avali srpsko stanovni{tvo za agresiju i druge oblike zlo~ina.264
O stvarnim namjerama govori i ~injenica da je Republi~ki {tab
Teritorijalne odbrane SR Bosne i Hercegovine, na osnovu telegrama
(Str. pov. br. 931-1), od 27. avgusta 1991, a bez znanja Predsjedni{tva
SR Bosne i Hercegovine, ukinuo i teritorijalno-izvi|a~ku slu`bu
Teritorijalne odbrane i kompletnu dokumentaciju odnio na Pale.265

263 Isto.
264 Isto, str. 108-113.
265 Isto, str. 99. Teritorijalna odbrana SR Bosne i Hercegovine je imala razvijen
sistem teritorijalno-izvi|a~ke slu`be, kojom je cijela Republika bila pokrivena sa
obavje{tajnim centrima, punktovima i osmatra~nicama. Ve}ina tih centara je bila
obezbije|ena sredstvima veze i priborima za osmatranje. Sa raspolo`ivim ljudstvom
redovno je izvo|ena obuka (Isto).

116
5. Razoru`anje Teritorijalne odbrane Bosne i Hercegovine

Velikosrpski pokret je, nakon isklju~ivanja republi~kih rukovodstava


iz sistema rukovo|enja i komandovanja Oru`anim snagama SFRJ
(oduzimanje prava republikama da rukovode Teritorijalnom odbranom),
a radi realizacije svojih ratnih ciljeva, procijenio da mora paralisati i
razoru`ati Teritorijalnu odbranu svih republika (izuzev Srbije i Crne
Gore, te dijela Bosne i Hercegovine, gdje su Srbi ve}insko stanovni{tvo).
U tom je cilju trebalo oduzeti naoru`anje Teritorijalnoj odbrani i
staviti ga u vojne magacine i pod kontrolu JNA.
Organizacijsko-formacijskim promjenama u Teritorijalnoj odbrani
SFRJ 1988. - 1989. (ukinut je i preformiran jedan broj jedinica Teritorijalne
odbrane i znatno brojno smanjena Teritorijalna odbrana), rukovodstvo
Velikosrpskog pokreta je proizvelo pojavu vi{ka naoru`anja i druge
vojne opreme. Na taj se na~in kod {tabova Teritorijalne odbrane pojavio
“vi{ak” velikih koli~ina naoru`anja, a naro~ito pu{aka 7,9 mm,
pu{komitraljeza trofejnog porijekla i minobaca~a 82 mm, koje je
“trebalo oduzeti”. Republi~ki {tab Teritorijalne odbrane je, u cilju
oduzimanja “vi{ka” naoru`anja i druge vojne opreme Teritorijalnoj odbrani
Bosne i Hercegovine, ocijenio da je “vi{ak” naoru`anja kod {tabova
Teritorijalne odbrane navodno zauzimao skladi{ni prostor, koji je kod
ve}ine {tabova bio nedovoljan, i 5. januara 1990. se obratio Saveznom
sekretarijatu za narodnu odbranu, sa zahtjevom da preduzme mjere da
se {to prije izvr{i oduzimanje vi{ka naoru`anja i municije.266

266 AIIZ, inv. br. 2-2495, Socijalisti~ka Republika Bosna i Hercegovina,


Republi~ki {tab Teritorijalne odbrane, Pov. br. 06/2-51-45, 5. januar 1990. — Saveznom
sekretarijatu za narodnu odbranu; Isto, inv. br. 2-2499, Savezni sekretarijat za narodnu
odbranu, General{tab Oru`anih snaga SFRJ, zamjenik na~elnika General{taba za TO,

117
U toku 1988./1989. godini u Teritorijalnoj odbrani SR Bosne i
Hercegovine povu~ene su sljede}e koli~ine vi{kova naoru`anja :
- automat 11,43 mm 890 komada
- karabin 7,62 mm 6.803 komada
- pu{ka 7,62 mm (s) 30 komada
- pu{ka 7,9 mm M2y 146 komada
- pu{ka 7,9 mm M 24/47 11.715 komada
- pu{ka 7,9 mm M 24/52 3.148 komada
- pu{ka 7,9 mm M 98 (n) 7.872 komada
- pu{ka 7,9 mm M 98/48 2.661 komada.267
Iz Teritorijalne odbrane Bosne i Hercegovine u 1990. trebalo je
povu}i sljede}e koli~ine “vi{kova” naoru`anja :
- karabin 7,62 mm 111 komada
- pu{ka 7,9 mm M 24/47 470 komada
- pu{ka 7,9 mm M 24/52 537 komada
- pu{ka 7,9 mm M 98(n) 522 komada
- pu{ka 7,9 mm M 98/48 31.105 komada

Pov. br, 831-15/89, 1. februar 1990. — Republi~kom {tabu Teritorijalne odbrane SR Bosne
i Hercegovine; Isto, inv. br. 2-2503, Socijalisti~ka Republika Bosna i Hercegovina,
Republi~ki {tab Teritorijalne odbrane, Str. pov. br. 05/5-5, 28. septembar 1990. — Okru`nom
{tabu Teritorijalne odbrane; Isto, inv. br. 2-2504, Socijalisti~ka Republika Bosna i Hercegovina,
Republi~ki {tab Teritorijalne odbrane, Str. pov. br. 05/5-6, 1. oktobar 1990. — Okru`nom
(Gradskom) {tabu Teritorijalne odbrane; Isto, inv. br. 2-2505, Socijalisti~ka Republika
Bosna i Hercegovina, Republi~ki {tab Teritorijalne odbrane, Pov. br. 05/12-1, 23. oktobar
1990. — Predsjedni{tvu SR Bosne i Hercegovine; Isto, inv. br. 2-2507, Socijalisti~ka
Republika Bosna i Hercegovina, Republi~ki {tab Teritorijalne odbrane, Str. pov. br.
06/1-79-123, 24. oktobar 1990. — Okru`nom/Gradskom {tabu Teritorijalne odbrane;
Isto, inv. br. 2-2532, Teritorijalna odbrana Sarajevo, Str. pov. br. 06/386-2, 10. maj
1991. — Republi~kom {tabu Teritorijalne odbrane SR Bosne i Hercegovine Sarajevo.
Vi{ak naoru`anja i druge vojne opreme je, prema ocjeni Republi~kog {taba Teritorijalne
odbrane Bosne i Hercegovine, predstavljao navodno “ozbiljan problem jedinicama i
{tabovima Teritorijalne odbrane u pogledu smje{taja, ~uvanja i odr`avanja” (Isto).
267 AIIZ, inv. br. 2-2495, Socijalisti~ka Republika Bosna i Hercegovina, Republi~ki
{tab Teritorijalne odbrane, Pov. br. 06/2-51-45, 5. januar 1990. — Saveznom sekretarijatu
za narodnu odbranu.

118
- pu{komitraljez 7,62 mm M 26DP 508 komada
- pu{komitraljez 7,9 mm M 34 402 komada
- pu{komitraljez 7,9 mm M 42 134 komada
- pu{komitraljez 7,9 mm M 26(~) 136 komada
- pu{komitraljez 7,9 mm M 30(~) 13 komada
- pu{komitraljez 7,9 mm M 37(~) 702 komada
- mitraljez 7,9 mm M 42 14 komada
- mitraljez 7,62 mm (a) 61 komada
- minobaca~ 82 mm (i) 8 komada
- minobaca~ 82 mm M 37 58 komada
- minobaca~ 82 mm (n) 22 komada
- minobaca~ 82 mm M 31/46 12 komada
- minobaca~ 82 mm M 41 2 komada
- protivavionski top 20/1 M 38 (n) 6 komada
- protivavionski top 20/1 M 30/38 6 komada
- protivavionski top 20/2 M 38/51 8 komada
- pu{ka 7,9 mm 13.580 komada
- ru~ni baca~ M 57 525 komada
- minobaca~ 82 mm M 38/(s) 6 komada
- bestrzajni top 75 mm M 20 60 komada
- mitraljez 8 mm “Breda” 4 komada
- baca~ raketni M 20 9 komada
- automat 9 mm “Sten” 150 komada
- metak 7,62 mm (s) 1,754.000 komada
- metak 7,62 mm (a) 150.000 komada
- metak 75 mm (a) 2.800 komada
- metak 20 mm (n) 15.000 komada.268
Savezni sekretarijat za narodnu odbranu je, imaju}i u vidu pojavu
“vi{ka” naoru`anja i druge vojne opreme, do koje je do{lo usljed “krupnih

268 Isto.

119
organizacijsko-formacijskih promena”, 1. februara 1990. izdao nare|enje
(VOJNA TAJNA POVERLJIVO) svim republi~kim i pokrajinskim
{tabovima teritorijalne odbrane o povla~enju, odnosno oduzimanju,
vi{kova naoru`anja iz Teritorijalne odbrane. Tim je nare|enjem
preciziran na~in i mjesto povla~enja naoru`anja i municije iz jedinica
i {tabova teritorijalne odbrane,269 zatim vrijeme prikupljanja270 i plan
povla~enja tehni~ko-materijalnih sredstava po republikama i pokrajinama.
Pri tome je Republi~ki {tab Teritorijalne odbrane SR Bosne i Hercegovine
trebao najvi{e da povu~e tehni~ko-materijalnih sredstava u odnosu na
ostale republike i pokrajine, a najmanje Srbija.271
Samo Gradski {tab Teritorijalne odbrane Sarajevo je, poslije
izvr{ene reorganizacije ratnih jedinica Teritorijalne odbrane, raspolagao
sa sljede}im vi{kom naoru`anja i vojne opreme :
- pi{tolj 7,65 mm 800 komada
- pi{tolj 7,9 mm 5.411 komada

269 AIIZ, inv. br. 2-2499, Savezni sekretarijat za narodnu odbranu, General{tab
Oru`anih snaga SFRJ, zamjenik na~elnika General{taba za TO, Pov. br, 831-15/89, 1.
februar 1990. — Republi~kom {tabu Teritorijalne odbrane SR Bosne i Hercegovine. S
tim u vezi, nare|eno je “da se iz jedinica i {tabova Teritorijalne odbrane SR i SAP
/socijalisti~kih republika i socijalisti~kih autonomnih pokrajina — prim. S. ^./ povuku
u Pozadinsku bazu JNA sve koli~ine naoru`anja i municije, koje preti~u po
formaciji, odnosno koje su prijavljene kao vi{ak”, “sem naoru`anja kojeg su [TO
/{tabovi teritorijalne odbrane — prim. S. ^./ zadr`ali u rezervi”.
Naoru`anje i municiju “}e preuzeti Pozadinske baze JNA u zate~enom
stanju…” (Isto).
270 Isto. Prikupljanje naoru`anja trebalo je zavr{iti do kraja aprila 1990.
271 Isto. Tako je, primjera radi, od ukupnog broja pu{aka 7,9 mm M 98/48 koje
je planom SSNO-a trebalo povu}i (53.938) iz Teritorijalne odbrane SR Bosne i
Hercegovine je trebalo povu}i 30.594, a iz Srbije nijednu. Ru~nih baca~a M 57 trebalo
je ukupno povu}i 525, pri ~emu je sve trebalo povu}i iz Teritorijalne odbrane SR Bosne
i Hercegovine, a iz Teritorijalne odbrane drugih republika — nijedan.
Predislokacijom naoru`anja i municije Teritorijalne odbrane SR Bosne i Hercegovine
u skladi{ni prostor JNA i svi Planovi mobilizacije su prera|eni (AIIZ, inv. br. 2-24975,
Socijalisti~ka Republika Bosna i Hercegovina, Republi~ki {tab Teritorijalne odbrane,
Str. pov. br. 06/1-79-26, 6. juni 1990. — Komandama org. mobilizacije Republi~kog {taba
TO; Isto, inv. br. 2-2498, Socijalisti~ka Republika Bosna i Hercegovina, Republi~ki
{tab Teritorijalne odbrane, Str. pov. br. 06/1-79-27, 6. juni 1990. — Okru`nom — Gradskom
{tabu Teritorijalne odbrane).

120
- pu{ka 7,62 mm (PAP) 850 komada
- automat 7,62 mm 2.367 komada
- pu{komitraljez 7,62 mm 700 komada
- pu{komitraljez 7,9 mm 139 komada
- mitraljez 7,9 mm 24 komada
- pi{tolj signalni 50 komada
- lansirni metak “Strela” 9 komada
- protivavionski top 20/1 12 komada
- minobaca~ 60 mm 36 komada
- minobaca~ 82 mm 36 komada
- bestrzajni top 40 komada
- ru~ni baca~ M 57 380 komada
- pu{ka snajperska 100 komada
- metak 7,62 mm 1,333.530 komada
- metak 7,65 mm 100.620 komada
- metak 7,62 mm
za automatsku pu{ku,
poluautomatsku pu{ku i
pu{komitraljez 3,241,750 komada
- metak 7,9 mm 1,757.160 komada
- fi{eklije, dvodjelne 6.341 komada.272
Vojno rukovodstvo, a posebno Kadijevi}, je smatralo da
Teritorijalnu odbranu treba “maksimalno paralisati u onim dijelovima
zemlje gdje bi ona mogla poslu`iti kao baza za stvaranje vojske
secesionisti~kih republika, odnosno secesionisti~kih snaga”.273

272 AIIZ, inv. br. 2-2532, Teritorijalna odbrana Sarajevo, Str. pov. br. 06/386-2,
10. maj 1991. - Republi~kom {tabu Teritorijalne odbrane SR Bosne i Hercegovine Sarajevo.
273 V. Kadijevi}, nav. dj., str. 94; S. Biserko, nav. dj., str. 222.
Maksimalno paralisanje Teritorijalne odbrane u zapadnom dijelu Jugoslavije je,
po Kadijevi}u, predstavljalo jednu od “bitnih opredjeljenja” osnovne zamisli “upotrebe
oru`anih snaga” (V. Kadijevi}, nav. dj., str. 93-94).

121
Masovno naoru`avanje naroda, “pre svega preko naoru`avanja
Teritorijalne odbrane, ponegdje i davanjem oru`ja na ruke ili {to
bli`e ljudima zbog navodne potrebe za brzom mobilizacijom”, po
generalu Kadijevi}u, je prakti~no zna~ilo “naoru`avanje republi~kih
vojski na na~in koji }e biti najte`e kontrolisati od strane JNA”, a
{to je, “istovremeno, to bila priprema republi~ke vojske za njeno
suprostavljanje eventualnoj intervenciji JNA”.274
Nosioci Velikosrpskog pokreta, posebno vojno rukovodstvo, su
preko dijela starje{ina u Teritorijalnoj odbrani nastojali da tu komponentu
oru`anih snaga maksimalno dr`e van kontrole “secesionisti~kih”
politi~kih rukovodstava. U tome su “djelimi~no uspjevali svugdje
vi{e nego u Sloveniji”. Pri tome su Teritorijalnu odbranu “srpskih
dijelova u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini upotrebili u dejstvima
zajedno sa JNA”.275
JNA je “osnovne izvore nabavke oru`ja” u Jugoslaviji “stavila
pod svoju kontrolu tako {to je oru`je teritorijalne odbrane
preuzela”, odnosno nezakonito oduzela, “a nabavku iz doma}e industrije
naoru`anja kontrolisala”.276
Odluka o razoru`anju Teritorijalne odbrane donesena je 14. maja
1990, dan uo~i redovne smjene predsjednika Predsjedni{tva SFRJ, jer su
nosioci Velikosrpskog pokreta ~ekali da istekne mandat Janezu Drnov{eku,
koji je do 15. maja bio predsjednik Predsjedni{tva SFRJ, po{to su dobro
znali da on to ne bi prihvatio. Tako je na~elnik General{taba Oru`anih
snaga SFRJ, general Blagoje Ad`i}, 14. maja 1990. izdao Nare|enje,
Str. pov. broj 19-1, o ”preuzimanju i obezbje|enju naoru`anja i
municije subjekata ONO i DSZ u skladi{tima JNA”.277 Sljede}eg

274 V. Kadijevi}, nav. dj., str. 73.


275 V. Kadijevi}, nav. dj., str. 94; R. Dizdarevi}, nav. dj., str. 151. U SFRJ su, po
generalu Kadijevi}u, postojale secesionisti~ke republike, secesionisti~ka politi~ka
rukovodstva, secesionisti~ke snage, secesionisti~ki dijelovi zemlje i ~ak “pripadnici
secesionisti~kih naroda” (V. Kadijevi}, nav., dj., str. 94-95).
276 V. Kadijevi}, nav. dj., str. 111.
277 AIIZ, inv. br. 2-917, Socijalisti~ka Republika Bosna i Hercegovina, Republi~ki
{tab Teritorijalne odbrane, 06/1 Broj: DT 06/-1-79, Sarajevo, 13. septembar 1990. -
Predsjedni{tvu SR BiH; R. Dizdarevi}, nav. dj., str. 151; Isti, OD SMRTI TITA DO
SMRTI JUGOSLAVIJE, str. 412.

122
je dana Komanda 1. vojne oblasti, u skladu sa navedenim nare|enjem
generala Ad`i}a, a u cilju navodno “sigurnijeg smje{taja i ~uvanja
naoru`anja i municije Teritorijalne odbrane”, izdala Nare|enje (Str.
pov. br. 1-90), ~etvrtom (4.), petom (5.), dvanaestom (12.) sedamnaestom
(17.), dvadeset ~etvrtom (24.) i trideset sedmom (37.) korpusu o
preuzimanju, smje{taju i ~uvanju “kompletnog naoru`anja i municije
od teritorijalne odbrane, u magacinima JNA”.278
Tim je nare|enjem general-pukovnik Aleksandar Spirkovski,
komandant 1. vojne oblasti, precizirao na~in organizacije preuzimanja,
smje{taja i ~uvanja naoru`anja i municije od teritorijalne odbrane
u magacine JNA i vrijeme realizacije (do 21. maja, tj. za 6 dana), kao
i vrijeme podno{enja izvje{taja o realizaciji nare|enja (do 1. juna, tj.
za 15 dana), s napomenom da se ”za nejasna pitanja” korpusi
obra}aju “odgovaraju}im organima” 1. vojne oblasti.279
Navedene mjere su imale za cilj potpuno razoru`anje
Teritorijalne odbrane Slovenije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Ti su
ciljevi perfidno prikriveni formulacijom o “smje{taju i ~uvanju”
kompletnog naoru`anja i municije Teritorijalne odbrane u magacinima
JNA. O~igledno se radilo o prevari, koja je posebno izra`ena u
konstataciji da }e “izuzimanje naoru`anja i municije od strane
{tabova i jedinica teritorijalne odbrane za izvo|enje planiranih
aktivnosti” odobravati Komanda 1. vojne oblasti, “na predlog komandi
korpusa”, koje }e “posebnim uputstvima” regulisati “na~in ulaska,
odr`avanja i ~uvanja, kao i postupka pri izuzimanju i vra}anju
naoru`anja i municije u magacine”. Time je, pored ostalog, ponovo
potvr|eno oduzimanje nadle`nosti i potpunu eliminaciju Teritorijalne
odbrane iz sistema rukovo|enja i komandovanja.280

Odluka o oduzimanju oru`ja Teritorijalnoj odbrani i njegovo stavljanje pod


kontrolu JNA bila je, po ocjeni generala Kadijevi}a, “jedna od najzna~ajnijih mjera
paralisanja pogubnog ustavnog koncepta o oru`anim snagama”. Protiv te odluke su,
pi{e Kadijevi}, “mnogi ustali, osobito Slovenci” (Isto, str. 78), ali, bez ikakva uspjeha.
278 AIIZ, inv. br. 2-916, Komanda 1. Vojne oblasti, Str. pov. br. 1-90, 15. maj
1990. — 4. korpusu i drugima. To je nare|enje objavio Hasan Efendi} u knjizi: KO JE
BRANIO BOSNU, Sarajevo 1998, str. 102-103.
279 Isto.
280 Isto.

123
Velikosrpski pokret je, dva dana nakon {to je Borisav Jovi} do{ao
na ~elo Predsjedni{tva SFRJ, preduzimao mjere “da se u Sloveniji i
Hrvatskoj oduzme oru`je iz civilnih magacina TO i da se prenese u
vojne magacine”, kako ne bi dozvolili “da oru`je Teritorijalne odbrane
zloupotrebe u eventualnim sukobima ili za nasilno otcepljenje”. U
svom dnevniku Jovi} za 17. maj pi{e sljede}e: “Prakti~no smo ih
razoru`ali. Formalno, ovo je uradio na~elnik General{taba, ali
fakti~ki po na{em (rukovodstvo Velikosrpskog pokreta - prim S. ^.)
nalogu. Slovenci i Hrvati su o{tro reagovali, ali nemaju kud”.281
Sljede}eg dana Milan Ku~an je telefonom zvao Borisava Jovi}a,
koji se nalazio na vikendu u Nik{i}u (kod Kragujevca), i `alio se “na
oduzimanje oru`ja”. Tom mu je prilikom Ku~an rekao”da se narod
suprostavlja, da mo`e biti `rtava”, da je zbog toga zakazao
sjednicu Predsjedni{tva Slovenije i tra`io razgovor, pri ~emu su se
dogovorili da se ~uju “u ponedeljak ujutro” i dogovore susret.282
Dvadeset prvog maja 1990. kod Jovi}a su stigli Ku~an i Drnov{ek
da razgovaraju “o oduzimanju oru`ja slovena~koj TO”. Na strani
Velikosrpskog pokreta, pored Jovi}a, tom su sastanku prisustvovali
Veljko Kadijevi} i Anton Stari, generalni sekretar Predsjedni{tva SFRJ.
“Ku~an je govorio na{iroko: nisu bili obave{teni ni od koga. Oru`je
je prvo preneto, pa su onda saznali. Ne znaju su{tinu, razloge i cilj.
Oni to shvataju kao razoru`anje. Smatraju da je time ugro`en
suverenitet Republike. Obja{njenje Gneral{taba smatra nedovoljnim.
Misli da u Ustavu nema pokri}a za takvu meru. Oru`je su oni
kupovali. Oni su odgovorni za vo|enje TO, a tako se sa njim
postupa, da im se i ne ka`e, a uzme se oru`je. Veruje da je u pitanju

281 B. Jovi}, nav. dj., str. 146.


282 Isto. Jovi} je na Ku~anovo pitanje da li mogu da se na|u da razgovaraju o
oduzimanju oru`ja odgovorio :
Kako da ne, ka`em mu ja. Da se javi u ponedeljak ujutro pa da ugovorimo
susret. Ina~e, ka`em mu, ~uo sam preko radija za tu akciju, ne znam o ~emu se
radi, ali preporu~ujem da ne dolaze u sukob s armijom, da predaju oru`je, a u
ponedeljak }emo sve korigovati ako treba.
Iako je glumio neobavije{tenog predsjednika (“... ne znam o ~emu se radi...,), za
Jovi}a je bilo va`no da Slovenci “predaju oru`je”, pa }e, ukoliko bude potrebno, za
dan-dva “sve korigovati” (Isto).

124
politi~ka intervencija, a to je ugro`avanje njihovih suverenih prava.
Mo`da je neposredni uzrok tome klima koja je nastala u Sloveniji
posle (mog) inauguracionog govora i kritika tog govora u Sloveniji i
Hrvatskoj. Politi~ko stanje u Sloveniji zbog uzimanja oru`ja, vrlo je
te{ko, nije siguran kako se mo`e sanirati”.283
Ku~an je tada tra`io :
“ - da budu ta~no informisani o ~emu se radi,
- da im se vrati oru`je, a oni }e osigurati uslove ~uvanja,
- da se smeni komandant TO za Sloveniju,
- da se vidi kako smanjiti politi~ke tenzije”.284
Obja{njenje generala Kadijevi}a nije zadovoljilo Ku~ana, iz vi{e
razloga, prije svega, la`no je “objasnio” da je ta “mera preduzeta u celoj
zemlji, a ne samo u Sloveniji” i ujedno iznio, pored neargumentovanih,
i la`ne razloge za njeno preduzimanje.285
“Sva teritorijalna odbrana” je, po Kadijevi}u, razoru`ana
“prije nego {to su po~eli oru`ani sukobi u Jugoslaviji”.286 I ta
konstatacija govori o la`i i podvalama, prije svega, Predsjedni{tvu SFRJ.
Oduzimanje oru`ja Teritorijalnoj odbrani izvršeno je bez
odobrenja Predsjedništva SFRJ i bilo je u suprotnosti slu`benom

283 Isto, str. 147.


284 Isto.
285 Isto. O tome je Jovi} zapisao sljede}e: “Veljko je objasnio da je mera
preduzeta u celoj zemlji, a ne samo u Sloveniji zato {to su magacini slabo
obezbe|eni, a me|unacionalna i uop{te politi~ka situacija se naglo pogor{ala; da
je to isklju~iva nadle`nost vojske (~uvanje oru`ja i rukovanje njime); da to nije
stvar Republike i da one (republike) `ele da se me{aju u vojna pitanja, a na to
nemaju pravo. Ako obezbede dobre uslove za{tite, mo`e se razmotriti i vra}anje
oru`ja, ali to podrazumeva bar jednu naoru`anu jedinicu, a ne jednog stra`ara,
koja }e u slu~aju napada da odbije otimanje oru`ja. Sve njihove nadle`nosti
ostaju, uklju~uju}i i kori{}enje oru`ja iz vojnih magacina za obuku, ve`be, i dr.
Naravno, Ku~an nije bio zadovoljan” (Isto).
286 V. Kadijevi}, nav. dj., str. 94.

125
konceptu opštenarodne odbrane i odnosu prema Teritorijalnoj odbrani
kao sa JNA ravnopravnoj komponenti oru`anih snaga.287 Dono{enje
takve odluke nije imalo nikakva pokri}a u Ustavu SFRJ. To je, pored
ostalog, zna~ilo ugro`avanje suverenih prava republika. Tim prije, jer
je naoru`anje i municija bilo vlasni{tvo republika i autonomnih
pokrajina, a ne JNA.
General Kadijevi} je taj postupak pravdao tvrdnjom da je oru`je
isklju~ivo u nadle`nosti vojske, a ne republika, koje na to, po njemu,
nisu imale pravo. Republike je umirivao da postoji mogu}nost da se
oru`je vrati, ako osiguraju “dobre uslove zaštite”.288
Provo|enje odluke o oduzimanju oru`ja od Teritorijalne odbrane
(maja 1990.) izazvalo je ozbiljnu sumnju u njen pravi smisao i cilj, i
to ne samo kod republi~kih rukovodstava i {tabova Teritorijalne
odbrane, ve} i kod ve}ine objektivnih i nepristrasnih ljudi, uklju~uju}i
i najve}i broj starje{ina JNA. Oru`je nije oduzeto Teritorijalnoj odbrani
Srbije i Crne Gore, osim u op{tinama sa ve}inskim muslimanskim
stanovni{tvom (kao, na primjer, u Plavu). Ta je odluka najvi{e
pogodila Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, a nije oduzet ni dio oru`ja

287 D. Marijan, nav. dj., str. 293. Jovi} u svom dnevniku za 21. maj 1990, pored
ostalog, navodi da je Predsjedni{tvo SFRJ donijelo odluku “da se svim republi~kim
teritorijalnim odbranama oduzme oru`je i stavi pod kontrolu JNA” (B. Jovi}, nav. dj.,
str. 146). To nije ta~no, jer takvu odluku Predsjedni{tvo SFRJ nikada nije donijelo, {to
potvr|uje i sam Jovi}. Naime, on u svom dnevniku za 17. maj, govore}i o
preduzimanju mjera “da se u Sloveniji i Hrvatskoj oduzme oru`je iz civilnih magacina
TO i da se prenese u vojne magacine”, decidno navodi da je razoru`anje TO Slovenije
i Hrvatske formalno uradio na~elnik General{taba, general Ad`i}, a “fakti~ki po na{em
nalogu”, tj. nalogu rukovodstva Velikosrpskog pokreta (Isto).
Raif Dizdarevi} tvrdi da je Predsjedni{tvo SFRJ 23. maja 1990, dakle naknadno,
donijelo odluku “da se oru|e i oru`je TO izuzima iz teritorijalne odbrane, radi
bolje za{tite i ~uvanja i prebacuje u vojne magacine” (R. Dizdarevi}, OD SMRTI
TITA DO SMRTI JUGOSLAVIJE, str. 413; Isti, IZDAJA VOJNOG VRHA, str.
151). To isto tvrde i Anton Luke`i} (A. Luke`i}, KRVAVA BESPU]A JNA, u : F.
Ademovi}, nav. dj., str. 77) i Hasan Efendi} (H. Efendi}, nav. dj., str. 102).
Rasplo`ivi izvori ukazuju da takvu odluku nije donijelo Predsjedni{tvo SFRJ, ve}
rukovodstvo Velikosrpskog pokreta, a formalno general Ad`i}, na~elnik General{taba
— 14. maja 1990.
288 B. Jovi}, nav. dj., str. 147.

126
(1/3) teritorijalne odbrane Slovenije i mnogim jedinicama teritorijalne
odbrane zapadne Hercegovine.289
U provo|enju te mjere do{lo je do jedne ne samo indikativne, ve}
i zabrinjavaju}e pojave, odnosno do razli~itog odnosa prema jedinicama
TO u republikama, pa i primjene etni~kog kao osnovnog kriterijuma u
njenoj realizaciji. Praksa je pokazala da je oru`je oduzimano samo od
nesrpskih jedinica Teritorijalne odbrane (Kosovo, Slovenija, Hrvatska,
Bosna i Hercegovina), {to je izazvalo proteste, ozbiljan otpor, pa i
oru`ano suprotstavljanje. Pored toga, neke su jedinice Teritorijalne
odbrane u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, srpskog sastava, dobijale
u toku provo|enja te mjere i dodatne koli~ine naoru`anja, kao i to da
je velika koli~ina oru`ja i vojne opreme podijeljena i onim gra|anima
srpske nacionalnosti koji i nisu bili vojni obveznici. To je oru`je, zajedno
sa onim {to je JNA planski ostavljala prilikom povla~enja iz nekih
republika, poslu`ilo ne samo za formiranje vojski novoformiranih
srpskih kolaboracionisti~kih paradr`ava (Republike Srpske Krajine i
Republike Srpske), ve} i brojnih srpskih paravojnih oru`anih formacija.290
Oduzimanje oru`ja Teritorijalne odbrane istovremeno su pratile
organizacijsko-formacijske promjene u 1. i 5. vojnoj, te Vojnopomorskoj

289 I. Radakovi}, str. 33. Srbija i Crna Gora su, u vrijeme kada je vojno rukovodstvo
razoru`avalo Teritorijalnu odbranu Bosne i Hercegovine, vr{ilo ubrzanu modernizaciju
cjelokupnog e{alona Teritorijalne odbrane i milicije, pri ~emu je posebna pa`nja
usmjerena u nabavci haubica i dalekometne artiljerije (H. Efendi}, nav. dj., str. 101).
JNA je, navodi D. Marijan, 23. maja 1990, nekoliko dana prije nego je HDZ preuzela
vlast u Republici Hrvatskoj, oduzela oru`je Teritorijalne odbrane Hrvatske i “pohranila”
ga u svoja skladi{ta (D. Marijan, JUGOSLOVENSKA NARODNA ARMIJA..., str. 292).
Razoru`anje republi~kih teritorijalnih odbrana (izvedeno svuda osim u Srbiji i
Crnoj Gori) se, po generalu Radakovi}u, mo`e smatrati ~istim vojnim udarom. “JNA,
kao okosnica i dio oru`anih snaga SFRJ, razoru`ava drugu ravnopravnu
komponentu! Da li se to mo`e nazvati i pripremom za otvorenu vojnu akciju na
dvije republike? Svakako da mo`e”, tvrdi Radakovi}.
Razoru`anje TO Slovenije je samo djelimi~no uspjelo u toj republici (I. Dolni~ar,
ZA^ETNICI RATNE TRAGEDIJE, u: F. Ademovi}, nav. dj., str. 269). Naime, u
Sloveniji je po I. Veselinovi}u, oduzeto oko 70 odsto naoru`anja TO, dok je u Srbiji
ostavljeno u skladi{tima TO, uklju~uju}i i Vojvodinu (I. Veselinovi}, JNA U MINULOM
RATU, u : F. Ademovi}, nav. dj., str. 233).
290 I. Radakovi}, nav. dj., str. 33-34.

127
oblasti. U 1. vojnoj oblasti 10. motorizovana brigada u Mostaru prevedena
je iz "B" u "A" klasifikaciju, u kojem je najzna~ajniji ~in bila ugradnja
oklopnog i mehanizovanog bataljona u njen sastav po "A" klasifikaciji.291
U Banja Luci je 329. oklopna brigada preformirana iz "B" u "A"
klasifikaciju, s tim što su u njen sastav ugra|eni Oklopni i Mehanizovani
bataljon (Oklopni je smješten u Benkovcu, a Mehanizovani u Kninu).292
Najve}e promjene izvršene su u 5. vojnoj oblasti. Krajem juna 1990.
ukinuta je 6. proleterska pješadijska divizija, kao i Komanda odbrane grada
Zagreba. Šire podru~je Zagreba s Kordunom i Banijom ušlo je u sastav
novoformiranog 10. korpusa. Ustrojavanje 10. korpusa sa sjedištem u
Zagrebu bilo je "izvan redovnih aktivnosti u organizacijsko-formacijskim
promjenama po planu "JEDINSTVO - 2 i 3". Novoformiranom korpusu
pridodane su iz sastava 32. korpusa 140. motorizirana brigada "A"
klasifikacije. Iz "B" u "A" klasifikaciju prevedena je i 4. oklopna brigada
locirana u Jastrebarskom i Karlovcu te podre|ena zapovjedništvu 10.
korpusa. Stvaranjem 10. korpusa razdijeljena je JNA od Teritorijalne
odbrane grada Zagreba. U 32. korpusu, 265. mehanizirana brigada iz
Bjelovara i Koprivnice prevedena iz "B" u "A" klasifikaciju. U 13. korpusu
13. proleterska motorizirana brigada u Ilirskoj Bistrici i Rijeci je prevedena
iz "B" u "A" klasifikaciju. Promjene su bile i u Sloveniji, gdje je u 14.
korpusu 1. oklopna brigada u Vrhniki, tako|e, prevedena iz "B" u "A"
klasifikaciju. S tim je promjenama u preustrojenim jedinicama znatno
poja~ana vatrena i udarna mo}, a pove}ana im je pokretljivost izvan
komunikacija. Iz "B" u "A" klasifikaciju prevedene su i pri{tabske jedinice
Komande 5. vojne oblasti, 580. mješovita protuoklopna artiljerijska
brigada u Virovitici i Kri`evcima.293

291 D. Marijan, nav. dj., str. 293, nap. 19; D. Marijan, ORU@ANE SNAGE
SFRJ..., str. 361, nap. 52. Jedinice “A” klasifikacije imale su od 60 do 100%, “B” od
15 — 60% i “R” do 15% popunjenosti po ratnoj organizaciji i formaciji jedinica. Jedinice
“A” klasifikacije su imale kadrovsku osnovu od vojnika na redovnom slu`enju vojnog
roka. Takve su jedinice, po jugoslovenskoj doktrini upotrebe i planovima mobilizacijskog
razvoja, vrlo brzo postizale ratnu formaciju i bile su spremne za brzu upotrebu (Isto).
292 Isti, JUGOSLOVENSKA NARODNA ARMIJA..., str. 293.
293 Isto, str. 293-294. Ve}ina navedenih jedinica je, prema istra`ivanjima D.
Marijana, “do izbijanja otvorenog sukoba u ljeto 1991. djelovala na stvaranju onog što
je promid`ba JNA zvala ‘tampon zonama’, dok je stvarno bilo rije~ o spre~avanju rada
legalnih tijela Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske” (Isto, str. 294).

128
Vojno rukovodstvo je, s preklasifikacijom u “A” jedinice u 5. vojnoj
oblasti nastojalo prevazi}i nedostatak u ljudstvu na podru~jima gdje su
Hrvati bili u ve}ini, oslanjaju}i se na regrute iz drugih dijelova Jugoslavije.
Insistiranje na oklopnim i mehanizovanim sastavima je bilo sasvim
logi~no, jer su u opremljeni sredstvima ratne tehnike, koja je u pogledu
rukovanja bila zahtjevna, a u borbenom pogledu najdjelotvornija.294
Iako Borisav Jovi} u svom dnevniku od 17. maja ne spominje
mjere da se i u Bosni i Hercegovini, kao u Sloveniji i Hrvatskoj,
“oduzme oru`je iz civilnih magacina TO i da se prenese u vojne
magacine”,“predislociranje naoru`anja i municije” Teritorijalne
odbrane SR Bosne i Hercegovine izvr{eno je, na osnovu (formalno)
nare|enja na~elnika General{taba Oru`anih snaga SFRJ, Str. pov. broj
19-1 (od 14. maja 1990.), od 18. do 23. maja 1990, osim za regiju
Biha} i Banjaluka, gdje je zavr{eno 13. juna 1990.295 Ta se akcija
“odnosila na naoru`anje i municiju Teritorijalne odbrane, a za
ostale subjekte prema `elji i izri~itom zahtjevu”, pri ~emu je
izostavljeno naoru`anje i municija ratnih jedinica Teritorijalne
odbrane koje su formirale radne organizacije.296

294 Isto, str. 294. S tim u vezi, D. Marijan navodi da je oslonac na takve jedinice
bio u skladu sa povoljnim u~incima koje su imali na Kosovu po~etkom i krajem
osamdesetih godina (Isto). Govore}i o tome, on citira B. Jovi}a, kome je 8. juna 1990.
general Kadijevi} rekao: “da su doneli odluku o formiranju posebnih motorizovanih
korpusa /tijela — prim. S. ^./ u regionima Zagreba, Knina, Banjaluke i Hercegovine,
koji }e biti sposobni, po potrebi, da budu u funkciji kao na Kosovu” (B. Jovi}, nav. dj.,
str. 152; D. Marijan, nav. dj., str. 294, nap. 22).
295 AIIZ, inv. br. 2-917, Socijalisti~ka Republika Bosna i Hercegovina, Republi~ki
{tab Teritorijalne odbrane, DT 06/1-79, Sarajevo, 13. septembar 1990. — Predsjedni{tvu SR
BiH, Informacija o akciji sigurnijeg obezbje|enja naoru`anja i municije TO SR BiH.
Obavje{tavaju}i o tome Predsjedni{tvo SR Bosne i Hercegovine, general-pukovnik
Milo{ Baj~eti}, komandant Republi~kog {taba Teritorijalne odbrane, izme|u ostalog, navodi:
“Cilj preduzetih mjera od OS /oru`anih snaga — prim. S. ^./ jeste obezbje|enje
boljeg i uslovnijeg skladi{tenja /naoru`anja i vojne opreme Oru`anih snaga —
prim. S. ^./, kao i bezbjednijeg ~uvanja” (Isto).
JNA je, tvrdi general Ilija Radakovi}, “~uvala” naoru`anje i vojnu opremu
Teritorijalne odbrane Bosne i Hercegovine za oko 130.000-150.000 vojnika (I. Radakovi},
nav. dj., str. 127).
296 Isto.

129
Teritorijalna odbrana Bosne i Hercegovine razoru`ana je u
prolje}e 1990, prije vi{estrana~kih izbora i bez vidljivog protivljenja,
pri ~emu je prihva}eno obrazlo`enje da }e njeno naoru`anje biti bolje
~uvano u skladi{tima JNA (predsjednik Predsjedni{tva bio je Obrad
Piljak, komandant Teritorijalne odbrane Milo{ Baj~eti}, a republi~ki
sekretar za narodnu odbranu Muharem Fetahagi}).297
Teritorijalna odbrana SR Bosne i Hercegovine je do 16. maja
1990. ~uvala — skladi{tila naoru`anje i vojnu opremu na 653 mjesta,298
{to je zavisilo od sticaja okolnosti i potreba razvoja TO. Situacija je
bila vrlo razli~ita po okruzima tako da se naoru`anje i vojna oprema
~uvala u okruzima: Doboj - 20, Tuzla -128, Banjaluka -134, Biha} -
32, Sarajevo -14, Gradski {tab TO Sarajevo-117, Livno -19, Zenica -
31, Gora`de -22 i Mostar -136 mjesta.299
Na tim mjestima, van lokacija JNA (uslovno nazvanim skladi{tima),
u kasama, kontejnerima, podrumima, pomo}nim prostorijama, skloni{tima,
itd, u vlasni{tvu radnih organizacija, Sekretarijata za unutra{nje poslove,
{kola, dru{tveno-politi~kih organizacija i dru{tveno-politi~kih zajednica,
kao i u kombinovanim objektima {tabova Teritorijalne odbrane, ~uvano
je 165.860 cijevi razli~itog naoru`anja i 58.894.000 komada municije
raznog kalibra do 14,5 mm.300
Skladi{ni prostor u kome je ~uvano naoru`anje i vojna oprema
Teritorijalne odbrane sa aspekta smje{taja i uslovnosti ~uvanja, po

297 Teritorijalna odbrana SR Bosne i Hercegovine je, po ocjeni S. Poto~ara,


prilikom akcije razoru`avanja, odmah pokleknula — predala je oru`je {utke i ni{ta nije
uradila da nadomjesti propu{teno, {to je veoma uspje{no u~inila Slovenija, sa
manevarskom strukturom narodne za{tite (S. Poto~ar, UROTA GENERAL[TABA
PROTIV NARODA, u: F. Ademovi}, nav. dj., str. 110).
298 AIIZ, inv. br. 2-917. Socijalisti~ka Republika Bosna i Hercegovina,
Republi~ki {tab Teritorijalne odbrane, Broj DT 06/1, 13. septembar 1990. —
Predsjedni{tvu SR BiH. Broj objekata koje je tada koristila Teritorijalna odbrana bio je
ve}i za 50 u vlasni{tvu JNA, a koje je koristilo 90 op{tinskih {tabova Teritorijalne
odbrane za smje{taj municije preko 14,5 mm.
299 Isto.
300 Isto. Ta ukupna koli~ina naoru`anja i municije Teritorijalne odbrane je do 16.
maja 1990. bila van objekata JNA, i kasnije je bila jo{ ve}a.

130
ocjeni Republi~kog {taba Teritorijalne odbrane, nije zadovoljavao.
Ukupno je Teritorijalna odbrana izgradila ili adaptirala svega 156
objekata-magacina u kome se moglo uslovno ~uvati naoru`anje i
vojna oprema. Pored tog prostora uslovan je bio i skladi{ni prostor
JNA koji je koristila Teritorijalna odbrana pod zakup (50 magacina) i
sa izuzecima dio prostora radnih organizacija. Me|utim, preko 50%
kori{tenog skladi{nog prostora je bilo neuslovno sa aspekta smje{taja,
a skoro 30% djelimi~no uslovno.301

301 Isto. Naoru`anje i municija {tabova Teritorijalne odbrane Republike Bosne i


Hercegovine je “~uvano” (1991.) u sljede}im skladi{tima JNA :
1) Okrug Banja Luka: Skladi{te “Trn” Banja Luka (Op{tinski {tab Teritorijalne
odbrane Banja Luka); Kasarna “Mali logor” Banja Luka (Okru`ni {tab Teritorijalne odbrane
Banja Luka); “Kr~marice” - Banja Luka (op{tinski {tabovi Teritorijalne odbrane Bosanska
Gradi{ka i Banja Luka — samo municija); Kasarna “Kozara” Banja Luka (op{tinski
{tabovi: Srbac, ^elinac, Kotor Varo{, Lakta{i, Prnjavor i Skender Vakuf); “Palan~i{te”
Prijedor (op{tinski {tabovi: Bosanska Dubica, Bosanski Novi, Prijedor — u kasarni
naoru`anje - i Sanski Most); “Stara Kula” - Mrkonji} Grad (op{tinski {tabovi: Mrkonji}
Grad, Klju~ i [ipovo) i skladi{te Jajce (Op{tinski {tab Teritorijalne odbrane Jajce);
2) Okrug Biha}: Kasarna “Grme~” — Biha} (Op{tinski {tab Teritorijalne odbrane
Biha} i Okru`ni {tab Teritorijalne odbrane Biha}); “Golubi}” — Knin (op{tinski {tabovi
Teritorijalne odbrane Bosansko Grahovo i Titov Drvar); “Svodna” — Bosanski Novi
(op{tinski {tabovi Bosanska Krupa, Cazin i Velika Kladu{a); “Ripa~” (Op{tinski {tab
Teritorijalne odbrane Bosanski Petrovac);
3) Okrug Doboj: “Rabi}” — Derventa (op{tinski {tabovi: Bosanski Brod, Bosanski
[amac, Derventa, Modri~a i Od`ak); “Bare” — Doboj (Op{tinski {tab Teritorijalne odbrane
Doboj); “Donje [evarlije” — Doboj (Okru`ni {tab Teritorijalne odbrane Doboj);
“Gornje [evarlije” — Doboj (op{tinski {tabovi: Maglaj, Tesli} i Te{anj);
4) Okrug Gora`de: Skladi{te “Ustikolina” — Fo~a (op{tinski {tabovi Teritorijalne
odbrane: ^ajni~e, Fo~a i Gora`de, te Okru`ni {tab Teritorijalne odbrane); Kasarna
“Kalinovik” — Kalinovik (Op{tinski {tab Teritorijalne odbrane Kalinovik); Skladi{te “Rudo”
— Rudo (Op{tinski {tab Teritorijalne odbrane Rudo) i Skladi{te “Vi{egrad” — Vi{egrad
(Op{tinski {tab Teritorijalne odbrane Vi{egrad);
5) Okrug Livno: Skladi{te “Doljani” — Donji Vakuf (Okru`ni {tab Livno i op{tinski
{tabovi Teritorijalne odbrane: Livno, Duvno, Glamo~ i Kupres);
6) Okrug Mostar: Skladi{te “Du`i” — Trebinje (op{tinski {tabovi Teritorijalne
odbrane: Bile}a, Ljubinje i Trebinje); “Tasov~i}i” - ^apljina (op{tinski {tabovi Teritorijalne
odbrane: ^apljina i Neum); “Gabela” - ^apljina (op{tinski {tabovi Teritorijalne odbrane:
^itluk, Ljubu{ki, Neum, Nevesinje, Posu{je, Stolac i Bile}a); “Ba~evi}i” — Mostar
(op{tinski {tabovi Teritorijalne odbrane: Gacko, Grude i Li{tica); “Ljuta” — Konjic (op{tinski

131
Poslije preduzetih mjera najve}i dio naoru`anja i municije
prikupljeno je na 48 lokacija JNA. Na tim je lokacijama 20 op{tinskih

{tabovi Teritorijalne odbrane: Jablanica, Konjic i Prozor); “Jasenice” — Mostar (Okru`ni


{tab Teritorijalne odbrane Mostar i Op{tinski {tab Teritorijalne odbrane Mostar); “Ju`ni
logor” — Mostar (Op{tinski {tab Teritorijalne odbrane Mostar — naoru`anje);
7) Okrug Sarajevo: Skladi{te “Semizovac” — Semizovac (Okru`ni {tab
Teritorijalne odbrane Sarajevo); “Ilija{“ — Ilija{ (op{tinski {tabovi: Breza, Fojnica,
Kre{evo i Vare{); Kasarna “Han Pijesak” — Han Pijesak (Op{tinski {tab Teritorijalne
odbrane Han Pijesak); Kasarna “Kiseljak” — Kiseljak (Op{tinski {tab Teritorijalne
odbrane Kiseljak); “Koran” — Pale (op{tinski {tabovi Teritorijalne odbrane: Olovo i
Sokolac); Kasarna Visoko (Op{tinski {tab Teritorijalne odbrane Visoko); “Vi{egrad” —
Vi{egrad (Op{tinski {tab Teritorijalne odbrane Vi{egrad);
8) Okrug Tuzla: Skladi{te “Ljuba~e” (op{tinski {tabovi Teritorijalne odbrane:
Banovi}i, Kalesija, Kladanj i @ivinice); Kasarna “Bijeljina” — Bijeljina (op{tinski {tabovi
Teritorijalne odbrane: Bijeljina i Ugljevik); “Kozlovac” — Tuzla (op{tinski {tabovi
Teritorijalne odbrane: Bratunac, Lukavac, Srebrenica, Srebrenik, [ekovi}i, Tuzla i
Zvornik); “Krep{i}” — Br~ko (op{tinski {tabovi Teritorijalne odbrane: Br~ko, Grada~ac,
Lopare i Ora{je); “Donje [evarlije” — Doboj (Op{tinski {tab Teritorijalne odbrane
Gra~anica); “Gornje [evarlije” — Doboj (Op{tinski {tab Teritorijalne odbrane — Lukavac
— municija); Kasarna “Husinska buna” — Tuzla (Op{tinski {tab Teritorijalne odbrane
Vlasenica); “Mali Zvornik” — Zvornik (Op{tinski {tab Teritorijalne odbrane Zvornik);
Kasarna “Han Pijesak” — Han Pijesak (Op{tinski {tab Teritorijalne odbrane Zvornik);
9) Okrug Zenica: Skladi{te “Doljani” — Donji Vakuf (op{tinski {tabovi Teritorijalne
odbrane: Bugojno, Donji Vakuf i Gornji Vakuf); “Kaonik” — Busova~a (Op{tinski {tab
Teritorijalne odbrane Busova~a); “Ilija{“ — Ilija{ (Op{tinski {tab Teritorijalne odbrane
Kakanj); Kasarna “Travnik” — Travnik (op{tinski {tabovi Teritorijalne odbrane Novi
Travnik i Vitez); “Slimena” — Travnik (op{tinski {tabovi Teritorijalne odbrane: Travnik,
Zavidovi}i i @ep~e); Kasarna “Josip Jovanovi}” — Zenica (Okru`ni {tab Teritorijalne
odbrane Zenica i Op{tinski {tab Teritorijalne odbrane Zenica);
10) Gradski {tab Teritorijalne odbrane Sarajevo: Skladi{te “Faleti}i” —
Sarajevo (Republi~ki {tab Teritorijalne odbrane i op{tinski {tabovi Teritorijalne odbrane:
Centar, Stari Grad i Novi Grad); “Had`i}i” — Had`i}i (Gradski {tab Teritorijalne odbrane
Sarajevo i op{tinski {tabovi Teritorijalne odbrane: Had`i}i i Ilid`a); “Ilija{“ — Ilija{ (Op{tinski
{tab Teritorijalne odbrane Ilija{); “Toplik” — Lukavica (Op{tinski {tab Teritorijalne odbrane
Novo Sarajevo); “Krupanjska Rijeka” — Pazari} (op{tinski {tabovi Teritorijalne odbrane:
Novo Sarajevo, Trnovo i Vogo{}a); “Koran” — Pale (Op{tinski {tab Teritorijalne odbrane
Pale) i “Semizovac” — Semizovac (Op{tinski {tab Teritorijalne odbrane Vogo{}a) —
AIIZ, inv. br. 2-2512, PREGLED skladi{ta JNA u kojima se ~uva naoru`anje i municija
{tabova Teritorijalne odbrane Okruga Banja Luka; Isto, inv. br. 2-2513, PREGLED
skladi{ta JNA u kojima se ~uva naoru`anje i municija {tabova teritorijalne odbrane
Okruga Biha} i Okruga Doboj; Isto, inv. br. 2-2514, PREGLED skladi{ta JNA u kojima

132
{tabova i Republi~ki {tab Teritorijalne odbrane imalo 32 magacina u
vlasni{tvu Teritorijalne odbrane, gdje se status nije mijenjao. Na
lokacije JNA 45 op{tinskih {tabova teritorijalne odbrane, svi okru`ni
{tabovi teritorijalne odbrane i Republi~ki {tab teritorijalne odbrane
predislociralo je kompletno naoru`anje i municiju. Me|utim, u 64
op{tinska {taba teritorijalne odbrane koji su razvijali 452 ratne
jedinice i 120 {tabova teritorijalne odbrane, ~uvano je van lokacija
JNA 20.789 cijevi i 2.476.338 komada metaka i ostalog ubojnog
materijala na 442 mjesta — magacina i {taba Teritorijalne odbrane. Ta
su sredstva pripadala ratnim jedinicama Teritorijalne odbrane koje su
razvijale radne organizacije ja~ine od odjeljenja do partizanske
brigade, a {tabovi Teritorijalne odbrane zadr`ali su dio naoru`anja
koje je slu`ilo za samoza{titu lica i {tabova teritorijalne odbrane.302
Problem obezbje|enja, osim objekata JNA, bio je jo{ te`i i
nesigurniji. U Teritorijalnoj odbrani SR Bosne i Hercegovine desile su
se prije 1987. dvije provalne kra|e i devet kra|a iz magacina, radnih
organizacija i {kolskih centara. Ukradeno je 13 pu{aka, od kojih 7 do
13. septembra 1990. nije prona|eno (5 pu{aka iz [kolskog centra Breza
i 2 iz organa pozadine Mostar), i jedna koli~ina municije. I dalje su
uslovi obezbje|enja bili nedovoljni i nepotpuni, pri ~emu “mogu}nost
kontrole mala, a snage za intervencije ograni~enih mogu}nosti”.303
U cjelokupnom sistemu bilo je nedostataka u ~uvanju naoru`anja
i vojne opreme Teritorijalne odbrane, jer se obezbje|enje svodilo na

se ~uva naoru`anje i municija {tabova Teritorijalne odbrane Oruga Gora`de i Okruga


Livno; Isto, inv. br. 2-2515, PREGLED skladi{ta JNA u kojima se ~uva naoru`anje i
municija {tabova Teritorijalne odbrane Oruga Mostar; Isto, inv. br. 2-2516, PREGLED
skladi{ta JNA u kojima se ~uva naoru`anje i municija {tabova Teritorijalne odbrane
Oruga Tuzla; Isto, inv. br. 2-2517, PREGLED skladi{ta JNA u kojima se ~uva
naoru`anje i municija {tabova Teritorijalne odbrane Gr[TO /Gradski {tab Teritorijalne
odbrane Sarajevo — prim. S. ^./; Isto, inv. br. 2-2518, PREGLED skladi{ta JNA u
kojima se ~uva naoru`anje i municija RJ /ratnih jedinica — prim. S. ^./ Teritorijalne
odbrane Okruga Zenica; Isto, inv. br. 2-2519, PREGLED skladi{ta JNA u kojima se
~uva naoru`anje i municija {tabova Teritorijalne odbrane Okruga Sarajevo.
302 Isto. Time problem smje{taja nije bio cjelovito rije{en. U prvoj polovini
septembra 1990. u toku je bio proces vra}anja vi{kova dobijenih iz JNA. Do tada je
vra}eno preko 70.000 cijevi, a kasnije je vra}eno jo{ 34.000 cijevi.
303 Isto.

133
portira, ~uvara, de`urnog milicionara i periodi~nog obilaska. Samo su
radne organizacije namjenske proizvodnje i neke ve}e radne
organizacije imale obezbje|enje koje je zadovoljavalo.304
Nijedan objekat nije imao propisno obezbje|enje po Pravilu
slu`be Oru`anih snaga. Samo je u 20 garnizona postojala mogu}nost
intervencije jedinica JNA. Tehni~koj za{titi je bila posve}ena pa`nja,
ali zbog nedostaka finansijskih sredstava samo je 60 magacina
Teritorijalne odbrane i radnih organizacija bilo za{ti}eno, {to je bilo
ispod 10% od broja magacina.305
Republi~ki sekretarijat za narodnu odbranu je, polaze}i od
svojih nadle`nosti utvr|enih zakonom i drugim propisima, sagledavao
stanje nabavljenog naoru`anja, municije i druge vojne opreme za
potrebe Izvr{nog vije}a Skup{tine SR Bosne i Hercegovine,
republi~kih organa i upravnih organizacija, kao i za odgovaraju}e
op{tinske dr`avne organe za njihov rad u ratu. Podaci su prikupljeni
na osnovu odgovaraju}ih izvje{taja dobijenih od stru~nih slu`bi za
poslove ONO u tim organima i organizacijama. Na sli~an su na~in i
organi dru{tveno politi~kih organizacija Republike, Skup{tine SR

304 Isto.
305 Isto. Imaju}i u vidu da je Teritorijalna odbrana komponenta Oru`anih snaga,
da oru`je mora imati jedinstven tretman, da svi {tabovi Teritorijalne odbrane moraju
ostaviti dio naoru`anja (pi{tolje i pu{ke) za za{titu lica, dokumenata, ratnih zastava,
planova i objekata Teritorijalne odbrane, u radnim organizacijama je do 13. septembra
1990. ipak je ostalo mnogo oru`ja i municije koje se, uglavnom, ~uvalo pod lo{ijim
uslovima nego ona koja su bila u magacinima {tabova Teritorijalne odbrane. Polaze}i
od toga, Republi~ki {tab Teritorijalne odbrane SR Bosne i Hercegovine je 13.
septembra 1990. Predsjedni{tvu SR BiH predlo`io sljede}e mjere :
“1. Sve preostalo naoru`anje i municiju, kad JNA obezbijedi uslove ~uvanja,
prikupiti i time obazbijediti jedinstveno ~uvanje i smje{taj za TO.
Posebnim kriterijumom komandanta TO SRBiH regulisati koliko
naoru`anja i municije ostaviti [TO /{tabovi Teritorijalne odbrane — prim. S. ^./ za
obezbje|enje planova i objekata TO.
2. Prikupiti podatke i stavove RO /radne organizacije — prim. S. ^./ i izvr{nih
organa DPZ /dru{tveno-politi~ke zajednice — prim. S. ^./ i do kraja 1990. godine
rije{iti problem NVO /naoru`anje i vojna oprema — prim. S. ^./ rasformiranih
ratnih jedinica u RO i vi{kova nastalih smanjenjem ovih jedinica. Predla`emo da
se ovi vi{kovi iz RO predaju [TO bez nakande” (Isto).

134
Bosne i Hercegovine i Predsjedni{tva SR Bosne i Hercegovine donijeli
odgovaraju}e zaklju~ke. Nabavljeno je nekoliko hiljada cijevi i ne{to
municije, {to se vidi iz slijede}ih podataka :
- za potrebe republi~kih organa nabavljeno je 1 pu{komitraljez,
5 pu{aka 7,9 mm, 77 poluautomatskih pu{aka, 210 automatskih pu{aka,
5 automata i 765 pi{tolja;
- za potrebe okru`nih organa 105 pi{tolja i
- za potrebe op{tinskih organa: 592 pu{ke 7,9 mm, 281
poluautomatskih pu{aka, 419 automatskih pu{aka i 4283 pi{tolja.306
Nabavljanje naoru`anja, municije i druge opreme za potrebe
organa dru{tveno politi~kih organizacija Republike i op{tina vr{eno je
po posebnom postupku i Republi~kom {tabu Teritorijalne odbrane do
13. septembra 1990. nisu bile poznate koli~ine istog, a tako|e ni na~in
njihovog ~uvanja.307
Li~no naoru`anje i dva borbena kompleta municije za funkcionere
~uvano je kod njih u odgovaraju}im metalnim kasama, a za sve ostale
radnike na ratnom rasporedu kod rukovaoca u slu`benim prostorijama.
Izuzetak je bio {to su automatske pu{ke, ru~ni baca~i, signalni pi{tolji
za potrebe republi~kih organa ~uvani zajedni~ki kod Slu`be za
zajedni~ke poslove republi~kih organa uprave, {to je predstavljalo
ozbiljan problem i nije bilo u skladu sa propisanim kriterijima.308
Naoru`anje i druga vojna oprema za potrebe op{tinskih dr`avnih
organa u ve}ini slu~ajeva je ~uvana na propisan na~in u skladi{tima
Teritorijalne odbrane.309

306 Isto.
307 Isto.
308 Isto.
309 Isto. Republi~ki {tab Teritorijalne odbrane SR Bosne i Hercegovine, i “pored
svih nastojanja”, do 13. septembra 1991. nije mogao ostvariti cjelovit uvid u stanje
za{tite i ~uvanja nabavljenog naoru`anja za potrebe organa dru{tveno-politi~kih
organizacija, pri ~emu se nije isklju~ivala “mogu}nost povreda propisanih kriterija
za njihovo ~uvanje”. S obzirom na “ispoljenu problematiku u vezi sa uslovima
~uvanja naoru`anja i druge vojne opreme”, Republi~ki {tab je tada Predsjedni{tvu
SR BiH predlo`io sljede}e mjere :

135
Nakon {to je u toku 1989. u organima za unutra{nje poslove u
SR Bosni i Hercegovini izvr{ena reorganizacija i smanjen ukupan
broj rezervnog sastava milicije, do{lo je do znatnog pobolj{anja
opremljenosti pripadnika MUP-a naoru`anjem i drugim materijalno-
tehni~kim sredstvima. Tako je 13. septembra 1990. ukupan rezervni
sastav milicije bio opremljen sa 26.439 automatskih pu{aka, 9.386
poluautomatskih pu{aka, 2.980 pu{komitraljeza, 119 snajperskih pu{aka,
205 ru~nih baca~a sa odgovaraju}im borbenim kompletima municije,
12.682 pi{tolja i 113 automatskih pi{tolja sa borbenim kompletima
municije, te 20.618 ru~nih bombi, 5.205 tromblonskih mina, kao i
1.919 mina za ru~ni baca~.310 U odnosu na ukupan broj rezervnih
sastava milicije, u skladu sa odredbama Normi utro{ka i nepovratnih
gubitaka sredstava, naoru`anja i vojne opreme za prvih 90 dana rata,
planirana je i obezbije|ena rezerva od 2.600 komada poluautomatskih
pu{aka, 1.600 ru~nih bombi, 300 tromblonskih mina i 200 mina za
ru~ni baca~. Organima za unutra{nje poslove, u odnosu na ukupan
broj sistematizovanih radnih mjesta po ratnoj organizaciji, tada je
nedostajalo 22.066 pi{tolja sa borbenim kompletima municije.311
Organi za unutra{nje poslove su, pored iskazane rezerve, tada
raspolagali sljede}om koli~inom vi{ka naoru`anja i minsko-eksplozivnih

“1. Naoru`anje nabavljeno za potrebe organa na nivou Republike izuzeti i


smjestit u vojno skladi{te Had`i}i, a za potrebe okru`nih organa u magacine ratne
rezerve okru`nih {tabova TO.
2. Da se naoru`anje, municija i druga vojna oprema nabavlja za potrebe
organa DPO Republike izuzme i prenese u R[TO, a od organa DPO organa i
op{tina, okru`nim, odnosno op{tinskim [TO. Primopredaju izvr{iti na osnovu
uredne dokumentacije, o ~emu sa~initi poseban zapisnik.
3. Da se zadu`i odgovaraju}i rukovaoc u slu`bi za zajedni~ke poslove
republi~kih organa uprave radi ustrojavanja a`urne evidencije i ~uvanja
naoru`anja, municije i opreme datog na ~uvanje u vojni magacin Had`i}i.
4. Zadu`uju se odgovaraju}i op{tinski organi koji do sada nisu obezbijedili
uslove za propisno ~uvanje naoru`anja, municije i druge opreme da to u~ine na
sli~an na~in kao i {to se predla`e za republi~ke organe.
5. S obzirom da je bilo prakse davanja na poklon ili zadu`enog naoru`anja
prilikom prelaska na drugu du`nost, odnosno prilikom odlaska funkcionera u
penziju, {to nije u skladu sa propisima, potrebno je to naoru`anje povu}i,
evidentirati i dati na ~uvanje slu`bi za zajedni~ke poslove” (Isto).
310 Isto.
311 Isto.

136
sredstava: 2.821 poluautomatskih pu{aka M-59/66 7,62 mm, 43 ru~na
baca~a M-57, 8 snajperskih pu{aka M-76 7,9 mm i poluautomatskih
pu{aka 7,62 mm, 5.631 ru~nu bombu, 2.819 tromblonskih mina
(kumulativnih i trenutnih), 483 mina za ru~ni baca~, 5.098 pu{aka M-48
7,9 mm, 1.114 automata M56 M49/57 7,62 mm, 539 pu{komitraljeza
M-53 7,9 mm i 14 snajpera M-69 7,9 mm.312
Naoru`anje i municija rezervnog sastava milicije se, uglavnom,
~uvalo u vlastitim magacinskim prostorijama, prostorijama teritorijalne
odbrane ili JNA i bilo je obezbije|eno na odgovaraju}i na~in. U saradnji
sa nadle`nim vojnim ustanovama, organi za unutra{nje poslove su redovno
obezbje|ivali vr{enje neophodnih kontrolno-tehni~kih pregleda
naoru`anja i municije. Kroz sagledavanje informacija o izvr{enim
pregledima, ~ija je izrada u prvoj polovini septembra bila u toku,
ostvarivan je uvid u stanje naoru`anja i druge opreme, te preduzimane
potrebne mjere na otklanjanju uo~enih slabosti i unapre|enju stanja
uskladi{tenosti i obezbje|enja naoru`anja i drugih materijalno-
tehni~kih sredstava.313
Republi~ki sekretarijat za unutra{nje poslove je, na osnovu
prijedloga Koordinacionog odbora SR Bosne i Hercegovine od 26.
oktobra 1976. iz uvoza za potrebe op{tinskih komiteta Saveza komunista
obezbijedio 4.367 komada automata Hekler Koh MP5 A3 9 mm i
873.400 komada metaka kalibra 9 mm.314
Pored toga, taj je Sekretarijat, na osnovu zahtjeva pojedinih
republi~kih institucija i subjekata, uz naknadu, isporu~io 90 komada
automata Hekler Koh MP5 A3 9 mm i 18.000 komada metaka 9 mm/d i
to: Predsjedni{tvu SR Bosne i Hercegovine 8 komada, Izvr{nom
vije}u SR Bosne i Hercegovine 35 komada, CK Bosne i Hercegovine
19 komada, Skup{tini SR Bosne i Hercegovine 10 komada, RK SSRN
6 komada, Republi~kom vije}u SS 6 komada, SUBNOR-a Bosne i

312 Isto.
313 Isto.
314 Isto. Republi~ki {tab Teritorijalne odbrane SR Bosne i Hercegovine je kasnije
uspio da JNA zamijeni automate 9 mm Hekler Koh sa automatskim pu{kama 7,62 mm
(2.157 komada).

137
Hercegovine 1 komad, RK SSO Bosne i Hercegovine 1 komad i RO
PTT Sarajevo 4 komada.315
Prema prikupljenim podacima Republi~kog sekretarijata za unutra{nje
poslove u SR Bosni i Hercegovini je 31. decembra 1989. bilo ukupno
registrovano 342.131 komada vatrenog i vazdu{nog oru`ja i to: 312.488
komada kod fizi~kih lica, 19.403 kod organa, organizacija i preduze}a
i 10.240 komada kod strelja~kih organizacija. S tim u vezi, potrebno je
ista}i da od 312.488 komada oru`ja koliko je registrovano kod fizi~kih
lica 126.088 je ~inilo lova~ko oru`je, a 171.038 pi{tolji i revolveri.316
U toku 1989. stanicama javne bezbjednosti u Republici fizi~ka
lica su podnijela 58.639 zahtjeva za izdavanje odobrenja za nabavku
oru`ja, organi, organizacije i preduze}a 361 zahtjev i strelja~ke
organizacije 135 zahtjeva. Rje{avaju}i te zahtjeve, stanice javne
bezbjednosti izdale su rje{enja kojima je odobrena nabavka oru`ja
fizi~kim licima 25.883 komada, organima, organizacijama i zajednicama
348 komada i strelja~kim organizacijama 135 komada.317
Pored Teritorijalne odbrane, Sekretarijata za unutra{nje poslove
— milicije i Sekretarijata za narodnu odbranu, postojali su i drugi subjekti
ONO i DSZ koji su raspolagali sa naoru`anjem i municijom. Imaju}i
to u vidu, Republi~ki {tab Teritorijalne odbrane se obratio rukovodstvima
organizacija za koje je utvrdio da su do 1976. nabavljali i kod SUP-a
evidentirali naoru`anje. Republi~ki SUP je utvrdio da su postojale
nepravilnosti u odnosu i kori{tenju naoru`anja, te do 13. septembra
1990. nije mogao pru`iti ta~ne podatke o stvarnom stanju. Zbog toga
se Republi~ki {tab Teritorijalne odbrane obratio predsjedni{tvima
Centralnog komiteta Saveza komunista Bosne i Hercegovine,
Socijalisti~kog saveza radnog naroda, Saveza socijalisti~ke omladine,
Strelja~kog saveza, Saveza lova~kih dru{tava, Smu~arskog saveza,
Planinarskog saveza i Vije}a samostalnih sindikata. Do 10. septembra
1990. samo su 4 DPO-DO dostavili podatke i to nepotpune.318

315 Isto.
316 Isto.
317 Isto. Broj zahtjeva za izdavanje odobrenja za nabavljanje oru`ja u 1990.
godini znatno je bio pove}an u odnosu na 1989. godinu.
318 Isto.

138
Preuzimanje naoru`anja i municije od Teritorijalne odbrane ”na
~uvanje u organizaciji JNA” je “uspje{no” realizovano do 17. jula
1990. u svim op{tinskim {tabovima. U nekim je dru{tveno-politi~kim
zajednicama bilo nepovoljnog reagovanja, pa i slanja telegrama Skup{tini
i Predsjedni{tvu SR Bosne i Hercegovine i komandantu Teritorijalne
odbrane (Li{tica, Ljubu{ki), kao i organizovanog suprostavljanja
takvoj odluci (miting u Posu{ju u organizaciji Inicijativnog odbora HDZ-a
u tom mjestu). Bilo je zamjerki i prigovora u jo{ nekim op{tinama od
strane organa vlasti, pri ~emu je bio karakteristi~an slu~aj napadanja,
nazivanja pogrdnim nazivima i omalova`avanjem komandanta
Op{tinskog {taba TO Posu{je i uop{te Teritorijalne odbrane.319
Preuzimanje, smje{taj i ~uvanje naoru`anja i municije TO Bosne
i Hercegovine vr{eno je u magacinima JNA, koji su, uglavnom, bili
locirani na podru~jima sa ve}inskim srpskim stanovni{tvom, koje je
istovremeno neposredno u~estvovalo u njihovom “obezbje|ivanju”,
ili na grani~nim podru~jima prema Srbiji i Crnoj Gori.320 Pri tome su
magacini, pored unutra{nje stra`e, osiguravani minskim poljima, {to je
nezabilje`eno u miru, zatim protivavionskim topovima i protivavionskim
mitraljezima. Lokalno srpsko stanovni{tvo je kori{teno za spoljno
osiguranje magacina, oko kojih su na brzinu, naknadno, izgra|eni
putevi za brzo i nesmetano izvla~enje naoru`anja, municije i opreme,
tj. podjelu mobilisanom srpskom stanovni{tvu.321
Republi~ki {tab Teritorijalne odbrane SR Bosne i Hercegovine
je, Nare|enjem Str. pov. br. 06/5-5, 28. septembra 1990. regulisao
na~in i vrijeme realizacije zadataka kod svih ratnih jedinica Teritorijalne
odbrane koje su podlijegale organizacijsko-formacijskim promjenama

319 AIIZ, inv. br. 2-2420, Socijalisti~ka Republika Bosna i Hercegovina, Republi~ki
{tab Tritorijalne odbrane, Str. pov. br. 04/1157-2, 18. juli 1990. — Okru`nom—Gradskom
{tabu Teritorijalne odbrane.
320 H. Efendi}, nav. dj., str. 104. Na takvu, po Efendi}u, zabrinjavaju}u i
uznemiravaju}u praksu neke dru{tveno-politi~ke zajednice su o{tro, ali bezuspje{no
reagovale. Na blage primjedbe iz politi~kog rukovodstva SR Bosne i Hercegovine,
eksplicitno je, po njemu, iz Beograda odgovarano da se ne smije dozvoliti “formiranje
i eventualna nacionalisti~ka zloupotreba delova TO u republi~ke vojske nekih
secesionisti~kih snaga” (Isto).
321 Isto.

139
u naredenom srednjero~nom planu.322 U cilju realizacije zadataka
pozadinskog obezbje|enja poslova i postupaka sa naoru`anjem i drugom
opremom ratnih jedinica Teritorijalne odbrane koje je trebalo rasformirati,
odnosno preformirati, komandant Republi~kog {taba je 24. oktobra
1990. izdao Nare|enje, Str. pov. br. 06/1-79-123, kojim je utvr|en postupak
sa naoru`anjem i vojnom opremom, te drugim materijalnim sredstvima
ratnih jedinica Teritorijalne odbrane kod organizacijsko-formacijskih
promjena i regulisan na~in i vrijeme realizacije zadataka kod ratnih
jedinica Teritorijalne odbrane, koje su podlijegale tim promjenama.323
U svim {tabovima Teritorijalne odbrane je, u skladu sa navedenim
i drugim aktima, izvr{ena “preraspodjela” vi{kova naoru`anja i vojne
opreme, te drugih materijalnih sredstava, shodno organizacijsko-
formacijskim promjenama i prioritetima popune ratnih jedinica.
Tako|e je izvr{eno pozadinsko obezbje|enje (popuna naoru`anjem i
vojnom opremom) novih ratnih jedinica u okviru 25% narastanja
Teritorijalne odbrane u ratu.324
Predsjedni{tvo SR Bosne i Hercegovine je 19. oktobra 1990. donijelo
novu odluku o povla~enju naoru`anja i opreme u vojne magacine.325
^etiri dana kasnije (23. oktobra) Republi~ki {tab Teritorijalne odbrane

322 AIIZ, inv. br. 2-2507, Socijalisti~ka Republika Bosna i Hercegovina, Republi~ki
{tab Teritorijalne odbrane, Str. pov. br. 06/1-79-123, 24. oktobra 1990. — Okru`nom/Gradskom
{tabu Teritorijalne odbrane Sarajevo; Isto, inv. br. 2-2509, Socijalisti~ka Republika
Bosna i Hercegovina, Republi~ki {tab Teritorijalne odbrane, Str. pov. br. 02/8-145-1,
22. novembar 1990. — Okru`nom/Gradskom {tabu Teritorijalne odbrane Sarajevo.
323 Isto.
324 AIIZ, inv. br. 2-2520, Socijalisti~ka Republika Bosna i Hercegovina, Okru`ni
{tab Teritorijalne odbrane Doboj, Str. pov. br. 06/482-3, Doboj, 30. januara 1991. —
Republi~kom {tabu Teritorijalne odbrane SR Bosne i Hercegovine, Sarajevo; Isto, inv.
br. 2-2522, Socijalisti~ka Republika Bosna i Hercegovina, Okru`ni {tab Teritorijalne
odbrane Livno, Str. pov. br. 06/1-81-4, 20. februara 1991. — Republi~kom {tabu Teritorijalne
odbrane SR Bosne i Hercegovine Sarajevo; Isto, inv. br. 2-2523, Skup{tina op{tine
Mostar, Op{tinski {tab Teritorijalne odbrane, Str. pov. br. 06-77-2/91, Mostar, 28.
februara 1991. — Okru`nom {tabu Teritorijalne odbrane Mostar; Isto, inv. br. 2-2524,
Socijalisti~ka Republika Bosna i Hercegovina, Okru`ni {tab Teritorijalne odbrane
Tuzla, Str. pov. br. 06/1-189-37/90, Tuzla, 14. marta 1991. Republi~kom {tabu Teritorijalne
odbrane SR Bosne i Hercegovine Sarajevo.
325 H. Efendi}, nav. dj., str. 104.

140
je, u skladu sa navedenim zaklju~kom Predsjedni{tva SR Bosne i
Hercegovine, “kao i nastalim organizacijsko-formacijskim promjenama
u jedinicama i {tabovima Teritorijalne odbrane, a u skladu sa
koncepcijom ONO i DSZ, za smanjenje Teritorijalne odbrane i
bezbjedonosnog ~uvanja NVO” (naoru`anja i vojne opreme — prim.
S. ^.). ponovo izdao nare|enje okru`nim i Gradskom {tabu
Teritorijalne odbrane o prikupljanju i predaji “preostalog naoru`anja
u magacine JNA”. Tim je strogo povjerljivim dokumentom, koji je
nosio i oznaku VOJNA TAJNA, general-potpukovnik Milo{ Baj~eti},
komandant Republi~kog {taba Teritorijalne odbrane SR Bosne i
Hercegovine, utvrdio na~in i vrijeme izuzimanja i prikupljanja
“cjelokupnog naoru`anja (sem oru|a preko 12,74), municije i
MES (minsko-eksplozivna sredstva — prim. S. ^.) od dru{tvenih i
javnih preduze}a i ostalih subjekata ONO i DSZ”.326

326 AIIZ, inv. br. 2-918, Socijalisti~ka Republika Bosna i Hercegovina, Republi~ki
{tab Teritorijalne odbrane, Str. pov. 06/1-79-121, Sarajevo, 23. oktobar 1990. —
Okru`nom — Gradskom {tabu Teritorijalne odbrane; H. Efendi}, nav. dj., str. 104-106.
Okru`ni {tabovi TO i Gradski {tab TO su, po tom nare|enju, bili du`ni da, preko
op{tinskih {tabova TO, organizovano izvr{e izuzimanje i prikupljanje cjelokupnog
naoru`anja, izuzev oru|a preko 12,74 mm, zatim municije i minsko-eksplozivnih
sredstava do 10. novembra 1990. Op{tinski {tabovi TO su bili du`ni da prikupe “sve
koli~ine naoru`anja, municije i MES /minsko-eksplozivna sredstva — prim. S. ^./ u
za{ti}ene objekte koji se obezbje|uju ~uvarskom slu`bom, s tim da dru{tvena
preduze}a i ostali subjekti ONO i DSZ naoru`anje prevezu sopstvenim
transportnim sredstvima do mjesta — lokacije objekta koje odredi Op[TO.
Ukoliko je naoru`anje, municija i MES bezbjedno ve} smje{teno u dru{tvenim
i javnim preduze}ima, {to procjeniti zajedno sa organima SUP-a, i ako je rentabilnije
onda isto izuzimati direktno bez prethodnog prikupljanja”. Pri tome je Komanda
1. vojne oblasti regulisala “izuzimanje i prevo`enje prikupljenog naoru`anja, municije
i MES Op[TO i smje{taj u magacine JNA; sa ostalim naoru`anjem i municijom TO”.
Primopredaju naoru`anja, municije i minsko-eksplozivnih sredstava trebalo je
izvr{iti “na osnovu uredne dokumentacije”, o ~emu je trebalo sa~initi zapisnik.
Okru`ni {tabovi i Gradski {tab TO bio je du`an da Republi~kom {tabu SR Bosne
i Hercegovine dostavi “ta~ne podatke o koli~inima i vrstama naoru`anja i municije
Op[TO, dru{tvenim preduze}ima i ostalim subjektima ONO i DSZ, mjestima
lokacija prikupljenih TSR u objekte Op[TO i broju potrebnih motornih vozila do
10. 11. 1990. godine”.
Za izvr{enje navedenog nare|enja, ~iji je rok bio 10. novembar — dan uo~i izbora
u Bosni i Hercegovini, odgovorni su bili komandanti okru`nih i Gradskog {taba i
Teritorijalne odbrane SR Bosne i Hercegovine (Isto).

141
Komanda 1. vojne oblasti je i 31. oktobra i 5. novembra 1990,
uo~i vi{estrana~kih izbora, izdavala nare|enja (strogo povjerljive
prirode) o preuzimanju i “sigurnijem” smje{taju i ~uvanju naoru`anja
i municije dru{tvenih preduze}a i jedinica Teritorijalne odbrane.327 Na
osnovu tih nare|enja Republi~ki {tab Teritorijalne odbrane SR Bosne
i Hercegovine je izdavao naredbe o na~inu preuzimanja, prijevoza i
smje{taja naoru`anja i municije Teritorijalne odbrane, sa preciziranim
rokovima izvr{enja.328
Devet okru`nih {tabova Teritorijalne odbrane (Sarajevo, Mostar,
Zenica, Tuzla, Doboj, Livno, Biha}, Gora`de i Banja Luka) i Gradski
{tab TO Sarajevo su do 13. novembra 1990. predali 17.460 cijevi
naoru`anja329 i 2.230.949 metaka i drugog ubojnog materijala
(municije).330 Navedeno naoru`anje i municija je smje{teno u objekte

327 AIIZ, inv. br. 2-917/5, /Socijalisti~ka Republika Bosna i Hercegovina, Republi~ki
{tab Teritorijalne odbrane/, Preuzimanje naoru`anja i municije od DT [TO.
328 Isto.
329 AIIZ, inv. br. 2-917, Socijalisti~ka Republika Bosna i Hercegovina, Republi~ki
{tab Teritorijalne odbrane, Str. pov. br. 06/1-79, Sarajevo, 13. septembar 1990. —
Predsjedni{tvu SR Bosne i Hercegovine; Isto, inv. br. 2-919, Socijalisti~ka Republika
Bosna i Hercegovina, Republi~ki {tab Teritorijalne odbrane, Str. pov. br. 06/1-79-125,
Sarajevo, 13. novembar 1991. — Predsjedni{tvu SR Bosne i Hercegovine.
Do 13. novembra je predata sljede}a koli~ina tehni~ko-materijalnih sredstava:
2.243 pi{tolja 7,62, 7,65 i 9 mm; 302 automata 7,62 i 9 mm; 5.324 PAP 7,62 mm; 5.068
AP 7,62 mm; 171 PAP “Snajper” 7,9 mm; 2.591 pu{ke 7,9 M-48; 14 pu{aka i karabina
lova~kih; 511 ? M-57; 16 minobaca~a 60 mm; 3 pi{tolja 6,35 mm; 12 pi{tolja signalnih
26 mm; 11 pu{aka karabin 7,62 mm; 4 RBR 90 mm; 8 RBR 64 mm; 1.182 PM 7,62 i
7,9 mm (Isto, Pregled predatog naoru`anja i municije od strane dru{tvenih preduze}a
i smje{taj u objekte JNA).
330 Isto. Do 13. novembra je predata sljede}a koli~ina municije: 461.639 metaka
7,62 za pi{tolj i automat; 1.530.169 metaka 7,62 mm za poluautomatsku, automatsku
pu{ku i pu{komitraljez; 20.612 metaka 7,65 mm za PI; 177.089 metaka 7,9 mm za
pu{ku i pu{komitraljez; 37.087 metaka 9 mm za pi{tolj i automat; 13 metaka 6,35 za
pi{tolj; 920 mina za ru~ni baca~ 60 mm; 858 bombi ru~nih odbrambenih; 48 bombi
ru~nih protivoklopnih; 758 mina 82 mm; 60 mina 82 mm bestrzajni top i 796 mina za
ru~ni baca~ M-57 (Isto, Pregled predatog naoru`anja i municije od strane dru{tvenih
preduze}a i smje{taj u objekte JNA).

142
JNA.331 Me|utim, ni do tada sva dru{tvena preduze}a nisu predala
naoru`anje i vojnu opremu (ukupno 44), uglavnom u Bosanskoj
krajini i zapadnoj Hercegovini, {to je ukupno iznosilo 1.306 cijevi
naoru`anja i 32.748 municije i drugog ubojnog materijala. Naime,
rije~ je o op{tinama s ve}inskim srpskim i hrvatskim stanovni{tvom.332
S obzirom na to da ta preduze}a nisu predala niti su htjela predati
naoru`anje i municiju, Republi~ki {tab Teritorijalne odbrane je 13.
novembra 1990, od Predsjedni{tva SR Bosne i Hercegovine, pored
ostalog, tra`io da, “u cilju potpunog izvr{enja zadatka vra}anja
NVO (naoru`anja i vojne opreme — prim. S. ^.) u objekte JNA”,
preko predsjednika op{tina preduzmu “najenergi~nije mjere prema
onima koji nisu jo{ predali NVO”.333
JNA je od Teritorijalne odbrane SR Bosne i Hercegovine oduzela i
naoru`anje kalibra preko 14,5 mm, koje nije bilo obuhva}eno Nare|enjem
Republi~kog {taba od oktobra 1990. U tom se cilju general-

331 Isto. O tome je Republi~ki {tab Teritorijalne odbrane 13. novembra 1990.
obavijestio Predsjedni{tvo SR Bosne i Hercegovine, pri ~emu je konstatovano da su
izvr{ili postavljeni zadatak.
332 Isto. U Bosanskoj krajini 13 preduze}a nije predalo naoru`anje i vojnu
opremu: SO [ipovo (Gradnja, Gorica, Triko, Gipsara, Vitorog, Aluminka i Dom
zdravlja “S. [olaja”); SO Bosanska Gradi{ka (Podgradci); SO Banja Luka
(“Energomont” i “Rudi ^ajavec”); SO Bosanski Petrovac ([IP — O{trelj) i SO Titov
Drvar (Papir i Grme~).
U zapadnoj Hercegovini 40 preduze}a nije predalo naoru`anje i vojnu opremu:
SO ^itluk (Soko, IPV, Vinarija, Ferokomerc, Graditelj, Rudnici boksita, Derma, UNIS,
Biljopromet, Osnovna {kola “Ivan Krndelj”, Frotea, Srednjo{kolski centar, Agroplod,
Drvorad, Dom zdravlja, Elektro i Brocanac); SO Ljubu{ki (Naprijed, Trgokop i Famos
— TDV); SO Livno (Livno-putevi i Elektro-Livno); SO Duvno (Kablovi) — Isto.
Na podru~ju Okru`nog {taba Teritorijalne odbrane Tuzla tri preduze}a (OK
SSRNJ Br~ko, OK SK Tuzla i OK SK Gra~anica) nisu predala naoru`anje i municiju
(Isto, Pregled dru{tvenih preduze}a i ostalih subjekata koji nisu predala naoru`anje i
municiju i ne}e da predaju).
I jedno dru{tveno preduze}e na podru~ju Ilid`e (Bosanka, Bla`uj) nije predalo
naoru`anje i vojnu opremu (Isto).
333 AIIZ, inv. br. 2-919, Socijalisti~ka Republika Bosna i Hercegovina, Republi~ki
{tab Teritorijalne odbrane, Str. pov. br. 06/1-79-125, 13. novembar 1990. — Predsjedni{tvu
SR Bosne i Hercegovine.

143
potpukovnik Drago Vukosavljevi}, novi komandant Republi~kog {taba
Teritorijalne odbrane Bosne i Hercegovine, krajem 1991. izborio za
dobijanje nare|enja od vojnog rukovodstva, koje se odnosilo samo na
Bosnu i Hercegovinu, da se protivavionski topovi i ostala oru|a
predaju u vojne magacine.334
Nare|enjima vojnog rukovodstva, komandi JNA, Republi~kog
{taba Teritorijalne odbrane i Predsjedni{tva SR Bosne i Hercegovine
JNA je od maja 1990. od Teritorijalne odbrane SR Bosne i Hercegovine
nezakonito oduzela naoru`anje, municiju i vojnu opremu, koju su
svojim sredstvima nabavile dru{tveno-politi~ke zajednice i privredni
subjekti. Za nabavku naoru`anja, municije i opreme, te njihovo
adekvatno uskladi{tenje i ~uvanje, za {to su izgra|eni i opremljeni
skladi{ni kapaciteti, radni ljudi i gra|ani Bosne i Hercegovine su na
dobrovoljnom principu izdvajali znatna finansijska sredstva.335
Mnoge su op{tine, posebno od sredine 1991, sa poja~anim akcijama
destrukcije Republike Bosne i Hercegovine od strane petokolona{ke

334 H. Efendi}, nav. dj., str. 106-107. Tom se nare|enju suprostavila Teritorijalna
odbrana Grada Sarajeva. Genaral Vukosavljevi} je na to reagovao tako {to je, uz pomo}
specijalne jedinice JNA, organizovao kra|u protivavionskih topova iz radne
organizacije “Zrak”.
335 Isto, str. 107. Materijalno-tehni~ka sredstva Teritorijalne odbrane SR Bosne i
Hercegovine su 1988. bila smje{tena u 632 razna objekta i skladi{ta :
- u 383 objekta radnih organizacija koje su obezbje|ivale radne organizacije;
- u 148 objekata JNA, koje je obezbje|ivala JNA;
- u 71 objekta MUP-a Teritorijalne odbrane, koje je obezbje|ivao MUP i
- u 30 objekata Teritorijalne odbrane koje je obezbje|ivala Teritorijalna odbrana
svojim snagama (Isto).
U tim je objektima ~uvano :
- 269.356 cijevi strelja~kog naoru`anja;
- 18.240 minobaca~a 60-120 mm, ru~nih baca~a i protivavionskih topova;
- 211 protivoklopnih i protivavionskih raketa;
- 84.724.089 komada metaka za strelja~ko naoru`anje;
- 580 tona minsko-eksplozivnih sredstava i municije kalibra 15,4 mm i
- preko 2.000 komada radio stanica, telefona i drugih materijalno-tehni~kih
sredstava, ~ija je vrijednost iznosila 600.000.000 USA dolara (Isto).

144
Srpske demokratske stranke Bosne i Hercegovine, inicirale preduzimanje
odgovaraju}ih mjera i tra`ile povrat izuzetog naoru`anja, municije i
opreme Teritorijalne odbrane Bosne i Hercegovine. O tome su u op{tinama
vo|ene rasprave, usvajani odgovaraju}i zaklju~ci i upu}ivani zahtjevi
na vi{e adresa u Republici, uklju~uju}i i Predsjedni{tvo, Vladu, Skup{tinu,
Ministarstvo odbrane, Republi~ki {tab i dr.336
Na osnovu nare|enja SSNO-a od maja 1990. i odluke Predsjedni{tva
SR Bosne i Hercegovine sa 124. sjednice od 19. oktobra 1990, svo
naoru`anje i municija {tabova, jedinica i ustanova Teritorijalne odbrane,
kao i radnih organizacija i mjesnih zajednica, “trebalo je da se povu~e
u skladi{ta JNA”, navodno “radi stalnog i kvalitetnijeg obezbje|enja,
po{to su bili evidentni nasrtaji na imovinu Teritorijalne
odbrane”.337 General Drago Vukosavljevi} (komandant Republi~kog
{taba Teritorijalne odbrane SR Bosne i Hercegovine) je 17. jula 1991,
imaju}i u vidu ranije stavove i odluke Republi~kog {taba Teritorijalne
odbrane, a koje su bile u skladu sa Direktivama General{taba Oru`anih
snaga SFRJ, komandantima op{tinskih {tabova Teritorijalne odbrane
izdao nare|enje (VOJNA TAJNA STROGO POVJERLJIVO) o
“sigurnijem smje{taju oru`ja i municije”. Komandama je nare|eno da
odmah pristupe “organizovanom izmje{tanju ostatka oru`ja i municije
u magacine JNA”, koje je “po reversu i putem materijalnih lista”
trebalo predati ovla{tenim organima (Republi~kom {tabu Teritorijalne
odbrane i Okru`nim {tabovima Teritorijalne odbrane), a “koje }e ga
predati na ~uvanje rukovodiocima TMS” /tehni~ko-materijalnih
sredstava — prim. S. ^./.338

336 Isto.
337 AIIZ, inv. br. 2-920, Republi~ki {tab Teritorijalne odbrane SR Bosne i
Hercegovine, Sarajevo, 23. decembar 1991, Platforma za razgovor Predsjedni{tva SR
Bosne i Hercegovine sa saveznim sekretarom za narodnu odbranu.
338 AIIZ, inv. br. 2-2534, Socijalisti~ka Republika Bosna i Hercegovina, Republi~ki
{tab Teritorijalne odbrane, Str. pov. br. 03/891-1, 17. jula 1991. — Komandantu Teritorijalne
odbrane. Za realizaciju tog nare|enja, uvid i kontrolu izuzimanja bio je odgovoran
organ bezbjednost. Organi za pravne poslove su bili du`ni da prema prekr{iocima
podnose disciplinske i krivi~ne prijave Vojnom tu`ila{tvu u Sarajevu.
Tim je nare|enjem general Vukosavljevi} odobrio, “radi obezbje|enja
moblizacijskog plana i postupaka u toku mobilizacije”, 2-3 formacijska pi{tolja i po
jedno automatsko oru`je, koje je trebalo ~uvati uz mobilizacijska dokumenta (Isto).

145
Naoru`anje i municija {tabova, jedinica i ustanova Teritorijalne
odbrane Bosne i Hercegovine je, prema uvidu Republi~kog {taba TO
SR Bosne i Hercegovine do 23. decembra 1991, povu~eno u potpunosti,
osim naoru`anja i municije kalibra preko 12,7 mm, {to je trebalo
realizovati do kraja te godine.339
U pojedinim op{tinama i kod nekih strana~kih lidera nailazilo je
na otpor i povla~enje “vi{kova” naoru`anja koje je Republi~ki {tab
Teritorijalne odbrane SR Bosne i Hercegovine dobio od JNA prilikom
formiranja Teritorijalne odbrane. Na komentare i javna istupanja
pojedinih rukovodstava nailazila je i predislokacija naoru`anja jedinica
i {tabova Teritorijalne odbrane iz jednog u drugo skladi{te JNA, {to je
~injeno “iz razloga bezbjednosti i stvaranja objedinjenog prostora”
za jedinice koje su se povla~ile iz Slovenije i Hrvatske”.340
Postojali su otpori i pri realizaciji povla~enja protivavionskih
topova 20, 37 i 40 mm (267 komada), koje je sa municijom do kraja
1991. trebalo povu}i iz radnih organizacija, za {to je postojala odluka
Predsjedni{tva SR Bosne i Hercegovine od 19. oktobra 1990.341
Predsjedni{tvo SR Bosne i Hercegovine je 11. marta 1992,
razmatraju}i informaciju o zahtjevima za vra}anje oduzetog
naoru`anja, municije i vojne opreme Teritorijalne odbrane Bosne
i Hercegovine, preispitalo odluku Predsjedni{tva SR Bosne i
Hercegovine od 19. oktobra 1990, “koja se odnosila na povla~enje i
smje{taj naoru`anja i druge vojne opreme Teritorijalne odbrane
SR Bosne i Hercegovine u skladi{ta JNA i zaklju~ilo da se ta
odluka stavi van snage”. Predsjedni{tvo je tada, pored toga zaklju~ilo
“da je neophodno otpo~eti razgovore sa nadle`nim organima JNA
o vra}anju izuzetog naoru`anja i municije Teritorijalne odbrane
u Republici i o drugim pitanjima iz ove oblasti”, na ~emu je trebalo

339 AIIZ, inv. br. 2-920, Republi~ki {tab Teritorijalne odbrane SR Bosne i
Hercegovine, Sarajevo, 23. decembar 1991, Platforma za razgovor Predsjedni{tva SR
Bosne i Hercegovine sa saveznim sekretarom za narodnu odbranu.
340 Isto.
341 Isto.

146
da se anga`uje Ministarstvo za narodnu odbranu.342 Me|utim, to
naoru`anje koje je vojno rukovodstvo oduzelo od Teritorijalne odbrane,
bolje re~eno — oplja~kalo, ve} se nalazilo u skladi{tima JNA i bilo je
podijeljeno Srbima.
Oduzimanje naoru`anja od Teritorijalne odbrane bilo je u funkciji
planiranja i pripremanja agresije na Bosnu i genocida nad Bo{njacima.

342 AIIZ, inv. br. 2-2869, Predsjedni{tvo Socijalisti~ke Republike Bosne i


Hercegovine, Broj: 02-011-194/92, Sarajevo, 12. marta 1992.; H. Efendi}, nav. dj., str. 108.
Bila je to, tvrdi Hasan Efendi}, “jo{ jedna u nizu zaka{njelih odluka”. S tim u
vezi, on navodi da u {tabovima Teritorijane odbrane nisu znali da je Predsjedni{tvo SR
Bosne i Hercegovine donijelo takvu odluku. Naime, Predsjedni{tvo SR Bosne i
Hercegovine je, po Efendi}u, “svoju najva`niju odluku” “zaboravilo da objavi,
odnosno obavijesti ljude koji su sakrivali naoru`anje TO i time rizikovali hap{enje ili
likvidaciju od strane vojne policije JNA, da je legalizovalo njihove patriotske napore.
Da smo znali, druga~ije bismo se pona{ali i vr{ili bismo mnogo ve}i pritisak, jer bismo
tada imali legalne stavove svoje vrhovne komande. Toj sjednici prisustvovao je i
general Milutin Kukanjac kao komandant Druge vojne oblasti, koji je ve} u svom {tabu
na Bistriku imao razra|enu radnu kartu okupacije Sarajeva i hap{enja svih razbija~a
‘jugoslovenskoga jedinstva’” (Isto).

147
6. Od antifa{isti~ke do velikosrpske vojske

Jugoslovenska narodna armija, ugra|ena u temelje nove


jugoslovenske dr`ave, od samog je svog formiranja bila politi~ka
vojska i sve do raspada SFRJ oslanjala se na revolucionarnu etiku
ravnopravnosti naroda, izra`enoj u sintagmi “bratstva i jedinstva”.
Njena politi~ka uloga tokom pedeset godina bila je zna~ajna, a u
pojedinim periodima klju~na. U osnovi ona je bila podre|ena civilnoj
vlasti i partiji na nivou Federacije, a za `ivota Josipa Broza po
najva`nijim pitanjima bila u direktnoj vezi s njim.343
Uloga JNA u politi~kom `ivotu SFRJ od 1970. postala je sve
zna~ajnija, nakon ~ega je, poslije smrti vrhovnog komandanta, polako
izmicala civilnoj kontroli i nametala se kao samostalni faktor Federacije.
Delegitimizacijom politi~kog sistema, pri ~emu su nadzorni mehanizmi
dru{tva slabije funkcionisali, stvaran je vakuum na federalnom nivou
koji je polako osvajala Armija.344
Smanjenjem brojnog stanja za 30% i reorganizacijom komandi i
jedinica (1986.) JNA se `eljela “osloboditi” starog narodnoslobodila~kog
kadra koji je bio tobo`nja “ko~nica” za njen budu}i razvoj. Prilikom
tog smanjenja u penziju je poslat veliki broj preostalih oficira koji su
iznijeli narodnooslobodila~ki rat i u~estvovali u poslijeratnom razvoju
JNA. To su bili oficiri koji su vjerovali u zajedni~ku dr`avu i borili se
za njen vi{enacionalni sastav.345

343 S. Biserko, nav. dj., str. 217.


344 Isto.
345 Intervju Branka Mamule, Slobodna Bosna, Sarajevo, br. 186, 8. juni 2000, str. 23.

148
Od po~etka ostvarivanja velikosrpskog koncepta (od sredine
1988.), kada je pred milionima Jugoslovena demonstriran velikosrpski
nacionalizam koji je ru{io sve pred sobom,346 polo`aj nesrba u JNA je
postajao sve slo`eniji. U njenom najvi{em rukovodstvu “gubi se
hrabrost i vjera u Armiju i njene mogu}nosti da samostalno djeluje.
Uznemiravaju se starje{ine drugih nacionalnosti, gube se ugled i mo}
vladanja velikim armijskim mehanizmom, otvaraju rupe za prodore
sa strane i uno{enje me|u armijski sastav razli~itih nacionalisti~kih,
antikomunisti~kih, defetisti~kih i razbija~kih opcija...”.347
Velikosrpske ideje su do tada duboko zahvatile i JNA u kojoj su
Srbi uvijek bili najbrojniji, a koja je godinama stvarala sliku o sebi kao
posljednjem branitelju Titove Jugoslavije. Vojska koja je i sama bila
“krupan politi~ki faktor” i ~uvar socijalisti~ke zemlje nije mogla ostati
miran posmatra~ politi~kih promjena u SFRJ,348 ve} je imala ulogu
dominantnog subjekta u rje{avanju jugoslovenske politi~ke krize.
Vode}i generali JNA upotrijebili su JNA za ciljeve srpskog re`ima i
pretvorili je u instrument politike tog re`ima.349

346 B. Mamula, nav. dj., str. 120 — 121. To je ra|eno po dobro razra|enom
scenariju, {to je dovelo do podno{enja ostavke i smjena legalnih vlasti u Vojvodini,
Crnoj Gori i na Kosovu. S tim u vezi, Mamula pi{e :
“Devetog jula 1988. oko hiljadu Srba i Crnogoraca s Kosova dolazi u Novi Sad
da izrazi nezadovoljstvo politikom vojvo|anskog rukovodstva. Tri mjeseca kasnije,
5. oktobra odr`ava se tre}i po redu protestni miting u Novom Sadu, a 6. oktobra
Predsjedni{tvo Pokrajinskog komiteta SK Vojvodine podnosi kolektivnu ostavku.
Masovni mitinzi u Titogradu i Kola{inu odr`ani su 20. i 21. augusta protivu
politi~kog rukovodstva Crne Gore. Nakon tri mjeseca protesti se ponavljaju i 27.
novembra policija se razra~unava sa radnicima Nik{i}ke `eljezare kod @ute
grede, a 10. i 11. januara 1989. pod pritiskom masovnog mitinga u Titogradu
aktuelno rukovodstvo Crne Gore podnosi ostavku.
Vode}e li~nosti Kosova: Ka}u{a Ja{ari i Azem Vlasi smijenjeni su 17.
novembra 1988. godine. Zapo~inju masovne demonstracije Albanaca. U februaru
1989. organiziraju {trajk rudara u Starom Trgu. I doga|aji se redaju do
Gazimestana u junu 1989. i dalje” (B. Mamula, nav. dj., str. 120).
347 B. Mamula, nav. dj., str. 121. Za~u|uje Mamulin stav o samostalnom djelovanju
Armije.
348 D. Marijan, JUGOSLOVENSKA NARODNA ARMIJA..., str. 289-290.
349 M. Had`i}, ARMIJSKA UPOTREBA TRAUMA, u : F. Ademovi}, nav. dj.,
str. 189.

149
Strategijska upotreba JNA, zadaci koje je dobijala i odabirala i
na~in njihove realizacije nisu diktirani zahtjevima i postavkama
koncepcije odbrane, ve} konkretnim politi~kim i vojnim ciljevima i
odlukama aktuelnog dr`avnog i vojnog rukovodstva i drugih politi~kih
faktora, prvenstveno Srbije i Crne Gore.350
JNA je imala ustavnu obavezu da o~uva suverenitet i teritorijalni
integritet zemlje, jer je jedino ona raspolagala snagama i sredstvima
sile, kojim je to mogla ostvariti. Umjesto toga, JNA je u~estvovala u
razbijanju Jugoslavije. Vojno rukovodstvo nije bilo spremno da preuzme
svoj dio odgovornosti za sudbinu zemlje po mjeri svih naroda. Ono je
pomoglo da JNA izgubi svoja bitna obilje`ja, do`ivi slom i nestane sa
historijske scene. JNA je kao i SFRJ, pora`ena iznutra kada je po~ela
da negira i napu{ta samu sebe, osnove na kojima je formirana, funkciju
koja joj je davala i snagu i smisao, pa je tako politi~ki i moralno razoru`ana,
postala lak plijen, uglavnom, velikosrpske nacionalisti~ke politike.351

350 I. Radakovi}, KADIJEVI] SKRIVA ISTINU, u : F. Ademovi}, nav. dj., str.


216. Strategiju JNA Kadijevi} je definisao kao “izlazak na granice budu}e dr`ave” (V.
Kadijevi}, nav. dj., str. 114 i dr.).
351 Isto, str. 2; B. Mamula, UZROCI I POSLJEDICE RATOVA U JUGOSLAVIJI
1991. - 2001, u : RATOVI U JUGOSLAVIJI 1991. - 1999, Zbornik saop{tenja i
diskusija sa Okruglog stola, Beograd, 7. - 9. novembar 2001, Beograd 2002, str. 213.
Objektivno se u 1990. godini, po admiralu Mamuli, “samo najodlu~nijim akcijama
vojnog rukovodstva mogla jo{ uvijek spasiti JNA i Jugoslavija. Ali o tome su u
vrhu rukovodstva Armije postojale sada sasvim nove, druga~ije procjene i Armija
je krenula krivim putem. Opravdanja, da se Armija ne mo`e popunjavati vojnim
obveznicima iz ve}ine republika, i da one ne}e htjeti dalje upla}ivati finansijska
sredstva za izdr`avanje Armije nisu uzrok, nego posljedice armijskog prelaska na
stranu Srbije i Milo{evi}a” (B. Mamula, SLU^AJ JUGOSLAVIJA, str. 121).
U “spa{avanju” JNA i Jugoslavije, razuman izbor je, po Mamuli, mogao biti samo
dr`avni udar, preuzimanje kontrole i uspostavljanje reda u zemlji, stvaranje prostora
za brzu pripremu dogovora o budu}nosti zemlje, uz sudjelovanje predstavnika i
institucija me|unarodne zajednice (B. Mamula, UZROCI I POSLJEDICE RATOVA
U JUGOSLAVIJI 1991. - 2001., str. 213).
JNA je, pi{e Ivan Stamboli}, “ustvari u~estvovala u razbijanju Jugoslavije i to
najsurovijim postupcima. Nastupala je u sasvim suprotnom pravcu od onog na
koji se pred narodima zaklela. Umesto da svojom ogromnom silom zapreti, da se
ispre~i svim vidovima nasilja u zemlji, svim paravojnim divljanjima, pa i

150
To je rukovodstvo JNA stavilo u slu`bu srpskog velikodr`avnog projekta.352
Pod takvim rukovodstvom Oru`ane snage SFRJ, kao mo}ni
integrativni faktor su “rasto~ene”, a onda su se priklonile Velikosrpskom
pokretu, kao najspremnijem da prihvati izdr`avanje “~etvrte armije” u
Evropi (i idejno najbli`em), od ~ega su zavisile i njihove karijere i
opstanak na polo`ajima.
Kao takva, JNA nije mogla biti faktor podr{ke demokratiji i
tra`enja izlaza u miru, niti snaga odvra}anja od osvaja~kih pohoda i
genocida. Ona je bila faktor podstrekavanja i glavna fizi~ka sila takve
ideologije, politike i prakse.353

propagandnom, hu{ka~kom ratu, kao specijalnom vidu ratovanja, ona se


priklonila ratobora~koj volji politi~kog rukovodstva najve}e nacije u Jugoslaviji
i okrenula cevi u ostale, malobrojne nacije” (I. Stamboli}, PUT U BESPU]E,
Beograd 1995, str. 243).
352 B. Mamula, UZROCI I POSLJEDICE RATOVA U JUGOSLAVIJI 1991.
- 2001., str. 213. JNA je mogla, morala i trebala sa~uvati Jugoslaviju. Rukovodstvo JNA,
po Kadijevi}u, “nije htjelo da preuzme na sebe politi~ku ulogu spasioca Jugoslavije,
jer je smatralo da JNA tu ulogu ne mo`e odigrati”. Me|utim, JNA nije odbranila
Jugoslaviju, jer je prihvatila srpski velikodr`avni projekat i borila se za realizaciju
ciljeva fa{isti~kog karaktera. U tom je cilju JNA u~estvovala u razbijanju Jugoslavije i
zatim u agresiji i drugim oblicima zlo~ina u Sloveniji, Hrvatskoj i posebno Bosni i
Hercegovini. Zbog toga Kadijevi} vje{to prikriva prave razloge za{to JNA nije
odbranila Jugoslaviju, namjerno izvr}u}i ~injenice (“JNA nije odbranila Jugoslaviju
od politike koja ju je ru{ila. To nije uspjela, jer Jugoslaviju nisu htjeli neki njeni
narodi koji su se na referendumima izjasnili za suverene nacionalne dr`ave. Rije~
je o politi~kim, a ne vojnim kategorijama. Pogre{no je davati vojsci zadatke koji se
moraju rije{avati isklju~ivo politi~kim sredstvima na osnovu volje naroda. Kao {to
vojska mo`e odbraniti novu Jugoslaviju, jer su se za nju opredijelili srpski i
crnogorski narod tako SFRJ JNA nije mogla odbraniti, jer je u uslovima kakvi su
stvoreni, neki njeni narodi nisu htijeli” — V. Kadijevi}, nav. dj., str. 149-150 i 164).
353 D`. [arac, SUROVA STRATEGIJA NASILJA, u : F. Ademovi}, nav. dj.,
str. 126. General Kadijevi} otvoreno la`e da JNA “nije uspjela da razre{enje
jugoslovenske krize obezbjedi mirnim putem, iako je to maksimalno poku{ala”. S
tim u vezi, on navodi i sljede}e njihove gluposti: “Taj zadatak JNA objektivno nije
mogla izvr{iti, jer su oni koji dr`e klju~eve rata i mira u Jugoslaviji u svojim
rukama, htijeli rat. Naravno, pitanje rata ili mira je prvorazredno politi~ko
pitanje, pa je shodno tome ograni~en domet ~isto vojnog uticaja na dono{enje
odluke o ratu ili miru, za razliku od izvr{enja odluke, koja, ako je ratna, onda se
te`i{no izvr{ava vojnim sredstvima” (V. Kadijevi}, nav. dj., str. 164).

151
Do sedamdesetih i prvih osamdesetih godina XX stolje}a vojno
rukovodstvo je bilo vi{enacionalno, a njegova nacionalna struktura i
orijentacija jugoslovenska. Tada je, primjera radi, u u`em vojnom
rukovodstvu bilo svega ~etiri generala Bo{njaka.354
Osamdesetih godina u JNA je surovo kr{en otpor dijela kadrova
(aktivnih i penzionisanih) procesima izro|avanja u nenarodnu vojsku.
Ona se odrekla svojih najboljih tradicija, simbola, politi~kih i vojnih ciljeva,
ratnih planova, Tita.355 Sistematski je razarana njena vi{enacionalna
struktura, potpuno su napu{tene te`nje za {to srazmjernijom nacionalnom
zastupljeno{}u u kadrovskim strukturama Armije. JNA je pretvorena u
subjekt i sredstvo totalitaristi~ko-nacisti~kog re`ima, agresije i genocida.356
U uslovima zao{travanja krize u dru{tvu, osamdesetih se godina
i u JNA intenzivno razbuktavao proces raslojavanja, osipanja aktivnog

JNA se, najprije prikriveno, a zatim javno svrstala uz srpske pobunjenike u


Hrvatskoj, te Bosni i Hercegovini, uklju~uju}i u svoje jedinice i ~etni~ke grupe. Tako
su, na primjer, pobunjeni Srbi u Kninu 11. jula 1991. izvr{ili mobilizaciju svojih {tabova
i jedinica, a zatim su pod za{titom oklopnih i mehanizovanih jedinica JNA, koja je
otvoreno stala na stranu ~etnika, izgradili svoju paravojnu strukturu (S. Mesi}, nav. dj.,
str. 23; D. Marijan, JUGOSLOVENSKA NARODNA ARMIJA..., str. 303-304).
354 R. Dizdarevi}, IZDAJA VOJNOG VRHA, str. 157-158. To su bili : D`emil
[arac (bio je vi{egodi{nji predsjednik Komiteta SKJ u JNA i jedan od najuglednijih
li~nosti u vojnom rukovodstvu); Enver ]emalovi} (bio je vi{e godina komandant
Ratnog vazduhoplovstva i protivvazdu{ne odbrane), Rahmija Kadeni} (bio je
komandant visokih vojnih i ratnih {kola, a prije toga vi{e godina komandant Armije) i
Asim Hod`i} (bio je podsekretar u SSNO, a prije toga na ~elu Vojne obavje{tajne
slu`be). Svi su u nekoliko godina oti{li u penziju (Isto).
Tada se savezni sekretar za narodnu odbranu, general Veljko Kadijevi}, deklarisao
kao Jugosloven (otac Srbin, majka i supruga Hrvatice). Njegov zamjenik admiral Stane
Brovet — Slovenac. Na~elnik General{taba Stevan Mirkovi}, koga je kasnije zamijenio
Blagoje Ad`i} — obojica Srbi. Predsjednik Komiteta SKJ u JNA admiral Petar [imi} —
Hrvat iz Biha}a. Komandant Ratnog vazduhoplovstva Anton Tus — Hrvat. Komandanti
armija koji su tako|e bili u vojnom vrhu: @ivota Avramovi} — Srbin, Martin [pegelj —
Hrvat, a njegov zamjenik Konrad Kol{ek — Slovenac, Bo`o Grubi{i} — Hrvat, Anton
Luke`i} — Hrvat, a njegova zamjena Aleksandar Spirkovski — Makedonac (Isto).
355 D`. [arac, SUROVA STRATEGIJA NASILJA, u : F. Ademovi}, nav. dj.,
str. 118; A. Luke`i}, KRVAVA BESPU]A JNA, u: F. Ademovi}, nav. dj., str. 70.
356 D`. [arac, nav. dj., str. 118.

152
i rezervnog sastava, ja~anja nacionalisti~kih snaga me|u starje{inama,
zbila`avanja sa vladaju}im i uticajnim nacionalisti~kim i klerikalnim
faktorima, prije svega, u Beogradu.357
U periodu od 1980.-1991. u penziju su oti{li gotovo svi u~esnici
antifa{isti~kog narodnooslobodila~kog rata, izuzev generala Kadijevi}a,358
{to je, izme|u ostalog, imalo uticaja i na nacionalni sastav. U maju
1988. u {irem vode}em sastavu SSNO bio je samo jedan Bo{njak —
general-major Fikret Jaki} (na marginalnoj du`nosti), te jo{ nekoliko
u jedinicama JNA i Teritorijalne odbrane.359
Vi{e godina u JNA je tekao proces broj~anog prevladavanja
kadrova iz srpskog naroda, a smanjivanja iz nekih drugih naroda,
posebno Bo{njaka,360 {to je dovelo do dominacije srpskih kadrova.
Tako je JNA bila prete`no kadrovski srpska — najve}i broj kadrova (oficiri
i podoficiri) bio je srpski, pri ~emu je taj odnos bio nesrazmjeran
sastavu stanovni{tva.361

357 Isto, str. 123.


358 R. Dizdarevi}, nav. dj., str. 158; Kazivanje generala Ibrahima Alibegovi}a
dato autoru. Najprije je iz aktivne slu`be protjerana prva grupa od 70, pa onda od 40
generala JNA, pri ~emu su ~istke nastavljene i kasnije, “sve dok nije iskorijenjeno
takozvano ‘nenacionalisti~ko Titovo leglo’, kako su ga nazivali srpski nacionalisti
i antikomunisti” (Intervju Branka Mamule, Slobodna Bosna, br. 186, 8. juni 2000, str.
25; B. Mamula, SLU^AJ JUGOSLAVIJA, str. 161).
359 Isto.
360 Isto, str. 159. U sve vojne {kole se po pravilu javljalo najvi{e kandidata u
Srbiji i iz redova srpskog naroda u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, kao i iz crnogorskog
naroda. Najmanje je bilo Sovenaca. Dovoljno je bilo odrediti procente, da se sve odrazi
negativno na ravnopravan (srazmjeran) rast. Smanjivan je i onako nedovoljan broj
kandidata Hrvata, Bo{njaka i Albanaca. Neposredno nakon 1980. u oficirskom je kadru
bilo samo tri odsto Slovenaca, ~etrnaest odsto Hrvata, ne{to je pove}an broj Bo{njaka
i Makedonaca, s tim {to je Srba tada i kasnije bilo preko pedeset odsto. Tako je
nacionalna neravnomjernost me|u polaznicima vojnih {kola proizvodila nacionalnu
neravnomjernost u starje{inskom kadru (Isto).
361 Isto, str. 159-160; B. Vuleti}, INSTRUMENT BIROKRATSKOG SUSTAVA,
u: F. Ademovi}, nav. dj., str. 187; R. Dizdarevi}, nav. dj., str. 159-160; V. Cimerman
(W. Zimmerman), IZVORI JEDNE KATASTROFE, Zagreb 1997, str. 8.

153
Oficirski kadar je nakon formiranja Demokratske Federativne
Jugoslavije/Federativne Narodne Republike Jugoslavije u ve}ini bio
srpski. Tako je 1947. godine 63% vojnih i politi~kih rukovodilaca
oficirskog kadra JNA bilo iz reda Srba i Crnogoraca (Srba 52%, a
Crnogoraca 11%).362
U narednom je periodu (1947.-1991.) procenat Srba pove}an.
Tako je 1981. u strukturi nacionalnog sastava starje{inskog kadra JNA
postojala potpuna dominacija Srba i Crnogoraca. Oni su u toj strukturi
participirali sa 66,2% (Srbi 60%, Crnogorci 6,2%).363 Tada su u
profesionalnom sastavu JNA Muslimani, s obzirom na to da su “tretirani”
kao posebna nacionalna kategorija, u~estvovali sa 2,4%, ~ime su, u
odnosu na njihovo u~e{}e u ukupnom stanovni{tvu SFRJ (8,4%),
gotovo u neznatnom broju bili zastupljeni.364

362 M Abazovi}, KADROVSKI RAT ZA BIH (1945. - 1991.), Sarajevo 1994,


str. 118. (Vidi: ∴ ORU@ANE SNAGE JUGOSLAVIJE 1941. - 1948, Beograd 1982,
str. 222-226 i dr.). Iz reda ostalih “priznatih” nacionalnosti taj je broj iznosio: Hrvati
22%, Slovenci 8,40%, Makedonci 4%, Albanci 0,10% i Ostali 2,50%. Iz reda
Muslimana, odnosno Bo{njaka, nedostaju podaci, jer oni tada nisu “postojali”
(imenovani su kao Srbi, Hrvati ili drugi narodi).
363 Danas, br. 468, Zagreb, 5. velja~e 1991, str. 16; M. Abazovi}, nav. dj., str.
119-120. Vidi: “Podru`bljanje varnosti in obrambe”, 1983. - 1984, RK ZSMS,
Ljubljana, str. 18.
364 Isto.

(Isto).

154
Srbi i Crnogorci su dominirali i u strukturi najvi{eg starje{inskog
kadra JNA. Godine 1981. Srbi su bili zastupljeni sa 77 generala,
Hrvati 22, Crnogorci 19, Slovenci i Makedonci po 12, Jugosloveni 7,
Muslimani 3 i Albanci 1.365 Pukovnika Srba je bilo 1511, Crnogoraca
257, Hrvata 219, Jugoslovena 123, Makedonaca 103, Slovenaca 72,
Muslimana 28, Ostalih 18, Ma|ara 6 i Albanaca 5.366 Potpukovnika
Srba je bilo 3896, Hrvata 661, Jugoslovena 422, Crnogoraca 411,
Makedonaca 394, Slovenaca 142, Muslimana 109, Ostalih 73, te
Albanaca i Ma|ara po 12.367 Majora Srba je bilo 2102, Hrvata 364,
Jugoslovena 360, Makedonaca 236, Crnogoraca 225, Muslimana 82,
Slovenaca 68, Ostalih 46, Ma|ara 14 i Albanaca 8.368

365 Danas, br. 468, Zagreb, 5. velja~e 1991, str. 17; M. Abazovi}, nav. dj., str.
121-122. Tako je generala Srba u odnosu na njihovo u~e{}e u strukturi stanovni{tva
bilo vi{e 38%, Crnogoraca vi{e za skoro pet puta, kod Muslimana je taj odnos bio
manji za skoro pet puta, kod Hrvata za skoro 30%, te kod Albanca za 12 puta od
njihovog u~e{}a u ukupnom stanovni{tvu.
366 Isto. Pukovnika Srba je bilo gotovo za dva puta vi{e nego {to im je pripadalo
po osnovu njihovg u~e{}a u ukupnom broju stanovni{tva, a Crnogoraca vi{e za preko
~etiri puta, dok je iz reda pripadnika ostalih naroda broj bio mnogo manji. Tako je,
primjera radi, Muslimana bilo manje za vi{e od sedam puta.
367 Isto. Potpukovnika Srba je bilo vi{e za 75%, a Crnogoraca za skoro 3 puta.
Broj Makedonaca i Jugoslavena je prelazio njihov broj u ukupnom udjelu stanovni{tva.
U toj je kategoriji Muslimana bilo manje za vi{e od pet puta.
368 Isto. Majora Srba je bilo vi{e za 65%, Crnogoraca za dva i po puta i
Makedonaca za 25 (brojem). Muslimana je bilo manje skoro za ~etiri puta. Detaljnije o
nacionalnoj strukturi najvi{eg starje{inskog kadra JNA 1981. vidjeti sljede}u tabelu :

(Isto).

155
Srbi su i u organizaciji Saveza komunista Jugoslavije u JNA
dominirali u odnosu na pripadnike drugih naroda i narodnosti.369
Nacionalna neravnopravnost je posebno bila izra`ena me|u
polaznicima vojnih {kola, koja je proizvodila nacionalnu neravnomjernost
u starje{inskom kadru. To je reprodukovano “u svim starje{inskim
e{alonima, pa je i brojem i ~inovima postojala dominacija srpskih
kadrova”.370
Nacionalna neravnopravnost u starje{inskom kadru, posebno
oficirskom, gdje su dominirali Srbi, u kasnijem je razvoju JNA, posebno
od 1990.-1992, olak{alo prodor nacionalisti~ke indoktrinacije i
preobra}anja velikog broja vojnih starje{ina srpske nacionalnosti u
oficirski kadar i vojsku velikosrpske politike agresije i genocida.371
U JNA je, u cilju formiranja jednonacionalne vojske, nemilosrdno
i radikalno vr{eno “~i{}enje” (komandnog) kadra na nacionalnoj i
politi~koj osnovi od svih starje{ina koji se nisu mirili sa iznevjeravanjem
onih postulata na kojima je ta armija bila zasnovana. Iz aktivne slu`be
su odstranjivani svi oni koji su se protivili nacionalizmu i njegovim
sve dubljim korjenima u toj sredini. Na najodgovornije du`nosti su
dovo|eni provjereni nacisti~ki opredijeljeni i poslu{ni elementi koji su
izvr{avali nare|enja politike. Na taj je na~in JNA izro|ena u nenarodnu
i agresorsku vojsku.372

369 M. Abazovi}, nav. dj., str. 121. Tako je u SKJ u JNA 1984. bilo 52,21% Srba,
13,42% Hrvata, 10,37% Jugoslavena, 5,91% Crnogoraca, 5,76% Muslimana i 1,74 %
Albanaca.
370 R. Dizdarevi}, IZDAJA VOJNOG VRHA, str. 159-160.
371 R. Dizdarevi}, nav. dj., str. 159-160. Srpski oficiri su, pi{e V. Cimerman, “kada
su ih doga|aji prisilili da biraju, slijedili Milo{evi}a” (V. Cimerman, nav. dj., str. 8).
372 A. D`ubo, VOJNA SILA U SUNOVRATU ZLO^INA, u : F. Ademovi},
nav. dj., str. 18; D`. [arac, nav. dj., str. 121; Slobodna Bosna, 19. juni 2003, str. 17. U
JNA su, pi{e Stane Poto~ar, izvr{ene masovne ~istke. “U republikama vi{e nisu za
zapovjednike postavljani oficiri iste narodnosti odgovaraju}em sastavu stanovni{tva.
Nacionalni sastav je bitno izmijenjen, a uklonjeni su oni {to su bili u dobrim odnosima
s odre|enim republikama. Bilo je veoma mnogo prijevremenog penzionisanja, pa
i premje{tanja, da bi se stvorila jednonacionalna vojska” (S. Poto~ar, UROTA
GENERAL[TABA PROTIV NARODA, u F. Ademovi}, nav. dj., str. 105).

156
^i{}enje JNA na nacionalnoj i politi~koj osnovi znatno je intenzivirano
1990, od vodnika do generala. U jedinicama JNA, odnosno jedinicama
velikosrpske vojske, ostale su samo starje{ine srpske nacionalnosti, uz uslov
da slijepo, poslu{ni i spremni, sprovode prljavu fa{isti~ku politiku.373
Najve}i dio JNA je, evoluiraju}i od komunizma i unitarizma,
zavr{io u pravoslavlju i velikosrpskom nacionalizmu, kao udarna pesnica
tog nacionalizma. To je Armiju “odvelo u krvavo bespu}e, sve do
njezine kona~ne porote u obra~unu sa svim jugoslovenskim narodima,
uklju~uju}i i srpski”.374
Vojno rukovodstvo se, uklju~uju}i i generala Kadijevi}a, od
1989. priklonilo velikosrpskoj nacionalisti~koj politici Slobodana
Milo{evi}a i bilo u rukama beogradskog re`ima. To je rukovodstvo “u
odsudnom trenutku jugoslovenske drame” stalo na stranu tog
nacionalizma, te za njegov ra~un i njegove politike o “zaokru`enju
srpskih zemalja”, upotrijebilo i mo}no oru`je JNA za ru{enje sela i
gradova po Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.375

373 A. Luke`i}, nav. dj., str. 73. U Sloveniji i Hrvatskoj je do 1991. izvr{ena
temeljita izmjena kadrova u JNA na teritoriji tih republika (M. [pegelj, SJE]ANJA
VOJNIKA, str. 46).
374 I. Stamboli}, UDARNA PESNICA VELIKOSRPSKOG NACIONALIZMA,
u : F. Ademovi}, nav. dj., str. 241.
JNA je, po Ivanu Stamboli}u, “nastupala u sasvim suprotnom pravcu od onog
na koji se pred narodima zaklela. Umesto da svojom ogromnom silom zapreti, da
se ispre~i svim vidovima nasilja u zemlji, svim paravojnim divljanjima, pa i
propagandnom, hu{ka~kom ratu, kao specijalnom vidu ratovanja, ona se
priklonila ratobora~koj volji politi~kog rukovodstva najve}e nacije u Jugoslaviji
i okrenula cevi u ostale, malobrojne nacije” (Ivan Stamboli}, PUT U BESPU]E,
Beograd 1995, strana 243).
375 V. @arkovi}, nav. dj., str. 56. JNA se krajem 1989. i po~etkom 1990, kada su
politi~ka kriza i sukobi u SFRJ kulminirali, sve otvorenije stavlja u slu`bu
nacionalisti~ke Milo{evi}eve politike. Rukovodstvo JNA se rado priklanja Milo{evi}u,
koji je na Osmoj sjednici CK SK Srbije (1987.) ostvario potpunu politi~ku pobjedu, u
vrijeme kada pobje|uju ekstremne velikosrpske snage, koje, sprovode}i “birokratsku
antirevoluciju”, razbijaju federalne osnove dr`ave, vide}i u njemu “~vrstoruka{ku
bolj{evi~ku nadu”. Naime, shvataju}i da gubi svoje pozicije i privilegije, JNA je, zadojena
velikosrpskim ambicijama i ~etni~kom ideologijom, u Milo{evi}evim agresorskim planovima
vidjela svoju jedinu {ansu. Zbog toga se ona tako otvoreno svrstala na stranu Milo{evi}eve
nacionalisti~ke agresorske politike (N. Durakovi}, PROKLETSTVO MUSLIMANA,
Sarajevo 1993, str. 245-246, 283 i 285-286.).

157
JNA je, posebno od 1990, bila pod politi~kom kontrolom Srbije
i u potpunosti zavisila od Milo{evi}a, jer joj je “Srbija bila ~vr{}a
uzdanica”. Velikosrpski plan odbrane “srpskih zemalja” na frontu
Karlobag—Ogulin—Karlovac—Virovitica “postavio joj se kao jedini
izlaz po principu ‘uzmi ili ostavi’”. Za taj drugi slu~aj Milo{evi} i Jovi}
su “pripremali ucjenu — formiranje vojske Srbije i napu{tanje JNA”.
Nemaju}i vi{e “moralne i politi~ke snage da se odupre”, JNA je
prihvatila “velikosrpski politi~ki i vojni koncept i izgubila jugoslovensko
tlo pod nogama”.376
Od marta 1991. JNA je, od “zajedni~ke oru`ane sile svih naroda
i narodnosti i svih radnih ljudi i gra|ana”, kako je to bilo definisano
Ustavom SFRJ,377 postala oru`ana sila Srbije i Crne Gore (kasnije
Savezne Republike Jugoslavije) i njihovih kolaboracionista u
Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Na taj je na~in JNA “dobila svoju
dr`avu”, koju je general Veljko Kadijevi}, u panici tra`io. Tada je
stavljena pod komandu te dvije republike. Stoga su njena osvaja~ka
dejstva u Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini predstavljala
glavni oblik oru`anog u~e{}a Srbije i Crne Gore u tim osvaja~kim
ratovima. Ta nelegalna Vrhovna komanda je od tada djelovala u

376 B. Mamula, SLU^AJ JUGOSLAVIJA, str. 187-188 i 209.; B. Jovi}, nav.


dj., str. 146; ME\UNARODNI KRIVI^NI SUD ZA BIV[U JUGOSLAVIJU, Predmet:
Br. IT-02-54-T, TU@ILAC PROTIV SLOBODANA MILO[EVI]A (u daljem tekstu
ICTY, Predmet: Br. IT-02-54-T), Hag 31. maj 2002, paragraf 964. JNA je, tvrdi admiral
Mamula, koriste}i predsjednika Predsjedni{tva SFRJ Borisava Jovi}a, podvrgnuta
pritisku “i njeno ministarstvo nije izdr`alo — napustilo je svoj program rje{enja
jugoslavenske krize i prihvatilo Milo{evi}ev” velikosrpski program (B. Mamula,
nav. dj., str. 291).
Iznose}i tvrdnju kako je JNA prihvatila Milo{evi}ev velikosrpski program, pri
~emu ru`i Slobodana Milo{evi}a i Veljka Kadijevi}a, Branko Mamula je neoprezno
priznao da je SSNO imao “svoj program rje{enja jugoslovenske krize”. To
“rje{enje” je bilo zapravo njegovo (tj. Mamulino) “rje{enje jugoslovenske krize”,
koje je, tako|e, bilo neprihvatljivo. Mo`da bi se to pokazalo da je Kadijevi} svoj
neizvr{eni pu~ sinhronizovao sa Jazovim 19. avgusta 1991, {to bi bio razlog njegovog
odbijanja da to u~ini u martu 1991, kada su mu to nalo`ili Slobodan Milo{evi} i
Borisav Jovi}.
377 USTAV SFRJ..., str. 53; I. Radakovi}, nav. dj., str. 163.

158
sastavu: Borisav Jovi}, Jugoslav Kosti} i Sejdo Bajramovi} (Srbija),
Branko Kosti} (Crna Gora) i general Veljko Kadijevi} (JNA).378
Predsjednik Republike Srbije — Slobodan Milo{evi} je preuzeo
stvarnu komandu nad JNA i vr{io je preko svoje grupe ~lanova (“srpski
blok”) u Predsjedni{tvu, koje vi{e nije imalo legitimitet zajedni~ke
dr`ave, te od oktobra 1991. i u tzv. krnjem Predsjedni{tvu SFRJ.379
Proces “nacionalne transformacije JNA, primjeren novoj
budu}oj Jugoslaviji”, odnosno Velikoj Srbiji, trebalo je “sprovoditi
u toku rata, po mogu}nosti {to bezbolnije, ali i efikasno, {to nije
bilo ni malo lako...”. Pri tome je “bilo i gre{aka prema pojedincima,
bilo da su sklonjeni oni koji to nisu zaslu`ili, ili nisu pravovremeno
sklonjeni oni koji su morali biti sklonjeni”.380
Transformacija JNA “u vojsku budu}e Jugoslavije, kako po
unutra{njoj nacionalnoj i organizacionoj strukturi, tako i po
teritorijalnoj lokaciji”, izvr{ena je “na cijelom jugoslovenskom
prostoru”. Taj je proces posebno vr{en nakon {to je JNA dobila zadatak
da ostvari generalni politi~ki cilj “stvaranje nove Jugoslavije...”.381
Pri tome je Milo{evi} bio klju~na li~nost u transformaciji vi{enacionalne
JNA u srpsku vojsku.382

378 I. Radakovi}, nav. dj., str. 163. Tu ~injenicu zvani~na vlast u Srbiji nikada
nije priznala. Razlog za to je objasnio D. Dragojlovi} (ministar u Vladi Srbije) u svom
obra}anju pred predstavnicima op{tina u Valjevu: “Mi ne mo`emo da ka`emo zbog
svetskog javnog mnenja da je Srbija u ratu sa Hrvatskom, jer bi onda Srbija bila
agresor…” (Isto).
Me|unarodna zajednica nije prihvatila obja{njenja da rat vodi samo JNA, kao
“vojska bez dr`ave”, a da s tim ratom Srbija i Crna Gora navodno nemaju veze, te je
protiv te dvije republike uvela sankcije (Isto).
379 B.Mamula, UZROCI I POSLJEDICE RATOVA U JUGOSLAVIJI 1991.
- 2001, str. 213; ICTY, Predmet: Br. IT-02-54-T, paragraf 956.
380 V. Kadijevi}, nav. dj., str. 133. “I jedno i drugo” je, po Kadijevi}u, “imalo
zna~ajne moralne efekte na vojsku, koje su neprijatelji obilato koristili da podriju
moral vojske i otupe volju za borbom, naro~ito potenciraju}i da nije jasan cilj za
koji se bori JNA. Nagovje{teni su problemi mobilizacije kao i problemi
pokretanja mobilisanih jedinica van svojih republi~kih granica” (Isto).
381 Isto, str. 134; ICTY, Predmet: Br. IT-02-54-T, paragraf 973.
382 ICTY, Predmet: Br. IT-02-54-T, paragraf 973.

159
Vojno rukovodstvo je “ve} ranije” zapo~elo “proces me|u
starje{inama da svi koji se ne sla`u sa politikom koju slijedi JNA
— iz nacionalnih ili drugih razloga — mogu i treba da je napuste”.
Me|utim, “pravo osipanje na nacionalnoj osnovi u JNA otpo~elo je
oru`anim sukobima u Sloveniji. To se naro~ito odnosilo na
starje{ine slovena~ke nacionalnosti koji su du`e vremena boravile
na du`nosti u Sloveniji”.383
Tokom cijelog njenog postojanja u JNA je bila prisutna
neravnomjerna nacionalna struktura komandnog dijela, naro~ito
generalskog i vi{eg oficirskog kadra. Uo~i napada na Hrvatsku u JNA
je bilo 12,6% Hrvata, {to je u odnosu na njihovu brojnu zastupljenost
u SFRJ bio nedostatak od —53%. Slovenaca je bilo 2,8%, s nedostatkom
od — 66%; Muslimana 2,4%, s nedostatkom od —78%; Albanaca 0,6%,
s nedostatkom od — 66%. Zastupljenost Srba od 63,2% u oficirskoj
populaciji bio je vi{ak od + 51%; Crnogoraca je bilo 6,2%, s vi{kom
od + 148%; a Jugoslovena je bilo 3,6%, s vi{kom od + 45%.384
JNA je jula 1991. sve vi{e bila nacionalno ~ista — srpska vojska.
Svi Slovenci (ili gotovo svi) povukli su se iz vojske, ve}ina Hrvata se
tada povla~ila, a Albanaca gotovo da nije ni bilo, kao ni Bo{njaka, te
zanemarljiv broj Makedonaca.385 I pored toga, ona je jo{ 11 mjeseci
zadr`ala to ime.
U operativnim komandama su ubrzano smijenjeni, uglavnom,
nacionalno nepodobni oficiri, posebno iz Zagreba, gdje je 142 zatra`ilo
demobilizaciju (u Virovitici je 10 Srba — aktivnih oficira tra`ilo

383 V. Kadijevi}, nav. dj., str. 118.


384 D. Marijan, nav. dj., str. 289. Nacionalna struktura oficirskog kadra JNA u
Sloveniji i Hrvatskoj je u ljeto 1991, po podacima Komande 5. vojne oblasti, od 6. jula
1991, apsolutno bila u korist Srba, njih je bilo 57%, zatim Hrvata 12%, Slovenaca 6%,
Crnogoraca 5%, Jugoslovena 4% i pripadnika ostalih nacionalnosti 16% (Isto, str. 302).
385 S. Mesi}, nav. dj., str. 97. Slobodan Milo{evi} i Borisav Jovi} su 5. jula 1991.
od generala Veljka Kadijevi}a tra`ili, izme|u ostalog, potpunu eliminaciju Hrvata i
Slovenaca iz vojske (B. Jovi}, nav. dj., str. 349).
Krajem 1991. i po~etkom 1992. nacionalni sastav starje{ina 5. korpusa JNA bio
je 99% srpske nacionalnosti (ICTY, Predmet: Br. IT-94-I-T, Dokazni materijal
svjedo~enja pukovnika JNA O. S., 4. juni 1996, str. 11).

160
demobilizaciju). Na to je general Ad`i} zatra`io da “izdajnike treba na
licu mjesta streljati bez milosti i razmi{ljanja”.386
Po~etkom septembra 1991. vojni obveznici, svakako nakon provedene
propagandne kampanje, su masovno odbijali da nose “titovku”, sa
zvijezdom petokrakom i da ulaze u armijske prostorije u kojima je bila
Titova fotografija. Na uklanjanju Titovih slika iz armijskih prostorija
posebno je insistirao general Vuk Obradovi}.387
JNA je 1991, naro~ito jula, do{la u krajnju krizu. Ona je te{ko
pretrpjela poraz u Sloveniji. Tada je definitivno prihvatila stav da
koncepta Jugoslavije vi{e nema. I onda je odustala od komunisti~kih
simbola, konkretno od petokrake. Me|utim, to nije bila samo izmjena
simbola, ve} “izmjena karaktera i namjene te vojske, ~ak sastava te
vojske”, odnosno “izmijenjena je vojska, njena uloga i namjena”.388
Milo{evi} je JNA povukao iz Slovenije na “srpske granice” u
Hrvatskoj, pa u Bosnu i Hercegovinu. JNA je povu~ena i iz Makedonije
u Srbiju, odnosno Saveznu Republiku Jugoslaviju, kada je ona nastala
kao nova dr`ava aprila 1992.389
Brzo povla~enje JNA iz Slovenije bio je povod da se JNA “o~isti”
od svih kolebljivih vojnika i oficira, kako bi se na komandne pozicije
doveli novi, “provjereni”, militantniji, ve} otvoreno ~etni~ki
orijentisani kadrovi. U tom smislu treba posmatrati i ~injenicu da je vi{e
puta vr{eno penzionisanje ve}ega broja starje{ina JNA, pri ~emu mnogi
stariji generali nisu prihvatili fa{izaciju. Na taj na~in su velikosrpski
fa{isti i kadrovski pripremali ljude za agresiju na Bosnu i Hercegovinu.
Time je izvr{eno “etni~ko ~i{}enje” osnovnih slu`bi JNA i njihova
popuna odgovaraju}im srpskim kadrovima. To je imalo za posljedicu da
se JNA pretvorila u prete`no jednonacionalnu vojsku sa otvorenom
~etni~kom ideologijom, u “jednu militantnu neofa{isti~ku tvorevinu
potpuno stavljenu u slu`bu velikosrpske politike i svojevrsne
nacionalisti~ke hunte, na ~elu sa diktatorom Milo{evi}em, koja je

386 Isto, str. 100.


387 RAT I MIR GENERALA VUKA OBRADOVI]A, Profil, br. 16, str. 198-209.
388 Intervju Branka Mamule, Slobodna Bosna, br. 187, 15. juni 2000, str. 37.
389 B. Mamula, UZROCI I POSLJEDICE RATOVA U JUGOSLAVIJI 1991.
- 2001., str. 213.

161
izvr{ila nezapam}ene zlo~ine u modernoj historiji”. Istovremeno,
JNA se, po nare|enjima Saveznog sekretarijata za narodnu odbranu,
nije odrekla partijske i druge politi~ke propagande, direktno se
mije{aju}i u politi~ki `ivot Bosne i Hercegovine.390
Na sve na~ine iz JNA odstranjivani su Albanci, Muslimani, Hrvati
i Slovenci, a na njihova mjesta dovo|eni obu~eni srpski “dobrovoljci”.391
Izbacivanje crvene petokrake i njena zamjena trobojkom, a onda
~etni~kim kokardama, kao i sklanjanje i bacanje Titovih slika u sme}e,
dovoljno govori o ravnogorskoj orijentaciji JNA. Uprkos mnogim
masovnim zlo~inima u Drugom svjetskom ratu ~etni{tvo je
amnestirano u Jugoslaviji. Ta ideologija je preuzela u ruke JNA,
saveznu diplomatiju, savezne i druge organe vlasti. Memorandum
SANU je bio osnovno politi~ko {tivo u SSNO. Najsna`niji politi~ki
uticaj na JNA imale su Socijalisti~ka partija Srbije i Srpska
demokratska stranka Bosne i Hercegovine.392

390 N. Durakovi}, nav. dj., str. 245-246, 283 i 285-286; AGRESIJA NA


REPUBLIKU BOSNU I HERECEGOVINU IZ DANA U DAN, DOKUMENTI O
AGRESIJI NA REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU, Ured za informisanje
Vlade Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1993, 9. maj 1992.; Oslobo|enje, 20.
januar 1992.
391 Slobodna Bosna, br. 22, Sarajevo, 26. mart 1992, str. 5. U jedinicama 2. vojne
oblasti sredinom februara 1992. bilo je 244 pukovnika, od kojih 180 Srba, 45
Muslimana, 14 Hrvata, 3 Slovenca i 2 Ma|ara. Od 1. do 27. aprila 1992. “odliv kadra
bio je velik”, te je JNA u tom periodu napustilo 148 Muslimana, 46 Makedonaca,
38 Srba, 36 Hrvata, 17 Albanaca, 10 Ma|ara i 6 Slovenaca. Taj manjak oficira
nadokna|en je prebacivanjem u Bosnu i Hercegovinu oficira i podoficira srpske
nacionalnosti sa podru~ja Srbije i Crne Gore (Oslobo|enje, 16. avgust 1992.).
Aprila 1992. redove JNA napustio je veliki broj Muslimana i Hrvata, ~ija su
mjesta popunili, uglavnom, kadrovi iz Srbije i Crne Gore. Tako se, na primjer, 22.
aprila 1992, na spisku od 110 oficira i gra|anskih lica na slu`bi u Komandi 2. vojne
oblasti predvi|enih za dislokaciju, nalazilo svega 13 Muslimana (Isto).
392 N. Durakovi}, nav. dj., str. 245-246, 283, 285-286 i dr.; Slobodna Bosna, br.
3, 14. novembar 1991, str. 3.
Ve}ina oficira Srba u Sarajevu bili su aktivni ~lanovi Srpske demokratske stranke
Bosne i Hercegovine (RATNI ZLO^INI U BOSNI I HERCEGOVINI, Izvje{taji
Amnesty Internationala i Helsinki Watcha, Antiratna kampanja Hrvatska, Centar za
mir, nenasilje i ljudska prava, Biblioteka Dokumenti, br. 2, Zagreb 1993, str. 107).

162
Nakon povla~enja JNA iz Slovenije i Hrvatske u Bosnu i
Hercegovinu, sva vode}a mjesta u JNA dr`ali su Srbi.393
Od 200.000, koliko je krajem oktobra 1991, po Jovi}u, imala
JNA, 70% su bili Srbi, a od 100.000 rezervista 75% je bilo Srba.394
U jesen 1991. i po~etkom 1992. intenzivirano je kadrovsko
~i{}enje JNA. U penziju je prijevremeno upu}eno oko stotinu generala
i ve}i broj aktivnih strarje{ina.395
Krnje Predsjedni{tvo SFRJ “kao najvi{i organ rukovo|enja i
komandovanja oru`anim snagama SFRJ, u sklopu transformacije i
smanjenja Jugoslovenske narodne armije i oru`anih snaga zemlje
u cjelini”, 25. februara 1992. donijelo je odluku o prestanku aktivne
vojne slu`be tridesetorici (30) generala i admirala JNA, uklju~uju}i i
generala Kadijevi}a, “i njihovom stavljanju na raspolaganje pred
penzionisanje”.396 Na toj je sjednici donesena i odluka o postavljenju
jednog broja generala na nove du`nosti :

393 S. Biserko, nav. dj., str. 220. Taj proces “raslojavanja” i “osipanja u JNA
po nacionalnoj osnovi” je, po generalu Kadijevi}u, i pored toga {to je bio “ozbiljan”
i “te`ak” problem, bio “neminovan”. S tim u vezi, on pi{e: “Nacionalno izmje{ani
sastavi JNA neminovno dovode do toga da su pripadnici JNA morali ratovati i
protiv pripadnika sopstvene nacije, te da se u sredinama sa kojima su se tukli,
nalazile i njihove porodice, mo`e se sagledati sva dramati~nost u kojoj su se
nalazili mnogi pripadnici JNA, a time i JNA u cjelini. Mnogo je napora trebalo da
se ova unutra{nja te{ko}a savlada. Zato je neminovno do{lo do osipanja u JNA po
nacionalnoj osnovi. Da bi izbjegli ve}a iznena|enja, morali smo preduzimati
mnoge mjere, uklju~uju}i i u par navrata zvani~no zauzeti stav — da sve aktivne
starje{ine i gra|anska lica u JNA koja `ele da napuste JNA iz bilo kojih razloga,
to mogu mirno i bez bojazni u~initi. Tu mjeru smo smatrali primjerenijom
karakteru u tradicijama JNA nego mjeru da se svi pripadnici secesionisti~kih
nacija istjeraju iz JNA bez obzira na njihovo li~no opredjeljenje. I sada smatram
da je to ispravniji prilaz, kako sa stanovi{ta potreba tog vremena i pro{losti, tako
i sa stanovi{ta budu}nosti. Uprkos svih tih mjera, sva iznena|enja nije bilo
mogu}no izbje}i” (V. Kadijevi}, nav. dj., str. 95 i 165).
394 B. Jovi}, nav. dj., str. 403.
395 A. Luke`i}, nav. dj., str. 75; D`. [arac, nav. dj., str. 118.
396 AIIZ, inv. br. 7-52 SAOP[TENJE ZA JAVNOST /”KRNJEG”/
PREDSJEDNI[TVA SFRJ; Isto, inv. br. 7-51, Komanda 2. vojne oblasti, Pov. br.

163
- za zamjenika na~elnika General{taba oru`anih snaga SFRJ
general-pukovnika @ivotu Pani}a;
- za komandanta 1. vojne oblasti general-potpukovnika Vladimira
Stojanovi}a;
- za komandanta RV i PVO general-potpukovnika Bo`idara
Stevanovi}a;
- za zamenika na~elnika General{taba za RV i PVO general-
potpukovnika Dmitra Trbojevi}a;
- za komandanta Centra visokih vojnih {kola RV i PVO general-
potpukovnika @ivana Mir~eti}a;
- za glavnog inspektora oru`anih snaga SFRJ general-
potpukovnika Dobra{ina Pra{~evi}a;
- za na~elnika {taba 1. vojne oblasti general-potpukovnika
Nikolu Mandari}a;

1/813-4, 29. aprila 1992. — Vojnogra|evinskoj direkciji (na li~nost komandanta). To su


sljede}i generali i admirali : general armije Veljko Kadijevi}; admiral Stane Brovet;
general-pukovnik Aleksandar Spirkovski; general-pukovnik Zvonko Jurjevi}; general-
pukovnik dr Aleksandar Stamatovi}; general-pukovnik Andrija Sili}; general-pukovnik
Ivan Ho~evar; general-pukovnik Marko Kuli}; general-pukovnik \or|ije Zvicer;
general-pukovnik Mladenko Maksimovi}; general-pukovnik Milan Gruji}; general-
pukovnik Teodor Troho; general-pukovnik Bo`idar Bo`ovi}; general-pukovnik Velisav
Dobrivojevi}; general-pukovnik Tomislav Trajkovski; viceadmiral Dragoljub Bo}inov;
general-major Angel On~evski; general-major Kosta ^olovi}; general-major Tomislav
Radovanovi}; general-major Milovan Risti}; general-major Vojislav Radovi}; general-
major Mile Ku~ini}; general-major Jerko Crmani}; general-major Mile Babi}; general-
major dr Mihajlo \ukni}; general-major Traj~e Krstevski; general-major Vlado
Trifunovi}; general-major Boca Perevski; general-major Mitar Arsovski i general-
major Trajko Postolovski (Isto).
Prestanak aktivne vojne slu`be navedenoj grupi visokih vojnih starje{ina bio je,
po generalu Kukanjcu, uslovljen “prevashodno zahtevima koje objektivno name}u
transformacija i smanjenje oru`anih snaga”. Najve}i broj generala-admirala kojima
je prestala aktivna vojna slu`ba ispunjavao je, po njemu, kriterijume za penzionisanje,
te da je odluka o prestanku slu`be u JNA za manji deo generala bila “uslovljena
promenama u nacionalnoj strukturi Armije i u su{tini posledica je promena do
kojih dolazi u dr`avnom ure|enju SFRJ” — Isto.

164
- za pomo}nika saveznog sekretara za narodnu odbranu za
vojno-privredni sektor general-potpukovnika dr Milorada Dragojevi}a;
- za na~elnika {taba Komande RV i PVO general-majora
Ljubomira Baji}a i
- za pomo}nika komandanta RV i PVO za moralno vaspitanje
pukovnika Radomira Sekuli}a.397
General Veljko Kadijevi} je u~esnik i kreator transformacije
JNA u velikosrpsku vojsku. On je, pored toga, bio i klju~na li~nost u
pretvaranju JNA u agresorsku vojsku.398
Milo{evi} je za samo pola godine 1991./1992. penzionisao 135
generala od 200, koliko ih je redovno imala JNA. Oni nisu odgovarali
nacionalisti~kim kriterijima nove vojske koju je on uobli~avao. Nisu bili
dovoljno pouzdani, osje}ali su se Jugoslovenima i prevarenima, barem
ve}ina njih. Me|u njima se tada na{ao i cio vrh tada ve} biv{e JNA.399
Rukovodstvo je 8. maja 1992. donijelo odluku o prihvatanju ostavke
na~elnika General{taba oru`anih snaga Jugoslavije, generala Blagoja
Ad`i}a, i o postavljenju na to mjesto generala @ivote Pani}a, te odluku
o razrje{enju komandanta Druge armijske oblasti, generala Milutina

397 Isto.
398 A. Luke`i}, nav. dj., str. 77. I general dr Vuk Obradovi}, na~elnik kabineta
ministra Kadijevi}a, koji je bio usko povezan sa vrhom SPS-a i vladaju}im re`imom
Srbije, je “~inio sve da JNA prevede s jugoslovenskog na velikosrpski program”.
On je imao veliki uticaj na generala Kadijevi}a. Svaka odluka ministra Kadijevi}a je
prethodno raspravljana s Obradovi}em, koji je “svakoga tko je druga~ije mogao
utjecati na JNA i ministra Kadijevi}a, onemogu}avao ne biraju}i sredstva”.
Obradovi}eva “uloga” u pona{anju JNA bila je zna~ajnija od vode}ih generala uz
Kadijevi}a, uklju~ivo generala Ad`i}a koga je Kadijevi} smatrao nesposobnim.
Odgovornost generala Obradovi}a za neslavan zavr{etak JNA poznata je visokim
vojnim starje{inama. On sam je to vrlo dobro znao, te je priredio predstavu svojim
odlaskom iz JNA, “prije nego se ona raspala, a njegova zvijezda u vrhu re`ima u Srbiji
se ugasila” (B. Mamula, SLU^AJ JUGOSLAVIJA, str. 160).
399 B. Mamula, UZROCI I POSLJEDICE RATOVA U JUGOSLAVIJI 1991.
- 2001, str. 213.

165
Kukanjca.400 Istovremeno je donesena odluka o prestanku slu`be i
odlasku u penziju 38 generala i admirala.401

400 B. Jovi}, nav. dj., 452. O tome Jovi} u svojim memoarima pi{e: “Dosta smo
se sporili oko odgovornosti Milutina Kukanjca, {to je dozvolio da cela komanda Druge
vojne oblasti upadne u zamku muslimana usred Sarajeva, gde je izginulo vi{e ljudi i
gde je vojska do`ivela potpuni fijasko. ^lanovi Predsedni{tva bili su jednodu{ni u
oceni da se radi o gre{ki u proceni Komande i u slabom obezbe|enju, ali i o gre{kama
koje su tome prethodile, kao {to je potpuno neoprezno predugo zadr`avanje i Komande
i vojnih {kola usred Sarajeva, koje je bilo leglo muslimanske separatisti~ke pobune.
Smatrali smo da je normalno da Kukanjac zbog toga bude smenjen.
Ad`i} se tome energi~no suprostavljao. Rekao je da je on li~no odobravao
svaki potez Kukanjca i da }e, ukoliko ostanemo na svom stavu, podneti ostavku,
jer je onda i on odgovoran, mada se s na{om ocenom ne sla`e.
Stvar je zavr{ila usvajanjem njegove ostavke i smenjivanjem Kukanjca”
(Isto).
401 Isto, str. 453. To su sljede}i generali i admirali : general-pukovnici: @ivota
Avramovi}, Andrija Ra{eta, dr Nikola ^ubra, Slavoljub \oki}, Du{an Uzelac i admiral
Mile Kandi};
general-potpukovnici : Milan Ru`inovski, @ivan Mir~eti}, Marko Negovanovi},
Branko Stankovi}, Tihomir Gruji}, [piro Nikovi}, Dragutin \uri~kovi} i vice-admiral
Miodrag Joki};
general-majori : Aleksandar Vasiljevi}, Jovan Pavlov, Simeon Tumanov, Mato
Pehar, Du{an Merzel, Rajko Lap~i}, Du{an Koturovi}, Slobodan Miki}, Milan Puji},
dr Branislav Popovi}, Radovan \uri}, Jovan [upi}, Milan Aksentijevi}, Savo
Jankovi}, Zoran Kostovski, Ratko Mili}evi}, Dragoje Vasovi}, Anto Karanu{i},
Branislav Kuzmanovi}, Milo{ Baro{, Vojislav \ur|evac, Muharem Fetahagi}, Mirko
Nikolovski i Jovan Popovi} (Isto).
Takva odluka je donesena i krajem 1991. za sli~an broj generala i admirala, s tim
{to je “tada izvr{ena pa`ljiva analiza i postignuta potpuna saglasnost sa vojnim
rukovodstvima”, {to 8. maja 1992. nije bio slu~aj (Isto).
“Tehnologiju” koja je prethodila dono{enju odluke od 8. maja 1992. zabilje`io je
Jovi} u svojim memoarima :
“Kao i kod odluke donete krajem pro{le godine /tj. 1991. — prim. S. ^./,
Branko Kosti} je stalno pravio neke spiskove za smenu i nastojao, u brojnim
neformalnim kontaktima ~lanova Predsedni{tva, da ih najavljuje i pribavlja
saglasnosti. Krajem pro{le godine njegov podu`i spisak uzeo je pod lupu
Kadijevi}, korigovao ga koliko je bilo mogu}e i li~no se saglasio. Sada, me|utim,
toga nije bilo. Branko je nekoliko puta poku{avao da pribavi moju saglasnost za
smenu generala, a ja, po{to sam bio veoma zauzet, a nedovoljno informisan o tim

166
Tokom ~itave 1991. i JNA je, uz oslonac na neke organe SR
Srbije i Srpske demokratske stranke Bosne i Hercegovine, radila na
destrukciji Republike Bosne i Hercegovine. Prebacivanjem vazduhoplovnih,
oklopno-mehanizovanih, pje{adijskih i artiljerijskih jedinica i
sredstava iz Slovenije i Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu (vi{e korpusa
kopnene vojske, te ratnog vazduhoplovstva i protiv-vazdu{ne
odbrane), na tom je malom prostoru stvorena velika koncentracija
vojnih snaga.402
JNA je, u skladu sa srpskim velikodr`avnim projektom (RAM)
genocidnog karaktera, izvela agresiju na Republiku Hrvatsku, gdje je,
zajedno sa srpskim kolaboracionistima, okupirala jednu tre}inu te
republike, a zatim agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu, uz
u~e{}e srpskih kolaboracionisti~kih oru`anih sastava iz Bosne i

ljudima, rekao sam mu da ne mogu da se slo`im ovako na ‘blanko’. Po{to moram


da putujem u inostranstvo, ako mu se `uri, neka konsultuje Slobodana
Milo{evi}a, ja }u prihvatiti ono {to Milo{evi} prihvati.
Kad sam se vratio sa puta odluka je bila potpisana i objavljena. Zove me
Sloba Milo{evi} i pita kada smo i za{to smenili generala Marka Negovanovi}a,
koji je ministar Narodne odbrane u srpskoj vladi. Branko Kosti} uop{te nije
postupio po dogovoru, nije konsultovao Milo{evi}a i doneo je odluku sa tri ~lana
Predsedni{tva (on, Jugoslav Kosti} i Sejdo Bajramovi}). Ovi nisu imali pojma o
mom razgovoru sa B. Kosti}em, verovali su da on to ne mo`e da radi bez
sporazuma sa mnom i Slobodanom” (Isto).
Odluka je, po Jovi}u, formalno bila zakonita, “ali je obi~an bezobrazluk sa
Brankove strane da tako postupa. Slobodan i ja smo se uzdr`ali od javnog
reagovanja, a Marko Negovanovi} je ostao ministar u vladi Srbije, kao civil
(penzionisani general).
Ovu hajku na generala Branko Kosti} je zapo~eo pod uticajem Nedeljka
Bo{kovi}a, penzionisanog pukovnika vojne obave{tajne slu`be, koji mu se nametnuo
da ga reaktivira, da ga unapredi u generala i da ga postavi za na~elnika vojne
obave{tajne slu`be. Sa tog polo`aja po~eo je da se revan{isti~ki pona{a prema
vojnim kadrovima. Ima naravno, i onih koje je trebalo smeniti, ali sve {to se de{avalo
i kako se de{avalo nije bilo normalno. Bar po mom mi{ljenju” (Isto, str. 454).
Odluka “krnjeg” Predsjedni{tva SFRJ o penzionisanju generala od 8. maja 1992.
bila je, po generalu Milutinu Kukanjcu, “idiotizam nevi|eni, sramota” (TV Srna,
Emisija “Moj gost — moja istina”, autora Riste \oge, 12. juli 1994.).
402 M. Boji}, JNA JE RADILA NA RU[ENJU R BIH, u : F. Ademovi}, nav.
dj., str. 85.

167
Hercegovine i Srbije i Crne Gore, pri ~emu je izvr{ila sve oblike
zlo~ina, uklju~uju}i i genocid nad Bo{njacima.403
JNA je predstavljala osnovu iz koje su formirane tri vojske: Vojska
Savezne Republike Jugoslavije, sa njenim kolaboracionisti~kim
snagama: Vojska Republike Srpske Krajine i Vojska Republike Srpske.404

403 Te, po Kadijevi}u, “postavljene zadatke”, JNA je, “pod izuzetno


nepovoljnim me|unarodnim i unutra{njim okolnostima, ostvarila”. Njihovu
realizaciju on je formulisao na na~in po kome je JNA :
1) “u Hrvatskoj zajedno sa srpskim narodom oslobodila Srpsku Krajinu i
naterala Hrvatsku da prihvati mirovni Vensov plan”;
2) “u Bosni i Hercegovini bitno pomogla da u po~etku JNA, a potom vojska
Republike Srpske koju je JNA stavila na noge, oslobodi srpske teritorije, za{titi
srpski narod i stvori povoljne vojni~ke prednosti za ostvarenje interesa i prava
srpskog naroda u Bosni i Hercegovini politi~kim sredstvima, u mjeri i uslovima
koje to me|unarodne okolnosti budu dozvoljavale” (V. Kadijevi}, nav. dj., str. 162).
JNA se, po Kadijevi}u, u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, za razliku od
Slovenije, gdje je “politika ocijenila” da se “nije imala za{to boriti”, “borila za
pravo srpskog naroda da sam odre|uje svoju budu}nost”(Isto, str. 163).
To su bili zadaci koje je Velikosrpski pokret postavio JNA, a koje je ona ostvarila.
Osvaja~ke, agresorske i genocidne radnje JNA u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini su,
po Kadijevi}u, oslobodila~kog karaktera. Pored toga, potrebno je naglasiti da general
Kadijevi} otvoreno falsifikuje historijske ~injenice, iznose}i brojne neistine, kao {to su
i sljede}e, a koje je on posebno podvukao: “da je JNA sve zadatke izvr{avala bez
ikakve primjene bilo koga vida terora ili odmazde nad civilnim stanovni{tvom, da
je na svaki poku{aj takvoga djelovanja od strane pojedinica ili nekih grupa,
energi~no reagovala i to onemogu}avala” (Isto, str. 163).
404 V. Kadijevi}, nav. dj., 163. To je, po Kadijevi}u, “ura|eno u skladu sa
datim unutra{njim i me|unarodnim okolnostima veoma organizovano”. Taj je
zadatak, po njemu, bio “vrlo bitan” i njega je “rukovodstvo JNA utvrdilo kao
prioritetni” (Isto).
Obrazlo`enje tog “prioritetnog” zadatka Kadijevi} je formulisao na sljede}i
na~in: “... zato {to su drugi narodi u Jugoslaviji po~eli da na razne na~ine stvaraju
svoje vojske, a srpski i crnogorski narodi su JNA smatrali svojom vojskom, kao
{to su i Jugoslovensku dr`avu smatrali svojom dr`avom, pa je, shodno tome, i
obaveza JNA bila da novoj Jugoslaviji i cjelokupnom srpskom narodu obezbijedi
njegovu vojsku, bez koje na ovim prostorima i u uslovima koji su neprijatelji
nametnuli, nema ne samo slobode, ve} ni `ivota” (Isto, str. 163-164).
O~igledno je general Kadijevi} na providan na~in poku{ao da prikrije osvaja~ke
i genocidne namjere Velikosrpskog pokreta, a posebno njegove oru`ane sile - JNA.

168
Na taj na~in JNA je formalno transformirana u tri srpske vojske,405
iako je bilo jasno da je rije~ o jedinstvenoj velikosrpskoj vojsci, s
jedinstvenim General{tabom u Beogradu i svim drugim obilje`jima
karakteristi~nim za jednonacionalnu vojsku u slu`bi Velike Srbije (sve
su tri djelovale pod jedinstvenom komandom u Beogradu). Time je
istovremeno ozna~en i kraj JNA, koja se, u slu`bi fa{isti~ke politike,
pretvorila u snagu i oru`je za ubijanje, raseljavanje, plja~ku, masovne
progone, silovanja i dr.406
JNA (generali Kukanjac, Uzelac, Peri{i}, Jankovi}, \ur|evac i
dr.) je, u slu`bi genocidne politike, rukovodila pripremama, obu~avala
i naoru`avala ~lanove SDS-a, zatim oru`ane formacije srpskih kolja~a
({e{eljevci, arkanovci, “beli orlovi” i dr. zlo~ince).407 Mladi} i drugi
generali su izdavali naredbe da se artiljerijom ru{i Sarajevo, posebno

JNA je, sumiraju}i njene “ukupne rezultate”, “uslove pod kojima ih je postigla
na unutra{njem i me|unarodnom planu”, po Kadijevi}evoj “op{toj” ocjeni,
“strategijski gledano”, “uradila ono {to je objektivno bilo realno; da nije uradila
ono {to objektivno nije mogla; da su joj neki zadaci politi~ke naravi krivo
distribuirani; da je u izvr{enju svojih zadataka, naro~ito u posljednjoj godini bila
suo~ena sa mnogo ozbiljnih i te{kih problema...”. Pri tome je, po njemu, “ispoljen
visoki stepen sposobnosti, patriotske svijesti i borbenog morala ogromne ve}ine
onih stare{ina JNA koji su ostali dosljedni ciljevima za koje se ona borila, {to je
predstavljalo odlu~uju}i faktor da JNA izvr{i zadatke o kojima sam govorio u
uslovima rijetko zabilje`enim u istoriji ratovanja” (Isto, str. 164-165).
Zaista je bilo koji komentar suvi{an. General Kadijevi} otvoreno priznaje i time
se hvali da je i u procesu namjernog istrjebljivanja pojedinih naroda i barbarskog
uni{tavanja njihovih materijalnih dobara i svih tekovina jedne civilizacije “ispoljen
visoki stepen sposobnosti, patriotske svijesti i borbenog morala ogromne ve}ine”
starje{ina JNA.
405 V. Kadijevi}, nav. dj., str. 163; S. Biserko, nav. dj., str. 226. Na taj se na~in
JNA redukovala u srpsko-crnogorsku vojsku, ~ime je njena doktrina izjedna~ena sa
nacionalisti~kim stavovima SANU (I. Radakovi}, nav. dj., str. 223).
406 A. Luke`i}, nav. dj., str. 71; S. Biserko, nav. dj., str. 226.
407 A. Luke`i}, nav. dj., str. 73; A. D`ubo, nav. dj., str. 18. JNA je, po generalu
D`ubi, obu~avala i naoru`avala srpske zlo~ince u Bosni i Hercegovini i druge oru`ane
srpske formacije u Jugoslaviji. Uz tu vojnu silu srbijanski re`im je krenuo u okupaciju
i porobljavanje Bosne i Hercegovine. Neki mla|i generali, nemo}ni da izmijene stanje
na bolje, povukli su se prijevremeno iz aktivne slu`be, ne prihvataju}i takvu
nacionalisti~ku velikosrpsku orijentaciju (A. D`ubo, nav. dj., str. 18).

169
oni dijelovi gdje nije bilo “mnogo” Srba (“... Velu{i}e tuci, ... Vele{i}e
tuci i Pofali}e, tamo nema srpskog `ivlja mnogo...”), zatim civili i
njihovi objekti. General Kukanjac je javno (na TV) izjavio da je on
omogu}io da se Bosna i Hercegovina oplja~ka i odveze u Srbiju
dio vitalne industrije, da je zauzeo sve ono {to je pod okupacijom
kolaboracionisti~ke Republike Srpske, pa je ~ak kritikovao svoje
kolege {to su neke od tih okupiranih podru~ja izgubili u borbi sa
Armijom Republike Bosne i Hercegovine, te da je generalu Mladi}u
“predao postrojenu Komandu” 2. vojne oblasti, i dr.408
Nosioci Velikosrpskog pokreta, odnosno Srbija i Crna Gora su, pod
vidom “za{tite srpskog naroda” preko i pomo}u JNA, putem agresije i
genocida, formirali tzv. Republiku Srpsku Krajinu, okupirali ve}i dio
Bosne i Hercegovine, instaliraju}i paradr`avnu Republiku Srpsku i njenu
kolaboracionisti~ku vojsku. Ona nije vodila osvaja~ke ratove za pravo
srpskog naroda da ure|uje svoju budu}nost, ve} za ostvarenje ideje o
Velikoj Srbiji, pod parolom “svi Srbi u jednoj dr`avi”.409

408 AIIZ, inv. br. 2-2678, Komanda 4. korpusa, Sp. Br. 75-1, 7. maj 1992,
Doga|aji u Bosni i Hercegovini, odnos i odraz ukupnog stanja u JNA; Slobodna
Bosna, 20. februar 1998.; TV SRNA, Emisija “Moj gost-moja istina”, autora Riste
\oge, 12. juli 1994.; A. Luke`i}, nav. dj., str 73-74; VRIJEME BE[^A[]A, Zbornik
radova GENOCID NAD BO[NJACIMA KRAJEM DVADESETOG STOLJE]A,
Zenica 1994, str. 47-48.
409 A. Luke`i}, nav. dj., str. 70.

170
II

SRPSKI VELIKODR@AVNI PROJEKAT


I PLANIRANJE ZLO^INA
1. Obnova i eskalacija Velikosrpskog pokreta

Srpsko intelektualno, politi~ko i vojno vo|stvo se dugo odr`alo


zloupotrebom jugoslavenskog imena putem kojeg je jo{ od 1918.
imalo potpunu supremaciju na ovim geopoliti~kim prostorima i nad
narodima koji unutar njih `ive. U datoj konstelaciji snaga i u okviru
antifa{isti~ke koalicije Dr`ava je obnovljena napu{tanjem velikosrpske
hegemonije i prihvatanjem Platforme Narodno-oslobodila~kog pokreta
i na osnovu nje izborenog federativnog ure|enja zemlje. Kada je,
djelovanjem velikosrpskih tendencija, u drugoj polovini osamdesetih godina
dvadesetog stolje}a, ta politi~ka formula istro{ena, jugoslovenska dr`ava
je do{la u krizu, koja je zahtijevala odgovornu rekonstrukciju zajedni~ke
dr`ave na osnovama stvarne, a ne samo deklarativne ravnopravnosti.
Kriza jugoslavenske socijalisti~ke dr`ave definitivno je dovela u
pitanje decenijama etabliranu velikosrpsku hegemoniju. Njeni neposredni
izvr{ioci i korisnici, od oficirskog, diplomatskog, policijskog i
partijskog kadra i aparata, pa sve do SANU, univerziteta, te radio, TV
i drugih medija, osjetili su se ugro`enim u svojim monopolnim
pozicijama. Oni su tako narasle zahtjeve za stvarnom ravnopravno{}u
u podjeli vlasti i dru{tvenih funkcija, uglavnom, ostvarenih Ustavom
od 1974, proglasili za ugro`avanje srpskog naroda. Te su velikosrpske
snage ocijenile da }e im nastupaju}a konfuzija na me|unarodnom
planu olak{ati da, jo{ u XIX stolje}u postavljene ratne ciljeve (“svi
Srbi u jednoj dr`avi”), kona~no i ostvare.1

1 S. ^eki}, AGRESIJA NA BOSNU I GENOCID NAD BO[NJACIMA 1991.-


1993, Sarajevo 1994, str. 26; V. @arkovi}, NACIONALIZAM I SLOM JUGOSLAVIJE,
u: STVARANJE I RAZARANJE JUGOSLAVIJE, Zbornik radova sa Okruglog stola
STVARANJE I RAZBIJANJE JUGOSLAVIJE, Beograd, 5.-7. decembar, Beograd
1996, str. 227-237.

175
Naru{avanje u Kraljevskoj Jugoslaviji izrazito privilegovanog
polo`aja Srba za svo vrijeme nove Jugoslavije izazvalo je otpore, koji
su kulminirali poku{ajem Rankovi}evog pu~a 1966. i ~esto nailazili
na podr{ku u velikoruskim stremljenjima SSSR-a. Sedamdesetih godina
to se manifestovalo kao otpor Ustavu iz 1974, kako u toku pripreme,
tako i neposredno po njegovom usvajanju. Prvenstveno se izra`avalo
kroz otpor njegovim pomacima ka stvarnoj ravnopravnosti nesrpskih
naroda i nacionalnih manjina, kao i njegovom dvokomponentnom
konceptu oru`anih snaga. Samo dvije godine po njegovom usvajanju
Dra`a Markovi} je nalo`io izradu PLAVE KNJIGE o “nepravdi prema
Srbima”.2 Smr}u Josipa Broza Tita 1980. nestao je bitan integrativni
faktor SFRJ. Ve} krajem 1981. Petar Stamboli} je zaprijetio da }e se
Srbi osloniti na svoju “mo} i broj”, a idu}e godine aktuelizovao
PLAVU KNJIGU. Eskalacija obnove velikosrpskog pokreta nije se
vi{e mogla zaustaviti, naro~ito poslije stupanja na scenu Udru`enja
knji`evnika Srbije i SANU.3
Upla{en izvjesnim gubitkom ~vrstog materijalnog oslonca drugi
takav integrativni faktor — JNA i njeno rukovodstvo (od 1982. admiral
Branko Mamula i njegov nasljednik i pulen general Veljko Kadijevi})4
krenulo je u potragu za rje{enjem vlastitog polo`aja. Reorganizacijom
sistema komandovanja i potiskivanjem teritorijalne komponente
izmijenjena je uloga Oru`anih snaga. Umjesto odbrane od spoljne
agresije, tako reorganizovanim oru`anim snagama, namjeravalo se

2 N. Pa{i} - R. Ratkovi} - B. [padijer, PLAVA KNJIGA, Beograd 1977; I.


Stamboli}, PUT U BESPU]E, Beograd 1995, str. 65-70.
3 M. Kreso, AGRESIJA NA REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU —
AMBIJENT PO^INJENOG GENOCIDA, u: GENOCID U BOSNI I HERCEGOVINI
1991. — 1995, Zbornik radova Me|unarodnog kongresa za dokumentaciju genocida u
Bosni i Hercegovini, Bon 31. avgusta do 4. septembra 1995, Sarajevo 1997, str. 45-50.
4 General Nikola Ljubi~i}, predsjednik Predsjedni{tva Republike Srbije 1982. je
za saveznog sekretara odbrane doveo admirala Branka Mamulu, koji je idu}ih godina
bitno izmijenio doktrinu op{enarodne odbrane i od instrumenta odbrane od spoljnje agresije
JNA pretvorio u instrument za unutra{nje obra~une u zemlji, te ubrzao dominaciju
srpskih i dogmatskih kadrova sa ambicijom da bude arbitar eventualnog preure|enja
zemlje. Kasnije je Ljubi~i} predlo`io, podr`ao i pru`io podr{ku Slobodanu Milo{evi}u
za ~elnu funkciju u Srbiji i tako preuzeo neslavnu ulogu srpskog Hindenburga.

176
nametnuti arbitrom unutra{nje krize. Oslonac je vi|en u idejno sli~nim
pretenzijama takvih snaga u Srbiji i SSSR-u.5
Politi~ka doga|anja u SFRJ od 1986. karakteri{u otvorene
manifestacije i ja~anje nacionalizma. Taj nacionalizam, generiran u
Beogradu, u srpskom intelektualnom, politi~kom i vojnom vo|stvu, doveo
je do unutra{nje krize u Dr`avi, koja je uzdrmala temelje socijalisti~ke
Jugoslavije i omogu}ila da se, na temelju velikodr`avnog projekta
“Velike Srbije”, razbije zajedni~ka jugoslavenska dr`ava. U su{tini se
radi o fa{istoidnom nacionalisti~kom programu i nacionalisti~koj
agresivnoj politici koja optere}uje srpski narod mitolo{kom pro{lo{}u.
Najpoznatiji i najpotpuniji program te vrste sadr`an je u shvatanjima
SANU,6 “gdje je smi{ljen i ra|en srpski nacionalisti~ki program”,
posebno u njenom Memorandumu (program za formiranje “Velike
Srbije”, “nacionalisti~ki testament”, “priru~nik nacionalizma”), koji

5 Autorovu interpretaciju i osnovni slijed doga|aja vidi: Branko Mamula,


SLU^AJ JUGOSLAVIJA, Podgorica 2000.
6 Srpska akademija nauka i umjetnosti, formirana kao Dru{tvo srpske
slovesnosti 1842, pored prou~avanja kulturnih i drugih problema Srbije i srpskog
naroda, bavila se osmi{ljavanjem i projiciranjem razvoja i ciljeva (pa i velikosrpskih,
kada su bili aktuelni) srpske dr`ave.
Godine 1945. uspostavljeno je staro stanje (za vrijeme prije okupacije) i uklonjeni
predsjednik Aleksandar Beli} preuzeo funkciju. Za razliku od dotada{njih 400 ukupno
{tampanih tabaka godi{nje, po oslobo|enju zemlje, ve} 1952. je dostigla preko hiljadu
{tampanih tabaka godi{nje. Tada je imala 36 stalnih i 35 dopisnih ~lanova, te preko
1.000 saradnika i zaposlenih. ^etrdeset godina nije ni{ta bitno mijenjano. Akademija je
ostala pod uticajem starih ~lanova i ideja, novi ~lanovi su te{ko primani, ~ak i iz oblasti
prirodnih nauka.
Ponovno uklju~ivanje u funkciju, u kojoj je nekada bila dominantan faktor, po~elo
je najkasnije 1984. Istaknuti akademik i knji`evnik Dobrica ]osi} novembra te godine
je predlo`io da se Akademija izjasni o potrebi anga`ovanja “na op{tedru{tvenim i
nacionalnim problemima” (A. Beli}, SRPSKA AKADEMIJA NAUKA, u:
ENCIKLOPEDIJA JUGOSLAVIJE, sveska 1, Beograd 1955, str. 32-41). Dvije godine
kasnije svjetlo dana ugledao je njen MEMORANDUM, zaredale su “besede” sa
nacionalisti~kim i ratnohu{ka~kim sadr`ajima.
Svi akademici SANU (osim dvojice) bili su za Memorandum, u kome su se
izjasnili za otvaranje srpskog nacionalnog pitanja u Jugoslaviji i pravce njegovog
rje{avanja, “odnosno za odre|enu politiku re{avanja srpskog pitanja” (M. Mini},
RATOVI U HRVATSKOJ I BOSNI I HERCEGOVINI 1991. - 1995, Sarajevo -
Minhen - Novi Sad - Zagreb 2002, str. 89).

177
je “izrazio onu politi~ku misao - koja ima duboke korjene i dugu
tradiciju od Gara{aninovog ‘NA^ERTANIJA’ do Moljevi}evog
programa ‘HOMOGENA SRBIJA’”.7 Ta politi~ka misao Jugoslaviju
“shvata i prihvata kao pro{irenu Srbiju za koju avnojski koncept

Dobrica ]osi} je bio glavni ideolog MEMORANDUMA SANU, nacionalisti~kog


projekta, koji je formulisao sve srpske “nepravde” i odredio pravac srpske nacionalisti~ke
politike (S. Biserko, PRINUDNI IZLAZAK IZ SENKE, HELSIN[KA POVELJA,
br. 60, Beograd, januara 2002, str. 1-2). Jedan od autora Memoranduma bio je i akademik
Mihajlo Markovi}. On je 9. juna 1992, na prvom programu beogradske televizije, u
razgovoru nekoliklo poznatih politi~ara iz nekoliko politi~kih stranaka, u svojstvu
potpredsjednika Socijalisti~ke partije Srbije, iznose}i svoje mi{ljenje o akciji
akademika koji su tra`ili ostavku predsjednika Republike Srbije (Milo{evi}) i Vlade
Srbije, izjavio pored ostalog, da je ponosan {to je jedan od autora Memoranduma (M.
Mini}, nav. dj., str. 90).
Memorandum je izvr{io veliki uticaj na zvani~nu politiku Srbije u rje{avanju
jugoslovenske krize i srpskog nacionalnog pitanja u njoj, radi ostvarenja srpskog
nacionalisti~kog programa. Umjesto demokratske politike rje{avanja pitanja
nacionalnih odnosa u Jugoslaviji, uklju~uju}i i srpsko nacionalno pitanje, vo|ena je
politika koja je nastupala s nacionalisti~kih pozicija, koju je, uglavnom, sprovodila
dr`avna vlast, na ~ijem je ~elu bio Slobodan Milo{evi}, predsjednik Republike Srbije.
Milo{evi} i Vlada Srbije sprovodili su takvu politiku, u ~ijem su formulisanju
u~estvovali i akademici SANU (Isto).
Autori Memoranduma bavili su se isklju~ivo srpskim nacionalnim pitanjem.
Podvrgli su kritici politiku vo|enu u Jugoslaviji u ratu i poslije rata prema Srbiji,
srpskom narodu, srpskom nacionalnom pitanju :
- srpski narod je u neravnopravnom polo`aju;
- Srbija je u neravnopravnom polo`aju u Jugoslaviji;
- srpski narod je podijeljen u vi{e republika (24% Srba `ivi van Srbije);
- srpski narod nije dobio svoju dr`avu (srpska nacija “nije dobila pravo
na vlastitu dr`avu”);
- Srbija je zaostajala u ekonomskom razvoju i dr. (Isto, str. 91-96).
Na taj se na~in veoma {iroko stvarala svijest o neravnomjernom polo`aju, o
ugro`enosti, antisrpskoj politici i koalaciji protiv Srbije i srpskog naroda, itd. Time se
stvaralo stanje “duhova” kod Srba i u Srbiji i van Srbije da je za srpski narod jedino
rje{enje da “svi Srbi `ive u jednoj dr`avi” i da se to mora ostvariti mirnim putem ili
oru`jem (prvi put najavljen na milionskom mitingu na Gazimestanu) — Isto, str. 97.
7 Moljevi}ev traktat, datiran 30. juna 1941, stvarno je - mo`da ne{to modifikovana
- rekonstrukcija (po bilje{kama i sje}anju) takvog projekta Srpskog kulturnog kluba (iz
tridesetih godina XX stolje}a) i njegovog predsjednika i ideologa Slobodana Jovanovi}a.

178
ure|enja me|unacionalnih odnosa na osnovama pune ravnopravnosti
jugoslovenskih naroda i njihovih republika u zajedni~koj federacji
zna~i neravnopravnost Srba kao ve}inskog naroda”. Iz tih su
razloga “autori Memoranduma osudili odluke AVNOJ-a kao
‘antisrpsku tvorevinu’ i odbacili avnojske granice ‘zato {to su
razbile srpski narod’ i {to zbog njih ‘srpska nacija nije dobila
pravo na vlastitu dr`avu’”. Oni su “veoma te{kim re~ima” opisali
polo`aj Srba u Jugoslaviji i, s tim u vezi, zaklju~ili da se “gori
istorijski poraz ne da zamisliti nego {to su ga do`iveli Srbi u
Jugoslaviji”, “pa se re{enje srpskog nacionalnog pitanja ‘name}e
kao prvorazredno politi~ko pitanje’”. Rje{enje su vidjeli u novom
ure|enju jugoslovenske dr`ave kojom bi se srpskom narodu, kao
ve}inskom, osigurao dominiraju}i polo`aj u centralizovanoj
jugoslovenskoj federaciji. Ukoliko se to ne bi moglo posti}i, Srbi
“moraju tra`iti drugu alternativu - objedinjavanje srpskog
etni~kog prostora stvaranjem Velike Srbije”.8

8 V. @arkovi}, nav. dj., str. 227-229. O tome vidi i : I . Stamboli}, nav. dj., str. 117-
131; M. Mini}, nav. dj., str. 89-90.
Memoradnum SANU, koga su napisali vode}i srpski intelektualci, jasno je
proklamovao te`nju za Velikom Srbijom. U tom se dokumentu, izme|u ostalog, navodi
da je “re{enje nacionalnog pitanja” srpskog naroda osuje}eno od strane
komunista na kraju Drugog svjetskog rata, jer “nije dobio svoju vlastitu dr`avu
kao ostali narodi”. Jedini na~in da se osigura istinsko “postojanje i razvitak” Srba,
bilo je, prema Memorandumu, “teritorijalno ujedinjenje srpskog naroda”
ujedinjenjem svih Srba u jedinstvenu srpsku nacionalnu dr`avu (“uspostavljanje
punog nacionalnog integriteta srpskog naroda, bez obzira koju republiku ili
oblast nastanjuje, je njegovo istorijsko i demokratsko pravo”) — vidi: N. Cigar,
GENOCIDE IN BOSNIA — THE POLICY OF ETHNIC CLEANSING -GENOCID U
BOSNI - POLITIKA ETNI^KOG ^I[]ENJA (u daljem tekstu: GENOCID U
BOSNI...), Sarajevo 1998, str. 34.
Ve}ina srpskih akademika je bila ubije|ena da je rat za Veliku Srbiju svrsishodan,
“verovala je u one koji ga vode, verovala je u one koji ga svesno ili nesvesno
potpiruju i verovala je u one tobo`e dobijene bitke koje su vodile u siguran
gubitak rata” (M. Tomani}, nav. dj., str. 61).
Memorandum SANU je “u politi~kim nadigravanjima”, po ocjeni Slavoljuba
\uki}a, stekao “slavu detonatora i vesnika raspada Jugoslavije. Po njemu je
izveden i pojam ‘memorandumska Srbija’, ~ije je ‘~edo Slobodan Milo{evi}’.
Koreni svih kasnijih doga|aja, ‘antibirokratska revolucija’, ideje ‘Velike Srbije’,
~ak i rat, olako su tra`eni u ovoj povelji, a svesrdna podr{ka koju su, posle Osme

179
Polaze}i od takvih shvatanja, Srbi su nametnuli model
jugoslovenske identifikacije koji je “i{ao na poni{tavanje nacionalnih
posebnosti drugih naroda”, posebno Bo{njaka, uz “zadr`avanje
privilegija ve}inskog naroda, na srbizaciju Jugoslavije, odnosno
na Jugoslaviju kao pro{irenu Srbiju”. Velikosrpski nacionalizam je
uvijek bivao projugoslovenski onoliko koliko je odgovaralo njegovom
vi|enju ure|enja zajedni~ke dr`ave, odnosno postajao je antijugoslovenski
kada je po~injao shvatati da unitaristi~ki koncept dr`ave ne prolazi.9
Srpski nacionalizam se, u skladu sa svojom generalnom
koncepcijom, okrenuo konceptu - Velike Srbije, odnosno zaokru`ivanju
“srpskih zemalja” i realizaciji politike “svi Srbi u jednoj dr`avi”.

sednice, mnogi akademici pru`ili srpskom predsedniku, samo su potvr|ivali tezu


da sve zlo poti~e iz ove ugledne institucije” (S. \uki}, nav. dj., str. 57).
Ivan Stamboli} je, bez oklijevanja, proglasio Memorandum — nekrologom
Jugoslavije. Autori Memoranduma, nacionalisti~kog koncepta, su, po Stamboli}u, “hteli
da svojom pisanijom izvale ispod Jugoslavije ‘avnojevski kamen’. A on je bio
ugra|en u temelje na{e vi{enacionalne zajednice. Odmah je bilo jasno kuda nas to
mo`e odvesti, kao {to je i odvelo. Sam taj paranoi~ni duh optu`ivanja svih drugih
da nas mrze nije bio ni{ta drugo do posuvra}ena mr`nja tvoraca Memoranduma
prema nesrpskim narodima...” (I. Stamboli}, nav. dj., str. 117 i 119-120).
Memorandum SANU je, prema akademiku dr Branku Pavi}evi}u, dokumenat
koji je na najjasniji na~in sintetizovao koncepciju anti-avnojske Jugoslavije i
objektivno pozvao na njeno ru{enje (Uvodna rije~ akademika Branka Pavi}evi}a,
predsjednika Organizacionog odbora istoimenog Okruglog stola. Vidi : RATOVI U
JUGOSLAVIJI 1991. - 1999, Zbornik saop{tenja i diskusije sa Okruglog stola,
Beograd 7.- 9. novembar 2001, Beograd 2002, str. 16).
Memorandum SANU je, prema Milo{u Mini}u, “postao idejni i politi~ki
instrument nacionalisti~ke usmerenosti preovladaju}eg dela srpskog javnog
mnenja u Srbiji i van Srbije” (M. Mini}, nav. dj., str. 96).
Admiral Mamula tvrdi da je Memorandum “zaokru`io cijepanje Jugoslavije i
polo`io osnove formiranja velike Srbije. Do tada je Gara{aninovo ‘Na~ertanije’
kao osnova spoljne politike Srbije smatrano najradikalnijim programom srpskog
ekspanzionizma na Balkanu, a kasnije osnov svake dr`avne konstrukcije velike
Srbije... U Memorandumu se pak zagovara mr`nja i sukobi s Hrvatima i
Slovencima s kojima sedamdeset godina zajedno `ive, osu|uju druge vjeroispovjesti
radi zavjere prema pravoslavlju” (B. Mamula, nav. dj., str. 289-290).
9 V. @arkovi}, nav. dj., str. 227-237.

180
Srpska politika se odlu~ila da sprovede svoj program o “dr`avi svih Srba”
po svaku cijenu, pa i oru`jem. To je zna~ilo usmjeravanje na fa{izaciju
i komadanje Jugoslavije, kao i nasilno mijenjanje republi~kih granica.10
Na politi~ku scenu je, poslije Osme sjednice CK SK Srbije
(1987.),11 izbila radikalna nacionalisti~ko-fa{istoidna grupa Slobodana

10 Isto, str. 231. Osamdesetih godina XX stolje}a kod Srba je postojala `elja za
formiranjem Velike Srbije. Tada je “seme ma{tanja o velikoj srpskoj dr`avi” “u du{e
Srba” posijala “intelektualna elita”. To su prvenstveno bili pojedini knji`evnici,
akademici i velikodostojnici Srpske pravoslavne crkve (pojedini episkopi su bili
“vode}i konstruktori gra|evine zvane Velika Srbija”). I za srpsku politi~ku elitu je
koncept Velike Srbije bio njihov cilj (M. Tomani}, SRPSKA CRKVA U RATU I
RATOVI U NJOJ, Beograd 2001, str. 5, 7-8 i 38).
Na teritoriji SFRJ trebalo je uspostaviti “novi srpski poredak” — Veliku Srbiju,
“sastavljenu od, ‘avnojske’ Srbije, Crne Gore i njima ‘an{lusiranih’ delova drugih
republika biv{e SFRJ”, kako je to obja{njavao akademik Milorad Ekme~i}. S tim u
vezi, on je decembra 1988. pisao: “... nasilje je babica stvaranja nacionalnih dr`ava,
i to, uglavnom, nasilje u ratu. Svaki nacionalizam po~inje skupljanjem bajki ili
epskih pesama, i to je dakle, elitni nacionalizam. Svojim studentima pri~am
anegdotu s po~etka pro{log veka iz Praga. U Gradskoj kafani, okupili se ljudi i
sede, kao mi ovde, za stolom. Onda je neko u{ao i upitao {ta bi se dogodilo ako bi
im se na glave sru{io plafon kafane. Odgovor je glasio da bi to bio kraj ~e{kog
nacionalnog pokreta” (Isto, str. 9).
U Programskoj deklaraciji Srpske radikalne stranke (februara 1991.) stoji da }e se
zalagati za “obnavljanje slobodne, nezavisne i demokratske dr`ave na nivou
Balkana, koja }e obuhvatati celokupno srpstvo, {to zna~i da }e u svojim
granicama imati, pored sada{nje oktroisane srbijanske federalne jedinice, srpsku
Makedoniju, srpsku Crnu Goru, srpsku Bosnu, srpsku Hercegovinu, srpski
Dubrovnik, srpsku Dalamciju, srpsku Liku, srpski Kordun, srpsku Baniju,
srpsku Slavoniju i srpsku Baranju” (S. Biserko, OD JNA DO SRPSKE VOJSKE,
u: RATOVI U JUGOSLAVIJI 1991. - 1995, Zbornik saop{tenja i diskusije sa Okruglog
stola, Beograd, 7.-9. novembar 2001, Beograd 2002, str. 223).
Taj je program tada bio i neformalni program srbijanskog re`ima, po kome se odvijao
scenarij zaokru`ivanja Velike Srbije. Socijalisti su zadr`ali konspirativnost kao mjeru
politi~ke lukavosti, te su partije poput [e{eljeve imale ulogu objelodanjivanja ratnih
ciljeva. U programu stranke se navodi da je cilj dr`avnog ure|enja Velika Srbija (Isto).
11 Nosioci piprema Osme sjednice bili su Milo{evi} i general Nikola Ljubi~i}. Pri
tome je uloga generala Ljubi~i}a bila presudna u odmjeravanju snaga izme|u
Milo{evi}a i Stamboli}a na toj sjednici CK SK Srbije (B. Mamula, nav. dj., str. 112-
117; I. Stamboli}, nav. dj., str. 188). Bez generala Nikole Ljubi~i}a (narodnog heroja i

181
Milo{evi}a, koja je nastupala sa parolama o op}oj ugro`enosti Srba i
programom “svi Srbi u jednoj dr`avi”. Od tada je srpski nacionalizam

dugogodi{njeg ministra narodne odbrane) te{ko je bilo zamisliti Milo{evi}ev trijumf


(S. \uki}, nav. dj., str. 70).
Armija je dala otvorenu podr{ku “osma{ima”, uklju~uju}i i admirala Mamulu,
koja je bila presudna za ishod Osme sjednice. Iznose}i tu tvrdnju, Ivan Stamboli} navodi
kako je Komitet SKJ u JNA, na iznenada odr`anom sastanku uo~i Osme sjednice, na
kome su govorili admiral Mamula i “svi prvi ljudi Armije”, pru`io (implicite) podr{ku
“onome {to se kasnije doga|alo”. S tim u vezi, on pi{e: “[tampa je {iroko prenela te
govore, i to na sam dan po~etka Osme sednice. Na Osmoj sednici Mamula }e biti
citiran od strane pobedni~kih snaga, a sama vojna sednica bi}e maksimalno
kori{}ena. I sad, slo`ite ~injenice: Nikola, general, podr`ava Milo{evi}a, zasedao
Vojni komitet, me|usobno se citiraju…. Moram re}i da je to bitno uticalo na ljude
u sali i na tok i ishod Osme sednice… Bitno. Ne mogu da poverujem da to Armija
nije uradila svesno…. “(I. Stamboli}, nav. dj., str. 188, 244 i 246).
Govore}i o podr{ci iz vojske Osmoj sjednici, Stamboli} navodi da ta podr{ka nije
bila jedinstvena, pa ni me|u armijskim ~elnicima (Isto, str. 243).
Admiral Mamula tvrdi, i pored priznanja da je govorio na sjednici Komiteta SKJ
u JNA, da on i grupa generala oko njega (Mamulina linija u JNA) nije dala podr{ku
Milo{evi}u, {to Stamboli} kategori~ki negira. Admiral Mamula, pored ostalog, navodi
kako me|u aktivnim sastavom za razliku od jednog broja penzionisanih generala, tada
nije zapa`ena “posebna podr{ka Milo{evi}u”. Pri tome on iznosi podatak da se
aktivni general M. \or|evi} na Osmoj sjednici CK SK Srbije izjasnio “protiv
pu~isti~kog metoda Milo{evi}a”, ~ije je neslaganje navodno bilo “zna~ajno za JNA,
vi{e od onoga {to je on li~no predstavljao na srpskoj politi~koj sceni i u JNA” (B.
Mamula nav. dj., str. 115-117).
General Petar Gra~anin se odmah poslije Osme sjednice CK SK Srbije stavio u
slu`bu Milo{evi}eve “birokratske antirevolucije”, zatim generali Aleksandar Janji} i
drugi (B. Vuleti}, INSTRUMENT DEMOKRATSKOG SUSTAVA, u: F. Ademovi},
JNA BEZNA\E ZLA, Sarajevo 1997, str. 189; B. Mamula, nav. dj., str. 116-117).
Osma sjednica CK SK Srbije je, po ocjeni I. Stamboli}a, “zaista bila ratna truba
~iji je zov podigao na noge srpske nacionaliste u pohod na razaranje Jugoslavije.
Jugoslavija je ve} tada bila osu|ena na smrt. Preostao je samo njen jezivi ropac u
krvi, koji jo{ traje...”, (I. Stamboli}, nav. dj., str. 19).
Rukovodstvo srpskih komunista, koje je zadalo odlu~uju}i udarac Savezu komunista
Jugoslavije, poslije Osme sjednice CK SK Srbije, svrstalo se, po ocjeni Vidoja
@arkovi}a, u redove srpskih nacionalista. Naime, to je rukovodstvo prihvatilo “ocjene
srpskih nacionalista o avnojskoj Jugoslaviji kao antisrpskoj tvorevini i njihov
koncept o rje{avanju tobo`e nerije{enog srpskog nacionalnog pitanja. Su{tina
toga koncepta je bila takvo preure|enje SFRJ koje }e omogu}iti dominaciju

182
zlo~ina~ke prirode postao dr`avna politika iza koje su “slo`no stali”
republi~ki dr`avni aparat, masovni mediji, Srpska akademija nauka
i umjetnosti, Srpska pravoslavna crkva, Udru`enje knji`evnika
Srbije, “poznati srpski nacionalisti i mnogi doju~era{nji
komunisti”. U ljeto i jesen 1988. organiziran je, radi {irenja
nacionalisti~ke indoktrinacije masa, nacionalisti~ko-populisti~ki
pokret i tzv. “antibirokratska revolucija”, odnosno “birokratska
antirevolucija”, kako su nazivana masovna okupljanja i pu~isti~kim
~inom obaranja legalne i uspostavljanja tvrde, centralisti~ke,
neograni~ene vlasti, u ~ijim su ~elnim odredima bili najpoznatiji
srpski nacionalisti. “Sve je gurnuto u stranu, radni~ki {trajkovi,
socijalna nezadovoljstva: srpstvo je postalo simbol `ivota i
vrednost iznad svih vrednosti. Mitinzi su li~ili na nacionalne
festivale”. Mitinga{ka masa je “dovo|ena pred svaku dr`avnu
ustanovu na koju je ukazivano prstom da je za ‘ru{enje’....... Ta
‘vojska odabrana’ sa ~etni~kim kokardama iznad glava Njego{a,
Vuka, Slobodana Milo{evi}a..... sa krvo`ednim maskotama,
parolama, transparentima, komitskim {ubarama, guslama,
no`evima u zubima..... sa ~itavom jednom ikonografijom
najmra~nijeg populisti~kog ki~a, presu|ivala je na licu mesta
urlanjem, prozivanjem, skandiranjem, aplauzima svakoj psovci,
svakoj pretnji i presudi. Sve {to se nije na{lo u toj rulji
progla{avano je izdajni~kim, neprijateljskim, antisrpskim,
nemoralnim.....”. Patriotizam je “dokazivan brojem okupljenih
gra|ana, a narod je imao ose}aj da prvi put slobodno di{e.
Prestale su da funkcioni{u dr`avne institucije: zborovi su postali
najmo}nije oru`je u rukama vlasti”. Nastala je “velika se~a
rukovode}ih ljudi po komitetima, op{tinama, preduze}ima,
ustanovama. ^lanstvo je posebno slu|ivala demago{ka
propaganda da je Jugoslavija ugro`ena od drugih jugoslovenskih

najbrojnijeg naroda u centralizovanoj federaciji. A, ako to ostali narodi ne


prihvate treba i}i na stvaranje Velike Srbije pod parolom ‘svi Srbi u jednoj
dr`avi’ i po cijenu krvavog rata za prekrajanje avnojskih granica i za etni~ka
~i{}enja radi ostvarivanja toga cilja. Prihvatili su tako|e i da se stave na ~elo
pokreta za ostvarenje tih nacionalisti~kih ciljeva” (V. @arkovi}, SAVEZ
KOMUNISTA JUGOSLAVIJE U VRTLOGU KRIZE, u: RATOVI U JUGOSLAVIJI
1991. - 1999, Zbornik saop{tenja i diskusije sa okruglog stola, Beograd 7.- 9. novembar
2001, Beograd 2002, str. 30).

183
naroda, samo ne od Srba, te da je, kako je Ljubi~i} i predvideo,
mogu odbraniti jedino Srbi i Jugoslovenska narodna armija! A
ve} sama takva odbrana je smrtna presuda Jugoslaviji. [ta bi
drugo mogla biti kad podrazumeva da }e Srbi i JNA pucati u
ostale jugoslovenske narode koji tako|e tvore tu Jugoslaviju, a
sve, kao, da bi sa~uvali Jugoslaviju!”12
Milo{evi}evom nacionalisti~kom politikom i praksom masovnih
mitinga i pu~isti~kim metodama (“birokratska antirevolucija”)
smijenjena su u Srbiji, na Kosovu, Vojvodini i Crnoj Gori legalno
izabrana rukovodsta i uklonjeni nepo`eljni kadrovi. Ukinute su, revizijom
Ustava iz 1974. (dono{enjem srbijanskog ustava 1989.), i autonomije
Vojvodine i Kosova, ~ime je Srbija prva proklamovala secesionizam,
uni{tila ustavni poredak SFRJ (izvr{ila udar na savezni Ustav) i
prije (vi{estrana~kih) izbora otpo~ela sa procesom formiranja
Velike Srbije. U Crnoj Gori je formiran kolaboracionisti~ki re`im.
Ubrzan je proces homogenizacije Srba, posebno u Bosni i
Hercegovini. Na taj na~in je srpski nacionalizam u~vrstio svoje
pozicije na Kosovu, Vojvodini i u Crnoj Gori i promjenom odnosa
snaga u saveznim organima, prije svega, u Predsjedni{tvu SFRJ, JNA

12 S. \uki}, ON, ONA I MI, Beograd 1997, str. 84; V. @arkovi}, nav. dj., str. 230;
I. Stamboli}, nav. dj., str. 20-21.
Za osvaja~ki rat i formiranje Velike Srbije bili su prakti~no svi akademici SANU
(M. Tomani}, nav. dj., str. 37).
Mnogi vode}i akademici postali su, navodi Slavoljub \uki}, “Milo{evi}eva
politi~ka posluga...”. Oni su mu, poslije Osme sjednice, pru`ili “svesrdnu podr{ku”,
~ime su “potvr|ivali tezu da sve zlo poti~e iz ove ugledne institucije” (S. \uki}, nav.
dj., str. 57.-59).
U Milo{evi}evoj je politici inteligencija imala va`no mjesto. “Pisci, akademici,
nau~nici i mnogi javni uglednici bili su njegov oslonac u vreme nacionalne
euforije. Oni su ga prihvatili kao nacionalnog vo|u, oven~ali slavom i pomogli mu
da u~vrsti vlast...”. (Isto, str. 26). Univerzitet u Beogradu je bio “bastion podr{ke
Milo{evi}u” (I. Stamboli}, nav. dj., str. 248).
Milo{evi} je, u trenutcima kada su ga po~eli preplavljivati slapovi aplauza na
milionskim mitinzima na Gazimestanu, U{}u i drugim mjestima, “delio zabludu
svojih obo`avalaca u nacionalisti~koj ekstazi” (I. Stamboli}, nav. dj., str. 96).

184
i CK SKJ, razbio federalne osnove SFRJ i oja~ao za predstoje}e
poku{aje preure|enja Jugoslavije po svom modelu.13
Masovnu podr{ku koju je Milo{evi} dobio brzo se pretvorila u
nacionalisti~ki Velikosrpski pokret, fa{isti~kog karaktera. Koriste}i
snagu tog pokreta, Milo{evi} je uspostavio autoritarni poredak, {to mu
je omogu}ilo da srpsko pitanje u Bosni i Hercegovini otvori i kao
me|udr`avno pitanje koje se moglo rije{iti samo formiranjem dr`ave

13 V. @arkovi}, nav. dj., str. 227-237; I. Stamboli}, nav. dj., str. 20-21, 24 i dr.; S.
\uki}, nav. dj., str. 88; S. Oro, O ULOZI SPOLJNOG I UNUTRA[NJEG
FAKTORA U RAZBIJANJU SOCIJALISTI^KE FEDERATIVNE REPUBLIKE
JUGOSLAVIJE, u : STVARANJE I RAZARANJE JUGOSLAVIJE, Zbornik radova sa
istoimenog Okruglog stola, Beograd 5.-7. decembar, Beograd 1996, str. 255; N. Cigar,
nav. dj., str. 44; B. Jovi}, KNJIGA O MILO[EVI]U, Beograd 2001, str. 10, 12, 41, 50
i 60; Isti, POSLEDNJI DANI SFRJ, drugo izdanje, Kragujevac 1996, str. 132 i 153; S.
Mesi}, KAKO JE SRU[ENA JUGOSLAVIJA, Zagreb 1994, str. 22 i 313; B. Mamula,
nav. dj., str. 57 i 286.
Srpski nacionalisti~ki mitinzi koje je organizovao i finansirao Milo{evi}, imali su
na meti Muslimane. Na njima su uzvikivani slogani: “Muslimani, do{li su vam crni
dani, nema Tite da vas brani!”; “Volimo te Slobodane, jer ti mrzi{ Muslimane”;
“Ja sam drugi ko je prvi da pijemo turske (muslimanske) krvi” i dr. Na tim je
namje{tenim mitinzima tra`eno i oru`je (N. Cigar, nav., dj., str. 44-45).
Nacionalisti~ki mitinzi u Bosni i Hercegovini pripremljeni su uz pomo}
demonstranata koji su autobusima prebacivani iz Srbije, i koji su bili organizovani uz
podr{ku Vlade Srbije (Isto, str. 46).
Ubijanje Jugoslavije je uveliko po~elo “i to ‘u ime naroda — srpskoga’!” i “pod
demokratskim nazivom ‘doga|anje naroda’” — pi{e Ivan Stamboli}. Razbijanje
Jugoslavije, po njemu, nastavljeno je “tom istom milionskom udarnom pesnicom
koja je ve} oduvala ‘nepo}udne’ glavare u Crnoj Gori, Vojvodini, Kosovu... a sa
njima i samostalnost jedne republike i autonomiju dveju pokrajina. I tada je, na
redu Slovenija...” (I. Stamboli}, nav. dj., str. 21).
Borisav Jovi}, jedan od prvoboraca Osme sjednice, na kojoj je uzviknuo “do|imo
k sebi”, a sve navodno radi o~uvanja Jugoslavije, kasnije i predsjednik Socijalisti~ke
partije Srbije i Skup{tine Srbije, koja je donijela secesionisti~ki ustav “koji je prvi
zvani~ni dokument kr{enja pravnog ustrojstva Jugoslavije i secesije Srbije”, zatim
i predsjednik Predsjedni{tva SFRJ, tvrdio je “da je Jugoslavija od svog postanka bila
osu|ena na propast” (I. Stamboli}, nav. dj., str. 239).
Homogenizacija Srba bila je, po admiralu Mamuli, “u toku kada su mo{ti kneza
Lazara godinu dana kru`ile po Srbiji da bi stigle u Gra~anicu na Vidovdan 1989.”
(B. Mamula, nav. dj., str. 289).

185
srpskog naroda u tim republikama upravo na tezama koje je Dobrica
]osi} i krug oko njega promovisao: ugro`enost srpskog naroda i
istro{enost jugoslovenskog okvira, te potrebe promjene Ustava iz
1974, po kojem je Srbija navodno stavljena u neravnopravan polo`aj
u odnosu na ostale republike.14
Populisti~ki pokret je Milo{evi}a, promovirao u nacionalnog
heroja, u vo|u svih Srba. Slobodan Milo{evi} je “iskoristio komuniste
i antikomuniste, nacionaliste i ~etni~ku emigraciju, inteligenciju,
prekodrinske Srbe i Crkvu”. “Talas populizma je pre{ao Drinu, gde
je na{ao jako upori{te”.15
Ceremonijalno otkopavanje jama i preno{enje srpskih kostiju, u
organizaciji Srpske pravoslavne crkve od jednog do drugog manastira
u Jugoslaviji, po mjestima koja }e nazivati “srpskim zemljama”,
“proslavljano je kao nacionalni praznik i budilo svest o nepokorenom
narodu”. Mo{ti kneza Lazara su “prodefilovale demonstrativno ~itavim
‘srpskim prostorom’, u cilju podizanja nacionalisti~ke temperature”.16

14 S. Biserko, PRINUDNI IZLAZAK IZ SENKE, HELSIN[KA POVELJA,


br. 60, Beograd januar 2003, str. 1. Srpska nacija je objeru~ke prihvatila Milo{evi}a.
Parola “Slobo Srbine, Srbija je uz tebe”, nastala je spontano “iz dubine du{e
srpskog naroda. Nju nije napisao niko po porud`bini, ona je bila stvarni odraz
sveop{teg narodnog raspolo`enja...” (B. Jovi}, KNJIGA O MILO[EVI]U,
Beograd 2001, str. 8).
15 S. \uki}, nav. dj., str. 26, 29 i 85. Dolazak Milo{evi}a na vlast podr`ala je
ve}ina srpskog naroda (B. Mamula, nav. dj., str. 115).
16 I. Stamboli}, nav. dj., str. 21; S. \uki}, nav. dj., str. 85; L. Silber, - A. Litl,
SMRT JUGOSLAVIJE, Beograd 1996, str. 82; M. Tomani}, nav. dj., str. 21.
Sam ~in ceremonijalnog otkopavanja jama i “prenosa srpskih kostiju”, je, po
ocjeni Ivana Stamboli}a, “pozivao na ‘svetu osvetu’, ‘zub za zub oko za oko’. Takva
otkopavanja, to kopanje po starim ranama, u najnapetijem trenutku
me|unacionalnih odnosa, bila su ravna otkopavanje ratnih sekira. Naposletku,
zar su i mo{ti kneza Lazara morale prodefilovati onako demonstrativno ~itavim
‘srpskim prostorom’, budu}im popri{tem, ba{ u danima nacionalisti~kog
varni~enja na ~itavom tom prostoru? [ta se htelo tom instrumentalizacijom
jednog kneza i sveca ako ne podizanje nacionalisti~ke temperature? [ta se u onoj
pregrejanoj atmosferi tim ~inom poru~ivalo drugim narodima? Naposletku, ako
se ba{ i nije htelo ni{ta poru~ivati njima, da li se pomi{ljalo {ta bi to moglo zna~iti
u tom prete}em trenutku?

186
Znatan dio srpske inteligencije odbacio je socijalisti~ki
predznak i preuzeo vode}u ulogu u obnovi i eskalaciji velikosrpskog
nacionalizma osamdesetih i devedesetih godina dvadesetog stolje}a.
Srpski intelektualci (nau~nici, akademici, pisci i drugi javni uglednici)
su “svojom podr{kom dali legitimitet novom re`imu”. Planeri i
predvodnici agresije bili su “nacionalno orijentisani intelektualci,
takozvana nacionalisti~ka elita”, koji su proklamovali da je Srbija,
tekovinama NOR-a, ba~ena u zasjenak, te joj je osporena uloga
Pijemonta kao jedinog tvorca Jugoslavije, ~ije federalno ure|enje nije
bilo po njihovoj volji. Zbog toga je dugotrajno vr{ena priprema da se
NOR prika`e u {to negativnijoj slici, {tetnim za nacionalne interese
srpskog i crnogorskog naroda. Ukazivano je na usta{ke pokolje nad
Srbima, koje novim ratom treba osvetiti, zatim su izno{ene tvrdnje da
su partizani ubijali Srbe, posebno na Sremskom frontu, a {titili usta{e,
itd. Na taj na~in su pre{utkivali i iskrivljavali istinu o antifa{isti~koj
narodnooslobodila~koj borbi naroda Jugoslavije.17
Mnogi borci NOR-a transformisali su se u ubije|ene
nacionaliste, a njihove bora~ke organizacije su, uglavnom, podr`avale
osvaja~ku politiku srpskog re`ima. “Posljednji predstavnici partizanske
generacije, koja je vi{e od ~etiri decenije vladala Srbijom, sklonjeni
su iz politike okon~anjem Osme sednice”.18

Bilo je jasno da te procesije izazivaju i uznemiravaju sve one koji nisu Srbi,
pa i one Srbe koji su svesni kuda sve to vodi, ali koji su ostajali nemi” (I.
Stamboli}, nav. dj., str. 21).
“Crkvene procesije.... onih uzavrelih dana pred vatrene okr{aje” i
“ekskurzije” po Bosni i Hercegovini u kojima su no{eni posmrtni ostaci kneza Lazara
izgledale su kao predskazanje. Te su “{etnje” pra}ene upozorenjima neprijateljima
“okrvavljenih i vje~no pate}ih Srba”, da ”}emo mi u~initi sve da skr{imo njihovu
rasu i njihove potomke tako temeljito da ih istorija ne}e ~ak ni zapamtiti”.
O~igledno da je cilj tih “{etnji” bio — pridobijanje srpskog naroda za zlo~ine. (I.
Stamboli}, nav. dj., str. 21; N. Cigar, nav. dj., str. 46). Me|utim, to putovanje i
prikazivanje mo{ti cara Lazara u javnosti proslavljano je kao sveti nacionalni obred.
Ljubinka Todorovi} je upozorila srpsko rukovodstvo da }e ta “putuju}a izlo`ba - i
vra}anje ~etni~kih simbola, kao {to su dvoglavi beli orao srpske kraljevske ku}e i
ikonografija srpske pravoslavne crkve — poremetiti delikatnu ravnote`u u
Jugoslaviji” (L. Silber — A. Litl, nav. dj., str. 82).
17 S. \uki}, nav. dj., str. 84.
18 Isto, str. 75-76.

187
Srpski nacionalizam iz devedesetih godina dvadesetog stolje}a
se po~eo javljati ne samo kao tradicionalni i antisistemski nacionalizam,
sa platformom koja je pora`ena u Drugom svjetskom ratu, ve} i kao
“legalni nacionalizam”, u samom sistemu i u SKJ. I upravo taj “partijski”,
“komunisti~ki nacionalizam” je najvi{e zaslu`an za dokraj~ivanje i
socijalisti~kog sistema i Jugoslavije.19
U cilju realizacije sna velike etni~ki ~iste dr`ave do Kupe i
Drave u kojoj bi “svi Srbi bili u jednoj dr`avi”, posebna pa`nja je,
posve}ena afirmiranju nacionalisti~ke politike me|u Srbima u
Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Uporno je vo|ena kampanja da se njihova
prava, pa i njihov opstanak, mogu osigurati samo u jedinstvenoj dr`avi
srpskog naroda. Borba za jedinstvenu srpsku dr`avu progla{ena je kao
njihov najva`niji zadatak. Ukoliko se taj cilj ne bi mogao posti}i na miran
na~in trebalo ga je ostvariti silom. Tvrdilo se da nikakve `rtve nisu velike
za ostvarenje tog cilja, te da je prilika da se “sad ili nikad” on realizira.20
Velikosrpski nacionalisti, zaslijepljeni megalomanskim ciljevima i
uz procjenu da se oni mogu ostvariti “sad ili nikad”, nastupali su bahato,
oslanjaju}i se, uglavnom, na silu. Sve druge prijedloge o preure|enju
Jugoslavije (asimetri~na federacija, konfederacija, savez suverenih
dr`ava) koji su davani kao kompromisna rje{enja u cilju o~uvanja
zajedni{tva jugoslovenskih naroda i izbjegavanje mogu}ih tragi~nih
posljedica njihovog razlaza, bahato su odbijali. Procjenjivali su da }e
Bo{njaci i Makedonci morati da se priklone i ostanu u SFRJ, jer
“realno nemaju drugog izbora”, a, ukoliko se Bo{njaci u Bosni i
Hercegovini usprotive njihov otpor }e JNA veoma brzo savladati.21

19 V. @arkovi}, nav. dj., str. 227-237.


20 Isto. str. 232. ^itave grupe srpskih akademika (“... grupa takozvanih
‘besmrtnika’...”) godinama su okapavale “nad mapama Bosne, poku{avaju}i da
otkriju makar i kozju stazu kojom bi se od Beograda do Karlovca moglo
prope{a~iti a da se prolazi isklju~ivo kroz srpska sela i gradove!” (I. Stamboli},
nav. dj., str. 125-126).
21 Isto, str. 234-236. Bilo je vi{e varijanti mogu}e Jugoslavije. Me|utim,
velikosrpske snage su bile za “onakvu kakvu ja ho}u ili nikakvu”. One su odbijale
svaku ideju o reformama dru{tva na liniji ja~anja demokratije i nisu dozvoljavale
nikakve razli~ite mogu}nosti, osim: “Ili }e Jugoslavija opstati ovakva ili je ne}e
biti”, {to je, u datim okolnostima zna~ilo, kako to s pravom tvrdi Ivan Stamboli},
osudu Jugoslavije na smrt (I. Stamboli}, nav. dj., str. 239).

188
Vojno rukovodstvo SFRJ je, u uslovima ja~anja nacionalisti~ke
politike i neodlu~nijeg stava rukovodstva SKJ i dr`avnog rukovodstva

Te snage, ustvari, nisu htjele ni{ta drugo osim Velike Srbije sa, radi kamufla`e,
jugoslovenskim imenom (S. Mesi}, nav. dj., str. 102).
^etiri republike, uklju~uju}i i Republiku Hrvatsku i li~no Mesi}, zalagali su se za
zajednicu (savez) suverenih dr`ava kao najbolji na~in i jedino mogu}e rješenje. Taj model
jugoslovenske zajednice, iznesen u vrijeme kada je Srbija ve} poništila zna~ajne elemente
saveznog Ustava iz 1974, do~ekan je na no`. Srbija, podr`avana od Crne Gore, u kojoj je
Miloševi} u mitinga{koj hajci 1988. instalirao vlast, inicira “modernu federaciju”, odnosno
unitaristi~ku dr`avu, po principu: “jedan gra|anin, jedan glas”. Bosna i Hercegovina i
Makedonija su bile za kompromisna rješenja i suverenitet republika i sna`ne poluge `ivota
(privreda, vanjska politika, vojska) u centraliziranoj upravi. Nemo}ni u Predsjedni{tvu
SFRJ pokušano je rješenje na~i u dogovorima predsjednika republika, odnosno
predsjednika republi~kih predsjedništava. Miloševi} i Bulatovi} su redovno, uz saglasnost
vojnog vrha, insistirali samo na “jakoj Jugoslaviji”, zavjereni~ki ~ekaju}i “pravi trenutak”
da vojnom intervencijom zasko~e “secesionisti~ke republike”. Nakon poraza u Sloveniji,
udarili su na Hrvatsku, u kojoj su prethodno organizovali “balvan revoluciju”, pretvaraju}i
je postepeno (naoru`avanjem i slanjem ve}ih ili manjih ~etni~kih grupa iz Srbije, a potom
uklju~ivanje i regularne armije u oru`anu pobunu (Isto, str. IX, XII-XIII, 2, 3, 8, 21, 31, 37).
Njihova osnovna parola o “jakoj Jugoslaviji” svodila se na program “svi Srbi u
jednoj dr`avi”, tj. na prostorno širenje Srbije na cijelom ili gotovo cijelom
jugoslovenskom prostoru (Isto, str. 3 i 31). Miloševi} se deklarativno izjašnjavao za
jedinstvenu Jugoslaviju, jer njemu nije bilo nimalo stalo do Jugoslavije, nego samo do
“dr`ave u kojoj }e svi Srbi `ivjeti zajedno” (Isto, 3, 31 i 39).
Ni Sarajevski samit u Stoj~evcu (Sarajevo) 6. juna 1991. republi~kih predsjednika
nije predstavljao nikakav korak naprijed. Prijedlog Gligorov—Izetbegovi} je, po dr
Kosti}u, predstavljao “jedno fizi~ko spajanje dvije koncepcije, federalne i
konfederalne”, što za njih nije bilo prihvatljivo. Oni su “samo za o~uvanje
Jugoslavije kao jedinstvene dr`avne zajednice me|unarodnog pravnog subjekta”.
S tim u vezi, Jovi} je prijete}im glasom sedmicama najavljivao primjenu sile,
izjavljuju}i kako “srpski narod u Hrvatskoj i Bosni mo`e samo u ratu da bude
izveden iz Jugoslavije”. Pri tome je neposredno prije donošenja odluke o nezavisnosti
Hrvatske — 25. juna prijetio silom: “ukoliko se Slovenija i Hrvatska otcepe… u
zemlji }e biti uvedeno ratno stanje, ‘bez obzira da li }e ono biti zvani~no
proglašeno ili ne’”. General Kadijevi} je upozoravao i prijetio: “Niko ne smije dirati
u integritet Jugoslavije jednostranim aktima” (Isto, str. 42-43 i 47).
Kadijevi} je na 17. sjednici CK SKJ (1988.) izjavio da “Jugoslavija mo`e biti
samo federativna dr`ava ili je ne}e biti”. Na osnovu toga moglo se zaklju~iti da je
on kao opredijeljeni federalista smatrao da su ravnopravnost svih dijelova zajednice
osnova na kojoj ta dr`ava po~iva i prema kojoj se moraju ravnati sve njene klju~ne
institucije, uklju~uju}i i JNA, na ~ijem se ~elu nalazio. Me|utim, njegov federalizam i
ravnopravnost naroda Jugoslavije su bili ne{to drugo (I. Radakovi}, KADIJEVI]
SKRIVA ISTINU, u: F. Ademovi}, str. 212).

189
u suprostavljanju sve sna`nijem nacionalizmu, prihvatilo velikosrpsku
nacionalisti~ku politiku. Rukovodstvo JNA je postalo “instrument
srpskog re`ima”, ~iji je zadatak, prema izjavi generala Veljka Kadijevi}a,
ministra vojske, bio da “{titi teritorije sa srpskim `ivljem,
naoru`ava ih i obezbedi granice budu}e, zami{ljene Jugoslavije”.
JNA je najsurovijim postupcima u~estvovala u razbijanju Jugoslavije.
Ona se priklonila “ratobora~koj volji politi~kog rukovodstva
najve}e nacije u Jugoslaviji i okrenula cevi u ostale, malobrojnije
narode”. JNA je, a kasnije i Vojska Jugoslavije, staju}i na stranu
velikosrpskog nacionalizma i njegove fa{isti~ke politike u
“zaokru`avanju srpskih zemalja”, upotrijebila mo}no oru`je “koje
su godinama, sa velikom ljubavlju prema svojoj armiji, nabavljali
svi na{i narodi ne `ale}i za to odvajanje od svojih oskudnih
sredstava — za ru{enje sela i gradova po Hrvatskoj i Bosni i
Hercegovini, a to zna~i za ru{enje Jugoslavije”.22
Srpski hegemonisti~ki koncept koji je skrojio Jugoslaviju 1918,
te pre`ivio revoluciju i skoro poluvjekovnu vladavinu socijalizma,
kona~no je sahranio Jugoslaviju. Zbog nemogu}nosti da se do~epaju
apsolutnoga uticaja u Predjedni{tvu SFRJ i Centralnom komitetu SKJ
velikosrpski orijentirani politi~ari su na ^etrnaestom kongresu (20.-
23. januara 1990.) razbili SKJ kao integrativni faktor Federacije.
Ukidanjem autonomije Kosovu i Vojvodini, a zadr`avanjem, formalno
njihovih glasova u Predsjedni{tvu SFRJ, nastojali su osigurati
mogu}nost preglasavanja svih drugih, {to je na kraju dovelo do
paraliziranja Predsjedni{tva sa remi pozicijom.23

22 S. \uki}, nav. dj., str. 114; I. Stamboli}, nav. dj., str. 243; V. @arkovi}, nav. dj.,
str. 235. “Priklanjanjem jugoslovenskog politi~kog vrha, vrha Armije, kao i
pokrajinskih rukovodstva i glavnine informativnih sredstava uz politiku krvi, tla,
sile i brzine”, {anse da se zaustavi birokratska antirevolucija definitivno su, po ocjeni
Ivana Stamboli}a, poga{ene (I. Stamboli}, nav. dj., str. 249).
Bez JNA i njenog naoru`anja nikada ne bi do{lo do krvoproli}a i razaranja, s
pravom tvrdi Ivan Stamboli} (Isto, str. 243).
23 S. ^eki}, nav. dj., 28; V. @arkovi}, nav. dj., str. 231; N. Durakovi},
PROKLETSTVO MUSLIMANA, Sarajevo 1993, str. 180-181. Nakon {to je na Osmoj
sjednici CK SK Srbije “urazumio” svoje politi~ke protivnike u Srbiji, Milo{evi} je
odlu~io da “urazumi” i rukovodstvo SKJ. U namjeri da u Jugoslaviji osvoji vrhovnu
vlast, isforsirao je odr`avanje vanrednog kongresa SKJ. Zbog toga {to njihovi

190
Pretvaranjem General{taba JNA u General{tab Oru`anih
snaga SFRJ (1988.) i isklju~enjem republika i pokrajina iz sistema
rukovo|enja i komandovanja oru`anim snagama i oru`anom
borbom izvr{ena je promjena na~ina rukovo|enja i komandovanja u
oru`anim snagama. Time su republikama i pokrajinama oduzeta ustavna
prava u rukovo|enju Teritorijalnom odbranom. Izvr{eno je pot~injavanje
Teritorijalne odbrane svim {tabovima JNA u zonama njihove odgovornosti.
Insceniranjem krize Predsjedni{tva SFRJ (marta 1991.) u
Jugoslaviji je zapo~et niz prikrivenih dr`avnih udara. Zavr{io ih je
Branko Kosti}, 3. oktobra 1991, pu~em u Predsjedni{tvu SFRJ.24
Osnovno polazi{te je, u su{tini, bilo u nacisti~koj ideologiji, sa
zna~ajnim fa{istoidnim karakteristikama. Ta ideologija je razra|ena i
uobli~ena u brojnim velikosrpskim programskim dokumentima
(“Na~ertanije”; “Gorski vijenac”; politika Kraljevine Srbije; jezi~ni
nacionalizam Vuka Karad`i}a; dokumenti tajnih i poluvojnih organizacija;

prijedlozi o konfederalnom ure|enju zemlje i preobra`aju koji bi vodio ka evropskoj


integraciji nisu dobili potrebnu podr{ku, slovena~ki delegati su napustili Kongres. Tada
je Milo{evi}, vode}i o{tru borbu protiv Markovi}evih reformi, koje su navodno bile
uperene protiv interesa Srbije, u raspravi koja je poslije toga uslijedila predlo`io da
Kongres utvrdi novi kvorum bez Slovenaca i da nastavi rad, “poku{avaju}i da ih
izoluje i ostavi same” (B. Jovi}, KNJIGA O MILO[EVI]U, Beograd 2001, str. 52-
56; Isti, POSLEDNJI DANI SFRJ, drugo izdanje, Kragujevac 1996, str. 92-93; N.
Major, RASPAD DRUGE JUGOSLAVIJE, u : RATOVI U JUGOSLAVIJI 1991. -
1999, Zbornik saop{tenja i diskusije sa Okruglog stola, Beograd 7.-9. novembar 2001,
Beograd 2002, str. 45; B. Mamula, nav. dj., str. 166).
Takav Milo{evi}ev manevar je zna~io “po~etak kraja bilo kakve mogu}nosti za
sporazumijevanje, pa i za funkcionisanje Jugoslavije”, odnosno po~etak raspada
Jugoslavije. Me|utim, u radu Kongresa, bez Slovenaca nisu htjeli da u~estvuju ni
delegati iz Hrvatske. U takvoj su situaciji delegati iz JNA predlo`ili prekid Kongresa i
zakazivanje njegovog kasnijeg nastavka, ~ime je Kongres prekinuo rad na
“neodre|eno vreme”. Tako je Jugoslavija ostala bez nosioca vrhovne vlasti, ~iji je
raspad, i pored optimisti~ke izjave Ante Markovi}a, predsjednika SIV-a, da }e
Jugoslavija opstati i bez SKJ, u temelju potresao cjelokupni sistem vlasti u zemlji.
Dr`avni organi nisu bili sposobni djelovati bez Partije (N. Major, nav. dj., str. 45-46; B.
Mamula, nav. dj., str. 170).
24 S. ^eki}, nav. dj., str. 28-31; Isti, AGRESIJA NA BOSNU I GENOCID
NAD BO[NJACIMA 1991. - 1995, u : RATOVI U JUGOSLAVIJI 1991. - 1999,
Zbornik saop{tenja i diskusije sa okruglog stola, Beograd 7.- 9. novembar 2001,
Beograd 2002, str. 312-312.

191
materijali Krfske deklaracije 1917.; “rasne predrasude” Jovana
Cviji}a; nacionalisti~ki programi srpskih gra|anskih krugova, koje je
najbolje izra`avao Srpski kulturni klub i njegov genocidni programski
dokument poznat po Moljevi}evom traktatu “HOMOGENA SRBIJA”;
genocidni program ~etni~kog pokreta Dra`e Mihailovi}a; programski
dokumenti SANU, naro~ito Memorandum; historiografski, filozofski
i knji`evni radovi, dokumenti Srpske demokratske stranke Bosne i
Hercegovine i dr.). U osnovi te ideologije je patolo{ka mr`nja prema
svemu onom {to nije srpsko i pravoslavno. Mr`nja prema Bo{njacima
i islamu, izrazito je prisutna u srpskoj historiografiji, knji`evnosti i
politici. Tom genocidnom ideologijom motivirano je biolo{ko i
duhovno istrebljenje i uni{tenje Bo{njaka, jer su bili glavna prepreka
ostvarenju koncepta Velike Srbije.25

25 S. ^eki}, AGRESIJA NA BOSNU I GENOCID NAD BO[NJACIMA


1991.-1993, Sarajevo 1994, str. 27-28; Isti, HISTORIJA GENOCIDA NAD
BO[NJACIMA, Sarajevo 1997, str. 9-11.
U svim velikosrpskim planovima i ~etni~kim genocidnim programskim
dokumentima navodi se da je formiranje i organiziranje homogene Srbije (etni~ki ~iste
srpske dr`ave), koja }e obuhvatiti “celo etni~ko podru~je na kome Srbi `ive”, “prva
i osnovna du`nost” svih Srba. U programu ~etni~kog pokreta Dra`e Mihailovi}a od
septembra 1941. se, pored ostalog, navodi da :
a) treba “ome|iti defakto srpske zemlje i u~initi da u njima ostane samo
srpski `ivalj” i
b) “posebno imati u vidu brzo i radikalno ~i{}enje gradova i njihovo
popunjavanje sve`im elementom”.
U Instrukciji Dra`e Mihailovi}a od 20. decembra 1941. decidno su definirani
ciljevi ~etni~kih odreda :
1. “stvoriti veliku Jugoslaviju i u njoj veliku Srbiju, etni~ki ~istu u granicama
Srbije-Crne Gore-Bosne i Hercegovine-Srema, Banata i Ba~ke”;
2. “~i{}enje dr`avne teritorije od svih narodnih manjina i nenacionalnih
elemenata”;
3. “stvoriti neposredne zajedni~ke granice izme|u Srbije i Crne Gore, kao i
Srbije i Slovena~ke, ~i{}enjem Sand`aka od muslimanskog `ivlja i Bosne od
muslimanskog i hrvatskog `ivlja”;
4. “o~istiti” Kosovo od Albanaca;
5. “u krajevima o~i{}enim od narodnih manjina i ne-nacionalnih elemenata
izvr{iti naseljavanje Crnogorcima (u obzir dolaze siroma{ne nacionalno ispravne
i po{tene porodice)” i dr.

192
U slu`bi razbijanja federativne Jugoslavije i realizacije
velikodr`avnog projekta “Velike Srbije” najdirektnije su upotrijebljene
i petokolona{ke Srpske demokratske stranke Hrvatske i Bosne i
Hercegovine. Preduzet je ~itav niz aktivnosti i postupaka u cilju
ru{enja legalnog poretka u Bosni i Hercegovini.26

Cjelokupnu srbijansku politiku od po~etka XIX stolje}a do danas pro`ima ideja


velike, mo}ne i “nepobedive Srbije” na Balkanu u kojoj }e isklju~ivo `ivjeti samo
Srbi (“Svi Srbi u jednoj dr`avi”, “Srbija }e biti velika i jaka ili je ne}e biti”,
“dr`avno, prostorno i kulturno jedinstvo svih Srba” i dr.).
Srpski intelektualni, politi~ki i vojni vrh, u nastojanju da, u skladu sa
velikodr`avnom politikom Srbije, formira “Veliku Srbiju”, ve} skoro puna dva stolje}a
na sve na~ine indoktrinira svoj narod la`nim epsko-mitskim pam}enjem da su mu za
sve nevolje koje su mu se navodno desile i de{avaju krivi “Turci”, tj. muslimani-
Bo{njaci. Zato kre}u u masovne pokolje Bo{njaka po Bosni i Hercegovini, Sand`aku i
Crnoj Gori.
Svi nacionalisti~ki velikosrpski programski dokumenti otvoreno isti~u
istrjebljenje Bo{njaka: fizi~kim i duhovnim uni{tenjem, protjerivanjem na druge
teritorije koje ne spadaju u domen tzv. “Velike Srbije” (Turska i Albanija) i
nasilnim prevo|enjem u pravoslavlje. Zbog toga su Bo{njaci `rtve vi{e genocida od
strane srpske i crnogorske genocidne politike (Isto).
26 S. ^eki}, nav. dj., str. 28-31; Isti, AGRESIJA NA BOSNU I GENOCID
NAD BO[NJACIMA 1991. - 1995, u: RATOVI U JUGOSLAVIJI 1991. - 1999….,
str. 312-312.

193
2. Metodi, mehanizmi i postupci planiranja i pripremanja zlo~ina

Osnovu za osmi{ljavanje zlo~ina obnovljeni Velikosrpski pokret


je na{ao u pro{losti, njenoj nenau~noj valorizaciji, krivotvorenju do
mitomanije i glorifikacije. Stalno veli~anje Srba do “nebeskog
naroda”, pripisivanje svih zasluga za pobjede u pro{losti samo
srpskom narodu, a prebacivanje svih krivica za poraze drugim narodima,
zapostavljenost i gubitni{tvo u miru crvena su nit te valorizacije.
Op{ta “obespravljenost” srpskog naroda se posmatra u svim oblastima
politi~kog i dru{tvenog `ivota. Pompezno su prezentirani razni
izmi{ljeni podaci o obespravljenosti i ugro`enosti Srba i njihovoj
eksploataciji u korist drugih, o Jugoslaviji kao “grobnici srpstva” u
kojoj je “opasno ugro`en nacionalni i etni~ki opstanak srpskog
naroda”; u avnojskoj Jugoslaviji, u kojoj je postojala “antisrpska
koalicija”, srpski narod je razbijen i unesre}en. “Jugoslavija je bila
utopisti~ki san srpskog naroda”, ~iji su interesi “iznevereni u prvoj
Jugoslaviji, a u drugoj, Brozovoj sasvim” su “poni`eni i dovedeni
do biolo{kog uni{tenja”; “tragika srpskog naroda se ne
okon~ava”; “od kada se pojavio kao istorijski subjekt na Balkanu
— neprekidno je izlo`en pitanjima identiteta, vjere, teritorija i
opstanka”; komunisti~ko-bolj{evi~ka ideologija je svjesno
razarala Srbiju i nanijela velike {tete Srpskoj pravoslavnoj crkvi,
itd. Smi{ljeno je i stalno pominjana “teorija” “o zaveri celog sveta
protiv Srba”, pri ~emu je srpska intelektualna elita koristila mitove,
bajke, epske pjesme, odnosno falsifikate, la`i i poluistine.
U djelovanju velikosrpskih ideologa u planiranju i pripremanju
agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu posebno mjesto je dato
polo`aju ove Republike, bez koje, prema njima, nema ostvarenja
velikosrpskog genocidnog projekta “Velika Srbija”, i Bo{njacima,

194
odnosno Muslimanima, kao ve}inskom narodu. Oni negiraju dr`avne
granice Bosne i Hercegovine, smatraju}i ih vje{ta~kim, administrativnim
i sl, i tvrde da je Bosna i Hercegovina “srpska zemlja”. Polaze}i od
takvog stava, smatraju kako su Bo{njaci Srbi islamske vjere.
Kroz ideolo{ke pripreme zlo~ina srpski nacionalizam naro~ito
koristi i zloupotrebljava vjeru islam, kako bi je predstavio u
negativnom kontekstu, nagla{avaju}i da je u funkciji rata. Rije~ je,
kako oni isti~u, o tzv. islamskom fundamentalizmu, kao izvoru
militantnog ili borbenog islama. Uz to se pojavljuju i teze o d`ihadu i
mud`ahedinima, koje imaju za cilj da islam ozna~e kao vjeru koja se
{iri terorom, silom, pa i oru`anom borbom.
Takvi stavovi, posebno prisutni kod intelektualnog, politi~kog i
duhovnog vo|stva Srbije mogu se iluistrirati nizom njihovih istupa u
javnosti i brojnim dokumentima koje su oni inicirali i izradili, a koji
pokazuju njihovu ulogu u ideolo{kim i drugim oblicima priprema
zlo~ina u Bosni i Hercegovini.
U su{tini je rije~ o dobro osmi{ljenoj i razra|enoj ideologiji, koju
je osamdesetih i devedesetih godina XX stolje}a ponovo u masovnim
razmjerama prihvatio srpski narod. Taj je narod, na epsko-mitskim
osnovama, educiran i psiholo{ki pripremljen za zlo~ine, za ~iju su
realizaciju bili zadu`eni “elitni nacionalisti”.27
Srpskim knji`evnicima se osamdesetih godina XX stolje}a, “u
oblacima duvanskog dima i alkoholnih isparenja”, pod krovom
Udru`enja knji`evnika Srbije, u Klubu knji`evnika u Francuskoj 7 u

27 M. Tomani}, nav. dj., str. 6 - 9.


Nakon Titove smrti i masovnih demonstracija na Kosovu 1981. u Srbiji je, po
admiralu Mamuli, kurs “trasirala srpska inteligencija, okupljena oko Srpske
akademije nauka, Udru`enja knji`evnika i ‘Knji`evnih novina’ (Francuska 7),
oko Pravoslavne crkve, dijela {tampe i periodike. Poveden je {iroko zasnovan i
smi{ljen propagandni rat protiv postoje}eg sistema i Tita. [tampa udara po
osnovama sistema, knji`evnici i umjetnici su se usmjeravali na li~nost Tita. Srbi
su pozivani da se trgnu, podignu glave, da ne }ute, a u ‘KNJIZI O MILUTINU’
da ih se u~i da zlo ne dolazi samo od Turaka i Nijemaca, nego i od Hrvata i
Slovenaca, da su njihovi protivnici u ku}i, da budu oprezni i spremni. Zlo
nacionalizma sijalo se u srpske du{e i pripremala drama koja }e svih zadesiti” (B.
Mamula, nav. dj., str. 289).

195
Beogradu, “umesto belih mi{eva, privi|ala Velika Srbija”. Pod
plafonom tog kluba “razra|eni su mnogi planovi kako stvoriti {to
je mogu}e ve}u Srbiju”.28
U Udru`enju knji`evnika Srbije na{li su se “na okupu glavni
akteri de{avanja u Srbiji tokom 80-tih godina”. Bio je to “srpski
tro~lani cvet (UKS-SANU-SPC - velika slova u orginalu — primj. S.
^.), ~iji }e opojni miris mnogim Srbima oduzeti pamet i omogu}iti
Slobodanu Milo{evi}u da ih tako raspame}ene uzme za ruke i
povede u ono {to }e sama SPC, ocenjuju}i postignu}a srpskog
naroda u XX veku preblago nazvati neuspehom”.29
Akademik Dobrica ]osi} je osamdesetih godina XX stolje}a
govorio o ugro`enosti srpskog naroda, ne samo na Kosovu, nego i u
drugim dijelovima Jugoslavije, a u Bosni i Hercegovini posebeno od
Muslimana.30
Dobrica ]osi} je u jesen 1981, nakon {to su JNA i savezna
policija ugu{ile albanske proteste na Kosovu, tajno podstakao grupu
kosovskih Srba, nezadovoljnu svojim polo`ajem, da se organizuje,

28 Isto, str. 10.


29 Isto, str. 12. Govore}i o tome, M. Tomani} zaklju~uje: “Plafon Kluba
knji`evnika Srbije nije se sru{io, ali je zato pao krov Velike Srbije, ma{tane i
projektovane pod tim plafonom. Pod sru{enim snovima projektanta i sru{enim
krovom Velike Srbije stradali su brojni Srbi i jo{ brojniji pripadnici drugih
naroda sa prostora biv{e SFRJ” (Isto).
Kroz Udru`enje knji`evnika Srbije pro{li su svi srpski nacionalisti~ki lideri:
Jovan Ra{kovi}, Jovan Opa~i}, Vuk Dra{kovi}, Vojislav [e{elj, Radovan Karad`i} i
drugi. I u vezi sa tim, Dobrica ]osi} je bio veoma aktivan, “davao je pisane lekcije i
uputstva budu}im vo|ama. Pripreme su bile toliko odmakle da su vode}i
intelektualci iz SANU i Udru`enja knji`evnika Srbije nametali tempo
Milo{evi}u”. Tako se na skupu Udru`enja knji`evnika Srbije 14. septembra 1989. Vuk
Dra{kovi} zalo`io da se formira “srpska Krajina” u Hrvatskoj, kada Tu|mana i HDZ-
a jo{ nije bilo u Hrvatskoj (“na vlasti su bili komunisti, Jugoslavija je postojala”) —
B. Mamula, nav. dj., str. 292-293.
30 Isto, str. 100. U pristupnoj besjedi prilikom prijema u stalno ~lanstvo SANU —
1977, Dobrica ]osi} je, izme|u ostalog, istakao kako je “jugoslovenska dr`ava bila
u su{tini nepovoljna za Srbe” (S. Biserko, PRINUDNI IZLAZAK IZ SENKE,
HELSIN[KA POVELJA, br. 60, Beograd, januara 2003, str. 1).

196
tra`e}i promjene na Kosovu.31 Organizovao je peticiju Srba sa Kosova,
koju je potpisalo 215 srpskih intelektualaca, jer su Srbi Kosova stalno
odlazili kod njega “da se `ale, po{to o njima niko od srpskih
velika{a nije brinuo”. Oni su, prakti~no sa ]osi}em tajno sara|ivali,
pri ~emu ih policija “u stopu pratila i progonila”.32
]osi} je akcije Srba na Kosovu “u izvesnom smislu artikulisao
i usmeravao”. To je od njega “preuzeo i nasledio” Slobodan
Milo{evi}, koji se “nije ba{ proslavio u odbrani Srba na Kosovu.
Tek kada je uzeo vlast, shvatio je da je to jako ozbiljna stvar...”.33
Aprila 1986. ]osi} se sa “kosovskim aktivistima” dogovorio
“kako treba da se bore, {ta treba da rade i koje oblike otpora treba
da daju”. S tim u vezi, on je priznao da im je “pomogao u svemu {to
su ~inili. Sara|ivao sam sa njima u njihovoj ilegalnoj borbi”.34
Akademik Dobrica ]osi} je 1984, govore}i o “optere}enjima
pro{losti i izazovima” budu}nosti, tra`io da se i SANU izjasni o

31 L. Silber - A. Litl, nav. dj., str. 41. Srbi sa Kosova su se, tvrdi Dobrica ]osi},
“`alili na svoj polo`aj i ja sam im savetovao da napi{u peticiju i izlo`e svoje zahteve”.
]osi} nije bio jedina podr{ka kosovskim Srbima . “Oni su imali tajnog
pomaga~a i u srpskoj vladi”. Dobrica ]osi} je Srbe sa Kosova, odnosno “protestnu
grupu {arenolikog sastava koja je sebe nazvala Komitet Srba i Crnogoraca”, na
~ijem se ~elu nalazio “trio lokalnih aktivista Srba, Miroslav [olevi}, Kosta
Bulatovi} i Bo{ko Budimirovi}”, povezao i sa najvi{im dr`avnim organima i
funkcionerima Srbije. Tako su kosovski Srbi tajno imali podr{ku i od strane srbijanske
Vlade i li~no predsjednika Du{ana ^krebi}a (Isto, str. 41-42).
32 S. Biserko, nav. dj., str. 1. Lideri kosovskih Srba (Miroslav [olevi}, Kosta
Bulatovi}, Bo{ko Budimirovi} i dr.) 1985. dolaze kod D. ]osi}a da se `ale. ]osi} ih je
savjetovao da organizuju potpisivanje peticije. Nakon toga je oko 50.000 Srba sa
Kosova potpisalo peticiju. Taj se pokret kasnije institucionalizovao... 2. aprila 1986. ...
^krebi} ih prima u Skup{tini SR Srbije, kada je izgovorio klju~nu re~enicu: “Sada ste
na pravom mjestu” (M. Vasi}, - F. [varm, ZADAH ZLO^INA — SRPSKE
PARAVOJNE FORMACIJE 1990. - 2000. u : RATOVI U JUGOSLAVIJI 1991. -
1999., Zbornik saop{tenja i diskusije sa Okruglog stola, Beograd, 7.-9. novembar 2001,
Beograd 2002, str. 237.
33 Isto.
34 L. Silber — A. Litl, nav. dj., str. 41-42.

197
potrebi anga`ovanja “na op{tedru{tvenim i nacionalnim problemima”.35
On se i prije pojave Memoranduma zalagao za aktivnije u~e{}e
intelektualaca u politi~kom `ivotu, jer ih “u bliskoj budu}nosti
~ekaju odluke te`e od onih koje smo donosili 1941... kao javne
li~nosti, kao nau~nici i umetnici koji su se na{li u Akademiji, i time
prihvatili njenu ulogu u `ivotu srpskog naroda, mi nemamo pravo
da preziremo politiku i ideologiju koje se ti~u srpske sudbine i
budu}nosti. Niko danas ne mo`e da nas spre~i da javno
razmi{ljamo o svojoj sudbini”.36
]osi} je bio inspirator i organizator svih pohoda Srba sa Kosova
u Beograd, kao {to je dolazak ve}e grupe Srba i Crnogoraca sa
Kosova (oko 3.000 kosovskih Srba), koja je 16. juna 1987. u
Beogradu, za vrijeme sjednice CK SKJ o situaciji na Kosovu, koju je
inicirao Slobodan Milo{evi}, demonstrirala u Pionirskom parku ispred
zgrade Skup{tine SFRJ, sa ciljem da izvr{e pritisak na CK,
zahtijevaju}i ukidanje autonomije Kosova.37 ]osi} je u tome, od
aprila 1987, imao podr{ku i od Slobodana Milo{evi}a, koji se od
njegove posjete Kosovu Polju, 24. aprila 1987, “prvi put predstavio
kao za{titnik svih Srba”, gdje je, vi~u}i “Niko ne sme da vas bije”,
“stekao savremenu krilaticu za okupljanje Srba”.38

35 M. Tomani}, nav. dj., str. 11. U skladu sa takvim zahtjevom, na Skup{tini


SANU, odr`anoj 23. maja 1985. zaklju~eno je da postoji potreba da se “istaknu
najaktuelniji dru{tveni, politi~ki, ekonomski, socijalni, nau~ni i kulturni
problemi”, te je jednoglasno odlu~eno da se to u~ini kroz jedan tekst u obliku
memoranduma. U junu je Predsjedni{tvo SANU odredilo “Odbor za pripremu
Memoranduma o aktuelnim dru{tvenim pitanjima”, koji je krajem te godine
otpo~eo s radom. Ve~ernje novosti su do{le do nedovr{enog teksta “Memoranduma”
i objavile ga 24.-25. septembra 1986. (Isto).
36 S. Biserko, nav. dj., str. 1. ]osi} je tada djelovao na vi{e strana: vr{io je
pripreme za eventualne promjene Ustava, pripremao je kampanju o ugro`enosti
srpskog naroda i otvarao prostor za plasiranje Memoranduma. Na kulturnom planu i
historiografiji dominirao je njegov pogled na polo`aj Srba u Jugoslaviji, gdje se
pojavljuje masovna produkcija knjiga iz te problematike, pri ~emu je dominirao mit o
Jasenovcu i, s tim u vezi, genocidnost hrvatskog naroda (Isto).
37 I. Stamboli}, nav. dj., str. 170-171; L. Silber - A. Litl, nav. dj., str. 47.
38 L. Silber — A. Litl, nav. dj., str. 44-45. Tom je re~enicom Milo{evi}, po
[olevi}u, “ustoli~en za cara”. Ta mu je fraza, {alio se [olevi}, “osigurala mitski

198
Zahvaljuju}i takvim stavovima, Dobrica ]osi} i krugovi oko
Srpske akademije nauka i umjetnosti (SANU) i{li su na razbijanje
Jugoslavije. Time su uveliko pripremili teren za Slobodana
Milo{evi}a, koji je velikosrpski nacionalizam u~inio javnim i uzeo ga
za “osnovu svoje i dr`avne politike”. Milo{evi} je stao “na ~elo
masovnog nacionalisti~kog stroja”, pale}i Srbiju “memorandumskim
parolama o ugro`enosti Srba i pokli~ima ‘Ustaj, ustaj Srbine’”.39
Javno se predstavljaju}i kao antititoista, navodno opredijeljen za
demokratsku Jugoslaviju, ]osi} je aktivno u~estvovao i zalagao se za “novi
ustav”, jer je Ustav iz 1974. do`ivio kao kraj Jugoslavije, po{to je “za srpski
narod oktroisani ustav, on je srpski narod stavio u neravnopravan
polo`aj sa ostalim jugoslovenskim narodima”. Memorandum je, po
njemu “ubjedljivo razotkrio nedemokratsku ustavnu konstituciju
Titove Jugoslavije, utvr|enu Ustavom iz 1974. godine”.40
Nikada ne priznaju}i “avnojske granice”, Dobrica ]osi} se
zalagao za “plebiscit”, sa pravom na samoopredjeljenje naroda, a ne
republika, po{to su, po njemu, “avnojske granice” “komunisti~ke,
provizorne, jer su nezasnovane (sem Slovenije), ni etni~ki, ni
geopoliti~ki, ni ekonomski, ni komunikaciono”.41
]osi} je bio duboko privr`en projektu ru{enja Jugoslavije i
formiranju nove srpske dr`ave koja bi ujedinila sve Srbe. Aktivno je

status me|u Srbima”. Ta epizoda mu je, navode Silber i Litl, “dala gotovu formulu
za bu|enje nacionalnih ose}anja”. Milo{evi} je tada prvi put “osetio privla~nu
snaga masa” (Isto, str. 44-45).
Milo{evi}ev govor na Kosovu Polju “dao je ton atmosferi. Govornici su se
re|ali jedan za drugim i napadali partijske rukovodioce, Albance, zahtevaju}i
uvo|enje vanrednog stanja, ukidanje autonomije Kosova, pa ~ak i proterivanje
Albanaca....” (Isto).
Milo{evi} je, po Ivanu Stamboli}u, “bio transformisan, zapaljen Kosovom”.
Njegovo obra}anje i obe}anje na Kosovu Polju emitovano je na TV Beograd bez prekida.
“To ga je i lansiralo. Njegova poruka nai{la je na plodno tle u Srbiji” (Isto, str. 46).
39 I. Stamboli}, nav. dj., str. 145 i 194-195.
40 S. Biserko, nav. dj., str. 1.
41 Isto, str. 1-2. ]osi} se zalagao za “demokratski princip samoopredeljenja i
mirnog razlaza”, pri ~emu je ista prava tra`io za Srbe u Hrvatskoj i bio spreman, kako
je sam govorio, da “ista prava dam i [iptarima na Kosovu”, jer je taj princip za
njega, navodno, univerzalan (Isto).

199
bio uklju~en u formiranju Srpske demokratske stranke u Hrvatskoj i u
Bosni i Hercegovini (1990.); bio je u redovnom kontaktu sa Jovanom
Ra{kovi}em, psihijatrom iz Hrvatske, i Radovanom Karad`i}em, jo{
jednim psihijatrom iz Bosne i Hercegovine. Li~no se izborio za to da
on postane predsjednik te partije u Bosni i Hercegovini. Savjetovao je
“ljudima iz Bosne koji su dolazili kod njega da se pove`u sa
Radovanom Karad`i}em”, sa kojim je odr`avao veoma bliske
kontakte, a “Radovan ga je ~esto no}u zvao telefonom da ga
obavesti {ta je radio i {ta se zbiva u Bosni i Sarajevu, tra`e}i savet
i podr{ku. A trebao mu je i novac za stranku”.42
Jo{ polovinom osamdesetih godina XX stolje}a, kao i kasnije, na
primjer marta 1990, akademik Dobrica ]osi} je govorio “da je
Jugoslavija pre`ivela i da ne mo`e opstati” (“da se ne vredi boriti
za njen opstanak”), te je, s tim u vezi, zastupao tezu o “neminovnom
raspadu Jugoslavije”. Tu ocjenu je obrazlagao ~injenicom kako
“nijedna jugoslovenska nacija, iz nekih svojih razloga, nije danas
zadovoljna svojim polo`ajem”. Imaju}i to u vidu, on je smatrao da
Srbi moraju, ako ho}e da potvrde “politi~ku zrelost”, svoje
“tradicionalno jugoslovenstvo” zamijeniti “tradicionalnim i
demokratskim zastupanjem svih nacionalnih interesa. Prestanimo
jednom za svagda da osloba|amo, spasavamo i ~uvamo druge, da
ih uveravamo da }e bez nas propasti”. Na pitanje — “ako ne `ele da
budu s nama, {ta onda?”, ]osi} je odgovorio: “Ako ne `ele da `ive
sa nama u demokratskoj federaciji po{tujmo njihovu volju da
budu i sami sre}ni”. Takvu misao ]osi} je odre|enije izrazio u
pismu Kongresu srpskih intelektualaca u Sarajevu 28. marta 1992.43

42 Isto. ]osi}eva odgovornost za planiranje i pripremanje zlo~ina, posebno u


Bosni i Hercegovini je, zaista, nesporna. Pored toga, on je imao i komandnu
odgovornost za period 1992. - 1993, kada je bio predsjednik Savezne Republike
Jugoslavije, u vrijeme kada je ta dr`ava u~estvovala u agresiji na Bosnu i Hercegovinu
i genocidu nad Bo{njacima. Za njegovo su ime vezana i dva zlo~ina u Srbiji ([trpci i
Sjeverin), koja su neposredno nastavak politike i prakse genocida u Bosni i
Hercegovini. On je u @enevi, u svojstvu predsjednika SRJ, sa Tu|manom potpisao
Memorandum o humanom preseljenju (Isto).
43 S. \uki}, nav. dj., str. 127; B. Jovi}, nav. dj., str. 125; M. Tomani}, nav. dj.,
str. 100, 126, 191 i 193. U razgovoru sa Jovi}em 11. septembra 1990. ]osi} je ponovo
naglasio kako “nema vi{e nijednog ozbiljnog razloga za postojanje Jugoslavije” (B.
Jovi}, nav. dj., str. 193).

200
Devedesetih su godina skoro svi akademici, knji`evnici i umjetnici
podr`ali srpski velikodr`avni projekat i velikosrpski nacionalizam.
Milo{evi} je sa mnogima obavio individualne razgovore, koji su mu
pru`ili podr{ku.44
Prvu otvorenu najavu zlo~ina ~ini Milo{evi}ev ratni~ki govor na
Gazimestanu, 28. juna 1989, gdje su se, “u agresivnom i prkosnom
raspolo`enju Srbi iz celog sveta sjatili da u~estvuju u ceremonijalnom
ujedinjenju svih Srba pod jednim vo|om”. [est stolje}a poslije
Kosovske bitke Slobodan Milo{evi} je, pred milion ljudi, me|u
kojima su bili najvi{i predstavnici Jugoslavije i gosti iz drugih republika,
na mjestu pogibije cara Lazara poru~io: “[est vekova posle Kosovske
bitke, ponovo smo u bitkama. One nisu oru`ane, mada ni takve
nisu isklju~ene”. Naime, Milo{evi} je tada odr`ao ratni~ki govor u
kome je, prijete}i nagovijestio dalji osvaja~ki pohod, ponavljaju}i
svoju odlu~nost, izre~enu nekoliko mjeseci ranije: “Ako ne umemo da
radimo, umemo da se bijemo”. Pri tome se milionska masa njegovih
pristalica tada zaklinjala “onako kako je car Lazar u pesmi, u legendi,
zaklinjao svoje podvi`nike”? Obe}avaju}i da }e povratiti “nacionalnu
slavu” Srbije, Milo{evi} je na milionskim mitinzima na Gazimestanu,
U{}u i drugim mjestima pobrao masovne i freneti~ne aplauze, dijele}i
“zabludu svojih obo`avalaca u nacionalisti~koj ekstazi”.45

44 B. Jovi}, nav. dj., str. 130-131. Na sastanku sa Milo{evi}em, 25. marta 1990,
bilo je govora, tvrdi Jovi}, i o zna~aju jedinstva srpskog rukovodstva. On je rekao
Milo{evi}u “da ne veruje da postoji opasnost”, s tim {to je ukazao na potrebu
pro{irenja jedinstva na inteligenciju: “da uz nas vi{e budu knji`evnici, umetnici,
akademici i dr. Isto tako da se radnici ne okrenu protiv ili usled socijalnih
problema”. Na to mu je Milo{evi} odgovorio “da su skoro svi akademici,
knji`evnici i umetnici sa nama, i da ih moramo vi{e uklju~iti u zajedni~ku akciju
— u zemlji i inostranstvu. Sa mnogima je obavio individualne razgovore i na
osnovu toga stekao takvo uvjerenje” (Isto).
45 I. Stamboli}, nav. dj., str. 29, 91 i 96; S. \uki}, nav. dj., str. 85; L. Silber —
A. Litl, nav. dj., str. 83.
Milionska masa je na Gazimestanu 28. juna 1989, na Vidovdanu, “dok se vo`d
svekolikog srpstva Slobodan Milo{evi} ‘s neba’ helikopterom spu{tao na svetu
srpsku zemlju, me|u ljude koji su u svojoj mitologiji vjerovali u sudbinu...”,
pjevala: “Car Lazare, nisi imo’ sre}e, da se Slobo pokraj tebe {e}e” (M. Seferovi},
PREBOLI ZLA, Zagreb 2001, str. 30-31).

201
Dobrica ]osi} se, pored toga {to je “svesrdno” podr`avao politiku
Srbije, “naro~ito bitku za ustavne promene”, zalagao i bavio pitanjem
(1990.) “borbe za dr`avu Srba, koja bi trebala da, u raspodeli
teritorije sa Hrvatskom, obuhvati toliko Hrvata u Srbiji, koliko bi
Srba ostalo u Hrvatskoj”. U tom je cilju ostvarivao “blisku saradnju
sa srpskim strankama u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Crnoj
Gori. Li~no je uticao na Jovana Ra{kovi}a da formira Srpsku
demokratsku stranku”. Rukovodstvo SDS Bosne i Hercegovine na ~elu
sa Karad`i}em, je, po njemu, “vrlo intelegentno i vrlo pouzdano”. U
Crnoj Gori se oslanjao na Narodnu stranku dr Kilibarde, pri ~emu je
ra~unao i na komuniste. Svi su ga konsultovali za aktivnosti.46
Prvom polovinom februara 1990. Slobodan Milo{evi} je ponovo
“predvidio” rat. U razgovoru, poslije sjednice Predsjedni{tva SFRJ —
13. februara, na kojoj su u~estvovali i predsjednici predsjedni{tava
republika i autonomnih pokrajina “(tema Kosovo)”, u kancelariji
Borisava Jovi}a, gdje su bili prisutni i Veljko Kadijevi}, Petar
Gra~anin i Dragutin Zelenovi}, izjavio je: “Bi}e rata, boga mi”.47

Milo{evi} je na Gazimestanu (1989.) signalizirao namjeru svoje vlade da pro{iri


nacionalisti~ki program i van granica Srbije. Njegovim isticanjem da “su Srbi uvijek
sami sebe osloba|ali i da su, kada su imali priliku, pomagali i drugima da se
oslobode”, sti~e se utisak, pi{e Cigar, da je Srbija bila odlu~na da silom mijenja davno
uspostavljene unutra{nje granice u Jugoslaviji u nastojanju da “oslobodi” Srbe van
Srbije, kako je to propovijedao Memorandum (N. Cigar, nav. dj., str. 45).
46 B. Jovi}, nav. dj., str. 193. Dobricu ]osi}a su svi konsultovali za aktivnosti.
47 Isto, str. 108. Na to je Jovi} uzvratio “Ne}emo dati, boga mi” — “Dosta smo
mi ratovali i ginuli u dva svetska rata. Sada }emo rat svakako da izbegnemo!
— Ne}e biti rata onakvog kakav bi oni hteli — dodaje Veljko — ali }e biti
onakav kakav mora, a to je da im ne dozvolimo da nas tuku. Pera jadikuje da iz
dana u dan protivnici socijalizma i Jugoslavije zauzimaju sve ja~e pozicije i
sistematski nas potiskuju i nastupaju revan{isti~ki. Sloba ga te{i da se ne brine.
Veljko ka`e :
Za sve je kriv Gorba~ov. Veoma je jeftino prodao ideju socijalizma i komunizma.
Razbio je Var{avski pakt, poru{io socijalizam u isto~noj Evropi, destabilizovao
SSSR, a za nas je najgore {to je naru{io odnos snaga u Evropi i stavio sve
komuniste na optu`eni~ku klupu. Sada moramo da se branimo iako smo ginuli za
odbranu zemlje i za njenu izgradnju” (Isto)

202
Uo~i prvih vi{estrana~kih izbora u Srbiji, decembra 1990,
Milo{evi} je obe}ao realizaciju fa{isti~kog projekta — “svi Srbi u
jednoj dr`avi”.48
Slobodan Milo{evi} je, poslije izvo|enja tenkova na beogradske
ulice i svoj narod (9. marta 1991.)49 i nakon {to na trodnevnoj sjednici
Predsjedni{tva SFRJ (Vrhovna komanda oru`anih snaga), 12, 14. i 15.
marta 1991, nisu prihva}eni Prijedlozi odluka (koje je podnio [tab

48 M. Tomani}, nav. dj., str. 92. Velikosrpski nacionalisti su tvrdili kako }e “biti
krvi do kolena”, ako “svi Srbi ne budu u jednoj dr`avi”. Zbog toga republi~ke
granice nikako nisu htjeli priznati (zvali su ih “Titovim diktatom”, “administrativnim
rešenjima”, “istorijskom nepravdom protiv Srba koji pobe|uju u ratovima, a gube
u miru”, što se “više ne}e tolerisati”). Te su teze stalno iznošene i na sjednicama
Predsjedni{tva SFRJ. S tim u vezi, Jovi} i dr Kosti} su gotovo na svakoj sjednici govorili
“Srbi u Hrvatskoj su suveren narod i mora im se omogu}iti da se opredele u kojoj
i kakvoj dr`avi `ele da `ive” (S. Mesi}, nav. dj., str. 160).
49 B. Jovi}, nav. dj., str. 283; I. Stamboli}, nav. dj., str. 31.
“Kada je Milo{evi} 9. marta kle~ao pred studentima”, JNA se, pi{e Ivan
Stamboli}, “odazvala njegovom pozivu, a nije morala, i prvi put nakon pola veka,
isterala tenkove na beogradske ulice, nasrnula na narod. Posle toga, ta, kako ih
‘Politika’ ne`no nazva: ‘vojna vozila’! po logici stvari i psihologiji sile vi{e se nisu
mogla vratiti u kasarnske hangare”. Pi{u}i o tome, Stamboli} navodi da je Armija
“ve} bila okupirala samu Srbiju dolaskom Ljubi~i}a na ~elnu funkciju u Srbiji”
(I. Stamboli}, nav. dj., str. 31).
O demonstracijama opozicije i upotrebi vojske u Beogradu 9. marta 1991. Borisav
Jovi} u svojim zabilje{kama navodi : “U Beogradu demonstracije opozicije. ^ine
nevi|eno nasilje: ru{e izloge, odnose robu iz prodavnica, demolirali su celu glavnu
ulicu — Terazije i M. Tita, Skup{tinu Srbije i Predsedni{tvo, ~ak zgradu vlade u Ul.
kneza Milo{a, u{li u slu`bene zgrade, itd. Policija je podbacila, ima ~ak dvoje poginulih.
Nalazim se na vikednu u Nik{i}u. Zove me Slobodan Milo{evi} i tra`i
intervenciju vojske. Razgovaram sa Veljkom Kadijevi}em. On se dvoumi — da li
je neophodno i kako }e to politi~ki biti prihva}eno, ali se ne protivi, samo smatra
da treba da osiguram odluku Predsedni{tva. Ostavljam jo{ malo da pratimo
situaciju pa da se ~ujemo nanovo.
Sloba me ponovo zove. Veoma uznemiren. Zove me i Veljko. Ka`e da sada
demonstriraju pred General{tabom i ho}e da provale unutra. Konsultujem
telefonom ~lanove Predsedni{tva koje sam mogao dobiti (svi izuzev Mesi}a i
Drnov{eka). Dajem Veljku nalog da izvede vojsku na ulice i da zaposedne prostor
ispred svih ugro`enih dr`avnih institucija. Slobodan }e poslati zvani~an pismeni
zahtev koji }emo sutra na sednici Predsedni{tva odobriti” (Isto).

203
Vrhovne komande) srpskog rukovodstva (rukovodstva Srbije), kao i
li~no predsjednika Jovi}a, o zavo|enju vanrednog stanja (vojnog
udara) na cijeloj teritoriji SFRJ i podizanju borbene gotovosti Oru`anih
snaga, uklju~uju}i i mobilizaciju dijela jedinica,50 te Saop{tenja “[taba
vrhovne komande” u no}i 15. marta 1991. o tome koje }e mjere JNA
preduzeti,51 16. marta objavio da je “sa Jugoslavijom gotovo” i da
odluke saveznih organa Srbiju vi{e ni na {ta ne obavezuju. Na taj je
na~in Milo{evi} objavio otcjepljenje Srbije od Jugoslavije.52
Milo{evi} je 15. marta 1991. naredio mobilizaciju rezervnog
sastava specijalnih jedinica policije, “anga`ovanje i formiranje novih
snaga milicije, a Vlada je dobila zadatak da pripremi odgovaraju}e
formacije koje }e nas u~initi u svakom slu~aju bezbednim da
branimo interese na{e republike, a bogami i interese srpskog
naroda izvan Srbije”.53

50 Detaljnije o tome vidi: B. Jovi}, nav. dj., str. 286-311; B. Bogi}evi}, RAT JE
PLANIRAN, F. Ademovi}, BEZNA\E ZLA, Sarajevo 1997, str. 29-37; L. Silber — A.
Litl, nav. dj., str. 134—135 i 140-143: S. Oro, O ULOZI VLADARSKIH TE@NJI U
YU RATOVIMA 1991. — 2001. GODINE, u : RATOVI U JUGOSLAVIJI 1991. —
1999, Zbornik saop{tenja i diskusija sa Okruglog stola, Beograd 7. — 9. novembar
2001, Beograd 2002, str. 81-82.
Poku{aj velikosrpskih nacionalista, predvo|enih Milo{evi}em, Jovi}em i
Kadijevi}em, da na sjednici Vrhovne komande (12. — 15. marta 1991.) iznude
dono{enje odluke o uvo|enju vanrednog stanja u SFRJ propao je. Da bi Armiji ostavili
mogu}nost da djeluje sama i preuzme vlast u svoje ruke, zavjerenici su pribjegli
ostavkama. Jovi} je podnio ostavku na du`nost predsjednika Predsjedni{tva SFRJ da bi
“vojsci stvorio prostor za preuzimanje vlasti i razoru`anje paravojnih jedinica, a
vojska to nije izvr{ila” (B. Jovi}, POSLEDNJI DANI SFRJ, str. 286-311; S. Oro,
nav. dj., str. 81-82). Tako Milo{evi}u nije uspjelo da preko JNA stavi SFRJ pod svoju
kontrolu (S. Oro, nav. dj., str. 81-82).
51 L. Silber — A. Litl, nav. dj., str. 143.
52 Isto, str. 143-144; B. Bogi}evi}, nav. dj., str. 37.
53 BOGAMI ]EMO DA SE TU^EMO, NIN, 12. april 1991, str. 41. U
obra}anju naciji 16. marta 1991. Slobodan Milo{evi} je, pored ostalog, izjavio: “...
naredio sam mobilizaciju rezervnog sastava specijalnih jedinica i hitno formiranje
dodatnih milicijskih snaga. Jugoslavija je u{la u zavr{nu fazu agonije... Republika
Srbija vi{e ne}e priznati nijednu odluku Predsedni{tva u postoje}im okolnostima,
jer bi to bilo protivno zakonu” (L. Silber — A. Litl, nav. dj., str. 144).

204
Slobodan Milo{evi} je, u skladu sa velikodr`avnim projektom o
formiranju “Velike Srbije”, 16. marta 1991. na zatvorenom sastanku
(tajna sjednica), sa op{tinskim funkcionerima (200 predsjednika
srbijanskih op{tina), najavio osvaja~ke ratne ciljeve Srbije, odnosno
rje{avanje srpskog nacionalnog pitanja kao ratnog. Tada je on, izme|u
ostalog, posebno potencirao pitanja granica, koja su, po njemu,
“su{tinska, dr`avna pitanja”. S tim u vezi, on je izjavio: “Granice,
kao {to znate, uvek diktiraju jaki, nikada ne diktiraju slabi.
Prema tome, osnovno je da moramo biti jaki. ... Mi jednostavno
smatramo da je legitimno pravo i interes srpskog naroda da `ivi u
jednoj dr`avi. To je po~etak i kraj. Uostalom, {ta }e im ti Srbi koji
im toliko smetaju po Kninu, po Petrinji, Glini, Lici, Baniji,
Kordunu, Baranji, ako je taj problem toliki?... A ako treba da se
tu~emo, bogami }emo da se tu~emo. A nadam se da ne}e biti toliko
ludi da se sa nama tuku. Jer, ako ne umemo dobro da radimo i
privre|ujemo, bar }emo znati dobro da se tu~emo...”.54

54 S. \uki}, nav.dj., str. 113; I. Stamboli}, nav. dj., str. 28; L. Silber - A. Litl, nav.
dj., str. 144 — 145; BOGAMI ]EMO DA SE TU^EMO, NIN, 12. april 1991, str. 41-
42; N. Cigar, nav. dj., str. 55. O tom sastanku L. Silber i A. Litl pi{u sljede}e: “Dok je
javnost posrtala od {oka, srpski op{tinski funkcioneri pozvani su da prisustvuju
va`nom sastanku. Jo{ pre svanu}a, republi~ka policija je dobila nare|enje da izvr{i
jedan neobi~an zadatak. Nazvali su telefonom svih 200 gradona~elnika u Srbiji, rekav{i
im da ~ekaju hitnu poruku. Ubrzo je svim op{tinskim ~elnicima uru~en telegram u
kojem se pozivaju da u 6 sati ujutro budu u Skup{tini Srbije. Gradona~elnik Valjeva
Slobodan \uki}, jedini opozicioni gradona~elnik, opisao je kakav je neobi~an prizor
predstavljalo 200 luksuznih crnih automobila parkiranih ispred parlamenta. Me|utim,
neobi~nost te scene je bledela pred pometnjom u samoj zgradi.
Svi su verovali da je sazivanje tajne sednice bilo vezano za vakum koji je usledio
nakon Jovi}eve ostavke i, naravno, za potrebu da se usaglase mere za prevazila`enje te
krize. Celog tog dana, \uki} je razmi{ljao o brojnim mogu}nostima koje su bile u igri.
Kada se opra{tao od porodice, na trenutak je ~ak pomislio da bi u Beogradu
mogao biti uhap{en. Me|utim, Bora Petrovi}, zamenik predsednika Skup{tine, odmah
je poku{ao da raspr{i sve spekulacije o bilo kakvoj nameri uvo|enja vanrednog stanja.
Sticao se utisak da politi~ari koji su sazvali sednicu nisu imali utvr|eni dnevni red,
odnosno da ‘nisu imali nikakav dnevni red’, izjavio je \uki} o sednici. Kasnije se
prise}ao da su govornici raspredali nekakve gluposti o situaciji u privredi.
Gradona~elnici su glasno negodovali. ‘Vi ste nas, drugovi’, rekao je Jovan Cvetkovi},
iz Svetozareva, ‘dovukli na ovu sednicu sa udaljenosti od stotine kilometara da bi nam
pri~ali o istim onim stvarima o kojima mo`emo ~itati u novinama’. Bili su besni {to ih
Milo{evi} nije do~ekao.

205
Dva dana kasnije, bez obzira {to je izostao dogovoreni vojni
udar, Slobodan Milo{evi} je 18. marta 1991. na sastanku sa 200
studenata i profesora na Univerzitetu u Beogradu55 ponovio gotovo od

Razjareni gradski oci po~eli su da napu{taju salu. Cvetkovi} je bio na ~elu te pobune.
Pitao sam predsedavaju}eg o ~emu se radi — Jugoslavija se raspadala i trebalo je
da dobijemo neke va`ne informacije, ali niko od odgovornih nije bio prisutan.
Gde je gospodin Milo{evi}, gde je predsednik Vlade?
Kona~no je predsednik Skup{tine, Slobodan Unkovi}, obe}ao da }e pozvati
Milo{evi}a. Sednica je odlo`ena za jedan sat. Upravo na ovoj zatvorenoj sednici
Milo{evi} je jasno stavio do znanja da je spreman da otera Hrvate i Slovence. ‘Shvatio
sam nakon sednice, da je bio odlu~an da stvori Jugoslaviju bez katolika’, rekao je \uki}.
Te ve~eri i u toku slede}e nedelje, Milo{evi} je obelodanio svoju viziju kraha Jugoslavije.
‘Ovde se radi o raspadu Jugoslavije. Ta~no je da Slovenci `ele da se izdvoje.
Ta~no je da i Hrvati `ele da se izdvoje. Ali, mislim da tu ne treba stavljati
Muslimane. Mislim da Muslimani nemaju interesa da se izdvajaju od Jugoslavije.
[to se ti~e Muslimana, tu postoji u jednom delu Muslimana velika indoktrinacija,
ali su na{e ocene da ve}ina Muslimana `eli jedan dobar, tolerantan, kulturan i
rekao bih, gra|anski, susjedski i prijateljski odnos i kad je re~ o srpskom narodu
i kad je re~ o drugim narodima u Jugoslaviji. Na kraju krajeva, i oni `ive u vi{e
republika. Ni njima nije stalo do rasturanja Jugoslavije, odnosno nije logi~no da
bude u interesu Muslimana rasturanje Jugoslavije, a da ne govorim o veoma
dubokim korenima, krvnim vezama i svemu drugom {to postoji’.
Milo{evi} je govorio i o koracima koje bi Armija mogla preduzeti. A, kada ga je
iznervirani Cvetkovi} upitao za srpsku strategiju (‘..., {ta }e biti ako se rasturi
Jugoslavija...’), Milo{evi} je odgovorio da ona svakako ne}e biti objavljena preko radija.
Njegova slede}a re~enica je ipak procurila u javnost i odjeknula {irom Jugoslavije :
‘A ako treba da se tu~emo, bogami }emo da se tu~emo. A nadam se da ne}e
biti toliko ludi da se sa nama tuku. Jer ako ne umemo dobro da radimo i
privre|ujemo, bar }emo znati dobro da se tu~emo’.
Vojska ima ustavna ovla{}enja i obavezu da brani jugoslovenski ustav. Ne
sumnjam da Armija ne}e izvr{iti svoja ustavna ovla{}enja zato {to je Predsedni{tvo
prestalo da funkcioni{e. Ovde nije re~ o dr`avnom udaru, jer }e vojska delovati ustavno
ako sutra bude razoru`ala HDZ’” (L. Silber-A. Litl, nav. dj., str. 144-146).
55 L. Silber - A. Litl, nav. dj., str. 146 - 147. Za vrijeme terazijskih demonstracija,
marta 1991, studenti su se okrenuli protiv Milo{evi}a. “Mrzeli su ga. Napustili su ga
i intelektualci koji su mu pomogli da od trapavog komunisti~kog aparat~ika izraste
u srpsku nacionalnu svetinju. Nacionalisti su se za vreme terazijskih demonstracija
pridru`ili nezavisnim intelektualcima u protestima protiv komunizma. Nacionalisti
su shvatili da ih Milo{evi} koristi za u~vr{}enje sopstvene vlasti, a ne zato {to deli
njihova ube|enja” (Isto).

206
rije~i do rije~i svoju poruku predsjednicima srbijanskih op{tina,
sve~ano obe}avaju}i da }e “svi Srbi `iveti u jednoj dr`avi”, {to je
bilo o~igledno da je sa Jugoslavijom gotovo,56 i da Milo{evi} vr{i
u`urbane pripreme za osvaja~ki rat.
Milo{evi} je, i u cilju “odbrane” “interesa srpskog naroda izvan
Srbije” bio u stalnom kontaktu sa srpskim rukovodstvom u Hrvatskoj
i Bosni i Hercegovini. On je rukovodio politi~kim i vojnim akcijama
rukovodstava SDS-a u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Milo{evi} je
imao redovne, pa i dnevne kontakte sa Radovanom Karad`i}em. S tim
u vezi, on je predsjednicima srbijanskih op{tina, na tajnom sastanku u
Beogradu, 16. marta 1991, izjavio da je “bio na vezi sa na{ima iz
Knina, iz Bosne, ogromni su pritisci....”.57
Srpski akademici su marta 1991. oformili Inicijativni odbor za
formiranje Srpskog nacionalnog savjeta, koji je trebalo da bude
“vrhovna nacionalna institucija koja }e zastupati interese svih Srba
bez obzira na to gde `iveli”, radi pronalaska jednog “integrativnog cilja
srpskog naroda koji va`i za njega kao celinu”.58 Time su jasno objavili
ciljeve Velikosrpskog pokreta - formiranje jedne “srpske dr`ave”.59

56 Isto.
57 BOGAMI ]EMO DA SE TU^EMO, NIN, 12. april 1991, str. 41; N. Cigar,
nav. dj., str. 55; ME\UNARODNI KRIVI^NI SUD ZA BIV[U JUGOSLAVIJU,
Predmet: br. IT-02-54-T, TU@ILAC PROTIV SLOBODANA MILO[EVI]A, Hag, 31.
maj 2002, paragrafi 960-963.
58 Javnost, 30. mart 1991, str. 2; M. Tomani}, nav. dj., str. 39. i 59. ^lanovi tog
inicijativnog odbora bili su akademici: Dobrica ]osi}, Mihajlo Markovi}, Matija
Be}kovi} i dr.
59 Isto. Akademik Mihajlo Markovi} je 27. marta 1991. upoznao javnost sa
inicijativom o formiranju Srpskog nacionalnog saveta, koji }e raditi na formiranju
jedne srpske dr`ave. Dobrica ]osi} je obe}ao da }e izradom Deklaracije Srpskog
nacionalnog ve}a biti ispunjena o~ekivanja “na{eg politi~kog naroda”. Deklaracija
je, po Matiji Be}kovi}, morala sadr`avati “ono {to je nesporno me|u Srbima”, pa
je Tomislava Kara|or|evi}a predlo`io za predsjednika Srpskog nacionalnog saveta
(Isto).

207
Inicijativu o formiranju i ciljevima Srpskog nacionalnog savjeta
podr`ali su i Srpska pravoslavna crkva, najve}e nau~ne i kulturne
institucije u Srbiji, kao i niz politi~kih stranaka u Srbiji i van nje.60
Polaze}i od Memorandumske ocjene da formiranjem dr`ave
ju`noslovenskih naroda srpski narod “nije re{io ni svoje nacionalno
ni socijalno ni politi~ko pitanje”, zatim da “njegova te`nja za
slobodom, ujedinjenjem i demokratskom dr`avom, sa ostvarenjem
politi~kog i duhovnog jedinstva u savremenoj organizaciji dru{tva
— nije ostvarena”, {to je izrazito potvr|eno “polo`ajem srpskog naroda
posle Drugog svjetskog rata i zbivanjima ~iji smo savremenici”, te
da “srpski narod u sada{njem dr`avnom provizorijumu vi{e nije
spreman da gubi istorijsko vreme”, Srpski nacionalni savjet je (u
prvoj polovini aprila 1991.) donio Deklaraciju o srpskom
nacionalnom jedinstvu. U tom je, dokumentu, u cilju formiranje
jedne srpske dr`ave, izme|u ostalog, usvojen stav o neophodnoj
promjeni “sada{njeg dr`avnog i politi~kog ure|enja Jugoslavije”;
“preure|enju zajedni~ke dr`ave”; prihvatanju takvog oblika dr`ave
“koji ne raskida njegovu nacionalnu cjelinu i ne ugro`ava njegov
nacionalni identitet”; “postoje}e me|urepubli~ke granice ne mogu
se smatrati dr`avnim i neizmenjivim” i dr.61

60 Isto. Inicijativni odbor, a po formiranju i rukovode}i organ Savjeta, ~inili su


akademici: Dobrica ]osi}, Mihajlo Markovi}, Matija Be}kovi}, koji je za predsjednika
Savjeta predlo`io Tomislava Kara|or|evi}a, i mnogi drugi, a pored Milo{evi}eve
Socijalisti~ke partije Srbije, Ko{tuni~ine, Ra{kovi}eve i Karad`i}eve Demokratske
stranke Srbije, Bosne i Hercegovine i Hrvatske, Dra{kovi}evog Srpskog pokreta
obnove, Crkva i vanstrana~ke li~nosti.
U tra`enju zajedni~kog “integrativnog cilja srpskog naroda” — formiranje “srpske
dr`ave”, “na{li su se SDS, SRBiH, SDS iz Hrvatske, Demokratska stranka Srbije,
Socijalisti~ka partija Srbije, SPO, zatim, ljudi iz crkve, nezavisne vanstrana~ke
li~nosti”, me|u kojima i Dobrica ]osi}. Cilj je bio da se izradi jedna deklaracija
srpskog saveza (Javnost, 30. mart 1991, str. 2).
61 Javnost, 13. april 1991, str. 1. Nacrt Deklaracije je objavljen 9. aprila 1991. u
vi{e listova, a usvojeni tekst 13. aprila 1991.
Neposredno prije nego {to je postao predsjednik Savezne republike Jugoslavije
Dobrica ]osi} je otvoreno izjavljivao da “mir u BiH ne mo`e biti sa~uvan priznavanjem
tih komunisti~kih postoje}ih republi~kih granica” ili “unutra{njih administrativnih
granica” (N. Cigar, nav. dj., str. 53).

208
Neosporno je da su to oni ratni ciljevi o kojima je Milo{evi} na
zatvorenoj sjednici govorio 16. marta jo{ bunovnim predsjednicima
op{tina Srbije, isti~u}i “legitimno pravo i interes srpskog naroda
da `ivi u jednoj dr`avi”. Me|utim, zasmetalo mu je {to su objavili
njegove namjere. Naro~ito mu je zasmetala “vrhovna nacionalna
institucija” koja ne}e biti on sam ili kojoj on ne}e biti na ~elu, pa se
Srpski nacionalni savjet poslije nekoliko mjeseci ugasio.62
U realizaciji velikosrpskih aspiracija Milo{evi} je iskoristio sve
oblike dru{tvenog, politi~kog, vjerskog, profesionalnog organizovanja
kod Srba i pretvorio ih u mehanizme za kreiranje ambijenta mr`nje
prema `rtvama koje }e biti pogo|ene realizacijom tih aspiracija,
ambijenta opravdanosti preduzimanja svih oblika zlo~ina u otklanjanju
prepreka ostvarenju ideje Velike Srbije. Iskoristio ih za planiranje,
pripremanje, animaciju i realizaciju zlo~ina~kih postupaka, ali i za
njihovo prikrivanje i maskiranje.
Iskori{tene su i izmanipulisane, prije svega, mo}ne savezne
poluge vlasti — po~ev od Predsjedni{tva SFRJ (u kome je funkcije
podpredsjednika, predsjednika i ~lana od 15. maja 1989. do 27. aprila
1992. obavljao Borisav Jovi}, prvi Milo{evi}ev saradnik i poslu{nik)
i kao {efa Dr`ave i kao Vrhovne komande Oru`anih snaga SFRJ, te
vojnog rukovodstva u licu saveznih sekretara za narodnu odbranu i
unutra{nje poslove (generali Veljko Kadijevi}, Blagoje Ad`i}, admiral
Stane Brovet i Petar Gra~anin) — do, velikosrpskim idejama ve}
indoktriniranih, Srpske akademije nauka, Udru`enja knji`evnika Srbije,
Srpske pravoslavne crkve, te na tim idejama formiranih politi~kih
stranaka sa ili bez srpskog predznaka, kao i cjelokupan medijski,
dr`avni, skup{tinski upravni i “samoupravni” sistem Srbije i Crne
Gore iz koga su, uglavnom do 1989, uklonjeni nepo`eljni elementi.
Sve ostalo, druge republike, drugi narodi i narodnosti njihove
organizacije, dru{tva ili partije progla{avani su neprijateljima Srba i
srpstva i ukoliko ne prihvate data rje{enja, njihova eliminacija svakako
je bila po`eljna. U tom je cilju iskori{tena srpska historija, srpska
verzija memorije historijskih epoha Balkana, srpska knji`evnost, srpska

62 M. Tomani}, nav. dj., str. 39.

209
orijentalistika... politi~ke organizacije, mediji, finansijska sredstva,
vojna sila.63
Milo{evi} je u Skup{tini Srbije, aprila 1991, ponovo otvoreno
iznio potrebu za teritorijalnim pro{irenjem uz pomo} sile. On je, s
tim u vezi, u svom govoru posebno naglasio da “mi moramo
pokazati da smo u Srbiji jedinstveni, ako `elimo da, kao najve}a i
najbrojnija republika, diktiramo tok doga|anja. Pitanje granica
je vitalna stvar za dr`avu. Kao {to znate, uvijek jaki, a nikada
slabi, diktiraju kakve }e biti granice. Zato mi moramo biti jaki”.64
Navode}i da je naredio mobilizaciju rezervne policije u Srbiji,
Milo{evi} je tada nagovijestio budu}e akcije za podr{ku “ugro`enim”
Srbima van Srbije i objelodanio da je “u kontaktu sa na{im narodom
u Kninu i u Bosni”, {to je o~igledna aluzija na uspostavljanje tako jake
pete kolone. Na pitanje — {ta je strategija Srbije, Milo{evi} je odgovorio:
“Ho}emo li objaviti na radiju sve {to namjeravam u~initi? Mislim
da to ne mo`emo uraditi: Ako se moramo tu}i, mi }emo se zaista
tu}i. Ja se nadam da tamo nema mnogo onih koji su voljni da se
bore protiv nas. Zato, ako ne znamo kako da radimo i kako da
radimo ekonomi~no, zna}emo se barem dobro tu}i (aplauz)”.65
Na mitingu u Banja Luci, koji je organiziran od strane SDS
Bosne i Hercegovine i na kome je bilo oko 70.000 ljudi, Jovan
Ra{kovi} je 9. marta 1991, izme|u ostalog, rekao: “.... srpski narod
ima pravo na svoju dr`avu, pa makar se ona zvala i Srbija”.66
U intervjuu dnevnom listu Novosti (Beograd) od 19. maja 1991,
mr Mom~ilo Kraji{nik, predsjednik Skup{tine Socijalisti~ke
Republike Bosne i Hercegovine, iznio je niz elaboracija, u kojima je
negirao samostalnost Bosne i Hercegovine kao dr`ave. U tom
pogledu, on je tada, pored ostalog, izjavio :

63 N. Cigar, ULOGA SRPSKIH ORIJENTALISTA U OPRAVDANJU


GENOCIDA NAD MUSLIMANIMA BALKANA (u daljem tekstu: ULOGA SRPSKIH
ORIJENTALISTA...), Sarajevo 1998, str. 43.
64 N. Cigar, nav. dj., str. 55.
65 Isto.
66 Javnost, 9. mart 1991, str. 2.

210
“Federalna Jugoslavija je dr`ava, a konfederacija zna~i vi{e
dr`avica, kne`evina. To je rasturanje zajedni~ke dr`ave i niko me ne
mo`e ubediti da je konfederacija u interesu bilo kom narodu. Od jedne
dr`ave praviti, ni ekonomski, ni politi~ki, ni nacionalno zaokru`ene
dr`avice, nikom ne mo`e doneti dobro.
Iluzija je da Bosna i Hercegovina ikada mo`e biti samostalna bez
Jugoslavije. Bilo kakva koalicija na {tetu tre}eg naroda je nevolja za
sve i ja bih se u SDS uvijek borio protiv toga. U suverenoj,
samostalnoj i nezavisnoj Bosni i Hercegovini srpski narod vidi, ne ba{
bez razloga i uprkos {to ima i pretjerivanja, islamsku dr`avu
(podvukli autori: @eljko Vukovi} i Radivoje Guti}). Taj strah po~iva
na tome da je ideja o islamskoj dr`avi odavno poznata, da ima onih
koji su je nekad zagovarali i onih koji je i dalje `ele, da se stvara”.67
Elementi ideolo{kih priprema za zlo~ine u Republici Bosni i
Hercegovini su, pored ostalog, iskazani i u razgovoru izme|u Dobrice
]osi}a i Radovana Karad`i}a iz druge polovine 1991. :
“D. ]. (Dobrica ]osi}) - Vi ste, vi, stvarno da upotrebim tu
kategoriju, va{a politika je egzistencijalna. Vi dovr{avate jedan
istorijski proces.
R. K. (Radovan Karad`i}) - Da, da.
D. ]. - Jugoslovenstvo ima 2 tadeja, ima ujedinjenje ju`nih
Slovena i ima ujedinjenje Srba. Ujedinjenje ju`nih Slovena je
istorijski propalo, ali ujedinjenje Srba nije, sada se istorijski
dovr{ava ili gubi.
R. K. - Da, ali prirodno je {to polazi od onih koji su najvi{e
ugro`eni.
D. ]. - Jeste, i koji su ugro`eni i na kraju krajeva to je od
Kara|or|a na{a ideologija. Ta va{a taktika, va{a strategija, ja ne
znam {to bi bilo da niste vi onakvi kakvi jeste”.68

67 Novosti (Nedjelja), Beograd, 19. maj 1991, str. 6.


68 AIIZ, fono-materijal, traka 001-208.

211
U Zajedni~kom saop{tenju Regionalnog odbora Srpske
demokratske stranke Stara Hercegovina, u Fo~i, od 20. aprila 1991, na
kome su, “pored predstavnika vlasti i naroda” op{tina Kalinovik,
Fo~a, Gora`da, ^ajni~a, Vi{egrada i Rudog, prisustvovali i prof. dr
Novak Kilibarda, predsjednik Narodne stranke Crne Gore, i prof. dr
Mitar ^vorovi}, predsjednik Kluba poslanika Crne Gore, se, pored
ostalog, navodi kako je “ovo istorijski trenutak da se demokratskim
sredstvima izborimo za svekoliko jedinstvo srpskog naroda ...”.69
Srpski akademici su, poslije njihove “neozbiljne igrarije” iz marta
1991, u septembru 1991. “zapo~eli novu igru”. Oni su tada formirali
Srpski sabor, koji je trebalo da bude “udru`enje nezavisnih nau~nika,
pisaca, umetnika i intelektualaca za unapre|enje i za{titu srpskih
narodnih interesa”. Za predsjednika je izabran akademik Pavle Ivi}.70
I pored toga {to je kratko postojao i samo se nekoliko puta
oglasio, Sabor je uspio da obavi jedan zna~ajan projektantski posao
— izradio je etni~ke karte koje su ocrtavale budu}u srpsku dr`avu.71 Na
tim je etni~kim kartama prikazan “srpski prostor”, “naro~ito u BiH
i Hrvatskoj”, gdje je jasno prikazana “teritorija gde su Srbi u
ve}ini: od [ibenika, preko Like, Bosanske krajine, pored Save do
Bijeljine svuda su Srbi u ve}ini. U centru Bosne su Muslimani.
Srbi presecaju i Sand`ak pored Drine, pa se Muslimani ne mogu
ujediniti. To je budu}i prostor Srbije”.72

69 AIIZ, inv. br. 3-1082/3, Regionalni odbor SDS Stara Hercegovina, Fo~a, 20.
aprila 1991, ZAJEDNI^KO SAOP[TENJE.
70 M, Tomani}, nav. dj., str. 59 i 100. Sabor je, po akademiku Ivi}u, trebalo da
predstavlja zamjenu za Srpski nacionalni savjet. On je pri tome obe}ao da }e biti
ispravljena gre{ka od prije {est mjeseci, kada je formiranje “sli~ne organizacije
propalo zbog strana~kih i li~nih antagonizama”.
71 Isto. Te karte nacisti~kog karaktera Sabor je predao Kongresu srpskih intelektualaca,
odr`anom u Sarajevu marta 1992.
Na tom je fa{isti~kom projektu radila grupa akademika, na ~elu sa Dobricom
]osi}em (B. Jovi}, nav. dj., str. 193).
72 B. Jovi}, nav. dj., str. 193. Taj je podatak Dobrica ]osi} 11. septembra 1991.
iznio Borisavu Jovi}u, u njihovom razgovoru.

212
Istaknute srpske li~nosti, posebno akademik Vasilije Kresti}, su
devedesetih godina “otkrili” ideju o nemogu}nosti zajedni~kog `ivota
~itavih naroda, koja nije bila nikakvo otkri}e. Takvu su tezu zastupali
Adolf Hitler i njegovi nacisti, zatim Ante Paveli} i njegove usta{e i
mnogi drugi.73
Takvu tezu su prihvatili i “mnogi ugledni i umni Srbi, pa ~ak i
prvi ~ovek Srpske pravoslavne crkve, Njegova svetost patrijarh
srpski gospodin Pavle”.74
U ranim osamdesetim godinama XX stolje}a srpski intelektualci
(van zvani~nih vladaju}ih krugova) su, uz podr{ku Srpske pravoslavne
crkve, preuzeli vo|stvo u izradi velikodr`avnog nacionalnog programa.
Sa usponom Milo{evi}eve li~ne vlasti u Savezu komunista Srbije i
njegovim prihvatanjem nacionalisti~kog programa, vlast se punom
snagom anga`ovala u tim naporima. Moralna i intelektualna podr{ka
koje su pru`ile srbijanske opozicione partije, intelektualna zajednica
~itavog ideolo{kog spektra i hijerarhija Srpske pravoslavne crkve
pomogli su Milo{evi}u da ubijedi mase da podr`e i prihvate fa{isti~ku
ideologiju, politiku i praksu.75

73 M. Tomani}, nav. dj., str. 62, 65 i 71.


74 Isto, str. 72. Patrijarh Pavle je, “objasniv{i lordu Karingtonu i svekolikom
srpstvu da se pojedini delovi Hrvatske moraju pripojiti Srbiji i drugim prostorima biv{e
SFRJ na kojima su Srbi ve}insko stanovni{tvo, i da Srbi (‘`rtve’) ne mogu vi{e `iveti
sa Hrvatima (‘vinovnicima’), upozorio da ‘tu stra{nu istinu treba da shvate i svi
dosada{nji Jugosloveni i civilizovana Evropa’” (Isto).
75 N. Cigar, GENOCID U BOSNI..., str. 34.
U svom pohodu na vlast Milo{evi} je iskoristio sve, i Srpsku Pravoslavnu crkvu,
i Srpsku akademiju nauka i umetnosti, i srpsku historiju, i srpsku verziju memorije
historijskih epoha Balkana, i srpsku knji`evnost, i srpsku orijentalistiku (N. Cigar,
ULOGA SRPSKIH ORIJENTALISTA..., str. 11).
Srbijanski komunisti su, zahvaljuju}i Milo{evi}u, sklopili “brak iz ra~una sa
nekomunisti~kim sekularnim nacionalistima i sa Srpskom pravoslavnom
crkvom”. Govore}i o tome, N. Cigar navodi da je to “bila simbioza crvenog, braon
i crnog, koja je trebalo obezbijediti po~etni poticaj i strukturu srpskom
nacionalizmu” (N. Cigar, GENOCID U BOSNI..., str. 43).
Milo{evi} je doveo nacionaliste u glavni tok politi~kih zbivanja, osigurao
ma{ineriju u obliku politi~ke organizacije, medija, finansijskih sredstava i vojnu silu,
koja je “po~etna osje}anja transformisala u konkretan dr`avni program” (Isto).

213
Intelektualna elita Srbije je osamdesetih godina XX stolje}a srpski
nacionalizam usmjerila prema muslimanskoj zajednici. Smatrali su da
Muslimani u Bosni i Hercegovini svojim fizi~kim prisustvom stoje na
putu formiranja Velike Srbije.76
Uticajne li~nosti u Srbiji su prije raspada SFRJ zapo~ele uobli~avati
stereotipne slike o Muslimanima kao tu|incima, inferiornim osobama i
prijetnju svemu onome {to Srbi smatraju vrijednim. Takve stavove
prihvatila je ve}ina srpske nacionalne elite, uklju~uju}i i vode}e
intelektualce, politi~ke li~nosti i sve{tenstvo.77
Srbijanski mediji su otvoreno ocrnjivali islam, {to je ~esto grani~eno
sa rasizmom. Takve ideje i stavove posebno je iznosio Vuk Dra{kovi}.
On se `estoko okomio na “bjesomu~nu ofanzivu netolerantnog islama
u Bosni, Kosovu, Sand`aku i Hercegovini… na povampirenje
{erijatske tradicije (religioznog zakona), i… na strategiju d`ihada
(svetog rata), ~iji je cilj formiranje islamske dr`ave na Balkanu”.78
Muslimani su predstavljani kao nenarod, kao Srbi koji su pre{li
na islam, ~iji je, identitet, kao {to je to u manifestu Srpske narodne
obnove (nacionalisti~ke organizacije) pisao Vuk Dra{kovi}, Josip Broz
vje{ta~ki stvorio. Mitinguju}i protiv prijetnje “militantnog islamskog
fundamentalizma”, Dra{kovi} je insistirao na formiranju Velike
Srbije, koja bi uklju~ivala Bosnu i Hercegovinu. S tim u vezi, on je
obznanio kartu sa izmijenjenim granicama i oblastima naseljenim
prete`no Muslimanima, stavljenim pod srpsku kontrolu. Mirko Jovi}
(predsjednik Srpske narodne obnove i vo|a oru`anih formacija “Beli
orlovi”) je nagla{avao da oni nisu “samo zainteresovani za Srbiju,

76 Isto, str. 35. Antimuslimanska kampanja velikog intenziteta, kako tvrdi N.


Cigar, bila je uzrokovana ~injenicom {to su Muslimani bili prepreka za sprovo|enje
velikosrpske fa{isti~ke i zlo~ina~ke politike. Srpski politi~ari su otvoreno prijetili
Muslimanima ukoliko se odlu~e stati na put velikosrpskom nacionalisti~kom programu
(Isto, str. 47-48).
77 Isto. Predstavljanje Muslimana, odnosno Bo{njaka, u takvom svjetlu, koje je
trebalo pro{iriti na sve slojeve dru{tva, bilo je u slu`bi i u skladu sa politi~kim
ciljevima Beograda (Isto).
78 Isto, str. 36.

214
ve} za kr{}ansku, pravoslavnu Srbiju, bez d`amija i bez nevjernika”.
Pri tome su neki srpski intelektualci u svoje argumente uklju~ivali
jasnu primjesu rasizma, kao na primjer, Drago{ Kalaji}, koji je, izme|u
ostalog, tvrdio da bosanski Muslimani “ne pripadaju porodici naroda”,
da su “pustinjskog porijekla” i “posebnog gena osmanske vojske”, itd.79
Ekstremisti me|u srbijanskim intelektualcima su svoj antiislamski
i antimuslimanski stav poja~ali nakon {to su, uz Milo{evi}evu podr{ku,
sa akademskih aktivnosti pre{li u politi~ku akciju. Akademik Dobrica
]osi}, nastavio je sa tvrdnjama da, primjera radi, Srbe u Bosni i
Hercegovini ugro`avaju Muslimani, a beogradski mediji su, u okviru
dirigovane kampanje, ubje|ivali srpski narod u Bosni i Hercegovini
da su zaista ugro`eni.80
Dr`avni mediji su otvoreno nagovje{tavali da Beograd vr{i politi~ke
pripreme i za upotrebu sile protiv Bosne i Hercegovine i Bo{njaka.
Masovno su lansirane neosnovane optu`be, kao {to su, primjera radi,
da Vlada Bosne i Hercegovine, uz pomo} “katoli~ke i njema~ke
klike”, namjerava formirati “islamsku tvr|avu usred Evrope”, sa
ciljem da “zbri{u Srbe”. Narodna armija je tvrdila da Muslimani
namjeravaju formirati islamsku dr`avu, koja bi navodno obuhvatala
Bosnu i Hercegovinu, ju`nu Srbiju (Kosovo), Makedoniju, Gr~ku,
Bugarsku i Albaniju.81
Velikosrpski nacionalisti su pomogli da se stvori klima za akciju
— zlo~ine, predstavljaju}i Srbe “voljnim da u~ine uslugu Evropi,
tako {to }e udariti na muslimane”. S tim u vezi, Drago{ Kalaji}
(nacionalisti~ki glasnogovornik) je ~ak tvrdio da bi Evropa trebala biti
zahvalna Srbima za tu “uslugu”, jer bi, po njemu, islamska dr`ava u
Bosni i Hercegovini poslu`ila kao odsko~na daska za masovnu
migraciju muslimana u Evropu, ~iji bi cilj bio da uspostave
muslimansku ve}inu u Evropi, zatim da je islamiziraju i uni{te. Pri
tome je zaklju~io kako je “jasno da srpski narod u Bosni i

79 Isto, str. 37 i 46.


80 Isto, str. 45.
81 Isto, str. 55-56.

215
Hercegovini, brane}i svoju slobodu od islamske opasnosti, brani
tako|e Evropu i Evropljane”.82
Srpski politi~ari, intelektualci, vjerski velikodostojnici i mediji
stalno su uz Muslimane vezivali izraze kao {to su “fanatici”, “teroristi”,
“ekstremisti” i “fundamentalisti” i uvijek su ih prikazivali kao
“provokativne”, uklju~ene u agresiju ili ofanzivu, izjedna~avaju}i tako
islam sa nasiljem. Svi su oni formirali utisak da je nasilje priro|eno
Muslimanima, a beogradski mediji su ~ak govorili o osvaja~koj krvi
koja te~e u Muslimanima. List Jugoslovenska armija tra`io je od
vode}eg srbijanskog orijetaliste da analizira za njegove ~itaoce razlike
izme|u “njih i nas, muslimana i kr{}ana”. Po tom listu, Muslimani nisu
bili ni{ta drugo do potpuno “zatrovani islamski fundamentalisti”.83
Propagandna kampanja protiv “islamskog fundamentalizma”
osigurala je pogodnu osnovu srpskoj politi~koj eliti na kojoj je ona
gradila sliku ugro`enosti i, kako to pi{e Cigar, “formirala emotivnu
simbologiju”. Ta je taktika kori{tena kao sredstvo za mobilizaciju, s
jedne, i kao sredstvo za ubje|ivanje doma}e i me|unarodne javnosti u
ispravnost velikosrpske politike, s druge strane.84
U antimuslimanskoj kampanji su zlo~ini nad muslimanima u
Srbiji i Crnoj Gori tokom historije ponovo ocijenjeni kao ispravni i,
~ak, dostojni pohvale. Taj je stav na{ao mjesto i u “nau~nim”
radovima devedesetih godina, koji su aplaudirali i opravdali politiku i
praksu masakriranja, kojom je vladika Danilo Petrovi}, po~etkom
XVIII stolje}a, istrijebio muslimane na podru~ju Stare Crne Gore.85

82 Isto.
83 Isto, str. 89.
84 Isto, str. 81-82.
85 Isto, str. 54. Tako Predrag Milo{evi}, autor knjige “SVETI RATNICI” (izdava~i:
De~je novine Gornji Milanovac i Jedinstvo Pri{tina, 1989.), pi{e: “Turci (lokalni
muslimani) bili su pravi simbol sveg zla na ovom svijetu, |avolje sjeme…
Me|utim, Njego{ev osje}aj za pravdu i pravdenost bio je visoko razvijen… (kako)
samo mo`e biti kod pravoslavnog vladara. Tako, on bez milosti mo`e likvidirati
Turke, otjelotvorenje zla i nepravde. Njega i njegove podanike te glave
(muslimana) podsje}aju svakodnevno da se mo`e i mora boriti protiv zla i da je to
najve}a kr{}anska i ljudska du`nost. Borba protiv zla bila je Njego{eva obaveza

216
Histori~ar Mile Nedeljkovi} koristio je svoju knjigu KRST I
POLUMESEC (Beograd 1993.) da bi ubijedio ~itaoce da je Bosna i
Hercegovina uvijek bila srpska i pravoslavna, `igo{u}i Muslimane
kao Srbe konvertite. Na osnovu takve teze fa{isti~kog karaktera, on
opravdava genocid nad muslimanima u Srbiji u XIX stolje}u,
opisuju}i te zlo~ine kao osloba|anje od “izdajica”. S tim u vezi, on
pi{e kako je “svaka socijalna grupa koja je bila povezana sa
okupatorom (Osmanlijama), stanovni{tvo (muslimansko) koje je
baziralo svoj polo`aj i svoj imetak na eksploataciji i plja~ki
ugnjetavanog stanovni{tva, tako|e je u Srbiji nestala”.86
Srpski orijentalisti ili oni koji su sami prozvani srpskim
orijentalistima i “islamolozima”, stavili su se u slu`bu fa{istoidne i
genocidne velikosrpske politike. Njihovi radovi i takav tektonski
generator mr`nje vi|en je i dobro upam}en jo{ samo u antijevrejskoj i
antisemitskoj Evropi, Evropi zahva}enoj fa{izmom, Evropi iz
tridesetih i ~etrdesetih godina XX stolje}a.87
Srpski “orijentalizam” i “islamologija”, politi~ki i nacionalisti~ki
orijentisani, sra~unati su na proizvodnju mr`nje prema `rtvi —
Muslimanima i motivaciji izvr{ilaca viktimizacije, sa fa{isoidnim
ciljem uni{tavanja `rtve i preotimanja njenog lebensrauma. Tako je
zapravo zlo~inu protiv zajednica koje su stajale na putu ostvarenja
“Velike Srbije” pribavljana “nau~na” podr{ka.88
Srpski orijentalizam ~ini simbiozu sa nacionalizmom i svim onim
{to je iz toga proisteklo. Propagandna kampanja “orijentalista” utirala

prema Bogu. On je `udio za osvetom, osvetom bez milosti… Za Njego{a, osveta je


bila sveto, bo`ansko djelo! Da, on je bio za mir i ljubav me|u ljudima, ali samo
me|u ljudima: to se nije odnosilo na zvijeri sa ljudskim licima.” (Isto, str. 54-55).
Takve genocidne stavove prema Muslimanima dijelile su i politi~ke li~nosti.
Radovan Karad`i} je “nosio sa sobom djela svog omiljenog pisca Njego{a, ~esto se
pozivaju}i na njega. Njego{ je do neba uzdizao nasilno brisanje svih tragova
prisustva muslimana” (Isto, str. 55).
86 Isto, str. 88. Pi{u}i o tome, Nedeljkovi} tvrdi da je taj proces istrebljenja
muslimana u Srbiji bio tako uspje{an da je to danas u potpunosti zaboravljeno kao
“snijeg koji se davno istopio” (Isto).
87 N. Cigar, ULOGA SRPSKIH ORIJENTALISTA..., str. 59-63.
88 Isto, str. 12 i 16-19.

217
je put genocidu i drugim oblicima zlo~ina, sugeri{u}i po~iniocima da
time ~ine “dobro” srpskom narodu, da brane “ugro`eno” pravoslavlje,
odnosno hri{}anstvo i Evropu.89
Da bi se opravdala tako te{ka zlo~ina~ka akcija, trebali su, tako|e,
te{ki argumenti. Na|eni su u tobo`e nau~no potvr|enoj insinuaciji da
Muslimani za srpski narod predstavljaju “egzistencijalnu prijetnju”.
Odatle do opravdanja zapo~etog i ve} uveliko izvr{enog — genocida
nije daleko. Na kraju se tobo`e nau~na analiza pretvorila u puko
opravdanje zlo~ina.90
Na prvoj liniji fronta antiislamskog pokreta bili su srpski
orijentalisti jo{ od 1980. i zna~ajno su doprinijeli genocidu protiv
muslimana, stvaraju}i i ~ine}i ovaj proces intelektualno doli~nim i
prihvatljivim me|u svim slojevima srpskog naroda.91
Natpisi i javne izjave srpskih orijentalista prakti~ki uvijek su bili
tijesno povezani sa politi~kim kontekstom i politi~kim ciljevima.
^injenica da su intelektualno napadaju}i islam i muslimane nastojali
da obezbijede znanstvenu potporu za nacionalisti~ku ideologiju, politiku
i praksu je obi~no bila o~igledna.92

89 Isto, 12 i 14-39.
90 Isto, str. 12-13 i 39-59.
91 Isto, str. 16. Klju~ni faktor u kampanji protiv islama i Muslimana imali su i
srpski, bolje re~eno, srbijanski orijentalisti. Oni su zna~ajno doprinijeli antiislamskom
i antimuslimanskom stavu i raspolo`enju u {irokim krugovima srpskog stanovni{tva,
posebno Srbije. Ti su orijentalisti prikazivali islam i Muslimane retrogradnim i
predstavili ih kao prijetnju modernoj civilizaciji (Detaljnije o tome vidi : N. Cigar,
GENOCID U BOSNI..., str. 38-40 i dr., te njegov rad: ULOGA SRPSKIH
ORIJENTALISTA..., str. 16-48).
92 Isto, str. 16-17 i 59-65. Srpski orijentalisti su koristili svoje “ekspertize” za napade
na Muslimane na intelektualnom planu, kao i za odbranu vladine politike. U vrijeme
izvr{enja i izvo|enja zlo~ina nad Bo{njacima njihovi argumenti su poslu`ili kao osnova za
opravdanje genocida i drugih oblika zlo~ina u Bosni i Hercegovini. Pored toga {to su
obezbje|ivali apstraktnu akademsku formu, njihovi govori davali su ratnim zlo~incima
dodatna nau~na obja{njenja i opravdanja (N. Cigar, GENOCID U BOSNI..., str. 88).
Srpski orijentalisti, kao i drugi nau~nici, su, u saradnji sa propagandom srbijanskih
vlasti, 1993. poja~ali svoja upozorenja o navodnoj islamskoj opasnosti. Tako, naprimjer,

218
U planiranju i pripremanju zlo~ina, posebno mjesto pripada
zna~ajnom dijelu hijerarhije Srpske pravoslavne crkve. Pojedini episkopi
te crkve, posebno mitropolit Amfilohije i vladika Jefti}, vjerovali su da
}e fa{isti~ki projekat o Velikoj Srbiji ostvariti u saradnji sa Dobricom
]osi}em, Antonijem Isakovi}em i drugima akademicima,93 zatim sa
Slobodanom Milo{evi}em, Vukom Dra{kovi}em i drugima. Akademici
i episkopi su, bave}i se politi~kim, vojnim i drugim pitanjima, iscrtavali
mape Velike Srbije i vjerovali da je ukidanje autonomije Kosova po~etna
stanica na putu dr`avnog ujedinjenja teritorija koje su oni smatrali srpskim.94
Osamdesetih su godina u Srpskoj pravoslavnoj crkvi gotovo svi
podr`avali Slobodana Milo{evi}a, “jer im je svojim postupcima ulivao
nadu u ostvarenje njihovih ideja” - o “ujedinjenim srpskim zemljama”.95
Crkveni su velikodostojnici, u cilju formiranja Velike Srbije,
radili i na ru{enju Jugoslavije. Vladika Atanasije Jefti} je, s tim u vezi,
govorio: “U mutnu Maricu svaka Jugoslavija”.96

Darko Tanaskovi}, identifikuje “ekonomski, diplomatski i posebno demografski d`ihad”,


uperen i protiv Balkana i protiv zapadne Evrope. Po Miroljubu Jevti}u, prijetnja je
navodno prerasla u “zlokobni plan” po kojem }e Muslimani formirati srednjovjekovnu
dr`avu. Idu}i dalje, Jevti} progla{ava Muslimane nesposobnim za koegzistenciju,
karakteri{u}i islam kao stran svemu “milosrdnom i nenasilnom prema onima koji
imaju razli~it na~in razmi{ljanja od vladaju}e islamske doktrine” (Isto).
93 M. Tomani}, nav.dj., str. 13 i 241.
Akademici Dobrica ]osi}, Antonije Isakovi}, Matija Be}kovi} i drugi imali su
znatan uticaj u Patrijar{iji. Oni su Srpsku pravoslavnu crkvu “uvla~ili u politiku,
dnevne doga|aje, na tanak led i trulu dasku” (Isto, str. 17).
U Udru`enju knji`evnika Srbije januara 1985. primljena su, “zahvaljuju}i svom
otvorenom antikomunisti~kom i nacionalisti~kom stavu, kao i izuzetnoj pismenoj
aktivnosti”, trojica mladih i uglednih teologa monaha, profesori Bogoslovskog
fakulteta, koje su nazivali justinovcima (Amfilohije Radovi}, Irinej Bulovi} i vladika
Atanasije Jefti}) - Isto, str. 11-12.
94 Isto, str. 13 i 241. Srpska pravoslavna crkva je teritorijalno pro{irenje smatrala
legitimnim, jer je podru~ja koja naseljavaju Bo{njaci proglasila srpskim zemljama (N.
Cigar, nav. dj., str. 40-41).
95 Isto, str. 26; N. Cigar, GENOCID U BOSNI..., str. 85.
96 M. Tomani}, nav. dj., str. 235. Srpska pravoslavna crkva se “u vrijeme srpskog
nacionalnog osvje{}enja, poslije ~etrdeset godina ‘komunisti~kog mraka’”, javila

219
Srpska pravoslavna crkva je doprinijela isticanju opasnosti od
islama i stvaranju osje}aja da je prisutvo te religije na ovim prostorima
nelegitimno. Mediji te crkve ~esto su objavljivali antiislamske tekstove
i otvoreno promovisali formiranje Velike Srbije. Tako je Dragomir
Ubiparipovi}, sve{tenik iz Bosne i Hercegovine, u Glasu Crkve (slu`beno
glasilo SPC) 1991. pisao: “Srbija i njen narod vide sebe izme|u dvije
mo}ne svjetske religije (islam i katoli~nastvo)... U takvoj situaciji,
opstanak u nacionalnom i vjerskom pogledu u velikoj je opasnosti”.
S tim u vezi, on jedini spas vidi u novoj nacionalnoj strategiji, ~ija “su{tina
mora biti istra`ivanje ekskluzivne srpske nacionalisti~ke ideologije...
Novo, dopunjeno Na~ertanije (politi~ki program iz devetnaestog
vijeka za stvaranje uve}ane srpske dr`ave) mora postaviti jasno i
nedvosmisleno granice, nove srpske dr`ave, (i) mora odbraniti na{
narod (koji `ivi) u drugim dr`avama. Srbija kao dr`ava, mora se
obavezno formirati unutar svojih etni~kih granica i niko nema
pravo da pravi ustupke ili da izdaje nacionalne interese”.97
Srpska pravoslavna crkva je ja~ala “ocjene” da su Muslimani defektna
ljudska bi}a, te da su Srbi koji su izdali svoje korjene. Tvrde}i da su
Muslimani srpskog porijekla, crkva im je nudila da ih primi nazad pod
uslovom da napuste “krivi” put i promijene sada{nju vjeru. Dragan
Proti}, arhi|akon i profesor Teolo{kog fakulteta Srpske pravoslavne
crkve u Beogradu, otvoreno je izjavljivao da vjeruje da je to obra}anje
izvodljivo ako se izvr{i pritisak na Muslimane da prihvate pravoslavlje.
On je Muslimane smatrao zabludjelim pravoslavnim Srbima i sa
izrazom superiornosti napomenuo da “Srpska pravoslavna crkva rado
prima one koji su napustili pravoslavlje, a koji se pokaju i povrate”.98
Krajem 1993. patrijarh Pavle obratio se stranoj javnosti (u
jednom intervjuu austrijskim novinama) sa tvrdnjom kako oni poznaju
samo uop{teno historiju Balkana. S tim u vezi, on je u povjerenju
ustvrdio da su Srbi doma}e stanovni{tvo u Bosni i Hercegovini, a

preko ~lana Udru`enja knji`evnika Srbije Atanasija Jefti}a knjigom “NOVI


ZLATOUSTI VLADIKA NIKOLAJ” i predstavila ~itaocima “neke od temeljnih
stavova srpske nacionalisti~ke dr`ave” (B. Mamula, nav. dj., str. 289).
97 N. Cigar, GENOCID U BOSNI..., str. 41-42.
98 Isto, str. 89-90.

220
Muslimani su stigli sa Otomanskim osvaja~ima. Karakteristi~na je
bila optu`ba patrijarha Pavla da Muslimani `ele dovesti kr{}ane u
polo`aj “bez ikakvih prava”, koji je navodno propisan Kur’anom i
{eriatom. Pored toga, on je ustvrdio da Kur’an “propovijeda sveti rat
kao sredstvo za pro{irenje vjere. Taj koncept je stran kr{}anstvu”.
Episkop zvorni~ko-tuzlanski, Vasilije, sumirao je stavove Srpske
pravoslavne crkve o Muslimanima rekav{i: “Mi Srbi vrlo dobro
znamo da za jedan odre|eni dio Muslimana vrijedi pravilo: {to
vi{e ubiju nevjernika, bli`i su nebesima”.99
Srpska pravoslavna crkva je bila protivnik “avnojskih” granica,
posebno njeni pojedini episkopi. Sa vanrednog zasjedanja Sabora
Srpske pravoslavne crkve, odr`anog 16. i 17. januara 1992, izdato je
saop{tenje, u kome je navedeno da je srpski narod ve} pola stolje}a
“politi~ki razdrobljen i izdeljen neprirodnim granicama koje
rasecaju njegov `ivi organizam”. Te je granice navodno “isplanirala
Komunisti~ka internacionala, ostvarila neofa{isti~ka i usta{ka
okupacija, a utvrdila i produ`ila — protiv volje srpskog naroda
Titova komunisti~ka diktatura preko svog izrazito antisrpskog
AVNOJ-a”. Zbog toga su episkopi tvrdili da “ni Srpska pravoslavna
crkva, ni srpski narod, nikada nisu priznali ve{ta~ke i nelegitimne
‘avnojevske’ unutra{nje granice ustanovljene bez istorijskih ili
etni~kih osnova, samovoljom komunisti~ke gerile u uslovima
okupacije i gra|anskog rata”.100
Na redovnom zasjedanju Arhijerejskog Sabora Srpske pravoslavne
crkve, odr`anom od 14. — 28. maja 1992, usvojen je dokument nazvan
“MEMORANDUM SPC”. U njemu je ponovljeno da je srpski narod
“posle rata postao `rtva komunisti~ke tiranije” i da je “stanje u na{oj
zemlji, pre svega, posledica komunisti~ke tiranije”. Ponovo je
nagla{eno da me|urepubli~ke granice “presecaju `iv organizam
srpskog naroda, razdvajaju mu vekovna ognji{ta, svetinje, grobove,
manastire i spomenike kulture”.101
Ne priznavaju}i unutra{nje granice i okrivljuju}i komuniste za
navodno polustoljetnu politi~ku razdrobljenost i izdijeljenost srpskog

99 Isto, str. 86.


100 M. Tomani}, nav. dj., str. 96.
101 Isto, str. 110.

221
“`ivog organizma”, rukovodstvo Srpske pravoslavne crkve je pripremalo
i pozivalo srpski narod na promjenu tih granica, odnosno na zlo~ine.
Zahtjevi episkopa Srpske pravoslavne crkve bili su identi~ni
zahtjevima Milo{evi}a i ve}ine srpskih politi~kih stranaka. Tako je,
primjera radi, u programu srpskih radikala iz 1991, jedan od njihovih
osnovnih ciljeva bio : “Obnavljanje slobodne, nezavisne i demokratske
srpske dr`ave koja }e obuhvatiti celokupno srpstvo, sve srpske zemlje,
{to zna~i da }e u svojim granicama imati, pored sada{nje oktroisane
srbijanske federalne jedinice, srpsku Makedoniju, srpsku Crnu
Goru, srpsku Bosnu, srpsku Hercegovinu, srpski Dubrovnik,
srpsku Dalmaciju, srpsku Liku, srpski Kordun, srpsku Baniju,
srpsku Slavoniju, srpski zapadni Srem i srpsku Baranju”.102
Na redovnom zasjedanju Svetog arhijerejskog sabora, odr`anom
u maju 1990, episkopi Srpske pravoslavne crkve su zatra`ili “od
nadle`nih dr`avnih organa da se omogu}i va|enje iz jama u toku
rata (Drugog svjetskog rata — prim. S. ^.) pobijenih i njihovo
dostojanstveno sahranjivanje pri hramovima i drugim za to
pogodnim mestima”.103
Iskopavanje srpskih kostiju je, umjesto da se “obavi u miru i
ti{ini, u dostojanstvenoj atmosferi, kako su zaslu`ivali oni zbog kojih
je to tobo`e i ~injeno”, na podru~ju Bosne i Hercegovine i hrvatskih
jama i vrta~a “odra|eno” uz prisustvo i okru`enje kamera, reflektora,
novinara, politi~ara, nau~nika i dr. “Ljudi su na televizijskim ekranima
mogli da gledaju stravi~ne slike sa stotinama lobanja i kostiju
poredanih po {atorskim krilima”.104 Na taj je na~in Srpska pravoslavna

102 Isto, str. 78. Tri godine kasnije radikalska Velika Srbija je, pi{e M. Tomani},
primijetno smanjena, jer su “u Programu SRS-a iz 1994. nekuda nestali srpski Dubrovnik
i srpska Makedonija. Cilj radikala sada je bila dr`ava koja }e u svojim granicama imati
‘dana{nju Republiku Srbiju, Republiku Crnu Goru, Republiku Srpsku i Republiku
Srpsku Krajinu’” (Isto).
103 Isto, str. 40. Taj zahtjev je ponovljen jo{ dva puta, na vanrednom zasjedanju
Sabora, u decembru 1990, i na redovnom zasjedanju Sabora, u maju 1991.
104 Isto, str. 40-41. U jamu Golubinku su se, prilikom va|enja kostiju iz nje,
spustili i Radovan Karad`i}, predsjednik SDS-a Bosne i Hercegovine, zatim Dr Nikola
Koljevi}, ~lan Predsjedni{tva Bosne i Hercegovine, i slikar Mili} od Ma~ve (Vidi :
Javnost, 8. decembar 1990, str. 1).

222
crkva, otvaraju}i “stare rane” i ukazuju}i na genocid nad Srbima u NDH,
pozivala Srbe na za{titu od navodne opasnosti da ponovo postanu `rtve
genocida, odnosno na osvetu i zlo~ine.
Iskopavanje kostiju iz jama, koje su inicirali episkopi Srpske
pravoslavne crkve, pretvoreno je “u ‘svetkovinu’, u neukusnu paradu
koja je, pokazalo se to kasnije, za cilj imala jedino da krv ionako
‘violentnih, silnih, ognjevitih ljudi’ dinarskog tipa (Jovan Cviji}) jo{ vi{e
proklju~a. Kad je krv bila dovoljno zagrejana, ‘ozgo’ su stigle komande
o nacionalnom interesu, ali i propratna upustva i oru`je....”.105
Patrijarh Pavle i drugi episkopi Srpske pravoslavne crkve, raspiruju}i
mr`nju, poru~ivali su hrvatskim, bosanskim i kosovskim Srbima da
prihvate oru`je i “brane” se od Hrvata, Muslimana i Albanaca. Patrijarh
je 1991. tvrdio “da za hrvatske Srbe ‘tre}eg nema’, nego li oru`je u
ruke ili put pod noge”. I Dragan Terzi}, glavni i odgovorni urednik
Pravoslavlja, je sli~no patrijarhu tvrdio da bosanski Srbi “ne `ele da
`ive u d`amahiriji sli~noj Libiji i da bi oni pod vla{}u mud`ahedina
imali isti status koji imaju hri{}ani u islamskim zemljama, tj. bili bi
robovi, {to su ve} iskusili tokom petovekovne islamske okupacije”.106

Va|ene su kosti `rtava iz jama Jagodnja~a (Pandurica, Golubinka, [urmanci,


zatim na podru~ju @itomisli}a, Prebilovaca, Majevice, Banja Luke i dr. (o tome vidi :
Javnost, 19. oktobar 1990, str. 7 i 12; 27. oktobar 1990, str. 10; 3. novembar 1990, str. 12;
17. novembar 1990, str. 10 i 12; 24. novembar 1990, str. 8; 1. decembar 1990, str. 1 i 10;
8. decembar 1990, str. 1, 10 i 12; 15. decembar 1990, str. 10; 22. decembar 1990, str. 10;
29. decembar 1990, str. 7; 5. januar 1991, str. 7; 12. januar 1991, str. 7; 19. januar 1991,
str. 10; 2. februar 1991, str. 10 i dr.).
M. Tomani} s pravom iznosi ~u|enje da u Srbiji nije obavljeno nijedno
iskopavanje srpskih kostiju iz jama. S tim u vezi, on tvrdi da su episkopi Srpske
pravoslavne crkve bili “gluvi na krike Aveljeve krvi koji su dolazili iz neposredne
blizine”. Tim prije, jer je vladika Atanasije Jefti} navodio neka mjesta na podru~ju
Beograda na kojima se nalaze masovne grobnice. Za `rtve u Srbiji je bio dovoljan
samo pomen, a onima iz hercegova~kih i hrvatskih jama i vrta~a — nije, ve} je njihove
kosti trebalo vaditi sa dubine od 50 i vi{e metara. U tom su poslu u~estvovali i
speleolo{ki stru~njaci, za {ta je Srpska pravoslavna crkva neke odlikovala i Ordenom
Svetog Save I stepena (Isto, str. 41-42).
105 Isto, str. 130. Govore}i o tome, M. Tomani} zaklju~uje kako su “na kraju, uz
pi}e, pesmu i igru, pobijeni i protjerani Muslimani iz Trebinja, a njihove bogomolje
poru{ene” (Isto).
106 Isto, str. 101 i 230.

223
Episkopi su u Srbiji smirivali duhove govore}i Srbima “da
hri{}anski trpe.....”, a u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini pozivali na
nastavak rata “sve do ostvarenja njihovog sna o sjedinjenim srpskim
dr`avama”. “Za spas sopstvenog `ivota i imovine pravoslavni kanoni
ne preporu~uju ubijanje, ~ak ga i ka`njavaju, ali u borbi protiv
‘polumjeseca, islamskog agresivnog’ (Atanasije Jefti}), ‘za krst
~asni i slobodu zlatnu’, za ‘Veliku Srbiju’ i za ‘spas krsta sa tri
prsta’ nesumnjivo je trebalo ubijati. INTERESI SRPSKE CRKVE,
SRPSKE DR@AVE I SRPSKOG NARODA” (velika slova u
originalu — primj. S. ^.) su, po tuma~enju Srpske pravoslavne crkve
“bili jedini razlozi zbog kojih je pravoslavni Srbin mogao ‘zakonito’
da ubija i da pri tome ne strepi od Sudnjeg dana”.107
Jedan broj visokih crkvenih li~nosti u Srpskoj pravoslavnoj crkvi
je devedesetih godina XX stolje}a javno pokazivao spremnost za
zlo~ine. Septembra 1991, kod manastira Komogovine u Hrvatskoj (izme|u
Gline i Kostajnice), vladika Filaret stekao je “svjetsku slavu”, zahvaljuju}i
poznatoj fotografiji na kojoj pozira ispred srpskog topa i oklopnog
vozila, dr`e}i mitraljez u ruci. Na toj je fotografiji, koja je obi{la cio
svijet, uz Filareta bio i akademik Rastislav Petrovi}, “dokazuju}i tako
da su Srpska crkva i Srpska akademija zajedno krenule u dr`avnotvornu
avanturu koja }e Srbe skupo ko{tati”.108
Vladika Filaret je ostao upam}en i po u~e{}u u jednoj od udarnih
dnevnika RTS-a, “kada je gledaocima, dr`e}i u ruci de~iju lobanju,
ispri~ao da su Muslimani pred `ivom majkom sekirom odsekli
glavu njene devoj~ice”,109 {to je bilo la`.
Srpska pravoslavna crkva je svojom mantijom pokrivala zlo~ince.
Pru`ila je pomo} Arkanu za organizovanje, finansiranje i naoru`avanje

107 Isto, str. 231.


108 Isto, str. 91 i 234. Srpska pravoslavna crkva je, po ocjeni M. Tomani}a, bila,
pored Udru`enja knji`evnika Srbije i Srpske akademije nauka i umetnosti, “tre}a
latica cveta” (Isto, str. 11-37).
Ve}ina “ljudi u crnom” — episkopi i sve{tenstvo Srpske pravoslavne crkve su, po
Tomani}u, bili “obmotani oko vrata srpskog naroda i koji ga je polako, ali sasvim
sigurno davio. Ispod tih crnih mantija kucaju `estoka i strasna srca...” (Isto, str. 5).
109 Isto, str. 235. Novinar Ilustrovane politike, Bogosav Marjanovi}, je utvrdio
da je to sve la`. O tome vidi : M. Tomani}, nav. dj., str. 235).

224
njegovih oru`anih formacija. Zlo~inac Arkan je dao tjelohranitelje
mitropolitu Srpske pravoslavne crkve Amfilohiju iz Crne Gore, koji ih
je koristio za zastra{ivanje disidenata. U julu 1993, na dan slave grada
Beograda, Arkan je mar{irao pored patrijarha Pavla u svetoj procesiji
koja se kretala gradskim ulicama. Istog mjeseca patrijarh Pavle je li~no
predvodio jednu slu`benu delegaciju na putu po Bosni, gdje je on
predsjedavao religioznim ceremonijama sa velikim publicitetom na
kojima je u~estvovalo politi~ko i vojno vo|stvo srpskih kolaboracionista.110
Patrijarh Pavle je, polaze}i od ocjene da Muslimani predstavljaju
trajnu prijetnju Srbima, podr`avao i opravdavao velikosrpsku politiku.
Taj svoj stav je stranoj novinarki prokomentarisao na sljede}i na~in:
“K}eri moja, ‘kazao mi je slije`u}i ramenima’, ako me pita{ da li
ja mislim da Srbi u Bosni moraju odustati od svega {to su do sada
uradili za svoje `ivote, {ta }u ti ja odgovoriti? Da li misli{ da je
ubijanje pogre{na stvar? Naravno? Ali, da li ja mislim da po{ten
~ovjek treba da se preda lopovima?... Ako je to izbor, onda ja
moram re}i: da — a tada bih ja bio tako|e politi~ar, jer ja vjerujem
da se Srbi moraju boriti sada kao nikada ranije, da bi sa~uvali ne
samo svoju crkvu nego i sebe same”.111
Srpskim oru`anim formacijama i kolaboracionisti~koj vojsci
Republike Srpske Srpska pravoslavna crkva je obezbje|ivala sve{tenike
i ohrabrivala operacije protiv Bosne i Hercegovine i genocid nad
Bo{njacima. Tako su regruti te kolaboracionisti~ke vojske izgovarali
zakletvu pred pravoslavnim sve{tenicima, a pravoslavni velikodostojnici
su ih blagoslovili pred odlazak u “akcije”. Srpski pravoslavni mitropolit
Nikolaj je, za vrijeme posjete mehanizovanoj pje{adijskoj jedinici,
ohrabrivao njene pripadnike govore}i im “Mi samo uvijek dobijali
ratove... Bog nas ni ovaj put ne}e napustiti”. On je podizao njihov
moral, ubje|uju}i ih da je borba “u interesu srpskog naroda”. U
nekim prilikama srpski pravoslavni vjerski slu`benici sami su
preuzimali rukovo|enje u zlo~inima. Tako je sve{tenik u Trebinju
okupljenim Srbima govorio “da }e taj grad biti srpski, jer je on to
uvijek i bio”, a zatim je sam preuzeo stan i nekoliko radnji ~ije su
vlasnike Bo{njake prisilili da odu.112

110 N. Cigar, GENOCID U BOSNI..., str. 86.


111 Isto, str. 86-87.
112 Isto, str. 87.

225
Srpski genocid nad Bo{njacima i drugi oblici zlo~ina u Republici
Bosni i Hercegovini negirani su na svim nivoima vlasti, kao i od
Srpske pravoslavne crkve.113
Sve zlo~ine u Republici Bosni i Hercegovini koje su vr{ili
pripadnici srpskih oru`anih jedinica episkopi su obja{njavali “gnevnom
osvetom, izbezumljeno{}u i raspame}eno{}u pojedinaca (vladika
Atanasije Jefti}) i ostrvljeno{}u pojedinaca (patrijarh Pavle)”.114
Srpska pravoslavna crkva je pre{utkivala i ru{enje i uni{tavanje svih
16 d`amija i drugih objekata islamske arhitekture u Banja Luci, uklju~uju}i
i ljepoticu Ferhadiju. U svim njenim zvani~nim dokumentima, kao {to
je i Vanredno zasjedanje svetog arhijerejskog sabora u “~istoj i
bezminaretnoj” Banja Luci, novembra 1994, zlo~ini nad Bo{njacima i
islamskim objektima bili su bezimene, napu{tene fraze.115
Srbijanskim dr`avnim medijima Srpska pravoslavna crkva je
pru`ala “iskrenu i zdu{nu pomo}” u prikrivanju zlo~ina nad Bo{njacima
u Republici Bosni i Hercegovini.116 Vrh te crkve je stalno odbacivao
sve ~injenice o organizovanom genocidu i drugim oblicima zlo~ina nad
Bo{njacima, tvrde}i da je rije~ o “slu~ajnim” i “pojedina~nim ekscesima”.117
Srpski episkopi su stalno poku{avali da pred srpskim narodom
“stvore i o~uvaju sliku o pravednosti i odbrambenosti rata koji se
vodio u Bosni i Hercegovini”.118

113 Isto, str. 108-134.


114 M. Tomani}, nav. dj., str. 108. Me|utim, ~injenice govore suprotno. S tim u
vezi, M. Tomani} navodi dio teksta iz ruskog lista Izvestija, od 25. novembra 1992.
(autora Evgenija Vostrukova), koga je preuzeo iz knjige GENOCID U BOSNI..., dr
Normana Cigara (str. 83-84), u kome se govori o jednom ruskom pla}eniku, koji je u
centru za specijalnu obuku srpskih oru`anih formacija u Erdutu kojim je upravljao
@eljko Ra`natovi} Arkan uz podr{ku srbijanske policije, pro{ao program te obuke, a
koji je izjavio: “Filozofija brutalnosti utuvljivana je u glave boraca — ‘Srpski
patriota je nemilosrdan prema neprijateljima, on nema pravo da po{tedi njihovu
djecu, `ene ili starce’ — zgra`avao se na{ (ruski) bandit” (Isto).
115 Isto, str. 109.
116 Isto, str. 126.
117 Isto, str. 134.
118 Isto. Jedna slu`bena delegacija Srpske pravoslavne crkve na visokom nivou
nastojala je aprila 1993. da u Vatiknu ubijedi svoje doma}ine kako u Republici Bosni i
Hercegovini nije bilo agresije (N. Cigar, nav. dj., str. 86).

226
Vo|stvo Srpske pravoslavne crkve je bilo izuzetno blisko sa
politi~kim rukovodstvom srpskih kolaboracionista u Republici Bosni
i Hercegovini. “Sve nade Srpske pravoslavne crkve, posebno ‘tri A’
(mitropolita Amfilohija, vladike Atanasija i vladike Artemija), bile
su polo`ene u ‘tri K’ (Karad`i}a, Kraji{nika i Koljevi}a, i, naravno,
Biljanu Plav{i}, ‘novu Kosovku devojku’, kako je nazva mitropolit
Amfilohije”.119
Velikodostojnici Srpske pravoslavne crkve su, “poput nekakvih
supervizora”, bili prisutni na skoro svim zasjedanjima “Skup{tine
Republike Srpske”. I episkopi te crkve i politi~ari i generali srpskih
kolaboracionista isticali su izuzetno dobru me|usobnu saradnju.120
Najvi{i arhijerej Srpske pravoslavne crkve za Bosnu i Hercegovinu,
mitropolit dabrobosanski Nikolaj Mr|a (izabran na redovnom zasjedanju
Svetog arhijerejskog sabora, maja 1992.), koga su mnogi u Dalmaciji
u svojstvu vladike dalmatinskog smatrali “ideologom balvan revolucije”,
pojavljuje se na mnogim zajedni~kim fotografijama sa Karad`i}em i

119 Isto, str. 110. U ilustriranju “dijelekti~kog jedinstva” izme|u Srpske pravoslavne
crkve i politi~kog rukovodstva srpskih kolaboracionista u Bosni i Hercegovini, M.
Tomani} navodi ocjenu Dragomira Ubiparipovi}a, sve{tenika iz Sarajeva, objavljenu u
~asopisu Hri{}anska misao : “Crkvene prostorije i sve~anosti su poslu`ile za
promociju ~elnih li~nosti SDS-a i njihovu preporuku narodu. U toj bezmjernoj
podr{ci se najbolje iskazala na{a sklonost ka pretjerivanjima. I{lo se dotle daleko,
da su se i sami prvaci stranke zbunjivali ukazanom pa`njom i previ{e laskavim
ocjenama o njima samima — o tobo`e Bogom predodre|enim im mesijanskim
ulogama. Kako i ne bi kad su im se sve{tena lica obra}ala sa ne~uvenim
slavopojima u kojima ih tu pred narodom podsje}aju: ‘da ih je sami Bog poslao
da spasu rod srpski’... Takvo neodmjereno slu`enje Crkve politici i pomo} Crkve
da ta politika zadobije povjerenje naroda, ta previ{e vidljiva simbioza i taj
zajedni~ki rad na istom polju, apsolutno podrazumijeva, nakon svih doga|aja, i
zajedni~ku podjelu uspjeha i neuspjeha! Stoga je za o~ekivati da Crkva od novih
vlasti bude i obilato nagra|ena. Ali ako se povede pitanje odgovornosti za ratne
posljedice (razaranja i `rtve) pored politi~kih i vojnih subjekata, za o~ekivati je
da bude spomenuta i Crkva” (Isto, str. 111).
120 Isto, str. 118. Sve{tenstvo Srpske pravoslavne crkve je, po izjavi Radovana
Karad`i}a od 9. novembra 1990, na srpskim skupovima sjedilo “u prvim redovima,
na po~asnim mjestima” (NIN, 9. novembar 1990, str. 10, Intervju Radovana Karad`i}a,
SRBI IZVAN BOSANSKOG LONCA).

227
Mladi}em. On je na mnogim sjednicama “Skup{tine Republike Srpske”
sjedio u prvim redovima, “poput nekakvog simbola svega onoga {to je
tamo{nje rukovodstvo radilo tokom ratnih godina”.121
Mitropolit Nikolaj se u maju 1992. popeo na Pale, gdje je “sa
uzvisina oko Sarajeva vi{e od hiljadu dana posmatrao kako Radovan
Karad`i} i general Ratko Mladi} temeljito uni{tavaju ovaj grad”.122
Vladika Irinej Bulovi} je smatrao kako “Republika Srpska nije
ni{ta drugo nego srpska zemlja”.123
Pojedini episkopi Srpske pravoslavne crkve krstili su i
progla{avali junacima srpske vojnike i njihove vo|e.124
Zlo~ini i patnje ljudi u Sarajevu i drugim mjestima Republike
Bosne i Hercegovine su, po mi{ljenju “srpskih pravoslavnih duhovnih
pastira”, “bile opravdane i trebalo ih je produ`avati sve do postignu}a
onoga {to su smatrali ciljevima srpskog naroda, dr`ave i crkve”.125
Episkopi Srpske pravoslavne crkve nisu pristajali na mirovne
planove me|unarodne zajednice, kao {to je i plan Kontakt grupe. Oni
su i dalje podr`avali srpske osvaja~ke ratne ciljeve, sve do njihove
realizacije, bez obzira na masovna i pojedina~na ubistva civila.126

121 Isto, str. 182.


122 Isto, str. 194.
123 AIIZ, inv. br. 2-2889, Savezna Republika Jugoslavija, Vrhovni savet odbrane,
DT /Dr`avna tajna — prim. S. ^./ Broj: 12-4, 26. avgust 1995, Beograd, ZABELE[KA
sa sastanka predstavnika najvi{eg politi~kog i vojnog rukovodstva Savezne Republike
Jugoslavije i Republike Srpske odr`anog 25. avgusta 1995. godine u rezidencijalnom
objektu Vojske Jugoslavije u Dobanovcima, str. 13.
124 M. Tomani}, nav. dj., str. 232.
125 Isto, str. 121.
126 Isto, str. 123. Srpska pravoslavna crkva je davala legitimitet zlo~ina~koj
politici srpskih kolaboracionista u Republici Bosni i Hercegovini. Patrijarh Pavle i
mitropolit Amfilohije otvoreno su u aprilu 1993. podr`ali odbijanje Vens-Ovenovog
plana od strane srpskih kolaboracionista. Istovremeno je Sinod Srpske pravoslavne crkve
ponovo podr`ao ujedinjenje svih oblasti koje su Srbi zauzeli u Bosni i Hercegovini, sa
Srbijom, i zakleo je srpske vo|e iz Hercegovine da ne prihvate kompromis — Vens-
Ovenov plan (N. Cigar, nav. dj., str. 85).

228
Srpska pravoslavna crkva je smatrala da treba nastaviti rat sve do
postignu}a `eljenog cilja. Za nju je velika srpska dr`ava bila “vredna
i de~ijih suza i de~ije krvi”.127

127 Isto, str. 129.

229
III

VELIKOSRPSKI POKRET I
PREDSJEDNI[TVO SFRJ
DO MARTA 1991.
1. Predsjedni{tvo SFRJ i njemu paralelna neformalna grupa

Pokreti, na~elno, naro~ito u toku nastajanja, djeluju stihijski.


Sastoje se od ve}eg broja subjekata okupljenih oko odre|enog dru{tvenog,
politi~kog, socijalnog ili nacionalnog programa (pitanja). Naro~ito u
toku nastajanja nemaju posebnog centralnog organa, bar ne pod takvim
nazivom, ~iju funkciju vr{i organizacija ili li~nost koju jednostavno
prihvata ve}i broj subjekata razli~itih struktura i stepena organizovanosti.
Sa Velikosrpskim pokretom pod kraj XX stolje}a to je, tako|e,
slu~aj. Nije mogu}e navesti datum kada je Pokret nastao, odnosno
obnovljen. Vjerovatnije je da se nakon poraza u Drugom svjetskom
ratu ipak odr`ao i vegetirao u raznim oblicima povremeno oslonjen na
druge faktore ili procese u zemlji, odnosno okru`enju. Smatralo se da
je vje{anjem Dra`e Mihailovi}a 1946. likvidiran bar njegov fa{isti~ki
derivat. ^injenica da su njegovi maksimalisti~ki ciljevi od po~etka bili
ostvarljivi “u saglasnosti sa Rusijom”, omogu}ila mu je da se uklopi
u velikoruske koncepte Sovjetskog Saveza i preko toga svoje ideje
zna~ajno infiltrira u organe vlasti Nove Jugoslavije.
I rekonstrukcija rukovo|enja Velikosrpskim pokretom, kao i
svakom drugom organizacijom zasnovanom na konspiraciji i sa
nelegalnim i nelegitimnim ciljevima, veoma je ote`ana.
Linije rukovo|enja naj~e{}e su i{le putem koji se na Ha{kom
procesu uobi~ajeno zove linijom “paralelnih struktura”, pa i “udru`enim
poduhvatima”, a odluke usvajane i dono{ene na takozvanim “privatnim
sednicama” neformalnih, ~esto legalnim organima paralelnih grupa.
U po~etnoj razvojnoj fazi, ~elo Pokreta predstavljao je Dobrica ]osi}
sa grupom akademika i knji`evnika oko sebe, a kasnije, od famozne
Osme sjednice CK SK Srbije, 2. septembra 1987, Slobodan Milo{evi},

233
sa takozvanom “srpskom koordinacijom” ili zvani~nim politi~kim
vrhom Socijalisti~ke Republike Srbije.
Personalni sastav, s obzirom na konkurenciju i povremene prodore
ili uspone ove ili one manje ili vi{e radikalne grupe nije mogao ni biti
stalan. Formalno je njegov centralni i najvi{i organ bio formiran marta
1991. pod nazivom Srpski nacionalni savet, ali te{ko da je fakti~ki
funkcionisao, i to vrlo kratko, bar kao savjetodavni organ Milo{evi}u,
koji je ve} osigurao imid` i funkciju vo`da Pokreta. Kao i u drugim
sli~nim pokretima vi{e li~nosti od {ireg politi~kog zna~aja i
nesumnjivog imid`a srpskog nacionalnog borca povremeno bi
bljesnule i bile iskori{tene, prije svega, u propagandne svrhe prema
trenutnim situacijama. Odmah potom padale bi u anonimnost.
Visok stepen centralizacije vlasti Nove Jugoslavije, pogodan za
brzu posljeratnu obnovu i jo{ pogodniji za razvoj socijalisti~kih odnosa
za koji se opredijelila vodio je, kao i Kraljevinu Jugoslaviju, u propast.
Ve} po~etkom {ezdesetih godina rukovodstvo zemlje to je shvatilo i
pokrenulo decentralizaciju i visok stepen samouprave u svakom pogledu.
Proces je krunisan 1974. dono{enjem Ustava SFRJ, koji je, izme|u ostalog,
maksimalno garantovao ravnopravnost svih naroda i narodnosti i
posebno ravnopravnost svih konstitutivnih subjekata (republika i
pokrajina) Federacije. U rukovodstvu Srbije (D. Markovi}) to je
shva}eno kao “nepravda prema Srbima”. Na toj osnovi po~inje da
o`ivljava najnoviji talas velikosrpskog nacionalizma, pa postepeno i
Velikosrpski pokret, koji je, prvo u Srbiji, a onda i van nje, iza{ao na
politi~ku scenu i postepeno ovladao polugama vlasti.
Osmom sjednicom CK SK Srbije Velikosrpski pokret i njegov
vo`d, Slobodan Milo{evi}, definitivno su ovladali osnovnim polugama
vlasti u Srbiji. U toku te i sljede}e godine u njoj su uklonjeni sa
polo`aja nepo`eljni kadrovi, a to se izmjenom Ustava Srbije, dogodilo
i sa obje autonomne pokrajine.
Aspiracije Pokreta time nisu bile zadovoljene. Zapravo, osvajanjem
tih pozicija stvorena je samo odsko~na daska za ovladavanjem polugama
vlasti savezne dr`ave i destabilizaciju vlasti u drugim republikama, posebno
onih prema kojima je Pokret imao teritorijalne pretenzije. Najzna~ajniji
su zahtjevi bili prema Bosni i Hercegovini, a najzna~ajnija prepreka
bio je va`e}i Ustav SFRJ. Njegovi prvi potezi bili su zbog toga
usmjereni na ovladavanje Savjetom za za{titu ustavnog poretka i

234
destabilizaciju Bosne i Hercegovine. Prva `rtva je bio predsjednik
Savjeta, dr Hamdija Pozderac, a Bosnu i Hercegovinu je potresao
niz montiranih afera. Srbija je u zajedni~koj dr`avi ionako imala
privilegovan polo`aj, a autonomije pokrajina bile su ograni~ene, iako
je polo`aj naroda i narodnosti Ustavom SFRJ iz 1974. u zna~ajnoj
mjeri postao ravnopravniji. Memorandum SANU takav polo`aj Srba
smatrao je nezadovoljavaju}im, prije svega, zbog njegove brojnosti.
Ostvarenje hegemonije u zajedni~koj dr`avi bio je otuda jedan
od izglednijih ciljeva i Memoranduma i Velikosrpskog pokreta. To se
moglo posti}i samo ovladavanjem ili razbijanjem upravo tih saveznih
organa i centara mo}i. Izme|u ostalih to su bili: Savez komunista
Jugoslavije i njegov Centralni komitet, Narodna skup{tina SFRJ sa
njenim Izvr{nim vije}em i dr`avnim aparatom. Za razliku od onog do
1974. dr`avni aparat je bio mnogo smanjen, ali je jo{ uvijek bio
zna~ajan, posebno u oblasti odbrane, unutra{njih i vanjskih poslova.
Dolaskom Slobodana Milo{evi}a na vlast u Srbiji (1987.) JNA
jo{ nije bila na njegovoj strani.1 Ona se, kao cjelina, tada jo{ uvijek
zalagala za federalnu socijalisti~ku Jugoslaviju, ali se ve} godinama
vi{e bavila sopstvenim polo`ajem u dru{tvu u poku{aju da izmijeni
ustavni koncept odbrane, ostvari “plan preuzimanja odgovornosti
za zemlju” i usko~i u vakum nastao smr}u predsjednika Dr`ave i

1 S. Biserko, OD JUGOSLOVENSKE NARODNE ARMIJE DO SRPSKE


VOJSKE, u : RATOVI U JUGOSLAVIJI 1991. - 1999, Zbornik saop{tenja i diskusija
sa Okruglog stola, Beograd 7. - 9. novembar 2001, Beograd 2002, str. 220.
Admiral Mamula tvrdi da je, pored zova intelektualne elite na obnovu programa
Velike Srbije i nemira kosovskih Srba, “uloga generala Ljubi~i}a bila presudna u
odmeravanju snaga izme|u Milo{evi}a i Stamboli}a na Osmoj sednici CK SK
Srbije” (B. Mamula, SLU^AJ JUGOSLAVIJA, Podgorica 2000, str. 112; S. Biserko,
nav. dj., str. 221).
Krajem 1987. i po~etkom 1988, po B. Mamuli, “jo{ nije postojao strah da bi
Srbija s Milo{evi}em i JNA nastupili zajedno” (B. Mamula, nav. dj., str. 121; S.
Biserko, nav. dj., str. 220). Me|utim, promjene u rukovodstvu Srbije na Osmoj sjednici
CK SK Srbije JNA su, po admiralu Mamuli, dovele u nepovoljan polo`aj. S tim u vezi,
on pi{e da je poslije te sjednice, pored raznih “sumnji~enja” JNA i optu`bi za podr{ku
koje su izno{ene u publicistici na temu Osme sjednice, te poku{aja organizatora da se
neposredno poslije nje pozivaju na podr{ku JNA, “nastala nova situacija bremenitija
opasnostima po JNA od predhodne, kada smo razra|ivali plan preuzimanja
odgovornosti za zemlju” (B. Mamula, nav. dj., str. 115).

235
Vrhovnog komandanta Oru`anih snaga, mar{ala Tita. Nije se usudila
da protivrje~i pu~isti~kom na~inu dolaska Milo{evi}a na vlast. Istina,
Milo{evi} je preko medija prikazivao kao da ima podr{ku armije, tako
{to su u javnosti pominjana neka imena, uglavnom penzionisanih
generala iz Srbije.2
Vojno rukovodstvo je 1988. procijenilo da su Srbija i Slobodan
Milo{evi} jedini “branitelji” SFRJ. Odgovarala mu je i centralizacija
vlasti. Od tada dolazi do pribli`avanja JNA sa Srbijom i udaljavanja
od drugih republika, posebno Slovenije i Hrvatske.3
Od dolaska na ~elo Savezne vlade 20. januara 1989. Ante Markovi}a,
Savezno izvr{no vije}e je novom reformskom politikom po~elo davati
vrijedne rezultate. Njegovi uspjesi u monetaranom sistemu i namjeravane
programske reforme u drugim oblastima upla{ile su nosioce
Velikosrpskog pokreta, i li~no Slobodana Milo{evi}a, kao i neke druge
(Slovenija i Hrvatska), koji su nastojali da program SIV-a izgubi zna~aj,
stalno ru{e}i i Program i Vladu, kao i predsjednika Antu Markovi}a,
koji je navodno radio protiv Srbije i Jugoslavije, da je ameri~ki ~ovjek
i dr. Poku{aji SIV-a da ostvari kontrolu nad aktivnostima vojske i
unutra{njih poslova nije uspio. Dolazak Ante Markovi}a na mjesto
premijera od samog po~etka nije bio po volji generala Kadijevi}a i
Gra~anina, koji ~ak nisu i{li na sjednice Vlade. Vojno rukovodstvo je
Vladu Ante Markovi}a nastojalo da diskvalificira kao snagu koja gura

2 Isto. General Ljubi~i} je 1987. pomogao Milo{evi}u da preuzme vlast u Srbiji.


On je tada bio uklju~en u Milo{evi}evo instaliranje i stalno je isticana njegova podr{ka,
zatim general Petar Gra~anin (biv{i na~elnik General{taba, kasnije savezni ministar za
unutra{nje poslove), general Aleksandar Janji} (komandant armije u Ni{u), general
Milojica Panteli}, Pero Lalovi} i dr. (Slobodna Bosna, br. 186, 8. juni 2000, str. 22-23;
S. Biserko, nav. dj., str. 220-221).
3 S. Biserko, nav. dj., str. 221. Srbija je otvoreno nastojala da osigura hegemoniju
u Jugoslaviji i na Balkanu. S druge strane, demokratski orijentisane snage, posebno
SIV, naro~ito Ante Markovi} i Budimir Lon~ar, su nastojale da o~uvaju pluralisti~ki i
demokratski me|unarodno-pravno priznato ure|enje Jugoslavije (S. Mesi}, KAKO JE
SRU[ENA JUGOSLAVIJA - politi~ki memoari, Zagreb 1994, str. X-XI).
Srbija je uporno razarala sve integracijske ustanove: poremetila je ekonomske
odnose u zemlji, Slovenije se javno odricala; onemogu}ila je rad Predsjedni{tva i
o{tro nasrnula na Markovi}evu vladu, kako bi blokirala i drugi jugoslovenski vrh, pri
~emu bi ostalo jedino rje{enje — JNA u funkciji velikosrpstva (Isto, str. 33).

236
zemlju u kapitalizam.4 Savez komunista se raspao na vanrednom 14.
kongresu, savezne institucije (Skup{tina SFRJ i Predsjedni{tvo SFRJ)
su blokirane, a izborni zakoni nisu mogli biti usagla{eni.
Sa radikalnim umanjivanjem spoljne opasnosti za Jugoslaviju5
unutra{nja kriza je postala sve o{trija, nestabilnost sve ve}a, a istro{enost

4 D`. [arac, SUROVA STRATEGIJA NASILJA, u : F. Ademovi}, JNA BEZNA\E


ZLA, Sarajevo 1997, str. 125; S. Biserko, nav. dj., str. 221; B. Mamula, nav. dj., str. 171-172.
Ante Markovi} je po~etkom 1990. bio jedna od rijetkih jugoslovenskih politi~kih
li~nosti koja je u`ivala nepodijeljene simpatije i povjerenje gotovo u cijeloj zemlji.
Nakon razbijanja SKJ izjavio je da }e Jugoslavija postojati i bez Partije, “{to je
duboko kosnulo lidere ~iji su ciljevi bili prekrajanje granica i razbijanje zemlje”
(B. Mamula, nav. dj., str. 173). To je bio slu~aj i sa Jovi}em, koji je navedenu
Markovi}evu izjavu prokomentarisao na sljede}i na~in: “Ante Markovi} je po`urio
da izjavi da funkcionisanje Jugoslavije ne zavisi od SKJ. Valjda misli da zavisi od
njega samog” (B. Jovi}, nav. dj., str. 93).
Ante Markovi} i SIV su, po Kadijevi}u, igrali otvorenu “razbija~ku ulogu” “u
svim doga|ajima u kojima se rje{avala sudbina Jugoslavije”. Markovi} i Kadijevi}
su “dolazili u otvoreni sukob na javnoj sceni”. Kadijevi} se potpuno razi{ao sa
Markovi}em i povukao se iz rada SIV-a, {to je “javno saop{tio”, a Markovi} je
zahtijevao njegovu smjenu (V. Kadijevi}, MOJE VI\ENJE RASPADA — VOJSKA
BEZ DR@AVE, Beograd 1993, nav. dj., str. 17 i 110).
SIV Ante Markovi}a je, po generalu Iliji Radakovi}u, “pukao na dva
najosetljivija {ava. Markovi}ev tim izgubio je dva klju~na igra~a — savezne sekretare
za narodnu odbranu i unutra{nje poslove. Oba su u prelomnom trenutku pre{li u
ekipu (paralelnog - prim. S. ^.) Predsjedni{tva SFRJ, ~iji je kapetan bio Borisav
Jovi}”. To je, po Radakovi}u, postalo jasnije marta 1991, kada je Slu`ba informacija
SSNO-a saop{tila da SSNO ne prihvata stavove SIV-a povodom anga`ovanja JNA u
poznatim beogradskim doga|ajima. SIV je, tako|e, po njemu, gubio uticaj na zbivanja
u Jugoslaviji zbog odupiranja Slovenije, Hrvatske i Srbije. Markovi}ev savez reformskih
snaga i on li~no progla{eni su izdajnicima i eksponentima usta{a (I. Radakovi},
KADIJEVI] SKRIVA ISTINU, u : F. Ademovi}, nav. dj., str. 222).
5 R. Dizdarevi}, IZDAJA VOJNOG VRHA, u: F. Ademovi}, JNA BEZNA\E
ZLA, Sarajevo 1997, str. 155. Zbog geostrate{kog prostora Jugoslavije u dugom je
periodu za tu zemlju postojala realna opasnost spolja, posebno u blokovskom sudaranju,
usljed ~ega je stalno ja~ala svoju odbrambenu sposobnost. Sa procesom popu{tanja
zategnutosti izme|u blokova, te nastojanjem i ja~anjem procesa pregovaranja i
sporazumijevanja Istoka i Zapada, strate{ki zna~aj jugoslovenskog prostora je opadao,
~ime je i interes za Jugoslaviju, sa tog aspekta, bio na silaznoj liniji (Isto).

237
dotada{njih rje{enja odnosa u zemlji i nespremnost za radikalne
promjene bila je sve o~iglednija. U takvoj je situaciji sve vi{e u prvi
plan izbijala ustavna uloga Oru`anih snaga SFRJ da {tite “Ustavom
utvr|eno dru{tveno ure|enje”. Na taj se na~in vojno rukovodstvo
sve vi{e okretalo unutra{njem stanju u zemlji, {to je, posebno za
budu}nost, sadr`avalo ozbiljne opasnosti.6
Prvom polovinom osamdesetih godina XX stolje}a vojno
rukovodstvo je ocijenilo da Armija, “bez stvarnog vrhovnog
komandanta”, “mora preuzeti politi~ku odgovornost i poku{ati
zemlju spasiti od ru{enja i rata”. Pri tome vojni vrh, po Mamuli, nije
imao namjeru “uspostavljati vojni re`im, a jo{ manje diktaturu”.7
U cilju “o~uvanja” Jugoslavije, vojno rukovodstvo je pripremalo
plan, po kome su “vode}e garniture republika i pokrajina morale,
sve bez iznimaka, oti}i s vlasti”. S njima se, “osim rijetkih pojedinaca,
ni{ta nije moglo uraditi za o~uvanje Jugoslavije”.8
Krajem osamdesetih i po~etkom devedesetih godina XX stolje}a
direktno se uklju~ilo u teku}e politi~ke rasprave. U njemu je postojalo
mi{ljenje, koje je posebno zastupao i potencirao general Kadijevi}, da
na nivou SFRJ ne postoji nijedan organ rukovo|enja dr`avom.
“Uvi|aju}i” da je “dr`ava fakti~ki ostavljena bez {efa dr`ave”,
vojno rukovodstvo je u pripremi ustavnih promjena 1988, kao i kasnije,

6 Isto. Za razliku od dotada{nje situacije JNA je od tada sistematski pripremana


“za unutra{nje zahvate u pojedinim republikama”. Autorima tajnih planova i
scenaristima tih nastojanja i{lo je na ruku {to su za pokrovitelje jedno vrijeme imali
~elne ljude Predsjedni{tva SFRJ (S. Poto~ar, UROTA GENERAL[TABA PROTIV
NARODA, u : F. Ademovi}, nav. dj., str. 105-106).
7 B. Mamula, nav. dj., str. 8.
8 Isto. S tim u vezi, Mamula pi{e kako je “savezni dr`avni centar, i partijski vrh,
bio realno bez politi~ke mo}i i nije predstavljao ozbiljnu prepreku na{em planu” (Isto).
Ideja vojnog rukovodstva 1989. i u prolje}e 1990. je, i po generalu Martinu
[pegelju, bila “da se skinu Milo{evi} i vo|e u zapadnim republikama, ne samo
prvaci novonastalih stranka, nego i Milan Ku~an i Ivica Ra~an, jer su za njih svi
oni bili jednaki ‘nacionalisti’...” (M. [pegelj, PRVA FAZA RATA 1990. - 1992.:
PRIPREMA JNA ZA AGRESIJU I HRVATSKI OBRAMBENI PLANOVI, u : RAT U
HRVATSKOJ I BOSNI I HERCEGOVINI 1991. - 1995, Zagreb-Sarajevo 1999, str. 39).

238
predlagalo “ustavne promjene vezane za nadle`nosti i funkcionisanje
Predsjedni{tva SFRJ”.9 Smatraju}i da su ustavne nadle`nosti
Predsjedni{tva SFRJ ograni~ene, u novonastalim prilikama nedovoljne,
te da je potrebna promjena uloge i ovla{tenja tog organa za nove
uslove i da jedino ono mo`e preuzeti ulogu izvo|enja zemlje iz krize,
vojno rukovodstvo se zalagalo da Predsjedni{tvo treba da preuzme
rukovo|enje dr`avom.10 Taj unitaristi~ki koncept je u su{tini zna~io
da Predsjedni{tvo SFRJ iza|e iz ustavnih okvira i nadle`nosti.11

9 R. Dizdarevi}, nav. dj., str. 156; V. Kadijevi}, nav. dj., str. 65-66; M. Had`i},
ARMIJSKA UPOTREBA TRAUMA, u : SRPSKA STRANA RATA — TRAUMA I
KATARZA U ISTORIJSKOM PAM]ENJU, Beograd 1996, str. 569. S tim u vezi,
Miroslav Had`i} tvrdi: “Kako se kriza zao{travala rasla je u~estalost, ideolo{ki i politi~ki
beskompromisnih, nastupa vojnog vrha, a opadala je njegova sposobnost delatnog
spre~avanja ratnog raspada Jugoslavije. Armijska intervencija u yu-krizu obele`ena
je dvema konstantama: generali su politi~kim ~injenjem neprekidno izlazili iz
svojih nadle`nosti, a ne~injenjem (i pogre{nim ~injenjem) u svom delokrugu
pospe{ili su ratno razaranje rodne im dr`ave” (M. Had`i}, nav. dj., str. 569).
10 Isto. Kod pojedinaca u vojnom rukovodstvu se u toku 1989. - 1990. pojavilo
nezadovoljstvo {to se odlu~nije ne pru`a otpor velikosrpskom nacionalizmu i
Milo{evi}evoj politici koja je razbijala Jugoslaviju. Najodre|eniji u toj kritici, koja je
upu}ivana generalu Kadijevi}u, bili su admiral Petar [imi} i general-pukovnik Simeon
Bun~i} (R. Dizdarevi}, nav. dj., str. 161).
Admiral [imi} je bio nekoliko godina predsjednik Komiteta SKJ u JNA, kao i u
vrijeme dok je Raif Dizdarevi} bio u Predsjedni{tvu. [imi} je, po Dizdarevi}u, bio
politi~ki najzrelija li~nost u tada{njem vojnom rukovodstvu, sa sna`nim moralnim i
politi~kim integritetom. Zbog polo`aja koji je zauzimao i politi~kih kvaliteta, on je, po
Dizdarevi}u, bio sna`na brana prodoru bilo kakvih, posebno velikosrpskih uticaja na
vojno rukovodstvo i nepomirljiv prema nacionalisti~kim pojavama u Armiji. S tim u vezi,
Dizdarevi} pi{e kako je on davao sna`an li~ni pe~at djelovanju SK u JNA, u kojoj je
u`ivao nesumnjiv ugled. Na`alost, admiral [imi} je, nakon jednog sastanka vojnog
rukovodstva kod Kadijevi}a 1990. do`ivio smrtonosan mo`dani udar (Isto, str. 161-162).
Smr}u admirala Petra [imi}a (11. aprila 1990.) u vojnom rukovodstvu definitvno
su prevladale koncepcije admirala Branka Mamule i njegovog pulena Veljka Kadijevi}a
i brzo je donesen novi Zakon o narodnoj odbrani.
11 R. Dizdarevi}, nav. dj., str. 156. Kadijevi} je u prvoj polovini 1990, polaze}i
od ocjene da tada u Jugoslaviji nije bilo institucije u kojoj bi se o “ozbiljnim” temama,
kao {to je, po njemu, bilo “po{tivanje Ustava SFRJ i saveznih zakona”, moglo
razgovarati, zastupao tezu da Predsjedni{tvo SFRJ mora preuzeti funkciju “stvarnog
{efa dr`ave (raditi sve poslove)”. U tom se slu~aju SIV morao “staviti pod kontrolu

239
Do 15. maja 1989. izgleda nije bilo mogu}e manipulirati
Predsjedni{tvom SFRJ, iako je Milo{evi} dr`ao “sve konce” u rukama,
“ne samo u Beogradu i Srbiji, nego i u Bosni” {to su, pored ostalog,
pokazali i doga|aji pred Skup{tinom SFRJ, 28. februara 1989.
Izborom Borisava Jovi}a to se mo`e pratiti i od 15. maja 1989, dok je
bio potpredsjednik, a najkasnije od kada se u vojnom odmarali{tu u
Kuparima (od 1.-12. avgusta 1989.) skupila i oformila neformalna
grupa (Jovi}, Kadijevi}, Milo{evi} i Trifunovi}), koja je vodila
“intimne razgovore” o “budu}nosti Jugoslavije”, odnosno rasturanju
Jugoslavije. Pri tome je vojno rukovodstvo i li~no general Kadijevi},
prihvataju}i velikosrpsku nacionalisti~ku ideologiju, politiku i praksu,
“u svemu” imao iste stavove kao i nacionalisti~ko rukovodstvo Srbije,
tzv. “Srpska koordinacija”.12 U Kuparima su se u prvoj polovini
avgusta 1989. Milo{evi} i Kadijevi} dogovorili “o politi~kom i vojnom
anga`ovanju JNA u raspletu jugoslovenske krize”. Time se
Kadijevi} priklonio Milo{evi}u i JNA je ulazila “u opasne vode
jednonacionalnog velikosrpskog pona{anja”.13 Od tada su, uglavnom,
kod Jovi}a konstantno odr`avani tajni sastanci sa Kadijevi}em,
Milo{evi}em, Zelenovi}em, Bu}inom, Gra~aninom i drugima.14
Milo{evi} je organizovao i odr`avao sastanke sa ~lanovima
drugih foruma, koji tako|e nisu bili pravi forumi, nego neformalne
grupe odabranih funkcionera, koje je pozivao na razgovore. Pri tome
ih je unaprijed usmjeravao {ta bi “bilo pametno”, s tim {to je klju~ne
odluke donosio on li~no.15

Predsedni{tva”, kako bi se “zauzdao” u “samostalnoj borbi za vlast i za stvaranje


neke nove partije i ‘novog’ socijalizma”. Po toj je opciji, sve promjene Ustava SFRJ
i poslove oko toga trebalo da preuzme Predsjedni{tvo, uklju~uju}i i one, koje su bile u
nadle`nosti SIV-a (B. Jovi}, nav. dj., str. 142).
12 B. Jovi}, POSLEDNJI DANI SFRJ, drugo izdanje, Kragujevac 1996, str. 45.
S tim u vezi, Jovi} je ocijenio da Srbiju to, “svakako zbli`ava sa Armijom”, s tim {to
je, po njemu, izme|u ostaloga bilo “jasno da joj je Srbija”, u odnosu na druge
republike, “~vr{}a uzdanica” (Isto).
13 B. Mamula, nav. dj., str. 158. Imaju}i to u vidu, Mamula je zaklju~io: “Ni{ta
se gore nije moglo dogoditi JNA i Jugoslaviji. Time je bilo uslovljeno sve drugo,
{to }e se zbiti te i narednih godina” (Isto).
14 B. Jovi}, nav. dj., str. 45-48.
15 B. Jovi}, KNJIGA O MILO[EVI]U, Beograd 2001, str. 59.

240
O svim va`nim pitanjima Milo{evi} i Jovi} su vi{e puta razgovarali
u “~etiri oka”, a u Koordinaciji i sa drugim partijskim funkcionerima.16
Sve “sudbonosne” odluke, uglavnom, su pripremali: Milo{evi},
Jovi}, Bogdan Trifunovi}, Petar Gra~anin i drugi (u po~etku Dobrica
]osi}, Jovan Ra{kovi} i drugi), zajedno procjenjuju}i situaciju.17 To
je bila grupa koja je ~inila srpski politi~ki vrh. Grupu sastavljenu od
naju`eg vojnog rukovodstva predstavljali su generali Kadijevi} i
Ad`i}, admiral Stane Brovet, zatim u sjeni admiral Mamula i dr.18 I
jedni i drugi su od 1989. ~inili jedinstvenu grupu, kojom je rukovodio
Milo{evi}, a koja je planirala i pripremala osvaja~ke ratove u Republici
Hrvatskoj i Republici Bosni i Hercegovini, uklju~uju}i i genocid nad
Bo{njacima.
U septembru 1989. Kadijevi} (vjerovatno nastavljaju}i Mamuline
veze) je bio u SSSR-u, o ~emu je 19. septembra referisao Jovi}u, navode}i,
izme|u ostalog, da je “vojska nezadovljna svojom pozicijom”, zbog
~ega je (Kadijevi}) bio “zabrinut ~ak i za na{u budu}nost ako bi
do{lo do retrogradnih procesa u SSSR-u”.19
Situacija u zemlji i svijetu je procjenjivana na tim sastancima
grupe, s tim {to je sastav u~esnika bio razli~it. General Kadijevi} je 28.
septembra 1989. referisao Jovi}u, a ne Drnov{eku, “jer se boji da }e
sve preneti nosiocima separatisti~ke politike“, “da je u JNA
izvr{ena detaljna procena situacije posle usvajanja slovena~kih

16 Isto.

17 Isto, str. 12.


18 M. [pegelj, nav. dj., str. 51.
19 B. Jovi}, POSLEDNJI DANI SFRJ, str. 49. O “aktuelnom stanju u SSSR”
Jovi} je u svojim memoarima za dan 18. novembar 1989, izme|u ostalog, naveo: “U
vojnom vrhu raste nezadovoljstvo. Nisu o~ekivali da }e vojska i vojna proizvodnja
do}i pod udar perestrojke. Nezadovoljni su padom standarda i ugleda u
dru{tvu.... (Isto, str. 69).
Veze vojnog rukovodstva SFRJ sa SSSR su postojale jo{ od ranije. Na vojno
rukovodstvo je, posebno kod generala Kadijevi}a, postojao odre|eni spoljni uticaj iz
vojnog vrha SSSR-a, s kojim je postojala tijesna povezanost. Kadijevi}eve ocjene
Gorba~ovljeve “perestrojke” su bile negativne, za razliku od sovjetskog vojnog vrha,
koga je pozitivno ocjenjivao (R. Dizdarevi}, nav. dj., str. 165-167). Detaljnije o tome
vidi: B. Jovi}a (B. Jovi}, nav. dj., str. 141, 236, 276, 295 i dr.).

241
amandmana”.20 Jovi} u oktobru, novembru i decembru 1989. redovno
“razgovara” sa Milo{evi}em (“u ~etiri oka”), Kadijevi}em, Gra~aninom
i Trifunovi}em.21
Gra~anin 8. januara, tako|e, referi{e Jovi}u. Kod Milo{evi}a je
10. januara, “u otvorenom drugarskom razgovoru od skoro tri
sata”, odr`an sastanak, na kome su, pored Milo{evi}a bili prisutni:
Jovi}, Trifunovi}, Gra~anin i Zoran Sokolovi}. Tada je, izme|u
ostalog, zaklju~eno da se posebno dr`i “~vrsta veza i saradnja sa
Armijom.... Barjak }e nositi predstavnici JNA, a mi }emo
podr`avati, da ne budemo mi na ~elu, jer bi delovalo odbojno za
Hrvate i Makedonce. Armija prihvata takvu ulogu”.22
Jovi} je od januara 1990. sa Kadijevi}em sve ~e{}e. Kadijevi}
mu je 19. januara iznio ocjene General{taba o situaciji u Jugoslaviji.
Poslije prekida XIV kongresa SKJ Jovi} je 26. januara Kadijevi}a pozvao
da ga “upozori” “na opasnost po integritet zemlje od neposrednih
separatisti~kih namera”. U `elji da “sprije~i” otcjepljenje Slovenije
Jovi} ukazuje na potrebu poja~avanja vojnog prisustva u toj republici,
zatim na Kosovu, te na “kriti~nu ta~ku” “za bezbednost zemlje i za
ustavni poredak” — “nacionalno me{ovite sredine, a naro~ito Hrvatska
i Bosna i Hercegovina, pa i Makedonija”, gdje bi “mogli izbiti
me|unacionalni konflikti i krvoproli}e”.23
Polaze}i od ocjene da Jugoslaviji prijeti untra{nja (a ne spoljna)
opasnost, Jovi} je naglasio da JNA, “ako bude na to pripremljena i
odgovaraju}e raspore|ena”, “mora biti spremna za akciju u roku
od nekoliko sati, na svim terenima”. S tim u vezi, Kadijevi} ga
obavije{tava “da oni razra|uju detaljne planove, za svaku situaciju.
Upravo rade na tome”.24

20 Isto, str. 57.


21 Isto, str. 57-87.
22 Isto, str. 88.
23 Isto, str. 91-94.
24 Isto, str. 94. O tim detaljnim planovima Kadijevi} je rekao da }e “globalno
upoznati celo Predsedni{tvo”, a Jovi}a “i u detaljima. “Drnov{eka ne}e upoznati sa
detaljima, jer se boji da }e sve preneti nosiocima separatisti~ke politike. Na `alost.
Uvek je najslabija strana svake strategije i svakog plana odbrane bila njegovo
poznavanje od protivni~ke strane” (Isto).

242
U razgovore se pored Kadijevi}a, oko koga se okupljalo “tvrdo
i dogmatsko jezgro unutar JNA”, potpuno na strani Milo{evi}a,25
sve vi{e uklju~uje i general Blagoje Ad`i}, na~elnik General{taba.26 Na
sastanku kod Jovi}a, 13. februara, kome su, pored njega, prisustvovali
Milo{evi}, Kadijevi}, Gra~anin i Zelenovi}, Neformalna grupa, koja
je, zajedno sa Srpskom koordinacijom, fakti~ki bila vojnopoliti~ki
vrh Velikosrpskog pokreta, konstatuje da }e “biti rata”.27
Na sastanku Predsjedni{tva SFRJ na komandnom mjestu Vrhovne
komande oru`anih snaga, 22. februara 1990, general Kadijevi} je referisao
“o daljoj izgradnji koncepcije narodne odbrane”, pri ~emu je, pored
“razrade odbrane od spoljnog neprijatelja u svim varijantama i u
novonastaloj situaciji”, detaljnije razradio “aspekt uloge Armije u
suzbijanju ‘unutra{njeg neprijatelja’”.28 General Blagoje Ad`i} je,
u razgovoru sa Jovi}em (u dvoje), 26. februara, o{tro napao srpsku
politiku, smatraju}i da je Srbija “ostala sama....”, te insistirao na
~injenici da se “mora po}i od sile, pa polako i}i ka politici...”.29
Vojno rukovodstvo je u prolje}e 1990. javnije i otvorenije iznosilo
svoje ciljeve i tvrdilo kako “samo jaka unitarna dr`ava mo`e
prebroditi aktuelnu krizu, kako samo tako JNA mo`e dobiti svoju
izgubljenu dr`avu”. U toj potrazi za dr`avom vojno rukovodstvo je,
i li~no general Kadijevi}, doslovno tvrdilo da }e se za te socijalisti~ko-
komunisti~ke ideje tu}i oru`jem.30
Polaze}i od ocjene da JNA nije imala svoju dr`avu, jer je ona,
“najprije ustavno-pravno ...., a zatim i stvarno postala vojska bez

25 B. Mamula, nav. dj., str. 166.

26 B. Jovi}, nav. dj., str. 95-103 i dr.


27 Isto, str. 108.
28 Isto, str. 118. Jovi} je te aktivnosti u svojim memoarima prokomentarisao na
sljede}i na~in: “Osetila armija opasnost od gra|anskog rata i raspar~avanja
Jugoslavije. Bar onaj deo armije koji je napisao referat” (Isto).
29 Isto, str. 119-120.
30 M. [pegelj, nav. dj., str. 47. Tu je tvrdnju general Kadijevi} iznio generalima
na sastanku, u jesen 1988, u Top~ideru, kome je prisustvovao i general [pegelj. Tom je
sastanku prisustvovao i penzionisani admiral Mamula (Isto).

243
svoje dr`ave”, vojno rukovodstvo je krajem osamdesetih i po~etkom
devedesetih godina XX stolje}a, udru`eno s Milo{evi}em i drugim
nosiocima Velikosrpskog pokreta, krenulo u potragu za dr`avom koju bi
do`ivljavalo kao svoju. Po~elo je sebi stvarati dr`avu i odre|ivati joj
granice, jer je “bilo potpuno izvjesno da se bez jasno definisane nove
jugoslovenske dr`ave” JNA nije mogla odr`ati onakva kakva je bila i
htjela biti.31 Tu je dr`avu (Velika Srbija, sa zapadnom granicom na liniji
Karlobag - Karlovac - Virovitica, u kojoj bi svi Srbi bili okupljeni) vojnom
rukovodstvu ponudio Milo{evi} i vojska se stavila u njegovu slu`bu,32 {to
je general Kadijevi} i priznao tvrdnjom da stvara “novu jugoslovensku
dr`avu ..., srpskog i crnogorskog naroda”.33
U martu 1990. nastavljeni su kontakti i razgovori izme|u Jovi}a
i Milo{evi}a, te sa Sokolovi}em, Radmilovi}em, Vu~eti}em i drugim
~elnim ljudima Republike Srbije, kao i sa Kadijevi}em.34 U “du`em
razgovoru” 21. marta 1990. Milo{evi} i Jovi} su se ponovo usaglasili
o istjerivanju Slovenije iz Jugoslavije, napominju}i da u svom programu
politi~ke borbe moraju zadr`ati “cilj o~uvanja Jugoslavije”. Jugoslavija
je, po njima, mogla i bez Slovenije, jer im je u tom slu~aju , bilo lak{e
— “lak{e }emo bez njih sa Hrvatima”, tvrdio je Jovi}, sa ~ime se
usaglasio i Milo{evi}.35
Na sastanku zvani~ne “koordinacije” u Republici Srbiji, 26. marta
1990, na kome su u~estvovali “svi ~elni funkcioneri (Republika, SK,
SSRN, Sindikat, Komora, Grad)”, kao i Slobodan Gligorijevi} — Ajga,
predsjednik Skup{tine SFRJ, razmijenjena su mi{ljenja “o klju~nim
pitanjima politi~ke situacije i zajedni~ke orijentacije za rad”.
Ocijenjeno je da se “ostvaruje proces raspadanja Jugoslavije na sli~an
na~in kao {to se to desilo sa SKJ”, te da je taj proces nezaustavljiv. U

31 Isto, str. 47-48; V. Kadijevi}, nav. dj., str. 78.

32 M. [pegelj, nav. dj., str. 48.


33 Isto; V. Kadijevi}, nav. dj., str. 90 i 93. Kadijevi} je nastojao objasniti da “glavni
motiv” za takav njihov “stav nije bio samo u potrebi da JNA ima svoju dr`avu, ve},
prije svega, u uvjerenju da ima naroda u Jugoslaviji koji zaista `ele da `ive u
zajedni~koj dr`avi, pa zato takvu dr`avu treba i stvoriti” (V. Kadijevi}, nav. dj., str. 90).
34 B. Jovi}, nav. dj., str. 123-124, 127-131 i dr.
35 Isto, str. 125.

244
takvoj je situaciji ocijenjeno da }e Srbija voditi “iskrenu” “politiku
opstanka federativne Jugoslavije, ali }e se spremiti da `ivi i bez
Jugoslavije”. U “eventualnom raspadu zemlje” ra~unali su na jedinstvo
sa Crnom Gorom. Pri tome su zaklju~ili da Makedoniju ne}e moliti.36
Politi~ko rukovodstvo Srbije na tom je sastanku odredilo svoje
ratne ciljeve — bitka za teritorije - uspostavljanje granice “unutar
koje se ne}e ratovati. Van te granice rat se ne}e mo}i izbe}i, jer
Bosna i Hercegovina ne}e mo}i da opstane kao dr`ava, a bitka oko
teritorije bez krvi te{ko je zamisliva”.37
Srpska “koordinacija” je, tako|e, zaklju~ila da Srbija “ne}e pristati
na konfederaciju”,38 procijenila “da }e se Jugoslavija verovatno
raspasti...”39 i odlu~ila da Srbija “odmah pristupi izradi novog ustava
koji }e biti sposoban da ‘pokrije’ novu samostalnu srpsku dr`avu”.40
Usvojenom strategijom budu}eg djelovanja (razbijanja Jugoslavije,
odre|ivanje ratnih ciljeva i formiranje nove samostalne srpske
36 Isto, str. 131. Jovi} na vi{e mjesta pominje sastanke i ocjene “koordinacije” u
Predsjedni{tvu Srbije (vidi: B. Jovi}, nav. dj., str. 87 i 135), {to ukazuje da je, mo`da,
to bio stvarni rukovode}i organ Velikosrpskog pokreta.
37 Isto.
38 Isto. Politi~ko rukovodstvo Srbije je odbilo mogu}nost prihvatanja
konfederacije. “Jedini mogu}i na~in da se to prihvati, ali koji je neostvariv”, bio je,
pi{e Jovi}, “ugovorna garancija prava srpskom narodu i drugim jugo-dr`avicama.
Po{to bi to bilo i provokativno tra`enje i neostvarivo, jer bi srpski narod na kraju
bio izigran ~ak i kada bi svi na to pristali, realno Srbija nema nikakvog razloga
da prihvati konfederaciju. To nam ne mo`e niko nametnuti” (Isto).
39 Isto. Jugoslavija }e se, prema procjeni Velikosrpskog pokreta, odnosno
srpskog politi~kog rukovodstva, kako pi{e Jovi}, “.. raspasti ve} vidljivom
tehnologijom: republike }e jedna po jedna (po~ev od Slovenije) doneti nove
ustave, koji }e biti u sukobu sa va`e}im ustavom Jugoslavije, a o novom Ustavu
Jugoslavije ne}e se posti}i saglasnost. Na taj na~in Jugoslavija }e nestati, pa }e se
postaviti pitanje konfederacije do koje ne}e do}i, nego }e nastati sukobi usled
neslaganja srpskog naroda u Hrvatskoj i u BiH sa takvom nacionalnom pozicijom
(odvajanje od matice i pretvaranja u nacionalnu manjinu)” - Isto.
40 Isto, str. 132. S tim u vezi, ocijenjeno je da je “sre}a {to je ustavnim
amandmanima na Ustav SR Srbije 28. II 1989. uspostavljena dr`avna nadle`nost
SR Srbije na celoj teritoriji. Srbija mora bii spremna za predstoje}e doga|aje koji
se name}u van njene volje” (Isto).

245
dr`ave) “koordinacija” je odredila, pored ostalog, i odnos prema
svim konstitutivnim elementima Federacije. Tako je, na primjer, Srbija
drugim republikama branila dono{enje ustava, a prva je donijela ustav
koji je bio u suprotnosti sa ustavom SFRJ. Tu strategiju stvarnih
postupaka pratio je i plan obmane sopstvene i svjetske javnosti. Pri
tome su la` smatrali “operativnim maskiranjem”.
Ovako koncizno izlo`ena dvokolosje~na (i dvoli~na) aktivnost
zvani~nih organa Srbije, koja se potpuno realizovala u narednim godinama,
ukazuje na bitne elemente i metode Velikosrpskog pokreta i ~injenicu
da je on do tada potpuno ovladao polugama vlasti u Srbiji i jasno pokazao
aspiracije da to uradi i u saveznim polugama, u cilju ostvarenja Velike
Srbije. Istovremeno su prikrivane te namjere tobo`njom borbom za
o~uvanje i u~vr{}ivanje jugoslovenske federacije. Ta dvoli~na politika
osta}e konstanta pona{anja Velikosrpskog pokreta.
Kadijevi} je na sjednici Predsjedni{tva SFRJ 3. aprila 1990.
referisao o stanju u zemlji, pri ~emu se, polaze}i od ocjene “da je
naru{avanje ustavnog poretka masovno, da zemlji preti haos i
gra|anski rat”, zalo`io za “dosljedno” osiguranje ustavnog poretka,
primjenom Ustava SFRJ i preduzimanjem mjera “prema svima koji
se toga ne pridr`avaju, da se podr`i celina programa SIV-a, a ne
samo neki delovi i da se intenzivira rad na novom Ustavu”. O tim
prijedlozima mjera i evoluciji vojnih shvatanja Jovi} je dugo razmi{ljao.41
Tri sedmice kasnije (26. aprila 1990.) Kadijevi} upla{en
(“nervozan i uznemiren situacijom”) ponovo referi{e Jovi}u
(budu}em predsjedniku Predsjedni{tva SFRJ), s uvjerenjem da je taj
sastanak i razgovor “va`niji od svih sednica i svih razgovora” koji
su tada u Jugoslaviji mogli biti odr`ani, ukazuju}i mu na ~injenicu
sprje~avanja “cepanja Jugoslavije” i “gra|anskog rata”, iznose}i
“celinu procene novonastale situacije” (“na me|unarodnu situaciju
i stanje u zemlji”) i prijedloge “{ta da se radi”. S tim u vezi, on je

41 Isto, str. 133-137; ARHIV INSTITUTA ZA ISTRA@IVANJE ZLO^INA


PROTIV ^OVJE^NOSTI I ME\UNARODNOG PRAVA U SARAJEVU (u daljem
tekstu: AIIZ) , inv. br. 2-2442, Socijalisti~ka Republika Bosna i Hercegovina, Republi~ki
{tab Teritorijalne odbrane, Pov. br. 490-1, 21. mart 1991, Sarajevo — Okru`nom {tabu
Teritorijalne odbrane Tuzla, Informacija o aktuelnim doga|ajima.

246
ukazao kako su razra|ene sve mogu}e varijante aktivnosti i
upotrebe JNA — “planovi su pripremljeni”, pri ~emu je, “sli~no kao
i na Kosovu, u svim kriti~nim delovima zemlje, pre svega u
Hrvatskoj i Sloveniji, osigurao da u najkra}em roku mogu sve da
stave pod svoju kontrolu”. Iznose}i te prijedloge, Kadijevi} je Jovi}u
rekao da ono {to }e njemu re}i to “ne mo`e nigde da iznese”, jer, po
njemu, nema institucije “u kojoj se o tome mo`e razgovarati”. S tim
u vezi, Jovi} navodi da se “svelo na to da je ipak dobro”, kako su
“tempirali dalji rad”, da to tamo ostane dok je on predsjednik Savjeta
za za{titu ustavnog poretka, gdje }e se “glavne stvari de{avati”, a
onda kada u Predsjedni{tvu preuzme funkciju predsjednika da se ide
dalje, jer bi, po njemu, druga~ije “bilo neizvodljivo, to je bar jasno”.
Jovi} je tog dana, pored ostalog, rezonovao “Slovenija neka se otcepi
ako ho}e, i bilo bi bolje”.42
Krajem aprila 1990. na sastanku kod generala Kadijevi}a, prilikom
procjene situacije u zemlji, dogovoreno je da general Ad`i} otputuje u
Pariz, admiral Brovet u Moskvu (kod mar{ala Jazova), a penzionisani
admiral Mamula u London, i iznesu “na{e vi|enje situacije” i uka`u
“na mjere koje }emo preduzeti, budemo li primorani”.43
^etvrtog i 11. maja 1990. odr`ane su sjednice Saveznog savjeta
za za{titu ustavnog poretka o stanju u zemlji. Na prvoj je, po Jovi}u,
postignuto “izuzetno jedinstvo u svakom pogledu”, a na drugoj
jednoglasno usvojen “izuzetno dobar materijal o stanju u zemlji”.44
Funkcija predsjednika Savjeta za za{titu ustavnog poretka, za
koju se “s grdnom mukom” izborio poslije ~etiri mjeseca (14. septembra

42 B. Jovi}, nav. dj., str. 139-143.

43 B. Mamula, nav. dj., str. 181-182. Admiral Brovet je po~etkom jula 1990.
referisao o putu u Moskvu i razgovorima koje je vodio sa Jazovim.
General Ad`i} je posjetio General{tab Francuske. Admiral Mamula je krajem
novembra 1990. posjetio London (Detaljnije o tome: B. Mamula, nav. dj., str. 181-184).
44 B. Jovi}, nav. dj., str. 145. Ocjenjuju}i sjednicu od 11. maja 1990, Jovi} u
svojim memoarima pi{e: “Ante Markovi} bio je u Iraku i nije mogao da nam
smeta. To je odli~na osnova za istupanje u Skup{tini SFRJ posle izbora za
Predsednika” (Isto).

247
1989.),45 Jovi}u je omogu}avala prakti~no paralelan rad Neformalne
grupe, za koju je i sam rekao da je sve odlu~ivala. Oformljena je u
prvoj polovini avgusta 1989. u Kuparima, kada su razra|ena mnoga

45 Isto, str. 48. Slobodan Milo{evi} se sredinom maja 1989. dogovorio sa Dragutinom
Zelenovi}em, ~lanom Predsjedni{tva SFRJ iz Vojvodine, da Jovi}a predlo`e za predsjednika
Savjeta za za{titu ustavnog poretka. Pored toga, Milo{evi} je o tome razgovarao i sa
Rahmanom Morinom, predsjednikom Pokrajinskog komiteta SK Kosova, da uti~e na
Rizu Sapund`iu, ~lana Predsjedni{tva SFRJ sa Kosova, da to podr`i, te sa Nenadom
Bu}inom, ~lanom Predsjedni{tva SFRJ iz Crne Gore (Isto, str. 9).
U razgovoru Drnov{eka sa Jovi}em o glavnim zadacima Predsjedni{tva, podjeli
posla, stilu rada i dr, Jovi} je otvoreno rekao da je zainteresovan za rad Savjeta za
za{titu ustavnog poretka, odnosno da bude predsjednik Savjeta. Drnov{ek se usprotivio
tome, smatraju}i “da to ne bi moglo zato {to je savezni sekretar za unutra{nje
poslove iz Srbije”, na {ta je Jovi} odgovorio da to “nije nikakav formalni ni stvarni
razlog, ako postoji poverenje. Nema ni u Ustavu ni u zakonima takvog
ograni~enja. O~igledno je da je u pitanju tradicionalno nepoverenje prema
kadrovima iz Srbije”, pi{e Jovi} (Isto, str. 7-8, 11, 25, 29 i dr.).
Na prvom sastanku Predsjedni{tva SFRJ o programu rada, aktuelnim zadacima i
rasporedom zadu`enja, 17. maja 1989, razmatrano je i pitanje Savjeta za za{titu ustavnog
poretka. Drnov{ek, predsjednik Predsjedni{tva je predlo`io da on li~no rukovodi
Savjetom, dok ne budu izabrani ~lanovi Predsjedni{tva iz Bosne i Hercegovine, a da
~lanovi budu Jovi} i Bu}in. To je i usvojeno. Me|utim, Jovi}u nije bilo jasno “{ta ti
Slobodanovi dogovori zna~e. Izgleda da njegovi sagovornici nisu svesni u kakav
period ulazimo i {ta zna~i takvo non{alantno, ~ak neozbiljno pona{anje” (Isto).
Jovi} je 24. avgusta 1989. dogovorio sa Zelenovi}em i Bu}inom kako da
“uspje{no” rije{e pitanje predsjednika Savjeta za za{titu ustavnog poretka, o ~emu je,
tvrdi Jovi}., trebalo donijeti odluku na sljede}oj sjednici. O tome Jovi} u svojim
memoarima pi{e: “Treba nam jo{ Riza i Vasil. Ne vredi razgovarati s njima. Ja }u
zamoliti Slobu da to zavr{i preko Rahmana i Pan~evskog.
Sloba prihvata. Razgovara}e i sa Vasilom li~no...” (Isto, str. 46-47).
Predsjedni{tvo SFRJ je na sjednici od 14. septembra 1989. usvojilo sastav Savjeta
za za{titu ustavnog poretka: Borisav Jovi} (predsjednik) i ~lanovi Bogi} Bogi}evi} i
Vasil Tupurkovski (Isto, str. 48).
Savjet za za{titu ustavnog poretka odr`ao je 25. septembra 1989. sjednicu, na
kojoj je, u vezi sa amandmanima na Ustav Slovenije, general Kadijevi} izlo`io i
“koncept akcije ako Slovenci usvoje amandmane”, sa kojim Jovi} nije bio
zadovoljan, jer je vojni vrh odustao “od spre~avanja neustavnog pona{anja...”, ~ime
su, po Jovi}u, “radikalno ustuknuli”. S tim u vezi, on je, izme|u ostalog, zaklju~io:
“Veliko je pitanje {ta se mo`e i vojsci i Veljku verovati, ako prave ovako velike
oscilacije u stavovima” (Isto, str. 53-54).

248
pitanja strategije i taktike ostvarenja pune prevlasti u SFRJ ili njenom
svo|enju na Veliku Srbiju.46 U tom smislu je u potpunosti bila u
funkciji realizacije politike zvani~ne Koordinacije Republike Srbije
utvr|ene 26. marta 1990.
Nare|enje za razoru`anje TO nesrpskih republika, od 14.
maja 1990,47 jedan je od klju~nih poteza navedene Neformalne grupe,
kome se republike nisu mogle oduprijeti. Sljede}eg je dana vojno
rukovodstvo izdalo naredbu o preklasifikaciji i organizaciji dijela
jedinica JNA iz “B” u “A” tip i formiranju posebnih mobilnih sastava,
~ija je glavnina snaga bila raspore|ena u mjestima gdje je dominiralo
srpsko stanovni{tvo.48
Od dolaska Borisava Jovi}a, Milo{evi}evog eksponenta na ~elo
Predsjedni{tva SFRJ, 15. maja 1990, Grupa je jo{ potpunije izvr{avala
svoju parafunkciju i sprovodila politiku utvr|enu 26. marta na Srpskoj
koordinaciji. Borisav Jovi} je u narednom periodu odr`avao stalne
kontakte i vodio tajne razgovore sa Slobodanom Milo{evi}em, generalom
Veljkom Kadijevi}em, Petrom Gra~aninom i oni s njim. Zala`u}i se
deklarativno za o~uvanje Jugoslavije, Milo{evi} i Jovi} su razra|ivali
planove o novoj Jugoslaviji.
Sprovode}i zaklju~ke Koordinacije, Jovi} je na sjednici
Predsjedni{tva SFRJ 15. maja 1990, prilikom preuzimanja du`nosti

46 Isto, str. 45.

47 AIIZ, inv. br. 2-917, Socijalisti~ka Republika Bosna i Hercegovina, Republi~ki


{tab Teritorijalne odbrane, Broj DT /dr`avna tajna — prim. S. ^./ 06/1, 134. septembar
1990. — Predsjedni{tvu SR BiH.
Osamnaest dana prije dono{enja tog nare|enja (26. aprila 1990.) Kadijevi} je, u
razgovoru sa Jovi}em, daju}i “analizu” me|unarodne situacije i “doma}e politi~ke
scene”, ukazao na zna~aj stavljanja republi~kih nadle`nosti iz oblasti TO pod kontrolu
JNA (“Republike ~ak imaju neke nadle`nosti u odnosu na teritorijalnu odbranu,
to armija mora maksimalno da stavi pod svoju kontrolu”) — B. Jovi}, nav. dj., str.
139-143.
48 D. Marijan, JUGOSLOVENSKA NARODNA ARMIJA U AGRESIJI NA
REPUBLIKU HRVATSKU 1990. - 1992. (u daljem tekstu: JUGOSLOVENSKA
NARODNA ARMIJA...), ^asopis sa suvremenu povijest 33, br. 2, Hrvatski institut za
povijest, Zagreb 2001, str. 293-294.

249
predsjednika, otvoreno (“jasno i javno”) iznio svoj stav prema budu}nosti
Jugoslavije, otvaraju}i proces njenog rastakanja:”ko god `eli mo`e da
iza|e iz Jugoslavije mirnim putem.... i da niko nije du`an da ostane
u Jugoslaviji na silu, ako to ne `eli, ali da se neustavna i protivzakonita
samovolja ne mo`e tolerisati”.49
U razgovoru sa Jovi}em, 8. juna 1990, Kadijevi} (“zbunjen i
razo~aran odlukom rukovodstva Srbije da formira Socijalisti~ku
partiju”, jer je to, po njemu, “definitivni raspad Jugoslavije”) ga
obavje{tava o novom rasporedu vojske, spoljno-politi~kim akcijama
vojnog vrha, “novim saznanjima o ameri~kim akcijama prema
Jugoslaviji” i dono{enju Odluke o formiranju posebnih motorizovanih
korpusa u regionima Zagreba, Knina, Banja Luke i Hercegovine, “koji
}e biti sposobni, po potrebi, da budu u funkciji kao na Kosovu”.50
Novi raspored vojske i formiranje posebnih motorizovanih
operativnih sastava (a ne korpusa) u regionima Zagreba, Knina,
Banja Luke i Hercegovine (Oklopna brigada u ^apljini) bili su u
direktnoj vezi sa planom istjerivanja Slovenije i Hrvatske iz SFRJ,
odnosno izradom (ili doradom) plana RAM, {to je o~igledno iz

49 B. Jovi}, nav. dj., str. 145. Prilikom preuzimanja du`nosti predsjednika


Predsjedni{tva SFRJ 15. maja 1990, Jovi} je odr`ao pristupni govor, koji je, po njemu,
“imao izuzetno veliki publicitet i bio predmet sna`ne podele — odobravanja i
osporavanja”, u kome je prvi put “tada jasno i javno rekao da ko god `eli mo`e da
iza|e iz Jugoslavije mirnim putem. Da treba da donesemo Zakon o otcepljenju i
da niko nije du`an da ostaje u Jugoslaviji na silu, ako to ne `eli, ali da se
neustavna i nezakonita samovolja ne mo`e tolerisati” (Isto). Toj su sjednici
prisustvovali i svi predsjednici republika (Isto).
50 Isto, str. 152. S tim u vezi, Kadijevi} je obavjestio Jovi}a i o tome da }e obaviti
“seriju razgovora sa stranim vojnim faktorima (Brovet u Moskvi, Ad`i} u Parizu
i Londonu, Veljko }e pozvati ameri~kog ministra), da im objasne da }e ovakva
politika SAD prema Jugoslaviji dovesti do njenog raspada i tra`i}e da prestanu sa
me{anjem u njene unutra{nje stvari” (Isto).
Dvije sedmice ranije (26. aprila) Kadijevi} je, u razgovoru sa Jovi}em, govore}i o
me|unarodnoj situaciji, naveo kako }e generala Ad`i}a poslati u Francusku i Englesku
“na neke vojne izlo`be”, gdje }e im “jasno staviti do znanja da ne}emo dozvoliti
raspad zemlje ni gra|anski rat“. To je Jovi} komentarisao na sljede}i na~in : “Raspad
zemlje je ve} po~eo to Englezi vide isto kao mi ili jo{ bolje od nas” (Isto, str. 141).

250
rasporeda tih oklopnih jedinica, i formiranja “nove Jugoslavije”, za
~ije se “brzo stvaranje” zalagalo vojno rukovodstvo.51
Spoljno-politi~ke akcije vojnog vrha nisu bile ustavne ni
zakonski mogu}e. Odlasci generala Broveta u Moskvu i Ad`i}a u
Pariz i London nisu bili uskla|eni na nivou Vlade. I te su aktivnosti, u
svakom slu~aju, mogle biti u funkciji ispitivanja pulsa u vezi sa planom
istjerivanja Slovenije i Hrvatske iz Jugoslavije, odnosno formiranje
nove Jugoslavije, ~ime bi ona bila pretvorena u Veliku Srbiju.
Poslije Jovi}evog istupa u Skup{tini SFRJ (28. maja 1990. —
“Ekspoze o stanju u zemlji i osnovnim zadacima pred kojima se
nalazimo”), vojno rukovodstvo je sredinom juna odlu~ilo “da
razradi dalji tok aktivnosti na za{titi ustavnog poretka”.52
Milo{evi}ev i Jovi}ev prijedlog o istjerivanju Slovenije iz
Jugoslavije, s tim {to je pro{iren i na Hrvatsku, Jovi} je, procjenjuju}i
“situaciju u zemlji na osnovu aktuelnih doga|aja”, iznio i generalu
Kadijevi}u, u razgovoru 27. juna 1990.53 Tada je Jovi} predlo`io
Kadijevi}u da bi Sloveniju i Hrvatsku on “najradije isterao silom iz
Jugoslavije, jednostavnim presecanjem granice i progla{enjem da
su se svojim odlukama sami doveli u tu situaciju”. Me|utim,
istjerivanjem Slovenije i Hrvatske iz Jugoslavije Jovi} nije znao {ta da
radi sa Srbima u Hrvatskoj. Pri tome on navodno nije bio “za primenu
sile, nego da ih, stavimo (Sloveniju i Hrvatsku — prim. S. ^.) pred
svr{en ~in”, ve} je smatrao da treba “razraditi akciju u tom smeru,
sa varijantom da se pre kona~nog isterivanja odr`i referendum na
osnovu koga bi se odlu~ilo gde izvr{iti razgrani~enje”.54
I general Kadijevi} se usaglasio sa “strategijom” razbijanja
Jugoslavije, s tim {to su obojica bili zabrinuti kako da obezbijede
ve}inu u Predsjedni{tvu za takvu odluku, “jer }e Makedonac i [iptar
bojkotovati, bi}e protiv”. S tim u vezi, zaklju~ili su da je “bosanac”

51 V. Kadijevi}, nav. dj., str. 90.

52 B. Jovi}, nav. dj., str. 149 - 150 i 154. O tome je Kadijevi} 15. juna informisao
Jovi}a, pri ~emu je naveo da }e za nedjelju dana pripremiti prijedloge.
53 Isto, str. 159-160.
54 Isto.

251
(Bogi} Bogi}evi} — prim. S. ^.) klju~ni ~ovek, njega opet treba
‘obraditi’”. Na kraju su se Jovi} i Kadijevi} dogovarali da razmisle
nedjelju dana, pa da se ponovo sastanu.55
Sljede}eg se dana sa istjerivanjem (“izbacivanjem”) Slovenije i
Hrvatske iz Jugoslavije ponovo slo`io i Milo{evi}. On je, u razgovoru
sa Jovi}em o stanju u zemlji i u Srbiji, 28. juna od predsjednika
Predsjedni{tva tra`io odgovor “... da li vojska ho}e da izvr{i takvo
nare|enje?”. Jovi} mu je odgovorio potvrdno (vojska “mora da
izvr{i nare|enje”) i da ne sumnja u to, s tim {to je ukazao na problem
“{ta je sa Srbima u Hrvatskoj i kako obezbediti ve}inu u
Predsedni{tvu SFRJ za takvu odluku”.56
Milo{evi} je tada precizno projicirao granice i na~in “otsecanja”
Hrvatske, tako {to je mjesta u kojima su djelovale srpske
kolaboracionisti~ke tvorevine zadr`ao u granicama budu}e srpske
dr`ave, odnosno Velike Srbije. Naime, on je iznio “dvije ideje: prvo
da se ‘odsecanje’ Hrvatske izvr{i tako {to }e li~ko-banijske i
korduna{ke op{tine, koje su stvorile zajednicu, ostati sa na{e
strane, s tim da se tu kasnije narod referendumom izjasni da li
ho}e da ostane ili iza|e, i drugo, da se ~lanovi Predsedni{tva SFRJ
iz Slovenije i Hrvatske isklju~e iz glasanja o odluci, jer oni ne
predstavljaju onaj deo Jugoslavije koji tu odluku donosi. Ako
Bosanac (Bogi} Bogi}evi} — prim. S. ^.) bude za, onda imamo
dvotre}insku ve}inu”.57
Milo{evi} je apelovao da se ta odluka donese {to prije
(“najkasnije za nedelju dana,” “ako `elimo da spasemo dr`avu”),
jer }e “bez Hrvatske i Slovenije” budu}a Jugoslavija, odnosno Velika
Srbija, “imati oko 17 miliona stanovnika” a {to je, po njemu, “za
evropske prilike” bilo dovoljno.58

55 Isto. U razgovoru sa Kadijevi}em u vezi sa istjerivanjem Slovenije i Hrvatske


iz Jugoslavije Jovi} je istoga dana razgovarao i sa Petrom Gra~aninom, koji ga
informisao “o aktuelnom bezbedonosnom stanju u zemlji” i obavijestio da su
Slovenci odlu~ili “da likvidiraju slu`bu dr`avne bezbednosti” (Isto, str. 160).
56 Isto. str. 161.
57 Isto.
58 Isto.

252
Jovi} je, nakon {to je Slovenija objavila “Deklaraciju o
samostalnosti”, a kosovska Skup{tina proglasila “Kosovo republiku”
(2. jula 1990.), 4. jula 1990. s Kadijevi}em razgovarao o novonastaloj
situaciji. General je ocijenio da je potrebno da Predsjedni{tvo SFRJ
“na konkretan na~in manifestuje da je upotreba vojske na
pomolu”, te da u drugoj fazi donese i “stvarnu odluku” o njenoj
upotrebi. Ukoliko Predsjedni{tvo ne bi moglo donijeti takvu odluku,
onda se, po njemu, “moraju tra`iti i druge opcije”, o kojima je
trebalo da se dogovore. S tim u vezi, on je tvrdio da “o tome imaju
razra|en plan za Kosovo, Sloveniju i Hrvatsku”, te da se “pravi
plan i za upotrebu vojske za celu zemlju, koji }e za nekoliko dana
biti gotov, mada u ostalom delu zemlje ne}e biti potrebno, izuzev
ako bi uveli vanredno stanje u celoj zemlji”.59

59 Isto, str. 162. Na Jovi}evo pitanje “koje su to ‘druge opcije’”, Kadijevi} je


odgovorio: “ako Predsedni{tvo ne bude u stanju da vr{i svoju funkciju i da donese
odluku o odbrani integriteta zemlje, vojska bi izvr{ila nare|enje i grupe ~lanova
Predsedni{tva, iako nisu kvalifikovana ve}ina”. Na to se Jovi} uzdr`ao od
komentara, ali je, s tim u vezi, u svojim memoarima zabilje`io: “Prema Veljku,
potrebno je da Predsedni{tvo konstatuje ugro`enost teritorijalnog integriteta i
ustavnog poretka zemlje da bi se kasnije na osnovu toga mogle preduzeti
vanredne mere. Tako|e da zahteva od SIV-a striktno sprovo|enje Ustava i
zakona, a od Skup{tine SFRJ da proglasi slovena~ku ‘Deklaraciju’ neva`e}om, da
naredi stavljanje JNA u po~etni stepen pripravnosti, da utvrdi vreme i na~in
dono{enja novog Ustava SFRJ i Zakona o otcepljenju” (Isto, str. 162).
Stavljanje vojske u po~etni stepen vojne pripravnosti, po Jovi}u, “zna~ilo bi da
vojska doradi svoje planove i obustavi odsustva: da pozove one sa odmora, itd. Na
granici preduzeti sve mere da se spre~i ostvarenje slovena~kih namera da njihova
milicija preuzme ~uvanje granice; u preostalih 12 slovena~kih op{tina oduzeti
oru`je TO, itd” (Isto, str. 163).
To {to su radili Slovenci i “separatisti” na Kosovu je, po Jovi}u, “udar na
koncept Predsedni{tva SFRJ”. Stoga je trebalo “ubrzati rad na novom Ustavu
SFRJ, jer se stvari ubrzano komplikuju. Odmah posle zavr{etka razgovora sa
republikama i pokrajinama napraviti koncept za izja{njavanje gra|ana na
referendumu” (Isto, str. 163).
Jovi} dalje pi{e da Kadijevi} i ne pominje njihov dogovor od 27. juna o
isterivanju Slovenije i Hrvatske iz Jugoslavije. Zato ga je pitao “za{to sada celu akciju
ne prilagodi tome”, na {to je dobio odgovor “da treba prethodno poku{ati
redosledom koji je ‘utvrdila’ Skup{tina”. Me|utim, Skup{tina, po Jovi}u, “ni{ta nije
‘utvrdila’, ona je ‘primila k znanju’ ono {to mi radimo”. Stoga je Jovi} zaklju~io:

253
Ante Markovi} je, kategori~no odbio anga`ovanje vojske u
suzbijanju “antiustavnog” pona{anja.60
Kadijevi} je 13. jula obavijestio Jovi}a “o novim momentima u
razvoju sitaucije i o pripremi vojske”, o ~emu je predsjednik
Predsjedni{tva SFRJ po~eo da sumnja “u vrednost svih tih njegovih
obave{tavanja kada ne pokazuje stvarnu odlu~nost da se i{ta
radikalno uradi na presecanju negativnih tokova”.61
Jovi} je, nakon {to ga je Kadijevi} informisao na osnovu
“potpuno pouzdanog izvora”, o politici HDZ Hrvatske prema JNA,
zaklju~io kako je jedino rje{enje “sa njima se razgrani~iti uz {to
manje `rtava srpskog naroda i uz osiguranje da Srbi u krajinama
ne ostanu u takvoj hrvatskoj dr`avi”. “Te`iti da se poraze i
privedu pameti” je, po Jovi}u, “obi~na glupost koja bi nam se
vra}ala kao bumerang svaki dan i ve~ito”.62
Vojno rukovodstvo je, o~igledno po zahtjevima Jovi}eve neformalne
grupe i u skladu sa ciljevima Velikosrpskog pokreta, uprkos
Kadijevi}evog kolebanja, sredinom jula “definitivno” napravilo
plan upotrebe vojske u slu~aju da Predsjedni{tvo SFRJ donese
odluku o vanrednim prilikama.63 O tome je Kadijevi} obavijestio

“bi}e kao sa slovena~kim amandmanima. Ho}e, pa ne}e. Mo`e, pa ne mo`e.


Neverovatna nestabilnost i neodlu~nost. Za{to je tako, te{ko je odgovoriti. Kad
god ode i vrati se, donese druga~ije predloge nego {to smo se dogovorili, a mi
nismo u stanju lako da pribavimo ve}inu ~lanova Predsedni{tva ni za ono sa ~ime
se vojska sla`e, a kamoli ako to ona ne}e” (Isto).
60 Isto, str. 164.
61 Isto, str. 166.
62 Isto, str. 168. S tim u vezi, on pi{e: “Te`iti da se poraze i privedu pameti je
obi~na glupost koja bi nam se vra}ala kao bumerang svaki dan i ve~ito” (Isto).
63 Isto, str. 170. Rukovodstvo Velikosrpskog pokreta, uklju~uju}i i njegov vojni
dio, uporno je poku{avalo dokazati postojanje vandrednih prilika u zemlji. Po
razoru`anju Teritorijalne odbrane, General{tab OS SFRJ je 21. maja 1990, izdao
Direktivu o upotrebi oru`anih snaga SFRJ u vanrednim prilikama. Po toj su direktivi
Komande voji{ta morale razraditi varijante vanrednih prilika na ~itavom podru~ju
voji{ta. Gotovi bataljoni i bataljoni vojne policije bili su prva udarna snaga, koje su
(krajem jula) zamijenili svi bataljoni “A” klasifikacije (Detaljnije o tome vidi dobro
utemeljenu studiju: D. Marijan, ORU@ANE SNAGE SFRJ U IZVANREDNIM
PRILIKAMA (u daljem tekstu: ORU@ANE SNAGE...), ^asopis za suvremenu povijest
34, br. 2, Hrvatski institut za povijest, Zagreb 2002, str. 360-374).

254
(izme|u 13. i 18. jula) Jovi}a, koji je ukazao kako je “va`no da se
donesu pravovremene odluke” koje }e vojska predlagati. Jovi} je,
pored toga, insistirao na stavu da se preventivno djeluje (“da
preventivno delujemo”) “koliko je god mogu}e”. Ukoliko se u
Sloveniji 18. jula usvoje “najavljene mere”, Jovi} je smatrao da bi za
vojsku “trebalo narediti povi{eni stepen pripravnosti”.64
Vojska je po~etkom avgusta 1990, prema dogovoru sa Jovi}em (i
Milo{evi}em), “pripremala sve predloge”, o ~emu je Kadijevi}
obavijestio Jovi}a u razgovoru u Kuparima 6. avgusta. Me|utim, za
upotrebu vojske (realizaciju tih prijedloga) trebalo je osigurati ve}inu
u Predsjedni{tvu, {to je, moglo “biti delikatno”. Da bi Bogi}
Bogi}evi} bio, kako to Jovi} pi{e, “s na{e strane”, morali su mu
nametnuti sjednicu Savjeta za za{titu ustavnog poretka, kojom je tada
predsjedavao, ~ime bi morao biti “na strani zakona i Ustava”.65
Provode}i ~itav dan na brodu i na moru (na Mljetu) na izletu, sa
Milo{evi}em, Kadijevi}em i Bogdanovi}em (republi~ki sekretar za
unutra{nje poslove Srbije) i porodicama, 10. avgusta 1990. Jovi} je
koristio priliku za “{iru razmjenu mi{ljenja”, gdje je mnoge teme
“pretresao, posebno sa Veljkom, posebno sa Slobom”, pri ~emu su

Rukovodstvo Velikosrpskog pokreta je ra~unalo da je prva vanredna prilika u


zemlji stvorena “organizovanjem Srba u partizanske odrede” u Hrvatskoj u julu 1990.
i Kninska “balvan revolucija” 17. avgusta 1990. Karakteristi~no je da je neposredno
prije te pobune 5. vojna oblast 14. avgusta izdala Nare|enje o pove}anju borbene
gotovosti jedinica, a dva dana kasnije i Direktivu za upotrebu jedinica 5. Vojne
oblasti u vanrednim prilikama (Isto, str. 369-370; B. Jovi}, nav. dj., str. 170 i 178-179).
64 Isto. Jovi} je u tom pogledu bio kategori~an: “ili }e prihvatiti politi~ki prilaz
izlo`en u Skup{tini SFRJ, ili }emo biti prisiljeni na upotrebu vanrednih mera”. Pri
tome je deklarativno izjavio : “Na{ je cilj da se narodi izjasne na referendumu da li
`ele da ostanu u federaciji ili da iza|u iz nje, i to jo{ dok funkcioni{e sada{nji
sastav Skup{tine SFRJ” (Isto).
Jovi} je u svojim memoarima izme|u 13. i 18. jula, izme|u ostalog, zapisao da su
Srbi u Hrvatskoj “po~eli da se organizuju u partizanske odrede”, te da su “Srbi u
srpskim op{tinama tra`ili da im ostavimo oru`je TO”. S tim u vezi, on pi{e, kako
je rekao generalu Kadijevi}u “da je trebalo da im ostave”, ali se on, navodno, nije
slo`io s tim, {to je Jovi} prokomentarisao: “Nabavi}e oni sami. A verujem da ga ve}
imaju” (Isto). O~ito je da je Jovi} dobro znao da su Srbi u Hrvatskoj dobro naoru`ani.
65 Isto, str. 175.

255
grupno “vrlo malo razgovarali”. S tim u vezi, procijenjeno je “da se
rasplet jugoslovenske politi~ke krize mora izvr{iti dok je Jovi} na
~elu Predsjedni{tva SFRJ”, jer bi poslije toga bili “potpuno
nemo}ni”. Stoga je rukovodstvo Velikosrpskog pokreta ocijenilo da
mora “vu}i poteze koji idu ka tome”.66
Pored ocjene da je zaustavljanje Ante Markovi}a “krupno pitanje”,
Jovi} je tada, pored ostalog, Milo{evi}u rekao kako vi{e nije siguran da
Makedonija i Bosna i Hercegovina ne}e prihvatiti konfederaciju. Ukoliko
bi to bilo prihva}eno, Jovi} je mislio da bi mo`da i oni to mogli, “s tim
da Srbija i Crna Gora stvore jednu dr`avu i da se gra|ani iz
pograni~nih delova Bosne i Hercegovine i iz srpskih krajina izjasne
gde `ele da `ive”. Pri tome je Milo{evi} tvrdio “da bi se referendumom
mogao rije{iti problem Srba iz Bosne pored Drine”, s tim {to mu se, po
Jovi}u, nije dopadao takav prilaz, jer nije vidio rje{enje za “srpske
krajine”, “koje bi mogle ostati odse~ene od Srbije”.67
O~igledno je prva tri mjeseca Jovi}eva predsjednikovanja
rukovodstvo Velikosrpskog pokreta napravilo planove i konstituisalo
mehanizme, te odredilo ciljeve i na~ine provo|enja akcije u formiranju
jedinstvene srpske dr`ave. U tom je cilju utvr|eno i vremensko
izvr{enje preure|enja SFRJ u Veliku Srbiju. Avgust je ve} po~etak
realizacije. Glavni je cilj ne dozvoliti Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini
da se osamostale kao dr`ave i iz njihovog sastava izdvojiti “srpske
krajeve”, odnosno krajeve za koje su smatrali da su sastavni dio Velike
Srbije. Ante Markovi} je, zala`u}i se za opstanak Jugoslavije, od
sredine 1990. za rukovodstvo Velikosrpskog pokreta postao “krupno
pitanje”. Njima nije odgovarala prosperitetna ni bilo kakva druga
Jugoslavija, ako nije Velika Srbija.
Destrukcija republika na ~ije se teritorije to reflektovalo po~ela
je i dobro pripremljenom oru`anom pobunom u Kninu. “Srbi u
Hrvatskoj se digli na noge”, “pripremaju se za referendum o
srpskoj autonomiji u Hrvatskoj”, “Bosanska krajina preti da }e se
pridru`iti Kninskoj, i oru`jem ako treba. Hercegovina tako|e” i

66 Isto, str. 175-176.

67 Isto, str. 176. Milo{evi} je, pored toga, po Jovi}u, smatrao “da Makedonci
treba da ostanu samostalni, ako to budu zahtevali”.

256
dr.68 U Kninu je predsjednik Op{tine Babi} “proglasio ratno stanje,
da se grad brani na barikadama, da je vojska iza{la na ulice i
preuzela pod svoju komandu glavne punktove i institucije”.69
Reagovanje JNA je bilo plansko — ne da zaustavi pobunu, kao na
Kosovu, nego da onemogu}i legalnu policiju da to sama u~ini.70
Veljko Kadijevi} je 4. septembra 1990. Jovi}u saop{tio “najnoviju
procjenu vojno-politi~ke situacije”. Politi~ku je situaciju, po generalu,

68 Isto, str. 178. U okolini Knina 17. avgusta 1990. naoru`ani civili srpske
nacionalnosti zaprije~ili su komunikacije i izvršili napad na suverenitet Republike
Hrvatske. Sljede}eg su dana pobunjeni Srbi napali policijske stanice u Donjem Lapcu,
Titovoj Korenici, Gra~acu, Obrovcu, Benkovcu, Petrinji, Glini i Drvaru na Uni (D.
Marijan, JUGOSLOVENSKA NARODNA ARMIJA..., str. 294-295).
Povoljan razmještaj 9. korpusa u Kninskoj krajini, gdje je Milo{evi}eva slu`ba
dr`avne bezbjednosti dr`ala u rukama “sve konce”, omogu}io je pobunjenim Srbima
da rade “na ustroju svojih oru`anih sastava i šire pobunu na druge dijelove
Republike Hrvatske” (D. Marijan, nav. dj., str. 295; B. Mamula, nav. dj., str. 237).
Ti napadi na suverenitet Republike Hrvatske dobili su sna`nu podršku i od Srba
u Bosanskoj krajini i Srbiji na mitinzima, uz pozivanje na oru`je (D. Marijan, nav. dj.,
str. 294). S tim u vezi, admiral Mamula tvrdi da su “prvi oru`ani sukobi Srba s
policijom HDZ-a u avgustu 1990. dali {iroki prolaz ~etni~kim opredjeljenjima”
(B. Mamula, nav. dj., str. 234).
JNA je od avgusta 1990. na podru~ju tzv. SAO Krajine u Hrvatskoj pru`ala
materijalno-tehni~ku i logisti~ku podr{ku i organizovala pobunjeni~ke grupe. General
Ad`i} je istoga dana kada je Babi} u Kninu proglasio “ratno stanje”, 17. avgusta 1990,
u o~ekivanju intervencije legalnih vlasti javno prijetio: “Ako padne i jedna srpska
glava, bi}e krvi!” (S. Mesi}, nav. dj., str. 149 i 188-189. O tome vidi i : D. Marijan,
ORU@ANE SNAGE..., str. 368 i 370).
69 Isto, str. 179. Tu|man je Jovi}u uputio depe{u u kojoj je naveo “da je pobuna
u srpskim op{tinama u Hrvatskoj otpo~ela posle” Jovi}evog “prijema delegacije
Srba iz Hrvatske pre nekoliko dana”. S tim u vezi, Jovi} pi{e da mu je Tu|man
“izme|u redova” rekao da je on podstakao Srbe na pobunu. Takvu Tu|manovu ocjenu
Jovi} je prokomentarisao na sljede}i na~in: “Zaboravio je da pobuna Srba dolazi
posle njegovog dolaska na vlast. Ili se pravi lud” (Isto).
70 D. Marijan, JUGOSLOVENSKA NARODNA ARMIJA..., str. 294. JNA se
odmah prvog dana izlaska naoru`anih lokalnih Srba na cestu stavila na njihovu stranu.
Poku{aj specijalne jedinice MUP-a Republike Hrvatske da intervencijom u Kninu
pobunu ugu{e u njenom za~etku sprije~ila je JNA — upotrebom ratne avijacije. SSNO
je saop{tio da je razlog intervencije Ratnog vazduhoplovstva bio let hrvatskih
helikoptera bez najave i odobrenja koridora (Isto; S. Mesi}, nav. dj., str. 23).

257
karakterisao “jasan antikomunisti~ki, antisocijalisti~ki front”, koji
je, po njemu, “pre svega, ‘antisrpski’: Hrvatska, Slovenija, Kosovo,
jake antisrpske snage u BiH, koorodinacija HDZ i fundamentalista,
antisrpstvo u Makedoniji i u Crnoj Gori”. Daju}i ocjenu koncepta
razrje{enja jugoslovenske krize, koji je u maju iznesen u Skup{tini
SFRJ, Kadijevi} je podr`ao opciju Predsjedni{tva SFRJ, koja je, po
njemu, “jedino prihvatljiva”. S tim u vezi, on je iznio tri prijedloga:
“bezuslovno istrajati na konceptu Predsjedni{tva SFRJ i potpuno
onemogu}iti politiku svr{enog ~ina preko koje se”, po njemu, “`eli
ostvariti konfederativno ure|enje zemlje”,71 “blokirati parcijalne
ustavne promene”72 i “~vrsto i energi~no zaustaviti dalje neustavno
menjanje ustrojstva zemlje odlukama republika, a pre svega u sferi
narodne odbrane”. Pri tome se on otvoreno zalo`io za upotrebu vojske:
“mora se biti spreman i na upotrebu vojske u Sloveniji ve} u septembru,
u Hrvatskoj mo`da u oktobru, a na Kosovu u svako vreme”.73
Tada je Kadijevi} iznio i podatak da je Armija “a`urirala sve planove
odbrane za slu~aj svoje akcije, uklju~uju}i i varijantu intervencije
snaga NATO pakta”. S tim u vezi, izjavio je kako je “Vojska u celini
spremna, mada ima pojedinaca kojima se pomutio mozak”.74

71 B. Jovi}, nav. dj., str. 190. Zato je, po njemu, “neophodno ve} u septembru
iza}i s inicijativom pred Skup{tinu SFRJ”.
72 Isto. Takve promjene je, po Kadijevi}u, trebalo “pustiti samo ako ja~aju
federativnu jugoslovensku dr`avu, ali ne ako parcijalnim usvajanjem ru{e njen
sadr`aj”. Izbori se u republikama, po njemu, nisu mogli sprije~iti, ali je on smatrao da
je “potrebno da u Srbiji budu {to pre, jer bi pobeda Socijalisti~ke partije pozitivno
delovala na opredeljenje bira~a u drugim republikama”. Savezne izbore ne bi
trebalo odr`ati prije dono{enja novog Ustava, zaklju~io je Kadijevi}.
73 Isto. Upotrebu vojske Kadijevi} je “obrazlo`io” na sljede}i na~in: “Na
zbivanja povodom ovih doga|aja ne treba vi{e kao do sada, delovati preventivno,
nego ih ostaviti da izbiju neredi, pa ih iskoristiti za skidanje onih koji su doveli do
takvog stanja. Preventivno delovanje vojske imalo bi smisla ako bismo `eleli da
pomognemo vladaju}em politi~kom faktoru da se konsoliduje, {to vi{e nije slu~aj,
bar u Hrvatskoj i Sloveniji. Zato ih treba pustiti da odigraju prave karte, onda
}emo imati argumente da svetu pojasnimo opravdanost na{e akcije” (Isto).
74 Jovi} je navedenu Kadijevi}evu “taktiku” upotrebe vojske prokomentarisao
ovako: “^udna je sada ta nova ‘taktika’ da ne delujemo preventivno nego da ih
pustimo da kr{e zakone, da ih uhvatimo na delu?! Zar ih nismo ve} dovoljno uhvatili
na delu?! ‘Njihovih dela’ ima, ali na{ih nema. Nisam komentarisao” (Isto, str. 190-191).

258
Milo{evi} je 12. septembra rekao Jovi}u da je navodno, u
aran`manu Ante Markovi}a, “stvoren plan” “o razbijanju jedinstva
srpskog rukovodstva”, po kome je bilo glavno da se razi|u njih dvojica
(Milo{evi} i Jovi}), “jer ostali nemaju takvu specifi~nu te`inu”.75
U toku aktivnosti Predsjedni{tva SFRJ na rje{avanju ustavne krize
u zemlji, Jovi} nije htio da uklju~uje Antu Markovi}a, “jednostavno”
zato {to je on navodno bio “protiv tog koncepta i {to }e samo da
smeta” a mogao je “uticati na podelu u Predsedni{tvu”. U tome ga
svestrano podr`avao general Kadijevi}, koji je u razgovoru sa Jovi}em
14. septembra tvrdio da je SIV “pravo antikomunisti~ko gnezdo, a
da su najgrlatiji ~lanovi SIV-a iz Srbije (sem Pere Gra~anina) i
Vukoti} iz Crne Gore. Deo SIV-a ne razume o ~emu se radi i
poslu{no se pona{a prema {efu”,76 tj. prema Anti Markovi}u.
Obavje{tavaju}i Jovi}a o pona{anju Ante Markovi}a i SIV-a u vezi
sa slu`enjem Slovenaca u regrutnom roku, Kadijevi} je u razgovoru od
21. septembra naveo da predsjednik Savezne vlade “o~igledno ne}e da
donese odluku o preuzimanju poslova mobilizacije od strane SSNO,
a Slovenci ne}e da {alju regrute u vojsku van Slovenije”.77
Dok se Jovi} nalazio u Njujorku, Kadijevi} ga 30. septembra nazvao
telefonom i obavijestio o tome kako su se “stvari iskomplikovale, u
Sloveniji i Hrvatskoj”, pri ~emu je smatrao da je neophodno da se
odmah vrati.78

75 Isto, str. 195.

76 Isto, str. 195-196. U jesen 1990. general Kadijevi} i vojno rukovodstvo su


su{tinski prekinuli saradnju sa SIV-om. Oni su ustavnu funkciju odbrane zemlje oduzeli
SIV-u (I. Vejinovi}, BARBARSKA DESTRUKCIJA, u : F. Ademovi}, nav. dj., str. 174).
77 Isto, str. 196. Kadijevi} se, po Jovi}u, “pribojavao” {ta }e se desiti u Sloveniji
kada predsjednik Predsjedni{tva SFRJ otputuje u Njujork na zasjedanje OUN i Samita
o djeci. “Ako bude neprilika”, Kadijevi} je smatrao da se Jovi} mora vratiti prije vremena.
S tim u vezi, Jovi} je u svojim memoarima zapisao: “Imam ose}aj da je stekao neku
nesigurnost kao da se za par dana mo`e ne{to prelomno dogoditi” (Isto).
78 Isto, str. 197. Jovi} je odlu~io da ostane “samo jo{ jedan dan radi susreta sa
D`ord`om Bu{om” (Georg Bush), predsjednikom Sjedinjenih Ameri~kih Dr`ava, s
kojim se susreo i razgovarao 1. oktobra 1990. O tome vidi : B. Jovi}, nav. dj., str. 197-201.

259
Po povratku iz Njujorka, 2. oktobra, Jovi} je pravo s aerodroma
oti{ao na sjednicu Predsjedni{tva, na kojoj je donesena odluka “da
SSNO preuzme komandovanje TO Slovenije”, zatim je nare|eno
“da Hrvatska prestane da maltretira Srbe specijalnom policijom
u Baniji i da pusti pritvorene”.79 Ante Markovi} je na toj sjednici
obavijestio “da jo{ ne}e doneti odluku o preuzimanju od strane
SSNO mobilizaciju regruta u Sloveniji”.80 O tome se 3. oktobra
Jovi} dogovarao sa Kadijevi}em. “[ta ako Ante ne donese takvu
odluku?”. U tom je slu~aju, po Jovi}u, Kadijevi} trebalo da obavijesti
Predsjedni{tvo i Skup{tinu, pri ~emu }e se Predsjedni{tvo obratiti
Skup{tini “da postavi pitanje poverenja SIV-a”, s tim {to }e
Markovi}u dati “jo{ 10 dana, po{to ide u Rumuniju”. Na to mu je
Kadijevi} rekao, “onako usput, da treba ‘maknuti’ samo sto ljudi i
sve }e biti u redu”. Tim prije, jer, po Kadijevi}u, “Vojska za slu~aj
potrebe, sprema takve planove”.81

Dr`avni sekretar D`ejms Bejker (James Beker), je u tom razgovoru pokrenuo


pitanje remonta ira~kih borbenih aviona MIG u Jugoslaviji. Na to je Jovi} odgovorio
“da je to pitanje ~isto. Imamo od ranije, pre krize, ugovor o popravci 16 MIG-ova
ira~kog ratnog vazduhoplovstva. Oni sada ne}e biti isporu~eni Iraku. Dva su bila
rastavljena u radionici, pa su sklopljeni i isprobani, odnosno preme{teni na drugo
mesto, da ne bi ometali normalan rad u radionici. ‘Avioni su sklonjeni na sigurno
mesto i mi vam garantujemo da ne}e biti isporu~eni’ rekao sam.
Predsednik Bu{ je zahvalio na ovom stavu” (Isto, str. 200-201).
79 Isto, str. 201. Istoga je dana Jovi} primio “tridesetak najuglednijih Srba iz
Hrvatske”, koji su tvrdili “da je oru`ani sukob izme|u Srba i hrvatske vlasti na pomolu”.
80 Isto. S tim u vezi, Jovi} je u svojim memoarima zapisao: “Jo{ }e poku{avati
da ih ubedi da to oni rade. Skoro smo se posva|ali oko toga. Rekao sam mu da
sam sebi kopa grob. Mnogo se naljutio. Mora lepo sa mnom, trpi me, ali ne znam
dokle }u ja njega.
Tvrdi da ho}e jo{ da ih ube|uje, jo{ da poku{ava. A, ustvari, ide im na ruku.
Ili ne}e, ili ne sme da ide protiv njih. Rasplet je zaista neminovan. Vi{e se ovako
ne mo`e” (Isto).
81 Isto. Spominju}i takve planove, Kadijevi} je tada rekao da }e ih pokazati
Jovi}u. Me|utim, Jovi} je sumnjao u takvu odlu~nost vojske. O tome on pi{e sljede}e:
“Gledam ga i }utim. To prvi put ~ujem. Pogleda}u ja te planove, ali, sumnjam u
takvu odlu~nost vojske. Bar na osnovu dosada{njeg kolebanja.
Generali jo{ imaju opsesiju o jedinstvu Jugoslavije, ovakva kakva je, bez sloge i
bez budu}nosti. Ova nas nesloga ubi i unazadi. A i kolebljivost armijskog rukovodstva
i stalna dezorijentacija. ^as jedno, ~as drugo i na kraju sve bude kasno” (Isto).

260
Jovi} je 5. oktobra obavijestio Milo{evi}a o razgovoru sa Tu|manom
i njegovoj ocjeni da iza pobune Srba u Krajini stoje on i Milo{evi}, te
poruci da se na|u u troje.82 Milo{evi} je bio spreman da razgovara sa
Tu|manom, ali ga je Jovi} odvra}ao.83
Tri dana kasnije (8. oktobra 1990.) Jovi} je, u telefonskom
razgovoru, konsultovao Milo{evi}a o izlaganju (skici) za Skup{tinu
SFRJ o politi~ko-bezbjedonosnoj situaciji i prijedlozima za rje{avanje
ustavne krize. Su{tina njegovog prijedloga se sastojala u tome “da se
dva koncepta budu}eg ure|enja zemlje: federalni i konfederalni
iznesu na referendumu u svim republikama”. S tim se prijedlogom
nije usaglasio Milo{evi}. On je zastupao opciju, po kojoj “bi bilo
bolje i}i drugim putem. Naime, oni ~ije se skup{tine izjasne za
federaciju ne bi imali razloga da idu na referendum, jer su u
okviru ustavnog okvira (federativnog), a oni koji `ele da menjaju
ustavno ure|enje morali bi da konsultuju narod”. Ocjenjuju}i da je
to “logi~nije i prakti~nije”, te da mu se taj prijedlog “veoma dopao”,
Jovi} je zatim konsultovao Tupurkovskog, Bogi}evi}a, Bu}ina,
Zelenovi}a i generala Kadijevi}a. Svi su mislili “da je bolje tako
nego da svi idu na referendum”.84

82 Isto, str. 202. Tu|man je 4. oktobra 1990, poslije sjednice Predsjedni{tva, razgovarao
sa Jovi}erm u njegovoj kancelariji. Smatrao je da su Milo{evi} i Jovi} pobunili Srbe u
Krajini, {to je, po njemu, vodilo “ka gra|anskom ratu i razbijanju zemlje”, za {to }e
“snositi istorijsku odgovornost”. S tim u vezi, Jovi} u svojim memoarima pi{e: “...
(Bezobraznik. Svoju odgovornost `eli da prebaci na nas!) @eli da se na|emo utroje i
da razgovaramo. Moli da to prenesem Slobodanu, jer od nas zavisi sudbina Jugoslavije.
Ja mu ka`em da su mu procene pogre{ne, da su pobune Srba u Hrvatskoj
nastale zbog njegove politike posle preuzimanja vlasti, od HDZ; ali on uporno
tvrdi da je neko drugi kriv. [to se ti~e Milo{evi}a, ka`em mu da smatram da nas
trojica nemamo pravo da re{avamo sudbinu Jugoslavije. Treba da razgovaramo
kolektivno, sa svim republikama, ali prene}u njegovu `elju Milo{evi}u” (Isto).
83 Isto. O tom razgovoru sa Milo{evi}em Jovi} pi{e: “Obave{tavam Slobodana
o Tu|manovoj poruci. On ka`e neka do|e kod njega. Ja ga odvra}am, jer mislim
da je Tu|man veoma nepogodan, nervozan i neuravnote`en sagovornik koji skoro
da nije u stanju razlo`no da razgovara, pa od toga ne}e biti nikakve koristi.
Jedina bi korist bila zloupotreba same ~injenice da je razgovor vo|en — zloupotreba
u korist HDZ, na {tetu Srba u Hrvatskoj.
Slobodan odustaje. Da jo{ razmisli” (Isto).
84 Isto.

261
Na sjednici Predsjedni{tva SFRJ, pro{irenoj s predsjednicima
predsjedni{tava republika i autonomnih pokrajina, 10. oktobra, vo|en
je razgovor o kona~nom konceptu ustavnih promjena,85 koje su {est dana
kasnije utvr|ene na “dramati~noj sjednici” Predsjedni{tva (16. oktobra),
uz o~uvanje federalne Jugoslavije. Slovenija i Hrvatska su se, po Jovi}u,
zalagale za konfederaciju, tj. po njemu za “rasturanje SFRJ”, Makedonija
i Bosna “ho}e federaciju, ali samo pod uslovom da u njoj ostanu
Hrvatska i Slovenija. Srbija i Crna Gora ho}e federaciju ili ponovnu
podelu teritorija onih republika koje `ele otcepljenje, na etni~kim
principima”, a Kosovo “ho}e da bude konstitutivni element
federacije”,86 zapravo ho}e da mu se vratiti to oduzeto svojstvo.
Stavovi Srbije i Crne Gore o ponovnoj podjeli teritorija “onih
republika koje `ele otcepljenje”, na {to uop{te nisu imali pravo, je
su{tina svih pitanja. Time su i zvani~no objelodanjeni ciljevi
Velikosrpskog pokreta.
Po{to je u Skup{tini SFRJ njegov Ekspoze koncepta ustavnog
ure|enja zemlje na federativnim osnovama progla{en podnesenim i

85 Isto, str. 203. Na toj je sjednici, pi{e Jovi} u svojim memoarima, vo|en
razgovor “o kona~nom konceptu sa kojim izlazimo. Slovenija i Hrvatska zastupaju
koncept konfederacije, Srbija i Crna Gora koncept ~iste federacije (onako kako
su ga nau~nici predlo`ili), a Makedonija i Bosna i Hercegovina ne{to izme|u:
otprilike ono {to sada imamo ali ne funkcioni{e.
Makedonske i bosanske stavove prihvatam kao alternative, da bih ih zadr`ao
u dru{tvu, a da bih izolovao Slovence i Hrvate.
Na predlog da se Predsedni{tvo opredeli za federalni koncept, a da oba (i
federalni i konfederalni) uputimo Skup{tini, kao i da se referendum obavlja samo
kod onih republika koje su za konfederaciju, a da ostali pristupe izradi novog
Ustava federacije — Ku~an i Tu|man su izludeli. Ku~an je rekao da smo ga te{ko
namagar~ili i da smo nepo{teno i nefer vodili celu igru. Da je znao nikada ne bi
u~estvovao u izradi konfederalnog koncepta.
^im je oti{ao sa sednice `estoko me napao u sredstvima javnog informisanja.
Zna~i da je u pitanju pogodak u centar!
I na sednici Predsedni{tva Ante Markovi} je ponovio sve svoje kritike iznete
u pamfletu povodom ‘Programa...’” (Isto).
86 Isto, str. 208. S tim u vezi, a daju}i ocjenu, po njemu “dramati~ne sednice
Predsedni{tva SFRJ”, Jovi} pi{e: “Bog sam zna kako sam uspeo da izvedem
zaklju~ak da se {est ~lanova Predsedni{tva izjasni za koncept federacije. Nekako
je uspelo jer se ne{to moralo prihvatiti” (Isto).

262
Predsjedni{tvo SFRJ formalno-pravno dobilo saglasnost Skup{tine,87
nakon ~ega je, poslije rasprave i izja{njavanja u skup{tinama republika,
trebalo pristupiti izradi i usvajanju novog ustava Jugoslavije, Jovi} se,
u cilju da velikosrpske namjere ostvare mirnim putem, a radi maskiranja
tog zlo~ina~kog plana, deklarativno zalo`io da se “u uslovima pune
ravnopravnosti, konstitutivno sa tolerancijom i me|usobnim
poverenjem”, posvete “iznala`enju re{enja od kojih zavisi sudbina
na{ih naroda ...”. Naime, on je u SSNO-u 22. oktobra vodio (tajni)
razgovor sa vojnim rukovodstvom (generali Kadijevi}, Ad`i} i Brovet,
te sa jo{ nekoliko njihovih saradnika). Razmatran je koncept “mogu}eg
re{enja krize vojnom akcijom, ako drugog izlaza ne bude bilo”.
“Nadaju}i” se da “do toga ne}e do}i”, Jovi} je smatrao da “planovi
moraju postojati”. U tom je cilju dogovorena “dalja razrada, naro~ito
sa stanovi{ta trenutka odluke, na~ina odlu~ivanja i varijanata
realizacije”.88

87 Isto, str. 208-215. Predsjedni{tvo SFRJ je 17. oktobra 1990. obje varijante
ustavnih promjena: Koncept novog ustavnog ure|enja budu}e federativne
Jugoslavije i Koncept konfederalnog ugovora me|u njenim republikama pustilo u
opticaj da bude predmet dalje rasprave u Skup{tini SFRJ, skup{tinama republika i
javnosti, radi kona~nog izbora i opredjeljenja. Pri tome je Predsjedni{tvo predlo`ilo da
Skup{tina SFRJ prihvati koncept federalnog ustavnog ure|enja zemlje, kao osnovu za
pristupanje izradi i usvajanju novog ustava Jugoslavije (Isto, str. 209-213).
Jovi} je 19. oktobra u kratkom govoru, kao uvod u skup{tinsku raspravu o
Ekspozeu, izme|u ostalog, ukazao na mogu}nosti svih opcija “u okviru prava naroda
na samoopredeljenje, uklju~uju}i i pravo na otcepljenje” (Isto, str. 214).
Jovi} je u Skup{tini do`ivio “dugotrajan aplauz”. Nije “verovao da je ikada
iko u Skup{tini Jugoslavije do`iveo takav aplauz. ^ak ni Josip Broz u svojim
najboljim danima”. S tim u vezi, Jovi} je na sljede}i na~in komentarisao taj aplauz :
“[ta je taj aplauz zna~io?
Prelom ka slozi republika? Svakako ne. Mo`da iskreno i ljudsko reagovanje
delegata? Mo`da priznanje da se izlaz iz }orsokaka mora tra`iti sporazumom a ne
sukobom? Bog sveti zna, ali na`alost ovde u Skup{tini ne sede oni koji odlu~uju o
sudbini naroda. Pitanje je da li bi i oni aplaudirali. Sumnjam.
U svakom slu~aju, formalno pravno, dobili smo saglasnost Skup{tine. Stvoreni su
uslovi da se dalje intenzivno radi da se postigne rasplet u narednim mesecima” (Isto).
88 Isto. S tim u vezi, Jovi} je “filozofski” zaklju~io: “ako postoji varijanta
nezakonitog naoru`avanja i protivustavnog izdvajanja iz zemlje, mora postojati i
varijanta spre~avanja”.

263
Sljede}eg je dana prilikom odr`avanja vojne vje`be na poligonu
“Krivolak” u Makedoniji (23. oktobra 1990.), Jovi} “usput” razgovarao
s Kadijevi}em. General ga obavijestio da je “vojni tu`ilac pripremio
detaljnu dokumentaciju za pokretanje postupka protiv generala
[pegelja, komandanta TO Hrvatske, i Boljkovca, ministra
unutra{njih poslova Hrvatske”.89 Na Jovi}evo pitanje - “zar nema
sli~nih dokumenata za Jan{u”, s obzirom na to da su Slovenci “oti{li
mnogo dalje od Hrvata”, Kadijevi} je odgovorio da “razmatraju i
to”, s tim {to je naveo kako “mu se ~ini da je Jan{a svoje postupke
legalizovao, radio je na osnovu odluke Skup{tine Slovenije”.90 Na
kraju su se dogovorili da 29. oktobra Kadijevi} detaljnije informi{e
Jovi}a o kona~nj odluci.91
Jovi} je 26. oktobra razgovarao sa Milo{evi}em, zamjeraju}i mu
{to ga nisu konsultovali “kada su uveli protekcionisti~ke zakone za
oporezivanje robe iz drugih republika”.92 Ocjenjuju}i da “to nije

89 Isto, str. 217. Kadijevi} je tada, pored toga, Jovi}u prenio kako }e razmotriti
“jo{ par dana celu dokumentaciju”, pa }e odlu~iti, s tim {to je ocijenio da }e “po svoj
prilici morati da ih uhapse i da im sude”, te da to mora biti “apsolutno zasnovano
na argumentima, da se ne desi posle da nema osnova za osudu”. Po{to je, po njemu,
postojala mogu}nost “da povodom toga do|e do masovnih demonstracija, pa i
oru`anog otpora, ali i obrnutog efekta — ulivanja straha ostalima”, Kadijevi} je,
smatrao da “sve treba temeljno odmeriti” (Isto).
90 Isto. Za razliku od Jan{e, koji je, po generalu Kadijevi}u, radio legalno, [pegelj i
Boljkovac su, po njemu, “i{li direktno na kr{enje saveznih zakona svojim postupcima:
uvoz oru`ja, vrbovanje vojnika i oficira i rad na razbijanju JNA”. Zbog toga je razmi{ljao
“kako da ih uhapse, a da ne do|e do prolivanja krvi, ali su i na to spremni” (Isto).
91 Isto. S tim u vezi, Jovi} je smatrao da je takva odluka “sudska (tu`ila~ka);
stav Predsedni{tva im nije potreban, niti su obavezni da ga informi{u, jer tim
postupkom neposredno vojni tu`ilac sprovodi zakon, u ~emu je nezavisan i nije
mu potrebna politi~ka saglasnost” (Isto).
92 Isto, str. 217-218. Srbija je 23. oktobra 1990. donijela grupu zakona, pri ~emu
je fakti~ki uvela carine na uvoz robe iz Slovenije i Hrvatske i drugih republika koje
nisu upla}ivale federalne prihode. To je, po Jovi}u, bio “korak dalje na raspadu
zemlje. Bez obzira koliko je takva samoodbrana iznu|ena, bi}e povoljna za
kontranapad od strane razbija~a Jugoslavije. To }e verovatno ote`ati i rad
Predsedni{tva SFRJ”, pi{e Jovi} (Isto).

264
izvedeno inteligentno i da je neophodno da se stvari popravljaju”,
Jovi} je predlo`io Milo{evi}u, izme|u ostalog, “da odmah proklamuju
da }e odustati od primene svih tih donetih zakona ako Slovenija i
Hrvatska poni{te svoje odluke koje su izazvale dono{enje ovih
zakona, tj. ako nastave da izmiruju obaveze prema federaciji”.93
Milo{evi} se slo`io sa Jovi}em, koji “sve to” “zapisuje i obe}ava”.94
Milo{evi} je, nakon {to ga Jovi} obavijestio “o namerama
prema prekr{iocima vojnog zakona u Hrvatskoj i Sloveniji i o {irim
namerama, ako se stvari ovako dalje nastave”, sugerisao da akciju
preduzmu “{to pre, ali samo prema Hrvatskoj”, da Sloveniju ostave
“na miru, i to u Hrvatskoj samo tamo gde `ive Srbi, ako do sukoba
do|e, a do}i }e”. Pri tome se Milo{evi} zalagao da se stvari teritorijalno
ograni~e, radi izbjegavanja akcije na “celim ‘demokratizovanim’
teritorijama”, s tim da ih onesposobe za borbu sa srpskim narodom
“koji ne `eli da trpi usta{ku vlast”.95
Vojska je detaljnije analizirala sve okolnosti u vezi sa prekr{ajem
vojnih zakona u Hrvatskoj. S tim u vezi, general Kadijevi} je 2.
novembra 1990. obavijestio Jovi}a “da ima razloga da se jo{ koji
dan prikuplja dokumentacija da bi optu`nica bila nepobitna”, jer
nije bio u pitanju samo [pegelj, ve} “jo{ bar nekoliko u~esnika u
akciji”. Takvi razlozi nisu zadovoljili Jovi}a, koji je, imaju}i u vidu
“negativnu stranu stvari” — da }e Hrvatska 8. novembra donijeti
zakon o narodnoj odbrani koji bi te aktivnosti mogao legalizovati,
smatrao da bi bilo bolje tu akciju izvesti ranije. Stoga je zaklju~io kako

Milo{evi} je, po Jovi}u, donio veliki broj “naprasnih i nepromi{ljenih odluka


bez konsultacije s bilo kim”. Jedna od njih bila je i odluka o prekidu ekonomskih veza
sa Slovenijom, koja je bila na {tetu Srbije. I ta je odluka, po njemu, ubrzala raspad
Jugoslavije i unazadilo srpsku privredu (B. Jovi}, KNJIGA O MILO[EVI]U,
Beograd 2001, str. 57-58).
93 Isto, str. 218. Jovi} je, pored toga, Milo{evi}u predlo`io “da se upozori SIV
da }e ovi zakoni biti primenjeni samo ako SIV ne privoli Sloveniju i Hrvatsku da
se na njihovoj teritoriji sprovode savezni zakoni, naro~ito o uplati doprinosa za
razvoj nerazvijenih, posebno za Kosovo”.
94 Isto. S tim u vezi, Jovi} je smatrao kako bi “politi~ki bolje bilo da su takve
stvari saop{tili prilikom usvajanja i da su dali neki rok Sloveniji i Hrvatskoj”.
95 Isto.

265
je o~igledno da se Vojska dvoumi, nije u stanju da uhapsi [pegelja
i druge dok ne kompletira dokaze, te da nije odlu~na i dr.96
U ispravnost navedenog zaklju~ka Jovi} se jo{ vi{e uvjerio kada
mu je Kadijevi} rekao da je u vrijeme izvo|enja te akcije opredjeljuju}e
da predsjednik Predsjedni{tva SFRJ bude u zemlji. Jovi}ev put u
Koreju, Japan i Pariz ometao im je dono{enje odluke. Iznose}i tu ocjenu,
Jovi} tvrdi da se Vojska bojala da, u slu~aju otpora u Hrvatskoj,
Predsjedni{tvo SFRJ ne}e bez njega mo}i “da se slo`i o vojnoj
intervenciji, a ta se pretpostavka mora imati u vidu”.97
Kadijevi} je 23. novembra obavijestio Jovi}a “o toku priprema
za hap{enje u Hrvatskoj povodom kr{enja Zakona o narodnoj
odbrani”. Navode}i da su “nepobitno dokazane ~injenice za
pokretanje sudskog postupka”, te da }e to biti “u~injeno narednih
dana” za Kadijevi}a su postojala samo dva pitanja o kojima je on
`elio da se konsultuje sa Jovi}em. Naime, on je, prvo bio u dilemi “da
li generala [pegelja prvo uhapsiti i voditi postupak, pa potom
tra`iti saglasnost vlade Hrvatske, s obzirom na imunitet ili prvo
tra`iti saglasnost”, i drugo, da li da Jovi}a i Antu Markovi}a
formalno obavijesti prije ili poslije hap{enja? 98
Jovi} i Kadijevi} su se, u vezi sa prvim pitanjem, dogovorili “da
idu po zakonu: prvo tra`iti saglasnost vlade Hrvatske”. U slu~aju
da Hrvatska ne bude dala saglasnost, “onda se hrvatska vlast u celini
identifikovala”, nakon ~ega }e generala [pegelja “verovatno ipak
uhapsiti pod pritiskom javnosti, kada se obelodane sve ~injenice”.
U vezi sa drugim pitanjem dogovoreno je “da Antu ne treba
formalno obavestiti, jer bi mogao da pravi komplikacije”.99
Na prijemu povodom Dana Republike ambasador SAD (Zimerman)
interesovao se kod Jovi}a “da li }emo upotrebiti vojsku da spre~imo

96 Isto, str. 220.


97 Isto. Takav strah vojnog vrha Jovi} je komentarisao na sljede}i na~in: “^udne
stvari: sada ne mogu zbog samih sebe, sutra ne mogu zbog mene, a sve je jako hitno.
Veljko tvrdi da nema drugih razloga. Zar oni ne mogu da ih pohapse pa posle da
‘kompletiraju’ optu`nicu? O~igledno je da se dvoume, nisu odlu~ni” (Isto).
98 Isto, str. 227.
99 Isto, str. 227 - 228.

266
otcepljenje Slovenije” na {to je dobio odgovor “da ne}emo, ako ve}ina
bira~a donese takvu odluku”.100
General Kadijevi} je 10. decembra pripremio informaciju za
Predsjedni{tvo “o stvaranju paralelne HDZ-ovske vojske u Hrvatskoj
(odnosno rezervni sastav milicije — prim. S. ^.) i predlogu Odluke
Predsedni{tva kojom se Hrvatska poziva da tu vojsku dobrovoljno
razoru`a u roku od 10 dana”, a “u protivnom }e biti provedena
zakonom predvi|ena akcija krivi~nog gonjenja i razoru`avanja”.101
Sljede}eg je dana SSNO Predsjedni{tvu SFRJ dostavio informaciju o
neovla{tenom formiranju oru`anih paravojnih sastava u SFRJ,102 odnosno
jedinicama MUP-a Republike Hrvatske.
Informaciju o “paravojnim” organizacijama u Hrvatskoj i mjerama
koje je trebalo preduzeti Jovi} je 12. decembra, u dogovoru sa generalom
Kadijevi}em, iz formalnih i stvarnih razloga, odlo`io za desetak dana.103

100 Isto, str. 228. Zimerman (Waren Zimmerman) je sumnji~avo rekao Jovi}u da
se takvim njegovim stavom “ne sla`u neki generali’, na {to mu je predsjednik
Predsjedni{tva SFRJ odgovorio “da se i neki civili ne sla`u, pa ni{ta”. S tim u vezi,
Jovi} tvrdi da se i ambasador Austrije interesovao “u istom smislu, ali, kobajagi,
Austrija se pla{i da usled eventualnih sukoba na tlu Slovenije, Slovenci ne po~nu
masovno da be`e u Austriju” (Isto).
Istoga je dana (28. novembra) Jovi} razgovarao sa Drnov{ekom (na njegov
zahtjev), koji ga pitao “kako }emo se pona{ati ako Slovenci na referendumu donesu
odluku o otcepljenju”. S tim u vezi, Jovi} je iznio sljede}i stav: “Saglasi}emo se.
Done}emo zakon o razgrani~enju i kada bude sproveden postupak razgrani~enja,
neka se odvoje. Ako im referendum ne uspe, trebalo bi da njihova vlada podnese
ostavku...” (Isto).
101 Isto, str. 229. S tim u vezi, Jovi} je planirao da te prijedloge 12. decembra
iznese na sjednici Predsjedni{tva SFRJ.
102 V. Kadijevi}, nav. dj., str. 111; D. Marijan, JUGOSLOVENSKA
NARODNA ARMIJA..., str. 297. Kadijevi} je po~etkom decembra 1990. izjavio:
“Bi}e razoru`ane sve oru`ane formacije uspostavljene izvan jedinstvenih i
Ustavom SFRJ definisanih oru`anih snaga” (Narodna armija, 6. decembar 1990.)
Taj je intervju prenesen iz ~asopisa Danas (Zagreb) — D. Marijan, nav. dj., str. 297.
103 B. Jovi}, nav. dj., str. 230. O razlozima odlaganja navedene informacije i
mjerama koje je trebalo preduzeti Jovi} pi{e: “Formalni razlog je zahtev Mesi}a i
Drnov{eka da sa~ekamo Tupurkovskog da se vrati iz Australije, a stvarni je razlog
da ne uznemiravamo javnost dok se zavr{i drugi krug izbora u Srbiji. Da nam
niko ne mo`e re}i da smo na bilo koji na~in uticali na bira~e. Dogovoreno je da

267
U Hrvatskoj je 22. decembra 1990. donesen novi Ustav, “koji
osamostaljuje Hrvatsku”, i Statut kolaboracionisti~ke Srpske oblasti
Krajina koja nije priznavala “novi hrvatski Ustav”. Sljede}eg je dana
u Srbiji i Crnoj Gori odr`an drugi krug izbora i u Sloveniji Referendum
o samostalnosti. U Bosni i Hercegovini “Srbi su se homogenizirali
i osvojili tre}inu mesta u parlamentu. U Makedoniji je neizvesnost.
Na Kosovu muk...”.104 Ekonomski program je propao. Ideje
Predsjedni{tva o izradi novog ustava prakti~no su bile “na ledu”, jer
je Slovenija dominirala “svojim ‘ne’, a i Hrvatska je podr`ava”.105
“Jedinstveno jugoslovensko tr`i{te se raspada. Republike se utrkuju
da uvode da`bine na robe i imovinu vlasnika iz drugih republika.
Prihodi u savezni bud`et skoro i ne upla}uju. Hrvatska i Slovenija
formiraju svoje vojske. Srbi u Kninu tako|e. Predsedni{tvo nikako
da do|e ‘do daha’ da donese odluku o razoru`anju”.106
Ekonomska politika za 1990. u bitnim pitanjima nije ostvarena.107
Na sjednici SIV-a, 24. decembra nije postignut dogovor o politici i
bud`etu za 1991. Predsjednik Markovi} je, po Jovi}u, “za JNA
predlo`io bud`et koji zna~i potpunu likvidaciju vojne industrije.
Ostavlja im samo plate i ishranu za vojsku, a dalje snabdevanje
oru`jem svodi na nulu”, {to je Kadijevi} odbio i predlo`io
kompromis “(umesto smanjenja 10%, samo 5%)”.108

Veljko i Mesi} u me|uvremenu obave razgovor s Tu|manom, da se iskoristi vreme


za stvaranje javnog mnjenja o tome da je sve poku{ano sporazumom, pre
preduzimanja eventualnih drasti~nih koraka” (Isto).
Jovi} je bio “svjestan” ~injenice o odlaganju navedene informacije i mjere koje je
trebalo preduzeti, tvrde}i da “nam vreme nije saveznik. Vreme radi protiv nas” (Isto).
104 Isto, str. 231. Daju}i ocjenu najzna~ajnijih doga|aja u Jugoslaviji krajem
decembra, Jovi} u svojim memoarima za 23. decembar, izme|u ostalog, pi{e kako se
“Armija depolitizovala”. To, zaista, nije bilo ta~no, jer je uloga JNA u politi~kom
`ivotu Jugoslavije i devedesetih godina XX stolje}a bila odlu~uju}a.
105 Isto.
106 Isto.
107 Isto. S tim u vezi, Jovi} neargumentovano tvrdi kako je Ante Markovi}
“stvarno doveo privredu do propasti”.
108 Isto, str. 232. General Kadijevi} je 25. decembra ponovo razgovarao sa
Markovi}em “i ovaj mu je ponudio da prihvati taj kompromis, s tim da se JNA i
Veljko deklari{u ‘uz SIV’. Dakle, da mo`e da objavi jedinstvo”. S tim u vezi, Jovi}
tvrdi kako je Markovi}u “postavio ~etiri uslova za jedinstvo :

268
Prilikom razgovora u Srbiji o ekonomskoj politici i bud`etu
Jugoslavije za 1991. godinu, 26. decembra, na kojoj su prisustvovali
Slobodan Milo{evi}, Stanko Radmilovi}, Jugoslav Kosti}, Radoman
Bo`ovi}, Dragutin Zelenovi} i Borisav Jovi}, Milo{evi} je insistirao
da Predsjedni{tvo tra`i ostavku Ante Markovi}a.109 Pored toga,
srpsko rukovodstvo, bolje re~eno Milo{evi}, jer “oni svi kako Sloba
ka`e”, je odbilo program — nije htjelo da ga prihvati zbog Ante
Markovi}a, “jer njega ne prihvataju”,110 {to je moglo dovesti do
ostavke Vlade, a {to je, po Jovi}u, “bilo vrlo opasno”, prije svega, za
Srbe u Hrvatskoj. Po njemu je trebalo stvoriti uslove da “brane” Srbe
(“da branimo Srbe”), jer ukoliko se “rasture” (“ako se rasturimo”)
“upropasti}e” (“upropasti}emo”) srpski narod u Hrvatskoj.111

Prvo, da Federacija nije samo mesto (kako to `ele Slovenci i Hrvati), nego i
akter u dogovaranju budu}nosti zemlje.
Drugo, da Federacija nije samo SIV nego i Predsedni{tvo i Skup{tina SFRJ
i da ne poku{ava da se predstavlja kao nadle`an za sve (Na to mu je Ante rekao:
‘A za{to je Predsedni{tvo stalno protiv nas?’).
Tre}e, SIV treba pored Programa ekonomske politike za 1991. da ponudi i
minimum funkcija savezne dr`ave potrebnih da bi se taj program ostvario.
^etvrto, ako se to ne usvoji, da podnese ostavku” (Isto).
Sa navedenim se uslovima, pi{e Jovi}, “kobajagi, Ante slo`io. ^isto sumnjam.
Gleda da prevari Veljka, da ga pridobije ’uz SIV’, a da se provu~e i ovoga puta
praznim obe}anjima” (Isto).
109 Isto, str. 233. Jovi} je ubje|ivao “da to ne mo`emo posti}i jer se drugi ne
sla`u. Neka to tra`i delegacija Srbije u Ve}u republika Skup{tine SFRJ. Njemu se to ne
dopada, ka`e nema istu snagu. Pa, mo`da nema, ali Predsedni{tvo se s tim ne}e slo`iti,
nemamo ve}inu za takav zahtev” (Isto).
110 Isto. S tim u vezi, Jovi} je priznao kako “dodu{e ni program nije bogzna
{ta. Ja im savetujem da budu prakti~ni, da napadaju slabe ta~ke programa, pa
ako ne uspeju, mogu da tra`e ostavku vlade” (Isto).
111 Isto. Jovi} je na sljede}i na~in obrazlagao opstanak savezne vlade: “Ne
mo`emo ostati bez vlade, to bi bilo vrlo opsano. Ne bismo mogli drugu da
formiramo i samo bismo ubrzali raspad zemlje. To im ka`em, a oni odgovaraju -
pa neka se raspadne, bolje sada nego kad nas Ante potpuno upropasti.
Nije ba{ tako. Pitam ih ja {ta }emo sutra da radimo kad u Hrvatskoj izbije
gra|anski rat, a svi Hadezeovci su naoru`ani. Treba da stvorimo uslove da
branimo Srbe. Ako se rasturimo upropasti}emo srpski narod u Hrvatskoj.
Ni{ta ne poma`e. Ostali smo svako pri svome. [ta ja mogu” (Isto).

269
Skup{tina Srbije je 26. decembra usvojila odluku o finansiranju
bud`eta za prvi kvartal 1991. i, s tim u vezi, odlu~ila da pedeset odsto
poreza na promet zadr`ava za svoje finansiranje (po zakonu je mogla
dvadeset i pet odsto). Na taj je na~in SFRJ “dovedena do kolapsa,
niko joj ne upla}uje prihode”. Takvu odluku nije “razumio” Borisav
Jovi}. Milo{evi} ga ubje|ivao “da oni samo vr{e kompenzaciju dela
koji im duguje Federacija za podsticaj poljoprivrede i nerazvijene,
a evo sada ispada da im je to planirani izvor prihoda za redovno
finansiranje”. Me|utim, za Jovi}a je to bio poku{aj likvidacije
Federacije. On je iz veoma prakti~nih razloga tvrdio da je rano “da
likvidiramo dr`avu, bi}e nam potrebna kao mehanizam za
odbranu sopstvenog naroda van Srbije”. S tim u vezi, on se pitao:
“Kako misle da finansiramo vojsku ili kako misle da branimo
srpski narod bez savezne vojske?”112
U SFRJ su 1990. na izborima pala stara rukovodstva u svim
republikama, “izuzev u Srbiji i Crnoj Gori. Jugoslavija je idejno
prepolovljena”.113 Slovenija je na referendumu donijela odluku o
samostalnoj dr`avi.114 “Ujedinjena je Srbija. I Srbi su se prvi put u
posleratnoj istoriji ujedinili {irom Jugoslavije. Srbi u Bosni i Hrvatskoj
su uz Srbiju, Crna Gora tako|e”. To je, po Jovi}u, “svakako najve}i
doga|aj u Jugoslaviji 1990. godine, od zna~aja za budu}nost”.115
Godine 1990. Slobodan Milo{evi} (na ~elu Srbije) i Borisav
Jovi} (na ~elu Predsjedni{tva SFRJ) kona~no su se odrekli Jugoslavije
i velikosrpski nacionalisti~ki program usmjerili na formiranje dr`ave
od “17 miliona stanovnika”.116 Rukovodstvo Velikosrpskog pokreta

112 Isto, str. 234.

113 Isto.
114 Isto. Iznose}i tu ~injenicu, Jovi} je sa velikim olak{anjem konstatovao:
“Neka joj je sa sre}om”.
115 Isto, str. 234-235. Daju}i ocjene doga|aja na Kosovu u toku 1990, Jovi}
navodi : “Albanski separatisti su saterani u }orsokak. Vi{e ih niko i ne podr`ava.
Svaki njihov poku{aj u Skup{tini Jugoslavije ili u Predsedni{tvu SFRJ da se
pitanje Kosova stavi na dnevni red — odbija se. To je stvar Srbije. Zar se moglo
pre dve godine poverovati da }e se doga|ati tako ne{to” (Isto, str. 235).
116 B. Mamula, nav. dj., str. 292; B. Jovi}, nav. dj., str. 161.

270
je uporno nastojalo da vojsku izvede na politi~ku scenu, kako bi sprije~ilo
hrvatsko-slovena~ki prijedlog konfederalnog ugovora i onemogu}ilo
kontrolu hrvatskih vlasti nad {irenjem pobune u dijelovima Hrvatske.117

117 S. Mesi}, nav. dj., str. XI.

271
2. Neuspjeh uvo|enja vanrednog stanja i dogovorenog
vojnog udara marta 1991.

Po~etak nove 1991. ozna~en je upadom Srbije u platni sistem


Federacije (18,2 milijarde dinara, odnosno 2,6 milijardi njema~kih
maraka). Upad je izvr{en uz formalnu odluku Skup{tine Srbije, a
ustvari uz znanje, saglasnost i podr{ku Slobodana Milo{evi}a.118

118 B. Jovi}, nav. dj., str. 239-241 i 246. O tome je Jovi} saznao 4. januara 1991,
za vrijeme razgovora sa Kadijevi}em, kada su generalu donijeli sljede}u poruku : “po
podne hitna sednica SIV-a. Proverava telefonom o ~emu se radi. Ka`u mu da su
do{li do izuzetno va`nog dokumenta o provali u platni sistem zemlje. Posla}e
Broveta na sednicu SIV-a. Ka`em mu, sto posto se radi o Srbiji, jer u protivnom
ni{ta ne bi bilo hitno” (Isto).
Skup{tina Republike Srbije je donijela odluku o upadu u platni sistem SFRJ, koja
je objavljena u povjerljivom izdanju Slu`benog glasnika, o ~emu je upoznat Ante
Markovi} (Isto).
SIV je, “dramatizuju}i”, po Jovi}u, to pitanje “do kraja”, obustavio “svako
poslovanje sa devizama (i pla}anje inostranstvu), svako kreditiranje iz emisije, itd.
Odredio je kontrolu svih narodnih banaka republika i autonomnih pokrajina” (Isto).
Na sjednici SIV-a (4. januara) Ante Markovi}, Bo`idar Marendi} i Aca Mitrovi}
tra`ili su da se “pohapse odgovorni u Srbiji”. Me|utim, SIV se, po Jovi}u, koji je o
toj sjednici “specijalno” obavije{ten ujutro 5. januara i u toku dana od generala
Kadijevi}a, podijelio, te je na kraju zauzet stav “da se stvar ispita i vrate pare, ako
su iskori{}ene”.
Istoga je dana Jovi} nazvao Milo{evi}a i sve mu ispri~ao. “Njemu se ve} javljao
Ante Markovi}. Sloba sve zna, ali umanjuje problem. Ka`e da i drugi to rade, a
samo nas ganjaju. Slovenci su tako pokupovali 2 mld. dolara deviza i izneli iz
zemlje, a Ante nije ni prstom mrdnuo” (Isto, str. 239-240).

272
Procjene vojnog rukovodstva, prije svega, generala Kadijevi}a, da }e
Jugoslavija biti napadnuta svim sredstvima u sprezi spoljnjeg i
unutra{njeg neprijatelja, ustvari su prikrivale 26. marta i 28. juna
1990. dogovorene planove razbijanja Jugoslavije, odre|ivanje ratnih
ciljeva i definisanja “nove jugoslovenske dr`ave” (“...srpskog i
crnogorskog naroda...”), te istjerivanja Slovenije i Hrvatske iz SFRJ,
kasnije nazvan Plan RAM. Prijedlozi da se hitno rasformiraju i
razoru`aju paravojne formacije i reaguje na spoljno mije{anje, te da se
ubrza formiranje Saveza komunista — Pokreta za Jugoslaviju (SK—PJ)
na cijeloj teritoriji Jugoslavije bili su u toj funkciji.119 General

Jovi} je, u vezi sa upadom Srbije u platni sistem SFRJ, 8. januara 1991.
“kritikovao” Stanka Radmilovi}a, predsjednika Izvr{nog vije}a Srbije. O tome je u
svojim memoarima zapisao sljede}e : “Razgovor sa Stankom Radmilovi}em u SPS
(pre po~etka sastanka o konkretnim pitanjima). Malo ga kritikujem {ta to sve
rade sa emisijom, i sa prihodima koji pripadaju Federaciji.
Obja{njava da bi bez toga sigurno izgubili izbore, jer vi{e od pola republike
ne bi primilo plate i penzije. Ante se ~udio i krstio kako to da nismo ‘bankrotirali’,
a mi smo ga nadmudrili. To je su{tina.
Sloba je o~igledno izbegavao da me obavesti, jer sa funkcije predsednika
Predsedni{tva SFRJ to ne bih mogao da opravdam.
Na zavr{etku razgovora nai|e Sloba, a Stanko mu ka`e : ‘Molim te da me
za{titi{ od kritike predsednika Predsedni{tva SFRJ.’ Na to }e mu Sloba : ‘Za{titi}u
te {to si uzeo pare, ali te ne}u {tititi {to si predlagao dono{enje zakona i odluka. Sve
je to moglo da se ostvari i bez formalnih odluka Skup{tine. Tako svi drugi rade’.
Rade i to u obilnim koli~inama i pre nas i vi{e od nas” (Isto, str. 241).
Na sjednici Predsjedni{tva SFRJ 10. januara 1991. Ante Markovi} je, po Jovi}u,
“navalio na srpski upad u platni sistem zemlje”. Me|utim, Jovi} mu navodno nije
“dao da nametne tu temu” (Isto, str. 246).
119 Isto, str. 161, 236-238 i dr. Autor i realizator ideje o formiranju SK — Pokreta
za Jugoslaviju bio je admiral Branko Mamula. On je krajem 1990, zajedno s nekoliko
generala i istaknutih politi~kih i javnih li~nosti formirao i postao jedan od najistaknutijih
~lanova SK - Pokreta za Jugoslaviju, odnosno tzv. generalske partije (R. Dizdarevi},
IZDAJA VOJNOG VRHA, u : F. Ademovi}, JNA BEZNA\E ZLA, Sarajevo 1997, str.
161-163; D. Marijan, JUGOSLOVENSKA NARODNA ARMIJA..., str. 295; B.
Mamula, nav. dj., str. 189-194; Slobodna Bosna, br. 186, 8. juni 2000, str. 23).
Za Mamulu su general Kadijevi} i jedan broj drugih vojnih rukovodilaca i poslije
njegovog odlaska u penziju ostali vezani (on je Kadijevi}a prote`irao i predlo`io da ga
zamijeni). Poslije formiranja te politi~ke stranke, u ~emu je u~estvovao i general

273
Kadijevi} je predlo`io i uvo|enje vanrednog stanja, {to je jasno
ukazivalo da se u praksi ne sprovode odluke Predsjedni{tva SFRJ,
nego njegovog krnjeg sastava i paralelne Neformalne grupe, na ~elu sa
Milo{evi}em i Jovi}em, koja se zalagala za vojno, a ne politi~ko
rje{enje jugoslovenske krize.
Ta Neformalna grupa je pomo}u sile, s kojom je raspolagala
(JNA) i “demokratskim” putem (“izja{njavanje naroda”), nastojala
da rasturi Jugoslaviju i osigura formiranje jedinstvene dr`ave svih Srba.
Na taj je na~in, a u cilju iznalaska “povoljnog” rje{enja za srpski narod,
odnosno formiranja Velike Srbije, Grupa insistirala na izja{njavanju
jugoslovenskih naroda, a ne na dogovoru republika.120
General Veljko Kadijevi} je 4. januara 1991. “na{iroko i naduga~ko”
informisao Jovi}a “o najnovijoj proceni vojske” obja{njavaju}i “globalnu
svetsku situaciju, sa stanovi{ta ostvarivanja ameri~ke globalne
strategije”.121 S tim u vezi, on je iznio nerealnu ocjenu da }e Zapad

Kadijevi}, a koja je bila promilo{evi}evska organizacija, on se nije u njoj javno


eksponirao, ali je njegov uticaj, naro~ito u po~etku, bio veliki. Mamula je, po Raifu
Dizdarevi}u, ostavljao “utisak ~ovjeka koji vrlo vje{to djeluje iza scene”. S tim u vezi,
Dizdarevi} s razlogom ukazuje na pitanje “njegove uloge u izdaji vojnog vrha”. Tim
prije, jer “ima znakova da je djelovao iz pozadine, naro~ito u srpskim dijelovima i
me|u srpskim kadrovima u Hrvatskoj” (R. Dizdarevi}, nav. dj., str. 161 i 163).
120 Isto, str. 238-239 i 263. Borisav Jovi} je posebno insistirao na “novom
dogovoru jugoslovenskih naroda”, a ne na novom dogovoru republika. Rukovodstvo
Srbije je smatralo da nije dovoljno da se republike izjasne. Zbog toga je Jovi}, u skladu
sa tim, tvrdio da svaki “konstitutivni” narod Jugoslavije ima pravo da se izjasni o tome
ostaje li ili izlazi iz Jugoslavije. Takvo shvatanje nacionalnog samoopredjeljenja vodilo
je u raspad Jugoslavije, odnosno sadr`avalo je u sebi “klicu budu}eg rata”, kako to
tvrdi Nandor Major (N. Major, RASPAD DRUGE JUGOSLAVIJE, u : RATOVI U
JUGOSLAVIJI 1991.-1999, Zbornik saop{tenja i diskusija sa Okruglog stola, Beograd,
7.- 9. novembar 2001, Beograd 2002, str. 47).
Poku{aj Neformalne grupe da se progura pravo naroda, umjesto prava republika
(i pokrajina) zna~io je direktno ru{enje bitnih odredbi Ustava, nametanje unitarizma,
promjenu granica, itd.
121 B. Jovi}, nav. dj., str. 236. Tom je prilikom general Kadijevi}, izme|u
ostalog, naveo kako je “cepanje SSSR zaustavljeno. Svi ljudi, izuzev Gorba~ova,
koji su radili na cepanju SSSR su oti{li (Jakovljev, [evarnadze, i dr.). Pitanje je
da li }e Amerikanci mo}i do kraja da se oslone na Gorba~ova. U svakom slu~aju

274
napasti Jugoslaviju “svim sredstvima koja im stoje na raspolaganju”,
u cilju “da dokraj~e promenu vlasti u njoj po svaku cenu”. Sa tom
se ocjenom slo`io i Borisav Jovi}, s tim {to je dodao kako se “front
ne}e svesti samo na Jugoslaviju, jer bi to zna~ilo odustajanje SAD
od globalne strategije”, ve} }e “oni dalje nastupati planetarno”.122
Polaze}i od zaklju~aka da }e Jugoslavija biti u centru interesovanja
Zapada, Kadijevi} je iznio procjenu zapadne taktike prema Jugoslaviji,
koja je polazila “od toga da je ve} stvoren spoj unutra{njeg i
spoljnog faktora koji slo`no rade na ru{enju ustavnog poretka”.123

namera je SAD dalja destabilizacija SSSR-a. Vojni izaslanik SSSR rekao je Veljku
da su vojska i partija dali Gorba~ovu rok do kraja marta da zaustavi raspad
SSSR-a ili }e u protivnom i}i na druge mere”. Pri tome je, po Jovi}u, Kadijevi}
poku{avao “dosta nategnuto da izvu~e zaklju~ak da SAD ne}e uspeti da obore
socijalisti~ku vlast u SSSR i da }e SSSR uspeti da se suprostavi raspadu”.
Na Kadijevi}evu ocjenu da }e Zapad “pomo}i Gorba~ovu ako on bude nosilac
diktature...”, Jovi} je ocijenio da je nelogi~no da Zapad pomogne Gorba~ovu “da
diktaturom odr`ava jedinstvo SSSR”, jer je, po njemu, Gorba~ov “za SAD samo
pogodna li~nost za ostvarivanje njihovih ciljeva, a cilj im je potpuno razaranje SSSR
i u dr`avnom i u privrednom i u politi~kom smislu. Mo`da Gorba~ov ima takve
ciljeve, ali SAD imaju druga~ije, to je jasno”, zaklju~io je Jovi} (Isto, str. 236-237).
122 Isto, str. 237.
“Procjene” i “ocjene” [taba Vrhovne komande, koji je bio u sprezi sa srpskim
dijelom Predsjedni{tva SFRJ, o spoljnoj opasnosti, u Predsjedni{tvu SFRJ jedni su
prihvatali kao neosporne, a drugi smatrali neprihvatljivim, vjeruju}i da su spoljne
opasnosti smi{ljeno konstruisane i prenagla{avane da bi se na taj na~in {to bolje
maskirali glavni unutra{nji razbija~i Jugoslavije. Nikakva spoljna agresija nije
prijetila Jugoslaviji, kako se tvrdilo, ve} je tu opasnost vojno rukovodstvo izmislilo, da
bi se pod maskom “spasavanja Jugoslavije” od spoljne opasnosti SFRJ
prekomponovala u “Srboslaviju” (S. Oro, VOJNI VRH IZMISLIO SPOLJNU
OPASNOST, u : F. Ademovi}, JNA BEZNA\E ZLA, Sarajevo 1997, sr. 66).
123 Isto. Na tom se planu, po Kadijevi}u, radilo “po dve linije. Prva je, ru{enje
levih snaga u Srbiji i u Crnoj Gori, kao i na nivou Federacije, pre svega
odgovaraju}om ekonomskom politikom koja }e izazvati nemire i pobune,
zahtevaju}i nove i nove izbore sve dok ne padnu leve snage.
Druga je, akcija cepanja Jugoslavije u okviru koje }e se poku{ati kompromitovati
Srbija kao ‘tvrda’, a ako to ne uspe, onda }e stvarno i}i na cepanje Jugoslavije i
izolaciju Srbije i Crne Gore. Ovome izgleda sada daju prednost” (Isto).

275
U takvoj su situaciji, po njemu, postojale “~etiri krupne stvari’, oko
kojih se trebalo opredijeliti i na njima istrajati.124
Izmi{ljenu zavjeru “spoljnjeg i unutra{njeg neprijatelja, koja
je usmerena protiv JNA i Jugoslavije”, trebalo je, po Kadijevi}u,
napasti (“mora se napasti”). U tom je cilju, pored ostalog, trebalo
“hitno ili doneti predlo`ene odluke u vezi paravojnih organizacija,
ili pokrenuti sudski postupak”.125
Kadijevi} je dalje predlo`io da se u slu~aju da bude poku{aja “da
se stvari re{avaju politikom svr{enog ~ina” “mora reagovati po
zakonu, uklju~uju}i i vanredno stanje”, ako druga~ije ne bi moglo.126
U skladu sa svojim globalnim ocjenama polo`aja i situacije u
zemlji i svijetu,127 u svojstvu politi~ara, a ne generala, Kadijevi} je iznio

124 Isto, str. 238. To su :

“1. Ekonomsku politiku vlade dr`ati na oku i ne dati joj da ostvaruje prvi
cilj: pobune, {trajkove i nove izbore. Treba detaljno razraditi strategiju kako se
to mo`e spre~iti.
2. Ne sme se ni na koji na~in dozvoliti odumiranje savezne dr`ave putem
politike svr{enog ~ina, a pre svega na pitanje finansiranja federacije i na
isklju~ivanje saveznih institucija iz razgovora o budu}nosti Jugoslavije.
3. Mora se napasti zavera (spoljnog i unutra{njeg neprijatelja) koja je
usmerena protiv JNA i Jugoslavije. Treba hitno, ili doneti predlo`ene odluke u
vezi paravojnih organizacija, ili pokrenuti sudski postupak. Treba reagovati na
spoljno me{anje u na{e unutra{nje stvari (SAD i Vranicki).
4. Treba ubrzati stvaranje SKJ — Pokret za Jugoslaviju na celoj teritoriji
Jugoslavije” (Isto).
Jovi} je Kadijevi}ev prijedlog u vezi sa formiranjem SKJ — Pokreta za
Jugoslaviju komentarisao na sljede}i na~in: “Kao da nije video iskustvo Ante
Markovi}a sa formiranjem partije. Totalno je pora`en na izborima” (Isto).
125 Isto.
126 Isto.
127 General Veljko Kadijevi} je, po Raifu Dizdarevi}u, volio da daje globalne
ocjene polo`aja i situacije u zemlji, procjene razvoja i op{te poglede na probleme i
njihovo rje{avanje. I pored toga {to su neke njegove ocjene ponekad bile korisne, mnoge
su, tvrdi Dizdarevi}, uglavnom, bile konstrukcije bez pokri}a i konkretne argumentacije,
a prijedlozi bez razrade i na~ina njihove realizacije (R. Dizdarevi}, nav. dj., str. 163-164).

276
~etiri principa od kojih je trebalo polaziti u razgovorima sa republikama
o politi~koj budu}nosti Jugoslavije: “svakom narodu treba priznati
mogu}nost da bira soluciju (ali ne i Republici niti narodnosti)”;
“konfederacija nije dr`ava. Postoje unitarne i federalne dr`ave
(makar i sa minimalnim funkcijama)”; “svakom se narodu mo`e
dati mogu}nost da odabere ostanak ili izlazak,...”128 i obezbijediti
jedinstveni postupak i jedinstvenu kontrolu “izja{njavanja naroda
{to treba zakonom utvrditi”.129
Kadijevi} je, u vezi sa paravojnim organizacijama, smatrao da se
vojska, koju je on nazvao “HDZ vojska”, mora raspustiti, “a oru`je
se mora predati”.130
Navedene procjene i prijedloge vojske koji nisu bili originalni
stavovi generala Kadijevi}a, ve} politi~kog rukovodstva Srbije (ta~nije
Milo{evi}a i Jovi}a) koje je on preuzeo i prihvatio, Jovi} je, “bez
obzira na eventualne manjkavosti analize, ono {to se odnosi na
na{u dr`avu”, ocijenio prihvatljivim, s tim {to je smatrao da “treba
ubrzati akciju. Ne odlagati ve~ito”.131
Jovi} je, u skladu sa procjenama i prijedlozima generala Kadijevi}a
od 4. januara, s kojima se usaglasio, 5. januara 1991. razmi{ljao o potrebi
dogovora o njegovom i Milo{evi}evom nastupu 10. januara na
sastanku u Predsjedni{tvu SFRJ sa predsjednicima republika o
politi~koj budu}nosti Jugoslavije. Milo{evi} je, po Jovi}u, trebalo da
nastupi u ime srpskog naroda, a on u ime Jugoslavije.132
Milo{evi} je, po Jovi}u, trebalo da ka`e “da pravo na
samopredeljenje pripada narodima”, te da “srpski narod polazi od
toga da danas ima svoju jedinstvenu federativnu dr`avu i `eli da

128 B. Jovi}, nav. dj., str. 238. U vezi sa tim, Kadijevi} je naveo da se, pored toga,
svakom narodu mo`e dati “pravo obja{njenje {ta to zna~i, a ne da se narod politi~kom
manipulacijom dovodi u zabludu o ~emu odlu~uje”.
129 Isto, str. 238-239.
130 Isto.
131 Isto.
132 Isto, str. 240.

277
kao narod odlu~uje sa te pozicije o svojoj budu}nosti”. S tim u vezi,
on je iznio velikosrpsku tezu da “srpski narod `eli da `ivi u jednoj
dr`avi, sa jednakim gra|anskim pravima, sa jednim me|unarodno
priznatim granicama, jednom vojskom, novcem, tr`i{tem”.133
Podr`avaju}i pravo srpskog naroda na “samoopredjeljenje”,
Jovi} je klju~nu ulogu vidio u JNA. Zastupao je tezu da je “odbrana”
navedenog prava srpskog naroda “realno nemogu}a bez JNA”. Pri
tome je iznio la`nu ocjenu kako “srpski narod nije naoru`an”,134 te
mu je stoga bila potrebna JNA.
Rukovodstvo Velikosrpskog pokreta je, zloupotrebljavaju}i princip
samoopredjeljenja naroda , zaprijetilo Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini
da Srbi, gdje god su u ve}ini, imaju pravo na svoju dr`avu, {to je
uklju~ivalo i njihovo pravo da se pripoje Srbiji, u cilju okupljanja svih
Srba u jednoj dr`avi, a to je zna~ilo osvajanje tih republika. Tu jasno
izre~enu politi~ku prijetnju to rukovodstvo je podupiralo i prijetnjom
oru`ane intervencije, pokre}u}i time “veliku bitku”.135
Za nosioce Velikosrpskog pokreta dr`ava je mogla “biti
unitarna ili federalna”, s tim {to, po njima, srpski narod nije `elio da
razmi{lja o konfederaciji, jer to nije dr`ava. Najpogodniji oblik za
funkcionisanje Jugoslavije je za njih bila “federacija sa minimalnim
funkcijama koje }e se efikasno izvr{avati”. To je po njima,
prakti~no zna~ilo osporavanje otcepljenja republikama, “jer to pravo
njima ne pripada, nego narodima”.136
Jovi} je trebalo deklarativno da ka`e “da svaki razgovor o
budu}nosti mora po}i od toga da postoji Jugoslavija, njen Ustav
i zakon, da postoje njene institucije sa odre|enim pravima i
nadle`nostima”, te da se promjena Ustava SFRJ i zakona “ne mo`e
izvr{iti bez odluka organa savezne vlasti”. Za njega “svaki

133 Isto. Iznose}i tu tezu, Jovi} diplomatski nastavlja : “Ko god `eli s njim da
`ivi na ravnopravnoj osnovi dobrodo{ao je”.
134 Isto, str. 311.
135 Isto, str. 240, 246-247 i 311.
136 Isto, str. 240.

278
razgovor o budu}nosti koji polazi od politike svr{enog ~ina, da
Jugoslavije fakti~ki nema, neprihvatljiv je”. Po njemu “jedino
po{tovanje Ustava i Zakona SFRJ, dok se druga~ije ne odlu~i,
mo`e biti prilaz za razgovor u kome }e, u skladu sa Ustavom,
u~estvovati i organi federacije”.137
Navedeno “pravo”, na koje se rukovodstvo Velikosrpskog
pokreta pozivalo, a Milo{evi} ga, u dogovoru sa Jovi}em, iznio na
sjednici Predsjedni{tva SFRJ 10. januara,138 nije bilo nikakvo pravo,
jer nije imalo upori{te u Ustavu. Pravo na otcjepljenje imali su
konstitutivni elementi Federacije, koje su oni osporavali, a ne pojedini
narodi i narodnosti (ni po me|unarodnom pravu narodi to nisu imali).
Ovo je zapravo fikcija rukovodstva Velikosrpskog pokreta, koju su
htjeli naturiti i drugima, ukoliko je u njihovom (srpskom) interesu.
Jovi} je 7. januara razgovarao sa Slobodanom Milo{evi}em,
iznose}i mu svoje mi{ljenje o tome “{ta bi on trebalo da ka`e” na
sjednici Predsjedni{tva SFRJ, “a {ta bi trebalo da ka`em ja” (tj.
Jovi} - prim. S. ^.). Tom se prilikom Milo{evi} u potpunosti slo`io sa
Jovi}em, navode}i “da bi on to rekao svakom, ~ak i da se nismo
konsultovali”.139
Na sjednici Predsjedni{tva SFRJ od 9. januara 1991. donesena
je, u vezi sa informacijom, koju je 11. decembra 1990. dostavio SSNO
“o neovla{}enom uvozu oru`ja i formiranju paravojnih jedinica u
funkciji pripreme nasilnog otcepljenja od SFRJ, kao i predlog
odgovaraju}ih odluka i mera Predsedni{tva SFRJ”, Naredba da se
u roku od deset dana rasformiraju “svi oru`ani sastavi koji nisu u
sastavu jedinstvenih oru`anih snaga SFRJ ili organa unutra{njih
poslova”, a da }e izvr{enje Naredbe i za{titu svih gra|ana “obezbe|ivati
jedinice i ustanove Jugoslovenske narodne armije koje odredi
savezni sekretar za narodnu odbranu”. Tom je naredbom, koja je
stupila “na snagu danom dono{enja”, nalo`ena i predaja njihovog

137 Isto. Jovi} je ocijenio da }e i jedan i drugi nastup (Milo{evi}ev i Jovi}ev) biti
do~ekan “na no`, ali mi treba to i da objavimo. Velika bitka tek po~inje”, zaklju~io je on.
138 Isto, str. 246-247.
139 Isto, str. 241.

279
naoru`anja, opreme, municije ili drugih borbenih sredstava “najbli`im
jedinicama i ustanovama Jugoslovenske narodne armije”.140
Problem ilegalnih paravojnih naoru`anih sastava se na zvani~nom
nivou SFRJ pojavio u javnosti po~etkom 1991, povodom sjednice
Predsjedni{tva SFRJ od 9. januara. To pitanje je u rukovodstvu
Velikosrpskog pokreta aktuelizovano decembra 1990. Me|utim, paravojno
organizovanje je po~elo mnogo ranije. Prvi put su se paravojni, naoru`ani
ljudi pojavili 17. avgusta 1990. na barikadama pred Benkovcem,
nakon ~ega se, kao odgovor na to, pojavilo {irenje brojnog stanja i
dopunsko naoru`avanje rezervne policije MUP-a Hrvatske.141
Glavna optu`ba Predsjedni{tva SFRJ i vojnog rukovodstva za
formiranje paravojnih formacija odnosila se na Hrvatsku i bila je
uperena prema legalnim jedinicama MUP-a Republike Hrvatske.142
Paravojno organizovanje Srba i serija pobuna stanica milicije u srpskim
op{tinama u Hrvatskoj i formiranje srpskih paravojnih naoru`anih
sastava na teritoriji Bosne i Hercegovine su ignorisani na nivou Federacije
i njenih organa.143

140 AIIZ, inv. br. 2-2812, Predsjedni{tvo Socijalisti~ke Federativne Republike


Jugoslavije, N. /Naredba — prim. S. ^./ broj 3, Beograd, 9. januar 1991, NAREDBA;
V. Kadijevi}, nav. dj., str. 111; B. Jovi}, nav. dj., str. 241-247; D. Marijan, nav. dj., str. 297.
141 B. Jovi}, nav. dj., str. 229-230; M. Vasi} — F. [varm, ZADAH ZLO^INA —
SRPSKE PARAVOJNE FORMACIJE 1990. - 2000, u: RATOVI U JUGOSLAVIJI
1991.-1999, Zbornik saop{tenja i diskusija sa Okruglog stola, Beograd, 7.- 9.
novembar 2001, Beograd 2002, str. 238. Slu`ba dr`avne bezbjednosti MUP-a Srbije
infiltrirala je svoja dva operativca (Radovan Stoj~i} — “Bad`a” i Franko Simatovi} —
“Frenki”) na teritoriju Hrvatske odmah poslije pobjede HDZ na parlamentranim
izborima juna 1990, sa ciljem da zapo~nu pripreme za oru`anu pobunu Srba u sjevernoj
Dalmaciji (Isto).
142 Isto, str. 238-239; D. Marijan, JUGOSLOVENSKA NARODNA
ARMIJA..., str. 297. Za Vladu Republike Hrvatske paravojni sastavi su bili u tzv.
Krajini, a za JNA legalno organizirane jedinice rezervne milicije (policije) u sastavu
MUP-a Republike Hrvatske (D. Marijan, nav. dj., str. 297).
143 M. Vasi} — F. [varm, nav. dj., str. 238. Tako se u preambuli Naredbe
Predsjedni{tva SFRJ od 9. januara, izme|u ostalog, navodi: “..., u okviru pojedinih
politi~kih partija /~itaj: HDZ-a Hrvatske — prim. S. ^./, stvaraju ilegalni paravojni

280
Jovi} i Kadijevi} su 15. januara 1991, pet dana poslije sjednice
Predsjedni{tva SFRJ (10. januara), na kojoj nije bilo govora o
“paravojnim” jedinicama,144 “procjenjivali” situaciju u vezi sa
sprovo|enjem Naredbe o predaji oru`ja i rasformiranju paravojnih
organizacija. Konstatuju}i kako navodno “Srbi u Hrvatskoj
predaju oru`je”, a “Hrvati ne predaju”, zaklju~ili su da se “mora
uzeti silom, primenom zakona”. S tim u vezi, razmotrili su “sve
okolnosti i varijante”. Svaka je, po njima, vodila “u otpor i
krvoproli}e”. Ukoliko “pru`e otpor”, trebalo ga slomiti (“moramo ga
slomiti”). Me|utim, bili su svjesni da to ne}e biti lako, jer }e “te{ko
biti sa indoktriniranim narodom” (tj. hrvatskim narodom — prim. S.
^.). Stoga je Jovi}, za razliku od generala Kadijevi}a, koji je tvrdio
“da je vojska raspolo`ena da ide na radikalnu opciju do ru{enja
hadezeovske vlasti”, zastupao tezu po kojoj je trebalo poku{ati da
Hrvati dobrovoljno predaju oru`je. To je, po njemu, bio poku{aj
rje{avanja politi~ke krize bez krvi. Tim prije, jer je smatrao da }e krv
prolivati (“Krv }emo prolivati”), “ako druga~ije ne bude moglo,
samo za teritorije gdje `ive oni narodi koji `ele da ostanu u
Jugoslaviji”. Slo`ili su se da poku{aju “jo{ jedan razgovor sa Mesi}em”.145

naoru`ani sastavi, koji svojim postojanjem i planiranim teroristi~kim aktivnostima,


predstavljaju neposrednu opasnost za izbijanje oru`ane pobune i me|unacionalnih
sukoba naj{irih razmera, sa nesagledivim posledicama za bezbednost gra|ana,
suverenitet i integritet zemlje...” (AIIZ, inv. br. 2-2812, Predsjedni{tvo Socijalisti~ke
Federativne Republike Jugoslavije, N. broj 3, Beograd, 9. januar 1991, NAREDBA).
144 B. Jovi}, nav. dj., str. 246-247. Na toj je sjednici razmatrano pitanje budu}nosti
Jugoslavije. Milo{evi} je govorio o pravu narodâ na samoopredjeljenje i “`elji”
srpskog naroda “da `ivi u jednoj dr`avi”. Slovenci i Hrvati su, po Jovi}u, insistirali
na nekoj jugoslovenskoj ekonomskoj zajednici, “manje od konfederacije.
Makedonci ne znaju {ta ho}e, Bosanci ka`u da ho}e federaciju, ali mo`e da bude
‘meka’, Crnogorci su sa nama...”. Postignuta je saglasnost “da se uva`avaju
savezne institucije i republike, paralelno i u skladu sa Ustavom, kao i da se odr`e
razgovori izme|u republika, pre slede}eg susreta...” (Isto, str. 240 i 246-247).
145 Isto, str. 247. O “procjeni” situacije u vezi sa navedenom naredbom Jovi} je,
izme|u ostalog, zapisao: “Narod je veoma nervozan i o~ekuje odlu~nu akciju
Armije, to je ta~no, ali je hrvatski narod odlu~an u drugom pravcu. To je
problem. Da li bi Armija do{la u sukob s hrvatskim narodom i gdje je tu kraj?
Moram da priznam da imamo velike te{ko}e. Veljko ka`e da je vojska
raspolo`ena da ide na radikalnu opciju do ru{enja hadezeovske vlasti. Ako se

281
Od 17. januara vo|eni su razgovori i dogovori izme|u Jovi}a,
Mesi}a i Kadijevi}a, na jednoj, i Jovi}a, Milo{evi}a, Kadijevi}a i
Ad`i}a, na drugoj strani, u vezi sa razoru`anjem u Hrvatskoj.146
Milo{evi}a je, kao i vojno rukovodstvo, preokupiralo pitanje gubljenja
ugleda JNA kod naroda. U to se i Jovi} uvjerio, vode}i u SSNO-u, 19.
januara, razgovor sa Kadijevi}em i Ad`i}em. Generali nisu bili
zadovoljni “samo sa uzimanjem 20.000 automata” od Hrvata,147 o
~emu su se 18. januara dogovorili, najprije Jovi} i Mesi}, a {to je
istoga dana potvr|eno i pred Kadijevi}em.148 O~ekuju}i Mesi}a da

budu suprotstavljali, a ja ih pitam da li smo u stanju da posle toga do|emo do


druge demokratski izabrane vlasti, koja }e biti sa na{e strane. Ne za socijalizam,
nego za Jugoslaviju. Nema odgovora. Tu je klju~ problema. Te`nje Hrvatske su
odvajanje od Jugoslavije, a kobajagi borba protiv bolj{evizma. Amerika, koja ih
podr`ava, ima cilj — ru{enje komunizma i po cenu razbijanja Jugoslavije. I —
nadopunjuju se. A mi, u slu~aju, radikalne varijante: ne mo`emo do}i do nove
demokratske vlasti, do`ive}emo krvoproli}e, mora}emo da sprovodimo vojnu
vlast bar godinu dana, bi}emo izolovani od sveta, tom akcijom bismo prekinuli
svaki napor za rasplet politi~ke krize mirnim putem, ubrzali otcepljenje
Slovenije, pove}ali otpor Albanaca. Zato treba poku{ati da dobrovoljno predaju
oru`je, da ih politi~ki diskreditujemo, a ne da im obaramo vlast, da sudimo
pojedincima, a ne dr`avi, da dr`imo “mir” u poku{aju da re{imo politi~ku krizu
bez krvi. Krv }emo prolivati, ako druga~ije ne bude moglo, samo za teritorije gde
`ive oni narodi koji `ele da ostanu u Jugoslaviji.
Slo`ili smo se da poku{amo jo{ jedan razgovor sa Mesi}em” (Isto).
146 Isto, str. 254-256.
147 Isto, str. 255.
148 Isto, str. 254. Jedino je, pi{e Jovi}, “ostalo da Mesi} sutra ujutro /tj. 19. januara
— prim. S. ^./ javi iz Zagreba da su to i hrvatske vlasti prihvatile i realizovale” (Isto).
O tom je dogovoru Jovi} telefonom obavijestio Milo{evi}a, “koji ho}e da izludi.
Ka`e mi sva{ta: prevari}emo narod, to }e biti obmana, izdaja, sva{ta je rekao.
Kao da vi{e voli da im otimamo oru`je silom nego da nam ga predaju dobrovoljno.
Pitam ga ja direktno — da li `eli krvoproli}e za stvar koju mo`da mo`emo
re{iti mirnim putem. Po njegovom mi{ljenju to nije re{enje. Treba osuditi krivce.
- Pa proglasili smo aboliciju za one koji predaju oru`je, ka`em mu ja.
- Da, ali za one koji su to sve organizovali: [pegelj, Boljkovac i dr., zar da ostanu?
- Ne}e ostati, sudi}e im se, ali da uzmemo oru`je bez krvi ako mo`e.
- On smatra da je svako popu{tanje gre{ka. Da }e Hrvati slagati.
Te`ak razgovor” (Isto, str. 254-255).

282
mu se javi, koga je Kadijevi} tra`io da vidi “{ta je uradio” u vezi sa
navedenim dogovorom, generali i Jovi} su u SSNO-u postigli
sporazum, po kome su odbacili radikalnu varijantu (upotreba JNA
protiv hrvatskog naroda i prisilno obaranje hrvatske vlasti),149 za koju
se general Kadijevi} zalagao 15. januara.150
Mesi} je 21. januara, izme|u ostalog, obavijestio Jovi}a da je
Hrvatska, u vezi sa dobrovoljnom predajom oru`ja, pokupila oru`ja
“koliko se moglo”, te da }e , ukoliko “se `eli oduzimati oru`je od
rezervnog sastava milicije”, Hrvatska proglasiti otcjepljenje, zatra`iti
od Savjeta sigurnosti OUN-a intervenciju mirovnim snagama i dr.151 O
tome je Jovi} odmah obavijestio Kadijevi}a i Milo{evi}a. Milo{evi} je

149 Isto, str. 255. Sadr`ina tog sporazuma je, po Jovi}u, bila sljede}a :

“1) Nama ne odgovara radikalna varijanta sukoba sa narodom i prisilno


obaranje vlasti, jer ne vidimo dobru perspektivu izlaska iz te situacije.
2) Vi{e nam odgovara varijanta onemogu}avanja, slabljenja i
kompromitovanja sada{nje HDZ vlasti, sa {to manjim sukobom sa narodom, ali
se ipak ne}e dozvoliti poni`avaju}i polo`aj armije ako se budu suprotstavili.
3) Ako pristanu na predaju oru`ja, primeni}e se posebna varijanta
razobli~avanja HDZ politike, slabljenja njihove vlasti i onemogu}avanje njihove
taktike. U okviru toga, preduze}e se sve {to je potrebno da se diskredituje
hrvatska vlast usled nelegalnog naoru`avanja i antijugoslovenske politike” (Isto).
Generali Kadijevi} i Ad`i} su Jovi}u, dok je bio kod njih u SSNO-u, pokazali film
“o antidr`avnoj i antiarmijskoj aktivnosti hrvatske vlasti, o uvozu oru`ja, o
nare|enjima i pripremama za likvidaciju ljudi, o naoru`avanju HDZ. Sva{ta.
Neverovatno je kako su to snimili. U{li su im u ‘koske’” (Isto).
150 Isto. Ad`i} je na tom sastanku potegnuo i pitanje “eventualnog otcepljenja”,
tvrde}i kako to “nijedna dr`ava na svetu ne ~ini dobrovoljno”. Na to mu je Jovi}
rekao “da Armija mora da prihvati sporazum koji bude politi~ki demokratski
postignut, jer se niko ne mo`e na silu dr`ati u Jugoslaviji ako to ne `eli”. S Jovi}em
se slo`io i Kadijevi}, na {ta je Ad`i} dodao : “pod uslovima koje ste Vi izneli u
Vranju, a to je da se narod izjasni slobodno na referendumu, a ne da o tome
odlu~uju sada{nje vlasti, kao i da prethodno bude ta~no obave{ten o svemu {to je
zna~ajno u vezi s takvom odlukom. Ako Predsedni{tvo osigura takve uslove — mi
}emo se slo`iti”. S tim u vezi, Jovi} je zapisao: “Tako misli na~elnik General{taba.
Vjerujem da i Veljko to misli, ali }uti. Njima se raspad zemlje apriori ne dopada,
ali prista}e, ako narodi odlu~e” (Isto).
151 Isto, str. 256.

283
sa tim prijedlogom Hrvatske bio odu{evljen.152 On je tada predlo`io
usvajanje otcjepljenja Hrvatske (“~im proglase otcepljenje, treba da
im ga usvojimo...”), “s tim da kraji{ke op{tine dr`imo vojno, dok se
narod na plebiscitu ne izjasni gde `eli da `ivi”.153
Jovi} je, tako|e, s odu{evljenjem prihvatio Milo{evi}ev prijedlog,
jer je on “oduvek bio za varijantu da ih preko no}i ‘odse~emo’ od
Jugoslavije, pa neka idu ‘u Evropu’”. Me|utim, to vojska, po Jovi}u,
nije prihvatala.154
Istoga je dana Kadijevi} Jovi}u ~itao najnovije snimke razgovora
[pegelja “sa svojima”155 i zastupao tezu “beskompromisnog nastupa do
totalnog sloma njihove vlasti”, jer ih “jedino tako mo`emo ‘srediti’”.
Me|utim, on, po Jovi}u, nije uzimao “u obzir da za takvu odluku ne
mo`emo da postignemo ve}inu na Predsedni{tvu koje ‘strahuje’
od velikih `rtava, naro~ito gra|ana”. Ocjenjuju}i da }e vidjeti dalje
{ta }e, on je smatrao da “prvi koraci moraju biti podizanje stepena
pripravnosti armije i hap{enje onih kojima treba suditi”, a “ako se
ne suprostave - u redu”, a “ako se suprostave odlu~i}emo tada”.156
O~igledna je bila razlika u stavovima vojske (general Kadijevi})
i rukovodstva iz Srbije (Milo{evi} i Jovi}). Vojska je bila “za slamanje
hrvatske vlasti”, a rukovodstvo Srbije “za za{titu srpskog stanovni{tva
u krajinama”, s tim {to to tada mnogo nisu potencirali.157

152 Isto, str. 257. S tim u vezi, Jovi} pi{e: “Zovem Veljka da do|e odmah.
Obave{tavam Slobodana. On odu{evljen : odli~no ...”.
153 Isto. Tom je prilikom Milo{evi} insistirao da Jovi} ubje|uje generala Kadijevi}a
u tu varijantu.
154 Isto.
155 Isto. S tim u vezi, Jovi} u memoarima pi{e : “Imaju 60.000 komada automata
‘kala{njikov’ i 7.000 komada specijalnih automata za specijalce. Bili su odlu~ili da
nam predaju 20.000, pa odustali jer su ocenili da smo spremni na popu{tanje” (Isto).
156 Isto.
157 Isto. Istoga je dana Izetbegovi}, po Jovi}u, tra`io hitnu sjednicu
Predsjedni{tva SFRJ, “radi odlaganja sprovo|enja Naredbe o razoru`anju”. U vezi
sa tim, Jovi} pi{e : “Da pregovaramo s Tu|manom i Ku~anom. O~igledno Hrvati
su uticali na Izetbegovi}a....” (Isto).

284
Predsjedni{tvo SFRJ je 22. januara 1991. razmatralo izvje{taj
SSNO-a o sprovo|enju Naredbe i konstatovalo da je ona samo djelimi~no
izvr{ena. Stoga je zaklju~ilo da su vojni pravosudni i drugi nadle`ni
organi du`ni da postupaju u skladu sa zakonom utvr|enim obavezama
i ovla{tenjima.158
Nakon obmane da “Srbi u Hrvatskoj predaju oru`je”, a
“Hrvati ne”, i poku{aja da se razoru`a legalna rezervna milicija MUP-a
Hrvatske koja je mobilisana radi odbrane od tih paravojnih formacija,
situacija je jo{ vi{e zao{trena. Jovi} je 23. januara razgovarao sa
Slobodanom Milo{evi}em o razoru`anju u Hrvatskoj, obavje{tavaju}i
ga o utvr|ivanju plana “pravosudne akcije (hap{enje, su|enje i dr.),
ali i vojne akcije, koja sve to mora pratiti”. Tom je prilikom Milo{evi}
ponovno insistirao “da vojska ’pokrije’ srpske krajeve u Hrvatskoj,
da u slu~aju sukoba, zadr`i tu teritoriju, a ostalo neka se otcepi”,159
{to jo{ jednom potvr|uje dogovorenu namjeru i plan istjerivanja silom
Slovenije i Hrvatske iz Jugoslavije.
Istoga dana Kadijevi} je referisao Jovi}u o pripremama za
sprovo|enje Naredbe Predsjedni{tva SFRJ, od 9. januara, o rasformiranju
paravojnih ilegalnih formacija i oduzimanja oru`ja. General je, u cilju
“da se suzbije eventualni poku{aj nasilnog spre~avanja akcije
pravosudnih organa”, predlo`io “~itav program vojnih mera”:
podizanje bojeve gotovosti, pregrupisavanje vojske, dopunsko
mobilisanje i propagandnu aktivnost — informisanje javnosti, s tim {to
su “hap{enja i saslu{avanja ve} po~ela i sve }e se odvijati u
narednih nekoliko dana”. Te mjere i aktivnosti podr`ao je i Jovi},
ocjenjuju}i da }e biti te{ko, “ali drugog puta nema”.160

158 V. Kadijevi}, nav. dj., str. 111-112.

159 B. Jovi}, nav. dj., str. 257-258. Milo{evi} je pri tome naglasio da, se “srpski
narod u Krajini ne mo`e prisilno odvojiti od Jugoslavije, jedino on sam mo`e da
odlu~i u tome”.
160 Isto, str. 258. Kadijevi} je propagandnu aktivnost “detaljno” razradio.
[tab Vrhovne komande je 23. januara obavijestio javnost da }e JNA, ako se na
podru~ju Hrvatske odmah ne raspuste svi mobilisani sastavi, podi}i borbenu gotovost
jedinica na nivo koji }e garantovati sprovo|enje na zakonu zasnovanog krivi~nog
postupka i izvr{enja sudskih odluka. Dio jedinice JNA stavljen je u povi{en stepen
borbene gotovosti (V. Kadijevi}, nav. dj., str. 111-112).

285
Jovi} i Kadijevi} su se tada dogovorili da, “po{to su”, po Jovi}u,
navodno “oru`je predali samo Srbi”, “vojska za{titi” Srbe “koliko
god mo`e, prisustvom svojih jedinica”.161
Sljede}eg je dana Kadijevi} obavijestio Jovi}a “da Hrvati dalje
podi`u stepen gotovosti radi napada na Armiju”, o ~emu je predsjednik
zatra`io “pismenu informaciju za sve ~lanove Predsedni{tva”.162
Istoga je dana Mesi} zatra`io razgovor sa Jovi}em,163 kako bi
mu prenio poruku od Tu|mana, u kome je predlo`io razgovor u
~etvero: Jovi} i Milo{evi}, na jednoj, te Mesi} i Tu|man, na drugoj
strani. Cilj tog sastanka je, po Jovi}u, bio — razgovor “o na~inu
razre{enja jugoslovenske krize u svetlu srpsko-hrvatskih odnosa”.
Tom je prilikom Mesi} molio Jovi}a da o tome obavijesti Milo{evi}a
i da mu ka`e: “da to nema veze sa ishodom sutra{njeg razgovora
Hrvatska - Srbija, gde }e on biti na ~elu”. Sla`u}i se s tim
prijedlogom, Jovi} je rekao Mesi}u “da }e na tom susretu Srbija
dati saglasnost Hrvatima da iza|u iz Jugoslavije pod uslovom da
oni daju saglasnost da Srbi u krajinama ostanu u Jugoslaviji”.164

161 Isto. Taj dogovor Jovi} je “obrazlo`io” ~injenicom kako su oru`je u


Hrvatskoj predali “samo Srbi”.
162 Isto. Ta je informacija ~lanovima Predsjedni{tva, po Jovi}u, bila potrebna,
“jer treba da znaju, da se ne bi iznenadili {ta se mo`e dogoditi”. Time je Jovi}
pripremao teren za preduzimanje “vojnih mera” i njihovo opravdanje.
163 Isto. S tim u vezi, Jovi} pi{e : “Stipe Mesi} tra`i razgovor. O~ekujem buru
reagavanja na akciju koju vodimo u vezi Naredbe Predsedni{tva o rasformiranju
paravojnih nelegalnih organizacija i oduzimanja oru`ja. Odmah ga do~ekujem
umiruju}e, da ne brine za svoju vlast, da }e biti uhap{eno samo nekoliko
neposredno odgovornih i da }e su|enje biti javno. Ako se ne suprostave silom,
ne}e sila biti ni od Armije upotrebljena.
Mesi} uzvra}a hladnokrvno — ma neka ih hapse, ba{ ga briga. Ne}e se oni u
Hrvatskoj tome suprostavljati. Kao — veruje mi sve i kao — ne}e ni{ta preduzimati.
Ko mu vi{e mo`e verovati kad je onako debelo slagao da }e dobrovoljno predati
oru`je” (Isto).
164 Isto. Pod tim se uslovom, s obzirom na to da je rije~ o Velikoj Srbiji, po
Jovi}u, sve moglo rije{iti, “a bez toga ni{ta”. S tim u vezi, on je u svojim memoarima
zapisao: “Neka se psiholo{ki pripremi”.

286
Sa tim se Tu|manovim prijedlogom slo`io i Milo{evi}, koga je
o tome istoga dana obavijestio Jovi}.165
Vojska je, zbog “napetosti” u Hrvatskoj i Jugoslaviji, koja je, po
Jovi}u, “dostigla dramati~ne razmere”, 25. januara 1991. “podigla
bojevu gotovost na najvi{i nivo, Hrvatska je mobilisala 50.000
‘rezervnih’ policajaca. Strah Srba u Kninu i u Hrvatskoj, uop{te
se pove}ao. Zapadne zemlje (SAD i Engleska pre svega) po~ele su
i zvani~no da vr{e pritisak na nas da ne ugro`avamo Hrvatsku i
Sloveniju”. Razgovor izme|u rukovodstva Hrvatske i Srbije o
budu}nosti Jugoslavije nije dao nikakve rezultate. Umjesto toga, samo
su potvr|ene razlike. “Pu{tena je filmska traka o pripremi vojne
pobune u Hrvatskoj” i tako sastanak miniran. Srbi iz Hrvatske su
preko Slobodana Milo{evi}a vr{ili “presiju da ih vojska za{titi”, {to
je on, po Jovi}u, prenosio na predsjednika Predsjedni{tva SFRJ. Upotrebu
vojske general Kadijevi} je uporno odbijao “sa obrazlo`enjem da
postoji opasnost da vojska dobije epitet ‘srpska’ i da on to ne}e
dozvoliti”.166
O~igledno je da Naredbu Predsjedni{tva SFRJ o rasformiranju i
razoru`anju paravojnih formacija jedinice i komande JNA nisu izvr{ile.
General Kadijevi} je odbijao upotrebu vojske, jer je u tom slu~aju
morao rasformirati i razoru`ati i brojne srpske oru`ane formacije u
Republici Hrvatskoj i Republici Bosni i Hercegovini koje je JNA, po
naredbama vojnog rukovodstva, formirala, kadrovski i stru~no
osposobila, materijalno opremila i naoru`ala.167
Upotrebu vojske u “za{titi” Srba u Hrvatskoj general Kadijevi} nije
mogao da preduzme bez odluke Predsjedni{tva. Zbog toga je Milo{evi}

165 Isto, str. 259. Milo{evi} je smatrao da se taj razgovor obavi “jo{ sutra, posle
zvani~nog razgovora dveju delegacija”.
166 Isto, str. 259.
167 JNA, po Mamuli, nije dobila od Predsjedni{tva jasan ratni zadatak koji nije izvr{ila,
“pa da to ima za posljedicu razbijanje i nestanak zemlje”(B. Mamula, UZROCI I
POSLJEDICE RATOVA U JUGOSLAVIJI 1991. - 2001, u : RATOVI U JUGOSLAVIJI
1991.-1999, Zbornik saop{tenja i diskusija sa Okruglog stola, Beograd, 7.-9. novembar
2001, Beograd 2002, str. 213). Me|utim, to nije ta~no, jer Naredba Predsjedni{tva SFRJ
o rasformiranju i razoru`anju paravojnih oru`anih formacija to demantuje.

287
insistirao na dono{enju te odluke. Na njihovo navaljivanje Jovi} je za
25. januar poslije podne zakazao sjednicu Predsjedni{tva SFRJ. U tom
je cilju od Kadijevi}a tra`io informaciju o stanju i prijedlog.168
Kadijevi} je, pored ostalog, predlo`io “da vojska bude spremna”,
“ako zatreba da joj se tek tada dâ odobrenje (od Predsedni{tva) da
deluje”.169 Prema tome, on nije predlo`io anga`ovanje JNA, nego
samo njenu spremnost.170

168 Isto. Osnov za rad sjednice Predsjedni{tva SFRJ bila je Informacija SSNO-a
o mjerama u JNA za sprovo|enje Naredbe Predsjedni{tva SFRJ od 9. januara 1991. o
rasformiranju i razoru`anju nelegalnih oru`anih sastava. U tom se dokumentu, pored
ostalog, navodi “da su organi krivi~nog gonjenja u JNA u toku 24. i 25. januara
li{ili slobode dvojicu aktivnih stare{ina JNA i dva civilna lica sa teritorije
Republike Hrvatske za koje se osnovano sumnja da su neposredno u~estvovali u
organizovanju i naoru`avanju ilegalnih paravojnih organizacija i da su
pripremali diverzantsko-teroristi~ke akcije i napade na pripadnike JNA, ~lanove
njihovih porodica i vojne objekte, odnosno oru`anu pobunu; da je istra`ni
postupak u toku i da vojno-pravosudni organi preduzimaju i druge mere u skladu
sa svojim ovla{}enjima i odgovornostima utvr|enim zakonom.
Zatim se daje ocena aktuelne situacije u Hrvatskoj. Protivno zahtevima
Predsedni{tva SFRJ i zvani~nim izjavama rukovodstva Republike Hrvatske,
poja~ava se borbena gotovost policije i drugih oru`anih sastava. Ubrzano se prevode
pripadnici ilegalne vojne organizacije HDZ-a u rezervni sastav policije, uz dodelu
odgovaraju}ih slu`benih legitimacija. Mobilizacija se vr{i i na ostrvima, {to do
sada nije ~injeno. Do krajnosti se radikalizuje propagandna kampanja. U prvi
plan se isti~e navodna opasnost od velikosrpskog hegemonizma i centralizma iz
Beograda. JNA se progla{ava pukim sredstvom te politike” (Isto).
169 Isto, str. 259-260. Kadijevi} je, u vezi sa tim, obavijestio Predsjedni{tvo SFRJ
“da su, s obzirom na razvoj doga|aja, u toku mere dovo|enja planiranih jedinica
JNA na zahtevani stepen borbene gotovosti, pa se predla`e da Predsedni{tvo SFRJ :
(1) zahteva od svih u~esnika da po{tuju zakonitost u sprovo|enju krivi~nog
postupka koji je otpo~eo, kako bi se odvijao na miru i u skladu sa zakonom;
(2) pozove odgovorne ~inioce da u~ine sve kako bi se smanjile
me|unacionalne napetosti i izbeglo neposredno sukobljavanje;
(3) nalo`i JNA da bude spremna i da se odmah anga`uje, ako bi do{lo do
me|unacionalnih sukoba u bilo kom delu Jugoslavije” (Isto).
170 Isto, str. 261. To je, po Jovi}u, podrazumijevalo “ponovno odlu~ivanje ako
se `eli i anga`ovanje na spre~avanju me|unacionalnih sukoba”.

288
Navedeni generalov prijedlog nije pro{ao.171 Ante Markovi} je
dr`ao sjednicu SIV-a i zaklju~io “da bi to jo{ pogor{alo situaciju”.172
U no}i 24. januara 1991, dok se Predsjedni{tvo SFRJ okupljalo
po drugi put tog mjeseca, “da zahtijeva razoru`anje hrvatske
policije”, Milo{evi} je odr`ao poseban sastanak sa predsjednikom
Ku~anom. Na tom tajnom sastanku (srpsko-slovena~kom sporazumu)
Milo{evi} i Ku~an su se dogovorili o pravu Slovenaca i Srba na
vlastite dr`ave.173
Ocjenjuju}i politi~ko-bezbjednosnu situaciju veoma kriti~nom,
a s obzirom na to da srpsko rukovodstvo ni{ta nije moglo preduzeti,174
Predsjedni{tvo SFRJ je 25. januara pozvalo (oko 20 ~asova) na razgovor
rukovodstvo Republike Hrvatske (Tu|man, Domljan i Manoli}), koje
je bilo u Srbiji na razgovorima, da do|u na sjednicu Predsjedni{tva
SFRJ.175 U raspravi, koja je trajala “do iza pono}i” nekako je
“dogovoreno” “da Hrvatska raspusti i razoru`a rezervnu miliciju,

171 Isto, str. 259-261. Na sjednici Predsjedni{tva SFRJ je, s tim u vezi, bio pravi
“urnebes”. Janez Drnov{ek je napustio sjednicu, revoltiran, pa se kasnije vratio.
172 Isto, str. 259.
173 L. Silber — A. Litl, SMRT JUGOSLAVIJE, Beograd 1996, str. 128, 184 i
185; B. Mamula, SLU^AJ JUGOSLAVIJA, str. 209. Na tom sastanku, tvrdi Ku~an
“postalo je jasno da Srbi ne}e zahtevati da Slovenija ostane u Jugoslaviji... Mi
Slovenci smo rekli da `elimo pravo na sopstvenu dr`avu. Milo{evi} je rekao da i
Srbi `ele da im se to pravo prizna — odnosno, pravo da svi Srbi u Jugoslaviji `ive
u jednoj dr`avi. Ja sam naravno odgovorio da i Srbi imaju to pravo, ali na isti
na~in kao i Slovenci, bez naru{avanja prava drugih naroda. Milo{evi} je
odgovorio: ‘Da, naravno, to je jasno’, i sa tim zaklju~kom avionom smo se vratili
nazad u Ljubljanu” (Isto, str. 128).
174 B. Jovi}, nav. dj., str. 259. S tim u vezi, Jovi} je konstatovao: “Ni{ta ne mo`emo”.
175 Isto, str. 259-261. Mesi} i Drnov{ek su, pi{e Jovi} “bili odlu~no protiv toga
da se bilo {ta raspravlja i odlu~uje o Hrvatskoj bez prisustva njenog rukovodstva.
Tupurkovski je bio odsutan, ali se slo`io telefonom. Ante Markovi} je uporno
insistirao da se ne usvaja tre}a ta~ka predloga SSNO, jer bi to, po njegovom
mi{lenju, samo dolilo ulje na vatru. Dugotrajna rasprava ipak je dovela do toga
da pozovemo hrvatsko rukovodstvo koje je do{lo uve~e oko 20 ~.” (Isto).

289
da vojska ukine bojevu pripravnost i da se stvore uslovi za normalno
odvijanje su|enja u postupku sprovo|enja Naredbe”.176
Na tom je sastanku, po Kadijevi}u, dogovoreno i zaklju~eno da
se 26. januara do 12. ~asova izvr{i demobilizacija rezervnog sastava
milicije u Hrvatskoj, stepen borbene gotovosti jedinica JNA dovede u
redovno stanje i vojno-pravosudni organi nastave istra`ni i sudski postupak
bez ometanja. Pri tome je, po njemu, Hrvatska bila “neuobi~ajeno
kooperativna u prihvatanju stavova Predsjedni{tva SFRJ i, reklo
bi se, spremna da `rtvuje neke izvr{ioce krivi~nih djela”.177

176 Isto, str. 259. O tome Jovi} u svojim memoarima pi{e : ”rasprava sa Hrvatima
bila je duga i mu~na. Njihova je teza bila :
a) da se moraju naoru`ati radi odbrane od ‘srpske hajdu~ije’, ali i od
b) straha od vojnog udara.
Ube|ivali smo ih da vojnog udara ne}e biti i da njihovu vlast niko ne}e
dirati, ali da }e biti pohap{eni pojedinci odgovorni za protivzakonito delovanje.
Srpsko pitanje treba re{avati politi~ki, a ne vojno.
Niko nikome nije poverovao, ali je nekako na|en verbalni kompromis, koji
sumnjam da }e ne{to trajno da zna~i.
Za javnost je dato slede}e saop{tenje :
‘Detaljna analiza uzroka koji su doveli do me|usobnog nepoverenja i
podozrenja i napetosti pokazala je da ne postoje razlozi koji bi opravdali
izazivanje ovakve me|unacionalne napetosti i zategnutosti u Republici Hrvatskoj
i izme|u organa Republike Hrvatske i Federacije. Postignuta je potpuna saglasnost
da se preduzmu mere koje }e tu napetost smanjiti. U tom duhu dogovoreno je da
se 26. januara ove godine do 12,00 ~asova izvr{i demobilizacija rezervnog sastava
milicije u Hrvatskoj i istovremeno stepen borbene gotovosti jedinica JNA prevede
u redovne mirnodopske uslove. Na taj na~in }e se stvoriti uslovi za potpuno
normalno odvijanje `ivota i otklanjanje svake me|unacionalne konfrontacije.
Zajedni~ki je zaklju~eno da se time stvaraju uslovi da se dalje vodi istra`ni
postupak predvi|en zakonom. Dogovoreno je tako|e da }e vojno-pravosudni
organi u vo|enju istra`nog i sudskog postupka sara|ivati sa nadle`nim organima
Republike Hrvatske” (Isto, str. 261).
Navedeni kompromis Jovi} je komentarisao na sljede}i na~in : “Da li je dogovor
radi sprovo|enja ili dogovor radi predaha, vide}emo” (Isto).
177 V. Kadijevi}, nav. dj., str. 112. Govore}i o tome, Kadijevi} pi{e: “Uskoro je,
me|utim, do{lo do obrta u hrvatskom stavu. Klju~nu ulogu u tome odigrao je
gospodin Zimerman stavovima da }e Zapad braniti mladu hrvatsku demokratiju,

290
O navedenim “rezultatima” sjednice Predsjedni{tava SFRJ i
razgovora Srbija — Hrvatska Jovi} je sljede}eg dana (26. januara)
telefonom razgovarao sa Milo{evi}em. Milo{evi} je bio “veoma
razo~aran rezultatima sednice Predsedni{tva”. Nije mu se uklapala
“u zamisao ({emu)”, o kojoj Jovi}u nije mogao govoriti telefonom.
Pri tome je Milo{evi} ukazao na zna~aj anga`ovanja JNA u Hrvatskoj.
Naime, on je iznio tvrdnju: “kad vojska jednom ‘pokrije’ srpske
teritorije u Hrvatskoj mi se vi{e ne bojimo raspleta jugoslovenske
krize. Bez toga ni{ta”. S tim u vezi, Milo{evi} je vjerovao da
druga~iji tok doga|aja njima nije odgovarao.178
Milo{evi} se, po Jovi}u, jo{ dr`ao “onoga {to je mo`da i moglo
donedavno”. Me|utim, vojska nije htjela da “odse~e” Sloveniju i
Hrvatsku od Jugoslavije. To, krajem januara 1991, po Jovi}u, nije bilo
mogu}e, jer bi “rat buknuo po celoj dubini Slovenije i Hrvatske”,
a “JNA je svuda u dubini tih republika, nije se blagovremeno
povukla na nove polo`aje”.179
Polaze}i od shvatanja “da bi svaki konflikt mogao trajati
veoma dugo”, “te da se njegov ishod ne mo`e unapred predvideti”,180
tada je, po Jovi}u, u skladu sa procjenama i prijedlozima generala
Kadijevi}a od 4. januara, s kojima se usaglasio, najbolje bilo “da
pomo}u sile kojom raspola`emo (armija) i pomo}u demokratije

istovremeno je nama stavljao do znanja da Zapad ne bi prihvatio nikakvu


intervenciju JNA protiv Hrvatske, da problemi paravojski navodno jesu te{ki, ali
da se i oni moraju rije{avati pregovorima ba{ kao {to Gorba~ov ~ini sa Balti~kim
zemljama. Hrvatska vlada je poslije toga i javno se identifikovala sa politikom
naoru`avanja, ometala maksimalno koliko je mogla rad vojno-pravosudnih
organa, iako ih nije mogla onemogu}iti. Dalje su nastavili ja~anje i naoru`avanje
vojske uz veliku pomo} iz inostranstva. Zajedno sa tim pove}avale su se
provokacije prema srpskom narodu u Hrvatskoj upotrebom usta{kih metoda iz
Drugog svjetskog rata, jo{ i ‘oboga}enim’ novim izumima, provokacije prema
pripadnicima JNA i njihovim porodicama. To je izazvalo logi~nu reakciju
cjelokupnog srpskog naroda, posebno u Hrvatskoj, kao i pripadnika JNA” (Isto).
178 B. Jovi}, nav. dj., str. 262.
179 Isto. Vezano za to, Jovi} pi{e : “Niti je ona to htela, niti je tra`ila, niti je
dobila takav nalog”.
180 Isto, str. 263. Jovi} se bojao “’lavirinta’ mirnog toka stvari”. ^inilo mu se
da su “u njemu ja~i”. Stoga, za njega, “nije ~udo {to Hrvati te`e ratnoj opciji”.

291
koju `elimo da nametnemo (izja{njavanje naroda) obezbedimo i
miran put izlaska iz krize i povoljna re{enja za srpski narod...”.181
Ta je linija, po njemu, mo`da bila “najplodotvornija i sa izgledom na
uspeh”. Stoga }e se zalagati za nju “dok bude mogu}e”. Ocjenjuju}i
da je Hrvatima stalo da nametnu rat, on je zaklju~io: “Mi se onda
moramo braniti, moramo braniti srpski narod, koji ne `eli da
silom iza|e iz Jugoslavije”.182
Kadijevi} je u razgovoru sa Jovi}em, 29. januara, razmatraju}i
tok ostvarivanja dogovora sa sjednice Predsjedni{tva SFRJ, od 25.
januara,183 predlo`io “da se pripremi adaptacija plana ili da se
uradi novi plan odbrane zemlje, sa razmje{tajem vojske u zapadnom
delu zemlje”. Za to je, po njemu, bilo “dovoljno formalnih opravdanja,
jer nam jedino otuda preti opasnost strane intervencije”. Na taj bi
na~in u zapadnom dijelu zemlje postojala vojska “stalno i dovoljno
bez posebnih pokreta”.184

181 Isto. Obezbje|enje mirnog puta izlaska iz krize i povoljnog rje{enja za srpski
narod Jovi} je usput naveo kako bi to rje{enje bilo “i za sve ostale ako bi to bilo mogu}e”.
182 Isto.
183 Isto, str. 264. U razgovoru su ocijenili “da }e Tu|man i HDZ to shvatiti kao
predah i poku{ati da nastave sa ostvarivanjem svoje politike”. Zbog toga su, pored
ostalog, zaklju~ili da se “bez pardona mora sprovesti Naredba Predsjedni{tva”, te
da “nikakvih popu{tanja od strane vojnih pravosudnih organa ne sme biti”. U
me|uvremenu je hrvatsko politi~ko vo|stvo, po njima, trebalo “tu}i politi~ki svim
raspolo`ivim sredstvima i uneti razdor me|u njima”.
Kadijevi} i Jovi} su, tako|e, zaklju~ili da su “hrvatsko-slovena~ki separatizam i
ru{ila~ki odnos prema ustavnom sistemu zemlje, strani faktor i Savezno izvr{no
ve}e” ”klju~ne ta~ke” njihove dalje aktivnosti. Kadijevi} je neodgovorno tvrdio “da
vi{e nije u stanju da u~estvuje u radu SIV-a, da su toliko osioni i bezobrazni da se
to vi{e ne mo`e podnositi”, {to je Jovi} s olak{anjem prihvatio, navode}i kako mu je
on davno govorio o njihovim namjerama, ”ali on nije verovao”. Govore}i o tome, Jovi}
je dalje nastavio kako navodno “svi oni zajedno rade na razbijanju Jugoslavije,
uskla|eno, na grub i neustavan na~in, koji mo`e izazvati gra|anski rat”. Stoga je
smatrao da je najte`e “kako razobli~iti i sru{iti SIV, jer se on odr`ava na
me|urepubli~kim suprotnostima. Nema sloge da ga sru{i! Na tome opstaje” (Isto).
184 Isto. Jovi} je taj prijedlog prokomentarisao na sljede}i na~in: “Ne mogu da
ga pitam kako }emo se vratiti otuda. Naljuti}e se. Jo{ nije ‘progutao’ da brani
srpske teritorije u Hrvatskoj. Jo{ veruje u odbranu Jugoslavije” (Isto).

292
Odluke Predsjedni{tva SFRJ o rasformiranju i razoru`avanju
“paravojnih” formacija u Hrvatskoj dovele su rukovodstvo Republike
i predsjednika u te`ak polo`aj. Tu|mana je “uhvatila panika, prestra{io
se i ~ekao je da li }e JNA odlu~no reagirati. Me|utim, JNA je bila
neodlu~na”, a hrvatsko rukovodstvo odluke Predsjedni{tva SFRJ nije
ispo{tovalo.185
O~igledno je da su u januaru 1991, kada je Predsjedni{tvo SFRJ
raspravljalo pitanje rasformiranja i razoru`anja “paravojnih” formacija
u Hrvatskoj, Milo{evi} i Jovi} u svakodnevnim razgovorima i
dogovorima utvr|ivali doktrinu napu{tanja zajedni~ke dr`ave i strategiju
konstituisanja i odbrane Velike Srbije. Oni su nastojali da JNA dovedu
na velikosrpski koncept da brani etni~ke srpske teritorije. To su
Milo{evi} i Jovi} postavili kao ratni cilj JNA. Stoga su pritiskivali

185 B. Mamula, nav. dj., str. 229 i 260. Nakon djelimi~nog neuspjeha u razoru`anju
JNA je krajem januara 1991. vodila sna`nu medijsku kampanju protiv Republike
Hrvatske. S tim u vezi, D. Marijan piše: “Nekoliko hrvatskih gra|ana je uhi}eno, a
protiv hrvatskog ministra odbrane generala Martina Špegelja, Vojni sud u Zagrebu
podignuo je i optu`nicu. Vojno glasilo Narodna armija dva je broja pod nazivom Istina
o naoru`avanju teroristi~kih formacija HDZ u Hrvatskoj u potpunosti posvetila ovom
problemu potpuno ga iskrivljuju}i i zanemaruju}i intenzivno naoru`avanje pobunjenih
hrvatskih Srba. Oni su u me|uvremenu predvo|eni ~lanovima Srpske demokratske
stranke ustrojavali svoje oru`ane sastave za što su uspjeli anga`irati i umirovljene
~asnike, što nije promaklo organima sigurnosti JNA” (D. Marijan, nav. dj., str. 297).
Radni ljudi i gra|ani Bosne i Hercegovine i zvani~ni organi Republike dali su
“punu podr{ku mjerama Predsjedni{tva i odlu~no{}u na provo|enju Naredbe na
razoru`avanju nelegalnih oru`anih sastava u SFRJ, posebno gdje su takve
aktivnosti otkrivene. Osu|uju se svi poku{aji razbijanja i cijepanja jugoslovenske
federativne zajednice. Pozdravlja se napor koji se ula`e od strane Predsjedni{tva
SFRJ i republi~kih rukovodstava u poku{ajima tra`enja razrje{enje
jugoslovenske krize. Tako|e u javnosti od velikog broja gra|ana s negodovanjem
je prihva}ena izjava ~lana Predsjedni{tva Bosne i Hercegovine i ~elnika HDZ za
podru~je Bosne i Hercegovine Stjepana Kljui}a, koji je povodom mogu}nosti
anga`ovanja JNA na sprovo|enju Naredbe Predsjedni{tva SFRJ na
razoru`avanju paravojnih organizacija i krivi~nom gonjenju nosilaca navedenih
aktivnosti u Hrvatskoj, rekao ”da }e Hrvati pomo}i svojoj bra}i u Hrvatskoj”
(AIIZ, 2-2438, Socijalisti~ka Republika Bosna i Hercegovina, Republi~ki {tab
Teritorijalne odbrane, Pov. br. 04/141-3, 6. februar 1991. Sarajevo — Okru`nom {tabu
Teritorijalne odbrane Tuzla i drugima, Informacija o zna~ajnijim ~iniocima i
manifestacijama na narod i b/g /borbenu gotovost/ TO BiH za JANUAR 1991. godine).

293
generale Kadijevi}a i Ad`i}a da se odreknu Jugoslavije i brane samo
“srpske” teritorije.186
Vojno rukovodstvo je u februaru 1991, polaze}i od procjene da se
situacija u Jugoslaviji “ne mo`e re{iti bez jasne i ~vrste najave upotrebe
sile”, napravilo novi plan odbrane "od unutra{nje i spoljne agresije"
i izradilo planove "za obaranje vlasti u Sloveniji i Hrvatskoj".187
Su{tina novog ratnog plana ("kombinacija odbrane od
unutra{nje i od spoljne agresije") je bila u rasporedu "vojnih jedinica
u obe funkcije istovremeno". Cilj tog plana, koji se zasnivao "na dve
osnovne pretpostavke delovanja izvana" ("iznenadna intervencija
sada postoje}im snagama i intervencija mobilisanim snagama"), je
bio da osigura (rukovodstvu Velikosrpskog pokreta) "novi razme{taj
vojske u cilju razre{avanja krize u zemlji".187a S obzirom na to da je

186 Isto, str. 229. Mamula podsje}a “da je to bio januar ’91, dakle vrijeme
kada je najmanje dvije tre}ine gra|ana Jugoslavije vjerovalo da o~uvanje zemlje
ne mo`e biti sporno; JNA se sprema silom razoru`avati hrvatske paravojne
formacije i otvoriti rat s njima; razgovori predsjednika republika o dr`avnom
obliku Jugoslavije po~eti }e tek za dva mjeseca, a predsjednik Predsjedni{tva
SFRJ i predsjednik najve}e republike odri~u se bilo kakve borbe za zajedni~ku
dr`avu....” (Isto, str. 229-230).
187 B. Jovi}, nav. dj., str. 265-278. Vojni vrh je sredinom druge sedmice februara
1991. procijenio “definitivno da se situacija u zemlji ne mo`e re{iti bez jasne i
~vrste najave upotrebe sile i njene upotrebe u meri koja je nu`na da bi se iz krize
iza{lo bez gra|anskog rata i na demokratski na~in”. “Jasna najava upotrebe
oru`anih snaga u ustavnoj funkciji” je, po toj procjeni, mo`da mogla “uticati na
dalje tokove, a ako to ne bi pomoglo, onda bi morala da sledi stvarna upotreba”.
S tim u vezi, procijenjeno je kako vrijeme ne radi u njihovu korist, “ni u dr`avi ni u
vojsci”, pri ~emu “rastakanje dr`ave direktno uti~e na rastakanje vojske”, te su
zaklju~ili da se “zato mora raditi brzo” (Isto, str. 266).
187a Isto, str. 265-266. Vojno rukovodstvo je taj plan 11. februara 1991. iznijelo
Jovi}u, nakon ~ega su se dogovorili da sljede}eg dana on ode u SSNO i vidi ga detaljnije,
a poslije toga }e biti “prikazan” Predsjedni{tvu. Pored toga, vojni vrh je tada imao namjeru
da se obrati Predsjedni{tvu SFRJ, Skup{tini SFRJ i, vjerovatno, javnosti o stanju u zemlji
o ustavnoj ulozi oru`anih snaga u razrje{avanju krize u zemlji. Nacrt tog saop{tenja Jovi}
je tog dana pro~itao i dao svoje sugestije. Naime, on je predlo`io da poku{aju da Stavove
oru`anih snaga SFRJ o razrje{enju krize u zemlji objave kao stavove Vrhovne
komande, jer bi to “bilo mnogo bolje i ja~e”, sa ~ime se Kadijevi} odmah slo`io, ukoliko
bi to Predsjedni{tvo prihvatilo (Detaljnije o tome: B. Jovi}, nav. dj., str. 266-268).

294
vojno rukovodstvo izmislilo opasnost "od unutra{nje i spoljne agresije",
o~igledno je u pitanju prevara.
Planove vojnog rukovodstva “za obaranje vlasti u Sloveniji i
Hrvatskoj”, Jovi} je pretresao sa srpskim ~lanovima Predsjedni{tva,
te Slobodanom Milo{evi}em i Momirom Bulatovi}em,188 dakle sa
Neformalnom grupom, koja je fakti~ki odlu~ivala i prakti~no funkcionisala
kao Predsjedni{tvo SFRJ.
Tim se planovima osnovna zamisao vojske sastojala u sljede}em:
prvo, “da se kombinovanim politi~kim i vojnim merama sru{i vlast
prvo u Hrvatskoj, a potom u Sloveniji”, i drugo “u kolebljivim
republikama (Makedonija i Bosna i Hercegovina) kombinovanim
politi~kim merama — demonstracijama i pobunama — treba sru{iti
rukovodstva ili ih preokrenuti u drugom pravcu”, pri ~emu je te
aktivnosti valjalo “kombinovati i sa nekim vojnim aktivnostima”.189
Sprovo|enjem tog plana rukovodili bi “oni ~lanovi Predsedni{tva
SFRJ koji se opredele za ovaj kurs”, a akcija bi se izvela s ~vrstim
“osloncem na vojsku” i “na snage koje su za Jugoslaviju”. Sve
savezne institucije koje prihvate taj kurs “bi}e uklju~ene u akciju”, a
one koje se ne pridru`e (SIV na primjer), trebalo je sru{iti s vlasti.190
Tamo gdje bi “bilo nu`no” trebalo je uvesti i vanredno stanje.191

Sprovo|enje Naredbe o razoru`anju, gdje je ostao “jo{ nepriveden i neuhap{en


[pegelj”, te, s tim u vezi, izrada i realizacija plana vojne akcije, koga je tada iznio
Kadijevi}, Jovi} je prokomentarisao: “Moja je procena da smo ve} u zaka{njenju i
da trpimo `estoku a opravdanu kritiku javnosti. Vojska stalno najavljuje neku
`estoku akciju u raznim varijantama ali nikako ne preduzima ni{ta, niti tra`i od
Predsedni{tva bilo kakvu odluku da bi to u~inili” (Isto, str. 268).
188 Isto, str. 265-281. Krajem februara 1991. general [pegelj je saznao da postoji
razra|en plan intervencije u Sloveniji i Hrvatskoj. Taj se plan, po njemu, uklapao u tzv.
plan Sutjeska 2, prema kome su sa istoka Jugoslavije odre|eni efektivi kretali u
Slavoniju i zapadnu Bosnu, radi zaposjedanja stanovite linije u odbrani od napada
NATO-a. Ta je varijanta, po [pegelju, s nekim modifikacijama i promjenama, odgovarala
za intervenciju protiv Slovenije i Hrvatske (M. [pegelj, nav. dj., str. 50-51).
189 Isto, str. 276-277.
190 Isto, str. 277. Kadijevi}ev prijedlog o ru{enju saveznih ustanova koje se ne
pridru`e akciji Jovi} je komentarisao tako {to je naveo da general “ne obja{njava kako
to misli da ostvari”.
191 Isto.

295
Vojno rukovodstvo je, za realizaciju navedenih planova, predlo`ilo
preduzimanje dvije grupe mjera i akcija: na civilnom i vojnom sektoru,
pri ~emu, pored ostalog, nije objavljen na~in izvo|enja politi~kih i vojnih
akcija (posebno politi~kih).192
Poslije akcije u Hrvatskoj planom je bilo predvi|eno da se krene
na Sloveniju. U obje te republike (najprije u Hrvatskoj, a kasnije i u
Sloveniji), “kao prva varijanta, mogla bi biti vojna uprava, a
potom formiranje institucija od nekompromitovanih li~nosti”.193

192 Isto. Na civilnom je sektoru trebalo pripremiti :

“1) Papir za 1. mart za sednicu Predsedni{tva na kojoj bi se donela politi~ka


odluka o rapletu krize.
2) U Hrvatskoj institucionalno i politi~ki ja~ati Srpsku krajinu i podr`ati
njeno otcepljenje od Hrvatske (ne javno nego fakti~ki).
3) Organizovati masovne mitinge u Hrvatskoj protiv HDZ, Bosnu i
Hercegovinu di}i na noge ‘Za Jugoslaviju’, a u Makedoniji i}i na koncept Mitinga
za ru{enje probugarskog rukovodstva. I}i na masovne mitinge podr{ke u Srbiji i
Crnoj Gori. Zabraniti okupljanje na Kosovu” (Isto).
U vojne mjere Kadijevi} je ubrojio sljede}e :
“1. Sutra podneti optu`nicu, uklju~uju}i i onu protiv [pegelja, a prekosutra
je objaviti.
2. Po{to je verovatno da 1. III 91. Predsedni{tvo ne}e u~initi nikakav napredak
u pregovorima o politi~koj budu}nosti zemlje, neposredno iza toga odr`ati, na
zahtev vojnog vrha, sednicu Predsedni{tva SFRJ u funkciji vrhovne komande
oru`anih snaga na komandnom mestu, pove}ati borbenu gotovost vojske, izvr{iti
mobilizaciju i spremiti se za odlu~nu akciju u Hrvatskoj. (Veljko ne govori ni{ta
kako misli da isto Predsedni{tvo, koje ne bude u stanju da donese odluku 1. III,
mo`e ili ho}e da donese jo{ `e{}u odluku odmah neposredno posle toga).
3. Odmah iza toga podneti zahtev za izru~enje [pegelja i za vra}anje oru`ja,
kao i za razoru`anje rezervne milicije i dati ultimatum.
Tu su mogu}e dve varijante: da se prvo tra`i [pegelj i oru`je, pa ako se ne
uspe da se uzmu silom, ili da se nakon odluke PSFRJ vojska odmah dovede u
borbenu gotovost i da odmah uzme silom i [pegelja i oru`je (jer je procena da
dobrovoljno ne}e dati)” — Isto, str. 277-278.
193 Isto, str. 278. Programom je bilo predvi|eno i otvaranje informativnog
sistema, koji je, tada, po ocjeni, vojnog vrha bio “totalno zatvoren”. Pored toga, “dalji
postupak (izbor organa, referendum o ostanku u Jugoslaviji ili o izlasku i dr.)
vr{io bi se na osnovu odluke Predsedni{tva SFRJ”.

296
Navedene planove i na~in njihove realizacije Jovi} nije
komentarisao. S obzirom na svu slo`enost tog problema, on je bio
svjestan da je potrebna odluka Predsjedni{tva. Stoga ga “brinulo”
“kolebljivo pona{anje Predsjedni{tva — da li }emo mo}i da
obezbedimo ve}inu za odluku o mobilizaciji i o podizanju borbene
gotovosti, kao i za druge odluke”. Pri tome se bojao SIV-a, jer je
vjerovao da }e biti protiv, {to im je moglo omesti akciju.194
Jovi} je 26. februara razgovarao sa Bu}inom i Bogi}evi}em, sa
ciljem da ih “psihi~ki” pripremi za stavove i odluke koje su nosiocima
Velikosrpskog pokreta bile potrebne. Bu}in je smatrao da je
“dosledno ostvarivanje (sprovo|enje) Naredbe o razoru`anju”
pitanje njihovog opstanka u Predsjedni{tvu, {to je, po Jovi}u, mislio i
Bogi}evi}, s tim {to je on bio “protiv upotrebe sile i krvoproli}a”.195
O planu vojske koga mu je Kadijevi} izlo`io 25. februara Jovi}
je intenzivno razmi{ljao. Brinulo ga uvjerenje da Predsjedni{tvo “ne}e
imati ve}inu za odluke koje predla`e vojska”.196

Vojni vrh tada, ipak, nije mogao predvidjeti sve detalje. Me|utim, njihovi su
ciljevi bili jasni, “a realizovali bi se prema situaciji”. Kadijevi} je, s tim u vezi,
konstatovao: “Kad jednom po~nu vojne akcije, moraju biti brze i energi~ne. Dva
puta smo (oko Naredbe) bili prevareni. Tre}i put ne}emo dozvoliti” (Isto).
194 Isto. O tome je Jovi} u svojim memoarima zabilje`io: “Nisam ni{ta
komentarisao. Slu{ao sam i ostavio da razmislim. Previ{e je slo`eno da bi se
napre~ac zauzeo stav. Naravno, samo moj stav nije dovoljan, potrebna je odluka
Predsedni{tva. Brine me kolebljivo pona{anje Predsedni{tva — da li }emo mo}i da
obezbedimo ve}inu za odluku o mobilizaciji i o podizanju borbene gotovosti, kao
i za druge odluke. [to se ti~e SIV-a, verujem da }e biti protiv, {to nam mo`e ometati
akciju. Poku{a}u razgovor s nekim ~lanovima Predsedni{tva, sa Slobodanom
Milo{evi}em i Momirom Bulatovi}em. Ipak o svemu se mora temeljito razmisliti.
Ta~no je da je dosta bilo mu~enja. Preti opasnost da izgubimo ugled u narodu,
koji smo s te{kom mukom stekli, mada je jo{ ve}i problem da izgubimo dr`avu, a
o tome je ovde pre svega re~” (Isto).
195 Isto, str. 278. Takav Bogi}evi}ev stav Jovi} je prokomentarisao na sljede}i
na~in: “^udna me{avina ciljeva i metoda: protiv nas mo`e i oru`je i sila, a mi sa
njima treba da postupamo milostivo”. Jovi} pi{e kako su Bogi}evi}a poku{ali da
razuvjere u takav stav. Me|utim, kad je Bogi}evi} bio u pitanju, po Jovi}u, “nikad
ni{ta nije sigurno” (Isto).
196 Isto, str. 281. To je, po njemu, “vrlo verovatno” “posle informacije o evoluciji
stavova Gligorova i Izetbegovi}a”. Naime, pominju}i Gligorova i Izetbegovi}a, Jovi}

297
Jovi} je 28. februara konsultovao Milo{evi}a o tome. Pro~itao
mu je “svoje zabele{ke od re~i do re~i”. Milo{evi} je smatrao “da je
to sve dobro, izuzev {to Sloveniju treba ostaviti na miru. Samo
Hrvatsku treba tretirati”. Slovenci, po njemu, “nisu kr{ili zakone
(vojne) u tolikoj meri i nema formalnih opravdanja, a politi~ki bi
se sve svodilo na ru{enje izabranih organa”.197
Milo{evi} je na Jovi}evo pitanje “{ta da radimo ako ne postignemo
dovoljnu ve}inu u Predsedni{tvu za odluke koje su potrebne” smatrao
da treba odlu~ivati “sa onoliko ~lanova koliko su ‘za’ i da }e vojska
‘poslu{ati’”. Pored toga, on je smatrao kako je logi~no “da ‘uklonimo’
svakoga ko }e se suprostaviti takvoj akciji Predsedni{tva”.198
Vojska je tada bila “na velikim mukama, jer za ono {to bi
morala da uradi” nije imala politi~ko “pokri}e”. Ona se pla{ila
“akcije bez pokri}a”. Me|utim, odluka Predsjedni{tva SFRJ bez
dovoljno glasova nije bila ustavna niti je bila “pokri}e”. Po mi{ljenju
Jovi}a bolje je bilo “da se stvori prazan prostor vojsci da sama
odlu~uje, nego ‘pola riba — pola devojka’”.199
Po~etkom marta 1991. Milo{evi} je inicirao Pakra~ki incident,
kako bi osujetio miting opozicije u Beogradu, najavljen za 9. mart.200

ima u vidu razgovore jugoslovenskih predsjednika u Sarajevu, 22. februara 1991, gdje
nije postignut dogovor o konceptu rje{avanja ustavne krize u Jugoslaviji (Isto, str. 275).
Dan uo~i tog sastanka u Sarajevu Jovi} i Kadijevi} su razgovarali o situaciji u vezi
sa tim razgovorom. Zajedni~ki su ocijenili da u Sarajevu “treba na~initi prelom”. Ukoliko
to izostane (“ako do njega ne do|e”) Predsjedni{tvo SFRJ, kao Vrhovna komanda, trebalo
je “da povu~e potez koji }e prelom iznuditi”. Stoga su zaklju~ili : “Moramo ih staviti
uza zid — ili referendum ili sprovo|enje ustava i zakona — ili sila” (Isto).
197 Isto.
198 Isto. Me|utim, za Jovi}a je bila “Vrlo sumnjiva razlika u kr{enju zakona
izme|u Slovenije i Hrvatske i vrlo je sumnjiva ideja da odlu~uje manjina u
Predsedni{tvu. To je stanje kada odlu~uje vojska i to se ne mo`e prikrivati. A niko
i ne razmi{lja o tome da je i vojska vi{enacionalna i da samim tim bez odluke
politi~kog organa te{ko mo`e ostati monolitna” (Isto).
199 Isto.
200 M. Vasi} — F. [varm, nav. dj., str. 240. To mu, pi{u M. Vasi} i F. [varm, nije
po{lo za rukom, mada je podigao ”me|uetni~ke napetosti u Hrvatskoj i donekle u
Srbiji” (Isto).

298
U tom je cilju Jovi}, u svojstvu predsjednika Predsjedni{tva SFRJ, bez
zasjedanja Predsjedni{tva, naredio upotrebu vojske u Hrvatskoj.201 U
Pakrac su upu}ene jedinice JNA iz Bjelovara, Virovitice i Zagreba, a
Komanda Vara`dinskog (32.) korpusa u gradu je postavila i svoje
istureno komandno mjesto.202 Nekoliko dana zatim (9. marta 1991.) u
o{trom sukobu izme|u vlasti i opozicije203 Jovi} je, na (telefonske)

201 B. Jovi}, nav. dj., str. 281-282. Tu je naredbu, bez zasjedanja Predsjedni{tva,
Jovi} donio, kako pi{e u svojim memoarima, “jer je bila nedelja. ^lanovi Predsedni{tva
nisu bili u Beogradu. Malo su gun|ali Janez i Vasil, ali je ipak odluka potvr|ena”
(Isto, str. 281-287).
Bez odluke Predsjedni{tva SFRJ Jovi} nije smio u Pakrac poslati trupe. To je
u~inio na zahtjev vojnog rukovodstva, uz izmi{ljotine admirala Broveta o tome kako je
“prijedlog SSNO o anga`ovanju JNA u Pakracu polazio od ustavne uloge JNA —
onemogu}avanje izbijanja oru`anog sukoba, posebno me|unacionalnog” (S.
Mesi}, nav. dj., str. 23).
Kada je Predsjedni{tvo SFRJ ocjenjivalo stanje u Pakracu, 5. marta 1991, Mesi} je,
po{to Jovi} nije htio pozvati predstavnike Republike Hrvatske, napustio sjednicu. Jovi} je
tra`io da se na Armiju prenesu sva ovla{tenja, na {to je Drnov{ek o{tro reagovao, a
Kadijevi} je najavio “kroz par dana” vojnu “procjenu” i prijedlog “mjera” (Isto, str. 23-24).
General Kadijevi} je 6. marta 1991. Jovi}u najavio “neku novu taktiku ili akciju.
Ima nameru da uhapsi dvadesetak hadezeovaca kojima je dodeljeno oru`je, ovih
dana”. S tim u vezi Jovi} pi{e: “Da vidimo i to. Za to im nije potrebna odluka
Predsedni{tva. Sve {to su do sada obe}ali nisu uradili. Narod je po~eo da gubi
poverenje u Armiju i u nas. Krajnje je vreme da se ne{to prakti~no u~ini” (B.
Jovi}, nav. dj., str. 282).
202 D. Marijan, nav. dj., str. 297; Isti, ORU@ANE SNAGE..., str. 371-372. Prvog
marta 1991. je, napadom pobunjenih Srba na Policijsku stanicu u Pakracu i razoru`avanjem
policije hrvatske nacionalnosti, po D. Marijanu, u~injen novi poku{aj destabilizacije
Hrvatske. Intervencijom specijalne jedinice Ministarstva unutra{njih poslova Republike
Hrvatske pobuna je dan kasnije (2. marta) slomljena (Isto).
General-potpukovnik Dobrašin Praš~evi}, na~elnik Štaba 5. vojne oblasti, u
Pakracu je izjavio da su došli sprije~iti “me|unacionalni obra~un, deluju}i
preventivno: narodu da poka`emo i uverimo ga kako ne}e biti prepušten na
milost i nemilost specijalcima, a njima da ‘na licu mesta’ sagledaju našu rešenost
da ne dozvolimo divljanje i krvoproli}e” (D. Marijan, JUGOSLOVENSKA
NARODNA ARMIJA..., str. 297-298).
203 B. Mamula, nav. dj., str. 219. Tada su, po B. Mamuli, i vlast i opozicija u
Beogradu bili na pozicijama Velike Srbije. S tim u vezi, on pi{e: “Svako na svoj na~in
i svojim snagama i sredstvima ili zajedno, branili bi ideju ‘velike Srbije’, kada bi

299
zahtjeve Slobodana Milo{evi}a, generalu Kadijevi}u dao nalog da
izvede vojsku na ulice (u Beogradu) i “zaposedne prostor ispred
ugro`enih dr`avnih institucija”.204

ocijenili da je Armija krenula svojim vlastitim putem u odbranu Jugoslavije i


socijalizma. Nije se smio ni za momenat zanemariti utjecaj i povezanost Beograda
sa Srbima u Bosni i Hrvatskoj. S druge strane, vojska u Srbiji je tradicionalno
po{tovana, uva`avala se njezina poruka i postupak. U JNA ve}ina kadrova bili su
Srbi, poni`eni poslije brojnih napada na Armiju, a da ni jedanput nije sna`no
uzvra}eno, Slovenija je prevr{ila mjeru i nacionalisti su ih tih dana javno prozivali,
sramotili i pljuvali po Beogradu i Srbiji. Nepotrebno je govoriti da su me|u prvima
`eljeli oprati obraz i podignuti glavu. Kona~no, jedino odbranom Jugoslavije
rje{avao se stari aksiom Srbije, da svi Srbi treba da `ive u istoj dr`avi, pa je logi~an
zaklju~ak morao biti, da }e odbrana Jugoslavije imati podr{ku ve}ine Srba” (Isto).
204 B. Jovi}, nav. dj., str. 283. Jovi} u svojim memoarima pi{e : ”..... Slobodan
}e poslati zvani~ni pismeni zahtev koji }emo sutra na sednici Predsedni{tva
odobriti” (Isto).
O toj odluci o upotrebi JNA u suzbijanju pobune u Srbiji, radi za{tite vlasti, Jovi} je
{ire govorio u svojoj knjizi pod naslovom: KNJIGA O MILO[EVI]U (Beograd 2001.) :
“... Nalazio sam se na vikendu u svojoj ku}i za odmor u Nik{i}u blizu
Kragujevca. Kao predsednik Predsedni{tva SFRJ stalno sam obave{tavan o toku
doga|aja. Vi{e puta su mi se javljali telefonom Slobodan Milo{evi}, predsednik
Republike Srbije, i Veljko Kadijevi}, savezni sekretar za narodnu odbranu.
Milo{evi} je, o~igledno, bio mnogo vi{e u toku. Verovatno je izbliza pratio sve {to
se doga|a, mogu}e da je i neposredno bio konsultovan {ta da se preduzima. To se
moglo zaklju~iti po tome {to mi je, kad god me je nazvao, govorio o novim
momentima, koji se aktuelno de{avaju na terenu, a svaki put je situaciju opisivao
dramati~nom, i to uvek sve vi{e i vi{e. Ve} sa prvim javljanjem nagoveštavao je da
}e verovatno biti potrebna pomo} vojske. O~igledno je bio svestan da su
raspolo`ive policijske snage nedovoljne. Ja sam to nagoveštavao Kadijevi}u, kako
bi vojska bila spremna, ako bude neophodno. Kadijevi} je delovao dosta
rezervisano, naglašavaju}i da je to posao policije i da u slu~aju da se tako nešto
od njega zahteva, treba da se pribavi odluka Predsedništva SFRJ.
Stanje i odnosi u Predsedništvu SFRJ nisu davali neke sigurne izglede da bi takva
odluka mogla biti doneta. ^lanovi Predsedništva iz drugih republika, izuzev iz Srbije i
Crne Gore, nisu bili naklonjeni da za{ti}uju vlast u Srbiji. Radije bi je rušili, ako ikako
mogu. Ipak, po~eo sam prvi krug konsultacija sa ~lanovima Predsedništva SFRJ. Zvao
sam jednog po jednog telefonom da ih izvestim o situaciji i da nagovestim da }emo,
mo`da morati da se izjašnjavamo o upotrebi JNA da bi se suzbila pobuna u Srbiji. Radi
se o zaštiti legalno izabrane vlasti, što po Ustavu SFRJ spada u nadle`nost JNA, ali je
za to potrebna procena i odluka Predsedništva SFRJ.

300
Procjenjuju}i “ukupno stanje u zemlji” po~etkom marta 1991. “kao
po~etak gra|anskog rata”, vojno rukovodstvo ([tab Vrhovne komande)

Takva mogu}nost delovala je na ~lanove Predsedništva kao šok. Manje-više svi


su izra`avali `elju da se to izbegne, ako je ikako mogu}e. ^ak i ~lanovi Predsedništva
koji bi na svaki na~in da zaštite vlast u Srbiji, bili su zbunjeni pred ~injenicom da
moramo da upotrebljavamo vojsku protiv pobune u Srbiji, sada kada nam je ona
potrebna da se suzbije separatizam i nasilno otcepljenje zapadnih republika. Izbegavao
sam da kontaktiram Drnovšeka i Mesi}a sve do kona~ne odluke, da ne bi uticali na
Bogi}evi}a, Tupurkovskog i Sapund`i-u, koji su kolebljivi i koji bi mogli lako da
odbiju upotrebu vojske, samim tim što su sva trojica izra`avali veliku rezervu za
eventualni takav potez Predsedništva. Smatrali su da to ne bi bilo dobro.
Miloševi} se javio po ko zna koji put i direktno me pitao da li ho}u ili ne}u da
pomognem, jer je situacija van kontrole. Rekao sam mu da sam Kadijevi}u i ~lanovima
Predsedni{tva ve} najavio mogu}nost upotrebe vojske i da }u, bez obzira na
negodovanje, zatra`iti da se donese odluka o upotrebi vojske u cilju suzbijanja pobune
i vandalizma koji je uzeo zaista velike razmere. Demonstranti su provalili u Skupštinu
i Vladu Srbije, a preti opasnost zauzimanja i Televizije. Obe}ao sam mu da }u odmah
ponoviti krug konsultacija u cilju da se donese odluka.
Prvo sam pozvao Kadijevi}a i rekao mu da }u zatra`iti telefonsku saglasnost
~lanova Predsedništva da se donese odluka o intervenciji JNA u Beogradu, da se
suzbije nasilje i pomogne zavo|enju reda. Vojska treba da spre~i zauzimanje dr`avnih
institucija od strane demonstranata, postavljaju}i svoje snage ispred tih objekata, a
demonstracijom vojne mo}i treba da upozori demonstrante da se ne igraju sa dr`avom.
Nismo govorili o primeni sile niti o upotrebi oru`ja, odnosno vatre, u suzbijanju
pobune. Me|utim, vojsci to nije bilo izri~ito zabranjeno. Sve je zavisilo od toka
doga|aja i od situacije na terenu.
Kadijevi} mi je rekao da mu je u tom slu~aju potrebna ne samo odluka
Predsedništva, nego i pismeni zahtev Republike Srbije. Nisam se sporio s njim.
Pismeni zahtev mo`e tra`iti Predsedništvo, ako smatra da je to neophodno, a vojska
mora da postupi po odluci Predsedni{tva. Pitao sam Miloševi}a da li je saglasan da
pošalje pismeni zahtev Predsedništvu za upotrebu vojske, da bih mogao s tim da
operišem u razgovorima s ~lanovima Predsedništva. Miloševi} je pristao.
Tek što sam završio razgovor sa Miloševi}em, javio mi se nanovo Kadijevi}. Sada
on smatra da je neophodno nešto hitno preduzeti, jer demonstranti prete da provale u
Generalštab JNA, koji se nalazi upravo preko puta Vlade Srbije, u koju su ve} u{li.
Razgovor sa ~lanovima Predsedništva bio je lakši nego što je izgledalo na osnovu
prvih kontakata. Tome je mnogo doprinela i ~injenica da je i vojska ugro`ena, odnosno
da je i Generalštab bio na udaru demonstranata, ali i informacija da Srbija zvani~no i
pismeno tra`i zaštitu njenih dr`avnih institucija i legalno izabrane vlasti. Tupurkovski,
Bogi}evi} i Sapund`iju su izrazili izvestan otpor, svaki na svoj na~in, ali su pristali na
moje upozorenje da Predsedništvo ne mo`e da be`i od svoje ustavne odgovornosti da

301
je, prividno u funkciji Ustava SFRJ iz 1974, a “zapravo upregnuto u uzde
Velike Srbije”, zahtijevalo odr`avanje sjednice Vrhovne komande
(Predsjedni{tva SFRJ i [taba Vrhovne komande). Ustvari, inicirana pobuna
Srba u Pakracu je bila povod da rukovodstvo Velikosrpskog pokreta, na
~elu sa Milo{evi}em, poku{a primorati Predsjedni{tvo SFRJ da uvede
vanredno stanje u zemlji, omogu}i JNA “legalno” preuzimanje vlasti u
svim republikama, odnosno legalno uspostavljanje vojno-srpske diktature,
i ratna ovla{tenja za predsjednika Jovi}a, koji bi na taj na~in produ`io
predsjedni~ki mandat na neograni~eno.205
Sjednica Predsjedni{tva SFRJ, kona~no je, na zahtjev [taba
Vrhovne komande, a fakti~ki po Milo{evi}evom nalogu, odr`ana 12.
marta 1991. u funkciji Vrhovne komande oru`anih snaga SFRJ i na

štiti ustavni poredak, ako je to neophodno, i upotrebom JNA. Nije im se dopadalo što
vojskom branimo srpsko rukovodstvo, a još manje pomisao da bismo na sli~an na~in
mogli da je upotrebimo za rušenje onih koji nam nisu po volji, separatisti~kih rukovodstava.
Uveravao sam ih da je za nas svaka legalno izabrana vlast ista i da vojska ne}e
jedne braniti, a druge rušiti. Teško je znati ko je kome šta u tom momentu verovao, ali
pristali su. Glasovi Nenada Bu}ina i Jugoslava Kosti}a nisu bili sporni od samog
po~etka. Nije uspeo pokušaj da dobijem vezu sa Drnovšekom i Mesi}em, ali to nije ni
bilo neophodno, jer je šest glasova bilo dovo1jno za odluku, koju sam odmah saop{tio
Kadijevi}u i Miloševi}u.
Tenkovske i motorizovane jedinice JNA pojavile su se na ulicama Beograda i
zaposele polo`aje ispred svih va`nijih dr`avnih institucija. Njihova pojava delovala je
kako se i o~ekivalo. Bez upotrebe sile demonstracije su ubrzo prestale, narod se
razbe`ao. Na ulicama je ostao haos od neverovatnog vandalizma koji se ne pamti u
Beogradu. Propale su demonstracije koje su bile uperene na osvajanje televizijske
stanice, a preko nje i vlasti, ali je ostala pouka za svakoga ko je u stanju da iz ovog
doga|aja izvu~e zaklju~ke za budu}a pona{anja.
Sutradan, desetog marta 1991. odr`ali smo sednicu Predsedni{tva SFRJ, na kojoj
smo potvrdili odluku usvojenu u telefonskoj komunikaciji. Bio je prisutan i Slobodan
Milo{evi}, koji je doneo pismeni zahtev Republike Srbije za vojnom intervencijom u
Beogradu. Pošto je bura bila prošla i sve se dobro završilo bez upotrebe vatre od strane
JNA, nije ni bilo rasprave. Jednostavno je potvr|ena odluka zapisni~ki, uz malo
gun|anje Mesi}a i Drnovšeka van sednice da vojska ne treba da nam slu`i da bismo
spa{avali Milo{evi}evu vlast” (B. Jovi}, nav. dj., str. 65-69).
205 V. Kadijevi}, nav. dj., str. 111-112; B. Jovi}, nav. dj., str. 286-295; D. Marijan,
JUGOSLOVENSKA NARODNA ARMIJA..., str. 298; S. Mesi}, nav. dj., str. XI i 23;
S. Biserko, nav. dj., str. 222. Primjenom vanrednih mjera trebalo je, po Mesi}u,
omogu}iti JNA “legalnu” agresiju na Republiku Hrvatsku (Isto).

302
njenom komandnom mjestu,206 a ne u Palati Federacije, dakle u
zatvorenom objektu Vrhovne komande, duboko ispod zemlje.207 Dnevni
red je bio “Stanje u zemlji i zadaci Vrhovne komande oru`anih
snaga”. U ime neustavnog [taba vrhovne komande uvodno izlaganje
je podnio general-pukovnik Veljko Kadijevi}, savezni sekretar za narodnu
odbranu, koji je vodio glavnu rije~, kao da je on predsjedavao.208
Kadijevi} je, “na osnovu kratko izlo`ene procjene situacije”,
iznio vi{e zahtjeva, iza kojih su se krili prijedlozi rukovodstva Srbije,
uglavnom Milo{evi}a i Jovi}a, a ~iji je cilj bio da vojsku u~ine
politi~kim faktorom, ~ak i arbitrom u jugoslovenskoj krizi u koju su
oni uvukli i doveli Jugoslaviju, odnosno da JNA nametne vojnu vlast
u Jugoslaviji i diktira politi~ko rje{enje vo|e Velikosrpskog pokreta.
Ti su se zahtjevi, uglavnom svodili na: uvo|enje vanrednog stanja
na cijeloj teritoriji SFRJ, podizanje borbene gotovosti oru`anih
snaga (pripravnost vojske), uklju~uju}i i mobilizaciju dijela jedinica, i
razoru`anje i rasformiranje ilegalnih oru`anih sastava.209 Glasovima

206 B. Jovi}, nav. dj., str. 286-295; S. Mesi}, nav. dj., str. 23; AIIZ, inv. br. 2-
2442, Socijalisti~ka Republika Bosna i Hercegovina, Republi~ki {tab Teritorijalne
odbrane, Pov. Br. 04/490-1, 21. mart 1991, Sarajevo — Okru`nom {tabu Teritorijalne
odbrane Tuzla, Informacija o aktuelnim doga|ajima.
Sjednici su prisustvovali svi ~lanovi Predsjedni{tva, izuzev Drnov{eka, a od generala,
pored Kadijevi}a, Brovet, Ad`i}, ]u{i}, ^ubra i Vuk Obradovi} (B. Jovi} nav. dj., str. 286).
207 Isto. Insistiraju}i da se sjednica odr`i u prostorijama [taba Vrhovne
komande, vojni vrh, na ~elu sa generalom Kadijevi}em, je, po ocjeni generala [pegelja,
ra~unao “da }e u tim tajanstvenim podzemnim prostorijama, ispunjenima velikim
kartama, crte`ima, pregledima i tablicama, impresionirati ~lanove Predsjedni{tva
SFRJ, da }e ih taj ugo|aj i energi~an istup Kadijevi}a, Ad`i}a i Broveta sa
zahtjevom za radikalne mjere upla{iti, pa }e prihvatiti odluku o progla{enju
izvanrednog stanja kako bi oru`ane snage preuzele vlast i ‘sa~uvale Jugoslaviju’”
(M. [pegelj, SJE]ANJA VOJNIKA, Zagreb 2001, str. 187-188).
208 Isto, str. 286-295.
209 Isto; V. Kadijevi}, nav. dj., str. 113; S. Mesi}, nav. dj., str. 24; M. Davor, nav.
dj., str. 298; S. Biserko, nav. dj., str. 222. General Kadijevi} je “uzdrhtalih ruku”
obja{njavao : “U Jugoslaviji su na sceni svi mogu}i neprijatelji socijalizma i
jedinstvene Jugoslavije. Aktivniji su i di`u glavu usta{ki, ~etni~ki, balisti~ki,
belogardijski i svi ostali elementi. Mi smo u situaciji da se borimo protiv istog
neprijatelja protiv kojeg smo se borili i 1941. godine’” (S. Mesi}, nav. dj., str. 24).

303
Tupurkovskog, Bogi}evi}a, Mesi}a i Rize Sapund`iju-a prijedlog je
odbijen. U pauzi je dogovoreno da Vojska preformuli{e prijedloge i da ih
svede na preduzimanje mjera pripravnosti u oru`anim snagama,
uklju~uju}i i mobilizaciju dijela jedinica, ali je i to (kasnije) odbijeno.210

210 Isto; V. Kadijevi}, nav. dj., str. 113; S. Biserko, nav. dj., str. 222; B. Bogi}evi},
RAT JE PLANIRAN, u : F. Ademovi}, JNA BEZNA\E ZLA, Sarajevo 1997, str. 29-
30. Za prijedlog redigovanog teksta odluke — bez uvo|enja vanrednog stanja, sa
pove}anjem borbene gotovosti vojske i dodatnom mobilizacijom glasali su: Borisav
Jovi}, Nenad Bu}in, Jugoslav Kosti} i Riza Sapund`i-u. Protiv su bili: Bogi}
Bogi}evi}, Stjepan Mesi} i Vasil Tupurkovski. Janez Drnov{ek nije bio na sjednici.
Odluka nije donesena, jer je za to bilo potrebno najmanje pet glasova (B. Jovi},
nav. dj., str. 295; B. Bogi}evi}, nav. dj., str. 29-30).
Tok “dramati~ne sjednice” Predsjedni{tva SFRJ, od 12. marta 1991, je
rekonstruisan na osnovu Jovi}evih i Mesi}evih memoara (B. Jovi}, nav. dj., str. 286-
295 i S. Mesi}, nav. dj., str. 24-27), kazivanja Bogi}a Bogi}evi}a (B. Bogi}evi}, nav.
dj., str. 29-35) i Kadijevi}evih “vi|enja” (V. Kadijevi}, nav. dj., str. 112-113).
Vojno rukovodstvo je u{lo u nastavak sjednice s odlu~nim stavom da igru odigra
do kraja. Me|utim, ni na ponovljenom glasanju nisu dobili peti glas, koji su o~ekivali
od predstavnika Bosne i Hercegovine, Bogi}a Bogi}evi}a, kao Srbina. On je “ostao
legalist i demokrat, lojalan svojoj republici i svim njenim gra|anima, te kao ni na
nekim ranijim i kasnijim sjednicama Predsjedni{tva nije prihva}ao prijedloge
koji su, nekad prikrivenije, nekad otvorenije, smjerali upotrebu JNA” (M. [pegelj,
nav. dj., str. 188). Na taj je na~in, Bogi}evi} onemogu}io vojni vrh i Milo{evi}ev dio
Predsjedni{tva da dobiju legalnu osnovu za dr`avni udar (B. Bogi}evi}, nav. dj., str. 30-35).
Dono{enjem odluke o uvo|enju vanrednog stanja na cijeloj teritoriji Jugoslavije
trebalo je, po Bogi}evi}u, donijeti odluku o otpo~injanju rata na svim prostorima
Jugoslavije, a ne o mirnom rje{enju jugoslovenske krize. S tim u vezi, on tvrdi da je, i pored
Programa ekonomskih reformi koji se uspje{no ostvarivao i imao podr{ku gotovo ~itavog
svijeta, vojni udar, koji je dogovoren na relaciji: Jovi} — Kadijevi} — Milo{evi}, bio planiran
i trebalo je da se izvr{i 12. marta 1991, neposredno nakon {to bi Predsjedni{tvo SFRJ
prihvatilo zahtjev vojnog vrha. Istoga bi momenta bila uvedena vojna uprava: vojnim
mjerama bi bila sru{ena rukovodstva u Hrvatskoj i Sloveniji, a vojno-politi~kim
rukovodstvo u Bosni i Hercegovini izabrano na vi{estrana~kim izborima, kao i
“probugarsko” rukovodstvo u Makedoniji. Pri tome bi istovremeno bili uhap{eni
predsjednici Tu|man i Ku~an. Ukoliko se to ne bi dogodilo postojao je, po Bogi}evi}u, i
“drugi dio scenarija — da se blokira rad saveznih institucija tako {to }e se
Predsedni{tvo blokirati ostavkama predsjednika Jovi}a, Nenada Bu}ina (Crna Gora)
i Jugoslava Kosti}a (Vojvodina), a smijeniti predstavnika Kosova Rizu Sapund`iju.
Savezni parlament trebalo je blokirati tako {to vojska ne}e dozvoliti dolazak delegata
iz republika i pokrajina u Beograd” (B. Bogi}evi}, nav. dj., str. 29-34).

304
^lanovi Predsjedni{tva nisu znali da Sjednica ne}e sutradan biti
nastavljena ni za{to. Milo{evi}, Jovi} i Kadijevi} su bili svjesni da
vojni udar ne mogu izvesti bez neke velike podr{ke iz vana. Stoga je
Kadijevi}, po dogovoru sa Jovi}em i Milo{evi}em, ujutro 13. marta
1991. tajno odletio u Moskvu, na konsultacije sa mar{alom Dimitrijem
Jazovom, ministrom odbrane Sovjetskog Saveza, oko sinhronizacije
planova pu~isti~kih akcija u Moskvi i Beogradu.211

Uvo|enjem vanrednog stanja trebalo je, po Bogi}evi}u, “definitivno proizvesti


sukobe i rasulo u zemlji, slijede}i zahtjeve i parole kao {to su : ‘Dolje Ustav!’,
‘Vlast Armiji!’, ‘Ho}emo oru`je!’. ? Tako su se nastojali stvoriti uslovi da
‘op{tenarodni odbrambeni rat’ po~ne u martu 1991. godine. U tim uslovima bi
Jovi}u, po Ustavu, bio produ`en mandat predsjednika Predsjedni{tva SFRJ koji
u ime Predsjedni{tva SFRJ ostvaruje komandovanje oru`anim snagama. A po{to
Skup{tina ‘ne bi bila u mogu}nosti da se sastane’, Predsjedni{tvo bi donosilo
uredbe sa zakonskom snagom iz nadle`nosti Skup{tine. Odre|ene poslove
rukovo|enja i komandovanja oru`anim snagama moglo bi prenijeti na saveznog
sekretara za narodnu odbranu” (Isto, str. 34-35).
211 Vreme (Beograd), 23. septembar 1991, str. 7 i 9; S. Mesi}, nav. dj., str. 24-25;
B. Jovi}, nav. dj., str. 295; M. [pegelj, PRVA FAZA RATA..., str. 51; B. Mamula, nav.
dj., str. 33; S. Biserko, nav. dj., str. 222.
O tome je Jovi} u svojim memoarima za 13. mart 1991. zapisao sljede}e : “Veljko
mi je sino}, posle sednice Predsedni{tva, zatra`io saglasnost da preko no}i ide u
Moskvu na konsultacije s Jazovom. @eli da pita da li }e nas SSSR za{tititi od
eventualne intervencije Zapada, ako idemo na upotrebu vojske za sprovo|enje
naredbi Predsedni{tva. Slo`io sam se. I{ao je i vratio se iste no}i. Rusi su rekli da
nema varijante u kojoj Zapad ra~una s njihovom vojnom intervencijom. O
sovjetskoj pomo}i su izbeglii da govore” (B. Jovi}, nav. dj., str. 295).
S obzirom na to da o tom razgovoru nije ura|ena nikakva slu`bena zbilje{ka,
general Vuk Obradovi}, koji je sa generalom Kadijevi}em prisustvovao tom sastanku
u Moskvi 13. marta 1991, je “svoje bele{ke” (za vrijeme razgovora bilje`io je osnovne
teze iz izlaganja Kadijevi}a i Jazova) stavio na uvid javnosti. One su objavljene 1998.
u beogradskom magazinu Profil, br. 16, str. 105-114, pod naslovom “RAT I MIR
GENERALA VUKA OBRADOVI]A”. Pri tome je objavljena i fotografija o susretu
Kadijevi} — Jazov.
O pripremama za taj put, broju ~lanova te “delegacije”, vremenu vo|enja
razgovora i broju prisutnih lica general Obradovi} je zapisao : “Nakon zavr{etka
prvog dana rada Predsedni{tva, 12. marta 1991. godine uve~e, u predvorju
prohladne sale komandnog mesta Vrhovne komande, u kojoj je odr`avana
sednica, pozvao me je Kadijevi} i u prisustvu Borisava Jovi}a naredio da obavim

305
Ve}ina, tako|e, nije znala ni da je najkasnije posljednjeg
dana februara 1991. sa Milo{evi}em dogovoreno kako “da se
stvori prazan prostor vojsci da sama odlu~uje”212 i tako ispune

sve tehni~ke pripreme za odlazak u Moskvu, ali tako da onda{nji komandant RV


i PVO general-pukovnik Anton Tus ne zna za taj let. Ve}ina u vojnom rukovodstvu
bila je uverena da je Tus ve} bio u direktnoj vezi sa Tu|manom, ali je Tus ve{to
skrivao sve tragove koji bi ga mogli izlo`iti iole ozbiljnijem riziku. Na to sam, docnije,
dogovaraju}i detalje oko leta, skrenuo pa`nju generalu Mir~eti}u, tada{njem
na~elniku {taba komande RV i PVO, ali sam ujutro, po dolasku na batajni~ki
aerodrom, ustanovio da je Tus pre nas bio tu i lako saznao ko i gde putuje !
Pored Kadijevi}a i mene, na put je krenulo i nekoliko ljudi iz njegovog
neposrednog obezbe|enja. Razgovor Kadijevi}a i Jazova vo|en je 13. marta 1991.
godine od 14 do 16 ~asova. Osim mene, nadam se da se dobro se}am, prisustvovao
je samo jedan od saradnika Jazova i njihov prevodilac” (Profil, br. 16, str. 106).
Cilj Kadijevi}evog odlaska u Moskvu je bio da dobije odgovor na pitanje kakav
je stav SSSR-a “povodom mogu}e vojne intervencije Zapada na Jugoslaviju?”.
Ministar Jazov, s kojim je Kadijevi} jo{ od ranije bio u stalnom kontaktu, mu je u
du`em razgovoru odgovorio da “nikakva vojna intervencija sa Zapada” tada “nije
realna” (“Zapad za sada nema snage za brze intervencije...... Jugoslovenskoj
narodnoj armiji i Jugoslaviji nikakve zapadne snage ne prete...” — B. Jovi}, nav.
dj., str. 49 i 276; Profil, br. 16, str. 107).
Nakon povratka u Jugoslaviju Kadijevi} je u vi{e navrata “ponovio da su Rusi u
blatu do kolena i da nisu u stanju da pomognu ni sebi, a kamoli nama” (Isto).
Mihail Gorba~ov je znao za susret Kadijevi}a i Jazova, ali o ~emu su razgovarali
nisu mu referisali. S tim u vezi, on je u intervju-u za prvi broj lista magazina Profil,
krajem 1995. izjavio: “Da sam znao {ta petljaju, obojicu bih smesta uhapsio”
(Profil, br. 16, str. 106 i 108).
212 B. Jovi}, nav. dj., str. 281. Izme|u ostaloga, u svojim memoarima pi{e : “....
Konsultujem Slobodana Milo{evi}a o planu vojske. Pro~itao sam mu svoje
zabele{ke od re~i do re~i. On smatra da je to sve dobro izuzev {to Sloveniju treba
ostaviti na miru. Samo Hrvatsku treba tretirati. Slovenci nisu kr{ili zakone
(vojne) u tolikoj meri i nema formalnih opravdanja, a politi~ki bi se sve svodilo na
ru{enje izabranih organa.
Na pitanje {ta da radimo ako ne postignemo dovoljnu ve}inu u Predsedni{tvu
za odluke koje su potrebne, on misli da odlu~ujemo sa onoliko ~lanova koliko su
‘za’ i da }e vojska ‘poslu{ati’. Smatra da je lo~igno da ‘uklonimo’ svakoga ko }e
se suprotstaviti takvoj akciji Predsedni{tva.
Vrlo je sumnjiva razlika u kr{enju zakona izme|u Slovenije i Hrvatske i vrlo
je sumnjiva ideja da odlu~uje manjina u Predsedni{tvu. To je stanje kada

306
Kadijevi}eve prijetnje izre~ene u zaklju~ku Sjednice 12. marta
1991.213
Nakon povratka iz Moskve, 13. marta 1991, gdje nije dobio podr{ku
za vojni udar i gdje su mu “Rusi rekli da nema varijante u kojoj
Zapad ra~una s njihovom vojnom intervencijom” i kada se uvjerio
“da su Rusi u blatu do kolena....”,214 general Kadijevi} je istoga
dana pozvao Borisava Jovi}a zajedno sa Slobodanom Milo{evi}em
“na konsultacije, {ta da se radi ako Vrhovna komanda opet na
sutra{njoj sednici odbije predlog odluke”. Naime, on je tada, bez
ikakvih konsultacija, pozvanima u prisustvu generala Ad`i}a doslovno
rekao: “Idemo na vojni udar”. Kadijevi} je to rekao nezavisno od
toga da li }e Predsjedni{tvo ili ne usvojiti predlo`enu odluku. Ukoliko
je usvoje, ta odluka }e, po njemu, “samo u prvih 48 ~asova biti
pokri}e za mobilizaciju”, a ukoliko bude odbijena, mobilizaciju }e
izvr{iti sami. Me|utim, u tom je slu~aju, po njemu, postojala
“opasnost da se Predsedni{tvo sastane i smeni vojni vrh”. Zbog
toga je insistirao na potrebi usvajanja odluke.215

odlu~uje vojska i to se ne mo`e prikrivati. A niko i ne razmi{lja o tome da je i


vojska vi{enacionalna i da samim tim bez odluke politi~kog organa te{ko mo`e
ostati monolitna...” (Isto, sr. 281).
213 S. Mesi}, na. dj., str. 26.
214 B. Jovi}, nav. dj., str. 295; Profil, br. 16, str. 107; M. [pegelj, nav. dj., str. 51;
B. Mamula, nav. dj., str. 24 i 33. To se, po Mamuli, koji je o odlasku generala Kadijevi}a
u Moskvu saznao u ljeto 1991, od dopisnika BBC-a za Balkan Mi{e Glenia, {to mu je
bilo neugodno da ga strani novinar upoznaje “o putu jugoslovenskog ministra
odbrane” s kojim je bio neposredno vezan, “unaprijed znalo i trebalo je to i o~ekivati.
Kod Jazova, ~ovjeka koji nije znao i smogao snage da zaustavi raspad svoje vlastite
zemlje, tra`ilo se pokri}e za vlastitu neodlu~nost” (B. Mamula, nav. dj., str. 33).
Odlazak Kadijevi}a u Moskvu 13. marta 1991. obavljen je bez znanja
predsjednika vlade, Ante Markovi}a, {to su mnogi tuma~ili kao definitivno okretanje
SSNO protiv SIV-a. Tajni odlasci vojnog vrha u Moskvu u to vrijeme bili su ~esti
(Vreme, 23. septembar 1991, str. 7 i 9; S. Biserko, nav. dj., 221).
Admiral Branko Mamula je avgusta 1987. (na poziv generala armije Jazova) i
februara 1988. (proslava 70-te godi{njice formiranja Crvene armije) posjetio SSSR,
odakle je donosio “va`na saznanja”. Interesovalo ga pitanje pona{anja sovjetskog
vojnog rukovodstva prema perestrojci — novom kursu unutra{nje i vanjske politike
Gorba~ova (B. Mamula, nav. dj., str. 128-129 i 135).
215 B. Jovi}, nav. dj., str. 296.

307
Jovi} je, za razliku od Milo{evi}a, koji “ni{ta nije ni pitao ni
komentirisao”, generala Kadijevi}a pitao “{ta se podrazumeva pod
vojnim udarom”. S tim u vezi, dobio je sljede}i odgovor: “smenjivanje
Vlade i Predsedni{tva. Skup{tinu ne}e dirati, ali ne}e ni dozvoliti
sazivanje. Republi~ke vlasti i sve ostalo ne}e dirati ukoliko
podr`avaju udar. U protivnom skida}e i njih. Cilj je: odrediti rok
od 6 meseci (ili kra}e) za sporazum o budu}nosti zemlje, a dotle
prekinuti haoti~ni raspad dr`ave”.216
Tok prvog dana rada sjednice Predsjedni{tva SFRJ, odnosno Vrhovne
komande oru`anih snaga, “a naro~ito njen ishod” (nije prihva}en
srbijansko-crnogorski zahtjev za uvo|enje vanrednog stanja i
prepu{tanje vlasti JNA), tobo`e su razvili u Jovi}u ideju da podnese
ostavku. Navodno nije mogao sebi dozvoliti da kao predsjednik
Predsjedni{tva SFRJ sprovodi odluke ve}ine sa kojima se nije slagao,
a koje, po njemu, “idu na razbijanje zemlje i gra|anski rat”. Nakon
{to je saslu{ao generala Kadijevi}a i njegov prijedlog o izvo|enju
vojnog udara, Jovi} je rekao da }e sutra, “posle sednice podneti
ostavku”, jer “sednica najverovatnije ne}e odobriti zahtevane
mere”. To mu je bio “jak razlog”.217
Takav Jovi}ev potez je imao za cilj da vojsci ostavi dogovoreni
“prostor za delovanje”. S tim u vezi, on je, tako|e, rekao kako }e
razgovarati sa Nenadom Bu}inom i Jugoslavom Kosti}em “da
postupe isto”.218
Nastavak sjednice Predsjedni{tva SFRJ, u kompletnom sastavu,
odr`an je 14. marta bez ikakvih “opipljivijih” rezultata. Kadijevi} je
ponovo nastojao da Predsjedni{tvo SFRJ proglasi vanredno stanje i
JNA dâ ratna prava u mirnodopskim uslovima. Tome se Drnov{ek
o{tro suprostavio (“mir je i Armiji je mjesto u kasarnama, ne mo`e

216 Isto.

217 Isto; S. Mesi}, nav. dj., str. X.


218 B. Jovi}, str. 296. U vezi sa tim, Jovi} u svojim memoarima pi{e : “Niko
ni{ta nije komentarisao. Razi{li smo se nemo. Usput mi Sloba ka`e da on ne}e i}i
u Predsedni{tvo da me zamenjuje” (Isto).

308
Armija voditi politiku i silom rje{avati probleme”).219 Vojska je
pristala i da se u odluci “ne pominje mobilizacija, nego samo
pove}anje borbene gotovosti”, “{to oponente odluke nije zadovoljilo”.
Za odluku su bila samo tri glasa, a pet protiv.220
Zahtjev za uvo|enjem vanrednog stanja je ponovo, u mu~noj
atmosferi, odbijen, iako su generali prijetili da od prihvatanja njihovog
zahtjeva zavisi “ho}e li Predsjedni{tvo SFRJ kao kolektivni {ef
dr`ave i vrhovni komandant uop{te mo}i da funkcioni{e”. Tim
prije, jer je JNA, prema generalu Ad`i}u, bila “jo{ jedina institucija
u ovoj zemlji” koja je slu{ala nare|enja Predsjedni{tva. Navode}i
kako Predsjedni{tvo “u ovoj zemlji vi{e niko ne slu{a”, on je tra`io
njihovu podr{ku, jer }e se u protivnom (“... ako nas ne podr`ite”)
na}i u “situaciji u kojoj ne}e biti izlaza...”.221
Kadijevi} je na odbijanje njegovog zahtjeva reagovao prijete}om
najavom da }e “[tab vrhovne komande zasebno zasjedati” i sve rije{iti
po svome ili — “dajte da jo{ jednom problem raspravimo, a mi }emo
vas tom prilikom upoznati s odlukama [taba vrhovne komande”.222
Kada je na toj sjednici zavr{eno izja{njavanje i konstatovano da
odluka nije donesena, Jovi} je rekao da }e, radi otvaranja prostora
Vojsci “za delovanje”, “podneti ostavku i upozorio na to da su isto
najavili Nenad Bu}in i Jugoslav Kosti}”. Konstatuju}i da se neke

219 Isto; S. Mesi}, nav. dj., str. 25.

220 B. Jovi}, nav. dj., str. 296. O tome je Jovi} u svojim memoarima zapisao : “U
ovom delu rada Predsedni{tvo je bilo kompletno. Janez Drnov{ek je rekao da
odluke koje su ve} donete u Skup{tini Slovenije, i naro~ito one koje se odnose na
vojsku “fakti~ki de jure, ve} zna~e izlazak Slovenije iz federalnog sistema’. Rekao
je da bi usvajanje i sprovo|enje predlo`ene odluke u Sloveniji izazvalo konflikt i
ubrzani izlazak Slovenije iz Jugoslavije. Sugerisao je uva`avanje realnosti i
politi~ke pregovore i odbio dono{enje odluke.
Novina u odnosu na 12. III o.g. je i to {to se Riza Sapund`iju predomislio i
povukao svoju saglasnost na odluke. Dakle, umesto 4 za sada imamo 3 za i 5 protiv
odluke. Stanje se samo pogor{alo” (Isto).
221 S. Mesi}, nav. dj., str. 25.
222 Isto.

309
klju~ne odluke Predsjedni{tva nisu mogle “doneti bez ‘kvalifikovane’
ve}ine od 6 ~lanova”, Predsjedni{tvo, po Jovi}u, “fakti~ki prestaje
da postoji za odlu~ivanje o tim pitanjima”. To je, po njemu, stvaralo
“prostor [tabu vrhovne komande da sam odlu~uje”.223
To je, pi{e Jovi}, “do~ekano na no`”: ‘Kako ja mogu da
raspu{tam Predsedni{tvo’, itd.”, {to je izazvalo “ponovnu diskusiju
o svemu, ~itavu buru polemike od nekoliko sati uz poku{aje da se
ipak na|e neko re{enje, ali bezuspe{no”. Jedino o ~emu su mogli da se
dogovore jeste da nastave “sednicu jo{ sutra. Da opet poku{amo”.224
Na po~etku drugog nastavka Sjednice 15. marta Brovet je kratko
obavijestio da “[tab vrhovne komande nema nove predloge i da se
stanje u zemlji pogor{ava”, a Jovi} zaprijetio da bi, “ukoliko se Armiji
ve`u ruke”, “moglo do}i do masovnih zahteva za naoru`anje srpskog
naroda i do stvaranja srpske vojske radi samoodbrane...”.225

223 Isto, str. 296-297. Bila je to jo{ u februaru prodiskutovana alternativa ako
Predsjedni{tvo ne uvede vanredno stanje u zemlji (B. Jovi}, nav. dj., str. 265-281).
Jovi} je na navedenoj sjednici pre{utio i smjenu Rize Sapund`ije. S tim u vezi, on pi{e
da je imao u vidu, ali nije rekao “da }e Skup{tina Srbije smeniti Rizu Sapund`i-u zbog
ovakvog pona{anja i da Predsedni{tvo ne}e imati ni prostu ve}inu” (Isto, str. 297).
224 B. Jovi}, nav. dj., str. 297.
225 Isto. S obzirom na to da se poslije Brovetovog obavje{tenja “da [tab vrhovne
komande nema nove predloge”, “niko se nije javio za re~”, Jovi} je poku{ao da uvjeri
Predsjedni{tvo (“... da jo{ jednom animiram ~lanove Predsedni{tva da dobro
razmisle {to zna~i ovakav odnos prema JNA...”) u opravdanost dono{enja odluke
koju je predlo`ila vojska ([tab vrhovne komande) u cilju “o~uvanja” Jugoslavije. S tim
u vezi, on je rekao sljede}e: “Ja bih `eleo da obavestim ~lanove Predsedni{tva i [tab
Vrhovne komande da su na{e analize u Republici Srbiji, da (ukoliko se Armiji ve`u
ruke da vr{i svoje ustavne obaveze spre~avanja me|unacionalnih sukoba i
gra|anskog rata s obzirom na poziciju srpskog naroda, njegove rasprostranjenosti
u drugim republikama, neorganizovanosti i nenaoru`anosti) polo`aj srpskog
naroda postaje nepovoljan i vrlo neugodan. Srbija se orijentisala na obe}anja
Predsedni{tva SFRJ i oru`anih snaga da }e za{tititi sve nacionalnosti, sve nacije i
sve gra|ane od opasnosti me|unacionalnih sukoba, {to sa ovakvim na{im,
eventualnim, stavom ne bi bilo osigurano. Na{a je procena da bi u ovoj situaciji
moglo do}i do masovnih zahteva za naoru`anje srpskog naroda i do stvaranja
srpske vojske radi samoodbrane i mi tome ne}emo mo}i stati na put.

310
Prijedlozi i ovla{tenja [taba vrhovne komande koji su vodili
gra|anskom ratu i preuzimanju vlasti od strane Velikosrpskog
pokreta ipak su odbijeni sa 5 prema 3 glasa. Ve}ina ~lanova
Predsjedni{tva je smatrala da “jugoslovensku krizu” treba rje{avati
mirnim, a ne vojnim sredstvima.226 Jovi} i Kadijevi} su najavili sa

Mi u Srbiji, kao rukovodstvo, u toj situaciji, ne bismo mogli da opstanemo,


ukoliko bismo se tome suprotstavili, jer postoje vrlo jake snage koje rade na tome,
a sa ovim stanjem dobijaju sna`ne argumente da se to i ostvari. Rukovodstvo
Srbije ne mo`e da stane ni na ~iju drugu stranu, nego na stranu svog naroda i
mora obezbediti njegovu odbranu, ako Armija ne bude u stanju da ga brani.
Kakva je perspektiva na{e zemlje, u toj situaciji, i njena sudbina, nije te{ko
predvideti, jer mo`emo svakog dana ispustiti kontrolu iz ruku i do`iveti
krvoproli}e i gra|anski rat.
Prema tome, situacija je vrlo te{ka, vrlo delikatna i ja sam du`an da vas
upozorim da je to sudbina koja nas ~eka, ako nismo u stanju da osiguramo uslove da
Armija ravnopravno brani sve narode i sve gra|ane ove Jugoslavije” (Isto, str. 297).
Prilikom ponovnog okupljanja Predsjedni{tva SFRJ kod generala 15. marta 1991,
vojno rukovodstvo je prijetilo gra|anskim ratom i ja~anjem antisocijalisti~kih snaga i
navodilo da Slovenija i Hrvatska razbijaju Jugoslaviju “i ugro`avaju prava drugih”.
Pri tome je “zajapureni Jovi}” prijetio kako “ne}e biti kako vi `elite, gospodo”, jer
}e se “Srbija postaviti da za{titi interese Srba u drugim republikama”, “na svim
prostorima gde `ive”, “Srbija }e formirati svoju republi~ku vojsku.... da bi
za{titila goloruki i ugro`eni srpski narod koji `ivi van podru~ja Republike
Srbije”. Tom je prilikom Jovi}, okrenut Mesi}u, potpredsjedniku Predsjedni{tva SFRJ,
sti{}u}i {ake, rekao: “Molim, sad }u ja tebi da ne{to ka`em. Vi u Hrvatskoj donosite
zakone kojima se suspendira savezni Ustav i savezno zakonodavstvo. Dovodite
Srbe u obespravljeni polo`aj, ilegalno se naoru`avate protiv Srba u Hrvatskoj i
razbijate Jugoslaviju. Ka`i ti meni {to je to protivustavno delovanje. O tome se
radi. Srbi imaju pravo da `ive u Jugoslaviji, a ako neko ho}e da se otcepi, onda
Srbi imaju pravo da `ive u jednoj dr`avi bez obzira kako se ona zvala. To ima da
shvatite vi u Hrvatskoj” (S. Mesi}, nav. dj., 25-26).
226 Isto, str. 297-304; V. Kadijevi}, nav. dj., str. 125. Stjepan Mesi} je odmah
reagovao na Jovi}evo izlaganje, u kome je on poku{ao da “objasni” ~lanovima
Predsjedni{tva {ta zna~i takav odnos prema JNA. Mesi} se zalagao za rje{avanje
ekonomskih i politi~kih problema politi~kim dogovorima, a protiv stavljanja vojske u
pripravnost. Pri tome je, izme|u ostalog, s pravom naglasio da ne vjeruje u podatak,
koga je iznio Jovi}, o tome da su Srbi nenaoru`ani.
Janez Drnov{ek se, pored ostalog, nije mogao slo`iti sa predlo`enim mjerama,
jer je mislio i procjenjivao “da i one vode u gra|anski rat”. On je bio ubije|en “da

311
Milo{evi}em dogovorene konzekvence,227 odnosno paralizu Predsjedni{tva
i dogovoreni vojni udar.

se jugoslovenski problemi ne mogu razre{iti silom, vojskom, sa bilo kakvim merama,


nego samo politi~ki. Bilo ko da je to — ili neki narod ili neka republika u tom slu~aju,
ako JNA po~ne sa primenom nekih vojnih mera u okviru Jugoslavije, sigurni smo
da bi to bilo najgore re{enje i da bi to zavr{ilo na najgori mogu}i na~in”.
Tupurkovski, Bogi}evi} i Sapund`ija, tako|e, nisu prihvatili prijedlog odluka
koje je podnio [tab vrhovne komande (Isto). Bogi}evi}ev glas je bio odlu~uju}i u
trenutku kada je srpsko-crnogorski dio Predsjedni{tva SFRJ nastojao uvesti vanredno
stanje u zemlji.
I general Kadijevi} je priznao da razoru`anjem “paravojnih” formacija i
zavo|enjem varednog stanja u Jugoslaviji ne bi bio sprije~en raspad Jugoslavije i da bi
to izazvalo “i gra|anski rat” u zemlji. Imaju}i to u vidu, on je, u “nastojanju” da pru`i
odgovor na pitanje “{ta bi vojni pu~ zna~io za Jugoslaviju”, postavio pitanje: “{ta bi
[tab Vrhovne komande `elio sa predlogom zavo|enja vanrednoga stanja u zemlji
i razoru`avanja paravojnih formacija u Jugoslaviji sa kojima je i{ao pred
Predsjedni{tvo SFRJ 12. marta 1991. godine i koga je Predsjedni{tvo odbilo, kada
se time ne bi spre~io raspad Jugoslavije”. S tim u vezi, on je “precizirao” svoj
odgovor na na~in {to bi se prihvatanjem tog prijedloga “i njegovom realizacijom”,
omogu}ilo “da rasplet jugoslovenske krize bude znatno legalniji, a time i znatno
mirniji...”, nego {to je bio. To bi, po njemu, “bilo vrlo mnogo za Jugoslaviju” (V.
Kadijevi}, nav. dj., str. 149-150).
Govore}i o tome, Kadijevi} je, ipak, “primijetio” “da bi prihvatanje predloga
[taba Vrhovne komande i njegova realizacija, tako|e izazvala i gra|anski rat u
Jugoslaviji, pogotovo {to bi na tome radio inostrani faktor”. Iako to nije mogao
osporiti, Kadijevi}u je bio va`niji “legitimni nalog”, da JNA zavede vanredno stanje u
zemlji, jer “u to vrijeme i sa oru`jem koje je tada bilo u Jugoslaviji,
me|unacionalni i religiozni oru`ani sukobi lak{e bi se mogli staviti pod kontrolu
ako bi JNA imala legitimni nalog da to uradi” (Isto). O~ito je cilj bio preuzimanje
vlasti u Jugoslaviji.
227 B. Jovi}, nav. dj., str. 297-304.
Prije nego je zaklju~io sjednicu, Jovi} je dao rije~ generalu Kadijevi}u, koji je
ponovo nastojao da obrazlo`i prijedloge [taba vrhovne komande, koji su “u
sudbinskom trenutku” Jugoslavije, a koji su, po njemu, “ugledali svetlo dana”. S tim
u vezi, Kadijevi} je tada rekao sljede}e :
“Po{to je odluka donijeta, prijedlog je dao [tab Vrhovne komande, dao ga je
na bazi, kao {to sam rekao na po~etku izlaganja, ne momentalnog stanja, niti
nekih momentalnih i parcijalnih procjena, nego vi{egodi{njih procjena, koje su se,
na `alost, u na{im predvi|anjima ostvarivale upravo tako kako smo rekli, sa samo
jednom korekcijom, i{li su ne{to br`e vremenski nego {to smo to rekli. Na{i

312
Veljko Kadijevi} je od pu~a, intimno, odustao jo{ u razgovoru sa
Jazovom u Moskvi i to, Milo{evi}u i Jovi}u, saop{tio po povratku u
Beograd.228 Da ga je Jazov ohrabrio, jalovih diskusija 14. i 15. marta
ne bi ni bilo. Iznu|ivanje odluke zao{travanjem bio je njihov cilj.
Vojni udar koji je stalno visio u vazduhu i bio u opciji, posebno
marta 1991, nije mogao biti izveden iz vi{e razloga. Prije svega, na JNA
se skoro u svim sredinama gledalo kao na srpsku vojsku, jer je vi{e od
jedne decenije ve} izgubila legitimnost garanta Jugoslavije. Kadijevi}
se nije odlu~io na taj korak i pored pritisaka Milo{evi}a i Jovi}a.229
“Klasi~ni vojni pu~ koji bi imao za cilj da primjenom vojne
sile odr`i Jugoslaviju na okupu, u jugoslovenskim prilikama kakve
su ostale poslije Titove smrti”, po Kadijevi}u “nikada nije imao
izgleda na uspjeh, osobito ako se misli o trajnom uspjehu”. Takav
se pu~, po njemu, “najlak{e mogao izvesti odmah nakon Titove
smrti”, jer je “razloga za to bilo na pretek ako su u pitanju
dezintegracioni procesi koji su ru{ili Jugoslaviju”, pri ~emu je
vojska u to vrijeme “mogla relativno lako zauzeti vlast.....”.230
Vojno rukovodstvo je marta 1991. za uvo|enje vojnog udara
imalo “pripremljenu kompletnu dokumentaciju, ljude i sve ostalo”.
Me|utim, kod njih se, kada nisu dobili ustavno pokri}e, niti rusku

predlozi su u sudbinskom trenutku ove zemlje. Pored toga, oni su ve} ugledali
svetlo dana, mada — {to se ti~e na{eg opredeljenja — ta ~injenica ne}e imati nikakav
bitan uticaj, ali su ugledali svetlo dana, {to je samo jedan od dokaza gde smo, ~ak
tu, u zatvorenom objektu Vrhovne komande. Mi kao vojska }emo iz toga izvu}i
pouke. [tab Vrhovne komande — obave{tavam vas — uzima sebi pravo i obavezu
da odmah, nakon ove odluke, procjeni situaciju i povu~e konsenkvence koje iz nje
proizilaze” (Isto, str. 303-304).
Sjednicu Predsjedni{tva SFRJ je, po Mesi}u, umjesto ili u ime Jovi}a, zaklju~io
general Kadijevi} sljede}om konstatacijom : “Vi ste donijeli odluku kakvu ste
donijeli i za nju }ete snositi posljedice. Mi kao [tab vrhovne komande detaljno
}emo to razmotriti, prou~iti sve posljedice i kao Armija }emo iz toga izvu}i
odre|ene zaklju~ke na temelju kojih }emo dejstvovati” (S. Mesi}, nav. dj., str. 26).
228 Isto, str. 295-296.
229 S. Biserko, nav. dj., str. 225-226.
230 V. Kadijevi}, nav. dj., str. 114-115.

313
podr{ku, javila ideja “da vojska sama preuzme vlast”, te su, “vagaju}i”
razloge za i protiv, odustali.231
I admiral Mamula je smatrao da je u Jugoslaviji trebalo izvr{iti vojni
udar, po kome je idealan datum bio vrijeme od mjesec dana kasnije,
prilikom jednog u nizu sastanaka republi~kih vo|a. S tim u vezi, on
navodi kako mu je ~ak i iz inostranstva sugerisano da 18. aprila 1991.
“JNA treba uhapsiti {estoricu u Ohridu i preuzeti vlast u zemlji”,
te tako navodno zaustaviti raspad Jugoslavije. To je odgovaralo
njegovom konceptu kojega je “cijelo vrijeme i sam zastupao”.
Me|utim, “skepticizam” generala Kadijevi}a prema takvim koracima
JNA bio je, po Mamuli, “dobro poznat”.232
Hap{enje politi~kih republi~kih vo|a i njihov odlazak s vlasti,
uklju~uju}i i Milo{evi}a, admiral Mamula je zastupao i u avgustu
1991. Naime, on se, kada su nakon sloma JNA u Sloveniji, vo|ene
rasprave o smjeni Kadijevi}a, susreo “u ~etiri oka” sa Milo{evi}em i,
rekav{i mu da nije problem Kadijevi}u na}i zamjenu, iznio stav da
“pravi zadatak Armije jeste, da preuzme svu odgovornost za rje{enje
krize od Slovenije do Makedonije, ali da svi oni — predsjednici
republika, uklju~ivo i on sam — Milo{evi}, moraju oti}i s vlasti”.
To je, po njemu, bilo “jedino rje{enje u poku{aju da se spasi
Jugoslavija, premda je i za ovaj poku{aj mo`da ve} kasno”.233
Takav Mamulin plan je predvi|ao vojnu upravu u cijeloj Jugoslaviji,
jer bi, nakon hap{enja i uklanjanja predsjednika svih republika, vojska

231 M. [pegelj, SJE]ANJA VOJNIKA, str. 188-189.

232 B. Mamula, nav. dj., str. 188-189; M. [pegelj, nav. dj., str. 189. Admiral
Branko Mamula se zdu{no zalagao i podr`avao vojni udar, kao (posljednju) mogu}nost
za o~uvanje Jugoslavije. Me|utim, rukovodstvo JNA je, po njemu, bilo nespremno da
preuzme u svoje ruke odgovornost u ~itavoj zemlji, {to je, po Mamuli, bio “jasan
pokazatelj da je bitka za Jugoslaviju nepovratno izgubljena” (B. Mamula, nav. dj.,
str. 194). S tim u vezi, on smatra da vojno rukovodstvo JNA “snosi odgovornost {to
nije izvr{ilo dr`avni udar. Umjesto toga, ono je dozvolilo da nacionalisti~ke vo|e
i separatisti~ko pona{anje dviju zapadnih republika gurnu JNA u ruke
velikosrpskog nacionalizma, koji je Armiju beskrupulozno iskoristio u
me|unacionalnom ratu, i na kraju odbacio” (B. Mamula, nav. dj., str. 9).
233 B. Mamula, nav. dj., str. 227; M. [pegelj, nav. dj., str. 190-191.

314
posjela sve dr`avne i politi~ke institucije u republikama i Federaciji.
Takav je zahvat Mamula o~ekivao od Kadijevi}a i cijelog vojnog vrha.
Me|utim, Kadijevi} nije `elio da tako postupi. On je dobro procijenio
da mu je u slu~aju vojnih poraza u Sloveniji i Hrvatskoj posljednje
uto~i{te Slobodan Milo{evi} i da JNA nikako ne smije ostati bez
saveznika, pa makar to bila i samo jedna republika — Srbija.234
Borisav Jovi} se odmah poslije sjednice Vrhovne komande od
15. marta 1991. obratio preko Televizije Beograd javnosti (gra|anima
i gra|ankama Jugoslavije), obavje{tavaju}i ih da Predsjedni{tvo SFRJ,
u funkciji Vrhovnog komandanta oru`anih snaga, “nije prihvatilo
ocene stanja u zemlji niti odluke koje je predlo`io Vrhovni {tab
oru`anih snaga”. Pri tome nije propustio da naglasi da se Jugoslavija
“nalazi u kriti~noj fazi raspada putem politike svr{enog ~ina”,
koju, po njemu, “sistematski sprovode separatisti~ke snage, ne
uva`avaju}i ni ustavni sistem zemlje ni nacionalna ni gra|anska
prava drugih”. To je, po Jovi}u, prijetilo “da nas odvede u direktna
me|unacionalna sukobljavanja i gra|anski rat”.235
Ocjenjuju}i kako dotada{nji politi~ki razgovori o budu}nosti
Jugoslavije “nisu dali nikakve opipljive rezultate”, Jovi} je obmanuo
javnost, prebacuju}i krivicu u vezi sa razbijanjem Jugoslavije, na
druge, prije svega, na republi~ka rukovodstva Slovenije i Hrvatske.
On je, pored ostalog, govorio i o ulozi vojske u politi~kom `ivotu
Jugoslavije, pravdaju}i prijedloge [taba vrhovne komande oru`anih
snaga, koje su, po njemu, bile argumentovane.236

234 M. [pegelj, nav. dj., str. 191.

235 B. Jovi}, nav. dj., str. 304.


236 Isto, str. 304-306. Jovi} je neprihvatanje “argumentovanih” prijedloga [taba
vrhovne komande od strane ve}ine ~lanova Predsjedni{tva SFRJ na{ao u sljede}im
“razlozima” : “Razlog za protivljenje tim odlukama, po mojoj oceni, jeste {to je
kod ve}ine ~lanova Predsedni{tva SFRJ prevladalo stanovi{te da dalji tok
doga|aja u zemlji treba prepustiti politici svr{enog ~ina, bez obzira {to je jasno da
to vodi u gra|anski rat. Tako|e, smatram da su kao ~lanovi Vrhovne komande
odbijaju}i predloge [taba Vrhovne komande na taj na~in izrazili o~ito
nepoverenje u Oru`ane snage zemlje” (Isto, str. 306).

315
U cilju da ostavi “vojsci prostora za delovanje”, odnosno
“preuzimanje vlasti i razoru`anje paravojnih jedinica”, Jovi} je
obavijestio javnost da podnosi ostavku na funkciju predsjednika
Predsjedni{tva SFRJ.237
Ostavkama Jovi}a, na du`nost predsjednika, te “satelita”
Bu}ina i Kosti}a, na ~lanstvo u Predsjedni{tvu SFRJ (16. marta
1991.), kao i izjavama Slobodana Milo{evi}a (16. marta 1991.) da u
tim okolnostima “vi{e ne priznaje odluke Predsedni{tva SFRJ i
da ne}e u~estvovati u njegovom radu (u funkciji zamenjivanja
~lana Predsedni{tva iz Srbije)”,238 Predsjedni{tvo SFRJ je
paralisano, ali otvoreni prostor za vojni udar, zbog “konfuzija i

237 Isto, str. 296-311. Me|utim, Borisav Jovi} je podno{enje ostavke, u obra}anju
javnosti preko Televizije Beograd, 15. marta 1991, “obrazlo`io” na sljede}i na~in :
“Suo~en sa ~injenicom da je u Predsedni{tvu SFRJ prevladao odnos snaga
koji ne vodi ra~una o suverenitetu, nezavisnosti i teritorijalnoj celokupnosti
zemlje, koji je orijentisan na podr{ku raspadu zemlje na neustavan i
nedemokratski na~in koji nastoji vezati ruke Jugoslovenskoj narodnoj armiji kao
poslednjoj jugoslovenskoj instituciji koja bi mogla da obezbedi uslove za miran i
demokratski rasplet krize, a imaju}i u vidu zakletvu koju sam podneo prilikom
preuzimanja du`nosti, obave{tavam javnost da nisam u stanju da budem
sau~esnik u takvim odlukama koje doprinose raspadu zemlje sa mogu}im
katastrofalnim posledicama za na{e gra|ane i narode.
Odlu~io sam stoga da podnesem ostavku na du`nost, veruju}i da je to
najpo{tenije, a u skladu je sa mojom save{}u” (Isto, str. 306).
238 Isto. Vjeruju}i da }e Armija izvr{iti zadatak, Milo{evi} je u toku 16. marta
1991. sazvao svih 200 predsjednika op{tina Srbije i na tom skupu izri~ito najavio rat
i promjenu granica, tako da “svi Srbi `ive u jednoj dr`avi”, a dva dana kasnije, iako
je ve} znao da dogovorenog samostalnog djelovanja [taba vrhovne komande ne}e biti,
to je doslovno ponovio pred 200 studenata i profesora Beogradskog univerziteta. Za
ostvarenje velikosrpskih ciljeva svakako su bile razra|ene i druge varijante.
Izjava Slobodana Milo{evi}a o tome da “vi{e ne priznaje odluke Predsedni{tva
SFRJ i da ne}e u~estvovati u njegovom radu” je, zaista, bila u “funkciji razbijanja
Jugoslavije”, {to je Jovi}, negirao. Naime, on je tvrdio da to nije “bilo u funkciji
razbijanja Jugoslavije, kao {to mu je odmah pripisano i od strane srpske
opozicije, nego u funkciji za{tite vojske od eventualne odluke ostatka
Predsedni{tva da se raspusti vojni vrh i onemogu}i u akciji” (Isto, str. 306).

316
kolebanja u vojnom vrhu”, nije iskori{ten.239 O tome je vojno
rukovodstvo (Kadijevi}, Ad`i} i Brovet) 17. marta potpuno nelegalno
referisalo Jovi}u i Milo{evi}u. To je samo dva dana nakon {to je Jovi}
podnio ostavku i ~etiri dana otkako im je vojni vrh saop{tio “da su se
odlu~ili na vojni udar”. Obrazlo`enje odustajanja od vojnog udara (17.
marta 1991.) bazirano je na suprotnoj procjeni posljedica prijetnje
samostalnim odlu~ivanjem [taba vrhovne komande. Vojno rukovodstvo
je, izme|u ostalog, zaklju~ilo “da vojna akcija u Hrvatskoj i Sloveniji
nije dobro rje{enje”.240
La`irani Jovi}ev, Bu}inov i Kosti}ev izlazak iz Predsjedni{tva
SFRJ nije stavio JNA u funkciju “preuzimanja vlasti”, ~ime je, zbog

239 Isto, str. 306-311. Vojska nije preuzela vlast. Kadijevi} se nije usudio da
izvr{i dogovoreni pu~.
Iako je na trodnevnoj sjednici Predsjedni{tva SFRJ vojno rukovodstvo prijetilo
samostalnim udarom ukoliko za to ne dobije ustavno pokri}e, bio je to, po generalu
[pegelju, “proziran blef, jer su znali da bez izravne podr{ke i pomo}i SSSR-a i
mo`da sli~nih akcija u susjednim dr`avama — Rumunjskoj, Ma|arskoj i
Bugarskoj — nemaju nikakve {anse. A ve} su bili spoznali i to da vojska kojom bi
taj udar trebali izvesti ni pribli`no ne odgovara zadatku, kao i to da su Hrvatska
i Slovenija dovoljno naoru`ane za obranu. Sve {to je upravlja~ki vrh JNA tada i
kasnije radio i govorio bila je igra da se pred Predsjedni{tvom sakrije vlastita
nemo}, a da se u javnosti o~uva bar neki autoritet.
A on se mogao odr`ati samo stalnim odga|anjem upotrebe vojske...” (M.
[pegelj, nav. dj., str. 188).
240 Isto. Vojni vrh je, po Jovi}u, to morao znati ranije. Tako je vojska, pi{e Jovi},
preko no}i na~inila “salto mortale”. Vojni vrh je, po njemu, ispao krajnje ~udan. “Ako
su sve analize imali u vidu, jo{ onda kad su nam rekli da su se odlu~ili na vojni
udar, nejasno je kako su se na to odlu~ili. Ako nisu sve to imali u vidu, onda su
neozbiljni....” (Isto, str. 310).
Jovi} pi{e da se dugo “mu~io” da shvati “za{to je vojska preko no}i na~inila
takav salto mortale”. U odgovoru na to pitanje on je zaklju~io kako je “mogu}e da
nisu bili dovoljno izanalizirali razliku izme|u delovanja na osnovu legalne odluke
Predsjedni{tva i zavo|enja vanrednog stanja i prisilnog oduzimanja oru`ja i
vojnog udara koji ima isti cilj. U prvom slu~aju bile bi na minimum smanjene, a
u drugom drasti~no uve}ane reperkusije doma}eg i spoljnog otpora, politi~ke i
ekonomske izolacije, {to su, verovatno, sagledali tek kada su se suo~ili sa kriti~kim
trenutkom” (Isto, str. 311).

317
“vrlo delikatne situacije”, po Jovi}u, izgubljena navodno “svaka
mogu}nost odbrane Jugoslavije”, te je, po njemu, nastala opasnost
da SFRJ “komanduju separatisti i razbija~i Jugoslavije”. Zbog
toga je odlu~eno da se Jovi} vrati u Predsjedni{tvo.241
Potpuni debakl naveo je Milo{evi}a da Jovi}u naredi povla~enje
ostavki i zamjenu, {to je ve} 20. marta sprovela Skup{tina Srbije, dan
uo~i sastanka Predsjedni{tva sa predsjednicima republika. Na mjesto
Sapund`ije i Bu}ina imenovani su penzionisani zastavnik i prodava~
lutrije Sejdo Bajramovi} i dr Branko Kosti}, te sve vra}eno na po~etak.
Tako su 21. marta 1991. sanirane nespretnim potezima izazvane {tete.242
Jovi} je, u skladu sa svojom ocjenom o “izlasku” iz Jugoslavije,
koju je iznio 16. maja 1990, prilikom preuzimanja du`nosti predsjednika
Predsjedni{tva SFRJ,243 22. marta 1991. definitivno do{ao do “stava”
da je “izgubljena svaka mogu}nost odbrane Jugoslavije”.244

241 Isto, str. 311. To, po Jovi}u, “nije bilo te{ko, jer smo imali apsolutnu
ve}inu i ogromnu podr{ku u Skup{tini Srbije. Skup{tina je zauzela stav da treba
da nastavim vr{enje poverene mi funkcije u Predsedni{tvu SFRJ, iako je usvojila
sve moje ocene o stanju u zemlji i u Predsedni{tvu o kojima sam govorio u
podnetom referatu. ^itav doga|aj u vezi sa mojom ostavkom sna`no je odjeknuo
i delovao na otre`njenje republi~kog rukovodstva i cele Srbije i srpskog naroda o
stvarnom stanju stvari u jugoslovenskom rukovodstvu i polo`aju srpskog naroda
u Jugoslaviji” (Isto, str. 311).
242 Isto. Jovi} je 20. marta 1991. u Skup{tini Srbije podnio ekpoze, u kome je
ponavljao i dalje zao{travao optu`be o navodnoj podr{ci ve}ine ~lanova Predsjedni{tva
SFRJ “protivustavnim i protivzakonskim postupcima koji vode raspadu zemlje”.
Na toj je sjednici srbijanske Skup{tine, u suprotnosti sa Ustavom SFRJ i Ustavom
Srbije, razrije{en ~lan Predsjedni{tva iz SAP Kosova (Riza Sapund`iju), {to je zna~ilo
ozbiljnu povredu Ustava SFRJ (K. Rotim, ODBRANA HERCEG-BOSNE, knj. 1,
[iroki Brijeg 1997, str. 82-84).
Vije}e za narodnu odbranu i za{titu ustavnog poretka Republike Hrvatske je 20.
marta 1991, na ~etrnaestoj sjednici, kojom je predsjedavao Franjo Tu|man, razmotrilo
navedeno izlaganje B. Jovi}a i ocijenilo ga neprivatljivim, kao i razrje{enje Rize
Sapund`ije (Isto).
243 B. Jovi}, nav. dj., str. 145.
244 Isto, str. 311.

318
Nakon {to ve}inom glasova na Predsjedni{tvu SFRJ nisu prihva}eni
prijedlozi [taba Vrhovne komande, to je tijelo nastavilo “dalji rad i
vr{i procjene, prati stanje i doga|aje i utvr|uje mjere kako dalje
i najpotpunije ostvariti ustavnu ulogu i {ta dalje predlagati
Vrhovnoj komandi”. S tim u vezi, [tab Vrhovne komande je 19.
marta izdao saop{tenje, koje je u suprotnosti sa stvarnim stanjem i
aktivnostima vojnog rukovodstva, kao {to je, na primjer, konstatacija
da se JNA, “kao ni do sada, ne}e mije{ati u politi~ke dogovore o
budu}nosti zemlje”, zatim da “u rje{avanju me|unacionalnih,
me|urepubli~kih i me|ustrana~kih sporova ne}e dozvoliti nasilje
sa bilo koje strane”, te da “ni pod kojim uslovima ne}e dozvoliti
me|unacionalne oru`ane sukobe i gra|anski rat u Jugoslaviji”.245
Anga`ovanje oklopnih jedinica iz 1. i 5. vojne oblasti u Plitvicama

245 AIIZ, inv. br. 2-2442, Socijalisti~ka Republika Bosna i Hercegovina, Republi~ki
{tab Teritorijalne odbrane, Pov. br. 04/490-1, 21. mart 1991, Sarajevo — Okru`nom {tabu
Teritorijalne odbrane Tuzla, Informacija o aktuelnim doga|ajima. To je saop{tenje glasilo :
“1. JNA pouzdano }e obezbjediti granice SFRJ od svih oblika ugro`avanja i
ne}e dozvoliti njihovu promjenu sve dok se ne postigne i stupi na snagu eventualni
dogovor o tome u skladu sa Ustavom SFRJ;
2. JNA ni pod kojim uslovima ne}e dozvoliti me|unacionalne oru`ane
sukobe i gra|anski rat u Jugoslaviji;
3. U rje{avanju me|unacionalnih, me|urepubli~kih i me|ustrana~kih
sporova ne}e se dozvoliti nasilje sa bilo koje strane;
4. Moraju se obezbjediti normalni uslovi za `ivot i rad oru`anih snaga. To
prvenstveno podrazumjeva: po{tovanje regrutne i drugih oblika vojne obaveze u
skladu sa Ustavom SFRJ i saveznim propisima; vra}anje teritorijalne odbrane u
sistem rukovo|enja i komandovanja ustvr|en Ustavom SFRJ i aktima Predsjedni{tva
SFRJ, uredno finansiranje JNA u skladu sa ve} preuzetim dru{tvenim obavezama;
5. Budu}i da Predsjedni{tvo SFRJ nije prihvatilo prijedlog neophodnih
mjera za potpuno sprovo|enje sopstvene Naredbe od 9. januara 1991. godine, JNA
ne mo`e snositi odgovornost za dalje eventualno nelegalno naoru`avanje gra|ana
i njihovo vojno organizovanje na bilo kojem dijelu jugoslovenske teritorije;
6. JNA se, kao ni do sada, ne}e mije{ati u politi~ke dogovore o budu}nosti
zemlje” (Isto).
Vije}e za narodnu odbranu i za{titu ustavnog poretka Republike Hrvatske je 20.
marta 1991, na ~etrnaestoj sjednici, kojom je predsjedavao Franjo Tu|man, razmotrilo
navedeno saop{tenje [taba Vrhovne komande Oru`anih snaga SFRJ i ocijenilo ga
neprihvatljivim (K. Rotim, nav. dj., str. 82-84).

319
krajem marta, kada je paramilicijska grupa Srba, postavila barikadu u
Plitvicama na komunikaciji Slunj - Titova Korenica, bila je u suprotnosti
sa navedenim deklarativnim saop{tenjem [taba Vrhovne komande.246
Neuspjeh srpskog rukovodstva i nespremnost kolebljivog vojnog
rukovodstva da, bez ruske podr{ke, na sebe preuzme odgovornost za
dogovoreni vojni udar i nasilno obaranje vlada republikâ Hrvatske i
Slovenije,247 naveo je Milo{evi}a da prihvati Mesi}evu sugestiju da u
me|usobnom dogovoru sa Tu|amnom poku{a rije{iti nastali spor. U
najve}oj tajnosti, u svega nekoliko dana organizovan je sastanak.248
Dogovor je ostvaren u velikoj tajnosti 26. marta 1991. u Kara|or|evu,
ali bez Mesi}a i Jovi}a. Tu|man se uhvatio u zamku podjele Bosne i
Hercegovine i podebljavanja pereca njegove dr`ave. Petnaestak predratnih
bosansko-hercegova~kih srezova bilo je za to dovoljno, s tim da je u
izgledu bila i podjela ostalog dijela Bosne i Hercegovine na bazi
srpske ili hrvatske ve}ine.249

246 D. Marijan, JUGOSLOVENSKA NARODNA ARMIJA..., str. 298-299.


Jedinice 5. vojne oblasti su na podru~ju Plitvica postavile “tampon zonu”, izme|u
“sukobljenih strana”, ~me je cijela Kninska krajina ili podru~je Like s ve}inskim srpskim
stanovništvom dobilo “~uvara”, koji je sprje~avao djelovanje jedinica MUP-a Republike
Hrvatske i omogu}avao ustrojavanje ilegalne vlasti pobunjenih Srba (Isto, str. 299).
247 Isto, str. 265-281. Zbog tog neuspjeha Kadijevi} je, po [pegelju, po~eo
razmi{ljati o pohodu na Sloveniju, pri ~emu je trebalo da osigura da Hrvatska ne
interveni{e. Takvo je obe}anje dobio od Tu|mana, koji mu je rekao : “Ne}emo se mije{ati
u va{ spor sa Slovenijom”. To je, po [pegelju bio “pokus, a bude li se akcija dobro
razvijala, iza Kadijevi}a je u Sloveniju s 2000 specijalaca i skupinom Slovenaca koji
}e preuzeti vlast trebalo da krene general Petar Gra~anin, tada{nji savezni ministar
unutra{njih poslova”. On je, tvrdi [pegelj, “avionima ve} bio do{ao u jednu bazu JNA
pokraj Ljubljane i ondje ~ekao rezultate Kadijevi}eva djelovanja, no kako je
Kadijevi} u deset dana do`ivio katastrofalan poraz, veliki general Gra~anin ponovo
je sjeo u avion i pobjegao u Beograd. Tako je plan propao” (M. [pegelj. nav. dj., str. 51).
248 Detaljnije o tome vidi : M. Mini}, DOGOVORI U KARA\OR\EVU O
PODELI BOSNE I HERCEGOVINE, Sarajevo 1998, str. 21 - 104; H. [arini}, SVI
MOJI TAJNI PREGOVORI SA SLOBODANOM MILO[EVI]EM, Zagreb 1999.
O tome vidi: str. 942-944 ovog rada. Kadijevi} je, po Mamuli, znao za sadr`aj
razgovora u Kara|or|evu (vo|eni su na vojnoj ekonomiji) — Slobodna Bosna, br. 186,
8. juni 2000, str. 25.
249 Isto. Svjedo~e}i u Hagu (septembra 2002.) u procesu protiv Milo{evi}a,
Mesi} je sve to jo{ jednom jasno potvrdio.

320
U Kara|or|evu je, po Mesi}u, dogovoreno da Hrvatska dobije
trinaest predratnih bosansko-hercegova~kih srezova, odnosno granice
Banovine Hrvatske iz avgusta 1939, te bosansko Prekounje (Biha},
Cazin, Velika Kladu{a i Bu`im), po{to to, kao “turska Hrvatska”,
odnosno Muslimanima u ogromnoj ve}ini naseljeno podru~je,
Milo{evi}u navodno nije bilo potrebno.250
Obe}anih 33 op{tine (sa 1.166.577 stanovnika, od ~ega: 473.789
Bo{njaka, 460.462 Hrvata, 164.549 Srba i 67.777 Ostalih, i povr{inom
od 13.974 km2)251 o~igledno nije zadovoljavalo Tu|manove aspiracije.
Milo{evi}eva ponuda, s druge strane, bila je samo mamac i zamka da
se otvori pitanje promjena granica, radi definitivnog opredjeljenja za
ratnu opciju rje{enja srpskog nacionalnog pitanja. Oba su se, po svoj prilici,
uzdala u kasnije globalno srpsko-hrvatsko razgrani~enje i razmjenu
stanovni{tva, odnosno “humano preseljavanje” ili “humanitarno
preseljenje”, tj. deportaciju stanovni{tva,252 radi definitivnog rje{enja
srpskog i hrvatskog nacionalnog pitanja ratnom opcijom i “kona~nog
rje{enja” muslimanskog pitanja, odnosno pitanja Bo{njaka, njihovom
likvidacijom ili raseljavanjem iz Bosne i Hercegovine. Izgledalo im je
da bi se tim kompromisom mogao izbje}i prakti~no zapo~eti srpsko-
hrvatski rat, a u datim okolnostima ostvarile bi se obje “velike” dr`ave
trenutno mogu}eg opsega.
Raspad Jugoslavije bio je pri kraju. Pored Srbije, kao nezavisne
dr`ave pona{ale su se ve} i Slovenija i Hrvatska. Samiti republi~kih {efova
nisu davali rezultate. Jedino su jo{ Bosna i Hercegovina i Makedonija
vjerovale u mogu}nost njenog opstanka. Razo~aran Kadijevi}evom
neodlu~no{}u i pokoleban u vjernost vojnog rukovodstva, Milo{evi} je
na trenutak bio spreman i na kompromis sa Tu|manom, uvla~e}i ga u
destrukciju i me|usobnu podjelu susjedne Bosne i Hercegovine.

250 M. Mini}, nav. dj., str. 77-90.

251 GEOGRAFSKI ATLAS BOSNE I HERCEGOVINE, Geodetski zavod


Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1998, str. 39.
252 ME\UNARODNI KRIVI^NI SUD ZA BIV[U JUGOSLAVIJU, Predmet:
Br. IT-02-54-T, TU@ILAC PROTIV SLOBODNA MILO[EVI]A, Hag 2000, paragraf
59; S. Mesi}, nav. dj., str. 174; @. Papi}, BOSNA I BALKAN, Sarajevo 2002, str. 134.
O tome vidi: str. 327 - 328, nap. 5, ovog rada.

321
IV

OME\AVANJE GRANICA
VELIKE SRBIJE
1. Ratni plan “RAM”*

Nakon sjednica Predsjedni{tva SFRJ 12, 14. i 15. marta 1991, kada
velikosrpske snage nisu legalno uspjele da preuzmu vlast u zemlji, vojno
rukovodstvo je, procijenilo da postoje dvije opcije daljeg djelovanja :

* U praksi Velikosrpskog pokreta su, u cilju formiranja Velike Srbije, obnovljeni


“homogena Srbija”, “etni~ko ~i{}enje”, odnosno genocid, zatim prisilna preseljavanja i
drugi oblici zlo~ina. O tom scenariju, zlo~ina~kom planu, tajno i javno je govoreno
kao o “planu RAM”. Rukovodstvo Velikosrpskog pokreta je sredinom 1990, novim
rasporedom vojske i formiranjem posebnih motorizovanih sastava (po~etkom
juna), te “idejom” o “izbacivanju” Slovenije i Hrvatske iz Jugoslavije (27. i 28. juna)
prihvatilo plan RAM (B. Jovi}, nav. dj., str. 152 i 159-162. Vidi: str. 250-252 ovog rada).
Postojanje Plana RAM je objelodanjeno na zatvorenoj sjednici SIV-a 18. septembra
1991, kada je predsjednik Ante Markovi} iznio podatak da postoji plan RAM. Slu`be
SIV-a su raspolagale sa snimcima telefonskih razgovora izme|u Slobodana Milo{evi}a i
Radovana Karad`i}a, iz kojih se vidjelo, kao {to je to utvrdilo Vreme (Beograd), da
“RAM nije nikakva fikcija” nego “povla~enje zapadnih granica Srbije, stvaranje
okvira /rama — prim. S. ^./ za neku novu Jugoslaviju, u kojoj bi svi Srbi, sa svojim
teritorijama, `iveli u istoj dr`avi”. S tim u vezi, Ante Markovi} je na toj sjednici, pored
ostalog, izjavio da “jasno proizilazi veza” “gdje Slobodan Milo{evi} daje naloge
Radovanu Karad`i}u da Karad`i} stupi u kontakt sa Uzelcem /general, komandant
5. korpusa JNA — prim. S. ^./ i ka`e — po dogovoru na najvi{em vojnom vrhu da se
preda oru`je i naoru`a Teritorijalna odbrana Bosanske krajine i da se u realizaciji
programa RAM” to iskoristi, ”{to zna~i program RAM — tako ka`u, ja ne znam, to
je realizacija programa RAM — to je upotrijebio ~ovjek koji je vodio taj razgovor,
ka`u da je to program velike Srbije” (Vreme, 23. septembar 1991, str. 7 i 9, te 30.
septembar 1991, str. 4 i 5; S. Mesi}, KAKO JE SRU[ENA JUGOSLAVIJA - politi~ki
memoari, Zagreb 1994, str. 236; S. \uki}, ON, ONA I MI, Beograd 1997, str. 252-253;
S. Biserko, OD JUGOSLOVENSKE NARODNE ARMIJE DO SRPSKE VOJSKE,
u : RATOVI U JUGOSLAVIJI 1991.-1999, Zbornik saop{tenja i diskusije sa Okruglog
stola, Beograd, 7.-9. novembar 2001, Beograd 2002, str. 224).

325
- prva, da [tab Vrhovne komande ili samo general Kadijevi},
kao na~elnik [taba, podnese ostavku1 i
- druga, “da vojska osloncem na politi~ke snage u Federaciji i u
republikama koje predstavljaju one narode koji ho}e da `ive u
Jugoslaviji, uz miran razlaz sa onima koji ho}e da idu iz nje, nastavi da
obezbe|uje takvu politiku”. To je, “prevedeno na prakti~an jezik tada
aktuelne situacije zna~ilo, izme|u ostalog, za{titu i odbranu srpskoga
naroda van Srbije i prikupljanje JNA u granice budu}e Jugoslavije, s
tim {to je drugi dio zadatka — prikupljanje JNA - operativno i
vremenski morao biti prilago|en izvr{enju prvog dijela zadataka”.2
Rukovodstvo Velikosrpskog pokreta je, “bez ijednog izuzetka”,
prihvatilo drugu opciju.3
Opredjeljenjem rukovodstva Velikosrpskog pokreta “bez ijednog
izuzetka” za koncept “za{tite” i “odbrane” srpskog naroda van Srbije i

Plan “RAM” je, prema kazivanju visokog vojnog analiti~ara (doktor nauka) u
General{tabu Oru`anih snaga SFRJ, koje je Zoran Odi} 2. oktobra 1991. objavio u
sarajevskom Oslobo|enju, ura|en februara 1991, sa kona~nim ciljem formiranja Velike
Srbije i Zajednice Srpskih Dr`ava. Taj plan, po tom vojnom stru~njaku, predstavlja
“{irenje i ~i{}enje” podru~ja Bosne i Hercegovine i Hrvatske “iznutra i povezivanje
srpskih enklava u tom prostoru” (Oslobo|enje, 2. oktobar 1991, str. 2)
General Ilija Radakovi} tvrdi da su pripreme i agresija na Republiku Bosnu i
Hercegovinu vo|eni pod {ifrom “RAM” (I. Radakovi}, BESMISLENA YU RATOVANJA,
Beograd 1997, str. 7).
Slobodan Milo{evi} je plan RAM, po Stjepanu Mesi}u, uz upotrebu JNA,
provodio instaliranjem “vlada” “poslu{nih {ovinista, seoskih politikanata, zubara i
skladi{tara, a u Bosni, i opet s pogledom na dio Hrvatske, gdje je planirano
‘~i{}enje, odnosno preseljavanje’, preko Karad`i}eve nacionalisti~ke organizacije,
oslonjene na trupe Banjalu~kog i Kninskog korpusa” (S. Mesi}, nav. dj., str. 236).
1 V. Kadijevi}, MOJE VI\ENJE RASPADA - VOJSKA BEZ DR@AVE, Beograd
1993, str. 113-114. Kadijevi} navodi kako bi “u normalnoj dr`avi to bila i jedina
opcija”. Me|utim, po{to tada, po njemu, “ve} vi{e nismo imali prakti~ki nikakvu
zajedni~ku jugoslovensku dr`avu, ve} konglomerat svega i sva~ega, zaklju~eno je
da bi ta opcija vi{e bila u korist razbija~a Jugoslavije i to predstavljalo udar
unutar vojske koja sada ima drugu zada}u. Zato je ta opcija odba~ena” (Isto).
2 Isto, str. 114.
3 Isto. Ta opcija je, po generalu Kadijevi}u, “uz u~e{}e odgovaraju}ih politi~kih
li~nosti koje su stajale na takvom politi~kom kursu raspleta politi~ke krize”,
“prihva}ena i to od svih bez ijednog izuzetka” (Isto).

326
prikupljanje JNA u granice budu}e Jugoslavije, JNA se stavila u
funkciju realizacije velikodr`avnog srpskog projekta i ratne politike
Srbije. Od tada po~inje komunikacija vojnog rukovodstva samo sa
onim dijelom Predsjedni{tva koje je prihvatilo takav politi~ki kurs
“raspleta politi~ke krize” u Jugoslaviji. Time se JNA udaljila od
svoje Ustavom utvr|ene obaveze i pretvorila u oru`anu silu vladaju}eg
re`ima u Srbiji i Crnoj Gori.4
Dogovor u Kara|or|evu, bez obzira koliko je bio nepotpun, bitno je
promijenio situaciju. Milo{evi} vi{e nije bio sam. Tu|man je, u zamjenu
za opstanak i obe}anu “tzv. banovinu”, pristao na ulogu kolaboranta.
Bez obzira na iskrenost tog dogovora,5 odustalo se od neizvjesnog

4 S. Biserko, nav. dj., str. 222; V. Kadijevi}, nav. dj., str. 114; D. Domazet-Lo{o,
KAKO JE PRIPREMANA AGRESIJA NA HRVATSKU ILI PREOBLIKOVANJE
JNA U SRPSKU IMPERIJALNU SILU, Hrvatski vojnik, kolovoz 1997, str. 15; D.
Marijan, JUGOSLOVENSKA NARODNA ARMIJA U AGRESIJI NA REPUBLIKU
HRVATSKU 1990.-1992. GODINE (u daljem tekstu: JUGOSLOVENSKA NARODNA
ARMIJA...), ^asopis za suvremenu povijest, br. 2, Hrvatski institut za povijest, Zagreb
2001, str. 298. Takav stav o ulozi JNA povukao je, tvrdi D. Marijan, njeno anga`ovanje
na naoru`avanju, obu~avanju i opremanju Srba u Hrvatskoj. Tako je, primjera radi,
pomo}nik za sigurnost komandanta 10. korpusa od kraja aprila do po~etka jula 1991.
organizovao izvla~enje ve}ih koli~ina oru`ja, oru|a i municije iz vojnih skladi{ta u Lici
za potrebe Srpske demokratske stanke (D. Marijan, nav. dj., str. 298).
5 U tu je iskrenost, zaista, te{ko povjerovati, s obzirom na maksimalisti~ke
planove jedne i druge strane. Za jedne je maksimalni (teritorijalni) domet linija:
Virovitica — Karlovac - Karlobag, a za druge Drina. Realne mogu}nosti i nagovje{taji
“humanog preseljavanja” i u Drugom svjetskom ratu isprobane razmjene stanovni{tva
po{to se postigne dogovor o podjeli teritorije. Projekat “Grossraumordnung” (ure|enje
velikog — njema~kog — prostora) predvi|ao je premje{tanje miliona stanovnika u cilju
stvaranja Velike Njema~ke (Grossdeutschland), koja bi obuhvatala velika prostranstva
na istoku i jugoistoku Evrope. U Panoniji je, na primjer, trebalo formirati Njema~ku
podunavsku dr`avu (Donauschwabenland), a izlaz na topla mora ostvariti od Rje~ine
do Taljamenta (Adriatischesküstenland), Hrvate je trebalo preseliti na istok od
Rumunije, 300.000 Slovenaca zapo~eto je preseljavanje u Srbiju, pa onda skrenuto u
NDH, odakle je trebalo u Srbiju iseliti toliko Srba, itd.
Slobodan Milo{evi} je putem rukovodstva petokolona{ke Srpske demokratske
stranke Bosne i Hercegovine “ispitivao” mogu}nost postizanja preseljavanja stanovni{tva
putem pregovora. U tom se cilju 8. januara 1991. Nikola Koljevi} sastao sa Franjom
Tu|manom i vodio raspravu o “homogenizaciji odre|enih teritorija”. Sugerisao je
Tu|manu da se formira neka agencija koja bi mogla da reguli{e potrebne demografske

327
pora`avanja Hrvatske. Spor je, uglavnom, sveden na podjelu i uni{tavanje
Bosne. Samiti predsjednika republika nisu davali rezultate. Pod
prijetnjom SSNO-a da }e podi}i borbenu gotovost i izvr{iti mobilizaciju,
Velikosrpski pokret je ra~unao da }e i Tu|man pristati na ponu|eno.
Rukovodstvo Velikosrpskog pokreta je - deklarativno se u javnosti
zala`u}i za opstanak SFRJ i “stvarni” demokratski preobra`aj dru{tva6
- na sastanku “u~etvero” (Milo{evi}, Jovi}, Kadijevi} i Ad`i}) 5.
aprila 1991. prihvatilo ratnu opciju. S tim u vezi, vrh Velikosrpskog
pokreta je ocijenio da je pre|en “Rubikon” — postignut je dogovor da
}e vojska, bez odluke i saglasnosti Predsjedni{tva SFRJ (“nikakvu
odluku ni saglasnost ne}emo tra`iti”; “ni od koga vi{e ne tra`imo
nikakve odluke”), stupiti u oru`ano dejstvo na za{titi i odbrani srpskog
naroda u Krajini, odnosno na odbrani ve} osvojenog u Hrvatskoj
(“srpskih” gradova koji su tada bili “pod srpskom vla{}u”).7

solucije koje bi tretirale taj proces na “civilizacijskom nivou” (ME\UNARODNI


KRIVI^NI SUD ZA BIV[U JUGOSLAVIJU, Predmet: Br. IT-02-54-T, TU@ILAC
PROTIV SLOBODANA MILO[EVI]A, Hag 2000 (u daljem tekstu: ICTY, Predmet:
Br. IT-02-54-T, paragraf 59). Taj cilj je srpsko kolaboracionisti~ko rukovodstvo SDS-a
Bosne i Hercegovine planiralo da postigne silom (Isto, paragraf 61).
Dr Branko Kosti} je na sjednici Predsjedni{tva SFRJ 20. avgusta 1991. iznio stav
o razmjeni stanovni{tva (S. Mesi}, nav. dj., str. 174).
Septembra 1992, po{to je neuspjeh operacije RAM postao o~igledan i otpo~ela
Ha{ka konferencija (7. septembra 1992.), odr`ani su razgovori izme|u Franje Tu|mana
i Dobrice ]osi}a, {efova dr`ava Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije. Tu|man je
ponudio razmjenu stanovni{tva zapadne Slavonije za stanovni{tvo Bosanske posavine.
]osi} je prihvatio, Karad`i} se slo`io, a Sajrus Vens odobrio da se to nazove
“humanitarnim preseljenjem” (@. Papi}, BOSNA I BALKAN, Sarajevo 2002, str. 134).
6 Na sjednici Predsjedni{tva SFRJ, odr`anoj 3. aprila 1990, [tab Vrhovne komande
“izlo`io je procjenu situacije i predlo`io mjere”, u kojima je, izme|u ostalog, smatrao
da Predsjedni{tvo SFRJ, Skup{tina SFRJ i SIV “moraju preduzeti sve neophodne
mjere kako bi otklonili neposrednu opasnost po opstanak SFRJ kao dr`ave i
onemogu}iti stvarni demokratski preobra`aj dru{tva koji }e na ustavu i zakonima
biti zasnovan...”. Procjena situacije i prijedlozi mjera koje je, u ime [taba Vrhovne
komande, iznio general Kadijevi}, zala`u}i se za “dosledno” osiguranje ustavnog
poretka, kako bi izbjegli “haos i gra|anski rat”, prihva}eni su, ve}inom glasova u
Predsjedni{tvu (V. Kadijevi}, nav. dj., str. 107-108; B. Jovi}, nav. dj., str. 133-134).
7 B. Jovi}, POSLEDNJI DANI SFRJ, drugo dopunjeno izdanje, Kragujevac
1996, str. 317. O tom je sastanku Borisav Jovi} u svojim memoarima, iznose}i brojne

328
Po~etkom aprila 1991. vojno rukovodstvo je usvojilo Odluku o
razmje{tanju dijela jedinica JNA prema zapadu. Dio elitne 63. padobranske
brigade upu}en je iz Ni{a u Zagreb. Iz 51. motorizovane brigade iz
Pan~eva 1. oklopni bataljon je premje{ten u Petrinju (u sastav 622.
motorizovane brigade). Drugi motorizovani bataljon 36. motorizovane
brigade iz Subotice i 1. mehanizovani bataljon 453. mehanizovane
brigade iz Sremske Mitrovice premje{teni su u isto~nu Slavoniju, na
podru~je Vukovara i Vinkovaca i podre|eni Komandi 17. korpusa.
Oklopno-mehanizovani dijelovi 10. motorizovane brigade iz Mostara
u maju su locirani na Kupre{koj visoravni.8

neta~nosti i Velikosrpske ocjene, zabilje`io sljede}e :


“5. april 1991.
Po dogovoru sa Slobodanom Milo{evi}em, pozvao sam njega, Kadijevi}a i
Ad`i}a na razgovor u~etvero.
Razgovaramo o situaciji u kojoj se na{lo Predsedni{tvo SFRJ koje vi{e nema
potrebnu ve}inu i nije u stanju da donese odluku o upotrebi vojske kao oru`ane
sile. Sve odluke o upotrebi vojske od sada mogu se doneti samo ako joj se ne daje
nalog da dejstvuje. Jedino za to mo`emo pridobiti dovoljan broj ~lanova P SFRJ.
Jasno je da bi po{tovanje stava da vojska ne sme koristiti oru`je bilo katastrofalno
za srpski narod u Hrvatskoj, koji se nije naoru`ao jer je ra~unao na za{titu JNA,
dok je Hrvatska naoru`ala svoje prousta{ke secesionisti~ke jedinice.
Pitamo ih da li }e vojska dozvoliti da hrvatska policija zauzme Knin i druge
srpske gradove, koji su sada pod srpskom vla{}u?
Odgovor je vrlo jasan: ne}e. Postupa}e na slede}i na~in: u slu~aju da ih
Hrvati napadnu stupi}e u oru`ano dejstvo i obavesti}e mene, a ja }u potom
sazvati Predsedni{tvo i samo ih obavestiti o ~injenici. Nikakvu odluku ni saglasnost
ne}emo tra`iti.
Skrenuli smo im pa`nju da bi druga~ije postupanje bilo izdaja, a da izdaja u
ovom slu~aju zna~i pad srpskog rukovodstva i propast JNA. Sla`u se i ~vrsto
obe}avaju.
Da vidimo i to. Valjda je i njima dogorelo do nokata. U svakom slu~aju, pre{li
smo ‘Rubikon’. Ni od koga vi{e ne tra`imo nikakve odluke, dejstvujemo prema
potrebi na za{titi srpskog naroda, obave{tavamo Predsedni{tvo o doga|ajima, pa
kome se ne dopada neka ide ku}i. I glupo je da sede u rukovodstvu dr`ave sa
kojom su zaratili. Vojska ne}e nikoga napadati, ali }e braniti i sebe i srpski narod
u Krajini” (Isto).
8 D. Marijan, nav. dj., str. 299; A. Tus, RAT U SLOVENIJI I HRVATSKOJ DO
SARAJEVSKOG PRIMIRJA, u : RAT U HRVATSKOJ I BOSNI I HERCEGOVINI
1991.-1995, uredili B. Maga{ i I. @ani} Zagreb-Sarajevo 1999, str. 68-69.

329
[estog maja generalu Kadijevi}u se izgleda povratilo samopouzdanje
i `elja da samostalno djeluje. Polaze}i od ocjene da je, zbog zao{travanja
stanja u zemlji (po~eci oru`ane pobune Srba na podru~ju Vukovarske
op{tine, zatim oko Vinkovaca i Osijeka), “po~eo naveliko gra|anski
rat u zemlji”, naredio je podizanje borbene gotovosti JNA i (naredi}e)
mobilizaciju odgovaraju}ih jedinica i zaprijetio da }e, ako to ne
u~ine odgovaraju}i organi Federacije, JNA “obezbijediti mir”.9 Sazvana
sjednica Predsjedni{tva, u ~ijem su radu u~estvovali predsjednik Skup{tine
SFRJ, predsjednik SIV-a, predsjednici republika Srbije i Makedonije,
predsjednici predsjedni{tava Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Slovenije
i predsjednik Vlade Republike Hrvatske, a na kojoj je razmatrana
aktuelna politi~ko-bezbjednosna situacija u zemlji, za 7. maj, zavr{ena

9 Isto, str. 299-300; B. Jovi}, nav. dj., str. 319. Bio je to izgovor za prvu od nekoliko
mobilizacija rezervnog sastava koje su do kraja godine uslijedile. Sa tom su naredbom
upoznate “samo posebno izabrane starje{ine” (D. Marijan, nav. dj., str. 300).
General Kadijevi}, koji se nalazio na lije~enju u Kara|or|evu, 6. maja 1991.
tra`io je od Jovi}a da saop{ti Predsedni{tvu “zvani~ne stavove [taba Vrhovne
komande i Saveznog sekretarijata za narodnu odbranu :
1. Zato {to predlozi Saveznog sekretarijata za narodnu odbranu nisu uva`avani,
po~eo je naveliko, gra|anski rat u zemlji.
2. Vojska, koja je na ovakav na~in poku{avala da zaustavi taj proces, nije
uspela. Ako bi ovako nastavila, bila bi i sama razbijena.
3. Polaze}i od ustavne uloge Jugoslovenske narodne armije, [tab Vrhovne
komande zahteva od Predsedni{tva i svih saveznih organa da obezbede mir u zemlji.
4. U me|uvremenu }e narediti da svako onaj ko vojsku napada, kao {to je do
sada napadao, pri ~emu su pale i prve vojni~ke `rtve, bude do~ekan po pravilima
o borbenoj upotrebi jedinica, a to zna~i i — upotrebom vatre.
5. [tab Vrhovne komande je ve} naredio podizanje borbene gotovosti
Jugoslovenske narodne armije i naredi}e mobilizaciju odgovaraju}ih jedinica da
bi, ako odgovaraju}i organi federacije ne obezbede mir, to u~inila Jugoslovenska
narodna armija.
6. Molimo da se sa ovim upoznaju svi faktori koji uti~u na stanje u zemlji, u
Federaciji i u republikama” (B. Jovi}, nav. dj., str. 319).
Jovi} je o navedenim stavovima vojnog rukovodstva obavijestio sve ~lanove
Predsjedni{tva, koji su zaklju~ili da on odmah sazove sjednicu tog najvi{eg organa zemlje,
sa predsjednicima republika, SIV-a i Skup{tine za sljede}i dan, tj. 7. maj 1991. (Isto).

330
je tek 9. maja u jutarnjim satima,10 kada su, pod pritiskom “neminovne”
vojne opcije (strah od mogu}eg vojnog udara) jednoglasno usvojene
odluke, mjere i aktivnosti,11 ~ijim bi sprovo|enjem bio osiguran mir u

10 B. Jovi}, nav, dj., str. 320-321. Ta je sjednica, uz pritisak vojne opcije, trajala
dva dana i dvije no}i, tj. 7. i 8. maja (zavr{ena je 8. maja “posle pono}i, u stvari 9.
maja ujutro u 3 ~. /~asa — prim. S. ^./ i bila je, po Jovi}u, “izuzetno te{ka i
dramati~na. Podela je bila potpuna, nesloga velika, ali i presija da je vojna opcija
neminovna ako se ne postigne politi~ki sporazum” (Isto, str. 320).
11 Isto. Predsjedni{tvo SFRJ je, “polaze}i od svoje i ustavne odgovornosti
saveznih i republi~kih organa za stanje u zemlji i od neophodne potrebe da se
odmah obezbede mir i normalni uslovi za razre{enje jugoslovenske krize, donelo
je konkretan program mera i aktivnosti za trajno re{enje me|unacionalnih i
me|urepubli~kih sukoba, na principima punog po{tovanja teritorijalnog
integriteta SFRJ i republika, odnosno legaliteta i legitimiteta vlasti u njima,
gra|anskih, individulanih i nacionalnih prava, kao i pravne dr`ave.
Za re{avanje me|unacionalnih sukoba u Republici Hrvatskoj treba stvoriti
uslove da se :
a) onemogu}e oru`ani sukobi;
b) utvrde sporna pitanja usled kojih nastaju me|unacionalni problemi;
c) osigura demokratski dijalog za njihovo re{avanje.
Da bi se to ostvarilo, potrebno je da se uradi slede}e :
1. Javni red i sigurnost, kao i nacionalna i gra|anska prava svih gra|ana
garantuju se i obezbe|uju u skladu sa ustavnopravnim sistemom Federacije i
Republike Hrvatske. Sva sporna pitanja }e se re{vati i uz anga`ovanje
odgovaraju}ih organa federacije.
2. Odmah osigurati da se prekine svako nasilje i obezbedi mir. U tom cilju
odmah obustaviti kretanje oru`anih formacija i naoru`anih gra|ana u kriznim
`ari{tima, izuzev legalnih lokalnih organa unutra{njih poslova, a izme|u
podru~ja sa prete`no srpskim stanovni{tvom i ostalih delova Hrvatske, u oba
pravca, svih oru`anih formacija i grupa, izuzev jedinica JNA i SSUP.
Ova mera ograni~enja primjenjiva}e se u narednih mesec dana od dana
dono{enja ove Odluke.
Jugoslovenska narodna armija koja je, shodno svojoj ustavnoj ulozi i
nare|enjima Predsedni{tava SFRJ, ve} anaga`ovana na kriznim `ari{tima,
odgovorna je da obezbedi efikasno sprovo|enje ove Odluke Predsedni{tva SFRJ.
3. Odmah izvr{iti demobilizaciju rezervnog sastava policijskih, odnosno
milicijskih snaga, organizovati povla~enje oru`ja od gra|ana i njegovo sme{tanje u
odgovaraju}a skladi{ta koja su pod kontrolom nadle`nih organa, u skladu sa Zakonom.

331
zemlji, “a time i uslovi za vra}anje borbene gotovosti jedinica JNA
na normalni nivo”.12
Tom su odlukom {iroka ovla{tenja data JNA “na kriznim
`ari{tima” — na podru~ju Hrvatske “sa prete`no srpskim stanovni{tvom”,
gdje su njene jedinice, kao i Saveznog sekretarijata za unutra{nje
poslove, ve} bile anga`ovane. Time je rukovodstvo Velikosrpskog pokreta
postiglo “ogroman napredak”, posebno “u pogledu ovla{}enja koja
su data vojsci”, jer je ta odluka Predsjedni{tva SFRJ u su{tini
predstavljala vojnu opciju.13 Ona je bila u skladu sa ratnom opcijom
rukovodstva Velikosrpskog pokreta prihva}enom 5. aprila 1991.

Da se odmah provede temeljita istraga od strane odgovaraju}ih saveznih i


republi~kih organa u vezi sa oru`anim sukobima, ljudskim `rtvama i materijalnim
razaranjima i o tome detaljno obavesti javnost.
4. Odmah prekinuti sa napadima na Jugoslovensku narodnu armiju, njene
pripadnike, objekte i sredstva JNA.
Predsedni{tvo SFRJ ocenjuje da Jugoslovenska narodna armija izvr{ava
svoje funkcije u skladu sa Ustavom SFRJ i saveznim zakonima, i da je sposobna
uspe{no da za{titi granice zemlje i spre~i me|urepubli~ke i me|unacionalne
sukobe kao zajedni~ka oru`ana sila svih na{ih naroda.
5. Odmah formirati paritetnu grupu sastavljenu od predstavnika
Republike Hrvatske i legitimnih predstavnika srpskog naroda iz Hrvatske, radi
otpo~injanja razgovora o svim spornim politi~kim pitanjima za koje se smatra
da su uzro~nik krize, kao {to su: ustavna ravnopravnost hrvatskog i srpskog
naroda, jezik, pismo, nacionalni i dr`avni simboli, pravo naroda na
samoopredeljenje do otcepljenja, na~in izja{njavanja na referendumu i
sli~no...”. (Isto, str. 320-321).
12 Isto. Velikosrpski orijentisani dio Predsjedni{tva SFRJ je, razmatraju}i program
mjera i aktivnosti od 9. maja 1991, a u vezi sa prilikama u Hrvatskoj, po Mesi}u,
poku{ao utvrditi politi~ke odluke za sna`niji vojni pritisak na Hrvatsku (S. Mesi}, nav.
dj., str. 136).
13 Isto, str. 320-321 i 323. Ocjenu te sjednice Jovi} je dao na sljede}i na~in:
“Imaju}i u vidu nevi|eno politi~ko nadmudrivanje i natezanje koje je trajalo dva
dana i dve no}i, mora se imati u vidu da su ovi zaklju~ci mo`da i takti~ki
kompromis Hrvatske, koja je bila do krajnjih granica ‘priterana uza zid’. U
svakom slu~aju zaklju~ci predstavljaju ogroman napredak u pogledu ovla{}enja
koja su data vojsci, ali i u pogledu priznanja Hrvatske {to su uzroci izbijanja
me|unacionalnih sukoba, bez obzira {to ima malo nade da }e ona u praksi
prihvatiti da se ti uzroci i uklone” (Isto, str. 321).

332
Devetog je maja 1991. kod generala Kadijevi}a, koji se vratio sa
lije~enja u Kara|or|evu, odr`an sastanak, na kome su, pored njega,
prisustvovali Slobodan Milo{evi} i Borisav Jovi}. Diskusija je vo|ena
“o namjerama i polo`aju vojske” poslije odluke Predsjedni{tva
SFRJ od 8. maja “o uspostavljanja mira i akcijama za dalje re{avanje
krize”. Kadijevi} im je, iznena|en sporazumom “o tako radikalnim
i dalekose`nim merama”, saop{tio procjene i namjere vojske, uz
pretpostavku da navedena odluka Predsjedni{tva nije “bila doneta”.
U vezi sa tim, iznio je elemente i ciljeve procjene, na~in ostvarenja,
institucije vlasti za realizaciju opcije, vrijeme po~etka, trajanje i redosljed,
pri ~emu je ponovo predlo`io uvo|enje vanrednog stanja.14
U kra}oj raspravi koja je vo|ena Milo{evi} je, u cilju da lak{e slomi
Hrvatsku, smatrao “da bi bilo dobro suziti front otpora time {to bismo
pustili Slovence da iza|u. Ako republike nemaju na to primedbi,
treba omogu}iti Slovencima da se legalno odvoje”. Jovi}u se “~inilo
da sve {to je Veljko rekao kao neka repriza onoga {to su nameravali
posle sednice Vrhovne komande, od ~ega su sami odustali”. Stoga mu
nije bilo jasno “{ta treba da zna~i taj koncept sada kada su ga sami
nedavno potpuno diskreditovali i eliminisali”. U daljem izlaganju
Jovi} je ukazao na aktuelnost ostvarivanja odluke Predsjedni{tva SFRJ
od 7. i 8. maja 1991, “koje su legalna podloga za aktivnost JNA i svih
drugih za re{avanje problema”. Smatrao je da je “neophodno uraditi
novu verziju koja se zasniva na obavezi ostvarenja odluke
Predsedni{tva”, koja bi sadr`avala i “varijante postupanja u slu~aju
da neko pru`i otpor ostvarivanju odluka P SFRJ”, {to je, po njemu,
bilo “dosta verovatno”. Takva opcija davala im je mogu}nost da skidaju
“samo one koje treba skidati”, za {ta su, po njemu, imali legalnu
podlogu. U slu~aju da se “odluka u celini dovodi u pitanje i to od
ve}ine republika”, onda bi se, po Jovi}u, mogli i vratiti na verziju koju
je general Kadijevi} predlo`io. Tim prije, jer je smatrao da je “u su{tini,
odluka Predsedni{tva SFRJ vojna opcija (jer je dala ogromna
ovla{}enja vojsci), iako se tako ne zove”.15
Jovi} je na kraju iznio stav da “Vojska treba da shvati i prihvati” da
je nosiocima Velikosrpskog pokreta presudno da brane “teritorije naroda

14 Isto, str. 322-323.


15 Isto, str. 323.

333
koji `ele da ostanu u Jugoslaviji” i da im “daleko vi{e odgovara” da to
~ine “na osnovu o~uvanja legaliteta savezne vlasti, a znatno manje
vojnim udarom”.16 Takav su stav prihvatili Milo{evi} i Kadijevi}.17
U danima “natezanja” oko izbora Mesi}a za predsjednika
Predsjedni{tva SFRJ (od 10. maja 1991, te kasnije) odr`ano je vi{e
sastanaka, na kojima su vo|eni razgovori i dogovori izme|u srpskog i
crnogorskog politi~kog, te vojnog rukovodstva — Milo{evi}, Jovi},
Bulatovi}, Kosti}, Jokanovi} i generali Kadijevi} i Ad`i}. Na tim je
sastancima, pored pitanja izbora Mesi}a za predsjednika, razgovarano
i o Srbima u Hrvatskoj. Tako je u razgovoru izme|u Jovi}a, Milo{evi}a
i Kadijevi}a, 10. maja dogovoreno da se nastavi sa odbranom
srpskog naroda u Hrvatskoj.18 Na sastanku od 13. maja rukovodstvo
Velikosrpskog pokreta (Milo{evi}, Jovi}, Bulatovi}, J. Kosti}, Jokanovi}
i general Kadijevi}) se dogovaralo (tri puna sata) o stavu u vezi sa
izborom Mesi}a za predsjednika Predsjedni{tva SFRJ. Vezano za to,
po Jovi}u, su bile prisutne dvije osnovne teze.19 Vojno rukovodstvo je,
za razliku od ostalih, smatralo da Mesi}a treba izabrati. Me|utim, taj
stav nije prihva}en.20

16 Isto. Pri tome je Jovi} naglasio i sljede}e: “Oni su sami u vojsci, u svojoj
analizi posle sednice Vrhovne komande 12. - 15. marta o. g. pokazali izuzetne
opasnosti takvog puta re{avanja problema, jer bi doveo i do gubljenja legitimiteta
i vlasti u Srbiji, ako ona podr`i vojnu opciju. Uostalom, i sama je vojska je tada
odustala od sli~nog re{enja” (Isto, str. 323-324).
17 Isto.
18 Isto, str. 324. Taj se dogovor, po Jovi}u, temeljio na osnovu Odluke Predsedni{tva
od 7. i 8. maja, jer im je, po njemu, ona davala “dovoljno mogu}nosti, bar za sada”.
19 Isto, str. 324-325. O tome Jovi} pi{e sljede}e :

“ - Veljko Kadijevi} smatra da ga treba izabrati, jer bi suprotan postupak


izazvao krizu sa te{kim politi~kim posledicama i zaustavio procese dogovaranja o
budu}nosti zemlje.
- Ostali misle da ga ne treba izabrati jer bi time kona~no dali krila razbija~ima
Jugoslavije i obrukali se pred sopstvenim narodom” (Isto).
20 Isto. Kadijevi} je, ipak, “sa velikim natezanjem” izrazio razumijevanje za
usvojeno stanovi{te, jer “nije stvar u tome da on podr`ava Mesi}a, nego je
optere}en iluzijom da postoji na~in da se Hrvatska i Slovenija zadr`e u
Jugoslaviji, a oni su se fakti~ki odlu~ili na izdvajanje” (Isto).

334
Poslije sjednice Predsjedni{tva SFRJ, 15. maja 1991, na kojoj
Mesi} nije izabran za predsjednika, jer nije dobio potrebnu ve}inu
glasova (preuzimanje du`nosti sprije~eno je od strane Milo{evi}eve grupe
u Predsjedni{tvu SFRJ),21 ~ime je otvorena kriza u Predsjedni{tvu,
kod Jovi}a su “svratili” Milo{evi} i generali Kadijevi} i Ad`i}. Generali

21 S. Mesi}, nav. dj., str. XI; ICTY, Predmet: Br. IT-02-54-T, paragraf 94.
Milo{evi}eva grupa u Predsjedni{tvu SFRJ ustavnom predsjedniku Mesi}u tada nije
dozvolila da preuzme predsjedni~ku du`nost. Time je, pored ostalog, JNA omogu}eno
da, bez vrhovnog komandanta, poslije progla{avanja nezavisnosti i suverenosti Slovenije
i Hrvatske, izvr{i agresiju na Sloveniju, Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu (S. Mesi},
nav. dj., str. XI).
Prema Ustavu SFRJ za predsjednika Predsjedni{tva SFRJ trebalo je po
automatizmu izabrati, odnosno proglasiti, Stipu Mesi}a kao {to su svi dotada{nji
predsjednici birani. Me|utim, Borisav Jovi} se poslu`io trikom i stavio izbor Stipe
Mesi}a na glasanje, za koga su glasali Republika Hrvatska, Slovenija, Makedonija i
Bosna i Hercegovina, dok su Srbija, Vojvodina i Kosovo bili protiv, a Crna Gora
suzdr`ana, pa je sjednica prekinuta i zakazana za sljede}i dan (K. Rotim, ODBRANA
HERCEG-BOSNE, [iroki Brijeg 1997, str. 99-100).
Srbiju je tada u Predsjedni{tvu predstavljao dr Borisav Jovi} (dotada{nji
predsjednik), Sloveniju dr Janez Drnov{ek (raniji predsjednik), Bosnu i Hercegovinu
Bogi} Bogi}evi}, Crnu Goru Nenad Bu}in, Makedoniju dr Vasil Tupurkovski,
Vojvodinu Dragutin Zelenovi}, a Kosovo Riza Sapund`iu. Skup{tina Srbije je ukinula
dr`avno-politi~ka tijela Kosova, raspustila Predsjedni{tvo Kosova, a u Predsjedni{tvu
SFRJ delegirala Vuka{ina Jokanovi}a, potpredsjednika Skup{tine Srbije, i u martu
neustavno smijenila Sapund`iju, delegiraju}i na njegovo mjesto potpredsjednika
srbijanske Skup{tine. Oti{ao je i predstavnik Vojvodine (Dragutin Zelenovi}, mandatar
za sastav srbijanske vlade), pa je imenovan predsjednik vojvo|anskog Predsjedni{tva
Jugoslav Kosti} (S. Mesi}, nav. dj., str. X; K. Rotim, nav. dj., str. 95).
“Jovi}evo lakrdijstvo” je 16. maja 1991. iz Predsjedni{tva SFRJ preneseno u
Saveznu skup{tinu, koja je po drugi put (prvi put 10. maja) odlu~ivala o potvr|ivanju
Branka Kosti}a, Sejde Bajramovi}a (zastavnika u rezervi i penzionera) i Jugoslava
Kosti}a (vojvo|anskog Crnogorca i Srbina). Nekako su “progurani”, uz elementarne
povrede Ustava SFRJ (S. Mesi}, nav. dj., str. 11). S tim u vezi, Mesi} pi{e da Srbija, s
obzirom na to da nije priznavala Skup{tinu, ni Predsjedni{tvo Kosova, te svojim
ustavom poni{tila autonomiju Kosova, onda nije mogla “u ime Kosova” nikoga sa
Kosova ni slati u Predsjedni{tvo. Po{to je, kakva-takva Skup{tina Vojvodine opstala, a
formalno i stvarno bila pot~injena Skup{tini Srbije, autonomno pravo Vojvodine
izra`avao je predstavnik Srbije u Predsjedni{tvu (Isto).
Na toj je sjednici za vrijeme izja{njavanja, zajedno sa Slovencima i Albancima, i
hrvatska delegacija napustila Skup{tinu (Isto).

335
su bili “nezadovoljni, upla{eni i iznervirani”, a Milo{evi} i Jovi}
“razo~arani stavom vojske”,22 ~ije je vojno rukovodstvo zastupalo
stav da Mesi}a treba izabrati.23

Uzaludno je na zasjedanju Savezne skup{tine dokazivano da je odluka


srbijanskog parlamenta o raspu{tanju najvi{ih organa Kosova i smjenjivanje R.
Sapund`iu najgrublje kr{enje Ustava. Me|utim, bilo je kako se predsjednik Slobodan
Gligorijevi} Ajga dogovorio sa Milo{evi}em. Kada su veliku dvoranu savezne
skup{tine napustile delegacije Slovenije i Hrvatske, zajedno sa Albancima s Kosova i
dijelom bosansko-hercegova~ke delagacije, Gligorijevi} je prisutne obavijestio da su
oba Kosti}a i Sejdo Bajramovi} “u paketu potvr|eni”. Na to je protestvovao Irfan
Ajanovi}, potpredsjednik Skup{tine SFRJ, ali je Gligorijevi} to pre{utio (Isto, str. 13).
22 B. Jovi}, nav. dj., str. 325. S tim u vezi Jovi}, pi{e: “Veljko ka`e da je to {to
smo uradili /nisu podr`ali Mesi}ev izbor — prim. S. ^./ gre{ka. Blagoje ka`e da bi
nas slatko uhapsio. Slobodan mu ka`e neka nas uhapsi ako ho}e. Srpska opozicija
je listom za Mesi}a, protiv nas. Sloba i ja smo uvereni da radimo dobro, ali smo
veoma razo~arani stavom vojske” (Isto).
23 Isto, str. 324-325. General Ad`i} je Mesi}ev neizbor komentarisao: “Ovo je
lakrdija. Trebalo je po Ustavu…”. Neke zapadne agencije komentarisale su tu
generalovu izjavu kao “srd`bu na Srbiju, tvrde}i da je neizborom Mesi}a još više
oslabila autoritet saveznih organa i same Armije” (S. Mesi}, nav. dj., str. 8).
Admiral Mamula je bio protiv izbora Mesi}a za predsjednika Predsjdni{tva SFRJ.
To je smatrao “sumanutom idejom”, jer je Mesi}evo navodno “zalaganje za
razbijanje Jugoslavije ~inilo njegov osnovni, politi~ki image”. Mamula se nije slagao
s Kadijevi}em i Ad`i}em “da se donese takva odluka radi mira u ku}i i da bi se
izbjegao pritisak me|unarodne zajednice...” (B. Mamula, SLU^AJ JUGOSLAVIJA,
Podgorica 2000, str. 186).
Opstrukcijom nepriznavanja ustavnog predsjednika Republika Srbija (srpski
blok), po Mesi}u, “razbija Jugoslaviju” i pokazuju svijetu “tko minira Jugoslaviju
i Ustav” (S. Mesi}, nav. dj., str. 10 i 17).
Predsjednik Bu{ (Georg Bush) je u telefonskom razgovoru sa A. Markovi}em
(20. maja 1991.) izjavio da podr`ava saveznu Vladu i posebno predsjednika, vjeruju}i
da }e se zalo`iti za dalji demokratski preobra`aj zemlje. SAD je tada ocijenila da je
izbor S. Mesi}a “izraz demokratskih promjena u Jugoslaviji”, te da je “spre~avanje
toga izbora znak zaustavljanja demokratskog razvoja u Jugoslaviji” (Isto, str. 19).
Zbog “pona{anja rukovodstva Republike Srbije”, koja “gazi ljudska prava” i
“sada radi na destabilizaciji jugoslovenskog Predsjedni{tva” otkazana je pomo}
Jugoslaviji od pola miliona dolara (tzv. Nikelsov — Don Nickels amandman). Bu{ i
Bejker su “zamrzavanje Nikelsova amandmana” uvjetovali izborom Mesi}a (amandman
je 25. maja obustavljen, iako je tada i kasnije “srpska ~etvorka” tvrdila kako ni po
koju cijenu “ne}e na ~elu vrhovne komande jednog hrvatskog fa{istu” (Isto).

336
^etvorka Slobodana Milo{evi}a u Predsjedni{tvu SFRJ nije
dopustila Mesi}u da obavlja ustavne funkcije. U `elji da pomognu
izlazak iz pat pozicije, delegacija Evropske zajednice je 29. maja bila
u Beogradu. U razgovoru s njima Mesi} je ukazao da je blokada
Predsjedni{tva samo jedan od elemenata velikosrpskog scenarija, kao
što je to bio i “prodor u platni sistem Jugoslavije, blokada slovenskog
tr`išta, stvaranje kriznih `arišta u dijelovima Hrvatske i Bosne i
Hercegovine”. Izme|u ostalog, Mesi} je naveo da je cilj izazivanje
blokade cjelokupnog sistema i davanje Armiji “pravo arbitriranja”.24
Sljede}eg je dana delegacija Evropske zajednice razgovarala i sa
predsjednicima republika, zala`u}i se za o~uvanje Jugoslavije u njenim
tadašnjim okvirima, unutrašnjim i vanjskim granicama.25
Borisav Jovi} i oba Kosti}a su predlagali promjenu redosljeda na
~elu Predsjedni{tva SFRJ, blokiraju}i na taj na~in Predsjedni{tvo, kako bi
presko~ili Hrvatsku u pravu da predsjedava Predsjedništvom, pri ~emu su
predsjedni~ko mjesto nudili Bogi}evi}u, a potpredsjedni~ko Tupurkovskom.
Smatrali su da je to “najbolji na~in prevazila`enja krize”.26
[est sedmica su Jovi} i dr Kosti} uvjeravali “izlu|ivani narod
da oni ‘naprosto ne mogu prihvatiti Mesi}a’, pri ~emu je dr Jovi}
dopuštao Hrvatskoj da izabere ‘nekog drugog’, a dr Kosti}
isklju~ivao je svaku mogu}nost da Hrvatsku predstavlja ijedan
~lan HDZ-a”. Srbijanska opozicija je, i pored svog velikosrpstva, bila
na Mesi}evoj strani, kao i ~itav politi~ki svijet.27
Na generalov zahtjev, Kadijevi} i Jovi} su 31. maja 1991. kod
Milo{evi}a razgovarali “o namerama vojske u odnosu na Sloveniju
koja odbija da {alje regrute i da preda vojsci dokumentaciju o
regrutima”. Kadijevi} je, pored ostalog, tra`io njihovo mi{ljenje o
tome “ako vojska sru{i slovena~ku vladu radi toga {to ne sprovodi

24 S. Mesi}, nav. dj., str. 29-30 i 38.

25 Isto, str. 31.


26 Isto.

27 Isto, str. 37.

337
vojne zakone, itd.” Me|utim, to su, po Jovi}u, bile vojne prazne
pri~e, u koje vi{e nije vjerovao.28
Milo{evi} i Jovi} su, u razgovoru kod Kadijevi}a, 7. juna, tra`ili
odgovor “na pitanje da li }e vojska intervenisati ako bude, ’stani-
pani’ na mitingu” 9. juna, koga je najavljivala opozicija. General je
odgovorio potvrdno, s tim {to je insistirao da Milo{evi} i Jovi} (srpsko
rukovodstvo) najprije sve u~ine {to mogu da ne prepuste sve vojsci.29
Uo~i sastanka u Splitu Tu|man — Milo{evi} — Izetbegovi}, ~iji je
cilj “tra`enje na~ina za re{enje jugoslovenske krize”, gdje su, po
Jovi}u, mnogi o~ekivali “da }e se razgovarati o podeli Bosne i
Hercegovine i stvaranju muslimanske mini dr`ave”, 11. juna,
sastali su se kod Milo{evi}a: Jovi}, Dobrica ]osi}, Radovan Karad`i}
i Milo{evi}. Cilj tog sastanka je bio da dogovore taktiku “koju }e
primeniti Milo{evi}”. Ocijenjeno je da se treba strogo dr`ati njihovih
principijelnih, bolje re~eno — deklarativnih stavova: “mi `elimo o~uvanje
Jugoslavije, u okviru toga i Bosne i Hercegovine, ne tra`imo ni~iju
podelu, niti veliku Srbiju, ali ne}emo dozvoliti da se srpski narod
silom izvodi iz Jugoslavije”.30
Polaze}i od takvih stavova, rukovodstvo Velikosrpskog pokreta
i njihovi kolaboracionisti su, tako|e, ocijenili kako Hrvatska i Bosna i
Hercegovina, navodno “rade}i na razbijanju i rasturanju Jugoslavije”,
“rade na stvaranju Velike Srbije”, a {to je i{lo u njihov prilog, jer je,
kako su smatrali, i vrijeme radilo za njih31 (tj. Velikosrpski pokret).

28 B. Jovi}, nav. dj., str. 337. Kadijevi} je tada, pi{e Jovi} postavljao “hiljadu
pitanja. Sve, kao, {ta mislimo ako vojska sru{i slovena~ku vladu radi toga {to ne
sprovodi vojne zakone, itd. Meni je, po{teno re~eno, sasvim dovoljno tih vojnih
praznih pri~a. U njih vi{e uop{te ne verujem. Ni{ta oni ne}e ni preduzeti ni u~initi,
to je jasno. A sto puta smo mu ve} rekli {ta mislimo” (Isto).
29 Isto, str. 338.
30 Isto.

31 Isto, str. 339. S tim u vezi, oni su ocijenili da “vreme radi za nas, a njihova,
naro~ito Hrvatska, politika postaje nervozna. Svaki njen potez mo`e biti pogre{an
i u na{u korist”.

338
Milo{evi}, Jovi}, Bulatovi}, Branko Kosti} i Jugoslav Kosti} su
20. juna, po{to nije odr`ana sjednica Predsjedni{tva SFRJ,32 procijenili
situaciju i dogovarali se o daljim potezima. Procjenjuju}i da }e se
Hrvatska i Slovenija u toku tog mjeseca osamostaliti, oni su zaklju~ili
da je neophodno preduzeti odre|ene mjere za{tite od “separatizma”. U
tom je cilju, pored prijedloga “finansijske i ekonomske samoodbrane”,
dogovoreno da se 24. juna sastanu sa generalima Kadijevi}em i Ad`i}em
i tra`e pru`anje preciznog odgovora “da li }e izvr{iti raspored vojske
na novim (srpskim) granicama Jugoslavije”, kako bi se navodno
“spre~ilo ve}e izginu}e srpskog naroda i odbranile teritorije”.
Zaklju~ili su da }e, ako ne dobiju sigurne garancije, odbranu
organizovati sami i di}i ruke od armije.33
Kod Milo{evi}a je, u skladu sa navedenim zaklju~cima i po
dogovoru i utvr|enim ciljevima od prije ~etiri dana, 24. juna odr`an
sastanak, na kome su u~estvovali: Veljko Kadijevi}, Blagoje Ad`i},
Borisav Jovi}, Momir Bulatovi}, Branko Kosti}, Jugoslav Kosti} i
Slobodan Milo{evi}. Najprije je govorio Milo{evi},34 koji, po Jovi}u,

32 Isto. Jovi} pi{e da (pro{irena) sjednica Predsjedni{tva SFRJ nije odr`ana ni 20.
juna 1991, jer “nisu hteli da do|u iz Hrvatske i Slovenije dok ne promenimo
odluku o (ne) izboru Mesi}a za predsednika. Mi smo odlu~ili da o tome nema vi{e
mogu}nosti da se razgovara”.
33 Isto. Na tom je sastanku dogovoreno da razrade i postupke da iz saveznih
organa izguraju Hrvate i Slovence — “da ne odlu~uju o nama, ako su se ve} izdvojili”,
i suprostave se “bilo kakvoj politici prisilnog zadr`avanja Hrvata i Slovenaca u
Jugoslaviji, kao i prisilnog izvo|enja Srba iz nje” (Isto).
34 Isto, str. 340. Milo{evi} je, pi{e Jovi}, saop{tio “svoje ocene o me|unarodnom
okru`enju: Nema~ka podr`ava razbijanje Jugoslavije, tj. izdvajanja Slovenije i
Hrvatske. Na KEBS-u u Berlinu je u tom pogledu koordinirala s Austrijom i
Ma|arskom. Poku{ava da u KEBS uvu~e i Japan i da ostvari osovinu Berlin —
Tokio.
SAD `ele da Jugoslavija ostane, ali da bude proameri~ka.
Sloveniji i Hrvatskoj ne odgovara politika SAD, ali im odgovara politika
Nema~ke.
SAD nema drugog izbora nego Jugoslaviju sa Antom Markovi}em. Izbor
Mesi}a je u funkciji tog interesa.
To obja{njava Bejkerovom tvrdnjom da smo neizborom Mesi}a navukli
kritiku na sebe i oslabili svoju poziciju” (Isto).

339
nije ni pomenuo razloge za{to su se sastali, zatim general Kadijevi},35
te Jovi}, koji je, izme|u ostaloga, nagla{avaju}i ciljeve nosilaca
Velikosrpskog pokreta da omogu}e Sloveniji i Hrvatskoj “otcjepljenje”
(“ali na legalan na~in, a ne politikom svr{enog ~ina”), ukazao da
Srbija i Crna Gora treba odmah da razmotre mjere samoodbrane u
ekonomskom i finansijskom smislu. Me|utim, problem je bio u tome
{to rukovodstvo Velikosrpskog pokreta legalno nije moglo ostaviti
Srbe u Jugoslaviji, te je vr{en posljednji pritisak na JNA da to ona
preuzme na sebe. Stoga je “bezbednosna strana”, po Jovi}u, zavisila
“od odgovora koji }emo dobiti danas od Armije: da li }e JNA
braniti Srbe u Hrvatskoj posle odluke o otcepljenju i kako?”36
General Ad`i} je Jovi}ev stav o Mesi}u ocijenio “kao tvrdoglav,
a stav u odbrani Srba u Hrvatskoj kao nerazuman, jer JNA treba da
brani sve jugoslovenske narode”. Na to mu je Jovi} neargumentovano
uzvratio “da su samo Srbi ugro`eni, da to ne zaboravlja”.37
Branko i Jugoslav Kosti}, te Momir Bulatovi} su bili kategori~ni
kao i Jovi}. Me|utim, Milo{evi} je, po Jovi}u, lavirao, tra`e}i rje{enje
da Mesi} bude izabran, “a da ih nadmudrimo”.38

35 Isto. On je razvio tezu “da nam Rusi ne mogu pomo}i, da je Amerika


shvatila da u Jugoslaviji dominira politika secesije i da to nije u njihovom
interesu, nego u interesu Nema~ke. Hteli bi da sa~uvaju Jugoslaviju i tra`e
saveznike. U Jugoslaviji im je saveznik Ante Markovi} i mi bismo pomo}u njega
mogli sa~uvati Jugoslaviju!
Jedini razlog da je spoljni faktor okrenut protiv nas je neizbor Mesi}a, pa to treba
odmah, sutra ispraviti i izabrati Mesi}a!
To bi nam omogu}ilo da ve`emo za sebe Antu Markovi}a i stavimo SIV u
funkciju borbe protiv secesionizma, a da u Predsedni{tvu SFRJ vratimo raspravu
o budu}nosti zemlje” (Isto).
36 Isto. Tom je prilikom Jovi} izjavio da ne}e glasati za Mesi}a, “bez obzira na
pritiske”. S tim u vezi, on u memoarima pi{e: “Hrvatska i Slovenija `ele da ostanu
u organima federacije da odlu~uju o nama, a da mi o njima ne mo`emo odlu~ivati.
Jo{ ho}e da nam predsedavaju. Ako je neko izgubio politi~ki rezon, ja nisam.
Mogu da podnesem ostavku ako se to tra`i, mogu da budem smenjen, ali da ga
glasam ne mogu” (Isto).
37 Isto.
38 Isto. Milo{evi} je na taj na~in, po Jovi}u, `elio da smiri Ad`i}a. Jovi} ga pitao:

340
Na tom su sastanku svi, osim Jovi}a, po kome je to bilo
nevjerovatno, “odustali od razgovora s vojskom o odbrani Srba i
Srbije, a razgovor pretvorili u pritisak na nas da izaberemo Mesi}a”.39
On je bio razo~aran tim sastankom i ujedno ljut na Milo{evi}a, jer
“nije istupio prema dogovoru”.40
Vo`d Milo{evi} je odustao od razgovora o upotrebi JNA. O~igledno
je to “razo~aran” u~inio, jer se upla{io, po{to im Rusi nisu mogli pomo}i,
i pritisaka me|unarodne zajednice.
Slobodan Milo{evi} je, nakon {to je 26. juna razgovarao sa
ambasadorom Zimermanom, koji se interesovao kakav je uslov srpskog
rukovodstva da izabere Mesi}a, i, s tim u vezi, od Jovi}a tra`io “odgovor”
koga je saop{tio ambasadoru,41 te po{to ga Jovi} obavijestio o ocjenama

“ - ima{ li konkretan predlog?


Nema.
Ja mu iznesem konkretan predlog! Da se ja razbolim, da odem na le~enje,
neka proglase da me on zamenjuje pa neka ga glasa.
Slobodan dodaje :
- A posle glasanja da do|em i da podnesem ostavku.
Dakle — isto kao i ja. Ne mo`e ni on” (Isto, str. 341).
39 Isto, str. 341. Zbog toga je Jovi} odlu~io da razmisli da li ubudu}e da u~estvuje
na takvim sastancima.
Ocjenjuju}i “rezultate” sa tog sastanka, Jovi} pi{e kako se “do{lo do nekog
glupog stava da poku{amo da uputimo pismo Saveznom ve}u Skup{tine SFRJ,
neka ono protuma~i Ustav da ga proglasi bez izbora. Ako ho}e i ako na to imaju
pravo” (Isto).
40 Isto. O tome Jovi} u svojim memoarima za 25. juni pi{e: “Ka`em Slobodanu
Milo{evi}u da sam razo~aran ju~era{njim sastankom i da sam ljut na njega. On
je tako|e razo~aran, ali ne shvata za{to sam ljut na njega. Obja{njavam mu da
nije istupio prema dogovoru. On se pravda da je ‘rekao uop{teno da o~ekujemo
da ~uje kako }e se JNA postaviti’.
Rekao sam mu da na takvim sastancima vi{e ne}u u~estvovati ako se samo
jednom ponovi situacija da radi mimo dogovora i da ne}u trpeti pritiske. Nemam
nameru da u~estvujem ni u kakvom pisanju pisma Skup{tini Jugoslavije. Za
mene je Mesi} zatvorena knjiga” (Isto).
41 Isto. O tome Jovi} pi{e: “Slobodan me zove ku}i. Zimerman pita kakav je
na{ uslov da izaberemo Mesi}a. Ka`em mu: uslov je za Hrvatsku poni`avaju}i i

341
i stavovima NATO-a prema Jugoslaviji,42 kao i poslije dono{enja
odluke Slovenije i Hrvatske o “otcepljenju”,43 zajedno sa Jovi}em,

verovatno neprihvatljiv: da javno odustane od politike svr{enog ~ina i poni{ti sve


zakone koje je donela, a protiv su Ustava SFRJ, i da Mesi} javno saop{ti da
opovrgava sam sebe, tj. da mu nije cilj da rasturi nego da sa~uva Jugoslaviju.
Slobodan je to saop{tio Zimermanu” (Isto).
42 Isto, str. 342-343. Po Jovi}evoj interpretaciji NATO-vih stavova prema
Jugoslaviji, “prvo, mi nismo problem Balkana, nego Evrope.
Drugo, nema kolektivne bezbednosti Evrope, ako bude nesloge i sukoba u
Jugoslaviji.
Tre}e, NATO mora odlu~no delovati, jer ne}e dozvoliti razbuktavanje
`ari{ta i gubitak kontrole nad doga|ajima.
^etvrto, procena je za sada da se na{a kriza mo`e ubla`iti politi~ko-
ekonomskim merama i to je za sada pravac dejstva.
Peto, za NATO je neprihvatljivo eventualno u~e{}e Armije (JNA) na strani
jedne od zava|enih opcija i na to bi (NATO) odlu~no i sna`no reagovao!” (Isto, str. 342).
43 Hrvatski sabor je 25. juna 1991. jednoglasno usvojio Ustavne odluke o
suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske i Deklaraciju o proglašenju samostalne
i suverene Republike Hrvatske (S. Mesi}, nav. dj., str. 44-47).
Istoga je dana i Skupština Slovenije proglasila nezavisnost Republike Slovenije.
Slovenija je donijela odluku da potpuno preuzme sve funkcije Federacije na dr`avnoj
granici na teritoriji Slovenije i da uspostavi dr`avnu granicu prema ostalom dijelu
Jugoslavije. Tu su odluku odgovaraju}i slovena~ki organi u oblasti unutra{njih poslova
i carine realizovali. (Slovenija je uspostavila nadzor na svojom 671 km dugom
granicom i nad svih 37 carinskih prijelaza iz Slovenije prema Ma|arskoj, Austriji i
Italiji) — S. Mesi}, nav. dj., str. 47; V. Kadijevi}, nav. dj., str. 117.
Skup{tina SFRJ je zaklju~ila da su te slovena~ke odluke o preuzimanju dr`avne
granice Jugoslavije na teritoriji Slovenije neustavne i zatra`ila od odgovaraju}ih saveznih
organa da uspostave prvobitno stanje na dr`avnoj granici. Savezno izvr{no vije}e je, u
skladu sa tim, na sjednici od 25./26. juna 1991, donijelo odluku o neposrednom
obezbje|ivanju izvr{avanja saveznih propisa o prela`enju dr`avne granice na teritoriji
Slovenije :
“1. Radi osiguravanja saveznih propisa o prela`enju dr`avne granice i
kretanju u grani~nom pojasu na teritoriji Republike Slovenije, kao i radi
osiguravanja izvršavanja me|unarodnih obaveza SFRJ i nesmetanog odvijanja
me|unarodnog saobra}aja i slobodnog kretanja ljudi preko dr`avne granice,
Savezni sekretarijat za unutrašnje poslove neposredno }e preuzeti, odnosno
osigurati obavljanje poslova kontrole prela`enja dr`avne granice.

342
bio kod Kadijevi}a. Oni su upoznali generala sa tom informacijom
NATO—a, koji, po Jovi}u, “odre|uje Jugoslaviju za svoj ‘test slu~aj’
na kome }e potvr|ivati svoju novu strategiju”.44
Navedenu informaciju, u kojoj se, po Jovi}u, iznose ocjene i
stavovi Zapadne alijanse prema Jugoslaviji, su najvjerovatnije
izmislili Milo{evi} i Jovi}, mo`da prije Jovi}, kako bi marginizirali

2. U neposrednom osiguravanju izvršavanja saveznih propisa o prela`enju


dr`avne granice Savezni sekretarijat za unutrašnje poslove }e ostvarivati
neposrednu suradnju sa Saveznim sekretarijatom za narodnu obranu, kako bi se
anga`irale i grani~ne jedinice JNA za osiguravanje dr`avne granice i na
grani~nim prijelazima i u naseljenim mjestima u pograni~nom pojasu. Na~in
ostvarivanja suradnje iz stava 1. ove to~ke sporazumno }e utvrditi savezni
sekretar za unutrašnje poslove i savezni sekretar za narodnu obranu.
3. Kad savezni organ uprave, odnosno savezna organizacija u obavljanju
poslova kontrole prometa robe i putnika iz svoje nadle`nosti na grani~nom
prijelazu nai|e na fizi~ki ili drugi otpor ili se takav otpor mo`e o~ekivati, radnici
Saveznog sekretarijata du`ni su da tom saveznom organu uprave, odnosno
saveznoj organizaciji, na njihov zahtjev, pru`e pomo}.
4. Bli`e uvjete i na~in izvršavanja ove odluke uredit }e savezni sekretar za
unutrašnje poslove.
5. Savezni sekretarijat za inozemne poslove obavijestiti }e nadle`ne organe
susjednih dr`ava o privremenom reguliranju prela`enja dr`avne granice na
teritorij Republike Slovenije sukladno ovoj odluci…” (V. Kadijevi}, nav. dj., str.
117; S. Mesi}, nav. dj., 46-47; B. Mamula, SLU^AJ JUGOSLAVIJA, Podgorica
2000, str. 177-178).
U cilju obezbje|ivanja izvr{avanja saveznih propisa o prela`enju dr`avne
granice na teritoriji Slovenije anga`ovane su, u skladu sa navedenom odlukom SIV-
a, i odre|ene grani~ne jedinice JNA (oko 1.900 vojnika i starje{ina sa odgovaraju}om
tehnikom), sa zadatkom da tu odluku realizuju. JNA je za 48 ~asova od 137 objekata
na granici zauzela 133 i time prakti~no izvr{ila dobiveni zadatak (V. Kadijevi}, nav.
sj., str. 117).
Kasnije su Slovenci, posebno Ku~an, za ono što je uslijedilo klju~nu odgovornost
svaljivali na Antu Markovi}a, jer je on, po njima, naredio JNA da “opameti tenkovima
Sloveniju”. S tim u vezi, Mesi} navodi da Ante i svi ministri, pa i skupina Slovenaca
u Vladi, nisu tra`ili akciju tenkova i ratne tehnike, “ve} se išlo samo na anga`iranje
grani~nih jedinica, i to samo na granici”. SIV je zauzeo stav da se oru`ana sila ne
smije koristiti osim u odbrani (S. Mesi}, nav. dj., str. 47; B. Mamula, nav. dj., str. 209).
44 B. Jovi}, nav. dj., str. 342-343.

343
Antu Markovi}a i ubijedili vojno rukovodstvo (Kadijevi}a i Ad`i}a)
da JNA mora biti odlu~uju}i faktor u “rje{avanju” jugoslovenske krize.
To potvr|uju Jovi}eva “naklapanja” o tome kako je navodno jasno da
ekonomske i politi~ke mjere NATO `eli ostvariti preko Ante Markovi}a,
gdje “za JNA u re{avanju na{e krize nema mesta”, po{to se “ona ne
sme anga`ovati, jer }e uvek biti na ne~ijoj strani (recimo na strani
onih koji su napadnuti)”.45
Takva je “sudbina JNA”, po Jovi}u, “odre|ena u NATO-u”.
Iznose}i takvu tvrdnju, Jovi} u svojim razmi{ljanjima ide i dalje, pri
~emu smatra da je to “i uzdanje i oslanjanje JNA na Antu
Markovi}a, od koga ona o~ekuje da spase Jugoslaviju”. To je, po
njemu, “najbednija uloga koja jednoj vojsci mo`e da bude data:
da ne sme braniti ugro`ene u svojoj zemlji”.46 Pri tome je Jovi}
zaklju~io da “NATO ne}e braniti ugro`ene, nego pomagati one koji
ugro`avaju, ako sami ne budu dovoljno jaki”.47
Po{to je general “pa`ljivo” pro~itao informaciju, pitao je kada je
stigla i zamislio se, a Jovi} mu je, u skladu sa svojim navedenim
ocjenama, “tuma~io” kako “po toj koncepciji ne}e Ante uz pomo}
JNA sa~uvati Jugoslaviju”, kako je to, po Jovi}u, vjerovao
Kadijevi}, “nego uz pomo} snaga NATO-a, a na{u }e vojsku staviti
u kasarne”, jer je “na{a vojska komunisti~ka i protiv nje bi se
energi~no delovalo”.48
Kadijevi} je poku{avao da objasni da je NATO uvijek govorio da
je protiv upotrebe sile, a Jovi} mu je dobacio da su u NATO-u “sada
samo protiv upotrebe na{e sile”, na {ta je general odgovorio kako
“ne}emo mi to po{tovati”.49
Milo{evi} je “nekoliko puta” insistirao “da vojska mora da brani
budu}e granice Jugoslavije: ‘[ta mi ima da branimo slovena~ke

45 Isto, str. 343.

46 Isto. S tim u vezi, Jovi} dalje nastavlja: “Ona ne sme, a NATO }e smeti !”.
47 Isto.

48 Isto. Jovi} je sve to govorio Kadijevi}u “da dobro razmisli ko mu mo`e, a


ko ne mo`e biti saveznik”.
49 Isto.

344
granice’, to je privremeno. Treba da branimo ono {to }e biti
trajno”, ~ime je, po Jovi}u, ispravio “ju~era{nju gre{ku”.50
Milo{evi} je tada “uporno” pominjao samo Sloveniju, {to je
Jovi} prokomentarisao da je to “mo`da i iz takti~kih razloga prema
vojsci koja je opijena jedinstvom Jugoslavije koga vi{e nema”, jer
je, po Jovi}u, “za nas jasno da se to odnosi i na Hrvatsku bez
srpskih teritorija u njoj”.51
Dvadeset sedmog juna 1991. Milo{evi} je “u{ao u otvorena
neprijateljstva u Sloveniji” — JNA je pokrenuta da zauzme tu republiku,
zaposjedne granicu sa Slovenijom i uspostavi prisustvo federalne
policije i carine na granici.52 U toj je agresiji JNA svim raspolo`ivim

50 Isto.

51 Isto, str. 344.


52 I. Radakovi}, nav. dj., str. 67.; O. Backovi} - M. Vasi} — A. Vasovi}, KO TO
RADO IDE U VOJNIKE (MOBILIZACIJSKA KRIZA — ANALITI^KI PREGLED
MEDIJSKOG IZVJE[TAVANJA), u : RAT U HRVATSKOJ I BOSNI I HERCEGOVINI
1991.-1995, uredili B. Maga{ i I. @ani}, Zagreb - Sarajevo 1999; S. Mesi}, nav. dj., str.
48; D. Marijan, nav. dj., str. 300. Komandant Pete armijske oblasti, sa središtem u
Zagrebu, general Konrad Kolšek, obavijestio je (u pisanoj formi) slovena~kog
premijera Peterlea da 5. vojna oblast ima zadatak da preuzme sve grani~ne prijelaze i
osigura dr`avnu granicu SFRJ i da }e zadatak biti izvršen bezuslovno. S tim u vezi,
general Kolšek je pisao: “Postupit }emo po pravilima borbene upotrebe jedinica.
Svaki otpor bit }e slomljen, a sve posljedice snosit }e naredbodavci za otpor i
izvršioci” (S. Mesi}, nav. dj., str. 49).
Za vrijeme napada na Sloveniju izvr{ene su velike personalne promjene u 5. vojnoj
oblasti. Smijenjen je general Konrad Kol{ek, komandant 5. vojne oblasti, a na njegovo
mjesto postavljen general @ivota Avramovi} (dotada{nji komandant 3. vojne oblasti).
Komandu 5. korpusa RV i PVO preuzeo je pukovnik Ljubomir Baji} (dotadašnji na~elnik
{taba). Tako su na rukovode}a mjesta u Sjeverozapadnom vojištu došli pripadnici
srpskog naroda, koji su bili najbrojniji me|u oficirskim kadrom, i iskazano nepovjerenje
u nesrpski kadar (D. Marijan, nav. dj., str. 302; S. Mesi}, nav. dj., str. 70-71).
General Avramovi} je po~etkom jula pokrenuo sve raspolo`ive trupe protiv
Republike Slovenije. Kopnene, oklopne snage, naro~ito su sna`no nadirale prema
Ljubljani iz pravca jugozapada, vjerovatno jedinice Rije~kog korpusa generala ^ada, a
probila se i jedna tenkovska kolona koja je 2. jula ujutro izašla iz Jastrebarskog (S.
Mesi}, nav. dj., str. 70-71).

345
snagama gazila Sloveniju.53 Me|utim, Slovenci su, primjenjuju}i
doktrinu o naoru`anom narodu, koju je JNA decenijama izu~avala,
pru`ili odlu~an otpor i zaustavili tenkove JNA.54

53 S. Mesi}, nav. dj., str. 49. Iako su prve oru`ane borbe po~ele u Hrvatskoj
(srpsko-hrvatskim sporom i “balvan revolucijom”) 1990. — direktnije vojno anga`ovanje
JNA je pokrenula u Sloveniji juna 1991. i to neposredno poslije slovena~ke Deklaracije
o nezavisnosti. U tom napadu na “jednoj strani su se na{le motomehanizovane
jedinice JNA iz Hrvatske, jedinice JNA locirane u Sloveniji, avijacija JNA i snage
SUP-a i carine iz federacije, a na drugoj strani, snage TO Slovenije, milicija
Slovenije i unutra{nji otpor Slovenaca koji su bili u jedinicama JNA” (I. Radakovi},
nav. dj., str. 69).
Prvi cilj JNA prema Sloveniji, po generalu Radakovi}u, je “bio — dosti}i liniju
Maribor, Celje, Vrhnika, Se`ana, a drugi cilj je bio desant na Trojane,
Ljubljansku dolinu i Postojnska vrata, koji }e omogu}iti uvo|enje drugog e{alona
i desanta na granice”. Za realizaciju tih ciljeva, JNA je anga`ovala snage iz Hrvatske.
Na pravcu Vara`din - Maribor — dijelove 32. vara`dinskog korpusa, na pravcu Zagreb
- Novo Mesto i Karlovac - Metljika — dijelove 10. zagreba~kog korpusa, a na pravcu
Gorski Kotar - Ko~evje i Rijeka i Ilirska Bistrica - Se`ana — dijelove 13. rije~kog
korpusa. Bile su predvi|ene i snage Vojno-pomorskog sektora Pula ka Kopru, II e{alon
i rezerva (dva bataljona vazdu{no-desantne pe{adije) i snage avijacije za podr{ku
kopnenim jedinicama i za bombardovanje Nanosa, Krvavca, Bo~a, Kuma, ^ate`a i
Dravograda (TV i radio sistemi) — Isto.
O tim pokretima tenkovskih kolona i transportera Mesi} nije bio slu`beno
obaviješten. Uzaludno je nare|ivao vojsci da se povu~e. O pokretima trupa kroz
Sloveniju nije bio obaviješten ni Ante Markovi} (S. Mesi}, nav. dj., str. 49).
JNA je, pi{e general Radakovi}, pre{la hrvatsko-slovena~ku granicu, u nastojanju
da uspostavi kontrolu granice prema Austriji i Italiji, odsje~e Sloveniju, uzme
aerodrome i uspostavi status kvo. TO Slovenije je planirala da zajedno sa milicijom
ostane na granici, blokira puteve prema grani~nim prelazima i gradovima, sprije~i
nadiru}e kolone, blokira jedinice JNA u garnizonima u unutra{njosti Slovenije, te
povede pregovore da JNA napusti teritoriju Slovenije. (I. Radakovi}, nav. dj., str. 69).
54 Isto, str. 50 i 65; I. Radakovi}, nav. dj., str. 69. JNA je u Sloveniji strate{ki
doslovno iznena|ena. Teritorijalna odbrana je branila svoju zemlju i nezavisnost. Kada
JNA, po generalu Radakovi}u, “nije uspjelo da realizuje svoj cilj, onda su se nametnule
dvije mogu}nosti — pregovori i spasavanje jedinica ili produ`etak sukoba, `rtvuju}i
jedinice u garnizonima prije dolaska poja~anja. U stvari, do{lo je do strategijske
paralize u armijskom vrhu kada General{tab JNA mijenja svoje inicijalne ciljeve
i zadovoljava se s onim {to se da sa~uvati. Izgleda da je General{tab bio iznena|en
otporom i na~inom otpora, a bio je ubije|en da }e zatvaranjem granice i
demonstracijom vojne sile mo}i pokoriti Sloveniju” (I. Radakovi}, nav. dj., str. 69).

346
Za vrijeme napada na Sloveniju rukovodstvo Velikosrpskog pokreta
je na granicama izme|u Srbije i Hrvatske stacioniralo, u skladu sa
Uputstvom o upotrebi oklopnih i mehanizovanih jedinica u vanrednim
prilikama,55 oklopno-mehanizovane jedinice 1. vojne oblasti.56

Tako “planirana i realizovana operacija je, sa stanovi{ta tehnologije


izvo|enja, velika improvizacija, a neuspjeh se kasnije opravdavao uzdr`avanjem
od upotrebe te{ke tehnike, pomanjkanjem logisti~ke podr{ke i drugim
poku{ajima opravdavanja sopstvenih gre{aka”, tvrdi general Radakovi} (Isto).
55 D. Marijan, nav. dj., str. 301, nap. 58. Uprava oklopnih i mehanizovanih
jedinica SSNO izdala je 28. juna 1991. Uputstvo o upotrebi oklopnih i mehanizovanih
jedinica u vanrednim prilikama, kojim su utvr|eni zadaci tih jedinica u takvim prilikama:
osiguranje granica; poja~ano osiguranje vojnih objekata; udio u osiguravanju privrednih,
društvenih i drugih objekata od posebne va`nosti; patroliranje oko podru~ja; postavljanje
barikada i zapreka na putevima i ulicama; patroliranje oko podru~ja; demonstraciju
sile; razbijanje rušila~kih demonstracija; otkrivanje, razbijanje i uništavanje diverzantskih,
odmetni~kih, teroristi~kih i drugih skupina; pretra`ivanje i pretres terena; blokiranje i
uništavanje nasilni~kih skupina; ugušivaje oru`ane pobune i sprje~avanje gra|anskog
rata (Isto).
56 Isto. str. 300. Operativni razvoj tih jedinica je, po D. Marijanu, bio “nedvojbena
demonstracija sile kojom je hrvatskim oru`anim snagama naglašen nesrazmjer u
koli~ini i vrsti naoru`anja. Naglašena dopuna prijetnje bilo je zauzimanje
mostova preko Dunava, posljednje prirodne prepreke koja je odvajala Hrvatsku
od Srbije. Zapovjednik 12. korpusa general major Mladen Brati} izjavio je
po~etkom srpnja da su imali dosta najava nekih ekstremista da }e srušiti most i
na taj na~in nas spre~iti u izvršavanju zadataka u spre~avanju me|unacionalnih
sukoba. Zato dr`imo i jednu i drugu stranu svih mostova koji se nalaze izme|u
Vojvodine i Hrvatske. Zauzimanjem mostova poslana je poruka da srpske
tenkove od Hrvatske ne dijeli više rijeka Dunav kao velika prirodna prepreka.
Armijsko glasilo Narodna armija otvoreno je objasnilo da je njihov cilj da spre~e
bratoubila~ki rat i zaštite granice Jugoslavije, ali i da se uklju~e u borbu protiv
paravojnih formacija koje su na tom podru~ju sve prisutnije. Na granicu oko Šida
razmještene su dvije brigade, 1. proleterska gardijska mehanizirana iz Beograda
i 453. mehanizirana iz Sremske Mitrovice. Baranju i most izme|u Bezdana i
Batine zauzela je 36. mehanizirana brigada iz Subotice, a most i šire podru~je oko
Bogojeva 51. mehanizirana brigada iz Pan~eva. Most na Dunavu, izme|u Iloka i
Ba~ke Palanke zauzela je postrojba iz sastava 12. korpusa. U gradu Osijeku 12.
proleterska mehanizirana brigada dijelom snaga se utvrdila u vojarni, a dijelom
je zauzela prometnice koje izvode iz grada, pod izgovorom da je takva zamisao
navodne ve`be” (Isto, 300-301).

347
Savezno izvr{no vije}e je 27. juna predlo`ilo tromjese~nu odgodu
realizacije slovena~kih i hrvatskih odluka o razdru`ivanju. S obzirom na
to da ni blokirano Predsjedni{tvo ni predsjednik Markovi} nisu imali
kontrolu nad JNA, SIV je insistirao na “neodgodivom konstituiranju
jugoslovenske zajednice i deblokadi Predsjedni{tva, da bi preuzelo
funkcije vrhovne komande i sprije~ilo autonomno pona{anje
Armije”.57 Sljede}eg je dana sa trojkom Evropske zajednice dogovoren
prekid vatre i povla~enje armije u kasarne, tromjese~ni moratorij
odluka Slovenije i Hrvatske o osamostaljivanju i izbor Stipe Mesi}a za
predsjednika Predsjedni{tva SFRJ.58
Kada su pu~isti shvatili da je JNA u Sloveniji pora`ena tra`ili su
nova rješenja. Jovi}eva grupa je pokazivala znake popuštanja. O tome
je Markovi} 29. juna obavijestio Mesi}a, dobivši “uvjeravanja
najodgovornijih u Srbiji da više ne}e stajati na putu inauguriranja
ustavnog predsjednika”.59
Jovi}, dvojica Kosti}a i Bajramovi} su, poslije Miloševi}evih
razgovora sa trojicom ministara Evropske zajednice, 29. juna napisali
zajedni~ku izjavu, u kojoj su naveli kako “prestaju razlozi” usljed
kojih su 15. maja odbili da glasaju za izbor Stjepana Mesi}a.60

57 S. Mesi}, nav. dj., str. 50.


58 K. Rotim, nav. dj., str. 103. Te su uslove prihvatili Slobodan Milo{evi}, Franjo
Tu|man i Milan Ku~an.
Slovenci su pregovarali sa SSNO-om i 28. juna 1991. (Ku~an i Brovet), prije
dolaska Evropske pregovara~ke trojke u Zagreb, a Bav~ar i Jan{a razgovarali su sa
Andrijom Ra{etom o tehni~koj realizaciji primirja (I. Radakovi}, nav. dj., str. 74).
59 S. Mesi}, nav. dj., str. 52-53.
60 Isto, str. 53. O~igledno da je Evropska trojka uticala na izmjenu tvrdog
srbijanskog stava. Delegacija EZ je tada, pored razrješenja krize u Predsjedništvu,
tra`ila da se vojska povu~e u kasarne i da Slovenija i Hrvatska prihvate prijedloge SIV-a
o tromjese~nom odga|anju realiziranja odluka o razdru`ivanju (Isto).
Obaviješten o promijenjenom stavu Beograda prema njegovom izboru, Mesi} je
istoga dana ilegalnom [tabu Vrhovne komande, uputio odluku i saopštenje :
“Budu}i da ratne aktivnosti u Sloveniji još uvijek traju i u svezi s odlukom
Štaba vrhovne komande SFRJ o mobilizaciji rezervnog sastava JNA u nekim
dijelovima zemlje, kao ustavni predsjednik Jugoslavije i ~lan Predsjedništva koje
po Ustavu obnaša funkciju vrhovnog komandanta JNA odlu~ujem :

348
Me|utim, samo ~etrdesetak sati poslije tih dogovora i javnih izjava o
prestanku razloga za Mesi}ev izbor, Jovi} ponovo nije pristao da glasa
za Mesi}a. Uznemireni novim izjavama beogradskog vrha ministri
Evropske zajednice su 30. juna od Miloševi}a tra`ili da bez odlaganja
instruira Jovi}a da podr`i imenovanje Mesi}a.61
Jovi} je 30. juna na zatvorenoj sjednici Savjeta za za{titu
ustavnog poretka, govore}i o situaciji u Jugoslaviji i, s tim u vezi,
“vrlo velikoj opasnosti da Jugoslavija” navodno “bude Liban, i jo{
gore”, u Milo{evi}evo ime, “podvukao crtu” i “temeljno se preispitao”,
odustao od “o~uvanja” integriteta SFRJ. Iznio je tvrdnju o postojanju
pogre{ne procjene “da se integritet zemlje mo`e o~uvati”. Po
njegovom mi{ljenju tada nisu postojali “vi{e nikakvi politi~ki uslovi
da mo`emo o~uvati integritet zemlje”.62

1. da Štab vrhovne komande JNA odmah obustavi sve vojne operacije u


Sloveniji u skladu s na~elnim sporazumom predsjednika Hrvatske, Slovenije,
Srbije i predsjednika SIV-a s delegacijom Europske zajednice;
2. da se sve vojne jedinice odmah povuku u vojarne u cijeloj zemlji;
3. nare|ujem Štabu vrhovne komande JNA da hitno povu~e svoju naredbu
o mobilizaciji;
4. obavještavam sve savezne i republi~ke organe vlasti, te doma}u i
me|unarodnu javnost da sam na ovaj korak bio prisiljen zbog upornog
sprje~avanja od strane ~lanova Predsjedništva SFRJ iz Srbije i Crne Gore da se
to Predsjedništvo konstituira u skladu s Ustavom SFRJ” (Isto, str. 54).
To uzaludno nare|enje vojsci da se povu~e Mesi} je dostavio i SIV-u,
predsjednicima republika, republi~kim vladama, Vije}u EZ i KEBS-u (Isto).
61 Isto, str. 54-55.
62 B. Jovi}, nav. dj., str. 344. Tada je Jovi}, prikrivaju}i velikosrpske namjere,
cini~no, pored ostalog, rekao: “Jednostavno, u dana{njim uslovima evropskog i
svetskog razvoja nemogu}e je prisiliti narode koji to ne `ele, da `ive u nekoj
zemlji. To je, jednostavno, nemogu}e. To je ~injenica, to je realnost. Oni koji nas
u to guraju, guraju nas u rat, zbog svojih interesa, tvrde}i da i mi imamo te
interese. Mi imamo, takav interes, ali nemaju svi, i oni koji nemaju, to ne}e da
prihvate” (Isto).
B. Jovi}u nije bila po volji nespremnost javnog mnjenja “za radikalne poteze ka
raspletu krize raspadom Jugoslavije”, jer je ono bilo “vi{e raspolo`eno za
radikalne mjere prisiljavanja za opstanak celine zemlje”. Me|utim, po njemu je,
navodno “sve” govorilo “da je najbolja opcija mirni razlaz uz uva`avanje volje
svakog naroda” (Isto).

349
Polaze}i od takvih stavova, Jovi} je na toj sjednici najavio - prvi
na jednom organu Predsjedni{tva SFRJ - “da treba di}i ruke od Slovenije”
— odmah donijeti odluku o njenom isklju~enju iz Jugoslavije,63 {to na
samoj sjednici niko nije reagovao, jer su, po njemu, “bili iznena|eni”.64
Zala`u}i se za dono{enje odluke o hitnom isklju~enju Slovenije
iz Jugoslavije (“... Sloveniju potpuno otcepiti od Jugoslavije u
svakom pogledu....”), Jovi} je predlo`io i mjere kako da se to postigne.
Jedna od njih je — povla~enje JNA na nove granice,65 tj. granice
Velike Srbije, koja bi u toj varijanti uklju~ivala i Hrvatsku.

63 Isto. O tom svom stavu Jovi} u svojim memoarima pi{e: “Sloveniju }emo, po
mom mi{ljenju, najbolje kazniti, ako odmah donesemo odluku o njenom
isklju~enju iz Jugoslavije. Treba odmah sazvati Skup{tinu SFRJ; saop{titi
odlukom Skup{tine da se po{tuje pravo slovena~kog naroda na samoopredeljenje
i otcepljenje, da Skup{tina Jugoslavije prima na znanje odluku Slovenije da
postane samostalna i suverena dr`ava, da utvrdi novu granicu i da zatra`i odmah
hitne sednice svih republi~kih skup{tina — da potvrde tu odluku.
Po mom mi{ljenju, treba odmah da se od Saveznog izvr{nog ve}a zatra`i
nacrt zakona o razgrani~enju, koji bi usledio odmah iza ove odluke; da se zatra`i
moratorijum za strane dugove do razgrani~enja sa Slovenijom, da nas svetska
javnost podr`i da izdr`imo ovu situaciju; da se izvr{i povla~enje JNA na nove
granice, jer mi nismo u stanju da druga~ije ispo{tujemo zahtev evropske i svetske
javnosti da ne primenjujemo silu. Ta Evropa, na `alost, samo na{u primenu sile
ne prihvata. Ni jednom re~ju Evropa nije rekla da je sila i to {to Slovenci rade, {to
prakti~no zna~i da i Evropa podr`ava otcepljenje.
Odmah treba izvr{iti monetarni, finansijski, devizni i svaki drugi raskid, koji
}e Sloveniju potpuno otcepiti od Jugoslavije u svakom pogledu i uvesti
konvertibilno pla}anje izme|u Slovenije i ostalog dela zemlje.
Zatra`iti od inostranstva da ne prizna Sloveniju sve dotle dok se ne izvr{i
potpuno razgrani~enje na osnovu zakona Jugoslavije.
Po mom mi{ljenju, bez radikalnog pristupa re{avanju slovena~kog
problema, mi ulazimo u rat kome nema kraja. Ulazimo u rat koji nema nikakvog
smisla i koji u krajnjoj konsekvenci ne mo`emo da dobijemo. Nemamo potrebe ni
interesa da taj rat vodimo” (Isto, str. 344-345).
64 Isto. Vojska se s tim, po Jovi}u, a {to je “to dobro”, znao, “ne sla`e. Ne sla`e
se ni Hrvatska, jer ne `eli da ostane sama u sukobu sa Jugoslavijom. Bosna i
Hercegovina i Makedonija su protiv, jer se pribojavaju majorizacije Srbije i Crne
Gore u Predsedni{tvu, po{to bi u tom slu~aju od 7 ~lanova Predsedni{tva imale 4,
tj. ve}inu” (Isto).
65 Isto, str. 344-345.

350
U `elji da parali{e odluke SIV-a i li~no predsjednika Markovi}a,
te da Milo{evi}eva ~etvorka u Predsjedni{tvu legalno donosi odluke,
Jovi} je potegnuo i pitanje i na~in upotrebe vojske. S tim u vezi, on je
naveo “da bi svaka odluka o upotrebi vojske, svaka odluka o akciji
bilo koje vrste trebalo da se donosi u Predsedni{tvu Jugoslavije, a
ne u Saveznom izvr{nom ve}u”.66
Ministarska trojka Evropske zajednice je 30. juna i 1. jula 1991.
nadzirala konstituisanje Predsjedništva SFRJ i usmjeravala njegov rad.
Prihva}ene su, poslije dogovora, uvjeravanja i ubje|ivanja, tri odluke:
primirje, tromjese~ni moratorij, realizacija deklaracija o nezavisnosti
Slovenije i Hrvatske i (simboli~no) uspostavljanje ustavnog poretka,
izborom predsjednika (Mesi}) i potpredsjednika (dr Branko Kosti})
Predsjedništva.67 Me|utim, rukovodstvo Velikosrpskog pokreta, posebno

66 Isto, str. 345. Takav stav je obrazlo`io time {to je naveo da SIV za to nije
nadle`an, a “Predsedni{tvo postoji i postojalo je, bez obzira na to da li ima
predsednika ili nema”.
I admiral Branko Mamula tvrdi da Savezno izvr{no vije}e svojim ustavnim
ovla{tenjima nije moglo razrije{iti problem dr`avne granice, a JNA je to mogla i morala.
Me|utim, Kadijevi}, po Mamuli, nije bio spreman preuzeti odgovornost. Samostalna i
odlu~na akcija u Sloveniji nalagala je da se na isti na~in rje{avaju i drugi otvoreni
kapitalni problemi u cijeloj zemlji i jednako postupa prema svima. U junu 1991. on je,
po Mamuli, bio daleko od toga. S druge strane “nije se skr{tenih ruku moglo gledati
kako se razbija zemlja i mijenjaju granice”. Po njemu je postojala i preostala samo
alternativa — zajedni~ka akcija SIV-a i JNA. Ta jedina mogu}nost “imala je sve uslove
za uspjeh i bila bi prihvatljiva kao legalna”. S tim u vezi, Mamula pi{e kako je
Kadijevi} prihvatio njegova uvjeravanja “da je najmanji rizik ako u Sloveniji nastupe
zajedno”. On je u prisustvu Mamule telefonom nazvao Markovi}a i dogovorio sastanak.
To je Mamula komentarisao na sljede}i na~in: “^inilo mi se da je Kadijevi}u na{
razgovor donio i li~no olak{anje — nije vi{e bio sam” (B. Mamula, nav. dj., str. 117).
67 S. Mesi}, nav. dj., str. 58-65; B. Jovi}, nav. dj., str. 347. Stjepan Mesi} je 30.
juna, “poslije nevi|enih pritisaka inostranih faktora i doma}e opozicije”, izabran
za predsjednika Predsjedni{tva SFRJ, kada je, po Jovi}u, zavr{ena “politi~ka tortura”,
koju su, po njemu, do`ivljavali od 15. maja — 30. juna 1991. (Detaljnije o tome vidi :
B. Jovi}, nav. dj., str. 346-347).
Prije izbora predsjednika Mesi}a, Jovi} je 30. juna, razgovarao sa Slobodanom
Milo{evi}em, poslije razgovora predstavnika Evropske zajednice s njim (tj.
Milo{evi}em) u Palati Federacije, a prije susreta ~lanova Predsjedni{tva s ministarskom
trojkom EZ, koja, je, po Jovi}u, do{la “da izvr{i pritisak da se Mesi} po svaku cenu
izabere za predsednika”.

351
general Kadijevi} i njegovi najbli`i saradnici, nastavilo je ignorisati
Mesi}eva nare|enja vojsci i onemogu}avalo njegov uticaj nad oru`anim
snagama. Oni su opstruirali i Mesi}evu bilo kakvu participaciju u radu
Predsjedni{tva, onemogu}avaju}i ga, pored ostalog, da bezbjedno putuje
na sjednice tog najvi{eg dr`avnog organa.68
U kasnu ve~e 1. jula 1991, poslije neuspjeha JNA u Sloveniji,
admiral Mamula je, nezakonito, ali na poziv generala Kadijevi}a,
stigao u Ministarstvo odbrane. Kadijevi} je, ”vidno uznemiren, vrlo
zamoren, slomljen pod teretom onoga {to se dogodilo u Sloveniji”,
”sasvim nepovezano” iznosio tok operacije “i njen `alostan kraj”.

Milo{evi} je, po Jovi}u, nakon tog razgovora bio “sav slomljen”, jer su delegati
EZ “nastupili sa tolikom uporno{}u i neuva`avanjem nijednog argumenta, kao i
sa optu`bama i pretnjama Srbiji, da se postavlja veliko pitanje da li vredi ulaziti
u takve sukobe zbog Mesi}a, jer bi i neki drugi predstavnik Hrvatske verovatno
bio isti kao on, mo`da i gori”. Zbog toga je Milo{evi} “morao da popusti i
pristane”, a Jovi}u preporu~io da ih mu~i jo{ koliko mo`e, pa da prihvati (Isto).
Ishod Milo{evi}evog razgovora s predstavnicima EZ Jovi} je odmah prenio
~lanovima Predsjedni{tva iz Srbije i Crne Gore (Jugoslavu Kosti}u, Sejdi Bajramovi}u
i Branku Kosti}u).
Na sastanku Predsjedni{tva SFRJ s ~lanovima EZ, gdje je, uz vanjske pritiske,
razgovarano o izboru predsjednika, Mesi} je kona~no izabran (Isto). Tupurkovski je 1.
jula, vode}i sjednicu Predsjedni{tva SFRJ 30. juna i 1. jula, proglasio Stipu Mesi}a za
predsjednika, a dr Branka Kosti}a za potpredsjednika Predsjedni{tva SFRJ, ~ime je
Predsjedni{tvo (s Mesi}em kao predsjednikom) simboli~no obnovljeno (S. Mesi}, nav.
dj., str. 58-65; B. Mamula, UZROCI I POSLJEDICE RATOVA U JUGOSLAVIJI
1991. — 2001. (u daljem tekstu : UZROCI I POSLJEDICE RATOVA...), u : RATOVI
U JUGOSLAVIJI 1991. - 1999, Zbornik saop{tenja i diskusija sa Okruglog stola,
Beograd, 7. - 9. novembar 2001, Beograd 2002, str. 213.
68 ICTY, Predmet: Br. IT-02-54-T, paragraf 94. Mesi} nije mogao ostvariti
nikakav li~ni uticaj kao predsjednik Predsjedni{tva. On je preko sredstava javnog
informisanja vojsci izdavao naredbe, koje je vojno rukovodstvo ([tab Vrhovne komande)
ignorisalo, “odnose}i se prema njima kao da i ne postoje”. Te naredbe vojsci koje je
Mesi} izdavao, po Kadijevi}u, “zapravo nisu ni bile naredbe”. Savezni sekretar
navodi kako Mesi} u Predsjedni{tvu “nije mogao donijeti nikakvu odluku koju je
`elio, jer je u to vrijeme odnos snaga bio ~etiri prema ~etiri. Iz takvog odnosa
snaga, Predsjedni{tvo, na`alost, nije moglo donijeti ni druge odluke koje je [tab
Vrhovne komande predlagao”, a koje su, po Kadijevi}u, “bile u korist odbrane
Jugoslavije” (V. Kadijevi}, nav. dj., str. 37-38).

352
Te{kim je rije~ima ponavljao krivicu generala Ad`i}a zbog slabe
organizacije i rukovo|enja operacijom.69 Mamula mu je predlo`io da
JNA izbije na dr`avne granice u Sloveniji i o~uva integritet
SFRJ.70 S tim se Kadijevi} slo`io, organizovao sastanak, na kome je
pozvao generala Ad`i}a i odgovaraju}e rukovodstvo General{taba i
Ministarstva.71 Na sastanku, koji je po~eo ”negdje iza pola no}i”, a

69 B. Mamula, nav. dj., str. 210. Kadijevi} je optu`ivao Ad`i}a, ”da se neposredno
mije{ao u pojedinosti, umjesto da je postavio jasan cilj operacije i dao zadatak
generalu Kol{eku komandantu Zagreba~ke vojne oblasti, da je utjecao na veli~inu
i izbor snaga, pratio tok i intervenirao kada je do{lo do problema. Kadijevi}a je ve}
od ranije brinulo mogu}e pona{anje generala Kol{eka, Slovenca po nacionalnosti,
ukoliko do|e do krize u Sloveniji. Sada su se dogodile krupne stvari zbog kojih se
mora odgovarati, a Kadijevi}u nije bilo jasno {to je u tome krivica konfuznog
Ad`i}evog nare|ivanja, kako je rekao, a {to pona{anje Kol{eka, i da li se radi o
gre{kama ili zloj namjeri. Ve} je bio na~istu s odgovorno{}u komandanata
ljubljanskog i mariborskog korpusa, generala Popovi}a i Deli}a, jer su u~inili
ozbiljne povrede i gre{ke u okvirima njihove odgovornosti, bez obzira na slab rad
komande Zagreba~ke oblasti i General{taba. General ^ad, tako|er Slovenac,
komandant rije~kog korpusa uspje{no je izvr{io svoj dio zadatka na ju`nim
odsjecima jugoslovensko-italijanske granice. Radio je odlu~no i nije ~ekao da mu
Kol{ek ili Ad`i} narede da se brani kada je napadnut ili da izvi|a ispred sebe i
uklanja prepreke koje mu se namje{taju. Potom je Kadijevi} po~eo o svojoj i
Ad`i}evoj odgovornosti. Smatrao je da je minimum {to moraju uraditi — da
podnesu ostavke, iako bi ~asno bilo ubiti se i spasavati dostojanstvo Armije, rekao
je. Za Antu Markovi}a je meni spo~itavao. ‘Kurvanjski se pona{ao kao uvijek —
pere ruke od svega, nije znao da }e Armija upotrijebiti silu u izvr{avanju zadataka
(!), nije ga trebalo uklju~ivati’, ljutio se Kadijevi}” (Isto).
70 Isto. S tim u vezi, Mamula je navodio kako nije bilo sporno da se kadrovske smjene
moraju u~initi, da se cjelovita analiza neuspjeha u Sloveniji mora izvr{iti, ali ipak ostaje
glavni zadatak: izbijanje na granice i o~uvanje integriteta zemlje. Vrijeme je protjecalo i
neuspjeh JNA brzo se pretvarao u svr{en ~in. Nestajala je Jugoslavija za {to je neposrednu
odgovornost sada snosila Armija, a ne vi{e ni rukovodstvo Slovenije ni Federacije” (Isto).
71 Isto. ”^ekaju}i na njihov dolazak”, pi{e Mamula, “skicirali smo sadr`aj
sastanka: ocjena proteklih doga|aja u Sloveniji i zaklju~ke za organiziranje
sveobuhvatne operacije u Sloveniji — slamanje otpora TO, izbijanje na granice i
onemogu}avanje slovenskog rukovodstva da izvr{i nasilnu secesiju. Dogovorili
smo se, da generala Kol{eka zamijeni general @ivota Avramovi} komandant vojne
oblasti u Skoplju. General Kol{ek nije vi{e mogao ostati na du`nosti komandanta
i na}i se pred novim isku{enjima. Znali smo Avramovi}a kao sposobnog oficira

353
koga je otvorio i vodio general Kadijevi}, prisustvovali su admirali
Mamula i Brovet i generali: Ad`i}, Negovanovi}, Vasiljevi} (na~elnik
KOS-a), Vuleti} (na~elnik vojno-obavje{tajne slu`be) i pukovnik dr
Vuk Obradovi} (na~elnik kabineta ministra). Rasprava je trajala ”do
ranog jutra”. Nije bilo dileme da JNA mora razoru`ati TO Slovenije i
zaposjesti granice.72 Me|utim, jedan broj prisutnih je zastupao stav da
se, ipak, poslije toga (od 3 — 6 mjeseci) JNA mo`e povu}i iz Slovenije
i prepustiti rje{avanje saveznim institucijama (Predsjedni{tvu,
Skup{tini, Vladi). S tim se stavovima nije slo`io Mamula, jer nije
pru`en odgovor na osnovno pitanje — sudbina Jugoslavije. Insistirao je
na potrebi preduzimanja masovne vojne operacije, razbijanja i
razoru`anja TO, izbijanje na granice, te izvo|enje rukovodstva
Slovenije na odgovornost zbog oru`ane pobune i napada na JNA. Ujedno
je ukazao i na zna~aj pokreta jedinica JNA, jer }e, po njemu, ”uspjeh
JNA u Sloveniji”, u {ta nije sumnjao, preokrenuti ukupnu situaciju u
zemlji i omogu}iti JNA da ostvari krajnji cilj: preuzme vlast i navodno
zaustavi ru{enje Jugoslavije.73

koji je na du`nosti komandanta u Vara`dinu proveo nekoliko godina i bio


uspje{an, a po~etkom osamdesetih, poslije ispita kojemu sam i osobno
prisustvovao, proizveden u ~in generala. Poznavao je voji{ni prostor, bio po{tovan
me|u vojnim starje{inama i dobro vi|en u hrvatskom dru{tvu. Od njega smo
mnogo o~ekivali u kriti~nim trenucima kroz koje su prolazile vojne snage u
Sloveniji i Hrvatskoj, pred o~ima doma}e i svjetske javnosti.
Pokazat }e se, na `alost, da je on bio ispod zahtjeva te{ke situacije u ljeto i
jesen ’91. na tom dijelu jugoslovenskog prostora” (Isto, str. 210-211).
72 Isto, str. 210-215. Admiral Mamula je, pored ostalog, iznio stav da treba obnoviti
operaciju i izvr{iti zadatak — izbiti na granice SFRJ u Sloveniji. General Ad`i} je,
izme|u ostalog, ukazao ”da nemamo na raspolaganju dovoljno snaga za novu,
sveobuhvatnu operaciju” i nije vidio ”razloga za{to nam je ona potrebna”. Umjesto
toga, on je predlo`io ”da treba oja~ati snage u Sloveniji, sna`no ih podr`avati
avijacijom i nastaviti dejstva”. Vuk Obradovi} nije vidio razloga ”zbog ~ega bi se JNA
borila u Sloveniji i prisiljavala je da ostane u Jugoslaviji” i, pored ostalog, insistirao ”da
se JNA treba povu}i na srpske granice u Hrvatskoj i njih braniti” (Isto, str. 210-215).
73 Isto, str. 216 i 222. Pri tome je Mamula bio protiv upoznavanja Predsjedni{tva s
pripremama operacije u Sloveniji ”dok glavni poslovi ne budu gotovi, a tada da ga se
stavi pred svr{en ~in, i krene. Morali smo biti spremni da se pripreme otkriju, po|e
protivu JNA i poku{a da je se zaustavi”. On je cijenio ”da razbijeno Predsjedni{tvo
nema snage da nas zaustavi, a Milo{evi} se ne bi usudio istupiti javno putem Armije.

354
Kadijevi} se slo`io da se preduzme sveobuhvatna vojna operacija
ponovnog posjedanja granica SFRJ, te je, u skladu s tim, dogovoreno
da se po~ne s pripremama i odre|en rok od ~etiri dana za spremnost.
U tom je cilju zamolio Mamulu da preuzme aktivnosti planiranja s
generalom Ad`i}em.74
Plan operacije u Sloveniji, sa utvr|enim ciljevima i zamislima,
snagama, na~inom njihovog vo|enja i anga`ovanja i svim faktorima,
ra|en je u General{tabu bez znanja i konsultacija sa Milo{evi}em.
Admiral Mamula je istovremeno poku{ao razraditi i ”op}u zamisao
za operacije u Hrvatskoj, svjestan da }e se JNA odmah poslije
zavr{etka operacije u Sloveniji (a mo`da i istovremeno) suo~iti s
razrje{enjem vojno-politi~ke situacije u Hrvatskoj”.75 Me|utim,

‘Ako bi se to i dogodilo, morali smo biti spremni da ih kratkim postupkom


uklonimo i onemogu}imo da nas ometaju ili nam se otvoreno suprotstave. Mass —
mediji i sredstva informiranja u tom slu~aju bila bi stavljena pod kontrolu JNA.
General{tab je imao pripremljen plan za takav slu~aj” (Isto, str. 216-217).
74 Isto, str. 217. Admiral Mamula i general Ad`i} odmah su krenuli u operativnu
salu General{taba (u rano jutro 2. jula 1991.). Mamula je izlo`io cilj i njegovu zamisao
operacije, ”a zatim smo razgovarali o snagama, na~inu njihovog vo|enja i
anga`iranja, o vazduhoplovnoj podr{ci, obavje{tajno-bezbjedonosnim mjerama,
zadacima specijalnih jedinica i drugim va`nim faktorima operacije. Nisam
prelazio okvire operacije u Sloveniji. Sve ostalo ticalo se ministra odbrane,
generala Kadijevi}a i njegove uloge u raspletu krize: kako, koliko i koga od
suradnika i pot~injenih upoznati i kakve im zadatke postaviti” (Isto).
75 Isto, str. 220. S tim u vezi, do{ao je do sljede}eg zaklju~ka :
”1. jaka grupacija JNA poslije operacije u Sloveniji da izolira Hrvatsku sa
zapada;
2. snagama dovedenim u rejone Korduna, Banije i Bosanske krajine, s linije
Karlovac — Sisak — Novska — Nova Gradi{ka da se pri|e osloba|anju garnizona u
sredi{njoj Hrvatskoj sa Zagrebom kao glavnim ciljem, a izbijanjem na rijeku
Dravu i granicu sa Ma|arskom, da se sprije~i pristizanje naoru`anja i pomo}i
ZNG i eventualno izvla~enje snaga preko granice;
3. za svako odvojeno podru~je Hrvatske postojale su dovoljno jake snage da
postignu op}i cilj: Vojno-pomorska oblast Kninskim korpusom, snagama iz
Mostara i po potrebi korpusom iz Titograda bila je u stanju svladati otpor ZNG i
drugih paravojski HDZ-a u Dalmaciji i staviti pod kontrolu zapadnu Hercegovinu;

355
general Kadijevi} je, ”nespreman da se odlu~i na samostalan put
Armije u razrje{enju jugoslovenske krize”, Operaciju u Sloveniji
odlo`io.76 On se opet izmakao — mo`da zbog kukavi~luka i vjerovatnije
zbog toga {to nije smio sa Mamulom protiv Milo{evi}a i Jovi}a.
U Sloveniji su 2. jula 1991. (u 18 sati) na svim pravcima obustavljeni
pokreti JNA. Armija je pod pritiskom TO Slovenije, te SIV-a i (poslije
1. jula) Predsjedni{tva SFRJ, prekinula pokrete trupa. JNA je u
Sloveniji snagom ujedinjenog naroda zaustavljena i blokirana. Te je
ve~eri general Ad`i} javno preko TV “narodima Jugoslavije” najavio
pu~, prijete}i da }e vojska “stvari dovesti do kraja”.77
General Kadijevi} se te ve~eri nije priklju~io pu~isti~koj grupi
velikosrpskih generala, na ~elu sa Ad`i}em, o preuzimanju vlasti. Prihvatio
je zahtjev da se vojska, zajedno sa slovena~kim naoru`anim jedinicama,

u isto~noj Slavoniji i Baranji Tuzlanski i Novosadski korpus bili su sposobni


razrije{iti svaki organizirani otpor na tom podru~ju; u Istri i podru~ju Rijeke
situacija je bila uzavrela i lako se mogla staviti pod kontrolu snagama Rije~kog
korpusa, mobiliziranim snagama u Lici i Gorskom Kotaru i vojno-pomorskim i
vazduhoplovnim grupacijama iz Pule;
4. Snage u Bosni trebalo bi oja~ati i pregrupirati poslije izdvajanja vojnih
sastava za operacije u Sloveniji i Hrvatskoj. Gardijski korpus u Beogradu (ili o
o~ekuju}im rejonima u Sremu), Kragujeva~ki i U`i~ki korpus bili su dovoljna
rezerva s kojom se moglo intervenirati po potrebi. Sastave u Makedoniji i na
Kosovu ne bi se slabilo;
5. strategijsko grupiranje koje bi proiza{lo iz ovakve generalne zamisli
zadovoljavalo bi i uslove odbrane od eventualne intervencije izvana.
[tab Vrhovne komande trebao bi iza}i iz Beograda na jedno od komandnih
mjesta u Bosni. U zgradama Ministarstva odbrane i General{taba u centru
Beograda vi{e nije bilo uslova za siguran rad, nisu postojali ni minimalni
bezbjedonosni uslovi” (Isto).
76 Isto. General Kadijevi} se, po Mamuli, ”doveo u najte`u mogu}u situaciju.
Nespreman da se odlu~i na samostalan put Armije u razrje{avanju jugoslovenske
krize kretao se, kako sve vrijeme tako i sada u odlu~nim trenucima, na dva
kolosjeka: poku{avao da se pokriva jednim — legitimisti~kim, da bi u datoj situaciji,
kada ocijeni da je to mogu}e i realno, pre{ao na onaj drugi — samostalan armijski,
za {to je imao spreman plan. General Kadijevi} se ni ovaj put nije odlu~io” (Isto).
77 S. Mesi}, nav. dj., str. 72-73.

356
povu~e u kasarne. Dva dana kasnije (4. jula) on je govorio mirnodopskim
rije~nikom, spreman da prihvati Predsjedni{tvo kao komandu.78
Pet dana poslije izbora Mesi}a za predsjednika Predsjedni{tva
SFRJ (5. jula 1991.) Milo{evi} i Jovi} su sa generalom Kadijevi}em
zakazali razgovor, koji su, zbog navodno “skoro tragi~nog” stanja u
zemlji, posebno zbog toga {to je JNA u Sloveniji pora`ena i potu~ena,79
smatrali odlu~uju}im. Oni su vojsci postavili kategori~ne zahtjeve,
tra`e}i od Kadijevi}a sljede}e :
“1. Slovencima odgovoriti `estoko svim sredstvima,
uklju~uju}i i avijaciju”,80 a “potom se povu}i iz Slovenije”;81
“2. Glavne snage JNA koncentrisati na liniji: Karlovac-
Plitvice na zapadu; Baranja - Osijek - Vinkovci - Sava na istoku i
Neretva na jugu”. Na taj je na~in trebalo “pokriti sve teritorije gde
`ive Srbi do potpunog raspleta, odnosno do kona~nog slobodnog
opredeljenja naroda na referendumu”, i
“3. Potpuno eliminisati Hrvate i Slovence iz vojske”.82

78 Isto, str. 73-80.

79 B. Jovi}, str. 349. Stanje u Jugoslaviji je tada, po Jovi}evoj ocjeni, bilo “skoro
tragi~no. JNA u Sloveniji pora`ena i potu~ena. Moral vojske pao na niske grane.
Srpski narod gubi poverenje u JNA. Opozicija tra`i formiranje srpske vojske.
Svima je jasno da se rat ne mo`e izbe}i, a da se JNA skoro raspala. Srpski pokret
obnove vr{i direktnu propagandu da se rezervisti ne odazivaju na pozive, da
dezertiraju. Izdaja je na delu. Majke vojnika demonstriraju — tra`e da se ‘deca
vrate iz vojske’. Srpski narod potpuno zbunjen uveliko se pridru`uje opoziciji.
Tra`e se na{e ostavke” (Isto).
80 Isto. Na taj na~in Slovencima “apsolutno im vi{e ne dozvoliti da {ikaniraju
JNA”.
81 Isto. O povla~enju iz Slovenije donije}e “blagovremenu odluku”. Odgovaraju}i
Slovencima “`estoko svim sredstvima, uklju~uju}i i avijaciju”, trebalo je “podi}i
moral vojsci, upla{iti Hrvatsku i umiriti srpski narod”.
82 Isto.

357
Milo{evi} i Jovi} su zahtijevali da se odmah krene sa akcijom u
Sloveniji, jer u protivnom oni gube u Srbiji, “a onda se i vojska
raspada”.83
Kadijevi} je “bez ikakve diskusije” prihvatio sve {to mu je
Milo{evi} govorio, uklju~uju}i i “kategori~ne” zahtjeve vojsci, s tim
{to je mislio da mu je za to potrebno 6-10 dana. Me|utim, Milo{evi}
i Jovi} se s tim nisu slo`ili — oni su preduzimanje akcije tra`ili za 2-
3 dana, jer }e, po njima, “posle toga do}i do priznanja Slovenije i
Hrvatske od Austrije i Nema~ke, a tada bi bila mogu}a i njihova
vojna intervencija”. To je Kadijevi} prihvatio.84
Na tom je sastanku, pored navedenog, dogovoreno da general
Kadijevi} Predsjedni{tvu SFRJ postavi dvije opcije: “ili da Slovence
prisili na sprovo|enje odluka Predsedni{tva od ju~e (tj. od 4. jula
— prim. S.^.) o prepu{tanju granice JNA i po{tovanju saveznih
zakona ili da Predsedni{tvo naredi JNA napu{tanje Slovenije”.
Pri tom su procijenili da }e u oba slu~aja Slovenci izazvati konflikt,
jer bez borbe ne}e dozvoliti “da izvu~emo tehniku”. A u konfliktu ih
nije trebalo {tediti.85

83 Isto.

84 Isto.

85 Isto. General Kadijevi} je od Milo{evi}a i Jovi}a tada tra`io da ohrabre


mobilisane “koji ne}e da se odazovu ili su se odazvali, ali su demobilisani”,
mobili{u Teritorijalnu odbranu i pomognu organizovanje u Sarajevu mitinga “za
Jugoslaviju”, da bi pomogli Francuskoj, koja se, po Kadijevi}u, “bori za opstanak
na{e zemlje (!) i koja `eli da se suprostavi Nemcima koji `ele njen raspad”. Jovi}
je tada rekao Kadijevi}u “da treba biti realan, da ne la`emo i sebe i Francuze.
Jugoslavije u dosada{njim granicama nema. Ako im je stalo da se izbegne rat na
Balkanu treba im objasniti srpsko pitanje, a ne pitanje o~uvanja ove Jugoslavije.
Mi to treba da radimo. Ako shvate srpsko pitanje, i ako ga uva`avaju
ravnopravno sa drugima u Evropi, izbe}i }e se rat. Taj bi miting u Sarajevu bio i
lo{ i proma{aj. Ka`em mu da treba da ima u vidu da su danas Francuzima pre~i
Nemci nego Srbi, da se ne zavaravamo.
[to se ti~e politi~kog rada na mobilizaciji, akcija vojske u Sloveniji je odgovor
na to, a ne neki na{i politi~ki istupi koji bi mogli i negativno delovati” (Isto).

358
Vojno rukovodstvo je bilo sklonije prijetnjama i prijete}im
manevrima nego demokratskom dijalogu. General Ad`i} je u govoru
novoimenovanim “provjerenim” komandantima, 5. jula 1991. podvukao:
“Jedinice kojima }ete komandovati moraju do kraja izvr{iti
dobiveni zadatak, a ako treba i do kraja izginuti”. Komandant 5.
vazduhoplovnog korpusa, Ljubomir Baji}, “je — ne kleknu li Slovenci
na koljena — prijetio aktiviranjem ve} pripremljene naredbe za
’napad na snage slovena~ke TO sve dok ne budu uni{tene’”.86
Ministarsko vije}e Evropske zajednice, na sjednici u Hagu 5.
jula 1991, usvojilo je stav da ni u kom slu~aju ne}e priznati politiku
sile, što je bila i ocjena Kriznog komiteta KESS-a.87 Ministarska
trojka je odmah poslije haškog zasjedanja ponovo, formalno na poziv
Savezne vlade, doputovala u Jugoslaviju, gdje je (pod pritiskom Evropske
zajednice) na sastanku na Brionima 7. jula, poslije razgovora sa
republi~kim i predstavnicima SIV-a, te plenarnog sastanka, kojim je
predsjedavao predsjednik Mesi}, a na kome su, bili prisutni dr Kosti},
Bogi}evi}, Tupurkovski, Drnovšek (iz Predsjedništva SFRJ), Markovi},
Lon~ar, Brovet i Gra~anin (iz SIV-a), te Ku~an, Rupel, Bu~ar i Peterle,
zatim Tu|man i drugi, postignut dogovor o mirnom razrješavanju
jugoslovenske krize.88 Evropski parlament je 10. jula, “duboko
zabrinut zbog nasilja u Sloveniji i drugim dijelovima Jugoslavije”,
izme|u ostalog, osudio “upotrebu sile u Sloveniji od strane savezne

86 S. Mesi}, nav. dj., str. 100. O~igledno je da se vojska, tvrdi Mesi}, ”sve vidljivije
svrstavala uz onu politiku, uz onu strate{ku opciju, koju je zastupalo srbijansko
rukovodstvo” (Isto, str. 104).
87 Isto. str. 85-86.

88 Isto, str. 86-92; I. Radakovi}, nav. dj., str. 71. Na taj je na~in, po Mesi}u,
jugoslovenska kriza institucionalizovana i internacionalizovana, ~ime je Evropska
zajednica bila “najprisutniji ~imbenik u razrješenju jugoslovenske krize”.
Na Brionima je 7. jula 1991. Predsjedni{tvo SFRJ u prisustvu evropske trojke
usvojilo Brionsku deklaraciju, kojom je prihva}eno pravo SFRJ da uspostavi
kontrolu svoje dr`avne granice, dogovoren je prekid vatre (da se “sve strane” suzdr`e
“od jednostranih akcija, posebno od upotrebe nasilja”) i odlo`ena odluka Slovenije
o izdvajanju iz SFRJ za tri mjeseca (B. Mamula, nav. dj., str. 179; V. Kadijevi}, nav.
dj., str. 118; K. Rotim, nav. dj., str. 116-118; B. Jovi}, nav. dj., str. 350-359).

359
armije”, i “daljnje miješanje jugoslovenske savezne armije u
politi~koj krizi”, i insistirao “da jugoslovenska savezna armija
odmah mora vratiti svoje jedinice u kasarne”.89
General Kadijevi} je odmah poslije prijema “nare|enja” od
rukovodstva Velikosrpskog pokreta (5. jula), kada su Milo{evi} i
Jovi}, pored ostalog, odredili Neretvu kao srpsku granicu na jugu
i Kadijevi}u postavili zadatak za odgovaraju}e grupisanje glavnih
snaga JNA, radi pokrivanja svih teritorija “gde `ive Srbi”, {to je
general “bez ikakve diskusije” prihvatio,90 poku{ao da osigura ili
ras~isti ho}e li imati podr{ku SSSR-a, zapravo zavjereni~ke grupe.
Stupio je u kontakt sa mar{alom Jazovom. O tom kontaktu Kadijevi}

89 S. Mesi}, nav. dj., str. 95-96. U rezoluciji Evropskog parlamenta je, pored
ostalog, stajala ocjena da “konstitutivne i autonomne pokrajine Jugoslavije imaju pravo
odlu~ivati o vlastitoj budu}nosti na miran i demokratski na~in, sa shva}anjem da svaka
republika ima apsolutnu odgovornost da koristi isklju~ivo miroljubiva i demokratska
sredstva u ostvarivanju promjena ustavnog poretka…” (Isto).
90 B. Jovi}, nav. dj., str. 349; B. Mamula, nav. dj., str. 232. Tog je dana JNA
gomilala jedinice “na hrvatskim granicama”. Umjesto da se povla~i u kasarne,
vojska se u Hrvatskoj “u kriznim zonama gomila: jedinice do sada stacionirane u
drugim republikama, popunjene mobiliziranim rezervistima iz Srbije upu}uju se
danomice u Hrvatsku, protiv Hrvatske”. Polaze}i od toga, Hrvatska Vlada je 5. jula
Predsjedništvu SFRJ uputila zahtjev od pet ta~aka :
“prvo, trenuta~no povla~enje u vojarne svih jedinica JA na tlu Republike
Hrvatske;
drugo, smanjivanje broja jedinica JA u Republici Hrvatskoj;
tre}e, prijavljivanje civilnim vlastima svakog pokreta jedinica izvan vojarni,
kojom prilikom }e se kretati uz pratnju;
~etvrto, povla~enje jedinica JA s isto~nih granica Republike Hrvatske;
peto, prekid diskriminacije i šikaniranja nesrpskih ~asnika i vojnika,
civilnih osoba na slu`bi u JA” (S. Mesi}, nav. dj., str. 83-84).
O tome je predsjednik Mesi} u više navrata razgovarao i govorio generalu
Kadijevi}u, koji je odgovarao “kako ‘na podru~ju Hrvatske me|unacionalne
konfrontacije dramati~no narastaju’, pri ~emu nije uzimao u obzir da Beograd
galopiraju}im tempom hu{ka Srbe u Hrvatskoj na gra|anski neposluh i
teroristi~ki bunt, da se iz Srbije (i Bosne) u Hrvatsku ubacuju naoru`ane ~etni~ke
skupine…” (Isto, str. 84).

360
je 9. jula obavijestio Jovi}a kako je od “pre par dana”, u telefonskom
razgovoru, tra`io odgovor na dva pitanja: “da li nas SSSR mo`e
za{tititi ako do|e do vojne intervencije Zapada i da li ho}e da nam
prodaju odre|eno naoru`anje kojeg nemamo dovoljno (bombe i
kerozin)”. Odgovor je bio negativan na oba pitanja.91
U toku dana je “vi{e puta” obavljena konsultacija s generalom
Kadijevi}em “o stanju u Sloveniji i akciji koju treba preduzeti”.92
Ocjenjuju}i da je general “potpuno dezorjentisan”, Jovi} i
Milo{evi} su zaklju~ili da oni (“mi”) moraju “diktirati orijentaciju
i smer akcije”.93

91 Isto, str. 360. O tome Jovi} pi{e sljede}e: “...Preciznije, ne bi nas mogli
za{tititi, a {to se oru`ja ti~e mo`e samo redovnim kanalom preko Vlade SFRJ (a
mi tra`imo mimo vlade, jer nam Ante Markovi} ometa dono{enje odluke vlade).
Veljko ga je upozorio da Nemci preko nas ugro`avaju i njih i zamolio da to
prenese Gorba~ovu.
Jazov se danas javio i rekao da je Gorba~ov prihvatio upozorenje za zajedni~ku
opasnost, da je razgovarao sa Kolom, Bu{om, Andreotijem, Miteranom i Englezom,
upozorio ih da ne}e skr{tenih ruku gledati na raspar~avanje Jugoslavije, posebno
ako bi se neko spolja me{ao. Pomo}i }e nam diplomatski, ali ni{ta ne mogu
garantovati niti mogu reagovati eventualnim uzvra}anjem. Oru`je ne}e dati
nikakvim tajnim kanalima, bez obzira {to su se drugi naoru`ali na taj na~in (A
preko na{e vlade to ne bi bilo mogu}e).
Eto tako Rusi misle (ili tako mogu)” - (Isto).
92 Isto.
93 Isto. Iznose}i ocjenu da je general “potpuno dezorjentisan”, Jovi} navodi da
Kadijevi} “u toku jednog dana on pravi stra{ne evolucije: od toga da se odlu~nom
akcijom mora povratiti moral vojske, do toga da svi njegovi generali misle da je
svaki miran put bolji, da nikako ne prihvataju rat i da ‘neka do|e ‘crni |avo’, a
kamoli Evropska misija, samo neka smiri stanje’. Samo sat pre toga rekao mi je
da Evropska (vojna) misija ne dolazi u obzir” (Isto).
Tu Jovi}evu ocjenu o generalu Kadijevi}u i stavu njegovih generala admiral
Mamula je komentarisao na sljede}i na~in :
”Ne znam {to je gospodinu Jovi}u mogao re}i general Kadijevi}, ali mi je
sasvim poznato da je, osim rijetkih iznimaka, raspolo`enje njegovih generala bilo
upravo obrnuto. Oni su o~ekivali i zahtijevali operaciju u Sloveniji. Bili su
potpuno svjesni da druga~ija odluka zna~i kraj JNA i Jugoslavije.

361
Sljede}eg je dana general Kadijevi} obavijestio Jovi}a o
razgovoru izme|u Stjepana Mesi}a i Vuka Dra{kovi}a, koji su, po
njemu, utvrdili “zajedni~ke politi~ke ciljeve za koje }e se boriti:
ru{enje JNA i rukovodstva Srbije” (“propaganda protiv JNA,
njeno razbijanje i likvidiranje”).94 Ocjenjuju}i da je to “`rtvovanje
interesa srpskog naroda u Hrvatskoj i uop{te van Srbije”, te da je
to “cena sporazuma s Mesi}em; da se posledice ve} ose}aju, jer u
samom Beogradu, u jedinicama I vojne oblasti vojnici masovno
odbijaju komandu, govore}i da ne}e da slu{aju komandu onih
koji su 9. marta spre~ili ru{enje srpske vlasti”, Kadijevi} je
apelovao “da odmah politi~ki javno reagujemo”.95
Kadijevi} je, pred sjednicu Predsjedni{tva SFRJ, 11. jula 1991, u
dogovoru sa Milo{evi}em, Jovi}em i Brankom Kosti}em, saop{tavaju}i
“procenu situacije u vezi sukoba u Sloveniji i predloge stavova”,96

Odba~en od armijskih starje{ina, ismijan i omalova`en u Predsjedni{tvu i


me|u republi~kim vo|ama, general Kadijevi} nije vi{e imao nikakvih uvjeta da
komanduje Armijom, a ona se brzo kretala svom raspadu — formiranju nacionalnih
vojski i gra|anskom ratu” (B. Mamula, nav. dj., str. 223).
94 Isto, str. 360-361. Na taj }e na~in “srpski `ivalj u Hrvatskoj ostati neza{ti}en.
Hrvati }e ga pojedina~no ugro`avati i izazvati srpsku reakciju — intervenciju.
Hrvatska }e tada proglasiti Srbiju za agresora i pozvati strane trupe, pomo}u
kojih }e biti oborena legalna srpska vlast”. U tome Vuka Dra{kovi}a, prema tvrdnji
generala Kadijevi}a “podr`ava i Dragoljub Mi}unovi} (Demokratska stranka)” —
Isto, str. 361.
95 Isto, str. 361.
96 Isto, str. 364. Procjenjuju}i situaciju u vezi sa sukobom u Sloveniji i prijedloge
stavova, Kadijevi} je naveo: “Me|unarodni faktor: SSSR nas mo`e pomo}i samo
politi~ki kroz me|unarodne institucije. To je stav Gorba~ova; me|utim, ocena je
na~elnika General{taba sovjetske armije da je plan o raspadu SFRJ napravila
CIA uz pomo} SRN davno, sa namerom da se iskustvo u njenoj realizaciji potom
prenese na ru{enje SSSR. Me|utim, zvani~na politika SSSR, iako to verovatno
zna, ne mo`e vi{e od verbalne podr{ke.
Francuska je shvatila Nema~ku igru o raspadu na{e zemlje, ali i kod nje
preovla|uje interes da se sru{e komunisti, pa od JNA tra`i uzdr`avanje i strpljenje.
Akcija EZ je kombinovani interes SRN i Francuske, stvarni im je cilj da se
prelom na~ini br`e od 3 meseca.
Spoljni faktor u celini radi protiv nas.

362
iznio nove prijedloge vojske — odbranu budu}e Jugoslavije. Predlo`io
je dvije varijante :
“I varijanta odbrane budu}e Jugoslavije: Srbija, Crna Gora,
BiH, Srbi van Srbije i eventualno Makedonija.
II varijanta: Srbija, Crna Gora, srpski narod u Jugoslaviji i
eventualno jo{ pone{to”.97
Za realizaciju navedenih varijanti, odnosno formiranje i odbranu
budu}e Velike Srbije, Kadijevi} je predlo`io i mjere: “Vojska se mora
prestrojiti brzo”, na ~emu je ve} tada vojno rukovodstvo radilo, “ali
uz velike te{ko}e”.98
Milo{evi}, Jovi} i Kosti} su se, s obzirom na to da je
srbijansko-crnogorski blok u Predsjedni{tvu SFRJ bio svjestan da
prijedlog koga je formulisalo rukovodstvo Velikosrpskog pokreta ne
mo`e dobiti peti glas u Predsjedni{tvu, odlu~ili za novo rje{enje -
“da treba odmah povu}i vojsku iz Slovenije, rasporediti je na

Unutra{nja situacija: Slovenija je ve} van Jugoslavije. Hrvatska, prakti~no


isto. U BiH preovla|uje koalicija protiv Srba, u Srbiji ja~a kolaboracija opozicije
sa Hrvatskom i SR Nema~kom u cilju osvajanja vlasti; Makedonijom dominira
antisrpsko raspolo`enje; u Crnoj Gori nestabilna politika prema JNA.
JNA ne mo`e ostati jedinstvena. Mogu se na prste izbrojati Slovenci i Hrvati
u vrhu armije koji su za Jugoslaviju. Ako za 10 dana ne povu~emo krupne poteze
neminovan je raspad JNA.
Zamisao: U odnosu na strani faktor oslonac na Francusko-sovjetsku liniju i
paralisanje SRN” (Isto).
97 Isto.

98 Isto. Kadijevi} je tada naveo da }e sutra, tj. 12. jula na sjednici Predsjedni{tva
predlo`iti “dve odluke (varijante) :
Prvo, dosledno sporovo|enje Deklaracije (Zaklju~ene sa predstavnicima EZ o
postupanju Slovenije i Hrvatske u vezi sporova nastalih oko njihovih zakona, odluka i
postupaka — prim. B. Jovi}, nav. dj., str. 364) u `ivot (uz primenu sile protiv onoga
ko sabotira) {to Predsedni{tvo verovatno ne}e prihvatiti.
Drugo, da se vojska povu~e iz Slovenije po svim vojnim pravilima.
Ako se ni{ta od toga ne usvoji, onda bi nastupio raspad Predsedni{tva SFRJ”
(Isto, str. 364-365).

363
granice budu}e Jugoslavije i izvr{iti hitno smenu svih Slovenaca
i Hrvata sa visokih vojnih polo`aja”.99 U koliko bi povla~enje
vojske iz Slovenije bilo sprije~eno, trebalo je “postaviti `estoke
ultimatume Sloveniji ili udariti po njoj”, te, “tako|e, odmah
oja~ati isto~noslavonsku liniju fronta, tu}i po redarstvenicima i
ne dati im da napadaju srpska naselja”.100
Sve navedene prijedloge Kadijevi} je, “veoma zabrinut”,
prihvatio, s tim {to je bilo o~igledno da nije dr`ao “sve u svojim
rukama”,101 jer se definitivno priklonio Milo{evi}u kao najja~em.
Na sjednici Predsjedni{tva SFRJ 12. jula 1991. Jovi} i dr Kosti}
su, kao i vojno rukovodstvo, tvrdili kako je, ne dobiju li zeleno
svjetlo Kadijevi}evi prijedlozi, “neminovan rat u Hrvatskoj”.102

99 Isto, str. 365; S. Mesi}, nav. dj., str. 105. Hitnu smjenu “svih Slovenaca i
Hrvata sa visokih vojnih polo`aja” oni su “obrazlo`ili” time {to oni “sada imaju
svoje dr`ave i svoje vojske koje su u sukobu sa na{ima” (B. Jovi}, nav. dj., str. 365).
Po tom je prijedlogu svu vojsku trebalo povu}i iz Slovenije (dislocirati jedinice),
nagomilati je u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, pobuniti Srbe u tim republikama,
{alju}i im uz vojsku i “srpske dobrovoljce”. Slovenija im nije bila interesantna —
“neka ode” (S. Mesi}, nav. dj., str. 105).
100 Isto. Milo{evi}, Jovi} i Kosti} su smatrali da bi sve to “povratilo ugled
armije”, a “ako se to ne uspe, male su {anse za spas vojske”.
101 Isto.

102 S. Mesi}, nav. dj., str. 105. Taj plan — “srpski scenarij” na toj sjednici
Predsjedni{tva SFRJ prvo su obznanili dr Kosti} i dr Jovi}, kada su izjavili da ne}e rat
sa Slovenijom, ali da ne}e ni Sloveniju u Jugoslaviji, tra`e}i da JNA odmah napusti taj
“germanofilski, militarizmom zadojen i antijugoslovenstvom indoktrinirani
narod”. Kosti} se zalagao za “izvla~enje JNA iz Slovenije i utvr|ivanje novih
dr`avnih granica, uz prihvatanje otcepljenja Slovenije kao ve} provedenog ~ina”.
Po Jovi}u bi bilo “pametno” da se jedinice JNA “razmeste van teritorije
Slovenije...”, jer “{ta }e Armija u Sloveniji, kad je tamo ne `ele!” (Isto, str. 105-106).
Kosti}ev prijedlog o dislokaciji jedinica iz Slovenije bio je sastavni dio cjelovite
strategije, “dio strategije razmje{taja oru`anih snaga za jedan odre|eni period, da
se obezbijedi puna sigurnost pripadnicima JNA na novim lokacijama i da se
oslobodi slovena~kog naroda, koji `ivi u jednoj potpunoj informativnoj izolaciji i
blokadi, da pru`i uvjerenje i njima i me|unarodnoj javnosti da se nema `elja sa

364
Mesi} je, shvativ{i da je rije~ o scenariju da se {to prije iz Jugoslavije
otjera Slovenija, a podijeli Hrvatska, insistirao na tome da se vojska
povu~e u kasarne (“Armija mora u kasarne”), obustavi mobilizacija i
razoru`aju ilegalne paravojne organizacije.103 Jovi} je tvrdio kada bi se
vojska povukla “u Hrvatskoj u kasarne” “bilo bi krvi do kolena”.104
Kadijevi} je na toj sjednici Predsjedni{tva SFRJ tra`io:
razoru`anje paravojnih organizacija, slanje regruta u vojsku,
dosljedno po{tovanje Brionske deklaracije (da Slovenci prepuste
granicu JNA i da se sve dalje rje{ava sporazumno) i ovla{}enja vojsci
da to ostvari.105 Me|utim, njegov posljednji zahtjev Predsjedni{tvo
nije prihvatilo, nakon ~ega je on, poslije pauze, predlo`io preformulaciju
tog zahtjeva, tako “da Predsedni{tvo garantuje izvr{enje ovih
zaklju~aka!”,106 {to je usvojeno.107

jedinicama JNA rje{avati problem teritorijalnog integriteta, pa ni zadr`avanju


Slovenije u sastavu Jugoslavije...” (Isto, str. 106).
Na Mesi}ev prigovor Jovi}u — “ho}emo li vojsku smjestiti u Hrvatsku”, dr
Kosti} je diplomatski odgovorio kako on to ne ka`e, te nastavio: “neka do|u u Crnu
Goru, mi }emo biti sre}ni i zadovoljni”.
Kosti} je ponovo insistirao da se izglasa njegov prijedlog o povla~enju JNA iz
Slovenije (“Vojska se iz Slovenije mora povu}i”) — Isto, str. 108.
Kadijevi} je njihove prijedloge (vojnog vrha i srpskih ~lanova Predsjedni{tva)
— povla~enje iz Slovenije “uva`avao”, “ali kao iznu|enu mjeru...” On je, zajedno
sa admiralom Brovetom i zastavnikom Bajramovi}em, bio donekle suzdr`an prema
napu{tanju Slovenije ili su, po Mesi}u, “barem ostavljali takav dojam” (Isto, str.
108 i 122).
103 Isto, str. 109.

104 Isto, str. 109-117. Milo{evi}eva grupa i vojno rukovodstvo su, tvrdi Mesi},
tra`ili slobodu akcije za JNA (Isto).
105 B. Jovi}, nav. dj., str. 365. Kadijevi} je, po Jovi}u, tra`io “prakti~no I
varijantu” odbrane budu}e Jugoslavije (“Srbija, Crna Gora, Bosna i Hercegovina,
Srbi van Srbije i eventualno Makedoniju”) i predah od deset dana.
106 Isto. S tim u vezi, Jovi} navodi da Kadijevi} nije objasnio kako Predsjedni{tvo
treba da garantuje izvr{enje tih zaklju~aka. To je, po Jovi}u, bila “~ista parola”.
107 Isto. Predsjedni{tvo je usvojilo Kadijevi}ev modifikovani zahtjev, ali su, po
Jovi}u, “nade male. Gubljenje vremena”.

365
Tako su tada, zbog neodlu~nosti i dezorijentacije generala
Kadijevi}a, poku{aji srpskog rukovodstva o povla~enju vojske iz
Slovenije pali u vodu.108

Na sjednici Predsjedni{tva SFRJ 12. jula 1991. izglasan je, po Mesi}u, “donekle
izmijenjen prijedlog Kadijevi}eve odluke”, koji je htio osigurati vojnu samovlast,
za{ti}enu autoritetom svih ~lanova Predsjedni{tva (pravo da upravlja zemljom). Tom
je odlukom, po Mesi}u, izme|u ostalog, trebalo “demobilisati sve oru`ane sastave na
teritoriji SFRJ, osim JNA i redovnog mirnodopskog sastava milicije, odnosno
policije” i obezbijediti popunu JNA regrutima, “u skladu sa saveznim Zakonom o
vojnoj obavezi i drugim propisima i aktima donetim za njegovo sprovo|enje...” (S.
Mesi}, nav. dj., str. 116). S tim u vezi, utvr|en je i rok te demobilizacije (“do 18. jula
1991. godine do 24,00 sati”). Neupu}ene regrute junske partije trebalo je “uputiti sa
julskom uputom do 20. jula 1991. godine. Sa dinamikom ostvarivanja ta~ke 1. ove
odluke i popune JNA regrutima SSNO uskladi}e otpu{tanje rezervnog sastava iz
mobilisanih jedinica JNA” (Isto).
Tekst ostalog dijela odluke je, po Mesi}u, glasio :
“3. Odmah realizovati obaveze iz zajedni~ke deklaracije od 7. jula 1991.
godine koje se odnose na: - uspostavljanje re`ima na granici SFRJ koji je va`io pre
25. juna 1991. godine, a najkasnije do 16. jula 1991. godine do 24,00 sati; -
stvaranje uslova za normalan `ivot i rad jedinica i ustanova pripadnika JNA i
njihovih porodica (potpuna deblokada kasarni i drugih vojnih objekata,
uklanjanje svih prepreka, nesmetano snadbevanje i sloboda komuniciranja
kretanja, izvo|enje redovnog programa obuke i drugo) najkasnije do 13. jula 1991.
do 24,00 sati; - pu{tanje na slobodu svih pripadnika JNA i vra}anje zaplenjenih
sredstava, opreme i objekata JNA, kao i opreme i sredstava Saveznog sekretarijata
unutra{njih poslova, a najkasnije do 15. jula 1991. godine do 24,00 sata.
4. Na prvoj narednoj sednici razmotriti izvr{avanje svojih zaklju~aka od 9.
maja 1991. godine u vezi sa situacijom u Hrvatskoj uklju~uju}i i anga`ovanje
JNA u skladu sa njenom ustavnom i zakonskom ulogom, kao kontekstu obaveza
Predsedni{tva, koje proizilazi iz dogovora sa predstavnicima EZ, sadr`anim u
brionskim dokumentima od 7. jula ove godine.
5. Kontrolu izvr{avanja to~ke 1. do 3. vr{i}e Komisija Predsedni{tva SFRJ
koja }e po~eti sa radom odmah.
6. Predsedni{tvo SFRJ garantuje sprovo|enje ove odluke” (Isto, str. 116).
108 B. Jovi}, nav. dj., str. 365. Jovi} je zaklju~io kako “i sama Vojska vrda, nije
u njoj jo{ sve sazrelo”. U pauzi Kadijevi} je Jovi}u obja{njavao da bez razoru`anja
paravojnih organizacija i slanje regruta u vojsku “ni{ta nije u stanju, da mu je to bitno,
itd.”, a sa realizacijom ta dva zahtjeva “povla~enje nije ni potrebno. Ali kako da ih
ostvari?”. S tim u vezi, Jovi} navodi kako se general uzdao u Evropsku zajednicu, koja
}e, po njemu, “spasavati Jugoslaviju”. Na to je Jovi} zapisao: “Da vidimo i to. Ali {ta
}e kroz njegovih deset dana koje tra`i za predah. Dotle }e se raspasti Armija” (Isto).

366
Vojno rukovodstvo (ilegalni [tab Vrhovne komande) je, procjenjuju}i
situaciju i suo~avaju}i se sa brojnim “krupnim” problemima, posebno
sa mobilizacijom, zaklju~ilo da je “jedino rje{enje da JNA napusti
Sloveniju”. U postizanju tog cilja trebalo je odgovoriti na pitanje “kako
to uraditi u datoj jugoslovenskoj i me|unarodnoj situaciji”. S tim
u vezi, “razmotrene” su tri varijante :
- 1.”prethodno vojni~ki poraziti vojne formacije Slovenije, a
potom napustiti Sloveniju”;109
- 2. nanijeti, “bez dovo|enja novih snaga kopnene vojske,
upotrebom svih raspolo`ivih snaga ratnog vazduhoplovstva,
vatrene i manevarske mo}i snaga kopnene vojske koje su se ve}
nalazile u Sloveniji”, “neprihvatljive gubitke infrastrukturi Slovenije
i tako je prisiliti na po{tivanje odluka saveznih institucija o
dr`avnoj granici”110 i
- 3. “Posti}i politi~ke ciljeve kombinovanom upotrebom
politi~kih sredstava i prijetnjom upotrebe svih raspolo`ivih sredstava
JNA, uz stvarnu upotrebu koju dozirati u skladu sa pona{anjem
slovena~ke strane”.111

109 V. Kadijevi}, nav. dj., str. 119-120. Za realizaciju te varijante, “pored


snaga sa kojima je JNA raspolagala u Sloveniji i koje su djelimi~no ve} bile
anga`ovane u borbama oko granice i za odbranu od napada slovena~ke vojske,
bilo je potrebno jo{ upotrebiti dvije pe{adijske i jednu padobransku brigadu, kao
i znatno ja~e snage Ratnog vazduhoplovstva za prevo`enje trupa, desantiranje,
i vatrenu podr{ku snagama kopnene vojske. Za po~etak te operacije bila su
potrebna dva do tri dana, a njeno trajanje {est do osam dana” (Isto, str. 120).
110 Isto. Ta je varijanta, po Kadijevi}u, “nosila u sebi jaku dozu odmazde i
terora nad civilnim stanovni{tvom”. Vezano za to, on pi{e: “Po{to slovena~ka
vojska — sa formacijama i naoru`anjem koje je imala, partizanskom taktikom
upotrebe prete`no u urbanim sredinama gdje su vojnici ~esto izmje{ani sa civilima,
pomanjkanjem ma kakve ozbiljnije vojne infrastrukture — nije mogla predstavljati
rentabilne ciljeve vatrenim udarima, naro~ito vazduhoplovstva, to bi ti udari morali
biti usmjereni prete`no na civilne objekte, odnosno objekte koji posredno slu`e
i u ratne svrhe, kao {to su komunikacijski objekti, sistemi za upravljanje i
informisanje, fabrike ~iji proizvodi slu`e i za potrebe rata i sl. U udarima te
vrste izvjesno je da bi stradalo znatno vi{e civilno stanovni{tvo, me|u kojima
bi mogle biti i porodice pripadnika JNA, nego vojnici” (Isto, str. 120-121).
111 Isto, str. 121.

367
“Procjenjuju}i” “dobre i lo{e strane sve tri varijante dalje
upotrebe JNA u Sloveniji”, “[tab Vrhovne komande” se “opredijelio”
za prvu, pri ~emu je drugu varijantu isklju~io. Me|utim, ta tzv. prva
varijanta nije pro{la na Predsjedni{tvu SFRJ, jer je, po Kadijevi}u,
“neki” njegovi ~lanovi “nisu prihvatili”, “sa obrazlo`enjem da ne
postoji raspolo`enje u narodu iz ~ije sredine bi trebalo da krenu
nove jedinice u Sloveniju, da one idu tamo i ratuju da bi ratom
natjerali Slovence da ostanu u Jugoslaviji kada to oni, o~igledno,
ne `ele”. Na taj se na~in “ostalo pri tre}oj varijanti”. Stoga su se,
u postizanju politi~kog cilja - napu{tanje Slovenije, “dalje politi~ke
i vojne aktivnosti” rukovodstva Velikosrpskog pokreta “odvijale u
su{tini u skladu sa takvom odlukom”.112
Jovi} i dr Kosti} su sve ~inili da Predsjedni{tvo SFRJ ne
funkcioni{e, posebno kada su vo|ene rasprave o procesu razrje{avanja
jugoslovenske krize. Zbog toga Milo{evi}eva grupa u Predsjedni{tvu
nije htjela da ode na Brione, gdje je, prema dogovoru od 12. jula, Mesi}
zakazao sjednicu Predsjedni{tva za 17. juli i gdje je sve bilo pripremljeno
za njeno odr`avanje. Dr Kosti} je, u funkciji potpredsjednika, za isti
dan zakazao sastanak sa ~lanovima Predsjedni{tva u Beogradu. Mesi},
Drnov{ek, Bogi}evi} i Tupurkovski, te Ante Markovi} i Irfan Ajanovi}
(potpredsjednik Skup{tine SFRJ), prisustvovali su sjednici Predsjedni{tva
na Brionima. Dok su oni zasjedali srpski kolaboracionisti iz Borova
Sela napali su vojnim minobaca~ima to mjesto, telefonske veze sa
opsjednutim Vukovarom su prekinute, miniran je zadarski delekovod,
usljed ~ega je Zadar ostao bez struje, predsjednik Tu|man je u
zadarskoj vazduhoplovnoj bazi Zemunik poku{avao uvjeriti generala
Kadijevi}a da obustavi osvaja~ki pohod na Republiku Hrvatsku.113
Na Brionima, gdje je Evropska zajednica prihvatila pravo
SFRJ da uspostavi kontrolu svoje dr`avne granice,114 dogovoreno
je da se sljede}a sjednica Predsjedni{tva SFRJ odr`i 18. jula u
Beogradu, jer se na Brionima, bez srbijansko-crnogorske “~etvorke”,

112 Isto.

113 S. Mesi}, nav. dj., str. 120-121.

114 Isto.

368
nije moglo ni{ta odlu~iti. Na dnevnom je redu te sjednice (18. jula),
po{to nije prihva}en Mesi}ev prijedlog da se vodi rasprava
o Hrvatskoj, kao i o novom ure|enju Jugoslavije, bila Slovenija.
Tada je Predsjedni{tvo SFRJ u punom sastavu donijelo odluku
o dislociranju komandi, jedinica i ustanova JNA sa teritorije
Slovenije u Bosnu i Hercegovinu, Srbiju i Crnu Goru.115 Na

115 Isto, str. 121-123 i 269; V. Kadijevi}, nav. dj., str. 121; B. Jovi}, nav. dj., str.
366; B. Mamula, nav. dj., str. 223. Ta je odluka, po Jovi}u, formalno glasila “da se
jedinice JNA iz Slovenije privremeno razmje{taju na nove polo`aje”, kako bi se,
po njemu, zadovoljili oni koji su se jo{ nadali “o~uvanju Jugoslavije” (B. Jovi}, nav.
dj., str. 366). S tim u vezi, Jovi} je u prvoj re~enici svoga dnevnika za 15. juli
(vjerovatno je gre{ka tehni~ke prirode), odnosno 18. juli, zapisao: “Kona~no smo
usvojili odluku o povla~enju JNA iz Slovenije” (Isto).
Ta je odluka u cjelosti glasila :
“1. Komande, jedinice i ustanove JNA presta}e da se stacioniraju na
teritoriji Republike Slovenije do definitivnog dogovora o budu}nosti Jugoslavije.
Li~ni sastav i svu pokretnu imovinu 31. korpusa predislocirati na prostor
Republike Srbije, a 14. korpusa na prostor Republike Bosne i Hercegovine.
Premje{tanje izvr{iti u roku od tri meseca od dono{enja ove odluke.
2. U roku od tri meseca pripadnici stalnog sastava JNA slovena~ke
nacionalnosti odlu~i}e o svom ostanku u JNA. Postupak za prestanak slu`be u
JNA pokre}u nadle`ne stare{ine po slu`benoj du`nosti, osim za one koji pismeno
izjave da `ele da ostanu na slu`bi u JNA. Pod uslovom iz stava 1. ove ta~ke,
presta}e slu`ba u JNA i pripadnicima drugih nacionalnosti i narodnosti koji
imaju prebivali{te na teritoriji Republike Slovenije, ako to sami pismeno zatra`e.
3. Sprovo|enje ove odluke ne mo`e se uslovljavati razre{avanjem bilo kakvih
imovinsko-pravnih odnosa Republike Slovenije i organa Federacije ili drugih
republika. Ta pitanja re{ava}e se na osnovi i u skladu sa definitivnim dogovorom
o budu}nosti Jugoslavije.
4. Nadle`ni organi Republike Slovenije obezbedi}e da svi oru`ani sastavi
republike i naoru`ani gra|ani odstupe od objekata JNA i da ni~im ne ometaju
radnje i postupke jedinica i ustanova JNA. Oni }e tako|e spre~iti sva okupljanja
gra|ana i druge manifestacije u blizini vojnih objekata i komandi, jedinica i
ustanova JNA u pokretu.
5. Do prebaziranja JNA sa teritorija Republike Slovenije pripadnicima,
komandama, jedinicama i ustanovama JNA moraju se obezbediti normalni uslovi
za `ivot i izvr{avanje redovnih zadataka, a svim licima na slu`bi u JNA i
~lanovima njihovih porodica slobodno kretanje na teritoriji Republike Slovenije.

369
osnovu te odluke [tab Vrhovne komande uradio je plan dislokacije.116

6. Porodicama aktivnih vojnih lica i gra|anskih lica na slu`bi u JNA koji `ele
da se nastane u drugim republikama obezbe|uje se slobodno iseljenje sa
celokupnom pokretnom imovinom, o tro{ku JNA. Njima se garantuje za{tita
prava na nepokretnosti koje poseduju i drugih prava koja ne mogu ostvariti do
dana iseljenja.
7. [tab vrhovne komande osigura}e bezbedne, uredne i efikasne pokrete
jedinica i svih drugih radnji sadr`anih u ovoj odluci...” (S. Mesi}, nav. dj., str. 123-124).
Za takvu odluku je glasalo {est ~lanova Predsjedni{tva SFRJ, protiv je bio jedan,
a jedan ~lan je bio uzdr`an. Taj su prijedlog, pored “~etvorice iz Srbije i Crne Gore”
(Jovi}, Branko i Jugoslav Kosti}, te Bajramovi}), podr`ali i Drnov{ek, pa Tupurkovski.
Bogi}evi} je bio uzdr`an. Mesi} je bio “`estoko protiv”. On je jedini zastupao stav “da
se vojska iz Slovenije ne mo`e povu}i, ako se ne povla~i i iz Hrvatske” (S. Mesi},
nav. dj., str. 121-123). S tim u vezi, Jovi} pi{e kako su prevladala ~etiri ~lana iz Srbije
i Crne Gore, “plus Drnov{ek”. Tupurkovski im se “jedva pridru`io zahvaljuju}i
‘izjavi’ Predsedni{tva da je to u funkciji mira. Bogi}evi} se uzdr`ao, a Mesi} bio
`estoko protiv. Insistirao je na ‘o~uvanju’ Jugoslavije (?), a u stvari se bojao da
sve snage iz Slovenije ne prebacimo u Hrvatsku i upotrebimo za borbu protiv
HDZ” (B. Jovi}, nav. dj., str. 366).
Tako je sa pet glasova “za” odlu~eno da sjeverozapadne granice Jugoslavije
“ostavimo otvorene, odnosno da Sloveniju ostavimo bez onoga {to se tamo nekad
zvalo ljudska armada”. Govore}i o tome, Mesi} navodi da je to “jedna od rijetkih
odluka koja }e se i realizirati” (S. Mesi}, nav. dj., str. 121-123).
Na toj su sjednici dr Kosti} i Jovi} ponavljali: “Vojska iz Slovenije”. Kadijevi} i
Brovet su se pona{ali kao da je to njihov izvorni prijedlog (Isto).
Pored te, po Mesi}u, protivustavne odluke, Predsjedni{tvo SFRJ je 18. jula 1991.
usvojilo i poruku javnosti i zaklju~ilo da se s predsjednicima republika sastanu 22. jula
u Ohridu (Isto, str. 124).
116 V. Kadijevi}, nav. dj. str. 121. Ne mo`e se prihvatiti ocjena admirala Mamule
da se rukovodstvo JNA “sasvim neo~ekivano” odlu~ilo za povla~enje iz Slovenije.
Vjerovatno je za njega ta odluka bila neo~ekivana, jer je o njoj on li~no saznao preko
radia, ~ime je bio iznena|en, jer je dvije ve~eri prije toga (tj. 16. jula) prisustvovao u
General{tabu, kada je, u skladu sa pripremljenim protivudarom u Sloveniji, “izdato
nare|enje komandantima zdru`enih sastava JNA za operaciju uspostavljanja
kontrole dr`avnih granica SFRJ u Sloveniji. Operacija je trebala zapo~eti
upravo onog jutra kada je objavljena odluka o povla~enju” (B. Mamula, nav. dj.,
str. 179). Od tog protivudara se, po Mamuli, odustalo “bez ikakvih me|unarodno-
pravnih, politi~kih i vojnih razloga”. Time je vojno rukovodstvo propustilo “zadnju
priliku” “da preuzme sudbinu zemlje u svoje ruke”, tvrdi Mamula (B. Mamula,
nav. dj., str. 179 i 224).

370
Velikosrpski pokret se “kona~no” izborio za povla~enje JNA iz
Slovenije i njeno raspore|ivanje “na granice budu}e Jugoslavije”.
Milo{evi} i Jovi} su, zajedno sa generalima Kadijevi}em i Ad`i}em,
zauzeli stav da JNA ne treba da se anga`uje u Sloveniji,117 ve} da se
koncentri{e na granice Velike Srbije.
Rukovodstvo Velikosrpskog pokreta nije zanimala Slovenija, osim
kao faktora koga je što prije trebalo isklju~iti iz dogovaranja -
istjerivanjem te republike iz Jugoslavije. Slovenija ni u jednoj
historijskoj opciji nije ulazila u projektovanu Veliku Srbiju, niti je to
bio strate{ki cilj Velikosrpskog pokreta. Rukovodstvo tog pokreta je
ocijenilo (po Kadijevi}u — “politika ocijenila”) da se JNA u Sloveniji “nije
imala za{to boriti”, za razliku od Hrvatske i Bosne i Hercegovine,
gdje se navodno borila “za pravo srpskog naroda da sam odre|uje
svoju budu}nost”,118 odnosno za srpsku dr`avu fa{isti~kog karaktera.

117 B. Mamula, nav. dj., str. 215. “U oru`anim sukobima u Sloveniji” JNA je,
po generalu Kadijevi}u, “za dva dana izvr{ila postavljeni zadatak vezan za granicu,
a nije prihvatila nametnuti rat sa Slovenijom, ve} se povukla” (V. Kadijevi}, nav.
dj., str. 162-163).
Milo{evi} je JNA povukao iz Slovenije na tzv. srpske granice u Hrvatskoj i Bosni
i Hercegovini (B. Mamula, UZROCI I POSLJEDICE RATOVA..., str. 213-214; I.
Radakovi}, nav. dj., str. 70).
Povla~enje JNA iz Slovenije, kao i odustajanje od operacije i odluka o napu{tanju
Slovenije, bila je, po Mamuli, “tragi~na gre{ka”. Dalje, on tvrdi kako je JNA
“propustila pod pritiscima i propustila jo{ jednu, mo`da i zadnju priliku da tok
kaoti~nih doga|aja stavi pod svoju kontrolu. Nitko ne mo`e sa stopostotnom
sigurno{}u tvrditi da bi jula ‘91-e Armija uspjela. Ali, bila je to zadnja prilika
kada je JNA jo{ uvijek mogla sprije~iti razbijanje zemlje, a narode po{tediti
tragi~nog me|usobnog rata i svih neposrednih i dugoro~nih posljedica po njih,
region i Evropu. ^asno i razumno bi bilo da je JNA makar poku{ala, izgubiti se
nije moglo vi{e od onoga {to je izgubljeno. Raspolo`enje najve}eg broja starje{ina
u Armiji i{lo je u prilog odlu~nog nastupa. Za njih su, uz sve dr`avne i politi~ke
razloge, postojali i njihovi neposredni, intimni — odbrana dostojanstva i najdubljih
patriotskih osje}anja, izdaja zakletve, odgovornost za razbijanje zemlje” (B.
Mamula, nav. dj., str. 179 i 228).
118 S. Mesi}, nav. dj., str. 127, 135 i 148-149; V. Kadijevi}, nav. dj., str. 162-163;
I. Radakovi}, nav. dj., str. 70. “Desetodnevni rat” u Sloveniji je politi~ki, po generalu
Radakovi}u, “nastavak tvrdog insistiranja da se Slovenija istjera iz Jugoslavije,

371
Povla~enje JNA iz Slovenije je zna~ilo promjenu spoljnih granica
SFRJ. Bez Slovenije Jugoslavija vi{e nije postojala. Isklju~enje
Slovenije iz Jugoslavije zna~ilo je suštinsku promjenu ure|enja
Jugoslavije i lakše ostvarivanje velikosrpske nacisti~ke ideologije i
velikodr`avnog programa. Rukovodstvo Velikosrpskog pokreta se
orijentisalo na agresivni rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

ra~unaju}i na to da }e Slovenci to iskoristiti za ‘razdru`ivanje’. Armijski vrh ili


njegov dio `rtvuje dio jedinica JNA i dio jedinica koje idu iz Hrvatske za taj cilj,
za kompromitovanje SIV-a, za obaranje Ku~ana i nove vlade, za stvaranje
povoljnijih uslova za nastavak rata u Hrvatskoj i Bosni” (I. Radakovi}, nav. dj., str. 70).
JNA je sa Slovenijom, bez znanja i saglasnosti sa vo|om Velikosrpskog pokreta,
zaklju~ila sporazum “da tamo ostane tehnika, a da se vojnici vrate samo sa lakim
naoru`anjem”. U skladu sa tim, JNA je iz Slovenije izvukla samo oko 70 tenkova, “a
oko 200 je ostalo tamo”. Pored toga, u Sloveniji je “ostalo” i “2/3 ukupne opreme i
naoru`anja” (B. Jovi}, nav. dj., str. 403-404).

372
2. Realizacija ratnog plana “RAM”

Rat protiv Slovenije, izveden istovremeno sa poja~anim otvorenim


srpskim pobunama na Baniji i Kordunu, u Lici i isto~noj Slavoniji, te
zauzimanjem Baranje, primorao je svijet da se neposredno umije{a u
jugoslovenske odnose. U prvoj fazi internacionalizacije uklju~ena je
Evropska zajednica. Rukovodstvo Velikosrpskog pokreta je, pod
pritiskom Evropske zajednice, 1. jula “prihvatilo” da Mesi} preuzme
du`nost predsjednika, ~ime je konstituisano Predsjedni{tvo SFRJ, s
tim {to su Srbija i Crna Gora sve u~inile da ga onemogu}e kao
Vrhovnog komandanta Oru`anih snaga SFRJ. Vojska nije po{tovala
svoju Vrhovnu komandu. Vojni ministar nije mario za Vladu, u kojoj
je bio nedodirljivi ~lan i potpuno autonoman. General Kadijevi} je
Mesi}u u vi{e navrata davao do znanja da on ne slu{a Predsjedni{tvo.
Odbio je podnijeti izvje{taj Predsjedni{tvu, jer nije `elio razgovarati
navodno sa secesionistima. Bio je odlu~an da zada udarac Sloveniji i
Hrvatskoj “od kojeg se ne}e nikada oporaviti”.119
Poslije tih dogovora, uslijedila je 7. jula 1991. Brionska zajedni~ka
izjava, zatim 22. jula Ohridska izjava,120 te jo{ nekoliko sastanaka s

119 S. Mesi}, nav. dj., str. XIII-XIV, 76-78 i 249. Kadijevi} je u prvoj polovini
jula 1991. izjavljivao da }e njegova vojska “i}i do kraja” sve dok ne uni{ti hrvatsko
“nacisti~ko-usta{oidno” rukovodstvo. I general Ad`i} je stalno prijetio vojskom, kako
bi prisilio Predsjedni{tvo SFRJ da provodi odluke vojnog rukovodstva, u protivnom }e
“udariti silom u opsegu koji bude potreban, vi{e ne}emo ~ekati, odustajanja
nema” (Isto, str. 104-105).
120 Isto. Na sjednici Predsjedni{tva SFRJ u Ohridu 22. jula 1991, na kojoj su,
pored ~lanova Predsjedni{tva i predsjednika republika, odnosno predsjednika

373
predsjednicima republika, kao i nekoliko kratkih posjeta ministarskih
trojki, itd.121 Rukovodstvo Velikosrpskog pokreta je, nakon odluke o
povla~enju JNA iz Slovenije, pokrenulo otvorenu agresiju protiv Hrvatske.
Krajem avgusta Evropska zajednica, zainteresirana za jedinstvenu
Jugoslaviju, ustvrdila je da je Srbija agresor, zahvaljuju}i oru`anoj
sili — JNA, koja je prihvatila velikosrpsku osvaja~ku politiku. Tada je
predlo`eno da “jalova dogovaranja” iz Beograda prenesu u Hag na
Me|unarodnu mirovnu konferenciju o Jugoslaviji, pod predsjedavanjem
lorda Karingtona (David Carington).122
Vojno rukovodstvo se oslanjalo na “~etvorku” u Predsjedni{tvu i
stalno se pozivalo na Ustav, a sve ratne akcije JNA su bile protivustavne.
Milo{evi}eva grupa u Predsjedni{tvu SFRJ je, dok je Mesi} bio sprije~en
da vr{i funkciju predsjednika, donijela odluku, u njegovom odsustvu,

predsjedni{tava republika, bili prisutni i najvi{i funkcioneri Federacije (kao {to su:
Markovi}, Gligorijevi}, Kadijevi}, Brovet, Lon~ar, Gra~anin, Kambovski, Marendi},
Zekan i dr.), a koja je odr`ana u vrijeme sve izrazitije agresije Srbije na Hrvatsku,
trebalo je posti}i dogovor “za iznala`enje rje{enja za budu}e odnose u
jugoslovenskoj zajednici” i voditi raspravu o Vladinom programu za tromjese~ni
moratorij. Pozivaju}i se na odluku o povla~enju vojske iz Slovenije, te, s tim u vezi,
kako je to “dokaz da niko nikoga ne zadr`ava silom u Jugoslaviji”, dr Kosti} nije
prihvatao pravo republika na razdru`ivanje. Jovi} je tra`io razoru`avanje republi~kih
snaga Hrvatske, pa da se tek onda “JNA mo`e povu}i u kasarne”. Kadijevi} je,
obavje{tavaju}i da je u Hrvatskoj “u me|unacionalnim sukobima poginulo oko 310
ljudi, a preko 5000 je ranjeno”, kategori~no bio protiv povla~enja JNA u kasarne
(“kako da se vojska povu~e u kasarne, kad je stalno napadana...”). Tu|man je
iznosio podatke o ratu u Hrvatskoj i o akcijama ratnog vazduhoplovstva. Milo{evi} je
bio protiv povla~enja vojske u kasarne, jer “nema mirnodopskih uslova”. Bez vojske,
po njemu, “eto krvi do kolena”. Tu|man je ukazao na ~injenicu da se JNA “u
razli~itim krajevima razli~ito pona{a. Na Kosovu je pomogla Srbiji da uspostavi
pravni poredak dr`ave Srbije, a u Hrvatskoj ratuje protiv ustavnog poretka dr`ave
Hrvatske”. Mesi} nije prihvatio Ohridsku izjavu, kao ni Tu|man, jer povla~enje JNA
u kasarne (“vojska u vojarne”), {to je, po Mesi}u bilo klju~no pitanje, nije u{lo u
izjavu. Naime, oni su “tra`ili bezuslovno povla~enje Jugoslovenske narodne armije
u garnizone, {to od strane ve}ine u~esnika sastanka nije prihva}eno i zato se nisu
saglasili sa tekstom izjave” (S. Mesi}, nav. dj., str. 127-132). Tekst Ohridske izjave su
objavili S. Mesi}, nav. dj., str. 131-132 i K. Rotim, nav. dj., str. 118-119.
121 Isto.
122 Isto, str. XI.

374
kao i odsustvu Drnov{eka, po kojoj je JNA dobila pravo pokretati
trupe prema mjestima na kojima do|e do “sukoba”.123 Kada je
preuzeo du`nost predsjednika Mesi} je u vi{e navrata tra`io da se JNA
dovede “u ustavni red”, da je vrate u kasarne,124 ali uzalud.

123 Isto, str. 204. Vojno rukovodstvo se, po Mesi}u, uz stalno pozivanje na Ustav,
pona{alo pu~isti~ki i velikosrpski, jer je provodilo osvaja~ku velikosrpsku politiku.
Uspostavilo je, “preuzimaju}i funkcije Predsjedni{tva SFRJ, nekakav {tab
vrhovne komande, a tu ima uticaja samo Milo{evi}ev klan. Republika Srbija u
Predsjedni{tvu ima tri glasa, a ~etvrti joj je unaprijed bio poklonjen (‘drugo
oko’). Za odluke su potrebna petorica”. Mesi}, u svojstvu predsjednika, za svoje
stavove nikad nije mogao dobiti peti glas, a Srbija je povremeno dobijala i glas
Tupurkovskog i glas Bogi}evi}a (S. Mesi}, nav. dj., str. 204).
124 S. Mesi}, nav. dj., str. 140. Tako je, na primjer, na sjednici Predsjedni{tva 26.
jula u Beogradu Mesi} tra`io da se JNA dovede “u ustavni red”, da je vrate u kasarne.
Pored toga, on je, pozivaju}i se na funkciju prvog ~ovjeka u Vrhovnoj komandi, vojno
rukovodstvo upoznavao i sa brojnim ~injenicama o jakim napadima JNA na hrvatska
sela i gradove i brojnim drugim zlo~inima, a posebno o masovnom pokolju Hrvata na
Baniji 26. i 27. jula. O tome je Mesi}, na osnovu podataka dr Gregori}a, obavje{tavao
Kadijevi}a i Broveta :
“... prvo, `estoki napadi minobaca~ima i drugim te{kim naoru`anjem iz
arsenala JA na hrvatska sela i gradove na podru~jima isto~ne Slavonije, Like i
sjeverne Dalmacije;
drugo, veliki broj `rtava me|u civilnim pu~anstvom u hrvatskim selima i
gradovima, a osobito na Baniji, gdje je ve}ina mjesta raseljena, ~emu su pridonjeli
opisani `estoki napadi, kao i teritoristi~ka aktivnost velikosrpskih terorista u tom
podru~ju;
tre}e, veliki broj poginulih pripadnika snaga unutarnjeg reda Republike
Hrvatske kao rezultat {irenja velikosrpske pobune, uz vi{e ili manje otvorenu
podr{ku kao i izravni anga`man pripadnika jedinica JA.
Kulminacija teroristi~kog divljanja, uz otvorenu pomo} jedinica JA,
nastupila je 26. i 27. srpnja, organiziranjem i provedbom masovnog pokolja
Hrvata u selima Struga, Mu~ani, Kuljani i Kozibrod na Baniji.
Sve se to odvijalo neovisno o dogovorenom prekidu vatre. Naprotiv, i poslije
dogovora o prekidu vatre nastavljeni su jo{ `e{}i oru`ani napadi na pripadnike
snaga unutarnjeg reda Republike Hrvatske, a isto tako i na civilno pu~anstvo, sa
svim karakteristikama genocida nad hrvatskim narodom.
Ti zlo~ini odvijaju se na o~igled Predsjedni{tva kao poglavara SFRJ i
vrhovnog zapovjednika oru`anih snaga, doti~ne JA, te Saveznog izvr{nog vije}a,

375
JNA se, poslije poraza u Sloveniji, “kona~no” orijentisala u
pravcu transformacije u srpsku vojsku, ~iji je cilj — formiranje Velike
Srbije.125 General Kadijevi} je 30. jula, uo~i sjednice Predsjedni{tva
sa predsjednicima republika o budu}nosti Jugoslavije, u Jovi}evoj
kancelariji, Milo{evi}a i Jovi}a “jasno i definitivno” obavijestio “o
svom stavu i kona~noj orijentaciji: JNA se transformi{e u vojsku
onih koji `ele da ostanu u Jugoslaviji, a najmanje je: Srbija,
srpski narod plus Crna Gora. Na ovim principima se povla~i na
teritorije i menja rukovodstva”.126

~iji je ministar obrane u vi{e navrata izjavio da se Armija ne}e mije{ati u


razrje{avanje dr`avno-politi~ke krize...” (Isto).
U Hrvatskoj je JNA iza{la u neka podru~ja po odluci Presjedni{tva SFRJ i dat joj
je jednomjese~ni rok, koji je istekao druge sedmice juna 1991. Me|utim, JNA je i dalje
ostala tamo (Isto, str. 133 i 137).
125 B. Jovi}, nav. dj., str. 367. Admiral Mamula tvrdi da se JNA, poslije poraza
u Sloveniji, “jednostavno i bez otpora name}e koncept velike Srbije i diktira doktrina
koja }e ga ostvariti”. Tim prije, jer “procjena je da JNA vi{e nema izbora”. Stoga
se, po njemu, “armijsko rukovodstvo 30. jula ’91. i kona~no predaje” (B. Mamula,
nav. dj., str. 230).
O~ito je da admiral Mamula “zaboravlja” da je JNA mnogo ranije — prije poraza
u Sloveniji prihvatila koncept Velike Srbije (to je jo{ od ranije bio njen izbor) i vojno
rukovodstvo se prije 30. jula 1991. “predalo” vo|i Velikosrpskog pokreta — Slobodanu
Milo{evi}u, koji je JNA nametnuo doktrinu realizacije fa{isti~kog projekta Velike Srbije.
126 Isto. Taj Kadijevi}ev “jasni” i “definitivni” stav i orijentaciju Jovi} je prokomentarisao
na sljede}i na~in: “Ne veruje ni u koju varijantu opstanka celine Jugoslavije.
(Naravno, to smo mu i mi uporno govorili, ali je bio kolebljiv)” — B. Jovi},
nav. dj., str. 367.
Na sjednici Predsjedni{tva SFRJ 30. jula vo|ena je, pored ostalog, rasprava o
procesu i kontroli primirja. Formirana je ve}inom glasova Dr`avna komisija, na ~elu
sa dr Kosti}em, na {to je Mesi} napustio sjednicu. Me|utim, ta komisija, koja je bila
“uz Armiju, uz Srbiju”, a koju su napustili Bogi}evi}, Tupurkovski, Ajanovi} i
Kambovski, nije zaustavila agresiju, jer je bilo neprihvatljivo da na njenom ~elu stoji
potpredsjednik dr Kosti}, koji je javno pru`io podr{ku “teroristima u Slavoniji” (S.
Mesi}, nav. dj., str. 142, 147 i 204).
Na toj je sjednici Mesi} tra`io da se dr Kosti}, zbog toga {to je sredinom 1991.
samovoljno obilazio “srpske autonomne oblasti” i odmetni~ke komande u Hrvatskoj (u
Borovom Selu) i pred TV kamerama “hu{kao teroriste na eskalaciju antihrvatskih akcija”,
pozove na odgovornost. Jovi} je “pomislio da bi u takvoj situaciji mogao biti duhovit:
‘Zar Branku treba pasoš za odlazak u Hrvatsku’” (S. Mesi}, nav. dj., str. 137 i 141).

376
Milo{evi} je upozorio Kadijevi}a “da to {to govori sporo radi.
Treba br`e to da radi”, na {ta je general negodovao, “opravdava se,
neprijatno mu je, a zna da je kriv”.127
Rukovodstvo Velikosrpskog pokreta nije bilo zadovoljno sa
Kadijevi}evim postupcima. Stoga je po~etkom avgusta Milo{evi} poku{ao
da smijeni Kadijevi}a (~ak i preko admirala Mamule, koji je stajao iza
njega), jer je bio “nesposoban da u nastaloj krizi vodi Armiju”.128

127 Isto. Iznose}i navedene “epitete” i ocjene, posebno onu po kojoj je Kadijevi}
kriv, Jovi} dalje navodi da je general “bio dugo neodlu~an”. Me|utim, “Veljko se
vajka da niko ne}e da nas pomogne. Rusi gledaju sami sebe, a kad bi samo jednu
re~ rekli Amerikancima: ‘NJET’, mi bismo bili za{ti}eni od strane intervencije.
Ovako, ako vi{e pritisnemo, prizna}e samostalnost Hrvatske, ona }e pozvati
strane trupe i nametnu}e nam sukob sa Evropom. Rusi su odbili i oru`je da nam
prodaju, a duguju nam skoro tri milijarde dolara” (Isto).
128 B. Mamula, nav. dj., str. 225-228. Po~etkom avgusta 1991. na sastanku u zgradi
CK na U{}u, kome su prisustvovali Dragan Atanasovski (predsjednik SK-PJ) i Mira
Markovi}, iz naju`eg rukovodstva SK-PJ, general Ljubi~i} i admiral Mamula (do sastanka
je do{lo na zahtjev Ljubi~i}a da ga primi Mamula). Ljubi~i} je predlo`io da treba smijeniti
Kadijevi}a, “jer je nesposoban da u nastaloj krizi vodi Armiju” (Isto, str. 225).
Inicijativa za smjenu generala Kadijevi}a je potekla od Milo{evi}a, u ~ijoj se ku}i
izme|u njega i Ljubi~i}a vodila rasprava o Kadijevi}u. Polaze}i od toga, Mamula je
oti{ao kod Milo{evi}a, koji ga je odmah primio. Tom je prilikom Milo{evi}, kratko
iznose}i ocjenu o Kadijevi}u, zaklju~io da je izgubio ugled i podr{ku u Armiji i da ga
treba smijeniti (Isto, str. 226).
S obzirom na to da nije mogao dozvoliti “da se odgovornost za ru{enje
Jugoslavije svede na Armiju i Kadijevi}a osobno”, Mamula je iznio na~in na koji se
SFRJ mo`e spasiti od katastrofe u koju je upala. S tim u vezi, on je, navode}i “da nije
nikakav problem smijeniti Kadijevi}a, da ima generala koji mogu Armiju
odlu~no i uspje{no voditi”, izjavio da svi predsjednici republika, uklju~uju}i i
Milo{evi}a, moraju oti}i s vlasti. To je po Mamuli, bilo “jedino rje{enje u poku{aju
da se spasi Jugoslavija, premda je i za ovaj poku{aj mo`da ve} kasno”. Milo{evi}
je, po Mamuli, bio iznena|en, ”ali je promptno reagirao: ‘Za{to ja, jedini sam koji
podr`avam Armiju i branim Jugoslaviju?’ Ljutito se digao i krenuo prema
vratima, {to je bio znak da smo razgovor zavr{ili i da napustim kabinet. Nije mi
bilo svejedno, ali sam ve} u dolasku na razgovor bio spreman na najgore. Ni{ta se
nije dogodilo, mirno sam napustio pala~u i oti{ao” (Isto, str. 226-227).

377
Vojno rukovodstvo se, “kako je sa razvojem doga|aja sve vi{e
nestajala jugoslovenska dr`ava”, zalagalo za “brzo stvaranje nove
Jugoslavije”. Glavni motiv za takav njihov stav, “nije bio samo u
potrebi da JNA ima svoju dr`avu, ve}, prije svega, u uvjerenju da
ima naroda u Jugoslaviji koji zaista `ele da `ive u zajedni~koj
dr`avi”. Polaze}i od takvog “uvjerenja” vojno rukovodstvo se zalo`ilo
za formiranje takve dr`ave (“nove Jugoslavije”), ~ime je na taj na~in
otvoreno iznijelo svoje ciljeve.129
Milo{evi} i Jovi} si bili protiv anga`ovanja JNA za odbranu
dr`avne granice SFRJ na sjeverozapadnom dijelu zemlje — u Sloveniji
i Hrvatskoj. Oni su budu}e granice Jugoslavije ozna~ili na zapadnoj
etni~koj granici Srba u Hrvatskoj (ratni plan “RAM”). Stoga su od
JNA tra`ili “da se povu~e na te granice, uz ucjenu: ako se to ne
u~ini, da }e Srbija formirati svoje oru`ane snage i organizovati svoju
odbranu, a JNA prepustiti svojoj sudbini”.130

Milo{evi} je, vjerovatno zbog toga {to nisu bili zadovoljni njegovim postupcima,
jer nije mogao udovoljavati svim njihovim zahtjevima, ustrajavao na obaranju Kadijevi}a.
Tako je krajem septembra 1991. grupa od ~etrdesetak starje{ina gardijske brigade stigla
no}u u SSNO i preuzela kontrolu nad zgradom Ministarstva i General{taba, tra`e}i ostavku
generala Kadijevi}a, nude}i generalu Ad`i}u da preuzme njegovu du`nost i cjelokupnu
kontrolu nad Armijom. Iako je tu grupu predvodio major [ljivan~anin (oficir KOS-a u
brigadi), interesantnija je bila uloga pukovnika Vuka Obradovi}a, koji je bio klju~na li~nost
u tom doga|aju. Kada je shvatio da je general Ad`i} odbio u~estvovati u obaranju Kadijevi}a,
{to je zna~ilo da je pobuna propala, Obradovi} je odjednom nestao (Isto, str. 228).
U jednom razgovoru izme|u generala Mamule i generala Vasiljevi}a (na~elnika
KOS-a) u prolje}e 1991. Vasiljevi} ga “upozorio na karakteristike i ambicije pukovnika
Vuka Obradovi}a i rekao da ovaj ozbiljno misli postati ministrom odbrane i nada
se, da bi ga Srbija u tome podr`ala. Vasiljevi}u su bili poznati moji tada{nji odnosi
sa Kadijevi}em i vjerovatno je `elio da Kadijevi}u skrenem pa`nju na Obradovi}a,
jer mu je previ{e vjerovao i oslanjao se na njega i njegove prosudbe. Nisam daleko
od zaklju~ka da je poku{aj obaranja Kadijevi}a krenuo preko Vuka Obradovi}a.
Me|utim, on nije profil vojnog starje{ine koji bi pobunu doveo do kraja uz rizik
krvoproli}a, {to se nije moglo isklju~iti, pogotovu kada se general Ad`i} isprije~io
na putu” (Isto).
129 V. Kadijevi}, nav. dj., str. 90. S tim u vezi, Kadijevi} navodi: “...., pa zato
takvu dr`avu treba i stvoriti”.
130 B. Jovi}, nav. dj., str. 343-367 i dr.; B. Mamula, nav. dj., str. 178. Mamula tvrdi
da ta “prijetnja ucjenom nije bila samo prazna pu{ka”, jer su namjere Srbije da formira

378
Pitanje povla~enja JNA iz Hrvatske bilo je na dnevnom redu.131
U takvoj su se situaciji (redukovani) zadaci JNA (po Kadijevi}u —
oru`ane snage) sastojali, izme|u ostalog, od : “1) odbrane srpskog
naroda u Hrvatskoj i njegovog nacionalnog interesa; 2) izvla~enja
garnizona JNA iz Hrvatske; 3) pune kontrole Bosne i Hercegovine
(pove}anjem gustine njenog posjedanja - prim. S. ^.), sa krajnjim
ciljem da se odbrani srpski narod i njegova nacionalna prava…”;
“4) stvaranja i odbrane nove jugoslovenske dr`ave onih jugoslovenskih
naroda koji to `ele, u ovoj fazi, srpskog i crnogorskog naroda.132
JNA se sa Srbima, u skladu sa tim zadacima, “prestrojila” na
etni~kim srpskim granicama u Hrvatskoj i ratovala protiv Hrvatske i
Hrvata.133 JNA je u tom ratu za etni~ki ~iste teritorije stigla do pred

svoju vojsku u zamjenu za JNA bile o~igledno ispoljene u Ustavu Republike Srbije,
usvojenom 28. septembra 1990, dok je jo{ postojala SFRJ, njene oru`ane snage i sistem
komandovanja njima. Tim je Ustavom, pored ostalog, bilo utvr|eno da predsjednik
Republike “rukovodi oru`anim snagama u miru i ratu; nare|uje op{tu i djelimi~nu
mobilizaciju…”. Da bi se ta ustavna odredba mogla ostvariti trebalo je, tvrdi Mamula,
ukloniti realnu prepreku - “postojanje JNA i neizvjesnost njezinog postojanja”. Poslije
neuspjeha JNA u Sloveniji ste~eni su, pi{e Mamula, uslovi da se ta prepreka ukloni. Stoga
su Milo{evi} i Jovi} poja~avali pritisak na vojno rukovodstvo, posebno u ljeto 1991. (B.
Mamula, nav. dj., str. 178-179 i 229).
131 Isto, str. 230. O tome Mamula pi{e sljede}e: “Bilo je samo pitanje vremena
kada }e se JNA morati povu}i iz Hrvatske. Tu|man je zauzeo ispravan strategijski
stav: na vanjskom planu insistirati i stvarati vojsku koja bi se mogla suprostaviti
istovremeno i JNA i kraji{koj paravojsci, a kada Hrvatska bude priznata i JNA se
bude morala povu}i, poraziti kraji{ku vojsku i natjerati Srbe na poslu{nost. Dok
se stvore pretpostavljeni uvjeti zauzet je stav da se odugovla~i, pregovara, ne izaziva
JNA na radikalan razra~un, kada se ocijeni da bi ona mogla u~initi tra`e}i prekid
neprijateljstava, jednom rije~ju — kupovati vrijeme. Uspjelo mu je ostvariti sva tri
cilja, s tim {to se poraz kraji{ke vojske mogao odgoditi dok se ne steknu sve
neophodne me|unarodne okolnosti najneposrednije povezane s ratom u Bosni i
porazom bosanske srpske vojske prolje}a i ljeta ’95. Za Tu|mana je od po~etka
razbijanje Jugoslavije to bio jedinstven cilj — stvaranje velike Hrvatske. S Milo{evi}em
je jo{ od marta ‘91-e, od Kara|or|eva, dogovarao podjelu Bosne i Hercegovine,
nadigravali se tko }e u tome {to dobiti i kona~no uspio istjerati Srbe iz Krajine,
osvojiti veliki dio zapadne Bosne i protjerati Srbe do pred Banja Luku” (Isto).
132 V. Kadijevi}, nav. dj., str. 93.
133 B. Mamula, nav. dj., str. 231. Ta je politika i praksa, po Mamuli, bila porazna
za JNA.

379
Gospi}, Oto~ac, Karlovac, Sisak, Novu Gradi{ku, Zadar, [ibenik, Sinj
i tu stala. Nije postigla politi~ke (odgoditi ”me|unarodno priznanje
svr{enog ~ina”) ni vojne ciljeve (osloba|anje blokiranih garnizona na
cijelom podru~ju Hrvatske), odnosno ”strategiju anga`ovanja JNA
u Hrvatskoj ljeta i jeseni 1991. godine”, koju je, nakon odluke o
napu{tanju Slovenije, osmislio i predlo`io admiral Mamula.134 JNA je
raspolagala sa dovoljno snaga da postigne cilj prije nego je oktobra
1991. u Hagu po~ela rasprava o suverenosti i nezavisnosti republika i
njihovom me|unarodnom priznavanju.135

134 Isto, str. 230-231. Razlike izme|u Mamulinih i procjena i stavova generala
Ad`i}a i drugih visokih vojnih starje{ina nisu postojale. “Svako tko je razmi{ljao o
Jugoslaviji, a ne o velikoj Srbiji i njezinim zami{ljenim granicama do{ao bi do
istih zaklju~aka. Me|utim, malo je vrijedilo raspravljati o anga`iranju JNA s
na~elnikom General{taba. Stvarno, Armijom nije komandovao on, nego Milo{evi}”.
“Razdvajanje neprijateljskih i srpskih paravojski na liniji dodira mogao je”,
po Mamuli, “biti privremeni cilj dok se ove ne razoru`aju, stave pod kontrolu JNA
ili vojno poraze”. Po njemu “predugo {pekuliranje i zadr`avanje na razdvajanju
vodilo je svrstavanju JNA na srpsku stranu”. Tu zamku “jednostranog pona{anja
nisu izbjegle ni snage UN, ~ije su politi~ke, a posebno nacionalne, distance od
zara}enih strana bile neuporedive s JNA”, tvrdi Mamula (Isto).
135 Isto, str. 231. Govore}i o tome, admiral Mamula navodi kako se “s mnogo
argumenata mo`e tvrditi da se u oktobru ne bi krenulo na razbijanje Jugoslavije, ne
bi bila priznata ni Slovenija, da je JNA deblokirala svoje garnizone, popunila se i s
pristiglim snagama iz dubine pri{la odlu~nom razoru`avanju paravojski u Hrvatskoj.
Ne bi bili razoru`ani garnizoni JNA, oduzeto ogromno naoru`anje, tehnika i ubojna
sredstva, {to je omogu}ilo da se od ljeta do kraja jeseni sasvim izmijeni odnos snaga
izme|u JNA i ZNG-a. Krajem septembra sâm je Tu|man ustvrdio da je sedamdeset
objekata JNA, od kompletnih garnizona do naoru`avanja i skladi{ta oru`ja, palo u
ruke ZNG. Oru`je, tehniku i opremu koja se vozovima povla~ila iz Slovenije velikim
dijelom zarobili su ZNG-e. Samo u jednoj kompoziciji od 26 vagona ‘nestaloj na
putu’ nalazila se oprema ekvivalenta 6 artiljerijskih divizona.
Gardijski korpus je 19. septembra napustio Beograd i krenuo k [idu i hrvatskoj
granici. S brigadama iz Sremske Mitrovice i \akova imao je dovoljno snaga da
glavninom izbije na prostor: Virovitica, Bjelovar, Koprivnica, Vara`din, a drugim
dijelom oja~a ve} pristigle snage na podru~je: Karlovac, Sisak, Oku~ani i s
oklopnim i artiljerijskim snagama iz Karlovca, Jastrebarskog i Dugog Sela krenu
prema Zagrebu, oslobode opsade kasarne u Zagrebu i Vara`dinu i primora
hrvatsku vlast HDZ-a na pregovore. D`epovi, kakav je bio Vukovar ili Osijek nisu
imali nikakav vojni zna~aj u zami{ljenoj opreaciji. Ostali bi duboko u pozadini i
dijelili bi sudbinu onoga {to bi se desilo u Zagrebu i {irem podru~ju oko njega.

380
Vo|a Velikosrpskog pokreta i stvarni komandant Oru`anih snaga
SFRJ, Slobodan Milo{evi}, odlu~io je da, u skladu sa formiranjem
“samostalne” srpske dr`ave Krajine, {to je bila su{tina velikosrpske
strategije u Hrvatskoj, JNA stane na etni~kim srpskim granicama i da
ih brani ”zajedno s kraji{kom paravojskom”. Takvo je nare|enje
generalu Pani}u, operativnom komandantu grupacije na isto~nim hrvatskim
granicama, formalno izdao general Kadijevi}.136
Predsjedni{tvo SFRJ je 3. avgusta 1991. donijelo odluku o prekidu
vatre “u Krajinama izme|u Srba i Hrvata i to uz saglasnost Hrvatske”.137

Operacijom JNA u sredi{njem dijelu Hrvatske trebao je, po mojem vi|enju,


komandovati komandant Zagreba~ke vojne oblasti general Avramovi}. Njemu i
njegovoj komandi je bilo mjesto na nekom od komandnih punktova na centralnom
podru~ju, a nikako na periferiji na poligonu Slunj, gdje se zabarikadirao i ostao
nepomi~an tri mjeseca” (Isto, str. 231-232).
136 Isto, str. 232 i 239. “Umjesto zami{ljene operacije na cijelom podru~ju
Hrvatske do{lo je”, po Mamuli, “do besmislene i krvave borbe u Vukovaru i oko
njega, borbi isklju~ivo za teritorije izme|u srpskih i hrvatskih nacionalista.
Sudbinu tih teritorija, kako sada vidimo, nisu odre|ivale pobjede jednih i poraz
drugih, nego mnoge druge okolnosti: od me|unarodnih do etni~kih i historijskih,
{to zaslijepljeni nacionalnisti nisu mogli shvatiti” (Isto, str. 232).
137 B. Jovi}, nav. dj., str. 368. O “neodlo`nom, apsolutnom i bezuvjetnom
prekidu vatre” raspravljano je, navodi Mesi}, 2. i 3. avgusta na sjednici Predsjedni{tva
SFRJ. Zahtjev Hrvatske o uklju~ivanju evropskih posmatra~a u nadzor primirja vojno
rukovodstvo i srpsko-crnogorski klan u Predsjedni{tvu su odbili. JNA je, imaju}i u
vidu smje{taj i razmje{tanje, stalno gomilanje tehnike u zonama `ari{ta, ubrzano
povla~enje korpusnih snaga u bosanskim podru~jima nasuprot Hrvatske i drugo, i{la i
na cijepanje Hrvatske, radi zaposjedanja prostora Velike Srbije i ru{enje hrvatske
demokratski izabrane vlasti (S. Mesi}, nav. dj., str. 146-148).
Ministarska trojka je, prije svega, zbog “eskalacije rata u Hrvatskoj”, po peti
put boravila u Jugoslaviji — 3. i 4. avgusta. Tada je Evropska zajednica, prilikom
posjete Beogradu, predlo`ila i pro{irenje posmatra~ke misije na Hrvatsku, ~emu su se
o{tro suprostavili Jovi} i dr Kosti}. Tako misija Evropske zajednice nije uspjela zbog
blokade od strane srpskog bloka, za {to je Van den Bruk (Hans Van den Broek) optu`io
Srbiju, koja se, nastoje}i da prikrije svoje osvaja~ke namjere, uporno suprostavljala
internacionalizaciji problema i prisutnosti objektivnih posmatra~a (Isto, str. 152-154).
Eskalacija rata protiv Hrvatske potakla je zahtjev za hitnim zasjedanjem Vije}a
sigurnosti. Rukovodstvo Hrvatske se zalagalo za punu internacionalizaciju (Isto, str. 157).

381
^etiri dana kasnije (7. avgusta) “SAO Krajina”, “SAO Slavonija” i
Republika Hrvatska “prihvatile su prekid vatre”.138
General Kadijevi} je 8. avgusta, na sastanku, na kome su, pored
njega, u~estvovali Slobodan Milo{evi}, Borisav Jovi}, Branko Kosti}
i general Blagoje Ad`i}, gdje su se dogovarali “o daljoj politi~koj
orijentaciji u vezi sa odlukom o primirju u Hrvatskoj”, obavijestio
prisutne o teritorijalnom prestrojavanju JNA. S tim u vezi, naveo je
da se vojska iz Slovenije dislocira u Bosnu i Srbiju.139
Milo{evi} je insistirao “na pove}anju borbene gotovosti vojske,
jer, po njegovoj proceni, obra~un tek predstoji”. Pored toga, on je
pitao, skoro insistirao “kada }e i da li }e vojska ve} jednom da
zapo~ne definitivni obra~un”, jer su se, po njemu, Hrvati iz dana u
dan sve vi{e naoru`avali.140
General Ad`i} je, govore}i o stanju u vojsci, iznio da “nije
bogzna kako dobro. Selekcije se vr{e, ali sporo”.141

138 Isto. Iznose}i taj podatak, Jovi} je napisao: “Vidje}emo dokle }e da traje.
Hrvati, uglavnom, zloupotrebljavaju prekid da iznenade i pobiju vojnike JNA.
Stalno upozoravamo vojno rukovodstvo da pove}a opreznost” (Isto).
139 Isto, str. 370.
140 Jovi} je iznio svoju procjenu “da su Hrvati u velikom {kripcu, da su pred
dilemom: eskalacija rata za njih je vojni poraz, a prihvatanje mira im donosi
poraz na unutra{njem politi~kom planu. Njima je jedina nada internacionalizacija
problema i dovo|enje stranih trupa. To se mo`e desiti samo u varijanti
me|unarodnog priznanja Hrvatske, koja bi mogla biti izazvana nekim na{im
pogre{nim potezom. Jedan takav potez mogao bi biti napad vojske na Hrvatsku
vlast. Svet bi se okrenuo protiv nas. Problem je kako ih razoru`ati a ne obarati
vlast” (Isto, str. 370-371).
Jovi} je taj sastanak napustio prije zavr{etka, zbog putovanja u Vojvodinu.
General Kadijevi} mu je “odao priznanje” za “razlo`an” stav. S tim u vezi, Jovi} je
u svojim memoarima zapisao: “^udan je Veljko, ~as je za op{ti napad i ru{enje
hrvatske vlasti, ~as je protiv toga” (Isto, str. 371).
141 Isto, str. 371.

382
Na tom je sastanku postignut dogovor “da vojska ne smanjuje
borbenu gotovost, bez obzira na primirje”.142
Jovi} je tada procijenio zna~aj intenzivnog izbacivanja iz
vojske Slovenaca i Hrvata, povla~enja vojske na teritorije koje }e
definitivno braniti i o~istiti ih od HDZ vojske. To je, po njemu, bilo
jedino rje{enje, jer su sve drugo “lutanja i gubljenje vremena. Malo
— pomalo, ali sporo”, to se, po Jovi}u i ostvarivalo.143
Na sastanku kod Kadijevi}a, 14. avgusta, gdje su, pored njega,
u~estvovali: general Ad`i}, Milo{evi}, Jovi}, Momir Bulatovi} i dr
Branko Kosti} (sastanak [estorice), general je saop{tio “procenu
vojske” (“... Hrvati su se odlu~ili na zao{travanje s JNA”, nesloga
kod Srba u Krajini i Slavoniji, posve}ivanje mnogo ve}e pa`nje Bosni
i dr.)144 i predlo`io formiranje stalnog sistema koordinacije u pomenutom
sastavu. To je obrazlo`io ~injenicom kako “drugi rade mnogo
sistemati~nije od nas”. Priznao je da je za vojsku taj prilaz opasan, ali

142 Isto.

143 Isto. Tu svoju procjenu Jovi} je formulisao na sljede}i na~in: “Mi zaista
nemamo drugo re{enje nego da intenzivno izbacujemo iz vojske Hrvate i Slovence,
da povla~imo vojsku na teritoriju koje }emo definitivno braniti i da ih svom
`estinom o~istimo od HDZ vojske” (Isto).
144 Isto. S tim u vezi, Kadijevi} je, izme|u ostalog, naveo: “Prema informacijama
iz vi{e izvora, a gr~ki je sasvim pouzdan, Hrvati su se odlu~ili za zao{travanje s
JNA, da bi na osnovu ve}e konfrontacije izazvali stranu vojnu intervenciju.
Sada{nje im stanje ne odgovara. Imaju podr{ku Vatikana i SRN kao i
blagonaklonost SAD.
Rumuni predvi|aju sli~an udar u svojoj zemlji u oktobru, ali to vezuju sa
zbivanjem u Jugoslaviji, strahuju}i od Ma|ara.
Strane vojne sile ocenjuju da slede}i pravac akcije za ru{enje rukovodstva Srbije
i JNA treba da im bude razdor u SPS, jer su ocenili da su opozicione snage slabe.
Ozbiljan je problem nesloge kod Srba u Krajini i Slavoniji i u politi~kom i u
vojnom pogledu. Hitno je potrebna koordinacija” (Isto).
...
O BiH ka`e da Alija i njegovi ne}e lako promeniti stavove. Bosni se mora
posvetiti mnogo ve}a pa`nja” (Isto).

383
je naglasio kako je nu`an. Stoga je iznio kako bi bilo dobro “da se
napravi stru~ni {tab od 5-6 ljudi (Srbija, Crna Gora i JNA), koji
bi imao zadatak da procenjuje i predla`e odluke”.145
Prihva}en je njegov prijedlog o sistematskom dogovaranju
“[estorice”, koji su, posebno od 14. avgusta, donosili stvarne odluke.
Me|utim, ideja o formiranju “stru~nog {taba” nije podr`ana, s
obrazlo`enjem da “analize neka pravi vojska”.146
Srbija je, pod uticajem me|unarodne zajednice, po~etkom avgusta
1991. prihvatila odluke o prekidu vatre i uspostavljanju primirja, s
tim {to ih redovno nije po{tovala, kao {to je to bilo i sa odlukom od
6. avgusta. JNA je preduzimala vojne akcije zdru`enih snaga, vr{e}i
brojne zlo~ine.147 Vlada Republike Slovenije je 8. avgusta obavijestila
svijet da je Hrvatska “izlo`ena agresiji jugoarmije”. Mesi} je uzaludno
govorio da je samo internaliziranjem i dovo|enjem mirovnih snaga
mogu}e sprije~iti “prerastanje krize u ratni sudar”. Stoga je, kao i
rukovodstvo Republike Hrvatske, uporno insistirao na pro{irenju
mandata misije posmatra~a i daljem anga`ovanju ministarske trojke

145 Isto. Jovi} je taj prijedlog prokomentarisao ovako: “Bojim se da bi nam, u


protivnom, mogle izma}i glavne stvari”.
Kadijevi} je, pi{e Jovi}, naveo primjer da je Branko Kosti} “sino} izjavio, bez
prethodnog dogovora, da je bolje zvati rezerviste nego produ`eno zadr`avati
regrute, {to nije stav i procena vojske” (Isto).
146 Isto, str. 372.
147 S. Mesi}, nav. dj., str. 159. Osvaja~ki napadi na Hrvatsku u prvoj polovini
avgusta, po Mesi}u, “dobivaju na razornoj `estini. Meta vojnih topova su ovih
dana Osijek, Vinkovci i Saborsko, a napadi po~inju i na ^eminac i Topusko na
Baniji. Desantne jedinice JNA su blokirale otok [oltu. Zadar s okolnim naseljima
je bez vode; teroristi su kod Obrovca zatvorili ventile vodovoda. Kod Kostajnice
se redaju novi zlo~ini; smrtno je ranjen izvjestitelj HTV-a Goran Lederer. U
isto~noj Slavoniji i zapadnom Srijemu, u Baranji, na Baniji i Kordunu, u Lici —
ve} je vi{e od 30.000 prognanih Hrvata, ali oti{lo je i na desetke tisu}a Srba koje
srbijanske vlasti jo{ zovu i zbrinjavaju u Srbiji {alju}i autobuse i kolone privatnih
vozila po njih i u sela gdje nije bilo ba{ nikakve intervencije naoru`anih snaga
Republike Hrvatske” (Isto, str. 159).

384
u Jugoslaviji. Srbija nije po{tovala primirje, a Milo{evi} je varao svijet,
u nastojanju da osvoji {to vi{e hrvatske teritorije, radi ostvarenja sna
o Velikoj Srbiji. JNA je primirje koristila da pove}a `ivu silu. Vojno
rukovodstvo je, u nastojanju da podigne “borbenu gotovost” i
ja~anje armije, odnosno vanredne mjere, od Predsjedni{tva tra`ilo da
naredi “ustavno regrutovanje”, odnosno “izvr{avanje zakona”, uz
`albu da je u julu 1991. u jedinice Armije upu}eno svega 51,6 odsto
regruta.148
Primirje u Hrvatskoj je kr{eno i krajem druge i po~etkom tre}e
sedmice avgusta, posebno u Baranji. JNA je artiljerijom tukla Osijek,
Vinkovce, Vukovar i dr. mjesta. U zapadnu Slavoniju su 16. avgusta
uba~ene trupe i tehnika Banjalu~kog korpusa JNA, pod komandom
generala Uzelca.149
Agresorski napadi na Hrvatsku su poja~ani 16. i 17. avgusta.
Mesi} je na sjednicama Predsjedni{tva ukazivao na te zlo~ine i uporno
tra`io da se zaustave napadi. Dr Kosti} ga 16. avgusta, na sjednici
Predsjedni{tva, “tje{io” kako }e to ispitati njegova komisija. Me|utim,

148 Isto, str. 159-163. Sabor Republike Hrvatske je donio Odluku o neprimjenjivanju
Zakona o vojnoj obavezi, pa regruti iz Hrvatske vi{e nisu odlazili u JNA, kao ni iz
Makedonije. U Bosni i Hercegovini je odgo|eno upu}ivanje regruta tokom jula, a u
avgustu su regrutovani mladi}i mogli biti raspore|eni samo u jedinicama u Bosni i
Hercegovini. Srbija je, polaze}i od ocjene da je “Srbija svuda gde `ive Srbi”, 8. jula
usvojila stav “da se regruti iz Republike Srbije upu}uju na odslu`enje vojnog roka
samo u jedinice JNA na teritorijama koje nastanjuju narodi koji su se opredelili
da `ive u Jugoslaviji” (Isto, str. 161).
Ostav{i bez regruta, SSNO je 12. avgusta, “saglasno saveznim zakonima”,
Predsjedni{tvu izdiktirao sljede}u odluku :
“1. Najkasnije do kraja avgusta ove godine, vojno-teritorijalni organi preuze}e
poslove vojne obaveze na celoj teritoriji SFRJ, osim u Republici Sloveniji.
2. Preduze}e sve potrebne mere, uklju~uju}i i mere krivi~nog gonjenja protiv
najodgovornijih lica koja sabotiraju i ne sprovode Zakon o vojnoj obavezi i
Odluku Predsedni{tva SFRJ u pogledu vojne obaveze i upu}ivanja regruta u JNA.
3. Zadr`a}e borbenu gotovost JNA na potrebnom nivou” (Isto, str. 161).
149 Isto, str. 164-166.

385
JNA je sa napadima nastavljala sa nesmanjenom `estinom. Srpska
demokratska stranka Bosne i Hercegovine je, nezavisno od upada 5.
korpusa JNA u zapadnu Slavoniju, poslala (sredinom avgusta) hiljadu
Srba u borbu protiv Republike Hrvatske.150
Neuspjeli dr`avni udar mar{ala Jazova i Krju~kova (Vladimir
Aleksandrovi~ Krju~kov - predsjednik KGB) u Moskvi 19. avgusta
1991. uni{tio je posljednju nadu Milo{evi}u i vojnom rukovodstvu da
}e dobiti spoljnu podr{ku za svoju vlastitu kontrarevoluciju u
Jugoslaviji. Tako je donekle preuranjena radost Socijalisti~ke partije
Srbije151 splasnula odmah i Milo{evi} je morao da se odrekne puste
nade da }e uz pomo} “preporo|enog” SSSR-a zavladati cijelom
Jugoslavijom. Milo{evi} je poku{ao da obori saveznu vladu152 i

150 Isto, str. 166-170. Oru`ani sastavi pobunjenih Srba u zapadnoj Slavoniji 16.
avgusta 1991. napali su u Oku~anima jedinicu hrvatske policije i Zbora narodne garde.
Zbog toga je Vlada Republike Hrvatske zatra`ila hitan sastanak Predsjedni{tva SFRJ.
Iz Bjelovara je istoga dana upu}ena Borbena grupa 265. mehanizovane brigade, a s
podru~ja Bosne i Hercegovine u Oku~ane je u{ao dio 329. oklopne brigade i napao
hrvatsku policiju. Vojno rukovodstvo je optu`bu rukovodstva Republike Hrvatske za
otvorenu agresiju odbacilo kao neosnovanu, smatraju}i da je “logi~no anga`ovanje
snaga Prve vojne oblasti i jedinica Banjalu~kog korpusa na spre~avanju
me|unacionalnih sukoba u svojoj zoni odgovornosti” (D. Marijan, nav. dj., str. 305).
151 O. Backovi} — M. Vasi} - A. Vasovi}, nav. dj., str. 358; M. Vasi} — F. [varm,
ZADAH ZLO^INA — SRPSKE PARAVOJNE FORMACIJE 1990. - 2000, u : RATOVI
U JUGOSLAVIJI 1991. - 1999, Zbornik saop{tenja i diskusije sa Okruglog stola, Beograd,
7.-9. novembar 2001, Beograd 2002, str. 243. U jugoslovenskim generalskim krugovima
odlazak Mihaila Gorba~ova je pri`eljkivan. Osim u vojnim krugovima zadovoljstvo je
bilo vidljivo i u Miloševi}evom krugu. Profesor Mihajlo Markovi}, jedan od Jovi}evih
~elnika u SPS (vladaju}oj partiji) javno je podr`ao pu~iste (S. Mesi}, nav. dj., str. 170-171).
152 Isto. Milo{evi} je na sjednici Predsjedni{tva SFRJ, s predsjednicima republika,
22. avgusta, iznio tvrdnju da je Markovi}eva ekonomska politika katastrofalna, na {to
su ga “lepo upozoravali” pro{le godine (27. decembra), za {to je kriv (“Ti si kriv”).
Time je Milo{evi} poku{avao da obori Saveznu vladu, {to je, prije njega inicirao
Momir Bulatovi} tvrdnjom: “Ako nema Skup{tine, ako ona ne funkcioni{e, onda
nema ni SIV-a”. Na takve neargumentovane optu`be strpljivo je odgovorio Markovi}:
“Srbija je onemogu}ila dono{enje ekonomskog programa za 1991. godinu. Srbija
je provalila u platni sistem, Srbija se nije pridr`avala ni jednog dogovora, pa kako
se onda mo`e svaljivati odgovornost na drugoga”. Na to je, odmahuju}i rukom,
Milo{evi} uzvratio: “To je bilo za pro{lu godinu”, na {ta mu je Markovi} ponovo

386
aktivirao rezervni plan: “antifa{isti~ka” propaganda i retorika JNA i
re`ima po~inje da se pretvara u velikosrpsku retoriku (”usta{e” sve
vi{e zna~e ”Hrvati” a sve manje ”re`im HDZ”). Jedinice JNA, razvijene
jula 1991. na granici Vojvodine i Hrvatske, pre{le su u napad za teritorije,
a ne u napad za svrgavanje HDZ vlasti u Hrvatskoj. Politi~ka platforma
rata zamjenjuje se etni~kom. JNA ubrzano postaje srpska vojska.153
Teritorijalne pretenzije Srbije prema Hrvatskoj i nekim drugim
republikama krajem avgusta 1991. postale su jo{ izra`enije. Agresija
protiv Hrvatske je i dalje eskalirala. Odluka o neodlo`nom i apsolutnom
prekidu vatre u Republici Hrvatskoj stalno je naru{avana. Ni Kosti}eva
“Dr`avna komisija” nije mogla prikriti sve ve}e `rtve i ogromne
materijalne {tete.154
Posmatra~ka misija Evropske zajednice je 27. avgusta utvrdila
da JNA djeluje zajedno sa srpskim pobunjenicima protiv Hrvatske
(priklonila se osvaja~koj opciji Srbije). U “Deklaraciji o Jugoslaviji”
Evropska zajednica je saop{tila svoje opredjeljenje da “nikada ne
prizna promjenu granica” i “ne prihvati politiku svr{enog ~ina”,
te iznijela namjeru da sazove mirovnu konferenciju i utvrdi proceduru
za arbitra`u. U tom su dokumentu prisutna tri na~ela: odre|enje
agresora (Srbija - JNA), me|unarodni nadzor i konferencija o Jugoslaviji.

odgovorio: “Ekonomsku politiku ste pro{le godine minirali, prekinuli ste


trgova~ke i ekonomske odnose, izvr{ili ste proboje u pla}ama i javnoj potro{nji,
izvr{ili ste upad u platni i monetarni sistem... Eto, Slobodane, na osnovu toga
bismo mogli govoriti o odgovornosti... Proizvodnja pada, a pla}e rastu. Posljednje
pla}e su ispla}ene na razini 41,5 milijardi dinara ...” (S. Mesi}, nav. dj., str. 181).
153 Isto.
154 S. Mesi}, nav. dj., str. 187-188. General Špiro Nikovi}, kninski komandant je
avgusta 1991. izjavio kako Armija za pet dana mo`e izvesti veoma uspješnu operaciju,
i to Armija mora uraditi, a ne samo da izigrava pomiritelja u tzv. tampon zoni. General
Uzelac, komandant Banjalu~kog korpusa, uputio je pot~injene komandante da s
tenkovima i transporterima prelaze Savu i prodiru na sjever “da bi utvrdili prave,
pravi~ne granice”. Za Srbijansku vladu “to nije bio osvaja~ki pohod, to nije rat
Srbije protiv Hrvatske, to je samo spašavanje ugro`enih Srba i ispravljanje
administrativnih, nepravednih granica”. Me|utim, radilo se o srbijanskom scenariju
mijenjanja granica, odnosno osvaja~kom ratu za Veliku Srbiju (Isto, str. 186, 191 i 194).
Kroz Bosnu i Hercegovinu su 27. avgusta 1991. krenule ogromne snage JNA prema
Hrvatskoj (Isto, str. 185).

387
Na taj su na~in “{irom otvorena vrata internacionalizaciji kompleksa
jugoslovenske krize”, odnosno kona~no je internacionalizovana, posebno
agresija na Hrvatsku, ~emu se Srbija protivila, naro~ito prisustvu
posmatra~a Evropske zajednice u Hrvatskoj.155
Pet dana je trajalo uvjeravanje. Predsjedni{tvo SFRJ je tek u
nastavku sjednice, sa predstavnicima Evropske zajednice i predsjednicima
republika, 1. septembra prihvatilo dokumente Evropske zajednice :
Deklaraciju o Jugoslaviji, Memorandum o saglasnosti za pro{irenje
posmatra~ke misije u Jugoslaviji i Sporazum o prekidu vatre.156

155 Isto, str. 198-200. Tako je, tvrdi Mesi}, Evropa imenovala agresora (Srbija) i
nije dopustila nasilno mijenjanje granica. S tim u vezi, on pi{e: “Propada velikosrpski
scenarij. Internacionalizacijom, ulazimo u proces sprje~avanja ovog prljavog rata
nametnutog Hrvatskoj” — Isto, str. 198-200 i 203-204.
156 S. Mesi}, nav. dj., str. 206-212; B. Jovi}, nav. dj., str. 380-382. Ta su
dokumenta 29. avgusta “izu~avali” Slobodan Milo{evi} i Borisav Jovi}. U svom
dnevniku za 29. avgust Jovi} je zabilje`io : “Ka`em Slobodanu svoje mi{ljenje o
su{tini i toku ju~era{nje sednice Predsedni{tva. On se potpuno sla`e sa mnom.
Ka`e da na njega vr{e nevi|eni pritisak predstavnici EZ. Pritisak je zasnovan na
neistinama i pretvara je u optu`be. Razmi{ljao je kako da se postavimo. Smatra
da je Deklaracija ne{to {to su oni usvojili i {to mi ne mo`emo da promenimo, iako
je neprincipijelna i nepo{tena. O tome ne vredi raspravljati. Treba da se
koncentri{emo na dokumenta za koja se o~ekuje da mi potpi{emo, a to je
Sporazum o prekidu vatre i Memorandum o saglasnosti. Da u~inimo sve da
popravimo u tim dokumentima {to nije prihvatljivo, pa da se dalje borimo.
Smatra da bi bilo za nas mo`da i gore da nas odmah izoluju nego da u|emo u dalji
tok svi zajedno pa da se borimo. Ako nas sada navedu da ostanemo po strani,
mogu ve~ito da nam pripisuju da smo sami odabrali takav put.
Upozoravam ga da Deklaracija ne samo da ima neprihvatljive ocene nego
zahteva da prihvatimo Mirovnu konferenciju, arbitra`u, monitoring i primirje
koji se zasnivaju na tim neprihvatljivim polaznim ocenama, pa, prema tome, nije
mogu}e ‘primiti je k znanju’ i }utati. Tako|e, upozoravam ga da se u ‘Sporazumu
o obustavljanju sukoba’ zahteva da se razoru`aju sve paravojne jedinice izuzev
hrvatske policije, a Hrvati su upravo najve}i broj nelegalno naoru`anih proglasili
policijom, koja je narasla na 120.000 ljudi. Tako|e se predvi|a izuze}e od
razoru`anja za ‘redovni sastav garde’, {to je neprihvatljivo jer je cela hrvatska
garda nelegalna. Ispada da se zahteva samo razoru`anje srpskih jedinca u
Krajini, ako ih uop{te ima. Dalje, zahteva se da se JNA povu~e u kasarne, {to bi
bio ku}ni pritvor za vojsku. Valjda se radi o povla~enju u garnizone, a ne u

388
Milo{evi}eva grupa u Predsjedni{tvu SFRJ je glasala “za”, “uz izjave
da se radi o ultimatumu sra~unatom na me|unarodnu izolaciju
Srbije i Crne Gore”, koji, po Jovi}u, “ne}e ni{ta dobro doneti ni
Jugoslaviji ni onima koji su se odlu~ili na takvo politi~ko nasilje”.157

kasarne. Sve su to neprihvatljivi stavovi, koji `ele da nam nametnu ultimativno,


da potpi{emo, ina~e }e nas ekskomunicirati, nastaviti razgovore sa onima koji to
prihvataju i nas optu`iti za rasturanje Jugoslavije.
Slobodan ka`e da je bolje da u|emo u dalji krug razgovora nego da nas
optu`uju da smo se sami isklju~ili. Podse}a me da i vojska misli sli~no. Jo{ }e
razmotriti celu situaciju, ali o~ekuje veliki pritisak EZ na nas. Nada se da }emo u
daljoj fazi ipak imati prostora i vremena da razja{njavamo na{u poziciju i da
uspostavimo ravnopravniji tretman.
Zaklju~ili smo da na sednici Predsedni{tva poku{avam da ostvarim neke
ispravke dokumenata ako bude bilo mogu}e” (B. Jovi}, nav. dj., str. 380-381).
157 B. Jovi}, nav. dj., str. 381-382. Prilikom glasanja o Memorandumu o misiji
posmatra~a Jovi} je rekao: “D`aba ti je govoriti, nema mogu}nosti za razgovor. I ja
moram prihvatiti nametnutu sudbinu” (S. Mesi}, nav. dj., str. 212).
O toj posljednoj sjednici Predsjedni{tva u punom sastavu Jovi} je zapisao :
“1. septembar 1991.
Sednica Predsedni{tva. Nastavak razmatranja dokumenata (ultimatuma) EZ.
Mesi} je odmah tra`io da se izjasnimo glasanjem, jer evropska ‘trojka’ ~eka
na{ stav (Do{la iako je nismo zvali).
Ja iznosim primedbe na Sporazum o prekidu vatre i tra`im da Predsedni{tvo
zauzme stav da treba demobilisati i razoru`ati i hrvatsku policiju iznad
normalnog sastava od 20.000 ljudi i Hrvatsku gardu u celini, a da JNA treba da
se povu~e u garnizone, a ne u kasarne.
Mesi} i Drnov{ek insistiraju da se ni{ta ne menja. Lon~ar ih podr`ava. Ka`u,
ko ho}e da potpi{e, ide dalje u razgovore, ko ne}e, mo`e da se isklju~i. Samo je
preostalo da glasamo i tu nema vi{e {ta da se pregovara i razgovora.
Na moje veliko insistiranje, slo`ili su se da ja sam pozovem Van den Bruka
i da mu uka`em na primedbe, koje, ako bi se uklonile, daju mogu}nost da se
dokumenti usvoje.
Prekinuli smo sednicu da bih obavio taj razgovor.
Van den Bruk je bio brutalno odbojan. Rekao mi je: ‘Ja nisam ovde do{ao
da pregovaram s vama’. Nije hteo ni da ~uje ni za kakve promene. Bilo je jasno
da pri`eljkuje isklju~enje Srbije i njenu izolaciju, kao i da postoji jasan dogovor
s Mesi}em i Drnov{ekom.

389
Na sastanku Neformalne grupe - “[estorice”, 5. septembra,
Kadijevi} je, poslije potpisivanja Sporazuma o prekidu vatre 1.
septembra i Memoranduma o evropskim posmatra~ima, dao “ocenu
situacije”,158 iznio vi{e “razmi{ljanja i stavova o vojsci”,159 a
posebno slu~ajeve u kojima vojska mora biti spremna za rat,160 i dao
vi{e prijedloga. Rat je, po Kadijevi}u, morao biti ofanzivan i
visokog inteziteta, “jer bi druga~ije i{li u poraz”. Za nametanje
ofanzivnog rata, po njemu, je bila potrebna mobilizacija u Srbiji i

Vratio sam se na sednicu Predsedni{tva i obavestio ih o rezultatu. Separatisti


su likovali. O~ekivali su trijumf — da }u i ja i ostali iz Srbije i Crne Gore glasati
protiv. Glasali smo za, uz izjave da se radi o ultimatumu sra~unatom na
me|unarodnu izolaciju Srbije i Crne Gore, koji ne}e ni{ta dobro doneti ni
Jugoslaviji ni onima koji su se odlu~ili na takvo politi~ko nasilje” (B. Jovi}, nav.
dj., str. 381-382).
158 Isto, str. 382. S tim u vezi, Kadijevi} je naveo: “Sporazum o prekidu vatre
je znak propasti hrvatsko-nema~ke linije i propast klopke koju su bili postavili
Srbiji. Posle Sporazuma poku{avali su da vrate liniju sukobljavanja sa ciljem
priznanja Slovenije i Hrvatske uz eventualno plave {lemove ili evropske vojske.
Srbiji i Vojsci odgovara ubrzani po~etak Evropske konferencije o Jugoslaviji
7. i 8. o. m. Vojsci zato {to je njena izdr`ljivost vrlo ograni~ena.
Cilj Hrvatske i Nema~ke je da se na brzinu ili nametne diktat ili iznudi
priznanje Slovenije i Hrvatske, a to je izbegnuto.
Francuzi i Englezi vide liniju prodora Nema~ke ka Balkanu i suprostavljaju
se raspadu Jugoslavije i priznanju Hrvatske” (Isto).
Milo{evi} je, tako|e, naveo da mu je Gr~ki ministar vanjskih poslova iznio sli~ne
ocjene (Isto).
159 Isto. Kadijevi} je, po Jovi}u, iznio “slede}a razmi{ljanja i stavove o vojsci :
— Vojska ne mo`e biti jedina savezna institucija za sklapanje i sprovo|enje
primirja, nego deo celog sistema Federacije.
- Transformacija vojske mora da se vr{i onako kako se vr{i transformacija
Jugoslavije” (Isto).
160 Isto. Vojska je, po Kadijevi}u, morala biti spremna za rat u sljede}im slu~ajevima :
“1. Ako se od strane Hrvatske nastavi sa provokacijama i blokadama do
nepodno{ljivih razmera i ako se vidi da bi to dovelo do raspada JNA.
2. Ako bi se u kona~nim re{enjima i{lo na nametanje neprihvatljivih re{enja
za srpski narod” (Isto).

390
Crnoj Gori, zatim Srba u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini “i ne{to
Makedonaca i Muslimana”.161
Polaze}i od ocjene da je za takve odluke potrebna “uskla|enost
politike i propagande, osobito u odnosu na ljude koji idu u rat”,
Kadijevi} je, na tom zajedni~kom sastanku tra`io da se donese
takva odluka.162
“[estorica” su primili k znanju Kadijevi}evu procjenu i prijedloge,
s tim da se uskoro ponovo na|u i nastave “dalje razmatranje stanja
i usmeravanje tokova doga|aja”.163
Agresija na Republiku Hrvatsku je po~etkom septembra 1991, i
pored Sporazuma o prekidu vatre, nastavljena i poja~ana (Sporazum
“nije osigurao mir. Rat je eskalirao”).164 Predsjedni{tvo je 3. septembra
uzaludno zasjedalo u Beogradu. Evropska zajednica u Hagu usvojila
je jo{ jednu deklaraciju o Jugoslaviji i donijela odluku da 7. septembra

161 Isto, str. 383.

162 Isto. Kadijevi} je tada govorio i o materijalnim resursima, finansiranju,


nacionalnom sastavu JNA i dr., {to je Jovi} u svojim memoarima zabilje`io :
“Materijalni resursi su delimi~no ograni~eni. U Ratnom vazduhoplovstvu su
ograni~ena ubojna sredstva i gorivo.
Finansiranje bi moralo biti ratno. Sada imaju u Narodnoj banci Jugoslavije
60 mld. din. ratne rezerve /8,6 milijardi DM — prim. S. ^./.
Nacionalni sastav JNA bi se u tom slu~aju morao dalje bitno menjati. I bez
toga se de{avaju svakog dana lomovi u porodicama i kod oficira.
- Sloveniju i Hrvatsku treba u EZ izlo`iti sukobu sa Evropom. Podvla|ivati
Evropi sve {to bude predlagala (o~uvanje Jugoslavije, novo ustavno re{enje i sl.).
Evolucijom razgovora do}i }e do onoga {to nama odgovara, jer }e Hrvati i
Slovenci ostati tvrdoglavi na otcepljenju i iznervirati Evropu.
Na{ je koncept: Jugoslavija, ravnopravna zajednica, efikasna dr`ava, bez
eksperimenata, samopredeljenje naroda.
Ne treba da ulazimo u ‘crevca’ sa sitnim pitanjima nego da se dr`imo principa”
(Isto).
163 Isto.
164 S. Mesi}, nav. dj., str. 213-215.

391
sazovu Konferenciju o Jugoslaviji, kojom }e predsjedavati lord Karington.
General Kadijevi} izjavljuje da je “re`im u Hrvatskoj fa{isti~ki”, u
toj republici djeluje “’neonacizam’, najve}a prijetnja srpskom
narodu”. “Vjerovao” je “da nema armije u svijetu koja se bilo kada
u istoriji na{la u nezavidnijem polo`aju od na{e, ostali smo bez
dr`ave...”. Mirovna konferencija o Jugoslaviji otpo~ela je s radom 7.
septembra u Hagu i odr`ana u nastavcima, pod predsjedni{tvom lorda
Dejvida Karingtona.165

165 Isto, str. 215-232. Evropa je, po Mesi}u, shvatila da se u Hrvatskoj ne vodi
rat hrvatskih Srba za njihova prava, nego da je rije~ o okupaciji hrvatskih teritorija, u
cilju formiranja Velike Srbije (Isto, str. 213).
Na Ha{koj mirovnoj konferenciji o Jugoslaviji, koju su sazvale zemlje ~lanice
EZ, u~estvovali su ~lanovi Predsjedni{tva SFRJ, predsjednik SIV-a, {est republi~kih
predsjednika, savezni sekretar za spoljne poslove, ministri spoljnih poslova EZ-a,
predstavnici Evropske komisije, Evropske politi~ke kooperacije, KESS-a i predsjedavaju}i
lord Karington.
U~esnici su u zajedni~kom saop{tenju izjavili :
“Mi, predstavnici Europske zajednice i zemalja ~lanica, kao i Jugoslavije i
njezinih republika, sudjelovatelji otvaranja Konferencije o Jugoslaviji, okupili
smo se u Pala~i mira u Haagu 7. rujna 1991.
Zajedni~ki nam je cilj da donesemo mir svima u Jugoslaviji i prona|emo
trajna rje{enja, pravedna kad je rije~ o svim njihovim legitimnim strahovanjima
i te`njama. Da bismo to postigli, odlu~ili smo u sklopu Konferencije uspostaviti
Arbitra`nu komisiju.
Otvorenje dana{nje konferencije ozna~ava po~etak pregovaranja o
budu}nosti Jugoslavije i njenih naroda, a rezultat tog pregovaranja mora
po{tivati interese svih koji tu `ive.
Obe}avamo da }emo tra`iti mirno rje{enje zasnovano na na~elima i
obvezama dogovorenim u okviru procesa KESS.
Odlu~ni smo da nikada ne primamo promjene bilo kojih granica koje ne bi
bile izvedene mirnim putom i sporazumno.
Ponavljamo na{u vjernost Pari{koj povelji za gradnju nove Europe, u~vr{}enju
i ja~anju demokracije kao jedinog sustava, koji treba upravljati svima nama.
Sve~ano objavljujemo svoju volju da u~inimo sve {to je u na{oj mo}i da
konferencija o Jugoslaviji protekne u miru, uz nadzor prekida vatre i svih
elemenata koji su za to potrebni i da se time pridonese mirnom rje{enju”.
Usvojenu zajedni~ku izjavu potpisali su svi u~esnici. Dogovoreno je da 12.
septembra po~ne sa radom Arbitra`na komisija (K. Rotim, nav. dj., knj. 1, str. 144).

392
Krajem prve i po~etkom druge sedmice septembra agresija na
Republiku Hrvatsku je poja~ana.166 I Evropa je, ne samo Hrvatska,
bila u {oku, a Amerika je “duboko razo~arana degeneracijom
politi~ke svijesti u Jugoslaviji i o`ivljavanjem najni`ih strasti u
nacionalisti~kim politi~kim krugovima Srbije, ali i Hrvatske i
Slovenije”, te im ni “ha{ka konferencija ne daje nade u uspjeh”.167
U nemogu}nosti da u neposrednom razgovoru i na sjednici
Predsjedni{tva kontaktira Kadijevi}a, Mesi} je 11. septembra iz Zagreba,
generalu uputio pismo, u kome je, pored ostalog, ukazao na
izvaninstitucionalno djelovanje JNA.168 Za takvo djelovanje JNA

166 Isto, str. 233. Nakon povratka iz Haga Mesi} je zatekao radni sto “prekriven
izvje{}ima o ja~anju agresije: izvedeni su u~estali napadi na industrijsku zonu
Siska, minobaca~i razaraju Novsku, Gradi{ku, Gospi} i Oto~ac, svje`e trupe, s
prisilno mobiliziranim ljudima u sastavu Banjalu~kog korpusa, gomilaju se na
boji{tu kod Oku~ana... Ni spomena o realiziranju Sporazuma o primirju i
povla~enju vojske u vojarne. Uzaludne su i molitve Svetog Oca Pape za mir u
Hrvatskoj i Jugoslaviji (Ivan Pavao II pozvao je osam stotina milijuna katolika da
ustraju u mirotvornoj molitvi). Stravi~no odjekuju vapaji iz Kru{eva i Oto~ca, iz
prognani~kih zbjegova Lovin~ana, Svetoro~ana i Ri~i~ana, iz Vrlike, iz Vukovara i
Sarva{a, iz Baranje... Gore hrvatska sela u zapadnom Srijemu, eksplozije potresaju
Vukovar i Osijek, a od 10. rujna po~inju i napadi jugovojske na Karlovac” (Isto).
167 Isto. Lorens Iglberger (Lawrence Eagleburger) je izjavio kako “rukovodstvo
Srbije ide na stvaranje velike Srbije... Milo{evi} je spreman pustiti Sloveniju i dio
Hrvatske da se osamostale, ali pod uvjetom da u veliku Srbiju u|e Bosna i
Hercegovina, dijelovi Hrvatske i, vjerovatno Makedonija” (Isto, str. 233-234).
I rukovodstvo Amerike je, po Mesi}u, pouzdano znalo da rukovodstvo Srbije
“tijesno sara|uje s JNA u osvajanju dijelova Hrvatske” (Isto, str. 234).
168 Isto, str. 237. Za “izvaninstitucionalno djelovanje” JNA Mesi} je naveo
nekoliko primjera :
“ - sve odmetni~ke skupine naoru`ala je JNA i pru`a im za{titu;
- mobilizaciju Srba u TO izvr{ila je Armija ili je tolerirala tu mobilizaciju,
pa onda TO jedinice djeluju pod jedinstvenom komandom JNA ili uz njihovo
znanje, ~ine}i i nad civilnim stanovni{tvom zlo~ine kakvi nisu zapam}eni niti za
vrijeme II svjetskog rata;
- jedinice pod komadnom generala Nikole Uzelca iz I. vojne oblasti te{kim
naoru`anjem sa teritorija BiH napadaju hrvatske gradove i naoru`anjem sa

393
glavnu je odgovornost, po Mesi}u, snosio SSNO i General{tab OS
SFRJ, odnosno generali Kadijevi} i Ad`i}, koji su se “oteli” kontroli
Vrhovne komande i djelovali po politi~kim upustvima rukovodstva
Srbije. S obzirom da je vojno rukovodstvo uporno vr{ilo
opstrukciju provo|enja odluka Vrhovne komande, Mesi} je istoga
dana izdao Naredbu o povla~enju vojske u kasarne u roku od 48 sati.169

teritorija BiH napadaju hrvatske gradove i sela, a isti general izjavljuje predsjedniku
Vlade BiH da }e tako biti dok se policijske snage Republike Hrvatske ne predaju
(Kostajnica);
- ratni zlo~ini tzv. TO u Baranji i Srijemu izvr{eni su uz aktivnu podr{ku i
pomo} JNA (JNA je zauzela Baranju i predala je ekstremnim skupinama koje
sada {alju ultimatume Republici Hrvatskoj, a uz ~etnike potpisuje se i aktivni
major JNA Borivoje Dobrokesa);
- u BiH uhi}enog je Milana Marti}a, za kojim je zbog utvr|enih zlo~ina
raspisana tjeralica, general-major Aleksandar Vasiljevi} vojnim helikopterom
prevezao u Knin kao narodnog heroja;
- JNA s teritorija BiH i Srbije te{kim artiljerijskim oru`jima i tenkovima
razara hrvatske gradove i sela (Kostajnica, Vukovar i dr.);
- general Aksentijevi} iz V. vojne oblasti sa cini~nim smije{kom iznosi na
HTV-u da je povla~enje JNA u kasarne osobno mi{ljenje predsjednika
Predsjedni{tva SFRJ, ~ime se grubo ogrije{io o zakone na koje se on i drugi
starje{ine JNA vole pozivati;
- JNA zauzela oda{ilja~e HTV-a za potrebe TV Beograda (Slavonija,
Dalmacija, Lika)” — Isto, str. 237-238.
169 Isto, str. 238-239; K. Rotim, nav. dj., str. 147. To je nare|enje u cjelosti
glasilo: “da se sve jedinice povuku u svoje vojarne u roku od 48 sati, a jedinice koje
su uz pomo} odmetni~kih skupina zauzele podru~je op}ine Beli Manastir da se s tog
podru~ja povuku u roku od 72 sata, od trenutka objave ove naredbe u sredstvima
priop}avanja. Svi vojni zapovjednici koji se oglu{e i ne izvr{e odluke Predsjedni{tva
SFRJ o povla~enju Armije u vojarne sami se stavljaju izvan zakona.
Povla~enjem jedinica JNA u vojarne i raspu{tanjem tzv. TO - koja je nezakonito
mobilizirana, jer za takovu mobilizaciju nema odluke Predsjedni{tva SFRJ —
ostvarit }e se uvjeti za razrje{enje krize mirno i uz demokratski dijela svih relevantnih
~imbenika. Jedino povla~enjem Armije u vojarne mogu}e je osigurati djelovanje
pravne dr`ave i svih njenih insitucija... Vojni zapovjednici koji se oglu{e i ne izvr{e
odluke Predsjedni{tva SFRJ o povla~enju Armije u vojarne sami se stavljaju
izvan zakona...” (S. Mesi}, nav. dj., str. 238)
Jovi} pi{e da je Mesi} “bez sednice Predsjedni{tva sam doneo ‘Naredbu’ da se
vojska povu~e u kasarne”. Tu Mesi}evu naredbu rukovodstvo Velikosrpskog pokreta

394
Vojno rukovodstvo je odbilo izvr{iti Nare|enje predsjednika
Predsjedni{tva SFRJ o povla~enju jedinica JNA u kasarne. Sljede}eg
dana general Kadijevi} je odgovorio Mesi}u (telefaksom, sa oznakom
“uru~iti odmah”, istina na adresu Predsjedni{tva). U pismu je general u
vi{e ta~aka, izme|u ostalog, tvrdio kako “JNA ne snosi odgovornost
za ljudske `rtve i za razaranje..... Pripadnici i jedinice JNA otvarali
su vatru samo radi vlastite za{tite...”, te da se vojska “ne}e povu}i
u kasarne”.170 Time je JNA djelovala izvaninstitucionalno i prakti~no
je izvr{ila vojni udar.171
Dvanestog septembra odr`an je sastanak “[estorice” (“Nastavak
sastanka u istom sastavu”, kao od 5. septembra). Polaze}i od re~enog
na pro{lom sastanku, “[estorica” su odlu~ili da je za njih Mirovna
konferencija “po`eljan i pravi put, a neminovan rat ako se steknu
uslovi”, o kojima su pro{li put razgovarali. Ocijenjeno je da }e Hrvati
“pre isforsirati rat nego {to }e Konferencija uspeti”.172

je, tvrdi Jovi}, ocijenilo “kao stvaranje razloga za napad na vojsku u Hrvatskoj.
Ako vojska ne ‘poslu{a’ proglasi}e je odmetnutom od vlasti i okupatorskom u
Hrvatskoj. Smisao je da se lak{e objasni i opravda agresija Hrvatske na Vojsku.
Ustvari, priprema objavu rata vojsci.
Me|utim, vojska nema pravo da po{tuje inokosne odluke takve vrste”, pi{e
Jovi} (B. Jovi}, nav. dj., str. 385).
Jovi} je tra`io i insistirao da Mesi}, predsjednik Predsjedni{tva SFRJ, “hitno
sazove sjednicu Predsjedni{tva SFRJ radi razmatranja postupka predsednika
Predsedni{tva SFRJ — izdavanje naredbe da se jedinice JNA povuku u kasarne,
bez prethodne odluke Predsedni{tva SFRJ” (S. Mesi}, nav. dj., str. 241).
170 Isto, str. 239-241. Taj Kadijevi}ev odgovor je objavljen u: K. Rotim, nav. dj.,
str. 144-147.
Sabor Republike Hrvatske je 3. avgusta usvojio Zaklju~ke, u kojima je iznio
zahtjev da se JNA bez odlaganja povu~e s teritorije Republike Hrvatske. Po{to se JNA
oglu{ila na te zaklju~ke i nastavila sa agresijom, hrvatske snage su po~etkom septembra
otpo~ele sa pritiskom na kasarne. Naredbu predsjednika Predsjedni{tva SFRJ Stipe
Mesi}a od 11. septembra za povla~enje jedinica JNA u kasarne u roku od 48 sati, vojno
rukovodstvo je odbacilo kao nezakonitu (D. Marijan, JUGOSLOVENSKA
NARODNA ARMIJA..., str. 306).
171 K. Rotim, nav. dj., str. 147; B. Mamula, nav. dj., str. 186-187.
172 B. Jovi}, nav. dj., str. 383.

395
Istoga su dana general Kadijevi} i admiral Brovet razgovarali sa
Ficrojem Meklejnom (Fitzroy Meclean - izaslanik Velike Britanije pri
Vrhovnom {tabu NOV i POJ u Drugom svjetskom ratu), koga je u
Jugoslaviju poslao lord Karington, predsjednik Evropske konferencije
o Jugoslaviji, i ambasadorom Velike Britanije. Kadijevi} je, govore}i
o mogu}em rje{enju jugoslovenskog pitanja, deklarativno naveo da je
najbolje — cjelovita Jugoslavija, s tim {to nije ispustio da naglasi da, ukoliko
navodno to ne bi moglo, onda mo`e — “su`ena” Jugoslavija: “Srbija i
Crna Gora i jo{ ko `eli”.173 Pri tome je namjerno “zaboravio” da
pojasni {ta je i na koji je narod mislio pod formulacijom “i jo{ ko `eli”.
Navode}i ~injenicu da se “o budu}nosti Jugoslavije” mora “brzo
odlu~ivati”, vojno rukovodstvo je, pored poruke da se “prekid vatre
u Jugoslaviji ne}e lako posti}i...”, ukazalo na postojanje opasnosti
“od pro{irenja sukoba na BiH”, poslije ~ega bi navodno “bilo
mnogo te`e iza}i iz haosa”.174 To je bio javni nagovje{taj za njihov
planirani osvaja~ki pohod na Bosnu, koji je ubrzo uslijedio.
Milo{evi} je 12. septembra, na poziv Miterana (Francois Mitterand),
boravio u Parizu,175 gdje ga predsjednik Francuske ubijedio da prihvati

173 Isto, str. 384.

174 Isto. Glavne poruke generala Kadijevi}a i admirala Broveta su, po Jovi}u bile :
“Ukazano im je da se prekid vatre u Jugoslaviji ne}e lako posti}i ako oni ne
zaustave Nemce, koji uti~u na Hrvate, podsti~u ih i poma`u. To je klju~ njihove
mo}i, ako je imaju.
O budu}nosti Jugoslavije moralo bi se brzo odlu~iti, jer postoji opasnost od
pro{irenja sukoba u BiH, posle ~aga bi bilo mnogo te`e iza}i iz haosa” (Isto).
Kadijevi} i Brovet su bili zadovoljni {to su obmanuli Meklejna i britanskog
ambasadora (Isto).
175 Isto. Milo{evi} je, po Jovi}u, “boravio u Parizu na poziv Miterana.
Evolucija Miterana od jasne podr{ke Srbiji, do priklanjanja drugim opcijama,
obja{njeno je Milo{evi}u, jeste u funkciji unutra{njih politi~kih potreba.
Verovatno, ali za{to da svoje unutra{nje politi~ke potrebe podmiruju na na{u
{tetu?
Miteran je ubedio Milo{evi}a da treba da prihvati formiranje evropske
arbitra`e koja }e ‘po{teno’ proceniti {ta se stvarno u Jugoslaviji de{ava i {ta treba
da se radi” (Isto, str. 384-385).

396
formiranje evropske arbitra`e, a Ante Markovi} je poku{ao da izvr{i
rekonstrukciju Vlade.176
Za rukovodstvo Velikosrpskog pokreta (“i za politi~ko rukovodstvo
Srbije i za JNA”) su “status, izdr`ljivost vojske i definitivno politi~ko
rje{enje pitanja Srba u Hrvatskoj sudbinska pitanja”.177 Za njihovu
realizaciju je, po ocjeni vojnog rukovodstva, trebalo raspolagati sa
dovoljnim brojem `ive sile. Me|utim, general Kadijevi} je tada tvrdio da
sa raspolo`ivim snagama nisu spremni za rat sa Hrvatskom. Stoga je, po
njemu, bila neophodna mobilizacija, jer, ukoliko rat “po~ne, vrlo
verovatno }e se razviti u op{ti sukob”. Insistirao je na dva paralelna
procesa — pregovori o miru i spremanje za rat. Istovremeno je ocijenio da
je “i za jedno i za drugo klju~na ta~ka mobilizacija”, koja je, po njemu,
“otpo~ela sa oko 5.000 ljudi”, pri ~emu je odziv bio pora`avaju}i — 25%.178
Mobilizacijom novih jedinica trebalo je, prema planu RAM,
“izrezati” Hrvatsku i prisiliti je na kapitulaciju :
“1. Prese}i Slavoniju pravcem Oku~ani — Pakrac — Daruvar.
2. Izbiti na liniju Vinkovci — Osijek i spojiti se dolinom Drave
sa vojskom od Daruvara.
3. Probiti se linijom Petrovac — Karlovac i spojiti se sa
jedinicama iz tog rejona, kojima bi se priklju~ile one iz Slovenije.
Prese}i Zagreb s juga.
4. Probiti se prema Jadranu na liniji Zadar — [ibenik — Split.
5. Prese}i Hercegovinu i Hrvatsku na liniji Mostar — Plo~e”.179

176 Isto, str. 385. Poku{aj Ante Markovi}a da izvr{i rekonstrukciju Vlade
“[estorica” su ocijenili “kao manevar za sopstvenu rehabilitaciju i u~vr{}ivanje
polo`aja, ali i kao `elju da smeni one koji mu se ne dopadaju, pre svega Veljka
Kadijevi}a. Ne}emo to podr`ati” (Isto).
177 Isto. Ukazuju}i na ta “sudbinska pitanja”, Jovi} navodi kako im u Evropskoj
zajednici “uporno preporu~uju uzdr`ljivost, ali i tome ima granice”.
178 Isto. To je, po Kadijevi}u, bilo “veoma zabrinjavaju}e”, te nije bio siguran
“da bi bilo druga~ije i ako rat po~ne”.
179 Isto, str. 386. Ta mobilizacija nije uspjela.

397
Sredinom septembra 1991. komande, jedinice i ustanove JNA u
Hrvatskoj, zbog neuspjeha mobilizacije, na{le su se u izuzetno te{koj
situaciji. Zauzeti su svi manji i jedan broj ve}ih garnizona i skladi{ta;
u Gospi}u je predata kasarna, a Teritorijalna odbrana je napustila
podru~je koji je dr`ala; ugro`ena je i Korenica; pao je i garnizon
Virovitica (sa 200 ljudi); garnizon \akovo se predao bez borbe;
zauzeto je i oko 60 manjih objekata sa po 10-20 ljudi; na izmaku su
bile snage u Vara`dinu i Bjelovaru, a okru`eni su Zagreb, Jastrebarsko
i dr.; od Rijeke do Splita svi su garnizoni bili ugro`eni; Dalmacija je u
cjelini bila odsje~ena (vojno); garnizon Plo~e je zauzet; u okru`enju su
bili Vinkovci i Na{ice; garnizon u Vukovaru je bio deblokiran, “ali
grad nije zauzet”; garnizon u Slavonskom Brodu je zauzet. JNA je
dr`ala rejon Oku~ana, a 9. korpus je postigao “dobre rezultate”. U
cjelini, situacija je za JNA bila povoljna za ofanzivna dejstva preko
Oku~ana i Pakraca, gde je Slavoniju trebalo presje}i na dva dijela, ali
nije bilo “morala kod vojske”. U isto~noj Slavoniji vojvo|anske
brigade su se razbje`ale. Sredinom i u drugoj polovini septembra
(ta~nije 20. septembra) najkriti~nije je bilo u Gra~acu i Krajini, preko
koga su Hrvati mogli izvr{iti prodor prema Kninu. Stoga je trebalo
oja~ati front vojskom, koje tada zbog toga {to mobilizacija nije
uspjela, nije bilo.180
Jovi} je u razgovorima sa rukovodstvom Velikosrpskog pokreta
ponovo postavljao, po njemu, “klju~no pitanje, po ko zna koji put”,
pitanje koje ga stalno okupiralo: da li je njima cilj da vojskom brane
“nove granice naroda koji `ele da ostanu u Jugoslaviji” ili da
sru{e hrvatsku vlast? On se, pored toga, pitao “za{to nam treba
op{ti sukob po dubini hrvatske teritorije?”181
U odgovoru na to i sli~na pitanja Jovi} tvrdi da nije imalo “mnogo
razumevanja”, jer je vojska “jo{ uvek opijena Jugoslavijom, iako
smo sto puta razgovarali da je to vi{e nerealno”. On je smatrao da
“imamo sasvim dovoljno vojske ako iz Slovenije i Hrvatske sve
snage povu~emo na budu}e granice”182 - granice Velike Srbije. Pri

180 Isto.

181 Isto, str. 385.


182 Isto.

398
tome se on bojao “da }e zbog toga biti jo{ mnogo nesporazuma i
te{ko}a”. “Rasplinuti vojsku po Hrvatskoj”, za njega je bila “glupost,
a jo{ manje je razumno da im mi obaramo vlast”, jer su je sami
birali ” — neka im je”.183
U Igalu je 17. septembra 1991. Karington prisilio Milo{evi}a
i Kadijevi}a, s jedne, i Tu|mana, s druge strane, da potpi{u primirje
o potpunom prekidu vatre. Sljede}eg je dana Ante Markovi} zatra`io
smjenu Veljka Kadijevi}a i Staneta Broveta zbog toga {to je Kadijevi}
tajno i{ao u Moskvu na sastanak sa ministrom odbrane Jazovom i
naru~io veliki broj helikoptera, aviona i raketnih sastava. Istoga je
dana Markovi} na sjednici SIV-a obavijestio o razgovoru Milo{evi}a i
Karad`i}a, u kojoj je lideru SDS-a Bosne i Hercegovine (telefonom)
naredio da stupi u vezu s generalom Uzelcem u Banjoj Luci, radi
realizacije ratnog plana pod {ifrom “RAM”.184
Velikosrpski pokret je istrajavao na realizaciji planirane operacije
“RAM” visokog intenziteta, sa ciljem da porazi Hrvatsku i izbije na
granice zaplanirane Velike Srbije. Anga`ovanjem Ratne mornarice i
glavnine Ratnog vazduhoplovstva trebalo je blokirati Hrvatsku iz vazduha
i sa mora, a upotrebom novih motorizovanih oklopnih, mehanizovanih
i motorizovanih brigada kopnene vojske na vi{e pravaca ispresjecati
Tu|manov “perec” i prisiliti ga na kapitulaciju.
Ratna mornarica OS SFRJ je 17. septembra 1991. uvela pomorsku
blokadu jadranskih luka i pru`ala vatrenu podršku djelovanju jedinica
vojnopomorskih sektora i kopnene vojske s te`ištem u podru~ju
gradova Dubrovnika, Splita, Zadra, Šibenika i Plo~a.185
Pored Ratne mornarice, na jugu Hrvatske su djelovale i dvije
operativne grupe JNA. Na pravcu Mostar - Split djelovao je 37. (U`i~ki)
korpus iz Srbije, koji je, u sadejstvu sa 2. (Podgori~kim) korpusom, od
druge polovine septembra 1991. okupirao isto~nu i srednju Hercegovinu,
{to je predstavljalo po~etak agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu.

183 Isto. Jovi} je na kraju zaklju~io kako ih neodlu~nost vojske mo`e skupo ko{tati.

184 S. Mesi}, nav. dj., str. 236-247; K. Rotim, nav. dj., str. 142. Vidi : str. 494-495
i 578-581.
185 D. Marijan, nav. dj., str. 313.

399
Me|utim, zbog slabog odziva rezervista zadatak 37. korpusa je sveden
na osiguranje aerodroma u Mostaru i zastrašivanje nesrpskog stanovništva.
Isto~no od 37. korpusa djelovale su snage 2. (Podgori~kog) korpusa
i 9. vojnopomorskog sektora Boka. Njihova djelovanja prema
Dubrovniku koordinirala je Operativna grupa za ju`nu Hercegovinu i
Dalmaciju, odnosno 2. operativna grupa.186
“[estorica” su 20. septembra nastavili razgovor u istom sastavu.
General Ad`i} je obavijestio o “zauzimanju svih manjih i nekih
ve}ih garnizona i skladi{ta na teritoriji Hrvatske”, odnosno o
porazima JNA u Hrvatskoj, prije svega, zbog neuspjeha mobilizacije,
usljed ~ega je trebalo praviti “redukovani plan”.187
Jovi} je “lepu” informaciju o tome kako je u Bosni i Hercegovini
“nastao otpor muslimana protiv vojske koja je krenula iz Srbije
prema Krajini i Oku~anima, kao i iz Crne Gore prema Mostaru”,
obrazlo`io rezultatom “oklevanja da se vojska povu~e na budu}e
granice”. Imaju}i to u vidu, on je ocijenio kako }e “nam sada biti
mnogo te`e da vodimo dalje akcije zbog ovako glupih poraza”,
koji su, po njemu, bili “apsolutno nepotrebni”.188
Na sastanku “[estorice” u okrnjenom sastavu (Kadijevi} nije
doveo Ad`i}a, a Kosti} Bulatovi}a), 24. septembra, Kadijevi} je,
upla{en izglednim porazom, i djeluju}i “veoma zbunjeno, skoro
izgubljeno”, govorio o porazu vojske, dezerterstvu, nedostatku motivacije,
opasnosti od izdaje “jo{ uvek velikog broja Hrvata u vojsci, o
velikom nepoverenju Srba i prema lojalnim nesrpskim oficirima,
o drami ljudi i porodica”. Da bi “izbegao najgore”, naveo je “da bi
momentalno morao da smeni 2.000 oficira”, {to je bilo “veoma
te{ko”. Milo{evi} mu je dobacio da ih smijeni, te “da je trebalo i ranje”,
{to je general jedva to podnose}i, odgovorio kako je “lako pri~ati”.189

186 Isto.

187 B. Jovi}, nav. dj., str. 386.


188 Isto, str. 386-387. S tim u vezi, on je postavio pitanje: “[ta }e nama
{partanje po Hrvatskoj? Za{to nam je potrebna njena kapitulacija”. Po njemu se
“stvar svodi na to da izbavimo zarobljene vojnike po kasarnama” (Isto).
189 Isto, str. 387.

400
Kadijevi} je zatim zaklju~io kako }e vojska “izgubiti rat protiv
Hrvatske ako se ne osigura motivacija i uspjeh mobilizacije”.
Me|utim, to se, po njemu, nije moglo ostvariti “sa polulegalitetom
Jugoslavije”. Stoga je insistirao da Srbija i Crna Gora treba da
proglase vojsku svojom i preuzmu komandu, finansiranje, rat i
sve drugo. Naveo je da svi generali u General{tabu, koji su Srbi, osim
jednog, “to tra`e i tako misle”.190
Dugo je trajala rasprava Milo{evi}a, Jovi}a i Kadijevi}a. Nisu se
slo`ili sa generalovom ocjenom da je vojska pred porazom ni da je
mobilizacija toliko podbacila, jer je Kadijevi} dobio 50.000 ljudi.
Milo{evi} i Jovi} nisu mogli prihvatiti zahtjev da se vojska li{i
jugoslovenskog naziva i naslje|a zajedni~ke dr`ave, jer bi time
Srbija i Crna Gora “potpuno izgubile sve prednosti, i politi~ke i
vojne, u postoje}em sukobu i sporenju”. Oni su pri tome postavili
pitanje “kako oni (tj. vojno rukovodstvo — prim. S. ^.) to misle da
srpsko — crnogorska vojska vodi rat sa Hrvatskom i da je porazi?!”191
Na kraju su se razi{li, “sa ponovnim zahtevom da se po{tuje
dogovor da vojska napu{ta teritorije gde nema Srba i da brani one
gde se gra|ani izja{njavaju da `ele da ostanu u Jugoslaviji”. Me|utim,
Kadijevi} je ostao pri svom stavu, “ne spore}i da }e nastaviti borbu”.192

190 Isto.
191 Isto.
192 Poslije odlaska Kadijevi}a i Branka Kosti}a, Milo{evi} i Jovi} su ocijenili
“da je Veljko izgubljen i da bi se vrlo rado izvukao na kukavi~ki na~in”, te da je
njegov “moral na nuli”.
U vojnom rukovodstvu su se septembra 1991. “lomila koplja” i u vezi sa formulisanjem
ciljeva budu}eg anga`ovanja JNA. Pojedinci su se zalagali za progla{avanje op{te
mobilizacije i pokretanje vojne ofanzive kojom bi bio slomljen otpor hrvatskog re`ima
na cijeloj teritoriji Republike Hrvatske. Me|utim, najve}i broj generala bio je protiv
toga, pri ~emu su se otvoreno zalagali za povla~enje JNA na etni~ke granice srpskog
naroda. Te granice je trebalo da budu sjeverozapadne granice nove Jugoslavije (Profil,
br. 16, str. 108).
Jedan broj generala se, iznose}i stavove i opredjeljenja novog ustrojstva JNA, zalagao
da se JNA mora “~vrsto i jasno” osloniti na narode koji je prihvataju kao svoju. To su, po
njima, srpski i crnogorski narod “a delom i muslimanski i makedonski”. Etni~ke granice tih
naroda, u fazi raspleta jugoslovenske krize (septembar 1991.), trebalo je da postanu i
granice koje JNA mo`e i mora braniti. Jugoslavija u tim granicama je, po njima, “stvarna
domovina pripadnika JNA”, te su tvrdili da ne mogu i ne smiju ostati bez otad`bine. Za

401
^etiri dana kasnije (28. septembra, nedjelja) “[estorica” su se u
punom sastavu, na zahtjev Kadijevi}a, ponovo sastali.193 General
je iznio “ocenu situacije”. Govorio je o stanju na rati{tu, gdje su “svi
srpski krajevi u Hrvatskoj oslobo|eni”,194 referisao o stanju u
vojsci195 i procijenio kako su razgovori o mirnom rje{enju krize “bez
izgleda na uspeh ukoliko ne uspe vojna opcija”.196 Pri tome je Kadijevi},

zastupnike takvih shvatanja septembra 1991. SFRJ vi{e nije postojala, ~ime je JNA “ostala
bez sopstvene dr`ave i na{la se u bezvazdu{nom prostoru” (Isto, str. 108-109).
U velikom dijelu armijskog kadra septembra 1991. nisu bili jasni ciljevi za koje
su se tada borili, iz ~ega su proisticale ogromne posljedice. Zbog toga je jedan broj tog
kadra, uklju~uju}i i jedan broj generala, me|u kojima i Vuka Obradovi}a, smatrao da
bi ciljevi za koje se JNA tada borila “morali da se kre}u u granicama za{tite etni~kih
granica naroda” kome su pripadali i spa{avanje pripadnika JNA “izvan tih etni~kih
granica kombinacijom politi~kih, me|unarodnih, vojnih i svih drugih mogu}ih
aktivnosti”. Po njima se JNA morala ~vrsto “vezati za narod Krajine, za narod Baranje,
Slavonije i Zapadnog Srema...” (Isto, str. 109).
193 Isto. Jovi} je do{ao iz svog Nik{i}a, gdje je provodio vikend.
194 Isto, str. 387-388. S tim u vezi, Kadijevi} je naveo :
“- Svi srpski krajevi u Hrvatskoj su oslobo|eni. Ostalo je ne{to me{ovitih
naselja, koje }e uskoro osloboditi.
- Deo garnizona iza fronta je u vrlo te{koj situaciji. Izvla~e se jedan po jedan.
Zamisao je da se upotrebom snaga iz dubine, mobilisanih i aktivnih, u~vrsti
zauzeta teritorija i obezbedi normalna komunikacija sa garnizonima, ili da se
izvuku sa sada{njih lokacija.
Da je mobilizacija uspela nijedan garnizon ne bi pao” (Isto, str. 388).
Jovi} je pitanje izvla~enja garnizona sa tada{njih lokacija, o kojima je govorio
Kadijevi}, u svojim memoarima zabilje`io: “Ne obja{njava /general Kadijevi} — prim.
S. ^./ za{to ih nije povukao, kad smo mi govorili, na nove granice, a to je mogao”.
195 Isto. Referi{u}i o stanju u vojsci, Kadijevi} je iznio sljede}e :
“Postoji organizovan rad na razbijanju vojske. Sada je najaktivniji udar od
strane srpskih opozicionih snaga. U poslednja tri dana su poku{ana tri pu~a: u
ratnom vazduhoplovstvu, u VMA i u Gardijskoj brigadi.
Svuda su iste parole i isti zahtevi. Tra`e da se Predsedni{tvo SFRJ, Vrhovna
komanda i vojska o~iste od izdajnika i da ostanu samo Srbi i Crnogorci. Nema se
poverenja u Kadijevi}a i Broveta. Tra`e se ljudi koji }e sve ‘o~istiti, sru{iti,
pobiti...’. Nikakvi se argumenti ne uzimaju u obzir” (Isto).
196 Isto. Po njemu je taktika SAD, Njema~ke i Hrvatske “da se vo|enjem
pregovora ide na razoru`anje JNA po svim osnovama”.

402
ocjenjuju}i dotada{nje anga`ovanje JNA na jugoslovenskim prostorima,
zaklju~io da se njeno borbeno anga`ovanje “prakti~no svodi na za{titu
srpskog naroda i onih koji `ele s njim da ostanu u istoj dr`avi”.197
Kadijevi} je na tom sastanku opet pokrenuo pitanje dr`ave. Ponovo
je insistirao na ponudi koju je iznio i na pro{lom sastanku, da se JNA
preda Srbiji i Crnoj Gori. Po{to, po njemu, Srbija i Crna Gora ”nemaju
svoju vojsku”, on je predlo`io iznala`enje formule “da se JNA preda u
ruke onim narodima koji `ele da ostanu u Jugoslaviji”.198
Do{lo se do procjene da je sa me|unarodnog stanovi{ta to lo{e.
Me|utim, “sa stanovi{ta volje srpskog naroda da se anga`uju u svojoj
armiji”, to je, po Kadijevi}evom mi{ljenju, mo`da bilo bolje.199
Rukovodstvu Velikosrpskog pokreta politi~ki razlozi, bolje re~eno
razlozi “operativnog maskiranja” vo|enja operacija u ovom neobi~nom
ratu, nisu dozvoljavali da “izlaze” iz Jugoslavije, jer bi to “za budu}i
rasplet jugoslovenske krize Srbiju i Crnu Goru vodilo u nepovoljnosti,
a tu srpsko-crnogorsku vojsku u poziciju ‘agresora’ na srpskim
prostorima van Srbije”.200

197 Isto. O razgovorima koje je Kadijevi} vodio u okviru JNA, pi{e Jovi}, “brzo
razuveri ljude koji druga~ije misle, ali se isto tako brzo {iri nepoverenje prema
njemu i Brovetu. Misle da su sve to mogli br`e srediti. Ne vodi se ra~una o
okolnostima. To je tipi~an primer specijalnog rata. Slu`ba vojne bezbednosti nije
mogla da pohvata konce otkuda sve to dolazi. Verovatno iz jednog centra. Mihalj
Kertes /republi~ki funkcioner, narodni poslanik u Skup{tini Srbije — prim. B. J./ je ~esto
u kontaktima sa odre|enim ljudima iz JNA preko kojih se taj val intenzivira.
Fakti~ki, sumnja u Kertesa.
Spremnost Srba iz Srbije da se anga`uju u borbama u Hrvatskoj je
nezadovoljavaju}a. Tra`e akciju, a ne}e u njoj da u~estvuju, pa kritikuju {to akcije
nema! Navodi brojne brigade koje odbijaju da idu u borbu” (Isto).
198 Isto.
199 Isto, str. 388-389.
200 Isto, str. 389. Jovi} se “~udio” kako to Kadijevi} nije uva`avao.

Kadijevi}eva konstatacija da su se dogovorili da ostvaruju stalnu koordinaciju,


koja je, po njemu, “i bila, ali je svako radio svoj posao, pa je koordinacija bila
neadekvatna potrebama”, Jovi} je prokomentarisao kako se vidi “da je deprimiran.
Ka`e, ranije je imao obi~aj da predla`e {ta treba ~initi, ali sada mo`e i presko~iti”.

403
U cilju ja~anja JNA, Kadijevi} je iznio vi{e prijedloga,201 te pitao
Milo{evi}a za{to “nikada nije javno istupio u korist vojske i mobilizacije”,
govorio “o brojnim psiholo{kim traumama i problemima oficira i
generala iz me{ovitih porodica i brakova”, izrazio i li~nu spremnost
“na svaki potez u op{tem cilju”202 i dao ocjenu situacije na rati{tu.203
Razmatraju}i, na zahtjev Jovi}a i Milo{evi}a, kadrovske promjene
u JNA, o kojima su se dogovorili, vo|en je o{tar razgovor, posebno u vezi

201 Isto. S tim u vezi, on je rekao :


“ - Mora se sve u~initi da se vojska stabilizuje i oja~a, da bi se kasnije uspelo
u pregovorima;
- Treba na}i na~ina da deo Predsedni{tva SFRJ /vjeran Milo{evi}u — prim. S. ^./
i formalno i fakti~ki preuzme rukovo|enje i komandovanje oru`anim snagama zemlje;
- Da taj deo Predsedni{tva SFRJ obelodani svoj odnos prema JNA i da
donese potrebne odluke;
- Mora se obezbediti da vojni obveznici budu vojska, a ne politi~ki problem
vojske;
- Mora se obezbediti novac za vojsku;
- Treba dalje vr{iti kadrovske promjene u vojsci” (Isto).
202 Isto. To je, po Jovi}u, zna~ilo da je Kadijevi} bio spreman i na ostavku “ako
mu budemo zatra`ili”.
203 Isto. Kadijevi} je tada ocijenio da je situacija na rati{tu povoljna, izri~ito
tvrde}i “da je ova vojska sa jo{ mo`da dve brigade sasvim dovoljna da se potpuno
izvr{i zadatak”. Tu njegovu ocjenu Jovi} je prokomentarisao tako {to je naveo da je
general do tada govorio “da mu treba op{ta mobilizacija. Valjda se u glavi vratio na
srpske granice” (Isto).
Situaciju na rati{tu Kadijevi} je prikazao na sljede}i na~in :
“Kninski korpus je oja~an i tamo je stanje dobro.
Prodor prema Pakracu je Hrvatskoj kost u grlu. I tamo je stanje stabilno.
Na Baniju i Kordun poslate su jo{ 2 brigade, jedna prema Petrinji, druga
prema Karlovcu. Ako bismo imali jo{ dve brigade (jednu za Knin, drugu za
Oku~ane) sve bi bilo u redu.
Na sektoru Dubrovnik stanje je solidno. I sa tog sektora (granica Crne Gore
i Hercegovine) Valjevci su pobegli. Tamo se snage HDZ mogu lako likvidirati.
Slavonija se sre|uje. Nemamo dovoljno pe{adije, a bez nje se ne mo`e.
Kragujev~ani su pobegli, kao i Vojvo|ani. Sada se u Novom Sadu sprema jedna
brigada. Izbi}e na liniju Osijek - Vinkovci i zauzeti Vukovar, ali je pe{adija neophodna”
(Isto, str. 389-390).

404
sa pitanjem poraza u Sloveniji.204 General Ad`i} je govorio o stanju na
frontu, ukazuju}i i na zlo~ine,205 i u zaklju~ku iznio vi{e prijedloga, koji

204 Isto, str. 390. O tome je Jovi} u svojim memoarima zabilje`io: “Tra`im od Veljka
da nas obavesti da li se u Armiji vr{e kadrovske promene o kojima smo se dogovorili.
Odgovara mi ljutito: ‘To tra`e i pu~isti’.
Izgubio je `ivce.
Uzvra}am mu: ‘Pro{li put si mi rekao da treba da se smeni 2000 ljudi. Ne
treba tako da razgovara{, nego da referi{e{ {ta je ura|eno’.
Izvinjava se. Ka`e da je mnogo ra|eno, ali su bili spre~eni ‘buka~ima’.
Slobodan upada: ‘Kadrovske promene su prvo pitanje’.
Veljko ga prekida: ‘Za{to smo u Sloveniji izgubili? Nisu Srbi hteli da idu u
Sloveniju’.
Ka`em mu da to ne mo`e biti ta~no. Njemu je, navodno, trebalo za Sloveniju
5000 ljudi. Zar da od 150.000 ljudi stalnog sastava JNA nije mogao da poja~a
sastav u Sloveniju koliko mu treba. To mi li~i ne samo na pravdanje, nego i na
bezrazlo`no prevaljivanje krivice na Srbiju” (Isto).
U poku{aju Milo{evi}a da izbjegne konfrontaciju razgovarano je “o konsolidaciji u
redovima JNA, kadrovskim promenama”. Me|utim, po Jovi}u je bilo jasno “da vojska
poku{ava da na nâs prenese odgovornost za sopstvene gre{ke i poraze” (Isto).
205 Isto. General Ad`i} je obavijestio “o ‘raspu{tenosti’ krajinske vojske. Veliki
broj ih je na kazanu JNA, ali ih nema na boji{tu. Potrebno je hitno formirati {tab
koji }e sve staviti pod kontrolu. Ima pojava plja~ke van srpskih sela, {to se mora
odmah spre~iti.
U Lici je stanje lo{e. Slabo se bore. Niko ne zna koliko ima ustanika i na koga
mogu ra~unati.
Na Baniji je stanje i najbolje na frontu, ali ima velikog kolebanja me|u
rezervistima. Iz Lozni~ke brigade pobeglo je 400 ljudi. Tvrdi da postoji organizovana
delatnost za razbijanje srpskih jedinica. Sli~no osipanje srpskih rezervnih jedinica odvija
se svuda. Jedna elitna jedinica Gardijske divizije do`ivela je rasulo — ostala je bez
vojske odlaskom regruta posle odslu`enja vojnog roka, a popuna rezervistima nije
uspela. Jedino je uspe{no mobilisana III brigada iz Po`arevca. Ona je izvukla iz
blokade vinkova~ku jedinicu.
II mehanizovana brigada (Valjevci) kompletno je pobegla. To su ortodoksni
srpski nacionalisti. Sada u [idu stoji kompletna tehnika II motorizovane brigade
bez vojske.
Za Slavoniju je trebalo mnogo vojske, oni pe{adiju nemaju. Pita se gde su
Srbi Slavonci, zar misle da }e drugi da im brani zemlju” (Isto).

405
su imali za cilj da utvrde i kontroli{u zauzete polo`aje u Hrvatskoj.206
Velikosrpsko rukovodstvo je krajem septembra i po~etkom oktobra
1991. otpo~elo s planom udara na Hrvatsku, sa ciljem da, u skladu sa
glavnim idejama iz osnovne zamisli na kojima su razra|eni planovi
upotrebe JNA na cijelom jugoslovenskom prostoru, porazi “hrvatsku
vojsku potpuno ako situacija dozvoli, ...”, ostvari “puno sadejstvo
sa srpskim ustanicima u Srpskoj krajini”; omogu}i “dovr{enje
izvla~enja preostalih djelova JNA iz Slovenije”, posebno vode}i
ra~una “da }e uloga srpskog naroda u Bosni i Hercegovini biti klju~na
za budu}nost srpskog naroda u cjelini”.207 Stoga se Velikosrpski

206 Isto, str. 391. General Ad`i} je zahtijevao :


“1) Mora se obezbediti u~vr{}ivanje dostignute linije;
2) Treba izvr{iti popunu jedinica dobrovoljcima;
3) Moraju se srediti jedinice srpskih ustanika i utvrditi polo`aji za odbranu
dostignutih linija;
4) Slavonija mora imati pe{adiju, koja }e kontrolisati oslobo|enu teritoriju”
(Isto, str. 390-391).
207 V. Kadijevi}, nav. dj., str. 134; D. Marijan, nav. dj., str. 307-313 i 318-319.
Navedene je zadatke, po Kadijevi}u, trebalo izvr{avati u dvije etape: “u prvoj, prete`no
sa kontraudarima takti~kog zna~aja dok se potpuno ne ispolji agresija Hrvatske,
uz intenzivno organizovanje i pripremanje srpskih ustanika u Hrvatskoj; i drugoj,
jedinstvenom operativno-strategijskom napadnom operacijom poraziti hrvatsku
vojsku i izvr{iti postavljene zadatke”. Za tu operaciju je, pored ve} anga`ovanih snaga
JNA, bilo potrebno jo{ 15-18 brigada kopnene vojske — oklopnih, mehanizovanih i
pje{adijskih (V. Kadijevi}, nav. dj., str. 134-135).
Ideja manevara sadr`avala je sljede}e osnovne elemente :
“ - potpuno blokirati Hrvatsku iz vazduha i sa mora;
- pravce napada glavnih snaga JNA {to neposrednije vezivati za osloba|anje
srpskih krajeva u Hrvatskoj i garnizona JNA u dubini hrvatske teritorije. U tom
cilju ispresecati Hrvatsku na pravcima Gradi{ka - Virovitica; Biha} - Karlovac -
Zagreb; Knin - Zadar; Mostar - Split. Najja~om grupacijom oklopno-mehanizovanih
snaga osloboditi isto~nu Slavoniju, a zatim brzo nastaviti dejstvo na zapad, spojiti
se sa snagama u zapadnoj Slavoniji i produ`iti ka Zagrebu i Vara`dinu, odnosno
ka granici Slovenije. Istovremeno jakim snagama iz rejona Herceg Novi -
Trebinje, blokirati Dubrovnik sa kopna i izbiti u dolinu Neretve i na taj na~in
sadejstvovati snagama koje nastupaju na pravcu Mostar - Split;
- nakon dostizanja odre|enih objekata, obezbjediti i dr`ati granicu Srpske
krajine u Hrvatskoj, izvu}i preostale dijelove JNA iz Slovenije i nakon toga povu}i
JNA iz Hrvatske;

406
pokret posebno orijentisao na aktiviranje (srpske) pete kolone (“na
konkretnu saradnju sa predstavnicima srpskog naroda)” u Bosni i
Hercegovini i na saradnju “sa srpskim narodom u cjelini”.208 Na taj
su na~in obezbijedili da, za vrijeme izvo|enja agresije na Republiku
Hrvatsku, vr{e “manevar i pokrete snagama JNA preko Bosne i
Hercegovine, {to je za JNA bilo od vitalnog zna~aja”.209
Poslije poraza u Sloveniji i u vrijeme prve faze oru`ane agresije na
Republiku Hrvatsku Velikosrpski pokret je su`avao svoje ciljeve - na
za{titu srpskog naroda i formiranje granica budu}e Jugoslavije.
Tako je cilj JNA “u prvoj fazi oru`anih sukoba” u Hrvatskoj navodno
bio “za{tititi srpski narod u Hrvatskoj od napada hrvatskih oru`anih
formacija i omogu}iti mu da konsoliduje vojni~ko samoorganizovanje
za odbranu”, te “istovremeno pripremiti JNA za rat sa Hrvatskom
kada ga Hrvatska otpo~ne protiv JNA”.210 Taj zadatak “odbrane”

- za mobilizaciju, pripremu mobilisanih ili demobilisanih jedinica kao i


njihovo dovo|enje na planirane pravce upotrebe potrebno je 10-15 dana, zavisno
od stepena borbene gotovosti jedinica i njene udaljenosti od pravca upotrebe”
(Isto, 135-136).
Napadna djelovanja na Dubrovnik po~ela su 1. oktobra 1991. Do 5. oktobra “o~i{}ena”
je Prevlaka, a zatim je uslijedio pritisak na Dubrovnik, koji je okru`en i potpuno odsje~en
od Hrvatske (D. Marijan, nav. dj., str. 313-314).
U prvim danima operacije general Kadijevi} je izjavio (5. oktobra 1991.) da: “Armija
u ovom trenutku ne `eli ništa više osim da uspostavi kontrolu nad kriznim podru~jima,
zaštititi srpsko stanovništvo od progona i uništenja i oslobodi pripadnike JNA i ~lanove
njihovih porodica”, a da “uslov za to jeste da se poraze ustaške snage” (Isto, str. 307).
208 V. Kadijevi}, nav. dj., str. 147. Rukovodstvo tog pokreta je to “moralo” u~initi
po{to navodno, po Kadijevi}u, “napori JNA da i muslimanski dio rukovodstva
Bosne i Hercegovine usmjeri ka novoj jugoslovenskoj dr`avi onih jugoslovenskih
naroda koji to zaista ho}e nisu urodili plodom” (Isto). I pored toga, oni su, po
Kadijevi}u, bili veoma “velikodu{ni”, jer nikada nisu zatvarali “vrata za saradnju i sa
ostalima, makar pojedincima koji su za novu Jugoslaviju” (Isto).
209 Isto. Ti su manevri i pokreti, po Kadijevi}u, “vr{eni sa pote{ko}ama,
ponegdje su ometani, ali nigdje nisu zaustavljeni”. To je, izme|u ostalog, omogu}ilo
da mobilizacija “u srpskim dijelovima” Bosne i Hercegovine “bude vrlo uspje{na”
(Isto).
210 Isto, str. 127. U cilju realizacije tog postavljenog zadatka oja~ane su jedinice
JNA “u Hrvatskoj i oko Hrvatske. Imati dvije vrste formacija. Ve}i broj
oklopnomehanizovanih sastava ja~ine od ~ete do bataljona smjestiti {to bli`e

407
srpskog naroda u Hrvatskoj JNA je u po~etku izvr{avala pod formom
“spre~avanja me|unacionalnih sukoba”,211 {to je za Velikosrpski
pokret bilo od izuzetnog zna~aja.
“Odbranu” srpskog naroda u Hrvatskoj JNA, imaju}i u vidu njen
cilj, generalnu zamisao i plan upotrebe, nije mogla vi{e izvr{avati na
taj na~in. Me|utim, prije nego je pokrenula otvorena borbena dejstva
protiv Republike Hrvatske, JNA je “morala prvo sa~ekati otvoreni
napad, tako da on bude vidljiv za sve, da se nedvosmisleno vidi ko
je napada~, a ko branilac, ko name}e rat, a tek onda uzvratiti
udarac”.212 To je, po njihovoj ocjeni “bilo ne samo politi~ki, ve} i
vojno-strategijski vrlo bitno”.213
Zadatak upotrebe JNA u narednoj fazi rata u Hrvatskoj je,
polaze}i od “izmijenjenog generalnog politi~kog cilja — stvaranja
nove Jugoslavije od naroda koji to `ele”, te navodno “pravedan i
miran razlaz sa onim narodima koji ne `ele da ostanu u
Jugoslaviji” “bio: za{tititi srpski narod u Hrvatskoj na na~in {to
}e se svi krajevi sa ve}inskim srpskim stanovni{tvom osloboditi u
svakom pogledu od prisustva hrvatske vojske i hrvatske vlasti;
JNA povu}i iz Hrvatske, ali tako da se prethodno obezbjedi
izvr{enje prvoga zadatka; na cijelom jugoslovenskom prostoru
vr{iti dalju transformaciju JNA u vojsku budu}e Jugoslavije, kako
po unutra{njoj nacionalnoj i organizacionoj strukturi, tako i po
teritorijalnoj lokaciji”.214

mogu}im mjestima sukoba, tako da mogu brzo intervenisati. Odgovaraju}i broj


oklopnomehanizovanih jedinica brigadnoga sastava i ja~ih, postaviti na odgovaraju}im
punktovima u Hrvatskoj i oko Hrvatske, tako da se mogu anga`ovati za ve}e
intervencije” (Isto).
211 Isto, str. 127 i 133.
212 Isto, str. 133.

213 Isto, str. 134.


214 Isto. Navedene je zadatke trebalo izvr{avati u dvije etape: “Prvoj, prete`no
sa kontraudarima takti~koga zna~aja dok se potpuno ne ispolji agresija Hrvatske,
uz intenzivno organizovanje i pripremanje srpskih ustanika u Hrvatskoj; i drugoj,
jedinstvenom operativno-strategijskom napadnom operacijom /operacija “RAM”
— prim. S. ^./) poraziti hrvatsku vojsku i izvr{iti postavljene zadatke” (Isto).

408
Operativno-strategijsku operaciju (modificirani RAM) protiv
Hrvatske, u kojoj je bilo predvi|eno da se porazi Hrvatska vojska, JNA
je izvela, “ali dosta modifikovanu u odnosu na po~etni plan”. Razlog
(“jedini i isklju~ivi”) modifikacije po~etnog plana te operacije je le`ao
“u poluuspje{noj mobilizaciji i organizovanom dezerterstvu rezervnoga
sastava JNA”. Pored slabog odziva, tako smanjene jedinice nisu se “dale
pokretati prema pravcima i mjestima upotrebe, odnosno, neke koje
su se i pokrenule, po dolasku na front napu{tale su front”.215 Zbog
nedostatka planiranih snaga “nije bilo mogu}e izvesti operaciju u
jednom zamahu i tako brzo poraziti glavninu hrvatske vojske koja
je i ina~e broj~ano bila znatno ja~a od anga`ovanih jedinica JNA,
ve} se to moralo izvoditi po~esno i u du`em vremenu”.216
Nezakonito sazvav{i sjednicu, dr Kosti} je 1. oktobra u Palati
federacije okupio ve}i dio Predsjedni{tva (prisustvovali su i Tupurkovski

Za jedinstvenu operativno-strategijsku napadnu operaciju i poraz hrvatske vojske


bilo je, pored anga`ovanih snaga JNA u prvoj fazi, po generalu Kadijevi}u, potrebno
“jo{ petnaest do osamnaest brigada kopnene vojske — oklopnih, mehanizovanih i
pje{adijskih” (Isto, str. 135).
Grupisanje snaga JNA i njihovu upotrebu u prvoj etapi predvi|eno je “izvoditi
tako da one budu u skladu sa planom napadne operativno-strategijske operacije
predvi|ene za drugu etapu” (Isto).
215 Isto, str. 136. O neuspjehu mobilizacije i dezerterstva Kadijevi} pi{e: “Svi
problemi strategijske i operativne naravi prilikom izvo|enja operacije, pogotovo
problemi vezani za vrijeme pristizanja potrebnih ili svje`ih snaga na pojedine
pravce, isklju~ivo su uslovljeni neuspjehom mobilizacije i dezerterstvom, naro~ito
u pojedinim dijelovima zemlje. Rje{enje toga problema uvjek je bilo i uvjek }e biti
u rukama dr`ave koje tada, na`alost, nije bilo u mjeri koju ratno stanje zahtjeva.
To su neprijatelji svih boja, spoljnji i unutra{nji dobro znali. [ta vi{e oni su znali
da je to zapravo jedini na~in da se onemogu}i JNA u izvr{enju njenih zadataka i
zato su koncentrisali sve svoje napore i zajedni~ki ih koordinirali. Zato su
istovremeno tekle razne akcije ‘roditelja, majki, sestara, mirotvoraca, pacifista
itd.’ {irom Jugoslavije protiv JNA, dok takvih akcija nije bilo u Hrvatskoj protiv
hrvatske vojske, iako je ona izvr{ila op{tu mobilizaciju. No uprkos tome krupnom
hendikepu, nedostatku snaga sa kojima se ra~unalo i koje objektivno nisu bile
velike, kako u pore|enju sa ukupnim mobilizacijskim mogu}nostima zemlje, tako
i u pore|enju sa veli~inom hrvatske vojske, operacija /RAM — prim. S. ^./ je izvedena
sa smanjenim zahtjevima i sa neuporedivo vi{e te{ko}a i gubitaka nego {to bi ih
ina~e bilo” (Isto, 136-137).
216 Isto, str. 137.

409
i Bogi}evi}), kako bi legalizovao protivustavno djelovanje vojnog
rukovodstva, odnosno legalizovao vojni pu~.217 Toj nelegalno
sazvanoj sjednici prethodilo je javno izja{njavanje SSNO-a da je JNA
u ratu protiv Hrvatske. Naime, u no}i 30. septembra — 1. oktobra 1991.
ilegalni [tab Vrhovne komande OS SFRJ je, boje}i se da }e Hrvatska
blokadom kasarni do}i do te{kog oru`ja i moderne opreme, hrvatskom
politi~kom i vojnom rukovodstvu uputilo ultimatum (“poslednje
upozorenje”) da ”za svaki napadnuti i osvojeni objekat Jugoslovenske
narodne armije — bi}e odmah uni{ten po jedan objekat od vitalnog
zna~aja za Republiku Hrvatsku” i da za ”svaki napadnuti objekat
i zauzeti garnizon — bi}e uni{teni vitalni objekti grada u kome se
nalazi garnizon”.218

217 S. Mesi}, nav. dj., str. 262. Mesi} je Tupurkovskog i Bogi}evi}a optu`io {to
su prisustvovali toj sjednici Predsjedni{tva. U pismu Gligorovu on je protestvovao,
nagla{avaju}i, izme|u ostalog, da Tupurkovski “svojom prisutno{}u nezakonito
sazvanoj sjednici Predsjedni{tva legalizira vojni pu~ i omogu}uje Srbiji i JNA
agresiju i razaranje, sa svim do sada u~injenim zlo~inima na teritoriji Republike
Hrvatske. Zna li to prijateljski makedonski narod?” (Isto).
Govore}i o razlozima prisustva Tupurkovskog i Bogi}evi}a toj sjednici, Mesi}
pretpostavlja, pored ostalog, da je, na to, “presudno utjecalo armijsko okupiranje
Bosne i Hercegovine.....”. U pismu Izetbegovi}u Mesi} je, pored ostalog, naveo da
Bogi}evi} svojom prisutno{}u na sjednici Predsjedni{tva 1. oktobra “omogu}uje
legalizaciju vojnog pu~a” (Isto).
Prisustvo Tupurkovskog i Bogi}evi}a toj sjednici, i pored toga {to se Tupurkovski
“vi{e nijednom nije dao namamiti na ta kosti}evska nelegalna sastan~enja”, a
Bogi}evi} se jo{ jednom pojavio “u poku{aju da izlo`i cjelinu bosanskohercegova~kih
problema izazvanih vojnim pristiskom na njegovu republiku, a potom — i on
zauvijek odlazi iz Beograda”, imalo je, po Mesi}u, pora`avaju}e posljedice. “Bi}e
im, naime, ne po njihovim stavovima, nego zbog pukog prisustva prvolistopadskoj
sjednici, pripisano usagla{avanje s potonjom odlukom skupine Kosti}i — Jovi} —
Bajramovi} o uvo|enju ratnog stanja u Jugoslaviji” (Isto, str. 262-263).
218 Isto, str. 263; K. Rotim, nav. dj., str. 162-163; D. Marijan, nav. dj., str. 306.
Prvooktobarska sjednica je zavr{ena u kasnim poslijepodnevnim satima, nakon ~ega je
Mesi} dobio “saop{tenje”, zajedno sa pozivom za sutra{nju sjednicu, sa “zlosutnom i
neuobi~ajenom najavom: ‘U radu sednice u~estvova}e i predstavnici [taba
Vrhovne komande’, a ni rije~i o uobi~ajeno pozivanim predstavnicima Savezne
skup{tine i SIV-a”. Na to je Mesi} odmah reagovao tako {to je preko generalnog
sekretara svim ~lanovima Predsjedni{tva poslao protest sljede}e sadr`ine: “.... Sjednicu
je, nezakonito, sazvao potpredsjednik... Naime, potpredsjednik Predsjedni{tva s
nekim ~lanovima srpskog bloka sudjeluje u vojnom pu~u i namjerno poku{ava

410
Predsjedni{tvo SFRJ (bez Mesi}a i Drnov{eka) na toj je sjednici
ocijenilo “da je apsolutno neprihvatljivo povla~enje JNA sa teritorija
na kojima `ive Srbi u Hrvatskoj, jer bi ih to izlo`ilo fizi~koj likvidaciji”.
Stoga je smatralo “da sve vojne snage, dok se ne postigne politi~ko
re{enje jugoslovenske krize, treba da ostanu na teritorijama na kojima
se sada nalaze, uz po{tovanje primirja, a potom }e se postupiti
prema politi~kim odlukama i sporazumu koji bude postignut”.219
Rukovodstvo Crne Gore, na ~elu sa Momirom Bulatovi}em, je 1.
oktobra 1991. donijelo odluku o upotrebi svih “republi~kih resursa”
u “osloba|anju” Dubrovnika. U tom je cilju, pored osiguranja ljudstva
(oru`ane sile — jedinice Teritorijalne odbrane i rezervisti JNA) i logisti~ke
podr{ke, istoga dana Bulatovi} izdao nare|enje i o mobilizaciji specijalnih
jedinica, sa zadatkom da se, u sadejstvu sa snagama JNA i Teritorijalne
odbrane, uklju~e u osvaja~ke borbene operacije na Dubrovanik i isto~nu
Hercegovinu.220
U Kosti}evom kabinetu su 2. oktobra bili samo Srbi i generali
(bez predsjednika Mesi}a, te Bogi}evi}a, Tupurkovskog i Drnov{eka).
To je jutro emitirana izjava dr Kosti}a (II program Radio Beograda,
data 1. oktobra britanskoj TV mre`i “Sky News”): “Ukoliko rukovodstvo
Hrvatske ne prihvati ultimatum Vrhovne komande Oru`anih
snaga Jugoslavije, Predsjedni{tvo SFRJ bi}e prisiljeno da danas
naredi op{ti napad na Hrvatsku....”.221

nezakonitim manipuliranjem ishoditi odluke Predsjedni{tva, kako bi legalizirao


nezakonite i neustavne odluke Armije. Stavovi srpskog bloka u Predsjedni{tvu me
ne ~ude, ali me iznena|uje pristupanje vojnom pu~u gospodina Bogi}a Bogi}evi}a
i Vasila Tupurkovskog. Moram jo{ jednom naglasiti da ista JNA, koja tra`i da se
njeno financiranje stavi na dnevni red, tenkovima na autocesti i blokadom zra~nog
prometa onemogu}uje dolazak na sjednicu legalnom i legitimnom predsjedniku
Predsjedni{tva SFRJ. Za nezakonito djelovanje svatko }e ponijeti svoj dio
odgovornosti” (S. Mesi}, nav. dj., str. 263).
219 S. Mesi}, nav. dj., str. 283.

220 ICTY, Predmet: Br. IT-02-54-T, paragrafi 82-83 i 959. Na tom je sastanku sa
premijerom \ukanovi}em i nekoliko vi{ih oficira JNA Bulatovi} tvrdio da je trideset
hiljada “usta{a” napalo Crnu Goru, {to je bila la`. Na sljede}em su sastanku Bulatovi}
i drugi visoki crnogorski politi~ari raspravljali o kreiranju “Dubrova~ke Republike” i
njenom prisajedinjenju pro{irenoj srpskoj dr`avi (Isto).
221 Isto, str. 264. U svom intervjuu dr Kosti} je izjavio :

411
Nekoliko sedmica kasnije Kosti} je, sa ostalom trojicom iz krnjeg
Predsjedni{tva, na jednom njihovom sastanku, a u prisustvu Mesi}evog
“....
NOVINAR: Nije li time [tab vrhovne komande preuzeo ingerencije
Predsjedni{tva?
KOSTI]: Nije, jer je ranijim odlukama Predsjedni{tva [tab imao takva
ovla{tenja, i da spasi vojsku ugro`enu u kasarnama, i da anga`uje potrebne efektive
u kriznim podru~jima, gdje treba da poslu`e razdvajanju me|unacionalno
sukobljenih strana. [tab je donio odluku kakvu mo`e donijeti.
NOVINAR: Danas, dok ste zasjedali, pronijele su se vijesti da je Mesi}
podnio ostavku, {to je on demantirao, i da je Kadijevi} uhap{en.
KOSTI]: Te vijesti nisu doprle do mene....
NOVINAR: Sude}i po pona{anju ~elnika BiH, trojica su o~ekivana, ali nisu
do{li, jer Mesi} ne predsjedava, postoji otpor prema va{em na~inu rada. I niste
rekli, je li Kadijevi} uhap{en.
KOSTI]: Nije uhap{en, kako uhap{en?
NOVINAR: Po{tovani potpredsjedni~e Jugoslavije, razoreni su najbogatiji
dijelovi Hrvatske, uni{teni. Sada se vatra pribli`ava Dubrovniku, danas su na
njega ba~ene tri kasetne bombe. Je li se o tome govorilo danas na Predsjedni{tvu,
ta nije valjda Predsjedni{tvo dopustilo da Dubrovnik bude razoren?
KOSTI]: O tome nije bilo govora. A za kasetne bombe nisam ni ~uo, nego
samo da je Dubrovnik bombardovan.
NOVINAR: Po{tovani potpredsjedni~e, prema ovom ultimatumu, ili — kako vi
ka`ete — posljednjoj opomeni [taba vrhovne komande Republici Hrvatskoj, proizilazi
— nastavi li se blokada kasarni — da }e JNA razru{iti najva`nije objekte Hrvatske.
Dubrovnik je takav objekt. Zar je mogu}e da }e se netko drznuti i tu}i po Dubrovniku?
KOSTI]: Pretpostavljam da nikome iz hrvatskih formacija ne}e pasti na
pamet da na dubrova~koj tvr|avi ili bilo gdje drugdje postavlja artiljerijska,
minobaca~ka ili druga oru|a, sa kojih bi ugro`avala ili vodila bitku s drugom
stranom u sukobu. Ali, ukoliko hrvatske oru`ane formacije budu koristile objekte
Dubrovnika da bi sa njih, misle}i da bi tu bile za{ti}ene, ga|ale drugu stranu,
onda to realno predstavlja opasnost za Dubrovnik.
NOVINAR: Slava je prolazna, ~ovjek je smrtan, a Dubrovnik bi trebao biti
besmrtan, barem smo u to vjerovali. Mislim, po{tovani potpredsjdni~e, da vas
osmorica u Predsjedni{tvu niste va`ni koliko Dubrovnik sla`ete li se?
KOSTI]: Ne obra}ajte se samo na nas osmoricu.
NOVINAR: Pitao sam o Predsjedni{tvu, jer ste rekli da od saveznih ustanova
funkcionira samo Predsjedni{tvo, da je Skup{tina blokirana, SIV desetkovan....
KOSTI]: Nikome ne bi moglo pasti na pamet da ga|a u toranj jedne crkve,
ali ako neko tamo postavi mitraljesko gnijezdo, onda se to mitraljesko gnijezdo,
je li, mora neutralisati. E, pa sad vi recite ko je kriv. To se odnosi i na Dubrovnik”
(S. Mesi}, nav. dj., str. 264).

412
savjetnika, izjavio da }e Predsjedni{tvo narediti “op{ti napad na
Hrvatsku”. Od vojnog rukovodstva (generala Kadijevi}a i Broveta) je
tra`io da JNA “mora udariti frontalno, svim snagama, u munjevitom
naletu prodreti i u Zagreb!”.222
Nepotpuno Predsjedni{tvo SFRJ (~etiri ~lana, samo iz dvije republike
- iz Srbije i Crne Gore) je, u sadejstvu sa vojnim rukovodstvom (Kadijevi},
Ad`i} i Brovet), na nelegalno sazvanoj sjednici 3. oktobra, odlu~ilo da
od tada, tj. 3. oktobra, “Predsedništvo odlu~uje ve}inom glasova
prisutnih” i, pozivaju}i se na Ustav, otvoreno ga krše}i, proglasili
neposrednu ratnu opasnost,223 odnosno izvr{ili pu~, preuzev{i —

222 Isto, str. 265. S tim u vezi, beogradski komentator je izjavio da je “op{ti
napad na Hrvatsku” trebalo narediti jo{ sredinom marta 1991, kada je “zahtev Armije
za punim podizanjem bojeve gotovosti pravilno razumeo i podr`ao jedino Borisav
Jovi}, dok su Mesi} i Drnov{ek ponavljali svoje poznate stavove, Riza Sapund`iu
bio izgubljen, Bogi} Bogi}evi} stalno ponavljao da to ne}e obezbediti pla}e za
23.000 zeni~kih radnika, a Vasil Tupurkovski je uobi~ajeno izvodio larpurlartisti~ke
egzibicije” (Isto, str. 265).
Takvu taktiku osvajanja i razaranja Hrvatske Kadijevi} nije prihvatio na tom
sastanku, “ali ne iz razbora uvjetovanog humano{}u, nego iz nevolje:
- Branko, nemamo za to snage, nema ljudi!” (Isto).
223 B. Jovi}, nav. dj., str. 392-393; O. Backovi} — M. Vasi} — A. Vasovi}, nav. dj.,
str. 360; S. Mesi}, nav. dj., str. 268; B. Mamula, nav. dj., str. 240-242; D. Marijan, nav.
dj., str. 306. U Kosti}evom saopštenju za javnost navedeno je da je to “jednoglasno
ocenilo Predsedništvo SFRJ”. Pozivao se na odluku sa sjednice od 1. oktobra, kada
su bili prisutni Tupurkovski i Bogi}evi}, kada je Predsjedništvo s ve}inom prisutnih
“jednoglasno ocenilo da smo suo~eni sa opasnoš}u opštegra|anskog rata i da se
zemlja nalazi u stanju neposredne ratne opasnosti, o ~emu je doma}a i me|unarodna
javnost ve} obaveštena putem slu`benog saopštenja sa te sednice” (S. Mesi}, nav.
dj., str. 268-269).
Na sjednici Predsjedništva od 1. oktobra stanje neposredne ratne opasnosti uopšte
nije spominjano, nego je, kako stoji u “saopštenju”, “Predsedništvo SFRJ od nadle`nih
saveznih organa informisano da je politi~ko-bezbednosna situacija u zemlji
krajnje teška i dramati~na i da preti sveopšti gra|anski rat”. Ta formulacija nije
uvrštena u “saopštenju”, niti u zapisniku sa te sjednice, te niti u pozivu za sjednicu 3.
oktobra. Samo je bila dogovorena jedna ta~ka dnevnog reda: “Neka aktuelna pitanja
iz oblasti opštenarodne odbrane”. Tek je na sastanku “~etvorke” odlu~eno da prva
ta~ka dnevnog reda bude “dogovor o obezbe|enju kontinuiteta rada Predsedništva
SFRJ na osnovu ocene Predsedništva sa 143. sednice Predsedni{tva SFRJ od 1.

413
formalno i fakti~ki rukovo|enje i komandovanje Oru`anim snagama
SFRJ. To je u~inio potpredsjednik Predsjedni{tva dr Branko Kosti}. Iz
prava rukovo|enja i komandovanja OS SFRJ “jednoglasno” su isklju~ili
dr Drnovšeka, predstavnika Slovenije224 i pru`ili podr{ku osvaja~kim

oktobra 1991. godine o postojanju neposredne ratne opasnosti i prelazak na rad


Predsedništva SFRJ u uslovima postojanja neposredne ratne opasnosti” (Isto).
Pozivanje na sjednicu Predsjedni{tva SFRJ od 1. oktobra 1991. je, po Mesi}u,
“puki falsifikat”. Da bi sjednica od 3. oktobra mogla imati navedeni dnevni red, “morale
su”, po njemu, biti “prije toga donesene dvije odluke: (1) postoji neposredna ratna
opasnost i (2) Predsjedništvo SFRJ prelazi na rad u uvjetima postojanja neposredne
ratne opasnosti. Ako nije bilo takvih odluka, kako se onda mogao najavljivati
takav dnevni red!” (Isto).
Odluku Predsjedni{tva o prelasku na rad u uslovima neposredne ratne opasnosti
Jovi} je obrazlo`io na sljede}i na~in: “Pre dva dana smo doneli odluku da
Predsedni{tvo SFRJ iza|e iz paralize koja mu je nametnuta bojkotom rada nekih
~lanova Predsedni{tva. Drnov{ek ve} dugo ne dolazi na sednice, a u poslednje
vreme ni Stipe Mesi}. Tupurkovski i Bogi}evi} ne prihvataju odr`avanje sednice
bez Mesi}a kao predsednika i svaki na{ poku{aj da bilo {ta ozbiljnije odlu~imo
dovode u pitanje.
Mesi} se nalazi u Zagrebu. Na na{e insistiranje da do|e u Beograd da bismo
mogli da obavljamo svoju funkciju, on zakazuje sednicu na Brionima, {to smo
odbacili. Poslovnik predvi|a da Predsedni{tvo radi u Beogradu. Promena bi
mogla biti samo na osnovu odluke Predsedni{tva, ali ne i na osnovu odluke samog
predsednika. Mesi} ka`e da zbog saobra}ajnih zapreka na autoputu ne mo`e da
doputuje! To nam je bio dobar povod da iskoristimo ustavnu mogu}nost da
pre|emo na rad sa onolikim brojem ~lanova Predsedni{tva koji mo`e da do|e na
sednicu. Predsedni{tvo je donelo odluku da prelazi na rad u uslovima neposredne
ratne opasnosti, a tada radi u svakom sastavu koji je mogu}. U dono{enju te
odluke u~estvovalo je {est ~lanova Predsedni{tva, uklju~uju}i i Bogi}evi}a i
Tupurkovskog. Oni su pristali da donesemo odluku o radu i uslovima neposredne
ratne opasnosti, a kad smo po~eli da je primenjujemo, povukli su se i odbili da
u~estvuju u daljem radu Predsedni{tva. Verovatno je na njih izvr{en i uticaj sa
strane” (B. Jovi}, nav. dj., sr. 392-393).
Jovi} otvoreno la`e, a posebno kada tvrdi da je u dono{enju odluke o prelasku
Predsjedni{tva SFRJ u uslovima neposredne ratne opasnosti u~estvovalo “{est ~lanova
Predsedni{tva, uklju~uju}i i Bogi}evi}a i Tupurkovskog”, koji su, po njemu, pristali
na dono{enje pomenute odluke (Isto, str. 393).
224 S. Mesi}, nav. dj., str. 269. To je pravo krnje Predsjedništvo oduzelo dr
Drnovšeku, “jer je Predsedništvo SFRJ, uz saglasnost Republike Slovenije, 18. jula
1991, godine donelo odluku o dislociranju svih komandi, jedinica i ustanova JNA

414
mjerama i aktivnostima JNA, odobravaju}i, izme|u ostalog, “rad štaba
Vrhovne komande oru`anih snaga u realizaciji odluka Predsedništva
SFRJ u vezi sa mobilizacijom”, ~ime su ozakonili provedenu mobilizaciju,
za koju nije donesena legitimna odluka.225 Na taj je na~in rukovodstvo
Velikosrpskog pokreta (vojska zajedno sa srbijanskim rukovodstvom i
srpsko-crnogorska ~etvorka - krnje Predsjedništvo s vojnim vrhom), na
~elu sa Milo{evi}em, preuzelo vlast u zemlji i time legalizovalo agresiju
protiv Hrvatske. Uz licemjerno zadr`avanje njenog naziva i naziva ve}
srbizirane JNA,226 to je predstavljalo dr`avni udar i definitivni nestanak
SFRJ. Predsjedništvo je “prešlo na uslove rada za vreme neposredne
ratne opasnosti” i time preuzelo na sebe odre|ene nadle`nosti Skup{tine
SFRJ koja se, u takvoj situaciji, nije mogla sastati. Istovremeno to je
zna~ilo da mo`e raditi “u svakom sastavu koji je mogu}”. 227
Predsjedni{tvo SFRJ je odlukom o prelasku “na rad u uslovima
neposredne ratne opasnosti” odlu~ivalo ve}inom glasova prisutnih
~lanova. Dr Branko Kosti}, potpredsjednik Predsjedni{tva, koji je
uzurpirao mjesto predsjednika, nakon te odluke je deklarativno izjavio

sa teritorije Republike Slovenije”. Citiraju}i tu odluku, Mesi} je konstatovao: “Sasvim


su druga~ije govorili 12. i 18. srpnja, kad su Kosti} i Jovi} izišli sa zahtjevom o
povla~enju armije iz Slovenije” (Isto).
225 Isto, str. 272, 274, 275 i 277. O tome Predsjedništvo SFRJ nijednom nije odlu~ilo.
Krnje Predsjedništvo se tada “saglasilo da savezni sekretar za narodnu odbranu
general armije Veljko Kadijevi} u~estvuje 4. oktobra na sastanku u Hagu… i utvrdilo
stavove za njegov nastup na tom sastanku” (Isto).
226 Milo{evi} je insistirao na imenu Jugoslavije (i dr`ave i vojske), kako bi
odr`ao svoju “tezu” i time obmanjivao javnost da su Jugoslaviju razbili “secesionisti”
(Slovenija i Hrvatska), uz veliku podr{ku Njema~ke, Austrije i Vatikana. To je za
Milo{evi}a bilo od izuzetnog zna~aja, jer je ra~unao da }e budu}a Jugoslavija (od
17 miliona) ostvariti kontinuitet sa SFRJ. Milo{evi} je, na insistiranje generala
Tomislava Simovi}a (ministra odbrane Republike Srbije), odbijao sprove|enje op{te
mobilizacije, jer se za to navodno “jo{ nisu stekli uslovi”, po{to “Srbija nije u ratu”.
Umjesto op{te, Milo{evi} se zalagao za djelimi~nu mobilizaciju i ka`njavanje
dezertera, pri ~emu je tra`io spiskove “nesposobnih generala i pukovnika za hitno
penzionisanje” (S. Biserko, nav. dj., str. 227).
227 Isto, str. 272-274 i 277; B. Jovi}, nav. dj., str. 392-393; O. Backovi} — M.
Vasi} — A. Vasovi}, nav. dj., str. 360; B. Mamula, nav. dj., str. 187-188 i 240-241; D.
Marijan, nav. dj., str. 306.

415
da “Predsjedni{tvo SFRJ ne}e koristiti vojnu silu da bi nametalo
svoju volju bilo kom narodu u Jugoslaviji”.228
Ministri spoljnih poslova Evropske zajednice odluku Predsjedni{tva
da radi u krnjem sastavu okarakterisali su neprihvatljivom. Naime,
nisu `eljeli da priznaju, kako su oni govorili “krnje ili ‘srpsko
Predsjedni{tvo’”,229 jer njegove odluke nisu bile ustavne, te je rad
tog organa u krnjem sastavu bio neprihvatljiv. Tu je ocjenu Jovi}
prokomentarisao na na~in da to “zna~i da }e oni na{e odluke
ignorisati i smatrati nas nepostoje}im”.230 Na konferenciji u Hagu,
gdje je, u okviru Organizacije ujedinjenih nacija, vo|ena rasprava o
Jugoslaviji, 4. oktobra, zaklju~eno je da su odluke Predsjedni{tva da
pre|e na rad u uslovima neposredne ratne opasnosti neustavne.231
Krnje Predsjedni{tvo SFRJ od ~etiri ~lana (predstavnik Srbije —
Jovi}, kao Milo{evi}ev eksponent, te predstavnici Crne Gore — dr Branko
Kosti}, Vojvodine - Jugoslav Kosti} i Kosova - Sejdo Bajramovi}),
kao posve bezna~ajne politi~ke li~nosti i od po~etka Milo{evi}eve

228 D. Marijan, nav. dj., str. 306. Me|utim, situacija je bila sasvim suprotna, jer
je “upravo tada ve}ina vojnog potencijala JNA bila u funkciji nametanja volje
politi~kog i vojnog vrhovni{tva najbrojnijeg naroda u SFRJ (Srba), drugom po
brojnosti narodu (Hrvatima)”, s pravom pi{e D. Marijan (Isto).
229 S. Mesi}, nav. dj., str. 313; V. Kadijevi}, nav. dj., str. 38; B. Jovi}, nav. dj.,
str. 393. Zbog toga je Kadijevi} “zaklju~io” kako je “tako nastupilo vrijeme kada je
Zapad gurao JNA na samostalno djelovanje” (V. Kadijevi}, nav. dj., str. 38).
230 B. Jovi}, nav. dj., str. 393. Jedan broj ~lanova Predsjedni{tva SFRJ od kraja
avgusta i po~etka septembra 1991. (posljednja sjednica Predsjedni{tva SFRJ u punom
sastavu je, po Jovi}u, odr`ana 1. septembra 1991.) nije dolazio na sjednice, kao {to su
to Janez Drnov{ek, te Stipe Mesi}. Tupurkovski i Bogi}evi} nisu prihvatili odr`avanje
sjednica bez Mesi}a kao predsjednika (B. Jovi}, nav. dj., str. 381-382 i 392). Umjesto
toga, stalno su i u kontinuitetu, kao i ranije, odr`avani ilegalni sastanci “[estorice”.
231 B. Jovi}, nav. dj., str. 393-394. Na toj je Konferenciji u ime SFRJ u~estvovao
i Budimir Lon~ar, savezni sekretar za inostrane poslove, koji se solidarisao sa takvim
zaklju~kom, {to je za Jovi}a bilo dovoljno da zaklju~i da ga “moramo smeniti. Nema
drugih mogu}nosti” (Isto, str. 393).
Branko Kosti} je 26. oktobra 1991, po dogovoru, obavio razgovor sa Lon~arom i
sugerisao mu da sam podnese ostavku, {to je on odbio. Po{to je on srpskom rukovodstvu
smetao, Jovi} je zatra`io “od slu`be analizu {ta bismo mogli u~initi” (Isto, str. 404).

416
marionete je, u saradnji sa vojnim rukovodstvom, pokušavalo zadr`ati
legitimitet šefa dr`ave koja tada više nije postojala. Milo{evi} je,
imaju}i kontrolu i odlu~uju}i uticaj nad Krnjim Predsjedni{tvom i [tabom
Vrhovne komande, manipulisao tim uzurpiranim tijelom kako bi, prije
svega, prema inostranstvu, davao legalitet potezima JNA i odr`avao
privid me|unarodnopravnog subjektiviteta SFRJ.232
Van Srbije i Crne Gore niko u Jugoslaviji nije “slu{ao” nekakvo
srpsko-crnogorsko Predsjedni{tvo. Srbiju i Crnu Goru su predstavljali
Milo{evi} i Bulatovi}, s tim {to je Milo{evi} bio vo|a, “a Predsjedni{tvo
je bilo njegov kabinet za rukovo|enje i komandovanje Armijom
koja ih je i dalje slijepo slu{ala”.233 Ostalim ~lanovima Predsjedni{tva
(4), uklju~uju}i i predsjednika, onemogu}eno je da obavljaju funkcije.
I sva ostala savezna tijela bila su, tako|e, blokirana ponašanjem Srbije
i Crne Gore, zahvaljuju}i, prije svega, svojoj lociranosti i popunjenosti
ve}inskim srpskim kadrovima, a sve u funkciji ostvarivanja velike Srbije.234
Velikosrpski agresor je napadao i Dubrovnik. JNA (JRM) je 3.
oktobra uvela i opštu blokadu svih jadranskih luka. Time je Hrvatska i
na moru bila blokirana. “Aerodromi su zatvoreni, ceste su presje~ene,
brodarima je isplovljavanje zabranjeno”. Ni ribari nisu mogli na more”.235
“^etvero~lana banda”, kako su novinari prozvali pu~isti~ki
beogradski klan, je 4. oktobra, nakon prelaska na uslove rada za vrijeme
neposredne ratne opasnosti i preuzimanje odre|enih ingerencija Skup{tine
SFRJ donijela “Naredbu o delimi~noj mobilizaciji do nivoa popunjenosti
komandi, {tabova, jedinica i ustanova oru`anih snaga koje obezbe|uju
njihovu borbenu gotovost”. Istoga je dana dr Kosti} potpisao Naredbu
“o gubitku ~ina aktivnih vojnih lica zbog dezertiranja ili prelaska

232 O. Backovi} - M. Vasi} - A. Vasovi}, nav. dj., str. 360-361, nap. 3; B. Mamula,
nav. dj., str. 241; S. Mesi}, nav. dj., str. 47-48 i 313; ICTY, Predmet: Br. IT-02-54-T,
paragrafi 99 i 956. Milo{evi} je, pored kontrole nad krnjim Predsjedni{tvom, ostvarivao
direktnu ili indirektnu kontrolu nad policijskim i vojnim snagama u Republici
Srbiji i SFRJ (ICTY, Predmet: Br. IT-02-54-T, paragraf 99).
233 B. Mamula, nav. dj., str. 246.
234 S. Mesi}, nav. dj., str. 313; B. Jovi}, nav. dj., str. 393.
235 S. Mesi}, nav. dj., str. 268.

417
iz JNA u paravojne jedinice”.236 Tog je dana general Kadijevi},
polaze}i od svojih shvatanja da je JNA ostala bez dr`ave, izjavio da }e
sve u~initi da Hrvatsku baci na koljena i poraziti “usta{ke snage”.237
U Hagu je 4. oktobra 1991. potpisano još jedno primirje (Tu|man,
Miloševi} i Kadijevi}). Miloševi} i Kadijevi} su deklarativno dali
saglasnost za “labavu zajednicu ili savez suverenih republika”, za
nemijenjanje granica i premještanje i pregrupisanje JNA, uz kontrolu
me|unarodnih posmatra~a.238 Me|utim, oni su porekli ha{ki dogovor
o prekidu vatre. Iako su dozvoljavali mogu}nost da je u Hagu bilo
govora o povla~enju vojske iz Hrvatske, i Milo{evi} i Kadijevi} su
insistirali na ostajanju JNA u dijelovima Hrvatske, iako o tome, po
Mesi}u, “nema ni rije~i u ha{kom dogovoru”, tvrde}i da “nije bilo
govora o napu{tanju podru~ja u kojima `ive Srbi”. S tim u vezi,
oni su izjavljivali da }e JNA “ostati tamo gdje Armiju `ele, a `ele je
u sve srpske oblasti u Hrvatskoj”.239
I “dva oka u glavi” su razroko gledala na opstanak Jugoslavije.
Momir Bulatovi} (predsjednik Crne Gore) je u Hagu predlagao da se
ravnopravno raspravlja o opstanku Jugoslavije i njenom me|unarodno-
pravnom ukidanju. Milo{evi} je u svojstvu predsjednika Srbije, odbio
stavove Deklaracije o Jugoslaviji.240
Petog oktobra je, nakon razgovora, koga je hitno tra`io Jovi},
izme|u njega, Kadijevi}a i Milo{evi}a od 2. oktobra,241 odr`an sastanak

236 Isto, str. 277.

237 Isto, str. 273-274.


238 Isto, str. 272-273.

239 Isto, str. 283. Na takvo tuma~enje dogovora javno je u ime Ministarskog
vije}a Evropske zajednice, reagovalo holandsko Ministarstvo spoljnih poslova, s tvrdnjom
da, “zaista, ni{ta nije potpisano, ali se i usmeni dogovor smatra obavezuju}im, pa
je neprihvatljiva izjava generala Kadijevi}a i priop}enje SSNO... Nikakav
dokument nije potpisan, ali sve strane su se saglasile da }e se savezne snage povu}i
iz Hrvatske u roku od mjesec dana” (Isto).
240 B. Mamula, nav. dj., str. 240.
241 B. Jovi}, nav. dj., str. 391. Razlog za taj “hitan razgovor” bila je informacija
koju je Jovi} “hitno” dobio od Vlade Kova~evi}a, ~lana Glavnog odbora SPS, da je na

418
“[estorice” (bez Bulatovi}a koji je bio odsutan), na kome je Kadijevi}
opet tra`io op{tu mobilizaciju “kao uslov za pobedu!” Vo|ena je
duga rasprava, na kojoj su se “skoro posva|ali”.242
Jovi} je energi~no bio protiv tog prijedloga. Umjesto toga, on je,
nakon {to je JNA “oslobodila” “srpske” teritorije u Hrvatskoj, odnosno
zauzela jednu tre}inu Republike Hrvatske, predlo`io novu taktiku —
prelazak na politi~ko rje{nje. Pri tome je tra`io da razrade “koncept
mirovne inicijative kombinovan sa konceptom sile radi odvra}anja
od rata i prelaska na politi~ko rje{enje”. I Milo{evi} se slo`io s tim.
Me|utim, generali Kadijevi} i Ad`i} bili su o~ajni, optu`iv{i Jovi}a i

sastanku boraca I proleterske brigade penzionisani general Eugen Lebari} pitao generala
Marka Negovanovi}a (~lana [taba Vrhovne komande za idejni rad) “otkud takvo
dezerterstvo u vojsci i otpor mobilizaciji?” Na to je general odgovorio :
“ - Bolje da Vi to pitate predsednika Republike Srbije i dr`avno i politi~ko
rukovodstvo Srbije.
- Za defetizam je kriva SPS i rukovodstvo Srbije koji su dozvolili da se tako
ne{to de{ava.
- Oni si inicirali borbu srpskog naroda u Hrvatskoj a sada je ostavljaju na cedilu.
- Osnovni je krivac srpska dr`ava i SPS jer se ne bore protiv neprijatelja
JNA i dezerterstva u njoj” (Isto).
Nakon toga Jovi} je pozvao Kadijevi}a i Milo{evi}a, tra`e}i hitan sastanak.
Milo{evi} je tra`io od Kadijevi}a da odmah smijeni generala Negovanovi}a, a Jovi} je
rekao: “da Negovanovi} to nije izmislio, da je samo izneo stav vojnog vrha i tra`im
da se raspravimo: kako se tako ne{to mo`e iznositi u javnost. Vojska bez nas ne
mo`e. Mi bismo bez nje mo`da i mogli — formirali bismo svoju vojsku — a kako bi
oni izmislili svoju dr`avu — nije jasno.
Veljko obe}a da }e proveriti.

* * *
Proverio je i ka`e da Lebari} nije govorio istinu.
Mo`da la`u Kadijevi}a. Mo`da svi oni la`u nas i o nama stvarno tako
misle. Pre{li smo preko toga. Pojeo vuk magarca” (Isto).
242 Isto. S tim u vezi, Jovi} se ~udio, jer je vojno rukovodstvo “pre par dana”
govorilo “da je dovoljno 6 brigada (30.000 ljudi) za kona~an uspeh”, a “sada tra`e
op{tu mobilizaciju. Srbija i Crna Gora imaju 1.500.000 vojnih obveznika! Sve da
mobili{emo!? A Hrvatska ima 200.000 vojnika. [ta }e nam tolika vojska?”, s
pravom se pitao Jovi} (Isto, str. 391-392).

419
Milo{evi}a da srpski narod ostavljaju “na cedilu”. Branko Kosti} se
solidarisao s generalima, “onako pau{alno, ne vode}i ra~una o stvarnoj
situaciji u Evropi i u Srbiji”.243
Milo{evi} i Jovi} su negirali optu`be vojnog rukovodstva o
ostavljanju srpskog naroda “na cedilu”, tvrde}i da su “sve srpske
teritorije oslobo|ene?”244
Razgovor je prekinut, da bi bio nastavljen ”drugom prilikom u
punom sastavu”.245
Sljede}eg dana (6. oktobra) Jovi} je tra`io hitan razgovor sa
Milo{evi}em, kako bi se sami (“u ~etiri oka”) dogovorili. Tim prije,
jer oni nisu “samoposluga” da udovoljavaju potrebama generala, jer
politika mora polaziti od njih, a ne od generala, sa ~ime se i Milo{evi}
slo`io. Polaze}i od ocjene da Evropa jedva ~eka da ih ekonomski
uni{ti i blokira, zaklju~ili su da moraju “pre}i u mirovnu ofanzivu, a
pripremati se za ratnu akciju ako drugog izlaza nema”. Nisu mogli
prihvatiti ratnu opciju “u meri koja nije potrebna” i da ginu za ono
{to mogu pregovorima posti}i. Odlu~ili su da, “bez obzira {ta vojska
misli”, prihvate zahtjev ministara Evropske zajednice o prekidu vatre,
sa ciljem da kasarne u Hrvatskoj oslobode i deblokiraju bez `rtava, a
da vojsku orijenti{u “na odbranu ve} oslobo|ene teritorije”.246

243 Isto, str. 392.


244 Isto. S tim u vezi, Jovi} pi{e: “Valjda se mora nekad pre}i na politi~ko re{enje”.

245 Isto. “~etvero~lana banda” je 5. oktobra dijelila generalske epolete. Naime,


u Predsjedni{tvu SFRJ bio je pripremljen popis s više hiljada imena — prijedlozi za
odlikovanja “aktivnim vojnim licima i vojnicima za ispoljenu hrabrost i savesno
izvršavanje zadataka”. Taj je popis od avgusta ~ekao potpis predsjednika Predsjedni{tva
SFRJ. Kosti} je “jednoglasnom odlukom” svoje ~etvorke, koja je odlu~ivala “ve}inom
prisutnih na sednici”, ovlašten da 7. oktobra potpiše ukaz o odlikovanjima “za izuzetno
po`rtvovanje i izvršavanje borbenih zadataka, ali i za unapre|enja u više ~inove”.
Tako su “za izuzetan doprinos u izvršavanju borbenih zadataka” vanredno dobili
generalske ambleme dotadašnji pukovnici, osvjedo~eni u zlo~inima — Ljubomir Baji}
i Ratko Mladi} (S. Mesi}, nav. dj., str. 275-276).
Krnje Predsjedni{tvo SFRJ je 5. oktobra, “na predlog SSNO-a, bez odr`avanja
sednice, u konsultacijama ~lanova Predsedni{tva”, donijelo “Naredbu o odre|ivanju
teritorija na kojima postupaju vojni sudovi I stepena” (Isto, str. 277).
246 Isto.

420
Krnje (~etvero~alno) Predsjedni{tvo SFRJ je istoga dana, u
popodnevnim satima, donijelo takvu odluku i ovlastilo vojsku da vodi
pregovore o njenoj realizaciji.247
U Zagrebu je, u skladu sa takvom odlukom, 8. oktobra 1991.
izme|u SSNO i Republike Hrvatske potpisan op{ti prekid vatre na
teritoriji Republike Hrvatske (osmo primirje). Istoga je dana Sabor
Hrvatske jednoglasno potvrdio odluke donesene prije 3 mjeseca —
Hrvatska je raskinula sve veze sa Jugoslavijom i postala slobodna,
nezavisna i suverena republika.248
Devetog oktobra odr`an je sastanak “[estorice” (u punom sastavu:
Milo{evi}, Jovi}, dr Branko Kosti}, Bulatovi} i generali Kadijevi} i
Ad`i}). Kadijevi} je iznio “procenu situacije i nove prijedloge za
dalju akciju”. Ukazao je na njihove ciljeve (“na{e ciljeve”) - “za{tita
ugro`enog srpskog naroda u Hrvatskoj i izvla~enje vojske iz
blokiranih kasarni”,249 stanje u Hrvatskoj vojsci,250 stanje u JNA,251

247 Isto.
248 S. Mesi}, nav. dj., str. 280; K. Rotim, nav. dj., str. 169-170. Sporazum su, pod
pokroviteljstvom Evropske zajednice, koju je predstavljao ambasador D. J. van
Houten, potpisali: general Andrija Ra{eta (predstavnik SSNO-a), Stjepan Adami~
(zamjenik ministra odbrane Vlade Republike Hrvatske), pukovnik Imre Agoti} (~lan
Glavnog sto`era Hrvatskih oru`anih snaga) i ambasador Dirk-Jan van Houten (Isto).
249 B. Jovi}, nav. dj., str. 394. Kadijevi} je “ru{enje hrvatskog rukovodstva,
{to je dugo zahtevao”, tada zamijenio ”izvla~enjem vojske”.
250 Isto. O stanju u Hrvatskoj vojsci Kadijevi} je naveo: “Oni imaju 200.000
ljudi pod oru`jem. Pristi`u im nove snage. Dobijaju oru`je iz inostranstva.
Ozbiljno su uzdrmani na{om ofanzivom. Imaju jaku me|unarodnu podr{ku. Ako
procene da bi na politi~kim razgovorima izgubili, a na vojnom polju dobili,
opredeli}e se na vojnu akciju, bez obzira na sada{nje stanje. Nema sumnje da }e
ostati i pri vojnoj opciji” (Isto).
251 Isto. O “stanju u JNA” Kadijevi} je naglasio :
“Glavne slabosti su opkoljeni garnizoni i nedostatak rezervne vojske.
Deo rezervi na frontu mogao bi biti pokoleban u slu~aju du`eg zadr`avanja.
JNA nema dovoljno snage da potpuno porazi Hrvatsku vojsku, mada bi oni,
mo`da, pali za 10 dana da ne postoji problem opkoljenih garnizona (Pitam se za{to
to nisu u~inili dok garnizoni nisu bili opkoljeni i za{to mu se jo{ uvek vrzma u glavi
ideja o tome da potpuno porazi Hrvatsku vojsku, ako je prihvatio nove ciljeve).

421
te politi~ku i psiholo{ku procjenu.252 Me|u novim prijedlozima general
je, pored spremnosti za vojnu opciju “za ostvarivanje cilja i politi~kog
raspleta”, ponovo insistirao na op{toj mobilizaciji.253
Navedene generalove procjene i prijedlozi nisu posebno
komentarisani, s tim {to “u globalu nije bilo osporavanja, izuzev
uvek sporne op{te mobilizacije”.254

Za ostvarivanje ciljeva, koji se mogu posti}i i da se ne porazi Hrvatska


vojska, nego samo da im se preti silom, sa mirovnom akcijom, vojsci su potrebne
ve}e snage od raspolo`ivih” (Isto).
252 Isto. O tome je Kadijevi} rekao sljede}e :

“Ki~mu aktivnosti sastava JNA ~ine Srbi i oni su svuda izvrsni, kako oficiri
tako i vojnici.
Me|utim, srpski i vojvo|anski rezervisti su pru`ili veliki otpor dolasku u
vojsku. Tamo gde su rezervisti bili u manjini u odnosu na aktivni sastav dobro su
se borili. Glavni je problem gde su bili prete`no ili potpuno rezervisti. Nastavlja
se be`anje sa fronta.
Crnogorci i Hercegovci su odli~ni. Bosanci i Kraji{nici osrednji” (Isto).
253 Isto. S tim u vezi, general Kadijevi} je zaklju~io :
“1) Moramo biti spremni za vojnu opciju za ostvarivanje cilja i politi~kog
raspleta. Ako ne budemo vojno spremni da branimo svoje ciljeve do`ive}emo poraz.
2) Izvesno je da vojna varijanta odbrane na dugu stazu na dostignutoj liniji borbe
samo sa snagama sa kojima raspola`emo ne mo`e da se ostvari, ne}e se izdr`ati.
Izlaz treba tra`iti u brzom politi~kom raspletu ili vojnoj akciji. Na dugu stazu
}emo izgubiti. Zato treba i}i na intenziviranje vojnih i politi~kih mera, kombinovano.
a) Intenzivirati politi~ke razgovore i preko EZ i neposredno.
b) Poku{ati da se kroz mirovnu akciju EZ u {to kra}em roku na|e re{enje
mirnim putem i da se tako ostvare na{i ciljevi.
Treba im staviti do znanja, ako bude podvala u ovoj mirovnoj akciji, da }e
Srbija i Crna Gora predlo`iti op{tu mobilizaciju i da }e Armija biti u stanju da
osujeti svako za nas neprihvatljivo re{enje. To treba, vrlo jasno re}i.
c) Ve} sada pripremiti sve za op{tu mobilizaciju do koje mo`da ho}e, a mo`da
i ne}e do}i.
U me|uvremenu nastaviti sa maksimalnim kori{}enjem delimi~ne mobilizacije.
d) Vojska }e nastaviti sa izvla~enjem jedinica iz okru`enih garnizona na osnovu
sporazuma ili silom, kao i sa transformacijom unutar JNA” (Isto, str. 394-395).
254 Isto, str. 395.

422
JNA se u Hrvatskoj, posebno od oktobra 1991, na{la u izuzetno
te{kom polo`aju, stoje}i “pred dilemom i bez odluke: odlu~na op{ta
vojna operacija ili povla~enje iz Hrvatske”.255 Da bi “potpuno”
porazila Hrvatsku vojsku JNA tada nije imala “dovoljno snage”, jer
joj je nedostajalo rezervne vojske. Naime, JNA su bili potrebne “ve}e
snage od raspolo`ivih“.256
Druga “glavna” slabost JNA, pored nedostatka rezervne vojske,
bili su njeni opkoljeni garnizoni. Zbog blokiranih garnizona JNA se nije
mogla povu}i iz Hrvatske, gdje je, pored ostalog, gubila i ogromne
koli~ine naoru`anja i municije.257 U takvoj je situaciji JNA nastojala
da, “na osnovu sporazuma ili silom”, izvu~e jedinice iz okru`enih
garnizona, “kao i sa transformacijom unutar JNA”.258
U Hagu je Van den Bruk 10. oktobra 1991. ponovo okupio
predsjednike Tu|mana i Miloševi}a s generalom Kadijevi}em, gdje je
zaklju~en novi (deseti) prekid vatre. Miloševi} i Kadijevi} su prihvatili
odluku da se JNA u roku od trideset dana mora povu}i iz Hrvatske.
Me|utim, Miloševi} i Kadijevi} su to porekli. Tvrdili su da nisu ništa
potpisali i da, iako je bilo govora o povla~enju vojske iz Hrvatske, “nije bilo
govora o napuštanju podru~ja u kojima `ive Srbi”, te da }e JNA”ostati
tamo gdje Armiju `ele, a `ele je u dve srpske oblasti u Hrvatskoj”.259
Van den Bruk je, imaju}i u vidu takve stavove velikosrpskog
politi~kog i vojnog rukovodstva, uputio Kadijevi}u prijedloge o
“uravnote`enoj šemi povla~enja federalne armije iz Hrvatske tokom
prelaznog razdoblja”. Na to je vojno rukovodstvo pristalo da se JNA
u tri naredna mjeseca povu~e iz Istre. Me|utim, na drugim podru~jima
Hrvatske (u zonama rata) JNA je gomilala nove trupe dovedene iz

255 B. Mamula, nav. dj., str. 187.

256 B. Jovi}, nav. dj., str. 394.


257 Isto; B. Mamula, nav. dj., str. 228. Jugoslovenskoj narodnoj armiji su, prema
Jovi}evim zabilje{kama od 27. oktobra 1991, u kojima govori o sastanku Krnjeg
predsjedni{tva SFRJ u [tabu Vrhovne komande, u Hrvatskoj “zarobili tri voza, oko
100 vagona naoru`anja i municije (topova, haubica, itd.)” — B. Jovi}, nav. dj., str. 404.
258 B. Jovi}, nav. dj., str. 394.
259 S. Mesi}, nav. dj., str. 281 i 283.

423
Makedonije popunjavane srbijansko-crnogorskim rezervistima, napadaju}i
Hrvatsku, pri ~emu su izvršeni brojni zlo~ini.260
Krnje Predsjedništvo kontinuirano je zasjedalo (ili za okruglim
stolom ili “u telefonskim konsultacijama”), potpuno lišeno interesa
za odsustvo predstavnika iz drugih republika i istovremeno ignorisano
od Evropske zajednice i u funkciji Vrhovne komande (odluke u toj
funkciji je pretresala i donosila “[estorka”, kao i do tada). Svi potezi
Evropske zajednice su, po njima, bili destruktivni. Uo~i Druge plenarne
sjednice Konferencije o Jugoslaviji u Hagu “~etvorka” je u dva dana
(16. i 17. oktobra) više puta zasjedala, utvrdivši da “EZ drsko” odustaje
od uva`avanja njihovih odluka, te su pisali pisma Van den Bruku i lordu
Karingtonu, te drugima, navode}i da su oni “vrhovna komanda” i da
su njihovi stavovi jedino mjerodavni, itd.261

260 Isto, str. 284.

261 Isto, str. 284-285; B. Jovi}, nav. dj., str. 400. Krnje Predsjedni{tvo je na
sjednici od 17. oktobra odlu~ilo da ide u Hag, ali su, pi{e Jovi} “samo odlu~ivanje o
stavu” predvidjeli “za uve~e u 21 ~. kada bude preveden tekst Karingtonovog
plana. Ina~e, ve} iz neprevedenog teksta bilo je jasno da je predlog neprihvatljiv,
da ga treba odbiti: rastura Jugoslaviju, razbija srpski narod u vi{e dr`ava,
ostavlja Srbe u Hrvatskoj itd.” (B. Jovi}, nav. dj., str. 400).
Tada je dr Kosti} izjavio da }e Crna Gora podr`ati prijedlog lorda Karingtona,
{to je izazvalo pravi {ok kod Jovi}a i Milo{evi}a. O tome Jovi} pi{e sljede}e: “U
kancelariji kod Branka Kosti}a, pred njegov odlazak u Titograd na sednicu Skup{tine
Crne Gore, po istom pitanju, odjednom ni pet-ni {est, Branko meni, pred Jugoslavom
Kosti}em i Sejdom Bajramovi}em, ka`e :
“Crna Gora }e podr`ati predlog lorda Karingtona!!”
Pogledam ga, sa nevericom, kao da se zafrkava. Ka`em mu da ne pri~a takve
{ale. On mi veoma ozbiljno ponovo isto potvr|uje.
Rekao sam mu da bi to bilo najpodmukliji no` u le|a Srbiji i njenom
rukovodstvu. Da dobro promisle {ta rade. Iznerviran, napustio sam njegovu
kancelariju, prosto ne veruju}i.
Za koji minut dolazi kod mene Jugoslav Kosti}, ka`e da je Branko opet isto
ponovio i jo{ rekao da }e on verovatno podneti ostavku na funkciju ~lana
Predsedni{tva SFRJ, jer Jugoslavija vi{e ne postoji!!
Lepo boga mi.
Odlazim kod Slobodana Milo{evi}a da pripremimo stavove za Hag. Odmah
sam mu ispri~ao ove gluposti. On ne veruje. Misli da su neozbiljni.

424
U prisustvu svih ~lanova Predsjedni{tva SFRJ i predsjednika
republika, odnosno predsjedni{tava, u Hagu je 18. oktobra, odr`ana

U nekoliko poku{aja da dobije na telefon Momira Bulatovi}a Slobodan ne


uspeva. “Nema kraj sebe telefon, u sali je!” Zamislite! (a ne}e da se javi).
Dobijamo telefaks stavova Crne Gore. Crni stavovi. Tek tada se javlja
Momir Bulatovi}. Uporan, ne mo`e se ni{ta promeniti. [okirani smo.
Oko 20 ~. primam Sajrusa Vensa, izaslanika generalnog sekretara OUN.
Trudim se da s ~ovekom normalno razgovaram, mada je i on bio dosta “drven”.
U 21,30 sednica Predsedni{tva SFRJ o dokumentu Karingtona. Uzimam re~
i po~injem Branku: “Iako ste se vi u Crnoj Gori izjasnili pozitivno, ovde }emo vas
preglasati…” Me|utim, Branko je imao isto mi{ljenje kao i ja. Zna~i, sukob je
unutar crnogorskog rukovodstva.

***

Poku{avam da saznam od Branka u ~emu je stvar, kako je do{lo do zaokreta.


On sve vezuje za sastanak koji je nekoliko dana ranije odr`an izme|u srpskog i
crnogorskog rukovodstva.
A {ta je bilo na tom sastanku? Bio sam u~esnik.
Razgovaralo se uglavnom o pravcima izlaska iz krize i realnim te{ko}ama u
kojima se nalazimo.
Crnogorci su bili izuzetno ratoborni. Predlagali su op{tu mobilizaciju.
Kritikovali su {to se u Srbiji osipaju jedinice, smatrali su da to mo`e da se elimini{e
jednim istupanjem Slobodana Milo{evi}a, da smo isuvi{e dozvolili opoziciji, da ne
dr`imo pod kontrolom {tampu, radio i televiziju, da ne veruju u politi~ko re{enje
ako ne sru{imo Tu|manovu vojsku i vlast.
Mi se s tim nismo mogli saglasiti. Izlo`ili smo objektivnu situaciju u Srbiji,
koja se ne mo`e lako preokrenuti jednim govorom. Narod nije tako raspolo`en za
rat, kao {to oni misle, niti ga mi mo`emo preko no}i pokrenuti. Tu ~injenicu
moraju imati u vidu. Dalje, orijentacija na vojnu opciju treba da ima u vidu da sa
druge strane imamo ne samo Hrvatsku, nego Nema~ku i verovatno Evropu i SAD.
Sa na{e strane nije ni SSSR, onesposobljen je, a Gorba~ov nije hteo da obe}a ~ak
da }e staviti veto u Savetu bezbednosti ako budu hteli da uvedu ekonomsku
blokadu ili vojne mere. Na{e je mi{ljenje da smo vojno za{titili teritorije srpskog
naroda, da ne treba tu|e da osvajamo, da treba da odr`avamo ravnote`u na
terenu i vodimo politi~ke razgovore. Za nas je bitno da postignemo za srpski
narod u Hrvatskoj slobodu i nezavisnost od Hrvata. Nije nam cilj obaranje
hrvatske vlasti, niti osvajanje hrvatskih teritorija.
Crnogorci su, izgleda, bar prema njihovom tuma~enju, bili {okirani {to mi
ne}emo op{tu mobilizaciju nego pregovore.

425
Druga plenarna sjednica Mirovne konferencije o Jugoslaviji posve}ena
uspostavljanju dogovora izme|u šest republika. Prijedlog dokumenata
o budu}em ure|enju jugoslovenskih dr`ava pro~itao je lord Karington,
tra`e}i, bez objašnjenja, izjašnjavanje o tri ta~ke njihovog prijedloga :
- bezuslovno obustavljanje vatre; - hitno deblokiranje svih kasarni i
vojnih objekata u Hrvatskoj; - i evakuacija blokiranih kasarni i vojnih
objekata u najkra}em mogu}em roku iz Hrvatske; s tim da precizni
termin utvrdi tripartitna grupa u Zagrebu. Bulatovi} i Miloševi} su,
izme|u ostalog, za srpski narod u Republici Hrvatskoj tra`ili dobijanje
specijalnog statusa, koji }e biti garantovan od strane me|unarodne
zajednice i biti demilitarizovan. Karington je dr Kosti}a prekinuo da
govori “u ime Predsjedništva SFRJ”, jer je znao “da Predsjedništvo
kao takvo” tada nije postojalo. Nakon što je “pojasnio” da govori
“u ime ~etiri ~lana Predsjedništva…”, Karington je dr Kosti}u oduzeo
rije~, te su Kosti}i, Jovi} i Bajramovi} napustili Konferenciju. Karington
je zaklju~io sjednicu s uvjerenjem da je, ipak, ostvaren neki sporazum
i s prijedlogom “da tra`imo od radnih grupa da dalje razrade ono
o ~emu smo se dogovorili”, najavljuju}i da }e se opet sastati, da urade
ono što mogu.262
Pet republika je prihvatilo ponu|eni dokument,263 osim Srbije,
koja je jedino bila protiv. Na plenarnoj sjednici Milo{evi} (predsjednik

Nikada ne}u razumeti kako im je na{ stav da prihvatimo politi~ke pregovore


poslu`io kao razlog da prihvate ultimatum EZ. To ne}e mo}i nikada da opravdaju.

***

Narod je zbunjen crnogorskim prihvatanjem rasturanja Jugoslavije. Mi ne


dramatizujemo doga|aje nadaju}i se pozitivnoj evoluciji. Mo`da }e Skup{tina
Crne Gore, ili narod Crne Gore, da poni{ti takav Bulatovi}ev stav.
On li~no, tako|e, javno poku{ava da zaba{uri…” (B. Jovi}, nav. dj., str. 400-401).
262 S. Mesi}, nav. dj., str. 286-289.
263 K. Begi}, BOSNA I HERCEGOVINA OD VANCEOVE MISIJE DO
DAYTONSKOG SPORAZUMA (1991. - 1996.), Sarajevo 1997, str. 24-26. Rije~ je
o dokumentu pod nazivom “Okviri za generalno rje{enje jugoslovenske krize”, koji
je, nakon {to je predhodno potpisano nare|enje o hitnom i bezuslovnom prekidu vatre,
podijeljen prisutnima na Konferenciji. Po tom je dokumentu prevazila`enje jugoslovenske
krize uklju~ivalo sljede}e komponente :
“a) Suverene i nezavisne republike sa me|unarodnim subjektivitetom za one
republike koje to `ele.

426
Srbije) nije prihvatio taj dokument i predlo`io je dopune na~ela za
generalno rje{enje jugoslovenske krize.264
Velikosrpsko rukovodstvo je, pored ljutnje na nedovoljno
vjernog Bulatovi}a koji je, za razliku od Miloševi}a, prihvatio haške
dokumente “i ostavio Srbiju na cedilu, {to je izazvalo brojne
nedoumice, a iznenadilo je i samu Evropu”, govore}i o haškoj
konferenciji, tvrdilo da “Mirovni Plan EZ-a za Jugoslaviju zna~i
katastrofu i krvoproli}e”. Objavljena je Kadijevi}eva prijetnja da }e
vojska “preduzeti odlu~na dejstva svim raspolo`ivim sredstvima”
protiv Hrvatske i da }e, u transformaciji “iz armije Jugoslavije koja
nestaje u armiju Jugoslavije koja nastaje”, smo}i snage “da porazi
Hrvatsku”, jer se navodno “tamošnja vlast koristi obnovljenim, pa
i još stravi~nije genocidnim metodama od onih iz Drugog
svjetskog rata”, oslonjena na Njema~ku, koja “po tre}i put u ovom
vijeku napada našu zemlju”, pri ~emu su “u upotrebi i metode
kojima je fašizam nastupao u Drugome svjetskome ratu”.265
Odlu~na da u ratu protiv Hrvatske porazi “fašisti~ku Hrvatsku”,
JNA je krajem oktobra i kasnije razarala sve što joj je u Hrvatskoj bilo
dostupno, uklju~uju}i Vukovar i Dubrovnik.266

b) Slobodna asocijacija republika sa me|unarodnim subjektivitetom kako je


to predvi|eno ovim sporazumom.
c) Sveobuhvatni sporazum uklju~uju}i i kontrolne mehanizme za za{titu
prava ~ovjeka i specijalnog statusa za pojedine grupe i oblasti.
d) Evropsko anga`ovanje u slu~ajevima gdje je potrebno.
e) U sklopu globalnog rje{enja, priznavanje nezavisnosti onih republika koje
to budu `eljele, u okviru njihovih postoje}ih granica, osim ukoliko se ne postigne
drugoja~iji sporazum” (Isto, str. 24).
264 Isto. S. Mesi}, nav. dj., str. 293. Milo{evi} je u naknadnom obrazlo`enju svog
stava naglasio da principi sporazuma za generalno rje{enje jugoslovenske krize zna~e
ukidanje Jugoslavije. On se, pored toga, zalo`io za nastavak rada Konferencije i
posebno za anga`ovanje Arbitra`ne komisije. Ostalih pet republi~kih lidera su u na~elu
prihvatili Okvir za generalno rje{enje krize (K. Begi}, nav. dj., str. 24-26 i 31).
Skup{tina Srbije je na zatvorenoj sjednici (izme|u 18. i 19. oktobra 1991.), dala podr{ku
Slobodanu Milo{evi}u i demonstrativno odbila “ha{ke materijale” (Isto, str. 26, nap. 2).
265 S. Mesi}, nav. dj., str. 289-290; B. Jovi}, nav. dj., str. 400.
266 S. Mesi}, nav. dj., str. 290.

427
Franjo Tu|man i general Kadijevi} su 19. oktobra, u skladu sa
odlukom Konferencije u Hagu od 18. oktobra 1991, izdali Naredbe o
prekidu vatre na teritoriji Republike Hrvatske i deblokadi svih
kasarni i objekata pod kontrolom JNA na teritoriji Republike
Hrvatske.267 Me|utim, i pored toga, rukovodstvo Velikosrpskog pokreta je
preduzimalo mjere za osiguranje borbene spremnosti jedinica i pove}anje
broja oru`ane `ive sile — mobilizacijom vojnih obveznika i jedinica.
Krnje predsjedništvo je, u cilju preduzimanja odlu~ne akcije
protiv Hrvatske, 22. oktobra, na prijedlog i pod uticajem vojnog
rukovodstva, proglasilo “hitnu mobilizaciju vojnih obveznika i
jedinica, u skladu sa operativnim potrebama JNA”, i to samo “u
delu zemlje koji `ele ostati u Jugoslaviji”.268 Komandant 1. vojne
oblasti (general-potpukovnik @ivota Pani}) izdao je, na osnovu
Naredbe “Predsjedni{tva” SFRJ od 4. oktobra 1991. i Nare|enja
General{taba Oru`anih snaga SFRJ, str. pov. br. 2732/1 od 21. oktobra
1991, “a radi pravovremenog preduzimanja mera obezbe|enja
potrebnog stepena borbene gotovosti komandi, {tabova i jedinica
1. VO” /vojne oblasti — prim. S. ^./, 22. oktobra 1991. Nare|enje o
izvr{enju svih potrebnih priprema “(vojno-stru~ne, kadrovske,
organizacijske i druge) za izvr{enje mobilizacije svih ratnih
jedinica JNA u zoni odgovornosti”. Pored ostalih mjera, nadle`ne
komande i starje{ine su bili du`ni da hitno preduzmu op{te i posebne
mjere na organizaciji i pripremi mobilizacije.269

267 K. Rotim, nav. dj., str. 170-171.

268 S. Mesi}, nav. dj., str. 289; K. Rotim, nav. dj., str. 161. To nare|enje o
mobilizaciji diktirao je Kadijevi}. On je pri tome o{tro napao Evropsku zajednicu i
posebno Njema~ku, pri ~emu je, po ocjeni Borbe, “ton njegovog generala bio
izuzetno ratoboran”. On je tada najavio i transformaciju JNA “u oru`anu snagu
Jugoslavije kakva }e se odr`ati” (S. Mesi}, nav. dj., str. 289).
269 AIIZ, inv. br. 2-2814, Komanda 1. VO, str. pov. br. 12/73-173, 22. oktobar
1991. — Komandama: 4. korpusa i drugima.
Sve komande i starje{ine su, pored ostalog, bili obavezni da za “celokupno ljudstvo
(po mirnodopskoj i ratnoj formaciji)” blagovremeno pripreme i obezbijede “kompletnu
vojnu opremu (uklju~uju}i i {lemove, za{titne maske, pionirski alat, prve zavoje i dr.),
formacijsko naoru`anje i sleduju}e koli~ine municije”. Odmah je trebalo “izvr{iti
pozivanje na obuku u ratne jedinice AVL /aktivna vojna lica — prim. S. ^./ i rezervne
vojne starje{ine raspore|ene u te jedinice, radi njihovog obu~avanja u izvr{avanju

428
Momir Bulatovi} je, nakon povratka iz Haga, gdje je na
Konferenciji prihvatio prijedlog lorda Karingtona, uputio ultimatum
vojsci, zahtijevaju}i od generala Kadijevi}a “da odmah vrati sa fronta
iz Krajine brigadu Crnogoraca, ili }e on dati podr{ku zahtevu
naroda da Crnogorci napuste front”. S tim u vezi, Kadijevi} je 22.
oktobra, “sav zaprepa{}en”, zvao Jovi}a i pro~itao mu ultimatum. To,
po Jovi}u, nije bilo “ni{ta drugo nego izdaja”.270
Vjerovatno pod pritiskom iz inostranstva i, prije svega,
najavljenog tre}eg haškog zasjedanja, Bulatovi} je najavio i zatra`io
povla~enje crnogorskih rezervista i iz okoline Dubrovnika, jer “Crna
Gora nema pretenzija na Dubrovnik”. JNA je, plja~kaju}i i pale}i,
24. oktobra izvela desant na Kupare i probila hrvatske polo`aje
odbrane kod Dupca.271
Predsjedništvo Crne Gore je 24. oktobra zatra`ilo od Kadijevi}a
i njegovog ratnog štaba da se jedinice, popunjene crnogorskim
rezervistima, vrate s ratišta u Hrvatskoj. Me|utim, Kadijevi} nije reagovao
na to, jer je uz njega bilo krnje (ratno) Predsjedništvo i posebno dr Kosti}.272
Poslije povratka iz Haga (izme|u 22. i 25. oktobra), kod Slobodana
Milo{evi}a je odr`an sastanak “[estorice”, na kome je bio i Momir
Bulatovi}, koji je na Konferenciji u Hagu, 18. oktobra, prihvatio prijedlog

mobilizacije i komandovanju jedinicama pri izvr{avanju osnovnih borbenih zadataka.


Mobilisati sve rezervne vojne starje{ine nivo — k-ta (komandanta - prim S. ^.) puka —
brigade, bataljona — diviziona, komandire ~eta — baterija i samostalnih vodova, kao i
stare{ine na ostalim klju~nim du`nostima u jedinici za koje nadle`ne komande ocene
da je to neophodno”.
Pozivanje je trebalo izvr{iti 23. oktobra 1991, “a obuku rezervnog sastava
izvoditi u trajanju od 12 sati dnevno (sa stare{inama i mobilisanim RJ)”.
Mobilizaciju je trebalo izvr{iti selektivno, kako bi se izbjegle slabosti koje su do
tada bile prisutne u mobilisanju ratnih jedinica.
Tim je nare|enjem trebalo preduzeti i “potrebne mjere pokretanja krivi~nog i
prekr{ajnog postupka protiv odgovornih lica zbog neizvr{avanja vojne obaveze”
(Isto).
270 B. Jovi}, nav. dj., str. 401-402.
271 S. Mesi}, nav.dj., str. 291.
272 Isto, str. 292.

429
lorda Karingtona, {to je podr`ao i dr Branko Kosti}.273 Bulatovi} je i na
tom sastanku ostao “na svome”, te nije na|en “isti jezik”.274
Izme|u Slobodana Milo{evi}a i vojske, prije svega, generala
Kadijevi}a, postojalo je (u posljednjem, ne tako kratkom periodu “na{e
drame,” kako to pi{e Jovi} u svojim memoarima za 25. oktobar 1991.)
latentno nepovjerenje i skoro sukob. Njihov se sukob i nepovjerenje
manje osje}ao na sastancima “[estorice”, a mnogo vi{e kada je jedan
od njih bio sam sa Jovi}em.275
Kadijevi} je bio veoma neraspolo`en {to Srbija nije davala dovoljno
rezervista za rat i {to Milo{evi} i Jovi} ne u~ine vi{e (politi~ki) protiv
dezerterstva. Na svakom je sastanku poku{avao da naglasi kako rat
mogu lako dobiti samo ako Milo{evi} i Jovi} to ho}e.276
Milo{evi} je, s ~im se i Jovi} slagao, imao ozbiljnu zamjerku vojsci
{to ih je dovela u takvu situaciju, stalno odla`u}i akciju. Jovi} je i podnio
ostavku da vojsci dâ prazan prostor za akciju, a ona je i to propustila.277
Milo{evi} je malo zazirao od Kadijevi}a, koji se mnogo trpao u
politi~ka pitanja, a vojna nije rje{avao. Zato je svaku generalovu
inicijativu, koja je imala politi~ki karakter, ignorisao i govorio Jovi}u:
“Neka on gleda svoja posla. Neka radi ono za{ta je zadu`en”.278

273 B. Jovi}, nav. dj., str. 400-402.

274 Isto, str. 402. O tom je sastanku Jovi} u svojim memoarima zabilje`io: “... Tu
je bio i Momir Bulatovi}. Nismo ga napadali. Poku{avali smo da ‘za`murimo’, da
ne vidimo ni{ta. Ali nismo mogli sa razli~itih stanovni{ta da na|emo isti jezik.
Negde pred kraj susreta, rekao sam da nam je uzalud da nastavljamo rad ako
Momir, ne promeni stav. Njegov je odgovor bio da nije problem u Momiru nego u
nama. ‘Oni ne}e da ratuju za nas’, ‘Crnom Gorom oni upravljaju, a ne mi’, itd.
Nema vi{e ni tolerancije, a kamoli poverenja” (Isto).
Jovi} je poslije tog sastanka pozvao Milo{evi}a ku}i i “rekao mu da sastanci
ovakve vrste nemaju vi{e smisla ako Momir ostane na svome”.
275 Isto.
276 Isto. Time je on, tvrdi Jovi}, Milo{evi}a i Jovi}a fakti~ki optu`ivao.
277 Isto. S tim u vezi, Jovi} je 25. oktobra 1991. zaklju~io: “Te{ko je sada da joj
stalno ‘udovoljavamo’, a da ona ni{ta ne radi”.
278 Isto.

430
Na posljednjem sastanku “[estorice” kod Milo{evi}a,279 generali
Kadijevi} i Ad`i} su ponovo direktno optu`ili Milo{evi}a i Jovi}a da
Srbe u Hrvatskoj ostavljaju “na cedilu”. Milo{evi} im je odgovorio da
su ih “pomagali i kapom i {akom”, te da }e to “~initi do kraja”.
General Ad`i}, koji je, po Jovi}u, istupao sli~no Kadijevi}u, tra`io je
ve}i broj rezervista i govorio ako mu ne budu dali “jo{ rezervista,
njemu ni{ta drugo ne ostaje nego da uzme pu{ku i da ide s njima
da se li~no bori”.280
Govore}i o tom nepovjerenju izme|u politi~kog i vojnog
rukovodstva, uglavnom izme|u Milo{evi}a i generala Kadijevi}a,
Jovi} je 25. oktobra 1991. tvrdio da je bilo veliko pitanje “mo`e li se
uspostaviti poverenje”. Tim prije, jer su iz novina saznavali “koliko nam
je gde zarobljeno tenkova i druge opreme. Iz novina saznajemo da
je JNA sa Slovenijom zaklju~ila sporazum da tamo ostane
tehnika, a da se vojnici vrate samo sa lakim naoru`anjem. Po~eli
su i da rade naopako i da kriju svoje gluposti od rukovodstva”.281
Na jednom sastanku kod Milo{evi}a Kadijevi} se “toliko iznervirao
da je rekao: ‘Ako ne}ete da prihvatite {to predla`em, ja }u da
raspustim vojsku”, na {to mu je Jovi} o{tro odgovorio: “Mo`e{ samo
da podnese{ ostavku, a nisi nadle`an da raspusti{ vojsku”.282
Kadijevi} je 25. oktobra obavijestio Jovi}a o svom razgovoru sa
predstavnicima zapadne Slavonije, koji su mu navodno rekli da se,
ako budu “ostavljeni na cedilu”, ne}e vi{e tamo boriti, ve} }e sa
oru`jem direktno do}i u Beograd da se obra~unaju “sa onima koji su
za to odgovorni”, te da im je on rekao “da }e im se i on priklju~iti s
pu{kom u ruci”.283

279 Isto. Za taj sastanak Milo{evi} 25. oktobra 1991. navodi: “mo`da }e zauvek
biti poslednji”.
280 Isto, str. 403. Na takvu je informaciju Jovi} reagovao rekav{i: “To je zaista
bezobrazluk”.
281 Isto.
282 Isto. Navode}i da se Kadijevi} izvinio, Jovi} je zaklju~io: “... vidi se {ta u
sebi misli. I {ta o sebi misli”.
283 Isto, str. 403.

431
Jovi} mu je (“hladno i bez uzrujavanja”) odgovorio da Srbima
u zapadnoj Slavoniji poru~i “da ih ni pod kojim okolnostima
ne}emo ostaviti na cedilu”.284 S tim u vezi, Jovi} je iznio izuzetno
zna~ajne podatke o brojnom i nacionalnom sastavu rezervista JNA.285
U Hagu je 25. oktobra odr`ano Tre}e zasjedanje Konferencije o
Jugoslaviji. Miloševi} je, kao i 18. oktobra, odlu~an u stavu da s vojskom
riješi jugoslovensko pitanje, primjenjuju}i sva sredstva, uklju~uju}i i silu,
odbio Karingtonov prijedlog aran`mana o novom ure|enju jugoslovenskih
zemalja. Karington je bio nezadovoljan postupcima Srbije i JNA
(“Potpisuju se sporazumi o primirju, a Kadijevi} mobilizira nove
snage”). Navode}i da mu je `ao što se nije odazvao pozivu da do|e u
Hag, Karington je naveo kako je general uvijek govorio “da }e
prihvatiti i poštovati svako dogovoreno politi~ko rješenje”. U vezi
s tim, on je naveo kako je iz Kadijevi}evih izjava “i po njegovom
djelovanju jasno da se svrstao uz jednu stranu”. Stoga je posebno
naglasio da su neodr`ive “tvrdnje generala Kadijevi}a da djeluje po
ovlaštenjima onih koji su ugrabili savezno Predsjedništvo 3.
listopada, a što je me|unarodna zajednica osudila…”.286
^etiri ~lana krnjeg Predsjedni{tva (Borisav Jovi}, dr Branko Kosti},
Jugoslav Kosti} i Sejdo Bajramovi}) vodili su 27. oktobra razgovor u
[tabu Vrhovne komande, gdje je bilo najmanje dvadeset generala i oko
{est “ogromnih karti Jugoslavije sa rasporedom snaga, takti~kim
zamislima”. Pri tome je {est generala referisalo o stanju na frontu,
planovima, taktici, regrutima, povla~enju vojske iz Slovenije, kadrovskim
promjenama, mobilizaciji i dr. Rasprava je trajala ~etiri sata (od 12-16).287

284 Isto.
285 Isto. O tome Jovi} u svojim memoarima pi{e: “Od 200.000 vojnika koliko
danas /tj. krajem oktobra — prim. S. ^./ ima JNA 70% su Srbi. Od 100.000 rezervista
75% su Srbi. Ko dr`i te frontove po celoj Hrvatskoj ako to ne ~ine Srbi?
Pre 10 dana tra`io je 30.000 rezervista da zavr{i rat za 15 dana (6 brigada, od
~ega 3 brigade iz Srbije, dve iz Bosne i jednu iz Crne Gore). Pola od toga je ve} dobio.
Danas /tj. 25. oktobra — prim. S. ^./ tra`i /general Kadijevi} — prim. S. ^./ 250.000!
Kako to, kad se na rati{tu ni{ta bitno nije promenilo?” (Isto).
286 S. Mesi}, nav. dj., str. 293.
287 B. Jovi}, nav. dj., str. 404. S tim u vezi, Jovi} pi{e: “Nije im bilo ni prijatno
ni lako. Nau~ili su godinama da nemaju tutora i da im se sve usvaja kako oni ka`u,
a sada je to malo te`e”.

432
Generali su opet tra`ili dopunsku mobilizaciju od 250.000 ljudi.288
Jovi} je iznio svoje ocjene da je vojska napravila “te{ke gre{ke, prvo
zato {to je redosled izvla~enja bio pogre{an (prvo pokretna imovina
i sl. a na kraju te{ko naoru`anje!), a drugo zato {to nisu ni{ta
u~inili da se Hrvatska ne dokopa tog naoru`anja u vozovima”. Na
to su neki generali po~eli da se brane, ali ih je Kadijevi} u}utkivao i
priznao da je bilo gre{aka.289
U vezi sa pitanjem mobilizacije dogovoreno je da se (u ponedjeljak)
obave razgovori u republikama, s obzirom na to da se “tolika mobilizacija
ne mo`e ostvariti bez njihove odluke i podr{ke”.290
Jovi} je o tom razgovoru istoga dana obavijestio Milo{evi}a
i pitao ga da li se sla`e da se sljede}eg dana na|u “s vojskom i
Crnogorcima”. Milo{evi} je smatrao da prvo porazgovaraju sami, pa
da vide, a Crnogorce “dr`ati na ledu. Neka sami vide {ta }e da rade”.291
Sljede}eg je dana (28. oktobra) Jovi} razgovarao sa Milo{evi}em
o stavu Crne Gore na Konferenciji u Hagu, {to je za srpsko rukovodstvo
bilo od “prelomnog zna~aja”, jer je, pored ostalog, dovedena u pitanje
cijela njihova politika “zasnovana na koncepciji da Jugoslavija
postoji dok god bar dve republike `ele da je o~uvaju”. Zbog toga
je dogovoreno da jo{ jednom razgovaraju sa Crnogorcima.292

288 Isto. Navode}i taj zahtjev vojnog rukovodstva, Jovi} pi{e :

“Opet tra`e dopunsku mobilizaciju od 250.000 ljudi. Sada vojska ima oko
100.000 vojnika aktivnog sastava i regruta, i 100.000 rezervista. Navodno, Hrvati
imaju 160.000 mobilisanih i jo{ toliko (160.000) naoru`anih...” (Isto).
289 Isto.
290 Isto. Jovi} li~no nije vjerovao da mogu dobiti takvu podr{ku, ali je obe}ao da
}e im izlo`iti zahtjeve vojske.
291 Isto, str. 404-405. Taj Milo{evi}ev stav Jovi} je ocijenio kao “verovatno
pametan potez”, te nastavio kako su Crnogorci njega veoma zabrinuli njihovim
pona{anjem. Nikada nije “mogao ni pomisliti da mogu tako lako da nam okrenu le|a”.
292 Isto, str. 405. O tom razgovoru Jovi} dalje nastavlja: “Ako se ne koriguju,
izlazimo u javnost sa pravim ocenama {ta njihov stav zna~i, a to bi bilo njihovo
ru{enje. To nam ostaje kao jedini izlaz. Verujemo da bismo lak{e njih sru{ili nego
{to bismo izgradili novu valjanu politi~ku platformu za dalju samostalnu akciju.
To nam najmanje odgovara, ali drugog izlaza nema” (Isto).

433
Ministarsko vije}e Evropske zajednice u Briselu je 28. oktobra
donijelo novu deklaraciju o pet republika koje su “ponovile spremnost
da sara|uju, na osnovu nacrta sporazuma” i o “jednoj republici koja
i dalje pokazuje rezerviranost”. Protiv te republike (Srbije) najavljene
su restriktivne mjere. Zemlje Evropske zajednice su, imaju}i u vidu
takvo ponašanje Srbije, kao i JNA, ukazale “na srbijanski stav na
Konferenciji, dr`avni udar ~etvorice ~lanova saveznog Predsjedništva
i njihovu najavu plana, kome je cilj stvaranje velike Srbije”.293
Razgovor sa Crnogorcima, u vezi sa njihovim, suprotno Srbiji,
prihvatanjem prijedloga lorda Karingtona u Hagu i pozivom o povratku
njihovih vojnika sa fronta iz Krajine, vo|en je 29. oktobra. Na njemu su
u~estvovali: Milo{evi}, Jovi} i Aleksandar Bako~evi} (~lan Predsjedni{tva
SR Srbije), te Momir Bulatovi}, Milo \ukanovi}, Branko Kosti} i Risto
Vuk~evi} (predsjednik Skup{tine Crne Gore). Generali Kadijevi} i
Ad`i} nisu bili uklju~eni, jer su Milo{evi} i Jovi} to namjerno u~inili,
kako bi bez njih (sami) ras~istili politi~ka pitanja, s tim {to su generale
pozvali da im se priklju~e kasnije (na ru~ak), gdje }e nastaviti razgovore.294
Razgovor je zapo~eo Branko Kosti}, insistiraju}i, izme|u
ostalog, da se raspravi pitanje “gde se nalazimo posle stava Crne
Gore u Hagu i posle njenog stava prema vojsci”.295
Milo{evi} je iznio dva pitanja, od kojih je zavisilo sve: odnos
Crne Gore prema vojsci296 i pregovori u Hagu. Drugo je pitanje, po
njemu, bilo jednostavno: “Crnogorci treba da daju amandman na
ta~ku 1. Sporazuma, da ostane tekst da republike koje to `ele
mogu postati samostalne i suverene dr`ave, ali da se doda da
republike i narodi koji `ele mogu nastaviti da `ive u federativnoj
dr`avi. Time bi ostvarili potrebnu korekturu u Hagu i u javnosti.
Ponovio je vi{e puta da mi ne vr{imo pritisak, ali molimo da nam
jasno ka`u: da ili ne, da bismo se ravnali”.297

293 S. Mesi}, nav. dj., str. 294.


294 B. Jovi}, nav. dj., str. 405.
295 Isto. Kosti} je naveo da moraju znati “da li imamo dr`avu, Predsedni{tvo,
JNA, ili smo se rasturili”, jer je od toga zavisio njihov rad u Predsjedni{tvu.
296 Isto. S tim u vezi, naveo je ako Crnogorci “nastave da napadaju vojsku i da se
s njom konfrontiraju, pala je i koncepcija o postojanju Jugoslavije i cela na{a politika”.
297 Isto.

434
Jovi} je govorio o opasnosti raspada koncepcije koja se zasnivala
na tome da Jugoslavija jo{ postoji, {to bi, po njemu, nastalo “ako se
Crna Gora ne koriguje...”.298 Zatim su govorili i Vuk~evi}, \ukanovi},
Bulatovi} i Bako~evi}.299 Nakon dolaska Kadijevi}a i Ad`i}a “uneta
je nova dimenzija, koja je jo{ pogor{ala stanje”. Naime, “njih dvojica
samo {to nisu plakali: ako im ne budemo dali 250.000 rezervista
sve }e propasti. Vojska }e se raspasti, izgubi}emo rat....”.300
Sastanak je zavr{en “u potpunoj neizvesnosti”. Postignut je “nekakav
dogovor da se Crnogorci sutra odlu~e i ka`u svoj kona~an stav, a
da vojska dotle sa~eka”.301

298 Isto, str. 405-406. To bi, po njemu, dovelo do “velikih {teta, jer }emo
izgubiti i ono {to bismo zasigurno politi~ki dobili na osnovu dosada{nje borbe za
prava i polo`aj srpskog naroda u Hrvatskoj. To bi bila neoprostiva gre{ka. Bez
obzira kako }e se zavr{iti pregovori u Hagu, neophodno je da ostanemo zajedno.
Postavlja se jednostavno pitanje: da li smo zajedno ili nismo? Javnost se ne mo`e
dr`ati u zabludi” (Isto, str. 406).
299 Isto. O tome Jovi} pi{e :
“Govorili su Risto, Milo i Momir. Svi u istom pravcu: nije problem u njima.
Ne treba sumnjati u to da narod Crne Gore `eli sa narodom Srbije; to }e se i na
referendumu pokazati. Oni imaju ogromnu podr{ku u parlamentu i narodu.
Neprihvatljivo je da ih neko naziva izdajnicima. Problem je {to Srbija ne}e da
ratuje. Oni su bili za rat, ali ako Srbija ne}e, onda nema druge nego prihvatiti
predloge za mir. Osporavaju da ti predlozi nisu dobri, iako podrazumevaju
potpuno rasturanje i likvidaciju Jugoslavije. Smatraju da se mogu pobolj{avati,
ali u osnovi su prihvatljivi. Napadaju Armiju. Vojska radi {ta ho}e, ne pita ih gde
{alje njihove rezerviste, sada vr{i miniranje kasarni u Crnoj Gori!! itd.
Dugo smo se ube|ivali. Dovoljno jasno smo im stavili do znanja koliko }e biti
krivi za stanje koje mo`e nastati.
Bako~evi} im je postavio otvoreno pitanje: imali ste razgovor sa Hrvatima,
Italijanima, Austrijancima... mo`emo li znati {ta su vam nudili?
Bulatovi} je rekao slede}e :
- Nemamo {ta da krijemo. Rekli su nam da }emo biti na li~noj dobiti, da }e
na{a partija biti tretirana kao demokratska, da }emo dobiti pare za razvoj Crne
Gore, da }emo dobiti Prevlaku mirnim putem, a da Crna Gora ne}e trpeti
blokadu ako do nje do|e protiv Srbije.
Naravno, rekao je Bulatovi}, mi nismo prihvatili plan Evropske zajednice
(Karingtonov plan) zbog toga, nego iz li~nog ube|enja” (Isto).
300 Isto. To je, po Jovi}u, Crnogorcima “dobrodo{lo da poja~aju napade na nas”.
301 Isto.

435
Milo{evi} je 30. oktobra sa~inio tekst amandmana koji je Crna
Gora trebalo da dostavi Hagu, ~ija je su{tina bila u mirnom izlasku ili
ostajanju u Jugoslaviji. Nakon cjelodnevnog natezanja sa Bulatovi}em
(“ne vi{e o sadr`aju, nego o postupku”) Milo{evi} ga “ubedio” da
po{alje tekst.302
Milo{evi} je, u ime Srbije, a kasnije i Crne Gore, sa~inio tekst
amandmana, koje su Srbija i Crna Gora dostavile komisijama Konferencije
o Jugoslaviji u Hagu, ~ija je su{tina bila u tome da se u dokument uklju~i
i opcija po kojoj }e se budu}i odnosi izme|u republika zasnivati i na
zajedni~koj dr`avi ravnopravnih republika i jugoslovenskih naroda
koji, na osnovu prava na samoopredjeljenje, `ele da ostanu u
zajedni~koj dr`avi.303
Tim je “amandmanima”, pored mogu}nosti pravnog i ekonomskog
kontinuiteta “budu}e Jugoslavije”, vo|a Velikosrpskog pokreta nastojao
da, na osnovu prava naroda na samoopredjeljenje u velikosrpskoj
opciji, stvori pravni osnov za formiranje “Velike Srbije” pod nazivom
Jugoslavija.304
Kadijevi} je 30. oktobra obavijestio Milo{evi}a da sljede}eg dana,
prije sjednice [taba Vrhovne komande, “ima nameru da donese
odluku da svim raspolo`ivim snagama krene na osloba|anje
kasarni u Hrvatskoj i na ru{enju gradova”, {to, po Milo{evi}u, nije

302 Isto. O tome Jovi} pi{e : “Slobodan je na~inio tekst amandmana koji bi
Crna Gora trebalo da po{alje u Hag. Su{tina je da oni koji ho}e da iza|u iz
Jugoslavije mogu, a oni koji ho}e da ostanu u Jugoslaviji tako|e mogu. Dakle, nije
obavezan raspad. ^itav dan su se natezali Momir i Slobodan, ne vi{e o sadr`aju,
nego o postupku. Sloba tra`i da to Momir predlo`i u Hagu, a Momir ho}e da to
u~ini Sloba, a on da se saglasi na konferenciji. Na kraju ga je Sloba ‘ubedio’.
Bulatovi} je to na kraju prihvatio i obe}ao da ga prosledi. Valjda ne{to ide
nabolje” (Isto, str. 406-407).
Momir Bulatovi} je pod intenzivnim pritiskom Slobodana Milo{evi}a, Borisava
Jovi}a, dr Branka Kosti}a i drugih, promijenio svoj stav i odbio Karingtonov plan. Njemu
su zaprijetili i Borisav Jovi} i dr Branko Kosti}: ako ne revidira svoj stav bi}e smijenjen,
a mogu}e i uhap{en (ICTY, Predmet: Br. IT-02-54-T, paragraf 84, nap. 165 i 959).
303 K. Begi}, nav. dj., str. 26.

304 Isto, str. 27.

436
bilo pametno.305 Jovi} je pitao Milo{evi}a da li da Kadijevi}u daju
“jo{ malo rezervista”, na {ta mu je on odgovorio “da im mi ne
branimo, mobilizacija je u njihovim rukama, odluke imaju, ali mi
ne mo`emo da se isturamo, da agitujemo da se gine za kasarne
koje su oni ostavili iza fronta”.306
Jovi} i Milo{evi} su po~etkom novembra 1991, da bi u~vrstili
vojna osvajanja u Hrvatskoj, odlu~ili da podnesu prijedlog da se pozovu
snage UN-a u Jugoslaviji. Tada su, kada je srpski narod na tim
teritorijama imao vlast, po njima, postojali razlozi da od Ujedinjenih
nacija zatra`e da ih, “do politi~kog re{enja jugoslovenske krize”, za{tite
svojim mirovnim snagama. O tome su Milo{evi} i Jovi} najprije razgovarali
2. novembra, kada je Jovi} iznio ocjenu kako je “stanje srpsko-
hrvatskih sukoba u Krajini do{lo u fazu” kada moraju “razmi{ljati
o radikalnom potezu. Prete`ni deo teritorija na kojima u ve}ini `ive
Srbi su pod srpskom vla{}u. To jedino nije slu~aj sa centralnom
Slavonijom, ali otuda su Srbi masovno izbegli, pa nema ko da se
bori, niti da dr`i vlast. Hrvatska se sve vi{e naoru`ava, {to vodi u
sve ve}e anga`ovanje JNA, koja tra`i sve ve}u mobilizaciju ovde u
Srbiji, a to je potpuno kontraproduktivno za na{u politiku”.307
S tim se veoma lukavim potezom slo`io i Milo{evi}, pri ~emu je
smatrao da treba “jo{ malo” razmisliti kako da se to izvede.308

305 B. Jovi}, nav., dj., str. 407. Kadijevi} je, po Jovi}u, odgovorio Milo{evi}u:
“Ti si isti kao Bora Jovi}”.
Radi podizanja posustalog morala jedinice 1. vojne oblasti je 31. oktobra i 1.
novembra 1991, tokom bitke za Vukovar, posjetio na~elnik General{taba Oru`anih snaga
SFRJ, general Blagoje Ad`i} (D. Marijan, nav. dj., str. 308-309).
306 Isto. Jovi} je tada obavijestio Milo{evi}a da je vojno rukovodstvo u General{tabu
“pitao koliko ima vojske u tim kasarnama, oni su mi odgovorili: 13.000. Naljutili
su se kad sam se pred njima zapitao da li je opravdano da mobili{emo 250.000
ljudi, od kojih }e bar 10% izginuti za nasilno osvajanje tih kasarni po gradovima?
A pitanje je koliko }e uop{te uspeti. Rekao sam im otvoreno da mi ne mo`emo da
uspemo u tolikoj mobilizaciji i da mo`e do}i do masovnih protesta i politi~kog
poraza ako na tome do kraja insistiramo.
Njih to nije briga. Misle da je dovoljno da nas dvojica odr`imo po jedan
govor i svi }e da idu u rat da ispravljaju njihove gre{ke” (Isto).
307 Isto.
308 Isto, str. 408. Pri tome je Milo{evi}, po Jovi}u, razmi{ljao “kako to izvesti,
da nas ne odbiju, a postoji opasnost od nerazumevanja i kod Srba u Krajini”. S
tim u vezi, Jovi} je zabilje`io: “Razgovara}emo jo{ o tome”.

437
U Hagu je, pod predsjedavanjem lorda Karingtona, 5. novembra
1991. odr`ana ^etvrta plenarna sjednica Konferencije o Jugoslaviji.309
Karington je najprije zatra`io saglasnost o Glavi I (“Opšte odredbe”),
gdje je u ~l. 1, ta~ka C, u skladu sa “srpskim primjedbama”, unesen stav
da je, pored labave asocijacije suverenih republika s me|unarodnim
identitetom”, uvedena i opcija “zajedni~ka dr`ava ravnopravnih
republika od onih republika koje `ele ostati u njoj”. ^etiri republike
su bile saglasne (“mo`e svako svojim putem, po volji mu”), a dvije
ne (Srbija i Crna Gora).310
Karington je predlo`io i drugi stav, koga su dostavili Milo{evi} i
Bulatovi} (~iji je autor bio Milo{evi}) u okviru njihovih amandmana
na raniji ha{ki dokument o suverenim republikama koje mogu
formirati zajedni~ki savez. U amandmanu je predlo`eno da se pravo
na formiranje “zajedni~ke dr`ave” ne daje samo “republikama koje
to `ele” nego i “narodima”, te da zajedni~ka dr`ava bude “me|unarodni
subjekt” i “kontinuitet” postoje}e Jugoslavije.311
Predsjednici druge ~etiri republike nisu prihvatili navedeni
prijedlog. Naime, rukovodstvo Velikosrpskog pokreta, prije svega, njegov
vo|a — Milo{evi}, je, uvo|enjem naroda nastojao kolaboracionisti~ke
tvorevine otcijepiti od mati~nih dr`ava i priklju~iti Jugoslaviji kao
njihovoj zajedni~koj dr`avi. Insistiraju}i na kontinuitetu iskazivali su
ambiciju da takva “Jugoslavija, kao zajedni~ka dr`ava republika i

309 S. Mesi}, nav. dj., str. 306. Na Konferenciji su prisustvovali: ~lanovi Predsjedni{tva
SFRJ (osim dr Drnovšeka), zatim Markovi} i Lon~ar, republi~ki predsjednici (Tu|man,
Miloševi} i Gligorov), predsjednici republi~kih predsjedništava (Izetbegovi}, Ku~an i
Bulatovi}) i republi~ki ministri spoljnih poslova (Silajd`i}, Samard`i}, Šeparovi},
Meleski, Rupel i Jovanovi}) - Isto.
310 Isto; K. Begi}, nav. dj., str. 27. Tako je Milo{evi}, predsjednik Srbije, po
drugi put uskratio svoj potpis na “evropski plan” (K. Begi}, nav. dj., str. 31).
311 Isto; K. Rotim, nav. dj., str. 177. Miloševi} i Bulatovi} su, da bi prihvatili
Glavu I, insistirali da se izvrše sljede}e izmjene :
- prvo, da ta~ka c, ~l. 1 glasi: “zajedni~ka dr`ava ravnopravnih republika i
naroda koje `ele ostati u Jugoslaviji kao njihovoj zajedni~koj dr`avi”; i
- drugo, da se unese i ta~ka g, koja bi glasila: “U okviru opšteg rešenja,
kontinuitet i me|unarodni subjektivitet Jugoslavije kao zajedni~ke dr`ave republika
koje to `ele” (S. Mesi}, nav. dj., str. 306).

438
nacija”, ostane jedini pretendent, ne samo na kontinuitet i sukcesiju
me|unarodnog identiteta dotadašnje Jugoslavije, ve} i njen nasljednik.312
S obzirom na to da nije postignuta saglasnost o Glavi I nije bilo
potrebe raspravljati o cjelini dokumenata, te je Karington zaklju~io sjednicu,
~ime je novi haški dogovor o primirju imao sudbinu prethodnih. Umjesto
primirja i stišavanja na frontu JNA je ušla u novu antihrvatsku ofanzivu.313
Milo{evi} i Jovi} su od 2. - 9. novembra obavili brojne pripremne
aktivnosti za dono{enje odluke o njihovom prijedlogu da se pozovu
mirovne snage Ujedinjenih nacija, radi za{tite Srba u Krajini314 (razgovor
sa Milivojem Maksi}em, zamjenikom sekretara za vanjske poslove,315
sa~inili i usaglasili nacrt pisma Savjetu sigurnosti,316 te upoznali dr
Branka Kosti}a i prof. dr Gavru Perazi}a (pravni savjetnik B. Kosti}a).317

312 S. Mesi}, nav. dj., str. 306. Dr Kosti}u je još jednom zabranjeno da govori.
On se, nakon što su se svi izjasnili u odnosu 4 : 2, dr Kosti} se javio za rije~. Lord
Karington mu je rekao: “Ne mo`ete govoriti, gospodine, jer nelegitimno je tijelo
koje biste da predstavljate” (Isto, str. 306-307).
313 Isto, str. 308.
314 Isto, str. 407-411. Milo{evi} se, po Jovi}u, slo`io s tim “radikalnim
potezom”, “ali smatra da treba jo{ malo da razmislimo kako to izvesti, da nas ne
odbiju, a postoji opasnost od nerazumevanja i kod Srba u Krajini” (Isto, str. 408).
Neuspje{na vojna mobilizacija uvjerila je rukovodstvo Velikosrpskog pokreta da
je formiranje Republike Srpske Krajine — njihov optimalni cilj u Hrvatskoj. S obzirom
na to da je srpski narod na tom podru~ju imao vlast, to se rukovodstvo vrlo lukavo
opredijelilo da od Ujedinjenih nacija zatra`i da UN svojim mirovnim snagama “do
politi~kog rje{enja jugoslovenske krize” za{tite srpski narod (Isto, str. 407; S. Biserko,
nav. dj., str. 226).
315 B. Jovi}, nav. dj., str. 408. S Maksi}em je razgovarao Jovi}. Pitao ga za
mi{ljenje o ideji da pozovu mirovne snage UN-a da za{tite Srbe u Krajini. Maksi} je
smatrao “da to nije realno. Zapad ne priznaje na{e ~etvoro~lano predsedni{tvo i
jednostavno na{ zahtev ne}e ni razmatrati. Samo }emo se obrukati”. Jovi} se s tim
nije slo`io, mislio je da Maksi} pretjeruje i da je previ{e oprezan.
316 Isto. Prvi nacrt pisma Savjetu sigurnosti napravio je Jovi} 7. novembra, a
onda je oti{ao kod Milo{evi}a da ga pogledaju, gdje su, “uz neke manje korekcije”
usaglasili tekst.
317 Isto. Nakon {to su usaglasili tekst, Milo{evi} i Jovi} su 7. oktobra s tim
upoznali dr Branka Kosti}a. On se slo`io sa idejom i nacrtom pisma i pozvao Gavra
Perazi}a “da pogleda tekst pisma” i da im da sugestije. On je u toku istoga dana “izvr{io
veoma zna~ajne korekcije teksta”, koji je, po Jovi}u, tada izgledao “vrlo ubedljivo”.

439
Nakon toga, Milo{evi} i Jovi} su odlu~ili da krenu dalje. Zakazali
su sjednicu krnjeg Predsjedni{tva SFRJ i iznijeli prijedlog da se pozovu
mirovne snage Ujedinjenih nacija, radi “za{tite” Srba u Krajini,318 odnosno
legalizacije osvojene teritorije u Hrvatskoj.
Sjednica Predsjedni{tva je odr`ana 9. novembra. S navedenim
prijedlogom, koji je iznesen na samoj sjednici, nije bio upoznat niko
izuzev Milo{evi}a, Jovi}a i dr Kosti}a. “Nije znala ni vojska, ni vlada,
ni SSIP, ni rukovodstvo Crne Gore, ni Krajine. ^ak nisu bili upoznati
ni Jugoslav Kosti} i Sejdo Bajramovi}, ~lanovi Predsjedni{tva”, u
koje su Milo{evi} i Jovi} imali “potpuno poverenje”.319
Svi su, po Jovi}u, bili zate~eni i }utali su, uklju~uju}i i JNA i SSIP.
Jedino se iz SSIP-a javio Milan Vere{, pomo}nik saveznog sekretara, koji
je, iznena|en i zbunjen, predlo`io “da malo razmislimo”. Me|utim,
Jovi} i dr Kosti} su bili kategori~ni i rekli da su “o svemu razmislili
i da odlaganja ne mo`e biti”.320
Poslije rasprave oko proceduralnih pitanja kako i kome da se po{alje
prijedlog, usvojen je i tekst pisma o pozivu mirovnih snaga Ujedinjenih
nacija, radi “za{tite” Srba u Krajini.321 Su{tina tog poziva je bila u tome

318 Isto.
319 Isto.

320 Isto. Jovi} pi{e da je “nastala rasprava oko proceduralnih pitanja kome
to da {aljemo. Ako po{aljemo Darku [ilovi}u, ambasadoru pri OUN, koji je Hrvat,
on mo`e to i da ‘zadr`i’ usled opstrukcije, i da ga ne uru~i Savetu bezbednosti.
Direktno slanje po{tom Savetu bezbednosti nije uobi~ajeno kad tamo imamo
ambasadora. Mogli bi oni postupiti isto — baciti ga u ko{. Na{li smo ‘solomonsko’
re{enje: da po{aljemo li~no predsedniku Saveza bezbednosti, rumunskom ambasadoru
pri OUN, a da o tome obavestimo rumunsku vladu, kako bi ona uticala da se taj
na{ zahtev stavi na dnevni red” (Isto, str. 408-409).
321 Isto, str. 409-410. U pismu se navode brojne ~injenice koje nikako ne stoje i
ukazuje na opasnost i strah od genocida nad srpskim narodom u Hrvatskoj, koji se
“ponovo de{ava i preti {irim tragi~nim posljedicama, ne samo u Jugoslaviji, nego
i na Balkanu i Evropi” (Isto).
“Mirovne snage UN-a”, stoji u pismu, “stvorile bi tampon zonu i razdvojile
strane u sukobu, sve dok se na miran, pravi~an i me|unarodno-pravno zasnovan
na~in, uz anga`ovanje i UN, ne re{i jugoslovenska kriza. Time bi se stvorili
neophodni uslovi da Predsedni{tvo SFRJ, kao vrhovni komandant oru`anih snaga

440
da okupirana podru~ja u Hrvatskoj velikosrpski agresor zadr`i pod
kontrolom mirovnih snaga Ujedinjenih nacija i legalizuje agresiju.322
Savjet sigurnosti je 15. novembra po~eo razgovore o ideji upu}ivanja
“plavih {ljemova” u hrvatsku Krajinu. Pri tome je izbjegavano pominjanje
zahtjeva krnjeg, nepriznatog Predsjedni{tva SFRJ. Formalno su to
“tra`ile” Velika Britanija i Francuska.323 Time su Milo{evi} i Jovi}, u

SFRJ, donese odluku o dezanga`ovanju JNA u spre~avanju me|unacionalnih


sukoba na teritoriji Republike Hrvatske.
Prema mi{ljenju Predsedni{tva SFRJ, politi~ko re{enje jugoslovenske krize
koje treba da obezbedi trajan mir, u sada{njim okolnostima, pretpostavlja
uklju~ivanje mirovnih snaga UN, kao garanta srpskom narodu u Hrvatskoj da
ne}e ponovo do`iveti svoju tragi~nu sudbinu iz perioda Drugog svetskog rata.
Predsedni{tvo SFRJ je uvereno da bi predlo`eno anga`ovanje mirovnih snaga UN
dovelo do prekida oru`anih sukoba. To bi istovremeno stvorilo i uslove za br`e
mirno i demokratsko re{avanje jugoslovenske krize koje je sada, i uz anga`ovanje
Evropske zajednice, suo~eno sa velikim te{ko}ama” (Isto, str. 410).
322 S. Mesi}, nav. dj., str. 308-310. O razlozima takvog poziva vidi : S. Mesi},
nav. dj., str. 309-310.
323 B. Jovi}, nav. dj., str. 411. Na taj je na~in, po Jovi}u, “operacija uspela”.
Savjet sigurnosti je, po njemu, na{ao “solomonsko” rje{enje. “Formalno su to ‘tra`ile’
V. Britanija i Francuska. Da se Vlasi ne sete’. Ne `ele da pominju na{e ‘krnje’
Predsedni{tvo” (Isto).
Krnje Predsjedni{tvo je 31. decembra usvojilo Koncept anga`ovanja mirovnih
snaga UN-a u Jugoslaviji, koji je predlo`io li~ni izaslanik generalnog sekretara UN-a
Sajrus Vens (Cyrus Vance), po kome je kasnije dobio ime Vensov plan. Na izradi i
usagla{avanju tog koncepta sa srpske strane u~estvovali su Milo{evi} i Kadijevi}.
Krnje Predsjedni{tvo je isklju~eno, jer ga OUN nije priznavala. U svim fazama
pregovora, po Jovi}u, Milo{evi} ga je obavje{tavao i konsultovao, kao i Kadijevi} (B.
Jovi}, nav. dj., str. 421).
Jovi} je 20. januara 1992. razgovarao sa M. Guldingom (Marrack Golding -
podsekretar generalnog sekretara UN-a) i obavijestio ga o prihvatanju Vensovog plana
od strane (krnjeg) Predsjedni{tva SFRJ (Isto, str. 422-423).
Gulding se susreo i sa predstavnicima JNA, generalima Ad`i}em, Mladi}em i
Vukovi}em, koji su izrazili podr{ku Planu mirovnih operacija UN-a (Isto, str. 423).
Rukovodstvo kolaboracionisti~ke Republike Srpske Krajine je 2. februara 1992.
prihvatilo Vensov plan. Cjelokupne aktivnosti oko izrade plana u ime srpske strane vodio
je Slobodan Milo{evi} (Detaljnije o tome: B. Jovi}, nav. dj., str. 430-436). I Franjo
Tu|man je prihvatio u potpunosti i bezuslovno koncept i plan generalnog sekretara UN-
a koji je definisao uslove i oblasti gdje }e biti razmje{tene snage UN-a (Isto, str. 435).

441
saradnji sa njihovim zapadnim saveznicima, obmanuli Savjet sigurnosti
i cjelokupnu svjetsku javnost.324
Velika operacija koju je zamislilo vojno rukovodstvo protiv Hrvatske
nije postigla o~ekivani uspjeh. Kopnene snage JNA u novembru su
zaustavljene. Nakon djelimi~ne realizacije zadataka, uklju~uju}i i
zauzimanje Vukovara (18. novembra 1991.)325 stvorena je pat pozicija
koja je dugoro~no bila protiv velikosrpskih interesa. Njene napadne
snage našle su se na domak zacrtanih ciljeva, ali bez snage da nastave
s njihovom daljom realizacijom. Drugi manji dio snaga koji je trebalo
sudjelovati prvoj grupi bio je malobrojan i okru`en u hrvatskim
gradovima … JNA se morala zadovoljiti ograni~enim uspjehom,326

324 Vije}e sigurnosti je 27. novembra 1991. izglasalo Rezoluciju 721, ~ime su
otvorena vrata za dolazak plavih {ljemova (S. Mesi}, nav. dj., str. 318).
325 D. Marijan, nav. dj., str. 308-315. Vukovar su zauzele snage Operativne grupe
“Sjever”, pod komandom general-majora Andrije Bior~evi}a i Operativne grupe “Jug”, pod
komandom pukovnika Mile Mrkši}a, uz vazdušnu podršku 1. vazduhoplovnog korpusa,
pod komandom Branislava Petrovi}a. Ina~e, ta operacija je izvedena pod komandom
generala @ivote Pani}a, komandanta 1. vojne oblasti (D. Marijan, nav. dj., str. 308-309).
326 Isto. Glavnina grupacije kopnene vojske JNA, prete`no oklopno-mehanizovani
sastavi u isto~noj Slavoniji, imala je, po generalu Kadijevi}u, dva zadatka: “da
oslobodi srpske krajeve u isto~noj Slavoniji” i “da bude glavna manevarska snaga
Vrhovne komande za prodor ka Zagrebu i Vara`dinu”. Prvi je zadatak JNA izvr{ila,
s tim {to je “dosta vremena utro{ila, prije svega, zato {to joj je nedostajala predvi|ena
pje{adija koja bi pratila tenkove, a koju je mobilizacijom trebalo dobiti”. Grupacija
JNA u isto~noj Slavoniji je “tzv. bitku za Vukovar” dobila, “porazila glavninu
hrvatske vojske”, i nakon zauzimanja Vukovara, bila “spremna da produ`i dejstva
ka zapadu”. Me|utim, zbog nedostatka dovoljnih snaga, prodor ka Zagrebu nije
pokrenut (V. Kadijevi}, nav. dj., str. 137. Uspjeh i opasnost prodora te grupacije JNA
ka Zagrebu bitno su, po Kadijevi}u, uticali “da Hrvatska prihvati Vensov plan”).
Dejstva JNA u zapadnoj Slavoniji na pravcu Gradi{ka — Pakrac - Virovitica
“po~etno su postigla dobre rezultate”, ~emu je “znatno doprineo masovni ustanak
srpskoga naroda u zapadnoj Slavoniji”. Me|utim, ta je grupacija “samo djelimi~no
izvr{ila svoj zadatak”. Najva`niji razlog za to je, po Kadijevi}u, “{to grupacija zbog
neuspje{ne mobilizacije nije dobila planiranih pet brigada, ve} samo ekvivalent
jedne i po brigade, s tim {to su oni koji su stigli na front, u toku borbi ga
napu{tali...”. Nigdje se neuspjeh mobilizacije “nije tako negativno odrazio kao na
situaciju u zapadnoj Slavoniji...”, tvrdi general Kadijevi} (Isto, str. 138).
Grupacija JNA na prostoru Banije, Korduna i Like je, uz odre|ene probleme i
gubitke (nedostatak snaga) izvr{ila ipak, “svoje reducirane zadatke” (Isto, str. 139).

442
nadaju}i se da }e mirovne snage UN-a koje su dolazile na ratna
podru~ja osigurati njena teritorijalna osvajanja. Kompromis je, uz

Kninska grupacija je “sve svoje zadatke izvanredno izvr{ila”: potpuno je


“oslobodila” “sve srpske krajeve u svojoj zoni dejstva, presekla Hrvatsku kod
Zadra, deblokirala Sinjski, Drni{ki i Zadarski garnizon, pomogla Vojno-pomorskoj
oblasti u deblokadi [ibenika, zaprijetila Splitu i veoma pomogla situaciji u Lici” (Isto).
Mostarska grupacija je, usljed nedostatka planom operacije predvi|enih snaga,
izvr{ila samo “ograni~eni zadatak” — “obezbje|enje mostarskog aerodroma i osloncem
na isto~nu Hercegovinu stvaranje operativne osnovice za potencijalna dejstva ka
Splitu u sadejstvu sa snagama kninske grupacije i ratne mornarice” (Isto, str. 139-140).
Trebinjsko-hercegova~ka grupacija je “izmjenjenim planom operacije imala
zadatak” da “oslobodi”, odnosno zauzme Prevlaku, “blokira {iri rejon Dubrovnika
sa kopna i bude spremna za dejstva ka u{}u Neretve”. Za realizaciju tog zadatka,
koji je izvr{en “efikasno i brzo”, grupacija je dobila predvi|ene snage “zahvaljuju}i
uspje{noj mobilizaciji u isto~noj Hercegovini i Crnoj Gori” (Isto, str. 140).
Ratna mornarica je “uspje{no izvr{ila dva glavna zadatka — potpuno efikasno
izvr{ila i obezbjedila pomorsku blokadu Hrvatske i cjelokupnu flotu sa~uvala za
JNA, odnosno vojsku budu}e Jugoslavije”. I ratno vazduhoplovstvo je “sa najmanje
gubitaka izvr{ilo sve svoje zadatke — podr{ku snagama KoV, samostalna dejstva,
izvi|a~ke zadatke, prevo`enje i desantiranje”, kao i “premje{tanje svojih jedinica
i ustanova” (Isto, str. 141).
Glavni zadaci modifikovanog plana operacije JNA u Hrvatskoj su izvr{eni i to :
“ — svi srpski krajevi u Hrvatskoj, osim jednog dijela u zapadnoj Slavoniji, u
uskom sadejstvu sa srpskim ustanicima, su oslobo|eni”, odnosno zauzeti (Isto. To
je po Kadijevi}u, ~inilo “oko jedne tre}ine teritorije biv{e Republike Hrvatske”);
“ — kroz borbu je fakti~ki izgra|ena budu}a vojska Srpske Krajine, koju je
JNA opremila odgovaraju}im naoru`anjem i tehnikom”;
“ — JNA je povukla sve svoje glavne borbene efekte iz Hrvatske i razmjestila
ih tako da odgovaraju budu}im zadacima. Najve}i broj garnizona JNA u
Hrvatskoj je deblokiran borbom, a samo manji dio na osnovu Vensovog plana”
(Isto. S tim u vezi, Kadijevi} navodi da je “samo manji broj garnizona i skladi{ta
zauzeo neprijatelj. Najve}i broj tako izgubljene tehnike onesposobljen je ili
uni{ten naknadnim dejstvima avijacije i na druge na~ine” — Isto, str. 141-142);
“ — nanijeti su veliki gubici hrvatskoj vojsci, tako da vi{e nije bila sposobna
za bilo kakva ozbiljnija dejstva, uklju~uju}i i odbrambena...” (Isto, str. 142-143. Te
Kadijevi}eve konstatacije, kao i tvrdnje da je Hrvatska izgubila rat, su naklapanja
pora`enog generala).
Govore}i o “rezultatima” rata u Hrvatskoj, JNA je, po Kadijevi}u, “u cjelini, pod
uslovima nezabilje`enim u istoriji, izvr{ila prvi dio svoje novoutvr|ene zada}e — da
vojni~ki odbrani pravo srpskog i crnogorskog naroda na zajedni~ku dr`avu”.

443
pritisak me|unarodne zajednice, riješen sporazumom od 22. novembra
1991. o premještanju preostalih snaga 5. vojne oblasti JNA s podru~ja
Hrvatske i ostavljanje Hrvatskoj oru`ja Teritorijalne odbrane. Taj
proces premještanja je završen do 30. decembra 1991.327
Lord Karington je 22. novembra 1991. Stjepanu Mesi}u poslao
“pitanja koja je podnio Arbitra`noj komisiji” Roberta Badintera
(Robert Badenteur).328 Bila su to pitanja Srbije upu}ena 4. novembra
Karingtonu, koja su, po njemu, bila “krupna pravna pitanja”.
Karington ih uputio, pored Mesi}a, i {estorici predsjednika republika,
odnosno republi~kih predsjedni{tava, da svoja “zapa`anja po{alju
bez odlaganja”.329
Sljede}eg su dana (23. novembra 1991.) u @enevi Tu|man i
Miloševi}, te general Kadijevi}, pred S. Vensom i lordom Karingtonom,
potpisali ~etrnaesto primirje, pod utiskom stava posebnog izaslanika
Pereza de Kueljara (Javier Perez de Cuellar) da }e “šljemovi do}i samo
pod uvjetom da se osigura trajno primirje”. Me|utim, Miloševi}eve
vojne snage su krenule u nove osvaja~ke ofanzive (isto~na Slavonija,
podru~je Zadra i dr.). Iako je tra`ilo plave šljemove, krnje Predsjedništvo
nije `urilo sa njihovim dolaskom, jer nisu zauzeli sve što je bilo planirano.
Te snage je, po njima, trebalo rasporediti “samo na interpozicijsku
liniju izme|u zara}enih strana”, ~ime bi geografski zaokru`ile veliku
Srbiju, s imenom Jugoslavije.330
Uo~i priznavanja Slovenije i Hrvatske od strane Evropske zajednice
i poziva svim republikama da se osamostale Milo{evi} i Jovi} su

Me|utim, drugi dio tog zadatka — “da obezbijedi miran razlaz sa ostalim narodima
koji nisu `eljeli da ostanu u Jugoslaviji”, JNA, po njemu, “nije mogla izvr{iti, jer
to i nije zavisilo od nje” (Isto, str. 144). S tim u vezi, Kadijevi} tje{i sebe la`nom
tvrdnjom: “Kao {to se zna rat su nametnuli najprije Slovenci, potom Hrvati i
Muslimani po diktatu Nemaca i uz podr{ku pronema~ke politike u Americi, pa je
mir ili rat zavisio od njih” — Isto).
327 Isto, str. 314-315.

328 S. Mesi}, nav. dj., str. 314. O Arbitra`noj (Badinterovoj) komisiji vidi : K.
Begi}, nav. dj., str. 31-44.
329 Isto, str. 314.
330 S. Mesi}, nav. dj., str. 315-316.

444
“ocjenjivali” situaciju. Oni su 5. decembra 1991, procjenjuju}i “da }e
uskoro uslediti priznanje Bosne i Hercegovine i Makedonije”,
ocjenjivali njihovu poziciju u tim okolnostima.331
Srbijansko rukovodstvo je ocijenilo da }e, za razliku od Makedonije,
s kojom je “stvar jednostavna”,332 s Bosnom i Hercegovinom biti
“veoma te{ko”. Milo{evi} i Jovi} su, razmatraju}i stanje u Bosni i
Hercegovini, gdje su, po njima, “me|unacionalni sukobi ve} po~eli”,
svjesno polazili od sasvim pogre{nih ~injenica, kao {to je, primjera
radi, ugro`enost srpskog stanovni{tva, koje, za razliku od Bo{njaka i
Hrvata, navodno nije formiralo “svoje paravojne jedinice”.333 Na taj
su na~in poku{ali da “osmisle” vojnu taktiku prema Bosni i Hercegovini.
O~ekuju}i me|unarodno priznanje Bosne i Hercegovine, gdje }e
JNA biti progla{ena “stranom vojskom”, a Srbija i Crna Gora agresorima,
te da bi prikrio svoje u~e{}e u agresiji, Milo{evi} je smatrao da treba
“blagovremeno” povu}i iz JNA u Bosni i Hercegovini sve gra|ane
Srbije i Crne Gore, a u Bosnu i Hercegovinu prekomandovati iz JNA
gra|ane Bosne i Hercegovine, “kako bi u trenutku me|unarodnog
priznanja izbegli op{ti vojni haos {etanjem vojske iz jednog u drugi
kraj zemlje”. To je, po njemu, trebalo da stvori “i mogu}nosti srpskom
rukovodstvu u Bosni i Hercegovini i da preuzme komandu nad
srpskim delom JNA”.334

331 B. Jovi}, nav. dj., str. 420.


332 Isto. U Makedoniji, po Milo{evi}u i Jovi}u, “ne prete me|unacionalni
sukobi. Srbi nisu ugro`eni. Ako Makedonija `eli da se otcepi, treba se s njom
dogovoriti o povla~enju vojske i podeli vojne imovine”.
333 Isto. Milo{evi} i Jovi} su “ocijenili” kako su “Muslimani i Hrvati napustili
JNA i formirali paravojne jedinice. U JNA su ostali prakti~no Srbi i Crnogorci, ali
iz svih srpskih zemalja. Kada Bosna i Hercegovina bude me|unarodno priznata,
JNA }e biti progla{ena stranom vojskom i zahteva}e se njeno povla~enje, {to je
nemogu}e izbe}i. U toj situaciji srpsko stanovni{tvo u BiH, koje nije stvorilo svoje
paravojne jedinice, osta}e neza{ti}eno i ugro`eno” (Isto).
Rasplo`ivi izvori, uklju~uju}i i dokumenta vojne provenijencije najvi{eg stepena
povjerljivosti, ne mogu potvrditi navedne “ocjene” vo|a Velikosrpskog pokreta, odnosno
kategori~ki ih demantuju.
334 Isto. Navode}i to, Milo{evi} je rekao da “su to ve} u~inili muslimani i
Hrvati”, {to je, kada su u pitanju Bo{njaci, izmislio.

445
Nakon {to su se usaglasili o “vojnoj taktici” prema Bosni i
Hercegovini, Milo{evi} i Jovi} su pozvali Kadijevi}a da se priklju~i
razgovoru i dali mu doma}i zadatak. Milo{evi} je generalu pojednostavljeno
rekao “da treba da izvr{i razme{taj vojske: sve iz BiH u Bosnu i
Hercegovinu i obrnuto” i objasnio mu da im je to “strategijski i politi~ki
neophodno”.335 Tako je vo|a Velikosrpskog pokreta, “procjenjuju}i
dalji razvoj doga|aja”, smatrao da, “nakon napu{tanja Hrvatske”,
u Bosni i Hercegovini “treba imati jake snage JNA”.336
Dvadeset dana kasnije (25. decembra) Kadijevi} je, tvrdi Jovi},
Milo{evi}a i njega obavijestio da je do tada navodno “90% vojske
dislocirano”, u skladu sa njihovim razgovorom od 5. decembra, ~ime
je tada u Bosni i Hercegovini navodno bilo “10-15% vojske koja nije
iz te Republike”.337

335 Isto. Kadijevi} je tvrdio “da to nije u skladu sa politikom i praksom JNA
i da bi to bilo veoma te{ko prihvatljivo za vojno rukovodstvo” i rekao da }e
“pogledati i u~ini}e {ta bude mogao”.
Milo{evi} je, tvrdi Jovi}, po svaku cijenu nastojao da prikrije umije{anost i
u~e{}e Srbije i Crne Gore u agresiji i genocidu u Bosni i Hercegovini. S tim u vezi,
Jovi} pi{e da je Milo{evi} li~no predlo`io, a krnje Predsjedni{tvo SFRJ prihvatilo i
“sprovelo” odluku da se iz Bosne i Hercegovine “odmah povuku svi gra|ani Srbije
i Crne Gore na slu`bi u Jugoslovenskoj narodnoj armiji” (B. Jovi}, KNJIGA O
MILO[EVI]U, Beograd 2001, str. 73).
336 V. Kadijevi}, nav. dj., str. 147. Sa takvom se procjenom, tvrdi Kadijevi} (po
njemu je to navodno procjena vojnog rukovodstva), slo`ilo i prijedlog usvojilo krnje
Predsjedni{tvo SFRJ. To je, pi{e on, “odgovaralo svakoj realnoj politi~koj opciji
razvoja doga|aja u Bosni i Hercegovini, kao i potrebi postojanja gotovih i jakih
snaga na granici prema Srpskoj Krajini radi garancije da }e i Hrvatska po{tovati
Vensov plan” (Isto, str. 147-148).
Kasniji “razvoj doga|aja je prakti~no potvrdio ispravnost te procjene i
odluke”, pi{e Kadijevi} (Isto, str. 148).
337 Isto, str. 421. O tom Kadijevi}evom izvje{taju Jovi} pi{e : “Uprkos otporu
i dramatizaciji, dislokacija je blagovremeno i bez ikakve buke sprovedena”.
General Kadijevi} je, poslije sjednice krnjeg Predsjedni{tva SFRJ, 31. decembra
1991, na kojoj je usvojen Koncept anga`ovanja mirovnih snaga UN-a u Jugoslaviji (B.
Jovi}, nav. dj., str. 421), u kabinetu Branka Kosti}a, gdje su sjedili: Jovi}, Branko i
Jugoslav Kosti}, Sejdo Bajramovi} i Kadijevi} (da popiju po jednu i pozdrave se pred
Novu godinu), upoznao prisutne kako je odlu~io da, iz zdravstvenih razloga, podnese
ostavku, te “da je to njegova kona~na odluka” i da }e iza Nove godine to i pismeno

446
Navedene Jovi}eve tvrdnje su la`ne. Raspolo`iva originalna
dokumenta JNA najvi{eg stepena povjerljivosti iz tog perioda, kao i
kasnije, to ne mogu potvrditi. Zapravo, potvr|uju suprotno.
Nakon potpisivanja sporazuma o bezuslovnom prekidu vatre u
Sarajevu 2. januara 1992. izme|u predstavnika Republike Hrvatske i JNA,
osjetno su smanjena borbena djelovanja. Na liniju razdvajanja po~eli
su stizati i razmještati se dijelovi mirovnih snaga Ujedinjenih nacija,338
~ime je rukovodstvo Velikosrpskog pokreta ostvarilo svoj cilj.339
Prestankom ratnih dejstava u Hrvatskoj, zavr{ena je i operacija
“RAM”. Operacija je, uglavnom, zavr{ena sporazumnim padom
Vukovara. JNA nije porazila Hrvtasku, ali je zauzela jednu tre}inu
njene dr`avne teritorije i time uramila granice Velike Srbije, povukla

potvrditi (Isto, str. 421-422). S tim u vezi, Jovi} navodi : “Nismo se mnogo uzbu|ivali
zbog toga. Niko nije insistirao na tome da se jo{ razmisli. Pitali smo ga o zdravlju,
a on nam je odgovorio da ‘ima raznih stvari’ ~ije le~enje ne mo`e dalje odlagati.
Li~no sam u nedoumici da li da verujem u zdravstvene razloge, iako nije
isklju~eno da i njih ima. Verujem da ima i drugih razloga koje ne `eli da pominje.
Uostalom, drama kroz koju prolazimo dovoljan je razlog da svakog pokoleba”
(Isto, str. 422).
338 D. Marijan, nav. dj., str. 314-315. Uporedo sa “razvojem ratnih dejstava u
Hrvatskoj tekli su”, po Kadijevi}u, “i mirovni pregovori koje je radio li~ni izaslanik
generalnog sekretara Ujedinjenih nacija gospodin Sajrus Vens. Modifikovana
operacija JNA u Hrvatskoj nalazila se pri zavr{etku kada je prihva}en i potpisan
po~etni dokument Vensovog mirovnog plana. Tada su prakti~ki prestala ratna
dejstva u Hrvatskoj, mada je potpuni mir nastupio nakon sarajevskog dogovora
od 2. januara 1992. godine izme|u predstavnika JNA i hrvatske vojske” (V.
Kadijevi}, nav. dj., str. 142).
Sistem rukovo|enja i komandovanja u JNA prilago|avan je od Slovenije,
Hrvatske do Bosne i Hercegovine. U uslovima kada Komande 5. Vojne oblasti u
Zagrebu i Vojnopomorske oblasti u Splitu nisu bile u mogu}nosti da obavljaju funkciju
komandovanja, to je preuzimao i provodio General{tab Oru`anih snaga SFRJ. Tako je
Genera{tab direktno komandovao dijelovima 1. Vojne oblasti, tj. Novosadskim, Tuzlanskim
i Banjalu~kim korpusom, te posebno privremeno formiranim sastavima OG-1 i 2 koji
su u~estvovali u agresiji na Hrvatsku (Isto).
339 Nakon ulaska me|unarodnih trupa u Hrvatsku rukovodstvo Velikosrpskog
pokreta je ostvarilo svoj cilj — ome|ilo je zapadne granice Velike Srbije (formiranjem
kolaboracionisti~ke Republike Srpske Krajine i njeno stavljanje pod za{titu Ujedinjenih
nacija) - S. Biserko, nav. dj., str. 226.

447
glavne borbene efektive iz ostatka Hrvatske i razmjestila ih na granice
budu}e Jugoslavije, te “odbranila” pravo srpskog i crnogorskog naroda
na zajedni~ku dr`avu. Hrvatska je, u skladu sa Deklaracijom Evropske
zajednice iz Brisela, od 17. decembra 1991, proglasila nezavisnost i
postala me|unarodno priznata dr`ava. Rasporedom mirovnih snaga
Ujedinjenih nacija na jednoj tre}ini hrvatske teritorije rukovodstvo
Velikosrpskog pokreta je vjerovalo da je osiguralo zadr`avanje te
teritorije i ~itave Bosne i Hercegovine u planiranoj velikosrpskoj dr`avi.

448
3. Neuspjeh mobilizacije i njena nadoknada

Prepolovljena popuna regruta, a zatim prestanak te popune (iz


Hrvatske i Slovenije, te djelimi~no iz Bosne i Hercegovine i Makedonije),
dovelo je JNA u Sloveniji i Hrvatskoj u te`ak polo`aj. Sistem redovne
vojne obaveze u zapadnom dijelu Jugoslavije je prestao da postoji i
JNA je po~ela ostajati bez vojnika.340
Borbeni efekti stalnog sastava JNA su postajali sve manji “zbog
osipanja na nacionalnoj osnovi, naro~ito vojnika na odslu`enju vojnog
roka”, koje su “secesionisti~ke” republike, “jedna po jedna, prestajale
slati u JNA”. Taj se “ozbiljan problem” mogao rje{avati “samo pozivanjem
u rezervu vojnih obveznika, odnosno mobilizacijom”.341
Po~etkom maja 1991. (od 3.-7. maja) izvr{ena je djelimi~na
mobilizacija jedinica JNA na teritoriji Republike Bosne i Hercegovine.
Tada su iz sastava 5. korpusa mobilisane dvije jedinice (oko 500 ljudi).342
Vojno rukovodstvo se krajem juna 1991. suo~ilo “sa nekoliko
krupnih problema”, me|u kojima je i mobilizacija, koji su se, “u razvoju
doga|aja u Sloveniji i Hrvatskoj”, pokazali “glavnim limitiraju}im
faktorom realizacije svih zamisli i planova upotrebe JNA”. S
obzirom na mjesta upotrebe jedinica JNA, sve vi{e je su`avan prostor
Jugoslavije gdje je bila mogu}a mobilizacija. “Potrebe za jedinicama

340 D. Marijan, JUGOSLOVENSKA NARODNA ARMIJA..., str. 305-306 i 318.

341 V. Kadijevi}, nav. dj., str. 96-97.


342 ICTY, Predmet: Br. IT-94-I-T, Dokazni materijal svjedo~enja pukovnika
JNA O. S., 5. juni 1996, str. 18; Kazivanje pukovnika JNA O. S. dato autoru.

449
su bile permanentne, a vrijeme zadr`avanja pozvanih u rezervu
zakonom ograni~eno”.343
U periodu od 29. juna do 10. avgusta 1991. mobilisana je, u
skladu sa nare|enjima Komande 1. vojne oblasti, a u cilju uklju~ivanja
i slanja na front — u agresiji na Republiku Hrvatsku, 216. brdska
brigada (vi{a zdru`ena takti~ka jedinica “R”) i 1. ~eta 6. pje{adijskog
motorizovanog bataljona (osnovna zdru`ena takti~ka jedinica “R”) iz
sastava 4. korpusa JNA.344
Mobilizacija 216. brdske brigade iz Han Pijeska izvr{ena je
“neposredno po otpo~injanju oru`anog sukoba u Sloveniji izme|u
jedinica JNA i snaga TO Slovenije”. Ta brigada je popunjavana oko
72% ljudstva s podru~ja ~etiri op{tine (Rogatica, Sokolac, Olovo i
Han Pijesak), u kome je `ivjelo oko 54% Muslimana i oko 43% Srba.
Sa ostalim (oko 28%) brigada je popunjavana iz op{tina Grada Sarajeva.345
Mobilizacija 1. ~ete 6. pje{adijskog motorizovanog bataljona 6.
motorizovanog puka iz Doboja izvr{ena je “u znatno smirenijim
dru{tveno-politi~kim uslovima”. Popuna Bataljona je vr{ena samo iz
jedne op{tine Doboj. Nacionalna struktura je bila sljede}a: oko 42%
Muslimani, oko 38% Srbi, oko 16% Hrvati i 4% Ostalih.346

343 V. Kadijevi}, nav, dj., str. 119.


344 AIIZ, inv. br. 7-503, Komanda 4. korpusa, Str. pov. broj 09/31-127, 21. avgust
1991. — Komanda 1. vojne oblasti.
345 Isto. Nacionalna struktura rezervnog sastava brigade odgovarala je nacionalnoj
strukturi stanovni{tva. Mobilizacija brigade je, po ocjeni Komande 4. korpusa, vr{ena
“u uslovima poja~anog delovanja stranaka na vlasti (SDA i SDS), koje su
nastojale da maksimalno bojkotuju aktivnosti na mobilizaciji i to je tako ra|eno
da se ne do|e u sukob sa zakonom. Pozivarska slu`ba je relativno dobro
funkcionisala, pozivi uru~ivani, ali vojnim obveznicima je savetovano da se ne
odazivaju”. U prilog toj tvrdnji i{la je ~injenica da je bio veliki broj uru~enih poziva,
a vojni obveznici se nisu javili (Isto).
Organizacijsko-formacijske promjene, koje su tada prakti~no bile pri kraju,
djelimi~no su uticale na tok mobilizacije, {to se odnosilo na “presaop{tavanje ratnog
rasporeda jednom broju v/o /vojnih obveznika — prim. S. ^./ i jedan broj (oko 400
v/o) nije bio zadu`en sa li~nom opremom (Isto).
346 Isto. Nacionalna struktura sastava bataljona odgovarala je nacionalnoj strukturi
stanovni{tva.

450
U 216. brigadi mobilizacija je vr{ena bez ograni~enja, osim {to
nisu izdavana minsko-eksplozivna sredstva. U 1. ~eti 6. pje{adijskog
motorizovanog bataljona mobilisano je samo ljudstvo. Naoru`avanje i
oprema izdavani su samo u cilju izvo|enja obuke.347
Odziv vojnih obveznika bio je sljede}i :
a) u 216. brdskoj brigadi (od vremena po~etka mobilizacije za
24 sata se odazvalo) :
- oficira ....................................... 154 ili 78%
- mla|ih oficira ........................... 53 ili 40%
- vojnika ................................... 1.079 ili 33%
ukupno: 1.286 ili 36%
- motornih vozila ..................... 108 ili 56%
- tovarnih grla .......................... 26 ili 22%

Nakon isteka trajanja mobilizacije odazvalo se jo{ :


- oficira ........................................ 38 ili 20%
- mla|ih oficira ........................... 59 ili 46%
- vojnika ................................... 954 ili 31%
ukupno: 1.051 vojni obveznik.348

Ukupan odziv vojnih obveznika 216. brdskoj brigadi — nakon


svih urgencija i intervencija bio je :

347 Isto. U toku mobilizacije ispoljene su brojne slabosti u funkcionisanju


pozivarskog sistema, rukovo|enju i komandovanju, organizaciji prihvata i formiranju
jedinica u uslovima kada je odziv vojnih obveznika bio veoma nizak, “pa se nije
mogla formirati nijedna formacijska u`a jedinica, uru~ivanjem poziva i dr.”.
348 Isto. Motorna vozila i tovarna grla bila su otpu{tena i Komanda nije urgirala
za naknadno pozivanje i privo|enje.

451
- oficira ........................................ 192 ili 97%
- mla|ih oficira ............................ 112 ili 84%
- vojnika .................................... 2.033 ili 63%
ukupno: 2.337 ili 65%

b) u 1. ~eti 6. pje{adijskog motorizovanog bataljona (od


vremena po~etka mobilizacije za 24 sata se odazvalo) :
- oficira ........................................ 27 ili 84%
- mla|ih oficira ........................... 15 ili 80%
- vojnika ................................... 431 ili 65%
ukupno: 473 ili 66%.

Nakon isteka trajanja mobilizacije javilo se jo{ :


- oficira ........................................ 3
- mla|ih oficira ........................... 1
- vojnika ................................... 77
Ukupan odziv vojnih obveznika bio je :

- oficira ........................................ 30 ili 91%


- mla|ih oficira ........................... 16 ili 84%
- vojnika ................................... 508 ili 76%
ukupno: 544 ili 77%.349

349 Isto. Motorna vozila nisu pozivana.

452
Jedan broj obveznika se nije odazvao :

a) U 216. brdskoj brigadi:


- oficira ..................................... 5 ili 3%
- mla|ih oficira ......................... 22 ili 16%
- vojnika ................................... 1.218 ili 37%
- motornih vozila ...................... 86 ili 44%
- davalaca tovarnih grla .......…. 96 ili 78%.350

b) U 1. ~eti 6. pje{adijskog motorizovanog bataljona


- oficira ........................................ 2
- mla|ih oficira ........................... 3
- vojnika ................................... 162.351

Mobilizacija 216. brdske brigade i 1. ~ete 6. pje{adijskog


motorizovanog bataljona nije bila uspje{na. U samom toku mobilizacije
dezertiralo je 447 vojnih obveznika, zbog ~ega su protiv svih pokrenute
prijave.
U 216. brdskoj brigadi sa vojne vje`be, zbog neodgovaraju}ih
kvaliteta i godina starosti, vra}eno je — skinuto sa ratnog rasporeda 17
rezervnih oficira i 63 rezervna vojnika.
U 1. ~eti 6. pje{adijskog motorizovanog bataljona u toku
mobilizacije i sa vojne vje`be oslobo|eno je 26 vojnih obveznika (po
osnovu bolesti 15, zaposlenosti u Sloveniji i Hrvatskoj, te da ne bi
izgubili posao 7, smrti u porodici 2 i `enidbe 2).352

350 Isto.

351 Isto.
352 Isto.

453
Slab odziv vojnih obveznika, posebno u po~etnom periodu
mobilizacije, u potpunosti je naru{io planirani sistem borbenog osiguranja
mobilizacije, po~ev od obezbje|enja materijalnih sredstava u toku
izno{enja na mobilizacijsko zbori{te, njihovog obezbje|enja na mobilizacijsko
zbori{te do obezbje|enja jedinica i samog mobilizacijskog zbori{ta.
Planirana saradnja i sadejstvo sa organima i jedinicama dru{tveno-politi~kih
zajednica, utvr|ena planom koordinacije zadataka i obaveza, u mobilizaciji
je dovedena u pitanje zbog niza neprihvatljivih pona{anja, a od strane
pojedinih organa i onemogu}avanja mobilizacije, ~ime je, pored ostalog,
bila naru{ena i cjelovitost sistema borbenog osiguranja mobilizacije.
Slab odziv, destruktivno djelovanje pojedinih organa vlasti i strana~kih
lidera su kod odazvanog ljudstva stvorili osje}aj rasula i nesigurnosti,
{to je i kod njih izazvalo neprihvatljiva reagovanja i pona{anja, izazivaju}i
kod izvr{ilaca mobilizacije neodlu~nost pri izdavanju oru`ja i materijalnih
sredstava vojnih obveznika zbog sumnje u mogu}nost me|usobnih
sukoba i bjekstva iz jedninice sa oru`jem. Zbog neuspostavljenog
sistema borbenog osiguranja utvr|enog planom mobilizacije, kao i zbog
konkretnih nepovoljnih okolnosti koje ranije nikada nisu ispoljene niti
su bile o~ekivane, do{lo je do nekontrolisanog kretanja ljudstva kroz
rejone mobilizacijskog zbori{ta. Kod ve}eg dijela vojnih obveznika ispoljen
je neadekvatan odnos prema izvr{avanju du`nosti organa unutra{nje
slu`be i slu`be obezbje|enja, koji se ogledao kroz otvoreno odbijanje
ili neprihvatanje du`nosti, napu{tanje du`nosti ili ~ak napu{tanje du`nosti
i odlazak iz jedinice.353

353 Isto, AIIZ, inv. br. 2-2809, Izjava na~elnika [taba 216. brdske brigade
potpukovnika JNA Asima D`ambasovi}a.
Sistem rukovo|enja i komandovanja u 216. brdskoj brigadi, bio je, po ocjeni
na~elnika [taba te jedinice, potpukovnika Asima D`ambasovi}a, naru{en, {to se, po
njemu, naro~ito ogledalo “kroz :
1. Slab odziv v/o /vojnih obveznika — prim. S. ^./ i Srba i Bo{njaka.
2. Izra`ena nedisciplina, kako pojedinaca, tako i grupa, pa i ~itavih jedinica.
3. Odbijanje poslu{nosti po nare|enju da se jedinica dislocira u {iri rejon
Banja Luke (Zalu`ani). Od cijele brigade po ratnoj formaciji samo jedinica
ekvivalenta bataljona je ’sakupljena’ i preba~ena u rejon Zalu`ani kod B. Luke.
Obrazlo`enje :
- Vjerovatni cilj pretpostavljene komande je bio da se jedinica dr`i u rejonu
B. Luke u pripravnosti, a odatle sukcesivno uklju~uje i {alje na otvorena rati{ta u RH.

454
Djelimi~nu mobilizaciju rezervista, koju je 30. juna 1991. u
Bosni i Hercegovini po~ela 1. vojna oblast, nai{la je na politi~ke
otpore. Predsjedni{tvo Bosne i Hercegovine je 2. jula donijelo Odluku
o neupu}ivanju regruta u jedinice i ustanove JNA izvan teritorije
Republike Bosne i Hercegovine,354 pozivaju}i se na ustavnu odredbu
po kojoj samo Predsjedni{tvo SFRJ mo`e narediti mobilizaciju.355
Djelimi~na mobilizacija je po~etkom jula 1991. nai{la na otpor.
Valjevski rezervisti nisu stigli dalje od [apca, gdje je cio oklopno-
mehanizovani bataljon stao. U Crnoj Gori je odziv na mobilizaciju bio

- Obzirom na naru{eni formacijski sastav i sistem RiK /rukovo|enje i


komandovanje — prim. S. ^./ jedinica nije nigdje slata, a poslije 20 dana obuke
ostatak je vra}en u mati~nu jedinicu u Han Pijesak.
- Mobilisani Bo{njaci 2. bb sa podru~ja Olova odbili su kao cjelina
poslu{nost i niko nije i{ao u B. Luku.
- Mobilisani Bo{njaci iz ostalih jedinica koji su bili u B. Luci vra}eni su
poslije desetak dana od strane strana~kih vo|a i roditelja.
- Demobilizacija izvr{ena krajem jula 1991. godine.
4. Pojava no{enja oznaka sa nacionalisti~kim predznacima na uniformi.
5. Pjevanje nacionalisti~kih pjesama i drugih uvredljivih sadr`aja pred
licima nesrpske nacionalnosti” (Isto).
354 O. Backovi} — M. Vasi} — A. Vasovi}, nav. dj., str. 353-355; AIIZ, inv. br. 2-
1372, Savezni sekretarijat za narodnu odbranu, Br. 694-1, Beograd, 29. juli 1991. —
Predsjedniku Predsjedni{tva Republike Bosne i Hercegovine.
Na takvu odluku Predsjedni{tva Republike Bosne i Hercegovine o{tro je reagovao
general-armije Veljko Kadijevi}, savezni sekretar za narodnu odbranu, tako {to je 29.
jula 1991. uputio pismo predsjedniku Predsjedni{tva Republike Bosne i Hercegovine.
Takvom se odlukom, po Kadijevi}u, “najdirektnije” uticalo “na popunu JNA vojnicima”,
i ometalo “izvr{enje njenih zadataka na teritoriji SFRJ”. To je, po njemu, bio
“opasan korak koji JNA ne mo`e tolerisati, jer se na taj na~in Predsedni{tvo BiH
neovla{}eno me{a u poslove koji nisu u njegovoj nadle`nosti” (Isto).
“Zbog te{kih posledica” koje je izazvalo takvo pona{anje “nadle`nim
organima JNA nare|eno je da odmah i energi~no preduzimaju sve mere protiv
onih koji ometaju ili onemogu}avju uredno vr{enje vojne obaveze”. Stoga je
general Kadijevi} insistirao “da se odmah povu~e Odluka o neupu}ivanju regruta
u jedinice i ustanove JNA izvan teritorije Republike Bosne i Hercegovine i
obezbedi da se svi poslovi vojne obaveze na teritoriji Bosne i Hercegovine vr{e
uredno i u skladu sa saveznim zakonima i drugim saveznim propisima” (Isto).
355 O. Backovi} — M. Vasi} — A. Vasovi}, nav. dj., str. 355.

455
”neo~ekivano mr{av”. Iz jedinica su odlazili Crnogorci, Albanci i
Muslimani.356
Vojno rukovodstvo je po~etkom jula 1991. (6. juli) izvr{ilo mobilizaciju
jednog dijela jedinica 5. (Banjalu~kog), 12. (Novosadskog) i 2. korpusa
(u Crnoj Gori), a u 52. korpusu na Kosovu demobilizaciju ratnih
jedinica, ~ija je popunjenost podignuta na nivo od 100%.357
Nare|enjem 1. VO, a u saglasnosti komandanta TO SR Bosne i
Hercegovine, 9. jula 1991. izvr{ena je mobilizacija jednog broja sastava
TO op{tina: Banjaluka, Prijedor, Bosanska Gradi{ka, Bosanski Novi,
Lakta{i, Srbac, Mrkonji} Grad, Sanski Most, [ipovo i 2 partizanske
brigade TO. Odziv za tu mobilizacijsku provjeru, kako vojnih obveznika,
tako i rezervnih starje{ina, bio je 73%. Mobilizacija je uspje{no izvr{ena,
pri ~emu je najbolji odziv bio TO op{tine Srbac (100%), a najslabiji TO
op{tine [ipovo (41%), gdje mobilizacija prakti~no nije ni sprovedena.358

356 Isto, str. 356-357.

357 D. Marijan, nav. dj., str. 302-303. Davor Marijan tvrdi da je ”rat u Sloveniji
bio izgovor” za mobilizaciju i demobilizaciju navedenih jedinica.
358 AIIZ, inv. br. 2-2452. U javnosti je bilo dosta razli~itih tuma~enja i reagovanja
zbog te nenajavljene mobilizacijske uzbune. U ve}ini slu~ajeva javile su se o{tre
reakcije vojnih obveznika bo{nja~ke i hrvatske nacionalnosti: za{to je izvr{ena mobilizacija,
ko je naredio, u koga }e pucati, za{to je podijeljena bojeva municija, koliko }e to trajati,
mobilizacija je nelegalna, itd. Tako je, na primjer, nakon zavr{ene mobilizacije u 2.
partizanskoj brigadi TO, pred odlazak na logorsku prostoriju do{lo “do izuzetno
mu~ne situacije — do podjele sastava po nacionalnoj osnovi.
Padale su te{ke uvrede, optu`be, provokacije, bacanje oru`ja, dovo|enje
djece i `ena koji su plakali i tsl. /i tome sli~no — prim. S. ^./ Oko 50 pripadnika tog
sastava odbilo je da krene ka logorskoj prostoriji. Posebno u negativnom smislu
isticao se rezervni kapetan Zlatko Halilovi} koji je sa jo{ nekim starje{inama
nagovarao v/o /vojne obveznike — prim. S. ^./ izvi|a~kog voda da odbiju poslu{nost.
Zbog toga je protiv 42 pripadnika TO pokrenut krivi~ni postupak odgovornosti,
dok je za organizatore (1 oficir, 1 ml. oficir i 2 vojnika) odre|en pritvor u istra`nom
vojnom sudu u Sarajevu. Rezervni vodnik Boris Buni{i} je pobjegao u Njema~ku.
Dosta te{ka situacija bila je i u Prijedoru, gdje predsjednik SO i drugi lideri
SDA nisu dozvoljavali izvr{enje mobilizacije, koji nisu htjeli dati ni dinara za
ishranu ljudstva, te je zbog toga jedinica otpu{tena. Predsjednik SO je tom
prilikom uputio niz uvreda na ra~un ‘neposlu{nog’ Op[TO i rekao da isti vi{e ne
postoji i da plate ne}e primiti.

456
Ilegalni [tab Vrhovne komande je u prvoj polovini jula 1991, i
nakon napada na Sloveniju, vi{e puta izdavao nare|enja o mobilizaciji
jedinica. U Srbiji i nekim drugim republikama intezivirana je mobilizacija
rezervista. U mobilizaciju u Bosni i Hercegovini su uklju~ene i jedinice
teritorijalne odbrane. Na taj je na~in od 29. juna — 7. jula mobilisano
17 ratnih jedinica u cjelini i 5 djelimi~no.359

Ipak, najte`a situacija bila je u op{tini [ipovo. Naime, tamo su sprovedene


dvije mobilizacije, jedna legalna i vojni~ka, a druga strana~ka i civilna. Mobilizacija
civila kao {to se navodi otpo~ela je znatno ranije i bez nare|enja. Od strane
organa vlasti, me|u stanovni{tvom je stvorena ratna psihoza. Na vanrednoj
Skup{tini op{tine progla{eno je vanredno stanje i potreba odbrane nekih jedinica
JNA na Kupresu. [tab TO bio je izolovan i potpuno isklju~en iz mobilizacije.
Ekipe za izuzimanje oru`ja, municije i vozila bile su strana~ki, a ne oni koji su
regulisani mobilizacijskim planom. U ekipi je bio i predsjednik IO SO-e, dok je
predsjednik SO i SDS prakti~no rukovodio sa svim aktivnostima. Po dolasku
naoru`anja, ve} se skupilo 200-300 civila. Naoru`anje za TO istovareno je u pregradni
magacin, a ‘vi{ak’ u drugi dio magacina. Rukovaocu MTS je pod prijetnjom nare|eno
da otpo~ne sa podjelom oru`ja po unaprijed pripremljenim spiskovima. Prozivku
je izvr{io biv{i komandant odreda TO, rez. kapetan Gvozden Ne|o. Po{to se
ocijenilo ‘vi{ka’ naoru`anja ne}e biti dovoljno obijen je i i drugi dio magacina te
je nastupio pravi haos i otima~ina.
U toj op{toj gu`vi oko 20 cijevi i 1 sanduk ru~nih bombi je ukraden, dok je
ostalo (576 cijevi) izdato po reversu. Redovni sastavi TO su na taj na~in ostali bez
formacijskog naoru`anja i otpu{teni su ku}ama. Sre}om, izuzev ru~nih bombi (1
sanduk) MES (8 t.) su vra}ena u skladi{te JNA, tako je sprije~ena mogu}a katastrofa
jer su eksplozivna sredstva neza{ti}ena stajala nekoliko sati na suncu u kamionima.
Podijeljeno naoru`anje i ve}e koli~ine municije civili su nosili kroz grad, a
bilo je i pojedina~nih pucanja i provokacija, koje su se ponavljale svaku no}. To
je uznemirilo gra|ane i unijelo strah u njihove domove.
Uz maksimalno anga`ovanje starje{ina Ok[TO /Okru`ni [tab Teritorijalne
odbrane — prim. S. ^./, organa vlasti, SNO /Sekretarijat za narodnu odbranu — prim. S. ^./
i Op[TO /Op{tinski [tab Teritorijalne odbrane — prim. S. ^./ [ipovo, kao i razumjevanju
ljudi kojima je podijeljeno oru`je do 21. jula 1991. vra}eno je 403 ili 77% cijevi i
oko 50% municije. O~ekuje se da }e i ostalo oru`je biti vra}eno” (Isto).
359 S. Mesi}, nav. dj., str. 54 i 98-99. Neposredno uo~i sjednice Predsjedni{tva
SFRJ, 12. jula 1991, Mesi} je dobio pismo od ambasadora SAD, Vorena Zimermana,
kome je Vlada Amerike nalo`ila da predsjedniku Predsjedni{tva prenese “ozbiljnu
zabrinutost Sjedinjenih Dr`ava u odnosu na teku}u mobilizaciju JNA. Odre|eni
aspekti ove mobilizacije su posebno zabrinjavaju}i i mogu pripomo}i da se u
Washingtonu stvori dojam da bi se mogla planirati vojna akcija u Hrvatskoj.

457
Vojno rukovodstvo je tada ubrzano prikupljalo “`ivu silu” po
Srbiji, po selima Vojvodine, zatim Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori,
pri ~emu su se pojavljivali brojni dezerteri, koji su bje`ali iz vojske,
jer nisu `eljeli ratovati.360
Bulatovi} je u Crnoj Gori obilazio mobilisane jedinice, govore}i
im kako oni idu da brane Crnu Goru i dijelove naroda koji `ele ostati
u Jugoslaviji,361 ustvari kako treba da osvajaju tu|e teritorije.
Nakon dono{enja odluke o povla~enju JNA iz Slovenije
mobilizacija je nastavljena, kao i bje`anje iz vojske. Sredinom jula u
Pan~evu su demonstrirali rezervisti pu{teni na odmor.362
Pojedini komandanti ratnih jedinica JNA su od po~etka avgusta
1991. na podru~ju Bosne i Hercegovine vr{ili mobilizaciju bez propisane
procedure i naredbi nadle`nih organa, {to je posebno bilo izra`eno u
Han Pijesku. [esnaestog avgusta 1991. u Bosanskoj Gradi{ci je, na
zahtjev 5. korpusa, izvr{ena mobilizacija dijela jedinica teritorijalne

Poznato nam je da je JNA prikupila mo}ne snage — dvije mehanizirane divizije u


koje je svrstano pribli`no 20.000 ljudi — na rubu isto~ne Slavonije, u zapadnoj
Vojvodini i sjevernoj Bosni. Postoje izvje{taji da JNA koordinira operacije u
Vojvodini s jednicama srpske TO. Ovakva akcija, zajedno s uspostavljanjem srpskih
rezervnih trupa, popunjavanje praznina ostalih iza dezertera drugih nacionalnosti i
izvje{taji o zamjeni nesrpskih oficira Srbima u Vojnoj oblasti, upozorava na rastu}u
srpsku orijentaciju unutar JNA. Ako se uzme u obzir eksplozivna priroda aktualnih
srpsko-hrvatskih odnosa u Jugoslaviji, onda ovakav razvoj izaziva ozbiljnu
zabrinutost. Suo~en s ovakvom situacijom, moram Vam naglasiti da je stajali{te
moje Vlade: pribjegavanje vojnoj akciji u Hrvatskoj ili ma gdje drugdje u
Jugoslaviji, ukoliko bi se koristilo protiv hrvatskih vlasti ili u interesu jedne nacije,
bilo bi krajnje opasno i imalo bi katastrofalan u~inak, kako na na{e bilateralne
odnose, tako i na polo`aj Jugoslavije u me|unarodnoj zajednici. Stoga mi je Vlada
nalo`ila da ponovo urgiram da sve strane u Jugoslaviji po{tuju ustavnu civilnu vlast
nad JNA. Stajali{te je Sjedinjenih Dr`ava da potpuna primjena brijunskog
dogovora, uklju~uju}i hitan dolazak promatra~a EZ, nudi najbolje nade za
miroljubivo rje{enje jugoslovenske krize. U tom pogledu, zahtijevamo da i civilne i
vojne vlasti u Jugoslaviji do kraja sura|uje s promatra~ima iz EZ-a...” (Isto, str. 99).
360 Isto, str. 101.

361 Isto, str. 106.


362 O. Backovi} — M. Vasi} — A. Vasovi}, nav. dj., str. 357-358.

458
odbrane (odziv je bio 100%). Istoga je dana mobilisan i cjelokupan
sastav ratne milicije na podru~ju te op{tine.363
Po~etkom septembra 1991. otpo~eo je novi talas mobilizacije,
pra}en novim izbjegavanjem poziva, protestima i pobunama. Odziv
rezervista u Srbiji bio je 50%, a u Beogradu svega 15%.364 U mnogim
su mjestima pobune rezervista nastavljene.365
Septembra 1991. izvr{ena je mobilizacija jedinica 5. korpusa i
njegovih baza. Sredinom tog mjeseca izvr{ena je potpuna (op{ta)
mobilizacija tog korpusa, koji je od ranije bio anga`ovan u agresiji na
Hrvatsku (zapadna Slavonija, Dubica, Jasenovac). Cilj te mobilizacije
je bio u~e{}e u agresiji na Hrvatsku (korpus je u prvim danima
mobilizacije narastao sa 4.500 na preko 15.000 ljudi).366
Nakon toga je, u skladu sa odlukama vojnog rukovodstva i li~no
generala Ad`i}a, pristupljeno formiranju lakih brigada (sastava od
800-1000 ljudi). Svaka op{tina sa oko 10.000 stanovnika formirala je

363 AIIZ, inv. br. 2-2819, S/ocijalisti~ka/R/epublika/BiH, OK[TO/Okru`ni {tab


TO/Banja Luka, Str. pov. br. 12/2-64, 18. avgust 1991. - Republi~kom {tabu TO SR
BiH Sarajevo, Izvje{taj o borbama u Bosanskoj Gradi{ci 16.-18. avgusta 1991.
General Uzelac je u B. Luci, navodi Mesi}, proglasio opštu mobilizaciju. I
Miloševi} je, po Mesi}u, poslije višemjese~nog ilegalnog i prisilnog mobiliziranja,
proglasio djelimi~nu mobilizaciju, a na protivljenje predsjednika SIV-a nije ni odgovarao
(S. Mesi}, nav. dj., str. 262).
364 O. Backovi} — M. Vasi} — A. Vasovi}, nav. dj., str. 358-360.
365 Isto, str. 361-365.
366 ICTY, Predmet: Br. IT-94-I-T, Dokazni materijal svjedo~enja pukovnika JNA
O. S., 5. juni 1996, str. 19; Kazivanje pukovnika JNA O. S. dato autoru; Oslobo|enje,
30. septembar 1991.; M. Kreso, ^INJENICE KOJE UKAZUJU NA AGRESIJU NA
REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU OD STRANE SAVEZNE REPUBLIKE
JUGOSLAVIJE I NJENIH POMAGA^A (rukopis), Sarajevo 1993, str. 6. General
Uzelac, komandant 5. korpusa JNA, 20. septembra proglasio je op{tu mobilizaciju na
podru~ju Bosanske krajine. Povodom toga Alija Izetbegovi}, predsjednik Predsjedni{tva
Bosne i Hercegovine, je izjavio da se u pozivu za mobilizaciju generala Uzelca radi o
privatnom ratu i da je poziv bez zakonske osnove (Oslobo|enje, 31. decembar 1991.-
1. i 2. januar 1992.).
Bosna i Hercegovina je, u vezi sa agresijom Srbije i Crne Gore na Hrvatsku,
odbila slanje regruta u JNA van Bosne i Hercegovine.

459
po jednu takvu brigadu, a Banja Luka — 4, Prijedor — 2, Sanski Most —
2. Sve su bile pod komandom 5. korpusa.367
S obrazlo`enjem da obezbijedi nesmetan prolaz jedinica
U`i~kog korpusa u Hercegovinu 216. brigada je 17. septembra 1991,
(pravcem: Vi{egrad - Ustipra~a - Gora`de - Fo~a — Gacko — Nevesinje
- dolina Neretve) dobila zadatak da ponovo izvr{i mobilizaciju.
Obezbje|enje prolaza kroz Ustipra~u trajalo je samo dva dana, a jedinica
je zadr`ana (ve}i dio brigade) na pravcu: selo Stjenice — Rogatica -
Mesi}i, gdje je izvi|ala teren i pripremala i utvr|ivala objekte za
vatrena dejstva po naseljima sa ve}inskim bo{nja~kim stanovni{tvom
na podru~ju Rogatice. To je bio cilj mobilizacije, a ne obezbje|enje
prolaza jedinica U`i~kog korpusa za Hercegovinu.368 Na taj je na~in

367 Isto, str. 20-21.

368 AIIZ, inv. br. 2-2809, Izjava na~elnika [taba 216. brdske brigade potpukovnika
JNA Asima D`ambasovi}a. I u toj su mobilizaciji, po potpukovniku D`ambasovi}u,
bili prisutni brojni problemi, kao {to su :
“ - kra|a municije i oru`ja iz jedinica;
- obijanje skladi{ta ubojnih sredstava;
- tajno naoru`avanje Srba preko predstavnika JNA, sa m/v JNA;
- formiranje dobrovolja~kih grupa i voda-~ete (do 100 dobrovoljaca) i slanje
na rati{te u Vukovar (ta aktivnost krajem ’91. i po~etkom ’92. godine izvr{ena je
tri puta);
- napu{tanje JNA od strane vojnika nesrpske nacionalnosti;
- poja~ana saradnja JNA (starje{ina komandi) sa ~elnicima SDS-a;
- veli~anje srpstva kroz sve~anosti i poja~ano no{enje nacionalisti~kih oznaka
na uniformama;
- ~itanje vjerske literature i isticanje veli~ine Srba.
- Jednom u toku dana od strane patrola vojne policije vr{eno je izvi|anje
pravca:
Gora`de-Fo~a
H. Pijesak — Ustipra~a
Vi{egrad

- Pravac: H. Pijesak — Vlasenica - Zvornik nije bilo potrebno izvi|ati, jer


tamo je ve} bilo dislocirano ljudstvo 3. bb /brdski bataljon — prim. S. ^./ u rejon s.
Mili}i....” (Isto).

460
sprovedena planska aktivnost, strogo pripremljena u tajnosti, sa jasno
postavljenim ciljevima.369
General Nikola Uzelac (komandant 5. korpusa), je 19. septembra
1991. izdao Nare|enje (Str. pov. br. 12-456) za izvr{enje mobilizacije
30. partizanske divizije. Tu je mobilizaciju trebalo izvr{iti “pozivanjem
dobrovoljaca i dobrovoljnih davalaca materijalnih sredstava i stoke,
davanjem proglasa preko sredstava javnog informisanja, sa teritorije
skup{tina op{tina iz kojih se vr{i popuna RJ /ratne jedinice — prim.
S. ^./ divizije” (Mrkonji} Grad, Bosanski Petrovac i Titov Drvar).370
Ta mobilizacija, zbog neodazivanja vojnih obveznika na poziv
za mobilizaciju, napu{tanja jedinica i polo`aja, odbijanja primanja
oru`ja i drugo, nije uspjela.371
Nakon {to je u ranu jesen 1991. agresija na Hrvatsku poprimila
{iroke razmjere, jedinice JNA su, bez odobrenja legalnih vlasti Bosne
i Hercegovine, koristile i njenu teritoriju za vo|enje operacija protiv
Hrvatske.372
Radovan Karad`i} je u oktobru 1991. (po~etkom mjeseca) bio
uklju~en u mobilizaciju regruta iz Doboja za agresiju na Hrvatsku. Narednog
je mjeseca ponovo radio na pitanjima vezanim za mobilizaciju.373

369 Isto. U toj mobilizaciji nije bilo vojnih obveznika Bo{njaka, izuzev pojedinaca
oficira i podoficira.
370 AIIZ, inv. br. 2-2577, Komanda 5. korpusa, Str. pov br. 12-456, 19. septembra
1991. — Komandi 30. partizanske divizije. Tim je nare|enjem, pored ostalog, bilo predvi|eno
formiranje jedinica i njihovo obezbje|ivanje naoru`anjem, municijom i vojnom opremom,
te preduzimanje energi~nih mjera “u cilju spre~avanja vanrednih doga|aja” (Isto).
371 AIIZ, inv. br. 2-2579, Komanda 30. partizanske divizije, In. br. 4-1, 6. januara
1992. — Komandi 30. partizanske divizije; Isto, inv. br. 2-2580, Komanda 5. korpusa,
Str. pov. br. 1-10, 10. januara 1992. — Komandi 30. partizanske divizije.
372 AIIZ, inv. br. 2-175 i 2-176; Oslobo|enje, 30. septembar 1991.; M. Kreso,
nav. dj., str. 6.
373 ICTY, Predmet: Br. IT-02-54-T, paragraf 810. Rezervni oficiri nesrbi koji se
nisu odazvali pozivima za u~e{}e u agresiji u Hrvatskoj primili su pisane naredbe
(preko specijalnih kurira) da moraju predati uniforme.

461
Komandant 1. vojne oblasti general-potpukovnik @ivota Pani} je 22.
oktobra 1991, na osnovu Naredbe krnjeg Predsjedni{tva SFRJ od 4. oktobra
1991. i Nare|enja General{taba Oru`anih snaga SFRJ, Str. pov. br. 2732/1,
od 21. oktobra 1991, “radi pravovremenog preduzimanja mera za
obezbe|enje potrebnog stepena borbene gotovosti komandi, {tabova
i jedinica 1. VO” /vojne oblasti — prim. S. ^./, izdao Nare|enje, Str.
pov. br. 12/73-173, o hitnom (“odmah”) izvr{enju svih potrebnih priprema
“(vojno-stru~ne, kadrovske, organizacijske, materijalne, bezbedonosne
i druge)” za izvr{enje mobilizacije svih ratnih jedinica JNA u zoni
odgovornosti Oblasti.374

374 AIIZ, inv. br. 2-2814, Komanda 1. VO, Str. pov. br. 12/73-173, 22. oktobar
1991. — Komandi 4. korpusa i drugima. Tako je, pored ostalih, mjera hitno trebalo preduzeti :
“4.- za celokupno ljudstvo (po mirnodopskoj i ratnoj formaciji) blagovremeno
pripremiti i obezbediti kompletnu vojnu opremu (uklju~uju}i i {lemove, za{titne
maske, pionirski alat, prve zavoje i dr.), formacijsko naoru`anje i sleduju}e
koli~ine municije. Za sve ono {to komande rj /ratne jedinice — prim. S. ^./ ne mogu
obezbediti odmah, dostavljati zahteve pretpostavljenim komandama, sve do
nadle`nih organizacijskih jedinica, koje su du`ne da nedostaju}e nvo /naoru`anje
i vojnu opremu — prim. S. ^./ u {to kra}em roku dostave jedinicama.
5.- U sklopu op{tih i posebnih mera na organizaciji i pripremi mobilizacije
odmah izvr{iti popunu komandnih i drugih klju~nih fm u rj aktivnim vojnim
licima iz svog sastava (komandanata pukova i brigada, na~elnika {tabova,
pomo}nika komandanata i komandanata bataljona-diviziona), a ako ima
mogu}nosti, popunu sa avl /aktivna vojna lica — prim. S. ^./ vr{iti i drugim fm iz
svog sastava.
Eventualne potrebe za popunu nedostaju}eg kadra za ove du`nosti (navode}i
jedinicu, fm, ~in, ves i dr.) dostaviti personalnoj upravi SSNO, i to: korpusi za
svoje jedinice, k-de vo i RV i PVO za neposredno pot~injene jedinice i organizacijske
jedinice SSNO za svoje neposredno pot~injene sastave. Prioritet u popunu imati
na borbenim jedinicama.
6.- Personalna uprava SSNO }e svojim naredbama neposredno upu}ivati avl
u jedinice na privremen rad u roku od tri meseca. Aktivnim vojnim licima
prvenstveno popunjavati komandne du`nosti u “R” sastavima, posebno u
jedinicama za borbena dejstva i podr{ku. Pri raspore|ivanju avl u navedene i
druge jedinice, ista se mogu postavljati i na formacijsku du`nost za koje je
formacijski predvi|en ni`i ~in.
7.- Odmah izvr{iti pozivanje na obuku u ratne jedinice avl i rezervne vojne
stare{ine raspore|enje u te jedinice, radi njihovog obu~avanja u izvr{avanju
mobilizacije i komandovanju jedinicama pri izvr{avanju osnovnih borbenih

462
Komanda 30. partizanske divizije je u periodu od 11.-16. decembra
1991, na osnovu Nare|enja Komande 5. korpusa, Str. pov. br. 12-809,
od 10. decembra 1991, vr{ila mobilizaciju 13. partizanske brigade i tada
opremila i poslala na front 100 ljudi u sastav 5. kozara~ke brigade.375
Iz op{tine [ipovo je trebao biti formiran 3. bataljon 13. partizanske
brigade. Od 424 vojna obveznika 13. decembra 1991. do{lo je 87 ili
20%, od kojih 16 bolesnih. Svi su sljede}eg jutra (tj. 14. decembra)
pobjegli ku}i.376
Iz Klju~a se od 573 odazvalo 234 ili 40% (uru~enih poziva je
bilo 269, pri ~emu su Bo{njaci i Hrvati odbili da prime pozive —

zadataka. Mobilisati sve rezervne vojne stare{ine nivo k-ta puka-brigade,


bataljona-diviziona, komandire ~eta-baterija i samostalnih vodova, kao i stare{ine
na ostalim klju~nim du`nostima u jedinici za koje nadle`ne komande ocene da je
to neophodno” (Isto).
Pozivanje je trebalo izvr{iti 23. oktobra 1991. Obuku rezervnog sastava je trebalo
izvoditi u trajanju od 12 sati dnevno (sa starje{inama i mobilisanim ratnim jedinicama).
Mobilizaciju ratnih jedinica trebalo je vr{iti selektivno, kako bi se izbjegle
slabosti koje su do tada bile prisutne u mobilisanju ratnih jedinica.
Sve rezervne vojne starje{ine koje nisu bile “na visini zadatka i koje se ne
odazovu pozivu na mobilizaciju” odmah je trebalo “zameniti drugim licima iz
rezervnog sastava koji po svojim patriotskim, moralnim i drugim kvalitetima
mogu uspe{no odgovarati obavezama. Prema onima koji se iz neopravdanih
razloga ne odazovu pozivu odmah preduzeti zakonske mere odgovornosti, kojih
se dosledno pridr`avati”.
Protiv odgovornih lica zbog neizvr{avanja vojne obaveze predvi|eno je
preduzimanje potrebnih mjera pokretanja krivi~nog i prekr{ajnog postupka “i to:
protiv vojnih obveznika koji su odbili prijem poziva ili se nisu odazvali na
mobilizaciju, protiv dezertera iz vojne jedinice i sa polo`aja i protiv onih koji
deluju destruktivno i {ire defetizam u toku mobilizacije i borbe. Protiv lica koja
se nizu odazvala pozivu nadle`nih vojnoteritorijalnih organa izda}e nalog za
njihovo prinudno privo|enje shodno ~l. 65 zakona o vojnoj obavezi”. U tom je
cilju, trebalo “odmah izvr{iti pripremu pravnih organa u okviru komandi vojnih
okruga i komandi vojnih jedinica za blagovremeno pokretanje postupka” (Isto).
375 AIIZ, inv. br. 2-2583, Komanda 30. partizanske divizije, Str. pov. br. 108-1,
17. januara 1992. — Komandi 5. korpusa.
376 AIIZ, inv. br. 2-2581, Komanda 30. partizanske divizije, In. br. 52-1, 10.
januara 1992. — 1. partizanskoj brigadi.

463
252).377 Navedeni vojni obveznici su 18. decembra trebali da idu na
obuku u Rakova~ke bare, nakon ~ega je trebalo i}i na front. Me|utim,
dva dana ranije (16. decembra) cio je sastav na Sitnici (oko 182
~ovjeka) odbio da ide na zadatak.378
Vojni odsjek Titov Drvar je, na zahtjev Komande 30. partizanske
divizije, radi izvr{enja pripreme za sprovo|enje mobilizacije u 1.
partizanskoj brigadi, 27. decembra 1991. pozvao sve oficire Komande
19. partizanske brigade na pripremu za obuku 6. januara 1992. Od
pozvanih ukupno 31 iz Titovog Drvara odazvalo se 20 starje{ina ili
64,5%, iz Glamo~a se od 23 odazvalo 15 ili 65,2%, iz Bosanskog
Grahova od pozvanih 5 odazvao se samo 1 starje{ina ili 20%. Od ukupno
pozvanih 59 starje{ina odazvalo se 36 ili 61%. Od neodazvanih su po
nacionalnoj strukturi: 1 Hrvat, 4 Bo{njaka i 18 Srba.379
Za vrijeme mobilizacije 13. partizanske brigade (trebalo je da se
formira u Bosanskom Petrovcu od op{tina [ipovo, Klju~ i Mrkonji}
Grad) upu}eno je 63% poziva od ukupnog broja planiranih, a odziv je
od toga bio oko 50% ili 34% od ukupnog broja. Ta mobilizacija (3.
bataljona te brigade) “zbog uticaja razli~itih faktora”, nije uspjela.380

377 Isto.

378 Isto.
379 AIIZ, inv. br. 2-2582, Komanda 30. partizanske divizije, Pov. br. 53-1, 10.
januara 1991. — Komandi 30. partizanske divizije, pomo}niku na~elnika [taba za ONP.
380 AIIZ, inv. br. 2-2584, Komanda 30. partizanske divizije, Str. pov. br. 151-1,
28. januara 1992.; Isto, inv. br. 2-2587, Komanda 30. partizanske divizije, In. br. 158-
1, 30. januara 1992.; Isto, inv. br. 2-2591, Komanda 30. partizanske divizije, Pov. br.
182-1, 3. februara 1992. — Komandi, pomo}niku na~elnika [taba za PPP; Isto, inv. br.
2-2592, Komanda 30. partizanske divizije, SP Br. 241-1, 13. februara 1992. — Komandi
1. partizanske brigade.
Mobilizacija nije uspjela zbog slabog odziva s podru~ja tri op{tine — Mrkonji}
Grad, [ipovo i Klju~ - svega 487 ili 32,7%, a na front je upu}eno iz cijele brigade 102
~ovjeka (AIIZ, inv. br. 2-2593, Komanda 30. partizanske divizije, SP Br. 264-1, 18.
februara 1992. — Komandi 5. korpusa).
U periodu od 23. septembra 1991. — 2. februara 1992. potpukovnik Ljubi{a Markovi}
bio je na privremenom radu u 30. partizanskoj diviziji (garnizon Mrkonji} Grad), gdje
je vr{io du`nost komandanta 13. partizanske brigade (AIIZ, inv. br. 2-2589, Vojna po{ta
br. 3326, Inv. br. 173, 1. februar 1992, Mrkonji} Grad, POTVRDA).

464
Veliki broj Srbijanaca i Crnogoraca je odbio da u~estvuje u
osvaja~kom ratu velikosrpskog re`ima. Srbi iz Srbije nisu pokazivali
zadovoljavaju}u spremnost “da se anga`uju u borbama u Hrvatskoj.”
Oni su, kao i vojvo|anski rezervisti, pru`ili veliki otpor odlasku u
vojsku. Brojne brigade su od druge polovine 1991. odbijale “da idu u
borbu”. To je dovelo do mobilizacijske krize.381
“Osipanje srpskih rezervnih jedinica” i “be`anje sa fronta”
odvijalo se svuda. Iz Lozni~ke brigade je pobjeglo 400 ljudi. Jedna elitna
jedinica Gardijske divizije je “do`ivela rasulo”. Druga mehanizovana
brigada (Valjevci) kompletno je pobjegla. Popuna rezervistima “nije
uspela”.382
Komanda 30. partizanske divizije je 13. februara 1992. izdala
Nare|enje za ponovno izvr{enje mobilizacije 13. partizanske brigade,
“u cilju formiranja i dovo|enja u potpunu borbenu gotovost”. Tim je
nare|enjem trebalo produ`iti sa mobilizacijom cjelokupne RJ 14. i 15,
21. i 22, te 28. i 29. februara 1992.383
2. bataljon 13. partizanske brigade formiran je u Rakova~kim
barama i mobilizacija je sprovedena 13. i 14. februara 1992. (“.. bez
ikakvih problema”). Pozvano je 546, a odazvalo se 228 ili 41,7%
(uru~enih poziva je bilo 265. Od toga broja odziv je bio 86%). Nije se
odazvao nijedan pripadnik bo{nja~ke i hrvatske nacionalnosti.384
Sedamnaestog februara 1992. godine 405. pozadinska baza (Knin)
je mobilisala 605 ljudi, a 993. (Banja Luka) 1.456.385

381 B. Jovi}, nav. dj., str. 388 i 394; O. Backovi} — M. Vasi} — A. Vasovi}, nav.
dj., str. 353-355.
382 B. Jovi}, nav. dj., str. 388-390.

383 AIIZ, inv. br. 2-2592, Komanda 30. partizanske divizije, SP Br. 241-1, 13.
februara 1992. — Komandi 1. partizanske brigade; Isto, inv. br. 2-2593, Komanda 30.
partizanske divizije, SP br. 264-1, 18. februara 1992. — Komandi 5. korpusa.
384 AIIZ, inv. br. 2-2593, Komanda 30. partizanske brigade, SP Br. 264-1, 18.
februar 1992. — Komandi 5. korpusa.
385 AIIZ, inv. br. 2-1965, Komanda 2. vojne oblasti /17. februara 1992./, PREGLED
PODATAKA O RAZMJE[TAJU I KAPACITETIMA POZADINSKIH JEDINICA I
USTANOVA 2. VOJNE OBLASTI.

465
Mobilizacija Komande 13. partizanske brigade sa pri{tapskim i
samostalnim jedinicama brigade izvr{ena je u vremenu od 22.-23.
februara 1992. Pozvano je 370 ljudi (oficira 27, mla|ih oficira 15 i
vojnih obveznika 328). Pored toga, SO Klju~ je preko razreza pozvala
jo{ 147 vojnih obveznika, kao dopunu za 2. partizanski bataljon. Ukupno
je uru~eno 292, a neuru~eno 225 poziva. Odazvalo se 189 ljudi raznih
kategorija, {to je predstavljalo 36,5%. Formirane su sljede}e jedinice:
komanda brigade, komanda stana (kurirsko odjeljenje), vod veze (dva
odjeljenja), minobaca~ka ~eta 120 mm, mje{oviti protivoklopni vod
(jedno odjeljenje bestrzajnih topova) i jedno odjeljenje protivoklopnih
lansirnih oru|a (9 K 11), laki artiljerijski raketni vod PVO (jedno
odjeljenje protivavionskih topova 20/1), pionirski vod (jedno odjeljenje
pionira) i pozadinska ~eta (nepotpuno kuharsko odjeljenje), dio sanitetskog
voda (odjeljenje medicinske pomo}i i dio odjeljenja za evakuaciju).386
Mobilizacija 13. partizanske brigade izvr{ena je u tri dijela :
- 2. partizanski bataljon 14. i 15. februara;
- Komanda brigade sa pri{tapskim i samostalnim jedinicama 22.
februara i
- 1. i 3. partizanski bataljon 2. i 3. marta 1992. 387
Tokom mobilizacije pozvano je 1.740 ljudi, od ~ega 96 rezervna
oficira, 66 rezervnih mla|ih oficira i 1.578 vojnih obveznika.388
Komanda 13. partizanske brigade se pri{tapskim jedinicama se
sredinom marta 1992. iz rejona Vla{i}a prebacila u rejon sela Bara}i.

386 Isto, inv. br. 2-2594, Komanda 30. partizanske divizije, Pov. br. 316-2, 26.
februara 1992. — Komandi 5. korpusa. Komanda 30. partizanske brigade sa pri{tapskim
jedinicama je po~etkom marta 1992. bila smje{tena u hotelu Babanovac na Vla{i}u
(Isto, inv. br. 2-2596, Komanda 30. partizanske divizije, SP Br. 402-1, 7. marta 1992.
— Komandi 5. korpusa).
387 Isto, inv. br. 2-2598, Komanda 30. partizanske divizije, SP Br. 420-1, 10.
marta 1992. — Komandi, ONO.
388 Isto. U nacionalnoj strukturi su preovladavali Srbi. Od ostalih odazvalo se
6 Bo{njaka (me|u kojima 2 oficira) i 1 Hrvat. U jedinici je ostalo 5 Bo{njaka (1
rezervni oficir).

466
Bataljoni su bili razmje{teni na sljede}i na~in: 1. u rejonu Rodu{a, 2.
u selu Lani{te i 3. u selu Todori}i.389
2. bataljon 13. partizanske brigade bio je razmje{ten u rejon
Lani{te. Ve}i broj vojnika i starje{ina nalazio se na ga|anju na poligonu
Manja~a, na ~elu sa komandantom bataljona, gdje je vr{eno ga|anje sa
MB 82 i 60 mm, ru~nim baca~ima, bestrzajnim topovima 82 mm i Osom.390
General Blagoje Ad`i} je 25. marta 1992, u svojstvu zastupnika
saveznog sekretara za narodnu odbranu, na sastanku u vezi sa informacijom
Komande 2. vojne oblasti o stanju u Bosni i Hercegovini, postavio,
pored ostalih, zadatak izvo|enja mobilizacije srpskog stanovni{tva. S
tim u vezi, on je tada izdao i sljede}i zadatak “Planirati i obezbediti
mobilizaciju na prostorima gde je ve}insko stanovni{tvo srpsko” a
“na ostalim prostorima visok stepen b/g (borbene gotovosti — prim.
S. ^.) za jedinice JNA”. Pri tome je general Ad`i} utvrdio i rok za
realizaciju tog zadatka (10. april), kao i njegove nosioce (zamjenik
na~elnika General{taba za kopnenu vojsku i III uprava General{taba,
u saradnji sa komandama 2. i 4. vojne oblasti.391
Komanda 5. korpusa je 12. maja 1992, na osnovu Nare|enja 2.
vojne oblasti, Str. pov. br. 12-81-433, od 11. maja 1992, “radi za{tite
srpskog naroda i po{tenih pripadnika drugih naroda u SR BiH, kao i
radi u~vr{}ivanja operativno-takti~kog polo`aja jedinica 5. korpusa”,
izdala Nare|enje o mobilizaciji ratnih jedinica. U sastav svih ratnih
jedinica organizacijskog sastava 5. korpusa trebalo je uklju~iti “naoru`ani
srpski narod, jedinice TO koje su do sada formirane i dobrovolja~ke

389 Isto, inv. br. 2-2602, Komanda 5. korpusa, Op. pov. br. 33-39, 16. marta 1992.
— Komandi 30. partizanske divizije.
390 Isto. Brojno stanje 2. bataljona 1. aprila 1992. iznosilo je 224 ~ovjeka. Tada
su se na podru~ju Lani{ta razmje{tale dvije nove jedinice (in`injerijski puk i PO puk),
koje su zaposjele neke objekte (Isto, inv. br. 2-2617, Komanda 30. partizanske divizije,
Pov. br. 605-1, 1. aprila 1992. — Komandi, Elaborat.
391 AIIZ, inv. br. 2-769, i 2-1238, Savezni sekretarijat za narodnu odbranu, na~elnik
G[ OS /General{taba Oru`anih snaga/ SFRJ, general-pukovnik Blagoje Ad`i}, ZABELE[KA
sa sastanka zastupnika saveznog sekretara za narodnu odbranu u vezi Informacije Komande
2. VO /vojne oblasti/ o stanju u BiH i predloga za izme{tanje jedinica JNA i RMR /ratne
materijalne rezerve/ - Izvod.

467
jedinice”, ~ije je ljudstvo trebalo uklju~iti u formacijske jedinice i
obezbijediti jedinstveno rukovo|enje i komandovanje tim sastavima.
Mobilisane jedinice je trebalo {to prije organizacijski u~vrstiti, obu~iti,
naoru`ati i pripremiti za borbu.392
Mobilizacije, dezerterstva i organizovana sabota`a su, “u kriti~nim
periodima izvo|enja ratnih operacija”, po Kadijevi}u, predstavljali
“ve}i problem nego stvarna vrednost neprijateljske vojske”.393
Mobilizacija je, “otvaranjem novih kriznih `ari{ta, posebno u
Hrvatskoj” “postala klju~ni limitiraju}i faktor realizacije svih
planova JNA”. Neuspjeh mobilizacije i dezerterstva (nedostatak `ive
sile) zahtijevali su “modifikovanje zadataka i ideje manevra zavr{ne
operacije JNA u Hrvatskoj”. Ta jedinstvena operacija koju je vojno
rukovodstvo pripremalo, a “~iji je cilj bio da rije{i sve zadatke koje je
JNA imala u Hrvatskoj i istovremeno omogu}i dalju nesmetanu i potpunu
realizaciju plana dislokacije JNA iz Slovenije”, nije u potpunosti realizovana
“samo iz jednog razloga — neuspjela mobilizacija i dezerterstva ve}
mobilisanih vojnih obveznika”.394
Mobilizacija “u srpskim dijelovima” Bosne i Hercegovine je,
zahvaljuju}i manevrima i pokretima JNA preko Bosne i Hercegovine
prilikom izvo|enja agresije na Republiku Hrvatsku, bila “vrlo uspje{na”.395
JNA je od sredine 1991. bila katastrofalno slabo popunjena, jer
se vi{e nisu odazivali ni vojni obveznici iz Srbije, ~ime se redovnom
mobilizacijom jedinice nisu mogle popunjavati iz te republike. Izlaz u
mobilizaciju rezervista pretrpio je neuspjeh. Zbog toga je rukovodstvo
Velikosrpskog pokreta slab odziv rezervista u JNA i pojavu dezerterstva
nastojalo nadoknaditi prijemom dobrovoljaca. U tom je cilju usvojen jedan

392 AIIZ, inv. br. 2-2653, Komanda 5. korpusa, Op. str. pov. br 434-4, 12 maja
1992. — Komandi 30. partizanske divizije.
393 V. Kadijevi}, nav. dj., str. 165.

394 Isto, str. 96-97, 119, 121-122, 125 i 133-142; I. Radakovi}, nav. dj. str. 71.
395 V. Kadijevi}, nav. dj., str. 147. S tim u vezi, general Kadijevi} pi{e: “Na taj
na~in smo, bar donekle, ubla`ili probleme u JNA, izazvane neuspjehom mobilizacije
u drugim dijelovima zemlje” (Isto). Crnogorci i Hercegovci su, po njemu, bili
odli~ni, a “Bosanci i Kraji{nici osrednji” (B. Jovi}, nav. dj., str. 394).

468
broj dokumenata o prijemu i uklju~ivanju dobrovoljaca i dobrovolja~kih
jedinica JNA. To su: Dekret Vlade Srbije o registrovanju dobrovoljaca
u TO (14. avgust 1991.); Uputstvo o prijemu dobrovoljaca u JNA
(13. septembar 1991.) i Nare|enje br. 73 krnjeg Predsjedni{tva SFRJ
o uklju~ivanju dobrovoljaca u Oru`ane snage SFRJ za vrijeme
neposredne ratne opasnosti (10. decembar 1991.).396
Savezni sekretar za narodnu odbranu (general Veljko Kadijevi})
je 13. septembra 1991. donio Upustvo o prijemu dobrovoljaca u
JNA, koje je stupilo “na snagu danom potpisivanja”. Tim je
dokumentom regulisan prijem dobrovoljaca u jedinice i ustanove
JNA, utvr|en pojam dobrovoljac,397 na~in prijema i raspored,398 upis

396 ICTY, Predmet: Br. IT-02-52-T, paragrafi 317-320; AIIZ, inv. br. 2-2280,
Savezni sekretarijat za narodnu odbranu, General{tab Oru`anih snaga SFRJ, III Uprava,
pov. br. 2391-1, 13. septembra 1991, UPUTSTVO O PRIJEMU DOBROVOLJACA U
JUGOSLOVENSKU NARODNU ARMIJU.
397 AIIZ, inv. br. 2-2280, Savezni sekretarijat za narodnu odbranu, General{tab
Oru`anih snaga SFRJ, III Uprava, pov. br. 2391-1, 13. septembar 1991, Uputstvo o
prijemu dobrovoljaca u Jugoslovensku Narodnu Armiju; Isto, inv. br. 5352, Zapisnik,
Dopuna izjave \. \. Pod pojmom dobrovoljac, u smislu tog upustva, podrazumijevano
je “lice koje podnese pismeni zahtev da bude primljeno u jedinicu — ustanovu
JNA, ako je sposobno da obavlja odgovaraju}u vojnu slu`bu”.
Dobrovoljac je moglo biti “lice (mu{karac iz bilo kojeg kraja SFRJ, pod
uslovom da nije mla|e od 18 i starije od 60 godina `ivota. Lice iz stava 1. ove ta~ke
mla|e od 27 godina `ivota koje nije slu`ilo vojni rok upu}uje se na slu`enje vojnog
roka ako je sposobno za vojnu slu`bu” (Isto).
398 Isto. Komande i starje{ine jedinica i ustanova JNA dobrovoljce iz ta~ke 2. tog
upustva prihvatale su i raspore|ivale u svoje jedinice — ustanove po mirnodopskoj ili
ratnoj formaciji, zavisno od stepena popunjenosti, stanja u zoni odgovornosti i
zadataka jedinice — ustanove.
Lica iz rezervnog sastava — dobrovoljci koji su imali ratni raspored u doti~noj
jedinici raspore|ivani su na du`nosti i formacijska mjesta koja su im odre|ivana
prilikom formiranja ratne jedinice. Dobrovoljci koji su imali ratni raspored u drugim
ratnim jedinicama, kada je to situacija dozvoljavala, upu}ivani su u mati~ne ratne
jedinice, a kada to nije bilo mogu}e, raspore|ivani su na upra`njene du`nosti, odnosno
formacijska mjesta u okviru svoje jedinice po mirnodopskoj ili ratnoj formaciji,
zavisno od njihove vojnoevidencione specijalnosti.
Lica iz rezervnog sastava koja nisu imala ratni raspored u JNA, kao i lica iz ta~ke
2. Upustva koja nisu imala vojnu obavezu, komande i starje{ine jedinica i ustanova

469
u JNA,399 na~in i postupak prijema na du`nosti i formacijska mjesta
“za koja su osposobljeni”,400 organizacija, na~in i vrijeme trajanja
vojnostru~ne obuke, doobuke ili preobuke,401 prava i du`nosti,402
odluka o prijemu u jedinice JNA,403 prestanak vojne slu`be404 i na~in

JNA su prihvatali i raspore|ivali na upra`njena formacijska mjesta mirnodopske ili


ratne formacije svojih jedinica, zavisno od njihove vojnoevidencione specijalnosti,
odnosno od njihove stru~ne spreme, znanja i vje{tina ste~enih u gra|anstvu (Isto).
399 Isto. Upis dobrovoljaca u JNA vr{ile su jedinice JNA na osnovu prijave koju
su dobrovoljci popunjavali u jedinicama. Obrazac prijave propisan je tim Upustvom i
~inio je njegov sastavni deo. Podne{ena prijava je bila neopoziva (Isto).
400 Isto. Dobrovoljci su primani na du`nosti i formacijska mjesta za koja su bili
osposobljeni, a ako to nije bilo mogu}e, raspore|ivani su na upra`njena formacijska
mjesta uz prethodno najnu`nije osposobljavanje za izvr{avanje poslova i du`nosti
doti~nog formacijskog mjesta.
Dobrovoljci su primani po{to je prethodno utvr|en njihov identitet i ostali potrebni
podaci od interesa za Jugoslovensku narodnu armiju. Identitet je utvr|ivan na osnovu
li~ne karte, podataka u prijavi, jedini~nog kartona, vojne knji`ice, preko nadle`nih organa
dru{tveno-politi~kih zajednica gde je to bilo mogu}e i dr. Na osnovu utvr|enog
identiteta ustrojavani su odgovaraju}i vojnoevidencioni dokumenti za svakog dobrovoljca
koji je priman u jedinicu.
U postupku prijema u jedinice Jugoslovenske narodne armije utvr|ivana je zdravstvena
sposobnost dobrovoljaca za du`nost iz ta~ke 5. tog Upustva. Zdravstvenu sposobnost,
kad god je to bilo mogu}e, utvr|ivala je najbli`a vojna zdravstvena ustanova, a kada to
nije bilo mogu}e zdravstvenu sposobnost je utvr|ivao trupni ljekar na osnovu pregleda
i po potrebi konsultovanja specijaliste vojne ili civilne zdravstvene ustanove.
Bezbjedonosna provjera u postupku primanja i pra}enja dobrovoljaca vr{ena je
po propisima slu`be bezbjednosti (Isto).
401 Isto. Sa dobrovoljcima je organizovana vojnostru~na obuka, doobuka ili
preobuka, radi osposobljavanja za odre|ene du`nosti u jedinici — ustanovi. Na~in i
vrijeme trajanja obu~avanja zavisilo je od ranije ste~enih znanja dobrovoljaca. Obuka
se, na~elno, organizovala uz rad u osnovnoj jedinici — ustanovi (Isto).
402 Isto. Dobrovoljci su u pogledu prava i du`nosti izjedna~avani sa vojnim licima,
odnosno vojnim obveznicima i za vrijeme vojne slu`be pripadala im je odgovaraju}a
naknada predvi|ena zakonskim propisima (Isto).
403 Isto. Odluku o prijemu dobrovoljaca u jedinice JNA donosio je starje{ina
jedinice i ustanove ranga brigade, puka i samostalnog bataljona i njima ravnih jedinica.
Izvje{taj o prijemu dobrovoljaca redovno je dostavljan pretpostavljenoj komandi (Isto).
404 Isto. Dobrovoljcu je mogla “prestati vojna slu`ba ako prestane potreba za
njegovim anga`ovanjem u jedinici i na njegov zahtev: u slu~aju opravdanih zakonskih

470
obra}anja “za sva nejasna pitanja”.405
Prilikom upisa u JNA svaki dobrovoljac je svojeru~no potpisivao
Prijavu, kojom je izjavljivao da }e “odgovorno i disciplinovano
izvr{avati postavljene zadatke” i da }e se “pridr`avati postoje}ih
saveznih zakona i drugih akata i nare|enja koja reguli{u odnose i
`ivot i rad u Jugoslovenskoj narodnoj armiji”.406
SSNO je na osnovu navedenog uputstva o prijemu dobrovoljaca
u Jugoslovensku narodnu armiju regulisao i pravo na nov~ane naknade
dobrovoljaca.407

razloga predvi|enih ~l. 32. i 33. Zakona o vojnoj obavezi, ili ako je u jedinici proveo
maksimalno propisano vreme predvi|eno ~lanom 52. citiranog zakona” (Isto).
405 Isto. “Za sva nejasna pitanja” predvi|eno je obra}anje pretpostavljenim
komandama i nadle`nim organizacijskim jedinicama Saveznog sekretarijata za narodnu
odbranu (Isto). Sve dobrovolja~ke jedinice su bile pod jedinstvenom komandom
JNA, odnosno bile su u jedinstvenom sistemu rukovo|enja i komandovanja JNA
(AIIZ, inv. br. 7-50, PRIJAVA ZA UPIS DOBROVOLJACA U JUGOSLOVENSKU
NARODNU ARMIJU; Isto, inv. br. 7-49, Savezni sekretarijat za narodnu odbranu,
General{tab Oru`anih snaga SFRJ, III Uprava, pov. br. 2382-2, 24. septembar 1991. —
Komandi Vojnogra|evinske ustanove Had`i}i.
406 AIIZ, inv. br. 7-50, PRIJAVA ZA UPIS DOBROVOLJACA U JUGOSLOVENSKU
NARODNU ARMIJU.
407 AIIZ, inv. br. 7-49 i 2-2813, Savezni sekretarijat za narodnu odbranu, General{tab
Oru`anih snaga SFRJ, III uprava, pov. br. 2382-2, 24. septembar 1991. — Komandi
Vojnogra|evinske ustanove Had`i}i. Dobrovoljci primljeni u JNA su, odredbama ~lana
119. Zakona o op{tenarodnoj odbrani (“Slu`beni list SFRJ”), broj 21/82 i 35/91, u
pogledu prava i du`nosti bili izjedna~eni sa vojnim obveznicima. Za vrijeme vr{enja
vojne slu`be dobrovoljcima iz ta~ke 1. Uputstva pripadale su nov~ane naknade
utvr|ene Uputstvom o na~inu ispla}ivanja naknade vojnim obveznicima pozvanim radi
vr{enja vojne obaveze u Jugoslovenskoj narodnoj armiji (Slu`beni vojni list, broj
20/86, 24/89 i 16/91). Kod isplata naknada dobrovoljcima trebalo se pridr`avati tada
va`e}ih propisa: “Uputstvo navedeno u ta~ci 2. ovog obja{njenja, odluka SIV-a o
odre|ivanju visine nov~ane naknade regrutima i licima u rezervnom sastavu koji nisu
u radnom odnosu za vreme vr{enja vojne obaveze (Slu`beni vojni list, broj 10/81) i
Pravilnik o naknadi putnih i drugih tro{kova u JNA (Slu`beni vojni list, broj 13/91)”.
Obja{njenja u vezi sa dnevnicama neposredno je davala Personalna uprava SSNO-a,
po{to se radilo o primjeni Pravilnika o naknadi putnih i drugih tro{kova u JNA, koji je
bio u nadle`nosti te uprave (Isto).

471
Navedenim je dokumentima legalizovano u~e{}e dobrovoljaca
(grupa i pojedinaca), odnosno oru`anih jedinica, iz Srbije i Crne Gore
u borbenim operacijama u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, pod
jedinstvenom komandom JNA.408
JNA je, u osvaja~kim ratovima, u cilju formiranja Velike Srbije,
pod svoju komandu stavila i dobrovoljce, uklju~uju}i ih u ratne
jedinice JNA, koji su u~estvovali u agresiji i drugim oblicima zlo~ina
u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Tako su jedinice JNA na teritoriji
Bosne i Hercegovine popunjavane i sa dobrovoljcima i dobrovolja~kim
grupama “iz reda srpskog naroda”. 409

408 ICTY, Predmet: Br. IT-02-54-T, paragaf 321.

409 AIIZ, inv. br. 7-50, Prijava za upis dobrovoljaca u Jugoslovensku Narodnu
Armiju; Isto, inv. br. 7-49 i 2-2813, Savezni sekretarijat za narodnu odbranu,
General{tab Oru`anih snaga SFRJ, III Uprava, pov. br. 2382-2, 24. septembar 1991. —
Komandi Vojnogra|evisnke ustanove Had`i}i; ; D. Marijan, nav. dj., str. 307-308; B.
Mamula, nav. dj., str. 229; AIIZ, inv. br. 5352, Zapisnik, Dopuna izjave \. \.
JNA je, prihvataju}i u~e{}e i saradnju tzv. dobrovoljaca u ostvarenju postavljenog
cilja, slu`beno legalizovala i tzv. TO “SAO Krajine”, koja je, kako pi{e D. Marijan,
“postala njen borbeni dio” (D. Marijan, nav. dj., str. 307-308). Tzv. dobrovoljci su, po
I. Radakovi}u, u su{tini bili “udarna {aka nacifa{izma” (I. Radakovi}, nav. dj., str. 221).
General Blagoje Ad`i} je i na sastanku “[estorice” (Slobodan Milo{evi}, Borisav
Jovi}, dr Branko Kosti}, Momir Bulatovi} i generali Veljko Kadijevi} i Blagoje Ad`i})
28. septembra 1991. zahtijevao, pored ostalog, “popunu jedinica dobrovoljcima” (B.
Jovi}, nav. dj., str. 391).

472
V

KONSTITUISANJE
VELIKOSRPSKE PETE KOLONE
U BOSNI I HERCEGOVINI
1. Petokolona{ka aktivnost i organizovana destrukcija
vlasti u Bosni i Hercegovini

Osnovni cilj Velikosrpskog pokreta postavljen Memorandumom


SANU i definisan zahtjevom ve} afirmisanog “vo`da” da “svi Srbi `ive
u jednoj dr`avi” u datim okolnostima, po~etkom devedesetih godina
XX stolje}a, bilo je mogu}e ostvariti isklju~ivo nasilnom izmjenom
granica postoje}ih suverenih republika.
Primjena politi~kog nasilja krajem osamdesetih godina dala je
samo djelimi~ne rezultate. Birokratskom antirevolucijom i doga|anjem
naroda (oktobra i novembra 1988.) samo su ukinute autonomije pokrajina
Kosova i Vojvodine. Izvoz birokratske antirevolucije zavr{en je
januara 1989. tre}im “doga|anjem naroda” u Podgorici. Uzaludnim
poku{ajem izvoza birokratske antirevolucije u Hrvatsku i Bosnu i
Hercegovinu tokom 1989. okon~ani su o~ajni~kim nastojanjem da se
1. decembra 1989. u Ljubljani odr`i “miting istine”, a onda i poku{ajem
da se isforsirani XIV (Vanredni) kongres SKJ (januara 1990.) nastavi
bez slovena~ke delegacije.1
Od marta 1989. Velikosrpski pokret po~eo je primjenu i oru`anog
nasilja, prije svega, u suzbijanju albanskih {trajkova i demonstracija u
odbrani autonomije na Kosovu. U tom okviru ubijeno je nekoliko
desetina Albanaca i pohap{eno vi{e stotina njihovih intelektualaca.2

1 V. @arkovi}, SAVEZ KOMUNISTA U VRTLOGU KRIZE, u: RATOVI U


JUGOSLAVIJI 1991. - 1999, Zbornik saop{tenja i diskusije sa Okruglog stola, Beograd,
7.- 9. novembar 2001, Beograd 2002, str. 28-34; N. Major, RASPAD DRUGE
JUGOSLAVIJE, u: RATOVI U JUGOSLAVIJI ..., str. 43-47.
2 N. Major, nav. dj., str. 44.

477
Ve} u toku 1988. bilo je sasvim o~igledno da je rukovodstvo SK
Srbije “u cjelosti prihvatilo velikosrpske nacionalisti~ke stavove o
odnosima u Jugoslaviji i prihvatilo se uloge izvr{ioca velikosrpskog
nacionalisti~kog projekta preure|enja SFRJ, radi rje{enja ‘srpskog
pitanja’”.3 Te se godine, po odlasku u penziju admirala Mamule,
vojno rukovodstvo, na ~elu sa novim ministrom odbrane (generalom
Veljkom Kadijevi}em), definitivno priklonilo Milo{evi}evoj velikosrpskoj
politici rje{enja jugoslovenske krize. Jedan od bitnih integrativnih faktora
(Oru`ane snage — JNA) stavljen je u slu`bu njene dezintegracije. Po razbijanju
SKJ (januara 1990.), kao glavnog integrativnog faktora zajedni~ke
dr`ave, i izbora Borisava Jovi}a u Predsjedni{tvo SFRJ 15. maja 1989, u
kome je odmah preuzeo funkciju podpredsjednika, a uskoro i predsjednika
Savjeta za za{titu ustavnog poretka, rukovodstvo Velikosrpskog pokreta
(Milo{evi}, Jovi}, Kadijevi}, Gra~anin), shvataju}i nemogu}nost srpske
dominacije u njoj, napu{ta ideju preure|enja SFRJ. To je rezultiralo
odlukom o formiranju Socijalisti~ke partije Srbije, a onda i prijedlogom
da se Hrvatska i Slovenija “silom” istjeraju iz Jugoslavije.4
Radikalan zaokret u prakti~noj politici Velikosrpskog pokreta u
prolje}e 1990. obilje`ili su jo{ i nezakonito razoru`avanje Teritorijalne
odbrane nesrpskih republika; formiranje posebnih motorizovanih sastava
u regionima Zagreba, Knina, Banja Luke i Hercegovine u funkciji
suzbijanja “unutra{njeg” neprijatelja (“kao na Kosovu”); donekle je
uva`en suverenitet i ostalih republika, pa su u rasprave o sudbini
Jugoslavije uklju~eni i njihovi predsjednici; maja 1990. u Kninu je formirana
Srpska zajednica op{tina, a juna 1990. u Srbu je odr`an Srpski sabor,
poslije ~ega je 17. avgusta 1990. inscenirana pobuna u Kninu i okolini.
Intezivna destrukcija vlasti Bosne i Hercegovine po~ela je jo{
1990, odmah po formiranju petokolona{ke Srpske demokratske stranke
Bosne i Hercegovine (12. juli 1990.), zapravo u toku njene predizborne
kampanje i priprema za vi{estran~ke izbore. U toku priprema tih izbora
obrazovano je vi{e petokolona{kih organizacija. Najpogodnije uslove
za djelovanje imala je Srpska demokratska stranka Bosne i
Hercegovine, oformljena na sugestiju i anga`ovanje vode}ih li~nosti
Srpske akademije nauka i umetnosti (Dobrica ]osi}, Matija Be}kovi},

3 V. @arkovi}, nav. dj., str. 28-34.


4 B. Jovi}, POSLEDNJI DANI SFRJ, drugo izdanje, Kragujevac 1996, str. 160-161.

478
Milorad Ekme~i}) i po uzoru na predhodno formiranu petokolona{ku
Srpsku demokratsku stranku u Hrvatskoj (na ~ijem ~elu se nalazio
psihijatar i akademik Jovan Ra{kovi}), sa osnovnom namjerom da bude
matica Velikosrpskog pokreta u Bosni i Hercegovini. Stranku je
obrazovalo jezgro nezadovoljnika tzv. disidenata — velikosrpski
orijentisanih knji`evnika (\ogo, Lubarda, Nogo) i na njeno ~elo dovelo
pjesnika — psihijatra Radovana Karad`i}a i Mom~ila Kraji{nika, koji su
neposredno prije toga izvo|eni na sud zbog privrednog kriminala.
Memorandumske ideje SANU i Milo{evi}eve dr`ave u kojoj }e `ivjeti
svi Srbi bile su osnova politi~ke prakse Stranke.5
Uz zna~ajnu podr{ku Milo{evi}eve Socijalisti~ke partije Srbije,
pobjednika na prijevremenim jednostrana~kim izborima 1989, te
beogradskih elektronskih i {tampanih medija, Srpska demokratska
stranka Bosne i Hercegovine je na izborima novembra 1990. za
Skup{tinu SR Bosne i Hercegovine dobila 72 ili 30% mandata.

5 Sredinom 1990, na podru~ju Bosne i Hercegovine je, “zbog nacionalne


polarizacije i homogenizacije na nacionalnoj osnovi” zapa`ena aktivnost Srpske
demokratske stranke i dr Jovana Ra{kovi}a iz Knina (ARHIV INSTITUTA ZA
ISTRA@IVANJE ZLO^INA PROTIV ^OVJE^NOSTI I ME\UNARODNOG PRAVA
U SARAJEVU — u daljem tekstu: AIIZ-, inv. br. 2-2421, Socijalisti~ka Republika Bosna
i Hercegovina, Republi~ki {tab Teritorijalne odbrane, Pov. Broj 04/154-7, 6. avgust
1990, Sarajevo, Informacija o zna~ajnim ~iniocima i manifestacijama za MPS u TO SR
BiH u julu 1990. godine).
Na osniva~koj skup{tini SDS-a u Banjaluci (avgusta 1990.), koja je odr`ana pred
oko 15.000 ljudi, prisustvovali su i Jovan Ra{kovi}, Jovan Opa~i}, Radovan Karad`i}
i Du{an Zelenbaba. U svom obra}anju prisutnim gra|anima Ra{kovi} je optu`io predsjednika
SIV-a (Antu Markovi}a), zbog formiranja Saveza reformskih snaga Jugoslavije (SRSJ)
i razbijanja srpskog izbornog tijela. Posebno je bio agresivan Du{an Zelenbaba koji je
govorio o “ve} objavljenom ratu usta{a i formiranju srpskog Dinarskog korpusa”
(AIIZ, inv. br. 2-2425, Socijalisti~ka Republika Bosna i Hercegovina, Republi~ki {tab
Teritorijalne odbrane, Pov. Broj 04/154-8, 4. septembar 1990, Sarajevo, Informacija o
zna~ajnijim ~iniocima i manifestacijama za MPS i b/g TO SR BiH u avgustu 1990. godine).
Vo|a Srpske demokratske stranke u Hrvatskoj, Jovan Ra{kovi}, napisao je
septembra 1990, Otvoreno pismo Slobodanu Milo{evi}u, u kome je pozdravio srbijanskog
predsjednika kao “najva`niju li~nost u modernoj historiji srpskog naroda”, i
“fizi~kog za{titnika” Srpske demokratske stranke Bosne i Hercegovine u njenoj borbi
za “zaokru`ivanjem srpskog nacionalnog entiteta” (ME\UNARODNI KRIVI^NI
SUD ZA BIV[U JUGOSLAVIJU, Predmet: Br. IT-02-54-T, TU@ILAC PROTIV
SLOBODANA MILO[EVI]A, u daljem tekstu: ICTY, Predmet: Br. IT-02-54-T), Hag
31. maj 2002, paragraf 8).

479
Zna~ajan broj mandata i druge dvije stranke (SDA = 86 ili 35,8%
mandata, HDZ = 44 ili 48,35% mandata)6 omogu}io je da se od njih
[i sa SDA i HDZ] obrazuje vladaju}a koalicija, ~ime je ve} eksponirana
petokolona{ka stranka u{la u vlast. To je - pokazale su to naredne
godine — bilo tragi~no za multinacionalnu Bosnu i Hercegovinu.
Osnovni, su{tinski cilj Srpske demokratske stranke Bosne i
Hercegovine je, u skladu sa srpskim velikodr`avnim projektom, od njenog
po~etka bilo formiranje srpske dr`ave i ujedinjenje svih Srba
(“srpsko jedinstvo”), u ~iju su se realizaciju oko Slobodana Milo{evi}a
okupili i srpski nacionalisti~ki lideri, uklju~uju}i i Radovana
Karad`i}a. U ostvarenju tog zlo~ina~kog projekta Srpska demokratska
stranka Bosne i Hercegovine je prijetila da }e ga posti}i i nasilnim
putem (vojnim sredstvima), za {ta se svestrano prepremila. Tako je
Radovan Karad`i}, polaze}i od ocjene da su Srbi u Bosni i
Hercegovini sve svoje nade vezali za njihovu maticu-zemlju Srbiju
i da nikada ne}e dozvoliti da ih dr`avna granica dijeli od Srbije, u
prvoj polovini novembra 1990. upozorio da su bosanski Srbi
pripremljeni za rat i da “nisu vi{e bespomo}ni, ve} veoma mo}ni i
ujedinjeni”.7 U tom su cilju, potom kao rezultat smi{ljene politi~ke
odluke, izvr{eni brojni zlo~ini, uklju~uju}i i genocid nad Bo{njacima.8

6 S. Arnautovi}, IZBOR U BOSNI I HERCEGOVINI ’90. - ANALIZA


IZBORNOG PROCESA, Sarajevo 1996, str. 108.
7 ICTY, Predmet: Br. IT-02-54-T, paragrafi 8, 12, 16, 38 i 199; NIN, 9. novembar
1990, str. 10-13, Intervju Radovana Karad`i}a, SRBI IZVAN BOSANSKOG LONCA.
Za Karad`i}a to nije bio samo “gra|anski rat”, ve} navodno i “rat izme|u etni~kih
grupa i rat izme|u religija” (Isto, paragraf 12). Time je nastojao da prikrije svoju
zlo~ina~ku politku i praksu.
8 Isto, paragraf 195. Srpska demokratska stranka Bosne i Hercegovine je, u
postizanju zlo~ina~kih ciljeva, “politi~ki probudila i homogenizirala srpski narod”
(ICTY, paragrafi 13 i 14). Srpskim kolaboracionistima u Bosni i Hercegovini je, po
Radovanu Karad`i}u, palo u du`nost da zaustave “vi{evekovno nazadovanje srpskog
nacionalnog pitanja. Sve {to su na{i preci propustili da u~ine ili dovr{e — moramo
da dovr{imo mi, u ovoj tragi~noj i mu~eni~koj, ali slavnoj generaciji”. Oni, po
Karad`i}u, nisu “branili” “samo sebe”, ve} navodno “celo srpstvo i celo pravoslavlje”
(AIIZ, inv. br. 2-140, Glavni {tab Oru`anih snaga Vojske Republike Srpske, Sektor za
moral, vjerske i pravne poslove, Int. br. 10/24-291, 7. novembar 1994, Poruka predsednika
Republike Srpske).

480
Radovan Karad`i} je na konferenciji za {tampu, odr`anoj poslije
sastanka sa Milo{evi}em, koji je krajem februara 1991. posjetio sjedi{te
Srpske demokratske stranke Bosne i Hercegovine u Sarajevu i susreo
se sa rukovodstvom te stranke, izjavio: “Sasvim je prirodno za Srbe
da `ive u jednoj dr`avi”.9
Srpska demokratska stranka Bosne i Hercegovine predvo|ena je
Radovanom Karad`i}em, Mom~ilom Kraji{nikom, Biljanom Plavi{i}
i Nikolom Koljevi}em (oni su sa~injavali kolektivno rukovodstvo te
stranke). Karad`i} je bio predsjednik Partije. Kraji{nik je bio njegov
najbli`i saradnik i jedan od kreatora partijske politike. Plav{i} i Koljevi}
(profesori Univerziteta u Sarajevu) su bili i ~lanovi kolektivnog
Predsjedni{tva Bosne i Hercegovine, slijede}i partijsku disciplinu i
poslu{nost, te velikosrpsku nacionalisti~ku politiku i praksu.10
Radovan Karad`i} je svoju rukovode}u ulogu vr{io isklju~ivo
kroz svoju poziciju {efa SDS-a (do prolje}a 1992.). Njegov primat u
rukovodstvu srpskih kolaboracionista u Bosni i Hecegovini bio je
u~vr{}en njegovim bliskim odnosima sa Slobodanom Milo{evi}em,
koji je, u svojstvu predsjednika druge dr`ave, predstavljao i interese
Srba u Bosni i Hercegovini i imao redovne kontakte sa Karad`i}em. U
odre|ivanju partijske politike i izradi odluka Karad`i} je, izvr{avaju}i
namjere, ciljeve, zadatke i volju rukovodstva Velikosrpskog pokreta i
li~no Slobodana Milo{evi}a, djelovao blisko i konstantno sara|ivao sa
drugim rukovode}im kadrovima SDS-a.11
Izme|u Slobodana Milo{evi}a i rukovodstva “Republike Srpske
Bosne i Hercegovine”, posebno Radovana Karad`i}a, postojala je dobro
razra|ena taktika i o njihovim nastupima pred me|unarodnim faktorima.
Cilj je bio dokazati da se radi o politi~kom i vojnom rukovodstvu dvije
razli~ite dr`ave, a ne o jednoj (Savezna Republika Jugoslavija) i njenoj
kolaboracionisiti~koj tvorevini (“Republika Srpska Bosna i Hercegovina”),

9 Isto, paragraf 39.


10 Isto, paragrafi 36-37 i 196.
11 Isto, paragrafi 39 i 196. Krajem februara 1991. (tri dana poslije Milo{evi}eve
posjete sredi{tu SDS-a Bosne i Hercegovine) srpski petokolona{i, pa kolaboracionisti,
na ~elu sa Karad`i}em, ovlastili su vo|u Velikosrpskog pokreta da predstavlja interese
Srba u Bosni i Hercegovini (Isto, paragraf 39).

481
pri ~emu je to kolaboracionisti~ko rukovodstvo predstavljalo navodno
samostalan politi~ki i vojni faktor. Postojale su dobro razra|ene
“kombinacije”, kako da se to me|unarodnim faktorima predstavi.
Milo{evi}, vo|a Velikosrpskog pokreta, je “radio po svome”, a vrtio
glavom “kako ne zna kako }e rukovodstvo Republike Srpske
postupiti”.12 Dakle, Milo{evi} je nastupao potpuno samostalno, a
njegovi kolaboracionisti iz Bosne i Hercegovine bili su navodno
“nepredvidljivi ludi Srbi”.13
Srpska demokratska stranka Bosne i Hercegovine, formirana u
julu 1990, brzo je, u skladu sa usvojenim programom i sa punim osloncem
na partijske veoma koordinirane op{tinske i mjesne organizacije,
uspostavila efektnu komunikaciju i komandnu strukturu. Novembra
1990. informacije iz najudaljenijih sela stizale su do Glavnog odbora
SDS-a u Sarajevu za dva sata, i ako je trebalo u Milo{evi}ev kabinet

12 AIIZ, inv. br. 2-2889, Savezna Republika Jugoslavija, Vrhovni savet odbrane,
DT Broj 12-4, 26. avgust 1995, Beograd, ZABELE[KA sa sastanka predstavnika
najvi{eg politi~kog i vojnog rukovodstva Savezne Republike Jugoslavije i Republike
Srpske odr`anog 25. avgusta 1995. godina u rezidencijalnom objektu Vojske Jugoslavije
u Dobanovcima, str. 8-9.
Na tom je sastanku, povodom rasprave o ponu|enom mirovnom rje{enju Kontakt
grupe, Karad`i} predlo`io Milo{evi}u “- da on radi po svome, a da ‘vrti glavom
kako ne zna kako }e rukovodstvo Republike Srpske postupiti’”. Na to ga Milo{evi}
“upozorio da nema vi{e vremena za takve ‘kombinacije’”. Karad`i} mu je uzvratio:
“Mi onda mo`emo da se dogovaramo za brzi mir, ali da na{ neprijatelj to ne zna;
da ne u~inimo kakvu takti~ku gre{ku” (Isto).
13 Isto. U raspravi oko mirovnog rje{enja Kontakt grupe izme|u politi~kog i
vojnog rukovodstva Savezne Republike Jugoslavije i “Republike Srpske Bosne i
Hercegovine” na pomenutom sastanku u Dobanovcima Karad`i} je “preporu~io” “da
je bolje da se jugoslovenska strana, prvenstveno predsednik Milo{evi}, ‘bori kao
i do sada’, a da oni i dalje ostanu ‘nepredvidljivi ludi Srbi’”. Na to je Milo{evi}
sljede}im rije~ima podsjetio Karad`i}a: “Tako smo pro{le godine razgovarali…, i
nakon na{eg odbijanja plana, izgubio se deo teritorije i palo mnogo `rtava”.
Karad`i} je zatim upitao: “A istorija”, na {to je Milo{evi} uzvratio da “nama treba `iv
narod, a ne istorija” (Isto, str. 9).
U nastavku diskusije Karad`i} je, pored ostalog, predlo`io: “Neka Slobodan
Milo{evi} ide i neka pritiska Srbe iz Republike Srpske, kao i do sada, ali je dobro
da i mi o~uvamo status pregovara~ke strane”. Prema Karad`i}evom mi{ljenju lak{e
je bilo i Milo{evi}u “da ka`e kako donekle mo`e uticati, ali moramo i njih (Srbe
iz Republike Srpske) ~uti” (Isto, str. 14-15).

482
za kra}e vrijeme. Partijska infrastruktura, kreirana u 1990. - 1991,
uklju~ivala je tehni~ke i organizacione kapacitete za komandovanje,
kontrolu i komunikacije od najvi{eg vrha u Partiji do najni`ih redova.
^lanovi SDS-a su bili obavezni da provode i po{tuju partijsku politiku
i odluke partijskih organa.14
Organizacija i funkcionisanje “bezbjedonosnog sistema” SDS-a
je bio izri~ita tajna i organizovano hijerarhijski. Razvijeni su kodovi
za komunikaciju preko javnih telefonskih linija (broj 1. za specifi~ne
li~nosti: Karad`i} je bio “01”, Kraji{nik “02”, Koljevi} “03” i Plavi{i}
“04”). U avgustu 1991. Karad`i} je izdao nare|enje svim op{tinskim
i regionalnim odborima SDS-a u Bosni i Hercegovini da }e u cilju
za{tite tajnosti komunikacija u potpisima, pisanim izvje{tajima,
nare|enjima i drugim dokumentima do}i do promjena, te da “SDS
lideri u Bosni i Hercegovini trebaju po~eti upotrebljavati tajne
identifikacijske brojeve”. Tako je rukovodstvo SDS-a Bosne i
Hercegovine septembra 1991. ustanovilo posebnu zavjereni~ku
osnovnu komandu, kontrolu, komunikacije i obavje{tajni sistem.15
Srpska demokratska stranka Bosne i Hercegovine je istovremeno
vodila aktivnosti na dva kolosjeka: prvo, deklarativno je podr`avala
toleranciju, demokratski dijalog i za{titu srpskih interesa unutar Bosne
i Hercegovine i za{titu Republike u Jugoslaviji kroz mirovne pregovore,
isti~u}i, kao i vo|a Velikosrpskog pokreta, njihove ciljeve kao navodno
o~uvanje Jugoslavije (u stvarnosti su preduzimali akcije da je {to prije
sahrane), i drugo, tajno je i zavjereni~ki po nalogu centra Velikosrpskog
pokreta iznutra potkopavala jedinstvo Republike Bosne i Hercegovine
i vr{ila destrukciju Dr`ave, u saradnji sa institucijama u Beogradu i
Srbima u Republici Hrvatskoj, kao i pripreme za formiranje “srpske
Bosne i Hercegovine” i zlo~ine u Bosni i Hercegovini.16

14 NIN (Beograd), 9. novembar 1990, str. 10; ICTY, Predmet : Br. IT-02-54-T,
paragrafi 37 i 197. “Bilo {ta izvan usvojene politike” je, po Karad`i}u, bila izdaja
(Isto, paragraf 37, nap. 391). S tim u vezi, Kraji{nik je tvrdio kako su “izdajnici i
otpadnici najte`i protivnici. Mi bi voljeli da po{aljemo sljede}u poruku onima koji
su posrnuli ili su neutralni, slabi ili dezorjentisani i oni koji se ne osje}aju kao
izdajnici: danas vi jo{ imate vremena, sutra }e biti prekasno” (Isto, paragraf 197).
15 Isto, paragraf 198.
16 Isto, paragrafi 15 i 199.

483
U drugoj polovini 1990. bilo je vi{e pojava “grubog naru{avanja
ustavnog poretka i teritorijalnog integriteta Republike Bosne i
Hercegovine i ugro`avanja li~ne i imovinske sigurnosti njenih
gra|ana”. S tim u vezi, Ustavni sud Bosne i Hercegovine je, prate}i
“pojave o ostvarivanju ustavnosti i zakonitosti”, 6. novembra 1990.
uputio “Obavje{tenje” Skup{tini SR Bosne i Hercegovine, u kome je
ukazano na te pojave. Me|utim, i nakon toga proces destrukcije
ustavnog poretka je, “nizom protivustavnih i nezakonitih radnji i
akata”, nastavljen.17
Srpski nacionalisti~ki re`im u Beogradu je, preko rukovodstva
petokolona{ke organizacije - Srpske demokratske stranke Bosne i
Hercegovine, intezivno radio i na destrukciji Bosne i Hercegovine,
odnosno na pripremama za zlo~ine u Bosni i Hercegovini, formiraju}i,
najprije, paradr`avne srpske organe vlasti. Prvi takav paradr`avni
organ formiran je u Banja Luci 13. oktobra 1990. na Svesrpskom
saboru Bosne i Hercegovine, pod nazivom “Srpsko nacionalno
vije}e Bosne i Hercegovine”, a onda i mre`a takvih regionalnih vije}a,
iz ~ije fizionomije je jasno proizilazila namjera razbijanja jedinstva
Bosne i Hercegovine. Jezgro Srpskog nacionalnog vije}a Bosne i
Hercegovine sa~injavali su vode}i ljudi SDS-a, ali su u njemu bili
zastupljene i druge “srpske stranke”, “nestrana~ke li~nosti” i neka
“srpska dru{tva” (Prosvjeta).18

17 I. Dautba{i}, AGRESORSKO FORMIRANJE KOLABORACIONISTI^KIH


TVOREVINA I DJELOVANJE USTAVNOG SUDA BOSNE I HERCEGOVINE
NA NJIHOVOM UKIDANJU, u: AGRESIJA NA BOSNU I BORBA ZA NJEN
OPSTANAK 1992. - 1995. GODINE, Sarajevo 1996, nav. dj., str. 184.
18 Javnost, 19. oktobar 1990, str. 1 i 10. novembar 1990, str. 2; AIIZ, str. 2-2436;
NIN, 9. novembar 1990, str. 11, Intervju Radovana Karad`i}a, SRBI IZVAN BOSANSKOG
LONCA.
U Odluci o formiranju se navodi da }e “Srpsko nacionalno vije}e Bosne i
Hercegovine” raditi na “obezbje|ivanju i u~vr{}ivanju gra|anske i nacionalne
ravnopravnosti i slobode gra|ana srpske nacionalnosti i srpskog naroda u Bosni i
Hercegovini u cjelini” i “voditi i druge nacionalne poslove srpskog naroda u Bosni i
Hercegovini” (Isto).
Osnovni zadatak “Srpskog nacionalnog vije}a” trebalo je “da bude briga o sada{njem
i budu}em `ivljenju srpskog naroda” na podru~ju Bosne i Hercegovine (Javnost, 27.
oktobar 1990, str. 3).

484
Samozvano Srpsko nacionalno vije}e Bosne i Hercegovine je
bilo “odgovorno samo srpskom narodu u Bosni i Hercegovini, njegovim
saborima i velikim skup{tinama”, te ga je mogao “raspustiti samo
srpski narod”. Prvi predsjednik Radovan Karad`i}, iskazuju}i
“zabrinutost” za polo`aj Srba u Bosni i Hercegovini, iznio je prave
razloge za formiranje “Srpskog nacionalnog vije}a” — da “Srbi u
Bosni i Hercegovini ne}e odustati od svojih zahtjeva da `ive u istoj
dr`avi u kojoj je i njihova matica Srbija”, te “zato mi danas
formiramo svoje Srpsko nacionalno vije}e, ~ime svoju sudbinu
uzimamo u svoje ruke...”.19
Na osniva~kom saboru u Banja Luci “Srpsko nacionalno vije}e
Bosne i Hercegovine” je donijelo i svoju “prvu odluku”, u kojoj je
ukazano na su{tinu promjene “dr`avnog karaktera Bosne i
Hercegovine”, po kojoj se “dr`avni polo`aj srpskog naroda u Bosni
i Hercegovini ne mo`e promijeniti nikakvim skup{tinskim
odlukama, ve} isklju~ivo nacionalnim referendumom”, odnosno
“na referendumu srpskog naroda”.20
Formiranje i djelovanje posebnog srpskog dr`avno-politi~kog
organa u Bosni i Hercegovini — “Srpskog nacionalnog vije}a” bilo je
“suprotno Ustavu SR Bosne i Hercegovine, pravnom poretku i
ukupnom dru{tvenom i politi~kom ure|enju”. Rije~ je o neustavnom

“Srpsko nacionalno vije}e” je formirano od dijela Glavnog odbora SDS Bosne i


Hercegovine, dijela Politi~kog savjeta SDS Bosne i Hercegovine, predstavnika
Srpskog prosvjetnog i kulturnog dru{tva “Prosvjeta”, predstavnika drugih stranaka, te
“uglednih vanstrana~kih li~nosti”. Savjet za me|ustrana~ku saradnju pri SDS Bosne i
Hercegovine dao je, tako|e, glas za formiranje “Srpskog nacionalnog vije}a”,
nagla{avaju}i da je rije~ o “demokratskom pravu srpskog naroda”, i “jedinom obliku
odbrane suverenih prava srpskog naroda u Bosni i Hercegovini” u kome bi bile “okupljene
sve politi~ke stranke koje zastupaju interese srpskog naroda u Bosni i Hercegovini”
(Javnost, 27. oktobar 1990, str. 2, Tekst Vojislava Maksimovi}a “IZNU\ENA ODLUKA
SRPSKOG NARODA”, Javnost, 27. oktobar 1990, str. 3).
Na “Svesrpskom saboru” u Banja Luci u~estvovale su “sve politi~ke organizacije
srpskog naroda iz cele Jugoslavije” (Isto). Me|utim, na njemu je, obmane radi
formirano samo Srpsko nacionalno vije}e Bosne i Hercegovine.
19 Isto, 19. oktobar 1990, str. 1.
20 Isto. Tu “Prvu odluku Srpskog nacionalnog vije}a Bosne i Hercegovine”
potpisao je Radovan Karad`i}, u svojstvu predsjednika tog vije}a.

485
tijelu “sa nelegalnim i nelegitimnim pretenzijama za zastupanje svih
pripadnika srpskog naroda u Bosni i Hercegovini i osporavanje
Skup{tini SR Bosne i Hercegovine da ostvaruje postepeno i u
cjelini svoje ustavne funkcije”.21 O~igledno da je rije~ o dirigovanoj
pobuni kao i u Kninu.
Krajem 1990. formirana su, u skladu sa “Odlukom” “Svesrpskog
sabora Bosne i Hercegovine” u Banja Luci, i regionalna srpska
nacionalna vije}a. Tako je u drugoj polovini oktobra 1990., na prvom
saboru srpskog naroda Hercegovine u Trebinju, u prisustvu “oko {est
hiljada Srba iz Hercegovine i susedne Crne Gore”, formirano
“Srpsko nacionalno vije}e za Hercegovinu”, u koje su izabrani
predstavnici svih srpskih politi~kih stranaka koje “djeluju na ovom
podru~ju: SDS, SPO i SNO, kao i sestrinska stranka iz Crne Gore,
Narodna stranka”. Na tom su skupu govorili Bo`idar Vu~urovi},
predsjednik Regionalnog odbra SDS-a Bosne i Hercegovine za
Hercegovinu, Radovan Karad`i}, prof. dr. Budimir Ko{uti}, prof. dr
Nikola Koljevi}, prof. dr Novak Kilibarda, Vladimir Srebrov i drugi.
Vu~urovi} je, u skladu sa svojim shvatanjima o nemogu}no{}u
zajedni~kog `ivota, naglasio potrebu samoorganizovanja srpskog

21 I. Dautba{i}, nav. dj., str. 184. Srpsko nacionalno vije}e je, po ocjeni Republi~kog
{taba Teritorijalne odbrane Bosne i Hercegovine, od 18. oktobra 1990, konstituisano da
bude “paralelna vlast uz legitimnu vlast Skup{tine Bosne i Hercegovine, to je negiranje
ustavnog poretka Bosne i Hercegovine i Jugoslavije. To vodi ka formiranju nacionalnih
vije}a i drugih naroda, razgra|ivanju suvereniteta i integriteta Bosne i Hercegovine,
vodi u nove me|unarodne sukobe i jo{ ve}e konflikte u Bosni i Hercegovini”. To je
“udar na Republiku i `elja da se uti~e na odga|anje izbora, {to se ne smije dopustiti”.
Formiranje Srpskog nacionalnog vije}a je “najte`i udarac Bosni i Hercegovini kao
suverenog dru{tva, to treba povezivati i shvatiti u naju`oj korelaciji sa nacionalnim
vije}em u Kninu”. Tim se “~inom neki lideri i ostala rukovode}a gospoda nacionalnih
partija boje izbora, te se zagovaraju nacionalni ratovi sviju protiv svih, a zapravo
nikome nije do demokratije nego do izazivanja vanrednog stanja i produbljivanja
ustavne krize”. Formiranje tog vije}a se “mo`e ~ak tretirati kao dr`avni udar, kao
poku{aj otcjepljenja ...”, {to “vodi ka razaranju Bosne i Hercegovine i njenoj
konfederaciji, ono onemogu}ava sve demokratske procese u vlastitom narodu i sve
dogovore izme|u naroda a posebno onemogu}ava funkcionisanje zvani~nih ustavnih
organa vlasti” (AIIZ, 2-2431, Socijalisti~ka Republika Bosna i Hercegovina,
Republi~ki {tab Teritorijalne odbrane, Pov. Broj: 04/164-10, 18. oktobar 1990. —
Okru`nom {tabu Teritorijalne odbrane Tuzla).

486
naroda. Karad`i} je, govore}i o zna~aju formiranja “Srpskog
nacionalnog vije}a”, ~ime su uzeli “sudbinu u svoje ruke”, iznio
la`nu ocjenu o tome da su “ustavni izborni zakoni skrojeni tako da
idu na {tetu srpskog naroda, tako da nakon izbora sasvim uni{te
srpski narod”. S tim u vezi, on je naglasio da “Ustav nije ustavan, a
Srpsko nacionalno vije}e je ustavno”. Prof. Ko{uti} je negirao
mogu}nost prihvatanja “{est dr`ava u kojima bi srpski narod bio
manjina”, jer, kako je rekao, on nikada nije smatrao da “izme|u
srpskog naroda posle 1918. postoje granice”. Dr Kilibarda je
dokazivao kako su Crnogorci Srbi, mo`da “ponajpoznatiji Srbi”.22
Do prve polovine novembra 1990. formirana su i “srpska nacionalna
vije}a” Bosanske krajine u Banja Luci, stare Hercegovine u Fo~i i
Ozrena u Bosanskom Petrovom Selu.23
“Srpsko nacionalno vije}e Bosne i Hercegovine”, “kao legitimni
predstavnik dijela srpskog naroda u Jugoslaviji, a koji `ivi na teritoriji
SR BiH”, donijelo je 8. novembra 1990. “Deklaraciju o polo`aju
srpskog naroda u SR Bosni i Hercegovini”. Tim je dokumentom,
izme|u ostalog, nedvosmisleno stavljeno do znanja da “za srpski narod
nije prihvatljiva Bosna i Hercegovina kao samostalna dr`ava”,
koja bi egzistirala “sama ili u konfederativnoj zajednici sa drugim
dr`avama, niti bilo koja druga forma dr`avnog organizovanja
kojom bi on bio odvojen od cjeline srpskog naroda ili bio sveden
na status nacionalne manjine”. Umjesto toga, cilj je srpskog naroda
bio “da sa~uva svoje jedinstvo sa srpskim narodom kao cjelinom”,
{to je u su{tini drugim rije~ima zna~ilo — projektovano formiranje
srpske dr`ave. U realizaciji tog cilja usvojen je stav da }e Srpsko
nacionalno vije}e “o su{tinskim pitanjima samobitnosti srpskog
naroda u Bosni i Hercegovini”, “organizovati referendum srpskog
naroda u Bosni i Hercegovini”. Na taj su na~in nekoliko mjeseci nakon
formiranja i uo~i izbora Srpska demokratska stranka Bosne i Hercegovine
i druge petokolona{ke organizacije javno obznanili svoje ciljeve.24

22 Javnost, 27. oktobar 1990, str. 3.


23 Isto, 27. oktobar 1990, str. 3 i 10. novembar 1990, str. 2.
24 Isto, 10. novembar 1990, str. 12 i 17. novembar 1990, str. 2. Deklaracija je
objavljena u Javnosti, listu Srpske demokratske stranke Bosne i Hercegovine (br. 5, 17.
novembar 1990, str. 2). Radovan Karad`i} je svojim potpisom, stajao iza tog dokumenta.

487
Na~in realizacije tog cilja — formiranje srpske dr`ave, bio je u skladu
sa Milo{evi}evom tvrdnjom, koju je tri mjeseca prije toga obznanio.
Naime, on je 10. avgusta 1990. u Kuparima gdje se rukovodstvo
Velikosrpskog pokreta odmaralo i koristilo priliku “za {iru razmenu
mi{ljenja” (prilikom izleta na ostrvo Mljet), pored ostalog, izjavio:
“da bi se referendumom mogao re{iti problem Srba iz Bosne
pored Drine, ...”.25
U Poruci srpskom narodu, iz prve polovine novembra 1990,
Radovan Karad`i} je, polaze}i od ocjene da je Srpska demokratska
stranka Bosne i Hercegovine “jedini pravi za{titnik interesa srpskog
naroda u BiH”, iznio stav Srpske demokratske stranke Bosne i
Hercegovine po kome “srpski narod na referendumu treba da
odlu~i u kakvoj zemlji `eli da `ivi”, odbacuju}i pri tome mogu}nost
konfederacije ili samostalne Bosne i Hercegovine.26 Ukazuju}i na
zna~aj demokratije za “sudbinu srpskog naroda”, Karad`i} se
Srbima obratio i sa la`nom ocjenom kako se “srpski narod nalazi
pred opasno{}u da bude odvojen od svoje matice Srbije i smje{ten,
kao nacionalna manjina, u nekoj novoj NDH ili ND BiH”. Stoga je
poru~io da je SDS “jedina stranka koja {titi srpski narod od
odvajanja od Srbije”,27 {to je zna~ilo promjenu granica suverenih
dr`ava, pri istovremenom ru{enju zajedni~ke dr`ave.
Od prve polovine 1991, po instrukcijama aspiranata na
bosanskohercegova~ki prostor, u Bosni i Hercegovini je poja~an, uz
izuzetnu napetost, op}u konfrotaciju i neizvjesnost, pa i otvorena
neprijateljstva prema Dr`avi, proces napada na ustavno-pravni sistem
i teritorijalno jedinstvo Bosne i Hercegovine (samovoljno preuzimanje

25 B. Jovi}, nav. dj., str. 176.


26 Javnost, 10. novembar 1990, str. 1. “Izja{njavanje” srpskog naroda na
“referendumu” o tome “u kakvoj zemlji `eli da `ivi”, po Karad`i}u je “to glavno
pitanje i to je dovoljan razlog da svaki Srbin i Srpkinja glasaju za svoju srpsku
stranku. Sve drugo mo`e donijeti dramati~ne obrte, ropstvo srpskog naroda i
gra|anski rat kao ishod drame i nesporazuma”.
Glasaju}i za Srpsku demokratsku stranku, Karad`i} je ocijenio da Srbi glasaju
“za vlast srpskog naroda, za sigurnost i cjelovitost srpskog naroda i njegove
dr`ave” (Isto).
27 Isto.

488
i vr{enje dr`avnih kompetencija, formiranje paralelenih i konkurentskih
organa vlasti, “nacionalna teritorijalizacija” i druge pojave izazvane
neustavnim i protuzakonitim aktima). Nosioci tog projekta bile su
Srpska demokratska stranka Bosne i Hercegovine i Hrvatska demokratska
zajednica za Bosnu i Hercegovinu, odnosno one politi~ke stranke koje
su, u okviru institucija sistema (Skup{tina, Predsjedni{tvo, Vlada, itd),
u najve}em dijelu participirale u raspravi kod iznala`enja odgovaraju}eg
ustavno-pravnog ure|enja Bosne i Hercegovine i potvrde njenog
vi{estoljetnog identiteta. U su{tini je bilo rije~i o otvaranju rasprave o
regionalizaciji — nacionalnoj teritorijalizaciji, odnosno o politizaciji tog
problema, prikrivaju}i pri tome politi~ke ciljeve “ekonomskim
nu`nostima”.28
Rade}i na definiranju “srpskih oblasti”, autori etni~ke
(jednonacionalne) regionalizacije su manipulirali i neta~no interpretirali
pokazatelje dotada{njeg ekonomskog razvoja pojedinih dijelova
Bosne i Hercegovine. Tako je regionalizacija imala politi~ku pozadinu,
odnosno bila je sredstvo za ultimativno oduzimanje teritorija i preuzimanje
vlasti na “srpskim” podru~jima.29
Srpska demokratska stranka i Srpsko nacionalno vije}e Bosne i
Hercegovine su, nastoje}i da zaokru`e velikosrpski projekat -
formiranje srpske dr`ave (“svi Srbi u jednoj dr`avi”), donijeli vi{e
neustavnih akata. Tako je, po uzoru na Srbe u Kninu, kada je maja
1990. formirana zajednica srpskih op{tina,30 u prolje}e 1991, odnosno

28 I. Dautba{i}, nav. dj., str. 184; K. Begi}, BOSNA I HERCEGOVINA OD


VANCEOVE MISIJE DO DAYTONSKOG SPORAZUMA, Sarajevo 1997, str. 55,
Javnost, 20. april 1991, str. 1.
SDS Bosne i Hercegovine i HDZ za Bosnu i Hercegovinu su, kako pi{e Prof. dr
Kasim Begi}, “zadr`ale status — ‘vladaju}ih stranaka’ i u~e{}a sa SDA (Stranka
demokratske akcije) i opozicionim strankama u institucinalnom djelovanju i
razrje{enju problema, uklju~uju}i i rad na novom ustavu, a istovremeno koriste}i
vaninstitucionalne forme flagrantno kr{ile va`e}i ustavno-pravni sistem BiH”.
Stoga je u toj ~injenici “hipokrizija, ma koliko bila primjerena politici, dostigla
svoje neslu}ene razmjere”, s pravom zaklju~uje prof. Begi} (K. Begi}, nav. dj., str. 55).
29 K. Begi}, nav. dj., str. 56-58; Javnost, 20. april 1991, str. 3 i 5, te 4. maj 1991,
str. 11; ICTY, Predmet: Br. IT-02-54-T, paragraf 39 i 233-234.
30 L. Silber - A. Litl, SMRT JUGOSLAVIJE, Beograd 1996, str. 105-111.

489
11. aprila 1991, postignut “Dogovor o udru`ivanju u Zajednicu
op{tina Bosanske krajine”. Taj “dogovor” o formiranju regionalne
zajednice op{tina Bosanske krajine prihvatile su Skup{tine op{tina
Bosanska Dubica, Glamo~, Banja Luka, Mrkonji} Grad, Bosanska
Gradi{ka i dr.31 Nakon toga, formirane su zajednice op{tina isto~ne pa
stare Hercegovine i dr.32
Skup{tina Bosne i Hercegovine je sredinom aprila 1991.
razmatrala formiranje “Zajednica op{tina Bosanske krajine” i, s tim u
vezi, uputila preporuke bosansko-kraji{kim op{tinama da se suzdr`e
od dalje regionalizacije.33 Me|utim, ta preporuka nosiocima regionalizacije
nije ni{ta zna~ila.
Vlada Bosne i Hercegovine je “izrazila bojazan da }e prestrojavanje
op{tina na etni~kom principu dovesti do zao{travanja me|unacionalnih
odnosa”. Jedan broj ~lanova Vlade iz reda Srpske demokratske stranke
Bosne i Hercegovine javno se izjasnio za odluku op{tina Bosanske
krajine i isto~ne Hercegovine kao ispravnu iz “ekonomskih” razloga.34
Stranka demokratske akcije je u odluci o regionalizaciji op{tina
u Bosni i Hercegovini vidjela formiranje etni~ki ~istih podru~ja, razbijanje
Bosne i Hercegovine i poku{aj realizacije zamisli o formiranju Velike
Srbije i sl. To je i bio povod te je ta stranka u Banjaluci i Trebinju
organizovala protestne skupove, ukazuju}i na mogu}e {tetne i nesagledive
posljedice koje mogu nastati takvom vrstom podjela.35
Konstituiraju}a sjednica “Skup{tine Zajednice op{tina Bosanske
Krajine” je, uz prisustvo “blizu sto poslanika, delegiranih ispred ~etrnaest
bosanskohercegova~kih op{tina (iz svake po sedam) koje su ranije
donijele Odluku o prisajedinjenju u novu regiju ovog dijela Republike”,

31 I. Dautba{i}, nav. dj., str. 185; Kasim Begi}, nav. dj., str. 57-58.
32 Javnost, 14. septembar 1991, str. 3.
33 Isto, 20. april 1991, str. 1 i 4. maj 1991, str. 5.
34 AIIZ, inv. br. 2-2445, Socijalisti~ka Republika Bosna i Hercegovina, Republi~ki
{tab Teritorijalne odbrane, Pov. br. 04/143-6, 8. maj 1991, Sarajevo, Informacija o
zna~ajnim ~iniocima i manifestacijama na moral i b/g /borbena gotovost / TO SR BiH
za APRIL 1991. god.
35 Isto.

490
odr`ana 25. aprila 1991. u ^elincu. ^etiri dana kasnije (29. aprila)
novoformiranoj zajednici op{tina dali su saglasnost o pristupanju Zajednici
i predstavnici osam drugih op{tina, izuzev u Bosanskom Novom,
“gdje je prilikom glasanja presudila suzdr`anost opozicije”.36
Na sastanku Regionalnog odbora SDS-a Stara Hercegovina u
Fo~i, odr`anom 19. aprila 1991, na kome su, pored predstavnika vlasti
i naroda op{tina Kalinovika, Fo~e, Gora`da, ^ajni~a, Vi{egrada i Rudog,
prisustvovali i predsjednik Narodne stranke Crne Gore (prof. dr
Novak Kilibarda) i predsjednik Kluba poslanika Crne Gore (dr Mitar
^vorovi}), bilo je “dosta govora oko regionalizacije Isto~ne i Stare
Hercegovine, te Glasinca SO-e Sokola~ke regije u zajednicu op{tina
Hercegovina”. U ZAJEDNI^KOM SAOP[TENJU, koga su u Fo~i
20. aprila 1991. potpisali predsjednik Regionalnog odbora SDS-a
Stara Hercegovina, s jedne, i predsjednik Narodne stranke Crne Gore,
Novak Kilibarda, s druge strane, navedeno je kako se ve}ina tih op{tina
“naslanjaju i grani~e sa Crnom Gorom, pa je sasvim normalno i
potrebno razgovarati sa predstavnicima vlasti i naroda Narodne
stranke Crne Gore”. Pri tom je “najve}i akcenat dat na kulturnom
i duhovnom jedinstvu ovog naroda”. Tim prije, jer je “istorijska
sudbina, bolje re}i nepravda, pocijepala ovaj narod, jednog
porijekla, jedne vjere”. Stoga je usvojena “zajedni~ka ocjena svih
u~esnika” tog fo~anskog skupa “da je ovo istorijski trenutak da se
demokratskim sredstvima izborimo za svekoliko jedinstvo
srpskog naroda”.37
Skup{tina op{tine Pale je, na osnovu “odluke” Op{tinskog odbora
Srpske demokratske stranke Pale, od 29. aprila 1991, i polaze}i od
ocjene da se “udru`ivanje op{tine Pale u zajednicu Grada Sarajeva
pokazalo kao ekonomski neopravdano”, 8. maja 1991. donijela
“Odluku” o izdvajanju Op{tine Pale iz Zajednice op{tina Sarajeva.38

36 Javnost, 4. maj 1991, str. 5. Za predsjednika Zajednice op{tina Banja Luka


izabran je Vojo Kupre{anin, a za potpredsjednike Radoslav Br|anin i Dragan Kne`evi}
(Isto).
37 AIIZ, inv. br. 3-1082/3, Regionalni odbor SDS — Stara Hercegovina — Fo~a,
Fo~a, 20. april 1991, ZAJEDNI^KO SAOP[TENJE.
38 I. Dautba{i}, nav. dj., str. 185-186; Javnost, 4. maj 1991, str. 2.

491
Istoga dana je, na inicijativu Regionalnog odbora SDS-a, na sjednici
Skup{tina op{tina Sokolac, Pale i Han-Pijeska, odlu~eno da se “izvr{i
povezivanje tih triju op{tina u Zajednicu op{tina Romanija”.39
I srpsko stanovni{tvo mjesnih zajednica Hre{a i Bulozi (podru~je
sarajevske op{tine Stari Grad), je, zbog navodne “nemogu}nosti da
ostvare osnovna gra|anska prava,” septembra 1991. odlu~ilo da se
pripoje “SAO Romaniji”.40 Takvu odluku je tada donijelo i “srpsko
stanovni{tvo olovske op{tine”.41
Regionalni odbor Srpske demokratske stranke za Staru Hercegovinu
(regija “Stara Hercegovina” obuhvatala je op{tine: Kalinovik, Fo~a,
Gora`de, Rudo, ^ajni~e i Vi{egrad), u Fo~i je 3. maja 1991. ponovo
razmotrio pitanje regionalizacije sa op{tinama Isto~ne Hercegovine.
S tim u vezi, jednoglasno je zaklju~eno “da se jo{ vi{e intenzivira
rad na ovom vitalnom pitanju ...”. Dostavljaju}i tu ocjenu Srpskoj
demokratskoj stranci Bosne i Hercegovine, u Zajedni~kom saop{tenju
Regionalnog odbora SDS Stara Hercegovina se nagla{ava kako ih “na
ovom putu nikakve odluke bosansko-hercegova~kog Parlamenta
ili Vlade ne}e onemogu}iti”.42
U Trebinju je 27. maja 1991. konstituisana “Skup{tina zajednice
op{tina Isto~ne i Stare Hercegovine”. “Odluku o udru`ivanju u
Zajednicu” donijele su op{tine: Trebinje, Gacko, Bile}a, Nevesinje,
Ljubinje, Kalinovik, ^ajni~e i Rudo. “Skup{tini” su prisustvovali
“poslanici” svih osam op{tina. Za “predsjednika” “Zajednice” izabran
je Bo`idar Vu~urovi} iz Trebinja, a za “potpredsjednika” Milorad

39 Javnost, 11. maj 1991, str. 3.


40 Isto, 28. septembar 1991, str. 2. Obrazlo`enje navedene odluke je zaista obi~na
la`, kao {to je i konstatacija da “....7.500 stanovnika srpske nacionalnosti u
sarajevskoj op{tini Stari grad jo{ uvijek nema svoje predstavnike u vlasti” (Isto).
41 Isto. S tim u vezi, Glavni odbor SDS Olova je ocijenio da je u toj op{tini
“znatno porasla uznemirenost me|u srpskim narodom”, optu`iv{i rukovodstvo lokalne
SDA da za to snosi odgovornost. Pored toga, navodi se kako je “broj Muslimana u
Olovu vje{ta~ki pove}an sjedinjenjem mjesnih zajednica Kaljine i Kne`ine koje su
pripadale op{tini Sokolac” (Isto).
42 AIIZ, inv. br. 3-1082/6, Regionalni odbor SDS Stara Hercegovina - Fo~a,
Fo~a, 3. maj 1991, ZAJEDNI^KO SAOP[TENJE.

492
Vujovi} iz Bile}e i Du{ko Kornja~a iz ^ajni~a. Pri tome je Trebinje
odre|eno i kao administrativno sredi{te “Zajednice”. Usvojen je i
“Statut” i druga akta “Zajednice”, a “dat je predlog i op{tinama
Stolac, Nik{i} i Dubrovnik da se i one priklju~e ovoj regiji”.43
Takvu fizionomiju “SAO isto~ne Hercegovine” imao je i
Milo{evi}ev ministar Mihalj Kertes, s tim {to ju je on vidio u sastavu
srpske zemlje Crna Gora. O~iglednost namjere za razbijanje Bosne i
Hercegovine vidljiva je i iz pomenutih istovremenih aktivnosti u
Bosanskoj krajini, koja je trebalo da se ujedini sa ve} progla{enom
takozvanom Kninskom krajinom u federalnu jedinicu te Jugoslavije,
kao i ~injenice da se u osnovi priznaju zaklju~ci dogovora Tu|mana i
Milo{evi}a iz Kara|or|eva i Tikve{a, marta i aprila 1991.
Nedovr{enost tih dogovora uslovljavalo je i nepominjanje sudbine
ostalih dijelova Bosne, za koje je Tu|man mislio da mogu biti
podijeljeni na bazi srpske ili hrvatske ve}ine u op{tinama.43a
“Srpski narod” Bosanske krajine je, “uo~i Vidovdana” (28. juna
1991.) u Bosanskom Grahovu donio odluku o “ujedinjenju razdijeljenog
naroda Krajine”, koja }e, pored Srbije i Crne Gore, “~initi federalnu
jedinicu”, {to je “istorijska odluka Kraji{nika da formiraju svoju
dr`avnu teritoriju”.44
Radovan Karad`i} je avgusta 1991. uveo tajni sistem veza izme|u
Glavnog odbora SDS-a i mjesnih odbora, te sa Republikom Srbijom.
Takva tajna procedura veza progla{ena je obaveznom za slanje izvje{taja
i naredbi.45

43 Javnost, 1. juni 1991, str. 4.


43a Dvije petokolona{ke stranke (Srpska demokratska stranka Bosne i
Hercegovine i Hrvatska demokratska zajednica za Bosnu i Hercegovinu) razra|ivale su
te dogovore na terenu i to obilje`avale formiranjem “SAO OBLASTI” i “HRVATSKIH
ZAJEDNICA”. Za to je, pored ostalog, o~igledna potvrda Begi}eva karta iz januara
1992, po kojoj je tada samo jo{ pet op{tina i urbani dio grada Sarajeva ostalo nepodijeljeno
izme|u njih (K. Begi}, nav. dj., izme|u strane 68. i 69.).
44 Isto, 14. septembar 1991, str. 4.
45 ICTY, Predmet: Br. IT-01-51-1, paragraf 59; Dani, specijalni prilog, 7.
decembar 2001, str. 9.

493
Razgovori o Marti}evom hap{enju i njegovom osloba|anju, po~etkom
septembra 1991,46 otkrili su, pored ostalog, strategiju nastojanja rukovodstva
SDS-a Bosne i Hercegovine da destruira vlast i podijeli zajedni~ku
dr`avu, kroz proces “regionalizacije” i podjelu policijskih snaga —
navodno kao rezultat muslimanskih provokacija. Taj je incident sa Marti}em
bio va`an za Karad`i}a, koji je u razgovoru sa Milanom Babi}em
objavio svoje namjere da “zavr{i” sa Muslimanima i u vi{e prilika
pominjao “blokadu” Sarajeva, kao mogu}i rezultat tog incidenta.47
“Blokadu” Sarajeva Karad`i} je septembra 1991. ponovo pominjao.
On je tada u telefonskom razgovoru informisao svoga vo|u Slobodana
Milo{evi}a da je “Romanija spremna na blokadu Sarajeva”, gdje
“niko ne}e biti u stanju da napusti Sarajevo, bi}e to katastrofa”.48
Time je Karad`i}, jo{ jednom, najavio ciljeve zlo~ina~kog karaktera,
{to je od 1992. - 1995. bila politika i praksa velikosrpskog agresora i
njegovih kolaboracionista.
Radovan Karad`i} je izvr{avao naredbe, instrukcije i druge smjernice
koje je dobijao od vo|e Velikosrpskog pokreta, Slobodana Milo{evi}a.

46 Isto, paragraf 32. Milan Marti} (ministar za unutra{nje poslove “SAO Krajina”
i kasnije {ef policije “Republike Srpska Krajina”) i dvojica oficira JNA su 8. septembra
1991. uhap{eni u Otoci kod Bosanske Krupe od strane policije Bosne i Hercegovine.
Milo{evi}, Milan Babi}, Karad`i} i drugi reagovali su na Marti}evo hap{enje i radili
na njegovom osloba|anju. Naime, u reakcije na to hap{enje i nastojanja za njegovim
osloba|anjem bio je uklju~en “najvi{i e{alon” :
a) srbijansko vo|stvo u Beogradu, uklju~uju}i Milo{evi}a i njegove saradnike,
kao {to je Jovica Stani{i};
b) vojno rukovodstvo (generali Ad`i}, Kadijevi} i Vasiljevi}, te pukovnik Ratko
Mladi});
c) rukovodstvo SDS-a Bosne i Hercegovine, na ~elu sa Karad`i}em i
Kraji{nikom, te njihovim bliskim saradnicima, kao {to je Koljevi} (Isto, paragraf 31 i
nap. 52-60, te paragraf 785); i
d) Alija Delimustafi}, ministar unutra{njih poslova SR Bosne i Hercegovine
(Slobodna Bosna, br. 174, 14. februar 2002, str. 38).
47 Isto. Epizoda sa Marti}em, tako|e, otkriva dimenzije raspona po kome je
Slobodan Milo{evi} ostvario svoju ulogu, aktivno poma`u}i zlo~ina~ke aktivnosti
hrvatskih i bosanskih Srba, kroz njegov uticaj na JNA, bosanske Srbe i vo|stvo
hrvatskih Srba (Isto).
48 ICTY, Predmet: Br. IT-02-54-T, paragraf 689, nap. 1388.

494
Tako je, na primjer, Milo{evi} sredinom 1991. Karad`i}u izdao naredbu
o realizaciji neposrednih vojnih priprema za izvo|enje oru`ane agresije
protiv Bosne i Hercegovine.49 To je jedan od krunskih dokaza i o
podre|enosti Karad`i}a Milo{evi}u.
U drugoj polovini 1991. rukovodstvo SDS-a Bosne i Hercegovine
ponovo je aktueliziralo razbijanje Bosne i Hercegovine putem regionalnog
organizovanja, odnosno organizacije zajednica op{tina, nagla{avaju}i
~injenicu da “ekonomski aspekti regionalnog razvojnog koncepta
imaju potvrdu {irom savremene Evrope i njene te`nje ka ‘novom
svjetskom poretku”.50 Na Konferenciji za novinare u SDS-u Bosne i
Hercegovine Radovan Karad`i} je sredinom septembra 1991. neta~no
izjavio kako “sama regionalizacija vi{e nije sporna stvar, ali se trebamo
dogovoriti o tehni~kim pojedinostima; kakve }e biti i kolike regije,
odnosno koje }e biti njihove kompetencije u odnosu na republi~ke
i savezne vlasti....”.51 Dr Miodrag Simovi}, potpredsjednik Vlade SR
Bosne i Hercegovine, je krajem septembra i po~etkom oktobra 1991.
objavio dva op{irna teksta o “udru`ivanju op{tina u zajednice”, sa
ciljem da opravda “ekonomski aspekt” regionalizacije koju je SDS
Bosne i Hercegovine uporno zagovarala.52
Srpska demokratska stranka Bosne i Hercegovine je, na osnovu
svog Statuta i “odluke i zaklju~aka donijetih na savjetovanju op{tinskih,
regionalnih i republi~kih organa Srpske demokratske stranke
Bosne i Hercegovine”, odr`anom 7. septembra 1991. na Palama, 9.
septembra 1991. donijela Odluku o imenovanju [taba za regionalizaciju.
Cilj toga {taba je bio da prati “sprovo|enja Odluke o progla{enju
autonomnih regija kao neodvojivih dijelova savezne dr`ave
federativne Jugoslavije i sastavnih dijelova federalne jedinice

49 Vidi : str. 399, nap. 184 i str. 578-581.


50 Javnost, 27. juli 1991, str. 4, tekst “MOGU]NOSTI REGIONALNOG
ORGANIZOVANJA JUGOSLAVIJE”. Kao autori teksta potpisani su: ~lanovi
Predsjedni{tva SR Bosne i Hercegovine, prof. dr Nikola Koljevi} i prof. dr Biljana
Plav{i}, te predsjednik SDS-a Bosne i Hercegovine, Radovan Karad`i}, i prof. dr
Vojislav Maksimovi}, predsjednik Kluba srpskih poslanika.
51 Isto, 21. septembar 1991, str. 3.
52 Isto, 28. septembar 1991, str. 4. i 5. oktobar 1991, str. 4.

495
Bosne i Hercegovine, kao i izdvajanje naseljenih mjesta iz jedne
op{tine i uklju~ivanje u sastav druge op{tine”.53
Predsjednik Regionalnog odbora SDS za Bosansku krajinu, dr
Radoslav Vuki}, je u Lu{ci Palanci, 9. septembra 1991, prilikom sve~ane
skup{tine povodom proslave formiranja SDS-a za Sanski Most, u
svom govoru, izme|u ostalog, konkretizuju}i namjeru destrukcije
zemlje i posebno Bosne i Hercegovine, poru~io da }e Srbi “osnovati
svoju dr`avu u okviru Srbije ili kao posebnu federalnu jedinicu,
sastavljenu od Kninske i Bosanske krajine”.54
Karad`i} je 12. oktobra 1991. u telefonskom razgovoru, sa Gojkom
\ogom (beogradskim knji`evnikom i profesorom), iznio genocidne
namjere prema Muslimanima, tvrde}i da }e nestati (“oni }e nestati,

53 AIIZ, inv. br. 3-915, Srpska demokratska stranka Bosne i Hercegovine,


Predsjednik, Broj: 542-011-1/91, Sarajevo, 9. septembar 1991. — Odluka o imenovanju
[taba za regionalizaciju.
Zadatak [taba za regionalizaciju je bio “da sagleda interes srpskog naroda u
okviru Bosne i Hercegovine i jugoslovenske zajednice, a imaju}i u vidu njegov
ekonomski, razvojni, etni~ki, istorijski, sociolo{ki, geografski i svaki drugi interes,
te da pripremi odgovaraju}e podloge koje }e da poslu`e za iznala`enje najadekvatnijih
rje{enja i ostvarenje naj{irih interesa srpskog naroda u Bosni i Hercegovini”.
[tab je pru`ao “stru~nu i svaku drugu pomo} u razradi ideja i vo|enju akcija
koje se odnose na pitanja regionalizacije Bosne i Hercegovine i uspostavljanje
odgovaraju}ih odnosa u okviru Jugoslavije” (Isto, Izvr{ni odbor Srpske demokratske
stranke BiH).
U [tab za regionalizaciju su imenovana sljede}a lica: Nenad Jovanovi}, Vojin
Lale, Dra{ko Vuleta, Dragan Markovi}, Mile Dmi~i}, Vidoje Ija~i}, Ljubisav Terzi},
Aleksa Milojevi}, Dragan Dokni} i Jovo Miskin. Taj je organ anga`ovao i druga stru~na
lica i institucije, i posebno kadar sa terena, a o svim pitanjima koja su bila bitna obavljao
je konsultacije sa organima i rukovodstvom Srpske demokratske stranke. S tim u vezi,
Izvr{ni odbor SDS-a BiH je ocijenio kako je potrebno u tom “izuzetno zna~ajnom
poslu, ostvariti neophodnu disciplinu, saradnju i koordinaciju u okviru Srpske
demokratske stranke BiH ...” (Isto).
Koljevi} i Plav{i} su 7. septembra 1991. formalno zatra`ili od Slobodana Milo{evi}a
da ih predstavlja na Konferenciji u Hagu. Milo{evi} je instruirao Kraji{nika (preko
Karad`i}a) da bi trebao putovati u inostranstvo da predstavlja interese bosanskih Srba
u Evropskom parlamentu u Strasburu (ICTY, Predmet: Br. IT-02-54-T, paragraf 54).
54 Javnost, 14. septembar 1991, str. 2.

496
taj narod }e nestati sa povr{ine zemlje...”). Obrazla`u}i te zlo~ina~ke
namjere prema Muslimanima (“... oni }e nestati...”), naveo je “da
ima 20.000 naoru`anih Srba oko Sarajeva”, a “tri-~etiri stotine
hiljada naoru`anh Srba u Bosni i Hercegovini”, “plus ima jedna
Armija i oru`je i sve”. Sarajevo je, po Karad`i}u, trebalo biti “crni
kotao, gdje }e 300.000 Muslimana umrijeti...”.55
Karad`i} je, u skladu sa navedenim zlo~ina~kim namjerama,
politikom i praksom, u razgovoru sa Mom~ilom Kraji{nikom 13.
oktobra 1991. izjavio da }e “u samo par dana Sarajevo nestati i bi}e
500.000 mrtvih, u jednom mjesecu Muslimani }e biti uni{teni u
Bosni i Hercegovini.....”.56
Karad`i}eve genocidne namjere i osnovni cilj “srpsko jedinstvo”
trebalo je, izme|u ostalog, provesti regionalizacijom “srpskih prostora”
u Bosni i Hercegovini, oslonjenom na Milo{evi}ev projekat Velike
Srbije, odnosno “Saveza srpskih zemalja”.
Cilj Projekta o regionalizaciji bio je formiranje “srpske” Bosne
i Hercegovine. To je otvoreno potvr|eno 7. novembra 1991, na Petoj
sjednici Izvr{nog odbora, kada je, pored ostalog, razmatrana “informacija
oko regionalizacije”. Zaklju~eno je da “ranija Komisija” za organe
Stranke pripremi “okvir organizacije regija, kako bi se cjelovitije
sagledala njihova organizacija i na~in funkcionisanja vlasti (Skup{tina,
Vlada i dr.)”. Pri tome je zauzet stav da “treba omogu}iti da se
po{tuje princip da regijom bude obuhva}eno i zaokru`eno
nacionalno i teritorijalno bogatstvo” i ukazano da je cilj “imati
srpsku Bosnu i Hercegovinu...”.57 Polaze}i od tih “opredjeljenja”,
zaklju~eno je da za narednu sjednicu Izvr{nog odbora treba pripremiti
sve materijale koji su do tada ra|eni “(Osnovni materijal o

55 ICTY, Predmet: Br. IT-02-54-T, paragraf 53, 61 i 200, nap. 400. Tom je
prilikom Karad`i} rekao i sljede}e: “Broj Srba }e biti reduciran, a Hrvati }e biti
jedini koji }e profitirati, po{to }e oni sa~uvati njihove op{tine” (Isto).
56 Isto, paragraf 688. Te genocidne namjere prema Bo{njacima Radovan Karad`i}
je ponovio i u razgovoru sa Mom~ilom Mandi}em (Dani, 14. februar 2003, str. 43).
57 Raniji, jo{ neprevazi|eni, trendovi su i{li na formiranje “Srpske krajine”
(spajanjem Bosanske i Kninske), te priklju~enja isto~nih dijelova Bosne i Hercegovine
Srbiji, odnosno Crnoj Gori.

497
demografsko-ekonomskoj analizi regionalnog razvoja, kao i njegov
aneks)” i dostaviti ih ~lanovima tog odbora.58
Sprovode}i nacionalnu (etni~ku-srpsku) neustavnu regionalizaciju,
“zajednice op{tina” su tokom septembra, oktobra i novembra 1991.
transformirane u “srpske autonomne oblasti” (SAO), odnosno male
dr`avice.59
U Trebinju je 12. septembra 1991, na sjednici “Skup{tine zajednice
op{tina isto~ne i stare Hercegovine” donesena “odluka” o progla{enju
“Srpske autonomne oblasti Hercegovina”, u ~iji su sastav u{le op{tine:
Trebinje, Bile}a, Gacko, Nevesinje, Kalinovik, Ljubinje, Rudo i ^ajni~e.
U “odluci” se navodi da je “SAO Hercegovina” “neodvojivi dio savezne
dr`ave federalne Jugoslavije i sastavni dio federalne jedinice Bosne
i Hercegovine”.60
Po tom modelu najve}i dio Bosne i Hercegovine (izuzev zapadne
Hercegovine) je u kratkom periodu “saoiziran”. Pored “politi~ke volje”
rukovodstva SDS Bosne i Hercegovine i “`elje srpskog naroda da

58 AIIZ, Fond SDS, inv. br. 240/1, Zapisnik sa Pete sjednice Izvr{nog odbora
Srpske demokratske stranke, odr`ane 7. novembra 1991.
Zanimljivo je ista}i podatak da je na sjednici Politi~kog savjeta SDS-a, od 15.
oktobra 1991, Milivoje Tutnjevi}, pored ostalog, izjavio kako “regije moraju biti
spremne da izvr{e blokadu robno-nov~anih puteva prema Sarajevu” (AIIZ, Fond
SDS, Inv. br. 110, Zabilje{ke sa sjednice Savjeta Srpske demokratske stranke Bosne i
Hercegovine, odr`ane 15. oktobra 1991.).
59 L. Silber - A. Litl, nav. d., str. 241.
60 Javnost, 14. septembar 1991, str. 3. I srpski narod sa podru~ja Fo~e se, “na
osnovu izra`ene `elje, pripojio SAO Hercegovina”(AIIZ, inv. br. 3-1082/11, Srpska
demokratska stranka, Op{tinski odbor SDS-a Fo~a, Br. 143/91, 17. oktobar 1991,
POZIV; Isto, inv. br. 3-1082/12, Srpska demokratska stranka BiH, Op{tinski odbor
SDS-a Fo~a, Odbornici iz redova SDS-a i SPO SO Fo~a, Privremeni odbor dijela Stare
Hercegovine, Br. 146/91, Fo~a, 18. oktobar 1991, ODLUKA).
Stranka demokratske akcije je u septembru 1991. optu`ila SDS Bosne i Hercegovine
za kr{enje sporazuma o koaliciji, progla{avanjem “srpskih autonomnih oblasti”. S tim u
vezi, u Saop{tenju SDA se navodi kako je “stvaranje srpskih autonomnih oblasti u Bosni
i Hercegovini onemogu}ilo funkcionisanje republi~ke Vlade, a u isto vrijeme, predstavljalo
napad na zajedni~ku vlast u Bosni i Hercegovini”. SDA je, pored ostalog, insistirala na
tome da se srpsko rukovodstvo odrekne formiranja “autonomnih oblasti” i “spontano”
postavljenih barikada (L. Silber - A. Litl, nav. dj., str. 241), ali to nije imalo nikakav efekat.

498
`ivi u federativnoj Jugoslaviji i u Bosni i Hercegovini koja je
federalni dio Jugoslavije”, za realizaciju tog projekta, postojala je i
“nau~na osnova”, pod autorstvom i mentorstvom Beograda.61
Autonomna regija Bosanska krajina transformirana je 16. septembra
1991. u “SAO krajinu”, odnosno Autonomnu Regiju krajina. U oktobru
je, sa sjedi{tem u Sarajevu, progla{ena SAO Romanija. Po~etkom
novembra 1991. formirane su SAO Sjeverna Bosna i SAO Bira~.62
U svim “SAO” izabrani su odbornici u “skup{tinama”, usvojeni
“statuti”, konstituirane “vlade”, usvojeni “programi rada”, itd. Tako
su na sjednici “Skup{tine srpske autonomne oblasti Romanija”,
odr`anoj 22. oktobra 1991. na Sokocu, “prihva}ene odluke zbora
gra|ana mjesnih zajednica i naseljenih mjesta sa podru~ja op{tina
Rogatice, Olova, Starog Grada i Trnova o priklju~enju SAO
Romaniji”, konstituisana “vlada SAO Romanije” i usvojen “privremeni
statut”, kojim je ta oblast definirana “kao demokratska i autonomna
jedinica u sastavu srpske Bosne i Hercegovine i Federativne

61 K. Begi}, nav. dj., str. 58; Javnost, 21. septembar 1991, str. 5. Republi~ki zavod
za dru{tveno planiranje Bosne i Hercegovine je septembra 1991, u tajnom elaboratu
regionalizacije Bosne i Hercegovine “DEMOGRAFSKO - EKONOMSKA ANALIZA
REGIONALNOG RAZVOJA, ALOKACIJE PRIRODNIH I DRUGIH RESURSA U
REPUBLICI - I UTICAJ TIH FAKTORA NA REGIONALIZACIJU I POLO@AJ
POJEDINIH NARODA - POSEBNO SRPSKOG”, mimo programa Vlade SR BiH,
uradio “nau~nu” i “stru~nu” osnovu za saoizaciju Bosne i Hercegovine (K. Begi}, nav.
dj., str. 58, nap. 3.).
62 Javnost, 21. septembar 1991, str. 5; 28. septembar 1991, str. 4; 26. oktobar
1991, str. 2; 9. novembar 1991, str. 2 i 25. januar 1992, str. 2; K. Begi}, nav. dj., str. 59;
L. Silber - A. Litl, nav. dj., str 241.
U sastav “Autonomne regije Bira~”, formirane “voljom srpskog naroda”, u{la su
podru~ja op{tina [ekovi}i i Vlasenica i dijelovi op{tina: Bratunac, Zvornik, Srebrenica,
Kalesija, Kladanj i @ivinice, te “naseljena mjesta, okruzi i podru~ja koja se, u skladu
sa ovom odlukom, naknadno priklju~e”. “Autonomna regija Bira~” je progla{ena kao
“demokratska autonomna jedinica suverenih gra|ana i naroda i neodvojivi dio federativne
Jugoslavije kao savezne dr`ave koju sa~injavaju republike Srbija, Crna Gora i druge
federalne jedinice koje izraze slobodnu volju da ostanu u ovoj saveznoj dr`avi”.
Konstituiraju}u sjednicu je otvorio i njom predsjedavao Mom~ilo Vla~i}, predsjednik
SDS [ekovi}i. Tom su prilikom usvojeni “osnovni normativni akti”: odluka, statut i
poslovnik o radu “Autonomne regije Bira~”, te izabrani: predsjednik, potpredsjednik,
sekretar i mandatar “vlade” (Mr Milenko Stani}) — Javnost, 25. januar 1992, str. 2.

499
Jugoslavije”.63 Na zasjedanju Skup{tine “SAO Hercegovine”, 21.
oktobra 1991, izabran je mandatar prve “vlade”, koji je bio zadu`en
da, prije “plebiscita srpskog naroda u Bosni i Hercegovini”, zakazanog
za 10. novembar, predlo`i “sastav svog kabineta i izlo`i osnovne
programe ‘vlade’”. Tada je odlu~eno da se formira radio-televizija
Hercegovine. U cilju realizacije tog “izuzetno zna~ajnog projekta”
zaklju~eno je da se zatra`i pomo} RTV Srbije. “Skup{tina” je
“izrazila javni protest Komandi oru`anih snaga zbog oklijevanja
u preduzimanju ozbiljnih vojnih operacija na frontu. Armiji se
zamjera na sporom ~i{}enju svojih redova od pla}enih izdajnika,
petokolona{a, kolebljivaca i la`nih mirotvoraca. Apeluje se na
oficirski kadar da vodi ra~una o tradicionalnom zna~enju
oficirske i vojni~ke ~asti u na{em narodu”. Upozorene su komande
oru`anih snaga da su “primirja odnijela previ{e `ivota na{ih
vojnika i gra|ana, i da se o miru mo`e govoriti i pregovarati tek
onda kad se neprijatelj vojni~ki potpuno i trajno porazi”.64
Ovi “javni protesti”, “zamjerke” i “upozorenja” komandama
oru`anih snaga na zasjedanju “SAO Hercegovine”, 21. oktobra 1991,
jasno govore da se ta oblast i dr`ava, u ~ijem je sastavu, nalazi u ratu.
“Srpske autonomne oblasti” u po~etku su “izgledale sme{no.
...Kru`ili su vicevi o SAO; me|utim, sve brojniji kontrolni punktovi
sa naoru`anim Srbima jasno su davali do znanja da se Srbi uop{te
ne {ale”.65

63 Javnost, 26. oktobar 1991, str. 2. Prva sjednica “vlade” “SAO Romanija” odr`ana
je 23. decembra 1991. u hotelu Bistrica na Jahorini, na kojoj su “podr`ani stavovi
Srpske skup{tine Bosne i Hercegovine o progla{enju Srpske Bosne”. Istovremeno
je ta “vlada” ~estitala i podr`ala “progla{avanje Srpske Republike Krajine sa sjedi{tem
u Kninu”. U saop{tenju za javnost sa te sjednice izra`eno je “uvjerenje da je priznavanje
nezavisne BiH smrtni udarac za njenu dr`avnost — sa trenutnim ili odlo`enim
djelovanjem” (Javnost, 28. decembar 1991, str. 2).
64 Isto, 26. oktobar 1991, str. 2 i 9. novembar 1991, str. 2; K. Begi}, nav. dj., str. 59;
L. Silber — A. Litl, nav. dj., str. 241. “Skup{tinu” je “prigodnim govorom, retrospektivnim
hodom istorijskim stazama zna~enja Hercegovine u istoriji i duhovnosti cjelokupnog
srpskog naroda, i pregledom aktuelnih doga|aja u srpskim zemljama i krajinama”,
pozdravio “istaknuti srpski predstavnik, predsjednik Kluba srpskih poslanika u Skup{tini
BiH prof. dr Vojislav Maksimovi}” (Javnost, 26. oktobar 1991, str. 2).
65 L. Silber — A. Litl, nav. dj., str. 241. S tim u vezi, Silber i Litl pi{u da je “Ideja
o progla{avanju, na primer, Romanije, planinskog predela izvanredne lepote isto~no od
Sarajeva, za srpsku autonomnu oblast ili mikro dr`avicu, delovala apsurdno” (Isto).

500
Da su se u Bosni i Hercegovini mogli doga|ati takvi apsurdi,
dok istovremeno postoji Predsjdni{tvo, Skup{tina i Vlada SR Bosne i
Hercegovine, posljedica je vrlo guste okupacije zemlje, a posebno
definitivnog zavr{etka pu~eva na nivou SFRJ, ali i nesre}ne koalicije
vladaju}ih stranaka u Bosni i Hercegovini, koja nije bila neminovnost
vi{estrana~kih izbora. Time je Jugoslavija prakti~no prestala postojati.
Sve to je pospje{ila i neaktivnost Savjeta sigurnosti Ujedinjenih
nacija, te “kilave” mjere mirovnog procesa i me|unarodne zajednice i
posebno sporost rada Ha{ke konferencije o Jugoslaviji.
Za uvla~enje u petokolona{ku aktivnost {to ve}eg broja gra|ana
srpske nacionalnosti trebala su i zna~ajna finansijska sredstva. Svesrpski
sabori, velike skup{tine, masovni zborovi i mitinzi, savjetovanja, sastanci
odbora i komisija, ekspertnih timova, {tabova i putovanja, smje{taj stranih
gostiju i intezivna propaganda odnosili su mnogo novaca, a dio tro{kova
padao je i na teret bud`etskih sredstava op{tina i Socijalisti~ke Republike
Bosne i Hercegovine. Ve} u jesen 1991. “srpske autonomne oblasti”
su obustavile uplate poreza i drugih davanja prema Republici. Uzme
li se u obzir ukupna povr{ina tim oblastima zahva}enih op{tina postaje
jasno kako je to sna`an udar bio na finansijski opstanak Republike.
“Skup{tina srpskog naroda u Bosni i Hercegovini” je, polaze}i
od sumnjivih rezultata izja{njavanja na Plebiscitu srpskog naroda, odr`anom
9. i 10. novembra 1991, na svojoj drugoj sjednici od 21. novembra 1991,
verifikovala sve dotada{nje odluke o formiranju kolaboracionisti~kih
srpskih organa vlasti — “odluke o progla{enju Srpske autonomne regije
i autonomnih oblasti u Bosni i Hercegovini”.66
Tom su “odlukom” verifikovane sljede}e “srpske autonomne regije
i oblasti” :
1. Autonomna regija Krajina;67

66 AIIZ inv. br. 3 - 491/5, Odluka o verifikaciji progla{enih srpskih autonomnih


oblasti u Bosni i Hercegovini; Javnost, 7. decembar 1991, str. 10; S. ^eki}, AGRESIJA NA
BOSNU I GENOCID NAD BO[NJACIMA 1991. - 1993, Sarajevo 1994, str. 275-276.
67 Isto. Autonomnu regiju Krajina sa~injavale su sljede}e op{tine: “Banja Luka,
Bosanski Petrovac, ^elinac, Glamo~, Klju~, Kotor Varo{, Kupres, Lakta{i, Mrkonji}
Grad, Prijedor, Prnjavor, Sanski Most, Skender Vakuf, Srbac, [ipovo, Titov Drvar i
Srpska op{tina Bosanska Krupa, kao i dijelovi op{tina sa ove regije sa ve}inskim
srpskim narodom, sa sjedi{tem u Banja Luci” (Isto).

501
2. Srpska autonomna oblast Hercegovina;68
3. Srpska autonomna oblast Romanijsko-bir~anska;69
4. Srpska autonomna oblast Semberija;70
5. Srpska autonomna oblast Sjeverna Bosna.71
Krajem novembra 1991. formirana je Srpska autonomna oblast
Semberija i Majevica, u ~iji sastav su, pored Bijeljine, Ugljevika i
Lopara, od 26. novembra u{la “i srpska naseljena mjesta koja gravitiraju
ovoj autonomnoj oblasti, a pripadaju op{tinama Br~ko, Tuzla,
Kalesija, Zvornik i Srebrenik”. Tada je izabran i predsjednik “vlade”
SAO Semberije i Majevice (in`enjer \or|e Arsenovi}). Usvojen je i
“prijedlog Odluke o obustavljanju davanja poreza i dijela drugih
obaveza prema Republici”.72
U [ekovi}ima je 8. januara 1992. konstituirana Autonomna regija
Bira~, “kao sastavni dio Srpske Republike Bosne i Hercegovine, a samim
time i Jugoslavije”. U njen sastav su, “po{tuju}i volju naroda izre~enu
demokratskim putem”, u{le op{tine [ekovi}i i Vlasenica sa cjelokupnom
teritorijom i dijelovi op{tina Kalesija, @ivinice, Kladanj, Zvornik, Olovo,
Bratunac i Srebrenica. Za predsjednika “regije” izabran je Milorad
Vukajlovi}, a za mandatara “vlade” imenovan je Mr Milenko Stani}.73

68 Isto. SAO Hercegovinu su sa~injavale op{tine: “Bile}a, ^ajni~e, Gacko, Kalinovik,


Ljubinje, Nevesinje, Rudo, Trebinje i Fo~a, kao i dijelovi drugih op{tina sa ove regije
sa ve}inskim srpskim narodom, sa sjedi{tem u Trebinju” (Isto).
69 Isto. “SAO Romanijsko-bir~anska” sa~injavale su op{tine: “Han Pijesak, Pale,
Sokolac, Vlasenica, Olovo i [ekovi}i, kao i dijelovi op{tine Rogatica i drugih op{tina
sa ove regije sa ve}inskim srpskim narodom, sa sjedi{tem u Sarajevu” (Isto).
70 Isto. SAO Semberiju sa~injavale su op{tine: “Bijeljina, Lopare i Ugljevik, kao i
dijelovi op{tina sa ove regije sa ve}inskim srpskim narodom, sa sjedi{tem u Ugljeviku” (Isto).
71 Isto. SAO Sjevernu Bosnu, sa sjedi{tem u Doboju, sa~injavali su “dijelovi
op{tina sa ve}inskim srpskim narodom i to: Tesli}, Doboj, Te{anj, Derventa, Bosanski
Brod, Od`ak, Bosanski [amac, Modri~a, Grada~ac, Gra~anica, Lukavac, Srebrenik,
@ivinice, Banovi}i, Zavidovi}i, Maglaj i Ora{je” (Isto).
72 Javnost, 14. decembar 1991, str. 2.
73 Isto, 18. januar 1992, str. 2.

502
“Srpske autonomne oblasti” su, ve} u januaru 1992. obuhvatale
62,94% (ili 32.222 km2) dr`avne teritorije,74 a 13. marta 1992. Srpska
demokratska stranka Bosne i Hercegovine je, na osnovu toga, podnijela
i “zvani~nu ponudu” o podjeli Bosne i Hercegovine (61,06% prema
38,4% ili 32.260 km2 prema 18.862 km2).75
Formiranjem “srpskih autonomnih oblasti” prakti~no je i zavr{eno
teritorijalno zaokru`ivanje prioritetnih pretenzija o srpskim teritorijama.
Dr`avno-pravnim osamostaljenjem “srpskih oblasti i zemalja”, odnosno
progla{avanjem “SAO”, flagrantno je prekr{en ustavno-pravni sistem
Bosne i Hercegovine i izvr{ena potpuna destrukcija sistema podjele
nadle`nosti. Samoprogla{ene “srpske oblasti” preotele su ovla{tenja koja
su bila u isklju~ivoj nadle`nosti Republike, pa i Socijalisti~ke Federativne
Republike Jugoslavije (odbrana, mobilizacija, poreski sistem i dr.), i
prigrabile one koje su, po Ustavu, u nadle`nosti op{tina.76
Organi vlasti srpskih paradr`avnih tvorevina u 1991. nisu priznavali
legalnu vlast Socijalisti~ke Republike Bosne i Hercegovine u Sarajevu.
Vojnom i politi~kom rukovodstvu Srbije ~ak su se obra}ali i za pru`anje
neposredne pomo}i, posebno za dodjelu materijalno-tehni~kih sredstava,
uklju~uju}i i helikoptere. Legalni organi vlasti Bosne i Hercegovine ni
na ostatku Republike, bez saglasnosti okupacionog komandanta Druge
vojne oblasti JNA, nisu mogli preduzeti bilo kakvu dr`avnu mjeru.77
Srpska demokratska stranka Bosne i Hercegovine je 14. oktobra
sru{ila “krhki konsenzus koji je kako-tako odr`avao funkcionisanje
podijeljenog Parlamenta. U toku burne sjednice, koja je trajala
cijelu no}, delegati Srpske demokratske stranke su s prezirom odbacili
prijedlog Stranke demokratske akcije i Hrvatske demokratske

74 K. Begi}, nav. dj., str. 68-69. Tada su “hrvatske zajednice” obuhvatale 20,88%
(ili 10.689 km2) dr`avne teritorije. Podru~ja koja nisu bila obuhva}ena “saoizacijom”
i “haoizacijom” obuhvatala su 3,52% (ili 1.818 km2) dr`avne teritorije.
75 Isto, mapa 3 (izme|u str. 100-101).
76 K. Begi}, nav. dj., str. 59.
77 S. ^eki}, nav. dj., str. 28-31; Isti, AGRESIJA NA BOSNU I GENOCID NAD
BO[NJACIMA 1991. - 1995, u : RATOVI U JUGOSLAVIJI 1991. - 1999, Zbornik
saop{tenja i diskusije sa Okruglog stola, Beograd 7. - 9. novembar 2001, Beograd 2002,
str. 312-312.

503
zajednice o suverenitetu Republike i polo`aju Bosne u Jugoslaviji”.78
Naime, u no}i izme|u 14. i 15. oktobra 1991. Radovan Karad`i} je, na
sjednici Skup{tine SR Bosne i Hercegovine, na kojoj je razmatrano
pitanje budu}nosti Republike, “objavio smrtnu kaznu muslimanskom
narodu”, javno zaprijetiv{i da Muslimani mogu nestati: “.... Ovo je
put na koji vi ho}ete da izvedete Bosnu i Hercegovinu ista ona
autostrada pakla i stradanja kojom su po{li Slovenija i Hrvatska.
Nemojte da mislite da ne}ete odvesti Bosnu i Hercegovinu u
pakao, a muslimanski narod mo`da u nestanak, jer muslimanski
narod ne mo`e da se odbrani ako bude rat ovdje...”.79
Radovan Karad`i} je navedenu izjavu kasnije pojasnio, tvrde}i
da su “Muslimani najvi{e ugro`eni. Oni su najvi{e ugro`eni ne samo
u fizi~kom smislu, i ja nisam mislio da bi oni mogli nestati samo
fizi~ki; to je tako|e po~etak kraja njihovog postojanja kao nacije”.80
Navode}i da je “dosada{nja politika stranke ra|ena za
mirnodopsko uslove”, Velibor Ostoji} je, na sjednici Savjeta Srpske
demokratske stranke Bosne i Hercegovine, od 15. oktobra 1991, za budu}i
rad predlo`io opstrukciju rada Skup{tine Bosne i Hercegovine, medijski
rat i formiranje paralelnih organa vlasti (i na nivou Republike), koji bi
se, prije svega, ogledali u formiranju tzv. srpskog parlamenta.81
I pored nepovoljnog toka doga|aja na frontu u Hrvatskoj i na
Ha{koj konferenciji, Srpska demokratska stranka Bosne i Hercegovine
je ubrzano zao{travala situaciju i u Bosni i Hercegovini. O~ekuju}i ishod
Ha{ke konferencije, vlasti Socijalisti~ke Republike Bosne i Hercegovine
nisu ozbiljno reagovale. Radovan Karad`i} je 18. oktobra 1991, “na osnovu
statutarnih ovla{tenja”, naredio “uvo|enje vanrednog stanja” u Srpskoj
demokratskoj stranci. Vanredno stanje je bilo obavezuju}e za sve

78 L. Silber - A. Litl, nav. dj., str. 241.


79 S. ^eki}, AGRESIJA NA BOSNU I GENOCID NAD BO[NJACIMA
1991. - 1993, Sarajevo 1994, str. 269; L. Silber — A. Litl, nav. dj., str. 241-242; N. Cigar,
GENOCID U BOSNI - POLITIKA “ETNI^KOG ^I[]ENJA”, Sarajevo 1998,
str. 47-48.
80 N. Cigar, nav. dj., str. 47-48.
81 AIIZ, inv. br. 3-110, Srpska demokratska stranka Bosne i Hercegovine, Savjet
stranke, 15. oktobar 1991. godine, ZABILJE[KE.

504
njene organe, ~lanstvo i funkcionere u vlasti. Svi op{tinski odbori su bili
du`ni da svakodnevno zasjedaju i organizuju de`urstvo u toku 24 ~asa.82
Poslanici Kluba Srpske demokratske stranke Bosne i Hercegovine
i Srpskog pokreta obnove (“srpski poslanici, kao legalno izabrani i
politi~ki legitimni predstavnici neotu|ivog suvereniteta srpskog
naroda u Bosni i Hercegovini”) donijeli su 18. oktobra 1991. Odluku
o sprovo|enju plebiscita srpskog naroda. Tom je odlukom utvr|eno
vrijeme sprovo|enja “plebiscita” (10. novembar 1991.), “na kome }e
se srpski narod izjasniti o ostajanju u zajedni~koj dr`avi sa Srbijom,
Crnom Gorom, SAO Krajinom, SAO Slavonijom, Baranjom i
Zapadnim Sremom, i drugim koji se za taj ostanak izjasne”, i
imenovana Komisija.83
Struktura budu}e “zajedni~ke dr`ave” ve} sama po sebi jasno
ukazuje na namjere Velikosrpskog pokreta i dr`avnog rukovodstva Srbije,
te njihovih kolaboracionista, da se prvo uni{ti postoje}a zajedni~ka
dr`ava (SFRJ), kako bi mogli formirati planirane srpske federalne
jedinice (izme|u ostalih SAO Krajina, SAO Slavonija, Baranja i
zapadni Srem i naravno Srpska Bosna i Hercegovina).
U Telegramu Srpske demokratske stranke Bosne i Hercegovine
upu}enom Slobodanu Milo{evi}u, 20. oktobra 1991, izra`ena je zahvalnost
vo|i Velikosrpskog pokreta “zbog ~uvanja srpskog naroda u celini”,
s uvjerenjem da }e, zahvaljuju}i njemu i svim politi~kim snagama u
Srbiji, ostvariti svoje ciljeve — srpsko politi~ko i dr`avno jedinstvo.84

82 Isto, inv. br. 3-1051/3, Telegram Srpske demokratske stranke Bosne i Hercegovine,
18. oktobar 1991; Isto, inv. br. 3-1051/8, SDS Bosne i Hercegovine, Op{tinski odbor
SDS Novi Travnik, 19. oktobar 1992. — Glavnom odboru SDS Bosne i Hercegovine;
ICTY, Predmet: Br. IT-02-54-T, paragraf 200, nap. 402.
Op{tinski odbor SDS Novi Travnik je 19. oktobra 1991. obavijestio Glavni odbor
SDS BiH da su, postupaju}i po navedenom telegramu Radovana Karad`i}a, “uveli
vanredno stanje”, pri ~emu su organizovali de`urstvo “non-stop 24 sata” (AIIZ, Fond
SDS, inv. br. 3-1051/8).
83 Isto, inv. br. 3-353/17, Odluka o sprovo|enju plebiscita srpskog naroda, Sarajevo,
18. oktobar 1991. Tom je odlukom, koja je stupila “na snagu danom dono{enja”,
imenovana Komisija za sprovo|enje plebiscita u sljede}em sastavu: Petko ^an~ar
(predsjednik), Rajko Kasagi} (~lan), Goran Zeki} (~lan), Milo{ Savi} (zamjenik),
Ljubo Bosilj~i} (zamjenik), Vidoje Ija~i} (zamjenik) i Stojan Dragovi} (sekretar).
84 Isto, inv. br. 3 - 921, Telegram Srpske demokratske stranke Bosne i Hercegovine
- Slobodanu Milo{evi}u, 20. oktobar 1991. U tom se telegramu, pored ostalog, navodi:

505
^etiri dana kasnije (24. oktobra) Karad`i} je u razgovoru izme|u
Milo{evi}a i njega izjavio da su srpski kolaboracionisti, na ~elu sa
njim, pripremili sve u cilju zauzimanja teritorija, na kojima }e “osnovati
punu vlast”. Te su aktivnosti bile u skladu sa njihovim zlo~ina~kim
namjerama - “borba za `ivotni prostor”, {to je bio njihov cilj.85
U planiranju i pripremanju zlo~ina u Bosni i Hercegovini rukovodstvo
petokolona{ke Srpske demokratske stranke je u~estvovalo i kroz izradu,
usvajanje i potpisivanje brojnih dokumenata (odluke, deklaracije, upustva,
poslovnici, preporuke i sl.). Na taj na~in je, uporedo sa “saoizacijom”,
uslijedilo konstituiranje okupacionih i kolaboracionisti~kih organa na
nivou Dr`ave, prije svega, “srpskog parlamenta” — “Skup{tine srpskog
naroda”. Naime, poslanici Kluba Srpske demokratske stranke Bosne i
Hercegovine i Srpskog pokreta obnove u Skup{tini Bosne i Hercegovine
su, na konstituiraju}oj sjednici, 24. oktobra 1991, donijeli “Odluku o
osnivanju Skup{tine srpskog naroda u Bosni i Hercegovini”, kao
“najvi{i predstavni~ki i zakonodavni organ srpskog naroda u
Bosni i Hercegovini”.86

“U ovom istorijskom trenutku, kada je srpski narod ponovo izlo`en ucenama i


ultimatumima, izra`avam Vam, u ime Srba u Bosni i Hercegovini, zahvalnost
zbog ~uvanja srpskog naroda u celini.
Ucene i ultimatume dobijali smo i u te`im prilikama, pa ih nismo prihvatali
i izlazili smo kao pobednici. Ovoga puta, Srbi u Bosni i Hercegovini i Srbi u biv{oj
Hrvatskoj, odlu~ili su da odbrane svoj opstanak i doprinesu definitivnom ostvarenju
srpskog politi~kog i dr`avnog jedinstva.
Va{e dr`anje, kao i dr`anje svih politi~kih snaga u Srbiji, uveravaju nas da
}emo ostvariti, svoj, na ustavu, pravu i pravdi, zasnovan cilj” (Isto).
85 ICTY, Predmet: Br. IT-02-54-T, paragraf 48 i 57-58. Tada je Karad`i} naveo
kako ne postoji na~in da oni (tj., po njemu, Srbi) u Bosni i Hercegovini `ive sa
Bo{njacima, da }e “osnovati punu vlast nad srpskim teritorijama u Bosni i
Hercegovini i nijedan od njegovih (tj. Izetbegovi}evih) pravnika ne}e pomoliti nos
tamo”, te da Izetbegovi} “ne}e mo}i da iska`e svoju mo}. On ne}e imati kontrolu
nad 65% njegove teritorije” (Isto).
86 Javnost, 26. oktobar 1991, str. 1; S. ^eki}, nav. dj., str. 270-272. “Skup{tinu
srpskog naroda” su na kraju prvog zasjedanja pozdravili “ugledni gosti”. Stanko Cvijan,
ministar u Vladi Srbije, za odnose sa Srbima izvan Srbije, pozdravio je “poslanike” u
“ime rukovodstva Republike Srbije i u svoje ime”, ukazuju}i na “bu|enje srpskog naroda
i izvan Republike Srbije”, te na “prednost” srpskog naroda (“to {to smo najmasovniji
narod u Jugoslaviji i {to imamo ~injenice na svojoj strani”). Dr Dragan Kalini}, tzv.

506
U “odluci” se, pored ostalog, navodi da }e “srpski predstavnici”
nastaviti rad u vije}ima i radnim tijelima Skup{tine SR Bosne i Hercegovine
u koje su birani, osim u slu~ajevima kada se ocijeni da akta skup{tinskih
vije}a koja se razmatraju i usvajaju ugro`avaju ravnopravnost i
nacionalni interes srpskog naroda u Bosni i Hercegovini.
Za predsjednika “skup{tine” izabran je Mr Mom~ilo Kraji{nik, “koji
}e tako ubudu}e obavljati funkciju prvog ~ovjeka srpskog parlamenta”,
a za potpredsjednike Milovan Milanovi} i Branko Simi}, te Milo{
Savi} za sekretara.87
Skup{tina srpskog naroda u Bosni i Hercegovini je na navedenoj
sjednici, navodno “sprovode}i volju svog naroda”, ustvari po nalogu
ili u saglasnosti sa “Srpskom koordinacijom”, pod predsjedavanjem
Mom~ila Kraji{nika, donijela “i prve zna~ajne zaklju~ke” :

nezavisni narodni poslanik je, polaze}i od ocjene da je “ovo trenutak kada se stvara
istorija i kada je nemogu}e biti mimo svog naroda i sudbine koja ga ~eka”, pristupio
“Skup{tini srpskog naroda”.
Formiranje Skup{tine srpskog naroda za dr Nikolu Koljevi}a je “istorijski dan”
i “istorijski trenutak”, jer oni koji su “radili na tome” znaju “iz koliko je ruku i glava
trebalo da iza|e i posla i misli” da bi “do~ekali ovaj istorijski trenutak ...”.
Iznose}i la`nu tezu po kojoj “za rasturanje Jugoslavije” stoji “velikogermanski
ekspanzionizam i doma}i fa{izam”, Radovan Karad`i} je, izme|u ostalog, naglasio
kako Srbi znaju svoj cilj — “ho}emo da sa~uvamo dr`avu koja }e nam omogu}iti politi~ko
i dr`avno jedinstvo srpskog naroda ...”.
Srpska skup{tina je dobila i podr{ku Srpske pravoslavne crkve. Protojerej Lazar
Vasiljevi} je, u ime mitropolita dabro—bosanskog, Vladislava, i u ime “sveg sve{tenstva
parohije Dabro-bosanske, i u svoje ime” “srda~no” pozdravio “delegate” i prenio
im poruku da je “Srpska pravoslavna crkva u ovim te{kim i sudbonosnim danima
po srpski narod sa vama i uz vas”.
Naglasiv{i da su za “strategiju razbijanja Jugoslavije”, ~iji je “Ha{ka konferencija
zavr{ni dio”, krivi “neprijatelji srpskog naroda”, Dr Dragan \okanovi}, predsjednik
Stranke federalista, se zalo`io za “o~uvanje otad`bine”, te naveo da Skup{tina srpskog
naroda treba da osigura nacionalni suverenitet srpskog naroda u Bosni i Hercegovini
za sva vremena”.
Nezakonito konstituisanje srpske “nacionalne skup{tine” u Bosni i Hercegovini
je, po ocjeni Udru`enja Srba iz Bosne i Hercegovine u Srbiji, bio “legitiman odgovor
istorijskom isku{enju” (Javnost, 26. oktobar 1991, str. 4).
87 Isto.

507
- “Odluku o ostajanju srpskog naroda Bosne i Hercegovine u
zajedni~koj dr`avi Jugoslaviji”, koja negira pravo Republike Bosne
i Hercegovine na nezavisnost i utvr|uje granice budu}e srpske dr`ave,
{to ukazuje na ciljeve srpskog naroda - formiranje “Velike Srbije”. U
“odluci” se, izme|u ostalog, izra`ava “volja” bosanskohercegova~kih
Srba “da i dalje namjeravaju da `ive u zajedni~koj dr`avi Jugoslaviji sa
Srbijom, Crnom Gorom, SAO Krajina, SAO Slavonija, Baranja i Zapadni
Srem, te drugima koji se za taj ostanak izjasne”.88 Zaklju~eno je da }e
ta “odluka” “stupiti na snagu, nakon provedenog plebiscita srpskog naroda
u Bosni i Hercegovini, koji }e se odr`ati 9. i 10. novembra ove godine”.89
- “Odluku o davanju ovla{tenja za predstavljanje i za{titu
interesa srpskog naroda u Bosni i Hercegovini”, kojom se “ure|uju
ovla{}enja za predstavljanje i za{titu srpskog naroda u Bosni i Hercegovini
u organima Federacije, odnosima sa drugim dr`avama i me|unarodnim
organizacijama i institucijama”,90 a “uskra}uje se pravo predstavljanja
srpskog naroda” svim dotada{njim nosiocima funkcija u Republici i
Federaciji. Time je i ova “odluka” potvrdila srpske ciljeve u Bosni i
Hercegovini. Tom “odlukom” je trebalo onemogu}iti proces odlu~ivanja
u legalnim organima Bosne i Hercegovine.91

88 AIIZ, inv. br. 3 - 453, Odluka o ostajanju Srpskog naroda Bosne i Hercegovine
u zajedni~koj dr`avi Jugoslaviji, Javnost, 26. oktobar 1991, str. 4.
89 Isto.
90 Odluka o davanju ovla{}enja za predstavljanje i za{titu interesa Srpskog
naroda u Bosni i Hercegovini; Javnost, 26. oktobar 1991, str. 4; Slu`beni glasnik
srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, br. 1, Sarajevo, 15. januar 1992.
“Za predstavljanje i za{titu interesa srpskog naroda u Bosni i Hercegovini”
ovla{teni su sljede}i rukovodioci SDS-a Bosne i Hercegovine :
1. Dr Nikola Koljevi}, za u~e{}e u radu Mirovne konferencije o Jugoslaviji u Hagu;
2. Dr Biljana Plavi{i}, za kontakte sa predstavnicima drugih dr`ava, me|unarodnih
organizacija i institucija;
3. Dr Milutin Najdanovi}, za Skup{tinu SFRJ;
4. Dr Radovan Karad`i}, za Predsjedni{tvo SFRJ;
5. Dr Miodrag Simovi}, za Savezno izvr{no vije}e.
91 Isto.

508
- “Odluku o raspisivanju i provo|enju plebiscita srpskog
naroda u Bosni i Hercegovini”.

U “odluci” su istaknuti i ciljevi raspisivanja “na teritoriji Bosne


i Hercegovine plebiscita srpskog naroda” (“radi potvr|ivanja Odluke
Skupštine srpskog naroda Bosne i Hercegovine o svom ostajanju u
zajedni~koj dr`avi Jugoslaviji sa Srbijom, Crnom Gorom, SAO Krajina,
SAO Slavonija, Baranja i Zapadni Srem, te drugima koji se za taj ostanak
izjasne”), utvr|eno je pitanje na koje }e se srpski narod izjasniti, zatim
vrijeme i na~in organiziranja, te objavljivanje rezultata plebiscita.92
- “Odluku o imenovanju Glavne komisije za provo|enje plebiscita
srpskog naroda u Bosni i Hercegovini”. Komisija je bila du`na da
“Skup{tini srpskog naroda u Bosni i Hercegovini” podnese izvještaj o
utvr|ivanju rezultata glasanja.93
- “Odluku o statusu funkcionera, rukovode}ih radnika i drugih
radnika u republi~kim dr`avnim organima”. Iako su formirali ilegalnu
“skupštinu” i zapo~eli rad u njenim “organima”, funkcioneri, rukovode}i
radnici i drugi radnici srpske nacionalnosti u republi~kim dr`avnim
organima su, po toj “odluci”, nastavili “sa vršenjem poslova i zadataka na
koje su izabrani, imenovani, postavljeni ili raspore|eni”, ostvaruju}i
“svoja prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa u organu ili
slu`bi u kojoj vrše funkciju, odnosno poslove i zadatke, u skladu sa
zakonom, drugim propisima i op{tim aktima”.94
Iz dokumenata koje je usvojila “Skupština srpskog naroda u
Bosni i Hercegovini” vidljive su ~injenice koje potvr|uju postojanje
namjera za destrukciju i uni{tavanje Republike Bosne i Hercegovine,

92 AIIZ, inv. br. 3-490/13, Odluka o raspisivanju i provo|enju plebiscita srpskog


naroda u Bosni i Hercegovini; Javnost, 26. oktobar 1991, str. 4.
93 AIIZ, inv. br. 3-490/14, Skup{tina srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, Sarajevo,
24. oktobar 1991, Odluka o imenovanju Glavne komisije za provo|enje plebiscita srpskog
naroda u Bosni i Hercegovini; Javnost, 26. oktobar 1991, str. 4.
Komisija je brojala 7 ~lanova: predsjednik (Petko ^an~ar) i njegov zamjenik (Milo{
Savi}), dva ~lana (Rajko Kasagi} i Goran Zeki}), sa zamjenicima (Ljubo Bosilj~i} i
Vidoje Ija~i}) i sekretar (Stojan Dragovi}).
94 Javnost, 26. oktobar 1991, str. 4, Odluka o statusu funkcionera, rukovode}ih
radnika i drugih radnika u republi~kim dr`avnim organima.

509
što je istovremeno predstavljalo politi~ke i druge pripreme srpskih
kolaboracionista iz Bosne i Hercegovine za sve druge oblike zlo~ina,
uklju~uju}i i genocid. Tako se u “Deklaraciji skupštine srpskog
naroda u Bosni i Hercegovini”, koja je usvojena 24. oktobra 1991, a
koju je potpisao Mom~ilo Krajišnik, predsjednik pomenute “skupštine”,
polazi od la`ne ocjene, po kojoj su “ugro`ena prava i bitni interesi
srpskog naroda u Bosni i Hercegovini” i da ve} “dugo traje zavjera
da se srpski narod, kao konstitutivni narod u Bosni i Hercegovini,
svede na nacionalnu manjinu”.95
U “Deklaraciji” se, izme|u ostalog, navodi kako su “legitimni
predstavnici srpskog naroda u Skupštini Bosne i Hercegovine, uz
punu saglasnost ostalih predstavnika srpskog naroda u autonomnim
oblastima, u drugim skupštinama i politi~kim forumima, formirali
Skupštinu srpskog naroda u Bosni i Hercegovini”, koja je “najviši
predstavnik naroda, njen legitimni predstavnik u zemlji i van nje,
pa samo njeni predstavnici i zastupnici mogu predstavljati srpski
narod u Bosni i Hercegovini, u zemlji i inostranstvu”.
U “Deklaraciji” se, tako|e, izra`ava “volja” srpskog naroda da
svi Srbi `ive u jednoj dr`avi: “Skupština srpskog naroda u Bosni i
Hercegovini sve~ano izjavljuje da srpski narod ima istorijska
prava i stvarne interese da `ivi u jednoj saveznoj dr`avi sa ostalim
dijelovima srpskog naroda i sa drugim narodima koji to `ele”, te
da “ta prava i te interese ne mo`e niko uskratiti srpskom narodu”.

“Srpski parlament u Bosni i Hercegovini” je pozvao, navodi se dalje


u “Deklaraciji”, “sve narodne skup{tine u drugim dijelovima srpskog
naroda, kao i skup{tine drugih naroda koji ho}e da `ive u zajedni~koj
saveznoj dr`avi, da podr`e prava i interese srpskog naroda u Bosni
i Hercegovini. Na taj na~in da}e dostojan odgovor onima koji
nastoje da negiraju legitimne interese srpskog naroda i drugih naroda
koji `ele da razvijaju zajedni~ku modernu saveznu dr`avu”.
Na kraju tog “dokumenta” navedeno je kako su “predstavnici
srpskog naroda sa ove istorijske prve sjednice Skup{tine srpskog
naroda u Bosni i Hercegovini, ubije|eni da }e srpski narod u svakoj

95 Javnost, 26. oktobar 1991, str. 1, Deklaracija Skup{tine srpskog naroda u Bosni
i Hercegovini.

510
situaciji odgovoriti svim snagama na sve izazove i da }e pokazati
sve pune stvarala~ke potencijale”.96
Skup{tina srpskog naroda u Bosni i Hercegovini je po na~inu
svog konstituisanja i fakti~ki predstavljala najvi{i kolaboracionisti~ki
organ vlasti. Njeno konstituiranje je Zakonodavna komisija Skup{tine
SR Bosne i Hercegovine ocijenila nelegitimnim ~inom, “jer po Ustavu
SR Bosne i Hercegovine, izbornim zakonima i Poslovnikom Skup{tine,
zastupnici u Skup{tini SR Bosne i Hercegovine nisu legitimni predstavnici
naroda, nego predstavnici gra|ana-bira~a izborne jedinice u kojoj su ih
gra|ani, a ne narodi, birali, pa time i nemaju mandat da predstavljaju i
zastupaju samo jedan od naroda iz te izborne jedinice ...”. Tako|e je
ocijenjeno kako je tvrdnja da je Amandman 60. na Ustav SR Bosne i
Hercegovine u suprotnosti sa Ustavom Socijalisti~ke Federativne
Republike Jugoslavije, koji je Mom~ilo Kraji{nik, iznose}i razloge za
formiranje “Skup{tine srpskog naroda’, iznio u uvodnom izlaganju,
proizvoljna, jer je “on osnovan uz pravilnu primjenu ~l. 3. Ustava
Socijalisti~ke Federativne Republike Jugoslavije”.97
U Banja Luci je, neposredno nakon odr`avanja konstituiraju}e
sjednice Skup{tine srpskog naroda, 26. oktobra 1991. na glavnom
banjalu~kom trgu, odr`an masovni miting na kome je data podr{ka
odluci tog “parlamenta” o sprovo|enju plebiscita “za ostanak u Jugoslaviji”.
Moto tog skupa je bio: “Za Jugoslaviju, ma kolika bila, ma kako se

96 Isto, str. 4. Skup{tina srpskog naroda je na svom prvom zasjedanju “Bra}i


Crnogorcima” uputila “bratske pozdrave i apele za jedinstvo i solidarnost”,
podsje}aju}i ih na pokret “oslobo|enja svekolikog srpstva”. U njima se ponovo
iznosi la`na teza o velikogermanskim apetitima za izvo|enje “zavr{nog udara u
Jugoslaviji”, radi osvajanja “crnogorske obale i pravoslavno slovenstvo otjera sa
Mediterana, a Crna Gora gurne u pli}ak istorije i crnogorsko sve{tenstvo nestane”.
Polaze}i od ocjene da “doma}e snage razaranja vr{e udar na politi~ko i
duhovno jedinstvo na{eg naroda”, navodi se da se “mi ne smijemo razdvojiti i
dijeliti, jer bismo bili osaka}eni i oslijepljeni. Narodu trebaju oba oka, trebaju mu
i ime i prezime, da se ne bi izgubio me|u tolikim narodima ...”.
Navode}i da “niti ima crnogorstva bez srpstva, niti srpstva bez crnogorstva”,
ukazuje se na ~injenicu da se ne smije popustiti “slabijima od nas”, jer “ako sada
popustimo nismo se trebali ni ra|ati”. Apel se zavr{ava konstatacijom: “Bra}o Crnogorci,
pobijedi}emo!” (Isto).
97 K. Begi}, nav. dj., str. 61.

511
zvala, ali da u njoj `ive svi Srbi”. Me|u brojnim parolama posebno
je dominirala “Srbi u jednoj dr`avi”. Su{tina mitinga svedena je na
sljede}u poruku Radovana Karad`i}a: “Mi dobro znamo na{e ciljeve
- na{a sloboda u na{oj dr`avi”.98
Glavna komisija za sprovo|enje plebiscita srpskog naroda u
Bosni i Hercegovini je, “u cilju pravilnog sprovo|enja plebiscita o
izja{njavanju srpskog naroda u Bosni i Hercegovini i ostajanju u
zajedni~koj dr`avi sa Srbijom, Crnom Gorom, SAO Krajinom,
SAO Slavonijom, Baranjom i Zapadnim Sremom i ostalim koji se
zato izjasne i utvr|ivanja rezultata plebiscita, koji }e se odr`ati 9.
i 10. novembra 1991.”, 28. oktobra 1991. donijela UPUTSTVO o
provo|enju plebiscita srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, koji
}e se odr`ati dana 9. i 10. novembra 1991. godine. Tim su dokumentom
utvr|eni organi za provo|enje plebiscita (Glavna komisija, op{tinske
komisije i glasa~ki odbor), njihovi poslovi i zadaci, na~in imenovanja
op{tinskih komisija, sastav glasa~kog odbora, zatim izja{njavanje gra|ana
(vrijeme, na~in glasanja), utvr|ivanje rezultata izja{njavanja i dr.99

98 Javnost, 9. novembar 1991, str. 2.


Na mitingu su, pored Karad`i}a, politi~kog vo|e srpskog naroda u Bosni i
Hercegovini, govorili: Predrag Radi}, gradona~elnik Banja Luke; Radoslav Vuki},
predsjednik Regionalnog odbora Srpske demokratske stranke Autonomne regije Bosanske
krajine; Vojo Kupre{anin, predsjednik Skup{tine Autonomne regije Bosanska krajina;
Bo`idar Vu~urovi}, predsjednik Skup{tine SAO Hercegovina; Velibor Ostoji}, ministar
za informacije Vlade BiH; Radoslav Br|anin, potpredsjednik Skup{tine Autonomne
regije Bosanska krajina; Dragan \okanovi}, predsjednik Stranke federalista; Nenad
Stevandi}, ~elnik Sokolske kraji{ke oblasti, i dr Nikola Koljevi}, ~lan Predsjedni{tva
BiH (Isto).
99 AIIZ, inv. br. 3-353/3, Komisija za sprovo|enje plebiscita srpskog naroda u
Bosni i Hercegovini, UPUSTVO o provo|enju plebiscita srpskog naroda u Bosni i
Hercegovini, koji }e se odr`ati dana 9. i 10. novembra 1991. godine.
Glavna komisija za sprovo|enje plebiscita srpskog naroda u Bosni i Hercegovini
je uradila i Dopunu Uputstva o provo|enju plebiscita, koja se odnosila “na u~esnike
plebiscita koji `ive izvan Bosne i Hercegovine”. Tim je dokumentom utvr|eno
mjesto izja{njavanja pripadnika “srpskog naroda, koji borave izvan teritorije Bosne
i Hercegovine” (“... tamo gdje se nalaze”), na~in glasanja, formiranje komisija i
imenovanje glasa~kih odbora i utvr|ivanje i iskazivanje rezultata plebiscita (Isto,
Dopuna Upustva o provo|enju plebiscita).

512
Rukovodstvo Srpske demokratske stranke Bosne i Hercegovine
je izgradilo aparat dr`avne administracije, upu}uju}i svoje kadrove da
po~nu sa preuzimanjem kontrole nad “srpskim” teritorijama. Karad`i}
je 26. oktobra 1991. svim srpskim predsjednicima op{tina naredio da
p r e u z m u v l a s t “U JAVNIM PREDUZE]IMA, PO[TI, SDK-a,
BANCI, SUDSTVU I OBAVEZNO SREDSTVA INFORMISANJA”
(velika slova u originalu — prim. S. ^.). On je preuzimanje vlasti od
op{tinskih vo|a tra`io “kompletno i energi~no”, {to je zna~ilo objavu
osvaja~kog rata.100

100 AIIZ, Fond SDS, inv. br. 3-1171, NAREDBA SRPSKE DEMOKRATSKE
STRANKE /BOSNE I HERCEGOVINE/, 26. oktobar 1991.; ICTY, Predmet: Br. IT-
02-54-T, paragraf 50. Navedena naredba je objelodanjena na sastanku svih
predsjednika op{tina 26. oktobra 1991. (u 15 ~asova) u Banja Luci, pod rukovodstvom
Radovana Karad`i}a, a u potpunosti prihva}ena na sjednici “Predsjedni{tva
Autonomne Regije Krajina” i “Vlade Autonomne Regije Krajina” u ^elincu 29.
oktobra iste godine pod rukovodstvom Radoslava Br|anina, potpredsjednika
“Skup{tine Autonomne Regije” (AIIZ, Fond SDS, inv. br. 3-1171).
Radovan Karad`i} je od predsjednikâ op{tinâ tra`io da budu “spremni osnovati
vlast na va{im teritorijama; u op{tinama, regionima, mjesnim zajednicama ... I
nakon plebiscita i za vrijeme plebiscita va`no je da vi do|ete do vlasti gdje je god
to mogu}e... Ako bacite pogled na kartu, mi imamo ogromnu teritoriju u BiH,
ogromnu teritoriju” (ICTY, Predmet : Br. IT-02-54-T, paragraf 50).
Tom je naredbom, pored ostalog, na radio stanicama, poslije preuzimanja vlasti
u sredstvima informisanja, trebalo “PROGLASITI RATNU [EMU PROGRAMA” i
uputiti “ZAHTJEV RADIO BANJA LUCI DA SE ODMAH EMITUJE JEDAN
SAT PROGRAMA O RATNIM ZBIVANJIMA IZ HRVATSKE” (velika slova u
originalu — prim. S. ^.). Tako|e, “U SVAKOJ OP[TINI SAZVATI SVE DIREKTORE
I DOGOVORITI SE O NA^INU SNABDIJEVANJA STANOVNI[TVA OD
ENERGIJE DO ROBE [IROKE POTRO[NJE.
8. STAVITI MORATORIJ NA IZDAVANJE GRA\EVINSKIH DOZVOLA,
PRODAJU PLACEVA, IZBOR DIREKTORA, TAMO GDJE SE ZLOUPOTREBLJAVA
ODSUSTVO REZERVISTA, TAKO\E OBUSTAVITI PROMJENU VLASNI[TVA
PREDUZE]A, ITD.
9. STROGO SE ZABRANJUJE ZAPO[LJAVANJE LICA IZ PODRU^JA
RATA, A KOJI SU SPOSOBNI ZA ISTI, A AKO IMA VE] ZAPOSLENIH
ODMAH IH OTPUSTITI I VRATITI NA FRONT....
11. NAPRAVITI SPISAK VI[KA ROBE, KAO I MANJKA I O ISTOM
OBAVIJESTITI SDS SARAJEVO - GOSP. ILI]A” (velika slova u originalu — prim.
S. ^.) - AIIZ, Fond SDS, inv. br. 400-0.

513
Neposredno nakon prvog zasjedanja “srpskog parlamenta”
kolaboracionisti SDS-a preduzeli su mjere u realizaciji usvojenih
“odluka”, odnosno “konkretno prela`enje na djela”. U tom su cilju, pored
odre|enih aktivnosti, organizirali (nelegalno i nelegitimno) “plebiscit
srpskog naroda”.101
“Plebiscit” je, u skladu sa Milo{evi}evim instrukcijama i stavovima
Srpskog nacionalnog vije}a Bosne i Hercegovine, od 10. avgusta i 8.
novembra 1990,102 te odlukom Kluba poslanika Srpske demokratske

101 Ustavno - pravni sistem Bosne i Hercegovine, kao i tada{nji Ustav SFRJ, po
ocjeni Prof. dr Kasima Begi}a, uop{te nisu poznavali pojam plebiscita, a pogotovo
plebiscita nacije ili bilo kakvog druga~ijeg etni~kog izja{njavanja, odnosno
“izra`avanja volje” pripadnika jednog naroda na ovaj na~in”. U vezi s tim, on navodi
da su, prema Ustavu Bosne i Hercegovine, gra|ani nosioci vlasti koju ostvaruju putem
predstavnika u skup{tinama dru{tveno - politi~kih zajednica, referendumom, na zborovima
i drugim oblicima li~nog izja{njavanja (K. Begi}, nav. dj., str. 62).
U Bosni i Hercegovini je po~etkom novembra 1991, pi{e Kasim Begi},
“zabilje`eno: da je u Prijedoru povratak rezervista popra}en pucnjavom u narod;
‘rezervisti’ premla}uju, {enlu~e i {amaraju u Gackom; paraliza sistema vlasti u
Mostaru; spaljeno Ravno i okolna sela; mostovi na Savi minirani; eksplozije u
Nevesinju ‘nesrpskih objekata’; u Banjoj Luci progla{ena ‘op{ta mobilizacija’; Donji
Vakuf se dijeli na dvije obale Vrbasa; po prvi put ‘rezervisti’ pucali Sarajevom;
vanredna sjednica SO Ilija{ odgodila istupanje iz Sarajeva; Muslimani napu{taju
Trebinje; Narodni front Jugoslavije za BiH na sjednici predsjedni{tva Vije}a izabrao
rukovodstvo; razmjena zarobljenika u re`iji MUP-a BiH u Bosanskom [amcu;
pripremanje za ‘plebiscit srpskog naroda’...” (K. Begi}. nav. dj., str. 29, nap. 4).
102 B. Jovi}, nav. dj., str. 178; Javnost, 10. novembar 1990, str. 12 i 17. novembar
1990, str. 2.
Rukovodstvo Velikosrpskog pokreta je, u skladu sa velikosrpskim projektom o
formiranju jedinstvene srpske dr`ave, 1990. zagovoralo i varijantu (iako nezakonitu)
odr`avanja referenduma za Srbe u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Borisav Jovi} i
Veljko Kadijevi} su 27. juna 1990, te Jovi} i Slobodan Milo{evi} sljede}eg dana,
razra|uju}i akciju o “izbacivanju” Slovenije i Hrvatske iz Jugoslavije, razmatrali i
pitanje referenduma za Srbe u Hrvatskoj. Po Milo{evi}u je najprije trebalo izvr{iti
“odsecanje” Hrvatske, tako {to }e op{tine koje su formirale zajednicu srpskih op{tina
“ostati s na{e strane, s tim da se tu kasnije narod referendumom izjasni da li ho}e
da ostane ili iza|e” (B. Jovi}, nav. dj., str. 160-161).
Borisav Jovi} je 10. avgusta 1990, za vrijeme odmora na Mljetu sa Slobodanom
Milo{evi}em, generalom Veljkom Kadijevi}em i Radmilom Bogdanovi}em, u vezi sa
projektom “da Srbija i Crna Gora stvore jednu dr`avu”, ukazao na ~injenicu da }e

514
stranke i Srpskog pokreta obnove, od 18. oktobra 1991, o “sprovo|enju
plebiscita srpskog naroda u Bosni i Hercegovini”, koju je verifikovala
i “Skup{tina srpskog naroda u Bosni i Hercegovini” na svom prvom
zasjedanju 24. oktobra,103 odr`an 9. i 10. novembra 1991, sa plavim
glasa~kim listi}ima “za gra|ane srpske nacionalnosti” i `utim za
ostale narode i narodnosti. Me|utim, nije se radilo samo o razlici u
bojama listi}a, nego i o pitanju, odnosno u kombinaciji elemenata
“etni~ke i konstitucionalne” prirode. Za prve potencijalne bira~e
“volja naroda” se testirala na tome “da li ste saglasni sa odlukom
Skup{tine srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, od 24. oktobra 1991.
godine, da srpski narod ostane u zajedni~koj dr`avi Jugoslaviji sa
Srbijom, Crnom Gorom, SAO Krajina, SAO Slavonija, Baranja i
zapadni Srem, te drugima koji se za ostanak izjasne”. Za drugi dio
“glasa~kog tijela” pitanje je bilo “da li se izja{njavate da Bosna i
Hercegovina kao ravnopravna republika ostane ...”.104
Za gra|ane srpske nacionalnosti {tampano je preko milion i po
glasa~kih listi}a (plave boje), na kojima su se, pored postavljenog
pitanja, nalazila i dva alternativna odgovora (ZA i PROTIV), od kojih
je jedan trebalo obavezno zaokru`iti. Posebno je {tampano oko 500
hiljada `utih glasa~kih listi}a za “one pripadnike drugih nacionalnosti
koji tako|e izraze `elju da iza|u na plebiscit”, s tim {to je njihovo
izja{njavanje bilo posebno evidentirano i nije ulazilo u kona~ne rezultate
na “srpskom plebiscitu”.105
Glavna komisija za provo|enje plebiscita srpskog naroda u
Bosni i Hercegovini je, na sjednici odr`anoj 11. novembra 1991. u
Sarajevu, razmotrila izvje{taje op{tinskih komisija za provo|enje
plebiscita i rezultatima provedenog plebiscita srpskog naroda u Bosni
i Hercegovini, odr`anog 9. i 10. novembra 1991. godine na teritoriji
Bosne i Hercegovine, i utvrdila sljede}e :

se gra|ani iz pograni~nih dijelova Bosne i Hercegovine i iz “srpskih krajina”


izjasniti “gde `ele da `ive”. Milo{evi} je mislio da }e referendumom “re{iti problem
Srba iz Bosne pored Drine” (Isto, str. 176).
103 Javnost, 9. novembar 1991, str. 6.
104 Isto, str. 1; K. Begi}, nav. dj.; str. 61-62. Ta kombinacija pitanja propra}ena je
uz jaku medijsku i propagandnu podr{ku. O tome vidi : K. Begi}, nav. dj., str. 62, nap. 6.
105 Javnost, 9. novembar 1991, str. 1-2.

515
“da je na teritoriji BiH u glasa~ke spiskove bilo upisano
ukupno 1,064.157 gra|ana srpske nacionalnosti;
da se na osnovu li~ne karte izjasnilo 251.394 gra|anina
srpske nacionalnosti, koji nisu bili upisani u glasa~ke spiskove;
da se na teritoriji BiH ukupno izjasnilo 1.162.032 gra|anina
srpske nacionalnosti, i to :
Glasalo 1.161.146 ZA, glasalo 398 PROTIV i 488 NEVA@E]IH
da se na teritoriji BiH ukupno izjasnilo 49.342 gra|anina
koji nisu srpske nacionalnosti, i to :
Glasalo 48.895 ZA, Glasalo 397 PROTIV i 50 NEVA@E]IH”.106
Na “plebiscitu” je od 1,064.157 (ukupno upisanih glasa~a Srba)
u Bosni i Hercegovini, “glasalo” 1.161.146 Srba i 48.895 ostalih, pri
~emu je ostvarena “pobjeda” od 105%. Vi{e od 50% upisanih gra|ana
srpske nacionalnosti izjasnili su se za “ostanak u zajedni~koj dr`avi
Jugoslaviji, skupa sa Republikom Srbijom, Republikom Crnom Gorom,
SAO Krajinom, SAO Slavonijom, Baranjom i zapadnim ‘Sremom’,
odnosno sa ‘Velikom Srbijom’”.107
Cifra od 251.394 gra|ana srpske nacionalnosti koji nisu bili upisani
u glasa~ke spiskove vrlo je problemati~na i govori o manipulaciji
“plebiscitom” u cjelini. Nemogu}e je da ~etvrtina Srba nije bila upisana. To
zna~i da se u tim slu~ajevima glasalo duplo ili vi{estruko i da su rezultati
u{timavani. Jo{ problemati~niji je bio broj onih koji su glasali protiv i
bili neva`e}i. Nigdje nije bilo cifre bira~a koji nisu iza{li na glasanje,
a bili su upisani u spisak. Njihov broj nikako nije bio bezna~ajan.

106 AIIZ, inv. br. 3-356/3, ZAPISNIK Glavne komisije za provo|enje plebiscita
srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, 11. novembar 1991; Isto, inv. br. 3-356/6,
IZVJE[TAJ o rezultatima plebiscita srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, provedenog
9. i 10. novembra 1991. godine, Broj: 30-05/91, Sarajevo, 11. novembar 1991.; Javnost,
16. novembar 1991, str. 1 i 4, i 7. decembar 1991, str. 10.
Zapisnik Glavne komisije za provo|enje plebiscita srpskog naroda u Bosni i
Hercegovini i Izvje{taj o rezultatima plebiscita srpskog naroda u Bosni i Hercegovini
svojeru~no su potpisali: Petko ^an~ar (predsjednik), Milo{ Savi} i Vidoje Ija~i} (~lanovi)
i Stojan Dragovi} (sekretar).
107 Isto.

516
“Plebiscit srpskog naroda’ je zna~io flagrantno kr{enje ustavno-
pravnog sistema Bosne i Hercegovine, kako po dono{enju odluke, tako
i po potencijalnom “glasa~kom tjelu” i formi. S obzirom na to da “odluku”
o raspisivanju “srpskog plebiscita” nije donijela Skup{tina Bosne i
Hercegovine i da nije rije~ o republi~kom referendumu, Vlada Bosne i
Hercegovine je, na sjednici od 5. novembra 1991, zaklju~ila da “odluka
o raspisivanju tog plebiscita ne obavezuje dr`avne republi~ke organe, kao
ni op}inske organe, da neposredno rade na provo|enju plebiscita”.108
Rukovodstvo petokolona{ke SDS Bosne i Hercegovine je, u
vrijeme odr`avanja i zbrajanja “rezultata plebiscita”, kao i nekih doga|anja
koji su “koindicirali” sa “izja{njavanjem srpskog naroda”, pripremalo
strate{ku “kapitalizaciju plebiscita” na unutra{njem i me|unarodnom planu.
Na unutra{njem su vr{ene pripreme za progla{avanje “srpske republike
Bosne i Hercegovine”, a na me|unarodnom planu poku{aji uklju~ivanja
u me|unarodne mirovne razgovore kao “zasebne strane”.109
“Skup{tina srpskog naroda u Bosni i Hercegovini” je, na drugom
zasjedanju, odr`anom 21. novembra 1991, donijela “Odluku o usvajanju
Izvje{taja o provo|enju plebiscita srpakog naroda u Bosni i
Hercegovini”, kojom je usvojen Izvje{taj Glavne komisije za provo|enje
plebiscita srpskog naroda u Bosni i Hercegovini o rezultatima plebiscita
srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, provedenog 9. i 10. novembra
1991. Na taj na~in je utvr|eno “da je Odluka o ostajanju srpskog
naroda u Bosni i Hercegovini u zajedni~koj dr`avi Jugoslaviji, koju
je donijela Skup{tina srpskog naroda na sjednici od 24. oktobra
1991. godine, potvr|ena na odr`anom plebiscitu srpskog naroda
dana 9. i 10. novembra 1991. godine i da je ista stupila na snagu”.110
O~igledno da je i “plebiscit” bio osnova i izgovor Velikosrpskog
pokreta i Srpske demokratske stranke Bosne i Hercegovine u postizanju
glavnog cilja - formiranje “Srpske Republike Bosne i Hercegovine”,
kao dijela nepostoje}e “Savezne dr`ave Jugoslavije”.

108 K. Begi}, nav. dj., str. 62.


109 Isto, str. 63.
110 AIIZ, inv. br. 3-491/4, Skup{tina srpskog naroda u Bosni i Hercegovini,
ODLUKA o usvajanju Izvje{taja o provo|enju plebiscita srpskog naroda u Bosni i
Hercegovini, Broj: 38-02/91, Sarajevo, 21. novembar 1991; Javnost, 23. novembar
1991, str. 7 i 7. decembar 1991, str. 10.

517
“Skup{tina srpskog naroda u Bosni i Hercegovini” je, “na osnovu
izra`ene volje srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, putem plebiscita
provedenog 9. i 10. novembra 1991. godine i Zaklju~aka Skup{tine
srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, usvojenih 24. oktobra 1991.
godine”, 21. novembra 1991. donijela “Odluku o teritorijama op{tina,
mjesnih zajednica i naseljenih mjesta u Bosni i Hercegovini koja
se smatraju teritorijom savezne dr`ave Jugoslavije”. Tom su
“odlukom” na dijelu podru~ja SR Bosne i Hercegovine utvr|ene granice
druge dr`ave - budu}e “zajedni~ke dr`ave Jugoslavije”: djelovi teritorije
Bosne i Hercegovine (“podru~ja op{tina, mjesnih zajednica, kao i
naseljenih mjesta”) u kojima je 9. i 10. novembra 1991. godine proveden
“plebiscit”, “zajedno sa teritorijama Republike Srbije, Republike Crne
Gore, SAO Krajine i SAO Slavonije, Baranje i zapadnog Srema” ~ine}i
“jezgro zajedni~ke dr`ave Jugoslavije”.111 To je, ustvari, bio poku{aj
legalizacije protivustavnih postupaka i stvarne okupacione vlasti druge
dr`ave — “zajedni~ke dr`ave”.
Polaze}i od ocjene kako je srpski narod “ugro`en” i da “zajedni~ki
dalji `ivot nije mogu}”, SDS Bosne i Hercegovine je pokrenula i postupak
o konstituisanju op{tina srpskog naroda i “podjeli zajedni~ke imovine”.112
“Srpski narod op{tine Olovo” se, na “plebiscitu” od 9. i 10.
novembra 1991, “neposredno izjasnio i o osnivanju op{tine srpskog
naroda u sastavu SAO Romanija”. Tako je “Skup{tina srpskog naroda
Olovo”, na sjednici odr`anoj 18. novembra 1991, donijela “Odluku o
osnivanju Op{tine srpskog naroda Olovo”. Tom “odlukom” utvr|ene
su i granice “srpske op{tine Olovo”.113
Skup{tina srpskog naroda u Bosni i Hercegovini je 11. decembra
1991. donijela Preporuku o osnivanju skup{tina op{tina srpskog
naroda u Bosni i Hercegovini. U tom je dokumentu, koji je atak na
teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine, “preporu~eno” klubovima
odbornika Srpske demokratske stranke u skup{tinama op{tina u Bosni

111 AIIZ, inv. br. 3-491/9, Skup{tina srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, Broj:
36-02/91, Sarajevo, 21. novembar 1991. - Odluka o teritorijama op{tina, mjesnih
zajednica i naseljenih mjesta u Bosni i Hercegovini koja se smatraju teritorijom
savezne dr`ave Jugoslavije; Javnost, 7. decembar 1991, str. 10.
112 Isto.
113 Isto, 7. decembar 1991, str. 2, Odluka o osnivanju Op{tine srpskog naroda Olovo.

518
i Hercegovini, “u kojima se preglasavanjem name}u odluke protivne
interesima srpskog naroda da donesu odluke o osnivanju skup{tina
op{tina srpskog naroda”. Pri tome je utvr|en na~in formiranja
“skup{tine op{tine srpskog naroda” (sa~injavali bi je “odbornici Srpske
demokratske stranke i drugi odbornici srpske nacionalnosti koji daju
izjave o pristupanju skup{tini”. Odbornicima “skup{tina op{tina srpskog
naroda” je preporu~eno da nastave rad u skup{tinama op{tina i njihovim
radnim tijelima, osim ako je u suprotnosti sa zahtjevima o~uvanja
ravnopravnosti i interesima srpskog naroda”.114
Na osnovu odredaba tog dokumenta formirane su tzv. srpske
op{tine u Bosni i Hercegovini, {to je predstavljalo cijepanje i
ugro`avanje svake od datih op{tina, a time i teritorijalnog integriteta
zemlje u cjelini. To se mo`e pokazati i na primjeru formiranja srpskih
skup{tina op{tina Zvornik, Ilid`a i Livno.
Sprovode}i dosljedno programsku orjentaciju Velikosrpskog
pokreta i stranke, rukovodstvo Srpske demokratske stranke Bosne i
Hercegovine je otpo~elo sa procesom progla{avanja “srpskih op{tina”
u Bosni i Hercegovini. Na taj korak “obavezao” ih je, izme|u ostalog,
i “plebiscit srpskog naroda”, da “tamo gdje `ive Srbi” formiraju
“srpske op{tine”.115
U Zvorniku je, uz “prisustvo brojnih zvanica sa obe obale Drine” i
predstavnika Srpske pravoslavne crkve, 27. decembra 1991. progla{ena
Srpska op{tina Zvornik, koja }e “u prvo vrijeme, dok ne za`ivi Dr`ava
srpskog naroda u BiH, djelovati politi~ki”. Za “predsjednika” je
izabran Jovo Mijatovi}. U svojoj “besjedi”, on je, izme|u ostalog, rekao
da “barijera me|u bra}om Srbima - Drina ne}e biti Berlinski zid”,
nagla{avaju}i da }e biti uspostavljene trajne veze “me|u bra}om
Srbima” koji `ive na obalama Drine.116
^elnici Srpske demokratske stranke su, u prisustvu svih odbornika,
predsjednika mjesnih odbora i predstavnika Srpske pravoslavne crkve,

114 AIIZ, inv. br. 3-453, Preporuka o osnivanju skup{tina op{tina srpskog naroda
u Bosni i Hercegovini, Slu`beni glasnik srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, br. 1,
Sarajevo, 15. januar 1992, str. 9.
115 Javnost, 11. januar 1992, str. 2 i 15. februar 1992, str. 2.
116 Javnost, 4. januar 1992, str. 9.

519
3. januara 1992. proglasili formiranje srpske skup{tine op{tine Ilid`a.
Pri tome je izabran i “predsjednik” Srpske skup{tine Ilid`a. Naime,
“na osnovu ~lana 265. Ustava SR Bosne i Hercegovine i volje srpskog
naroda na podru~ju op{tina Ilid`a, izra`ene na plebiscitu, odr`anom
dana 9. i 10. novembra 1991. godine, a u skladu sa datim Upustvom
Srpske demokratske stranke Bosne i Hercegovine (Glavni odbor, broj:
079, od 19. 12. 1991), Skup{tina srpskog naroda Ilid`a, na sjednici
odr`anoj dana 03. 01. 1992. godine, donijela je odluku o progla{enju
srpske skup{tine op{tine Ilid`a”.117
Srpska skup{tina op{tine Ilid`a je bila “najvi{i organ vlasti srpskog
naroda na podru~ju op{tine Ilid`a”, koju su “sa~injavali odbornici Srpske
demokratske stranke Ilid`a i predsjednici mjesnih odbora SDS Ilid`a,
drugi odbornici srpske nacionalnosti skup{tine op{tine Ilid`a potpisivanjem
izjave o pristupanju ovoj skup{tini”. U svom daljem radu “skup{tina }e
osnovati svoje izvr{ne organe vlasti i potrebna radna tijela”. Ona }e priznavati
“savezne propise, kao i Republi~ke i op{tinske propise koji nisu u
suprotnosti sa saveznim propisima i interesima srpskog naroda”. Do
dono{enja privremenog poslovnika “skup{tina srpskog naroda op{tine
Ilid`a” obavljala je poslove u skladu sa odlukom skup{tine srpskog naroda
Bosne i Hercegovine i datih uputstava SDS Bosne i Hercegovine”.118
Na toj sjednici na Ilid`i “na{lo se jo{ nekoliko va`nih pitanja”,
me|u kojima i “regulisanje statusa pripadnika dobrovolja~kih jedinica
koje u ratu u~estvuju na strani JNA”. S tim u vezi, jednoglasno je
usvojen prijedlog o “priznavanju statusa borca svim dobrovoljcima,
kao i da se obezbijedi zakonska za{tita”. Tako|e je usvojen zaklju~ak
po kome “SDS energi~no zahtijeva da se srpskim mladi}ima omogu}i
nesmetan odlazak u JNA”.119
Interesantno je ukazati i na prijedlog “o za{titi srpskih teritorija u
op{tini Ilid`a”. Naime, zbog “nekontrolisanog doseljavanja Sand`aklija
na ovu teritoriju potekla je inicijativa da se izvr{i preispitivanje

117 AIIZ, inv. br. 3-1088/7, Srpska skup{tina Op{tine Ilid`a, Broj: 6/92, Ilid`a, 3.
januar 1992. godine, Odluka o progla{enju srpske skup{tine op{tine Ilid`a. Vidi :
Javnost, 11. januar 1992, str. 2.
118 Isto.
119 Isto.

520
posebno - Urbanisti~kog plana grada, sa posebnim osvrtom na
Ilid`u - sve to uz puno uva`avanje interesa srpskog naroda”.120
U Zavidovi}ima je 9. januara 1922. konstituisana Srpska op{tina,
izabran “predsjednik”, te “predsjednik” Izvr{nog odbora i donesena
odluka “da }e na teritoriji Srpske op{tine Zavidovi}i va`iti savezni
zakoni i republi~ki propisi ukoliko nisu u suprotnosti sa saveznim”.121
Nakon dono{enja “Odluke o progla{enju srpskih skup{tina op{tina”,
uslijedilo je dono{enje odluka o utvr|ivanju njihovih granica, {to je
pokazano na primjeru tzv. srpske op{tine Livno.
Skup{tina srpskog naroda u op{tini Livno je, “na osnovu Odluke o
osnivanju Skup{tine srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, od 24. oktobra
1991. godine i slobodno izra`ene volje srpskog naroda na plebiscitu
od 9. i 10. novembra 1991.”, na sjednici od 10. januara 1992, donijela
“Odluku o utvr|ivanju granica srpske op{tine Livno” (“na etni~kim
teritorijama i naseljima u kojima `ive Srbi”). “Linija razgrani~enja sa
teritorijom dotada{nje op{tine Livno nalazi se na lokalitetu Barjak u
selu ^elebi} sa sjeverne strane Livanjskog polja i seoskog groblja u
Donjim Rujanima na ju`noj strani Livanjskog polja”. Ukupna povr{ina
srpske op{tine Livno, koja “gravitira Bosanskom Grahovu, iznosi 84
km2, u 10 naseljenih sela `ivi 1.380 stanovnika. Preostali dio od 2.400
`ivi u Livnu i Gubinu”.122
Interesantna je sadr`ina popratnog pisma, koje je, uz “Odluku o
utvr|ivanju granica srpske opštine Livno”, upu}eno Mom~ilu Krajišniku.
U njemu se, pored ostalog, isti~e :
“Ustvari što se ti~e karte mo`emo vas obavijestiti da smo
prošle nedjelje granice usaglasili sa stru~njacima u Sarajevu. Rije~
je, naime, o teritoriji dvije mjesne zajednice ^elebi} i Gubin, koje
gravitiraju opštini Bosansko Grahovo, u kojima `ivi isklju~ivo
srpsko stanovništvo...”.123

120 Javnost, 11. januar 1992, str. 2.


121 Javnost, 18. januar 1992, str. 2.
122 AIIZ, inv. br. 3-1229, Odluka o utvr|ivanju granica srpske op{tine Livno.
123 AIIZ, inv. br. 3-1230, Pismo Op{tinskog odbora SDS Livno - Skup{tini srpskog
naroda Bosne i Hercegovine - na ruke Predsjednika Mom~ila Kraji{nika. Konstatacija
da u ^elebi}u i Gubinu `ivi “isklju~ivo srpsko stanovni{tvo” nije ta~na, jer se odnosila

521
Konstatacije iz pomenute odluke ukazuju da su petokolona{i
organizovano i planski radili na razbljanju tadašnjih multietni~kih
opština, što se moglo jedino ostvariti genocidom, tj. ubijanjem, klanjem,
si1ovanjem, protjerivanjem stanovništva i sl, a sve u cilju formiranja
“etni~ki ~istih srpskih podru~ja”.

Skupština srpskog naroda opštine Maglaj proglašena je 16.


januara 1992, “koja }e biti sastavni dio Autonomne oblasti sjeverna
Bosna”. Me|u prisutnima bili su i predstavnici Srpske pravoslavne
crkve. Za “predsjednika” je izabran Boško Peji}.124
Osmog februara 1992. formirana je “još jedna srpska opština” -
Bugojno, izabran prvi “predsjednik” i donesena “još jedna zna~ajna
odluka za Srbe u Bugojnu” - pripojena je Regiji Bosanske krajine.125
Sedam dana kasnije Srpska demokratska stranka proglasila je “srpsku
op{tinu” Donji Vakuf.126
Na taj su na~in srpski kolaboracionisti fakti~ki uzurpirali vlast u
odre|enom broju op{tina i u osloncu na prisustvo jakih snaga JNA, koja
je, pove}anjem gustine posjedanja, izvr{ila tihu okupaciju zna~ajnog
dijela Bosne i Hercegovine i prema prilikama i potrebama sprovodila
vlast “Federativne Jugoslavije”, ~iji je tada (od 3. oktobra 1991.) vrhovni
organ Kosti}evo krnje Predsjedni{tvo. Tako je oko jedne tre} ine dr`avne
teritorije Bosne i Hercegovine postalo sastavni dio druge dr`ave.

samo na Gubin. U ^elebi}u je, prema popisu stanovni{tva od 1991, `ivjelo 316 Hrvata
i 131 Srbin, a u Gubinu 361 Srbin (NACIONALNI SASTAV STANOVNI[TVA, Rezultati
za Republiku po op{tinama i naseljenim mjestima 1991, Statisti~ki bilten, br. 234,
Dr`avni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1993, str. 70-71).
124 Javnost, 25. januar 1992, str. 2.
125 Javnost, 15. februar 1992, str. 2. Sjednicom je predsjedavao predsjednik OO
SDS-a Borislav Peji~i}. Srpsku skup{tinu Bugojno je sa~injavalo devet od jedanaest
odbornika u Skup{tini op{tine Bugojno, te predsjednici svih mjesnih odbora i ~lanovi
Op{tinskog odbora SDS Bugojno.
Za predsjednika Srpske skup{tine tajnim glasanjem je izabran Nikola Mi{i},
potpredsjednik u SO Bugojno. “Na kraju je donesena jo{ jedna zna~ajna odluka za
Srbe u Bugojnu” — Srpska op{tina Bugojno je pripojena regiji Bosanske krajine
(Javnost, 15. februar 1992, str. 2).
126 AIIZ, inv. br. 3-1099-15, Odluka o osnivanju srpske Op{tine Donji Vakuf, 15.
februar 1992.; Isto, inv. br. 6-511, Izjava A. S. Op{tini Donji Vakuf je, nakon okupacije,
promijenjen naziv - u “Srbobran”.

522
2. Krizni {tabovi srpskog naroda
- organi okupacione vlasti

Velikosrpski i Velikohrvatski pokret od samog su po~etka predvi|ali


formiranje etni~ki ~istih dr`ava. To je podrazumijevalo pomjeranje ili
uni{tenje vi{emilionskog stanovni{tva koje je, posebno na prostorima
centralnih republika SFRJ (Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije),
stolje}ima `ivjelo izmije{ano. Najve}i broj tog stanovni{tva bili su
Bo{njaci, tre}i narod po broju u SFRJ. Kao takvi bili su najve}a
prepreka formiranju jedne ili druge velike dr`ave. ^esto se isticalo, da
nisu imali “rezervne dr`ave”. Zbog toga su prema njima, i pored
raznih oblika “pomjeranja”, planirane najrazli~itije genocidne radnje.
Dvomilionski narod Bo{njaka uz to je predstavljao apsolutnu
ve}inu stanovni{tva u Bosni i Hercegovini ili je bio na toj granici.127
Bez njihovog prostiranja na Bosnu i Hercegovinu, djelimi~no ili u
cjelini, ni jedna ni druga “velika dr`ava” nije bila mogu}a. Nakon {to
se oko toga, to jest o ukupnoj podjeli Bosne i Hercegovine u prolje}e
1991. nisu mogli dogovoriti,128 u ljeto iste godine rasplamsala se -
predhodne godine planirana - operacija RAM (operacija za istjerivanje
Hrvatske iz Jugoslavije i uramljivanje Platformom Socijalisti~ke partije

127 M. Filipovi}, BOSNA I HERCEGOVINA, najva`nije geografske,


demografske, historijske, kulturne i politi~ke ~injenice, Sarajevo 1997, str. 34-45.
128 Po dogovorima u Kara|or|evu marta i Tikve{u aprila 1991. Hrvatska je trebala
da zauzme 13 bosansko-hercegova~kih srezova, odre|enih granicama Banovine
Hrvatske, te prekounske op{tine, velikom ve}inom naseljenim Bo{njacima. Ostatak bi
pripao Srbiji i Crnoj Gori ili bi, po Tu|manovim prijedlozima, bio podijeljen po
principu srpske ili hrvatske ve}ine.

523
Srbije, Beogradskom inicijativom i @ablja~kim ustavom definisane
savezne dr`ave, koja bi naslijedila imid` i imovinu SFRJ).129
U ljeto 1991, iz vi{e razloga, operacija RAM je po~ela jenjavati,130
18. jula po odluci Predsjedni{tva SFRJ po~elo je povla~enje JNA iz
Slovenije, ~ime se ova republika defakto osamostalila. To je dovelo do
internacionalizacije sukoba i Evropska zajednica je za 7. septembar
zakazala Konferenciju o Jugoslaviji. Do kraja godine zaklju~eno je jo{
nekoliko prekida vatre (10. i 18. oktobra, 22. novembra 1991, kao i 2.
januara 1992.), umije{ale su se i UN, ~ije su mirovne snage trebale da
preuzmu osiguranje okupiranih teritorija Republike Hrvatske, a Arbitra`na
komisija Ha{ke konferencije donijela je vi{e “presuda”, izme|u ostalog
i onu od 20. novembra da je proces disolucije zavr{en i da SFRJ
vi{e ne postoji. Legalnim vlastima Bosne i Hercegovine to je nalagalo
da sa~ekaju njihova rje{enja. Na snovu poziva Briselske deklaracije
(Evropske zajednice) o Jugoslaviji od 17. decembra 1991. Bosna i
Hercegovina je zatra`ila me|unarodno priznanje koje bi uslijedilo
nakon provedbe zahtijevanog referenduma gra|ana.131
Kona~nim uspostavljanjem bezuslovnog prekida vatre izme|u JNA
i Republike Hrvatske 22. novembra 1991. u Igalu, odnosno sa njegovim
potpisivanjem 2. januara 1992. u Sarajevu, te najavljenim priznanjem
Slovenije i Hrvatske i posebno usvajanjem Plana mirovnih operacija
UN-a, izgledalo je da se time kriza u Jugoslaviji bli`i svom kraju.
Najzaslu`nijim za kona~no uspostavljanje stvarnog prekida vatre
izme|u JNA i Republike Hrvatske u Sarajevu 2. januara 1992. smatrao
se specijalni izaslanik generalnog sekretara UN-a i autor pomenutog
plana, Sajrus Vens. On je upravo tog dana i tim povodom (poslije sastanka
sa predsjednikom Predsjedni{tva Republike Bosne i Hercegovine,

129 M. Kreso, AGRESIJA NA REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU —


AMBIJENT PO^INJENOG GENOCIDA, u : GENOCID U BOSNI I HERCEGOVINI
1991. - 1995, Zbronik radova Me|unarodnog kongresa za dokumentaciju genocida,
odr`anog u Bonu od 31. avgusta do 4. septembra 1995. godine, Sarajevo 1997, str. 43-70.
130 Iako je Baranja lako zauzeta, a izlaskom JNA na more kod Slanog i u Ravnim
Kotarima, Hrvatska je presje~ena na tri dijela, JNA je na drugim pravcima, posebno
kod Karlovca i Vukovara, zaustavljena.
131 K. Begi}, nav. dj., str. 31-54.

524
Alijom Izetbegovi}em) izjavio da “vjeruje da do pro{irenja sukoba
na Bosnu i Hercegovinu ne}e do}i”.132
Na`alost, majstori mimikrije i prikrivanja zlo~ina, svo su to vrijeme,
posebno od po~etka operacije RAM, preduzimali vrlo intezivnu destrukciju
legalne vlasti u Bosni i Hercegovini, uklju~uju}i njenu tihu okupaciju
i izgradnju razgranatog petokolona{kog, a onda i kolaboracionisti~kog
aparata vlasti, paralelnog onom legalnom, gdje je — dok to bude mogu}e
— osiguravano primanje plata. Postupak je detaljno razra|en blagovremeno
pripremljenim Uputstvom, koje je ovdje potpunije analizirano. Upustvo
je pripisano Glavnom odboru SDS-a Bosne i Hercegovine, ali se odnosilo
na organe srpskog naroda u cjelini i o~igledno nije specifi~no samo za
Bosnu i Hercegovinu.
Glavni odbor SDS-a Bosne i Hercegovine je, opstruiraju}i rad u
legalnim bosansko-hercegova~kim organima vlasti i rade}i na destrukciji
Bosne i Hercegovine, i prakti~nim pripremama za uspostavljanje i
preuzimanje de facto vlasti na najni`em (op{tinskom) nivou, 19. decembra
1991, donio Upustvo o organizovanju i djelovanju organa srpskog
naroda u Bosni i Hercegovini u vanrednim okolnostima (u daljem
tekstu: “UPUTSTVO...”).133 U tom su “strogo povjerljivom” dokumentu

132 Isto, str. 17.


133 AIIZ, inv. br. 3-1172, Srpska demokratska stranka Bosne i Hercegovine,
Glavni odbor, UPUSTVO O ORGANIZOVANJU I DJELOVANJU ORGANA
SRPSKOG NARODA U BOSNI I HERCEGOVINI U VANREDNIM OKOLNOSTIMA,
Sarajevo, 19. decembar 1991 godine. Taj “strogo povjerljivi” dokument je 19. decembra
1991. podijeljen u~esnicima sastanka u Sarajevu, kojim je predsjedavao Radovan
Karad`i}, a kome su, pored ostalih, prisustvovali i poslanici Skup{tine srpskog naroda,
kao i predsjednici op{tinskih odbora Srpske demokratske stranke Bosne i Hercegovine.
Sadr`aj tog dokumenta u~esnicima skupa je objasnio Radovan Karad`i} (ICTY,
Predmet : Br. IT-02-61, TU@ILAC PROTIV MIROSLAVA DERONJI]A - u daljem
tekstu : ICTY, Predmet: Br. IT-02-61, paragraf 10).
“UPUTSTVO...” je ra|eno u vrijeme kada je Bosna i Hercegovina ve} bila
okupirana (ta okupacija tada nije bila efektivna na ~itavoj teritoriji).
Navedeno uputstvo je te{ko moglo biti izra|eno bez stru~ne pomo}i i saradnje sa
Beogradom. Najvjerovatnije ga nisu radili organi Bosne i Hercegovine, nego strane dr`ave,
koja je izvr{ila tihu okupaciju Bosne i Hercegovine, te organ koji pi{e ili prepisuje to uputstvo
nije organ Bosne i Hercegovine nego kolaboracionisti~ki organ velikosrpskog agresora.
Na osnovu tog uputstva o~igledno je da, pored ostalog, postoji serija sli~nih uputstava
za razne nivoe (kao, na primjer, za “srpske autonomne oblasti” i dr.), a vjerovatno i
hronolo{ki ranije nastale varijante, prije 19. decembra 1991.

525
detaljno razra|eni zadaci, formiranje i funkcionisanje “kriznih {tabova
srpskog naroda”, sazivanje i proglašavanje skupština srpskog naroda u
opštinama, sprovo|enje pripremnih radnji za formiranje opštinskih
dr`avnih organa, pripremanje preuzimanja kadrova, objekata i opreme
Centra slu`bi bezbjednosti, mobilizacija svih snaga milicije “iz reda
pripadnika srpskog naroda i, u saradnji sa komandama i štabovima
JNA, vršiti njihovo postepeno prepot~injavanje”, obezbije|ivanje
sprovo|enja nare|enja za mobilizaciju rezervnih sastava JNA i jedinica
teritorijalne odbrane, popunjavanje ratnih jedinica po razrezima JNA i dr.134
“Zadaci, mjere i druge aktivnosti” iz pomenutog “UPUTSTVA...”
“sprovode se na ~itavoj teritoriji SR BiH, odnosno u svim opštinama
na ~ijem podru~ju `ivi srpski narod”.
Upustvom su predvi|ene dvije varijante “organizovanja i
djelovanja srpskog naroda u Bosni i Hercegovini u vanrednim
okolnostima” :
1) varijanta A: opštine u kojima srpski narod predstavlja ve}inu; i
2) varijanta B: opštine u kojima srpski narod nije u ve}ini.
Prema varijanti A (prvi stepen) date su smjernice za preuzimanje
vlasti u opštinama u kojima je srpski narod bio u ve}ini (37 op{tina:
31 sa apsolutnom i 6 sa relativnom ve}inom). Za ostvarenje takvog
cilja opštinski odbori SDS dobili zadatak da odmah formiraju “krizni
štab srpskog naroda u opštini”. S tim u vezi, razra|en je na~in formiranja
tog ilegalnog, prelaznog organa u uspostavljanju okupacione vlasti. U
njegov sastav ulazili su svi ~lanovi sekretarijata opštinskog odbora
SDS-a, nosioci funkcija u opštini (kandidati SDS-a sljede}ih organa:
predsjednik skup{tine op{tine ili predsjednik izvr{nog odbora op{tine;
na~elnik stanice javne bezbjednosti ili komandir stanice milicije;
komandant ili na~elnik op{tinskog {taba teritorijalne odbrane; sekretar
op{tinskog sekretarijata narodne odbrane ili drugi rukovodni radnik iz
tog sekretarijata koji je kandidat SDS-a), poslanici u Skupštini srpskog
naroda BiH i ~lanovi Glavnog odbora SDS BiH sa podru~ja opštine. U
praksi je u sastav “kriznih {tabova srpskog naroda” obavezno ulazio
predstavnik JNA, uklju~uju}i i komandante korpusa, brigada i drugih
jedinica, koji je imao klju~nu ulogu u dono{enju odluka.

134 Isto.

526
Komandant op{tinskog kriznog štaba srpskog naroda bio je
predsjednik Skupštine opštine ili predsjednik Izvršnog odbora opštine.

O~igledno je da je rije~ o ilegalnom organu, koji nije imao upori{te


ni u jednom legalnom normativno-pravnom dokumentu. Istovremeno,
to je bio strana~ki, odnosno jednostrana~ki i jednonacionalni organ,
koji je negacija izbornih rezultata i legalno izabranih i konstituisanih
organa, te priprema i po~etni korak za formiranje srpskih paradr`avnih
organa u Bosni i Hercegovini. U “UPUTSTVU...” (varijanta A — prvi
stepen) je razra|ena tehnologija formiranja srpskih paravojnih organa
na nivou op{tine (ta~ke 4. i 5.). Vezano za tehnologiju, tako|e, se navodi
da je potrebno “sazvati” i proglasiti Skup{tinu srpskog naroda u op{tini
koju sa~injavaju odbornici iz reda srpskog naroda u skup{tini op{tine
(ta~ka 4.).
“UPUTSTVO...” nala`e da se ide i dalje od ovoga, te preporu~uje
da je potrebno “izvr{iti” pripremanje za formiranje op{tinskih dr`avnih
organa (izvr{nog odbora, organa uprave, suda za prekr{aje, stanica
javne bezbjednosti i dr.) i pripremiti prijedloge kadrova za vr{enje
funkcija i poslova u tim organima (ta~ka 5.).
Formiranje etni~ki ~istih organa odnosilo se i na oblast sigurnosti.
U tom pogledu, po “UPUTSTVU...” je bilo potrebno “pripremiti
preuzimanje kadrova, objekata i opreme centra slu`bi bezbjednosti
i njihovo priklju~ivanje novoformiranom organu za unutra{nje
poslove u sjedi{tu centra”.
Objekti od vitalnog zna~aja u op{tinama su bili do tada fizi~ki
obezbije|eni od strane legalnih organa i kadrova. Me|utim, kao “bezbolan”
na~in njihovog preuzimanja od strane Srba bilo je “potrebno poja~ati
organizaciju vr{enja fizi~kog obezbje|enja objekata, od vitalnog
zna~aja u op{tini” (ta~ka 6.).
Da se zaista radi o planiranju i pripremanju otvorenog oru`anog
sukoba govori i dio “UPUTSTVA...” (ta~ka 7.) o tome da je neophodno
“uspostaviti kontrolu i izvr{iti provjeru stanja postoje}ih robnih
rezervi i pristupiti kompletiranju i zanavljanju op{tinskih robnih
rezervi najdeficitarnijim proizvodima, sirovinama i repromaterijalom”.
Ratni potencijal je u “UPUTSTVU...” posebno apostrofiran, pri ~emu
je preporu~eno da se izvr{i “procjena potrebnog broja pripadnika

527
aktivnog i rezervnog sastava milicije, jedinica TO, jedinica civilne
za{tite i, u skladu s tim, izvr{iti njihovu popunu i preduzeti sve druge
potrebne radnje za njihovo aktiviranje u skladu sa razvojem situacije”
(ta~ka 9.). Iz takve formulacije mo`e se izvu}i nekoliko zaklju~aka,
koje je kasnije praksa potvrdila. Prije svega, rije~ je o vojnim pripremama
za u~e{}e u agresiji, kao peta kolona velikosrpskog agresora, koje su
bile masovne i sveobuhvatne, kako sa stanovi{ta obuhvata pojedinih
struktura, tako i broja pripadnika. To je bio za~etak formiranja oru`anih
formacija, etni~ki ~istih, tj. srpskih, koje su, izvr{ile najve}i broj zlo~ina,
uklju~uju}i i genocid nad Bo{njacima. Tome treba dodati i ~injenicu
da “naredbu o aktiviranju sastava donosi krizni {tab u op{tini”, koji
je ve} ozna~en kao nelegalni, etni~ki ~isti organ.
Iako je to “UPUTSTVO...” potpuno ilegalan i nelegitiman akt,
ono svojim odredbama ukida ili suspenzira pojedina ljudska prava,
kao {to je pravo na godi{nji odmor i slobodu kretanja, {to se ponovo
posmatra sa etni~kog aspekta. Naime, po “UPUTSTVU...”, “potrebno
je obavijestiti kadrove srpskog naroda da u narednom periodu ne
koriste godi{nje odmore, da ne putuju u inostranstvo odnosno da
ne napu{taju mjesto stalnog boravka” (ta~ka 11.).
Na osnovu navedenog, a posebno iz onoga {to slijedi, a {to je
sadr`ina ta~ke 11. “UPUTSTVA...”, o~igledno je da je JNA glavni
oslonac srpske opcije u Bosni i Hercegovini i da se na nju ra~unalo u
svim prilikama. Zbog toga je, kao jedan od zadataka ozna~eno stvaranje
uslova za “popunu ratnih jedinica po razrezima JNA, kako ljudstvom,
tako i materijalnim sredstvima i stokom iz popisa...”.
U toj se ta~ci navode i ostale su{tinske stvari koje su bitne za
vojne pripreme srpskih snaga za u~e{}e u agresiji. Prije svega, u
“UPUTSTVU...” se insistira na “za{titi meterijalnih dobara od
zna~aja za odbranu ili otpor, kao i za `ivot i rad stanovni{tva”, te
“obezbje|enje kontinuiteta proizvodnje i usluga od vitalnog
zna~aja za odbranu, otpor i `ivot srpskog naroda”.
Varijanta A, koju je trebalo primijeniti u cjelosti u op{tinama u
kojima je srpski narod predstavljao ve}inu stanovni{tva, data je i u
“drugom stepenu”, {to je ~inilo na izvjestan na~in konkretizaciju
onoga {to je dato u “prvom stepenu”. U tom je stepenu trebalo
“sazvati sjednicu srpske skup{tine op{tine i obrazovati izvr{ni

528
odbor op{tine, osnovati op{tinske dr`avne organe, izabrati, odnosno
imenovati funkcionere i postaviti rukovode}e radnike” (ta~ka 1.),
{to je dalji korak u odnosu na prvi stepen.
Saradnja sa komandama i {tabovima JNA je otvoreno iznesena,
pri ~emu je nazna~ena potreba “mobilisanja svih snaga milicije, iz
reda pripadnika srpskog naroda i u saradnji sa komandama i
{tabovima JNA vr{iti njihovo postepeno pretpot~injavanje” (ta~ka
2.). Uz to, je nagla{eno da se “putem nadle`nih organa obezbijedi
sprovo|enje nare|enja za mobilizaciju rezervnih sastava JNA i
jedinica teritorijalne odbrane” (ta~ka 3.).
“UPUTSTVO...” nala`e zustavljanje normalnih tokova novca u
Bosni i Hercegovini. Tako je trebalo “zadu`iti filijale i expoziture
SDK da onemogu}e fizi~ki odliv gotovog novca i hartije od vrijednosti
iz trezora u njihovoj nadle`nosti u bankama, po{tama i drugim
finansijskim organizacijama, kao i da a`uriraju pra}enje platnog
prometa na podru~ju svog djelovanja” (ta~ka 4.).
U domenu sigurnosti, u drugom stepenu, vr{ena je dalja
konkretizacija zadataka iz prvog stepena. U tom kontekstu nalo`eno
je “vr{enje neprekidnog fizi~kog obezbje|enja svih vitalnih objekata,
saobra}ajnih komunikacija i veza, i proizvodnih kapaciteta” (ta~ka
5.), te “preuzimanje kadrova, objekata i opreme centra slu`be
bezbjednosti i staviti ih u funkciju novoformiranog organa za
unutra{nje poslove u sjedi{tu centra” (ta~ka 6.).
Osvaja~ke pripreme su iskazane i u odnosu prema robnim rezervama,
{to je u jo{ o{trijoj formi prezentirano. Nalo`ena je potreba “spre~avanja
nekontrolisane isporuke prehrambenih i drugih deficitarnih proizvoda
i sirovina”, ubrzanja realizacije ugovorenih nabavki takvih roba i
stavljanje pod kontrolu teku}e zalihe roba i preduzimanja priprema za
organizovanu disperziju tih roba “na ugro`ena podru~ja, vode}i
ra~una o strogoj primjeni utvr|enih prioriteta u snabdijevanju”
(ta~ka 7.).
Na kraju tog dijela “UPUTSTVA...” nagla{eno je: “u preduzimanju
svih ovih mjera voditi ra~una da se obezbijedi po{tovanje
nacionalnih i drugih prava pripadnika svih naroda i njihovo
kasnije anga`ovanje u organima vlasti koje }e osnovati skup{tinu
srpskog naroda u op{tini” (ta~ka 8.). O~igledno je da se radi o

529
svojevrsnoj kontradikciji i cinizmu o zastupljenosti “ostalih” kadrova
u srpskim organima, koji bi im morali biti toliko odani i lojalni da bi
izgubili svaki identitet.
U “UPUTSTVU...” je prezentirana i varijanta B, u dva stepena,
koju je trebalo realizovati djelimi~no, u op{tinama u kojima srpski narod
nije bio u ve}ini. Srpska demokratska stranka je, po “UPUTSTVU...”,
trebalo da, u “svakodnevnom zasjedanju”, “sa stalnim de`urstvima”,
formira krizni {tab srpskog naroda u op{tini, u koji ulaze izme|u ostalog
“svi ~lanovi sekretarijata op{tinskog odbora SDS” i “nosioci
funkcija u op{tini kandidati SDS”, “poslanici u Skup{tini srpskog
naroda BiH”, itd.
Prezentirano nedvosmisleno ukazuje da se radi o formiranju etni~ki
~istih paradr`avnih organa, ~ak i u sredinama gdje su Srbi bili u manjini,
{to je, ustvari, bio povod za dalje etni~ke konfrontacije i tenzije.
Istovremeno, najavaljene su nelegalne i neustavne promjene granica
op{tina uz pripajanje pojedinih organa organima u op{tinama, gdje su
Srbi u ve}ini. Tako se, izme|u ostalog, nala`e da se ima “pripremiti
preuzimanje kadrova i odre|ene opreme centra slu`bi bezbjednosti
i njihovo priklju~ivanje stanici javne bezbjednosti u op{tini, odnosno
mjestu u kojoj se formira stanica milicije” (ta~ka 5 - Varijanta B,
Prvi stepen).
Po tom modelu pripajanja predvi|eno je da se i drugi organi
priklju~uju mjestima sa srpskom ve}inom.
“UPUTSTVO...” sadr`i niz odredbi koje se odnose na mjesne
zajednice i naseljena mjesta sa ve}inskim srpskim stanovni{tvom, u
kojima je bilo neophodno uspostaviti poseban re`im. Tako se, pored
ostalog, nala`e da je potrebno “u mjesnim zajednicama ili naseljenim
mjestima sa ve}inskim srpskim stanovni{tvom formirati tajna
skladi{ta i depoe u koje smje{tati `ive`ne namirnice i druge deficitarne
proizvode, sirovine i repromaterijale koje treba maksimalno izvla~iti
putem tajnih kanala iz skladi{ta robnih rezervi svih nivoa, kao i iz
skladi{ta u okviru prometnih organizacija”. Organizaciju i nadzor
nad tim poslovima isklju~ivo je trebalo da vr{i “krizni {tab” (ta~ka 6.).
I u realizaciji ove, kao i drugih aktivnosti, primjenjivane su odre|ene
mjere konspirativnosti, {to je kod pripadnika drugih naroda izazvalo
opravdano podozrenje i strah. U tom se pogledu, pored formiranja

530
tajnih skladi{ta i depoa, govori i o potrebi uspostavljanja tajnih postupaka
“preno{enja i prijema nare|enja za primjenu zadataka, mjera i
drugih aktivnosti iz ovog Uputstva”, koje je trebalo utvrditi naknadno.
“UPUTSTVO...” je dokument koji sa vi{e aspekata rasvjetljava
mjesto i ulogu petokolona{ke Srpske demokratske stranke u planiranju
i pripremanju zlo~ina. Sve to je vr{eno tajno, {to se vidi iz oznake na
ovom dokumentu — “Strogo povjerljivo”.
Nesporno je da je i tom prilikom iskazan osnovni cilj
Velikosrpskog pokreta — formiranje ~istih etni~kih srpskih teritorija,
{to je bilo negiranje multietni~ke prirode Bosne i Hercegovine. Sve
odredbe tog dokumenta odnosile su se samo na Srbe. To je isklju~ivalo
ostale narode, izuzev ukoliko bi izrazili pisanu lojalnost tom
zlo~ina~kom velikosrpskom konceptu.
Brojne odredbe “UPUTSTVA...” su atak na legalne organe i puno
negiranje njihove ustavne i zakonske funkcije. Uz ve} postoje}e legalno
izabrane i konstituisane organe formirani su novi, jednonacionalni,
nelegalnog sastava i paralelni postoje}im, sa prefiksom - srpski. Takvi
su bili, na primjer, izvr{ni odbor, organi uprave, sud za prekr{aje, stanice
javne sigurnosti, itd. U svemu tome posebno je bila zna~ajna nezakonita
uloga kriznog {taba srpskog naroda, koji je sa svojim kompetencijama
bio iznad legalnih op{tinskih organa.
Uloga JNA je tim dokumentom jasno iskazana, posebno imaju}i u
vidu njeno u~e{}e u zlo~inima, posebno u agresiji. Od 3. oktobra 1991,
izvr{enjem pu~a u Predsjedni{tvu SFRJ, preuzeta je Vrhovna komanda
Oru`anih snaga, ~iji {tab je i do tada komandovao JNA. Njena oru`ana
sila stavila se na raspolaganje Velikosrpskom pokretu, zajedno sa njim
izvr{ila je sve pripreme za agresiju, po~ev od planiranja, mobilizacije i
obuke ljudstva, naoru`avanja, pa do neposrednog u~e{}a u oru`anoj agresiji
i svim drugim oblicima zlo~ina, uklju~uju}i i genocid nad Bo{njacima.
O~igledno je da su pripreme za zlo~ine, kako se mo`e vidjeti iz
“UPUTSTVA...”, bile vi{estruke i sveobuhvatne. Odnosile su se na
informativnu, ekonomsku, politi~ku, pravnu i vojnu sferu.135

135 Isto.

531
Istoga dana kada je usvojeno “UPUTSTVO...”, tj. 19. decembra
1991, Mom~ilo Kraji{nik, predsjednik tzv. Skup{tine srpskog naroda
u Bosni i Hercegovini, u Telegramu “Vladi Srpske autonomne oblasti
Krajina”, poslat sa “Skup{tine srpskog naroda u Bosni i Hercegovini”,
iskreno je podr`ao zahtjeve i ciljeve “cijelog srpskog naroda” (svih
Srba) — formiranje dr`ave srpskog naroda. S tim u vezi, on je, pored
ostalog, naglasio :
“U ovom te{kom vremenu, na`alost, nisam u mogu}nostima
da budem s Vama na mjestu gdje se verifikuje istorijsko pravo srpskog
naroda da `ivi u jednoj dr`avi, pa Vas molim da poslanicima i narodu
Srpske Krajine prenesete moje najsrda~nije ~estitke i iskrene `elje
za dobrobit na{eg naroda.
Va{a borba za slobodu i va{i zahtjevi su zahtjevi cijelog srpskog
naroda i svi se svode na ostvarenje osnovnog prava da ne dozvolimo
da nas sila, bilo od koga dolazila, podjeli u vi{e dr`ava i pretvori
u narod bez budu}nosti.
Svi Srbi se bore za isti cilj i pod istom zastavom i svi smo
uvjereni u kona~nu pobedu...”.136
Radovan Karad`i} je i 27. marta 1992, na 14. sjednici Skup{tine
srpskog naroda Bosne i Hercegovine, instruisao delegate da formiraju
“krizne {tabove”. Tada im je, pored ostalog, rekao da “na|u jedan
broj rezervnih oficira za svoje {tabove i da registruju sve one koji
raspola`u sa naoru`anjem... Oni se trebaju organizovati u jedinicama
Teritorijalne odbrane, a ako je JNA tamo, oni moraju biti stavljeni
pod njenu komandu”.137
Op{tinski odbori SDS-a su, u saglasnosti odozgo, nakon dobijanja
navedenih instrukcija, djeluju}i brzo, formirali krizne {tabove srpskog
naroda. Krizni {tabovi su, nakon Karad`i}evog nare|enja za njihovo
aktiviranje, preuzeli politi~ku vlast u op{tinama i po~eli funkcionisati
javno, kao op{tinske vlade kolaboracionisti~ke tvorevine Republike
Srpske. Ti su organi, osiguravali koordinaciju izme|u partije (SDS-a),

136 Isto, inv. br. 3 - 491/13, Skup{tina srpskog naroda u Bosni i Hercegovini,
Sarajevo, 19. decembar 1991. — Vladi Srpske autonomne oblasti Krajina Knin.
137 ICTY, Predmet: Br. IT-02-54-T, paragraf 384.

532
“vlade” i JNA na op{tinskom nivou i predstavljali klju~ni mehanizam preko
koga je uspostavljena i odr`avana kontrola na odre|enom podru~ju.138
Kao najvi{i organi u funkciji okupacione vlasti na zauzetom podru~ju
krizni {tabovi srpskog naroda su, u uslovima okupacije izvr{ene od
strane jedinica JNA :
- donosili odluke i naredbe o :
- formiranju “srpskih op{tina”;
- uspostavljanju i preuzimanju vlasti i kontrole nad op{tinama;
- progla{avanju vanrednog stanja u op{tinama;
- formiranju “privremene vlade ... srpskih op{tina”;
- uvo|enju policijskog ~asa na podru~ju “srpskih op{tina”;
- op{toj mobilizaciji;
- formiranju {tabova, komandi i jedinica srpske TO i preuzimanju
poslova odbrane i anga`ovanju TO na podru~ju “srpskih op{tina”;
- izdavali instrukcije o funkcionisanju op{tinskih organa;
- odr`avali neposredne kontakte i saradnju sa komandama,
jedinicama i ustanovama JNA, koja je “kriznim {tabovima srpskog
naroda” osiguravala preuzimanje vlasti;
- odr`avali kontakte i saradnju sa Republikom Srbijom i njenim
organima, posebno Slu`bom dr`avne bezbjednosti;
- u~estvovali (sa JNA i Teritorijalnom odbranom) u izvo|enju
napada na gradove, naselja i sela;
- organizovano obu~avali srpske “dobrovoljce” i promovirali
lokalne paravojne komandante;
- izdavali ultimatume, uglavnom, bo{nja~kom stanovni{tvu o predaji
oru`ja i imovine, te razoru`avali Bo{njake;
- zatvarali ugostiteljske objekte;

138 Isto, paragrafi 218, 237-257, 412, 624, 634, 640, 719, 776, 783, 812, 819-
821, 835 i dr.; AIIZ, inv. br. 2-521 i 2-571; ICTY, Predmet : Br. IT-02-61, paragraf 15.

533
- izdavali naredbe o odvo|enju nesrpskog stanovni{tva na prisilni rad;
- planirali i pripremali zlo~ine;
- izdavali naredbe za izvr{enje zlo~ina, uklju~uju}i i genocid nad
Bo{njacima;
- koordinirali napadima na bo{nja~ka sela;
- u~estvovali u progonu i vojnim operacijama protiv Bo{njaka i
uni{tavanju njihovih sela;
- formirali i kontrolisali koncentracione logore i dr.139
Komanda 2. vojne oblasti (Rezervno komandno mjesto) je po~etkom
aprila 1992. “neprekidno” ostvarivala “kontakt i koordinaciju sa Kriznim
{tabom Pale”.140 Krizni {tab Trnova uspostavio je saradnju sa jedinicama
JNA i radio na planiranju i pripremanju zlo~ina. Taj je organ 22. maja
proglasio mobilizaciju.141 Krizni {tab “srpske op{tine” Fo~e, pod

139 ICTY, Predmet : Br. IT-02-54-T, paragrafi 384, 412, 607, 615-616, 624, 634,
639, 648, 653, 709-710, 713, 725, 729, 760, 819-821, 828-831, 835, 850-851 i dr.;
ICTY, Predmet : Br. IT-02-61, paragraf 10-15 i 15-44; AIIZ, inv. br. 3-1226, SAO
Semberija i Majevica, Srpska op{tina Zvornik, Krizni {tab, Zvornik, 8. aprila 1991,
Odluka o uvo|enju policijskog ~asa na podru~ju Srpske op{tine Zvornik; Isto, inv. br.
3-1227, SAO Semberija i Majevica, Srpska op{tina Zvornik, Krizni {tab, Broj : 01-
1/92, Zvornik, 10. aprila 1992, Odluka o formiranju privremene vlade Srpske op{tine
Zvornik; Isto, inv. br. 3-1228, SAO Semberija i Majevica, Srpska op{tina Zvornik,
Krizni {tab, Broj : 02-1/92, Zvornik 8. aprila 1992, Naredba o op{toj mobilizaciji; Isto,
inv. br. 3-1223, Republika Srpskog naroda BiH, Srpska op{tina Bratunac, Krizni {tab,
Broj : 01-I-92, Odluka o progla{enju vanrednog stanja zbog neposredne ratne opasnosti
na podru~ju Srpske op{tine Bratunac; Isto, inv. br. 3-1224, Srpska op{tina Bratunac,
Krizni {tab, Broj : 01-6-92, 13. aprila 1992, Naredba o formiranju {tabova, komandi i
jedinica TO; Isto, inv. br. 3-1225, Republika Srpskog naroda BiH, Srpska op{tina
Bratunac, Krizni {tab, Broj : 01-09-92, Bratunac, 19. aprila 1992, Odluka o razoru`anju
gra|ana koji posjeduju oru`je na podru~ju op{tine Bratunac.
140 AIIZ, inv. br. 2-1672, RKM /Rezervno komandno mjesto/ 2. vojne oblasti,
Str. pov. br. 09/1580-1, 6. april 1992. — Komandi 2. vojne oblasti, Operativni centar,
Redovni operativni izvje{taj.
141 ICTY, Predmet: Br. IT-02-54-T, paragraf 713. Predsjednik “kriznog {taba”
Trnova je, na sastanku odr`anom 29. aprila 1992, izjavio da je postignut dogovor sa
JNA o u~e{}u njenih jedinica u “~i{}enju” Op{tine i da je “Armija ve} spremna da
~isti situaciju u Trnovu” (ICTY, Predmet: Br. IT-02-54-T, paragraf 386, nap. 781).

534
vo|stvom Miroslava Stani}a, organizovao je obu~avanje naoru`anih
srpskih dobrovoljaca i promovirao lokalne vojne komandante, zatim je sa
JNA bio uklju~en u pripremu i izvo|enju napada na Fo~u,
raspore|ivao u saradnji sa JNA zato~enike KPD za prisilni rad i vr{io
druge oblike zlo~ina.142 Krizni {tab ^ajni~a, sa Du{kom Kornja~om na
~elu, formiran je krajem marta ili po~etkom aprila 1992.143 SDS je u
martu 1992. formirao Krizni {tab za Rogaticu, na ~elu sa Rajkom
Ku{i}em, bliskim saradnikom Radovana Karad`i}a.144 Krizni {tab
SDS-a Vi{egrad je instaliran od JNA kao civilna vlast u Op{tini.
Biljana Plav{i} se 16. aprila 1992. sastala sa predsjednikom tog {taba
Branom Savovi}em, u hotelu Vi{egrad, gdje je bilo sjedi{te JNA.145
Tokom osvajanja Vlasenice (21. aprila 1992.) od strane JNA, specijalnih

142 Isto, paragrafi 722-723 i 725.


“Krizni {tab srpske op{tine Fo~a” sa~injavali su: Miroslav Stani}, Stanojevi} (ime
nije poznato), Josip Mili~i}, Radojica Mla|enovi}, Dragoljub Kunarac, Vojislav
Maksimovi}, Velibor Ostoji}, Petko ^an~ar, ^edo Zelovi} i dr Radovan Mandi}. Stani}
je bio predsjednik tog paradr`avnog organa, a Stanojevi} njegov zamjenik, Mili~i}
predsjednik op{tine, a Mla|enovi} predsjednik Izvr{nog odbora (AIIZ, inv. br. 2-571;
ICTY, Predmet: Br. IT-02-54-T, paragrafi 722-723).
^lanove “kriznog {taba” u ^ohodar mahali sa~injavali su: Vlado Avram (predsjednik),
Goran Mitra{inovi} (njegov zamjenik) i Dragan Stojanovi} (~lan). Marinko Pljevalj~i},
Bo`o Dosti}, Doj~ilo Davidovi} i Ostoja Ostoji} su ~inili “{tab” za podru~je Alad`e;
Milo{ i Radenko Vladi~i} u naselju Podmusala; Novak Drakula, Risto Vu~eti} i Pero
Ivanovi} za naselje ]erezluk, a za podru~je Brusno — Slatina Boro Ivanovi}. Ilija
^an~ar, Matija i Drago Skakavac i Rade \urovi} bili su ~lanovi “kriznog {taba” za
podru~je Jabuke, te Savo za podru~je Brda - Kozja Luka.
U sastav “kriznog {taba” za podru~je Broda na Drini u{li su: Nenad Kalajd`i}
(nastavnik), Stamen Rungelov, Ilija ]alasan, Miodrag Pjevi} i Vojo Kalajd`i}.
Predsjednik kriznog “{taba” za podru~je od Broda na Drini do Tjenti{ta bio je
Jovan Vukovi}, a njegov zamjenik Nenad Vukovi}.
Rade Elez je bio predsjednik “kriznog {taba” za podru~je Me|urje~ja, a Ljubo
Kova~evi}, Dule (in`enjer rudarstva iz Zavidovi}a), Vukan Peri{i} (geometar), Mile
Savi} i, prema neprovjerenim podacima, Danko Davidovi} - ~lanovi (Isto).
Predsjednik “kriznog {taba” “srpske op{tine Konjic” bio je Vaso Vuji~i}, a ~lanovi:
Jovo Kuljanin, Radovan Gligorijevi}, Vuka{in Mrkonji}, Radoslav Kuljanin, Janko
Glogovac, @ara Mrkaji} i Velimir Miljani}, zvani @ika (AIIZ, inv. br. 2-521).
143 Isto, paragraf 719.
144 Isto, paragraf 640.
145 Isto, paragraf 648.

535
jedinica MUP-a Srbije i srpskih oru`anih formacija (Arkanovi Tigrovi
i dr.) Krizni {tab je preuzeo kontrolu u Op{tini.146 Po~etkom 1992. SDS
je formirao Krizni {tab za Bratunac, koga je potvrdio Karad`i}. Do 12.
aprila “krizni {tab” je proglasio vanredno stanje i uspostavio vlast u
Op{tini, donosio sve odluke, naredbe, zaklju~ke i druga akta na podru~ju
Op{tine i u vezi sa poslovima odbrane, formiranju i upotrebi Teritorijalne
odbrane i milicije, zatim o razoru`avanju gra|ana, tra`io pomo} od Srbije,
odakle je po~etkom aprila 1992. stigao Novosadski korpus, koji je
sredinom tog mjeseca zauzeo Bratunac, u sadejstvu sa drugim srpskim
naoru`anim formacijama (Beli orlovi i Arkanove jedinice i dr.).147
Krizni {tab Srpske op{tine Zvornik je od 5./6. aprila 1992.
funkcionisao u industrijskoj zoni u Karakaju.148
Po~etkom maja 1992, u saradnji sa JNA i Srbijom (i obratno),
Krizni {tab SDS-a Br~ko je preuzeo potpunu kontrolu nad Op{tinom i
izdao ultimatum nesrpskom stanovni{tvu da preda oru`je.149
Predsjednik Kriznog {taba srpske op{tine Bosanski [amac je
uspostavio saradnju sa jedinicom JNA, lociranoj u Pelagi}evu (TG-17)
i “odgovornom” za Br~ko, Ora{je, Grada~ac, Modri~u i Gra~anicu. Blagoje
Simi}, predsjednik tog {taba, je sredinom aprila 1992. potpukovniku

146 Isto, paragraf 652-653.


147 Isto, paragrafi 412 i 624; AIIZ, inv. br. 3-1223, Republika Srpskog naroda
BiH, Srpska op{tina Bratunac, Krizni {tab, Broj : 01-I-92, /Bratunac, 12. aprila 1992./,
Odluka o progla{enju vanrednog stanja zbog neposredne ratne opasnosti na podru~ju
Srpske op{tine Bratunac; Isto, inv. br. 3-1224, Republika Srpskog naroda BiH, Srpska
op{tina Bratunac, Krizni {tab, Broj : 01-6-92, Bratunac, 13. aprila 1992, Naredba o
formiranju {tabova, komandi i jedinica TO; Isto, inv. br. 3-1225, Republika Srpskog
naroda BiH, Srpska op{tina Bratunac, Krizni {tab, Broj : 01-09-92, Bratunac, 19. aprila
1992, Odluka o razoru`avanju gra|ana koji posjeduju oru`je na podru~ju op{tine
Bratunac. “Krizni {tab” Bratunca sa~injavali su : Miroslav Deronji} (predsjednik), oficir
JNA (kapetan Relji}), Ra{a Milo{evi} (komandant Teritorijalne odbrane, iz Kravice) i
pripadnik Dr`avne bezbjednosti Srbije (ICTY, Predmet : Br. IT-02-61, paragrafi 11 i 28).
148 AIIZ, inv. br. 2-2877, Republika Srpskog Naroda Bosne i Hercegovine,
Ministarstvo za unutra{nje poslove, Centar slu`bi bezbjednosti Bijeljina Stanica javne
bezbjednosti Zvornik, INFORMACIJA o stanju u Stanici javne bezbjednosti Zvornik.
149 ICTY, Predmet: IT-02-61, paragraf 634.

536
Stevanu Nikoli}u, komandantu Takti~ke grupe 17, izme|u ostalog,
rekao da je “krizni {tab” Bosanskog [amca odlu~io “da je vrijeme za
vo|enje operacije preuzimanja grada”.150
“Krizni {tab” Bosanskog [amca je 15. maja 1992. izdao nare|enje
o hap{enju Bo{njaka i Hrvata, nakon ~ega su nad njima izvr{eni brojni
zlo~ini.151 Taj je organ u vrijeme napada i zauzimanja Bosanskog
[amca od MUP-a Srbije tra`io pomo} i u `ivoj sili. U tom je cilju
delegacija “kriznog {taba”, na ~elu sa Zari}em, otputovala u Beograd,
gdje su u Komandi RV i PVO u Zemunu, vo|eni razgovori o imenovanju
Dragana \or|evi}a (Crni), {efa specijalnih jedinica Dr`avne bezbednosti
Srbije, za komandanta Druge posavske brigade. Nakon razgovora sa
Frenkijem Simatovi}em, podr{ka je dobijena - \or|evi} je sa svojim
ljudima stigao u Bosanski [amac.152
SDS Doboja je do aprila 1992. tajno formirao Krizni {tab u tom
gradu.153 Krizni {tab [ipova formiran je po~etkom 1992, na ~elu sa
Draganom \uki}em, predsjednikom SDS-a.154 Srpski krizni {tab
Klju~a tajno je formiran 23. decembra 1991. On je 1. maja 1992. izdao
instrukcije o funkcionisanju op{tinskih organa u ratnim uslovima.155
Sedam dana kasnije, u preuzimanju “kompletne vlasti” u Klju~u u~estvovale
su snage JNA. “Krizni {tab” je “{titio” jedan strelja~ki vod.156 JNA je
“u zoni op{tine Klju~” po~etkom juna 1992. formirala “Komandu odbrane
Klju~a”, u ~ijem se sastavu, pored najvi{ih starje{ina JNA, nalazilo i
nekoliko lica iz “Kriznog {taba”.157

150 Isto, paragraf 607.


151 Isto, paragraf 616.
152 Isto, paragrafi 117 i 615.
153 Isto, paragraf 812.
154 Isto, paragraf 900.
155 Isto, paragrafi 819-821.
156 AIIZ, inv. br. 2-2388, Komanda 30. partd /partizanske divizije — prim. S. ^./, Str.
pov. br. 174-124, 7. maj 1992. — Komandi 1. partbr /partizanske brigade — prim. S. ^./ za
upotrebu dela jedinica; Isto, inv. br. 2-1044, Komanda 1. partizanske brigade, Str. pov. br
I-451/92, 14. maj 1992, SASTANAK sa predsjednicima op{tina u zoni odgovornosti divizije.
157 AIIZ, inv. br. 2-2548, Komanda 30. partizanske divizije, SP, br. 939-1, 31.
maj 1992. — Komandi 1. kraji{kog korpusa.

537
SDS Kotor Varo{i je krajem januara 1992. formirao Krizni {tab,
koji je uspostavio neposredne odnose sa JNA. Pukovnik Peuli}
prisustvovao je sastancima “kriznog {taba” i nagla{avao potrebu za
saradnju izme|u JNA, specijalnih jedinica i policije. “Krizni {tab” je
12. juna 1992. naredio policijski sat u cijeloj op{tini, zatvaranje svih
ugostiteljskih objekata i razoru`avanje nesrba.158 I pored toga {to je
“bio svjestan logora”, taj je organ pored ostalog, izdavao naredbe o
odvo|enju nesrpskog stanovni{tva na prisilni rad. Pored toga, “krizni
{tab” je bio nosilac masovnog egzodusa nesrba iz Kotor Varo{i.159
Krizni {tab Autonomne Regije Krajina Banja Luka, ~iji je ~lan
bio i general Momir Tali}, komandant 5. korpusa JNA, je 14. maja
1992. naredio razoru`avanje lica koja su “ilegalno” posjedovala oru`je,
te izdao Odluku da samo Srbi mogu dr`ati odre|ene poslove.160 Na
sastanku kod generala Tali}a 18. maja 1992. Krizni {tab Autonomne
regije Krajina je uputio zahtjev da se otvori jedan koridor prema Srbiji
— za transport iz pravca Banja Luke prema Srbiji i obrnuto. Koridor je bio
bitan za snabdijevanje jedinica “Vojske Republike Srpske”, a koga je
koristila i 993. pozadinska baza za dovoz materijala, naoru`anja i
opreme iz Srbije i Crne Gore (put iz zapadne Bosne prema Srbiji). Taj
su zahtjev podr`ale sve starje{ine.161

158 ICTY, Predmet: Br. IT-02-54-T, paragrafi 828-829.


159 Isto, paragrafi 830-831.
160 Isto, paragraf 760. General Momir Tali} je u svojstvu komandanta 5. korpusa
(od kraja februara 1992.), prihvativ{i velikosrpsku politiku i praksu, aktivno radio na
formiranju, opremanju i obu~avanju srpskih oru`anih formacija; obilazio jedinice i
govorio im o ugro`enosti srpskog naroda; odr`avao redovne sastanke sa SDS-om na
podru~ju Banja Luke; naredio je formiranje logora na vojnom poligonu Manja~a, u
kome su, uglavnom, Bo{njaci dovo|eni i ubijani; kao ~lan “kriznog {taba” “Autonomne
Regije Krajina” planirao je i nare|ivao uni{tavanje vjerskih objekata, te nare|ivao
prisilno deportovanje nesrpskog stanovni{tva i oduzimanje njihove pokretne i nepokretne
imovine i dr. (AIIZ, inv. br. 2-2550; ICTY, Predmet: Br. IT-94-I-T, Dokazni matrijal
svjedo~enja pukovnika JNA O. S., 5. juni 1996, str. 5).
161 ICTY, Predmet: Br. IT-94-1T, Dokazni materijal svjedo~enja pukovnika
JNA O. S., 5. juni 1996, str. 27.
“Politi~ki predstavnici” sedam op{tina Bosanske krajine (Biha}, Bosanski Petrovac,
Bosanska Krupa, Sanski Most, Prijedor, Bosanski Novi i Klju~), 7. juna 1992. usvojili
su na sastanku u Sanskom Mostu, vi{e zaklju~aka. Me|u njima je i “probijanje

538
Op{tinski krizni {tab Bosanske Gradi{ke po~eo je funkcionisati
krajem 1991. ili po~etkom 1992.162 ^lanovi Kriznog {taba Bosanske
Krupe izabrani su 24. decembra 1991, na ~elu sa Gojkom Kli~kovi}em.
Jedinice JNA, raspore|ene u Bosanskoj Krupi (6. brigada 10. partizanske
divizije), pomogle su SDS-u u preuzimanju vlasti.163
Krizni {tab Sanskog Mosta je preuzeo vlast u gradu i 7. maja
1992. proglasio ratno stanje. I pukovnik Basara, komandant 6. partizanske
brigade, bio je ~lan tog organa.164 Taj je “krizni {tab” davao logisti~ku
podr{ku 6. partizanskoj brigadi i sara|ivao u razoru`avanju stanovni{tva.
Krajem maja 1992. objavio je politiku prisilnog iseljavanja nesrpskog
stanovni{tva Sanskog Mosta i 2. juna izdao Odredbu o dodjeli mehanizacije
i ljudi za masovno sahranjivanje ubijenih Bo{njaka u Vrhpolju i
Hrustovu. Dva dana kasnije (4. juna) “krizni {tab” je donio Odluku o
deportaciji Bo{njaka i Hrvata u koncentracioni logor Manja~u.165
Srpski krizni {tab Prijedora je formiran 7. januara 1992, kada je
progla{ena Skup{tina srpskog naroda Op{tine Prijedor.166 Taj je organ
1992. formirao koncentracione logore u Trnopolju, Keratermu i Omarskoj
(Krizni {tab je 27. maja 1992. naredio da svi zato~enici iz Keraterma
budu preba~eni u logor Omarska).167
Krizni {tab Bratunca, na ~elu sa predsjednikom Miroslavom
Deronji}em, je u periodu od kraja aprila do po~etka maja 1992. ovlastio
Teritorijalnu odbranu i policijske snage da razoru`aju Bo{njake sela
Glogova. Nakon {to su te snage, u sadejstvu sa JNA, izvr{ile postavljeni

kopnenog puta za Saveznu Republiku Jugoslaviju”. Taj je zaklju~ak, kao i drugi,


upu}en Kriznom {tabu Autonomne Regije Krajina, rukovodstvu “Srpske Republike
Bosne i Hercegovine” i 1. kraji{kom korpusu (u Banja Luci) — AIIZ, inv. br. 2-2546,
ZAKLJU^CI sa sastanka SUBREGIJE (politi~ki predstavnici sljede}ih op{tina: Biha},
Bosanski Petrovac, Srpska Krupa, Sanski Most, Prijedor, Bosanski Novi i Klju~).
162 ICTY, Predmet: Br. IT-02-54-T, paragraf 776.
163 Isto, paragraf 386, nap. 781 i 783.
164 Isto, paragrafi 881-882.
165 Isto, paragrafi 883-888, 890 i 998.
166 Isto, paragraf 835.
167 Isto, paragrafi 850-851.

539
zadatak, Deronji} je 8. maja 1992, na sjednici Kriznog {taba, najavio
napad na Glogovu i “operaciju trajnog uklanjanja” Bo{njaka, te
izjavio da }e, ako “operacija u Glogovi dobro pro|e”, biti nastavljena
“u gradu Bratuncu i mjesnim zajednicama Voljavica i Suha”. Taj
genocidni plan o zatiranju Bo{njaka Glogove i op{tine Bratunac usvojio
je, “nakon uvodne rije~i Miroslava Deronji}a i diskusije”, bratuna~ki
Krizni {tab.168
Bratuna~ki krizni {tab je, poslije usvajanja plana za napad na
Glogovu, vodio raspravu i o spaljivanju tog sela, pri ~emu je kapetan
JNA Relji} obavijestio Krizni {tab da }e u~estvovati u toj operaciji.169
Miroslav Deronji} je, u cilju formiranja “srpskih teritorija”, naredio
da se izvr{i napad na Glogovu, zatim je u~estvovao, koordinirao i
nadzirao izvo|enje te zdru`ene operacije (snage JNA, srpske Teritorijalne
odbrane i policije Bratunca, te “dobrovoljci” iz Srbije).170
U vojnoj operaciji protiv Glogove 9. maja 1992. ubijeno je 65
nenaoru`anih bo{nja~kih civila, prisilno raseljeno preostalo (cjelokupno)
stanovni{tvo i spaljen veliki broj ku}a, pri ~emu je zapaljena i uni{tena
i d`amija.171
Deronji} je sljede}eg dana otputovao na Pale, gdje je politi~ko i
vojno rukovodstvo kolaboracionisti~ke tvorevine Republike Srpske
(Karad`i}a, Mladi}a i dr.), te predsjednike “kriznih {tabova”, upoznao
sa tim zlo~inom i drugim doga|ajima u op{tini Bratunac. Nakon {to je
podnio svoj izvje{taj prisutni u sali za konferencije su mu aplaudirali,
a Velibor Ostoji} prokomentarisao : “sad mo`emo Bratunac obojiti u
plavo”. On je pri tome imao u vidu mape koje su se nalazile na zidu iza
njih, a na kojima su “srpske teritorije” bile ozna~ene plavom bojom.172
Krizni {tab Srpske op{tine Vogo{}a je 16. maja 1992. donio
Naredbu “za ‘~i{}enje’ Svraka i drugih podru~ja”, odnosno vr{enje

168 ICTY, Predmet : Br. IT-02-61, paragrafi 28-29.


169 Isto, paragafi 30-35.
170 Isto, paragrafi, 30-36.
171 Isto, paragrafi 36-44.
172 Isto, paragrafi 44-46.

540
genocida nad Bo{njacima.173 Krizni {tab Srpske op{tine Fo~a formirao
je i prijeki sud, u ~iji sastav su u{li : Vojislav Maksimovi}, Velibor
Ostoji}, Rajko Bojat (predsjednik, advokat iz Fo~e), Lela Mili} (sudija
biv{i savjetnik u Skup{tini Bosne i Hercegovine) i Slobo Starovi}
(automehani~ar iz Automoto dru{tva Fo~a). Taj sud je mnoge Bo{njake
osudio na kaznu smrti strijeljanjem.174
“Krizni {tabovi” su, pored ostalog, obezbje|ivali regrute,
snabdijevanje, materijalnu i moralnu podr{ku vojnim jedinicama,
naoru`avali i organizovali Srbe u oru`ane formacije, pru`ali im logisti~ku
i finansijsku podr{ku,175 omogu}avali formiranje srpskih policijskih

173 AIIZ, inv. br. 2-1264, ZAKLJU^CI sa sastanka Kriznog {taba Srpske op{tine
Vogo{}a, odr`anog 16. maja 1992. Tom je naredbom Milan Borov~anin, policajac,
odre|en za realizaciju “~i{}enja”, tj. izvr{enja genocida. Za postizanje tog cilja trebalo
je, pored Borov~anina, “obezbjediti jo{ jednog ~ovjeka” (Isto).
174 Isto, inv. br. 2-571.
175 ICTY, Predmet: Br. IT-02-54-T, paragrafi 241-252. Tako je, u organizaciji
Jovana Tintora, komandanta “kriznog {taba” “Srpske op{tine Vogo{}a” i predsjednika
Op{tinskog odbora Srpske demokratske stranke i ~lana Ratnog predsjedni{tva te “srpske”
op{tine, oru`je iz kasarni JNA dijeljeno “ugro`enom” srpskom narodu. Cisterne goriva
iz kasarni JNA u Semizovcu i Miso~i odlaze u “srpske” krajeve. Dio profita od njegove
prodaje slijevao se u d`epove Jovana Tintora, koji je tako dobivenim novcem kupovao
povjerenje lidera SDS-a. (E. Mura~evi}, UBIJENE I NESTALE @RTVE ZLO^INA
U VOGO[]I 1992. - 1995, Sarajevo 2001, str. 32-33).
Krizni {tab Srpske op{tine Vogo{}a, na ~elu sa komandantom Jovanom
Tintorom, donio je sredinom maja 1992. vi{e naredbi. Naredbom od 14. maja 1992.
godine o preuzimanju “garnizona u Semizovcu sa svim svojim materijalnim sredstvima
i opremom” i Naredbom od 16. maja 1992. “o preuzimanju Kasarne u Semizovcu”
izri~ito je navedeno da se oboje “stavlja pod komandu Kriznog {taba Srpske op{tine
Vogo{}a, koji je pod jedinstvenom komandom Oru`anih snaga Srpske Republike
Bosne i Hercegovine” (AIIZ, inv. br. 3-1187, Srpska Republika Bosna i Hercegovina,
Srpska op{tina Vogo{}a — Krizni {tab, Broj: 117/92, Vogo{}a, 14. maj 1992. — Komandi
garnizona u Semizovcu; AIIZ, inv. br. 2-1264, ZAKLJU^CI SA SASTANKA Kriznog
{taba Srpske op{tine Vogo{}a, odr`anog 16. maja 1992.). Time su o`ivotvorene rije~i
lidera Radovana Karad`i}a iz novembra 1991. da “Srbi nemaju potrebe ni za kakvom
strana~kom vojskom, Armija je tu. Slu~ajno se na{i i njihovi ciljevi stopostotno
poklapaju” (BILTEN Dr`avne komisije za prikupljanje ~injenica o ratnim zlo~inima
na podru~ju Republike Bosne i Hercegovine, br. 7, Sarajevo februar 1994, str. 7).

541
snaga u op{tinama, uklju~uju}i i protjerivanje ne-Srba iz policije, itd.
Obavezno vojno prisustvo u “kriznim {tabovima srpskog naroda”
osiguravalo je hijerarhiju okupacione vlasti.176
U skladu sa formiranjem etni~ki ~istih srpskih teritorija, “krizni
{tabovi” su preduzimali i druge zlo~ina~ke aktivnosti, kao {to su:
odlu~ivali o prekidu dotoka pitke vode u grad Sarajevo; evakuaciju
srpskog stanovni{tva iz naseljenih mjesta pred srpske vojne napade;
formiranje, kontrola i pristup zatvorskim centrima i konclogorima;
izdavali nare|enja za hap{enje lica i ~itavih kategorija ljudi; razmjenjivali
zatvorenike i logora{e iz takvih mjesta; nare|ivali otpu{tanje zato~enika
i zatvorenika iz logora i zatvora; kontrolu lokalnih radio-stanica i drugih
medija, koje su koristili za emitiranje njihovih nare|enja i odluka i dr.177
Protjerivanje i deportacija, uglavnom Bo{njaka, bila je, pored
otpu{tanja nesrpskog stanovni{tva s posla, kontrole slobode kretanja,
formiranja sudova i imenovanja sudija, kontinuirana aktivnost “kriznih
{tabova”. Tako je, primjera radi, “Krizni {tab” Klju~a “razrije{io
pitanje u vezi sa organizovanim odlaskom Muslimana, kao i sa
su{tinskim pitanjem statusa Muslimana”. U Bosanskoj Krupi je
“Ratno predsjedni{tvo” sugerisalo dvije opcije za eliminaciju
Bo{njaka: ili da organizira njihovu deportaciju sa tog prostora ili }e to biti
ostvareno vojnim sredstvima.178

176 Isto. Komandanti JNA ili njihovi predstavnici su, uglavnom, bili ~lanovi
“kriznog {taba” i prisustvovali su njihovim sjednicama. Pojedini ~lanovi “kriznog
{taba” bili su i u li~nom kontaktu sa generalom Mladi}em (Isto, paragraf 251).
177 Isto, paragraf 253. Tako je, primjera radi, Slavko Jovanovi}, u ime Jovana
Tintora, predsjednika Kriznog {taba “Srpske op{tine Vogo{}a”, naredbom br. E 12/92,
od 2. maja 1992, @eljki Beganovi} nalo`io da se pansion “Kon tiki” u Vogo{}i “stavi
na raspolaganje” srpskoj policiji, “radi saslu{anja privedenih i pritvorenih lica”.
Tu naredbu je “odmah sproveo Branko Vla~o i Stanica javne bezbjednosti Srpske
op{tine Vogo{}a” (AIIZ, inv. br. 3-1189, Srpska Skup{tina op{tine Vogo{}a, Krizni
{tab, Br. 12/92, Vogo{}a, 2. maj 1992, NAREDBA).
178 Isto, paragrafi 254-256. Komandant 30. partizanske divizije (pukovnik
Stanislav Gali}) izdao je 31. maja 1992. Nare|enje o formiranju Komande odbrane
Klju~a, u ~iji su sastav u{la 2-3 ~lana Kriznog {taba (AIIZ, inv. br. 2631, Komanda 30.
partizanske divizije, Sp Br. 939-1, 31 maj 1992.).

542
Tako|e, “krizni {tabovi” su organizovali protjerivanje Bo{njaka
i formiranjem “komiteta za emigraciju”, “putni~kih agencija” i “agencija
za razmjenu”. Pri tome su utvr|ivali kriterije odlaska, uklju~uju}i
pla}anje usluga i potpisivanje formulara da Bo{njaci odlaze “dobrovoljno”.
U tom su cilju organizovali konvoje, autobuse i policijske pratnje. Pored
toga, “krizni {tabovi” su organizovali i nadgledali selekciju i raspodjelu,
odnosno plja~ku, nesrpske imovine, te u~estvovali u njenom otimanju.179
“Krizni {tabovi” su, Odlukom o obrazovanju ratnih predsjedni{tva
u op{tinama za vrijeme neposredne ratne opasnosti ili ratnog
stanja, koju je 31. maja 1992. donijelo “Predsjedni{tvo Srpske Republike
Bosne i Hercegovine”, preimenovani u “ratna predsjedni{tva”.180 Ta su

179 Isto, paragrafi 256-257. Komandant “Kriznog {taba” “Srpske op{tine Vogo{}a”,
Jovan Tintor, je odgovoran i za plja~ku i devastiranje UNIS-ovih tvornica u Vogo{}i,
prije svega za otu|ivanje vozila i rezervnih dijelova iz Tvornice automobila Sarajevo.
Vanrednim popisom automobila, obavljenim u vremenu od 22. - 28. aprila 1992. (od
martovskih barikada Tvornica je bila u rukama srpskih zlo~inaca) na parking placevima
TAS-a konstatovano je sljede}e stanje automobila: na lageru se nalazio 1.924 golfa i
Kedija za YU tr`i{te, 28 konsignacionih automobila (strana roba) za YU tr`i{te, 18
registrovanih automobila (Audi, Pasat) Folksvagenovih ugovornih radnika na radu u
TAS-u, 30 registrovanih automobila u voznom parku TAS-a, 10 golfova A 3 (“O”
serija) i oko 2.200 automobila u dijelovima (AIIZ, inv. br. 3-1196, Tvornica automobila
Sarajevo — Izvr{nom odboru SO Vogo{}a, Izvje{taj o radu TAS-a u periodu od aprila
do avgusta 1992, Vogo{}a, 25. avgust 1992.). Sva ta vozila su u roku od tri mjeseca
oplja~kana, {to je potvrdilo i “Ratno povjereni{tvo” “Srpske op{tine Vogo{}a”, aktom
br. 03-140/92, od 3. avgusta 1992, koje je obavje{tavaju}i Komandu Bla`ujske brigade
da im se dodijele dva golfa i jedan Kedi, te “da na lageru u tvornici TAS ve} vi{e od
jednog mjeseca nema automobila, jer su, uglavnom, bespravno otu|eni, pa vam ne
mo`emo udovoljiti zahtjevu” (AIIZ, inv. br. 3-1195, Srpska Republika Bosna i
Hercegovina, Srpska op{tina Vogo{}a — Ratno povjereni{tvo, Broj: 03-140/92, Vogo{}a,
3. avgust 1992. — Komandi Bla`ujske brigade).
180 AIIZ, inv. br. 3-1189, Odluka o obrazovanju ratnih predsjedni{tava ..., Pr.
Broj: 03-512, Sarajevo, 31. maj 1992. Tom je odlukom utvr|eno da “krizni {tabovi u
op{tinama Srpske Republike Bosne i Hercegovine”, danom konstituisanja “ratnog
predsjedni{tva” (tj. sredinom juna 1992. — “Ratna predsjedni{tva konstituisa}e se u
roku od 15 dana od dana stupanja na snagu ove odluke”), “prestaju sa radom”
(Isto). Tu je odluku, ocijeniv{i da su “krizni {tabovi” odigrali svoju ulogu, svojeru~no
potpisao Radovan Karad`i}, predsjednik “Predsjedni{tva Srpske Republike Bosne i
Hercegovine” (Isto).

543
tijela sa~injavali: republi~ki povjerenik i, “po pravilu”, predsjednik
skup{tine op{tine ili njegov zamjenik (odnosno potpredsjednik) i
predsjednik Izvr{nog odbora ili njegov zamjenik (odnosno potpredsjednik)
ili gra|anin iz reda poslanika, odnosno odbornika.181
“Ratna predsjedni{tva” su formirana “u op{tinama Srpske
Republike Bosne i Hercegovine u kojima nisu u mogu}nosti da vr{e
vlast skup{tina i izvr{ni organ”. “Ratno predsjedni{tvo” je organizovalo,
koordiniralo i uskla|ivalo aktivnosti “za odbranu srpskog naroda i
uspostavljanju legalnih organa vlasti op{tine”; vr{ilo “sve funkcije
skup{tine i izvr{nog organa dok se ne steknu mogu}nosti da se ti
organi sastanu i rade”; obezbje|ivalo “uslove za rad vojnih organa
i jedinica u odbrani srpskog naroda”; te vr{ilo “i druge poslove
dr`avnih organa ako oni nisu u mogu}nosti da se sastanu”.182
I “ratna predsjedni{tva” su, osiguravaju}i uslove za rad vojnih
organa i jedinica u “odbrani” i “oslobodila~koj” borbi srpskog naroda
na op{tinskom nivou, te koordiniraju}i i provode}i politiku i mjere
koje su utvr|ivali i donosili politi~ki i vojni organi kolaboracionisti~ke
Srpske Republike Bosne i Hercegovine, a kopiraju}i organe Tre}eg
Rajha, donosila rasisti~ke zaklju~ke, odluke i naredbe o izvr{enju zlo~ina
nad Bo{njacima.183 U tome su posebnu ulogu imali “republi~ki

181 Isto. “Predsjedni{tvo Srpske Republike Bosne i Hercegovine” je, “za pru`anje
stru~ne i druge pomo}i”, imenovalo “republi~kog povjerenika”. On je imao {iroka
ovla{tenja (“... ima pravo i du`nost da preduzima sve mjere u vezi sa popunom,
organizovanjem i radom ratnog predsjedni{tava i da obezbje|uje stalnu
koordinaciju i provo|enje politike i mjera koje utvr|uju i donose republi~ki
dr`avni organi i Glavni {tab vojske Srpske Republike Bosne i Hercegovine”.
“Republi~ki povjerenik” se mogao “ovlastitii i za podru~je vi{e odre|enih op{tina
u skladu sa organizacijom vojske Srpske Republike Bosne i Hercegovine” (Isto).
182 Isto.
183 Ratno predsjedni{tvo op{tine ^elinac je 23. jula 1992. usvojilo “zaklju~ak o
statusu nesrpskog stanovni{tva”, po kome su gra|anima iz te kategorije bila
zabranjena osnovna ljudska prava. Nesrpsko stanovni{tvo se, po tom zaklju~ku, moralo
“pridr`avati slijede}ih pravila :
- nije dozvoljeno kretati se po gradu izme|u 16,00 i 6,00 sati;
- nije dozvoljeno zadr`avanje na ulicama, u restoranima ili na drugim javnim
mjestima;

544
povjerenici”. U dopisu “Ratnom Predsjedni{tvu” “Srpske RBiH”,
24. juna 1992, povjerenik Srpske op{tine Vogo{}a dr Nikola Popla{en,
je, izme|u ostalog, predlo`io da se zatvor u Vogo{}i odmah
pretvori “u odelenje kazneno-popravne ustanove Butmir ili na
Palama”.184 Odlukom Ratnog povjereni{tva Srpske op{tine Vogo{}a,
br. 03-99/92, od 15. jula 1992, koju je, tako|e, potpisao “republi~ki
povjerenik” dr Nikola Popla{en, Salko Hala~ je oslobo|en “u toku
dana izolacije dok traju radovi na vodoinstalaciji u Pretisu”, radi
snabdjevanja vodom naselja Vogo{}a, a po izvr{enom zadatku trebalo
je “produ`iti sa dosada{njim tretmanom”.185 I naredbe o “pu{tanju

- nije dozvoljeno kupati se u rijekama Vrbanja i Jo{avka niti pecati ribu i


uop{te loviti;
- nije dozvoljeno bez predhodnog odobrenja za to putovati u druge gradove;
- nije dozvoljeno posjedovanje vatrenog oru`ja, nezavisno od toga da li
posjeduje odgovaraju}u dozvolu;
- nije dozvoljeno voziti motorna vozila;
- nije dozvoljeno zadr`avanje u grupama ve}im od tri ~ovjeka;
- nije dozvoljeno bez odobrenja saobra}ati sa gra|anima koji nisu gra|ani
^elinca, to zna~i da njihova eventualna posjeta mora biti najavljena;
- nije dozvoljeno nositi vojnu, policijsku ili {umarsku uniformu;
- nije dozvoljena prodaja zemlji{nog posjeda, niti zamjena stana bez specijalne
dozvole op{tinskih organa” ( . . . ETNI^KO ^I[]ENJE — GENOCID ZA VELIKU
SRBIJU, Dokumentacija Dru{tva za ugro`ene narode /priredio Tilman Zülch, Sarajevo
1996, str. 83-84 i 88-89; B. Maci}, ZLO^INI PROTIV MIRA, Sarajevo 2001, str.
376-378). Cilj tih “jasno” definisanih prava i obaveza bila je borba za teritorije, tj.
formiranje etni~ki ~istih (srpskih) podru~ja.
Op{tinski sekretarijat za urbanizam, imovinsko-pravne, stambeno-komunalne
poslove i katastar nekretnina Op{tine Vogo{}a je, na osnovu Odluke Ratnog {taba, 7.
jula 1992. donio Rje{enje, po kome se “Ministarstvu za pravdu, za potrebe
odjeljenja Zatvora Srpske op{tine Vogo{}a, daje na upotrebu ku}a PLANJE
ALMASA i Miralema I — Semizovac (AIIZ, inv. br. 3-1193, Srpska Republika Bosna
i Hercegovina, Srpska op{tina Vogo{}a, Op{tinski sekretarijat za urbanizam,
imovinsko-pravne, stambeno-komunalne poslove i katastar nekretnina, Broj: 06-1-
340/92, Vogo{}a, 8. juli 1992, RJE[ENJE).
184 AIIZ, inv. br. 3-1192, Srpska op{tina Vogo{}a, dr Nikola Popla{en, republi~ki
povjerenik — Srpskoj Republici BiH — Ratnom Predsjedni{tvu — Pale, 24. juni 1992.
185 AIIZ, inv. br. 3-1194, Srpska Republika Bosna i Hercegovina, Srpska op{tina
Vogo{}a — Ratno povjereni{tvo, Broj: 03-99/92, Vogo{}a, 15. juli 1992, ODLUKA.

545
na slobodu” pojedinih “zatvorenika muslimanske nacionalnosti”, koje
je li~no potpisivao dr Nikola Popla{en,186 govore o zlo~ina~koj
aktivnosti organa kolaboracionisti~ke Republike Srpske.

186 AIIZ, inv. br. 3-1198, Republika Srpska, Srpska op{tina Vogo{}a — Ratno
povjereni{tvo, Broj: 03-164/92, Vogo{}a, 6. novembar 1992, NAREDBA; Isto, inv. br.
3-1199, Republika Srpska, Srpska op{tina Vogo{}a — Ratno povjereni{tvo, Broj: 03-
163/92, Vogo{}a, 6. novembar 1992, NAREDBA; Isto, inv. br. 3-1200, Republika
Srpska, Srpska op{tina Vogo{}a — Ratno povjereni{tvo, Broj: 03-165/92, Vogo{}a, 6.
novembar 1992.

546
3. Velikosrpski strate{ki ciljevi u Bosni i Hercegovini

U op{toj jugoslovenskoj krizi, suverena Bosna i Hercegovina i njeni


organi vlasti su u svim razgovorima o preure|enju ili razdru`ivanju
zajedni~ke dr`ave zastupali stav o njenom opstanku, bez obzira na formu
(federacija ili konfederacija), pristaju}i i na asimetri~ne varijante. Po
izvr{enom pu~u u Predsjedni{tvu SFRJ Skup{tina Bosne i Hercegovine
je 14. oktobra usvojila Memorandum (Pismo o namjerama) i Platformu
o polo`aju Bosne i Hercegovine i budu}em ustrojstvu jugoslovenske
zajednice.187 Zbog specifi~nosti svog multinacionalnog sastava, uslov
svoga opstanka u takvoj zajednici vidjela je samo u slu~aju da u njoj
ostanu i Srbija i Hrvatska, a u njihovom me|usobnom sukobu proglasila
se neutralnom. U uslovima tihe okupacije i pokrenute Ha{ke konferencije
(od 8. oktobra u naporima udru`ena sa specijalnim izaslanikom
generalnog sekretara Ujedinjenih nacija S. Vensa), ~itavih 100 dana
~ekao se rezultat te konferencije i stav Evropske zajednice.
Za razliku od njih, po nalozima svojih poslodavaca iz Beograda
i Zagreba, dva od tri koaliciona partnera vlasti, ne napu{taju}i svoje
pozicije u njoj intenzivirale su svoju petokolona{ku aktivnost i
destrukciju Bosne i Hercegovine na svim nivoima.
Briselskom Deklaracijom o Jugoslaviji od 17. decembra 1991,
na osnovu preporuka Badinterove (Robert Badenteur) Arbitra`ne
komisije od 7. decembra,188 konstatovana je disolucija (raspad)

187 K. Begi}, nav. dj., str. 41-42 i 71-72; O. Ibrahimagi}, POLITI^KI SISTEM
BOSNE I HERCEGOVINE, knj. 1, ud`benik sa hrestomatijom, Sarajevo 1999, str.
243-246.
188 Nakon {to je “prou~ila memorandume i dokumente primljene od republika
Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske, Makedonije, Slovenije i Srbije i

547
SFRJ i republike pozvane da se do 23. decembra 1991. izjasne o
nezavisnosti, sa obe}anjem da }e ih priznati 15. januara 1992. Bosna
i Hercegovina je blagovremeno podnijela Prijavu i odgovorila na
Upitnik Arbitra`ne komisije, a do tog vremena bio je pripremljen i
radni tekst Nacrta Ustava Republike Bosne i Hercegovine.189
Tek tog dana (15. januara 1992.) objavljen je (novi) Izvje{taj
Badinterove Arbitra`ne komisije, u kome je konstituisanje Bosne i
Hercegovine kao suverene i nezavisne dr`ave uslovljeno jo{ jedino
referendumom njenih gra|ana, po{to su ostali uslovi iz decembarske
Deklaracije Evropske zajednice bili ispunjeni.190
Na osnovu toga Skup{tina Bosne i Hercegovine je 26. januara
1992. donijela Odluku o raspisivanju referenduma o budu}em statusu
Republike. Referendum je zakazan i odr`an 29. februara i 1. marta 1992.
Tako je pod me|unarodnom kontrolom, u uslovima prakti~ne
okupacije zemlje, postignute pove}anjem gustine posjedanja JNA i
ilegalno naoru`anih srpskih oru`anih formacija, odbijanja op{tina u
kojima je “saoizacija” bila dovr{ena da u~estvuju u pripremama i
organizaciji referenduma, te poku{aja redefinisanja referendumskog
pitanja za nezavisnost Bosne i Hercegovine od strane Hrvatske

predsjednika kolektivnog Predsjedni{tva SFRJ”, Arbitra`na komisija je 7.


decembra 1991. donijela jasan stav o statusu SFRJ :
“- Socijalisti~ka Federativna Republika Jugoslavija je u procesu disolucije;
- Na republikama je da razrije{e probleme u naslje|ivanju dr`ave koji se u
tom procesu mogu pojaviti, pridr`avaju}i se na~ela i pravila me|unarodnog
prava, posebice u pogledu po{tivanja ljudskih prava, prava naroda i manjina;
- One republike koje to `ele mogu formirati novu asocijaciju u kojoj bi
postojale demokratske institucije po njihovu izboru” (K. Begi}, nav. dj., str. 33; S.
Mesi}, KAKO JE SRU[ENA JUGOSLAVIJA - POLITI^KI MEMOARI, Zagreb
1994, str. 315).
^etvero~lano Predsjedni{tvo SFRJ je 9. decembra 1991. u pismu predsjedniku
Konferencije o Jugoslaviji ocijenilo da je mi{ljenje Arbitra`ne komisije neprihvatljivo.
Detaljnije o tome vidi : K. Begi}, nav. dj., str. 34.
Badinterova komisija, verifikovana od strane Evropske zajednice, je utvrdila da je
SFRJ prestala da postoji disolucijom (raspadom), a ne secesijom (otcjepljenjem)
pojedinih dr`ava (K. Begi}, nav. dj., str. 35-38).
189 K. Begi}, nav. dj., str. 38-53.
190 Isto.

548
demokratske zajednice za Bosnu i Hercegovinu (tzv. livanjsko pitanje)
i drugih organizovanih oblika destrukcije Bosne i Hercegovine, izvr{en
zna~ajan pritisak na bira~e. Na referendum se od 3,253.847 upisanih
bira~a, uprkos opstrukciji i pritisku Srpske demokratske stranke Bosne
i Hercegovine i uspostavljenih nelegalnih organa Republike Srpske
Bosne i Hercegovine u zna~ajnom broju op{tina, odazvalo 2,073.568
ili 64,31 odsto ukupnog bira~kog tijela. Pozitivan odgovor na
referendumsko pitanje (suverenitet i nezavisnost) dalo je 2,061.932 ili
63,95 odsto od potencijalnog broja glasa~a, odnosno 99,44 odsto od
broja glasa~a koji su pristupili referendumskom izja{njavanju (protiv
referendumskog pitanja je bilo svega 6.037 bira~a ili 0,19 odsto
glasa~kog tijela Bosne i Hercegovine.191

191 K. Begi}, nav. dj., str. 71-79; S. ^eki}, nav. dj., str. 312 - 313. Za suverenu i
nezavisnu Bosnu i Hercegovinu glasalo je 63,95 odsto gra|ana Bosne i Hercegovine. To
je bila velika politi~ka pobjeda i dodatni legitimitet pred me|unarodnom zajednicom
za tra`eno i o~ekivano priznanje Bosne i Hercegovine kao samostalne dr`ave. Srpska
demokratska stranka je zabranila Srbima da iza|u na referendum. U pritisak na bira~e
uklju~ila se i JNA. Glavni odbor Srpske demokratske stranke Bosne i Hercegovine izdao
je i dijelio “PROGLAS SRPSKOM NARODU BOSNE I HERCEGOVINE”, pod nazivom
“IMALI SMO SVOJ PLEBISCIT”. Tim su proglasom pozvani “svi Srbi Bosne i
Hercegovine” da ne u~estvuju u pripremi i sprovo|enju referenduma, jer se Srbi “na
predstoje}em tzv. referendumu nemaju o ~emu izja{njavati”, po{to je to navodno
“izja{njavanje drugih naroda”. Proglas je zavr{en rije~ima: “REFERENDUM? NE,
HVALA!” (AIIZ, inv. br. 3-354/9, PROGLAS SRPSKOM NARODU BOSNE I
HERCEGOVINE — IMALI SMO SVOJ PLEBISCIT”).
U drugom proglasu pod nazivom “[TA ZNA^I @IVJETI U SUVERENOJ
BOSNI?” iznesene su monstruozne la`i o tome kako bi “glasanjem na referendumu
gra|ani Srbi izgubili sada{nji status dr`avotvornog i ravnopravnog naroda u Bosni
i Hercegovini i postali nacionalna manjina u islamskoj dr`avi.” Taj “tzv. referendum
je samo sredstvo kojim se `eli posti}i krajnji cilj: ISLAMSKA DR@AVA, ~iji se
demokratski principi najbolje o~ituju u ‘Islamskoj deklaraciji’ gospodina Alije
Izetbegovi}a” (AIIZ, inv. br. 3-488, [TA ZNA^I @IVJETI U SUVERENOJ BOSNI?).
O~igledno je da bi i Gebels mogao pozavidjeti pomenutoj propagandi nacisti~kog karaktera.
^lanovi Srpske demokratske stranke su na putevima dopremanja glasa~kih kutija
do centara za glasanje i prebrojavanje glasa~kih listi}a postavljali prepreke, a avioni
JNA istovremeno, bacali letke u kojima su bira~i pozivani na bojkot referenduma.
Komandant 2. vojne oblasti, general Kukanjac, tim povodom je obmanuo javnost
izjavom: “Poznati referendum u re`iji Alije Izetbegovi}a, završen je l. marta 1992.
godine. On je izazvao spontane reakcije Srba, koji su iz straha od napada Muslimana u
no}i 1. i 2. marta podigli barikade na ulicama Sarajeva”. Tada su, u Sarajevu, prema

549
Nakon Referenduma i du`ih konsultacija sa saveznicima Evropska
zajednica je 6. aprila 1992. priznala nezavisnost i suverenitet Republike
Bosne i Hercegovine, a sutradan su to u~inile i Sjedinjene Ameri~ke
Dr`ave. Bosna i Hercegovina je time me|unarodno priznata i stekla
potpunu dr`avnu suverenost i me|unarodno-pravni subjektivitet.192
Ignori{u}i rezultate Ha{ke konferencije o Jugoslaviji u uslovima
tihe okupacije Bosne i Hercegovine, izgra|eni nelegalni aparat jo{
neprogla{ene Savezne Republike Jugoslavije, koji je u po~etku imao
pet “srpskih autonomnih oblasti”, sa tridesetak op{tina, koje su imale
srpsku ve}inu i u kojima je SDS preuzela vlast, uporno je radio na
formiranju “Republike srpskog naroda Bosne i Hercegovine” i {irenju
njenog prostora na {to ve}i broj srpskih naselja u op{tinama sa
nesrpskom ve}inom, kako bi se u razgovorima sa Tu|manom o podjeli
Bosne i Hercegovine osigurala bolja pozicija.
To se, izme|u ostalog, ogledalo i u odbijanju priprema Briselskom
deklaracijom EZ, od 17. decembra 1991. nalo`enog referenduma gra|ana,
kao i u izgradnji paralelnih veza nelegalnih organa Skup{tine srpskog
naroda BiH, a onda i Srpske Republike Bosne i Hercegovine, sa organima
budu}e Savezne Republike Jugoslavije. Zvani~no je progla{ena tek
27. aprila 1992, kada su propale sve mogu}nosti da se na osnovu
tobo`njeg prava srpskog naroda na otcjepljenje od Hrvatske i Bosne i
Hercegovine njena vlast pro{iri na gotovo ~itavu Bosnu i Hercegovinu.
Rukovodstvo Velikosrpskog pokreta je, u cilju da preduhitri
Briselskom deklaracijom od 17. decembra 1991. nalo`eni referednum,

Kukanjcu, Srbi postavili dvanaest, a Muslimani dvije barikade, te da je njegova


komanda navodno “uspjela da sprije~i oru`ani sukob” (Z. Suljevi}, nav. dj., str. 66-67).
U nekim su mjestima zabilje`eni incidenti (kao na primjer, u Bosanskom Brodu,
gdje je “vje`ba TO” onemogu}ila pristup bira~ima na dva glasa~ka mjesta; u Remontnom
zavodu u Had`i}ima su na radni dan za pet hiljada radnika dijeljeni leci sa porukom da
se ne odazovu referendumu; u Gornjoj Bijeloj, kod Konjica, podmetnuta je bomba na
glasa~ko mjesto); blokirani putevi i `eljezni~ke pruge (kao u dobojskom regionu), prekinute
autobuske linije (iz Fo~e za Sarajevo), podmetnute eksplozije (u ^ajni~u); u Sarajevu
je u organizaciji JNA, Srpska demokratska stranka postavila barikade, ~ime je glavni grad
bio blokiran; u nekim mjestima, zbog opstrukcije lokalnih organa vlasti i onemogu}avanja
rada izbornih komisija koje je imenovala Republi~ka izborna komisija, uop{te nije bilo
izja{njavanja gra|ana na referendumu (u Bosanskom Grahovu i Drvaru — u Drvaru su
uhap{eni ~lanovi komisije) i dr. (K. Begi}, nav. dj., str. 77-78, nap 10).
192 Isto, str. 71-79.

550
svojim petokolona{kim ispostavama u Bosni i Hercegovini naredilo
da do srpske nove 1992. godine proklamuju federalnu jedinicu u sastavu
“savezne dr`ave Jugoslavije”. Stoga je Skup{tina srpskog naroda u
Bosni i Hercegovini, na svom Tre}em zasjedanju, odr`anom 21. decembra
1991, donijela “Odluku da se pristupi formiranju Republike Srpske
Bosne i Hercegovine”, kao “federalne jedinice u sastavu savezne
dr`ave Jugoslavije”. Usvojen je stav da }e se Republika srpske Bosne
i Hercegovine “formirati” u skladu sa rezultatima plebiscita srpskog
naroda u Bosni i Hercegovini, najkasnije do srpske nove 1992. godine.
Sve aktivnosti na formiranju srpske paradr`ave predvi|eno je da
sprovedu organi Skup{tine srpskog naroda u Bosni i Hercegovini.193
Na tom zasjedanju “srpska skup{tina” je imenovala i “ministarski
savjet”, odnosno “vladu”. Za “predsjednika” “vlade” izabran je Dr
Miodrag Simovi}, potpredsjednik Vlade SR Bosne i Hercegovine. Tako|e
je izabran i koordinator “vlada svih srpskih autonomnih oblasti”.194

193 AIIZ, inv. br. 3-493/6, Odluka da se pristupi formiranju Republike srpske
Bosne i Hercegovine; Javnost, 28. decembar 1991, str. 4; Slu`beni glasnik srpskog
naroda u Bosni i Hercegovini, br. 1, Sarajevo, 15. januar 1992, str. 9.
Kada je Prof. dr Vojislav Maksimovi} “saop{tio odluku da zapo~nu pripreme
za formiranje Srpske Republike Bosne i Hercegovine, svi poslanici su ustali, te
burnim aplauzom pozdravili najavu ovog istorijskog ~ina. Ova republika bi
trebalo da obuhvati gotovo sva podru~ja na kojima se srpski narod plebiscitom
izjasnio za opstanak u zajedni~koj dr`avi, a imala bi status federalne jedinice u
budu}oj Jugoslaviji. Odlu~eno je tako|e da }e srpska Bosna i Hercegovina biti
zvani~no progla{ena najkasnije do sredine januara 1992, ta~nije do simboli~nog
prazni~kog dana - srpske Nove godine” (Isto).
U toku zasjedanja “Skup{tine srpskog naroda u Bosni i Hercegovini”, koje su
direktno prenosile televizije Beograd i Novi Sad, “stigli su mnogobrojni telegrami
podr{ke prijatelja iz raznih krajeva”, povodom progla{enja “osamostaljenja srpskog
naroda u Bosni i Hercegovini i njegovog priklju~enja srpskom narodu u okviru Srbije”.
Detaljnije o tome vidi Javnost, 28. decembar 1991, str. 4.
194 Javnost, 28. decembar 1991, str. 4. Za ~lanove “vlade” izabrani su: Ranko
Nikoli}, Vitomir @epini}, Ljubisav Terzi}, Mom~ilo Peji}, Milivoje Nada`din, Branko
\eri}, Mi}o Stani{i}, Bo`idar Anti}, David Balaban, Velibor Ostoji}, Vladimir Zrelec,
Sava \ekli}, Ljubomir Zukovi}, Tatjana Starovi} — Medan, Stevo Borozan, Nedeljko
Laji}, Milorad Skoko, Jovan ^izmovi}, te svi predsjednici “vlada” “srpskih autonomnih
oblasti” u Bosni i Hercegovini (Isto).

551
Na istom zasjedanju je donesena “druga, ni{ta manje zna~ajna
odluka, koja je tako|e digla sve prisutne na noge”, jeste priznavanje
iste takve srpske paradr`avne tvorevine — Republike Srpske Krajine,
koja je u Hrvatskoj formirana, genocidnim radnjama i drugim zlo~inima,
kao “federalnu jedinicu Jugoslavije”.195
Usvajanjem “odluke” o zapo~injanju priprema za formiranje “srpske
republike Bosne i Hercegovine”, donesena je odluka o pristajanju na
formiranje “zajedni~ke dr`ave srpskog naroda”, odnosno “Velike
Srbije”. Tim prije, jer je, prema ocjeni Izvr{nog odbora Srpske demokratske
stranke Bosne i Hercegovine, od 19. februara 1992, “mjesto Republike
srpskog naroda BiH u zajedni~koj dr`avi srpskog naroda ...”.196
Na Petom zasjedanju, odr`anom 9. januara 1992, Skup{tina srpskog
naroda u Bosni i Hercegovini je usvojila “Deklaraciju o progla{enju
Republike srpskog naroda Bosne i Hercegovine” kao posljednji akt u
pripremi za formiranje Republike srpskog naroda Bosne i Hercegovine
kao federalne jedinice susjedne dr`ave. Tim nelegalnim aktom, koji je
stupio na snagu odmah, istog dana - 9. januara, je “na podru~jima srpskih
autonomnih regija i oblasti i drugih srpskih etni~kih cjelina u Bosni

195 AIIZ, inv. br. 3-493/6, Odluka da se pristupi formiranju Republike srpske
Bosne i Hercegovine; Javnost, 28. decembar 1991, str. 4.
Skup{tina SAO Krajine je, “na dan Svetog Nikole”, 19. decembra 1991, u svojstvu
Ustavotvorne skup{tine, proglasila “novu republiku na jugoslovenskom prostoru -
Srpsku Krajinu”. Tom prilikom je usvojen “ustav” i izabran prvi “predsjednik” te
“republike”.
“Srpska krajina” je zauzimala podru~je od 12.000 kvadratnih kilometara, sa oko
300.000 stanovnika u 17 op{tina (Benkovac, Dvor na Uni, Donji Lapac, Glina, Gra~ac,
Knin, Korenica, Karlovac, Oku~ani, Petrinja, Pakrac, Vojni}, Vrgin Most, Slunj, Sisak
- Caprag i Obrovac. Granice “Srpske krajine” protezale su se od Kupe do Jadranskog mora.
“Srpska krajina” je “definisana kao nacionalna dr`ava srpskog naroda i dr`ava
svih gra|ana koji u njoj `ive”. U ~l. 123. njenog “ustava” stajalo je da }e ta “nova dr`ava”
“graditi ~vrste dr`avne veze sve u cilju stvaranja zajedni~ke dr`ave srpskog naroda”.
I “velika narodna skup{tina SAO Slavonija, Baranja i Zapadni Srem”, je 19.
decembra 1991, u Belom Manastiru, donijela odluku da bude u sastavu “republike -
Srpska krajina”, sa glavnim gradom Kninom (Javnost, 21. decembar 1991, str. 12).
196 AIIZ, inv. br. 3-292, Srpska demokratska stranka Bosne i Hercegovine,
Izvr{ni odbor, Broj: 490-02/92, Sarajevo, 19. februar 1992. godine — Op{tinskim odborima
SDS BiH, Regionalnim odborima SDS BiH, Predmet: Dostava u vezi referenduma:
ZAKLJU^CI Skup{tine Republike srpskog naroda Bosne i Hercegovine, na sjednici
od 26. januara 1992.

552
i Hercegovini” progla{ena “Srpska republika Bosna i Hercegovina”,
“kao federalna jedinica u sastavu savezne dr`ave Jugoslavije”.197 Tako
je ta kolaboracionisti~ka tvorevina formirana kao federalna jedinica
zajedni~ke dr`ave srpskog naroda, koja je postojala od 3. oktobra 1991.
Na osnovu Deklaracije o progla{enju Republike srpskog naroda
Bosne i Hercegovine, Skup{tina srpskog naroda u Bosni i Hercegovini,
pod predsjedavanjem Mom~ila Kraji{nika, je na sjednici, odr`anoj 28.
februara 1992, tj, neposredno uo~i referenduma za nezavisnu i suverenu
Bosnu i Hercegovinu, donijela “Odluku o progla{enju Ustava Srpske
Republike Bosne i Hercegovine”.198 Pored toga, taj nelegalni organ

197 Javnost, 11. januar 1992, str. 1.


Od po~etka januara 1992. SDS je neprestano vr{ila blokadu, naro~ito op{tinskih
i upravnih organa. Ta je aktivnost bila posebno izra`ena kod SDS Fo~e, {to je rezultiralo
njihovim napu{tanjem op{tinske Skup{tine. Naime, odbornici SDS-a Fo~a su na sastanku,
odr`anom 8. januara 1992, “jednoglasno odlu~ili da ne prisustvuju sedmoj,
redovnoj sjednici Skup{tine op{tine Fo~a, zakazanoj za 9. 01. 1992.”. U vezi sa tim,
oni su naveli {est ”razloga”, me|u kojima i o~ekivanje “kona~ne i konkretne odluke
Skup{tine srpskog naroda Bosne i Hercegovine”, koja je usljedila 9. januara,
dono{enjem Deklaracije o progla{enju kolaboracionisti~ke Republike srpskog naroda
(AIIZ, inv. br. 3-1082/13, Srpska demokratska stranka BiH, Op{tinski odbor SDS-a
Fo~a, Br. 167/92, Fo~a, 9. januara 1992, Zaklju~ci sa sjednice Kluba odbornika SDS-a
Fo~a; AIIZ, inv. br. 2-2235, Transkript razgovora V. V. sa \. M.).
Na kraju zasjedanja donesena je “jo{ jedna simboli~na, ali izuzetno va`na
odluka. Aliji Izetbegovi}u i Harisu Silajd`i}u je definitivno oduzeto pravo da dalje
predstavljaju srpski narod i odlu~uju u njegovo ime na raznim me|unarodnim
konferencijama i sastancima, a o tome }e telegramom biti obavje{teni generalni
sekretar Ujedinjenih nacija Butros Gali i lord Karington” (Isto).
Na tom je zasjedanju govorio i Radovan Karad`i}, ~ije je izlaganje, “prema
o~ekivanju, najvi{e pa`nje privuklo”. On je “u nadahnutom govoru”, izme|u ostalog,
naglasio kako “nema toga ko }e da uvede ‘nezavisnu’ bosanskohercegova~ku dr`avu
dalje od sarajevske Kozje }uprije” (Isto).
198 Slu`beni glasnik Srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, broj 3, 16. mart 1992,
str. 2-26; Ustav Republike Srpske i amandmani, Sarajevo, februara 1995, str. 22.
Formiranje Srpske Republike Bosne i Hercegovine je, po ocjeni SDS Bosne i
Hercegovine, “istorijska odluka srpskog naroda”. Na konferenciji za {tampu u SDS,
sredinom januara 1992, prisutnim novinarima je izdato saop{tenje u kome je, izme|u
ostalog, stajalo: “Srpska skup{tina je donela istorijsku odluku kojom je proglasila
Srpsku Republiku Bosnu i Hercegovinu. Ovim istorijskim ~inom srpski narod je
izrazio re{enost i odlu~nost da `ivi u saveznoj dr`avi Jugoslaviji...

553
je tog istog dana donio vi{e zakona o formiranju svih va`nih tijela
kolaboracionisti~ke Republike Srpske: Zakon o Vladi, Zakon o dr`avnoj
upravi, Zakon o narodnoj odbrani, Zakon o unutra{njim poslovima,
Zakon o javnom informisanju, Zakon o narodnoj banci, Zakon o slu`bi
za platni promet i finansijsku kontrolu, Zakon o javnim prihodima i
javnim rashodima i Odluku o osnivanju “Radio-televizije srpskog naroda
Bosne i Hercegovine”.199 Kasnije su donesena i druga brojna zakonska
akta, te istovremeno imenovan i aparat dr`avne administracije.200
Dono{enjem “Deklaracije o progla{enju Republike srpskog
naroda Bosne i Hercegovine” i “Odluke o progla{enju Ustava srpske
Republike Bosne i Hercegovine” konstituisana je srpska kolaboracionisti~ka
dr`ava u Bosni i Hercegovini, kao federalna jedinica “u sastavu
savezne dr`ave Jugoslavije”.
Teritoriju “Srpske Republike Bosne i Hercegovine” su, po Ustavu,
koji je progla{en 28. februara 1992, ~inila “podru~ja autonomnih
oblasti, op{tina i drugih srpskih etni~kih cjelina, uklju~uju}i i podru~ja
na kojima je nad srpskim narodom u drugom svjetskom ratu
izvr{en zlo~in genocida” (~l. 2) i nalazila se “u sastavu savezne
dr`ave Jugoslavije” (~l. 3.).201
Ne samo da je progla{enje Srpske Republike Bosne i Hercegovine
nelegitimno i nezakonito, nego je i teritorija do te mjere nedefinisana
da se mo`e tuma~iti i tako da obuhvati ~itavu teritoriju Bosne i
Hercegovine, na kojoj ta “Skup{tina” nije imala vlast. Tim prije, {to je
to u~injeno radi maskiranja invazije strane, susjedne dr`ave.
Skup{tina srpskog naroda u Bosni i Hercegovini je pru`ila podr{ku
JNA na provo|enju mobilizacije srpskog naroda, radi u~e{}a u jedinicama

BiH je sastavni deo Jugoslavije i kao takva ona egzistira u svesti na{eg
naroda i, prema tome, sasvim je logi~no i normalno da Hrvati u BiH budu most
prema Hrvatskoj, a Srbi prema Srbiji. Klasi~ne granice izme|u republika za Srbe
su neprihvatljive....” (Javnost, 18. januar 1992, str. 3).
199 Slu`beni glasnik Srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, broj 4, 23. mart
1992, str. 53-116.
200 ICTY, Predmet: Br. IT-02-54-T, paragraf 49, 50, 54 i 230. O~igledno da je
sve bilo pripremljeno i razra|eno van Bosne i Hercegovine.
201 USTAV SRPSKE REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE, Slu`beni
glasnik srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, br. 3. Sarajevo, 16. mart 1992, str. 17.

554
pod komandom JNA za izvo|enje agresije i drugih oblika zlo~ina u
Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. U tom su cilju, na sjednici od 21.
novembra 1991, usvojeni sljede}i zaklju~ci :
- “daje se puna podr{ka Jugoslovenskoj armiji u odbrani
zajedni~ke dr`ave Jugoslavije (I).
- daje se puna podr{ka Jugoslovenskoj armiji na provo|enju
mobilizacije srpskog naroda u Bosni i Hercegovini radi popune
vojnih formacija (II).
- poziva se srpski narod i ostali narodi koji `ele da o~uvaju
Jugoslaviju da se obavezno odazivaju na vojne pozive (III)”.202
“Srpska skup{tina’ je 11. decembra 1991. uputila “Zahtjev
Jugoslovenskoj narodnoj armiji”, u kome je tra`eno “da svim
sredstvima koja joj stoje na raspolaganju brani teritorije Bosne i
Hercegovine, kao sastavne dijelove dr`ave Jugoslavije, na kojima
je proveden plebiscit srpskog naroda i drugih gra|ana za ostanak
u zajedni~koj dr`avi Jugoslaviji”.203
Proces normativnog i fakti~kog formiranja “Republike srpskog
naroda” istovremeno je pra}en i aktivnostima, koje su imale za cilj da
se takva zajednica i vojno za{titi, zbog ~ega je “Skup{tina srpskog
naroda”, na sjednici odr`anoj 11. decembra 1991, donijela “Preporuku
Oru`anim snagama SFRJ o o~uvanju teritorijalne cjelokupnosti
Jugoslavije”, koju je potpisao Mom~ilo Kraji{nik.204 Ustvari, tim se

202 AIIZ, inv. br. 3-453, Zaklju~ci; Javnost, 7. decembar 1991, str. 10; Slu`beni
glasnik srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, br. 1, Sarajevo, 15. januar 1992, str. 9.
203 AIIZ, inv. br. 3-492/4, Zahtijev Jugoslovenskoj narodnoj armiji, Sarajevo, 11.
decembar 1991.
204 AIIZ, inv. br. 3-492/3, Preporuke oru`anim snagama o o~uvanju teritorijalne
cjelokupnosti Jugoslavije. U Preporuci se, pored ostalog, isti~e sljede}e :
1. “Skup{tina srpskog naroda daje bezrezervnu podr{ku Jugoslovenskoj
narodnoj armiji i njenim nastojanjima da sa~uva teritorijalnu cjelokupnost
Jugoslavije unutar granica i sa narodima koji `ele u njoj ostati, o ~emu se srpski
narod Bosne i Hercegovine jasno izrazio na pelebiscitu odr`anom 9. i 10. novembra
1991. godine.
2. Polaze}i od ustavne uloge JNA, Skup{tina srpskog naroda u Bosni i
Hercegovini s pravom o~ekuje i poziva JNA da, u slu~aju ugro`enosti srpskih

555
dokumentom otvoreno tra`i “teritorijalna cjelovitost Jugoslavije” u
nekim drugim granicama, a {to je samo potvrda rasturanja Jugoslavije,
za {to je nare|enje za to dobijeno iz Beograda.
Po~etkom 1992. (izme|u 9. januara i 19. februara) paradr`avni
organi kolaboracionisti~ke Republike Srpske Bosne i Hercegovine, me|u
njima i Skup{tina Republike Srpske, uputili su “Zahtjev na~elniku
General{taba OS SFRJ, komandantima II i IV vojne oblasti (“Strogo
povjerljivo, dr`avna tajna - samo za li~nu upotrebu”), u kome su od
JNA tra`ili :
“1. Ustupanje na kori{tenje oru`ja i municije: automatske
pu{ke, mitraljezi, pi{tolji, snajperi, te ru~ni baca~i i BST — bestrzajni
topovi — prim. S. ^. (gdje ih ne posjeduje TO), odgovaraju}e vrste
i koli~ine municije.
2. Ustupanje na kori{tenje transportnih sredstava: terenska
vozila (gdje se ne mogu obezbijediti iz popisa), oklopni transporteri
i po jedan helikopter (samo za oblasne centre javne bezbjednosti).
Transportna sredstva prije izlaska iz skladi{ta, odnosno iz jedinice
treba prefarbati u plavu boju i staviti natpis ‘milicija’.
3. Ustupanje na korištenje ostalih sredstava: radio-ure|aji
ve}eg dometa za odr`avanje veza (oblast-oblast, oblast-Vlada,
Vlada-savezni organi, naro~ito nam je potrebna pomo} u organizaciji
veza i izradi i korištenju dokumenata za zaštitu tajnosti veza),
topografske karte srpskih teritorlja (1:100.000 ili 1:50.000), plave
(vazduhoplovne) uniforme koje bi se uz odgovaraju}e oznake
koristile za rezervnu miliciju”.205
Organi vlasti kolaboracionisti~ke “Republike Srpske” su u
navedenom zahtjevu od JNA tra`ili i podr{ku u preuzimanju kontrole
nad “srpskim teritorijama u BiH koje ostaju u sastavu Jugoslavije”;
dovo|enje odre|enih jedinica na pozicije sa kojima se mo`e pru`iti
efikasna pomo} u za{titi rubnih podru~ja “srpskih teritorija”; spremnost
za veoma brzo pru`anje pomo}i kod uspostavljanja kontrole teritorije;

teritorija u Bosni i Hercegovini i srpskog naroda, kao i drugih naroda koji `ive na
tim teritorijama u Bosni i Hercegovini, od bilo kog i sa bilo koje strane, pru`i svu
potrebnu za{titu u odbrani ljudskih `ivota i njihove imovine” (Isto).
205 AIIZ, inv. br. 3-1175.

556
hitno stavljanje pod kontrolu i obezbje|enje saveznih i republi~kih robnih
rezervi i objekata namjenske industrije do kona~nog diobenog bilansa.206
Djeluju}i kroz Skupštinu srpskog naroda u Bosni i Hercegovini,
rukovodstvo Srpske demokratske stranke Bosne i Hercegovine je
intenzivno radilo i na razbijanju informativnog prostora Republike
Bosne i Hercegovine. Takva konstatacija mo`e se, izme|u ostalog,
ilustrirati i ~injenicom da je “nakon izlaganja Velibora Ostoji}a,
ministra za informacije”, Skupština srpskog naroda u Bosni i
Hercegovini, na sjednici odr`anoj 21. novembra 1991, donijela zaklju~ke
kojima je predlo`eno Klubu srpskih poslanika u Skupštini SR Bosne i
Hercegovine za “podjelu imovine u zajedni~kim glasilima i stvaranje
posebnih radio i TV kanala”. Iz “dijela imovine u zajedni~kim
glasilima stvara se osnov za otvaranje srpske radio-televizije u Bosni
i Hercegovini, koja }e o svom narodu informisati objektivno,
istinito i pravedno”, stoji u navedenoj odluci.207
Rukovodstvo Srpske demokratske stranke Bosne i Hercegovine je
svojim brojnim istupima podsticalo na nacionalnu mr`nju i netrpeljivost,
na agresivni rat, razbijanje Republike Bosne i Hercegovine, odnosno
secesionizam, te otvoreno i jasno iznosilo osvaja~ke i genocidne
namjere prema Bosni i Hercegovini i Bo{njacima, o ~emu postoje
brojne ~injenice. U uvodnom izlaganju na 2. sjednici Skupštine srpskog
naroda u Bosni i Hercegovini, odr`anoj 21. novembra 1991. godine,
Mom~ilo Krajišnik je, u svojstvu predsjednika “Skupštine”, izme|u
ostalog, rekao :
“Nalazimo se, u to sam uvjeren, u prelomnom vremenu za
srpski narod u Bosni i Hercegovini što se njegovog bitisanja ti~e,
pa usudio bih se re}i — i daleko dalje i daleko šire od toga kada je
u pitanju srpski narod u cjelini. Te ~injenice, izgleda, nismo
podjednako svi svjesni, pa nam je ovo što radimo sve obi~no i
svakodnevno. Onima koji nisu svjesni svoje uloge, a i djela koje
stvaraju, ne treba prigovoriti, nego ih treba na to podsje}ati. Zbog
toga, gospodo i vas podsje}am: vi ste tvorci nove istorije srpskog

206 Isto.
207 AIIZ, inv. br. 3-491/12, ZAKLJU^CI Skup{tine srpskog naroda u Bosni i
Hercegovini, sa sjednice od 21. novembra 1991.

557
naroda (podvukao M. K.), ali ne samo srpske istorije, nego istorije
pripadnika svih naroda koji `ive u Bosni i Hercegovini i Jugoslaviji,
a kojima je stalo do o~uvanja dr`ave.
Srbi se te{ko pale, a jo{ te`e gase.
Normalno je gospodo poslanici, a to je u tradiciji srpske
demokratije, ako smo stvorili skupštinu srpskog naroda u BiH onda
smo morali biti svjesni - a bili smo - da }emo sa Skupštinom srpskog
naroda u Bosni i Hercegovini dobiti i vlastitu opoziciju u istom domu.
Du`ni smo da osmislimo funkciju regija i autonomnih oblasti
s ciljem da sa~uvamo jedinstvo srpskog naroda u Bosni i Hercegovini.
Zato ne bismo smjeli dozvoliti da regije postanu posebne cjeline
odvojene od ostalog srpskog naroda. Suština je u tome, gospodo
poslanici vi to znate, a ja ovom prilikom samo naglašavam - da
srpski narod ne treba - ve} mora - tome nas je nau~ila prošlost ili
istorijsko pam}enje, ako je to bolje kazano - biti organizovan u
dr`avno-pravnom smislu u jednu cjelinu, u jednu zajedni~ku
dr`avu i sa svim drugim narodima koji `ele da zajedni~ki gradimo
sretniju budu}nost. Da bi izrazili svoj interes i našu volju, najbolji
je na~in da to uradimo kroz Ustav. (...).
Mislim da bi morali uskoro naimenovati manadatara vlade srpskog
naroda u Bosni i Hercegovini da bi se mogle provoditi odluke ove
Skup{tine. Tako|e, neophodno je jasno definisati na koji }e se na~in
volja srpskog naroda u Bosni i Hercegovini izra`avati u Predsjedni{tvu
Bosne i Hercegovine.
Gospodo, o svemu {to budemo raspravljali u institucionalnom
postupku, a ti~e se nacionalnih interesa srpskog naroda, ako budemo
preglasani - volja srpskog naroda bi}e iskazana kroz odluke Skup{tine
srpskog naroda u Bosni i Hercegovini.
Moramo poru~iti svim narodima u Bosni i Hercegovini da `elimo
da se sa~uva cjelovita Bosna i Hercegovina u Jugoslaviji, jer samo u
cjelovitoj Bosni i Hercegovini i Jugoslaviji svi su Srbi, a i ostali narodi
u jednoj dr`avi. Ukoliko neko `eli da odvoji BiH od Jugoslavije, mora
imati na umu da }e imati sav srpski narod protiv sebe, protiv naroda
se ne mo`e boriti, niti ostvarivati secesija. Ne isplati se po~injati posao
sa unaprijed poznatim negativnim rezultatom.

558
(...) Gospodo, da parafraziram na{u biv{u bra}u Slovence -
razdru`imo se pa da se udru`imo. Ako se u miru razdru`imo, imamo
{ansu nekad u budu}nosti da se udru`imo. (...).
Najte`i protivnici su izdajnici i otpadnici. Svima onima koji su
kolebljivci, neutralni, slabi i zalu|eni, - a ne osje}aju se izdajnicima,
poru~ujemo: imate vremena danas, a sutra }e biti kasno.
Uklju~ite se da stvaramo zajedni~ku dr`avu, bi}ete ponosni
da niste dr`avorazgraditelji, nego dr`avotvorci”.208
Iza nacionalisti~ke velikosrpske politike stajali su politi~ki interesi
— teritorijalna ekspanzija. Mom~ilo Kraji{nik je to veoma jasno potvrdio,
upu}uju}i otvoren poziv za formiranje Velike Srbije: “Srpski cilj je
veoma jednostavan: Mi smo naslijedili istorijsku ulogu ispunjenja
zadataka koje su prethodne generacije nepotpuno obavile, a taj
zadatak je da zaokru`imo na{e etni~ke prostore”.209
Otvoreno iznose}i genocidne namjere prema Bo{njacima, Bo`idar
Vu~urovi} je krajem 1991. prijetio : “Obavje{tavam srpski narod da
}emo mi ispraviti nepravdu u vezi sa granicama koje je Josip Broz
povukao svojim prljavim prstima. On je srpsku zemlju dao jeftino
Hrvatima i Muslimanima. Muslimani su samo bezna~ajna manjina i
moraju se pokoravati srpskoj ve}ini. Mi ne}emo odustati ve}
}emo ih goniti, ako treba, sve do samog Zagreba”.210
Borisav Jovi} je, na poziv Dobrice ]osi}a uo~i samita u Sarajevu,
20. februara 1991. primio i razgovarao sa Radovanom Karad`i}em,
koji mu je “objasnio” situaciju u Bosni i Hercegovini.211 Naime, Karad`i},
koji je ~etiri mjeseca prije prijetio uni{tenjem Muslimana, je tom

208 AIIZ, inv. br. 3-492/2, Uvodno izlaganje Mom~ila Kraji{nika, na 2. sjednici
Skup{tine srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, 21. novembar 1991.
209 N. Cigar, nav. dj., str. 82.
210 Isto, str. 56-57.
211 B. Jovi}, nav. dj., str. 274-275. S tim u vezi, Jovi} pi{e kako mu je Karad`i}
“objasnio” da je “Izetbegovi} dosta nesiguran, ne voli ni Srbe ni Hrvate, ali se od
Srba vi{e pla{i, jer su brojnija nacija ne samo u Bosni, nego sa stanovi{ta kome da
se priklju~e Muslimani u slu~aju raspada zemlje” (Isto).

559
prilikom iznio “jasnu” ocjenu “da Bosna i Hercegovina ne mo`e opstati
ukoliko se raspadne Jugoslavija, da ne mo`e opstati sama ‘kao
dr`ava’ niti se mo`e cela priklju~iti Hrvatskoj. Jedina bi joj nada
u slu~aju raspada zemlje bila da se priklju~i Srbiji i Crnoj Gori i
da zajedno formiraju novu Jugoslaviju. Srbi u Bosni i Hercegovini
treba da igraju na tu kartu, ako mogu da privuku Muslimane”.212
Karad`i} je tada otvoreno iznio stav da }e Srbi, “u slu~aju
opasnosti za nepovoljne odluke”, “napustiti Skup{tinu Republike
i paralisati je”. Iznose}i la`nu ocjenu kako je “srpski narod u Bosni
potpuno nenaoru`an”, te da se “pribojava pokolja i gra|anskog
rata”, on se kod Jovi}a interesovao “da li bi ih Armija za{titila”, na
{to je dobio potvrdan odgovor.213 Karad`i} je molio Jovi}a da se, “u
slu~aju mobilizacije, ako do|e do te{kog stanja, u vojsku pozivaju
i naoru`avaju Srbi, pre svega, jer su mnogo pouzdaniji od ostalih”.214
Na sjednici Skup{tine Bosne i Hercegovine, koja je odr`ana 25.
januara 1992, Karad`i} je izjavio da su Srbi u Bosni i Hercegovini
porobljeni i ustvrdio da “su svi neboderi u Sarajevu izgra|eni na
srpskoj zemlji”. I srpski poslanici su na toj sjednici govorili kako je i
zgrada Skup{tine izgra|ena na srpskom groblju. Pored toga, neki su
poslanici upadali u rije~, govore}i da je “~isti mazohizam zadr`avanje
Brozovih granica”.215
Antiislamska kampanja i retorika je na pravi na~in odslikavala
velikosrpske genocidne namjere i planove. Karad`i} je prije referenduma
gra|ana za nezavisnost Republike, otvoreno iznio, da je njegov cilj —
uspostavljanje Velike Srbije. On je, u jednom intervjuu, objavljenom
u januaru 1992, na pitanje {ta je srpska strategija, izjavio: “Nema vi{e
povla~enja. Bori}emo se” sve “dok ne postignemo Kara|or|ev cilj
— ujedinjenje svih Srba i dok ne dovr{imo borbu”. S tim u vezi,
Karad`i} je istoga mjeseca izjavio : “Nema povratka na jedinstvenu

212 Isto.
213 Isto.
214 Isto.
215 N. Cigar, nav. dj., str. 57.

560
BiH. Do{lo je vrijeme da se srpski narod organizuje kao cjelina,
ne gledaju}i na administrativne (postoje}e) granice”.216
Obra}aju}i se doma}oj javnosti, Karad`i} je te`io da svojoj politici
da religiozno opravdanje, pripisuju}i srpske uspjehe ~injenici da “da
je Bog nama pomogao. On se okrenuo nama upravo onako kako
smo se mi okrenuli njemu, nakon toliko godina u kojima smo
pravili gre{ke”.217
^esto je ponavljao da “srpska dr`ava nema nikakve potrebe da
u svojim granicama dr`i neprijatelje. Srpska dr`ava treba biti dom
srpske nacije”. Za Karad`i}a je to bila borba protiv “azijskog mraka”.218
Radovan Karad`i} je kod prosje~nog Srbina stvarao osje}aj da se
on ne bori samo za svoju vlastitu naciju, ve} i za dobro ~itavog
Zapada. On je uvjeravao svoju doma}u javnost da su Srbi “branili
Evropu od islama jo{ prije 600 godina …. Mi ponovo branimo
Evropu od Njema~ke i od islamskog fundamentalizma”.219
Sredinom februara 1992, suo~avaju}i se sa referendumom o
nezavisnoj i suverenoj Bosni i Hercegovini i mogu}no{}u njenog
me|unarodnog priznanja, Radovan Karad`i} je otvoreno izjavio da su
srpski kolaboracionisti “sa~inili odli~ne pripreme ... Srbi su razvili
razuman program za punu kontrolu nad teritorijama gdje oni

216 Isto, str. 52-53. O ujedinjenju svih Srba Radovan Karad`i} je po~etkom novembra
1994. govorio i u poruci “Vojnicima i starje{inama Republike Srpske”. On je tada
na po~etku svog govora naglasio: “Pala nam je du`nost da zaustavimo nazadovanje
Srpskog nacionalnog pitanja. Sve {to su na{i preci propustili da u~ine ili dovr{e
moramo da dovr{imo mi u ovoj tragi~noj i mu~eni~koj, ali slavnoj srpskoj
generaciji”. Za postizanje velikosrpskih ciljeva, po Karad`i}u, je trebalo upotrijebiti
“sva sredstva i sve snage”, jer tada navodno nisu imali “drugog izlaza”. Zbog toga je
svoju poruku zavr{io sljede}im rije~ima: “Zato napred, odlu~no, ~vrsto, hrabro,
ve{to, hitro, mudro, lukavo i sve onako kako zahteva situacija” (AIIZ, inv. br. 2-
2854, Glavni {tab Vojske Republike Srpske — Sektor za moral, vjerske i pravne
poslove, Inv. br. 10/24-291, 7. novembar 1994, PORUKA PREDSEDNIKA RS
/REPUBLIKE SRPSKE/.
217 Isto, str. 87.
218 Isto, str. 84.
219 Isto.

561
~ine etni~ku ve}inu”.220 Ustvari, zlo~ina~ke namjere rukovodstva
petokolona{ke Srpske demokratske stranke Bosne i Hercegovine bile
su mnogo {ire i uklju~ivale su i teritorije u kojima su Srbi bili u
manjini. Stoga je preuzimanje potpune “kontrole” u op{tinama bio
prioritet djelovanja tog rukovodstva u februaru i martu 1992, o ~emu
je Karad`i} izadavao naredbe.221
Na sastanku tzv. Kluba srpskih poslanika, koji je odr`an u
“Holidej inu”, u Sarajevu, 28. februara 1992, Mom~ilo Kraji{nik je,
izme|u ostalog, rekao da “srpski narod mora imati svoju dr`avu. I
ovo mi danas mo`emo nazvati republikom. Danas, sutra, kako je
Aleksa Buha rekao, to mora biti Savez srpskih dr`ava i ubudu}e
ta teorija mora biti sve prisutnija.
Mi zapo~eti posao ne mo`emo ostaviti na pola”.222
U Sarajevu je 28. marta 1992. u Kongresnoj dvorani hotela “Holidej
in” odr`an Kongres srpskih intelektualaca u Bosni i Hercegovini na temu
“JUGOSLOVENSKA KRIZA I SRPSKO PITANJE”. Na Kongresu
je prisustvovalo oko pet stotina u~esnika i gostiju (“najugledniji srpski
intelktualci”, “srpska intelektualna elita”), “ljudi raznih intelektualnih
uvjerenja i mi{ljenja” (“... razli~itih profesija i politi~kih uvjerenja...”),
mnoga “ugledna imena srpske duhovnosti iz svih krajeva zemlje
gdje `ivi srpski narod”. Kongresu su prisustvovali i predstavnici Srpske
pravoslavne crkve, zatim predstavnici Srpske akademije nauka, Matice
srpske i predstavnici Udru`enja Srba iz Bosne i Hercegovine i iz svih
krajeva Jugoslavije.223

220 ICTY, Predmet: Br. IT-02-54-T, paragraf 202.


221 Isto, paragraf 203.
222 AIIZ, inv. br. 3-855, Stenografske bilje{ke sa sastanka Kluba srpskih
poslanika, odr`anog u Holidej inu, Sarajevo, 28. februar 1992.
223 AIIZ, inv. br. 3-351/23, Kongres srpskih intelektualaca u Bosni i Hercegovini
— svim sredstvima informisanja u javnim glasilima, SAOP[TENJE.
Organizatori Kongresa bili su Politi~ki savjet Srpske demokratske stranke Bosne
i Hercegovine i Srpsko prosvjetno — kulturno dru{tvo Prosvjeta (AIIZ, inv. br. 3-351/7).
Inicijativni odbor za organizovanje kongresa intelektualaca srpskog naroda u
Bosni i Hercegovini je, “polaze}i od op{tih i aktuelnih kretanja, posebno u Evropi i

562
Kongres srpskih intelektualaca u Bosni i Hercegovini otvorio je
akademik Slavko Leovac. Skup je pozdravio akademik Pavle Ivi},
predsjednik Srpskog narodnog sabora, i “predao etni~ke karte koje
su izra|ene kada je stvoren Srpski sabor”.224

Jugoslaviji koja, gledano u cjelini, ugro`avaju vitalne interese srpskog naroda, te


potrebe da se na nau~nim i trajnim osnovama defini{u i za{tite ti interesi u ovom, za
srpski narod istorijskom i presudnom trenutku”, donio Odluku o organizovanju Kongresa
intelektualaca srpskog naroda u Bosni i Hercegovini (AIIZ, inv. br. 3-351/12, Kongres
srpskih intelektualca u Bosni i Hercegovini, Inicijativni odbor za organizovanje Kongresa
intelektualaca srpskog naroda u Bosni i Hercegovini).
Predsjednik Organizacionog odbora bio je Milivoje Unkovi} (AIIZ, inv. br. 3-
351/4 i 6).
Na Kongresu je razmatrano pitanje “JUGOSLOVENSKA KRIZA I SRPSKO
PITANJE”. U okviru toga bile su prisutne ~etiri teme: “Srpsko pitanje i dana{nja
jugoslovenska kriza”, Srpski narod i ustavno organizovanje Bosne i Hercegovine”;
“Duhovni `ivot i kulturno stvarala{tvo srpskog naroda” i “Dru{tveni razvoj i
mogu}nost ekonomskog prosperiteta srpskog naroda“. U pozivu za u~e{}e u radu
Kongresa nazna~ena su imena govornika: akademici Milorad Ekme~i}, Ljubomir Tadi}
i Radovan Vu~kovi}, te prof. dr Vojislav Maksimovi}, prof. dr Ga{o Mijanovi}, prof.
dr Aleksa Buha, prof. dr Aleksa Milojevi}, prof. dr Branko \eri}, prof. dr Nikola
Popla{en, prof. dr Mile Nenadi}, prof. dr Milan Miljevi}, prof. dr Rajko Igi} i prof. dr
Radomir Bulatovi}, kao i knji`evnici Gojko \ogo i Miroslav Toholj (AIIZ, inv. br. 3-
351/10, Poziv za u~e{}e u radu Kongresa srpskih intelektualaca u Bosni i Hercegovini).
Na Kongresu srpskih intelektualaca u Sarajevu u~estvovali su brojni gosti iz Srbije,
Crne Gore, Kosova, Bosne i Hercegovine me|u kojima i sve{tenstvo (o~ekivani broj
u~esnika je bio oko 600 osoba). Ukupne tro{kove 51 gosta snosila je Srpska demokratska
stranka Bosne i Hercegovine. Me|u njima su bili akademici Matija Be}kovi}, Pavle
Ivi}, Bo{ko Petrovi}, Ljubomir Tadi} i Milo{ Macura, zatim prof. dr Vladimir Gli{in,
prof. dr Jovan Dereti}, prof. dr Mirko Zurovac, prim. dr Bogdan Jamed`ija, Rajko
Petrov Nogo, dr Nikola B. Popovi}, prof. dr Kosta Pu{ara, prof. dr Darko Tanaskovi},
Radomir Smiljani}, Brana Crn~evi}, Zdravko [otra i dr. (AIIZ, inv. br. 3-351/1, Spisak
gostiju ~ije ukupne tro{kove snosi Stranka /SDS BiH/; Isto, inv. br. 3-351/2, Spisak
putnika na relaciji Beograd - Sarajevo i obratno 27. i 29. marta 1992.; Isto, inv. br. 3-
351/7, Srpska demokratska stranka Bosne i Hercegovine, Broj: 648-06/92, Sarajevo
23. mart 1992. — SJB Centar Sarajevo Marijin Dvor, Isto, inv. br. 3-351/8, Udru`enje
Srba iz Bosne i Hercegovine u Srbiji, Beograd 23. mart 1992, SPISAK U^ESNIKA
KONGRESA SRPSKIH INTELEKTUALACA U SARAJEVU IZ BEOGRADA —
Glavnom odboru Srpske demokratske stranke Bosne i Hercegovine).
224 Isto; M. Tomani}, SRPSKA CRKVA U RATU I RATOVI U NJOJ, Beograd
2001, str. 100, 126 i 191.

563
U pismu Kongresu srpskih intelektualaca u Sarajevu, Dobrica
]osi} je poru~io da “mi Srbi, Muslimani i Hrvati, uva`avanjem
istorijskih iskustava i sada{njeg stanja me|u nama, moramo se
{to pre razdeliti i razgrani~iti, da bi smo otklonili da se mrzimo i
ubijamo, da sutra mo`emo sa {to manje prepreka da se ujedinimo
u svemu {to nam je obostrano razumno i korisno”. Tim prije, jer su
“Srbi raspadom Jugoslavije primorani da prona|u dr`avno-
politi~ku formu re{enja nacionalnog pitanja”. S tim u vezi, on je
rje{enje vidio u “federaciji srpskih zemalja”. U tu federaciju je, po
njemu, trebalo da u|u, ne samo “svi Srbi”, nego i “sve srpske etni~ke
oblasti”. Po{to je jedan broj Srba morao da ostane van granica te srpske
federacije, Dobrica ]osi} je jo{ ranije (jula 1991.) predlo`io rje{enje i
za taj problem — “planska preseljenja i razmena stanovni{tva”. Bio
je “svestan” da je to “najte`e, najbolnije, ali je i to bolje od `ivota u
mr`nji i me|usobnom ubijanju”.225
“Prigodne referate i teme” saop{tili su, izme|u ostalih, akademici
Milorad Ekme~i}, Ljubo Tadi}, Radovan Vu~kovi}, knji`evnici Gojko
\ogo i Miroslav Toholj, profesori Aleksa Milojevi}, Nikola Popla{en,
Rajko Igi}, Ga{o Mijanovi}, Vojislav Maksimovi}, Mile Nenadi}, Branko
\eri} i drugi.226

225 M. Tomani}, nav. dj., str. 100-101.


226 AIIZ, inv. br. 3-351/4, 6, 7, 12 i 23. Jedan broj pozvanih “uglednih imena
srpske duhovnosti” je, usljed nemogu}nosti da prisustvuje Kongresu, organizatorima
uputio `elje za uspje{an rad. Tako je princ Tomislav Kara|or|evi} 27. marta 1992.
Srpskoj demokratskoj stranci, Bosne i Hercegovine, na ime akademika Slavka Leovca,
uputio `elje za uspje{an rad Kongresa :
“Po{tovani gospodine Leovac,
Zahvaljujem se na Va{em ljubaznom pozivu da prisustvujem prvom
”Kongresu srpskih intelektualaca”, 28. marta 1992. godine u Sarajevu.
@elim da istaknem moju stalnu brigu o svim pitanjima koja se ti~u interesa
duhovne, fizi~ke i istorijske za{tite i prava srpskoga naroda, posebno u budu}nosti.
Ujedinjenje svih Srba tako|e je zadatak svih srpskih intelektualaca ~ija se
re~ mora uva`avati kod onih u ~ijim je rukama ovoga trenutka odgovornost za
sudbinu srpskoga naroda.
Molim Vas da prenesete moj apel srpskim intelektualcima i srpskom narodu
za slogu i jedinstvo u interesu odbrane svega onoga {to je dostignuto kroz na{u
istoriju, na{ nacionalni identitet, slobodu, slobodu misli, re~i i dela.

564
U~esnici su “bez ikakvih predrasuda” govorili o srpskom pitanju
i jugoslovenskoj krizi, “o srpskom narodu i ustavnom organizovanju
Bosne i Hercegovine, o duhovnom `ivotu i kulturnom stvarala{tvu
srpskog naroda i njegovom dru{tvenom razvoju i ekonomskom
prosperitetu”.227
Nakon rasprave u~esnici Kongresa su usvojili Deklaraciju, kojom
su doma}u i svjetsku javnost obavijestili o ocjenama i stavovima do
kojih su tokom rada do{li. Ocjenjuju}i da se “srpski narod u Bosni i
Hercegovini, kao i na prostorima jugoslovenske dr`ave nalazi na
istorijskoj raskrsnici”, te da je “dramatizacijom nerije{enih nacionalnih
i socijalnih odnosa i neprincipijelnom politikom evropskih mo}nika
veliki dio srpskog naroda doveden u situaciju da se mora boriti za
goli opstanak”, usvojen je pogre{an stav po kome se “politikom
secesije i brutalnim razbijanjem Jugoslavije u niz dr`avica za
srpski narod izvan Srbije otvara nacionalno pitanje drasti~nije
nego 1914. i 1941. godine”, jer “prakti~no jedna tre}ina na{eg
naroda, ostaju}i bez svoje dr`ave, ulazi u tragi~nu epohu mu~nog
`ivota {ikanirane nacionalne manjine”. Navodno ne osporavaju}i
“pravo drugih naroda da samostalno formuli{u svoje nacionalne
interese i da se opredijele o politi~kom i dr`avnom obliku u kome
`ele dalje da `ive”, srpski intelektualci su zaklju~ili da je
“nedopustivo da drugi narodi i njihovi politi~ki predstavnici name}u

Moja je obaveza da ponovo budem u Bosni, razgovaram sa na{im ljudima i


~ujem re~ naroda.
Ja sam se vratio u moju otad`binu i ovu obavezu }u ispuniti tako {to }u uvek
i dalje biti tamo u srpskim zemljama gde to bude potrebno.
Primite moje `elje za uspe{an rad Kongresa, uz izvinjenje {to Vam jo{ ne mogu
potvrditi moj dolazak” (AIIZ, inv. br. 3-351/20, Nj. K. V. Princ Tomislav Kara|or|evi},
Oplenac, Topola, 27. mart 1992. — Srpskoj demokratskoj stranci Bosne i Hercegovine,
alademik Slavko Leovac).
Bratislava Buba Morina je Kongresu srpskih intelektualaca u Sarajevu 27. marta
1992. uputila telegram sljede}e sadr`ine: “Dragi moji zemljaci. Ponovo se posle 50
godina vr{i genocid nad na{im narodom. Kopaju se novi grobovi i kite se novim
crnim maramama. Zato danas u~inite sve u stvaranju plana za za{titu svakog
`ivota, svakog ku}nog praga, kako bi o~uvali na{e dostojanstvo i svoje poreklo”
(AIIZ, inv. br. 3-350, Telegram Bratislave Bube Morina — Organizatoru Kongresa
srpskih intelektualaca Sarajevo, Beograd 27. mart 1992.).
227 Isto.

565
srpskom narodu politi~ko i pravno rje{enje koje za njega nije
prihvatljivo”. Smatrali su “da je nu`no i jedino prihvatljivo da se
krvoproli}e ~iji smo svjedoci, ekonomski ponor i pravni haos na
jugoslovenskom prostoru prevazi|u mirnim putem kroz dogovore
i rje{enja koji }e zadovoljiti bitne interese svih naroda.228
Zala`u}i se za “mirni put”, srpski intelektualci su ocijenili “da
nije realno dovoditi u pitanje osnovne interese srpskog naroda u
Bosni i Hercegovini u smislu zatvaranja mogu}nosti njihovog
ekonomskog, kulturnog, duhovnog i politi~kog povezivanja sa
drugim dijelovima srpskog naroda na jugoslovenskom prostoru”.
Oni nisu podr`ali nezavisnu i suverenu Bosnu i Hercegovinu. S tim u
vezi, usvojili su stav, po kome “politi~ki predstavnici srpskog
naroda koji bi u~estvovali u sankcionisanju nezavisne i suverene
Bosne i Hercegovine, na na~in kojim bi Srbi u Bosni i Hercegovini
bili odsje~eni i izolovani u bosanskohercegova~kom dr`avnom
organizmu, ne bi imali podr{ku srpskog naroda”.229
Srpski intelektualci u Bosni i Hercegovini su zahtijevali “od
politi~kog i dr`avnog vo|stva srpskog naroda na svim jugoslovenskim

228 AIIZ, inv. br. 3-351/15, DEKLARACIJA usvojena na Kongresu srpskih


intelektualaca u Bosni i Hercegovini u Sarajevu, 28. mart 1992. godine.
229 Isto. Maliciozan je stav onih koji su se izborili i prihvatili fa{isti~ki projekat,
a to su srpski intelektualci, da “apeluju na sve druge narode, posebno na njihove
intelektualce i duhovne poslenike, da u~estvuju u razobli~avanju zabluda i predrasuda
o pojedinim narodima i da aktivno doprinose zaustavljanju procesa satanizacije
njihovih politi~kih i duhovnih predstavnika. Uvjereni smo da je samo na taj na~in
mogu}e posti}i mir i izgra|ivati politi~ke i dr`avne forme koje }e obezbijediti
svestran prosperitet svih naroda, svakog gra|anina i pojedinca”. Jo{ je nemoralniji
stav po kome je “najvi{i skup srpskih intelektualaca”, dakle, srpska intelektualna
elita, uvjerena da “zadatak obnove kulturnog, umjetni~kog, nau~nog i ukupnog
duhovnog `ivota srpskog naroda predstavlja najpre~i zadatak posebno svih
intelektualnih stvaralaca. Bez upornog i skladnog rada u pravcu obnove nauke i
kulture u svim njenim nacionalnim i univerzalnim dimenzijama te{ko je zamisliti
zna~ajniji napredak u privredi i ukupnoj ekonomiji. Svoje dru{tvo i privredu
srpski narod, kao i do sada, ne}e i ne mo`e razvijati bez bliskosti i ~vrstih veza s
drugim narodima u Evropi, posebno na Balkanu. Ali integracija i povezanost
ja~aju i bogate u onoj mjeri u kojoj se obezbje|uju autonoman i autenti~an razvoj
i afirmacija svake nacionalne kulture i dr`avne organizacije” (Isto).

566
podru~jima da u procesu rje{avanja jugoslovenske krize kroz
pregovore obezbijede povezanost srpskog naroda u cjelini”.230
Skup{tina srpskog naroda u Bosni i Hercegovini je, u skladu sa
naredbama rukovodstva Velikosrpskog pokreta i sporazumom o
razgrani~enju teritorija izme|u Radovana Karad`i}a i Mate Bobana (u
Gracu, krajem aprila, odnosno 6. maja 1992.),231 12. maja 1992, na
16. zasjedanju u Banja Luci, a na prijedlog Radovana Karad`i}a,
donijela Odluku o strate{kim ciljevima srpskog naroda u Bosni i
Hercegovini. Tada je taj kolaboracionisti~ki organ otvoreno objavio
velikosrpske planove o zauzimanju Bosne i Hercegovine. Naime, rije~
je o {est “strate{kih ciljeva” fa{isti~kog karaktera :
“1. Dr`avno razgrani~enje od druge dve nacionalne zajednice.
2. Koridor izme|u Semberije i Krajine.
3. Uspostavljanje koridora u dolini reke Drine, odnosno
eliminisanje reke Drine kao granice izme|u srpskih dr`ava.
4. Uspostavljanje granice na rekama Uni i Neretvi.
5. Podjela granica Sarajeva na srpsku i muslimansku i
uspostavljanje u svakom od delova efikasne dr`avne vlasti.
6. Izlazak Republike Srpske na more”.232

230 Isto. Takav je stav u su{tini zna~io prihvatanje fa{isti~kog projekta — formiranje
Velike Srbije.
M. Tomani} navodi kako su srpski intelektualci u Sarajevu usvojili (Deklaracijom)
zaklju~ak da je jedino rje{enje za Bosnu “trodelna zajednica u kojoj }e Srbi suvereno
stati na svoje me|e” (M. Tomani}, nav. dj., str. 100-101).
231O tome vidi: str. 945-947 ovog rada.
232 Slu`beni glasnik Republike Srpske, Odluka o strate{kim ciljevima srpskog naroda
u Bosni i Hercegovini, 26. novembar 1993. Tako su Radovan Karad`i} i Mom~ilo
Kraji{nik prenijeli i usvojili zadatke koje su dobili od Slobodana Milo{evi}a, da bi
izgledalo da ih je donijela “Skup{tina srpskog naroda”. Srpski kolaboracionisti u Bosni
i Hercegovini nisu predstavljali samostalan politi~ki niti vojni faktor — oni nisu bili
nikakav samostalan subjekt, ve} su izvr{avali nare|enja rukovodstva Velikosrpskog
pokreta, posebno Milo{evi}a.

567
General Ratko Mladi} je bio “u potpunosti svjestan” da je rije~
o genocidu. On je u toku navedene sjednice “Skup{tine srpskog naroda”
na sljede}i na~in prokomentarisao prvi “strate{ki cilj” (“odvajanje
srpskog naroda od dvije druge nacionalne zajednice”): “Ljudi i narodi
nisu zalog niti su klju~evi koje mo`e{ dr`ati u jednom d`epu i koje
mo`e{ prebacivati ovdje i tamo. To je ne{to jednostavno re}i, ali
te{ko ostvariti.... mi ne mo`emo ~istiti, niti mi mo`emo sijati kroz
sito, tako da samo Srbi ostanu ili da Srbi pro|u kroz njega, a ostali
da odu... Ja ne znam kako }e gospodin Kraji{nik i gospodin
Karad`i} objasniti ovo svijetu. Ljudi, to bi bio genocid”.233
“U potpunosti svjestan” ciljeva takvog zlo~ina~kog plana, general
Mladi} je zahtijevao da ga treba dr`ati u tajnosti. Stoga je na toj
zatvorenoj sjednici “Skup{tine srpskog naroda” izjavio: “Nemojmo
samo imati na umu {ta da radimo, nego da mislimo temeljito o
tome, da budemo oprezni i da znamo kad }emo {utiti. Ne. Stvar koju
mi ~inimo treba za{tititi kao najdublju tajnu. Kako }e na{i predstavnici
to predstaviti u medijima za vrijeme politi~kih razgovora i
predgovora, {ta }e oni govoriti, i oni treba da prezentiraju na{e
ciljeve na na~in koji }e zvu~ati apelativno na u{i onih koje mi
`elimo pridobiti za na{u stranu, bez {tete po na{ srpski narod”.234
Navedeni “strate{ki ciljevi” su dva dana kasnije (14. maja) razmatrani
na sastanku “sa predstavnicima op{tina” u zoni odgovornosti 30.
partizanske divizije.235 Predsjednik Skup{tine op{tine Mrkonji} Grad

233 ICTY, Predmet: Br. IT-02-54-T, paragrafi 63 i 401-405.


234 Isto, paragraf 403. “Potpuno svjestan” ciljeva tog genocidnog plana Mladi}
je tada rekao: “Na{ je zajedni~ki neprijatelj, neovisno da li se radi o Muslimanskim
ili Hrvatskim hordama. To je na{ jedinstveni neprijatelj. [ta je va`no sada, ili
baciti oboje njih napolje, upotrebom politi~kih i drugih poteza ili organizovati nas
i neke od njih otjerati vojnom silom, a mi }emo biti u stanju rukovati na neki
na~in sa preostalim“ (ICTY, Predmet: Br. IT-02-54-T, paragraf 404).
235 AIIZ, inv. br. 2-1044, Komanda 1. partizanske brigade, Str. pov. br. I-45/92,
14. maj 1992, SASTANAK sa predstavnicimsa op{tina u zoni odgovornosti divizije.
Dnevni red tog sastanka je bio sljede}i :
“1. Sagledavanje stanja u op{tinama na vojno politi~kom planu;
2. Funkcionisanje vlasti i odnos do transformacije JNA;
3. Poruke sa skupa iz Banja Luke od 12. maja 1992. godine o OS Srpske krajine
i vojske Srpske Republike BiH;

568
(Milan Malid`a) iznio je zaklju~ke sa sastanka odr`anog 12. maja u
Banja Luci. S tim u vezi, on je naveo sljede}e :
“1. Mora biti dr`avno razdvajanje 3 nacionalne zajednice;
2. Krajina se mora spojiti sa Srbijom desnom obalom Save i
to u pojasu od 25-30 km;
3. stvaranje koridora dolinom rijeke Drine tako da srpski
narod kontroli{e i levu i desnu obalu Drine;
4. uspostavljanje granica od rijeke Une do rijeke Neretve;
5. navedeno je da Sarajevo mora biti podijeljeno ili
sravnjeno sa zemljom;
6. da se ispita mogu}nost izlaza Srpske republike Bosne i
Hercegovine na more”.236
Na kraju sastanka pukovnik Stanislav Gali}, komandant 30.
partizanske divizije, predlo`io je, pored ostalog, “da se sprovedu
zaklju~ci sa sastanka u Banja Luci, ali da je iste potrebno dostaviti
u k-de (komande — prim. S. ^.) jedinica i op{tina.237
O~igledno da je rije~ o “strate{kim ciljevima” koje je bilo
mogu}e realizovati samo uz upotrebu sile. Cilj je bio formiranje
velikosrpske dr`ave, ~ime je postojala namjera da se izvr{i genocid.
Za prakti~nu realizaciju tih genocidnih aktivnosti izvr{en je u drugoj
polovini 1991. i operativni raspored snaga i sredstava.

4. Razmatranje i predlozi dalje saradnje sa jedinicama JNA na planu


obezbje|enja teritorije i tretmana boraca (stare{ina jedinica) na prostoru Srpske
krajine” (Isto).
Navedenom sastanku su prisustvovali: pukovnik Stanislav Gali} (komandant 30.
partizanske divizije), pukovnik Branko Basara (komandant 6. partizanske brigade),
potpukovnik Stevan Kokovi} (na~elnik {taba 30. partizanske divizije), major Bo{ko
Luki} (komandant {taba Teritorijalne odbrane Klju~), {est predsjednika “srpskih”
op{tina: Jovo Banjac (Klju~), Radoslav \uki} ([ipovo), Milan Malid`a (Mrkonji}
Grad), Dragan Mili~i} (Jajce), Nikola Zagorac (Donji Vakuf) i Nikola Mi{i} (Bugojno),
te Rajko Kalabi} (poslanik u “Srpskoj Krajini”) — Isto.
236 Isto.
237 Isto.

569
Odgovornost za realizaciju navedenih ciljeva fa{isti~kog karaktera
pala je na vojno rukovodstvo kolaboracionisti~ke Srpske Republike
Bosne i Hercegovine i li~no generala Mladi}a, koje je te ciljeve
pretvorilo u operativne planove “Vojske Srpske Republike BiH”. Ti ratni
strate{ki ciljevi srpskog naroda, “koji su brzo definisani i postavljeni
pred Glavni {tab armije, komande i jedinice, slu`ili su kao op{ta
vodilja”, na osnovu koje je vojno rukovodstvo planiralo operacije. Za
njihovu realizaciju bile su potrebne snage, a “za formiranje dr`ave i
armije” — “~itav narod i njegova snaga”.238
General Ratko Mladi} je Odlukom od 16. juna 1992. naredio da
se istraje na osnovnim strate{kim ratnim interesima srpskog naroda,
donesenim 12. maja. Ti su ciljevi nagla{avani i u instrukcijama Glavnog
{taba Vojske Srpske Republike BiH, zatim u borbenim izvje{tajima i
instrukcijama korpusa i drugih jedinica, u razgovorima na brojnim
sastancima i izvje{tajima, te obja{njavani i me|u vojnicima do najni`eg
nivoa.239
U postizanju navedenih “strate{kih ciljeva” srpskog naroda u
Bosni i Hercegovini, kao i “povezanosti srpskih teritorija sa majkom
Srbijom”,240 velikosrpski agresor i njegovi kolaboracionisti izvr{ili
su brojne zlo~ine, uklju~uju}i i genocid nad Bo{njacima.
Izlaz na more (“delta Neretve”) je za rukovodstvo kolaboracionisti~ke
Republike Srpske bio jedan od “strate{kih ciljeva”. Na tome je
Radovan Karad`i} insistirao i na sastanku predstavnika najvi{eg politi~kog
i vojnog rukovodstva Savezne Republike Jugoslavije i “Republike
Srpske”, odr`anom 25. avgusta 1995. u rezidencijalnom objektu Vojske
Jugoslavije u Dobanovcima.241 Tada je Karad`i}, pored ostalog, rekao

238 ICTY, Predmet: Br. IT-02-54-T, paragrafi 63 i 401-405 i 425-427.


239 Isto, paragraf 64.
240 Isto.
241 AIIZ, inv. br. 2-2889, Savezna Republika Jugoslavija, Vrhovni savet odbrane,
DT Broj 12-4, 26. avgust 1995, Beograd, ZABELE[KA sa sastanka predstavnika
najvi{eg politi~kog i vojnog rukovodstva Savezne Republike Jugoslavije i Republike
Srpske, odr`anog 25. avgusta 1995. godine u rezidencijalnom objektu Vojske Jugoslavije
u Dobanovcima, str. 8. Na tom su se sastanku, u skladu sa zaklju~kom usvojenim na
42. sjednici Vrhovnog savjeta odbrane, odr`anoj 23. avgusta 1995, u reprezentativnom
objektu Vojske Jugoslavije Dobanovci, sastali najvi{i dr`avni, politi~ki i vojni rukovodioci
Savezne Republike Jugoslavije i “Republike Srpske”. Sastanak je odr`an 25. avgusta

570
“da oni (Srbi iz Republike Srpske) ‘moraju ostati tvrdi’, kao i do
sada kako bi izvukli izlaz na more (delta Neretve)”.242
Nakon {to je na tom sastanku od dr Radoja Konti}a, predsjednika
Vlade Savezne Republike Jugoslavije, ~uo informaciju o nemogu}nosti
pru`anja pomo}i “Republici Srpskoj”,243 Karad`i} je upitao
Milo{evi}a : “Zna~i li to, predsedni~e, da ne idem na Neretvu i isto~nu
Slavoniju?” Milo{evi} je “uzvratio da to {to predla`e Karad`i} — jeste
ratna opcija”, na {ta je Karad`i} upitao : “Zna~i li to da se odri~emo
teritorije Republike Srpske Krajine i {ireg izlaza na more?”244
Karad`i} je na narednom sastanku u Dobanovcima ukazivao i na
zna~aj drugih “strate{kih ciljeva” srpskog naroda. S tim u vezi, on je,
podred ostalog, naglasio : “Mi se zato moramo boriti za {iri koridor

1995. i njegov radni dio trajao je od 14,00 do 20,00 ~asova sa polu~asovnom pauzom
za odvojene konsultacije predstavnika “Republike Srpske”.
Sa jugoslovenske strane na sastanku su bili predsjednik SR Jugoslavije Zoran
Lili}; predsjednike Srbije Slobodan Milo{evi}; predsjednik Republike Crne Gore
Momir Bulatovi}; predsjednik Savezne vlade dr Radoje Konti}; na~elnik General{taba
Vojske Jugoslavije general-pukovnik Mom~ilo Peri{i}; savezni ministar za odbranu
Pavle Bulatovi} i na~elnik Vojnog kabineta predsjednika SR Jugoslavije general-
major dr Slavoljub [u{i}.
Delegaciju “Republike Srpske” sa~injavali su predsjednik dr Radovan Karad`i};
predsjednik “Skup{tine” dr Mom~ilo Kraji{nik; potpredsjednik “Republike Srpske”
prof. dr Nikola Koljevi}; predsjednik “Vlade” Du{an Kozi}; ministar inostranih poslova
prof. dr Aleksa Buha; komandant Glavnog {taba Vojske Republike Srpske general-
pukovnik Ratko Mladi}; pomo}nik komandanta G[ VRS za bezbjednost general-
potpukovnik Zdravko Tolimir; pomo}nik komandanta za pozadinu general-
potpukovnik \or|e \uki} i pomo}nik komandanta G[ VRS za moral, informisanje,
pravne poslove i vjerska pitanja general-potpukovnik Milan Gvero.
Sastanku su prisustvovali i patrijarh Srpske pravoslavne crkve Pavle i vladika
Irinej Bulovi} (Isto, str. 1).
242 Isto.
243 Isto, str. 8. Predsjednik Savezne vlade dr Radoje Konti} je “upoznao prisutne
da je ekonomska situacija u Saveznoj Republici Jugoslaviji sve te`a i da ne}emo
mo}i da poma`emo Republiku Srpsku kao {to smo do skoro mogli” (Isto).
Predsjednik Savezne Republike Jugoslavije i predsjednik Vrhovnog savjeta odbrane,
Zoran Lili} je, pored ostalog, upozorio “da su na{i vojni~ki resursi prakti~no
iscrpljeni, a neki skoro pri kraju” (Isto, str. 11.).
244 Isto, str. 8-9.

571
/Br~ko — prim. S. ^./ i {to kompaktniju teritoriju, i to za definitivna,
a ne privremena re{enja u okviru zami{ljene Unije BiH”.245
Politi~ko i vojno rukovodstvo kolaboracionisti~ke Srpske Republike
Bosne i Hercegovine je, na sastanku Vrhovnog savjeta odbrane Savezne
Republike Jugoslavije, 29. avgusta 1995,246 od Slobodana Milo{evi}a,
predsjednika Republike Srbije, tra`ilo “da izlo`i prioritete koje }e
zastupati na konferenciji sa predstavnicima Kontakt-grupe o pitanju
biv{e Bosne i Hercegovine, {to im je udovoljeno”. Milo{evi} je “na
posebnom papiru ispisao da su to : (1) {to {iri severni koridor
(posebno kod Br~kog), (2) kompaktnost teritorije, (3) {to vi{e
gradova i (4) izlaz na more”.247 Na insistiranje Karad`i}a “lista
prioriteta” je dopunjena “sa jo{ tri ta~ke: (5) prostor izme|u Grme~a i
Kozare, (6) Dolina Neretve i (7) Srpsko Sarajevo”.248

245 Isto, str. 9.


246 AIIZ, inv. br. 2-2890, Savezna Republika Jugoslavija, Vrhovni savet odbrane,
DT Broj 12-5, 30. avgust 1995, Beograd, ZABELE[KA sa sastanka predstavnika najvi{eg
politi~kog i vojnog rukovodstva Savezne Republike Jugoslavije i Republike Srpske,
odr`anog 29. avgusta 1995. godine u rezidencijalnom objektu Vojske Jugoslavije u
Dobanovcima. Na tom su sastanku, prema dogovoru rukovodstva Savezne Republike
Jugoslavije i “Republike Srpske”, postignutom na zajedni~kom sastanku, odr`anom
25. avgusta 1995. u reprezentativnom objektu Vojske Jugoslavije Dobanovci, sa
jugoslovenske strane bili: predsjednik SR Jugoslavije Zoran Lili}; predsjednik Republike
Srbije Slobodan Milo{evi}; predsjednik Republike Crne Gore Momir Bulatovi};
predsjednik Savezne vlade dr Radoje Konti}; na~elnik General{taba Vojske Jugoslavije
general-pukovnik Mom~ilo Peri{i}; savezni ministar za odbranu Pavle Bulatovi}, i
na~elnik Vojnog kabineta predsednika SR Jugoslavije general-major dr Slavoljub [u{i}.
Delegaciju “Republike Srpske” sa~injavali su predsjednik dr Radovan Karad`i};
potpredsjednici dr Nikola Koljevi} i dr Biljana Plav{i}; predsjednik Skup{tine mr
Mom~ilo Kraji{nik; predsjednik Vlade RS Du{an Kozi}; ministar inostranih poslova
dr Aleksa Buha; komandant Glavnog {taba VRS general-pukovnik Ratko Mladi};
pomo}nik komandanta Glavnog {taba VRS za bezbjednost general-potpukovnik
Zdravko Tolimir; pomo}nik komandanta Glavnog {taba VRS za moral, informisanje,
pravne poslove i vjerska pitanja general-potpukovnik Milan Gvero i pomo}nik
komandanta Glavnog {taba VRS za pozadinu general-potpukovnik \or|e \uki}.
Sastanku su prisustvovali i patrijarh Srpske pravoslavne crkve Pavle i Vladika
Irinej Bulovi}.
247 Isto, str. 16.
248 Isto.

572
VI

NEPOSREDNE PRIPREME
ZA AGRESIJU
1. Naoru`avanje pete kolone

Prihvataju}i velikosrpsku nacionalisti~ku politiku “zaokru`enja


srpskih zemalja”, odnosno “izlaska na srpske etni~ke prostore”, i
velikodr`avni koncept rje{avanja srpskog nacionalnog pitanja, komande,
jedinice i ustanove JNA su, po nare|enju Saveznog sekretarijata za narodnu
odbranu i General{taba Oru`anih snaga SFRJ, kao i najvi{ih politi~kih
i dr`avnih organa Srbije i Crne Gore, i li~no vo`da Velikosrpskog pokreta
Slobodana Milo{evi}a, u cilju izvo|enja agresije na Bosnu i Hercegovinu,
planski i organizovano naoru`avale srpski narod, odnosno Srbe u Bosni
i Hercegovini. O ulozi JNA u naoru`avanju, prije svega, ~lanova i
simpatizera Srpske demokratske stranke Bosne i Hercegovine, a zatim
srpskih paradr`avnih op{tinskih {tabova i jedinica Teritorijalne odbrane,
oru`anih jedinica rezervnog i aktivnog sastava milicije, te drugih
srpskih “dobrovolja~kih” formacija, kao oblik vojnih mjera da se, jo{
1991. ostvarena, tiha okupacija Bosne i Hercegovine u~ini efektivnijom,
a ostvarena agresija na nju uspje{nijom, govore brojni podaci, posebno
dokumenti vojne provenijencije visokog stepena povjerljivosti.
Raspolo`ivi podaci pokazuju da je JNA od 1991. intenzivirala
davno zapo~ete aktivnosti na naoru`avanju srpskog naroda u Bosni i
Hercegovini. Zna~ajno je u vezi s tim ukazati na ~injenicu da je
najvi{e vojno rukovodstvo SFRJ, u naju`oj vezi sa vojnim, politi~kim i
intelektualnim vo|stvom Srbije i li~no Slobodanom Milo{evi}em, rukovodilo
i davalo smjernice za naoru`avanje Srba u Bosni i Hercegovini. Ekipe
visokih oficira JNA, na ~elu sa na~elnikom General{taba Oru`anih
snaga SFRJ, a`urirale su ratne planove, napravile ratne rasporede
i zadu`enja, razradile strategiju, planove mobilizacije srpskog
stanovni{tva, plansku podjelu i stacioniranje oru`ja, municije, vojne
opreme, hrane i dr, te u~inile sve da poja~aju borbenu gotovost jedinica.1

1 ARHIV INSTITUTA ZA ISTRA@IVANJE ZLO^INA PROTIV ^OVJE^NOSTI


I ME\UNARODNOG PRAVA U SARAJEVU (u daljem tekstu: AIIZ,), inv. br. 2-

577
U skladu sa navedenim aktivnostima i direktivama vojnog
rukovodstva SFRJ, kao i vojnog i politi~kog vo|stva Srbije, Glavni
odbor SDS-a Bosne i Hercegovine je sredinom 1991. donio naredbu
da se pristupi organizovanom naoru`avanju srpskog naroda u Bosni i
Hercegovini, odnosno “nabavljanju naoru`anja za sve vojne obveznike
srpske nacionalnosti”. Tako je Glavni odbor SDS-a sprovode}i naredbe
iz Beograda, zauzeo stav da se naoru`avanje srpskog naroda izvr{i preko
JNA, te je zaklju~eno da s Armijom treba uspostaviti kontakt i saradnju.2
Navedena odluka bila je u skladu sa vojno-obavje{tajnim i ratnim
planovima za pripremu i izvo|enje oru`ane agresije na Bosnu i
Hercegovinu i Republiku Hrvatsku (pod tajnim {iframa “RAM”,
“DRINA” i “KUPA”). Radovan Karad`i} (kao saradnik KOS-a JNA,
pri ~emu je, pored ostalog, bio u redovnim konsultacijama i sa
generalima)3 i petokolona{ko rukovodstvo SDS Bosne i Hercegovine
su sredinom 1991. od Slobodana Milo{evi}a (predsjednika Srbije)
dobili posebne instrukcije o organizovanju neposrednih priprema

113, Komanda 2. vojne oblasti, Operativni de`urni tim, Str. pov. br. 10/36-2525, 30.
april 1992. - General{tabu Oru`anih snaga SFRJ - Operativni centar i drugima; N.
Durakovi}, PROKLETSTVO MUSLIMANA, Sarajevo 1993, str. 279; Slobodna Bosna
(nedjeljna informativno-politi~ka revija) br. 3, Sarajevo 14. novembar 1991, str. 6;
ME\UNARODNI KRIVI^NI SUD ZA BIV[U JUGOSLAVIJU, Predmet: br. IT-
02-54-T, TU@ILAC PROTIV SLOBODANA MILO[EVI]A (u daljem tekstu: ICTY,
Predmet: Br. IT-02-54-T), Hag, 31. maj 2002.
2 AIIZ, inv. br. 2-794.
3 DNEVNI IZVJE[TAJ O AGRESIJI I TERORIZMU PROTIV REPUBLIKE
BOSNE I HERCEGOVINE, Ured za informisanje Vlade Republike Bosne i Hercegovine
(u daljem tekstu: Dnevni izvje{taj), br. 65, 28. juni 1992.; Vreme (Beograd), 30. septembar
1991, str. 5.
Raspolo`ivi podaci do kojih je Ministarstvo unutra{njih poslova Republike Bosne
i Hercegovine do{lo potvr|uje njegova ranija operativna saznanja o pripremama oru`ane
agresije na Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku. Naime, rije~ je o vojno-obavje{tajnim
planovima pod {ifrom “RAM”, “UNA” i “KUPA”, te podacima da su Radovan Karad`i},
Biljana Plav{i} i Bo`idar Vu~urovi}, kao i druga lica iz rukovodstva SDS-a, bili saradnici
Kontraobavje{tajne slu`be JNA i djelovali kao ~lanovi agenture najvi{eg ranga, izvr{avaju}i
zadatke agresorskog centra iz Beograda. Radovan Karad`i} je ozna~en kao vrhunski
saradnik KOS-a (Isto). Detaljnije o tome vidi: AIIZ, 2-535, Uloga KOS-a u agresiji
na Republiku Bosnu i Hercegovinu (Informacija Ministarstva unutra{njih poslova
Republike Bosne i Hercegovine).

578
za otvorenu agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Tom je
prilikom Karad`i}u nare|eno sljede}e :
1. da, u cilju otpo~injanja akcije “RAM”, osigura apsolutnu
mobilizaciju srpskog stanovni{tva u Bosni i Hercegovini, prioritetno
na podru~ju Bosanske krajine i Kupre{ke visoravni;
2. da se za sat vremena nakon njihovog kontakta javi generalu
Nikoli Uzelcu, komandantu Banjalu~kog korpusa, koji ima zadatak
da sve mobilisano srpsko stanovni{tvo naoru`a (“u udaljenije krajeve
oru`je }e doturiti helikopterima”); i
3. da se u Banjoj Luci organizuje “spontani miting srpskog
naroda”, koji je “izuzetno va`an zbog me|unarodne javnosti”.4
Nakon {to je dobio navedene instrukcije Karad`i} je telefaksom
uputio posebnu “Naredbu svim op{tinskim odborima Srpske
demokratske stranke u Bosni i Hercegovini” sljede}e sadr`ine :
1. da se odmah mobili{e rezervni sastav milicije u op{tinama
gdje SDS ima ve}insku vlast;

4 Isto; Oslobo|enje (bosanskohercegova~ki nezavisni dnevnik), 28. juni 1992, str.


5; Vidi : nap. 7 na str. 581, zatim str. 399 i 495 ovog rada.
Za Slobodana Milo{evi}a je “spontani” miting Srba za “podr{ku Jugoslaviji”
bio od velike va`nosti. Time je on, prije svega, `elio da me|unarodnoj javnosti poka`e
srpsko “raspolo`enje” za Jugoslaviju i na taj na~in prikrije istinu o tome ko je stvarni
naredbodavac oru`ane agresije u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Sli~ni scenarij
Milo{evi} je imao jula 1991. i za organizaciju mitinga “za Jugoslaviju” u Sarajevu,
gdje je, imaju}i u vidu zna~aj me|unarodnog aspekta, iz centra Jugoslavije, tj.
Sarajeva, tra`ena podr{ka “za Jugoslaviju” (AIIZ, inv. br. 2-1007, Razgovor izme|u
Slobodana Milo{evi}a i Radovana Karad`i}a — 9. juli 1991.).
I vojno rukovodstvo je februara 1991, u cilju “rje{avanja” krize u zemlji, pored
ostalog, predlagalo organiziranje mitinga “Za Jugoslaviju” u Sarajevu, kojim je Bosnu
i Hercegovinu trebalo “di}i na noge” (B. Jovi}, POSLEDNJI DANI SFRJ, drugo
izdanje, Kragujevac 1996, str. 350).
“Antiratni miting za Jugoslaviju, jedinstvenu JNA, za mir”, odr`an je (uz
parole “Ko ne prihvata JNA nije za Jugoslaviju”; “Ad`i}u i Kadijevi}u mi smo uz
vas”; “JNA garant mira”) u Sarajevu 3. septembra 1991, ali bez planiranih efekata
(Javnost, 7. septembar 1991, str. 1 i 5.).

579
2. da se odmah mobili{u ilegalno formirane jedinice
teritorijalaca SDS i da se stave pod komandu JNA; i
3. da se odmah mobili{u srpski dobrovoljci i stave pod
komandu JNA.5
Kako bi osigurao realizaciju navedenih naredbi Karad`i} je u
Banjoj Luci ostvario nekoliko zna~ajnih kontakata sa ~elnim ljudima
SDS-a Bosanske krajine, kao {to je, na primjer, dr Radovan Vuki},
predsjednik Regionalnog odbora SDS-a na tom podru~ju, kao i sa
rukovodstvom SDS-a na Kupre{koj visoravni. U tim razgovorima
Karad`i} je izdao naredbu da se svo srpsko stanovni{tvo “digne na
noge”, jer “ima sve pod jednom komandom da bude”, pri ~emu je
svim Srbima koji se ne odazovu mobilizaciji i ne stave pod komandu
SDS-a zaprijetio strijeljanjem. Ukoliko ni tada ne bi postupili po tom
nare|enju, trebalo je javno re}i “da ne rade u ime SDS-a, a da rade
protiv interesa srpskog naroda”, a zatim izvr{i njihovo strijeljanje,
kao i odmazda i denuncijacija njihovih porodica.6
Neposredne vojne pripreme za zlo~ine nisu ostale nezapa`ene.
Tako je na zatvorenoj sjednici Vlade SFRJ (18. septembra 1991), na
kojoj je vo|ena rasprava o politi~ko-bezbjednosnoj situaciji u Jugoslaviji,
ukazano na mobilizaciju i naoru`avanje srpskog naroda u Hrvatskoj i
Bosni i Hercegovini. Predsjednik Vlade, Ante Markovi}, tom je prilikom
prezentirao podatke o kontaktima i naredbama Slobodana Milo{evi}a
Radovanu Karad`i}u, “gdje Slobodan Milo{evi} daje naloge Karad`i}u
da Karad`i} stupi u kontakt sa Uzelcem i ka`e — po dogovoru na
najvi{em vojnom vrhu — da se preda oru`je i naoru`a Teritorijalna
odbrana Bosanske krajine i da se u cilju realizacije plana RAM”
to iskoristi. Pri tome je Milo{evi} obavijestio Karad`i}a da je i Momir
Bulatovi} (predsjednik Crne Gore) “spreman da gine za Bosnu”.

5 Isto; AIIZ, Fond SDS, inv. br. 1166. U pomenutoj Naredbi je, pored navedenog,
stajalo i sljede}e :
“Zamoliti komandu JNA da na teritoriji ostavi dio teritorijalaca i
dobrovoljaca, radi o~uvanja mira i pod komandom JNA. Operativni dio neka ide
tamo gdje ka`e JNA”.
6 Isto.

580
Markovi} je tada, pored ostalog, konstatovao da je “u toku rata u
Hrvatskoj do{lo do napu{tanja neutralne pozicije Jugoslovenske
armije” i da JNA nije samo “prelazila svoja ovla{}enja, nego se
involvirala u gra|anski rat” dr`e}i stranu Srbiji.7
Na pomenutoj sjednici Saveznog izvr{nog vije}a o{tro su reagovali
predstavnici Bosne i Hercegovine - Sabrija Pojski} (~lan SIV-a) i Mustafa
^engi} (sekretar za informisanje SIV-a). Pojski} je tada ukazao i na
postojanje odre|enih indicija kako je naoru`anje Teritorijalne odbrane
Bosne i Hercegovine ve}, pod firmom vojnih vje`bi, dato pojedinim
op{tinama sa ve}inskim srpskim stanovni{tvom.8
Glavni odbor SDS-a Bosne i Hercegovine je, u skladu sa naredbama
SDS-a, odnosno Radovana Karad`i}a, a razmatraju}i “trenutno stanje
na frontu”, na sjednici od 21. novembra 1991, dao preporuku Skup{tini
srpskog naroda u Bosni i Hercegovini da “donese odluku o podr{ci

7 Izjava Sabrije Pojski}a data autoru; Vreme, 23. septembar 1991, str. 7 i 9, te 30.
septembar 1991, str. 4-5; S, Mesi}, KAKO JE SRU[ENA JUGOSLAVIJA : politi~ki
memoari, Zagreb 1994, str. 236; S \uki}, ON, ONA I MI, Beograd 1997, str. 252-
253. Na toj sjednici SIV-a pro~itan je sljede}i snimak razgovora izme|u Slobodana
Milo{evi}a i Radovana Karad`i}a :
“Milo{evi}: ...... Obrati se Uzelcu, on }e ti sve re}i. Tamo gde ima{ problema,
javi se meni.
Karad`i}: Imam problema sa Kupresom. Tamo je deo Srba prili~no
neposlu{an.
Milo{evi}: Ne brini, lako }emo za to. Samo se ti javi Uzelcu.
(.....)
Milo{evi}: Sve }e{ imati, ne brini. Najja~i smo...
Milo{evi}: Nemoj da brine{. Dok je Armije, niko nam ni{ta ne mo`e.
(.....)
Milo{evi}: Ne brini za Hercegovinu. Momir je poru~io ljudima: ‘Ko nije
spreman da gine za Bosnu, nek istupi pet koraka napred’. Niko nije istupio.
Karad`i}: Dobro je to... A {ta je sa onim bombardovanjem kod...
Milo{evi}: Danas nije zgodno za avijaciju, zaseda Evropska zajednica” (Isto).
8 Izjava Sabrije Pojski}a data autoru. Na toj sjednici Saveznog izvr{nog vije}a je,
prema izjavi Sabrije Pojski}a, jasno razobli~eno naoru`avanje srpskog stanovni{tva
od JNA.

581
op{te mobilizacije” i zauzme stav o “teritorijalnoj odbrani koja
treba pre}i u aktivnu formaciju JNA”.9
U Bosni i Hercegovini je od 1991. otkriveno vi{e slu~ajeva
ilegalnih transporta oru`ja i municije za naoru`avanje srpskog naroda od
strane JNA. Tako su radnici Ministarstva unutra{njih poslova Republike
24. maja 1991. u mjestu Deleu{i na putu Nik{i} - Bile}a zaustavili
kamion u kojem je bilo 80 automata ruske proizvodnje M-41 i 16. 000
metaka za to oru`je.10 To oru`je i municiju su, kao li~no naoru`anje,
koristili pripadnici ~etni~kog odreda “Kara|or|e” iz Nevesinja.11
Na putu Visoko - Kiseljak (u selu Podgorani) 27. oktobra 1991.

9 AIIZ, Fond SDS, inv. br. 74, Zapisnik sa sjednice Glavnog odbora Srpske
demokratske stranke Bosne i Hercegovine, odr`ane 21. novembar 1991.
10 AIIZ, inv. br. 2-551, Informacija Ministarstva unutra{njih poslova Socija-
listi~ke Republike Bosne i Hercegovine o nekim pojavama i doga|ajima koji su
posebno uticali na uslo`njavanje bezbjednosne situacije u Republici, 11. juni 1991.;
AIIZ, inv. br. 2-2448; Isto, inv. br. 2-2823, Socijalisti~ka Republika Bosna i Hercegovina,
Republi~ki {tab Teritorijalne odbrane, Str. pov. br. 02/11-8, Sarajevo, 24. maj 1991. —
SSNO — G[ OS SFRJ — Operativni centar Beograd. U teretnom vozilu je bio i Du{an
Kozi}, poslanik SDS-a u Skup{tini SR Bosne i Hercegovine. Vozilom je upravljao
Milutin Popovi} (vlasnik vozila) iz Ljubinja.
Kamion s oru`jem i municijom upu}en je za Mostar. Me|utim, Srbi su, postavljanjem
barikada, onemogu}ili transport za Mostar, te je vozilo vra}eno ponovo u Bile}u. Na
insistiranje komandanta kasarne vozilo je “iz bezbjednosnih razloga” smje{teno u
krug kasarne JNA. Vojno-istra`ni organi nisu dozvolili civilnim organima da izvr{e uvi|aj,
a da }e “oni obaviti potrebne istra`ne radnje, jer se radi o vozilu sa oru`jem u krugu
kasarne”, {to je, prema njihovom obrazlo`enju, u nadle`nosti vojnih pravosudnih organa.
Zanimljivo je ista}i da su se Srbi iz isto~ne Hercegovine protivili vo|enju bilo
kakvog postupka protiv lica koja su dovedena u vezu sa ilegalnim transportom oru`ja,
izra`avaju}i pri tome nepovjerenje u zakonitost i objektivnost legalnih organa za
vo|enje postupka i zahtijevaju}i da se postupak vodi u Nik{i}u (AIIZ, inv. br. 2-551 i
2-2448, Socijalisti~ka Republika Bosna i Hercegovina, Republi~ki {tab Teritorijalne
odbrane, Pov. Broj: 04/143-8, 6. juni 1991, Sarajevo, Informacija o zna~ajnim ~injenicama
i manifestacijama na moral i b/g /borbena gotovost/ TO SR BiH za MAJ 1991. godine).
U transport oru`ja na podru~ju Bile}e bio je umije{an i predsjednik Skup{tine
op{tine Bile}a, jer je u pratnji ispred navedenog vozila sa oru`jem “zate~eno vozilo
predsjednika SO-e Bile}a” (AIIZ, inv. br. 2-2823).
11 AIIZ, inv. br. 2-551; Borba, 11. juni 1991, str. 1-5; Oslobo|enje, 1. oktobar 1993.

582
zaustavljeno je vozilo u kojem je prona|eno oru`je i municija sa
potvrdom Op{tinskog odbora Srpske demokratske stranke Visoko.12
U Vi{egradu, Ustipra~i, Gora`du, Doboju, Modri~i i drugim mjestima
su otkriveni transporti sa ve}im koli~inama naoru`anja JNA u iste svrhe.13
Radnici Stanice javne bezbjednosti sarajevske op{tine Stari Grad
su 21. novembra 1991. kod Stare bistri~ke stanice zaustavili tri kamiona
s prikolicama u kojima je prevo`en vojni materijal na relaciji Bar -
Kalinovik. U njima je bilo 75 tona raketa (u svakom po 25 tona) za potrebe
JNA. Certifikat o ispravnosti vozila glasio je da voza~i Rumijatransa iz
Bara prevoze banane i ju`no vo}e, a ne opasne materije-rakete.14

12 AIIZ, inv. br. 2-549/1-12; Oslobo|enje, 25. februar 1992.

Radnici Stanice javne bezbjednosti Visoko su 27. oktobra 1991, na regionalnom


putu Visoko - Kiseljak (u selu Podgorani), zaustavili voza~a putni~kog vozila marke “Golf”
(reg. br. SA 328-286) Srpka \uki}a iz Ilija{a. Prilikom kontrole voza~a i vozila prona|ene
su dvije automatske pu{ke M-70 A kalibra 7, 62 mm, tri ru~ne bombe i 350 metaka.
Navedeno oru`je i municija bilo je vojnog porijekla. Naime, Zdravko Miri} i
Blagoje [akota su u Vojnoj po{ti 2651 Visoko dobili i zadu`ili spomenuto oru`je i
municiju kao li~no naoru`anje. Miri} je svoju pu{ku (M-70 A, kalibra 7,62 mm, br.
99436), 150 metaka i 3 ru~ne bombe (M-75) dao Vasi \uki}u, dok je [akota svoju pu{ku
(M-70 A kalibra 7,62 mm, br. 99776) i 150 bojevih metaka dao Srpku \uki}u (Isto).
13 AIIZ, inv. br. 2-2445; Isto, inv. br. 2-2458; Slobodna Bosna, br. 3, 14. novembar
1991, str. 6. Na jednoj od sjednica Saveznog izvr{nog vije}a Sabrija Pojski} je insistirao
da Savezni sekretarijat za narodnu odbranu informi{e Saveznu vladu odakle je do{lo to
naoru`anje. Kasnije je dobivena informacija da je to naoru`anje namijenjeno za vojni
garnizon u Visokom (Izjava Sabrije Pojski}a data autoru).
Nakon {to su aktivnosti oko naoru`avanja i opremanja srpskog stanovni{tva u
Bosni i Hercegovini od JNA otkriveni, odmah su zata{kani “uz infantilna obja{njenja
JNA i neshvatljivu inertnost bosanskohercegova~ke vlasti” (Slobodna Bosna, br. 3,
14. novembar 1991, str. 6).
14 AIIZ, inv. br. 2-536, Vojni sud u Sarajevu, Kr. br. 99/91, od 26. novembra 1991.
-Ministarstvu unutra{njih poslova Bosne i Hercegovine Sarajevo; Oslobo|enje, 1.
februar 1992. Prevoznik je bio Rumijatrans iz Bara, a voza~i: Mujo [ukurica (iz
Bijelog Polja), Zoran Vukmanovi} (iz Bukovika) i Hajrudin Sejdovi} (iz Bara).
Istra`ni sudija Vojnog suda u Sarajevu (kapetan prve klase Borislav Jamina), 25.
novembra 1991. u krugu Specijalnog odreda milicije Ministarstva unutra{njih poslova
Bosne i Hercegovine u Krteljima, izvr{io je uvi|aj {lepera i njihovog tereta u prikolicama.

583
Drugom polovinom februara 1992. Vojna policija JNA iz kasarni
u Lukavici je, prilikom jedne kontrole vojnih vozila u Han Derventi
(oko 23 sata), zaustavila ~etiri {lepera i dva “FAP-a” koji su bili puni
oru`ja iz Titova U`ica, ali bez ikakve pratnje, putnih naloga i
specifikacije “robe”.15
Uo~i agresije na Bosnu i Hercegovinu Savezni sekretarijat za
narodnu odbranu i Savezni sekretarijat za unutra{nje poslove su, u
cilju {to boljeg naoru`avanja Srba, sredinom 1991. iz Libana uvezli
ogromne koli~ine naoru`anja i opreme. Tada je u luku Bar “prispjelo”
sedam brodova sa 15.000 tona naoru`anja i vojne opreme. Taj arsenal
mogao je, prema nekim procjenama opskrbiti armiju od 100.000
vojnika.16 Povodom toga su na jednoj od sjednica SIV-a Sabrija
Pojski} i Mustafa ^engi} vodili o{tru polemiku sa admiralom Brovetom
(pomo}nikom saveznog sekretara za narodnu odbranu). Isprovociran
njihovom diskusijom Brovet je priznao da su to morali uraditi, jer se, po
njemu, iz Hrvatske naoru`avao hrvatski narod (“HDZ je naoru`an”), te
je, navodno zbog toga, trebalo naoru`ati i SDS, odnosno srpski narod.
Pojski} mu je tada postavio pitanje - otkuda vojnom rukovodstvu
pravo da naoru`ava srpski narod i pitao {ta je sa njegovim narodom,
tj. Bo{njacima. Me|utim, nije dobio odgovor.17
Poslije tzv. plebiscita srpskog naroda u Bosni i Hercegovini (9. i
10. novembra 1991.) SDS Bosne i Hercegovine je, uz svesrdnu pomo}
JNA, poja~ala aktivnosti oko naoru`avanja srpskog stanovni{tva.18

Tom prilikom je utvr|eno da se “na {leperima nalazi vojni materijal u sanducima


koji su blombirani”. S obzirom na to da je rije~ o “sredstvima JNA”, u skladu sa
osnovnim ~l. 211 ZKP, istra`ni sudija je 26. novembra uputio dopis Ministarstvu
unutra{njih poslova Bosne i Hercegovine sa napomenom: “du`ni ste voza~e {lepera,
{lepere sa teretom, kao i dokumentaciju oduzetu od voza~a odmah predati
Vojnom sudu u Sarajevu” (Isto).
Jedan broj granata iz Bara je dovezen i u Fo~u (Dnevni izvje{taj, br. 70, 3. juli
1992.).
15 AIIZ, inv. br. 3-311.
16 Oslobo|enje, 27. februar 1992. Po{iljalac navedenog “tereta” je bio sa Kipra,
a “tovar” je ukrcan u Bejrutu.
17 Izjave Sabrije Pojski}a i Mustafe ^engi}a date autoru.
18 Dnevni izvje{taj, br. 72, 5. juli 1992.

584
Na drumovima Bosne i Hercegovine je krajem februara 1992. u
raznim vozilima otkriveno ilegalno naoru`anje u sljede}im koli~inama:
6 automata, 96 pu{aka automatskih, poluautomatskih i “obi~nih”, 2
pi{tolja, 2 bombe, 50 metaka, 1 no` i 1 suzavac.19 Prilikom odlaska
dijela vojnih rezervista iz sarajevske regije u Ustikolinu, po~etkom
1992, otkriveno je da prevoze i naoru`anje. Pripadnici Ministarstva
unutra{njih poslova Bosne i Hercegovine su iz saobra}aja izdvajali
vozila sa neurednom dokumentacijom u kojima je prevo`eno oru`je.
Me|utim, nakon intervencija visokih oficira JNA vozila su naj~e{}e
nastavljala put prema Hercegovini ili Podrinju.20 Milicioneri Stanice
javne bezbjednosti Stari Grad (Sarajevo) su 24. marta 1992. na
kontrolnom mjestu kod Vije}nice u okviru redovne kontrole zaustavili
automobil u kome su prona{li sljede}e koli~ine oru`ja: automat marke
“hekler”, 3 okvira za taj automat, 325 metaka kalibra 9 mm,
prigu{iva~ za “hekler”, pi{tolj sa dva okvira i jednu mini radiostanicu
sa rezervnom baterijom. Automobilom je upravljao Radomir Koji} sa
Pala, koji se predstavio kao komandant specijalne jedinice Srpske
autonomne oblasti Romanija.21
Neposredno uo~i agresije na Bosnu i Hercegovinu JNA je masovno
naoru`avala srpsko stanovni{tvo u Bosni i Hercegovini. Organizacija
i realizacija tog zadatka povjerena je, uglavnom, operativcima
Kontraobavje{tajne slu`be JNA i ve}em broju oficira JNA (koji su bili
saradnici te slu`be), uglavnom srpske nacionalnosti.22
Savezni sekretarijat za narodu odbranu organizovao je, podr`avao
i odobravao izuzimanje naoru`anja, kako pje{adijskog, tako i artiljerijskog,

19 Oslobo|enje, 25. februar 1992.

20 Dnevni izvje{taj, br. 111, 13. avgust 1992.; Press-centar Armije Bosne i
Hercegovine, br. 102-02/115, 23. oktobar 1992.
21 AGRESIJA NA REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU IZ DANA U
DAN, DOKUMENTI O AGRESIJI NA REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU
(u daljem tekstu : Agresija...), Ured za informisanje Vlade Republike Bosne i Hercegovine,
Sarajevo, 1993, str. 15; Oslobo|enje, 26. mart 1992, str. 10.
22 AIIZ, inv. br. 2-535, Uloga KOS-a u agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu
(Informacija Ministarstva unutra{njih poslova Republike Bosne i Hercegovine), str. 4.
Bilo je i pojedina~nih slu~ajeva anga`ovanja i lica muslimanske nacionalnosti, koja su
ranije bila anga`ovana kao saradnici KOS-a JNA (Isto).

585
zatim municije i opreme od JNA i TO Bosne i Hercegovine za naoru`avanje
i opremu srpskih oru`anih formacija. Oficiri JNA su naoru`avali Srbe
na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine, dijele}i im oru`je, municiju i
druga materijalno-tehni~ka sredstva u mnogim kasarnama JNA. Tako
su, na primjer, kasarne Slavi{a Vajner ^i~a i Slobodan Princip Seljo
(smje{tene u sarajevskom naselju Lukavica), zatim Viktor Bubanj, kao
i mnoge druge, odigrale zna~ajnu ulogu u naoru`avanju srpskog
stanovni{tva. Naime, u pomenute kasarne svakodnevno su od po~etka
septembra 1991. dolazili “nepoznati ljudi koji su, uglavnom, nosili
ta{ne na kojima su bili amblemi SDS-a”.23 Me|u njima bili su pratioci
(Blagojevi}, Kova~evi}, Ili} i Batini}) i {ef kabineta Radovana
Karad`i}a koje su oficiri JNA, a posebno major Trivi}, naoru`avali
(mecima raznih kalibara, bombama, “zoljama” i dr.). Zastavnik Nedeljko

23 AIIZ, inv. br. 2-785; POSEBNO IZDANJE O AGRESIJI I TERORIZMU


PROTIV REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE, Ured za informisanje Vlade
Republike Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Posebno izdanje), br. 2, 28. april 1992.
Srpska demokratska stranka Bosne i Hercegovine je otvoreno djelovala u kasarnama
JNA, posebno u Lukavici. Tako su novembra 1991. u Komandu 2. vojne oblasti dolazili
ljudi iz rukovodstva SDS-a. To je posebno intenzivirano uo~i agresorskog napada na
Sarajevo, kada su zlo~inci iz SDS-a sve ~e{}e odlazili na dogovore kod generala
Kukanjca. Nakon zlo~ina~kog napada na Sarajevo general Kukanjac se u motelu na
Koranu i hotelu Po{ta na Jahorini ~esto sastajao sa zlo~incem Karad`i}em i drugim
~elnicima SDS-a. Tom prilikom su se dogovarali o izvo|enju ofanzivnih akcija u cilju
uni{tavanja Sarajeva, te o drugim zlo~inima, uglavnom nad civilnim stanovni{tvom.
Po~etkom aprila 1992. zlo~inac Karad`i} je predlo`io (radiovezom) Kukanjcu da
bombarduje zgradu Ministarstva unutra{njih poslova Republike Bosne i Hercegovine i
Po{tu, {to je general Kukanjac i naredio. Prilikom rastanka sa zlo~incima iz rukovodstva
SDS-a general Kukanjac je govorio “u redu je”, “ne sekirajte se”, “sredi}emo to” i
sl. (AIIZ, inv. br. 3-317 i 374).
Srpska demokratska stranka je po~etkom 1992. poja~ala pritiske na starje{ine i
vojnike koji nisu bili srpske nacionalnosti. Tako je, u prvoj polovini aprila 1992, SDS
posebno vr{ila pritisak na pojedine starje{ine 5. korpusa nesrpske nacionalnosti,
poru~uju}i im preko lista Glas da idu iz korpusa ili }e ih oni otjerati. Jedinice 2. vojne
oblasti 18. aprila 1992 napustilo je: 19 oficira, 5 mla|ih oficira i 4 gra|anska lica.
Radilo se “o licima prete`no muslimanske nacionalnosti” (AIIZ, inv. br. 2-91,
Komanda 2. vojne oblasti, Operativni tim, Str. pov. br. 10/36-2082, 08. april 1992. -
General{tabu Oru`anih snaga SFRJ - Operativni centar, i drugima; Isto, inv. br. 2-102,
Komanda 2. vojne oblasti, Operativni de`urni tim, Str. pov. br. 10/36-2321, 18. april
1992. - General{tabu Oru`anih snaga SFRJ - Operativni centar i drugima).

586
Lizdek i stariji vodnik Vlastimir Plazini}, u dogovoru sa pukovnikom
Milisavom Gagovi}em i drugim oficirima JNA, tokom decembra
1991./januara 1992. najprije privatnim automobilima, a zatim kamionima,
odvozili su pje{adijsko i artiljerijsko naoru`anje na Pale. Oni su
po~etkom februara 1992. sa dva TAM-a i{li u Pan~evo i dovozili snajperske
pu{ke, no}ne ni{ane i druga specijalna sredstva.24
Komanda 2. vojne oblasti u Sarajevu je, imaju}i u vidu ~injenicu
da su “rukovodstvo srpskog naroda i Srbi u cjelini spremni za rat”,
kao i “opciju da }e uskoro Bosna i Hercegovina biti priznata kao
dr`ava”, u toku sprovo|enja referenduma za samostalnu, nezavisnu i
suverenu dr`avu Bosnu i Hercegovinu (u no}i izme|u 29. februara i 1.
marta 1992.) organizovali barikade. Naime, uo~i i prilikom postavljanja
barikada u Sarajevu (29. februar - 2. mart), koje je, u saradnji sa Srpskom
demokratskom strankom Bosne i Hercegovine, neposredno organizovala
i koordinirala JNA (uglavnom visoki oficiri KOS-a),25 iz kasarne u
Lukavici su, uz odobrenje i znanje Komande 2. vojne oblasti, u vremenu
od 1. do 4. marta iznesene ogromne koli~ine naoru`anja, municije, opreme,
hrane, sanitetskog i drugog materijala i sredstava, te podijeljene srpskom
stanovni{tvu Tilave, Vojkovi}a, Ilid`e, Vraca, Lukavice i nekih drugih
sarajevskih naselja. U toku 2. marta u kasarnama se okupilo oko 1.500
gra|ana srpske nacionalnosti iz pomenutih krajeva, sa stotinjak putni~kih
i teretnih vozila, tra`e}i da im JNA podijeli oru`je koje im je ve} od
sredine 1991. obe}ala. Na zatvorenom sastanku izme|u predstavnika
vojnih vlasti i predstavnika okupljenog srpskog naroda26 dogovoreno

24 Isto.

25 AIIZ, inv. br. 2-75, Komanda 2. vojne oblasti, Str. pov. br. 908-1, 20. mart
1992. - General{tabu Oru`anih snaga SFRJ (“na li~nost NG[“); Isto, inv. br. 2-535,
Uloga KOS-a u agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu; Isto, inv. br. 2-785;
Slobodna Bosna, br. 20, 12. mart 1992, str. 4; Dnevni izvje{taj, br. 2, 26. april 1992. i
br. 93, 26. juli 1992.
Jedinica Vojne policije iz kasarne JNA u Lukavici je 1. marta 1992. od kapetana
Radoj~eva (komandira ~ete Vojne policije) dobila nare|enje da blokira Sarajevo (AIIZ,
inv. br. 3-311).
26 Isto. Ispred vojnih vlasti sa okupljenim Srbima razgovarali su sljede}i oficiri
JNA: pukovnik Radomir Mileki}, Nenad Ba}anovi} i potpukovnici Risto Aleksi} i \uro
Gvozdenovi}. Razgovorima se u jednom momentu pridru`io i komandant 2. vojne oblasti,
generalpukovnik Milutin Kukanjac. Zanimljivo je ista}i da tim razgovorima nije

587
je da se oru`je ne dijeli u krugu kasarne, niti pojedina~no, ve} da }e
biti raspodijeljeno naknadno, kad se masa gra|ana razi|e. Nakon {to
su se gra|ani razi{li otpo~elo je utovaranje oru`ja i vojne opreme u
tridesetak kamiona i privatnih automobila. Tom prilikom je iz vojnih
magacina izdato: 142 pu{komitraljeza, 8 mitraljeza, 1.250 automatskih
pu{aka, 272.000 metaka svih vrsta i kalibara (obi~ni i svjetle}i), 3.000
bombi “ka{ikara” i kamion ru~nih baca~a. U dijeljenju oru`ja i
municije pripadnicima srpske nacionalnosti u Lukavici u~estvovao je,
izme|u ostalih, i generalpukovnik Milutin Kukanjac.27
Komanda lakog artiljerijskog diviziona protiv-vazdu{ne odbrane
46. pozadinskog obezbje|enja je 2. marta 1992, na osnovu li~nog
odobrenja generala Kukanjca, a “na osnovu ukazane potrebe i
trenutne situacije u gradu Sarajevu”, [tabu teritorijalne odbrane
Novo Sarajevo izdala 250 automatskih pu{aka 7,62 mm i 60.000
metaka. Pored navedenog naoru`anja i municije koja je odvezena iz
Lukavice, tada su potpukovnik \uro Gvozdenovi} i stariji vodnik
Radmilo Kova~evi} za potrebe srpskih “dobrovoljaca” iz vojnog
magacina izdali i 100 tona hrane, kao i velike koli~ine zavojnog i
drugog sanitetskog materijala.28
Grupi srpskih “dobrovoljaca” (oko 500 Srba) su, na osnovu
nare|enja i uz li~no prisustvo generala Kukanjca, 28. marta 1992. u jednoj
od kasarni JNA u Lukavici podijeljene vojne uniforme, automatske
pu{ke sa po 150 metaka, zatim po jedna zelena i po jedna crna ru~na
bomba, kao i suhi obrok.29

prisustvovao komandant kasarne Slavi{a Vajner-^i~a, pukovnik Enver Had`ihasanovi},


koji se nalazio u kasarni, jer je, prema kazivanju nekih o~evidaca, bio prakti~no blokiran,
kao i svi drugi oficiri muslimanske, hrvatske, albanske i makedonske nacionalnosti (Isto).
27 Isto; Slobodna Bosna, br. 21, 19. mart 1992, str. 4.
28 AIIZ, inv. br. 2-228, Komanda 2. vojne oblasti, Pov. br. 16/28-3, 02. mart 1992.
— Komandi lad PVO/46. pOb /lakog artiljerijskog diviziona protivvazdu{ne odbrane
46. pozadinskog obezbje|enja/; Slobodna Bosna, br. 20, 12. mart 1992, str. 4 i 6.
Navedene pu{ke i municiju su predali u krugu kasarne Slobodan Princip-Seljo u
Lukavici. Milovan Aleksi} je, u ime [taba TO Novo Sarajevo, potpisao da je primio to
oru`je i municiju.
29 AIIZ, inv. br. 3-317. Napu{taju}i kasarnu tom prilikom general Kukanjac je
tim Srbima rekao: “Dr`ite se momci, {to god vam treba do|ite”.

588
U kasarni Slobodan Princip Seljo JNA je 4., 14. i 19. aprila 1992,
po nare|enju generala Kukanjca, Srbima dijelila oru`je. Tako je 4.
aprila u kasarnu do{lo 500 Srba kojima su podijeljeni: po automatska
pu{ka i 150 metaka, dvije ru~ne bombe i uniforma (na kapama je umjesto
petokrake bila oznaka “jugoslavenske” vojske). Deset dana kasnije u
pomenutoj kasarni JNA je naoru`ala 1. 500 Srba. Pored toga, oficiri JNA
su 19. aprila u Osnovnoj {koli u Tilavi naoru`avali srpsko stanovni{tvo
sa podru~ja Sarajeva.30
I druge sarajevske kasarne su, pored kasarne Slobodan Princip
Seljo u Lukavici, bile uklju~ene u akciju podjele naoru`anja, municije,
teretnih vozila, sanitetskog materijala i hrane srpskom stanovni{tvu. U
tim aktivnostima u~estvovali su najodgovorniji oficiri JNA. To
posebno potvr|uje primjer sarajevske kasarne Viktor Bubanj. Tako je
pje{adijsko naoru`anje jedinica JNA koje su se krajem 1991. i po~etkom
1992. povukle iz Hrvatske (uglavnom iz Zagreba) neposredno je uo~i
i na samom po~etku agresije na Bosnu i Hercegovinu dijeljeno Srbima
Lukavice, Kasindola, Vojkovi}a, Tilave i drugih sarajevskih naselja.
To oru`je je preko SDS-a slato u pojedine mjesne zajednice i dijeljeno
Srbima. U njegovoj podjeli i distribuiranju, naro~ito od 1. do 3. marta
1992, isticali su se najodgovorniji oficiri KOS-a i Vojne policije.
Me|u njima posebno su bili aktivni pukovnik \uro Gvozdenovi},
major Janko Trivi}, kapetani prve klase Radoslav Vojvodi} i Momir
Tom~i} (komandant bataljona Vojne policije), zatim stariji vodnik
Radmilo Kova~evi}, vodnik Mile Jovanovi}, te zastavnik Lizdek i
drugi. Potpukovnik Gvozdenovi} i kapetan Vojvodi} otvoreno su
djelili oru`je, municiju i hranu srpskom narodu. Oni su starije vodnike
Du{ana Poli}a i Batu Mata{ina, pod prijetnjom oru`jem, natjerali da
otvaraju magacine i tovare oru`je i municiju na kamione. Navedeni
oficiri su rukovodili i postavljanjem martovskih barikada iz dva {taba:
na Vrbanji mostu i pored pansiona Osmice na Trebevi}u. Osim njih i
druga vojna lica iz kasarne Viktor Bubanj bila su uklju~ena u doga|aje
od 1. do 3. marta 1992. Me|u njima bio je i penzionisani funkcioner
KOS-a, nekada{nji vojni javni tu`ilac, pukovnik u penziji Budimir
\or|i}. Zajedno sa @ivkom Soki}em, upravnikom zatvora u kasarni
Viktor Bubanj, \or|i} je imao zadatak da koordinira rad sa istaknutim
ljudima iz MUP-a srpske nacionalnosti (@epini}, Mandi} i dr.). Poru~nik

30 AIIZ, inv. br. 2-539; Isto, inv. br. 3-354.

589
Perko Alimpi}, vojni policajac i komandir Protivteroristi~kog voda,
neposredno je obezbje|ivao i vr{io doturanje oru`ja Srbima.31
Starje{ine JNA su bili aktivni i na nekim barikadama, kao {to je
bio slu~aj, ilustracije radi, sa barikadom na Vracama, na kojoj su bili
jedan aktivni poru~nik i jedan aktivni vodnik u uniformi i sa obilje`jima
JNA. Tako|e su li~no razvozili oru`je, municiju i hranu zlo~incima,
me|u kojima su se posebno istakli major Trivi}, kapetan Radislav
Vojvodi}, stariji vodnik Lizdek i vodnik Mile Jovanovi}, a odr`avali
su i stalne kontakte izme|u organizatora barikada i visokih oficira sa
Komandom 2. vojne oblasti i kasarnama u Lukavici i [vrakinom Selu.32
Major Pero Despotovi} je naoru`avao oru`ane formacije SDS-a na
Ilid`i. U tom poslu je tijesno sara|ivao i sa Ljubom Bosilj~i}em, poslanikom

31 AIIZ, inv. br. 3-334, 374 i 375; Isto, inv. br. 2-785; Dnevni izvje{taj, br. 93,
26. juli 1992.
Navedeni i drugi oficiri JNA su organizovali i rukovodili postavljanjem martovskih
barikada u Sarajevu. U tim aktivnostima najaktivniju ulogu igrali su major Tom~i} i
zastavnik Lizdek. “One no}i kad su prvi put postavljene barikade u Sarajevu civilni
telefon kod Tom~i}a je stalno zvonio i uglavnom su tra`ili Tom~i}a ili Lizdeka sa
pitanjem: ‘Ho}emo li i mi {ta raditi sada’, itd. Tom~i}a je zvao, na primjer, Ne|o
Slavi{a iz Dobrinje i rekao mu kako u njegovoj ulici ima jedna barikada, ‘a po{to
poznam ljude mogu li im re}i da to sklone’, Lizdek je uhvatio slu{alicu od Tom~i}a
i rekao mu: ‘Ja je postavljam, a ti je sklanja{‘” (AIIZ, inv. br. 2-785).
Veoma ~esto su se kod majora Tom~i}a sastajali penzionisani pukovnik Budimir
\or|i}, zatim pukovnik Belo{evi}, dok je telefonom ~esto kontaktirao i pukovnik
Simokovski. Pukovnik \or|i} je ~esto kontaktirao i li~no i{ao kod generala Ad`i}a
(kao primjera radi, po~etkom marta 1992.). S tim u vezi, on je majoru Trivi}u i kapetanu
Tom~i}u prenio kako je, prilikom boravka u Beogradu, generalu Ad`i}u rekao da
“hranu ne daje ovim {vercerima sa Sokoca i iz Han Pijeska, jer to oni preprodaju,
ve} da se to dovozi u kasarne ili preko Vojne ustanove Romanija” (Isto).
Poru~nik Alimpi} je, po nare|enju majora Trivi}a, prilikom prvog agresorskog
napada na Sarajevo rukovodio vatrom po Sarajevu, sa rejona Zlati{ta i “sa sobom imao
18 ~etnika sa Pala i nekoliko redovnih vojnika”. Prije njega, odnosno prvu no}
napada na Sarajevo, vatrom po Sarajevu (sa Zlati{ta) rukovodio je vodnik Jovica
Bubalo. Drugu no} ga je li~no pozvao general \ur|evac i rekao mu da smanji vatru. S
obzirom da Bublalo to nije u~inio, general \ur|evac je pozvao majora Tom~i}a i rekao
mu “da smijeni onog ~etnika gore” (Isto).
32 Slobodna Bosna, br. 20, 12. mart 1992, str. 6; Isto, br. 21, 19. mart 1992; AIIZ,
inv. br. 2-785; Isto, inv. br. 2-538, 540, 545 i 547; N. Durakovi}, nav. dj., str. 282.

590
SDS-a u Skup{tini Bosne i Hercegovine. Vojna po{ta 9785 Bla`uj je
uz potvrde izdavala Srbima pje{adijsko naoru`anje i municiju, koje je svaki
“vojni obveznik” bio “obavezan poneti sa sobom na poziv jedinice”.
Jugoslovenska narodna armija je u svim sarajevskim kasarnama,
a posebno u Rajlovcu, 5. aprila 1992. dijelila oru`je penzionisanim
vojnim i gra|anskim licima na slu`bi u JNA. Sljede}eg dana JNA je u
Sarajevu dijelila oru`je gra|anima srpske nacionalnosti. U sarajevskom
naselju Park (ul. Mo{e Pijade 15 i 17) pripadnici JNA su 17. aprila
1992. iz jednog vojnog kamiona Srbima dijelili oru`je. JNA je i za potrebe
srpskih fa{ista na podru~ju Pofali}a, Dobrinje i drugih sarajevskih
naselja osigurala naoru`anje i municiju.33
Naoru`avanje Srba na podru~ju op{tina Novo Sarajevo i Novi
Grad (mjesne zajednice: Omer Masli}, Blagoje Parovi}”, Avdo
Hod`i}, Kumrovec, ^engi} Vila, Otoka, Alipa{ino Polje, Ivo Lola Ribar,
Bu}a Potok, Dobrinja i dr.) vr{eno je iz kasarni JNA. Tako je, na
primjer, snabdijevanje oru`jem srpskih oru`anih formacija na
podru~ju Bu}a Potoka vr{eno iz kasarne Viktor Bubanj. Na tim
poslovima su bili anga`ovani oficiri iz Vojne policije 4. korpusa JNA:
kapetan Momir Tom~i}, Boro Milkovi} i drugi.34
Za naoru`avanje Srba na podru~ju Mjesne zajednice Otoka bio
je zadu`en zastavnik Nedeljko Lizdek, tako|e iz pomenute vojne
jedinice. Zahvaljuju}i njemu Slavi{a Stojisavljevi} i Jovica Bradonji}
su iz navedene kasarne iznijeli {est “zolja”, jednu “osu” i ru~ni baca~
sa dva sanduka granata. Aleksandar Stamenkovi} je, zajedno sa
Du{kom Stojisavljevi}em, Zdravkom Todorovi}em i drugima, preko

33 Press-centar Armije Bosne i Hercegovine, br. 102-02/15, 23. oktobar 1992.;


Agresija, str. 19 i 21; BILTEN MINISTARSTVA ZA NARODNU ODBRANU
REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE (u daljem tekstu: Bilten MNO), br. 13, 15.
april 1992.; Isto, br. 21, 18. april 1992.; AIIZ, inv. br. 2-540; Dnevni izvje{taj, br. 20,
14. maj 1992. i br. 21, 15. maj 1992.
34 AIIZ, inv. br. 3-316 i 319. Podjelu oru`ja gra|anima srpske nacionalnosti u Bu}a
Potoku organizovala je JNA. Tako je, ilustracije radi, Milenko Glogovac sa jednim od
poru~nika JNA dijelio oru`je Srbima u tom naselju. Oni su po~etkom aprila 1992.
vojnim tami}em (sa ceradom) do{li pred ku}u Dim{e Od`akovi}a (Ul. Adema Bu}a) i
Srbima dijelili automatske i poluautomatske pu{ke sa municijom. Dim{a Od`akovi} je
dobio automatsku pu{ku i 5 okvira municije, a njegov brat automatsku pu{ku (Isto).

591
JNA dobavljao naoru`anje i dijelio ga Srbima na podru~ju navedenih
mjesnih zajednica.35
Masovno i organizovano dijeljenje oru`ja i municije srpskom
stanovni{tvu je intenzivirano krajem februara i po~etkom marta 1992.
Nabavku i podjelu oru`ja licima srpske nacionalnosti za podru~je Drinske
i Orlova~ke ulice (Novo Sarajevo) organizovao je Momo Gari} (radio
je na poslovima regrutacije u Sekretarijatu za narodnu odbranu Novo
Sarajevo, a nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu imenovan je za
komandanta srpskih snaga za Novo Sarajevo). Oru`je je dobijao iz
kasarne “Mar{al Tito”, a uo~i martovskih barikada 1992. mnogim Srbima
je podijelio po jednu automatsku pu{ku sa 150 metaka. U pojedinim
gara`ama na Grbavici bilo je smje{teno te{ko oru|e, uglavnom, topovi i
haubice sa po nekoliko sanduka municije.36 Pripadnike srpskih oru`anih
formacija na podru~ju sarajevskih mjesnih zajednica Omer Masli} i
Blagoje Parovi} naoru`avao je i Goran Smiljani} iz Sarajeva.37
Oru`ana srpska formacija na lokaciji Kromolj i Slatina bila je
naoru`ana sa 3 te{ka mitraljeza, 10 pu{komitraljeza, 23 pu{ke, 10 “zolja”,
4 ru~na baca~a, 6 sanduka municije i ve}om koli~inom ru~nih bombi.
Ta jedinica je sve navedeno naoru`anje dobila od JNA.38
Uporedo sa formiranjem srpskih oru`anih formacija na Alipa{inom
Polju tekle su i aktivnosti oko nabavke naoru`anja. Koordinator tih
aktivnosti bio je Mi{o Mijatovi}. U tim poslovima naj~e{}e su mu
pomagali Mile Babi} i Boro Ivani{evi}. Mijatovi} je ~esto odlazio u
kasarnu Viktor Bubanj, gdje se sa pripadnicima JNA dogovarao oko
isporuke naoru`anja i municije. Rezultat tih aktivnosti bilo je izno{enje
pu{aka i drugih vrsta naoru`anja iz te kasarne, kao {to su: 86 automatskih

35 AIIZ, inv. br. 2-538; Isto, inv. br. 3-342. Srpsko stanovni{tvo u Novom Sarajevu
i {ire naoru`avao je iz skladi{ta JNA i izvjesni Delivoje, aktivno vojno lice.
36 AIIZ, inv. br. 3-2592. Izjava Borislava Heraka; Prva linija (list Armije Republike
Bosne i Hercegovine), br. 2, 1. februar 1993. str. 3. Oru`je i municiju su dobila, izme|u
ostalog i sljede}a lica srpske nacionalnosti: Veljko Ili}, Ranko Bogi}evi}, bra}a Vaso i
Slobodan Vaskovi}, zatim Radomir Dra{kovi}, Milo{ i Du{ko Te{ovi} (otac i sin) i drugi.
37 AIIZ, inv. br. 2-796.
38 AIIZ, inv. br. 2-795. Ta jedinica je od po~etka aprila 1992. dejstvovala protiv
civilnog stanovni{tva u Sarajevu i pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine.
U naoru`avanju i ratnim dejstvima te jedinice u~estvovao je i Jovo Ninkovi} (iz Sarajeva).

592
pu{aka, jedan broj minobaca~a od 60 i 82 mm, “zolja”, ru~nih baca~a,
bombi i ve}e koli~ine municije od 7,62 mm, te kame (veliki no`evi) i dr.
Za te potrebe naj~e{}e je kori{ten manji kamion Bore Ivani{evi}a.39
Srpsko stanovni{tvo u sarajevskoj ulici Adema Bu}e naoru`avali
su pripadnik JNA Milenko Glogovac, zatim radnik RO Zrak Dim{a
Od`akovi}, te radnik saobra}ajne milicije Kojo Vuki~evi}. U distribuciji
oru`ja, municije i eksplozivnih sredstava su, pored njih, u~estvovali
Mito i Jovan Mijov~i}, Jovo Mo~evi} i Ranko Cicovi}, stanovnici sa
tog podru~ja, koji su, kao aktivisti SDS-a, oru`je nabavljali iz
skladi{ta JNA, zatim organizovali sastanke sa stanovnicima srpske
nacionalnosti sa tog podru~ja i upu}ivali ih na obuku u Vojkovi}e.40
Naoru`avanje i opremanje srpskih zlo~inaca u Sarajevu vr{io je
i Sretko Jeremi}, direktor Fabrike specijalnih vozila FAMOS. On je 29.
aprila 1992. do{ao u krug fabrike, dovezav{i tri vozila sa opremom i
naoru`anjem za 150 pripadnika srpske teritorijalne odbrane. “Odmah
je izvr{eno obla~enje 150 srpskih terorista i podijeljeno im je
naoru`anje. Uniforme su na sebi imale ~etni~ka obilje`ja”.41
Mi}o Krstovi} (autoprevoznik iz Pofali}a) posredstvom JNA iz
Lukavice organizovao je nabavku i podjelu oru`ja i municije Srbima
na podru~ju sarajevskog naselja Pofali}i. Uo~i i poslije martovskih
barikada u Sarajevu 1992. Krstovi} je Srbima podijelio preko 300
automatskih i poluautomatskih pu{aka, uklju~uju}i i snajperske, nekoliko
pu{komitraljeza M-53, M-48, minobaca~e od 60 i 80 mm, bombe i
tromblone, zatim automate sa po 150 metaka, vi{e sanduka municije i
“veliku gomilu vojni~kih uniformi”. Tako je, primjera radi, Sini{i
Milivojevi}u, Marku Kuzmanu, Zoranu ^vori, bra}i Te{anovi}, Gojku
i Marku Sikira{u i drugima, dao po jednu poluautomatsku pu{ku sa 50
metaka, te po jednu bombu.42

39 AIIZ, inv. br. 3-326. Ve}e koli~ine iznesenog naoru`anja su uskladi{tili na Mojmilu
kod \or|a Mla|ena, Miodraga Beata, Mirka i Nemanje Zirojevi}a, dok je manji dio,
uglavnom, bombe, Dabi} smjestio u podrum svoje zgrade. Rajko Cerovina je za svoje
odjeljenje zadu`io 4 automata sa po dvije kutije municije (150 metaka po pu{ci).
40 Dnevni izvje{taj, br. 87, 20. juli 1992.
41 Agresija..., str. 33.
42 AIIZ, inv. br. 3-261, 262 i 320.

593
Dosta oru`ja i municije od JNA dobilo je i srpsko stanovni{tvo na
podru~ju Mjesne zajednice Ko{evsko Brdo. U podjeli tog naoru`anja
naro~ito su se istakli u~iteljica Mirjana Mimovi} i Vlado Medi}.43
Nabavku naoru`anja za Srbe Kromolja organizovao je Slavko
Petrovi}, predsjednik SDS-a za to podru~je, kao i Mo~evi}i sa Crepoljskog.
Primjera radi, 10. marta 1992. iz magacina JNA u Kromolj su dovezene
poluautomatske pu{ke, pu{komitraljezi 7,62 i 7,9 mm i dr.44
Naoru`avanje Srba u Sarajevu organizovao je i Bogdan Bo{kovi},
penzionisani pukovnik JNA, koji se, zajedno sa Miletom Stojanovi}em i
drugim srpskim fa{istima, istakao u zlo~inima nad zato~enim Bo{njacima
u Rajlovcu.45
Jugoslovenska narodna armija je iz kasarni u Butilama, Rajlovcu
i Had`i}ima naoru`avala Srbe i na podru~ju Dobro{evi}a, Ahatovi}a,
Bojnika, Dogloda, Stupa, Rajlovca i drugih mjesta. Naime, JNA je
vojnim kamionima dovla~ila sanduke pune oru`ja i municije po
navedenim srpskim selima i dijelila ih Srbima. U te aktivnosti bio je
uklju~en i komandant kasarne u Rajlovcu, pukovnik Mileti}. Pored
toga, za naoru`avanje srpskog stanovni{tva u pomenutim selima su
bili anga`ovani i mnogi Srbi, me|u kojima su se posebno isticali:
Momo, Mile, Neboj{a i Zdravko Tintor, Maksim i Darko Mili}evi}
(otac i sin), Ne|o Vuji~i}, Marinko Simeunovi}, Dragan i Pero Koprivica,
Nikola Stani{i}, Stevo Gogi} i drugi.46

43 AIIZ, inv. br. 3-385. U~iteljica Mimovi} (ul. Vojislava Kecmanovi}a \ede) je,
primjera radi, po~etkom aprila 1992. pozvala Milenka ]ekli}a (Vojvode Putnika 14 a)
i dala mu automatsku pu{ku sa dva okvira municije (njen suprug Bogdan Mimovi},
Crnogorac iz sela Murino, op{tina Plav, bio je zaposlen u PTT).
Na jednom sastanku SDS-a u Mjesnoj zajednici Ko{evsko Brdo, kojem je
prisustvovao i predsjednik Skup{tine op{tine Centar, dr Radomir Bulatovi}, na zahtjev
da se oru`je podijeli odgovoreno je da }e se to u~initi “kada bude masovniji odziv
lica srpske nacionalnosti sa podru~ja Ko{evskog Brda”.
Srbi iz Mjesne zajednice Ko{evsko Brdo su, pored naoru`anja, raspolagali i sa
drugom opremom. Tako je, na primjer, Neboj{a Savi} imao radiostanicu.
44 AIIZ, inv. br. 3-335 i 385.
45 Isto; Dnevni izvje{taj, br. 61, 24. juni 1992.
46 AIIZ, inv. br. 2-538 i 545; Isto, inv. br. 3-2906; Isto, inv. br. 3-2831; Isto, inv.
br. 3-342; Dnevni izvje{taj, br. 86, 19. juli 1992; Bilten MNO, br. 13, 15. april 1992.

594
Oficiri JNA naoru`avali su pripadnike srpskih oru`anih formacija
i u kasarni u Ned`ari}ima. U tim aktivnostima su u~estvovali komandant
kasarne potpukovnik Miodrag Stani}, zatim njegov zamjenik potpukovnik
Blagoje Tomi}, stariji vodnik Sr|an Trifunovi}, kapetan prve klase
Branko Milo{evi} i Jovan \ogo (potpukovnik Stani} i Tomi} bili su
Srbijanci, a ostali oficiri iz Kalinovika). Oru`je iz kasarne dijeljeno je
gra|anima srpske nacionalnosti u Sarajevu, uz obrazlo`enje da se
“Srbi moraju organizovati i braniti od Muslimana, jer }e u Sarajevu
biti kao u Vukovaru”.47
U distribuciji oru`ja iz kasarne Viktor Bubanj u~estvovao je i
Ranko Cicovi}, vlasnik ugostiteljskog objekta u Bu}a Potoku, koji je
tvrdio da raspola`e ~etom od 100 ljudi, a pomagao mu je i Branko
Mio~evi}. Stanovni{tvu srpske nacionalnosti sugerirano je da, u slu~aju
da vi{e nisu u mogu}nosti braniti svoje naselje, pobjegnu u Lukavicu,
“gdje }e biti bezbjedni, jer je tamo vojska”. Prilikom iseljavanja
aktivnog vojnog sastava iz te kasarne 3. aprila 1992. Stani} je objekat
predao srpskim oru`anim formacijama, kojima se priklju~io i kapetan
Jovan \ogo.48
I Uro{ Rakanovi} je, zajedno sa Zoranom Bartulom, Obrenom
Bala}em i Rankom Miladinom, u cilju planiranja, pripremanja i
izvo|enja agresije na Bosnu i Hercegovinu, iz kasarne u Ned`ari}ima
naoru`avao Srbe. Sa navedenim licima on je organizovao prebacivanje
naoru`anja iz te kasarne i na Pale. Odre|ene koli~ine naoru`anja
(kamion oru`ja i municije), prebacio je u ku}u Ranka Mla|ena na
Mojmilo, gdje su ga smjestili-sakrili u rov. “Tokom otpo~ete agresije
i ratnih dejstava koje je izvodio agresor artiljerijskom vatrom iz
kasarne Ned`ari}i po naselju Alipa{ino Polje, telefonom je svom
sinu Veljku, koji se nalazio u kasarni Ned`ari}i, javljao polo`aj i
korekciju vatre po civilnim objektima, pri ~emu je vi{e lica
smrtno stradalo i te{ko ranjeno ....”.49 Ve}e koli~ine oru`ja iz
kasarne u Ned`ari}ima izme|u 2 i 3. marta 1992. (prva no} barikada)
podijeljene su gra|anima srpske nacionalnosti. U po~etku je oru`je

47 Dnevni izvje{taj, br. 89, 22. juli 1992.; Slobodna Bosna, br. 21, 19. mart 1992,
str. 4.
48 Isto.
49 AIIZ, inv. br. 2-797.

595
dijeljeno “dobrovoljcima”, a kasnije (“kako je tenzija rasla”) i
mje{tanima. Primjenjuju}i najprljavije metode specijalnog rata,
komandant kasarne (potpukovnik Miodrag Stani}), pustio je glasine
da se Muslimani spremaju napasti kasarnu, te, zbog toga, i treba oru`je
podijeliti “dobrovoljcima”. Za samo nekoliko trenutaka podijeljen je
kamion savremenog naoru`anja, a kada je ponestalo oru`ja, dovezen
je i drugi kamion pun oru`ja iz kasarne u Lukavici (pu{ke “papovke”
i M-48). Masovna podjela oru`ja iz njihovih magacina omogu}ila je
civilima srpske nacionalnosti da bez ikakvog reda uzimaju oru`je,
“naro~ito kada su sanduci municije i oru`ja preko kasarnske `ice
bacani me|u civile, kao pred izgladnjele `ivotinje, krvavo meso”.50
U mnogim srpskim ku}ama i stanovima u Sarajevu je prona|eno
oru`je i ve}e koli~ine municije i eksplozivnog materijala. Tako je u
podrumskim prostorijama ku}e Radomira Eleka u ulici Slobodana
Vukovi}a prona|ena automatska pu{ka M-70 i za nju 270 metaka. U
porodi~noj ku}i Radmila Radana iz Sarajeva prona|ena je automatska
pu{ka, sa 2 okvira, 165 metaka, 1 ru~na bomba, kolt nepoznate marke
i torbica za municiju. Prilikom pretresa stana Gojka Kne`evi}a (Trg
Rade Kon~ara 20) prona|ena je automatska pu{ka sa dva okvira municije.
U stanu Rajka Ninkovi}a (Ivana Krndelja 14/3) prona|ena je jedna
automatska i jedna poluautomatska pu{ka, tri ru~ne bombe i velike
koli~ine municije. U ulici Adema Bu}a 51 u porodi~noj ku}i Juki}a
prona|ene su sljede}e koli~ine naoru`anja i vojne opreme (vlasni{tvo
Mirka Simi}a): 7 pu{aka M-48; 2 pu{ke (ruske) 7,62 mm; automat M-56
sa okvirima; municija 7,62 mm (za rusku pu{ku) u raspakovanom sanduku
- 600 komada; 4 opti~ka ni{ana; 1 ru~na bomba (ka{ikara); 1 ru~na
bomba; 50 metaka 9 mm (dugi); 261 metak 7,9 mm; 32 metka 7,62 mm;
1 vojni~ki opasa~;1 vojni~ka bluza;1 za{titna maska i vojni~ki ranac.51
Velike koli~ine oru`ja i municije JNA je iz vojnih kasarni u Lukavici
odvezla na Pale, u Han Pijesak, Kalinovik, Ustikolinu i druga mjesta.

50 Slobodna Bosna, br. 21, 19. mart 1992, str. 4.


51 AIIZ, inv. br. 2-537 i 542; Isto, inv. br. 3-342 i 356; Bilten MNO, br. 39, 27. april
1992.; Dnevni izvje{taj, br. 4, 28. april 1992. Rajko Ninkovi} je navedeno naoru`anje
dobio od Du{ana Forcana koji je, polaze}i od ocjene da je srpski narod navodno
ugro`en i da ga treba naoru`avati, Srbima na podru~ju Novog Sarajeva dijelio oru`je.
Za vojna pitanja na podru~ju Novog Sarajeva bio je zadu`en Milutin Forcan.

596
Oru`je i municija na Palama istovarani su u hangar kasarne na Koranu,
blizu izvora Miljacke, i u drugi magacin u Jahorinskom potoku. Vojni
hangari su ukopani u zemlju i po njima je zasa|ena borova {uma.52
Na podru~ju Pala, gdje se nalazilo sjedi{te SDS-a, pored velikog
broja oru`anih formacija, bila je velika koncentracija naoru`anja i
opreme. Tako se u Renovici nalazilo 17 podzemnih skladi{ta JNA sa
velikim koli~inama oru`ja i municije koje su srpski fa{isti kamionima
dopremali na polo`aje oko Sarajeva. Srpskoj jedinici sa Pala, pod
komandom Desimira Petrovi}a i Rajka Kova~evi}a, JNA je, izme|u
ostalog, stavila na raspolaganje i vojne transportere. U magacinu te
jedinice, koji je bio smje{ten na lokalitetu Korana (iza Famosa),
nalazilo se naoru`anje, vojna oprema i druga materijalno-tehni~ka
sredstva koje je JNA dopremala helikopterima. Bra}a Kova~evi},
Milo{ Vukadin, Neboj{a Lizdek, Slavi{a Golijanin i drugi nabavljali
su i dijelili oru`je Srbima na Palama.53
Sa Pala je, tako|e, 28. marta 1992. na podru~je sela Od`ak i
Povr{nica transportovano 30 tona oru`ja i municije koje je podijeljeno
po srpskim selima na podru~ju Gora`da.54
Naoru`avanjem srpskog stanovni{tva u Han Pijesku rukovodili
su oficiri JNA Dragomir Milo{evi}, Milan Beronja i Rvovi}, te Milo{
Paji} (predsjednik SDS-a), i drugi. Dragomir Milo{evi} je, u svojstvu
komandanta garnizona u Han Pijesku, bio uklju~en u naoru`avanju
oru`anih formacija SDS-a na {irem podru~ju Romanije. Kad je oru`je
po~elo “nestajati” kapetan Rvovi} je, s tim u vezi, obustavljao istra`ne
radnje, koje je preduzimao stariji vodnik Vlado Topalovi}.55 Milan

52 AIIZ, inv. br. 3-311; Isto, inv. br. 2-785. Otpremnice-naloge o otpremanju za
oru`je potpisivao je kapetan ^oloveji} (?). Na nalozima i otpremnicama za prevoz
oru`ja, uglavnom pu{aka i municije, nikada nije upisana ta~na koli~ina, ve} je na
nalogu samo pisalo “ve}a koli~ina”.
53 Dnevni izvje{taj, br. 74, 7. juli 1992, br. 75, 8. juli 1992. i br. 77, 10. juli
1992.; Slobodna Bosna, br. 4, 21. septembar 1991, str. 3; AIIZ, inv. br. 2-538.
54 Agresija..., str. 17; Oslobo|enje, 31. maj 1992.

55 Dnevni izvje{taj, br. 2, 26. april 1992. i br. 127, 29. avgust 1992.; AIIZ, inv.
br. 2-785. Oficir Milo{evi} se od septembra 1990. nalazio “pod komandom” Rajka
Duki}a iz Mili}a, predsjednika Izvr{nog odbora SDS-a Bosne i Hercegovine.

597
Beronja (komandant 3. brdskog bataljona 216. brdske brigade) je
Srbima u Han Pijesku dijelio (u prvoj polovini marta 1992.), zajedno sa
komandantom Teritorijalne odbrane Sokolac (Slobodanom Batini}em),
oru`je i opremu.56
Srpske oru`ane formacije na Sokocu su bile dobro naoru`ane.
Njihova oprema je poticala iz magacina Ministarstva unutra{njih poslova
Bosne i Hercegovine koji je bio lociran u istom mjestu.57
Srpsko stanovni{tvo na podru~ju ^ajni~a u toku 1991. naoru`avao
je, preko JNA, ljekar Du{ko Kornja~a (od novembarskih izbora 1990.
predsjednik SO ^ajni~e), “vojvoda” i “ministar” u tzv. vladi SAO
Hercegovina. Pripremaju}i se za agresiju na Bosnu i Hercegovinu on
je, pored organizovanog naoru`avanja Srba, organizovao vojne vje`be,
sprovodio mobilizaciju i ukopavao artiljerijska oru|a u okolnim selima
i na cijelom podru~ju op{tine ^ajni~e.58
U periodu od oktobra 1991. do marta 1992. pukovnik Sreten Sto{i},
komandant 11. partizanske divizije 17. korpusa JNA je, preko potpukovnika
Veljka Bosanca, komandanta garnizona u Doboju, i potpukovnika O`egovi}a
(iz Beograda), srpskim “dobrovoljcima” na podru~ju dobojske regije (po

56 AIIZ, inv. br. 2-2809, Izjava na~elnika [taba 216. brdske brigade potpukovnika
JNA Asima D`ambasovi}a.
57 Slobodna Bosna, br. 4, 21. novembar 1991, str. 3.
58 AIIZ, inv. br. 2-792 i 798. Du{ko Kornja~a je, tokom 1990. i 1991, u svojstvu
predsjednika SDS-a Op{tine ^ajni~e, na javnim istupima i kroz {tampu i druge masovne
medije raspirivao me|unacionalnu netrpeljivost, {to je naro~ito do{lo do izra`aja na
praznik Srpske pravoslavne crkve Malu Gospojinu u ^ajni~u 21. septembra 1990, kada
je u prisustvu pripadnika SDS-a iz Sarajeva Vojislava Maksimovi}a i drugih, putem
razglasa prijetio Muslimanima krvavom Drinom i pokoljima iz Drugog svjetskog rata.
Od kraja aprila 1992. Kornja~a je organizator i u~esnik mnogih zlo~ina nad
Bo{njacima na podru~ju ^ajni~a (Isto).
Milo{ Kornja~a (iz Staroni}a, ^ajni~e) je tokom 1991. naoru`avao Srbe i organizovao
zlo~ine nad Bo{njacima. I Drago Pejovi} (iz Staroni}a) je naoru`avao Srbe i organizovao
klanja i nasilna protjerivanja Bo{njaka, paljenje njihovih sela i plja~ku imovine.
Du{ko Pejovi}, “poslanik” u samozvanoj Skup{tini Republike Srpske, tokom 1991.
i 1992. naoru`avao je Srbe i planirao zlo~ine nad Bo{njacima. Pored toga, on je, na
podru~ju jugoisto~ne Bosne dovodio fa{iste iz Srbije i Crne Gore koji su vr{ili zlo~ine
nad Bo{njacima (Isto).

598
srpskim selima u op{tinama: Tesli}, Doboj, Maglaj, Gra~anica, Modri~a,
Od`ak, Derventa i Bosanski Brod) podijelio oko 5.000 automatskih pu{aka
7,62 mm, znatan broj ru~nih baca~a M-57, “zolja”, “osa”, pu{komitraljeza,
ru~nih baca~a M-75-42, MB 120 mm sa tri borbena kompleta municije.59
Komadant 6. pje{adijskog puka, potpukovnik ]azim Had`i}, u istom
periodu je srpskim “dobrovolja~kim” odredima na podru~ju Doboja,
Gra~anice, Maglaja i Te{nja (sa te`i{tem na planini Ozren) podijelio
oko 3. 000 automatskih pu{aka, kao i sva ostala ubojna sredstva brigade.60
Naoru`avanjem Srba na podru~ju dobojskog garnizona bavili su
se i major Milovan Stankovi} i potporu~nik Ili}. Oni su, u skladu sa
naredbom i neposrednim dogovorom sa generalom \ur|evcem, za
potrebe “srpskih dobrovolja~kih odreda” na Ozrenu i podozrenskim
selima, iz dobojskog garnizona tokom 1991. iznijeli 3.000 do 4.000
komada automatskog pje{adijskog naoru`anja, kao i oru|a za podr{ku
(minobaca~e, haubice, protivavionske mitraljeze i topove).61
Brojne srpske formacije na podru~ju sjeverne Bosne kompletnim
naoru`anjem do minobaca~a je naoru`ao general Savo Jankovi},
komandant 17. korpusa JNA. Naoru`anjem koje je pripadalo 454. mje{ovitoj
protiv-oklopnoj artiljerijskoj brigadi iz Dervente potpukovnik Stevan

59 AIIZ, inv. br. 2-784 i 2-2458; ICTY, Predmet: Br. IT-02-54-T, paragraf 811.
Srpski zlo~inci su, koriste}i navedeno naoru`anje koje im je podijelila JNA,
istovremeno potpomognuti jedinicama JNA, ru{ili Bosanski Brod, Derventu, Doboj,
Bosanski [amac, Modri~u i druga mjesta. Pukovnik Sto{i} je uzeo bataljon tenkova iz
6. pje{adijskog puka od potpukovnika ]azima Had`i}a, komandanta te jedinice.
Interesantno je ista}i da je pukovnik Sto{i} izdao naredbu za pokret tenkova iz
Doboja u Bosanski Brod, ~ime je aktiviran vojni plan DRINA. Ta naredba je objavljena
u Slobodnoj Bosni (br. 22, 26. mart 1992, str. 5). Tako je javnost bila u prilici da vidi
fotokopiju njegove naredbe, sa jasnim pe~atom 11. partizanske divizije.
60 Isto. Tim naoru`anjem srpski zlo~inci su sru{ili bo{nja~ka i hrvatska sela oko
Doboja i na taj na~in pokrenuli prema Te{nju i @ep~u oko 20.000 civila — Bo{njaka i
Hrvata u izbjegli{tvo.
61 Isto; Dnevni izvje{taj, br. 79, 12. juli 1992. Pod rukovodstvom majora
Stankovi}a, komandanta grada Doboja, na podru~ju dobojske op{tine formirano je vi{e
koncentracionih logora.
Major Stankovi} je komandovao i akcijama zlo~ina~kih napada na naselja:
Prisade, Makljenovac, ^ar{ija, Plane, Ora{je, [evarlije, Pridjel i druga.

599
Nikoli} je naoru`ao brojne Srbe. Zastavnik prve klase Slobodan Krstekani}
dijelio je oru`je, municiju i vojnu opremu u srpskim selima oko Dervente.
Potpukovnik Radovan Ta{i}, komandant oklopne brigade u Tuzli,
naoru`ao je srpske “teritorijalce”, dok je tenkovima ru{io neza{ti}ene
gradove i sela, ubijao i ranjavao civilno stanovni{tvo. Srpska sela oko
Bijeljine naoru`ao je potpukovnik Mili~i}, komandant 38. partizanske
divizije iz magacina divizije u Bijeljini.62
General Vojislav \ur|evac (komandant 4. korpusa JNA) je, u
saradnji sa pukovnikom Milisavom Gagovi}em i Ratkom \ukanovi}em,
potpukovnikom Radislavom Cvetkovi}em, majorom Dragojlom
Sto{i}em i drugima naoru`ao srpsko stanovni{tvo na podru~ju Sarajeva
i Romanije, obezbijedio Srbima municiju, obu~io ih i snabdio hranom
i vojnom opremom.63
Oficiri JNA iz Srbije (Valjevo) naoru`avali su Srbe na podru~ju
Bratunca. U selu Kravici je napravljen heliodrom na koji su slijetali
helikopteri JNA puni oru`ja.64
Naoru`avanje Srba na podru~ju Fo~e je, prema raspolo`ivim
podacima, posebno aktuelizirano tokom 1990. Iz tog perioda sa~uvan
je spisak od 35 Srba (sadr`i li~na imena, imena o~eva i prezimena,
godinu ro|enja, vrstu i broj oru`ja sa godinom proizvodnje), koji su 6.
jula 1990. dobili razne vrste oru`ja.65 Pored svih vrsta pu{aka (M-48,
automatske i poluautomatske) Srbi su dobili i pu{komitraljeze M-53,
zatim pu{komitraljeze “{arac” i minobaca~e od 60 mm. Interesantno
je ista}i da su tada i tri Srpkinje dobile oru`je.66

62 AIIZ, inv. br. 2- 784; Dnevni izvje{taj, br. 78, 11. juli 1992. JNA je, uz pomo}
navedenih jedinica, napala Bosanski Brod, Od`ak, Bosanski [amac, Br~ko, Kalesiju,
Zvornik, Sapnu i druga mjesta.
63 Isto.
64 Slobodna Bosna, br. 3, 14. novembar 1991, str. 6.
65 AIIZ, inv. br. 2-746. To oru`je je vjerovatno dobijeno od JNA iako se u
pomenutom dokumentu to ne navodi.
66 Isto. To su sljede}e Srpkinje: Skakavac (Milana) Vesna, ro|ena 1975. (dobila je
pu{ku M-48, br. 55290); Kova~ (Save) An|elka, ro|ena 1926. (dobila je pu{ku M-48,
br. 12805) i Simovi} (Milorada) Stoja, ro|ena 1956. (dobila je pu{ku M-48, br. 62818).

600
Komandant kasarne JNA Slavko Timotijevi} (rodom iz Titova
U`ica) je uo~i srpsko-crnogorske agresije na Bosnu i Hercegovinu
naoru`avao srpsko stanovni{tvo na podru~ju fo~anskih sela Zakmur,
\e|evo, Trbu{}e, Kuta i dr. Pored toga, on je u maju 1992. rukovodio
i napadom na bo{nja~ko stanovni{tvo sela \e|eva, kada su srpski
fa{isti ubili trinaest Bo{njaka i silovali vi{e `ena.67
Glavni organizatori naoru`avanja (nabavka i distribucija)
~lanova SDS-a i srpskog stanovni{tva na podru~ju Fo~e, pored
starje{ina JNA, bili su: Novica Tripkovi} (dugogodi{nji zatvorenik
osu|en zbog silovanja i ubistva, bio na rati{tu u Vukovaru), Momo
Kova~ (penzioner Kazneno-popravnog doma Fo~a), Stojan
Blagojevi}, zvani “vojvoda” (bio je zaposlen u Robnoj ku}i Fo~a),
Vaso Pljevalj~i} zvani “Disciplina” (penzioner Kazneno-popravnog
doma Fo~a i komandant ~etni~kog Br~anskog odreda), Vlatko
Pljevalj~i} (medicinski tehni~ar u Regionalnom medicinskom centru u
Fo~i), Boro Ivanovi} (direktor Osnovne {kole u Godijenu), Dragan
Milenkovi} (predstavnik Navipa u Fo~i), Slavi{a Stankovi} (radnik u
Zavodu za urbanizam) i mnogi drugi. Vlatko Pljevalj~i} je u~estvovao
i u opremanju bolnice u selu Bare za potrebe oru`anih formacija SDS-a.
Boro Ivanovi} je naoru`ao ~etni~ku jedinicu u Godijenu i uklju~io je
u zlo~ina~ki napad na Fo~u. Glavni organizator naoru`avanja srpskih
oru`anih jedinica artiljerijskim oru|ima je bio Savo Blagojevi} (~lan
Op{tinskog odbora i ~etni~ki komandant u selu Budanj, poznat iz afere
1992, koje je dovezao iz Bara u Fo~u).68
U februaru 1992. intenzivirana je podjela oru`ja i municije srpskom
stanovni{tvu na podru~ju Fo~e. Tada su, pored ostalih, oru`je (pu{ke-
automatske i M-48) i odre|ene koli~ine municije (po dvije kutije
metaka) dobili: Rajko i Vuka{ in Milutinovi}, zatim Lazar i @eljko
Milutinovi} (otac i sin), @eljko Elez, Petar Popovi} i drugi.69 Podjelu
oru`ja i municije Srbima na podru~ju Miljevine organizovali su Zeko,
Ljubi{a i Novo Mileti} iz Miljevine (Ljubi{a je radio na RTV Bosne i

67 AIIZ, inv. br. 3-3352.


68 Dnevni izvje{taj, br. 42, 5. juni 1992. i br. 70, 3. juli 1992.

69 AIIZ, inv. br. 3-261.

601
Hercegovine). Oru`je i municiju su dobijali iz kasarni JNA u Fo~i70 i
Ustikolini. Zeko Mileti} je, tako|e, u vezi sa nabavkom naoru`anja,
kontaktirao sa Veliborom Ostoji}em i Vojislavom Maksimovi}em.71
Pripremaju}i se za agresiju na Bosnu i Hercegovinu, JNA je ve}e
koli~ine oru`ja i municije podijelila srpskom stanovni{tvu na podru~ju
Ustikoline. Oru`je i municija iz kasarne u Ustikolini {leperima je odvo`eno
u okolna srpska sela (@e{}e, Drago~ava, Jo{anica, Tulovi}i, Vranjevci,
Previla, Ligate, Cvilin i druga) i dijeljeno Srbima. Isporuku oru`ja i
municije iz pomenute kasarne JNA izdavao je kapetan Golubovi}.72
Organizatori naoru`avanja srpskog stanovni{tva u Ustikolini i
{iroj okolini bili su: Simo Mojevi} (direktor Osnovne {kole u Ustikolini),
i Petar Mihajlovi}, sa sinom Radisavom. U tim poslovima aktivno su
im, po nare|enju Vojislava Maksimovi}a, Velibora Ostoji}a i Petka
^an~ara, pomagali i Pero Mitrovi}, Mladen Jankovi}, bra}a Momo i
Diko Mari}, zatim ]iro Dubovina, zvani “vojvoda”, Savo Bilanac
(predstavnik Prokupca iz Srbije, koji je, umjesto pi}a i hrane iz Srbije,
u svoju prodavnicu dovla~io oru`je), zatim Radoje Zori}, Vu~ko i
Savo Blagojevi}, ^edo Fu{tar i dr. Oni su, po nalogu V. Maksimovi}a
i posredstvom rezervnog oficira JNA Marinka Bilanca i komandanta
kasarne u Ustikolini, izvr{ili distribuciju oru`ja i municije u navedena
i druga srpska sela.73
Znatne koli~ine naoru`anja Srbi su locirali na okolna brda oko
Ustikoline i to iznad sela: @e{}a, Ligata, Tulovi}a, biv{e `eljezni~ke
stanice, na Cvilinskom polju, u ku}ama Danila Ivanovi}a, Vojislava
Maksimovi}a i njegovog brata Milosava, te Gavrana i Manjka Timare.
Pred ku}u Manjka Timare jedne prilike je istovareno dvije tone oru`ja. Na
taj na~in su sve srpske ku}e na podru~ju Ustikoline bile dobro naoru`ane.74

70 AIIZ, inv. br. 3-3352. Objekti JNA (magacini, skladi{ta i dr.) su se nalazili
iznad sela Zakmur (na brdu Kmur).
71 AIIZ, inv. br. 3-261.
72 Dnevni izvje{taj, br. 63, 26. juni 1992.; AIIZ, inv. br. 3-309. JNA je, osim oru`ja i
municije, Srbima isporu~ila i velike koli~ine nafte, benzina, te hrane, posebno konzervirane.
73 Isto.

74 AIIZ, inv. br. 3-309.

602
Jaka vojna utvr|enja sa te{kom artiljerijom na podru~ju Fo~e
nalazila su se na brdu Kmur iznad Broda na Drini, kao i na Gornjim i
Donjim Brdima iznad biv{e `eljezni~ke stanice, zatim na Tjenti{tu, u
Avdagi}a luci, na putu Fo~a - Miljevina, kao i u selu Susje{no, iznad
Fo~e. Agresorske formacije su, tako|e, uskladi{tile dosta oru`ja, municije
i vozila u pilani na Brodu, a ve}e koli~ine te{kog naoru`anja bile su
smje{tene u magacinima u Ustikolini.75
Organizovano naoru`avanje srpskog stanovni{tva na podru~ju
Vogo{}e vr{eno je od sredine 1991. Podjela oru`ja Srbima je naro~ito
intenzivirana za vrijeme i nakon postavljanja martovskih barikada
(1992), koje su zajedni~ki organizovali pripadnici JNA i SDS-a. Pod
rukovodstvom oficira JNA i Jovana Tintora, Jovana i Mirka Jovanovi}a,
Ilije Crnogorca, Jasmina Hete i drugih, organizovan je prevoz oru`ja i
municije iz kasarne u Semizovcu i njegova podjela po okolnim srpskim
selima. Jovan Tintor je i iz luke Bar dobavljao oru`je, koje je u po~etku
prodavao, a kasnije dijelio ~lanovima SDS-a i drugim Srbima na
podru~ju Vogo{}e, Ilija{a, Srednjeg i Olova. U tim poslovima pomagao
mu je i Nikola [impraga sa sinom.76
Za vrijeme martovskih barikada Ilija Crnogorac, jedan od organizatora
zlo~ina~kog napada na Svrake, i Jasmin Heto, razvozili su oru`je iz
kasarne u Semizovcu na punktove u Male{i}ima i na vogo{}ansku
petlju.77 Jedan od organizatora podjele oru`ja Srbima u Svrakama bio
je Savo ]etkovi}.78 Oficir JNA (pilot) Du{ko ]etkovi} (star oko 30
godina) uo~i agresije na Bosnu i Hercegovinu ~esto je helikopterom

75 Dnevni izvje{taj, br. 82, 15. juli 1992.

76 Isto, br. 69, 2. juli 1992.; AIIZ, inv. br. 3-385 i 1004.
77 AIIZ, inv. br. 3-1004. Penzioner Ilija Crnogorac (iz Semizovca, star oko 55
godina, honorarno radio kod Jasmina Hete u Servisu za opravku motornih pila) je uzeo
aktivnog u~e{}a u zlo~inima u Bosni i Hercegovini.
Jasmin (Muhameda) Heto (iz Semizovca, star oko 35 godina, vlasnik Servisa za
opravku motornih pila) je u toku martovskih barikada svojim autom razvozio oru`je
Srbima. Po izbijanju agresije na Bosnu i Hercegovinu priklju~io se agresorskim jedinicama.
78 Isto. Savo ]etkovi} (iz Svraka-Semizovac, star oko 50 godina) se od po~etka
agresije na Bosnu i Hercegovinu aktivno uklju~io u srpske jedinice, nalaze}i se na
polo`ajima u Semizovcu.

603
dovozio naoru`anje za srpsko stanovni{tvo i, s tim u vezi, u vi{e
navrata spu{tao helikopter na stadion u Svrakama.79
Naoru`avanje Srba na podru~ju Ilija{a organizovali su, u
saradnji sa Ratkom Ad`i}em, oficiri JNA: pukovnik Jovan Bartula
(komandant kasarne u Visokom) i potpukovnik Mihajlo Tucovi}
(komandant kasarne u Ilija{u - Miso~a i Semizovcu) i ~lan SDS-a. Oni
su naoru`avali ~lanove SDS-a i srpsko stanovni{tvo u Ilija{u. Iz vojne
kasarne u Miso~i i drugih obli`njih kasarni JNA ilija{kim Srbima su
obezbijedili 2.800 automatskih pu{aka, vi{e desetina minobaca~a, tri
vi{ecijevna baca~a raketa i dr., kao i odgovaraju}u municiju i mine.
Oru`ane formacije SDS-a na podru~ju Ilija{a naoru`ane su, tako|e,
oru`jem i opremom iz vojnih magacina u Rajlovcu. I u Krivajevi}ima
je, u nekoliko navrata, dijeljeno oru`je pristalicama SDS-a.80
Sva lica srpske nacionalnosti (mla|e starosne dobi) iz sela Gornja
i Donja Bio~a (ilija{ka op{tina) bila su dobro naoru`ana automatskim
i poluautomatskim oru`jem, dok su pu{kama M-48 i automatskim
oru`jem-ruskim dobo{arima, bila naoru`ana starija lica. Na podru~ju
tih sela pod oru`jem je bilo oko 150 ljudi. Pje{adijsko naoru`anje i
municiju Srbi su dobili od starje{ina JNA iz vojne kasarne u Miso~i,
za {to su bili zadu`eni Du{ko Pustivuk i Rade Vrlje{. Prijevoz naoru`anja
iz kasarne do Gornje i Donje Bio~e izvr{en je vojnim kamionima. Srbi
su, pored pje{adijskog, od JNA dobili i artiljerijsko naoru`anje, koje
su zatim rasporedili na lokalitetu pomenutih sela. Tako su tri topa, me|u
kojima je i jedna haubica, bila postavljena iznad G. Bio~e i okrenuta
u pravcu Visokog. Iznad tih topova, na udaljenosti od 50 metara bila
su postavljena dva minobaca~a 120 mm i tri od 62 mm. Na obroncima
Paljeva bio je postavljen jedan vi{ecijevni baca~ raketa, koji je bio okrenut
u pravcu op{tine Visoko (njegovi poslu`ioci bili su iz Male{i}a).81
^etni~ka ~eta u Ni{i}ima je bila dobro naoru`ana automatima i
ru~nim baca~ima.82

79 Isto.

80 Dnevni izvje{taj, br. 6, 30. april 1992, br. 23, 17. maj 1992. i br. 33, 27. maj
1992.; Agresija..., str. 22; Slobodna Bosna, br. 4, 21. novembar 1991, str. 3. Na taj su
na~in pomenuti oficiri oru`jem JNA naoru`avali srpski narod.
81 AIIZ, inv. br. 3-2592, Izjava Branislava Heraka.
82 Slobodna Bosna, br. 4, 21. novembar 1991, str. 3.

604
Predsjednik Op{tinskog SDS-a Pero Suboti} je organizovao naoru`anje
Srba na podru~ju Breze. Kod njega je prona|en plan akcije, spiskovi
lica srpske nacionalnosti kojima je SDS podijelila naoru`anje, kao i
konkretni zadaci kojima su bili zadu`eni, uklju~uju}i i vr{enje zlo~ina
nad Bo{njacima. Kod Ratka Eleza u selu Smrekovice, izme|u ostalog,
prona|eno je i te{ko naoru`anje, uklju~uju}i i bestrzajni top.83
Naoru`avanje Srba na viso~kom podru~ju izvr{eno je pod
komandom, a uz saglasnost i pomo} oficira JNA, iz vojne kasarne u
Visokom. Tim aktivnostima rukovodili su komandant viso~ke kasarne
pukovnik Jovan Bartula i Vitomir Krsmanovi}, gra|ansko lice na
slu`bi u JNA i ~lan SDS-a. Izme|u pukovnika Bartule iz viso~kog
garnizona i ~elnika Op{tinskog SDS-a Visoko postojala je veoma tijesna
saradnja, posebno od sredine septembra 1991. Ta saradnja se odvijala
u okviru sljede}ih aktivnosti :
- organizovanje kurirske slu`be za mobilizaciju oru`anih srpskih
jedinica;
- podjela oru`ja i radioure|aja srpskom stanovni{tvu;84
- ulazak civila-Srba sa vozilima u kasarnu (naj~e{}e u toku no}i),
radi uzimanja goriva i maziva iz vojnih skladi{ta;
- sa~injavanja spiskova “dobrovoljaca” sa okolnih podru~ja od
kojih je pravljena pozivarska slu`ba;
- obilazaka kasarni od strane Op{tinske delegacije SDS-a Visoko;
- obu~avanje “dobrovoljaca” u rukovanju naoru`anjem;
- maltretiranju nesrpskih vojnika i oficira, posebno Bo{njaka i
Albanaca, “srbizacija” viso~ke kasarne i dr.85

83 Dnevni izvje{taj, br. 61, 24. juni 1992.


84 Slobodna Bosna, br. 22, 26. mart 1992, str. 5; Dnevni izvje{taj, br. 72, 5. juli 1992.
i br. 85, 18. juli 1992.; AIIZ, inv. br. 2-549/4 i 549/5. Potpukovnik Bartula je rezervnom
kapetanu Mladenu ^ebi}u poklonio automatski pi{tolj “{korpion” sa 150 metaka.
85 Isto. Me|u glavnim scenaristima “srbizacije” viso~ke kasarne bili su :
- generalmajor Vojislav \ur|evac (komandant 4. korpusa);
- pukovnik Ratko \ukanovi} (na~elnik artiljerije 4. korpusa, ina~e viso~ki zet);
- potpukovnik Zoran Simovi} (organ bezbjednosti u 4. korpusu), sa svojim glavnim
pomo}nicima: potporu~nikom Ki~em, kapetanom Mladenom ^ebi}em i Simom Savi}em
(gra|ansko lice u JNA - upravnik restorana);

605
Pripadnici SDS-a Visoko su u oktobru 1991. od strane JNA, po
nare|enju komandanta garnizona (pukovnika Bartule), a pod kontrolom
zastavnika Ilije Damjanovi}a i posredstvom Vite Krsmanovi}a, dobili
ve}e koli~ine oru`ja i radioure|aje RUP-3. Oru`je, koje je odvo`eno
vojnim kamionima, dijeljeno je ~lanovima i simpatizerima SDS-a i
pripadnicima oru`anih jedinica po srpskim selima: Kaloti}i, Vilenjak,
Paljike, Gornja i Donja Zim~a, Muha{inovi}i, Biskupi}i, Pu~i{}e,
Kond`ila i dr. Tako je, primjera radi, Zdravko Miri} (iz sela ^ekr~i}i
- Visoko), nakon {to se “stavio na raspolaganje JNA” kao “dobrovoljac”,
u viso~koj kasarni (Vojna po{ta 2651) dobio automatsku pu{ku M-70
7,62 mm, 150 metaka, 3 ru~ne defanzivne bombe M-70 A i komplet
zvani “RAP”. Blagoje [akota (iz sela Gorani - Visoko) je, tako|e, dobio
automatsku pu{ku M-70 A 7, 62 mm, 150 metaka i 5 okvira sa torbicom.
Pored poluautomatskog i automatskog oru`ja, pu{komitraljeza i bombi,
Srbima su dijeljeni i snajperi, a u Biskupi}ima su postavljeni i minobaca~i,
kao i artiljerijsko naoru`anje. Pukovnik Bartula je cijevi ukopanih
topova okrenuo prema Visokom. Dostupni izvori pokazuju da su srpske
oru`ane formacije, na podru~ju Visokog, raspolagale: pi{toljima 7,62 mm,
automatskim i poluautomatskim pu{kama, mitraljezima, pu{komitraljezima,
ru~nim baca~ima, maljutkama, ru~nim raketnim baca~ima, tromblonskim
minama, ru~nim odbrambenim bombama, ru~nim baca~ima raketa,
“osama” i “zoljama”, kao i mecima raznih kalibara. ^elnici SDS-a su,
tako|e, organizovali i sistem veza, a radio ure|aje su smjestili u
srpskim ku}ama, dok su {ifrirane poruke stizale iz ^ekr~i}a.86

- potpukovnik Jovan Bartula (komandant viso~kog garnizona) sa saradnicima:


Stevanom Haramba{i}em, koji je zamjenjivao legalnog zamjenika kapetana prve
motorizovane brigade Hajrudina Hasanovi}a, kapetanom I klase Miloradom Goran~i}em
i zastavnicima Ilijom i Spasom Damjanovi}em (Slobodna Bosna, br. 22, 26. mart 1992, str. 5).
Navedeni oficiri su vr{ili maltretiranja nesrpskih oficira i vojnika, posebno Hrvata
i Bo{njaka (Isto).
86 Isto; Slobodna Bosna, br. 20, 12. mart 1992.; Oslobo|enje, 25. februar 1992.;
AIIZ, inv. br. 2-549/5, Ministarstvo za unutra{nje poslove, Centar slu`bi bezbjednosti
Sarajevo, Stanica javne bezbjednosti Visoko, br. 17-23/02-375/91, 27. 10. 1991, Zapisnik.
Zdravko Miri} se u prvoj polovini oktobra 1991, po odluci Op{tinskog odbora SDS-a
Visoko, “stavio” na raspolaganje JNA kao “dobrovoljac-rezervista”, na osnovu ~ega je
u Vojnoj po{ti 2651, Visoko, zadu`io automatsku pu{ku M-70 A, kalibra 7, 62 mm, 150
metaka, 3 ru~ne defanzivne bombe M-75, serijski br. 8822 i komplet zvani “rap”. Uz
oru`je je dobio i potvrdu, gdje je navedena vrsta naoru`anja, te naznaka ratne jedinice
u kojoj je bio raspore|en (na potvrdi je stajao pe~at vojne po{te, a u potpisu Vitomir
Krsmanovi}, kao lice koje je predalo oru`je, dobiveno direktno iz garnizona u Visokom

606
U akciju naoru`avanja srpskog stanovni{tva na podru~ju Visokog
bila su uklju~ena i sljede}a lica: Mladen ^ebi}, rezervni kapetan, Rajko
(Rajo) Krsmanovi}, Zdravko Mi{i}, Blagoje [akota, Momir Kraji{nik,
Dragomir Kapor, Ratko Ad`i}, Dalibor [iforija, Oliver Dabi} i drugi. Oni
su organizovali i deponovanje hrane za potrebe srpskih oru`anih jedinica.87
Odre|ene grupe vojnih i civilnih lica iz zeni~kog garnizona JNA
i grada su u prvoj polovini 1992. naoru`avale srpsko stanovni{tvo na
podru~ju Zenice. U no}i 14./15. februara 1992. u naselju Bare na podru~ju
Mjesne zajednice Drivu{a (kod Zenice) iz teretnog vozila istovareno
je naoru`anje i dijeljeno stanovnicima srpske nacionalnosti.88 Krajem
februara 1992. u selu Kovani}i (kod Top~i} Polja), nedaleko od Zenice,
vojna i civilna lica iz zeni~kog garnizona vr{ila su podjelu oru`ja
srpskom stanovni{tvu. Tako|e, sredinom marta 1992. JNA je u okolini
Zenice dijelila oru`je pripadnicima srpske nacionalnosti.89
Organizatori ilegalnog naoru`avanja pripadnika SDS-a na
zeni~kom podru~ju bili su Slobodanka Hrva}anin, ~lan Politi~kog savjeta
SDS-a Bosne i Hercegovine, te Radovan Glogovac, Bo{ko Jefti} i Zarija
[ar~evi}, ~lanovi u`eg rukovodstva SDS-a Zenice. U tome su im pomagali
i predstavnici JNA iz zeni~kog garnizona-pukovnik Tomislav [ip~i}, major
Trivi}, te Krsto Laki}evi}, gra|ansko lice na slu`bi u JNA i drugi.90

- AIIZ, inv. br. 2-549/4, Ministarstvo unutra{njih poslova Republike Bosne i Hercegovne,
Centar slu`bi bezbjednosti, Stanica javne bezbjednosti Visoko, br. 17-23/02-5-5-374/91,
27. oktobra 1991, Zapisnik).
87 Isto; AIIZ, inv. br. 2-785. U Visokom su 1. augusta 1992. podnijete krivi~ne
prijave protiv 23 Srbina zbog osnovane sumnje da su od maja 1991. do juna 1992, kao
~lanovi SDS-a, la`no prikazivali prilike u Republici Bosni i Hercegovini i naoru`avali
Srbe oru`jem JNA — Agresija..., str. 15 (II).
88 Agresija..., str. 6. Istra`ni organi su prona{li 3 prazna limena sanduka i dio
drvenog sanduka za municiju, kao i prazne kartonske kutije za municiju, te ~etke za
~i{}enje oru`ja i metke kalibra 7,62 mm.
89 Isto, str. 7 i 12.
90 AIIZ, inv. br. 2-785; Dnevni izvje{taj, br. 64, 27. juni 1992. i br. 106, 8. avgust
1992. Odre|enu koli~inu oru`ja u Zenici pokrao je, odnosno prodao major \or|e
Petrovi}, koji je zatim pobjegao za Sloveniju. Major Trivi} je sedam dana radio na
otkrivanju krivca, da bi na kraju priveo ~etiri Srbina (rezervne oficire), koji su bili na
stra`i u Kaoniku. Zlo~inac Karad`i} je insistirao da Trivi} prekine istragu. U vezi sa
tim, potpukovnik Jadranko Jandri} je privedenim Srbima rekao: “[to ste bezobrazni,
mi vam podijelili oru`je, a vi sad {vercujete” (Isto).

607
Istovremeno, prilikom evakuacije ljudstva i opreme iz pojedinih
kasarni, JNA je iz vojnih kolona dijelila oru`je stanovnicima srpske
nacionalnosti. Tako su, na primjer, pripadnici JNA dok su povla~ili
jedinice iz kasarne Josip Jovanovi} iz Zenice (18. maja 1992.), na putu
za Kakanj, iz jednog broja vozila dijelili oru`je srpskom stanovni{tvu.
Istog je dana, iz kolone vozila JNA iz kasarne u Zenici, koja se preko
Visokog, Ilija{a i Srednjeg uputila prema Palama, u selu Dobrinja kod
Visokog dijeljeno oru`je stanovni{tvu srpske nacionalnosti.91
Srpsko stanovni{tvo na podru~ju Had`i}a i {ire masovno je
naoru`avano iz Tehni~ko-remontnog zavoda (TRZ) u Had`i}ima. Me|u
glavnim organizatorima naoru`avanja posebno su se istakli: potpukovnik
Arizanovi}, Mom~ilo Stanimirovi}, rezervni oficir JNA i {ef obezbje|enja
u Zavodu i ujedno predsjednik Op{tinskog odbora SDS-a, zatim Ratko
Radi}, Mi{o Toma{, Ne|o Banduka, zvani Pededa, Obren Krsti}, Rade
Veselinovi} i drugi. ^lanovi i aktivisti SDS-a, a posebno pripadnici
rezervnog sastava JNA, su iz TRZ izvukli ogromne koli~ine naoru`anja,
tehnike, municije i vojne opreme. Primjera radi, tokom aprila 1992. u
pravcu Kalinovika upu}ena su dva vojna transporta. Prvi je brojao preko
30 kamiona koji su vukli topove i haubice od 105 i 155 mm, nekoliko
“praga” i prevozili drugo oru|e i oru`je. U drugom konvoju iz Zavoda
je odvu~eno oko 20 topova. Pored toga, jedan broj oklopnih vozila
odvu~en je na Ilid`u.92 Iz kasarne @unovnica konvojima su izvla~eni
naoru`anje, municija i vojna oprema i na taj na~in naoru`ani Srbi.93

91 Agresija..., str. 43; Dnevni izvje{taj, br. 25, 19. maj 1992. i br. 26, 20. maj
1992.
92 AIIZ, inv. br. 3-235, 494 i 3335. Jedan broj oklopnih vozila sa posadama iz
TRZ u Had`i}ima je u aprilu 1992. upu}ivan i na Ilid`u, kao poja~anje srpskim
zlo~incima koji su napadali podru~je Sarajeva, ubijali civilno stanovni{tvo i ru{ili
stambene, privredne, vjerske i druge objekte. Tako je u vi{e navrata tamo odlazio i
Mom~ilo Stanimirovi}, u svojstvu komandanta jedinice. Posadu jednog oklopnog
transportera su sa~injavali: Branko Krneta-ni{and`ija, Nenad Grbi} - voza~ i Predrag Grbi}
- pomo}nik mitraljesca. Posadu drugog oklopnog transportera su sa~injavali: Radmilo
Bijelica-ni{and`ija, Dragan Tot - pomo}nik mitraljesca i izvjesni Ra{o - voza~ (radio u
auto pogonu). Posade “praga” sa~injavali su: Boro Samoukovi}, zvani “Ico”, Slavi{a
Devedlaka, Nikica Suboti}, Milorad @eraji}, Neboj{a Banduka, Milan A}imovi} i
drugi. Voza~i tenkova su bili: Radmilo Samard`ija i Predrag Lavicki. Komandir tenkovske
jedinice bio je Svetozar El~i}.
93 AIIZ, inv. br. 3-3335.

608
Za naoru`avanje srpskog naroda u dolini Neretve bio je zadu`en
Branko Simi} iz @itomisli}a kod Mostara.94
Srpsko stanovni{tvo, prije svega, pripadnike SDS-a u Bradini,
Br|anima, Donjem Selu, Borcima, ^elebi}ima, Ostro{cu i Konjicu,
naoru`avali su Strahinja-Strajo @ivak, Dragan Vuji~i}, Tihomir Glava{,
\or|e Jovanovi} i drugi. Oni su vr{ili nabavku oru`ja, municije i vojne
opreme, a organizovali su njihovo dopremanje iz vojnih skladi{ta sa
podru~ja Nevesinja, Mostara i Had`i}a. Naoru`avanjem Srba oni su
se, a posebno @ivak, bavili tokom cijele 1991. i posebno intenzivno u
prvoj polovini 1992. godine.95
U funkciji ~lana Izvr{nog odbora SDS-a Konjic (od oktobra
1990.) Strajo @ivak96 je, sprovode}i zadatke dobivene od Glavnog odbora
Srpske demokratske stranke Bosne i Hercegovine i njenog predsjednika
Karad`i}a, koji su se odnosili na organizovano naoru`avanje srpskog
naroda,97 od juna 1991. do aprila 1992. u~estvovao u naoru`avanju
srpskog naroda. Tako je juna 1991. @ivak obezbijedio ve}e koli~ine
pje{adijskog naoru`anja vojnog porijekla koje je, nakon {to ga je
dovezao iz Nevesinja, podijelio Srbima na podru~ju Bradine. Tom
prilikom, osim pu{aka M-48, on je dovezao i dva ru~na minobaca~a,
tri PM-53, te jedan engleski pu{komitraljez.98

94 AIIZ, inv. br. 2-794.


95 AIIZ, inv. br. 2-521-522, i 794.

96 Isto. Strahinja @ivak (sin \or|a i majke Bosiljke Zelenovi}), ro|en je 1932. u
selu Br|an (SO Konjic), gdje je bio i nastanjen, Srbin, dr`avljanin Bosne i Hercegovine,
penzioner, otac dvoje djece.
97 AIIZ, inv. br. 2-794. Izvr{ni odbor SDS-a Skup{tine op{tine Konjic, upoznao
je sa navedenim stavom Glavnog odbora Srpske demokratske stranke Bosne i
Hercegovine, \uro Kuljanin, predsjednik Op{tinskog odbora SDS-a i predlo`io da se
stupi u kontakt sa majorom Rankom Kuljaninom koji je radio na mjestu {efa osiguranja
Unisovih tvornica. Tako je ostvaren kontakt sa spomenutim majorom i sredinom 1991.
postignut dogovor da se nabavka naoru`anja izvr{i preko Branka Simi}a, koji je `ivio
u @itomisli}ima (kod Mostara). Odmah nakon toga @ivak se sa Vuka{inom Mrkaji}em,
predsjednikom Mjesnog odbora SDS-a Bradina, Desimirom Mrkaji}em, Damjanom
\or|i}em i Milo{em Kuljaninom uputio u Mostar.
98 AIIZ, inv. br. 2-521 i 522.

609
Strajo @ivak je li~no pravio spiskove Srba kojima je dijelio
oru`je. Prilikom preuzimanja oru`ja svaki Srbin je morao sa sobom
ponijeti jutanu vre}u i platiti 300 dinara. Oru`je je dijelio u kasnim
no}nim satima i svakom pojedincu je prilikom preuzimanja oru`ja,
nalo`io da nikom ne smije govoriti o dobivenom oru`ju i da ga sakriva
na podesnom mjestu do momenta kada se za to “uka`e potreba”.
@ivak je govorio da se oru`je dijeli zbog ostvarivanja ciljeva SDS-a,
dok je ~esto isticao da se “samo oru`jem mo`e obezbijediti da svi
Srbi `ive u jednoj dr`avi”.99
Pored naoru`avanja @ivak je, od JNA iz Nevesinja ili Bile}e,
li~no osigurao i radiostanicu ANG-9, u cilju odr`avanja veza sa
srpskim oru`anim jedinicama na Borcima, kao i drugim mjestima u
Bosni i Hercegovini.100
Septembra 1991. @ivak je iz Nevesinja u Konjic dopremio 100
pu{aka, 3 automata i oko 12.000 metaka. To naoru`anje je prvo
smjestio u svojoj ku}i u selu Br|ani i, nakon {to mu je Komisija SDS-
a za op{tenarodnu odbranu i dru{tvenu samoza{titu dostavila raspored
raspodjele naoru`anja po mjesnim odborima u pisanoj formi, to oru`je
podijelio po mjesnim odborima. Oktobra 1991. iz sela @egulje (kod
Ljubinja) @ivak je teretnim automobilom Zastava dovezao u Bradinu
(u ku}u Petra Gligorovi}a) 100 poluautomatskih i 50 automatskih
pu{aka, te za svaku automatsku pu{ku po 50 metaka, odnosno 100 za
poluautomatsku. To oru`je i municiju, on je ponovo po spisku dijelio
mjesnim odborima SDS-a.101
Tokom novembra 1991. @ivak je vi{e puta dovozio naoru`anje i
dijelio ga Srbima. Iz sela @egulje on je odvezao i smjestio u ku}u Milovana

99 AIIZ, inv. br. 2-521. Juna 1991. @ivak je podijelio oru`je sljede}im Srbima:
@ivak Danilu; @ivak (Obren) ^edi i Mirku; @ivak (Danilo) Neni i Bo`i; Dragovi}
(Savo) Jovi; @ivak (Milan) Marinku; Dragovi} (Jovo) Ljubi; Zelenovi} (Rade) Todoru;
Zelenovi} (Simo) Zdravku; Dragani} (Petar) Milanu; Dragani} (Bo{ko) Rajku; @ivak
(Mirko) Draganu; Gligorevi} (Jovo) Sr|anu; Gligorevi} (Rade) Radenku; [inikovi}
(Jovo) Sretku; Stojanovi} (Marko) Viti i Dragani} (Bo{ko) Ne|i.
100 Isto. Pored navedene radiostanice u Bradini je postojala jo{ jedna radiostanica
veli~ine oko 20x40 cm koju je sa sobom donio Sretko @ivak iz D`epa. Putem te stanice
Rajko \or|i} i Sretko @ivak su uspostavili vezu sa Jovom Jovanovi}em i Rajkom
Mi}evi}em na Borcima, interesuju}i se za situaciju na Borcima, pitaju}i da li pristi`e JNA.
101 AIIZ, inv. br. 2-794.

610
]e}eza u Donjem Selu 300 pu{aka M-48, 100 poluautomatskih i 50
automatskih, zatim 10 ru~nih baca~a, te po 100 metaka za svaku pu{ku
M-48, 100 metaka za svaku poluautomatsku, odnosno 150 metaka za
automatsku, ~etiri granate za svaki ru~ni baca~, kao i 3.000 metaka za
protivavionski mitraljez. To oru`je je kasnije podijelio pripadnicima
srpske nacionalnosti (po mjesnim odborima SDS-a) koji su u{li u sastav
oru`anih agresorskih formacija. @ivak je ponovo u istom mjesecu
osigurao ve}e koli~ine naoru`anja i municije za Bradinu. Tako je iz
Mostara, sa nepoznatim autoprevoznikom, na ~ijem FAP-u je bila
istaknuta oznaka “JNA”, kako bi na taj na~in izbjegli kontrolu milicije,
za selo Br|ane dovezao: 4 automatske, 15 poluautomatskih i 30 pu{aka
M-48, kao i ve}e koli~ine municije.102
Naoru`avanjem Srba na podru~ju Bradine bavio se i Dragan
Vuji~i} iz Had`i}a. Posredstvom @are Mrkaji}a, a u dogovoru sa
Ratkom Radi}em iz Had`i}a, vlasnikom kafi}a “AS”, Vuji~i} je dovezao
sljede}e koli~ine oru`ja: 20 automatskih i 30 poluautomatskih pu{aka
i oko 5.000 metaka. To oru`je Radi} je preuzeo iz Vojnog magacina u
Krupi kod Zovika, lagerovao ga u svoju gara`u u Had`i}ima, gdje su
ga zatim preuzeli Nenad i Damjan Gligorijevi}, Vuka{in Mrkaji} i Dragan
Vuji~i} iz Bradine. U Bradinu su, posredstvom Radi}a, dopremljene
sljede}e koli~ine oru`ja: 30 poluautomatskih i 20 pu{aka M-48, pet do
{est sanduka municije, dva minobaca~a, tri pu{komitraljeza i 40 mina
za pu{komitraljeze.103
Kao i mnogi drugi Srbi, i Tihomir Glava{ (komandir stanice
milicije u Had`i}ima), naoru`avao je srpsko stanovni{tvo. Ve}e koli~ine

102 Isto; AIIZ, inv. br. 2-522. Navedeno naoru`anje @ivak je istovario u gara`u
Zdravka Zelenovi}a, bez njegove saglasnosti. Za podjelu tog oru`ja on je sa~inio
spisak “kojeg je dao Zelenovi} Zoranu, a isti je posredstvom djece obavijestio
ljude sa spiska o vremenu i na~inu primanja oru`ja”. Prilikom preuzimanja oru`ja
svaki pojedinac je morao platiti 500 dinara. U toj raspodjeli oru`je su dobili sljede}i
Srbi: Zelenovi} (Zdravko) Slavko; Zelenovi} (\or|e) Zoran; Dragovi} (Obren)
Radomir; @ivak (Danilo) Bo`o; Gligorevi} (Branko) Mom~ilo; @ivak (An|elko) Mile;
Dragani} (Ne|o) Marko; Dragani} (Dimitrije) Mirko; Dragani} (Petko) Milo; [aran
(Du{an) Drago i Slavko; @ivak (Milovan) Marinko i Mirko; Dragani} (Boro) Novica;
Zelenovi} (Zdravko) Ranko; @ivak (@ivko) Gordan i Dragani} (Milan) Ratko (Isto).
103 AIIZ, inv. br. 2-521. Tada je Radi} navedena lica odvezao u Zovik kod Drage
Lubure, koji im je omogu}io utovar oru`ja u nekom objektu u Zoviku.

611
oru`ja (50 automatskih pu{aka sa municijom) vojnim transporterom iz
Had`i}a, Glava{ je dovezao u Bradinu. Naoru`avanjem Srba na podru~ju
Bradine bavili su se i neki Kilibarda iz Puhova - Konjica sa svojim
putni~kim vozilom, zatim autoprevoznik sa Boraka sa FAP-om 16-12
plave boje, kao i Risto sa Boraka (bio je zaposlen u tvornici Elplin kao
voza~). Dovezeno oru`je u Bradinu su preuzimali komandiri vodova i
zadu`ivali pripadnike srpskih oru`anih formacija.104
Pored pje{adijskog oru`ja u Bradinu su dopremljena i dva
minobaca~a kalibra 82 mm, (koja su nabavljena u Ra{telici) sa 80
granata, jedan minobaca~ 60 mm, jedan protivavionski mitraljez, tri
pu{komitraljeza M-53, dva pu{komitraljeza M-72, ~etiri ru~na baca~a
sa {esnaest granata i vi{e ru~nih bombi, zatim snajper sa pu{kom,
automati Hekler-Koh i dr.105
O~igledno je da su srpske oru`ane formacije u Bradini bile
veoma dobro naoru`ane. Sve to naoru`anje Srbi su dobili od JNA. U
Bradini je ukupno bilo naoru`ano 188 lica.106 Me|utim, u “vrijeme
borbenih dejstava” u Bradini je bilo ukupno oko 300 naoru`anih Srba,
dok ih je u selu Br|ani, prema nekim podacima, bilo oko 120.107
Raspolo`ivi podaci pokazuju da je naoru`anje transportovano u
Bradinu, kako za Srbe u Bradini, tako i za srpsko stanovni{tvo u Donjem
Selu, Konjicu, Br|anima, Bjelov~inu i Ostro`cu. U Bradini su ga
preuzimali aktivisti SDS-a iz tih mjesta i tako naoru`avali srpsko
stanovni{tvo.108

104 Isto.

105 Isto. Utvr|eno je da je oru`je u Bradini lagerovano u ku}i Gojka Mrkaji}a, a


municija u magacinu prodavnice Oaza.
106 AIIZ, inv. br. 2-521. Od ukupnog broja naoru`anih Srba u Bradini 18 ih je
do{lo sa podru~ja Tar~ina i Ra{telice. Ta lica su u Bradinu do{la deset dana prije
po~etka borbenih djelovanja srpskih zlo~inaca. ^etvorica su se smjestila privatno, a
dvanaest u [ip-ovim barakama. Za njih je Rajko \or|i} u tim barakama organizovao
ishranu, a te poslove povjerio je @ari Mrkaji}u. Od 18 lica iz navedenih mjesta posebno
isti~emo sljede}a: Dragan Krsti}, @arko Kula{, Darko Kula{, Velimir Mijatovi}, Sini{a
]uri}, Dragan Travar i Boris Travar.
107 Isto.
108 Isto.

612
Aprila 1991. srpski zlo~inci su, pripremaju}i se za agresiju i
realizaciju nacisti~ke ideje “svi Srbi u jednoj dr`avi”, iz magacina
dru{tvenog preduze}a [ip Konjic, ukrali dvije tone eksploziva, koji se
nalazio na lokalitetu {umskog radili{ta kod Bradine, zatim jedan
sanduk inicijalnih kapisli, kao i 4-5 paketa {tapina.109
Na podru~ju op{tine Konjic aprila 1992. JNA je srpskom stanovni{tvu
doturala oru`je, uklju~uju}i i te{ku artiljeriju.110
Oficiri JNA iz kasarne u Donjem Vakufu i rukovodstvo SDS-a
naoru`ali su cjelokupno sposobno srpsko stanovni{tvo i mobilisali ga.
Tom prilikom “ukopano je artiljerijsko naoru`anje, postavljena su
mitraljeska gnijezda i stra`e”.111
Naoru`avanje srpskog stanovni{tva na podru~ju Bugojna
sinhronizovano je odvijano od sredine 1991. u saradnji izme|u SDS-
a i oficira JNA. ^lanovi SDS-a sa tog podru~ja su, uz pomo} i
posredstvom oficira JNA, dobijali oru`je sa podru~ja Banja Luke, [ipova
i Travnika. Njegova distribucija je vr{ena po ve} unaprijed formiranim
srpskim oru`anim jedinicama. U naoru`avanju srpskog stanovni{tva
na podru~ju Bugojna posebno su bili aktivni: Boro Peji~i}, Vlado
Bilanovi}, Nikola Mi{i}, Miodrag Poleksi}, Nikola Kisin, Vlado Zubi},
Novo Stani{i}, Janko Ka{i}, Rajko Stoji}, Simica Ka{i}, Krstan Radi},
Ilija \elmo, Mom~ilo Duvnjak, ^edo Bu~i}, Boro Milinkovi}, Milan
Ba{i}, Stevo Zelen, Ilija Iki}, kao i biv{i milicioneri Stanice javne
bezbjednosti Bugojno: Grujo Svitlica, \uro \uri}, ^edo Marti} i An|elko
Pavlovi}, koji su prije toga bili na specijalnoj obuci na Manja~i. Oni
su od JNA obezbjedili oko 1.500 komada raznog automatskog oru`ja
sa pripadaju}om municijom, zatim odre|ene koli~ine te{kog naoru`anja,
kao i radiostanice i ostalu opremu. Drugom polovinom 1991. u tvornici
Slavko Rodi} u Bugojnu je ilegalno proizvedeno 540 bojevih bombi.

109 AIIZ, inv. br. 2-521. U kra|i su u~estvovali: Velibor Mrkaji}, Damjan \or|i}, Vaso
i Dragan Vuji~i}, Dragan Mrkaji}, Zdravko @u`a, Radoslav Kuljanin i Branko Gligorijevi}.
Eksploziv je, nakon kra|e, smje{ten u podrum ku}e Dragana \or|i}a, a zatim dio
prevezen u ku}u Velibora Mrkaji}a (Isto).
110 Dnevni izvje{taj, br. 6, 30. april 1992.

111 Agresija..., str. 22 (II).

613
Pored toga, bojevi upalja~i za granate su izneseni iz te fabrike, bez
oznake proizvo|a~a i serijskog broja.112
Ubrzano naoru`avanje srpskog stanovni{tva na podru~ju Bosanske
krajine organizovano je sredinom 1991. Tako je, primjera radi, u ljeto
1991. JNA u [ipovu dijelila oru`je Srbima. Istovremeno je Op{tinsko
i strana~ko rukovodstvo SDS-a [ipovo sredinom 1991, poslije “pu~a na
legalne organe TO-a i provale u magacine sa oru`jem i municijom”,
podijelilo oru`je i municiju samo Srbima, “me|u njima i ekstremima,
pijanicama, maloumnicima, ~etnicima, ~arapa{ima”.113
5. korpus JNA je naoru`avao Srbe (vlastitim naoru`anjem, zatim
naoru`anjem Teritorijalne odbrane Bosne i Hercegovine, kao i onim
koje je izmje{teno iz Slovenije i Hrvatske). 993. pozadinska baza dnevno
je dobijala po 43 vagona vojne opreme iz Slovenije i Hrvatske.114 Taj
je korpus naoru`avao i srpsku Teritorijalnu odbranu Prnjavor.115 General
Milan Uzelac je komandantu 993. pozadinske baze izdao nare|enje da
naoru`a Teritorijalnu odbranu [ipovo, Mrkonji} Grad i Jajce, nakon ~ega
je pukovnik Osman Selak izvr{io nare|enje (izdao je naoru`anje).116
Pod komandom pukovnika Branka Basare, nakon {to je 6. aprila
1992. raspore|ena u Sanskom Mostu, 6. pje{adijska brigada je naoru`avala
Srbe. To su radili kroz mobilizaciju. Pored toga, naoru`ali su i po jedan
bataljon u Kotor Varo{i i Klju~u, te su “dosta pomogli u naoru`avanju
MUP-a Banja Luka”.117

112 Dnevni izvje{taj, br. 111, 13. avgust 1992.; Slobodna Bosna, br. 1, 31. oktobar
1991, str. 8.
113 Slobodna Bosna, br. 21, 19. mart 1992, str. 8 i br. 22, 26. mart 1992, str. 4;
Oslobo|enje, 25. mart 1993, str. 5. Srpski zlo~inci su od tada pa do 23. marta 1992.
ispalili na hiljade i hiljade metaka, zastra{uju}i miran svijet i ubijaju}i pojedine
Bo{njake. “[enlu~ili su no}ima, tromblonskim minama bombardovali muslimanske
ku}e po [ipovu, Turbe \erzelez Alije u Gerzovu, barikadama smjenjivali {ipova~ko
rukovodstvo...“ i dr.
114 Slobodna Bosna, 19. juni 2003, str. 19.
115 ICTY, Predmet: Br. IT-02-54-T, paragraf 869.
116 ICTY, Predmet: Br. IT-94-I-T, Dokazni materijal svjedo~enja pukovnika
JNA O. S., 4. juni 1996, str. 16, (u daljem tekstu: ICTY, Predmet: Br. IT-94-I-T).
117 AIIZ, inv. br. 2-2550, str. 9-10. Ta je brigada sa pet bataljona u~estvovala “u
~i{}enju prostora oko Ljubije, Bri{eva i Kozarca”, zatim “u ~i{}enju {uma izme|u

614
Na podru~ju Bosanske Krupe JNA je krajem 1991. i po~etkom
1992. naoru`avala srpsko stanovni{tvo. Tu su aktivnost organizovali
Mile [trbac, @eljko Tabakovi}, Mirko Orelj, Dragan Damjanovi}, Mitar
Ciganovni}, Mile Vojinovi}, Branko Miljevi}, Du{ko Zmijanac, Ilija
Ivani{evi}, Nikola Tatalovi}, Stanko Obradovi} i Rade Mazalov. Od
druge polovine 1991. kao ~lanovi Predsjedni{tva SDS-a Bosanske Krupe
i ~lanovi tzv. Glavnog ratnog {taba, preko JNA naoru`avali su srpski
narod. Milan [trbac je obavljao i funkciju komandanta tzv. srpske vojske
za Bosansku Krupu.118
Akcijom naoru`avanja Srba na podru~ju Biha}a rukovodio je, u
saradnji sa JNA, Dragan Ga}e{a iz Bosanskog Petrovca (profesor ONO)
i drugi.119
Naoru`avanje i obu~avanje srpskog stanovni{tva na podru~ju
Br~kog organizovali su oficiri JNA iz br~anskog garnizona: Pavle
Milinkovi} (potpukovnik, komandant Garnizona, Mom~ilo Petrovi}
(kapetan, pomo}nik komandanta za bezbjednost), Predrag Manojlovi},
Stevan Nikoli}, Miodrag Kosti}, Dragomir Todorovi}, Slobodan
Milenkovi}, Milorad Jovovi}, Radoje Bek~i}, Marko Subotin, Du{an
Suboti}, Milovan Adamovi}, Momir Cvetkovi}. Kao aktivna vojna lica,
a odobravaju}i ~etni~ku ideologiju, u periodu od avgusta 1991. do
marta 1992. ve}e koli~ine oru`ja, municije i vojne opreme podijelili su
pripadnicima SDS-a, posebno u Br~kom i okolnim selima. Pored toga,
oni su planirali i organizirali izmje{tanje jedinica JNA u srpska sela
Pelagi}evo, @abari, Obudovac, Ra`ljevo, Poto~ari i D. Brezik, ali i
izvo|enje agresorskih borbenih dejstava srpskih oru`anih formacija i

Grmu{e i Grabe`a”, te “na rati{tima” u Bosanskom Brodu, Jajcu, Grada~cu, Bratuncu,


Doboju i u Vogo{}i (AIIZ, inv. br. 2-2550, str. 9-10).
118 Dnevni izvje{taj, br. 110, 12. avgust 1992. i 114/115, 17. avgust 1992. Milan
[trbac je 21. aprila 1992. sa svojim zlo~incima izvr{io oru`ani napad na Bosansku
Krupu, u cilju zauzimanja tog podru~ja i istrebljenja Bo{njaka na desnoj obali Une.
119 Dnevni izvje{taj, br. 149/150, 21. septembar 1992. Pored toga, on je pripadnicima
tzv. srpske stanice bezbjednosti u Bosanskom Petrovcu izdavao naredbe da vr{e zlo~ine
nad Bo{njacima u kojima je i sam u~estvovao. On je, ina~e, jedan od organizatora
koncentracionih logora Kozila i Kamenice. Ga}e{a je, tako|e, neposredno odgovoran
za likvidaciju bo{nja~kog stanovni{tva, plja~ke i uni{tavanje njihove imovine i ru{enja
islamskih vjerskih objekata.

615
zlo~ine nad civilima bo{nja~ke i hrvatske nacionalnosti, radi formiranja
etni~ki ~iste tzv. “srpske op{tine Br~ko”.120
Branislav Filipovi} (zvani “[umar”) imao je ovla{tenje od JNA
da za srpsku Teritorijalnu odbranu Br~ko iz Beograda obezbje|uje
te{ku municiju.121
JNA je intenzivno naoru`avala Srbe i na podru~ju Tuzle. U tim
aktivnostima posebno se isticao pukovnik Mile Dubaji}, komandant
kasarne “Husinska buna”. On je dijelio naoru`anje Srbima u Po`arnici,
Kova~evom Selu, Mari}ima, Crnom Blatu, Ugljeviku i drugim mjestima.122
Rukovodstvo Srpske demokratske stranke Bosne i Hercegovine
je, u naju`oj saradnji sa pojedinim komandantima JNA, organizovalo
naoru`avanje “pouzdanih” ~lanova te politi~ke partije ~ak i u toku
1990. i 1991. Utvr|eno je da su sljede}i oficiri JNA primali zadatke od
centrale SDS-a: generalmajor Milenko An|eli}, general Ratko Mili}evi},
pukovnici Pero Simovi}, Jadranko Jandri} i Slavoljub Belo{evi},
potpukovnik Trajkovi}, te major Milivoje Lon~arevi}.123
Interesantno je ukazati i na intenzivno djelovanje jednog broja
aktivnih oficira JNA, posebno iz Kontraobavje{tajnog odsjeka Odjeljenja
bezbjednosti 2. vojne oblasti. Svoju ofanzivnu aktivnost, u skladu sa
instrukcijama najvi{eg vojnog rukovodstva SFRJ, tokom 1991. i
po~etkom 1992. uglavnom su usmjerili na Ministarstvo unutra{njih
poslova Bosne i Hercegovine. Njihovo djelovanje je bilo usmjereno,
prije svega, na stvaranje iskrivljene slike o stanju u Republici Bosni i
Hercegovini, zatim na odre|ene probleme u funkcionisanju Ministarstva
unutra{njih poslova i organizovanje paravojnih formacija i dr., {to je

120 Dnevni izvje{taj, br. 85, 18. juli 1992.; S. ^eki}, VOJNE PRIPREME ZA
ZLO^INE U BR^KOM, u: J. Kadri}, BR^KO - GENOCID I SVJEDO^ENJA,
Sarajevo 1998, str. 12; J. Kadri}, nav. dj., str. 27. I rezervni major Milisav Milutinovi}
je bio uklju~en u naoru`avanje Srba. Potpukovnik Milinkovi}, kapetan Petrovi} i major
Milutinovi} odigrali su klju~nu ulogu u naoru`avanju srpskog stanovni{ta na podru~ju
Br~kog (J. Kadri}, nav. dj., str. 27).
121 ICTY, Predmet: Br. IT-02-54-T, paragraf 639.
122 Oslobo|enje, 20. juli 1993, str. 4.
123 Posebno izdanje, br. 2, 28. april 1992.

616
imalo znatnog uticaja i na formiranje odnosa i nastupa JNA prema
zvani~nim organima vlasti u Republici. Naime, u skladu sa instrukcijama
rukovodstva SDS-a, pojedini operativci i inspektori Slu`be dr`avne
bezbjednosti i Ministarstva unutra{njih poslova Bosne i Hercegovine
srpske nacionalnosti su dozirali informacije i podatke koje su dostavljali
organima bezbjednosti JNA, kao na primjer “MUP ne radi ni{ta protiv
muslimanskih ekstremista”, “protiv HOS-a i hrvatskih ekstremista”,
kako “slu`be MUP-a isklju~ivo dr`e pod nadzorom srpski narod i
naoru`avanje Srba”, da “kontroli{u JNA” i “rade protiv komandnog
kadra i starje{ina JNA” i sl. Na taj na~in pripreman je sukob izme|u
MUP-a, organa vlasti u Republici Bosni i Hercegovini i JNA i pored
ostalog, vr{ena destrukcija Bosne i Hercegovine. U kontekstu tako
koncipiranih informacija komande vojnih oblasti JNA, te General{tab
Oru`anih snaga SFRJ i SSNO, formirali su svoje procjene situacije i na
osnovu njih usmjerili svoju aktivnost na planiranje, pripremanje i
vo|enje agresije na Bosnu i Hercegovinu.124

124 Isto. Brojna dokumenta vojne provenijencije to nedvosmisleno potvr|uju.


Tako, ilustracije radi, general Kukanjac u Zaklju~cima iz procjene stanja na prostoru
Bosne i Hercegovine u zoni odgovornosti 2. vojne oblasti, koje je 20. marta 1992.
poslao General{tabu Oru`anih snaga SFRJ, ukazuje, izme|u ostalog, kako “pouzdani
podaci”, kao i “istupi ~elnika MUP-a BiH na televiziji” potvr|uju ~injenicu da su se
“narodi ove Republike dobro naoru`ali na strana~koj osnovi”, iznose}i pri tom
podatke da su “Muslimani naoru`ali oko 60.000, Hrvati oko 35.000 i Srbi oko
20.000 ljudi” (AIIZ, inv. br. 2-75, 2-169 i 772).
U dokumentu Komande 2. vojne oblasti pod nazivom “Bezbjednosna situacija
u Bosni i Hercegovini” govori se i o paravojnim formacijama i njihovom stavu i
odnosu prema JNA. Polaze}i pri tom od la`ne ocjene da je “rukovodstvo BiH,
paralelno sa vo|enjem pregovora pod okriljem EZ o mirnom razrje{avanju problema
u Bosni i Hercegovini, intenzivno radilo na vojnom organizovanju strana~kih
vojski (SDA i HDZ)”, general Kukanjac isti~e kako je “taj proces priveden kraju {to
potvr|uju i brojne oru`ane akcije ovih snaga prema JNA i srpskom stanovni{tvu”.
Od osnovnih ciljeva i “dejstva paravojnih formacija na prostoru BiH”, koje je tom
prilikom, izme|u ostalih, naveo general Kukanjac, ovom prilikom izdvajamo: 1.
“Napadom na objekte i pripadnike JNA nanositi joj gubitke i izazvati je na
intervenciju da bi se posle toga osudila za napad na demokratske snage i da `eli
o~uvati komunisti~ki sistem u zemlji” i 2. “Genocidom nad srpskim narodom
izvr{iti pritisak za masovnijim iseljavanjem u Srbiju i na taj na~in stvarati {to
ve}i ~ist etni~ki prostor koga }e staviti pod svoju kontrolu (od strane snaga SDA i
HDZ) i time stvoriti povoljne uslove u slu~aju teritorijalnog razgrani~enja” (AIIZ,
inv. br. 2-771).

617
Pojedini rukovodioci SDS-a “na svim nivoima”, u cilju izvo|enja
agresije na Bosnu i Hercegovinu, raznim su kanalima dobijali oru`je i od
Republike Srbije (Ministarstva unutra{njih poslova i Ministarstva odbrane
Republike Srbije). Vo|e i brojni ~lanovi SDS-a odr`avali su stalne kontakte
sa Saveznim sekretarijatom za narodnu odbranu, rukovodstvom Srbije,
vlastima i drugim strukturama u Srbiji. Nelegalni kontakti, mimo legalnih
organa Bosne i Hercegovine, bili su redovna pojava. U njima je bila
jasno izra`ena subordinacija organa susjedne republike. Ilustracije

Za realizaciju navedenih ciljeva, po generalu Kukanjcu na “teritoriji BiH su


organizovane, naoru`ane i zadejstvovale respektivne paravojne formacije na
strana~ko-nacionalnoj osnovi (SDA, HDZ i HOS)”, koje su, prema procjeni JNA,
brojale oko 100.000 ljudi (SDA oko 50.000, HDZ oko 35.000 i HOS oko 15.000).
Me|utim, u tom dokumentu, pored toga {to ne dokumentuje navedene cifre, general
Kukanjac se ni jednom jedinom rije~ju ne osvr}e na formiranje srpskih oru`anih
formacija. Interesantno je ukazati na ocjenu generala Kukanjca o mjestu, ulozi i polo`aju
JNA u Bosni i Hercegovini. Naime, general konstatuje da je JNA “stabilizator mira”
na prostoru Bosne i Hercegovine i da je do priznanja nezavisnosti Bosne i Hercegovine
(od strane EZ i SAD) ona “kao faktor mira svojim neposrednim prisustvom u
kriznim podru~jima Bosanskog Broda, Kupresa, Mostara, Sarajeva, Bijeljine,
spre~avala pro{irenje me|unacionalnih oru`anih sukoba”. Me|utim, uloga JNA na
navodnom spre~avanju “me|unacionalnih oru`anih sukoba i genocidu nad srpskim
stanovni{tvom u BiH” se, po ocjeni Komande 2. vojne oblasti, “ne uklapa u politiku
ekstremnih snaga SDA i HDZ za dominacijom nad srpskim narodom”. S tim u
vezi, navodi se da “paravojne formacije SDA i HDZ”, pored “oru`anih napada na
pripadnike JNA i srpsko stanovni{tvo”, u~estvuju i u oru`anim napadima i na
objekte i jedinice JNA, “koje su anga`ovane u spre~avanju me|unacionalnih sukoba
i genocida nad srpskim narodom (Bosanski Brod, Kupres, Mostar)”. U tom
kontekstu, dalje se navodi da je “izvr{en masakr nad srpskim stanovni{tvom u
okolini Bosanskog Broda i Kupresa”. Na kraju tog dokumenta se ocjenjuje kako je
priznavanjem nezavisnosti Bosne i Hercegovine od EZ i SAD “neposredno
doprinijelo stvaranju op{teg haosa, me|unacionalnih sukoba i {irenju oru`ane
borbe na tom prostoru”, te je JNA na taj na~in navodno “dovedena u nepovoljan
polo`aj”. Tako|e se konstatuje da je “najvi{e rukovodstvo BiH (SDA i HDZ) na ~elu
sa Alijom Izetbegovi}em svojim postupcima i otvorenim pozivom na mobilizaciju,
obmanjivanjem javnosti, {irenjem neistina i panike neposredno doprinelo
sada{njem stanju u Republici” (Isto).
O~igledno je da su Komanda 2. vojne oblasti i druge komande i jedinice JNA, kao i
najvi{i vojni vrh SFRJ, uporno {irili dezinformacije o doga|ajima u Bosni i Hercegovini,
te mjestu i ulozi JNA u ovoj republici, a posebno o ulozi najvi{ih predstavnika vlasti iz
redova bo{nja~kog i hrvatskog naroda, naro~ito Alije Izetbegovi}a. Istina je sasvim
druga~ija od one koja je plasirana putem JNA, o ~emu svjedo~e brojna dokumenta.

618
radi, po~etkom septembra 1991. Velibor Ostoji} u Vladi Republike Srbije,
sa predsjednikom dr Radomanom Bo`ovi}em, zatim sa ministrom za
informisanje i ministrom za veze sa Srbima, te sa podsekretarom
Ministarstva unutra{njih poslova i “telefonom sa ministrom za unutra{nje
poslove”, postigao je sporazum o nabavci vojne opreme, radio-stanica,
predajnika, te studijske i reporterske radio i TV opreme.125
Radovan Karad`i} je u vi{e navrata slao vojne delegacije ministru
odbrane u Vladi Republike Srbije, general-pukovniku Tomislavu Simovi}u.
Prilikom prijema jedne takve delegacije, koju je predvodio major
Dragan Gvozdenovi} (Gvozden), ovaj je, kako pi{e {ef kabineta tog
ministra, Dobrila Gaji} - Gli{i}, izjavio da je do 20. novembra 1991.
izvr{eno 80 procenata svih priprema za uspje{no vo|enje oru`ane
borbe protiv Republike Bosne i Hercegovine.126
Odr`avani su stalni kontakti izme|u Komande 2. vojne oblasti i
naju`eg rukovodstva Srpske demokratske stranke Bosne i Hercegovine.127
Saradnja izme|u SDS-a i komandi, jedinica i ustanova JNA odr`avana
je i na ni`em komandnom nivou. Primjera radi, predsjednik “Srpske
op{tine Kalesija” 23. marta 1992. je konstatovao : “Politi~ke i strate{ke
odluke se usagla{avaju sa Komandom korpusa /rije~ je o 17. korpusu

125 AIIZ, inv. br. 3-1174, Informacija Velibora Ostoji}a — Radovanu Karad`i}a
(“povjerljivo”) , mart 1992.; ICTY, Predmet: Br. IT-02-54-T, paragraf 791.
126 D. Gaji}-Gli{i}, SRPSKA VOJSKA, Beograd 1992, str. 260-264; M. Boji},
OSVRT NA POLO@AJ MUSLIMANA — BO[NJAKA U JUGOSLAVIJI, u:
STVARANJE I RAZARANJE JUGOSLAVIJE, Zbornik radova sa Okruglog stola
Stvaranje i razbijanje avnojevske Jugoslavije, odr`anog u Beogradu 5.-7. decembra
1995, Beograd 1996, str. 274.
127 AIIZ, inv. br. 2-75, Komanda 2. vojne oblasti, Str. pov. br. 908-1, 20. mart
1992. - General{tabu Oru`anih snaga SFRJ (“na li~nost NG[“); Isto, inv. br. 2-76,
Vlada SAO Romanije, Str. pov. br. 10-9/92, 10. februar 1992. - Pomo}niku saveznog
sekretara za narodnu odbranu za pozadinu i drugima; Isto, inv. br. 2-77, Vlada SAO
Romanije, Str. pov. br. 10-8/92, 10. februar 1992. - Predsjedniku Vlade Republike Srbije
(na ruke dr Radomanu Bo`ovi}u).
Oficir JNA Predrag Bukurica (iz Ilija{a), slu`bovao je do 1991. u Zadru, a zatim
prekomandovan u Sarajevo, sredinom maja 1991. je oti{ao za Beograd, odakle je za
potrebe SSNO odr`avao veze i kontakte sa rukovodstvom SDS-a na podru~ju Pala i
Ilija{a, zbog ~ega je vi{e puta boravio na Palama i u Ilija{u (AIIZ, inv. br. 2-541).

619
JNA - prim. S. ^./ i 4. oklopne brigade”.128 U Komandu 216. brdske
brigade u Han Pijesku svakodnevno su dolazili predstavnici SDS-a sa
podru~ja op{tine Han Pijesak, Sokolac, Olovo, Kladanj, Vlasenica,
Zvornik, Rogatica i dr., gdje su uz prisustvo i saglasnost komandanta
Dragomira Milo{evi}a i komandanta 4. korpusa generala Vojislava
\ur|evca odr`avani stalni sastanci i dogovori.129 To naravno nije bio
izuzetak, nego sistem me|usobnih komunikacija na ni`im nivoima.
Zaplijenjeni materijali SDS-a pokazuju da su najodgovornija lica
u vrhu te stranke jo{ u junu 1991. dobila oru`je od JNA. Naime, rije~ je
o licima koja su se u to vrijeme nalazila na najistaknutijim rukovodnim
funkcijama SDS-a (idejni osniva~i, ~lanovi Politi~kog savjeta i Glavnog
republi~kog odbora, kao i kadrovi SDS-a u Vladi i Skup{tini Bosne i
Hercegovine). Na prvom mjestu nalazio se Radovan Karad`i} sa
poklonjenim heklerom sa prigu{iva~em br. 93421 i 200 metaka. Vojislav
Maksimovi}, predsjednik Kluba poslanika SDS-a u Skup{tini Republike
Bosne i Hercegovine i profesor Sarajevskog univerziteta, du`io je
automatski pi{tolj marke {korpion br. 24705 i 100 metaka cal. 7,65
mm; Aleksa Buha, profesor Sarajevskog univerziteta {korpion br. 24578
i 100 metaka 7,65 mm; Petko ^an~ar, predsjednik Vije}a op{tina
Skup{tine Republike Bosne i Hercegovine {korpion br. 23722 i 100
metaka cal. 7,65 mm; Mom~ilo Peji}, ministar za finansije u Vladi
Republike Bosne i Hercegovine, bio je zadu`en {korpionom br. 23517
i 100 metaka cal. 7,65 mm); Komnen Pijevac, pomo}nik ministra za
informacije u Vladi Republike Bosne i Hercegovine, du`io je {korpion
br. 24536 i 100 metaka cal. 7,65 mm; Ljubomir Zukovi}, zamjenik
ministra za obrazovanje u Vladi Republike Bosne i Hercegovine, {korpion
br. 24538 i 100 metaka cal. 7,65 mm; Tatjana Starovi}, zamjenik
ministra za zdravstvo Republike Bosne i Hercegovine, {korpion br.
24033 i 100 metaka cal. 7,65 mm; Milo{ Savi}, zamjenik generalnog
sekretara Skup{tine, {korpion br. 24818 i 100 metaka cal. 7,65 mm;
Slavko Leovac, doktor nauka, profesor Sarajevskog univerziteta,
{korpion br. 24693 i 200 metaka cal. 7,65 mm; Milorad Ekme~i},
akademik i profesor Sarajevskog univerziteta, {korpion br. 24889 i

128 AIIZ, Fond SDS, inv. br. 1023/11, Predsjednik Srpske op{tine Kalesija, 23.
mart 1992. - Ministru Veliboru Ostoji}u.
129 AIIZ, inv. br. 2-2809, Izjava na~elnika [traba 216. brdske brigade potpukovnika
JNA Asima D`ambasovi}a.

620
100 metaka cal. 7,65 mm; Bo`idar Anti}, ministar u Vladi Republike
Bosne i Hercegovine, {korpion br. 24826 i 100 metaka cal. 7,65 mm;
Risto \ogo, urednik Radio Sarajeva, {korpion br. 24803 i 100 metaka
cal. 7,65 mm; Todor Dutina, knji`evnik, {korpion br. 24361 i 100 metaka
cal. 7,65 mm; Danilo Dursum, direktor hotela Holiday Inn, {korpion br.
25841 i 90 metaka cal. 7,65 mm; Miroslav Toholj, knji`evnik,
{korpion br. 23812 i 100 metaka cal. 7,65 mm; Milivoje Unkovi},
akademski slikar, {korpion br. 24582 i 100 metaka cal. 7,65 mm;
Milivoje Tutnjevi}, (ul. Muhameda D`ud`e 20), {korpion br. 24311 i
100 metaka cal. 7,65 mm i Mirko Cari} (ul. Pavla Goranina 2),
{korpion br. 25841 i 100 metaka cal. 7,65 mm.130
U pomenutoj dokumentaciji evidentirana su i tri lica pod oznakom
“xy”, “xz” i “zy”, koje su organi Ministarstva unutra{njih poslova Bosne
i Hercegovine, preko svojih slu`bi, de{ifrovali i utvrdili da je rije~ o
Biljani Plav{i}, Nikoli Koljevi}u i Mom~ilu Kraji{niku (broj {korpiona
kod Plav{i}ke je 24879, Koljevi}a 24661 i Kraji{nika 24801).131
Brojni su podaci koji govore o u~e{}u ~elnih ljudi SDS-a u
naoru`avanju srpskog stanovni{tva. Tako su poslanici Skup{tine Kozi}
i Simi} vodili konvoj oru`jem kroz isto~nu Hercegovinu. Branko Simi}
je bio jedan od klju~nih ljudi “prijemnog centra JNA naoru`anja”.
U jednoj turi od JNA je dobio : 54 minobaca~a 82 mm, preko 600
automatskih pu{aka, pi{tolja, bombi i drugo.132
Paradr`avni organi srpskih autonomnih oblasti iz Bosne i
Hercegovine u funkciji okupiranih organa neposredno su kontaktirali
sa na~elnikom General{taba Oru`anih snaga SFRJ i obra}ali se
Saveznom sekretarijatu za narodnu odbranu, Komandi 2. vojne oblasti,
Ministarstvu odbrane Republike Srbije, Ministarstvu unutra{njih poslova
Republike Srbije, Ministarstvu zdravlja Republike Srbije, Ministarstvu
za veze sa Srbima izvan Srbije, Crvenom krstu Jugoslavije, Udru`enju
Srba iz Bosne i Hercegovine, Matici iseljenika i predsjedniku Vlade
Republike Srbije “(na ruke dr. Radomanu Bo`ovi}u)”, tra`e}i naoru`anje
i opremu. Raspolo`ivi podaci nedvosmisleno potvr|uju da su General{tab
Oru`anih snaga SFRJ (JNA) i Vlada Republike Srbije (MUP Srbije)

130 Oslobo|enje, 25. februar 1993.


131 Isto.
132 Oslobo|enje, 1. oktobar 1993.

621
formirali, naoru`ali, opremili i obu~ili srpske oru`ane jedinice u Bosni
i Hercegovini.133
JNA je cjelokupne rezerve naoru`anja, municije i opreme
jedinica i {tabova Teritorijalne odbrane Bosne i Hercegovine, te
naoru`anja, municije i pogonskog goriva JNA koje su ~uvane u
skladi{tima JNA, ustupila i podijelila Srbima. Samo u skladi{tima
2. vojne oblasti nalazile su se rezerve naoru`anja i dva borbena
kompleta municije za jedinice i {tabove Teritorijalne odbrane
Bosne i Hercegovine i naoru`anja, municije i pogonskog goriva
JNA u sljede}im koli~inama :
a) za Teritorijalnu odbranu: 78.400 cijevi naoru`anja i 1.500
tona municije; i
b) za JNA: 30.000 komada lakog pje{adijskog naoru`anja,
40 tona municije i minskoeksplozivnih sredstava i oko 25 tona
pogonskog goriva.134
JNA je do 20. marta 1992. srpskim “dobrovolja~kim jedinicama”
“na prostoru BiH u zoni odgovornosti 2. VO” /2. vojne oblasti - prim.
S. ^./ podijelila 51.900 komada naoru`anja (75%), a SDS 17.298
komada (ili 25%). Istovremeno JNA je do 20. marta 1992. podijelila
oko 6.000 komada pje{adijskog naoru`anja koje je pripadalo
Teritorijalnoj odbrani Bosne i Hercegovine za naoru`avanje srpskog
naroda. Do tada je u Sarajevu podijeljeno 300 automatskih pu{aka
“pouzdanim” penzionisanim oficirima, a za “tri do ~etiri dana
bi}e naoru`ano jo{ sto ljudi”. Ta lica }e, prema ocjeni komandanta
2. vojne oblasti, “braniti-{tititi stambene blokove, zgrade, ulaze i
posebno {tititi porodice AVL /aktivnih vojnih lica - prim. S. ^./ u
radnom vremenu i u situacijama kada AVL izlaze sa jedinicama
na logorovanje, borbene zadatke i drugo”.135

133 AIIZ, inv. br. 2-76, Vlada SAO Romanije, Str. pov. br. 10-9/92, 10. februar
1992. - Pomo}niku Saveznog sekretara za narodnu odbranu i drugima; Isto, inv. br. 2-
77, Vlada SAO Romanije, Str. pov. br. 10-8/92, 10. februar 1992. - Predsjedniku Vlade
Republike Srbije “(na ruke dr Radomanu Bo`ovi}u)”.
134 AIIZ, inv. br. 2-75, Komanda 2. vojne oblasti, Str. pov. br. 908-1, 20. mart
1992. - General{tabu Oru`anih snaga SFRJ - (“na li~nost NG[“).
135 Isto. “Pouzdani” penzionisani oficiri JNA bili su maksimalno uklju~eni u
vojno planiranje, pripremanje i izvo|enje agresije na Bosnu i Hercegovinu. O tome

622
Srpsko-crnogorski agresor je i bolni~ke kapacitete koristio kao
skladi{ta naoru`anja. Najeklatantniji primjer je zloupotreba Vojne
bolnice u Sarajevu. Ta je bolnica u drugoj polovini 1991. “postala
naoru`ani logor”. U nju je dovo`eno i lagerovano oru`je. Tako je,
prema izjavi jednog ljekara koji je radio kao psihijatar u sarajevskoj
Vojnoj bolnici, samo “na jednom mjestu bilo spremljeno 150 AK-
47 i 250 ru~nih granata”.136
Nakon referenduma gra|ana Bosne i Hercegovine za samostalnu,
nezavisnu i suverenu dr`avu (29. februara - 1. marta 1992.) ljekari
srpske nacionalnosti u toj zdravstvenoj ustanovi u Sarajevu, odvojili
su se od svojih nesrpskih kolega i podijeljeno im je oru`je. Tako su, na
primjer, kapetan Mladen Pu{kovi} (stomatolog), potpukovnik Vladimir
Vujaklija (vi{i rendgenski tehni~ar) i poru~nik Milorad Otovi} (organ
bezbjednosti u bolnici) dobili snajperske pu{ke.137
Prema podacima vojnoobavje{tajnih analiza u Beogradu opremom
JNA naoru`ano je 50.400 ljudi (Srba), odnosno pune ~etiri divizije,
sa 200 tenkova, 150 oklopnih transportera, 400 te{kih topova, 800
minobaca~a i bestrzajnih topova. Republika Srbija je dodatno opremila
jo{ oko 42.000 ljudi, odnosno tri samostalne divizije. U tom kontingentu

postoji dosta podataka. Ilustracije radi ukazujemo na ~injenicu da je Slobodan


Krivokapi}, penzionisani oficir JNA, vlasnik Konobe u ul. Marka Maruli}a (stalno
nastanjen u ul. Marjana Baruna br. 2.) u Sarajevu, prije izbijanja agresije na Republiku
Bosnu i Hercegovinu raspolagao planovima za okupaciju Kupresa i Livna i njihovo
pripajanje SAO Krajini. Krivokapi} je znao i za izvjesni “gruntovni ulo`ak”, dokument,
koji se nalazio u Komandi 2. vojne oblasti, a koji se odnosio na “vra}anje 70 %
teritorije R BiH Srbiji” (Dnevni izvje{taj, br. 114/115, 17. avgust 1992.).
General Milutin Kukanjac je u nare|enju od 4. aprila 1992, izme|u ostalog,
naredio animiranje penzionisanih vojnih lica i gra|anskih lica “za spremnost u odbrani
stambenih objekata” (AIIZ, inv. br. 2-2804, Komanda 2. vojne oblasti, Str. pov. broj
09/80-23, 4. april 1992. — Komandi Vojno-gra|evinske direkcije).
Tim je nare|enjem, pored ostalog, borbena gotovost komandi, jedinica i ustanova
2. vojne oblasti podignuta “na najvi{i nivo”. Od posebne je va`nosti i “vrlo bitno”
bilo da se do dvadeset ~asova istoga dana (tj. 4. aprila) obezbijedi i potpuna borbena
gotovost “izdvojenih objekata i njihova za{tita” (Isto).
136 ∴ RATNI ZLO^INI U BOSNI I HERCEGOVINI, Izvje{taji Amnesty
Internationala i Helsinki Watcha, Antiratna kampanja Hrvatska, Centar za mir, nenasilje
i ljudska prava Zagreb, Biblioteka Dokumenti, br. 2, Zagreb 1993, str. 107.
137 Isto.

623
je, na primjer, isporu~eno: 1.017 mitraljeza kalibra 7,62 mm, 216
mitraljeza 12,7 mm, 162 bestrzajna topa, 441 minobaca~, 54 topa kalibra
76 i 100 mm, 36 haubica od 122 mm, 54 vi{ecijevna raketna baca~a
od 128 i 262 mm, 90 protivavionskih topova (PAT) od 20, 30, 40 i 57
mm, 96 srednjih tenkova, 30 samohotki i 18 oklopnih vozila.138
Na teritoriji Bosne i Hercegovine je do 20. marta 1992. u
komandama, jedinicama i ustanovama 2. i 4. vojne oblasti i
kolaboracionisti~kim formacijama tzv. srpskih autonomnih oblasti,
uglavnom, zavr{ena mobilizacija, naoru`avanje i opremanje “vojnih
obveznika” srpske nacionalnosti.139
Predsjedni{tvo Bosne i Hercegovine je, nakon genocida izvr{enog
u Bijeljini nad Bo{njacima, po~etkom aprila 1992. uputilo zahtjev
JNA da vrati naoru`anje jedinica i {tabova Teritorijalne odbrane. S
tom odlukom je Komanda 2. vojne oblasti upoznala cjelokupni starje{inski
sastav i predo~ila im da se to naoru`anje i oprema bez pisanog odobrenja
komandanta 2. vojne oblasti ne smije izdati. Me|utim, JNA je odbila
vra}anje naoru`anja i opreme legalne Teritorijalne odbrane Bosne
i Hercegovine.140
Sve to potvr|uje da je svo naoru`anje, municija, oprema, materijalno-
tehni~ka, intendantska i druga sredstva kojim su raspolagale srpske
oru`ane formacije poticale iz arsenala JNA, sekvestrirane imovine

138 Prva linija, br. 6, 23. maj 1993, str. 13.


139 M. Kreso, ^INJENICE KOJE UKAZUJU NA AGRESIJU NA
REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU OD STRANE SAVEZNE REPUBLIKE
JUGOSLAVIJE I NJENIH POMAGA^A (rukopis), Sarajevo 1993, str. 6.
140 Agresija..., str. 19; AIIZ, inv. br. 2-88, Komanda 2. vojne oblasti, Operativni
de`urni tim, Str. pov. br. 10/36-1940, 02. april 1992. - General{tabu Oru`anih snaga
SFRJ-Operativni centar; Isto, inv. br. 2-118, Komanda 2. vojne oblasti, Str. pov. br.
10/36-1986, 04. april 1992. - Operativnom centru General{taba Oru`anih snaga SFRJ
- Sektor pozadine; Isto, inv. br. 2-85, Komanda 2. vojne oblasti, Operativni de`urni tim,
Str. pov. br. 10/36-2000, 05. april 1992. - General{tabu Oru`anih snaga SFRJ - Operativni
centar; Isto, inv. br. 2-124 Komanda 2. vojne oblasti, Str. pov. br. 10/36-2126, 10. april
1992. - Operativni centar General{taba Oru`anih snaga SFRJ - za Sektor pozadine.
Rukovodstvo Skup{tine op{tine Biha} je 6. aprila 1992. donijelo odluku da JNA,
u roku od deset dana vrati oru`je jedinicama i [tabu teritorijalne odbrane. Me|utim,
JNA je to odbila. Stranka demokratske akcije je 9. aprila uputila zahtjev da se iz
skladi{ta u Ustikolini izda oru`je za jedinice TO. I taj je zahtjev odbijen (Isto).

624
Teritorijalne odbrane Bosne i Hercegovine, kao i Teritorijalne odbrane
i Ministarstva unutra{njih poslova Srbije.
“Od po~etka borbenih dejstava”, formirane srpske jedinice
Teritorijalne odbrane, neposredno ili preko svojih štabova obra}ale su se
direktno SSNO-u radi popune sa sredstvima naoru`anja i vojne opreme
iz rezervi JNA. Opremanje tih jedinica je, “u vrijeme kada su postojali
uslovi”, vršeno neposredno dodjelom sredstava naoru`anja i vojne
opreme od strane takti~kih nosilaca (rodova i slu`bi SSNO-a) preko
608. tehni~ko-snabdjeva~ke baze SSNO-a i komandi vojnih oblasti.
Me|utim, zbog velikog broja zahtjeva i teško}a da se to pitanje dalje
rješava na nivou SSNO-a, na~elnik General{taba Oru`anih snaga
SFRJ, general-pukovnik Blagoje Ad`i}, izdao je 30. decembra 1991,
Pov. br. 2268-1, Nare|enje (“VOJNA TAJNA POVERLJIVO”) o
opremanju (na~inu popune) jedinica srpske teritorijalne odbrane
sa sredstvima naoru`anja i vojne opreme (iz rezervi JNA).141
Popunu jedinica srpske Teritorijalne odbrane naoru`anjem i vojnom
opremom trebalo je “vršiti na sljede}i na~in : Komande - štabovi TO
zahteve za popunu svojih jedinica sa sredstvima NVO /naoru`anje
i vojna oprema - prim. S. ^./ dostavlja}e ubudu}e komandi jedinice
JNA u ~ijoj zoni odgovornosti se nalaze”. Zahtjeve za popunu
trebalo je dostavljati SSNO-u preko nadle`nih organa TO, “a za
jedinice anga`ovane u sastavima JNA preko jedinica i komandi JNA.
2. - Nadle`ni organi SSNO, analizira}e primljene zahteve i u
skladu sa procenjenim potrebama i mogu}nostima dava}e saglasnost
na vrstu NVO i jedinicu koja }e odobreno NVO predati TO.
3. - Komanda 608. TSB /tehni~ko-snabdjeva~ke baze — prim. S. ^./
SSNO, }e nakon odobrenja takti~kih nosilaca (rodova i slu`bi SSNO),
pripremati rešenja za ustupanje sredstava NVO jedinicama TO.
Prilikom donošenja rešenja o ustupanju sredstava NVO ili
predaji na drugi na~in, voditi ra~una o stvarnim potrebama, nameni
i obu~enosti sastava jedinica TO za upotrebu dodeljenih sredstava.

141 AIIZ, inv. br. 2-2821, Tehni~ka uprava SSNO, Pov. br. 2268-1, 30. decembar
1991. — Komandi 5. VO. To je nare|enje dostavljeno “svim komandama - {tabovima
TO i JNA do nivoa brigade” (Isto).

625
4. - Komanda 608. TSB SSNO je obavezna da izveštava
takti~ke nosioce (rodove i slu`be SSNO) o realizaciji donetih
rešenja o ustupanju sredstava NVO jedinicama TO.
5. - Materijalno zadu`enje komandi - štabova jedinica TO sa
dodeljenim sredstvima NVO iz rezervi JNA, izvršiti u duhu postoje}ih
propisa o materijalnom knjigovodstvu i evidenciji u JNA.
6. - Snabdevanje anga`ovanih jedinica TO borbenim potrebama,
po osnovi utro{ka, vr{iti organizovano preko jedinica — ustanova
na koje su oslonjeni po {emi pozadinskog obezbe|enja. Postupak
je u svemu isti kao i za sve jedinice oja~anja”.141a
General Milutin Kukanjac (komandant 2. vojne oblasti) je, na
osnovu navedenog nare|enja na~elnika General{taba Oru`anih snaga
SFRJ, 9. januara 1992. izdao sli~no nare|enje o na~inu opremanja
jedinica Srpske teritorijalne odbrane sa sredstvima naoru`anja i
vojne opreme iz rezervi JNA. To je nare|enje u cjelosti glasilo:
“1. - Popunu jedinica TO NVO vršiti isklju~ivo u skladu s
va`e}im propisima. Komande i štabovi TO zahteve za popunu
svojih jedinica sa sredstvima NVO dostavlja}e komandi jedinica
JNA u ~ijoj zoni odgovornosti se nalaze.
Zahteve za popunu dostavljati SSNO preko nadle`nih organa
TO, a za jedinice anga`ovane u sastavima jedinica JNA preko
komandi Korpusa Komandi 2. VO.
2. - Komanda 2. VO analizira}e primljene zahteve, ceniti njihovu
opravdanost i prosle|ivati SSNO, radi dobijanja saglasnosti i rešenja
za ustupanje sredstava NVO i ostalih neborbenih sredstava
jedinicama TO.
Komande - štabovi TO u svojim zahtevima moraju voditi
ra~una o stvarnim potrebama, nameni i obu~enosti svojih sastava
za upotrebu dodeljenih sredstava.

141a Isto. Zanimljivo je ista}i kako general Blagoje Ad`i} u obrazlo`enju


dono{enja tog nare|enja ukazuje na po{tivanje propisa i sprje~avanje eventualnih
zloupotreba (“... da bi se i dalje po{tovali propisi i na taj na~in spre~ile eventualne
zloupotrebe”; “... isklju~ivo u skladu sa va`e}im propisima”). O~igledno je “zaboravio”
da su upravo njegovo nare|enje i druge aktivnosti s tim u vezi zlo~ina~kog karaktera,
a ne, kako on tvrdi, po{tivanje propisa i sprje~avanje eventualnih zloupotreba.

626
3. - Komanda 608. TSB SSNO, }e nakon odobrenja takti~kih
nosilaca (rodova i slu`bi SSNO), pripremati re{enja za ustupanje
sredstava NVO jedinicama TO.
4. — Komande korpusa i pozadinskih baza su obavezne da
izveštavaju takti~ke nosioce ove komande o realizaciji donetih
rešenja o ustupanju sredstava NVO jedinicama TO.
5. - Materijalno zadu`enje komandi - štabova jedinica TO sa
dodeljenim sredstvima NVO iz rezervi JNA, vršiti u duhu
postoje}ih propisa o materijalnom knjigovodstvu i evidenciji u
JNA.
6. - Snabdevanje anga`ovanih jedinica TO borbenim
potrebama, po osnovi utroška, vršiti organizovano preko jedinica
- ustanova na koje su oslonjene po šemi pozadinskog obezbe|enja.
Postupak je u svemu isti kao i za sve jedinice oja~anja”.142
Jugoslovenska narodna armija je, u skladu sa nare|enjem
General{taba Oru`anih snaga SFRJ, posebno od 30. decembra 1991,
nare|enjem generala Kukanjca od 9. januara 1992. i instrukcijama
Saveznog sekretarijata za narodnu odbranu (naro~ito od 21. februara i
20. aprila 1992.), naoru`avala i opremala srpske oru`ane jedinice
teritorijalne odbrane i milicije, kao i druge srpske oru`ane jedinice,
kako u Bosni i Hercegovini, tako i u Hrvatskoj. Na taj na~in JNA
je naoru`ala, opremila, popunila i obu~ila srpsko stanovni{tvo u
rukovanju i ga|anju pje{adijskim i artiljerijskim naoru`anjem,
{to potvr|uju brojna dokumenta.143
Paradr`avni srpski Op{tinski {tab Teritorijalne odbrane Bosanski
Petrovac, kao “jedina vojna jedinica na teritoriji” te op{tine je, “s
obzirom na politi~ko-bezbjednosnu situaciju u Jugoslaviji”, a
posebno dislociranje jedinica JNA iz Hrvatske na to podru~je, krajem

142 AIIZ, inv. br. 2-2815, Komanda 2. vojne oblasti, Pov. broj 31/103-6-1, 9.
januara 1992. — Na li~nost komandanta.
I general Milutin Kukanjac, kao i njegov pretpostavljeni (general Blagoje Ad`i}),
govori o “po{tivanju” propisa i “spre~avanju” eventualnih zloupotreba. O~igledno je
slijedio svoga komandanta u zlo~ina~kim namjerama i djelovanju.
143 AIIZ, inv. br. 2-195, 196, 198 i drugi.

627
1991. razmatrao organizacijsko-formacijske popune na formiranju
vojnih jedinica i donio zaklju~ak da se obrati JNA, radi obezbje|enja
materijalnih sredstava. Komandant tog {taba, rezervni kapetan I klase
Obrad Vr`ina, 13. decembra 1991. je, s tim u vezi, uputio zahtjev Str.
pov. br. 06/190-1 Vojnoj po{ti 1754 Bosanski Petrovac i Komandi 530.
pozadinske baze za dodjelu pje{adijskog i artiljerijskog naoru`anja,
municije i odje}e za vojnike.144
Nakon {to je dobila navedeni zahtjev Komanda 530. pozadinske
baze je, “sagledavaju}i zadatke koje imaju novoformirane jedinice
Op[TO /op{tinski {tab teritorijalne odbrane - prim. S. ^./ B. Petrovac”
i “procjenom politi~ko-bezbjednosne situacije u {irem okru`enju
zone odgovornosti 530. PoB” /pozadinske baze — prim. S. ^./, do{la
do zaklju~ka da su isti u “funkciji kontrole teritorije, upravnih i
rokadnih komunikacija, za{tite objekata od posebnog zna~aja i
sadejstva sa jedinicama JNA u eventualnom izvo|enju b/d
/borbenih dejstava - prim. S. ^./ na ovim prostorima”. Imaju}i u vidu
da su organizacijsko formacijske pripreme na formiranju navedenih
jedinica Op{tinskog {taba teritorijalne odbrane B. Petrovac “ve}

144 AIIZ, inv. br. 2-175, Op{tinski {tab teritorijalne odbrane Bosanski Petrovac,
Str. pov. br. 06/190-1, 13. decembar 1991. - Vojnoj po{ti 1754 Bosanski Petrovac; Isto,
inv. br. 2-176, Komanda 530. pozadinske baze, Str. pov. br. 25-1, 3. januar 1992. - Komandi
5. Vojne oblasti. Tom prilikom tra`ena su sljede}a materijalno-tehni~ka sredstva :
1. pi{tolj 7, 62 mm 40 komada
2. automatski pi{tolj 7, 65 mm 15 komada
3. automatska pu{ka 7, 62 mm 130 komada
4. pu{komitraljez 7, 62 mm (7, 9 mm) 60 komada
5. minobaca~ 60 mm 12 komada
6. minobaca~ 82 mm 10 komada
7. minobaca~ 120 mm 3 komada
8. bestrzajni top 82 mm 6 komada
9. ru~ni baca~ raketa 90 mm 20 komada
10. ru~ni baca~ M-57 40 komada
11. ru~ni baca~ raketa 64 mm (“zolja”) 200 komada
12. ru~na-odbrambena bomba 400 komada
13. busola lakog tipa 3 komada
14. borbeni kompleti municije za pje{adijsko naoru`anje 2 komada
15. komplet odje}e za vojnike 1200 komada (Isto).

628
uspe{no sprovedene”, zastupnik komandanta 530. pozadinske baze,
pukovnik Milorad [kondri}, ocijenio je da bi “popunom sa tra`enim
MS /materijalna sredstva - prim. S. ^./ dobili dodatne snage na
izvr{avanju navedenih zna~ajnih zadataka za JNA”, te je Komandi
5. vojne oblasti predlo`io da se navedeni zahtjev u “{to je mogu}e
kra}em roku pozitivno rije{i”. Pri tome je posebno napomenuo da se
“sa teritorije SO /Skup{tine op{tine - prim. S. ^./ B. Petrovac i do
sada ve} uspje{no vr{ilo mobiliziranje v/o /vojni obveznici - prim.
S. ^./ i dobrovoljaca, koji su se vrlo aktivno uklju~ili i potrudili u
izvr{enju zadataka jedinica 5. K i 9. K /K — korpus - prim. S. ^./ i
200. VB /vazduhoplovna baza — prim. S. ^./, {to potvr|uje da se radi
o stanovni{tvu ~vrsto motivisanom na za{titi zajedni~ke domovine
i koje je vrlo pozitivno opredeljeno prema JNA u cjelini”.145
Komanda 2. vojne oblasti, odnosno zastupnik na~elnika Tehni~ke
slu`be pukovnik Gradimir Petrovi}, 8. januara 1992. Komandi 530.
pozadinske baze izdao je naredbu, Pov. br. 32/198-5, da za potrebe tzv.
Op{tinskog {taba Teritorijalne odbrane Bosanski Petrovac izda sljede}e
vrste i koli~ine municije :
a) iz skladi{ta municije Biha} :
- metak 7,62 mm za pi{tolj 2.100 komada
- metak 7,65 mm obi~no zrno 1.500 komada
- metak 7,62 mm, probojno-zapaljivo
zrno za automatsku pu{ku 3.780 komada
- metak 7,62 mm, obi~no zrno
za automatsku pu{ku 27.720 komada
- metak 7,62 mm, obilje`avaju}e
zrno za automatsku pu{ku 7.560 komada

b) iz skladi{ta municije Donji Lapac :


- mina trenutna za minobaca~ 60 mm 1.440 komada

145 AIIZ, inv. br. 2-176, Komanda 530. pozadinske baze, Str. pov. br. 25-1, 03.
januar 1992. — Komandi 5. vojne oblasti.

629
c) iz skladi{ta municije Bosanski Novi :
- mina trenutna za minobaca~ 82 mm 1.200 komada
- mina kumulativna za ru~ni baca~ M-57 320 komada
- bomba ru~na M-75 420 komada.146
Za popunu 6. li~ke divizije Komanda 5. vojne oblasti je 2. januara
1992. (Pov. br. 32/205-3) od Komande 608. Tehni~ko snabdjeva~ke
baze SSNO-a hitno tra`ila sljede}e naoru`anje :
- automatska pu{ka 7,62 mm M-70 B1 100 komada
- automatska pu{ka 7,62 mm M-70 AB2 300 komada
- poluautomatska pu{ka 7,9 mm, snajper, M-76 100 komada
- minobaca~ 60 mm M-57 40 komada
- minobaca~ 82 mm M-69 A 16 komada.147
Predsjednik Skup{tine op{tine Sanski Most i zamjenik komandanta
TO Sanski Most, Nedeljko Ra{ula i Sveto Mr|a, dostavili su januara
1992. JNA “Specifikaciju potreba naoru`anja, opreme i MTS za
organizaciju odbrane srpskog naroda podru~ja Skup{tine op{tine
Sanski Most”. Za popunu jedinica Tertorijalne odbrane tra`ili su
sljede}e vrste i koli~inu oru`ja i materijalno-tehni~kih sredstava :

1. minobaca~ — 82 mm 2 komada
2. minobaca~ — 120 mm 4 komada
3. minobaca~ — 60 mm 16 komada
4. BOT - 4 komada
5. LPAT — 20 mm 4 komada
6. TOP, Haubica-105 mm-155 mm 2 komada
7. BOV 2 komada

146 AIIZ, inv. br. 2-177, Komanda 2. vojne oblasti, Pov. br. 32/198-5, 08. januar
1992. — Komandi 530. pozadinske baze i Op[TO Bosanski Petrovac.
147 AIIZ, inv. br. 2-222, Komanda 5. vojne oblasti, Pov. br. 32/205-3, 02. 01.
1992. - Komandi 608. TSB SSNO i drugima.
Navedena sredstva je, po ocjeni pukovnika Gradimira Petrovi}a, zastupnika
na~elnika Tehni~ke slu`be Komande 5. Vojne oblasti, trebalo “isporu~iti” 530. pozadinskoj
bazi, “koja }e izvr{iti distribuciju do krajnjih primaoca”.

630
8. tenk 2 komada
9. snajper pu{ke — 7,9 mm
(2 sa priklju~kom za no}no ga|anje) 80 komada
10. PM M-84 10 komada
11. MES, PP-PR, MI 300-400 komada
12. eksploziv 2000 kilograma
13. AP 800 komada
14. PAP 300 komada
15. LRL-128mm 4 komada
16. signalni pi{tolj 20 komada
17. ZOLJA 900 komada
18. inicijalne kapsule 300 komada
19. dvogledi IC za no}no osmatranje 3 komada
20. pasivni ni{an (4 za AP, 5 za snajper) 9 komada
21. sredstva veze
- RU 12 10 komada
- RU 3 6 komada
22. poljska kuhinja komplet 2 komada
23. prigu{iva~i:
- za snajperske pu{ke 15 komada
- za automatske pu{ke 5 komada
24. busole ru~ne 50 komada
25. vozilo veze 1 komad
26. OSA 9 komada
27. komplet uniforme maskirne 120 komada
28. SDO (suhi dnevni obrok) 5.000-7.000 komada
29. municija 10 borbena kompleta.148

148 AIIZ, inv. br. 2-2820, Skup{tina op{tine Sanski Most — Komandi JNA Beograd,
Specifikacija potreba naoru`anja, opreme i MTS za organizaciju odbrane srpskog
naroda podru~ja Skup{tine op{tine Sanski Most.

631
Taj je zahtjev Komanda 530. pozadinske baze 28. januara 1992.
dostavila Komandi 2. vojne obalsti, u skladu sa njenim nare|enjem,
pov. br. 31/103-6-1, od 9. januara 1992.149
Nakon {to je dobio zahtjev, general-major Ratko Mili}evi}
(pomo}nik komandanta za pozadinu 2. vojne oblasti), 10. februara 1992.
proslijedio ga SSNO — Tehni~koj upravi, u skladu sa nare|enjem
na~elnika G[ OS SFRJ, pov. br. 2268-1, od 30. decembra 1991, “sa
molbom da se sa I i III Uprava G[ OS /General{tab Oru`anih snaga
— prim. S. ^./ i drugim nadle`nim organima razmotri opravdanost
zahteva i donese odgovaraju}a odluka”. Iako je naveo da je
Komandi 2. vojne oblasti zahtjev dostavljen “mimo organa TO zbog
‘nepoverenja’ potpisnika zahteva prema postavljenim organima
u TO” i da se “u zahtevu ne navodi da li postoji formacija jedinice za
koju se tra`i naoru`anje i oprema”, jer se “iz prilo`ene specifikacije
ne mo`e zaklju~iti o kakvoj se jedinici radi”, general Mili}evi} je
konstatovao da “ukoliko postoji odre|ena formacija jedinica TO ili
se procjenjuje da bi ista mogla biti formirana mi{ljenja smo da bi
trebalo dodeliti pripadaju}e naoru`anje i opremu u skladu sa
mogu}nostima”.150
Generalmajor Du{an Koturovi}, na~elnik Vojne po{te 4509 u
Beogradu, je, “na osnovu nastalih potreba”, 7. februara 1992. Vojnoj
po{ti 9808 u Pan~evu izdao naredbu Pov. br. 11/9 da za potrebe 3.
odreda Teritorijalne odbrane u sastavu 10. partizanske divizije, ~ije se

Taj je zahtjev obrazlo`en na sljede}i na~in :


“S obzirom, da nismo u mogu}nosti da bilo {ta uradimo preko komandanta
TO u Sanskom Mostu koji je muslimanske nacionalnosti i na to mjesto postavljen
od strane SDA u Sanskom Mostu, a njihov zajedni~ki rad u proteklih godinu dana
se odnosio na javno djelovanje na ru{enju JNA i Jugoslavije kao zajedni~ke dr`ave
ravnopravnih naroda i narodnosti. @elimo da se samoorganizujemo i osposobimo
za odbranu Sanskog Mosta i naroda koji `eli da ostane u Jugoslaviji. Pri tom se
stavljamo direktno pod komandu JNA. Nadamo se da }ete nam u ovom te{kom
trenutku pru`iti neophodnu pomo} i da }emo zajedni~ki odbraniti na{u domovinu”
(Isto).
149 AIIZ, inv. br. 2-2822, Komanda 530. pozadinske baze, Pov. br. 188-2, 28.
januar 1992. — Komandi 2. vojne oblasti.
150 AIIZ, inv. br. 2-2822, Komanda 2. vojne oblasti, Pov. br. 31/103-6/2, 10.
februara 1992. — SSNO — Tehni~ka uprava.

632
komandno mjesto nalazilo u selu @ivaja (op{tina Kostajnica, Hrvatska),
izda nalog za preraspodjelu sljede}ih sredstava :

1. protiv oklopni top 76 mm M-42


sa 3 borbena kompleta municije 6 komada
2. samohodno oru`je 76 mm M-18
sa 3 borbena kompleta municije 6 komada.151
Komanda 2. vojne oblasti je, na osnovu nare|enja General{taba
Oru`anih snaga SFRJ, Uprave artiljerije (Pov. br. 11-9 od 7. februara
1992. ) komandama 993., 530. i 405. pozadinske baze i Komandi 5.
korpusa 22. februara 1992. izdala nare|enje (Pov. br. 32/148-60) da se,
za popunu 3. odreda Teritorijalne odbrane 10. partizanske divizije 5.
korpusa JNA, izdaju sljede}e vrste i koli~ine municije :
a) iz 1. skladi{ta municije Kr~marice - Banja Luka

- metak 76 mm, trenutno-fugasni za SO M18 161 komada


- metak 76 mm, pancirni za SO M18 180 komada
- metak 76 mm, potkalibarno za SO M18 36 komada

b) iz 2. skladi{ta municije Mrkonji} Grad

- metak 12,7 mm, pancirno zapaljivo i pancirno


zapaljivo obilje`avaju}e zrno za Browing 4.400 komada
- bomba ru~na M-75 150 komada
- metak 76 mm, trenutno fugasni za top M-42 450 komada
- metak 76 mm, kumulativni sa rotiraju}im
zrnom za top M-42 450 komada

c) iz 3. skladi{ta municije Biha}

- metak 76 mm, potkalibarno za SO M18 144 komada

151 AIIZ, inv. br. 2-224, Vojna po{ta 4509 Beograd, Pov. br. 11-9, 07. januar 1992.
- Vojnoj po{ti 9808 Pan~evo. Navedena sredstva je trebalo izuzeti iz 2. vojne oblasti.

633
d) iz 2. skladi{ta municije Golubi}

- metak 76 mm, trenutno fugasni za SO M18 290 komada.152

Takozvana Srpska stanica javne bezbjednosti Bosanski Petrovac


se, 6. februara 1992. obratila JNA, odnosno Vojnoj po{ti 1754 Bosanski
Petrovac i Komandi 530. pozadinske baze, i zatra`ila “pozajmicu”
borbenih sredstava i opreme radi opremanja “rezervnog i aktivnog
sastava milicije”. Tom prilikom su tra`ena sljede}a borbena sredstva
i oprema :

- snajperske pu{ke, sa odre|enim brojem


borbenih kompleta municije 50 komada
- “zolja” 250 komada
- “osa” 150 komada
- ~izme za teren 240 pari
- pulovera 250 komada
- rukavice i dr.153
Polaze}i od ocjene da se “rezervni i aktivni sastav milicije
kroz svoju obuku nije obu~avao oko rukovanja sa ovim borbenim
sredstvima”, Ljubomir Kerkez, na~elnik navedene paradr`avne
stanice javne bezbjednosti je od Komande 530. pozadinske baze tra`io
i pomo} “oko realizacije obuke u rukovanju i ga|anju sa ovim
sredstvima u rezervnim stanicama milicije”.154
Paradr`avni Srpski okru`ni {tab teritorijalne odbrane Biha} se, 18.
februara 1992. (Str. pov. br. 06/1-1/92) obratio Komandi 450. pozadinske

152 AIIZ, inv. br. 2-225 i 2-227, Komanda 2. vojne oblasti, Pov. br. 32/198-60,
22. februar 1992. - komandama 993, 530. i 405. pozadinske baze i Komandi 5. korpusa.
153 AIIZ, inv. br. 2-234, Ministarstvo za unutra{nje poslove, Centar slu`bi bezbjednosti
Biha}, srpska Stanica javne bezbjednosti Bosanski Petrovac, Str. pov. br. 01-06/92, 06.
februar 1992. - Vojnoj po{ti 1754 Bosanski Petrovac. Isto, inv. br. 2-223, Komanda
530. pozadinske baze, Str. pov. br. 267-2, 17. februar 1992. - Komandi 2. vojne oblasti.
154 Isto.

634
baze za popunu sa 2.000 komada pje{adijskog naoru`anja, dva
borbena kompleta municije i 850 kompleta vojne opreme (odje}e i
obu}e) u cilju formiranja “jedinice od srpskog naroda”.155
Nakon {to je dobila navedene zahtjeve tzv. Stanice javne bezbjednosti
Bosanski Petrovac i srpskog Okru`nog {taba teritorijalne odbrane
Biha}, Komanda 2. vojne oblasti se, u skladu sa nare|enjem na~elnika
General{taba Oru`anih snaga SFRJ (Pov. br. 2268-1) od 30. decembra
1991, 3. marta 1992. (Pov. br. 32/205-16) (“Vojna tajna-Poverljivo”)
obratila Tehni~koj upravi Saveznog sekretarijata za narodnu odbranu, sa
zahtjevom da se odobri popuna tih jedinica naoru`anjem i opremom.156
Vojna po{ta 5027 Sarajevo je, na osnovu zahtjeva Vojne po{te
4022 iz Banja Luke, (Pov. br. 18/4-35) od 26. marta 1992. da joj se za
“kvalitetniju popunu jedinica i opremanje dobrovoljaca” hitno
obezbijedi 2.000 komada automatskih pu{aka 7,62 mm, 30. marta odobrila
izdavanje 986 komada automatskih pu{aka 7,62 mm. Interesantno je
ista}i da je pomenuta jedinica u Banjoj Luci tada raspolagala sa
17.571 komada automatskih pu{aka navedenog kalibra, a da je po
formaciji “sljeduje 21.901 komad”.157
Popuna paradr`avnih srpskih jedinica i {tabova teritorijalne odbrane,
kao i organa i jedinica milicije, sa materijalno-tehni~kim i intendantskim
sredstvima (pje{adijsko i artiljerijsko naoru`anje, tenkovi, municija,
minsko-eksplozivna sredstva, sredstva veze, intendantska tehnika za rad u

155 AIIZ, inv. br. 2-232, /Srpski/ Okru`ni {tab TO Biha}, Str. pov. br. 06/1-1/92,
18. februar 1992. - Komandi 405. pozadinske baze. Komanda 405. pozadinske baze je
navedeni zahtjev “ovog {taba TO Biha}” dostavila Komandi 2. vojne oblasti na
li~nost generalmajora Ratka Mili}evi}a, jer je ta “jedinica nadle`na za re{avanje po
zahtevu”, sa molbom da se taj zahtjev razmotri u duhu nare|enja na~elnika
General{taba Oru`anih snaga SFRJ - br. 2268-1, od 30. decembra 1991. i nare|enja
Komande 2. vojne oblasti br. 31/103-6-1, od 09. januara 1992. (AIIZ, inv. br. 2-231,
Komanda 405. pozadinske baze, Str. pov. br. 200-2, 18. februar 1992. - Komandi 2.
vojne oblasti).
156 AIIZ, inv. br. 2-230, Komanda 2. vojne oblasti, Pov. br. 32/205-16, 03. mart 1992.
- Saveznom sekretarijatu za narodnu odbranu - Tehni~koj upravi.
157 AIIZ, inv. br. 2-236, Vojna po{ta 4022, Pov. br. 18/4-35, 26. mart 1992. Banja
Luka - Vojnoj po{ti 5027 Sarajevo; Isto, inv. br. 2-235, Vojna po{ta 5027 Sarajevo, Pov.
br. 32/205-24, 30. mart 1992. - vojnim po{tama 5290 i 4022 Banja Luka.

635
poljskim uslovima, oprema) i materijalnim rezervama neposredno je
vr{ena od Saveznog sekretarijata za narodnu odbranu i njegovih
komandi, jedinica i ustanova. Tim aktivnostima je li~no komandovao
na~elnik General{taba Oru`anih snaga SFRJ generalpukovnik Blagoje
Ad`i}. Tako je 13. marta 1992. u Komandi 6. operativne grupe ([tab
u Plitvi~kim Jezerima) odr`an sastanak izme|u predstavnika Saveznog
sekretarijata za narodnu odbranu, 2. vojne oblasti, komandi korpusa i
predstavnika Ministarstva unutra{njih poslova i paradr`avnog Glavnog
{taba teritorijalne odbrane Republike Srpska Krajina, kojim je rukovodio
zamjenik na~elnika General{taba Oru`anih snaga SFRJ. Na tom su
sastanku, “u vezi sa popunom sa MTS i MR /materijalno - tehni~ka
sredstva i materijalne rezerve - prim. S. ^./ jedinica i {tabova TO, kao
i organa i jedinica milicije” zauzeti sljede}i stavovi :
1) paradr`avni organi i jedinice milicije “}e dobiti 20.000 kompleta
obu}e i 100 terenskih m/v” /motornih vozila - prim. S. ^./. Za ostala
sredstva “MUP je imao obavezu da dostavi zahtjeve za popunu”
(prioritet u popuni je dat srpskim jedinicama milicije, teritorijalne
odbrane i pje{adijskim odredima);
2) komande korpusa su obavezne da, iz svojih sredstava, izvr{e
popunu po formaciji jedinica i {tabova TO i milicije ispravnim
naoru`anjem i opremom. “Za nedostaju}a sredstva obrati}e se
Komandi 2. VO, koja zahteve koje ne mo`e re{iti dostavlja
nadle`nim organima SSNO”; i
3) popuna korpusa “nedostaju}im i opravka neispravnih
MTS”, kao i popuna “nedostaju}ih rezervi, bi}e izvr{ena nakon
predislokacije”.158
Generalpukovnik Milutin Kukanjac je sa navedenim zaklju~cima
7. aprila 1992. (Str. pov. br. 31/101-230) upoznao komande 9, 10. i 5.
korpusa, napominju}i da su du`ni postupiti “po zaklju~cima koji su
doneti na pomenutom sastanku”. Pored toga, on je posebno naglasio

158 AIIZ, inv. br. 2-127, Komanda 2. vojne oblasti, Str. pov. br. 10/36-2201, 13.
april 1992. - Operativnom centru General{taba Oru`anih snaga SFRJ - za Sektor pozadine
(pozadinski izvje{taj - OP 54); Isto, inv. br. 2-134, Komanda 2. vojne oblasti, Str. pov.
br. 10/36-2383, 20. april 1992. - Operativnom centru General{taba Oru`anih snaga
SFRJ - za Sektor pozadine (pozadinski izvje{taj - OP 61).

636
da komande pomenutih korpusa popunu sredstava treba da vr{e prema
formaciji, s tim da “za sva sredstva koja se tra`e preko formacije”
tra`e odobrenje za popunu. General Kukanjac je komandante pomenutih
korpusa upoznao i sa ~injenicom da je Komanda 2. vojne oblasti
naknadno primila formacije pozadinskih baza operativnih zona i
pozadinskih baza Glavnog {taba teritorijalne odbrane i milicije Republike
Srpka Krajina za popunu ratnim materijalnim rezervama. Pri tome je
napomenuo da je “odre|en broj i vrsta vozila iz AF /armijski fond —
prim. S. ^./ kojima se popunjavaju jedinice i {tabovi TO”.159
Za potrebe paradr`avnog [taba teritorijalne odbrane 3. operativne
zone za Baniju i Kordun sa pri{tapskim jedinicama prostorne strukture
op{tinskih {tabova teritorijalne odbrane kolaboracionisti~ke Srpske
Autonomne Oblasti Krajina (zahtjev broj 405-1, od 13. marta 1992.)
su, u skladu sa navedenim dogovorom u Sekretarijatu za narodnu
odbranu, odobrena sljede}a materijalno-tehni~ka i intendantska
materijalna sredstva :
- pi{tolj 7,62 mm 50 komada
- pi{tolj 7,65 mm (“{korpion”) 40 komada
- poluautomatska pu{ka 7,62 mm 500 komada
- automatska pu{ka 7,62 mm 300 komada
- pu{ka M-48 7,9 mm 400 komada
- pu{komitraljez 7,9 mm 50 komada
- pu{komitraljez 7,62 mm 300 komada
- pu{ka snajper 30 komada
- pu{komitraljez 84 mm 9 komada
- “zolja” 500 komada
- “osa” 50 komada
- strijela 2-M 40 komada
- protivavionski top 20/1 40 komada
- protivavionski top 20/3 40 komada
- ROB M-75 1.500 komada

159 AIIZ, inv. br. 2-183, Komanda 2. vojne oblasti, Str. pov. br. 31/101-230, 07.
april 1992. - Komandi 9. korpusa.

637
- za{titna maska 3.000 komada
- metak 7,62 mm za TT 4.200 komada
- metak 7,65 mm za {korpion 12.000 komada
- metak 7,62 mm za poluautomatsku i
automatsku pu{ku i pu{komitraljez 435.000 komada
- metak 7,9 mm za pu{ku M-48 60.000 komada
- metak 7,9 mm za snajper 9.000 komada
- tromblon trenutni 1.000 komada
- tromblon kumulativni 1.000 komada
- dvogled sa infracrvenim ure|ajem 19 komada
- snajperski infracrveni ure|aj 18 komada
- centrala telefonska TICI-10 9 komada
- kalemovi telefonske `ice 50 komada
- radio-ure|aj RTU-100 10 komada
- dvogled artiljerijski 30 komada
- busola artiljerijska 40 komada
- akumulator 180 A/^ 12 V 2 komada
- akumulator 130 A/^ 24 V 2 komada
- alat mehani~ara veze 9 komada
- baterija 4,5 V 200 komada
- baterija 1,5 V 100 komada
- ispravlja~ za punjenje akumulatora 9 komada.160
Komanda 2. vojne oblasti je, na osnovu nare|enja Saveznog
sekretarijata za narodnu odbranu (DT br. 892-1 od 27. februara 1992.)
1. aprila 1992. izdala nare|enje (Pov. br. 14/20-38) na~elniku Pozadinske
slu`be 2. vojne oblasti da Teritorijalnoj odbrani tzv. zapadne Slavonije,
u vezi sa njenim organizacijsko-formacijskim promjenama i potrebama

160 AIIZ, inv. br. 2-239, Srpska Autonomna Oblast Krajina, [tab TO III operativne
zone Banije i Korduna, br. 405-1, 23. mart 1992, Vojni} - 530. pozadinskoj bazi Bosanski
Petrovac; Isto, inv. br. 2-237, Komanda 530. pozadinske baze, Str. pov. br. 863-3, 31.
mart 1992. - Komandi 2. vojne oblasti.

638
popune, iz sastava jedinica 5. korpusa i 993. pozadinske baze izvr{i
pripreme i predaju, po sljede}em spisku :
- protivavionski top-PAT 20/1mm, M-75
(10 iz sastava jedinica 5. korpusa i
6 iz 993. pozadinske baze) 16 komada
- lansirni mehanizam “S-2 M”
(iz sastava jedinica 5. korpusa) 12 komada
- plan{eta 60 x 60 1 primjerak.161
Za potrebe tzv. Zonskog {taba Teritorijalne odbrane zapadna
Slavonija, a na osnovu akta Vojne po{te 4509 Beograd (Pov. br. 173-2),
od 27. marta 1992. i telegrama Vojne po{te 9808 Pan~evo (Pov. br. 11-
200/1), od 7. aprila 1992. dostavljena su sljede}a sredstva :
- protivoklopni lansirni komplet 9k-11 24 komada
- artiljerijski durbin 8 komada
- artiljerijska busola 16 komada
- artiljerijski termometar 6 komada
- artiljerijski logaritam iz
Vojne po{te 9802 Visoko 16 komada.162
Savezni sekretarijat za narodnu odbranu je po~etkom 1992. donio
odluku da se materijalno-tehni~ka sredstva za potrebe tzv. Zonskog {taba
teritorijalne odbrane zapadna Slavonija ustupaju “bez naknade”. U
skladu sa tom odlukom i na osnovu odobrenja Uprave pje{adije (Pov.
br. 289-2), od 26. marta 1992, zatim na osnovu telegrama Komande
608. Tehni~ke snabdjeva~ke baze SSNO (Pov. br. 1194-2), od 8. aprila
1992, te na osnovu “hitne potrebe na terenu” i zahtjeva tzv. Zonskog
{taba teritorijalne odbrane zapadne Slavonije, Komanda 2. vojne
oblasti je 10. aprila 1992. Komandi 5. korpusa izdala naredbu (Pov. br.
32/205-28) da se toj paradr`avnoj tvorevini iz 5. korpusa izdaju
sljede}a materijalno-tehni~ka sredstva (naoru`anje i oprema) :
- poluautomatski pi{tolj 383 komada

161 AIIZ, inv. br. 2-178, Komanda 2. vojne oblasti, Pov. br. 14/20-38, 01. april 1992.
- na~elniku Pozadinske slu`be 2. vojne oblasti.
162 AIIZ, inv. br. 2-184, Vojna po{ta 9808, Pov. br. 11-200/1, 07. april 1992.
Sarajevo, - Komandi 2. vojne oblasti.

639
- automatski pi{tolj 78 komada
- poluautomatska pu{ka 7,9 mm snajper 135 komada
- torbica za no{enje tromblonske mine 324 komada
- ru~ni dvogled 589 komada
- ru~na busola 393 komada
- kurvimetar 102 komada
- poljski periskop 5 komada
- univerzalna, ko`na, jednodijelna fi{eklija 3.839 komada
- signalni pi{tolj 103 komada
- mitraljez 109 komada
- minobaca~ 60 mm 36 komada
- minobaca~ 82 mm 24 komada
- bestrzajni top 46 komada
- poluautomatska pu{ka 327 komada
- pu{komitraljez 116 komada.163
Komanda 2. vojne oblasti je, na osnovu zahtjeva Komande 10.
korpusa (Str. pov. br 20/40-2009), od 5. aprila 1992, u prvoj polovini
aprila 1992. za popunu jedinica tzv. Operativne zone Kordun odobrila
sljede}a tehni~ko-materijalna sredstva (municiju i minsko-eksplozivna
sredstva) :
- metak za pi{tolj 7,62 mm obi~no zrno 6.300 komada
- metak za pi{tolj 7,65 mm obi~no zrno 4.000 komada
- metak za pu{ku 7,9 mm
snajper obi~no zrno 19.800 komada
- metak pancirno zrno 10.800 komada
- metak obilje`avaju}e zrno za
automatsku i poluautomatsku pu{ku,
pu{komitraljez i mitraljez 7,62 mm 380.800 komada

163 AIIZ, inv. br. 2-186, Komanda 2. vojne oblasti, Pov. br. 32/205-28, 10. april
1992. - Komandi 5. korpusa.

640
- metak pancirno zrno 175.840 komada
- metak za mitraljez 12,7 mm “browing”,
pancirno zrno 9.600 komada
- metak za ru~ni baca~ M-57,
kumulativna mina 872 komada
- metak za tromblon pu{~ani,
kumulativna mina 2.352 komada
- metak za bestrzajni top 82 mm, trenutno
kumulativno zapaljivo zrno 2.232 komada
- ru~na odbrambena bomba M-75 15.360 komada
- protiv-oklopna bomba 1.170 komada
- metak 26 mm signalni (svih boja) 8.500 komada
- trenutna laka mina za minobaca~ 120 mm 172 komada
- trenutna te{ka mina 3.360 komada
- raketa 9m-14m (za li~ni komplet 9-m11) 3.044 komada
- raketa 9m-32m
(za li~ni komplet “Strela 2-m”) 198 komada
- trenutna fugasna granata za top 100 mm
na tenku T-55 1.486 komada
- pancirni obilje`avaju}i 894 komada
- kumulativni 820 komada
- pancirni zapaljivi metak za protivavionski
mitraljez 12,7 mm na tenku T-55 7.488 komada
- metak za mitraljez 7,62 mm obi~no zrno 172.800 komada
- metak za mitraljez 7,62 mm
obilje`avaju}e zrno 49.680 komada
- metak za mitraljez 7,62
pancirno zapaljivo zrno 24.840 komada

641
- pje{adijska nagazna mina 7.950 komada
- upalja~ specijalni mehani~ki 30 komada
- upalja~ specijalni hemijski 30 komada
- upalja~ specijalni elektri~ni 15 komada
- upalja~ specijalni vremenski 15 komada.164
Uprava in`injerije je, na osnovu zahtjeva tzv. Gavnog {taba
Tritorijalne odbrane samozvane Republike Srpska Krajina (Pov. br. 220/92.
od 24. marta 1992.) 6. aprila 1992. za potrebe navedene paradr`avne
tvorevine dostavila spisak minsko-eksplozivnih sredstava, koje je
trebalo “e{alonirati i ~uvati kao rezervu” :
- trotil eksploziv 10.000 kilograma
- plasti~ni eksploziv 5.000 kilograma
- protiv-pje{adijska mina
usporavaju}eg dejstva 30.000 komada
- protiv-avionska mina 3.000 komada
- mina rasprskavaju}a usporenog dejstva 1.500 komada
- sporogore}i {tapin 3.000 metara
- detoniraju}i {tapin 30.000 metara
- detonatorska kapisla br. 3 3.000 komada
- detonatorska elektri~na kapisla 3.000 komada.165
Vojna po{ta 5027 Sarajevo je, na osnovu zahtjeva Vojne po{te
4022 Banja Luka (Pov. br. 18/4-37 od 1. aprila 1992) 8. aprila 1992.
(Pov. br 32/205-28) navedenoj vojnoj po{ti izdala sljede}a materijalno
-tehni~ka sredstva :
- automatski pi{tolj 7,65 mm M-61 40 komada
- poluautomatska pu{ka 7,9 mm, snajper M-76 166 komada
- automatska pu{ka 7,62 mm, M-70AB2 111 komada

164 AIIZ, inv. br. 2-181, Komanda 10. korpusa, Str. pov. br. 20/40-2009, 05. april
1992. - Komandi 2. vojne oblasti (Tehni~ka slu`ba).
165 AIIZ, inv. br. 2-182.

642
- pu{komitraljez 7,62 M-72B1 214 komada
- mitraljez 7,9 mm 344 komada
- pi{tolj M-52 za mitraljez 7,9 mm 12 komada
- ru~ni baca~ raketa 90 mm M-79 22 komada
- minobaca~ 60 mm M-57 26 komada
- minobaca~ 82 mm M-69 32 komada
- bestrzajni top 82 mm M-60A1 2 komada
- {ljem M 59/85 164 komada
- izvi|a~ki dvogled 7x40 90 komada
- artiljerijska busola PAB-ZAT 16 komada
- pult 9S415 24 komada.166
Komanda 2. vojne oblasti je 5. korpusu, na osnovu zahtjeva
njegove komande (Pov. br. 18/4-37 od 1. aprila 1992.) 13. aprila 1992.
(Pov. br. 32/205-28) izdala sljede}a tehni~ko-materijalna sredstva :
- automatski pi{tolj 7,65 mm 44 komada
- signalni pi{tolj 26 mm 103 komada
- minobaca~ 60 mm 22 komada
- bestrzajni top 82 mm 26 komada
- univerzalna, ko`na, jednodijelna fi{eklija 4.340 komada
- izvi|a~ki dvogled 6x30 262 komada
- poljski periskop 16 komada.167
Srpska op{tina Bosanska Krupa se u drugoj polovini aprila 1992.
obratila Komandi 530. pozadinske baze i 10. korpusu “za pomo} u
formiranju jedinica TO i njihovo obezbe|enje intendantskim i
tehni~kim MS (prvenstveno naoru`anje i municija)”. Pomo}nik
komandanta za pozadinu Komande 10. korpusa, pukovnik Grujo Bori} je,
“imaju}i u vidu nare|enje Saveznog sekretarijata za narodnu odbranu

166 AIIZ, inv. br. 2-189, Vojna po{ta 5027 Sarajevo, Pov. br. 32/205-28, 08. april
1992. - Vojnoj po{ti 8248 Knin i Vojnoj po{ti 4022 Banja Luka.
167 AIIZ, inv. br. 2-192, Komanda 2. vojne oblasti, Pov. br. 32/205-28, 13. april
1992. - Komandi 5. korpusa i Komandi 744. pozadinske baze.

643
(Str. pov. br. 359-1) od 21. februara 1992. godine, kao i trenutnu
politi~ku situaciju na teritoriji ove op{tine”, obavje{tavaju}i Komandu
2. vojne oblasti, u telegramu (Str. pov. br. 19/81-442) od 23. aprila 1992.
iznio mi{ljenje “da im treba odobriti odre|ena MS koje bi izdala
530. PoB” /pozadinska baza - prim. S. ^./. Generalpukovnik Milutin
Kukanjac je, “imaju}i u vidu hitnost realizacije zadatka na formiranju
jedinica” TO srpske op{tine Bosanska Krupa, a u skladu sa nare|enjem
Saveznog sekretarijata za narodnu odbranu (Str. pov. br. 359-1 od 21.
02. 1992.), 24. aprila 1992. (Str. pov. br. 31/103-40-1) naredio Komandi
10. korpusa i Komandi 530. pozadinske baze da iz “vi{kova u
jedinicama 10. korpusa i raspolo`ivih rezervi u 530. PoB” izdaju
naoru`anje, municiju i opremu za novoformirane jedinice TO SO
/teritorijalne odbrane Skup{tine op{tine - prim. S. ^./ Bosanska Krupa.
Tom prilikom general Kukanjac je posebno naglasio da “nedostaju}a
sredstva” telegramom tra`e od Tehni~ke uprave Saveznog sekretarijata
za narodnu odbranu, sa “pozivom na Nare|enje Na~elnika G[ OS
/General{tab Oru`anih snaga - prim. S. ^./ SFRJ (Pov. broj 2268-1
od 30. 12. 1991. godine) i moju saglasnost”.168
Usmjeravaju}i posebnu aktivnost na dezintegraciju Ministarstva
unutra{njih poslova Bosne i Hercegovine,169 JNA je, u skladu sa

168 AIIZ, inv. br. 2-195, Komanda 10. korpusa, Str. pov. br. 19/31-442, 23. april
1992. - Komandi 2. vojne oblasti. Isto, inv. br. 2-196, Komanda 2. vojne oblasti, Str.
pov. br. 31/103-40-1, 24. april 1992. - Komandi 10. korpusa i Komandi 530. pozadinske
baze (na li~nost komandanta).
169 Zna~ajno mjesto u pripremi agresije na Republiku Bosnu i Hercegovini
pripadalo je Kontraobavje{tajnoj slu`bi JNA (KOS) i Saveznom sekretarijatu za
unutra{nje poslove (SSUP). Neophodno je pri tom imati u vidu odnos KOS-a i SSUP-
a prema Ministarstvu unutra{njih poslova Bosne i Hercegovine. Naime, Srpska demokratska
stranka Bosne i Hercegovine je, kao klju~na KOS-ova poluga, odmah nakon formiranja,
kontinuirano pratila stanje u Ministarstvu unutra{njih poslova Republike Bosne i
Hercegovine, po~ev od stanica javne bezbjednosti po op{tinama, pa sve do
rukovodstva Slu`be dr`avne bezbjednosti i Kolegija ministra. U tom kontekstu treba
ista}i da su sve relevantne informacije o stanju u svim organizacionim jedinicama
MUP-a, redovno proslje|ivane kabinetu predsjednika SDS-a i ministru SSUP-a.
Tako|e, jedan broj kadrova zaposlenih u Ministarstvu unutra{njih poslova i centrima
slu`bi bezbjednosti redovno je prisustvovao sjednicama najvi{ih organa SDS-a, te
odr`avao permanentne kontakte sa ~lanovima Glavnog odbora SDS-a Bosne i
Hercegovine. Insistiranjem na odre|enim kadrovskim rje{enjima (u centrima slu`bi
bezbjednosti u Banjaluci, Biha}u, Doboju i Tuzli, “osigurati da na~elnici centara

644
Nare|enjem na~elnika General{taba Oru`anih snaga SFRJ (Pov. br.
2268) od 30. decembra 1991. i odlukama Skup{tine srpskog naroda
Bosne i Hercegovine o formiranju Srpskog ministarstva unutra{njih
poslova od 1991. i Izvr{nog odbora Srpske demokratske stranke (br.
702/02/92) od 3. aprila 1992.170 iz svojih materijalnih rezervi naoru`ala
i opremila Ministarstvo unutra{njih poslova srpske Bosne i Hercegovine.
Naime, Centar slu`bi bezbjednosti Banja Luka paradr`avnog Ministarstva
za unutra{nje poslove kolaboracionisti~ke Srpske Republike Bosne i
Hercegovine se 23. aprila 1992. (Str. pov. br. 11.) obratio Komandi 2.
vojne oblasti, sa zahtjevom da im, u okviru svoje nadle`nosti, “za
potrebe odreda milicije za specijalne namene, koji se formira pri”
Centru slu`bi bezbednosti Banja Luka, ustupi na kori{tenje sljede}a
materijalno-tehni~ka sredstva :
Helikopteri :
- Gazela 4 komada
- Transportni MI-8 2 komada

budu Srbi odani SDS-u, a u drugim centrima da Srbi zauzmu mjesta na~elnika
Sektora javne bezbjednosti”) SDS je anticipirala i zone ratnih djelovanja u Bosni i
Hercegovini-sjeverna Bosna (glavni koridor za vezu izme|u zapadnih granica imaginarne
“Velike Srbije” i Jugoslavije).
U Ministarstvu unutra{njih poslova Republike Bosne i Hercegovine, prema
instrukcijama General{taba Oru`anih snaga SFRJ, u periodu od oktobra 1991. do
januara 1992, u cilju ovladavanja MUP-om Bosne i Hercegovine ili njegovim neutralisanjem
kao zna~ajnog odbrambenog faktora u Bosni i Hercegovini, boravila je i “ekspertna
grupa” SSUP-a (sastavljena od inspektora Slu`be dr`avne i Slu`be javne bezbjednosti
SSUP-a). Uloga ~lanova te grupe bila je, uglavnom, obavje{tajnog karaktera. Njihov
osnovni zadatak je bio prikupljanje podatka o radu, kadrovskoj i materijalnoj opremljenosti
i osposobljenosti Slu`be dr`avne bezbjednosti MUP-a Republike Bosne i Hercegovine,
zatim onih koji su se odnosili na stanice javne bezbjednosti {irom Bosne i Hercegovine,
pokazuju}i pri tome posebni interes za rezervni i aktivni sastav milicije, njihovu
popunu, opremljenost, naoru`anje i sli~no.
Treba posebno ukazati na ~injenicu da je spomenuta “ekspertna grupa” stigla u
Bosnu i Hercegovinu na poziv tada{njeg ministra unutra{njih poslova Republike Bosne
i Hercegovine Alije Delimustafi}a. On je, kao i njegov zamjenik Vitomir @epini}, te jedan
broj rukovodnih kadrova u MUP-u Bosne i Hercegovine i njegovim organizacionim
jedinicama, kao i zna~ajan broj rukovodnog kadra srpske nacionalnosti u miliciji, bio
aktivni saradnik KOS-a (AIIZ, inv. br. 2-551).
170 AIIZ, Fond SDS, inv. br. 490/1-16.

645
Oklopna vozila :
- Izvi|a~ko oklopno vozilo BRDM-2 1 komad
- Oklopni transporter (sa BsT) 3 komada
- BOV 3 komada

Terenska teretna vozila :


- Terensko vozilo “Pizgauer” 6 komada
- Terensko vozilo “Puch” 2 komada
- Terensko vozilo TAM-110 2 komada

Naoru`anje :
- Pi{tolj, cal. 7,62 ili 9 mm 157 komada
- Automatska pu{ka 7,62 mm
sa preklopnim kundakom ili automat 9 mm
“Hekler koh” 157 komada
- Pu{ko-mitraljez 7,62 mm 7 komada
- Mitraljez 7,62 mm 3 komada
- Snajperska PAP 7,9 mm 20 komada
- Signalni pi{tolj 22 komada
- Hemijska pu{ka 38 mm 6 komada
- Hemijski pi{tolj 38 mm 6 komada

Municija, minsko-eksplozivna i hemijska sredstva :


- Municija (za pi{tolj, AP, Pi, M, CP PAM, BsT)
po 3 b/k prema vrstama oru`ja
- Ru~na bomba odbrambena 468 komada
- Hemijski metak 38 mm 200 komada
- Hemijska ru~na bomba 312 komada
- Hemijski sprej 107 komada
- Ru~na dimna bomba neutralna 225 komada
- Plasti~ni eksploziv 10 kilograma
- Rudarski eksploziv 150 kilograma

646
- Eksploziv TNT 40 kilograma
- Kapisla br. 8 200 komada
- Elektri~ni detonator 150 komada
- Sporogore}i {tapin 100 metara
- Detoniraju}i {tapin 100 metara

Sredstva veze :
- UKT radio-stanica-finska 1 komad
- UKT radio-stanica-mobilna 15 komada
- UKT radio-stanica 33 komada
- Repetitor mobilni 1 komad

Sredstva za osvjetljenje i razglas :


- Agregat 5 kw 1 komad
- Akumulatorska lampa 3 komada
- Elekt. oprema za osvet. sa priklju~kom 1 komad
- Megafon za automobil 1 komad
- Megafon ru~ni 3 komada

Instrumenti :
- Dvogled 21 komad
- IC dvogled 4 komada
- IC snajper za pu{ku 5 komada
- Dvogled za otkrivanje instrumenata
sa IC zra~enjem 5 komada
- Busola ru~na 21 komad
- Kurvimetar 9 komada

Za{titna i specijalna oprema :


- Maska za{titna M-1 157 komada
- [ljem JNA 157 komada

647
- Prsluk za{titni (pancir) 157 komada
- Mre`a maskirna za {ljem 157 komada
- Oprema za ronioce 9 kompleta
- Azbestno odijelo 3 kompleta
- Alpinisti~ka oprema 10 kompleta
- Palica gumena 124 komada
- Palica elektri~na 30 komada
- [ljem sa vizirom 30 komada
- Lisice 124 komada
- Tablica “Stop” 28 komada

Alati :
- Komplet minerskog alata 1 komad
- Komplet za razminiranje 1 komad
- Komplet alata radio-mehani~ara 1 komad
- Komplet krim. tehni~ara 1 komad
- Videokamera sa 10 kaseta 1 komad
- Aparat za autogeno varenje le|ni 1 komad
- Ma{ina za elektri~no paljenje mina, ru~na 1 komad

Intendantska oprema :
- Uniforma maskirna 157 komada
- Kombinezon maskirni ili plavi 150 komada
- Transportna vre}a 157 komada
- Borbeni ranac 157 komada
- Vre}a za spavanje 157 komada
- Oficirska torbica 22 komada
- Baterijska lampa 70 komada
- Pi{taljka 19 komada
- Kuhinja voze}a 150 litara 1 komplet
- Kuhinja prenosna 25 litara 3 kompleta

648
- Oprema i pribor za pripremu hrane 3 kompleta
- Oprema radna za kuvare 3 komplet
- Rezervoar za vodu (gumir. - plasti~ni) 500 l 1 komad
- Sud za vodu (gumir. - plasti~ni) 20 litara 6 komada
- [ator “Kozara” za 22 osobe 3 komada
- [ator “Sutjeska” za 14 osoba 3 komada
- Sto poljski 1 komad
- Stolica poljska 12 komada
- Aluminijski kontejner za pakovanje
(800 x 600 x 400 mm) 7 komada
- Sportska oprema (trenerke, ga}ice,
majice, patike, kimono) 157 komada

Sanitetska sredstva :
- Prvi zavoj individualni 157 komada
- lpd 157 komada
- Komplet bolni~ara 5 komada
- Komplet ljekara 1 komad
- Nosila za ranjenike 2 komada.171

General Milutin Kukanjac je navedeni zahtjev, u skladu sa


nare|enjem na~elnika General{taba Oru`anih snaga SFRJ (Pov. br.
2268-1 od 30. decembra 1991.) 24. aprila 1992. (Str. pov. br. 31/103-41)
dostavio Tehni~koj upravi SSNO, sa naznakom “VRLO HITNO”. Pri
tome je iznio svoje mi{ljenje da bi “zahtevu trebalo udovoljiti
prvenstveno za ona sredstva koja se ne mogu na}i na tr`i{tu i u
koli~ini koja mo`e obezbediti najnu`nije potrebe”.172 Dva dana

171 AIIZ, inv. br. 2-197, “Srpska Republika Bosna i Hercegovina - Ministarstvo
za unutra{nje poslove Sarajevo - Centar slu`bi bezbednosti Banja Luka”, Str. pov. br. 11,
23. april 1992. - Komandi 2. vojne oblasti (na li~nost komandanta).
172 AIIZ, inv. br. 2-198, Komanda 2. vojne oblasti, Str. pov. br. 31/103-41, 24.
april 1992. - Saveznom sekretarijatu za narodnu odbranu - Tehni~ka uprava.

649
kasnije (26. aprila) Komanda 2. vojne oblasti je izdala nalog 993.
pozadinskoj bazi da za potrebe Centra slu`bi bezbjednosti u Banjoj
Luci izda navedena materijalna sredstva.173
Komanda 30. partizanske divizije opremala je pojedine jedinice
srpske milicije sa pancirima.174
I 30. i 39. partizanska divizija, zatim 13. partizanska brigada, koja
se nalazila u sastavu 11. borbene grupe na Kupresu, kao i 30. pje{adijska
divizija, popunjavane su iz 2. vojne oblasti. Tako|e je i 6. li~ka udarna
divizija, po nare|enju pomo}nika SSNO-a za pozadinu (Str. pov. br. 683-
59) od 20. oktobra 1991. popunjavana tehni~ko-materijalnim sredstvima
iz 2. vojne oblasti, odnosno Saveznog sekretarijata za narodnu odbranu.175
JNA je, na osnovu rje{enja Saveznog sekretarijata za narodnu
odbranu (Str. pov. br. 352-1) od 20. aprila 1992, preko 2. vojne oblasti
direktno iz Srbije naoru`avala, opremala i popunjavala jedinice
teritorijalne odbrane i milicije Republike Srpska Krajina. Tako je Komanda
608. tehni~ko snabdjeva~ke baze Saveznog sekretarijata za narodnu
odbranu (Str. pov. br 1472-9) i (Str. pov. br. 1472-11) od 23. aprila

173 AIIZ, inv. br. 2-139, Komanda 2. vojne oblasti, Str. pov. br. 10/36-2500, 26.
april 1992. - Operativnom centru General{taba Oru`anih snaga SFRJ - za Sektor
pozadine (pozadinski izvje{taj - OP 66).
Navedena materijalno-tehni~ka sredstva su obezbije|ena, {to potvr|uje izjava
Stojana @upljanina u Glasu srpskom, 29. aprila 1992, da “Centar slu`bi bezbjednosti
sada ima oru`je i opremu, od automatskih pu{aka, oklopnih borbenih sredstava,
~ak protivavionskih oru|a i helikoptera” (ICTY, Predmet: Br. IT-02-54-T, paragraf
593-598).
Srpski MUP BiH je dobijao opremu, naoru`anje i druga materijalno-tehni~ka
sredstva i od Ministarstva unutra{njih poslova Republike Srbije i Saveznog sekretarijata
za unutra{nje poslove (ICTY, Predmet: Br. IT-02-54-T, paragrafi 262 i 270).
174 AIIZ, inv. br. 2-2584, Komanda 30. partizanske divizije, Str. pov. br. 151-1,
28. januara 1992.
175 AIIZ, inv. br. 2-199, Komanda 5. korpusa, Pov. br. 16/4-32/1, 25. april 1992.
- Komandi 2. vojne oblasti, Komandi 5. korpusa - na znanje i Komandi 30. partizanska
divizije - na znanje; Isto, inv. br. 2-200, Komanda 993. pozadinske baze, Pov. br. 1676-
2/1, 25. april 1992. - Komandi 2. vojne oblasti, Komandi 30. partizanske divizije - na
znanje; Isto, inv. br. 2-201, Komanda 993. pozadinske baze, Pov. br. 1676-1/1, 25. april
1992. - Komandi 2. vojne oblasti i Komandi 30. partizanske divizije - na znanje.

650
telegramima tra`ila od Komande 2. vojne oblasti da, “u cilju popune
municijom” MUP /Ministarstvo unutra{njih poslova - prim. S. ^./
Republike Srpska Krajina, paradr`avnim stanicama ministarstva
unutra{njih poslova Vojni} i Benkovac “bez naknade” izdaju municiju.
U skladu sa navedenim potra`ivanjima i naredbama Komande 2.
vojne oblasti (Str. pov. br 32/198-13 i Pov. br. 32/198-137 od 25. aprila
1992.) iz 1. skladi{ta municije Bosanski Novi je za potrebe
paradr`avnih stanica “ministarstva unutra{njih poslova” Vojni},
Benkovac i Korenica izdata sljede}a koli~ina municije :
- metak 7,62 mm obi~no zrno za pi{tolj po 4.200 komada
- metak 7,65 mm za automatski pi{tolj po 24.000 komada
- metak 7,62 mm obi~no zrno za
automatsku pu{ku po 750.400 komada
- metak 7,62 mm obilje`avaju}i
za automatsku pu{ku po 224.000 komada
- metak 7,62 mm pancirno-zapaljivo
zrno za automatsku pu{ku po 112.000 komada
- metak 7,9 mm snajperski po 36.000 komada
- signalni metak 26 mm po 6.650 komada
- kumulativna mina za ru~ni baca~ M-57 po 576 komada.176
Na osnovu navedenog rje{enja Saveznog sekretarijata za
narodnu odbranu od 20. aprila i odluke Komande 2. vojne oblasti (Str.
pov. br. 32/198-138) od 25. aprila 1992. iz skladi{ta municije Golubi}
je, za potrebe paradr`avne stanice Ministarstva unutra{njih poslova

176 AIIZ, inv. br. 2-203, Komanda 608. TSB SSNO, Str. pov. br. 1472-11, 23. april
1992. - Komandi 2. vojne oblasti i na znanje upravi MUP-a republike srpska krajina i
MUP-a Benkovac; Isto, inv. br. 2-202, Komanda 608. TSB SSNO, Str. pov. br. 1472-9, 23.
april 1992. - Komandi 2. vojne oblasti i na znanje upravi MUP-a republike srpska
krajina i MUP-a Vojni}; Isto, inv. br. 2-208, Komanda 2. vojne oblasti, Pov. br. 32/198-
134, 25. april 1992. - Komandi 405. pozadinske baze, MUP-u republike srpska Krajina
i stanici MUP-a Korenica; Isto, inv. br. 2-206, Komanda 2. vojne oblasti, Str. pov. br.
32/198-138, 25. april 1992. - Komandi 405. pozadinske baze, MUP-u republike srpska
Krajina i stanici MUP-a Benkovac; Isto, inv. br. 2-136, Komanda 2. vojne oblasti, Str.
pov. br. 10/36-2441, 23. april 1992. - Operativnom centru General{taba Oru`anih snaga
SFRJ - za Sektor pozadine (pozadinski izvje{taj OP 64).

651
Benkovac “bez naknade”, izdata ista koli~ina municije, kao i za
navedene stanice “Ministarstva unutra{njih poslova”.177
Iz jedinica 10, 9. i 5. korpusa i skladi{ta ratnih materijalnih
rezervi komandi 405. i 530. pozadinske baze i 2. vojne oblasti izdato je
u potrebnim koli~inama naoru`anje, municija i oprema koju su imali
u rezervi za popunu paradr`avnih stanica Ministarstva unutra{njih
poslova Republike Srpska Krajina. Tako|e, Komanda 2. vojne oblasti
je regulisala i predaju naoru`anja i opreme koju “borci TO i JNA
nose sa sobom u jedinice milicije”. Formacijska sredstva
(“nedostaju}a sredstva”) u opremanju jedinica koja 2. vojna oblast
nije mogla popuniti iz raspolo`ivih sredstava popunjavana su od
strane nadle`nih uprava i na osnovu rje{enja i uputstava Saveznog
sekretarijata za narodnu odbranu.178
Za potrebe paradr`avne stanice Ministarstva unutra{njih poslova
Oku~ani, iz 1. skladi{ta municije Bosanski Novi je, na osnovu navedenog
rje{enja Saveznog sekretarijata za narodnu odbranu i naredbe Komande
2. vojne oblasti (Str. pov. br. 32/198-137) od 25. aprila 1992. tako|e
“bez naknade”, izdata sljede}a koli~ina municije :
- metak 7,62 mm obi~no zrno za pi{tolj 4.200 komada
- metak 7,65 mm obi~no zrno 4.000 komada
- metak 7,62 mm obi~no zrno
za automatsku pu{ku 705.600 komada
- metak 7,62 mm pancirno-zapaljivo
zrno za automatsku pu{ku 281.000 komada
- metak 7,62 mm pancirno-zapaljivo
zrno za automatsku pu{ku 100.800 komada
- metak 7,65 mm obi~no zrno (standardno) 48.000 komada
- metak 7,62 mm obilje`avaju}e
zrno (standardno) 3.200 komada
- metak 7,62 mm pancirno-zapaljivo
zrno (standardno) 8.000 komada

177 Isto.
178 AIIZ, inv. br. 2-205, Komanda 2. vojne oblasti, Pov. br. 32/198-138/1, 25.
april 1992. - Komandi 405. i 530. pozadinske baze.

652
- metak 7,9 snajperski 3.600 komada
- ru~na bomba M-75 6.650 komada
- metak 26 mm signalni 500 komada
- dimna kutija 96 komada.179
Na osnovu navedenog rje{enja Saveznog sekretarijata za narodnu
odbranu i naredbe Komande 2. vojne oblasti (Str. pov. br. 32/198-135)
od 25. aprila 1992. iz skladi{ta municije Bosanski Novi je za potrebe
paradr`avne stanice ministarstva unutra{njih poslova Petrinja “bez
naknade” izdata sljede}a municija :
- metak 7,62 mm obi~no zrno za pi{tolj 4.200 komada
- metak 7,65 mm obi~no zrno 8.000 komada
- metak 7,62 mm obi~no zrno
za automatsku pu{ku 728.000 komada
- metak 7,62 mm obilje`avaju}e
zrno za automatsku pu{ku 212.800 komada
- metak 7,62 mm pancirno-zapaljivo
zrno za automatsku pu{ku 106.400 komada
- metak 7,62 mm obi~no zrno (standardno) 50.400 komada
- metak 7,62 mm obilje`avaju}e zrno
(standardno) 17.600 komada
- metak 7,62 mm pancirno-zapaljivo
(standarno) 8.000 komada
- metak 7,9 snajperski 3.600 komada
- metak 7,9 mm univerzalno zrno 72.000 komada
- metak 12,7 mm pancirno-zapaljivo ili
pancirno-zapaljivo obilje`avaju}e zrno
za browing 25.400 komada
- mina kumulativna za ru~ni baca~ M-57 128 komada
- metak 82 mm kumulativni za bestrzajni top 48 komada

179 AIIZ, inv. br. 2-209, Komanda 2. vojne oblasti, Str. pov. br. 32/198-137, 25.
april 1992. - Komandi 530. pozadinske baze, MUP-u republike srpska Krajina i stanici
MUP-a Oku~ani.

653
- metak 82 mm raketizirano kumulativno
zrno za bestrzajni top 72 komada
- ru~na bomba M-75 7.350 komada
- metak 26 mm signalni 500 komada
- dimna kutija 288 komada.180
U skladu sa navedenim rje{enjem Saveznog sekretarijata za
narodnu odbranu i odlukom Komande 2. vojne oblasti (Str. pov. br.
32/198-133) od 25. aprila 1992. iz skladi{ta municije Golubi} je, za
potrebe paradr`avne stanice Ministarstva unutra{njih poslova Knin
tako|e “bez naknade” izdata sljede}a municija :
- metak 7,62 mm za pi{tolj 4.200 komada
- metak 7,65 mm 16.000 komada
- metak 7,62 mm obi~no zrno za
automatsku pu{ku 722.800 komada
- metak 7,62 mm obilje`avaju}e zrno
za automatsku pu{ku 224.000 komada
- metak 7,62 mm pancirno-zapaljivo
zrno za automatsku pu{ku 112.000 komada
- metak 7,62 mm obi~no zrno (standardno) 50.400 komada
- metak 7,62 mm obilje`avaju}e
zrno (standardno) 17.600 komada
- metak 7,62 mm pancirno-zapaljivo
zrno (standardno) 8.000 komada
- metak 7,9 snajperski 4.500 komada
- ru~na bomba M-75 7.350 komada
- metak 26 mm signalni 500 komada
- dimna kutija 144 komada
- kumulativna mina za ru~ni baca~ M-57 208 komada
- metak 76 mm trenutno fugasni za top M-42 100 komada

180 AIIZ, inv. br. 2-211, Komanda 2. vojne oblasti, Str. pov. br. 32/198-135, 25.
april 1992. - Komandi 530. pozadinske baze, MUP-u republike srpska Krajina i stanici
MUP-a Petrinja.

654
- metak 76 mm kumulativni
rotiraju}i za top M-4 2100 komada
- metak 25 mm trenutno zapaljivi 9.600 komada
- metak 20 mm trenutno-zapaljivi o
bilje`avaju}i 5.000 komada
- metak 20 mm pancirno-zapaljivi 6.400 komada
- metak 40 mm trenutno obilje`avaju}e
zrno za top M-1 400 komada
- metak 40 mm protiv-oklopni za M-1 160 komada.181
Pomo}nik na~elnika Tehni~ke slu`be Komande 2. vojne oblasti,
pukovnik Gradimir Petrovi} je, na osnovu naloga Komande 608.
Tehni~ko snabdjeva~ke brigade SSNO (Str. pov. br. 1472-3), Rje{enja
SSNO o davanju bez naknade (Str. pov. br. 352-1 od 20. aprila 1992.)
i odluke takti~kih nosilaca te komande (aktima Str. pov. br. 32/205-
30/1, Str. pov. br. 32/205-30/3 i Str. pov. br. 32/205-30/2 26. aprila
1992.) naredio komandama 9, 5. i 10. korpusa da iz njihovih rezervi
hitno narede izdavanje sljede}eg naoru`anja u paradr`avne jedinice
MUP-a Republike Srpska Krajina :
- pi{tolj 7,62 mm Brigadi milicije Knin 11 komada
- stanici MUP-a Knin 63 komada
- stanici milicije Korenica, Vojni} i Benkovac po 60 komada
- stanici milicije Oku~ani i Petrinja po 62 komada
- oklopni transporter M 60 za Brigadu milicije
Knin iz 221. motorizovane brigade 10 komada.182
Komanda 2. vojne oblasti je svojim aktom Pov. br. 32/198-100/1
od 26. aprila 1992. naredila Komandi 10. korpusa i Komandi 530.

181 AIIZ, inv. br. 2-213, Komanda 2. vojne oblasti, Str. pov. br. 32/198-133, 25.
april 1992. - Komandi 405. pozadinske baze, MUP-u republike srpska Krajina i stanici
MUP-a Knin.
182 AIIZ, inv. br. 2-215, Komanda 2. vojne oblasti, Str. pov. br. 32/205-30/1, 26.
april 1992. - Komandi 9. korpusa; Isto, inv. br. 2-216, Komanda 2. vojne oblasti, Str. pov.
br. 32/205-30/3, 26. april 1992. - Komandi 5. korpusa. Isto, inv. br. 2-217, Komanda 2.
vojne oblasti, Str. pov. br. 32/205-30/2, 26. april 1992. - Komandi 10. korpusa.

655
pozadinske baze da za potrebe popune jedinica tzv. [taba teritorijalne
odbrane operativne zone Kordun iz njihovih skladi{ta municije izdaju
sljede}e vrste i koli~ine naoru`anja :
- metak 7,62 mm obi~no zrno za pi{tolj 6.300 komada
- metak 7,65 mm obi~no zrno 4.000 komada
- metak 7,62 mm obi~no zrno
za automatsku pu{ku 380.000 komada
- metak 7,62 mm obi~no
zrno (standardno) 175.840 komada
- metak 7,62 mm obilje`avaju}e
zrno (standardno) 49.000 komada
- metak 7,62 mm pancirno-zapaljivo
zrno (standardno) 24.840 komada
- metak 7,9 mm snajperski 30.600 komada
- metak 12,7 mm za browing 9.600 komada
- metak 12,7 mm za D[K mitraljez 7.488 komada
- kumulativno zrno za ru~ni baca~ M-57 827 komada
- kumulativna nadkalibarna mina 2.352 komada
- metak 82 mm za bestrzajni top 2.232 komada
- ru~na bomba M-75 15.360 komada
- bomba protiv-oklopna 1.170 komada
- signalni metak 26 mm 8.500 komada
- ru~ni baca~ raketa 64 mm M-80 zolja 136 komada
- mina 120 mm trenutno-fugasna 3.532 komada
- metak 100 mm trenutno-fugasni za T-55 1.486 komada
- pancirni obilje`avaju}i
metak 100 mm za T-55 984 komada
- raketa 9M-14M 3.044 komada
- raketa 9M-32M 198 komada.183
Paradr`avni Zonski {tab Teritorijalne odbrane Kordun Republike
Srpska Krajina je 25. aprila 1992. dopisom Pov. br. 256, od komandi

183 AIIZ, inv. br. 2-219, Komanda 2. vojne oblasti, Pov. br. 32/198-100/1, 26.
april 1992. - Komandi 530. pozadinske baze i Komandi 10. korpusa.

656
10. korpusa, 2. vojne oblasti i 993. pozadinske baze tra`io popunu
“nedostaju}im TMS” za naoru`avanje Brigade milicije. Tom prilikom
su tra`ena sljede}e koli~ine materijalno-tehni~kih sredstava :
- poluautomatski pi{tolj 7,62 mm 426 komada
- pi{tolj automatski 7,65 mm 92 komada
- snajperska pu{ka 11 komada
- automatska pu{ka 7,62 mm 3.900 komada
- ru~ni baca~ M-57 116 komada
- mitraljez 7,62 mm M-84 ili 7,9 M-53 93 komada
- bestrzajni top 82 mm 7 komada
- protiv-oklopni lansirni komplet 9-K-11 32 komada
- minobaca~ 120 mm 10 komada
- top 76 mm M-42 (zis) 12 komada
- haubica 105 mm M2a-1 ili M 56 18 komada
- protivavionski top 20/1 mm 24 komada
- protivavionski top 20/3 mm 10 komada
- lansirni mehanizmi S-2 m 13 komada.184
Komanda 2. vojne oblasti je Komandi 5. korpusa tokom marta i
aprila 1992. raspodijelila znatne koli~ine naoru`anja iz komande 405.
i 744. pozadinske baze. Tako je, ilustracije radi, telegramom Komande
2. vojne oblasti (Pov. br. 32/205-24) od 30. marta 1992. Komandi 5.
korpusa raspore|eno 986 komada automatskih pu{aka 7, 62 mm iz
993. pozadinske baze. Navedenim rasporedima Komanda 2. vojne
oblasti je Komandi 5. korpusa dodijelila preko 90% naoru`anja koje je
pomenuti korpus tra`io za popunu 30. partizanske divizije i tzv. [tab
teritorijalne odbrane zapadna Slavonija, ~ime je Komanda 2. vojne
oblasti upotrijebila “celokupne rezerve naoru`anja 2. VO”.185

184 AIIZ, inv. br. 2-221, Tzv. Republika Srpska Krajina, zonski {tab TO Kordun,
Pov. br. 256, 25. april 1992. - Komandi 10. korpusa, Komandi 2. vojne oblasti i
Komandi 993. pozadinske baze Banja Luka.
185 AIIZ, inv. br. 2-235, Vojna po{ta 5027, Sarajevo, Pov. br. 32/205-24, 30. mart
1992. - Vojnoj po{ti 5290 i 4022 Banja Luka; Isto, inv. br. 2-220, Komanda 2. vojne
oblasti, Pov. br. 32/205-28/1, 27. april 1992, Komandi 5. korpusa.

657
O~igledno da su General{tab Oru`anih snaga SFRJ i Savezni
sekretarijat za narodnu odbranu, pripremaju}i agresiju na Bosnu i
Hercegovinu, naoru`ali srpsko stanovni{tvo i Srbima dali ogromne
koli~ine oru`ja, municije i vojne opreme. I{lo se dotle da su ~ak i
srpske `ene imale oru`je, {to je, primjera radi, slu~aj na podru~ju
Kalinovika.186 Nedvosmisleno je dokazano da su komande, jedinice i
ustanove JNA materijalno (sve do te{kog naoru`anja i oklopnih
transportera), organizaciono i kadrovski opremile pripadnike srpskih
kolaboracionisti~kih oru`anih formacija na podru~ju Bosne i
Hercegovine, a koji su, zajedno sa fa{istima iz Srbije i Crne Gore, te
“srpskih krajina” u Republici Hrvatskoj, izvodili agresiju na Bosnu
i Hercegovinu i vr{ili masovne zlo~ine, uklju~uju}i i genocid nad
Bo{njacima, o ~emu postoji brojna dokumentacija.

186 AIIZ, inv. br. 3-2828.

658
2. Objedinjavanje komandovanja na
okupiranim teritorijama

Dr`avnim udarom u Predsjedni{tvu SFRJ (3. oktobar 1991.),


srpsko-hrvatskim sporazumima u @enevi (10. i 23. novembar 1991.) i
njihovim efektuiranjem u Sarajevu (2. januara 1992.), te Vensovim
mirovnim planom187 definitivno je razbijena SFRJ (konstatovano 17.
decembra 1991. Briselskom deklaracijom Evropske zajednice o
Jugoslaviji) i time fakti~ki ozna~eno nepostojanje njenih Oru`anih snaga.
Ignorisanje nezavr{enog procesa osamostaljivanja Bosne i
Hercegovine od strane Vensa i njegovo prihvatanje potpisa predstavnika
Republike Bosne i Hercegovine koji su sara|ivali sa nelegalnim
Predsjedni{tvom SFRJ, te izjava o tome da “vjeruje da do pro{irenja
sukoba na Bosnu i Hercegovinu ne}e do}i”, uslovilo je da su za
Bosnu i Hercegovinu, Odlukom Savjeta sigurnosti od 22. februara 1992,

187 K. Begi}, BOSNA I HERCEGOVINA OD VANCEOVE MISIJE DO


DAYTONSKOG SPORAZUMA (1991. - 1996.), Sarajevo 1997, str. 15-17; Narodna
armija, 4. januar 1992, str. 4, OBRAZOVANE ^ETIRI VOJNE OBLASTI. Sporazum
o primjeni bezuslovnog prekida vatre izme|u JNA i Republike Hrvatske potpisan
je 2. januara 1992. u Sarajevu. Uz specijalnog izaslanika generalnog sekretara Ujedinjenih
nacija Sajrusa Vensa, potpis na dokument o prekidu vatre stavili su : general Andrija
Ra{eta (u ime JNA) i ministar odbrane Gojko [u{ak (u ime Republike Hrvatske) — Isto.
Srpska strana je Vensov plan prihvatila 2. februara 1992. na maratonskom sastanku
u Beogradu. Potpisali su ga: predstavnici organa SFRJ, JNA, republika Srbije i Crne
Gore, zatim “predstavnici Republike Bosne i Hercegovine koji sara|uju sa /krnjim
— prim. S. ^./ Predsjedni{tvom SFRJ”, te predstavnici Slavonije, Baranje i zapadnog
Srema, i predstavnici Skup{tine Srpske Krajine, a 10. februara i Skup{tina Republike
Srpska Krajina (Kasim Begi}, nav. dj., str. 18-19).

659
predvi|eni samo posmatra~i, “a da dolazak plavih {ljemova nije jo{
ni u fazi razmi{ljanja”.188 Vens je time sprije~io blagovremeno
raspore|ivanje plavih {ljemova u Bosni i Hercegovini i time
omogu}io premje{tanja i preostalih jedinica JNA na njenu teritoriju,
~ime je jo{ vi{e poja~ana gustina okupacije Bosne i Hercegovine.
U tom se okviru odvijala i reorganizacija oru`anih snaga, kasnije
progla{ene Savezne Republike Jugoslavije. Ta je reorganizacija po~ela
2. januara 1992. i zavr{ena juna iste godine. Zapravo se odvijala u dvije
faze: prva - ukidanje 5. vojne oblasti, odnosno njeno preimenovanje u
2. vojnu oblast i premje{tanje Komande u Sarajevo, i druga — formalnim
ra{~lanjivanjem oru`anih snaga Savezne Republike Jugoslavije u “tri”
srpske vojske, pri ~emu je 2. vojna oblast prakti~no preimenovana u
“Vojsku Srpske Republike BiH”.
Prva faza je, u vezi sa postignutim sporazumom sa Hrvatskom
od 2. januara 1992, obuhvatila preimenovanje 5. vojne oblasti JNA i
premje{tanje dijela jedinica iz Hrvatske u Bosnu, a njene komande iz
Zagreba u Sarajevo. U Podgorici je formirana 4. vojna oblast i pod
njenu komandu stavljena Hercegovina do Neretve i gornje Podrinje.
Premje{tanjem 13. korpusa JNA iz Rijeke u Bile}u, ove dvije oblasti
stavljenu su pod njegovu komandu. Vojno-pomorska oblast iz Splita
premje{tena je u Kumbor i preimenovana u Ratnu mornaricu, a njena
nadle`nost svedena do u{}a Neretve u Jadran. Od Bosne i Hercegovine
u zonu njene odgovornosti u{le su op{tine Neum i Trebinje. U skladu
sa tim, premje{tene su i jedinice i ustanove SSNO-a, te komande RV i
PVO, zajedno sa odgovaraju}im remontnim zavodima, skladi{tima i
ratnim rezervama.
Druga faza reorganizacije izvedena je u vezi sa rezultatima, od
me|unarodne zajednice diktiranog Referenduma (29. februar i 1. mart
1992.), ostvarene nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine (6.
mart 1992.) i priznavanjem te nezavisnosti (6. april iste godine) od
me|unarodne zajednice, napu{tanja UNPA (United Nations Protected
Aeria) zona u Hrvatskoj od strane Jugoslovenske narodne armije, te
formalnim progla{enjem Savezne Republike Jugoslavije (27. aprila 1992.).
Vojno rukovodstvo je, znaju}i da je JNA ve} pola godine bila
vojska Srbije, izjavljivalo da se “vojska iz Bosne i Hercegovine ne}e

188 Isto, str. 17-21.

660
povu}i za 5 do 7 godina”189 i bri`ljivo pripremalo na~in kako da to
ostvari. Rje{enje je na|eno u tome da se, zbog me|unarodne zajednice,
po{to okupaciju Bosne i Hercegovine u~ini potpuno efektivnom,
formalno izvr{i njeno povla~enje u granice Srbije i Crne Gore i to
proglasi Saveznom Republikom Jugoslavijom, isklju~ivim nasljednikom
SFRJ u svakom pogledu. U nemogu}nosti da istovremeno vodi oru`anu
borbu na dva fronta (u Bosni i Hercegovini i Makedoniji) na brzinu je
dogovoreno povla~enje JNA iz Makedonije pod uslovima koje je ta
republika tra`ila (3. vojna oblast je u martu napustila Makedoniju i
Komandu iz Skoplja premjestila u Ni{), a da se oru`ane snage na teritoriji
Hrvatske i Bosne i Hercegovine organizuju tobo`e kao samostalne
vojske (2. vojna oblast i dijelovi 4. i 1.). Fakti~ki bi 2. vojna oblast sa
pot~injenim 13. korpusom u Hercegovini i gornjem Podrinju bila
preimenovana u Vojsku Srpske Republike BiH, a njeni dijelovi u
Hrvatskoj (objedinjeni sa jedinicama u Baranji, isto~nom Sremu i
isto~noj Slavoniji) osamostalili u Vojsku Republike Srpske Krajine.
Me|unarodna zajednica je trebalo da se zadovolji povla~enjem
desetak hiljada “gra|ana Srbije i Crne Gore”, bez naoru`anja, opreme
i zaliha. Rukovo|enje i komandovanje tim “vojskama” sa cjelokupnom
kadrovskom i logisti~kom podr{kom ostalo bi u rukama General{taba
Oru`anih snaga, preimenovanih u Vojsku Jugoslavije, koja bi to
ostvarivala preko dobro osmi{ljenog i kamufliranog “30. kadrovskog
centra General{taba Vojske SRJ”.
Poslije poraza i povla~enja JNA iz Slovenije i ve}eg dijela
Hrvatske na ostale dijelove Jugoslavije, posebno u Bosni i Hercegovini,
vojno rukovodstvo je, u skladu sa odlukom “krnjeg” Predsjedni{tva
SFRJ “o dogradnji organizacije oru`anih snaga Jugoslavije” od
30. decembra 1991, izdalo saglasnost za izradu reorganizacije i
transformacije JNA u oru`ane snage nove, Savezne Republike
Jugoslavije. Dotada{nje tri kopnene vojne oblasti (voji{ta) i Vojno-
pomorska oblast su raspu{tene i rasformirane, a formirane ~etiri nove
vojne oblasti kao grupacije strategijskog nivoa, ~ije su komande bile
odgovorne za pripremu, organizaciju i uskla|ivanje borbene upotrebe
JNA na podru~ju ve}eg dijela Jugoslavije :
1. vojna oblast sa sjedi{tem u Beogradu (komandant general
@ivota Pani}). U svom sastavu je imala ~etiri korpusa, jednu diviziju i

189 B. Jovi}, nav. dj., str. 448.

661
Komandu odbrane grada : 1. korpus sa sjedi{tem u Beogradu; 12.
korpus sa sjedi{tem u Novom Sadu; 17. korpus sa sjedi{tem u Tuzli
i 24. korpus sa sjedi{tem u Kragujevcu; zatim Gardijsku diviziju i
Komandu odbrane grada sa sjedi{tem u Beogradu. Ta je vojna oblast
obuhvatala cijelu Vojvodinu, sjeverni dio Srbije do orijentacione linije
Kragujevac — U`ice (uklju~uju}i Kragujevac, a isklju~uju}i U`ice) i
sjevero-isto~ni dio Bosne i Hercegovine.190
2. vojna oblast sa sjedi{tem u Sarajevu (komandant general
Milutin Kukanjac). U svom sastavu je imala ~etiri korpusa: 4. korpus
sa sjedi{tem u Sarajevu; 5. korpus sa sjedi{tem u Banja Luci; 9.
korpus sa sjedi{tem u Kninu i 10. korpus sa sjedi{tem u Biha}u. Ta
je oblast obuhvatala zapadni, sjeverni i centralni dio Bosne i Hercegovine
do linije Fo~a-Kalinovik-Mostar (prostor Bosne i Hercegovine bez
dijela Hercegovine), te Kninsku krajinu, Liku, Kordun, Baniju i
zapadnu Slavoniju.191
3. vojna oblast sa sjedi{tem u Skoplju — komandant general
Nikola Uzelac (u martu 1992. sjedi{te je premje{teno u Ni{). U njen su
sastav ulazila ~etiri korpusa: 22. korpus sa sjedi{tem u Ni{u; 52. korpus
sa sjedi{tem u Pri{tini; 41. korpus sa sjedi{tem u Bitolju (Bitola) i 42.
korpus sa sjedi{tem u Kumanovu. Nakon povla~enja snaga JNA iz
Makedonije (marta 1992.)192 jedinice 41. korpusa su dislocirane u
Zaje~ar, Knja`evac i Para}in, a glavni dio snaga 42. korpusa je razmje{ten

190 D. Domazet, ULOGA JNA KAO IMPERIJALNE SILE U BOSANSKO-


HERCEGOVA^KOM RATU, Hrvatski vojnik, Ministarstvo obrane Republike
Hrvatske, februar 1988, str. 11-12, nap. 15; AIIZ, inv. br. 2-2563, Radna zabilje{ka
pukovnika JNA O. S., 1. januar 1992, str. 21; Narodna armija, 4. januar 1992, str. 4,
OBRAZOVANE ^ETIRI VOJNE OBLASTI.
191 D. Domazet, nav. dj., str. 12, nap. 17; I. Radakovi}, BESMISLENA YU
RATOVANJA, Beograd 1997, str. 126; AIIZ, inv. br. 2-2563, Radna zabilje{ka
pukovnika JNA O. S., 1. januar 1992, str. 21; ICTY, Predmet: Br. IT-94-I-T, Dokazni
materijal svjedo~enja pukovnika JNA O. S., 5. juni 1996, str. 73; Narodna armija, 4.
januar 1992, str. 4, OBRAZOVANE ^ETIRI VOJNE OBLASTI.
192 Isto. Po~etkom marta 1992. vr{ilac du`nosti SSNO-a (general Blagoje Ad`i})
i predsjednik Republike Makedonije Kiro Gligorov, postigli su dogovor izme|u JNA i
Republike Makedonije “o privremenoj predislokaciji JNA sa teritorije R
Makedonije“ (AIIZ, inv. br. 2-2599, Komanda 30. partizanske divizije, Pov. br. 423 —
2, 11. mart 1992. — 19. partizanskoj brigadi).

662
u Leskovac, a manji dio u Valjevo, od ~ije je glavnine formiran 20.
korpus JNA, sa sjedi{tem u Leskovcu (jedan broj tih jedinica je
direktno predislociran na podru~je Bosne i Hercegovine). Ta je vojna
oblast u po~etku obuhvatala jugoisto~ni dio Srbije, Makedoniju i
Kosovo, a od marta 1992. - ju`ni dio Srbije i Kosovo.193
4. vojna oblast u Titogradu (dana{nja Podgorica — komandant
general Pavle Strugar). U njen su sastav ulazila tri korpusa: 2. korpus
sa sjedi{tem u Titogradu; 13. korpus sa sjedi{tem u Mostaru (kasnije

Taj dogovor je postignut na osnovu Odluke krnjeg Predsjedni{tva SFRJ, sa sjednice


14. februara 1992. Tada je taj organ, “u skladu sa svojim ustavnim ovla{}enjima”,
donio zaklju~ak o “privremenom predislociranju JNA sa teritorije Republike
Makedonije”. Dostavljaju}i navedeni zaklju~ak svojim komandama, jedinicama i
ustanovama 20. februara 1992, Pov. br. 25/142 - 332, Komanda 2. vojne oblasti je
iznijela sljede}u konstataciju: “Na taj korak Predsjedni{tvo se odlu~ilo imaju}i u
vidu da je Republika Makedonija, suprotno ustavno-pravnom sistemu SFRJ,
prestala da finansira potrebe JNA i upu}uje regrute i vojne obveznike u JNA, da
je donela akte o stvaranju samostalne dr`ave, kao i da se u postupku svog
me|unarodnog priznavanja fakti~ki pona{a kao suverena dr`ava. Radi
izbegavanja mogu}ih sukoba i re{avanja nastalih problema na miran na~in,
Predsedni{tvo SFRJ je donelo takav zaklju~ak.
U prethodnim informacijama ukazivano je da je rukovodstvo R. Makedonije
donelo niz jednostranih politi~kih odluka i pravnih akata. Njihova sadr`ina
objektivno implicira neminovan sukob, ukoliko bi jedinice i ustanove JNA i dalje
ostale na teritoriji R. Makedonije.
Polaze}i od rezultata plebiscita, Sobranje R. Makedonije je 17. septembra
1991. godine donelo Deklaraciju kojom se dotada{nja republika konstitui{e kao
suverena i samostalna dr`ava Makedonija.
Na zakonodavnom planu, Sobranje je na sednici od 17. novembra 1991.
godine usvojilo ustav R. Makedonije i ustavni zakon, kojim su u~injene radikalne
izmene u oblasti narodne odbrane i vojne obaveze, tako {to se ustanovljavaju
posebne oru`ane snage R. Makedonije. JNA kao savezna institucija, ne spominje
se ni u jednoj odredbi, ~ime je do{la u polo`aj strane sile na teritoriji te republike.
Nakon toga 22. januara 1992. godine Sobranje je donelo ustavni zakon kojim je
utvr|eno da R. Makedonija ne}e u~estvovati u radu saveznih organa, {to zna~i ni
u Predsedni{tvu SFRJ, kao kolektivnom vrhovnom komandantu” (AIIZ, inv. br. 2-510,
Komanda 2. vojne oblasti, Pov. br. 25/142-332, 20. februar 1992.- [tabnom sektoru).
193 D. Domazet, nav. dj., str. 12, nap. 16; AIIZ, inv. br. 2-2563, Radna zabilje{ka
pukovnika JNA O. S., 1. januar 1992, str. 21; Kazivanje generala JNA Ibrahima
Alibegovi}a dato autoru; Narodna armija, 4. januar 1992, str. 4, OBRAZOVANE
^ETIRI VOJNE OBLASTI.

663
Bile}i); 37. korpus sa sjedi{tem u U`icu i Operativna grupa
“Trebinje-Bile}a” sa sjedi{tem u Bile}i. Ta je vojna oblast obuhvatala
jugoisto~ni dio Bosne i isto~nu Hercegovinu, cijelu Crnu Goru i
jugozapadni dio Srbije, uklju~uju}i i Sand`ak.194
5. Ratna mornarica, sa sjedi{tem u Kumboru, na ~elu sa
admiralom Milom Kandi}em (iz Konjica).
6. Ratno vazduhoplovstvo i protiv-vazdu{na odbrana (RV i
PVO), sa komandom u Beogradu — Zemun i komandantom — generalom
Zvonkom Jurjevi}em, sastava : divizija RV i PVO (Zemun, komandant
general Bo`idar Stevanovi}, Srbin); 3. vazduhoplovni korpus (Ni{,
komandant general Marko Kuli}, Hrvat) i 5. vazduhoplovni korpus
(Zagreb - Biha}, komandant general Milo{ Baji}, Srbin).195
U okviru vojnih oblasti zadr`ana je dotada{nja struktura, koja se
temeljila na korpusima razli~ite ja~ine i sastava, kao grupacijama
operativnog nivoa, razmje{tenim na pravcima planirane upotrebe. Pored
toga, pod komandama vojnih oblasti bile su 1-2 mje{ovite artiljerijske
brigade, mje{ovita protivoklopna brigada, in`injerijska brigada, za{titni
motorizovani puk (za osiguranje komandi vojnih oblasti, sastavljen od
bataljona vojne policije, diverzantskog odreda i motorizovanog bataljona),

194 D. Domazet, nav. dj., str. 12, nap. 18; AIIZ, inv. br. 2-2563, Radna zabilje{ka
pukovnika JNA O. S., 1. januar 1992, str. 21; Narodna armija, 4. januar 1992, str. 4,
OBRAZOVANE ^ETIRI VOJNE OBLASTI.
195 AIIZ, inv. br. 2-2563, Radna zabilje{ka pukovnika O. S., 1. januar 1992, str. 21;
Narodna armija, 4. januar 1992, str. 4, OBRAZOVANE ^ETIRI VOJNE OBLASTI;
Kazivanja generala JNA Ibrahima Alibegovi}a i brigadira Armije Republike Bosne i
Hercegovine Izudina Hrusti}a.
Odlukom krnjeg Predsjedni{tva SFRJ o prestanku aktivne vojne slu`be
tridesetorici generala i admirala, od 25. februara 1992, general Jurjevi} je penzionisan,
a za komandanta RV i PVO je postavljen general Bo`idar Stevanovi}. Tom je odlukom
za zamjenika na~elnika General{taba za RV i PVO postavljen general Dmitar Trbojevi};
za komandanta Centra visokih vojnih {kola RV i PVO @ivan Mir~eti}; za na~elnika
[taba Komande RV i PVO general Ljubomir Baji}, te za pomo}nika komandanta RV i
PVO za moralno vaspitanje pukovnik Radomir Sekuli} (AIIZ, inv. br. 7-52,
SAOP[TENJE ZA JAVNOST /KRNJEG/ PREDSJEDNI[TVA SFRJ; Isto, inv. br. 7-
51, Komanda 2. Vojne oblasti, Pov. br. 1/813-4, 29. april 1992. — Vojnogra|evinskoj
direkciji /na li~nost komandanta/).

664
zatim puk veze, puk ABHO i vi{e logisti~kih baza (a u 1. i 3. vojnoj oblasti
bila je po jedna samostalna oklopna ili mehanizovana brigada).196
Teritorija Bosne i Hercegovine je tom novom reorganizacijom
podijeljena izme|u tri vojne oblasti: 1, 2. i 4. : isto~ni dio Bosne isto~no
od rijeke Bosne bio je u sastavu 1. vojne oblasti, ju`ni dio je bio
podre|en 4. vojnoj oblasti, a centralni i zapadni dio u{ao je u nadle`nost
2. vojne oblasti.197
Osnovni cilj navedene reorganizacije JNA i podjele teritorije
Bosne i Hercegovine izme|u tri vojne oblasti, a posebno formiranje 2.
vojne oblasti, je bio ostvarenje zacrtanog cilja o zadr`avanju cjelovite
teritorije Bosne i Hercegovine u sastavu nove (SR) Jugoslavije i
sprje~avanju njenog osamostaljenja, shodno odlukama Arbitra`ne
komisije i Evropske Zajednice, pod velikosrpskom dominacijom, odnosno
okupacija Bosne i Hercegovine. Zbog toga je isto~ni dio Bosne i
Hercegovine (isto~no od rijeke Bosne) dodijeljen 1. vojnoj oblasti;
ju`ni dio 4. vojnoj oblasti, a centralni i zapadni dio 2. vojnoj oblasti.198
Te su dvije vojne oblasti (2. i 4.), prema kontraadmiralu Domazetu,
kao prvi strategijski e{alon u okupaciji Bosne i Hercegovine, imale
ulogu pacifikacije neefektivno okupiranog dijela po modelu iz agresije
na Republiku Hrvatsku, zatim povezivanja “srpskih autonomnih oblasti”,
izvr{enja zlo~ina i demonstriranja vojne mo}i na ju`ni dio Hrvatske,
te podr{ke kolaboracionisti~kim srpskim snagama na okupiranom
dijelu Hrvatske. Druge su dvije vojne oblasti (1. i 3.), kao drugi
strategijski e{alon, imale rezervnu ulogu, radi oja~anja snaga 2. i 4.
vojne oblasti i sa istoka bile nosilac udara na Bosnu i Hercegovinu.199

196 D. Domazet, nav. dj., str. 11-12.


197 Isto.
198 Isto. U “nastojanju da ‘prikrije’ politi~ku odluku srpsko-crnogorskih
vladaju}ih politi~kih oligarhija i njihovih sljedbenika u Bosni i Hercegovini o
oblikovanju ostatka Jugoslovenske zajednice u posebnu oktroiranu dr`avu, JNA
je pristupila vlastitoj reorganizaciji po {emi koja treba da ozna~i dr`avu u
nastajanju, tj. da pokrije one ‘republike’ koje `ele da `ive u (‘krnjoj’) Jugoslaviji”
(S. Arnautovi}, KAKO SE BRANILA BOSNA : vojno-politi~ki eseji i komentari,
Sarajevo 1997, str. 5).
199 D. Domazet, nav. dj., str. 13. Linija razdvajanja vojnih oblasti imala je, po
Domazetu, za cilj da, pored ostalog, poka`e “da je Beograd `elio ne samo rije{iti

665
Rukovodstvo Velikosrpskog pokreta je formiranjem 2. vojne
oblasti, pored ostalog, imalo za cilj : - da ponovo uspostavi naru{eni
sistem rukovo|enja i komandovanja JNA; - da pove`e sve “srpske”
teritorije u jednu geografsku cjelinu i stavi ih pod za{titu JNA; - da
organizuje, naoru`a(va), obu~i i opremi srpsko stanovni{tvo za
osvaja~ke ciljeve (zauzimanje Bosne i Hercegovine i istrebljenje
Bo{njaka); - da prisili (demonstracijom i primjenom sile) Bo{njake,
posebno njihove politi~ke strukture i organe vlasti da prihvate
nametnute okupacione uslove i onemogu}e ih za organizaciju i
pru`anje otpora i dr.
Komandnu strukturu oficirskog kadra takve reorganizovane JNA
~inili su 92,6% Srbi, 7% Crnogorci i 0,4% “ostali”.200
Sistem rukovo|enja i komandovanja svim snagama je bio takav
da su sve vojne oblasti bile podre|ne General{tabu Oru`anih snaga
SFRJ u Beogradu, koji je koordinirao “izradu odbrambenih planova”,
sa zajedni~kim ciljem — “za{tita vanjskh granica i njihovo uvezivanje
u sistem Jugoslavije”.201
Srbija je, ulaskom podru~ja isto~ne Bosne u nadle`nost 1. vojne
oblasti, teritorijalno pre{la na zapadnu obalu Drine,202 a Crna Gora,
ulaskom podru~ja isto~ne Hercegovine i gornjeg Podrinja u
nadle`nost 4. vojne oblasti, teritorijalno do{la na Neretvu.
U periodu tihe okupacije Bosne i Hercegovine SSNO, General{tab
Oru`anih snaga SFRJ (III uprava) je 17. januara 1992, osam dana nakon
formiranja kolaboracionisti~ke Republike Srpske Bosne i Hercegovine,
te “zbog izmena u organizaciji vojnoteritorijalnih organa”, a u cilju,
prije svega, lak{eg sprovo|enja neustavne mobilizacije, komandama,
jedinicama i ustanovama JNA dostavio novi Pregled vojno-teritorijalne
podjele, “s kojim se stavlja van snage ranije dostavljeni pregled”.

pitanje Bosne i Hercegovine, nego neizravno osigurati oduzimanje okupiranih


podru~ja u Hrvatskoj jer ‘prirodno’ geostrategijski 2. i 4. VO izlaze na more, a
crta razdvajanja je Vrlika — rt Dalmatinska plo~a (slika 5.)” — Isto.
200 Isto, nav. dj., str. 12.
201 Isto.
202 Isto, str. 13.

666
Po toj su podjeli ponovo formirani vojni okruzi i odsjeci, koji su
ukinuti krajem 1987.203 Tako je na podru~ju Bosne i Hercegovine
formirano pet vojnih okruga (Sarajevo, Tuzla, Banja Luka, Mostar i
Trebinje) i 13 vojnih odsjeka (Sarajevo Grad, Sarajevo, Zenica, Travnik,
Tuzla, Bijeljina, Br~ko, Doboj, Mostar, Banja Luka, Prijedor, Biha} i
Titov Drvar).204
Tim su dokumentom 45 op{tina ispisane velikim slovima,205 {to
zna~i da je Velikosrpski pokret ovladao vojnoteritorijalnim organima
u tim op{tinama (u 36 op{tina Srbi su bili u ve}ini). Slu`bena prepiska
u vezi sa slu`enjem vojnog roka, slu`enja u rezervnom sastavu i u vezi
sa drugim pitanjima vojne obaveze obavljana je sa vojnoteritorijalnim
organima ispisanim velikim slovima, gdje su imali “povjerljive” kadrove.
2. vojna oblast (zapadno voji{te) je formirana 10. januara 1992. (od
6 ~asova), uglavnom, od rasformirane 5. vojne oblasti (sjeverozapadno
voji{te), i februara 1992. od dijela jedinica 1. vojne oblasti, sljede}eg
sastava :
- Komanda (u Sarajevu, komandant general Milutin Kukanjac, Srbin)
- 4. korpus (u Sarajevu, komandant general Vojislav \ur|evac,
Crnogorac)
- 5. korpus (u Banja Luci, komandant general Vladimir Vukovi},
Srbin)

203 B. Mamula, SLU^AJ JUGOSLAVIJA, Podgorica 2000, str. 68-69.

204 AIIZ, inv. br. 2-2807, Komanda 2. vojne oblasti, Pov. br. 12/125-30, 25.
januar 1992. - OOPP 2. vojne oblasti, PREGLED VOJNO-TERITORIJALNE PODELE.
Na podru~ju 2. vojne oblasti nalazilo se 6 vojnih okruga (Sarajevo, Tuzla, Banja Luka,
Mostar, Trebinje i Knin) i 17 vojnih odsjeka (Sarajevo Grad, Sarajevo, Zenica, Travnik,
Tuzla, Bijeljina, Br~ko, Doboj, Mostar, Banja Luka, Prijedor, Biha}, Titov Drvar, Knin,
Petrinja, Karlovac i Titova Korenica) — Isto.
205 Isto. To su bile sljede}e op{tine: Novo Sarajevo, Had`i}i, Pale, Han Pijesak,
Sokolac, Rudo, ^ajni~e, Kalinovik, Donji Vakuf, Kupres, Tuzla, [ekovi}i, Bijeljina,
Ugljevik, Lopare, Zvornik, Br~ko, Gra~anica, Bosanski [amac, Doboj, Tesli}, Derventa,
Trebinje, Bile}a, Ljubinje, Gacko, Nevesinje, Banja Luka, [ipovo, Mrkonji} Grad,
Skender Vakuf, Kotor Varo{, ^elinac, Prnjavor, Lakta{i, Srbac, Bosanska Gradi{ka,
Sanski Most, Bosanski Novi, Bosanska Dubica, Titov Drvar, Glamo~, Bosansko Grahovo,
Klju~ i Bosanski Petrovac.

667
- 9. korpus (u Kninu, komandant general Ratko Mladi}, Srbin)
- 10. korpus (u Biha}u, komandant [piro Nikovi}, Crnogorac)
- 17. korpus (u Tuzli, komandant general Savo Jankovi}, Crnogorac)
- 65. za{titni motorizovani puk “B” u Kiseljaku
- 580. mje{ovita artiljerijska brigada “A” u Doboju
- 389. raketna artiljerijska brigada “A” Banja Luka
- Odjeljenje za mjerenje po~etne brzine artiljerijskog zrna (u
miru i ratu) uz komandu Armije
- Centar za podvodnu obuku (u miru i ratu)
- 240. samostalni srednji raketni puk protiv-vazdu{ne odbrane
“A” (u Sarajevu)
- 340. in`injerijski puk “R” Koran kod Pala
- 367. puk veze “A” u Sarajevu
- 593. puk ABHO “R” u Kiseljaku
- 741. dopunski puk “R” u Sarajevu
- 820. Nastavni centar “R” u Banja Luci
- 140. obavje{tajni podcentar 15. obavještajnog centra (u miru i
ratu) u Sarajevu
- Kontraobaveštajna grupa (u miru i ratu) u Sarajevu
- 521. remontni bataljon “R” Remontni zavod Had`i}i
- 37. Sanitetski odred “R” u Sarajevu
- 42. Zavod za preventivnu medicinsku za{titu (u miru) u Sarajevu
- Viša vojnolekarska komisija Sarajevo (u miru)
- Vojna bolnica Sarajevo (u miru)
- Vojnomedicinski centar Sarajevo (u miru)
- Vojnomedicinski centar Banja Luka (u miru)

668
- 563. automobilski bataljon “B” Sarajevo
- Vojna delegacija pri @TP Sarajevo (u miru i ratu)
- Vojna delegacija pri @TP Knin (u ratu)
- Vojna ustanova Romanija (u miru i ratu)
- Vojno gra|evinska direkcija Sarajevo (u miru i ratu)
- Vojna ustanova za odr`avanje stambenog fonda JNA (u miru) u
Sarajevu
- Vojnora~unovodstveni centar Sarajevo (u miru)
- Vojnoknjigovodstveni centri Sarajevo, Banja Luka, Tuzla, Knin
i Biha} (u miru)
- Centar za automatizovanu obradu podataka (u miru)
- 405. pozadinska (logisti~ka) baza “B” u Kninu
- 530. pozadinska baza “B” u Bosanskom Petrovcu
- 744. pozadinska baza “B” u Sarajevu
- 904. pozadinska baza “B” u Tuzli
- 993. pozadinska baza “B” u Banja Luci
- Kulturno-zabavni ansambl (u ratu)
- Vojni orkestar I varijante (u miru i ratu) u Sarajevu
- Vojni sud (Viši vojni sud II varijante) (mir-rat) u Sarajevu
- Vojni sud I stepena I varijante (u ratu) u Sarajevu
- Vojni sud u Banja Luci (u miru)
- Vojno tu`ilaštvo (u miru), Više vojno tu`ilaštvo II varijante (u
ratu) u Sarajevu
- Vojno tu`ilaštvo u Banja Luci (u miru)
- Vojno tu`ilaštvo I varijante (u ratu)
- Vojni zatvor za izdr`avanje pritvora Sarajevo (u miru)

669
- Komanda vojnog okruga Sarajevo (u miru i ratu)
- Komanda vojnog okruga Tuzla (u miru i ratu)
- Komanda vojnog okruga Banja Luka (u miru i ratu)
- Komanda vojnog okruga Mostar (u miru i ratu)
- Komanda vojnog okruga Knin (u miru i ratu)
- 77. smu~arski poligon (u miru) Jahorina
- 185. poligon Slunj (u miru) za artiljerijska i tenkovska ga|anja
- Poligon Neretva Kalinovik (u miru) za artiljerijska ga|anja
- Domovi JNA - Sarajevo, Bijeljina, Travnik, ^apljina (u miru i ratu)
- Garnizonske biblioteke: - Sarajevo, Bijeljina, Travnik, ^apljina
i Kiseljak (u miru)
- 55. logor ratnih zarobljenika (vojnika i podoficira - u ratu)
- 71. logor ratnih zarobljenika (oficira - u ratu)
- Sabirno-prodajni centar Sarajevo (u miru).206

206 AIIZ, inv. br. 2-2816, Komanda 2. vojne oblasti, DT br. 12/82-16, 10. mart
1992. (NARODNA ODBRANA DR@AVNA TAJNA), Organizacijsko-formacijske promjene;
Isto, inv. br., 2-2580, Komanda 5. korpusa, Str. pov. br. 1-10, 10. januar 1992. — Komandi
30. pd /partizanske divizije/; Isto, inv. br. 2-2563, Radna zabilje{ka pukovnika JNA O.
S., 1. januar 1992, str. 31; Narodna armija, 4. januar 1992, str. 4, OBRAZOVANE
^ETIRI VOJNE OBLASTI; F. He}o, ULOGA JUGOSLOVENSKE NARODNE
ARMIJE U AGRESIJI NA REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU (rukopis
magistarskog rada), Fakultet politi~kih nauka, Sarajevo 2000, str. 80, napomena 164.
Klasifikacija jedinica JNA zavisno od stepena mirnodopske popune :
- “A” klasifikacije bile su jedinice popunjene 90-100% ljudstvom i 100%
naoru`anjem i opremom;
- “B” klasifikacije bile su jedinice popunjene 30-50% ljudstvom i 100%
naoru`anjem i opremom;
- “R” klasifikacije bile su jedinice popunjene sa kompletnim ljudstvom iz rezervnog
sastava i 100% naoru`anjem i opremom (Kazivanje brigadira Muharema Nad`aka dato
autoru. O tome vidi : D. Marijan, JUGOSLOVENSKA NARODNA ARMIJA U
AGRESIJI NA REPUBLIKU HRVATSKU 1990. - 1992. GODINE, str. 293, nap. 19).

670
Preformiranje i preimenovanje (u miru i ratu) Komande 5.
vojne oblasti (sjeverozapadnog voji{ta) u Komandu 2. vojne oblasti
(zapadnog voji{ta) izvr{eno je, u skladu sa Nare|enjem Saveznog
sekretarijata za narodnu odbranu, br. DT 263-1, od 20. januara 1992.
o dogradnji organizacijsko-mobilizacijske strukture JNA, po formaciji
broj 340.336, sljede}eg sastava :
- Komanda;
- Vod veze u Vazduhoplovnoj isturenoj komandnoj grupi (u miru,
a odjeljenje veze Vazduhoplovne isturene komandne grupe u ratu);
- Ra~unska analiti~ka stanica ABHO (u ratu);
- Filmska ekipa (u ratu);
- Vod za protiv po`arnu djelatnost (u ratu).207
Komanda 5. vojne oblasti je iz garnizona Zagreb premje{tena u
garnizon Sarajevo 2. januara 1992. Mobilizacijsko mjesto je bilo
Sarajevo. Rukovodilac Plana mobilizacije bila je Komanda 2. vojne
oblasti. Mati~ni broj u miru je bio 0701, a u ratu 6146. Ostali elementi
mobilizacijskog razvoja su bili bez promjene.208
Rasformiran je i ukinut mobilizacijski razvoj 5. vojne oblasti
sa sljede}im komandama i jedinicama :
- Komanda 32. korpusa (u miru i ratu)
- Komanda 6. li~ke divizije “R” i brisana mirnodopska VP 8401
Korenica
- Komanda 28. partizanske divizije “R” (u miru i ratu)
- Komanda 33. partizanske divizije “R” (u miru i ratu) — rasformirana
je nakon premje{tanja.
Sredstvima je popunjena 30. partizanska divizija “R” u Banja Luci

207 AIIZ, inv. br. 2-2816, Komanda 2. vojne oblasti, DT br. 12/82-16, 10. mart
(NARODNA ODBRANA DR@AVNA TAJNA), Organizacijsko-formacijske promjene.
208 Isto.

671
- Komanda 43. partizanske divizije (u miru i ratu) - rasformirana
je poslije premje{tanja.
Sredstvima je popunjena 47. partizanska divizija “R”
- 1. partizanska brigada “R” - 28. partizanska divizija (u miru i ratu)
- 3. partizanska brigada “R” - 43. partizanska divizija (u miru i ratu)
- 4. partizanska brigada “R” - 43. partizanska divizija (u miru i ratu)
- 5. partizanska brigada “R” - 33. partizanska divizija (u miru i ratu)
- 6. partizanska brigada “R” - 33. partizanska divizija (u miru i ratu)
- 21. partizanska brigada “R” - 28. partizanska divizija (u miru i ratu)
- 36. partizanska brigada “R” - 43. partizanska divizija (u miru i ratu)
- 6. brdska brigada “B” (u miru i ratu)
- 73. motorizovana brigada “R” (u miru i ratu)
- 236. motorizovana brigada “R” (u miru i ratu)
- 228. motorizovana brigada “A” (u miru i ratu). Ljudstvo je
ugra|eno u 37. motorizovanu brigadu “A”, sa sjedi{tem u Ra{koj
- 288. mje{ovita protivoklopna artiljerijska brigada “A” (u miru
i ratu)
- 471. mje{oviti protivoklopni artiljerijski puk “R” (u miru i ratu)
- 32. mehanizovana brigada “A” (u miru i ratu)
- 140. mehanizovana brigada “A” (u miru i ratu). Ljudstvo i
materijalno-tehni~ka sredstva su ugra|eni u 49. mehanizovanu
brigadu i 14. pje{adijsku motorizovanu brigadu u Zenici i Lukavici
- 265. mehanizovana brigada “A” (u miru i ratu)
- 513. in`injerijska brigada “B” (u miru i ratu)
- 841. dopunski puk “R” (u miru i ratu)
- 32. mje{oviti artiljerijski puk “R” (u miru i ratu)
- 411. mje{oviti protivoklopni artiljerijski puk “R” (u miru i ratu)

672
- 306. laki avio puk protiv-vazdu{ne odbrane “A” (u miru i ratu).
Ljudstvom i materijalnim sredstvima je popunjen 17. laki avio puk
protiv-vazdu{ne odbrane u Tuzli
- 313. 1aki aviopuk protivvazdu{ne odbrane “R” (u miru i ratu)
- 32. in`injerijski puk “R” (u miru i ratu)
- 127. in`injerijski puk “R” (u ratu i miru)
- 258. in`injerijski puk “R” (u ratu i miru)
- 91. in`injerijski bataljon (OG-6)
- 94. in`injerijski bataljon (OG-7)
- 6. minobaca~ki bataljon (u ratu)
- 33. minobaca~ki bataljon (u ratu)
- 43. minobaca~ki bataljon (u ratu)
- 28. minobaca~ki bataljon (u ratu)
- 32. bataljon vojne policije “A” (u miru i ratu)
- 32. dopunski bataljon (u ratu)
- 540. pontonirski bataljon “R” (u miru i ratu)
- 671. pontonirski bataljon “R” (u miru i ratu)
- 32. bataljon veze “A” (u miru i ratu)
- 32. sanitetski bataljon “R” (u miru i ratu)
- 32. automobilski bataljon “R” (u miru i ratu)
- 42. grani~ni bataljon “A” (u miru i ratu)
- 43. grani~ni bataljon “A” (u miru i ratu)
- 6. tovarna ~eta (u ratu) - tovarna ~eta sa konjima
- 28. tovarna ~eta (u ratu) - tovarna ~eta sa konjima
- 33. tovarna ~eta (u ratu) - tovarna ~eta sa konjima
- 43. tovarna ~eta (u ratu) - tovarna ~eta sa konjima

673
- 151., 152., 153., 154., 155., 156. i. 157. posadna protiv-oklopna
artiljerijska baterija (u ratu)
- 12., 17., 35., 56. i 74. pontonirska ~eta (u ratu)
- 894. eskadrila za izvi|anje i vezu “B” (u miru i ratu). Ljudstvom
i materijalnim sredstvima je popunjen 111. helikopterski puk 2. korpusa
RV i PVO
- 15. sanitetski odred “R” (u miru i ratu)
- 315. Centar za elektronsko izvi|anje i osmatranje “A” (u miru
i ratu)
- 653. Nastavni centar “R” (u miru i ratu)
- 243. automobilski nastavni centar (u miru)
- Nastavni centar “Svetice” ( u miru )
- 639. pozadinska baza “B” (u miru i ratu)
- 944. pozadinska baza “B” (u miru i ratu)
- 970. pozadinska baza “R” (u miru i ratu)
- Sabirno-prodajni centar Zagreb (u miru)
- Vojna bolnica Zagreb (u miru)
- 20. zavod za preventivnu medicinsku za{titu (u miru)
- Vi{a vojnoljekarska komisija (u miru)
- Vojna ustanova “CZ” (u miru i ratu)
- Vojni sud I stepena, II varijante 32. korpusa (u ratu)
- Vojno tu`ilaštvo II varijante, 32. korpusa ( u ratu)
- Vojnogra|evinska direkcija Zagreb (u miru i ratu)
- Vojna ustanova za odr`avanje stambenog fonda u JNA (u miru)
- Vojna ustanova za upravljanje stambenim fondom u JNA
Zagreb (u miru )
- Vojna direkcija pri @TP Zagreb (u miru i ratu)

674
- Vojna direkcija pri @TP Doboj (u ratu)
- Vojno-knjigovodstveni centar Zagreb (u miru)
- Vojno-knjigovodstveni centar Karlovac (u miru)
- Stalno automatizovano strelište “Vrap~anski potok”, “Bosna”,
“Kova~evo”, “Crna Gora” i “Jamadol” (u miru)
- Strelište “Slavonska Po`ega” - (u miru)
- Poligon “@urkovo” (u miru)
- Vje`balište “Bjelasica” (u miru)
- Protivoklopno vje`balište “Dabrovica” (u miru)
- Strelište i vje`balište “Gakovo” (u miru)
- Kontraobaveštajna grupa 32. korpusa (u miru)
- Vojni orkestar II varijante 32. korpusa (u ratu)
- Domovi JNA: Zagreb, Rijeka, Karlovac, Vara`din, Jastrebarsko,
Ilirska Bistrica, Bjelovar, Slavonska Po`ega, Virovitica, Dugo Selo,
Gospi}, Delnice, Kri`evci, Ogulin, Koprivnica i ^akovec (u miru i ratu)
- Garnizonske biblioteke: Zagreb, Rijeka, Vara`din, Karlovac,
Dugo Selo, Delnice, Gospi}, Jastrebarsko, Ilirska Bistrica, Bjelovar,
Koprivnica, ^akovec, Kri`evci, Slavonska Po`ega, Virovitica, Ogulin,
Samobor (u miru).209
2. vojna oblast je formirana da osigura rukovo|enje i komandovanje
jedinicama, ustanovama i komandama JNA na podru~ju Bosne i
Hercegovine i okupiranih dijelova Republike Hrvatske, u cilju efektivnije
okupacije Bosne i Hercegovine i dr`anja pod okupacijom jedne
tre}ine Republike Hrvatske. Njeno je formiranje pokazalo nastojanje

209 Isto. Navedene su komande i jedinice 5. vojne oblasti rasformirane i ukinut


njihov mobilizacijski razvoj Naredbom general-pukovnika Milutina Kukanjca,
komandanta 2. vojne oblasti, DT br. 12/82-16, od 10. marta 1992. Tom su naredbom
stavljeni “van snage” pe~ati, {tambilji, formacije i ostala dokumenta mobilizacijskog
razvoja za navedene komande, jedinice i ustanove koje su rasformirane, “koji su pali u
ruke neovla{}enim licima ili su zarobljeni” (Isto).

675
Velikosrpskog pokreta da formira etni~ki ~istu srpsku dr`avu, izlaze}i
na zapadne granice Velike Srbije (realizacija plana RAM).
Zona odgovornosti 2. vojne oblasti pokrivala je, uglavnom, teritoriju
Bosne i Hercegovine (91 op{tina) i isto~ne dijelove centralne Republike
Hrvatske (15 op{tina - do linije Karlobag - Karlovac - Virovitica, bez Baranje,
isto~ne Slavonije i zapadnog Srema). Podru~je (sjevero)isto~ne Bosne
(zona odgovornosti 17. korpusa, sa sjedi{tem u Tuzli) bilo je do
februara 1992. u sastavu 1. vojne oblasti. Jugoisto~na Bosna i isto~na
Hercegovina (18 op{tina) je bila pod komandom 4. vojne oblasti, {to
je bila namjera da to podru~je “pripadne” Crnoj Gori.
General{tab Oru`anih snaga SFRJ je, radi {to efikasnijeg
funkcionisanja jedinstvenog sistema rukovo|enja i komandovanja i
objedinjavanja svih planiranih operacija na teritoriji Bosne i
Hercegovine, po~etkom februara 1992. prepot~inio kompletni sastav
17. korpusa iz 1. vojne oblasti pod komandu 2. vojne oblasti.210
Za komandanta 2. vojne oblasti postavljen je general-pukovnik
Milutin Kukanjac, (Srbijanac, do{ao je iz Skoplja), dobar poznavalac
bosansko-hercegova~kih prilika, sa du`im slu`bovanjem u Bosni i
Hercegovini, a za na~elnika [taba general Dobra{in Pra{~evi} (Crnogorac,
prije toga bio je u Zagrebu). Za generala Milutina Kukanjca, koji je,
pored ostalog, odobravao tzv. srpski plebiscit iz novembra 1991, “od
po~etka su Muslimani i Hrvati i njihovo vo|stvo”, bili “pravi,
definisani neprijatelji”.211

210 F. He}o, nav. dj., str. 78.


211 F. He}o, nav. dj., str. 80; Z. Suljevi}, POLITI^KO-VOJNA SITUACIJA
UO^I AGRESIJE NA BOSNU I HERCEGOVINU (rukopis), str. 81-82; TV SRNA,
Emisija MOJ GOST — MOJA ISTINA, autora Riste \oge, 12. juli 1994. General Milutin
Kukanjac je do 31. decembra 1991. obavljao du`nost komandanta 3. vojne oblasti, sa
sjedi{tem u Skoplju. Uo~i Nove 1992. godine u Beogradu mu je saop{teno da je
imenovan za komandanta Vojne oblasti, sa sjedi{tem u Sarajevu. Rije~ je o 2. vojnoj
oblasti koju je trebalo formirati.
General Milutin Kukanjac je novu du`nost preuzeo 3. januara 1992. S obzirom na
to da je i ranije preko dvadeset godina bio na slu`bi u Bosni i Hercegovini, dobro je
poznavao sredinu i mentalitet. Za vrijeme Olimpijade je bio u naju`em rukovodstvu sa
Brankom Mikuli}em, Antom Su~i}em, Ahmedom Karabegovi}em i drugima (Slobodna
Bosna, 20. februar 1998.; TV SRNA, Emisija MOJ GOST — MOJA ISTINA, autora Riste
\oge, 12. juli 1994.

676
Vojska kojom je general Kukanjac komandovao je bila “srpsko-
crnogorski deo JNA”. Ta je vojska “prvi put u istoriji zaokru`ila
srpske zemlje, zajedno sa srpskim narodom” i zauzela jednu tre}inu
Republike Hrvatske i ve}u polovinu Bosne i Hercegovine, uklju~uju}i
i “srpski deo Sarajeva”.212
General Milutin Kukanjac je 20. januara 1992, sa svojim kolegijem
starje{ina, u Sarajevu odr`ao, na njegovo tra`enje, sastanak sa ~lanovima
Predsjedništva Bosne i Hercegovine (u zgradi Predsjedništva).213
Me|utim, nije jasno po kom osnovu je taj sastanak organizovao, ni sa
kojim ciljem. Kao komandant 2. vojne oblasti nije imao nikakve ustavne
ni zakonske ovlasti da takav sastanak saziva.
2. vojna oblast je 17. februara ukupno raspolagala sa 85.097
ljudi (stalni sastav: 20.270, i rezervni sastav: 64.827), od ~ega je
Komanda brojala 104 ~ovjeka. To su, uglavnom, bili Srbi i Crnogorci.
Samostalne jedinice stalnog sastava te vojne oblasti su imale 1.891
~ovjeka, a rezervni sastav 2.498, {to je ukupno iznosilo 4.389. Pozadinske

General Milutin Kukanjac je, kako on tvrdi, bio komandant 2. vojne oblasti koja
je “obuhvtala 90 odsto Bosne i Hercegovine i Republiku Srpsku Krajinu, bez
isto~nog dela Slavonije” (TV SRNA, Emisija MOJ GOST — MOJA ISTINA, autora
Riste \oge, 12. juli 1994.).
General Milutin Kukanjac se u jednom nare|enju od 9. januara 1992. potpisuje u
svojstvu komandanta 2. vojne oblasti. U tom se dokumentu u lijevom gornjem dijelu
nalazi memorandum te vojne oblasti (“KOMANDA 2. VOJNE OBLASTI...”), a u
donjem desnom dijelu, gdje pi{e M.P. nalazi se pe~at okruglog oblika sa grbom SFRJ
i natpisom: “KOMANDA 5. VOJNE OBLASTI” (AIIZ, inv. br. 2-2815, Komanda 2.
vojne oblasti, Pov. broj 31/103-6-1, 9. januar 1992. — Na li~nost komandanta). To
upu}uje na zaklju~ak da Komanda 2. vojne oblasti tada jo{ uvijek nije imala vlastiti
pe~at, jer je njena formacijska izgradnja bila u toku.
212 TV SRNA, Emisija MOJ GOST — MOJA ISTINA, autora Riste \oge, 12. juli
1994.
213 Slobodna Bosna, 20. februar 1998, Intervju Milutina Kukanjca. Tom je sastanku
prisustvovao i Bogi} Bogi}evi} (~lan Predsjedni{tva SFRJ iz Bosne i Hercegovine). Ejup
Gani} i Stjepan Kljui} (~lanovi Predsjedni{tva Republike Bosne i Hercegovine) su
generala Kukanjca, po njegovom kazivanju, najvi{e iritirali postavljanjem pitanja za{to
je on odre|en i upu}en na du`nost komandanta 2. vojne oblasti kada je rodom iz druge
republike, zatim {ta }e JNA u Bosni i sli~no. “Naravno, Biljana Plav{i} i Nikola
Koljevi}” su, po Kukanjcu, “bili za to da armija bude u Bosni, ali ostali van” (Isto).

677
jedinice stalnog sastava su brojale 2.339 ljudi, a rezervni sastav 2.460,
odnosno 4.799 ukupno.214
Brojno-stanje ljudstva je po korpusima iznosilo :
- 4. korpus: 5.100 (1.905 stalni sastav i 3.196 rezervni sastav);
- 5. korpus: 18.873 (3.097 stalni sastav i 15.776 rezervni sastav);
- 9. korpus: 17.525 (3.252 stalni sastav i 14.273 rezervni sastav);
- 10. korpus: 25.086 (5.203 stalni sastav i 19.883 rezervni sastav);215
- 17. korpus: 9.221 (2.479 stalni sastav i 6.472 rezervni sastav).216
Sastav komandi, jedinica i ustanova JNA u Bosni i Hercegovini
je od druge polovine 1991. i po~etkom 1992, usljed vojno-politi~ke
situacije, bio veoma promjenljiv i razli~it. Jedan broj jedinica je
predislociran, preformiran ili preimenovan. Stoga je te{ko utvrditi
njihov sastav i broj ljudstva. U Bosni i Hercegovini je, formiranjem 2.
vojne oblasti i povla~enjem dijela jedinica iz Slovenije i Hrvatske,
bilo brojno ljudstvo i ogromne koli~ine tehnike.

214 AIIZ, inv. br. 7-69, PREGLED BROJNOG STANJA 2. VOJNE OBLASTI
NA DAN 17. 02. 1992. GODINE (“VOJNA TAJNA STROGO POVJERLJIVO”); TV
SRNA, Emisija MOJ GOST — MOJA ISTINA, autora Riste \oge, 12. juli 1994.
U pozadinskim bazama je 17. februara 1992. bilo 3.062 ~ovjeka (193 oficira, 280
mla|a oficira, 652 gra|anska lica i 1.937 vojnih obveznika). U 744. pozadinskoj bazi
je bilo 1.390 ljudi (78 oficira, 110 mla|a oficira, 298 gra|anska lica i 904 vojna
obveznika); u 405. — 381 ~ovjek (18 oficira, 37 mla|a oficira, 48 gra|anska lica i 278
vojna obveznika); u 530. — 415 (32 oficira, 48 mla|a oficira, 63 gra|anska lica i 272
vojna obveznika); u 904. — 315 (27 oficira, 37 mla|a oficira, 80 gra|anska lica i 171
vojni obveznik); u 993. — 561 (38 oficira, 48 mla|a oficira, 163 gra|anska lica i 312
vojna obveznika) — AIIZ, inv. br. 2-1965, PREGLED PODATAKA O RAZMJE[TAJU
I KAPACITETIMA POZADINSKIH JEDINICA I USTANOVA 2. VOJNE OBLASTI.
215 Isto. U sastavu 10. korpusa nalazile su se tri operativne grupe (OG) i “ostale
jedinice” :
- OG-6 : 4.854 (594 stalni i 4.260 rezervni sastav);
- OG-7 : 11. 476 (1.812 stalni i 9.664 rezervni sastav);
- OG-8 : 8.452 (2.498 stalni i 5.954 rezervni sastav);
- Ostale jedinice : 304 (299 stalni sastav i 5 rezervni sastav).
216 Isto.

678
Organizacijsko-formacijska struktura i raspored 2. vojne oblasti
(komande, jedinice i ustanove 2. vojne oblasti, SSNO-a i RV i PVO na
teritoriji 2. vojne oblasti) 17. februara 1992. su bili sljede}i :
- Komanda 2. vojne oblasti (Sarajevo, komandant general-pukovnik
Milutin Kukanjac)
I. korpusi (pet) :
- 4. korpus (Sarajevo, komandant general-major
Vojislav \ur|evac):
- Komanda sa pri{tapskim jedinicama (Sarajevo);
- 4. bataljon veze “A” (Sarajevo);
- 288. (4.) bataljon vojne policije “A” (Sarajevo);
- 49. mehanizovana brigada “A” (Lukavica);
- 6. pje{adijska motorizovana brigada “R” (Doboj);
- 216. brdska brigada “R” (Han Pijesak);
- 346. laki artiljerijski puk protiv-vazdu{ne odbrane “A”
(Lukavica);
- 4. mje{oviti artiljerijski puk “R” (Kiseljak);
- 4. mje{oviti protiv-oklopni artiljerijski puk “R” (Visoko);
- 76. motorizovi puk “R” (Visoko);
- 4. mje{oviti artiljerijski puk “R” (Koran);
- 4. automobilski bataljon “R” (Koran);
- 4. sanitetski bataljon “R” (Koran);
- 120. laka pje{adijska brigada (Zenica);
- 253. motorizovana brigada;
- 140. mehanizovana brigada;
- 14. pje{adijska motorizovana brigada;
- 14. mje{oviti protiv-oklopni artiljerijski puk;
- 340. in`injerijski puk “R” (Sarajevo);

679
- 4. in`injerijski bataljon “R” (Sarajevo);
- 4. dopunski bataljon “R” (Sarajevo);
- 652. motorizovani puk “B” (Kiseljak).217

- 5. korpus (Banja Luka, komandant general-major Vladimir


Vukovi}, te od kraja marta 1992. general Momir Tali}):
- Komanda sa pri{tapskim jedinicama (Banja Luka)
- 5. bataljon veze “A” (Banja Luka)
- 5. bataljon vojne policije “A” (Banja Luka)
- 329. oklopna brigada “A” (Banja Luka)
- 343. motorizovana brigada “R” (Prijedor)
- 16. pje{adijska motorizovana brigada “R” (Banja Luka)
- 5. laki artiljerijski puk protiv-vazdu{ne odbrane “A”
(Banja Luka)
- 5. mje{oviti artiljerijski puk “R” (Banja Luka)
- 5. mje{oviti protiv-oklopni artiljerijski puk “R”
(Banja Luka)
- 5. mje{ovita protiv-oklopna artiljerijska brigada “R”
(Banja Luka)
- 293. in`injerijski puk “R” (Banja Luka)
- 10. partizanska divizija “R” (Banja Luka)
- 30. partizanska divizija “R” (Mrkonji} Grad)
- 19. partizanska brigada “R” (Mrkonji} Grad)
- 5. dopunski bataljon “R” (Banja Luka)

217 Isto; AIIZ, inv. br. 7-67, PREGLED ORGANIZACIJSKO-FORMACIJSKE


STRUKTURE 2. VOJNE OBLASTI; Isto, inv. br. 7-227, JEDINICE 2. VOJNE
OBLASTI, SSNO I RV I PVO NA TERITORIJI 2. VOJNE OBLASTI.

680
- 293. in`injerijski puk “R” (Banja Luka);
- 188. pontonirski bataljon “R” (Banja Luka);
- 5. automobilski bataljon “R” (Banja Luka);
- 5. sanitetski bataljon “R” (Banja Luka);
- 5. pje{adijska brigada;
- 6. partizanska pje{adijska brigada;
- 11. partizanska pje{adijska brigada;
- 122. laka pje{adijska brigada (Skender Vakuf);
- 134. laka brigada;
- 2. laka pje{adijska brigada.218

- 9. korpus (Knin, komandant general-major Ratko Mladi}):


- Komanda sa pri{tapskim jedinicama (Knin);
- 70. bataljon veze “A” (Knin);
- 9. bataljon vojne policije “A” (Knin);
- 221. motorizovana brigada “A” (Knin);
- 160. motorizovana brigada “R” (Benkovac);
- 271. laki artiljerijski puk protiv-vazdu{ne odbrane
(Benkovac);
- 594. in`injerijski puk “B” (Knin);
- 9. mje{oviti artiljerijski puk “R” (Knin);
- 557. mje{oviti protiv-oklopni i artiljerijski puk “R”
(Benkovac);

218 Isto. U Skender Vakufu je (marta 1992.) bila razmje{tena 122. laka pje{adijska
brigada, koja je na zaposjednutim objektima brojala 487 vojnih obveznika (AIIZ, inv.
br. 2-2611, Komanda 30. partizanske divizije, pov. br. 533—1, 25. marta 1992. — Komandi).

681
- 569. dopunski bataljon “R”(Knin);
- 9. automobilski bataljon “R” (Knin);
- 98. sanitetski bataljon “R” (Knin);
- 1. motorizovana brigada (Sveti Rok);
- 11. motorizovana brigada (Drvar);
- 2. brigada Teritorijalne odbrane;
- 3. brigada Teritorijalne odbrane ;
- 1. partizanska brigada “R” (Drvar);
- 1. motorizovana brigada “R” (Gra~ac).219

- 10. korpus (Biha}, komandant general-major [piro Nikovi}):


- Komanda sa pri{tapskim jedinicama (Biha});
- 10. bataljon veze “B”;
- 10. bataljon vojne policije “A”;

- 6. operativna grupa - OG-6 (Lika, Plitvi~ka jezera):


- 1. laka pje{adijska brigada “R” (Karlovac);
- 2. laka pje{adijska brigada “R” (Titova Korenica);
- 4. laka pje{adijska brigada “R” (Udbina);
- 11. laka pje{adijska brigada “R” (Bosanski Novi);
- 145. laka pje{adijska Pla{ka brigada “R” (Pla{ki);

- 7. operativna grupa - OG-7 (Banija):


- 622. motorizovana brigada “R” (Petrinja);

219 Isto.

682
- 592. motorizovana brigada;
- 1. motorizovana brigada Teritorijalne odbrane;
- 7. motorizovana brigada Teritorijalne odbrane;
- 11. motorizovana brigada Teritorijalne odbrane;
- 17. motorizovana brigada Teritorijalne odbrane;

- 8. operativna grupa - OG-8 (Kordun, Petrova Gora):


- 9. motorizovana brigada;
- 2. motorizovana brigada Teritorijalne odbrane;
- 3. motorizovana brigada Teritorijalne odbrane;
- 4. motorizovana brigada Teritorijalne odbrane;
- 306. laki artiljerijski puk protiv-vazdu{ne odbrane (Biha});
- 10. automobilski bataljon “R”;
- 10. sanitetski bataljon “R”;
- 10. dopunski bataljon “B”;
- 185. poligon (Slunj);
- 13. partizanska brigada (Bosanski Petrovac);
- 8. pje{adijska motorozovana brigada “A”;
- 41. laki artiljerijski puk PVO “B”;
- 10. in`injerijski bataljon “A”;
- 257. motorizovana brigada “R”;
- 6. mje{oviti artiljerijski puk “B”;
- 6. mje{oviti protiv-oklopni artiljerijski puk “B”.220

220 Isto.

683
- 17. korpus (Tuzla, komandant general-major Savo Jankovi}):
- Komanda sa pri{tapskim jedinicama (Tuzla);
- 17. bataljon veze “A” (Tuzla);
- 17. bataljon vojne policije “A” (Tuzla-Dubrave);
- 4. oklopna brigada “A” (Tuzla);
- 92. motorizovana brigada “R” (Tuzla);
- 327. motorizovana brigada “R” (Derventa);
- 18. partizanska brigada “R” (Derventa);
- 129. laka pje{adijska brigada “R” (Derventa);
- 395. motorizovana brigada “R” (Br~ko);
- 22. partizanska brigada “R” (Br~ko);
- 17. laki artiljerijski puk protiv-vazdu{ne odbrane “A”
(Tuzla);
- 454. mje{oviti protiv-oklopni artiljerijski puk “R”
(Tuzla);
- 497. in`injerijski puk “R” (Tuzla);
- 11. partizanska divizija “R” (Doboj);
- 36. partizanska divizija “R” (Bijeljina);
- 17. mje{oviti artiljerijski puk “A” (Bijeljina);
- 17. partizanska brigada “R” (Bijeljina);
- 17. laka pje{adijska brigada “R” (Bijeljina);
- 670. pontonirski bataljon “A” (Bijeljina);
- 17. automobilski bataljon “R” (Tuzla);
- 336. motorizovana brigada “A” (Tuzla);
- 192. laka pje{adijska brigada “R” (Tuzla);
- 17. sanitetski bataljon “R” (Tuzla);

684
- 17. dopunski bataljon “R” (Tuzla).221

II. samostalne jedinice — ustanove

a) voji{ne :
- 580. mje{ovita artiljerijska brigada “A” (Vojni}, pukovnik
Svetozar Marjanovi});
- 389. raketna artiljerijska brigada “A” (Banja Luka, pukovnik
Tomislav Obradov);
- 367. puk veze “A” (Sarajevo, pukovnik Mileti});
- 240. samostalni srednji raketni puk protiv-vazdu{ne odbrane
“A” (Sarajevo, pukovnik Nenad Ba}anovi});
- 65. za{titni motorizovani puk “R” (Kiseljak, potpukovnik
Milan [uput);
- 593. puk ABHO “R” (Biha}, potpukovnik Velizar Rabrenovi});
- 741. Dopunski puk “R” (Travnik, potpukovnik Mladen Kolev);
- 820. Nastavni centar “R” (Banja Luka);
- Poligon “Neretva” (Kalinovik, potpukovnik Rade Pavlovi});
- 77. smu~arski poligon (Jahorina, stariji vodnik I klase
Stevo Dejanovi});
- 461. mje{ovita protivoklopna artiljerijska brigada.222

b) pozadinske :
- 405. pozadinska baza (Knin, pukovnik Tomo Jakovljevi});

221 Isto.
222 Isto.

685
- 530. pozadinska baza (Bosanski Petrovac, pukovnik Milan
[kondri});
- 744. pozadinska baza (Sarajevo, pukovnik Du{an Kova~evi});
- 904. pozadinska baza (Tuzla, potpukovnik Alojz Hru{evar);
- 993. pozadinska baza (Banja Luka, pukovnik Osman Selak);
- 521. remontni bataljon (Had`i}i, potpukovnik Ratko Savi});
- 37. sanitetski odred (Sarajevo, potpukovnik Radovan Dobra{);
- 42. zavod za preventivnu medicinsku za{titu (Sarajevo, pukovnik
Jovan Milo{evi});
- 563. automobilski bataljon (Sarajevo, major Sari});
- 262. Tehni~ki nastavni centar (Travnik, potpukovnik Zoran
Jovanovi});
- Tehni~ko-remontni zavod (Had`i}i, pukovnik Dragoslav
Jovanovi});
- Tehni~ko-remontni zavod (Travnik, potpukovnik Vid Jazbinski);
- Vojna bolnica (Sarajevo, pukovnik Tomislav Tau{an);
- Vojno-medicinski centar (Sarajevo);
- Visoka vojno ljekarska komisija (Sarajevo, pukovnik Esad
Gi~evi});
- Vojna direkcija pri @TP (Sarajevo, potpukovnik Petar Obradovi});
- Vojno-gra|evinska direkcija (Sarajevo, potpukovnik Mirko
Simovi});
- Vojna ustanova Vojno-stambenog fonda (Sarajevo, potpukovnik
Safet Tihi});
- Vojno-gra|evinska ustanova “Karlo Batko” (Had`i}i,
potpukovnik Pero Vuji});
- Vojna ustanova “Romanija” (Sarajevo).223

223 Isto.

686
c) ostale :
- Komanda vojnog okruga Sarajevo (pukovnik Obrad Popovi});
- Komanda vojnog okruga Tuzla;
- Komanda vojnog okruga Mostar (pukovnik D`emal Sijer~i});
- Komanda vojnog okruga Trebinje;
- Komanda vojnog okruga Banja Luka;
- Komanda vojnog okruga Knin;
- Komanda vojnog okruga Petrinja;
- Vojni sud Sarajevo;
- Vojni sud Banja Luka;
- Vojno tu`ila{tvo Sarajevo;
- Vojno tu`ila{tvo Banja Luka;
- Vojni zatvor Sarajevo.224
- Vojni odsjek Sarajevo Grad (op{tine : Novi Grad, Novo
Sarajevo, Stari Grad, Centar, Had`i}i, Ilid`a, Ilija{, Pale,
Trnovo i Vogo{}a);
- Vojni odsjek Sarajevo (op{tine : Olovo, Han Pijesak, Sokolac,
Rogatica, Vi{egrad, Gora`de, Rudo, ^ajni~e, Fo~a i Kalinovik);
- Vojni odsjek Zenica (op{tine : Zenica, @ep~e, Zavidovi}i,
Kakanj, Vare{, Kre{evo, Breza, Visoko, Kiseljak i Fojnica);
- Vojni odsjek Travnik (op{tine : Busova~a, Gornji Vakuf,
Travnik, Donji Vakuf, Novi Travnik, Vitez, Bugojno i Kupres);
- Vojni odsjek Tuzla (op{tine : Tuzla, Lukavac, Kalesija, Banovi}i,
@ivinice, [ekovi}i, Kladanj, Bratunac, Vlasenica i Srebrenica);

224 Isto; AIIZ, inv. br. 2-2807, Komanda 2. vojne oblasti, Pov. br. 12/125-30, 25.
januar 1992. — OOPP 2. Vojne oblasti, PREGLED VOJNOTERITORIJALNE PODELE.

687
- Vojni odsjek Bijeljina (op{tine : Bijeljina, Ugljevik, Lopare
i Zvornik);
- Vojni odsjek Br~ko (op{tine : Br~ko, Grada~ac, Ora{je, Gra~anica,
Srebrenik i Bosanski [amac);
- Vojni odsjek Doboj (op{tine : Doboj, Maglaj, Te{anj, Tesli},
Od`ak, Modri~a, Derventa i Bosanski Brod);
- Vojni odsjek Mostar (op{tine : Mostar, Neum, ^apljina,
^itluk, Metkovi}, Livno, Ljubinje, Li{tica, Grude, Posu{je,
Tomislavgrad, Prozor, Jablanica i Konjic);
- Vojni odsjek Banja Luka (op{tine : Banja Luka, [ipovo,
Mrkonji} Grad, Jajce, Skender Vakuf, Kotor Varo{, ^elinac,
Prnjavor, Lakta{i, Srbac i Bosanska Gradi{ka);
- Vojni odsjek Prijedor (op{tine : Prijedor, Sanski Most,
Bosanski Novi, i Bosanska Dubica);
- Vojni odsjek Titov Drvar (op{tine : Titov Drvar, Glamo~,
Bosansko Grahovo, Klju~ i Bosanski Petrovac);
- Vojni odsjek Biha} (op{tine : Biha}, Bosanska Krupa, Cazin
i Velika Kladu{a);
- Vojni odsjek Petrinja (op{tine : Petrinja, Glina, Dvor, Kostajnica,
Novska i Sisak);
- Vojni odsjek Knin (op{tine : Knin, Drni{, Benkovac i Obrovac);
- Vojni odsjek Karlovac (op{tine : Karlovac, Vrgin Most, Vojni},
Slunj, Duga Resa i Ozalj);
- Vojni odsjek Titova Korenica (op{tine : Korenica, Pla{ki, Donji
Lapac, Gra~ac, Gospi} - Teslingrad, i Oto~ac - Vrhovine).225
- Centar vojnih {kola kopnene vojske Sarajevo;
- Muzi~ka srednja vojna {kola Sarajevo;
- Intendantsko-finansijski nastavni {kolski centar Sarajevo;

225 Isto.

688
- [kola i kursevi Veterinarske slu`be Sarajevo;
- 2. korpus Ratnog vazduhoplovstva i protiv-vazdu{ne odbrane
Sarajevo;
- 5. korpus ratnog vazduhoplovstva i protiv-vazdu{ne odbrane
Biha};
- 130. vazduhoplovni bataljon Rajlovac;
- [kolski centar Ratnog vazduhoplovstva i protiv-vazdu{ne
odbrane Rajlovac;
- Vazduhoplovni zavod “Rajlovac” Rajlovac;
- Vojno-ra~unski centar Banja Luka;
- Vojno-knjigovodstveni centar Banja Luka;
- 2. bataljon 398. brigade veze Sarajevo;
- 2. bataljon 235. puka stacionarne veze Sarajevo.226
- Centar za obuku voza~a borbenih vozila (Banja Luka — Zalu`ani);
- [kolski centar za oklopne i mehanizovane jedinice (Banja
Luka).227

Iz organizacijskog sastava 2. vojne oblasti iza{le su, Naredbom


generala Kukanjca, (DT broj 12/82-16) komandanta te oblasti, od 10.
marta 1992, sljede}e komande, jedinice i ustanove iz rasformirane 5.
vojne oblasti: komande, jedinice i ustanove 13, 14. i 31. korpusa, osim
onih jedinica koje su po toj naredbi predislocirane, preformirane ili
preimenovane, a u{le su u sastav 2. vojne oblasti.228

226 Isto; I. Radakovi}, nav. dj., str. 126.


227 AIIZ, inv. br. 7-227, JEDINICE 2. VOJNE OBLASTI, SSNO I RV I PV NA
TERITORIJI 2. VOJNE OBLASTI; ICTY, Predmet: Br. IT-94-I-T, Dokazni materijal
svjedo~enja pukovnika JNA O. S., 4. juni 1996, str. 2-3.
228 AIIZ, inv. br. 2-2816, Komanda 2. vojne oblasti, DT br. 12/82-16, 10. mart 1992,
(NARODNA ODBRANA DR@AVNA TAJNA), Organizacijsko-formacijske promjene.

689
Kontraobavje{tajna grupa Komande 5. vojne oblasti premje{tena
je iz garnizona Zagreb u garnizon Sarajevo i preimenovana u
Kontraobavje{tajnu grupu 2. vojne oblasti.229
Iz garnizona Zagreb 140. obavje{tajni podcentar 15. obavje{tajnog
centra je premje{ten u :
- Upravu centra u garnizon Sarajevo (mobilizacijsko mjesto
Sarajevo);
- 1. obavje{tajni podcentar iz garnizona Vara`din u garnizon
Biha} (mobilizacijsko mjesto Biha});
- 2. obavje{tajni podcentar iz garnizona Zagreb u garnizon
Banja Luka (mobilizacijsko mjesto Banja Luka);
- 3. obavje{tajni podcentar je rasformiran, a ljudstvo i
materijalna sredstva su ugra|eni u Obavje{tajni centar
SSNO-a.230
- 4. in`injerijski puk “R” iz sastava 4. korpusa preimenovan je
u 340. in`injerijski puk “R” (sa in`injerijskim bataljonom
“A” u miru), formiran po formaciji 317.349 i u{ao je u
sastav 2. vojne oblasti.231

229 Isto.

230 Isto. Ostali elementi mobilizacijskog razvoja ostali su bez promjene.


231 Isto. Ostali elementi mobilizacijskog razvoja ostali su bez promjene.

Formiranje, preformiranje, rasformiranje, predislokaciju, mobilizacijske i ostale


promene kod komandi, jedinica i ustanova 2. vojne oblasti trebalo je zavr{iti do kraja
aprila 1992. a izve{taj o realizaciji Naredbe dostaviti toj komandi, “za svaku jedinicu
posebno, nakon njenog preformiranja ili drugih predvi|enih promena, a najkasnije do
odre|enog roka”. (Isto).
Kontraobave{tajnim grupama, vojnim sudovima, vojnim tu`ila{tvima, kulturno-
zabavnom ansamblu i vojnim orkestrima odre|eni su brojni nazivi i ratne vojne po{te
komandi i ustanova pri kojima su formirane i istovremeno su te komande za njih bili
rukovaoci planova mobilizacije (Isto).
Materijalna sredstva za preformiranje po novim formacijama, te iz rasformiranih
jedinica i ustanova (sem zarobljena) rasporedili takti~ki nosioci i organi pozadine
Komande 2. vojne oblasti. Ostvarena je evidencija zarobljenih i ostavljenih TMS “radi
prikaza u diobenoj bilansi” (Isto).

690
Na teritoriji Bosne i Hercegovine su, pored 2. vojne oblasti, bile
stacionirane i sljede}e komande, jedinice i ustanove JNA :
- 13. (Rije~ki, pa Bile}ki) korpus (u Hercegovini — Bile}a,
komandant general Mom~ilo Peri{i}, Srbin iz Srbije) — iako
je bio u sastavu 4. vojne oblasti on je bio pot~injen Komandi
2. vojne oblasti;
- dijelovi 2. (Podgori~kog - Titogradskog) korpusa (Druga
operativna grupa) u isto~noj Hercegovini;
- dijelovi 37. (U`i~kog) korpusa (u isto~noj Bosni i isto~noj
Hercegovini);
- dijelovi 20. (Valjevskog) korpusa (u isto~noj Bosni); i
- dijelovi 12. (Novosadskog) korpusa (u sjeveroisto~noj
Bosni).232
Sve komandne du`nosti u 2. vojnoj oblasti planski su dodijeljene
starje{inama isklju~ivo srpske i crnogorske nacionalnosti. Nakon
“~i{}enja” starje{ina i vojni~kog sastava na nacionalnoj i politi~koj osnovi,
po~etkom 1992. u komandama i jedinicama 2. vojne oblasti u najve}em
broju su ostale starje{ine i vojnici srpske i crnogorske nacionalnosti,
koje su prihvatile srpsku velikodr`avnu ideologiju i politiku.233 Takvo je

232 AIIZ, inv. br. 2-793, /Informacija General{taba Armije Republike Bosne i
Hercegovine/, Efektivi agresorskih snaga na rati{tu Bosne i Hercegovine; Izjava
na~elnika [taba 216. brdske brigade potpukovnika JNA Asima D`ambasovi}a data
autoru; I. Radakovi}, nav. dj., str 127; D. Domazet, nav. dj., str. 14, nap. 21; F. He}o,
nav. dj., str. 75, nap. 159; Z. Suljevi}, nav. dj., str. 86 i 91-92. U sastav tih korpusa u{le
su i snage JNA iz Mostara (10. motorizovana/mehanizovana brigada i druge), ^apljine
i Metkovi}a (Z. Suljevi}, nav. dj., str. 91-92).
Isto~ni dio Bosne i Hercegovine, pod teritorijalnom nadle`no{}u 1. vojne oblasti,
bio je stavljen pod ingerenciju dva korpusa JNA (U`i~ki i Valjevski). Ta su dva korpusa
po~etkom 1992. sve mostovne prelaze na Drini posjeli oklopno-mehanizovanim
jedinicama (Isto, str. 86).
233 F. He}o, nav. dj., str 80. Struktura komandnog kadra 2. vojne oblasti:
komandant 2. vojne oblasti general-pukovnik Milutin (Bo{ka) Kukanjac, Srbin. Na tu
je du`nost do{ao iz 3. vojne oblasti (Skoplje), gdje je bio od avgusta 1991. do januara 1992.
Prijevremeno je unapre|en u ~in general-potpukovnika Ukazom br. 1/76, Predsjedni{tva
SFRJ od 22. decembra 1990. Vanredno je unapre|en u ~in general-pukovnika Ukazom
br. 1/70. “krnjeg” Predsjedni{tva SFRJ od 22. decembra 1991. Na du`nost komandanta
ostao je do 8. maja 1992, kada je Odlukom “krnjeg” Predsjedni{tva SFRJ smijenjen sa

691
stanje bilo i u komandnoj strukturi rukovodstva Oru`anih snaga SFRJ
i drugim vojnim oblastima, koji su rukovodili planiranjem i

du`nosti i penzionisan; na~elnik {taba general-potpukovnik Dobra{in (Radovana)


Pra{~evi}, Crnogorac. Na tu je du`nost do{ao iz komande 5. vojne oblasti (Zagreb)
nakon njenog preimenovanja u 2. vojnu oblast. Prijevremeno je unaprije|en u ~in
generala-potpukovnika Ukazom br. 1/66, Predsjedni{tva SFRJ, od 22. decembra 1989.;
pomo}nik komandanta za politi~ki rad general-major Milan (@ivojina) Aksentijevi},
Srbin. Na tu je du`nost do{ao iz 5. vojne oblasti nakon njenog preimenovanja u 2.
vojnu oblast. Vanredno je unapre|en u ~in general-majora Ukazom broj 623-1, Na~elnika
[taba Vrhovne komande OS SFRJ, od 29. juna 1991. Penzionisan je 8. maja 1992.;
komandant 4. korpusa (Sarajevo) general-major Vojislav (Milivoja) \ur|evac, Srbin.
Unaprije|en je u ~in general-majora Ukazom br. 1/66, Predsjedni{tva SFRJ, od 22.
decembra 1989. Na du`nosti komandanta 4. korpusa ostao je do 8. maja 1992, kada je
penzionisan; komandant 5. korpusa (Banja Luka) general-pukovnik Nikola (Marka)
Uzelac, Srbin. Unaprije|en je u ~in general-potpukovnika Ukazom br. 1/66, Predsjedni{tva
SFRJ, od 22. decembra 1989. Vanredno je unaprije|en u ~in general-pukovnika Ukazom
br. 1/64, Predsjedni{tva SFRJ, od 28. novembra 1991. Od januara 1992. bio je komandant
3. vojne oblasti u Skoplju. U januaru 1992. za komandanta 5. korpusa imenovan je
general-potpukovnik Vladimir (Branka) Vukovi}, Srbin. Unaprije|en je u ~in general-
majora Ukazom 1/66, Predsjedni{tva SFRJ od 22. decembra 1989. Vanredno je unaprije|en
u ~in general-potpukovnika Ukazom br. 1/64, “krnjeg” Predsjedni{tva SFRJ, od 28.
novembra 1991. Poginuo je 1993. u udesu vojnog helikoptera u Srbiji; na~elnik {taba
5. korpusa general-major Momir Tali}, Srbin, Valjevo, Srbija; komandant 9. korpusa
(Knin) general-major Savo Kova~evi}, Crnogorac; na~elnik {taba i kasnije
komandant 9. korpusa general-major Ratko (Ne|e) Mladi}, Srbin, ro|en 12. marta
1943, selo Bo`inovi}i, Kalinovik, Bosna i Hercegovina. Unaprije|en je u ~in general-
majora Ukazom br. 1/49, “krnjeg” Predsjedni{tva SFRJ od 4. oktobra 1991. Za
na~elnika {taba 2. vojne oblasti postavljen je 25. aprila 1992. — Ukazom “krnjeg”
Predsjedni{tva SFRJ. Za komandanta Glavnog [taba Vojske Srpske Republike Bosne i
Hercegovine imenovan je 12. maja 1992.; komandant 10. korpusa (Biha}) general-
potpukovnik [piro (Nike) Nikovi}, Crnogorac. Unaprije|en je u ~in general-majora
Ukazom br. 1/66, Predsjedni{tva SFRJ, od 22. decembra 1989. Vanredno je
unaprije|en u ~in general-potpukovnika Ukazom br. 1/64 “krnjeg” Predsjedni{tva
SFRJ od 28. novembra 1991. Penzionisan je 8. maja 1992.; na~elnik {taba 10.
korpusa, pukovnik Grujo Bori}, Srbin; komandant 17. korpusa (Tuzla) general-
potpukovnik Savo Jankovi}, Crnogorac. Penzionisan je 8. maja 1992, a njegovu
du`nost je preuzeo general-major Milan Nedeljkovi}, Srbin; komandant 5.
vazduhoplovnog korpusa (Biha}) pukovnik Branko [ovagovi}, a kasnije general
Milo{ Baji}, itd. (Isto, str. 80, nap. 164; AIIZ, inv. br. 2-1045, Komanda 30. partizanske
divizije, SP, br. 865-2, 16. maj 1992. — Komandi 1. partizanske brigade; Isto, inv. br.
5348, Zapisnik \. \.; Kazivanja brigadira Armije Republike Bosne i Hercegovine
Izudina Hrusti}a; D. Domazet, nav. dj., str. 14; ICTY, Predmet : Br. IT-94-1T, Dokazni
materijal svjedo~enja pukovnika JNA O. S., 5. juni 1995, str. 5).

692
pripremanjem agresije i u~estvovali u zlo~inima u Bosni i Hercegovini.234

234 Isto, str. 81. Komandna struktura vojnog rukovodstva Oru`anih snaga
SFRJ: savezni sekretar za narodnu odbranu, ujedno i na~elnik [taba Vrhovne
komande Oru`anih snaga SFRJ general armije Veljko (Du{ana) Kadijevi},
“Jugosloven”, Imotski, Hrvatska. Unaprije|en je u ~in generala armije Ukazom br.
1/70, Predsjedni{tva SFRJ od 22. decembra 1989. [estog januara 1992. povukao se sa
du`nosti saveznog sekretara navodno iz zdravstvenih razloga (zdravstveno stanje je
“presudno” uticalo na njegovu odluku). Odlukom “krnjeg” Predsjedni{tva SFRJ od 25.
februara 1992. prestala mu je aktivna vojna slu`ba; na~elnik General{taba Oru`anih
snaga SFRJ general-pukovnik Blagoje (Mila) Ad`i}, Srbin. Vanredno je unaprije|en
u ~in general-pukovnika Ukazom Predsjedni{tva SFRJ, od 22. decembra 1989. Od 6.
januara do 8. maja 1992. bio je zastupnik saveznog sekretara za narodnu odbranu, kada
je podnio ostavku na tu du`nost; komandant 1. vojne oblasti general-pukovnik
Aleksandar (Stevana) Spirkovski, Makedonac. Prijevremeno je unaprije|en u ~in
general-pukovnika Ukazom br. 1/66, Predsjedni{tva SFRJ od 22. decembra 1989. Od
septembra 1991. na du`nosti ga zamjenjuje general-pukovnik @ivota (Gruje) Pani},
Srbin, koji je vanredno unaprije|en u ~in general-pukovnika Ukazom br. 1/64, “krnjeg”
Predsjedni{tva SFRJ, od 28. novembra 1991.; komandant 4. vojne oblasti Pavle
(Andrije) Strugar, Srbin, Pe}, Srbija. Prijevremeno je unaprije|en u ~in general-
potpukovnika Ukazom br. 1/66, Predsjedni{tva SFRJ od 22. decembra 1989. Varedno
je unaprije|en u ~in general-pukovnika Ukazom br. 1/64, “krnjeg” Predsjedni{tva
SFRJ, od 28. novembra 1991.; komandant 13. korpusa (Mostar-Bile}a): general-
major Mom~ilo (Sre}ka) Peri{i}, Srbin, Gornji Milanovac, Srbija. Vanredno je
unaprije|en u ~in general-majora Ukazom br. 1/60, “krnjeg” Predsjedni{tva SFRJ, od
19. novembra 1991. Nakon deklarativnog povla~enja JNA iz Bosne i Hercegovine,
imenovan je na du`nosti komandanta 3. Armije Vojske SR Jugoslavije. Godinu dana
kasnije u 48. godini je postao najmla|i Na~elnik General{taba Vojske SR Jugoslavije.
Na toj je du`nosti ostao do 1998, kada ga je Slobodan Milo{evi} smijenio; komandant
3. vojne oblasti general-pukovnik @ivota (Velisava) Avramovi}, Srbin. Varedno je
unaprije|en u ~in general-pukovnika Ukazom br. 1/66, Predsjedni{tva SFRJ, od 22.
decembra 1989. Tu je du`nost obavljao do 1. jula 1991, kada je imenovan na du`nost
komandanta 5. vojne oblasti. Na du`nosti ga zamjenjuje pukovnik Tomislav (Milo{a)
Simovi}, Srbin. U ~in general-pukovnika unaprije|en je Ukazom br. 1/70 “krnjeg”
Predsjedni{tva SFRJ, od 22. decembra 1991.
I najvi{i oficiri bezbjednosti SSNO-a su, pored navedenih najvi{ih generala i
komandanata vojnih oblasti, odigrali veliku ulogu u planiranju i pripremanju zlo~ina,
kao {to su: general-potpukovnik Marko (Krste) Negovanovi}, Srbin. Na du`nosti
na~elnika Uprave bezbjednosti bio je od 15. maja 1989. do 15. maja 1991. Penzionisan
je 8. maja 1992. Na toj ga du`nosti zamijenio general-major Alkesandar (Predraga)
Vasiljevi}, Srbin. Unaprije|en je u ~in general-majora Ukazom Predsjedni{tva SFRJ,
od 22. decembra 1990. Penzionisan je 8. maja 1992. Nakon njegovog penzionisanja na

693
Ukazom br. 2/50 krnjeg Predsjedni{tva SFRJ, od 25. aprila 1992,
na du`nost na~elnika [taba (ujedno zamjenika komandanta) 2. vojne
oblasti, postavljen je general-potpukovnik Ratko Mladi} (on je zaklju~no
sa 9. majem 1992. izvr{io prijem du`nosti).235
Navedenim ukazom “krnjeg” Predsjedni{tva SFRJ na du`nosti u
Komandi 2. vojne oblasti postavljene su i primile du`nost i sljede}e
starje{ine :
- pomo}nik komandanta za moralni rad i pravne poslove —
general-major Milan Gvero;
- pomo}nik komandanta za pozadinu - general-major \or|e
\uki};
- pomo}nik komandanta za organizacijsko-mobilizacijske i
personalne poslove - pukovnik Mi}o Grubor;
- na~elnik organa bezbjednosti Zdravko Tolimir.236
General Ratko Mladi} je 10. maja 1992. preuzeo komandu nad
2. vojnom obla{}u.237

toj ga du`nosti zamijenio general Nedeljko Bo{kovi}, koji je aktivno u~estvovao u


akciji izmje{tanja komandi i jedinica JNA iz Slovenije (Isto, str. 81, napomena 166; V.
Kadijevi}, MOJE VI\ENJE RASPADA VOJSKA BEZ DR@AVE, Beograd 1993,
str. 5-6 i 155; AIIZ, inv. br. 7-52, SAOP[TENJE ZA JAVNOST /KRNJEG/
PREDSJEDNI[TVA SFRJ; Isto, inv. br. 7-51, Komanda 2. vojne oblasti, Pov. br. 1/813-4,
29. april 1992. — Vojnogra|evinskoj direkciji (na li~nost komandanta).
235 AIIZ, inv. br. 2-1045, Komanda 30. partizanske divizije, SP, br. 865-2, 16.
maj 1992. — Komandi 1. partizanske brigade; Isto, inv. br. 5348, Zapisnik \. \.
236 Isto. Ta je odluka tada saop{tena navedenim oficirima u Predsjedni{tvu SFRJ,
gdje su bili prisutni i: Jugoslav Kosti}, Sejdo Bajramovi}, te nekoliko oficira iz SSNO.
Tada je re~eno da }e Ukazom biti postavljeni na te du`nosti u Komandi 2. vojne oblasti
(AIIZ, inv. br. 5348, Zapisnik \. \.).
237 Isto.

694
3. Zauzimanje polaznih pozicija

Sprovode}i prikrivenu i pripremaju}i se za otvorenu agresiju na


Republiku Bosnu i Hercegovinu, General{tab Oru`anih sanga SFRJ je
posebnu pa`nju usmjerio i na predislokaciju komandi i jedinica JNA,
materijalno-tehni~kih sredstva i ratnih materijalnih rezervi na “bezbedne”
prostore i lokacije. To je rukovodstvo u drugoj polovini 1990. i prvoj
polovini 1991. na teritoriji Bosne i Hercegovine u tajnosti izvr{ilo
predislokaciju tri najja~a i najpokretljivija oklopna bataljona JNA,
sa cjelokupnim starje{inskim sastavom i borbenom tehnikom :
- Oklopni bataljon 327. motorizovane brigade iz Dervente
predislociran je u Banja Luku;
- Oklopni bataljon 395. motorizovane brigade iz Br~kog
predislociran je u Mostar; i
- Oklopni bataljon iz garnizona Novi Sad predislociran je u
Lukavicu (Sarajevo).238
Komande, jedinice i ustanove 14. (Ljubljanskog) korpusa (komandant
general-major Jovan Pavlov) su, nakon odluke Predsjedni{tva SFRJ o
dislokaciji JNA sa teritorije Slovenije u Bosnu i Hercegovinu, Srbiju i
Crnu Goru (18. jula 1991.), otpo~ele sa predislokacijom “na prostor
Republike Bosne i Hercegovine”. U prvoj polovini avgusta 1991.
tekao je, u skladu sa tom odlukom, proces “teritorijalnog prestrojavanja
JNA”. JNA se iz Slovenije “dislocira u Bosnu i Srbiju”, uglavnom,
u Bosnu i Hercegovinu :

238 Z. Suljevi}, nav. dj., str. 71.

695
- Pri{tapske jedinice 14. korpusa u Doboj;
- dijelovi 1. tenkovske brigade sa Lakim artiljerijskim divizionom
PVO u Banja Luku;
- dijelovi Planinske brigade u Pljevlja;
- motorizovana brigada iz Postojne u Mrkonji} Grad, Doboj i
Derventu;
- [tab 31. korpusa u Tuzlu;
- Mje{ovita protivoklopna artiljerijska brigada iz Ptuja u Erdut; te
- 195. motorizovana brigada iz Maribora u Valjevo.239
Dvadesetog i dvadeset prvog avgusta 1991. jedan broj jedinica
14. proleterske motorizovane brigade 14. korpusa predislociran je u
Zenicu. Prvi motorizovani bataljon te brigade je 20. oktobra 1991.
predislociran u kasarnu Husinska buna u Tuzli (u sastav 92. motorizovane
brigade 17. korpusa).240

239 S. Mesi}, nav. dj., str. 123-124; V. Kadijevi}, nav. dj., str. 121; B. Jovi}, nav. dj.,
str. 366 i 370; I. Radakovi}, nav. dj., str. 67, 71 i 76; D. Domazet, nav. dj., str. 11, nap. 14;
AIIZ, inv. br. 2-2589, Vojna po{ta 3326, inv, br. 173, 1. februar 1992, Mrkonji} Grad,
POTVRDA; Z. Suljevi}, nav. dj., str. 80; Izjava generala JNA Ibrahima Alibegovi}a
data autoru.
Kapetan I klase Vlado Lazarevi} je, na osnovu Odluke Predsjedni{tva SFRJ,
predislociran iz Slovenije (Postojna) zajedno sa jedinicom u garnizon Mrkonji} Grad
(V. P. 3326 Mrkonji} Grad) — (AIIZ inv. br. 2-2589, Vojna po{ta 3326, inv. br. 173, 1.
februara 1992, Mrkonji} Grad, POTVRDA).
240 V. Karaveli}, POLITI^KO—VOJNE PRIPREME AGRESIJE NA BOSNU
I HERCEGOVINU I NJENO IZVO\ENJE NA PROSTORU SJEVEROISTO^NE
BOSNE (rukopis magistarskog rada), Sarajevo 2002, str. 82.
Komandant 1. motorizovanog bataljona (u kasarni Boris Kidri~ u [entvidu, u
Ljubljani), kapetan Vahid Karaveli} izvr{io je predoslociranje svog motorizovanog “A”
bataljona i ve}eg broja manjih jedinica 14. proleterske motorizovane brigade, zajedno
sa njenim komandantom, iz Ljubljane u Zenicu. Predislokacija je izvr{ena 20. i 21.
avgusta 1991. Komandant 14. proleterske motorizovane brigade bio je pukovnik
Tomislav [ip~i}, koji je po~etkom agresije na Bosnu i Hercegovinu bio komandant
Sarajevsko—romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske Bosne i Hercegovine. Prvog
dana predislokacije u kasarnu Zenica pristigla je kolona od 250 vojnih motornih vozila
sa ljudstvom i velikom koli~inom materijalno-tehni~kih sredstava, pod komandom

696
Komandant 5. korpusa (general Nikola Uzelac) izdao je 3. septembra
1991, na osnovu Nare|enja General{taba Oru`anih snaga SFRJ, Prve
uprave, Str. pov. br. 43-1, od 29. jula 1991, i Komande 1. Vojne oblasti,
Str. pov. br. 4-28, od 15. avgusta 1991, “u vezi ubrzanog preme{tanja
jedinica iz 5. VO u zonu odgovornosti 5. korpusa, shodno Pravilniku
o nadle`nosti Komande 5. korpusa u miru u cilju formiranja i
smje{taja jedinica”, Nare|enje, str. pov. br. 15-163, o formiranju i
popuni premje{tenih jedinica u zoni 5. korpusa. Tim je nare|enjem
utvr|eno formiranje 30. partizanske divizije u miru i ratu, sljede}eg
sastava: Komandu sa pri{tapskim jedinicama, tri partizanske brigade
(1, 13. i 19.), 30. minobaca~ki bataljon 120 mm i 30. tovarna ~eta.241

Karaveli}a. Drugog dana predislokacije u kasarnu Zenica pristigla je druga kolona


upola manja od predhodne, na ~elu sa komandantom brigade pukovnikom Tomislavom
[ip~i}em. U narednih sedam dana na `eljezni~ku stanicu Zenica pristiglo je 13
`eljezni~kih kompozicija sa oru|ima, oru`jem, municijom i drugim materijalno-
tehni~kim sredstvima. Svo naoru`anje, municiju i materijalno-tehni~ka sredstva
komandant 1. motorizovanog bataljona je prevezao u skladi{te JNA na Kaoniku (u
blizini Busova~e). Dva mjeseca kasnije 20. oktobra 1991, po nare|enju komandanta 4.
korpusa JNA, izvr{eno je ga{enje 14. proleterske motorizovane brigade, a 1.
motorizovani bataljon na ~elu sa komandantom Karaveli}em je predislociran iz Zenice
u kasarnu Husinska buna u Tuzlu - u sastav 92. motorizovane brigade 17. korpusa.
Komandant 92. motorizovne brigade u Tuzli bio je potpukovnik Mile Dubaji}. Razlog
zbog ~ega je taj bataljon predislociran iz Zenice u Tuzlu bio je taj {to je potpukovnik
Dubaji} jedan takav bataljon iz svoje brigade, upravo u to vrijeme poslao i pot~inio
snagama JNA koje su napadale na Vukovar. Po{to se zanemarljiv broj pripadnika tog
bataljona vratio sa Vukovara, bilo je potrebno novim bataljonom popunititi upra`njeno
mjesto tog bataljona u sastavu 92. motorizovane brigade. Prvobitna zamisao
potpukovnika Dubaji}a bila je da se i taj bataljon iz Ljubljane popuni, a zatim uputi u
napad na Vukovar. Me|utim, u praksi se to nije dogodilo. Navedeni bataljon je i dalje
ostao u sastavu 92. motorizovane brigade, a tokom novembra i decembra 1991. iz njega
je dezertirao ve}i broj vojnika i oficira nesrpske nacionalnosti, me|u kojima i
komandant Vahid Karaveli} (20. decembra 1991.) - (Isto, str. 82, nap. 144).
241 AIIZ, inv. br. 2-2643, Komanda 5. korpusa, Str. pov. br. 15-163, 3. septembra
1991. — Komandi 30. partizanske divizije “R”. Ta je partizanska divizija bila stacionirana
na prostoru Mrkonji} Grada (Komanda 30. partizanske divizije bila je u gradu) — (AIIZ,
inv. br. 2-2584, Komanda 30. partizanske divizije, Str. pov. br. 151-1, 28. januar 1992.).
Na osnovu akta SSNO G[ OS SFRJ, III Uprave str. pov. br. 92—3. od 14. januara
1992, regulisano je da se 1. i 19. partizanska brigada formiraju sa prostora op{tina
Sanski Most, Klju~, Prijedor i Mrkonji} Grad (AIIZ, inv. br. 2-2583, Komanda 30.
partizanske divizije, str. pov. br. 108-1. 17. januar 1992. — Komandi 5. korpusa).

697
Komanda 5. korpusa je, po odobrenju Vrhovne komande, izvr{ila
mobilizaciju odre|enih jedinica i premje{tanje nekih jedinica sa
Slavonskog fronta, te, pored ostalog, i zaposjela polo`aje od Skender
Vakufa preko Vla{i}a - Maslovara - Motajice - Mrkonji} Grada, Jajca,
Sanskog Mosta do Kupresa. Takvim razmje{tanjem snaga 5. korpus je,
izme|u ostalog, “... onemogu}io upad paravojnih formacija i
oru`anih snaga Hrvatske na teritoriju Krajine”.242
Po~etkom decembra 1991. ve}i dio 13. (Rije~kog) korpusa, koji
je brodovima preba~en u crnogorsku luku Bar, je razmje{ten u isto~nu
Hercegovinu, sa komandom u Bile}i. Od tih je snaga formirana
Operativna grupa Trebinje-Bile}a.243
Jedinice 10. (Zagreba~kog) korpusa izvu~ene su, nakon Slunja,
na prostor Biha}a, i time preimenovane u Biha}ki korpus. Manji dio
snaga 10. korpusa je u toku novembra i decembra 1991. u{ao u sastav
17. korpusa (u Tuzli).244
9. (Kninski) korpus je posljednji napustio podru~je Hrvatske i
bio je razmje{ten na podru~ju zapadne Bosne (Bosansko Grahovo,
Glamo~, Livno i Kupres).245

242 AIIZ, inv. br. 2-2619, Komanda 5. korpusa, Op. broj 321-1, 3. april 1992. —
Komandi, Elaborat.
5. korpus JNA je od avgusta 1991. u~estvovao u agresiji na Republike Hrvatsku,
preko Save (na podru~ju zapadne Slavonije, gdje je zauzeo “srpske” teritorije na tom
dijelu Hrvatske (imao je front armije).
5. korpus je krajem januara 1992. bio dobro popunjen (“nema sile koja bi u
ovom trenutku mogla da protera 5. korpus na desnu obalu Save”) — AIIZ, inv. br.
2-2587, Komanda 30. partizanske divizije, inv. br. 158-1, 30. januar 1992.; Isto, inv. br.
2-2619, Komanda 5. korpusa, Op. broj 321-1, 2. april 1992. — Komandi, Elaborat.
Dio snaga 5. korpusa je i po~etkom aprila 1992. bio na slavonskom frontu, gdje
su i dalje dr`ali osvojene polo`aje - do dolaska plavih {ljemova (oko 20. aprila 1992.), ~ime
su stvarali uslove za bezbjedonosno predislociranje korpusa iz zapadne Slavonije (AIIZ,
inv. br. 2-2619, Komanda 5. korpusa, Op. broj 321-1, 2. aprila 1992. — Komandi, Elaborat).
243 AIIZ, inv. br. 2-5325; D. Domazet, nav. dj., str. 14; Z. Suljevi}, nav. dj., str.
80; I. Radakovi}, nav. dj., str. 126.
244 D. Domazet, nav. dj., str. 11; Z. Suljevi}, nav. dj., str. 80; I. Radakovi}, nav.
dj., str. 126.
245 Isto.

698
164. haubi~ki divizion — 122 mm iz Makedonije je 11. januara
1992, po naredbi generala Ad`i}a (na~elnika General{taba Oru`anih
snaga SFRJ), mar{ovao pravcem: Ohrid - Ki~evo — Tetovo - Kosovska
Mitrovica — Kraljevo - Po`ega - Bajina Ba{ta — Zvornik — Tuzla —
Doboj - Banja Luka, gdje je u{ao u sastav 5. korpusa JNA.246
Iz Hrvatske je u Biha} i Banja Luku preba~en 5. korpus RV i
PVO.247
Krajem 1991. i po~etkom 1992. pristizale su mnoge druge jedinice
u zonu odgovornosti 17. korpusa. U januaru 1992. stigla je 4. oklopna
brigada iz Jastrebarskog, koja je raspore|ena na i oko aerodroma
Dubrave - @ivinice. U sastavu te brigade bilo je 60 tenkova, 30 oklopnih
transportera, veliki broj vojnika, kao i naoru`anja i vojna oprema.
Komandant Vojnog aerodroma Dubrave bio je potpukovnik Bogdan
Milovanovi} (^i~a). Na taj aerodrom stiglo je ljudstvo, kao i ve}i dio PVO
naoru`anja i vojne opreme iz vazduhoplovnih baza sa teritorije Republike
Slovenije i Republike Hrvatske. Paralelno sa tim predislokacijama

246 AIIZ, inv. br. 2-1235, Savezni sekretarijat za narodnu odbranu, General{tab
Oru`anih snaga SFRJ, Prva uprava, Operativni centar, Str. pov. br. 9-1, 11. januara
1992. — Na li~nost komandanta ili na~elnika {taba: komandi 1. VO /vojne oblasti —
prim. S. ^./, 17. i 5. k. /korpus — prim. S. ^./, Komandi 2. VO (na znanje).
General Blagoje Ad`i} je 11. januara, s tim u vezi, obavijestio (“Vojna tajna,
strogo povjerljivo, {ifrovano”) komandante ili na~elnike {tabova 1. (17. i 5. korpus) i
2. vojne oblasti, sa naznakom “uru~iti odmah”. U tom cilju Komanda 1. vojne oblasti
je bila du`na da izvr{i “prihvat u garnizonu Po`ega :
1. - 164. had — 122 mm iz garnizona Ohrid mar{uje pravcem: Ohrid — Ki~evo
— Tetovo - Kosovska Mitrovica — Kraljevo — Po`ega - Bajina Ba{ta — Zvornik —
Tuzla — Doboj - Banja Luka, gdje ulazi u sastav 5. korpusa. U tom cilju komanda
1. vo /vojne oblasti — prim. S. ^./ izvr{i}e prihvat u garnizonu Po`ega;
11. 01. 1992. godine oko 19.00 ~asova i organizovati preno}i{te i ishranu za
76 ljudi. u 20.00 stigli u Po`egu, a u 06.00 kre}u prema Zvorniku;
2. — Komanda 17. k /korpusa — primj. S. ^./ obavesti}e MUP BIH o prolasku
kolone i izvr{iti prihvat diviziona u rejonu Zvornik dana 12. 01. 1992. godine oko
12.00 ~asova. Od Zvornika do Banja Luke obezbediti pratnju saobra}ajne vojne
policije.
3. — Prihvat kolone izvr{i}e komanda 5. k u garnizonu Banja Luka 12. 01.
1992. godine oko 21.00 ~asova” (Isto).
247 I. Radakovi}, nav. dj., str. 126.

699
izvr{eno je predislociranje i 17. mje{ovite protivoklopne artiljerijske
brigade - 17. korpusa iz \akova u rejon Pelagi}evo, zatim 17. mje{ovitog
artiljerijskog puka - 17. korpusa iz Vinkovaca u rejon Bijeljine. Iz Slovenije
(Kranja, Celja i Maribora) u Travnik su dovedeni artiljerijski i
in`injerijski puk, a u Mrkonji} Grad i jedna motorizovana brigada.248
Od 12. mje{ovitog artiljerijskog puka iz Vinkovaca i 14. mje{ovitog
artiljerijskog puka iz Ribnice formiran je 17. mje{oviti artiljerijski puk
17. korpusa. Dio jedinica iz kasarne Br~ko koje su u~estvovale u
borbenim dejstvima u isto~noj Slavoniji po povla~enju su zaposjele
polo`aje na liniji Bosanski [amac — Ora{je po dubini selo Pelagi}evo.
To su, uglavnom, bili oklopno—mehanizovani sastavi 395. motorizovane
brigade. Jedinice u kasarni Husinska buna u Tuzli (dio 92. motorizovane
brigade i druge jedinice koje nisu u~estvovale u borbenim dejstvima u
isto~noj Slavoniji), bile su anga`ovane na obezbje|enju aerodroma
Dubrave, kao i na posjedanju polo`aja na Ilin~ici, Konjuhu i
Javorniku, u cilju dr`anja tih objekata i dejstvo iz unutra{njeg dijela
teritorije, sadejstvuju}i drugim agresorskim snagama na podru~ju
sjeveroisto~ne Bosne. Na aerodromu Dubrave nalazila se jedinica
borbenih aviona i helikoptera, a u njihovoj neposrednoj za{titi oklopna
brigada sa 60 tenkova koja je stigla po~etkom 1992. iz Jastrebarskog
(4. oklopna brigada). Iz garnizona Derventa u garnizon Tuzla
predislociran je 454. mje{oviti protivoklopni artiljerijski puk, a iz
Vinkovaca 17. laki artiljerijski puk protiv-vazdu{ne odbrane. Iz
Doboja 6. motorizovana brigada i 9. partizanska brigada, dijelom
snaga su uzele u~e{}e u borbenim dejstvima u isto~noj Slavoniji, dok
je regrutni sastav bio u kasarni, a dobrovolja~ke jedinice i jedinice
SDS-a na planinama Ozren, Mali krnjin i Trebava. Iz Dervente 327.
motorizovana brigada i 19. partizanska brigada su dijelom snaga
u~estvovale u borbenim dejstvima u isto~noj Slavoniji, a dio jedinica
na polo`ajima planine Vu~ijak i na polo`ajima na desnoj obali rijeke
Save. U Derventu je iz Tuzle predislocirana novoformirana 129. laka
pje{adijska brigada, a 670. pontonirski bataljon izvu~en je iz Slavonskog
Broda na desnu obalu rijeke Save, sjeverno od Dervente.249

248 Z. Suljevi}, nav. dj., str. 90-91; V. Karaveli}, nav. dj., str. 84; Izjava generala
JNA Ibrahima Alibegovi}a data autoru.
249 Z. Suljevi}, nav. dj., str. 89-90; V. Karaveli}, nav. dj., str. 89.

700
Komandant 2. vojne oblasti predislocirao je 336. motorizovanu
brigadu (ranija 4. oklopna brigada) iz Tuzle u garnizon Bijeljine. Iz te
4. oklopne brigade iz Jastrebarskog sa aerodroma Dubrave jedna
tenkovska ~eta je u martu 1992. predislocirana u rejon Zvornika.250
Aktivnosti razmje{taja jedinica JNA i materijalno-tehni~kih sredstava
na novim lokacijama po~etkom januara 1992. vodio je General{tab
Oru`anih snaga SFRJ. U tom su cilju ekipe General{taba Oru`anih
snaga SFRJ i Komande 2. vojne oblasti izvi|ale rejone i objekte koji
su se mogli koristiti za (raz)smje{taj ljudi, materijalno-tehni~kih i
ubojnih sredstava. Tako je Komisija SSNO-a i 2. Vojne oblasti (u sastavu:
general-major \or|e \uki}, na~elnik Tehni~ke uprave SSNO-a, sa pet
starje{ina iz Sektora pozadine i 1. Uprave General{taba, i pukovnik
Nikola [ego, sa tri predstavnika pozadinskih slu`bi 2. vojne oblasti,
(odre|ena Naredbom Na~elnika General{taba Oru`anih snaga SFRJ,
pov. br. 1673-74/91, od 7. januara 1992. i Naredbom komandanta 2.
Vojne oblasti, str. pov. broj 261-1, od 7. januara 1992.), izvr{ila izvi|anje
rejona i objekata na podru~ju op{tina: Bosanski Petrovac, Drvar, Bosansko
Grahovo, Glamo~, Mrkonji} Grad, Klju~ i dio op{tine Biha}. Ekipa

250 AIIZ, inv. br. 2-2693, Komanda 17. korpusa, Pov. br. 27/43-9, 13. april 1992.
— Komandi 2. vojne oblasti; H. Efendi}, KO JE BRANIO BOSNU, Sarajevo 1998,
str. 54; V. Karaveli}, nav. dj., str. 90. Po~etkom aprila 1992. godine 336. motorizovana
brigada (3.000 ljudi) je bila locirana na {irem rejonu Zvornika (s. [ekovi}i i s. Ti{}e).
Kod te brigade se tada pojavio problem pozadinskog obezbje|enja. Komanda 17.
korpusa je 13. aprila ponovo urgirala kod Komande 2. vojne oblasti da se hitno rije{i
njeno dalje pozadinsko obezbje|enje. S tim u vezi, pukovnik Nikola Den~i} (pomo}nik
komandanta za pozadinu) je predlo`io da kompletno pozadinsko obezbje|enje te
brigade preuzme Komanda pozadinskog obezbje|enja Novi Sad.
Komanda 2. vojne oblasti je od SSNO-a tra`ila da se brigada prihvati na
pozadinsko obezbje|enje kod pozadinskih baza Novi Sad ili Kragujevac (Isto).
Pukovnik Den~i} je 13. aprila od Komande 2. vojne oblasti tra`io hitno doturanje:
- pogonsko gorivo d-2 30 tona
- pogonsko gorivo mb-86 10 tona
- motorno ulje ds-50 1 tona
- hipoidno ulje hip-90 0,5 tona
- skladi{ni artikli hrane za 3.000 ljudi za 30 dana (mjesto dotura selo [ekovi}i) —
AIIZ, inv. br. 2-2693, Komanda 17. korpusa, pov. br. 27/43-9, 13. aprila 1992. —
Komandi 2. vojne oblasti.

701
SSNO-a donijela je tada sljede}u radnu verziju prijedloga razmje{taja
komandi i jedinica i to :

a) Bosansko Grahovo:
- Komanda (9.) Korpusa sa pri{tabskim jedinicama;
- 9. bataljon veze “A”;
- 9. mje{oviti artiljerijski puk “A”;
- 70. bataljon veze “R”;
- 9. auto bataljon “R”;
- 569. dopunski bataljon “R”;
- 98. sanitetski bataljon “R”;
- 271. laki artiljerijski raketni puk “A” (bez jednog diviziona);
- Mehanizovani bataljon i Oklopni bataljon iz 221. motorizovane
brigade;
- Ukupno 1.595 ljudi, 723 neborbena vozila,
78 artiljerijskih oru|a i 50 borbenih vozila.

b) Glamo~:
- 221. motorizovana brigada “A”;
- Ukupno 1250 ljudi, 170 neborbenih vozila i
40 borbenih vozila.

c) Bosanski Petrovac:
- 180. motorizovana brigada “A” (bez oklopnog i motorizovanog
bataljona - Motorizovani bataljon - O{trelj, a Oklopni Kulen
Vakuf);
- 405. pozadinska baza “B”;
- Ukupno 2.030 ljudi, 350 neborbenih vozila i
30 borbenih vozila.

702
d) Klju~:
- 557. mje{oviti protivoklopni artiljerijski puk “R”;
- 594. in`injerijski puk “B”;
- Ukupno 283 ~oveka, 160 motornih vozila i
36 artiljerijskih oru|a.

e) Drvar:
- 11. motorizovana brigada “B” (bez motorizovanog bataljona);
- Ukupno 1300 ljudi i 130 motornih vozila.

f) Mrkonji} Grad:
- 1. motorizovana brigada “R”;251

Ekipa iz Komande 2. vojne oblasti252 je u periodu od 8.-12. januara


1992, sa ekipom SSNO-a, General{taba Oru`anih snaga SFRJ,253 boravila

251 AIIZ, inv. br. 2-2686, Komanda 2. vojne oblasti, Str. pov. br. 261-1, 7. januara
1992. — Na li~nost komandanta; Isto, inv. br. 2-2687, IZVJE[TAJ o izvi|anju rejona i
objekata za razmje{taj ljudi, MTS i ubojnih sredstava 9. korpusa.
252 AIIZ, inv. br. 2-2688, /Komanda 2. vojne oblasti/, Izvi|anje rejona i objekata
za smje{taj ljudi i TMS, - PkPo /pomo}niku komandanta za pozadinu — prim. S. ^./
2. VO, general-majoru Mili}evi}u, Izvje{taj pukovnika Branka Filipovi}a, 13. januara
1992. Tu su ekipu sa~injavali: Branko Filipovi} (pukovnik iz organa Operativno-
nastavnih poslova), Gradimir Petrovi} (pukovnik iz organa Tehni~ke slu`be), Mil~a
Kosti} (potpukovnik iz organa Intendantske slu`be), Branko Jungi} (major iz organa
Veterinarske slu`be) i Slobodan Nedik (kapetan I klase, iz organa Gra|evinske slu`be).
253 Isto. Ekipu SSNO-a su sa~injavali: Jovan Elimirov (general-major, vo|a
ekipe, na~elnik Saobra}ajne uprave), Ilija Ma{i} (pukovnik iz I Uprave), Milenko
Ad`i} (pukovnik, iz Intendantske uprave), Ratko Kuki} (pukovnik, iz Tehni~ke uprave),
Drago Vukosavljevi} (pukovnik, iz Gra|evinske uprave) i Radi{a Negovanovi} (pukovnik,
iz Sanitetske uprave).

703
u zoni odgovornosti 5. i 10. korpusa.254 Cilj tog izvi|anja je bilo
prikupljanje podataka o broju, vrsti i stanju objekata za smje{taj ljudstva
i tehni~ko-materijalnih sredstava, postoje}em stanju infrastrukture po
pozadinskom obezbje|enju i potrebama opravke, dogradnje, adaptacije
ili izgradnje monta`nih objekata za tu namjenu. Te`i{te rada bilo je u
zoni odgovornosti 10. korpusa, pri ~emu je izvr{eno izvi|anje sljede}ih
rejona: Biha}, Bosanski Novi, Bosanska Kostajnica, Bosanska
Dubica, Prijedor, Sanski Most, Banja Luka i Bosanska Gradi{ka.255
Mnoge regularne i “dobrovolja~ke” jedinice JNA sa materijalno-
tehni~kim sredstvima iz Jugoslavije (Srbija i Crna Gora) su dislocirane
na teritoriju Bosne i Hercegovine, gdje su pretpo~injene ve} ranije
raspore|enim korpusima, radi izvo|enja agresije, vr{enja genocida i
drugih zlo~ina nad civilnim stanovni{tvom. Raspolo`iva, prije svega,
zaplijenjena dokumentacija vojne provencijencije o tome pru`a zna~ajne
podatke. Tako se u toku marta 1992. u okviru 5. korpusa ve} nalazio
2. bataljon 46. pje{adijske brigade iz sastava 51. patrizanske divizije iz
^a~ka. U rejonu Zvornik - Kalesija bila je razmje{tena 336. motorizovana
brigada, koja je bila u sastavu 17. korpusa. U rejonu sela ^elopek -
Bogutovo Selo - Donja Trnava i Ugljevika bila je razmje{tena 22.
partizanska brigada. Garnizon Bijeljina je 2. aprila iz sastava 336.
motorizovane brigade (Zvornik) oja~an sa tri tenka M-84, 1 TZ i dva oklopna

254 Isto. U zoni 10. korpusa ispred Komande korpusa u radu su u~estvovali pukovnik
Grujo Bori} (pomo}nik komandanta za pozadinu) i potpukovnik Stanimir \or|evi} (iz organa
Operativno-nastavnih poslova), a u zoni odgovornosti 5. korpusa general-major Momir
Tali} (na~elnik [taba 5. korpusa) i potpukovnik Sari} (komandant 329. oklopne brigade).
255 Isto. Pukovnik Filipovi} je 13. januara podnio izvje{taj o navedenom
izvi|anju rejona i objekata za smje{taj ljudi i tehni~ko-materijalnih sredstava, u kome
je, izme|u ostalog, zaklju~eno :
“2. — Najve}i deo objekata je mogu} za useljenje tek nakon obimnijih
gra|evinskih zahvata, a za neke lokacije i nakon adaptacije odnosno izgradnje
monta`nih objekata.
3. — Infrastruktura PoOb u najve}em je broju slu~ajeva dosta skromna.
4. — Zbog konkretnog stanja prostora i objekata predla`em da se zadovolje barem
minimalni uslovi postoje}ih kriterija neophodnih za sme{taj - `ivot ljudi i jedinica.
5. — Poseban problem }e biti sme{taj stare{ina — orijentacija je na hotele,
motele i sl. objekte.
6. — Potrebno je obezbediti znatna financijska sredstava za realizaciju ovih
zadataka...” (Isto).

704
transportera M-60, a nakon “o~iglednog pro{irenja me|unacionalnog
sukoba” izvr{eno je oja~anje sa jo{ 3 tenka, 3 oklopna transportera i
jednog kamiona sa vojnicima. Iz rejona Kuzmina je, na osnovu naredbe
General{taba Oru`anih snaga SFRJ (Str. pov. br. 629-1 od 04. aprila 1992.),
u rejon Bijeljine (kod Janje) 5. aprila iz 1. vojne oblasti (tj. iz Srbije) stigao
2. oklopni bataljon 453. motorizovane brigade. Bataljon je bio prepot~injen
17. korpusu i “u gotovosti za izvr{enje namenskih zadataka”.
Istog dana je 2. haubi~ki artiljerijski divizion 122 mm 5. mje{ovitog
artiljerijskog puka 5. korpusa posjeo polo`aje u rejonu Novo Selo kod
Kupresa. U Bosanskom Petrovcu (u selu Smoljani) izvr{ena je mobilizacija
jednog motorizovanog bataljona, koji je 5. aprila imao oko 600 ljudi.
Obavje{tavaju}i Komandu 2. vojne oblasti o mobilizaciji tog bataljona,
Komanda 9. korpusa je molila komandanta 2. vojne oblasti da izda
nare|enje 530. pozadinskoj bazi da tu jedinicu “preuzme na kompletno
pozadinsko obezbje|enje i da im obezbijedi hranu i prostirku”. U
garnizonu Bijeljina 8. aprila 1992. su “po planu” stigla dva
motorizovana i jedan oklopni bataljon iz jedinica 1. vojne oblasti. Iz
Srbije je 9. aprila 1992. “uspje{no izvr{en prihvat i upu}ivanje u
rejone razme{tanja jedinica 1. VO /vojne oblasti - prim. S. ^./ koje su
upu}ene u sastav 17. K” /korpusa - prim. S. ^./. Tenkovska brigada iz
Bjeljine se u toku no}i 13. aprila prebacila na lokaciju Zvornik - Vlasenica.256

256 AIIZ, inv. br. 2-84, Komanda 2. vojne oblasti, Operativni centar, Str. pov.
br.10/36-1905, 01. april 1992. - General{tabu Oru`anih snaga SFRJ - Operativni centar;
Isto, inv. br. 2-85, Komanda 2. vojne oblasti, Operativni de`urni tim, Str. pov. br. 10/36-
2000, 05. april 1992, General{tabu Oru`anih snaga SFRJ - Operativni centar; Isto, inv.
br. 2-88, Komanda 2. vojne oblasti, Operativni de`urni tim, Str. pov. br. 10/36-1940,
02. april 1992. - General{tabu Oru`anih snaga SFRJ - Operativni centar; Isto, inv. br. 2-91,
Komanda 2. vojne oblasti, Operativni de`urni tim, Str. pov. br. 10/36-2082, 08. april 1992.-
General{tabu Oru`anih snaga SFRJ - Operativni centar, i drugima; Isto, inv. br. 2-92,
Komanda 2. vojne oblasti, Operativni de`urni tim, Str. pov. br. 10/36-2704, 09. april 1992.-
General{tabu Oru`anih snaga SFRJ - Operativni centar i drugi; Isto, inv. br. 2-125,
Komanda 2. vojne oblasti, Str. pov. br. 10/36-2148, 11. april 1992. - Operativnom centru
General{taba Oru`anih snaga SFRJ - za Sektor pozadine; Isto, inv. br. 2-145, Komanda
2. vojne oblasti, Str. pov. br. 09/997-20, 07. april 1992. - General{tabu Oru`anih snaga SFRJ
- Operativni centar i drugi; Isto, inv. br. 2-161, Komanda 9. korpusa-pozadina, Str. pov.
br. 12-112, 05. april 1992. - Komandi 2. vojne oblasti-pozadina; Isto, inv. br. 2-179,
Komanda 1. vojne oblasti, broj 1614-503 - Komandi 2. vojne oblasti; Isto, inv. br. 2-180,
Komanda 2. vojne oblasti, Operativni de`urni tim, Str. pov. br. 10/36-1987, 05. april 1992.
- General{tabu Oru`anih snaga SFRJ - Operativni centar; Bilten MNO, br. 9, 13. april 1992.

705
Komanda 2. vojne oblasti je 23. marta 1992, na zahtjev Republi~kog
{taba Teritorijalne odbrane SR Bosne i Hercegovine, od 21. februara
1992, dala saglasnost da ~etiri minobaca~a 120 mm predislociraju iz
skladi{ta Op{tinskog {taba Teritorijalne odbrane Zenica (pri VP 1132
Zenica) u Vojnu po{tu na Koranu u objekat Teritorijalne odbrane.257
Komanda 17. korpusa je krajem aprila 1992. sa pri{tapskim
jedinicama iza{la u {iri rejon Ugljevika; 92. motorizovana brigada je
dislocirana na planinu Ozren (Bosansko Petrovo selo); 497. in`injerijski
puk na planinu Majevica (Lopare); 904. pozadinska baza (dio) u selo
Vrbak (op{tina Lukavac); 17. laki artiljerijski puk protiv-vazdu{ne
odbrane u selo Vukosavce (op{tina Lopare); mehanizovana brigada
(ranija 4. oklopna brigada iz Jastrebarskog) je komandu i dio tenkovskih
jedinica izvukla u [ekovi}e, a 1. oklopni bataljon je dislociran u Bosanski
Brod; 395. motorizovana brigada iz Br~kog je dislocirana sa dijelom
snaga u selo Obudovac (Pelagi}evo), gdje je dr`ala u blokadi dio puta
od Pelagi}eva do Lon~ara i nije dozvoljavala saobra}aj tom relacijom.
Za komandanta 17. korpusa postavljen je general Nedeljkovi}, umjesto
generala Save Jankovi}a. U kasarni Husinska buna u Tuzli nalazilo se
358 ljudi (aktivni i rezervni sastav); u objektu Kozlovac bio je smje{ten
bataljon koji je stigao iz Pirota sa 573 vojna lica, od ~ega 41 starje{ina;
u Bosanskom Petrovu Selu nalazila se tenkovska ~eta (tenk T-34) sa 9
starje{ina i 599 vojnika; u objektu Lu`anjak u istom selu haubi~ki
artiljerijski divizion iz 92. motorizovane brigade sa 10 rezervnih
starje{ina i 105 rezervnih vojnika; u selu Si`je jedan motorizovani
bataljon iste brigade sa 16 rezervnih starje{ina i 406 rezervna vojnika;
u selu Vozu}a jedan mehanizovani bataljon sa 16 rezervnih starje{ina
i 578 rezervnih vojnika (komandant bataljona je bio poru~nik Ranko
Kaurin). Dva bataljona su bila razmje{tena u selu Stog i Kuli{i u op{tini
Zavidovi}i. 92. motorizovana brigada je naoru`ala Dobrovolja~ki odred
Kraljica (na Ozrenu), koji je brojao oko 733 vojna lica i bio na
logisti~kom osiguranju kod navedene jedinice. Dejstvo tog odreda, u
kome je bilo oko 70 rezervnih starje{ina, bilo je usmjereno ka Gra~anici.
U Kova~evom Selu kod Tuzle nalazila se minobaca~ka jedinica iz
Brigade i brojala je oko 40 ljudi. Dio ljudstva se nalazio oko kasarne
sa postavljenim minobaca~ima na polo`ajima i ciljevima usmjerenim

257 AIIZ, inv. br. 2-1373, Komanda 2. vojne oblasti, Pov. br. 32/205-22, 23. mart
1992, - Komandi Republi~kog {taba Teritorijalne odbrane SR Bosne i Hercegovine.

706
prema gradu Tuzli. 497. in`injerijski puk iz kasarne Husinska buna
bio je razmje{ten u op{tini Lopare, gdje je bilo oko 425 ljudi, od ~ega
34 starje{ine (sastav je bio, uglavnom iz rezerve i sa te teritorije). Dio
jedinica je bio lociran u Priboju i Po`arnici, gdje je imalo oko 384
vojna lica, od ~ega 24 starje{ine. Gra|anska lica koja su radila u
komandi 17. korpusa dobila su ultimatum da se odmah jave na posao
u Ugljevik, u protivnom }e ostati bez posla. Tako je i major Ranko
Belojica zaprijetio gra|anskim licima iz njegove jedinice da }e ostati
bez posla i napisao im rje{enja za prestanak radnog odnosa, jer nisu
potpisali lojalnost JNA. 92. motorizovana brigada je naoru`ala u
Lukavcu oko 150, a u Tuzli oko 500 ljudi, koji su nosili uniforme JNA
i petokraku, uz to i amblem (grb) grada Tuzle, odnosno Lukavca.258
U Skender Vakufu je (marta 1992.) bila razmje{tena 122. laka
pje{adijska brigada, koja je na zaposjednutim objektima brojala 487
vojnih obveznika.259
Oru`ane snage SFRJ su krajem 1991, u vezi sa obustavom rata u
Hrvatskoj, a naro~ito po~etkom 1992, posebnu aktivnost usmjerile na
pripremu i dislokaciju materijalno-tehni~kih sredstava i ratnih
materijalnih rezervi i jedinica JNA “u bezbednija podru~ja”.
Komanda i jedinice 2. vojne oblasti su, s tim u vezi, neposredne upute
i pomo} dobijali od Saveznoga sekretarijata za narodnu odbranu i
General{taba Oru`anih snaga SFRJ i li~no od njegovog na~elnika
generalpukovnika Blagoja Ad`i}a.
Iz mnogih skladi{ta municije, pogonskog goriva, osnovnih,
intendantskih i drugih sredstava 2. vojne oblasti izmje{tene su ogromne
koli~ine. Do 17. februara 1992. iz pozadinskih baza 2. vojne oblasti
izmje{tene su sljede}e koli~ine :
- iz 1. tehni~kog skladi{ta Had`i}i 2.000 tona municije (kapacitet
je bio 8.000 tona);
- iz Odjeljenja 1. tehni~kog skladi{ta municije Krupanjska
Rijeka - Pazari} 2.500 tona (kapacitet je bio 4.000 tona);

258 D`. Pa{i}, ZEMLJA IZME\U ISTOKA I ZAPADA, Tuzla 1996, str. 226-
227; Izjava generala Ibrahima Alibegovi}a data autoru.
259 AIIZ, inv. br. 2-2611, Komanda 30. partizanske divizije; Pov. br. 533-1, 25.
marta 1992. — Komandi.

707
- iz Odjeljka skladi{ta municije Konjic 4.200 tona (kapacitet
je bio 4.200 tona);
- iz Odjeljka skladi{ta municije Renovica 500 tona (kapacitet
je bio 3.000 tona);
- iz 5. tehni~kog skladi{ta pogonskog goriva Ilija{ 620 m3
(kapacitet je bio 19.620 m3);
- iz Odjeljka 5. tehni~kog skladi{ta pogonskog goriva Semizovac
200 m3 (kapacitet je bio 1.200 m3);
- iz 7. tehni~kog skladi{ta osnovnih sredstava Visoko 1.600 tona
(kapacitet je bio 1.600 tona);
- iz 8. tehni~kog skladi{ta pogonskih sredstava ^elebi}i —
Konjic 16.000 m3 (kapacitet je bio 16.000 m3);
- iz 9. tehni~kog skladi{ta pogonskog goriva Novi Travnik
12.000 m3 (kapacitet je bio 12.000 m3);
- iz 3. tehni~kog skladi{ta municije Ustikolina — Fo~a 3.000
tona (kapacitet je bio 11.000 tona);
- iz 10. tehni~kog skladi{ta pogonskih sredstava Ustikolina —
Fo~a 17.000 m3 (kapacitet je bio 17.000 m3);
- iz 4. tehni~kog skladi{ta municije Vi{egrad 2.000 tona (kapacitet
je bio 7.000 tona);
- iz Odjeljka 4. tehni~kog skladi{ta municije Rudo 1.600 tona
(kapacitet je bio 5.600 tona);
- iz 6. tehni~kog skladi{ta pogonskih sredstava Vardi{te 2.000 m3
(kapacitet je bio 17.000 m3);
- iz 1. tehni~kog skladi{ta municije Drni{ - Trbounje - @itnji}
3.300 tona (kapacitet je bio 3.300 tona);
- iz 2. tehni~kog skladi{ta municije Golubi} 270 tona (kapacitet
je bio 8.000 tona);
- iz 3. tehni~kog skladi{ta pogonskog goriva Kosovo Polje -
Knin 4.300 tona (kapacitet je bio 6.300 tona);
- iz 4. tehni~kog skladi{ta pogonskog goriva Li~ka Kaldrma
5.900 m3 (kapacitet je bio 9.000 m3);
- iz 2. tehni~kog skladi{ta municije Donji Lapac 362 tone
(kapacitet je bio 2.700 tona);

708
- iz 3. tehni~kog skladi{ta municije Vedro Polje 957 tona
(kapacitet je bio 3.200 tona);
- iz 3. tehni~kog skladi{ta Biha} - Grabe` 830 tona (kapacitet
je bio 2.400 tona);
- iz Intendantskog skladi{ta Orljani 2.392 tone (kapacitet je
bio 4.800 tona), odnosno 3.660 kompleta razne intendantske
opreme (kuhinja, {atora, odje}e, obu}e itd.);
- iz 2. tehni~kog skladi{ta municije Doboj - Gornje [evarlije
2.491 tona (kapacitet je bio 4.000 tona);
- iz Intendantskog skladi{ta Doboj — Donje [evarlije 1.330
tona (kapacitet je bio 9.500 tona ili 9.500 m2), odnosno 300
kompleta razne robe;
- iz 1. tehni~kog skladi{ta municije Banja Luka - Kr~marice
5.580 tona (kapacitet je bio 11.580 tona);
- iz 2. tehni~kog skladi{ta municije Mrkonji} Grad 2.000 tona
(kapacitet je bio 6.300 tona);
- iz Odjeljka 2. tehni~kog skladi{ta municije Donji Vakuf
5.630 tona (kapacitet je bio 5.630 tona — rezerve su evakuisane
u Banja Luku);
- iz 3. tehni~kog skladi{ta pogonskog goriva Jajce 5.100 m3
(kapacitet je bio 7.200 m3) i dr.260
Pitanje dislokacije materijalno-tehni~kih sredstava i iseljavanja i
premje{tanja jedinica JNA vi{e puta je bilo predmetom rasprave u
najvi{im vojnim krugovima SFRJ. Tako je, ilustracije radi, to pitanje
otvoreno i na sastanku 25. marta 1992. u vezi sa informacijom 2. vojne
oblasti “o stanju u BiH i predlog za izme{tanje jedinica JNA i
RMR” /ratne materijalne rezerve - prim. S. ^./. Tom je prilikom na~elnik
I Uprave SSNO-a, generalpotpukovnik Dragoljub Simonovi}, upoznao
zastupnika saveznog sekretara za narodnu odbranu generalpukovnika
Blagoja Ad`i}a sa informacijom “o stanju i mogu}nostima jedinica
JNA na prostoru BiH, problemima razme{tanja i izvla~enja RMR

260 AIIZ, inv. br. 2-1965, PREGLED PODATAKA O RAZMJE[TAJU I


KAPACITETIMA POZADINSKIH JEDINICA I USTANOVA 2. VOJNE OBLASTI
/17. februara 1992./.

709
iz skladi{ta i ugro`enih objekata veze, komandovanja i pozadinskog
obezbe|enja na prostoru BiH”. Nakon {to je saslu{ao informaciju i
prijedloge, “pri razmatranju stanja u Bosni i Hercegovini”, general
Ad`i} je, izme|u ostalog, postavio i sljede}i zadatak: “Ubrzati izvla~enje
RMR, posebno vrednih i savremenih SRT (NVO) /sredstva ratne tehnike
naoru`anja i vojne opreme — prim. S. ^./ uraditi pogodniju varijantu.
Trupne rezerve re{avati u sklopu iseljavanja i preme{tanja jedinica”.261
General Ad`i} je tada izdao naredbu da se odmah pristupi izradi
planova i reguli{e “iseljenje jedinica i imovine JNA iz Zenice,
^apljine i Travnika”. Za “obezbe|enje iseljenja” trebalo je predvidjeti
“potrebne snage”.262
Zastupnik saveznog sekretara za narodnu odbranu tada je, pored
ostalog, postavio i sljede}e zadatke :
- “Izvr{iti sve pripreme za premje{tanje KM 2. VO /Komandnog
mjesta 2. vojne oblasti — prim. S. ^./ na objekat Goljak Han Pijesak”;
- “U jedinicama JNA u Nevesinju i Trebinju predvideti po
jedan okb /oklopni bataljon — prim. S. ^./, a u dolini Neretve du`
granice sa zapadnom Hercegovinom imati nekoliko artiljerijskih
baterija za podr{ku”.263

261 AIIZ, inv. br. 2-769, Savezni sekretarijat za narodnu odbranu, General{tab
Oru`anih snaga SFRJ, I uprava, Str. pov. br. 585-2 03. april 1992. - Na li~nost komandanta
ili na~elnika [taba i Komande 2. vojne oblasti. S tim u vezi, general Ad`i} je Komandi
2. vojne oblasti naredio da, u saradnji sa General{tabom Oru`anih snaga i Sektorom
pozadine, do 10. aprila napravi “analizu prostora na karti sa koje }e se jasno videti :
- {ta se nalazi na bezbednom prostoru;
- {ta se uspe{no mo`e braniti, uz odgovaraju}a poja~anja, dok se ne stvore uslovi
za evakuaciju (ta~no prikazati po koli~inama {ta se brani, a {ta se mora izvla~iti);
- {ta se mo`e pretnjom i upotrebom sile evakuisati stvaranjem koridora
izvla~enja (na kartama 1:25.000 za pojedine objekte napraviti detaljne planove),
sa varijantom ru{enja i uni{tenja;
- {ta se ne mo`e evakuisati i mora uni{titi ru{enjem - uni{tenjem (detaljnije
planirati {ta se mo`e iznenada izvu}i od najva`nijih SRT i {ta se mo`e podeliti
stanovni{tvu na ~uvanje)” — Isto.
262 Isto.
263 Isto.

710
Za nosioce navedenih zadataka general Ad`i} je odredio komande
2. i 4. vojne oblasti da, u saradnji sa General{tabom Oru`anih snaga
SFRJ i Sektrom pozadine SSNO-a, te I uprave General{taba Oru`anih
snaga, realizuju postavljene zadatke. Pri tome je precizno utvrdio i rok
za njihovu realizaciju: 10. april 1992.264
Marta 1992. SSNO je donio odluku o izmje{tanju materijalnih
rezervi SSNO-a (municija, rezervni dijelovi, osnovna sredstva i
gorivo) koja su bila razmje{tena na teritoriji Bosne i Hercegovine.
Izvr{ioci su bile jedinice JNA na teritoriji Bosne i Hercegovine, ~ime
su stvoreni uslovi da se naoru`aju pojedinci i organizovane srpske
grupe. Tu je naredbu donio general Ad`i}, dio naredbe koja se odnosila
za materijalne rezerve general Vladan [ljivi} (pomo}nik Sektora pozadine),
a Naredbu za neposrednu realizaciju pukovnik, a zatim general \or|e
\uki}, na~elnik Tehni~ke uprave. U cilju realizacije te odluke, general
\uki} je izdao vi{e naredbi: 608. pozadinskoj bazi, koja se nalazila u
Pan~evu (Srbija), i imala je skladi{te municije u @unovnici (u Had`i}ima),
kapaciteta oko 10 hiljada tona, u kojem se, pored municije, nalazila
izvjesna koli~ina pu{aka 7,9 mm, znatne koli~ine repromaterijala za
namjensku industriju, velike koli~ine mina ({kolske i artiljerijske municije),
a bilo je ne{to i rezervnih dijelova za in`injerijska sredstva. Naredbu
za izmje{tanje izdao je general \uki} i skladi{tu rezervnih dijelova za
borbena i neborbena vozila, naoru`anje, sredstva veze, akumulatore i gume
za skoro sve vrste vozila, koje se nalazilo u Bla`uju. Skladi{te osnovnih
sredstava, kao i skladi{tima osnovnih sredstava (pje{adijsko i artiljerijsko
naoru`anje, radionice, razna intedantska oprema, ure|aji i veze, razni
pribori i in`injerijska oprema i sl.), koje se nalazilo u Visokom.265

264 Isto. Komandant 2. vojne oblasti (general Kukanjac) je krajem marta 1992,
na osnovu zadataka sa referisanja komandanata vojnih oblasti Saveznom sekretaru za
narodnu odbranu, postavio nekoliko zadataka. Me|u njima je, pored ostalih, bilo i
blagovremeno izvla~enje materijalnih sredstava, “gdje je objektivno mogu}e”, na
sigurnija mjesta i prostore, “a tamo gdje to nije mogu}e izvr{iti poja~ano obezbe|enje
sastava na samom objektu”. U tom je cilju trebalo anga`ovati i “jedinice formirane od
lokalnog stanovni{tva (koja je privr`ena JNA), s tim da ove jedinice moraju biti u
sastavu i pod komandom JNA” (AIIZ, inv. br. 2-2616, Komanda 30. partizanske
divizije, str. pov. br. 578 — 2, 1. april 1992. — Komandi, Elaborat).
265 AIIZ, inv. br. 5351, Zapisnik, Dopuna izjave \. \.; Isto, inv. br. 5352, Zapisnik,
Dopuna izjave \. \.

711
Za ta tri skladi{ta general \uki} je ispred Tehni~ke uprave
sa~inio plan i naredbu 608. pozadinskoj bazi da shodno planu pristupi
razme{tanju na sljede}e lokacije :
- municiju na Koran, u Kremnu kod U`ica i skladi{te u
Nik{i}u;
- rezervne dijelove u skladi{te U`i~ka Po`ega i Pan~evo
(odnosno selo Ka~arevo);
- osnovna sredstva u Kalinovik i Nik{i}; i
- ne{to manja koli~ina pu{aka 7,9 mm njema~ke priozvodnje
u Pan~evo.266
Za te potrebe preko saobra}ajnih organa bazi je obezbije|eno
oko 100 vozila iz Vojvodine, Beograda i Ni{a (to su bile, uglavnom,
transportne organizacije). Do prestanka kretanja kolona (krajem aprila
1992.) vr{ena je intenzivna evakuacija skladi{ta rezervnih dijelova
koje je u najve}em dijelu izvu~eno (bilo je u prioritetu). Najve}i dio
skladi{ta osnovnih sredstava iz Visokog je tako|e izvu~en.267
U zoni odgovornosti 2. vojne oblasti su, pored navedenih, bila i
druga skladi{ta, ~ija je evakuacija bila predvi|ena, a {to je bilo u
obavezi te komande (skladi{te municije Ustipra~a, skladi{te municije
i goriva u okolini Mostara, skladi{te municije u Donjem Vakufu i
goriva u Jajcu), te skladi{te municije u Rudom iz nadle`nosti 1. vojne
oblasti. I ta skladi{ta su u najve}em dijelu izvu~ena (sredstva iz tih
skladi{ta izvu~ena su na “bezbjedan” prostor koji je bio naseljen
ve}inskim srpskim stanovni{tvom).268
U nadle`nosti Tehni~ke uprave bio je i Tehni~ko-remontni zavod
Had`i}i u kojem se nalazilo nekoliko desetina oru|a koja su bila
remontovana ili nisu bila uzeta u remont. 2. vojna oblast je dobila
zadatak da ta oru|a izvu~e na Kalinovik, a odatle jedan dio u Nik{i}.
I taj zadatak je najve}im dijelom realizovan.269

266 Isto.
267 AIIZ, inv. br. 5351, Zapisnik, Dopuna izjave \. \.
268 Isto.
269 Isto.

712
Mnoga skladi{ta rezervi naoru`anja, municije i pogonskog
goriva JNA je tajno dislocirala na druge lokacije, kako bi “obezbedila
sigurnost i njihovu upotrebu od strane JNA”. Tako je skladi{te
municije “Donji Lapac” sa 2.350 tona municije predislocirano u rejon
Bosanskog Petrovca, gdje je formirano novo skladi{te. Skladi{te
“Golubi}” kod Knina predislocirano je u rejon Bosanskog Grahova,
gdje je, tako|e, formirano novo skladi{te. Materijalne rezerve (9.930
cijevi i 200 tona municije) od TO iz trupnog skladi{ta “Rabi}”, kod
Dervente, preba~ene su dijelom u Banja Luku, a dijelom u rejon sela
Ukrinski Lug. Iz skladi{ta u Doboju izmje{teno je 5.270 cijevi
naoru`anja i 140 tona municije u rejon sela Tumare - Tumarsko brdo
(10 km sjeveroisto~no od Zavidovi}a). Iz trupnog skladi{ta “Krep{i}”
kod Br~kog izmje{teno je 10.368 cijevi naoru`anja i 137 tona
municije u novo skladi{te na prostoru: Lopare - Ugljevik. Iz trupnog
skladi{ta “Kozlovac” (Tuzla) preba~eno je 20.000 komada naoru`anja
i 268 tona municije od TO u novo skladi{te u rejon Lopare. Iz Visokog
je, nakon predislokacije 4. mje{ovitog protivoklopnog artiljerijskog
puka “R”, izmje{tena i sva municija za tu jedinicu u selo Mokro, kao
i municija iz 4. mje{ovitog artiljerijskog puka. Ratna materijalna
sredstva motorizovanog bataljona iz 46. za{titnog puka SSNO-a iz
skladi{ta u Visokom preba~ena su u skladi{te “Koran”. Ratna materijalna
sredstva i tehni~ko-materijalna sredstva 633. lakog artiljerijskog diviziona
protivvazdu{ne odbrane iz 46. za{titnog puka SSNO-a 346. lakog
artiljerijskog puka protivvazdu{ne odbrane (4. korpus) su preba~ena
na druge lokacije. Dio rezervi iz skladi{ta Butile kod Sarajeva izmje{ten
je u rejon sela Han Kram na Romaniji (Han Pijesak). Iz skladi{ta TO
u Konjicu na prostor Koran - s. Mokro (op{tina Pale) izmje{teno je
5.980 cijevi naoru`anja sa 2 borbena kompleta municije od TO. Na
Koran je dislocirano i oko 400.000 granata iz Vitkovi}a.270
JNA je evakuirala i ogromne koli~ine materijalno-tehni~kih sredstava
TO i JNA iz skladi{ta “Faleti}i” i “Had`i}i” (U{ivak, Igman i Krupanjska
Rijeka). Sva materijalno-tehni~ka sredstva iz garnizona Visoko, Travnik

270 AIIZ, inv. br. 2-75, Komanda 2. vojne oblasti, Str. pov. br. 908-1, 20. mart
1992. - General{tabu Oru`anih snaga SFRJ (“na li~nost NG[“); Isto, inv. br. 2-96;
Komanda 2. vojne oblasti, Operativni de`urni tim, Str. pov. br. 10/36-2200, 13. april
1992. - General{tabu Oru`anih snaga SFRJ - Operativni centar i Komandi 2. vojne
oblasti; Dnevni izvje{taj, br. 72, 5. juli 1992.

713
i Kiseljak, kao i vojnu industriju iz Novog Travnika, Bugojna, Viteza,
Mostara, Kupresa, te regiona Sarajevo, JNA je, tako|e, izmjestila na
druge lokacije. Iz fabrike specijalnih vozila u Sarajevu oplja~kana je i
odvezena sva oprema i naoru`anje (kompjuteri, dokumentacija, programi
i ostala oprema za proizvodnju vojnih transportera, kao i naoru`anje).
Aktivirani su garnizoni Han Pijesak i Koran. Osposobljena je napu{tena
pumpa, koja je “nekada bila u vojnom vlasni{tvu, ali je davno napu{tena
i zapu{tena”, kao i rezervoar ju`no od Han Pijeska za dotur i skladi{tenje
rezervi JNA u gorivu.271
Iz 7. tehni~kog skladi{ta 744. pozadinske baze (Visoko) izvr{eno je
prevo`enje {est specijalnih motornih vozila to~ka{a i jednog gusjeni~arskog
vozila u 2. tehni~ko skladi{te municije (Koran). Dio sanitetskih materijalnih
sredstava iz sanitetskog skladi{ta 744. pozadinske baze (Butile) je u
toku 2. i 3. aprila 1992. predislociran u skladi{te Vestfalija na Pale. Iz
magacina TO Radne organizacije Famos JNA je odvukla protivvazdu{no
naoru`anje TO i dislocirala 6 komada borbenih vozila PM-80A u 49.
motorizovanu brigadu 4. korpusa. Iz Sarajevskog preduze}a Zrak JNA
je oduzela 12 topova i kompletno naoru`anje raketnog odjeljenja.272
General Milutin Kukanjac je 4. aprila 1992. naredio, pored ostalog,
izvla~enje dijela jedinica “van garnizona, kako bi mogli u~estvovati
u deblokadi vojnih objekata i za izvr{enje drugih zadataka”.273

271 Isto; AIIZ, inv. br. 2-84, Komanda 2. vojne oblasti, Operativni centar, Str.
pov. br. 10/36-1905, 01. april 1992. - General{tabu Oru`anih snaga SFRJ - Operativni
centar; Agresija..., Sarajevo 1993, str. 33.
272 AIIZ, inv. br. 2-115, Komanda 2. vojne oblasti, Str. pov. br. 10/36-1906, 01.
april 1992. - Operativnom centru General{taba Oru`anih snaga SFRJ - za sektor pozadine;
Isto, inv. br. 2-116, Komanda 2. vojne oblasti, Str. pov. br. 10/36-1941, 02. april 1992.
- Operativnom centru General{taba Oru`anih snaga SFRJ - za Sektor pozadine; Isto,
inv. br. 2-117, Komanda 2. vojne oblasti, Str. pov. br. 10/36-1958, 03. april 1992. -
Operativnom centru General{taba Oru`anih snaga SFRJ - za Sektor pozadine; Isto, inv.
br. 2-535, Uloga KOS-a u agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu (Informacija
Ministarstva unutra{njih poslova Republike Bosne i Hercegovine), str. 10.
Potpukovnik Radoslav And`i}, biv{i direktor Zraka, uz pomo} odre|enih slu`bi
JNA, organizirao je prevoz gotovih proizvoda iz tog preduze}a: snajpera i IC ure|aja.
273 AIIZ, inv. br. 2-2804, Komanda 2. vojne oblasti, Str. pov. broj 09/80-23, 4.
april 1992. — Komandi Vojno-gra|evinske direkcije.

714
Dio ljudstva iz Sektora pozadine Komande 2. vojne oblasti 5.
aprila 1992. je upu}en na rezervno komandno mjesto Pale i u Grupu za
pra}enje i pomo} u izvr{enju zadataka i predislokacije 9. korpusa.
Predstavnici 530. i 405. pozadinske baze dogovorili su i planiranu dinamiku
izmje{tanja tehni~ko-materijalnih sredstava iz 405. pozadinske baze.274
Iz intendantskog skladi{ta 993. pozadinske baze je u toku 12. aprila
1992. izvr{eno prevo`enje dijela intendantske opreme malih veli~inskih
brojeva u intendantsko skladi{te 904. pozadinske baze. Istovremeno
je iz 405. pozadinske baze prevezeno 10 kuhinja auto prikolica za potrebe
993. pozadinske baze.275 Dio veterinarskih materijalnih sredstava 530.
pozadinske baze koja se nalazila u Kninu preve`ena su u Bosanski
Petrovac, “a prevo`enje ostalih VtMS /veterinarska materijalna sredstva
- prim. S. ^./ na istu lokaciju je u toku”.276 U toku 15. aprila 1992.
izvr{ena je predislokacija svih sanitetskih i veterinarskih materijalnih
sredstava iz sanitetsko-veterinarskog skladi{ta 405. pozadinske baze u
skladi{te 530. pozadinske baze (Bosanski Petrovac).277
Predislokacija jedinica i materijalnih rezervi i opreme sa
“ugro`enih” podru~ja Bosne i Hercegovine na “sigurnija podru~ja”
i “sigurne lokacije” posebno je intenzivirana krajem aprila i po~etkom
maja 1992. Tako je, ilustracije radi, u toku 24, 25, 26. i 27. aprila, te
po~etkom maja, nastavljeno izvla~enje jedinica i materijalnih sredstava
iz zgrade Komande 2. vojne oblasti u kasarnu Lukavica (u okviru garnizona
Sarajevo), zatim iz skladi{ta pozadinskih baza Sarajevo, kao i izvla~enje
materijalnih sredstava iz skladi{ta Visoko, Ilija{ i Semizovac.278 U toku

274 AIIZ, inv. br. 2-119, Komanda 2. vojne oblasti, Str. pov. br. 10/36-1999, 05.
april 1992. - Operativnom centru General{taba Oru`anih snaga SFRJ - Sektor za pozadinu.
275 AIIZ, inv. br. 2-126, Komanda 2. vojne oblasti, Str. pov. br. 10/36-2181, 12.
april 1992. - Operativnom centru General{taba Oru`anih snaga SFRJ - za Sektor pozadine.
276 Isto.
277 AIIZ, inv. br. 2-119, Komanda 2. vojne oblasti, Str. pov. br. 10/36-2248, 15.
april 1992. - Operativnom centru General{taba Oru`anih snaga SFRJ - za Sektor pozadine.
278 AIIZ, inv. br. 2-108, Komanda 2. vojne oblasti, Operativni de`urni tim, Str.
pov. br. 10/36-2467, 24. april 1992. - General{tabu Oru`anih snaga SFRJ - Operativni
centar i drugima; Isto, inv. br. 2-109, Komanda 2. vojne oblasti, Operativni de`urni tim,
Str. pov. br. 10/36-2489, 25. april 1992. - General{tabu Oru`anih snaga SFRJ - Operativni
centar, i drugima; Isto, inv. br. 2-110, Komanda 2. vojne oblasti, Operativni de`urni

715
25. i 26. aprila 1992. djelimi~no su izmje{tena intendanska materijalna
sredstva iz intendantskog skladi{ta 744. pozadinske baze u “bezbednije
rejone”. Iseljavanje kasarne u Kiseljaku je izvr{eno 25. aprila, dok se
“zavr{ava iseljavanje tehni~kog skladi{ta Osr /Odjeljenje srednjeg
remonta — prim. S. ^./ 744. pozadinske baze Visoko”. Za 26. april
“planirano je izme{tanje pripadnika JNA iz garnizona Busova~a i
Rajlovac u pratnji Vojne policije (PMEZ) Sarajevo i oficira za
vezu iz Grupe za saradnju sa Komandom mirovnih snaga”.279
Ljudstvo, naoru`anje, kompletne ratne rezerve, kao i perspektivna
osnovna sredstva izvu~ena su iz garnizona Visoko. Tako|e, izvu~ena su
materijalna sredstva iz zgrade Komande 2. vojne oblasti i predislocirana
u kasarnu Lukavica, te i materijalne rezerve i oprema “na sigurne lokacije”
iz skladi{ta pozadinskih baza Sarajevo, Visoko, Ilija{ i Semizovac.280
U toku 25. aprila 1992. pet motornih vozila izvr{ilo je prevo`enje
intendantskih materijalnih sredstava (logorska i druga oprema i tehnika)
iz intendantskog skladi{ta Butile u 2. tehni~ko skladi{te municije Koran.

tim, Str. pov. br. 10/36-2501, 26. april 1992. - General{tabu Oru`anih snaga SFRJ -
Operativni centar, i drugima; Isto, inv. br. 2-111, Komanda 2. vojne oblasti, Operativni
de`urni tim, Str. pov. br. 10/36-2524, 29. april 1992. - General{tabu Oru`anih snaga SFRJ
- Operativni centar, i drugima; Isto, inv. br. 2-112, Komanda 2. vojne oblasti, Operativni
de`urni tim, Str. pov. br. 10/36-2548, 01. maj 1992. - General{tabu Oru`anih snaga SFRJ
- Operativni centar, i drugima; Isto, inv. br. 2-138, Komanda 2. vojne oblasti, Str. pov. br.
10/36-2488, 25. april 1992. - Operativnom centru General{taba Oru`anih snaga SFRJ
- za Sektor pozadine; Isto, inv. br. 2-139, Komanda 2. vojne oblasti, Str. pov. br. 10/36-
2500, 26. april 1992. -Operativnom centru General{taba Oru`anih snaga SFRJ - za Sektor
pozadine; Isto, inv. br. 2-141, Komanda 2. vojne oblasti, Str. pov. br. 10/36-2512, 28.
april 1992. - Operativnom centru General{taba Oru`anih snaga SFRJ - za Sektor pozadine.
279 Isto. Komande, jedinice i ustanove 2. vojne oblasti su, krajem aprila 1992. godine,
te`i{te pozadinskog osiguranja usmjerile na pripremu i izvr{enje predislokacije “dela
MR /materijalne rezerve - prim. S. ^./ sa ugro`enih podru~ja, pripremi i demonta`i
stabilne opreme u objektima pozadinske infrastrukture koja se mo`e koristiti na
novim lokacijama”. Me|utim, predislokacija rezervi je, po ocjeni zastupnika pomo}nika
komandanta za pozadinu 2. vojne oblasti, pukovnika Du{ana Kova~evi}a “vrlo slo`ena
zbog aktivnog ometanja izvr{enja zadataka od aktuelnih vlasti BiH”. Komanda 2.
vojne oblasti je o toku predislokacije redovno izvje{tavala General{tab Oru`anih snaga
SFRJ (AIIZ, inv. br. 2-142, Komanda 2. vojne oblasti, Str. pov. br. 10/36-2539, 30. april
1992. - Operativnom centru General{taba Oru`anih snaga SFRJ - za Sektor pozadine).
280 Isto.

716
U povratku su za Butile i Alipa{in Most prevezla artikle hrane koji su
isporu~eni po ugovorima iz preduze}a iz Srbije. Istoga je dana iz 5.
tehni~kog skladi{ta pogonskog goriva Ilija{ upu}eno u Han Pijesak sa
6 motornih vozila: 12.960 kg DS - 50, 5.580 kg DS - 30, 560 kg HUL-46,
216 kg HUL-46, 103 komada ba~vi od 200 litara i 44 komada kanti od
20 litara. U 7. tehni~ko skladi{te osnovnih sredstava utovareno je 18
motornih vozila, od kojih 15 vozila sa tehni~ko-materijalnim sredstvima
za Koran, a tri vozila vojnike i opremu pomo}nog voda koji se premje{tao
u Had`i}e.281
Iz 5. tehni~kog skladi{ta pogonskog goriva (Ilija{) je do 29. aprila
1992. izvr{eno predislociranje sljede}ih koli~ina prate}ih pogonskih
sredstava :
- ulje motorno DS-30 prevezeno 31.320 kg ostaje 51.040 kg
- ulje motorno DS-50 68.335 114.705
- ulje za dvotaktne motore 700 2.100
- ulje hipoidno HIP-90 13.205 0
- ulje za automatske mjenja~e 720 360
- ulje ATU-S 0 659
- ulje UKM-30 77 8.717
- ulje UKM-50 3.960 0
- ulje ZUON 1.773 27.287
- solvent SZNM 2.009 40.879
- rastvara~ DRN^ 10.912 36.610
- mast MKL-3 700 0
- mast UM-2 1.452 14.730
- ulje HU-EL 0 4.796
- ulje HU-VL 0 3.392
- ulje HU-L 1.076 0
- ulje HU-S 493 1.193
- ulje HU-T 0 857

281 AIIZ, inv. br. 2-2698, Komanda 744. pozadinske baze, Pov. br. 263-83, 25.
april 1992. — Komandi 2. vojne oblasti, Operativni centar.

717
- te~nost HTA 1.207 3.058
- ulje UKG 1.440 3.747
- antifriz 0 11.440
- mast za hermetizaciju 282 0
139.652 325.569.282

Do 29. aprila iz Intendantskog skladi{ta Butile su na Koran


prevezene sve rezerve voji{ta — skladi{ni artikli hrane, uklju~uju}i i
83.000 komada konzerviranih obroka. Na Koran je, pored hrane,
prevezeno oko :
- kompleti uniformi M77 3.000 komada
- vojni~ka }ebad 2.500 komada
- vre}e za spavanje 1.900 komada
- kompleti {atora magacinski M70 18 komada
- poljski kreveti 30 komada
- stolovi 30 komada
- stolice poljske 60 komada.283
Tridesetog aprila 1992. izvr{ena je demonta`a i premje{tanje na
Koran ra~unara H-6 DPS-75 i ra~unara MH-600 sa cjelokupnom
prate}om opremom. Iz intendantskog skladi{ta (744. pozadinske baze)
sa 5 motornih vozila prevezeno je na Koran po 1.000 komada ko{ulja,
kai{eva, vojni~kih opasa~a, pribora za jelo, }ebadi i {atorskih krila, te
vojni~kih ~arapa 2.000 komada i cipela sa povi{enom sarom 300 pari.
Iz ratnih rezervi 744. pozadinske baze preba~eno je u 1. Tehni~ko skladi{te
municije 2 ACG D-2 sa 13.000 litara, u kasarnu Alipa{in Most 1 ACG

282 AIIZ, inv. br. 2-2702, Komanda 744. pozadinske baze, Pov. br. 67-78, 29.
april 1992. — Komandi 2. vojne oblasti. Dvadeset devetog aprila 1992. je bio u toku
nastavak predislociranju prate}ih pogonskih sredstava.
283 Isto. Pored 38 komada kuhinja auto prikolica od 250 litara — (stari tip), koje
su ranije prevezene, u posljednjih deset dana prevezeno je i 22 komada kuhinja auto
prikolica od 200 litara i 17 komada kuhinja auto prikolica od 400 litara novih sa
pripadaju}im {atorima.

718
i 4 ba~ve D-2 sa 7.500 litara i dovu~ene su 2 pokretne radionice i TAM
— 4500 u krug brp.284
U toku 30. aprila iz 1. tehni~kog skladi{ta municije preba~eno je
300 tona materijala.285
Iz 5. tehni~kog skladi{ta pogonskog goriva u Han Pijesak je u
toku navedenog dana prevezeno :
- benzin MB—86 133.302 litara
- benzin D—2 5.968 litara
- ulje za dvotaktni motor UMD-R 700 kilograma
- solvent SZN-M 8.640 kilograma
- ulje HU-S 8.226 kilograma
- antifriz slikolni GA—40 2.760 kilograma.286
Istoga dana iz 2. odjeljka 1. tehni~kog skladi{ta municije sa
{leperom i 3 motorna vozila preseljeno 25 tona municije za artiljerijsku
podr{ku. U 2. tehni~ko skladi{te municije prevezena je artiljerijska
municija projektil sa 13 motornih vozila.287
U periodu od 23. aprila - 30. maja 1992. izvr{ena je, prema
nare|enju Tehni~ke uprave SSNO, str. pov. br. 443-3, od 23. aprila
1992, predislokacija 825 tona ubojnih sredstava :
- iz odjela 2. tehni~kog skladi{ta municije
774. pozadinske baze (Renovica) u 2. tehni~ko
skladi{te municije iste baze (Koran) 25 tona
- iz 1. tehni~kog skladi{ta municije
744. pozadinske baze (Had`i}i) u
privremeno skladi{te municije Kalinovik 350 tona

284 AIIZ, inv. br. 2-2705, Komanda 744. pozadinske baze, Pov. br. 263-88, 30.
april 1992. — Komandi 2. vojne oblasti.
285 Isto.
286 Isto.

287 Isto.

719
- iz 2. tehni~kog skladi{ta municije 904. pozadinske
baze ([evarlije) u 1. tehni~ko skladi{te municije
993. pozadinske baze (Kr~marice) 450 tona.288
Zaklju~no sa 30. aprilom 1992. tako|e je, pored navedenih koli~ina
municije, dislocirano :
a) pogonsko gorivo - ukupno 140 tona :
- iz 5. tehni~kog skladi{ta pogonskog goriva 744. pozadinske
baze Ilija{ u rejon Han Pijeska dislocirano je MB-86 134 m3, D-26 m3
i prate}ih sredstava 160 tona;
b) osnovna sredstva i rezervni dijelovi :
- iz Tehni~kog skladi{ta osnovnih sredstava i rezervnih dijelova
405. pozadinske baze Golubi} predislocirano je u Bosanski Petrovac
oko 240 tona osnovnih sredstava i rezervnih dijelova;
c) intendantska materijalna sredstva: na sigurne lokacije je
evakuisano :
- obrok konzervisani 213.000 komada;
- odje}a M-77 4.500 komada;
- }ebe vojni~ko 5.000 komada;
- vre}e za spavanje 1.900 komada;
- {ator magacinski M-70 28 kompleta;
- kuhinja autoprikolica od 200—400 litara 107 komada;
- teku}e rezerve hrane 864 tone;
- bra{no p{eni~no T-850 380 tona;
- rezerve hrane za 2. vojnu oblast 500 tona;
- intendantske radionice obu}arsko-kroja~ke 4 kompleta;

288 AIIZ, inv. br. 2-143, Komanda 2. vojne oblasti, Str. pov. br. 10/36-2549, 01.
maj 1992. - Operativnom centru General{taba Oru`anih snaga SFRJ - za Sektor pozadine;
AIIZ, inv. br. 7-97, PREGLED predislociranih sredstava prema nare|enju Tehni~ke
uprave SSNO-a, str. pov. br. 443, od 23. aprila 1992. (stanje 30. aprila 1992. godine);
Isto, inv. br. 2-2708, Komanda 2. vojne oblasti, Str. pov. br. 31/103-53, 1. maj 1992. —
Komandi 608. TSB SSNO—OUP (na znanje).

720
- pokretna perionica 6 kompleta;
- cisterna za vodu 7 kompleta;
- mesionica mehanizovana 12 komada;
- teku}e rezerve odje}e i obu}e 7.800 kompleta.289
Iz 5. tehni~kog skladi{ta pogonskog goriva 744. pozadinske baze
dislocirane su ogromne koli~ine motornog benzina i drugog goriva.
Naime, Komanda 2. vojne oblasti je redovno otpremala vozove sa
gorivom u skladi{ta 530. i 993. pozadinske baze u Banjoj Luci i
Kninu. Tako je iz Sarajeva 9. aprila 1992. za Knin upu}en poseban
vojni voz sa gorivom. Iz 5. tehni~kog skladi{ta pogonskog goriva 744.
pozadinske baze 10. aprila 1992. izvr{en je dotur 757 m3 (12 vagona
cisterni) dizel goriva D-2 u 4. tehni~ko skladi{te pogonskog goriva
405. pozadinske baze (Li~ka Kaldrma). Iz 3. tehni~kog skladi{ta
pogonskog goriva 993. pozadinske baze (Jajce) 11. aprila je raseljeno
50 m3 goriva D-2 i 20 m3 MB-86 u Banju Luku.290
Iz 5. tehni~kog skladi{ta pogonskog goriva 744. pozadinske baze
u Han Pijesak je preseljeno :
- motornog benzina MB-86 133.302 litara
- dizel goriva D-2 5.968 litara
- prate}ih potro{nih sredstava 159.978 kilograma.291

289 AIIZ, inv. br. 2-2708, Komanda 2. vojne oblasti, Str. pov. br. 31/103-53, 1.
maja 1992. — Komandi 608. TSB SSNO—OUP (na znanje). Evakuacija sanitetskih i
veterinarskih materijalnih sredstava izvr{ena je “na bezbedne lokacije u okviru 2. VO
/vojne oblasti — prim. S. ^./. Predislokacija po nare|enju SnU /Sanitetska uprava —
prim. S. ^./ i VtU /Veterinarska uprava — prim. S. ^./ jo{ nije zapo~ela“ (Isto).
290 AIIZ, inv. br. 2-92, Komanda 2. vojne oblasti, Operativni de`urni tim, Str.
pov. br. 10/36-2704, 09. april 1992. - Operativnom centru General{taba Oru`anih snaga
SFRJ i drugima; Isto, inv. br. 2-93, Komanda 2. vojne oblasti, Operativni de`urni tim,
Str. pov. br. 10/36-2125, 01. april 1992. — Operativnom centru General{taba Oru`anih
snaga SFRJ i drugima; Isto, inv. br. 2-124, Komanda 2. vojne oblasti, Str. pov. 10/36-
2126, 10. april 1992. — Operativnom centru General{taba Oru`anih snaga SFRJ — za
sektor pozadine; Isto, inv. br. 2-125, Komanda 2. vojne oblasti, Str. pov. br. 10/36-2148,
11. april 1992. — Operativnom centru Oru`anih snaga SFRJ — za Sektor pozadine.
291 AIIZ, inv. br. 2-143, Komanda 2. vojne oblasti, Str. pov. br. 10/36-2549, 01.
maj 1992. - Operativnom centru General{taba Oru`anih snaga SFRJ - za Sektor pozadine;

721
U sklopu predislokacije intendantskih materijalnih sredstava iz
skladi{ta 904. pozadinske baze [evarlije kod Doboja dio tih sredstava je
preve`en u Banju Luku. Intendantska materijalna sredstva iz intendantskog
skladi{ta 744. pozadinske baze (Butile) djelimi~no su izmje{tena u
“bezbjedne rejone”.292
Materijalne rezerve po sanitetskoj slu`bi u 744. pozadinskoj bazi
(devet komada Norma sanitetski komplet -11; tri komada Norma
sanitetski komplet - 102 i ~etiri komada Norma sanitetski komplet — 103)
su iz sanitetskog skladi{ta 744. pozadinske baze (Butile) predislocirane
u skladi{te Koran. Kompletan sanitetski i drugi materijal iz Regionalnog
medicinskog centra u Fo~i je, u organizaciji i po nare|enju dr Sekule
Stani}a (direktora Centra), a uz u~e{}e Sime Stankovi}a (direktora
Radne zajednice Centra), Slavka \or|evi}a (medicinskog tehni~ara) i
izvjesnog Smreki}a, izvu~en i za potrebe SDS-a preba~en u poljsku
bolnicu Prevra} kod Fo~e.293
Po~etkom aprila 1992. iz garnizona Rajlovac JNA je izvukla 50
kamiona oru`ja i kamion granata za baca~e, koji su instalirani u Reljevu,
sa cijevima okrenutim u pravcu Butmira, Sokolovi} Kolonije i Hrasnice.
Nakon {to je 11. i 12. aprila zaposjela preduze}e Soko u Mostaru JNA
je {leperima Kraljevotransa (iz Kraljeva) odvezla i ukrala svu opremu
raketnih jedinica. JNA je to preduze}e 15. aprila u potpunosti oplja~kala,
a {teta je procijenjena na 15 miliona USA dolara. Tako|e, jedinice
JNA su 11. aprila obile magacine gra|evinskog materijala Velmos u
Mostaru i tom prilikom odvezle cio materijal.294

AIIZ, inv. br. 7-97 PREGLED predislociranih sredstava prema nare|enju Tehni~ke
uprave SSNO-a, str. pov. br. 443, od 23. aprila 1992. (stanje 30. aprila 1992. godine).
292 AIIZ, inv. br. 2-138, Komanda 2. vojne oblasti, Str. pov. br. 10/36-2488, 25.
april 1992. - Operativnom centru General{taba Oru`anih snaga SFRJ - za Sektor pozadine;
Isto, inv. br. 2-116, Komanda 2. vojne oblasti, Str. pov. br. 10/36-1941, 02. april 1992.
- Operativnom centru General{taba Oru`anih snaga SFRJ - za Sektor pozadine; Isto,
inv. br. 2-117, Komanda 2. vojne oblasti, Str. pov. 10/36-1958, 03. april 1992. - Operativnom
centru General{taba Oru`anih snaga SFRJ; Dnevni izvje{taj, br. 16, 10. maj 1992.
293 AIIZ, inv. br. 2-142, Komanda 2. vojne oblasti, Str. pov. br. 10/36-2539, 30.
april 1992. — Operativnom centru General{taba Oru`anih snaga SFRJ — za Sektor
pozadine; Isto, inv. br. 2-535, Uloga KOS-a u agresiji na Bosnu i Hercegovinu
(Informacija Ministarstva unutarnjih poslova Republike Bosne i Hercegovine).
294 Bilten MNO, br. 8, 12. april 1992.; Isto, br. 9, 13. april 1992.; Isto, br. 12, 14.
april 1992.; Isto, br. 11, 14. april 1992.; Isto, br. 14, 15. april 1992.

722
Na podru~ju mostarske regije jedinice JNA (vojnici i rezervisti)
su 13. aprila hapsili i odvodili civile u nepoznatom pravcu i plja~kali
dru{tvenu i privatnu imovinu. Tako su oplja~kali veliko vojno skladi{te
hrane, boja i lakova na prostoru Ju`nog logora u Mostaru (sve {to nisu
oplja~kali zapalili su), zatim vi{e putni~kih i 2 sanitetska vozila, jedan
kamion-hladnja~u punu mesa za potrebe grada, te drugu raznu robu iz
mnogih ku}a koju su odvozili vojnim kamionima. U Mostaru su rezervisti
JNA pokrali Farmu krava i prebacili je u Nevesinje, te je na taj na~in grad
ostao bez mlijeka. Skladi{ta Velmosa, sa ve}om koli~inom prehrambenih
artikala, u Mostaru blokirana su od jedinica JNA.295
U Vogo{}i su srpske oru`ane formacije 20. aprila 1992. zauzele
tvornicu namjenske opreme Pretis i fabriku TAS i organizovano otu|ile
materijalna sredstva iz tih preduze}a. Pri tome su kamione cisterne i
druga otu|ena prevozna sredstva odvozili u Gornju Jo{anicu, pred
ku}u jednog od vo|a SDS-a.296
Uo~i, za vrijeme i neposredno nakon bosanskohercegova~kog
referenduma (kraj februara, zatim od 1. do 4. marta, ali i kasnije) na
teritoriji Bosne i Hercegovine su primije}eni veliki pokreti vojnih
jedinica. U nedjelju 1. marta, dok su glasa~ka mjesta jo{ bila otvorena,
iz rejona Tuzle u pravcu Bijeljine i Zvornika, preba~ena je jedinica sa
35 tenkova i transportera. Istog dana 20 tenkova i 4 transportera
zauzeli su polo`aje u industrijskoj zoni Zvornika. Po~etkom marta
kolona od 80 vojnih vozila je iz Semberije krenula prema Sarajevu preko
Doboja. Na mostu koji spaja Zvornik sa Srbijom, u prvoj polovini
marta, locirana su dva transportera sa cijevima okrenutim prema
Bosni (pored njih bila su i brojna mitraljeska gnijezda). Na brani
Hidroelektrane Zvornik bila su smje{tena tri tenka, a na rubnim
dijelovima brane postavljena mitraljeska gnijezda, dok su ispod brane
patrolirale vojne patrole. U Sarajevu je u drugoj polovini marta 1992.
vi{e puta glavnom gradskom saobra}ajnicom i drugim komunikacijama
nekoliko sati tekla nepregledna sivomaslinasta kolona kamiona, komora,
artiljerijskih oru|a, oklopnih vozila i dr. Tim vojnim konvojima su

295 Bilten MNO, br. 4-6, 11. april 1992.; Isto, br. 9, 13. april 1992.; Isto, br. 12,
15. april 1992.; Isto, br. 13, 15. april 1992.
296 Bilten MNO, br. 24, 20. april 1992.

723
prema Romaniji odvezena najskuplja borbena i tehni~ka sredstva iz
kasarne u Lukavici, zatim garnizona Visokog i Kiseljaka.297
Jugoslovenska narodna armija je 28. aprila 1992. vr{ila masovne
pokrete i odvozila materijalno-tehni~ka sredstva iz biha}ke regije prema
Bosanskom Petrovcu i Drvaru. Vojnu kasarnu u Ustikolini, u kojoj su
muslimanske izbjeglice potra`ile uto~i{te, pripadnici JNA su istog
dana predali srpskim oru`anim formacijama. U Vojnu po{tu 2439
Had`i}i 28. aprila je stigla kolona motornih vozila od 26 praznih {lepera,
uglavnom, barske i pljevaljske registracije, u pratnji ~etiri borbena vozila,
dva “pincgauera” i jednog tenka. Od te kolone 12 {lepera je otpremljeno
za Tehni~ko-remontni zavod Had`i}i. Istovremeno, za navedenu Vojnu
po{tu iz pravca Bla`uja je do{la kolona od jo{ osam {lepera u pratnji tri
BOV-a. Tri {lepera su oti{la u Vojnu po{tu veze na U{ivak. Pretpostavlja
se da su ova vozila pristigla radi odvo`enja naoru`anja i opreme.298
Desetak kamiona i oklopnih transportera je 28. aprila oti{lo u
pravcu Pretisa, odakle su se vra}ali puni, vjerovatno sa opremom iz
fabrike. Istog je dana kroz Rogaticu pro{la kolona od 20 kamiona
Ni{transa prema Sarajevu u pratnji jednog oklopnog transportera i
vojnog d`ipa. Iz fabrike specijalnih vozila u Hrasnici JNA je izvukla
opremu namjenske proizvodnje. U preduze}u TAS ~uvarsku slu`bu su
obavljali vojnici JNA.299
U vojnu kasarnu u Miso~i (Ilija{) 29. aprila je u pratnji sedam
borbenih vozila JNA u{lo {est {lepera (vlasni{tvo “[umarstva” iz Han
Pijeska), kako bi preuzeli (oplja~kano) naoru`anje TO Ilija{a, Vare{a,
Breze, Kre{eva i Kiseljaka. Iz tog je skladi{ta 30. aprila iza{lo 15
kamiona sa materijalno-tehni~kim sredstvima. U Male{i}ima i
Semizovcu ~ekali su ih kamioni Sarajevske pivare da bi to naoru`anje
dislocirali u Han Pijesak. U Vazduhoplovni zavod Orao u Rajlovcu
dovezeno je preko 150 motora za transportne avione, kako bi se
remontirali, a stigao je i transport od 20 kamiona iz Kraljeva u pratnji

297 Slobodna Bosna, br. 21, 19. mart 1992, str. 4; Isto, br. 22, 26. mart 1992, str.
8. Obrazlo`enje vojnih vlasti bilo je da se radi o vojnoj vje`bi.
298 Bilten MNO, br. 40, 28. april 1992.; Isto, br. 41 i br. 42, 28. april 1992.;
Dnevni izvje{taj, 4, 28. april 1992.
299 Isto; Dnevni izvje{taj, br. 5, 29. april 1992. i br. 6, 30. april 1992.

724
vojne policije. Oficiri bezbjednosti VZ Orao naru~ili su izradu i 30
olovaka u koje idu malokalibarski meci, a koje se mogu prepraviti u
eksplozivne naprave. Izvr{eno je i miniranje Zavoda. JNA je tada
u`urbano radila na probijanju puta Slatina - Radava u pravcu Mrkovi}i
- Vogo{}a, {to je ukazivalo na namjeru evakuisanja oru`ja i municije
iz tvornice Pretis. Istovremeno je JNA vr{ila dislociranje direkcije
Vojno-uslu`ne ustanove Romanija na Jahorinu.300
Iz pravca Had`i}a ka Ilid`i i Lukavici 1. maja 1992. kretala se
kolona od 20 do 30 {lepera Srbijatransa (iz Ni{a), u ~ijoj pratnji je bio
jedan tenk. Prema Lukavici i Bla`uju iz pravca Pala oti{la je kolona
od 50 {lepera Srbijatransa, dok je iz Ilija{a prema Pretisu oti{lo 16
kamiona i jedan oklopni transporter. Iz pravca Krupac - Vojkovi}i -
Famos kretalo se 50 {lepera i jedan tenk. Iz Pretisa je JNA izvla~ila
municiju kalibra 120 i 122 mm i odvozila u pravcu Semizovca. Na
trome|i op{tina Tesli}, Zenica i Travnik 6. maja 1992, nastavljeno je
kretanje vojnih vozila i helikoptera, kojima je vr{en prevoz oru`ja,
municije i opreme za potrebe jedinica JNA koje su opkolile Turbe u
neposrednoj blizini Travnika.301
Dio materijalnih rezervi i vojne industrije JNA je predislocirala
sa teritorije Bosne i Hercegovine i izvr{ila demonta`u stabilne opreme
u objektima pozadinske infrastrukture koja se morala koristiti na
novim lokacijama. Tako je, ilustracije radi, dio rezervi iz skladi{ta
[evarlije izmje{ten u Srbiju (Loznica). Remontni zavod Travnik je
predislociran u Srbiju s obzirom da je to jedini zavod u biv{oj SFRJ
koji je remontovao sredstva veze. Iz tvornice Slavko Rodi} u Bugojnu u
Valjevo je odvezeno 200 tona eksploziva.302
Sanitetska materijalna sredstva iz sanitetskog skladi{ta 904.
pozadinske baze, tako|e, su predislocirana u Srbiju (Gornji Milanovac).
Rezerve sanitetskih materijalnih sredstava Savezne direkcije iz skladi{ta
u Fo~i predislocirane su u skladi{te Du{tvenog preduze}a Sanitas u
Crnoj Gori (Bijelo Polje). JNA je izvr{ila i evakuaciju vojnih {kolskih

300 Bilten MNO, br. 42, 29. april 1992.; Isto, br. 43, 29. april 1992.

301 Isto; Bilten MNO, br. 46, 1. maj 1992.

302 AIIZ, inv. br. 2-75, Komanda 2. vojne oblasti, Str. pov. br. 908-1, 20. mart
1992. - General{tabu Oru`anih snaga SFRJ.

725
centara iz Sarajeva: Srednje{kolskog vojnog centra kopnene vojske
General armije Kosta Na| i [kolskog centra ratnog vazduhoplovstva
i protivvazdu{ne odbrane.303
Vazduhoplovne baze i skladi{ta u Sarajevu, Mostaru, Tuzli i
Biha}u, sa svim materijalno-tehni~kim sredstvima, JNA je dislocirala
u Srbiju i Crnu Goru. Vazduhoplovna baza Mostar sa svim materijalno-
tehni~kim sredstvima, uklju~uju}i i sredstva iz skladi{ta, predislocirana
je u Nik{i}, a zatim u Podgoricu. Istovremeno, Vazduhoplovna op{ta
srednja vojna {kola, sa svim materijalno-tehni~kim sredstvima, je
predislocirana u Beograd. Ve}inu najsavremenijih ma{ina iz tvornice
aviona i helikoptera Soko u Mostaru i drugih fabrika JNA je razmontirala
i prebacila u Srbiju, s tim {to su velike koli~ine ubojnih sredstava i
pogonskog goriva preba~ene u Banju Luku. Sve vazduhoplove, uklju~uju}i
i klipne, kao i helikoptere Ministarstva unutra{njih poslova i avione iz
sastava Vazduhoplovnog saveza, velkosrpski agresor je dislocirao sa
napu{tenih aerodroma, s tim {to je najve}i broj aviona preba~en u
Srbiju i Crnu Goru.304
JNA je, tako|e, predislocirala 155. raketni puk VOLHOV u okolinu
Banjaluke.305
Jedinice VOJIN /vojno obavje{tavanje, javljanje i navo|enje -
prim. S. ^./ JNA je zadr`ala na Jahorini, Majevici, Plje{ivici i Kozari,
dok je jedan vod lociran u Topoli.306
Krajem marta i tokom aprila 1992. komande i jedinice 2. vojne
oblasti bile su anga`ovane na zadacima dogradnje, pove}anja i u~vr{}enja
borbene gotovosti, formiranju “dobrovolja~kih” jedinica, obezbje|enju
mobilizacije, izvo|enju borbene obuke i vje`bi, izvla~enju materijalno-
tehni~kih sredstava, preformiranju i pripremama za predislokaciju
odre|enih komandi i jedinica JNA na teritoriji Bosne i Hercegovine i
pru`anju pomo}i u formiranju jedinica milicija i teritorijalne odbrane

303 AIIZ, inv. br. 2-142, Komanda 2. vojne oblasti, Str. pov. br. 10/36-2539, 30.
april 1992. - Operativnom centru General{taba Oru`anih snaga SFRJ - za Sektor pozadine.
304 AIIZ, inv. br. 2-793.

305 Isto.
306 Isto.

726
Republike Srpska Krajina, zatim na opravci, prilago|avanju i pripremi
materijalno-tehni~kih sredstava za predaju i potrebe te kolaboracionisti~ke
tvorevine. Osnovne smjernice, zadaci i podr{ka vezana za ta pitanja i
njihova realizacija neposredno je pru`ana od General{taba Oru`anih
snaga SFRJ i Saveznog sekretarijata za narodnu odbranu. U tom je
cilju, pored zadataka koje je 25. marta 1992. postavio zastupnik saveznog
sekretara za narodnu odbranu general-pukovnik Blagoje Ad`i} “pri
razmatranju stanja u Bosni i Hercegovini”,307 krajem marta 1992.
anga`ovana ekipa od strane General{taba Oru`anih snaga SFRJ, na
~elu sa general-potpukovnikom Dragoljubom Simonovi}em, na~elnikom
I Uprave SSNO-a, kao i ekipa iz sastava Komande 9. korpusa, na ~elu
sa generalpukovnikom Dobra{inom Pra{~evi}em.308
Dosada{nji raspolo`ivi podaci nedvosmisleno pokazuju da je
najvi{e vojno rukovodstvo SFRJ bilo aktivno uklju~eno u planiranje,
pripremanje i vo|enje agresije na Republiku Bosnu i Hecegovinu. Brojni
dokumenti to potvr|uju, kao {to su i podaci o boravcima na~elnika
General{taba Oru`anih snaga SFRJ (general-pukovnika Blagoja Ad`i}a)
i komandanta 1. vojne oblasti (general-pukovnika @ivote Pani}a) na

307 AIIZ, inv. br. 2-144, Komanda 2. vojne oblasti, Operativni de`urni tim, Str.
pov. br. 10/36-1905-1, 31. mart 1992. - General{tabu Oru`anih snaga SFRJ - Operativni
centar, Dopuna redovnog izvje{taja 10/36-1905; Isto, inv. br. 2-84, Komanda 2. vojne
oblasti, Operativni centar, Str. pov. br. 10/36-1905, 01. april 1992. - General{tabu Oru`anih
snaga SFRJ - Operativni centar; Isto, inv. br. 2-133, Komanda 2. vojne oblasti, Str. pov.
br. 10/36-2356, 19. april 1992.; Isto, inv. br. 2-769, Savezni sekretarijat za narodnu
odbranu, General{tab Oru`anih snaga SFRJ, I uprava, Str. pov. br. 585-2, 03. april 1992.
- Na li~nost komandanta ili na~elnika {taba, te Komandi 2. vojne oblasti; Isto, Komanda
2. vojne oblasti, Pov. br. 31/101-219-5, 13. aprila 1992. — Komandi 5. korpusa i drugima.
Dotur materijalno-tehni~kih sredstava i materijalnih rezervi koje su dodijeljivane
jedinicama i {tabovima Teritorijalne odbrane i organima i jedinicama milicije Republike
Srpske Krajine vr{ile su pozadinske baze JNA u skladu sa [emom pozadinskog
obezbje|enja jedinica i jedinice predavaoci sredstava koje su raspolagale transportnim
kapacitetima (AIIZ, inv. br. 2-2692, Komandi 2. vojne oblasti, Pov. br. 31/101-219-5,
13. aprila 1992. — Komandi 2. korpusa i drugima).
308 Isto. Ekipa General{taba Oru`anih snaga SFRJ, na ~elu sa generalom
Simonovi}em, u vremenu od 30. marta do 1. aprila 1992. obi{la je 5, 9. i 10. korpus.
Nakon tog obilaska General{tab je sa~inio plan realizacije zadataka i 6. aprila ga, pod
Str. pov. br. 172, dostavio Komandi 2. vojne oblasti. Me|utim, sadr`ina tog dokumenta
nije nam poznata, jer, u dosada{njoj fazi istra`ivanja nismo uspjeli do}i do njega.

727
teritoriji Bosne i Hercegovine i nakon njenog me|unarodnog priznanja.
Tako su generali Ad`i} i Pani} krajem aprila 1992, interesuju}i se, izme|u
ostalog, za borbenu gotovost svojih jedinica boravili na podru~ju
Republike Bosne i Hercegovine. Tom je prilikom general Ad`i}, u
svojstvu zastupnika SSNO-a, boravio u Banjoj Luci i vodio razgovor
sa komandantima 5, 9. i 10. korpusa koji su mu referisali o borbenoj
gotovosti jedinica. General Pani} je, u svojstvu vr{ioca du`nosti
na~elnika General{taba Oru`anih snaga SFRJ, tada posjetio Komandu
17. korpusa u Tuzli u cilju sagledavanja ukupne situacije u zoni
odgovornosti tog korpusa, koji je bio pot~injen Komandi 1. vojne
oblasti, sa sjedi{tem u Beogradu.309
JNA je vr{ila i dislociranje jedinica vatrene podr{ke velike mo}i.
Po~etkom 1992. 4. mje{oviti protivoklopni artiljerijski puk “R” iz
Visokog je dislociran u selo Mokro kod Pala, te “u garnizonu Visoko
vi{e nema jedinica iz 4. korpusa”. Motorizovani bataljon 46. za{titnog
puka SSNO iz Visokog je u drugoj polovini marta 1992. premje{ten u
Koran kod Pala, kao i njegov 633. laki artiljerijski divizion protivvazdu{ne
odbrane, koji je pot~injen 346. lakom artiljerijskom puku protivvazdu{ne
odbrane (4. korpus).310
U 16 sati 13. aprila 1992. pokrenuta je 1. samohodna artiljerijska
baterija protivvazdu{ne odbrane trocijevnih topova od 20 mm 346.
lakog artiljerijskog puka protivvazdu{ne odbrane, “radi uvo|enja u
borbu u rejonu Dobrinje”. Iz 216. brdske brigade pokrenuta su dva
bataljona i dovezena u rejon sela Hre{a i sela Biosko, sjeveroisto~no
od Sarajeva 10-15 km. Iz sarajevske kasarne JNA Viktor Bubanj u
Tilavu je izmje{ten i dio voda za “protivteroristi~ka dejstva”, dok je

309 AIIZ, inv. br. 2-113, Komanda 2. vojne oblasti, Operativni de`urni tim, Str.
pov. br. 10/36-2525, 30. april 1992.- General{tabu Oru`anih snaga SFRJ - Operativni
centar, i drugima.
310 AIIZ, inv. br. 2-75, Komanda 2. vojne oblasti, Str. pov. br. 908-1, 20. mart 1992.
- General{tabu Oru`anih snaga SFRJ - “na li~nost NG[“ /na~elniku Genera{taba - prim. S. ^./.
U Viso~koj kasarni neobi~ne aktivnosti su po~ele 13. marta 1992. sa dekonzervacijom
topova i vozila, a koji su, narednih dana, upu}eni ka Romaniji. Pored toga, 14. marta
“sve gorivo i mazivo, tako|e, se vozi ka Han Pijesku”. Komanda 2. vojne oblasti je
davala obja{njenje da je rije~ o izvo|enju nastavno-borbene obuke “koja bi trebalo da
potraje tri dana” (Slobodna Bosna, br. 22, 26. marta 1992, str. 8).

728
drugi dio sa odjeljenjem veze preba~en na objekat Zlati{ta. Na Mojmilu
su 15. aprila 1992. iz jednog autobusa iskrcani vojnici. Dio 1. ~ete
bataljona Vojne policije iz kasarne Viktor Bubanj se krajem aprila nalazio
kod rezervoara na Mojmilu.311
Iz Lukavice i Kiseljaka je, na {irem prostoru Sokoca bio razmje{ten
240. srednji samohodni raketni puk protivvazdu{ne odbrane. “Prolazak
kroz Sarajevo je delovao vrlo efektno. Puk je iza{ao na novu lokaciju
bez ikakvih problema, jer su pravovremeno preduzete sve mere”.
Dio 346. lakog artiljerijskog puka protivvazdu{ne odbrane je iza{ao na
vatreni polo`aj u rejonu aerodroma Butmir i sela Brus. Iz Tuzle je u
garnizon Bijeljina dislocirana 336. motorizovana brigada (biv{a 4.
oklopna brigada).312
Nakon dislokacije jedinica JNA iz Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu
ogromne koli~ine borbenih oru|a i tehnike su iz mnogih gradova Hrvatske
dislocirane u Bosnu i Hercegovinu, posebno na podru~je Sarajeva.
Samo u Lukavicu je stigla kolona preko 500 vozila sa oru`jem i
tehnikom, koje je pratila jedna oklopno-mehanizovana brigada.313
Krajem 1991. i po~etkom 1992. JNA je prije napada na Fo~u
zauzela sve bitne strate{ke ta~ke, posebno gdje su prete`no `ivjeli
Srbi. Istovremeno je kamionima izvukla te{ko naoru`anje i municiju
iz grada i postavila ga na strate{ki va`na mjesta. Najve}i dio tog
ljudstva (“u maskirnim uniformama i dobro naoru`ani”) i “jako

311 AIIZ, inv. br. 2-109, Komanda 2. vojne oblasti, Operativni de`urni tim, Str.
pov. br. 10/36-2489, 25. april 1992. - General{tabu Oru`anih snaga SFRJ - Operativni
centar; Isto, inv. br. 2-96, Komanda 2. vojne oblasti, Operativni de`urni tim, Str. pov.
br. 10/36-22000, 13. april 1992. - General{tabu Oru`anih snaga SFRJ - Operativni centar;
Isto, inv. br. 2-785, Ministarstvo za narodnu odbranu, [tab teritorijalne odbrane, 01.
maj 1992.; Bilten MNO, br. 13, 15. april 1992.
U sastavu voda za “protivteroristi~ka dejstva” nalazio se i major Krstovi}. On je
odmah po dolasku u Tilavu, zahtijevao da ga njegovi zlo~inci oslovljavaju sa imenom
“Petar I” (AIIZ, inv. br. 2-785).
312 AIIZ, inv. br. 2-75, Komanda 2. vojne oblasti, Str. pov. br. 908-1, 20. mart
1992. - General{tabu Oru`anih snaga SFRJ - (“na li~nost NG[“); Bilten MNO, br. 45-
46, 1. maj 1992.
313 Prva linija (list Armije Republike Bosne i Hercegovine), br. 2, 1. februar
1993, str. 2.

729
puno naoru`anja” JNA je dislocirala na planinu Zabrana i u blizini
planinarskog i lova~kog doma gdje su pripadnici SDS-a ~esto odr`avali
sastanke, kojima su, pored Velibora Ostoji}a, prisustvovali i zlo~inci
Radovan Karad`i} i Biljana Plav{i}.314
Na Palama je bila locirana helikoptersko-desantna jedinica JNA
od osam transportnih helikoptera i ~etiri Gazele. “Po gradu /Pale — prim.
S. ^./ su na vi{e mjesta ukopani ili zamaskirani tenkovi, topovi,
transporteri i mitraljeska gnijezda”, {to je zabilje`eno i na podru~ju
Korana. Te{ka i laka artiljerija bila je razmje{tena u Ponoru (iznad
Pra~e) i u Podgrabu, te gotovo na cijelom obodu Romanije (od
Crvenih stijena do Bogovi}a, a posebno na lokalitetu Novakove njive
i Novakove pe}ine).315
Velikosrpski agresor je na Ilid`i krajem aprila 1992. locirao devet
tenkova i dva transportera JNA sa cijevima uperenim u pravcu Sokolovi}-
Kolonije i Butmira, naselja sa ve}inskim bo{nja~kim stanovni{tvom.316
Nakon izvr{enih priprema za premje{tanje komandnog mjesta 2.
vojne oblasti na objekat Goljak u Han Pijesku, koje je 25. marta 1992.
naredio zastupnik saveznog sekretara za narodnu odbranu general
Ad`i},317 u toku 5. aprila 1992. formirano je rezervno komandno mjesto
2. vojne oblasti u rejonu Pala (u hotelu Turist). U poslijepodnevnim
satima je istog dana na to komandno mjesto iza{ao sljede}i sastav :
- iz Komande 2. vojne oblasti dvadeset starje{ina, na ~elu sa
na~elnikom {taba 2. vojne oblasti;
- iz 367. puka veze {est starje{ina, dvadeset vojnika i osam
motornih vozila veze;

314 AIIZ, inv. br. 3-1259.

315 Dnevni izvje{taj, br. 77, 10. juli 1992.


316 Isto, br. 6, 30. april 1992.
317 AIIZ, inv. br. 2-769, Savezni sekretarijat za narodnu odbranu, General{tab
Oru`anih snaga SFRJ, I uprava, Str. pov. br. 585-2, 03. april 1992. - Na li~nost komandanta
ili na~elnika [taba i Komandi 2. Vojne oblasti.
Za nosioca tog zadatka general Blagoje Ad`i} je zadu`io komande 2. i 4. vojne
oblasti u saradnji sa I upravom General{taba Oru`anih snaga SFRJ, odre|uju}i 10. april
1992. kao rok za njegovu realizaciju.

730
- iz 65. motorizovanog puka 1 odjeljenje Vojne policije (jedno
aktivno vojno lice i devet vojnika);
- starje{ina i pet vojnika za opslu`ivanje; i
- jedan minibus, tri terenska vozila i jedno putni~ko motorno
vozilo (ukupno: 28 starje{ina, 34 vojnika i 13 motornih vozila).318
JNA je, posebno Komanda 2. vojne oblasti i Komanda 4. korpusa,
izmjestila brojne jedinice, ubojna i druga materijalno-tehni~ka
sredstva “na sigurne prostore i lokacije”.319
2. vojna oblast (general Milutin Kukanjac) je mjesecima :
- dislocirala skladi{ta naoru`anja, municije, opreme, minsko-
eksplozivnih i drugih sredstava, “na sigurne i za vojsku
perspektivne prostore”;
- vi{e skladi{ta, kasarni i garnizona je napu{teno, jer nisu
postojali “nikakvi uslovi za njihov opstanak (Kiseljak, Visoko,
skladi{te Stojkovi}i, skladi{te ^elebi} i dr.)”;
- dio Komande je po~etkom aprila iza{ao na Istureno komandno
mjesto van Sarajeva;
- ve}i deo komandi 4. i 17. korpusa su tako|e izvu~eni van
garnizona na nova komandna mjesta;
- znatan broj komandi pukova i brigada je izmje{ten na nove
prostore, kao i njihove jedinice, zaklju~no sa 1. majem 1992.;
- 26. aprila 1992. ve}i deo Komande sa dijelovima za opslu`ivanje,
napustio je komandu oblasti i iza{ao na Komandno mjesto
van Sarajeva (u Komandi oblasti - 4 zgrade ostao je jedan broj
starje{ina, kao i dijelova jedinica za obezbe|enje zgrada i
opslu`ivanje);
- od 15. aprila 1992. skoro svaki dan su se kretale kolone motornih
vozila natovarene materijalno-tehni~kim sredstvima iz
Komande oblasti;

318 AIIZ, inv. br. 2-85, Komanda 2. vojne oblasti, Operativni de`urni tim, Str.
pov. br. 10/36-2000, 05. april 1992. - General{tabu Oru`anih snaga SFRJ - Operativni centar.
319 AIIZ, inv. br. 2-2678, Komanda 4. korpusa, Sp. br. 75-1, 7. maja 1992.

731
- uporedo sa tim, “obavljano je i niz drugih poslova sa osnovnim
ciljem da se planski i bezbedno prebacimo na drugi prostor,
odnosno da napustimo komandu oblasti u gradu, ~ija je
lokacija u svakom pogledu za nas bila vrlo nepovoljna”.320
Komande i jedinice 2. vojne oblasti su se po~etkom aprila 1992,
“usljed slo`ene politi~ko-bezbjednosne situacije u zoni odgovornosti”,
nalazile u “potpunom stepenu borbene gotovosti”. Po nare|enju
komandanta 2. vojne oblasti 6. aprila 1992. (u 06 sati) u 21 ratnoj jedinici
te komande otpo~ela je mobilizacija. Organizacija rada na Rezervnom
komandnom mjestu 2. vojne oblasti je uspostavljena i isto je stavljeno u
funkciju, dok je u toku dana pra}en tok izvr{enja mobilizacije i uspostavljen
je kontakt sa Kriznim {tabom SDS-a op{tine Pale.321
Odziv rezervnog sastava u jedinice 2. vojne oblasti u toku 6.
aprila 1992. do 18 sati je bio sljede}i :
pozvano : odazvalo se :
- oficira 2.161 506 ili 23%;
- mla|ih oficira 1.996 491 ili 25%;
- vojnih obveznika 35.264 13.084 ili 37%;
Ukupno pozvano: 38.786 - odazvalo se 14.039 ili 36,2%; 322

Od ukupnog broja pozvanih iz rezervnog sastava - 39.463 na


mobilizaciju se 7. aprila do 18 sati odazvalo 17.082 ili 43% i 24
motorna vozila :

320 Isto. Ve}i dio ljudstva i materijalno-tehni~kih sredstava je izvu~en na nove


lokacije.
321 AIIZ, inv. br. 2-119, Komanda 2. vojne oblasti, Str. pov. br. 10/36-1999, 05.
april 1992. - Operativnom centru General{taba Oru`anih snaga SFRJ - Sektor pozadine;
Isto, inv. br. 2-120, Komanda 2. vojne oblasti, Str. pov. br. 10/36-2024, 06. april 1992.
- Operativnom centru General{taba Oru`anih snaga SFRJ - Sektor pozadine; Isto, inv.
br. 2-86, Komanda 2. vojne oblasti, Operativni de`urni tim Str. pov. br. 10/36-2025, 06.
april 1992. - General{tabu Oru`anih snaga SFRJ - Operativni centar.
322 AIIZ, inv. br. 2-86, Komanda 2. vojne oblasti, Operativni de`urni tim, Str.
pov. br.10/36-2025, 06. april 1992. - General{tabu Oru`anih snaga SFRJ - Operativni
centar; Isto, inv. br. 2-90, Komanda 2. vojne oblasti, Operativni de`urni tim, Str. pov.
br. 10/36-2050, 07. april 1992. - General{tabu Oru`anih snaga SFRJ - Operativni centar.

732
pozvano: odazvalo se :
- oficira 2.253 683 ili 30%;
- mla|ih oficira 2.112 777 ili 37%;
- vojnih obveznika 35.098 15.622 ili 44%.323

Odziv rezervnog sastava u jedinice 2. vojne oblasti u toku 8.


aprila 1992. do 18 sati je bio sljede}i:
pozvano: odazvalo se :
- oficira 2.152 795 ili 37%;
- mla|ih oficira 1.840 1.004 ili 54%;
- rezervnih vojnika 36.436 20.676 ili 57%;
Ukupno pozvano : 40.428 - odazvalo se: 22.474 ili 55%. 324

Iz vojni~kog pozadinskog e{alona na mobilizaciju je pozvano


5.112 lica rezervnog sastava. Do 9. aprila (u 6 sati) odazvalo se 790
lica ili 15,4% (pozvano 259 oficira, 543 mla|ih oficira i 4.310 vojnika,
a odazvalo se 17 ili 6,5% oficira, 56 ili 10,3% mla|ih oficira i 717 ili
16,6% vojnika).325
U toku mobilizacije u jedinice i ustanove 2. vojne oblasti je do
11. aprila 1992. primljeno 22.474 vojna obveznika, od ~ega najve}i
broj u jedinice 17. i 5. korpusa.326

323 Isto.

324 AIIZ, inv. br. 2-91, Komanda 2. vojne oblasti, Operativni de`urni tim, Str.
pov. br. 10/36-2082, 08. april 1992. - General{tabu Oru`anih snaga SFRJ - Operativni centar.
U toku mobilizacije jedinica 2. vojne oblasti bilo je problema, posebno u 38.
partizanskoj diviziji 17. korpusa, kao {to su “napu{tanje jedinica, negativan uticaj
kriznog {taba, pretnje komandantu i N[ /na~elnik [taba - prim. S. ^./ divizije i
sli~no” (Isto).
325 AIIZ, inv. br. 2-123, Komanda 2. vojne oblasti, Str. pov. br. 10/36-2105, 09.
april 1992. - Operativnom centru General{taba Oru`anih snaga SFRJ - za Sektor pozadine.
326 AIIZ, inv. br. 2-125, Komanda 2. vojne oblasti, Str. pov. br. 10/36-2148, 11.
april 1992. - Operativnom centru Oru`anih snaga SFRJ - za Sektor pozadine.

733
Nakon progla{enja mobilizacije jedinice 2. vojne oblasti su, nalaze}i
se u punoj borbenoj gotovosti, jer se “politi~ko-bezbjednosna situacija
u zoni odgovornosti i dalje uslo`njava”, pored kontrole i obezbje|enja
“vitalnih objekata i kasarni, a u zahvatu fronta na preduzimanju
mjera poja~anog borbenog obezbje|enja, snabdjevanju i popuni
jedinica hranom, gorivom i MES-om” /minsko-eksplozivnim sredstvima
- prim. S. ^./, formiranju oru`anih jedinica srpske teritorijalne odbrane
i Ministarstva unutra{njih poslova Srpske Republike Krajine, vr{ile i
pripreme za napad.327
Raspored snaga JNA, odnosno jedinica 2. vojne oblasti, 7. aprila
1992. je bio sljede}i:

1) Zona borbenih dejstava Kupres:328


- na pravcu: Doline /kota 1.152/ - selo Stra`benica napadao
je 3. bataljon 11. partizanske brigade;

327 AIIZ, inv. br. 2-91, Komanda 2. vojne oblasti, Operativni de`urni tim, Str.
pov. br. 10/36-2082, 08. april 1992. - General{tabu Oru`anih snaga SFRJ - Operativni
centar; Isto, inv. br. 2-94, Komanda 2. vojne oblasti, Operativni de`urni tim, Str. pov.
br. 10/36-2150, 11. april 1992. - General{tabu Oru`anih snaga SFRJ - Operativni centar.
328 U rejonu Kupresa 9. korpus JNA je 8. aprila 1992. preduzeo “akcije ~i{}enja
grada, pru`anje pomo}i stanovni{tvu i pripremi za nastavak planiranja dejstava
na Kupre{kim vratima i s. Malovanu” (AIIZ, inv. br. 2-91, Komanda 2. vojne
oblasti, Operativni de`urni tim, Str. pov. br. 10/36-2082, 08. april 1992. - General{tabu
Oru`anih snaga SFRJ - Operativni centar).
Na podru~ju Kupresa je tokom 1991. boravila jedna jedinica JNA, ~ije su vojnike
“stanovnici srpskih sela s odu{evljenjem prihvatili”. Polaze}i od te ocjene,
Udru`enje Srba iz Bosne Hercegovine u Srbiji, sa sjedi{tem u Beogradu, 17. januara
1992. obratilo se Saveznom sekretarijatu za narodnu odbranu, li~no na~elniku
General{taba generalpukovniku Blagoju Ad`i}u, sa zahtjevom za smje{tanje vojne
jedinice na teritoriji op{tine Kupres, radi navodnog “spre~avanja genocida nad
Srbima”. S tim u vezi, Gojko \ogo, predsjednik Udru`enja, koji je, konsultuju}i se
~esto sa Radovanom Karad`i}em, Nikolom Koljevi}em, Dobricom ]osi}em i drugima,
propagirao srpsku agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu, tra`io je da JNA
uspostavi garnizon na teritoriji te op{tine, “tim pre {to je Kupres izglasao pripajanje
Srpskoj Krajini”. Naime, cilj je bio da jedinice JNA, pod izgovorom za{tite srpskog
stanovni{tva na podru~ju op{tine Kupres, zauzmu, odnosno zaposjednu Kupre{ku
visoravan, strate{ki va`no mjesto (AIIZ, inv. br. 2-223, Udru`enje Srba iz Bosne i
Hercegovine u Srbiji, Beograd 17. januar 1992. - Saveznom sekretarijatu za narodnu
odbranu - Na~elniku General{taba (generalpukovniku Blagoju Ad`i}u).

734
- na pravcu: selo Zlosela - kota 1.120 - Kupre{ko polje napadala
je tenkovska ~eta sa dobrovolja~kim odredom iz [ipova i
Zlosela;
- na pravcu: selo Zlosela /kota 1.156/ - selo Olovo, du` puta
napadao je 2. bataljon 13. partizanske brigade;
- ~eta minobaca~a u rejonu sela Suhova;
- baterija haubica od 105 mm u rejonu sela Blagaj;
- 2. divizion 5. motorizovanog artiljerijskog puka u rejonu
sela Mr|anovci, kota 1.154, crkva kota 1.130 Novo Selo;
- u rejonu Koprivnica - Carev Mlin 1. bataljon 19. brigade 30.
partizanske divizije;
- u rejonu: sela D. i G. Vukovsko odred TO Vukovsko - u gradu
Kupresu ve}i dio dr`ala je ~eta TO “Kupres” pod kontrolom.

2) Zona borbenih dejstava Bosanski Brod :


- Odred TO Bosanski Brod isto~ni dio Bosanskog Broda -
rejon Greda;
- Odred TO Lije{}e u rejonu sela Lije{}e;
- 1. bataljon 327. motorizovane brigade sa 1. odredom TO u
rejonu sela Kobile Gornje sa pokretom kolone na komunikaciji
sela Para{lica;
- tenkovska ~eta 327. motorizovane brigade u rejonu sela
Nareci;
- 2. oklopni bataljon 336. motorizovane brigade u rejonu sela
Unka;
- 3. bataljon 327. motorizovane brigade u rejonu sela Zbori{te,
selo Bosanski Lu`ani, sa pokretom kolone na rijeku Ukrina;
- bataljon TO Prnjavor i ~eta TO Trstenica u rejonu sela
Kala~ka, Pavlovo brdo, pokretom kolone du` puta;
- protivoklopno odjeljenje 1. baterije 1. diviziona 17. mje{ovitog
protivoklopnog artiljerijskog puka u rejonu sela Bjela{;
- baterija vi{ecijevnih baca~a raketa 17. mje{ovitog artiljerijskog
puka u rejonu sela Polje /tt.199/;
- baterija haubi~kog artiljerijskog diviziona 337. motorizovane
brigade u rejonu sela [eki}i;

735
- 4 bataljon 327. motorizovane brigade u rejonu sela Glogova~a;
- Komanda 327. motorizovane brigade u Derventi;
- 2. bataljon 497. in`injerijskog puka u rejonu sela Betnja
Mala, sela Polje;
- Komandno mjesto 1. Operativne grupe 17. korpusa u rejonu
sela Podnovlje /k.179/ .

3) Zona borbenih dejstava Bijeljina :


- u Bijeljini je bila razmje{tena Komanda 38. partizanske
divizije, 17. mje{oviti artiljerijski puk, baterija vi{ecijevnog
baca~a raketa 17. mje{ovitog artiljerijskog puka i haubi~ka
artiljerijska baterija 17. mje{ovitog artiljerijskog puka;
- u rejonu sela Janja 2. oklopni bataljon 453. motorizovane
brigade;
- 1. bataljon 17. partizanske brigade u rejonu Bosanska Ra~a,
Galistok, sela Brodare;
- 2. bataljon 17. partizanske brigade u rejonu sela Gornji [epak
(Zvornik);
- 3. bataljon 17. partizanske brigade u rejonu Trpova~ka brda,
r. Lukavac, selo Donje Crnjelovo;
- Komandno mjesto u rejonu sela Mala Obarska;
- baterija minobaca~a 38. partizanske brigade u rejonu sela
Lje{nica;
- 22. partizanska brigada bila je razmje{tena:
1. bataljon 22. partizanske brigade u rejon sela ^elopek;
2. bataljon 22. partizanske brigade u selu Bogutovo Selo;
3. bataljon 22. partizanske brigade u selu Donja Trnava;
Komandno mjesto - u selu Ugljevik.

4) Zona borbenih dejstava Sarajevo :


- 49. motorizovana brigada raspore|ena na punktovima po
sljede}em :

736
rejon Vratnika - vod tenkova;
rejon aerodroma Butmir - oja~an vod tenkova;
rejon Mojmilovo brdo - oja~an vod tenkova;
- 4. mje{oviti artiljerijski puk u rejonu Koran;
- 4. mje{oviti protivoklopni artiljerijski puk u selu Mokro;
- 346. laki artiljerijski puk protivvazdu{ne odbrane rejon Trebevi};
- 216. brdska brigada u Han Pijesku;
- Istureno komandno mjesto 4. korpusa Zlati{te.
Samostalne jedinice 2. vojne oblasti :
- 240. samostalni samohodni raketni puk protivvazdu{ne odbrane;
- 65. motorizovani puk.329
Jedinice Podgori~kog korpusa JNA su 10. aprila 1992. te{kim
naoru`anjem dejstvovale po podru~ju Dubrava. JNA je 11. aprila
vr{ila pokrete oklopnih sredstava na relaciji Bile}a - Stolac - Neum i
na podru~ju Podvele`ja. Istoga je dana JNA stacionirana oko Doboja,
iza{la je iz garnizona u Tuzli i bila raspore|ena na putu prema
Gra~anici, a sve pod izgovorom da osigurava komunikacije. Istovremeno
su jedinice JNA u{le u Modri~u i zauzele zgradu Skup{tine op{tine,
Stanicu javne bezbjednosti, radiostanicu i druge va`ne punktove u
gradu. Iz pravca Rogatice je 12. aprila stigla vojna kolona vozila
JNA, koja se u Mesi}ima razdvojila, odakle je dio nastavio put prema
Ustipra~i i stacionirao se kod mosta prema Gora`du. Dio te kolone je
zaustavljen u mjestu Dub, a dio je iz Mesi}a krenuo prema Jabuci.
Istog se dana iz pravca Kalinovika prema Fo~i kretala jedna ~eta JNA.
U toku no}i 13. aprila vojne jedinice, sa nekoliko topova, su zaposjele
brdo O{tri rat na sjeveroisto~noj strani Mostara i blokirale ju`nu zonu
grada i terminal Energopetrola na lijevoj obali. Oko 17 sati 14. aprila
dva aviona JNA (tipa MIG) u bri{u}em letu probili su zvu~ni zid iznad
Sarajeva, {to je izazvalo paniku me|u gra|anima.330

329 AIIZ, inv. br. 2-145, Komanda 2. vojne oblasti, Str. pov. br. 09/997-20, 07.
april 1992. - General{tabu Oru`anih snaga SFRJ - Operativni centar.
330 Bilten MNO, br. 3, 10. april 1992.; Isto, br. 4, 11. april 1992.; Isto, br. 5 i 6, 11.
april 1992.; Isto, br. 11-12, 14. april 1992.; Isto, br. 13, 15. april 1992.; Agresija..., str. 25.

737
JNA i oru`ane formacije SDS-a su 17. aprila 1992. artiljerijom i
oklopnim jedinicama, opkolile Br~ko, u kome se, ina~e, nalazio jak
vojni garnizon, kao i Grada~ac koji je bio “opkoljen na {irem
prostoru”. Na raskrsnici prema Br~kom bile su stacionirane oklopne
jedinice JNA. U Pelagi}evu je bila koncentrisana ve}a jedinica JNA.
Kod termoelektrane Ugljevik JNA je locirala artiljerijski divizion i
manju tenkovsku jedinicu. Iz pravca Rogatice prema Sarajevu kretala
se Gu~evska brigada sa 45 vozila, zatim iz Trnova prema Nevesinju
vojna kolona sa 34 vozila, te 20 vozila za Kalinovik.331
U raznim dijelovima Sarajeva 16. aprila 1992. poja~ano je kretanje
jedinica JNA, {to je izazvalo veliku uznemirenost gra|ana. Tog je
dana, primjera radi, JNA iza{la na Dobrinju i Mojmilo.332
Kroz Vogo{}u su 18. aprila prema Pretisu pro{la dva tenka i
dvoja borbena kola; iz Banje Luke prema Derventi kretala se ve}a vojna
kolona sastavljena od tenkova i drugih oklopnih vozila, a u Doboju (u
gradu i oko njega) bili su stacionirani tenkovi i topovi. U krug tvornice
Pretis su 19. aprila u{la ~etiri tenka JNA, a u Bosanskom [amcu jedna
vojna jedinica patrolirala je gradom i razoru`avala gra|ane. Jedinice JNA
nadzirale su sarajevski aerodrom i obavljale carinske preglede.
Vlasenica je tokom no}i 22. aprila blokirana oklopnim transporterima
i jakim mehanizovanim formacijama JNA. Vlast u gradu je, uz pomo}
JNA, preuzela tzv. Srpska garda, a Bo{njaci su pozvani da predaju
oru`je. Iz Ilija{a se 24. aprila prema Pretisu kretala kolona od desetak
vojnih kamiona, nekoliko borbenih oklopnih vozila, dva d`ipa i ~etiri
“picgauera” sa prika~enim topovima. Kolona motornih vozila iz Visokog
i sela Vratnice 24. aprila 1992. krenula je prema Ilija{u, a zatim, nakon
kratkog zadr`avanja u selu Ljubni}e, nastavila prema Sarajevu putem
Zenica - Sarajevo. Istoga je dana sa Pala preko Trebevi}a prema Sarajevu
krenula vojna kolona, u kojoj je bilo i tenkova. U rejonu Borija JNA
je ukopavala tenkove i oklopne transportere. U Bratuncu je 25. aprila
stacionirana tenkovska jedinica JNA, koja je zajedno sa brojnim oru`anim
srpskim formacijama, vr{ila masovne zlo~ine nad Bo{njacima, plja~kaju}i
i kamionima odvoze}i njihovu privatnu imovinu u Srbiju. Minobaca~ima
od 82 mm i 120 mm iz naselja Bori}i JNA je ru{ila muslimanska sela

331 Isto.

332 Bilten MNO, br. 15, 16. april 1992.

738
Poto~ari, Pale, Budak, Pe}i{ta i dr. Istoga dana JNA je kod petlje na
izlazu iz Vogo{}e grupisala artiljerijska oru|a, ~ije su cijevi bile
okrenute prema Semizovcu. Vojnike iz Rajlovca, koji su do tada bili
na tom mjestu, JNA je zamijenila oru`anim srpskim formacijama. Za
obezbje|enje vogo{}anske petlje 26. aprila je dovedena jedna ~eta iz
216. brdske brigade, sa zadatkom da “obezbedi” fabriku Pretis. Jedan
vojni transporter je 27. aprila iz Sarajeva upu}en prema Fo~i.333
Vojna kolona od tri oklopna transportera, jednog tenka i tri
kampanjole pune vojnika, 28. aprila po{la je od Kalinovika prema Fo~i.
Na podru~ju Livna JNA je ukopavala i dovla~ila nova materijalno-
tehni~ka sredstva, te{kom artiljerijom je tu~en i razaran Tomislavgrad,
a na pravcu Bile}a - Stolac kretala se duga kolona vojnih vozila. Na
{irem podru~ju Mostara i Neuma 30. aprila su pristizale nove vojne
snage JNA. Istog dana kolona vojnih vozila sa prikolicama je pro{la
kroz sarajevsko naselje Aerodrom. Oru`ane formacije SDS-a, uz pomo}
JNA, koja im je doturala razno oru`je i te{ku artiljeriju, na podru~ju
Konjica su zauzele klju~ne ta~ke i napadale grad.334
U selu Biljevo - Semizovac su 1. maja dovezena tri topa i usmjerena
prema Visokom. Iz Banje Luke prema Derventi krenula je kolona od
20 vozila sa dobro naoru`anim ljudima, te 15 topova velikog kalibra.335
Po~etkom maja 1992. jedinice JNA su u Mostaru, zajedno sa
“{e{eljevcima”, zaposjele zaobilaznu magistralu iznad Mazoljica,
Brankovca i Bjelu{ina. Tu su stacionirane brojne baterije lak{ih i te`ih
minobaca~a, topova, protivavionskih mitraljeza i drugih oru`ja. Iznad
magistrale, na Malom kuku ispod Vele`a i u Gostinoj {umi na
susjednom brdu Stolac, ukopani su tenkovi i topovi raznih kalibara.
Artiljerijska gnijezda nalazila su se i uz Sjeverni logor. Armijske

333 Isto, br. 20-21, 18. april 1992.; Isto, br. 22-23, 19. april 1992.; Isto, br. 33, 24.
april 1992.; Isto, br. 35 i 36, 25. april 1992.; AIIZ, inv. br. 2-110, Komanda 2. vojne
oblasti, Operativni de`urni tim, Str. pov. br. 10/36-2501, 26. april 1992. - General{tabu
Oru`anih snaga SFRJ - Operativni centar i drugima; Dnevni izvje{taj, br. 2, 26. april
1992.; Agresija..., str. 29-30.
334 Isto, br. 40, 28. april 1992.; Isto, br. 42, 28. april 1992.; Isto, br. 44-45, 30.
april 1992.; Dnevni izvje{taj, br. 5, 29. april 1992. i br. 6, 30. april 1992.
335 Bilten MNO, br. 46-47, 1. maj 1992.

739
baterije sa tenkovima, topovima i vi{ecijevnim raketnim baca~ima,
stacionirane su u Bi{}u polju (u ju`noj zoni grada). I cijevi JNA sa
brda Hum i Brkanovog brda imale su grad (Mostar) na dlanu.336
Prvom polovinom maja 1992. na podru~ju tuzlanske regije
poja~ano je kretanje vojnih konvoja na pravcima: Olovo - Kladanj -
Vlasenica; Bijeljina - Tuzla - Doboj i Doboj - Tuzla - Bijeljina. Pored toga,
na podru~ju Dubrava i Kalesije JNA je locirala ve}i broj tenkova,
oklopnih transportera, minobaca~a i protivavioskih oru|a. Oja~ani
oklopni bataljon i dvije baterije minobaca~a bili su locirani na lokalitetu
Zeline, Vukane i Osmaci, dok je u okolini Papra}e (na grani~nom
podru~ju Kalesija - [ekovi}i) bila stacionirana oklopna jedinica pukovnika
Ta~i}a, koji je 1991. iz Jastrebarskog sa oklopnom jedinicom do{ao na
aerodrom Dubrave.337
Na aerodromu Sarajevo je u drugoj polovini maja 1992. nastavljeno
ukopavanje (in`enjerijskim ma{inama), gdje su, istovremeno stigli
“arkanovci” i “{e{eljevci”. U vi{e navrata u Lukavici su slijetali
helikopteri koji su natovareni odlazili u pravcu Kalinovika.338
Krajem maja 1992. mostove na Ilid`i (Sarajevo) dr`ali su srpski
“rezervisti” iz Valjeva, Aleksandrovca i Aleksinca. U isto vrijeme srpskim
ekstremistima iz Vogo{}e kao poja~anje stiglo je oko 50 Crnogoraca.
U sarajevskom naselju Grbavica tada je uba~eno oko 300 specijalaca
iz Ni{a i Novog Sada, koji su izvr{ili mnoge zlo~ine.339
U periodu od septembra 1991. do 25. marta 1992. JNA je u
organizaciji Komande 4. korpusa izvi|ala brda i postepeno zauzimala
glavne strate{ke ta~ke oko Sarajeva na liniji Lukavica - Vidikovac -
Brus - Pale - Borije - Hre{a - Mrkovi}i - Poljine - Vogo{}a - @u~ - Brije{}e

336 Isto, br. 46-55, 1-6. maj 1992.

337 Dnevni izvje{taj, br. 15, 9. maj 1992. Desantne jedinice JNA na podru~ju
Kalesije vr{ile su brojne zlo~ine i palile sela, dok je stanovni{tvo bje`alo prema Tuzli.
Agresor je iz tenkova pogodio nekoliko ku}a i d`amija, prije nego {to su taj napad
zaustavili branioci Bosne i Hercegovine.
338 Isto, br. 26, 20. maj 1992.; br. 27, 21. maj 1992.; br. 28, 22. maj 1992.; br. 29,
23. maj 1992.; br. 30, 24. maj 1992.; br. 31, 25. maj 1992. i br. 32, 26. maj 1992.
339 Isto, br. 33, 27. maj 1992. i br. 38, 1. juni 1992.

740
- Rajlovac - Ilid`a. Tom prilikom su visoki oficiri JNA odredili mjesta
za postavljanje artiljerijskog oru|a od 12,7 do 155 mm, izgradili rovove,
iskopali zaklone, organizirali vatreni sistem, “tako da u svakom
trenutku danju i no}u snajperskom i artiljerijskom vatrom mogu
pokriti sve vitalne objekte u gradu i mobilizirati i obu~avati odano
ljudstvo”. Tim akcijama je rukovodio general Vojislav \ur|evac sa
sljede}im oficirima: pukovnik Ratko \ukanovi}, potpukovnici Petar
Simovi}, Radislav Cvetkovi} i Jovan Bartula, major Dragojlo To{i},
zatim penzionirani potpukovnik Tadija Manojlovi}, te major Janko
Trivi}, koji je mobilizirao “odano ljudstvo i obu~avao ga”.340
Komandant 4. korpusa sa grupom starje{ina obezbje|ivao je
“sve sastave u garnizonu Sarajevo i bli`oj okolici. Sa starje{inama
(od komandira odjeljenja do vi{ih oficira) izvr{eno je detaljno
izvi|anje prostora mogu}ih pravaca i na~ina dejstava. Nekoliko
puta je izvr{ena provjera veze”.341
Ukopavanje vojske na brdima i oko Sarajeva, izlazak dijela 346.
lakog artiljerijskog puka protivvazdu{ne odbrane na vatreni polo`aj u
rejone sarajevskog aerodroma i Brusa, postavljanje topova na Trebevi}u
i drugim lokacijama, kao i vojni pokreti i poja~an broj vozila 20. marta
1992, izazvali su uznemirenost Sarajlija. U komandi 2. vojne oblasti
re~eno je da se radi o “redovnim aktivnostima JNA”. Po~etkom aprila
na obroncima Sarajeva, zatim na Mokrom, Vu~joj Luci i na Trebevi}u
stacionirane su ukopane artiljerijske jedinice JNA, koje su grad i
prigradska naselja dr`ale u obru~u. Te jedinice su jo{ prije po~etka
aprila 1992. imale sve koordinate planiranih lokaliteta za napad i va`nih
objekata u gradu. Jo{ tada je Slu`ba dr`avne bezbjednosti Bosne i
Hercegovine raspolagala informacijom da }e strate{ki objekat R SUP-
a na Zlati{tu (neposredno ispod putne komunikacije na Trebevi}u) “u
prvom naletu biti sravnjen sa zemljom”, {to se pokazalo ta~nim -
Zlati{te je doslovno uni{teno artiljerijom. JNA je u no}i 3. aprila (oko
21 sat) na brdu Mojmilo postavila vojne transportere.342

340 Agresija..., str. 51.

341 AIIZ, inv. br. 2-75, Komanda 2. vojne oblasti, Str. pov. br. 908-1, 20. mart
1992. - General{tabu Oru`anih snaga SFRJ — “Na li~nost NG[“.
342 Isto; Agresija..., str.18; Posebno izdanje, br. 2, 28. april 1992.

741
Sredinom aprila 1992. na ~itavoj teritoriji Bosne i Hercegovine
jedinice JNA “obezbje|ivale” va`nije komunikacije i objekte. Naime,
tada su jedinice JNA blokirale i glavne punktove na izlazu i ulazu
u Sarajevo.343
Na osnovu raspolo`ivih podataka pouzdano se mo`e utvrditi da
je opsada Sarajeva, u cilju njegovog zauzimanja, bri`ljivo pripremana
u visokim vojnim krugovima JNA i uz punu saradnju sa SDS-om. O tome
nedvosmisleno govore ~injenice, a posebno raspored artiljerije oko grada.
Na sjevernoj strani, na potezu Mrkovi}i - Vogo{}a agresor je na
prvoj liniji opsade postavio oja~ani artiljerijski divizion ja~ine pet baterija
(jedna baterija minobaca~a od 120 milimetara, topovska baterija kalibra
105 i 155 milimetara, topovska baterija od 76 milimetara i baterija
vi{ecijevnih baca~a raketa od 128 milimetara tipa “Plamen” (prve
~etiri baterije sastojale su se od po {est, a baterija vi{ecijevnih baca~a
raketa od ~etiri oru|a). Pored toga, agresor je po dubini rasporedio 3-
5 baterija u {irokom zahvatu od Tihovi}a prema Olovu. Za podr{ku
svim tim baterijama agresor je koristio jednu tenkovsku ~etu ja~ine
deset tenkova, naj~e{}e T-55, M-84 i T-34.344
Na pravcu Rajlovac - Doglodi - Otes - Ilid`a agresor je rasporedio
gotovo identi~an artiljerijski divizion. Vezu izme|u pravca Mrkovi}i -
Vogo{}a i ovoga obezbje|ivao je Mje{oviti artiljerijski divizion sa
Paljeva. Na ovom sektoru po dubini bile su razmje{tene baterije haubica
105 i 155 milimetara na prostorima [aminog gaja, Vlakova i Ahatovi}a.
Agresor je na tom podru~ju izvr{io i veliko koncentriranje oklopnih
snaga ja~ine tenkovskog bataljona i mje{ovitog oklopno-mehaniziranog
bataljona. Na Ilid`i su bile smje{tene dvije baterije haubi~kih topova,
a glavnina snaga na tom prostoru bila je locirana u Butilama i u rejonu
Plandi{te.345

343 AIIZ, inv. br. 2-169, Vojna po{ta 5027, Int. br. 25/142-760, Sarajevo, 16. april
1992. - Na li~nost komandanta.
344 Prva linija (list Armije Republike Bosne i Hercegovine), br. 2, 1. februar
1993, str. 2-3.
345 Isto.

742
Na pravcu Vraca - spoj Milinkladske i Ozrenske ulice - ^olina Kapa
agresor je razmjestio ~etiri baterije (jedna minobaca~ka od 120 milimetara,
topovska od 76 milimetara i dvije haubi~ke od 105 i 155 milimetara),
zatim bataljonske vatrene grupe sa ~etiri voda minobaca~a od 82
milimetra i oja~an topovski vod sa ~etiri bestrzajna topa. Na spoju
izme|u Kasindolske i Milinkladske ulice bile su razmje{tene dvije
baterije samohodnih oru|a kalibra 122 milimetra. Sli~ne baterije su bile
ukopane i na Gavri}a brdu i poligonu iznad naselja Gornji Kotorac.346
Na potezu Borije - Faleti}i - Gornje Biosko na vatrenim polo`ajima
Borija, Ze~ije Glave, Debelog Brda i Gornjeg i Donjeg Bioskog bile
su raspore|ene tri baterije (minobaca~ka od 120 milimetara, haubi~ka
od 155 milimetara i topovska od 100 milimetara). Po dubini na podru~ju
Mokrog bila je smje{tena Artiljerijsko-raketna brigada protuoklopnih
vo|enih raketa na vozilima BOV-83 i topovi od 100 mm T-12 (municija
te brigade nalazi se u skladi{tima “Zoimerca”). Za svaku grupu tih
oru|a bila je pridodata jedna baterija vi{ecijevnih baca~a raketa.347
Najsavremenije ure|aje za pra}enje i navo|enje artiljerijskih
dejstava agresor je locirao u podzemne objekte na Jahorini, koje su
uo~i agresije instalirali pripadnici JNA. Ti objekti su sa vanjske strane
obezbije|eni mitraljeskim gnijezdima i topovima.348
Velikosrpski agresor je, pored artiljerijskih oru|a, u opsadi
Sarajeva anga`ovao veliki broj oru|a protivvazdu{ne odbrane. Napad
na Sarajevo agresor je, pored ostalog, izveo sa 5.600 artiljerijskih
cijevi, 110 tenkova i 180 transportera.
Krajem 1992. i po~etkom 1993. agresor je na Sarajevo (na frontu
ukupne du`ine 60 km), okrenuo vi{e od 2.100 cijevi (te{kih oru|a i
oru|a protivvazdu{ne odbrane). Na kilometar fronta agresor je rasporedio
35 oru|a, a u historiji ratovanja najve}a koncentracija artiljerije
zabilje`ena je oko Berlina i iznosila je 25 cijevi sa jedne strane.349

346 Isto.

347 Isto.
348 Isto.

349 Isto.

743
Agresor je planski koncentrisao ogromne koli~ine oru`ja i oru|a
kako bi Sarajevo potpuno izolovao od “ostatka” Bosne i Hercegovine
i svijeta (fizi~ki, telekomunikacijski, medijski...). Cilj je bio da se glavni
grad, sa svim najva`nijim dr`avnim, vladinim, nau~nim, obrazovnim,
kulturnim, informativnim i ostalim institucijama zauzme i odsje~e od
svog “tijela” Bosne i Hercegovine i tako uni{te sva obilje`ja njene
dr`avnosti, a posebno bo{nja~ki narod. Time je agresor nastojao izmijeniti
etni~ku kartu Bosne i Hercegovine, da bi u politi~kim pregovorima
insistirao na priznanju silom nametnutog stanja.350
Zanimljivo je ista}i da borbeni raspored na artiljerijskim vatrenim
polo`ajima agresor nije izvodio na osnovu klasi~ne formacije, ve} je
oru|a rastresito rasporedio, {to je omogu}avlo da djeluju po svim
dijelovima grada i po polo`ajima boraca Armije Republike Bosne i
Hercegovine. Raspored je bio izvr{en na visinskim kotama, {to je
omogu}avalo neposredna i poluposredna ga|anja.351
U in`enjerijskom smislu artiljerijski vatreni polo`aji agresora
veoma dobro su bili utvr|eni i maskirani. Na pojedinim va`nim
polo`ajima bile su postavljene i makete topova. Tako|e su bili dobro
ure|eni i rezervni polo`aji.352
Posade i oru|a na polo`ajima bili su za{ti}eni miniranjem terena
ispred i bo~no od diverzantskih dejstava, dok je za{tita bila dopunjena
i dejstvom te{kog pje{adijskog naoru`anja (naj~e{}e te{ki mitraljezi
od 12,7 mm i pu{komitraljezi M-84).353
U pripremi za opsadu Sarajeva agresor je uspostavio potpunu
kontrolu svih vitalnih saobra}ajnica, osiguravao komunikacije za dotur
municije, zatim uspostavio sistem veza i dr. Snabdijevanje je vr{eno,
uglavnom, iz Srbije i iz magacina na prostoru Koran - Pale, kao i iz
skladi{ta PRETIS-a i kasarni u Lukavici.354

350 Isto.

351 Isto. Nedostatak tog raspore|ivanja je bio u tome, {to nije bilo mogu}e izvesti
sasre|enu vatru, odnosno, izvr{iti artiljerijske udare i zapre~ne vatre.
352 Isto.

353 Isto.
354 Isto.

744
Pje{adijske, artiljerijske i oklopno-mehanizovane jedinice JNA
su, u sadejstvu sa petokolona{kim oru`anim formacijama SDS-a, 6.
aprila 1992. zatvorile “sve prilaze gradu Sarajevu”.355
Odmah su napravljene barikade na svim prilazima Sarajevu
(Stupska petlja, Ilid`a, Krivoglavci, Ilija{ i dr.), koje su organizovali
pripadnici JNA i zajedno ih dr`ali sa oru`anim grupama SDS-a. Tako
se, na primjer, u Krivoglavcima (na auto-putu Zenica - Sarajevo) na
barikadi nalazio top sa armijskom posadom i uperenim cijevima na
zaustavljene kolone autobusa.356
O~igledno da su glavne strate{ke ta~ke oko Sarajeva, uo~i agresorskog
napada na grad, bile pod potpunom kontrolom JNA i brojnih pripadnika
srpskih oru`anih formacija, koje su komunikacijski bile me|usobno
dobro povezane, naoru`ane svim oru|ima i oru`jem, kao i obezbje|ene
drugim materijalno-tehni~kim sredstvima.
U vezi sa opsadom Sarajeva interesantno je ukazati i na ~injenicu
da je sredinom 1992. agresor prema Palama dr`ao pet borbenih linija.
Prva je bila na Grbavici i Vracama, gdje su se, uz lokalne srpske fa{iste,
nalazili i “arkanovci”, kao i pripadnici drugih oru`anih formacija iz
Srbije i Crne Gore. Tu liniju je tada dr`alo oko dvjesto agresorskih
vojnika. Na “Osmicama” je bila druga linija koju su dr`ale srpske
formacije iz Vojkovi}a, zatim sa Pala, kao i grupacije mje{tana (oko
250 ljudi). Tre}u borbenu liniju su pokrivali pripadnici U`i~kog
korpusa, ~iji je {tab bio smje{ten u planinarskom domu na ^elini, a
raspolagali su sa oko sto tenkova. ^etvrta borbena linija je obuhvatala
pojas od raskr{}a za Jahorinu i Sarajevo na Trebevi}u prema Jahorini
i TV repetitoru na vrhu Trebevi}a. Oko dvjesto vojnika, uglavnom sa
Pala, tu je opslu`ivalo te{ku artiljeriju. Peta linija fronta se odnosila na
lokalitete hotela Jahorina i vojnih objekata na Ravnoj planini, gdje je
ukopana te{ka artiljerija sa cijevima okrenutim prema Gora`du. U
sastavu ove jedinice je bilo oko sto vojnika sa Pala i oko dvjesto iz
Srbije. Oko petsto agresorskih vojnika, te petsto mje{tana dr`alo je

355 Posebno izdanje, br. 2, 28. april 1992. Naime, “tog dana rudari, radnici,
doma}ice, studenti, u~enici i gra|ani iz unutra{njosti Bosne i Hercegovine krenuli
su pred svoju Skup{tinu na mirovni miting da protestuju protiv rata. Odmah
nakon Karad`i}evog nare|enja na svim prilazima Sarajevu (Krivoglavci, Stupska
petlja, Ilid`a, Ilija{ i dr.) napravljene su barikade” (Isto).
356 Isto.

745
polo`aje u Jahorinskom potoku. Agresorski vojnici zaposjeli su kote
Varda, Brda i Glatke njive na trome|i op{tina Fo~a-Gora`de-Pale. Te
su jedinice, tako|e, raspolagale artiljerijskim naoru`anjem. ^etni~ke
formacije su locirane i na Koranskom groblju i Rudom brdu, dok je u
Renovici bilo oko tristo agresorskih vojnika (sto mje{tana, a ostali su
bili iz Srbije i Crne Gore). Na Hre{i, Gornjem i Donjem Biosku bilo
je oko petsto agresorskih vojnika, dok je na Palama bilo oko petsto
“belih orlova”, ~iji je {tab bio na Borikama, kao i oko petsto
“arkanovaca” koji su bili smje{teni u Domu izvi|a~a i hotelu Turist.
Na Lapi{nici je bilo oko dvjesto “specijalaca” Radomira Koji}a, dok
je oko dvjesto “srpskih policajaca” osiguravalo ~itav teritorij Pala.357
Zna~ajna ~injenica koja ilustruje pripremu agresije na Bosnu i
Hercegovinu od najvi{eg vojnog i politi~kog rukovodstva SFRJ (krnje
Predsjedni{tvo SFRJ) i dr`avnog i politi~kog rukovodstva Srbije, jeste
izgradnja ratne bolnice na Sokocu i osiguravanje medicinske i sanitetske
opreme i zdravstvenih radnika odre|enih specijalnosti za njene potrebe.
Naime, krajem 1991. na Sokocu je, za potrebe ratne bolnice, izgra|en
objekt oko 7.000 m2 korisnog prostora. Za njeno opremanje je, na osnovu
dogovora izme|u na~elnika General{taba Oru`anih snaga SFRJ, zatim
na~elnika sanitetske uprave SSNO i komandanta 2. vojne oblasti,
anga`ovana i Vlada Republike Srbije (Ministarstvo odbrane i Ministarstvo
zdravlja). Tako se takozvana Vlada SAO Romanije i njen ministar
odbrane, major Dragomir Krstovi}, 10. februara 1992, Str. pov. 10-
8/92. (“Vojna tajna. Strogo poverljivo.”) obratila li~no predsjedniku
Vlade Republike Srbije “(na ruke dr Radomana Bo`ovi}a)”, sa
zahtjevom da im se “obezbede 2 (dva) helikoptera koja bi nam
slu`ila za prevoz povre|enih i obolelih”. Polaze}i od procjene da,
iako imaju na raspolaganju pilota, tehni~ku ekipu i heliodrom, ratnu
bolnicu ne}e mo}i obezbijediti “neophodnim sanitetskim kadrom,
tehni~kom opremom i medicinskim aparatima i ure|ajima” vr{e
“naj~e{}e po vertikali”, a da bi imali {to manje gubitaka, kako vojnih
obveznika, tako i civilnog stanovni{tva, major Krstovi} je molio
predsjednika Vlade Republike Srbije da im omogu}i da dobiju “ova
dva helikoptera”.358

357 Dnevni izvje{taj, br. 94, 27. juli 1992.


358 AIIZ, inv. br. 2-77, Takozvana Vlada SAO Romanije-Ministarstvo odbrane, Str.
pov. br. 10-8/92, 10. februar 1992. - Predsjedniku Vlade Republike Srbije.

746
Vlada Republike Srbije je navedeni zahtjev pozitivno rije{ila, te
Vojnoj bolnici na Sokocu obezbijedila tra`ene helikoptere. Naime, raspolo`ivi
podaci potvr|uju da se avgusta 1992. na heliodromu u neposrednoj blizini
Vojne bolnice na Romaniji nalazilo 4-5 helikoptera, kojima su obavljani
transporti ranjenika, ali i trupa, naoru`anja i vojne opreme.359
Vlada SAO Romanije se 10. februara 1992. obratila i Saveznom
sekretarijatu za narodnu odbranu, Komandi 2. vojne oblasti, Ministarstvu
odbrane i Ministarstvu zdravlja Republike Srbije i drugima, sa
zahtjevom da joj za potrebe ratne bolnice Podromanija -Sokolac “{to
hitnije” obezbijede medicinsku i sanitetsku opremu, dok }e “ljekare,
tehni~are i ostalo medicinsko osoblje” obezbijediti “sa teritorije
SAO Romanije i grada Sarajeva”. Pri tome se navodi da su dr Sava
Novakovi}, pomo}nik ministra zdravlja Rebublike Srbije i dr Jelena
Radojkovi}, iz Ministarstva odbrane Republike Srbije, koordinatori za
obezbje|enje navedene opreme.360
Sredinom marta 1992. “pri kraju je kompletno formiranje
bolnice na Sokocu”. Nosioci tih aktivnosti bili su Vojna bolnica u
Sarajevu i Skup{tina op{tine Sokolac. To je, u stvari, bila prakti~na
priprema za dislokaciju Vojne bolnice iz Sarajeva, iz koje je, nakon
formiranja Ratne bolnice na Sokocu, nekoliko hirur{kih ekipa preba~eno
na Sokolac i Pale.361
S obzirom na to da ratna bolnica na Sokocu nije raspolagala
dijelom materijalnih sredstava i stru~nim licima, posebno za uzimanje
i laboratorijsku obradu krvi, njeno rukovodstvo je neprekidno tra`ilo
od Sarajeva i Beograda da im to obezbijede. Tako je, komandant Vojne
po{te 1018 na Sokocu, potpukovnik Radovan Dobra{ 7. aprila 1992,
prema dogovoru izme|u Sanitetske uprave SSNO i upravnika Vojne
bolnice u Sarajevu, pukovnika dr Tomislava Tau{ana, Sanitetskoj upravi
SSNO (pukovniku Mileti}u) dostavio “potrebe u kadru i materijalnim

359 AIIZ, inv. br. 3-1289/1.


360 AIIZ, inv. br. 2-76, Vlada SAO Romanije - Ministarstvo odbrane, Str. pov. br.
10-9/92, 10. februar 1992. - Pomo}niku Saveznog sekretara za narodnu odbranu za
pozadinu i drugima.
361 AIIZ, inv. br. 2-75, Komanda 2. vojne oblasti, Str. pov. br. 908-1, 20. mart
1992. - General{tabu Oru`anih snaga SFRJ - ”Na li~nost NG[“; Isto, inv. br. 2-494,
Telefaks Vojne po{te 1018 Sokolac, br. 35368, od 07. aprila 1992.

747
sredstvima”. U vezi sa potrebama u kadrovima Dobra{ je tra`io:
transfuziologa, medicinskog tehni~ara (transfuzer), dva anesteziologa,
anesteti~ara, neurohirurga, vaskularnog hirurga, ortopeda, dva op{ta
hirurga, rentgenologa, RTG tehni~ara, farmaceuta, farmaceuta za rad sa
laboratorijom za proizvodnju parenteralnih rastvora, pet instrumentara,
internistu i dva sanitetska oficira za rad u Komandi jedinice. [to se
ti~e materijalnih sredstava navedeni potpukovnik je tra`io: 500 komada
sistema za uzimanje krvi; testove za testiranje krvi (po procjeni); RTG
filmove, rastvara~ i fiksir (po procjeni); 500 doza krvi; ACD rastvor ili
neki drugi kozervans za krv; 200 boca hemacola; 200 LGX 24%; 200
Amin steril; 200 Glukosalinae 10%; 500 Longacefa ili Linocefa 2,0;
500 Klindamicyna 0,6; 1.000 Penicilin kristalni a 1.000.000 mg; 20
Halotan; 30 Azotnih oksidul boca a 3kg; 60 kiseonik boca a 3 kg; EKG
aparat za snimanje; monitor za pra}enje sr~ane funkcije (minimum 2);
respirator (minimum 2); gasovi za respirator (po procjeni); 50 spoljnih
fiksatora za gornji i donji ekstremitet i proteze krvnih sudova sa
potrebnim {iva}im materijalom (po procjeni vaskularnog hirurga).362
Velikosrpski agresor i njegovi kolaboracionisti su posebnu
pa`nju usmjerili i na kori{tenje medicinskih ustanova u zlo~ina~ke
svrhe, te su u tom smislu organizovali njihovu blokadu i otu|ivanje
opreme, lijekova i sanitetskog materijala. Tako su Vojnu bolnicu u
Sarajevu, uz neposrednu pomo} njenog upravnika-pukovnika dr
Tomislava Tau{ana, dugogodi{njeg saradnika Kontraobavje{tajne slu`be
JNA, koristili za smje{taj srpskih zlo~inaca, odakle su nesmetano pucali
po civilima-prolaznicima. Naime, neposredno uo~i agresije pukovnik
Tau{an je u Vojnoj bolnici “rasporedio” manju jedinicu od 25 vojnih

362 AIIZ, inv. br. 2-495, Telefaks Vojne po{te 1018 Sokolac, br. 011-645-961, 1.
aprila 1992.; Isto, inv. br. 2-493, Telefaks Vojne po{te 1018 Sokolac, 7. aprila 1992.;
Isto, inv. br. 2-494, Telefaks Vojne po{te 1018, Sokolac, br. 35368, od 07. aprila 1992.
Pukovnik Dobra{ je u vezi sa potrebnim kadrovima molio da im “hitno” upute
“ljude sljede}ih specijalnosti” :
1. kapetana I klase Dobrijevi}a za rad sa laboratorijom za proizvodnju
parenteralnih rastvora;
2. zastavnika Mraori} Slobodana - medicinskog tehni~ara transfuzera;
3. Popovi} Dragana - RTG tehni~ara;
4. Mirosavljevi} Dragana - VKV elektri~ara I;
5. kapetana Ili} Dragana “sa svim klju~evima” (Isto).

748
policajaca-specijalaca, koji su, zajedno sa komandom, dislocirani iz
Hrvatske (Zagreba). Njihov neposredni komandant bio je kapetan
prve klase Labudovi}, koji je poginuo prilikom agresorskog napada na
Skenderiju, kao i poru~nici Obrad Gvozdenovi} i Kosti}. Pored
mitraljeskog gnijezda, smje{tenog na vrhu ove ustanove, iz bolni~kih
soba i hodnika, djelovali su rafalno pucaju}i i mnogobrojni snajperisti.
Tako su, primjera radi, u no}i 4. maja 1992. jedinice specijalaca iz Ni{a
dejstvovale iz zgrade Vojne bolnice, koriste}i bolesnike kao `ivi {tit.363
Znatan broj ljekara srpske nacionalnosti iz Vojne bolnice u Sarajevu,
na ~elu sa njenim upravnikom - prim. dr Tomislavom Tau{anom, uzeo
je aktivnog u~e{}a u pripremi i izvo|enju agresije na Bosnu i
Hercegovinu. Stavljaju}i se u slu`bu velikosrpske ideologije, politike
i prakse, oni su, izme|u ostalog, pokrali i oplja~kali najsavremeniju
medicinsku opremu i svu dokumentaciju iz te bolnice, te je sa sobom
odnijeli na Sokolac.364
Pripadnici JNA 1. maja 1992. u Vojnoj bolnici u Sarajevu “vr{e
demonta`u skupocjene opreme”. U krugu te zdravstvene ustanove je
10. maja na|en veliki broj savremenog naoru`anja.365
Interesantno je ukazati na ~injenicu da je Vojna bolnica u
Sarajevu bila maksimalno anga`ovana i u agresiji JNA na Republiku
Hrvatsku. Ta je ustanova organizovano primala na lije~enje vojnike i

363 AIIZ, inv. br. 2-803; Isto, inv. br. 3-326; Bilten MNO, br. 51, 06. maj 1992.;
RATNI ZLO^INI U BOSNI I HERCEGOVINI, Izvje{taj Amnesty Internationala i
Helsinki Watcha, Antiratna kampanja — Hrvatska - Centar za mir, nenasilje i ljudska
prava, Biblioteka Dokumenti, br. 2, Zagreb 1993, str. 107; Agresija..., str. 38; AIIZ,
inv. br. 2-538; Isto, inv. br. 3-2827.
Prvi i drugi sprat Vojne bolnice u Sarajevu 15. aprila 1992. zaposjela je JNA
(Bilten MNO, br.13, 15. april 1992.).
364 Isto; AIIZ, inv. br. 2-535, Uloga KOS-a u agresiji na Republiku Bosnu i
Hercegovinu (Informacija Ministarstva unutra{njih poslova Republike Bosne i
Hercegovine) str. 10; AIIZ, inv. br. 2-803. Dr Tau{an je 10. maja 1992. iz Vojne bolnice
preba~en u Lukavicu, a zatim na Jahorinu u Hotel Ko{uta, gdje ga je do~ekao general
\ur|evac. Prilikom njihovog susreta Tau{an je \ur|evcu rekao “jeba}emo im mater
usta{ku i balisku, pokaza}emo mi njima njihovog boga samo nek smo `ivi i zdravi
iza{li odande” (AIIZ, inv. br. 3-317).
365 Agresija..., str. 36 i 41.

749
starje{ine JNA koji su bili povrije|eni u agresiji na Republiku Hrvatsku.
Tako su, primjera radi, u periodu od jula do septembra 1991. u Vojnoj
bolnici lije~ena 93 povrije|ena (47 te`ih i 46 lak{ih povreda); u
oktobru 1991. - 68 (28 te`ih i 40 lak{ih povreda), itd. Ista bolnica je u toku
1991. kao i prvih mjeseci 1992., anga`ovala vi{e ljekara i sanitetskog
osoblja u jedinicama JNA, koje su “anga`ovane na zadacima” u
Dubrovniku i drugim hrvatskim mjestima. Pored toga, mnoge hirur{ke
ekipe iz Vojne bolnice u Sarajevu nalazile su se “na privremenom radu”
u Medicinskom centru u Bosanskoj Gradi{ci i Vojno-medicinskom
centru u Banjoj Luci.366
Rasprodaja stambenog fonda, kasarni i drugih objekata kojima
je raspolagala JNA, posebno na~in i uslovi prodaje, ukazuju na pripremu
agresije na Bosnu i Hercegovinu. Naime, vojni stanovi su se, umjesto
dotada{nje otplate na dugoro~ni kredit, mogli kupiti pod izuzetno
povoljnim uslovima ukoliko se otplate do 15. marta 1992. u deviznim
sredstvima. Na taj na~in su pripadnici JNA preko no}i postali vlasnici
stanova. U vezi sa otkupom svojih stanova JNA je bila u neposrednoj
vezi sa pojedinim srpskim kadrovima iz Vlade Bosne i Hercegovine.
Tako je kapetan Tom~i}, s tim u vezi, vi{e puta kontaktirao i sa
potpredsjednikom Vlade Bosne i Hercegovine, dr Miodragom Simovi}em,
tra`e}i od njega mi{ljenje i podr{ku za otkup vojnih stanova.367
Komanda 2. vojne oblasti je po~etkom 1992. provela akciju za
prodaju vi{e vojnih objekata, me|u kojima i kasarnu “Jajce” i zgradu
stare Vojne bolnice u Sarajevu koja se, kao kulturno-historijski spomenik
iz 1864, nalazila pod za{titom dr`ave. Prema ocjeni generala Kukanjca
bilo je interesanata, “ali nemaju novac da to odmah plate; mogu}e
su i neke druge igre; mi tra`imo kupca na drugim stranama i
verovatno }emo u tome uspeti”, zaklju~uje komandant 2. vojne
oblasti. Polaze}i od ocjene da }e “verovatno i deo {kola biti izme{ten
iz Sarajeva”, general Kukanjac je naveo mogu}nost prodaje dijela
vojnih {kolskih objekata “i to {to pre”, napominju}i da treba ra~unati
i na “blokadu prodaje u nekom trenutku”.368

366 AIIZ, inv. br. 2-489-492.

367 AIIZ, inv. br. 2-785; M. Kreso, nav. dj., str. 23-24.

368 AIIZ, inv. br. 2-75, Komanda 2. vojne oblasti, Str. pov. br. 908-1, 20. mart
1992. - General{tabu Oru`anih snaga SFRJ — “Na li~nost NG[“.

750
Za objekte kasarne Mar{al Tito JNA je, primjera radi, 60-tih
godina od grada Sarajeva tra`ila 50 milijardi dinara, a istovremeno su
objekti Vojno-medicinske akademije sli~ne povr{ine i boljeg kvaliteta,
ustupljeni Beogradu za samo 5 milijardi.369

AGRESIJA NA REPUBLIKU
BOSNU I HERCEGOVINU
- PLANIRANJE, PRIPREMA, IZVO\ENJE -

KNJIGA DRUGA

369 M. Kreso, nav. dj., str. 24.

751
C I P - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
355.013 / .014 (497.6) “1992/1995”
^EKI], Smail
Agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu :
planiranje, priprema, izvo|enje / Smail ^eki}. -
Sarajevo : Institut za istra`ivanje zlo~ina protiv
~ovje~nosti i me|unarodnog prava, 2004. - 2 knj.
(1328 str.) ; 25 cm
Bibliografija: str. 1139-1169
ISBN 9958-740-25-7
COBISS.BH-ID 13809414

Na osnovu mi{ljenja Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke,


broj: 04-15-4923/04, od 23.11.2004., knjiga “AGRESIJA NA REPUBLIKU
BOSNU I HERCEGOVINU - PLANIRANJE, PRIPREMA, IZVO\ENJE -”,
je proizvod iz ~lana 18. ta~ka 10. Zakona o porezu na promet proizvoda i
usluga na ~iji se promet ne pla}a porez na promet proizvoda.

You might also like