Professional Documents
Culture Documents
Tema: SPOJNICE
1. UVOD U MAŠINSKE ELEMENTE
OPŠTE NAPOMENE
U mašinskim elementima kao naučnoj disciplini proučavaju se racionalni
konstrukcioni oblici,osnove proračuna i principi izbora materijala, dijelova koji se najčešće
susreću u mašinama i ureñajima raznovrsne namjene. Skup više mašinskih dijelova koji čine
jednu funkcionalnu naziva se mašinski sklop (npr. ležište, ventil, spojnica i sl.). Skup više
sklopova i dijelova koji su sjedinjeni zajedničkom funkcijom naziva se mašinska grupa (npr.
Reduktor).
Mehanizam se naziva iskustveno stvoreni mehanički sistem tijela namjenjen za
pretvaranje (transformaciju) kretanja jednog ili više tijela u potrebna kretanja drugih tijela
(npr. satni mehanizam,motorni mehanizam i sl.). Mašinom ili strojem naziva se kombinacija
pojedinih mehanizama namjenjenih za iskorištavanje energije.
Prema tom kriteriju razlikuju se dva osnovna tipa mašina:
- pogonske (motori sa unutrašnjim sagorjevanjem, parne turbine, elektromotori i
sl.)
- radne mašine (mašine alatke, dizalice, pumpe, itd.)
2
1.1 CILJ I ZADATAK IZUČAVANJA MAŠINSKIH ELEMENATA
Nastavni predmet MAŠINSKI ELEMENTI spada u grupu stručnih predmeta koji ima
važnu ulogu u osposobljavanju učenika za zvanje MAŠINSKI TEHNIČAR. On predstavlja
primjenjenu tehničku disciplinu koja podrazumjeva poznavanje pravila tehničkog
crtanja,matematike,mehanike,otpornosti materijala,tehnologije izrade i dr... Ciljevi i zadatak,
zadaci izučavanja ovog predmeta su da se učenici:Upoznaju sa osnovnim vrstama, osobinama,
namjenom i konstrukuktivnim izvedbama mašinskih elemenata:Upoznaju sa funkcijom,
konstruktivnim oblicima, načinom izrade i materijalima za pojedine mašinske elemente:
- Upoznaju sa standardima za mašinske elemente i načinom njihovog korištenja,
- Osposobe za pravilno korištenje tehničke dokumentacije, tablica,grafika,, shema,
crteža i stručne literature,
- Osposobe za samostalnost, upornost, tačnost i preciznost u radu,
- Osposobe za kritičko, ispitivačko posmatranje svoje okoline, sa ciljem da se ona
promjeni u korisniji oblik,
- Osposobe za praktično realiziranje svojih i tuñih ideja u oblasti mašinske i
ostalih struka.
Mašinski sistem predstavlja materijolizovani, vrlo složeni proizvod ljudskog rada koji
samostalno vrši odreñenu čovjeku korisnu funkciju.
Mašinski sistemi se mogu podijeliti na:
- Izvršne – one koje vrše koristan rad (mašine alatke, rudarske i grañevinske
mašine, motorna vozila i sl.)
- Energetske – one koje vrše pretvaranje jednog oblika energije u drugi
(hidroelektrane, termoelektrane, i sl.)
- Mašinski sistemi posebne namjene – (avioni, naoružanje i dr.)
Svaki mašinski sistem se sastoji od više komponenti koje se nazivaju: podsistemi,
mašinske grupe, sklopa, podsklopa i djelova.
3
Mašinki podsistemi – su sastavljeni od više mašinkih grupa, sklopova, podsklopova i
dijelova. Obavljaju obično više pojedinačnih funkcija u sklopu mašinskog sistema ( npr.
pogonski agregat na motornom vozilu – treba da kroz vrlo složene procese izvrši pretvaranje
hemijske energije iz goriva u mehaničku energiju koja će pokretat motorno vozilo).
Mašinska grupa – je sastavljena od više sklopova, podsklopova i dijelova. Obavlja
jednu ili manji broj pojedinačnih funkcija u sklopu mašinskog sistema ( npr. ureñaj za
napajanje motora gorivom treba da transportuje gorivo od rezervoara do motora, zatim da ga
pod visokim pritiskom u raspršenom stanju ubaci u radnu komoru motora).
Sklopovi – su sastavljeni od više podsklopova i dijelova i obično u satavu maš.
sistema obavljaju jednu pojedinačnu funkciju ( npr, pumpa visokog pritiska na motoru- treba
da gorivo odvede na nivo visokog pritiska tako da se rasprši na sitne kapljice kada se ubrizga
u radnu komoru motora.).
Podsklopovi – obično neobavljaju samostalno nikakvu funkciju, ali se zbog montaže
ili nekih drugih razloga, prethodno sastave pa se tek onda ugrade u sklop.
Dijelovi ili elementi – su sastavne komponente mašinskih sistema koji se nemogu
rastavit na prostije komponente a da se se pri tome nerazori. Mogu da obavljaju neke prostije
funkcije (npr. vijak vezuje dva mašinska dijela u jednu cjelinu).
Proizvodom se naziva sve što čovjek svojom rukom napravi finalni proizvod je svaki
proizvod koji se nudi tržištu.
4
2. OSNOVE PRORAČUNA MAŠINSKIH DIJELOVA
5
2.2 Pojam projektovanja i konstruisanja
2.3.1 Namjena
Osnovni i pokazni uslov za riješavanje zadataka koji je postavljen pred konstruktora je
namjena proizvoda. Samom namjenom je već odreñen, pred općih i niz uslova koji moraju
biti zadovoljni. Na različitim proizvodima iste namjene ima dosta zajedničkih komponenti. To
su prije svega standardni elementi (vijci,ležajevi, razni instrumenti i sl.) . Obično se od
6
proizvoda iste namjene zahtijeva zadovoljenje istih karakteristika koje se standardiziraju i
provjeravaju na posebnim ureñajima.
2.3.2 Funkcija
Pri konstrusanju nekog proizvoda konstruktor mora potpuno poznavati njegovu opću
funkciju kao i pojedinačne funkcije pojedinih komponenti. Iz tih funkcija prizilaze razni
zahtjevi za sastavne komponente. Uzmimo za primjer putnički automobil. To je proizvod čija
je opća funkcija prevoz putnika na raznim relacijama, raznim brzinama i u raznim uslovima.
Iz ovog proizilazi da on mora imati točkove da bi se uopšte mogao kretati, pogonski agregat,
mijenjati brzinu kretanja, karoseriju sa sjedištima u koju će se smjestiti putnici, upravljački
sistem kojim se automobil usmjerava u željenom smjeru i drugo. Pojedini elementi mašinskog
sistema u toku eksploatacije mogu prestati da obavljaju svoju funkciju. Uzroci ovome mogu
biti sljedeći:
- nedozvoljene plastične deformacije usljed vanjskih opterećenja,
- pohabanost i korozija dijela,
- greška u materijalu,
- zbog promjena karakteristika materijala u toku vremena i sl.
U novije vrijeme se u mašinskoj industriji susreće pojam pouzdanost proizvoda.
Takoñer intenzivno se razvijaju naučne metode za procjenu pouzdanosti proizvoda. Cilj ovih
procjena je da se sve sastavne komponente nekog mašinskog sistema dovedu u stanje da im
vijek trajanja bude približno isti i dovoljno dug.
7
2.3.4 Materijal
Izbor materijala od koga će se izraditi mašinski element, predstavlja vrlo važan
tehničko-ekonomski zadatak za konstruktora. Pravilno obavljanje ovog zadatka zahtjeva
odreñeno znanje i iskustvo. Izbor materijala za elemente odreñenog mašinskog sistema,
konstruktor vrši na osnovu njegovih osobina, a to su:
1) Fizičke – specifična težina, provodljivost toplote, provodljivost elektriciteta,
koeficijent toplotnog širenja i dr.
2) Mehaničke – čvrstoća (jačina), granica razvlačenja, dinamička izdržljivost, tvrdoća,
modul elastičnosti i dr.
3) Tehnološke – livkost, kovkost, zavarljivost, obradivost i dr.
4) Hemijske – otpornost na uticaje vlage, kiseline i drugih agresivnih medija.
Kod izbora materijala treba uočiti osobine koje materijal mora da ima za element
odreñene namjene. Pored namjene, za izbor materijala utiču i:
- oblik elementa,
- način izrade,
- vrsta naprezanja,
- veličina,
- broj komada, odnos dva materijala koji su u sklopu,
- mogućnost i rok nabave, cijena i sl.
8
4) bušenje – za obradu otvorai rupa,
5) provlačenje – za obradu ravnih i profilisanih površina u serijskoj proizvodnji,
6) brušenje – za završnu i vrlo preciznu obardu površina raznih oblika.
Oblik mašinskog dijela treba da bude takav da naponi u pojedinim presjecima budu
ujednačeni i manje od dozvoljenih. Na oblik takoñer utiče i mogućnost što jeftinije izrade.
Težina je važan faktor, kome konstruktor treba posvetiti pažnju, kako zbog utroška
materijala, tako i zbog lakšeg rukovanja i manje potrošnje energije u radu. Konstruktor mora
težiti smanjenju težine, a da pri tome ne ugrozi radnu sposobnost konstrukcije.
2.3.7 Trenje
Trenje je mehanički otpor koji spriječava ili ometa relativno kretanje tijela u
meñusobnom dodiru. Ova pojava je posljedica neravnina koje postoje na dodirnim
površinama dva elementa koje za ljudsko oko izgledaju ravne.
Kod konstruisanja sklopa, kod kojih se elementi kreću jedan u odnosu na drugi (klizni
sklopovi), konstruktor mora voditi računa o trenju i obaviti sljedeće:
- predvidjeti pravilnu izradu i obradu kliznih površina,
- pravilno odabrati mjesto za dovod maziva,
- predvidjeti cirkulaciju i prečišćavanje maziva,
- predvidjeti zaštitne mjere protiv prodiranja stranih tijela na klizne površine.
Trenje je posebno vezano za ležajeve, ležišta i klipne mašine (motor).
9
2.3.8 Habanje
2.3.9 Korozija
10
2.3.11 Transport
11
3. SPOJNICE
12
3.2 Krute spojnice
Za vratila koja su spojena krutim spojnicama može se rećida čine jednu statičku
cjelinu. To znači da sve što se dešava na pogonskom vratilu se prenosi na gonjeno vratilo.
Ove spojnice imaju jednostavnu izvedbu i nisku cijenu. Od velikog broja konstruktivnih
rješenja najčešće se primjenjuju spojnice:
a) sa naglavkom,
b) oklopna sa obodima,
c) kompenzujuća sa zupcima.
Slaba strana ovih spojnica je što imaju lošije centriranje jer se poslije nabijanja klinova
ose vratila i naglavka ne podudaraju, a zahtjeva i izradu dosta dugih žljebova za klinove pa se
ne može smjestiti neposredno uz ležišta.
Koriste se za spajanje vratila prečnika d = 10 − 100 [ mm] i to uglavnom na dizalicama.
Veličina glavčine se odreñuje iz sljedećih odnosa:
D = (1, 4 ÷ 2 ) ⋅ d
L = ( 2,8 ÷ 3,8 ) ⋅ d
13
3.2.2 Oklopna spojnica
Oklopna spojnica (slika 5.) se sastoji iz dva djela koji se pritežu vijcima. Djlovi se pri
montaži ne dodiruju kako bi se ostvario što veći pritisak na dodiru polutki oklopa i vratila.
Obrtni moment se prenosi trenjem, dok klin bez nagiba služi samo za osigurane veze.
14
Podešeni vijci se provjeravaju, a ne podešeni vijci na zatezanje. Prvo se izračunava
obodna sila usljed obrtnog momenta:
M
F0 = 2 ⋅ 0 ; gdje je
D0
F0 [ N ] - obodna sila na osnom kraju prečnika D0
M 0 [ Nm] - obrtni moment,
D0 [ m ] - prečnik osnog kruga vijaka.
Poprečna sila koja otpada na jedan podešeni vijak je:
F M0
F0 p = 2 ⋅ 0 = 4 ⋅ [N ];
z z ⋅ D0
gdje je:
z - broj vijaka za vezu oboda.
15
3.3 Dilatacione spojnice
Ove spojnice se koriste kad je vratilu potrebno omogućiti uzdužna pomjeranja koja su
uzrokovana promjenama temperature, uslijed aksijalnih oscilacija, npr. kod vratila
elektromotora i sl.
16
Slika 10. Zupčasta spojnica
Ove spojnice ublažavaju brže promjene obrtnih momenata i udare koji se javljaju u
radu, a neutrališu i male netačnosti nastale pri montaži vratila.
Karakteristike elastičnih spojnica definisane su elastičnim elementima koji mogu biti
nemetalni i metalni.
Ova spojnica (slika 11.) je po obliku slična krutoj spojnici sa obodom. Sastoji se od
dva oboda koji se za krajeve vratila vežu klinom.
17
Spajanje oboda se izvodi vijcima koji su u jednom obodu podešeni po koničnom
stablu, a u drugom obodu su smješteni u elastičnim prstenovima od gume ili kože. Mjere
spojnice sa gumenim prstenovima za najveći dozvoljeni moment uvijanja (Mumax) dati su u
tabeli 1
TABELA 1. Elastična spojnica sa valjčastim gumenim ulošcima prema JUS M.C1.515 (mjere u mm)
Nazivni x Broj Obrtni nmax Masa
prečnik D0 D m uloža Moment [min- m
1
D H7 in l1 l2 ka (z) du dz b Mo[Nm] ] kg
100 70 14 do 32 2 50 80 6 18 8 22 85 5720 3,7
130 90 16 do 40 2 60 90 8 18 8 22 145 4410 7
160 120 20 do 50 2 75 110 6 28 14 32,5 375 3580 15,1
200 145 25 do 60 2 95 120 8 28 14 32,5 605 2860 27,6
250 180 30 do 70 4 120 140 6 50 22 52 1425 2290 51
290 210 35 do 90 4 150 170 8 50 22 52 2220 1980 80
400 300 50 do 100 5 190 210 6 70 32 72 4990 1430 173
500 360 60 do 125 5 240 270 8 70 32 72 7740 1150 310
560 425 90 do 160 5 265 270 12 70 32 72 13700 1020 378
Perifleks spojnica (slika 12.) se sastoji od dva oboda meñusobno povezana elastičnim
elementom koji ima bolik savijenog prstena. Prsten se izrañuje od gume ili plastične mase,
ojačan slojevima platana ili pletenicama pamučnih ili sintetskih vlakana.
Ove spojnice se odlikuju velikom elastičnošću, te omogućavaju aksijalno (do 8mm),
radijalno (do 4mm) i ugaono (do 40) pomjeranje tako da se mogu spajati vratila koja nisu
dobro centrirana.
Izbor spojnice se vrši na osnovu obrtnog momenta:
P
M 0 = [ Nm]
ω
18
Slika 12. Elastična perifleks spojnica
Ova spojnica se još naziva „bibi“ (slika 13.). Sastoji se od dva ista oboda, oklopa i
trakaste opruge. Na obodima se sa vanjske strane nalaze zubi naročitog oblika, imaju
promjenljiv profil po dužini. Izmeñu zuba se postavlja talasasta čelična opruga koja je
sastavljena iz nekoliko dijelova.
Kada je spojnica neopterećena, opruga je ravna izmeñu zuba, ali kada se opterećuje
opruga naliježe na zube i deformiše se. Obodi spojnice kao i oklop izrañuju se od čelika ili
čeličnog liva.
19
3.5 Zglavkaste spojnice
Kada je potrebno spojiti dva vratila kod kojih se ose sijeku pod nekim uglom, koriste
se zglavkaste spojnice (slika 14.a).
α1 α2
α
20
3.6 Isključne spojnice
Ove spojnice omogućavaju da se u toku rada može isključiti jedno vratilo, a ponovno
uključivanje je moguće samo za vrijeme mirovanja oba susjedna vratila. Mogu biti sa
kandžama i zupčaste.
Isključne spojnice (slika 16.) sastoje se od dvije glavčine.
Glavčina na prednjem vratilu je čvrsto nabijena i osiguarana klinom, a druga glavčina
koja se nalazi na prijemnom vratilu može se pomjerati duž vratila sa kojim je vezana pomoću
dva klina bez nagiba. Sa čeone strane, kod obje glavčine, nalazi se po nekoliko profila kandže,
koje mogu biti:
a) pravougaone,
b) trapezne,
c) trapezasti i
d) trouglasti.
Broj kandži se kreće od 3 do 15.
Spojnice sa pravougaonim profilom kandži se rijetko koriste jer se pri radu ne može
izbjeći zazor izmeñu kandži.
Trapezni profil se koristi kod prenosa većih obrtnih momenata u oba smjera, a
trapezasti samo u jednom smjeru.
Kod prenosa malih obrtnih momenata koriste se spojnice sa trouglastim profilom
kandži.
21
3.7 Uključno isključne spojnice
Ova spojnica se sastoji od dva diska (slika 18.). Disk (1) je spojen sa pogonskim
vratilom pomoću klina sa nagibom. Disk (2) se spaja sa gonjenim vratilom pomoću dva klina
bez nagiba što mu omogućava aksijalno pomjeranje.
Obodna sila koju treba da prenese spojnica je:
M ⋅s
Fo = 2 ⋅ o
Do
Nedostatak ove spojnice je što je za njen rad, bez proklizivanja, potrebna velika
aksijalna sila koja opterećuje ne samo dodirne površine spojnice nego i vratilo i ležišta. Zbog
toga se koristi samo za prenos manjih obrtnih momenata.
22
Slika 18. Frikciona spojnica sa jednom ravnom dodirnom površinom
Glavni dijelovi frikcione spojnice sa lamelama (slika 19.) su: obod spojnice (2),
pogonske lamele (6), gonjene lamele (5), sistem poluga (9), prsten za uključivanje i
isključivanje (10), glavčina (11) i dr.
Uključivanje spojnice se vrši pomjeranjem, u lijevo, prstena (10) po glavčini (11), gdje
prsten pritiskuje sistem poluga (9) koji istovremeno opterećuju lamele. Isključivanje se vrši
samo pomjeranjem prstena (10) u suprotnom smjeru (u desno).
23
3.7.3 Spojnica motornih vozila
Spojnica motornih vozila (slika 20.) ima zadatak da omogući prijenos snage motora na
pogonske točkove, a da istovremeno omogućava odvajanje i spajanje prenosnog mehanizma
sa motorom pri pokretanju vozila i promjeni stupnja brzine.
Sastoji se od: lamele (1) koja je žljebovima (8) spojena sa gonjenim vratilom (7) i
može se aksijalno pomjerati, diskova (3 i 4) vezani za pogonsko vratilo (2), opruge (9) stalno
pritišću lamelu preko diska (4) tako je spojnica stalno uključena.
Ova spojnica (slika 21.) sastoji se od dva konična oboda. Obod sa unutarnjim
konusom se čvrsto vezuje za pogonsko vratilo, a obod sa vanjskim konusom se montira na
gonjeno vratilo pomoću klinova bez nagiba tako da mu je omogućena aksijalna pokretljivost.
Najjednostavniji način postizanja aksijalne sile ( Fa ) je pomoću opruge. Ugao konusa
iznosi α = 12o do 16o . Radi povećanja koeficijenta trenja dodirne površine konusa su
snadbjevane oblogama od kože ili azbestne mase.
24
Slika 21. Frikciona spojnica sa jednim (a)
i dva para koničnih tarnih površina (b)
25
Kod elektromagnetne spojnice elektromagnet (1) se napaja jednosmjernom strujom
kroz dodirne prstenove, a hidraulične, odnosno, pneumatske spojnice se uključuju pomoću
ulja, odnosno, vazduha pod pritiskom.
Za aktiviranje elektromagnetnih spojnica koristi se jednosmjerna struja napona 24V.
Lamele se izrañuju od čelika sa ili bez obloge. Ove spojnice se odlikuju malim dimenzijama i
brzim uključivanjem. Koriste se i prenosnicima alatnih mašina ali u grañevinskim i drugim
mašinama, a mogu se primjeniti i kao kočnice.
Sigurnosne spojnice (slika 23.) imaju zadatak da spriječe lom elementa nekog
mehanizma, što može biti uzrokovano preopterećenjem ili udarom.
One su proračunate da mogu prenositi odreñeni obrtni moment. Ako se moment, koji
prenosi ova spojnica poveća iznad maksimalnog, dolazi do kidanja čivije i veza izmeñu
pogonskog i gonjenog vratila se prekida.
Nedostatak ovih spojnica je što nije potpuna sigurnost koja preopterećenja će aktivirati
spojnicu, ali isto tako može u nekim slučajevima doći do loma čivije pri puštanju u rad.
Sigurnosna spojnica (slika 24.) sa kuglicama sastoji se od dva dijela (1) i (2) koji se
postavljaju na krajeve vratila, dvije kuglice (3) i opruge (4).
26
Slika 24. Sigurnosna spojnica sa kuglicama
Jednosmjerne spojnice (slika 25.) prekidaju vezu pri promjeni smjera obrtanja.
27
3.10 Hidrodinamičke spojnice
Osnovni dijelovi koji učestvuju u prenosu snage kod hidrodinamičke spojnice (slika
26.) su: kolo centrifugalne pumpe (1), kolo turbine(2) i kućište (3). Na pogonsko vratilo se
postavlja kolo centrifugalne pumpe, a kolo turbine na gonjeno vratilo. Sa unutrašnje strane
oba kola se nalaze radijalne lopatice.
Spojnica se puni mineralnim uljem visoke tačke paljenja i velikom postojanošću sa 85
do 90% zapremine. Ova spojnica prigušćuje oscilacije i udarce, a rad je miran. U slučaju da je
spojnica preopterećena duže vrijeme, dolazi do pregrijavanja ulja. Zato spojnica ima
lahkotopljivi čep koji se usljed povišene temperature topi pri čemu dolazi do isticanja ulja i
prekidanja veze.
28
SADRŽAJ
1. Uvod u Mašinske elemente (Opšte napomene................................................................2
1.1. Cilj i izučavanje mašinskih elemenata.....................................................................3
1.2. Mašinski sistemi i sastavne komponente.................................................................3
1.3. Definicija i podjela mašinskih elemenata................................................................4
2. Osnove proračuna mašinskih dijelova............................................................................5
2.1. Definicija proračuna i provjeravanja.......................................................................5
2.2. Pojam projektovanja i konstruisanja........................................................................6
2.3. Faktori koji utiču na konstrukciju............................................................................6
2.3.1. Namjena........................................................................................................6
2.3.2. Funkcija.........................................................................................................7
2.3.3. Bezbijednost u radu.......................................................................................7
2.3.4. Materijal........................................................................................................8
2.3.5. Izrada i obrada...............................................................................................8
2.3.6. Oblik i težina.................................................................................................9
2.3.7. Trenja............................................................................................................9
2.3.8. Habanje.......................................................................................................10
2.3.9. Korozija.......................................................................................................10
2.3.10. Montaža, rukovanje i održaavanje..............................................................10
2.3.11. Transport.....................................................................................................11
2.3.12. Vibracije i buka...........................................................................................11
2.3.13. Ekonomski i estetski zahtjevi......................................................................11
3. Spojnice.........................................................................................................................12
3.1. Pojam i podjela......................................................................................................12
3.2. Krute spojnice........................................................................................................13
3.2.1. Spojnice sa naglavkom................................................................................13
3.2.2. Oklopna spojnica................................................. .......................................14
3.2.3. Sojnice sa obodima.....................................................................................14
3.2.4. Hirtova zupčasta spojnica...........................................................................15
3.3. Dilatacione spojnice................................................. .............................................16
3.3.1. Kandžasta spojnica......................................................................................16
3.3.2. Zupčasta spojnica........................................................................................16
3.4. Elastične spojnice................................................. .................................................17
3.4.1. Elastična spojnica sa obodom.....................................................................17
3.4.2. Perifleks spojnica................................................. ......................................18
3.4.3. Elastična spojnica sa trakom.......................................................................19
3.5. Zglavkaste spojnice................................................. ..............................................20
3.6. Isključne spojnice................................................. .................................................21
3.7. Uključno isključne spojnice...................................................................................22
3.7.1. Frikciona spojnica sa ravnim dodirnim površinama...................................22
3.7.2. Frikciona spojnica sa lamelama..................................................................23
3.7.3. Spojnica motornih vozila............................................................................24
3.7.4. Frikciona spojnica sa koničnim dodirnim površinama...............................24
3.7.5. Elektromagnetne, hidraulične i pneumatske frikcione spojnice.................25
3.8. Sigurnosne spojnice..................... .........................................................................26
3.9. Jednosmjerne spojnice................................................. .........................................27
3.10. Hidrodinamičke spojnice................................................. .................................28
29