You are on page 1of 3

ALOHTONE VRSTE RIBA

Tokom prolog veka ovek je svojim aktivnostima, sluajno ili namerno, uticao na irenje
odreenih vrsta organizama van njihove prirodne oblasti rasprostranjenosti.
U invazionoj biologiji postoji podela na:
1. Autohtone vrste - koje naseljavaju oblasti svoje prirodne rasprostranjenosti.
2. Alohtone vrste koje su unete (introdukovane) u oblasti u kojoj se ranije nisu nalazile i
koje nisu oblasti njihove prirodne rasprostranjenosti.
Veliki broj alohtonih vrsta pripada vodenim ekosistemima. Najei razlozi unoenja
alohtonih vrsta riba su bili komercijalne prirode. Neke od ovih vrsta su gajene u ribnjacima iz
kojih su na razliite naine dospele u reke, jezera i bare, ime su izazvaleznaajne promene
u sastavu vodenih ekosistema.
Razliiti su ciljevi unoenja alohtonih vrsta riba:
- za potrebe gajenja u ribnjacima i poveanja produktivnosti u proizvodnji,
- za odravanje i ienje ribnjaka od makrofitske vegetacije i eutrofikacije
planktonom,
- za potrebe unapreenja i obogaenja rekreativnog i sportskog ribolova
(poribljavanje),
- za gajenje egzotinih vrsta u akvarijumima.
U rekama i jezerima, u kojima nikada ranije nisu ivele, pojedine vrste alohtonih riba izazivaju
brojne negativne posledice:
- dominacija alohtonih vrsta u borbi za uslove sredine i potiskivanja ili ak potpunog
nestanaka nekih autohtonih vrsta,
- meanje genetskog materijala alohtonih i autohtonih vrsta dovodi do umanjenja
adaptivne sposobnosti vrsta na uslove sredine,
- sa alohtonim vrstama uneti su i novi izazivaa bolesti na koje autohtone vrste
nemaju razvijene imunoloke mehanizme odbrane.
Alohtone vrste sa visokim reproduktivnim potencijalom, visokim stepenom adaptacije na
uslove sredine i sa nedostatkom prirodnih neprijatelja pripadaju invazivnim vrstama.
Po Meunarodnoj uniji za zatitu prirode (IUCN -International Union for Conservation of
Nature) invazivne vrste su biljke, ivotinje i drugi organizmi introdukovani od strane oveka
izvan granica svog prirodnog rasprostranjenja, gde su se oni uspostavili i dalje se ire
delujui negativno na lokalne ekosisteme i vrste".
Invazivne alohtone vrste predstavljaju znaajni faktor ugroavanja biodiverziteta pa je
njihovo mesto iskljuivo u kontrolisanim i vetakim uslovima (na plantaama, farmama,
ribnjacima, u botanikim i zoo vrtovima, laboratorijama).

Najvei broj alohtonih vrsta riba potie iz Istono-azijske (beli amur, tolstolobik, amurski
ebaok, babuka) i Severno-amerike regije (cverglan, velikousti bas, sunica)
(Simonovi, 2001).

Sivitolstolobik (Hypophthalmichthysnobilis)
http://en.wikipedia.org/wiki/Bighead_carp

Beli amur(Ctenopharyngodon idella)


http://fl.biology.usgs.gov/CarpID/html/ctenopharyngodonidella.html

Od 110 vrsta ribakoje ive na podruju Republike Srbije, po podacima Evropske agencije
za zatitu ivotne sredine (EEA - European Environment Agency), broj introdukovanih,
alohtonih vrsta riba se, prema razliitim autorima, kree od 22 (Lenhardt et al., 2011) do
26 vrsta (Simonovi, 2009).
Strunjaci iz Zavoda za zatitu prirode Srbije su objavili preliminarni spisak invazivnih vrsta
riba (Lazarevi i sar, 2012):
Kalifornijska pastrmka

(Salmonidae, Oncorhynchus mykiss)

Amurski ebaok
Beli amur
Beli tolstolobik
Sivi tolstolobik
Babuka

(Cyprinidae, Pseudorasbora parva)


(Cyprinidae, Ctenopheryngodon idella)
(Cyprinidae, Hypophthalamichthys molitrix)
(Cyprinidae, Arstichthys nobilis)
(Cyprinidae, Carassius auratus gibelio)

Cverglan, patuljasti ameriki somi


Cverglan

(Ictaluridae, Ictalurus nebulosus)


(Ictaluridae, Ictalurus melas)

Sunica
Velikousti bas

(Cenrarchidae, Lepomis gibbosus)


(Cenrarchidae, Micropterus salmonides)

Glavo kruglak
Glavo trka
Glavata ruica (glavo)
Glavo peskar
Glavo cevnos

(Gobidae, Neogobius melanostomus)


(Gobidae, Neogobius fluviatilis)
(Gobidae, Neogobius kessleri)
(Gobidae, Neogobius gymnotrachelus)
(Gobidae, Proterorhinus semilunaris)

Amurski spava

(Odontobutidae, Perccottus glenii)

***
Alohtone vrste riba(posebno one koje pripadaju kategoriji invazivnih vrsta)
introdukovao je ovek, namerno ili nepanjom, bez razmiljanja o
moguim posledicama. Borba sa invazivnim vrstama je dugotrajna, skupa i
ne

daje

velike

rezulte.

Jedina

alternativa

je

prevencija

kroz

EDUKACIJUdrutva i pojedinca. U irem smislu, podizanjem nivoa svesti o


ovom problemu, umanjiemo crnu listu naslea koje ostavljamo buduim
generacijama.

Literatura
Simonovi P. (2001). Ribe Srbije [Fishes of Serbia]. Beograd: NNK International, Zavod za zatitu prirode Srbije,
Bioloki fakultet
Lenhardt, M., Markovic, G., Hegedis, A., Maletin, S., Cirkovic, M., Markovic, Z. (2011):Non-native and translocated
fish species in Serbia and their impact on the native ichthyofauna. Rev Fish Biol Fisheries (2011) 21: 407421.
Simonovi P. (2009). Invazija riba. Flogiston17: 43-64.
Lazarevi Predrag, Stojanovi Verica, Jeli Ivana, Peri Ranko, Krsteski Biljana, Ajti Rastko, Sekuli Nenad,
Brankovi Saa, Sekuli Goran, Bjedov Vladan (2012). Preliminarni spisak invazivnih vrsta u Republici Srbiji sa
optim merama kontrole i suzbijanja kao potpora buduim zakonskim aktima. Zatita prirode, 62-1. Zavod za zatitu
prirode Srbije, Beograd.

S.G.

You might also like