SVEUILITE U SPLITU

FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK ZA POVIJEST I UMJETNOST

Katarina Juki

KLAUDIJEVO DOBA

Kolegij: Umjetnost Rimskog carstva na tlu Hrvatske

Nositelj kolegija: prof.dr.sc. Jasna Jelii-Radoni
Ana Sedlar, prof.

Split,2014.

Sadraj:

1. Uvod...1
2. Carski portreti.....1
3. Nadgrobni spomenici..2
3.1. Nadgrobne stele...2
3.2. Nadgrobne are..3
3.3. Cipusi...4
4. Portretistika Klaudijeva i Neronova doba..4
5. Kipovi.5
6. Zakljuak....5
7. Popis literature...6

1. Uvod
Doba Klaudijevaca u Dalmaciji je, dakako, vrijeme daljnjeg prianjanja svih slojeva
stanovnitva uz antiku civilizaciju. Klaudije zavrava proces kolonizacije Dalmacije
nagraivanjem vojnike lojalnosti jer se, nakon kraeg pristajanja uz Skribonijana,
vojska ipak opredijelila za tek izabranog cara Klaudija. Kako je vojska ipak ostala
vjerna caru, pobuna je propala, a VII. i XI. legija zbog toga su dobile poasni naslov
Claudia Pia Fidelis. U poslijetiberijevsko doba nema slubenih reljefa no zato se
znatno razvija portretna i nadgrobna umjetnost. Tada je zapoela puna eksploatacija
kamena u dalmatinskim kamenolomima (Bra i Seget)

2. Carski portreti

Sigurno utvrenih Klaudijevih kipova nema. Fragment carskog tipa iz Isse (danas u
Zagrebu), ima vie opravdanja od drugih da se pripie Klaudiju. Na oklopu kipa je
prikazana apotropejska Gorgona,1 a ispod tropej 2koji podiu dvije Viktorije. Uz deblo
su vezna dva barbara. Kip je vrlo dobra kreacija s prirodnim padom konih vrpca
ispod tita. Oit je kontrapost (uravnoteena nesimetrija) koji se vidi na poloaju
kukova ispod oklopa i po savijenom koljenu. Znatan znanstveni problem predstavljaju
dvije skulpture iz Salone koje se uvaju u Arheolokom muzeju u Zagrebu. Prema
podacima ini se da su otkrivene zajedno, i to izvan grada (oko kapela sv. Dujma, to
bi znailo jugozapadno od Manastirina). Jedna je enska glava, a druga nagi kip bez
glave. Obje skulpture odaju ranoklasine uzore. ena je s poeljana s razdjeljkom na
sredini, a valovita kosa priljubljena uz glavu ima duboke kanale meu pramenovima.
Straga su boni pramenovi uhvaeni u punu. Izmeu dva elementa se kao razdjelnica
pojavljuje uska ispletena vrpca. Naime, unato izrazito klasicistiki oblikovanu licu i
svim pojedinostima, glava bi mogla biti i portret Livije koji esto ima i boanske
atribute poput dijademe ili vijenca od klasja. Od elemenata Livijine fizionomije
pojavljuje se oblik oiju i blago svinut nos, a sve drugo je posve idealizirano. Ono to
bi upozoravalo na portret, jest injenica da je glava bila nasaena na torzo ili kip koji
se nije sauvao. Nasad ima konian oblik koji je tipian za portrete i to carskih tipova.
Nagi mladi s hlamidijom bez glave imao je takoer rupu za nasad glave pa se mnogo
rabio za carske statue te bi i on mogao biti carski kip. Na mjestu glave ovog kipa dugo
Gorgone su u grkoj mitologiji enska stvorenja s otrim onjacima i zmijskom kosom, keri
morskog boga Forka i Keto a njihov je pogled skamenjivao. Najpoznatija je Meduza.
2
Tropeji su komemorativni spomenici pobjeda na mjestima gdje su izvojevane ili pak na nekoj drugoj
pozici koju je odabrala pobjednika strana. Time obiajem sluili su se Grci, a nastavili i Rimljani.
1

je bila nasaena prethodno opisana glava. Obino se kip interpretirao kao Apolon,
premda se ne moe pouzdano ustvrditi jer nema Apolonovih atributa. Kip je vrlo
elegantan, s vitkim tijelom i izduenim nogama, ali je jo uvijek dovoljno snaan, kao
i nagi kipovi kasnije klasike. Kvaliteta kipa,doraenost u svim, pa i najintimnijim
pojedinostima, kakve su primjerice kovrave stidne dlaice, upuuju na zakljuak da
je ovo vrsno umjetniko djelo. Stilizacija i vjeta obrada oba kipa ini se svrava u
vrijeme kasnog Tiberijeva ili ranijeg Klaudijeva razdoblja. Jedan od najboljih portreta
iz Klaudijeva doba jest glava starijeg mukarca iz Salone. Na njoj se uoavaju
vrijednosti rimske portretistike tog vremena. To su podrhtavanje muskulature i koe
lica te zabrinutost pogleda.

3. Nadgrobni spomenici

3.1. Nadgrobne stele

Nadgrobni spomenici nastali su u Saloni, sreditu legije Tiluriji i pomonom logoru u
Bigesteu. Meu stelama istie se stela Tita Fuficija,veterana XX. legije, te cijele
njegove ue i ire obitelji. Upravo Fuficijevo elo iskazuje formalni nemir, dok je
ostatak muskulature lica miran. Ostali likovi pak zadravaju mirnou i klasicistiki
akademizam tiberijevskog doba. Kao da je taj stariji stilski postupak bolje leao
majstorima, jer su ostali likovi, poglavito oni u donjem nizu, kvalitetniji. Jedna
vojnika stela , to je pripadala aktivnom vojniku Kvintu Metiju, otkrivena u Saloni
znaajna je iz nekoliko razloga. Prvi je to se ona moe dobro datirati u vrijeme oko
sredine I. st., a drugi je to potvruje da je dio vojnika VII. legije bio detaira u
Salonu; takoer pokazuje odnos i funkcioniranje radionica u provincijskome sreditu i
u logoru. Naime, arhitektura te stele posjeduje iste pojedinosti to su postojale i na
drugim primjercima nadgrobnih spomenika u Tiluriji ili Bigesteu, forma stele bila je
tilurijska a izrada salonitanska. Stele u Tiluriji i Bigesteu prepoznatljive su po
naglaenim ikonografskim elementima vojnikog karaktera te velikim vratima koja
zauzimaju donji dio spomenika. Oblik i elementi stele, ukljuujui i vrata, oponaaju
proelje mauzoleja. Na etiri stele javljaju se u donjim kasetonima likovi Orijentalaca
s frigidnom kapom, u stavu koji odaje zabrinutost, tugu ili ak oaj. Drugi su elementi
standardni, kao to je natpis i eventualno portret. Te su stele dakle razliite od onih u
Saloni i moe ih se lako prepoznati. Radionice u Saloni i Tiluriji oito su suraivale te
se tako poveavao ikonografski repertoar. Posebno je kvalitetna i dobro ouvan stela
Gaja Licinija iz Humca u Hercegovini, s vrlo dobrim portretom tiberijevskih znaajki
2

te uzornom modelacijom idealiziranoga lica i suvremenim rasporedom pramenova na

elu;stela meutim nema vrata na dnu. U Burnumu stele imaju vrlo malo vojnikih
ikonografskih elemenata ili ih uope nemaju, a nemaju ni portreta. Vojniki e se
elementi pojaviti tek nakon odlaska VII. legije iz Tilurija, kad su majstori, po svoj
prilici u potrazi za poslom, otili u Burnum. Ti majstori oito nisu radili samo vojnike
nadgrobne spomenike nego su primali narudbe i bogatijeg stanovnitva u regiji. To
najbolje posvjedouje stela iz Asserije koja u portretnoj nii ima portret Vadike Titue
te portret njene majke Pasine Voltise. U dnu stele su vrata s kasetonima, portreti ena
su, unato oteenosti, vrlo jasno julijevsko-klaudijevski idealni, bez naznaka
fizionomskih pojedinosti.

3.2. Nadgrobne are

Na podruju Liburnije prodire, prije nego u Salonu, jedan drugi tip nadgrobnog
spomenika: nadgrobna ara, koju su inspirirali nadgrobni rtvenici. Ara po obliku, stilu
i ralambi slii rtveniku koji je po svoj prilici stajao na jaderskome kapitoliju. Bila je
izraena poput kocke, s natpisnim poljem na proelju. Natpis je bio jednostavan i
sadri samo ime pokojnice (Iulia Quieta). Ostale strenice su prazne ali njihovi rubovi
sadravali su vrpce s vrlo elegantnom i prozranom akantovom viticom koje
zavravaju motivom golubica koje piju vodu iz kantarosa. Da su Kvintinu aru izradili
majstori iz Zadra, osim spomenutog Jupiterova rtvenika svjedoe i sjajne vitice na
nedavno otkrivenom forumu koje su sasvim pouzdano su najljepi primjeri takve
dekoracije na itavom istonom Jadranu. Nema dvojbe da je rije o rtveniku iz
tiberijevskog ili poslijetiberijevskog doba, koji jo njeguje eleganciju akantovih vitica
Are Pacis. U Salonu i Tiluriju putem vojnika podrijetlom iz Italoje , stie nadgrobna
ara koja se ve prethodno pojavila u Zadru i sjevernoj Dalmaciji. To je jednostavni
kameni kvadar, koji stoji na visokoj, obino zidanoj bazi, dok na vrhu ima pulvin,
poput kultnog rtvenika. Sprijeda je natpis, a sve ostale povrine su bez dekoracije. Na
jednoj od bonih strana are iz Salone bila su prikazana vrata kakva se javljaju i na
stelama ali bez vojnikih ikonografskih elemenata. Ona nemaju nikakva smisla na
rtveniku. Izgubivi vezu s mauzolejom i stelama, vrata su se poela shvaati kao
dekorativni motiv.

3.3. Cipusi
Iako su specifini za sjevernodalmatinsko podruje, ipak su slini oblici poznati na
Sredozemlju jo od helenistikog doba. U Liburniji su utvrene etiri radionice cipusa
koji se meusobno razlikuju u pojedinostima, uglavnom dekorativnog karaktera, dok
je temeljni oblik gotovo isti. Radionice su utvrene u Asseriji, Jaderu i Krku. Kadkada
se na cipusima pojavljuju i motivi svojstveni drugim vrstama nadgrobnih spomenika,
kakvi su primjerice eroti s izvrnutom bakljom ili malom girlandom. Logino je da je ta
rimska sepulkralna tematika ipak prodrla i na ovaj tip nadgrobnog spomenika.

4. Portretistika Klaudijeva i Neronova doba

Obiljeja portretistike Klaudijeva i Neronova doba iskazuju dvije muke glave. One su
izdanak radionica lokalnih portreta o kojima je bilo rije. Prva je po suzdranosti lica i
stilizaciji crta lica bliska neto prije spomenutoj enskoj glavi. Nemir kose je u
odlunom karakteru s mirnoom lica. To su postupci koji su zamijeeni i na carskoj
portretistici. Do ova pripada kasnijem klaudijevskom razdoblju, jedna druga je odraz
Neronovog doba. U stilskom tretmanu nema razlike: mirno lice i plastiki nemirna
kosa daju ugoaj. ovjek oblinom lica slii Neronu. Te dvije skulpture oito stoje u
meusobnom radionikom odnosu. Meu klasinim kipovima ovog doba posebno
valja istaknuti veliku ensku glavu, neznatno zabaenu na desnu stranu, s gustom
kosom koja je rastavljena na sredini tjemena i koja se postranice preko uiju protee
do zatiljka. Zbog znatnih dimenzija morala je biti kultna statua u nekom hramu. Da je
rije o boanstvu, zakljuuje se, osim po idealiziranoj enskoj ljepoti, i po tome to je
na tjemenu izraen leaj za dijademu, vijenac ili neki slini znak koji je kip
determinirao. Manja glava, priblino normalnih ljudskih dimenzija, takoer iznimne
ljepote, neto drukije stilske orijentacije. I ona je pripadala nekom boanstvu, jer
iznad ela takoer ima metalni obru ili dijademu. Glava je neznatno nagnuta na lijevo
rame. Kosa je razdvojena na sredini tjemena, ali od uiju ne ide ravno na zatiljak, nego
se djelomino die do tjemena. Ostatak ide prema zatiljku niz vrat. Pramenovi kose
kiparski su mnogo neistije prikazani nego na prethodnoj glavi. Vidljivi tragovi
pokazuju da je glava bila obojena. Izraz je posve smiren, tek s neznatno naznaenim
zamiljenim i gotovo snenim oima, to odaje blagost unutarnjeg stanja. Muskulatura
lica je bez ikakvih pokreta. Sve je isto i okupano, to otkriva porculanski uglaana
povrina; senzualna ljepota lica nedvojbeno pokazuje prakstitelovski uzor. Ona nema

onaj drhtaj muskulature i rairena usta kao prethodno opisana., to razlikuje dva velika
suvremenika, kasnoklasine kipare Skopasa i Praksitela.

5. Kipovi
U tiberijevsko i poslijetiberijevsko doba javljaju se i manji kipovi, koji su sluili kao
dekoracija ili kultni kipii u kuama i manjim svetitima. Prije tog razdoblja oni se,
kako se ini, ne pojavljuju, ako je suditi po preostacima. Kipovi iz tog doba su na
primjer glava boga Dioniza, s dugom kosom, bradom i tenijom, koja po oblicima
nasljeuje originale iz doba prijelaza strogog u klasini stil. Glava Dioniza pokazuje
proirenje interesa i na starije uzore. Vrlo zanimljiv primjer manje skulpture je glava
boice s dijademom iz Krinja, oito ilirskog uzvienja u neposrednoj blizini itluka.
Ona se po svojoj frizuri, s dva spiralna uvojka koja se iz kose izvijaju iz uha, smije
pripisati julijevsko-klaudijevskom razdoblju. U skupinu manjih kipova spada i
fragmentirani sjedei Jupiter, kojemu je donji dio tijela nag, a gornji umotan u plat
izraen od bijelog mramora. U lijevoj ruci podignutoj vjerojatno je bilo ezlo. Glava
se nije ouvala, ali je ipak moemo zamisliti po Jupiterovom uzoru. Isti uzor pokazuje
i jedan reljef iz Zadra na kojem se javlja Jupiter sa ezlom u svojem uobiajenom
platu koji omata gornji dio tijela, a ostavlja nagim gornji. Do njega je njegova
nebeska ptica, orao.
6. Zakljuak
Cjeloviti opis kiparstva doba Klaudijevaca, uz Augustovo, Tiberijevo, doba
Flavijevaca, Antoninsko i Seversko doba nam donosi Nenad Cambi u svojoj knjizi
Kiparstvo rimske Dalmacije uz . To je nadasve vrijedno, znanstveno i struno djelo.
Autorvo poznavanje svih aspekata odabrane grae, i to ne samo provincijalne, nego
cjelokupnog korpusa rimskog kiparstva, nema premca u hrvatskoj arheologiji. Doba
Klaudijevaca prema Cambiju karakterizira izostanak slubenih reljefa, al se u to
vrijeme snano razvija portretana i nadgrobna umjetnost. Zanimljivo je da upravo tom
razdoblju autor pripisuje neke poznate spomenike iz zagrebakog Arheolokog
muzeja; rije je primjerice, o vrlo kvalitetnoj enskoj glavi iz Solina, za koju pomilja
da bi mogla predstavljati Liviju, zatim o polunagom mladiu bez glave, za kojeg se
ranije smatralo da predstavlja Apolona, predlaui za njega novu atribuciju

(pretpostavlja da je rije o kipu cara u obliku Hermesa ili Diomeda), dok za poznati
vii carski torzo iznosi pretpostavku da se moda odnosu na cara Klaudija.

7. Popis literature

https://www.google.hr/#q=gorgona
http://www.scribd.com/doc/119383685/Rimski-Vojni-Tropeji-u-Dalmaciji-CAMI

NENAD CAMBI, Kiparstvo rimske Dalmacije, Split, Knjievni krug, 2005.