P. 1
Umjetnost 19. stoljeća

Umjetnost 19. stoljeća

|Views: 11,247|Likes:
Published by Povijestumjetnosti
Umjetnost 19. stoljeća (Skripta)
Umjetnost 19. stoljeća (Skripta)

More info:

Published by: Povijestumjetnosti on Dec 18, 2009
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

06/05/2013

pdf

text

original

19. ST.

- 19. st. – građansko stoljeće uz kojeg se vezuje pojam MODERNOG - obilježava ga SUEGZISTENCIJA stilova = impresionizam označava početak povijesnih avangardi - 1. polovina 19. st. – vrijeme KLASICIZMA I ROMANTIZMA, u sred. Evropi – BIDERMAJER – umj. građanskog društva, bavi se svijetom građanstva - u Francuskoj i Engleskoj nema bidermajera – tu se stvara umjetnost vladajućih slojeva - 70-ih god. = HISTORICISTIČKI STILOVI – preuzimanje stilova ranijih epoha: neobarok, neorenesansa, neoklasicizam… - gradovi – nove zgrade se grade u ovim stilovima – Pariz, Milano, Zagreb - snažna izgradnja gradova posljedica je ukidanja kmetstva – ljudi sa sela postaju radnici - 2. polovina 19. st. – slikarstvo AKADEMSKOG REALIZMA/SALONSKO SLIKARSTVO – ukus društva sklonog narativnosti, postoji trend literature (Dostojevski, Zola, Tolstoj) koja se treba ilustrirati - ovo slikarstvo realizira potrebu za vizualizacijom opisa – čini 99% produkcije u slikarstvu - ideja FRANCUSKE REVOLUCIJE (14. srpanj 1789.) "Fraternité, égalité, liberté" – u vrijeme klasne podijeljenosti ističu mogućnost individualnog uspjeha = svi imaju jednaka prava na uspjeh - do franc. revolucije rokoko umjetnost je izraz ukusa vladajuće klase – dvorska umjetnost - koristi izvijene forme - umjetnost društva koje je svjesno svog propadanja - ljupke teme i forme – Watteau, Fragonard - glazba – Mozart - smjenjivanje radosti i melankolije, izvijenost osjećaja - u okolici Versaillesa za Mariu Antoinettu sagrađeno umjetno selo - "Ako nemaju kruha neka jedu kolače" – rastrošnost dvora izaziva nezadovoljstvo - romantizam (do 1848.) – posljednji jedinstveni stil - 19. st. vrijeme velikih IZUMA: 1. ELEKTRIČNA ENERGIJA 2. u fizici otkrića da je MATERIJA sastavljena od ČESTICA – ideje impresionizma odgovaraju atomskoj fizici – svijet se sastoji od čestica, atoma 3. FOTOGRAFIJA – patentirana 1839. – oslobodila slikarstvo potrebe da insistira na stvarnosti čime se ono počinje baviti vlastitim problemima 4. izum PARNOG STROJA – razvoj u industriji - impresionizam – pokušaj PRIKAZIVANJA IMPRESIJE SVIJETA - iz toga se razvija SCIJENTISTIČKI IMPRESIONIZAM – znanstveni pristup umjetnosti - postimpresionizam – Paul Signac slika po teoriji o SUKLADNOSTI BOJA = simultani kontrasti boja - Hrvatska: do 1830. u Vojnoj krajini traju borbe - za 19. st. karakteristično je opismenjivanje najviših društvenih slojeva za potrebe različitih zanimanja – stvara se "osviještena masa" svjesna svojih sposobnosti - Pariz je uz London najveći grad - neposredni uzrok REVOLUCIJI – nezadovoljstvo masa načinom upravljanja državom i rastrošnost dvora - vladajuća struktura je izdvojena od onih kojima vlada - pred revoluciju 3. stalež se odvaja; zgrada u Palais Royal

1

- nakon uhićenja nekih članova 14. srpnja 1789. revolucionari napadaju zatvor – Bastilleu – događaj kojim započinje revolucija - revolucija imala snažnu kulturnu pozadinu – snažna revolucionarna svijest - stvara se PROGRAMATSKA UMJETNOST koja vodi prevratu (književnost – revolucionarni pamfleti) - gradski plemići se udružuju sa 3. staležom – u pariškim salonima stvaraju, oblikuju smjernice građanske politike, filozofije i umjetnosti - izdavanje francuske ENCIKLOPEDIJE u 22 knjige jedan je od projekata ovog novog društva = svi pojmovi se imenuju – nomenklatura - francusko slikarstvo pred revoluciju: * JACQUES LOUIS DAVID – stvara programatsku umjetnost koja predstavlja ideal novog društva, odraz je nove filozofije RACIONALIZMA - svoj ideal ta umjetnost nalazi u antičkom svijetu - kako je Grčka okupirana od Turaka i time "nepoznata" uzor je REPUBLIKANSKI RIM – sredinom 18. st. otkriveni Herkulanum i Pompeji (73. p. k. uništeni provalom Vezuva) – daju uvid u način života Rimljana u doba Republike - započinje niz iskapanja u Rimu i sijelom Apeninskom poluotoku - David je predstavnik KLASICIZMA (to razdoblje Francuzi nazivanju neoklasicizmom jer je za njih prvi klasicizam oznaka za umjetnost baroka u vrijeme Louisa XIV – Lorrain, Poussin, uzori u antici – umjetnost pred samu revoluciju 1770-ih izraz revolucionarnih ideja u Francuskoj, kasnije se širi na Evropu - Republikanski Rim – borba protiv tirana, žrtva za republiku * rokoko označava kraj feudalnog društva, ideje o građanskim slobodama koje traži treći stalež svoj odraz pronalaze u vremenu Rimske Republike - karakterističan ANTIKLERIKALNI stav građanstva: crkvena dobra se žele nacionalizirati – takav stav proizlazi iz filozofije racionalizma/POZITIVIZMA (sve se može spoznati umom) – umjetnici se udaljavaju od religioznih tema * KLASICIZAM JE VID ROMANTIZMA – klasicistički romantizam: predstavlja bijeg od stvarnosti u vrijeme antike - u Engleskoj rani povratak gotici + Shakespeareu - za romantizam karakterističan i bijeg u prirodu (šuma) – Njemačka – slike Arktika – carstvo leda - u romantizmu osjećaji nadvladavaju razum - klasicizam kao povratak jednostavnosti antike je zapravo rana faza romantizma - vrste klasicizma: 1. ARHEOLOŠKI KLASICIZAM – vezan uz arheološka otkrića (Pompeji) - teoretičar -Winckelmann piše o jednostavnosti i veličini klasične umj. 2. REVOLUCIONARNI KLASICIZAM – u Franc. (J. L. David) umjetnost se koristi u političke svrhe - tradicija klasicizma prisutna već u franc. baroku (za Louisa XIV) 3. ROKOKO KLASICIZAM – vanjština rokoko građanina je klasicistička - u unutrašnjosti se razvija raskošni rokoko ukras (18. st. – Rusija, Njemačka) - moderna umjetnost započinje francuskom revolucijom!

2

KLASICIZAM (1760.-1830.)
- lat. classicus – uzoran; odličan - stilsko razdoblje u lik. umjetnostima Evrope - negdje traje i do sredine 19. st. - nastaje prevladavanjem i negiranjem uznemirenih FORMI ROKOKOA te programatskim traženjem MIRNOĆE, HARMONIČNOSTI OZBILJNOSTI IZRAZA u duhu klasične antike - teoretske osnove za oživljavanje klasičnih ideala proizašle su iz duhovnog pokreta PROSVJETITELJSTVA - za razvoj klasicizma bitna je: 1. likovna orijentacija umjetničkih kolonija u Rimu od 17. st. nadalje 2. paladijevska arhitektura 17. i 18. st. u Engleskoj u kojoj se barok javio mjestimično - početkom 18. st.. intenzivan je pokret NEOPALADIJANIZAM u Engleskoj (R. B. Burlington) i Veneciji (Scipione Maffei) - pretklasicizam prisutan u radovima austrijanca, baroknog kipara R. Donnera (17./18. st.) čiji učenik A. F. Oeser taj izraz prenosi u Dresden čime su pokrenute ideje Johanna Winckelmanna i njem. klasicizma - Francuska: u vrijeme baroka prisutna sklonost klasici (N. Poussin, arhitektura Louisa XIV.) - sred. 18. st., pred revoluciju, otvorene su okolnosti za razvoj klasicizma - arheološka iskapanja (Herkulanum, Pompeji) pojačala su interes za antiku, te se otkrivene spoznaje postavljaju u teoretski kontekst: Italija – G. B. Piranesi, Francuska – Ph. Caylus, J. L. David, Ch. de Quincy, Njemačka – J. Winckelmann, Engleska – J. Stuart, N. Revett - ARHITEKTURA: antički ideali – jasnoća, monumentalnost, strogost raščlanjivanja – realiziraju se točnom primjenom mjera za arhitekt. dijelove i njihove međusobne odnose upotrebom stupova, profilacija te ornamenata antike - SLIKARSTVO: antičke teme, precizan, crtež, plastičnost likova, jasna kompozicija, suzdržane boje - SKULPTURA: mirnoća stava, jednostavnost obrisa i modelacije - VRTNA ARHITEKTURA: pejzažni engleski park dominira Evropom - klasicizam zamire u sukobu sa romantizmom Janson: moderno doba započinje s dvije revolucije: 1. industrijskom – izum parnog stroja 2. političkom – borba za demokraciju: Amerika (amer. građanski rat 1861.-1865.), Francuska - nema kontinuiteta stilova već kontinuitet pokreta i antipokreta

3

JACQUES LOUIS DAVID (1748.-1825.) - najznačajniji predstavnik franc. klasicizma - uči kod rokoko slikara, zatim odlazi u Rim gdje se susreće sa rimskom umjetnošću (posjećuje Vatikanske muzeje, Piccolominijeva zbirka sa najznačajnijim fundusom rimske republikanske umjetnosti) - "revolucionarni klasicizam" * ZAKLETVA HORACIJA - u službi revolucionarnih ideja, poziva na promjene - sadržaj ima političku poruku – 1. programatska slika - izložena u Rimu a zatim u Parizu (naslikana 1784.) - sve zbivanje koncentrirano u 1. plan - u 2. planu arhitektura u funkciji kazališne kulise, zamračena - za razliku od prethodne rokoko umjetnosti David fiksira bitno – svjetlo usmjereno na skulpturalno oblikovane likove u 1. planu - likovi postavljeni prema zlatnom rezu - žene shrvane bolom u kompoziciji slične parkama sa antičkih reljefa - inspiriran rimskim reljefima – sve bitno u 1. planu - politička poruka: poziva na oružje – otac sinovima daje mačeve kojima će braniti Rim - dominira chiaro-scuro i lokalne boje (ne utječu međusobno jedna na drugu) – hladne i suzdržane - ovom slikom David postaje rodonačelnik REVOLUCIONARNOG SLIKARSTVA – bio član Jakobinskog kluba, jakobinski ministar kulture – diktatura jakobinaca 1792.-94. * BRUT I LIKTORI (1789.) - javljaju mu za poginulog sina - ugođaj pozornice, svjetlo ističe volumen, skulpturalnost likova - patetični izrazi lica u težnji da se poruka jasno shvati - sam kreira izgled "antičkog" namještaja – prema Davidovim nacrtima izrađuje se i pravi namještaj u empire stilu (kreirao i haljine u empire stilu) * MRTVI MARAT (1793.) - u vrijeme jakobinske vladavine - slikar posvetio pažnju Maratu – čovjeku koji je umro za revoluciju - Marat kao mučenik – inspiriran Carravaggievim "Polaganjem u grob" = poruka – Marat je mrtvi Krist revolucije – jasno oblikovana politička poruka - dvije trećine slike u mraku – dominira Marat – imao radni stol nad kadom (patio od kožne bolesti) * MME RECAMIER (1800., nedovršena) - žena bankara, u vrijeme Napoleona u njenom se salonu okupljaju njegovi protivnici - David je imao problema zbog sudjelovanju u vladavini jakobinaca – zatim postaje Napoleonov dvorski slikar - sa frizurom rimske patricijke, nedefinirana maslinasta pozadina, haljina u antičkom stilu - hladna odmjerenost – realizacija idealnog portreta - simbol nove Francuske – vlasti građanstva - empire ležaljka – postala modni trend - boja podređena strogoj kompoziciji

4

* NAPOLEON NA ST. BERNARDEU (1800.) - u Alpama, kreću u osvajanje Italije - Napoleon rukom pokazuje na smjer kretanja – u Napoleonu živi duh velikih vođa – Cezara i Hanibala koji je prešao Alpe - nejasna pozadina, lokalne boje, vraćanje kasnobaroknoj temi – spoj uznemirenog konja i samouvjerenog vojskovođe - u ovim prikazima uznemirenosti konja već kod Davida nalazimo začetke romantičkog nemira * NAPOLEONOV KRUNIDBA - David je i začetnik SLIKE-REPORTAŽE - preciznost u prikazivanju Napoleona sa, poput rimskim imperatora, zlatnim lovorom – vijencem kruni svoju caricu (on a ne papa) - vrijeme promjene republikanskih ideala u projekciju carskog Rima - AKADEMSKI realizam druge polovine 19. st. bazira se na Davidovu reportažnom slikarstvu (slika duga 9 m) - David je predstavnik programatskog klasicizma - rasplinjenim rokoko crtežu i čulnosti suprotstavlja čvrstu kompoziciju građenu LINIJOM, a intimne genre-scene rokokoa zamjenjuje herojskim temama - statuarno modelira likove, pozadini funkcionira kao zastor = teatar - u Rimu upoznao slikarstvo Carravaggia – krupni likovi, osvjetljenje - nakon Napoleonova pada i uzdignuća Burbona, David je osuđen na progonstvo (glasovao za smrt Louisa XVI) odlazi u Bruxelles – radi stilizirane portrete (* TRI DAME IZ GANDA: hladni kolorit, odmjereni raspored figura)

DAVIDOVI UČENICI - nastavljaju Davidovo klasicističko slikarstvo - Davidove slike izražavaju čistoću revolucionarnih misli - Napoleon I Bonaparte imao ideju o obnavljanju Franačke države Karla Velikog - osvajanjem srednje Evrope teži realizirati ideju o Evropi ujedinjenoj francuskom upravom i kruni se za cara - javlja se građanska aristokracija i činovnički aparat nove imperije - Davidovi učenici mijenjaju način upotrebe boje - u vrijeme Napoleonova carstva klasicizam se obogaćuje dekorativnim elementima (pohodi u Africi – Egipat: sa vojskom idu i znanstvene ekspedicije – arheolog Champolion - EMPIRE STIL (carsko N. stil) – predstavlja spoj antičke i egipatske dekorativne umjetnosti - na izmjenu stila utječu i prijenos umjetnina iz osvojene Italije u Francusku – novi uzor je stil zrele renesanse, osobito Rafael u smislu kolorita i upotrebe sfumata

5

ANTOINE JEAN GROS (1771.-1835.) – samoubojstvo - glavni predstavnike empire-slikarstva - nakon povratka Burbonaca na vlast 1816. David odlazi u Bruxelles, te Gros postaje njegov nasljednik * NAPOLEON KOD ARCOLE (Italija) - za razliku od Davida ovdje prisutan topli kolorit – boje međusobno interferiraju – podsjećaju na barokno slikarstvo = Velazquez i Rubens, otvorena barokna forma, Napoleonov pogled usmjeren van slike - odlučnost stava ukazuje na N. izjednačavanje sa ratnicima prošlosti (Cezar, Hanibal) - unutarnji nemir u očima - zadužen za slikanje N. vojnih pohoda, nastavlja se na Davidovu ideju sliku-reportažu – izuzetna preciznost detalja koji zanimaju građanstvo * BITKA KOD EYLAUA (1808.) - N. porazio Nijemce - interes za detalj - Gros je utemeljitelj narativnog, opisnog slikarstva - stvoren kult smrti, žrtve, časti - N. okružen stožernicima - REPORTAŽNOST – prikazan raspored trupa u pozadini - u težnji za realističkim prikazom koristi tople, prirodne boje, svijetlo fokusirano na Napoleona * NAPOLEON POSJEĆUJE GUBAVCE U JAFFI - Palestina, poput Krista stavlja ruku na njihove rane, ne boji im se prići = kult ličnosti izjednačen sa božanstvom * MADAME RECAMIER (Strossmayerova galerija u Zagrebu) - u zrelim godinama - izuzetan portretist - Davidov idealizam zamjenjuje realizmom - otklon od Davidovih hladnih boja – tonsko kolorističko slikanje - često slika nekoliko faza iste bitke koje se uzastopno postavljaju u galerijama - Gros je prethodnik romantizma – u slikama-reportažama prisutna dramatičnost (žive kretnje konja), toplim koloritom on najavljuje romantizam * STUDIJA MARŠALA MARATA - Davidov je crtež precizan, Gros koristi kratke, nervozne pokrete koji dinamiziraju sliku - odstupanja od Davida – narativnost, kolorizam, nervozniji crtež, otvorena forma, orijentalni rekviziti

6

FRANCOIS PASCALE GERARD (1770.-1837.) - i nakon pada Napoleona, za vrijeme Burbonaca pa i u doba Louisa Phillipa, zadržava funkciju portretiste dvora – nakon 1800. nadalje, posvetio se isključivo portretima - obliku je dopadljive forme pod utjecajem Canovinih kipova - jedan od portretista Napoleonove obitelji i dvora – reprezentativni portreti u čitavoj figuri * MADAME RECAMIER (1802.) - na empire naslonjaču, davidovski element – zastor u pozadini - oslanja se na erotizam kasnog rokokoa – bosa stopala gola ramena - prema Gerardovoj slici nepoznati umjetnik izradio model u terakoti * AMOR I PSIHA - antička tema, zadovoljavanje ukusa građanske aristokracije kasnog carstva – putena slatkost - na Gerardovu izrazu baziran slatkasti, dopadljivi malograđanski klasicizam - za razliku od Davidove suzdržanosti, Gerard koristi INTIMNIJE, DOPADLJIVIJE OBLIKOVANJE = osnova bidermajera

PIERRE PAUL PRUDHON (1758.-1823.) - boravio u Italiji, inspiriran tal. kasnom renesansom – Rafael, Leonardo i Correggio * CARICA JOSEPHINE (1805.) - impostacija u duhu kasne renesanse, empire haljina

7

JEAN AUGUSTE DOMINIQUE INGRES (1780.-1864.) - franc. slikar i crtač - sa 11 na Akademiji u Toulouseu, učenik J. L. Davida - na Davidovoj slici "Mme Recamier" slika KANDELABAR i radi prema strogim klasicističkim načelima - u davidovoj školi bori se protiv akademskih formula i klasicističke doktrine - na Academie Suisse uči crtati prema živom modelu, sa A. J. Grosom dijeli zajednički atelier - Grosove orijentalne rekvizite kasnije unosi u svoje slike - 1806.-20. kao stipendist boravi u Rimu, udaljava se od Davidove manire, uzor nalazi u RAFAELU I GRČ. ANTICI (a ne u rimskoj plastici koja je uzor klasicistima) - djela ovog razdoblja predstavljaju njegov najviši domet, službeni pariški krugovi proglašavaju ih "grafičkim i bizarnim" te Ingres u salonu doživljava neuspjeh - RIMSKA FAZA (1806.-20.) – slika najbolje historijske scene koje protivnici nazivaju "varijacijom crteža na grčkim vazama" - započinje aktove koji kasnije postaju kanonom slikanja - 1807.-10. skicira veći dio djela koje radi kasnije - 1820.-24. – boravak u FIRENCI – kontakt sa trecentom i quattrocentom, uzdržava se crtanjem portreta, kopira slike u muzejima - 1825. povratak u PARIZ – član Accademie de Beaux Arts, zatim i njen direktor, otvara privatnu školu, radi najbolje kompozicije, doživljava uspjeh, ali ga napada službena kritika - odlazi u RIM – preuzima direkciju Accademie de France u Vili Medici - slika historijske, mitološke i sakralne kompozicije te portrete sa izrazitim individualizmom modela - 1855. svjetska izložba - izlaže u posebnoj dvorani "Salle Ingres" 68 slika, doživljava potpun uspjeh - nakon sukoba sa Delacroixom – o odnosu boje i crteža, postulatima slikarstva, principima akademizma i romantizma – dolazi do izmirenja - postaje priznat umjetnik - njegovi učenici ga, u odnosu na Davida, proglašavaju "revolucionarom, realistom" - protivnici mu zamjeraju pedanteriju i nedostatak boje (površinu između kontura, po njima on ispunjava OBOJENJEM a ne bojom) - kao odlučan faktor slike Ingres ističe SIVU BOJU - prema slikarskom temperamentu on je prethodnik romantizma - borba između Ingresa i Delacroixa traje cijelu I. pol. 19. st. - 1855. sukobi prestaju, nakon Davidove smrti Ingres hvali njegova djela - imao izuzetan dar za portretiranje – pronicavo izvlači individualnost karaktera - aktovi pokazuju prikrivena romantičarska usmjerenja * TURSKA KUPELJ - rezimira njegovu sliku akta, naslikao sa 84 god. - najveći majstor CRTEŽA 19. st. – inspiriran crtežima quattrocentista, Rafaela, H. Holbeina ml. - izuzetna čistoća linije, radi olovkom, kredom, perom, sepijom - crtežu olovkom plastičnost daje BIJELIM GVAŠEM - učenik Th. Chassireau, utječe posredno na P. De Chavannesa, E. Degasa, H. T. Lautreca, P. Gaugina, G. Seurata, M. Denisa, kubiste i konstruktiviste - njegov životni vijek traje od starog Fragonarda do mladog Moneta

8

I. Babić: JAEAN AUGUSTE DOMINIQUE INGRES - najpoznatiji predstavnik klasicizma - otvara epohu snažnog naturalizma u franc. umjetnosti – Davidov tip portreta Ingres pojačava i sintetizira - od Davida se razlikuje i shvaćanjem antike – David se oduševljava antikom kasnog Rima, a Ingres se divi helenskom idealu, skulpturama koje lord Elgin donosi da Partenona - pedantno crtao i razrađivao slike da bi postigao što veću čistoću forme * MADAME RIVIERE - naturalizam portreta, linije skladno obuhvaćaju oblik - velike kompozicije (Venus) isto odlikuje naturalizam uz namještenost i patetiku - "za mene ne postoji druga ideja doli savršenost" * HOMEROVA APOTEOZA (1827.) - nazvana modernom Disputom - Homer okružen umjetnicima, pjesnicima, glazbenicima (Mozart, Rafael, Shakespeare) - uzor – Rafael - nakon boravka u Italiji, Ingres postaje najjači protivnik romantizma i Delacroixova slikarstva - međutim, po sadržaju i izboru tema i Ingres je blizak romantizmu * KUPAČICA VALPINÇON (1808.) - pokazuje romantičarski interes za orijent - Ingres bio ne samo izuzetan crtač već i SLIKAR TONA - znalački koristi liniju – čistu i jednostavnu crtačku tehniku – crteži ženskih portreta - tijelo u formi slova S, zastor kao okomica - čisti volumen oslobođen detalja * MADAME DESTOUCHES (1816.) - realizam detalja - radi prema načelu – nema velikog crtača koji ne bi našao točnu boju koja odgovara njegovu crtežu - jednostavnoj kompoziciji odgovara uravnoteženost boje - sliku definira crtežom koji kasnije oboji * MADAME MOTTESSIER (1856.) - uravnoteženost boje, linije i modelacije - koristi lokalnu boju - utječe na P. de Chavannesa, Degasa, Renoira * MONSIEUR BERIN - simbol građanske klase – ozbiljan i ponosan * ROBINJA KOJA SVIRA, * RAFAEL I FORTUNA - u Davidovu atelieru sa 17 god. - crtež određuje njegove slike sa izrazitim realizmom boja i detalja

9

- teži JEDNOSTAVNOM IZRAZU – crtež je temelj slike, a boja služi za obojenje - izostavlja nepotrebne detalje, likove čvrtso impostira u prostor - tematski (Orijent) – približio se romantizmu - u vrijeme II. carstva predsjeda akademijom - njegove slike postaju uzor negativnom trendu – akademskom realizmu - uzor – slikarstva grčkih vaza, kiparstvo Fidije, Rafael * GOSPOĐICA RIVIERE (1805.) - idealizirani lik - linija odvaja volumen od pozadine, blago sjenčanje - pažnja u slikanju odjeće * EDIP I SFINGA (1808.) - Edipova poza preuzeta sa grčkih vaza - crtež opisuje lik, sjenčanjem stvara volumen – TONSKO SJENČANJE * TURSKA KUPELJ - u medaljonu – oblici prate kružnicu - različite forme aktova, prenesena Valpinçon

10

NJEMAČKI KLASICISTIČKI SLIKARI ASMUS JACOB CARSTENS (1754.-Rim, 1798) - njemački slikar danskog podrijetla, profesor na Akademiji u Berlinu - od 1792. živi u RIMU - pod utjecajem H. L. FORNOWA studira antiku, stvara lik. izraz koji u slikarstvu označava početak njemačkog klasicizma - uz antiku, ugleda se i na MICHELANGELA I G. ROMANA, pažnju poklanja EGZAKTNOSTI CRTEŽA - motive iz ant. mitologije i legendi radi na velikim KARTONIMA u kojima suzdržljivo primjenjuje boje (* HELENA U TROJI, * ARGONAUTI) - radi i alegorijske motive, teme iz književnosti (* DANTE, * SHAKESPEARE) - utječe na formiranje kiparskog klasicizma B. Thorvaldsena * AUTOPORTRET (kreda u boji) - sa čistih OBISNIH CRTEŽA (grčke vaze) usmjerava se na Michelangela i Rafaela

CHRISTIAN GOTLIEB SCHICK (1776.-1812.) - uči u Sttuttgartu, zatim kod Davida u Parizu - 1802.-12. u Rimu radi portrete, mitološke i biblijske teme prema shemama klasicizma – obogaćuje ih romantičarskom osjećajnošću - * DAVID PRED SALOMOM, * BAHKO I ARIJADNA * PORTRET GOSPOĐE VON COTTA JOSEPH ANTON KOCH (1768.-Rim,1839.) - začetnik njem klasicizma na području HEROJSKOG PEJZAŽA - uči u Karlshruheu, od 1795. u Italiji – u Rimu, surađuje sa klasicistima Thorvaldsenom i A. J. Castersom pod čijim utjecajem slika figuralne kompozicije - 1803. prelazi na slikanje uljem – po uzoru na CL. Lorrainea i N. Poussina radi tzv. HEROJSKE PEJZAŽE slobodne kompozicije sa patetično interpretiranim elementima stvarnosti - figure u pejzažu često imaju karakter štafaže, često ih rade drugi slikari - * freske u Vila Massima od Laterana, Rim – teme = Dante - niz bakropisa prema Danteovoj Božanstvenoj komediji * HEROJSKI PEJZAŽ S - motiv Alpi - bavi se odnosom ljudskog lika i pejzaža - kasic. raščlamba pod Poussinovim utjecajem - štafažu i motive arhitekture sam komponira

11

WILHELM VON KOBEL * LOVAC NA PLANINSKOM PAŠNJAKU (1828.) - klasic. način slikanja pejzaža, približava se objektivnosti bidermajerskog realizma - od oca preuzeo interes za nizozemske slikare 17. st. – tretiranje svjetla - klasicizam u strogoj kompoziciji te statičnoj arhitekturi slika - oštrina projekcije

12

KLASICISTIČKI KIPARI BERTEL THORVALDSEN (Københaven, 1768./70.-1844.) - jedan od glavnih predstavnik kasnog FORMALISTIČKOG KLASICIZMA u skulpturi - zarana stupa na tečaj crtanja na Akademiji u Københavenu (Danska) - radovi * PROTJERIVANJE HELIODORA IZ HRAMA, * PRIJAM KOD AHILA i * OZDRAVLJENJE UZETOG – u shemama akademizma donose mu zlatnu medalju i stipendiju za boravak u Rimu (1797.) - I. FAZA – kopira herojsko-patetične crteže svog suučenika sa Akademije – A. J. Carstensa - crta antička skulpturalna djela - 1799. grupa * BAKHO I ARIJADNA – ugledanje na antiku - 1802. u sadri modelira veliku figuru * JAZON – za eng. bankara Hopea kleše je u mramoru - dobiva sve brojnije narudžbe - * portretna poprsja i 5. mramornih figura za groficu Vorincov * AMOR S PSIHOM * BAKHO * APOLON * GANIMED S ORLOM * VENUS VICTRIX - reljef * OTMICA BRISEIDE – u stilu klasičnih bareljefa – suprotno renes. i baroknim reljefima sa iluzionističkim pozadinama – ova figura je na čistoj plohi * KRŠTENJE KRISTOVO, 1805. – sakralna tema interpretirana u antičkoj koncepciji - 1808. postaje članom akademije Sv. Luke – otvara radionicu – među pomoćnicima se ističe P. TENERANI - u radionici se skulpture izvode u više primjeraka - Thorvaldsen rijetko sam kleše mramor – po njegovim modelima to rede pomoćnici - izuzetak su: * ADONIS, 1808. – potpuno grč. inspiracije * AUTOPORTRET, 1810. - medaljoni sa likovima mitol. božanstava – za dvorac Christiansborg u Københavenu - orijaški kip * MARS S AMOROM KOJI MU NOSI MAČ - plastike za nadgrobne spomenike – Italija, Njemačka, Poljska * ULAZAK ALEKSANDRA VELIKOG U BABILON - friz dugačak 50 m, nadovezuje se na panatenejski friz PARTENONA - prvotno namijenjen za palaču Kvirinal kao moguću Napoleonsku rezidenciju u Rimu - nakon Napoleonova pada u vili Sommariva na jezeru Como * NADA, 1818. - lapidarne i arhaizirane forme T. koristi sporadično - njegov je ideal ljepota nagog tijela u PRAKSITELOVOM DUHU – mitološki likovi (* Amorov trijumf, * Merkur, * 3 Gracije) * UMIRUĆI LAV (1818.) - prema ovoj skulpturi u blizini Luzerna u pećini je isklesan golemi spomenik švicarskim gardistima palim pri obrani Louisa XVI - 1819. povratak u domovinu

13

- u Københavnu radi * portrete članova vladarske obitelji - pozvan u Varšavu – radi * KOPERNIKOV SPOMENIK (1830.), konjanički spomenik * KNEZA J. A. PONIATOWSKOG (dovršen 1830, u Varšavi postavljen 1923.) – u kompoziciji i kostimu jahača je REPLIKA kipa M. ANTONIJA na Kapitoluju u Rimu - 1820. – RIM – za Marijinu crkvu sam radi kipove Krista i apostola Pavla, za ostale modele, nadgrobni spomenik * PIA VII (Bazilika sv. Petra, 1831.) – pripada tipu nadgrobnih spomenika papa što ih je izradio G. L. Bernini - za München radi KONANIČKI SPOMENIK BAVARSKOG KNEZA – IZBORNIKA MAKSIMILIJANA I. (1839.) – romantičarska sklonost – knez u nošnji iz vremena tridesetogodišnjeg rata, izražene karakteristike fizionomije - 1828.-38. posljednje desetljeće RIMSKOG BORAVKA – radi reljefe za nadgrobne spomenike u Italiji i Poljskoj i javne spomenike: * LORD BYRON, Cambridge, 1831. * GUTENBERG, Mainz, 1837. * KONARD HOHENSTAUF – za njegovu grobnicu, crkva St. M. del Carmine u Napulju - za ove skulpture radi modele, pomoćnici ih klešu u mramoru (H. V. Bissen) - pregovara sa danskom vladom o gradnji muzeja za svoja djela te se 1838. vraća u domovinu - posljednje godine života provodi na imanju Nysö u juž. Sjaellandu – radi * AUTOPORTRET S LIKOM NADE, reljefe sa biblijskim i alegorijskim temama, * LIK HERAKLA, pročelje dvorca Christiansberg - 1848. dovršen Thorvaldsenov muzej u Københavnu – smješteno 120 njegovih skulptura u mramoru, brojne skice u sadri, arhiv sa dokumentacijom, odljevi, crteži… - u dvorištu njegova grobnica - posredstvom Carstensa i Kocha Thorvaldsen usvaja Winckelmanove teze o primatu estetskog ideala KLASIČNE GRČKE SKULPTURE - djeluje paralelno sa A. Canovom - međutim, dok se u Canovinim djelima još očituje senzualnost i razigranost rokokoa, T. je hladan i usmjeren na arheol.- muzejske uzore, te prirodu uopće ne studira - odriče se dramatičnosti, teži SKLADU I LJEPOTI koji postaju sami sebi svrhom - u tom svom načinu virtuoznost doseže u ženskim likovima i likovima mladića - ant. božanstva nisu bića već dopadljivo izglačani mramori, kršć. sveci su "pokršteni grč. bogovi" - utječe na generacije kipara koji se ugledaju na njegovu virtuoznost tretiranja forme, jednostavnost kompozicije te čistoću kontura (osobito u reljefima)

14

ANTONIO CANOVA (1757.-1822.) - školovao se u djedovoj klesarskoj radionici, zatim u VENECIJI gdje počinje samostalno raditi 1773 kao priznat umjetnik - 1779. dolazi u rim koji postaje centar njegovo djelatnosti - u fazi raspadanja feudalnog apsolutizma u 2. po. 18. st. javlja se u umjetnosti težnja za smirenom formom, harmoničnim oblicima, preobrazbom izraza prema uzorima antike – klasicizam - Canova je tada ličnost koja majstorski vlada tehnikom – naslućuje nove kompozicijske mogućnosti lik. stvaranja - romantičarski duh mirol. motiva i formalno tragičan patos nadgrobnih spomenika, idealizirane žive figure – odraz su vremena kad se vladajući sloj, nakon franc. Revolucije pokušava vratiti na tron carske veličine - u vrijeme empirea radi za Napoleona i dvor te određuje gl. ton skulpture klasicizma - za ant. uzorima se vodi formalno – tehnički savršeno modelira ljudsko tijelo, harmonizira pokrete, uljepšava forme – sva virtuoznost prisutna u tendenciji za DOPADLJIVOŠĆU - manji broj djela nastalih u kontaktu sa modelom (portretna poprsja) ukazuju na sposobnost realističkog rješavanja skulpturalnih zadataka - prema njegovom nacrtu izveden je Tempio di Canova u Possaguu kod Bassana u kojem je pokopan – rotonda sa dorskim pronaosom, inspirirana Panteonom u Rimu - djela: * NADGROBNI SPOMENIK PAPE KLEMENTA XIII – SS. Apostoli, Rim * NAPOLEON I. – Milano, Brera * AMOR I PSIHA – Rim, Lenjingrad * PAOLINA BONAPARTE-BORGHEZE KAO VENERA – Gall. Borgheze, Rim * 3 GRACIJE – u 3 varijante * PORTRET GENERALA JOSIPA VRKLJANA – Pov. muzej, Zagreb - radovi odliveni u sadri se čuvaju u gipsoteci Canove u Possaguu - stvara likove heroja i genija da bi u njima utjelovio apsolutnu ideju – Paolina Borghese kao Venera, G. Washington kao rimski vojskovođa, Napoleon I. kao golemi nagi lik cara - HEROJSKI ELEMENT I NJEŽNA PLEMENITOST ženskih likova zbog baroknih reminiscencija prelazi u sladunjavost - utjecao na PRUDHONA * PAOLINA BORGHESE KAO VENERA (1808., mramor) - napoleonova sestra - idealizirana figura je preteča Ingresove Odaliske - koncipirana kao puni reljef – za promatranje sa prednje i stražnje strane * GROBNICA MARIJE KRISTINE (1798.-1805., Augustinska crkva, Beč) - nova koncepcija – lik pokojne grofice samo u medaljonu nad natpisom - pune skulpture su alegorični klasicistički likovi (3 faze ljudskog života) prikazani na idealnoj sahrani kao povorka koja ulazi u grobnicu-piramidu = Canova koristi PRIVIDNU, LAŽNU arhitekturu – piramida je lažna fasada sagrađena uz zid crkve (negativnost Canovina rada)

15

JEAN ANTOINE HOUDON (Versailles, 1741. – Pariz, 1828.) - rano počeo raditi skulpture u atelieru J. B. Pigallia - 1764. dobio Prix de Rome, u Rimu boravi do 1768. - RIMSKI BORAVAK (1764.-68.) – vrijeme njegove najjače aktivnosti - zanima ga anatomija – više nego kiparska djela antike – studirao u dvorani za sekcije franc. bolnice u Rimu - 1767. – studija čovjeka oguljene kože (L'Ecorche) – postaje anatomski model na umjetničkim školama - na njega utječu MICHELANGELOVI radovi - povratkom u Francusku postaje član Akademije - putuje Njemačkom – radi portrete na dvoru Sachen-Coburg-Gotha - u Francuskoj radi nadgrobne spomenike i portrete - u Rusiji gdje je bio veoma cijenjen, radove mu naručuje Katarina II i rusko plemstvo - 1785. odlazi u Ameriku – radi portrete (* G. Washington) - u vrijeme Revolucije radi portrete njenih vođa, jednako radi i u vrijeme Carstva te Restauracije - stvaralačkom snagom Houdon nadrasta suvremenike - uzor nalazi u radovima GOUJONA i jednostavnosti franc. renesanse - u portretima pronicavo psihološki analizira model - proživio je razdoblje od rokokoa do klasicizma, ali nije odstupio od osobnog izraza koji odlikuje ČISTOĆA I VJERODOSTOJNOST - većinu skulptura radi u prirodnoj veličini - ponekad uzima odljeve lica osoba koje modelira – odljev Voltaireovih ruku za sjedeći kip - načelo rada: "draž kiparstva je u tome da se sačuva ISTINITOST OBLIKA" - njegovo životno djelo (od 1773. redovno izlaže u Salonu) kronološki prati zbivanja od pada aristokracije do pokušaja stvaranja nove elite - psihološka studija VOLTAIREA – najbolji rad - radi portrete djece - djela: * POPRSJE KATARINE II, Ermitaž, Petrograd * DIDEROT, Versailles * VOLTAIRE, Comedie Francaise, Pariz – replika u Ermitažu * LOUIS XVI, Versailles * G. WASHINGTON, terakota – Louvre, bronca – Richmond, USA * NAPOLEON, Dijon, terakota na način ant. teme * VOLTAIRE, stojeća figura, Pantheon, Pariz * VOLTAIRE, 1781., Muzej Fabre, Montpeiller, Francuska - filozof sjedi, ističe skeptički duh modela - klasična draperija ističe sličnost sa antičkim filozofima - druga bista u drvu – Comedie francaise, Pariz * GEORGE WASHINGTON, 1788.-92., Senat, Richmond, Virginia - napravio dvije verzije – jedna u suvremenoj, jedna u klasičnoj odjeći - iako ova prikazuje W. u suvremenoj odjeći, lik je postavljen u klasičnu pozu sa liktorskim snopom prutova

16

ARHITEKTURA KLASICIZMA - prekida rokoko tradiciju – u vrijeme louisa XVI arhitektura gubi funkcionalnost, ističu se dekorativni motivi kineske i japanske umjetnosti te roccaille ukras - francuskom revolucijom nastupa JEDNOSTAVNOST I OZBILJNOST klasicizma - po uzoru na antiku, arhit. ima naglašeno PROČELJE – trokutasti zabat i REPREZENTATIVNO STUBIŠTE - za Napoleonove vladavine grade se SLAVOLUCI – spomenici nekom povijesnom događaju, postavljeni na trgove – Arc De Triomphe d'Etoile, Arc de Triomphe du Carrousel, po uzoru na rimsku umjetnost - spomenik sa postoljem – antički kaneliranim stupom te KIPOM na vrhu (Nelsonov spomenik, Trafangular Square – London) - arhitektura utilitarne namjene (nema svečane funkcije) i stambene kuće – trokutasti zabat sa polustupovima, rustika u prizemlju - crkve – u duhu antike (slične hramovima) - čistoća i funkcionalnost ove arhitekture otvorili su put modernoj arhitekturi - neki projekti (C. N. Ledoux – kuća direktora Le Louea, L. E. Boulle – Mrtvačka kapela) nisu izvedeni zbog svoje "premodernosti" CLAUDE-NICOLAS LEDOUX: KUĆA DIREKTORA LE LOUEA (1775) - kuća na slapu slična Wrightovoj organskoj arhitekturi - geometrijske forme – cilindar kroz koji protječe voda LOUISE-ETIENNE BOULLEE: MRTVAČKA KAPELA - nacrt u Bibliotheque Nationale u Parizu - ulaz je udubina u trokutu - jedini ukras su nisko postavljeni prozori ALEXANDRE BROGNIART: NACRT ZA PARIŠKU BURZU (1808.) - slična hramu - u ideji grčkih i rimskih hramova stepenište je postavljeno uzduž cijele fasade - u ovoj tipologiji se grade muzeji i parlamenti (Američki kongres – Capitol Hill) - u skladu sa stupovima ispred, pročelje je rastvoreno nizom polukružnih otvora - gornji vijenci i krov nemaju ukrasa ROBERT DELAUNY: CRKVA MADELAINE – Hram razuma - samo nacrt - Napoleon želio stvoriti novu religiju – sagrađena nakon Napoleonova konkordata s papom - cela, transept, zabat sa reljefom – težnja skromnosti PERCIER & FONTAINE: ARC DE TRIOMPHE DU CARUSEL (1806/8) - uzor – Slavoluk Septimija Severa u Rimu - nad lukovima su postavljeni reljefi, a u srednjem dijelu natpis - na vrhu kipovi četveroprega (quadriga sa imperatorom) – pokazuju Napoleonovu težnju da Francuska predstavlja obnovljeni Rim

17

JEAN FRANCOIS THERESE CHALGRIN: ARC DE TRIOMPHE DE L'ETOILE - 1806.-36. - razlikuje se od rimskih uzora - nema uobičajenih stupova čime se ističe masivnost kamenog bloka - čiste plohe – 2 reljefa (Marseljeza) dodana u romantizmu - iznad su reljefi antičkog karaktera - kasnije je ispred smješten grob Nepoznatom junaku AUGUST STUELER: KOVNICA NOVCA, BERLIN (1868.-71., porušena) - spoj klasične ant. umjetnosti – friz koji imitira ant. reljef + renesanse- biforni otvori PETER SPETH: KAZNIONICA ZA ŽENE, WURZBURG (1808-10.) - ulaz ističe rustika u prizemlju, iznad ploha bez ukrasa KARL GOTTHARD LANGHANS: BRANDENBURŠKA VRATA, 1789. - najznačajniji primjer njemačke klasicističke arhitekture - imitira ideju hrama – dorski stupovi, vijenac triglifa + metopa, iznad quadriga Gottfrieda Schadowa, sa strane dvije stražarnice FRIEDRICH GILLY: NACRT ZA SPOMENIK FRIEDRICHA VELIKOG, 1796. - sličnost s EGIPATSKOM ARHITEKTUROM – hram, sa strane 4 crna obeliska - spaja antičke i egipatske uzore J. M. GANDY: PROJEKT CRKVA, LONDON - trobrodna crkva s narteksom u različitim stilovima – iz ovih ideja nastaju retro-stilovi romantizma JOHN SOANE: PROJEKT BANKE, LONDON - ideja – Panteon - plitka kupola sa lanternom - jedini ukras je friz pod kupolom CHRISTIAN FREDERIC HANSEN: VOR FRUE KIRKE, KOPENHAGEN, 1811. - antički uzori – kolonada stupova, kasetirani svod, oltar sa trokutnim zabatom GOTLLIEB BINDESBOLL: THORVALDSENOV MUZEJ, KOPENHAGEN, 1839.-48. - u vrijeme Napoleonova empirea uzor je EGIPATSKA UMJETNOST – upotreba tamnog granita i bijelog kamena, okomice se šire prema dolje, reljefi - dvokatna zgrada s oslikanim pročeljima - izvana su prizori iz Thorvaldsenova života, a iznutra prikazi palma, hrastova, lovorova drveća i genija – kao okoliš za kiparev grob usred dvorišta

18

KARL FRIEDRICH SCHINKEL: ALTES MUSEUM, BERLIN, 1824. - prvi muzej uopće - jonski stupovi, reprezentativno stepenište pred pročeljem – postao obrazac za gradnju muzeja (British Museum) - fasada oblikovana u duhu antike

19

FRANCUSKA ARHITEKTURA KLASICIZMA CLAUDE-NICOLAS LEDOUX (1736.-1806.) - Blondelov učenik, arhitekt Louisa XVI, član Academie Royale - gradi PLEMIĆKE REZIDENCIJE u Parizu i Versaillesu – inspiriran Paladijevim djelima, unosi smirenost klasicizma i izbacuje suvišne ukrase * KAZALIŠTE BESANCON (1778.-84.) - unosi nove principe u strukturi gledališta – redove galerija postavljenih jedne iznad drugih zamjenjuje SJEDALIMA fiksiranim u blago nagnuti pod * URBANISTIČKI I IZVEDBENI PLAN NOVOG GRADA (1773.-75.) - sa radijalno postavljenim prometnicama, logičnim rasporedom javnih i komunalnih objekata - nije izveden – ovakve ideje su realizirane u arhitekturi 20. st. * KUĆA DIREKTORA LE LOUEA, skica (1775.) - graditeljstvo u vremenu Revolucije – reducirani geometrijski oblici, tendencija vraćanja izvornom - stvorio tip gradnje u obliku kocke * - na ulazu u Pariz – sačuvane 4, građene u formi paviljona – htio im dati monumentalnost atenskih Propileja

LOUIS-ETIENNE BOULLEE (1728.-1799.,Pariz) - rokokou suprotstavlja klasicističke ideje o potrebi usvajanja antičkog RIMSKOG graditeljstva - u Parizu gradi plemićke kuće (Hotel de Monville), te dvorce u pokrajini * MRTVAČKA KAPELA, Bibliotheque Nationale, Pariz - radi po načelu "arhitektura se treba pomladiti geometrijom"

ALEXANDRE THEODORE BROGNIART (1739.-1813.) - učenik L. E. Bonllea - po planovima A. Gabriela dovršava Ecole Militaire * KAPUCINSKI SAMOSTAN, PARIZ - danas licej i crkva St. Louis d'Autin - sa dorskim stupovima u klaustru i kapelom, ravnim gotovo golim pročeljem * PARIŠKA BURZA, 1808. - glavni Brogniartov rad - više je dekorativna negoli funkcionalna građevina - 64 korintska stupa - red stupova poput periptera okružuje zgradu kvadratnog tlocrta

20

- romantični klasicizam – unutrašnji prostor ukazuje na povezanost sa arhitekturom Louisa XIV - kuće: Hotel St. Fry itd.

JEAN FRANCOIS THERESE CHALGRIN (1739.-1811.) - sljedbenik Palladijeva klasicističkog načina - primjenjuje elemente ant. arhit. - u Parizu gradi palače - * CRKVA ST. PHILLIP-DU-ROULE * SJEVERNI TORANJ CRKVE ST. - izvršio pregradnje na palači Louxemburg i unutrašnjosti kazališta Odeon *ARC DE TRIOMPHE D'ETOILE - slavoluk pobjede - započet 1808., završio ga Blonet 1837. - piše teoretske rasprave o arhitekturi

ROBERT DELAUNY * NACRT ZA CRKVU MADELAINE (1809.) - podignuta kao hram slave - 1816. pretvorena u kršćansku crkvu - primjer DRŽAVNOG KLASICIZMA Napoleona I. koji je građevine dao oblikovati prema rimskim spomenicima (smatrao se nasljednikom rimskih careva

Napoleonski objekti - * stup na trgu Vendome (uzor Trajanov stup) * Arc de Triomphe du Carusel (Percier i Fontaine * Arc de Triomphe d'Etoile (Chalgrin) * Crkva Madelaine (Delauney)

21

NJEMAČKA ARHITEKTURA KLASICIZMA KARL GOTTHARD LANGHANS (1732.-1808.) * BRANDENBURŠKA VRATA (1789.), Berlin - uzor – restaurirani Propileji u Ateni koje je poznavao preko bakropisa - po 6 dorskih stupova postavljenih na baze (protiv klasicističkih kanona) spojeni zidovima nose atiku na čijem srednjem dijelu je postavljena quadriga Gottfrieda Schadowa - niže stražarnice (izgrađene poput hrama) se oslanjaju o vrata - monumentalno obilježavanje početka pruske trijumfalne ulice "Unter den Linden" koja vodi do kraljevskog dvora * PALAČA HATZFELD * KAZALIŠTE ZWINGER-WORCLAW * DVORSKO KAZALIŠTE – CHARLOTTENBURG * STARO KAZALIŠTE, BERLIN

FRIEDRICH GILLY (1772.-1800.) - na studijskim putovanjima po Engleskoj i Francuskoj postaje pristaša klasicizma, te taj način građenja uvodi u Njemačku - utječe na svog učenika K. F. Schinkela – gl. predstavnika njem. klasicizma * NACRT ZA SPOMENIK FRIEDRICHA VELIKOG (1796.) - dorski peripter zamišljen usred LEIPZIŠKOG TRGA - slično franc. arhitekturi u vrijeme Revolucije - osnivač moderne gradnje kazališta – crtež Marienburga po uzoru na srednjov. arhitekturu

LEO VON KLENZE (1784.-1864.) - studira na politehnici u Parizu - 1808. – dvorski arhitekt vestfalskog kralja Jeromea Bonapartea, od 1815. bavarskog kralja Ludwiga I - nakon putovanja u Grčku i Italiju postaje pobornik primjene antičke arhitekture - podcjenjuje srednjovjekovnu i renesansnu arhitekturi, prilagođava se zahtjevima naručitelja - aktivnost mu opada u vrijeme historijskih stilova - u Munchenu izvodi velik broj građevnih i urbanističkih projekata (LUDWIGSTRASSE, KONIGSPLATZ – pseudoantička obilježja) - Munchen: * KRALJEVSKA REZIDENCIJA – po uzoru na P. Pitti u Firenci * DVORSKA CRKVA – u bizantskom stilu * MINISTARSTVO RATA * STARA PINAKOTEKA * PROPILEJI * RUMMENHALE – jonske kolonade u formi potkove

22

- Petrograd: * ERMITAŽ (1840.-50.) * WALHALLA kod Regensburga (nad Dunavom) - panteon u formi dorskog hrama, svečana dvorana sa jonskim reminiscencijama - tip spomenika u čast predaka = uzor: grčka arhitektura * LUDWIGSTRASSE, MUNCHEN - po narudžbi Ludwiga I (za kojeg je izgradio oko 30 građevina) - uzori: forme talijanske RENESANSE - završava se vratima pobjede

KARL FRIEDRICH SCHINKEL (1781.-1841.) - graditelj, slikar, grafičar, scenograf - uči u Berlinu u radionici francuskih graditelja D. i F. Gillya koji svojim klasicističkim koncepcijama utječu na njegov razvoj - boravio u Italiji i Parizu - RANIJA FAZA – samouko se bavi slikarstvom – romantični pejzaži dekorativne namjene, i litografijom – motiv Berlina - 1816.-32. radi SCENOGRAFSKE SKICE za berlinska kazališta (drame Goethea, Schillera, Hoffmana, Mozartove opere) – iluzionizam scene rješava primjenom perspektive - 1810. započinje intenzivnu graditeljsku djelatnost u Berlinu – rana faza najznačajnija - radovi orijentirani prema klasicizmu – stroge, jednostavne forme i elementi antičke grč. arhit. - teži spojiti ljepotu objekta i njegovu namjenu - ZRELA FAZA – sklonost firentinskoj visokoj renesansi - različitom djelatnošću (urbanistički, konzervatorski radovi, osnove za proizvode umjetničkog obrta) dominira u njem. klasicističkoj arhitekturi - SCHINKEL MUSEUM se nalazi u sastavu Nacionalne galerije u Berlinu - Berlin: * DRAMSKO KAZALIŠTE – izgorjelo 1945. * ALTES MUSEUM * MUZIČKA AKADEMIJA * AKADEMIJA ARHITEKTURE - crkve (pregradnja katedrale, palače, stambene zgrade - Potsdam - * KASINO, * CHARLOTTENHOFF, projekti kazališta, upravnih zgrada, javnih i nadgrobnih spomenika - nerealizirani projekti: KRALJEVSKA PALAČA NA AKROPOLI, LJETNA REZIDENCIJA RUSKOG CARA NA KRIMU * ALTES MUSEUM, BERLIN (1824./5.) - pravokutna građevina otvara se predvorjem – pročeljem što ga nosi 18 jonskih stupova - u unutrašnjosti prostor sa kupolom sličan je rimskom Panteonu * AKADEMIJA GRADITELJSTVA, BERLIN (1832./35.) - kvadratnog tlocrta, orijentirana oko unutrašnjeg pravokutnog dvorišta - na pročelju zidani stupci spojeni željeznim , između su uvučeni zidovi * NACRTI ZA PRIJESTOLNU DVORANU KRALJ. PALAČE NA AKROPOLI, ATENA

23

* DEKORACIJE ZA OPERU - vođen Gillyevim interesom za srednji vijek koristi oblike monumentalne gotike - arhitektonske dekoracije su klasicistički jasne, slikane hladnim bojama – dekoracije za Čarobnu Frulu

24

ENGLESKA ARHITEKTURA KLASICIZMA JOHN SOANE (1753.-1837., London) - uči u Londonu, usavršava se u Italiji, oduševljen antičkom arhitekturom postaje pobornik klasicističkih ideja - radi u Londonu: projektira objekte javne namjene od kojih su mnogi porušeni * PALAČA ENGLESKE BANKE (1778.) – stroge klasicističke forme * CHELSEA HOSPITAL * DULWICH GALLERY - profesor arhitekture na Royal Accademy od 1806. - njegova zbirka umjetnina smještena u zgradu sagrađenu po njegovim nacrtima - * Soane Museum * SKICA ZA ROTUNDU U ZGRADI ENGL. BANKE - u Italiji susreće teoretičara Piranesija - Soaneova težnja za jednostavnim formama istovremena je njegovim suvremenicima u Francuskoj i Njemačkoj - vodeći je engleski arhitekt u I. pol. 19. st. (uz Nasha) - njegovi kasniji projekti dijelom potječu od ideja njegovog učenika Gandya

25

ROMANTIZAM (1820.-50.) - za vrijeme Napoleonove vlasti stvoren GRAĐANSKI ZAKONIK – "Deklaracija o pravima čovjeka i građanina" – jednakost ljudi pred zakonom, sloboda tiska - romantizam se javlja u književnosti, glazbi, osobito u slikarstvu - označava PREKID tradicije jedinstvenog stila – umjetnost se individualizira, svaki umjetnik samostalno rješava probleme izraza - od romantizma nema više stilova već postoje MODE koje kratko traju - romantizam nije stil, već POKRET – po nazorima na svijet - traje do 1850., negdje i duže – u zemljama srednje Evrope (Hrvatska – do kraja vladavine bana Hedervarya, Češka, Poljska, Njemačka do 1870. – ujedinjenje pod Bismarckom, Italija) - NACIONALNI ROMANTIZAM je izraz političke volje za ujedinjenjem - nasljednik Davidove škole Antoine Gros stvara drugačiji pristup od svog učitelja: naglašava KOLORIZAM I DINAMIZAM prikazivanja – naglašen pokretački a ne patetičan ZANOS - Grosovi učenici – GERICAULT i DELACROIX rodonačelnici su franc. romantizma - Davidove slike primjer su političkog slikarstva u 19. st., koristi klasičan, tradicionalan jezik da bi bio pristupačan masama, ne donosi novine - 1848. novi val revolucija označava nezadovoljstvo stanjem u društvu (pr. Februarska revolucija)

26

THEODORE GERICAULT - rodonačelnik romantizma - u franc. slikarstvo unosi izrazit NEMIR – ili u sadržaju ili realizaciji – osobito u motivu nemirnosti konja - inspiriran stvarnim brodolomom franc. fregate radi programatsku sliku romantizma * SPLAV MEDUZA – sačuvano 8 ili 9 uljanih skica dužine 2 m - ona predstavlja sliku tadašnjeg svijeta – uznemirenog i nesigurnog - brodolom uz obalu Afrike, od 140 ljudi nakon 4 mjeseca lutanja, spasilo ih se 10 - za tu sliku radio niz studija utopljenika, luđaka - opus: teme konjanika (trke), duševni bolesnici (10 portreta po narudžbi upravitelja duševne bolnice), Splav Meduze – naslikao 2 god. prije smrti (5x7m) - za boravka u Engleskoj upoznaje engl. PEJZAŽNOS LIKARSTVO – priroda kao autonomna tema – slikana na otvorenom - u Italiji boravi godinu dana – oduševljen Michelangelom te Carravaggiovim slikama u Rimu (Polaganje u grob u Vatikanskim muzejima) - u svom slikarstvu Gericault spaja: 1. izražavanje misli kroz pokrete tijela – Michelangelo 2. dramatično osvjetljenje, naturalizam tijela – Carravaggio 3. slikanje prirode – engl. pejzažisti 4. kolorizam učitelja – Gros - opsjednut konjima, nakon pada s konja ostao nepokretan, umire u 31. godini – životom prikazao ideal romantičarskog umjetnika: rana smrt (Byron, Ljermontov…) * ČASNIK KONJANIČKE GARDE - rani rad, iz vremena Napoleonovih ratova - koristi Grosov kolorit iako topliji - studira Rubensa u Louvreu od kojeg preuzima shvaćanje da se forma najbolje izražava bojom (ovakvo tretiranje i korištenje LAZURNIH BOJA Rubens je prihvatio od Venecijanaca) - David koristi boje lokalnog karaktera, liniju te chiaro-scuro – hladnoća i patetika - kod Gericaulta postoji dramatičnost (čovjek i životinja čine jedno biće animalne snage) te DOMINACIJA BOJE nad oblicima – BOJA STVARA ATMOSFERU SLIKE (kao kod Rubensa) - elementi moderniteta – dramatični motivi u prvom planu prikazani bez pretjeranog dotjerivanja: smanjuje opisnost redukcijom prizora a ističe dojam * ARTILJERIJA - rana faza - dramatični proboji svijetla – Carravaggio - Gericaultova tipična kompozicija sa poremećenom statikom - isticanjem uznemirenosti konja – utjecaj baroknih kompozicija * DERBI U EPSONU (Engleska) - utrka konja u dramatičnoj atmosferi (olujno nebo) - stup – statični element koji ističe dinamiku kretanja konja - pejzaž derivira iz slikarstva engl. pejzažista poč. st. * LUDA STARICA - pokušaj psihologizacije

27

- isticanje unutrašnjeg nemira - zbog naturalističkih tendencija u portretiranju na Gericaultove portrete se pozivaju realisti - za G. portrete je karakterističan REALIZAM * PAŽ MAZEPA - uljana skica - ukleti umjetnik kao stradalnik svog poziva - svjetlosne efekte preuzima iz barokne tradicije * SPLAV MEDUZE - brodolom - naglašena piramidalna kompozicija – nemiran splav = baza, osi piramide = ljudi - isprepletena tijela u Michelangelovu Posljednjem Sudu - dramatično osvjetljenje – fokus svijetla (Carravaggio – rani barok), olujno mora, uznemirene površine – Rubens - sve elemente Gericault spaja u novi osjećaj nemira i patetike – neki ga stoga smatraju protoromantičarem – zbog oslanjanja na stare majstore - naslikana 1820. u vrijeme burbonske represije – nakon Napoleonovih ratova = slika stanja duga, ima poruku da se ne treba predati (u daljini se nazire jedro spasa) - skica: puno dramatičnije osvjetljenje, barokna kompozicija i Michelangelovsko tretiranje tijela – nema nade, nedovršene centralne figure - simbolizam "Meduze" – upućena poruka je bitna: razočaranje (otac i sin), smrti, nade (jedro)

28

EUGENE DELACROIX (1798.-1863.) - najpoznatiji predstavnik franc. romantizma - slike obilježene izrazitim KOLORIZMOM – utjecaj Rubensa (dominacija boje nad formom) - kolorističko slikarstvo – interferira jači kolorizam – "Slika mora biti svečanost za oči!" * DANTE I VERGILIJE U PAKLU (1822.) - izložena u Salonu - vrijednost barokne umjetnosti – veliki likovi (Carravaggio), gubi se oštrina forme (rastvoren volumen – desni ženski lik), bitni koloristički efekti - uznemirenost donjeg dijela slike * POKOLJ NA HIOSU (1824.) - u prednjem planu likovi poraženih, u pozadini pejzaž kao autonomna forma (preslikao tamnu pozadinu vidjevši Constableove pejzaže!) - romantičnost sadržaja: sukob klasičnog (Grčka) i orijentalnog principa (Turci) * GRČKA IZDIŠE NA RUŠEVINAMA MISSOLUGHIA (1827.) - proboj turske vojske, ustanci, poraženi - mlada djevojka u grč. narodnoj nošnji simbolizira naciju – lik koji dominira, ostali u mraku * SARDANPALOVA SMRT (1827.) - smrću kralja treba biti pogubljen i cijeli dvor - BAROKNI KOVITLAC TIJELA – povezanost Delacroixovih slika s glazbom, gl. sadržaj pomaknut u stranu - stupnjevanje boje u toplim i hladnim tonovima * SLOBODA PREDVODI NAROD (1831.) - kapitalno djelo francuske revolucije - sebe prikazao kao čovjeka koji drži pušku - zanos i teatralnost - masa ljudi se nazire u dimu eksplozija - personifikacija Francuske – djevojka Marianne sa frigijskom kapom predvodi pale u borbi (pozadina Notre-Damme) - 1. plan – barokna scena sa tijelima mrtvih koji upućuju pogled na Slobodu – jedini čvrst, siguran lik - pored nje dječak sa samokresom - masa u pozadini – identitet pojedinca nije bitan - sumarni potezi, bogatstvo toplih boja koje međusobno interferiraju * ALŽIRSKE ŽENE U HAREMU (1834.) - u seriji slika koje prikazuju svijet Orijenta, lov na lavove, arapske glazbenike - unutrašnjost harema izuzetne raskoši - slobodna sažetost karakteristična za kasnog Davida te kompozicija koja odudara od utvrđenih kanona * FRIEDRICH CHOPIN - težnja za interpretacijom unutrašnjeg - chopin se bori protiv bolesti (pozadina crvene boje)

29

* LOV NA LAVOVE - crtkastim potezima oslikava snagu divljine - barokna dinamika i slikarska vrijednost animalne snage – prisutna u borbi ljudi i životinja - srodnost sa Rubensom - živahna boja se prevlači preko likova i stvari = postaje faktor pokreta – srodnost sa Barokom, anticipira impresionizam * JAKOV SE BORI S ANĐELOM, zidna slika * HELIODORA TJERAJU IZ HRAMA, zidna slika - u kapeli sv. Anđela, crkva st. Sulpice – Pariz - spoznaja da je boja prije svega svijetlo, te da se sjene sastoje u refleksu prema boji * OFELIJINA SMRT (Louvre, Pariz) LJUBO BABIĆ: FRANCUSKO SLIKARSTVO 19. st. (Zg., 1953.) EUGENE DELACROIX (1798.-1863.) - Delacroixov otac bio prvi diplomat Evrope – gosp. TALLEYRAND – jedan od najmoćnijih ljudi Francuske, član stare franc. aristokratske obitelji, a majka podrijetlom Njemica, kći poznatog majstora-rezbara - 2 polazišta Delacroixova rada su: 1. racionalistička revolucija 2. snažna imaginacija - romantizam u Francuskoj je izrazito plodan jer označava izlazak iz kalupa (odnos David – Delacroix) dok u Njemačkoj romantizam odmah zapada u bidermajer jer označava povratak u kalup (Faust – Ifigenija) - Chardin, Watteau, Delacroix nisu bili u Italiji, spoznali su da je ljepota u živom a ne u vraćanju na antiku ili renesansu - za života nije doživio priznanje (Baudelaire:"kad je u pitanju genij, publika je kao ura koja kasni") - u djetinjstvu bio neobuzdan, volio glazbu kojom se i trebao baviti ali se priklanja crtanju - sa 17 ulazi u Guerinov atelje gdje je trebao raditi prema Davidovim formulama, on radije kopira Tiziana, Veronesa, Rubensa i Rafaela u Louvreu - upoznaje Gericaulta – isto Guerinova učenika, te neobuzdanom osjećajnošću Gericaultove slike presudno utječu na Delacroixa * DANTE I VERGILIJE U PAKLU - prva velika Delacroixova slika rađena pod Gericaultovim utjecajem - 1822. izložena u Salonu i unatoč otporu oficijelnih institucija otkupljena od države (utjecaj Delacroixova oca) - za osvetu profesori ga izbacili sa natjecanja, te on prekida školu i radi samostalno * POKOLJ NA HIOSU - izložena na Salonu 1824. - opet dovodi Delacroixa u centar skandala - evropska omladina se identificirala sa grčkom borbom za oslobađanje od turske vlasti (npr. Lord Byron) - veoma kritizirana, smatrana uvredom svakom pojmu ljepote - isto otkupljena od države

30

- preko posrednika otac ga obasipa državnim narudžbama: Bitka kod Taillebourga za Versaillesku galeriju, dekoracije za Parlament i biblioteku Senata - kasnije prima narudžbe i bez očeve intervencije - odlikuje ih snaga mašte, boje, te doza teatralnosti - vremenom koristi sve intenzivniju boju – slično platnima Tiziana i Veronesea - pod realističkim utjecajem Constablea i Boningtona – vidjevši Constableovu sliku, prije izložbe Pokolja preslikao pozadinu u Constableovu dugu - 1825. boravi u Londonu, pod snažnim dojmom engl. literature, započinje * ILUSTRACIJE FAUSTA koje su oduševile starog Goethea - povratkom u Pariz izlaže Sardanpolovu smrt, Faust u Kabinetu, Milton sa kćerima * SARDANPALOVA SMRT - oštra kritika - ilustrira sukob Ingresa (stroga škola, čista linija i klasična kompozicija) i Delacroixa (boja na temelju imaginacije gradi sliku) - Ingres – "treba kopirati ono što se vidi", Delacroix – "ispred prirode je imaginacija – ona je sila koja stvara sliku, a slikari koji nisu koloristi – nisu slikari", slika mora biti svečanost za oči - najvažnije je da se slikar približi idealu kojeg nosi u sebi – pomoću vlastite imaginacije Delacroix elemente realnosti pretvara u simbole * SLOBODA KOJA VODI NAROD, 1830. - motiv ulične borbe transformira u simbol ljudskih težnji - unosi heroizam u francusku umjetnost, nije poremetio ravnotežu između ralnog i ideala - 28. srpnja 1830. - slaba zdravlja, brzo slika – izraz traži u UNUTRAŠNJOJ STVARNOSTI – odbija se nazivati vođom bilo kakvog pokreta - slika portrete, autoportrete, grčevita snoviđenja (Chopin – Paganini) - 1832. boravi na Orijentu (Maroko) da bi studirao sklad čistih boja - vraća se sa novim motivima i čišćom paletom (* Alžirske žene u Haremu – ta slika navješćuje Maneta) * ULAZAK KRIŽARA U CARIGRAD - pročišćena paleta - opus od 9 140 radova – slike, pasteli, akvareli, litografije, albumi crteža - piše kritike, vodi Journal (1822.-63.) u kojem je zabilježio sve značajnije kulturne pojave – na razini Vincijeva "Traktata o slikarstvu" - na slikama prikazuje idealnu ženu (plavokosa) - piše studije ( o Poussine, Prudhonu) - krajem života mu slabi vid (kao i Daumieru) - PRAOTAC MODERNIH LIK. IDEJA – njegov utjecaj se preko Maneta prenosi dalje

31

THEODORE CHASSERIAU (1819.-1856.) - studira u ateljeu J. D. Ingresa – radi slike sa sakralnim i mitološkim temama - nakon boravka u Alžiru, oduševljen Delacroixovom paletom, te u kasnijim radovima nastoji spojiti preciznost Ingresova crteža i bujni kolorit romantičara - Baudelaire ga naziva epigonom i eklektikom – Chasseriau je u svojim radovima pokazao individualnu nadarenost i smisao za ljepotu slikarskog izraza - po dekorativnim slikama – ulja na platnu montirana na stijenu – jedan od inicijatora DEKORATIVNOG SLIKARSTVA – u crkvama St. Merry i St. Phillipe de Roule, S. Roch, te uništeni ciklus u Cour De Comptes - u ulju radi aktove i poluaktove – sa gotovo uvijek istim egzotičnim, senzualnim i bolećivim modelom - djela: * APOLON I DAFNE * SUZANA U KUPELJI * ESTERA * TEPIDARIJ * DVIJE SESTRE * PORTRET LACORDAIREA * PORTRET MLLE CABARRES BABIĆ: - Theophile Gautier ga definirao kao "Indijanca koji je svoje škole svršio u Atici" - povezuje strastvenu putenost egzotične naravi i helenski ideal ravnoteže sklada - rođen na San Domingu od majke Kreolke - sa 18 god. medaljom nagrađen od Salona - uči kod Ingresa – usvaja Ingresov strogi crtež, skloniji je Delacroixovom kolorizmu - uravnotežen raspored oblika i strogo shvaćanje preuzeo od Ingresa - FRESKE nisu sačuvane, trebaju se raditi škrtom paletom, a Ch. je koristio puni kolorit - slike na žbuci velikom vještinom - težnju velikim formama pokazuju i njegova ulja * ESTERINO KUPANJE - 3 figure, bogat kolorit sličan Venecijancima (Veronese) – značajke eklekticizma * TEPIDARIJ - antičko kupatilo sa nagim likovima u stavu antičkih kipara – klasična škola * PORTRET DVIJU SESTARA - karika – klasicizam prema romantizmu i realizmu - klasicistička škola naginjala je linearnom, plastičnom oblikovanju, može se nazvati slikarskom školom, usmjerena prema antičkim uzorima vremenom prelazi u formalizam i dogmu - traži disciplinu i doktriniranost - objekt vrijedan oblikovanja je građanin – stoga nema pejzaža ni mrtvih priroda TRAVIRKA - Chasseriau pokušava stvoriti građanski ukus u vrijeme II carstva – dolaskom Napoleona III na vlast (1851.-71.) – time je stvoren ukus salonskog slikarstva – AKADEMSKI REALIZAM

32

* TEPIDARIJ - Rimljanke u kupelji, akt u Ingresovoj maniri, punoća boja – Delacroix - bitan sadržaj slike = građanski ukus = akademski realizam u slikarstvu, historicizam u arhitekturi - uređenje stanova – barokni namještaj, plišani tapeti sa zlatim bordurama - raskošne haljine

33

ENGLESKI RANI ROMANTIZAM WILLIAM BLAKE (1757.-1827) - paralelno sa engleskim pejzažnim slikarstvom, javlja se i specifična djelatnost Williama Blakea te Henricha Füsslia - Blake i Füssli slobodno interpretiraju različite motive: Biblija – Apokalipsa, fantazmagorična bića, sa izrazitim akcentom na FANTASTIČNOM (vid romantizma) - kroz različite motive stvaraju OSOBNU SIMBOLIKU – kasniji simbolizam - odraz u secesiji/neosimbolizam, nadrealizam, magični realizam 20. st. - ugledaju se na slikarstvo kasne renesanse (Michelangelo) - Blake je jedan od najznačajnijih pjesnika romantizma - slike radi za osobne potrebe u težnji da razvije svoje LITERARNE IDEJE – težnja da poveže dvije umjetnosti – književnost i slikarstvo - nema mnogo slika, rađene u temperi i akvarelu, rijetko u ulju - Füssli mu nabavlja manirističke predloške – oslanja se na manirizam = vrludava linija, te barok = tretiranje prostora u nekoliko očišta i naglašeni svjetlosni efekti + baroknokasnomaniristička neprirodna skraćenja - nema detalj, forme su stilizirane, pojednostavljene - svojim slikarstvom Blake utječe na engl. simboliste – prerafaelite * VELIKI CRVENI ZMAJ I ŽENA OBUČENA U SUNCE (1805.-10.) - slike-simboli iz Ivanove Apokalipse - nedefinirani nejasni prostor - stilizirana krila žene koja sjedi na polumjesecu * SOTONA BUNI ANĐELE - tijelo oblikovano kao helenistička skulptura (Praksitel) - korištenje crno-bijelog tona, uz rozu i zelenu – slično dvobojnosti antički vaza = utjecaj klasične umjetnosti na Blakea * BOG STVARA ČOVJEKA - utjecaj antike – Bog ima krila kao helenistički bogovi - postavljeni u krug, disk djeluju poput skulpturalnih reljefa - Blakeova osobna simbolika nije povezana sa kršćanskim tumačenjem - ova pjesnička slika vezana je uz osjećaj dinamizma (lebdenja) - materijaliziranje forme - krila

HEINRICH FÜSSLI * GOLEMA ZMIJA NAPADA JAHAČA - dramatične, fantastične vizije izvan realnog - uzor: Michelangelo, kasni barok - koristi blijede boje - ilustrira literarna djela – Shakespeareov Hamlet - porijeklom Švicarac

34

- na Reyndolsov nagovor boravi u Rimu godinu dana – stil bazira na Michelagelu te maniristima - napravio verziju Sikstinske kapele sa likovima koji posjeduju Shakespeareove karaktere * KOŠMAR - zaspala žena – neoklasična - motiv vraga i konja preuzet iz srednjovjekovnog folklora - Rembrandtovsko osvjetljenje

35

ENGLESKI PEJZAŽISTI THOMAS GAINSBOROUGH - u franc. rokoko-slikarstvu koristi se iskostimirani pejzaž - engl. rokoko-slikar T. Gainsborough slika engleske pejzaže sa naglašenim osjećajem realiteta - njegovo slikarstvo je otvorilo put engl. romantizmu – povratak prirodi, ushićenost njenom veličinom - u englesku se slike pejzaža uvoze iz Nizozemske – osjećaj za dubinu prostora, svjetlosni efekti (na lišću) – utječu na engl. rokoko slikare PEJZAŽISTI ROMANTIZMA: Constable, Bonington, Turner - slikaju prirodu na osobit način

JOHN CONSTABLE - rodonačelnik engl. pejzažista, preteča barbizonske škole - izrasta iz tradicije 18. st. (Gainsorough) - PEJZAŽ- rana faza – zasićenost detaljima – prisutni u svim planovima – karakteristično za rokoko-slikarstvo * OBLACI - motiv neba kao AUTONOMNA TEMA - apstraktne, promjenjive forme - time donosi revolucionarnu ideju da PREDMET SLIKARSTVA MOŽE BITI BILO ŠTO! * KULA U MOČVARI - siže u 1. planu – ostalo je autonomni i ne previše definiran pejzaž * SEOSKI PUT U SUTONU - slobodnija, sumarna interpretacija pejzaža (drveće i oblaci) - rezultat DIREKTNOG SLIKANJA U PRIRODI – brzi potezi u težnji da prenesu osjećaj vlastitog zanosa prema prirodi - modelarna razina izvedbe – tehnički i vizualno - pokrenuo odnos prema prirodi na koji se nastavljaju impresionisti * PLAŽA U BRIGHTONU - motiv marine (more, nebo) ističe veličinu prostora – horizont spušten na ¼ slike – ogromnost neba je romantičarski element - slobodna interpretacija u nekoliko poteza kistom - Constable na tradicijama engl. pejzažnog slik. otvara područje PEJZAŽA KAO SAMOSTALNE TEME - brzo, skicozno slika u plein-airu - modernost u njegovoj težnji da temu predoči slikarskim sredstvima

36

RICHARD PARKES BONINGTON (1801.-1828.) - slikanje nestalnosti prirode odraz je težnji da se duhovna stanja transponiraju u sliku (npr. oblaci) * PASTIRI U PEJZAŽU - slika širokim potezima, sumarno - boje se stapaju u cjeline koje daju vizualni dojam - ogromno nebo = ¾ slike – romantičarsko shvaćanje - prvu poduku prima od oca u Parizu na Ecole de Beaux Arts zatim u Grosovom ateljeu - s Delacroixom prijateljevao do kraja života - u franc. probudio pažnju radovima u akvarelu koji tad skoro nije i postojao - po Engl. putuje sa Delacroxiom, pod utjecajem W. Scotta radi srednjovjekovne i renesansne teme u ulju - 1826. Italija – radi blistave vedute - * DUŽDEVA PALAČA, * POGLED NA CANAL GRANDE, * ST. MARIA DELLA SALUTE – Venecija) - umire od tuberkuloze - u marinama uspijeva predočiti beskrajnost neba (ispunjava ¾ platna)

JOHN CONSTABLE (1776.-1837.) - sin mlinara, najveći dio života proveo u rodnom Suffolku - uči na londonskoj akademiji, studira Lorrainea te Ruysdalea, gl. izvor inspiracije mu je priroda koju pod holandskim uzorima tretira kao samostalnu temu – u 18. st. se pejzaž javlja kao prateći element u slikama portreta - prirodu nastoji slikati realno i iskreno - primjenjuje ŽIVE BOJE, slika PROZRAČNOST ATMOSFERE u Engl. - u početku doživljava nerazumijevanje - 1824. izloživši radove sa mlađim suvremenikom – Boningtonom u pariškom salonu doživljava uspjeh - utječe na Delacroixa, Th. Rousseaua, J. Duprea (osnivača barbizonske škole) - u kasnijem razdoblju u težnji da prikaže fenomene treperenja svijetlosti i refleksa u brojnim šarama nanosi ČISTE BOJE U ŠIROKIM POTEZIMA, ne zaglađujući površine – po shvaćanju i metodi naviješta impresionizam - realnost promatra okom impresionista – nikad dva dani ili dva sata ne nalikuju jedan drugome - svoje pejzaže reproducirao u tehnici mezzotinte – "English Landscapes" 1830.

WILLIAM TURNER (1775.-1851.) - najznačajniji u grupi engl. pejzažista, slike imaju i filozofsku dimenziju – duhovni otac impresionista - bavi se specifičnim svjetlosnim efektima: - prodor sunčeva svijetla kroz maglu ili oblake - umjetna svijetla – požar ili vatra - vatra, dim, magla - u takvoj atmosferi se gubi egzaktnost, točnost oblika – nastaju stanovite VIZIJE - u takvu atmosferu ubacuje DOGAĐAJ ili dijelove ARHITEKTURE - unutar prirode Turner ističe svoje subjektivne vizije

37

- iako polazi od pejzažnog slik. 18. st. (u ranoj fazi radi slično Constableu i Boningtonu) Turner ističe NESTALNOST ATMOSFERE – sumarno, brzo slikanje - prvo osporavan, priznanje doživio tek u starosti - njegov opus najavljuje modernitet 20. st. * POŽAR LONDONSKOG PARLAMENTA - refleksija plamena na Temzi - most i ljudi koji promatraju katastrofu su osvijetljeni vatrom - uronjenost u atmosferu i impresiju naslućivanja motiva uvodi nas u impresionizam - ova Turnerova slikarska metoda vezana je uz osjećaj romantičarskog ushita, jeze – nema jasne slike o zbivanju - simbolična razina – požar Stare Engleske – romantičarski osjećaj straha pred propadanjem * INTERIJER U IZMAGLICI SVIJETLA - svijetlost zamućuje motive - prostor se može samo naslutiti - opipljivo svijetlo se DIFUZNO ŠIRI – prikazan UGOĐAJ, impresija prodora svjetla u interijer - Turnerove slike imaju i simboličnu, filozofsku poruku (začeci simbolizma) – Engleska je tad kapitalistička država, razvijene industrije, sa snažnom kolonijalnom politikom – obilježava je sukob starog (feudalizam) i novog (građanski kapitalizam) * PARNI BROD U SUMRAKU - brod je simbol novog doba - moderno interpretiran pejzaž – slobodni potezi kista bez opisnog elementa - grad uronjen u atmosferu, površina vode u skraćenju * KIŠA, PARA, BRZINA - uzor impresionistima - Turner donosi apoteozu stroja – vjesnika novog vremena (futuristi poč. 20. st.) - lokomotiva ide kroz kišu, miješa se para, svijetlo, kiša - most dan u skraćenju (i u Munchovom Kriku) – dijagonali koja stvara osjećaj NAPETOSTI, dramatičnosti - impresioniste privukla njegova impresija prostora u magli i kiši - Constable njegov stil, sa osudom, nazvao: "zračne vizije slikane obojanom parom" – interes za obojenu svijetlost – može se objasniti slikanjem akvarela na početku stvaranja - radi studije koje u završnoj verziji dovodi do neprepoznatljivosti - u slikama koje obrađuju knjiž. teme u katalog stavlja stihove prema kojima je slikao ili ih izmišlja * BROD SA ROBLJEM - more sa fantastičnim ribama, katastrofa koja prijeti uništenjem - Ruskin u ovoj slici vidi "istinitost, ljepotu, intelektualnost"

38

ROMANTIZAM U NJEMAČKOJ (1800.-50.) - za razliku od engleske opčinjenosti prirodom u Njemačkoj se na slikama prirode odražavaju duh, stanja psihe – nostalgija, usamljenost koji se projiciraju u pejzaž - njemačko romant. slikarstvo slično je holandskom građanskom slikarstvu 17. i 18. st. – slike prirode, genre scene, gradske vedute (Van Delft) – ukrašavaju interijer malih građ. kuća - Njemačka – građanski sloj je u lošijem položaju od onog u Engleskoj ili Francuskoj – građani se bave slobodnim zanimanjima (trgovina, intelektualci) ali su i dalje pod feudalnom vlašću - dio njem. tradicije je opsesija prirodom – ŠUMA – PLANINE – prisutna i u starim germanskim mitovima (srednjovjekovna katedrala u Ulmu oponaša jelen, zvonici imali simboliku svetih šuma) - šuma – nepregledan, tajanstven, mističan prostor koji omogućuje prikazivanje duhovnih stanja – proboji svijetla u šumu = prizor radosti ili tuge - planine – Alpe – osjećaj strahopoštovanja, planine kao prijeteće i sudbonosno mjesto (divovi) - Schwarzwald – planine se isprepliću sa šumama - močvara – prijeteći prostor - rijeke – motiv Rajne - pustopoljine koje završavaju morem – sivo more je odraz melankolije - tema vulkanske erupcije (Etna, Vezuv u Italiji), JOHANN CHRISTIAN DAHL: *PROVALA VEZUVA, 1829; - Dahlovi uzori: Friedrich, Nizozemci 17. st. - osjećaj kataklizme - u ovim prizorima, čovjek okrenut leđima, zaneseno promatra dramatična stanja prirode – čest je i prizor para (muškarca i žene) - ponekad se u prirodu postavlja ljudski znak (npr. Caspar David Friedrich: * RASPELO NA BRIJEGU – mistični simbol; brod na moru – usamljenost - * BROD U LEDENOM MORU) - tema sumraka, noćnih prizora sa mjesečnom (Carl Gustav Carus: * PROZOR NA OYLINU NA MJESEČINI, 1828. – bio liječnik , fizičar te filozof – najznačajniji teoretičar romant. pejzaža - motiv lika promatrana s leđa preuzeo od Friedricha – zaljubljeni par promatra mjesečinu - tema kolibe sa osvijetljenim prozorom – usamljenost - male forme slika proizlaze iz bidermajera - romantizam je rezultat represije feudalnog sustava – političko-društvene teme pod cenzurom - tema opsjednutosti prirodom javlja se i u ekspresionizmu 20. st. (Nolde, Mare, faza Plavog jahača) – to je zapravo romantizam 20. st.

C. D. FRIEDRICH (1774.-1840.) - najznačajniji predstavnik ranog njem. romantizma - oslanja se na pejzažni realizam 18. st. – nizozemski slikari - jasno određen crtež, istaknuta TOČNOST detalja - teme alpskih predjela, planinskih masiva – uz simbolične elemente (ruševine, grob, križ) * BRODOLOM NADE - neuspješna ekspedicija kroz Beringov prolaz, sante leda – simbolika čovjekova poraza – osamljenost umjetnika, nema subjektivnosti

39

JOHANN FRIEDRICH OVERBECK (1789.-1860.) - studira na Akademiji u Beču, sa nekolicinom istomišljenika osniva LUKASBUND kojem je cilj obnova religiozne umjetnosti - 1810. prelazi u Rim, te na istim načelima osniva pokret i školu NAZARENACA kojoj je sjedište bilo u napuštenom samostanu sv. Isidora - kako je ideologija škole bila strogo katolička, protestant Overbeck prelazi na katolicizam - u likovnom smislu ugledaju se na slikare talijanske renesanse (Perugino), osobito na Rafaela - portreti i crteži iz rane faze prožeti su svježinom i osjećajem za prirodu, kasniji radovi kruti u shematiziranoj idealizaciji - egzaktan crtež, konvencionalna kompozicija, neizražajan kolorit - stekao ugled, podržavan od visokih crkvenih krugova, izvršio jak utjecaj na skupinu svojih suvremenika - J. J. Strossmayer Overbecka smatrao uzornim kršć. slikarom – njegov način je preko braće Seitz došao do đakovačke katedrale jer su neke zidne slike izvedene djelomično po njegovim kartonima – oltarna slika - djela: * ULAZAK KRISTA U JERUZALEM * FRESKE U CASA BARTHOLDY I CASINO MASSIMO U RIMU * FRESKE U ST. MARIA DEGLI ANGELI U ASSISIJU * TRIJUMF RELIGIJE U UMJETOSTIMA (1840., Frankfurt) - osnovni uzor – umjetnost Rafaela - ukazuje na ideju da se vrati poredak srednjovjekovne umj. u kojem bi ljudi likovni ujedinjeni kao vjernici, a umjetnost bi određenje našla u služenju vjeri - nekoliko kartona i crteža

40

NAZARENCI - religiozno-umjetničko bratstvo – pod imenom Lukasbund, po uzoru na srenjov. bratovđtinu osnovali 1809. u Beču slikari F. Overbeck, Franz Pforr i dr. - isprva je sam naziv imao podrugljivo značenje - 1810. idu u Rim i tu se oko njih okupljaju i drugi njem. slikari – Peter Cornelius, J. A. Koch, Carl Philipp Fohr, Julius Schnorr – Carolsfeld, J. Führich i Phillipa Veit - ideal im je bio vratiti umjetnost na put istine i obnoviti je u religioznom duhu - uzore nalaze u slikarstvu Rafaela, umjetnicima rane renesanse i A. Düreru - za zadatak ističu – obnovu tehnike freske i stvaranje monumentalnih kompozicija (freske u Casa Bartholsi, 1816.-17.; u Villa Massimo 1819.-30.) - usmjereni su na linearne vrijednosti crteža, kolorit im je blijed i neizražajan - danas se smatraju prvim PRETEČAMA ROMANTIZMA, osobito u njemačkoj - znatan utjecaj na hrvatsko slikarstvo – zidne slike u đakovačkoj katedrali dijelom su rađene po Overbeckovim kartonima - srodna ovom pokretu je engleska grupa prerafaelita - sa protestantizma prelaze na katolicizam (članovi bratovštine sv. Luke - od utjecajem nazarenaca radi i naš V. Karas u Italiji - okupljeni u Palazzo Venezia – tu se nalazilo austrijsko veleposlanstvo (atelje u potkrovlju zgrade - bijeg nazarenaca u religiju ima romantičarska obilježja - uzor: - rana renesansa (fra Angelico, Masaccio) - njemačka renesansa (Dürer) - visoka renesansa (Rafael) - predvodi ih Overbeck - romantizam je pokret koji je uništio jedinstvenost stila (historicistički stilovi u arhitekturi) – stvaraju se nacionalne kulture - spajanjem franc. romantizma i engl. pejzažnog slikarstva nastaje BARBIZONSKA ŠKOLA – otvorili put impresionizmu direktnim slikanjem u prirodi - u romantizmu stvoren pojam odbačenog, "ukletog" umjetnika – Baudelaire, Rimbaud - iz simbolizma se razvija SECESIJA a iz nje apstraktna umj., ekspresionizam – nadrealizam - umjetnik više ne slika po narudžbi, već za sebe - druga pol. 19. st. – dominacija literature – težnja da se ilustrira sadržaj knjiga – AKADEMSKI REALIZAM - "avangardni" pravci 19. st. (impresionizam, simbolizam) čine samo 5% tadašnje slikarske produkcije - širom primjenom fotografije nestaje potreba za opisnim slikarstvom - impresionizam se javlja kao reakcija na fotografiju - realizam – kritike socijalnog naboja (Daumier) i u Francuskoj te Italiji - akademski realizam – dominira u slik. druge pol. 19. st. i traje do I. svj. rata - za vrijeme II. Carstva (1851.-71. vladavina Napoleona III.) dominira to narativno opisno slikarstvo - u arhitekturi – neostilovi (Velika Opera u Parizu – neobarok, banke u duhu klasicizma – zabat, stepenište; centralni dio muzeja – barokna palača, sud – neoklasicizam – ozbiljnost) - PSEUDOSTILOVI – Engleska u kolonijama

41

NAZARENCI - Overbeck je 1809. u Beču utemeljio umjetničko bratstvo Lukasbund, 1810. sele u Italiju i mijenjaju ime FRANZ PFORR - obrađuje teme srednjovjekovne povijesti i legendi * RUDOLF HABSBURŠKI I SVEĆENICI (1817.) CARL FOHR - 1816. se priključuje nazarencima, slika pejzaže pod Kochovim utjecajem * KRAJOLIK U SABINSKIM BRDIMA (1817.) JOSEPH VON FÜHRICH - član nazarenaca za vrijeme talijanskog boravka (1827.-29.) - pod vodstvom Overbecka radi freske u Villi Massimo - uzor: Rafael, Fra Angelico * PUT U EMAUS (1837.) JULIUS VON CARLOSFELD - Kochov učenik *KONJANIČKA BITKA NA LIPABUSI - prema Ariostovu "Bijesnom Orlandu" - naslikao bitku u kojoj je Orlando pobijedio saracene kao sukob poganstva i kršćanstva FERDINAND OLIVIER - najznačajniji pejzažist među nazarencima - nikad nije boravio u Italiji - u jednostavnosti scena ostvaruje nazarenski ideal * SV. OBITELJ SA DJETETOM I SV.ANOM PETER VON CORNELIUS -1811. u krugu nazarenaca - njegove ilustracije Goetheova Fausta odudaraju od nazaretske okoline – koristi snažan prikaz kao kontrast nazaretskom mekom ugođaju - uzore nalazi u Dürerovoj grofici (maniristički elementi)

42

FRANCISCO GOYA (1746.-1828.) - ne može se ubrojiti u određeni stil – spaja ostvarenja španj. BAROKA I ROKOKOA, otvara probleme slikarstva romantizma - oblikuje se na tradiciji španj. rokokoa, dvorskog slikarstva – i sam bio dvorski slikar - impresioniran španj. barokom – RIBERRA VELAZQUEZ, MURILLO u zbirci španj. dvora - Goyin rokoko donekle je blizak rokokou G. B. Tiepola - koristi: TONSKO I KOLORISTIČKO IZRAŽAVANJE SLOBODNI POTEZ koji ne robuje formi (Hals i nizozemski slikari) - Nizozemsk je tad pod Španj. upravom - oko 1790. Goya se oslobađa rokoko-formi, koristi odnose SVIJETLO/SJENA da bi istaknuo DRAMATIKU, MODERNA SLOBODA INTERPRETACIJE – on barokno pretvara u moderno (korištenjem starih uzora Goya stvara moderan likovni izraz - elementi imanentni romantizmu – naglašen osjećaj za TRAGIČNO, suosjećanje sa ljudskim strahotama, vezanost uz PUČKU TRADICIJU (čarnje, strah od mraka, sablasti) - 1860.-ih Manet otkriva Goyino slikarstvo koje otad određuje tok umjetnosti 19. st. * 3. SVIBNJA 1808. - streljanje ustanika koji su se digli protiv mameluka koji su ratovali za Napoleona (građanska klasa vodi narodni otpor), koji započinje nakon Napoleonova pada - dio zamišljene kompozicije od 2 slike: * 2. SVIBANJ – kao kod Delacroixa – u 1. planu glavna scena u drugom odrednice mjesta radnje (gl. trg u Madridu) - barokna kompozicija i romantični zanos - smiren realizam, stupnjevanje užasa smrti (iščekivanje smrti, umirući, mrtvi (i na Delacroixovoj "Slobodi…") - nastale na tradiciji baroknog slikarstva - izvor svjetlosti je pobunjenik koji predstavlja borca za ljudsku slobodu "svijetlost u mramoru" - vojnici bez lica . sila smrti koja nema ljudska lica (opozicija humano/neljudsko) * SATURN JEDE SVOJU DJECU (1820.ih-30.ih) - u starosti slika strašne vizije – uzor umjetnosti 20. st. (ekspresionizam Ensora, Muncha) ali i simbolizmu 19. st. - Goya prodire u užas ljudske psihe - teme romantizma (san, užas, stanja ljudske psihe) najavljuju umjetnost 20. st. . svojom zadnjom fazom (1815.-30.) Goya je nadrastao Delasroixov romantizam (političke teme, povijesne, egzotične – lov na lavove) - djela: * KARTONI ZA TAPISERIJE – KONGREGACIJA SV. BARBARE * PROPOVIJED SV. BERNARDA OD SIENE U PRISUTNOSTI KRAJLJA ALFONSA V – oltarno remek-djelo nastalo 1784. za crkvu S. Francisco el Grande Madrid * PORTRET MARIJE LOUISE BOURBONKE – realizam, sarkazam * FRESKE ZA CRKVU S. ANTONIO DE LA FLORIDA – život sv. Antuna padov.

43

FRANÇOIS RUDE (Dijon, 1784. – Pariz, 1855.) - crtanje uči kod klasicista u Dijonu, od 1805. kiparstvo u Parizu - iz strogog klasicizma Davidovih koncepcija usmjerava se prema pokrenutim, volunjastim oblicima STUDIRANIM PO PRIRODI sa reminiscencijama na baroknu plastiku - nakon Napoleonova pada kao bonapartist emigrira u Belgiju - * RELJEFI SA MITOLOŠKIM temama, dvorac TREVNERN - Bruxelles: * DEKORATIVNI RADOVI NA KRALJ. DVORU, PALAČAMA + PORTRETI - 1827. – povratak u Pariz – uspjeh postiže aktom *MERKUR VEŽE SANDALU te realističnim genreom * MALI NAPULJSKI RIBAR U IGRI S KORNJAČOM (Louvre) - 1830. – narudžba za 4 reljefa na Arc de Triomphe d'Etoile * MARSELJEZA (Polazak dobrovoljaca, 1792.) - dramatski patos - ovim reljefom postaje "Kipar Arc de Triompha" - primjer vraćanja teatralnosti baroka = NEOBAROKNO slikarstvo - likovi su još odjeveni u klasičnu odjeću * SPOMENIK MARŠALU NEYU, 1853., Pariz, bronca - inspirirana slikarstvom – Grosov Napoleon kod Arcole - visoko dignuta sablja + usta otvorena u uzviku * MRAMORNA GRUPA KRŠTENJE KRISTOVO, crkva Madelaine * DAVIDOVO PORTRETNO POPRSJE * NAPOLEON SE BUDI U BESMRTNOSTI, Park Fixin les Dijon, 1847. - brončani spomenik, jedno od njegovih gl. djela * JEANNE D'ARC, Parc Louxembourg, Pariz - nekoliko nadgrobnih spomenika - izvršio utjecaj na razvoj franc. kiparstva (od suvremenika do J. B. Carpeauxa) - dio radova se čuva u Musee Rude, Dijon

44

KIPARSTVO ROMANTIZMA – FRANCUSKA ANTOINE LOUIS BARYE (1795.-1878.) - francuski kipar i slikar, od rane mladosti radi i zlatarskom zanatu i medaljarstvu gdje stiče iskustva u obradi kovina - kiparstvo studira kod F. J. Bosia, slikarstvo kod J. A. Grosa - nakon boravka u Rimu (1820.) radi u Parizu te 1848. postaje direktor Gipsoteke Louvrea - kao kipar glavni motiv nalazi u modeliranju životinjskih skulptura = najznačajniji je francuski animalist 19. st. - rano prekida sa akademskom tradicijom, formira se u jeku romantizma te se oslobađa njegova patosa - usmjerava se prema realističkom oblikovanju punom snage i denamike, osobito u BRONCI - u kamenu radi kipove na pročelju LOUVREA - u ulju slika pejzaže i životinje (i u akvarelu) - skice sa animalističkim motivima zahvatom i kolorizmom bliske su radovima E. Delacroixa - učitelj A. Rodina, jedan od uzora A. Bourdella - djela: * TIGAR RAZDIRE KROKODILA, Louvre * LAV I ZMIJA, Park Tuilleries, Pariz * LAV, Pariz * TIGAR I ANTILOPA * JAGUAR PROŽDIRE ZECA * KONJANIČKI SPOMENIK NAPOLEONA, Ajaccio - mitološki i alegorijski kipovi i grupe - portretna poprsja, sitna plastika - medalje: * JAGUAR ŽDERE ZECA, 1851, bronca - u scenama borbe, uzor – Delacroix - djela manjih dimenzija odlikuju se snagom, jednostavnošću anatomskih detalja - skulpture za arhitekt. objekte Barye radi akademski – nemaju kvalitetu njegovih animalističkih grupa EMMANUEL FRÉMIET (1824.-1911.f) - uči kod F. Rudea, u vrijeme prodora Darwinovih teza posvećuje se modeliranju lika primitivnog čovjeka u kontaktu s životinjama - pod utjecajem Wagnerijanskog kulta heroja izradio veći broj spomenika i konjaničkih figura - kao animalist sljedbenik je A. L. Barye-a - izvrstan cizelar i male bronce su mu čisto i elegantno modelirane fakture - djela: * GAZELA * RANJENI MEDVJED * VELAZQUEZ (Louvre) * GALSKI I RIMSKI KONJANIK, St. Germain-en-Laye * JEANNE D'ARC, Place de Piramides, Pariz * SIMON BOLIVAR, Santa Fe de Bogota * COLONEL HOWARD, Baltimore

45

* ORANGUTAN DAVI UROĐENIKA, SA BORNEA (1895., mramor) - plastika pod utjecajem F. Rudea, težnja da pokaže dramatične prizore - egzotične teme u krugu francuskog romantizma imaju i elemente anegdote

46

NEOGOTIKA - smjer u evropskoj arhitekturi inspiriran gotičkim oblicima - usko povezana sa romantizmom i zanosom za srednjovjekovnu umjetnost - prvi primjeri neogotike u vrijeme PREDROMANTIZMA (sredina 18. st.), umjetne ruine (Edgehill, Engleska/gotička kuća u Parc Wörhitz, Njemačka – 1793.) - od 1830., paralelnim proučavanjem gotičke arhitekture i pripremama za njenu restauraciju, neogotika daje pečat izgledu gradova – grade se građevine u kojima dominiraju nacionalni gotički oblici (TUDOR-stil/Engleska, korištenje pečene opeke kao materijala u Njemačkoj) - teoretsku podlogu neogotici daju A. Pugin, Viollet-le-Duc - Engleska: prve neogotičke crkve se grade prije 1820. - Njemačka: Schinkel, Werdersche Kirch, katedrala u Kolnu (Zwinger) - Francuska: S. Clotilde, Pariz * Heinrich von Ferstef: VOTIVKIRCHE, Beč, 1789. - najpoznatija neogotička crkva - vijećnice: Gradska vijećnica u Beču – Schmidt - parlamenti: Barry & Pugin – Parlament u Londonu - Viollet-le-Duc – restaurira brojne gotičke spomenike (St. Chapelle, Notre-Damme, Pariz) - katedrala u Kölnu – završava se u oblicima kasne gotike, obnavljaju se srednjovjekovni burgovi - Hrvatska – restauracija dvorca TRAKOŠĆAN

NEOBAROK - jedan od historijskih stilova 19. st. u baroknoj koncepciji – probijanjem širokih AVENIJA, vrše se urbanistički zahvati unutar jezgri starih gradova (Pariz, Beč), te u arhitekturi palača i javnih zgrada - koriste se karakteristični elementi baroka – razvedene plastične mase, unutrašnjost ukrašena pozlatama i draperijom * VELIKA OPERA, PARIZ – Charles Garnier – stil Napoleona III. uvodi neobarok * ZGRADA PARLAMENTA, BERLIN – P. Wallot * HNK, ZAGREB * Julius Hoffman & G. Dollman – LIEDERHOR (1870.) – povezivanje baroknih i rokoko formi

NEOKLASICIZAM - 50ih 19. st. do prije I. svjetskog rata

47

- paralelno sa neorenesansom i neobarokom primjenjuju se arhitektonske koncepcije klasicizma kod reprezentativnih javnih objekata i gradskih rezidencija, u dogradnjama i dopunjavanjima većih objekata - čest u arhitekturi srednje Evrope * TRAKTOVI NAPOLEONA III. - spajaju ranije sagrađene dijelove Louvrea

NEORENESANSA - uzor – forme talijanske renesanse - najizrazitiji radovi GOTTFRIEDA SEMPERA (prva pol. 19. st., kazalište u Dresdenu, galerije) - jasno tlocrtno rješenje važno u razvoju kazališta - Semper "usavršava renesansnu arhitekturu" - nalazi se na mjestu izgorjelog kazališta koje je isto gradio Semper * NOVI MUZEJ (Galerija slika), Dresden (1847.-54.) - u kasnijim bečkim građevinama, koje su izvedene nakon njegove smrti, Semper postaje pretečom neobaroka - nakon 1870. njem zemlje koriste forme sjevernjačke renesanse – ALTDEUTSCH

48

REALIZAM - prva desetljeća 19. st. druge pol. 19. st. - najviše prisutan u slikarstvu i grafici, manje u kiparstvu - u filozofiji realizam je pravac koji tvrdi da svijet spoznajemo onakvim kakav jest - u lik. umjetnosti gotovo je isključivo orijentiran na Francusku, desetak godina kasnije na Njemačku – u perifernim zemljama prisutan je kao metoda oblikovanja, a ne lik. orijentacija - programatski realizam u Franc. uvjetovan je umjetničkim, političkim te socijalnim zbivanjima – protest protiv poplave romantizma, izražavanje suprotnosti sa larpurlartizmom u umjetnosti II. Carstva Napoleona III., podrška kratkotrajnoj komuni - glavni i neko vrijeme jedini predstavnik G. COURBET (1819.-1877.) koji 1855. na svj. izložbi u Parizu izlaže u vlastitoj režiji – Pavilon du Realisme, pokazujući time distancu od priznate umjetnosti - "realizam je bez ideala (suprotan je idealizmu romantizma) i bez religije" – Courbet - u nekoliko djela Courbat se približava SOCIJALNIM TEMEMA za koje se borio u političkom djelovanju (druga strana slike Atelier – kritički prikazani tipovi građ. društva; neobično i komponiranje Pogreba u Ornansu) - u realizmu 19. st. prisutni su utjecaji prethodnih epoha: holandskog i španjolskog baroka, braće Le Nain, barbizonske škole (Corot), Delacroixa, te belgijskih romantika – slikara "historija", otkriće fotografije (često i u negativnom pogledu) - realizam je suprotnost idealizmu, reproduciranje stvari onakvih kakve jesu - načelo romantizma "l'art pour l'art" treba zamijeniti načelo "l'art pour le people" – angažiranom umjetnošću (ovaj stav ujedinjuje Daumiera, J. F. Milleta, Courbeta), te prikazivati suvremene teme – Courbet "Mi promatramo moderni svijet – jedini realni svijet" - na području vjernog prikazivanja – teme realizma se sudaraju sa naturalizmom, a na području postizanja jeke ekspresivnosti sa izražajnošću plastike i slikarstva gotike - metodom je suprotan naturalizmu (prikazuje fotografski reducirane detalje), nema sitnih detalja koji podsjećaju na fotografiju - realističkim izrazom ili prikazom tegoba rada, od samog Courbeta, realističke izražajnosti su bliži H. Daumier i J. F. Millet (seljačkim scenama) - neizravni pripadnici realizma Manet i Monet u I. fazi - realizmu se približavaju ranija djela Adolfa Menzela (Valjaonica željeza) te veći dio opusa Wilhelma Leibla – uz Courbeta najznačajniji predstavnik realizma - odjeci realizma u umjetnosti perifernih naroda Evrope - skulptura – Jules Dalou, J. B. Carpeaux, ranija faza A. Rodina, Constantin Meunier – najdosljedniji - realizam je zapravo prijelazna faza iz romantizma na impresionizam

49

CAMILLE COROT (1796.-1875.) - javlja se u vrijeme kada postoji ravnoteža između romantike, te hladnog realizma i impresionizma - u njegovim slikama romantika prelazi u realne, stvarne oblike - slike mu imaju sve odlike građanskog ukusa – porijeklom iz malograđanske sredine, Gimnaziju završava u Rouenu - uči kod akademičara Bretina koji radi historijske pejzaže (Ilijada i Odiseja itd.) - protiv ovog pristupa tj. dogme ustaje barbizonska škola – iako pripada njihovom krugu Corot je izvorniji od njih - u početku slika vani u prirodi, putuje u Italiju, Švicarsku, Holandiju, Englesku - slika * Villu D'Array kraj očeva posjeda, Normandiju, Burgundiju – stvarnost i san - za tajnu svog slikarstva je rekao: " treba uvijek najprije vidjeti velike mase poluotvorenim očima, a ako želim vidjeti detalje zaklopim oči potpuno" - * Jezero i nimfe - on kopira ono što vidi, vizija raste sa paralelno viđenim vlastitim originalnim realizacijama – stvara vlastite asocijacije (jezeru "dodaje" nimfe) - dao ton antičke idile realističkom pejzažu, sinteza između juž. herojskog i sjev. holandskog/realističkog shvaćanja poput Watteaove sinteze u 18. st. - vezan uz tradiciju (nimfe sa Watteauove * Cytere, kolorizam istovjetan Chardinu) - glavno sredstvo rada mu je TON – "počinjem sa sjenom, na slici postoji samo jedna svijetla točka, sve ostalo je ton" - u neku ruku Corot je prvi impresionist – fluidna atmosfera je impresionistička – otac impresionista - da bi nacrtao motiv CRTA BRZO – time uspijeva uhvatiti pokret, tok, moment života, na taj način tretira i figure (* Žena u modrom) - slikama uzdiže ljepotu žene – obične modele prenosi u višu stvarnost, nema putenosti ni idealiziranja - vješto slika put (Velazquez), pokazuje sposobnost da realno prenese u slikarsku vrednotu - mnogo slikao - neke slike, manje kvalitetne, su se dopale publici (serije sutona sa vilama) - slika u malom formatu - kad je stekao priznanje, novcem pomaže prijateljima – Daumier - volio glazbu * KATEDRALA U SENSU - kasni rad, sivi tonovi, inspiriran slikama nizozemskih majstora * PAPIGNO (1826., Zürich) - prvi radovi bitni za razvoj modernog pejzažnog slikarstva - dvije godine u Italiji slika predjele oko Rima – na slikama bilježi SVOJSTVO MJESTA U ODREĐENO VRIJEME - pogled na Papigno – radi mala platna, naslikano za sat vremena, slikane na brzinu (slične Constableovim uljanim skicama - Constable se oslanja na holandski pejzaž 17. st. a Corot na slikarstvo Poussina i Claudea Lorrainea - on ističe "istinitost trenutka", neposredan vizualni doživljaj * KOLOSEUM GLEDAN S PALATINA (1826., Louvre) - rimski boravak, svijetle boje, efekt svijetla, rasplinuto slikarstvo postaje njegov slikarski izraz, bojom – preteča impresionista * ODMOR POD VRBAMA (Louvre)

50

FRANCUSKI PEJZAŽISTI PRVE POLOVINE 19. ST. - promatrajući prirodu romantičari traže kozmičke sile - francuski INTIMNI PEJZAŽ ostvarili su umjetnici proizašli iz romantizma FONTAINEBLEUŠKA ŠKOLA - slikari koji kroz jednostavne motive (barbizonska polja, voćnjaci) poetiziraju svijet prirode - riječ "intiman" označava prekid sa konvencionalnim pristupom, sposobnost unošenja štimunga u slike – Scheffer - svojim pristupom oni vrijeđaju "sveto i uzvišeno" slikarstvo 19. st. – stvorili su novi odnos prema stvarnosti u evropskom slikarstvu, otkrili su putove realizmu - iako su vrsni crtači, koriste TONSKA RJEŠENJA, ukidaju dominaciju linije, bitna im je razlika između svijetla i sjene - slike studiraju u prirodi, dovršavaju ih u ateljeu, pejzaži su im komponirani (grade ih) - po izboru motiva i načinu bliski su holandskim pezaćistima - John Constable (1776.-1837.) neposredno utjecao na Francuze, svoje uzore nalazi u holandskim majstorima (Ruysdael), utječe na barbizonce, ali i E. Delacroixa (preslikao * Pokolj na Hiosu…), težio prirodnom slikarstvu, slika u rodnom Bergholtu - "kvaliteta slike nije u motivu, slika je valjana kada je slikana osjećajem" = Scheffler - Constable je slikar atmosfere, karakteristične PROZRAČNE PERSPEKTIVE, prednji planovi konvencionalno tamni, rađeni u duhu holandskog slikarstva - gl. ulogu imaju TON I BOJA - Richard Bonington (1801.-28.) – nastavlja se na Constablea, njegove male slike su oduševile Gericaulta i Delacroixa - "Nikad se ne mogu nadiviti lakoći njegove izvedbe" - Georges Michel (prva polovina 19. st.) – u Davidovo vrijeme slika vjetrenjače u okolici Pariza, manje od Constablea i Boningtona utječe na barbizonce BARBIZONSKA ŠKOLA THEODORE ROUSSEAU (1812.-1867.) - rad na intimnim pejzažima se razvija prema njegovim smjernicama, 1847. okuplja slikare (J. Dupre, Ch. Daubigny, P. Huet, Cabat, Francois Millet) u BARBIZONU * DRVORED KESTENA – naslikao prije odlaska u Barbizon, ovom slikom oduševio Delacroixa * HRASTOVI – neposredno prenošenje prirode * IZLAZAK IZ FONTAINBLEUŠKE ŠUME PRI ZALASKU SUNCA – više puta prerađuje sliku * MALI RIBAR (1848./9., Louvre) - prije Rousseau ovakve pejzaže rade Corot i Aligny - u Rousseauvim slikama dijelom se osjeća Conastableov utjecaj * PROLJEĆE * RIBNJAK - najbolje razdoblje: radi male studije i neposredne crteže u prirodi

51

- nestrpljive naravi, uvijek traži nova rješenja - krajem života slikarstvo mu prelazi u doktrinu, posvetio se pedantnom slikanju koje je postalo prosječno - živi u oskudici i teško uzdržava obitelj - dok je slikao kvalitetne, svježe i neposredne pejzaže, 12 godina bio odbijan na Salonu - prekasno je doživio priznanje JULES DUPRE (1811.-1889.) - dopadljiviji je od Rousseau - detalj mu je više uklopljen u cjelinu - slika vodene površine – more NARCISSE DIAZ (1808.-1876.) - u mladosti pod utjecajem Delacroixa – slika orijentalne motive (* Cigani) - dolaskom u Barbizon postaje SLIKAR ŠUMA u koje prodire sunčevo svijetlo – u toj igri sunčanih zraka bitne su bijele i crvene mrlje na odjeći malih likova CHARLES DAUBIGNY - po shvaćanju barbizonaca školi su bliski: animalist CONSTANTIN TROYON (1810.-65.) te ANTOINE CHINTREUIL (1814.-74.) BARBIZON – selo pokraj Fontainbleuške šume INTIMNI PEJZAŽ – jednostavni pejzaži sa mnogo ugođaja - barbizonska škola bitna za razvoj PLENERIZMA (slikanje pod vedrim nebom) koji vrhunac ima u impresionizmu

52

THEODORE ROUSSEAU (Pariz 1812.- Barbizon 1867.) - osnivač barbizonske škole - razvio se pod utjecajem holandskih majstora pejzaža (Ruysdale) i engl. pejzažista (Constable, Bonnington) - od mladosti, kao samouk slika u okolici Pariza, Bretanji, Normandiji - od 1836. slika u selu Barbizon kraj Fontainbleua – pridružuju mu se Dupre, Diaz, Troyon te Camille Corot - Rousseau je označio prekid sa klasicističkim komponiranjem pejzaža u ateljeu - po duhu romantičar, u interpretaciji realističan - sa izrazitom osjećajnošću slika prirodu u skalama smeđih i zelenih tonova - u prirodu uklapa često skupine stoke, lik čovjeka rjeđe - male studije i crteži stabala, bara, obala potoka dani neposrednom svježinom - u kasnoj fazi već radovi prelaze u pedanteriju - zbog programatskog realizma Salon ga odbija 12 godina, naposljetku stiče priznanje ali se ipak vraća u Barbizon – prijateljuje sa Milletom, ostaje tu do kraja života - u pismima otkriva ljubav prema drveću: "čuo sam glasove stabala, otkrio mi se govor šuma" - Rousseau portretira pejzaž. reproducira motiv toliko precizno da se i danas može prepoznati - ne zanima ga promjenjivost godišnjih doba već TRAJAN KARAKTER PEJZAŽA, arhitektura drveća, modelacija terena… - služio se BITUMENSKIM BOJAMA – slike potamnjele, izgubile svježinu

53

CHARLES-FRANÇOIS DAUBIGNY (1817.-1878.) - francuski slikar i grafičar - predstavnik INTIMNOG PEJZAŽA - blizak barbizoncima i Camilleu Corotu - unosi notu svježine u franc. slikarstvo te ga oslobađa patosa historijskih i herojskih pejzaža rađenih u ateljeima - u njegovim platnima se naslućuje odnos prema prirodi koji će pobijediti u pojavi impresionizma – "otvoreni prozor u prirodu" - sve detalje Daubigny stapa u harmoničnu cjelinu boje i svjetlosti - sve što postoji u prirodi u njegovoj interpretaciji dobiva čar iskrenog i lirskog produhovljenog doživljaja - najkarakterističnija djela su * PROLJEĆE i * ŽETVA (Louvre) - izradio oko 100 bakropisa u kojima, kao i na uljima, ostvaruje profinjene nijanse svijetla i sjene (mape: Putovanje čamcem itd.) - najmanje srodan Rousseau, od svih barbizonaca najviše je blizak prirodi - bez poetiziranja i filozofiranja slika pred motivom – on svojim motivom konstatira - koristi realistične tonove, BOJA mu je najvažniji element - prvi u tople tonove barbizonaca unosi HLADNE BOJE – predstavnik je shvaćanja koje će se preko realizma prenjeti u impresionizam - uz Corota jedan od najznačajnijih slikara intimnog pejzaža - slika uvijek nove motive (obala Oise, Seine) - zrelošću slike su mu sve svježije i neposrednije i na kraju dojam slika neposredno poput impresionista - iz slikarske obitelji, u mladosti u Italiji - platna DO KRAJA SLIKA U PRIRODI – pod njegovim utjecajem i Corot svoja platna dovršava u prirodi * ŽETVA, PROLJEĆE – nema izrazite kompozicije, slika jednostavan svijet - intimni franc. pejzaž odgovara građanskom društvu - veličina kompozicije zamijenjena je intimnošću - slike imaju manji format – neposredne su, nenamještene, bez patosa * OBALA OISE (1862., Muzej u Reimsu) - bitni svijetlo i atmosfera - kao i kod impresionista gl. sredstvo izraza = BOJA - u kasnijoj fazi rasplinute slike

54

JEAN FRANÇOIS MILLET (1814.-1875.) - slikari barbizonske škole kao isključivi pejzažisti ili animalisti unose malene likove ljudi ili životinja kao modul označavanja dubine prostora - među njima je Millet PRVI IZRAZITI FIGURALIST - u Barbizonu se oslobodio utjecaja što ih je primio za svog nesistematskog lik. obrazovanja - slika seljake i scene seljačkog rada sa izrazitim osjećajem jer je i sam bio rođen na selu - u slikama uočljiv naturalizam ali i htijenje da temu uzdigne na razinu simbola - rođen na selu u Normandiji, 1837. kao stipendist odlazi u Pariz, radi u Delarochovom ateljeu gdje slika dopadljive pastirske idile u stilu Bouchera (portreti pokazuju njegovu vrsnoću) - imao snažan osjećaj za radnika i seljaka, bijedne, izmučene ljude koji rade na zemlji - patrijarhalno odgojen, u slikama zadržava evanđeosku atmosferu (Biblija) - njegovi seljaci su biblijske figure – nisu slične pastirskim idilama, ali ni realizam Courbeta - 1848. prije nego što je došao u Barbizon, izložio sliku * SELJAK SIJE ŽITO – prihvatili je revolucion. republikanci kao vizualizaciju svojih socijalnih tendencija, stradala u požaru * UMOR NAKON KOSIDBE - prema državnoj narudžbi - 1849. trajno se naselio u Barbizonu, radi niz slika da bi prikazao "ZOV ZEMLJE" (sijači, drvosječe, pastiri itd.) - rijetko slika pejzaže, izrazit je FIGURALIST - obrađuje motiv radnika-seljaka čiji rad uzdiže do monumentalnosti - iako nastoji ostati vjeran stvarnosti, on idealizira seljaka - detalj podređuje cjelini slikajući velike obrise likova - POJEDNOSTAVLJENJE OBLIKA vrši bojom, koju tonski ugađa (prevladavaju zemljane boje) - karakteristična TAMNOMODRA u sklopu zemljanih boja – tamne figure postavlja prema svijetloj pozadini neba - nije kolorist – svježina boja u pejzažima * PABIRČENJE (Louvre) - 3 žene pabirče žitne klasove – nazvane "parkama pauperizma" - ističe se Milletov realizam (bliskost sa Poussinom, Michelangelom) - nije bio prihvaćen, živio bijedno - nakon smrti slika * ANGELUS (Louvre) prodana po cijeni koju nisu postigli ni najveći slikari franc. slik. prošlosti – seljak i žena u sutonu, poslije rada, mole na polju – spada u Milletove prosječne slike - slike mu nisu imale buntovničku narav, prihvaćaju ih građani koji suosjećaju sa seljakom - posljednje desetljeće života doživio opće priznanje, njegov se utjecaj naglo počeo širiti - njegov * PLAČ ZEMLJE utjecao na Holanđane, Van Gogha, Njemačku (Liebermana), Francusku (Legros, Breton), Italiju - predanost i neposrednost prema stvarnosti, više aktualan kao crtač a na kao slikar, kvalitetan u onim dijelovima kojim nadvladava poetiziranje stvarnosti te točno bilježi motiv - tematikom navješćuje realizam * SIJAČ (1850., Boston) - mutni oblici u atmosferi poput magle - slika "heroja zemlje"

55

GUSTAVE COURBET (1819.-1877.) - aktualnost Courbetovih djela – u postavljanju novog odnosa slik. svijesti prema prirodi, tematika proširena na svakodnevni život - Courbet: "Ljepota stvorena prirodom veća je od svake umj. konvencije" - on lomio konvencije, a za razliku od romantičara imaginaciju koristi da bi našao potpuniji izraz za ono što postoji - njegov credo: "slikarstvo je konkretna umjetnost koja postoji ni u čem drugom doli prikazivanju realnih postojećih stvari" - cijeli život praćen odbijanjem, neshvaćanjem, mržnjom - protivnicama smetala njegova elementarnost koja je imala vodeće mjesto u danima Pariške komune – nakon pada Komune optužen kao "narodni izdajica" - ulaskom Versajaca u Pariz Courbet je zatvoren, atelje razgrabljen, zaplijenjene slike (svojim slikama po optužbi je "obezvrijedio ono što je lijepo") - u zatvoru naslikao nekoliko slika cvijeća, a izlaskom producira čitave serije slika da bi isplatio dug u ime oštete Vendomskog stupa (nije mu dokazana krivnja) – spomenik imperijalizma, replika Trajanova stupa iz vremena empira posvećena Napoleonu - pod takvim pritiskom počinje pobolijevati - sa neisplaćenom naknadom bježi u Švicarsku sasvim dotučen i uništen - u Courbetovom opusu su SAŽETE SMJERNICE za buduće generacije - talent, kreativnost je ili vođena ukusom ili nastaje iz nagona (Manet) - ne pripada školi - hvalio se da nije imao učitelja – već u prvim radovima on je formiran majstor - iako nije imao učitelja istinsko slikarstvo je upoznao na izvorima starih majstora koje odlikuje neposredan odnos prema realnom objektu - uzor su mu majstori baroka koji ističu značenje stvarnosti – Zurbaran, Ribera, Velazquez, Rembrandtove tople polusjene, oduševljen Halsom - prve slike na visokoj majstorskoj razini * AUTOPORTRET S LULOM * AUTOPORTRET SA POJASOM - iz tame mekano oblikuje volumen, imaju romantičarsku značajku kao i autoportret pod nazivom: * RANJENI – veza sa tradicijom ali i suvremenicima – Delacroixa kopirao u Louvreu, Gericault (promjena iz romantizma u realizam je promjena u doziranju elemenata) - Courbet je neposredno od Gericaulta preuzeo mekan i snažan način isticanja volumena, ali je Courbetovo oblikovanje volumena snažnije prožeto bojom - tonsko slikarstvo obilježava ovu I. fazu – najznačajnija slika: * POGREB U ORNANSU – 50 likova nad grobnom rakom, reljefno raspoređeno - skup portreta Courbetovih sumještana - svi likovi u prirodnoj veličini - folklorni kostimi, lica izražavaju različita duhovna stanja - u pozadini pejzaž pećina - monumentalnost izraza postiže tonskim slikarstvom - tamna paleta, crvena boja povezuje tonove - koristi jake kontraste tonova i boja - jedinstveno, monumentalno djelo sa dubokim humanizmom rezultat je dubokog doživljavanja stvarnosti - nazvali ga "veliki slikar-budala" – njegovo slikarstvo izraz je očekivanja društvene klase koja je revolucijom došla na vlast

56

- težnje Revolucije Courbet ostvaruje svojim istinitim realizmom kao pravom i živom umjetnošću (L'art vivant) - za realističko oblikovanje nije bitna tema, već umjetnikovo shvaćanje - nastoji neposredno zahvatiti stvarnost (Delacroix objekt zahvaća tako da slika novu prirodu: Courbet prikazuje samu srž stvarnosti) - on materijalizira sile prirode – l'art vivant - C. sputan materijalističkom iluzijom poistovjećuje realizam izricanja sa realizmom motiva, time postaje rob modela tj. stvarnosti - Manet i impresionisti polaze od C. creda: "imaginacija služi pronalaženju izraza za ono što postoji" - platna izriču njegov program realizma kojeg je pisao i u izložbenim katalozima * TUCAČI KAMENA, 1850., Dresden - Millet je sentimentalan ilustrator rada dok C. kreira živu stvarnost u kojoj suučestvuju - prikaz rada uzdiže na razinu monument. simbola, dominira tamni ton - radio veoma brzo, iz te stvaralačke snage izrasta njegova samosvijest * DOBAR DAN GOSPODINE COURBET - Courbeta dočekuje njegov mecena Bryas - burne prirode, otvoreno odgovara na napade - i u slikarstvu i verbalno on je izrazom iskreni pučanin - u okolici rodnog Ornansa slika niz pejzaža, putuje i u Njemačku,, Holandiju pa ponovo u Francuskoj - čest motiv – pećine oko Ornansa -* Špilja, * Most, * Berba u Ornansu – tamne boje uz nijanse sivila i zelenila, slika veličajnost prirode - barbizonci ostvaruju intimnost na malim platnima, a Courbetova platna imaju pečat monumentalnosti, grandioznosti - "pejzaž je pitanje tona" – najbolji primjer C. tonskog slikarstva * BORBA JELENA - bio strastven lovac - na velikim platnim slika Lov na jelene ili borbu jelena – na razini najboljih holandskih animalista - Zola ga nazvao "tvorcem mesa" – majstor realizacije puti = aktovi - tonski slika INKARNAT kupačica i ženskih aktova - u ženi slika njenu ženstvenost, pune poput Rubensovih ljepotica, pomalo grube * ATELJE - naga žena stoji i promatra C. dok slika pejzaž rodnog kraja - naslikao svoj atelje sa modelima, znancima i običnim posjetiocima - prvotan dojam kaosa prelazi u sklad - grupe plastičnih tijela u dubini prostora – šal na ženskoj figuri oduševio Delacroixa - životnost mjerljiva sa Velazquezovim * Meninas - nastala 1855. – sinteza, naslikao program realizma, nazvao je "REALNOM ALEGORIJOM" koja označava fazu 7 godina njegova života - prikazao sve žive tipove i ideje koji su ispunili 7 god. njegova života – prijatelji ga promatraju u radu (Baudelaire čita u kutu), mrtvačka glava na novinama možga odgovor na napade protiv njega – Prudhon: "novine su groblja ideja"

57

- povrijedila suvremenike, izbačena iz Salona - kvaliteta unutraš. lik. sadržaja, pretvaranje životne materije u djelo - vođen zahtjevom slobodnog razvoja individue, ne priznaje postojanje ikakvih škola – 1861. učenici Beaux Artsa okupili su se oko C. ali ih je on tretirao kao svoje suradnike a ne učenike - povremeno se bavio i modeliranjem – plastika * RIBIČI - slika u Parizu i rodnom mjestu (izuzetno brzo) - djela: * GOSPOĐICE NA OBALI SEINE * MAGNOLIJE * KOŠUTE NA POTOKU * STARI INVALID - pejzaži iz Ornansa * VAL - među najsnažnijim slikama u C. opusu - slikao u Engleskoj, Holandiji, Bavarskoj – u Njemačkoj bio osobito cijenjen - za prusko-francuskog rata ostaje u Parizu - za vrijeme Komune izabran za njenog člana - nakon sukoba Komune i Versajaca zatvoren, obolijeva – bježi u Švicarsku - umire 1877. u Ornansu, tijelo pronađeno tek 1919.

58

HONORE DAUMIER (1808.-1878.) - u litografiji bilježi kronike povijesnih događaja – kronike života nove klase – ljetopisac novog čovjeka - 1848. pobuna protiv Louisa Phillipa – Daumier ga prikazivao kao nezasitnog Rabelaisova Gargantua - bilježi glumu visokih društvenih slojeva, neimaštinu siromašnih - rođen u Marseillesu, otac staklar koji u želji da postane pjesnikom ide u Pariz – očeva propast natjerala je Daumiera da se sam uzdržava (radio kod advokata, promatrao suđenja, zanesen pitanjem pravde) – kasnije radi litografije iz sudnice - rano počinje crtati: naslovne stanice izdanja - bio u Boudinovu ateljeu, studirao antiku u Louvreu - kod Daumiera nem tradicionalizma ili eklekticizma – preuzima forme ili izraz - kad Daumier počinje raditi u litografiji Goya u Parizu završava opus litografija kredom * JULSKA REVOLUCIJA – razočaranje nakon vladavine Louisa Phillipea - nastaju kritički orijentirani časopisi (borba perom) - protivnik orleanaca Pihlipon u svojim novina ("Caricature") kritizira vlast - osovina tih novina je Daumier – tu piše i Balzac - podvrgnuti procesima (1 god. – 50 procesa zbog karikatura) - zbog crteža * GARGANTUA bio 6 mjeseci u zatvoru - zatim izdaje satiričke crteže * MASKE OD GOD. 1831. – 15 portreta političara (Louis Phillipe sa glavom kruške - zatim koristi kiparsko blato i modelira * KRIKATURE IZ PARLAMENTA – modele kolorira i prema njima radi serije POLITIČKIH KARIKATURA – kreacije tipova u kojima izdvaja ono bitno kod vladajućeg sloja ljudi, lica kao kondenzirane psihološke studije - naslovi tih grafičkih listova * MINISTRI KAO DŽEPARI, * SUCI KAO POMAGAČI KRVNIKA - najizražajniji dokument vremena – list prikazuje vojnike koji ubijaju građanina u vlastitoj kući - smisao i mogućnost da izdvoji ono bitno i istinito izdvajaju ga od umjetnika 19. st. – najznačajnije ime od Davida do fovista - kad je Daubigny vidio Sikstinsku kapelu rekao je: "To je slično Daumieru." - Daumier ispunjava zahtjev da umjetnost bude živa - u početku bavi se odnosom svijetla i sjene, a kasnije traže LINEARNOST - litografiju uzdiže na razinu važnosti bilo koje druge tehnike - serije litografija su dokumentarne, odaju ga kao satiričara, humanista koji ismijava svoje sugrađane - 1848. crta svoj ideal * SLOBODNA REPUBLIKA kao svijetlost koja ulazi u ministarsku sobu, ministri u panici bježe - crtežima se trudi zaštiti svoj ideal – svjestan je opasnosti oživjelog bonapartizma (radi karikaturu Napoleona III) - nastupa vladavina II Carstva, a Daumier živi u osami i siromaštvu - prestaje se baviti karikaturom i počinje slikati – uz grafiku nije imao vremena slikati i tada je kao užitak shvaćao slikanje (slikao je za sebe) - njegovim slikama bio oduševljen E. Delacroix, kopira ih; Baudelaire svjestan značaja Daumierovih slika - faze:

59

I ROMANTIKA–traženje značajnog obilježava njegov rad, prisutni utjecaji Gericaulta (Silen, Jahači, Bjegunci) - kasnije slike isto pokazuju romantičarski zamah – CIKLUS DON QUIJOTE – Daumier = Don Quijote, Sancho prototip buržuja, smiješnih građana II SOCIJALNE TEME (Pralje, Kovači, Prosjaci) – likovi pandan Balsacovoj "Comedie humane" - uništen sljepilom, Corot otplatio dug kuće da bi imao gdje živjeti - slike nepoznate za života, poznat kao politički karikaturist u pariškim nedjeljnim novinama * VAGON TREĆE KLASE (1862., Metropoliten, N. Y.) - od 1850.-60. slike mu ostvaruju stilske domete neobaroka - slika djeluje "nedovršeno", snaga slike izvire iz slobode kojom je slikana – ne može se označiti kao realist jer ga ne interesira opipljiva površina stvarnosti, već njen emocionalni smisao - prikazao moderno ljudsko stanje – "usamljenu gorilu" – svatko od putnika je u svojim mislima: ispitivanje karaktera na rembrandtovski način - prikazujući dostojanstvo sirotinje srodan je Louisu Le Nainu – gl. lik vagona sličan starici na Le Ninovoj slici Seljačka obitelj * DON QUIJOTE NAPADA VJETRENJAČE (1866., N. Y.) - izradio brojna platna i crteže, bio opčinjen ovom temom - Don Quijote simbolizira čovjeka koji pokušava ostvariti svoje snove a Sancho Pansa materijalistu - kiparska jednostavnost Daumierovih oblika, sloboda poteza kistom * ECCE HOMO (1850./52., Essen) - siluetnim tretiranjem likova, dramatičnim razvojem prizora iz slik. vrijednosti Daumier se oslanja na Rembrandta - zaokupljen temom mnoštva kao prijeteće cjeline prema pojedincu * SAN IZUMITELJA PUŠKE SA IGLOM ZA PALJENJE (1866., litografija, Bremen) - satiričnost i oštrina Daumierova moralizma

60

GUSTAVE DORE (1832.-1883.) - franc. crtač, grafičar, slikar, kipar - kao dječak šalje ilustracije u Journal pour Rire, od 1848. publicira litografije u La Caricature - od 1852. ilustrira standardna sjela svj. književnosti (preko 120 djela sa 200-600 ilustracija) - isprva, na način suvremenih ilustracija, reže u drvo linearan crtež, a zatim tu tehniku obogaćuje raznim postupcima (obojene slike u drvu po kojima reproduktori režu klišeje) - korištenjem tehnike LAVIS osposobio je gravere za reproduciranje - uvodi maniru BOIS DE FIL koju nameće ekipi gravera koju školuje - godinama objavljuje ilustracije u Le Mond Illustre - 70ih radi BAKROPISE (oko 50 ploča) - za boravka u Engl. radi na čeličnoj ploči - ilustracijama često daje teatralan karakter, igrom svijetla i sjene postiže RELJFNOST I DRAMATSKI UGOĐAJ - najznačajnije ilustracije za Don Quijotea - sposobnost fiksiranja doživljenog otkrivaju AKVARELI iz Škotske, Pirineja i Španjolske - kiparstvom se bavi u posljednjim godinama života - uvođenjem novih grafičkih tehnika označio prekretnicu u primijenjenoj grafici (preko 10000 crteža - jednako uvažavan u Engleskoj i Francuskoj – u Engleskoj osnovana "Dore Gallery" - djela: ilustracije * GARGANTUA I PANTAGRUEL – RABELAIS * PUT U PIRINEJE – H. TAINE * DON QUIJOTE – CERVANTES * IZGUBLJENI RAJ – J. MILTON * BIBLIJA * BIJESNI ORLANDO – ARIOSTO slike * ORFEJEVA SMRT kipovi * PARKA * AMOR * A. DUMAS PERE * BROD MEĐU LEDENJACIMA (1876., Strasbourg) - Dore je najplodniji ilustrator u drugoj polovini 19. st. – ilustracije Dantea, Cervantesa, Balsaca u kojima romantičnu predaju dovodi do jezovitih formulacija

61

HENRY FANTIN-LATOUR (1836.-1904.) - slikar, litograf - uči kod oca Theodora Fantin-Latoura - na njega utječu Chardin, Delacroix i romantičari te holandski majstori - slika portrete (pojedinačne, grupne, autoportrete), mrtvu prirodu (cvijeće), alegorijske kompozicije - u svrhu studija u Louvreu kopira Veronesea, Rembrandta, Delacroixa - radi u ulju, pastelu. litografiji (150 listova) - nekoliko puta putuje u Englesku gdje se izuzetno cijene njegovi portreti i slike cvijeća - 1861. debitira u Salonu * ATELJE U BATIGNOLLESU (1870) - ovom slikom stječe opće priznanje - Manet pred štafelajem okružen Monetom, Renoirom, Zolom i drugima - ovim postaje obnovitelj GRUPNOG PORTRETA - naslikao 4 platna ove vrste u kojima su likovi povezani intimnom duhovnom atmosferom * U ČAST DELACROIXU - niz osoba (Manet, Whistle, Baudelaire, sam Fantin-Latour), okupljeni oko Delacroixova portreta - likove razrađuje u psihološke studije, realizam slike prožet toplinom, bojom i tehnikom podsjeća na Courbeta, F. L. dodaje osobni pečat - iste karakteristike imaju i ostali grupni portreti * U KUTU STOLA – književnici Rimbauld, Verlaine * OBITELJ DOUBORG – obiteljske portrete radi s još izrazitijim osjećajem - portreti * MANETA, *M. JULIENA, * bračnog para EDWARDS - obožava glazbu – Berlioza, Schumanna, nastoji prenijeti glazbu u lik. jezik, osobito litografiju - koristi minucioznu tehniku, zrnatu strukturu - dominiraju smeđe, crne, sive, bijele boje, uz poneki živi ton te efekt blage svijetlosti - iako se druži sa impresionistima (izlaže s njima na Salonu Odbijenih 1863.) Fantin-Latour održava tradicije prošlosti – bliži je romantizmu - njegovo slikarstvo je izvan svake škole, ne uklapa se u razvojen karike franc. slikarstva * CVIJEĆE I VOĆE (1865., Louvre) - uz Jongkinga označava najvišu točku realističkog slikarstva prije dolaska impresionizma - spaja mogućnosti "intelektualne umj." (obožavatelj Wagnera) sa Courbetovim slik. sredstvima - SALON DES REFUSES – izložba djela odbijenih od službenog Salona, održana u Palači industrije gdje je izlagao i službeni Salon - izlažu H. Fantin-Latour, J. B. Jogkind, E. Manet, C. Pissarro, N. Whistler - 1884. iz Salon des Refuses nastaje Societe des Artistes Independants

62

JOHAN BARTHOLD JONGKIND (1819.-1891.) - holandski slikar, crtač, bakropisac - uz E. Boudina neposredan preteča impresionizma, "otac škole pejzažista" (E. Manet) - uči na Akademiji u Haagu kod pejzažista Schelfkonta - od 1846. osim kraćih putovanja u Holandiju živi u Parizu - u Parizu, pod utjecajem barbizonaca (osobito Ch. Daubignya te C. Corota) razvija osjećaj za prirodu - prijateljuje s E. Manetom, G. Courbetom, Cl. Monetom - kao i drugi suvremeni pejzažisti motive traži izvan grada – slika uz Seinu, na obalama Normandije, Bretagne i holandskih kanala - sklon alkoholizmu postaje osamljena lutalica – od 1874. boravi kraj Grenoblea, samo povremeno posjećuje Pariz slikajući izvan slik. grupacija - u djelima ostvario SINTEZU HOLANDSKOG I FRANCUSKOG SHVAĆANJA SLIKARSTVA – holandski smisao za stvarnost stopio sa franc. poetičnošću - koristi neposredan odnos prema prirodi – slika atmosferu punu magle, para, difuzne svjetlosti, kanale, čest motiv VJETRENJAČE I BRODOVI - pejzaže prikazuje u trenutku slikanja, u vibraciji atmosfere, treperenje boja – pionir impresionizma - radi akvarele malog formata sa slobodnim potezima kista, lavirane crteže, bakropise, skice - koristi svijetle boje te fluidnu fakturu nasuprot dotadašnjoj kompaktnosti slik. tehnike - utječe na C. Moneta, P. Sisleya, C. Pissarroa – slikare koji u slikarstvu traže nove izražajne mogućnosti - akvareli: * POGLED NA ROUEN (Louvre) * KANAL U BRUXELLESU * KANAL U ROTERDAMU * HOLANDSKI PEJZAŽ * MARSEJSKA LUKA * BARKA U HOLANDIJI - bakropisi: * ANVERS * HONEFLEUR - ulja: * AUTOPORTRET * LE PONT-NEF * ROTERDAMSKA LUKA, Amsterdam, 1856. - Jongkindove slike označavaju pionirski korak za plenersko slikarstvo impresionizma - impresionistički razvoj njegove umjetnosti počeo u Parizu - "njemu zahvaljujem konačno oblikovanje svoje umjetnosti" Cl. Monet (susreo se sa J. i Boudinom u Le Havreu)

63

EUGEN LOUIS BOUDIN (1824.-1898.) - sljedbenik pejzažista barbizonske škole, učenik Millet - plenerist, slikar marina, te motiva lučkog života (Normandija, Bretanja, Holandija) - slike radi kao neposredne doživljaje sa bogatim svijetlosnim efektima i kolorističkim vibracijama atmosfere – "3 poteza kistom u prirodi veđe znače nego 2 dana provedena u ateljeu" - predstavlja prethodnika impresionizma - utječe na mladog Cl. Moneta – "samo Boudinu mogu zahvaliti što sam postao slikar" * GAT U DEAUVILLEU (Louvre, 1869.) - suptilnim nijansiranjem boja u prikazu svijetla pripremio put impresionizmu (učitelj Cl. Moneta) - na Boudinovu umjetnost su utjecali Corot i Jongkind

64

PRERAFAELITI (Engleska, 1848.) - uzor – rana renesansa (osobito Boticelli) – otklon od suvremenog je vid romantizma - detaljiziranje, linearnost u Boticelijevu duhu, sjenčanje na način 19. st. - inspiriraju se i Blakeovim slikarstvom, utječu na engl. slikarstvo druge po. 19. st. te paralelni franc. i njemačkom simbolizmu - rodonačelnik grupe je engl. slikar talijanskog podrijetla Dante Gabriel Rosseti DANTE GABRIEL ROSSETI (1828.-1882.) - pravim imenom Gabriel Charles - engleski slikar i pjesnik, sin tal. pjesnika Gabriela Rossetia koji je emigrirao iz Napulja u London - pjesnik, dramatičar, prevoditelj Dantea, bavi se i slikarstvom - 1848. sa Millaisom i Huntom osniva prerafaelite - slike u ulju, akvareli, pastelu prožete sanjarstvom i misticizmom njegove poezije - raniji radovi: slijedi slik. fakturu predrenesansnog slikarstva - kasnija faza: blizak kompoziciji i kolorizmu mletačkih Cinquecentista, slike sa mitološkim, biblijskim, alegorijskim i historijskim temama, osobito inspiriran temema iz Dantea * ECCE ANCILLA DOMINI (1850.) - učitelj Ford Madox Brown razvija Rossetijev interes za srednjov. stil - perafaeliti stvaraju "čiste transkripcije iz prirode", inspiriraju se "primitivnim" majstorima 15. st. - od romantičara ih dijeli težnja da umjetnošću liječe bolesti civilizacije - realističko u detaljima, puno svjesnih arhaizma – blijedi tonalitet, ograničen izbor boja, nevješta perspektiva, naglašene vertikale, latinski nazivi * BEATA BEATRICE (London) * DANTEOV SAN (Liverpool) * PANDORA * ASTARTE SYRIACA (1877.)

JOHN EVERET MILLAIS (1829.-1896.) - kao 11-godišnjak primljen na Royal Accademy u Londonu, završava je 1847. - 1848. sa D. G. Rossetijem i W. H. Huntom osniva PRERAPHAELITE BROTHERHOOD sa tendencijama – stilizacija, arhaiziranje formi, isticanje bolećive poetske atmosfere = vidljivo u Millaisovim figuralnim kompozicijama (* OFELIJA, * TESAROVA OBITELJ, * LORENZO I ZABELA) - oko 1860. u slikama sa religioznim i povijesnim temema, te genre- scenama prelazi na akademski način rada - portretira ličnosti viktorijanske ere, ističući markantne crte muških modela (* W. E. GLADSTONE, * TENNYSON, * J. RUSKIN, * AUTOPORTRET) - radi predloške za drvoreze prema kojima su ilustrirana djela A. Tennysona, Tacheraya te za časopise "Illustrated London News", "Cornhill Magazine" - djela: * ROZALINDA I CELIJA (prema Shakespeareu) * VITEZ LUTALICA

65

* SJEĆANJE NA VELAZQUEZA * MILOST (prizor iz Bartolomejske noći) * OFELIJA, National Gallery, London, 1852. - klasicističku akademsku predaju zamjenjuju zahtjevom za točnim promatranjem prirode (osobito Millais) - njihov stav srodan sa nazarencima - uzori – Blake, Boticelli, prerafaelitsko slikarstvo 15. st. WILLIAM HOLMAN HUNT (1827.-1910.) - sa 16 god. u ateljeu kopira i restaurira slike. portretira znance - 1845. na Royal Acc., prijateljuje sa Millaisom - sličnost umjetničkih nazora približila ga je slikarima koji 1848. osnivaju prerafaelitsko bratstvo - kao ideolog grupe, Hunt objavljuje niz članaka u "The Contemporary Review" - 50-ih u Siriji i Palestini slika biblijske motive, pejzaže - 1866.-69. boravi u Firenci - u prerafaelitskom duhu radi kompozicije prožete vjerskim simbolizmom, moralističkim i didaktičkim tendencijama: "umjetnost daje priliku da se pruži predodžba ideje!" - ilustrira knjige, napisao "Pre-raphaelitism and Pre-raphaelite Brotherhood" - djela: * SVIJETLO SVIJETA * LONDON BRIDGE (Oxford) * TRIJUMF NEDUŽNIH (Liverpool) * ISUS U HRAMU (Gallery, Birmingham)

66

EDOUARD MANET (Pariz, 1832.-1883.) - francuski slikar i grafičar - obitelj se protivila njegovoj želji da ostane slikar, putuje brodom u Rio de Jainero - po povratku 1851., pristankom roditelja postaje učenik Coturea (s njim radi 6 godina) - već u samom početku njegova rada prisutna je POTREBA ZA SAŽETIM POJEDNOSTAVLJENJEM – suprotstavlja se akademskom modelaciji, prezire ilustrativno slikarstvo opterećeno naracijom i anegdotom - "Slikam ono što vidim, a ne ono što se drugima sviđa da gledaju" - Manet slikajući život svakidašnjice nastavlja Courbetov "l'art vivant" (Courbet pred Manetovom Olimpijom rekao: "To je pik-dama iz igre karata!", Manet mu uzvratio "A vaš je ideal biljarska kugla!") - Manet nije modelirao imitirajući tvar da bi ostvario plastičnu oblinu, on je slikao ono što je vidio: površinu stvari, satkanu od svijetla i boje. On boju osjeća kao vrijednost svijetla. * OLIMPIJA - lik svijetli u sivilu prvog plana - pozadina je jednostavna i tamna sa pojedinim svijetlim akcentima – boja buketa, vrpca oko vrata i u kosi, žuti šal… - Manet je narator koji se pridržava tradicije – za vrijeme školovanja kod Couturrea 1855. i 1856. putuje u Italiju i Holandiju – osobito sklon Venecijancima i Španjolcima (neposredno ispituju prirodu), novo povezuje sa tradicijama prošlosti - ipak * Doručak na travi (1863.) i * Olimpija (1864.) izložene u Salonu, bile napadane kao uvreda likovnoj tradiciji * DORUČAK NA TRAVI (1863.) - Manet je kompoziciju dijelom preuzeo sa Fafaelova "Parisova suda" prema bakrorezu Raimoldia - vizualni manifest umjetničke slobode - slikar može kombinirati različite elemente zbog estetskog dojma - odan "čistom slikarstvu" – potezi kista i boje, a ne njihovo značenje, su slikareva stvarnost - uzori: Hals, Velazquez, Goya – oduševljen njihovom slobodnom tehnikom i bojama - opus mu se može podijeliti u 3 faze - I. faza: pod utjecajem španjolskih majstora (Velazquez, Goya), izražava se tonski - među najranijim slikama je * PIJANICA APSINTA, odbijena od Salona, označava prekid sa Coutureovim izrazom, Couture rekao da je to mogao naslikati samo slikar koji se i sam opio apsintom - žiri salona mu odbija slike * FLAUTIST i * DORUČAK NA TRAVI - na izložbi Odbijenih oko Maneta se skupljaju istomišljenici (Jongkind, Whistler, F.Latour) - Zola i Th. Duret brane ismijanog Maneta - 1863. sam izlaže 14 slika u GALERIJI "MARTINET": * ŠPANJOLSKI PLES, * CIGANI, * KONCERT U PARKU TUILLERIE… - uz Zolu, Manetovi branitelji su Ch. Baudelaire te kasnije S. Mallarme za čiju poemu Manet crte ilustracije - 1865. putuje u Španjolsku iako mu se i dotad prigovaralo da je samo sljedbenik španjolaca

67

- II. faza: kontrastima i šarenilom boja približava se impresionistima, iako ne radi kao pravi plenerist * CLAUDE MONET U VRTU * PLAŽA * U ČAMCU - veliki pejzaži iz Normandije - iako slika u plein-airu, likovi mu poziraju! - s nekoliko poteza fiksira motiv - paralelno slika i portrete: * E. ZOLA, * S. MALLARME, * BERTHE MORISOT te stalni model * VICTORINE-LOUISE MEUREND (Olimpija) u različitim kostimima - III. faza: u vrijeme kad je sputan bolešću - radi mrtve prirode (cvijeće) i manje portrete te pastele - radio i bakroreze, litografije, crteže perom ili trskom - umro paraliziran, nakon amputacije jedne noge - prvom fazom Manet utječe na Račića, Kraljevića i Becića koji označavaju početke hrv. suvremenog slikarstva - portrete najviše radio u pastelu - brojna njegova djela su "slike slika" – na moderni lik. jezik prevodi djela umjetnika koje osobito cijeni (* POGUBLJENJE MAKSIMILIJANA, * BALKON – GOYA) - Olimpija rađena prema Urbinskoj Veneri – Tizian * FRULAŠ - slika nema dubine već realistički skraćene konture stvaraju efekt trodimenzionalnosti - pozadina je jednako blizu kao lik - Manetovo je slikarstvo oslobodio od takmičenja sa fotografijom – platno je površina prekrivena bojom, treba gledati na nju a ne kroz nju - 1867. održana izložba OBOJENIH JAPANSKIH DRVOREZA – čistoća boja, odsutnost sjena - Manetovi sljedbenici se nazivaju impresionistima – on sam ne prihvaća taj nazv * BAR "FOLIES BERGER" (1881.-82.) - pozadina nije više neutralna, u ogledalu se odražava vesela unutrašnjost * GONDOLA NA CANALE GRANDE - gotovo impresionističke odlike - cjelina se mrvi, nestaju konture, te lokalni tonovi, paleta je sve svjetlija (slika u plein-airu) * MRTVI TOREADOR - skraćenje tijela, plošne boje

68

IMPRESIONIZAM, 60ih 19. st. - franc. impression – dojam - javlja se u Francuskoj 60ih godina 19 st. - dominira na prijelazu 19. u 20. st. - usmjerenost impres. slika na vizualno i "trenutno" - odražava duhovno stanje građanstva krajem 19. st. – duhovna klima II Carstva - iako je impresionizam logična rezultanta rasta realističkih tendencija tijekom 19. st. već u romantizmu postoji načelo slobodnog stvaranja koje će u realizmu i impresionizmu označiti kraj prevlasti akademskog slikarstva opterećenog klasičnim temama i tonskim slikanjem - već su G. Courbet i E. Manet inicirali slikanje kao neposredno promatranje prirode i prikazivanje stvarnosti koja izmiče - u plein-airu su slikali C. Corot i G. Courbet, ali su slike dovršavali u ateljeu - Edouard Manet je slikama * DORUČAK NA TRAVI (1863.) i * OLIMPIJA (1865.i prekinuo sa tradicionalnim slikarstvom svijetla i sjene – on slika "PLOŠNIM SVIJETLOM", sliku gradi velikim svijetlim plohama, prijelaz svijetla u sjenu izvodi suprotstavljanjem manje intenzivnih tonova (a ne polutonova) - oko Maneta se okuplja, oduševljena njegovim načinom slikanja, grupa mladih novatora – sastaju se u caffe Guerbois u Parizu - 1874. zajednički izlažu kod NADARA - zajedničkog imena nisu imali – Th. Duret ih nazvao " prijatelji Maneta" - prema izloženoj Monetovoj slici * IMPRESIJA – RAĐANJE SUNCA novinar Leroy ih podrugljivo naziva impresionisti, kasnije oni prihvaćaju taj naziv - CLAUDE MONET, CAMILLE PISSARRO, EDGAR DEGAS, ALFRED SISLEY, AUGUSTE RENOIR, PAUL CEZANNE - ARMAND GIULLAUMIN (1841.-1927.) – pridružio se impresionistima, slika parišku periferiju i pejzaže u maniri impresionista - BERTHE MORISOT (1841.-1895.) – žena Manetova brata, nastupa na svim impres. izložbama, prevodi Manetovu umjetnost u ženski izraz - višestruki model E. Maneta – za Balkon i portret Odmor - MERRY CASSAT – amerikanka, oslanja se na izraz E. Degasa - čiste, jednostavne forme, pojednostavljen raspored boja, teme majčinstva (* Majka i dijete) - impresionisti slikaju TRENUTAČNOST stvarnosti, nastoje fiksirati treperenje zraka svijetla – slikani SADRŽAJ JE UČINAK SVIJETLA U TRENU kad je taj sadržaj slikan – bitni su sadašnji utisci boje i svijetla, prolazni moment, pokret, gibanje, atmosfera i ralizacija NEPOSREDNE VIZIJE - kao dosljedni pleneristi i započinju i dovršavaju slike u prirodi, hvatajući mijene atmosfere i svijetla – slikar je improvizator koji u brzini SKICIRA ONO ŠTO IZMIČE u neprestanom gibanju - ranije tonsko slikanje impresionisti zamjenjuju ČISTIM OTVORENIM BOJAMA koje su međusobno komplementarne - boja predmeta je NESTALNA – ona ovisi o intenzitetu svijetla - boje se nanose u mrljama koje se u oku gledatelja miješaju u šare, "mrlje od 7 čistih, nemiješanih boja (spektar)" - paleta postaje sve svjetlija (i kod slikara akademičara) - I. faza impresionizma su djela E. Maneta - najdosljedniji impresionisti su Claude Monet i Camille Pissarro

69

- Sisleyevi pejzaži su prožeti lirizmom - Renoir i Cezanne teže kromatsko šarenilo sažeti u čvršće forme, nadrastaju impresionizam Cezanneovo shvaćanje o potrebi sinteze konačan izraz ima u kubizmu - negativne posljedice impresionizma – eliminira osjećaj taktilnosti, sumarna vizija ostaje na površini, znanstvena definicija postupka impresionizam vrstom eksperimenta, impresionističke improvizacije odbacuju sistematsko građenje slike - s vremenom boje postaju sve manje povezane - samo Renoir i Cezanne zadržavaju kvalitetu postupka i primjene boje - kao tehnika i shvaćanje impresionizam je i danas prisutan u novijem slikarstvu evropskih zemalja - preokret u korist impresionizma doživjeli su samo C. Monet, Renoir i Pissarro

70

CLAUDE MONET (1840.-1926.) - jedini od impresionista doživio i preživio svoju slavu - u Le Havreu zarana crta karikature koje je zapazio E. Boudin koji ga i uvodi u slikarstvo - kratko uči na Ecole de Beaux-Arts - uzori su mu Corot, Coubert - I faza: - utjecaji Courbeta i Maneta - nakon što je 1863. vidio 14 Manetovih slika, usmjerava rad u svijetlim tonovim (slike * ST. GERMAIN i * AUXERROIS, pejzaži u Normandiji, vedute u Parizu) - velike figure - * JAPANKA U CRVENOM - II faza: - seli u Argentinu, slika isključivo pejzaže tipično impres.-plenerističke, bez šarenila kasnije faze - za rata 1870. odlazi u Holandiju i London (motivi s Temze) - vraća se u Argentinu, glavni motiv mu postaje voda – odrazi i treperenje (pejzaži uz Seinu - 1874. izložba impresionista kod Nadara, prema njegovom * IMPRESSION SOLEIL LEVANT novinar Leroy cijelu grupu nazvao impresionistima * KOLODVOR ST. LAZAIRE U PARIZU - željeznice = katedrale građanskog doba - interes za efekte pare, magle preuzeo od Turnera (londonski boravak) - motive slika u različita godišnja doba i doba dana – serije s motivom STOGA SIJENA, ROUENSKE KATEDRALE, JABLANOVA * KATEDRALA U ROUENU (1894.) - slikanjem bilježi efekte svjetlosti - katedrala postaje dematerijalizirana – pretvara se u šarenu koprenu svijetla - svijet prikazuje kao pojam koji se reflektira u svjetlu - slika je dojam – brz, maljast potez ne opisuje detalje - bitan ugođaj atmosferske iluzije * REGATA PO OLUJNOM VREMENU - slika brodove s mora - privlači ga i motiv MORA – slike s Mediterana - slika difuzne magle Temze, iz Venecije (Canal Grande, Piazza San Marco) - III faza – od 1886. boravi u Givernyju – na vrtnom jezeru sagradio japanski most – uzgaja lopoče - * NYMPHEAS – 8 velikih slika lopoča slikanih pri raličitim osvjetljenjima, kroz koje nastoji prikazati sintezu svog životnog rada; poklonio ih državi, smješteni u posebnim prostorijama: "slik. kapela impresionizma" - umjesto sinteze nastao zboj šara-preljeva – optički fenomen nije mogao pretvoriti u novu prirodu, željenu monumentalnost - impresionizam nije mogao prerasti u zaokruženu cjelinu zbog pretjerane analitičnosti - Cezanne: "Monet je bio uho, ali lukavo!"

71

- pred kraj života gubi vid * IMPRESIJA (1874.) – Manetovo shvaćanje prenosi na sliku prirode * RIJEKA (1868.) – ističe jedinstvo obojene površine * POLJA U PROLJEĆE (1887.) – važna zbog struktura slike pri čemu se zapostavlja sam motiv * LOPOČI U GIVERNYJU (1907.) - različita osvjetljenja i atmosfera usmjeren uz turnerovske efekte obojene svjetlosti

72

ALFRED SISLEY (1839.-1899.) - sin imućnog poslovnog čovjeka, slikarstvom se bavi iz ljubavi - za vrijeme školovanja upoznaje Cl. Moneta i A. Renoira - slika pejzaže u plein- airu - u početku pod utjecajem C. Corota i Ch. Daubignya, obilježeni izrazitim lirizmom - pod Monetovim utjecajem zatim koristi intenzivnija koloristička i svjetlosna rješenja - u ratnim okolnostima otac mu je izgubio imovinu, te se Sisley pokušava uzdržavati slikarstvom – živi na rubu bijede - nakon smrti mu djela dobivaju "izuzetnu vrijednost" * POPLAVA U PORT MARLYU, Louvre, 1876. - za života bila nezapažena, nakon smrti prodana po visokoj cijeni - 1874. izlaže sa impresionistima, u potpunosti pripada njihovom krugu - u okolici Pariza slika aleje DRVEĆA UZ RIJEKE (osobito Seinu) – bilježi treperenje lišća na odrazu vode (osobito zimi) - za boravka u Engleskoj slika pejzaž uz Temzu - čest motiv: priroda pokrivena snijegom – modre sjene ističu bijele i žućkaste plohe - Sisley je slikar intimnog pejzaža, ne zbog jednostavnih motiva i malenog formata slika, već zbog načina na koji prilazi motivu – realizacijom pejzaža nadrasta ostale impresioniste… (Babić) - pejzažne motive obrađuje i u grafici * POLJE RAŽI (1873.) - mrlje oblikuju precizne forme

73

CAMILLE JACOB PISSARRO (Antili, 1830. – Pariz, 1903.) - radi u očevoj trgovini, privlači ga slikarstvo te bez očeva pristanka odlazi u Pariz - kasnije mu otac šalje pripomoć za školovanje – time je Pissarro jedini među impresionistima koji se u svojim počecima nije morao suočavati sa nestašicom i bijedom - najstariji među impresionistima, bio je neka vrsta mentora i savjetnika mlađim slikarima (i Van Goghu) - dok impresionisti utječu jedan na drugog da bi tako svaki pojedinačno izgradio svoju osobnost, Pissarro je izuzetak – on uvijek PRIHVAĆA NOVE UTJECAJE i izmjenjuje ih sa starima, trajno zadržavajući neke oblike i postupke drugih umjetnika - prvo je pod utjecajem C. Corota, zatim G. Courbeta , poslije pod utjecajem J. F. Milleta slika seljačke likove - već 1857. na Accademie Suisse susreće Cl. Moneta, izlaže u službenom Salonu ali i Salonu Odbijenih - 1870. za vrijeme rata, odlazi u London – u upoznaje djela J. Constablea koja su na njega izvršila izuzetan utjecaj - povratkom u francusku slika sa P. Cezannneom u Anvers-sur-Oise -1874. sudjeluje na 1. impresionističkoj izložbi kod fotografa nadara - 1870.-75. – najplodniji period rada, obuhvaća široku tematiku (pejzaž, vedute, mrtve prirode, figure, akt, portrete) i slik. tehnike (ulje, gvaš, tempera, akvarel, pastel) - Renoir "Pissarro je bio osoba koja se u svemu okušala" - jedini među impresionistima se intenzivnije bavi BAKROREZOM I LITOGRAFIJOM (preko 100 ploča) – najčešće u bakru reže motive pejzaža i poljskog rada (* ISKAPANJE KRUMPIRA) - u bakrorezu radi i portrete (* AUTOPORTRET, * P. CEZANNE) - 1881. napušta impresionistički način i približava se Gauginu - od 1886. u potpunosti se priklanja POENTILIZMU neoimpresionista (G. Seurata) - potkraj života, oslabljenih očiju, sa prozora hotelskih soba slika cikluse VEDUTA PARIZA, ROUENA, LE HAVREA - 5 Pissarrovih sinova isto su se bavili slikarstvom * OŽUJSKO SUNCE * BULEVAR MONTMARTRE

74

PIERRE AUGUSTE RENOIR (Limoges, 1841. – Cagnes, 1919.) - porijeklom iz siromašne obitelji - kao 13-godišnjak u Parizu radi u radionici koja oslikava porculanske proizvode, ukrašava zastore i paravane prema shemama iz 18. st. – U Louvreu tad traži uzorke za rad - 1862. pohađa Ecole de Beaux-Arts, u ateljeu M. G. Gleyrea susreće Moneta i Sisleya - u početku razvija se u dodiru sa N. V. Diazom de la Pena, koristi tamni kolorit romantičarske škole - sa prijateljima slika u blizini Fontainebleu-ške šume, pod utjecajem tonskog slikanja G. Courbeta, te osobito E. Delacroixa (osobito vidljivo na prvim slikama izloženim u Salonu: * Dijana lovkinja) * PARIŽANKE ODJEVENE KAO ALŽIRKE – Delacroixov utjecaj * LOŽA – miješanje tonskih shvaćanja i početak impresionističkih * PORTRET SLIKARA SISLEYA SA ŽENOM 1868. - pod utjecajem E. Maneta i C. Moneta s kojim slika pariške vedute Renoir odbacuje tonska rješenja, približava se impresionistima sa kojim izlaže - I. IMPRESIONISTIČKA FAZA - na bjelini platna žare se čiste, svježe boje, osobito puti aktova (* KUPAČICA I NIMFA) - služeći se impresionističkom paletom slika PEJZAŽE (* PUT KROZ GUŠTARU), i PORTRETE (* OBITELJ CHARPENTIER) - * PORTRET GLUMICE SAMARY (Moskva) 1879. – postiže uspjeh u Salonu te napušta izložbe impresionista - * DORUČAK VESLAČA, 1881. (Washington) – najveća Renoiraova slika - te godine putuje u Alžir (slika nekoliko pejzaža), zatim u Italiju – oduševljen antičkim zidnim slikama u napuljskom muzeju, slika * PLAVOKOSA KUPAČICA (Louvre) – spada među najljepše aktove - II. INGRESOVSKA FAZA - napušta impresionističke svjetleće boje, nastoji oblikovati forme čvrstih kontura – niz aktova i portreta - * KUPAČICA SJEDI, * PORTRET ŽENE, * KĆERI C. MENDESA ZA KLAVIROM, * KIŠOBRANI - III. SEDEFNA FAZA (tzv. nacree), oko 1890. - inkarnat likova harmonizira prema crvenilu, zadržavajući ranije OPALIZIRANJE BOJA (* USNULA KUPAČICA, AKT ŠTO LEŽI) - boravi u pariškom ateljeu - sa Monetom često putuje u Italiju - 1885. od Cézanna iznajmljuju kuću u Aixu – Renoir radi seriju provansalskih pejzaža - ljeti boravi u Parizu, 1892. u Španjolskoj – proučava Goyu u Pradu - IV. PERIOD DE CAGNES (posljednji period) - zbog slabog zdravlja povlači se u Cagnes kraj Cannesa (od 1903. tu stalno živi), gradi kuću Colletes, slika svijet koji ga okružuje - 1905. doživljava istinski trijumf na Salon de Autonomme - reumatizam se pogoršava, ruka mu je uzeta, radi tako da mu vežu kist u šaku

75

- slika mediteranski pejzaž, mrtve prirode, svoju djecu, najčešći mu je model kućna pomoćnica Gabrielle - u ovoj fazi bujnom paletom slika slabije aktove – nemaju izraženu pretilost kao prije - u punom životnom zamahu Renoir je slikao tip JEDNOG TIJELA u kojem spaja klasično umijeće i animalnu ženstvenost - opus 6 000 slika i skica, najviše u ulju, pastel, i akvarel te brojni crteži (kreda, olovka i litografija) sa motivom akta - PLASTIKU radi u kasnoj fazi (od 1907. ) uz pomoć dva kipara-tehničara - radovi u bronci i kamenu prikazuju glave ili figure u različitim dimenzijama (* VENERA, * MAJKA I DIJETA, * KOVAČ, * PRALJA, reljef * PARISOV SUD) - 1917. – 6 portreta-medaljona u bronci (Delacroix, Ingres, Corot, Monet, Cézanne) – prikazuju osobe koje su najviše utjecale na njegov životni put * MAJKA I DIJETE, bronca, Bremen - motiv iz naslikanog djela iz 1885. - spaja impresionističku draž površine i kiparski napor oko oblikovanja * LA MOULIN DE LA GALETTE, Louvre, 1876. - radi prizore životnog veselja – joie de vivre - mnoštvo likova naslikano u mrljama svjetla i sjene * DORUČAK VESLAČA, Washington, 1881. - posvećuje se temi ljudskog lika – slikanih u skupinama - osobit kolorit temelji se na proučavanju Delacroixa * ŽENSKI AKT U SUNČANOM SVJETLU, Louvre, 1875. - od 80ih se bavi temom ženskog akta u pejzažu - personifikacija punine života i prirode - uobličavanje i modeliranje tijela po uzoru na Rafaela * L'ESTAQUE

76

EDGAR DEGAS (Pariz, 1834.-1917.) - slikar, grafičar, kipar - studira kod klasiciste Lamothea na Ecole de Beaux Arts – učenik Ingresa - shvaćanjem da je CRTEŽ OSNOVNA VREDNOTA IZRAZA nastavlja se na tradiciju koja njeguje osjećaj za proporciju te preciznost linije - osjećajući sklad stavova sa Hansom Holbeinom i N. Poussinom Degas crta i slika prema njihovim djelima - 1856.-57 putuje po Italiji, studira crtež Mantegne i Boticellia - oko 1860. slika historijske teme, započinje rad u GRAFICI (bakropis, litografija) i otkriva ljepotu JAPANSKOG VIŠEBOJNOG DRVOREZA (Hokusai, Utamaro) te teži realizirati skladan odnos između linije i boje - oko 1865. upoznaje E. Maneta, izlaže sa impresionistima ali zadržava samostalnost – ulja iz ove faze ne slijede metodu impresionista u primjeni boje i svjetlosti na pejzažima i likovima slikanim u pleneru – Degas radi u INTERIJERU aktove, figure i grupe impresionistički tretirajući crtež - 1886. na impresionističkoj izložbi prezentira seriju radova koji ukazuju na njegovu REALISTIČKU ORIJENTACIJU - oštrim zapažanjem slika stvarnost radnih ljudi (likovi pralja, žena kod glačanja) i velegradsku potištenost (scene iz kavana - koristi lapidarnu metodu, prostor gradi JEDNOSTAVNIM SREDSTVIMA, likove svodi na osnovne obrise - njegovo shvaćanje realnosti na slici nije izbačeno na osnovi primljenog dojma već je taj dojam razrađen - Degasov hladni realizam ne prelazi u grubi naturalizma - Degasovi crteži djeluju kao bilješka nastale u trenu, zapravo su rezultat nastojanja i analiza u težnji da se POKRET FIKSIRA U MOMENT te da se time prolazni fenomen prikaže kao činjenica - zbog živosti pokreta privlače ga teme: zbivanja na KONJSKIM UTRKAMA (trke slika od 1866.), u BALETNIM DVORANAMA (slika od 1878.) i POZORNICI (zanimaju ga efekti umjetne rasvjete) - Degas slika potezom oštrim poput noža, kretnju uvijek prikazuje točno.. Degas je lišen težnje za dopadljivošću, on žudi za opisivanjem radi sažimanja. Sve podređuje izrazu pokreta kojeg traži u najtočnijem prikazu radnje - kako mu uljana boja ne odgovara za prikazivanje svjetla (lampe i reflektora) na inkarnatu i odjeći plesačica degas koristi PASTELNU KREDU – time se nastavlja na francusku tradiciju 18. st. (M. Q. Latour, J. B. S. Chardin), uz impresionističku primjenu DIFUZNE SVJETLOSTI ustreptale u kontrastima i šarama - izuzetno autokritičan, ostavio opus u svim tehnikama (i u grafici) - nije imao direktnih učenika - njegovi sljedbenici su H. Toulouse-Lautrec i J. F. Forain - u kasnoj fazi života gubitak vida mu onemogućava slikanje – on modelira u glini, vosku, bronci sitne figure (plesačice, jahači, koji) nastojeći i u plastici izraziti cilj svog stvaranja – pokret - djela * NA KONJSKOM TRKALIŠTU * POKUS BALETA NA POZORNICI * BALETNA ŠKOLA * ŽENE PRI GLAČANJU

77

* ČAŠA APSTINTA (1876., Louvre) - razočarani par u kafeu - slika djeluje nenamještena – ima proračunatu kompoziciju = prazni stolovi ističu usamljenost likova * PORTRET MANETA - sličan J. L. Bertinu - omalovažavao portretiranje – portretira samo osobe uz koje je izuzetno vezan – prijatelji, rođaci – snažno isticanje karaktera modela - često radi u pastelu (poja u prahu) – omogućuje mu da izrazi efekte linija, tona i boje * PRIMABALERINA, 1876. - pogled iskosa na pozornicu - radnja je namjerno pomaknuta iz središta – pokret u svjetlosti lampe * BALETNA ŠKOLA (1880.) - Degas razvija novi kanon oblika ljudskog lika i njegova odnosa prema prostoru - polazi od točnog promatranja - nema erotskih naznaka ni socijalne kritike - zanima ga plošnost japanskih višebojnih drvoreza (kao i Maneta) - obrađuje problem fragmentarnog – likovi i predmeti mu odrezani rubom slike – ti neujednačeni odnosi stvaraju napetost koje dotad nije bilo na slici * ŽENE KOD GLAČANJA (1884.) * PJEVAČICA SA RUKAVICOM (1878.) * DŽOKEJI AMATERI * PROBA BALETA * PLESAČICA U HODU, bronca, Bremen - kao studija pokreta - Degasovi radovi su formom usmjereni prema klasicističkim uzorima

78

NEOIMPRESIONIZAM (1884.) - nastanak pokreta vezuje se uz susret franc. umjetnika u Salonu des Independants u Parizu 1884. god. – naziv uzeli iz poštovanja prema prethodnicima - neoimpresionizmu prethode istraživanja o fenomenima vida – povezanost znanosti i umjetnosti - djelo fizičara Chevrela "Teorija o simultanom kontrastu boja" 1839. god. – na tom znanstvenom otkriću baziraju se slik. metode neoimpresionista - neoimpresionizam se udaljuje od impresionizma – u težnji da sačuva jasnoću forme i čistoću boje na platna se nanose ČISTE BOJE u odvojenim točkama ili crticama - teoretičar grupe P. SIGNAC – "težnja da se otkriju matematički točna saznanja o tome koju boju upotrijebiti i kojim je bojama okružiti…" - P. Seurat 1884. zajedno sa ostalim umjetnicima odijeljenim od zvaničnog Salona osniva Salon des Independants (P. Signac, H. E. Cross, A. D. Pillet) – osnivaju udruženje Nezavisnih umjetnika, među kojima su oni najaktivniji - sastaju se kod Signaca kojeg je Chevrel uputio u tajne boje - Seurat, * KUPANJE – zasnovana na kontrastima tonova, * NEDJELJNA ŠETNJA NA GRANDE JATTE – divizionizam = metodično fragmentiranje poteza, kasnije dovodi do poentilizma - kroz utjecaj neoimpresionista su prošli – Van Gogh, Matisse, H. T.-Lautrec, P. Gaugain – povremeno su sudjelovali u grupi u ranim fazama E. Degas, C. Pissaro - Salon des Independants (Salon Nezavisnih) - izložba koja se od 1884. održava u Parizu - ovaj način istupanja u javnost bio je znak protesta protiv stava oficijelnog Salon des Artistes Francais - ove izložbe su manifestirale nove pravce u franc. likovnoj umjetnosti - u početku nastupaju samo slikari, kasnije i skulptori, arhitekti, grafičari te majstori primijenjene umjetnosti - izložbe su se većinom održavale u Grand Palaisu

79

PAUL CÉZANNE (1839.-1906.) - uči pravo u Aixu, slika kao samouk - nakon svađe s ocem bankarom 1861. upisuje studij slikarstva, pohađa Accademie suisse - kako nije primljen na Accademie de Beaux Arts vraća se u Aix-en-Provence, radi u bronci ali ne napušta slikarstvo - I. POČETNA FAZA, PERIOD "TAMNOG BAROKA" - tamni tonovi, podsjećanje na barokne stilove koje je studirao u Louvreu, ističe kontraste u rasvjeti, teži postići ekspresiju forme - 1862.-64. u Parizu se duži sa Monetom, Renoirom, Zolom – pokušava izlagati u Salonu, ali uvijek biva odbijen - pod utjecajem C. Pissaroa paleta mu postaje svjetlija - II. faza - u dodiru sa impresionistima upoznaje draž plenera, kvalitete fenomena svjetlosti i atmosfere, izražavanje čistim bojama - slika mrtve prirode, pejzaže, portrete bliske impresionizmu - 1874. sa impresionistima izlaže kod Nadara - III. faza - 1877. prekida sa impresionistima, TRAŽI VLASTITI IZRAZ - razlog prekida u sukobu osnovnih shvaćanja i metode slikanja – impresionisti dovode upitnim materijalnost predmeta – interpretiraju objekt kao dojam, slikarsku viziju - dok Cézanne želi ostvariti EGZISTENCIJU OBJEKTA i STABILNOST FAKTURE suprotno analitičkoj impresionističkoj metodi on teži ostvariti SINTEZU TONOVA I OBLIKA - pojednostavljuje oblike svodeći ih na PLOHE koje svojim odnosim trebaju ostvariti VOLUMEN OBJEKTA - sliku gradi na spoznaji da je i u prirodi sve oblikovano prema geometrijskim likovima KUGLE, VALJKA I STOŠCA - koristi se isključivo bojom i gradacijom njenih tonova - nema linija, ni oblina, postoje samo kontrasti boja – kad je boja dana u svom bogatstvu, tad oblik zadobiva svoju punoću - osamljen, godinama slika u provinciji, osobito u Provansi – pejzaži sa motivima brda St. Victoire, nekoliko kupačica, 5 velikih verzija kartaša - u težnji da istakne ekspresiju forme koristi STILIZACIJU I DOZU DEFORMACIJE, dok arhitektura slike uvijek ostaje čvrsta - tema i motiv imaju sporednu ulogu - i u motivu mrtve prirode mogu se zahvatiti temeljni problemi slikarskog izraza - slika mrtve prirode, pejzaže, portrete (* EMILE ZOLA), autoportrete, figure (* HARLEKIN, PUŠAČ), ženske i muške aktove u prirodi (kupači, kupačice) - motive obrađuje više puta, neke slike radi godinama, opus – 1600 djela - ravnodušan je prema mišljenju javnosti, u stvaranju mu je bitan proces rada - u Salon je primljen jednim portretom 1882. - 1892. na izložbi kod A. Vollarda doživio neuspjeh - na izložbi 100 godina franc. slikarstva javnost i kritika uviđaju značenja njegova djela - njegova spoznaja o biti slik. izražavanja = SINTEZA, označava presudan preokret u slikarstvu - utječe na Van Gogha, Gaugina, Grupu Nabis, foviste, svojim radom anticipira kubizam i devijacije ekspresionizma

80

- izuzev nadrealista, nema slikara koji se nije oslanjao na Cézanne – on je otac moderne pikturalne aktivnosti sa kojom počinje jedna od revolucija u umjetnosti slikanja (Dorival) * KRIST U ČISTILIŠTU, Zbirka Lecomte, Pariz, 1868.-70. - najstariji među postimpresionistima - u početku oduševljen romantičarima (Delacroix) - kao i Manet radi "sliku slike" – renesansnu kompoziciju slike S. del Piomba (koju je poznavao samo preko bakroreza) prenosi u stil Manetova * Frulaša – odbacuje chiaroscuro, ne koristi povezanu skalu tonova, već SJENE TRETIRA KAO ČVRSTE I JASNE OBLIKE - više od Maneta Cezanne zanemaruje vanjski izgled u korist unutrašnje koncepcije * AUTOPORTRET, Galerija Tate, London, 1879. - faza u kojoj teži od impresionizma stvoriti nešto trajno poput umjetnosti u muzejima - traži SKLAD OBLIKA I BOJE – potez kista je čvrsto uklopljen u arhitekturu slike - oblici su manje oštri – pozadina zida uokviruje oblinu glave * ZDJELA S VOĆEM, ČAŠA I JABUKE, Pariz 1879.-82. - opet je pozadina s ornamentima ujedinjena sa trodimenzionalnim oblicima – oblici su OCRTANI tamnim linijama - perspektiva je "netočna" (zdjela za voće i horizontalna površina su koso postavljeni) - ova proizvoljna ISKRIVLJENJA rezultat su Cezanneove težnje da otkrije stalna svojstva prirode (kugla, valjak, stožac) * MONT SAINT-VICTOIRE GLEDAN IZ KAMENOLOMA BIBEMUS Baltimore, 1898.-1900. - ovu metodu primjenjuje na pejzaž, opsjednut ovom temom - usamljena velebnost prizora bez ljudske prisutnosti - planina u daljini jednako je čvrsta kao i oblici u prvom planu * BRDA U PROVANSI, Cardiff, 1878.-80. - potezi kista (mrljasti nanosi boje) polaze od impresionizma -za razliku od impresionizma BOJE TVORE PRECIZNE PLOHE I STRUKTURU SLIKE - BOJA I OBLIK su međusobno povezani u stereometrijske oblike – načelo kubizma * JABUKE I NARANČE, Louvre, 1895.-1900. - osnovni element Cezanneovih slika su BOJE I OBLICI koji međusobnim odnosima čine cjelokupnost slike – načelno je time nadvladao iluzionističko načelo slikarstva - Cezanne: "Umjetnost je harmonija paralelna s prirodom" * KAMENELOM BIBEMUS, Essen, 1898.-1900. - "motiv se rađa iz boje" (Cezanne) - jedna od kubističkih slika – stereometrijske kocke, stupnjevanje dubine u srednjoj zoni - slika negira impresionistička načela znanstvene perspektive * KUPAČICE, Philadelphia, 1898.-1905. * KARTAŠI, London, Pariz

81

GEORGES PIERRE SEURAT, Pariz, 1859.-1891. - slikanjem se počinje baviti kad u muzejima kopira Rafaela, Poussina, Ingresa - upisuje Ecole des Beaux-Arts – uči kod Ingresova epigona H. Lehmannna - radi na usavršavanju crteža. proučava KOLORIZAM E. DELACROIXA te ZAKONE OPTIKE (osobito analizu spektra) - oko 1882. nastaju njegove prve slike u DIVIZIONISTIČKOJ TEHNICI bliske impresionističkom načinu - 1884. oficijelni Salon odbija sliku * KUPAČI NA ASNIERESU, a Seurat osniva Salon des Independant u kojem su neoimpresionisti kao grupa formirani 1886. - neoimpresionisti, koje Seurat predvodi, nastoje riješiti pitanje boja i svijetlosti na temelju stroge ZNANSTVENE METODE – točkice čistih i nemiješanih boja su PRORAČUNATO I SISTEMATSKI USKLAĐENE, dok oblici postaju STILIZIRANI I GEOMETRIZIRANI - spontanost impresionizma transformirana je u krutu shemu umjetnog polaganja točkica i šara = poentilizam - unatoč polikromiji platna djeluju hladno, kao da su rađena prema ustaljenoj formuli * CIRKUS - u težnji da postigne sintezu Seurat je ukočio gibanje - prikazani pokreti ne djeluju životno - naslikao malo slika jer je postupak "izrade" bio dugotrajan - njegov rad kao cjelina čini se blizak nekom klasicizmu kraja 19. st. - njegovu metodu slijede P. Signac, H. E. Cross, u Italije primjenjuje G. Segantini - djela: * KUPAČI U ASNIERESU, Tate Gallery, London * NEDJELJNO PRIJEPODNE NA OTOKU GRANDE JATTE, Art Institut, Chicago * PARADA CIRKUSA, New York,1887.-88. * CIRKUS, nedovršen, Louvre - izradio malo slika, radi ih po godinu i pol dana – radi mnoštvo studija prije realizacija - slike podupiru njegove teorije – impresionistički kolorit i efekt jake sunčeve svijetlosti. Suprotnost trenutnoj "impresiji" su nepomični likovi (slično Pierro della Francesca) - nanosi točke boja koje bi se trebale sliti u oku gledatelj = neoimpresionizam/poentilizam/divizionizam - promatrajući sliku iz daljine efekt točkica se ne gubi - tijela nemaju masu, modeliranje je svedeno na minimum, likovi u profilu ili frontalno kao u staroegipatskoj umjetnosti - program poentilizma – na znanstvenim analizama boja – one se nanose u pjegama u bojama spektra, tek njihovim miješanjem u oku nastaje efekt slike (npr. narančasto + plavo + crveno = smeđe) - za Seurata slikarstvo je "razumska operacija" – točkice su zapravo sitni potezi kistom međusobno komplementarnih boja (žute i plave točkice daju efekt zelene boje)

82

PAUL SIGNAC (Pariz, 1865.-1935.) - slikar, likovni kritičar, pisac o umjetnosti - kraće vrijeme studira na Ecole des Beaux Arts - u početku pod utjecajem impresionista - uskoro se u potpunosti priklanja Seuratu i njegovom krugu - 1884. jedan od glavnih osnivača Salon des Independentes u kojem izlaže redovno sve do smrti - pod Seuratovim utjecajem postaje jedan od najdosljednijih pristaša poentilizma – opće internacionalne faze postimpresionizma, koja prelazi u modu - u početku ove faze Seurat nastoji da točkice čistih boja u oku proizvedu žive vibracije i briljantnost svijetla (nastojao oblike komponirati u skladnosti i određenoj statuarnosti) – Signac se dotle iživljavao u samom TEHNIČKOM POSTUPKU bez obzira na oblike vanjskog svijeta - time nastupa degeneracija impresionizma, formira se neoimpresionizam – forma se rastapa u vibraciji malenih šara čistih boja – vidljivo kod Signaca u ranoj fazi: *PORTIEUX, 1888. – vidljiv strogi, geometrijski precizan crtež koji kasnije nestaje u razlivenoj plohi poentilističke strukture - najviše radi pejzaže, osobito u AKVARELU - puno putuje da bi proučio mogućnosti za primjenu već prije postavljene sheme - boravio u Holandiji, Veneciji, Carigradu, a na J. Francuske u Provansi nastaju njegovi najuspjeliji radovi - slika motive u više varijanti (Notre-Damme, Pont Neuf, Pont des Arts), u Veneciji (La Salute), u Avignonu (papinski dvor), Varseilles, Rotterdam - slika predjele uz rijeke (Seina) – refleksi atmosfere vidljivi su na površini voda - kao pisac piše lik. kritike, teoretske članke o neoimpresionizmu objavljivane u časopisima (Art et critique), knjige, predgovore kataloga i izložbi - utjecao na Van Gogha i ekspresioniste * DORUČAK, 1886. * OGLAS ZA HENRYJEV "KROMATSKI KRUG", 1888., litografija u boji - ukazuje na povezanost poentilističkog slikarstva i znanstvenih istraživanja - naslov knjige Charlesa Henrya: "Kromatski krug koji sadrži komplementarne boje ili znanost o kontrastnom ritmu i mjeri"

83

VINCENT VAN GOGH (1853.-1890.) - holandski slikar - sin pastora, u početku ne pokazuje nikakvu sklonost za slikarstvo - u 17. godini započinje rad u trgovini slika u Haagu (tad počinje korespondencija sa bratom Theom), nakon 7 godina odlazi u podružnicu u London i tada se zainteresirao za slikarstvo - međutim , vođen religioznim kompleksom nekoliko mjeseci studira teologiju u Amsterdamu – odlazi među rudare u Borinage (Belgija) da postane njihov propovjednik – tada radi prve crteže pod Milletovim utjecajem - razočaran se vraća u Holandiju - upoznaje slikara A. Mauve-a koji mu daje savjete kako pristupiti likovnim rješenjima - vraća se u Brabant – prikazuje strastveno život seljaka i radnika, tamne, male slike bijede – brutalne do karikature (* TKALCI, * OBITELJ SE HRANI KRUMPIROM) - osjetljiva Vincentova narav proživljavala je brojne krize- unatoč njima on ostaje predan slikarstvu – "slikarstvom želim izraziti iskren ljudski osjećaj…" - u početku njegova sumorna poleta nije izraz suosjećanja sa ljudima već i izraz prirode teškog melankolika koji u slikarstvu traži spas od svojih tjeskoba – kao autodidakt radi brojne crteže (crteži ruku), 3 mjeseca boravi na Akademiji u Antwerpenu - na poziv brata Thea dolazi u Pariz – u te 4 godine do smrti doživljava veliku promjenu – otkriva impresioniste (C. Monet, Sisley, Pissarro) i neoimpresioniste a najveći utjecaj na nje je izvršio JAPANSKI VŠEBOJNI DRVOREZ (slika * PERE TANGUY) - 1887. paleta mu se radikalno mijenja – koristi SVIJEŽE, OTVORENE BOJE, forma postaje dekorativna uz naglašen GRAFIZAM – traži sintezu u pojednostavljenju - napušta impresionističku analizu atmosfere i divizionizam neoimpresionista - upoznaje EMILE BERNARDA, harmonije P. GAUGINA – sve više isključuje sjene i modelaciju, koristi otvorenu skalu boja, oblike konturira tamnom bojom (* AUTOPORTRET) - 1888. putuje na jug Francuske – u Provansu, te se zadržava u Arlesu – gotovo dnevno slika sliku za slikom: pejzaže (* VOĆNJAK U ARLESU), mrtve prirode (više verzija suncokreta), figure na kojima je osobito prisutna vangogovska DEFORMACIJA I EKSPRESIJA - tad slika livade, čemprese, planine, zvijezde i samo sunce, interijere, svoju sobu, kavanu – na taj način prikazavši u slikama svijet koji ga okružuje - on slika IZRAVNO PO PRIRIODI, dok je Gaugin slikao na temelju bilješki – gotovo napamet - u želji da stvori slikarsku koloniju poziva Gaugina – nakon sukoba u kojem je želio ubiti Gaugina, kažnjava se sam – REŽE UHO koje odnosi prostitutkama te pada u grč epileptika - Gaugin odlazi u Pariz a Gogh u bolnicu za duševno oboljele - između pojedinih nastupa ludila strastveno radi – na svoj način prerađuje reprodukcije starih majstora (dodaje svoj divlji i razbuktali kolor) – Remiraudta, Milleta, Daumiera, Dorea (* ŠETNJA KAŽNJENIKA) - radom nastoji suzbiti samo ludilo – slika bolničarke, doktore, vrt bolnice - 1890. na bratov savjet premješta se u Anvers-sur-Oise doktoru Gachetu, prijatelju Cezannea i impresionista - ubio se pucnjem iz pištolja ne mogavši podnijeti novi napad bolesti - Gogh = PRETHODNIK EUROPSKOG EKSPRESIONIZMA u težnji da na slikama izrazi ono što se ne može izraziti – on deformira prirodni oblik da bi postigao što veću izražajnost - brojni autoportreti pokazuju dramu njegova života - za sobom ostavio velik opus sastavljen od slika, crteža i akvarela - I. RAZDOBLJE, 1883.-5. * KOPAČ * TKALAC

84

* SELJACI KOD ZDJELE KRUMPIRA - PARIŠKO RAZDOBLJE, 1886.-88. * RESTORAN * PERE TANGUY - ARLESKO RAZDOBLJE, 1888.-89. * SLIKAR NA CESTI PREMA TARASCONU (izgorjelo) * NOĆNA KAVANA * AUTOPORTRET S ODREZANIM UHOM, Nat. Gallery, London - RAZDOBLJE ST. REMY, 1889.-90. * ŽITNO POLJE * SUNCOKRETI * ŠETNJA KAŽNJENIKA prema G. Doreu - RAZDOBLJE ANVERS-SUR-OISE, 1890. * OLUJA NAD POLJIMA, Amsterdam * ŽITNO POLJE SA GAVRANIMA, Antwerpen * AUTOPORTRET, posljednji * TKALAC, 1884. - tane, tamne slike imaju socijalno kritičke apekte - posredovanjem brata Thea dolazi u Pariz gdje u kontaktu sa impresionistima koristi svjetliju paletu * SELJACI JEDU KRUMPIR, 1885. - još jedno djelo prve faze - nezadovoljan industrijskim društvom - bio propovjednik među rudarima - 1880.-85. radi slike siromašnih rudara i radnika - doza nespretnosti u izvedbi posljedica je neurednog školovanja - sličnost sa Daumierom i Milletom - u Parizu susreće Degasa, Seurata, mijenja paletu i koristi plamteće boje - neke slike radi Seuratovom divizionističko tehnikom - odlazi u Arles - tu nastaju njegove najbolje slike (1888.-90.) * ŽITNO POLJE I ČEMPRESI, London - uskomešanost, pokrenutost zemlje i neba – drveće poput plamena, talasasto kretanje oblaka i žita * NOĆNA KAVANA, 1888., New York - svijetle boje imaju emocionalan, osobni sadržaj - o slici je sam Gogh rekao: "pokušao sam izraziti strašne strasti čovječanstva pomoću crvenog i zelenog" * AUTOPORTRET, 1889., New York - u vrtlogu mraka ističe se njegova ispijena glava užarenih očiju – već tada osjeća znakove bolesti – ubio se kad više nije mogao slikati * ŽITNO POLJE S GAVRANIMA, Amsterdam - naslućivanje smrti - Goghovo slikarstvo je izraz osobne tjeskobe i ljudske drame

85

PAUL GAUGIN (Pariz, 1848. – La Dominique, otočje Marquises, 1903.) - u Parizu radi kao Burzovni namještenik, zatim u banci, dok se slikanjem bavi amaterski - susret sa C. Pissarrom označava prekretnicu – Gaugin napušta građansko zvanje i posvećuje se slikarstvu - u početku pod utjecajem impresionista sa kojim zajedno izlaže - predosjećajući krizu impresionizma kao analitičke metode koja dovodi do rastvaranja slike Gaugin iznosi tezu o slikarstvu kao SINTEZI u kojoj će se sažeti oblici i boje dignuti na razinu monumentalnosti = u postimpresionizmu Gaugin je inicijator kretanja koji su obilježili i njegovi suvremenici P. Cezanne i V. van Gogh - 1886. u potrazi za sredinom koja će mu pružiti motive za realizaciju novog izraza odlazi u Bratagnu – slikajući bretonske pejzaže i folklor on aplicira jednostavne i ekspresivne shematizirane FORME PUČKOG PRIMITIVIZMA (* ŽUTI KRIST, * BRETONSKI SVINJAR) - u Parizu se zbližava sa simbolistima i grupom Nabis - 1888. na Van Goghov poziv odlazi u Arles – sukob 2 jaka temperamenta dovodi do napetosti i razlaza - 1891., uvjeren da treba prekinuti sa evropskom sredinom odlazi na Tahiti tražeći u egzotičnom i primitivnom ambijentu iskonske životne vrijednosti - u zapisima piše: "počinjem misliti jednostavno, napušta me mržnja prema bližnjem, štoviše, počinjem ga ljubiti. Uživam u svim nasladama življenja: slobodnog, životinjskog i ljudskog" = nastaje prvi ciklus sa Tahitija - vraća se u Pariz - 1895. definitivno odlazi u Polineziju - sa Thita koji su po njemu već zaraženi klicom civilizacije odlazi na otočje Marquises gdje osamljen umire u patnjama i gorčini - polinezijske pejzaže i likove tahićanskih mladića i djevojaka ostvaruje STILIZACIJOM OBLIKA, tretiranih PLOŠNO unutar naglašenog crteža sa ŽARKOM KROMATIKOM - temama daje simbolične nazive, ističe animalnu ljepotu ženskog tijela u kontrastu sa ornamentiranim tkanjem parea i zelenilom vegetacije - u težnji da sintetizira ove kontraste dolazi do granica dekorativnosti i do plošne fakture - u njegovim crtežima dominiraju KONTRASTI I STILIZACIJA kao i u figuralnim rezbarijama u drvu (crteže u drvorez prenio njegov prijatelj G. De Montfreid) - za života je jedva prodavao slike – životna drama Gaugina, Van Gogha, Toulouse-Lautreca malograđanima je bila zanimljiva – nazivaju ih "peintres maudits" (prokleti umjetnici) - Gauginov opus predstavlja novinu u smislu zanimljivih motiva – jedan je od rijetkih epigona koji je bio svjestan bitnosti i elementarnosti kreativnog procesa - njegova strastvena želja za bijegom od sama sebe uzdiže ga u red simboličkih likova evropske kulture na kraju 19. st. - Gauginova djela su utjecala na razvoj evropskog ekspresionizma (Der Blaue Reiter), te na kolorističke egzaltacije fovista - za života je publicirao autobiografske zapise Noa-Noa, dopisivao se sa Emileom Bernardom - Gaugin je bio i kolekcionar slika - 1889. postaje centralna ličnost pokreta zvanog SINTETIZAM ILI SIMBOLIZAM - napušta industrijsku civilizaciju i odlazi u Bretagnu * VIZIJA POSLIJE PROPOVIJEDI ili JAKOV SE BORI S ANĐELOM, 1888. Edinbourgh - slika jednostavnosti bretonskih ljudi

86

- modeliranje zamjenjuje uokvirivanjem crnim linijama, "neprirodne boje" = nadahnut je pučkom umjetnošću i srednjovjekovnim vitrajima * SAKUPLJAČI MORSKE TRAVE, Essen, 1889. - stvara plošni red slike - načelo KLOAZONIZMA (uokvirivanje crnim linijama) potječe od Emilea Beruorda * ŽRTVA ZAHVALNICA - sa Tahitija - slika lokalnog boga - crno-bijela rješenja odraz su domorodačke umjetnosti * ZOVEM SE MARIA/JA ORANA MARIA, 1891., New York - ornamentalne, žive boje i snažne konture - u osnovi je tema kršćanstva * DVIJE TAHIĆANKE, 1899. - ističe čulnu ljepotu tijela - figure poput bareljefa izlaze iz pozadine - modelira linijom i varijacijama svjetlosti i sjene nad glavama žena * DOBRO JUTRO GOSP. GAUGIN - parafraza Courbetove slike

87

HENRY TOULOUSE-LAUTREC (1864.-1901.) - njegova porodica se ubraja u najstarije franc. plemstvo - nakon pada s konja u djetinjstvu ostaje bogalj – osušen na mirovanje - poduku prima od animalista Princenteana - 1878.-82. radi "sportske slike" – nespretno ističe pokrete - upoznaje impresionistički način slikanja - u prirodi portretira majku i radnika na obiteljskom imanju - 1889. upoznaje E. Bernarda i Van Gogha koji potiču njegovo oslobađanje od akdemizma - na nje utječu: metode impresionista, pasteli E. Degasa i japanski višebojni drvorezi - od 1886. prekida sa društvenim krugovima kojim pripada podrijetlom, živi na Montmartreu među boemima, stalni posjetitelj lokala Moulin-Rouge - motivi: ambijent kavana, plesnih lokala, trkališta i javnih kuća - povremeno radi portrete iz umjetničkog svijeta (* OSCAR WILDE, * VAN GOGH) - u težnji da fiksira stvarnost neumorno crta – te skice prerađuje u ulju i gvašu - likove slika plošnim koloritom - deprimirani svijet u kojem se kreće slika bez poruke ili sentimentalizma = on konstatira negativnosti takvog načina života - 1889.-95. crta i slika "zvijezde" kabareta: * JANE AVRIL, * MAY MILTON, * ARISTIDE BRUANT, * CRNAC CHOCOLAT - tad radi i slike: * PLES U MOULIN GALETTE, * POSJET, * TOALETA - litografija zauzima posebno mjesto u njegovom opusu - prvi rad * PLAKAT ZA MOULIN ROUGE, 1891. - do 1901. izradio 368 litografija – listovi su rezultat prethodnih skica i crteža - višebojnu litografiju razvija kao ekvivalent tehnici ulja – dovodi je do umj. savršenstva * PORTRETI GULUMACA I GLUMICA, 12 listova * VELIKA LOŽA * MALA LOŽA * PLES U MOULIN ROUGEU * DŽOKEJ - radio i plakate u ograničenom broju primjeraka - zbirke litografija u Parizu i Bremenu - 1898. sve jači simptomi bolesti - u Bordeauxu inspiriran operom "Messaline" radi seriju crteža i skica - zatim se povlači u obiteljski dvorac gdje i umire - djela ove posljednje faze označavaju povratak prvotnoj maniri - pripada I. generaciji postimpresionista - trajan motiv = ljudski lik – bitna KRETNJA I OŠTRA KARAKTERIZACIJA LICA - koristi efekte DIFUZNE SVJETLOSTI, specifičan "umjetni" kolorit (slikao u električnom osvjetljenju a ne u prirodi) - njegov opus govori o životu i moralu jedne sredine * U MOULIN ROUGEU, Chicago, 1892. - nije impresionistički isječak iz života – oštro promatra izvođače i goste - naglašene konture = Gauginov utjecaj * PLAKAT ZA MOULIN ROUGE, litografija u boji, 1891. - pod utjecajem Degasa, Gaugina, japanskih drvoreza - motivi kavana i kabareta sa dozom kritike

88

NABISTI - hebr. nabis = proroci - umjetnička grupa u francuskoj - 1889. osnovali su je mladi slikari, učenici Akademije u Julianu i Ecole des Beaux-Arts - PAUL SERUSIER, MAURICE DENIS, PIERRE BONNARD, HENRY GABRIEL IBELS, KER-XAVIER ROUSSEL, EDOUARD VUILLARD, RENE AIOT, kasnije su im se pridružili Švicarac FELIX VALLOTON, holanđanin Jan Verkas - osnivač grupe P. Serusier, upoznavši djela P. Gaugina i sljedbenika, oduševljen je teorijama o simbolu i sintezi, KLOAZONIRANJU i primjeni čistih tonova – donosi novu estetiku u Pariz - tad se osjeća reakcija na impresionizam – pjesnici i slikari teže: "fantastičnoj sugestiji snova putem aluzije SIMBOLA i ruha DEKORATIVNE FORME" - teoretičar umj. M. DENISE, pod pseudonimom Pierre-Louis ARGO, u časopisu Art & Critique izdaje manifest grupe – ističe da "realnost ne možemo spoznati jer su celebralne navike nadmoćnije od vizije…" - nabisti svoje učenje temelje na teoriji objektivne i subjektivne deformacije - OBJEKTIVNA DEFORMACIJA – oslanja se na estetsku i deokorativnu koncepciju – tehničke principe kolorita i kompozicije - SUBJEKTIVNA DEFORMACIJA – unosi umj. osobne senzacije - uzori nabistima su: P. Gaugin, O. Redon, H. T. Lautrec, P. de Chavannes, engl. prerafaeliti, narativno slikarstvo stare tapiserije, osobito japanski drvorezi – slobodno shvaćanje perspektive, mogućnost zanemarivanja modelacije, odnosi prigušenih boja, rafiniranost arabeske - da bi realizirali svoje principe traže nova tehnička sredstva 1. umjesto platno koriste KARTON na kojem ostavljaju mjestimično vidljivu podlogu 2. slikaju MJEŠAVINOM ULJA I BENZINA da bi dobili duboki sjaj zagazitih tonova - bave se raznim djelatnostima – rade ilustracije, pišu teoretske članke, sudjeluju u izradi dekora, kostima i programa za teatar - Denis i Vuillard rade ZIDNE DEKORACIJE – dekorativne panoe - Bonnard, Valloton, Denis, Rousel ILUSTRIRAJU KNJIGE – omogužili procvat litografije u bojama i umj. plakata - već 1893. grupa se postepeno osipa - u djelima članova grupe i dalje su prisutni nabijevski elementi, ali se oni postepeno razvijaju u umjetničke individualnosti – osobito Bonnard i Vuillard - 1899. – posljednja izložba - izdavali su časopis "Revue Blanche"

89

JEAN EDUARD VUILLARD (1865.-1940.) - u Parizu studira na Academie Julian i Ecole de Beaux-Arts - od 1888. pod utjecajem Chardina i C. Corota slika mrtve prirode i male portrete - 1890. sa Bonnardom, Rousselom i Denisom osniva nabiste - pod utjecajem Gaugina, H. T. Lautreca, japanskih drvoreza u boji njegovo slikarstvo se mijenja – likovi su izduženi, plohe široko zahvaćene, kolorit življi - napušta strukturalnu razdiobu površine i nemirne boje, traži izraz u odnosima srodnih valera, u jednostavnim temama nalazi neposredniji izraz - u portretima prožetim iskrenim emocijama postiže najveći domet - * MADAME VUILLARD – u interijer najčešće postavlja figuru svoje majke, te neoimpresionističkim načinom ostvaruje atmosferu sličnu holandskim majstorima (V. van Delft, De Hooch) - najbolji portreti prijatelja oko grupe nabis (Madamme Hessel), kasnije portretira ličnosti mondenog pariškog života (* PARIŽANKE, * KONTESA DE POLIGNAC) – nemaju kvalitetu ranijih radova - zidne dekoracije: * THEATRE DES CHAMPES ELYSSES * PALAČA UJEDINJENIH NARODA, GENEVE - nacrti za kostime i scenu Ibsenovih drama, ilustrira knjige, bavi se primijenjenom umj. (pokućstvo, tapiserije, vitraji) - izvodi GRAFIČKE LISTOVE, te SERIJE LITOGRAFIJA – bilježi atmosferu vremena i sredine - izlaže relativno rijetko (najčešće u Parizu) * INTERIJER, Pariz, 1898. - nabisti su simbolistički sljedbenici - M. Denis: "slika je ravna površina pokrivena bojama prema određenom rasporedu" - intimni prizori malih dimenzija (90ih godina), kombinira Gauginove konture i Seuratovu divizionistički mozaik boja i geometrijsku organizaciju - naslikao kut svog stana * MAJKA I DIJETE, Glasgow, 1899. - "proroci" stvorili antinaturalističku umjetnost – stvaraju rahlije plošne kompozicije pod utjecajem Bernardova kloazonizma i Gauginove plošnosti slike - tematski vezani uz slobodu impresionista – interijeri i prizori s ulice - razigrana boja u labavu poretku plošnosti – slično tapiserijama – uzor fovističkoj neopterećenosti bojom * PLACE VINTIMILLE, tempera na dasci zalijepljena na platno u 2 dijela, 1908. - promatran sa prozora njegova ateljea - pravokutne strukture na slici osobito su naglašene blokovima zgrada u pozadini

90

PIERRE BONNARD (1867.-1947.) - učenik na Akademiji Julian, formira se pod utjecajem impresionista i njihovih sljedbenika te japanskih drvoreza u boji - suosnivač grupe nabis (Denis, Vuillard, kipar A. Maillot) – u postimpresionističkoj fazi franc. slikarstva označava simbolističke tendencije - ne slijedi grupu u zaokretu prema dekorativnom, već se okreće INTIMIZMU: slika manje formate (pejzaži, aktovi, mrtva priroda, interijeri) kao SUBJEKTIVNI DOŽIVLJAJ sa vedrim koloritom - dosljedan LIRIZMU – i u najjednostavnijim motivima nalazi i ističe ljepotu kolorističkih odnosa - kasnije koristi rutiniran, ali ipak poseban kolorit - Bonnard je strastveni i konfuzni dekorater, koji je uz Matissa oslobodio kolorit i poetski osjet, te time otvorio put novim generacijama… - utjecaj vidljiv u pojavi fovizma - GRAFIKE mu imaju elemente slikar. tretmana - radi dekorativne kompozicije, nacrte za plakate, scenske opreme, ilustrira književna djela (Verlaine, Longo) - djela: * PLAŽA ZA VRIJEME OSEKE * MEDITERAN * OBALA SEINE * ŽENA I DJECA (Pariz) * KUPALIŠTE * ZA ČAJEM (Tate Gall., London) * MEDITERAN (Moskva) * PROZOR (Nat. Gall., London) * PARAVAN, 1897. - šetnja dadilja, kolona fijakera - približavanje japanskoj umjetnosti i dekorativnom duhu stila Art Nouveau - prodorno opažanje – majka i dijete, te 3 dadilje u daljini - litografija u boji na 4 ploče * AUTOPORTRET, 1940. - kasniji rad, snažna boja, srodan ekspresionizmu - Bonnard nije slikao neposredno promatrajući motiv, sa nekoliko poteza kista stvorio bi bilješku o organizaciji i boji – na osnovi takvih bilješki stvara koncepciju koja je izmijenjena, modificirana

91

SIMBOLIZAM - pokret u književnosti i lik. umjetnosti - javlja se krajem 19. st. u Francuskoj kao reakcija na realizam i naturalizam – analitičkoj interpretaciji prirode simbolisti suprotstavljaju MISAONI DOŽIVLJAJ mašte i ideja - mnoge postavke preuzimaju od impresionizma koji vizualno prilazi stvarnosti, simbolizam nastoji prodrijeti u bit stvari - izrazito literarnog podrijetla – 1. manifest simbolista u književnosti 1886. god. – predstavlja protest protiv krutih znanstvenih spoznaja, obnavlja religioznost i mistiku, magiju i okultizam - kritičar Aurier dao definiciju simbolizma u slikarstvu - umjetničko djelo po njemu treba biti: IDEJNO – mora izraziti ideju SIMBOLIČNO – ideju izražava formama SINTETIČNO – interpretira simbole na razumljiv način SUBJEKTIVNO – predmet je oznaka ideje koju predstavlja DEKORATIVNO – ovo slik. u sebi sadrži sve prethodno navedene značajke npr. umjetnost Egipta, Grčke - načela simbolizma intuitivno su izražena kod G. Moreau-a (utjecaj na simboliste se očituje u literarnim sklonostima), P. de Chavannesa ( s. privlači idealističkim viđenjem klasične arhaizacije, bojom, dekorativnošću) - predstavnici: Gaugin, O. Redon, P. Serusier - grupe Pont-Aveu, Nabis - 1. izložba održana 1889. u pariškoj kavani Volpini pod nazivom " Izložba slikara grupe impresionista i sintetista" - nadalje dva puta godišnje u Parizu - u Salonu Nezavisnih kod slikara – pojavljuju se simbolističke tendencije - simbolizam je značajan u djelima engl. prerafaelita, A. Böcklina, osobito E. Muncha - odjek ideja iz Francuske predstavlja i srednjoevropska Secesija - neki slikari ovog smjera u svojim djelima anticipiraju fovizam, nadrealizam, ekspresionizam - simbolizam ne predstavlja stilsku orijentaciju, ali svojim teorijama i idejama tumači filozof. religiozne, etičke tendencije na kraju 19. st.

92

GUSTAVE MOREAU (1826.-1898.) - studira kod Th. Chassireau-a, zatim na Ecole de Beaux-Arts gdje je kasnije nastavnik - ostaje po strani dominantnih lik. tokova sr. 19. st. - inspiriran poezijom PARNASOVACA i SIMBOLISTA, obrađuje mitološke i biblijske teme prožete misticizmom i vizionarnošću - pod utjecajem Delacroixove palete, kolorist. efekti mu ipak ostaju hladni nakon boravka u Holandiji koristi Rembrandtovski clair-obscur - nastoji dočarati egzotičnu atmosferu u izvedbi skupih tkanina, nakita, mozaika, oružja - u njegovom izrazu E. Degas vidio "metalni sjaj" - među učenicima u njegovom ateljeu su O. Redon, kasniji fovisti H. Matisse, G. Rouault, A. Marquet – nije sputavao njihove težnje za individualističkim izrazom - oporučno najveći dio djela ostavio državi – Musee Gustave Moureau u njegovoj kući u Parizu - djela: * PJESMA NAD PJESMAMA * MLADIĆ I SMRT – u spomen Th. Chassireaua * EDIP I SFINGA – više verzija * SALOME * JAKOV I ANĐEO * AMOR I MUZE * 2 JEDNOROGA * SAMSON I DALILA – velik broj studija i skica - kompozicije u PANTEONU, Pariz * SALOMINA IGRA, Cambridge, 1876. - zadivljen Delacroixom, stvorio svijet OSOBNE FANTAZIJE sličan srednjovjek. sanjarijama prerafaelita - glava Ivana Krstitelja se ukazuje Salomi za vrijeme njezina plesa - Saloma posjeduje čulnost odaliske - pozadina asocira na egzotičan hram – asocijacije na istočnjačku raskoš i svirepost (omiljeno u romantizmu) i nešto natprirodno - nakon što je postao priznat umjetnik, predaje na Ecole de Baux-Arts – učitelj Matissea i Rouaulta * JUPITER I SEMELA, M. G. M., Pariz, 1896. - njegovo simbolističko-mistično oblikovanje je alternativa realizmu

93

PIERRE PUVIS DE CHAVANNES (1824.-1898.) - studira kod sljedbenika kademizma H. Scheffera, u Italiji proučava freske nazarenaca – i jedno i drugo ostaje ukorijenjeno u njegovom opusu  ostaje tradicionalist u duhu Ingresa i Th. Chassireaua - među najutjecajnijim pripadnicima konzervativnog smjera franc. slikarstva 19. st. - na njega ne utječu suvremeni lik. pokreti (impresionizam, realizam) - nema sljedbenika, u određenoj mjeri inspirira Gaugina i H. T. Lautreca, dekorativna faktura njegovih kompozicija odražava se u pokretu Art Nouvea - nastoji OBNOVITI ZIDNO SLIKARSTVO (izgubilo se od romantizma) u duhu starih majstora (F. Lippi, Rafael) - monumentalne kompozicije su prožete LITERARNIM SHVAĆANJEM, široki tematski raspon (alegorije, klasične teme) - često slika na PLATNU, prozirni kolorit stvara efekt freske - lirska atmosfera, izduženi likovi ili aktovi u ant. kostimima, pejzaž tretira na način C. Corota (efekt smirenosti) - naziv "tvorničar tapeta" dobio zbog točno omeđenih ploha boje - cijenio ga Ch. Baudelaire, Th. Gautier - odbijan od Salona, pred kraj života postaje član njegova žirija - zidne kompozicije: * CIKLUS IZ ŽIVOTA SV. GENOVEVE, Panteon, Pariz * FRESKE U AMIENSU, Maria de la Picardie * ALEGORIJSKE FIGURE, Public Library, Boston - slike: * VIZIJA ANTIKE, Musee, Lyon * DJEVOJKE NA MORSKOJ OBALI, 1879., Louvre - najznačajniji francuski zastupnik idealističkog slikarstva, prožetog mislima - smisao za plošnu vrijednost slike - proslavio se zidnim slikama * ST. GENEVIEVE PROMATRA PARIZ, Panteon, Pariz, mural, 1898. - jedna od fresaka u pariškom Panteonu - plošne površine boje - klasično oblikovanje likova – unutrašnja svjetlost koju veličaju simbolisti

94

ODILON REDON (1840.-1916.) - slikar, crtač, grafičar - prijateljuje s pjesnicima simbolistima (S. Mallarme) i članovima grupe nabis - dijelom pod utjecajem G. Maureau - odbija metode akademizma, ali i suvremenika – impresionista, negira realnost zasnovanu na osjećaju, stvara vlastiti VANTASTIČNI svijet vizija, slutnji, religiozno-ezoteričnih simbola - sklon prema INDIJANSKOJ poeziji - u mladosti uz Fantina La Toura upoznaje grafiku u bakrorezu i litografiji, radi osobne parafraze literarnih motiva (E. A. Poe, Ch. Baudelaire, Apokalipsa) – precizni crteži, čvrsta kompozicija - radi PASTELE I AKVARELE (motivi cvijeća, školjki, leptira) – muzikalnost linije i koloristička harmonija - mitološke i religiozne teme nekad koristi za slik. varijacije dekorativnih obilježja (* ROĐENJE VENERE, * JAKOV SE BORI S ANĐELOM, * BUDHA) - nema izravnih sljedbenika, utječe na brojne slikare snova – sve do nadrealista - pisao recenzije i prikaze u kojima iznosi svoje stavove, te dnevnik - litografije: * APOKALIPSA SV. IVANA * CVJETOVI ZLA * HOMMAGE GOYI * A. E. POE * BALON OKO iz serije A. E. Poa (1882., litografija) - majstor litografije, inspirira se fantastičnim vizijama Goye i romantičarskom literaturom - Poe je pravi primjer prokletog pjesnika čija su djela bila cijenjena u Francuskoj - Redonove litografije su "VIZUALNE POEME" koje prikazuju mračan i halucinantan svijet Poeve poezije - jedno oko simbolizira duh božji koji sve vidi - Redon je oko pretvorio u balon što plovi nebom - ovakve vizualne paradokse će koristiti dadaisti, nadrealisti i dr. * KIKLOP, 1895. * DAN * NOĆ * RAZMIŠLJANJE BUDHE

95

ARNOLD BÖCKLIN (1827.-1901.) - švicarsko-njemački slikar, studira u Antwerpenu, Bruxellesu, Ženevi, Parizu - početna faza – radi melankolične pejzaže sa motivima Alpi - 1850. prvi puta putuje u Italiju – ponesen zanosom za antiku radi slike sa antičkomitološkim motivima (pejzaži sa nimfama i kenotaurima, satirima, nereidama i sl.) - za vrijeme drugog boravka upoznaje rimsko zidno slikarstvo u Napulju i Pompejima - radi u Münchenu, Firenzi, Zürichu (druži se sa romantičarom Kellerom), pred kraj života u St. Domenicu kraj Firenze - u vrijeme njegova djelovanja odvijaju se preokreti iz realizma u impresionizam - Böcklin zadržava vlastiti izraz obilježen osobnim poetizmom – Böcklinska simbolika - dao obilježje Münchenskom slikarstvu E. Stucka i sljedbenicima - kulturno-umjetnička povezanost njemačkog sjevera i tal. juga traje veoma dugo (Overbeckovi nazarenci povezani sa rimskim ambijentom, način Böcklinova stvaralaštva) - Böcklin nastoji stvoriti ČISTE PSIHOLOŠKE PROFILE u sjevernjačkom duhu spojene sa talijanskom PROZRAČNOM ATMOSFEROM – u vrijeme njem. romantike njegova djela predstavljaju retardaciju u slikarstvu 19. st. * ODISEJ I KALIPSO, Basel, 1883. - većinom živio u Italiji, radi literarno-simboličke slike - kolorit bogat kontrastima – razbija kromatske harmonije - teme imaju neposrednost govora, slične nadrealizmu 20. st. - jaki akordi plave, crvene i žute boje * SVETI GAJ, Basel, 1886. * KENOTAUR I NIMFA * DIJANA U LOVU * PIETA * AUTOPORTRET SA KOSTUROM KOJI SVIRA NA VIOLINI * OTOK MRTVIH – 15 verzija * PAN I PASTIR - freske * MAGNA MATER * FLORA * APOLON – stubište muzeja u Baselu

96

JAMES ENSOR (1860.-1949.) - belgijski slikar i grafičar - studirao na Akademiji u Bruxellesu - nazivaju ga antodidaktom jer je već u početku prekinuo sa akademskom manirom tamnog tona, rastvorivši paletu do svijetlo ružičaste i bijele rasvjete - 1881. – član udruženja Crysaide, 1883. – pristupa grupi Les XX kao najorginalniji član - rana djela – realistički i konvencionalno slika portrete, pejzaže, motive svakodnevnog života primjenjujući luminizam impresionista - postepeno stvara vlastiti izraz - karakterističan je po temama i tretmanu svijetla – ono postaje intenzivno, te prožima predmeta (kao u posljednjim slikama W. Turnera, svijetlo izdiže formu iznad same sebe) - u ranijoj slici * KARNEVAL NA PLAŽI (1887.) vidi se Ensorove osobine – oduševljenje, te sklonost za fantastičnim - 1888. - * ULAZAK KRISTA U BRUXELLES vođen idejom kako bi građanstvo reagiralo na pretpostavljeni Kristov dolazak u suvremeni ambijent - izuzetna sloboda fantazije i smisao za GROTESKNU SATIRU – izazvali su otpor konzervativnih elemenata - prikazao tradicionalan flamanski smisao za narativnost - nakon toga slika KARNEVALSKE SCENE, nacerene MASKE, SABLASTI, HALUCINANTNA ČUDOVIŠTA, nastavljajući se na fantastiku P. Brueghela, H. Boscha - koristi debele namaze blijedo žute boje koja isijava blijedo svijetlo - smisao za satiru vidljiv i u njegovim bakropisima koje odlikuje čistoća linije i orginalna interpretacija motiva (* KATEDRALA, * FANTASTIČNI BAL) - zbog intenzivnih reakcija na njegove sarkastične teme i nakon I. svj. rata smatran je pretečom svih modernističkih eksperimenata – osobito ekspresionizma * ULAZAK KRISTA U BRUXELLES, Antwerpen, 1888. - Ensorova umjetnost, odbacivana u vrijeme njegova stvaralaštva, preteča je modernih lik. pravaca – fovizma, ekspresionizma, nadrealizma - koristi svijetlu, snažnu paletu – motivi kostura, maske, biblijska građa - dojam TJESKOBE, naivnosti * SPLETKA, Antwerpen, 1890. - prikazao groteskni karneval, maske su zapravo prava lica maskiranih – pokazuju pokvarenost koja se inače skriva iza fasada - Ensor je u modernom duhu oživio umjetnost Boscha i Schongauera * PORTRET UMJETNIKA OKRUŽENOG MASKAMA, 1899. - portretirao se kao Rubens - predstavlja personifikaciju Dobra okruženog Zlim

97

EDWARD MUNCH (1863.-1944.) - norveški slikar i grafičar - uči na Školi za umjetnost i obrt u Oslu - nakon 1. samostalne izložbe u Oslu, boravi u Parizu, južnoj Francuskoj, Italiji, Njemačkoj - na izložbi Kunstlervereina u Berlinu (1892.) slike mu izazivaju skandal, a na njegovu stranu staju pisci A. Strindberg, J. Meier-Graefe, S. Przybyszewski - boravio u Berlinu, Parizu, Njemačkoj, a od 1908. živi u Norveškoj - mladenačke radove slika na način suvremenog norveškog naturalizma - u sljedećoj fazi povodi se za pretečama domaćeg impresionizma (Krogh) - u okvirima boemske orijentacije koja na Ibsenovim zasadama istupa protiv lažnog društvenog morala, Munch gradi svoje uzore (1886. - * BOLESNO DIJETE, * PUBERTET) - kratka faza utjecaja franc. impresionista i neoimpresionista – koristi rasvijetljenu paletu (* NOĆ, * PROLJETNI DAN U ULICI KARLA JOHANNA, 1891.) - 1890. u dnevnik zapisuje: "Želim prikazati ljude koji dišu, osjećaju, vole i pate" – godinama radi na ciklusu slika FRIZ ŽIVOTA (3 verzije – 1897., 1903/4, 1906) : * STRAH, * MRTVAČEVA SOBA, * SMRT SESTRE, * POLJUBAC, * ŽUTA LAĐA, * ULICA, * MUŠKARAC I ŽENA, * VAMPIR, * KRIK * PORTRET SESTRE INGER, 1892. - označava prekid sa naturalizmom i impresionizmom, te približavanje DEKORATIVNOJ FAKTURI ART-NOUVEAU (uz * MELANKOLIJU, * ŽUTU LAĐU i * LJUBOMORU) * KRIK, 1893. - široke linije crteža povezuju prednji sa stražnjim planovima - Benesch: "Ovom slikom je rođen ekspresionizam!" - 1907. ornamentalne elemente zamjenjuje energičniji potez kista, žestina boje podsjeća na foviste * TRIPTIH KUPAČA, 1907./08. * ZIDNE SLIKE ZA AULU UNIVERZITETA, Oslo, 1910.-15. * CIKLUS O SUNCU I SVIJETLU KAO IZVORIMA LJUDSKOG DUHA * ZARATUSTRA * ALMA MATER * IZLAZAK SUNCA NAD FJORDOM * ISTRAŽIVAČI - PEJZAŽI su odraz osobnog doživljaja, on realnost prirode transformira u viziju * DJEVOJKA NA MOSTU * DIM VLAKA * LJUDI NA ŽALU - pejzaž često ističe psihološko stanje likova

98

* STRAH, 1894. - PORTRETI (ulje i grafika) – ekspresivne i snažne karakterizirane ličnosti * A. STRINDBERG * H. IBSEN * S. MALLARME - autoportreti - od 1894. radi u monokromnoj i obojenoj GRAFICI – suha igla, bakropis, najčešće litografija i drvorez - sažetim oblicima izriče svoj individualan stil - povremeno se bavi SCENOGRAFIJOM * Ibsen – PEER GYNT U PARIZU SABLASTI – BERLIN - njegov opus je izraz pesimizma, misticizma i erotizma koji se javio u literaturi na prijelazu stoljeća (Strindberg, Przybyszewski) - u slikama i grafici prisutni motivi smrti, bolesti, očaja, patnji, morbidne erotike, izraženi kao HALUCINANTNE VIZIJE - tematikom i razbijanjem konvencionalne fakture platna i grafičkog lista, Munch je utjecao na formiranje ekspresionizma u Njemačkoj i Skandinaviji - Muzej E. Muncha, Oslo – čuva djela (1 000 slika, 800 crteža) što ih je Munch poklonio gradu * KRIK, 1898., Oslo - izvijene linije prikazuju zvučnu pozornicu užasnog straha – odjek krika

99

SLIKARSTVO ULJEPŠANOG REALIZMA – SALONSKO SLIKARSTVO 2/2 pol. 19. st. - 19. st. je obilježeno izrazitim trendom literature: romani, prvenstveno oni ljubavne tematike, se ilustriraju – postojala je potreba da se vizualiziraju opisi iz književnih djela - ovakve slike imaju REPORTAŽNI KONCEPT FOTOGRAFIJE – slikar se posvećuje detalju čime sama tema nije realno prikazana - na akademijama slikari stječu znanja – iz arhitekture, umj. stilova, kostimografije, etnologije – potrebna za ovakav način slikanja - ZNANSTVENI PRISTUP ovog slikarstva vidljiv je u korištenju fotografije za pripremu u slikanju velikih kompozicija - tematski se ovo slikarstvo vraća u svijet antike ili obrađuje teme iz suvremene povijesti - religiozne teme se obrađuju samo na formalnoj razini - slike nemaju vjersku poruku već su estetski privlačne – madona bez aureole = privlačna ljepotica - začeci ovakve vrste slikarstva nalaze se u djelima klasicističkih slikara Davida i Grosa – slikama veličaju Napoleonove ratne pohode - dominacija akademskog slikarstva opterećenog klasičnim temama i narativnošću prestaje dolaskom impresionizma koji slikarstvo oslobađa od potrebe za narativnim ALEXANDRE CABANEL (1823.-1889.) - jedan od glavnih predstavnika konzervativnog stila francuskih Salona u vrijeme II Carstva - usmjeren na dopadljivost i sladunjav efekt, radi kompozicije sa mitološkim temama, aktove, portrete, dekorativne freske - dugogodišnji profesor na Accademie de Beaux Arts – kod Cabanela učio i V. Bukovac koji u svojim ranim slikama slijedi njegov način * ROĐENJE VENERE IZ MORSKE PJENE - u formalnom smislu inspiriran helenizmom i renesansom (Tizian, Boticelli) te barokom (Rubens) - antička tema priziva svojim naslovom erotsku interpretaciju motiva JEAN-LEON GEROME - predstavnik akademizma i eklekticizma - efektno definira kompoziciju, koristi znanstveni pristup u obradi povijesnih ili antičkih tema JEAN MESSONIER * NAPOLEON III U BITCI KOD SOLJERINA - utjecaj fotografije u minucioznoj obradi detalja - plenerističkim pristupom utjecao na impresioniste (?) ILJA RJEPIN - predstavnik naturalizma 19. st. u Rusiji, studirao u Parizu - zaustavljeni osjećaji, poze likova kao na fotografiji - kazališna impostacija likova isto se može vezati uz utjecaj fotografije * NISU GA OČEKIVALI - zaleđeni osjećaj iznenađenja - teatralno iskomponirana scena – kazališna impostacija - niz detalja

100

SECESIJA - lat. secessio – odvajanje - pokret u srednjoj Evropi nastao krajem 19. st. kao opozicija priznatim staleškim organizacijama - grupe umjetnika se "secesioniraju" – obrazuju posebna udruženja da se odupru konvencionalnom akademizmu - prva osnovana secesija u Münchenu 1892. (Stuck, Trübue), zatim bečka secesija 1897. – predvodi je R. Alt i G. Klimt, i Berlinska 1899. (M. Liebermann) - kao likovna struja javlja se u posljednjem desetljeću u Austriji - Beč i München (prevladava Jugend stil) postaju uzor svim zemljama Austro-Ugarske - izvori secesije stoje u knjiž. i umj. pojavama u Francuskoj i Engleskoj - zajedničke karakteristike slične su u svim evropskim zemljama (stil 1900.) - pisci (O. Wilde, A. Strindberg) potiču umjetnike u traženju novog odnosa prema um. djelu - secesija se bori protiv eklekticizma akademije, sama traži uzore u EGIPATSKOJ, KELTSKOJ, INDIJSKOJ te JAPANSKJ umjetnosti - sklonost prema eleganciji 19. st. - suprotstavljanjem prethodnoj fazi (historicizam u arhitekturi, dominacija Makart-stila u unutrašnjem uređenju) secesija se nastoji nametnuti kao PRVI SVEOBUHVATNI STIL srednje Evrope (načelo u zajedništvu umj. rada koji je R. Wagner nastojao provesti u teatru) - njeno geslo "SIMBOL, UKRAS, IZRAŽAJNA SNAGA" anticipira nastojanja ekspresionizma u slikarstvu i skulpturi, funkcionalizma u arhitekturi te industrial designa u primijenjenoj umjetnosti - kao svoje prethodnike secesija ističe Böcklina, Van Gogha, Seurata, Gaugina, Vallotona, Muncha - u vrijeme njena odumiranja na izložbama sudjeluju V. Kandinski, F. Holder, O. Kokoschka - značajke: naglašena ASIMETRIČNOST, VALOVITA LINIJA u specifičnom ritmu (linija arabeske kod E. Muncha, u Toulouse-Lautrecovim satiričnim grafičkim listovima, u Klimtovim dekoracijama je gl. izražajno sredstvo) - čest ornamentalni motiv – BILJNA DEKORACIJA - centar tadašnje moderne umjetnosti (Glasgow) i bečka secesija imaju istu DEKORATIVNU VRIJEDNOST LINIJE - Ch. R. Mackintosh u Škotskoj, J. M. Olbrich i J. Hoffman koriste jednostavne geometrijske oblike sa škrto primjenjenim ornamentom ARHITEKTURA - mijenja se koncepcija prostora pod utjecajem tehničkih dostignuća u primjeni novih građ. materijala (željezo, staklo, armirani beton) - na unutrašnjem uređenju utječe "engleski stil" inspiriran Ruskinovom i W. Morrisovom estetikom - u prvom naletu bečke secesije koncepcija prostora je neizmjenjena, poč. 20. st. dominira KONSTRUKTIVNI RACIONALIZAM J. Hoffmana i A. Loosa - prva secesijska faza O. Wagnera u Beču – elegancija, preobilne dekoracije fasada, stilizirani ornamenti * ZGRADA SAVEZA LIK. UMJETNIKA, J. M. OLBRICH - predstavlja manifest secesijskog programa (prostorna koncepcija, dekor od bakra, mjedi i pozlaćena kovanog željeza) te prototip arhitekture austrijske secesije

101

- od 1899. bečka škola se povezuje sa razvojem njem. arhitekture i JUGENDSTILA - OTTO WAGNER u prijelaznoj fazi prihvaća estetiku fanc. i belg. Art-Nouveau - koristi bogat ornament linija i krivulja, fasade prekrivene šarenim plohama, ukras obojenih glaziranih keramičkih pločica - korpus objekta predstavlja KUBUS ili PRIZMU – karakterističan za cijelu bečku školu (Wagnerov učenik J. Hoffmann, L. Bauer, W. Deiminger, M. Fabian) * DVORSKIA PAVILJON BEČKE GRAD. ŽELJEZNICE 1896./7. * MAJOLIKA-HAUS, Beč, 1895. * ZGRADA POŠTANSKE ŠTEDIONICE, Steinhof * SUD MEĐUNARODNE PRAVDE, Haag, 1905. - J. HOFFMANN – rafiniranost interijera – jednostavnost linije, funkcionalnost, racionalna upotreba geometrijskih ornamenata * PALAČA STOCKLET, Bruxelles, 1905. – okružena parkom, predstavlja sintezu stvaranja poč. 20. st. - K. MOSER radi interijere sa STILIZIRANIM NARODNIM elementima - A. LOOS - 1903. Hoffmann i Moser osnivaju udruženje "Weiner werkstatten" – primjenjuju slični rad u izradi predmeta za svakodnevnu upotrebu SLIKARSTVO - GUSTAV KLIMT * DEKORACIJE AULE BEČKOG UNIVERZITETA, 1899.-1900. – sublimira secesijski bogati ornament, šarenilo boje, kombinacija metala i pozlate na dekorativnim panoima - Češka i Poljska pod utjecajem Jugend stila – umjetnici u društvu MANES i SZTUKA – uzore traže u narodnoj umjetnosti - Amerika – unutrašnji dizajn i dekorativn umjetnost – LOUIS COMFORT TIFFANY, AUGUST ENDELL - KUĆA ELVIRA, 1897./9., Munchen – danas više ne postoji, bila gl. primjer arhitekture Jugendstila - dominira ornament na plošnom zidu – ukrasni oblici oblikuju arhitekturu (okviri vrata, prozora…)

AUBEREY BEARDSLEY: SALOMA, crtež perom - Moreau-vo djelo stvorilo ukus na kji se oslanja engleski ilustrator A. B. – radi dekadentne crno-bijele crteže - naglašen erotičan smisao – Saloma je zaljubljena u Ivana Krstitelja - formalne sličnosti – mlaz krvi iz Ivanove glave - ishodišta Breadslyjeva stila su umjetnost prerafaelita i ornament W. Morrisa

102

JULLIUS HOFFMANN: PALAČA STOCKET, Bruxelles, 1905.-10. - kretanje zida tvori zatvorenu strukturu geometrijskih tijela - zid je ili ostakljen ili je zatvorena ploha - unutrašnjost blagovaonice – mramorne oplate i mozaik prekrivaju zid i konstruktivne elemente ( G. Klimt)

A. GAUDI: CASA MILA, Barcelona, 1905.-11. - ornament prisutan kao struktura – konkavno-konveksan ritam, pokrenutost površina  skulpturalni karakter arhitekture - prostor (stanovi) orijentirani oko 2 dvorišta

103

STIL 1900 (1890.-1910.) - engl. modern style, franc. art nouveau, njem. Jugendstil, sezessionsstil - PROTUHISTORCISTIČKI stilski pokret na kraju stoljeća - javlja se gotovo u cijeloj Evropi - ima naglašene DEKORATIVNE TENDENCIJE – ističe se ornament VIJUGAVIH LINIJA (florealni ili geometrijski motivi) te ASIMETRIČNA FORMA - bit stila 1900 ne može se izdvojiti kao jedinstvena stilska forma – postoje brojna ekspresinistička i simbolistička strujanja koja se suprotstavljaju stilu II Carstva i Makart-stilu u uređenju interijera - u Engleskoj već sredinom 19. st. E. Burne Jones i William Morris traže reformu umjetničkog obrta (Morris "nama razlike između visoke umjetnosti i primijenjenog obrta") - HENRY VAN DER VELDE (1863.-1957.) – njegova aktivnost označava početke stila 1900 - inspiriran Morrisovim idejama, simbolizmom Gaugina i Bernarda - za razliku od Morrisa, on cilj reforme vidi u industrijskoj proizvodnji - u oblikovanju stambenog prostora nastoji postići SKLAD BOJE I LINIJE * VELDEOVA OBITELJSKA KUĆA U UCCLEU kod Bruxellesa, 1895. - predstavlja organsku sintezu – V. sam izveo nacrte pokućstva, zastora, pribora za jelo… - u skladu sa svojim teoretskim postavkama dosljedno provodi KULT ORNAMENTA I VALOVITE LINIJE - postaje uspješan, radi "L'Art Nouveau" 1896. – u četiri sobe jedne kuće u Dresdenu izlaže pokućstvo, 1899. stalno živi u Njemačkoj (u Berlinu surađuje sa grupom umjetnika u časopisu "Pan") - bitan udio stila 1900 u OBLIKOVANJU INTERIJERA – ukrasni predmeti i pokućstvo se podređuju jedinstvenoj koncepciji - u Francuskoj dominira škola "Nancy" (E. Vallin, – kreator pokućstva, L. Majorelle– kreator pokućstva, E. Galle – staklenih predmeta, R. Larche – svjetiljke, G. Dubufe – tapiserije te tvrtka Tiffany iz N. Y.) - autentični interijeri: VILA STUCK, Munchen RESTORAN CHEZ MAXIM'S, Pariz – zakonom zaštićen interijer SKULPTURA - stilizirani prikazi u reljefu (raniji radovi a. Bourdella) te dekorativna skulptura u srebru OPREMA KNJIGA – prvo u Engleskoj u krugu prerafaelita i W. Morrisa težnja da se knjiga opremi tako da zajedno sa tekstom tvori umj. djelo (uzor tzv. Blockbuch) - ilustratori: - A. BEARDSLEY (Flaubert "Madamme Bovary", O. Wilde "Salome", 1892.), i F. KHNOPFF (djela Verhalrena) – umjetnici nastoje, svojim sklonostima prema simbolizmu izraziti vezu sa karakterom - poseban tip slova za štampanje – ECKMANN-SCHRIF – nazvan prema njem. dekorateru ČASOPISI - rezultat težnje za povezivanjem lik. i literarne umj. (RENEE BLANCHE, Pariz; THE SAVOY, Engleska; PAN, Berlin; JUGEND – Munchen; VER SACRUM, Beč)

104

- stil 1900 se uglavnom manifestirao u primijenjenim umjetnostima, formiranju i opremi interijera, arhitektonskom ornamentu, tiskarstvu i grafičkoj umjetnosti SLIKARSTVO - elementi novog stila su DEKORATIVNA LINIJA i ARABESKA, prisutni utjecaji JAPANSKE GRAFIKE - centar stila 1900 u slikarstvu je Francuska, u umjetničkom obrtu – Engleska - elementi stila 1900 kod E. BERNARDA, P. GAUGINA, VAN GOGHA, H. TOULOUSELAUTRECA, E. MUNCHA, F. HODLERA, F. VALLOTONA, u ranim radovima O. KOKOSCHKE, P. PICASSA itd. - odjeci stila 1900 kod G. BOLDINIA i J. S. SARGENTA - na slikarstvo stila 1900 znatno utječu TOULOUSE-LAUTRECOVI PLAKATI – njegov način razvijaju Steinlen, Munch - Njemačka, Austrija: slike i plakate sa fakturom stil 1900 rade G. KLIMT, M. KLINGER i F. STUCK - Engleska: A. BEARDSLEY - Holandija: J. TOOROP ARHITEKTURA * HOTEL TASSEL, Bruxelles, 1892.-3. – V. HORTA - koristi nove materijale (željezo, staklo, čelik) + cvjetni ornamenti * PHOTO-ATELIER "ELVIRA", Munchen – A. ENDELL * STAMBENE ZGRADE U BRUXELLESU – P. HANKAR * STANICE METROA, Pariz – HECTOR GUIMARD * HOTEL SOLVAY, Bruxelles – V. HORTA * STANICA GRADSKE ŽELJEZNICE, Beč – O. WAGNER * H. VAN DER VELDE – radovi u Kolnu i Hagenau - svi navedeni arhitekti se odriču historijskih stilova - koriste OBOJENE MATERIJALE (fajansa, keramika, staklo, mozaik), EGZOTIČKO DRVO, KOVANO ŽELJEZO za rešetke, ograde balkona i vitke potpornje - projektiraju ASIMETRIČNE prozore i vrata, prozori sa lukom u formi potkove ili formi crkava - kasnija faza stila 1900 – uz dekoraciju fasada prisutno PLASTIČNO SHVAĆANJE VOLUMENA – akcentiranje određenih građ. elemenata, skulpturalno modeliranje građ. mase - najznačajniji arhitekti: Ch. Mackintosh i Behrens * CASA MILA, Barcelona, 1905.-7. – ANTONIO GAUDI - zgrada slobodno modelirana u tesanom kamenu – blago zaobljeni otvori su preteča kiparstva Henrya Moorea - VALOVITO OBLIKOVANJE KROVA, dimnjaci istisnuti "iz tube"

105

- PAVILJON i VIJUGAVA KLUPA, park GUELL, Barcelona – slobodna igra građ. elemenata – obilježje stila 1900 * UMJETNIČKA ŠKOLA, Glasgow, 1896.-1900. – CHARLES MACKINTOSH - škotski arhitekt blizak Sullivanovom funkcionalizmu - na fasadi su duboko uvučeni prozori umjesto zidova, rešetka od kovanog željeza, skulpturalno oblikovan centralni dio - unutrašnjost Biblioteke: drvene stube, naboji nose balkon * KUPALIŠTE, izložba Werkbunda, Koln, 1914., porušena – HENRY VAN DER VELDE - osnivač škole za umjetnost i zanate u Weimaru, kasniji Bauchaus - vanjština poput "napete kože" otkriva jedinice koje tvore unutr. prostor

106

KIPARSTVO HONORE DAUMIER (1809.-1874.) - kiparski radovi: * 36 KARIKATURIRANIH GLINENIH BISTA * AUTOPORTRET, bronca, Bibl. Nationale, Pariz - modelira mala poprsja kao pripremne radove za litografije - skulpture imaju slikarski pokrenutu površinu u skicoznom shvaćanju * BJEGUNCI, reljef u bronce, Bremen - kao da ga je skicirao Michelangelo kome antika više nije bila potrebna

107

JEAN BAPTISTE CARPEAUX (1827.-1875.) - franc. kipar i slikar - uči kod R. Rudea - dobitnik rimske nagrade – 5 godina boravi u Italiji (1854.-9.) - Carpeaux se odriče klasicističke zatvorenosti plastične forme u korist slikarske obrade i kompozicije - pod utjecajem baroka te suvremenog slikarstva romantizma (E. Delacroix) - virtuozno obrađuje materijal, na površinama ističe igru svijetla i sjene, grupe likove modelira sa naglašenim pokretima * UGOLINO, park Tulliers, Pariz, 1860. - patetična tragika * PLES, pročelje Opere, Pariz, 1869. - poetizacija - model u gipsu – ima životnost malih rokoko grupa - C. traži novi oblik snažno pokrenut na površini - spaja slikarski realizam i baroknu predaju (Houdon) - on prenosi slikarska sredstva u kiparstvo * VEZANA CRNICA, sadra, Pariz * 4 DIJELA SVIJETA (fontana ispred opservatorija, Pariz, 1867.-72.) - portretna poprsja – slijedi Houdinove realističke tendencije, ličnosti iz doba II Carstva - Rodinov prethodnik, ostvario impresionistički izraz u plastici (300 crteža i studija – najviše aktova) * POPRSJE MARKIZA DE PIENNESA, mramor, Zagreb * DVA CRTEŽA bijelom temperom, ZAGREB

108

AUGUSTE RODIN (1840.-1917.) - začetnik moderne skulpture - oscilira između realizma ( portreti - * ČOVJEK RAZBIJENA NOSA) i stila 1900 (* VRATA PAKLA) - proglašen je najvećim kiparom nakon Michelangela, a istovremeno i napadan zbog svojih djela - više je bio prihvaćen van Francuske - njegov rad sliči na impresionistička djela, a tako ga i zovu jer njegova nemirna kontura podsjeća na titravu atmosferu impresionističkih slika - radi u tradiciji Grka i Rimljana – nastoji dati odraz prirode - naglašava samo one crte koje odaju duševno stanje, ne vidi prirodu onakvom kakvom je vide drugi umjetnici - u njegovom ateljeu se slobodno kretalo nekoliko modela, a kad bi mu se neki pokret svidio, on bi ga zaustavio i počeo modelirati * VRATA PAKLA – opsesija od 1880.-1917., nedovršeno djelo - zamišljena kao korelat za Ghibertijeva Porta del Paradiso u Firenzi, služeći se Danteovim Infernom za Vrata muzeja - stvara najbolje djelo Stila 1900 – reljef slika – veći dio nosi nazive iz Biblije: Adam, Eva, Postanak žene; i mitologije: Danaida, Faun i Nimfa - studij ljudskog tijela - * POLJUBAC, BRONČANO DOBA - i ružnoća je skulptorski lijepa - * ČOVJEK RAZBIJENA NOSA - portreti: *PORTRET OCA, * PAPA BENEDIKT XV, * GRAĐANI CALAISA - * KIPAROV SAN – dio nedovršen – studiranje Michelangela - suvremenici V. Hugo, G. B. Shaw – poprsja u bronci i terakoti - evociraju nedovršene Michelangelove portrete – klesane samo glave (* AURORA, * MOZART, * MISAO, * BALZAC) - eliminira reprezentativnost i anegdotu - pomoćno sredstvo mu je SVJETLOST – njenim sudjelovanjem skulpture dobivaju život - Rodin je mnogo čitao Dantea, Ovidija, Beaudelairea – tu nalazi inspiracije za svoja djela - značajan je njegov interes za upoznavanje plastike franc. katedrala koje su ga inspirirale - * TAJNA - opus mu tendira prema Michelangelu i franc. skulptorima 18. st. te Donatellu - Rodin čak ni u svojim najimpresionističkijim djelima nije nikad potpuno zanemarivao osjećaj za skulpturu, masu i formu, zato ga je možda pogrešno ubrajati u impresioniste - "Radim u tradiciji primitivaca, Egipćana, Grka, Rimljana. Studirao sam Antiku, Srednji vijek i prirodu. Prirodu interpretiram kako je vidim - prema svom senzibilitetu… umjetnik u prirodi nalazi unutrašnju istinitost!" * ČOVJEK RAZBIJENA NOSA, bronca, Bremen, 1864. - kratko učio kod Barya – utjecaj u oblikovanju naborane površine – forme trepere od energije - prije rada u bronci modelira u vosku ili glini - naboranim oblicima Rodin ističe proces "nastajanja" skulpture - kritičari su odbacili ovo djelo zbog njegove nedovršenosti - Rodin je prvi nedovršenost pretvorio u estetsko načelo

109

* MISLILAC (1879.-89.) - nedovršena Vrata pakla za ulaz u Muzej primijenjene umjetnosti u Parizu – prema tim temama radi samostalna djela - Mislilac se trebao nalaziti na nadvratniku promatrajući panoramu očaja pred sobom - sličnost sa bizantskim reljefom Adama iz 12. st., akcija u mirovanju Michelagelovih likova, dinamizam čovjeka bez nosa - značenje i forma su ovdje jedinstveni, za razliku od Carpeauxova Plesa * POLJUBAC, mramor, Rodinov muzej, Pariz, 1886.-98. - veća od prirodne veličine, izvedena za Vrata - oduševljen borbom Michelangelovih robova sa stijenama iz kojih izrastaju: grbo oblikovan mramor - simbolizira ovozemaljsku strast ljubavnika - bio je prvenstveno modelator, a ne klesar kao Michelangelo * SPOMENIK, Rodinov muzej, Pariz, 1892.-7. - najsmjelije Rodinovo djelo - u gipsu jer ga odbor nije prihvatio - fizički i duhovno veći od prirodne veličine – poput prijeteće utvare - raščlanjivanje tijela svedeno na najmanju mjeru - glava se uzdiže iz mase platna koje obavija figuru * GRAĐANI CALAISA, Kunsthalle, Basel, 1884.-6. - spomenik predaji Calaisa Englezima - prilikom postavljanja napadana od malograđana u Calaisu - u odljevu postavljena pred Parlamentom u Londonu - grupa likova što pričaju prelazi granice zatvorene skulpture – bitna uloga međuprostora, prostor prožima grupu * VRATA PAKLA, Rodinov muzej, Pariz, od 1880. - reljef-slika rastrganih oblika izgubljenih u detaljima kojom Rodin oživljava potez ruke G. Dorea * KIPAROV SAN, bronca, Kunsthalle, Bremen - studiranje Michelangela - alegorija umjetnika u dijelom dovršenom, dijelom nedovršenom obliku - nastoji prikazati samo nastajanje kipa * BRONČANO DOBA, Tate Gallery, London * SV. IVAN KRSTITELJ, Tate Gallery, London - misaonost – pokret ruke - Donatelov utjecaj u ova dva rana rada

110

ANTOINE BOURDELLE (1861.-1929.) - u radionici ujaka klesara upoznaje klesarsku vještinu – "svladavanje obrta je ona baza na kojoj su nastajale velike umjetnosti prošlosti" – sam je isticao kasnije - upisuje Akademiju u Parizu - odbija slijediti konvencionalan akademski izraz, te napušta Akademiju – osniva vlastiti atelje – uzor Grčka i gotička skulptura - 1890. A. Rodin, kojem su pažnju privukli izloženi Bourdellleovi kipovi, uzima ga za pomoćnika u svom ateljeu - surađivali su 12 godina, pritom Bourdelle uspijeva formirati svoj orginalan izraz oprečan Rodinu - zajednički dijele sklonost prema fasadama romaničkih i gotičkih katedrala u francuskoj – Rodin tu traži motive, a Bourdelle sklad detalja i ritam odnosa - prvi radovi su pod Rodinovim utjecajem * GLAVA APOLONA, 1900. - prijelomno djelo na putu Bourdelleova umj. osamostaljenja - shvaćena sumarno, predstavlja suprotnost Rodinovoj analitičkoj metodi - "Izmaknuo sam Rodinu zadržavši od njega samo temelj analize, a ne cilj" - B. nastoji skulpturi dati čvrstoću unutrašnje konstrukcije, te povezati mase - "Modelirati znači uništavati, graditi znači stvarati. Došlo je vrijeme da se gradi" - monumentalnost B. ostvaruje gomilajući mase GRUBOG MATERIJALA, rušeći linije, pri čemu VIRTUOZNOST ustupa mjesto EKSPRESIJI (sugestivnošću forme sve slične starim asirskim i egipatskim skulpturama) - tretiranje materijala često je u suprotnosti sa lirskim sadržajem skulpture (samom temom) - u ovoj DINAMICI, NAPETOSTI leži bit B. skulptura (raspon između sadržaja i izraza) - sklonost prema GOTICI: gotičku katedralu smatra posebnim uzorom harmonije – svi detalji su podvrgnuti monumentalnom skladu konstrukcije - u radovima inspiriranim antičkim temama odbacuje ant. uzore i Rodinovu impresionističku tematiku * PALADA ATENA, 1905. * HERAKLO STRIJELAC, 1909. * OTMICA EVROPE, 1929. * SAPFO UZ LIRU, 1925. - arhitektonsko tretiranje skulpture čini B. kiparom monumentalne plastike i dekorativnih reljefa - spomenik * POLJSKA EPOPEJA – sa likom A. Mickiewicza - spomenik * GENERALU ALVEARU, Buenos Aires – podnožje flankiraju figure Govorljivost, Akcija, Pobjeda, Mir * SKIDANJE S KRIŽA, crkva Rainay - portreti suvremenika i poprsja povijesnih ličnosti – naturalističke studije asketske jednostavnosti * POPRSJE INGRESA * POPRSJE BEETHOVENA itd.

111

- radio ilustracije za knjige, pastele u vrijeme kad zbog reumatizma ruku 5 godina nije modelirao u glini * DEKORACIJA KAZALIŠTA, THEATRE DES CHAMPES ELYSSES, 1912. - veliki reljef Apolon i muze za fasadu te alegorije: Tragedija, komedija, Ples, Muzika, Skulptura, Arhitektura - unutrašnjost ukrasio freskama – ostvario umjetničko jedinstvo - mnogo je pisao o Rodinu - rijetko je izlagao

112

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->