You are on page 1of 112

19. ST.

- 19. st. – građansko stoljeće uz kojeg se vezuje pojam MODERNOG


- obilježava ga SUEGZISTENCIJA stilova = impresionizam označava početak povijesnih
avangardi
- 1. polovina 19. st. – vrijeme KLASICIZMA I ROMANTIZMA, u sred. Evropi –
BIDERMAJER – umj. građanskog društva, bavi se svijetom građanstva
- u Francuskoj i Engleskoj nema bidermajera – tu se stvara umjetnost vladajućih slojeva
- 70-ih god. = HISTORICISTIČKI STILOVI – preuzimanje stilova ranijih epoha: neobarok,
neorenesansa, neoklasicizam…
- gradovi – nove zgrade se grade u ovim stilovima – Pariz, Milano, Zagreb
- snažna izgradnja gradova posljedica je ukidanja kmetstva – ljudi sa sela postaju radnici
- 2. polovina 19. st. – slikarstvo AKADEMSKOG REALIZMA/SALONSKO SLIKARSTVO
– ukus društva sklonog narativnosti, postoji trend literature (Dostojevski, Zola, Tolstoj) koja
se treba ilustrirati
- ovo slikarstvo realizira potrebu za vizualizacijom opisa – čini 99% produkcije u slikarstvu
- ideja FRANCUSKE REVOLUCIJE (14. srpanj 1789.) "Fraternité, égalité, liberté" – u
vrijeme klasne podijeljenosti ističu mogućnost individualnog uspjeha = svi imaju jednaka
prava na uspjeh
- do franc. revolucije rokoko umjetnost je izraz ukusa vladajuće klase – dvorska umjetnost
- koristi izvijene forme
- umjetnost društva koje je svjesno svog propadanja
- ljupke teme i forme – Watteau, Fragonard
- glazba – Mozart
- smjenjivanje radosti i melankolije, izvijenost osjećaja
- u okolici Versaillesa za Mariu Antoinettu sagrađeno umjetno selo
- "Ako nemaju kruha neka jedu kolače" – rastrošnost dvora izaziva nezadovoljstvo
- romantizam (do 1848.) – posljednji jedinstveni stil
- 19. st. vrijeme velikih IZUMA:
1. ELEKTRIČNA ENERGIJA
2. u fizici otkrića da je MATERIJA sastavljena od ČESTICA – ideje impresionizma
odgovaraju atomskoj fizici – svijet se sastoji od čestica, atoma
3. FOTOGRAFIJA – patentirana 1839. – oslobodila slikarstvo potrebe da insistira na
stvarnosti čime se ono počinje baviti vlastitim problemima
4. izum PARNOG STROJA – razvoj u industriji
- impresionizam – pokušaj PRIKAZIVANJA IMPRESIJE SVIJETA
- iz toga se razvija SCIJENTISTIČKI IMPRESIONIZAM – znanstveni pristup umjetnosti
- postimpresionizam – Paul Signac slika po teoriji o SUKLADNOSTI BOJA = simultani
kontrasti boja
- Hrvatska: do 1830. u Vojnoj krajini traju borbe

- za 19. st. karakteristično je opismenjivanje najviših društvenih slojeva za potrebe različitih


zanimanja – stvara se "osviještena masa" svjesna svojih sposobnosti
- Pariz je uz London najveći grad

- neposredni uzrok REVOLUCIJI – nezadovoljstvo masa načinom upravljanja državom i


rastrošnost dvora
- vladajuća struktura je izdvojena od onih kojima vlada
- pred revoluciju 3. stalež se odvaja; zgrada u Palais Royal

1
- nakon uhićenja nekih članova 14. srpnja 1789. revolucionari napadaju zatvor – Bastilleu –
događaj kojim započinje revolucija
- revolucija imala snažnu kulturnu pozadinu – snažna revolucionarna svijest
- stvara se PROGRAMATSKA UMJETNOST koja vodi prevratu (književnost –
revolucionarni pamfleti)
- gradski plemići se udružuju sa 3. staležom – u pariškim salonima stvaraju, oblikuju
smjernice građanske politike, filozofije i umjetnosti
- izdavanje francuske ENCIKLOPEDIJE u 22 knjige jedan je od projekata ovog novog
društva = svi pojmovi se imenuju – nomenklatura

- francusko slikarstvo pred revoluciju:


* JACQUES LOUIS DAVID – stvara programatsku umjetnost koja predstavlja ideal novog
društva, odraz je nove filozofije RACIONALIZMA
- svoj ideal ta umjetnost nalazi u antičkom svijetu
- kako je Grčka okupirana od Turaka i time "nepoznata" uzor je REPUBLIKANSKI RIM –
sredinom 18. st. otkriveni Herkulanum i Pompeji (73. p. k. uništeni provalom Vezuva) – daju
uvid u način života Rimljana u doba Republike
- započinje niz iskapanja u Rimu i sijelom Apeninskom poluotoku
- David je predstavnik KLASICIZMA (to razdoblje Francuzi nazivanju neoklasicizmom jer je
za njih prvi klasicizam oznaka za umjetnost baroka u vrijeme Louisa XIV – Lorrain, Poussin,
uzori u antici – umjetnost pred samu revoluciju 1770-ih
izraz revolucionarnih ideja u Francuskoj, kasnije se širi na Evropu
- Republikanski Rim – borba protiv tirana, žrtva za republiku
* rokoko označava kraj feudalnog društva, ideje o građanskim slobodama koje traži treći
stalež svoj odraz pronalaze u vremenu Rimske Republike
- karakterističan ANTIKLERIKALNI stav građanstva: crkvena dobra se žele nacionalizirati –
takav stav proizlazi iz filozofije racionalizma/POZITIVIZMA (sve se može spoznati umom) –
umjetnici se udaljavaju od religioznih tema
* KLASICIZAM JE VID ROMANTIZMA – klasicistički romantizam: predstavlja bijeg od
stvarnosti u vrijeme antike
- u Engleskoj rani povratak gotici + Shakespeareu
- za romantizam karakterističan i bijeg u prirodu (šuma) – Njemačka – slike Arktika – carstvo
leda

- u romantizmu osjećaji nadvladavaju razum


- klasicizam kao povratak jednostavnosti antike je zapravo rana faza romantizma

- vrste klasicizma:
1. ARHEOLOŠKI KLASICIZAM – vezan uz arheološka otkrića (Pompeji)
- teoretičar -Winckelmann piše o jednostavnosti i veličini klasične umj.
2. REVOLUCIONARNI KLASICIZAM – u Franc. (J. L. David) umjetnost se koristi
u političke svrhe
- tradicija klasicizma prisutna već u franc. baroku (za Louisa XIV)
3. ROKOKO KLASICIZAM – vanjština rokoko građanina je klasicistička
- u unutrašnjosti se razvija raskošni rokoko ukras (18. st. – Rusija, Njemačka)

- moderna umjetnost započinje francuskom revolucijom!

2
KLASICIZAM (1760.-1830.)
- lat. classicus – uzoran; odličan
- stilsko razdoblje u lik. umjetnostima Evrope
- negdje traje i do sredine 19. st.
- nastaje prevladavanjem i negiranjem uznemirenih FORMI ROKOKOA te programatskim
traženjem MIRNOĆE, HARMONIČNOSTI OZBILJNOSTI IZRAZA u duhu klasične antike
- teoretske osnove za oživljavanje klasičnih ideala proizašle su iz duhovnog pokreta
PROSVJETITELJSTVA
- za razvoj klasicizma bitna je:
1. likovna orijentacija umjetničkih kolonija u Rimu od 17. st. nadalje
2. paladijevska arhitektura 17. i 18. st. u Engleskoj u kojoj se barok javio mjestimično
- početkom 18. st.. intenzivan je pokret NEOPALADIJANIZAM u Engleskoj (R. B.
Burlington) i Veneciji (Scipione Maffei)
- pretklasicizam prisutan u radovima austrijanca, baroknog kipara R. Donnera (17./18. st.) čiji
učenik A. F. Oeser taj izraz prenosi u Dresden čime su pokrenute ideje Johanna
Winckelmanna i njem. klasicizma
- Francuska: u vrijeme baroka prisutna sklonost klasici (N. Poussin, arhitektura Louisa XIV.)
- sred. 18. st., pred revoluciju, otvorene su okolnosti za razvoj klasicizma
- arheološka iskapanja (Herkulanum, Pompeji) pojačala su interes za antiku, te se otkrivene
spoznaje postavljaju u teoretski kontekst: Italija – G. B. Piranesi, Francuska – Ph. Caylus, J.
L. David, Ch. de Quincy, Njemačka – J. Winckelmann, Engleska – J. Stuart, N. Revett

- ARHITEKTURA: antički ideali – jasnoća, monumentalnost, strogost raščlanjivanja –


realiziraju se točnom primjenom mjera za arhitekt. dijelove i njihove međusobne odnose
upotrebom stupova, profilacija te ornamenata antike

- SLIKARSTVO: antičke teme, precizan, crtež, plastičnost likova, jasna kompozicija,


suzdržane boje

- SKULPTURA: mirnoća stava, jednostavnost obrisa i modelacije

- VRTNA ARHITEKTURA: pejzažni engleski park dominira Evropom

- klasicizam zamire u sukobu sa romantizmom

Janson: moderno doba započinje s dvije revolucije:


1. industrijskom – izum parnog stroja
2. političkom – borba za demokraciju: Amerika (amer. građanski rat 1861.-1865.), Francuska
- nema kontinuiteta stilova već kontinuitet pokreta i antipokreta

3
JACQUES LOUIS DAVID (1748.-1825.)

- najznačajniji predstavnik franc. klasicizma


- uči kod rokoko slikara, zatim odlazi u Rim gdje se susreće sa rimskom umjetnošću
(posjećuje Vatikanske muzeje, Piccolominijeva zbirka sa najznačajnijim fundusom rimske
republikanske umjetnosti)
- "revolucionarni klasicizam"

* ZAKLETVA HORACIJA
- u službi revolucionarnih ideja, poziva na promjene
- sadržaj ima političku poruku – 1. programatska slika
- izložena u Rimu a zatim u Parizu (naslikana 1784.)
- sve zbivanje koncentrirano u 1. plan
- u 2. planu arhitektura u funkciji kazališne kulise, zamračena
- za razliku od prethodne rokoko umjetnosti David fiksira bitno – svjetlo usmjereno na
skulpturalno oblikovane likove u 1. planu
- likovi postavljeni prema zlatnom rezu
- žene shrvane bolom u kompoziciji slične parkama sa antičkih reljefa
- inspiriran rimskim reljefima – sve bitno u 1. planu
- politička poruka: poziva na oružje – otac sinovima daje mačeve kojima će braniti Rim
- dominira chiaro-scuro i lokalne boje (ne utječu međusobno jedna na drugu) – hladne i
suzdržane
- ovom slikom David postaje rodonačelnik REVOLUCIONARNOG SLIKARSTVA – bio
član Jakobinskog kluba, jakobinski ministar kulture – diktatura jakobinaca 1792.-94.

* BRUT I LIKTORI (1789.)


- javljaju mu za poginulog sina
- ugođaj pozornice, svjetlo ističe volumen, skulpturalnost likova
- patetični izrazi lica u težnji da se poruka jasno shvati
- sam kreira izgled "antičkog" namještaja – prema Davidovim nacrtima izrađuje se i pravi
namještaj u empire stilu (kreirao i haljine u empire stilu)

* MRTVI MARAT (1793.)


- u vrijeme jakobinske vladavine
- slikar posvetio pažnju Maratu – čovjeku koji je umro za revoluciju
- Marat kao mučenik – inspiriran Carravaggievim "Polaganjem u grob" = poruka – Marat je
mrtvi Krist revolucije – jasno oblikovana politička poruka
- dvije trećine slike u mraku – dominira Marat – imao radni stol nad kadom (patio od kožne
bolesti)

* MME RECAMIER (1800., nedovršena)


- žena bankara, u vrijeme Napoleona u njenom se salonu okupljaju njegovi protivnici
- David je imao problema zbog sudjelovanju u vladavini jakobinaca – zatim postaje
Napoleonov dvorski slikar
- sa frizurom rimske patricijke, nedefinirana maslinasta pozadina, haljina u antičkom stilu
- hladna odmjerenost – realizacija idealnog portreta
- simbol nove Francuske – vlasti građanstva
- empire ležaljka – postala modni trend
- boja podređena strogoj kompoziciji

4
* NAPOLEON NA ST. BERNARDEU (1800.)
- u Alpama, kreću u osvajanje Italije
- Napoleon rukom pokazuje na smjer kretanja – u Napoleonu živi duh velikih vođa – Cezara i
Hanibala koji je prešao Alpe
- nejasna pozadina, lokalne boje, vraćanje kasnobaroknoj temi – spoj uznemirenog konja i
samouvjerenog vojskovođe
- u ovim prikazima uznemirenosti konja već kod Davida nalazimo začetke romantičkog
nemira

* NAPOLEONOV KRUNIDBA
- David je i začetnik SLIKE-REPORTAŽE
- preciznost u prikazivanju Napoleona sa, poput rimskim imperatora, zlatnim lovorom –
vijencem kruni svoju caricu (on a ne papa)
- vrijeme promjene republikanskih ideala u projekciju carskog Rima
- AKADEMSKI realizam druge polovine 19. st. bazira se na Davidovu reportažnom
slikarstvu (slika duga 9 m)

- David je predstavnik programatskog klasicizma


- rasplinjenim rokoko crtežu i čulnosti suprotstavlja čvrstu kompoziciju građenu LINIJOM, a
intimne genre-scene rokokoa zamjenjuje herojskim temama
- statuarno modelira likove, pozadini funkcionira kao zastor = teatar
- u Rimu upoznao slikarstvo Carravaggia – krupni likovi, osvjetljenje
- nakon Napoleonova pada i uzdignuća Burbona, David je osuđen na progonstvo (glasovao za
smrt Louisa XVI) odlazi u Bruxelles – radi stilizirane portrete (* TRI DAME IZ GANDA:
hladni kolorit, odmjereni raspored figura)

DAVIDOVI UČENICI
- nastavljaju Davidovo klasicističko slikarstvo
- Davidove slike izražavaju čistoću revolucionarnih misli
- Napoleon I Bonaparte imao ideju o obnavljanju Franačke države Karla Velikog
- osvajanjem srednje Evrope teži realizirati ideju o Evropi ujedinjenoj francuskom upravom i
kruni se za cara
- javlja se građanska aristokracija i činovnički aparat nove imperije
- Davidovi učenici mijenjaju način upotrebe boje
- u vrijeme Napoleonova carstva klasicizam se obogaćuje dekorativnim elementima (pohodi u
Africi – Egipat: sa vojskom idu i znanstvene ekspedicije – arheolog Champolion
- EMPIRE STIL (carsko N. stil) – predstavlja spoj antičke i egipatske dekorativne umjetnosti
- na izmjenu stila utječu i prijenos umjetnina iz osvojene Italije u Francusku – novi uzor je stil
zrele renesanse, osobito Rafael u smislu kolorita i upotrebe sfumata

5
ANTOINE JEAN GROS (1771.-1835.) – samoubojstvo

- glavni predstavnike empire-slikarstva


- nakon povratka Burbonaca na vlast 1816. David odlazi u Bruxelles, te Gros postaje njegov
nasljednik

* NAPOLEON KOD ARCOLE (Italija)


- za razliku od Davida ovdje prisutan topli kolorit – boje međusobno interferiraju – podsjećaju
na barokno slikarstvo = Velazquez i Rubens, otvorena barokna forma, Napoleonov pogled
usmjeren van slike
- odlučnost stava ukazuje na N. izjednačavanje sa ratnicima prošlosti (Cezar, Hanibal)
- unutarnji nemir u očima
- zadužen za slikanje N. vojnih pohoda, nastavlja se na Davidovu ideju sliku-reportažu –
izuzetna preciznost detalja koji zanimaju građanstvo

* BITKA KOD EYLAUA (1808.)


- N. porazio Nijemce
- interes za detalj
- Gros je utemeljitelj narativnog, opisnog slikarstva
- stvoren kult smrti, žrtve, časti
- N. okružen stožernicima
- REPORTAŽNOST – prikazan raspored trupa u pozadini
- u težnji za realističkim prikazom koristi tople, prirodne boje, svijetlo fokusirano na
Napoleona

* NAPOLEON POSJEĆUJE GUBAVCE U JAFFI


- Palestina, poput Krista stavlja ruku na njihove rane, ne boji im se prići = kult ličnosti
izjednačen sa božanstvom

* MADAME RECAMIER (Strossmayerova galerija u Zagrebu)


- u zrelim godinama
- izuzetan portretist
- Davidov idealizam zamjenjuje realizmom
- otklon od Davidovih hladnih boja – tonsko kolorističko slikanje

- često slika nekoliko faza iste bitke koje se uzastopno postavljaju u galerijama
- Gros je prethodnik romantizma – u slikama-reportažama prisutna dramatičnost (žive
kretnje konja), toplim koloritom on najavljuje romantizam

* STUDIJA MARŠALA MARATA


- Davidov je crtež precizan, Gros koristi kratke, nervozne pokrete koji dinamiziraju sliku

- odstupanja od Davida – narativnost, kolorizam, nervozniji crtež, otvorena forma,


orijentalni rekviziti

6
FRANCOIS PASCALE GERARD (1770.-1837.)

- i nakon pada Napoleona, za vrijeme Burbonaca pa i u doba Louisa Phillipa, zadržava


funkciju portretiste dvora – nakon 1800. nadalje, posvetio se isključivo portretima
- obliku je dopadljive forme pod utjecajem Canovinih kipova
- jedan od portretista Napoleonove obitelji i dvora – reprezentativni portreti u čitavoj figuri

* MADAME RECAMIER (1802.)


- na empire naslonjaču, davidovski element – zastor u pozadini
- oslanja se na erotizam kasnog rokokoa – bosa stopala gola ramena
- prema Gerardovoj slici nepoznati umjetnik izradio model u terakoti

* AMOR I PSIHA
- antička tema, zadovoljavanje ukusa građanske aristokracije kasnog carstva – putena slatkost
- na Gerardovu izrazu baziran slatkasti, dopadljivi malograđanski klasicizam
- za razliku od Davidove suzdržanosti, Gerard koristi INTIMNIJE, DOPADLJIVIJE
OBLIKOVANJE = osnova bidermajera

PIERRE PAUL PRUDHON (1758.-1823.)


- boravio u Italiji, inspiriran tal. kasnom renesansom – Rafael, Leonardo i Correggio

* CARICA JOSEPHINE (1805.)


- impostacija u duhu kasne renesanse, empire haljina

7
JEAN AUGUSTE DOMINIQUE INGRES (1780.-1864.)

- franc. slikar i crtač


- sa 11 na Akademiji u Toulouseu, učenik J. L. Davida
- na Davidovoj slici "Mme Recamier" slika KANDELABAR i radi prema strogim
klasicističkim načelima
- u davidovoj školi bori se protiv akademskih formula i klasicističke doktrine
- na Academie Suisse uči crtati prema živom modelu, sa A. J. Grosom dijeli zajednički atelier
- Grosove orijentalne rekvizite kasnije unosi u svoje slike
- 1806.-20. kao stipendist boravi u Rimu, udaljava se od Davidove manire, uzor nalazi u
RAFAELU I GRČ. ANTICI (a ne u rimskoj plastici koja je uzor klasicistima)
- djela ovog razdoblja predstavljaju njegov najviši domet, službeni pariški krugovi
proglašavaju ih "grafičkim i bizarnim" te Ingres u salonu doživljava neuspjeh
- RIMSKA FAZA (1806.-20.) – slika najbolje historijske scene koje protivnici nazivaju
"varijacijom crteža na grčkim vazama"
- započinje aktove koji kasnije postaju kanonom slikanja
- 1807.-10. skicira veći dio djela koje radi kasnije
- 1820.-24. – boravak u FIRENCI – kontakt sa trecentom i quattrocentom, uzdržava se
crtanjem portreta, kopira slike u muzejima
- 1825. povratak u PARIZ – član Accademie de Beaux Arts, zatim i njen direktor, otvara
privatnu školu, radi najbolje kompozicije, doživljava uspjeh, ali ga napada službena kritika
- odlazi u RIM – preuzima direkciju Accademie de France u Vili Medici
- slika historijske, mitološke i sakralne kompozicije te portrete sa izrazitim individualizmom
modela
- 1855. svjetska izložba
- izlaže u posebnoj dvorani "Salle Ingres" 68 slika, doživljava potpun uspjeh
- nakon sukoba sa Delacroixom – o odnosu boje i crteža, postulatima slikarstva, principima
akademizma i romantizma – dolazi do izmirenja
- postaje priznat umjetnik
- njegovi učenici ga, u odnosu na Davida, proglašavaju "revolucionarom, realistom"
- protivnici mu zamjeraju pedanteriju i nedostatak boje (površinu između kontura, po njima
on ispunjava OBOJENJEM a ne bojom)
- kao odlučan faktor slike Ingres ističe SIVU BOJU
- prema slikarskom temperamentu on je prethodnik romantizma
- borba između Ingresa i Delacroixa traje cijelu I. pol. 19. st.
- 1855. sukobi prestaju, nakon Davidove smrti Ingres hvali njegova djela
- imao izuzetan dar za portretiranje – pronicavo izvlači individualnost karaktera
- aktovi pokazuju prikrivena romantičarska usmjerenja

* TURSKA KUPELJ
- rezimira njegovu sliku akta, naslikao sa 84 god.

- najveći majstor CRTEŽA 19. st. – inspiriran crtežima quattrocentista, Rafaela, H. Holbeina
ml.
- izuzetna čistoća linije, radi olovkom, kredom, perom, sepijom
- crtežu olovkom plastičnost daje BIJELIM GVAŠEM
- učenik Th. Chassireau, utječe posredno na P. De Chavannesa, E. Degasa, H. T. Lautreca, P.
Gaugina, G. Seurata, M. Denisa, kubiste i konstruktiviste
- njegov životni vijek traje od starog Fragonarda do mladog Moneta

8
I. Babić: JAEAN AUGUSTE DOMINIQUE INGRES

- najpoznatiji predstavnik klasicizma


- otvara epohu snažnog naturalizma u franc. umjetnosti – Davidov tip portreta Ingres pojačava
i sintetizira
- od Davida se razlikuje i shvaćanjem antike – David se oduševljava antikom kasnog Rima, a
Ingres se divi helenskom idealu, skulpturama koje lord Elgin donosi da Partenona
- pedantno crtao i razrađivao slike da bi postigao što veću čistoću forme

* MADAME RIVIERE
- naturalizam portreta, linije skladno obuhvaćaju oblik

- velike kompozicije (Venus) isto odlikuje naturalizam uz namještenost i patetiku


- "za mene ne postoji druga ideja doli savršenost"

* HOMEROVA APOTEOZA (1827.)


- nazvana modernom Disputom
- Homer okružen umjetnicima, pjesnicima, glazbenicima (Mozart, Rafael, Shakespeare)
- uzor – Rafael

- nakon boravka u Italiji, Ingres postaje najjači protivnik romantizma i Delacroixova


slikarstva
- međutim, po sadržaju i izboru tema i Ingres je blizak romantizmu

* KUPAČICA VALPINÇON (1808.)


- pokazuje romantičarski interes za orijent
- Ingres bio ne samo izuzetan crtač već i SLIKAR TONA
- znalački koristi liniju – čistu i jednostavnu crtačku tehniku – crteži ženskih portreta
- tijelo u formi slova S, zastor kao okomica
- čisti volumen oslobođen detalja

* MADAME DESTOUCHES (1816.)


- realizam detalja
- radi prema načelu – nema velikog crtača koji ne bi našao točnu boju koja odgovara njegovu
crtežu
- jednostavnoj kompoziciji odgovara uravnoteženost boje
- sliku definira crtežom koji kasnije oboji

* MADAME MOTTESSIER (1856.)


- uravnoteženost boje, linije i modelacije
- koristi lokalnu boju
- utječe na P. de Chavannesa, Degasa, Renoira

* MONSIEUR BERIN
- simbol građanske klase – ozbiljan i ponosan

* ROBINJA KOJA SVIRA, * RAFAEL I FORTUNA

- u Davidovu atelieru sa 17 god.


- crtež određuje njegove slike sa izrazitim realizmom boja i detalja

9
- teži JEDNOSTAVNOM IZRAZU – crtež je temelj slike, a boja služi za obojenje
- izostavlja nepotrebne detalje, likove čvrtso impostira u prostor
- tematski (Orijent) – približio se romantizmu
- u vrijeme II. carstva predsjeda akademijom
- njegove slike postaju uzor negativnom trendu – akademskom realizmu
- uzor – slikarstva grčkih vaza, kiparstvo Fidije, Rafael

* GOSPOĐICA RIVIERE (1805.)


- idealizirani lik
- linija odvaja volumen od pozadine, blago sjenčanje
- pažnja u slikanju odjeće

* EDIP I SFINGA (1808.)


- Edipova poza preuzeta sa grčkih vaza
- crtež opisuje lik, sjenčanjem stvara volumen – TONSKO SJENČANJE

* TURSKA KUPELJ
- u medaljonu – oblici prate kružnicu
- različite forme aktova, prenesena Valpinçon

10
NJEMAČKI KLASICISTIČKI SLIKARI

ASMUS JACOB CARSTENS (1754.-Rim, 1798)

- njemački slikar danskog podrijetla, profesor na Akademiji u Berlinu


- od 1792. živi u RIMU
- pod utjecajem H. L. FORNOWA studira antiku, stvara lik. izraz koji u slikarstvu označava
početak njemačkog klasicizma
- uz antiku, ugleda se i na MICHELANGELA I G. ROMANA, pažnju poklanja
EGZAKTNOSTI CRTEŽA
- motive iz ant. mitologije i legendi radi na velikim KARTONIMA u kojima suzdržljivo
primjenjuje boje (* HELENA U TROJI, * ARGONAUTI)
- radi i alegorijske motive, teme iz književnosti (* DANTE, * SHAKESPEARE)
- utječe na formiranje kiparskog klasicizma B. Thorvaldsena

* AUTOPORTRET (kreda u boji)


- sa čistih OBISNIH CRTEŽA (grčke vaze) usmjerava se na Michelangela i Rafaela

CHRISTIAN GOTLIEB SCHICK (1776.-1812.)

- uči u Sttuttgartu, zatim kod Davida u Parizu


- 1802.-12. u Rimu radi portrete, mitološke i biblijske teme prema shemama klasicizma –
obogaćuje ih romantičarskom osjećajnošću - * DAVID PRED SALOMOM, * BAHKO I
ARIJADNA

* PORTRET GOSPOĐE VON COTTA

JOSEPH ANTON KOCH (1768.-Rim,1839.)

- začetnik njem klasicizma na području HEROJSKOG PEJZAŽA


- uči u Karlshruheu, od 1795. u Italiji – u Rimu, surađuje sa klasicistima Thorvaldsenom i A.
J. Castersom pod čijim utjecajem slika figuralne kompozicije
- 1803. prelazi na slikanje uljem – po uzoru na CL. Lorrainea i N. Poussina radi tzv.
HEROJSKE PEJZAŽE slobodne kompozicije sa patetično interpretiranim elementima
stvarnosti
- figure u pejzažu često imaju karakter štafaže, često ih rade drugi slikari
- * freske u Vila Massima od Laterana, Rim – teme = Dante
- niz bakropisa prema Danteovoj Božanstvenoj komediji

* HEROJSKI PEJZAŽ S
- motiv Alpi
- bavi se odnosom ljudskog lika i pejzaža
- kasic. raščlamba pod Poussinovim utjecajem
- štafažu i motive arhitekture sam komponira

11
WILHELM VON KOBEL

* LOVAC NA PLANINSKOM PAŠNJAKU (1828.)


- klasic. način slikanja pejzaža, približava se objektivnosti bidermajerskog realizma
- od oca preuzeo interes za nizozemske slikare 17. st. – tretiranje svjetla
- klasicizam u strogoj kompoziciji te statičnoj arhitekturi slika
- oštrina projekcije

12
KLASICISTIČKI KIPARI

BERTEL THORVALDSEN (Københaven, 1768./70.-1844.)

- jedan od glavnih predstavnik kasnog FORMALISTIČKOG KLASICIZMA u skulpturi


- zarana stupa na tečaj crtanja na Akademiji u Københavenu (Danska)
- radovi * PROTJERIVANJE HELIODORA IZ HRAMA, * PRIJAM KOD AHILA i *
OZDRAVLJENJE UZETOG – u shemama akademizma donose mu zlatnu medalju i
stipendiju za boravak u Rimu (1797.)
- I. FAZA – kopira herojsko-patetične crteže svog suučenika sa Akademije – A. J. Carstensa
- crta antička skulpturalna djela
- 1799. grupa * BAKHO I ARIJADNA – ugledanje na antiku
- 1802. u sadri modelira veliku figuru * JAZON – za eng. bankara Hopea kleše je u mramoru
- dobiva sve brojnije narudžbe
- * portretna poprsja i 5. mramornih figura za groficu Vorincov
* AMOR S PSIHOM
* BAKHO
* APOLON
* GANIMED S ORLOM
* VENUS VICTRIX
- reljef * OTMICA BRISEIDE – u stilu klasičnih bareljefa – suprotno renes. i baroknim
reljefima sa iluzionističkim pozadinama – ova figura je na čistoj plohi
* KRŠTENJE KRISTOVO, 1805. – sakralna tema interpretirana u antičkoj koncepciji
- 1808. postaje članom akademije Sv. Luke – otvara radionicu – među pomoćnicima se ističe
P. TENERANI
- u radionici se skulpture izvode u više primjeraka
- Thorvaldsen rijetko sam kleše mramor – po njegovim modelima to rede pomoćnici
- izuzetak su:
* ADONIS, 1808. – potpuno grč. inspiracije
* AUTOPORTRET, 1810.
- medaljoni sa likovima mitol. božanstava – za dvorac Christiansborg u Københavenu
- orijaški kip * MARS S AMOROM KOJI MU NOSI MAČ
- plastike za nadgrobne spomenike – Italija, Njemačka, Poljska

* ULAZAK ALEKSANDRA VELIKOG U BABILON


- friz dugačak 50 m, nadovezuje se na panatenejski friz PARTENONA
- prvotno namijenjen za palaču Kvirinal kao moguću Napoleonsku rezidenciju u Rimu
- nakon Napoleonova pada u vili Sommariva na jezeru Como

* NADA, 1818.
- lapidarne i arhaizirane forme T. koristi sporadično
- njegov je ideal ljepota nagog tijela u PRAKSITELOVOM DUHU – mitološki likovi (*
Amorov trijumf, * Merkur, * 3 Gracije)

* UMIRUĆI LAV (1818.)


- prema ovoj skulpturi u blizini Luzerna u pećini je isklesan golemi spomenik švicarskim
gardistima palim pri obrani Louisa XVI

- 1819. povratak u domovinu

13
- u Københavnu radi * portrete članova vladarske obitelji
- pozvan u Varšavu – radi * KOPERNIKOV SPOMENIK (1830.), konjanički spomenik *
KNEZA J. A. PONIATOWSKOG (dovršen 1830, u Varšavi postavljen 1923.) – u
kompoziciji i kostimu jahača je REPLIKA kipa M. ANTONIJA na Kapitoluju u Rimu
- 1820. – RIM – za Marijinu crkvu sam radi kipove Krista i apostola Pavla, za ostale -
modele, nadgrobni spomenik * PIA VII (Bazilika sv. Petra, 1831.) – pripada tipu nadgrobnih
spomenika papa što ih je izradio G. L. Bernini
- za München radi KONANIČKI SPOMENIK BAVARSKOG KNEZA – IZBORNIKA
MAKSIMILIJANA I. (1839.) – romantičarska sklonost – knez u nošnji iz vremena
tridesetogodišnjeg rata, izražene karakteristike fizionomije
- 1828.-38. posljednje desetljeće RIMSKOG BORAVKA – radi reljefe za nadgrobne
spomenike u Italiji i Poljskoj i javne spomenike:
* LORD BYRON, Cambridge, 1831.
* GUTENBERG, Mainz, 1837.
* KONARD HOHENSTAUF – za njegovu grobnicu, crkva St. M. del Carmine u
Napulju
- za ove skulpture radi modele, pomoćnici ih klešu u mramoru (H. V. Bissen)
- pregovara sa danskom vladom o gradnji muzeja za svoja djela te se 1838. vraća u domovinu
- posljednje godine života provodi na imanju Nysö u juž. Sjaellandu – radi *
AUTOPORTRET S LIKOM NADE, reljefe sa biblijskim i alegorijskim temama, * LIK
HERAKLA, pročelje dvorca Christiansberg
- 1848. dovršen Thorvaldsenov muzej u Københavnu – smješteno 120 njegovih skulptura u
mramoru, brojne skice u sadri, arhiv sa dokumentacijom, odljevi, crteži…
- u dvorištu njegova grobnica
- posredstvom Carstensa i Kocha Thorvaldsen usvaja Winckelmanove teze o primatu
estetskog ideala KLASIČNE GRČKE SKULPTURE
- djeluje paralelno sa A. Canovom
- međutim, dok se u Canovinim djelima još očituje senzualnost i razigranost rokokoa, T. je
hladan i usmjeren na arheol.- muzejske uzore, te prirodu uopće ne studira
- odriče se dramatičnosti, teži SKLADU I LJEPOTI koji postaju sami sebi svrhom
- u tom svom načinu virtuoznost doseže u ženskim likovima i likovima mladića
- ant. božanstva nisu bića već dopadljivo izglačani mramori, kršć. sveci su "pokršteni grč.
bogovi"
- utječe na generacije kipara koji se ugledaju na njegovu virtuoznost tretiranja forme,
jednostavnost kompozicije te čistoću kontura (osobito u reljefima)

14
ANTONIO CANOVA (1757.-1822.)

- školovao se u djedovoj klesarskoj radionici, zatim u VENECIJI gdje počinje samostalno


raditi 1773 kao priznat umjetnik
- 1779. dolazi u rim koji postaje centar njegovo djelatnosti
- u fazi raspadanja feudalnog apsolutizma u 2. po. 18. st. javlja se u umjetnosti težnja za
smirenom formom, harmoničnim oblicima, preobrazbom izraza prema uzorima antike –
klasicizam
- Canova je tada ličnost koja majstorski vlada tehnikom – naslućuje nove kompozicijske
mogućnosti lik. stvaranja
- romantičarski duh mirol. motiva i formalno tragičan patos nadgrobnih spomenika,
idealizirane žive figure – odraz su vremena kad se vladajući sloj, nakon franc. Revolucije
pokušava vratiti na tron carske veličine
- u vrijeme empirea radi za Napoleona i dvor te određuje gl. ton skulpture klasicizma
- za ant. uzorima se vodi formalno – tehnički savršeno modelira ljudsko tijelo, harmonizira
pokrete, uljepšava forme – sva virtuoznost prisutna u tendenciji za DOPADLJIVOŠĆU
- manji broj djela nastalih u kontaktu sa modelom (portretna poprsja) ukazuju na sposobnost
realističkog rješavanja skulpturalnih zadataka
- prema njegovom nacrtu izveden je Tempio di Canova u Possaguu kod Bassana u kojem je
pokopan – rotonda sa dorskim pronaosom, inspirirana Panteonom u Rimu
- djela:
* NADGROBNI SPOMENIK PAPE KLEMENTA XIII – SS. Apostoli, Rim
* NAPOLEON I. – Milano, Brera
* AMOR I PSIHA – Rim, Lenjingrad
* PAOLINA BONAPARTE-BORGHEZE KAO VENERA – Gall. Borgheze, Rim
* 3 GRACIJE – u 3 varijante
* PORTRET GENERALA JOSIPA VRKLJANA – Pov. muzej, Zagreb
- radovi odliveni u sadri se čuvaju u gipsoteci Canove u Possaguu

- stvara likove heroja i genija da bi u njima utjelovio apsolutnu ideju – Paolina Borghese kao
Venera, G. Washington kao rimski vojskovođa, Napoleon I. kao golemi nagi lik cara
- HEROJSKI ELEMENT I NJEŽNA PLEMENITOST ženskih likova zbog baroknih
reminiscencija prelazi u sladunjavost
- utjecao na PRUDHONA

* PAOLINA BORGHESE KAO VENERA (1808., mramor)


- napoleonova sestra
- idealizirana figura je preteča Ingresove Odaliske
- koncipirana kao puni reljef – za promatranje sa prednje i stražnje strane

* GROBNICA MARIJE KRISTINE (1798.-1805., Augustinska crkva, Beč)


- nova koncepcija – lik pokojne grofice samo u medaljonu nad natpisom
- pune skulpture su alegorični klasicistički likovi (3 faze ljudskog života) prikazani na
idealnoj sahrani kao povorka koja ulazi u grobnicu-piramidu = Canova koristi PRIVIDNU,
LAŽNU arhitekturu – piramida je lažna fasada sagrađena uz zid crkve (negativnost Canovina
rada)

15
JEAN ANTOINE HOUDON (Versailles, 1741. – Pariz, 1828.)

- rano počeo raditi skulpture u atelieru J. B. Pigallia


- 1764. dobio Prix de Rome, u Rimu boravi do 1768.
- RIMSKI BORAVAK (1764.-68.) – vrijeme njegove najjače aktivnosti
- zanima ga anatomija – više nego kiparska djela antike – studirao u dvorani za sekcije franc.
bolnice u Rimu
- 1767. – studija čovjeka oguljene kože (L'Ecorche) – postaje anatomski model na
umjetničkim školama
- na njega utječu MICHELANGELOVI radovi
- povratkom u Francusku postaje član Akademije
- putuje Njemačkom – radi portrete na dvoru Sachen-Coburg-Gotha
- u Francuskoj radi nadgrobne spomenike i portrete
- u Rusiji gdje je bio veoma cijenjen, radove mu naručuje Katarina II i rusko plemstvo
- 1785. odlazi u Ameriku – radi portrete (* G. Washington)
- u vrijeme Revolucije radi portrete njenih vođa, jednako radi i u vrijeme Carstva te
Restauracije
- stvaralačkom snagom Houdon nadrasta suvremenike
- uzor nalazi u radovima GOUJONA i jednostavnosti franc. renesanse
- u portretima pronicavo psihološki analizira model
- proživio je razdoblje od rokokoa do klasicizma, ali nije odstupio od osobnog izraza koji
odlikuje ČISTOĆA I VJERODOSTOJNOST
- većinu skulptura radi u prirodnoj veličini
- ponekad uzima odljeve lica osoba koje modelira – odljev Voltaireovih ruku za sjedeći kip
- načelo rada: "draž kiparstva je u tome da se sačuva ISTINITOST OBLIKA"
- njegovo životno djelo (od 1773. redovno izlaže u Salonu) kronološki prati zbivanja od pada
aristokracije do pokušaja stvaranja nove elite
- psihološka studija VOLTAIREA – najbolji rad
- radi portrete djece
- djela:
* POPRSJE KATARINE II, Ermitaž, Petrograd
* DIDEROT, Versailles
* VOLTAIRE, Comedie Francaise, Pariz – replika u Ermitažu
* LOUIS XVI, Versailles
* G. WASHINGTON, terakota – Louvre, bronca – Richmond, USA
* NAPOLEON, Dijon, terakota na način ant. teme
* VOLTAIRE, stojeća figura, Pantheon, Pariz

* VOLTAIRE, 1781., Muzej Fabre, Montpeiller, Francuska


- filozof sjedi, ističe skeptički duh modela
- klasična draperija ističe sličnost sa antičkim filozofima
- druga bista u drvu – Comedie francaise, Pariz

* GEORGE WASHINGTON, 1788.-92., Senat, Richmond, Virginia


- napravio dvije verzije – jedna u suvremenoj, jedna u klasičnoj odjeći
- iako ova prikazuje W. u suvremenoj odjeći, lik je postavljen u klasičnu pozu sa liktorskim
snopom prutova

16
ARHITEKTURA KLASICIZMA

- prekida rokoko tradiciju – u vrijeme louisa XVI arhitektura gubi funkcionalnost, ističu se
dekorativni motivi kineske i japanske umjetnosti te roccaille ukras
- francuskom revolucijom nastupa JEDNOSTAVNOST I OZBILJNOST klasicizma
- po uzoru na antiku, arhit. ima naglašeno PROČELJE – trokutasti zabat i
REPREZENTATIVNO STUBIŠTE
- za Napoleonove vladavine grade se SLAVOLUCI – spomenici nekom povijesnom
događaju, postavljeni na trgove – Arc De Triomphe d'Etoile, Arc de Triomphe du Carrousel,
po uzoru na rimsku umjetnost
- spomenik sa postoljem – antički kaneliranim stupom te KIPOM na vrhu (Nelsonov
spomenik, Trafangular Square – London)
- arhitektura utilitarne namjene (nema svečane funkcije) i stambene kuće – trokutasti zabat sa
polustupovima, rustika u prizemlju
- crkve – u duhu antike (slične hramovima)
- čistoća i funkcionalnost ove arhitekture otvorili su put modernoj arhitekturi
- neki projekti (C. N. Ledoux – kuća direktora Le Louea, L. E. Boulle – Mrtvačka kapela)
nisu izvedeni zbog svoje "premodernosti"

CLAUDE-NICOLAS LEDOUX: KUĆA DIREKTORA LE LOUEA (1775)


- kuća na slapu slična Wrightovoj organskoj arhitekturi
- geometrijske forme – cilindar kroz koji protječe voda

LOUISE-ETIENNE BOULLEE: MRTVAČKA KAPELA


- nacrt u Bibliotheque Nationale u Parizu
- ulaz je udubina u trokutu
- jedini ukras su nisko postavljeni prozori

ALEXANDRE BROGNIART: NACRT ZA PARIŠKU BURZU (1808.)


- slična hramu
- u ideji grčkih i rimskih hramova stepenište je postavljeno uzduž cijele fasade
- u ovoj tipologiji se grade muzeji i parlamenti (Američki kongres – Capitol Hill)
- u skladu sa stupovima ispred, pročelje je rastvoreno nizom polukružnih otvora
- gornji vijenci i krov nemaju ukrasa

ROBERT DELAUNY: CRKVA MADELAINE – Hram razuma


- samo nacrt
- Napoleon želio stvoriti novu religiju – sagrađena nakon Napoleonova konkordata s papom
- cela, transept, zabat sa reljefom – težnja skromnosti

PERCIER & FONTAINE: ARC DE TRIOMPHE DU CARUSEL (1806/8)


- uzor – Slavoluk Septimija Severa u Rimu
- nad lukovima su postavljeni reljefi, a u srednjem dijelu natpis
- na vrhu kipovi četveroprega (quadriga sa imperatorom) – pokazuju Napoleonovu težnju da
Francuska predstavlja obnovljeni Rim

17
JEAN FRANCOIS THERESE CHALGRIN: ARC DE TRIOMPHE DE L'ETOILE
- 1806.-36.
- razlikuje se od rimskih uzora
- nema uobičajenih stupova čime se ističe masivnost kamenog bloka
- čiste plohe – 2 reljefa (Marseljeza) dodana u romantizmu
- iznad su reljefi antičkog karaktera
- kasnije je ispred smješten grob Nepoznatom junaku

AUGUST STUELER: KOVNICA NOVCA, BERLIN (1868.-71., porušena)


- spoj klasične ant. umjetnosti – friz koji imitira ant. reljef + renesanse- biforni otvori

PETER SPETH: KAZNIONICA ZA ŽENE, WURZBURG (1808-10.)


- ulaz ističe rustika u prizemlju, iznad ploha bez ukrasa

KARL GOTTHARD LANGHANS: BRANDENBURŠKA VRATA, 1789.


- najznačajniji primjer njemačke klasicističke arhitekture
- imitira ideju hrama – dorski stupovi, vijenac triglifa + metopa, iznad quadriga Gottfrieda
Schadowa, sa strane dvije stražarnice

FRIEDRICH GILLY: NACRT ZA SPOMENIK FRIEDRICHA VELIKOG, 1796.


- sličnost s EGIPATSKOM ARHITEKTUROM – hram, sa strane 4 crna obeliska
- spaja antičke i egipatske uzore

J. M. GANDY: PROJEKT CRKVA, LONDON


- trobrodna crkva s narteksom u različitim stilovima – iz ovih ideja nastaju retro-stilovi
romantizma

JOHN SOANE: PROJEKT BANKE, LONDON


- ideja – Panteon
- plitka kupola sa lanternom
- jedini ukras je friz pod kupolom

CHRISTIAN FREDERIC HANSEN: VOR FRUE KIRKE, KOPENHAGEN, 1811.


- antički uzori – kolonada stupova, kasetirani svod, oltar sa trokutnim zabatom

GOTLLIEB BINDESBOLL: THORVALDSENOV MUZEJ, KOPENHAGEN, 1839.-48.


- u vrijeme Napoleonova empirea uzor je EGIPATSKA UMJETNOST – upotreba tamnog
granita i bijelog kamena, okomice se šire prema dolje, reljefi
- dvokatna zgrada s oslikanim pročeljima
- izvana su prizori iz Thorvaldsenova života, a iznutra prikazi palma, hrastova, lovorova
drveća i genija – kao okoliš za kiparev grob usred dvorišta

18
KARL FRIEDRICH SCHINKEL: ALTES MUSEUM, BERLIN, 1824.
- prvi muzej uopće
- jonski stupovi, reprezentativno stepenište pred pročeljem – postao obrazac za gradnju
muzeja (British Museum)
- fasada oblikovana u duhu antike

19
FRANCUSKA ARHITEKTURA KLASICIZMA

CLAUDE-NICOLAS LEDOUX (1736.-1806.)


- Blondelov učenik, arhitekt Louisa XVI, član Academie Royale
- gradi PLEMIĆKE REZIDENCIJE u Parizu i Versaillesu – inspiriran Paladijevim djelima,
unosi smirenost klasicizma i izbacuje suvišne ukrase

* KAZALIŠTE BESANCON (1778.-84.)


- unosi nove principe u strukturi gledališta – redove galerija postavljenih jedne iznad drugih
zamjenjuje SJEDALIMA fiksiranim u blago nagnuti pod

* URBANISTIČKI I IZVEDBENI PLAN NOVOG GRADA (1773.-75.)


- sa radijalno postavljenim prometnicama, logičnim rasporedom javnih i komunalnih objekata
- nije izveden – ovakve ideje su realizirane u arhitekturi 20. st.

* KUĆA DIREKTORA LE LOUEA, skica (1775.)


- graditeljstvo u vremenu Revolucije – reducirani geometrijski oblici, tendencija vraćanja
izvornom
- stvorio tip gradnje u obliku kocke

*
- na ulazu u Pariz – sačuvane 4, građene u formi paviljona – htio im dati monumentalnost
atenskih Propileja

LOUIS-ETIENNE BOULLEE (1728.-1799.,Pariz)


- rokokou suprotstavlja klasicističke ideje o potrebi usvajanja antičkog RIMSKOG
graditeljstva
- u Parizu gradi plemićke kuće (Hotel de Monville), te dvorce u pokrajini

* MRTVAČKA KAPELA, Bibliotheque Nationale, Pariz


- radi po načelu "arhitektura se treba pomladiti geometrijom"

ALEXANDRE THEODORE BROGNIART (1739.-1813.)


- učenik L. E. Bonllea
- po planovima A. Gabriela dovršava Ecole Militaire

* KAPUCINSKI SAMOSTAN, PARIZ


- danas licej i crkva St. Louis d'Autin
- sa dorskim stupovima u klaustru i kapelom, ravnim gotovo golim pročeljem

* PARIŠKA BURZA, 1808.


- glavni Brogniartov rad
- više je dekorativna negoli funkcionalna građevina
- 64 korintska stupa
- red stupova poput periptera okružuje zgradu kvadratnog tlocrta

20
- romantični klasicizam – unutrašnji prostor ukazuje na povezanost sa arhitekturom Louisa
XIV
- kuće: Hotel St. Fry itd.

JEAN FRANCOIS THERESE CHALGRIN (1739.-1811.)


- sljedbenik Palladijeva klasicističkog načina
- primjenjuje elemente ant. arhit.
- u Parizu gradi palače
- * CRKVA ST. PHILLIP-DU-ROULE
* SJEVERNI TORANJ CRKVE ST.
- izvršio pregradnje na palači Louxemburg i unutrašnjosti kazališta Odeon

*ARC DE TRIOMPHE D'ETOILE


- slavoluk pobjede
- započet 1808., završio ga Blonet 1837.

- piše teoretske rasprave o arhitekturi

ROBERT DELAUNY

* NACRT ZA CRKVU MADELAINE (1809.)


- podignuta kao hram slave
- 1816. pretvorena u kršćansku crkvu
- primjer DRŽAVNOG KLASICIZMA Napoleona I. koji je građevine dao oblikovati prema
rimskim spomenicima (smatrao se nasljednikom rimskih careva

Napoleonski objekti - * stup na trgu Vendome (uzor Trajanov stup)


* Arc de Triomphe du Carusel (Percier i Fontaine
* Arc de Triomphe d'Etoile (Chalgrin)
* Crkva Madelaine (Delauney)

21
NJEMAČKA ARHITEKTURA KLASICIZMA

KARL GOTTHARD LANGHANS (1732.-1808.)

* BRANDENBURŠKA VRATA (1789.), Berlin


- uzor – restaurirani Propileji u Ateni koje je poznavao preko bakropisa
- po 6 dorskih stupova postavljenih na baze (protiv klasicističkih kanona) spojeni zidovima
nose atiku na čijem srednjem dijelu je postavljena quadriga Gottfrieda Schadowa
- niže stražarnice (izgrađene poput hrama) se oslanjaju o vrata
- monumentalno obilježavanje početka pruske trijumfalne ulice "Unter den Linden" koja vodi
do kraljevskog dvora

* PALAČA HATZFELD
* KAZALIŠTE ZWINGER-WORCLAW
* DVORSKO KAZALIŠTE – CHARLOTTENBURG
* STARO KAZALIŠTE, BERLIN

FRIEDRICH GILLY (1772.-1800.)


- na studijskim putovanjima po Engleskoj i Francuskoj postaje pristaša klasicizma, te taj način
građenja uvodi u Njemačku
- utječe na svog učenika K. F. Schinkela – gl. predstavnika njem. klasicizma

* NACRT ZA SPOMENIK FRIEDRICHA VELIKOG (1796.)


- dorski peripter zamišljen usred LEIPZIŠKOG TRGA
- slično franc. arhitekturi u vrijeme Revolucije

- osnivač moderne gradnje kazališta


– crtež Marienburga po uzoru na srednjov. arhitekturu

LEO VON KLENZE (1784.-1864.)


- studira na politehnici u Parizu
- 1808. – dvorski arhitekt vestfalskog kralja Jeromea Bonapartea, od 1815. bavarskog kralja
Ludwiga I
- nakon putovanja u Grčku i Italiju postaje pobornik primjene antičke arhitekture
- podcjenjuje srednjovjekovnu i renesansnu arhitekturi, prilagođava se zahtjevima naručitelja
- aktivnost mu opada u vrijeme historijskih stilova
- u Munchenu izvodi velik broj građevnih i urbanističkih projekata (LUDWIGSTRASSE,
KONIGSPLATZ – pseudoantička obilježja)
- Munchen:
* KRALJEVSKA REZIDENCIJA – po uzoru na P. Pitti u Firenci
* DVORSKA CRKVA – u bizantskom stilu
* MINISTARSTVO RATA
* STARA PINAKOTEKA
* PROPILEJI
* RUMMENHALE – jonske kolonade u formi potkove

22
- Petrograd: * ERMITAŽ (1840.-50.)

* WALHALLA kod Regensburga (nad Dunavom)


- panteon u formi dorskog hrama, svečana dvorana sa jonskim reminiscencijama
- tip spomenika u čast predaka = uzor: grčka arhitektura

* LUDWIGSTRASSE, MUNCHEN
- po narudžbi Ludwiga I (za kojeg je izgradio oko 30 građevina)
- uzori: forme talijanske RENESANSE
- završava se vratima pobjede

KARL FRIEDRICH SCHINKEL (1781.-1841.)


- graditelj, slikar, grafičar, scenograf
- uči u Berlinu u radionici francuskih graditelja D. i F. Gillya koji svojim klasicističkim
koncepcijama utječu na njegov razvoj
- boravio u Italiji i Parizu
- RANIJA FAZA – samouko se bavi slikarstvom – romantični pejzaži dekorativne namjene, i
litografijom – motiv Berlina
- 1816.-32. radi SCENOGRAFSKE SKICE za berlinska kazališta (drame Goethea, Schillera,
Hoffmana, Mozartove opere) – iluzionizam scene rješava primjenom perspektive
- 1810. započinje intenzivnu graditeljsku djelatnost u Berlinu – rana faza najznačajnija
- radovi orijentirani prema klasicizmu – stroge, jednostavne forme i elementi antičke grč.
arhit.
- teži spojiti ljepotu objekta i njegovu namjenu
- ZRELA FAZA – sklonost firentinskoj visokoj renesansi
- različitom djelatnošću (urbanistički, konzervatorski radovi, osnove za proizvode
umjetničkog obrta) dominira u njem. klasicističkoj arhitekturi
- SCHINKEL MUSEUM se nalazi u sastavu Nacionalne galerije u Berlinu
- Berlin:
* DRAMSKO KAZALIŠTE – izgorjelo 1945.
* ALTES MUSEUM
* MUZIČKA AKADEMIJA
* AKADEMIJA ARHITEKTURE
- crkve (pregradnja katedrale, palače, stambene zgrade
- Potsdam - * KASINO, * CHARLOTTENHOFF, projekti kazališta, upravnih zgrada, javnih i
nadgrobnih spomenika
- nerealizirani projekti: KRALJEVSKA PALAČA NA AKROPOLI, LJETNA
REZIDENCIJA RUSKOG CARA NA KRIMU

* ALTES MUSEUM, BERLIN (1824./5.)


- pravokutna građevina otvara se predvorjem – pročeljem što ga nosi 18 jonskih stupova
- u unutrašnjosti prostor sa kupolom sličan je rimskom Panteonu

* AKADEMIJA GRADITELJSTVA, BERLIN (1832./35.)


- kvadratnog tlocrta, orijentirana oko unutrašnjeg pravokutnog dvorišta
- na pročelju zidani stupci spojeni željeznim , između su uvučeni zidovi

* NACRTI ZA PRIJESTOLNU DVORANU KRALJ. PALAČE NA AKROPOLI, ATENA

23
* DEKORACIJE ZA OPERU
- vođen Gillyevim interesom za srednji vijek koristi oblike monumentalne gotike
- arhitektonske dekoracije su klasicistički jasne, slikane hladnim bojama – dekoracije za
Čarobnu Frulu

24
ENGLESKA ARHITEKTURA KLASICIZMA

JOHN SOANE (1753.-1837., London)


- uči u Londonu, usavršava se u Italiji, oduševljen antičkom arhitekturom postaje pobornik
klasicističkih ideja
- radi u Londonu: projektira objekte javne namjene od kojih su mnogi porušeni

* PALAČA ENGLESKE BANKE (1778.) – stroge klasicističke forme

* CHELSEA HOSPITAL

* DULWICH GALLERY

- profesor arhitekture na Royal Accademy od 1806.


- njegova zbirka umjetnina smještena u zgradu sagrađenu po njegovim nacrtima - * Soane
Museum

* SKICA ZA ROTUNDU U ZGRADI ENGL. BANKE

- u Italiji susreće teoretičara Piranesija


- Soaneova težnja za jednostavnim formama istovremena je njegovim suvremenicima u
Francuskoj i Njemačkoj
- vodeći je engleski arhitekt u I. pol. 19. st. (uz Nasha)
- njegovi kasniji projekti dijelom potječu od ideja njegovog učenika Gandya

25
ROMANTIZAM (1820.-50.)

- za vrijeme Napoleonove vlasti stvoren GRAĐANSKI ZAKONIK – "Deklaracija o pravima


čovjeka i građanina" – jednakost ljudi pred zakonom, sloboda tiska
- romantizam se javlja u književnosti, glazbi, osobito u slikarstvu
- označava PREKID tradicije jedinstvenog stila – umjetnost se individualizira, svaki umjetnik
samostalno rješava probleme izraza
- od romantizma nema više stilova već postoje MODE koje kratko traju
- romantizam nije stil, već POKRET – po nazorima na svijet
- traje do 1850., negdje i duže – u zemljama srednje Evrope (Hrvatska – do kraja vladavine
bana Hedervarya, Češka, Poljska, Njemačka do 1870. – ujedinjenje pod Bismarckom, Italija)
- NACIONALNI ROMANTIZAM je izraz političke volje za ujedinjenjem
- nasljednik Davidove škole Antoine Gros stvara drugačiji pristup od svog učitelja: naglašava
KOLORIZAM I DINAMIZAM prikazivanja – naglašen pokretački a ne patetičan ZANOS
- Grosovi učenici – GERICAULT i DELACROIX rodonačelnici su franc. romantizma
- Davidove slike primjer su političkog slikarstva u 19. st., koristi klasičan, tradicionalan jezik
da bi bio pristupačan masama, ne donosi novine
- 1848. novi val revolucija označava nezadovoljstvo stanjem u društvu (pr. Februarska
revolucija)

26
THEODORE GERICAULT

- rodonačelnik romantizma
- u franc. slikarstvo unosi izrazit NEMIR – ili u sadržaju ili realizaciji – osobito u motivu
nemirnosti konja
- inspiriran stvarnim brodolomom franc. fregate radi programatsku sliku romantizma *
SPLAV MEDUZA – sačuvano 8 ili 9 uljanih skica dužine 2 m
- ona predstavlja sliku tadašnjeg svijeta – uznemirenog i nesigurnog
- brodolom uz obalu Afrike, od 140 ljudi nakon 4 mjeseca lutanja, spasilo ih se 10
- za tu sliku radio niz studija utopljenika, luđaka
- opus: teme konjanika (trke), duševni bolesnici (10 portreta po narudžbi upravitelja duševne
bolnice), Splav Meduze – naslikao 2 god. prije smrti (5x7m)
- za boravka u Engleskoj upoznaje engl. PEJZAŽNOS LIKARSTVO – priroda kao
autonomna tema – slikana na otvorenom
- u Italiji boravi godinu dana – oduševljen Michelangelom te Carravaggiovim slikama u Rimu
(Polaganje u grob u Vatikanskim muzejima)
- u svom slikarstvu Gericault spaja:
1. izražavanje misli kroz pokrete tijela – Michelangelo
2. dramatično osvjetljenje, naturalizam tijela – Carravaggio
3. slikanje prirode – engl. pejzažisti
4. kolorizam učitelja – Gros
- opsjednut konjima, nakon pada s konja ostao nepokretan, umire u 31. godini – životom
prikazao ideal romantičarskog umjetnika: rana smrt (Byron, Ljermontov…)

* ČASNIK KONJANIČKE GARDE


- rani rad, iz vremena Napoleonovih ratova
- koristi Grosov kolorit iako topliji
- studira Rubensa u Louvreu od kojeg preuzima shvaćanje da se forma najbolje izražava
bojom (ovakvo tretiranje i korištenje LAZURNIH BOJA Rubens je prihvatio od
Venecijanaca)
- David koristi boje lokalnog karaktera, liniju te chiaro-scuro – hladnoća i patetika
- kod Gericaulta postoji dramatičnost (čovjek i životinja čine jedno biće animalne snage) te
DOMINACIJA BOJE nad oblicima – BOJA STVARA ATMOSFERU SLIKE (kao kod
Rubensa)
- elementi moderniteta – dramatični motivi u prvom planu prikazani bez pretjeranog
dotjerivanja: smanjuje opisnost redukcijom prizora a ističe dojam

* ARTILJERIJA
- rana faza
- dramatični proboji svijetla – Carravaggio
- Gericaultova tipična kompozicija sa poremećenom statikom
- isticanjem uznemirenosti konja – utjecaj baroknih kompozicija

* DERBI U EPSONU (Engleska)


- utrka konja u dramatičnoj atmosferi (olujno nebo)
- stup – statični element koji ističe dinamiku kretanja konja
- pejzaž derivira iz slikarstva engl. pejzažista poč. st.

* LUDA STARICA
- pokušaj psihologizacije

27
- isticanje unutrašnjeg nemira
- zbog naturalističkih tendencija u portretiranju na Gericaultove portrete se pozivaju realisti
- za G. portrete je karakterističan REALIZAM

* PAŽ MAZEPA
- uljana skica
- ukleti umjetnik kao stradalnik svog poziva
- svjetlosne efekte preuzima iz barokne tradicije

* SPLAV MEDUZE
- brodolom
- naglašena piramidalna kompozicija – nemiran splav = baza, osi piramide = ljudi
- isprepletena tijela u Michelangelovu Posljednjem Sudu
- dramatično osvjetljenje – fokus svijetla (Carravaggio – rani barok), olujno mora, uznemirene
površine – Rubens
- sve elemente Gericault spaja u novi osjećaj nemira i patetike – neki ga stoga smatraju
protoromantičarem – zbog oslanjanja na stare majstore
- naslikana 1820. u vrijeme burbonske represije – nakon Napoleonovih ratova = slika stanja
duga, ima poruku da se ne treba predati (u daljini se nazire jedro spasa)
- skica: puno dramatičnije osvjetljenje, barokna kompozicija i Michelangelovsko tretiranje
tijela – nema nade, nedovršene centralne figure
- simbolizam "Meduze" – upućena poruka je bitna: razočaranje (otac i sin), smrti, nade (jedro)

28
EUGENE DELACROIX (1798.-1863.)

- najpoznatiji predstavnik franc. romantizma


- slike obilježene izrazitim KOLORIZMOM – utjecaj Rubensa (dominacija boje nad formom)
- kolorističko slikarstvo – interferira jači kolorizam – "Slika mora biti svečanost za oči!"

* DANTE I VERGILIJE U PAKLU (1822.)


- izložena u Salonu
- vrijednost barokne umjetnosti – veliki likovi (Carravaggio), gubi se oštrina forme (rastvoren
volumen – desni ženski lik), bitni koloristički efekti
- uznemirenost donjeg dijela slike

* POKOLJ NA HIOSU (1824.)


- u prednjem planu likovi poraženih, u pozadini pejzaž kao autonomna forma (preslikao
tamnu pozadinu vidjevši Constableove pejzaže!)
- romantičnost sadržaja: sukob klasičnog (Grčka) i orijentalnog principa (Turci)

* GRČKA IZDIŠE NA RUŠEVINAMA MISSOLUGHIA (1827.)


- proboj turske vojske, ustanci, poraženi
- mlada djevojka u grč. narodnoj nošnji simbolizira naciju – lik koji dominira, ostali u mraku

* SARDANPALOVA SMRT (1827.)


- smrću kralja treba biti pogubljen i cijeli dvor
- BAROKNI KOVITLAC TIJELA – povezanost Delacroixovih slika s glazbom, gl. sadržaj
pomaknut u stranu
- stupnjevanje boje u toplim i hladnim tonovima

* SLOBODA PREDVODI NAROD (1831.)


- kapitalno djelo francuske revolucije
- sebe prikazao kao čovjeka koji drži pušku
- zanos i teatralnost
- masa ljudi se nazire u dimu eksplozija
- personifikacija Francuske – djevojka Marianne sa frigijskom kapom predvodi pale u borbi
(pozadina Notre-Damme)
- 1. plan – barokna scena sa tijelima mrtvih koji upućuju pogled na Slobodu – jedini čvrst,
siguran lik
- pored nje dječak sa samokresom
- masa u pozadini – identitet pojedinca nije bitan
- sumarni potezi, bogatstvo toplih boja koje međusobno interferiraju

* ALŽIRSKE ŽENE U HAREMU (1834.)


- u seriji slika koje prikazuju svijet Orijenta, lov na lavove, arapske glazbenike
- unutrašnjost harema izuzetne raskoši
- slobodna sažetost karakteristična za kasnog Davida te kompozicija koja odudara od
utvrđenih kanona

* FRIEDRICH CHOPIN
- težnja za interpretacijom unutrašnjeg
- chopin se bori protiv bolesti (pozadina crvene boje)

29
* LOV NA LAVOVE
- crtkastim potezima oslikava snagu divljine
- barokna dinamika i slikarska vrijednost animalne snage – prisutna u borbi ljudi i životinja
- srodnost sa Rubensom
- živahna boja se prevlači preko likova i stvari = postaje faktor pokreta – srodnost sa
Barokom, anticipira impresionizam

* JAKOV SE BORI S ANĐELOM, zidna slika

* HELIODORA TJERAJU IZ HRAMA, zidna slika


- u kapeli sv. Anđela, crkva st. Sulpice – Pariz
- spoznaja da je boja prije svega svijetlo, te da se sjene sastoje u refleksu prema boji

* OFELIJINA SMRT (Louvre, Pariz)

LJUBO BABIĆ: FRANCUSKO SLIKARSTVO 19. st. (Zg., 1953.)


EUGENE DELACROIX (1798.-1863.)

- Delacroixov otac bio prvi diplomat Evrope – gosp. TALLEYRAND – jedan od najmoćnijih
ljudi Francuske, član stare franc. aristokratske obitelji, a majka podrijetlom Njemica, kći
poznatog majstora-rezbara
- 2 polazišta Delacroixova rada su:
1. racionalistička revolucija
2. snažna imaginacija
- romantizam u Francuskoj je izrazito plodan jer označava izlazak iz kalupa (odnos David –
Delacroix) dok u Njemačkoj romantizam odmah zapada u bidermajer jer označava povratak u
kalup (Faust – Ifigenija)
- Chardin, Watteau, Delacroix nisu bili u Italiji, spoznali su da je ljepota u živom a ne u
vraćanju na antiku ili renesansu
- za života nije doživio priznanje (Baudelaire:"kad je u pitanju genij, publika je kao ura koja
kasni")
- u djetinjstvu bio neobuzdan, volio glazbu kojom se i trebao baviti ali se priklanja crtanju
- sa 17 ulazi u Guerinov atelje gdje je trebao raditi prema Davidovim formulama, on radije
kopira Tiziana, Veronesa, Rubensa i Rafaela u Louvreu
- upoznaje Gericaulta – isto Guerinova učenika, te neobuzdanom osjećajnošću Gericaultove
slike presudno utječu na Delacroixa

* DANTE I VERGILIJE U PAKLU


- prva velika Delacroixova slika rađena pod Gericaultovim utjecajem
- 1822. izložena u Salonu i unatoč otporu oficijelnih institucija otkupljena od države (utjecaj
Delacroixova oca)
- za osvetu profesori ga izbacili sa natjecanja, te on prekida školu i radi samostalno

* POKOLJ NA HIOSU
- izložena na Salonu 1824.
- opet dovodi Delacroixa u centar skandala
- evropska omladina se identificirala sa grčkom borbom za oslobađanje od turske vlasti (npr.
Lord Byron)
- veoma kritizirana, smatrana uvredom svakom pojmu ljepote
- isto otkupljena od države

30
- preko posrednika otac ga obasipa državnim narudžbama:
Bitka kod Taillebourga za Versaillesku galeriju, dekoracije za Parlament i biblioteku Senata
- kasnije prima narudžbe i bez očeve intervencije
- odlikuje ih snaga mašte, boje, te doza teatralnosti
- vremenom koristi sve intenzivniju boju – slično platnima Tiziana i Veronesea
- pod realističkim utjecajem Constablea i Boningtona – vidjevši Constableovu sliku, prije
izložbe Pokolja preslikao pozadinu u Constableovu dugu
- 1825. boravi u Londonu, pod snažnim dojmom engl. literature, započinje * ILUSTRACIJE
FAUSTA koje su oduševile starog Goethea
- povratkom u Pariz izlaže Sardanpolovu smrt, Faust u Kabinetu, Milton sa kćerima

* SARDANPALOVA SMRT
- oštra kritika
- ilustrira sukob Ingresa (stroga škola, čista linija i klasična kompozicija) i Delacroixa (boja na
temelju imaginacije gradi sliku)
- Ingres – "treba kopirati ono što se vidi", Delacroix – "ispred prirode je imaginacija – ona je
sila koja stvara sliku, a slikari koji nisu koloristi – nisu slikari", slika mora biti svečanost za
oči
- najvažnije je da se slikar približi idealu kojeg nosi u sebi – pomoću vlastite imaginacije
Delacroix elemente realnosti pretvara u simbole

* SLOBODA KOJA VODI NAROD, 1830.


- motiv ulične borbe transformira u simbol ljudskih težnji
- unosi heroizam u francusku umjetnost, nije poremetio ravnotežu između ralnog i ideala
- 28. srpnja 1830.

- slaba zdravlja, brzo slika – izraz traži u UNUTRAŠNJOJ STVARNOSTI – odbija se


nazivati vođom bilo kakvog pokreta
- slika portrete, autoportrete, grčevita snoviđenja (Chopin – Paganini)
- 1832. boravi na Orijentu (Maroko) da bi studirao sklad čistih boja
- vraća se sa novim motivima i čišćom paletom (* Alžirske žene u Haremu – ta slika
navješćuje Maneta)

* ULAZAK KRIŽARA U CARIGRAD


- pročišćena paleta

- opus od 9 140 radova – slike, pasteli, akvareli, litografije, albumi crteža


- piše kritike, vodi Journal (1822.-63.) u kojem je zabilježio sve značajnije kulturne pojave –
na razini Vincijeva "Traktata o slikarstvu"
- na slikama prikazuje idealnu ženu (plavokosa)
- piše studije ( o Poussine, Prudhonu)
- krajem života mu slabi vid (kao i Daumieru)

- PRAOTAC MODERNIH LIK. IDEJA – njegov utjecaj se preko Maneta prenosi dalje

31
THEODORE CHASSERIAU (1819.-1856.)

- studira u ateljeu J. D. Ingresa – radi slike sa sakralnim i mitološkim temama


- nakon boravka u Alžiru, oduševljen Delacroixovom paletom, te u kasnijim radovima nastoji
spojiti preciznost Ingresova crteža i bujni kolorit romantičara
- Baudelaire ga naziva epigonom i eklektikom – Chasseriau je u svojim radovima pokazao
individualnu nadarenost i smisao za ljepotu slikarskog izraza
- po dekorativnim slikama – ulja na platnu montirana na stijenu – jedan od inicijatora
DEKORATIVNOG SLIKARSTVA – u crkvama St. Merry i St. Phillipe de Roule, S. Roch, te
uništeni ciklus u Cour De Comptes
- u ulju radi aktove i poluaktove – sa gotovo uvijek istim egzotičnim, senzualnim i bolećivim
modelom
- djela:
* APOLON I DAFNE
* SUZANA U KUPELJI
* ESTERA
* TEPIDARIJ
* DVIJE SESTRE
* PORTRET LACORDAIREA
* PORTRET MLLE CABARRES

BABIĆ:
- Theophile Gautier ga definirao kao "Indijanca koji je svoje škole svršio u Atici"
- povezuje strastvenu putenost egzotične naravi i helenski ideal ravnoteže sklada
- rođen na San Domingu od majke Kreolke
- sa 18 god. medaljom nagrađen od Salona
- uči kod Ingresa – usvaja Ingresov strogi crtež, skloniji je Delacroixovom kolorizmu
- uravnotežen raspored oblika i strogo shvaćanje preuzeo od Ingresa
- FRESKE nisu sačuvane, trebaju se raditi škrtom paletom, a Ch. je koristio puni kolorit
- slike na žbuci velikom vještinom
- težnju velikim formama pokazuju i njegova ulja

* ESTERINO KUPANJE
- 3 figure, bogat kolorit sličan Venecijancima (Veronese) – značajke eklekticizma

* TEPIDARIJ
- antičko kupatilo sa nagim likovima u stavu antičkih kipara – klasična škola

* PORTRET DVIJU SESTARA


- karika – klasicizam prema romantizmu i realizmu

- klasicistička škola naginjala je linearnom, plastičnom oblikovanju, može se nazvati


slikarskom školom, usmjerena prema antičkim uzorima vremenom prelazi u formalizam i
dogmu
- traži disciplinu i doktriniranost
- objekt vrijedan oblikovanja je građanin – stoga nema pejzaža ni mrtvih priroda

TRAVIRKA
- Chasseriau pokušava stvoriti građanski ukus u vrijeme II carstva – dolaskom Napoleona III
na vlast (1851.-71.) – time je stvoren ukus salonskog slikarstva – AKADEMSKI REALIZAM

32
* TEPIDARIJ
- Rimljanke u kupelji, akt u Ingresovoj maniri, punoća boja – Delacroix
- bitan sadržaj slike = građanski ukus = akademski realizam u slikarstvu, historicizam u
arhitekturi
- uređenje stanova – barokni namještaj, plišani tapeti sa zlatim bordurama
- raskošne haljine

33
ENGLESKI RANI ROMANTIZAM

WILLIAM BLAKE (1757.-1827)


- paralelno sa engleskim pejzažnim slikarstvom, javlja se i specifična djelatnost Williama
Blakea te Henricha Füsslia
- Blake i Füssli slobodno interpretiraju različite motive: Biblija – Apokalipsa,
fantazmagorična bića, sa izrazitim akcentom na FANTASTIČNOM (vid romantizma)
- kroz različite motive stvaraju OSOBNU SIMBOLIKU – kasniji simbolizam
- odraz u secesiji/neosimbolizam, nadrealizam, magični realizam 20. st.
- ugledaju se na slikarstvo kasne renesanse (Michelangelo)
- Blake je jedan od najznačajnijih pjesnika romantizma
- slike radi za osobne potrebe u težnji da razvije svoje LITERARNE IDEJE – težnja da
poveže dvije umjetnosti – književnost i slikarstvo
- nema mnogo slika, rađene u temperi i akvarelu, rijetko u ulju
- Füssli mu nabavlja manirističke predloške – oslanja se na manirizam = vrludava linija, te
barok = tretiranje prostora u nekoliko očišta i naglašeni svjetlosni efekti + barokno-
kasnomaniristička neprirodna skraćenja
- nema detalj, forme su stilizirane, pojednostavljene
- svojim slikarstvom Blake utječe na engl. simboliste – prerafaelite

* VELIKI CRVENI ZMAJ I ŽENA OBUČENA U SUNCE (1805.-10.)


- slike-simboli iz Ivanove Apokalipse
- nedefinirani nejasni prostor
- stilizirana krila žene koja sjedi na polumjesecu

* SOTONA BUNI ANĐELE


- tijelo oblikovano kao helenistička skulptura (Praksitel)
- korištenje crno-bijelog tona, uz rozu i zelenu – slično dvobojnosti antički vaza = utjecaj
klasične umjetnosti na Blakea

* BOG STVARA ČOVJEKA


- utjecaj antike – Bog ima krila kao helenistički bogovi
- postavljeni u krug, disk djeluju poput skulpturalnih reljefa
- Blakeova osobna simbolika nije povezana sa kršćanskim tumačenjem
- ova pjesnička slika vezana je uz osjećaj dinamizma (lebdenja)
- materijaliziranje forme - krila

HEINRICH FÜSSLI

* GOLEMA ZMIJA NAPADA JAHAČA


- dramatične, fantastične vizije izvan realnog
- uzor: Michelangelo, kasni barok
- koristi blijede boje

- ilustrira literarna djela – Shakespeareov Hamlet

- porijeklom Švicarac

34
- na Reyndolsov nagovor boravi u Rimu godinu dana – stil bazira na Michelagelu te
maniristima
- napravio verziju Sikstinske kapele sa likovima koji posjeduju Shakespeareove karaktere

* KOŠMAR
- zaspala žena – neoklasična
- motiv vraga i konja preuzet iz srednjovjekovnog folklora
- Rembrandtovsko osvjetljenje

35
ENGLESKI PEJZAŽISTI

THOMAS GAINSBOROUGH
- u franc. rokoko-slikarstvu koristi se iskostimirani pejzaž
- engl. rokoko-slikar T. Gainsborough slika engleske pejzaže sa naglašenim osjećajem
realiteta
- njegovo slikarstvo je otvorilo put engl. romantizmu – povratak prirodi, ushićenost njenom
veličinom
- u englesku se slike pejzaža uvoze iz Nizozemske – osjećaj za dubinu prostora, svjetlosni
efekti (na lišću) – utječu na engl. rokoko slikare

PEJZAŽISTI ROMANTIZMA: Constable, Bonington, Turner - slikaju prirodu na osobit


način

JOHN CONSTABLE
- rodonačelnik engl. pejzažista, preteča barbizonske škole
- izrasta iz tradicije 18. st. (Gainsorough)
- PEJZAŽ- rana faza – zasićenost detaljima – prisutni u svim planovima – karakteristično za
rokoko-slikarstvo

* OBLACI
- motiv neba kao AUTONOMNA TEMA
- apstraktne, promjenjive forme
- time donosi revolucionarnu ideju da PREDMET SLIKARSTVA MOŽE BITI BILO ŠTO!

* KULA U MOČVARI
- siže u 1. planu – ostalo je autonomni i ne previše definiran pejzaž

* SEOSKI PUT U SUTONU


- slobodnija, sumarna interpretacija pejzaža (drveće i oblaci)
- rezultat DIREKTNOG SLIKANJA U PRIRODI – brzi potezi u težnji da prenesu osjećaj
vlastitog zanosa prema prirodi
- modelarna razina izvedbe – tehnički i vizualno
- pokrenuo odnos prema prirodi na koji se nastavljaju impresionisti

* PLAŽA U BRIGHTONU
- motiv marine (more, nebo) ističe veličinu prostora – horizont spušten na ¼ slike –
ogromnost neba je romantičarski element
- slobodna interpretacija u nekoliko poteza kistom

- Constable na tradicijama engl. pejzažnog slik. otvara područje PEJZAŽA KAO


SAMOSTALNE TEME
- brzo, skicozno slika u plein-airu
- modernost u njegovoj težnji da temu predoči slikarskim sredstvima

36
RICHARD PARKES BONINGTON (1801.-1828.)
- slikanje nestalnosti prirode odraz je težnji da se duhovna stanja transponiraju u sliku (npr.
oblaci)
* PASTIRI U PEJZAŽU
- slika širokim potezima, sumarno
- boje se stapaju u cjeline koje daju vizualni dojam
- ogromno nebo = ¾ slike – romantičarsko shvaćanje

- prvu poduku prima od oca u Parizu na Ecole de Beaux Arts zatim u Grosovom ateljeu
- s Delacroixom prijateljevao do kraja života
- u franc. probudio pažnju radovima u akvarelu koji tad skoro nije i postojao
- po Engl. putuje sa Delacroxiom, pod utjecajem W. Scotta radi srednjovjekovne i renesansne
teme u ulju
- 1826. Italija – radi blistave vedute - * DUŽDEVA PALAČA, * POGLED NA CANAL
GRANDE, * ST. MARIA DELLA SALUTE – Venecija)
- umire od tuberkuloze
- u marinama uspijeva predočiti beskrajnost neba (ispunjava ¾ platna)

JOHN CONSTABLE (1776.-1837.)


- sin mlinara, najveći dio života proveo u rodnom Suffolku
- uči na londonskoj akademiji, studira Lorrainea te Ruysdalea, gl. izvor inspiracije mu je
priroda koju pod holandskim uzorima tretira kao samostalnu temu – u 18. st. se pejzaž javlja
kao prateći element u slikama portreta
- prirodu nastoji slikati realno i iskreno
- primjenjuje ŽIVE BOJE, slika PROZRAČNOST ATMOSFERE u Engl.
- u početku doživljava nerazumijevanje
- 1824. izloživši radove sa mlađim suvremenikom – Boningtonom u pariškom salonu
doživljava uspjeh
- utječe na Delacroixa, Th. Rousseaua, J. Duprea (osnivača barbizonske škole)
- u kasnijem razdoblju u težnji da prikaže fenomene treperenja svijetlosti i refleksa u brojnim
šarama nanosi ČISTE BOJE U ŠIROKIM POTEZIMA, ne zaglađujući površine – po
shvaćanju i metodi naviješta impresionizam
- realnost promatra okom impresionista – nikad dva dani ili dva sata ne nalikuju jedan
drugome
- svoje pejzaže reproducirao u tehnici mezzotinte – "English Landscapes" 1830.

WILLIAM TURNER (1775.-1851.)


- najznačajniji u grupi engl. pejzažista, slike imaju i filozofsku dimenziju – duhovni otac
impresionista
- bavi se specifičnim svjetlosnim efektima:
- prodor sunčeva svijetla kroz maglu ili oblake
- umjetna svijetla – požar ili vatra
- vatra, dim, magla
- u takvoj atmosferi se gubi egzaktnost, točnost oblika – nastaju stanovite VIZIJE
- u takvu atmosferu ubacuje DOGAĐAJ ili dijelove ARHITEKTURE
- unutar prirode Turner ističe svoje subjektivne vizije

37
- iako polazi od pejzažnog slik. 18. st. (u ranoj fazi radi slično Constableu i Boningtonu)
Turner ističe NESTALNOST ATMOSFERE – sumarno, brzo slikanje
- prvo osporavan, priznanje doživio tek u starosti
- njegov opus najavljuje modernitet 20. st.

* POŽAR LONDONSKOG PARLAMENTA


- refleksija plamena na Temzi
- most i ljudi koji promatraju katastrofu su osvijetljeni vatrom
- uronjenost u atmosferu i impresiju naslućivanja motiva uvodi nas u impresionizam
- ova Turnerova slikarska metoda vezana je uz osjećaj romantičarskog ushita, jeze – nema
jasne slike o zbivanju
- simbolična razina – požar Stare Engleske – romantičarski osjećaj straha pred propadanjem

* INTERIJER U IZMAGLICI SVIJETLA


- svijetlost zamućuje motive
- prostor se može samo naslutiti
- opipljivo svijetlo se DIFUZNO ŠIRI – prikazan UGOĐAJ, impresija prodora svjetla u
interijer

- Turnerove slike imaju i simboličnu, filozofsku poruku (začeci simbolizma) – Engleska je tad
kapitalistička država, razvijene industrije, sa snažnom kolonijalnom politikom – obilježava je
sukob starog (feudalizam) i novog (građanski kapitalizam)

* PARNI BROD U SUMRAKU


- brod je simbol novog doba
- moderno interpretiran pejzaž – slobodni potezi kista bez opisnog elementa
- grad uronjen u atmosferu, površina vode u skraćenju

* KIŠA, PARA, BRZINA


- uzor impresionistima
- Turner donosi apoteozu stroja – vjesnika novog vremena (futuristi poč. 20. st.)
- lokomotiva ide kroz kišu, miješa se para, svijetlo, kiša
- most dan u skraćenju (i u Munchovom Kriku) – dijagonali koja stvara osjećaj NAPETOSTI,
dramatičnosti
- impresioniste privukla njegova impresija prostora u magli i kiši

- Constable njegov stil, sa osudom, nazvao: "zračne vizije slikane obojanom parom"
– interes za obojenu svijetlost – može se objasniti slikanjem akvarela na početku stvaranja
- radi studije koje u završnoj verziji dovodi do neprepoznatljivosti
- u slikama koje obrađuju knjiž. teme u katalog stavlja stihove prema kojima je slikao ili ih
izmišlja

* BROD SA ROBLJEM
- more sa fantastičnim ribama, katastrofa koja prijeti uništenjem
- Ruskin u ovoj slici vidi "istinitost, ljepotu, intelektualnost"

38
ROMANTIZAM U NJEMAČKOJ (1800.-50.)

- za razliku od engleske opčinjenosti prirodom u Njemačkoj se na slikama prirode odražavaju


duh, stanja psihe – nostalgija, usamljenost koji se projiciraju u pejzaž
- njemačko romant. slikarstvo slično je holandskom građanskom slikarstvu 17. i 18. st. – slike
prirode, genre scene, gradske vedute (Van Delft) – ukrašavaju interijer malih građ. kuća
- Njemačka – građanski sloj je u lošijem položaju od onog u Engleskoj ili Francuskoj –
građani se bave slobodnim zanimanjima (trgovina, intelektualci) ali su i dalje pod feudalnom
vlašću
- dio njem. tradicije je opsesija prirodom – ŠUMA – PLANINE – prisutna i u starim
germanskim mitovima (srednjovjekovna katedrala u Ulmu oponaša jelen, zvonici imali
simboliku svetih šuma)
- šuma – nepregledan, tajanstven, mističan prostor koji omogućuje prikazivanje duhovnih
stanja – proboji svijetla u šumu = prizor radosti ili tuge
- planine – Alpe – osjećaj strahopoštovanja, planine kao prijeteće i sudbonosno mjesto
(divovi)
- Schwarzwald – planine se isprepliću sa šumama
- močvara – prijeteći prostor
- rijeke – motiv Rajne
- pustopoljine koje završavaju morem – sivo more je odraz melankolije
- tema vulkanske erupcije (Etna, Vezuv u Italiji), JOHANN CHRISTIAN DAHL:
*PROVALA VEZUVA, 1829; - Dahlovi uzori: Friedrich, Nizozemci 17. st.
- osjećaj kataklizme
- u ovim prizorima, čovjek okrenut leđima, zaneseno promatra dramatična stanja prirode –
čest je i prizor para (muškarca i žene)
- ponekad se u prirodu postavlja ljudski znak (npr. Caspar David Friedrich: * RASPELO NA
BRIJEGU – mistični simbol; brod na moru – usamljenost - * BROD U LEDENOM MORU)
- tema sumraka, noćnih prizora sa mjesečnom (Carl Gustav Carus: * PROZOR NA
OYLINU NA MJESEČINI, 1828. – bio liječnik , fizičar te filozof – najznačajniji teoretičar
romant. pejzaža
- motiv lika promatrana s leđa preuzeo od Friedricha – zaljubljeni par promatra
mjesečinu
- tema kolibe sa osvijetljenim prozorom – usamljenost
- male forme slika proizlaze iz bidermajera
- romantizam je rezultat represije feudalnog sustava – političko-društvene teme pod cenzurom
- tema opsjednutosti prirodom javlja se i u ekspresionizmu 20. st. (Nolde, Mare, faza Plavog
jahača) – to je zapravo romantizam 20. st.

C. D. FRIEDRICH (1774.-1840.)

- najznačajniji predstavnik ranog njem. romantizma


- oslanja se na pejzažni realizam 18. st. – nizozemski slikari
- jasno određen crtež, istaknuta TOČNOST detalja
- teme alpskih predjela, planinskih masiva – uz simbolične elemente (ruševine, grob, križ)

* BRODOLOM NADE
- neuspješna ekspedicija kroz Beringov prolaz, sante leda – simbolika čovjekova poraza –
osamljenost umjetnika, nema subjektivnosti

39
JOHANN FRIEDRICH OVERBECK (1789.-1860.)

- studira na Akademiji u Beču, sa nekolicinom istomišljenika osniva LUKASBUND kojem je


cilj obnova religiozne umjetnosti
- 1810. prelazi u Rim, te na istim načelima osniva pokret i školu NAZARENACA kojoj je
sjedište bilo u napuštenom samostanu sv. Isidora
- kako je ideologija škole bila strogo katolička, protestant Overbeck prelazi na katolicizam
- u likovnom smislu ugledaju se na slikare talijanske renesanse (Perugino), osobito na Rafaela
- portreti i crteži iz rane faze prožeti su svježinom i osjećajem za prirodu, kasniji radovi kruti
u shematiziranoj idealizaciji
- egzaktan crtež, konvencionalna kompozicija, neizražajan kolorit
- stekao ugled, podržavan od visokih crkvenih krugova, izvršio jak utjecaj na skupinu svojih
suvremenika
- J. J. Strossmayer Overbecka smatrao uzornim kršć. slikarom – njegov način je preko braće
Seitz došao do đakovačke katedrale jer su neke zidne slike izvedene djelomično po njegovim
kartonima – oltarna slika
- djela:
* ULAZAK KRISTA U JERUZALEM
* FRESKE U CASA BARTHOLDY I CASINO MASSIMO U RIMU
* FRESKE U ST. MARIA DEGLI ANGELI U ASSISIJU
* TRIJUMF RELIGIJE U UMJETOSTIMA (1840., Frankfurt)
- osnovni uzor – umjetnost Rafaela
- ukazuje na ideju da se vrati poredak srednjovjekovne umj. u kojem bi ljudi
likovni ujedinjeni kao vjernici, a umjetnost bi određenje našla u služenju vjeri
- nekoliko kartona i crteža

40
NAZARENCI

- religiozno-umjetničko bratstvo – pod imenom Lukasbund, po uzoru na srenjov. bratovđtinu


osnovali 1809. u Beču slikari F. Overbeck, Franz Pforr i dr.
- isprva je sam naziv imao podrugljivo značenje
- 1810. idu u Rim i tu se oko njih okupljaju i drugi njem. slikari – Peter Cornelius, J. A. Koch,
Carl Philipp Fohr, Julius Schnorr – Carolsfeld, J. Führich i Phillipa Veit
- ideal im je bio vratiti umjetnost na put istine i obnoviti je u religioznom duhu
- uzore nalaze u slikarstvu Rafaela, umjetnicima rane renesanse i A. Düreru
- za zadatak ističu – obnovu tehnike freske i stvaranje monumentalnih kompozicija (freske u
Casa Bartholsi, 1816.-17.; u Villa Massimo 1819.-30.)
- usmjereni su na linearne vrijednosti crteža, kolorit im je blijed i neizražajan
- danas se smatraju prvim PRETEČAMA ROMANTIZMA, osobito u njemačkoj
- znatan utjecaj na hrvatsko slikarstvo – zidne slike u đakovačkoj katedrali dijelom su rađene
po Overbeckovim kartonima
- srodna ovom pokretu je engleska grupa prerafaelita

- sa protestantizma prelaze na katolicizam (članovi bratovštine sv. Luke


- od utjecajem nazarenaca radi i naš V. Karas u Italiji
- okupljeni u Palazzo Venezia – tu se nalazilo austrijsko veleposlanstvo (atelje u potkrovlju
zgrade
- bijeg nazarenaca u religiju ima romantičarska obilježja
- uzor:
- rana renesansa (fra Angelico, Masaccio)
- njemačka renesansa (Dürer)
- visoka renesansa (Rafael)
- predvodi ih Overbeck

- romantizam je pokret koji je uništio jedinstvenost stila (historicistički stilovi u arhitekturi) –


stvaraju se nacionalne kulture
- spajanjem franc. romantizma i engl. pejzažnog slikarstva nastaje BARBIZONSKA ŠKOLA
– otvorili put impresionizmu direktnim slikanjem u prirodi
- u romantizmu stvoren pojam odbačenog, "ukletog" umjetnika – Baudelaire, Rimbaud
- iz simbolizma se razvija SECESIJA a iz nje apstraktna umj., ekspresionizam – nadrealizam
- umjetnik više ne slika po narudžbi, već za sebe
- druga pol. 19. st. – dominacija literature – težnja da se ilustrira sadržaj knjiga –
AKADEMSKI REALIZAM
- "avangardni" pravci 19. st. (impresionizam, simbolizam) čine samo 5% tadašnje slikarske
produkcije
- širom primjenom fotografije nestaje potreba za opisnim slikarstvom
- impresionizam se javlja kao reakcija na fotografiju
- realizam – kritike socijalnog naboja (Daumier) i u Francuskoj te Italiji
- akademski realizam – dominira u slik. druge pol. 19. st. i traje do I. svj. rata
- za vrijeme II. Carstva (1851.-71. vladavina Napoleona III.) dominira to narativno opisno
slikarstvo
- u arhitekturi – neostilovi (Velika Opera u Parizu – neobarok, banke u duhu klasicizma –
zabat, stepenište; centralni dio muzeja – barokna palača, sud – neoklasicizam – ozbiljnost)
- PSEUDOSTILOVI – Engleska u kolonijama

41
NAZARENCI

- Overbeck je 1809. u Beču utemeljio umjetničko bratstvo Lukasbund, 1810. sele u Italiju i
mijenjaju ime

FRANZ PFORR
- obrađuje teme srednjovjekovne povijesti i legendi
* RUDOLF HABSBURŠKI I SVEĆENICI (1817.)

CARL FOHR
- 1816. se priključuje nazarencima, slika pejzaže pod Kochovim utjecajem
* KRAJOLIK U SABINSKIM BRDIMA (1817.)

JOSEPH VON FÜHRICH


- član nazarenaca za vrijeme talijanskog boravka (1827.-29.)
- pod vodstvom Overbecka radi freske u Villi Massimo
- uzor: Rafael, Fra Angelico
* PUT U EMAUS (1837.)

JULIUS VON CARLOSFELD


- Kochov učenik
*KONJANIČKA BITKA NA LIPABUSI
- prema Ariostovu "Bijesnom Orlandu"
- naslikao bitku u kojoj je Orlando pobijedio saracene kao sukob poganstva i kršćanstva

FERDINAND OLIVIER
- najznačajniji pejzažist među nazarencima
- nikad nije boravio u Italiji
- u jednostavnosti scena ostvaruje nazarenski ideal
* SV. OBITELJ SA DJETETOM I SV.ANOM

PETER VON CORNELIUS


-1811. u krugu nazarenaca
- njegove ilustracije Goetheova Fausta odudaraju od nazaretske okoline – koristi snažan
prikaz kao kontrast nazaretskom mekom ugođaju
- uzore nalazi u Dürerovoj grofici (maniristički elementi)

42
FRANCISCO GOYA (1746.-1828.)

- ne može se ubrojiti u određeni stil – spaja ostvarenja španj. BAROKA I ROKOKOA, otvara
probleme slikarstva romantizma
- oblikuje se na tradiciji španj. rokokoa, dvorskog slikarstva – i sam bio dvorski slikar
- impresioniran španj. barokom – RIBERRA VELAZQUEZ, MURILLO u zbirci španj. dvora
- Goyin rokoko donekle je blizak rokokou G. B. Tiepola
- koristi: TONSKO I KOLORISTIČKO IZRAŽAVANJE
SLOBODNI POTEZ koji ne robuje formi (Hals i nizozemski slikari)
- Nizozemsk je tad pod Španj. upravom
- oko 1790. Goya se oslobađa rokoko-formi, koristi odnose SVIJETLO/SJENA da bi istaknuo
DRAMATIKU, MODERNA SLOBODA INTERPRETACIJE – on barokno pretvara u
moderno (korištenjem starih uzora Goya stvara moderan likovni izraz
- elementi imanentni romantizmu – naglašen osjećaj za TRAGIČNO, suosjećanje sa ljudskim
strahotama, vezanost uz PUČKU TRADICIJU (čarnje, strah od mraka, sablasti)
- 1860.-ih Manet otkriva Goyino slikarstvo koje otad određuje tok umjetnosti 19. st.

* 3. SVIBNJA 1808.
- streljanje ustanika koji su se digli protiv mameluka koji su ratovali za Napoleona (građanska
klasa vodi narodni otpor), koji započinje nakon Napoleonova pada
- dio zamišljene kompozicije od 2 slike: * 2. SVIBANJ – kao kod Delacroixa – u 1. planu
glavna scena u drugom odrednice mjesta radnje (gl. trg u Madridu)
- barokna kompozicija i romantični zanos
- smiren realizam, stupnjevanje užasa smrti (iščekivanje smrti, umirući, mrtvi (i na
Delacroixovoj "Slobodi…")
- nastale na tradiciji baroknog slikarstva
- izvor svjetlosti je pobunjenik koji predstavlja borca za ljudsku slobodu "svijetlost u
mramoru"
- vojnici bez lica . sila smrti koja nema ljudska lica (opozicija humano/neljudsko)

* SATURN JEDE SVOJU DJECU (1820.ih-30.ih)


- u starosti slika strašne vizije – uzor umjetnosti 20. st. (ekspresionizam Ensora, Muncha) ali i
simbolizmu 19. st.
- Goya prodire u užas ljudske psihe

- teme romantizma (san, užas, stanja ljudske psihe) najavljuju umjetnost 20. st.
. svojom zadnjom fazom (1815.-30.) Goya je nadrastao Delasroixov romantizam (političke
teme, povijesne, egzotične – lov na lavove)

- djela:
* KARTONI ZA TAPISERIJE – KONGREGACIJA SV. BARBARE
* PROPOVIJED SV. BERNARDA OD SIENE U PRISUTNOSTI KRAJLJA
ALFONSA V – oltarno remek-djelo nastalo 1784. za crkvu S. Francisco el Grande
Madrid
* PORTRET MARIJE LOUISE BOURBONKE – realizam, sarkazam
* FRESKE ZA CRKVU S. ANTONIO DE LA FLORIDA – život sv. Antuna padov.

43
FRANÇOIS RUDE (Dijon, 1784. – Pariz, 1855.)

- crtanje uči kod klasicista u Dijonu, od 1805. kiparstvo u Parizu


- iz strogog klasicizma Davidovih koncepcija usmjerava se prema pokrenutim, volunjastim
oblicima STUDIRANIM PO PRIRODI sa reminiscencijama na baroknu plastiku
- nakon Napoleonova pada kao bonapartist emigrira u Belgiju - * RELJEFI SA
MITOLOŠKIM temama, dvorac TREVNERN
- Bruxelles: * DEKORATIVNI RADOVI NA KRALJ. DVORU, PALAČAMA + PORTRETI
- 1827. – povratak u Pariz – uspjeh postiže aktom *MERKUR VEŽE SANDALU te
realističnim genreom * MALI NAPULJSKI RIBAR U IGRI S KORNJAČOM (Louvre)
- 1830. – narudžba za 4 reljefa na Arc de Triomphe d'Etoile

* MARSELJEZA (Polazak dobrovoljaca, 1792.)


- dramatski patos
- ovim reljefom postaje "Kipar Arc de Triompha"
- primjer vraćanja teatralnosti baroka = NEOBAROKNO slikarstvo
- likovi su još odjeveni u klasičnu odjeću

* SPOMENIK MARŠALU NEYU, 1853., Pariz, bronca


- inspirirana slikarstvom – Grosov Napoleon kod Arcole
- visoko dignuta sablja + usta otvorena u uzviku

* MRAMORNA GRUPA KRŠTENJE KRISTOVO, crkva Madelaine

* DAVIDOVO PORTRETNO POPRSJE

* NAPOLEON SE BUDI U BESMRTNOSTI, Park Fixin les Dijon, 1847.


- brončani spomenik, jedno od njegovih gl. djela

* JEANNE D'ARC, Parc Louxembourg, Pariz

- nekoliko nadgrobnih spomenika


- izvršio utjecaj na razvoj franc. kiparstva (od suvremenika do J. B. Carpeauxa)
- dio radova se čuva u Musee Rude, Dijon

44
KIPARSTVO ROMANTIZMA – FRANCUSKA

ANTOINE LOUIS BARYE (1795.-1878.)

- francuski kipar i slikar, od rane mladosti radi i zlatarskom zanatu i medaljarstvu gdje stiče
iskustva u obradi kovina
- kiparstvo studira kod F. J. Bosia, slikarstvo kod J. A. Grosa
- nakon boravka u Rimu (1820.) radi u Parizu te 1848. postaje direktor Gipsoteke Louvrea
- kao kipar glavni motiv nalazi u modeliranju životinjskih skulptura = najznačajniji je
francuski animalist 19. st.
- rano prekida sa akademskom tradicijom, formira se u jeku romantizma te se oslobađa
njegova patosa
- usmjerava se prema realističkom oblikovanju punom snage i denamike, osobito u BRONCI
- u kamenu radi kipove na pročelju LOUVREA
- u ulju slika pejzaže i životinje (i u akvarelu)
- skice sa animalističkim motivima zahvatom i kolorizmom bliske su radovima E. Delacroixa
- učitelj A. Rodina, jedan od uzora A. Bourdella
- djela:
* TIGAR RAZDIRE KROKODILA, Louvre
* LAV I ZMIJA, Park Tuilleries, Pariz
* LAV, Pariz
* TIGAR I ANTILOPA
* JAGUAR PROŽDIRE ZECA
* KONJANIČKI SPOMENIK NAPOLEONA, Ajaccio
- mitološki i alegorijski kipovi i grupe
- portretna poprsja, sitna plastika
- medalje:
* JAGUAR ŽDERE ZECA, 1851, bronca
- u scenama borbe, uzor – Delacroix
- djela manjih dimenzija odlikuju se snagom, jednostavnošću anatomskih detalja
- skulpture za arhitekt. objekte Barye radi akademski – nemaju kvalitetu njegovih
animalističkih grupa

EMMANUEL FRÉMIET (1824.-1911.f)

- uči kod F. Rudea, u vrijeme prodora Darwinovih teza posvećuje se modeliranju lika
primitivnog čovjeka u kontaktu s životinjama
- pod utjecajem Wagnerijanskog kulta heroja izradio veći broj spomenika i konjaničkih figura
- kao animalist sljedbenik je A. L. Barye-a
- izvrstan cizelar i male bronce su mu čisto i elegantno modelirane fakture
- djela:
* GAZELA
* RANJENI MEDVJED
* VELAZQUEZ (Louvre)
* GALSKI I RIMSKI KONJANIK, St. Germain-en-Laye
* JEANNE D'ARC, Place de Piramides, Pariz
* SIMON BOLIVAR, Santa Fe de Bogota
* COLONEL HOWARD, Baltimore

45
* ORANGUTAN DAVI UROĐENIKA, SA BORNEA (1895., mramor)
- plastika pod utjecajem F. Rudea, težnja da pokaže dramatične prizore
- egzotične teme u krugu francuskog romantizma imaju i elemente anegdote

46
NEOGOTIKA

- smjer u evropskoj arhitekturi inspiriran gotičkim oblicima


- usko povezana sa romantizmom i zanosom za srednjovjekovnu umjetnost
- prvi primjeri neogotike u vrijeme PREDROMANTIZMA (sredina 18. st.), umjetne ruine
(Edgehill, Engleska/gotička kuća u Parc Wörhitz, Njemačka – 1793.)
- od 1830., paralelnim proučavanjem gotičke arhitekture i pripremama za njenu restauraciju,
neogotika daje pečat izgledu gradova – grade se građevine u kojima dominiraju nacionalni
gotički oblici (TUDOR-stil/Engleska, korištenje pečene opeke kao materijala u Njemačkoj)
- teoretsku podlogu neogotici daju A. Pugin, Viollet-le-Duc

- Engleska: prve neogotičke crkve se grade prije 1820.


- Njemačka: Schinkel, Werdersche Kirch, katedrala u Kolnu (Zwinger)
- Francuska: S. Clotilde, Pariz

* Heinrich von Ferstef: VOTIVKIRCHE, Beč, 1789.


- najpoznatija neogotička crkva

- vijećnice: Gradska vijećnica u Beču – Schmidt


- parlamenti: Barry & Pugin – Parlament u Londonu

- Viollet-le-Duc – restaurira brojne gotičke spomenike (St. Chapelle, Notre-Damme, Pariz)


- katedrala u Kölnu – završava se u oblicima kasne gotike, obnavljaju se srednjovjekovni
burgovi
- Hrvatska – restauracija dvorca TRAKOŠĆAN

NEOBAROK

- jedan od historijskih stilova 19. st.


u baroknoj koncepciji – probijanjem širokih AVENIJA, vrše se urbanistički zahvati unutar
jezgri starih gradova (Pariz, Beč), te u arhitekturi palača i javnih zgrada
- koriste se karakteristični elementi baroka – razvedene plastične mase, unutrašnjost ukrašena
pozlatama i draperijom

* VELIKA OPERA, PARIZ – Charles Garnier – stil Napoleona III. uvodi neobarok
* ZGRADA PARLAMENTA, BERLIN – P. Wallot
* HNK, ZAGREB
* Julius Hoffman & G. Dollman – LIEDERHOR (1870.) – povezivanje baroknih i rokoko
formi

NEOKLASICIZAM

- 50ih 19. st. do prije I. svjetskog rata

47
- paralelno sa neorenesansom i neobarokom primjenjuju se arhitektonske koncepcije
klasicizma kod reprezentativnih javnih objekata i gradskih rezidencija, u dogradnjama i
dopunjavanjima većih objekata
- čest u arhitekturi srednje Evrope

* TRAKTOVI NAPOLEONA III.


- spajaju ranije sagrađene dijelove Louvrea

NEORENESANSA

- uzor – forme talijanske renesanse


- najizrazitiji radovi GOTTFRIEDA SEMPERA (prva pol. 19. st., kazalište u Dresdenu,
galerije)
- jasno tlocrtno rješenje važno u razvoju kazališta
- Semper "usavršava renesansnu arhitekturu"
- nalazi se na mjestu izgorjelog kazališta koje je isto gradio Semper
* NOVI MUZEJ (Galerija slika), Dresden (1847.-54.)
- u kasnijim bečkim građevinama, koje su izvedene nakon njegove smrti, Semper
postaje pretečom neobaroka
- nakon 1870. njem zemlje koriste forme sjevernjačke renesanse – ALTDEUTSCH

48
REALIZAM

- prva desetljeća 19. st. druge pol. 19. st.


- najviše prisutan u slikarstvu i grafici, manje u kiparstvu
- u filozofiji realizam je pravac koji tvrdi da svijet spoznajemo onakvim kakav jest
- u lik. umjetnosti gotovo je isključivo orijentiran na Francusku, desetak godina kasnije na
Njemačku – u perifernim zemljama prisutan je kao metoda oblikovanja, a ne lik. orijentacija
- programatski realizam u Franc. uvjetovan je umjetničkim, političkim te socijalnim
zbivanjima – protest protiv poplave romantizma, izražavanje suprotnosti sa larpurlartizmom u
umjetnosti II. Carstva Napoleona III., podrška kratkotrajnoj komuni
- glavni i neko vrijeme jedini predstavnik G. COURBET (1819.-1877.) koji 1855. na svj.
izložbi u Parizu izlaže u vlastitoj režiji – Pavilon du Realisme, pokazujući time distancu od
priznate umjetnosti
- "realizam je bez ideala (suprotan je idealizmu romantizma) i bez religije" – Courbet
- u nekoliko djela Courbat se približava SOCIJALNIM TEMEMA za koje se borio u
političkom djelovanju (druga strana slike Atelier – kritički prikazani tipovi građ. društva;
neobično i komponiranje Pogreba u Ornansu)
- u realizmu 19. st. prisutni su utjecaji prethodnih epoha: holandskog i španjolskog baroka,
braće Le Nain, barbizonske škole (Corot), Delacroixa, te belgijskih romantika – slikara
"historija", otkriće fotografije (često i u negativnom pogledu)
- realizam je suprotnost idealizmu, reproduciranje stvari onakvih kakve jesu
- načelo romantizma "l'art pour l'art" treba zamijeniti načelo "l'art pour le people" –
angažiranom umjetnošću (ovaj stav ujedinjuje Daumiera, J. F. Milleta, Courbeta), te
prikazivati suvremene teme – Courbet "Mi promatramo moderni svijet – jedini realni svijet"
- na području vjernog prikazivanja – teme realizma se sudaraju sa naturalizmom, a na
području postizanja jeke ekspresivnosti sa izražajnošću plastike i slikarstva gotike
- metodom je suprotan naturalizmu (prikazuje fotografski reducirane detalje), nema sitnih
detalja koji podsjećaju na fotografiju
- realističkim izrazom ili prikazom tegoba rada, od samog Courbeta, realističke izražajnosti su
bliži H. Daumier i J. F. Millet (seljačkim scenama)
- neizravni pripadnici realizma Manet i Monet u I. fazi
- realizmu se približavaju ranija djela Adolfa Menzela (Valjaonica željeza) te veći dio opusa
Wilhelma Leibla – uz Courbeta najznačajniji predstavnik realizma
- odjeci realizma u umjetnosti perifernih naroda Evrope
- skulptura – Jules Dalou, J. B. Carpeaux, ranija faza A. Rodina, Constantin Meunier –
najdosljedniji
- realizam je zapravo prijelazna faza iz romantizma na impresionizam

49
CAMILLE COROT (1796.-1875.)

- javlja se u vrijeme kada postoji ravnoteža između romantike, te hladnog realizma i


impresionizma
- u njegovim slikama romantika prelazi u realne, stvarne oblike
- slike mu imaju sve odlike građanskog ukusa – porijeklom iz malograđanske sredine,
Gimnaziju završava u Rouenu
- uči kod akademičara Bretina koji radi historijske pejzaže (Ilijada i Odiseja itd.)
- protiv ovog pristupa tj. dogme ustaje barbizonska škola – iako pripada njihovom krugu
Corot je izvorniji od njih
- u početku slika vani u prirodi, putuje u Italiju, Švicarsku, Holandiju, Englesku
- slika * Villu D'Array kraj očeva posjeda, Normandiju, Burgundiju – stvarnost i san
- za tajnu svog slikarstva je rekao: " treba uvijek najprije vidjeti velike mase poluotvorenim
očima, a ako želim vidjeti detalje zaklopim oči potpuno" - * Jezero i nimfe
- on kopira ono što vidi, vizija raste sa paralelno viđenim vlastitim originalnim realizacijama –
stvara vlastite asocijacije (jezeru "dodaje" nimfe)
- dao ton antičke idile realističkom pejzažu, sinteza između juž. herojskog i sjev.
holandskog/realističkog shvaćanja poput Watteaove sinteze u 18. st.
- vezan uz tradiciju (nimfe sa Watteauove * Cytere, kolorizam istovjetan Chardinu)
- glavno sredstvo rada mu je TON – "počinjem sa sjenom, na slici postoji samo jedna svijetla
točka, sve ostalo je ton"
- u neku ruku Corot je prvi impresionist – fluidna atmosfera je impresionistička – otac
impresionista
- da bi nacrtao motiv CRTA BRZO – time uspijeva uhvatiti pokret, tok, moment života, na taj
način tretira i figure (* Žena u modrom)
- slikama uzdiže ljepotu žene – obične modele prenosi u višu stvarnost, nema putenosti ni
idealiziranja
- vješto slika put (Velazquez), pokazuje sposobnost da realno prenese u slikarsku vrednotu
- mnogo slikao - neke slike, manje kvalitetne, su se dopale publici (serije sutona sa vilama)
- slika u malom formatu
- kad je stekao priznanje, novcem pomaže prijateljima – Daumier
- volio glazbu

* KATEDRALA U SENSU
- kasni rad, sivi tonovi, inspiriran slikama nizozemskih majstora

* PAPIGNO (1826., Zürich)


- prvi radovi bitni za razvoj modernog pejzažnog slikarstva
- dvije godine u Italiji slika predjele oko Rima – na slikama bilježi SVOJSTVO MJESTA U
ODREĐENO VRIJEME
- pogled na Papigno – radi mala platna, naslikano za sat vremena, slikane na brzinu (slične
Constableovim uljanim skicama
- Constable se oslanja na holandski pejzaž 17. st. a Corot na slikarstvo Poussina i Claudea
Lorrainea
- on ističe "istinitost trenutka", neposredan vizualni doživljaj

* KOLOSEUM GLEDAN S PALATINA (1826., Louvre)


- rimski boravak, svijetle boje, efekt svijetla, rasplinuto slikarstvo postaje njegov slikarski
izraz, bojom – preteča impresionista
* ODMOR POD VRBAMA (Louvre)

50
FRANCUSKI PEJZAŽISTI PRVE POLOVINE 19. ST.

- promatrajući prirodu romantičari traže kozmičke sile


- francuski INTIMNI PEJZAŽ ostvarili su umjetnici proizašli iz romantizma

FONTAINEBLEUŠKA ŠKOLA
- slikari koji kroz jednostavne motive (barbizonska polja, voćnjaci) poetiziraju svijet prirode
- riječ "intiman" označava prekid sa konvencionalnim pristupom, sposobnost unošenja
štimunga u slike – Scheffer
- svojim pristupom oni vrijeđaju "sveto i uzvišeno" slikarstvo 19. st. – stvorili su novi odnos
prema stvarnosti u evropskom slikarstvu, otkrili su putove realizmu
- iako su vrsni crtači, koriste TONSKA RJEŠENJA, ukidaju dominaciju linije, bitna im je
razlika između svijetla i sjene
- slike studiraju u prirodi, dovršavaju ih u ateljeu, pejzaži su im komponirani (grade ih)
- po izboru motiva i načinu bliski su holandskim pezaćistima
- John Constable (1776.-1837.) neposredno utjecao na Francuze, svoje uzore nalazi u
holandskim majstorima (Ruysdael), utječe na barbizonce, ali i E. Delacroixa (preslikao *
Pokolj na Hiosu…), težio prirodnom slikarstvu, slika u rodnom Bergholtu
- "kvaliteta slike nije u motivu, slika je valjana kada je slikana osjećajem" = Scheffler
- Constable je slikar atmosfere, karakteristične PROZRAČNE PERSPEKTIVE, prednji
planovi konvencionalno tamni, rađeni u duhu holandskog slikarstva
- gl. ulogu imaju TON I BOJA
- Richard Bonington (1801.-28.) – nastavlja se na Constablea, njegove male slike su oduševile
Gericaulta i Delacroixa - "Nikad se ne mogu nadiviti lakoći njegove izvedbe"
- Georges Michel (prva polovina 19. st.) – u Davidovo vrijeme slika vjetrenjače u okolici
Pariza, manje od Constablea i Boningtona utječe na barbizonce

BARBIZONSKA ŠKOLA

THEODORE ROUSSEAU (1812.-1867.)


- rad na intimnim pejzažima se razvija prema njegovim smjernicama, 1847. okuplja slikare (J.
Dupre, Ch. Daubigny, P. Huet, Cabat, Francois Millet) u BARBIZONU

* DRVORED KESTENA – naslikao prije odlaska u Barbizon, ovom slikom oduševio


Delacroixa

* HRASTOVI – neposredno prenošenje prirode

* IZLAZAK IZ FONTAINBLEUŠKE ŠUME PRI ZALASKU SUNCA – više puta prerađuje


sliku

* MALI RIBAR (1848./9., Louvre)


- prije Rousseau ovakve pejzaže rade Corot i Aligny
- u Rousseauvim slikama dijelom se osjeća Conastableov utjecaj

* PROLJEĆE
* RIBNJAK

- najbolje razdoblje: radi male studije i neposredne crteže u prirodi

51
- nestrpljive naravi, uvijek traži nova rješenja
- krajem života slikarstvo mu prelazi u doktrinu, posvetio se pedantnom slikanju koje je
postalo prosječno
- živi u oskudici i teško uzdržava obitelj
- dok je slikao kvalitetne, svježe i neposredne pejzaže, 12 godina bio odbijan na Salonu
- prekasno je doživio priznanje

JULES DUPRE (1811.-1889.)


- dopadljiviji je od Rousseau
- detalj mu je više uklopljen u cjelinu
- slika vodene površine – more

NARCISSE DIAZ (1808.-1876.)


- u mladosti pod utjecajem Delacroixa – slika orijentalne motive (* Cigani)
- dolaskom u Barbizon postaje SLIKAR ŠUMA u koje prodire sunčevo svijetlo – u toj igri
sunčanih zraka bitne su bijele i crvene mrlje na odjeći malih likova

CHARLES DAUBIGNY

- po shvaćanju barbizonaca školi su bliski:


animalist CONSTANTIN TROYON (1810.-65.) te
ANTOINE CHINTREUIL (1814.-74.)

BARBIZON – selo pokraj Fontainbleuške šume


INTIMNI PEJZAŽ – jednostavni pejzaži sa mnogo ugođaja
- barbizonska škola bitna za razvoj PLENERIZMA (slikanje pod vedrim nebom) koji vrhunac
ima u impresionizmu

52
THEODORE ROUSSEAU (Pariz 1812.- Barbizon 1867.)

- osnivač barbizonske škole


- razvio se pod utjecajem holandskih majstora pejzaža (Ruysdale) i engl. pejzažista
(Constable, Bonnington)
- od mladosti, kao samouk slika u okolici Pariza, Bretanji, Normandiji
- od 1836. slika u selu Barbizon kraj Fontainbleua – pridružuju mu se Dupre, Diaz, Troyon te
Camille Corot
- Rousseau je označio prekid sa klasicističkim komponiranjem pejzaža u ateljeu
- po duhu romantičar, u interpretaciji realističan
- sa izrazitom osjećajnošću slika prirodu u skalama smeđih i zelenih tonova
- u prirodu uklapa često skupine stoke, lik čovjeka rjeđe
- male studije i crteži stabala, bara, obala potoka dani neposrednom svježinom
- u kasnoj fazi već radovi prelaze u pedanteriju
- zbog programatskog realizma Salon ga odbija 12 godina, naposljetku stiče priznanje ali se
ipak vraća u Barbizon – prijateljuje sa Milletom, ostaje tu do kraja života
- u pismima otkriva ljubav prema drveću: "čuo sam glasove stabala, otkrio mi se govor šuma"
- Rousseau portretira pejzaž. reproducira motiv toliko precizno da se i danas može prepoznati
- ne zanima ga promjenjivost godišnjih doba već TRAJAN KARAKTER PEJZAŽA,
arhitektura drveća, modelacija terena…
- služio se BITUMENSKIM BOJAMA – slike potamnjele, izgubile svježinu

53
CHARLES-FRANÇOIS DAUBIGNY (1817.-1878.)

- francuski slikar i grafičar


- predstavnik INTIMNOG PEJZAŽA
- blizak barbizoncima i Camilleu Corotu
- unosi notu svježine u franc. slikarstvo te ga oslobađa patosa historijskih i herojskih pejzaža
rađenih u ateljeima
- u njegovim platnima se naslućuje odnos prema prirodi koji će pobijediti u pojavi
impresionizma – "otvoreni prozor u prirodu"
- sve detalje Daubigny stapa u harmoničnu cjelinu boje i svjetlosti
- sve što postoji u prirodi u njegovoj interpretaciji dobiva čar iskrenog i lirskog
produhovljenog doživljaja
- najkarakterističnija djela su * PROLJEĆE i * ŽETVA (Louvre)
- izradio oko 100 bakropisa u kojima, kao i na uljima, ostvaruje profinjene nijanse svijetla i
sjene (mape: Putovanje čamcem itd.)

- najmanje srodan Rousseau, od svih barbizonaca najviše je blizak prirodi


- bez poetiziranja i filozofiranja slika pred motivom – on svojim motivom konstatira
- koristi realistične tonove, BOJA mu je najvažniji element
- prvi u tople tonove barbizonaca unosi HLADNE BOJE – predstavnik je shvaćanja koje će se
preko realizma prenjeti u impresionizam
- uz Corota jedan od najznačajnijih slikara intimnog pejzaža
- slika uvijek nove motive (obala Oise, Seine)
- zrelošću slike su mu sve svježije i neposrednije i na kraju dojam slika neposredno poput
impresionista
- iz slikarske obitelji, u mladosti u Italiji
- platna DO KRAJA SLIKA U PRIRODI – pod njegovim utjecajem i Corot svoja platna
dovršava u prirodi

* ŽETVA, PROLJEĆE – nema izrazite kompozicije, slika jednostavan svijet

- intimni franc. pejzaž odgovara građanskom društvu


- veličina kompozicije zamijenjena je intimnošću
- slike imaju manji format – neposredne su, nenamještene, bez patosa

* OBALA OISE (1862., Muzej u Reimsu)


- bitni svijetlo i atmosfera
- kao i kod impresionista gl. sredstvo izraza = BOJA
- u kasnijoj fazi rasplinute slike

54
JEAN FRANÇOIS MILLET (1814.-1875.)

- slikari barbizonske škole kao isključivi pejzažisti ili animalisti unose malene likove ljudi ili
životinja kao modul označavanja dubine prostora
- među njima je Millet PRVI IZRAZITI FIGURALIST
- u Barbizonu se oslobodio utjecaja što ih je primio za svog nesistematskog lik. obrazovanja
- slika seljake i scene seljačkog rada sa izrazitim osjećajem jer je i sam bio rođen na selu
- u slikama uočljiv naturalizam ali i htijenje da temu uzdigne na razinu simbola
- rođen na selu u Normandiji, 1837. kao stipendist odlazi u Pariz, radi u Delarochovom ateljeu
gdje slika dopadljive pastirske idile u stilu Bouchera (portreti pokazuju njegovu vrsnoću)
- imao snažan osjećaj za radnika i seljaka, bijedne, izmučene ljude koji rade na zemlji
- patrijarhalno odgojen, u slikama zadržava evanđeosku atmosferu (Biblija)
- njegovi seljaci su biblijske figure – nisu slične pastirskim idilama, ali ni realizam Courbeta
- 1848. prije nego što je došao u Barbizon, izložio sliku * SELJAK SIJE ŽITO – prihvatili je
revolucion. republikanci kao vizualizaciju svojih socijalnih tendencija, stradala u požaru

* UMOR NAKON KOSIDBE


- prema državnoj narudžbi

- 1849. trajno se naselio u Barbizonu, radi niz slika da bi prikazao "ZOV ZEMLJE" (sijači,
drvosječe, pastiri itd.)
- rijetko slika pejzaže, izrazit je FIGURALIST
- obrađuje motiv radnika-seljaka čiji rad uzdiže do monumentalnosti
- iako nastoji ostati vjeran stvarnosti, on idealizira seljaka
- detalj podređuje cjelini slikajući velike obrise likova
- POJEDNOSTAVLJENJE OBLIKA vrši bojom, koju tonski ugađa (prevladavaju zemljane
boje)
- karakteristična TAMNOMODRA u sklopu zemljanih boja – tamne figure postavlja prema
svijetloj pozadini neba
- nije kolorist – svježina boja u pejzažima

* PABIRČENJE (Louvre)
- 3 žene pabirče žitne klasove – nazvane "parkama pauperizma"
- ističe se Milletov realizam (bliskost sa Poussinom, Michelangelom)

- nije bio prihvaćen, živio bijedno


- nakon smrti slika * ANGELUS (Louvre) prodana po cijeni koju nisu postigli ni najveći
slikari franc. slik. prošlosti – seljak i žena u sutonu, poslije rada, mole na polju – spada u
Milletove prosječne slike
- slike mu nisu imale buntovničku narav, prihvaćaju ih građani koji suosjećaju sa seljakom
- posljednje desetljeće života doživio opće priznanje, njegov se utjecaj naglo počeo širiti
- njegov * PLAČ ZEMLJE utjecao na Holanđane, Van Gogha, Njemačku (Liebermana),
Francusku (Legros, Breton), Italiju
- predanost i neposrednost prema stvarnosti, više aktualan kao crtač a na kao slikar, kvalitetan
u onim dijelovima kojim nadvladava poetiziranje stvarnosti te točno bilježi motiv
- tematikom navješćuje realizam

* SIJAČ (1850., Boston)


- mutni oblici u atmosferi poput magle
- slika "heroja zemlje"

55
GUSTAVE COURBET (1819.-1877.)

- aktualnost Courbetovih djela – u postavljanju novog odnosa slik. svijesti prema prirodi,
tematika proširena na svakodnevni život
- Courbet: "Ljepota stvorena prirodom veća je od svake umj. konvencije"
- on lomio konvencije, a za razliku od romantičara imaginaciju koristi da bi našao potpuniji
izraz za ono što postoji
- njegov credo: "slikarstvo je konkretna umjetnost koja postoji ni u čem drugom doli
prikazivanju realnih postojećih stvari"
- cijeli život praćen odbijanjem, neshvaćanjem, mržnjom
- protivnicama smetala njegova elementarnost koja je imala vodeće mjesto u danima Pariške
komune – nakon pada Komune optužen kao "narodni izdajica"
- ulaskom Versajaca u Pariz Courbet je zatvoren, atelje razgrabljen, zaplijenjene slike (svojim
slikama po optužbi je "obezvrijedio ono što je lijepo")
- u zatvoru naslikao nekoliko slika cvijeća, a izlaskom producira čitave serije slika da bi
isplatio dug u ime oštete Vendomskog stupa (nije mu dokazana krivnja) – spomenik
imperijalizma, replika Trajanova stupa iz vremena empira posvećena Napoleonu
- pod takvim pritiskom počinje pobolijevati
- sa neisplaćenom naknadom bježi u Švicarsku sasvim dotučen i uništen
- u Courbetovom opusu su SAŽETE SMJERNICE za buduće generacije
- talent, kreativnost je ili vođena ukusom ili nastaje iz nagona (Manet)
- ne pripada školi
- hvalio se da nije imao učitelja – već u prvim radovima on je formiran majstor
- iako nije imao učitelja istinsko slikarstvo je upoznao na izvorima starih majstora koje
odlikuje neposredan odnos prema realnom objektu
- uzor su mu majstori baroka koji ističu značenje stvarnosti – Zurbaran, Ribera, Velazquez,
Rembrandtove tople polusjene, oduševljen Halsom
- prve slike na visokoj majstorskoj razini
* AUTOPORTRET S LULOM
* AUTOPORTRET SA POJASOM
- iz tame mekano oblikuje volumen, imaju romantičarsku značajku kao i autoportret pod
nazivom:
* RANJENI – veza sa tradicijom ali i suvremenicima – Delacroixa kopirao u Louvreu,
Gericault (promjena iz romantizma u realizam je promjena u doziranju elemenata)
- Courbet je neposredno od Gericaulta preuzeo mekan i snažan način isticanja volumena, ali je
Courbetovo oblikovanje volumena snažnije prožeto bojom
- tonsko slikarstvo obilježava ovu I. fazu – najznačajnija slika:
* POGREB U ORNANSU – 50 likova nad grobnom rakom, reljefno raspoređeno
- skup portreta Courbetovih sumještana
- svi likovi u prirodnoj veličini
- folklorni kostimi, lica izražavaju različita duhovna stanja
- u pozadini pejzaž pećina
- monumentalnost izraza postiže tonskim slikarstvom
- tamna paleta, crvena boja povezuje tonove
- koristi jake kontraste tonova i boja
- jedinstveno, monumentalno djelo sa dubokim humanizmom rezultat je dubokog
doživljavanja stvarnosti

- nazvali ga "veliki slikar-budala" – njegovo slikarstvo izraz je očekivanja društvene klase


koja je revolucijom došla na vlast

56
- težnje Revolucije Courbet ostvaruje svojim istinitim realizmom kao pravom i živom
umjetnošću (L'art vivant)
- za realističko oblikovanje nije bitna tema, već umjetnikovo shvaćanje
- nastoji neposredno zahvatiti stvarnost (Delacroix objekt zahvaća tako da slika novu prirodu:
Courbet prikazuje samu srž stvarnosti)
- on materijalizira sile prirode – l'art vivant
- C. sputan materijalističkom iluzijom poistovjećuje realizam izricanja sa realizmom motiva,
time postaje rob modela tj. stvarnosti
- Manet i impresionisti polaze od C. creda: "imaginacija služi pronalaženju izraza za ono što
postoji"
- platna izriču njegov program realizma kojeg je pisao i u izložbenim katalozima

* TUCAČI KAMENA, 1850., Dresden


- Millet je sentimentalan ilustrator rada dok C. kreira živu stvarnost u kojoj suučestvuju
- prikaz rada uzdiže na razinu monument. simbola, dominira tamni ton
- radio veoma brzo, iz te stvaralačke snage izrasta njegova samosvijest

* DOBAR DAN GOSPODINE COURBET


- Courbeta dočekuje njegov mecena Bryas
- burne prirode, otvoreno odgovara na napade
- i u slikarstvu i verbalno on je izrazom iskreni pučanin

- u okolici rodnog Ornansa slika niz pejzaža, putuje i u Njemačku,, Holandiju pa ponovo u
Francuskoj
- čest motiv – pećine oko Ornansa -* Špilja, * Most, * Berba u Ornansu – tamne boje uz
nijanse sivila i zelenila, slika veličajnost prirode
- barbizonci ostvaruju intimnost na malim platnima, a Courbetova platna imaju pečat
monumentalnosti, grandioznosti
- "pejzaž je pitanje tona" – najbolji primjer C. tonskog slikarstva

* BORBA JELENA
- bio strastven lovac
- na velikim platnim slika Lov na jelene ili borbu jelena – na razini najboljih holandskih
animalista

- Zola ga nazvao "tvorcem mesa" – majstor realizacije puti = aktovi


- tonski slika INKARNAT kupačica i ženskih aktova
- u ženi slika njenu ženstvenost, pune poput Rubensovih ljepotica, pomalo grube

* ATELJE
- naga žena stoji i promatra C. dok slika pejzaž rodnog kraja
- naslikao svoj atelje sa modelima, znancima i običnim posjetiocima
- prvotan dojam kaosa prelazi u sklad
- grupe plastičnih tijela u dubini prostora – šal na ženskoj figuri oduševio Delacroixa
- životnost mjerljiva sa Velazquezovim * Meninas
- nastala 1855. – sinteza, naslikao program realizma, nazvao je "REALNOM ALEGORIJOM"
koja označava fazu 7 godina njegova života
- prikazao sve žive tipove i ideje koji su ispunili 7 god. njegova života – prijatelji ga
promatraju u radu (Baudelaire čita u kutu), mrtvačka glava na novinama možga odgovor na
napade protiv njega – Prudhon: "novine su groblja ideja"

57
- povrijedila suvremenike, izbačena iz Salona
- kvaliteta unutraš. lik. sadržaja, pretvaranje životne materije u djelo

- vođen zahtjevom slobodnog razvoja individue, ne priznaje postojanje ikakvih škola – 1861.
učenici Beaux Artsa okupili su se oko C. ali ih je on tretirao kao svoje suradnike a ne učenike
- povremeno se bavio i modeliranjem – plastika * RIBIČI
- slika u Parizu i rodnom mjestu (izuzetno brzo)
- djela:
* GOSPOĐICE NA OBALI SEINE
* MAGNOLIJE
* KOŠUTE NA POTOKU
* STARI INVALID
- pejzaži iz Ornansa

* VAL
- među najsnažnijim slikama u C. opusu

- slikao u Engleskoj, Holandiji, Bavarskoj – u Njemačkoj bio osobito cijenjen


- za prusko-francuskog rata ostaje u Parizu
- za vrijeme Komune izabran za njenog člana
- nakon sukoba Komune i Versajaca zatvoren, obolijeva – bježi u Švicarsku
- umire 1877. u Ornansu, tijelo pronađeno tek 1919.

58
HONORE DAUMIER (1808.-1878.)

- u litografiji bilježi kronike povijesnih događaja – kronike života nove klase – ljetopisac
novog čovjeka
- 1848. pobuna protiv Louisa Phillipa – Daumier ga prikazivao kao nezasitnog Rabelaisova
Gargantua
- bilježi glumu visokih društvenih slojeva, neimaštinu siromašnih
- rođen u Marseillesu, otac staklar koji u želji da postane pjesnikom ide u Pariz – očeva
propast natjerala je Daumiera da se sam uzdržava (radio kod advokata, promatrao suđenja,
zanesen pitanjem pravde) – kasnije radi litografije iz sudnice
- rano počinje crtati: naslovne stanice izdanja
- bio u Boudinovu ateljeu, studirao antiku u Louvreu
- kod Daumiera nem tradicionalizma ili eklekticizma – preuzima forme ili izraz
- kad Daumier počinje raditi u litografiji Goya u Parizu završava opus litografija kredom *
JULSKA REVOLUCIJA – razočaranje nakon vladavine Louisa Phillipea
- nastaju kritički orijentirani časopisi (borba perom)
- protivnik orleanaca Pihlipon u svojim novina ("Caricature") kritizira vlast
- osovina tih novina je Daumier – tu piše i Balzac
- podvrgnuti procesima (1 god. – 50 procesa zbog karikatura)
- zbog crteža * GARGANTUA bio 6 mjeseci u zatvoru
- zatim izdaje satiričke crteže * MASKE OD GOD. 1831. – 15 portreta političara (Louis
Phillipe sa glavom kruške
- zatim koristi kiparsko blato i modelira * KRIKATURE IZ PARLAMENTA – modele
kolorira i prema njima radi serije POLITIČKIH KARIKATURA – kreacije tipova u kojima
izdvaja ono bitno kod vladajućeg sloja ljudi, lica kao kondenzirane psihološke studije
- naslovi tih grafičkih listova * MINISTRI KAO DŽEPARI, * SUCI KAO POMAGAČI
KRVNIKA
- najizražajniji dokument vremena – list prikazuje vojnike koji ubijaju građanina u vlastitoj
kući
- smisao i mogućnost da izdvoji ono bitno i istinito izdvajaju ga od umjetnika 19. st. –
najznačajnije ime od Davida do fovista
- kad je Daubigny vidio Sikstinsku kapelu rekao je: "To je slično Daumieru."

- Daumier ispunjava zahtjev da umjetnost bude živa


- u početku bavi se odnosom svijetla i sjene, a kasnije traže LINEARNOST
- litografiju uzdiže na razinu važnosti bilo koje druge tehnike
- serije litografija su dokumentarne, odaju ga kao satiričara, humanista koji ismijava svoje
sugrađane
- 1848. crta svoj ideal * SLOBODNA REPUBLIKA kao svijetlost koja ulazi u ministarsku
sobu, ministri u panici bježe
- crtežima se trudi zaštiti svoj ideal – svjestan je opasnosti oživjelog bonapartizma (radi
karikaturu Napoleona III)
- nastupa vladavina II Carstva, a Daumier živi u osami i siromaštvu
- prestaje se baviti karikaturom i počinje slikati – uz grafiku nije imao vremena slikati i tada je
kao užitak shvaćao slikanje (slikao je za sebe)
- njegovim slikama bio oduševljen E. Delacroix, kopira ih; Baudelaire svjestan značaja
Daumierovih slika

- faze:

59
I ROMANTIKA–traženje značajnog obilježava njegov rad, prisutni utjecaji Gericaulta
(Silen, Jahači, Bjegunci)
- kasnije slike isto pokazuju romantičarski zamah – CIKLUS DON QUIJOTE –
Daumier = Don Quijote, Sancho prototip buržuja, smiješnih građana
II SOCIJALNE TEME (Pralje, Kovači, Prosjaci) – likovi pandan Balsacovoj
"Comedie humane"

- uništen sljepilom, Corot otplatio dug kuće da bi imao gdje živjeti


- slike nepoznate za života, poznat kao politički karikaturist u pariškim nedjeljnim novinama

* VAGON TREĆE KLASE (1862., Metropoliten, N. Y.)


- od 1850.-60. slike mu ostvaruju stilske domete neobaroka
- slika djeluje "nedovršeno", snaga slike izvire iz slobode kojom je slikana – ne može se
označiti kao realist jer ga ne interesira opipljiva površina stvarnosti, već njen emocionalni
smisao
- prikazao moderno ljudsko stanje – "usamljenu gorilu" – svatko od putnika je u svojim
mislima: ispitivanje karaktera na rembrandtovski način
- prikazujući dostojanstvo sirotinje srodan je Louisu Le Nainu – gl. lik vagona sličan starici na
Le Ninovoj slici Seljačka obitelj

* DON QUIJOTE NAPADA VJETRENJAČE (1866., N. Y.)


- izradio brojna platna i crteže, bio opčinjen ovom temom
- Don Quijote simbolizira čovjeka koji pokušava ostvariti svoje snove a Sancho Pansa
materijalistu
- kiparska jednostavnost Daumierovih oblika, sloboda poteza kistom

* ECCE HOMO (1850./52., Essen)


- siluetnim tretiranjem likova, dramatičnim razvojem prizora iz slik. vrijednosti Daumier se
oslanja na Rembrandta
- zaokupljen temom mnoštva kao prijeteće cjeline prema pojedincu

* SAN IZUMITELJA PUŠKE SA IGLOM ZA PALJENJE (1866., litografija, Bremen)


- satiričnost i oštrina Daumierova moralizma

60
GUSTAVE DORE (1832.-1883.)

- franc. crtač, grafičar, slikar, kipar


- kao dječak šalje ilustracije u Journal pour Rire, od 1848. publicira litografije u La Caricature
- od 1852. ilustrira standardna sjela svj. književnosti (preko 120 djela sa 200-600 ilustracija)
- isprva, na način suvremenih ilustracija, reže u drvo linearan crtež, a zatim tu tehniku
obogaćuje raznim postupcima (obojene slike u drvu po kojima reproduktori režu klišeje)
- korištenjem tehnike LAVIS osposobio je gravere za reproduciranje
- uvodi maniru BOIS DE FIL koju nameće ekipi gravera koju školuje
- godinama objavljuje ilustracije u Le Mond Illustre
- 70ih radi BAKROPISE (oko 50 ploča)
- za boravka u Engl. radi na čeličnoj ploči
- ilustracijama često daje teatralan karakter, igrom svijetla i sjene postiže RELJFNOST I
DRAMATSKI UGOĐAJ
- najznačajnije ilustracije za Don Quijotea
- sposobnost fiksiranja doživljenog otkrivaju AKVARELI iz Škotske, Pirineja i Španjolske
- kiparstvom se bavi u posljednjim godinama života
- uvođenjem novih grafičkih tehnika označio prekretnicu u primijenjenoj grafici (preko 10000
crteža
- jednako uvažavan u Engleskoj i Francuskoj – u Engleskoj osnovana "Dore Gallery"
- djela:
ilustracije
* GARGANTUA I PANTAGRUEL – RABELAIS
* PUT U PIRINEJE – H. TAINE
* DON QUIJOTE – CERVANTES
* IZGUBLJENI RAJ – J. MILTON
* BIBLIJA
* BIJESNI ORLANDO – ARIOSTO
slike
* ORFEJEVA SMRT
kipovi
* PARKA
* AMOR
* A. DUMAS PERE

* BROD MEĐU LEDENJACIMA (1876., Strasbourg)

- Dore je najplodniji ilustrator u drugoj polovini 19. st. – ilustracije Dantea, Cervantesa,
Balsaca u kojima romantičnu predaju dovodi do jezovitih formulacija

61
HENRY FANTIN-LATOUR (1836.-1904.)

- slikar, litograf
- uči kod oca Theodora Fantin-Latoura
- na njega utječu Chardin, Delacroix i romantičari te holandski majstori
- slika portrete (pojedinačne, grupne, autoportrete), mrtvu prirodu (cvijeće), alegorijske
kompozicije
- u svrhu studija u Louvreu kopira Veronesea, Rembrandta, Delacroixa
- radi u ulju, pastelu. litografiji (150 listova)
- nekoliko puta putuje u Englesku gdje se izuzetno cijene njegovi portreti i slike cvijeća
- 1861. debitira u Salonu

* ATELJE U BATIGNOLLESU (1870)


- ovom slikom stječe opće priznanje
- Manet pred štafelajem okružen Monetom, Renoirom, Zolom i drugima
- ovim postaje obnovitelj GRUPNOG PORTRETA
- naslikao 4 platna ove vrste u kojima su likovi povezani intimnom duhovnom atmosferom

* U ČAST DELACROIXU
- niz osoba (Manet, Whistle, Baudelaire, sam Fantin-Latour), okupljeni oko Delacroixova
portreta
- likove razrađuje u psihološke studije, realizam slike prožet toplinom, bojom i tehnikom
podsjeća na Courbeta, F. L. dodaje osobni pečat
- iste karakteristike imaju i ostali grupni portreti

* U KUTU STOLA – književnici Rimbauld, Verlaine

* OBITELJ DOUBORG – obiteljske portrete radi s još izrazitijim osjećajem

- portreti * MANETA, *M. JULIENA, * bračnog para EDWARDS

- obožava glazbu – Berlioza, Schumanna, nastoji prenijeti glazbu u lik. jezik, osobito
litografiju
- koristi minucioznu tehniku, zrnatu strukturu
- dominiraju smeđe, crne, sive, bijele boje, uz poneki živi ton te efekt blage svijetlosti
- iako se druži sa impresionistima (izlaže s njima na Salonu Odbijenih 1863.) Fantin-Latour
održava tradicije prošlosti – bliži je romantizmu
- njegovo slikarstvo je izvan svake škole, ne uklapa se u razvojen karike franc. slikarstva

* CVIJEĆE I VOĆE (1865., Louvre)


- uz Jongkinga označava najvišu točku realističkog slikarstva prije dolaska impresionizma
- spaja mogućnosti "intelektualne umj." (obožavatelj Wagnera) sa Courbetovim slik.
sredstvima

- SALON DES REFUSES – izložba djela odbijenih od službenog Salona, održana u Palači
industrije gdje je izlagao i službeni Salon
- izlažu H. Fantin-Latour, J. B. Jogkind, E. Manet, C. Pissarro, N. Whistler
- 1884. iz Salon des Refuses nastaje Societe des Artistes Independants

62
JOHAN BARTHOLD JONGKIND (1819.-1891.)

- holandski slikar, crtač, bakropisac


- uz E. Boudina neposredan preteča impresionizma, "otac škole pejzažista" (E. Manet)
- uči na Akademiji u Haagu kod pejzažista Schelfkonta
- od 1846. osim kraćih putovanja u Holandiju živi u Parizu
- u Parizu, pod utjecajem barbizonaca (osobito Ch. Daubignya te C. Corota) razvija osjećaj za
prirodu
- prijateljuje s E. Manetom, G. Courbetom, Cl. Monetom
- kao i drugi suvremeni pejzažisti motive traži izvan grada – slika uz Seinu, na obalama
Normandije, Bretagne i holandskih kanala
- sklon alkoholizmu postaje osamljena lutalica – od 1874. boravi kraj Grenoblea, samo
povremeno posjećuje Pariz slikajući izvan slik. grupacija
- u djelima ostvario SINTEZU HOLANDSKOG I FRANCUSKOG SHVAĆANJA
SLIKARSTVA – holandski smisao za stvarnost stopio sa franc. poetičnošću
- koristi neposredan odnos prema prirodi – slika atmosferu punu magle, para, difuzne
svjetlosti, kanale, čest motiv VJETRENJAČE I BRODOVI
- pejzaže prikazuje u trenutku slikanja, u vibraciji atmosfere, treperenje boja – pionir
impresionizma
- radi akvarele malog formata sa slobodnim potezima kista, lavirane crteže, bakropise, skice
- koristi svijetle boje te fluidnu fakturu nasuprot dotadašnjoj kompaktnosti slik. tehnike
- utječe na C. Moneta, P. Sisleya, C. Pissarroa – slikare koji u slikarstvu traže nove izražajne
mogućnosti

- akvareli:
* POGLED NA ROUEN (Louvre)
* KANAL U BRUXELLESU
* KANAL U ROTERDAMU
* HOLANDSKI PEJZAŽ
* MARSEJSKA LUKA
* BARKA U HOLANDIJI
- bakropisi:
* ANVERS
* HONEFLEUR
- ulja:
* AUTOPORTRET
* LE PONT-NEF

* ROTERDAMSKA LUKA, Amsterdam, 1856.


- Jongkindove slike označavaju pionirski korak za plenersko slikarstvo impresionizma
- impresionistički razvoj njegove umjetnosti počeo u Parizu
- "njemu zahvaljujem konačno oblikovanje svoje umjetnosti" Cl. Monet (susreo se sa J. i
Boudinom u Le Havreu)

63
EUGEN LOUIS BOUDIN (1824.-1898.)

- sljedbenik pejzažista barbizonske škole, učenik Millet


- plenerist, slikar marina, te motiva lučkog života (Normandija, Bretanja, Holandija)
- slike radi kao neposredne doživljaje sa bogatim svijetlosnim efektima i kolorističkim
vibracijama atmosfere – "3 poteza kistom u prirodi veđe znače nego 2 dana provedena u
ateljeu"
- predstavlja prethodnika impresionizma
- utječe na mladog Cl. Moneta – "samo Boudinu mogu zahvaliti što sam postao slikar"

* GAT U DEAUVILLEU (Louvre, 1869.)


- suptilnim nijansiranjem boja u prikazu svijetla pripremio put impresionizmu (učitelj Cl.
Moneta)
- na Boudinovu umjetnost su utjecali Corot i Jongkind

64
PRERAFAELITI (Engleska, 1848.)

- uzor – rana renesansa (osobito Boticelli) – otklon od suvremenog je vid romantizma


- detaljiziranje, linearnost u Boticelijevu duhu, sjenčanje na način 19. st.
- inspiriraju se i Blakeovim slikarstvom, utječu na engl. slikarstvo druge po. 19. st. te paralelni
franc. i njemačkom simbolizmu
- rodonačelnik grupe je engl. slikar talijanskog podrijetla Dante Gabriel Rosseti

DANTE GABRIEL ROSSETI (1828.-1882.)


- pravim imenom Gabriel Charles
- engleski slikar i pjesnik, sin tal. pjesnika Gabriela Rossetia koji je emigrirao iz Napulja u
London
- pjesnik, dramatičar, prevoditelj Dantea, bavi se i slikarstvom
- 1848. sa Millaisom i Huntom osniva prerafaelite
- slike u ulju, akvareli, pastelu prožete sanjarstvom i misticizmom njegove poezije
- raniji radovi: slijedi slik. fakturu predrenesansnog slikarstva
- kasnija faza: blizak kompoziciji i kolorizmu mletačkih Cinquecentista, slike sa mitološkim,
biblijskim, alegorijskim i historijskim temama, osobito inspiriran temema iz Dantea

* ECCE ANCILLA DOMINI (1850.)


- učitelj Ford Madox Brown razvija Rossetijev interes za srednjov. stil
- perafaeliti stvaraju "čiste transkripcije iz prirode", inspiriraju se "primitivnim" majstorima
15. st.
- od romantičara ih dijeli težnja da umjetnošću liječe bolesti civilizacije
- realističko u detaljima, puno svjesnih arhaizma – blijedi tonalitet, ograničen izbor boja,
nevješta perspektiva, naglašene vertikale, latinski nazivi

* BEATA BEATRICE (London)


* DANTEOV SAN (Liverpool)
* PANDORA
* ASTARTE SYRIACA (1877.)

JOHN EVERET MILLAIS (1829.-1896.)


- kao 11-godišnjak primljen na Royal Accademy u Londonu, završava je 1847.
- 1848. sa D. G. Rossetijem i W. H. Huntom osniva PRERAPHAELITE BROTHERHOOD sa
tendencijama – stilizacija, arhaiziranje formi, isticanje bolećive poetske atmosfere = vidljivo u
Millaisovim figuralnim kompozicijama (* OFELIJA, * TESAROVA OBITELJ, * LORENZO
I ZABELA)
- oko 1860. u slikama sa religioznim i povijesnim temema, te genre- scenama prelazi na
akademski način rada
- portretira ličnosti viktorijanske ere, ističući markantne crte muških modela (* W. E.
GLADSTONE, * TENNYSON, * J. RUSKIN, * AUTOPORTRET)
- radi predloške za drvoreze prema kojima su ilustrirana djela A. Tennysona, Tacheraya te za
časopise "Illustrated London News", "Cornhill Magazine"
- djela:
* ROZALINDA I CELIJA (prema Shakespeareu)
* VITEZ LUTALICA

65
* SJEĆANJE NA VELAZQUEZA
* MILOST (prizor iz Bartolomejske noći)

* OFELIJA, National Gallery, London, 1852.


- klasicističku akademsku predaju zamjenjuju zahtjevom za točnim promatranjem prirode
(osobito Millais)
- njihov stav srodan sa nazarencima
- uzori – Blake, Boticelli, prerafaelitsko slikarstvo 15. st.

WILLIAM HOLMAN HUNT (1827.-1910.)


- sa 16 god. u ateljeu kopira i restaurira slike. portretira znance
- 1845. na Royal Acc., prijateljuje sa Millaisom
- sličnost umjetničkih nazora približila ga je slikarima koji 1848. osnivaju prerafaelitsko
bratstvo
- kao ideolog grupe, Hunt objavljuje niz članaka u "The Contemporary Review"
- 50-ih u Siriji i Palestini slika biblijske motive, pejzaže
- 1866.-69. boravi u Firenci
- u prerafaelitskom duhu radi kompozicije prožete vjerskim simbolizmom, moralističkim i
didaktičkim tendencijama: "umjetnost daje priliku da se pruži predodžba ideje!"
- ilustrira knjige, napisao "Pre-raphaelitism and Pre-raphaelite Brotherhood"
- djela:
* SVIJETLO SVIJETA
* LONDON BRIDGE (Oxford)
* TRIJUMF NEDUŽNIH (Liverpool)
* ISUS U HRAMU (Gallery, Birmingham)

66
EDOUARD MANET (Pariz, 1832.-1883.)

- francuski slikar i grafičar


- obitelj se protivila njegovoj želji da ostane slikar, putuje brodom u Rio de Jainero
- po povratku 1851., pristankom roditelja postaje učenik Coturea (s njim radi 6 godina)
- već u samom početku njegova rada prisutna je POTREBA ZA SAŽETIM
POJEDNOSTAVLJENJEM – suprotstavlja se akademskom modelaciji, prezire ilustrativno
slikarstvo opterećeno naracijom i anegdotom
- "Slikam ono što vidim, a ne ono što se drugima sviđa da gledaju"
- Manet slikajući život svakidašnjice nastavlja Courbetov "l'art vivant" (Courbet pred
Manetovom Olimpijom rekao: "To je pik-dama iz igre karata!", Manet mu uzvratio "A vaš je
ideal biljarska kugla!")
- Manet nije modelirao imitirajući tvar da bi ostvario plastičnu oblinu, on je slikao ono što je
vidio: površinu stvari, satkanu od svijetla i boje. On boju osjeća kao vrijednost svijetla.

* OLIMPIJA
- lik svijetli u sivilu prvog plana
- pozadina je jednostavna i tamna sa pojedinim svijetlim akcentima – boja buketa, vrpca oko
vrata i u kosi, žuti šal…

- Manet je narator koji se pridržava tradicije – za vrijeme školovanja kod Couturrea 1855. i
1856. putuje u Italiju i Holandiju – osobito sklon Venecijancima i Španjolcima (neposredno
ispituju prirodu), novo povezuje sa tradicijama prošlosti
- ipak * Doručak na travi (1863.) i * Olimpija (1864.) izložene u Salonu, bile napadane kao
uvreda likovnoj tradiciji

* DORUČAK NA TRAVI (1863.)


- Manet je kompoziciju dijelom preuzeo sa Fafaelova "Parisova suda" prema bakrorezu
Raimoldia
- vizualni manifest umjetničke slobode
- slikar može kombinirati različite elemente zbog estetskog dojma

- odan "čistom slikarstvu" – potezi kista i boje, a ne njihovo značenje, su slikareva stvarnost
- uzori: Hals, Velazquez, Goya – oduševljen njihovom slobodnom tehnikom i bojama

- opus mu se može podijeliti u 3 faze


- I. faza: pod utjecajem španjolskih majstora (Velazquez, Goya), izražava se tonski
- među najranijim slikama je * PIJANICA APSINTA, odbijena od Salona, označava
prekid sa Coutureovim izrazom, Couture rekao da je to mogao naslikati samo slikar
koji se i sam opio apsintom
- žiri salona mu odbija slike * FLAUTIST i * DORUČAK NA TRAVI
- na izložbi Odbijenih oko Maneta se skupljaju istomišljenici (Jongkind, Whistler, F.-
Latour)
- Zola i Th. Duret brane ismijanog Maneta
- 1863. sam izlaže 14 slika u GALERIJI "MARTINET": * ŠPANJOLSKI PLES, *
CIGANI, * KONCERT U PARKU TUILLERIE…
- uz Zolu, Manetovi branitelji su Ch. Baudelaire te kasnije S. Mallarme za čiju poemu
Manet crte ilustracije
- 1865. putuje u Španjolsku iako mu se i dotad prigovaralo da je samo sljedbenik
španjolaca

67
- II. faza: kontrastima i šarenilom boja približava se impresionistima, iako ne radi kao pravi
plenerist
* CLAUDE MONET U VRTU
* PLAŽA
* U ČAMCU
- veliki pejzaži iz Normandije
- iako slika u plein-airu, likovi mu poziraju!
- s nekoliko poteza fiksira motiv
- paralelno slika i portrete: * E. ZOLA, * S. MALLARME, * BERTHE MORISOT te
stalni model * VICTORINE-LOUISE MEUREND (Olimpija) u različitim kostimima
- III. faza: u vrijeme kad je sputan bolešću
- radi mrtve prirode (cvijeće) i manje portrete te pastele
- radio i bakroreze, litografije, crteže perom ili trskom
- umro paraliziran, nakon amputacije jedne noge

- prvom fazom Manet utječe na Račića, Kraljevića i Becića koji označavaju početke hrv.
suvremenog slikarstva
- portrete najviše radio u pastelu
- brojna njegova djela su "slike slika" – na moderni lik. jezik prevodi djela umjetnika koje
osobito cijeni (* POGUBLJENJE MAKSIMILIJANA, * BALKON – GOYA)
- Olimpija rađena prema Urbinskoj Veneri – Tizian

* FRULAŠ
- slika nema dubine već realistički skraćene konture stvaraju efekt trodimenzionalnosti
- pozadina je jednako blizu kao lik
- Manetovo je slikarstvo oslobodio od takmičenja sa fotografijom – platno je površina
prekrivena bojom, treba gledati na nju a ne kroz nju

- 1867. održana izložba OBOJENIH JAPANSKIH DRVOREZA – čistoća boja, odsutnost


sjena
- Manetovi sljedbenici se nazivaju impresionistima – on sam ne prihvaća taj nazv

* BAR "FOLIES BERGER" (1881.-82.)


- pozadina nije više neutralna, u ogledalu se odražava vesela unutrašnjost

* GONDOLA NA CANALE GRANDE


- gotovo impresionističke odlike
- cjelina se mrvi, nestaju konture, te lokalni tonovi, paleta je sve svjetlija (slika u plein-airu)

* MRTVI TOREADOR
- skraćenje tijela, plošne boje

68
IMPRESIONIZAM, 60ih 19. st.

- franc. impression – dojam


- javlja se u Francuskoj 60ih godina 19 st.
- dominira na prijelazu 19. u 20. st.
- usmjerenost impres. slika na vizualno i "trenutno"
- odražava duhovno stanje građanstva krajem 19. st. – duhovna klima II Carstva
- iako je impresionizam logična rezultanta rasta realističkih tendencija tijekom 19. st. već u
romantizmu postoji načelo slobodnog stvaranja koje će u realizmu i impresionizmu označiti
kraj prevlasti akademskog slikarstva opterećenog klasičnim temama i tonskim slikanjem
- već su G. Courbet i E. Manet inicirali slikanje kao neposredno promatranje prirode i
prikazivanje stvarnosti koja izmiče
- u plein-airu su slikali C. Corot i G. Courbet, ali su slike dovršavali u ateljeu
- Edouard Manet je slikama * DORUČAK NA TRAVI (1863.) i * OLIMPIJA (1865.i
prekinuo sa tradicionalnim slikarstvom svijetla i sjene – on slika "PLOŠNIM SVIJETLOM",
sliku gradi velikim svijetlim plohama, prijelaz svijetla u sjenu izvodi suprotstavljanjem manje
intenzivnih tonova (a ne polutonova)
- oko Maneta se okuplja, oduševljena njegovim načinom slikanja, grupa mladih novatora –
sastaju se u caffe Guerbois u Parizu
- 1874. zajednički izlažu kod NADARA
- zajedničkog imena nisu imali – Th. Duret ih nazvao " prijatelji Maneta"
- prema izloženoj Monetovoj slici * IMPRESIJA – RAĐANJE SUNCA novinar Leroy ih
podrugljivo naziva impresionisti, kasnije oni prihvaćaju taj naziv

- CLAUDE MONET, CAMILLE PISSARRO, EDGAR DEGAS, ALFRED SISLEY,


AUGUSTE RENOIR, PAUL CEZANNE
- ARMAND GIULLAUMIN (1841.-1927.) – pridružio se impresionistima, slika parišku
periferiju i pejzaže u maniri impresionista
- BERTHE MORISOT (1841.-1895.) – žena Manetova brata, nastupa na svim impres.
izložbama, prevodi Manetovu umjetnost u ženski izraz
- višestruki model E. Maneta – za Balkon i portret Odmor
- MERRY CASSAT – amerikanka, oslanja se na izraz E. Degasa
- čiste, jednostavne forme, pojednostavljen raspored boja, teme majčinstva (* Majka i
dijete)

- impresionisti slikaju TRENUTAČNOST stvarnosti, nastoje fiksirati treperenje zraka svijetla


– slikani SADRŽAJ JE UČINAK SVIJETLA U TRENU kad je taj sadržaj slikan – bitni su
sadašnji utisci boje i svijetla, prolazni moment, pokret, gibanje, atmosfera i ralizacija
NEPOSREDNE VIZIJE
- kao dosljedni pleneristi i započinju i dovršavaju slike u prirodi, hvatajući mijene atmosfere i
svijetla – slikar je improvizator koji u brzini SKICIRA ONO ŠTO IZMIČE u neprestanom
gibanju
- ranije tonsko slikanje impresionisti zamjenjuju ČISTIM OTVORENIM BOJAMA koje su
međusobno komplementarne
- boja predmeta je NESTALNA – ona ovisi o intenzitetu svijetla
- boje se nanose u mrljama koje se u oku gledatelja miješaju u šare, "mrlje od 7 čistih,
nemiješanih boja (spektar)"
- paleta postaje sve svjetlija (i kod slikara akademičara)
- I. faza impresionizma su djela E. Maneta
- najdosljedniji impresionisti su Claude Monet i Camille Pissarro

69
- Sisleyevi pejzaži su prožeti lirizmom
- Renoir i Cezanne teže kromatsko šarenilo sažeti u čvršće forme, nadrastaju impresionizam -
Cezanneovo shvaćanje o potrebi sinteze konačan izraz ima u kubizmu
- negativne posljedice impresionizma – eliminira osjećaj taktilnosti, sumarna vizija ostaje na
površini, znanstvena definicija postupka impresionizam vrstom eksperimenta,
impresionističke improvizacije odbacuju sistematsko građenje slike
- s vremenom boje postaju sve manje povezane
- samo Renoir i Cezanne zadržavaju kvalitetu postupka i primjene boje
- kao tehnika i shvaćanje impresionizam je i danas prisutan u novijem slikarstvu evropskih
zemalja
- preokret u korist impresionizma doživjeli su samo C. Monet, Renoir i Pissarro

70
CLAUDE MONET (1840.-1926.)

- jedini od impresionista doživio i preživio svoju slavu


- u Le Havreu zarana crta karikature koje je zapazio E. Boudin koji ga i uvodi u slikarstvo
- kratko uči na Ecole de Beaux-Arts
- uzori su mu Corot, Coubert
- I faza:
- utjecaji Courbeta i Maneta
- nakon što je 1863. vidio 14 Manetovih slika, usmjerava rad u svijetlim tonovim
(slike * ST. GERMAIN i * AUXERROIS, pejzaži u Normandiji, vedute u Parizu)
- velike figure - * JAPANKA U CRVENOM
- II faza:
- seli u Argentinu, slika isključivo pejzaže tipično impres.-plenerističke, bez šarenila
kasnije faze
- za rata 1870. odlazi u Holandiju i London (motivi s Temze)
- vraća se u Argentinu, glavni motiv mu postaje voda – odrazi i treperenje (pejzaži uz
Seinu
- 1874. izložba impresionista kod Nadara, prema njegovom * IMPRESSION -
SOLEIL LEVANT novinar Leroy cijelu grupu nazvao impresionistima

* KOLODVOR ST. LAZAIRE U PARIZU


- željeznice = katedrale građanskog doba
- interes za efekte pare, magle preuzeo od Turnera (londonski boravak)

- motive slika u različita godišnja doba i doba dana – serije s motivom STOGA SIJENA,
ROUENSKE KATEDRALE, JABLANOVA

* KATEDRALA U ROUENU (1894.)


- slikanjem bilježi efekte svjetlosti
- katedrala postaje dematerijalizirana – pretvara se u šarenu koprenu svijetla
- svijet prikazuje kao pojam koji se reflektira u svjetlu
- slika je dojam – brz, maljast potez ne opisuje detalje
- bitan ugođaj atmosferske iluzije

* REGATA PO OLUJNOM VREMENU


- slika brodove s mora

- privlači ga i motiv MORA – slike s Mediterana


- slika difuzne magle Temze, iz Venecije (Canal Grande, Piazza San Marco)

- III faza – od 1886. boravi u Givernyju – na vrtnom jezeru sagradio japanski most – uzgaja
lopoče
- * NYMPHEAS – 8 velikih slika lopoča slikanih pri raličitim osvjetljenjima, kroz
koje nastoji prikazati sintezu svog životnog rada; poklonio ih državi, smješteni u
posebnim prostorijama: "slik. kapela impresionizma"
- umjesto sinteze nastao zboj šara-preljeva – optički fenomen nije mogao pretvoriti u
novu prirodu, željenu monumentalnost

- impresionizam nije mogao prerasti u zaokruženu cjelinu zbog pretjerane analitičnosti


- Cezanne: "Monet je bio uho, ali lukavo!"

71
- pred kraj života gubi vid

* IMPRESIJA (1874.) – Manetovo shvaćanje prenosi na sliku prirode


* RIJEKA (1868.) – ističe jedinstvo obojene površine

* POLJA U PROLJEĆE (1887.) – važna zbog struktura slike pri čemu se zapostavlja sam
motiv

* LOPOČI U GIVERNYJU (1907.)


- različita osvjetljenja i atmosfera usmjeren uz turnerovske efekte obojene svjetlosti

72
ALFRED SISLEY (1839.-1899.)

- sin imućnog poslovnog čovjeka, slikarstvom se bavi iz ljubavi


- za vrijeme školovanja upoznaje Cl. Moneta i A. Renoira
- slika pejzaže u plein- airu
- u početku pod utjecajem C. Corota i Ch. Daubignya, obilježeni izrazitim lirizmom
- pod Monetovim utjecajem zatim koristi intenzivnija koloristička i svjetlosna rješenja
- u ratnim okolnostima otac mu je izgubio imovinu, te se Sisley pokušava uzdržavati
slikarstvom – živi na rubu bijede
- nakon smrti mu djela dobivaju "izuzetnu vrijednost"

* POPLAVA U PORT MARLYU, Louvre, 1876.


- za života bila nezapažena, nakon smrti prodana po visokoj cijeni

- 1874. izlaže sa impresionistima, u potpunosti pripada njihovom krugu


- u okolici Pariza slika aleje DRVEĆA UZ RIJEKE (osobito Seinu) – bilježi treperenje lišća
na odrazu vode (osobito zimi)
- za boravka u Engleskoj slika pejzaž uz Temzu
- čest motiv: priroda pokrivena snijegom – modre sjene ističu bijele i žućkaste plohe
- Sisley je slikar intimnog pejzaža, ne zbog jednostavnih motiva i malenog formata slika, već
zbog načina na koji prilazi motivu – realizacijom pejzaža nadrasta ostale impresioniste…
(Babić)
- pejzažne motive obrađuje i u grafici

* POLJE RAŽI (1873.)


- mrlje oblikuju precizne forme

73
CAMILLE JACOB PISSARRO (Antili, 1830. – Pariz, 1903.)

- radi u očevoj trgovini, privlači ga slikarstvo te bez očeva pristanka odlazi u Pariz
- kasnije mu otac šalje pripomoć za školovanje – time je Pissarro jedini među impresionistima
koji se u svojim počecima nije morao suočavati sa nestašicom i bijedom
- najstariji među impresionistima, bio je neka vrsta mentora i savjetnika mlađim slikarima (i
Van Goghu)
- dok impresionisti utječu jedan na drugog da bi tako svaki pojedinačno izgradio svoju
osobnost, Pissarro je izuzetak – on uvijek PRIHVAĆA NOVE UTJECAJE i izmjenjuje ih sa
starima, trajno zadržavajući neke oblike i postupke drugih umjetnika
- prvo je pod utjecajem C. Corota, zatim G. Courbeta , poslije pod utjecajem J. F. Milleta slika
seljačke likove
- već 1857. na Accademie Suisse susreće Cl. Moneta, izlaže u službenom Salonu ali i Salonu
Odbijenih
- 1870. za vrijeme rata, odlazi u London – u upoznaje djela J. Constablea koja su na njega
izvršila izuzetan utjecaj
- povratkom u francusku slika sa P. Cezannneom u Anvers-sur-Oise
-1874. sudjeluje na 1. impresionističkoj izložbi kod fotografa nadara
- 1870.-75. – najplodniji period rada, obuhvaća široku tematiku (pejzaž, vedute, mrtve
prirode, figure, akt, portrete) i slik. tehnike (ulje, gvaš, tempera, akvarel, pastel)
- Renoir "Pissarro je bio osoba koja se u svemu okušala"
- jedini među impresionistima se intenzivnije bavi BAKROREZOM I LITOGRAFIJOM
(preko 100 ploča) – najčešće u bakru reže motive pejzaža i poljskog rada (* ISKAPANJE
KRUMPIRA)
- u bakrorezu radi i portrete (* AUTOPORTRET, * P. CEZANNE)
- 1881. napušta impresionistički način i približava se Gauginu
- od 1886. u potpunosti se priklanja POENTILIZMU neoimpresionista (G. Seurata)
- potkraj života, oslabljenih očiju, sa prozora hotelskih soba slika cikluse VEDUTA PARIZA,
ROUENA, LE HAVREA
- 5 Pissarrovih sinova isto su se bavili slikarstvom

* OŽUJSKO SUNCE
* BULEVAR MONTMARTRE

74
PIERRE AUGUSTE RENOIR (Limoges, 1841. – Cagnes, 1919.)

- porijeklom iz siromašne obitelji


- kao 13-godišnjak u Parizu radi u radionici koja oslikava porculanske proizvode, ukrašava
zastore i paravane prema shemama iz 18. st. – U Louvreu tad traži uzorke za rad
- 1862. pohađa Ecole de Beaux-Arts, u ateljeu M. G. Gleyrea susreće Moneta i Sisleya
- u početku razvija se u dodiru sa N. V. Diazom de la Pena, koristi tamni kolorit
romantičarske škole
- sa prijateljima slika u blizini Fontainebleu-ške šume, pod utjecajem tonskog slikanja G.
Courbeta, te osobito E. Delacroixa (osobito vidljivo na prvim slikama izloženim u Salonu: *
Dijana lovkinja)

* PARIŽANKE ODJEVENE KAO ALŽIRKE – Delacroixov utjecaj

* LOŽA – miješanje tonskih shvaćanja i početak impresionističkih

* PORTRET SLIKARA SISLEYA SA ŽENOM 1868.

- pod utjecajem E. Maneta i C. Moneta s kojim slika pariške vedute Renoir odbacuje tonska
rješenja, približava se impresionistima sa kojim izlaže

- I. IMPRESIONISTIČKA FAZA
- na bjelini platna žare se čiste, svježe boje, osobito puti aktova (* KUPAČICA I
NIMFA)
- služeći se impresionističkom paletom slika PEJZAŽE (* PUT KROZ GUŠTARU), i
PORTRETE (* OBITELJ CHARPENTIER)
- * PORTRET GLUMICE SAMARY (Moskva) 1879. – postiže uspjeh u Salonu te
napušta izložbe impresionista
- * DORUČAK VESLAČA, 1881. (Washington) – najveća Renoiraova slika
- te godine putuje u Alžir (slika nekoliko pejzaža), zatim u Italiju – oduševljen
antičkim zidnim slikama u napuljskom muzeju, slika * PLAVOKOSA KUPAČICA
(Louvre) – spada među najljepše aktove
- II. INGRESOVSKA FAZA
- napušta impresionističke svjetleće boje, nastoji oblikovati forme čvrstih kontura – niz
aktova i portreta
- * KUPAČICA SJEDI, * PORTRET ŽENE, * KĆERI C. MENDESA ZA
KLAVIROM, * KIŠOBRANI
- III. SEDEFNA FAZA (tzv. nacree), oko 1890.
- inkarnat likova harmonizira prema crvenilu, zadržavajući ranije OPALIZIRANJE
BOJA (* USNULA KUPAČICA, AKT ŠTO LEŽI)
- boravi u pariškom ateljeu
- sa Monetom često putuje u Italiju
- 1885. od Cézanna iznajmljuju kuću u Aixu – Renoir radi seriju provansalskih pejzaža
- ljeti boravi u Parizu, 1892. u Španjolskoj – proučava Goyu u Pradu
- IV. PERIOD DE CAGNES (posljednji period)
- zbog slabog zdravlja povlači se u Cagnes kraj Cannesa (od 1903. tu stalno živi),
gradi kuću Colletes, slika svijet koji ga okružuje
- 1905. doživljava istinski trijumf na Salon de Autonomme
- reumatizam se pogoršava, ruka mu je uzeta, radi tako da mu vežu kist u šaku

75
- slika mediteranski pejzaž, mrtve prirode, svoju djecu, najčešći mu je model kućna
pomoćnica Gabrielle
- u ovoj fazi bujnom paletom slika slabije aktove – nemaju izraženu pretilost kao prije

- u punom životnom zamahu Renoir je slikao tip JEDNOG TIJELA u kojem spaja klasično
umijeće i animalnu ženstvenost
- opus 6 000 slika i skica, najviše u ulju, pastel, i akvarel te brojni crteži (kreda, olovka i
litografija) sa motivom akta
- PLASTIKU radi u kasnoj fazi (od 1907. ) uz pomoć dva kipara-tehničara
- radovi u bronci i kamenu prikazuju glave ili figure u različitim dimenzijama (* VENERA, *
MAJKA I DIJETA, * KOVAČ, * PRALJA, reljef * PARISOV SUD)
- 1917. – 6 portreta-medaljona u bronci (Delacroix, Ingres, Corot, Monet, Cézanne) –
prikazuju osobe koje su najviše utjecale na njegov životni put

* MAJKA I DIJETE, bronca, Bremen


- motiv iz naslikanog djela iz 1885.
- spaja impresionističku draž površine i kiparski napor oko oblikovanja

* LA MOULIN DE LA GALETTE, Louvre, 1876.


- radi prizore životnog veselja – joie de vivre
- mnoštvo likova naslikano u mrljama svjetla i sjene

* DORUČAK VESLAČA, Washington, 1881.


- posvećuje se temi ljudskog lika – slikanih u skupinama
- osobit kolorit temelji se na proučavanju Delacroixa

* ŽENSKI AKT U SUNČANOM SVJETLU, Louvre, 1875.


- od 80ih se bavi temom ženskog akta u pejzažu
- personifikacija punine života i prirode
- uobličavanje i modeliranje tijela po uzoru na Rafaela

* L'ESTAQUE

76
EDGAR DEGAS (Pariz, 1834.-1917.)

- slikar, grafičar, kipar


- studira kod klasiciste Lamothea na Ecole de Beaux Arts – učenik Ingresa
- shvaćanjem da je CRTEŽ OSNOVNA VREDNOTA IZRAZA nastavlja se na tradiciju koja
njeguje osjećaj za proporciju te preciznost linije
- osjećajući sklad stavova sa Hansom Holbeinom i N. Poussinom Degas crta i slika prema
njihovim djelima
- 1856.-57 putuje po Italiji, studira crtež Mantegne i Boticellia
- oko 1860. slika historijske teme, započinje rad u GRAFICI (bakropis, litografija) i otkriva
ljepotu JAPANSKOG VIŠEBOJNOG DRVOREZA (Hokusai, Utamaro) te teži realizirati
skladan odnos između linije i boje
- oko 1865. upoznaje E. Maneta, izlaže sa impresionistima ali zadržava samostalnost – ulja iz
ove faze ne slijede metodu impresionista u primjeni boje i svjetlosti na pejzažima i likovima
slikanim u pleneru – Degas radi u INTERIJERU aktove, figure i grupe impresionistički
tretirajući crtež
- 1886. na impresionističkoj izložbi prezentira seriju radova koji ukazuju na njegovu
REALISTIČKU ORIJENTACIJU
- oštrim zapažanjem slika stvarnost radnih ljudi (likovi pralja, žena kod glačanja) i
velegradsku potištenost (scene iz kavana
- koristi lapidarnu metodu, prostor gradi JEDNOSTAVNIM SREDSTVIMA, likove svodi na
osnovne obrise
- njegovo shvaćanje realnosti na slici nije izbačeno na osnovi primljenog dojma već je taj
dojam razrađen
- Degasov hladni realizam ne prelazi u grubi naturalizma
- Degasovi crteži djeluju kao bilješka nastale u trenu, zapravo su rezultat nastojanja i analiza u
težnji da se POKRET FIKSIRA U MOMENT te da se time prolazni fenomen prikaže kao
činjenica
- zbog živosti pokreta privlače ga teme: zbivanja na KONJSKIM UTRKAMA (trke slika od
1866.), u BALETNIM DVORANAMA (slika od 1878.) i POZORNICI (zanimaju ga efekti
umjetne rasvjete)
- Degas slika potezom oštrim poput noža, kretnju uvijek prikazuje točno.. Degas je lišen
težnje za dopadljivošću, on žudi za opisivanjem radi sažimanja. Sve podređuje izrazu pokreta
kojeg traži u najtočnijem prikazu radnje
- kako mu uljana boja ne odgovara za prikazivanje svjetla (lampe i reflektora) na inkarnatu i
odjeći plesačica degas koristi PASTELNU KREDU – time se nastavlja na francusku tradiciju
18. st. (M. Q. Latour, J. B. S. Chardin), uz impresionističku primjenu DIFUZNE
SVJETLOSTI ustreptale u kontrastima i šarama
- izuzetno autokritičan, ostavio opus u svim tehnikama (i u grafici)
- nije imao direktnih učenika
- njegovi sljedbenici su H. Toulouse-Lautrec i J. F. Forain
- u kasnoj fazi života gubitak vida mu onemogućava slikanje – on modelira u glini, vosku,
bronci sitne figure (plesačice, jahači, koji) nastojeći i u plastici izraziti cilj svog stvaranja –
pokret
- djela
* NA KONJSKOM TRKALIŠTU
* POKUS BALETA NA POZORNICI
* BALETNA ŠKOLA
* ŽENE PRI GLAČANJU

77
* ČAŠA APSTINTA (1876., Louvre)
- razočarani par u kafeu
- slika djeluje nenamještena – ima proračunatu kompoziciju = prazni stolovi ističu
usamljenost likova

* PORTRET MANETA
- sličan J. L. Bertinu
- omalovažavao portretiranje – portretira samo osobe uz koje je izuzetno vezan – prijatelji,
rođaci – snažno isticanje karaktera modela

- često radi u pastelu (poja u prahu) – omogućuje mu da izrazi efekte linija, tona i boje

* PRIMABALERINA, 1876.
- pogled iskosa na pozornicu
- radnja je namjerno pomaknuta iz središta – pokret u svjetlosti lampe

* BALETNA ŠKOLA (1880.)


- Degas razvija novi kanon oblika ljudskog lika i njegova odnosa prema prostoru
- polazi od točnog promatranja
- nema erotskih naznaka ni socijalne kritike

- zanima ga plošnost japanskih višebojnih drvoreza (kao i Maneta)


- obrađuje problem fragmentarnog – likovi i predmeti mu odrezani rubom slike – ti
neujednačeni odnosi stvaraju napetost koje dotad nije bilo na slici

* ŽENE KOD GLAČANJA (1884.)


* PJEVAČICA SA RUKAVICOM (1878.)
* DŽOKEJI AMATERI
* PROBA BALETA

* PLESAČICA U HODU, bronca, Bremen


- kao studija pokreta
- Degasovi radovi su formom usmjereni prema klasicističkim uzorima

78
NEOIMPRESIONIZAM (1884.)

- nastanak pokreta vezuje se uz susret franc. umjetnika u Salonu des Independants u Parizu
1884. god. – naziv uzeli iz poštovanja prema prethodnicima
- neoimpresionizmu prethode istraživanja o fenomenima vida – povezanost znanosti i
umjetnosti
- djelo fizičara Chevrela "Teorija o simultanom kontrastu boja" 1839. god. – na tom
znanstvenom otkriću baziraju se slik. metode neoimpresionista
- neoimpresionizam se udaljuje od impresionizma – u težnji da sačuva jasnoću forme i čistoću
boje na platna se nanose ČISTE BOJE u odvojenim točkama ili crticama
- teoretičar grupe P. SIGNAC – "težnja da se otkriju matematički točna saznanja o tome koju
boju upotrijebiti i kojim je bojama okružiti…"
- P. Seurat 1884. zajedno sa ostalim umjetnicima odijeljenim od zvaničnog Salona osniva
Salon des Independants (P. Signac, H. E. Cross, A. D. Pillet) – osnivaju udruženje Nezavisnih
umjetnika, među kojima su oni najaktivniji
- sastaju se kod Signaca kojeg je Chevrel uputio u tajne boje
- Seurat, * KUPANJE – zasnovana na kontrastima tonova, * NEDJELJNA ŠETNJA NA
GRANDE JATTE – divizionizam = metodično fragmentiranje poteza, kasnije dovodi do
poentilizma
- kroz utjecaj neoimpresionista su prošli – Van Gogh, Matisse, H. T.-Lautrec, P. Gaugain –
povremeno su sudjelovali u grupi u ranim fazama E. Degas, C. Pissaro

- Salon des Independants (Salon Nezavisnih)


- izložba koja se od 1884. održava u Parizu
- ovaj način istupanja u javnost bio je znak protesta protiv stava oficijelnog Salon des
Artistes Francais
- ove izložbe su manifestirale nove pravce u franc. likovnoj umjetnosti
- u početku nastupaju samo slikari, kasnije i skulptori, arhitekti, grafičari te majstori
primijenjene umjetnosti
- izložbe su se većinom održavale u Grand Palaisu

79
PAUL CÉZANNE (1839.-1906.)

- uči pravo u Aixu, slika kao samouk


- nakon svađe s ocem bankarom 1861. upisuje studij slikarstva, pohađa Accademie suisse
- kako nije primljen na Accademie de Beaux Arts vraća se u Aix-en-Provence, radi u bronci
ali ne napušta slikarstvo

- I. POČETNA FAZA, PERIOD "TAMNOG BAROKA"


- tamni tonovi, podsjećanje na barokne stilove koje je studirao u Louvreu, ističe
kontraste u rasvjeti, teži postići ekspresiju forme
- 1862.-64. u Parizu se duži sa Monetom, Renoirom, Zolom – pokušava izlagati u
Salonu, ali uvijek biva odbijen
- pod utjecajem C. Pissaroa paleta mu postaje svjetlija
- II. faza
- u dodiru sa impresionistima upoznaje draž plenera, kvalitete fenomena svjetlosti i
atmosfere, izražavanje čistim bojama
- slika mrtve prirode, pejzaže, portrete bliske impresionizmu
- 1874. sa impresionistima izlaže kod Nadara
- III. faza
- 1877. prekida sa impresionistima, TRAŽI VLASTITI IZRAZ
- razlog prekida u sukobu osnovnih shvaćanja i metode slikanja – impresionisti dovode
upitnim materijalnost predmeta – interpretiraju objekt kao dojam, slikarsku viziju
- dok Cézanne želi ostvariti EGZISTENCIJU OBJEKTA i STABILNOST FAKTURE
suprotno analitičkoj impresionističkoj metodi on teži ostvariti SINTEZU TONOVA I
OBLIKA
- pojednostavljuje oblike svodeći ih na PLOHE koje svojim odnosim trebaju ostvariti
VOLUMEN OBJEKTA
- sliku gradi na spoznaji da je i u prirodi sve oblikovano prema geometrijskim
likovima KUGLE, VALJKA I STOŠCA
- koristi se isključivo bojom i gradacijom njenih tonova
- nema linija, ni oblina, postoje samo kontrasti boja – kad je boja dana u svom
bogatstvu, tad oblik zadobiva svoju punoću
- osamljen, godinama slika u provinciji, osobito u Provansi – pejzaži sa motivima brda
St. Victoire, nekoliko kupačica, 5 velikih verzija kartaša
- u težnji da istakne ekspresiju forme koristi STILIZACIJU I DOZU DEFORMACIJE,
dok arhitektura slike uvijek ostaje čvrsta
- tema i motiv imaju sporednu ulogu - i u motivu mrtve prirode mogu se zahvatiti
temeljni problemi slikarskog izraza
- slika mrtve prirode, pejzaže, portrete (* EMILE ZOLA), autoportrete, figure (*
HARLEKIN, PUŠAČ), ženske i muške aktove u prirodi (kupači, kupačice)
- motive obrađuje više puta, neke slike radi godinama, opus – 1600 djela
- ravnodušan je prema mišljenju javnosti, u stvaranju mu je bitan proces rada
- u Salon je primljen jednim portretom 1882.
- 1892. na izložbi kod A. Vollarda doživio neuspjeh
- na izložbi 100 godina franc. slikarstva javnost i kritika uviđaju značenja njegova djela
- njegova spoznaja o biti slik. izražavanja = SINTEZA, označava presudan preokret u
slikarstvu
- utječe na Van Gogha, Gaugina, Grupu Nabis, foviste, svojim radom anticipira kubizam i
devijacije ekspresionizma

80
- izuzev nadrealista, nema slikara koji se nije oslanjao na Cézanne – on je otac moderne
pikturalne aktivnosti sa kojom počinje jedna od revolucija u umjetnosti slikanja (Dorival)

* KRIST U ČISTILIŠTU, Zbirka Lecomte, Pariz, 1868.-70.


- najstariji među postimpresionistima
- u početku oduševljen romantičarima (Delacroix)
- kao i Manet radi "sliku slike" – renesansnu kompoziciju slike S. del Piomba (koju je
poznavao samo preko bakroreza) prenosi u stil Manetova * Frulaša – odbacuje chiaroscuro,
ne koristi povezanu skalu tonova, već SJENE TRETIRA KAO ČVRSTE I JASNE OBLIKE
- više od Maneta Cezanne zanemaruje vanjski izgled u korist unutrašnje koncepcije

* AUTOPORTRET, Galerija Tate, London, 1879.


- faza u kojoj teži od impresionizma stvoriti nešto trajno poput umjetnosti u muzejima
- traži SKLAD OBLIKA I BOJE – potez kista je čvrsto uklopljen u arhitekturu slike
- oblici su manje oštri – pozadina zida uokviruje oblinu glave

* ZDJELA S VOĆEM, ČAŠA I JABUKE, Pariz 1879.-82.


- opet je pozadina s ornamentima ujedinjena sa trodimenzionalnim oblicima – oblici su
OCRTANI tamnim linijama
- perspektiva je "netočna" (zdjela za voće i horizontalna površina su koso postavljeni)
- ova proizvoljna ISKRIVLJENJA rezultat su Cezanneove težnje da otkrije stalna svojstva
prirode (kugla, valjak, stožac)

* MONT SAINT-VICTOIRE GLEDAN IZ KAMENOLOMA BIBEMUS


Baltimore, 1898.-1900.
- ovu metodu primjenjuje na pejzaž, opsjednut ovom temom
- usamljena velebnost prizora bez ljudske prisutnosti
- planina u daljini jednako je čvrsta kao i oblici u prvom planu

* BRDA U PROVANSI, Cardiff, 1878.-80.


- potezi kista (mrljasti nanosi boje) polaze od impresionizma
-za razliku od impresionizma BOJE TVORE PRECIZNE PLOHE I STRUKTURU SLIKE
- BOJA I OBLIK su međusobno povezani u stereometrijske oblike – načelo kubizma

* JABUKE I NARANČE, Louvre, 1895.-1900.


- osnovni element Cezanneovih slika su BOJE I OBLICI koji međusobnim odnosima čine
cjelokupnost slike – načelno je time nadvladao iluzionističko načelo slikarstva
- Cezanne: "Umjetnost je harmonija paralelna s prirodom"

* KAMENELOM BIBEMUS, Essen, 1898.-1900.


- "motiv se rađa iz boje" (Cezanne)
- jedna od kubističkih slika – stereometrijske kocke, stupnjevanje dubine u srednjoj zoni
- slika negira impresionistička načela znanstvene perspektive

* KUPAČICE, Philadelphia, 1898.-1905.


* KARTAŠI, London, Pariz

81
GEORGES PIERRE SEURAT, Pariz, 1859.-1891.

- slikanjem se počinje baviti kad u muzejima kopira Rafaela, Poussina, Ingresa


- upisuje Ecole des Beaux-Arts – uči kod Ingresova epigona H. Lehmannna
- radi na usavršavanju crteža. proučava KOLORIZAM E. DELACROIXA te ZAKONE
OPTIKE (osobito analizu spektra)
- oko 1882. nastaju njegove prve slike u DIVIZIONISTIČKOJ TEHNICI bliske
impresionističkom načinu
- 1884. oficijelni Salon odbija sliku * KUPAČI NA ASNIERESU, a Seurat osniva Salon des
Independant u kojem su neoimpresionisti kao grupa formirani 1886.
- neoimpresionisti, koje Seurat predvodi, nastoje riješiti pitanje boja i svijetlosti na temelju
stroge ZNANSTVENE METODE – točkice čistih i nemiješanih boja su PRORAČUNATO I
SISTEMATSKI USKLAĐENE, dok oblici postaju STILIZIRANI I GEOMETRIZIRANI
- spontanost impresionizma transformirana je u krutu shemu umjetnog polaganja točkica i
šara = poentilizam
- unatoč polikromiji platna djeluju hladno, kao da su rađena prema ustaljenoj formuli

* CIRKUS
- u težnji da postigne sintezu Seurat je ukočio gibanje
- prikazani pokreti ne djeluju životno

- naslikao malo slika jer je postupak "izrade" bio dugotrajan


- njegov rad kao cjelina čini se blizak nekom klasicizmu kraja 19. st.
- njegovu metodu slijede P. Signac, H. E. Cross, u Italije primjenjuje G. Segantini

- djela:
* KUPAČI U ASNIERESU, Tate Gallery, London
* NEDJELJNO PRIJEPODNE NA OTOKU GRANDE JATTE, Art Institut, Chicago
* PARADA CIRKUSA, New York,1887.-88.
* CIRKUS, nedovršen, Louvre

- izradio malo slika, radi ih po godinu i pol dana – radi mnoštvo studija prije realizacija
- slike podupiru njegove teorije – impresionistički kolorit i efekt jake sunčeve svijetlosti.
Suprotnost trenutnoj "impresiji" su nepomični likovi (slično Pierro della Francesca)
- nanosi točke boja koje bi se trebale sliti u oku gledatelj =
neoimpresionizam/poentilizam/divizionizam
- promatrajući sliku iz daljine efekt točkica se ne gubi
- tijela nemaju masu, modeliranje je svedeno na minimum, likovi u profilu ili frontalno kao u
staroegipatskoj umjetnosti
- program poentilizma – na znanstvenim analizama boja – one se nanose u pjegama u bojama
spektra, tek njihovim miješanjem u oku nastaje efekt slike (npr. narančasto + plavo + crveno
= smeđe)
- za Seurata slikarstvo je "razumska operacija" – točkice su zapravo sitni potezi kistom
međusobno komplementarnih boja (žute i plave točkice daju efekt zelene boje)

82
PAUL SIGNAC (Pariz, 1865.-1935.)

- slikar, likovni kritičar, pisac o umjetnosti


- kraće vrijeme studira na Ecole des Beaux Arts
- u početku pod utjecajem impresionista
- uskoro se u potpunosti priklanja Seuratu i njegovom krugu
- 1884. jedan od glavnih osnivača Salon des Independentes u kojem izlaže redovno sve do
smrti
- pod Seuratovim utjecajem postaje jedan od najdosljednijih pristaša poentilizma – opće
internacionalne faze postimpresionizma, koja prelazi u modu
- u početku ove faze Seurat nastoji da točkice čistih boja u oku proizvedu žive vibracije i
briljantnost svijetla (nastojao oblike komponirati u skladnosti i određenoj statuarnosti) –
Signac se dotle iživljavao u samom TEHNIČKOM POSTUPKU bez obzira na oblike
vanjskog svijeta
- time nastupa degeneracija impresionizma, formira se neoimpresionizam – forma se rastapa u
vibraciji malenih šara čistih boja – vidljivo kod Signaca u ranoj fazi: *PORTIEUX, 1888. –
vidljiv strogi, geometrijski precizan crtež koji kasnije nestaje u razlivenoj plohi poentilističke
strukture
- najviše radi pejzaže, osobito u AKVARELU
- puno putuje da bi proučio mogućnosti za primjenu već prije postavljene sheme
- boravio u Holandiji, Veneciji, Carigradu, a na J. Francuske u Provansi nastaju njegovi
najuspjeliji radovi
- slika motive u više varijanti (Notre-Damme, Pont Neuf, Pont des Arts), u Veneciji (La
Salute), u Avignonu (papinski dvor), Varseilles, Rotterdam
- slika predjele uz rijeke (Seina) – refleksi atmosfere vidljivi su na površini voda
- kao pisac piše lik. kritike, teoretske članke o neoimpresionizmu objavljivane u časopisima
(Art et critique), knjige, predgovore kataloga i izložbi
- utjecao na Van Gogha i ekspresioniste

* DORUČAK, 1886.

* OGLAS ZA HENRYJEV "KROMATSKI KRUG", 1888., litografija u boji


- ukazuje na povezanost poentilističkog slikarstva i znanstvenih istraživanja
- naslov knjige Charlesa Henrya: "Kromatski krug koji sadrži komplementarne boje ili
znanost o kontrastnom ritmu i mjeri"

83
VINCENT VAN GOGH (1853.-1890.)

- holandski slikar
- sin pastora, u početku ne pokazuje nikakvu sklonost za slikarstvo
- u 17. godini započinje rad u trgovini slika u Haagu (tad počinje korespondencija sa bratom
Theom), nakon 7 godina odlazi u podružnicu u London i tada se zainteresirao za slikarstvo
- međutim , vođen religioznim kompleksom nekoliko mjeseci studira teologiju u Amsterdamu
– odlazi među rudare u Borinage (Belgija) da postane njihov propovjednik – tada radi prve
crteže pod Milletovim utjecajem
- razočaran se vraća u Holandiju
- upoznaje slikara A. Mauve-a koji mu daje savjete kako pristupiti likovnim rješenjima
- vraća se u Brabant – prikazuje strastveno život seljaka i radnika, tamne, male slike bijede –
brutalne do karikature (* TKALCI, * OBITELJ SE HRANI KRUMPIROM)
- osjetljiva Vincentova narav proživljavala je brojne krize- unatoč njima on ostaje predan
slikarstvu – "slikarstvom želim izraziti iskren ljudski osjećaj…"
- u početku njegova sumorna poleta nije izraz suosjećanja sa ljudima već i izraz prirode
teškog melankolika koji u slikarstvu traži spas od svojih tjeskoba – kao autodidakt radi brojne
crteže (crteži ruku), 3 mjeseca boravi na Akademiji u Antwerpenu
- na poziv brata Thea dolazi u Pariz – u te 4 godine do smrti doživljava veliku promjenu –
otkriva impresioniste (C. Monet, Sisley, Pissarro) i neoimpresioniste a najveći utjecaj na nje
je izvršio JAPANSKI VŠEBOJNI DRVOREZ (slika * PERE TANGUY)
- 1887. paleta mu se radikalno mijenja – koristi SVIJEŽE, OTVORENE BOJE, forma postaje
dekorativna uz naglašen GRAFIZAM – traži sintezu u pojednostavljenju
- napušta impresionističku analizu atmosfere i divizionizam neoimpresionista
- upoznaje EMILE BERNARDA, harmonije P. GAUGINA – sve više isključuje sjene i
modelaciju, koristi otvorenu skalu boja, oblike konturira tamnom bojom (* AUTOPORTRET)
- 1888. putuje na jug Francuske – u Provansu, te se zadržava u Arlesu – gotovo dnevno slika
sliku za slikom: pejzaže (* VOĆNJAK U ARLESU), mrtve prirode (više verzija suncokreta),
figure na kojima je osobito prisutna vangogovska DEFORMACIJA I EKSPRESIJA
- tad slika livade, čemprese, planine, zvijezde i samo sunce, interijere, svoju sobu, kavanu –
na taj način prikazavši u slikama svijet koji ga okružuje
- on slika IZRAVNO PO PRIRIODI, dok je Gaugin slikao na temelju bilješki – gotovo
napamet
- u želji da stvori slikarsku koloniju poziva Gaugina – nakon sukoba u kojem je želio ubiti
Gaugina, kažnjava se sam – REŽE UHO koje odnosi prostitutkama te pada u grč epileptika
- Gaugin odlazi u Pariz a Gogh u bolnicu za duševno oboljele
- između pojedinih nastupa ludila strastveno radi – na svoj način prerađuje reprodukcije starih
majstora (dodaje svoj divlji i razbuktali kolor) – Remiraudta, Milleta, Daumiera, Dorea (*
ŠETNJA KAŽNJENIKA)
- radom nastoji suzbiti samo ludilo – slika bolničarke, doktore, vrt bolnice
- 1890. na bratov savjet premješta se u Anvers-sur-Oise doktoru Gachetu, prijatelju Cezannea
i impresionista
- ubio se pucnjem iz pištolja ne mogavši podnijeti novi napad bolesti
- Gogh = PRETHODNIK EUROPSKOG EKSPRESIONIZMA u težnji da na slikama izrazi
ono što se ne može izraziti – on deformira prirodni oblik da bi postigao što veću izražajnost
- brojni autoportreti pokazuju dramu njegova života
- za sobom ostavio velik opus sastavljen od slika, crteža i akvarela
- I. RAZDOBLJE, 1883.-5.
* KOPAČ
* TKALAC

84
* SELJACI KOD ZDJELE KRUMPIRA
- PARIŠKO RAZDOBLJE, 1886.-88.
* RESTORAN
* PERE TANGUY
- ARLESKO RAZDOBLJE, 1888.-89.
* SLIKAR NA CESTI PREMA TARASCONU (izgorjelo)
* NOĆNA KAVANA
* AUTOPORTRET S ODREZANIM UHOM, Nat. Gallery, London
- RAZDOBLJE ST. REMY, 1889.-90.
* ŽITNO POLJE
* SUNCOKRETI
* ŠETNJA KAŽNJENIKA prema G. Doreu
- RAZDOBLJE ANVERS-SUR-OISE, 1890.
* OLUJA NAD POLJIMA, Amsterdam
* ŽITNO POLJE SA GAVRANIMA, Antwerpen
* AUTOPORTRET, posljednji

* TKALAC, 1884.
- tane, tamne slike imaju socijalno kritičke apekte
- posredovanjem brata Thea dolazi u Pariz gdje u kontaktu sa impresionistima koristi svjetliju
paletu

* SELJACI JEDU KRUMPIR, 1885.


- još jedno djelo prve faze
- nezadovoljan industrijskim društvom
- bio propovjednik među rudarima
- 1880.-85. radi slike siromašnih rudara i radnika
- doza nespretnosti u izvedbi posljedica je neurednog školovanja
- sličnost sa Daumierom i Milletom

- u Parizu susreće Degasa, Seurata, mijenja paletu i koristi plamteće boje


- neke slike radi Seuratovom divizionističko tehnikom
- odlazi u Arles - tu nastaju njegove najbolje slike (1888.-90.)

* ŽITNO POLJE I ČEMPRESI, London


- uskomešanost, pokrenutost zemlje i neba – drveće poput plamena, talasasto kretanje oblaka i
žita

* NOĆNA KAVANA, 1888., New York


- svijetle boje imaju emocionalan, osobni sadržaj
- o slici je sam Gogh rekao: "pokušao sam izraziti strašne strasti čovječanstva pomoću
crvenog i zelenog"

* AUTOPORTRET, 1889., New York


- u vrtlogu mraka ističe se njegova ispijena glava užarenih očiju – već tada osjeća znakove
bolesti – ubio se kad više nije mogao slikati

* ŽITNO POLJE S GAVRANIMA, Amsterdam


- naslućivanje smrti
- Goghovo slikarstvo je izraz osobne tjeskobe i ljudske drame

85
PAUL GAUGIN (Pariz, 1848. – La Dominique, otočje Marquises, 1903.)

- u Parizu radi kao Burzovni namještenik, zatim u banci, dok se slikanjem bavi amaterski
- susret sa C. Pissarrom označava prekretnicu – Gaugin napušta građansko zvanje i posvećuje
se slikarstvu
- u početku pod utjecajem impresionista sa kojim zajedno izlaže
- predosjećajući krizu impresionizma kao analitičke metode koja dovodi do rastvaranja slike
Gaugin iznosi tezu o slikarstvu kao SINTEZI u kojoj će se sažeti oblici i boje dignuti na
razinu monumentalnosti = u postimpresionizmu Gaugin je inicijator kretanja koji su obilježili
i njegovi suvremenici P. Cezanne i V. van Gogh
- 1886. u potrazi za sredinom koja će mu pružiti motive za realizaciju novog izraza odlazi u
Bratagnu – slikajući bretonske pejzaže i folklor on aplicira jednostavne i ekspresivne
shematizirane FORME PUČKOG PRIMITIVIZMA (* ŽUTI KRIST, * BRETONSKI
SVINJAR)
- u Parizu se zbližava sa simbolistima i grupom Nabis
- 1888. na Van Goghov poziv odlazi u Arles – sukob 2 jaka temperamenta dovodi do
napetosti i razlaza
- 1891., uvjeren da treba prekinuti sa evropskom sredinom odlazi na Tahiti tražeći u
egzotičnom i primitivnom ambijentu iskonske životne vrijednosti
- u zapisima piše: "počinjem misliti jednostavno, napušta me mržnja prema bližnjem, štoviše,
počinjem ga ljubiti. Uživam u svim nasladama življenja: slobodnog, životinjskog i ljudskog"
= nastaje prvi ciklus sa Tahitija
- vraća se u Pariz
- 1895. definitivno odlazi u Polineziju
- sa Thita koji su po njemu već zaraženi klicom civilizacije odlazi na otočje Marquises gdje
osamljen umire u patnjama i gorčini
- polinezijske pejzaže i likove tahićanskih mladića i djevojaka ostvaruje STILIZACIJOM
OBLIKA, tretiranih PLOŠNO unutar naglašenog crteža sa ŽARKOM KROMATIKOM
- temama daje simbolične nazive, ističe animalnu ljepotu ženskog tijela u kontrastu sa
ornamentiranim tkanjem parea i zelenilom vegetacije
- u težnji da sintetizira ove kontraste dolazi do granica dekorativnosti i do plošne fakture
- u njegovim crtežima dominiraju KONTRASTI I STILIZACIJA kao i u figuralnim
rezbarijama u drvu (crteže u drvorez prenio njegov prijatelj G. De Montfreid)
- za života je jedva prodavao slike – životna drama Gaugina, Van Gogha, Toulouse-Lautreca
malograđanima je bila zanimljiva – nazivaju ih "peintres maudits" (prokleti umjetnici)
- Gauginov opus predstavlja novinu u smislu zanimljivih motiva – jedan je od rijetkih epigona
koji je bio svjestan bitnosti i elementarnosti kreativnog procesa
- njegova strastvena želja za bijegom od sama sebe uzdiže ga u red simboličkih likova
evropske kulture na kraju 19. st.
- Gauginova djela su utjecala na razvoj evropskog ekspresionizma (Der Blaue Reiter), te na
kolorističke egzaltacije fovista
- za života je publicirao autobiografske zapise Noa-Noa, dopisivao se sa Emileom Bernardom

- Gaugin je bio i kolekcionar slika


- 1889. postaje centralna ličnost pokreta zvanog SINTETIZAM ILI SIMBOLIZAM
- napušta industrijsku civilizaciju i odlazi u Bretagnu

* VIZIJA POSLIJE PROPOVIJEDI ili JAKOV SE BORI S ANĐELOM, 1888. Edinbourgh


- slika jednostavnosti bretonskih ljudi

86
- modeliranje zamjenjuje uokvirivanjem crnim linijama, "neprirodne boje" = nadahnut je
pučkom umjetnošću i srednjovjekovnim vitrajima

* SAKUPLJAČI MORSKE TRAVE, Essen, 1889.


- stvara plošni red slike
- načelo KLOAZONIZMA (uokvirivanje crnim linijama) potječe od Emilea Beruorda

* ŽRTVA ZAHVALNICA
- sa Tahitija
- slika lokalnog boga
- crno-bijela rješenja odraz su domorodačke umjetnosti

* ZOVEM SE MARIA/JA ORANA MARIA, 1891., New York


- ornamentalne, žive boje i snažne konture
- u osnovi je tema kršćanstva

* DVIJE TAHIĆANKE, 1899.


- ističe čulnu ljepotu tijela
- figure poput bareljefa izlaze iz pozadine
- modelira linijom i varijacijama svjetlosti i sjene nad glavama žena

* DOBRO JUTRO GOSP. GAUGIN


- parafraza Courbetove slike

87
HENRY TOULOUSE-LAUTREC (1864.-1901.)

- njegova porodica se ubraja u najstarije franc. plemstvo


- nakon pada s konja u djetinjstvu ostaje bogalj – osušen na mirovanje
- poduku prima od animalista Princenteana
- 1878.-82. radi "sportske slike" – nespretno ističe pokrete
- upoznaje impresionistički način slikanja
- u prirodi portretira majku i radnika na obiteljskom imanju
- 1889. upoznaje E. Bernarda i Van Gogha koji potiču njegovo oslobađanje od akdemizma
- na nje utječu: metode impresionista, pasteli E. Degasa i japanski višebojni drvorezi
- od 1886. prekida sa društvenim krugovima kojim pripada podrijetlom, živi na Montmartreu
među boemima, stalni posjetitelj lokala Moulin-Rouge
- motivi: ambijent kavana, plesnih lokala, trkališta i javnih kuća
- povremeno radi portrete iz umjetničkog svijeta (* OSCAR WILDE, * VAN GOGH)
- u težnji da fiksira stvarnost neumorno crta – te skice prerađuje u ulju i gvašu
- likove slika plošnim koloritom
- deprimirani svijet u kojem se kreće slika bez poruke ili sentimentalizma = on konstatira
negativnosti takvog načina života
- 1889.-95. crta i slika "zvijezde" kabareta: * JANE AVRIL, * MAY MILTON, * ARISTIDE
BRUANT, * CRNAC CHOCOLAT
- tad radi i slike: * PLES U MOULIN GALETTE, * POSJET, * TOALETA
- litografija zauzima posebno mjesto u njegovom opusu
- prvi rad * PLAKAT ZA MOULIN ROUGE, 1891.
- do 1901. izradio 368 litografija – listovi su rezultat prethodnih skica i crteža
- višebojnu litografiju razvija kao ekvivalent tehnici ulja – dovodi je do umj. savršenstva
* PORTRETI GULUMACA I GLUMICA, 12 listova
* VELIKA LOŽA
* MALA LOŽA
* PLES U MOULIN ROUGEU
* DŽOKEJ
- radio i plakate u ograničenom broju primjeraka
- zbirke litografija u Parizu i Bremenu
- 1898. sve jači simptomi bolesti
- u Bordeauxu inspiriran operom "Messaline" radi seriju crteža i skica
- zatim se povlači u obiteljski dvorac gdje i umire
- djela ove posljednje faze označavaju povratak prvotnoj maniri
- pripada I. generaciji postimpresionista
- trajan motiv = ljudski lik – bitna KRETNJA I OŠTRA KARAKTERIZACIJA LICA
- koristi efekte DIFUZNE SVJETLOSTI, specifičan "umjetni" kolorit (slikao u električnom
osvjetljenju a ne u prirodi)
- njegov opus govori o životu i moralu jedne sredine

* U MOULIN ROUGEU, Chicago, 1892.


- nije impresionistički isječak iz života – oštro promatra izvođače i goste
- naglašene konture = Gauginov utjecaj

* PLAKAT ZA MOULIN ROUGE, litografija u boji, 1891.


- pod utjecajem Degasa, Gaugina, japanskih drvoreza
- motivi kavana i kabareta sa dozom kritike

88
NABISTI

- hebr. nabis = proroci


- umjetnička grupa u francuskoj
- 1889. osnovali su je mladi slikari, učenici Akademije u Julianu i Ecole des Beaux-Arts
- PAUL SERUSIER, MAURICE DENIS, PIERRE BONNARD, HENRY GABRIEL IBELS,
KER-XAVIER ROUSSEL, EDOUARD VUILLARD, RENE AIOT, kasnije su im se
pridružili Švicarac FELIX VALLOTON, holanđanin Jan Verkas
- osnivač grupe P. Serusier, upoznavši djela P. Gaugina i sljedbenika, oduševljen je teorijama
o simbolu i sintezi, KLOAZONIRANJU i primjeni čistih tonova – donosi novu estetiku u
Pariz
- tad se osjeća reakcija na impresionizam – pjesnici i slikari teže: "fantastičnoj sugestiji snova
putem aluzije SIMBOLA i ruha DEKORATIVNE FORME"
- teoretičar umj. M. DENISE, pod pseudonimom Pierre-Louis ARGO, u časopisu Art &
Critique izdaje manifest grupe – ističe da "realnost ne možemo spoznati jer su celebralne
navike nadmoćnije od vizije…"
- nabisti svoje učenje temelje na teoriji objektivne i subjektivne deformacije
- OBJEKTIVNA DEFORMACIJA – oslanja se na estetsku i deokorativnu koncepciju –
tehničke principe kolorita i kompozicije
- SUBJEKTIVNA DEFORMACIJA – unosi umj. osobne senzacije

- uzori nabistima su: P. Gaugin, O. Redon, H. T. Lautrec, P. de Chavannes, engl. prerafaeliti,


narativno slikarstvo stare tapiserije, osobito japanski drvorezi – slobodno shvaćanje
perspektive, mogućnost zanemarivanja modelacije, odnosi prigušenih boja, rafiniranost
arabeske
- da bi realizirali svoje principe traže nova tehnička sredstva
1. umjesto platno koriste KARTON na kojem ostavljaju mjestimično vidljivu
podlogu
2. slikaju MJEŠAVINOM ULJA I BENZINA da bi dobili duboki sjaj zagazitih
tonova
- bave se raznim djelatnostima – rade ilustracije, pišu teoretske članke, sudjeluju u izradi
dekora, kostima i programa za teatar
- Denis i Vuillard rade ZIDNE DEKORACIJE – dekorativne panoe
- Bonnard, Valloton, Denis, Rousel ILUSTRIRAJU KNJIGE – omogužili procvat litografije u
bojama i umj. plakata

- već 1893. grupa se postepeno osipa


- u djelima članova grupe i dalje su prisutni nabijevski elementi, ali se oni postepeno razvijaju
u umjetničke individualnosti – osobito Bonnard i Vuillard
- 1899. – posljednja izložba
- izdavali su časopis "Revue Blanche"

89
JEAN EDUARD VUILLARD (1865.-1940.)

- u Parizu studira na Academie Julian i Ecole de Beaux-Arts


- od 1888. pod utjecajem Chardina i C. Corota slika mrtve prirode i male portrete
- 1890. sa Bonnardom, Rousselom i Denisom osniva nabiste
- pod utjecajem Gaugina, H. T. Lautreca, japanskih drvoreza u boji njegovo slikarstvo se
mijenja – likovi su izduženi, plohe široko zahvaćene, kolorit življi
- napušta strukturalnu razdiobu površine i nemirne boje, traži izraz u odnosima srodnih valera,
u jednostavnim temama nalazi neposredniji izraz
- u portretima prožetim iskrenim emocijama postiže najveći domet - * MADAME
VUILLARD – u interijer najčešće postavlja figuru svoje majke, te neoimpresionističkim
načinom ostvaruje atmosferu sličnu holandskim majstorima (V. van Delft, De Hooch)
- najbolji portreti prijatelja oko grupe nabis (Madamme Hessel), kasnije portretira ličnosti
mondenog pariškog života (* PARIŽANKE, * KONTESA DE POLIGNAC) – nemaju
kvalitetu ranijih radova

- zidne dekoracije: * THEATRE DES CHAMPES ELYSSES


* PALAČA UJEDINJENIH NARODA, GENEVE
- nacrti za kostime i scenu Ibsenovih drama, ilustrira knjige, bavi se primijenjenom umj.
(pokućstvo, tapiserije, vitraji)
- izvodi GRAFIČKE LISTOVE, te SERIJE LITOGRAFIJA – bilježi atmosferu vremena i
sredine
- izlaže relativno rijetko (najčešće u Parizu)

* INTERIJER, Pariz, 1898.


- nabisti su simbolistički sljedbenici
- M. Denis: "slika je ravna površina pokrivena bojama prema određenom rasporedu"
- intimni prizori malih dimenzija (90ih godina), kombinira Gauginove konture i Seuratovu
divizionistički mozaik boja i geometrijsku organizaciju
- naslikao kut svog stana

* MAJKA I DIJETE, Glasgow, 1899.


- "proroci" stvorili antinaturalističku umjetnost – stvaraju rahlije plošne kompozicije pod
utjecajem Bernardova kloazonizma i Gauginove plošnosti slike
- tematski vezani uz slobodu impresionista – interijeri i prizori s ulice
- razigrana boja u labavu poretku plošnosti – slično tapiserijama – uzor fovističkoj
neopterećenosti bojom

* PLACE VINTIMILLE, tempera na dasci zalijepljena na platno u 2 dijela, 1908.


- promatran sa prozora njegova ateljea
- pravokutne strukture na slici osobito su naglašene blokovima zgrada u pozadini

90
PIERRE BONNARD (1867.-1947.)

- učenik na Akademiji Julian, formira se pod utjecajem impresionista i njihovih sljedbenika te


japanskih drvoreza u boji
- suosnivač grupe nabis (Denis, Vuillard, kipar A. Maillot) – u postimpresionističkoj fazi
franc. slikarstva označava simbolističke tendencije
- ne slijedi grupu u zaokretu prema dekorativnom, već se okreće INTIMIZMU: slika manje
formate (pejzaži, aktovi, mrtva priroda, interijeri) kao SUBJEKTIVNI DOŽIVLJAJ sa vedrim
koloritom
- dosljedan LIRIZMU – i u najjednostavnijim motivima nalazi i ističe ljepotu kolorističkih
odnosa
- kasnije koristi rutiniran, ali ipak poseban kolorit
- Bonnard je strastveni i konfuzni dekorater, koji je uz Matissa oslobodio kolorit i poetski
osjet, te time otvorio put novim generacijama…
- utjecaj vidljiv u pojavi fovizma
- GRAFIKE mu imaju elemente slikar. tretmana
- radi dekorativne kompozicije, nacrte za plakate, scenske opreme, ilustrira književna djela
(Verlaine, Longo)

- djela:
* PLAŽA ZA VRIJEME OSEKE
* MEDITERAN
* OBALA SEINE
* ŽENA I DJECA (Pariz)
* KUPALIŠTE
* ZA ČAJEM (Tate Gall., London)
* MEDITERAN (Moskva)
* PROZOR (Nat. Gall., London)

* PARAVAN, 1897.
- šetnja dadilja, kolona fijakera
- približavanje japanskoj umjetnosti i dekorativnom duhu stila Art Nouveau
- prodorno opažanje – majka i dijete, te 3 dadilje u daljini
- litografija u boji na 4 ploče

* AUTOPORTRET, 1940.
- kasniji rad, snažna boja, srodan ekspresionizmu

- Bonnard nije slikao neposredno promatrajući motiv, sa nekoliko poteza kista stvorio bi
bilješku o organizaciji i boji – na osnovi takvih bilješki stvara koncepciju koja je izmijenjena,
modificirana

91
SIMBOLIZAM

- pokret u književnosti i lik. umjetnosti


- javlja se krajem 19. st. u Francuskoj kao reakcija na realizam i naturalizam – analitičkoj
interpretaciji prirode simbolisti suprotstavljaju MISAONI DOŽIVLJAJ mašte i ideja
- mnoge postavke preuzimaju od impresionizma koji vizualno prilazi stvarnosti, simbolizam
nastoji prodrijeti u bit stvari
- izrazito literarnog podrijetla – 1. manifest simbolista u književnosti 1886. god. – predstavlja
protest protiv krutih znanstvenih spoznaja, obnavlja religioznost i mistiku, magiju i okultizam
- kritičar Aurier dao definiciju simbolizma u slikarstvu - umjetničko djelo po njemu treba biti:
IDEJNO – mora izraziti ideju
SIMBOLIČNO – ideju izražava formama
SINTETIČNO – interpretira simbole na razumljiv način
SUBJEKTIVNO – predmet je oznaka ideje koju predstavlja
DEKORATIVNO – ovo slik. u sebi sadrži sve prethodno navedene značajke npr.
umjetnost Egipta, Grčke
- načela simbolizma intuitivno su izražena kod G. Moreau-a (utjecaj na simboliste se očituje u
literarnim sklonostima), P. de Chavannesa ( s. privlači idealističkim viđenjem klasične
arhaizacije, bojom, dekorativnošću)
- predstavnici: Gaugin, O. Redon, P. Serusier
- grupe Pont-Aveu, Nabis
- 1. izložba održana 1889. u pariškoj kavani Volpini pod nazivom " Izložba slikara grupe
impresionista i sintetista" - nadalje dva puta godišnje u Parizu
- u Salonu Nezavisnih kod slikara – pojavljuju se simbolističke tendencije
- simbolizam je značajan u djelima engl. prerafaelita, A. Böcklina, osobito E. Muncha
- odjek ideja iz Francuske predstavlja i srednjoevropska Secesija
- neki slikari ovog smjera u svojim djelima anticipiraju fovizam, nadrealizam, ekspresionizam
- simbolizam ne predstavlja stilsku orijentaciju, ali svojim teorijama i idejama tumači filozof.
religiozne, etičke tendencije na kraju 19. st.

92
GUSTAVE MOREAU (1826.-1898.)

- studira kod Th. Chassireau-a, zatim na Ecole de Beaux-Arts gdje je kasnije nastavnik
- ostaje po strani dominantnih lik. tokova sr. 19. st.
- inspiriran poezijom PARNASOVACA i SIMBOLISTA, obrađuje mitološke i biblijske teme
prožete misticizmom i vizionarnošću
- pod utjecajem Delacroixove palete, kolorist. efekti mu ipak ostaju hladni
nakon boravka u Holandiji koristi Rembrandtovski clair-obscur
- nastoji dočarati egzotičnu atmosferu u izvedbi skupih tkanina, nakita, mozaika, oružja
- u njegovom izrazu E. Degas vidio "metalni sjaj"
- među učenicima u njegovom ateljeu su O. Redon, kasniji fovisti H. Matisse, G. Rouault, A.
Marquet – nije sputavao njihove težnje za individualističkim izrazom
- oporučno najveći dio djela ostavio državi – Musee Gustave Moureau u njegovoj kući u
Parizu

- djela:
* PJESMA NAD PJESMAMA
* MLADIĆ I SMRT – u spomen Th. Chassireaua
* EDIP I SFINGA – više verzija
* SALOME
* JAKOV I ANĐEO
* AMOR I MUZE
* 2 JEDNOROGA
* SAMSON I DALILA – velik broj studija i skica
- kompozicije u PANTEONU, Pariz

* SALOMINA IGRA, Cambridge, 1876.


- zadivljen Delacroixom, stvorio svijet OSOBNE FANTAZIJE sličan srednjovjek. sanjarijama
prerafaelita
- glava Ivana Krstitelja se ukazuje Salomi za vrijeme njezina plesa
- Saloma posjeduje čulnost odaliske
- pozadina asocira na egzotičan hram – asocijacije na istočnjačku raskoš i svirepost (omiljeno
u romantizmu) i nešto natprirodno

- nakon što je postao priznat umjetnik, predaje na Ecole de Baux-Arts – učitelj Matissea i
Rouaulta

* JUPITER I SEMELA, M. G. M., Pariz, 1896.


- njegovo simbolističko-mistično oblikovanje je alternativa realizmu

93
PIERRE PUVIS DE CHAVANNES (1824.-1898.)

- studira kod sljedbenika kademizma H. Scheffera, u Italiji proučava freske nazarenaca – i


jedno i drugo ostaje ukorijenjeno u njegovom opusu  ostaje tradicionalist u duhu Ingresa i
Th. Chassireaua
- među najutjecajnijim pripadnicima konzervativnog smjera franc. slikarstva 19. st.
- na njega ne utječu suvremeni lik. pokreti (impresionizam, realizam)
- nema sljedbenika, u određenoj mjeri inspirira Gaugina i H. T. Lautreca, dekorativna faktura
njegovih kompozicija odražava se u pokretu Art Nouvea
- nastoji OBNOVITI ZIDNO SLIKARSTVO (izgubilo se od romantizma) u duhu starih
majstora (F. Lippi, Rafael)
- monumentalne kompozicije su prožete LITERARNIM SHVAĆANJEM, široki tematski
raspon (alegorije, klasične teme)
- često slika na PLATNU, prozirni kolorit stvara efekt freske
- lirska atmosfera, izduženi likovi ili aktovi u ant. kostimima, pejzaž tretira na način C. Corota
(efekt smirenosti)
- naziv "tvorničar tapeta" dobio zbog točno omeđenih ploha boje
- cijenio ga Ch. Baudelaire, Th. Gautier
- odbijan od Salona, pred kraj života postaje član njegova žirija

- zidne kompozicije:
* CIKLUS IZ ŽIVOTA SV. GENOVEVE, Panteon, Pariz
* FRESKE U AMIENSU, Maria de la Picardie
* ALEGORIJSKE FIGURE, Public Library, Boston
- slike:
* VIZIJA ANTIKE, Musee, Lyon
* DJEVOJKE NA MORSKOJ OBALI, 1879., Louvre

- najznačajniji francuski zastupnik idealističkog slikarstva, prožetog mislima


- smisao za plošnu vrijednost slike
- proslavio se zidnim slikama

* ST. GENEVIEVE PROMATRA PARIZ, Panteon, Pariz, mural, 1898.


- jedna od fresaka u pariškom Panteonu
- plošne površine boje
- klasično oblikovanje likova – unutrašnja svjetlost koju veličaju simbolisti

94
ODILON REDON (1840.-1916.)

- slikar, crtač, grafičar


- prijateljuje s pjesnicima simbolistima (S. Mallarme) i članovima grupe nabis
- dijelom pod utjecajem G. Maureau
- odbija metode akademizma, ali i suvremenika – impresionista, negira realnost zasnovanu na
osjećaju, stvara vlastiti VANTASTIČNI svijet vizija, slutnji, religiozno-ezoteričnih simbola
- sklon prema INDIJANSKOJ poeziji
- u mladosti uz Fantina La Toura upoznaje grafiku u bakrorezu i litografiji, radi osobne
parafraze literarnih motiva (E. A. Poe, Ch. Baudelaire, Apokalipsa) – precizni crteži, čvrsta
kompozicija
- radi PASTELE I AKVARELE (motivi cvijeća, školjki, leptira) – muzikalnost linije i
koloristička harmonija
- mitološke i religiozne teme nekad koristi za slik. varijacije dekorativnih obilježja (*
ROĐENJE VENERE, * JAKOV SE BORI S ANĐELOM, * BUDHA)
- nema izravnih sljedbenika, utječe na brojne slikare snova – sve do nadrealista
- pisao recenzije i prikaze u kojima iznosi svoje stavove, te dnevnik

- litografije:
* APOKALIPSA SV. IVANA
* CVJETOVI ZLA
* HOMMAGE GOYI
* A. E. POE

* BALON OKO iz serije A. E. Poa (1882., litografija)


- majstor litografije, inspirira se fantastičnim vizijama Goye i romantičarskom literaturom
- Poe je pravi primjer prokletog pjesnika čija su djela bila cijenjena u Francuskoj
- Redonove litografije su "VIZUALNE POEME" koje prikazuju mračan i halucinantan svijet
Poeve poezije
- jedno oko simbolizira duh božji koji sve vidi
- Redon je oko pretvorio u balon što plovi nebom
- ovakve vizualne paradokse će koristiti dadaisti, nadrealisti i dr.

* KIKLOP, 1895.
* DAN
* NOĆ
* RAZMIŠLJANJE BUDHE

95
ARNOLD BÖCKLIN (1827.-1901.)

- švicarsko-njemački slikar, studira u Antwerpenu, Bruxellesu, Ženevi, Parizu


- početna faza – radi melankolične pejzaže sa motivima Alpi
- 1850. prvi puta putuje u Italiju – ponesen zanosom za antiku radi slike sa antičko-
mitološkim motivima (pejzaži sa nimfama i kenotaurima, satirima, nereidama i sl.)
- za vrijeme drugog boravka upoznaje rimsko zidno slikarstvo u Napulju i Pompejima
- radi u Münchenu, Firenzi, Zürichu (druži se sa romantičarom Kellerom), pred kraj života u
St. Domenicu kraj Firenze
- u vrijeme njegova djelovanja odvijaju se preokreti iz realizma u impresionizam
- Böcklin zadržava vlastiti izraz obilježen osobnim poetizmom – Böcklinska simbolika
- dao obilježje Münchenskom slikarstvu E. Stucka i sljedbenicima
- kulturno-umjetnička povezanost njemačkog sjevera i tal. juga traje veoma dugo
(Overbeckovi nazarenci povezani sa rimskim ambijentom, način Böcklinova stvaralaštva)
- Böcklin nastoji stvoriti ČISTE PSIHOLOŠKE PROFILE u sjevernjačkom duhu spojene sa
talijanskom PROZRAČNOM ATMOSFEROM – u vrijeme njem. romantike njegova djela
predstavljaju retardaciju u slikarstvu 19. st.

* ODISEJ I KALIPSO, Basel, 1883.


- većinom živio u Italiji, radi literarno-simboličke slike
- kolorit bogat kontrastima – razbija kromatske harmonije
- teme imaju neposrednost govora, slične nadrealizmu 20. st.
- jaki akordi plave, crvene i žute boje

* SVETI GAJ, Basel, 1886.


* KENOTAUR I NIMFA
* DIJANA U LOVU
* PIETA
* AUTOPORTRET SA KOSTUROM KOJI SVIRA NA VIOLINI
* OTOK MRTVIH – 15 verzija
* PAN I PASTIR

- freske
* MAGNA MATER
* FLORA
* APOLON – stubište muzeja u Baselu

96
JAMES ENSOR (1860.-1949.)

- belgijski slikar i grafičar


- studirao na Akademiji u Bruxellesu
- nazivaju ga antodidaktom jer je već u početku prekinuo sa akademskom manirom tamnog
tona, rastvorivši paletu do svijetlo ružičaste i bijele rasvjete
- 1881. – član udruženja Crysaide, 1883. – pristupa grupi Les XX kao najorginalniji član
- rana djela – realistički i konvencionalno slika portrete, pejzaže, motive svakodnevnog života
primjenjujući luminizam impresionista
- postepeno stvara vlastiti izraz
- karakterističan je po temama i tretmanu svijetla – ono postaje intenzivno, te prožima
predmeta (kao u posljednjim slikama W. Turnera, svijetlo izdiže formu iznad same sebe)
- u ranijoj slici * KARNEVAL NA PLAŽI (1887.) vidi se Ensorove osobine – oduševljenje,
te sklonost za fantastičnim
- 1888. - * ULAZAK KRISTA U BRUXELLES vođen idejom kako bi građanstvo reagiralo
na pretpostavljeni Kristov dolazak u suvremeni ambijent
- izuzetna sloboda fantazije i smisao za GROTESKNU SATIRU – izazvali su otpor
konzervativnih elemenata
- prikazao tradicionalan flamanski smisao za narativnost
- nakon toga slika KARNEVALSKE SCENE, nacerene MASKE, SABLASTI,
HALUCINANTNA ČUDOVIŠTA, nastavljajući se na fantastiku P. Brueghela, H. Boscha
- koristi debele namaze blijedo žute boje koja isijava blijedo svijetlo
- smisao za satiru vidljiv i u njegovim bakropisima koje odlikuje čistoća linije i orginalna
interpretacija motiva (* KATEDRALA, * FANTASTIČNI BAL)
- zbog intenzivnih reakcija na njegove sarkastične teme i nakon I. svj. rata smatran je
pretečom svih modernističkih eksperimenata – osobito ekspresionizma

* ULAZAK KRISTA U BRUXELLES, Antwerpen, 1888.


- Ensorova umjetnost, odbacivana u vrijeme njegova stvaralaštva, preteča je modernih lik.
pravaca – fovizma, ekspresionizma, nadrealizma
- koristi svijetlu, snažnu paletu – motivi kostura, maske, biblijska građa
- dojam TJESKOBE, naivnosti

* SPLETKA, Antwerpen, 1890.


- prikazao groteskni karneval, maske su zapravo prava lica maskiranih – pokazuju
pokvarenost koja se inače skriva iza fasada
- Ensor je u modernom duhu oživio umjetnost Boscha i Schongauera

* PORTRET UMJETNIKA OKRUŽENOG MASKAMA, 1899.


- portretirao se kao Rubens
- predstavlja personifikaciju Dobra okruženog Zlim

97
EDWARD MUNCH (1863.-1944.)

- norveški slikar i grafičar


- uči na Školi za umjetnost i obrt u Oslu
- nakon 1. samostalne izložbe u Oslu, boravi u Parizu, južnoj Francuskoj, Italiji, Njemačkoj
- na izložbi Kunstlervereina u Berlinu (1892.) slike mu izazivaju skandal, a na njegovu stranu
staju pisci A. Strindberg, J. Meier-Graefe, S. Przybyszewski
- boravio u Berlinu, Parizu, Njemačkoj, a od 1908. živi u Norveškoj
- mladenačke radove slika na način suvremenog norveškog naturalizma
- u sljedećoj fazi povodi se za pretečama domaćeg impresionizma (Krogh)
- u okvirima boemske orijentacije koja na Ibsenovim zasadama istupa protiv lažnog
društvenog morala, Munch gradi svoje uzore (1886. - * BOLESNO DIJETE, * PUBERTET)
- kratka faza utjecaja franc. impresionista i neoimpresionista – koristi rasvijetljenu paletu (*
NOĆ, * PROLJETNI DAN U ULICI KARLA JOHANNA, 1891.)
- 1890. u dnevnik zapisuje: "Želim prikazati ljude koji dišu, osjećaju, vole i pate" – godinama
radi na ciklusu slika FRIZ ŽIVOTA (3 verzije – 1897., 1903/4, 1906) :
* STRAH,
* MRTVAČEVA SOBA,
* SMRT SESTRE,
* POLJUBAC,
* ŽUTA LAĐA,
* ULICA,
* MUŠKARAC I ŽENA,
* VAMPIR,
* KRIK

* PORTRET SESTRE INGER, 1892.


- označava prekid sa naturalizmom i impresionizmom, te približavanje DEKORATIVNOJ
FAKTURI ART-NOUVEAU (uz * MELANKOLIJU, * ŽUTU LAĐU i * LJUBOMORU)

* KRIK, 1893.
- široke linije crteža povezuju prednji sa stražnjim planovima
- Benesch: "Ovom slikom je rođen ekspresionizam!"

- 1907. ornamentalne elemente zamjenjuje energičniji potez kista, žestina boje podsjeća na
foviste
* TRIPTIH KUPAČA, 1907./08.
* ZIDNE SLIKE ZA AULU UNIVERZITETA, Oslo, 1910.-15.
* CIKLUS O SUNCU I SVIJETLU KAO IZVORIMA LJUDSKOG DUHA
* ZARATUSTRA
* ALMA MATER
* IZLAZAK SUNCA NAD FJORDOM
* ISTRAŽIVAČI

- PEJZAŽI su odraz osobnog doživljaja, on realnost prirode transformira u viziju


* DJEVOJKA NA MOSTU
* DIM VLAKA
* LJUDI NA ŽALU
- pejzaž često ističe psihološko stanje likova

98
* STRAH, 1894.

- PORTRETI (ulje i grafika) – ekspresivne i snažne karakterizirane ličnosti


* A. STRINDBERG
* H. IBSEN
* S. MALLARME
- autoportreti

- od 1894. radi u monokromnoj i obojenoj GRAFICI – suha igla, bakropis, najčešće litografija
i drvorez
- sažetim oblicima izriče svoj individualan stil

- povremeno se bavi SCENOGRAFIJOM


* Ibsen – PEER GYNT U PARIZU
SABLASTI – BERLIN

- njegov opus je izraz pesimizma, misticizma i erotizma koji se javio u literaturi na prijelazu
stoljeća (Strindberg, Przybyszewski)
- u slikama i grafici prisutni motivi smrti, bolesti, očaja, patnji, morbidne erotike, izraženi kao
HALUCINANTNE VIZIJE
- tematikom i razbijanjem konvencionalne fakture platna i grafičkog lista, Munch je utjecao
na formiranje ekspresionizma u Njemačkoj i Skandinaviji

- Muzej E. Muncha, Oslo – čuva djela (1 000 slika, 800 crteža) što ih je Munch poklonio
gradu

* KRIK, 1898., Oslo


- izvijene linije prikazuju zvučnu pozornicu užasnog straha – odjek krika

99
SLIKARSTVO ULJEPŠANOG REALIZMA – SALONSKO SLIKARSTVO
2/2 pol. 19. st.

- 19. st. je obilježeno izrazitim trendom literature: romani, prvenstveno oni ljubavne tematike,
se ilustriraju – postojala je potreba da se vizualiziraju opisi iz književnih djela
- ovakve slike imaju REPORTAŽNI KONCEPT FOTOGRAFIJE – slikar se posvećuje
detalju čime sama tema nije realno prikazana
- na akademijama slikari stječu znanja – iz arhitekture, umj. stilova, kostimografije,
etnologije – potrebna za ovakav način slikanja
- ZNANSTVENI PRISTUP ovog slikarstva vidljiv je u korištenju fotografije za pripremu u
slikanju velikih kompozicija
- tematski se ovo slikarstvo vraća u svijet antike ili obrađuje teme iz suvremene povijesti
- religiozne teme se obrađuju samo na formalnoj razini
- slike nemaju vjersku poruku već su estetski privlačne – madona bez aureole = privlačna
ljepotica
- začeci ovakve vrste slikarstva nalaze se u djelima klasicističkih slikara Davida i Grosa –
slikama veličaju Napoleonove ratne pohode
- dominacija akademskog slikarstva opterećenog klasičnim temama i narativnošću prestaje
dolaskom impresionizma koji slikarstvo oslobađa od potrebe za narativnim

ALEXANDRE CABANEL (1823.-1889.)


- jedan od glavnih predstavnika konzervativnog stila francuskih Salona u vrijeme II Carstva
- usmjeren na dopadljivost i sladunjav efekt, radi kompozicije sa mitološkim temama, aktove,
portrete, dekorativne freske
- dugogodišnji profesor na Accademie de Beaux Arts – kod Cabanela učio i V. Bukovac koji
u svojim ranim slikama slijedi njegov način

* ROĐENJE VENERE IZ MORSKE PJENE


- u formalnom smislu inspiriran helenizmom i renesansom (Tizian, Boticelli) te barokom
(Rubens)
- antička tema priziva svojim naslovom erotsku interpretaciju motiva

JEAN-LEON GEROME
- predstavnik akademizma i eklekticizma
- efektno definira kompoziciju, koristi znanstveni pristup u obradi povijesnih ili antičkih tema

JEAN MESSONIER
* NAPOLEON III U BITCI KOD SOLJERINA
- utjecaj fotografije u minucioznoj obradi detalja
- plenerističkim pristupom utjecao na impresioniste (?)

ILJA RJEPIN
- predstavnik naturalizma 19. st. u Rusiji, studirao u Parizu
- zaustavljeni osjećaji, poze likova kao na fotografiji
- kazališna impostacija likova isto se može vezati uz utjecaj fotografije

* NISU GA OČEKIVALI
- zaleđeni osjećaj iznenađenja
- teatralno iskomponirana scena – kazališna impostacija
- niz detalja

100
SECESIJA

- lat. secessio – odvajanje


- pokret u srednjoj Evropi nastao krajem 19. st. kao opozicija priznatim staleškim
organizacijama
- grupe umjetnika se "secesioniraju" – obrazuju posebna udruženja da se odupru
konvencionalnom akademizmu
- prva osnovana secesija u Münchenu 1892. (Stuck, Trübue), zatim bečka secesija 1897. –
predvodi je R. Alt i G. Klimt, i Berlinska 1899. (M. Liebermann)
- kao likovna struja javlja se u posljednjem desetljeću u Austriji
- Beč i München (prevladava Jugend stil) postaju uzor svim zemljama Austro-Ugarske
- izvori secesije stoje u knjiž. i umj. pojavama u Francuskoj i Engleskoj
- zajedničke karakteristike slične su u svim evropskim zemljama (stil 1900.)
- pisci (O. Wilde, A. Strindberg) potiču umjetnike u traženju novog odnosa prema um. djelu
- secesija se bori protiv eklekticizma akademije, sama traži uzore u EGIPATSKOJ,
KELTSKOJ, INDIJSKOJ te JAPANSKJ umjetnosti
- sklonost prema eleganciji 19. st.
- suprotstavljanjem prethodnoj fazi (historicizam u arhitekturi, dominacija Makart-stila u
unutrašnjem uređenju) secesija se nastoji nametnuti kao PRVI SVEOBUHVATNI STIL
srednje Evrope (načelo u zajedništvu umj. rada koji je R. Wagner nastojao provesti u teatru)
- njeno geslo "SIMBOL, UKRAS, IZRAŽAJNA SNAGA" anticipira nastojanja
ekspresionizma u slikarstvu i skulpturi, funkcionalizma u arhitekturi te industrial designa u
primijenjenoj umjetnosti
- kao svoje prethodnike secesija ističe Böcklina, Van Gogha, Seurata, Gaugina, Vallotona,
Muncha
- u vrijeme njena odumiranja na izložbama sudjeluju V. Kandinski, F. Holder, O. Kokoschka

- značajke: naglašena ASIMETRIČNOST, VALOVITA LINIJA u specifičnom ritmu (linija


arabeske kod E. Muncha, u Toulouse-Lautrecovim satiričnim grafičkim listovima, u
Klimtovim dekoracijama je gl. izražajno sredstvo)
- čest ornamentalni motiv – BILJNA DEKORACIJA

- centar tadašnje moderne umjetnosti (Glasgow) i bečka secesija imaju istu DEKORATIVNU
VRIJEDNOST LINIJE
- Ch. R. Mackintosh u Škotskoj, J. M. Olbrich i J. Hoffman koriste jednostavne geometrijske
oblike sa škrto primjenjenim ornamentom

ARHITEKTURA
- mijenja se koncepcija prostora pod utjecajem tehničkih dostignuća u primjeni novih građ.
materijala (željezo, staklo, armirani beton)
- na unutrašnjem uređenju utječe "engleski stil" inspiriran Ruskinovom i W. Morrisovom
estetikom
- u prvom naletu bečke secesije koncepcija prostora je neizmjenjena, poč. 20. st. dominira
KONSTRUKTIVNI RACIONALIZAM J. Hoffmana i A. Loosa
- prva secesijska faza O. Wagnera u Beču – elegancija, preobilne dekoracije fasada, stilizirani
ornamenti

* ZGRADA SAVEZA LIK. UMJETNIKA, J. M. OLBRICH


- predstavlja manifest secesijskog programa (prostorna koncepcija, dekor od bakra, mjedi i
pozlaćena kovanog željeza) te prototip arhitekture austrijske secesije

101
- od 1899. bečka škola se povezuje sa razvojem njem. arhitekture i JUGENDSTILA

- OTTO WAGNER u prijelaznoj fazi prihvaća estetiku fanc. i belg. Art-Nouveau


- koristi bogat ornament linija i krivulja, fasade prekrivene šarenim plohama, ukras
obojenih glaziranih keramičkih pločica
- korpus objekta predstavlja KUBUS ili PRIZMU – karakterističan za cijelu bečku
školu (Wagnerov učenik J. Hoffmann, L. Bauer, W. Deiminger, M. Fabian)
* DVORSKIA PAVILJON BEČKE GRAD. ŽELJEZNICE 1896./7.
* MAJOLIKA-HAUS, Beč, 1895.
* ZGRADA POŠTANSKE ŠTEDIONICE, Steinhof
* SUD MEĐUNARODNE PRAVDE, Haag, 1905.

- J. HOFFMANN – rafiniranost interijera – jednostavnost linije, funkcionalnost, racionalna


upotreba geometrijskih ornamenata
* PALAČA STOCKLET, Bruxelles, 1905. – okružena parkom, predstavlja sintezu
stvaranja poč. 20. st.

- K. MOSER radi interijere sa STILIZIRANIM NARODNIM elementima

- A. LOOS

- 1903. Hoffmann i Moser osnivaju udruženje "Weiner werkstatten" – primjenjuju slični rad u
izradi predmeta za svakodnevnu upotrebu

SLIKARSTVO

- GUSTAV KLIMT
* DEKORACIJE AULE BEČKOG UNIVERZITETA, 1899.-1900. – sublimira
secesijski bogati ornament, šarenilo boje, kombinacija metala i pozlate na
dekorativnim panoima

- Češka i Poljska pod utjecajem Jugend stila – umjetnici u društvu MANES i SZTUKA –
uzore traže u narodnoj umjetnosti

- Amerika – unutrašnji dizajn i dekorativn umjetnost – LOUIS COMFORT TIFFANY,


AUGUST ENDELL
- KUĆA ELVIRA, 1897./9., Munchen – danas više ne postoji, bila gl. primjer arhitekture
Jugendstila
- dominira ornament na plošnom zidu – ukrasni oblici oblikuju arhitekturu (okviri
vrata, prozora…)

AUBEREY BEARDSLEY: SALOMA, crtež perom


- Moreau-vo djelo stvorilo ukus na kji se oslanja engleski ilustrator A. B. – radi
dekadentne crno-bijele crteže
- naglašen erotičan smisao – Saloma je zaljubljena u Ivana Krstitelja
- formalne sličnosti – mlaz krvi iz Ivanove glave
- ishodišta Breadslyjeva stila su umjetnost prerafaelita i ornament W. Morrisa

102
JULLIUS HOFFMANN: PALAČA STOCKET, Bruxelles, 1905.-10.
- kretanje zida tvori zatvorenu strukturu geometrijskih tijela
- zid je ili ostakljen ili je zatvorena ploha
- unutrašnjost blagovaonice – mramorne oplate i mozaik prekrivaju zid i konstruktivne
elemente ( G. Klimt)

A. GAUDI: CASA MILA, Barcelona, 1905.-11.


- ornament prisutan kao struktura – konkavno-konveksan ritam, pokrenutost površina
 skulpturalni karakter arhitekture
- prostor (stanovi) orijentirani oko 2 dvorišta

103
STIL 1900 (1890.-1910.)

- engl. modern style, franc. art nouveau, njem. Jugendstil, sezessionsstil


- PROTUHISTORCISTIČKI stilski pokret na kraju stoljeća
- javlja se gotovo u cijeloj Evropi
- ima naglašene DEKORATIVNE TENDENCIJE – ističe se ornament VIJUGAVIH LINIJA
(florealni ili geometrijski motivi) te ASIMETRIČNA FORMA
- bit stila 1900 ne može se izdvojiti kao jedinstvena stilska forma – postoje brojna
ekspresinistička i simbolistička strujanja koja se suprotstavljaju stilu II Carstva i Makart-stilu
u uređenju interijera
- u Engleskoj već sredinom 19. st. E. Burne Jones i William Morris traže reformu
umjetničkog obrta (Morris "nama razlike između visoke umjetnosti i primijenjenog obrta")

- HENRY VAN DER VELDE (1863.-1957.) – njegova aktivnost označava početke stila 1900
- inspiriran Morrisovim idejama, simbolizmom Gaugina i Bernarda
- za razliku od Morrisa, on cilj reforme vidi u industrijskoj proizvodnji
- u oblikovanju stambenog prostora nastoji postići SKLAD BOJE I LINIJE
* VELDEOVA OBITELJSKA KUĆA U UCCLEU kod Bruxellesa, 1895.
- predstavlja organsku sintezu – V. sam izveo nacrte pokućstva, zastora, pribora za
jelo…
- u skladu sa svojim teoretskim postavkama dosljedno provodi KULT ORNAMENTA
I VALOVITE LINIJE
- postaje uspješan, radi "L'Art Nouveau" 1896. – u četiri sobe jedne kuće u Dresdenu
izlaže pokućstvo, 1899. stalno živi u Njemačkoj (u Berlinu surađuje sa grupom
umjetnika u časopisu "Pan")

- bitan udio stila 1900 u OBLIKOVANJU INTERIJERA – ukrasni predmeti i pokućstvo se


podređuju jedinstvenoj koncepciji
- u Francuskoj dominira škola "Nancy" (E. Vallin, – kreator pokućstva, L. Majorelle– kreator
pokućstva, E. Galle – staklenih predmeta, R. Larche – svjetiljke, G. Dubufe – tapiserije te
tvrtka Tiffany iz N. Y.)
- autentični interijeri: VILA STUCK, Munchen
RESTORAN CHEZ MAXIM'S, Pariz – zakonom zaštićen interijer

SKULPTURA
- stilizirani prikazi u reljefu (raniji radovi a. Bourdella) te dekorativna skulptura u srebru

OPREMA KNJIGA – prvo u Engleskoj u krugu prerafaelita i W. Morrisa težnja da se knjiga


opremi tako da zajedno sa tekstom tvori umj. djelo (uzor tzv. Blockbuch)
- ilustratori:
- A. BEARDSLEY (Flaubert "Madamme Bovary", O. Wilde "Salome", 1892.), i F.
KHNOPFF (djela Verhalrena) – umjetnici nastoje, svojim sklonostima prema
simbolizmu izraziti vezu sa karakterom
- poseban tip slova za štampanje – ECKMANN-SCHRIF – nazvan prema njem. dekorateru

ČASOPISI
- rezultat težnje za povezivanjem lik. i literarne umj. (RENEE BLANCHE, Pariz; THE
SAVOY, Engleska; PAN, Berlin; JUGEND – Munchen; VER SACRUM, Beč)

104
- stil 1900 se uglavnom manifestirao u primijenjenim umjetnostima, formiranju i opremi
interijera, arhitektonskom ornamentu, tiskarstvu i grafičkoj umjetnosti

SLIKARSTVO
- elementi novog stila su DEKORATIVNA LINIJA i ARABESKA, prisutni utjecaji
JAPANSKE GRAFIKE
- centar stila 1900 u slikarstvu je Francuska, u umjetničkom obrtu – Engleska
- elementi stila 1900 kod E. BERNARDA, P. GAUGINA, VAN GOGHA, H. TOULOUSE-
LAUTRECA, E. MUNCHA, F. HODLERA, F. VALLOTONA, u ranim radovima O.
KOKOSCHKE, P. PICASSA itd.
- odjeci stila 1900 kod G. BOLDINIA i J. S. SARGENTA
- na slikarstvo stila 1900 znatno utječu TOULOUSE-LAUTRECOVI PLAKATI – njegov
način razvijaju Steinlen, Munch
- Njemačka, Austrija: slike i plakate sa fakturom stil 1900 rade G. KLIMT, M. KLINGER i F.
STUCK
- Engleska: A. BEARDSLEY
- Holandija: J. TOOROP

ARHITEKTURA

* HOTEL TASSEL, Bruxelles, 1892.-3. – V. HORTA


- koristi nove materijale (željezo, staklo, čelik) + cvjetni ornamenti

* PHOTO-ATELIER "ELVIRA", Munchen – A. ENDELL

* STAMBENE ZGRADE U BRUXELLESU – P. HANKAR

* STANICE METROA, Pariz – HECTOR GUIMARD

* HOTEL SOLVAY, Bruxelles – V. HORTA

* STANICA GRADSKE ŽELJEZNICE, Beč – O. WAGNER

* H. VAN DER VELDE – radovi u Kolnu i Hagenau

- svi navedeni arhitekti se odriču historijskih stilova


- koriste OBOJENE MATERIJALE (fajansa, keramika, staklo, mozaik), EGZOTIČKO
DRVO, KOVANO ŽELJEZO za rešetke, ograde balkona i vitke potpornje
- projektiraju ASIMETRIČNE prozore i vrata, prozori sa lukom u formi potkove ili formi
crkava

- kasnija faza stila 1900 – uz dekoraciju fasada prisutno PLASTIČNO SHVAĆANJE


VOLUMENA – akcentiranje određenih građ. elemenata, skulpturalno modeliranje građ. mase
- najznačajniji arhitekti: Ch. Mackintosh i Behrens

* CASA MILA, Barcelona, 1905.-7. – ANTONIO GAUDI


- zgrada slobodno modelirana u tesanom kamenu – blago zaobljeni otvori su preteča kiparstva
Henrya Moorea
- VALOVITO OBLIKOVANJE KROVA, dimnjaci istisnuti "iz tube"

105
- PAVILJON i VIJUGAVA KLUPA, park GUELL, Barcelona – slobodna igra građ.
elemenata – obilježje stila 1900

* UMJETNIČKA ŠKOLA, Glasgow, 1896.-1900. – CHARLES MACKINTOSH


- škotski arhitekt blizak Sullivanovom funkcionalizmu
- na fasadi su duboko uvučeni prozori umjesto zidova, rešetka od kovanog željeza,
skulpturalno oblikovan centralni dio
- unutrašnjost Biblioteke: drvene stube, naboji nose balkon

* KUPALIŠTE, izložba Werkbunda, Koln, 1914., porušena – HENRY VAN DER VELDE
- osnivač škole za umjetnost i zanate u Weimaru, kasniji Bauchaus
- vanjština poput "napete kože" otkriva jedinice koje tvore unutr. prostor

106
KIPARSTVO

HONORE DAUMIER (1809.-1874.)

- kiparski radovi:
* 36 KARIKATURIRANIH GLINENIH BISTA

* AUTOPORTRET, bronca, Bibl. Nationale, Pariz


- modelira mala poprsja kao pripremne radove za litografije
- skulpture imaju slikarski pokrenutu površinu u skicoznom shvaćanju

* BJEGUNCI, reljef u bronce, Bremen


- kao da ga je skicirao Michelangelo kome antika više nije bila potrebna

107
JEAN BAPTISTE CARPEAUX (1827.-1875.)

- franc. kipar i slikar


- uči kod R. Rudea
- dobitnik rimske nagrade – 5 godina boravi u Italiji (1854.-9.)
- Carpeaux se odriče klasicističke zatvorenosti plastične forme u korist slikarske obrade i
kompozicije
- pod utjecajem baroka te suvremenog slikarstva romantizma (E. Delacroix)
- virtuozno obrađuje materijal, na površinama ističe igru svijetla i sjene, grupe likove
modelira sa naglašenim pokretima

* UGOLINO, park Tulliers, Pariz, 1860.


- patetična tragika

* PLES, pročelje Opere, Pariz, 1869.


- poetizacija
- model u gipsu – ima životnost malih rokoko grupa
- C. traži novi oblik snažno pokrenut na površini
- spaja slikarski realizam i baroknu predaju (Houdon)
- on prenosi slikarska sredstva u kiparstvo

* VEZANA CRNICA, sadra, Pariz

* 4 DIJELA SVIJETA (fontana ispred opservatorija, Pariz, 1867.-72.)

- portretna poprsja – slijedi Houdinove realističke tendencije, ličnosti iz doba II Carstva


- Rodinov prethodnik, ostvario impresionistički izraz u plastici (300 crteža i studija – najviše
aktova)

* POPRSJE MARKIZA DE PIENNESA, mramor, Zagreb


* DVA CRTEŽA bijelom temperom, ZAGREB

108
AUGUSTE RODIN (1840.-1917.)

- začetnik moderne skulpture


- oscilira između realizma ( portreti - * ČOVJEK RAZBIJENA NOSA) i stila 1900 (*
VRATA PAKLA)
- proglašen je najvećim kiparom nakon Michelangela, a istovremeno i napadan zbog svojih
djela
- više je bio prihvaćen van Francuske
- njegov rad sliči na impresionistička djela, a tako ga i zovu jer njegova nemirna kontura
podsjeća na titravu atmosferu impresionističkih slika
- radi u tradiciji Grka i Rimljana – nastoji dati odraz prirode
- naglašava samo one crte koje odaju duševno stanje, ne vidi prirodu onakvom kakvom je vide
drugi umjetnici
- u njegovom ateljeu se slobodno kretalo nekoliko modela, a kad bi mu se neki pokret svidio,
on bi ga zaustavio i počeo modelirati

* VRATA PAKLA – opsesija od 1880.-1917., nedovršeno djelo


- zamišljena kao korelat za Ghibertijeva Porta del Paradiso u Firenzi, služeći se
Danteovim Infernom za Vrata muzeja
- stvara najbolje djelo Stila 1900 – reljef slika – veći dio nosi nazive iz Biblije: Adam,
Eva, Postanak žene; i mitologije: Danaida, Faun i Nimfa

- studij ljudskog tijela - * POLJUBAC, BRONČANO DOBA


- i ružnoća je skulptorski lijepa - * ČOVJEK RAZBIJENA NOSA
- portreti: *PORTRET OCA, * PAPA BENEDIKT XV, * GRAĐANI CALAISA
- * KIPAROV SAN – dio nedovršen – studiranje Michelangela
- suvremenici V. Hugo, G. B. Shaw – poprsja u bronci i terakoti
- evociraju nedovršene Michelangelove portrete – klesane samo glave (* AURORA, *
MOZART, * MISAO, * BALZAC)
- eliminira reprezentativnost i anegdotu
- pomoćno sredstvo mu je SVJETLOST – njenim sudjelovanjem skulpture dobivaju život
- Rodin je mnogo čitao Dantea, Ovidija, Beaudelairea – tu nalazi inspiracije za svoja djela
- značajan je njegov interes za upoznavanje plastike franc. katedrala koje su ga inspirirale - *
TAJNA
- opus mu tendira prema Michelangelu i franc. skulptorima 18. st. te Donatellu
- Rodin čak ni u svojim najimpresionističkijim djelima nije nikad potpuno zanemarivao
osjećaj za skulpturu, masu i formu, zato ga je možda pogrešno ubrajati u impresioniste

- "Radim u tradiciji primitivaca, Egipćana, Grka, Rimljana. Studirao sam Antiku, Srednji
vijek i prirodu. Prirodu interpretiram kako je vidim - prema svom senzibilitetu… umjetnik u
prirodi nalazi unutrašnju istinitost!"

* ČOVJEK RAZBIJENA NOSA, bronca, Bremen, 1864.


- kratko učio kod Barya – utjecaj u oblikovanju naborane površine – forme trepere od energije
- prije rada u bronci modelira u vosku ili glini
- naboranim oblicima Rodin ističe proces "nastajanja" skulpture
- kritičari su odbacili ovo djelo zbog njegove nedovršenosti
- Rodin je prvi nedovršenost pretvorio u estetsko načelo

109
* MISLILAC (1879.-89.)
- nedovršena Vrata pakla za ulaz u Muzej primijenjene umjetnosti u Parizu – prema tim
temama radi samostalna djela
- Mislilac se trebao nalaziti na nadvratniku promatrajući panoramu očaja pred sobom
- sličnost sa bizantskim reljefom Adama iz 12. st., akcija u mirovanju Michelagelovih likova,
dinamizam čovjeka bez nosa
- značenje i forma su ovdje jedinstveni, za razliku od Carpeauxova Plesa

* POLJUBAC, mramor, Rodinov muzej, Pariz, 1886.-98.


- veća od prirodne veličine, izvedena za Vrata
- oduševljen borbom Michelangelovih robova sa stijenama iz kojih izrastaju: grbo oblikovan
mramor
- simbolizira ovozemaljsku strast ljubavnika
- bio je prvenstveno modelator, a ne klesar kao Michelangelo

* SPOMENIK, Rodinov muzej, Pariz, 1892.-7.


- najsmjelije Rodinovo djelo
- u gipsu jer ga odbor nije prihvatio
- fizički i duhovno veći od prirodne veličine – poput prijeteće utvare
- raščlanjivanje tijela svedeno na najmanju mjeru
- glava se uzdiže iz mase platna koje obavija figuru

* GRAĐANI CALAISA, Kunsthalle, Basel, 1884.-6.


- spomenik predaji Calaisa Englezima
- prilikom postavljanja napadana od malograđana u Calaisu
- u odljevu postavljena pred Parlamentom u Londonu
- grupa likova što pričaju prelazi granice zatvorene skulpture – bitna uloga međuprostora,
prostor prožima grupu

* VRATA PAKLA, Rodinov muzej, Pariz, od 1880.


- reljef-slika rastrganih oblika izgubljenih u detaljima kojom Rodin oživljava potez ruke G.
Dorea

* KIPAROV SAN, bronca, Kunsthalle, Bremen


- studiranje Michelangela
- alegorija umjetnika u dijelom dovršenom, dijelom nedovršenom obliku
- nastoji prikazati samo nastajanje kipa

* BRONČANO DOBA, Tate Gallery, London

* SV. IVAN KRSTITELJ, Tate Gallery, London


- misaonost – pokret ruke
- Donatelov utjecaj u ova dva rana rada

110
ANTOINE BOURDELLE (1861.-1929.)

- u radionici ujaka klesara upoznaje klesarsku vještinu – "svladavanje obrta je ona baza na
kojoj su nastajale velike umjetnosti prošlosti" – sam je isticao kasnije
- upisuje Akademiju u Parizu
- odbija slijediti konvencionalan akademski izraz, te napušta Akademiju – osniva vlastiti
atelje – uzor Grčka i gotička skulptura
- 1890. A. Rodin, kojem su pažnju privukli izloženi Bourdellleovi kipovi, uzima ga za
pomoćnika u svom ateljeu
- surađivali su 12 godina, pritom Bourdelle uspijeva formirati svoj orginalan izraz oprečan
Rodinu
- zajednički dijele sklonost prema fasadama romaničkih i gotičkih katedrala u francuskoj –
Rodin tu traži motive, a Bourdelle sklad detalja i ritam odnosa
- prvi radovi su pod Rodinovim utjecajem

* GLAVA APOLONA, 1900.


- prijelomno djelo na putu Bourdelleova umj. osamostaljenja
- shvaćena sumarno, predstavlja suprotnost Rodinovoj analitičkoj metodi
- "Izmaknuo sam Rodinu zadržavši od njega samo temelj analize, a ne cilj"

- B. nastoji skulpturi dati čvrstoću unutrašnje konstrukcije, te povezati mase


- "Modelirati znači uništavati, graditi znači stvarati. Došlo je vrijeme da se gradi"
- monumentalnost B. ostvaruje gomilajući mase GRUBOG MATERIJALA, rušeći linije, pri
čemu VIRTUOZNOST ustupa mjesto EKSPRESIJI (sugestivnošću forme sve slične starim
asirskim i egipatskim skulpturama)
- tretiranje materijala često je u suprotnosti sa lirskim sadržajem skulpture (samom temom)
- u ovoj DINAMICI, NAPETOSTI leži bit B. skulptura (raspon između sadržaja i izraza)
- sklonost prema GOTICI: gotičku katedralu smatra posebnim uzorom harmonije – svi detalji
su podvrgnuti monumentalnom skladu konstrukcije
- u radovima inspiriranim antičkim temama odbacuje ant. uzore i Rodinovu impresionističku
tematiku

* PALADA ATENA, 1905.


* HERAKLO STRIJELAC, 1909.
* OTMICA EVROPE, 1929.
* SAPFO UZ LIRU, 1925.

- arhitektonsko tretiranje skulpture čini B. kiparom monumentalne plastike i dekorativnih


reljefa
- spomenik * POLJSKA EPOPEJA – sa likom A. Mickiewicza
- spomenik * GENERALU ALVEARU, Buenos Aires – podnožje flankiraju figure
Govorljivost, Akcija, Pobjeda, Mir

* SKIDANJE S KRIŽA, crkva Rainay

- portreti suvremenika i poprsja povijesnih ličnosti – naturalističke studije asketske


jednostavnosti
* POPRSJE INGRESA
* POPRSJE BEETHOVENA itd.

111
- radio ilustracije za knjige, pastele u vrijeme kad zbog reumatizma ruku 5 godina nije
modelirao u glini

* DEKORACIJA KAZALIŠTA, THEATRE DES CHAMPES ELYSSES, 1912.


- veliki reljef Apolon i muze za fasadu te alegorije: Tragedija, komedija, Ples, Muzika,
Skulptura, Arhitektura
- unutrašnjost ukrasio freskama – ostvario umjetničko jedinstvo

- mnogo je pisao o Rodinu


- rijetko je izlagao

112

You might also like