P. 1
PSIHOLOGIJA

PSIHOLOGIJA

|Views: 6,994|Likes:
Published by Eneja

More info:

Published by: Eneja on Dec 16, 2009
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

06/14/2013

pdf

text

original

PSIHOLOGIJA

Psihologija znanstveno proucava ponasanje i psihicke procese. Predmet interesa psihologije ukljucuje nervni sistem, osjete i percepcije, ucenje i pamcenje, inteligenciju, jezik i govor, misljenje, rast i razvoj, licnost, stres i zdravlje, psiholoske poremecaje, nacine ublazavanja i uklanjanja psiholoskih poremecaja, seksualno ponasanje, te ponasanje ljudi u socijalnim prilikama. Psihologija, dakle, nastoji opisati, objasniti, predvidjeti i kontrolirati ponasanje i psihicke procese.

METODE I TEHNIKE ISTRAZIVANJA U PSIHOLOGIJI
Metod prirodnog posmatranja- mozemo ga def. kao naucnu metodu u kojoj se organizam posmatra u njegovom prirodnom okruzenju. Servey metod- koristi se za ispitivanje stavova, vjerovanja, misljenja,… njime se ispituju razliciti psiholoski I psihosocijalni problemi. Ovim metodom ispituje se veliki broj ljudi. Prednost je jer u kratkom periodu mozemo dobiti veliki broj informacija. Korelativni metod- njime se proucavaju odnosi medju varijablama. Korelacija se izrazava koeficijentom korelacije koji moze biti od + 1 do – 1. Dakle, razlikujemo pozitivnu i negativnu korelaciju. Pozitivna je kad vrijednosti obje varijable rastu, a negativna kad se jedna varijabla smanjuje, a druga raste. Eksperimentalni metod- eksperiment (ogled, pokus) je namjerno izazivanje neke pojave u strogo kontroliranim uslovima sa mogucnoscu manipuliranja pojedinim varijablama, sa ciljem da se utvrdi uticaj nekih faktora na ponasanje ljudi i na neke njihove osobine. Ima vise vrsta eksperimenata : prirodni (svaki eksperiment koji se odvija u prirodnim uslovima, npr. na casu, u fabrici,… ), zatim labaratorijski eksperiment (svaki eksp. koji se odvija u strogo kontroliranim uslovima, u prostoru koji je izolovan od mogucih spoljnij uticaja), kvazi eksperiment i Ex post facto eksperiment . Ostale metode: metoda proucavanja dokumentacije, metoda analize sadrzaja, introspektivna metoda.

Tehnike naucnog istrazivanja – Tehnika je poseban postupak koji se upotrebljava u odredjenoj fazi istrazivanja. Tehnike servej metoda su: tehnika upitnika, tehnika intervjua, tehnika skale stavova. Upitnik- njime najcesce ispitujemo stavove, misljenja I uvjerenja ljudi. Terminu upitnik, sinonim je anketa. Pitanja u upitniku mogu biti u tri forme: pitanja otvorene forme, zatvorene forme i kombinovane forme. Pitanja ne smiju biti dvosmislena i sugestibilna. Moraju biti jasna, jezicki i gramaticki ispravna, prilagodjena geopsiholoskim osobinama ispitivane populacije. Intervju- imamo vezani ili standardizovani intervju i spontani ili nestandardiovani intervju. Kod vezanog su pitanja unaprijed pripremljena, cak i redosljed pitanja. Dok kod spontanog pitanja dolaze spontano, poznate je samo tema. Cinioci intervjua su: intervjuer (onaj ko vodi intervju), intervjuirana osoba, procer

1

intervjua. Pitanja u intervjuu moraju biti jasna, treba podsticati razgovor, atmosfera treba biti ugodna, treba se stvoriti povjerenje izmedju onog ko vodi i onog koji daje intervju, podatke treba biljeziti, strpljivo treba slusati ispitanika, odrediti dovoljno vremena za intervju, prethodno prikupiti podatke o osobi koju ispitujemo, radi utvrdjivanja istine. Skale stavova - skalu u psihologiji def. kao bilo koju ljestvicu mjerenja, uredjeno po rastucem ili opadajucem redosljedu velicina. Skale sadrze sve dimenzije psihickog: saznajne, afektivne i voljne. Razlikujemo: nominalne (najjednostavnije skale, sastoje se od dvije ili vise kategorija koje podrazumijevaju neki stepen intenziteta) , ordinalne ( odnos vise- manje) , numericke (numericki ocjenjivanje, npr. u skoli, skala ocjena od 1 do 5) , graficke (najcesce se koriste naparan broj stepeni stepenovanja) itd. Testovi- rijec potice od lat. rijeci, test ima visestruko znacenje: obuhvaca pojmove pokusa, ogleda, ispitivanja u najsirem smislu. Prema medjunarodnom urduzenju za primjenjenu psihologiju: Test je odrednjeni pokus koji sadrzava zadatak koji treba izvrsiti, koji je jednak za sve ispitanike. Testovi se mogu podijelini na : testove znanje , testove sposobnosti i testove licnosti. Testovi znanja- ovim se testovima zeli utvrditi u kojoj je mjeri ispitanik usvojio odredjena znanja, vjestine i navike. Tako imamo testove maternjeg jezika, matematike, fizike, prirodnih nauka itd. Pitanja u ovim testovima treba da budu jasno formulisana, rijeci ne smiju biti dvoznacne, potrebno je ispitaniku dati uputstva o odgovaranju na ta pitanja. Pitanja u ovakvim testovima mogu biti: prostog visestrukog izbora (3-5 odgovora od kojih je samo jedan tacan), slozenog visestrukog izbora (na jedno pitanje vise tacnih ili netacnih odg.) , alternativnog izbora (za svako pitanje se nude dvije stavke), dopunjavanje, sredjivanje… itd. Testovi sposobnosti- ispituje se stanje funkcionisanja odredjene sposobnosti u trenutku ispitivanja, da bi se tako mogao prognozirati uspjeh ispitanika u nekoj aktivnosti. Uspjeh na ovom testu zavisi od naslijedja, sveukupne ranije aktivnosti, bogatstva prethodnog iskustva. Ovi testovi se dijele na: senzorne, mentalne, testove mehanickih sposobnosti (inteligencije) i testove motorne spretnosti. Testovi dalje mogu biti: verbalni i neverbalni. Projektivne tehnike- testovi se sastoje iz slika-situacija, rasutih mrlja mastila (Rorsahov test) , nedovrsenih recenica ili slika, igracaka ili igara. Odlike testova- da bi neki test bio mjerni instrument, potrebne su sljedese karakteristike: - valjanost (test ce biti valjan ako ispituje samo onu sposobnost koja je zadana, a ne neku drugu) pouzdanost (to podrazumijeva koliko se mozemo osloniti na dobijene rezultate) objektivnost osjetljivost bazdarenost

2

-

prakticnost i ekonomicnost diskriminaciona vrijednost zadataka u testu

PSIHOLOGIJA PONASANJA I VODJENJA INFORMATIVNOG RAZGOVORA SA OSUMNJICENIM LICIMA
Informativni razgovor je osnovni metod u radu policije i jedna od najznacajnijih operativnih radnji i mjera. Postoji veliki broj stranaka sa kojima radnici policije moraju komunicirati da bi dosli do razrjesenja ili sprjecavanja kriminalnih radnji. To su najcesce osumnjiceni, ostecena lica, svjedoci, saucesnici, informatori itd. Ove osobe mogu biti razlicitog pola i uzrasta, profesije, obrazovnog i kulturnog nivoa, materijalnog I socijalnog statusa, nacionalnosti itd. Radnik koji ispituje odredjenu osobu mora biti nacisto kojeg je profila od navedenih ta osoba. Postoje kriminalisticke klasifikacije osumnjicenih po vrstama krivicnih dijela kojima se bave na povratnike, profesionalce i specijaliste. Takodjer, postoji klasifikacija kriminalaca i osumnjicenih prema njihovim psiholoskim katakteristikama koje su dominantne u njihovoj strukturi licnosti. Enriko Feri, italijanski kriminalista, podijelio je kriminalce na : rodjene zlocince, dusevno bolesne, slucajne delikvente, delikvente iz navike i delikvente iz strasti. Osumnjiceni osjecajnog tipa licnosti- oni ukoliko su izvrsioci KD ispoljavaju upadljivo jake emocije u kontaktu s operativnim radnikom. Najznacajnije emocije su griza savjesti i osjecaj krivice, to se u njihovom ponasanju odrazava kao nemir, nesigurnost, zastrasenost. U govoru takbih ljudi je upadljivo cutanje, a moze doci i do nepovezanosti misli i recenica, pa dodje so neubjedljivosti. Ako su u pritvoru, ovakve osobe ubrzano setaju, lome prste, nervozni su. Ispoljavaju se i nesanica, gubljenje apetita, cesta potreba za mokrenjem itd. Postoje 3 kriterijuma na osnovu kojih je moguce utvrditi da je osumnjiceni tip osjecajna licnost: simptomatska slika i ponasanje, broj krivicnih djela, vrste krivicnog djela. Osumnjiceni bezosjecajni tipovi- oni nemaju grizu savjesti I osjecaj kajanja, to su vecinom profesionalci, u ovu grupu spadaju djela iz koristoljublja, razbojnistva, obijanje stanova, kradje, itd. Osumnjiceni osjecajnog stila ponasanja- prema ovakvim licnostima preporucuje se saosjecajni prisput, jer on najcesce vodi do priznanja. Kod njih je velika napetost organizma zbog osjecaja krivnje da im priznanje djela predstavlja olaksanje. Ispitivac treba da mu razumijevanjem pomogne da olaksa problem. Osumnjiceni bezosjecajnog stila ponasanja- razgovor sa ovakvim licnostima zahtijeva drugciji pristup I tehnike vodjenja razgovora, jer se radi o profesionalnom izvrsiocu koji, pored ostalog, ima iskustva s policijom. Posto kod njega preovladava prisebnost i lukavstvo, treba mu uzvratiti na isti nacin, ponasati se korektno, hladno, a ragovor voditi logicki i profesionalno.

3

PSIHOLOGIJA PONASANJA I VODJENJA INFORMATIVNOG RAZGOVORA SA PRIJATELJIMA moguci su razni slucajevi prijavljivanja, moze se prijaviti KD, a da se ne zna ko je izvrsilac, mogu biti prijavljeni i KD i izvrsilac, zatim lice moze sebe prijaviti kao izvrsioca KD u kome je on ostecen ili zrtva itd.

PSIHOLOGIJA PONASANJA I VODJENJA INFORMATIVNOG RAZGOVORA SA SVJEDOCIMA Svjedok je lice za koje se pretpostavlja da su mu poznate cinjenice i okolnosti o KD i pociniocu, do kojih je doslo neposrednim culnim opazanjem ili saznanjem na drugi nacin. Kao svjedok moze biti pozvano lice u skladu sa zakonom, za koje postoji procjena da se doprinjeti razrjesenju KD. Svjedoci se mogu podijeliti na: tip posmatraca, tip opisivaca, brbljivce i cutljivce, tip tumaca, svjedok detektiv-amater, tip precjenjivaca i potjenjivaca, tip lazljivca (njih mozemo podijeliti na namjerne i nenamjerne), te kombinovani tip.

PSIHOLOGIJA PONASANJA I VODJENJA INFORMATIVNOG RAZGOVORA SA DJECOM I MALOLJETNICIMA Djeca i maloljetnici u skladu sa psiholoskim osobinama svog uzrasta ispoljavaju pojacan interes za dogadjaje I zbivanja oko sebe. Imaju dobru moc zapazanja i dobru reprodukciju urezanog. Dobro pamte detalje, radnju, likove, slijed dogadjaja, iako se vremenski lose orijentisu. Dobro raspoznaju boje, ali cesto nisu u stanju da ih imenuju. Djeca su sklona mastanju, cesto gube osjecaj za realnost, mjesaju stvarne i izmisljenje dogadjaje i situacije. Djeca su podlozna sugestiji, pa odrasli lako manipulisu njima. Nasuprot tome, djeca mogu biti vrlo tvrdoglava u odbrani svog misljenja, jer se time osjecaju autoritativnima ili starijima. Posebno treba biti oprezan kod razgovora sa djevojcicama koje se zale na nasilje, jer one imaju nejasan seksualni nagon. Razgovor sa djecom treba dobro pripremiti, tacno odrediti vrijeme i mjesto i razgovor u principu obaviti samo jednom. Razgovor treba obaviti detaljno i potpuno, u pripremi za razgovor potrebno je obaviti razgovor sa roditeljima, pedagozima, razrednicia ili sl. Medjutim, prisustvo roditelja za vrijeme informativnog razgovora nije preporucljivo. Zatim, kod djetete treba stvoriti osjecaj povjerenja, upotrebljavati jezik i rijeci razumljive djetetu, pohvaliti njegovu inteligenciju, hrabrost, osobine, iskrenost. PSIHOLOGIJA PONASANJA I VODJENJA INFORMATIVNOG RAZGOVORA ZA STARIJIM OSOBAMA Psiholoske karakteristike starih osoba su raznovrsne i brojne. Kod njih su smanjene funkcije culnih organa, sto utice na greske u opazanju. Narocito je izrazeno slabljenje vida i sluha. Proces reprodukcije kod ovakvih osoba je otezan i nepotpun. One mogu biti veoma skolne masti, tj. svjesnom i nesvjesnom iskrivljivanju istine.

4

PSIHOLOGIJA PONASANJA I VODJENJA INFORMATIVNOG RAZGOVORA SA ZENAMA Psiholoske razlike izmedju zena i muskaraca rezultat su bioloskih, psiholoskih i socijalnih faktora. Zene manifestuju brojnije, raznovrsnije i snaznije emocije, vise razmisljaju, rezonuju sa vise aspekata i cesto su pronicljivije od muskaraca. Osim toga, treba biti pazljiv s omiljenom zenskom taktikom- suzama, da bi zavarale trag ili ostavile utisak zrtve. PSIHOLOSKE KARAKTERISTIKE PROSTITUTKI one imaju kontakt sa raznovrsnim kategorijama gradjanja iz raznih sredina, pa mnogo toga cuju, vide ili saznaju. Zbog toga su jako dobar izvor informacija. Tipicne psiholoske karakteristike prostitutki: one su veoma labilnog, karaktera, skolne laganju, nepouzdane, ne prastaju uvrede i ponizenja, omiljena tema im je bijeda, losi porodicni odnosi, tezak zivot u djetinjstvu, u kontaktu s njima treba biti kulturan, taktican, oprezan na provokacije, tolerantan na njihove uvrede. POSTUPANJE SA DUSEVNO NENORMALNIM OSOBAMA treba biti posebno oprezan u radu sa sizofrenicarima, psihopatama, paranoidnim osobama, manijacima i razdrazljivim osobama, jer kod njih postoji mogucnost gubljenja samokontrole i neocekivano ponasanje. Osim toga, vjerodostojnost iskaza ovakvih osoba je relativna i problematicna.

5

ORGANSKE OSNOVE PSIHICKOG ZIVOTA COVJEKA
NERVNI SISTEM- on se dijeli na sredisnji (centralni) i periferni. Sredisnji a ujedno I glavni, nervni sistem cine veliki i mali mozak i kraljeznicka mozdina, dok se periferni dio (to su zivci koji se rasprostiru po tijelu) obicno dijeli na tjelesni ili somatski i vegetativni nervni sistem. Periferni: - somatski su zivci oni kojima ili 1) primamo informacije iz okoline ili iz svoga tijela i koji se zovu senzorni zivci ili 2) oni kojima svojevolojno upravljamo nasim misicima ili pokretima, pa se stoga zovu motorni zivci. - vegetativni su zivci na koje uglavnom nemamo utjecaj (npr. zivci koji reguliraju rad srca, probave, disanja, tjelesne temperature) . Vegetativni nervni sistem dalje se dijeli na simpaticki tj. onaj koji mobilizira tjelesne aktivnosti i parasimpaticki, a to je onaj koji je donekle suprotan simpatickom sistemu, dakle ugl. je aktivan u fazama odmaranja i oporavljanja organizma. MOZAK – dijeli se na 3 dijela : mozdano deblo, mali mozak (neophodan za nase pokrete i refleksno reguliranje njima) i veliki mozak (dijeli se na dva glavna dijela: kora mozga i strukture ispod kore. Glavni dio je kora mozga koja je odgovorna za psihicke karakteristike covjeka, govor, predvidjanje, misljenje, planiranje, rjesavanje problema itd., debljina kore mozga je od 2 do 3 milimetra. Medjutim, anatomski gledano veliki mozak se sastoji od dvije polutke (hemisfere), lijeve i desne, koje nisu potpuno odvojene, vec su po prilici u sredistu mozga, medjusobno spojene tzv. zuljevitim tijelom koje se sastoji od nekoliko stotina miliona nervnih vlakana, koja povezuju lijevu i desnu hemisferu i omogucuju komunikaciju medju njima. Veliki mozak prosjecnog covjeka tezak je oko 1.400 grama i predstavlja relativno mali dio ukupne covjekove tezine. Npr. slon i kit imaju veci mozak od covjekovog. Ono sto najvise razlikuje covjekov mozak od zivotinjskog je broj nervnih celija. Broj nervnih celija u mozgu je negdje oko 100 milijardi. Iz samog mozga izlazi 12 pari zivaca, iz kraljeznicke mozdine izlazi 31 par zivaca. Korteks (kora) je najsavrseniji i razvojno najmladji dio mozga, u kojem se nalaze sama tijela nervnih celija (pa je stoga sive boje), i veliki broj vaznih centara za pojedine osjetne ili motorne funkcije ) . NERVNA CELIJA (NEURON) – Nervni sistem sastoji se od nervnih celija (neurona). Za razliku od tjelesnih celija, zivcane celije se ne dijele. Razlicitog su oblika, imaju izdanke kojima putuje informacija tj. zivcano uzbudjenje. Izdanci na jednom kraju celije slicni su granama drveta i nazivaju se dendriti, a s druge strane obicno je jedno duze vlakno koje se zove neurit.

6

INTELIGENCIJA I MISLJENJE
-

bitne karakteristike misljenja su elasticnost, kriticnost, samostalnost, konkretnost, sirina, budina i brzina misljenja. Elasticnost se def. kao spsobnost za pronalazanje novih i raznovrsnih rjesenja u jednom problemu. Samostalnost se ocituje u uocavanju problema i ulaganju vlastitog napora za rjesavanje problema. Konkretnost je uzimanje u obzir posebnih vaznih uslova. Sirina uma ocituje se u uspjesnosti razmisljanja u raznim podrucjima. Dubina odrzava prodiranje u sustinu pitanja. Brzina se ocituje u brzom rjesavanju problema.

Postoji pojam jedinstvene misaone sposobnosti, dovoljne da bi se mogli diferencirati ljudi po uspjesnosti snalazenja u novim situacijama i efikasnosti rjesavanja problema. To je inteligencija. Inteligencija se razvija: 1) procesom ucenja, 2) procesom obrazovanja . Terston smatra da inteligenciju cini kombinacija sedam grupnih faktora: R- faktor rezonovanja, P- perceptivni faktor, N- numericki faktor, S- spacijalni faktor, V- verbalni faktor, W- faktor rjecitosti i M – faktor pamcenja. Sposobnosti - do pojma sposobnosti doslo se na osnovu razlika u uspjehu ljudi koji rade u jednakim objektivnim prilikama i koji su jednako dugo osposobljavani za odredjeni posao. Te razlike pojavljuju se i onda kada su i teznje ljudi da postignu odredjeni uspjeh jednake. Iz pojma sposobnosti, medjutim, treba iskljuciti znanja, vjestine i dr aktivnosti stecene kroz odredjenu aktivnost. Sposobnosti mozemo def. i kao potencijalne dinamicke sisteme za vrsenje odredjenih djelatnosti, stecene kroz aktivnost, na osnovi nasljedjenih dispozicija i pod uticajem okoline. U motornim aktivnostima izdvojeno je, takodjer, nekoliko faktora osnovnih swposobnosti: faktor rucne spretnosti, faktor spretnosti prstiju, faktor viziranja, faktor brzog uzastopnog motornog reagiranja i faktor ambideksnosti koji dolazi do izrazaja u spretnosti rada rukom koja nije dominantna (lijeva kod desnjaka ili desna kod ljevaka) . Misljenje- mozemo ga def. kao psihicki proces kojim otkrivamo bitna svojstva stvari i pojava i zahvacamo njihove medjusobne odnose. Tri su karakteristicna momenta u procesu misljenja : operiranje simbolima, usmjerenost procesa i uvidjanje odnosa. Podjela misljenja1 ) u zavisnosti od vrste materijala kojim operiramo, misljenje mozemo podijeliti na konkretno i apstraktno. Pod konkretnim misljenjem podrazumijevaju se misaoni procesi u kojima se, prvenstveno, koristimo percepcijama i njihovim reprodukcijama, dakle, konkretnim elementima neke odredjene situacije. Apstraktno misljenje karakterizira se time sto se koriste simboli apstraktnih pojmova kojima u misljenju operiramo.

7

2 ) podjela misljenja s obzirom na korisnost njegovih produkata: produktivno misljenje i stvaralacko misljenje. 3 ) podjela s obzirom na realisticnost misljenja : realisticno misljenje (to je ono koje je ograniceno vremenski, prostorno i na drugi nacin na odredjenu objektivnu situaciju) i imaginativno misljenje (vise je pod utjecajem licnih potreba i zelje pojedinca. Jedan oblik imaginativnog misljenja je masta ) . Snovi- poseban oblik imaginativnog misljenja . Smatra se da su snovi izazvani trima vrstama uzroka: vanjskim podrazajima (zvuk, svjetlo, hladnoca, dodir itd. Oni ako su dovoljno intenzivni, izazivaju budjenje) , zatim unutarnjim podrazajima (glad, sitost,…) i psihickim konfliktima.

OSJETI I PERCEPCIJE
Osjet je najelementarniji psihicki proces. On je krajnji produkt analize cjelovitih dozivljaja, preko kojih spoznajemo okolnu stvarnost. On nastaje kao posljedica djelovanja stvari i pojava iz vanjskog svijeta na nase osjetne organe. Osjeti imaju dvije znacajne karakteristike. Prva je da se osjet javlja kao izolirani i samostalni dio naseg psihickog zivota. Do osjeta dolazimo tek naknadnom analizom dozivljaja. I drugo je interpretativnost osjeta, tj. da osjeti nisu vjerne slike ove stvarnosti. Kod osjeta treba razlikovati njihov kvalitet (odredjuje vrstu dozivljaja) i intenzitet ( odredjen je intenzitetom i trajanjem podrazaja koji djeluju na osjetne organe. Jedinica za mjerenje osjetljivosti je apsolutni prag osjeta. To je onaj najmanji intenzitet podrazaja koji je upravo dovoljan da izazove osjet ) . Pored apsolutne osjetljivosti, mozemo govoriti i o diferencijalnoj osjetljivosti koja se mjeri diferencijalnim pragom osjetljivosti. To je ona najmanja promjena u intenzitetu osnovnog podrazaja, koja je upravo dovoljna da bi osjetili razliku od osnovnog. OSJETNA PODRUCJAsvaki osjetni analizator predstavlja jedinstveni sistem koji se sastoji od tri dijela: perifernog ili receptora, sprovodnog djela s umetnutim nervnim centrima i mozdanog ili centralnog dijela u kori velikog mozga.

Vidni osjetni organ- prema nekim procjenama, oko 90 % od svih podataka iz okoline, covjek dobija vidom. Oko moze registrirati elektromagnetske valove raspona od oko 400 do 750 milimikrona, sto odgovara bojama spektra od ljubicaste do crvene. Periferni dio vidnog psjetnog organa dosta je slozen aparat, koji omogucuje primanje svjetlosnih podrazaja pod odredjenim uslovima. Ostrina vida predstavlja svojstvo oka da razlikuje sitne predmete. Da bi oko uopste moglo razlikovati dva predmeta, upadni ugao ne smije biti manji od jedne minute. Uz ostrinu vida, oko ima i odredjenu sirinu vidnog polja. Pod vidnim poljem podrazumijeva

8

se prostor koji istovremeno oko onuhvata.

Slusni osjetni organ- slusni osjetni analizator sastoji se od slozenog perifernog aparata ciji je zadatak da dovede zvucne valove do specijaliziranih nervnih celija osjetljivih na ovu vrstu podrazaja. Nervne celije, koje se nalaze u unutrasnjem uhu, registriraju zvucne podrazaje, transformiraju ih u nervne impulse i prenose u nervni centar gdje se javlja slusni dozivljaj. Karakteristika slusanja je osjetljivost. Osjetni organ za polozaj i pokrete- pored djela slusnog osjetnog analizatora, u unutrasnjem uhu nalazi se i vestibularni aparat. On se sastoji od tri polukruzna kanalica, ispunjena tekucinom koja se zove endolimfa. Kinesteticki osjetni organ- odredjivanju polozaja i smjera kretanja tijela i odredjivanju intenziteta pokreta i misicnih reakcija, pomazu kinesteticki osjeti. Osjetne celije koje registriraju promjene u stanju misica, nalaze se u misicima, tetivama, ligamentima i zglobovima.

PERCEPCIJA – primjecivanje def. se kao organizirana osjetna cjelina u kojoj svaki osjetni podatak ima svoje posebno, cjelinom odredjeno znacenje. Ona nastaje kao psihicka reakcija na mnostvo fizikalnih procesa koji istodobno ili u sukcesiji djeluju na nase organe. Njome zahvacamo oblike predmeta, melodije, prostorne i vremenske relacije, te razlike u kvalitetu, intenzitetu i velicini objektivnih konfiguracija podrazaja.

Determinante percepcijePodrobnim izucavanjem ustanovljene su tri vrste dijaterminanti: fizikalne (kvalitet, jasnoca i potpunost percepcije zavise od osobina sadrzaja koje percepiramo) , fizioloske (na jasnocu, tacnost i potpunost opazanja utjece i stanje osjetnih analizatora i cijelog organizma) i psiholoske (najznacajniji utjecaj na percepciju imaju iskustvo- pozitivno, inteligencija, emocije- negativno, motivacija i paznja- pozitivno, sto je paznja intenzivnija, percepcija je jasnija i potpunija) .

ILUZIJE – to su pogresne percepcije. One mogu biti izazvane nepovoljnim rasporedom i organizacijom podrazaja iz okoline, nepovoljnim fizioloskim stanjem osjetnih organa ili cijelog organizma, negativnim utjecajem pojedinih psihickih procesa i osobina pojedinaca. Iluzija ima veliki broj i razlikuju se prema uzrocima nastajanja i situacijama u kojima se najcesce javljaju. Medju iluzijama koje su uzrokovane nepovoljnim rasporedom i

9

organizacijom podrazaja iz okoline, poznat je u podrucju vida veliki broj tzv. geometrijskih iluzija.

Podjela percepcije- prema vrsti sadrzaja koji opazamo, percepciju mozemo podijeliti na percepciju prostora i percepciju vremena. Percepcija prostora sastavljena je iz nekoliko elemenata: oblika, velicine, polozaja, udaljenosti, dubine (pri ovoj percepciji koriste se dvije vrste kljuceva: monokularni i binokularni ) .

UCENJE, PAMCENJE I ZABORAVLJANJE
UCENJE – razvoj covjekovog organizma obiljezen je relativno trajnim promjenama ponasanja. One su uzrokovane utjecajem dviju grupa faktora: bioloskim faktorima i faktorima okoline. Medju bioloskim faktorima ima onih koji uzrokuju kratkotrajne promjene kao sto su bolest, umor, utjecaj alkohola i dr. i onih ciji je utjecaj relativno trajan, kao sto je to sazrijevanje i starenje. Sazrijevanje je proces organizma koji se ocituje u povecanju i razmnozavanju nervnih celija, razvoju misicnog tkiva, okostavanju itd. Starenje je pak obrnut proces i manifestira se u opadanju funkcija u obliku smanjenja brzine motornog reagiranja, smanjenja osjetljivosti osjetnih organa, padu inteligencije, slabljenju seksualnog nagona itd. S druge strane, promjene ponasanja uzrokovane faktorima okoline se ocituju u stjecanju iskustva i mjenjanju ponasanja pod utjecajem tog iskustva. Ucenje je , dakle, relativno trajno mijenjanje ponasanja pod utjecajem iskustva. To je osnovni proces u razumijevanju covjekovog ponasanja, jer ako iskljucimo utjecaj sazrijevanja i starenja, sve promjene u ponasanju posljedica su ucenja. Znanje def. kao naucenu gradju koja se sastoji od pojmova, cinjenica, principa i modela intelektualnog zivota.

Oblici ucenja – postoje razliciti mehanizmi preko kojih se ostvaruje utjecaj okoline na promjenu covjekovog ponasanja. Te mehanizme nazivamo oblicima ucenja. Oni se razlikuju prema slozenosti, pa ih mozemo podijeliti na: jednostavne (mehanicko ucenje i ucenje uvjetovanim refleksima) i slozene (odvijaju se pokusajima i pogreskama i uvidjanjem ) . Jednostavni: - mehanicko ucenje - najjednostavniji oblik ucenja i zasniva se na povezivanju dozivljaja koji su u nekom odnosu. Smatra se da je ponavljanje osnovi preduslov ucenja. Ovim ucenjem koriste se ljudi i zivotinje. - ucenje uvjetovano refleksima - takav oblik ucenja je slozeniji od prethodnog. Refleksi koji su urodjeni nazivaju se bezuslovnim refleksima i oni se odvijaju mimo nase voljne kontrole. Podrazaje koji izazivaju takve reflekse, nazivamo bezuslovnim podrazajima. Ako prije javljanje bezuslovnog podrazaja jedne vrste, npr. hrane, javi neki drugi bezuslovni podrazaj, npr. zvuk i ako utjecaj bude ponovljen dovoljan broj puta, zvuk ce

10

izazvati istu onu reakciju koju izaziva podrazaj hrane – lucenje pljuvacke. To je naucena reakcija.

Slozeni: - pokusaji i pogreske - ovaj oblik ucenja ubraja se medju slozene oblike ucenja. Primjer: macka u kavezu i riba.
-

uvidjanje – ono ukljucuje intelektualne funkcije. Njegovu osnovu predstavljaju misaoni procesi i po tome se ovaj oblik razlikuje od svih drugih oblika ucenja. Ovaj oblik ucenja zasniva se na misljenju, sto znaci da covjek razmislja i o tome sta uci i o tome sta ucenjem treba da postigne. Primjer: niz brojeva koji se povecava za po jedan neparni broj. Ovaj oblik ucenja narocito je efikasan kod problemskih situacija. Postoje 4 faze u rjesavanju problema: upoznavanje, inkubacija, iluminacija i verifikacija. Vrste ucenja-

-

perceptivno ucenje (angazira osjetne analizatore) verbalno ucenje (gradja oblikovana u verbalne simbole kojima se sluzimo da zapamtimo neki sadrzaj) motorno ucenje (ukljucuje pokrete i radnje) instrumentalno ucenje (izvodi se u posebnim eksperimentalnim uslovima)

Najvazniji problem psihologije ucenja je transfer ucenja koji def. kao prenosenje djelovanja ranijeg ucenja na kasnije ucenje ili ativnosti uopce. Transfer moze biti pozitivan ili negativan.

PAMCENJE – ono je usko vezano sa ucenjem. Njega def. kao sposobnost zadrzavanja u sjecanju ranije dozivljenih sadrzaja. To je slozen proces koji se sastoji od nekoliko elemenata: zadrzavanje naucenog, zaboravljanje, koje je neminovno i reprodukcija, kojom se manifestira zapamceno. Pamcenje mozemo podijeliti na: motorno i mentalno (koje se dalje dijeli na verbalno i slikovito, prema materijalu koji se pamti. Slikovito pamcenje zasluzuje posebnu paznju i ocituje se u obliku predodzbe ili predstave ) . Posebno vazno za pamcenje je prisustvo interesa za neki materijal.

11

ZABORAVLJANJE – to je obrnut proces pamcenju. To je ustvari nestajanje promjena nastalih ucenjem. Bertlit je ostanovio da pri zaboravljanju nastaju tri vrste promjena u sadrzaju zapamcenog. Kroz zaboravljanje dolazi do pojednostavljivanja sadrzaja, racionalizacije i do naglasavanja onoga sto se pojedincu cini bitnim. Zaboravljanje je najbrze nakon potpunog prestanka ucenja. Bitno je spomenuti i retroaktivnu inhibiciju – novo ucenje negativno utjece na pamcenje ranije naucenih sadrzaja. Stoga, moze se reci da zaboravljanje nije uzrokovano vremenom koje protekne od prestanka ucenja, nego dogadjajima koji su se u tom periodu odigrali.

12

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->