P. 1
Carinjenje i carinski postupak

Carinjenje i carinski postupak

|Views: 14,307|Likes:
Published by api-19972990

More info:

Published by: api-19972990 on Dec 04, 2009
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

07/24/2014

pdf

text

original

UNIVERZITET U SARAJEVU FAKULTET ZA SAOBRAĆAJ I KOMUNIKACIJE

SEMINARSKI RAD IZ ŠPEDITERSKOG POSLOVANJA
Tema: Carinjenje i carinski postupak

Studenti: Višća Namir Habib Dino

Profesor: V.prof.dr.Alija Behmen Viša asistentica: mr.Azra Ferizović

Sarajevo,oktobar 2009.

Sadržaj
Sadržaj..................................................................................................................................2 1. Uvod.................................................................................................................................2 2. Carinjenje robe.................................................................................................................3 2.1. Carinski sistem..........................................................................................................5 3. Carinski postupci.............................................................................................................6 3.1. Redovni postupak......................................................................................................7 3.1.1. Podnošenje carinske prijave i propisanih isprava..............................................7 3.1.2. Prijem carinske prijave......................................................................................7 3.1.3. Pregled robe.......................................................................................................8 3.1.4. Svrstavanje robe po carinskoj tarifi...................................................................9 3.1.5. Utvrđivanje carinske osnovice...........................................................................9 3.1.6. Obračunavanje i naplata carine........................................................................10 3.2. Pojednostavljeni postupak......................................................................................10 3.3. Posebni postupci.....................................................................................................11 3.3.1. Zajedničke odredbe za nekoliko posebnih postupaka.....................................11 3.3.2. Tranzit- provoz................................................................................................12 3.3.3. Carinska skladišta ...........................................................................................13 3.3.4. Unutrašnja obrada ...........................................................................................14 3.3.5. Obrada pod carinskom kontrolom...................................................................14 3.3.6. Privremeni uvoz...............................................................................................15 3.3.7. Vanjska obrada.................................................................................................16 3.3.8. Izvoz ...............................................................................................................17 3.4.Stavljanje robe u slobodan promet...........................................................................17 3.5. Slobodne zone.........................................................................................................18 4. Zaključak........................................................................................................................19 Literatura............................................................................................................................20

1. Uvod
U ovom radu pod naslovom „Carinjenje i carinski postupak“ pokušali smo objasniti osnovne pojmove vezane za carinsku terimnologiju kao i carinski postupak koji se obavlja prilikom svakog carinjenja robe, određene vrijednosti. Tema je izuzetno 2

opširna i zahtjevna i iziskuje mnogo truda i napora u isčitavnju literature koju smo koristili. Mi smo pokušali uzeti najznačajnije dijelove i objasniti ih,kako bi uspjeli prezentirati njabitnije pojmove vezane za carinjenje i carinski postupak. Carinjenje predstavlja svojevrstan porez na uvezenu robu koji je nametnut od strane države. Postupak carinjenja i sama carina je u potpunoj nadležnosti države, odnosno državen carinske službe. Carinska deklaracija je osnovni dokument kojim se vrši prijava carinjenja neke robe. Carinjenje se vrši na posebnim mjestima tzv. carinarnicama , osim ako zakonom ili pravilnokom nije drugačije regulisano. Svaka roba kj se nađe na graničnom prelazu podložna je carinjenju, a pojedine robe se ne carine, ali je Jedinstvena Carinska Isprava (JCI) obavezna. Carinjenje se vrši po tačno određenim carinskim tarifama i tačno se zna koja roba pripada kojoj tarifi. Carinski sistem naše zemlje,Bosne i Hercegovine regulisan je autonomnim i međunarodnim propisima. Također će u ovom seminarskom radu biti riječi o carinskom postupku koji se odvija prilikom carinjenja roba. Carinski postupak obuhvata : tranzit ili provoz, carinska skladišta, unutarnja obrada, obrada pod carinskom kontrolom, privremeni uvoz, vanjska obrada, izvoz te stavljanje robe u slobodan promet. Njihova zajednička karakteristika je da su to carinski dozvoljeni postupci, a ne vrste carinjenja ili faze carinskog nadzora. Posebno treba imati u vidu, kao zajednički uslov za ove postupke da se oni mogu voditi samo na osnovu odobrenja carinskog organa , koje mora da sadrži uslove propisane za njegovu primjenu. Važno je napomenuti da novi carinski dozvoljeni postupak može započeti samo ako se okonča prethodno dozvoljeni carinski postupak. Postupak se smatra okončanim kad se odobri novi carinski dozvoljeni postupak za robu koja je bila predmet prethodnog postupka ili koja je dobijena preradom, odnosno oplemenjivanjem, i kada se podnošenjem nove isprave razduži deklaracija, podnijeta za prethodni postupak. Svakom od ovih navedenih pjmova u uvodnom dijelu, u daljem razmatranju i izlaganju će biti data posebna pažnja i objašnjenje, a sve u cilju boljeg shvaćanja carinjenja, carinskog sistema i carinskog postupka.

2. Carinjenje robe
Carinjenje robe je jedan veoma složen proces koji se obavlja prilikom svakog uvoza ili izvoza neke robe koja ima neku određenu vrijednost. Carinjenje obavljaju carinske službe u carinskom sistemu. Obavljanje carinskih poslova zahtijeva stručnost i 3

pouzdanost carinskih službenika, kako bi se carinski poslovi obavili brzo i efikasno. Carinjenje se obavlja na osnovu CARINSKE DEKLARACIJE (radnja ili isprava kojom osoba u propisanu obliku i na propisan način zahtijeva da se roba stavi u neki od carinskih postupaka) koja se popunjava na propisanom formularu. Carina predstavlja svojevrstan porez države na neku uvezenu robu i veoma je važna u vanjskotrgovinskoj razmjeni.1 Carine i carinski sistem svake države, pa i Bosne i Hercegovine, imaju veliki značaj pri otvorenoj međunarodnoj robnoj razmjeni, koja se sa pravom očekuje za našu zemlju, nakon pristupanja CEFTi i približavanja zemlje EU. Iz tih razloga, a posebno iz razloga bržeg uključivanja naše privrede u međunarodne robne tokove, bitno je da carina i carinski sistem naše zemlje, budu savremeni sa nizom usvojenih međunarodnih rješenja koje imaju razvijene države. Vođenje zaštitne carinske politike i njena konkretizacija u Carinskoj tarifi svake zemlje je vrlo osjetljivo pitanje i ljudi koji vode carinsku politiku moraju biti posebno obazrivi pri konkretizaciji zaštitne carinske politike u carinskim tarifama. Ta obazrivost bi se ogledala, prije svega. u tome da zacrtana carinska politika u carinskim tarifama ne smije da bude ni suviše visoka - da sprečava uvoz roba, putem zacrtanih visokih carinskih stopa, kao ni obrnuto, da carinske stope budu suviše niske i da se suviše liberalizuje uvoz, ne vodeći računa pri tome o razvoju domaće proizvodnje. Rješenja treba tražiti kroz jedan srednji pristup, da carine budu u pogledu svoga nivoa realno odmjerene, tj. da ne budu ni pretjerano visoke, ni pretjerano niske, tj. da budu tako postavljene da omogućavaju razumnu konkurenciju i razuman uvoz inostranih roba. Carine naše zemlje, ne smiju biti barijera otvorenim robnim razmjenama sa inostranstvom, niti uvozu, jer se radi i o zavisno uvoznoj privredi (pa se ni izvoz ne može ostvariti bez neophodnog uvoza, posebno reprodukcionog materijala i sirovina, što će omogućiti proizvodnju roba za izvoz), već naprotiv, one moraju biti u funkciji takvih robnih razmjena. S druge strane, carine ne mogu biti zabrana uvozu iz inostranstva, jer autarhična i zatvorena privreda jedne države, pa čak i onih razvijenijih država, nije poželjna i ekonomski opravdana. Stoga carina, u svakom carinskom sistemu, pogotovu kod mladih privreda u razvoju, mora da omogući i razuman uvoz, ali da i instrumenti carina i instituti carinskog sistema omoguće i pospješe izvozne tokove privreda u tranziciji i razvoju. To se, uostalom, sa pravom, očekuje i od naših carina i carinskog sistema Bosne i Hercegovine. Carine možemo podjeliti prema pet (5) kriterija : 1) s obzirom na pravac kretanja 1.uvozne 2.izvozne 3.tranzitne 2) s obzirom na cilj uvođenja 1.financijske (fiskalne) → glavni cilj je prikupiti sredstva za podmirenje javnih rashoda.2. 2.ekonomske (zaštitne) → cilj je zaštiti domaće gospodarstvo, domaće proizvođače. 3.represivne (returzivne) → one su protumjera na štetnu mjere neke druge države. 3) s obzirom na način određivanja carinske obveze 1.vrijednosne (ad valorem)
1

www.scribd.com

4

→ obveza se utvrđuje u postotku od vrijednosti robe. 2.specifične → obveza se utvrđuje po mjernim jedinicama. 4)s obzirom na način uvođenja carine 1.ugovorne → u dogovoru sa nekom zemljom (npr. bilateralni dogovor o uvođenju smanjenje carinske stope na određeni proizvod iz druge zemlje). 2.autonomne → država uvodi carine po svojoj vlastitoj odluci. 5)s obzirom na visinu opterećenja 1.preferencijalne → kad se koristi niža stopa od opće. 2.diferencijalne → kad se primjenjuje najviša stopa.2 Mjesto carinjenja određuje špediter ako ga nije odredio nalogodavac, ili ako nije propisima određeno. Kada zbog određivanja nepogodnog mjesta izvršenja carinskih radnji nastanu štetne posljedice, pravilo je da ih snosi ona osoba koja je takvo mjesto odredila, ako je zakonom određeno takvo mjesto, posljedice treba snositi nalogodavac. Carinjenje se u pravilu vrši kod carinarnice kojoj je roba prijavljna za carinjenje. Postoji zakonska mogućnost da se u pojedinim slučajevima isključe neke granične carinarnice kod kojih se ne može cariniti. Carinjenje robe, kao najvažniji institut carinskog sistema, predstavlja samu suštinu carinskog postupka. Da bi se tačno regulisali odnosi podnosioca carinske deklaracije kao stranke u postupku i carinarnice kao organa koji sprovodi postupak, odgovarajućim odredbama carinskog zakona i pratećim propisima donijetim na osnovu tog Zakona definisane su faze postupka carinjenja i detaljno propisan i razrađen redoslijed radnji, obaveza i prava učesnika u carinskom postupku. U carinskom postupku utvrđuju se sve relevantne činjenice od značaja za pravilnu primjenu čitavog niza instrumenata carinskog, spoljnotrgovinskog, deviznog i poreskog sistema. Otuda, zbog značaja ovog pitanja carinsko zakonodavstvo materiji carinjenja robe posvetilo je dosta pažnje i prostora sa precizno određenim pravilima postupanja.

2.1. Carinski sistem
Carinjenje robe prilikom uvoza obavljaju carinarnice koje se mogu nalaziti na graničnim prijelazima ili negdje u u nutrašnjosti zemlje. Čitav carinski sistem je u

2

www.scribd.com

5

nadležnosti države Bosne i Hercegovine i neovisan je od entiteta i kantona. Carinskim sistemom upravlja Upravni odbor, a uz odobrnje Vijeća ministara i Parlamenta. Donošenjem Zakona o carinskoj politici Bosne i Hercegovine stvorene su predpostavke za funkcionisanje jedinstvenog carinskog područja Bosne i Hercegovine na kojem će se jedinstveno primjenjivati carinski propisi. Carinske propise donose: • Parlament Bosne i Hercegovine • Vijeće ministara Bosne i Hercegovine • Upravni odbor3 u skaldu sa propisima koji se primjenjuju u Europskoj uniji. Pojedine odredbe Zakona mogu se primjenjivati i van carinskog područja Bosne i Hercegovine, u skladu sa propisima kojima se regulira određena oblast ili na osnovu međunarodnih konvencija. Carinski sistem predstavlja skup propisa kojima se reguliraju carinski instituti. Predmet carinskog sistema je oblast društvenih odnosa i djelatnosti u okviru razmjene dobara i usluga s inozemstvom. Njegova je uloga da sferu ekonomskih odnosa uredi tako, što će učesnici u carinskom postupku unaprijed znati svoja prava i obaveze, da pospješuje razvoj domaće privrede, uravnoteženje platnobilansne pozicije itd. Ipak, najznačajnija uloga carinskog sistema je zaštita domaće proizvodnje od iznozemne konkurencije, s tim da ta zaštita bude u funkciji razvoja, produktivnosti i kvaliteta proizvodnje. Carinski sistem BiH reguliran je autonomnim i međunarodnim propisima. Najvažniji autonomni izvori carinskog sistema su: - Zakon o carinskoj politici BiH, - Zakon o carinskoj službi, - Zakon o carinskoj tarifi BiH, Međunarodni izvori carinskog sistema su: bilateralni i multilateralni ugovori, sporazumi, protokoli, konvencije i sl. u literaturi je poznat i pojam "carinsko pravo". Carinsko pravo je dio carinskog sistema kojim se reguliraju prava i obaveze učesnika u carinskom postupku. To su odredbe procesnog prava, odnosno upravnog i prekršajnog postupka.

3. Carinski postupci

3

S.Hasagić,diplomski rad „Uloga špeditera u carinskom posredovanju“ Fakultet za saobraćaj i komunikacije; Sarajevo, 2009. str.40

6

3.1. Redovni postupak
Redovan carinski postupak se koristi kada se na robi čija se vrsta, količina, vrijednost i kvalitet ne mogu utvrditi u tzv. skraćenom ( posebnom ) postupku. Redovan postupak carinjenja sastoji se iz sljedećih faza: 1. podnošenje carinske prijave i propisanih isprava 2. prijem cariske prijave 3. pregled robe 4. svrstavanje robe po carinskoj tarifi 5. utvrđivanje carinske osnovice 6. obračunavanje i naplata carine

3.1.1. Podnošenje carinske prijave i propisanih isprava
Prijave u pisanoj formi sačinjavaju se na obrascu koji je propisan provedbenim propisima zakona o Carinskoj politici BiH . Prijave moraju sadržavati sve podatke koji su neophodni za primjenu propisa kojima se regulira carinski postupak za koji se roba prijavljuje i biti potpisane . Uz prijavu se prilažu svi dokumenti potrebni za primjenu propisa kojima se regulira carinski postupak za koji je roba prijavljena. Podnošenje Jedinstvene carinske isprave ili carinske prijave je obaveza uvoznika ili ovlaštenog lica. Pravilnikom je predviđeno da preduzeće ili drugo pravno liceregistrovano za poslove međunarodne špedicije može organizovati otpremanje i dopremanje robe u međunarodnom saobraćaju u svoje ime, a po nalogu i za račun komitenta, kao i zastupati i obavljati poslove u vezi sa carinjenjem robe. Carinski obvezik ili ovlašteni špediter je odgovoran za pravilnost preduzetih radnji u carinskom postupku, kao i za tačnost podataka koji unijeti u JCI i druge isprave. Carinsku prijavu može podnijeti svako lice koje može pokazati predmetnu robu ili naložiti da se ona pokaže nadležnom carinskom organu, zajedno sa svom dokumentacijom koju treba priložiti radi primjene propisa o carinskom postupku za koji je roba prijavljena.4 Deklarantu se, na njegov zahtjev, odobrava da izvrši izmjenu jednog ili više podataka u prijavi nakon što je carina prihvati. Izmjena ne smije imati takav učinak koji bi prijavu učinio primjenjivom na drugu robu od one koju je prvobitno obuhvatala. Prijave, koje su u skladu s uslovima i pravilima o carinskom postupanju carinski organi odmah prihvataju, pod uslovom da je roba na koje se odnose pokazana carini.

3.1.2. Prijem carinske prijave

4

R. Zelenika, „Međunarodna špedicija“,Ekonomski fakultet,Zagreb, 1996.str. 205

7

Prva faza u postupku carinjenja robe koju obavljaju carinski organi , a na osnovu podnijete carinske prijave jeste prijem carinske prijave. Ako nije drukčije izričito propisano, datum koji treba da se koristi s ciljem primjene svih propisa kojima se regulira carinski postupak za koji je roba prijavljena je datum prihvatanja carinske prijave od strane carinskih organa. Radi provjere prijava koje su prihvatili, carinski organi mogu: - pregledati dokumenta koji potkrepljuju prijavu i prateća dokumenta. Carinski organi mogu zahtijevati od deklaranta da predoči i neka druga dokumenta u svrhu provjere tačnosti podataka sadržanih u prijavi. - pregledati robu i uzeti uzorke na analizu ili detaljno ispitivanje Po prijemu carinske prijave carinarnica utvrđuje da li je carinska prijava pravilno i uredno popunjena i da li dodatne isprave sadrže potrebne podatke za carinjenje robe. Radi sigurnijeg vođenja postupka carinjenja robe, podnosilac carinske prijave ima pravo da prije podnošenja prijave pod nadzorom carinarnice obavi predhodni pregled robe i utvrdi količinu , vrstu i kvalitet robe, kao i da uzm euzorke robe u potrebnoj količini.

3.1.3. Pregled robe
Pregledom robe treba da se utvrdi faktičko stanje robe prema podacima iz carinske prijave priloženih isprava. Tom prilikom carinarnici utvrđuju da li podaci navedeni u prijavi i drugim priloženim ispravama odgovaraju stvarnom stanju. Pregled robe od strane carinskih organa obavlja se u utvrđenim rokovima i u prisustvu podnosioca prijave. Carinarnica prerduzima sve mjere potrebne za utvrđivanje stvarnog stanja robe, uzima uzorke, mjeri robe idr. Prevoz robe do mjesta pregleda i uzimanja uzoraka te svako rukovanje s robom koje iziskuje takav pregled ili uzimanje uzoraka obavlja deklarant ili se obavlja na njegovu odgovornost. Nastale troškove snosi deklarant. Deklarant ima pravo biti prisutan prilikom pregleda robe i uzimanja uzoraka. Kada smatraju da je to potrebno, carinski organi zahtijevaju od deklaranta da prisustvuje ili da bude zastupljen prilikom pregleda robe ili uzimanja uzoraka kako bi im pružio pomoć koja je potrebna za olakšavanje takvog pregleda ili uzimanja uzoraka. Pod uslovom da su uzorci uzeti u skladu s važećim propisima, carinski organi nisu dužni platiti bilo kakvu naknadu za njih, ali snose troškove analize ili ispitivanja. Kada se obavlja pregled samo dijela robe obuhvaćene prijavom, rezultati djelimičnog pregleda primjenjuju se na svu robu koja je obuhvaćena tom prijavom.Međutim, deklarant može zahtijevati detaljniji pregled robe ako smatra da rezultati djelimičnog pregleda nisu valjani u pogledu preostale prijavljene robe. Carinski organi preduzimaju neophodne mjere za identifikaciju robe kada je identifikacijapotrebna kako bi se osiguralo postupanje u skladu s uslovima kojima se regulira carinski postupak za koji je navedena roba prijavljena.

8

3.1.4. Svrstavanje robe po carinskoj tarifi
Najčešće organi carinske službe kontrolu svrstavanja robe obavljaju paralelno sa pregledom robe , jer je svrstavanje robe u odrđen tarifni broj, odnosno oznaku, logičan nastavak pregleda robe. Svrstavanje robe po carinskoj tarifi je složen postupak, potrebno je poznavati robu, njene tehničke karakterisitke i namjenu, također i osnovna pravila za primjenjivanje Carinske tarife kao i komentare o svrstavanju robe u Carinskoj tarifi. Cilj svrstavanja i kontrole svrstavanja robe po Carinskoj tarifi jeste da se tačno utvrdi koju stopu carine iz Carinske tarife treba primijeniti. Carinska služba mora pravilno i jednoobrazno da primjenjuje propise iz svoje nadležnosti, što znači da se ista roba koju uvozi više uvoznika za istu namjenu mora svrstati u isti tarifni broj i na nju primijeniti ista stopa carine. Raspon carinskih stopa u Carinskoj tarifi je od 1 do 30%, pa visina carinske stope koja se primjenjuje dosta utiče na materijalne troškove preduzeća, a time i na uslove privređivanja. Carinska služba je od strane nadležnih državnih organa ovlaštena da u postupku carinjenja robe koja se uvozi obračunava i naplaćuje i akcize i PDV(porez na dodanu vrijenost).5

3.1.5. Utvrđivanje carinske osnovice
Carinska osnovica je vrijednost robe na koju se primjenjuju stope carine iz Carinske tarife i druge uvozne dadžbine. Carinska osnovica se najčešće utvrđuje na osnovu ugovorene, odnosno transakcijske cijene. Ugovorenom cijenom smatra se stvarno plaćanje cijena za robu koja se uvozi. Pored fakturne vrijednosti robe koja se uvozi , carinsku osnovicu čini i niz dodatnih troškova nastalih u vezi sa kupovinom do državne granice: troškovi prevoza, osiguranja, provizije posrednicima u prodaji robe, troškovi pakovanja i korištenja kontejnera, troškovi utovara, pretovar i istovara nastali u inostranstvu i sl. Stavke koje ne opterećuju carinsku osnovicu su: kamate na kredit, sva sniženja cijena ugovorena i ostvarena prije uvoza, troškovi prijevoza, osiguranja nastali u državi u koju se vrši uvoz. Robna dokumentacija na osnovu koje se utvrđuje carinska osnovica su: faktura, specifikacija robe, lista pakovanja robe. Transportna dokumentacija na osnovu koje se utvrđuju transportni troškovi kao dio carinske osnovice su: tovarni list, prevozni list i sl. Carinska osnovica za upotrebljavanu robu utvrđuje se na isti način kao i za novu robu, s tim što se kao vrijednost njena realna vrijednost u trnutku carinjenja. Carinska vrijednost za robu koja je oštećena u toku prevoza ili dok se nalazila pod carinskim nadzorom umanjuje za procenat oštećenja.

5

Zakon o carinskoj politici Bosne i Hercegovine

9

3.1.6. Obračunavanje i naplata carine
Osnovni princip u našem carinskom sisitemu je „plati pa nosi“ . Na osnovu stvarne carinske osnovice primjenjuje se odgovarajuća stopa carine i drugih uvoznih dadžbina , pri čemu organi carinske službe obračunavaju i naplačuju i akcizu i porez na robukoja se uvozi. Poresku osnovicu za obračun poreza čine: carinska osnovica, iznos carine, carinske dadžbine i iznos akcize. Carinska osnovica se izražava u konvertibilnim markama. Obračunatu carinu i uvozne dadžbine carinski obveznik je dužan da plati u roku od osam dana od dana prijema Obračuna carinskog duga. Roba se ne možepodići ispod carinskog nadzora prije nego što obveznik plati sve uvozne dadžbine. Na iznos carine i uvoznih dadžbina koje nisu plaćene u propisanom roku, obračunava se kamata za svaki dan zakašnjenja. Kada prihvatanjem carinske prijave nastane carinski dug, roba obuhvaćena prijavom ne pušta se ako se carinski dug ne izmiri ili ako se ne položi garancija za njegovo plaćanje. Kada, u skladu s propisima kojima se regulira carinski postupak za koji je roba prijavljena, carinski organi zahtijevaju polaganje garancije, pomenuta roba ne stavlja se u taj carinski postupak dok se ne položi takva garancija. Sve potrebne mjere, uključujući zapljenu i prodaju, preduzimaju se u vezi s robom koja: a) se ne može pustiti zbog toga što: - nije bilo moguće preduzeti ili nastaviti pregled robe u roku koji su predvidjeli carinski organi iz razloga koji se pripisuju deklarantu; ili - dokumenta koja moraju biti podnesena prije nego što roba može da se stavi u traženi carinski postupak, nisu podnesena; ili - uplate ili garancije koje je trebalo izvršiti ili osigurati u pogledu uvoznih ili izvoznih dažbina nisu izvršene ili osigurane u propisanom roku; ili - podliježe zabranama ili ograničenjima; b) nije preuzeta u razumnom vremenskom roku nakon puštanja. 6

3.2. Pojednostavljeni postupak
Da bi se u što većoj mjeri pojednostavile radnje i procedure, a uz osiguravanje pravilnog vođenja postupka, carinski organi, pod uslovima predviđenim u provedbenim propisima zakona zakona o Carinskoj politici BiH, dopuštaju: - da carinska prijava ne sadrži određene podatke, te da uz nju ne moraju biti priložena određena dokumenta - da se neki trgovački ili administrativni dokument, koji prati zahtjev da se roba stavi u određeni carinski postupak, podnese umjesto carinske prijave -da se roba stavi u taj postupak zavođenjem u evidenciju korisnika; u tom slučaju carinski organi mogu odustati od zahtjeva da deklarant pokaže robu carini.
6

Zakon o carinskoj politici Bosne i Hercegovine

10

Pojednostavljena prijava, trgovački ili administrativni dokument, odnosno upis u evidenciju moraju sadržavati minimum podataka potrebnih za identifikaciju robe.Kada se roba zavodi u evidenciju, mora se naznačiti datum takvog zavođenja. Osim u slučajevima koji se određuju u skladu s provedbenim propisima zakona, deklarant podnosi dodatnu prijavu koja može biti općeg, periodičnog ili rekapitulativnog karaktera. Za dodatne prijave i pojednostavljene prijave gore navedene ovog smatra se da čine jedinstveni, nedjeljivi instrument koji postaje pravosnažan danom prihvatanja pojednostavljenih prijava, upis u evidenciju ima istu pravnu valjanost kao i prihvatanje prijave o carinjenju. Posebni pojednostavljeni postupci za postupak provoza propisuju se u provedbenim propisima zakona o carinskoj politici određene države.

3.3. Posebni postupci
3.3.1. Zajedničke odredbe za nekoliko posebnih postupaka
Zakon o carinskoj politici BiH potpuno drugačije postavlja određena postupanja sa robom, koja su do sada smatrana i kao faze carinskog nadzora ili kao različiti spoljnotrgovinski poslovi u okviru postupka carinjenja. U Zakonu o carinskoj politici BiH predviđeni su posebni carinski postupci koji carinski organ odobrava pod propisanim uslovima i koji se moraju završiti na propisani način prije započinjanja novog carinskog postupka. (a) kada se koristi pojam “postupak”, podrazumijeva se da se, u slučaju robe koja nije bh. roba, primjenjuje na sljedeće aranžmane: (i) provoz; (ii) carinsko skladištenje; (iii) unutrašnju obradu po sistemu obustave plaćanja; (iv) obradu pod carinskom kontrolom; (v) privremeni uvoz. (b) kada se koristi pojam “carinski postupak s ekonomskim učinkom”, podrazumijeva se da se primjenjuje na sljedeće aranžmane: (i) carinsko skladištenje; (ii) unutrašnju obradu; (iii) obradu pod carinskom kontrolom; (iv) privremeni uvoz; (v) vanjsku obradu. “Uvozna roba” znači robu koja je stavljena pod postupak obustave plaćanja, te robu koja je, prema postupku unutrašnje obrade po sistemu povrata, prošla radnje i

11

postupke za stavljanje u slobodan promet i radnje i postupke predviđene članom 122. ovog zakona. “Roba u nepromijenjenom stanju” znači uvoznu robu koja, u postupku unutrašnje obrade ili u postupcima za obradu pod carinskom kontrolom, nije prošla bilo koji oblik obrade. U daljem izlaganju biće obrađen svaki od posebnih postupaka. Njihova zajednička karakteristika je da su to carinski dozvoljeni postupci, a ne vrste carinjenja ili faze carinskog nadzora. Posebno treba imati u vidu, kao zajednički uslov za ove postupke da se oni mogu voditi samo na osnovu odobrenja carinskog organa , koje mora da sadrži uslove propisane za njegovu primjenu. Vlada može propisati uslove za sprovođenje ovih postupaka.Lice kome je odobreno sprovođenje nekog od ovih postupaka, koje zakon poznaje kao nosioca odobrenja, dužno je da se pridržava uslova iz dobijenog odobrenja i da položi odgovarajuće obezbeđenje za plaćanje carinskog duga, koji bi mogao nastati u vezi sa robom stavljenom u neki od ovih postupaka. Prije svega važno je napomenuti da novi carinski dozvoljeni postupak može započeti samo ako se okonča prethodno dozvoljeni carinski postupak. To znači npr. da se postupak prerade pod carinskim nadzorom može započeti samo ako se okonča postupak carinskog skladištenja. Postupak se smatra okončanim kad se odobri novi carinski dozvoljeni postupak za robu koja je bila predmet prethodnog postupka ili koja je dobijena preradom, odnosno oplemenjivanjem, i kada se podnošenjem nove isprave razduži deklaracija, podnijeta za prethodni postupak.

3.3.2. Tranzit- provoz
Carinski zakon definiše tranzit kao kretanje robe pod carinskim nadzorom ili carinskom kontrolom između dva mjesta unutar carinskog područja i to strane robe koja nije nacionalizovana i domaće robe namijenjene izvozu. Postupak tranzita počinje prijavljivanjem robe ulaznoj graničnoj carinarnici ili carinarnici gdje je roba prethodno prijavljena, a završava se predajom robe i propisanih isprava odredišnoj carinarnici. Deklarant koji je podnio tranzitnu deklaraciju odgovoran je za predaju robe odredišnoj carinarnici u nepromijenjenom stanju i dužan je da položi garanciju za plaćanje carinskog duga, koja može biti: -pojedinačna (za jedan carinski postupak) ili -generalna odnosno sveobuhvatna (za više tranzitnih postupaka) uz odobrenje direktora. Izuzev u slučajevima koje, kada je to potrebno, utvrđuje Upravni odbor, nije potrebno da se garancija polaže za: a) putovanja zrakom; b) prijenos cjevovodom; c) radnje koje vrše željeznička preduzeća BiH. Domaća roba nakon izvoznog carinjenja se pod carinskim nadzorom i carinskom kontrolom zajedno sa propisanim ispravama upućuje izvoznoj carinarnici radi izvoza u

12

inostranstvo.Domaća roba se može uputiti pod carinskim nadzorom između dva mjesta na domaćoj teritoriji preko stranog područja u okviru tranzitnog postupka.

3.3.3. Carinska skladišta
Carinsko skladištenje je poseban carinski dozvoljeni postupak, radi smještaja robe u carinsko skladište. Carinski organ odobrava smještaj robe u carinsko skladište nakon čega se podnosi deklaracija za smeštaj robe. Postupkom carinskog skladištenja dozvoljava se da se u carinsko skladište smjesti: (a) roba koja nije domaća roba, bez podlijeganja takve robe plaćanju uvoznih dažbina ili mjerama trgovinske politike; (b) domaća roba, kada se zakonskim propisima kojima se reguliraju određene oblasti predviđa da smještaj robe u carinsko skladište povlači primjenu mjera koje se obično povezuju s izvozom takve robe. “Carinsko skladište” znači svako mjesto koje odobre carinski organi i koje se nalazi pod njihovim nadzorom gdje se roba može smjestiti prema predviđenim uslovima. Carinsko skladište može biti javno ili vlastito skladište. (a) “Javno skladište” znači carinsko skladište koje je na raspolaganju svakom licu za skladištenje robe; (b) “Vlastito skladište” znači carinsko skladište rezervirano za skladištenje robe od strane držaoca skladišta. Važno je napomenuti da zakon pravi razliku između držaoca skladišta i korisnika skladišta ili deponenta na slijedeci način : -držalac skladišta je lice koje je ovlašteno da vodi carinsko skladište. -deponent je lice obavezano prijavom kojom se roba stavlja u postupak carinskog skladištenja ili lice na koje su prenijeta prava i obaveze tog lica. Rad carinskog skladišta uslovljen je izdavanjem odobrenja od carinskih organa, osim ako navedeni organi sami ne vode carinsko skladište. Svako lice koje želi voditi carinsko skladište sačinjava pisani zahtjev koji sadrži podatke neophodne za davanje odobrenja, a naročito one koje pokazuju da postoji ekonomska potreba za skladištenjem.7 U odobrenju se navode uslovi za držanje carinskog skladišta. Držalac skladišta odgovoran je za: a) osiguravanje da se roba ne izuzima ispod carinskog nadzora dok se nalazi u carinskom skladištu. b) ispunjavanje obaveza koje proizilaze iz skladištenja robe obuhvaćene postupkom carinskog skladištenja; i c) postupanje u skladu s posebnim uslovima koji su precizirani u odobrenju. Deponent je u svakom trenutku odgovoran za ispunjavanje obaveza koje proizilaze iz smještaja robe prema postupku carinskog skladištenja.

7

www.logistika.ba

13

3.3.4. Unutrašnja obrada
Postupkom unutrašnje obrade dozvoljava se da se sljedeća roba koristi u carinskom području BiH u jednom ili više procesa obrade: b) roba koja nije bh. Roba, a koja je namijenjena za ponovni izvoz iz carinskog područja BiH u obliku kompenzacionih proizvoda, bez podlijeganja takve robe plaćanju uvoznih dažbina ili mjerama trgovinske politike; (b) roba stavljena u slobodan promet uz povrat ili odustajanje od naplate uvoznih dažbina koje se naplaćaju na tu robu ako se izveze s carinskog područja BiH u obliku kompenzacionih proizvoda. Carinski organi određuju rok u kojem kompenzacioni proizvodi moraju biti izvezeni ili ponovno izvezeni ili u kojem im se mora odrediti drugo carinski odobreno postupanje ili upotreba. U taj rok uračunava se i vrijeme koje je potrebno da se izvrše procesi obrade i isporuče kompenzacioni proizvodi. Carinski organi određuju normativ proizvodnje procesa obrade ili, kada je to potrebno, način određivanja takvog normativa. Normativ proizvodnje određuje se na osnovu stvarnih okolnosti u kojima se proces obrade vrši ili treba da se vrši. Neki ili svi kompenzacioni proizvodi ili robe u nepromijenjenom stanju mogu se privremeno izvesti s ciljem daljnje prerade van carinskog područja BiH ako to odobri carinski organ u skladu sa uslovima predviđenim u propisima koji se odnose na vanjsku obradu. Kada carinski dug nastane u pogledu ponovno uvezenih proizvoda, naplaćuje se sljedeće: (a) uvozne dažbine na kompenzacione proizvode ili robu u nepromijenjenom stanju (b) uvozne dažbine na proizvode koji su ponovno uvezeni nakon obrade van carinskog područja države, čiji se iznos obračunava u skladu s propisima kojima se regulira vanjska obrada, pod istim uslovima koji bi se primijenili da su ti proizvodi, koji se izvoze po postupku vanjske obrade, stavljeni u slobodan promet prije vršenja takvog izvoza. Sistem povrata dažbina može se koristiti za svu robu. Međutim, ne može se koristiti ako u trenutku prihvatanja prijave za stavljanje u slobodan promet: a) uvozna roba podliježe količinskim uvoznim ograničenjima; b) kada se na uvoznu robu primjenjuje tarifna mjera u okviru kontigenata.

3.3.5. Obrada pod carinskom kontrolom
Postupkom za obradu pod carinskom kontrolom dopušta se upotreba robe koja nije domaća roba u carinskom području države u procesima kojima se mijenja njihov karakter ili stanje, bez njihovog podlijeganja plaćanju uvoznih dažbina ili mjerama trgovinske politike, te da se proizvodi koji nastanu iz tih postupaka stave u slobodan promet prema njima odgovarajućim stopama uvoznih dažbina. Takvi proizvodi nazivaju se obrađenim proizvodima. Slučajevi u kojima se i posebni uslovi pod kojima se može koristi postupak za obradu podcarinskom kontrolom utvrđuju se u provedbenim propisima Zakona o carinskoj politici BiH.

14

Odobrenje za obradu pod carinskom kontrolom daje se na zahtjev lica koje vrši obradu ili koje organizira da ona bude izvršena. Odobrenje se daje samo: a) licima registriranim u BiH; b) kada se uvozna roba može identificirati u obrađenim proizvodima; c) kada se roba nakon obrade ne može na ekonomičan način vratiti pod svoj opis i stanje u kojem je bila kada je bila stavljena u postupak; d) kada upotreba postupka ne može dovesti do kršenja propisa koji se odnose na ograničenja u vezi s porijeklom i količinom i koji se primjenjuju na uvezenu robu; i e) kada su ispunjeni neophodni uslovi za vršenje postupka (ekonomski uslovi) kako bi se pomoglo stvaranje ili održavanje proizvodne aktivnosti u BiH, a da to nije suprotno suštinskim interesima proizvođača slične robe iz BiH. Slučajevi u kojima se smatra da su ekonomski uslovi ispunjeni mogu se odrediti u provedbenim propisima ovog zakona. U slučaju nastanka carinskog duga u vezi s robom u nepromijenjenom stanju ili u vezi s proizvodima koji su u prijelaznoj fazi obrade u poređenju s onom koja je predviđena u odobrenju, iznos tog duga utvrđuje se na osnovu elemenata za obračun dažbina koji odgovaraju uvoznoj robi u trenutku prihvatanja prijave za stavljanje robe u postupak za obradu pod carinskom kontrolom. Kada se uvozna roba kvalificirala za preferencijalno tarifno postupanje prilikom stavljanja u postupak za obradu pod carinskom kontrolom, a takvo preferencijalno tarifno postupanje može se primijeniti na proizvode koji su identični onima koji su obrađeni i stavljeni u slobodan promet, uvozne dažbine kojima podliježu obrađeni proizvodi obračunavaju se primjenom carinske stope koja se može primijeniti prema tom preferencijalnom postupanju. U tom slučaju, količina uvezene robe koja je stvarno iskorištena u proizvodnji obrađenih proizvoda stavljenih u slobodan promet naplaćuje se po tarifnim kontigenatima ili gornjim tarifnim limitima koji su važeći u trenutku prihvatanja prijave za stavljanje u slobodan promet, a nikakve količine se ne obračunavaju po tarifnim kontigenatima ili gornjim tarifnim limitima određenim u pogledu proizvoda koji su identični obrađenim proizvodima.

3.3.6. Privremeni uvoz
Privremeni uvoz kao carinski dozvoljeni postupak se potpuno odvojeno reguliše od aktivnog oplemenjivanja i treba ga razlikovati tako što se radi o carinski odobrenom postupku u okviru koga se strana roba koristi u zemlji uz obavezu ponovnog izvoza u neizmenjenom stanju, osim zbog uobičajenog smanjenja vrednosti zbog njene upotrebe. Na robu koja se privremeno uvozi ne plaća se carina ili se plaća po sniženoj stopi i na nju se ne primenjuju mjere komercijalne politike (spoljnotrgovinska ograničenja), osim ako posebnim propisima nije drugačije regulisano. Kao i kod ostalih posebnih postupaka, privremeni uvoz se može obaviti samo na osnovu podnetog zahteva i dobijenog odobrenja od strane carinskog organa, s tim što se privremeni uvoz može odobriti samo ako je moguće utvrditi istovetnost uvezene robe.8
8

www.spedicija.net

15

Novi Carinski zakon ne propisuje rok za privremeni uvoz, već ostavlja carinskom organu da u odobrenju sam utvrdi ovaj rok, polazeći od ugovorenih uslova i ispunjavanja svrhe privremenog uvoza. Za razliku od dosadašnjeg obračunavanja carinskih dažbina, u novom Carinskom zakonu je propisano, da se uvozne dažbine plaćaju u visini od 3% od iznosa uvoznih dažbina koje bi se platile da je roba stavljena u slobodan promet, i to od dana prihvatanja deklaracije za privremeni uvoz za svaki mesec dokle taj privremeni uvoz traje. Ako se privremeno uvezena roba stavi u slobodan promet, a plaćen je ukupan iznos uvoznih dažbina smatraće se da je izmiren carinski dug, a u slučaju da nije naplaćen ukupan iznos, carinski organ naplaćuje razliku do ukupnog iznosa. Carinski zakon propisuje, da ako privremeno uvezena roba stavi u slobodan promet, nosilac odobrenja je dužan da plati kompezatornu kamatu na iznos utvrđenog carinskog duga i to od momenta prihvatanja deklaracije za privremeni uvoz do stavljanja robe u slobodan promet.

3.3.7. Vanjska obrada
Postupkom vanjske obrade dopušta se, da se domaća roba privremeno izveze iz carinskog područja države kako bi prošla procese obrade, te da se proizvodi nastali iz tih procesa stave u slobodanpromet uz potpuno ili djelimično oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina. Privremeni izvoz robe iz BiH uključuje naplatu izvoznih dažbina, primjenu mjera trgovinske politike i drugih radnji i postupaka za istup robe iz BiH iz carinskog područja BiH. Postupak vanjske obrade nije dozvoljen za robu iz BiH: (a) čiji izvoz dovodi do vraćanja ili odustajanja od naplate uvoznih dažbina, (b) koja je, prije izvoza, bila stavljena u slobodan promet uz potpuno oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina na osnovu krajnje upotrebe, onoliko dugo dok se uslovi za davanje takvog oslobađanja nastavljaju primjenjivati. Odobrenje za korištenje postupka vanjske obrade izdaje se na zahtjev lica koje organizira vršenje procesa obrade. Odobrenje se daje samo:9 a) licima registriranim u BiH; b) kada se smatra da će biti moguće da se utvrdi da su kompenzacioni proizvodi nastali obradom robe za privremeni izvoz. Slučajevi u kojima se mogu primijenjivati odstupanja, te uslovi pod kojima se takva odstupanja primjenjuju utvrđuju se u provedbenim propisima ovog zakona; i c) kada odobrenje za korištenje postupka vanjske obrade ne škodi ozbiljnije suštinskim interesima prerađivača iz BiH (ekonomski uslovi). Carinski organi određuju rok u kojem se kompenzacioni proizvodi moraju ponovo uvesti u carinsko područje BiH. Taj rok mogu produžiti nakon što imalac odobrenja podnese dobro obrazložen zahtjev. Carinski organi određuju normativ proizvodnje ili, kada je to potrebno, metod njegovog određivanja. Kada je svrha procesa obrade popravak robe za privremeni izvoz, ona se stavlja u
9

Zakon o carinskoj politici Bosne i Hercegovine

16

slobodan promet uz potpuno oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina kada se carinskim organima dokaže da je roba popravljena besplatno, bilo zbog ugovorne ili zakonske obaveze koja proizilazi iz garancije ili zbog greške u proizvodnji.

3.3.8. Izvoz
Postupkom izvoza dopušta se da domaća roba napusti carinsko područje države. Izvoz uključuje primjenu izvoznih radnji i postupaka uključujući i mjere trgovinske politike, a gdje je potrebno, i naplatu izvoznih dažbina. S izuzetkom robe stavljene u postupak vanjske obrade, sva domaća namijenjena za izvoz stavlja se u postupak izvoza. Izvozna prijava mora se podnijeti carinskom uredu koji je nadležan za nadzor nadmjestom u kojem je izvoznik registriran ili u kojem se roba pakuje i tovari za izvoznu otpremu. Odstupanja od ovoga utvrđuju se u provedbenim propisima ovog zakona. Slučajevi kada i uslovi pod kojima roba koja napušta carinsko područje BiH ne podliježe izvoznom prijavljivanju, određuju se u provedbenim propisima zakona. Puštanje robe za izvoz odobrava se pod uslovom da predmetna roba napušta carinsko područje BiH u istom stanju u kojem je bila prilikom prihvatanja izvozne prijave.

3.4.Stavljanje robe u slobodan promet
Ukoliko su ispunjeni svih uslovi za podgvrgavanje robe određenoj carinskoj proceduri, i pod uslovom da roba ne podliježe mjerama zabrane ili mjerama ograničenja, s tim da se osigurava garancija za plaćanje carinskog duga, ukoliko prihvatanje carinske prijave dovede do nastanka carinskog duga, carinarnica stavlja robu u slobodan promet odmah nakon izvršenog pregleda robe.Prema tome, stavljanje robe u slobodan promet podrazumjeva primjenu mjera trgovinske politike (propisi vanjskotrgovinskog poslovanja), završetak svih radnji i postupaka propisanih za uvoz robe, obračun i naplatu uvoznih dadžbina.Roba puštena u slobodan promet, slobodno se kreće na cijelom carinskom području BiH bez primjene bilo kakvih daljih mjera carinskog nadzora na bilo koji način. Izuzetno od odredaba Zakona (primjena svih propisa kojima se regulira carinska procedura, se određuje prema datumu prihvatanja carinske prijave), ako je carinska stopa smanjena nakon prihvatanja prijave, ali prije samog stavljanja robe u slobodan promet, deklarant može zahtijevati primjenu povoljnije carinske stope. Ova odredba se ne primjenjuje u slučaju, gdje robu nije bilo moguće staviti u slobodan promet iz razloga koji se isključivo pripisuje deklarantu. Kada je pošiljka sastavljena od različitih roba koje se svrstavaju u različite tarifne stavove Carinske tarife, a gdje bi svrstavanje robe u različite tarifne stavove bilo neproprocionalno vremenu i troškovima u odnosu na iznos uvoznih dadžbina koje se trebaju platiti za ovu robu, na zahtjev deklaranta, cijela pošiljka se može svrstati u tarifni stav robe koja podliježe plaćanju carine po najvišoj carinskoj stopi. Roba stavljena u slobodan promet po sniženoj ili oslobođajućoj (nultoj) carinskoj stopi na račun njene upotrebe u određene svrhe, ostaje pod carinskim nadzorom. Carinski nadzor nad ovom robom prestaje:

17

prestankom primjene uslova koji su propisani za utvrđivanje tako smanjene ili oslobađajuće carinske stope, ili • izvozom robe, ili • uništenjem robe, ili • korištenjem robe u drugačije svrhe od onih koje su propisane za primjenu snižene ili oslobađajuće carinske stope I pod uslovom, da su plaćene sve uvozne dadžbine. Za robu za koju je carina plaćena prema sniženoj ili oslobađajućoj carinskoj stopi na račun njene upotrebe u određene svrhe, carinarnica može zahtjevati polaganje garancije, kako bi se osiguralo plaćanje uvoznih dažbina u vezi s tom robom. U skladu sa uslovima koje propišu Entiteti, prava i obaveze lica koja su koristila sniženu ili oslobađajuću carinsku stopu na ime njene upotrebe u određene svrhe, mogu se prenijeti na druga lica koji ispunjavaju propisane uslove za primjenu snižene ili oslobođajuće carinske stope na račun njene upotrebe u određene svrhe. Roba stavljena u slobodan promet gubi status robe porijeklom iz BiH u slučajevima: 1. kada je prijava za stavljanje robe u slobodan promet poništena, ili 2. kada je iznos uvoznih dadžbina vraćen ili se odustalo od njegove naplate: • prema proceduri za unutarnju obradu u obliku sistema povrata carine, ili • u slučajevima kada je uvezena roba sa nedostacima

3.5. Slobodne zone
Carinskim zakonom je takođe predviđeno da se osnivanje slobodnih zona, upravljanje u njima i obavljanje privrednih aktivnosti u slobodnim zonama utvrđuje posebnim zakonom. Carinskim zakonom se samo precizira koje su dozvoljene aktivnosti sa stranom robom koja se smješta u slobodnu zonu. Ove aktivnosti su: stavljanje u slobodan promet robe prethodno smještene u slobodnu zonu, njeno podvrgavanje uobičajnom rukovanju, proizvodnja pod carinskom kontrolom, ustupanje u korist države i uništenje pod carinskom kontrolom. Carinski zakon takođe predviđa da carinski organ može, imajući u vidu konkretne okolnosti vezane za određenu slobodnu zonu, da prilagodi mjere carinske kontrole i carinskog nadzora ovim okolnostima. Posebno označeni i zakonom određeni dijelovi teritorije države, sa odgovarajućom poslovnom infrastrukturom, u kojima se privredna djelatnost obavlja u povoljnijim uslovima označeni su imenom „slobodna zona”. Također postoji definicija da je slobodna carinska zona dio teritorije jedne države koji je izuzet iz njenog carinskog područja. U slobodnoj carinskoj zoni dozvoljeno je vršiti sve materijalne radnje potrebne za transport, oplemenjivanje i čuvanje robe. S tranzitnom robom moguće su samo tranzitne operacije. Pravni promet robom dozvoljen je samo na malo, i to radi podmirenja službi slobodne carinske zone. Carinjenje robe se vrši pri prelasku carinske granice. Suština slobodnog carinskog područja je u tome što se na njemu primjenjuju posebne mjere carinskog nadzora i posebne olakšice u carinskom postupku, koje se redovno sastoje u slobodnom prometu strane robe bez naplate carina i carinskih taksa. Osnovna kakrakteristika slobodnih zona je niz povlastica i privilegija koje se mogu koristiti na ostalom području države, na kojoj je zona locirana.Često se koristi i slijedeće podjela slobodnih zona: 1. klasične slobodne carinske zone (reeksportne zone) koje služe za olakšanje tranzita robe iz inostranstva namjenjene inostranim tržištima. Uloga i značaj ovih 18

zona optada i one postepeno prerastaju u jedan od slijedećih dva oblika; 2. uvozne slobodne carinske zone postoje uglavnom u visoko razvijenim zemljama. U njima se roba dorađuje ili prerađuje prije upućivanja na domaće tržište zemlje na čijem je području slobodna zona locirana; 3. izvozne slobodne carinske zone su locirane najvećim dijelom u zemljama u razvoju. U njima se vrši proizvodnja gotovih proizvoda ili njihovih dijelova koji su namjenjeni inostranim tržištima, prvenstveno tržištima visoko razvijenih zemalja.10

4. Zaključak
U ovom seminarskom radu koji je naprijed izložen obrađena je tema i pojašnjeni su svi bitni pojmovi i funkcije, kao i procesi vezani za sam postupak carinjenja. Kao što sam naslov govori „ Carinjenje i carinski postupak“ bilo je govora o tim pojmovima koje smo nastojali što bolje i preciznje definisat.
10

S.Hasagić,diplomski rad „Uloga špeditera u carinskom posredovanju“ Fakultet za saobraćaj i komunikacije; Sarajevo, 2009. str.52. i 53.

19

Carinjenje robe se vrši prilikom svakog izvoza/uvoza na graničnim prijelaziam ili posebnim mjestima namijenjenim za carinjenje robe. Carina predstavlja svojevrstan porez koji se plaća državi u koju se uvozi roba određene vrijednosti. Ovaj porez je kao svojevrsna zaštita domaće proizvodnje i instrument za održavananje konkuerntnosti domaćih proizvoda. Svaka država značajan dio svojih budžetskih prihoda ubire naplaćivanjem carne. Carinjenje obavljaju carinski organi ili carinarnica. U procesu carine nalogodavac zastupa sam sebe ili to čini ovlašteni špediter u njegovo ime. Carinski sisitem mora biti dobro uređen i zaštićen, ali i kontrolisan zbog sprečavanja, kriminalnih i krivičnih djela, kojima je carinjenje izuzetno podložno. Carinski postupak može biti reovan carinski postupak, pojednostavljen i poseban carinskki postupak. Redovan carinski postupak se koristi kada se na robi čija se vrsta, količina, vrijednost i kvalitet ne mogu utvrditi u tzv. skraćenom ( posebnom ) postupku. Pojednostavljen carinski postupak podrazumijeva da se neke nebitne i manje važne stavke iz carinske prijave mogu izostaviti, a sve u cilju bržeg i efikasnijeg obavljanja poslova carinjenja. Posebni postupak podrazumijeva postupak sa aranžmanima obustave plaćanja i carinski postupak s ekonomskim učinkom. Carinjenje robe se obavlja prema carinskim tarifama prema kojima se sortira roba koja se treba cariniti, te tarife su određene zakonskim propisima. Određivanje carinske osnovice je izuzetno bitno prilikom carinjenja i u uskoj je vezi sa tarifom, jer su to dvije stavke koje najviše određuju cijenu carine koju treba platiti za neku robu. Na visinu carine koju treba platiti utiče količina robe, kvalitet, vrijednost porijeklo i sl. U carinskoj praksi poznati su termini slobodne zone i stavljanje robe u slobodni promet. Stavljanje robe u slobodan promet podrazumjeva primjenu mjera trgovinske politike (propisi vanjskotrgovinskog poslovanja), završetak svih radnji i postupaka propisanih za uvoz robe, obračun i naplatu uvoznih dadžbina. Posebno označeni i zakonom određeni dijelovi teritorije države, sa odgovarajućom poslovnom infrastrukturom, u kojima se privredna djelatnost obavlja u povoljnijim uslovima označeni su imenom „slobodna zona”.

Literatura
 R. Zelenika, „Međunarodna špedicija“,Ekonomski fakultet,Zagreb, 1996.  S.Hasagić,diplomski rad „Uloga špeditera u carinskom posredovanju“ Fakultet za saobraćaj i komunikacije; Sarajevo, 2009.
 Zakon o carinskoj politici Bosne i Hercegovine 20

 Internet stranice: www.spedicija.net

www.scribd.com www.logistika.ba www.carina.hr www.gov.bih.ba

21

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->