P. 1
Gračanički glasnik broj 16.

Gračanički glasnik broj 16.

|Views: 1,144|Likes:
Published by Abdullah Arifović

More info:

Published by: Abdullah Arifović on Dec 04, 2009
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

02/15/2013

pdf

text

original

uDk 930.

85

issn 1512-5556

Gračanički Glasnik
časopis za kulturnu historiju

Voice of Gracanica
Journal for the cultural history

MONOS
Gračanica, 2003.

GRAČANIČKI GLASNIK

Salih Osmanbegović

povodom
salih osmanbeGović jeDan poGleD na značaj, ostvarenje i aktuelnost Deklaracije zavnobih-a o pravima Građana bosne i herceGovine

JEDAN POGLED NA ZNAčAJ, OSTVARENJE I AKTUELNOST DEKLARACIJE ZAVNOBIH-A O PRAVIMA GRADJANA BOSNE I HERCEGOVINE
(Ovo je referat koji je rahm. Salih Osmanbegović podnio na Okruglom stolu “ZAVNOBiH – Deklaracija o pravima građana Bosne i Hercegovine”, 1. 7. 1999. godine u Sanskom Mostu. Organizatori Okruglog stola bili su: Glavni odbor Saveza udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata Bosne i Hercegovine, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i Skupština opštine Sanski Most. Autor referata bio je predsjednik Organizacionog odbora Okruglog stola. Referat smo preuzeli iz Zbornika radova sa tog skupa, koji je objavljen 2000. godine, str. 75.–95. Prenosimo ga povodom obilježavanja 60. godišnjice ZAVNOBiH- a i u znak sjećanja na rahm. Saliha Osmanbegovića.) eklaracija ZAVNOBIH-a, donesena u Sanskom Mostu 1. jula 1944., po svome sadržaju, značaju i dometima nesumnjivo zauzima istaknuto mjesto među sličnim

D

2

POVODOM

dokumentima (poveljama, deklaracijama, ustavima, zakonima, protokolima…) u historiji države i prava. Spomenut ću u svijetu najpoznatije, a potom iznijeti poglede o ostvarivanju i aktuelnosti Deklaracije. I Prije skoro osam vjekova, 1215. je u Engleskoj donesena Magna Charta Liberatatum – Velika povelja o slobodama. Smatra se da je ovo bio prvi, u svijetu poznati, ustavni akt i dokument kojim se promoviše ideja o vladavini prava. Povelja ograničava apsolutizam kralja i njegovu volju veže pravnom normom. Mada ova povelja utvrđuje prava samo uskom društvenom sloju (plemićima a ne i ostalim građanima), ona je naročito značajna po tome što su njom inaugurisani temelji načela zakonitosti. U Engleskoj je 1679., više od četiri i po vijeka nakon Velike povelje, donesen Habeas Corpus Aet. Ovaj institut engleskog procesnog prava označio je novi iskorak na unapređenju ljudskih prava. Njime se, između ostalog, zakonski utvrđuje da nijedan engleski podanik ne može bez sudske odluke biti zadržan u zatvoru. U suštini je ovo bio pravni mehanizam kojim se garantuju lične slobode i lična prava građana, štiti ga od samovoljnog hapšenja i zadržavanja u zatvoru.

niko ne može biti optužen za krivično djelo koje kao takvo nije predviđeno zakonom, itd. U Sjedinjenim Američkim Državama najviši rang u ovoj oblasti imaju Prvih deset amandmana iz 1791. na Ustav iz 1787., tj. Povelja o pravima građana. Ovi amandmani, ustvari, predstavljaju pravosudni mehanizam garancija i zaštite ljudskih prava i sloboda, Vrhovnom sudu daju izuzetan značaj… Najvažniji su – amandman I, prema kome Kongres ne može ustanoviti državnu religiju, čime je faktički promovisao ideju o sekularnoj državi; - amandman IV, koji predstavlja skup prava na privatnost ličnosti – zabranjuje pretres, uvid u vrijednosne papire i sl. Ovaj amandman promoviše načelo da ništa ne može brže razoriti državu od činjenice da ona sama ne primjenjuje vlastite zakone ili da zanemaruje osnov vlastitog postojanja; - te amandman VI, koji utvrđuje pravo optuženog na pomoć savjetom u svojoj odbrani, ograničava prava policajaca itd.

U Francuskoj je najčuvenija Deklaracija o pravima čovjeka i građanina iz 1789., koju je donijela francuska Skupština. Ona je, ustvari, politički dokument o pravima čovjeka, koji u svom nazivu sadrži pojam GRAÐANINA (civs), kao stožernog subjekta A samo nakon 10 godina, 1689., političke zajednice. U ovoj deklaraciji parlament Engleske je donio Bill of su sintetizovani osnovni ciljevi FranRights, tj. Zakon o pravima. Njime cuske revolucije. se proklamuju. Njime se proklamuju prava i slobode podanika države i Organizacija ujedinjenih nacija je, rješava pitanje nasljeđa krune. Ovim uz svoju povelju (donesenu u San Franzakonom se Parlament u pravima cisku 26. juna 1945.), čiji je sadržaj izdiže iznad kralja, proklamuje se da prožet idejom zaštite i unapređenja

3

GRAČANIČKI GLASNIK

osnovnih ljudskih prava i sloboda, nakon osnivanja donijela i brojne druge dokumente iz ove oblasti. Najistaknutije mjesto među njima ima Univerzalna deklaracija o pravima čovjeka od 10. decembra 1948. Taj datum je Organizacija ujedinjenih nacija proglasila Danom prava čovjeka. Među brojnim evropskim dokumentima iz ove oblasti, čije je prihvatanje i primjena uslov za članstvo u evropskim integracijama, najvažniji su: Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (donijela ju je Evropska unija 04. novembra 1950. u Rimu sa 11 do danas donesenih protokola), te tzv. Kopenhagenski dokument o ljudskim pravima, kojega je donio KEBS (sada OSCE) 05. juna 1990. Analiza Deklaracije ZAVNOBIH-a o pravima građana Bosne i Hercegovine i njena uporedba sa naprijed navedenim i drugim dokumentima o ljudskim pravima bez dvojbe navodi na zaključak da je u njoj inkorporirano sve najbolje i najvažnije iz tih, u svijetu visokorangiranih dokumenata, koji su doneseni u prethodnom periodu, a što je našlo mjesto i u sličnim dokumentima koji su kasnije doneseni. Obzirom na to, Bosna i Hercegovina i njeni građani mogu na Deklaraciju, donesenu prije pet i po decenija, biti itekako ponosni. Ona je, obzirom na vrijeme kada je donesena, imala i poseban historijski značaj. A donesena je kada je u velikoj mjeri bilo izvjesno da će Narodnooslobodilačka borba i II svjetski rat završiti pobjedom antihitlerovske koalicije, ali ujedno neizvjesno – koliko će dugo još trajati. Deklaracija je svojim sadržajem, kao vi-

zija položaja građanina u oslobođenoj zemlji i posebnim zahtjevima prema učesnicima NOB i NOP u značajnoj , mjeri doprinijela njihovoj mobilizaciji na pojačane ratne napore i psihološkopolitičkim pripremama za ono što ih čeka nakon uspostave mira. Pred nama je da Deklaraciju iz Sanskog Mosta ocijenimo sa distance od 55 godina. Zdušno se pridružujem izraženim gledištima da se njena vrijednost, veliki značaj i njeni dometi ne mogu dovoditi u pitanje, bez obzira što je u njenom provođenju izostala puna dosljednost i što se ubrzo poslije oslobođenja od nekih važnih načela što ih sadrži odustalo. Ovo gledište se može potkrijepiti sa puno argumenata, među kojima su, čini se, ključna tri: PRVI, što je sama pojava Deklaracije nepobitna činjenica i ujedno što je njen nastanak predstavljao izraz slobodarske i antifašističke svijeti narasle u NOB 1941.-1945., u kojoj je nakon 480 godina obnovljena državnost Bosne i Hercegovine; DRUGI, da sudbina u pogledu provođenja drugih u svijetu najpoznatijih dokumenata o ljudskim pravima nije bila povoljnija. Zna se npr., da su Magna charta iz 1215. i francuska Deklaracija o ljudskim pravima iz 1879. godine, gaženi čim su donesene; da je u Sjedinjenim Američkim Državama tek sedam decenija poslije njenih 10 amandmana zakonom ukinuto ropstvo (1863.), a rasna segregacija nakon blizu dva vijeka (1964.); da Univerzalna deklaracija i Evropska konvencija u većini zemalja koje su ih ratifikovale nisu ni nakon pola vijeka ostvarene i sl. i, TREĆI, u pogledu upornosti i do-

4

POVODOM

sljednosti u ostvarivanju, sudbina Deklaracije iz Sanskog Mosta – uz puno uvažavanje navedenih kritika – nije bila lošija, bila je čak i povoljnija i upravo će o tome biti izložena neka gledišta i podaci u sljedećem poglavlju. II Najprije o dijelu Deklaracije i njenim načelima i zahtjevima čija realizacija NIJE, U OSNOVI, ZADOVOLJAVAJUĆA: • Načelo o slobodi zbora, dogovora, udruživanja i štampe, dakle domen građanskih prava i sloboda. Mada je ustavima i zakonima u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji i Socijalističkoj Republici Bosni i Hercegovini bilo akceptirano pravo udruživanja, ono nikada nije na pravi način u praksi primjenjivano. Primjena se kosila sa istrajavanjem na održanju (u doba NOR osvjedočene rukovodeće i vodeće uloge Komunističke partije (KP), odnosno Saveza Komunista (SK), u čijim redovima je preovladavalo dogmatsko uvjerenje da bi uvođenjem višepartijskog sistema bile dovedene u pitanje tekovine NOB. Djelimično opravdanje za ovo je u činjenici da su uspostavljeni socijalistički sistem i državu ugrožavali ostaci poraženog fašizma – četnika, ustaša i dr. (eliminisani tek 1956., uz blizu hiljadu poginulih pripadnika Korpusa narodne odbrane, milicije i nedužnih građana), a nakon Rezolucije Informbiroa (IB) 1948., prisutno je višegodišnje ugrožavanje

iz SSSR i drugih istočnoevropskih zemalja tzv. socijalističkog lagera. U šezdesetim godinama dileme između ostanka na istom kursu i iskoraka ka tržišnoj privredi i daljoj demokratizaciji zemlje, razriješene su na štetu ove druge opcije. Preovladalo je shvatanje da se demokratizacija i tržišna privreda mogu ostvariti i u okviru postojećeg samoupravnog sistema i ustavnih promjena koje su uslijedile donošenjem Ustava od 1974. Tako je jednopartijski sistem i dalje egzistirao, da bi višestranačje bilo uvedeno tek 1990. U funkciji ograničenja udruživanja su bila i ograničenja slobode štampe, te zbora i dogovora, mada ona nisu bila drastična i apsolutna. Naprotiv, i u bivšem jednopartijskom sistemu jako su podsticana okupljanja građana u okviru Socijalističkog saveza radnog naroda, sindikata i sl. radi dogovora i organizovanja za rješavanja životnih pitanja. Ova praksa je u SFRJ (naročito u SR Bosni i Hercegovini) upražnjavana u neuporedivo većoj mjeri nego u mnogim zemljama sa dostignutim visokim stepenom demokratije. I štampa, te drugi mediji, iako u istom smislu dirigovani, imali su daleko veću slobodu nego u ostalim istočnoevropskim zemljama. Egzistiranje u zakonu verbalnog delikta kao krivičnog djela, nesumnjivo je jedan od najgrubljih oblika kršenja ovog načela Deklaracije. Istina, on je najčešće sankcionisan u slučajevima kada je vrijeđao nacionalna i vjerska osjećanja i poticao mržnju i netrpeljivost među građanima itd. Ipak je predstavljao “mrlju” u sklopu prava građana u prethodnom sistemu.

5

GRAČANIČKI GLASNIK

• Načelo slobode privatne inicijative, te lična imovinska sigurnost, drugi je značajan segment Deklaracije koji nije ili nije u dovoljnoj mjeri poštovan i uvažavan. Kao što je poznato, nakon završetka II svjetskog rata i obnove zemlje u periodu 1945.-1947., u Jugoslaviji i Bosni i Hercegovini je proklamovana ideja izgradnje socijalističkog društva i u tom cilju izvršeni zahvati u oblasti imovinskih odnosa. Izvršena je nacionalizacija privatnih preduzeća – u industriji, energetici, prometu i sl. i tako stvoren socijalistički sektor privrede sa centralizovanim planiranjem proizvodnje i prometa, koje su realizovali za to zaduženi državni organi i organi samoupravljanja. Nakon izvršene agrarne reforme (kojim je povećan broj vlasnika zemlje), učinjen je pokušaj da se i u poljoprivredi formira socijalistički sektor (formiranjem seljačkih radnih zadruga u koje se učlanjivalo i putem političkog pritiska), ali se od njih odustalo 1955. kao od neuspjelog eksperimenta. Tako je u sferi poljoprivrede privatno vlasništvo, inače zaštićeno zakonom, ostalo brojno predominantan proizvodni odnos. Reprezenti socijalističkog sektora i ujedno promotor moderne proizvodnje u ovom sektoru bili su poljoprivredni kombinati i razni oblici dobrovoljnog udruživanja poljoprivrednih proizvođača. Ovakav društveno-ekonomski sistem je izvjesno vrijeme davao respektabilne rezultate, ali je u osamdesetim godinama doveo do ozbiljne krize ekonomskog razvoja zemlje. Sve

ovo je početkom devedesetih. nakon višestranačkih izbora, zajedno sa uticajem spoljnog faktora (krah “socijalističkog” modela u SSSR i drugim istočnoevropskim zemljama, rušenje Berlinskog zida 1989. godine i dr.) dovelo do napuštanja ovog sistema u Bosni i Hercegovini. • Izborno pravo i načelo tajnog glasanja na osnovu opšteg, jednakog i neposrednog prava glasa, je takođe ostvareno ispod zahtjeva iz Deklaracije, mada je u mnogim elementima demokratska forma bila zastupljena. Naime, uvijek je partija na vlasti posjedovala mehanizam kojim se, i uz sistem tajnog glasanja, osiguravalo da se u predstavničke organe izaberu ličnosti spremne da slijede njene stavove i opredjeljenja, što je, inače, jedno od bitnih obilježja svakog jednopartijskog sistema. Pomjeranjem dobi u kojem se stiče biračko pravo sa 20 na 18 godina i usto davanje prava glasa ženama (izbornim zakonom iz 1945), biračko tijelo je, nemalo, utrostručeno. Usto, uvijek se nastojalo da se osigura što povoljnija nacionalna, polna, dobna i socijalna struktura predstavničkih organa. U periodu egzistiranja delegatskog sistema je, međutim, došlo na višim nivoima do odstupanja od principa neposrednog prava glasa. ZADOVOLJVAJUĆI REZULTATI U OSNOVI ostvareni su, čini se, u realizaciji svih ostalih načela i zahtjeva iz Deklaracije o pravima građana Bosne i Hercegovine.

6

POVODOM

7

GRAČANIČKI GLASNIK

Osamdesetih godina i u Bosni i Hercegovini je ovo ozbiljno dovedeno u pitanje. Smišljenoj akciji sa strane (iz sadašnje Savezne republike Jugoslavije i Republike Hrvatske), te domaćih nacionalista i šovinista, cilj je bio da se u Bosni i Hercegovini posije međunacionalno nepovjerenje radi ostvarenja njene podjele. Ovo je, kao što je poznato, u toku agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992. snažno eskaliralo, sa dalekosežnim negativnim Međutim, u pogledu uvažavanja posljedicama za Bosnu i Hercegovinu Muslimana (Bošnjaka), njihovog naci- i odnose u njoj. onalnog identiteta, nasuprot prakse u • Načelo slobode vjeroispovijesNOR-u (uvažavanje Muslimana je bilo ti i savjesti, te ravnopravnost presudno za opredjeljenje AVNOJ-a svih vjeroispovijesti – su takođe 29. novembra 1943. o Bosni i Herceu velikoj mjeri poštovani i u prakgovini kao šestoj federalnoj jedinici u si realizovani, uz neka odstupanNovoj Jugoslaviji), pri završetku rata ja. Afirmirana je sekularna država je, djelimično i pod uticajem priz(odvajanje vjere od države), što nanja Izbjegličke vlade za partnera u je, inače, slučaj sa većinom zevlasti Demokratske Federativne Jugomalja u svijetu (u Sjedinjenim slavije, došlo do odstupanja od ovog Američkim Državama od 1789., načela (insistiralo se da se Muslimani tj. donošenjem pomenutih 10 (Bošnjaci) izjašnjavaju kao Srbi, Hrvaamandmana iz 1791.). Međutim, ti i sl.). Ovo je u šezdesetim godinavjernici i vjerske zajednice nisu, ma prevaziđeno, a početkom 1971., uglavnom, u svome djelovanju nacionalni identitet Muslimana (Boograničavani. O tome, uz ostalo, šnjaka) je bio i Ustavom utvrđen. U govori i činjenica da u Bosni i Heristom periodu, akcijom vladajuće par-

• Načelo ravnopravnosti naroda – Srba, Muslimana i Hrvata Bosne i Hercegovine koja je njihova zajednička i nedjeljiva domovina, koje je, inače, uvršteno u vrh teksta Deklaracije. Angažman na njegovom ostvarivanju je bio jako izražen, pa ni rezultati nisu izostali. Tako su odlučnost i istrajnost organa državne vlasti, da se u ratu prognani, raseljeni i izbjeglice – muhadžiri, vrate na svoja ognjišta, za razliku od sadašnje situacije, rezultirali brzim i uspješnim ostvarivanjem ovog veoma važnog poduhvata i cilja. Prevazilaženje međunacionalne mržnje i antagonizma i unapređenje odnosa među građanima svih naroda i narodnosti je kontinuirano bilo područje praćenja i analiza i na osnovu tog poduzimanja odgovarajućih političkih i drugih mjera. Primjenjivane su, kao što je pomenuto, i mjere represije.

tije (SK Bosne i Hercegovine) je bilo, u najvećoj mjeri, prevaziđeno nepovjerenje prema građanima hrvatske nacionalnosti na područjima gdje je u toku II svjetskog rata bio jak ustaški pokret. Međutim, generalni stav prema Hrvatima je uvijek bio isti kao i prema drugima. Nacionalistička ispoljavanja i tendencije bile su znatno prigušene i među građanima je postepeno narastala svijest o mogućnosti neophodnosti zajedničkog života u zajedničkoj državi.

8

POVODOM

cegovini ni u jednom ranijem periodu kao u ovom nije izgrađeno toliko bogomolja i drugih vjerskih objekata. U kadrovskom pogledu, pak, osim pojedinih slučajeva, vjernici nisu imali šansi da dospiju na značajne društvene funkcije [prednost su imali članovi KP (SK), a što kao vjernici nisu mogli biti i u tom smislu se odstupalo od ovoga načela iz Deklaracije. • I u pogledu poštivanja načela ravnopravnosti žene u političkom životu i afirmaciji zemlje i drugim oblastima društvenog života su ostvareni veoma respektivni rezultati. Žene su se značajnom participacijom u NOP-u i NOR-u same izborile da se ostvare pretpostavke za njihovo šire i brže uključivanje u savremene civilizacijske tokove. Odmah po završetku II svjetskog rata, zauzet je i u praksi realizovan kurs za uključivanje žene u tokove obrazovanja i kulturnog i ekonomskog života. Priznavanjem ženama biračkog aktivnog i pasivnog prava je bilo od krucijalnog značaja za prevazilaženje njihovog ranijeg jako izraženog zaostajanja u pogledu učešća u organima vlasti, u privredi i drugim oblastima društvenog života. Posebno su u tom smislu činjeni napori i ostvareni rezultati u širem uključivanju muslimanskog dijela ženske populacije u ove tokove, čije je zaostajanje u ovoj oblasti bilo najizraženije. Donošenje i provođenje Zakona o skidanju zara i feredže 28. decembra 1950. (iako su u njegovom provođenju uz edukacione mjere primjenjivani i neki oblici pritisaka) je, nesumnjivo, bilo od kapi-

talnog značaja za emancipaciju Muslimanki (Bošnjakinja) u Bosni i Hercegovini. • Pravo žalbe građana na rješenje organa vlasti i pravo molbe i pritužbe svim organima. Put da se u Socijalističkoj Republici Bosni i Hercegovini dostigne u osnovi zadovoljavajući stepen ovih prava bio je skopčan sa raznim teškoćama. Pomanjkanje stručnih ljudi u organima uprave i svim državnim organima u godinama nakon oslobođenja zemlje (većina sudija su, npr., bili laici) negativno je uticalo na kvalitet i ažurnost u reagovanju na žalbe, molbe, pritužbe i slično. To je, u mjeri širenja mreže škola i fakulteta, postupno prevazilaženo. Ponajviše su na to uticale neke mjere, kao npr.: prakse da se svakih 6 mjeseci u skupštinama opština, a u Skupštinu Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine jedanput godišnje, razmatraju izvještaji o radu svih državnih organa i organa uprave, da se izvještaji o radu nekih organa (čija je aktivnost neposrednije vezana za građane) razmatraju na zborovima birača, uvođenju službe pravne pomoći na nivou mjesnih zajednica i opština i sl. Svim tim, dakako, nisu bile eliminisane brojne slabosti u njihovom radu, kao: birokratsko ponašanje prema običnim građanima i podložnost uticajima iz centara političke moći, uključujući i pojave mita i korupcije, mada one nisu bile baš široko rasprostranjene.

9

GRAČANIČKI GLASNIK

• Načelo, da niko ne može biti suđen bez prethodnog sudskog postupka. U njegovom ostvarivanju je bilo najviše odstupanja i zastranjivanja. Naročito u periodu nakon Rezolucije IB od 1949. kad su povelikom broju osumnjičenih, da su se solidarisali sa Rezolucijom IB (mahom članova KP), bez sudskog postupka i mogućnosti dokazivanja nevinosti, izrečene prestroge administrativne kazne, uz upućivanje na Goli otok, gdje se s njima nehumano postupalo. Ukoliko se, bar donekle, može razumjeti izostanak redovnog sudskog postupka za veliki broj građana (aktuelna vlast je ocijenila da se zbog opasnosti od agresije iz SSSR moraju izolirati), nije nipošto i tortura kojoj su bili izloženi. Ovo, kao i neki sudski procesi protiv političkih protivnika aktuelne vlasti, predstavljaju najveću mrlju pravosudnog sistema u Socijalističkoj Republici Bosni i Hercegovini (i SFRJ). Međutim, na svim nivoima, on je u kasnijem periodu postojanja Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine dostigao dosta visok stepen nezavisnosti, zakonitosti u radu sudova, pa se može ustvrditi da je ovo načelo iz Deklaracije u osnovi ostvareno. • Naročito se afirmativno može govoriti o ostvarenju dijela Deklaracije u kome se insistira na likvidaciji nepismenosti, na plansku izgradnju mreže škola i kulturno-prosvjetnih ustanova i obrazovanja naroda, kao pretpostavke uključivanja u kulturno-ekonomske tokove i razvitak. Na prostori-

ma prethodne države, Kraljevine Jugoslavije, Bosna i Hercegovina je u toj oblasti, opštepoznato je, najviše zaostajala. Školski sistem su činile 2-3 četverogodišnje osnovne škole u svakom srezu, samo nekoliko srednjih škola (isključivo u većim centrima) i minimalan broj drugih prosvjetnih i kulturnih institucija i ustanova. Akcija, da se prevaziđe tako nepovoljno stanje, počela je još u toku NOR-a (naročito na opismenjavanju), da bi se nakon oslobođenja intenzivirala pa je, i pored toga, 1947. u Bosni i Hercegovini bilo nepismeno 45% stanovnika starosti preko 10 godina. Stanje se, i pored oskudnih materijalnih sredstava, kontinuirano mijenjalo: ubrzo je nemalo svako selo dobilo školu, da bi u šezdesetim godinama većina četverogodišnjih škola prerasla u osmogodišnje, usto smještene u nove, moderne školske zgrade (sjetimo se akcije “1000 škola u Bosni i Hercegovini”), ubrzo su sva opštinska mjesta dobila srednje škole, a potom većina njih srednjoškolske centre. Gdje god je prije II svjetskog rata bila srednja škola, nikli su univerzitetski centri sa desetinama fakulteta i desetinama hiljada studenata smještenih u studentske domove, uz izdvajanje velikih sredstava za stipendiranje đaka i studenata itd. Bosna i Hercegovina je dobila i Akademiju nauka i umjetnosti. Stvorena je široka mreža biblioteka, izdavačkih i filmskih producentskih kuća. Nikla su brojna kulturno-umjetnička društva, pozorišta, bioskopi... Dakle, rijet-

10

POVODOM

ko je u koju kao u ovu oblast ulagano toliko truda i materijalnih sredstava. Zato se može smatrati da su i zahtjevi Deklaracije iz ove oblasti najpotpunije realizovani. • Slično je i sa zahtjevom Deklaracije o brizi za čuvanje i podizanje zdravlja. To je oblast u kojoj je zaostalost Bosne i Hercegovina bila slična kao u oblasti obrazovanja i kulture (česte epidemije, velika smrtnost...). Ljekar je jako malom broju građana bio dostupan. I u toj oblasti je puno investirano i puno učinjeno. Umjesto 1-2 ljekara u predratnim srezovima, iznikli su domovi zdravlja, a u većim centrima bolnice i klinički centri, sa hiljadama liječnika i specijalista i sanitetskih tehničara. Institucija zdravstvenog osiguranja je činila liječenje dostupnim svim građanima Bosne i Hercegovine, u čemu su samo skandinavske zemlje u Evropi prednjačile.

• Zahtjev da narodna demokratska vlast putem zakonodavstva obezbijedi trudbenicima grada i sela život u skladu sa savremenim shvatanjima socijalne pravde i dostojanstvom čovjeka, jedan je od najvažnijih koje sadrži Deklaracija. Uostalom, uz težnju da se porazi fašistički okupator i njegovi saradnici i ostvari nacionalno oslobođenje, ovo je bio ključni motiv za masovno učešće građana iz redova svih nacionalnih sredina u NOP-u i NOB-u. Realizaciji ovog zahtjeva se odmah Samoupravljanje, kao autohtoni nakon oslobođenja zemlje pris- socijalistički model u Socijalističkoj tupilo uvođenjem socijalističkog Federativnoj Republici Jugoslaviji, o društvenog sistema, kasnije pre- kome se danas najčešće govori kao utopiji i neuspjelom eksperimentu,

imenovanog u socijalistički sistem samoupravne demokratije (što je značilo kritiku socijalističkog sistema u SSSR i drugim istočnoevropskim zemljama nakon Rezolucije IB). U toku implementacije ovog sistema je, kao što je naprijed rečeno, došlo do krupnih zahvata u oblasti imovinskih odnosa, putem nekoliko nacionalizacija, putem agrarne reforme i putem nekih drugih mjera. Pošto je na ovaj način u privredi stvoren značajan državni – socijalistički sektor (prije svega u industriji, dok je u poljoprivredi i dalje dominiralo privatno vlasništvo), pristupilo se planskom razvoju privrede. Petogodišnji planovi razvoja, mada uz brojne teškoće, su uspješno ostvarivani. Ostvarivan je i dinamičan rast stope privrednog rasta, zapošljavanja i nacionalnog dohotka i, uporedo s tim, rast životnog standarda. Vremenom se avnojska Jugoslavija, i u njoj Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina (koja je u startu bila jedna od najsiromašnijih i najnerazvijenijih), uspjela svrstati u red srednjerazvijenih u Evropi. Izmijenjena je i fizionomija sela (struja, voda, škole, putevi i dr. došli su, nemalo, u svako naselje i selo), u čemu su veliku ulogu imale akcije raspisivanja samodoprinosa i zajmova, dobrovoljne radne akcije i drugi vidovi samoorganizovanja i samopomoći građana itd.

11

GRAČANIČKI GLASNIK

12

POVODOM

nedvojbeno je najpresudnije doprinosilo dinamičnom i sveukupnom privrednom i društvenom preobražaju Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, bez obzira što je u njegovom ostvarivanju bilo puno lutanja. Usto, ono je nesumnjivo bilo izraz težnje boljem, pravednijem i humanijem društvu i širem shvatanju demokratije i ljudskih prava, jer je pružalo mogućnosti građanima da više nego u prethodnom periodu učestvuju u odlučivanju o uslovima i rezultatima svoga rada i življenja, a zakonom dato pravo na rad i pretpostavku za sva ova prava. Zato je u svijetu smatram demokratskijim i efikasnijim od socijalističkog modela SSSR-a i ostalih istočnoevropskih zemalja. • Zadnji stav iz Deklaracije – da se zabranjuju sve fašističke i profašističke organizacije i onemogući uticaj nosilaca njihove ideologije radi očuvanja tekovina NOB, bio je kontinuirana briga aktuelnih vlasti u ratu i nakon oslobođenja Zemlje. Većina počinilaca ratnih zločina su identifikovani i privedeni sudu, manjeviše svi, izuzev onih koji su uspjeli pobjeći iz zemlje. Ujedno je vođena aktivnost na političkom razobličavanju fašističke ideologije i javnost upozoravana na potrebu budnosti prema njenoj reafirmaciji u već poznatim i u novim vidovima. U izloženi pregled ostvarenja Deklaracije, od njenog nastanka do 1990. godine, postojanja jednostranačkog političkog sistema sa predominacijom socijalističke planske privrede, bile su ostvarene političke i normativne

pretpostavke za prelazak na sadašnji, višestranački politički sistem i ekonomske odnose, sa predominacijom privatne svojine i privatne inicijative. Skupština Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine je, 31. jula 1990., u okviru dvadesetjednog amandmana na Ustav Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine u značajnoj mjeri reafirmisala i pojačala stavove iz Deklaracije, naročito one koji su bili zanemareni i nedovoljno ostvarivani. Tako se, npr., amandmanom LXIX ”zajamčuje sloboda političkog organizovanja i djelovanja”, a amandmanima LXII i LXVII ”zajamčuju svi oblici svojine” i da su ”ravnopravni i uživaju zaštitu... i imaju pravo da se slobodno organizuju...”. Ukoliko sve naprijed izloženo predstavlja, bar približno, objektivnu sliku stepena realizacije Deklaracije o pravima građana Bosne i Hercegovine (čemu se iskreno težilo), onda se s pravom može tvrditi da su većina njenih zahtjeva i načela u većoj mjeri realizovani. Manji broj njih, istina sa velikim specifičnim značenjem sa stanovišta demokratije i ljudskih prava, u osnovi nije ostvaren, ali je u normativnoj sferi utrt put i za njihovo oživotvorenje. III Budući da su u prethodnom periodu značaj, vrijednost i potencijalni dometi iz Deklaracije iz Sanskog Mosta snažno potvrđeni, njeno buduće, još potpunije ostvarenje, (uključujući najvažnije međunarodne dokumente o ljudskim pravima) je najneposrednije u interesu Bosne i Hercegovine i njenih građana. Dalja njihova afirmacija bitna je pretpostavka demo-

13

GRAČANIČKI GLASNIK

kratske reintegracije Bosne i Hercegovine kao suverene, cjelovite i decentralizovane države i demokratske, višenacionalne i sekularne države svih njenih građana i naroda. Ujedno, napredak u toj oblasti je bitna pretpostavka za uključivanje Bosne i Hercegovine u evropske integracijske i demokratske tokove. U protivnom, sudbina Bosne i Hercegovine će biti jako neizvjesna. Pri utvrđivanju polazišta za dalje aktivnosti u ovoj oblasti, valja imati u vidu i prilike u Bosni i Hercegovini u periodu poslije 1990. i nakon uspostave Dejtonskog mira krajem 1995. Kao što je poznato, ubrzo nakon uspostave višestranačke vlasti, prije nego je otpočelo njeno normalno funkcionisanje, uslijedila je agresija na Bosnu i Hercegovinu 1992. Od tada pa do prestanka rata, na snazi je bio raniji Ustav Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine (izbrisan je samo termin ”socijalizam”), a na prostorima pod kontrolom vojske Republike Srpske i Hrvatskog vijeća obrane i njihovih stranih protektora samoproklamovani kvazi-ustavi i zakoni. U tom periodu, je došlo do grubog gaženja ljudskih prava, uključujući masovne zločine i genocid, te urbicid i kulturocid, i totalnog obezvređivanja ranije stečenih prava građana. Ovo je naročito bilo izraženo na prostorima pod kontrolom naprijed pomenute dvije kolaboracionističke vojske. U tom periodu, razumije se, nije bilo ni realno očekivati bilo kakve vrednije pomake na ostvarivanju prava građana. Stoga je umjesno postaviti pitanje: da li su u tom smislu i kakvi pomaci učinjeni nakon usposta-

ve mira i kakvo je sadašnje stanje u Bosni i Hercegovini u pogledu ljudskih prava? Polazeći od prava i načela iz Deklaracije, o tome će, u funkciji sagledavanja šta je najaktuelnije u njihovom daljem ostvarivanju, biti iznijeta fragmentrno neka opažanja. • Načelo o pravu udruživanja je uglavnom realizovano uvođenjem višestranačja. Međutim, u tom kontekstu, na daljem unapređenju demokratije je učinjeno, čini se, samo pola koraka. Naime, raniji sistem, u kome je vlast imala jedna višenacionalna stranka, zamijenjen je faktički vlašću tri jednonacionalne stranke, koje su, usto, prigrabile sebi ekskluzivno pravo da zastupaju u predstavničkim i izvršnim organima ”svoje” narode bez osjećaja obaveza i odgovornosti i za cjelinu Bosne i Hercegovine. Posljedice toga za funkcionisanje predstavničkih i izvršnih organa su opštepoznate, čak pogubne (blokada parlamenta, otpori zaživljavanja zajedničkih organa države i sl.). Decenijsko iskustvo višestranačja u Bosni i Hercegovini pokazuje da sam čin njegovog uvođenja nije dovoljan za osiguranje neophodnog stepena demokratije, sloboda i prava građana. • Sloboda štampe i pravo građana na objektivnu informaciju, ne sporeći stanoviti napredak, faktički se ograničava na razne načine. Ogleda se u opstrukciji konstituisanja i djelovanja nezavisnih institucija za informisanje u Bosni i Hercegovini i entitetima, uz istovremeno osnivan-

14

POVODOM

je i favorizovanje ”svojih” nacionalno i stranački obojenih medija na parčetu ”svoje” teritorije, u otežavanju rada i djelovanja nezavisnih medija i novinara. Pri tome se ne preza čak ni od devastiranja tehnike, fizičkih ataka na redakcije, pojedine novinare i sl. • Izborno pravo, prema postojećem Privremenom izbornom zakonu, jako zaostaje iza evropskih demokratskih standarda. Neodrživo je, jer svakom građaninu u Bosni i Hercegovini uskraćeno je da učestvuje u izboru i bude biran na neke od najodgovornijih funkcija u Bosni i Hercegovini. • Imovinska transformacija, kao pretpostavka afirmacije privatne svojine i efikasnijeg privređivanja, je u toku. Društvena svojina je, kao što je poznato, pretvorena u državnu, a sada je u toku proces njene privatizacije. Međutim, način kako se ovaj proces odvija, izaziva opravdanu bojazan - da će najveći dio društvenog bogatstva, stvorenog trudom i znojem miliona ljudi, postati vlasništvo malog broja pojedinaca. • Građani teško i sporo ostvaruju svoja na ustavu i zakonima zasnovana prava. Ključni uzroci tome su neorganizovanost i loše funkcionisanje pravne države i reagovanje njenih organa (nestručnost, neažurnost, podložnost podmićivanju, raširena korupcija i sl.) na prigovore, žalbe, molbe i sl. Nadležni organi veoma često uopšte ne reaguju. Lična imovina i posjed, naročito na nekim

dijelovima Bosne i Hercegovine, nisu zaštićeni. • U domenu lične sigurnosti građana najviše je ugrožena sloboda kretanja iz jednog u drugi entitet, ili u neke etnički ”čiste” prostore, bez zaštite IPTF, SFORa ili policije. Ograničenje ovog prava i okolnost što se većina ratnih zločinaca još nalazi na slobodi je ključni razlog za uzdržanost u vraćanju na svoje posjede. • U pogledu poštivanja sloboda vjeroispovijesti, nakon masovnih negativnih pojava u minulom ratu (rušenje bogomolja, vrijeđanje vjernika...), učinjeni su u nekim domenima pozitivni pomaci, ali u nekim i nazadovanje. Napuštena je sekularna država uvođenjem vjeronauke u škole i sl. Vrše se ataci na ateiste i mješovite brakove od nekih predstavnika vjerskih zajednica. U Republici Srpskoj je pravoslavna vjera i zakonom dobila tretman državne, a u predstavničkim organima, i od poslanika i odbornika drugih vjera i ateista zahtijeva se zaklinjanje pred pravoslavnim sveštenim licem i sl. • Prava građana u oblasti obrazovanja se ugrožavaju, između ostalog, i kroz favorizovanje jednonacionalnih institucija i programa, što odudara od dugotrajne bosanskohercegovačke tradicije. U oblasti kulture su, između ostalog, prisutni i ataci na spomenike kulture i spomen-obilježja, čime se negira pozitivna prošlost i obezvređuju ličnosti koje su imale velike zasluge za pojedine gradove, regije, Bosnu i Hercegovinu.

15

GRAČANIČKI GLASNIK

• Dostojanstvo ličnosti najviše je ugroženo kroz nebrigu i neadekvatan odnos prema dijelu populacije koja živi na ivici egzistencije. To se ogleda u uvođenju participacije za liječenje i lijekove i za ovu kategoriju građana, zatim u odstupanju od zakona u pogledu usklađivanja penzija sa prosječnim ličnim dohocima, tolerisanje rada ”na crno”, nedovoljnoj upornosti za pokretanje privrede i time većeg zapošljavanja i sl.

antifašizam i antifašisti izloženi atacima i vrijeđanjima. Može li takva Bosna i Hercegovina u Evropu? • Načela – ravnopravnosti građana Bosne i Hercegovine i o Bosni i Hercegovini kao zajedničkoj domovini (najvažnija u Deklaraciji) se danas, nažalost, veoma malo poštuju, a na nekim prostorima Bosne i Hercegovine nimalo. Ovo se naročito očituje u istrajavanju brojnih ličnosti na najodogovornijim državnim funkcijama na oživotvorenju apsolutne ideje nacije i na osnovi toga na podjelama, zatvaranjima u etnički ”čiste” prostore i sl., uz istovremeno davanje primata velikodržavnim pretenzijama prema Bosni i Hercegovini iz Savezne Republike Jugoslavije i Republike Hrvatske.

• U pogledu jednakih prava u obavljanju svih funkcija i napredovanja u službi je zadržan i primjenjuje se čak drastičnije princip podobnosti iz ranijeg sistema (razlike je što su članstvo u SK i ateistički pogled na svijet zamijenjeni članstvom i pripadnošću opažanja odražavaju jednoj od tri vodeće nacionalne Izložena sadašnju stvarnost ljudskih prava u stranke, odnosno brojnije religiBosni i Hercegovini, i sa sigurnošću jske zajednice). se može zaključiti da je u Bos• Jedna od ključnih smetnji u re- ni i Hercegovini u toj oblasti, uz afirmaciji ranije stečenih pra- stanovite pozitivne pomake, jako va građana i života u miru bez izražen trend regresije i nazadovanstraha, ogleda se u tolerantnom ja pa i obezvređivanja nekih značajnih odnosu prema fašističkoj ide- dostignuća iz ranijeg perioda. Možda ologiji i profašističkim organizaci- je stanje ljudskih prava u Bosni i Herjama, koje su u minuloj deceni- cegovini, uključujući i oblast ekoji doživjele snažnu reafirmaci- nomskog razvoja, na najnižoj ljestvici ju i slobodno djeluju protiv cjelo- u Evropi, izuzev u Saveznoj Republici vite Bosne i Hercegovine. Na ne- Jugoslaviji. Na to upućuje i izložena kim prostorima Bosne i Hercegov- uporedba o ostvarivanju Deklaracije ine dokazani ratni zločinci se slo- do 1990. u toku protekle decenije. bodno kreću (opstruira se njihovo Tvrdnje i teze da je sadašnje nepoizručenje u Hag, čak se tretiraju voljno opšte stanje u Bosni i Hercekao nacionalni heroji), na sceni su govini u oblasti ljudskih prava, u ekofašistička (četnička, ustaška i sl.) nomskoj sferi itd. prvenstveno reznamenja i publikacije itd. S dru- likt prošlosti (naslijeđe iz ranijeg ge strane, u nekim sredinama su

16

POVODOM

socijalističkog i jednostranačkog sistema u Socijalističkoj Republici Bosni i Hercegovini i socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji) zacijelo se ne mogu prihvatiti, iako se brojne negativnosti (imanentne za svaki jednostranački sistem) i njegova negativna naslijeđa, ne mogu negirati. Međutim, da li nosioci takvih tvrdnji i teza mogu poreći da je, upravo, u tom periodu (”jednoumlja”, ”tame”, ”mraka”, ”crne rupe u istoriji Bosne i Hercegovine” i sl., kako ga oni kvalifikuju), Bosna i Hercegovina doživjela svoj najveći društveno-ekonomski preobražaj (svojevrsnu renesansu), kao nikada u svojoj dugoj, ranijoj istoriji. Ne govori li o tome uvjerljivo i činjenica da je u vrijeme poznatih reformi Ante Markovića bivša Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija (i Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina), obzirom na dostignuti stepen društvenoekonomskog razvoja, uključujući i oblast ljudskih prava, učinila značajan iskorak prema Evropskoj uniji (tada Evropskoj zajednici), uvrstivši se u red rijetkih evropskih država sa šansom da, u relativno kratkom roku, dospije u njeno članstvo? Nažalost, Bosnu i Hercegovinu je, obzirom na nazadovanje u onome što neke zemlje preporučuju za članstvo u ovoj evropskoj asocijaciji, podosta, možda i cijela decenija udaljila od tog velikog cilja. Biti će prezadovoljna ako uskoro dospije u Vijeće Evrope, u koje – osim Bosne i Hercegovine – nisu učlanjenje samo još Bjelorusija i Savezna Republika Jugoslavija. Naprijed rečeno upućuje na ocjenu da ključni uzrok sadašnjeg

nezadovoljavajućeg stanja u Bosni i Hercegovini u pogledu funkcionisanja pravne države i poštivanja ljudskih prava (dakako, uz teške posljedice proizrokovane agresijom i ratom 1991.-1995.) leži u činjenici što neke nacionalne stranke i većina ličnosti na najodgovornijim funkcijama u Bosni i Hercegovini i njenim entitetima, nekim kantonima itd., intimno ne žele očuvanje cjelovite Bosne i Hercegovine i njenu demokratsku reintegraciju, ne žele ostvarenje ravnopravnosti i konstitutivnosti svih građana i naroda na cijelom bosanskohercegovačnom prostoru. Naprotiv, uporno istrajavaju na podjelama Bosne i Hercegovine po etničkom principu i u korist ostvarenja velikodržavnih programa susjednih država. Povoljna je okolnost što je, čini se, u stalnom porastu broj građana Bosne i Hercegovine koji se protive takvoj bezumnoj opciji i što je i međunarodna zajednica čvrsta na stanovištu očuvanja države Bosne i Hercegovine u istorijskim, a to će reći - zavnobihskim granicama. Svesrdno podržavam na Okruglom stolu iskazana stanovišta, da bi jedno novo zasjedanje ZAVNOBIH-a moglo značajno doprinijeti očuvanju suverenosti i cjelovitosti Bosne i Hercegovine u njenim istorijskim granicama, a jedna inovirana Deklaracija o pravima građana Bosne i Hercegovine, u koju bi, uz vlastita saznanja i iskustva, bilo uključeno sve najbolje iz brojnih međunarodnih dokumenata donesenih poslije II svjetskog rata, što bi doprinijelo reafirmaciji i unapređenju prava građana i njihovih sloboda u izgradnji civilnog društva u Bosni i Hercegovini.

17

GRAČANIČKI GLASNIK

Omer Delić

VLASTITIM SNAGAMA DO BOLJIH USLOVA ŽIVLJENJA
Neka iskustva u realizaciji projekata infrastrukture u naseljima gračaničke općine u periodu od 2000. do 2003. godine1 jesne zajednice gračaničke općine, osnovane među prvima u Bosni i Hercegovini, dugo vremena bile su i najbolje organizovane na prostorima bivše Jugoslavije. Zahvaljujući uspješnoj organizaciji i višedecenijskom iskustvu u radu mjesnih zajednica, na ovom prostoru ostvareni su zapaženi rezultati u rješavanju osnovnih životnih pitanja građana, kao što su elektrifikacija, saobraćaj, vodosnabdijevanje, obrazovanje, zdravstvo… Svako selo dobilo je struju, izgrađeni su moderni asfaltni putevi, vodovodi, školski i zdravstveni objekti. Glavni i osnovni podsticaj ovakvom razvoju bila su sredstva koja su izdvajali sami građani putem institucije samodoprinosa. Uvođenjem višestranačkog sistema, devedesetih godina, nova lokalna vlast, iako nije našla adekvatnu zamjenu, odbacila je samodoprinos kao model samoorganizovanja građana, smatrajući ga recidivom prošlosti i prevaziđenim oblikom učešća građana u rješavanju osnovnih komunalnih pitanja u mjestu življenja. Kao posljedica toga, usli-

omer Delić vlastitim snaGama Do boljih uslova Življenja Fikret konjić preGleD rezultata Gračaničkih sportskih klubova u takmičarskoj sezoni 2002./2003. GoDine omer hamzić likovi zavičaja: salih osmanbeGović, “partizan plus”iz prve proleterske

18

zavičaj

M

ZAVIÈAJ

Asfaltirana dionica puta prema Malešićima

nakon dolaska nove, još uvijek aktuelne vlasti, po ko zna koji put postavilo se pitanje izvora finansiranja aktivnosti u mjesnim zajednicama. Aktuelna općinska vlast u realizaciji osnovnog programskog cilja - razvoj komunalne, posebno putne infrastrukture, opredijelila se da podrži sve ideje i aktivnosti koje predlože i iza kojih fiKako nije bilo vlastitih izvora finansijski stanu građani. nansiranja, oslonac tadašnjoj aktuelnoj vlasti u finansiranju obnove i iz- Takvo opredjeljenje ubrzo se pogradnje objekata komunalne infra- kazalo sasvim ispravnim,. U periodu strukture u 18 mjesnih zajednica (na- od 2000. do 2003. godine područje selja na općini), bile su donacije hu- općine pretvoreno je u pravo radilište. manitarnih i drugih međunarodnih Realizovano je oko 117 manjih i organizacija. One, međutim, ni bli- većih projekata u koje je uloženo zu nisu mogle zadovoljiti izražene 12.055.093 KM. potrebe u toj oblasti. Korak naprijed Izvori finansiranja projekata je učinjen uvođenjem principa ”marka na marku” u finansiranju projeka- Sredstva građana, u iznosu od ta u oblasti putne infrastrukture. Po- 2.162.460 KM, bila su inicijallovicu potrebnih sredstava “namica- na sredstva za dobijanje sredstava li” su sami građani, drugu polovicu Općine, kantonalnih i federalnih institucija. općinski i kantonalni fondovi. jedio je dvogodišnji period (1990.1992.) potpuno pasivnog odnosa i vlasti i građana prema komunalnim akcijama. Komunalni problemi su se gomilali jedan za drugim, a postali su još izraženiji nakon okončanja odbrambeno-oslobodilačkog rata (1992. - 1995). Smanjenjem i gotovo potpunim uki- Najviše sredstava su prikupili danjem donacija, ”kresanjem” budže- mještani Malešića (421.700 KM), zatskih sredstava, poslije 2000. godine, tim slijede Gračanica (240.911 KM),

19

GRAČANIČKI GLASNIK

Miričina (203.868 KM), Donja Orahovica (197.000 KM), Škahovica (191.000 KM ), Soko (159. 150 KM), Prijeko Brdo (125.858 KM), Gornja Orahovica (124.000 KM), Babići (100.000 KM), Džakule (87.900 KM), Lukavica (78.324 KM), Vranovići, (69.980 KM), Donja Lohinja (43. 324 KM), Pribava (35.174 KM), Rašljeva (32.320 KM), Doborovci (30.000 KM) i Stjepan Polje (11.980 KM). U Piskavici nije bilo prikupljanja sredstava građana. Kada je riječ o gradskom području Gračanice, pored prikupljenih sredstava građana u iznosu od 240.911 KM, treba imati u vidu da izgradnju infrastrukture građani finansiraju i ličnim učešćem, putem rente i na druge načine. U realizaciji navedenih projekata, Općina je vlastitim sredstvima i sredstvima iz takozvanih grantova, koja se izdvajaju namjenski za mjesne zajednice u navedenom periodu učestvovala sa 3.844.354 KM. Ta su sredstva usmjerena sljedećim mjesnim zajednicama: Gračanici (1.686.659 KM ), Rašljevi (263.324 KM), Miričini (217.704 KM), Gornjoj Orahovici (207.963 KM), Donoj Orahovici (179.160 KM), Sokolu (162.100 KM), Škahovici (142.894 KM), Vranovićima (137.872 KM), Malešićima (137.066 KM), Džakulama (120.200 KM), Lukavici (104.070 KM), Prijekom Brdu (88.263 KM), Donjoj Lohinji (85.543 KM), Stjepan Polju (68.255 KM), Babićima (61.667 KM), Doborovcima (51.667 KM), Piskavici (30.159 KM) i Pribavi (29.308 KM).

Ulaganja kantonalnih i federalnih institucija u komunalnu infrastrukturu na općini Gračanica u naznačenom periodu iznose 5.898.279 KM. Najviše je uloženo u Doborovce. Riječ je o iznosu od 2.592.809 KM u koji su uključena i sredstva za sanaciju regionalnog puta Bukva – Doborovci. Slijedi Gračanica (1.031.793 KM), zatim Lukavica (561.969 KM), Gornja Orahovica (295.920 KM), Škahovica (218.863 KM), Malešići (194.000 KM), Džakule (164.000 KM), Miričina (143.838 KM), Donja Orahovica (135.822 KM), Babići (110.985 KM), Donja Lohinja (103.758 KM), Pribava (102.674 KM), Prijeko Brdo (83.600 KM), Rašljeva (80.000 KM), Vranovići (55.620 KM), Stjepan Polje (34.675 KM), Soko (2.000 KM) i Piskavica (2.000 KM).

ULAGANJA PO OBLASTIMA
Po visini ulaganja u komunalnu infrastrukturu, na prvom mjestu je Gračanica ( 3.109.363 KM), zatim slijede Doborovci (2.622.809 KM), Malešići (752.766 KM), Lukavica (744.366 KM), Gornja Orahovica (627.883 KM), Miričina (565.410 KM), Škahovica ( 552.717 KM), Donja Orahovica (512.881 KM), Rašljeva (375.644 KM), Džakule (372.100 KM), Soko (323.250 KM), Prijeko Brdo (297.721 KM), Vranovići (278.472 KM), Babići (272.744 KM), Donja Lohinja (229.625 KM), Pribava (167.156 KM), Stjepan Polje (114.910 KM), i Piskavica (32.159 KM).

SAOBRAĆAJ
Najveći interes građana vladao je za ulaganja u saobraćajnu infrastruk-

20

ZAVIÈAJ

Radovi na regulaciji rijeke Sokoluše, detalj

turu. U ovoj oblasti realizovano je oko m), Gornja Orahovica (5.500 m), Doborovci (oko 5.000 m), Škahovica 70 projekata. (4.600 m), Donja Orahovica (3.750 U saobraćajnu infrastrukturu ulam), Donja Lohinja (3.000 m), Prijeko galo je 15 mjesnih zajednica: DoboBrdo (2.500 m), Miričina (2.470 m), rovci (regionalni put 2.500.000 KM), Babići (2.000 m), Soko (1.944 m), Gračanica (1.965.260 KM), LukaDžakule (1.800 m), Vranovići ( 1.750 vica (645.616 KM), Gornja Oram), Rašljeva (1.000 m). U toku su akhovica (543.612 KM), Škahovica tivnosti na rekonstrukciji lokalnih pu(524.527 KM), Donja Orahovica teva i ulica u Džakulama (4.126 m), (431.576 KM), Džakule (346.000 Gračanici (2.687 m), Donjoj OrahoviKM), Soko (297.000 KM), Rašljeva ci (1.677 m) , Malešićima (1.200 m) (276.278 KM), Miričina (258.755 i Vranovićima (450 m). Učešće KanKM), Vranovići (252.910 KM), Prijetonalne direkcija za puteve se stalno ko Brdo (219.000 KM), Donja Lohinja smanjivalo, od prvobitnih 50 %, Di(202.516 KM), Babići (187.970 KM), rekcija i 50% Općina i građani, preko i Malešići (12.306 KM). odnosa 40% Direkcija i 60% Općina Po principu ”maraka na marku”, as- i građani, do najnovijeg odnosa 20% faltirano je oko 60 km puteva i ulica: Direkcija i 80% Općina i građani. Gračanica (Sarajevska ulica, Ulica od Doma zdravlja do Korića Hana, Bajba- VODOVOD gina ulica, Drafnići, Ritošići, Dudić, 111. gračaničke brigade, Bazen, Ro- Po visini uloženih sredstava i bromeov prolaz i druge), Lukavica (8.000 ju realizovanih projekata, na drugom mjestu su ulaganja u vodovod-

21

GRAČANIČKI GLASNIK

nu mrežu. Ona iznose 1.955.906 KM i realizovana su u okviru 27 projekata u devet mjesnih zajednica: Gračanici (654.450 KM), Malešićima (516.000 KM), Stjepan Polju (103.430 KM), Miričini (68.030 KM), Babićima (51.600 KM), Prijekom Brdu (28.155 KM), Vranovićima (14.862 KM), i Donjoj Lohinji (9.009 KM).

vosmisleno ukazuju da je u periodu od 2000. do 2003. godine dinamizirana aktivnost građana (mjesnih zajednica) na stvaranju uslova za kvalitetnije življenje i dalji razvoj naselja gračaničke općine. Po pravilu, postignuti rezultati, srazmjerni su stepenu aktiviteta i organizovanosti građana. Tamo gdje su građani prikupili najviše sredstava, realizovan je i najveći broj projekata po našim seliKANALIZACIJA ma, ulicama. Ta su sredstva bila iniU oblasti izgradnje i rekonstrukcije cijalna za ”privlačenje” sredstava iz kanalizacione mreže, sedam mjesnih bužeta Općine i kantonalnih i fedezajednica realizovalo je 20, uglavnom, ralnih fondova. manjih projekata. Posebno treba izdvojiti projekat regulacije korita rijeke Bez obzira na sva pozitivna iskustSokoluše kroz Gračanicu, koji se rea- va, prikupljanje sredstava od građana na dobrovoljnoj osnovi, vjerovatlizuje fazno. no, nije ”dugog vijeka”, prije svega zbog neobavezujućeg dejstva na sve MOSTOVI građane. Problemi koje u vezi s tim Mostovi su građeni u četiri mjes- imaju rukovodstva mjesnih zajednine zajednice: Gračanica, Doborov- ca, kako u operativnom radu, tako i ci, Malešići i Rašljeva. U toku su ak- dugoročnijem planiranju, ukazuju na tivnosti na izradi idejnih rješenja potrebu iznalaženja stabilnijih vidoza tri mosta na rijeci Sokoluši: va prikupljanja sredstava na obavez”Rampa”, ”Skver-Šumarija” i kod nom principu i učešću svih građana, ”Žitokombinata”. naravno prema imovnom stanju. Kao smjernica ili putokaz seoskim naseljiSPORTSKI POLIGONI ma, u tom pogledu mogu poslužiti isSportske poligone gradilo je se- kustva sa rentom i drugim načinima dam mjesnih zajednica: Gračanica, prikupljanja sredstava za izgradnju inDžakule, Piskavica, Stjepan Polje, frastrukture u gradu. Soko, Malešići i Škahovica. Osam mjesnih zajednica gradilo je novu ili NAPOMENE proširivalo postojeću javnu rasvjetu: 1 Podaci o ulaganjima u infrastrukturu u Babići, Doborovci, Donja Orahovica, 2003. godini uzeti su sa stanjem na dan 31. Malešići, Miričina, Prijeko Brdo, Soko oktobar 2003. godine. i Stjepan Polje.

ZAKLJUčCI
Izneseni podaci i stečena iskustva u realizaciji navedenih projekata ned-

22

ZAVIÈAJ

Fikret Konjić

PREGLED REZULTATA GRAčANIčKIH SPORTSKIH KLUBOVA U TAKMIčARSKOJ SEZONI 2002./2003. GODINE
akmičarsku sezonu 2002./2003. godina po svom “negativnom saldu” obilježili su rukometaši RK “Gračanice”, koji su morali napustiti Premijer ligu Bosne i Hercegovine. S druge strane, pozitivan bilans ostvarile su odbojkašice ŽOK “Gračanica”, koje su svome gradu podarile dvije nove titule - državnih prvaka u pionirskoj i kadetskoj konkurenciji.

T

RUKOMET(MUšKI)
Rukometaši “Gračanice” ušli su u sezonu bez kvalitetnih priprema, pa, iako je “igrački kadar” pojedinačno obećavao, ekipa nije uspjela sačuvati premijerligaški status. U jesenjem dijelu prvenstva, dok su u ekipi bili Ćehajić, Ðulić i Gojačić, sve je još nekako i štimalo i činilo se da je bodovna zaliha dovoljna za proljetni dio šampionata. Međutim, u pauzi prvenstva došlo je do problema u Klubu. Predsjednik Kluba Faruk Širbegović podnosi pa, nakon vanredne Skupštine Kluba, povlači svoju ostavku. Ekipu napuštaju Ćehajić i Gojačić, a i golman Ðulić odlazi u Australiju. Zimskih priprema praktično nije ni bilo.

Trener Predrag Hadžistević poveo je ekipu u odlučujuću polusezonu sa samo 5 treninga. Gubile su se utakmice i kod kuće i na strani, a stalno se govorilo da je naredni meč na svom parketu odlučujući, te ako se on dobije, pitanje opstanka u Premijer ligi biće riješeno. Bodovna prednost pred konkurentima topila se iz kola u kolo, pa je ekipa došla u situaciju da posljednje susrete igra u grču. Svi su očekivali rezultat koji bi eventualno pomogao Gračanlijama u borbi za opstanak. Pobjeda u posljednjem kolu protiv ekipe “Prijedora” pokazala se Pirovom, kada se saznalo da su Živiničani, na veliko iznenađenje, savladali “Željezničar” u Sarajevu. Naravno, bilo je to iznenađenje samo za naivne i one koji ne poznaju stanje u BH rukometu. Oni koji prate tu našu granu sporta, uočili su da je u posljednjih 4-5 kola šampionata bilo je nekoliko, u najmanju ruku, iznenađujućih rezultata Ipak, sve to ne opravdava domaći sastav. Krivicu, prevashodno, treba tražiti u vlastitim redovima i hitno potražiti odgovore na mnoga pitanja, a evo samo nekih: da li se trebalo na početku prvenstva odreći usluga golmana Cipurkovića, da li je bila dobra procjena da se Gojačić i Ćehajić puste iz Kluba nakon što su na početku sezone dovedeni kao spasioci, zašto se nisu obavile zimske pripreme itd., itd… Najgora stvar za gračanički rukomet bi bila kada bi se pred problemima zatvorile oči i glava gurnula u pijesak. U tom slučaju, sudbina Košarkaškog kluba “Gračanica”, kojeg se malo ko više i sjeća, zadesit će

23

GRAČANIČKI GLASNIK

i rukometaše, a to, naravno, niko ne želi. Zato sada, kada je najteže, Klubu ne treba okrenuti leđa, treba okupiti sve one koji mogu i hoće da pomognu da se kriza prevlada, a Klub ekspresno vrati u Premijer ligu, gdje mu, po tradiciji i do sada stečenoj reputaciji, objektivno i jeste mjesto.

za uključenje u ligaško takmičenje, pokazaće vrijeme koje je pred nama.

NOGOMET
Posljednji od gračaničkih sportista svoju takmičarsku sezonu zaključili su nogometaši “Bratstva”. Oni su utakmicu posljednjeg kola Druge nogometne lige BiH, grupa “Sjever”, igrali u Zavidovićima sa vodećom “Krivajom”. S obzirom da je ekipa “Krivaje” imala prednost od dva boda, samo pobjeda mogla je gračaničkim nogometašima obezbijediti prvo mjesto i učešće u kvalifikacijama za ulazak u Prvu nogometnu ligu. Međutim, susret je protekao u prilično ravnopravnoj igri i završio se bez golova, 0:0, što je bilo dovoljno da Zavidovićani zadrže prvo mjesto na tablici.

RUKOMET (ŽENE)
Najmlađi sportski kolektiv, koji se u ovoj takmičarskoj sezoni borio za bodove, bio je ŽRK “INDEX”. Formiran krajem 2002. godine, sa zakašnjenjem od 6 prvenstvenih kola, uključio se u takmičenje u okviru Prve rukometne lige BiH. Igrajući po sistemu srijeda - subota, ekipa je iz kola u kolo doživljavala poraze, a s obzirom na njenu nepripremljenost, to se moglo i očekivati. U drugom dijelu šampionata, ekipa je uspjela na svom terenu dobiti jedan susret - protiv ekipe “Sloge” iz Gornjeg Vakufa - i kada se očekivalo da strpljiv rad i stečeno iskustvo počnu davati rezultate, u Klubu je došlo do nesuglasica na relaciji trener – igračice. Igračice su ultimativno zatražile smjenu trenera, a kako je predsjednik Kluba Fahir Humić stao na stranu trenera, igračice su prestale trenirati i tri kola prije kraja prvenstva ekipa je istupila iz takmičenja.

Ipak, ne treba previše žaliti za propuštenom prilikom, jer na startu ovog prvenstva ambicije kluba su bile stvaranje mlade ekipe, koja će osvojiti solidno mjesto u gornjem dijelu tablice i pripremiti se da u narednom prvenstvu juriša na prvo mjesto. Ako se to zna, onda je cilj više nego ostvaren. Jer, ne treba zaboraviti ni činjenicu da je ekipa “Krivaje” skoro cijelo prvenstvo provela na prvom mjestu na tablici, da je u pojedinim trenucima u odnosu na Gračanlije imala i po 9 bodova prednosti, pa je i njihov plasman Prava je šteta što u Klubu nisu smogli u kvalifikacije više nego zaslužen. snage i razriješili međusobne probleKada se gleda sezona u cjelini, onda me, kako bi se bar prvenstvo privelo treba reći da je u igri Gračanlija bilo kraju. Trebat će vremena da se naneoscilacija i da su u većini slučajeva bolsena šteta ugledu gračaničkog sporta je igrali na gostujućim terenima nego zaboravi. Trener Halid Duraković pona svom travnjaku. Dva neriješena renovo je okupio četrdesetak djevojčica, zultata u Gračanici, sa “Gradinom “ uzrasta od 12 do 15 godina i ekiiz Srebrenika i ekipom “Mramora”, pa trenira, a kada će biti spremna

24

ZAVIÈAJ

Stadion NK “Bratstvo” Gračanica

bila su odlučujuća, jer su unepovrat otišla četiri “domaća” boda, a s njima bi “Bratstvo” bez poteškoća zauzelo prvo mjesto. Ipak, ova sezona se može ocijeniti uspješnom, a ako se tome doda i činjenica da je nekoliko juniora iz vlastitog pogona ozbiljno zakucalo na vrata prvog sastava, te da već u prvoj postavi igra 6-7 mladih igrača, onda za ekipu “Bratstva” u narednim sezonama ne bi trebalo biti zime.

ljednjem kolu u Livnu je pala odluka o ovogodišnjem BH prvaku. Nažalost, bili su to Livnjaci, mada se ne može reći da je to bilo nezasluženo. Po svoj prilici, a to će detaljnije analize pokazati, “Kaskada” je prvo mjesto prokockala u Tuzli, u susretu sa “Bosna-Kompredom”, kada su, na veliko iznenađenje, poraženi visokim rezultatom 10:1. Ovom porazu kumovale su neke nesuglasice u Klubu, koje su, nasreću po gračanički i BiH mali nogomet, brzo prevladane. Ipak, ni drugo mjesto nije neuspjeh, jer, po nepisanom sportskom pravilu, titulu je uvijek lakše osvojiti nego odbraniti. Osim šampionata, ekipa “Kaskada-Drvostil” nije uspjela ponoviti ni uspjeh u KUP takmičenju, jer je u finalu u Vogošći poražena od mostarske “Karake” sa 7:3. U narednom šampionatu od nogometaša “Kaskade” ljubitelji sporta ponovo očekuju vrhunske rezultate.

MALI NOGOMET
Malonogometaši gračaničkog kluba “Kaskada-Drvostil” u ovu takmičarsku sezonu ušli su, kao i uvijek, sa velikim ambicijama. Dvostruki prvaci Bosne i Hercegovine, osvajači KUP-a i sedmoplasirani na evropskom šampionatu i nisu mogli drugačije. Tokom cijele sezone vodili su mrtvi trku sa ekipom “Seljaka” iz Livna i tek u pos-

25

GRAČANIČKI GLASNIK

ODBOJKA (MUšKI)
Odbojka spada u sportove sa kraćom tradicijom u Gračanici. Ipak, za veoma kratko vrijeme, ovaj sport izborio se za svoje mjesto pod suncem i uz nogometaše “Kaskade”, u narednoj sezoni, odbojkaši će jedini braniti čast gračaničkog sporta u najkvalitetnijem razredu takmičenja. Iako su bili novajlije u ligi, gračanički odbojkaši su, predvođeni trenerom Adnanom Bajraktarevićem, odlično odigrali jesenji dio prvenstva i plasirali se u gornji dio prvenstvene tablice, zabilježivši iznenađujuće sjajne pobjede gostujući u Brčkom i Kalesiji. Da su ekipa koja ima karakter, pokazali su u nekoliko mečeva, kada ni vođstvo protivnika od 2:0 u setovima nije za njih bilo nedostižno. Drugi dio prvenstva nisu počeli slavno. I odbojkaši, kao i rukometaši, nisu obavili kvalitetne zimske pripreme, a došlo je i do nesuglasica na relaciji trener - igrači, što je uzrokovalo nekoliko poraza, pa čak i od ekipa iz Brčkog i Kalesije, koje su Gračanlije pobjeđivali u gostima.

Kao i pred rukometnim sportskim radnicima, tako i pred odbojkašima stoji niz problema koje treba u hodu rješavati. Potrebno je odmah formirati novu upravu Kluba, obezbijediti sredstva za pripreme i takmičenje, jer će naredna sezona biti mnogo teža od prethodne. Ako još, konačno, dođe i do ujedinjena odbojke na teritoriji cijele BiH, onda će iz aktuelne Prve lige ispadati 4 kluba, pa će i borba za opstanak u ligi biti mnogo žešća.

ODBOJKA (ŽENE)
Odbojkašice “Gračanice” čine ekipu, koja je u protekloj takmičarskoj sezoni, uz nogometaše Kaskade, donijela najviše radosti ljubiteljima sporta u Gračanici. Iako daleko najmlađa, ekipa koja se takmičila u seniorskoj kategoriji, uspjela je u Drugoj odbojkaškoj ligi zauzeti treće mjesto, uz napomenu da su u oba susreta savladale drugoplasiranu ekipu “Zenice”. Treba ovdje, radi objektivnijeg vrednovanja njihovih rezultata, napomenuti da su, uz samo dva izuzetka, sve igračice “Gračanice” učenice osnovne škole, a Lejla Nurikić, kapiten ekipe i Aida Ranica učenice su prvog i drugog razreda srednje škole i još nemaju napunjenih 15 godina. Upravo zbog svoje mladosti, kvaliteta i iskustva, stečenog u seniorskoj konkurenciji, one su neprikosnovene na šampionatima za mlađe kategorije u Bosni i Hercegovini.

U takvoj sitauciji, igrači su ultimativno tražili smjenu trenera, do čega je, sredinom proljetnog dijela prvenstva, i došlo. Na mjesto trenera došao je profesor Muhidin Halilović, kao privremeno rješenje, jer je istovremeno vodio i žensku ekipu, a Klub je napustio i predsjednik Kluba Nihad Gazibegović. Na mjesto VD direktora kluba došao je Mahir Osmić i te promjene djelovale su kao mali pozitivni Ove su godine po treći puta uzasšok na ekipu, koja je u nekoliko nared- topno postale državne prvakinje u pinih mečeva zaigrala kao preporođena onirskoj kategoriji, ne dozvolivši svoi uspjela sačuvati prvoligaški status. jim protivnicama na dva turnira da

26

ZAVIÈAJ

im uzmu niti jedan set. Isti uspjeh postigle su i u kategoriji mlađih kadetkinja, a u juniorskoj konkurenciji osvojile su drugo mjesto, iza ekipe sarajevske “Dobrinje”. Imena Amile Gopo, Melise Helić, Melise Kamberović, Lejle Nurikić i ostalih gračaničkih odbojkašica već se sa poštovanjem izgovaraju u redovima odbojkaških BH stručnjaka. Amila Gopo je dva puta proglašavana najboljom pionirkom u BiH, istu titulu ove godine ponijela je Melisa Helić, a Melisa Kamberović je proglašena najboljim tehničarem u pionirskoj kategoriji za prošlu godinu, a ove godine tu je titulu ponijela u kategoriji mlađih kadetkinja. Najzaslužniji za uspjehe gračaničkih odbojkašica je profesor Muhidin Halilović, a bilo bi nepravedno ne spomenuti i Ibrahima Žunića, predsjednika Kluba, koji u ova, za sport teška vremena, uspijeva obezbijediti sredstva za funkcionisanje Kluba.

nirima širom Bosne i Hercegovine. Najuspješniji takmičar bila je Alisa Sarajlić, čiji su uspjesi “natjerali” selektora ženske BH selekcije da joj uputi poziv u reprezentaciju, a ona je to na najbolji način iskoristila i na pripremama reprezentacije u Trpnju (Hrvatska) uspješno položila za crni pojas “prvi dan”, postavši tako prvi majstor karatea u ženskoj konkurenciji u Gračanici. Uspjeh je još veći ako se zna da Alisa Sarajlić ima samo 16 godina i da je pred njom duga i uspješna sportska karijera. Umjesto zaključka, može se dati generalna ocjena da je ovo bila jedna od neuspješnijih sezona u poslijeratnoj istoriji gračaničkog sporta. Problemi koji prate sport u BiH nisu mimoišli ni gračaničke sportske klubove. Jedan od uzroka je i nefunkcionisanje Opštinskog sportskog saveza, koji nikako da zaživi i preuzme funkciju koja mu u organizaciji i finansiranju sporta pripada.

KARATE
Karatisti KK “Gračanica-Nesam” tokom cijele sezone imali su niz takmičarskih uspjeha, osvojivši veliki broj pojedinačnih medalja na tur-

27

GRAČANIČKI GLASNIK

Omer Hamzić
Likovi zavičaja: Salih Osmanbegović

najljepšem sjećanju njegovih drugova saboraca, komšija i prijatelja. Tako su govorili na njegovom posljednjem ispraćaju – Dragutin Braco Kosovac, u ime boračkih organizacija, a i grada Sarajeva i, Alija Gazibegović, u ime rodne mu Gračanice.

“PARTIZAN PLUS” IZ PRVE PROLETERSKE

Rođen je 1925. godine u Gračanici, umro je 22. 5. 2003. godine u Saratišao je još jedan, među pos- jevu. Jedan od posljednjih prvoboraljednjim, iz stroja Prve prole- ca onoga rata iz ovoga kraja, jedan od terske brigade, one koja je for- najuglednijih Gračanlija u Sarajevu. mirana, kako su nas učili, “u malom Njegovi roditelji, otac Mustafa i majbosanskom gradiću Rudom, 22. deka Džiha imali su “punu” kuću djece, cembra, 1941. godine.” To smo slavičetiri kćerke - Nuru, Minu, Džehvu i li kao Dan armije, kojoj je pjesnik neRašidu i četiri sina - Adema, Ćazima, kada ushićeno nazdravljao: “Stupaj, Asima i Saliha. I sve ih izveli na praslavne zastave razvij, ponosna čelična vi put. zbita…” Tada smo slavili i tu vojsku i njenog vrhovnog komandanta Tita. Četiri Osmanbegovića iz ove poroDanas je sve manje njegovih sabora- dice četiri su uzbudljive životne priče ca među živima i sve manje sjećanja i dobar predložak za jednu zanimna njih. Odlaze tiho, zaboravljeni i os- ljivu porodičnu sagu. Spomenimo tavljeni od historije, koja se tako gru- samo poglavlje Drugog svjetskog rata bo poigrala sa idealima za koje su se i njihovo opredjeljenje za partizane i narodnooslobodilački pokret. Jesu li borili i ginuli. sami odabrali tu stranu ili je ta straNi Salih Osmanbegović nije mona odabrala njih, za ovu priču mangao drugačije. Plijenio je svojom je je važno. U tragičnom bezizlazu s čestitošću, skromnošću, ljudskim početka i tokom Drugog svjetskog poštenjem, nevjerovatnom upornošću rata, sinovi Mustafini su na toj strani i radnom energijom. Nakon velikih vidjeli jedini izlaz za sebe i svoj narod. društvenih lomova kod nas i osjetAdem: u najgorem periodu ustaškog nog nastupanja fašizma prema Bosdivljanja i progona Srba, sredinom ni i Sarajevu, ponovo se svrstao u 1941. godine, na nagovor nekih svoantifašističke redove i na toj liniji akjih prijatelja, primio se dužnosti kotivno djelovao, takoreći do posljedtarskog predstojnika u Gračanici, njeg dana. Prekaljeni antifašista nije obuzdavao i sprečavao nasilje koliko mogao otići u zapećak dok je Bosnom je mogao, otvoreno ili prikriveno stavharao fašizam. Vanredno angažovanje ljao se u zaštitu progonjenih, a kad je tog starog partizana na strani Bosne, postao sumnjiv, dobio je premještaj tokom rata 1992.–1995., uprkos poz- i konačno otišao u partizane. Bio nim godinama, pa i bolesti, ostat će u je komesar, potom i komandant jed-

O

28

ZAVIÈAJ

nog od bataljona u Tuzlanskom partizanskom odredu. Po završetka rata, otišao je iz Gračanice i sve do kraja života posvetio se profesionalnom radu u Sarajevu; Ćazim: kao pripadnik jedne hrvatske legionarske jedinice dospio je na Istočni front, gdje se, Bog zna kako, priključio Crvenoj armiji, a zatim prešao u jednu jugoslovensku partizansku jedinicu s kojom je ušao u oslobođeni Beograd, oktobra 1944. godine, i u njoj dočekao kraj rata; Asim: kao najmlađi, do 1943. godine bio je u Gračanici, sarađivao sa Ademom Alićem i drugim ilegalcima, a preko njih i sa nekim partizanskim jedinicama na terenu, uhapšen je nakon tragične pogibije Adema Alića, nešto kasnije pobjegao iz Gračanice u operativne partizanske jedinice u okolini Tuzle. Čitav svoj životni i radni vijek proveo je u Gračanici, najviše u Tvornici papirne ambalaže i Štampariji. Među živim odavno nema Adema i Ćazima, nema ni Asima - evo, ni Saliha. I njegova životna staza može biti uzbudljiv roman s patriotskom porukom – i, što rekoše njegovi drugovi, kao primjer za ugled sadašnjih i nadolazećih generacija u ovoj zemlji. Djetinjstvo i ranu mladost Salih Osmanbegović je proveo u Gračanici. Nešto kasnije, s uspjehom je završio srednju građansku školu u Doboju, rano se uključio u napredni omladinski pokret, potom u SKOJ… Nastavljajući školovanje u srednjoj tehničkoj školi u Sarajevu, povezao se sa tamošnjom skojevskom organizacijom, u kojoj je ilegalno djelovao i nakon izbijanja Drugog svjetskog

rata. Početkom marta 1942. godine, sa 13 svojih drugova našao se na partizanskoj teritoriji u okolini Foče. Njihov odlazak u partizane bio je od šireg političkog značaja za pokret, što potvrđuje i činjenica da ih je u Foči, prije rasporeda u partizanske jedinice, lično primio i pozdravio vrhovni komandant partizanske vojske Josip Broz Tito. Osim Sarajlija, u grupi su bili i njegovi drugovi iz Gračanice: Hajrudin Mehinagić i Ekrem Durić, te Hazim Vikalo iz Sladne. O tom čuvenom izlasku iz Sarajeva, ratnom putu i vojničkoj karijeri Saliha Osmanbegovića, u jednoj njegovoj zvaničnoj biografiji zapisano je sljedeće: “Na osnovu odluke Mjesnog komiteta Komunističke partije Sarajevo, a po direktivi Vrhovnog štaba Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije (Tito na savjetovanju u Ivančićima, januara 1942. godine) da se tek formirana Prva proleterska brigada popuni aktivistima NOP-a iz Sarajeva, prvenstveno iz redova muslimanske i hrvatske nacionalnosti, 8. marta 1942. godine iz okupiranog Sarajeva sa grupom od 13 članova SKOJ-a (pitomaca “Narodne uzdanice” i Šerijatske gimnazije) izašao je na slobodnu teritoriju i u Vrhovnom štabu raspoređen u navedenu brigadu. U Prvoj proleterskoj brigadi kao borac, mitraljezac i starješina ranga voda, čete i bataljona (u KPJ od 5. februara 1943. godine, a polovinom 1943. godine sa 18 godina starosti postao oficir), prošavši dug i težak borbeni put i najznačajnije bitke u 3., 4., 5., 6. i 7. neprijateljskoj ofanzivi, ostao je do septembra 1943. godine, a potom

29

GRAČANIČKI GLASNIK

Za uspomenu i dugo sjećanje: Salih Osmanbegović i Suljo Spahić iz Piskavice

premješten u 6. ličku proletersku diviziju. U njoj je kao starješina u 22. kosmajskoj, te u 1. i 2. ličkoj proleterskoj brigadi bio učesnik u operacijama za oslobođenje Beograda, bitkama na Sremskom frontu i u završnim operacijama za konačno oslobođenje zemlje, kroz Srem i Slavoniju, do Zagreba. U ratu je četiri puta ranjavan, jedanput veoma teško, 40% je invalid. Odmah poslije rata, početkom 1946. godine, premješten je u Jugoslovensko ratno vazduhoplovstvo za političkog komesara vazduhoplovnog puka i proizveden u viši oficirski čin – čin majora. Na službi u ratnom vazduhoplovstvu i protivvazdušnoj odbrani, na visokim dužnostima u komandama vazduhoplovnih divizija i vojnih škola i u Komandi Ratnog vazduhoplovst-

va i protivvazdušne odbrane ostao je do 1970. godine, dajući vidan doprinos razvoju ovog vida oružanih snaga i JNA. U tom periodu je završio višu oficirsku školu i Višu vazduhoplovnu vojnu akademiju i uz to veoma intenzivno radio na vlastitom opštem obrazovanju, između ostalog, vanredno polažući ispite završio više razrede gimnazije i Pravni fakultet… (…) Zadnjih 11 godina aktivne vojne službe, neprekidno do penzionisanja, 31. 12. 1981. godine, bio je u Teritorijalnoj odbrani Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine.” Osim svoje redovne službe, kao čovjek širokih interesovanja, angažovao se u društvenom radu, u mnogim društvenim i sportskim orga-

30

ZAVIÈAJ

nizacijama, klubovima i udruženjima noj Vladi Bosne i Hercegovine i ponudili svoje iskustvo, ugled, znanje i u Sarajevu. pomoć u organizovanju odbrane SaNije mirovao ni u mirovini. Bio je narajeva, u odbrani Bosne i Hercegovirodni poslanik, aktivista nekadašnjeg ne. Nažalost, ili su staračke snage tih Socijalističkog saveza, boračkih orčasnih oficira bile potcijenjene ili im ganizacija… Poznat je i kao jedan od se nije vjerovalo. Mada nisu mogli aknajagilnijih predsjednika Udruženja tivno učestvovati u odbrani Bosne, usGračanlija u Sarajevu. pjeli su sačuvati obraz u opkoljenom Za takav angažman dobio je više Sarajevu. Javno oglašavanje i osude visokih ratnih i mirnodopskih odli- fašističkih nasrtaja na Sarajevo, pokovanja, među kojima ističemo samo zivi međunarodnim organizacijama dva: “Partizansku spomenicu ’41” i antifašističkih boraca da podrže BosNagradu ZAVNOBiH-a, koja mu je do- nu, te mnoge druge slične aktivnosti dijeljena 25. 11. 1991. godine. i manifestacije i, konačno, to što su Salih Osmanbegović je bio u redo- ostali da dijele zlo i dobro sa svojim vima one vojske punih 40 godina: od sugrađanima, u danima bosanskog prvih legendarnih dana njenog nasta- karakazana, bilo je više od moralne janja, časnog rasta i razvoja, tu neg- podrške. dje, do prvih početaka njenog posrtanja. Prije definitivnog sunovrata te vojske, otišao je u mirovinu, svjestan da to odavno nije više bila ona vojska u kojoj je proveo svoje najbolje godine. Kao i mnogi iz njegove generacije, dostojanstveno i hrabro, duboko u zrelim godinama, podnosio je rušenje svojih mladalačkih ideala. Prepoznao je podmuklu opasnost koja se nadvila nad ovim našim prostorima i opet se stavio na stranu antifašizma. Za razliku od davne 1942. godine, kada je sa svojim drugovima izašao iz Sarajeva i krenuo u borbu protiv fašizma, pola vijeka kasnije, tokom rata za Bosnu i Hercegovinu, ostao je u opkoljenom Sarajevu da ga, opet, zajedno sa svojim drugovima brani od fašističkih nasrtaja koliko može i kako može. Bio je vodeća ličnost u grupi časnih umirovljenih generala nekadašnje JNA koji su se u ljeto 1992. godine javno stavili na raspolaganje ratSalih je bio inicijator i predsjednik Organizacionog odbora za formiranje Patriotskog demokratskog pokreta za Bosnu i Hercegovinu, koji je osnovan 20. juna 1993. godine i koji je uspješno djelovao tokom čitavog minulog rata, doprinoseći naporima u odbrani Bosne i Hercegovine. Na funkciji predsjednika Republičkog odbora SUBNOAR-a Bosne i Hercegovine bio je od oktobra 1995. do septembra 1998. godine. Zapažena je i njegova publicistička djelatnost. Objavio je veći broj priloga u nekoliko ratnih monografija i četiri zbornika sjećanja ratnih jedinica. Sarađivao je u nekim republičkim časopisima i revijama, na radiju i televiziji, objavio više ratnih feljtona u “Oslobođenju”, više godina bio član savjeta tog lista… Objavio je, između ostalog, i jedan opširniji prilog o mjestu i ulozi gračaničkih intelektualaca u preobražaju svog

31

GRAČANIČKI GLASNIK

zavičaja u 8. broju “Gračaničkog glasnika”. Bio je organizotar i sudionik više zapaženih savjetovanja iz novije historije naroda Bosne i Hercegovine. Ističem Okrugli sto, “ZAVNOBiH – Deklaracija o pravima građana Bosne i Hercegovine”, održan u Sanskom Mostu 1. 7. 1999. Kao predsjednik Organizacionog odbora tog naučnog skupa, uspio je okupiti eminentna imena iz našeg naučnog, kulturnog i javnog života. Sa svojim prilozima nastupili su akademici Enver Redžić i Muhamed Filipović, zatim poznati historičari i publicisti Muhamed Kreso i Mićo Carević, fra Marko Oršolić, Krstan Bijeljac, Žarko R. Papić, Mustafa Resulović, Bejdo Felić i Adem Borić. Među njima je bio i Salih Osmanbegović, ne samo kao organizator, već i kao autor. Zapaženo je njegovo izlaganje pod naslovom: “Jedan pogled na značaj, ostvarenje i aktuelnost Deklaracije ZAVNOBiH-a o pravima građana Bosne i Hercegovine”1 Za ovu priliku podvlačimo samo jednu njegovu misao, izgovorenu prilikom otvaranja spomenutog skupa: “U času kada održavamo ovaj skup, svjedoci smo veoma raširenih pojava grubog kršenja ljudskih prava i sloboda koja ozbiljno dovode u pitanje demokratski preobražaj i demokratsku reintegraciju Bosne i Hercegovine, te brojnih opstrukcija i teškoća u funkcionisanju pravne države. U tome leži i povećana aktuelnost dalje realizacije u praksi Deklaracije donesene u Sanskom Mostu prije 55 godina. Vjerujem da će učesnici ovog skupa o tome iznijeti puno argumenata, ali i ideja o putevima prevazilaženja nezadovoljavajućeg stanja u Bosni i

Hercegovini u ovoj izuzetno značajnoj oblasti.”2 O njegovim vezama sa rodnim krajem u pomenutom biografskom zapisu nalazi se i sljedeća rečenica: “Poslije rata (Drugog svjetskog n. u.) bez prekida je bio prisutan u rodnom kraju (Gračanica) i široj regiji sjeveroistočne Bosne, aktivan u pružanju podrške i pomoći i zbog toga, kao i zbog principijelnosti, lične skromnosti i uvijek kritičkog odnosa prema bilo kakvim privilegijama i zloupotrebama – uživa izuzetno veliki ugled i poštovanje među ljudima ovog kraja.” Sjećam se, dolazio je u Gračanicu nenametljivo, tiho, da obiđe rodni kraj, svoju familiju, da se vidi sa drugovima iz djetinjstva. Aktuelnim vlastima u Gračanici nikad se nije nametao. Pripadao je plejadi bivših partizana, koji su urođenu ili “utuvljenu” partizansku skromnost ispoljavali čitavog svog života. Otvoreno je osuđivao takozvane partizanske legende, koje su u nekim kasnijim vremenima znale dobro unovčiti svoj, kako se govorilo, doprinos NOB-u i revoluciji. Zato je Salih Osmanbegovć za mene i za moju generaciju bio i ostao “partizan plus”, a za svoje drugove, kako reče Dragutin Braco Kosovac na njegovom posljednjem ispraćaju, “jedan od gospara socijalističke revolucije Jugoslavije i narodnooslobodilačke borbe naroda Bosne i Hercegovine”. Razmišljajući o tome, ne mogu a da se ne sjetim dva, naoko sitna, detalja iz mojih brojnih susreta i kontakata sa rahm. Salihom. Prvi je vezan za jedno savjetovanje pod naslovom “Djelovanje napredne omladine, SKOJ-a,

32

ZAVIÈAJ

sindikata i KPJ u Gračanici neposredno pred rat i u prvoj ratnoj godini”, održano krajem 1985. godine, s ciljem da se rasvijetle neki detalji za Monografiju “Gračanica i njena okolina u NOB-u i revoluciji”, na kojoj sam tada intenzivno radio u koautorstvu sa prof. Esadom Tihićem. Osim nekoliko historičara, na taj skup odazvalo se i dvadesetak uglednih starijih ljudi, mahom učesnika NOB-e, od kojih se očekivalo da iznesu svoja sjećanja na važne događaje u periodu 1939.– 1941. godina u Gračanici. Kao jedan od uglednih učesnika, Salih je iznio svoja sjećanja na organizaciju naprednih omladinskih grupa u trgovačkoj građanskoj školi, koju je pohađao u Doboju neposredno prije izbijanja Drugog svjetskog rata. Tokom savjetovanja (kako smo ga mi zvali), povela se rasprava i o učešću, ili bolje reći neučešću Gračanlija u ustanku na Ozrenu. Naime, ako su već postojale napredne grupe partijaca i skojevaca u Gračanici, postavilo se logično pitanje kako niko od njih nije otišao na Ozren prilikom ustaničkog upada u Gračanicu i njihovog povlačenja 23. augusta 1941. godine. Dok su mnogi okolišali sa odgovorom i potpuno zaobilazili to vruće pitanje, Salih je, kao i uvijek, bio direktan. Navodim njegove riječi po sjećanju: “Nije se ni moglo očekivati da se neko od nas pridruži ustanicima kada je većina njih na svojim kapama imala kokarde. Istina, bilo je nešto i petokraka.” Nakon ovako direktnog i jasnog odgovora, niko se više nije upuštao u dalje razjašnjavanje toga pitanja. Valja znati da je u to vrijeme napuhana

legenda o ozrenskim partizanima i petokrakama, te njihovim partizanskim zaslugama još uvijek pritiskivala svijest mnogih. Osim činjenica u knjizi Todora Vujasinovića o Ozrenskom partizanskom odredu, drugih i drugačijih istina o tome nije bilo. Ili su se samo krišom šaputale. Salih Osmanbegović je tom prilikom otvoreno i javno izgovorio samo jednu. Drugi detalj vezan je za Časopis “Gračanički glasnik”, kojeg je Salih od prvog broja podržavao, nalazio nam saradnike, čak i sam sarađivao u njemu. Sjećam se kako je, kao funkcioner SUBNOAR-a BiH u Sarajevu, s neskrivenim ponosom svojim drugovima pokazivao Časopis, govoreći: “Vidite, šta mi u Gračanici imamo!” Kao predsjednik SUBNOAR-a BiH, on će nešto kasnije pokrenuti reviju “Glas antifašista”, koja i danas izlazi. Kad mi je poklanjao prvi broj, sjećam se, u šali mi je rekao: “Evo, i imamo!” mi u Sarajevu nešto

Šta su dva detalja iz jedne prebogate i zanimljive biografije… Jedan tren, malo podsjećanje, premalo u sudaru s neumitnošću zaborava… Jer, otišao je Čovjek.

NAPOMENE
1U

povodu 60. godišnjice ZAVNOBiHa i u znak sjećanja na rahm. Saliha Osmanbegovića, taj njegov rad objavljujemo u rubrici “Povodom” u ovom broju našeg časopisa.
odbor Saveza udruženja boraca Narodnooslobodilačkog antifašističkog rata Bosne i Hercegovine, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i Skupština opštine Sanski Most izdali su Zbornik ra-

2 Glavni

33

GRAČANIČKI GLASNIK

Nedim Zahirović

šEJH SINAN IZ SREBRENIKA

U
zavičaj
neDim zahirović Šejh sinan iz srebrenika ramiza smajić posljeDnji Gračanički siDŽil mina kujović osnivanje i početak raDa Djevojačke naroDne osnovne Škole u Gračanici Dr. muhameD nuhić nasilje i kazna

z mjesnu džamiju u Gornjem Srebreniku, naselju u blizini poznate srebreničke tvrđave, nalazi se turbe šejha Sinana. Za razliku od tvrđave, čiji pomen nalazimo u istorijskim izvorima i prije osmanskog osvajanja, a naročito u osmanskim nakon njenog definitivnog pada pod tursku vlast 1520. godine, o ličnosti šejha Sinana nismo imali nikakvih podataka, izuzev onih koje je sačuvalo narodno predanje. Ovo predanje zabilježio je još 1965. godine Milenko S. Filipović.1 Prema tome predanju, šejh Sinan je došao u Srebrenik iz Budima nakon 1690. godine, odnosno nakon što su Osmanlije izgubile Ugarsku. M. Filipović dalje navodi kazivanje o njegovom “Pobri”, tj. pobratimu, hrišćaninu porijeklom iz Žabara koji je prešao na islam i nakon smrti ukopan pored Sinanovog groba, zatim kazivanje o nastanku šejh Sinanovog vakufa i o njegovim kerametima. U prilici smo da navedemo neke pouzdane podatke o ovom derviškom šejhu, i to na osnovu njegove biografije, koju je u djelu Silsiletü l-muqarribîn ve menâqibu l-mütteqîn dao šejh Sinanov savremenik, beogradski muftija i muderis Muniri Belgradi. Muniri Belgradi (njegovo pravo ime je Ibrahim b. Iskender) poznati je osmanski autor sa naših prostora. Nje-

34

PROŠLOST

govu biografiju, kao i podatke o njegovim djelima, na osnovu radova ranijih istraživača i na osnovu vlastitih istraživanja dao je Hazim Šabanović. Muniri je bio porijeklom Bošnjak, a Šabanović navodi da je on nakon završenog školovanja u Istanbulu, dobio položaj muftije u Beogradu. On je, takođe, bio i muderris na medresi Mehmed-paše Jahjapašića i vaiz. Tačan datum Munirijeve smrti nije utvrđen, ali je to bilo nakon 1617., a prije 1635. godine. Nakon smrti, pokopan je u haremu džamije Mehmedpaše Jahjapašića. Kod prikaza djela Silsiletü l-muqarribîn, Šabanović je ukazao na njegovu važnost i istakao potrebu njegovog izdavanja (prijepis ovoga djela nalazi se u biblioteci 2 Sulejmaniji u Istanbulu). Navode iz ovog Munirijevog djela obilno je koristila Nathalie Clayer, poznati istraživač istorije derviških redova na Balkanu, i ono je i dalje predmet njenog interesovanja.3 Toliko o ovom izvoru, a sada ćemo interpretirati Munirijeve navode listovima 118 a – 119 b, gdje se nalazi biografija šejha Sinana: “Ovaj plemeniti merhum bio je halifa Merkez-efendije, a zatim je došao u malu kasabu Srebrenik, koja se nalazi ispod Tuzle, tu se nastanio i živio, provodeći svoj tarikat. Iako skromnog imetka, on je sagradio jedan mesdžid i živeći uzornim životom dostigao starost od 80-90 godina. Međutim, uprkos tome što je dostigao tako duboku starost i pročuo se po uzornom i plemenitom životu, njega je srebrenički kadija doveo da radi na poslovima po naređenju

sandžak-bega.4 Carski povjerenik (mubašir), koji je bio prisutan kod obavljanja ovih radova, bio je Vildanzade efendi, sin mog učitelja Vildanefendije.5 Kad je Vildan-zade ugledao Sinana na ovom mjestu, on je iz obzira i naklonosti prema pobožnjacima koje je naslijedio od svog oca povikao: ‘Efendija, što ti ovdje radiš?’ i upitao ga za njegovo stanje. Šejh je njemu objasnio svoju situaciju, na što se Vildan-zade založio kod kadije da šejha oslobodi od ove službe, čemu on nije udovoljio. Tada je Sinan poželio da na mjesto ovog kadije dođe drugi i da ovaj bude uklonjen sa ovog svijeta tako što bi ovo veče, kada on ovdje ostaje, čerahori njega napali i ubili (dalje na ovom listu i na listovima 118 b i 119 a slijedi uopšteno kazi-

35

GRAČANIČKI GLASNIK

vanje o korumpiranosti kadija i tek na listu 119 b Muniri nastavlja pričanje o Sinanu). U momentu kada je kadija bio ubijen, Sinan se odmah udaljio od toga mjesta, jer je pomislio da je tako najbolje i dok je išao kući, bio je zadivljen Božijom mudrošću. Nakon ovoga, Vildan-zade ef. je isposlovao da se Sinanu iz državne blagajne (bejtulmal) dodijeli primanje (vazifa) od nekoliko akči. Upravo u to vrijeme Sinan je nekim poslom boravio u Beogradu, gdje je se susreo sa nekim pojedincima i sa Emir-efendijom, koji mu je ukazao čast i poštovanje. U plemenitosti, čestitosti i sa dovama za spas na onom svijetu, Sinan je 1010. godine preselio na ahiret, neka mu se Allah smiluje.” Ovi podaci omogućuju nam da u izvjesnoj mjeri osvijetlimo ličnost šejh Sinana i u narednim redovima ćemo pojasniti ove Munirijeve navode. Početi ćemo od kraja, gdje nam Muniri navodi da je Sinan umro 1010. godine po Hidžri, što odgovara 1601. ili 1602. godini. Ako je poznato da je on živio 80-90 godina, onda je rođen u vremenu od 1510. do 1520. godine. Muniri navodi da je Sinan u Srebrenik došao i tu se nastanio, odnosno to mjesto odabrao kao svoj zavičaj (Muniri upotrebljava glagol tevettün etmek koji upravo sadrži to značenje). Muniri dalje navodi da je Sinan bio halifa Merkez-efendije. Merkez-ef. je bio poznati šejh sunbulija, jednog ogranka halvetijskog tarikata. On (Merkezef.) je bio murid poznatog derviškog šejha Sunbul Sinan-ef., koji je ujedno i osnivač ovog ogranka halvetija. Nakon smrti Sunbul Sinan-ef. 1529. pa sve do vlastite smrti 1552. godine, Merkez-ef. je vodio Kodža Mustafapašinu tekiju, koja je bila centar

ovog ogranka i nalazila se u Istanbulu. Znači, Sinan je, prije nego što je došao u Srebrenik, jedno vrijeme morao provesti u Istanbulu, u ovoj tekiji, gdje je bio upućen u pravila i učenje ovog ogranka od Merkez-ef., od koga je dobio hilafet, a zatim se uputio u Bosnu. Sada nam je poznat i Sinanov tarikat; on je bio halvetija i pripadao je ogranku sunbulija.6 Ukoliko bismo pokušali odgovoriti na pitanje zašto je Sinan-ef. došao u Srebrenik, prvo što se može pretpostaviti je rad na širenju tarikata, ali takođe moramo imati na umu činjenicu da su derviški redovi, i to naročito halvetije tokom 16. i 17. vijeka, u osmanskoj državi igrali značajnu ulogu. Oni su uticali na odvijanje političkog i vjerskog života, bili prisutni prilikom osvajanja novih teritorija, učvršćivanja vlasti i procesa islamizacije u novoosvojenim krajevima. Tako se može pretpostaviti da je djelokrug aktivnosti šejha Sinana, uz pridobijanje novih pristalica ovog ogranka halvetijskog tarikata, obuhvatao i rad na širenju islama, pri čemu treba naglasiti da su se na ovom području nastanile značajne mase Vlaha koji su u velikom broju primali islam. Vrlo je vjerojatno da je on održavao kontakte sa predstavnicima vlasti na ovom području, a kako vidimo iz Munirijevog kazivanja, i sa drugim dervišima, što je i običaj kod pripadnika derviških redova. Muniri navodi da je Sinan sagradio jedan mesdžid u Srebreniku, ali ne navodi da je Sinan, takođe, ostavio i vakuf, za koga znamo da je postojao. Sasvim je razumljivo da je šejh Sinan ovom mesdžidu pridodao vakuf iz čijih prihoda bi mesdžid mogao biti održavan. U popisu vakufa u Bosni i Hercegovi-

36

PROŠLOST

ni iz 1913. godine, dati su podaci i o šejh Sinanovom vakufu, iz kojih vidimo da su iz njegovih prihoda izdvajani plata mujezinu i imamu džamije u G. Srebreniku, što je, vjerojatno, još šejh Sinan svojom vakufnamom odredio.7 Njegov vakuf svakako je nastao u zadnjim decenijama 16. vijeka, a prema podacima iz popisa iz 1913. godine, obuhvatao je zemljišne površine u Srebreniku i Babunovićima. Vakuf je, pretpostavljamo, mogao nastati na dva načina: a) zahvaljujući zaslugama i ugledu šejha Sinana, jer je on tako mogao dobiti darovnicu od sultana (temliknama) kojom zemlja postaje njegovo privatno vlasništvo i on je kao takvu tu zemlju mogao uvakufiti; b) zalaganjem nekog visokog predstavnika osmanske vlasti, jer je poznato da su osmanski dostojanstvenici podržavali širenje mreže ovog ogranka halvetija, pa bi u tom slučaju i ovaj vakuf nastao inicijativom nekog od njih.

1 Dr. Milenko Filipović, „Turbe šeh-Sinanbabe i Pobrin grob u Srebreniku”, Članci i građa za kulturnu istoriju istočne Bosne, Tuzla, 1965., str. 151-155. 2 Hazim Šabanović, Književnost bosansko3 Nathalie Clayer, Mystiques, Etat et Societe. Les Halvetis dans l’aire balkanique de la fin du XVe siecle a nos jours, Leiden-New YorkKöln, 1994.; ista, ,,Les miracles des cheiks et leurs fonctions dans les espaces frontieres de la Roumelie du XVIe siecle” u: Miracle et Karama. Hagiographies medievales comparees (sous la direction de Denisa Aigle), Paris, 2000., str. 435-458. 4 U tekstu stoji beglik hidmeti. Kako se može zaključiti iz daljeg izlaganja, radi se o tome da je kadija šejha Sinana prisilio da zajedno sa zidarima (čerahori) radi na popravci srebreničke tvrđave. U tekstu on se pominje kao kadija Srebrenika, što je nepreciznost u Munirijevom kazivanju, jer je Srebrenik za vrijeme osmanske vladavine bio nahija i nije mogao imati kadiju, nego je to bio neki drugi kadija ili njegov zastupnik (naib). I prema navodu u tekstu, da kadija preko noći tu ostaje, može se zaključiti da je on došao sa strane (Up. Hazim Šabanović, Bosanski pašaluk, Sarajevo, 1959., str. 172, 201202). hercegovačkih muslimana na orijentalnim jezicima, Sarajevo, 1973., str. 193-201.

NAPOMENE

Na kraju nam ostaje da kažemo da navodi iz narodnog predanja o šejh Sinanovom dolasku iz Mađarske, nakon 1690. godine, nisu tačni. Tačno je 5 Sin Munirijevog učitelja Vildan-efendije. da je on u Srebrenik došao, ali sigur- 6 Izraz “hilafet” nalazi primjenu i u organo ne iz Mađarske u navedeno vrije- nizaciji derviških redova i označava da se me. Ako se ima u vidu da su pristalice neko pojavljuje kao halifa, tj. zastupnik koje može uvoditi nove ovog ogranka halvetija bili naročito šejha, lice derviškim redovima v. J.članove u tarikat; o Spencer prisutni u zapadnoj Anadoliji i Rume- Trimingham, The Sufi orders in Islam, Lonliji, može se pretpostaviti da je i Sinan don, 1971.; o derviškim redovima na našim porijeklom iz tih krajeva. Ovo ostaje prostorima v. Džemal Čehajić, Derviški redovi u jugoslavenskim zemljama, sa posebsamo kao pretpostavka, jer se zasada nim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu, Sarao njegovom porijeklu ne može ništa jevo, 1986.; o halvetijama, jednom od najuodređeno kazati. Međutim, bez ikak- ticajnijih ortodoksnih derviških redova v. N. ve zadrške može se odbaciti kazivanje Clayer, “La Khalwatiyya” u: Les voies d’ Allah. Les ordres mystiques dans le monde muo njegovom pobratimu “Pobri” u obli- sulman des origines a aujourd’hui (A. Popovic et G. Veinstein, ed.), Paris, 1996., str. ku u kome ga je sačuvala predaja.
615-636; opširnije o sunbulijama v. Encyclopaedia of Islam New Edition (=EI²), IX, Leiden, 1997, str. 875-876, s. v. Sunbuliyya

37

GRAČANIČKI GLASNIK

Ramiza Smajić

POSLJEDNJI GRAčANIčKI SIDŽIL

S

istraživanjima. Svakako, taj značaj se ne očituje samo u okviru historije uže oblasti i stanovništva, privrede, ustanova, konkretno u ovom slučaju na području gračaničkog kadiluka u Zvorničkom sandžaku, nego i u okviru istraživanja većih administrativnih jedinica.

idžil (lat. sigillum) je službeni registar osmanske sudske kancelarije, u kojem su zavođeni svi na sudu rješavani problemi. U sadržaju sidžila mogu se naći predmeti iz oblasti građanskog i porodičnog prava (kupoprodaja, dužnički odnosi, vjenčanja, razvodi, ostavinske rasprave…), kao i prijepisi službenih akata viših organa (fermani, berati, bujruldije…). Kako vidimo, osim izrazito sudske djelatnosti, kadije su bili zaduženi i za određivanje cijena na tržištu, određivanje radnika za opravke putova, mostova, tvrđava, popise stanovništva i dr. Predmetna problematika u sidžilima očituje i promjene u nadležnostima određenog kadije. Tako je, naprimjer, očito da su u sidžilima, koji se odnose na bosanske prostore u drugoj polovini XIX stoljeća, zastupljeni samo razvodi, vjenčanja, ostavinske rasprave i djelimično procesi iz agrarnih odnosa, što je rezultat promjene domena nadležnosti šerijatskih sudova reformama pravnog zakonodavstva. Ukratko, već nakon Hatt-i šerifa od Gulhane, kadija gubi na ulozi u poslovima izvan nadležnosti suda.

Zbog nepostojanja djela na bosanskom jeziku, koje bi sintetički zaokružilo informacije o historiji sudstva u Osmanskom Carstvu, svaki priređivač ovog tipa izvora prisiljen je čitaocima približiti instituciju kadije, pa čak i kadiluka kao administrativno-upravne jedinice. Tako je i Sadik Šehić, u svom radu posvećenom gračaničkom kadiluku u Zvorničkom sandžaku, dao osnovne informacije o pomenima gračaničkog kadiluka u arhivskoj građi, razvoju kompletnog sudstva, ustanovama kazi askera i šejh-ul-islama i kadija uopšte. Mi ćemo podsjetiti i na činjenicu da, iako je postojala hijerarhijska ljestvica u osmanskom sudskom sistemu (šejh-ul-islam, kazi asker, kadija, naib), u obavljanju dužnosti nije bilo obavezne zavisnosti između ovih organa. Kadije su bile različitih rangova, što je ovisilo o njihovom obrazovanju, a to je označavano prema plati koju je dobivao. Bosna je, u periodu koji nas zanima, na prelazu iz 18. u 19. stoljeće, imala oko 45 kadijskih mjesta sa različitim rangovima kadije. Najveći rang je imao sarajevski kadija, koji je imao zvanje mule. Međutim, Značaj sidžila kao izvora ne leži i rang mule je bio stepenovan, pa je samo u njegovoj historiografskoj di- ovaj sarajevski bio četvrtog, najnižeg menziji, nego i mjestu koje bi imao u stepena mulaluka. onomastičkim, topografskim, etnol- Osjećamo potrebu da na ovom oškim, sociološkim i drugovrsnim mjestu istaknemo jednu posebnu

38

PROŠLOST

značajku ove temeljne institucije administrativno-pravnog sistema Osmanskog carstva, a čemu su rijetki, poput Hazima Šabanovića, posvetili punu pažnju. Riječ je o izvjesnom stupnju nezavisnosti, koju su imale kadije u odnosu na čak najviše vojnopolitičke i upravne organe u ejaletu, beglerbegove. Naime, činjenica da su kadije postavljane od posebnih organa centralne vlasti i da su imali prvenstveno ulogu kontrolora zakonitosti akata i postupaka svih organa vlasti u ejaletu, njihovu funkciju činila je nezavisnom i u odnosu prema samom beglerbegu. Utoliko više ovaj status čini značajnijim informacije koje se mogu naći u registru ovog administrativno-upravnog organa. Još ako se uzme u obzir koliko malo se uradilo na cjelovitim monografskim studijama ključnih bosanskohercegovačkih gradova, onda je očita potreba za publikovanjem ovakve vrste građe. Iako je bilo istraživača koji su svoje značajne studije zasnovali upravo na ovim prvorazrednim izvorima, do danas je put do čitalačke javnosti našao tek sidžil mostarskog kadije kojeg je priredio Muhamed Mujić, a koji je posthumno objavljen 1987. godine. Nažalost, sluh javnosti još je neosjetljiv na ovakve zahtjeve u nauci, o čemu svjedoči činjenica da neki od dešifrovanih i prevedenih sidžila već decenijama u rukopisu čekaju na mjesto u izdavačkim planovima. Pored toga, u sredinama u kojim se njihovo publikovanje stavlja na dnevni red, danas postoji poražavajuća dodatna teškoća, činjenica da se za ovakvu građu ne mogu napraviti recenzije zbog minornog broja stručnjaka u

ovoj oblasti. U međuvremenu su ratne okolnosti u nepovrat odnijele istinske riznice arhivske građe pohranjene u Orijentalnom institutu i sličnim institucijama, pa i nekad bogatim porodičnim bibliotekama. Može se slobodno reći da je sidžil, koji je predmet našeg interesovanja u ovom radu, svojom ratnom odisejom zaslužio da mu se ne samo posveti puna pažnja, nego da se uloži najveći napor da se sačuva ono šta je od njega ostalo. Ova formulacija najbolje oslikava situaciju u kojoj se nalazi jedini preostali sidžil kadiluka Gračanica. Još je Sadik Šehić, u radu posvećenom gračaničkom kadiluku, dao nekoliko informacija o postojanju ovog sidžila, iz kojih saznajemo to da je pomenuti sidžil nekada bio pohranjen u zbirci sidžila Gazi Husrev-begove biblioteke, da je 1981. godine izuzet i deponovan u Orijentalnom institutu radi čuvanja i obrade. Dodatnim informisanjem smo utvrdili da je, razaranjem Orijentalnog instituta 1992. godine, original sidžila doista nestao bespovratno, zajedno sa cjelokupnom arhivskom građom u Institutu. U prilog neophodnosti hitnog publikovanja ovakve izvorne građe govori podatak da je u građi, koja je nestala spaljivanjem Orijentalnog instituta, izgorio i original jedinog objavljenog prijevoda sidžila, već pomenutog sidžila mostarskog kadije (1632.-1634.). Igrom sudbine i zdravim lokalno-patriotskim i bibliofilskim osjećajima pojedinca, od gračaničkog sidžila su preostale tek papirne kopije.1 Nažalost, imajući u vidu trajnost ovih kopija, može se reći

39

GRAČANIČKI GLASNIK

da je ova jedinstvena dokumentarna Osjećamo potrebu da i na ovom mjestu progovorimo o teškoćama građa samo privremeno sačuvana. koje prate svako priređivanje izvoIako se kod ovakve vrste građe prakra osmanske provenijencije, pa tako tikuje i izdavanje regesti dokumenai ovog sidžila. Specifičan rukopis pita, čime bi se dobio konkretan uvid u sara, svjesno nastojanje da se u pojesadržaj sidžila, smatramo da bi najadinim pitanjima kamuflira određeni dekvatnija forma kojom bi se predstasadržaj te napor da se posebnim pravio ovaj gračanički sidžil bio in extenvilima u pisanju onemogući bilo kakso. Svaki drugi način ostavlja otvorevo falsifikovanje, učinili su posao nom mogućnost da se zaobiđu ili zapriređivača izuzetno zahtjevnim, prnemare bitni detalji. venstveno u dešifrovanju teksta, a tek Nije rijetka situacija da se unutar onda u prevođenju.Veliku olakšicu sidžila nađu kratki tekstovi, pojedi- tokom dešifrovanja čini to što dokuni isječci ili tek list nekog od ranijih menti zastupljeni u sidžilima imaju sidžila koji su dospjeli do određenog svoje šablone, te činjenica da je ovaj kadije. Tako je u ovom sidžilu sačuvan sidžil od početka do kraja pisala jedprijepis djela Ðarh qawâ’id al-a’arâb. na ruka, tako da je rukopis svo vrijeKomentator djela je naveden u uvodu me isti. Što se tiče samog prijevoda, kao Muhammad b. Sulaymân, poznat ako zanemarimo arhaičnost i stil, još kao Kâfilađî, a autor djela na koje se su uvijek u velikoj mjeri prisutne nedkomentar odnosi je Ðamâluddîn Mu- oumice na terminološkom planu. hammad ‘Abdullâh b. Yûsuf b. Hiđâm. U sidžilu nema originalne paginaciPrepisivač je potpisan u kolofonu kao je, ili ona nije uočljiva na amaterski hadþi Mustafa, sin hadþi-Ahmeda, iz pravljenim kopijama. Očito je da je kasabe Gračanica. Kao vrijeme nasneko pokušao napraviti izvjesnu nutanka prijepisa naveden je period dok meraciju, ali je nedostajuća na trećini je dotični prepisivač bio u “Husresidžila, dok se u preostalom dijelu ne vovoj medresi, između dvije jacije, u može sa sigurnošću potvrditi slijed četvrtak, 1158. god. po hidžri”. dokumenata prema navedenim broNa jednom listu je podatak, potvrđen jevima stranica, nego tek po datumiodgovarajućim i čitkim pečatom, da ma, što opet stvara dodatni problem, je ovaj prijepis prešao u vlasništvo Ah- budući da je često navedena samo gomeda Sabita, sina Mustafe Abid-efen- dina, bez mjeseca. To je jedan od razdije, poznatog kao Čokadži-zade. Na- loga što nismo mogli uočiti ni to da li vedena je i cijena po kojoj je rukopis ima predmeta koji su kasnije provedeotkupljen, 18 groša. ni, pa da datumi hronološki ne slijeU sidžilima su pojedine stranice de jedan iza drugog. Inače, vremenski često ostavljene prazne. Da li je takav opseg koji pokriva ovaj sidžil se kreće slučaj bio i u ovom sidžilu, ne znamo, od 1793. do 1799. godine. s obzirom na to da su kopirane samo Ukupan broj zavedenih dokumenata ispisane stranice. u sidžilu je 146, dok je registrovano 128 vjenčanja.

40

PROŠLOST

Ubiciranje toponima spomenutih u sidžilu zahtijevalo bi rad na terenu, kao i upućenost u regionalna pomjeranja tokom dvije stotine godina. Saznanja do kojih bi se došlo svakako bi obogatila geografsku sliku ovog područja. Mahale su se skoro uvijek formirale oko određene džamije, te su po vakifu te džamije ili nekom drugom, od naroda korištenom imenu, dobivale ime i same mahale. Tako se u ovom gračaničkom sidžilu pojavljuju slijedeće mahale: Čiriš, Hidajetmahala, Ahmed-pašina mahala, Pašazade mahala, Olum-mahala, Vranić, Derviš-hodža, Gojsalić…

Nevjesta: Hatidža, kći Sulejmana, iz mahale Čiriš; njen vekil je alemdar Abdullah, Svjedoci: mula Osman i Čolo-zade mula Muhamed, Mehr-i mu’edždžel: 3.000 Pr. 2. Ženik: Čapko muftija Mustafaef. iz mahale Gojsalić; Nevjesta: Hatidža, kći Omer-bega, iz pomenute mahale; njen vekil je Mustafa-beg Svjedoci: mula Derviš i Ahmed, Mehr-i mu’edždžel: 6.000

U potpisu: Omer-ef., Osman, AhPomenute su slijedeće džamije: med i dr. Paša-zade, Halil-ef., Nova, Čiriš, hadžiDžaferova, Ahmed-pašina,… Letimičnim uvidom u podatke koji su unošeni tokom vjenčanja, primiPored ovoga, mogu se izdvojiti neka jetili smo da se, u pogledu zastupljesela koja se češće javljaju u predmenosti mehra, ni ovaj sidžil ne razlikuje tima: Malešići, Miloča, Međeđa, Oraod većine bosanskih sidžila koje smo hovica, Rastica, Rašica, Slana… ranije konsultovali. Naime, redovan Ovdje treba imati na umu je uobičajeni mehr-i muedždžel, dok mogućnost sličnog ili eventualno skoro nigdje nismo naišli na mehrdrugačijeg čitanja naziva. i muadždžel. Visina mehra svjedoči Dok je većina dokumenata pisa- o imovinskom stanju pojedinaca, što na na originalnom, osmanskom jezi- može dovesti do saznanja o ekonomku, registri vjenčanja su obavezno na skoj slici tog vremena u određenim slojevima ljudi. arapskom jeziku. Što se tiče onomastike, u izvorima iz starijih razdoblja rijetko možemo pronaći današnja prezimena. Ovaj sidžil je utoliko dragocjeniji što su u njemu već prisutne današnje forme prezimena u velikoj mjeri, tako da se mogu prepoznati i danas postojeća u gračaničkoj regiji. Pored slavenskog Pr. 1. Ženik: imam Ahmed-ef. iz ma- dodatka -ić, jednako često nailazihale Mejdan; njegov vekil je Salih- mo na vlastito ime + perz. dodatak ef. iz mahale Mumihodža (Muhodža, zade, odnosno osmanski termin oglu, Muhihodža?), sve u značenju riječi sin. Navest ćemo Brakovi među muslimanima sklapani su po uobičajenoj proceduri, uz opunomoćenike sa obje strane, a o njihovim punomoćima svjedočilo je treće lice. Navest ćemo dva primjera, u kojima se kao ženici pojavljuju vjerski i pravni službenici:

41

GRAČANIČKI GLASNIK

najčešća: Ali-aga-zade (Alijagić), Berber, Bošnjak, Brkić, Bureković, Burić, Čajić, Čauš, Čolo (Džulo?), Ćosić, Durakoglu (Duraković), Džabić, Dževrak, Ferkuš, Gleto, Grbo (Grebo?), Imam-zade (Imamović), Insanić, Kovač, Ladžo, Mahić, Malešić, Mujić, Mulić, Musić, Pašalić, Pervan, Ramić, Redžeboglu (Redžepović), Sarač, Sinanović, Siradž, Turkoglu (Turković), Velioglu (Velić) … Kadija je, kao zastupnik šerijata i kanuna, bio nadležan svim slojevima društva, pa se i na osnovu toga ističe da su šerijatski sudovi imali univerzalni karakter. Kršćani su svoja vjenčanja i parnice rješavali u sklopu svojih vjerskih zajednica i nisu se morali obraćati kadiji za to. Ipak, sudeći po građi iz brojnih sidžila, oni su se obraćali i kadijama za rješavanje određenih problema na osnovu šerijata i kanuna. Kršćani se tako sreću i u ovom sidžilu, iako u sasvim zanemarljivom broju. Manje detaljnim pretraživanjem naišli smo na zimmije (zimija = štićenik) Luku, Jovana, Dragu i još nekoliko njih, ali bez naznačenih prezimena. Nismo naišli ni na jedan slučaj prevjeravanja.

ukazuje na obrazovanje tih ljudi, pa ih svakako treba uvrstiti u kategoriju inteligencije. Pominjani su i funkcioneri i službenici poput ćehaje, defterćehaje, dizdara, baždara, zabita, vekila, alemdara, itd. Od gradskih privrednika naišli smo na berbere, kovače, trgovce… Bio bi neophodan temeljit prikaz popisa džematlija, koji su napravljeni u svrhu organizovanja popravke i renoviranja gradskih džamija. Analizom ovih podataka, došlo bi se do činjenica o ekonomskom standardu u gračaničkom kadiluku tog vremena. Ovdje donosimo prijevod jednog takvog dokumenta u ovom sidžilu, a riječ je o renoviranju Pašića džamije: Dok. br. 1 Vakuf u novcu namijenjen obnovi Paša-zade (Pašića) džamije: Ibrahim, sin mula Ali-ef. 3.000 ……………Osman-ef. 6.480 Bičo Mehmed………. 2.720 Trico Mustafa 5.560 Mustafa, sin Hasana Čauša 550

Mustafa Brkić 1.680 Ispod predmeta su uredno navođeni Hasan Malešić 1.480 svjedoci (šuhud ul-hal), što se može vidjeti iz primjera dokumenata čije Ismail Redžeb-oglu (Redžepović) 1.680 prijevode prilažemo ovom radu. Iz sidžilske građe se može doći do saznanja o strukturi stanovništva tog vremena. Sudeći po frekvenciji stranaka kroz sudske predmete, može se uočiti da se gračanički kadiluk odlikovao prisutnošću inteligencije (muftija, kadija, imama, derviša). Ovdje treba naglasiti često navođenje titule efendi uz imena, što takođe Mehmed, sin Dželila 2.480 Šaho Hasan Paša-zade (Pašić) 5.180 Mula Mehmed, sin Ismaila 5.640 Kovač Halil 4.800 Mustafa Mujić iz Bukovice 4.330 Mehmed Bijelić-oglu (Bjelićević) 1.620

42

PROŠLOST

Mehmed Spahija 4.480 Hasan Siradž (Sarač?) 2.520 Memiš Siradž (Sarač?) 3.480 ………… Osman 2.000 Tahir iz Stuble 4.800 Ibrahim Mahić 3.600

Mehmed Šahić 3.120 Halil Babić 1.260 Mula Osman i Hatidža 1.920 Ukupno: 76.280 Naišli smo na niz ostavinskih rasprava i standardnih formi vasijjet-nama. Može se uočiti da su u to vrijeme uvažavani osnovni postulati šerijata u pogledu raspolaganja vlastitim imetkom. Naime, čovjek koji ostavlja vasijjet, testament, može po svojoj volji raspolagati samo trećinom imetka koji ostaje iza njega. Dvije trećine obavezno idu nasljednicima, bio oporučilac za to ili ne. Tako ćemo ovdje donijeti prijevod jednog takvog dokumenta, iz kojeg se vidi da oporučilac trećinu imetka ostavlja u vakuf i slične dobrotvorne svrhe, dok se ne dira u druge dvije trećine. Dok. br. 2 Umro je Mustafa-paša Senča, stanovnik mahale Mejdan, jedne od mahala u samom kadiluku Gračanica. Dok je još bio u životu, pri zdravom razumu, u želji da bude primljeno od Allaha i radi Njegovog zadovoljstva, trećinu svog imetka oporučio je u dobrotvorne svrhe, 187 groša u novcu, uz znanje suda i prisustvo Abdullaha alemdara, nadzornika Mustafa-ef. muderrisa i svih ostalih. Trećina je uz znanje pomenutih, namijenjena svakoj džamiji i mesdžidu koji se nalaze u kasabi i opravku česme i kaldrme u dvije mahale. To je pravno potvrđeno godine 1210. 12 taksa za dolazak alemdara Abdullaha

Ahmed Burek-oglu (Bureković) 1.480 ………….. Mehmed 420

Dokument br. 1

43

GRAČANIČKI GLASNIK

Taksa za nadzor 10 Za opravku česme Hajdarovica 10 Kaldrma do nove džamije 20 Uspostavljanje česme Čapkuša (Čajkuša?) 4 ………

20 Popođavanje hadži-Džaferove džamije 10 Vakuf u novcu hadži-Džaferovoj džamiji 10 Vakuf Hidajet-mahali 10 Vakuf džamiji u Olum-mahali 10 Vakuf Paša-zade džamiji 12 Vakuf mahalskoj Novoj džamiji 10 Vakuf džamiji u Čiriš mahali 11 Vakuf džamiji u Ahmed-pašinoj mahali 10 Vakuf Halil-ef. džamiji 10 Vakuf ………džamiji 10 Vakuf džamiji u Vranić mahali UKUPNO 187 Slovima: stoosamdesetsedam groša Iznosi koji su određeni za gore navedene džamije i mesdžide su odvojeni i uz znanje suda, nadzor i uvid sviju, pravno je potvrđeno da je predato u ruke mutevelije. To je pravno potvrđeno. Slijede potpisi: Ponos sudija, hadži Mustafa-efendi, Ponos sudija, Zuhdi Salih-efendi, Sudski pisar, Osman Nuri Serdari Osman-aga …. Serdari Mustafa-aga Omer-aga, Ali-aga-zade i drugi Napomenut ćemo da je dokument propraćen pečatom, na kojem je jasno ispisano ime ranije pomenutog kadije Mustafe.

Dokument br. 2

Dok. br. 3

44

PROŠLOST

Predstavka. Zeamet u gračaničkoj kazi kojem sam ja mutesarrif na osnovu berat-i šerifa, nalazi se u Miloči, selu na granici sa Slanom. Ranije je za granice uzimana ušurska zemlja. Da ne bi došlo do miješanja

onog što obuhvata moj zeamet, Lika Omer i njegov brat Husejn iz sela Međeđa koje pripada pomenutoj kazi, i gradačački imam kojeg zovu Peta (Pita?) ljubazno su molili vašu uzvišenu zapovijed i ferman za proceduru kojom bi se utvrdile granice pomenutog zeameta te da neko ne bi bio oštećen. U potpisu je neki Ibrahim. Dalje slijedi:

Dokument br. 3

Dokument br. 4

45

GRAČANIČKI GLASNIK

Na osnovu uzvišenog fermana i zapovijedi velikog bosanskog valije Hisameddin-paše prispjele su bujuruldije u ured gračaničkog suda i to je zavedeno 21. (safera?) 1209. godine.

pomenutog djeteta. Ovaj put, Muhamed, Ahmed i Hasan su zaduženi da pravedno svjedoče u vezi sa poslovima pomenutog djeteta u gračaničkoj i tuzlanskoj kazi, na osnovu pravnog akta koji imamo u rukama i onoga kako je ranije utvrđeno. Za to je izdat Dok. br. 4 ferman-i šerif sretnog i milostivog sulNeka je zdrav visoko poštovani Sul- tana. tan! U potpisu: Riječ je o slijedećoj predstavci: jedan Bosanski defter-ćehaja Ahmed naš rođak, nastanjen u gradu Sarajevu, spahija Ahmed Babaji-zade, na osnovu padišahovog berata, mutesar- NAPOMENE rif je zeameta u kazama Gračanica 1 Kopije sidžila sačuvao je rahm. prof. Osman i Donja Tuzla. Dok njegovo dijete ne Delić iz Gračanice, suradnik “Gračaničkog glasnika”. Zahvaljujemo porodici prof. postane punoljetno, prihodi sa ovog Delića, na ustupljenom materijalu (napomzeameta se uzimaju i određuju svake ena Redakcije) godine, uz hudždžet-I šer’ijje, u korist

46

PROŠLOST

Mina Kujović

nastave u toj školi koje su podnosili i pisali različiti organi tadašnje vlasti. Tako, naprimjer, u izvještaju iz 1905. godine, dakle desetak godina nakon otvaranja te škole, od 160 učenika u školi, nije bilo ni jedne muslimanske djevojčice. Struktura je bila sljedeća: od 160 učenika, muslimana je bilo 106 (nijedna djevojčica), istočnopravoslavnih 13 (djevojčica 5), rimokatolika 23 (djevojčica 8, jevreja 18 (djevojčica 15).1 Nakon izbijanja Prvog svjetskog rata, 1914. godine, situacija se znatno izmijenila, jer su u Gračanicu pristigle brojne izbjeglice, najviše iz Sarajeva. U tim izbjegličkim familijama bilo je dosta ženske djece, koja su željela da u novoj sredini nastave započeto školovanje. U isto vrijeme, ukinute su sve srpske konfesionalne škole, u kojima su nastavu pohađala i ženska djeca. Učenice iz srpske konfesionalne škole u Gračanici nastavile su školovanje u Mješovitoj narodnoj osnovnoj školi u Gračanici. Tako se situacija u vezi sa školovanjem ženske djece, kako kršćanske, tako i musilmanske znatno izmijenila. To potvrđuje i jedan iskaz o pohađanju Mješovite narodne osnovne škole u Gračanici iz septembra, 1915. godine, u kojem se navodi da je u školi od ukupno 305 učenika bilo 76 djevojčica. Dakle, od 305 djece, muslimanske je bilo 166 (2 djevojčice), pravoslavne 83 (46 djevojčica), rimokatoličke 14 (6 djevojčica) i jevrejske 42 (2 djevojčice).2

OSNIVANJE I POčETAK RADA DJEVOJAčKE NARODNE OSNOVNE šKOLE U GRAčANICI
snivanje i rad Djevojačke narodne osnovne škole u Gračanici, krajem austrougarske vladavine, samo je jedna etapa u sazrijevanju svijesti o potrebi školovanja ženske djece, muslimanske posebno, i zanimljiva pojava u historijatu školstva na ovom području. Poznato je, naime, da su se muslimanske familije u Bosni i Hercegovini nerado odlučivale da šalju svoju žensku djecu u svjetovne, građanske škole, smatrajući ih tuđinskim i nepodobnim. Otpori su se na različite načine ispoljavali u jednom dugom vremenskom periodu – od prvih građanskih škola koje je otvarala austrougarska vlast, pa do najnovijeg doba, kada su se u pojedinim slučajevima ti problemi morali rješavati čak putem redovnih sudova. Ni Gračanica u tome nije bila izuzetak.

O

O otporima koji su se ispoljavali u vezi sa školovanjem muslimanske ženske djece u Gračanici nakon osnivanja prve narodne osnovne škole 1886. godine mogu se naći podaci u ljetopisu te škole (današnja Osnovna Kako se u svim školama u Bosškola “Hasan Kikić” u Gračanici), ali ni i Hercegovini, zbog ukidanja srpi različitim izvještajima o pohađanju skih konfesionalnih škola, povećao broj ženske djece, Zemaljska vlada za

47

GRAČANIČKI GLASNIK

Bosnu i Hercegovinu preporučila je 1914. godine svim narodnim osnovnim školama, koje imaju dovoljno ženske djece, da otvore posebna ženska odjeljenja ili, pak, ako općine imaju sredstava, da otvaraju odvojene djevojačke škole.3 U Gračanici su aktivnosti u vezi sa ovom preporukom Zemaljske vlade trajale gotovo pune četiri godine. Tokom tog perioda, razmijenjeni su brojni dopisi u vezi sa otvaranjem ženske škole u Gračanici. Dopisi su kolali u različitim pravcima: Narodna osnovna škola u Gračanici – Gradsko poglavarstvo; Gradsko poglavarstvo – Kotarska uprava Gračanica; Kotarska uprava Gračanica – Okružna uprava Tuzla; Okružna uprava Tuzla – Zemaljska vlada Sarajevo. Izdvajamo jedan dopis iz 1915. godine, u kojem upravnik Narodne osnovne škole u Gračanici Ibrahim Ustavdić obavještava Okružnu oblast u Tuzli da se u Gračanici nisu stekli uvjeti za otvaranje ženskog odjeljenja u postojećoj osnovnoj školi, jer su učenice koje je pohađaju uglavnom muhadžirke (izbjeglice), pa se ne zna da li će i ostati u njihovoj školi.4 Ti su argumenti prihvaćeni, pa je otvaranje ženskog odjeljenja u Mješovitoj narodnoj osnovnoj školi u Gračanici odgođeno. Tokom 1916. i 1917. godine, nastavljene su aktivnosti gradske vlasti u Gračanici na iznalaženju pogodnih prostorija za zasebni smještaj ženske djece koja pohađaju osnovnu školu. Gradsko poglavarstvo je uložilo dosta truda da se iznađu odgovarajuće prostorije za tu namjenu. Mješovita narodna osnovna škola je bila spremna da novoj ženskoj školi ustupi “od

namještaja: potreban broj klupa, jedan sto i jednu stolicu, a od učila: 2 table, jedno računalo, jednu zemljopisnu kartu BiH, jednu Austro-Ugarske monarhije i jednu kartu Evrope, slike za početnu nastavu, a ostalo bi se moglo pozajmiti od muških odjeljenja…”5 Na temelju brojnih dopisa i ubjeđivanja o prednostima djevojačke škole, možemo zaključiti da je u gračaničkoj čaršiji bio jak otpor za realizaciju ove ideje. Četrdeset prva sjednica Gradskog vijeća, od 17. 11. 1917. godine, u potpunosti je bila posvećena problemima u vezi sa otvaranjem djevojačke škole. Prijepisi zapisnika sa ove sjednice, kojom je predsjedavao gradonačelnik Ahmetaga Širbegović, proslijeđeni su Okružnoj oblasti u Tuzli i Zemaljskoj vladi u Sarajevu. Kotarski predstojnik u Gračanici Berničević je u propratnom dopisu uz ovaj zapisnik naveo kako u potpunosti podržava odluku Gradskog vijeća za otvaranje ženske škole u Gračanici, te navodi prednosti kuće Ivaniševića, u kojoj je trebalo da se smjesti škola. U dijelu koji se odnosi na prednosti otvaranja zasebne ženske škole, predstojnik, između ostalog, navodi: “Čim je srpsko-pravoslavna konfesionalna škola zatvorena, nagomilano je djece i muške i ženske u Mješovitu narodnu osnovnu školu, što se vidi iz priloženog iskaza, pa se je odmah poželjelo da bi se osnovala posebna djevojačka narodna osnovna škola iz raznih važnih razloga, a osobito uvaživši tu okolnost da bi se valjda i muslimani prije usudili da daju svoju žensku djecu, kada bi za-

48

PROŠLOST

sebna bila.”6 U jednom drugom dopisu, koji nosi datum 1. 1. 1918., kotarski predstojnik navodi prednosti otvaranja zasebne ženske škole: “Posebna djevojačka narodna osnovna škola je veoma nužna uopće, a napose u malim gradovima, gdje taj građanski život više daje sliku seoskog života, pa se malo pazi na kućni odgoj djece, ušljed čega se najde u školi nevaljalo muško dijete s kojim se ženska djeca ne bi smjela miješati… Puno koješta trebaju ženska djeca na prvom mjestu da znaju, što muškoj nije od prijeke potrebe i obratno… Stanovništvo je takovih nazora – a posebno muslimansko – pa se ustručava slati žensku djecu u školu mješovitu.”7 I dok je trajalo silno dopisivanje i ubjeđivanje, od Petog prosvjetnog odjeljenja Zemaljske vlade u Sarajevu, na adresu Kotarske uprave upućen je dopis u kojem se izričito nalaže da Uprava mora postupiti po naredbi Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu, te da se u Gračanici mora otvoriti posebna ženska škola, “a za nužne prostorije u tu svrhu neka se pobrine tamošnja gradska uprava”.8 U istom dopisu, Gradskoj upravi je naređeno da na narednoj sjednici Gradskog poglavarstva usvoji zaključak, prema kojem bi gradska uprava morala da izdvoji sredstva za pokrivanje troškova najamnine zgrade za žensko odjeljenje ili posebnu žensku školu. Zemaljska vlada sugeriše Gradskoj upravi u Gračanici da već od drugog polugodišta školske 1917./1918. godine otvori posebno žensko odjeljenje, a da se službenim putem uputi zahtjev Zemaljskoj vladi za otvaranje djevojačke osnovne škole.

Austro-Ugarska monarhija, pri kraju svoje uprave u Bosni i Hercegovini, otvorila je četiri djevojačke narodne osnovne škole: u Mostaru, Tuzli, Prijedoru i Gračanici. To su bile četvororazredne škole za žensku djecu koje su, prema Mitru Papiću, imale karakter ženskih zanatlijskih škola. Te škole su, prema istom autoru, imale uzak opšteobrazovni program, jer je težište rada bilo na ženskom ručnom radu (krojenje, šivanje, vez itd), koji su prožimali narodni motivi.9 Djevojačka narodna osnovna škola u Gračanici otpočela je sa radom 2. 9. 1918. godine, prvo u prostorijama Mješovite narodne osnovne škole u Gračanici, koje su bile neuslovne, a zatim u iznajmljenoj kući Milana Ivaniševića, za koju je plaćana mjesečna kirija od 56 kruna.10 Prostorije su bile opremljene namještajem koji je nabavljen u Zenici i Sarajevu. Troškove za opremanje i iznajmljivanje kuće Gradsko poglavarstvo Gračanica finansiralo je tokom 1918. godine od kamata koje je Općina dobijala za deponovana novčana sredstva u sarajevskim bankama i viška budžeta iz 1917. godine. U narednim godinama škola je finansirana iz redovnog godišnjeg proračuna općinskih troškova za školstvo. U početku, nakon otvaranja Škole, nastavu je izvodila samo nastavnica Zora Mazan.11 Prije podne nastavu je izvodila u 3. i 4., a poslije podne u 1. i 2. razredu. Tokom 1919. godine, u školi je radila i nastavnica Bujić Milka12 , a od školske 1919./20., kao pripravnica i Martinčević Anka.13 Nastavnice su za svoj rad u Djevojačkoj

49

GRAČANIČKI GLASNIK

narodnoj osnovnoj školi primale 1900 kruna godišnje i redovni dodatak koji je bio različit, a često su koristile školske prostorije kao stan. Tako je nastavnica Zora Mazan, koja je u Gračanici radila kao nastavnica u Mješovitoj narodnoj osnovnoj školi od 1913. godine, koristila i stan u istoj školi. Nemamo podatke o broju upisanih djevojčica 1918. godine, kada je škola počela sa radom, ali smo pronašli nalaz inspektora Ivana Kurtovića, koji je izvršio pregled škole i o tome detaljno obavijestio Zemaljsku vladu u Sarajevu 29. 9. 1919.14 U svom izvještaju inspektor navodi da Djevojačku narodnu osnovnu školu u Gračanici pohađa 70 djevojčica, a da ih se upisalo 80, od čega u 1. razred 29, u 2. razred 16, u 3. razred 18 i u 4. razred 17 djevojčica. Inspektor Kurtović posebno naglašava slab odziv za upis muslimanske ženske djece: “Primjećuje se slab polazak muslimanske ženske djece, dok je prošle školske godine bio bolji.”15 Inspektor, između ostalog, navodi da učenice slabo čitaju, da je disciplina za vrijeme izvođenja nastave zadovoljavajuća, ali ne i prije i poslije nastave, te da čistoća u školskoj zgradi i oko nje nije najbolja. Kakva je sudbina te škole bila u novoj državi, te problemi i otpori koji se pružaju školovanju ženske omladine u muslimanskim porodicama u tom periodu, može biti posebna tema iz kulturne historije ovoga kraja.

NAPOMENE
1 2 3

ABH, ZVS za BiH, šif. 142-550/14 iz 1905. ABH, ZV za BiH, šif. 87-565/4 iz 1915. Okružnica (raspis) ZV za BiH, Školski glasnik za 1914., str. 270. ABH, ZV za BiH, šif. 87-565/9 iz 1915. godine ABH, ZV za BiH šif. 87-567 iz 1918. godine Sa strane ovog dijela teksta neko je grafitnom olovkom dopisao: «Bilo je već takvo odjeljenje, pa nije pomoglo.» Potpis nečitak. ABH, ZV za BiH, šif. 87-565 ABH, ZV za BiH, šif. 87-565-3 Mitar Papić, Historija srpskih škola u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1978., str. 175. Iz dokumentacije koja se odnosi na Djevojačku narodnu osnovnu školu nismo mogli utvrditi dokada je ta škola radila u Gračanici. U personalnom dosijeu Zore Mazan (koji se nalazi u Zbirci dosijea vladinih službenika, u Arhivu Bosne i Hercegovine) našli smo dvije zakletve. Jedna, iz 1913. godine, koju je položila caru Franji Josifu, a druga iz 1919. koju je položila kralju Petru pred kotarskim predstojnikom Berničevićem u Gračanici, U personalnom dosijeu Bujić Milke (koji se nalazi u Zbirci dosijea vladinih službenika, u Arhivu Bosne i Hercegovine) stoji napomena da nije bila zainteresirana za prosvjetni poziv, da ga je zbog udaje rano napustila. U Zbirci dosijea vladinih službenika (Arhiv BiH) nismo našli dosije Martinčević Anke. U izvještaju o inspekciji Djevojačke narodne osnovne škole iz 1919. godine, navodi se da nastavnica traljavo obavlja svoj posao, te se nalaže upravnici Mazan da joj pregleda pismene pripreme.

4

5 6

7 8 9

10

11

12

13

ABH, ZV za BiH, šif. 87-565/9 iz 1919. godine 15 Isto
14

50

PROŠLOST

51

GRAČANIČKI GLASNIK

Dr. Muhamed Nuhić

NASILJE I KAZNA
Sjećanje na Gračanicu s jeseni 1950. godine (memoarski zapis)

ozna jesen 1950. godine. Vrijeme prohladno, tmurno, vlažno. Čini se da snijeg visi iznad grada i da će se svakog časa sručiti na njega. Pozvan sam u Pokrajinski komitet Komunističke partije za BiH. Nisam znao radi čega. Bio sam tada instruktor Centralnog komiteta Narodne omladine BiH. Prije toga još samo jednom sam ovako iznenada pozvan u Pokrajinski komitet Komunističke parije. Bilo je to 5. maja te – 1950., kada je izbio ustanak u Cazinskoj krajini. Ali, to je priča za drugu priliku. U velikoj sali za sastanke zatekao sam drugaricu B. D., takođe instruktora Centralnog komiteta Narodne omladine Bosne i Hercegovine, D. F., instruktora Pokrajinskog komiteta Komunističke partije. Pozvani su kao i ja. Ubrzo je u salu ušla jedna žena srednjih godina, visoka, vitka, građanski odjevena. Za njom je ušao Nikola Cvijetić, koji je tada, koliko se sjećam, bio član Pokrajinskog komiteta Komunističke partije. Pošto su oboje sjeli u pročelje stola, Nikola nam je predstavio tu ženu. Bila je to Lidija Šentjurc, član Centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije. I nas je predstavio njoj. Zatim je počeo:

P

Gračanicu da tamo ispitate situaciju u vezi sa otkupom viškova poljoprivrednih proizvoda i nekim nepravilnostima u vezi s tim. U Centralni komitet Komunističke partije Jugoslavije stiglo je više pritužbi na račun Sreskog komiteta Komunističke partije i na ostale organe u Gračanici zbog krajnje grubih postupaka prema seljacima prilikom otkupa. To treba ispitati. Ukoliko se pokaže da je tačno, drugarica Lidija ima ovlaštenja Centralnog komiteta komunističke partije Jugoslavije i Pokrajinskog komiteta Komunističke partije Bosne i Hercegovine da preduzme potrebne mjere. Vi ćete biti raspoređeni po selima i tamo, u neposrednom razgovoru sa seljacima, provjeriti navode pritužbi. Rukovodilac vam je drugarica Lidija. Na put krećete sutra ujutro. Imaćete na raspolaganju jednu limuzinu i jedan džip.” Vožnja do Gračanice trajala je gotovo pet sati. Tvrdi, dotrajali džip tresao se i škripao na izlokanom makadamskom drumu toliko da nam se činilo da nam utrobu prevrće. Drugarica Lidija je sa svojim pratiocem putovala limuzinom. U džipu je bilo hladno – nije bilo grijanja. Ali, izdržalo se. U Gračanicu smo stigli u rano popodne. U Sreskom komitetu Komunističke partije zatekli smo sekretara K.D., predsjednika Sreskog narodnooslobodilačkog odbora Ð.K. i šefa Udbe – Dž. Bili su obaviješteni o našem dolasku, ali nisu ništa znali o našem zadatku.

Sekretara Komiteta K.D. sam poznavao. Bio je iz Lukavca. Tokom rata “Vi ste Komisija Pokrajinskog ko- (Drugi svjetski rat) bio je partijski akmiteta Komunističke partije. Idete u tivista. Ali, slobodno se kretao Lukav-

52

PROŠLOST

com. Mnogi Lukavčani su znali ko je on i šta radi, ali, zahvaljujući činjenici da je sve do prvog oslobođenja Lukavaca, u septembru 1943. godine, ustaški tabornik Juso Tubić bio, član Komunističke partije, K.D. je, kao i drugi aktivisti, mogao izvršavati svoje zadatke ne krijući se. Nekoliko puta je i mene, kao nekompromitovanog mladića, angažovao za prenošenje partijske i partizanske pošte.

ni komitet Komunističke partije Jugoslavije. Naglasila je da nismo došli da kažnjavamo, već da provjerimo navode iz pritužbi i da, ukoliko se potvrde, sazovemo Sresku partijsku konferenciju, na kojoj će se odrediti mjere.

Poslije njenog kratkog, a jasnog izlaganja, podugo je bila ćutnja. Očigledno, svi članovi Komiteta bili su iznenađeni i zbunjeni. Ovako što nisu mogli očekivati. Otkup poljoprivIznenadio se kad me ugledao. Nije rednih “viškova” bio je “zadatak svih znao moj “put” od odlaska u partiza- zadataka”, uslov opstanka države; njime su se dokazivali: patriotizam, parne do, eto, ove partijske komisije. tijnost, politička sposobnost... A sad! Smjestili smo se u hotelu, u zagrijane sobe – male tučane peći bile su do- Progovorio je sekretar. Počeo je tebro podložene ćumurom. Ručali smo atralno (parfraziram po sjećanju kao, i malo se odmorili. Sastanak Sreskog uostalom, i sva druga izlaganja): komiteta bio je zakazan za 17 sati. U “Te pritužbe, drugarice Lidija, djelo to vrijeme bio je stav da se razni sassu neprijatelja naše revolucije i naše tanci održavaju poslije radnog vremePartije. Neprijatelj zna šta za naš opna. Tako je bilo i tada. stanak i naš napredak znači otkup i Članovi Sreskog komiteta, njih tu nas napada. On zna da gladni rad5-6, živjeli su, koliko mi je poznato, nici neće raditi, da gladna vojska neće u gradu. Niko od njih, pa ni sekre- moći braniti zemlju, da gladna politar, nije znao radi čega je i zbog čega cija neće moći održavati red. On zna je tako nabrzinu zakazan sastanak. da je otkup “najtanja karika” u našem Samo su sekretar i predsjednik zna- lancu i ako se ona prekine, raspašće li ko smo mi, ali ni oni nisu znali ka- se cijeli lanac.” kav nam je zadatak. Sekretar je “otLidija nije mogla izdržati. Očigledno vorio” sastanak, predstavio nas svasu je njegove fraze i parole nervirale. kog pojedinačno, predstavio prisutne Zato ga je prekinula: članove Komiteta i onda “dao” riječ “Druže sekretaru, sve mi to znamo. drugarici Lidiji. Ovo nije sastanak partijske ćelije, na Lidija je u ime Centralnog komiteta kojem treba ljude ubjeđivati. Nego, Komunističke partije Jugoslavije i Poreci ti je li bilo nasilja ili nije, ako je krajinskog komiteta za Bosnu i Herbilo, ko je maltretirao ljude; šta ste cegovinu pozdravila prisutne članove preduzeli da to spriječite!? O tome Sreskog komiteta, a onda, staloženo, nam govori. I ne samo ti. I svi članovi mirno, zanoseći malo na slovenački, Komiteta treba da kažu šta znaju i šta obavijestila ih o našem zadatku, tj. o o svemu tome misle!” pritužbama koje su stigle u Central-

53

GRAČANIČKI GLASNIK

Pozdrav iz Gračanice: razglednica iz pedesetih

Sekretar je zaćutao. Trebalo mu je su tu vladali sve do februara 1945. goneko vrijeme da se pribere, da “dodje dine. Njihov duh se i sada osjeća.” sebi” pa da nastavi: “Čekaj, sekretaru!” – javi se jedan “Možda je negdje bilo. Ali, to su član Komiteta, čovjek širokih ramena, pogoleme glave, tvrda izgleda. pojedinačni slučajevi.” “Nije baš tako kako ti govoriš. Bilo je “Jeste li reagovali na te pojedinačne nasilja i mučenja ljudi i to ne malo, slučajeve i kako” - prekinu ga Lidija bilo je i otimačine, bilo je i zatvaranja, ponovo. moramo govoriti otvoreno. Ako smo “Nismo, nismo imali ni vremena. A pogriješili, moramo priznati! Ovako bojali smo se da bi to eventualno re- ne ide” – izgovori čovjek gotovo u jedagovanje moglo biti podsticaj mno- nom dahu. gima da se opiru, da ne predaju svoAtmosfera postade mučna. je zaduženje; da sakrivaju žito i stoku. Kulaci to ionako rade. Oni su i Lidija ga podstače da nastavi, ali najgrlatiji, a sigurno imaju viškova. konkretno: gdje se šta događalo, ko Bilo bi vrlo opasno nasjesti na njiho- je učestvovao itd. On se malo zamisli, ve kuknjave...Vi, drugarice, ne znate kao da oklijeva, nije lako govoriti konda je ovo problematičan kraj. Ovdje je kretno. Ipak, nastavio je. Spomenuo sve do pred sam kraj rata neprikosno- je nekoliko sela, imena nekih seljaka veno vladao Pavelićev vitez Pjanić. koji su mučeni, imanovao neke aktiPuno je tu njegovih pristalica. U oz- viste iz Sreza koji su “utjerivali” otrenskom dijelu Sreza je isto - četnici kup.

54

PROŠLOST

“To je ono što ja znam i što mogu dokazati. Drugo i više ne znam. Ali, čuo sam još štošta, priča se. Znaju to i ostali drugovi koji sjede ovdje; znaju to i sekretar i predsjednik. Doduše, oni ne zalaze među narod, tu su u svojim kancelarijama, u njima se ne čuje dobro ono što se vani zbiva, ljudi koji im doleze ne govore o tome.” Niko se, međutim, ne javi. Ostali članovi Komiteta pognuli su glave, zagledali se u svoja koljena i - ćutali. Sekretar je pogledom “strijeljao” po njima nastojeći, vjerovatno, da ih obeshrabri. I kad je shvatiio da se više niko neće javiti, on je progovorio:

dva od onih koja je onaj drug navodio. Lidija je opet reagovala, zahtijevajući da najprije idemo u ta sela. Imenovala je i još neka, imala je ona i posebna obavještenja, vjerovatno iz pritužbi. Sekretar je, zatim, počeo određivati članove Komiteta koji bi trebalo da idu sa nama, ali to Lidija nije prihvatila. Rekla je da nama trebaju samo vodiči do sela, koji neće ostati sa nama, mi ćemo sami obavljati posao. Ona, kao iskusan partijski čovjek, zna da će se seljaci ustručavati da govore pred ljudima iz Sreza i da neće biti iskreni, što bi značilo da od našeg posla ne bi bilo neke fajde.

Određen sam u Orahovicu. “Pa, dobro, druže, kad si to sve znao, zašto me o tome nisi obavijestio, zašto to nisi ispričao nekidan, na SUSRET SA HAFIZ-EF. MUJIĆEM sastanku Komiteta, kada smo raspra- Svakome od nas je rečeno kome valjali baš o otkupu?” u kojem selu da se obratimo, ko će “E, druže sekretaru, da sam to ja re- nam organizovati razgovore sa ljudikao na sastanku Komiteta, ne bih da- ma, gdje možemo noćiti ako zatrenas ovdje sjedio. Vi biste mene pro- ba i gdje nešto pojesti. Savjetovaglasili paničarem, oportunistom, nes- no nam je da za “svaki slučaj” popremnim za borbu i – šta ja znam, a nesemo sebi hljeba i koju konzervu. onda mi kazali da nisam dorastao za- Meni je rečeno da se obratim hodži datku člana Sreskog komiteta - da ne Mujiću, da kod njega mogu noćiti, da govorim dalje. Eto, zato nisam rekao će me on ponuditi hranom itd. Naini tebi i zašto nisam o tome govorio me, on je odbornik Sreskog odbora na Komitutu. I sada, kad ove druga- Narodnooslobodilačkog fronta. rice i ovi drugovi odu, meni se može Po završetku ovog sastanka, mi smo svašta desiti. Pa, neka, makar sam u hotelu imali “svoj” sastanak. Drugamalo svoju savjest smirio.” rica Lidija nam je davala uputstva za Sekretar je htio da nastavi polemi- rad: sazvati konferenciju Fronta, ljudiku sa ovim čovjekom. Lidija to nije ma pažljivo i dobro objasniti ko smo i dozvolila. Rekla je da je dosta to što radi čega smo tu, radi čega se “drži” smo čuli i saznali, a i vrijeme je pood- konferencija, tražiti od njih da govore maklo, pa sastanak treba završavati. o tome kako se vrši otkup, je li otkup Zatražila je da nas rasporede po seli- pravedno razrezan, na osnovu čega je ma. Sekratar je počeo spominjati sela razrezan, kada je i kako vršena procjeu koja bi trebalo ići, ali samo jedno ili na uroda, kako su ljudi obavještavani

55

GRAČANIČKI GLASNIK

o svojim zaduženjima; je li bilo nasilja je zanimalo zašto idem u Orahovicu, šta ću tamo raditi. Rekao sam mu ono i kakvog itd. što sam mogao – održaću političku Imao sam izvjesno iskustvo iz situakonferenciju, što je bilo tačno. cija o otkupu. U Srebreničkom srezu Uostalom, u to vrijeme političke konsam učestvovao u akcijama za otkup. ferencije po selima nisu bile rijetkost. Znao sam koliko je to teško, koliko se Bilo je to vrijeme političke i ekonomi kako sve ljudi opiru da daju ono što ske blokade naše zemlje od strane zese od njih traži. A najveće i najozbiljmalja tzv. narodne demokratije, tj. zenije moje iskustvo je iz Cazina. Naimalja Informbiroa, što se narodu mome, u proljeće te 1950. godine, u Caralo objašnjavati. Malo smo razgovazinskoj krajini izbio je ustanak upravo rali. zbog otkupa, zapravo, zbog načina na blatnjavim putem, koji je od ljudi oduzimano žito, sto- Koračajući ka. Ljudi u tom, tada veoma, veoma prisjećao sam se svog ratovanja u siromašnom kraju nisu mogli podno- ovom kraju: napada na Gračanicu siti teror vlasti pri vršenju otkupa, pa u jesen 1944. godine. Moj bataljon su se, na podsticaj nekih političkih je napadao od Lohinje. U večernjim snaga izvan Sreza, digli protiv vlasti, časovima privukli smo se ustaškom napali magazine u koje je skladišteno položaju iznad Gračanice, iznenadotkupljeno, bolje, oduzeto žito i mjes- nim udarom rastjerali “odbranu” i, ne narodnooslobodilačke odbore, u što je bilo posebno važno, zarobili kakojima su popaljeni spiskovi otku- zan u kojem su kuhala večera – papa. Tamo su tada raspušteni svi orga- sulj s mesom. U živoj uspomeni ostao ni vlasti, rasformirana cijala partijska mi je i silazak u Gračanicu, sutradan organizacija, posmjenjivani svi funk- ujutro: ispred jedne pekare stajao je cioneri, neki i pozatvarani. Preduze- ekonom bataljona i dijelio nam vruće te su i kaznene mjere protiv organiza- somune. Sjećao sam se i neuspjele optora i nekih najistaknutijih učesnika sade Sokola – tvrđave u koju se bila ustanka. Međutim, situacija je smire- zatvorila ustaška jedinica koja je pobna tek intenzivnom i dobro vođenom jegla iz Gračanice. I, svakako, borbi političkom akcijom. Učestvujući u sa četnicima na Ozrenu, u januaru i razgovoru na tom sastanku, iznio sam februaru 1945. godine. svoje mišljenje o tadašnjem našem zaU Orahovicu smo stigli oko podnedatku, oslanjajući se upravo na svova. Hodžu Mujića zatekli smo pred ja iskustva iz Srebrenice i Cazina. kućom. Moj vodič je samo rekao: Rekao sam, koliko se sjećam, da je “Evo, efendija, doveo sam ovog druga. najvažnije da nastupimo tako da ljudi On će ti sve reći.” Predstavio sam mu odmah shvate da smo dobronamjerni, se imenom i prezimenom. Trenutak je da želimo da saznamo što se to zbivagledao u mene, kao da želi da iz mojih lo da bismo ispravili greške itd. očiji i lica nešto pročita. Vodič u Orahovicu bio mi je jedan “Ti si iz Lukavca, sin Aliosmana mladić, nekadašnji SKOJ-evac. On, Nuhića i unuk Memagin.” naravno, nije znao moj zadatak, ali ga

56

PROŠLOST

Sada sam ja bio izenanađen. Kako da je važno da dođu na konferenciju. on zna mog oca i mog djeda? Upitao Na ovo me upozorio moj domaćin, jer su ljudi izbjegavali konferencije uprasam ga. vo zbog otkupa. Sada se, međutim, od “Znam ja, mladiću, svu tvoju faminjih očekuje da dođu i da učestvuju u liju. Bio sam nekoliko puta u tvojoj ocjeni ponašanja “utjerivača” otkupa; kući, gost tvojih roditelja. Ti nisi bio da govore o svojim nevoljama i o neni u Lukavcu, ni kod kuće.” prilikama kojima su bili izlagani. DoObradovao sam se. Nisam, dakle, govoreno je, takođe, da se konferennepoznat; nisam “jabandžija”. Biće cije organizuju po zaseocima. Pošto mi lakše, mislio sam. Nisam se preva- u tim zaseocima nije bilo prostorija rio. Efendija me pozvao u kuću. u kojima bi se moglo okupiti više ljuPošto sam se raspremio i raskomo- di, dogovorili smo se da se sve kontio, obavijestio sam efendiju radi čega ferencije drže u mektebu, zaselak po sam došao, kakav mi je zadatak; oba- zaselak, jedan za drugim. Prva konfevijestio sam ga o Komisiji i svemu što rencija će biti sutradan u podne, druje važno da on zna da bismo zajed- ga predveče, a ostale naredni dan. no mogli raditi. Slušao me pažljivo. A Sa svojim domaćinom sam razgovakad sam završio, samo je uzdahnuo i rao do dugo u noć. Zanimalo ga je sve rekao: o meni: gdje sam sve bivao, šta sam “Hvala Bogu! Znao sam, bio sam si- sve radio od završetka rata do trenutaka u kojem razgovaramo. Nismo guran, da se ovo mora zaustaviti.” mimoišli ni političku situaciju u sviDogovorili smo se da predveče jetu, stanje u našoj zemlji, probleodržimo sastanak sa odbornicima me izazvane ekonomskom blokadom, vlasti i Fronta, na kojem ćemo ih pokušaje da se “približimo” Zapadu obavijestiti o boravku Komisije na radi probijanja blokade itd. Od njega području Sreza i o njenim zadacima. sam saznao šta se sve događalo ove jeTo je, svakako, bio moj posao. Od- seni u ovom selu. bornici će, onda, za sutradan sazvati opštu konferenciju. Tako će početi “Meni je jasno zašto je potreban ovaj otkup. O tome sam govorio i svomoja istraživačka misija. jim džematlijama. Ali, nisamn moTopla soba i prijatan ručak izazva- gao i ne mogu da prihvatim način na li su pospanost. Hafiz je to primijetio koji se to ovdje, u ovom Srezu radi. i predložio mi da malo odspavam dok Da pođem od planiranja sjetve. Nije on pozove odbornike. Prihvatio sam ovo zemlja za žito. Posna je, mršava. to bez oklijevanja. Spavao sam tako A ljude zaduže da pšenicom zasiju todugo i tako slatko da nisam ni primije- liko i toliko, kukuruzom toliko i tolitio kada su se odbornici počeli iskup- ko, ječmom toliko i toliko. Činovnici ljati. Hafiz me probudio. Sa odborni- što rade ne znaju ili zanemaruju kakcima nije bilo problema. Pošto sam va je ovo zemlja i šta na njoj može, a im objasnio o čemu se radi, zamolio šta ne može da uspijeva, ne misle imasam ih da se potrude da ljude uvjere ju li ljudi dovoljno zaprega da moogu

57

GRAČANIČKI GLASNIK

na vrijeme poorati, imaju li dovoljno đubreta da mogu zemlju pođubriti... Istina, vlast se pobrine za sjemena, što je dobro. Ali, sjeme pšenice iz Vojvodine i sjeme kukuruza ne daju ovdje rod kao tamo odakle su. Onda dođe vrijeme prispijevanja zasijanog i procjene uroda. Činovnici, opet, procjenjuju prema urodu dolje, u Sprečkom polju. Ljudi se bune, cjenjkaju – nema pravih mjerila, tj. nema stručnih ljudi koji bi to radili. A od procjene zavisi zaduženje za ‘otkup’. Ne uzima se u obzir kakva je vremenska situacija bila između procjene i žetve: je li bilo dovoljno sunca da žita dozriju, kiše – da se zrno nalije, je li bilo kakvog nevremana... A onda, dođe vrijeme ‘otkupa’. Sazivamo konferencije, ubjeđujemo ljude, objašnjvamo im svrhu otkupa, ali... teško je ubijediti čovjeka da sa svoje sinije i ispred svoje čeljadi uzme i ‘dobrovoljno9 nekome preda komad hljeba. Takvih je većina. Istina, ima i onih koji mogu makar dobar dio svog zaduženja predati a da ne ugroze svoju kuću. Oni se najžešće opiru. Na konferencijama se odrede rokovi i mjesta predaje ‘viškova’. Ljudi se ne drže toga, nadajući se da će nekako izvrdati. A kad to u Srezu vide, pošalju činovnike sa milicijom da se otkup ‘utjera’. Tada nastaje belaj. Činovnicima je naređeno da se otkup mora izvršiti ‘po svaku cijenu’, a milicionerima da postupaju po zahtjevima činovnika i da preduzmu mjere koje su potrebne da bi se zadatak izvršio. Činovnici zajedno sa milicionerima pretražuju koševe, penju se po tavanima, silaze u podrume, pregledaju štale, trapove, sjenjake i kada ne nađu ništa, a najčešće ne nađu - ljudi to dobro

sakrivaju, počinje fizičko maltretiranje: šamaranje, kundačenje, istjerivanje čeljadi iz kuće, prisiljavnje djece da kažu gdje je babo sakrio žito itd... U nekoliko slučajeva neke ljude su zatvarali u podrume, pa kad ni to nije pomoglo, podrume su punili vodom ljudima do koljena... Najgore je to što se ne pravi nikakva razlika izmedju onih koji zaista nemaju ni za sebe i onih koji imaju, koji mogu podmiriti svoju obavezu. Makar donekle. A ima i takvih. Iste mjere pritiska primjenjuju se i na jedne i na druge. Protestvovao sam protiv toga i kad moje proteste niko nije slušao, povukao sam se iz tog posla i - iz politike. Stid me je ljudi i stid me je onog što sam i u toku rata i poslije govorio o novoj državi, o novoj – narodnoj vlasti, o pravima ljudi... Stid me je!” – završio je svoju “priču” hafiz Husein-efendija Mujić. I mene je bilo stid. Ali, od stida nema fajde. Mora se djelovati. Konferencije su prošle “dobro”. Na svakoj sam najprije govorio o političkoj situaciji u zemlji i svijetu, o ekonomskoj blokadi koju nam je nametnuo Sovjetski Savez, o teškoćama u snabdijevanju, o planovima razvoja zemlje i, naravno, o otkupu: zašto je potreban, naglašavajući da je to privremena mjera, da će se ona napustiti čim se osigura nabavka hrane iz inostranstva i čim naša poljoprivreda “stane na noge”. Do tada, govorio sam, moramo se strpiti, dijeliti “kolač” tako da niko ne umre od gladi, odnosno, da osiguramo minimum hrane za radnike i vojsku itd. Ali, otkup jeste nužda, jeste obaveza i nikome nije drag. Ni narodnoj vlasti, ni Partiji... Nastojao sam da govorim bla-

58

PROŠLOST

59

GRAČANIČKI GLASNIK

go, da izbjegavam parole, da govorim jasno, jednostavno, da bi me ljudi razumjeli i shvatili. Čini mi se da sam s njima uspotavio dobar kontakt već svojim ulaskom u prostoriju u kojoj su ljudi čekali. Nazvao sam im selam. Možda bi to nekome, ko bi sa strane posmatrao, djelovalo kao politička demagogija. Nije, međutim, bilo tako. Uvijek sam smatrao da je svaki pozdrav kojim se izražava dobra želja - dobar pozdrav. Na kraju, obavijestio sam ljude da su sa područja ovog sreza Centralnom komitetu Komunističke partije Jugoslavije u Beogradu stigle neke pritužbe na postupke službenih lica koja su na terenu radila na otkupu; da je Centralni komitet formirao komisiju sa zadatkom da to ispita i da preduzme potrebne mjere. “Eto, drugovi, ja sam danas s vama radi toga. Želim da od vas čujem kako se izvršava obaveza otkupa, kako se s vama pri tome postupa, kako se ponašaju osobe koje su tu dolazile radi otkupa itd. Molim vas da govorite otvoreno, pošteno. Ne tražim ni od koga da se imenuje; ja ću samo bilježiti ono što kažete da bih mogao podnijeti izvještaj...” Na početak razgovora nije trebalo dugo čekati. Ljudi su se javljali i, po pravilu, uzbuđeno govorili o onom što su doživljavali. Niko od njih nije, međutim, bio protiv otkupa kao nužne mjere, ali svi su bili protiv načina na koji se to radilo. Sve što sam na tim konferencijama čuo, potvrđivalo je ono što mi je hafiz Mujić pričao. Razlika je samo u tome što je hafiz govorio općenuito, a ovi ljudi su bili sasavim konkretni. Neki od njih su se predstavljali ime-

nom i prezimenom, naglašavajući da ja to slobodno zabilježim, jer se istine ne boje. Na kraju svake konferencije sam zahtijevao da ljudi predaju ono za što su zaduženi, a ako to nemaju, da predaju ono što mogu, kako ne bi sebe i svoju čeljad ostavili bez hrane. A ako neko, govorio sam, ima mogućnost da podmiri obavezu, a neće, protiv njega će se pokrenuti sudski postupak. Na sudu je da presudi, a ne na činovnicima i milicionerima. To što su neki radili, kažnjivo je i biće kažnjeni.

SMJENA SRESKOG KOMITETA
Kakav su utisak na ljude ostavljali ovi razgovori, najbolje je pokazalo prisustvo konferencijama. Prva konferencija nije bila dobro posjećena, ali je svaka naredna bila posjećenija. Pred polazak iz Orahovice, hafiz-ef. Mujić mi je rako da su ljudi zadovoljni, da je atmosfera u selu znatno drukčija - bolja i da on očekuje i rezultate. On nije prisustvovao tim konferencijama. Složili smo se da je najbolje da ja sam razgovaram sa ljudima. Bilo mi je drago što sam sreo i upoznao tog čestitog čovjeka. Uvijek sam se, poslije, radovao susretu s njim i kad je bio Tuzlanski muftija i kad je bio Reis-ul-ulema u Sarajevu. U Gračanici smo se opret sastali, mi, članovi Komisije. Naši utisci i zaključci nisu se mnogo razlikovali. Drugarica Lidija nas je obavijestila da je već imala razgovor sa drugovima u Centralnom komitetu, jednom i drugom, da je zajednički stav da se sazove Sreska partijska konferencija, da se smijeni cijeli Sreski komitet i izabere novi, da se protiv najodgovornijih po-

60

PROŠLOST

vede i disciplinski partijski postupak. učestvuju u raspravi i tako doprinesu Ona je, u dogovru sa sekretarom Ko- razrješenju situacije. miteta, tu konferenciju već zakazala. Tok konferencije je bio buran. MnoPozvala je i predstavnika Okružnog gi članovi Komunističke partije, ohrakomiteta iz Tuzle. breni našim izvještajima, iznosili Na konferenciju je pozvana cija- su primjere nasilja u svojim selima, la partijska organizacija Sreza, tj. svi imenujući i ljude i utjerivače otkučlanovi Partije. Za ovakve konferencije pa. Mučno je bilo slušati ih. Ali, još su se obično birali delegati u ćelijama, mučnije one koji su pokušavali da ali sada nije bilo vremena za to. U pre- opravdaju te stroge postupke, ističući punoj dvorani Doma kulture (čini mi da se radi o kulacima, o neprijatelse, bivšeg Sokolskog doma) konferen- jima naše revolucije i naše narodne cija je trajala cijeli dan. Otvorio ju je vlasti s kojima se valja obračunavati. sekratar K.D., obavijestio prisutne o Bili su to mahom činovnici i članovi nama, tj. Komisiji, o povodu našeg do- iz čaršije, koji su i sami vršili mallaska itd. Većina članstva je već zna- tretiranja seljaka. Pravdali su se la da se tu, na Srezu, nalazi Komisija naređenjima: pozivali su se na stav Centralnog komieteta Komunističke Partije da se “otkup mora izvršiti po partije Jugoslavije, da su njeni članovi svaku cijenu”, kad ljudi neće da preobišli nekoliko sela i održali više kon- daju svoje viškove milom, valja im to ferencija. Pošto je tako “otvorio” kon- oduzeti silom, pa i premlaćivanjem. ferenciju, K.D. je dao riječ drugari- Lidija je pažljivo slušala i jedne i druci Lidiji. Ona je, najprije, pozdravila ge, nikog nije prekidala. Govorio članove Komunističke partije u ime je ko god je želio i govorili su mnoCentralnog komiteta Komunističke gi. Bilo je i upiranja prstom i pitanja: partije Jugoslavije i Pokrajinskog ko- “Jesi li ti predao svoje zaduženje?” “I miteta Komunističke partije Jugosla- ti si, druže, radio to za što nas sada vije za BiH, zatim obavijestila prisut- optužuju.” ne o pritužbama koje su stigle u CenPopodne je već poodmaklo, kad je tralni komitet Komunističke partije Lidija uzela riječ: Jugoslavije, pročitala jednu od njih, zaključivši taj dio svog izlaganja kon- “Slušala sam vas, a sada vi slušajte statacijom da stanje koje su ustanovi- mene. Otkup je, sigurno, jedan od li članovi Komisije potvrđuje navode naših najvažnijih zadataka. I najdeiz pritužbi. Poslije njenog izlaganja, likatnijih. Država i narod, radnička nastupali smo mi, članovi Komisije. klasa, moraju nekako preživjeti, valPrethodno smo, naravno, utvrdili šta ja nam raspodijeliti ono što imamo, i kako traba da govorimo. Osnovno je nije teško reći da nemamo mnogo, bilo da što vjernije prenesemo to što da, naprotiv, imamo nedovoljno. Ali, smo od ljudi čuli, da ne dajemo svoja dragi drugovi, država i Partija neće mišljenja, da ne zaključujemo, da bis- preživjeti ako protiv sebe okrenemo mo prisutnima ostavili mogućnost da selo – seljaka. On nama treba ove jeseni, ali i iduće. Ovih nekoliko godina selo mora da nas ishrani, ali i da ono

61

GRAČANIČKI GLASNIK

ne ostane gladno, da u tom selu ne izazovemo neprijateljstvo. Neki od vas su ovdje govorili o kulacima. Ne znam šta je i ko je kulak za vas. U većem dijelu naše države, pa i u BiH, gotvo da i nema kulaka. To su samo malo imućniji ljudi, koji sami obrađuju svoju zemlju i žive od nje. Nisu to kulaci u onom smislu u kojem se o kulacima govori u Istoriji komunističke partije Boljševika. I nisu to unaprijed naši neprijatelji. Kad kažem da je otkup među onim našim problemima za koje se može reći da su naše ‘biti ili ne biti’, to ne znači da ga moramo utjerivati nasilnim sredstvima, fizičkim maltretiranjem ljudi, oduzimanjem jedine kravice od ljudi – kravice koja hrani njihovu djecu, to ne znači da neprijateljem treba proglassti svakog ko nam pruža otpor. No, da vam kaažem: naše je ‘biti ili ne biti’ i politička situacija u zemlji, a to znači da ne smijemo gubiti političku bitku, jer ako nju izgubimo, malo će koristi biti od vojske i policije. Naš oficirski kadar i naša vojska su pretežno sa sela. Djeca i rođaci seljaka. Isto je i sa milicijom. Ako izgubimo političku bitku na selu i sa selom, izgubićemo je i u Armiji, i u miliciji, i među radnicima, jer i oni su pretežno sa sela i žive na selu. Moramo, drugarice i drugovi, politički misliti i politički se ponašati. Političke greške se veoma teško ispravljaju. Pamte se i po tri koljena. Ovo što smo mi, članovi Komisije čuli u selima i o čemu je većina vas govorila, jesu krupne političke greške. Drug sekretar je na sastanku Sreskog komiteta, prije nekolikio dana, rekao da je ovo

politički teško područje, da još uvijek ima dosta pristalica Pjanićeve ustaške ili proustaške formacije, da se u ozrenskim selima osjeća duh četništva, što ja neću da pobijam. Ali, upravo to zahtijeva politički rad, pažljivo i ljudsko postupanje prema ljudima, čak i onda kada nam pružaju otpor, kada se ne slažu s nama. Ljude treba pridobijati, a ne odbijati. Neki od vas, vjerovatno, znaju kako smo postupali u toku rata, kako smo pridobijali ljude, pojedince, grupe i čitava sela. Čudim se drugu sekretaru, bio je u toku rata ilegalac, zna šta znači svaki čovjek kao prijatelj. Zbog svega toga, u dogovoru sa drugovima u Centralnom komitetu Komunističke partije Jugoslavije i Pokrajinskom komitetu Komunističke partije za BiH, odlučili smo da se smijeni cijeli Sreski komitet Komunističke partije Gračanica i da se prema najodgovrnijim drugovima preduzmu disciplinske mjere. Danas ćemo imenovati novi, privremeni Sreski komitet, a izbor tog komiteta po staturnim propisima izvršiće se kasnije.” Lidija je, zatim, zamolila druga iz Okružnoog komiteta iz Tuzle da pročita imena ljudi koji su imenovani za članove privremenog Sreskog komiteta. Konferencija je završena snažnim aplauzom. Lidija je odmah po završetku konferencije održala sastanak sa dotadašnjim i novim članovima Komiteta, na kojem je dala instrukcije o narednim poslovima u Partiji i na terenu. Ne znam kako se poslije situacija razvijala.

62

GRAČANIČKI GLASNIK

Atif Kujundžić

PRIZEMLJENJE U šOVENOVO GNIJEZDO (KULTUROLOšKI POKUšAJ)
alanački milje koji tvore naše naravi kao petrificirani duhovni obrasci koji su nas i oblikovali, teatar je po sebi, a to znači i mimo Brechtove dijalektike u teatru, tj. kao teatar koji oduvijek/zauvijek ima sopstvenu dijalektiku. Teatar je upravo u tom miljeu incidentna pojava već i zato što se javlja kao mogućnost in miror – u ogledalu, ali i kao naličje miljea. I, kako da ne, cijela ova priča priča se upravo zbog stvarne i strašne bliskosti između teatra i života, do mogućnosti njihovog međusobnog izjednačenja. Ustvari, pominjanje Bertolta Brechta i njegove Dijalektike u teatru što je bilo aktuelno prije četrdeset i više godina, vezano je za Brechtovo nastojanje da uvođenjem djelatne strane filosofske misli G. W. F. Hegela u teatar, ovaj kulturalni i kreativni nukleus sa svim njegovim interakcijskim aspektima dobije stvarnu djelatnu mogućnost saobražavanja, razvoja i života. Naravno, ono što zovemo građanskim a vidimo kao malograđansko, nije prihvatilo Brechtovu opciju kao teatarsku djelatnu razvojnu mogućnost. Nije zbog toga što i građansko i malograđansko više drže do spontaniteta ili čak pri-

P

atiF kujunDŽić prizemljenje u Šovenovo GnijezDo (kulturoloŠki pokuŠaj) tomas butler pismo iz amerike: impresije o tarihima muhameDa seiDa maŠića atiF kujunDŽić zlatko Dukić ili snaGa kreativnoinventivnoG Duha, skica za portret povoDom susreta sa piscem zlatko Dukić pero me, joŠ taDa,htio zaklati (kratka priča) hasan puŠkar pet pjesama nove knjiGe

64

riječ

RIJEÈ

vidne statičnosti, tj. bolje kazano: do imanentne zakonomjernosti dinamiziranja razvoja kao svom biću primjerene dijalektike, kao i zbog toga što su oni teatar par exellance. A Bertolt Brecht, tek: pjesnik. Naravno, nije ovo ni pokušaj filosofske i povijesno-sociološke detekcije korijena i uzroka jednoj pojavi koja, najblaže kazano, uopće nije usamljena, koja se po svemu sjajno uklapa u sve što znamo i mislimo o teatru u naše vrijeme i u našim uvjetima. Ovo je samo trag želje da se barem do izvjesne mjere razumijeva i shvati porijeklo kulturalnog miljea koji u svome bitnom dijelu podrazumijeva i teatar, ili koji, zahvaljujući teatru postaje tipičan. A, svako nastojanje da se zaviri u tipično, atipičan je čin. Ovaj put, u središte atipičnog poduhvata uvodi nas esejistički intoniran tekst – koji je u suštini istraživački i činjenično zasnovan, brižljivo i odmjereno ispisan ogled – Amira Brke. Studiozna vivisekcija i pokušaj lobotomije maligne pojave u tešanjskom pozorištu, a naslovljen kao TEATAR U TEŠANJSKOM TEATRU.

aga Mešić – Moj odgovor bezimenim klevetnicima i drugi tekstovi, 1998., Rešad Kadić – Sabit Abduzaimović, legionar broj 71.900... Doživljaji mladog Tešnjaka po Africi, Španiji i zemljama Sjevera, 1999., Hamzalija Ajanović – Izbor tekstova, 2000, Rudolf Zaplata – bibliografija, 2000, Ahmed Aličić – Historiografski članci, 2001., do knjige analitčko-sintetičkih tekstova iz kulturne povijesti tešanjskoga kraja u knjizi Svjetlosti kasabe, 2002. godine.

Takođe, u ovoj prilici treba imati u vidu činjenicu da je Brka prevashodno pjesnik, dakle autor a ne interpretator, jer lucidnost dosezanja i promišljanja raspoloživih činjenica i strastvena istinoljubivost, kojom se iste dovode u vezu in continuo, praska kratkim spojevima karakterističnim za tu vrstu energetskog naboja spram materije koju kao svoj provodnik koristi Brkina visprena misao. Potom, antropološki karakter i smisao ove pojave, Brku snažno inspirira i pokreće potencijom svojih intencionalnih mogućnosti u smjeru stvarnih pozitivnih promjena jednoga u dugom vremenu ideološki vješto i snažno okivanog i zarobljenog, dobrog svijeta Čini se nužnim uočiti: Amir Brka bosanske provenijencije. talentiran je istraživač tešanjske Brkina opservacija je suspregnuprošlosti uopće, a u konkretnom ta i odmjerena primjereno smislu i tekstu vrstan znalac i pregnantan značenju zadatih a tokom istraživanja mislilac i do savršenstva odgovoran otkrivenih elemenata, tako da se u izlagač svoga promišljanja i mišljenja. tekstu postvaruje kao prepreka svaPolazeći od ranijih spoznaja do kokom manipuliranju, inače bliskom jih je došao u brojnim istraživanjima sitnošićardžijskom, skorojevićkom, tešanjske kulturne pojavnosti, od Kasubkulturnom, kvazi-kulturnom taloga knjiga štampanih do 1910. gomentalitetu i njegovim mahalsko – dine na jezicima jugoslavenskih napalanačkim ambicijama da u svakoj roda Narodne biblioteke “Hamid Dizprilici u svemu bude hadžija, makar dar” Tešanj 1991., pa kako slijedi: nikad ni ne pomišljao obaviti hadždž. Abdurahman Mešić, 1997., Adem-

65

GRAČANIČKI GLASNIK

Ovo je mjesto gdje Amira Brku love idealističke filosofije kao još djezatječemo upravo u brechtovskom latniju u praktičnoteorijskom aspektu marksizma-lenjinizma koji svopjesničkom i demijurškom maniru. ju potvrdu/odricanje može doživjeti Naime, značajni berlinski redisamo u praksi. Oslonjen na činjenice, telj Langhof, povodom pojavljivanja Brka se/nas oslobađa, otrežnjuje i izBrechtove knjige Dijalektika u teatru, vodi iz duge omamljenosti. Jasnom i 1963. godine reče: činjenično zasnovanom opservacijom Došao je da unese u nas veliki ne- nudi mogućnost odbacivanja nesuvismir, i prisilio nas da se upitamo: šta je lo prihvaćenih mehanizama koji su to teatar 20. stoljeća? zatočili cio jedan svijet i njegov vidoRazbijao je čekićem – i uvjeravao krug. uživanjem u mišljenju. Nitko mu nije izbjegao, ma kako se prema njemu postavio, jer ni on nije nikad izbjegavao pitanja koja mu je postavilo vrijeme. Rekao je: igrajmo igru o promjenljivosti svijeta. (A i o promjenljivosti teatra.) Novu vrst zabave donosim vam: užitak spoznavanja, slobodnog stava, neizbježnih zaključaka... Može se reći: razdrmao je sanjivost teatra. Naravno, znamo o čemu je riječ u Brkinom tekstu, kao i da nije o teoriji pozorišta i tekstu za pozorište ili o anticipaciji besklasnog čovjeka i besklasnog društva – homo integralisa – do kojega je držao Brecht, ali misaona i faktička odlučnost s kojim se Brka obrušava u analizu kulturalnog miljea u razini teatarskog života grada Tešanj ima sve odlike dijalektičkog nemilosrđa same pojavnosti. Dakle, Brkin tekst, ipak, nije razbijanje čekićem radi uživanja u mišljenju. U ovom tekstu riječ je o pukoj analagoji. Brka ne unosi u Tešanjski teatar još jedan teatar, kao što je Brecht u teatar koji ima svoju imanentnu dijalektiku unosio djelatnu stranu HegeOsim svega, može se reći, a na ovome inzistiram jer, riječ je o očiglednosti koja manifestira neizbježan antagonizam između umjetnika i društva, Brka je indigniran svojim uvidom u povijest kulturalnog miljea. Kad je riječ o pjesniku imenom Amir Brka i njegovom uvidu u kulturalno-povijesnu ravan, riječ je i o stvarnosti rastojanja kao između Stvoritelja i Njegovoga Djela, Božanstva i Svijeta. Ovdje možemo tako jasno razaznati Brkinu samoću koja raste, izoliranost sobom i svojim djelom kao ukletost i skoro isti znak koji je morao svojim životom pronijeti i Musa Ćazim Ćatić. Konkretno, taj znak općeljudski dobija ime ovoga grada i nije potrebno da budemo fatalisti pa da uočimo i svoj Usud. Mada, realno je pretpostaviti da će vrijeme koje dolazi sve više davati za pravo Amiru Brki i ljudima koji su mu kao istinoljubivi i pronicljivi slični i bliski. Jer, jedva da pristojno razumijemo Ćatića i sada, kada ga Brka tako lijepo sobom obasjava. To je sasvim isti pjesnički duh zauvijek. Čist i začuđen, maliciozni vole reći: naivan, ali i tada takav da nikakvom podvalom ne može biti pomućen i doveden u šuhvu. U tome, valjda, jeste

66

RIJEÈ

ta pjesnička mogućnost i prednost, I u najboljim pozorištima sve je prašno i nečisto. Glumački poziv je kazna i nagrada. najteži i najbedniji od svih poziva. Objektivno, Brkinom viđenju se zaZato je njima potrebno da se u životu sada opire i sama masa, inertni kvantoliko provode, banče, jedu i piju, kao titet istorodnih pojava. Ali, kad se neki stalni osuđenici na smrt, stalno počne parati pređa s pletiva, mora na belom hlebu. doći trenutak kad će, makar i neisparano do kraja – pletivo biti odbačeno. Prije neki dan, s radošću slušam i Tada, car će ostati go u teatru ili na glumačkog barda Ljubu Tadića kako ulici. To znači i da se ne mora biti radi- to odobrava i prihvata kao svoje najkalan, da je dovoljno načeti problem, dublje profesionalno i ljudsko iskustpostaviti pitanje. Dijalektika u inter- vo – da je gluma efemerija i mizerija, akciji društvenih, posebno pojava kul- pa tako i glumac kao pojava i profesiturologijske naravi, neopovrgnuta je ja. Jer, kaže Ljuba Tadić: U predstado mjere da rečenica koju ispisujem vi sjajno funkcionišem, ali u životu i izgleda kao pleonazam ili predstavlja na ulici se saplićem i posrćem. Samo nasilan i izlišan pokušaj. Jer, za jasan u predstavi sve znam. Govorim sjajuvid sasvim dovoljna je duhovna dos- ne tekstove. U životu imam problem: ljednost, kao vječno pjesničko načelo. kako da budem toliko dobar pred ljudima na ulici kao što sam pred gledaociUostalom, teatar je uvijek varničio ma na sceni... na samoj granici toleriranja i podnošljivosti i od strane svojih me- Naravno, ovo je kazano s humorom cena i patrona, u pojavama dvorskih i malo cinizma, karakterističnog za luda i putujućih pozorišta, često na pregnantnu i istinoljubivu pojavu Ljugranici dobroga ukusa, a nerijetko u be Tadića, koji je u vrijeme najžešće njemu okupljenih pukih komedijana- velikosrpske medijske harange imao ta, prevaranata, smutljivaca i kradlji- snage i smjelosti javno reći: Ja sam vaca koji znaju da se boja ponaša u Srbin po nacionalnosti, ali ne i po profesiji. A potom, deset godina i ne igramraku kao čovjek među kulisama. ti u teatru. A srpski Nobelovac Ivo Andrić, u Naime, skoro pa nema čovjeka koji Razgovoru sa Gojom zapisao je: ne zna šta je sve bio u stanju izgovoriti Za mene je cirkus najpristojnisjajni, sada pokojni Zoran Radmilović, ja forma pozorišta. On je najmanpo ko zna koji put proigravajući tekst ja beda u toj velikoj bedi. U svakom Alfreda Žarija Kralj Ibi u Ateljeu 212. javnom nastupanju ima nečeg kao nedopuštenog i stidnog... U dodiru sa Ovdje se prisjećam događaja u Nascenom i glumcima mene ispuni takvo rodnom pozorištu Tuzla od prije 15 osećanje bede i uzaludnosti da se pi- godina. Kao član Umjetničkog savjeta tam: da li ova ništavost pozorišta nije Narodnog pozorišta Tuzla, imao sam samo slika onoga što čeka sve veštine, priliku iznutra pratiti događaj koji ću ukratko prepričati. pre ili posle, na njihovom putu? ...

67

GRAČANIČKI GLASNIK

Prema tekstu Jelene Vlatković, gostujući, a već tada znamenit reditelj Rahim Burhan, režirao je predstavu Brutov nož. Atipično zamišljena postavka od samog početka skrenula je na sebe pažnju javnosti. Nezgrapne izjave izvršnog sekretara OK SK Tuzla – zaduženog za kulturu, bile su dolijevanje ulja na vatru. U Tuzlu su nasrnuli predstavnici medija iz cijele zemlje, a OK SK BiH Tuzla je od Umjetničkog savjeta zahtijevao da prati probe. Sjećam se, Slavko Šantić, dopisnik Oslobođenja, nije ni izlazio iz tuzlanskog Pozorišta. Sjednicama Umjetničkog savjeta, nakon održanih proba, prisustvovali su novinari koji su se nerijetko i uključivali u rasprave. Niko nije mogao uočiti ni trag bilo čemu što bi se moglo ili trebalo shvatiti kao subverzivno, čak i za to preosjetljivo vrijeme. Ukratko, godinama kasnije, pomislio sam kako je to što se događalo oko predstave Brutov nož sastavni dio predstave i rediteljske zamisli Rahima Burhana, koji je sjajno iskoristio i činjenicu da je nosilac jedne od glavnih uloga (Danton) i prvak drame Narodnog pozorišta Tuzla – Vlado Kerošević – istodobno i član Općinskog komiteta Saveza komunista BiH Tuzla. Tako je Burhan postigao ono što reditelji žele, a samo iznimno uspijevaju: režirati predstavu u Pozorištu, ali i animirati/režirati raspoloženje kulturalnog miljea u iščekivanju predstave. Vješt u svome poslu, Burhan je prividno ostao po strani, a podbodeni OK SK BiH Tuzla, kao najviša ideološka instanca jedine partije, radio je za njega punom parom medijsko-marketinški posao.

Narodno pozorište Tuzla, reditelj Burhan i Brutov nož nisu silazili s udarnih mjesta u medijima oko dva mjeseca. Predstava je premijerno izvedena u SKPC Mejdan, Tuzla jer scena Narodnog pozorišta Tuzla nije mogla prihvatiti zamisao Rahima Burhana ni po jednom osnovu. Ogroman ansambl i scenografska inžinjerija. Burhan ima veličanstven smisao da proizvodi energiju svuda oko sebe i da tim energetskim poljem zanjiše sve što se nalazi u blizini i doticaju. Riječ je o vremenu Francuske buržoaske revolucije i neke vrste masovnih scena, iz kojih i gledalište ošine ledeni vjetar historijskih kretanja i promjena, snage ideje materijalizirane u masama. Naruku mu je išlo što kao aktera u predstavi ima i sjajnog mladog glumca neviđene energije Stjepana Pepu Markovića, koji je glumio Robespierra i koji je u toku predstave vodio svojevrsnu bitku retoričko – glumačkog nadmetanja i nadigravanja s Vladom Keroševićem. Ulogu Slobodne imala je vrsna Desa Biogradlija... Teatarski kritičar Vojislav Vujanović predstavu Brutov nož odredio je kao ...scensku studiju o Francuskoj buržoaskoj revoluciji, njezinoj povijesnoj karakterologiji prelomljenoj kroz prizmu odabranih djela svjetske dramske književnosti i nekih historiografskih djela..., kao uzgred procjenjujući: U svakom slučaju, ovakva adaptacija bi se morala znatno više uvažavati no što to mi činimo sada. (Časopis Pozorište, br: 3-4, 1988. godine). Dakle, teatar/pozorište je kao stvoreno upravo za ono što je radio Stevo Petranović u Tešnju. U teatru, odista, sve ono što nije – jeste i obrnuto.

68

RIJEÈ

I Brutov nož je tek insinuirajući idejne i političke reflekse stvarnosti u rediteljskoj zamisli Rahima Burhana zaljuljao i više od javnoga mnijenja ex – YU, iako je Burhan imao u vidu prevashodno interes pozorišta i predstave koju režira. Ne treba smetnuti s uma da je Robespierre – Nepotkupljivi – borac Francuske buržoaske revolucije lik koji je mogao spasiti Parišku komunu, bio i simbol korišten u toku studentskih nemira 1968. godine i na Crvenom univerzitetu – Karl Marx (!) u Beogradu, što je političare posebno uzrujavalo. Ovaj pokušaj analogije, usporedbe, krajnje je uvjetan. Naravno, jer, uvijek je riječ o pojedincu. Brutov nož i Rahim Burhan. Tešanjski teatar i Amir Brka. Svojedobno, čitajući knjigu Rifata Kantića Talija 135 godina u Tešnju, CKO Tešanj, 2000. godine, neupućen u pojedinosti poradovao sam se autorovom izvjesnom kritičkom uklonu tokom interpretacije događaja vezanih za Tešanjski teatar, pa sam to i rekao autoru i Amiru Brki kao izdavaču. Ustvari, autor je upravo proizvodeći takve dojmove i uvodeći svoju ulogu u teatar konačno betonirao suštinu velikosrpske zamisli u pojavi Steve Petranovića i mojem neznanju. Ali, ostavio je kraj pređe koji je prihvatio Amir Brka – koji zna kako treba početi parati pletivo. Brka svojim tekstom daje sjajan primjer kako krenuti u kulturalni milje čišćenjem ispred svoje kapije. A to čišćenje podrazumijeva, u najmanju ruku uočavanje i uklanjanje kulturalnih fekalija i mediokriteta između kulisa, pukih švindlera, politikantskih ublehaša i koristoljubaca koje kao

nusprodukt ima svaki kulturno-produktivn korpus i kulturna sredina. No, morali bismo sačuvati i uvažavati refleks svijesti o porijeklu mnogih stvari koje nas tako bitno čine i određuju, mada odavno ne postoje kao sustav koji funkcionira. Nekako u vrijeme događanja pomenute predstave Brutov nož u Tuzli, održan je i posljednji Kongres Udruženja književnika Jugoslavije u Novom Sadu, na kojem je sjajna pjesnikinja Vesna Parun, obraćajući se vlastodršcima, između ostaloga (slobodno interpretiram!) rekla: Unijeli ste veliku ideju socijalne pravde i ljudske jednakosti u nevinu dušu naroda, a onda ste to do kraja proćerdali opremajući kabinete, vozeći skupe automobile, gradeći vile i vikendice... Želim reći, kako treba imati u vidu tu odista nevinu dušu naroda, posebno kad su u pitanju Bosanci, lakše ćemo shvatiti ko je strašan, velik i krvav zločin počinjen prema njima i njihovoj zemlji. Potom, bolje ćemo razaznati kako, kao samo ovaploćenje te nevine duše naroda opstaje nevinost i čistota pjesničkog pogleda u svijet i kad piše naučno zasnovan tekst. Neizbježnim se čini pomenuti još jedno čudo: u vrijeme pisanja, objavljivanja i objelodanjivanja ogleda TEATAR U TEŠANJSKOM TEATRU, Amir Brka piše i tekst IKONOGRAFIJA FALSIFIKATA. Po tragu istoga čovjeka i dosljedno njegovoj nečovječnoj zamisli i djelatnosti, iz Pravoslavne crkve u Tešnju odnijeta je radi restauriranja kolekcija od 100 ikona. Riječ: odnijeta, jer radi se o krađi. S obzirom na fakticitet sadržan u tekstu IKONOGRAFIJA FALSIFIKA-

69

GRAČANIČKI GLASNIK

TA, uviđamo kako Brka o tome piše iznimno obzirno i u nivou svekolikog bosanskohercegovačkog iskustva tolerancije, do paradigmatičnog za postupanje u najširem smislu. Na taj način, Brka zasniva i kulturno-civilizacijski model kulturne odbrane Bosne i Hercegovine u borbi poslije rata. Tako dolazimo i u nivo u kojem je vanredno bitan ogled Amira Brke. TEATAR U TEŠANJSKOM TEATRU, po obimu nevelika, ali po mudrosti razlikovanja pojedinosti i njihovoga smisla dalekosežna, po snazi elementarna i za ovaj trenutak nesvodiva i nesaglediva knjiga. Ova knjiga se javlja kao nenametljiv a neizbježan i jedino moguć ključ kreativnog otvaranja jedne, u dugom vremenskom razdoblju ideološki izolirane, imobilizirane, blokirane, zabetonirane situacije i zarobljenog uma. Ova knjiga, definitivno, u paramparčad razbija jedan dugo i uspješno primjenjivan kolonijalni model, s kojim bosanskohercegovački prostor i ljudi nisu znali kako izaći nakraj. Ako smo na susretanju drugog i trećeg milenija, vremena koje bilježimo po Kristovom rođenju, milenij i pô po Hidžri i nakon milenija evidentne bosanske državnosti razumjeli u kojoj mjeri je Bosna i Hercegovina tek kulturnocivilizacijski amalgam milenijskog zajedničkog življenja,

onda nam neće biti teško razumjeti kako dušmani Bosne i Hercegovine i nacional-šovenske koncepcije udaraju na samo njezino biće, držeći je banalnim smicalicama u pokornosti i nemoći, u letargičnom iščekivanju. Do sljepila obuzeti mržnjom prema drugom i drugačijem, ne vide koliko ih to drugo i drugačije bitno čini, a zato ni kako, ubijajući drugo i drugačije, ubijaju bolji dio sebe. Slijepi od mržnje, ne uspijevaju ubiti Narod/Bosance, okreću se nastojanju da ubiju samo biće Naroda, da destruiraju i razgrade samu kulturnu supstancu. Zato je najteži dio bitke došao tek po obustavljanju ratnih dejstava, a podrazumijeva prepoznavanje uloge Steve Petranovića u Tešanjskom teatru i očuvanje Teatra bez njega. Odnošenje ikona iz Tešnja i njihovo vraćanje u Tešanj. Identificiranje kontinuiteta amoralne fašističke ideologije i neodgovornog zločinačkog djelovanja s te ideološke platforme. Brkin ogled zamjenjuje opskurnu optiku uvida i instalira širinu pogleda i razumijevanja Jednoće svijeta. Zlokobna čarolija koju stoljećima proizvodi zlo moćnog okruženja, pada kao mrena sa očiju i oslobađa začarane potencijale bosanskohercegovačkih ljudi, njihovu začuđenost, dobrotu i budućnost. 09. – 30. 09. 2003.

70

RIJEÈ

71

GRAČANIČKI GLASNIK

Tomas Butler

PISMO IZ AMERIKE: IMPRESIJE O TARIHIMA MUHAMEDA SEIDA MAšIĆA

Želio bih saznati više o Muhamedu Mašiću i pročitati još njegovih djela, jer vidim da je on bio važna ličnost u bošnjačkoj kulturnoj historiji XX stoljeća. I njegova životna sudbina za vrijeme Tita je za sve jako poučna. Naravno, imam i neke omiljene tarihe – onaj posvećen njegovom ocu, muderisu hadži Ismail-ef. Mašiću, zatim, tarih džamije u Brezanima kod Kaknja i tarih džamije u Gornjem Vakufu. A naročito onaj, džamije u Džakulama – “Nek si blagoslovljen naš džakulski težače”. Svaki put, kada čitam knjigu o tarihima, nalazim nešto novo u njegovom jeziku.

očetkom ljeta 2003. godine, boravećiu jednomjesečnoj posjeti Bosni i Gračanici sa grupom američkih studenata, susreo sam se sabogatom historijom ovih prostora. Tu sam upoznao zais- I na kraju, razumijem da su ovi tarihi ta zanimljivu kulturu i duh Bosne na Muhameda Seida Mašića iz Gračanice ne samo hronogrami, nego i pjesme gračanički način.1 i historijske svjedodžbe. Što se tiče Na povratku u Ameriku, pored saz- Mašića, po mom mišljenju, on bi monanja i utisaka, ponio sam i više kn- gao da bude jedan mali dijamant u jiga o Gračanici i Bosni i Hercegovi- kruni Gračanice. ni. Između ostalih, i knjigu u kojoj se August 2003. Cambridge, Boston, govori o “tarihima”, Gračanlije Muha2 Massachusettcs, USA meda Seida Mašića. Čitajući navedenu knjiguo tarihima svaku noć, ovdje u Americi, već od njenih prvih riječi, osjetio sam da ta NAPOMENE knjiga ima neki pijetet (pobožnost). 1 Ovom prilikom zahvaljujem se svom saradTo je knjiga poštovanja sina pre- niku i mom dobrom drugu prof. Rusmiru ma ocu, pisca prema žanru i način Djedoviću, iz Gračanice, koji otkriva, čuva izražavanja rodoljuba prema svojoj i prenosi prošlost i tradicionalnu narodnu kulturu Gračanice i Bosne. kulturi. To sve udišem kada čitam ovu 2 Knjigu mi je na polasku poklonio njegov sin, milu knjigu. pjesnik, Amir Mašić. Autor knjige je MuOna nije samo o muslimanskoj kulturi u Bosni, već o čovječijoj kulturi uopšte – kako se sjećamo prošlosti, kako živimo u sadašnjosti i kako gledamo na budućnost. Ja, kao kršćanin, mogu da “letim” duhom ove lijepe knjige.
hamedov drugi sin, dr. Izet Mašić(radi se o knjizi pod naslovom “Tarihi Muhameda Mašića”, Avicena, Sarajevo, 1997. ).

P

72

RIJEÈ

Atif Kujundžić

cijom, jer ih nadilazi duhovnim zdravljem djelatnika.

Naravno, izdvajajući se tako, nisu uočili kada su stigli na ostrvo koje ne pohode vjetrovi novog, a na koje su se ne uspeli, već tek uspjeli samoizgnati svojom rigidnom mišlju. Jer, objektivno, njihova opskurna recepcija nepropusna je i ne može registrirati ništa osim onoga što su apriorno izdvojili kao vrijednost po svojoj mjeri tako, pa joj više ne mogu niti naći zamjenu, niti učiniti poboljšanje kako bi pomogli sebi. To bi, naime, tražilo Centar za kulturu i obrazovanje rad ispočetka, a oni nisu spremni Tešanj, 26. 09. 2003. u 19,00 na to. Rađe čekaju da isteče vrijeme i u međuvremenu sahnu ispred tog najmoćnijeg svjedoka. svijetu koji nas okružuje bogohulno je progovoriti na način U takvim odnosima i relacijama svakoji ću prakticirati danas i ov- ko je od svakoga bolji, jer o svakodje a u vezi s pojavom pisca Zlatka me je pozitivno govorio neko ko je Dukića i njegovoga spisateljskog dje- od govornika ugledniji, mada to tek la. Bogohulno, ne zato što ću neuzubil- on kao najugledniji sjajno uočava i lah i talla huliti Stvoritelja svega, već tako ima sve zasluge. Po krajnje auzato što se neću priklanjati mišljenju toritarnom principu, uistinu, oni su onih koji koji su se obogotvorili i proizveli taj kvalitet koji svakoga časa učinili toliko dalekim pa i ne mogu mogu derogirati, učiniti ništavnim, ili čuti moju riječ. Oni su autoritarnošću trošiti s isključivim ciljem da održe svoga mišljenja etablirali i uspostavili svoju autoritarnu poziciju. Artikulirasavršenu hijerarhiju vrijednosti, koja li su se sadistički. I, sve se, u suštini, bi trebala potrajati barem do Sma- iscrpljuje u tome. Ustvari, književnost ka Svijeta u književnosti, ali i u sve- je za njih samo sredstvo i nikako ummu drugom. Jer, kakav je to svijet koji jetnost koja može imati i sopstveni i ne služi i ne dokazuje njihovu po sve- drugačiji smisao koji ih nužno nadimu superiornu pojavu? Naime, u po- lazi. retku koji su izgradili nema mjesta I dok jedan od tih uglednika ingenini za koga koga nisu verificirali svo- ozno ispisuje svoj esej o agoniji jedjim moćnim i isključivim mehanizmi- ne evropsko-orijentalne mikrokulma uočavanja i pripuštanja do trona. ture, ovi drugi – bošnjačke proveniAli, ni onima čija ih pojava po priro- jencije - jednu istinski europsku kuldi stvari ili prirodnom redoslijedu, i turu nagone u agoniju, poništavaju kad ih ne pominje eksplicite, dovodi je i odriču u samom nukleusu, u njeu pitanje zajedno s njihovom koncep- zinom djelatnom biću, svodeći je na

ZLATKO DUKIĆ ILI SNAGA KREATIVNOINVENTIVNOG DUHA, SKICA ZA PORTRET POVODOM SUSRETA SA PISCEM

U

73

GRAČANIČKI GLASNIK

privatne aranžmane, servilnosti i dodvoravanja u časopisima radi uspostavljanja privatnih projekata kulturne (i međunarodne!) razmjene na bazi potpuno mrtvih poetika – kako se voli izraziti jedan od njih, inače snažno upirući u ideološke projekte budućih kulturnih integracija na ex-YU prostoru, pa i polemizirajući i zdraveći se sa znanstvenicima i autoritetima koji su iz za Bosnu i Hercegovinu agresorskih zemalja predvodili ortodoksiju četništva u minulom ratu. Osnovna odlika cijele pojave je autizam. Prirodno, izvan onoga što se uglavilo u njihovu optiku, drugo ne postoji. Tek ono što može ući u njihove opskurne nazovikulturne transakcije. Tako, sve što nas u kulturnom smislu čini biva svedeno samo na ono što oni autoritarno odobravaju. Oni, uistinu, ne razumiju zašto dolaze u Tešanj i Centar za kulturu i obrazovanje. Čine to neosviješteno, nagonski i ne osvješćuju se pri tom. Vremena u kojima nastojimo opstati ljudski uspravno i kreativno, ipak, kulturološki su osnažena. Ovaj grad djelatnošću svojih građana, Centra za kulturu i obrazovanje, te saradnika po prirodi interesiranja pokreće i obezbjeđuje cjelovitu kulturnu produkciju i reprodukciju, koja u samoj biti odriče svaki značaj i vrijednost autoritetima koje smo pomenuli. Oni se pojavljuju u Tešnju kao noćni leptiri i bez osjećaja za toplotu lete na izvor jakoga svjetla, koji će ih kao mjesto sagorijevanja usmrtiti.

dijalektička nužnost kulturologijskih procesa, koji će izlučiti i nova značenja i nove kvalitete karakterističnog bosanskohercegovačkog civilizacijskog amalgama i ipak, usprkos neodgovornosti činilaca još jedanputa označiti Bosnu i Hercegovinu kao neuništivost od ovoga svijeta i vremena u kojoj in continuo opstaju paralelni i suprotstavljeni procesi, jer je ista na neponovljiv način uistinu živ i vitalan organizam. Ustvari, djelatno biće kulture i ne može imati drugi smisao. Baš na tom mjestu razaznajemo i mjesto i ulogu ovoga grada i Centra za kulturu i obrazovanje, koji poput Pehlivana u tekstu Ćamila Sijarića i na crtežima Ahmeta Hundura balansira taj kulturni galimatijas, kojega smo samo iznimno cjelovitije svjesni. Baš ovdje, djelatno se susreću vrijednosti i vrši se pretakanje, prožimanje, oplemenjivanje i oslobađanje silnih energija stvaralačkog bića ove zemlje i njezinih naroda i ovaj grad postaje kulturno svetište.

A portretiranje Zlatka Dukića, makar i u najkraćim crtama, bit će u toj funkciji i najuspješnije ako ga shvatimo kao čovjeka ogromne inventivnokreativne energije, tj. kao pisca koji je na svome tragu ostavio (11) romana: Otkud ja u poladva, Bumbari, Krilo snova, San je bio ljepši, Iza rata rat, Ni živi ni mrtvi, Crvena rupa, Kičma, Zna li ovo Maršal, Tri haška druga, Ratna trilogija, tri drame: Troskok uvis, Doktor nauka, Ja, načelnikov’ca, knjigu kratkih priča: Trajekt za Ankonu, knjigu od stotinjak komentaNameće se pomisao kako je to i ra, pisanih u nivou međunarodnih što-šta drugo u Bosni i Hercegovini političkih odnosa tokom dvijeipol go-

74

RIJEÈ

dine iz nedjelje u nedjelju za kantonalnu televizijsku emisiju ORBIS, knjigu koja se uhvatila ukoštac s teorijom novinarstva – Ratni reporter, šta je to?, i hiljade novinskih tekstova. Čovjeka čije su tri drame igrane na sceni Gradskog pozorišta Živinice – Husino i Teatra Kabare Tuzla. Dakle, kao čovjeka koji iza sebe ima tolike književne i publicističke reference, činjenice koje same iscrtavaju njegov portret kao granice pregalačkog dosega. Jer, ni u najovlašnijem nastojanju i recepciji - ko može imati pravo i prenebregnuti tolike fakte, preuzeti odgovornost i odlučiti se pa reći: E, to je to!?

na ovaj susret sa piscem Zlatkom Dukićem i sami postavljate. Mada sam sa Zlatkom Dukićem u lijepom broju godina i njegovih knjiga kao recenzent i prikazivač/promotor, usudit ću se ustvrditi tek ovo: Zlatko Dukić je čovjek neviđene radne i svake druge energije, stvaran i zdrav, nestišljiv i prodoran, spreman za najveća pregnuća i uvijek tamo gdje može dati najviše od sebe. Zlatko Dukić je fenomen s kulturologijske fenomenološke matrice, kakvu možemo uočiti i identificirati samo u Bosni i Hercegovini. Zato je onako dugačak i moj prilaz ovome pokušaju. Naši su književni autoriteti u stanju proživjeti život a ne obratiti pažnju ni na koga u svojoj neposrednoj blizini. Očito, u suštini, oni ne vode računa ni o sebi. Drže se, kao da Život i Kultura nisu Ukupnost, Jednost i Jednoća. To je tako, mada se, kao i svi drugi rado oslanjaju na sentencu o jedinstvu svijeta u viziji umjetnosti.

Prema tiražu Dukićevih knjiga, koji se kreće od 1000 do 3000 primjeraka po naslovu i kao čovjek koji je, uključujući i sopstvenu preduzimljivost, radio na plasmanu objavljene knjige, u posljednjih petnaest godina Zlatko Dukić je, kulturološki gledano, u nivou ponude novih naslova čitateljskoj recepciji, ne samo na području Tuzlanskog kantona – naj- Prirodnost pojave Zlatka Dukića, snaga njegove zdrave recepcije i ogprisutniji pisac. romna pozitivna energija s kojom živi Ko to može i smije zanemariti? i stvara, predstavljaju radost za svako Želim reći kako moju malenkost u suvislo poimanje i obećavaju zlato u svakom vidu tog nastojanja nadilazi njegovoj stvaralačkoj zrelosti. zahtjev kojim bih večeras i ovdje, pred Sve drugo može biti samo stvar vama, trebao odgovoriti na to kardičitateljskog ukusa i činjenica koje će nalno pitanje koje nužno, dolazeći koristiti istraživači. 29. Redžeb, 1424. h. g. 26. 09. 2003. Atif Kujundžić

75

GRAČANIČKI GLASNIK

Novi rukopisi

Zlatko Dukić

PERO ME, JOš TADA,HTIO ZAKLATI1
ostaće mi to jasno tek punih dvadeset sedam godina kasnije, u junu hiljadu devetsto devedeset druge. A tada, u maju, bezbrižne, naivne, djetinje neiskvarene hiljadu devetsto šezdeset pete, to mi je moglo izgledati – i izgledalo je baš tako – kao nestašna, doduše malo grublja, mada u principu bezopasna dječja igra, u kojoj je, umjesto legendarne kame ili provjerenog i istorijski dokazanog koljačkog noža, u Perinim rukama bila usput, i to u huji, u školskom dvorištu pronađena oštra trijeska, koja će završiti u mom vratu, otpozadi... Posljednji čas tog dana je bila matematika. I to dvočas. Nastavnik Sreten I. bio je, s oproštenjem, pravo zajeban nastavnik. Em strog, em nepopustljiv, nema šanse da bi on nekom gledao kroz prste, makar taj neko izgledao kao da se rodio na usta, em se niko od nas, đaka, nije sjetio da ga je ikad vidio makar s osmijehom, a kamoli u stanju normalnog ljudskog smijanja.

P

Sasvim prirodno i vrlo uspješno, Pero S. nije, po ko zna koji put u takvoj prilici, ni beknuo na ono što ga je nastavnik pitao. Samo je nemoćno pocupkivao pred tablom, k’o da se najeo zelenih džanarika, pa sad zna da će pantljike brzo popustiti, a on nema gdje, ni kad da se olakša; premještao se s noge na nogu, buljio čas u tablu, posebno njen, izgleda naročito privlačan gornji dio, čas u nastavnika, pa u nas, razred; da bi, onda, potpuno sageo glavi i, sasvim netipično za standardnog đaka sedmog razreda, dugo i besmisleno se zapiljio u prašnjav vrh svoje polupoderane desne Borovo teniske. - Šta je, Petre, zapelo ti, pa ne ide? – ledeno ozbiljno, ali i s neskrivenim zadovoljstvom u glasu, upitao je nastavnik Sreten. - Ovaj, druže nastavniče... Nisam se baš za danas spremio. - A zašto se, Petre, nisi spremio? - Pa, ovaj... - Sinoć do kasno je čuvao krave, pa bio umoran i rano zasp’o! – ne znam šta mi bi, ne znam ko me natjera, tek to je bio moj glas i to sam ja, valjda zato što mi đavo nikad u takvim i sličnim situacijama nije dao mira, imao potrebu da pakosno prokomentarišem situaciju.

Nastavnik Sreten me pogleda, naravno smrknuto, i bez riječi, samo odlučnim trzajem nakostriješene glaTog dana, nastavnik Sreten je, ve, dade Peri znak da se tornja na svolistajući dnevnik, odlučio da se malo je mjesto. pozabavi znanjem, tj. notornim neznanjem (iz svih predmeta) učenika Nisam obratio pažnju – a mnogo Pere S. Prozvao ga je i izveo pred ta- bolje bi bilo da jesam – na pogled, kojim me je, na putu od table do pretblu.

76

RIJEÈ

posljednje klupe u srednjem redu za rame snažno uhvatio nastavnik Sreten I. i podigao iz položaja onog učionice, kasapio Pero S. ko sjedi na meni, oborenom na zemDa sam to učinio, umjesto što sam lju. se pridružio orkestriranom, polutihom smijehu u učionici, čak ponosan - Sutra ujutro, odmah, da se javina to što sam ja bio duhovit pa proiz- te direktoru, obojica! – strogo sikveo taj smijeh, ne bi mi se desilo ono nu nastavnik Sreten I., sačekavši da, što će me snaći – nepunih pola sata s grupom učenika, Pero S. krene prema svom selu Potpeću, a ja, sa svojim kasnije. društvom, u suprotnom smjeru, ka Uobičajena radost i raspoloženje, s željezničkoj stanici Tinja. kojom đaci istutnjaju iz škole, nakon posljednjeg časa svakog dana, meni Dvadeset sedam dugih godina kassu naprasno prekinuti. Nismo napra- nije. vili ni deset koraka, grupno izašavši Osamnaesti juni hiljadu devetsto iz školske zgrade, a ja čuh očajničko, devedeset druge. poludivlje, gotovo životinjsko – tik iza Ratni sam reporter Tuzlanske teleleđa: vizije. - Majku ti tursku, ti ćeš mene zajeUjutro, na redovnom redakcijskom bavati pred svima! sastanku, saznaje se da, od sinoć, traTaman sam naumio da se okrenem, ju žegarne borbe naših teritorijalaca da vidim ko to riče i kome je ta rika s četnicima u dolini Tinje. Puca se sa upućena, a iznenada me nešto oštro, svih strana – iz Smoluće, iz Potpeća otpozadi, ukoso, zasiječe po vratu. Donjeg i Potpeća Gornjeg. Stigao sam da vidim sumanuto, od Nije moglo biti ništa logičnije, nego bijesa izobličeno lice Pere S. i da shda me urednica – i prije nego što sam vatim da me je oborio, hoteći komad to eksplicite zatražio – pošalje na lice drveta – oštre, dvadesetak centimetamjesta, zajedno sa snimteljem Samira duge trijeske, kojom je netom razrom Zahirovićem. Zadatak: napraviti rezao moj vrat – ponovo upotrijebiti, i reportažu o borbi, na prvoj liniji... to ovog puta zabijanjem u moje grlo, Salem Hodžić, koga poznajem još s prednje strane. iz svojih dana djetinjstva u Tinji, moj U magnovenju, izmaknem se. Vjerustari Mustafa ga trenirao u FK Mlajem da sam, pri tome, i opsovao nešto dost birvaktile, komandant je jediniprigodno. Pretpostavljam da mi se, ca Teritorijalne odbrane, koje se svojveć tada, ta vrsta odbrane učinila ski nose s agresorom. Predusretljivo, prikladnom i efikasnom. daje nam pratnju, s kojom idemo na - Mater ti tursku, upamtićeš ti dan žarišne tačke. Snimamo borbu izbliza, razgovaramo s borcima, napredukad si se sa mnom zaje... jemo s napredovanjem naših jediniPero tu naprasno prekide bijesnu reca... pliku, jer ga je – koje li sreće! – s leđa

77

GRAČANIČKI GLASNIK

Predveče, sve je gotovo... Četnička više od dvadeset pet godina, pita me u bratija otprašila dalje, ka bezbjednoj jednom trenutku: majci Majevici... - Znaš li, Duka, ko je onaj stari? U Gornjem Potpeću, iz koga je izb- Znam, rekao je kako se zove. jeglo stanovništvo srpske nacional- A znaš li ko mu je unuk i gdje mu nosti, nikog živog... je sada unuk? Tek – u jednoj kući, zatičemo, teritorijalci i Samir i ja, k’o šugavo - Ne znam, otkud da znam. mače, bezdušno ostavljenog, vidno - E, unuk mu je, Duka moj, onaj uplašenog i još vidnije zbunjenog, Pero, što je tebe u sedmom htio zakbolešću ispijenog starca... Šćućuren lati trijeskom... Pogodi gdje je sada na krevetu u ćošku nevelike sobe, Pero? usukan, blijed, smežuran, Bog me ubio ako je u njemu bilo više od tri- - Zar je teško pogoditi? deset kila žive vage, računajući i kre- - Nije, nikako, čuo sam da je s novim vet... Kaže da su ga ostavili kćerka, vojvodom Kerovićem na Majevici! zet i unuci. Gladan je i žedan. Dva Ne rekoh ništa. dana nije vidio hljeba... Teritorijalci mu daju dvije vekne i kanister s vo- Desetak minuta kasnije, dok smo se dom... Starac začuđen, do ukočenosti autom vraćali u Tuzlu, pita me Samir začuđen. Samo što ne pita – čitam Zahirović: mu to jasno u njegovim vodnjikavim, - Ko ti je taj Pero što te htio zakladuboko upalim, liht plavim očima ti? – Pa, zar me nećete zaklati? Meni su naši rekli da vi, Turci, čim koga ufati- - Ma, ’vamo jedan, moj školski drug – odgovorim nehajno. te, odma’ sunetite i koljete!... Ostavljamo ga, s hljebom i vodom, Pauza. nešto manje zbunjenog i uplašenog, - Bio je malo poranio, moj Samire... vojnici i mi... Idemo dalje... Htio me zaklati dvadeset sedam godina prije vremena! – dodam, ovog puta Već pada mrak. nimalo nehajno. Vraćamo se u komandu, u Tinji. Jedan od boraca Teritorijalne odbrane, koga sam vidio gore, u Potpeću NAPOMENE i, eto, opet sam se s njim susreo tu, 1 Ovo je jedna od priča iz nove zbirke Zlatka u komandi, ispostaviće se da mi je Dukića Šta ti je ovo mali i druge priče, na kojoj autor još radi i planira je okončati toškolski drug, s kojim se nisam vidio kom 2004. godine.

78

RIJEÈ

Hasan Puškar

da nećemo uspjeti k’o ni drugi prije nas. Brojeći godine, nismo podlegli očaju, ni slutnja o krajnjem nije nas umorila, jurišali smo na vjetrenjače nevino glupi – to znači glupi. Učili smo se gledati svijet, dok je put pod našim nogama gubio dostojanstvo, trošeći se u nepovrat. Nismo pogriješili ! Sanjali smo svoje snove, Vjerujući u bolje sutra...

PET PJESAMA
SVITANJE
Bio sam svjedok… Nebo je dolazilo u valovima, trenutak za vječnost. Oblak sunca na licu noći, sjene marširaju kao vojnici, još malo i proći će…

SLUTNJA
Gdje smo to pogriješili ? Živjeli smo snove, tkali ih u riječi, riječi u pjesme, divili se svakom novom suncu, smijali se glupostima, govorili “velike” riječi, pa ipak… Zavaravali smo sebe, krpili nadu starim zakrpama, a duboko u sebi znali,

VRATA
Od pamtivjeka ista, crna, stroga, teška, masivna, uvijek poslušna, stoički mirno podnose kiše…, sunce…, udare vjetra… Ponekad se jave, kad ih nečije ruke

79

GRAČANIČKI GLASNIK

s vremena na vrijeme otvore, tiho zacvile, bolno, javljajući da su živa još uvijek, mada niko na njih ne obraća pažnju. Takva su vrata naše kuće. Crna , teška, strpljiva, poslušna. Zašto me vrata podsjećaju na oca.

vjetar s dalekih mora, kroz pjesmu ptice, otrgnutu iz behara, kroz stope zemlje kojom hodaš, izgleda da te volim.

OBIčNA LJUBAVNA
Uživam u boli koju mi pričinjavaš. Možda je uzrok kiša, ili, pak nemir koji kiša donosi, ili je to samo kišna glazba, blagi Bože, otkud’ donesena. Vjerujem od nekud s istoka, no, to nije kiša, to su ostaci suza s tvoje kose, zaboravljeni u zraku kad si odlazila. Bože, oprosti mi ako griješim, Izgleda da volim, baš onako poput Jesenjina i Miljkovića izgleda da te volim. Volim te kroz simfoniju bola ruskih klasika kroz ovu proljetnu noć uz glazbu gitare i svijeću, izgleda da te volim. Volim te kroz nedorečenu poeziju mojih misli, kroz tišinu svjetlosti ovog sunca, kroz miris jagoda i miris smrti, izgleda da te volim. Volim te kroz

POPODNE ISPOD ZIDINA GRADINE HUSEIN-KAPETANA GRADAščEVIĆA DANA 26.05.2000.GODINE
Nasuprot nebu Stoički i mirno Slikaš svoje postojanje Svjedok vremenu Koje pamti stoljeća I bolja i gora od ovih Čiji smo svjedoci. Tvoj jug je kapija U tvoja njedra Otvorena samo posvećenim Vizionarima U mimohodu postojanja Na sjeveru Puzavica tetovira život Po golom kamenu Slažući arabeske Na tvoje grubo, ispijeno lice Na istoku Projekcija fatamorgane Bježi u nedohvat sijena Što blude po mislima A zapad Zapad me plaši Svojom nedodirljivošću Svojom tamom i slutnjom O krajnjem i konačnom.

80

RIJEÈ

NOVE KNJIGE
esad sarajlić, Gradačac od 1945. do 1991., javna biblioteka “alija isaković” Gradačac, općina Gradačac, 1993.
“Gradačac od 1945. do 1991. je luksuzno opremljeno djelo sa 360 stranica i preko 150 fotografija i grafika koje ilustruju ovo štivo kroz historijski razvoj ekonomskog, privrednog, kulturnog, komunalnog i društvenog standarda stanovnika općine Gradačac u razdoblju od 46 godina. Ovo djelo, ustvari, ima pretenziju, u prvom redu, da pruži retrospektivu obnove, izgradnje i razvoja ovog kraja u razdoblju iza Drugog svjetskog rata. Naime, autor je na plastičan i argumentiran način pružio čitaocu obilje podataka i informacija koje su, prije svega, polazište iz bogatog i burnog vremena općine Gradačac, vremena koje se ničim ne može zaboraviti i izbrisati. Autor jepružio tačnu i preciznu informaciju generacijama koje su stasale, a i narednim generacijama koje se žele nešto više informirati o vremenu koje je iza nas. Naime, kako i sam autor u svom predgovoru ističe, “o razvoju gradačačkog kraja u periodu poslije 1945. godine nije rađena cjelovita monografija, mada je 1980. godine, u okviru izdavačkekuće NIO “Poslovna politika” iz Beograda, štampana kraća monografija grupe autora pod naslovom “Opština Gradačac – privredni i društveni razvoj.”

Treba istaći da autor mr. Esad Sarajlić nije nepoznat široj javnosti, jer se odavno bavi naučno-stručnim radom. Inače, u Gradačcu je bio aktivni društveno-politički radnik, predsjednik općine Gradačac sa najdužim osmogodišnjim mandatom, u više mandata poslanik – delegat u Republičkoj skupštini BiH, te dugogodišnji istaknuti privrednik općine. Dakle, radi se o kompetentnom autoru, koji izuzetno poznaje materiju koju je prezentirao svojom knjigom čitaocima. (…) Može se zaključiti da je autor bio krajnje savjestan i neutralan i u odnosu na one događaje u kojima je bio lični učesnik, te je time pružio čitaocu zanimljivo štivo. Tako je Gradačac dobio jednu dobru i reprezentativnu monografiju, koja će zainteresovati čitaoce i mimo prostora ovog kraja. Sadik Šehić

81

GRAČANIČKI GLASNIK

avlija, zbornik radova bošnjačke zajednice kulture “preporod”, općinsko društvo Gračanica, godište i, broj 2., bošnjačka zajednica kulture “preporod”, općinsko društvo Gračanica, 2003.
Poslije uvodnika posvećenog stotoj godišnjici Bošnjačke zajednice kulture “Preporod” (bez oznake autora), u ovom brojučasopisa, koji, inače, izlazi povremeno, slijede literarni radovi članova gračaničkog “Preporoda”: poezija, proza, jedan dramski tekst, jedan esej i nekoliko prikaza knjiga. Poetske i prozne tekstove objavili su: Nijaz Omerović i Hasan Puškar, dok je Mevludin Spahić zastupljen i sa jednim esejom i prikazom nekoliko knjiga, a Ismet Suljić, pored pjesama, objavljuje i jedan dramski tekst. Sa jednom, dvije ili više pjesama predstavili su se sljedeći pjesnici: Safet Begović, Sabit Mumić, Muhamed Dautović, Enver Smajić, Alma Čajić, Milena Mujić, Seada Delić, Muhidin Bećirović i Amir Mašić. Ovaj broj “Avlije” ilustrovan je kolor-slikama Nijaza Omerovića (naslovna strana), Enesa Imamovića, Refke Čajić, Dinke Silajdžić, Milene Šabić-Andrejić, Hasana Puškara i Seade Delić. Kao i prethodni, i ovaj broj, dakle, obiluje raznovrsnošću radova i velikim brojem imena, što je sasvim razumljivo ako se uzme u obzir masovnost članstva i način djelovanja ovakvih i sličnih udruženja. Namjera Redakcije, da prezentira najbolje radove iz literarne i likovne “radionice” gračaničkog “Preporoda” nastale između dva broja Časopisa, u svakom slučaju zaslužuje pohvalu. Ali, ne bi

bilo suvišno malo više kritičnosti pri izboru radova za objavljivanje, više redaktorskih, pa i lektorskih zahvata na samom tekstu, racionalnosti kod “upotrebe” prostora, tehničkog uređenja itd. Kako se Časopis još uvijek profilira, realno je u narednim bojevima očekivati još bolje i kvalitetnije radove gračaničkih pjesnika i slikara. Omer Hamzić

biljeg srebrenika, časopis za kulturnu istoriju, br. 1, javna ustanova centar za kulturu i informisanje srebrenik, srebrenik, 2003.
Izlaskom iz štampe ovog časopisa, obogaćena je tradicionalna kultur-

82

RIJEÈ

na manifestacija “Srebrenik – otvoreni grad umjetnosti”, koja se održava svake godine krajem augusta između zidina starog grada Srebrenika, na gradskim ulicama, u Domu kulture, Biblioteci itd. Na početku, donosi sadržaj prošlogodišnjeg Savjetovanja na temu “Srebrenička povelja”, koje je održano u Srebreniku povodom 670. godišnjice takozvane Srebreničke povelje. Riječ je o ugovoru sa Dubrovčanima, kojeg je bosanski ban Stjepan II Kotromanić (1314.–1353.) potpisao u gradu Srebreniku. Ugovorom je Dubrovačka Republika dobila određene posjede i teritorijalno proširenje u svom zaleđu. Objavljen je i Idejni projekt revitalizacije starog grada Srebrenika iz 1977. godine, kojeg je potpisao naš poznati arheolog Ðuro Basler. O starom gradu Srebreniku u Časopisu su objavljeni ranije nastali radovi još trojice naših poznatih historičara: Adema Handžića (Popis tanovništva Srebrenika po sumarnom popisu iz 1533. godine, preuzet iz knjige “Dva prva popisa Zvorničkog sandžaka iz 1519. i 1533. godine, Sarajevo 1986.), Borisa Nilevića (Srebrenik u srednjem vijeku na historijskoj sceni) i Iljasa Hadžibegovića(Srebrenik za vrijeme austrougarske vladavine 1878.–1918. godine).

ke, glume, zajedništva svih umjetnosti…” Objavljene su mini-reprodukcije oko 270 slika, koje su nastale proteklih godina u okviru Likovne kolonije “Otvoreni grad umjetosti”, što predstavlja pravo umjetničko bogatstvo Srebrenika.

U Časopisu su predstavljeni i odabrani pjesnici grada Srebrenika: poznati sazlija dr. Hašim Muharemović, Elis Sofić, Fikreta Jašić, Jasmin U drugom dijelu Časopisa objavl- Jašarević, Hazim Brašnjić i Ešref jen je kratak istorijat Kulturne ma- Berbić. nifestacije “Srebrenik – otvoreni grad I na osnovu ovog letimičnog pregleumjetnosti”, koja se održava od 1977. da sadržaja ovog srebreničkog “prvengodine. U okviru te manifestacije, ca”, može se zaključiti da je sadržajno Srebrenik postaje “otvorena pozor- bogat i raznovrstan, da donosi tekstonica za sve lijepe ljudske vještine od ve naših vrhunskih historičara, zalikovnih umjetnosti, preko živopisnih tim bogatu ilustraciju fundusa Linarodnih rukotvorina, recitala, muzi- kovne kolonije, odabrane pjesnike iz

83

GRAČANIČKI GLASNIK

vlastite sredine itd. Prava je šteta, međutim, što se nije posvetilo više pažnje rasporedu te građe, što tekstovi nisu opremljeni sa više uredničkih informacija (o autorima, o tome kad su nastali, o sudbini idejnog projekta revitalizacije starog grada koji se, inače, objavljuje u nekim nepovezanim dijelovima, itd.), što mini-reprodukcije slika nisu raspoređene po godinama njihovog nastanka u okviru Likovne kolonije, čime bi se dobio njen svojevrstan vremeplov, što nedostaje stručan prikaz umjetničkih dostignuća Kolonije, kad se već objavljuje toliki broj slika itd. Ipak, valja reći, bez obzira na nabrojane i još neke nedostatke, da je organizator sa ovim izdavačkim potezom uspio obogatiti pomenutu manifestaciju i gradu Srebreniku podariti “Bilse ne razlikuju od mnogih sličnih jeg”, koji mu je u svakom slučaju nedporodičnih stabala u bošnjačkom naostajao. rodu. Dobili smo, dakle, sliku jedne Omer Hamzić tipično bošnjačke familije u procesu njenog razvoja u posljednjih 150 godina.

himzo Duraković, Durakovići iz malešića, “monos” Gračanica, 2003.

Sa puno entuzijazma, upornosti i strpljenja, Himzo Duraković, učitelj iz Malešića, “uhvatio se posla”, kojim se rijetko ko na takav način i sa toliko detalja i statistike bavio. Svoju familiju Durakovića “rasvijetlio” je do detalja, takoreći sa svih strana, rekonstruisao porodično stablo i zapisao sve što bi moglo biti zanimljivo u povijesti te familije. Durakovići su, naime, obična, prosječna bošnjačka familija, i po svojoj veličini (brojnosti) i razgranatosti i po svojim karakteristikama i – reklo bi se – ni po čemu

Mnogi su iz ovih ili onih razloga rasvjetljavali i “crtali” razna porodična stabla. Autor “Durakovića “ ipak se otrgnuo iz “šeme”, napravio drugačiji pristup i “išao do detalja”. Stoga, objektivno, nije ni mogao “nacrtati” klasično porodično stablo (grafikon), već je taj problem razriješio vlastitim “šifrarnikom” i brojnim tabelama, u koje je smjestio svoje pretke i rođake od prve dvojice Durakovića, za koje se pouzdano zna da su postojali i živjeli u Malešićima (oko 1850.), pa do kraja 1999. godine – po porodicama i porodičnim granama.

84

RIJEÈ

Mada se ovaj rad, na prvi pogled, doima kao neka suhoparna statistika (jer je, zaista, opterećen ogromnim tabelama), on nam, ipak, na pregledan način, hronološki i po pojedinim segmentima, donosi dragocjene podatke, na osnovu kojih se mogu uopštavati tipični demografski i etnografski procesi na užem lokalitetu Malešića i opštine Gračanica tokom posljednjih 200 godina, počevši od veličine porodičnih domaćinstava, njihovog imovnog stanja (posjedovanje zemlje, kuće, stana), ”modernizacije” porodičnih imena, pa do mikrointegracija, rasta obrazovnog nivoa itd. Stoga ovaj rad može bitizanimljiv ne samo za Durakoviće i selo Malešiće u kojem žive “od postanja”, već i za šira etnografska istraživanja na ovom prostoru. Ujedno, može poslužiti i kao model za rekonstrukciju porodičnog stabla svake bošnjačke familije. Takvog modela za uzor autor ovog rada nije imao. U tome i jeste njegov značaj. U svakom slučaju, ovaj pionirski posao iz oblasti etnologije na području sela Malešića, pa i općine Gračanica, zaslužuje svaku pohvalu. Rezultati istraživanja do kojih je došao Himzo Duraković kao i metodologija koju je primijenio, može biti od koristi za neka buduća kulturološka i druga istraživanjana tom prostoru. Ova knjiga će imati svoje čitaoce i izvan familije Durakovića, pa odluku izdavača da je objavi i štampa treba na svaki način podržati. Omer Hamzić

Šaban nurić, bosniseja, sabah, bosnian-ameican newspaper, new York, kulturno društvo bošnjaka “preporod” Gračanica
Zbog svojih unutrašnjih, formalnotehničkih, sadržajnih i stilskih karakteristika, te specifičnog pristupa autora osjetljivim ratnim temama iz lokalnog kolorita koji se zove i ne zove Gračanica, a kojoj se, valjda autor i obraća, odlazi i vraća, da ne kažem pravda i iznosi nekih dvadesetak i kusur razloga što je bio takav kakav je bio uoči i tokom minulog rata, čiji je najveći dio proveo daleko od Bosne, noseći je duboko u srcu i plačući nad njenom tragičnom sudbinom, dakle zbog tih rečenih karakteristika, uključujući i 32 teksta u njenom drugom dijelu pod naslovom “Razmišljanja u dijaspori”, u kojima naširoko raspreda o dobroj zemlji Bosni i zlom svijetu koji je okružuje, ovu knjigu teško je svrstati u uobičajene šeme i odgovoriti na pitanje šta ona zapravo jeste (a još teže šta nije), pogotovo ako se ne složimo (a potpisnik ovih redova se ne slaže) sa jednim od recenzenata, koji u uvodu knjige napisa i debelo na dva mjesta podvuče da je riječ o “svojevrsnom ovovremenom bošnjačko-bosanskom ĆITABU”. Ne mogu se složiti sa tom ocjenom, ne zato što je ocjenjivač nije ni pokušao argumentovati, već naprosto zato što smatram da takav ćitab niti je napisan, niti će ga ikada iko moći napisati. Sve je do kriterija, što bi rekli učeni ljudi. To što se jedan napisani tekst ili knjiga ne da lahko definisati može bitinjena prednost, dakle vrijednost,

85

GRAČANIČKI GLASNIK

ali i velika mahana. U prvom slučaju riječ je o umjetničkom ili intelektualnom uzletu ili biseru, u drugom o običnoj tiskotini, koju je najpametnije zaobići, a ako se to ne može, onda brzo zaboraviti. Rizik onoga ko piše takve stvari je veliki, a onoga ko ocjenjuje još veći. U najkraćem, ovo je knjiga jednog lica, koje je otišlo iz Bosne u najkritičnijem periodu njene historije ili bolje reći zakašnjeli pokušaj da se taj odlazak i odsustvovanje objasni i opravda. U prvom dijelu knjige otkriva nam se jedno krajnje subjektivno viđene rata, ni faktografsko, ni autobiografsko, ni literarno, ni novinarsko, ili ponešto od svega toga, negdje spretno, negdje manje spretno pomiješano,

ali, začudo, sve u rebusima i pseudonimima, od toponima do imena likova, tajnovito i mistično, izokrenuto i preuveličano, mahom daleko od istine, ponegdje krajnje uvredljivo za istaknute organizatore odbrane Gračanice. U centru zbivanja je autor kao “glavni junak ove knjige”, koji se u početku predstavlja kao jedan od organizatora odbrane Gračanice, misleći, valjda, da će mu čitalac vjerovati na riječ. Kasnije ga vidimo kako se probija i bori za Bosnu po bijelom svijetu, kako djeluje kao jedan od važnih logističara, kao prosvjetitelj naše mladeži u izbjegličkom kampu u Sloveniji, prenosilac važnih obavještenja, diplomata, koji našim izdaje pasoše, riječju, važan faktor… Bog zna koliko je to sve uveličano, dotjerano, nabijeno naknadnim emocijama i naknadnom pameću (i tako se mogu pisati memoari), a koliko je autentično, dokumentarno kazivanje. Ali, činjenica je da se autor nije ni trudio da pravi neku lokalnu ratnu hroniku, već je želio da “objasni neke stvari” da se obračuna s nekima koji su ga šikanirali zbog političkih uvjerenja (navodno otpuštali s pola i sl.). On je, jednostavno, pisao “istoriju sebe”, pa nije ni osjećao potrebu da svoja kazivanja, zaključke, optužbe ili pohvale dokumentuje. Stoga je radije bježao u pseudonime i mistiku, ostavljajući čitaocu

86

RIJEÈ

da dešifruje, nagađa, utvrđuje istine i sliku vremena kojim se bavi, naprosto zato što je pisana iz jednog krajnneistine. je problematičnog ugla. Uostalom, na U drugom dijelu knjige objavljuje to je i sam autor upozorio. svoje reakcije na poznata politička i druga zbivanja i opće prilike u zemlji, Zbog svega rečenog, knjigu će mnoza potrebe naših iseljenika i raseljeni- gi s pravom napadati i osporavati, ka po bijelom svijetu na način i u stilu pogotovo oni koji su u njoj “opisas kakvim se susrećemo u takozvanim ni” i “upisani”, makar i pod šifrom… printanim i elektronskim medijima, Unatoč tome, potpisnik ovih redova pa i na web sajtovima pojedinaca i stavlja se u njenu odbranu. (knjige, a raznih naših udruga u dijaspori (mul- ne autora). Zašto? Zato što je na vrijetidimenzijalno bošnjaštvo, merhamet, me “uletjela” u jedan potpuno prazan dobri Bošnjo, islam ovakav, islam ona- prostor i što je, možda, nehotice, rekav itd.). To su, svakako, zanimljivi lativizirala razliku između herojstva i tekstovi, neki od njih i trajnije vrijed- kukavičluka u ljudskom životu. nosti, kako su primijetili i recenzenU najkraćem, kao i svaka, i ova je ti. Šteta je što priređivač nije naglaknjiga, zapravo, vjerna slika svoga ausio u kojim su medijima, kojim povtora. Ni manje ni više. odima i kada su objavljivani. Budući Omer Hamzić da se radi o prvoj knjizi takvog obima i sadržaja, koja izlazi u rodnom kraju autora (inače, izvanredno tehnički osman hadžić, Doboj istok kroz uređenoj i opremljenoj), može mu se zamjeriti i što je potpuno izostavio i istoriju, općina Doboj istok, 2003. bibliografske podatke iz svog, kako je napisano, bogatog naučnog i spisa- Brojni su krajevi i područja naše teljskog opusa. Ostalo je, opet, da mu Bosne koji do sada nisu naučno i kulturološki istraženi pa zato ni pozvjerujemo na riječ. nati u tom smislu široj čitalačkoj puOzbiljnije analize ovog teksta, po- blici. Takav je kutak i najzapadniji dio kazale bi, vjerovatno, mnoge njego- Tuzlanskog kantona, kojeg najčešće ve manjkavosti, od stila i jezika, pa zadnjih godina nazivamo Doboj Isdo nekih stavova i razmišljanja koja tok. Radi se, zapravo, o istočnom nam se u njoj serviraju. Ipak, do- dijelu nekadašnje općine Doboj, sa bro je što smo u tako “pisanoj for- sjedištem u istoimenom gradu, a koji mi” dobili jedno viđenje svega ono- je poslije Dejtonskog sporazuma priga što nas je snašlo posljednjih deset pao Federaciji Bosne i Hercegovine. i kusur najtežih godina. Dobro je što U njemu se nalaze naselja: Klokotniimamo jedno viđenje “nas ovakvih ka- ca, Velika i Mala Brijesnica, Lukavica kvi jesmo”, odnekle iz daljine, sa vi- Rijeka i Stanić Rijeka. sine… Možda ćemo se malo i popraOvo područje je naseljeno od viti. Ali, ne bi bilo dobro da ova knjinajstarijih vremena, sa vrlo starim naga danas-sutra postane historijski izvor za ozbiljnu objektivnu historijsku seljima i danas sa velikom gustinom

87

GRAČANIČKI GLASNIK

jer. Recenzenti su Dr. Azem Kožar i Dr. Salih Kulenović, profesori Univerziteta u Tuzli. Knjiga ima nekoliko faksimila dokumenata i karata i više fotografija. Tekst ima značajnih, gotovo 300 stranica. Knjiga Osmana Hadžića, “Područje općine Doboj Istok kroz historiju”, kako se vidi iz samoga naziva, ima pretežno historiografski karakter. Ima nešto i kulturne baštine i narodne tradicije navedenog područja, a takođe je dato i nešto savremenih kulturnih i političkih prilika. Historijski razvoj općine je prikazan kroz sva historijska razdoblja. Zbog nedostatka literature o ovom području i njegove slabe proučenosti u analitičkom smislu, historijski razvoj je dat na osnovu općih istraživanja Bosne i Hercegovine i pretežno je dat u širem kontekstu, nego što je uobičajeno za geografski manja područja kao što je ovo. U tome je i osnovni nedostatak ovog istraživanja da bi imao uspješniji monografski karakter. Vjerovatno se moglo više dati podataka o ovom području koristeći se konkretnijim etnografskim istraživanjima na osnovu narodne tradicije i očuvanih predanja kao i drugih izvora, ali to ostaje zadatak budućih raznovrsnih i tematiziranih istraživanja.

naseljenosti. Shodno tome, ima i vrlo bogatu kulturnu historiju i baštinu. Ipak, kako rekosmo, do sada općina Doboj Istok nije bila obuhvaćena praktično nikakvim istraživanjima, niti je imala svoga istraživača. Zato projekat istraživanja ovog područja, koji je objavljen u nedavno izašloj knjizi pod nazivom “Područje općine Doboj Istok kroz historiju”, autora Osmana Hadžića, srednjoškolskog profesora iz Velike Brijesnice, ima veI pored navedenih nepotpunosti, liki značaj. Prije svega, u smislu “prvimožemo ukazati na vrlo veliki značaj jenca” na tom planu. pojave ove knjige, u smislu “početka” Pored autora, koji je nekoliko godirasvjetljavanja bogate kulturne histona skupljao građu, za izlazak ove knrije i baštine i ovog dijela Bosne i Herjige je zaslužna i Općina Doboj Istok, cegovine. koja je njen izdavač i najveći finansiRusmir Djedović

88

GRAČANIČKI GLASNIK

LISTOVI GRAčANIčKOG KALENDARA OD 16. 5. DO 31. 10. 2003.
22. 5. 2003. Umro Salih oSmanbegović
Rođen je 1925. godine u Gračanici, napredni omladinac, Titov partizan, jedan od posljednjih iz stroja Prve proleterske, pukovnik JNA, nosilac “Partizanske spomenice1941.”, nagrade ZAVNOBiH-a i drugih mnogobrojnih ratnih i mirnodopskih, predsjenik SUBNOAR-a BiH, jedan od posljednjih predsjendika Udruženja Gračanlija u Sarajevu… Ukopan je 23. 5. 2003. godine na groblju Bare u Sarajevu. U ime Gračanice, posljednji se od njega oprostio Alija Gazibegović, predsjednik gračaničkog SUBNOAR-a.

listovi...
listao omer hamzić

25. 5. 2003. Dani gračanice: 25. 5. - Dan oDbrane. 2. 6. - Dan općine
Nizom kulturno-umjetničkih i sportskih programa, te uz ostale prigodne sadržaje, i ove godine obilježena su dva najznačajnija datuma iz kalendara općine Gračanica. Bila je to svojevrsna smotra kulturnog stvaralaštva učenika osnovnih i srednjih škola u gradu, muzičke škole i obdaništa, te nekoliko kulturno-umjetničkih i sportskih društava. Izdvajamo smotru saza ”Zlatne strune Bosne”, koja će, vjerovatno, postati tradicional-

90

LISTOVI GRAÈANIÈKOG KALENDARA

na, zatim samostalnu likovnu izložbu Milene Šabić iz Gračanice, rad likovne radionice ”Crtam – slikam svoj zavičaj” Udrženja građana ”Forum” Gračanica, izložbu fotografija i napisa iz štampe o humanitarnoj pomoći iz Francuske, sportskoj i drugoj saradnji sa Gračanicom, koju je priredilo Dino Čolić iz Gračanice, memorijalno takmičenje radioamatera ”Nedžib Čeljo”, večeri rok muzike, vatromet itd.

U investiciju je uloženo 2,5 miliona KM, većim dijelom iz bankarskih i drugih izvora, uz 30% vlastitog učešća Time je obilježen završetak jedne firme. od najvećih proizvodnih investicija Ovi proizvodni kapaciteti u potpuna području općine Gračanica u pe- nosti se uklapaju u postojeću, ali i riodu od Dejtona do danas. Riječ je o u projektovanu dugoročnu koncepproizvodnom kompleksu od 8,5 hilja- ciju razvoja peradarstva na području

27. 5., 2003. pUšten U pogon peraDarSki komplekS ”koko DžaDa” pribava

da kvadratnih metara uređenog prostora, na kojem je izgrađen proizvodni kapacitet od 4.979 kvadratnih metara pokrivenog prostora sa najsavremenijom tehnološkom opremom u oblasti uzgoja i proizvodnje pilećeg mesa. U tom pogonu zaposlenje će naći 23 nova radnika, tovit će se 80.000 komada brojlera i proizvoditi 160 tona, takozvane žive mjere u jednom turnusu, odnosno 960 tona godišnje. Odavde će se, dakle, tržištu isporučivati oko 750 tona pilećeg mesa visokog kvaliteta, u vrijednosti od cca 2 miliona KM godišnje.

Peradaraski kompleks “Koko džada” u Pribavi

91

GRAČANIČKI GLASNIK

gračaničke, ali i šire regije. Prva faza tog koncepta je zaokružena kupovinom moderne klaonice u Živinicama, koja je sastavni dio preduzeća “Koko džada”. Ovo su kapaciteti koji će biti u stanju finansirati i otkupiti kompletnu proizvodnju žitarica na Tuzlanskom kantonu. Ovo će biti snažan podsticaj za razvoj primarne poljoprivredne proizvodnje na našem području. Tko je na najbolji način obilježeno je 25 godina od samog začetka ideje o mogućnostima peradarske proizvodnje na prostoru gračaničke općine. Otada do danas, kada peradarstvo na neki način postaje zaštitni znak Gračanice, na čelu tog velikog projekta bio je Reuf Sokolović, koji je, govoreći na svečanom otvaranju pomenutih objekata, o tome, između ostalog, rekao: ”Ja sam vjerovao u ovaj projekat. Srećom, nisam bio sam, uz sebe sam imao vrijedne i pametne ljude, imao sam ekipu koja je znala šta hoće i šta može. Prilika je da im se i na ovaj način zahvalim. U suštini, mi smo bili svjesni, što ne reći, da radimo prije svega za sebe i za svoju porodicu, za sredinu u kojoj živimo, a onda i za širu zajednicu, općinu i dalje...”

pravobranilaštva i JP ”Komus”, Općinskog suda, Općinskog suda za prekršaje, Biroa za zapošljavanje te informacije o materijalno-socijalnom položaju porodica šehida i palih boraca, ratnih vojnih invalida, demobilisanih boraca i pripadnika NOR-a 1941.– 1945. i Informacija o stanju lokalne putne mreže i signalizacije na općini Gračanica u 2000.

2. 6. 2003. Svečana akaDemija povoDom 2. jUna Dana općine gračanica

Učinjen je napor da se u koncipiranju Programa akademije razbiju dosadašnji stereotipi i unesu novine u skladu sa dosadašnjim pozitivnim iskustvima i savremenim društvenim kretanjima. Cilj je bio da se potvrdi vjekovna postojanost države Bosne i Hercegovine, tradicija i prošlost grada Gračanice sa svim njenim kulturno-historijskim i savremenim karakteristikama, da se istaknu pozitivna dostignuća i jasno izraze planovi za budućnost, unese optimizam i spoznaja da se može kvalitetnije živjeti na ovim prostorima. Posebnu pažnju publike i gostiju privukla je multimedijalna prezentacija ”Gračanica jedna i jedina”, koja je na neki način bila 29. 5. 2003. zamjena za klasični svečani referat i triDeSet četvrta SjeDnica općinSkog uobičajenu ”govoranciju”. Uz posebvijeća gračanica: DoneSena oDlUka no odabran kulturno-umjetnički proo načinU finanSiranja izgraDnje, gram i originalnu režiju, koju je osrekonStrUkcije, Sanacije i oDržavanja mislio Muharem Osmić, prvak drame Narodnog pozorišta iz Tuzle, značajne pUtne mreže na poDrUčjU općine novine unesene su i u protokol dodjegračanica le općinskih priznanja. Dobitnici tih … zatim izvještaji i informacije priznanja za ovu godinu su: Zlatna o radu u 2002. godini: Općinskog plaketa općine Gračanica: Mjesna

92

LISTOVI GRAÈANIÈKOG KALENDARA

Služba hitne pomoći Gračanica

zajednica Miričina, Mjesna zajednica Malešići; Srebrena plaketa općine Gračanica: Samostalna zanatska radnja ”Limorad” Gračanica, DOO ”Roading” Gračanica, Zemljoradnička zadruga ”Gračanka”; Zlatna značka općine Gračanica: Helić Nusret iz Gračanice, Bravić Amira iz Gračanice i Brkić Hasan iz Gračanice; Srebrena značka općine Gračanica: Šerbečić Alaga iz Džakula, Avdić Suada iz Gračanice, Nurić Zajim iz Škahovice, Gazibegović Sead iz Gračanice i Moralić Nedim iz Gračanice.

isto vrijeme, izvršena je nabavka neophodne medicinske i druge opreme u vrijednosti od 338.000 KM.

13. 6. 2003. “kako voli DrUga Strana”: DramSki StUDio kUD-a “aDem alić” izveo SvojU prvU premijerU

Izvanrednu komediju Alana Ayckborna, na pozornici gračaničkog Doma kulture, izvela grupa glumacaamatera pod rukovodstvom mladog reditelja Miralema Džaferovića, čiji je otac, rahm. Hasib, bio nekada prvak 2. 6. 2003. gračaničke pozorišne scene. Na najotvorene nove proStorije Stanice hitne bolji način ljubiteljima pozorišne umjetnosti ovoga puta predstavili su se: pomoći Doma zDravlja U gračanici Hasiba Grbešić, Mirsada Beganović, U izgradnju Stanice hitne pomoći Albina Junuzović, Nedžad Ðuvić, Miri adaptaciju drugih prostora (služba za Ðulić i Smajo Hasić. Ekipa koja medicine rada, laboratorija, prostor obećava… između Opće bolnice i Doma zdravlja) uloženo je preko 370.000 KM. U

93

GRAČANIČKI GLASNIK

iz Gračanice, za građanstvo su ”vozili” nekoliko promotivnih krugova kroz centar Gračanice – koja se, kao i obično, pokazala i ovoga puta kao Na prvenstvu je učestvovalo 56 izvrstan domaćin. takmičara iz sljedećih bosanskohercegovačkih klubova: ”Jedinstvo” i ”Zmaj od Bosne” iz Tuzle, BSK iz Ban- 26. 6. 2003. ja Luke, ”Sana 95” iz Sanskog Mosta, pogon tvornice obUće “fortUna” U ”Zenica-Metalno” iz Zenice, ”Bosna” iz Sarajeva i ”Prijedor” iz Prijedora. lUkavici U disciplini ”Brdska vožnja”, na stazi od Nogometnog stadiona ”Brats- U tom pogonu “Fortuna” je za tvo” Gračanica do prevoja Bukva na početak usrećila 32 radnika, potom putu Gračanica – Srnice, u dužini slijedi proširenje… Slične pogone diod 9.200 m, kako je izvijestio Fik- rektor ove mnogoljudne gračaničke ret Konjić, novinar Radio Gračanice, firme Safet Pjanić, u svojoj izjavi za najuspješniji u kadetskoj konkuren- Radio Gračanicu, najavio je u još ciji bio je Mirsad Jusić (”Zmaj od nekoliko sela gračaničke općine. Bosne”), a u juniorskoj konkuren- Davnašnji planovi takozvane disperziciji pobjednik je Milan Jakšić (”Pri- je proizvodnje u ovoj tvornici tek sada jedor”). Što se tiče seniora, najbol- se na najbolji način realizuju… ji je bio, kako se i očekivalo, kapiten bosanskohercegovačke reprezentacije Samir Kovačević (”Jedinstvo”), koji je na cilj stigao u vremenu od 19,50 minuta, drugi je bio Elvis Jahić (”Zenica-Metalno” u istom vremenu, a treći Albedin Žigić (”Zmaj od Bosne”) u vremenu od 19,57 min. U utrci su učestvovali i veterani, među kojima je najuspješniji bio Goran Kalaba (BSK Banja Luka). U disciplini ”Vožnja na hronometar” na stazi dugoj 2.000 m (Sočkovački put), od kadeta najbolji je bio Nedžad Karabeg (”Sana 95”), među juniorima Nikola Soković (BSK), a među veteranima Goran Kalaba (BSK). U seniorskoj konkurenciji, poredak je bio sljedeći: Samir Kovačević (”Jedinstvo”), Elvis Jahić (”Zenica Metalno”) i Adnan Bečić” (”Jedinstvo”). Nakon zvaničinih takmičenja, učesnici utrke, skupa sa učenicima osnovnih i srednjih škola i rekreativcima

21. 6. 2003. gračanica Domaćin Državnog prvenStva bih U biciklizmU ”gračanica 2003.”

94

LISTOVI GRAÈANIÈKOG KALENDARA

1. 7. 2003. otvorene ”ljetne večeri poD lipama gračanice 2003.”
Riječ je o kulturno-sportskoj manifestaciji koja se po prvi puta na ovakav način organizuje u Gračanici. Općina Gračanica je glavni pokrovitelj i sponzor, a Bosanski kulturni centar realizator ovog svojevrsnog kulturno-sportskog maratona. Zamišljeno je da se nizom kulturno-sportskih sadržaja, tokom jula i augusta, razbije uobičajeno ljetno mrtvilo u gradu, te da se oživi uže gradsko jezgro kao pozornica svih tih dešavanja. ”Cilj nam je da podignemo kvalitet života u Gračanici na viši nivo, da ohrabrimo, a ako hoćete i da probudimo neke naše institucije i organizacije koje su zadužene da se intenzivnije bave ovim i ovakvim poslovima. Ovo je, na neki način, i početak afirmisanja turističke ponude Gračanice. U konačnici, sve to i treba da bude u funkciji boljeg življenja građana i biznisa”, rekao je Nusret Helić, načelnik Općine Gračanica, otvarajući tu manifestaciju.

Grb opštine do 1996. godine

Grb opštine od 1996.-2003. godine

9. 7. 2003. triDeSet peta SjeDnica općinSkog vijeća gračanica: USvojen novi grb općine i izvještaj o realizaciji Strategije razvoja općine
Na javni konkurs prispjelo je 13 prijedloga idejnog rješenja grba (pod šifrom), od kojih je posebna komisija jednoglasno odabrala rješenje pod šifrom ”Studio M” (autor MevGrb opštine danas

95

GRAČANIČKI GLASNIK

ludin Kavgić iz Gračanice). Izbor Komisije potvrdilo je i Općinsko vijeće, donoseći odluku o izmjeni i dopuni Odluke o grbu i zastavi Općine Gračanica. Za Odluku su glasali svi prisutni članovi Općinskog vijeća (s jednim ”suzdržanim” glasom). U obrazloženju ovog novog simbola Gračanice, između ostalog, zapisano je sljedeće: ”Grb je urađen u obliku klasičnog srednjovjekovnog štita na zlatnoj podlozi. Centralni dio grba zauzima najpoznatiji simbol Gračanice, Sahat kula, u čistom grafičkom obliku. Kula je u sjeni dvije lipe koje su takođe jedan od prepoznatljivih simbola Gračanice, te ih obavezno treba uvrstiti u sadržaj grba. U pozadini navedenih simbola dominira silueta srednjovjekovne utvrde, koja predstavlja početak duge urbane tradicije ovoga kraja, sa utvrdom drevnog grada Sokola. Donji dio grba zauzima grafički reduciran izgled vode, nadzemnih i termalnih, kojima Sprečko polje obiluje. Zelena ravnina ispod Sahat kule simbolizira Sprečko polje i tradiciju ratarstva.”

20. 8. 2003. avDići i Dobrnjići U gornjoj orahovici Dobili aSfalt
Asfaltirano je 2.300 metara puta koji pomenute dvije mahale povezuje sa centrom sela. Od ukupno uloženih 200.000 KM, mještani su obezbijedili 80, a Općina Gračanica i kantonalna direkcija za puteve po 60.000 KM.

28. 8. 2003. završene ”ljetne večeri poD lipama gračanice 2003.”

Oko tridesetak različitih kulturnosportskih sadržaja izvedeno je tokom jula i augusta u centru Gračanice i na bazenima i igralištima oko grada, a najviše na mjestu gdje to i priliči: pod svodovima prekrasnog zdanja moćnih kapetana Gradaščevića, koje još uvijek na svoj način svjedoči o Gračanici kao o čaršiji kulture, nauke, obrazovanja… Odavno jedna manifestacija nije doživjela takvu podršku, odobravanje i pohvale Gračanlija. Nije ni čudo: bilo je za svakog ponešto, ali sve to na zavidnom nivou kvalite25. 7. 2003. ta i organizacije - od naših tradicionezapamćeno nevrijeme U gračanici, nalnih sevdalinki, ilahija i kasida, pa vjetar čUpao Stabla lipa po gračaničkim do klasične gitare i poezije, rok i folkmuzike, od velikog turnira u malom parkovima nogometu do sportsko-zabavnih igara Stariji Gračanlije nisu upamtili tak- na bazenima oko Gračanice. vo nevrijeme u ovo doba godine. MaProgrami su bili pretežno zabavni i terijalne štete, posebno na poljoprivsportsko-rekreativni, lakši po žanru, rednim usjevima i voću su velike. prihvatljivi za sve kategorije publiSrećom, ljudskih žrtava nije bilo. ke: slučajne šetače u gradu, prolaznike, posjetioce gradskih terasa, goste Gračanice.

96

LISTOVI GRAÈANIÈKOG KALENDARA

Gotovo cjelokupan program realizovan je ”vlastitim, to jest, snagama iz vlastite sredine” – što nimalo nije umanjilo njegov kvalitet i visoke zahtjeve koji su postavljeni od strane Općine Gračanica, kao glavnog sponzora i pokrovitelja manifestacije. U vezi s tim, na zatvaranju manifestacije, najavljujući ”Ljetne večeri pod lipama Gračanice 2004.”, načelnik općine Nusret Helić, između ostalog rekao je i ovo: ”Siguran sam da Gračanica, uz sve poduzetničke prednosti, ima snage da pravilno usmjeri i afirmiše i svoje potencijale u oblasti kulture, zabave i sporta i da se s pravom oslanja na mlade kojima, konačno, moramo dati priliku da već jednom postanu budućnost ove zemlje.”

7. 9. 2003. otvorena Džamija U piSkavici
Na svečanost je došao veliki broj vjernika s područja gračaničke i drugih općina, da podijele radost sa džematlijama Piskavice, koji do sada nisu imali džamiju. Među brojnim uglednim gostima bio je i naibu-reis Ismet ef. Spahić, koji se prisutnima obratio prigodnim govorom. Noć uoči otvorenja džamije, poslije akšam-namaza, izveden je prigodan mevludski program.

16. 9. 2003. SeaD korjenić novi preDSjeDnik Stranke za bih U gračanici
To je većinom glasova odlučio Savjet ove stranke, koja se, očigledno, prestrojava i priprema za lokalne izbore, iako nas od njih dijeli čitava godina.

17. 9. 2003. ”koko-DžaDa” gračanica: otvorena nova klaonica U živinicama
…dnevnog kapaciteta 15.000 komada pilića, opremljena najsavremenijim uređajima i opremom za prizvodnju i pakovanje pilećeg mesa. Time je ova renomirana gračanička firma stekla uslove za izvoz piletine na probirljivo inozemno tržište, što otvara mogućnosti daljeg proširenja kapaciteta u primarnoj proizvodnji, kako na području gračaničke, tako i na drugim općinama Tuzlanskog kantona.

Džamija u Piskavici

97

GRAČANIČKI GLASNIK

19. 9. 2003. aSfalt na Drafnićima i DUDićU
Na skromnoj svečanosti povodom završetka tih akcija, odgovorni su nagovijestili nastavak rekonstrukcije i asfaltiranja gradskih saobraćajnica u ostalim mahalama. Sve će zavisiti od obezbjeđenja vlastitog učešća i samoorganizovanja građana. Drafnićani su u tome uvijek služili za primjer, rečeno je na spomenutoj svečanosti.

o stipendiranju studenata i učenika srednjih škola, odluku o obrazovanju Komisije za planiranje općinskog razvoja, te više informacija, među kojima o stanju kriminaliteta, bezbjednosti saobraćaja, o ostvarivanju prava i izvršavanju obaveza općinskih službi na zahtjev građana u periodu od 1. 1. do 1. 7. 2003. godine.

23. 9. 2003. triDeSet šeSta SjeDnica općinSkog vijeća gračanica: izvršenje bUDžeta općine za prvo polUgoDište 2003. goDine
…nije pobudilo neku značajniju pažnju vijećnika zbog toga što se u oblasti budžetske potrošnje i budžeta stanje ocjenjuje kao ”redovno”, iako po iskazanim ciframa možda to i nije. Ukupan prihod ostvaren je u iznosu od 2.271.587 KM, ukupni rashodi iznose 2.158.680 KM. Razlika od 112.907 KM utrošena je za izmirenje obaveza iz ranijeg perioda. U odnosu na plan, ostvarenje je manje za cca 630.000 KM, ali je zato veće za cca 400.000 KM u odnosu na ostvarenje u istom periodu prošle godine. Odlukom da se Općina ove godine odrekne katastarskog prihoda, s ciljem da se ublaže posljedice katastrofalne suše u oblasti poljoprivrede, ovogodišnji Budžet bit će prikraćen za dodatnih 700.000 KM. To se svakako mora sanirati do kraja budžetske godine. Od važnijih odluka, koje je ovom prilikom Vijeće usvojilo, navodimo: Odluku

1. 10. 2003. gračaničke “terme” – zaDovoljStvo na krajU Sezone
Zabilježeno je 15.000 posjeta, što je znatno više u odnosu na prošlu sezonu. U izjavi dopisniku “Dnevnog avaza” Hasanu Čaliću, izražavajući zadovoljstvo ostvarenim rezultatima u tek završenoj sezoni, direktor ove firme inženjer Hasan Mostarlić je najavio proširenje kapaciteta i gradnju novog bazena, koji bi trebalo da bude dovršen do naredne sezone.

2. 10. 2003 ”koko-DžaDa” gračanica poStala većinSki vlaSnik peraDarSkog komplekSa oDp ”koka ozren” U karanovcU
Kupovina kapitala obavljena je u dvije faze: prvo je na tenderu Agencije za privatizaciju Republike Srpske, 30. 9. 2003. godine, ”Koka džada” ponudila najbolje uslove i postala vlasnik 30% državnog kapitala u toj firmi. Potom je na aukciji, obavljenoj 2. 10. 2003. godine, od Privatizacijskog fonda ”Cepter” otkupila još 25,69% kapitala te firme i tako postala njen većinski

98

LISTOVI GRAÈANIÈKOG KALENDARA

vlasnik sa 55,69% kapitala. ”Koka Ozren” u Karanovcu raspolaže sa 14 objekata za uzgoj peradi, od kojih je 8 u funkciji, dok je 6 potpuno devastirano. Zapošljava 19 radnika. Ovo je prvi slučaj prekoračenja međuentitetske granice u procesu privatizacije u Bosni i Hercegovini.

21. 10. 2003. povoDom Smrti alije izetbegovića oDržana komemorativa SjenDica općinSkog vijeća gračanica

nauke” (Arhiv Tuzlanskog kantona), Godišnjak BZK ”Preporod” Tuzla, ”Ako nas upoznate, bićemo sretniji” (Udruženje građana ”Majke hendikepirane djece”), ”Metodologija projektovanja i izgradnja podzemnih prostorija” (Rudarski institut Tuzla), ”Kradljivci sjenki” (Bosanska riječ), ”Bosanske izreke” (Bosnia ars) i ”Tranzicija (”Feri” Tuzla) Iako je odziv izlagača (izdavača) s područja Tuzlanskog kantona bio više nego skroman, i uz sve manjkavosti i propuste organizatora, valja reći da su ispunjeni glavni ciljevi manifestacije. Ukratko, led je probijen, učinjen je prvi korak i ostvaren bar djelimičan uvid u trenutno stanje izdavaštva na Tuzlanskom kantonu. Izložba je, nema sumnje, obogatila ovogodišnji program Mjeseca knjige u Tuzli.

Pored vijećnika, sjednici su prisustvovali i istaknuti predstvanici političkog, javnog i kulturnog života sa područja općine Gračanica. O liku i djelu prvog predsjednika i člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, koji je preminuo 19. 10. 2003. godine, govorio je općinski vijećnik dr. Bilo kako bilo, na Prvoj izložbi knEdvin Mulalić. jiga Tuzlanskog kantona nastupili su sljedeći izdavači: D.O.O. ”Hamidović” Tuzla, D.D. Rudarski instuitut Tuzla, Javna biblioteka Lukavac, ”Bo23. 10. 2003. prva izložba knjiga tUzlanSkog kantona: snia ars” Tuzla, D.O.O ”Bosanska riječ” Tuzla, Narodna i univerzitetszapažen naStUp izDavačke kUće ”monoS” ka biblioteka ”Derviš Sušić” Tuzla, iz gračanice Međunarodna galerija portreta TuzOd 23. do 26. oktobra 2003. godi- la, D.O.O. ”Feri” Tuzla, Arhiv Tuzlanne, u Bosanskom kulturnom centru skog kantona, D.O.O. ”R & S” Tuzla, Tuzla ”desila se” Prva izložba knji- D.O.O. za međunarodnu i unutrašnju ga Tuzlanskog kantona. Organizato- špediciju Tuzla, Bošnjačka zajednica ri: Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture ”Preporod” Tuzla, Udruženje kulture i sporta Tuzlanskog kanto- građana ”Majke hendikepirane djece” na, Narodna i univerzitetska biblio- Tuzla, RO UGMM Tuzlanskog kantoteka ”Derviš Sušić” Tuzla i Bosanski na – Bihnam club, Printkom Tuzla, i kulturni centar Tuzla. Promovisani ”Monos” Gračanica. sljedeći naslovi: ”Pomoćne istorijske

99

GRAČANIČKI GLASNIK

24. 10. 2003. “plamingo” gračanica – nova proizvoDna hala
Ovaj renomirani proizvođač sanitarnih uređaja i keramike, prepoznatljiv po kvalitetu svojih proizvoda i lijepo sročenom reklamnom porukom, koja je već ušla u uši potrošača, “Lijepo je kupati se udvoje”, otvorio je novi pogon za galvanizaciju plastike, opremljen najsavremenijim uređajima i mašinama, sa potpuno obezbijeđenom i sigurnom ekološkom zaštitom, koja čini 15 do 20% te investicije. Nakon puštanja u rad tog modernog pogona, firma izlazi na tržište sa atraktivnim proizvodima za automobilsku industriju, odnosno sa isporukama za već poznatog ino-kupca. U prvoj fazi, posao je našlo 25 novih radnika. U drugoj fazi, nakon uhodavanja te proizvodnje, bit će zaposleno još 30 radnika.

ukupnom obimu od 5.944.000 KM ili sa projektovanim od oko 20% u odnosu na predviđeno budžetsko ostvarenje u 2003. godini. U tom okviru planirana su sredstva građana za infrastrukturne projekte (od 400.000 KM, a očekuje se i porast neporeznih i poreznih prihoda. Rashodi su ostali na planiranom ostvarenju iz 2003. godine, što je jedna od smjernica fiskalne politike, koja će i izazvati najviše rasprave u postupku usvajanja Budžeta.

Vijeće je dalo saglasnost za kandidovanje projekata kod Svjetske banke u iznosu od 800.000 KM. Riječ je o projektu regulacije korita rijeke Sokoluše, izgradnji kanalizacionih kolektora, izgradnji lokalne putne mreže u Malešićima, Rašljevi i Džakulama, te izgradnji nekoliko mostova i nabavci kontejnera. Data je i suglasnost da se pristupi aktivnostima, vezanim za nabavku semafora na nekim gradskim saobraćajnicama, prihvaćen prijedlog za osnivanje Mjesne zajednice Buk (do sada u sastavu 31. 10. 2003. opravtriDeSetšeSta SjeDnica općinSkog vijeća Džakula), kao i informacija oIslamsdanosti inicijative Medžlisa gračanica: preDnacrt bUDžeta za 2004. ke zajednice Gračanica za izmjenu i dopunu regulacionog plana ”Cengodinu tar” oko objekata Osman-kapetanove …prihvaćen je sa optimističkim medrese i Ahmed-pašine džamije. naznakama općinskog načelnika u

100

GRAČANIČKI GLASNIK

GLOSAR NOVIH AUTORA

U
Dodatak
Glosar novih autora u ovom broju “GračaničkoG Glasnika”

prošlom, 15. broju “Gračaničkog glasnika”, objavili smo kraće biografske bilješke o svim saradnicima ovog časopisa, od 1. do 15. broja. Radi potpunije informacije, od ovog broja uvodimo rubriku “Novi saradnici ’Gračaničkog glasnika’”, u kojoj ćemo abecednim redom objavljivati kraće biobibliografske podatke o našim saradnicima koji se prvi puta pojavljuju na stranicama ovog časopisa. U ovom broju to su: Tomas, Butler, doktor južnoslavenskih jezika, radio kao profesor na čuvenom američkom univerzitetu “Harvard” u Bostonu. Decenijama se bavi naučnim istraživanjem historije južnoslavenskih jezika. Sada je u penziji, a u posljednjih nekoliko godina se posebno bavi Bosnom i Hercegovinom. Već dvije godine dolazi na duža istraživanja u Gračanicu.

Nada, Dobnik, nastavnica, slikar. Rođena je 1942. godine u Tuzli, završila učiteljsku školu u rodnom gradu, jednu godinu radila kao učiteljica u osnovnoj školi “Breške”, a nakon toga 35 godina u osnovnoj školi “Simin Han” kao učiteljica, nastavnica likovnog vaspitanja, sekretar i direktor škole. Ljubav prema likovnoj umjetnosti i osnovna znanja o slikanju dobila je od svog profesora, akademskog slikara Mevludina Ekmečića. Odlazak u mirovinu otvorio joj je prostor za intenzivnije bavljenje slikarst-

102

DODATAK

nih okolnosti naredne godine provodi u Visokom, svom stalnom mjestu boravišta, te postdiplomski studij nastavlja tek 2000. godine. Od 1990. do 1993. godine radila na mjestu asistenta osmanistike u historijskom odjeljenju Orijentalnog instituta u Sarajevu, od 1993. do 1995. godine kao predavač na predmetu “Orijentalne islamske civilizacije” na Islamskoj pedagoškoj akademiji u Zenici i kao glavni i odgovorni urednik RTV Visoko. Od 1996. do 2000. godine radila je kao rukovodilac Odjeljenja specijalnih zbirki i rukopisnih rariteta Narodne i univerzitetske biblioteke u Sarajevu. Područja interesovanja: historija Bosne pod osmanskom upravom, dešifrovanje i priređivanje arhivske i rukopisne građe na osmansko-turskom, arapskom i perzijskom jeziku, komparativna analiza istovrsne Fikret, Konjić, učitelj, novinar u Ragrađe orijentalno-islamske i zapadnodio Gračanici, rođen 1954. godine u kršćanske provenijencije. Velikoj Brijesnici (općina Doboj). Jedno vrijeme radio je kao bibliotekar u Objavila je oko 40 stručnih radova Narodnoj biblioteci u Gračanici, pune u domaćim i stranim publikacijama 24 godine dopisnik je “Oslobođenja” i časopisima iz oblasti istorije Bosiz Gračanice, objavljivao je u mnogim ne pod osmanskom upravom, od kolistovima na prostoru bivše Jugoslavi- jih ističemo Priloge za orijentalnu fije i u Bosni i Hercegovini. Novinarska lologiju, Reviju za muslimanski svijet Mediterana (Pariz), Priloge Instituta ljubav: sport i fizička kultura. za istoriju Sarajevo, Znakove vremeRamiza, Smajić, orijentalista, turna Sarajevo itd. Učestvovala je u orkolog i arabista, radi kao osmanisganizovanju ili u radu na više domaćih ta, stručni suradnik za stariju istorii međunarodnih naučnih skupova iz ju u Institutu za historiju Sarajevo. oblasti starije historije i osmanistike. Rođena je 1966. godine u Visokom, Iz bibliografije njenih stručnih radostudij orijentalistike završila je 1989. va ističemo sljedeće naslove: Struktugodine u Sarajevu, postdiplomski ra feudalne klase u Bosni u 15. vijeku, studij iz historije na Filozofskom fas posebnim osvrtom na regionalnu i kultetu u Beogradu upisala je 1990. konfesionalnu pripadnost; Zbornik god., a februara 1992. godine nastasimpozijuma “Širenje islama i islamvila na Odsjeku za historiju Filozofska kultura u Bosanskom ejaletu”, skog fakulteta u Sarajevu. Uslijed ratvom. Pohađala je nekoliko seminara kreativnog izražavanja slikanjem u okviru humanitarne organizacije “Amica Educa”. Član je više likovnih udruženja i asocijacija. Priredila je tri samostalne i učestvovala na više kolektivnih izložbi u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Sloveniji i Mađarskoj. U svojim utiscima, povodom njenog ciklusa slika “Slovenski kras” (2003.), Atif Kujundžić je, između ostalog, zapisao i sljedeće: “Nada Dobnik se slikarski izvrsno snalazi ispred izazova: nepogrešivo prepoznaje, kadrira, komponira površine, figurativno i koloristički identificira okoliš i dobija izvrsne slike. Njezin ljudski i slikarski potencijal se otvorio i upio čudo pred kojim se našao. Kao žedna biljka vodu. Nada se dala i žrtvovala da bi dobila sliku…”

103

GRAČANIČKI GLASNIK

održanog 7.-9. marta 1991. god. u Sarajevu. Prilozi za orijentalnu filologiju br. 41/1991, Sarajevo : Orijentalni institut u Sarajevu, str. 269-282; Zakon o timarima iz 1869. godine Hercegovina, časopis za kulturno i historijsko naslijeđe, Mostar, br. 11.–12., str. 99.–103.; Lejla Gazic - Ramiza Smajic, Manuscrits orientaux a Sarajevo u La tradition manuscrite en ecriture arabe, Revue des mondes musulmans et de la Mediterranee (RMMM), 99.– 100.; La Calade: EDISUD, 2002, p. 33.– 43.; Arapskim pismom do umjetnosti kaligrafije; Beharistan, časopis za kulturu, broj 9, zima 2003., str. 162.–169.; Neki terminološki problemi u izučavanju osmanskog perioda historije Bosne i Hercegovine. Rad u: Zbornik ANUBiH sa naučnog skupa “Historiografija u Bosni i Hercegovini 1990-2000”, 30. oktobar 2001., Sarajevo, 2003. - Str. 59.–65. Prof. dr. Muhamed Nuhić, prof. na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu na predmetima “Teorija informisanja” i “Novinarska deontologi-

ja”, a na Filozofskom fakultetu u Tuzli na predmetu “Uvod u komunikologiju”. Rođen je u Lukavcu 1928. godine, završio Visoku školu političkih nauka u Beogradu, doktorirao na Fakultetu poliztičkih nauka u Sarajevu. Skoro čitav svoj radni vijek proveo je u novinarstvu, sarađivao u raznim listovima i časopisima, bio glavni odgovorni urednik Radio-televizije Sarajevo. Jedan je od osnivača studi-

104

DODATAK

ja žurnalistike na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. U nastavi na tom fakultetu angažovan je od 1947. godine. Predavao je Istoriju novinarstva, Teorijske osnove novinarstva, Uvod u komunikologiju, Teoriju informacija, Novinarsku deontologiju. Učestvovao je u osnivanju studija žurnalistike na Filozofskm fakultetu u Tuzli. Uz veliki broj novinskih, radio i TV članaka, reportaža, eseja i studija, objavio je preko 50 stručnih i naučnih rasprava u raznim časopisima u bivšoj Jugoslaviji i, kasnije, u Bosni i Hercegovini, autor je više knjiga, od kojih ističemo sljedeće naslove: “Sloboda informisanja i njeno ostvarivanje u SFRJ” (1964.), “Historija novinarstva – hrestomatija” (1974.), “Sistem informisanja u SFRJ” (1982.), “Informacija kakvu radnici žele” (1983.), “Riječ, slika i zločin” (1994.), “Komuniciranje od pećinskog crteža do žive slike” (1996.), “Javna riječ i odgovornost” (1999.), “Komuniciranje od pećinskog crteža do interneta” (2000.). Nedim Zahirović, orijentalista, rođen je 1966. godine u Ljenobudu (Srebrenik), studij orijentalistike završio u Prištini (1987.–1991.). Od marta 1995. godine nalazi se na postdiplomskom studiju Beču, gdje radi na disertaciji iz osmanistike. Tema disertacije je obrada djela El-vastu l-kamil od Mehmeda Nerkesije (u 1635.)

Napomena: budući da su se u prošlom broju potkrale neke manje greške u biografskoj bilješci o našoj saradnici Borki Tomljenović (ne krivicom Redakcije), odlučili smo da na ovom mjestu objavimo ispravljenu bilješku u cjelini. Izvinjavamo se našoj saradnici i čitaocima. Borka, Tomljenović, profesorica engleskog jezika, spisateljica, rođena je 1917. godine u Zenici, ali djetinjstvo i mladost, sve do udaje 1939. godine, provela je u Tuzli, mjestu službovanja svoga oca – uglednog liječnika Milana Jovanovića. Diplomirala je na Zagrebačkom sveučilištu, gdje je 18 godina radila kao predavač, odnosno lektor za engleski jezik. Predavala je i na zagrebačkoj Akademiji za kazališnu umjetnost. U Zagrebu je provela sve ratne i poratne godine, do 1964. godine, kada odlazi u Sjedinjene Američke Države i pridružuje se svojoj kćerki u Ann Arboru, gdje i danas živi i radi. Napisala je knjigu “Bosanski kontrapunkt”, koju je 1999. godine objavio tuzlanski “Front slobode”. Riječ je o nešto dopunjenoj i promijenjenoj verziji engleskog i švedskog izdanja te knjige, u kojoj autorica saopštava zanimljive uspomene na staru Tuzlu i njezinu okolinu, na mladalačke izlete, zanimljive likove, lokalitete i mjesta, na zajednički život “sa drugim i drugačijim”.

105

SADRŽAJ
povoDom
Salih Osmanbegović

JEDAN POGLED NA ZNAčAJ, OSTVARENJE I AKTUELNOST DEKLARACIJE ZAVNOBIH-A O PRAVIMA GRAđANA BOSNE I HERCEGOVINE ................ 2

zavičaj

Omer Delić

VLASTITIM SNAGAMA DO BOLJIH USLOVA ŽIVLJENJA ....................... 18
Fikret Konjić

PREGLED REZULTATA GRAčANIčKIH SPORTSKIH KLUBOVA U TAKMIčARSKOJ SEZONI 2002./2003. GODINE ...................................... 23
Omer Hamzić

“PARTIZAN PLUS” IZ PRVE PROLETERSKE ............................................. 28

proŠlost

Nedim Zahirović

šEJH SINAN IZ SREBRENIKA .................................................................. 34
Ramiza Smajić Mina Kujović

POSLJEDNJI GRAčANIčKI SIDŽIL ........................................................... 38 OSNIVANJE I POčETAK RADA DJEVOJAčKE NARODNE OSNOVNE šKOLE U GRAčANICI ............................................................. 47
Dr. Muhamed Nuhić

NASILJE I KAZNA.................................................................................... 52

riječ

Atif Kujundžić

PRIZEMLJENJE U šOVENOVO GNIJEZDO (KULTUROLOšKI POKUšAJ) ............................................................................................... 64
Tomas Butler

PISMO IZ AMERIKE: IMPRESIJE O TARIHIMA MUHAMEDA SEIDA MAšIĆA........................................................................................ 72
Atif Kujundžić

Zlatko Dukić

ZLATKO DUKIĆ ILI SNAGA KREATIVNO-INVENTIVNOG DUHA, SKICA ZA PORTRET POVODOM SUSRETA SA PISCEM ........................................... 73

PERO ME, JOš TADA,HTIO ZAKLATI1 ..................................................... 76

Hasan Puškar

ESAD SARAJLIĆ, GRADAčAC OD 1945. DO 1991., JAVNA BIBLIOTEKA “ALIJA ISAKOVIĆ” GRADAčAC, OPĆINA GRADAčAC, 1993. (SADIK šEHIĆ); AVLIJA, ZBORNIK RADOVA BOšNJAčKE ZAJEDNICE KULTURE “PREPOROD”, OPĆINSKO DRUšTVO GRAčANICA, GODIšTE I, BROJ 2., BOšNJAčKA ZAJEDNICA KULTURE “PREPOROD”, OPĆINSKO DRUšTVO GRAčANICA, 2003. (O. HAMZIĆ); BILJEG SREBRENIKA, čASOPIS ZA KULTURNU ISTORIJU, BR. 1, JAVNA USTANOVA CENTAR ZA KULTURU I INFORMISANJE SREBRENIK, SREBRENIK, 2003. (O. HAMZIĆ); HIMZO DURAKOVIĆ, DURAKOVIĆI IZ MALEšIĆA, “MONOS” GRAčANICA, 2003. (O. HAMZIĆ); šABAN NURIĆ, BOSNISEJA, SABAH, BOSNIAN-AMEICAN NEwSPAPER, NEw YORK, KULTURNO DRUšTVO BOšNJAKA “PREPOROD” GRAčANICA (O. HAMZIĆ); OSMAN HADŽIĆ, DOBOJ ISTOK KROZ ISTORIJU, OPĆINA DOBOJ ISTOK, 2003. (RUSMIR DJEDOVIĆ)

PET PJESAMA ......................................................................................... 79 NOVE KNJIGE .......................................................................................... 81

listovi

Omer Hamzić

LISTOVI GRAčANIčKOG KALENDARA OD 16. 5. DO 31. 10. 2003.......... 90

DoDatak

GLOSAR NOVIH AUTORA ...................................................................... 102

CONTENTS
on the occasion oF
Salih Osmanbegović

A LOOK AT THE IMPORTANCE, REALIZATION AND ZAVNOBIH DECLARATION OF CIVIL RIGHTS IN BOSNIA AND HERZEGOVINA ............ 2

hometown

Omer Delić

IMPROVING LIFE CONDITIONS BY OwN FORCES ................................... 18
Fikret Konjić

THE REVIEw OF RESULTS OF GRAčANICA’S SPORTS CLUBS IN COMPETITIVE SEASON 2002/2003 ......................................................... 23
Omer Hamzić

THE HOMETOwN FIGURES: SALIH OSMANBEGOVIĆ, “PARTISAN PLUS” FROM 1ST PROLETARIAN ........................................... 28

the past

Nedim Zahirović

šEJH SINAN FROM SREBRENIK ............................................................. 34
Ramiza Smajić Mina Kujović

THE LAST GRAčANICA’S PROTOCOL ...................................................... 38 THE FOUNDATION AND BEGINNING OF wORK OF ALL-GIRLS PEOPLE’S SCHOOL IN GRAčANICA ......................................................................... 47
Dr. Muhamed Nuhić

VIOLENCE AND PUNISHMENT: MEMORY ON GRAčANICA – THE FALL OF 1950 ................................................................................... 52

the worD

Atif Kujundžić

THE LANDING INTO CHAUVINIST’S NEST (ESSEY) ................................. 64
Tomas Butler

THE LETTER FROM AMERICA: IMPRESSIONS ON TARIH wRITTEN BY MUHAMED SEID MAšIĆ FROM GRAčANICA ......................................... 72
Atif Kujundžić

ZLATKO DUKIĆ OR THE POwER OF CREATIVE AND INVENTIVE SPIRIT – SCHEME FOR PORTRAY .......................................................................... 73
Zlatko Dukić

EVEN THEN, PERO wANTED TO SLAUGHTER ME (SHORT STORY) ........ 78

Hasan Puškar

ESAD SARAJLIĆ, GRADAčAC OD 1945. - 1991., PUBLIC LIBRARY “ALIJA ISAKOVIĆ” GRADAčAC, MUNICIPALITY GRADAčAC, 1993. (SADIK šEHIĆ); AVLIJA (THE YARD), THE COLLECTICION OF wORKS OF BOSNIAC CULTURAL COMMUNITY “PREPOROD”, MUNICIPAL COMMUNITY, 2003. (O. HAMZIĆ); SREBRENIK STAMP THE MAGAZINE FOR CULTURAL HISTORY, ISSUE 1, PUBLIC INSTITUTION THE CENTER FOR CULTURE AND INFORMATION OF SREBRENIK, SREBRENIK, 2003. (O. HAMZIĆ); HIMZO DURAKOVIĆ, DURAKOVIĆI FROM MALEšIĆI, “MONOS” GRAčANICA, 2003. (O. HAMZIĆ); šABAN NURIĆ, BOSNISEJA, SABAH, BOSNIANAMEICAN NEwSPAPER, NEw YORK, CULTURAL COMMUNITY “PREPOROD” GRAčANICA (O. HAMZIĆ); OSMAN HADŽIĆ, DOBOJ ISTOK (EAST) THROUGH HISTORY, MUNICIPALITY DOBOJ EAST, 2003. (RUSMIR DJEDOVIĆ)

FIVE POEMS ............................................................................................ 79 NEw BOOKS ........................................................................................... 81

paGes oF Gračanica’s calenDar

OMER HAMZIĆ PAGES OF GRAčANICA’S CALENDAR FROM 16TH MAY - 31ST OCTOBER 2003................................................... 90 GLOSSARY OF NEw AUTHORS............................................................. 102

appenDix

Generalni sponzor-pokrovitelj:

Općina Gračanica
Utemeljitelji:

DD “Park”, DOO “Sokolović”, DOO “Eurogalant” “PrintCom” Tuzla
Sponzor broja:

GRAčANIčKI GLASNIK časopis za kulturnu historiju, broj 16 Gračanica, novembar 2003. http://glasnik.gracanica.net IZDAJE: “Monos” doo, Gračanica ZA IZDAVAčA: Omer Hamzić SAVJET čASOPISA: Midhat Alić, Omer Hamzić, Kemal Helić, Nusret Helić, dr. Salih Kulenović, Senahid Smajlović, Reuf Sokolović REDAKCIJA: Dr. Salih Kulenović (glavni i odgovorni urednik), Omer Hamzić (izvršni urednik), prof. dr. Galib šljivo, Atif Kujundžić, prof. dr. Izet Mašić, prim. dr. Muamer Mujčinagić, Rusmir Djedović TEHNIčKI UREDNIK I DIZAJN: Mirza Hamzić JEZIčKO UREđENJE: Omer Helić SLIKE NA KORICAMA I U TEKSTU: Nada Dobnik šTAMPA: PrintCom, Tuzla TIRAŽ: 500 primjeraka

ADRESA REDAKCIJE: Gračanica, Muse Ćazima Ćatića 18, tel/fax: 035 703 324, GSM: 061 179 390, e-mail: monos@bih.net.ba časopis je upisan u evidenciju javnih glasila u skladu sa Zakonom o javnom informisanju (Službeni list SR BiH, br. 21/90) pod rednim brojem 560 Mišljenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta Federacije BiH broj 02-15-7092/ 01 od 15.11.2001. godine, časopis za kulturnu historiju “Gračanički glasnik” je proizvod iz člana 19, tačka 10 Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga, na čiji se promet ne plaća porez na promet proizvoda

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->