UDK 930.

85 ISSN 1512-5556

Gračanički glasnik
Časopis za kulturnu historiju

Voice of Gracanica
Journal for the cultural history

MONOS
Gračanica, 2003.
 GRAČANIČKI GLASNIK
Povodom
Salih Osmanbegović
JEDAN POGLED NA ZNAČAJ, OSTVARENJE I
AKTUELNOST DEKLARACIJE ZAVNOBIH-a O
PRAVIMA GRAđANA BOSNE I HERCEGOVINE
2
Salih Osmanbegović
JEDAN POGLED NA
ZNAčAJ, OSTVARENJE
I AKTUELNOST
DEKLARACIJE
ZAVNOBIH-a O PRAVIMA
GRADJANA BOSNE I
HERCEGOVINE
(Ovo je referat koji je rahm. Salih
Osmanbegović podnio na Okrug-
lom stolu “ZAVNOBiH – Dekla-
racija o pravima građana Bos-
ne i Hercegovine”, 1. 7. 1999. go-
dine u Sanskom Mostu. Organiza-
tori Okruglog stola bili su: Glav-
ni odbor Saveza udruženja boraca
narodnooslobodilačkog rata Bos-
ne i Hercegovine, Akademija nau-
ka i umjetnosti Bosne i Hercegovi-
ne i Skupština opštine Sanski Most.
Autor referata bio je predsjednik Or-
ganizacionog odbora Okruglog sto-
la. Referat smo preuzeli iz Zbornika
radova sa tog skupa, koji je objav-
ljen 2000. godine, str. 75.–95. Pre-
nosimo ga povodom obilježavanja
60. godišnjice ZAVNOBiH- a i u
znak sjećanja na rahm. Saliha
Osmanbegovića.)
D
eklaracija ZAVNOBIH-a, do-
nesena u Sanskom Mostu 1.
jula 1944., po svome sadržaju,
značaju i dometima nesumnjivo zau-
zima istaknuto mjesto među sličnim
 POVODOM

dokumentima (poveljama, deklaraci- niko ne može biti optužen za krivično

jama, ustavima, zakonima, protokoli- djelo koje kao takvo nije predviđeno
ma…) u historiji države i prava. Spo- zakonom, itd.
menut ću u svijetu najpoznatije, a po-
U Sjedinjenim Američkim Državama
tom iznijeti poglede o ostvarivanju i
najviši rang u ovoj oblasti imaju Prvih
aktuelnosti Deklaracije.
deset amandmana iz 1791. na Us-
I tav iz 1787., tj. Povelja o pravima
građana. Ovi amandmani, ustvari,
Prije skoro osam vjekova, 1215. je
predstavljaju pravosudni mehanizam
u Engleskoj donesena Magna Char-
garancija i zaštite ljudskih prava i slo-
ta Liberatatum – Velika povelja o
boda, Vrhovnom sudu daju izuzetan
slobodama. Smatra se da je ovo bio
značaj…
prvi, u svijetu poznati, ustavni akt i
dokument kojim se promoviše ideja Najvažniji su – amandman I, pre-
o vladavini prava. Povelja ograničava ma kome Kongres ne može ustano-
apsolutizam kralja i njegovu volju viti državnu religiju, čime je faktički
veže pravnom normom. Mada ova promovisao ideju o sekularnoj državi;
povelja utvrđuje prava samo uskom - amandman IV, koji predstavlja skup
društvenom sloju (plemićima a ne i prava na privatnost ličnosti – zabran-
ostalim građanima), ona je naročito juje pretres, uvid u vrijednosne pa-
značajna po tome što su njom inaugu- pire i sl. Ovaj amandman promoviše
risani temelji načela zakonitosti. načelo da ništa ne može brže razori-
ti državu od činjenice da ona sama ne
U Engleskoj je 1679., više od četiri i
primjenjuje vlastite zakone ili da za-
po vijeka nakon Velike povelje, done-
nemaruje osnov vlastitog postojanja;
sen Habeas Corpus Aet. Ovaj institut
- te amandman VI, koji utvrđuje pravo
engleskog procesnog prava označio
optuženog na pomoć savjetom u svoj-
je novi iskorak na unapređenju ljud-
oj odbrani, ograničava prava policaja-
skih prava. Njime se, između ostalog,
ca itd.
zakonski utvrđuje da nijedan engle-
ski podanik ne može bez sudske od- U Francuskoj je najčuvenija Dekla-
luke biti zadržan u zatvoru. U suštiniracija o pravima čovjeka i građanina
je ovo bio pravni mehanizam kojim se iz 1789., koju je donijela francuska
garantuju lične slobode i lična pra- Skupština. Ona je, ustvari, politički
va građana, štiti ga od samovoljnog dokument o pravima čovjeka, koji u
hapšenja i zadržavanja u zatvoru. svom nazivu sadrži pojam GRAÐA-
NINA (civs), kao stožernog subjekta
A samo nakon 10 godina, 1689.,
političke zajednice. U ovoj deklaraciji
parlament Engleske je donio Bill of
su sintetizovani osnovni ciljevi Fran-
Rights, tj. Zakon o pravima. Njime
cuske revolucije.
se proklamuju. Njime se proklamu-
ju prava i slobode podanika države i Organizacija ujedinjenih nacija je,
rješava pitanje nasljeđa krune. Ovim uz svoju povelju (donesenu u San Fran-
zakonom se Parlament u pravima cisku 26. juna 1945.), čiji je sadržaj
izdiže iznad kralja, proklamuje se da prožet idejom zaštite i unapređenja

3
 GRAČANIČKI GLASNIK
osnovnih ljudskih prava i sloboda, na-
kon osnivanja donijela i brojne druge
dokumente iz ove oblasti. Najistaknu-
tije mjesto među njima ima Univer-
zalna deklaracija o pravima čovjeka
od 10. decembra 1948. Taj datum je
Organizacija ujedinjenih nacija pro-
glasila Danom prava čovjeka.
Među brojnim evropskim dokumen-
tima iz ove oblasti, čije je prihvatan-
je i primjena uslov za članstvo u ev-
ropskim integracijama, najvažniji su:
Evropska konvencija o zaštiti ljud-
skih prava i osnovnih sloboda (doni-
jela ju je Evropska unija 04. novembra
1950. u Rimu sa 11 do danas donese-
nih protokola), te tzv. Kopenhagen-
ski dokument o ljudskim pravima,
kojega je donio KEBS (sada OSCE)
05. juna 1990.
Analiza Deklaracije ZAVNOBIH-a o
pravima građana Bosne i Hercegovine
i njena uporedba sa naprijed navede-
nim i drugim dokumentima o ljud-
skim pravima bez dvojbe navodi na
zaključak da je u njoj inkorporirano
sve najbolje i najvažnije iz tih, u svije-
tu visokorangiranih dokumenata, koji
su doneseni u prethodnom periodu, a
što je našlo mjesto i u sličnim doku-
mentima koji su kasnije doneseni.
Obzirom na to, Bosna i Hercegovina
i njeni građani mogu na Deklaraciju,
donesenu prije pet i po decenija, biti
itekako ponosni. Ona je, obzirom na
vrijeme kada je donesena, imala i po-
seban historijski značaj. A donesena
je kada je u velikoj mjeri bilo izvjes-
no da će Narodnooslobodilačka borba
i II svjetski rat završiti pobjedom anti-
hitlerovske koalicije, ali ujedno neizv-
jesno – koliko će dugo još trajati. De-
klaracija je svojim sadržajem, kao vi-
4
zija položaja građanina u oslobođenoj
zemlji i posebnim zahtjevima prema
učesnicima NOB i NOP, u značajnoj
mjeri doprinijela njihovoj mobilizaciji
na pojačane ratne napore i psihološko-
političkim pripremama za ono što ih
čeka nakon uspostave mira.
Pred nama je da Deklaraciju iz San-
skog Mosta ocijenimo sa distance od
55 godina. Zdušno se pridružujem
izraženim gledištima da se njena vri-
jednost, veliki značaj i njeni dometi
ne mogu dovoditi u pitanje, bez obzi-
ra što je u njenom provođenju izostala
puna dosljednost i što se ubrzo posli-
je oslobođenja od nekih važnih načela
što ih sadrži odustalo. Ovo gledište se
može potkrijepiti sa puno argumena-
ta, među kojima su, čini se, ključna
tri:
PRVI, što je sama pojava Deklaraci-
je nepobitna činjenica i ujedno što je
njen nastanak predstavljao izraz slo-
bodarske i antifašističke svijeti naras-
le u NOB 1941.-1945., u kojoj je na-
kon 480 godina obnovljena državnost
Bosne i Hercegovine; DRUGI, da sud-
bina u pogledu provođenja drugih u
svijetu najpoznatijih dokumenata o
ljudskim pravima nije bila povoljni-
ja. Zna se npr., da su Magna charta iz
1215. i francuska Deklaracija o ljud-
skim pravima iz 1879. godine, gaženi
čim su donesene; da je u Sjedinjenim
Američkim Državama tek sedam de-
cenija poslije njenih 10 amandmana
zakonom ukinuto ropstvo (1863.), a
rasna segregacija nakon blizu dva vi-
jeka (1964.); da Univerzalna dekla-
racija i Evropska konvencija u većini
zemalja koje su ih ratifikovale nisu
ni nakon pola vijeka ostvarene i sl.
i, TREĆI, u pogledu upornosti i do-
 POVODOM
sljednosti u ostvarivanju, sudbina De-
klaracije iz Sanskog Mosta – uz puno
uvažavanje navedenih kritika – nije
bila lošija, bila je čak i povoljnija i
upravo će o tome biti izložena neka
gledišta i podaci u sljedećem poglav-
lju.
II
Najprije o dijelu Deklaraci-
je i njenim načelima i zahtjevima
čija realizacija NIJE, U OSNOVI,
ZADOVOLJAVAJUĆA:
• Načelo o slobodi zbora, dogovo-
ra, udruživanja i štampe, da-
kle domen građanskih prava i
sloboda. Mada je ustavima i za-
konima u Socijalističkoj Fede-
rativnoj Republici Jugoslaviji i
Socijalističkoj Republici Bosni i
Hercegovini bilo akceptirano pra-
vo udruživanja, ono nikada nije na
pravi način u praksi primjenjiva-
no. Primjena se kosila sa istraja-
vanjem na održanju (u doba NOR
osvjedočene rukovodeće i vodeće
uloge Komunističke partije (KP),
odnosno Saveza Komunista (SK),
u čijim redovima je preovlada-
valo dogmatsko uvjerenje da bi
uvođenjem višepartijskog sistema
bile dovedene u pitanje tekovine
NOB.
Djelimično opravdanje za ovo
je u činjenici da su uspostavlje-
ni socijalistički sistem i državu
ugrožavali ostaci poraženog fašizma –
četnika, ustaša i dr. (eliminisani tek
1956., uz blizu hiljadu poginulih pri-
padnika Korpusa narodne odbrane,
milicije i nedužnih građana), a nakon
Rezolucije Informbiroa (IB) 1948.,
prisutno je višegodišnje ugrožavanje
iz SSSR i drugih istočnoevropskih ze-
malja tzv. socijalističkog lagera.
U šezdesetim godinama dileme
između ostanka na istom kursu i is-
koraka ka tržišnoj privredi i daljoj de-
mokratizaciji zemlje, razriješene su
na štetu ove druge opcije. Preovla-
dalo je shvatanje da se demokratizaci-
ja i tržišna privreda mogu ostvariti i u
okviru postojećeg samoupravnog sis-
tema i ustavnih promjena koje su us-
lijedile donošenjem Ustava od 1974.
Tako je jednopartijski sistem i dal-
je egzistirao, da bi višestranačje bilo
uvedeno tek 1990.
U funkciji ograničenja udruživanja
su bila i ograničenja slobode štampe,
te zbora i dogovora, mada ona nisu
bila drastična i apsolutna. Napro-
tiv, i u bivšem jednopartijskom sis-
temu jako su podsticana okupljanja
građana u okviru Socijalističkog save-
za radnog naroda, sindikata i sl. radi
dogovora i organizovanja za rješavanja
životnih pitanja. Ova praksa je u SFRJ
(naročito u SR Bosni i Hercegovini)
upražnjavana u neuporedivo većoj
mjeri nego u mnogim zemljama sa
dostignutim visokim stepenom de-
mokratije. I štampa, te drugi mediji,
iako u istom smislu dirigovani, imali
su daleko veću slobodu nego u osta-
lim istočnoevropskim zemljama. Eg-
zistiranje u zakonu verbalnog delik-
ta kao krivičnog djela, nesumnjivo je
jedan od najgrubljih oblika kršenja
ovog načela Deklaracije. Istina, on je
najčešće sankcionisan u slučajevima
kada je vrijeđao nacionalna i vjer-
ska osjećanja i poticao mržnju i ne-
trpeljivost među građanima itd. Ipak
je predstavljao “mrlju” u sklopu prava
građana u prethodnom sistemu.
5
 GRAČANIČKI GLASNIK
• Načelo slobode privatne inicijati-
ve, te lična imovinska sigurnost,
drugi je značajan segment Dekla-
racije koji nije ili nije u dovoljnoj
mjeri poštovan i uvažavan. Kao što
je poznato, nakon završetka II sv-
jetskog rata i obnove zemlje u pe-
riodu 1945.-1947., u Jugoslaviji i
Bosni i Hercegovini je proklamova-
na ideja izgradnje socijalističkog
društva i u tom cilju izvršeni zah-
vati u oblasti imovinskih odnosa.
Izvršena je nacionalizacija privat-
nih preduzeća – u industriji, en-
ergetici, prometu i sl. i tako stvo-
ren socijalistički sektor privrede
sa centralizovanim planiranjem
proizvodnje i prometa, koje su re-
alizovali za to zaduženi državni or-
gani i organi samoupravljanja. Na-
kon izvršene agrarne reforme (ko-
jim je povećan broj vlasnika zem-
lje), učinjen je pokušaj da se i u
poljoprivredi formira socijalistički
sektor (formiranjem seljačkih rad-
nih zadruga u koje se učlanjivalo
i putem političkog pritiska), ali
se od njih odustalo 1955. kao od
neuspjelog eksperimenta. Tako
je u sferi poljoprivrede privatno
vlasništvo, inače zaštićeno zako-
nom, ostalo brojno predominan-
tan proizvodni odnos. Reprezen-
ti socijalističkog sektora i ujed-
no promotor moderne proizvod-
nje u ovom sektoru bili su pol-
joprivredni kombinati i razni obli-
ci dobrovoljnog udruživanja pol-
joprivrednih proizvođača. Ovakav
društveno-ekonomski sistem je iz-
vjesno vrijeme davao respektabil-
ne rezultate, ali je u osamdesetim
godinama doveo do ozbiljne krize
ekonomskog razvoja zemlje. Sve
6
ovo je početkom devedesetih. na-
kon višestranačkih izbora, zajed-
no sa uticajem spoljnog faktora
(krah “socijalističkog” modela u
SSSR i drugim istočnoevropskim
zemljama, rušenje Berlinskog
zida 1989. godine i dr.) dovelo do
napuštanja ovog sistema u Bosni i
Hercegovini.
• Izborno pravo i načelo tajnog
glasanja na osnovu opšteg, jed-
nakog i neposrednog prava gla-
sa, je takođe ostvareno ispod
zahtjeva iz Deklaracije, mada je u
mnogim elementima demokrat-
ska forma bila zastupljena. Nai-
me, uvijek je partija na vlasti po-
sjedovala mehanizam kojim se, i
uz sistem tajnog glasanja, osigur-
avalo da se u predstavničke orga-
ne izaberu ličnosti spremne da sli-
jede njene stavove i opredjeljen-
ja, što je, inače, jedno od bitnih
obilježja svakog jednopartijskog
sistema. Pomjeranjem dobi u ko-
jem se stiče biračko pravo sa 20
na 18 godina i usto davanje prava
glasa ženama (izbornim zakonom
iz 1945), biračko tijelo je, nemalo,
utrostručeno. Usto, uvijek se nas-
tojalo da se osigura što povoljni-
ja nacionalna, polna, dobna i so-
cijalna struktura predstavničkih
organa. U periodu egzistiranja de-
legatskog sistema je, međutim,
došlo na višim nivoima do odstu-
panja od principa neposrednog
prava glasa.
ZADOVOLJVAJUĆI REZULTATI U
OSNOVI ostvareni su, čini se, u reali-
zaciji svih ostalih načela i zahtjeva iz
Deklaracije o pravima građana Bosne
i Hercegovine.
POVODOM

7
 GRAČANIČKI GLASNIK

• Načelo ravnopravnosti naroda – tije (SK Bosne i Hercegovine) je bilo,

Srba, Muslimana i Hrvata Bos- u najvećoj mjeri, prevaziđeno nepovje-
ne i Hercegovine koja je njiho- renje prema građanima hrvatske naci-
va zajednička i nedjeljiva domo- onalnosti na područjima gdje je u toku
vina, koje je, inače, uvršteno u vrh II svjetskog rata bio jak ustaški po-
teksta Deklaracije. Angažman na kret. Međutim, generalni stav prema
njegovom ostvarivanju je bio jako Hrvatima je uvijek bio isti kao i prema
izražen, pa ni rezultati nisu izosta- drugima. Nacionalistička ispoljavanja
li. Tako su odlučnost i istrajnost i tendencije bile su znatno prigušene
organa državne vlasti, da se u ratu i među građanima je postepeno na-
prognani, raseljeni i izbjeglice – rastala svijest o mogućnosti neophod-
muhadžiri, vrate na svoja ognjišta, nosti zajedničkog života u zajedničkoj
za razliku od sadašnje situacije, državi.
rezultirali brzim i uspješnim ost-
Osamdesetih godina i u Bosni i Her-
varivanjem ovog veoma važnog
cegovini je ovo ozbiljno dovedeno u
poduhvata i cilja. Prevazilaženje
pitanje. Smišljenoj akciji sa strane
međunacionalne mržnje i antago-
(iz sadašnje Savezne republike Ju-
nizma i unapređenje odnosa među
goslavije i Republike Hrvatske), te
građanima svih naroda i narodnos-
domaćih nacionalista i šovinista, cilj
ti je kontinuirano bilo područje
je bio da se u Bosni i Hercegovini po-
praćenja i analiza i na osnovu
sije međunacionalno nepovjerenje
tog poduzimanja odgovarajućih
radi ostvarenja njene podjele. Ovo je,
političkih i drugih mjera. Primjen-
kao što je poznato, u toku agresije na
jivane su, kao što je pomenuto, i
Bosnu i Hercegovinu 1992. snažno es-
mjere represije.
kaliralo, sa dalekosežnim negativnim
Međutim, u pogledu uvažavanja posljedicama za Bosnu i Hercegovinu
Muslimana (Bošnjaka), njihovog naci- i odnose u njoj.
onalnog identiteta, nasuprot prakse u
• Načelo slobode vjeroispovijes-
NOR-u (uvažavanje Muslimana je bilo
ti i savjesti, te ravnopravnost
presudno za opredjeljenje AVNOJ-a
svih vjeroispovijesti – su takođe
29. novembra 1943. o Bosni i Herce-
u velikoj mjeri poštovani i u prak-
govini kao šestoj federalnoj jedinici u
si realizovani, uz neka odstupan-
Novoj Jugoslaviji), pri završetku rata
ja. Afirmirana je sekularna država
je, djelimično i pod uticajem priz-
(odvajanje vjere od države), što
nanja Izbjegličke vlade za partnera u
je, inače, slučaj sa većinom ze-
vlasti Demokratske Federativne Jugo-
malja u svijetu (u Sjedinjenim
slavije, došlo do odstupanja od ovog
Američkim Državama od 1789.,
načela (insistiralo se da se Muslimani
tj. donošenjem pomenutih 10
(Bošnjaci) izjašnjavaju kao Srbi, Hrva-
amandmana iz 1791.). Međutim,
ti i sl.). Ovo je u šezdesetim godina-
vjernici i vjerske zajednice nisu,
ma prevaziđeno, a početkom 1971.,
uglavnom, u svome djelovanju
nacionalni identitet Muslimana (Bo­
ograničavani. O tome, uz ostalo,
šnj­aka) je bio i Ustavom utvrđen. U
govori i činjenica da u Bosni i Her-
istom periodu, akcijom vladajuće par-

8
 POVODOM
cegovini ni u jednom ranijem peri-
odu kao u ovom nije izgrađeno to-
liko bogomolja i drugih vjerskih
objekata. U kadrovskom pogle-
du, pak, osim pojedinih slučajeva,
vjernici nisu imali šansi da dosp-
iju na značajne društvene funkci-
je [prednost su imali članovi KP
(SK), a što kao vjernici nisu mogli
biti i u tom smislu se odstupalo od
ovoga načela iz Deklaracije.
• I u pogledu poštivanja načela
ravnopravnosti žene u političkom
životu i afirmaciji zemlje i dru-
gim oblastima društvenog života
su ostvareni veoma respektivni re-
zultati. Žene su se značajnom par-
ticipacijom u NOP-u i NOR-u same
izborile da se ostvare pretpostavke
za njihovo šire i brže uključivanje
u savremene civilizacijske tokove.
Odmah po završetku II svjetskog
rata, zauzet je i u praksi realizo-
van kurs za uključivanje žene u
tokove obrazovanja i kulturnog i
ekonomskog života. Priznavanjem
ženama biračkog aktivnog i pa-
sivnog prava je bilo od krucijalnog
značaja za prevazilaženje njihovog
ranijeg jako izraženog zaostajanja
u pogledu učešća u organima vlas-
ti, u privredi i drugim oblastima
društvenog života. Posebno su u
tom smislu činjeni napori i ostva-
reni rezultati u širem uključivanju
muslimanskog dijela ženske popu-
lacije u ove tokove, čije je zaostaja-
nje u ovoj oblasti bilo najizraženije.
Donošenje i provođenje Zakona o
skidanju zara i feredže 28. decem-
bra 1950. (iako su u njegovom
provođenju uz edukacione mjere
primjenjivani i neki oblici pritisa-
ka) je, nesumnjivo, bilo od kapi-
talnog značaja za emancipaciju
Muslimanki (Bošnjakinja) u Bosni
i Hercegovini.
• Pravo žalbe građana na rješenje
organa vlasti i pravo molbe i
pritužbe svim organima. Put da
se u Socijalističkoj Republici Bos-
ni i Hercegovini dostigne u os-
novi zadovoljavajući stepen ovih
prava bio je skopčan sa raznim
teškoćama. Pomanjkanje stručnih
ljudi u organima uprave i svim
državnim organima u godinama
nakon oslobođenja zemlje (većina
sudija su, npr., bili laici) negativ-
no je uticalo na kvalitet i ažurnost
u reagovanju na žalbe, molbe,
pritužbe i slično. To je, u mjeri
širenja mreže škola i fakulteta,
postupno prevazilaženo. Ponajviše
su na to uticale neke mjere, kao
npr.: prakse da se svakih 6 mjese-
ci u skupštinama opština, a u
Skupštinu Socijalističke Repub-
like Bosne i Hercegovine jedanput
godišnje, razmatraju izvještaji o
radu svih državnih organa i orga-
na uprave, da se izvještaji o radu
nekih organa (čija je aktivnost
neposrednije vezana za građane)
razmatraju na zborovima birača,
uvođenju službe pravne pomoći na
nivou mjesnih zajednica i opština
i sl. Svim tim, dakako, nisu bile
eliminisane brojne slabosti u
njihovom radu, kao: birokrats-
ko ponašanje prema običnim
građanima i podložnost utica-
jima iz centara političke moći,
uključujući i pojave mita i korup-
cije, mada one nisu bile baš široko
rasprostranjene.
9
 GRAČANIČKI GLASNIK
• Načelo, da niko ne može biti
suđen bez prethodnog sudskog
postupka. U njegovom ostvarivan-
ju je bilo najviše odstupanja i za-
stranjivanja. Naročito u periodu
nakon Rezolucije IB od 1949. kad
su povelikom broju osumnjičenih,
da su se solidarisali sa Rezoluci-
jom IB (mahom članova KP), bez
sudskog postupka i mogućnosti
dokazivanja nevinosti, izrečene
prestroge administrativne ka-
zne, uz upućivanje na Goli otok,
gdje se s njima nehumano postu-
palo. Ukoliko se, bar donekle,
može razumjeti izostanak re-
dovnog sudskog postupka za ve-
liki broj građana (aktuelna vlast
je ocijenila da se zbog opasnosti
od agresije iz SSSR moraju izolira-
ti), nije nipošto i tortura kojoj su
bili izloženi. Ovo, kao i neki sud-
ski procesi protiv političkih pro-
tivnika aktuelne vlasti, predstav-
ljaju najveću mrlju pravosudnog
sistema u Socijalističkoj Repub-
lici Bosni i Hercegovini (i SFRJ).
Međutim, na svim nivoima, on je
u kasnijem periodu postojanja
Socijalističke Republike Bosne i
Hercegovine dostigao dosta visok
stepen nezavisnosti, zakonitosti u
radu sudova, pa se može ustvrditi
da je ovo načelo iz Deklaracije u
osnovi ostvareno.
• Naročito se afirmativno može gov-
oriti o ostvarenju dijela Deklara-
cije u kome se insistira na likvi-
daciji nepismenosti, na plansku
izgradnju mreže škola i kultur-
no-prosvjetnih ustanova i obra­
zovanja naroda, kao pretpostavke
uključivanja u kulturno-ekonom-
ske tokove i razvitak. Na prostori-
10
ma prethodne države, Kraljevine
Jugoslavije, Bosna i Hercegovina
je u toj oblasti, opštepoznato je,
najviše zaostajala. Školski sistem
su činile 2-3 četverogodišnje os-
novne škole u svakom srezu, samo
nekoliko srednjih škola (isključivo
u većim centrima) i minimalan
broj drugih prosvjetnih i kulturnih
institucija i ustanova. Akcija, da
se prevaziđe tako nepovoljno stan-
je, počela je još u toku NOR-a
(naročito na opismenjavanju), da
bi se nakon oslobođenja intenzivi-
rala pa je, i pored toga, 1947. u
Bosni i Hercegovini bilo nepisme-
no 45% stanovnika starosti preko
10 godina. Stanje se, i pored os-
kudnih materijalnih sredstava,
kontinuirano mijenjalo: ubrzo je
nemalo svako selo dobilo školu, da
bi u šezdesetim godinama većina
četverogodišnjih škola prerasla
u osmogodišnje, usto smještene
u nove, moderne školske zgrade
(sjetimo se akcije “1000 škola u
Bosni i Hercegovini”), ubrzo su
sva opštinska mjesta dobila sred-
nje škole, a potom većina njih
srednjoškolske centre. Gdje god
je prije II svjetskog rata bila sred-
nja škola, nikli su univerzitets-
ki centri sa desetinama fakulte-
ta i desetinama hiljada studenata
smještenih u studentske domove,
uz izdvajanje velikih sredstava za
stipendiranje đaka i studenata
itd. Bosna i Hercegovina je dobi-
la i Akademiju nauka i umjetnos-
ti. Stvorena je široka mreža bib-
lioteka, izdavačkih i filmskih pro-
ducentskih kuća. Nikla su broj-
na kulturno-umjetnička društva,
pozorišta, bioskopi... Dakle, rijet-
 POVODOM

ko je u koju kao u ovu oblast ul- imenovanog u socijalistički sistem

agano toliko truda i materijalnih samoupravne demokratije (što
sredstava. Zato se može smatrati je značilo kritiku socijalističkog
da su i zahtjevi Deklaracije iz ove sistema u SSSR i drugim
oblasti najpotpunije realizovani. istočnoevropskim zemljama nakon
• Slično je i sa zahtjevom Deklara- Rezolucije IB). U toku implemen-
cije o brizi za čuvanje i podiza- tacije ovog sistema je, kao što je
nje zdravlja. To je oblast u kojoj naprijed rečeno, došlo do krupnih
je zaostalost Bosne i Hercegovina zahvata u oblasti imovinskih
bila slična kao u oblasti obrazovan- odnosa, putem nekoliko naciona-
ja i kulture (česte epidemije, velika lizacija, putem agrarne reforme i
smrtnost...). Ljekar je jako malom putem nekih drugih mjera. Pošto
broju građana bio dostupan. I u je na ovaj način u privredi stvoren
toj oblasti je puno investirano i značajan državni – socijalistički
puno učinjeno. Umjesto 1-2 ljeka- sektor (prije svega u industri-
ra u predratnim srezovima, iznikli ji, dok je u poljoprivredi i dalje
su domovi zdravlja, a u većim dominiralo privatno vlasništvo),
centrima bolnice i klinički cen- pristupilo se planskom razvoju
tri, sa hiljadama liječnika i speci- privrede. Petogodišnji planovi raz-
jalista i sanitetskih tehničara. In- voja, mada uz brojne teškoće, su
stitucija zdravstvenog osiguranja uspješno ostvarivani. Ostvarivan je
je činila liječenje dostupnim svim i dinamičan rast stope privrednog
građanima Bosne i Hercegovine, u rasta, zapošljavanja i nacional-
čemu su samo skandinavske zem- nog dohotka i, uporedo s tim, rast
lje u Evropi prednjačile. životnog standarda. Vremenom
se avnojska Jugoslavija, i u njoj
• Zahtjev da narodna demokrats- Socijalistička Republika Bosna i
ka vlast putem zakonodavst- Hercegovina (koja je u startu bila
va obezbijedi trudbenicima gra- jedna od najsiromašnijih i najner-
da i sela život u skladu sa savre- azvijenijih), uspjela svrstati u red
menim shvatanjima socijalne srednjerazvijenih u Evropi. Izmi-
pravde i dostojanstvom čovjeka, jenjena je i fizionomija sela (stru-
jedan je od najvažnijih koje sadrži ja, voda, škole, putevi i dr. došli
Deklaracija. Uostalom, uz težnju su, nemalo, u svako naselje i selo),
da se porazi fašistički okupator u čemu su veliku ulogu imale ak-
i njegovi saradnici i ostvari na- cije raspisivanja samodoprinosa i
cionalno oslobođenje, ovo je bio zajmova, dobrovoljne radne akcije
ključni motiv za masovno učešće i drugi vidovi samoorganizovanja i
građana iz redova svih nacional- samopomoći građana itd.
nih sredina u NOP-u i NOB-u. Re-
alizaciji ovog zahtjeva se odmah Samoupravljanje, kao autohtoni
nakon oslobođenja zemlje pris- socijalistički model u Socijalističkoj
tupilo uvođenjem socijalističkog Federativnoj Republici Jugoslaviji, o
društvenog sistema, kasnije pre- kome se danas najčešće govori kao
utopiji i neuspjelom eksperimentu,

11
 GRAČANIČKI GLASNIK

12
 POVODOM
nedvojbeno je najpresudnije doprino-
silo dinamičnom i sveukupnom priv-
rednom i društvenom preobražaju
Socijalističke Republike Bosne i Her-
cegovine, bez obzira što je u nje-
govom ostvarivanju bilo puno lutan-
ja. Usto, ono je nesumnjivo bilo izraz
težnje boljem, pravednijem i humani-
jem društvu i širem shvatanju demo-
kratije i ljudskih prava, jer je pružalo
mogućnosti građanima da više nego
u prethodnom periodu učestvuju u
odlučivanju o uslovima i rezultati-
ma svoga rada i življenja, a zakonom
dato pravo na rad i pretpostavku za
sva ova prava. Zato je u svijetu sma-
tram demokratskijim i efikasnijim od
socijalističkog modela SSSR-a i osta-
lih istočnoevropskih zemalja.
• Zadnji stav iz Deklaracije – da
se zabranjuju sve fašističke
i profašističke organizacije i
onemogući uticaj nosilaca nji-
hove ideologije radi očuvanja
tekovina NOB, bio je kontinuira-
na briga aktuelnih vlasti u ratu i
nakon oslobođenja Zemlje. Većina
počinilaca ratnih zločina su iden-
tifikovani i privedeni sudu, manje-
više svi, izuzev onih koji su us-
pjeli pobjeći iz zemlje. Ujedno je
vođena aktivnost na političkom
razobličavanju fašističke ideologi-
je i javnost upozoravana na potre-
bu budnosti prema njenoj reafir-
maciji u već poznatim i u novim
vidovima.
U izloženi pregled ostvarenja Dekla-
racije, od njenog nastanka do 1990.
godine, postojanja jednostranačkog
političkog sistema sa predominacijom
socijalističke planske privrede, bile
su ostvarene političke i normativne
pretpostavke za prelazak na sadašnji,
višestranački politički sistem i eko-
nomske odnose, sa predominacijom
privatne svojine i privatne inicijative.
Skupština Socijalističke Republike
Bosne i Hercegovine je, 31. jula 1990.,
u okviru dvadesetjednog amandma-
na na Ustav Socijalističke Republike
Bosne i Hercegovine u značajnoj mje-
ri reafirmisala i pojačala stavove iz
Deklaracije, naročito one koji su bili
zanemareni i nedovoljno ostvariva-
ni. Tako se, npr., amandmanom LXIX
”zajamčuje sloboda političkog organi-
zovanja i djelovanja”, a amandmani-
ma LXII i LXVII ”zajamčuju svi oblici
svojine” i da su ”ravnopravni i uživaju
zaštitu... i imaju pravo da se slobodno
organizuju...”.
Ukoliko sve naprijed izloženo preds-
tavlja, bar približno, objektivnu sli-
ku stepena realizacije Deklaracije o
pravima građana Bosne i Hercegovi-
ne (čemu se iskreno težilo), onda se
s pravom može tvrditi da su većina
njenih zahtjeva i načela u većoj mje-
ri realizovani. Manji broj njih, istina
sa velikim specifičnim značenjem sa
stanovišta demokratije i ljudskih pra-
va, u osnovi nije ostvaren, ali je u nor-
mativnoj sferi utrt put i za njihovo
oživotvorenje.
III
Budući da su u prethodnom peri-
odu značaj, vrijednost i potencijalni
dometi iz Deklaracije iz Sanskog Mo-
sta snažno potvrđeni, njeno buduće,
još potpunije ostvarenje, (uključujući
najvažnije međunarodne dokumente
o ljudskim pravima) je najneposred-
nije u interesu Bosne i Hercegovine
i njenih građana. Dalja njihova afir-
macija bitna je pretpostavka demo-
13
 GRAČANIČKI GLASNIK
kratske reintegracije Bosne i Herce-
govine kao suverene, cjelovite i de-
centralizovane države i demokratske,
višenacionalne i sekularne države svih
njenih građana i naroda. Ujedno, na-
predak u toj oblasti je bitna pret-
postavka za uključivanje Bosne i Her-
cegovine u evropske integracijske i
demokratske tokove. U protivnom,
sudbina Bosne i Hercegovine će biti
jako neizvjesna.
Pri utvrđivanju polazišta za dalje ak-
tivnosti u ovoj oblasti, valja imati u
vidu i prilike u Bosni i Hercegovini u
periodu poslije 1990. i nakon usposta-
ve Dejtonskog mira krajem 1995. Kao
što je poznato, ubrzo nakon usposta-
ve višestranačke vlasti, prije nego je
otpočelo njeno normalno funkcioni-
sanje, uslijedila je agresija na Bosnu
i Hercegovinu 1992. Od tada pa do
prestanka rata, na snazi je bio raniji
Ustav Socijalističke Republike Bosne
i Hercegovine (izbrisan je samo ter-
min ”socijalizam”), a na prostorima
pod kontrolom vojske Republike Srp-
ske i Hrvatskog vijeća obrane i nji-
hovih stranih protektora samoprokla-
movani kvazi-ustavi i zakoni. U tom
periodu, je došlo do grubog gaženja
ljudskih prava, uključujući masov-
ne zločine i genocid, te urbicid i kul-
turocid, i totalnog obezvređivanja ra-
nije stečenih prava građana. Ovo je
naročito bilo izraženo na prostori-
ma pod kontrolom naprijed pomenu-
te dvije kolaboracionističke vojske.
U tom periodu, razumije se, nije bilo
ni realno očekivati bilo kakve vred-
nije pomake na ostvarivanju prava
građana. Stoga je umjesno postaviti
pitanje: da li su u tom smislu i kak-
vi pomaci učinjeni nakon usposta-
14
ve mira i kakvo je sadašnje stanje u
Bosni i Hercegovini u pogledu ljud-
skih prava? Polazeći od prava i načela
iz Deklaracije, o tome će, u funkciji
sagledavanja šta je najaktuelnije u nji-
hovom daljem ostvarivanju, biti izni-
jeta fragmentrno neka opažanja.
• Načelo o pravu udruživanja je
uglavnom realizovano uvođenjem
višestranačja. Međutim, u tom
kontekstu, na daljem unapređenju
demokratije je učinjeno, čini se,
samo pola koraka. Naime, raniji
sistem, u kome je vlast imala jed-
na višenacionalna stranka, zami-
jenjen je faktički vlašću tri jednon-
acionalne stranke, koje su, usto,
prigrabile sebi ekskluzivno pravo
da zastupaju u predstavničkim i
izvršnim organima ”svoje” narode
bez osjećaja obaveza i odgovornos-
ti i za cjelinu Bosne i Hercegovine.
Posljedice toga za funkcionisan-
je predstavničkih i izvršnih orga-
na su opštepoznate, čak pogubne
(blokada parlamenta, otpori
zaživljavanja zajedničkih organa
države i sl.). Decenijsko iskust-
vo višestranačja u Bosni i Herce-
govini pokazuje da sam čin nje-
govog uvođenja nije dovoljan za
osiguranje neophodnog stepe-
na demokratije, sloboda i prava
građana.
• Sloboda štampe i pravo građana
na objektivnu informaciju,
ne sporeći stanoviti napredak,
faktički se ograničava na razne
načine. Ogleda se u opstrukci-
ji konstituisanja i djelovanja ne-
zavisnih institucija za informis-
anje u Bosni i Hercegovini i en-
titetima, uz istovremeno osnivan-
 POVODOM
je i favorizovanje ”svojih” nacio-
nalno i stranački obojenih medi-
ja na parčetu ”svoje” teritorije, u
otežavanju rada i djelovanja neza-
visnih medija i novinara. Pri tome
se ne preza čak ni od devastiranja
tehnike, fizičkih ataka na redakci-
je, pojedine novinare i sl.
• Izborno pravo, prema postojećem
Privremenom izbornom zakonu,
jako zaostaje iza evropskih de-
mokratskih standarda. Neodrživo
je, jer svakom građaninu u Bos-
ni i Hercegovini uskraćeno je da
učestvuje u izboru i bude biran na
neke od najodgovornijih funkcija
u Bosni i Hercegovini.
• Imovinska transformacija, kao
pretpostavka afirmacije privatne
svojine i efikasnijeg privređivanja,
je u toku. Društvena svojina je,
kao što je poznato, pretvorena
u državnu, a sada je u toku pro-
ces njene privatizacije. Međutim,
način kako se ovaj proces odvija,
izaziva opravdanu bojazan - da će
najveći dio društvenog bogatstva,
stvorenog trudom i znojem mil-
iona ljudi, postati vlasništvo ma-
log broja pojedinaca.
• Građani teško i sporo ostvaruju
svoja na ustavu i zakonima zas-
novana prava. Ključni uzroci tome
su neorganizovanost i loše funk-
cionisanje pravne države i reago-
vanje njenih organa (nestručnost,
neažurnost, podložnost
podmićivanju, raširena korupci-
ja i sl.) na prigovore, žalbe, molbe
i sl. Nadležni organi veoma često
uopšte ne reaguju. Lična imov-
ina i posjed, naročito na nekim
dijelovima Bosne i Hercegovine,
nisu zaštićeni.
• U domenu lične sigurnosti
građana najviše je ugrožena slo-
boda kretanja iz jednog u drugi
entitet, ili u neke etnički ”čiste”
prostore, bez zaštite IPTF, SFOR-
a ili policije. Ograničenje ovog
prava i okolnost što se većina rat-
nih zločinaca još nalazi na slobodi
je ključni razlog za uzdržanost u
vraćanju na svoje posjede.
• U pogledu poštivanja sloboda
vjeroispovijesti, nakon masovnih
negativnih pojava u minulom ratu
(rušenje bogomolja, vrijeđanje
vjernika...), učinjeni su u nekim
domenima pozitivni pomaci, ali u
nekim i nazadovanje. Napuštena
je sekularna država uvođenjem vje-
ronauke u škole i sl. Vrše se ataci
na ateiste i mješovite brakove od
nekih predstavnika vjerskih zajed-
nica. U Republici Srpskoj je pravo-
slavna vjera i zakonom dobila tret-
man državne, a u predstavničkim
organima, i od poslanika i odborn-
ika drugih vjera i ateista zahtijeva
se zaklinjanje pred pravoslavnim
sveštenim licem i sl.
• Prava građana u oblasti obra-
zovanja se ugrožavaju, između
ostalog, i kroz favorizovanje jed-
nonacionalnih institucija i pro-
grama, što odudara od dugotrajne
bosanskohercegovačke tradicije.
U oblasti kulture su, između os-
talog, prisutni i ataci na spome-
nike kulture i spomen-obilježja,
čime se negira pozitivna prošlost i
obezvređuju ličnosti koje su imale
velike zasluge za pojedine gra-
dove, regije, Bosnu i Hercegovinu.
15
 GRAČANIČKI GLASNIK

antifašizam i antifašisti izloženi

atacima i vrijeđanjima. Može li
• Dostojanstvo ličnosti najviše je
takva Bosna i Hercegovina u Evro-
ugroženo kroz nebrigu i neadek-
pu?
vatan odnos prema dijelu popu-
lacije koja živi na ivici egzistenci- • Načela – ravnopravnosti građana
je. To se ogleda u uvođenju partic- Bosne i Hercegovine i o Bosni
ipacije za liječenje i lijekove i za i Hercegovini kao zajedničkoj
ovu kategoriju građana, zatim u domovini (najvažnija u Deklara-
odstupanju od zakona u pogledu ciji) se danas, nažalost, veoma
usklađivanja penzija sa prosječnim malo poštuju, a na nekim pros-
ličnim dohocima, tolerisanje rada torima Bosne i Hercegovine nima-
”na crno”, nedovoljnoj upornos- lo. Ovo se naročito očituje u istra-
ti za pokretanje privrede i time javanju brojnih ličnosti na najodo-
većeg zapošljavanja i sl. govornijim državnim funkcijama
na oživotvorenju apsolutne ideje
• U pogledu jednakih prava u obav- nacije i na osnovi toga na podjela-
ljanju svih funkcija i napredo- ma, zatvaranjima u etnički ”čiste”
vanja u službi je zadržan i prim- prostore i sl., uz istovremeno da-
jenjuje se čak drastičnije prin- vanje primata velikodržavnim pre-
cip podobnosti iz ranijeg sistema tenzijama prema Bosni i Herce-
(razlike je što su članstvo u SK i govini iz Savezne Republike Jugo-
ateistički pogled na svijet zami- slavije i Republike Hrvatske.
jenjeni članstvom i pripadnošću
jednoj od tri vodeće nacionalne Izložena opažanja odražavaju
stranke, odnosno brojnije religi- sadašnju stvarnost ljudskih prava u
Bosni i Hercegovini, i sa sigurnošću
jske zajednice).
se može zaključiti da je u Bos-
• Jedna od ključnih smetnji u re- ni i Hercegovini u toj oblasti, uz
afirmaciji ranije stečenih pra- stanovite pozitivne pomake, jako
va građana i života u miru bez izražen trend regresije i nazadovan-
straha, ogleda se u tolerantnom ja pa i obezvređivanja nekih značajnih
odnosu prema fašističkoj ide- dostignuća iz ranijeg perioda. Možda
ologiji i profašističkim organizaci- je stanje ljudskih prava u Bosni i Her-
jama, koje su u minuloj deceni- cegovini, uključujući i oblast eko-
ji doživjele snažnu reafirmaci- nomskog razvoja, na najnižoj ljestvici
ju i slobodno djeluju protiv cjelo- u Evropi, izuzev u Saveznoj Republici
vite Bosne i Hercegovine. Na ne- Jugoslaviji. Na to upućuje i izložena
kim prostorima Bosne i Hercegov- uporedba o ostvarivanju Deklaracije
ine dokazani ratni zločinci se slo- do 1990. u toku protekle decenije.
bodno kreću (opstruira se njihovo
Tvrdnje i teze da je sadašnje nepo-
izručenje u Hag, čak se tretiraju
voljno opšte stanje u Bosni i Herce-
kao nacionalni heroji), na sceni su
govini u oblasti ljudskih prava, u eko-
fašistička (četnička, ustaška i sl.)
nomskoj sferi itd. prvenstveno re-
znamenja i publikacije itd. S dru- likt prošlosti (naslijeđe iz ranijeg
ge strane, u nekim sredinama su

16
 POVODOM
socijalističkog i jednostranačkog sis-
tema u Socijalističkoj Republici Bos-
ni i Hercegovini i socijalističkoj Fede-
rativnoj Republici Jugoslaviji) zacije-
lo se ne mogu prihvatiti, iako se broj-
ne negativnosti (imanentne za svaki
jednostranački sistem) i njegova ne-
gativna naslijeđa, ne mogu negirati.
Međutim, da li nosioci takvih tvrdnji
i teza mogu poreći da je, upravo, u
tom periodu (”jednoumlja”, ”tame”,
”mraka”, ”crne rupe u istoriji Bosne i
Hercegovine” i sl., kako ga oni kvali-
fikuju), Bosna i Hercegovina doživjela
svoj najveći društveno-ekonomski
preobražaj (svojevrsnu renesansu),
kao nikada u svojoj dugoj, ranijoj is-
toriji.
Ne govori li o tome uvjerljivo i
činjenica da je u vrijeme pozna-
tih reformi Ante Markovića bivša
Socijalistička Federativna Republi-
ka Jugoslavija (i Socijalistička Re-
publika Bosna i Hercegovina), obzi-
rom na dostignuti stepen društveno-
ekonomskog razvoja, uključujući i
oblast ljudskih prava, učinila značajan
iskorak prema Evropskoj uniji (tada
Evropskoj zajednici), uvrstivši se
u red rijetkih evropskih država sa
šansom da, u relativno kratkom roku,
dospije u njeno članstvo? Nažalost,
Bosnu i Hercegovinu je, obzirom na
nazadovanje u onome što neke zem-
lje preporučuju za članstvo u ovoj ev-
ropskoj asocijaciji, podosta, možda i
cijela decenija udaljila od tog velikog
cilja. Biti će prezadovoljna ako uskoro
dospije u Vijeće Evrope, u koje – osim
Bosne i Hercegovine – nisu učlanjenje
samo još Bjelorusija i Savezna Repu-
blika Jugoslavija.
Naprijed rečeno upućuje na oc-
jenu da ključni uzrok sadašnjeg
nezadovoljavajućeg stanja u Bosni
i Hercegovini u pogledu funkcioni-
sanja pravne države i poštivanja ljud-
skih prava (dakako, uz teške posljedi-
ce proizrokovane agresijom i ratom
1991.-1995.) leži u činjenici što neke
nacionalne stranke i većina ličnosti na
najodgovornijim funkcijama u Bosni i
Hercegovini i njenim entitetima, ne-
kim kantonima itd., intimno ne žele
očuvanje cjelovite Bosne i Hercegovi-
ne i njenu demokratsku reintegraci-
ju, ne žele ostvarenje ravnopravnosti i
konstitutivnosti svih građana i naroda
na cijelom bosanskohercegovačnom
prostoru. Naprotiv, uporno istrajava-
ju na podjelama Bosne i Hercegovine
po etničkom principu i u korist ost-
varenja velikodržavnih programa su-
sjednih država. Povoljna je okolnost
što je, čini se, u stalnom porastu broj
građana Bosne i Hercegovine koji se
protive takvoj bezumnoj opciji i što
je i međunarodna zajednica čvrsta na
stanovištu očuvanja države Bosne i
Hercegovine u istorijskim, a to će reći
- zavnobihskim granicama.
Svesrdno podržavam na Okruglom
stolu iskazana stanovišta, da bi jedno
novo zasjedanje ZAVNOBIH-a moglo
značajno doprinijeti očuvanju suvere-
nosti i cjelovitosti Bosne i Hercegovi-
ne u njenim istorijskim granicama, a
jedna inovirana Deklaracija o pravi-
ma građana Bosne i Hercegovine, u
koju bi, uz vlastita saznanja i iskust-
va, bilo uključeno sve najbolje iz broj-
nih međunarodnih dokumenata done-
senih poslije II svjetskog rata, što bi
doprinijelo reafirmaciji i unapređenju
prava građana i njihovih sloboda u iz-
gradnji civilnog društva u Bosni i Her-
cegovini.
17
 GRAČANIČKI GLASNIK

Omer Delić

VLASTITIM SNAGAMA
DO BOLJIH USLOVA
ŽIVLJENJA
Neka iskustva u realizaciji projekata
infrastrukture u naseljima gračaničke
općine u periodu od 2000. do 2003.
godine1

M
jesne zajednice gračaničke
općine, osnovane među prv-
ima u Bosni i Hercegovini,
Zavičaj

dugo vremena bile su i najbolje orga-

Omer Delić
VLASTITIM SNAGAMA DO BOLJIH USLOVA
ŽIVLJENJA
Fikret Konjić
PREGLED REZULTATA GRAČANIčKIH SPORTSKIH
KLUBOVA U TAKMIČARSKOJ SEZONI 2002./2003.
GODINE
Omer Hamzić
LIKOVI ZAVIČAJA: SALIH OSMANBEGOVIĆ,
“PARTIZAN PLUS”IZ PRVE PROLETERSKE
nizovane na prostorima bivše Jugo-
slavije. Zahvaljujući uspješnoj orga-
nizaciji i višedecenijskom iskustvu u
radu mjesnih zajednica, na ovom pro-
storu ostvareni su zapaženi rezulta-
ti u rješavanju osnovnih životnih pi-
tanja građana, kao što su elektrifi-
kacija, saobraćaj, vodosnabdijevanje,
obrazovanje, zdravstvo… Svako selo
dobilo je struju, izgrađeni su moder-
ni asfaltni putevi, vodovodi, školski
i zdravstveni objekti. Glavni i osnov-
ni podsticaj ovakvom razvoju bila su
sredstva koja su izdvajali sami građani
putem institucije samodoprinosa.
Uvođenjem višestranačkog siste-
ma, devedesetih godina, nova lo-
kalna vlast, iako nije našla adekvat-
nu zamjenu, odbacila je samodopri-
nos kao model samoorganizovan-
ja građana, smatrajući ga recidiv-
om prošlosti i prevaziđenim oblikom
učešća građana u rješavanju osnov-
nih komunalnih pitanja u mjestu
življenja. Kao posljedica toga, usli-

18
 ZAVIÈAJ

Asfaltirana dionica puta prema Malešićima

jedio je dvogodišnji period (1990.- nakon dolaska nove, još uvijek aktu-
1992.) potpuno pasivnog odnosa i elne vlasti, po ko zna koji put postavi-
vlasti i građana prema komunalnim lo se pitanje izvora finansiranja aktiv-
akcijama. Komunalni problemi su se nosti u mjesnim zajednicama. Aktuel-
gomilali jedan za drugim, a posta- na općinska vlast u realizaciji osnov-
li su još izraženiji nakon okončanja nog programskog cilja - razvoj komu-
odbrambeno-oslobodilačkog rata nalne, posebno putne infrastruktu-
(1992. - 1995). re, opredijelila se da podrži sve ideje i
aktivnosti koje predlože i iza kojih fi-
Kako nije bilo vlastitih izvora fi-
nansijski stanu građani.
nansiranja, oslonac tadašnjoj aktuel-
noj vlasti u finansiranju obnove i iz- Takvo opredjeljenje ubrzo se po-
gradnje objekata komunalne infra- kazalo sasvim ispravnim,. U periodu
strukture u 18 mjesnih zajednica (na- od 2000. do 2003. godine područje
selja na općini), bile su donacije hu- općine pretvoreno je u pravo radilište.
manitarnih i drugih međunarodnih Realizovano je oko 117 manjih i
organizacija. One, međutim, ni bli- većih projekata u koje je uloženo
zu nisu mogle zadovoljiti izražene 12.055.093 KM.
potrebe u toj oblasti. Korak naprijed
Izvori finansiranja projekata
je učinjen uvođenjem principa ”mar-
ka na marku” u finansiranju projeka- Sredstva građana, u iznosu od
ta u oblasti putne infrastrukture. Po- 2.162.460 KM, bila su inicijal-
lovicu potrebnih sredstava “namica- na sredstva za dobijanje sredstava
li” su sami građani, drugu polovicu Općine, kantonalnih i federalnih in-
općinski i kantonalni fondovi. stitucija.
Smanjenjem i gotovo potpunim uki- Najviše sredstava su prikupili
danjem donacija, ”kresanjem” budže­ mještani Malešića (421.700 KM), za-
tskih sredstava, poslije 2000. godine, tim slijede Gračanica (240.911 KM),

19
 GRAČANIČKI GLASNIK
Miričina (203.868 KM), Donja Ora-
hovica (197.000 KM), Škahovica
(191.000 KM ), Soko (159. 150 KM),
Prijeko Brdo (125.858 KM), Gorn-
ja Orahovica (124.000 KM), Babići
(100.000 KM), Džakule (87.900 KM),
Lukavica (78.324 KM), Vranovići,
(69.980 KM), Donja Lohinja (43. 324
KM), Pribava (35.174 KM), Rašljeva
(32.320 KM), Doborovci (30.000 KM)
i Stjepan Polje (11.980 KM).
U Piskavici nije bilo prikupljanja
sredstava građana.
Kada je riječ o gradskom području
Gra­ča­nice, pored prikupljenih sred­
stava građana u iznosu od 240.911
KM, treba imati u vidu da izgradnju
infrastrukture građani finansiraju i
ličnim učešćem, putem rente i na
druge načine.
U realizaciji navedenih projeka-
ta, Općina je vlastitim sredstvima i
sredstvima iz takozvanih grantova,
koja se izdvajaju namjenski za mjes-
ne zajednice u navedenom periodu
učestvovala sa 3.844.354 KM. Ta su
sredstva usmjerena sljedećim mjesnim
zajednicama: Gračanici (1.686.659
KM ), Rašljevi (263.324 KM), Miričini
(217.704 KM), Gornjoj Orahovi-
ci (207.963 KM), Donoj Orahovici
(179.160 KM), Sokolu (162.100 KM),
Škahovici (142.894 KM), Vranovićima
(137.872 KM), Malešićima (137.066
KM), Džakulama (120.200 KM), Lu-
kavici (104.070 KM), Prijekom Brdu
(88.263 KM), Donjoj Lohinji (85.543
KM), Stjepan Polju (68.255 KM),
Babićima (61.667 KM), Doborovcima
(51.667 KM), Piskavici (30.159 KM) i
Pribavi (29.308 KM).
20
Ulaganja kantonalnih i federalnih in-
stitucija u komunalnu infrastrukturu
na općini Gračanica u naznačenom
periodu iznose 5.898.279 KM. Najviše
je uloženo u Doborovce. Riječ je o
iznosu od 2.592.809 KM u koji su
uključena i sredstva za sanaciju regi-
onalnog puta Bukva – Doborovci. Sli-
jedi Gračanica (1.031.793 KM), za-
tim Lukavica (561.969 KM), Gornja
Orahovica (295.920 KM), Škahovica
(218.863 KM), Malešići (194.000
KM), Džakule (164.000 KM), Miričina
(143.838 KM), Donja Orahovica
(135.822 KM), Babići (110.985 KM),
Donja Lohinja (103.758 KM), Pribava
(102.674 KM), Prijeko Brdo (83.600
KM), Rašljeva (80.000 KM), Vranovići
(55.620 KM), Stjepan Polje (34.675
KM), Soko (2.000 KM) i Piskavica
(2.000 KM).
Ulaganja po oblastima
Po visini ulaganja u komunalnu in-
frastrukturu, na prvom mjestu je
Gračanica ( 3.109.363 KM), za-
tim slijede Doborovci (2.622.809
KM), Malešići (752.766 KM), Luka-
vica (744.366 KM), Gornja Orahovi-
ca (627.883 KM), Miričina (565.410
KM), Škahovica ( 552.717 KM), Don-
ja Orahovica (512.881 KM), Rašljeva
(375.644 KM), Džakule (372.100
KM), Soko (323.250 KM), Prije-
ko Brdo (297.721 KM), Vranovići
(278.472 KM), Babići (272.744 KM),
Donja Lohinja (229.625 KM), Pribava
(167.156 KM), Stjepan Polje (114.910
KM), i Piskavica (32.159 KM).
SaobraĆaj
Najveći interes građana vladao je
za ulaganja u saobraćajnu infrastruk-
 ZAVIÈAJ

Radovi na regulaciji rijeke Sokoluše, detalj

turu. U ovoj oblasti realizovano je oko m), Gornja Orahovica (5.500 m), Do-
70 projekata. borovci (oko 5.000 m), Škahovica
(4.600 m), Donja Orahovica (3.750
U saobraćajnu infrastrukturu ula-
m), Donja Lohinja (3.000 m), Prijeko
galo je 15 mjesnih zajednica: Dobo-
Brdo (2.500 m), Miričina (2.470 m),
rovci (regionalni put 2.500.000 KM),
Babići (2.000 m), Soko (1.944 m),
Gračanica (1.965.260 KM), Luka-
Džakule (1.800 m), Vranovići ( 1.750
vica (645.616 KM), Gornja Ora-
m), Rašljeva (1.000 m). U toku su ak-
hovica (543.612 KM), Škahovica
tivnosti na rekonstrukciji lokalnih pu-
(524.527 KM), Donja Orahovica
teva i ulica u Džakulama (4.126 m),
(431.576 KM), Džakule (346.000
Gračanici (2.687 m), Donjoj Orahovi-
KM), Soko (297.000 KM), Rašljeva
ci (1.677 m) , Malešićima (1.200 m)
(276.278 KM), Miričina (258.755
i Vranovićima (450 m). Učešće Kan-
KM), Vranovići (252.910 KM), Prije-
tonalne direkcija za puteve se stalno
ko Brdo (219.000 KM), Donja Lohinja
smanjivalo, od prvobitnih 50 %, Di-
(202.516 KM), Babići (187.970 KM),
rekcija i 50% Općina i građani, preko
i Malešići (12.306 KM).
odnosa 40% Direkcija i 60% Općina
Po principu ”maraka na marku”, as- i građani, do najnovijeg odnosa 20%
faltirano je oko 60 km puteva i ulica: Direkcija i 80% Općina i građani.
Gračanica (Sarajevska ulica, Ulica od
Doma zdravlja do Korića Hana, Bajba- Vodovod
gina ulica, Drafnići, Ritošići, Dudić,
111. gračaničke brigade, Bazen, Ro- Po visini uloženih sredstava i bro-
meov prolaz i druge), Lukavica (8.000 ju realizovanih projekata, na dru-
gom mjestu su ulaganja u vodovod-

21
 GRAČANIČKI GLASNIK

nu mrežu. Ona iznose 1.955.906 KM vosmisleno ukazuju da je u periodu

i realizovana su u okviru 27 projekata od 2000. do 2003. godine dinamizi-
u devet mjesnih zajednica: Gračanici rana aktivnost građana (mjesnih za-
(654.450 KM), Malešićima (516.000 jednica) na stvaranju uslova za kva-
KM), Stjepan Polju (103.430 KM), litetnije življenje i dalji razvoj nasel-
Miričini (68.030 KM), Babićima ja gračaničke općine. Po pravilu, pos-
(51.600 KM), Prijekom Brdu (28.155 tignuti rezultati, srazmjerni su ste-
KM), Vranovićima (14.862 KM), i penu aktiviteta i organizovanosti
Donjoj Lohinji (9.009 KM). građana. Tamo gdje su građani priku-
pili najviše sredstava, realizovan je i
Kanalizacija najveći broj projekata po našim seli-
ma, ulicama. Ta su sredstva bila ini-
U oblasti izgradnje i rekonstrukcije
cijalna za ”privlačenje” sredstava iz
kanalizacione mreže, sedam mjesnih
bužeta Općine i kantonalnih i fede-
zajednica realizovalo je 20, uglavnom,
ralnih fondova.
manjih projekata. Posebno treba izd-
vojiti projekat regulacije korita rijeke Bez obzira na sva pozitivna iskust-
Sokoluše kroz Gračanicu, koji se rea- va, prikupljanje sredstava od građana
lizuje fazno. na dobrovoljnoj osnovi, vjerovat-
no, nije ”dugog vijeka”, prije svega
Mostovi zbog neobavezujućeg dejstva na sve
građane. Problemi koje u vezi s tim
Mostovi su građeni u četiri mjes- imaju rukovodstva mjesnih zajedni-
ne zajednice: Gračanica, Doborov- ca, kako u operativnom radu, tako i
ci, Malešići i Rašljeva. U toku su ak- dugoročnijem planiranju, ukazuju na
tivnosti na izradi idejnih rješenja potrebu iznalaženja stabilnijih vido-
za tri mosta na rijeci Sokoluši: va prikupljanja sredstava na obavez-
”Rampa”, ”Skver-Šumarija” i kod nom principu i učešću svih građana,
”Žitokombinata”. naravno prema imovnom stanju. Kao
smjernica ili putokaz seoskim naselji-
Sportski poligoni ma, u tom pogledu mogu poslužiti is-
Sportske poligone gradilo je se- kustva sa rentom i drugim načinima
dam mjesnih zajednica: Gračanica, prikupljanja sredstava za izgradnju in-
Džakule, Piskavica, Stjepan Polje, frastrukture u gradu.
Soko, Malešići i Škahovica. Osam
mjesnih zajednica gradilo je novu ili Napomene
proširivalo postojeću javnu rasvjetu: 1 Podaci o ulaganjima u infrastrukturu u
Babići, Doborovci, Donja Orahovica, 2003. godini uzeti su sa stanjem na dan 31.
Malešići, Miričina, Prijeko Brdo, Soko oktobar 2003. godine.
i Stjepan Polje.

ZakljuČci
Izneseni podaci i stečena iskustva u
realizaciji navedenih projekata ned-

22
 ZAVIÈAJ
Fikret Konjić
PREGLED REZULTATA
GRAČANIčKIH
SPORTSKIH KLUBOVA U
TAKMIČARSKOJ SEZONI
2002./2003. GODINE
T
akmičarsku sezonu
2002./2003. godina po svom
“negativnom saldu” obilježili
su rukometaši RK “Gračanice”, koji
su morali napustiti Premijer ligu Bos-
ne i Hercegovine. S druge strane, po-
zitivan bilans ostvarile su odbojkašice
ŽOK “Gračanica”, koje su svome gra-
du podarile dvije nove titule - državnih
prvaka u pionirskoj i kadetskoj kon-
kurenciji.
RUKOMET(muški)
Rukometaši “Gračanice” ušli su u
sezonu bez kvalitetnih priprema, pa,
iako je “igrački kadar” pojedinačno
obećavao, ekipa nije uspjela sačuvati
premijerligaški status. U jesenjem
dijelu prvenstva, dok su u ekipi bili
Ćehajić, Ðulić i Gojačić, sve je još
nekako i štimalo i činilo se da je bo-
dovna zaliha dovoljna za proljetni dio
šampionata. Međutim, u pauzi pr-
venstva došlo je do problema u Klubu.
Predsjednik Kluba Faruk Širbegović
podnosi pa, nakon vanredne Skupštine
Kluba, povlači svoju ostavku. Ekipu
napuštaju Ćehajić i Gojačić, a i gol-
man Ðulić odlazi u Australiju. Zim-
skih priprema praktično nije ni bilo.
Trener Predrag Hadžistević poveo
je ekipu u odlučujuću polusezonu sa
samo 5 treninga. Gubile su se utak-
mice i kod kuće i na strani, a stal-
no se govorilo da je naredni meč na
svom parketu odlučujući, te ako se
on dobije, pitanje opstanka u Premi-
jer ligi biće riješeno. Bodovna pred-
nost pred konkurentima topila se iz
kola u kolo, pa je ekipa došla u situa-
ciju da posljednje susrete igra u grču.
Svi su očekivali rezultat koji bi even-
tualno pomogao Gračanlijama u bor-
bi za opstanak. Pobjeda u posljednjem
kolu protiv ekipe “Prijedora” pokaza-
la se Pirovom, kada se saznalo da su
Živiničani, na veliko iznenađenje, sav-
ladali “Željezničar” u Sarajevu. Narav-
no, bilo je to iznenađenje samo za
naivne i one koji ne poznaju stanje u
BH rukometu. Oni koji prate tu našu
granu sporta, uočili su da je u posljed-
njih 4-5 kola šampionata bilo je neko-
liko, u najmanju ruku, iznenađujućih
rezultata
Ipak, sve to ne opravdava domaći
sastav. Krivicu, prevashodno, treba
tražiti u vlastitim redovima i hitno
potražiti odgovore na mnoga pitanja,
a evo samo nekih: da li se trebalo na
početku prvenstva odreći usluga gol-
mana Cipurkovića, da li je bila dobra
procjena da se Gojačić i Ćehajić pus-
te iz Kluba nakon što su na početku
sezone dovedeni kao spasioci, zašto
se nisu obavile zimske pripreme itd.,
itd…
Najgora stvar za gračanički ruko-
met bi bila kada bi se pred proble-
mima zatvorile oči i glava gurnu-
la u pijesak. U tom slučaju, sudbina
Košarkaškog kluba “Gračanica”, ko-
jeg se malo ko više i sjeća, zadesit će
23
 GRAČANIČKI GLASNIK

i rukometaše, a to, naravno, niko ne za uključenje u ligaško takmičenje,

želi. Zato sada, kada je najteže, Klubu pokazaće vrijeme koje je pred nama.
ne treba okrenuti leđa, treba okupiti
sve one koji mogu i hoće da pomognu NOGOMET
da se kriza prevlada, a Klub ekspresno
Posljednji od gračaničkih sportista
vrati u Premijer ligu, gdje mu, po tra-
svoju takmičarsku sezonu zaključili
diciji i do sada stečenoj reputaciji, ob-
su nogometaši “Bratstva”. Oni su ut-
jektivno i jeste mjesto.
akmicu posljednjeg kola Druge nogo-
metne lige BiH, grupa “Sjever”, igrali u
RUKOMET (Žene) Zavidovićima sa vodećom “Krivajom”.
Najmlađi sportski kolektiv, koji S obzirom da je ekipa “Krivaje” imala
se u ovoj takmičarskoj sezoni bo- prednost od dva boda, samo pobjeda
rio za bodove, bio je ŽRK “INDEX”. mogla je gračaničkim nogometašima
Formiran krajem 2002. godine, sa obezbijediti prvo mjesto i učešće u
zakašnjenjem od 6 prvenstvenih kola, kvalifikacijama za ulazak u Prvu no-
uključio se u takmičenje u okviru gometnu ligu. Međutim, susret je pro-
Prve rukometne lige BiH. Igrajući po tekao u prilično ravnopravnoj igri i
sistemu srijeda - subota, ekipa je iz završio se bez golova, 0:0, što je bilo
kola u kolo doživljavala poraze, a s ob- dovoljno da Zavidovićani zadrže prvo
zirom na njenu nepripremljenost, to mjesto na tablici.
se moglo i očekivati. U drugom di-
Ipak, ne treba previše žaliti za
jelu šampionata, ekipa je uspjela na
propuštenom prilikom, jer na startu
svom terenu dobiti jedan susret - pro-
ovog prvenstva ambicije kluba su bile
tiv ekipe “Sloge” iz Gornjeg Vakufa
stvaranje mlade ekipe, koja će osvojiti
- i kada se očekivalo da strpljiv rad i
solidno mjesto u gornjem dijelu tabli-
stečeno iskustvo počnu davati rezul-
ce i pripremiti se da u narednom pr-
tate, u Klubu je došlo do nesuglasica
venstvu juriša na prvo mjesto. Ako se
na relaciji trener – igračice. Igračice
to zna, onda je cilj više nego ostvaren.
su ultimativno zatražile smjenu tre-
Jer, ne treba zaboraviti ni činjenicu
nera, a kako je predsjednik Kluba
da je ekipa “Krivaje” skoro cijelo pr-
Fahir Humić stao na stranu trenera,
venstvo provela na prvom mjestu na
igračice su prestale trenirati i tri kola
tablici, da je u pojedinim trenucima u
prije kraja prvenstva ekipa je istupila
odnosu na Gračanlije imala i po 9 bo-
iz takmičenja.
dova prednosti, pa je i njihov plasman
Prava je šteta što u Klubu nisu smogli u kvalifikacije više nego zaslužen.
snage i razriješili međusobne proble-
Kada se gleda sezona u cjelini, onda
me, kako bi se bar prvenstvo privelo
treba reći da je u igri Gračanlija bilo
kraju. Trebat će vremena da se nane-
oscilacija i da su u većini slučajeva bol-
sena šteta ugledu gračaničkog sporta
je igrali na gostujućim terenima nego
zaboravi. Trener Halid Duraković po-
na svom travnjaku. Dva neriješena re-
novo je okupio četrdesetak djevojčica,
zultata u Gračanici, sa “Gradinom “
uzrasta od 12 do 15 godina i eki-
iz Srebrenika i ekipom “Mramora”,
pa trenira, a kada će biti spremna

24
 ZAVIÈAJ
Stadion NK “Bratstvo” Gračanica
bila su odlučujuća, jer su unepovrat
otišla četiri “domaća” boda, a s njima
bi “Bratstvo” bez poteškoća zauzelo
prvo mjesto.
Ipak, ova sezona se može ocijeni-
ti uspješnom, a ako se tome doda i
činjenica da je nekoliko juniora iz
vlastitog pogona ozbiljno zakucalo na
vrata prvog sastava, te da već u prvoj
postavi igra 6-7 mladih igrača, onda
za ekipu “Bratstva” u narednim sezo-
nama ne bi trebalo biti zime.
MALI NOGOMET
Malonogometaši gračaničkog kluba
“Kaskada-Drvostil” u ovu takmičarsku
sezonu ušli su, kao i uvijek, sa velikim
ambicijama. Dvostruki prvaci Bosne i
Hercegovine, osvajači KUP-a i sedmo-
plasirani na evropskom šampionatu
i nisu mogli drugačije. Tokom cije-
le sezone vodili su mrtvi trku sa eki-
pom “Seljaka” iz Livna i tek u pos-
ljednjem kolu u Livnu je pala odluka
o ovogodišnjem BH prvaku. Nažalost,
bili su to Livnjaci, mada se ne može
reći da je to bilo nezasluženo.
Po svoj prilici, a to će detaljnije
analize pokazati, “Kaskada” je prvo
mjesto prokockala u Tuzli, u susretu
sa “Bosna-Kompredom”, kada su, na
veliko iznenađenje, poraženi visokim
rezultatom 10:1. Ovom porazu ku-
movale su neke nesuglasice u Klubu,
koje su, nasreću po gračanički i BiH
mali nogomet, brzo prevladane.
Ipak, ni drugo mjesto nije neuspjeh,
jer, po nepisanom sportskom pravi-
lu, titulu je uvijek lakše osvojiti nego
odbraniti. Osim šampionata, ekipa
“Kaskada-Drvostil” nije uspjela pono-
viti ni uspjeh u KUP takmičenju, jer
je u finalu u Vogošći poražena od mo-
starske “Karake” sa 7:3. U narednom
šampionatu od nogometaša “Kaska-
de” ljubitelji sporta ponovo očekuju
vrhunske rezultate.
25
 GRAČANIČKI GLASNIK

ODBOJKA (muški) Kao i pred rukometnim sportskim

Odbojka spada u sportove sa kraćom
tradicijom u Gračanici. Ipak, za ve-
oma kratko vrijeme, ovaj sport izbo-
rio se za svoje mjesto pod suncem i
uz nogometaše “Kaskade”, u nared-
noj sezoni, odbojkaši će jedini brani-
ti čast gračaničkog sporta u najkva-
litetnijem razredu takmičenja. Iako
su bili novajlije u ligi, gračanički
odbojkaši su, predvođeni trenerom
Adnanom Bajraktarevićem, odlično
odigrali jesenji dio prvenstva i plasira-
li se u gornji dio prvenstvene tablice,
zabilježivši iznenađujuće sjajne pobje-
de gostujući u Brčkom i Kalesiji. Da
su ekipa koja ima karakter, pokazali
su u nekoliko mečeva, kada ni vođstvo
protivnika od 2:0 u setovima nije za
njih bilo nedostižno.
Drugi dio prvenstva nisu počeli slav-
no. I odbojkaši, kao i rukometaši,
nisu obavili kvalitetne zimske pripre-
me, a došlo je i do nesuglasica na re-
laciji trener - igrači, što je uzrokovalo
nekoliko poraza, pa čak i od ekipa iz
Brčkog i Kalesije, koje su Gračanlije
pobjeđivali u gostima.
U takvoj sitauciji, igrači su ultima-
tivno tražili smjenu trenera, do čega
je, sredinom proljetnog dijela pr-
venstva, i došlo. Na mjesto trenera
došao je profesor Muhidin Halilović,
kao privremeno rješenje, jer je istov-
remeno vodio i žensku ekipu, a Klub
je napustio i predsjednik Kluba Nihad
Gazibegović. Na mjesto VD direktora
kluba došao je Mahir Osmić i te prom-
jene djelovale su kao mali pozitivni Ove su godine po treći puta uzas-
šok na ekipu, koja je u nekoliko nared- topno postale državne prvakinje u pi-
nih mečeva zaigrala kao preporođena onirskoj kategoriji, ne dozvolivši svo-
i uspjela sačuvati prvoligaški status. jim protivnicama na dva turnira da
radnicima, tako i pred odbojkašima
stoji niz problema koje treba u hodu
rješavati. Potrebno je odmah formi-
rati novu upravu Kluba, obezbijediti
sredstva za pripreme i takmičenje, jer
će naredna sezona biti mnogo teža od
prethodne. Ako još, konačno, dođe i
do ujedinjena odbojke na teritoriji ci-
jele BiH, onda će iz aktuelne Prve lige
ispadati 4 kluba, pa će i borba za op-
stanak u ligi biti mnogo žešća.
ODBOJKA (Žene)
Odbojkašice “Gračanice” čine eki-
pu, koja je u protekloj takmičarskoj
sezoni, uz nogometaše Kaskade, doni-
jela najviše radosti ljubiteljima spor-
ta u Gračanici. Iako daleko najmlađa,
ekipa koja se takmičila u seni-
orskoj kategoriji, uspjela je u Drugoj
odbojkaškoj ligi zauzeti treće mjesto,
uz napomenu da su u oba susreta sav-
ladale drugoplasiranu ekipu “Zeni-
ce”. Treba ovdje, radi objektivnijeg
vrednovanja njihovih rezultata, na-
pomenuti da su, uz samo dva izuzet-
ka, sve igračice “Gračanice” učenice
osnovne škole, a Lejla Nurikić, kapi-
ten ekipe i Aida Ranica učenice su
prvog i drugog razreda srednje škole
i još nemaju napunjenih 15 godina.
Upravo zbog svoje mladosti, kvaliteta
i iskustva, stečenog u seniorskoj kon-
kurenciji, one su neprikosnovene na
šampionatima za mlađe kategorije u
Bosni i Hercegovini.

26
 ZAVIÈAJ
im uzmu niti jedan set. Isti uspjeh
postigle su i u kategoriji mlađih ka-
detkinja, a u juniorskoj konkurenciji
osvojile su drugo mjesto, iza ekipe sa-
rajevske “Dobrinje”.
Imena Amile Gopo, Melise Helić,
Melise Kamberović, Lejle Nurikić i
ostalih gračaničkih odbojkašica već
se sa poštovanjem izgovaraju u re-
dovima odbojkaških BH stručnjaka.
Amila Gopo je dva puta proglašavana
najboljom pionirkom u BiH, istu titu-
lu ove godine ponijela je Melisa Helić,
a Melisa Kamberović je proglašena
najboljim tehničarem u pionirskoj ka-
tegoriji za prošlu godinu, a ove go-
dine tu je titulu ponijela u katego-
riji mlađih kadetkinja. Najzaslužniji
za uspjehe gračaničkih odbojkašica
je profesor Muhidin Halilović, a bilo
bi nepravedno ne spomenuti i Ibrahi-
ma Žunića, predsjednika Kluba, koji
u ova, za sport teška vremena, uspije-
va obezbijediti sredstva za funkcioni-
sanje Kluba.
KARATE
Karatisti KK “Gračanica-Nesam”
tokom cijele sezone imali su niz
takmičarskih uspjeha, osvojivši veli-
ki broj pojedinačnih medalja na tur-
nirima širom Bosne i Hercegovine.
Najuspješniji takmičar bila je Alisa
Sarajlić, čiji su uspjesi “natjerali” se-
lektora ženske BH selekcije da joj up-
uti poziv u reprezentaciju, a ona je
to na najbolji način iskoristila i na
pripremama reprezentacije u Trpnju
(Hrvatska) uspješno položila za crni
pojas “prvi dan”, postavši tako prvi
majstor karatea u ženskoj konkuren-
ciji u Gračanici. Uspjeh je još veći
ako se zna da Alisa Sarajlić ima samo
16 godina i da je pred njom duga i
uspješna sportska karijera.
Umjesto zaključka, može se dati ge-
neralna ocjena da je ovo bila jedna od
neuspješnijih sezona u poslijeratnoj
istoriji gračaničkog sporta. Problemi
koji prate sport u BiH nisu mimoišli
ni gračaničke sportske klubove. Je-
dan od uzroka je i nefunkcionisanje
Opštinskog sportskog saveza, koji ni-
kako da zaživi i preuzme funkciju koja
mu u organizaciji i finansiranju spor-
ta pripada.
27
 GRAČANIČKI GLASNIK

Omer Hamzić najljepšem sjećanju njegovih drugova

Likovi zavičaja: Salih Osmanbegović
“Partizan plus” iz Prve
proleterske
saboraca, komšija i prijatelja.
Tako su govorili na njegovom pos-
ljednjem ispraćaju – Dragutin Braco
Kosovac, u ime boračkih organizacija,
a i grada Sarajeva i, Alija Gazibegović,
u ime rodne mu Gračanice.
Rođen je 1925. godine u Gračanici,
umro je 22. 5. 2003. godine u Sara-

O
tišao je još jedan, među pos- jevu. Jedan od posljednjih prvobora-
ljednjim, iz stroja Prve prole- ca onoga rata iz ovoga kraja, jedan od
terske brigade, one koja je for- najuglednijih Gračanlija u Sarajevu.
mirana, kako su nas učili, “u malom
Njegovi roditelji, otac Mustafa i maj-
bosanskom gradiću Rudom, 22. de-
ka Džiha imali su “punu” kuću djece,
cembra, 1941. godine.” To smo slavi-
četiri kćerke - Nuru, Minu, Džehvu i
li kao Dan armije, kojoj je pjesnik ne-
Rašidu i četiri sina - Adema, Ćazima,
kada ushićeno nazdravljao: “Stupaj,
Asima i Saliha. I sve ih izveli na pra-
slavne zastave razvij, ponosna čelična
vi put.
zbita…” Tada smo slavili i tu vojsku
i njenog vrhovnog komandanta Tita. Četiri Osmanbegovića iz ove poro-
Danas je sve manje njegovih sabora- dice četiri su uzbudljive životne priče
ca među živima i sve manje sjećanja i dobar predložak za jednu zanim-
na njih. Odlaze tiho, zaboravljeni i os- ljivu porodičnu sagu. Spomenimo
tavljeni od historije, koja se tako gru- samo poglavlje Drugog svjetskog rata
bo poigrala sa idealima za koje su se i njihovo opredjeljenje za partizane i
borili i ginuli. narodnooslobodilački pokret. Jesu li
sami odabrali tu stranu ili je ta stra-
Ni Salih Osmanbegović nije mo-
na odabrala njih, za ovu priču man-
gao drugačije. Plijenio je svojom
je je važno. U tragičnom bezizlazu s
čestitošću, skromnošću, ljudskim
početka i tokom Drugog svjetskog
poštenjem, nevjerovatnom upornošću
rata, sinovi Mustafini su na toj strani
i radnom energijom. Nakon velikih
vidjeli jedini izlaz za sebe i svoj narod.
društvenih lomova kod nas i osjet-
Adem: u najgorem periodu ustaškog
nog nastupanja fašizma prema Bos-
divljanja i progona Srba, sredinom
ni i Sarajevu, ponovo se svrstao u
1941. godine, na nagovor nekih svo-
antifašističke redove i na toj liniji ak-
jih prijatelja, primio se dužnosti ko-
tivno djelovao, takoreći do posljed-
tarskog predstojnika u Gračanici,
njeg dana. Prekaljeni antifašista nije
obuzdavao i sprečavao nasilje koliko
mogao otići u zapećak dok je Bosnom
je mogao, otvoreno ili prikriveno stav-
harao fašizam. Vanredno angažovanje
ljao se u zaštitu progonjenih, a kad je
tog starog partizana na strani Bosne,
postao sumnjiv, dobio je premještaj
tokom rata 1992.–1995., uprkos poz-
- i konačno otišao u partizane. Bio
nim godinama, pa i bolesti, ostat će u
je komesar, potom i komandant jed-

28
 ZAVIÈAJ
nog od bataljona u Tuzlanskom par-
tizanskom odredu. Po završetka rata,
otišao je iz Gračanice i sve do kra-
ja života posvetio se profesionalnom
radu u Sarajevu; Ćazim: kao pripad-
nik jedne hrvatske legionarske jedini-
ce dospio je na Istočni front, gdje se,
Bog zna kako, priključio Crvenoj ar-
miji, a zatim prešao u jednu jugoslo-
vensku partizansku jedinicu s kojom
je ušao u oslobođeni Beograd, okto-
bra 1944. godine, i u njoj dočekao
kraj rata; Asim: kao najmlađi, do
1943. godine bio je u Gračanici,
sarađivao sa Ademom Alićem i dru-
gim ilegalcima, a preko njih i sa ne-
kim partizanskim jedinicama na tere-
nu, uhapšen je nakon tragične pogi-
bije Adema Alića, nešto kasnije pob-
jegao iz Gračanice u operativne parti-
zanske jedinice u okolini Tuzle. Čitav
svoj životni i radni vijek proveo je u
Gračanici, najviše u Tvornici papirne
ambalaže i Štampariji.
Među živim odavno nema Adema i
Ćazima, nema ni Asima - evo, ni Sa-
liha.
I njegova životna staza može biti
uzbudljiv roman s patriotskom
porukom – i, što rekoše njegovi dru-
govi, kao primjer za ugled sadašnjih i
nadolazećih generacija u ovoj zemlji.
Djetinjstvo i ranu mladost Salih
Osmanbegović je proveo u Gračanici.
Nešto kasnije, s uspjehom je završio
srednju građansku školu u Dobo-
ju, rano se uključio u napredni om-
ladinski pokret, potom u SKOJ…
Nastavljajući školovanje u srednjoj
tehničkoj školi u Sarajevu, povezao
se sa tamošnjom skojevskom organi-
zacijom, u kojoj je ilegalno djelovao
i nakon izbijanja Drugog svjetskog
rata. Početkom marta 1942. godi-
ne, sa 13 svojih drugova našao se na
partizanskoj teritoriji u okolini Foče.
Njihov odlazak u partizane bio je od
šireg političkog značaja za pokret, što
potvrđuje i činjenica da ih je u Foči,
prije rasporeda u partizanske jedini-
ce, lično primio i pozdravio vrhov-
ni komandant partizanske vojske Jo-
sip Broz Tito. Osim Sarajlija, u grupi
su bili i njegovi drugovi iz Gračanice:
Hajrudin Mehinagić i Ekrem Durić, te
Hazim Vikalo iz Sladne.
O tom čuvenom izlasku iz Saraje-
va, ratnom putu i vojničkoj karijeri
Saliha Osmanbegovića, u jednoj nje-
govoj zvaničnoj biografiji zapisano
je sljedeće: “Na osnovu odluke Mje-
snog komiteta Komunističke parti-
je Sarajevo, a po direktivi Vrhovnog
štaba Narodnooslobodilačke vojske i
partizanskih odreda Jugoslavije (Tito
na savjetovanju u Ivančićima, janua-
ra 1942. godine) da se tek formirana
Prva proleterska brigada popuni akti-
vistima NOP-a iz Sarajeva, prvenstve-
no iz redova muslimanske i hrvatske
nacionalnosti, 8. marta 1942. godi-
ne iz okupiranog Sarajeva sa grupom
od 13 članova SKOJ-a (pitomaca “Na-
rodne uzdanice” i Šerijatske gimna-
zije) izašao je na slobodnu teritori-
ju i u Vrhovnom štabu raspoređen
u navedenu brigadu. U Prvoj prole-
terskoj brigadi kao borac, mitralje-
zac i starješina ranga voda, čete i ba-
taljona (u KPJ od 5. februara 1943.
godine, a polovinom 1943. godi-
ne sa 18 godina starosti postao ofic-
ir), prošavši dug i težak borbeni put
i najznačajnije bitke u 3., 4., 5., 6. i
7. neprijateljskoj ofanzivi, ostao je
do septembra 1943. godine, a potom
29
 GRAČANIČKI GLASNIK
Za uspomenu i dugo sjećanje: Salih Osmanbegović i Suljo Spahić iz Piskavice
premješten u 6. ličku proletersku di-
viziju. U njoj je kao starješina u 22.
kosmajskoj, te u 1. i 2. ličkoj prole-
terskoj brigadi bio učesnik u operaci-
jama za oslobođenje Beograda, bitka-
ma na Sremskom frontu i u završnim
operacijama za konačno oslobođenje
zemlje, kroz Srem i Slavoniju, do Za-
greba. U ratu je četiri puta ranjavan,
jedanput veoma teško, 40% je inva-
lid. Odmah poslije rata, početkom
1946. godine, premješten je u Jugo-
slovensko ratno vazduhoplovstvo za
političkog komesara vazduhoplovnog
puka i proizveden u viši oficirski čin –
čin majora. Na službi u ratnom vazdu-
hoplovstvu i protivvazdušnoj odbrani,
na visokim dužnostima u komandama
vazduhoplovnih divizija i vojnih škola
i u Komandi Ratnog vazduhoplovst-
30
va i protivvazdušne odbrane ostao je
do 1970. godine, dajući vidan dopri-
nos razvoju ovog vida oružanih sna-
ga i JNA. U tom periodu je završio
višu oficirsku školu i Višu vazduhop-
lovnu vojnu akademiju i uz to veoma
intenzivno radio na vlastitom opštem
obrazovanju, između ostalog, vanred-
no polažući ispite završio više raz-
rede gimnazije i Pravni fakultet…
(…) Zadnjih 11 godina aktivne vojne
službe, neprekidno do penzionisanja,
31. 12. 1981. godine, bio je u Teritori-
jalnoj odbrani Socijalističke Republi-
ke Bosne i Hercegovine.”
Osim svoje redovne službe,
kao čovjek širokih interesovanja,
angažovao se u društvenom radu, u
mnogim društvenim i sportskim orga-
 ZAVIÈAJ

nizacijama, klubovima i udruženjima noj Vladi Bosne i Hercegovine i po-

u Sarajevu. nudili svoje iskustvo, ugled, znanje i
pomoć u organizovanju odbrane Sa-
Nije mirovao ni u mirovini. Bio je na-
rajeva, u odbrani Bosne i Hercegovi-
rodni poslanik, aktivista nekadašnjeg
ne. Nažalost, ili su staračke snage tih
Socijalističkog saveza, boračkih or-
časnih oficira bile potcijenjene ili im
ganizacija… Poznat je i kao jedan od
se nije vjerovalo. Mada nisu mogli ak-
najagilnijih predsjednika Udruženja
tivno učestvovati u odbrani Bosne, us-
Gračanlija u Sarajevu.
pjeli su sačuvati obraz u opkoljenom
Za takav angažman dobio je više Sarajevu. Javno oglašavanje i osude
visokih ratnih i mirnodopskih odli- fašističkih nasrtaja na Sarajevo, po-
kovanja, među kojima ističemo samo zivi međunarodnim organizacijama
dva: “Partizansku spomenicu ’41” i antifašističkih boraca da podrže Bos-
Nagradu ZAVNOBiH-a, koja mu je do- nu, te mnoge druge slične aktivnosti
dijeljena 25. 11. 1991. godine. i manifestacije i, konačno, to što su
Salih Osmanbegović je bio u redo- ostali da dijele zlo i dobro sa svojim
vima one vojske punih 40 godina: od sugrađanima, u danima bosanskog
prvih legendarnih dana njenog nasta- karakazana, bilo je više od moralne
janja, časnog rasta i razvoja, tu neg- podrške.
dje, do prvih početaka njenog posr- Salih je bio inicijator i predsjed-
tanja. Prije definitivnog sunovrata te nik Organizacionog odbora za formi-
vojske, otišao je u mirovinu, svjestan ranje Patriotskog demokratskog po-
da to odavno nije više bila ona vojska kreta za Bosnu i Hercegovinu, koji je
u kojoj je proveo svoje najbolje godi- osnovan 20. juna 1993. godine i koji
ne. Kao i mnogi iz njegove generaci- je uspješno djelovao tokom čitavog
je, dostojanstveno i hrabro, duboko u minulog rata, doprinoseći naporima
zrelim godinama, podnosio je rušenje u odbrani Bosne i Hercegovine. Na
svojih mladalačkih ideala. Prepoznao funkciji predsjednika Republičkog od-
je podmuklu opasnost koja se nadvila bora SUBNOAR-a Bosne i Hercegovi-
nad ovim našim prostorima i opet se ne bio je od oktobra 1995. do septem-
stavio na stranu antifašizma. Za razli- bra 1998. godine.
ku od davne 1942. godine, kada je sa
Zapažena je i njegova publicistička
svojim drugovima izašao iz Sarajeva i
djelatnost. Objavio je veći broj pri-
krenuo u borbu protiv fašizma, pola
loga u nekoliko ratnih monografija i
vijeka kasnije, tokom rata za Bosnu i
četiri zbornika sjećanja ratnih jedini-
Hercegovinu, ostao je u opkoljenom
ca. Sarađivao je u nekim republičkim
Sarajevu da ga, opet, zajedno sa svo-
časopisima i revijama, na radiju i te-
jim drugovima brani od fašističkih
leviziji, objavio više ratnih feljto-
nasrtaja koliko može i kako može.
na u “Oslobođenju”, više godina bio
Bio je vodeća ličnost u grupi časnih član savjeta tog lista… Objavio je,
umirovljenih generala nekadašnje između ostalog, i jedan opširniji pri-
JNA koji su se u ljeto 1992. godi- log o mjestu i ulozi gračaničkih in-
ne javno stavili na raspolaganje rat- telektualaca u preobražaju svog

31
 GRAČANIČKI GLASNIK

zavičaja u 8. broju “Gračaničkog glas- Hercegovini u ovoj izuzetno značajnoj

nika”. Bio je organizotar i sudionik
više zapaženih savjetovanja iz novi-
je historije naroda Bosne i Hercego-
vine. Ističem Okrugli sto, “ZAVNO-
BiH – Deklaracija o pravima građana
Bosne i Hercegovine”, održan u Sans-
kom Mostu 1. 7. 1999. Kao pred-
sjednik Organizacionog odbora tog
naučnog skupa, uspio je okupiti emi-
nentna imena iz našeg naučnog, kul-
turnog i javnog života. Sa svojim pri-
lozima nastupili su akademici Enver
Redžić i Muhamed Filipović, zatim
poznati historičari i publicisti Muha-
med Kreso i Mićo Carević, fra Mar-
ko Oršolić, Krstan Bijeljac, Žarko R.
Papić, Mustafa Resulović, Bejdo Felić
i Adem Borić. Među njima je bio i Sa-
lih Osmanbegović, ne samo kao orga-
nizator, već i kao autor. Zapaženo je
njegovo izlaganje pod naslovom: “Je-
dan pogled na značaj, ostvarenje i ak-
tuelnost Deklaracije ZAVNOBiH-a o
pravima građana Bosne i Hercegovi-
ne”1  Za ovu priliku podvlačimo samo
jednu njegovu misao, izgovorenu pri-
likom otvaranja spomenutog skupa:
“U času kada održavamo ovaj skup,
svjedoci smo veoma raširenih pojava
grubog kršenja ljudskih prava i slobo-
da koja ozbiljno dovode u pitanje de-
mokratski preobražaj i demokratsku
reintegraciju Bosne i Hercegovine, te
brojnih opstrukcija i teškoća u funk-
cionisanju pravne države. U tome
leži i povećana aktuelnost dalje rea-
lizacije u praksi Deklaracije donese-
ne u Sanskom Mostu prije 55 godi-
na. Vjerujem da će učesnici ovog sku-
pa o tome iznijeti puno argumenata,
ali i ideja o putevima prevazilaženja
nezadovoljavajućeg stanja u Bosni i
oblasti.”2
O njegovim vezama sa rodnim kra-
jem u pomenutom biografskom za-
pisu nalazi se i sljedeća rečenica:
“Poslije rata (Drugog svjetskog n.
u.) bez prekida je bio prisutan u rod-
nom kraju (Gračanica) i široj regi-
ji sjeveroistočne Bosne, aktivan u
pružanju podrške i pomoći i zbog
toga, kao i zbog principijelnosti, lične
skromnosti i uvijek kritičkog odno-
sa prema bilo kakvim privilegijama i
zloupotrebama – uživa izuzetno ve-
liki ugled i poštovanje među ljudi-
ma ovog kraja.” Sjećam se, dolazio
je u Gračanicu nenametljivo, tiho, da
obiđe rodni kraj, svoju familiju, da se
vidi sa drugovima iz djetinjstva. Ak-
tuelnim vlastima u Gračanici nikad
se nije nametao. Pripadao je plejadi
bivših partizana, koji su urođenu ili
“utuvljenu” partizansku skromnost
ispoljavali čitavog svog života. Otvore-
no je osuđivao takozvane partizanske
legende, koje su u nekim kasnijim
vremenima znale dobro unovčiti svoj,
kako se govorilo, doprinos NOB-u i re-
voluciji.
Zato je Salih Osmanbegovć za mene
i za moju generaciju bio i ostao “par-
tizan plus”, a za svoje drugove, kako
reče Dragutin Braco Kosovac na nje-
govom posljednjem ispraćaju, “jedan
od gospara socijalističke revolucije
Jugoslavije i narodnooslobodilačke
borbe naroda Bosne i Hercegovine”.
Razmišljajući o tome, ne mogu a da
se ne sjetim dva, naoko sitna, detalja
iz mojih brojnih susreta i kontakata
sa rahm. Salihom. Prvi je vezan za jed-
no savjetovanje pod naslovom “Dje-
lovanje napredne omladine, SKOJ-a,

32
 ZAVIÈAJ
sindikata i KPJ u Gračanici nepos-
redno pred rat i u prvoj ratnoj godi-
ni”, održano krajem 1985. godine, s
ciljem da se rasvijetle neki detalji za
Monografiju “Gračanica i njena okoli-
na u NOB-u i revoluciji”, na kojoj sam
tada intenzivno radio u koautorstvu
sa prof. Esadom Tihićem. Osim neko-
liko historičara, na taj skup odazvalo
se i dvadesetak uglednih starijih lju-
di, mahom učesnika NOB-e, od kojih
se očekivalo da iznesu svoja sjećanja
na važne događaje u periodu 1939.–
1941. godina u Gračanici. Kao jedan
od uglednih učesnika, Salih je iznio
svoja sjećanja na organizaciju napred-
nih omladinskih grupa u trgovačkoj
građanskoj školi, koju je pohađao
u Doboju neposredno prije izbijan-
ja Drugog svjetskog rata. Tokom sav-
jetovanja (kako smo ga mi zvali), po-
vela se rasprava i o učešću, ili bolje
reći neučešću Gračanlija u ustanku
na Ozrenu. Naime, ako su već posto-
jale napredne grupe partijaca i skoje-
vaca u Gračanici, postavilo se logično
pitanje kako niko od njih nije otišao
na Ozren prilikom ustaničkog upada
u Gračanicu i njihovog povlačenja 23.
augusta 1941. godine. Dok su mnogi
okolišali sa odgovorom i potpuno zao-
bilazili to vruće pitanje, Salih je, kao i
uvijek, bio direktan. Navodim njegove
riječi po sjećanju:
“Nije se ni moglo očekivati da se
neko od nas pridruži ustanicima kada
je većina njih na svojim kapama ima-
la kokarde. Istina, bilo je nešto i pe-
tokraka.”
Nakon ovako direktnog i jasnog od-
govora, niko se više nije upuštao u
dalje razjašnjavanje toga pitanja. Val-
ja znati da je u to vrijeme napuhana
legenda o ozrenskim partizanima i
petokrakama, te njihovim partizan-
skim zaslugama još uvijek pritiskiva-
la svijest mnogih. Osim činjenica u
knjizi Todora Vujasinovića o Ozrens-
kom partizanskom odredu, drugih i
drugačijih istina o tome nije bilo. Ili
su se samo krišom šaputale. Salih
Osmanbegović je tom prilikom otvo-
reno i javno izgovorio samo jednu.
Drugi detalj vezan je za Časopis
“Gračanički glasnik”, kojeg je Sa-
lih od prvog broja podržavao, nalazio
nam saradnike, čak i sam sarađivao u
njemu. Sjećam se kako je, kao funk-
cioner SUBNOAR-a BiH u Sarajevu, s
neskrivenim ponosom svojim drugovi-
ma pokazivao Časopis, govoreći: “Vi-
dite, šta mi u Gračanici imamo!”
Kao predsjednik SUBNOAR-a BiH,
on će nešto kasnije pokrenuti reviju
“Glas antifašista”, koja i danas izlazi.
Kad mi je poklanjao prvi broj, sjećam
se, u šali mi je rekao:
“Evo, i mi u Sarajevu nešto
imamo!”
Šta su dva detalja iz jedne prebo-
gate i zanimljive biografije… Jedan
tren, malo podsjećanje, premalo u su-
daru s neumitnošću zaborava… Jer,
otišao je Čovjek.
NAPOMENE
 1
U povodu 60. godišnjice ZAVNOBiH-
a i u znak sjećanja na rahm. Saliha
Osmanbegovića, taj njegov rad objavljujemo
u rubrici “Povodom” u ovom broju našeg
časopisa.
 2 Glavni odbor Saveza udruženja boraca
Narodnooslobodilačkog antifašističkog rata
Bosne i Hercegovine, Akademija nauka i
umjetnosti Bosne i Hercegovine i Skupština
opštine Sanski Most izdali su Zbornik ra-
33
 GRAČANIČKI GLASNIK
Zavičaj
Nedim Zahirović
Šejh Sinan iz Srebrenika
Ramiza Smajić
POSLJEDNJI GRAČANIČKI SIDŽIL
Mina Kujović
Osnivanje i poČetak rada DjevojaČke
narodne osnovne škole u GraČanici
Dr. Muhamed Nuhić
NASILJE I KAZNA
34
Nedim Zahirović
Šejh Sinan iz
Srebrenika
U
z mjesnu džamiju u Gornjem
Srebreniku, naselju u blizini
poznate srebreničke tvrđave,
nalazi se turbe šejha Sinana. Za raz-
liku od tvrđave, čiji pomen nalazi-
mo u istorijskim izvorima i prije os-
manskog osvajanja, a naročito u os-
manskim nakon njenog definitivnog
pada pod tursku vlast 1520. godine, o
ličnosti šejha Sinana nismo imali ni-
kakvih podataka, izuzev onih koje je
sačuvalo narodno predanje. Ovo pre-
danje zabilježio je još 1965. godine
Milenko S. Filipović.1 Prema tome
predanju, šejh Sinan je došao u Sre-
brenik iz Budima nakon 1690. godi-
ne, odnosno nakon što su Osmanli-
je izgubile Ugarsku. M. Filipović dal-
je navodi kazivanje o njegovom “Po-
bri”, tj. pobratimu, hrišćaninu porije-
klom iz Žabara koji je prešao na is-
lam i nakon smrti ukopan pored Si-
nanovog groba, zatim kazivanje o nas-
tanku šejh Sinanovog vakufa i o nje-
govim kerametima. U prilici smo da
navedemo neke pouzdane podatke o
ovom derviškom šejhu, i to na osnovu
njegove biografije, koju je u djelu Sil-
siletü l-muqarribîn ve menâqibu l-müt-
teqîn dao šejh Sinanov savremenik,
beogradski muftija i muderis Muniri
Belgradi.
Muniri Belgradi (njegovo pravo ime
je Ibrahim b. Iskender) poznati je os-
manski autor sa naših prostora. Nje-
 PROŠLOST

govu biografiju, kao i podatke o nje- sandžak-bega.4  Carski povjerenik

govim djelima, na osnovu radova ra- (mubašir), koji je bio prisutan kod
nijih istraživača i na osnovu vlastitih obavljanja ovih radova, bio je Vildan-
istraživanja dao je Hazim Šabanović. zade efendi, sin mog učitelja Vildan-
Muniri je bio porijeklom Bošnjak, efendije.5  Kad je Vildan-zade ugledao
a Šabanović navodi da je on nakon Sinana na ovom mjestu, on je iz obzi-
završenog školovanja u Istanbulu, do- ra i naklonosti prema pobožnjacima
bio položaj muftije u Beogradu. On koje je naslijedio od svog oca povikao:
je, takođe, bio i muderris na medre- ‘Efendija, što ti ovdje radiš?’ i upi-
si Mehmed-paše Jahjapašića i vaiz. tao ga za njegovo stanje. Šejh je nje-
Tačan datum Munirijeve smrti nije mu objasnio svoju situaciju, na što
utvrđen, ali je to bilo nakon 1617., a se Vildan-zade založio kod kadije da
prije 1635. godine. Nakon smrti, po- šejha oslobodi od ove službe, čemu on
kopan je u haremu džamije Mehmed- nije udovoljio. Tada je Sinan poželio
paše Jahjapašića. Kod prikaza dje- da na mjesto ovog kadije dođe drugi
la Silsiletü l-muqarribîn, Šabanović i da ovaj bude uklonjen sa ovog svije-
je ukazao na njegovu važnost i ista- ta tako što bi ovo veče, kada on ovd-
kao potrebu njegovog izdavanja (pri- je ostaje, čerahori njega napali i ubi-
jepis ovoga djela nalazi se u biblioteci li (dalje na ovom listu i na listovima
2
Sulejmaniji u Istanbulu).   Navode iz 118 b i 119 a slijedi uopšteno kazi-
ovog Munirijevog djela obilno je
koristila Nathalie Clayer, pozna-
ti istraživač istorije derviških re-
dova na Balkanu, i ono je i dalje
predmet njenog interesovanja.3 
Toliko o ovom izvoru, a sada
ćemo interpretirati Munirijeve na-
vode listovima 118 a – 119 b, gdje
se nalazi biografija šejha Sinana:
“Ovaj plemeniti merhum bio je
halifa Merkez-efendije, a zatim je
došao u malu kasabu Srebrenik,
koja se nalazi ispod Tuzle, tu se
nastanio i živio, provodeći svoj ta-
rikat. Iako skromnog imetka, on
je sagradio jedan mesdžid i živeći
uzornim životom dostigao sta-
rost od 80-90 godina. Međutim,
uprkos tome što je dostigao tako
duboku starost i pročuo se po
uzornom i plemenitom životu,
njega je srebrenički kadija doveo
da radi na poslovima po naređenju

35
 GRAČANIČKI GLASNIK
vanje o korumpiranosti kadija i tek na
listu 119 b Muniri nastavlja pričanje
o Sinanu). U momentu kada je kadi-
ja bio ubijen, Sinan se odmah udaljio
od toga mjesta, jer je pomislio da je
tako najbolje i dok je išao kući, bio je
zadivljen Božijom mudrošću. Nakon
ovoga, Vildan-zade ef. je isposlovao da
se Sinanu iz državne blagajne (bejtul-
mal) dodijeli primanje (vazifa) od ne-
koliko akči. Upravo u to vrijeme Si-
nan je nekim poslom boravio u Beo-
gradu, gdje je se susreo sa nekim po-
jedincima i sa Emir-efendijom, koji
mu je ukazao čast i poštovanje. U ple-
menitosti, čestitosti i sa dovama za
spas na onom svijetu, Sinan je 1010.
godine preselio na ahiret, neka mu se
Allah smiluje.”
Ovi podaci omogućuju nam da u iz-
vjesnoj mjeri osvijetlimo ličnost šejh
Sinana i u narednim redovima ćemo
pojasniti ove Munirijeve navode.
Početi ćemo od kraja, gdje nam Muni-
ri navodi da je Sinan umro 1010. go-
dine po Hidžri, što odgovara 1601. ili
1602. godini. Ako je poznato da je on
živio 80-90 godina, onda je rođen u
vremenu od 1510. do 1520. godine.
Muniri navodi da je Sinan u Srebre-
nik došao i tu se nastanio, odnosno to
mjesto odabrao kao svoj zavičaj (Mu-
niri upotrebljava glagol tevettün et-
mek koji upravo sadrži to značenje).
Muniri dalje navodi da je Sinan bio ha-
lifa Merkez-efendije. Merkez-ef. je bio
poznati šejh sunbulija, jednog ogran-
ka halvetijskog tarikata. On (Merkez-
ef.) je bio murid poznatog derviškog
šejha Sunbul Sinan-ef., koji je ujedno
i osnivač ovog ogranka halvetija. Na-
kon smrti Sunbul Sinan-ef. 1529. pa
sve do vlastite smrti 1552. godine,
Merkez-ef. je vodio Kodža Mustafa-
pašinu tekiju, koja je bila centar
36
ovog ogranka i nalazila se u Istanbu-
lu. Znači, Sinan je, prije nego što je
došao u Srebrenik, jedno vrijeme mo-
rao provesti u Istanbulu, u ovoj tekiji,
gdje je bio upućen u pravila i učenje
ovog ogranka od Merkez-ef., od koga
je dobio hilafet, a zatim se uputio u
Bosnu. Sada nam je poznat i Sinanov
tarikat; on je bio halvetija i pripadao
je ogranku sunbulija.6 
Ukoliko bismo pokušali odgovori-
ti na pitanje zašto je Sinan-ef. došao
u Srebrenik, prvo što se može pret-
postaviti je rad na širenju tarika-
ta, ali takođe moramo imati na
umu činjenicu da su derviški redo-
vi, i to naročito halvetije tokom 16.
i 17. vijeka, u osmanskoj državi igra-
li značajnu ulogu. Oni su uticali na
odvijanje političkog i vjerskog života,
bili prisutni prilikom osvajanja novih
teritorija, učvršćivanja vlasti i proce-
sa islamizacije u novoosvojenim kra-
jevima. Tako se može pretpostavi-
ti da je djelokrug aktivnosti šejha
Sinana, uz pridobijanje novih prista-
lica ovog ogranka halvetijskog tari-
kata, obuhvatao i rad na širenju isla-
ma, pri čemu treba naglasiti da su se
na ovom području nastanile značajne
mase Vlaha koji su u velikom broju
primali islam. Vrlo je vjerojatno da je
on održavao kontakte sa predstavni-
cima vlasti na ovom području, a kako
vidimo iz Munirijevog kazivanja, i sa
drugim dervišima, što je i običaj kod
pripadnika derviških redova. Muni-
ri navodi da je Sinan sagradio jedan
mesdžid u Srebreniku, ali ne navodi
da je Sinan, takođe, ostavio i vakuf,
za koga znamo da je postojao. Sasvim
je razumljivo da je šejh Sinan ovom
mesdžidu pridodao vakuf iz čijih pri-
hoda bi mesdžid mogao biti održavan.
U popisu vakufa u Bosni i Hercegovi-
 PROŠLOST

ni iz 1913. godine, dati su podaci i o NAPOMENE

šejh Sinanovom vakufu, iz kojih vidi- 1 Dr. Milenko Filipović, „Turbe šeh-Sinan-
mo da su iz njegovih prihoda izdvaja- babe i Pobrin grob u Srebreniku”, Članci i
ni plata mujezinu i imamu džamije u građa za kulturnu istoriju istočne Bosne, Tu-
G. Srebreniku, što je, vjerojatno, još zla, 1965., str. 151-155.
šejh Sinan svojom vakufnamom odre- 2 Hazim Šabanović, Književnost bosansko-
dio.7  Njegov vakuf svakako je nastao u hercegovačkih muslimana na orijentalnim
zadnjim decenijama 16. vijeka, a pre- jezicima, Sarajevo, 1973., str. 193-201.
3 Nathalie Clayer, Mystiques, Etat et Societe.
ma podacima iz popisa iz 1913. go-
dine, obuhvatao je zemljišne površine Les Halvetis dans l’aire balkanique de la fin
du XVe siecle a nos jours, Leiden-New York-
u Srebreniku i Babunovićima. Vakuf Köln, 1994.; ista, ,,Les miracles des cheiks
je, pretpostavljamo, mogao nasta- et leurs fonctions dans les espaces fron-
ti na dva načina: a) zahvaljujući za- tieres de la Roumelie du XVIe siecle” u:
slugama i ugledu šejha Sinana, jer je Miracle et Karama. Hagiographies mediev-
on tako mogao dobiti darovnicu od ales comparees (sous la direction de Denisa
Aigle), Paris, 2000., str. 435-458.
sultana (temliknama) kojom zemlja
4 U tekstu stoji beglik hidmeti. Kako se može
postaje njegovo privatno vlasništvo i
zaključiti iz daljeg izlaganja, radi se o tome
on je kao takvu tu zemlju mogao uva- da je kadija šejha Sinana prisilio da zajed-
kufiti; b) zalaganjem nekog visokog no sa zidarima (čerahori) radi na popravci
predstavnika osmanske vlasti, jer je srebreničke tvrđave. U tekstu on se pominje
poznato da su osmanski dostojanst- kao kadija Srebrenika, što je nepreciznost u
venici podržavali širenje mreže ovog Munirijevom kazivanju, jer je Srebrenik za
vrijeme osmanske vladavine bio nahija i nije
ogranka halvetija, pa bi u tom slučaju
mogao imati kadiju, nego je to bio neki dru-
i ovaj vakuf nastao inicijativom nekog gi kadija ili njegov zastupnik (naib). I pre-
od njih. ma navodu u tekstu, da kadija preko noći
tu ostaje, može se zaključiti da je on došao
Na kraju nam ostaje da kažemo da
sa strane (Up. Hazim Šabanović, Bosans-
navodi iz narodnog predanja o šejh Si- ki pašaluk, Sarajevo, 1959., str. 172, 201-
nanovom dolasku iz Mađarske, nakon 202).
1690. godine, nisu tačni. Tačno je 5 Sin Munirijevog učitelja Vildan-efendije.
da je on u Srebrenik došao, ali sigur- 6 Izraz “hilafet” nalazi primjenu i u orga-
no ne iz Mađarske u navedeno vrije- nizaciji derviških redova i označava da se
me. Ako se ima u vidu da su pristalice neko pojavljuje kao halifa, tj. zastupnik
ovog ogranka halvetija bili naročito šejha, lice koje može uvoditi nove članove u
tarikat; o derviškim redovima v. J. Spencer
prisutni u zapadnoj Anadoliji i Rume- Trimingham, The Sufi orders in Islam, Lon-
liji, može se pretpostaviti da je i Sinan don, 1971.; o derviškim redovima na našim
porijeklom iz tih krajeva. Ovo ostaje prostorima v. Džemal Čehajić, Derviški re-
dovi u jugoslavenskim zemljama, sa poseb-
samo kao pretpostavka, jer se zasada nim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu, Sara-
o njegovom porijeklu ne može ništa jevo, 1986.; o halvetijama, jednom od naju-
određeno kazati. Međutim, bez ikak- ticajnijih ortodoksnih derviških redova v. N.
ve zadrške može se odbaciti kazivanje Clayer, “La Khalwatiyya” u: Les voies d’ Al-
lah. Les ordres mystiques dans le monde mu-
o njegovom pobratimu “Pobri” u obli- sulman des origines a aujourd’hui (A. Popo-
ku u kome ga je sačuvala predaja. vic et G. Veinstein, ed.), Paris, 1996., str.
615-636; opširnije o sunbulijama v. Ency-
clopaedia of Islam New Edition (=EI²), IX,
Leiden, 1997, str. 875-876, s. v. Sunbuliyya

37
 GRAČANIČKI GLASNIK

Ramiza Smajić istraživanjima. Svakako, taj značaj

se ne očituje samo u okviru histori-
je uže oblasti i stanovništva, privrede,
POSLJEDNJI GRAČANIČKI ustanova, konkretno u ovom slučaju
na području gračaničkog kadiluka u
SIDŽIL Zvorničkom sandžaku, nego i u okvi-
ru istraživanja većih administrativnih
jedinica.

S
idžil (lat. sigillum) je službeniZbog nepostojanja djela na bo-
registar osmanske sudske kan- sanskom jeziku, koje bi sintetički
celarije, u kojem su zavođeni zaokružilo informacije o historiji
svi na sudu rješavani problemi. U sudstva u Osmanskom Carstvu, svaki
sadržaju sidžila mogu se naći predme- priređivač ovog tipa izvora prisiljen je
ti iz oblasti građanskog i porodičnog čitaocima približiti instituciju kadi-
prava (kupoprodaja, dužnički odnosi, je, pa čak i kadiluka kao administra-
vjenčanja, razvodi, ostavinske raspra-tivno-upravne jedinice. Tako je i Sa-
ve…), kao i prijepisi službenih aka- dik Šehić, u svom radu posvećenom
ta viših organa (fermani, berati, buj-gračaničkom kadiluku u Zvorničkom
ruldije…). Kako vidimo, osim izrazi- sandžaku, dao osnovne informaci-
to sudske djelatnosti, kadije su bili je o pomenima gračaničkog kadilu-
zaduženi i za određivanje cijena na ka u arhivskoj građi, razvoju kom-
tržištu, određivanje radnika za oprav-pletnog sudstva, ustanovama kazi as-
ke putova, mostova, tvrđava, popi- kera i šejh-ul-islama i kadija uopšte.
se stanovništva i dr. Predmetna pro- Mi ćemo podsjetiti i na činjenicu da,
blematika u sidžilima očituje i prom- iako je postojala hijerarhijska ljestvi-
jene u nadležnostima određenog ka- ca u osmanskom sudskom siste-
dije. Tako je, naprimjer, očito da su mu (šejh-ul-islam, kazi asker, kadija,
u sidžilima, koji se odnose na bo- naib), u obavljanju dužnosti nije bilo
sanske prostore u drugoj polovini obavezne zavisnosti između ovih orga-
XIX stoljeća, zastupljeni samo razv- na. Kadije su bile različitih rangova,
odi, vjenčanja, ostavinske rasprave i što je ovisilo o njihovom obrazovanju,
djelimično procesi iz agrarnih odno- a to je označavano prema plati koju
sa, što je rezultat promjene domena je dobivao. Bosna je, u periodu koji
nadležnosti šerijatskih sudova refor- nas zanima, na prelazu iz 18. u 19.
mama pravnog zakonodavstva. Ukrat- stoljeće, imala oko 45 kadijskih mjes-
ko, već nakon Hatt-i šerifa od Gulha- ta sa različitim rangovima kadije.
ne, kadija gubi na ulozi u poslovima Najveći rang je imao sarajevski kadi-
izvan nadležnosti suda. ja, koji je imao zvanje mule. Međutim,
Značaj sidžila kao izvora ne leži i rang mule je bio stepenovan, pa je
samo u njegovoj historiografskoj di- ovaj sarajevski bio četvrtog, najnižeg
menziji, nego i mjestu koje bi imao u stepena mulaluka.
onomastičkim, topografskim, etnol­ Osjećamo potrebu da na ovom
oškim, sociološkim i drugovrsnim mjestu istaknemo jednu posebnu

38
 PROŠLOST
značajku ove temeljne institucije ad-
ministrativno-pravnog sistema Os-
manskog carstva, a čemu su rijetki,
poput Hazima Šabanovića, posveti-
li punu pažnju. Riječ je o izvjesnom
stupnju nezavisnosti, koju su imale
kadije u odnosu na čak najviše vojno-
političke i upravne organe u ejaletu,
beglerbegove. Naime, činjenica da su
kadije postavljane od posebnih orga-
na centralne vlasti i da su imali pr-
venstveno ulogu kontrolora zakoni-
tosti akata i postupaka svih organa
vlasti u ejaletu, njihovu funkciju činila
je nezavisnom i u odnosu prema sam-
om beglerbegu. Utoliko više ovaj sta-
tus čini značajnijim informacije koje
se mogu naći u registru ovog adminis-
trativno-upravnog organa. Još ako se
uzme u obzir koliko malo se uradilo
na cjelovitim monografskim studija-
ma ključnih bosanskohercegovačkih
gradova, onda je očita potreba za pu-
blikovanjem ovakve vrste građe.
Iako je bilo istraživača koji su svoje
značajne studije zasnovali upravo na
ovim prvorazrednim izvorima, do da-
nas je put do čitalačke javnosti našao
tek sidžil mostarskog kadije kojeg
je priredio Muhamed Mujić, a koji je
posthumno objavljen 1987. godine.
Nažalost, sluh javnosti još je neo-
sjetljiv na ovakve zahtjeve u nauci, o
čemu svjedoči činjenica da neki od
dešifrovanih i prevedenih sidžila već
decenijama u rukopisu čekaju na
mjesto u izdavačkim planovima. Po-
red toga, u sredinama u kojim se nji-
hovo publikovanje stavlja na dnevni
red, danas postoji poražavajuća do-
datna teškoća, činjenica da se za ova-
kvu građu ne mogu napraviti recenzi-
je zbog minornog broja stručnjaka u
ovoj oblasti. U međuvremenu su rat-
ne okolnosti u nepovrat odnijele istin-
ske riznice arhivske građe pohranje-
ne u Orijentalnom institutu i sličnim
institucijama, pa i nekad bogatim
porodičnim bibliotekama. Može se
slobodno reći da je sidžil, koji je pred-
met našeg interesovanja u ovom radu,
svojom ratnom odisejom zaslužio da
mu se ne samo posveti puna pažnja,
nego da se uloži najveći napor da se
sačuva ono šta je od njega ostalo. Ova
formulacija najbolje oslikava situaciju
u kojoj se nalazi jedini preostali sidžil
kadiluka Gračanica.
Još je Sadik Šehić, u radu
posvećenom gračaničkom kadiluku,
dao nekoliko informacija o postojan-
ju ovog sidžila, iz kojih saznajemo
to da je pomenuti sidžil nekada bio
pohranjen u zbirci sidžila Gazi Hus-
rev-begove biblioteke, da je 1981. go-
dine izuzet i deponovan u Orijental-
nom institutu radi čuvanja i obrade.
Dodatnim informisanjem smo utvrdi-
li da je, razaranjem Orijentalnog in-
stituta 1992. godine, original sidžila
doista nestao bespovratno, zajedno
sa cjelokupnom arhivskom građom
u Institutu. U prilog neophodnosti
hitnog publikovanja ovakve izvorne
građe govori podatak da je u građi,
koja je nestala spaljivanjem Orijen-
talnog instituta, izgorio i original je-
dinog objavljenog prijevoda sidžila,
već pomenutog sidžila mostarskog
kadije (1632.-1634.). Igrom sudbine
i zdravim lokalno-patriotskim i bib-
liofilskim osjećajima pojedinca, od
gračaničkog sidžila su preostale tek
papirne kopije.1  Nažalost, imajući u
vidu trajnost ovih kopija, može se reći
39
 GRAČANIČKI GLASNIK

da je ova jedinstvena dokumentarna Osjećamo potrebu da i na ovom

građa samo privremeno sačuvana. mjestu progovorimo o teškoćama
koje prate svako priređivanje izvo-
Iako se kod ovakve vrste građe prak-
ra osmanske provenijencije, pa tako
tikuje i izdavanje regesti dokumena-
i ovog sidžila. Specifičan rukopis pi-
ta, čime bi se dobio konkretan uvid u
sara, svjesno nastojanje da se u poje-
sadržaj sidžila, smatramo da bi naja-
dinim pitanjima kamuflira određeni
dekvatnija forma kojom bi se predsta-
sadržaj te napor da se posebnim pra-
vio ovaj gračanički sidžil bio in exten-
vilima u pisanju onemogući bilo kak-
so. Svaki drugi način ostavlja otvore-
vo falsifikovanje, učinili su posao
nom mogućnost da se zaobiđu ili za-
priređivača izuzetno zahtjevnim, pr-
nemare bitni detalji.
venstveno u dešifrovanju teksta, a tek
Nije rijetka situacija da se unutar onda u prevođenju.Veliku olakšicu
sidžila nađu kratki tekstovi, pojedi- tokom dešifrovanja čini to što doku-
ni isječci ili tek list nekog od ranijih menti zastupljeni u sidžilima imaju
sidžila koji su dospjeli do određenog svoje šablone, te činjenica da je ovaj
kadije. Tako je u ovom sidžilu sačuvan sidžil od početka do kraja pisala jed-
prijepis djela Ðarh qawâ’id al-a’arâb. na ruka, tako da je rukopis svo vrije-
Komentator djela je naveden u uvodu me isti. Što se tiče samog prijevoda,
kao Muhammad b. Sulaymân, poznat ako zanemarimo arhaičnost i stil, još
kao Kâfilađî, a autor djela na koje se su uvijek u velikoj mjeri prisutne ned-
komentar odnosi je Ðamâluddîn Mu- oumice na terminološkom planu.
hammad ‘Abdullâh b. Yûsuf b. Hiđâm.
U sidžilu nema originalne paginaci-
Prepisivač je potpisan u kolofonu kao
je, ili ona nije uočljiva na amaterski
hadþi Mustafa, sin hadþi-Ahmeda, iz
pravljenim kopijama. Očito je da je
kasabe Gračanica. Kao vrijeme nas-
neko pokušao napraviti izvjesnu nu-
tanka prijepisa naveden je period dok
meraciju, ali je nedostajuća na trećini
je dotični prepisivač bio u “Husre-
sidžila, dok se u preostalom dijelu ne
vovoj medresi, između dvije jacije, u
može sa sigurnošću potvrditi slijed
četvrtak, 1158. god. po hidžri”.
dokumenata prema navedenim bro-
Na jednom listu je podatak, potvrđen jevima stranica, nego tek po datumi-
odgovarajućim i čitkim pečatom, da ma, što opet stvara dodatni problem,
je ovaj prijepis prešao u vlasništvo Ah- budući da je često navedena samo go-
meda Sabita, sina Mustafe Abid-efen- dina, bez mjeseca. To je jedan od raz-
dije, poznatog kao Čokadži-zade. Na- loga što nismo mogli uočiti ni to da li
vedena je i cijena po kojoj je rukopis ima predmeta koji su kasnije provede-
otkupljen, 18 groša. ni, pa da datumi hronološki ne slije-
U sidžilima su pojedine stranice de jedan iza drugog. Inače, vremenski
često ostavljene prazne. Da li je takav opseg koji pokriva ovaj sidžil se kreće
slučaj bio i u ovom sidžilu, ne znamo, od 1793. do 1799. godine.
s obzirom na to da su kopirane samo Ukupan broj zavedenih dokumenata
ispisane stranice. u sidžilu je 146, dok je registrovano
128 vjenčanja.

40
 PROŠLOST

Ubiciranje toponima spomenutih u Nevjesta: Hatidža, kći Sulejmana, iz

sidžilu zahtijevalo bi rad na terenu, mahale Čiriš; njen vekil je alemdar Ab-
kao i upućenost u regionalna pom- dullah,
jeranja tokom dvije stotine godina.
Svjedoci: mula Osman i Čolo-zade
Saznanja do kojih bi se došlo svaka-
mula Muhamed,
ko bi obogatila geografsku sliku ovog
područja. Mahale su se skoro uvi- Mehr-i mu’edždžel: 3.000
jek formirale oko određene džamije, Pr. 2. Ženik: Čapko muftija Mustafa-
te su po vakifu te džamije ili nekom ef. iz mahale Gojsalić;
drugom, od naroda korištenom ime-
nu, dobivale ime i same mahale. Tako Nevjesta: Hatidža, kći Omer-bega, iz
se u ovom gračaničkom sidžilu pojav- pomenute mahale; njen vekil je Mus-
ljuju slijedeće mahale: Čiriš, Hidajet- tafa-beg
mahala, Ahmed-pašina mahala, Paša- Svjedoci: mula Derviš i Ahmed,
zade mahala, Olum-mahala, Vranić,
Mehr-i mu’edždžel: 6.000
Derviš-hodža, Gojsalić…
U potpisu: Omer-ef., Osman, Ah-
Pomenute su slijedeće džamije:
med i dr.
Paša-zade, Halil-ef., Nova, Čiriš, hadži-
Džaferova, Ahmed-pašina,… Letimičnim uvidom u podatke koji
su unošeni tokom vjenčanja, primi-
Pored ovoga, mogu se izdvojiti neka
jetili smo da se, u pogledu zastuplje-
sela koja se češće javljaju u predme-
nosti mehra, ni ovaj sidžil ne razlikuje
tima: Malešići, Miloča, Međeđa, Ora-
od većine bosanskih sidžila koje smo
hovica, Rastica, Rašica, Slana…
ranije konsultovali. Naime, redovan
Ovdje treba imati na umu je uobičajeni mehr-i muedždžel, dok
mogućnost sličnog ili eventualno skoro nigdje nismo naišli na mehr-
drugačijeg čitanja naziva. i muadždžel. Visina mehra svjedoči
Dok je većina dokumenata pisa- o imovinskom stanju pojedinaca, što
na na originalnom, osmanskom jezi- može dovesti do saznanja o ekonom-
ku, registri vjenčanja su obavezno na skoj slici tog vremena u određenim
arapskom jeziku. slojevima ljudi.

Brakovi među muslimanima skla- Što se tiče onomastike, u izvorima

pani su po uobičajenoj proceduri, uz iz starijih razdoblja rijetko možemo
opunomoćenike sa obje strane, a o pronaći današnja prezimena. Ovaj
njihovim punomoćima svjedočilo je sidžil je utoliko dragocjeniji što su u
treće lice. Navest ćemo dva primjera, njemu već prisutne današnje forme
prezimena u velikoj mjeri, tako da se
u kojima se kao ženici pojavljuju vjer-
ski i pravni službenici: mogu prepoznati i danas postojeća u
gračaničkoj regiji. Pored slavenskog
Pr. 1. Ženik: imam Ahmed-ef. iz ma- dodatka -ić, jednako često nailazi-
hale Mejdan; njegov vekil je Salih- mo na vlastito ime + perz. dodatak
ef. iz mahale Mumihodža (Muhodža, zade, odnosno osmanski termin oglu,
Muhihodža?), sve u značenju riječi sin. Navest ćemo

41
 GRAČANIČKI GLASNIK
najčešća: Ali-aga-zade (Alijagić),
Berber, Bošnjak, Brkić, Bureković,
Burić, Čajić, Čauš, Čolo (Džulo?),
Ćosić, Durakoglu (Duraković),
Džabić, Dževrak, Ferkuš, Gleto, Grbo
(Grebo?), Imam-zade (Imamović),
Insanić, Kovač, Ladžo, Mahić, Malešić,
Mujić, Mulić, Musić, Pašalić, Pervan,
Ramić, Redžeboglu (Redžepović),
Sarač, Sinanović, Siradž, Turkoglu
(Turković), Velioglu (Velić) …
Kadija je, kao zastupnik šerijata i
kanuna, bio nadležan svim slojevima
društva, pa se i na osnovu toga ističe
da su šerijatski sudovi imali univerzal-
ni karakter. Kršćani su svoja vjenčanja
i parnice rješavali u sklopu svojih vjer-
skih zajednica i nisu se morali obraćati
kadiji za to. Ipak, sudeći po građi iz
brojnih sidžila, oni su se obraćali i ka-
dijama za rješavanje određenih pro-
blema na osnovu šerijata i kanuna.
Kršćani se tako sreću i u ovom sidžilu,
iako u sasvim zanemarljivom broju.
Manje detaljnim pretraživanjem naišli
smo na zimmije (zimija = štićenik)
Luku, Jovana, Dragu i još nekoliko
njih, ali bez naznačenih prezimena.
Nismo naišli ni na jedan slučaj prev-
jeravanja.
Mustafa Brkić 1.680
Ispod predmeta su uredno navođeni
Hasan Malešić 1.480
svjedoci (šuhud ul-hal), što se može
vidjeti iz primjera dokumenata čije Ismail Redžeb-oglu (Redžepović)
prijevode prilažemo ovom radu. 1.680
Iz sidžilske građe se može doći do
saznanja o strukturi stanovništva
tog vremena. Sudeći po frekvenci-
ji stranaka kroz sudske predmete,
može se uočiti da se gračanički kadi-
luk odlikovao prisutnošću inteligen-
cije (muftija, kadija, imama, derviša).
Ovdje treba naglasiti često navođenje
titule efendi uz imena, što takođe
42
ukazuje na obrazovanje tih ljudi, pa
ih svakako treba uvrstiti u kategoriju
inteligencije. Pominjani su i funkcio-
neri i službenici poput ćehaje, defter-
ćehaje, dizdara, baždara, zabita, veki-
la, alemdara, itd. Od gradskih privred-
nika naišli smo na berbere, kovače,
trgovce…
Bio bi neophodan temeljit prikaz
popisa džematlija, koji su napravlje-
ni u svrhu organizovanja popravke i
renoviranja gradskih džamija. Ana-
lizom ovih podataka, došlo bi se do
činjenica o ekonomskom standardu u
gračaničkom kadiluku tog vremena.
Ovdje donosimo prijevod jednog tak-
vog dokumenta u ovom sidžilu, a riječ
je o renoviranju Pašića džamije:
Dok. br. 1
Vakuf u novcu namijenjen obnovi
Paša-zade (Pašića) džamije:
Ibrahim, sin mula Ali-ef. 3.000
……………Osman-ef. 6.480
Bičo Mehmed………. 2.720
Trico Mustafa 5.560
Mustafa, sin Hasana Čauša 550
Mehmed, sin Dželila 2.480
Šaho Hasan Paša-zade (Pašić) 5.180
Mula Mehmed, sin Ismaila 5.640
Kovač Halil 4.800
Mustafa Mujić iz Bukovice 4.330
Mehmed Bijelić-oglu (Bjelićević)
1.620
 PROŠLOST
Mehmed Spahija 4.480
Hasan Siradž (Sarač?) 2.520
Memiš Siradž (Sarač?) 3.480
Ahmed Burek-oglu (Bureković) 1.480 ………….. Mehmed 420
………… Osman 2.000
Tahir iz Stuble 4.800
Ibrahim Mahić 3.600
Dokument br. 1
Mehmed Šahić 3.120
Halil Babić 1.260
Mula Osman i Hatidža 1.920
Ukupno: 76.280
Naišli smo na niz ostavinskih ras-
prava i standardnih formi vasijjet-na-
ma. Može se uočiti da su u to vrijeme
uvažavani osnovni postulati šerijata u
pogledu raspolaganja vlastitim imet-
kom. Naime, čovjek koji ostavlja vasij-
jet, testament, može po svojoj volji ra-
spolagati samo trećinom imetka koji
ostaje iza njega. Dvije trećine obavez-
no idu nasljednicima, bio oporučilac
za to ili ne. Tako ćemo ovdje donije-
ti prijevod jednog takvog dokumenta,
iz kojeg se vidi da oporučilac trećinu
imetka ostavlja u vakuf i slične do-
brotvorne svrhe, dok se ne dira u dru-
ge dvije trećine.
Dok. br. 2
Umro je Mustafa-paša Senča, sta-
novnik mahale Mejdan, jedne od ma-
hala u samom kadiluku Gračanica.
Dok je još bio u životu, pri zdravom
razumu, u želji da bude primljeno od
Allaha i radi Njegovog zadovoljstva,
trećinu svog imetka oporučio je u do-
brotvorne svrhe, 187 groša u novcu,
uz znanje suda i prisustvo Abdulla-
ha alemdara, nadzornika Mustafa-ef.
muderrisa i svih ostalih. Trećina je uz
znanje pomenutih, namijenjena sva-
koj džamiji i mesdžidu koji se nalaze
u kasabi i opravku česme i kaldrme u
dvije mahale. To je pravno potvrđeno
godine 1210.
12 taksa za dolazak alemdara Abdul-
laha
43
 GRAČANIČKI GLASNIK

Taksa za nadzor 20 Popođavanje hadži-Džaferove

džamije
10 Za opravku česme Hajdarovica
10 Vakuf u novcu hadži-Džaferovoj
10 Kaldrma do nove džamije
džamiji
20 Uspostavljanje česme Čapkuša
10 Vakuf Hidajet-mahali
(Čajkuša?)
10 Vakuf džamiji u Olum-mahali
4 ………
10 Vakuf Paša-zade džamiji
12 Vakuf mahalskoj Novoj džamiji
10 Vakuf džamiji u Čiriš mahali
11 Vakuf džamiji u Ahmed-pašinoj
mahali
10 Vakuf Halil-ef. džamiji
10 Vakuf ………džamiji
10 Vakuf džamiji u Vranić mahali
UKUPNO 187
Slovima: stoosamdesetsedam groša
Iznosi koji su određeni za gore na-
vedene džamije i mesdžide su odvo-
jeni i uz znanje suda, nadzor i uvid
sviju, pravno je potvrđeno da je pre-
dato u ruke mutevelije. To je pravno
potvrđeno.
Slijede potpisi:
Ponos sudija, hadži Mustafa-efendi,
Ponos sudija, Zuhdi Salih-efendi,
Sudski pisar, Osman Nuri
Serdari Osman-aga
…. Serdari Mustafa-aga
Omer-aga, Ali-aga-zade i drugi
Napomenut ćemo da je dokument
propraćen pečatom, na kojem je jas-
no ispisano ime ranije pomenutog ka-
dije Mustafe.
Dokument br. 2 Dok. br. 3

44
 PROŠLOST
Predstavka. Zeamet u gračaničkoj
kazi kojem sam ja mutesarrif na
osnovu berat-i šerifa, nalazi se u
Miloči, selu na granici sa Slanom. Ra-
nije je za granice uzimana ušurska
zemlja. Da ne bi došlo do miješanja
Dokument br. 3
onog što obuhvata moj zeamet, Lika
Omer i njegov brat Husejn iz sela
Međeđa koje pripada pomenutoj
kazi, i gradačački imam kojeg zovu
Peta (Pita?) ljubazno su molili vašu
uzvišenu zapovijed i ferman za proce-
duru kojom bi se utvrdile granice po-
menutog zeameta te da neko ne bi bio
oštećen.
U potpisu je neki Ibrahim.
Dalje slijedi:
Dokument br. 4
45
 GRAČANIČKI GLASNIK

Na osnovu uzvišenog fermana i pomenutog djeteta. Ovaj put, Muha-

zapovijedi velikog bosanskog vali- med, Ahmed i Hasan su zaduženi da
je Hisameddin-paše prispjele su bu- pravedno svjedoče u vezi sa poslovi-
juruldije u ured gračaničkog suda i to ma pomenutog djeteta u gračaničkoj
je zavedeno 21. (safera?) 1209. godi- i tuzlanskoj kazi, na osnovu pravnog
ne. akta koji imamo u rukama i onoga
kako je ranije utvrđeno. Za to je izdat
Dok. br. 4
ferman-i šerif sretnog i milostivog sul-
Neka je zdrav visoko poštovani Sul- tana.
tan!
U potpisu:
Riječ je o slijedećoj predstavci: jedan
Bosanski defter-ćehaja Ahmed
naš rođak, nastanjen u gradu Sara-
jevu, spahija Ahmed Babaji-zade, na
osnovu padišahovog berata, mutesar- NAPOMENE
rif je zeameta u kazama Gračanica 1 Kopije sidžila sačuvao je rahm. prof. Osman
i Donja Tuzla. Dok njegovo dijete ne Delić iz Gračanice, suradnik “Gračaničkog
glasnika”. Zahvaljujemo porodici prof.
postane punoljetno, prihodi sa ovog Delića, na ustupljenom materijalu (napom-
zeameta se uzimaju i određuju svake ena Redakcije)
godine, uz hudždžet-I šer’ijje, u korist

46
 PROŠLOST

Mina Kujović nastave u toj školi koje su podnosili i

pisali različiti organi tadašnje vlasti.

Osnivanje i poČetak Tako, naprimjer, u izvještaju iz

1905. godine, dakle desetak godi-
rada DjevojaČke na nakon otvaranja te škole, od 160
učenika u školi, nije bilo ni jedne
narodne osnovne muslimanske djevojčice. Struktura je
bila sljedeća: od 160 učenika, musli-
škole u GraČanici mana je bilo 106 (nijedna djevojčica),
istočnopravoslavnih 13 (djevojčica 5),
rimokatolika 23 (djevojčica 8, jevre-

O
ja 18 (djevojčica 15).1  Nakon izbijan-
snivanje i rad Djevojačke ja Prvog svjetskog rata, 1914. godine,
narodne osnovne škole u situacija se znatno izmijenila, jer su u
Gračanici, krajem austrou- Gračanicu pristigle brojne izbjeglice,
garske vladavine, samo je jedna eta- najviše iz Sarajeva. U tim izbjegličkim
pa u sazrijevanju svijesti o potrebi familijama bilo je dosta ženske dje-
školovanja ženske djece, muslimanske ce, koja su željela da u novoj sredini
posebno, i zanimljiva pojava u histori- nastave započeto školovanje. U isto
jatu školstva na ovom području. Poz- vrijeme, ukinute su sve srpske kon-
nato je, naime, da su se muslimanske fesionalne škole, u kojima su nasta-
familije u Bosni i Hercegovini ner- vu pohađala i ženska djeca. Učenice
ado odlučivale da šalju svoju žensku iz srpske konfesionalne škole u
djecu u svjetovne, građanske škole, Gračanici nastavile su školovanje u
smatrajući ih tuđinskim i nepodob- Mješovitoj narodnoj osnovnoj školi
nim. Otpori su se na različite načine u Gračanici. Tako se situacija u vezi
ispoljavali u jednom dugom vremens- sa školovanjem ženske djece, kako
kom periodu – od prvih građanskih kršćanske, tako i musilmanske znat-
škola koje je otvarala austrougarska no izmijenila. To potvrđuje i je-
vlast, pa do najnovijeg doba, kada su dan iskaz o pohađanju Mješovite na-
se u pojedinim slučajevima ti proble- rodne osnovne škole u Gračanici
mi morali rješavati čak putem redov- iz septembra, 1915. godine, u ko-
nih sudova. Ni Gračanica u tome nije jem se navodi da je u školi od ukup-
bila izuzetak. no 305 učenika bilo 76 djevojčica.
O otporima koji su se ispoljavali Dakle, od 305 djece, muslimanske
u vezi sa školovanjem muslimanske je bilo 166 (2 djevojčice), pravoslav-
ženske djece u Gračanici nakon os- ne 83 (46 djevojčica), rimokatoličke
nivanja prve narodne osnovne škole 14 (6 djevojčica) i jevrejske 42 (2
1886. godine mogu se naći podaci u djevojčice).2 
ljetopisu te škole (današnja Osnovna Kako se u svim školama u Bos-
škola “Hasan Kikić” u Gračanici), ali ni i Hercegovini, zbog ukidanja srp-
i različitim izvještajima o pohađanju skih konfesionalnih škola, povećao
broj ženske djece, Zemaljska vlada za

47
 GRAČANIČKI GLASNIK
Bosnu i Hercegovinu preporučila je
1914. godine svim narodnim osnov-
nim školama, koje imaju dovolj-
no ženske djece, da otvore posebna
ženska odjeljenja ili, pak, ako općine
imaju sredstava, da otvaraju odvojene
djevojačke škole.3  U Gračanici su ak-
tivnosti u vezi sa ovom preporukom
Zemaljske vlade trajale gotovo pune
četiri godine. Tokom tog perioda, raz-
mijenjeni su brojni dopisi u vezi sa
otvaranjem ženske škole u Gračanici.
Dopisi su kolali u različitim pravcima:
Narodna osnovna škola u Gračanici –
Gradsko poglavarstvo; Gradsko pogla-
varstvo – Kotarska uprava Gračanica;
Kotarska uprava Gračanica – Okružna
uprava Tuzla; Okružna uprava Tuz-
la – Zemaljska vlada Sarajevo. Izd-
vajamo jedan dopis iz 1915. godine,
u kojem upravnik Narodne osnovne
škole u Gračanici Ibrahim Ustavdić
obavještava Okružnu oblast u Tuz-
li da se u Gračanici nisu stekli uv-
jeti za otvaranje ženskog odjeljen-
ja u postojećoj osnovnoj školi, jer su
učenice koje je pohađaju uglavnom
muhadžirke (izbjeglice), pa se ne zna
da li će i ostati u njihovoj školi.4  Ti
su argumenti prihvaćeni, pa je otva-
ranje ženskog odjeljenja u Mješovitoj
narodnoj osnovnoj školi u Gračanici
odgođeno.
Tokom 1916. i 1917. godine, na-
stavljene su aktivnosti gradske vlasti
u Gračanici na iznalaženju pogodnih
prostorija za zasebni smještaj ženske
djece koja pohađaju osnovnu školu.
Gradsko poglavarstvo je uložilo dosta
truda da se iznađu odgovarajuće pro-
storije za tu namjenu. Mješovita na-
rodna osnovna škola je bila sprem-
na da novoj ženskoj školi ustupi “od
48
namještaja: potreban broj klupa, je-
dan sto i jednu stolicu, a od učila: 2
table, jedno računalo, jednu zemljo-
pisnu kartu BiH, jednu Austro-Ugar-
ske monarhije i jednu kartu Evrope,
slike za početnu nastavu, a ostalo bi
se moglo pozajmiti od muških odjel-
jenja…”5 
Na temelju brojnih dopisa i
ubjeđivanja o prednostima djevojačke
škole, možemo zaključiti da je u
gračaničkoj čaršiji bio jak otpor za re-
alizaciju ove ideje.
Četrdeset prva sjednica Gradskog
vijeća, od 17. 11. 1917. godine, u pot-
punosti je bila posvećena problemima
u vezi sa otvaranjem djevojačke škole.
Prijepisi zapisnika sa ove sjednice, ko-
jom je predsjedavao gradonačelnik
Ahmetaga Širbegović, proslijeđeni su
Okružnoj oblasti u Tuzli i Zemaljskoj
vladi u Sarajevu. Kotarski predstojnik
u Gračanici Berničević je u proprat-
nom dopisu uz ovaj zapisnik naveo
kako u potpunosti podržava odluku
Gradskog vijeća za otvaranje ženske
škole u Gračanici, te navodi prednos-
ti kuće Ivaniševića, u kojoj je treba-
lo da se smjesti škola. U dijelu koji se
odnosi na prednosti otvaranja zaseb-
ne ženske škole, predstojnik, između
ostalog, navodi: “Čim je srpsko-pra-
voslavna konfesionalna škola zatvo-
rena, nagomilano je djece i muške i
ženske u Mješovitu narodnu osnovnu
školu, što se vidi iz priloženog iska-
za, pa se je odmah poželjelo da bi se
osnovala posebna djevojačka narodna
osnovna škola iz raznih važnih razlo-
ga, a osobito uvaživši tu okolnost da
bi se valjda i muslimani prije usudili
da daju svoju žensku djecu, kada bi za-
 PROŠLOST
sebna bila.”6  U jednom drugom dopi-
su, koji nosi datum 1. 1. 1918., kotar-
ski predstojnik navodi prednosti otva-
ranja zasebne ženske škole: “Posebna
djevojačka narodna osnovna škola je
veoma nužna uopće, a napose u ma-
lim gradovima, gdje taj građanski
život više daje sliku seoskog života,
pa se malo pazi na kućni odgoj djece,
ušljed čega se najde u školi nevaljalo
muško dijete s kojim se ženska djeca
ne bi smjela miješati… Puno koješta
trebaju ženska djeca na prvom mjestu
da znaju, što muškoj nije od prijeke
potrebe i obratno… Stanovništvo je
takovih nazora – a posebno musli-
mansko – pa se ustručava slati žensku
djecu u školu mješovitu.”7 
I dok je trajalo silno dopisivanje i
ubjeđivanje, od Petog prosvjetnog od-
jeljenja Zemaljske vlade u Sarajevu,
na adresu Kotarske uprave upućen
je dopis u kojem se izričito nalaže da
Uprava mora postupiti po naredbi Ze-
maljske vlade za Bosnu i Hercegovi-
nu, te da se u Gračanici mora otvori-
ti posebna ženska škola, “a za nužne
prostorije u tu svrhu neka se pobrine
tamošnja gradska uprava”.8  U istom
dopisu, Gradskoj upravi je naređeno
da na narednoj sjednici Gradskog
poglavarstva usvoji zaključak, pre-
ma kojem bi gradska uprava mora-
la da izdvoji sredstva za pokrivanje
troškova najamnine zgrade za žensko
odjeljenje ili posebnu žensku školu.
Zemaljska vlada sugeriše Gradskoj
upravi u Gračanici da već od drugog
polugodišta školske 1917./1918. go-
dine otvori posebno žensko odjeljen-
je, a da se službenim putem uputi
zahtjev Zemaljskoj vladi za otvaranje
djevojačke osnovne škole.
Austro-Ugarska monarhija, pri kra-
ju svoje uprave u Bosni i Hercegovi-
ni, otvorila je četiri djevojačke na-
rodne osnovne škole: u Mostaru, Tuz-
li, Prijedoru i Gračanici. To su bile
četvororazredne škole za žensku dje-
cu koje su, prema Mitru Papiću, ima-
le karakter ženskih zanatlijskih škola.
Te škole su, prema istom autoru, ima-
le uzak opšteobrazovni program, jer je
težište rada bilo na ženskom ručnom
radu (krojenje, šivanje, vez itd), koji
su prožimali narodni motivi.9 
Djevojačka narodna osnovna škola
u Gračanici otpočela je sa radom 2.
9. 1918. godine, prvo u prostorija-
ma Mješovite narodne osnovne škole
u Gračanici, koje su bile neuslov-
ne, a zatim u iznajmljenoj kući Mil-
ana Ivaniševića, za koju je plaćana
mjesečna kirija od 56 kruna.10  Prosto-
rije su bile opremljene namještajem
koji je nabavljen u Zenici i Sarajevu.
Troškove za opremanje i iznajmlji-
vanje kuće Gradsko poglavarstvo
Gračanica finansiralo je tokom 1918.
godine od kamata koje je Općina do-
bijala za deponovana novčana sredst-
va u sarajevskim bankama i viška
budžeta iz 1917. godine. U nared-
nim godinama škola je finansira-
na iz redovnog godišnjeg proračuna
općinskih troškova za školstvo.
U početku, nakon otvaranja Škole,
nastavu je izvodila samo nastavni-
ca Zora Mazan.11  Prije podne nasta-
vu je izvodila u 3. i 4., a poslije podne
u 1. i 2. razredu. Tokom 1919. godi-
ne, u školi je radila i nastavnica Bujić
Milka12 , a od školske 1919./20., kao
pripravnica i Martinčević Anka.13  Na-
stavnice su za svoj rad u Djevojačkoj
49
 GRAČANIČKI GLASNIK

narodnoj osnovnoj školi primale NAPOMENE

1900 kruna godišnje i redovni doda- ABH, ZVS za BiH, šif. 142-550/14 iz 1905.
1

tak koji je bio različit, a često su ko- ABH, ZV za BiH, šif. 87-565/4 iz 1915.
2

ristile školske prostorije kao stan. Okružnica (raspis) ZV za BiH, Školski

3

Tako je nastavnica Zora Mazan, koja glasnik za 1914., str. 270.

je u Gračanici radila kao nastavnica u ABH, ZV za BiH, šif. 87-565/9 iz 1915. go-
4

Mješovitoj narodnoj osnovnoj školi od dine

1913. godine, koristila i stan u istoj ABH, ZV za BiH šif. 87-567 iz 1918. godine
5

školi. Sa strane ovog dijela teksta neko je grafit-

6

nom olovkom dopisao: «Bilo je već takvo

Nemamo podatke o broju upisanih odjeljenje, pa nije pomoglo.» Potpis nečitak.
djevojčica 1918. godine, kada je škola 7 ABH, ZV za BiH, šif. 87-565
počela sa radom, ali smo pronašli 8 ABH, ZV za BiH, šif. 87-565-3
nalaz inspektora Ivana Kurtovića, koji 9 Mitar Papić, Historija srpskih škola u Bosni
je izvršio pregled škole i o tome detalj- i Hercegovini, Sarajevo, 1978., str. 175.
no obavijestio Zemaljsku vladu u Sara- 10 Iz dokumentacije koja se odnosi na
jevu 29. 9. 1919.14  U svom izvještaju Djevojačku narodnu osnovnu školu nismo
inspektor navodi da Djevojačku na- mogli utvrditi dokada je ta škola radila u
Gračanici.
rodnu osnovnu školu u Gračanici 11
U personalnom dosijeu Zore Mazan (koji se
pohađa 70 djevojčica, a da ih se upisa- nalazi u Zbirci dosijea vladinih službenika, u
lo 80, od čega u 1. razred 29, u 2. raz- Arhivu Bosne i Hercegovine) našli smo dvi-
red 16, u 3. razred 18 i u 4. razred 17 je zakletve. Jedna, iz 1913. godine, koju je
djevojčica. Inspektor Kurtović poseb- položila caru Franji Josifu, a druga iz 1919.
koju je položila kralju Petru pred kotarskim
no naglašava slab odziv za upis mus- predstojnikom Berničevićem u Gračanici,
limanske ženske djece: “Primjećuje 12 U personalnom dosijeu Bujić Milke (koji se
se slab polazak muslimanske ženske nalazi u Zbirci dosijea vladinih službenika,
djece, dok je prošle školske godine u Arhivu Bosne i Hercegovine) stoji napom-
bio bolji.”15  Inspektor, između osta- ena da nije bila zainteresirana za prosvjetni
poziv, da ga je zbog udaje rano napustila.
log, navodi da učenice slabo čitaju, 13
U Zbirci dosijea vladinih službenika (Arhiv
da je disciplina za vrijeme izvođenja BiH) nismo našli dosije Martinčević Anke.
nastave zadovoljavajuća, ali ne i pri- U izvještaju o inspekciji Djevojačke narodne
je i poslije nastave, te da čistoća u osnovne škole iz 1919. godine, navodi se
školskoj zgradi i oko nje nije najbolja. da nastavnica traljavo obavlja svoj posao, te
se nalaže upravnici Mazan da joj pregleda
Kakva je sudbina te škole bila u pismene pripreme.
novoj državi, te problemi i otpori koji 14
ABH, ZV za BiH, šif. 87-565/9 iz 1919.
se pružaju školovanju ženske omla- godine
dine u muslimanskim porodicama u 15
Isto
tom periodu, može biti posebna tema
iz kulturne historije ovoga kraja.

50
PROŠLOST

51
 GRAČANIČKI GLASNIK

Dr. Muhamed Nuhić Gračanicu da tamo ispitate situaciju

NASILJE I KAZNA
Sjećanje na Gračanicu s jeseni 1950.
godine (memoarski zapis)
u vezi sa otkupom viškova poljopriv-
rednih proizvoda i nekim nepravil-
nostima u vezi s tim. U Centralni ko-
mitet Komunističke partije Jugoslavi-
je stiglo je više pritužbi na račun Sre-
skog komiteta Komunističke partije
i na ostale organe u Gračanici zbog
krajnje grubih postupaka prema sel-

P
jacima prilikom otkupa. To treba is-
ozna jesen 1950. godine. Vrije-
pitati. Ukoliko se pokaže da je tačno,
me prohladno, tmurno, vlažno.
drugarica Lidija ima ovlaštenja Cen-
Čini se da snijeg visi iznad gra-
tralnog komiteta komunističke parti-
da i da će se svakog časa sručiti na
je Jugoslavije i Pokrajinskog komite-
njega. Pozvan sam u Pokrajinski komi-
ta Komunističke partije Bosne i Her-
tet Komunističke partije za BiH. Ni-
cegovine da preduzme potrebne mje-
sam znao radi čega. Bio sam tada in-
re. Vi ćete biti raspoređeni po selima
struktor Centralnog komiteta Narod-
i tamo, u neposrednom razgovoru sa
ne omladine BiH. Prije toga još samo
seljacima, provjeriti navode pritužbi.
jednom sam ovako iznenada pozvan u
Rukovodilac vam je drugarica Lidija.
Pokrajinski komitet Komunističke pa-
Na put krećete sutra ujutro. Imaćete
rije. Bilo je to 5. maja te – 1950., kada
na raspolaganju jednu limuzinu i je-
je izbio ustanak u Cazinskoj krajini.
dan džip.”
Ali, to je priča za drugu priliku.
Vožnja do Gračanice trajala je go-
U velikoj sali za sastanke zate-
tovo pet sati. Tvrdi, dotrajali džip tre-
kao sam drugaricu B. D., takođe in-
sao se i škripao na izlokanom maka-
struktora Centralnog komiteta Na-
damskom drumu toliko da nam se
rodne omladine Bosne i Hercegovi-
činilo da nam utrobu prevrće. Druga-
ne, D. F., instruktora Pokrajinskog ko-
rica Lidija je sa svojim pratiocem pu-
miteta Komunističke partije. Pozvani
tovala limuzinom. U džipu je bilo hlad-
su kao i ja. Ubrzo je u salu ušla jed-
no – nije bilo grijanja. Ali, izdržalo se.
na žena srednjih godina, visoka, vit-
ka, građanski odjevena. Za njom je U Gračanicu smo stigli u rano
ušao Nikola Cvijetić, koji je tada, ko- popodne. U Sreskom komitetu
liko se sjećam, bio član Pokrajinskog Komunističke partije zatekli smo se-
komiteta Komunističke partije. Pošto kretara K.D., predsjednika Sreskog
su oboje sjeli u pročelje stola, Nikola narodnooslobodilačkog odbora Ð.K. i
nam je predstavio tu ženu. Bila je to šefa Udbe – Dž. Bili su obaviješteni o
Lidija Šentjurc, član Centralnog ko- našem dolasku, ali nisu ništa znali o
miteta Komunističke partije Jugosla- našem zadatku.
vije. I nas je predstavio njoj. Zatim je
Sekretara Komiteta K.D. sam poz-
počeo:
navao. Bio je iz Lukavca. Tokom rata
“Vi ste Komisija Pokrajinskog ko- (Drugi svjetski rat) bio je partijski ak-
miteta Komunističke partije. Idete u tivista. Ali, slobodno se kretao Lukav-

52
 PROŠLOST

com. Mnogi Lukavčani su znali ko je ni komitet Komunističke partije Ju-

on i šta radi, ali, zahvaljujući činjenici goslavije. Naglasila je da nismo došli
da je sve do prvog oslobođenja Lu- da kažnjavamo, već da provjerimo na-
kavaca, u septembru 1943. godine, vode iz pritužbi i da, ukoliko se potvr-
ustaški tabornik Juso Tubić bio, član de, sazovemo Sresku partijsku konfe-
Komunističke partije, K.D. je, kao i renciju, na kojoj će se odrediti mjere.
drugi aktivisti, mogao izvršavati svoje
Poslije njenog kratkog, a jasnog
zadatke ne krijući se. Nekoliko puta
izlaganja, podugo je bila ćutnja.
je i mene, kao nekompromitovan-
Očigledno, svi članovi Komiteta bili
og mladića, angažovao za prenošenje
su iznenađeni i zbunjeni. Ovako što
partijske i partizanske pošte.
nisu mogli očekivati. Otkup poljopriv-
Iznenadio se kad me ugledao. Nije rednih “viškova” bio je “zadatak svih
znao moj “put” od odlaska u partiza- zadataka”, uslov opstanka države; nji-
ne do, eto, ove partijske komisije. me su se dokazivali: patriotizam, par-
tijnost, politička sposobnost... A sad!
Smjestili smo se u hotelu, u zagrija-
ne sobe – male tučane peći bile su do- Progovorio je sekretar. Počeo je te-
bro podložene ćumurom. Ručali smo atralno (parfraziram po sjećanju kao,
i malo se odmorili. Sastanak Sreskog uostalom, i sva druga izlaganja):
komiteta bio je zakazan za 17 sati. U
“Te pritužbe, drugarice Lidija, djelo
to vrijeme bio je stav da se razni sas-
su neprijatelja naše revolucije i naše
tanci održavaju poslije radnog vreme-
Partije. Neprijatelj zna šta za naš op-
na. Tako je bilo i tada.
stanak i naš napredak znači otkup i
Članovi Sreskog komiteta, njih tu nas napada. On zna da gladni rad-
5-6, živjeli su, koliko mi je poznato, nici neće raditi, da gladna vojska neće
u gradu. Niko od njih, pa ni sekre- moći braniti zemlju, da gladna poli-
tar, nije znao radi čega je i zbog čega cija neće moći održavati red. On zna
je tako nabrzinu zakazan sastanak. da je otkup “najtanja karika” u našem
Samo su sekretar i predsjednik zna- lancu i ako se ona prekine, raspašće
li ko smo mi, ali ni oni nisu znali ka- se cijeli lanac.”
kav nam je zadatak. Sekretar je “ot-
Lidija nije mogla izdržati. Očigledno
vorio” sastanak, predstavio nas sva-
su je njegove fraze i parole nervirale.
kog pojedinačno, predstavio prisutne
Zato ga je prekinula:
članove Komiteta i onda “dao” riječ
drugarici Lidiji. “Druže sekretaru, sve mi to znamo.
Ovo nije sastanak partijske ćelije, na
Lidija je u ime Centralnog komiteta
kojem treba ljude ubjeđivati. Nego,
Komunističke partije Jugoslavije i Po-
reci ti je li bilo nasilja ili nije, ako je
krajinskog komiteta za Bosnu i Her-
bilo, ko je maltretirao ljude; šta ste
cegovinu pozdravila prisutne članove
preduzeli da to spriječite!? O tome
Sreskog komiteta, a onda, staloženo,
nam govori. I ne samo ti. I svi članovi
mirno, zanoseći malo na slovenački,
Komiteta treba da kažu šta znaju i šta
obavijestila ih o našem zadatku, tj. o
o svemu tome misle!”
pritužbama koje su stigle u Central-

53
 GRAČANIČKI GLASNIK

Pozdrav iz Gračanice: razglednica iz pedesetih

Sekretar je zaćutao. Trebalo mu je su tu vladali sve do februara 1945. go-

neko vrijeme da se pribere, da “dodje dine. Njihov duh se i sada osjeća.”
sebi” pa da nastavi:
“Čekaj, sekretaru!” – javi se jedan
“Možda je negdje bilo. Ali, to su član Komiteta, čovjek širokih rame-
pojedinačni slučajevi.” na, pogoleme glave, tvrda izgleda.
“Nije baš tako kako ti govoriš. Bilo je
“Jeste li reagovali na te pojedinačne
nasilja i mučenja ljudi i to ne malo,
slučajeve i kako” - prekinu ga Lidija
bilo je i otimačine, bilo je i zatvaranja,
ponovo.
moramo govoriti otvoreno. Ako smo
“Nismo, nismo imali ni vremena. A pogriješili, moramo priznati! Ovako
bojali smo se da bi to eventualno re- ne ide” – izgovori čovjek gotovo u jed-
agovanje moglo biti podsticaj mno- nom dahu.
gima da se opiru, da ne predaju svo-
Atmosfera postade mučna.
je zaduženje; da sakrivaju žito i sto-
ku. Kulaci to ionako rade. Oni su i Lidija ga podstače da nastavi, ali
najgrlatiji, a sigurno imaju viškova. konkretno: gdje se šta događalo, ko
Bilo bi vrlo opasno nasjesti na njiho- je učestvovao itd. On se malo zamisli,
ve kuknjave...Vi, drugarice, ne znate kao da oklijeva, nije lako govoriti kon-
da je ovo problematičan kraj. Ovdje je kretno. Ipak, nastavio je. Spomenuo
sve do pred sam kraj rata neprikosno- je nekoliko sela, imena nekih seljaka
veno vladao Pavelićev vitez Pjanić. koji su mučeni, imanovao neke akti-
Puno je tu njegovih pristalica. U oz- viste iz Sreza koji su “utjerivali” ot-
renskom dijelu Sreza je isto - četnici kup.

54
 PROŠLOST

“To je ono što ja znam i što mogu dva od onih koja je onaj drug navodio.
dokazati. Drugo i više ne znam. Ali, Lidija je opet reagovala, zahtijevajući
čuo sam još štošta, priča se. Znaju to da najprije idemo u ta sela. Imenova-
i ostali drugovi koji sjede ovdje; zna- la je i još neka, imala je ona i posebna
ju to i sekretar i predsjednik. Doduše, obavještenja, vjerovatno iz pritužbi.
oni ne zalaze među narod, tu su u svo- Sekretar je, zatim, počeo određivati
jim kancelarijama, u njima se ne čuje članove Komiteta koji bi trebalo da
dobro ono što se vani zbiva, ljudi koji idu sa nama, ali to Lidija nije prihva-
im doleze ne govore o tome.” tila. Rekla je da nama trebaju samo
vodiči do sela, koji neće ostati sa
Niko se, međutim, ne javi. Osta-
nama, mi ćemo sami obavljati posao.
li članovi Komiteta pognuli su glave,
Ona, kao iskusan partijski čovjek, zna
zagledali se u svoja koljena i - ćutali.
da će se seljaci ustručavati da govore
Sekretar je pogledom “strijeljao” po
pred ljudima iz Sreza i da neće biti is-
njima nastojeći, vjerovatno, da ih
kreni, što bi značilo da od našeg posla
obeshrabri. I kad je shvatiio da se više
ne bi bilo neke fajde.
niko neće javiti, on je progovorio:
Određen sam u Orahovicu.
“Pa, dobro, druže, kad si to sve
znao, zašto me o tome nisi obavijes-
tio, zašto to nisi ispričao nekidan, na Susret sa hafiz-ef. Mujićem
sastanku Komiteta, kada smo raspra- Svakome od nas je rečeno kome
valjali baš o otkupu?” u kojem selu da se obratimo, ko će
“E, druže sekretaru, da sam to ja re- nam organizovati razgovore sa ljudi-
kao na sastanku Komiteta, ne bih da- ma, gdje možemo noćiti ako zatre-
nas ovdje sjedio. Vi biste mene pro- ba i gdje nešto pojesti. Savjetova-
glasili paničarem, oportunistom, nes- no nam je da za “svaki slučaj” po-
premnim za borbu i – šta ja znam, a nesemo sebi hljeba i koju konzervu.
onda mi kazali da nisam dorastao za- Meni je rečeno da se obratim hodži
datku člana Sreskog komiteta - da ne Mujiću, da kod njega mogu noćiti, da
govorim dalje. Eto, zato nisam rekao će me on ponuditi hranom itd. Nai-
ni tebi i zašto nisam o tome govorio me, on je odbornik Sreskog odbora
na Komitutu. I sada, kad ove druga- Narodnooslobodilačkog fronta.
rice i ovi drugovi odu, meni se može Po završetku ovog sastanka, mi smo
svašta desiti. Pa, neka, makar sam u hotelu imali “svoj” sastanak. Druga-
malo svoju savjest smirio.” rica Lidija nam je davala uputstva za
Sekretar je htio da nastavi polemi- rad: sazvati konferenciju Fronta, ljudi-
ku sa ovim čovjekom. Lidija to nije ma pažljivo i dobro objasniti ko smo i
dozvolila. Rekla je da je dosta to što radi čega smo tu, radi čega se “drži”
smo čuli i saznali, a i vrijeme je pood- konferencija, tražiti od njih da govore
maklo, pa sastanak treba završavati. o tome kako se vrši otkup, je li otkup
Zatražila je da nas rasporede po seli- pravedno razrezan, na osnovu čega je
ma. Sekratar je počeo spominjati sela razrezan, kada je i kako vršena procje-
u koja bi trebalo ići, ali samo jedno ili na uroda, kako su ljudi obavještavani

55
 GRAČANIČKI GLASNIK

o svojim zaduženjima; je li bilo nasilja je zanimalo zašto idem u Orahovicu,

i kakvog itd. šta ću tamo raditi. Rekao sam mu ono
što sam mogao – održaću političku
Imao sam izvjesno iskustvo iz situa-
konferenciju, što je bilo tačno.
cija o otkupu. U Srebreničkom srezu
Uostalom, u to vrijeme političke kon-
sam učestvovao u akcijama za otkup.
ferencije po selima nisu bile rijetkost.
Znao sam koliko je to teško, koliko se
Bilo je to vrijeme političke i ekonom-
i kako sve ljudi opiru da daju ono što
ske blokade naše zemlje od strane ze-
se od njih traži. A najveće i najozbilj-
malja tzv. narodne demokratije, tj. ze-
nije moje iskustvo je iz Cazina. Nai-
malja Informbiroa, što se narodu mo-
me, u proljeće te 1950. godine, u Ca-
ralo objašnjavati. Malo smo razgova-
zinskoj krajini izbio je ustanak upravo
rali.
zbog otkupa, zapravo, zbog načina na
koji je od ljudi oduzimano žito, sto- Koračajući blatnjavim putem,
ka. Ljudi u tom, tada veoma, veoma prisjećao sam se svog ratovanja u
siromašnom kraju nisu mogli podno- ovom kraju: napada na Gračanicu
siti teror vlasti pri vršenju otkupa, pa u jesen 1944. godine. Moj bataljon
su se, na podsticaj nekih političkih je napadao od Lohinje. U večernjim
snaga izvan Sreza, digli protiv vlasti, časovima privukli smo se ustaškom
napali magazine u koje je skladišteno položaju iznad Gračanice, iznenad-
otkupljeno, bolje, oduzeto žito i mjes- nim udarom rastjerali “odbranu” i,
ne narodnooslobodilačke odbore, u što je bilo posebno važno, zarobili ka-
kojima su popaljeni spiskovi otku- zan u kojem su kuhala večera – pa-
pa. Tamo su tada raspušteni svi orga- sulj s mesom. U živoj uspomeni ostao
ni vlasti, rasformirana cijala partijska mi je i silazak u Gračanicu, sutradan
organizacija, posmjenjivani svi funk- ujutro: ispred jedne pekare stajao je
cioneri, neki i pozatvarani. Preduze- ekonom bataljona i dijelio nam vruće
te su i kaznene mjere protiv organiza- somune. Sjećao sam se i neuspjele op-
tora i nekih najistaknutijih učesnika sade Sokola – tvrđave u koju se bila
ustanka. Međutim, situacija je smire- zatvorila ustaška jedinica koja je pob-
na tek intenzivnom i dobro vođenom jegla iz Gračanice. I, svakako, borbi
političkom akcijom. Učestvujući u sa četnicima na Ozrenu, u januaru i
razgovoru na tom sastanku, iznio sam februaru 1945. godine.
svoje mišljenje o tadašnjem našem za-
U Orahovicu smo stigli oko podne-
datku, oslanjajući se upravo na svo-
va. Hodžu Mujića zatekli smo pred
ja iskustva iz Srebrenice i Cazina.
kućom. Moj vodič je samo rekao:
Rekao sam, koliko se sjećam, da je
“Evo, efendija, doveo sam ovog druga.
najvažnije da nastupimo tako da ljudi
On će ti sve reći.” Predstavio sam mu
odmah shvate da smo dobronamjerni,
se imenom i prezimenom. Trenutak je
da želimo da saznamo što se to zbiva-
gledao u mene, kao da želi da iz mojih
lo da bismo ispravili greške itd.
očiji i lica nešto pročita.
Vodič u Orahovicu bio mi je jedan
“Ti si iz Lukavca, sin Aliosmana
mladić, nekadašnji SKOJ-evac. On,
Nuhića i unuk Memagin.”
naravno, nije znao moj zadatak, ali ga

56
 PROŠLOST

Sada sam ja bio izenanađen. Kako da je važno da dođu na konferenciju.

on zna mog oca i mog djeda? Upitao Na ovo me upozorio moj domaćin, jer
sam ga. su ljudi izbjegavali konferencije upra-
vo zbog otkupa. Sada se, međutim, od
“Znam ja, mladiću, svu tvoju fami-
njih očekuje da dođu i da učestvuju u
liju. Bio sam nekoliko puta u tvojoj
ocjeni ponašanja “utjerivača” otkupa;
kući, gost tvojih roditelja. Ti nisi bio
da govore o svojim nevoljama i o ne-
ni u Lukavcu, ni kod kuće.”
prilikama kojima su bili izlagani. Do-
Obradovao sam se. Nisam, dakle, govoreno je, takođe, da se konferen-
nepoznat; nisam “jabandžija”. Biće cije organizuju po zaseocima. Pošto
mi lakše, mislio sam. Nisam se preva- u tim zaseocima nije bilo prostorija
rio. Efendija me pozvao u kuću. u kojima bi se moglo okupiti više lju-
Pošto sam se raspremio i raskomo- di, dogovorili smo se da se sve kon-
tio, obavijestio sam efendiju radi čega ferencije drže u mektebu, zaselak po
sam došao, kakav mi je zadatak; oba- zaselak, jedan za drugim. Prva konfe-
vijestio sam ga o Komisiji i svemu što rencija će biti sutradan u podne, dru-
je važno da on zna da bismo zajed- ga predveče, a ostale naredni dan.
no mogli raditi. Slušao me pažljivo. A Sa svojim domaćinom sam razgova-
kad sam završio, samo je uzdahnuo i rao do dugo u noć. Zanimalo ga je sve
rekao: o meni: gdje sam sve bivao, šta sam
“Hvala Bogu! Znao sam, bio sam si- sve radio od završetka rata do trenu-
guran, da se ovo mora zaustaviti.” taka u kojem razgovaramo. Nismo
mimoišli ni političku situaciju u svi-
Dogovorili smo se da predveče jetu, stanje u našoj zemlji, proble-
održimo sastanak sa odbornicima me izazvane ekonomskom blokadom,
vlasti i Fronta, na kojem ćemo ih pokušaje da se “približimo” Zapadu
obavijestiti o boravku Komisije na radi probijanja blokade itd. Od njega
području Sreza i o njenim zadacima. sam saznao šta se sve događalo ove je-
To je, svakako, bio moj posao. Od- seni u ovom selu.
bornici će, onda, za sutradan sazva-
ti opštu konferenciju. Tako će početi “Meni je jasno zašto je potreban
moja istraživačka misija. ovaj otkup. O tome sam govorio i svo-
jim džematlijama. Ali, nisamn mo-
Topla soba i prijatan ručak izazva- gao i ne mogu da prihvatim način na
li su pospanost. Hafiz je to primijetio koji se to ovdje, u ovom Srezu radi.
i predložio mi da malo odspavam dok Da pođem od planiranja sjetve. Nije
on pozove odbornike. Prihvatio sam ovo zemlja za žito. Posna je, mršava.
to bez oklijevanja. Spavao sam tako A ljude zaduže da pšenicom zasiju to-
dugo i tako slatko da nisam ni primije- liko i toliko, kukuruzom toliko i toli-
tio kada su se odbornici počeli iskup- ko, ječmom toliko i toliko. Činovnici
ljati. Hafiz me probudio. Sa odborni- što rade ne znaju ili zanemaruju kak-
cima nije bilo problema. Pošto sam va je ovo zemlja i šta na njoj može, a
im objasnio o čemu se radi, zamolio šta ne može da uspijeva, ne misle ima-
sam ih da se potrude da ljude uvjere ju li ljudi dovoljno zaprega da moogu

57
 GRAČANIČKI GLASNIK
na vrijeme poorati, imaju li dovoljno
đubreta da mogu zemlju pođubriti...
Istina, vlast se pobrine za sjemena,
što je dobro. Ali, sjeme pšenice iz Voj-
vodine i sjeme kukuruza ne daju ovd-
je rod kao tamo odakle su. Onda dođe
vrijeme prispijevanja zasijanog i proc-
jene uroda. Činovnici, opet, procjen-
juju prema urodu dolje, u Sprečkom
polju. Ljudi se bune, cjenjkaju – nema
pravih mjerila, tj. nema stručnih lju-
di koji bi to radili. A od procjene za-
visi zaduženje za ‘otkup’. Ne uzima
se u obzir kakva je vremenska situa-
cija bila između procjene i žetve: je
li bilo dovoljno sunca da žita dozriju,
kiše – da se zrno nalije, je li bilo kak-
vog nevremana... A onda, dođe vrije-
me ‘otkupa’. Sazivamo konferenci-
je, ubjeđujemo ljude, objašnjvamo im
svrhu otkupa, ali... teško je ubijedi-
ti čovjeka da sa svoje sinije i ispred
svoje čeljadi uzme i ‘dobrovoljno9 ne-
kome preda komad hljeba. Takvih je
većina. Istina, ima i onih koji mogu
makar dobar dio svog zaduženja pre-
dati a da ne ugroze svoju kuću. Oni
se najžešće opiru. Na konferencija-
ma se odrede rokovi i mjesta preda-
je ‘viškova’. Ljudi se ne drže toga,
nadajući se da će nekako izvrdati. A
kad to u Srezu vide, pošalju činovnike
sa milicijom da se otkup ‘utjera’.
Tada nastaje belaj. Činovnicima je
naređeno da se otkup mora izvršiti
‘po svaku cijenu’, a milicionerima da
postupaju po zahtjevima činovnika i
da preduzmu mjere koje su potreb-
ne da bi se zadatak izvršio. Činovnici
zajedno sa milicionerima pretražuju
koševe, penju se po tavanima, sila-
ze u podrume, pregledaju štale, tra-
pove, sjenjake i kada ne nađu ništa,
a najčešće ne nađu - ljudi to dobro
58
sakrivaju, počinje fizičko maltretiran-
je: šamaranje, kundačenje, istjerivan-
je čeljadi iz kuće, prisiljavnje djece da
kažu gdje je babo sakrio žito itd... U
nekoliko slučajeva neke ljude su zat-
varali u podrume, pa kad ni to nije
pomoglo, podrume su punili vodom
ljudima do koljena... Najgore je to što
se ne pravi nikakva razlika izmedju
onih koji zaista nemaju ni za sebe i
onih koji imaju, koji mogu podmiriti
svoju obavezu. Makar donekle. A ima i
takvih. Iste mjere pritiska primjenju-
ju se i na jedne i na druge. Protestvo-
vao sam protiv toga i kad moje protes-
te niko nije slušao, povukao sam se iz
tog posla i - iz politike. Stid me je lju-
di i stid me je onog što sam i u toku
rata i poslije govorio o novoj državi,
o novoj – narodnoj vlasti, o pravima
ljudi... Stid me je!” – završio je svoju
“priču” hafiz Husein-efendija Mujić.
I mene je bilo stid. Ali, od stida
nema fajde. Mora se djelovati.
Konferencije su prošle “dobro”.
Na svakoj sam najprije govorio o
političkoj situaciji u zemlji i svijetu,
o ekonomskoj blokadi koju nam je na-
metnuo Sovjetski Savez, o teškoćama
u snabdijevanju, o planovima razvoja
zemlje i, naravno, o otkupu: zašto je
potreban, naglašavajući da je to priv-
remena mjera, da će se ona napus-
titi čim se osigura nabavka hrane iz
inostranstva i čim naša poljoprivre-
da “stane na noge”. Do tada, govo-
rio sam, moramo se strpiti, dijeliti
“kolač” tako da niko ne umre od gla-
di, odnosno, da osiguramo minimum
hrane za radnike i vojsku itd. Ali, ot-
kup jeste nužda, jeste obaveza i niko-
me nije drag. Ni narodnoj vlasti, ni
Partiji... Nastojao sam da govorim bla-
PROŠLOST

59
 GRAČANIČKI GLASNIK
go, da izbjegavam parole, da govorim
jasno, jednostavno, da bi me ljudi ra-
zumjeli i shvatili. Čini mi se da sam
s njima uspotavio dobar kontakt već
svojim ulaskom u prostoriju u kojoj
su ljudi čekali. Nazvao sam im selam.
Možda bi to nekome, ko bi sa strane
posmatrao, djelovalo kao politička
demagogija. Nije, međutim, bilo
tako. Uvijek sam smatrao da je svaki
pozdrav kojim se izražava dobra želja
- dobar pozdrav. Na kraju, obavijestio
sam ljude da su sa područja ovog sreza
Centralnom komitetu Komunističke
partije Jugoslavije u Beogradu stigle
neke pritužbe na postupke službenih
lica koja su na terenu radila na otku-
pu; da je Centralni komitet formirao
komisiju sa zadatkom da to ispita i da
preduzme potrebne mjere.
“Eto, drugovi, ja sam danas s vama
radi toga. Želim da od vas čujem kako
se izvršava obaveza otkupa, kako se
s vama pri tome postupa, kako se
ponašaju osobe koje su tu dolazile
radi otkupa itd. Molim vas da govo-
rite otvoreno, pošteno. Ne tražim ni
od koga da se imenuje; ja ću samo
bilježiti ono što kažete da bih mogao
podnijeti izvještaj...”
Na početak razgovora nije tre-
balo dugo čekati. Ljudi su se javl-
jali i, po pravilu, uzbuđeno govori-
li o onom što su doživljavali. Niko
od njih nije, međutim, bio protiv ot-
kupa kao nužne mjere, ali svi su
bili protiv načina na koji se to radi-
lo. Sve što sam na tim konferencija-
ma čuo, potvrđivalo je ono što mi je
hafiz Mujić pričao. Razlika je samo u
tome što je hafiz govorio općenuito,
a ovi ljudi su bili sasavim konkretni.
Neki od njih su se predstavljali ime-
60
nom i prezimenom, naglašavajući da
ja to slobodno zabilježim, jer se isti-
ne ne boje. Na kraju svake konferen-
cije sam zahtijevao da ljudi preda-
ju ono za što su zaduženi, a ako to
nemaju, da predaju ono što mogu,
kako ne bi sebe i svoju čeljad ostavili
bez hrane. A ako neko, govorio sam,
ima mogućnost da podmiri obavezu,
a neće, protiv njega će se pokrenuti
sudski postupak. Na sudu je da presu-
di, a ne na činovnicima i milicioneri-
ma. To što su neki radili, kažnjivo je i
biće kažnjeni.
Smjena Sreskog komiteta
Kakav su utisak na ljude ostavlja-
li ovi razgovori, najbolje je pokazalo
prisustvo konferencijama. Prva kon-
ferencija nije bila dobro posjećena,
ali je svaka naredna bila posjećenija.
Pred polazak iz Orahovice, hafiz-ef.
Mujić mi je rako da su ljudi zadov-
oljni, da je atmosfera u selu znatno
drukčija - bolja i da on očekuje i rezul-
tate. On nije prisustvovao tim konfe-
rencijama. Složili smo se da je najbol-
je da ja sam razgovaram sa ljudima.
Bilo mi je drago što sam sreo i upoz-
nao tog čestitog čovjeka. Uvijek sam
se, poslije, radovao susretu s njim i
kad je bio Tuzlanski muftija i kad je
bio Reis-ul-ulema u Sarajevu.
U Gračanici smo se opret sasta-
li, mi, članovi Komisije. Naši utisci i
zaključci nisu se mnogo razlikovali.
Drugarica Lidija nas je obavijestila da
je već imala razgovor sa drugovima u
Centralnom komitetu, jednom i dru-
gom, da je zajednički stav da se sazo-
ve Sreska partijska konferencija, da se
smijeni cijeli Sreski komitet i izabere
novi, da se protiv najodgovornijih po-
 PROŠLOST

vede i disciplinski partijski postupak. učestvuju u raspravi i tako doprinesu

Ona je, u dogovru sa sekretarom Ko- razrješenju situacije.
miteta, tu konferenciju već zakazala.
Tok konferencije je bio buran. Mno-
Pozvala je i predstavnika Okružnog
gi članovi Komunističke partije, ohra-
komiteta iz Tuzle.
breni našim izvještajima, iznosili
Na konferenciju je pozvana cija- su primjere nasilja u svojim selima,
la partijska organizacija Sreza, tj. svi imenujući i ljude i utjerivače otku-
članovi Partije. Za ovakve konferencije pa. Mučno je bilo slušati ih. Ali, još
su se obično birali delegati u ćelijama, mučnije one koji su pokušavali da
ali sada nije bilo vremena za to. U pre- opravdaju te stroge postupke, ističući
punoj dvorani Doma kulture (čini mi da se radi o kulacima, o neprijatel-
se, bivšeg Sokolskog doma) konferen- jima naše revolucije i naše narodne
cija je trajala cijeli dan. Otvorio ju je vlasti s kojima se valja obračunavati.
sekratar K.D., obavijestio prisutne o Bili su to mahom činovnici i članovi
nama, tj. Komisiji, o povodu našeg do- iz čaršije, koji su i sami vršili mal-
laska itd. Većina članstva je već zna- tretiranja seljaka. Pravdali su se
la da se tu, na Srezu, nalazi Komisija naređenjima: pozivali su se na stav
Centralnog komieteta Komunističke Partije da se “otkup mora izvršiti po
partije Jugoslavije, da su njeni članovi svaku cijenu”, kad ljudi neće da pre-
obišli nekoliko sela i održali više kon- daju svoje viškove milom, valja im to
ferencija. Pošto je tako “otvorio” kon- oduzeti silom, pa i premlaćivanjem.
ferenciju, K.D. je dao riječ drugari- Lidija je pažljivo slušala i jedne i dru-
ci Lidiji. Ona je, najprije, pozdravila ge, nikog nije prekidala. Govorio
članove Komunističke partije u ime je ko god je želio i govorili su mno-
Centralnog komiteta Komunističke gi. Bilo je i upiranja prstom i pitanja:
partije Jugoslavije i Pokrajinskog ko- “Jesi li ti predao svoje zaduženje?” “I
miteta Komunističke partije Jugosla- ti si, druže, radio to za što nas sada
vije za BiH, zatim obavijestila prisut- optužuju.”
ne o pritužbama koje su stigle u Cen-
Popodne je već poodmaklo, kad je
tralni komitet Komunističke partije
Lidija uzela riječ:
Jugoslavije, pročitala jednu od njih,
zaključivši taj dio svog izlaganja kon- “Slušala sam vas, a sada vi slušajte
statacijom da stanje koje su ustanovi- mene. Otkup je, sigurno, jedan od
li članovi Komisije potvrđuje navode naših najvažnijih zadataka. I najde-
iz pritužbi. Poslije njenog izlaganja, likatnijih. Država i narod, radnička
nastupali smo mi, članovi Komisije. klasa, moraju nekako preživjeti, val-
Prethodno smo, naravno, utvrdili šta ja nam raspodijeliti ono što imamo,
i kako traba da govorimo. Osnovno je nije teško reći da nemamo mnogo,
bilo da što vjernije prenesemo to što da, naprotiv, imamo nedovoljno. Ali,
smo od ljudi čuli, da ne dajemo svoja dragi drugovi, država i Partija neće
mišljenja, da ne zaključujemo, da bis- preživjeti ako protiv sebe okrenemo
mo prisutnima ostavili mogućnost da selo – seljaka. On nama treba ove je-
seni, ali i iduće. Ovih nekoliko godina
selo mora da nas ishrani, ali i da ono

61
 GRAČANIČKI GLASNIK
ne ostane gladno, da u tom selu ne
izazovemo neprijateljstvo. Neki od vas
su ovdje govorili o kulacima. Ne znam
šta je i ko je kulak za vas. U većem
dijelu naše države, pa i u BiH, gotvo
da i nema kulaka. To su samo malo
imućniji ljudi, koji sami obrađuju svo-
ju zemlju i žive od nje. Nisu to kula-
ci u onom smislu u kojem se o kula-
cima govori u Istoriji komunističke
partije Boljševika. I nisu to unaprijed
naši neprijatelji. Kad kažem da je ot-
kup među onim našim problemima za
koje se može reći da su naše ‘biti ili ne
biti’, to ne znači da ga moramo utje-
rivati nasilnim sredstvima, fizičkim
maltretiranjem ljudi, oduzimanjem
jedine kravice od ljudi – kravice koja
hrani njihovu djecu, to ne znači da ne-
prijateljem treba proglassti svakog ko
nam pruža otpor. No, da vam kaažem:
naše je ‘biti ili ne biti’ i politička si-
tuacija u zemlji, a to znači da ne smi-
jemo gubiti političku bitku, jer ako
nju izgubimo, malo će koristi biti od
vojske i policije. Naš oficirski kadar i
naša vojska su pretežno sa sela. Djeca
i rođaci seljaka. Isto je i sa milicijom.
Ako izgubimo političku bitku na selu i
sa selom, izgubićemo je i u Armiji, i u
miliciji, i među radnicima, jer i oni su
pretežno sa sela i žive na selu. Mora-
mo, drugarice i drugovi, politički mi-
sliti i politički se ponašati. Političke
greške se veoma teško ispravljaju.
Pamte se i po tri koljena. Ovo što smo
mi, članovi Komisije čuli u selima
i o čemu je većina vas govorila, jesu
krupne političke greške. Drug sekre-
tar je na sastanku Sreskog komiteta,
prije nekolikio dana, rekao da je ovo
62
politički teško područje, da još uvijek
ima dosta pristalica Pjanićeve ustaške
ili proustaške formacije, da se u oz-
renskim selima osjeća duh četništva,
što ja neću da pobijam. Ali, upravo to
zahtijeva politički rad, pažljivo i ljud-
sko postupanje prema ljudima, čak i
onda kada nam pružaju otpor, kada
se ne slažu s nama. Ljude treba pri-
dobijati, a ne odbijati. Neki od vas,
vjerovatno, znaju kako smo postupa-
li u toku rata, kako smo pridobijali
ljude, pojedince, grupe i čitava sela.
Čudim se drugu sekretaru, bio je u
toku rata ilegalac, zna šta znači svaki
čovjek kao prijatelj. Zbog svega toga,
u dogovoru sa drugovima u Central-
nom komitetu Komunističke partije
Jugoslavije i Pokrajinskom komitetu
Komunističke partije za BiH, odlučili
smo da se smijeni cijeli Sreski komi-
tet Komunističke partije Gračanica i
da se prema najodgovrnijim drugovi-
ma preduzmu disciplinske mjere. Da-
nas ćemo imenovati novi, privreme-
ni Sreski komitet, a izbor tog komi-
teta po staturnim propisima izvršiće
se kasnije.”
Lidija je, zatim, zamolila druga
iz Okružnoog komiteta iz Tuzle da
pročita imena ljudi koji su imenova-
ni za članove privremenog Sreskog
komiteta. Konferencija je završena
snažnim aplauzom. Lidija je odmah po
završetku konferencije održala sasta-
nak sa dotadašnjim i novim članovima
Komiteta, na kojem je dala instrukci-
je o narednim poslovima u Partiji i na
terenu.
Ne znam kako se poslije situacija
razvijala.
 GRAČANIČKI GLASNIK

Atif Kujundžić

PRIZEMLJENJE U
ŠOVENOVO GNIJEZDO
(kulturološki
pokušaj)

P
alanački milje koji tvore naše
naravi kao petrificirani duhov-
ni obrasci koji su nas i oblikova-
li, teatar je po sebi, a to znači i mimo
Brechtove dijalektike u teatru, tj. kao
teatar koji oduvijek/zauvijek ima
sopstvenu dijalektiku. Teatar je upra-
Riječ

vo u tom miljeu incidentna pojava već

Atif Kujundžić
PRIZEMLJENJE U ŠOVENOVO GNIJEZDO
(kulturološki pokušaj)
Tomas Butler
Pismo iz Amerike: impresije o tarihima
Muhameda Seida MašiĆa
Atif Kujundžić
ZLATKO DUKIĆ ili SNAGA KREATIVNO-
INVENTIVNOG DUHA, SKICA ZA PORTRET
POVODOM SUSRETA SA PISCEM
Zlatko Dukić
Pero me, još tada,htio zaklati
(kratka priča)
HASAN PUŠKAR
PET PJESAMA
NOVE KNJIGE
i zato što se javlja kao mogućnost in
miror – u ogledalu, ali i kao naličje
miljea. I, kako da ne, cijela ova priča
priča se upravo zbog stvarne i strašne
bliskosti između teatra i života, do
mogućnosti njihovog međusobnog
izjednačenja.
Ustvari, pominjanje Bertolta Brech-
ta i njegove Dijalektike u teatru što je
bilo aktuelno prije četrdeset i više go-
dina, vezano je za Brechtovo nasto-
janje da uvođenjem djelatne strane fi-
losofske misli G. W. F. Hegela u teatar,
ovaj kulturalni i kreativni nukleus sa
svim njegovim interakcijskim aspekti-
ma dobije stvarnu djelatnu mogućnost
saobražavanja, razvoja i života. Narav-
no, ono što zovemo građanskim a vidi-
mo kao malograđansko, nije prihvati-
lo Brechtovu opciju kao teatarsku dje-
latnu razvojnu mogućnost. Nije zbog
toga što i građansko i malograđansko
više drže do spontaniteta ili čak pri-

64
 RIJEÈ

vidne statičnosti, tj. bolje kazano: do aga Mešić – Moj odgovor bezimenim
imanentne zakonomjernosti dinami- klevetnicima i drugi tekstovi, 1998.,
ziranja razvoja kao svom biću primje- Rešad Kadić – Sabit Abduzaimović, le-
rene dijalektike, kao i zbog toga što gionar broj 71.900... Doživljaji mladog
su oni teatar par exellance. Tešnjaka po Africi, Španiji i zemljama
Sjevera, 1999., Hamzalija Ajanović –
A Bertolt Brecht, tek: pjesnik.
Izbor tekstova, 2000, Rudolf Zaplata
Naravno, nije ovo ni pokušaj filo- – bibliografija, 2000, Ahmed Aličić –
sofske i povijesno-sociološke detekci- Historiografski članci, 2001., do kn-
je korijena i uzroka jednoj pojavi koja, jige analitčko-sintetičkih tekstova iz
najblaže kazano, uopće nije usaml- kulturne povijesti tešanjskoga kraja u
jena, koja se po svemu sjajno ukla- knjizi Svjetlosti kasabe, 2002. godine.
pa u sve što znamo i mislimo o tea-
Takođe, u ovoj prilici treba imati u
tru u naše vrijeme i u našim uvjeti-
vidu činjenicu da je Brka prevashod-
ma. Ovo je samo trag želje da se ba-
no pjesnik, dakle autor a ne inter-
rem do izvjesne mjere razumijeva i sh-
pretator, jer lucidnost dosezanja i
vati porijeklo kulturalnog miljea koji
promišljanja raspoloživih činjenica i
u svome bitnom dijelu podrazumije-
strastvena istinoljubivost, kojom se
va i teatar, ili koji, zahvaljujući teatru
iste dovode u vezu in continuo, praska
postaje tipičan. A, svako nastojanje
kratkim spojevima karakterističnim
da se zaviri u tipično, atipičan je čin.
za tu vrstu energetskog naboja spram
Ovaj put, u središte atipičnog poduh-
materije koju kao svoj provodnik
vata uvodi nas esejistički intoniran
koristi Brkina visprena misao. Po-
tekst – koji je u suštini istraživački
tom, antropološki karakter i smis-
i činjenično zasnovan, brižljivo i od-
ao ove pojave, Brku snažno inspirira
mjereno ispisan ogled – Amira Brke.
i pokreće potencijom svojih intencio-
Studiozna vivisekcija i pokušaj lobo-
nalnih mogućnosti u smjeru stvarnih
tomije maligne pojave u tešanjskom
pozitivnih promjena jednoga u dugom
pozorištu, a naslovljen kao TEATAR U
vremenu ideološki vješto i snažno oki-
TEŠANJSKOM TEATRU.
vanog i zarobljenog, dobrog svijeta
Čini se nužnim uočiti: Amir Brka bosanske provenijencije.
talentiran je istraživač tešanjske
Brkina opservacija je suspregnu-
prošlosti uopće, a u konkretnom
ta i odmjerena primjereno smislu i
tekstu vrstan znalac i pregnantan
značenju zadatih a tokom istraživanja
mislilac i do savršenstva odgovoran
otkrivenih elemenata, tako da se u
izlagač svoga promišljanja i mišljenja.
tekstu postvaruje kao prepreka sva-
Polazeći od ranijih spoznaja do ko-
kom manipuliranju, inače bliskom
jih je došao u brojnim istraživanjima
sitnošićardžijskom, skorojevićkom,
tešanjske kulturne pojavnosti, od Ka-
subkulturnom, kvazi-kulturnom
taloga knjiga štampanih do 1910. go-
mentalitetu i njegovim mahalsko –
dine na jezicima jugoslavenskih na-
palanačkim ambicijama da u svakoj
roda Narodne biblioteke “Hamid Diz-
prilici u svemu bude hadžija, makar
dar” Tešanj 1991., pa kako slijedi:
nikad ni ne pomišljao obaviti hadždž.
Abdurahman Mešić, 1997., Adem-

65
 GRAČANIČKI GLASNIK

Ovo je mjesto gdje Amira Brku love idealističke filosofije kao još dje-
zatječemo upravo u brechtovskom latniju u praktičnoteorijskom aspek-
pjesničkom i demijurškom maniru.
Naime, značajni berlinski redi-
telj Langhof, povodom pojavljivanja
Brechtove knjige Dijalektika u teatru,
1963. godine reče:
Došao je da unese u nas veliki ne- nudi mogućnost odbacivanja nesuvis-
mir, i prisilio nas da se upitamo: šta je lo prihvaćenih mehanizama koji su
to teatar 20. stoljeća?
Razbijao je čekićem – i uvjeravao krug.
uživanjem u mišljenju. Nitko mu nije
izbjegao, ma kako se prema njemu
postavio, jer ni on nije nikad izbjega-
vao pitanja koja mu je postavilo vri-
jeme.
Rekao je: igrajmo igru o promjen-
ljivosti svijeta. (A i o promjenljivosti
teatra.) Novu vrst zabave donosim
vam: užitak spoznavanja, slobodnog
stava, neizbježnih zaključaka...
Može se reći: razdrmao je sanjivost
teatra.
Naravno, znamo o čemu je riječ u
Brkinom tekstu, kao i da nije o teori-
ji pozorišta i tekstu za pozorište ili o
anticipaciji besklasnog čovjeka i bes-
klasnog društva – homo integralisa
– do kojega je držao Brecht, ali mis-
aona i faktička odlučnost s kojim se
Brka obrušava u analizu kulturalnog
miljea u razini teatarskog života gra-
da Tešanj ima sve odlike dijalektičkog
nemilosrđa same pojavnosti. Da-
kle, Brkin tekst, ipak, nije razbijan-
je čekićem radi uživanja u mišljenju.
U ovom tekstu riječ je o pukoj ana-
lagoji. Brka ne unosi u Tešanjski tea-
tar još jedan teatar, kao što je Brecht
u teatar koji ima svoju imanentnu di-
jalektiku unosio djelatnu stranu Hege-
tu marksizma-lenjinizma koji svo-
ju potvrdu/odricanje može doživjeti
samo u praksi. Oslonjen na činjenice,
Brka se/nas oslobađa, otrežnjuje i iz-
vodi iz duge omamljenosti. Jasnom i
činjenično zasnovanom opservacijom
zatočili cio jedan svijet i njegov vido-
Osim svega, može se reći, a na ovome
inzistiram jer, riječ je o očiglednosti
koja manifestira neizbježan antagoni-
zam između umjetnika i društva, Brka
je indigniran svojim uvidom u povijest
kulturalnog miljea. Kad je riječ o pjes-
niku imenom Amir Brka i njegovom
uvidu u kulturalno-povijesnu ravan,
riječ je i o stvarnosti rastojanja kao
između Stvoritelja i Njegovoga Dje-
la, Božanstva i Svijeta. Ovdje možemo
tako jasno razaznati Brkinu samoću
koja raste, izoliranost sobom i svojim
djelom kao ukletost i skoro isti znak
koji je morao svojim životom proni-
jeti i Musa Ćazim Ćatić. Konkretno,
taj znak općeljudski dobija ime ovoga
grada i nije potrebno da budemo fata-
listi pa da uočimo i svoj Usud.
Mada, realno je pretpostaviti da
će vrijeme koje dolazi sve više dava-
ti za pravo Amiru Brki i ljudima koji
su mu kao istinoljubivi i proniclji-
vi slični i bliski. Jer, jedva da pristoj-
no razumijemo Ćatića i sada, kada ga
Brka tako lijepo sobom obasjava. To
je sasvim isti pjesnički duh zauvijek.
Čist i začuđen, maliciozni vole reći:
naivan, ali i tada takav da nikakvom
podvalom ne može biti pomućen i do-
veden u šuhvu. U tome, valjda, jeste

66
 RIJEÈ

ta pjesnička mogućnost i prednost, I u najboljim pozorištima sve je

kazna i nagrada. prašno i nečisto. Glumački poziv je
najteži i najbedniji od svih poziva.
Objektivno, Brkinom viđenju se za-
Zato je njima potrebno da se u životu
sada opire i sama masa, inertni kvan-
toliko provode, banče, jedu i piju, kao
titet istorodnih pojava. Ali, kad se
neki stalni osuđenici na smrt, stalno
počne parati pređa s pletiva, mora
na belom hlebu.
doći trenutak kad će, makar i neispa-
rano do kraja – pletivo biti odbačeno. Prije neki dan, s radošću slušam i
Tada, car će ostati go u teatru ili na glumačkog barda Ljubu Tadića kako
ulici. To znači i da se ne mora biti radi- to odobrava i prihvata kao svoje naj-
kalan, da je dovoljno načeti problem, dublje profesionalno i ljudsko iskust-
postaviti pitanje. Dijalektika u inter- vo – da je gluma efemerija i mizerija,
akciji društvenih, posebno pojava kul- pa tako i glumac kao pojava i profesi-
turologijske naravi, neopovrgnuta je ja. Jer, kaže Ljuba Tadić: U predsta-
do mjere da rečenica koju ispisujem vi sjajno funkcionišem, ali u životu i
izgleda kao pleonazam ili predstavlja na ulici se saplićem i posrćem. Samo
nasilan i izlišan pokušaj. Jer, za jasan u predstavi sve znam. Govorim sjaj-
uvid sasvim dovoljna je duhovna dos- ne tekstove. U životu imam problem:
ljednost, kao vječno pjesničko načelo. kako da budem toliko dobar pred ljudi-
ma na ulici kao što sam pred gledaoci-
Uostalom, teatar je uvijek varničio
ma na sceni...
na samoj granici toleriranja i
podnošljivosti i od strane svojih me- Naravno, ovo je kazano s humorom
cena i patrona, u pojavama dvorskih i malo cinizma, karakterističnog za
luda i putujućih pozorišta, često na pregnantnu i istinoljubivu pojavu Lju-
granici dobroga ukusa, a nerijetko u be Tadića, koji je u vrijeme najžešće
njemu okupljenih pukih komedijana- velikosrpske medijske harange imao
ta, prevaranata, smutljivaca i kradlji- snage i smjelosti javno reći: Ja sam
vaca koji znaju da se boja ponaša u Srbin po nacionalnosti, ali ne i po pro-
mraku kao čovjek među kulisama. fesiji. A potom, deset godina i ne igra-
ti u teatru.
A srpski Nobelovac Ivo Andrić, u
Razgovoru sa Gojom zapisao je: Naime, skoro pa nema čovjeka koji
ne zna šta je sve bio u stanju izgovoriti
Za mene je cirkus najpristojni-
sjajni, sada pokojni Zoran Radmilović,
ja forma pozorišta. On je najman-
po ko zna koji put proigravajući tekst
ja beda u toj velikoj bedi. U svakom
Alfreda Žarija Kralj Ibi u Ateljeu 212.
javnom nastupanju ima nečeg kao
nedopuštenog i stidnog... U dodiru sa Ovdje se prisjećam događaja u Na-
scenom i glumcima mene ispuni takvo rodnom pozorištu Tuzla od prije 15
osećanje bede i uzaludnosti da se pi- godina. Kao član Umjetničkog savjeta
tam: da li ova ništavost pozorišta nije Narodnog pozorišta Tuzla, imao sam
samo slika onoga što čeka sve veštine, priliku iznutra pratiti događaj koji ću
pre ili posle, na njihovom putu? ... ukratko prepričati.

67
 GRAČANIČKI GLASNIK
Prema tekstu Jelene Vlatković,
gostujući, a već tada znamenit redi-
telj Rahim Burhan, režirao je predsta-
vu Brutov nož. Atipično zamišljena
postavka od samog početka skrenula
je na sebe pažnju javnosti. Nezgrap-
ne izjave izvršnog sekretara OK SK
Tuzla – zaduženog za kulturu, bile
su dolijevanje ulja na vatru. U Tuzlu
su nasrnuli predstavnici medija iz ci-
jele zemlje, a OK SK BiH Tuzla je od
Umjetničkog savjeta zahtijevao da
prati probe. Sjećam se, Slavko Šantić,
dopisnik Oslobođenja, nije ni izlazio
iz tuzlanskog Pozorišta. Sjednicama
Umjetničkog savjeta, nakon održanih
proba, prisustvovali su novinari koji
su se nerijetko i uključivali u raspra-
ve. Niko nije mogao uočiti ni trag bilo
čemu što bi se moglo ili trebalo shva-
titi kao subverzivno, čak i za to preo-
sjetljivo vrijeme.
Ukratko, godinama kasnije, pomi-
slio sam kako je to što se događalo
oko predstave Brutov nož sastav-
ni dio predstave i rediteljske zami-
sli Rahima Burhana, koji je sjajno is-
koristio i činjenicu da je nosilac jed-
ne od glavnih uloga (Danton) i prvak
drame Narodnog pozorišta Tuzla –
Vlado Kerošević – istodobno i član
Općinskog komiteta Saveza komu-
nista BiH Tuzla. Tako je Burhan pos-
tigao ono što reditelji žele, a samo iz-
nimno uspijevaju: režirati predstavu
u Pozorištu, ali i animirati/režirati
raspoloženje kulturalnog miljea u
iščekivanju predstave. Vješt u svome
poslu, Burhan je prividno ostao po
strani, a podbodeni OK SK BiH Tuzla,
kao najviša ideološka instanca jedine
partije, radio je za njega punom par-
om medijsko-marketinški posao.
68
Narodno pozorište Tuzla, reditelj
Burhan i Brutov nož nisu silazili s
udarnih mjesta u medijima oko dva
mjeseca. Predstava je premijerno izve-
dena u SKPC Mejdan, Tuzla jer scena
Narodnog pozorišta Tuzla nije mog-
la prihvatiti zamisao Rahima Burha-
na ni po jednom osnovu. Ogroman an-
sambl i scenografska inžinjerija. Bur-
han ima veličanstven smisao da proiz-
vodi energiju svuda oko sebe i da tim
energetskim poljem zanjiše sve što se
nalazi u blizini i doticaju. Riječ je o
vremenu Francuske buržoaske revo-
lucije i neke vrste masovnih scena, iz
kojih i gledalište ošine ledeni vjetar
historijskih kretanja i promjena, sna-
ge ideje materijalizirane u masama.
Naruku mu je išlo što kao aktera u
predstavi ima i sjajnog mladog glum-
ca neviđene energije Stjepana Pepu
Markovića, koji je glumio Robespier-
ra i koji je u toku predstave vodio svo-
jevrsnu bitku retoričko – glumačkog
nadmetanja i nadigravanja s Vladom
Keroševićem. Ulogu Slobodne imala
je vrsna Desa Biogradlija...
Teatarski kritičar Vojislav Vujanović
predstavu Brutov nož odredio je
kao ...scensku studiju o Francuskoj
buržoaskoj revoluciji, njezinoj povije-
snoj karakterologiji prelomljenoj kroz
prizmu odabranih djela svjetske dram-
ske književnosti i nekih historiograf-
skih djela..., kao uzgred procjenjujući:
U svakom slučaju, ovakva adaptaci-
ja bi se morala znatno više uvažavati
no što to mi činimo sada. (Časopis
Pozorište, br: 3-4, 1988. godine). Da-
kle, teatar/pozorište je kao stvore-
no upravo za ono što je radio Stevo
Petranović u Tešnju. U teatru, odis-
ta, sve ono što nije – jeste i obrnuto.
 RIJEÈ
I Brutov nož je tek insinuirajući idej-
ne i političke reflekse stvarnosti u re-
diteljskoj zamisli Rahima Burhana za-
ljuljao i više od javnoga mnijenja ex –
YU, iako je Burhan imao u vidu pre-
vashodno interes pozorišta i predsta-
ve koju režira. Ne treba smetnuti s
uma da je Robespierre – Nepotkupljivi
– borac Francuske buržoaske revolu-
cije lik koji je mogao spasiti Parišku
komunu, bio i simbol korišten u toku
studentskih nemira 1968. godine i na
Crvenom univerzitetu – Karl Marx (!)
u Beogradu, što je političare posebno
uzrujavalo.
Ovaj pokušaj analogije, usporedbe,
krajnje je uvjetan. Naravno, jer, uvijek
je riječ o pojedincu. Brutov nož i Ra-
him Burhan. Tešanjski teatar i Amir
Brka.
Svojedobno, čitajući knjigu Rifata
Kantića Talija 135 godina u Tešnju,
CKO Tešanj, 2000. godine, neupućen
u pojedinosti poradovao sam se auto-
rovom izvjesnom kritičkom uklonu to-
kom interpretacije događaja vezanih
za Tešanjski teatar, pa sam to i rekao
autoru i Amiru Brki kao izdavaču. Ust-
vari, autor je upravo proizvodeći takve
dojmove i uvodeći svoju ulogu u teatar
konačno betonirao suštinu velikosrp-
ske zamisli u pojavi Steve Petranovića
i mojem neznanju. Ali, ostavio je kraj
pređe koji je prihvatio Amir Brka –
koji zna kako treba početi parati ple-
tivo. Brka svojim tekstom daje sjajan
primjer kako krenuti u kulturalni mil-
je čišćenjem ispred svoje kapije. A to
čišćenje podrazumijeva, u najmanju
ruku uočavanje i uklanjanje kultural-
nih fekalija i mediokriteta između ku-
lisa, pukih švindlera, politikantskih
ublehaša i koristoljubaca koje kao
nusprodukt ima svaki kulturno-pro-
duktivn korpus i kulturna sredina.
No, morali bismo sačuvati i uvažavati
refleks svijesti o porijeklu mno-
gih stvari koje nas tako bitno čine i
određuju, mada odavno ne postoje
kao sustav koji funkcionira. Nekako u
vrijeme događanja pomenute predsta-
ve Brutov nož u Tuzli, održan je i pos-
ljednji Kongres Udruženja književnika
Jugoslavije u Novom Sadu, na kojem
je sjajna pjesnikinja Vesna Parun,
obraćajući se vlastodršcima, između
ostaloga (slobodno interpretiram!)
rekla: Unijeli ste veliku ideju socijal-
ne pravde i ljudske jednakosti u ne-
vinu dušu naroda, a onda ste to do
kraja proćerdali opremajući kabine-
te, vozeći skupe automobile, gradeći
vile i vikendice... Želim reći, kako
treba imati u vidu tu odista nevinu
dušu naroda, posebno kad su u pitan-
ju Bosanci, lakše ćemo shvatiti ko je
strašan, velik i krvav zločin počinjen
prema njima i njihovoj zemlji. Potom,
bolje ćemo razaznati kako, kao samo
ovaploćenje te nevine duše naroda
opstaje nevinost i čistota pjesničkog
pogleda u svijet i kad piše naučno
zasnovan tekst.
Neizbježnim se čini pomenuti još
jedno čudo: u vrijeme pisanja, objav-
ljivanja i objelodanjivanja ogleda TEA-
TAR U TEŠANJSKOM TEATRU, Amir
Brka piše i tekst IKONOGRAFIJA
FALSIFIKATA. Po tragu istoga čovjeka
i dosljedno njegovoj nečovječnoj za-
misli i djelatnosti, iz Pravoslavne
crkve u Tešnju odnijeta je radi res-
tauriranja kolekcija od 100 ikona.
Riječ: odnijeta, jer radi se o krađi.
S obzirom na fakticitet sadržan u
tekstu IKONOGRAFIJA FALSIFIKA-
69
 GRAČANIČKI GLASNIK

TA, uviđamo kako Brka o tome piše onda nam neće biti teško razumjeti
iznimno obzirno i u nivou svekoli- kako dušmani Bosne i Hercegovine i
kog bosanskohercegovačkog iskust- nacional-šovenske koncepcije udara-
va tolerancije, do paradigmatičnog za ju na samo njezino biće, držeći je ba-
postupanje u najširem smislu. nalnim smicalicama u pokornosti i
nemoći, u letargičnom iščekivanju.
Na taj način, Brka zasniva i kultur-
Do sljepila obuzeti mržnjom pre-
no-civilizacijski model kulturne od-
ma drugom i drugačijem, ne vide
brane Bosne i Hercegovine u borbi
koliko ih to drugo i drugačije bitno
poslije rata.
čini, a zato ni kako, ubijajući drugo i
Tako dolazimo i u nivo u kojem je drugačije, ubijaju bolji dio sebe.
vanredno bitan ogled Amira Brke. TE-
Slijepi od mržnje, ne uspijevaju ubiti
ATAR U TEŠANJSKOM TEATRU, po
Narod/Bosance, okreću se nastojanju
obimu nevelika, ali po mudrosti raz-
da ubiju samo biće Naroda, da destru-
likovanja pojedinosti i njihovoga smi-
iraju i razgrade samu kulturnu sup-
sla dalekosežna, po snazi elementar-
stancu. Zato je najteži dio bitke došao
na i za ovaj trenutak nesvodiva i ne-
tek po obustavljanju ratnih dejstava,
saglediva knjiga. Ova knjiga se javlja
a podrazumijeva prepoznavanje ulo-
kao nenametljiv a neizbježan i jedino
ge Steve Petranovića u Tešanjskom
moguć ključ kreativnog otvaranja jed-
teatru i očuvanje Teatra bez njega.
ne, u dugom vremenskom razdoblju
Odnošenje ikona iz Tešnja i njihovo
ideološki izolirane, imobilizirane, blo-
vraćanje u Tešanj. Identificiranje kon-
kirane, zabetonirane situacije i zaro-
tinuiteta amoralne fašističke ideolo-
bljenog uma. Ova knjiga, definitivno,
gije i neodgovornog zločinačkog dje-
u paramparčad razbija jedan dugo i
lovanja s te ideološke platforme. Br-
uspješno primjenjivan kolonijalni mo-
kin ogled zamjenjuje opskurnu opti-
del, s kojim bosanskohercegovački
ku uvida i instalira širinu pogleda i ra-
prostor i ljudi nisu znali kako izaći
zumijevanja Jednoće svijeta.
nakraj.
Zlokobna čarolija koju stoljećima
Ako smo na susretanju drugog
proizvodi zlo moćnog okruženja, pada
i trećeg milenija, vremena koje
kao mrena sa očiju i oslobađa začarane
bilježimo po Kristovom rođenju, mile-
potencijale bosanskohercegovačkih
nij i pô po Hidžri i nakon milenija evi-
ljudi, njihovu začuđenost, dobrotu i
dentne bosanske državnosti razumje-
budućnost.
li u kojoj mjeri je Bosna i Hercegovi-
na tek kulturnocivilizacijski amalgam 09. – 30. 09. 2003.
milenijskog zajedničkog življenja,

70
RIJEÈ

71
 GRAČANIČKI GLASNIK

Tomas Butler Želio bih saznati više o Muhamedu

Mašiću i pročitati još njegovih djela,
jer vidim da je on bio važna ličnost
Pismo iz Amerike: u bošnjačkoj kulturnoj historiji XX
stoljeća. I njegova životna sudbina za
impresije o tarihima vrijeme Tita je za sve jako poučna.
Muhameda Seida Naravno, imam i neke omiljene ta-
rihe – onaj posvećen njegovom ocu,
MašiĆa muderisu hadži Ismail-ef. Mašiću,
zatim, tarih džamije u Brezanima
kod Kaknja i tarih džamije u Gorn-

P
jem Vakufu. A naročito onaj, džamije
očetkom ljeta 2003. godi- u Džakulama – “Nek si blagoslovl-
ne, boravećiu jednomjesečnoj jen naš džakulski težače”. Svaki put,
posjeti Bosni i Gračanici sa kada čitam knjigu o tarihima, nala-
grupom američkih studenata, sus- zim nešto novo u njegovom jeziku.
reo sam se sabogatom historijom
ovih prostora. Tu sam upoznao zais- I na kraju, razumijem da su ovi tarihi
ta zanimljivu kulturu i duh Bosne na Muhameda Seida Mašića iz Gračanice
gračanički način.1  ne samo hronogrami, nego i pjesme
i historijske svjedodžbe. Što se tiče
Na povratku u Ameriku, pored saz- Mašića, po mom mišljenju, on bi mo-
nanja i utisaka, ponio sam i više kn- gao da bude jedan mali dijamant u
jiga o Gračanici i Bosni i Hercegovi- kruni Gračanice.
ni. Između ostalih, i knjigu u kojoj se
govori o “tarihima”, Gračanlije Muha- August 2003. Cambridge, Boston,
2  Massachusettcs, USA
meda Seida Mašića.
Čitajući navedenu knjiguo tarihi-
ma svaku noć, ovdje u Americi, već od
njenih prvih riječi, osjetio sam da ta NAPOMENE
knjiga ima neki pijetet (pobožnost). 1 Ovom prilikom zahvaljujem se svom sarad-
To je knjiga poštovanja sina pre- niku i mom dobrom drugu prof. Rusmiru
ma ocu, pisca prema žanru i način Djedoviću, iz Gračanice, koji otkriva, čuva
izražavanja rodoljuba prema svojoj i prenosi prošlost i tradicionalnu narodnu
kulturu Gračanice i Bosne.
kulturi. To sve udišem kada čitam ovu 2
Knjigu mi je na polasku poklonio njegov sin,
milu knjigu. pjesnik, Amir Mašić. Autor knjige je Mu-
Ona nije samo o muslimanskoj kul- hamedov drugi sin, dr. Izet Mašić(radi se
o knjizi pod naslovom “Tarihi Muhameda
turi u Bosni, već o čovječijoj kulturi Mašića”, Avicena, Sarajevo, 1997. ).
uopšte – kako se sjećamo prošlosti,
kako živimo u sadašnjosti i kako gle-
damo na budućnost. Ja, kao kršćanin,
mogu da “letim” duhom ove lijepe
knjige.

72
 RIJEÈ

Atif Kujundžić cijom, jer ih nadilazi duhovnim zdrav-

ljem djelatnika.

ZLATKO DUKIĆ ili Naravno, izdvajajući se tako, nisu

uočili kada su stigli na ostrvo koje
SNAGA KREATIVNO- ne pohode vjetrovi novog, a na koje
su se ne uspeli, već tek uspjeli sam-
INVENTIVNOG DUHA, oizgnati svojom rigidnom mišlju. Jer,
objektivno, njihova opskurna recepci-
SKICA ZA PORTRET ja nepropusna je i ne može registri-
rati ništa osim onoga što su apriorno
POVODOM SUSRETA SA izdvojili kao vrijednost po svojoj mje-
PISCEM ri tako, pa joj više ne mogu niti naći
zamjenu, niti učiniti poboljšanje kako
bi pomogli sebi. To bi, naime, tražilo
Centar za kulturu i obrazovanje rad ispočetka, a oni nisu spremni
Tešanj, 26. 09. 2003. u 19,00 na to. Rađe čekaju da isteče vrijeme
i u međuvremenu sahnu ispred tog

U
najmoćnijeg svjedoka.
svijetu koji nas okružuje bogo-
hulno je progovoriti na način U takvim odnosima i relacijama sva-
koji ću prakticirati danas i ov- ko je od svakoga bolji, jer o svako-
dje a u vezi s pojavom pisca Zlatka me je pozitivno govorio neko ko je
Dukića i njegovoga spisateljskog dje- od govornika ugledniji, mada to tek
la. Bogohulno, ne zato što ću neuzubil- on kao najugledniji sjajno uočava i
lah i talla huliti Stvoritelja svega, već tako ima sve zasluge. Po krajnje au-
zato što se neću priklanjati mišljenju toritarnom principu, uistinu, oni su
onih koji koji su se obogotvorili i proizveli taj kvalitet koji svakoga časa
učinili toliko dalekim pa i ne mogu mogu derogirati, učiniti ništavnim, ili
čuti moju riječ. Oni su autoritarnošću trošiti s isključivim ciljem da održe
svoga mišljenja etablirali i uspostavili svoju autoritarnu poziciju. Artikulira-
savršenu hijerarhiju vrijednosti, koja li su se sadistički. I, sve se, u suštini,
bi trebala potrajati barem do Sma- iscrpljuje u tome. Ustvari, književnost
ka Svijeta u književnosti, ali i u sve- je za njih samo sredstvo i nikako um-
mu drugom. Jer, kakav je to svijet koji jetnost koja može imati i sopstveni i
ne služi i ne dokazuje njihovu po sve- drugačiji smisao koji ih nužno nadi-
mu superiornu pojavu? Naime, u po- lazi.
retku koji su izgradili nema mjesta I dok jedan od tih uglednika ingeni-
ni za koga koga nisu verificirali svo- ozno ispisuje svoj esej o agoniji jed-
jim moćnim i isključivim mehanizmi- ne evropsko-orijentalne mikrokul-
ma uočavanja i pripuštanja do trona. ture, ovi drugi – bošnjačke proveni-
Ali, ni onima čija ih pojava po priro- jencije - jednu istinski europsku kul-
di stvari ili prirodnom redoslijedu, i turu nagone u agoniju, poništavaju
kad ih ne pominje eksplicite, dovodi je i odriču u samom nukleusu, u nje-
u pitanje zajedno s njihovom koncep- zinom djelatnom biću, svodeći je na

73
 GRAČANIČKI GLASNIK

privatne aranžmane, servilnosti i dod- dijalektička nužnost kulturologijskih

voravanja u časopisima radi uspostav- procesa, koji će izlučiti i nova značenja
ljanja privatnih projekata kulturne (i i nove kvalitete karakterističnog
međunarodne!) razmjene na bazi pot- bosanskohercegovačkog civilizacij-
puno mrtvih poetika – kako se voli skog amalgama i ipak, usprkos neod-
izraziti jedan od njih, inače snažno govornosti činilaca još jedanputa
upirući u ideološke projekte budućih označiti Bosnu i Hercegovinu kao
kulturnih integracija na ex-YU pro- neuništivost od ovoga svijeta i vreme-
storu, pa i polemizirajući i zdraveći se na u kojoj in continuo opstaju paralel-
sa znanstvenicima i autoritetima koji ni i suprotstavljeni procesi, jer je ista
su iz za Bosnu i Hercegovinu agresor- na neponovljiv način uistinu živ i vita-
skih zemalja predvodili ortodoksiju lan organizam.
četništva u minulom ratu.
Ustvari, djelatno biće kulture i ne
Osnovna odlika cijele pojave je au- može imati drugi smisao. Baš na tom
tizam. mjestu razaznajemo i mjesto i ulo-
gu ovoga grada i Centra za kulturu i
Prirodno, izvan onoga što se uglavi-
obrazovanje, koji poput Pehlivana u
lo u njihovu optiku, drugo ne posto-
tekstu Ćamila Sijarića i na crtežima
ji. Tek ono što može ući u njihove
Ahmeta Hundura balansira taj kultur-
opskurne nazovikulturne transakcije.
ni galimatijas, kojega smo samo iz-
Tako, sve što nas u kulturnom smislu
nimno cjelovitije svjesni. Baš ovdje,
čini biva svedeno samo na ono što oni
djelatno se susreću vrijednosti i vrši
autoritarno odobravaju. Oni, uisti-
se pretakanje, prožimanje, oplemen-
nu, ne razumiju zašto dolaze u Tešanj
jivanje i oslobađanje silnih energija
i Centar za kulturu i obrazovanje.
stvaralačkog bića ove zemlje i njezi-
Čine to neosviješteno, nagonski i ne
nih naroda i ovaj grad postaje kultur-
osvješćuju se pri tom.
no svetište.
Vremena u kojima nastojimo opsta-
A portretiranje Zlatka Dukića, ma-
ti ljudski uspravno i kreativno, ipak,
kar i u najkraćim crtama, bit će u toj
kulturološki su osnažena. Ovaj grad
funkciji i najuspješnije ako ga shvati-
djelatnošću svojih građana, Centra
mo kao čovjeka ogromne inventivno-
za kulturu i obrazovanje, te saradni-
kreativne energije, tj. kao pisca koji
ka po prirodi interesiranja pokreće i
je na svome tragu ostavio (11) roma-
obezbjeđuje cjelovitu kulturnu pro-
na: Otkud ja u poladva, Bumbari, Kri-
dukciju i reprodukciju, koja u sam-
lo snova, San je bio ljepši, Iza rata rat,
oj biti odriče svaki značaj i vrijed-
Ni živi ni mrtvi, Crvena rupa, Kičma,
nost autoritetima koje smo pomenuli.
Zna li ovo Maršal, Tri haška druga,
Oni se pojavljuju u Tešnju kao noćni
Ratna trilogija, tri drame: Troskok
leptiri i bez osjećaja za toplotu lete
uvis, Doktor nauka, Ja, načelnikov’ca,
na izvor jakoga svjetla, koji će ih kao
knjigu kratkih priča: Trajekt za An-
mjesto sagorijevanja usmrtiti.
konu, knjigu od stotinjak komenta-
Nameće se pomisao kako je to i ra, pisanih u nivou međunarodnih
što-šta drugo u Bosni i Hercegovini političkih odnosa tokom dvijeipol go-

74
 RIJEÈ

dine iz nedjelje u nedjelju za kanto- na ovaj susret sa piscem Zlatkom

nalnu televizijsku emisiju ORBIS, kn- Dukićem i sami postavljate.
jigu koja se uhvatila ukoštac s teo-
Mada sam sa Zlatkom Dukićem u li-
rijom novinarstva – Ratni reporter,
jepom broju godina i njegovih knjiga
šta je to?, i hiljade novinskih teksto-
kao recenzent i prikazivač/promotor,
va. Čovjeka čije su tri drame igrane
usudit ću se ustvrditi tek ovo: Zlat-
na sceni Gradskog pozorišta Živinice
ko Dukić je čovjek neviđene radne i
– Husino i Teatra Kabare Tuzla. Da-
svake druge energije, stvaran i zdrav,
kle, kao čovjeka koji iza sebe ima to-
nestišljiv i prodoran, spreman za
like književne i publicističke referen-
najveća pregnuća i uvijek tamo gdje
ce, činjenice koje same iscrtavaju nje-
može dati najviše od sebe.
gov portret kao granice pregalačkog
dosega. Jer, ni u najovlašnijem nasto- Zlatko Dukić je fenomen s kulturo-
janju i recepciji - ko može imati pra- logijske fenomenološke matrice, kak-
vo i prenebregnuti tolike fakte, preu- vu možemo uočiti i identificirati samo
zeti odgovornost i odlučiti se pa reći: u Bosni i Hercegovini. Zato je onako
E, to je to!? dugačak i moj prilaz ovome pokušaju.
Naši su književni autoriteti u stanju
Prema tiražu Dukićevih knjiga, koji
proživjeti život a ne obratiti pažnju ni
se kreće od 1000 do 3000 primje-
na koga u svojoj neposrednoj blizini.
raka po naslovu i kao čovjek koji je,
Očito, u suštini, oni ne vode računa ni
uključujući i sopstvenu preduzim-
o sebi. Drže se, kao da Život i Kultura
ljivost, radio na plasmanu objavljene
nisu Ukupnost, Jednost i Jednoća. To
knjige, u posljednjih petnaest godi-
je tako, mada se, kao i svi drugi rado
na Zlatko Dukić je, kulturološki gle-
oslanjaju na sentencu o jedinstvu svi-
dano, u nivou ponude novih naslo-
jeta u viziji umjetnosti.
va čitateljskoj recepciji, ne samo na
području Tuzlanskog kantona – naj- Prirodnost pojave Zlatka Dukića,
prisutniji pisac. snaga njegove zdrave recepcije i og-
romna pozitivna energija s kojom živi
Ko to može i smije zanemariti?
i stvara, predstavljaju radost za svako
Želim reći kako moju malenkost u suvislo poimanje i obećavaju zlato u
svakom vidu tog nastojanja nadilazi njegovoj stvaralačkoj zrelosti.
zahtjev kojim bih večeras i ovdje, pred
Sve drugo može biti samo stvar
vama, trebao odgovoriti na to kardi-
čitateljskog ukusa i činjenica koje će
nalno pitanje koje nužno, dolazeći
koristiti istraživači.
29. Redžeb, 1424. h. g.
26. 09. 2003.
Atif Kujundžić

75
 GRAČANIČKI GLASNIK

Novi rukopisi Sasvim prirodno i vrlo uspješno,

Pero S. nije, po ko zna koji put u tak-
Zlatko Dukić voj prilici, ni beknuo na ono što ga je
nastavnik pitao. Samo je nemoćno po-
Pero me, još tada,htio cupkivao pred tablom, k’o da se na-
jeo zelenih džanarika, pa sad zna da
zaklati1 će pantljike brzo popustiti, a on nema
gdje, ni kad da se olakša; premještao
se s noge na nogu, buljio čas u ta-
blu, posebno njen, izgleda naročito

P
ostaće mi to jasno tek punih privlačan gornji dio, čas u nastavni-
dvadeset sedam godina kasnije, ka, pa u nas, razred; da bi, onda, pot-
u junu hiljadu devetsto devede- puno sageo glavi i, sasvim netipično
set druge. za standardnog đaka sedmog razre-
A tada, u maju, bezbrižne, naivne, da, dugo i besmisleno se zapiljio u
djetinje neiskvarene hiljadu devets- prašnjav vrh svoje polupoderane des-
to šezdeset pete, to mi je moglo iz- ne Borovo teniske.
gledati – i izgledalo je baš tako – kao - Šta je, Petre, zapelo ti, pa ne ide?
nestašna, doduše malo grublja, mada – ledeno ozbiljno, ali i s neskrivenim
u principu bezopasna dječja igra, u zadovoljstvom u glasu, upitao je na-
kojoj je, umjesto legendarne kame stavnik Sreten.
ili provjerenog i istorijski dokaza-
- Ovaj, druže nastavniče... Nisam se
nog koljačkog noža, u Perinim ruka-
baš za danas spremio.
ma bila usput, i to u huji, u školskom
dvorištu pronađena oštra trijeska, - A zašto se, Petre, nisi spremio?
koja će završiti u mom vratu, otpoza- - Pa, ovaj...
di...
- Sinoć do kasno je čuvao krave,
Posljednji čas tog dana je bila mate- pa bio umoran i rano zasp’o! – ne
matika. I to dvočas. Nastavnik Sreten znam šta mi bi, ne znam ko me nat-
I. bio je, s oproštenjem, pravo zajeban jera, tek to je bio moj glas i to sam
nastavnik. Em strog, em nepopustljiv, ja, valjda zato što mi đavo nikad u
nema šanse da bi on nekom gledao takvim i sličnim situacijama nije
kroz prste, makar taj neko izgledao dao mira, imao potrebu da pakosno
kao da se rodio na usta, em se niko prokomentarišem situaciju.
od nas, đaka, nije sjetio da ga je ikad
vidio makar s osmijehom, a kamoli u Nastavnik Sreten me pogleda,
stanju normalnog ljudskog smijanja. naravno smrknuto, i bez riječi, samo
odlučnim trzajem nakostriješene gla-
Tog dana, nastavnik Sreten je, ve, dade Peri znak da se tornja na svo-
listajući dnevnik, odlučio da se malo je mjesto.
pozabavi znanjem, tj. notornim nez-
nanjem (iz svih predmeta) učenika Nisam obratio pažnju – a mnogo
Pere S. Prozvao ga je i izveo pred ta- bolje bi bilo da jesam – na pogled, ko-
blu. jim me je, na putu od table do pret-

76
 RIJEÈ

posljednje klupe u srednjem redu za rame snažno uhvatio nastavnik

učionice, kasapio Pero S. Sreten I. i podigao iz položaja onog
ko sjedi na meni, oborenom na zem-
Da sam to učinio, umjesto što sam
lju.
se pridružio orkestriranom, poluti-
hom smijehu u učionici, čak ponosan - Sutra ujutro, odmah, da se javi-
na to što sam ja bio duhovit pa proiz- te direktoru, obojica! – strogo sik-
veo taj smijeh, ne bi mi se desilo ono nu nastavnik Sreten I., sačekavši da,
što će me snaći – nepunih pola sata s grupom učenika, Pero S. krene pre-
kasnije. ma svom selu Potpeću, a ja, sa svojim
društvom, u suprotnom smjeru, ka
Uobičajena radost i raspoloženje, s
željezničkoj stanici Tinja.
kojom đaci istutnjaju iz škole, nakon
posljednjeg časa svakog dana, meni Dvadeset sedam dugih godina kas-
su naprasno prekinuti. Nismo napra- nije.
vili ni deset koraka, grupno izašavši
Osamnaesti juni hiljadu devetsto
iz školske zgrade, a ja čuh očajničko,
devedeset druge.
poludivlje, gotovo životinjsko – tik iza
leđa: Ratni sam reporter Tuzlanske tele-
vizije.
- Majku ti tursku, ti ćeš mene zaje-
bavati pred svima! Ujutro, na redovnom redakcijskom
sastanku, saznaje se da, od sinoć, tra-
Taman sam naumio da se okrenem,
ju žegarne borbe naših teritorijalaca
da vidim ko to riče i kome je ta rika
s četnicima u dolini Tinje. Puca se sa
upućena, a iznenada me nešto oštro,
svih strana – iz Smoluće, iz Potpeća
otpozadi, ukoso, zasiječe po vratu.
Donjeg i Potpeća Gornjeg.
Stigao sam da vidim sumanuto, od
Nije moglo biti ništa logičnije, nego
bijesa izobličeno lice Pere S. i da sh-
da me urednica – i prije nego što sam
vatim da me je oborio, hoteći komad
to eksplicite zatražio – pošalje na lice
drveta – oštre, dvadesetak centimeta-
mjesta, zajedno sa snimteljem Sami-
ra duge trijeske, kojom je netom raz-
rom Zahirovićem. Zadatak: napraviti
rezao moj vrat – ponovo upotrijebiti, i
reportažu o borbi, na prvoj liniji...
to ovog puta zabijanjem u moje grlo,
s prednje strane. Salem Hodžić, koga poznajem još
iz svojih dana djetinjstva u Tinji, moj
U magnovenju, izmaknem se. Vjeru-
stari Mustafa ga trenirao u FK Mla-
jem da sam, pri tome, i opsovao nešto
dost birvaktile, komandant je jedini-
prigodno. Pretpostavljam da mi se,
ca Teritorijalne odbrane, koje se svoj-
već tada, ta vrsta odbrane učinila
ski nose s agresorom. Predusretljivo,
prikladnom i efikasnom.
daje nam pratnju, s kojom idemo na
- Mater ti tursku, upamtićeš ti dan žarišne tačke. Snimamo borbu izbli-
kad si se sa mnom zaje... za, razgovaramo s borcima, napredu-
jemo s napredovanjem naših jedini-
Pero tu naprasno prekide bijesnu re-
ca...
pliku, jer ga je – koje li sreće! – s leđa

77
 GRAČANIČKI GLASNIK

Predveče, sve je gotovo... Četnička više od dvadeset pet godina, pita me u

bratija otprašila dalje, ka bezbjednoj jednom trenutku:
majci Majevici...
- Znaš li, Duka, ko je onaj stari?
U Gornjem Potpeću, iz koga je izb-
- Znam, rekao je kako se zove.
jeglo stanovništvo srpske nacional-
nosti, nikog živog... - A znaš li ko mu je unuk i gdje mu
je sada unuk?
Tek – u jednoj kući, zatičemo, te-
ritorijalci i Samir i ja, k’o šugavo - Ne znam, otkud da znam.
mače, bezdušno ostavljenog, vidno - E, unuk mu je, Duka moj, onaj
uplašenog i još vidnije zbunjenog, Pero, što je tebe u sedmom htio zak-
bolešću ispijenog starca... Šćućuren lati trijeskom... Pogodi gdje je sada
na krevetu u ćošku nevelike sobe, Pero?
usukan, blijed, smežuran, Bog me
ubio ako je u njemu bilo više od tri- - Zar je teško pogoditi?
deset kila žive vage, računajući i kre- - Nije, nikako, čuo sam da je s novim
vet... Kaže da su ga ostavili kćerka, vojvodom Kerovićem na Majevici!
zet i unuci. Gladan je i žedan. Dva
Ne rekoh ništa.
dana nije vidio hljeba... Teritorijalci
mu daju dvije vekne i kanister s vo- Desetak minuta kasnije, dok smo se
dom... Starac začuđen, do ukočenosti autom vraćali u Tuzlu, pita me Samir
začuđen. Samo što ne pita – čitam Zahirović:
mu to jasno u njegovim vodnjikavim,
- Ko ti je taj Pero što te htio zakla-
duboko upalim, liht plavim očima
ti?
– Pa, zar me nećete zaklati? Meni su
naši rekli da vi, Turci, čim koga ufati- - Ma, ’vamo jedan, moj školski drug
te, odma’ sunetite i koljete!... – odgovorim nehajno.
Ostavljamo ga, s hljebom i vodom, Pauza.
nešto manje zbunjenog i uplašenog, - Bio je malo poranio, moj Samire...
vojnici i mi... Idemo dalje... Htio me zaklati dvadeset sedam godi-
Već pada mrak. na prije vremena! – dodam, ovog puta
nimalo nehajno.
Vraćamo se u komandu, u Tin-
ji. Jedan od boraca Teritorijalne od-
brane, koga sam vidio gore, u Potpeću NAPOMENE
i, eto, opet sam se s njim susreo tu, 1 Ovo je jedna od priča iz nove zbirke Zlatka
u komandi, ispostaviće se da mi je Dukića Šta ti je ovo mali i druge priče, na
kojoj autor još radi i planira je okončati to-
školski drug, s kojim se nisam vidio kom 2004. godine.

78
 RIJEÈ
Hasan Puškar
PET PJESAMA
SVITANJE
Bio sam svjedok…
Nebo je dolazilo u valovima,
trenutak za vječnost.
Oblak sunca na licu noći,
sjene marširaju kao vojnici,
još malo i proći će…
SLUTNJA
Gdje smo to pogriješili ?
Živjeli smo snove,
tkali ih u riječi,
riječi u pjesme,
divili se svakom novom suncu,
smijali se glupostima,
govorili “velike” riječi,
pa ipak…
Zavaravali smo sebe,
krpili nadu starim zakrpama,
a duboko u sebi znali,
da nećemo uspjeti
k’o ni drugi prije nas.
Brojeći godine, nismo podlegli očaju,
ni slutnja o krajnjem
nije nas umorila,
jurišali smo na vjetrenjače
nevino glupi – to znači glupi.
Učili smo se gledati svijet,
dok je put pod našim nogama
gubio dostojanstvo,
trošeći se u nepovrat.
Nismo pogriješili !
Sanjali smo svoje snove,
Vjerujući u bolje sutra...
VRATA
Od pamtivjeka ista,
crna, stroga, teška, masivna,
uvijek poslušna,
stoički mirno podnose
kiše…, sunce…, udare vjetra…
Ponekad se jave,
kad ih nečije ruke
79
 GRAČANIČKI GLASNIK
s vremena na vrijeme otvore,
tiho zacvile, bolno,
javljajući da su živa još uvijek,
mada niko na njih ne obraća pažnju.
Takva su vrata naše kuće.
Crna , teška, strpljiva, poslušna.
Zašto me vrata podsjećaju na oca.
OBIČNA LJUBAVNA
Uživam u boli koju mi pričinjavaš.
Možda je uzrok kiša,
ili, pak nemir koji kiša donosi,
ili je to samo kišna glazba,
blagi Bože, otkud’ donesena.
Vjerujem od nekud s istoka,
no, to nije kiša,
to su ostaci suza s tvoje kose,
zaboravljeni u zraku
kad si odlazila.
Bože, oprosti mi ako griješim,
Izgleda da volim,
baš onako poput Jesenjina i
Miljkovića
izgleda da te volim.
Volim te kroz
simfoniju bola ruskih klasika
kroz ovu proljetnu noć
uz glazbu gitare i svijeću,
izgleda da te volim.
Volim te kroz
nedorečenu poeziju mojih misli,
kroz tišinu svjetlosti ovog sunca,
kroz miris jagoda i miris smrti,
izgleda da te volim.
Volim te kroz
80
vjetar s dalekih mora,
kroz pjesmu ptice, otrgnutu iz
behara,
kroz stope zemlje kojom hodaš,
izgleda da te volim.
POPODNE ISPOD ZIDINA
GRADINE HUSEIN-KAPETANA
GRADAŠČEVIĆA DANA
26.05.2000.GODINE
Nasuprot nebu
Stoički i mirno
Slikaš svoje postojanje
Svjedok vremenu
Koje pamti stoljeća
I bolja i gora od ovih
Čiji smo svjedoci.
Tvoj jug je kapija
U tvoja njedra
Otvorena samo posvećenim
Vizionarima
U mimohodu postojanja
Na sjeveru
Puzavica tetovira život
Po golom kamenu
Slažući arabeske
Na tvoje grubo, ispijeno lice
Na istoku
Projekcija fatamorgane
Bježi u nedohvat sijena
Što blude po mislima
A zapad
Zapad me plaši
Svojom nedodirljivošću
Svojom tamom i slutnjom
O krajnjem i konačnom.
 RIJEÈ

Nove knjige

Esad Sarajlić, Gradačac od 1945.

do 1991., Javna biblioteka “Alija
Isaković” Gradačac, Općina
Gradačac, 1993.
“Gradačac od 1945. do 1991. je
luksuzno opremljeno djelo sa 360
stranica i preko 150 fotografija i gra-
fika koje ilustruju ovo štivo kroz his-
torijski razvoj ekonomskog, priv-
rednog, kulturnog, komunalnog i
društvenog standarda stanovnika
općine Gradačac u razdoblju od 46
godina. Ovo djelo, ustvari, ima pre-
tenziju, u prvom redu, da pruži re-
trospektivu obnove, izgradnje i raz-
voja ovog kraja u razdoblju iza Dru-
gog svjetskog rata. Naime, autor je
na plastičan i argumentiran način
pružio čitaocu obilje podataka i infor-
macija koje su, prije svega, polazište
iz bogatog i burnog vremena općine
Gradačac, vremena koje se ničim
ne može zaboraviti i izbrisati. Autor
jepružio tačnu i preciznu informaci-
ju generacijama koje su stasale, a i
narednim generacijama koje se žele
nešto više informirati o vremenu koje
je iza nas. Naime, kako i sam autor
u svom predgovoru ističe, “o razvo-
ju gradačačkog kraja u periodu posli-
je 1945. godine nije rađena cjelovita
monografija, mada je 1980. godine,
u okviru izdavačkekuće NIO “Poslov-
na politika” iz Beograda, štampana
kraća monografija grupe autora pod
naslovom “Opština Gradačac – priv-
redni i društveni razvoj.”
Treba istaći da autor mr. Esad
Sarajlić nije nepoznat široj javnosti,
jer se odavno bavi naučno-stručnim
radom. Inače, u Gradačcu je bio ak-
tivni društveno-politički radnik,
predsjednik općine Gradačac sa
najdužim osmogodišnjim manda-
tom, u više mandata poslanik – de-
legat u Republičkoj skupštini BiH,
te dugogodišnji istaknuti privred-
nik općine. Dakle, radi se o kompe-
tentnom autoru, koji izuzetno poz-
naje materiju koju je prezentirao svo-
jom knjigom čitaocima. (…) Može se
zaključiti da je autor bio krajnje sav-
jestan i neutralan i u odnosu na one
događaje u kojima je bio lični učesnik,
te je time pružio čitaocu zanimljivo
štivo. Tako je Gradačac dobio jednu
dobru i reprezentativnu monografiju,
koja će zainteresovati čitaoce i mimo
prostora ovog kraja.
Sadik Šehić

81
 GRAČANIČKI GLASNIK

Avlija, zbornik radova Bošnjačke

zajednice kulture “Preporod”,
Općinsko društvo Gračanica, godište
I, broj 2., Bošnjačka zajednica
kulture “Preporod”, Općinsko društvo
Gračanica, 2003.
Poslije uvodnika posvećenog stotoj
godišnjici Bošnjačke zajednice kultu-
re “Preporod” (bez oznake autora), u
ovom brojučasopisa, koji, inače, izla-
zi povremeno, slijede literarni rado-
vi članova gračaničkog “Preporoda”:
poezija, proza, jedan dramski tekst,
jedan esej i nekoliko prikaza knji-
ga. Poetske i prozne tekstove objavi-
li su: Nijaz Omerović i Hasan Puškar,
dok je Mevludin Spahić zastupljen i
sa jednim esejom i prikazom nekoli-
ko knjiga, a Ismet Suljić, pored pjesa-
ma, objavljuje i jedan dramski tekst.
Sa jednom, dvije ili više pjesama
predstavili su se sljedeći pjesnici: Sa- bilo suvišno malo više kritičnosti pri
fet Begović, Sabit Mumić, Muhamed izboru radova za objavljivanje, više
Dautović, Enver Smajić, Alma Čajić, redaktorskih, pa i lektorskih zahva-
Milena Mujić, Seada Delić, Muhidin ta na samom tekstu, racionalnosti
Bećirović i Amir Mašić. Ovaj broj “Av- kod “upotrebe” prostora, tehničkog
lije” ilustrovan je kolor-slikama Ni- uređenja itd. Kako se Časopis još uvi-
jaza Omerovića (naslovna strana), jek profilira, realno je u narednim bo-
Enesa Imamovića, Refke Čajić, Din- jevima očekivati još bolje i kvalitetni-
ke Silajdžić, Milene Šabić-Andrejić, je radove gračaničkih pjesnika i sli-
Hasana Puškara i Seade Delić. Kao kara.
i prethodni, i ovaj broj, dakle, obil-
uje raznovrsnošću radova i velikim Omer Hamzić
brojem imena, što je sasvim razum-
ljivo ako se uzme u obzir masovn-
ost članstva i način djelovanja ova- Biljeg Srebrenika, Časopis za kulturnu
kvih i sličnih udruženja. Namjera Re- istoriju, br. 1, Javna ustanova Centar
dakcije, da prezentira najbolje rado- za kulturu i informisanje Srebrenik,
ve iz literarne i likovne “radionice”
gračaničkog “Preporoda” nastale Srebrenik, 2003.
između dva broja Časopisa, u svakom Izlaskom iz štampe ovog časopisa,
slučaju zaslužuje pohvalu. Ali, ne bi obogaćena je tradicionalna kultur-

82
 RIJEÈ

na manifestacija “Srebrenik – otvore-

ni grad umjetnosti”, koja se održava
svake godine krajem augusta između
zidina starog grada Srebrenika, na
gradskim ulicama, u Domu kultu-
re, Biblioteci itd. Na početku, do-
nosi sadržaj prošlogodišnjeg Savje-
tovanja na temu “Srebrenička po-
velja”, koje je održano u Srebreniku
povodom 670. godišnjice takozva-
ne Srebreničke povelje. Riječ je o
ugovoru sa Dubrovčanima, kojeg je
bosanski ban Stjepan II Kotromanić
(1314.–1353.) potpisao u gradu Sre-
breniku. Ugovorom je Dubrovačka
Republika dobila određene posje-
de i teritorijalno proširenje u svom
zaleđu. Objavljen je i Idejni projekt
revitalizacije starog grada Srebrenika
iz 1977. godine, kojeg je potpisao naš
poznati arheolog Ðuro Basler. O sta-
rom gradu Srebreniku u Časopisu su
objavljeni ranije nastali radovi još tro-
jice naših poznatih historičara: Ade- ke, glume, zajedništva svih umjetnos-
ma Handžića (Popis tanovništva Sre- ti…” Objavljene su mini-reprodukcije
brenika po sumarnom popisu iz 1533. oko 270 slika, koje su nastale prote-
godine, preuzet iz knjige “Dva prva klih godina u okviru Likovne kolonije
popisa Zvorničkog sandžaka iz 1519. “Otvoreni grad umjetosti”, što preds-
i 1533. godine, Sarajevo 1986.), Bo- tavlja pravo umjetničko bogatstvo
risa Nilevića (Srebrenik u srednjem Srebrenika.
vijeku na historijskoj sceni) i Iljasa U Časopisu su predstavljeni i oda-
Hadžibegovića(Srebrenik za vrijeme brani pjesnici grada Srebrenika: poz-
austrougarske vladavine 1878.–1918. nati sazlija dr. Hašim Muharemović,
godine). Elis Sofić, Fikreta Jašić, Jasmin
U drugom dijelu Časopisa objavl- Jašarević, Hazim Brašnjić i Ešref
jen je kratak istorijat Kulturne ma- Berbić.
nifestacije “Srebrenik – otvoreni grad I na osnovu ovog letimičnog pregle-
umjetnosti”, koja se održava od 1977. da sadržaja ovog srebreničkog “prven-
godine. U okviru te manifestacije, ca”, može se zaključiti da je sadržajno
Srebrenik postaje “otvorena pozor- bogat i raznovrstan, da donosi teksto-
nica za sve lijepe ljudske vještine od ve naših vrhunskih historičara, za-
likovnih umjetnosti, preko živopisnih tim bogatu ilustraciju fundusa Li-
narodnih rukotvorina, recitala, muzi- kovne kolonije, odabrane pjesnike iz

83
 GRAČANIČKI GLASNIK

vlastite sredine itd. Prava je šteta,

međutim, što se nije posvetilo više
pažnje rasporedu te građe, što teksto-
vi nisu opremljeni sa više uredničkih
informacija (o autorima, o tome kad
su nastali, o sudbini idejnog projek-
ta revitalizacije starog grada koji se,
inače, objavljuje u nekim nepoveza-
nim dijelovima, itd.), što mini-repro-
dukcije slika nisu raspoređene po go-
dinama njihovog nastanka u okviru
Likovne kolonije, čime bi se dobio
njen svojevrstan vremeplov, što ned-
ostaje stručan prikaz umjetničkih
dostignuća Kolonije, kad se već objav-
ljuje toliki broj slika itd.
Ipak, valja reći, bez obzira na nabro-
jane i još neke nedostatke, da je orga-
nizator sa ovim izdavačkim potezom
uspio obogatiti pomenutu manifesta-
ciju i gradu Srebreniku podariti “Bil-
se ne razlikuju od mnogih sličnih
jeg”, koji mu je u svakom slučaju ned-
porodičnih stabala u bošnjačkom na-
ostajao.
rodu. Dobili smo, dakle, sliku jedne
Omer Hamzić tipično bošnjačke familije u procesu
njenog razvoja u posljednjih 150 go-
dina.
Himzo Duraković, Durakovići iz Mnogi su iz ovih ili onih razloga ras-
Malešića, “Monos” Gračanica, 2003. vjetljavali i “crtali” razna porodična
Sa puno entuzijazma, upornosti i stabla. Autor “Durakovića “ ipak se
strpljenja, Himzo Duraković, učitelj otrgnuo iz “šeme”, napravio drugačiji
iz Malešića, “uhvatio se posla”, kojim pristup i “išao do detalja”. Stoga, ob-
se rijetko ko na takav način i sa toliko jektivno, nije ni mogao “nacrtati”
detalja i statistike bavio. Svoju fami- klasično porodično stablo (grafikon),
liju Durakovića “rasvijetlio” je do de- već je taj problem razriješio vlastitim
talja, takoreći sa svih strana, rekon- “šifrarnikom” i brojnim tabelama, u
struisao porodično stablo i zapisao koje je smjestio svoje pretke i rođake
sve što bi moglo biti zanimljivo u po- od prve dvojice Durakovića, za koje se
vijesti te familije. Durakovići su, nai- pouzdano zna da su postojali i živjeli
me, obična, prosječna bošnjačka fa- u Malešićima (oko 1850.), pa do kra-
milija, i po svojoj veličini (brojnosti) ja 1999. godine – po porodicama i
i razgranatosti i po svojim karakteris- porodičnim granama.
tikama i – reklo bi se – ni po čemu

84
 RIJEÈ
Mada se ovaj rad, na prvi pogled,
doima kao neka suhoparna statisti-
ka (jer je, zaista, opterećen ogrom-
nim tabelama), on nam, ipak, na
pregle­dan način, hronološki i po po-
jedinim segmentima, donosi dra-
gocjene podatke, na osnovu kojih se
mogu uopštavati tipični demografski
i etnografski procesi na užem lokali-
tetu Malešića i opštine Gračanica to-
kom posljednjih 200 godina, počevši
od veličine porodičnih domaćinstava,
njihovog imovnog stanja (posjedovan-
je zemlje, kuće, stana), ”modernizaci-
je” porodičnih imena, pa do mikroin-
tegracija, rasta obrazovnog nivoa itd.
Stoga ovaj rad može bitizanimljiv ne
samo za Durakoviće i selo Malešiće u
kojem žive “od postanja”, već i za šira
etnografska istraživanja na ovom pro-
storu.
Ujedno, može poslužiti i kao mo-
del za rekonstrukciju porodičnog sta-
bla svake bošnjačke familije. Takvog
modela za uzor autor ovog rada nije
imao. U tome i jeste njegov značaj.
U svakom slučaju, ovaj pionirski po-
sao iz oblasti etnologije na području
sela Malešića, pa i općine Gračanica,
zaslužuje svaku pohvalu. Rezultati
istraživanja do kojih je došao Himzo
Duraković kao i metodologija koju
je primijenio, može biti od koristi
za neka buduća kulturološka i druga
istraživanjana tom prostoru.
Ova knjiga će imati svoje čitaoce i
izvan familije Durakovića, pa odluku
izdavača da je objavi i štampa treba
na svaki način podržati.
Omer Hamzić
Šaban Nurić, Bosniseja, SabaH,
Bosnian-Ameican Newspaper, New
York, Kulturno društvo Bošnjaka
“Preporod” Gračanica
Zbog svojih unutrašnjih, formalno-
tehničkih, sadržajnih i stilskih ka-
rakteristika, te specifičnog pristu-
pa autora osjetljivim ratnim tema-
ma iz lokalnog kolorita koji se zove
i ne zove Gračanica, a kojoj se, valj-
da autor i obraća, odlazi i vraća, da
ne kažem pravda i iznosi nekih dva-
desetak i kusur razloga što je bio
takav kakav je bio uoči i tokom mi-
nulog rata, čiji je najveći dio proveo
daleko od Bosne, noseći je duboko u
srcu i plačući nad njenom tragičnom
sudbinom, dakle zbog tih rečenih ka-
rakteristika, uključujući i 32 teksta u
njenom drugom dijelu pod naslovom
“Razmišljanja u dijaspori”, u kojima
naširoko raspreda o dobroj zemlji Bo-
sni i zlom svijetu koji je okružuje, ovu
knjigu teško je svrstati u uobičajene
šeme i odgovoriti na pitanje šta ona
zapravo jeste (a još teže šta nije), po-
gotovo ako se ne složimo (a potpisnik
ovih redova se ne slaže) sa jednim od
recenzenata, koji u uvodu knjige na-
pisa i debelo na dva mjesta podvuče
da je riječ o “svojevrsnom ovovreme-
nom bošnjačko-bosanskom ĆITABU”.
Ne mogu se složiti sa tom ocje-
nom, ne zato što je ocjenjivač nije ni
pokušao argumentovati, već naprosto
zato što smatram da takav ćitab niti
je napisan, niti će ga ikada iko moći
napisati. Sve je do kriterija, što bi re-
kli učeni ljudi.
To što se jedan napisani tekst ili
knjiga ne da lahko definisati može
bitinjena prednost, dakle vrijednost,
85
 GRAČANIČKI GLASNIK
ali i velika mahana. U prvom slučaju
riječ je o umjetničkom ili intelektu-
alnom uzletu ili biseru, u drugom o
običnoj tiskotini, koju je najpametni-
je zaobići, a ako se to ne može, onda
brzo zaboraviti. Rizik onoga ko piše
takve stvari je veliki, a onoga ko oc-
jenjuje još veći.
U najkraćem, ovo je knjiga jed-
nog lica, koje je otišlo iz Bosne u
najkritičnijem periodu njene histori-
je ili bolje reći zakašnjeli pokušaj da
se taj odlazak i odsustvovanje objasni
i opravda.
U prvom dijelu knjige otkriva nam
se jedno krajnje subjektivno viđene
rata, ni faktografsko, ni autobiograf-
sko, ni literarno, ni novinarsko, ili
ponešto od svega toga, negdje spret-
no, negdje manje spretno pomiješano,
86
ali, začudo, sve u rebusima i pseudo-
nimima, od toponima do imena li-
kova, tajnovito i mistično, izokrenu-
to i preuveličano, mahom daleko od
istine, ponegdje krajnje uvredljivo
za istaknute organizatore odbrane
Gračanice. U centru zbivanja je au-
tor kao “glavni junak ove knjige”, koji
se u početku predstavlja kao jedan
od organizatora odbrane Gračanice,
misleći, valjda, da će mu čitalac vjero-
vati na riječ. Kasnije ga vidimo kako se
probija i bori za Bosnu po bijelom svi-
jetu, kako djeluje kao jedan od važnih
logističara, kao prosvjetitelj naše
mladeži u izbjegličkom kampu u Slo-
veniji, prenosilac važnih obavještenja,
diplomata, koji našim izdaje pasoše,
riječju, važan faktor… Bog zna koliko
je to sve uveličano, dotjerano, nabije-
no naknadnim emocijama i naknad-
nom pameću (i tako se
mogu pisati memoari),
a koliko je autentično,
dokumentarno kazivan-
je. Ali, činjenica je da se
autor nije ni trudio da
pravi neku lokalnu rat-
nu hroniku, već je želio
da “objasni neke stvari”
da se obračuna s neki-
ma koji su ga šikanirali
zbog političkih uvjeren-
ja (navodno otpuštali
s pola i sl.). On je, jed-
nostavno, pisao “istoriju
sebe”, pa nije ni osjećao
potrebu da svoja kazivan-
ja, zaključke, optužbe ili
pohvale dokumentuje.
Stoga je radije bježao
u pseudonime i misti-
ku, ostavljajući čitaocu
 RIJEÈ

da dešifruje, nagađa, utvrđuje istine i sliku vremena kojim se bavi, napros-

neistine. to zato što je pisana iz jednog krajn-
je problematičnog ugla. Uostalom, na
U drugom dijelu knjige objavljuje
to je i sam autor upozorio.
svoje reakcije na poznata politička i
druga zbivanja i opće prilike u zemlji, Zbog svega rečenog, knjigu će mno-
za potrebe naših iseljenika i raseljeni- gi s pravom napadati i osporavati,
ka po bijelom svijetu na način i u stilu pogotovo oni koji su u njoj “opisa-
s kakvim se susrećemo u takozvanim ni” i “upisani”, makar i pod šifrom…
printanim i elektronskim medijima, Unatoč tome, potpisnik ovih redova
pa i na web sajtovima pojedinaca i stavlja se u njenu odbranu. (knjige, a
raznih naših udruga u dijaspori (mul- ne autora). Zašto? Zato što je na vrije-
tidimenzijalno bošnjaštvo, merhamet, me “uletjela” u jedan potpuno prazan
dobri Bošnjo, islam ovakav, islam ona- prostor i što je, možda, nehotice, re-
kav itd.). To su, svakako, zanimljivi lativizirala razliku između herojstva i
tekstovi, neki od njih i trajnije vrijed- kukavičluka u ljudskom životu.
nosti, kako su primijetili i recenzen-
U najkraćem, kao i svaka, i ova je
ti. Šteta je što priređivač nije nagla-
knjiga, zapravo, vjerna slika svoga au-
sio u kojim su medijima, kojim pov-
tora. Ni manje ni više.
odima i kada su objavljivani. Budući
da se radi o prvoj knjizi takvog obima Omer Hamzić
i sadržaja, koja izlazi u rodnom kra-
ju autora (inače, izvanredno tehnički
uređenoj i opremljenoj), može mu se Osman Hadžić, Doboj Istok kroz
zamjeriti i što je potpuno izostavio i istoriju, Općina Doboj Istok, 2003.
bibliografske podatke iz svog, kako
je napisano, bogatog naučnog i spisa- Brojni su krajevi i područja naše
teljskog opusa. Ostalo je, opet, da mu Bosne koji do sada nisu naučno i
vjerujemo na riječ. kulturološki istraženi pa zato ni poz-
nati u tom smislu široj čitalačkoj pu-
Ozbiljnije analize ovog teksta, po- blici. Takav je kutak i najzapadniji dio
kazale bi, vjerovatno, mnoge njego- Tuzlanskog kantona, kojeg najčešće
ve manjkavosti, od stila i jezika, pa zadnjih godina nazivamo Doboj Is-
do nekih stavova i razmišljanja koja tok. Radi se, zapravo, o istočnom
nam se u njoj serviraju. Ipak, do- dijelu nekadašnje općine Doboj, sa
bro je što smo u tako “pisanoj for- sjedištem u istoimenom gradu, a koji
mi” dobili jedno viđenje svega ono- je poslije Dejtonskog sporazuma pri-
ga što nas je snašlo posljednjih deset pao Federaciji Bosne i Hercegovine.
i kusur najtežih godina. Dobro je što U njemu se nalaze naselja: Klokotni-
imamo jedno viđenje “nas ovakvih ka- ca, Velika i Mala Brijesnica, Lukavica
kvi jesmo”, odnekle iz daljine, sa vi- Rijeka i Stanić Rijeka.
sine… Možda ćemo se malo i popra-
viti. Ali, ne bi bilo dobro da ova knji- Ovo područje je naseljeno od
ga danas-sutra postane historijski iz- najstarijih vremena, sa vrlo starim na-
vor za ozbiljnu objektivnu historijsku seljima i danas sa velikom gustinom

87
 GRAČANIČKI GLASNIK
naseljenosti. Shodno tome, ima i vrlo
bogatu kulturnu historiju i baštinu.
Ipak, kako rekosmo, do sada općina
Doboj Istok nije bila obuhvaćena
praktično nikakvim istraživanjima,
niti je imala svoga istraživača. Zato
projekat istraživanja ovog područja,
koji je objavljen u nedavno izašloj kn-
jizi pod nazivom “Područje općine
Doboj Istok kroz historiju”, autora
Osmana Hadžića, srednjoškolskog
profesora iz Velike Brijesnice, ima ve-
liki značaj. Prije svega, u smislu “prvi-
jenca” na tom planu.
Pored autora, koji je nekoliko godi-
na skupljao građu, za izlazak ove kn-
jige je zaslužna i Općina Doboj Istok,
koja je njen izdavač i najveći finansi-
88
jer. Recenzenti su Dr. Azem Kožar i
Dr. Salih Kulenović, profesori Univer-
ziteta u Tuzli. Knjiga ima nekoliko
faksimila dokumenata i karata i više
fotografija. Tekst ima značajnih, go-
tovo 300 stranica.
Knjiga Osmana Hadžića, “Područje
općine Doboj Istok kroz historiju”,
kako se vidi iz samoga naziva, ima
pretežno historiografski karakter.
Ima nešto i kulturne baštine i na-
rodne tradicije navedenog područja,
a takođe je dato i nešto savremenih
kulturnih i političkih prilika. Historij-
ski razvoj općine je prikazan kroz sva
historijska razdoblja. Zbog nedostat-
ka literature o ovom području i nje-
gove slabe proučenosti u analitičkom
smislu, historijski razvoj je dat na
osnovu općih istraživanja Bosne i
Hercegovine i pretežno je dat u širem
kontekstu, nego što je uobičajeno za
geografski manja područja kao što je
ovo. U tome je i osnovni nedostatak
ovog istraživanja da bi imao uspješniji
monografski karakter. Vjerovatno
se moglo više dati podataka o ovom
području koristeći se konkretni-
jim etnografskim istraživanjima na
osnovu narodne tradicije i očuvanih
predanja kao i drugih izvora, ali to
ostaje zadatak budućih raznovrsnih i
tematiziranih istraživanja.
I pored navedenih nepotpunosti,
možemo ukazati na vrlo veliki značaj
pojave ove knjige, u smislu “početka”
rasvjetljavanja bogate kulturne histo-
rije i baštine i ovog dijela Bosne i Her-
cegovine.
Rusmir Djedović
 GRAČANIČKI GLASNIK

Listovi Gračaničkog
kalendara od 16. 5. do
31. 10. 2003.

22. 5. 2003.
Umro Salih Osmanbegović
Rođen je 1925. godine u Gračanici,
napredni omladinac, Titov partizan,
jedan od posljednjih iz stroja Prve pro-
leterske, pukovnik JNA, nosilac “Par-
tizanske spomenice1941.”, nagra-
Listovi...

de ZAVNOBiH-a i drugih mnogobroj-

nih ratnih i mirnodopskih, predsjenik
SUBNOAR-a BiH, jedan od posljednjih
predsjendika Udruženja Gračanlija
u Sarajevu… Ukopan je 23. 5. 2003.
godine na groblju Bare u Sarajevu. U
ime Gračanice, posljednji se od njega
oprostio Alija Gazibegović, predsjed-
nik gračaničkog SUBNOAR-a.

25. 5. 2003.
Dani Gračanice: 25. 5. - Dan odbrane.
2. 6. - Dan općine
LISTAO Nizom kulturno-umjetničkih i sport-
OMER HAMZIć skih programa, te uz ostale prigodne
sadržaje, i ove godine obilježena su
dva najznačajnija datuma iz kalen-
dara općine Gračanica. Bila je to svo-
jevrsna smotra kulturnog stvaralaštva
učenika osnovnih i srednjih škola u
gradu, muzičke škole i obdaništa,
te nekoliko kulturno-umjetničkih i
sportskih društava. Izdvajamo smot-
ru saza ”Zlatne strune Bosne”, koja
će, vjerovatno, postati tradicional-

90
 LISTOVI GRAÈANIÈKOG KALENDARA

na, zatim samostalnu likovnu izložbu da kvadratnih metara uređenog pro-

Milene Šabić iz Gračanice, rad likov- stora, na kojem je izgrađen proizvod-
ne radionice ”Crtam – slikam svoj ni kapacitet od 4.979 kvadratnih me-
zavičaj” Udrženja građana ”Forum” tara pokrivenog prostora sa najsavre-
Gračanica, izložbu fotografija i napi- menijom tehnološkom opremom u
sa iz štampe o humanitarnoj pomoći oblasti uzgoja i proizvodnje pilećeg
iz Francuske, sportskoj i drugoj sa- mesa. U tom pogonu zaposlenje će
radnji sa Gračanicom, koju je pri- naći 23 nova radnika, tovit će se
redilo Dino Čolić iz Gračanice, me- 80.000 komada brojlera i proizvodi-
morijalno takmičenje radioamatera ti 160 tona, takozvane žive mjere u
”Nedžib Čeljo”, večeri rok muzike, jednom turnusu, odnosno 960 tona
vatromet itd. godišnje. Odavde će se, dakle, tržištu
isporučivati oko 750 tona pilećeg
mesa visokog kvaliteta, u vrijednosti
27. 5., 2003. od cca 2 miliona KM godišnje.
Pušten u pogon peradarski kompleks U investiciju je uloženo 2,5 milio-
na KM, većim dijelom iz bankarskih i
”Koko džada” Pribava drugih izvora, uz 30% vlastitog učešća
Time je obilježen završetak jedne firme.
od najvećih proizvodnih investicija
Ovi proizvodni kapaciteti u potpu-
na području općine Gračanica u pe- nosti se uklapaju u postojeću, ali i
riodu od Dejtona do danas. Riječ je o u projektovanu dugoročnu koncep-
proizvodnom kompleksu od 8,5 hilja- ciju razvoja peradarstva na području

Peradaraski kompleks “Koko džada” u Pribavi

91
 GRAČANIČKI GLASNIK

gračaničke, ali i šire regije. Prva pravobranilaštva i JP ”Komus”,

faza tog koncepta je zaokružena Općinskog suda, Općinskog suda za
kupovinom moderne klaonice u prekršaje, Biroa za zapošljavanje te
Živinicama, koja je sastavni dio informacije o materijalno-socijalnom
preduzeća “Koko džada”. Ovo su ka- položaju porodica šehida i palih bora-
paciteti koji će biti u stanju finansi- ca, ratnih vojnih invalida, demobilisa-
rati i otkupiti kompletnu proizvodnju nih boraca i pripadnika NOR-a 1941.–
žitarica na Tuzlanskom kantonu. Ovo 1945. i Informacija o stanju lokalne
će biti snažan podsticaj za razvoj pri- putne mreže i signalizacije na općini
marne poljoprivredne proizvodnje na Gračanica u 2000.
našem području.
Tko je na najbolji način obilježeno
je 25 godina od samog začetka ideje 2. 6. 2003.
o mogućnostima peradarske proizv-
odnje na prostoru gračaničke općine. Svečana akademija povodom 2. juna -
Otada do danas, kada peradarstvo Dana općine Gračanica
na neki način postaje zaštitni znak
Gračanice, na čelu tog velikog pro- Učinjen je napor da se u koncipi-
jekta bio je Reuf Sokolović, koji je, ranju Programa akademije razbiju
govoreći na svečanom otvaranju po- dosadašnji stereotipi i unesu novine
menutih objekata, o tome, između os- u skladu sa dosadašnjim pozitivnim
talog, rekao: ”Ja sam vjerovao u ovaj iskustvima i savremenim društvenim
projekat. Srećom, nisam bio sam, uz kretanjima. Cilj je bio da se potvrdi
sebe sam imao vrijedne i pametne lju- vjekovna postojanost države Bosne i
de, imao sam ekipu koja je znala šta Hercegovine, tradicija i prošlost gra-
hoće i šta može. Prilika je da im se i da Gračanice sa svim njenim kultur-
na ovaj način zahvalim. U suštini, mi no-historijskim i savremenim karak-
smo bili svjesni, što ne reći, da radi-teristikama, da se istaknu pozitivna
mo prije svega za sebe i za svoju po- dostignuća i jasno izraze planovi za
rodicu, za sredinu u kojoj živimo, a budućnost, unese optimizam i spoz-
onda i za širu zajednicu, općinu i dal-naja da se može kvalitetnije živjeti na
je...” ovim prostorima. Posebnu pažnju pu-
blike i gostiju privukla je multimedi-
jalna prezentacija ”Gračanica jedna
29. 5. 2003. i jedina”, koja je na neki način bila
zamjena za klasični svečani referat i
Trideset četvrta sjednica Općinskog uobičajenu ”govoranciju”. Uz poseb-
vijeća Gračanica: donesena odluka no odabran kulturno-umjetnički pro-
o načinu finansiranja izgradnje, gram i originalnu režiju, koju je os-
rekonstrukcije, sanacije i održavanja mislio Muharem Osmić, prvak drame
putne mreže na području općine Narodnog pozorišta iz Tuzle, značajne
Gračanica novine unesene su i u protokol dodje-
le općinskih priznanja. Dobitnici tih
… zatim izvještaji i informacije priznanja za ovu godinu su: Zlatna
o radu u 2002. godini: Općinskog plaketa općine Gračanica: Mjesna

92
 LISTOVI GRAÈANIÈKOG KALENDARA

Služba hitne pomoći Gračanica

zajednica Miričina, Mjesna zajedni- isto vrijeme, izvršena je nabavka ne-

ca Malešići; Srebrena plaketa općine ophodne medicinske i druge opreme
Gračanica: Samostalna zanatska rad- u vrijednosti od 338.000 KM.
nja ”Limorad” Gračanica, DOO ”Ro-
ading” Gračanica, Zemljoradnička
zadruga ”Gračanka”; Zlatna značka 13. 6. 2003.
općine Gračanica: Helić Nusret iz
Gračanice, Bravić Amira iz Gračanice “Kako voli druga strana”: Dramski
i Brkić Hasan iz Gračanice; Srebrena studio KUD-a “Adem Alić” izveo svoju
značka općine Gračanica: Šerbečić prvu premijeru
Alaga iz Džakula, Avdić Suada iz
Gračanice, Nurić Zajim iz Škahovice, Izvanrednu komediju Alana Ayck-
Gazibegović Sead iz Gračanice i borna, na pozornici gračaničkog
Moralić Nedim iz Gračanice. Doma kulture, izvela grupa glumaca-
amatera pod rukovodstvom mladog
reditelja Miralema Džaferovića, čiji je
otac, rahm. Hasib, bio nekada prvak
2. 6. 2003. gračaničke pozorišne scene. Na naj-
Otvorene nove prostorije Stanice hitne bolji način ljubiteljima pozorišne um-
pomoći Doma zdravlja u Gračanici jetnosti ovoga puta predstavili su se:
Hasiba Grbešić, Mirsada Beganović,
U izgradnju Stanice hitne pomoći Albina Junuzović, Nedžad Ðuvić, Mir-
i adaptaciju drugih prostora (služba za Ðulić i Smajo Hasić. Ekipa koja
medicine rada, laboratorija, prostor obećava…
između Opće bolnice i Doma zdravl-
ja) uloženo je preko 370.000 KM. U

93
 GRAČANIČKI GLASNIK

21. 6. 2003. iz Gračanice, za građanstvo su ”vo-

zili” nekoliko promotivnih krugova
Gračanica domaćin Državnog prvenstva kroz centar Gračanice – koja se, kao
BiH u biciklizmu ”Gračanica 2003.” i obično, pokazala i ovoga puta kao
Na prvenstvu je učestvovalo 56 izvrstan domaćin.
takmičara iz sljedećih bosansko­
hercegovačkih klubova: ”Jedinstvo” i
”Zmaj od Bosne” iz Tuzle, BSK iz Ban- 26. 6. 2003.
ja Luke, ”Sana 95” iz Sanskog Mosta,
”Zenica-Metalno” iz Zenice, ”Bosna”
Pogon Tvornice obuće “Fortuna” u
iz Sarajeva i ”Prijedor” iz Prijedora. Lukavici
U disciplini ”Brdska vožnja”, na sta-
zi od Nogometnog stadiona ”Brats- U tom pogonu “Fortuna” je za
tvo” Gračanica do prevoja Bukva na početak usrećila 32 radnika, potom
putu Gračanica – Srnice, u dužini slijedi proširenje… Slične pogone di-
od 9.200 m, kako je izvijestio Fik- rektor ove mnogoljudne gračaničke
ret Konjić, novinar Radio Gračanice, firme Safet Pjanić, u svojoj izjavi za
najuspješniji u kadetskoj konkuren- Radio Gračanicu, najavio je u još
ciji bio je Mirsad Jusić (”Zmaj od nekoliko sela gračaničke općine.
Bosne”), a u juniorskoj konkuren- Davnašnji planovi takozvane disperzi-
ciji pobjednik je Milan Jakšić (”Pri- je proizvodnje u ovoj tvornici tek sada
jedor”). Što se tiče seniora, najbol- se na najbolji način realizuju…
ji je bio, kako se i očekivalo, kapi-
ten bosanskohercegovačke reprezen-
tacije Samir Kovačević (”Jedinstvo”),
koji je na cilj stigao u vremenu od
19,50 minuta, drugi je bio Elvis Jahić
(”Zenica-Metalno” u istom vremenu,
a treći Albedin Žigić (”Zmaj od Bos-
ne”) u vremenu od 19,57 min.
U utrci su učestvovali i veterani,
među kojima je najuspješniji bio Go-
ran Kalaba (BSK Banja Luka).
U disciplini ”Vožnja na hronometar”
na stazi dugoj 2.000 m (Sočkovački
put), od kadeta najbolji je bio Nedžad
Karabeg (”Sana 95”), među juniori-
ma Nikola Soković (BSK), a među ve-
teranima Goran Kalaba (BSK). U se-
niorskoj konkurenciji, poredak je bio
sljedeći: Samir Kovačević (”Jedinst-
vo”), Elvis Jahić (”Zenica Metalno”) i
Adnan Bečić” (”Jedinstvo”).
Nakon zvaničinih takmičenja, učes­
nici utrke, skupa sa učenicima osnov-
nih i srednjih škola i rekreativcima

94
 LISTOVI GRAÈANIÈKOG KALENDARA

1. 7. 2003.
Otvorene ”Ljetne večeri pod lipama
Gračanice 2003.”
Riječ je o kulturno-sportskoj mani-
festaciji koja se po prvi puta na ovakav
način organizuje u Gračanici. Općina
Gračanica je glavni pokrovitelj i
sponzor, a Bosanski kulturni centar
realizator ovog svojevrsnog kultur-
no-sportskog maratona. Zamišljeno Grb opštine do 1996. godine
je da se nizom kulturno-sportskih
sadržaja, tokom jula i augusta, razbi-
je uobičajeno ljetno mrtvilo u gradu,
te da se oživi uže gradsko jezgro kao
pozornica svih tih dešavanja.
”Cilj nam je da podignemo kvali-
tet života u Gračanici na viši nivo, da
ohrabrimo, a ako hoćete i da probudi-
mo neke naše institucije i organizaci-
je koje su zadužene da se intenzivnije
bave ovim i ovakvim poslovima. Ovo
je, na neki način, i početak afirmis-
anja turističke ponude Gračanice. U
Grb opštine od 1996.-2003.
konačnici, sve to i treba da bude u godine
funkciji boljeg življenja građana i biz-
nisa”, rekao je Nusret Helić, načelnik
Općine Gračanica, otvarajući tu ma-
nifestaciju.

9. 7. 2003.
Trideset peta sjednica Općinskog vijeća
Gračanica: usvojen novi grb Općine i Izvještaj
o realizaciji Strategije razvoja općine
Na javni konkurs prispjelo je 13 pri-
jedloga idejnog rješenja grba (pod
šifrom), od kojih je posebna komi- Grb opštine danas
sija jednoglasno odabrala rješenje
pod šifrom ”Studio M” (autor Mev-

95
 GRAČANIČKI GLASNIK
ludin Kavgić iz Gračanice). Izbor Ko-
misije potvrdilo je i Općinsko vijeće,
donoseći odluku o izmjeni i dopu-
ni Odluke o grbu i zastavi Općine
Gračanica. Za Odluku su glasali svi
prisutni članovi Općinskog vijeća
(s jednim ”suzdržanim” glasom).
U obrazloženju ovog novog simbo-
la Gračanice, između ostalog, zapi-
sano je sljedeće: ”Grb je urađen u
obliku klasičnog srednjovjekovnog
štita na zlatnoj podlozi. Centralni
dio grba zauzima najpoznatiji sim-
bol Gračanice, Sahat kula, u čistom
grafičkom obliku. Kula je u sjeni dvi-
je lipe koje su takođe jedan od pre-
poznatljivih simbola Gračanice, te
ih obavezno treba uvrstiti u sadržaj
grba. U pozadini navedenih simbola
dominira silueta srednjovjekovne ut-
vrde, koja predstavlja početak duge
urbane tradicije ovoga kraja, sa ut-
vrdom drevnog grada Sokola. Donji
dio grba zauzima grafički reduciran
izgled vode, nadzemnih i termalnih,
kojima Sprečko polje obiluje. Zelena
ravnina ispod Sahat kule simbolizira
Sprečko polje i tradiciju ratarstva.”
25. 7. 2003.
Nezapamćeno nevrijeme u Gračanici,
vjetar čupao stabla lipa po gračaničkim do klasične gitare i poezije, rok i folk-
parkovima
Stariji Gračanlije nisu upamtili tak- na bazenima oko Gračanice.
vo nevrijeme u ovo doba godine. Ma-
terijalne štete, posebno na poljopriv-
rednim usjevima i voću su velike.
Srećom, ljudskih žrtava nije bilo.
96
20. 8. 2003.
Avdići i Dobrnjići u Gornjoj Orahovici
dobili asfalt
Asfaltirano je 2.300 metara puta
koji pomenute dvije mahale povezuje
sa centrom sela. Od ukupno uloženih
200.000 KM, mještani su obezbijedili
80, a Općina Gračanica i kantonalna
direkcija za puteve po 60.000 KM.
28. 8. 2003.
Završene ”Ljetne večeri pod lipama
Gračanice 2003.”
Oko tridesetak različitih kulturno-
sportskih sadržaja izvedeno je tokom
jula i augusta u centru Gračanice i na
bazenima i igralištima oko grada, a
najviše na mjestu gdje to i priliči: pod
svodovima prekrasnog zdanja moćnih
kapetana Gradaščevića, koje još uvi-
jek na svoj način svjedoči o Gračanici
kao o čaršiji kulture, nauke, obrazo-
vanja… Odavno jedna manifestaci-
ja nije doživjela takvu podršku, odo-
bravanje i pohvale Gračanlija. Nije
ni čudo: bilo je za svakog ponešto,
ali sve to na zavidnom nivou kvalite-
ta i organizacije - od naših tradicio-
nalnih sevdalinki, ilahija i kasida, pa
muzike, od velikog turnira u malom
nogometu do sportsko-zabavnih igara
Programi su bili pretežno zabavni i
sportsko-rekreativni, lakši po žanru,
prihvatljivi za sve kategorije publi-
ke: slučajne šetače u gradu, prolazni-
ke, posjetioce gradskih terasa, goste
Gračanice.
 LISTOVI GRAÈANIÈKOG KALENDARA
Gotovo cjelokupan program rea-
lizovan je ”vlastitim, to jest, snaga-
ma iz vlastite sredine” – što nimalo
nije umanjilo njegov kvalitet i visoke
zahtjeve koji su postavljeni od stra-
ne Općine Gračanica, kao glavnog
sponzora i pokrovitelja manifestacije.
U vezi s tim, na zatvaranju manifestaci-
je, najavljujući ”Ljetne večeri pod lipa-
ma Gračanice 2004.”, načelnik općine
Nusret Helić, između ostalog rekao je
i ovo: ”Siguran sam da Gračanica, uz
sve poduzetničke prednosti, ima sna-
ge da pravilno usmjeri i afirmiše i svoje
potencijale u oblasti kulture, zabave i
sporta i da se s pravom oslanja na mla-
de kojima, konačno, moramo dati pri-
liku da već jednom postanu budućnost
ove zemlje.”
Džamija u Piskavici
7. 9. 2003.
Otvorena džamija u Piskavici
Na svečanost je došao veliki broj
vjernika s područja gračaničke i dru-
gih općina, da podijele radost sa
džematlijama Piskavice, koji do sada
nisu imali džamiju. Među brojnim
uglednim gostima bio je i naibu-reis
Ismet ef. Spahić, koji se prisutnima
obratio prigodnim govorom. Noć uoči
otvorenja džamije, poslije akšam-na-
maza, izveden je prigodan mevludski
program.
16. 9. 2003.
Sead Korjenić novi predsjednik Stranke
za BiH u Gračanici
To je većinom glasova odlučio Sav-
jet ove stranke, koja se, očigledno,
prestrojava i priprema za lokalne iz-
bore, iako nas od njih dijeli čitava go-
dina.
17. 9. 2003.
”Koko-džada” Gračanica: otvorena nova
klaonica u Živinicama
…dnevnog kapaciteta 15.000 koma-
da pilića, opremljena najsavremeni-
jim uređajima i opremom za prizvod-
nju i pakovanje pilećeg mesa. Time je
ova renomirana gračanička firma ste-
kla uslove za izvoz piletine na pro-
birljivo inozemno tržište, što otvara
mogućnosti daljeg proširenja kapaci-
teta u primarnoj proizvodnji, kako na
području gračaničke, tako i na dru-
gim općinama Tuzlanskog kantona.
97
 GRAČANIČKI GLASNIK
19. 9. 2003.
Asfalt na Drafnićima i Dudiću
Na skromnoj svečanosti povodom
završetka tih akcija, odgovorni su na-
govijestili nastavak rekonstrukcije i
asfaltiranja gradskih saobraćajnica u
ostalim mahalama. Sve će zavisiti od
obezbjeđenja vlastitog učešća i samo-
organizovanja građana. Drafnićani
su u tome uvijek služili za primjer,
rečeno je na spomenutoj svečanosti.
23. 9. 2003.
Trideset šesta sjednica Općinskog vijeća
Gračanica: izvršenje Budžeta Općine za
prvo polugodište 2003. godine
…nije pobudilo neku značajniju
pažnju vijećnika zbog toga što se u
oblasti budžetske potrošnje i budžeta
stanje ocjenjuje kao ”redovno”, iako
po iskazanim ciframa možda to i nije.
Ukupan prihod ostvaren je u izno-
su od 2.271.587 KM, ukupni rasho-
di iznose 2.158.680 KM. Razlika od
112.907 KM utrošena je za izmiren-
je obaveza iz ranijeg perioda. U odno-
su na plan, ostvarenje je manje za cca
630.000 KM, ali je zato veće za cca
400.000 KM u odnosu na ostvarenje
u istom periodu prošle godine. Odlu-
kom da se Općina ove godine odrekne
katastarskog prihoda, s ciljem da se
ublaže posljedice katastrofalne suše
u oblasti poljoprivrede, ovogodišnji
Budžet bit će prikraćen za dodatnih
700.000 KM. To se svakako mora sa-
nirati do kraja budžetske godine. Od
važnijih odluka, koje je ovom prilikom
Vijeće usvojilo, navodimo: Odluku
98
o stipendiranju studenata i učenika
srednjih škola, odluku o obrazovan-
ju Komisije za planiranje općinskog
razvoja, te više informacija, među ko-
jima o stanju kriminaliteta, bezbjed-
nosti saobraćaja, o ostvarivanju prava
i izvršavanju obaveza općinskih službi
na zahtjev građana u periodu od 1. 1.
do 1. 7. 2003. godine.
1. 10. 2003.
Gračaničke “Terme” – zadovoljstvo na
kraju sezone
Zabilježeno je 15.000 posjeta, što
je znatno više u odnosu na prošlu se-
zonu. U izjavi dopisniku “Dnevnog av-
aza” Hasanu Čaliću, izražavajući za-
dovoljstvo ostvarenim rezultatima u
tek završenoj sezoni, direktor ove fir-
me inženjer Hasan Mostarlić je naja-
vio proširenje kapaciteta i gradnju
novog bazena, koji bi trebalo da bude
dovršen do naredne sezone.
2. 10. 2003
”Koko-džada” Gračanica postala većinski
vlasnik peradarskog kompleksa ODP
”Koka Ozren” u Karanovcu
Kupovina kapitala obavljena je u dvi-
je faze: prvo je na tenderu Agencije za
privatizaciju Republike Srpske, 30. 9.
2003. godine, ”Koka džada” ponudila
najbolje uslove i postala vlasnik 30%
državnog kapitala u toj firmi. Potom
je na aukciji, obavljenoj 2. 10. 2003.
godine, od Privatizacijskog fonda
”Cepter” otkupila još 25,69% kapita-
la te firme i tako postala njen većinski
 LISTOVI GRAÈANIÈKOG KALENDARA

vlasnik sa 55,69% kapitala. ”Koka nauke” (Arhiv Tuzlanskog kantona),

Ozren” u Karanovcu raspolaže sa 14 Godišnjak BZK ”Preporod” Tuzla,
objekata za uzgoj peradi, od kojih je 8 ”Ako nas upoznate, bićemo sretniji”
u funkciji, dok je 6 potpuno devastira- (Udruženje građana ”Majke hendike-
no. Zapošljava 19 radnika. Ovo je prvi pirane djece”), ”Metodologija projek-
slučaj prekoračenja međuentitetske tovanja i izgradnja podzemnih prosto-
granice u procesu privatizacije u Bo- rija” (Rudarski institut Tuzla), ”Krad-
sni i Hercegovini. ljivci sjenki” (Bosanska riječ), ”Bo-
sanske izreke” (Bosnia ars) i ”Tranzi-
cija (”Feri” Tuzla)
21. 10. 2003. Iako je odziv izlagača (izdavača) s
Povodom smrti Alije Izetbegovića područja Tuzlanskog kantona bio više
održana komemorativa sjendica nego skroman, i uz sve manjkavosti i
propuste organizatora, valja reći da
Općinskog vijeća Gračanica su ispunjeni glavni ciljevi manifesta-
Pored vijećnika, sjednici su pri- cije. Ukratko, led je probijen, učinjen
sustvovali i istaknuti predstvanici je prvi korak i ostvaren bar djelimičan
političkog, javnog i kulturnog života uvid u trenutno stanje izdavaštva
sa područja općine Gračanica. O liku na Tuzlanskom kantonu. Izložba je,
i djelu prvog predsjednika i člana
nema sumnje, obogatila ovogodišnji
Predsjedništva Bosne i Hercegovine,
program Mjeseca knjige u Tuzli.
koji je preminuo 19. 10. 2003. go-
dine, govorio je općinski vijećnik dr. Bilo kako bilo, na Prvoj izložbi kn-
Edvin Mulalić. jiga Tuzlanskog kantona nastupili su
sljedeći izdavači: D.O.O. ”Hamidović”
Tuzla, D.D. Rudarski instuitut Tuz-
23. 10. 2003. la, Javna biblioteka Lukavac, ”Bo-
Prva izložba knjiga Tuzlanskog kantona: snia ars” Tuzla, D.O.O ”Bosanska
riječ” Tuzla, Narodna i univerzitets-
Zapažen nastup Izdavačke kuće ”Monos” ka biblioteka ”Derviš Sušić” Tuzla,
iz Gračanice Međunarodna galerija portreta Tuz-
Od 23. do 26. oktobra 2003. godi- la, D.O.O. ”Feri” Tuzla, Arhiv Tuzlan-
ne, u Bosanskom kulturnom centru skog kantona, D.O.O. ”R & S” Tuzla,
Tuzla ”desila se” Prva izložba knji- D.O.O. za međunarodnu i unutrašnju
ga Tuzlanskog kantona. Organizato- špediciju Tuzla, Bošnjačka zajednica
ri: Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture ”Preporod” Tuzla, Udruženje
kulture i sporta Tuzlanskog kanto- građana ”Majke hendikepirane djece”
na, Narodna i univerzitetska biblio- Tuzla, RO UGMM Tuzlanskog kanto-
teka ”Derviš Sušić” Tuzla i Bosanski na – Bihnam club, Printkom Tuzla, i
kulturni centar Tuzla. Promovisani ”Monos” Gračanica.
sljedeći naslovi: ”Pomoćne istorijske

99
 GRAČANIČKI GLASNIK

24. 10. 2003. ukupnom obimu od 5.944.000 KM ili

sa projektovanim od oko 20% u od-
“Plamingo” Gračanica – nova nosu na predviđeno budžetsko ost-
proizvodna hala varenje u 2003. godini. U tom okviru
Ovaj renomirani proizvođač sani- planirana su sredstva građana za in-
tarnih uređaja i keramike, prepoz- frastrukturne projekte (od 400.000
natljiv po kvalitetu svojih proizvoda KM, a očekuje se i porast neporez-
i lijepo sročenom reklamnom poru- nih i poreznih prihoda. Rashodi su
kom, koja je već ušla u uši potrošača, ostali na planiranom ostvarenju iz
“Lijepo je kupati se udvoje”, otvo- 2003. godine, što je jedna od smjer-
rio je novi pogon za galvanizaciju nica fiskalne politike, koja će i izaz-
plastike, opremljen najsavremeni- vati najviše rasprave u postupku usva-
jim uređajima i mašinama, sa pot- janja Budžeta.
puno obezbijeđenom i sigurnom Vijeće je dalo saglasnost za kandi-
ekološkom zaštitom, koja čini 15 do dovanje projekata kod Svjetske ban-
20% te investicije. Nakon puštanja u ke u iznosu od 800.000 KM. Riječ
rad tog modernog pogona, firma iz- je o projektu regulacije korita rije-
lazi na tržište sa atraktivnim proizvo- ke Sokoluše, izgradnji kanalizacio-
dima za automobilsku industriju, od- nih kolektora, izgradnji lokalne put-
nosno sa isporukama za već poznatog ne mreže u Malešićima, Rašljevi i
ino-kupca. U prvoj fazi, posao je našlo Džakulama, te izgradnji nekoliko
25 novih radnika. U drugoj fazi, na- mostova i nabavci kontejnera. Data je
kon uhodavanja te proizvodnje, bit će i suglasnost da se pristupi aktivnosti-
zaposleno još 30 radnika. ma, vezanim za nabavku semafora na
nekim gradskim saobraćajnicama,
prihvaćen prijedlog za osnivanje Mjes-
31. 10. 2003. ne zajednice Buk (do sada u sastavu
Tridesetšesta sjednica Općinskog vijeća Džakula), kao i informacija o oprav-
danosti inicijative Medžlisa Islams-
Gračanica: prednacrt Budžeta za 2004. ke zajednice Gračanica za izmjenu
godinu i dopunu regulacionog plana ”Cen-
tar” oko objekata Osman-kapetanove
…prihvaćen je sa optimističkim medrese i Ahmed-pašine džamije.
naznakama općinskog načelnika u

100
 GRAČANIČKI GLASNIK

Glosar novih autora

U
prošlom, 15. broju
“Gračaničkog glasnika”, obja-
vili smo kraće biografske
bilješke o svim saradnicima ovog
časopisa, od 1. do 15. broja. Radi
potpunije informacije, od ovog bro-
ja uvodimo rubriku “Novi saradni-
ci ’Gračaničkog glasnika’”, u koj-
oj ćemo abecednim redom objavlji-
vati kraće biobibliografske podat-
ke o našim saradnicima koji se prvi
puta pojavljuju na stranicama ovog
Dodatak

časopisa. U ovom broju to su:

Tomas, Butler, doktor južnosla­

Glosar novih autora u ovom broju
“gračaničkog glasnika”
venskih jezika, radio kao profesor
na čuvenom američkom univerzite-
tu “Harvard” u Bostonu. Decenijama
se bavi naučnim istraživanjem histo-
rije južnoslavenskih jezika. Sada je u
penziji, a u posljednjih nekoliko godi-
na se posebno bavi Bosnom i Herce-
govinom. Već dvije godine dolazi na
duža istraživanja u Gračanicu.
Nada, Dobnik, nastavnica, sli-
kar. Rođena je 1942. godine u Tuz-
li, završila učiteljsku školu u rod-
nom gradu, jednu godinu radila kao
učiteljica u osnovnoj školi “Breške”,
a nakon toga 35 godina u osnovnoj
školi “Simin Han” kao učiteljica, na-
stavnica likovnog vaspitanja, sekretar
i direktor škole. Ljubav prema likov-
noj umjetnosti i osnovna znanja o sli-
kanju dobila je od svog profesora, aka-
demskog slikara Mevludina Ekmečića.
Odlazak u mirovinu otvorio joj je pro-
stor za intenzivnije bavljenje slikarst-

102
 DODATAK

vom. Pohađala je nekoliko semina- nih okolnosti naredne godine provo-

ra kreativnog izražavanja slikanjem di u Visokom, svom stalnom mjestu
u okviru humanitarne organizacije boravišta, te postdiplomski studij na-
“Amica Educa”. Član je više likovnih stavlja tek 2000. godine. Od 1990.
udruženja i asocijacija. Priredila je trido 1993. godine radila na mjestu asi-
samostalne i učestvovala na više ko- stenta osmanistike u historijskom od-
lektivnih izložbi u Bosni i Hercegovi- jeljenju Orijentalnog instituta u Sara-
ni, Hrvatskoj, Sloveniji i Mađarskoj. U jevu, od 1993. do 1995. godine kao
svojim utiscima, povodom njenog cik- predavač na predmetu “Orijental-
lusa slika “Slovenski kras” (2003.), ne islamske civilizacije” na Islamskoj
Atif Kujundžić je, između ostalog, pedagoškoj akademiji u Zenici i kao
zapisao i sljedeće: “Nada Dobnik se glavni i odgovorni urednik RTV Viso-
slikarski izvrsno snalazi ispred iza- ko. Od 1996. do 2000. godine radila
zova: nepogrešivo prepoznaje, kadri- je kao rukovodilac Odjeljenja specijal-
ra, komponira površine, figurativno i nih zbirki i rukopisnih rariteta Narod-
koloristički identificira okoliš i dobi- ne i univerzitetske biblioteke u Sara-
jevu. Područja interesovanja: histori-
ja izvrsne slike. Njezin ljudski i slikar-
ski potencijal se otvorio i upio čudo ja Bosne pod osmanskom upravom,
pred kojim se našao. Kao žedna bilj- dešifrovanje i priređivanje arhivske i
ka vodu. Nada se dala i žrtvovala da bi rukopisne građe na osmansko-turs-
dobila sliku…” kom, arapskom i perzijskom jezi-
ku, komparativna analiza istovrsne
Fikret, Konjić, učitelj, novinar u Ra-
građe orijentalno-islamske i zapadno-
dio Gračanici, rođen 1954. godine u
kršćanske provenijencije.
Velikoj Brijesnici (općina Doboj). Jed-
no vrijeme radio je kao bibliotekar u Objavila je oko 40 stručnih radova
Narodnoj biblioteci u Gračanici, pune u domaćim i stranim publikacijama
24 godine dopisnik je “Oslobođenja” i časopisima iz oblasti istorije Bos-
iz Gračanice, objavljivao je u mnogim ne pod osmanskom upravom, od ko-
listovima na prostoru bivše Jugoslavi- jih ističemo Priloge za orijentalnu fi-
je i u Bosni i Hercegovini. Novinarska lologiju, Reviju za muslimanski svijet
ljubav: sport i fizička kultura. Mediterana (Pariz), Priloge Instituta
za istoriju Sarajevo, Znakove vreme-
Ramiza, Smajić, orijentalista, tur-
na Sarajevo itd. Učestvovala je u or-
kolog i arabista, radi kao osmanis-
ganizovanju ili u radu na više domaćih
ta, stručni suradnik za stariju istori-
i međunarodnih naučnih skupova iz
ju u Institutu za historiju Sarajevo.
oblasti starije historije i osmanistike.
Rođena je 1966. godine u Visokom,
Iz bibliografije njenih stručnih rado-
studij orijentalistike završila je 1989.
va ističemo sljedeće naslove: Struktu-
godine u Sarajevu, postdiplomski
ra feudalne klase u Bosni u 15. vijeku,
studij iz historije na Filozofskom fa-
s posebnim osvrtom na regionalnu i
kultetu u Beogradu upisala je 1990.
konfesionalnu pripadnost; Zbornik
god., a februara 1992. godine nasta-
simpozijuma “Širenje islama i islam-
vila na Odsjeku za historiju Filozof-
ska kultura u Bosanskom ejaletu”,
skog fakulteta u Sarajevu. Uslijed rat-

103
 GRAČANIČKI GLASNIK

održanog 7.-9. marta 1991. god. u Sa- ja”, a na Filozofskom fakultetu u Tuz-
rajevu. Prilozi za orijentalnu filologiju li na predmetu “Uvod u komunikolo-
br. 41/1991, Sarajevo : Orijentalni in- giju”. Rođen je u Lukavcu 1928. go-
stitut u Sarajevu, str. 269-282; Zakon dine, završio Visoku školu političkih
o timarima iz 1869. godine Hercego- nauka u Beogradu, doktorirao na Fa-
vina, časopis za kulturno i historij- kultetu poliztičkih nauka u Sara-
sko naslijeđe, Mostar, br. 11.–12., str. jevu. Skoro čitav svoj radni vijek pro-
99.–103.; Lejla Gazic - Ramiza Sma- veo je u novinarstvu, sarađivao u raz-
jic, Manuscrits orientaux a Sarajevo u nim listovima i časopisima, bio glav-
La tradition manuscrite en ecriture ni odgovorni urednik Radio-televizije
arabe, Revue des mondes musulmans Sarajevo. Jedan je od osnivača studi-
et de la Mediterra-
nee (RMMM), 99.–
100.; La Calade:
EDISUD, 2002, p.
33.– 43.; Arapskim
pismom do umjet-
nosti kaligrafije;
Beharistan, časopis
za kulturu, broj 9,
zima 2003., str.
162.–169.; Neki
terminološki pro-
blemi u izučavanju
osmanskog perio-
da historije Bosne
i Hercegovine. Rad
u: Zbornik ANUBiH
sa naučnog skupa
“Historiografija u
Bosni i Hercegovi-
ni 1990-2000”, 30.
oktobar 2001., Sa-
rajevo, 2003. - Str.
59.–65.
Prof. dr. Mu-
hamed Nuhić,
prof. na Fakultetu
političkih nauka u
Sarajevu na pred-
metima “Teorija in-
formisanja” i “Novi-
narska deontologi-

104
 DODATAK
ja žurnalistike na Fakultetu političkih
nauka u Sarajevu. U nastavi na tom
fakultetu angažovan je od 1947. godi-
ne. Predavao je Istoriju novinarstva,
Teorijske osnove novinarstva, Uvod u
komunikologiju, Teoriju informacija,
Novinarsku deontologiju. Učestvovao
je u osnivanju studija žurnalistike na
Filozofskm fakultetu u Tuzli. Uz veli-
ki broj novinskih, radio i TV članaka,
reportaža, eseja i studija, objavio je
preko 50 stručnih i naučnih raspra-
va u raznim časopisima u bivšoj Ju-
goslaviji i, kasnije, u Bosni i Herce-
govini, autor je više knjiga, od kojih
ističemo sljedeće naslove: “Sloboda
informisanja i njeno ostvarivanje u
SFRJ” (1964.), “Historija novinarst-
va – hrestomatija” (1974.), “Sistem
informisanja u SFRJ” (1982.), “Infor-
macija kakvu radnici žele” (1983.),
“Riječ, slika i zločin” (1994.), “Komu-
niciranje od pećinskog crteža do
žive slike” (1996.), “Javna riječ i od-
govornost” (1999.), “Komuniciran-
je od pećinskog crteža do interneta”
(2000.).
Nedim Zahirović, orijentalista,
rođen je 1966. godine u Ljenobu-
du (Srebrenik), studij orijentalistike
završio u Prištini (1987.–1991.). Od
marta 1995. godine nalazi se na post-
diplomskom studiju Beču, gdje radi
na disertaciji iz osmanistike. Tema di-
sertacije je obrada djela El-vastu l-ka-
mil od Mehmeda Nerkesije (u 1635.)
Napomena: budući da su se u
prošlom broju potkrale neke manje
greške u biografskoj bilješci o našoj
saradnici Borki Tomljenović (ne kri-
vicom Redakcije), odlučili smo da na
ovom mjestu objavimo ispravljenu
bilješku u cjelini. Izvinjavamo se našoj
saradnici i čitaocima.
Borka, Tomljenović, profesorica
engleskog jezika, spisateljica, rođena
je 1917. godine u Zenici, ali djetinjst-
vo i mladost, sve do udaje 1939. go-
dine, provela je u Tuzli, mjestu
službovanja svoga oca – uglednog
liječnika Milana Jovanovića. Diplomi-
rala je na Zagrebačkom sveučilištu,
gdje je 18 godina radila kao predavač,
odnosno lektor za engleski jezik. Pre-
davala je i na zagrebačkoj Akademiji
za kazališnu umjetnost. U Zagrebu je
provela sve ratne i poratne godine, do
1964. godine, kada odlazi u Sjedin-
jene Američke Države i pridružuje se
svojoj kćerki u Ann Arboru, gdje i da-
nas živi i radi. Napisala je knjigu “Bo-
sanski kontrapunkt”, koju je 1999.
godine objavio tuzlanski “Front slo-
bode”. Riječ je o nešto dopunjenoj
i promijenjenoj verziji engleskog i
švedskog izdanja te knjige, u kojoj au-
torica saopštava zanimljive uspome-
ne na staru Tuzlu i njezinu okolinu,
na mladalačke izlete, zanimljive liko-
ve, lokalitete i mjesta, na zajednički
život “sa drugim i drugačijim”.
105
SADRŽAJ
POVODOM
Salih Osmanbegović
JEDAN POGLED NA ZNAčAJ, OSTVARENJE I AKTUELNOST DEKLARACIJE
ZAVNOBIH-a O PRAVIMA GRAđANA BOSNE I HERCEGOVINE................. 2

ZAVIČAJ
Omer Delić
VLASTITIM SNAGAMA DO BOLJIH USLOVA ŽIVLJENJA........................ 18
Fikret Konjić
PREGLED REZULTATA GRAČANIčKIH SPORTSKIH KLUBOVA U
TAKMIČARSKOJ SEZONI 2002./2003. GODINE....................................... 23
Omer Hamzić
“Partizan plus” iz Prve proleterske .............................................. 28

PROŠLOST
Nedim Zahirović
Šejh Sinan iz Srebrenika................................................................... 34
Ramiza Smajić
POSLJEDNJI GRAČANIČKI SIDŽIL............................................................ 38
Mina Kujović
Osnivanje i poČetak rada DjevojaČke narodne
osnovne škole u GraČanici.............................................................. 47
Dr. Muhamed Nuhić
NASILJE I KAZNA..................................................................................... 52

RIJEČ
Atif Kujundžić
PRIZEMLJENJE U ŠOVENOVO GNIJEZDO (kulturološki
pokušaj)................................................................................................ 64
Tomas Butler
Pismo iz Amerike: impresije o tarihima Muhameda
Seida MašiĆa......................................................................................... 72
Atif Kujundžić
ZLATKO DUKIĆ ili SNAGA KREATIVNO-INVENTIVNOG DUHA, SKICA ZA
PORTRET POVODOM SUSRETA SA PISCEM............................................ 73
Zlatko Dukić
Pero me, još tada,htio zaklati1...................................................... 76
 Hasan Puškar
PET PJESAMA.......................................................................................... 79
Nove knjige........................................................................................... 81
Esad Sarajlić, Gradačac od 1945. do 1991., Javna biblioteka “Alija
Isaković” Gradačac, Općina Gradačac, 1993. (Sadik Šehić); Avlija,
zbornik radova Bošnjačke zajednice kulture “Preporod”, Općinsko
društvo Gračanica, godište I, broj 2., Bošnjačka zajednica kulture
“Preporod”, Općinsko društvo Gračanica, 2003. (O. Hamzić); Biljeg
Srebrenika, Časopis za kulturnu istoriju, br. 1, Javna ustanova
Centar za kulturu i informisanje Srebrenik, Srebrenik, 2003. (O.
Hamzić); Himzo Duraković, Durakovići iz Malešića, “Monos” Gračanica,
2003. (O. Hamzić); Šaban Nurić, Bosniseja, SabaH, Bosnian-Ameican
Newspaper, New York, Kulturno društvo Bošnjaka “Preporod”
Gračanica (O. Hamzić); Osman Hadžić, Doboj Istok kroz istoriju,
Općina Doboj Istok, 2003. (Rusmir Djedović)

LISTOVI
Omer Hamzić
Listovi Gračaničkog kalendara od 16. 5. do 31. 10. 2003........... 90

DODATAK
Glosar novih autora....................................................................... 102
CONTENTS
On the occasion of
Salih Osmanbegović
A look at the importance, realization and ZAVNOBIH
declaration of civil rights in Bosnia and Herzegovina............. 2

Hometown
Omer Delić
Improving life conditions by own forces.................................... 18
Fikret Konjić
The review of results of Gračanica’s sports clubs in
competitive season 2002/2003.......................................................... 23
Omer Hamzić
the hometown figures: Salih Osmanbegović,
“Partisan Plus” from 1st Proletarian............................................ 28

The Past
Nedim Zahirović
Šejh Sinan from Srebrenik.............................................................. 34
Ramiza Smajić
The last Gračanica’s protocol....................................................... 38
Mina Kujović
The foundation and beginning of work of all-girls people’s
school in Gračanica.......................................................................... 47
Dr. Muhamed Nuhić
Violence and punishment: memory on Gračanica –
the fall of 1950.................................................................................... 52

The word
Atif Kujundžić
The landing into CHAUVINIST’s nest (essey).................................. 64
Tomas Butler
The letter from America: Impressions on tarih written by
Muhamed Seid Mašić from Gračanica.......................................... 72
Atif Kujundžić
Zlatko Dukić or the power of creative and inventive spirit –
scheme for portray........................................................................... 73
Zlatko Dukić
Even then, Pero wanted to slaughter me (short story)......... 78
 Hasan Puškar
Five poems............................................................................................. 79
nEW books............................................................................................ 81
Esad Sarajlić, Gradačac od 1945. - 1991., Public library “Alija
Isaković” Gradačac, Municipality Gradačac, 1993. (Sadik Šehić); Avlija
(The yard), the Collecticion of works of Bosniac Cultural Community
“Preporod”, Municipal Community, 2003. (O. Hamzić); Srebrenik Stamp
The Magazine for Cultural History, issue 1, Public Institution The
Center for Culture and Information of Srebrenik, Srebrenik, 2003.
(O. Hamzić); Himzo Duraković, Durakovići from Malešići, “Monos”
Gračanica, 2003. (O. Hamzić); Šaban Nurić, Bosniseja, SabaH, Bosnian-
Ameican Newspaper, New York, Cultural Community “Preporod”
Gračanica (O. Hamzić); Osman Hadžić, Doboj Istok (East) through
history, Municipality Doboj East, 2003. (Rusmir Djedović)

Pages of Gračanica’s calendar

Omer hamzić
Pages of Gračanica’s calendar
from 16th may - 31st october 2003.................................................... 90

Appendix
Glossary of new authors.............................................................. 102
 Generalni sponzor-pokrovitelj:
Općina Gračanica
Utemeljitelji:
DD “Park”, DOO “Sokolović”,
DOO “Eurogalant”
Sponzor broja:
“PrintCom” Tuzla
GRAČANIČKI GLASNIK
Časopis za kulturnu historiju, broj 16
Gračanica, novembar 2003.
http://glasnik.gracanica.net
IZDAJE:
“Monos” doo, Gračanica
ZA IZDAVAČA:
Omer Hamzić
SAVJET ČASOPISA:
Midhat Alić, Omer Hamzić, Kemal Helić, Nusret Helić, dr. Salih Kulenović,
Senahid Smajlović, Reuf Sokolović
REDAKCIJA:
Dr. Salih Kulenović (glavni i odgovorni urednik), Omer Hamzić (izvršni urednik), prof. dr. Galib
Šljivo, Atif Kujundžić, prof. dr. Izet Mašić, prim. dr. Muamer Mujčinagić, Rusmir Djedović
TEHNIČKI UREDNIK I DIZAJN:
Mirza Hamzić
JEZIČKO UREĐENJE:
Omer Helić
SLIKE NA KORICAMA I U TEKSTU:
Nada Dobnik
ŠTAMPA:
PrintCom, Tuzla
TIRAŽ:
500 primjeraka

ADRESA REDAKCIJE: Gračanica, Muse Ćazima Ćatića 18, tel/fax: 035 703 324, GSM: 061
179 390, e-mail: monos@bih.net.ba
Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila u skladu sa Zakonom o javnom informisanju
(Službeni list SR BiH, br. 21/90) pod rednim brojem 560
Mišljenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta Federacije BiH broj 02-15-7092/
01 od 15.11.2001. godine, Časopis za kulturnu historiju “Gračanički glasnik” je proizvod iz
Člana 19, tačka 10 Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga, na čiji se promet ne plaća
porez na promet proizvoda