Professional Documents
Culture Documents
Zehra Hubijar
- opisuje znanje
- daje sliku razreda
- ima prognostičku valjanost
- motivacioni je činilac
- služi i učeniku kao orijentir u daljem radu
Ocjenjivanje je moguće učiniti pouzdanijim ako :
O c j e nj i v a nj e ima smisla
AKO IMA INTEGRATIVNU ULOGU(integrira programske
sadržaje,postignuća,potrebe )
Uvijek
IV
Često
III
Ponekad daje objašnjenje
koje pokazuje razumijevanje
II
ZNANJE I SPOSOBNOSTI
RAZUMIJEVANJE SADRŽAJA I KONCEPATA
- daje kompletnu analizu i daje dobro promišljene
dokaze da potkrijepi mišljenje
Učenik:
- daje analizu koja pokazuje ograničeno razumijevanje, ne daje dokaze da
potkrijepi mišljenje
POVREMENO
NNONEPREKIDNO
IZVEDBA / REALIZACIJA
Učenik:
POVREMENU POMOĆ
Crte ličnosti
i postignuća
Miran nemiran
aktivan pasivan
odgovoran neodgovoran
spontan uzdržan
brižan nemaran
vrijedan lijen
lako teško pamti
svjestan sebe ili ne
otvoren preduzimljiv
povučen stidljiv
introvertan ekstrovertan
s t
V Bogat i raznovrstan
IV Veoma dobar,primjeren situaciji
i kontekstu
II Prihvatljiv rječnik
I Veoma oskudan,siromašan
znanja,vještine,
spremnost .
Šta zna ?
D E T A LJ I
2.9.2008.
svim aktivnostima.
KNJIŽICA
VIŠE ASPEKATA programom
predviđene
sadržaje
.Posebno je
pokazala
interes prema
pričama o
,prema ..........
Usvojila je i
pravila
ponašanja u
situacijama ....
.
Zna
proučiti...........
...............
11.10.2009 .
Sudjeluje u analizi priče,razumije poruke i te poruke
povezuje sa ..............................
Zna proučiti.....(sam/a,uz pomoć. nastavnikkovu...)
1.12. 2009.
Ima smisla za komunikaciju .nastoji da unese red u
grupu,da pomiri gledišta. Ne ističe vlastiti doprinos..
30.12.2009.
A.M. bez greške zna ................
..............................
SPOSOBNOSTI
KOJE JE STEKAO
UČENJEM
VJEŠTINE
INTERESE
PAŽNJU
UKUPNO
PONAŠANJE
OPERATIVNI ZADACI
POČETI OD ONOG ŠTO JESU U SADRŽAJU
JAČA STRANA UČENIKOVA ( TRUDI
OBAVEZNO UPISATI
SE, DRUŽELJUBIV
OPISNE JE....)
OCJENE DATUM
Koristiti NAPREDOVANJA)
ime,ne zamjenicu...
( ZBOG PRAĆENJA
BILJEŽITI NEPOSREDNO NAKON OPSERVACIJE ILI ISPITIVANJA
A GDJE
SAM JA
NA TOM
PUTU?
Mogu ja i to !
Važne napomene :
Ove su deskriptore dobili nastavnici razredne nastave i moguće ih je u pojedinim
aspektima primijeniti na sve nastavne predmete,pa i vjeronauk.Sve kvalifikacije koje ne
upućuju na napredak služe nastavniku za njegovu ličnu evidenciju,a ne za upisivanje u
knjižicu.
Objektivno je moguće ocijeniti znanje .U pojedinim oblastima
(vjeronauka,umjetnost) važan je doživljaj.O impresijama možemo zaključivati na osnovu
onog što je manifestno.
O doživljaju vjere najbolje je zaključivati na osnovu ponašanja.To vrijedi i za odrasle i za
djecu.Da li su pošteni,jesu li na putu istine,cijene li rad ili nerad.Suština vjere je u tim
aspektima ,a ne u priči.Dijete uči iz primjera ponašanja odraslih.Nesklad između naših
riječi i ponašanja unosi pometnju u njegove vlastite misli.
Tamo gdje je uspostavljen pravilan slijed u vrijednosnom sistemu ocjene nisu potrebne.
Ščitava,razumije pročitano
Čita sporo riječ po riječ,ali zna šta je pročitao
P i s a nj e
DOPIŠITE DESKRIPTORE
Brzina reagovanja
Zalaganje,motiviranost
Veoma želi da uspije i ulaže izuzetne napore
Povlači se iz grupe
Samostalnost-nesamostalnost
Urednost i preciznost
Doživljajna sfera
Doživljava intenzivno sve situacije i nalazi adekvatne riječi da izrazi doživljaj
Dopišite deskriptore
Dopišite deskriptore
U č i t a nj u
Pravi neprirodne ,duge pauze od slova do slova (sriče) i tako mu «izmiče «smisao
«pročitanog»
Teško ščitava
Čita napamet
Ukupan naš uspjeh nije u njihovoj ocjeni nego njihovom ponašanju .To se gradi
postepeno.
NEOPRANI PROZORI
PRAVI PRIJATELJI
Jedan poznati arapski učenjak,imenom El-Vakidi,ispričao je što mu se
jednom dogodilo u vrijeme Bajrama.Imao je dva prijatelja,jedan je živio u
gradu Nabatu,a drugi u Hašimu.Toga Bajrama ,El-Vakidi se našao bez
prebijene pare u džepu.Žena mu reče:
„Nas ćemo dvoje nekako podnijeti ovu neimaštinu,ali mi se iskida srce
gledajući naše mališane.Šta ćemo kad vide nagizdanu i veselu djecu naših
susjeda?Pokušaj se nekako snaći i namaknuti novac,potreban za Bajram.
El-Vakidi je tada napisao pismo prijatelju u Hašim.Zamolio ga je da mu
pošalje nešto novca.Čim je primio pismo,prijatelj mu uputi po povjerljivoj
osobi kesu s hiljadu pijastera.I ta se kesa još nije čestito ni zgrijala kod El-
Vakidija,kad al eto pisma od prijatelja iz Nabata,u kojemu piše da nema
čime dočekati praznik.El-Vakidi mu odmah posla onu kesu koju je dobio od
prijatelja iz Hašima.Budući da ga je bilo stid od žene,on pošalje kesu još
onako neotpečaćenu,i izađe iz kuće.Kad se vratio,žena mu ne reče ni
riječi,jer je znala šta je posrijedi.No ne prođe dugo,kad eto ti na vrata zakuca
onaj prijatelj iz Hašima.Nosio je u ruci kesu,koju je već bio poslao El-
Vakidiju,isto onako neotpečaćenu.
„Pravo mi reci,šta si učinio s novcem koji sam ti bio poslao?“upitat će
prijatelj iz Hašima.
Onda njemu El-Vakidi ispriča šta je i kako je .
„Kad si ti meni pisao da ti pošaljem novac,“reče prijatelj iz Hašima,“ja
sam imao samo onu kesu koju sam ti poslao.Čim sam tebi poslao
novac,obratio sam se prijatelju iz Nabata,da mi pomogne s kakvom
pozajmicom.I on mi je poslao baš evo ovu kesu koju sam ja bio poslao tebi.“
Prijatelji tada odriješiše kesu i podijeliše novac.El-Vakidijevoj ženi
dodali su stotinu pijastera,a njih trojicu zapadne po tri stotine pijastera.
Ova je zgoda došla i do ušiju kalifa Al-Mamuna,pa on dade pozvati
El-Vakidija i upita ga kako je to bilo.El-vakidi mu sve potanko
ispriča.Reče:
„Nas smo trojica kao jedna duša.“
Kalif naredi da se svoj trojici isplati sedam hiljada dukata,od kojih
su hiljadu dali El-Vakidijevoj ženi,a njima svakom ostade po dvije
hiljade.
Arapska priča
POŠTENI LOPOV
Jednom je nekakav veoma pošten čovjek naumio prodati svoje
odijelo.On ga uruči telalu,da ga odnese na tržnicu,no da nipošto ne
zaboravi upozoriti kupca,da je odijelo na jednom mjestu poderano.Telal
uze odijelo i ode.Uvečer se vrati i objavi da je odijelo prodao jednom
strancu.
- A jesi li ga upozorio da je odijelo prodrto na jednom
mjestu?“upita čovjek.
- Alaha mi ,to sam,eto,zaboravio!- uskliknu telal.
- Hajdemo odmah tom strancu ,prionu čovjek.
Njih dvojica onda pođoše potražiti stranca,ali ga ne nađoše;rekoše im
da je otputovao s karavanom.Onaj poštenjak tada zatraži od telala da
mu dobro opiše onoga stranca,pa uze u najam konja,i zaždi za
karavanom.Kad sutradan stiže karavanu,prepoznade stranca,priđe mu i
reče:
- Odijelo koje si jučer kupio od telala za toliko i toliko dukata,ima
manu,na jednom je mjestu prodrto,a telal ti to nije rekao.Vrati ti meni
odijelo,a evo tebi tvojih dukata .
- Onaj stranac izvadi onda odijelo,i dobro ga pregleda; i gle,uistinu
bijaše prodrto na jednom mjestu.
- Daj ti meni one moje dukate,da ih vidim - reče stranac vlasniku
odijela.
Vlasnik odijela izvadi dukate,pa ih pokaza strancu..
- Eh,to su baš oni dukati,koje sam dao onom telalu za odijelo.
- De,pogledaj ih malo bolje,- reče stranac.
Čovjek se dobro zagleda u dukate,kad ono,svi odreda lažni.Nisu vrijedili ni
prebijene pare.Stranac onda uze lažne dukate,pa ih baci ,a vlasniku odijela
kaza:
- Kupit ću ovo tvoje odijelo,kakvo je,takvo je,i evo ti za njega
onoliko pravih dukata ,koliko sam ti bio dao lažnih.
onaj čovjek onda primi prave dukate, i odjaše kući.
Arapska pripovijetka
ZAKOPANO BLAGO
Bio seljak,pa imao tri sina.Imali oni nekolike njive i livade.No sinovi
baš i nisu voljeli motiku.Više su voljeli plandovanje.Najviše je radio
otac.Okopavajući zemlju koliko je stigao,otac je sijao,žnjeo,vršio,mljeo i
tako prehranjivao obitelj.
No jednoga se dana otac razbolio i pao u postelju,iz koje se više nije
dignuo.Kad je osjetio da mu nailazi smrtni čas,on pozove sinove i reče im:
“ Sinovi moji, meni je vrijeme umrijeti.Nemojte tugovati,nećete ostati
bez kruha.Jer ja sam na jednoj od naših njiva zakopao veliko blago.”
“Na kojoj,na kojoj?” zagrajali sinovi.
“Eto,pamet me izdala,pa nikako da se sjetim”,reče otac.I malo potom
umrije.
Sinovi odlučiše potražiti blago.Već narednog jutra krenuše na prvu
njivu i stadoše je prekopavati.Cijelog su dana kopali,ali blago nisu otkrili.
“ Mora da je zakopano na drugoj njivi”,zaključiše.
Druga je njiva bila ponešto zapuštena,pa je nisu stigli svu prekopati
istoga dana .Trećega dana prekopaše je do kraja,ali i opet ništa od blaga.
“ Eh,sad”,rekoše sinovi uvečer,”ostala je samo još jedna ,blago je
zacijelo tamo.Sutra ćemo zorom na posao,pa ćemo ga otkopati.”
Treća je njiva bila najzapuštenija,budući da otac nije stizao da je
okopava.Sinovi se latiše motike,pa udariše junački prekopavati zemlju.Na
kraju dana ,znojni i umorni,ustanoviše da blagu nema ni traga ni glasa.
“ Ne razumijem”,reče najstariji brat.”Otac nas sigurno nije prevario.A
ipak, blaga nema.”
“Što ćemo sad? Upita srednji brat.”Od čega ćemo živjeti?”
Najmlađi se brat ogleda po prekopanoj njivi.Pogleda i drugu,i treću.I
reče:
“ Braćo,otac nas nije prevario.Mi smo uistinu našli blago.To je ova
prekopana zemlja.Trebamo je samo zasijati,i ona će nam donijeti velik urod
pšenice – više nego što smo ikad imali.”
“Da”,prionuše ostala dvojica,”bilo bi glupo ne iskoristiti ovaj naš silan
trud , i ostaviti zemlju nezasijanu.”
Tako i učiniše - zasijaše rahlu,dobro okopanu njivu.
Pšenica im nikada nije tako bogato rodila,žetva nikada nije bila tako
obilata .Dio uroda spremiše za sebe,a dio prodaše.
Tako je otac sinovima ostavio blago - naučio ih je raditi.
Ezopova prič
ČAVLI U OGRADI
Bio jednom jedan mali dječak,koji je imao lošu narav-znao je govoriti
ljutito,nabusito,osorno,znao je grditi sve oko sebe za najmanju sitnicu.Otac
mu je dao vrećicu s čavlima ,rekavši:
„Svaki puta kad te spopadne bijes ,zabij u plot jedan čavao.“
Dječaku se to svidjelo.
Prvoga je dana zabio u plot trideset i sedam čavala.Kako je vrijeme
prolazilo,tako je postupno učio nadzirati svoju ljutnju,pa se broj zabijenih
čavala smanjivao.Otkrio je da je lakše nadzirati vlastitu narav,nego zabijati
čavle u ogradu.
I osvanuo je dan kada nije zabio nijedan čavao u plot.Potrčao je ocu da
mu to dojavi.Otac mu reče:
„Budući danas nisi izgovorio nijednu grubu riječ,smiješ izvaditi jedan
čavao iz ograde.“
Dani su prolazili,a čavala je bilo sve manje .
Došao je i taj dan kad u ogradi nije bilo nijednog čavla.Otac tada uze
sina za ruku i pođe s njim do ograde.
„Dobro si to uradio,sine.Ali pogledaj:ograda je puna rupa.Ona više
nikada neće biti ista.Kada u bijesu kažeš drugima nešto ružno,ono ostavlja
ožiljak ,nalik ovim rupama.Povreda jezikom,često je teža od uboda čavlom.“
Zehra