You are on page 1of 248

ZIVOT I OBICf\JI

ft\USLIft\AHA

U

BOjNI I HE-'~CE.GOUINI

NAPISAO

RNTuN HRNGI.

DR\JGO ZNATNO POVECAt-IO I ISPRAVLJENO IZDANJE.

CIJENR· 4 KRUNE.

SARAJEVO

III1KLIIDII DIINIEllI II. KIIJONII.

'1907.

IY

~ iJ

ZIVOT I OBICf\JI

u

BOSj\J1 I HEl=\eEQOVIj\JI.

. i

NAPISAO

RNTUN HRNGI.

nRUGO ZNATNO POVECANO I I8PRA VLJENO IZDANJE.

Sl\ftI\JEUO.

toIAKLADA DAtoIlELA A. ~AJONA.

1906.

i'.-.

~.: .

HARVARD COLLEGE LIBRARY fROM THE ESTATE OF PROF. MILMAN PAIIKY

JAN. 10, 1936 '

,

SVA PRAVA PRIDRZANA.

'l'IAk DaDleI& A.. KajODa, SanJevo.

predgovor II. izdanju.

I.

Prvo izdanje moga djela Zivot i obieaji muslimana u Bosni i Bercegovini vee je odavna raspaeano. Jer mi neprestano stizu nove narudsbe, priredio sam drugo, znatno poveeano i ispravljeno izdanje. Pri tome sam nastojao, da udov oljim i pravednim zahtjevima kritike. Tako n. pro rado priznajem, da je naslov djela nesto preopsiran prema njegovom sadrZaju i da bi bolje bilo, kada bi glasio: Iz zivota i obieaja muslimana u Bosni i Bercegovini, jer nijesam opisao, niti sam u jednoj knjizi opisati mogao sve obicaje nasih muslimana.

Nakladu drugoga izdanja povjerio sam vrijednoj i poduzetnoj knjiZari Daniela A. Kajona u Sarajevu.

Kod sastavljanja ovoga djela bila mi je na umu jedino ta zelja,. da braeu preko Save, Dinare i Biokova upoznam s nasim muslimanima i njihovim obieajima, Ovo je upoznavanje tim nusnije, sto u nasim knjizevnim proizvodima, pa i u dnevnoj stampi, jos uvijek izbijaju znakovi nepoznavanja u tom podrueju.

Sarno onda, ako se budemo posnavali, moci eemo utrti puteve naSem megjusobnom pouzdanju i prijateljskom susretanju, a to je ono, za eim sam uvijek tezio.

Ako dakle ova radnja doprinese i najmanje tome, da se upoznamo i da se megjusobno postujemo, bien sretan i nikada ne eu poZaliti truda, sto sam ga ulosio pisuei ovo djelo.

8to sam napisao, nspisao sam na temelju vlastitih opaZanja, a donekle, osobito kod sibjan mekjteba i rusdija, poslusio sam se nekim stvarima stampanim vee u n8kolskom Vjesniku", a dobro su mi dosli i neki izvaci iz nBehara". OvQ· sam ueinio za-to, da radnja. bude potpunija i jasnija, a prema tome citalackoj publici milija.

Na koncu hvala ravnateljstvu zemaljskog muzeja u Sarajevu, koje mi je uzajmilo vi1\e kliseja, a hvala i vrijednoj i poduzetnoj knjiZari Daniela A. Kajona, koja nije zalila ni truda ni troska, da ovu knjigu sto ljepse opremi i tako je u svijet posalje,

Saraj evo, poeetkom mjeseca oktobra 1906.

Pi sac.

-----.-- .

Predgovor I. izdanju.

Kada sam pred deset godina dosao kao ueitel] u ubavi Maglaj na Bosni, dosao sam u novi meni nepoznati svijet. Ja, koji do onda muslimana, tako rekue, ni vidio nijesam, imao sam otsele, da megju njima zivim i da obueavam njihovu omladinu. Hvala prijaznom do~eku tamosnjih vrlo uglednih begova Uzeirbegoviea, ja sam se za kratko vrijeme na taj novi svijet priueio, te sam tamosnje muslimane radi njihovog trijeznog zivota i radi njihove iskrenosti i postenja zavolio, kao da sam medju njima nikao. Iz Maglaja premjesten u Livno, pa Bihae i Banjaluku, nasao sam, da su nasi muslimani svuda jednaki; jednako posteni i karakterni. Druzeei se snjima i zalazeei u knee njihove, sve sam ih bolje upoznavao, da barem u glavnim crtama opisem njihov zivot i obieaje i da tu knjigu posvetim njima i mojim zemljacima u Hrvatskoj.

Pisuei ovu radnju, pisao sam sarno ono, sto sam kroz ovo deset godina ili sam ~uo i vidio, ili sto su mi stare nene i drugs vjerodostojne osobe pripovijedale. Jedino govoreei 0 hadZijama i njihovom putovanju u Meku, opisao sam Oabu Bejtullah prema opisu Edhema-Rize, a kod asikovanja i prosnje posluZio sam Be donekle sa radnjom mladoga bega Kuliuoviea, stampanom u "Zborniku za narodni zivot i obieaje juznih Slavena", sto ga izdaje jugoslavenska akademija u Zagrebu.

Megju onima, koji su mi za ovu radnju najvise gragje dati, moram osobito istaknuti staru muslimanku Baranovicu u Bihaeu, koja zalazi u begovske, aginske, trgovaeke a i sirotinjske kuee ; koja vraea i uroke skida, koja kod hatmi, sunnetenja i vjen~ja domaeicama pomase i jela kuha - i jednu staru katolikinju, koja

----- .... _---;.-- -------

je sa osam godina, kao siroee bez oca i majke dosla u jednu od prvih begovskih kuea u Banjaluci kao sluiavka i ondje svoj vijek provela. Od njih sam saznao potankosti za djetinstvo, asikovanje, nieah i smrt, pak im ovim, izrazujem svoju iskrenu zahvalu.

Osim njih mnogo su mi na ruku isli moji bivsi ueeniei u trgovaekoj skoli u Banjaluci, Muhamed Hodsic i Selim Alie, koji su tako sretni, da imaju rodice, koje znadu vrlo lijepih haremskih pjesama, koje sam sarno po njima sakupiti mogao i koje eu, ako Bog da, sto skorije u svijet 'izdati.

Bog sami znade, koliko narodnoga blaga le~i u bosanskim haremima, ali se barem jos do danas do njega doei ne mose, pak ee i propasti, ako se ovako slueajno ne otkrije. Muhamed Hodsic dao m.i je osim toga podatke za porod, kako je to euo od svoje majke hodsinice u Posavini i drugih iena, njegovih rodiea. Budi njemu i Alien iskrena hvala.

Sto se vjerske strane ove radnje tiee, dali su mi najvise uputa moji dobri prijatelji, hodse u Bihacu i Banjaluei, eija imena iz stanovitih uzroka ovdje objelolaniti ne mogu. Hvala im i od Boga plaea!

UBi h a e u, mjeseca studenoga 1899.

pisac.

,

--_.

_r"

muslimani Bosne i Hercegovine starinom su Slaveni. Poslijepada $ slavnoga nekada kraljevstva bosanskoga godine 1-163. pod osmanlijsko gospodstvo, odrekose se mnogi Bosnjaei vjere svojih otaca i prigrlise vjeru Muhamedovu, Islam"), te su mu i dan as najvjernije pristase. Vjeru svoju usko spajaju s onima, koji su im je donijeli, sa Turcima, i za to se rado nazivaju Turcima, a svoju vjeru tnrskom vjerom. "Turske mi vire", obiena je zakletva, kojom se naS musliman zaklinje. Ako se je sto vazna dogodilo, pita jedan drugoga: "Staje, ako si Turein ?", "Govori, ako si Turein!", ako ko koga za savjet pita ili sto moli, veli: "Sta eu, ako si Tur~in?" "Pomozi, ako si Turcin!"

Domovinska je cud u nasih muslimana i danas slabo razvijena jer kod njih prevlagjuje vjerska strana. Tako n. pro nijesu oni sve do najnovijeg doba, do okupaeije, pravo znali, koje su narodnosti. Bezi, uglednije age i ueeniji ljudi govorili su da su Bosnjaei i da govore hrvatski, ali masa naroda niti je znala, niti jos danas znade sto je.

Osim ovih muslimana ima uBosni i Hercegovini potomaka pravih Osmanlija, koji su se iza pada kraljevstva bcsanskoga, ponajvise kao cinovnici, obrtnici iIi trgovci u ovim zemljama nastanili, Te doseljenike i njihove nasljednike zove narod TurkuSama, "za razliku od domaeega bosanskoga mu sli mana. Pravih TurkuSa ima danas u Bosni i Hercegovini vrlo malo. Zenec naime kroz Ceti~i stotine godina domaee sceri, naueili su oni jezik i obieaje ove zemlje i malo po malo izgubili svoj prvobitni i dobili nov, cisto slaven ski tip.

*) Islam je arapska rljee, a znael pouzdanje u Boga.

,

- 10-

Bosanski musliman veeinom je visoka uzrasta, sirokih pleeiju ijakih misica, On je ponosan, kao i zemlja, u kojoj se je rodio i uzgojio, a ponos mu najbolje odaje junaeki hod, bistar pogled i visoko (I,elo:

Ja kakav je Suljo barjaktare, Tanka stasa, rumen a obraza, Crna oka kano u hajduka,

A pleea mu sira od arsinn,

Bosanski je musliman umjeren u jelu i picu, on je njesan mus i izvrstan otae svoje obitelji. Posten je i pouzdan, a gostoljubiv i susretljiv kao i svi Slaveni uopee, Jeli stekao iskre. na prijatelja, na koga se smije i moze pouzdati, vjeran mu je do posljednjega daha. Neprijatelja mrzi i tesko oprasta uanesenu mu uvredu. Ou se ddi arapske posloviee. koja kase : " Ispruzita strjelica vise se ne vraea." Nasi su muslimani veliki prijatelji lova i junaekih igara. Bosna je jedna od onih rijetkih zemalja u Evropi, u kojoj se je sve do danas odrsao loy sa 80- kolovima, premda i to malo pomalo prestaje. Lovom sa sokolovima bave se jos jedino plemieke obitelji Uzeirbegoviea u Maglaju na Bosni i Sirbegoviea i Smailbegoviea u Tesnju. Isvrstne sokolove za loy hvataju u Ozren planini, pa kada su ih izvjefbali, idu snjima u loy. Soko sjedi loveu na ruei, a na ---""--~-- glavi mu je ervena kapica. Kad Stnro bosansko begovsko odijelo, bo- lovae opazi kakovu pticu, skine gato izvezeno srmall, zlatnom i srebr-

nom zlcom, te svilom. mu kapu s glave, a on poleti



-11-

cO 8 .;;

o

'0 .!<: o UJ

d UJ

> o

~

strjelovitom brzinom za njom, uhvati je i donese Osim manjihptica hvata soko prepelice, treke udariee i na mnogo veeu pticu od sebe.

Zaeudo je kako brzo sokO' upozna nekoliko nedjelja ide Oil snjim u loy i

svome gospodaru. sljuke, a nekada

svoga gospodara. Vee iza ne ee da ga ostavi. Osim

.- 12-

l

- 13-

sa sokolovima love neki, osobito manje vrste ptica i sa akmadzama, kopeima.

Soko je muslimanu vrlo draga ptica. On je znak sreanosti i hrabrosti. Hrabrost se junaka cesto, ne sarno u narodnoj pjesmi, nego i u ~bicllom govoru, isporegjuje hrabrosti sokola, jer on u sebi sadrsava sva svojstv.a, koja treba da rijese valjana junaka. Hoee Ii naB musliman da oznaei brzinu, veli on: "Brz je kao soko." Junak je ne sarno hrabar kao soko, nego ima i oko sokolovo. Prijatelj zove prijatelja, a junak junaka svojim sokolom. I otae i majka vele SlDU svomu: "Sokolicu moj." U narodnoj pjesmi soko je uz Iastavieu listonosa, koji zaljuhljenima listove donosi:

Beg Mustaj-beg ikindiju klanja, Siv. mu soko na ramena sjeda, Iz kljuna mu Iistak knjigu hiti.

Djevojka prispodablja sebe sa prepelieom, a svoga dragoga sa

sokolom, pak veli: .

Pripelica jeste za sokola, Za Rizvana ovaka divojka.

Bosanski su muslimani agrikultaran narod. NaB musliman uziva n svojoj kueici, svojoj slobodiei. On silno Ijubi onu grudu, koju su mu pregji namrli i za to ne prodaje svoje oeevine. On to cini sarno n velikoj nuzdi. i u skranjoj potrebi. Da su ipak neki prodali i da jo~ i danas prodaju svoja dobra i sele u Aziju, uzrok je ponajvise spekulaeija bezdusnih ljudi, neprijatelja ovoga elementa, koji su prostodusna covjeka nagovorili da seli, da se tako u beseijen do-

cepaju njegova dobra. "

Malo ima naroda u svijetu, koji onako iskreno, onako odano i sa uvjerenjem ljube svoju vjeru, kao sto ju ljubi bosanski mtrsliman. On zivi i umire za svoju vjeru i nieim ga ne mozes toliko uvrijediti, koliko povredom njegove vjere i vjerskih osjeeaja. On se nzda u dragoga Boga, velikoga Allaha, pa ako ustreba, on co ravnodusno podnijeti sve boli ovoga svijeta, on ee za vjeru zrtvovuti say svoj imetak, on ce dati i zivot svoj za svetinje svoje. On je odan vjeri i tvrdo vjeruje, da je sve, lito se usvijetu dogagja, od Boga sugjeno, pa dogodilo se, sto mu drago j bilo to dobro iIi zlo, on to ravnodusno podnosi, jer zna, da mu je to dragi Bog za njegovo dobro vee unaprijed odredio.

- 14-

Bosanski je muslimau vrlo ponosan, jer je uvjeren, da je stvoren da zapovijeda, a ostali da ga slusaju, Prema tomu on se i vlada, pa je bas za to skoro uvijek tih i sabran, govori malo, a kad govori pazi, da ne rekne, Sto nevaljana iIi odlicna covjeka nedostojna. Ja slusim vee sesnaest godina u ovim zemljama, ali sam rijetko kad (i to tek u najnovije doba) euo, da bi i najprostiji musliman opsovan Boga iIi sveea, Musliman mrzi i prezire onoga, koji psuje ine moze da pojmi, kako Bog gromom ne zgromi onoga, koji ga huli. Putovao sam zeljeznicom iz Pakraca u Daruvar. U istim kolima sjedilo je vise ljudi, koji su se u inteligenciju ubrajali, a megju njima i jedan musliman iz Banjaluke. Neki od mlagjih putnika porjeeka se sa kondukterom i opsujc mu Boga, a nas mu mualiman nnrno ali ozbiljno rekne: "Bog ti jc dao te lijepe oei ta lijepa

r

l

j

<.j

Ceir.

-15 -

nsta, da gledas nebo i da ga slavis, a ti goa psujes, To je sramota!" Zaista velika sramota. A tek moral?

Bosanski je mnsliman vrlo karakteran, a rijee mu je svcta, pa je Ii ti sto obeeao, odrZacc obeeanje, makar mn to i tesko bilo. Lai mrzi nada sve, a i siromaSak ee se rijetko zaboraviti, da sto ukrade, jer je to Covjeka nedostojno.

Mnslimani vise envstvujn, nego Ii nmuju i za to su, osobito stariji i imueniji, koje ne taru brige za egzistencijn, ozbiljni, zamisIjeni i kao zadnbljeni u neku daleku, neopredijeljenu misao. Neki od njih mogu u tima mislima eitave sate prosjediti na obali rijcke i gledati, kako voda teee, a da s nikim ni rijeei progovorili nijesu. Isto tako 'lDogu oni uz lulu duhana iii dobru cigaretu dane prosjediti iii eitava poslije podneva u bladu granate kruske, sljive· iIi jabuke posmatrati let. ptiea i oblaeke, kako ih vjetrovi po borizontu gonJajn, a da pri tome nista, ama bas nista ne misle, niti ne osjeesju. To je tako zvani ceif

Ceif je nesto posebnoga, sto osim nasih muslimana valjada ni jedan narod na svijetn ne poznaje. I kao sfo Francnzi imajn svoj esprit, tako imajn nasi muslimani svoj eeif Ali kolike li razlike izmegjn eeifa i esprita?! I dok se pod espritom razumijeva nesto spretna, poletnoga, oznacuje uam eeif, da se je Covjek smirio, da se je smirilo ne same tijelo, nego i dub njegov. Ceif je "kada se uzneses u neko besbrizno carstvo, ne znajuei za Cas ni da dises, ni da kavu pijes iii grises cigar duhana." Elem nesta sliena onoj talijanskoj: "Dolce far niente''. Ceif opet u sirem smislu jestono, sto bismo mi rekli: "boce mi se" iii "drago mi je". Ako Covjek nesta ueini, pa ga ko upita, za sto je to ueinio, odgovoriee mn: "Tako mi je biIo po eeifu." Isto tako upitas Ii ga, za sto nesto nije ueinio, reei ee ti: "Nije mi bilo po eeifu'' - pa niirna Bosna.

Kada iduputem,gledaju uvijek preda se, ne zastaju i ne ogledavaju se, Oni su i u kahvi i na sijelima vrlo mirni i gdje se . sastajn, nema bnke ni vike, svi se tiho i ozbiljno razgovarajn, pa kako sa se mirno sastali, onako se mirno i rastaju.

Jer su ensti u karakteru, naravno je, da sn konzervativci i da kao takovi mrze sve novotarije. Bas radi toga su se toliko opirali svojim sultanima i bas radi toga su skoro sve reforme turskoaa carstva u Bosni i Hereegovini na najveei otpor nailazile. Ima li

16 -

inteligentnijega muslimana, a i krseanina u o-yim zemljama, komn

. nije poznato ime i djela glasovitoga pobornika za bosansku slobodu, ponosnoga plemiea i junaka "Zmaja od Bosne", Husein - kapetana Gradaceviea, koji se je godine 1832. na celu bosanskih nezadovoljnika digao protiv svoga padisaha, sultana Mahmuda IT., da oruzanom rukom obrani stari red, i koji je tako skupo platio svoju Ijubav za obieaje, sto ih je od svojih pregji naslijedio!

Konzervativnoj cudi nasih muslimana ima se pripisati ito, sto se oni svi jos ni danas ne slufe metrickom mjerom, premda je dekadieki sistem jos godine 1873. u Austro - Ugarskoj monarhiji uveden, a godine 1878. sa okupacijom u Bosnu i Hereegovinu unesen. Oni," osobito megju se, mjere jos i danas tekueine i tezine okama, a dusine arsinima. Oka ima jedan kilogram i 28 dekagrama ili taenije 1283 grama. Oka se dijeIi na cetiri litre, a svaka Iitra Una po stotinu drama. Stotina oka zove se . tovar, a pedeset, po tovara iIi strana. Na oku ide ravno cetiri stotine dukata, pak je prema tomu svaki dukat tezak po jedan dram. Arsin ima75 centimetara; dug je dakle kao srednji Ijudski korak.

I za novae slufili su se oni sve do najnovijega vremena, dok nije krunska vrijednost uvedena, starim nazivima, a neke su jos i do danas zadrzali. Oni jos i dan as raeunaju na grose, pare i akee, za tim na cvancike iIi plete, talire, marijase, . zolote i viziine. Pa kako je u nas temeljna brojna jedinica kruna, tako je u njih gros. Gros vrijedi u Bosni sesnaest, a u Hereegovini dvadeset helera, VeIi se: "kupio je iIi prodao je ovo iIi ono, za .toliko i toliko stotina ili hiljada grosa." Dva helera imaju pet para u Bosni, a cetiri u Hereegovini. Oni prodaju jos i danas zito, jaja, sijeno i drugo kojesta na pare. Oka kukuruza na primjer, vrijedi trideset i dvije, a pseniee cetrdeset para, doeim jaje vrijedi deset do dvadeset para - vee kako kada. Cetiri helera zovu se jednim imenem marijaS. ViZlin vrijedi u Bosni dvadeset i eetiri, a u Hereegovini trideset helera. Cvancika ima sesdeset i sest ili sesdeset i osam helera, a talir ima cetiri krune. Stare cetvorke zvali su dvajesticama iIi patakunima, a tako zvane dvosekserke iIi dvogroske, stoparicama, [er su imale stotinu para.

Bosanski muslimani i muslimanke vri3e svoje vjerske dusnosti najveeom taenosti, Nas musliman ide pet puta na dan u svoju bo-

- 17-

gomoIju, dzamiju, da se ondje pomoli i pokloni Bogu svomu. eim je zora zarudjeIa, zove ga pijev mujezina na jutarnju molitvu, sabah. U po dana klanja on podne. Dva sata prije zapada sunea ide

opet u diamiju i klanja ikindiju. Kad sunee zagje, klanja aksam, u dva sata

poslije zapada sunea, klanja jaeiju, a onda ce na poeinak. Ako je na putu iIi ne moze da klanja u dzamiji, klanja on gdje ga stigne doba za klanjanje. On to cini i u tugjoj zemlji, makar ga neznalicc i objesni stvorovi radi toga i ismjehivali. On prostre svoju serdzadu, iIi eilim, koji uvijek uza se nosi, okrene se prema Meki i zaboraviv na sve svjetovne stvari, ne obazire se ni ua lijevo, ni na desno, vee sc moli dragomu Allahu.

Dok muskarei mole u dzamijama, klanjaju njihove zene, seeri i sitnija djeca u kucama, jer je zenama, osim u neke dane, a 1Ia po se za ramazana, kada idu da cuju vaz, propovijed, zabranjeno polazenje dzamija.

eim je koji musliman

llz:lmija u kasabi iii varosl. u dzamiju unisao.dotaknuo

:ae je palcima resiea 11a usima u znak, da je otsele gIuh i slijep za sve svjetske stvari, a onda stane pred mihrab, oltar. Do njega stane -drugi, pa treei i cctvrti, dok He ispune prvi red pred mihra-

2

- 18

born. lza njih poreda se drugi red, pa treci i cetvrti, koliko je vee vjernika u dzamiji. Jedan je red od drugoga tako udaljen, da jedan drugome kod klanjanja ne smeta ..

Dsamijski hodsa, imam iii muftija, stanc sada pred vjernike i dova, molitva, zapocne, Prije i za vrijeme molitve niko ne govori, niko se ne smije, niti se ogledava. U dzamiji vlada sveti mir i najveea tisina, Na rijee hodse ili koga drugoga, kojr pred vjernicima klanja, svi se sagnu, onda kleknu i kleeeei dotaknu se celom eilima, koji su prostrti na podu dzamije. Za tim ustanu i opet se sagnu i to 11 sabah eetiri, u podm' dese]. 11 ikindiju osam, uksa111 pef: a u jaciju tri-

~ -~ i

nacst putu .. Oifavo to vrijeme

13k!) je 11 M.<lmiji tiho i mirno, clu. csim pijeva hodsina ko. mihraba i mujezinova na mah- '

Dzamija u se:u vilu, koru, te sl1stanja haijina, pojedinih « uzdaha i puckanja ljudskih zglobova nista cuti ne mozes.

Kada se molitva svrsila, izlaze vjernici iz dzamijo isto tako mirno kao Sto su i unisli, Tek kada su se od dzamije ponesto udaIjili i rahmet "prid" dusu mrtvima proueili, zapoene razgovor.

U Mamiju ide musliman iIi bosonog ili u earapama iii u mekanim cipelama, mestvama. Bogatiji i odlicniji muslimani, a na po se age i begovi, nose dvostruke eipele; stariji jemenije iii postole, a mlagji kalose. Kada ce .dakle, da se Bogu pomole, ostavljaju gornje

- 19-

eipele pred vratima, a u mekanima ulaze u dZamiju. U molitvi su tako sabrani, da ih nista rastresti ne moze, pa dok oni klanjaju da dogje u dzamiju i koji inovjerac u cipelama, sto je strogo za-

'branjeno, oni se ne ee okretati ili mu sto reei, dok nijesu svoje molitve svrsili.

Prije nego ce se nas musliman Bogu pomoliti, uzima on abdest iIi avdest, to jest on si prema propisima svoje vjere pere obraz,

Dvoriste i ulnz u Begovu dzamiju u Sarajevu.

Pred dzamijorn vldl se sadrvan iii vodovod za uzimanje avdesta.

vrat, usta, Doge i ruke, da cist dogje pred svoga Boga. 'Radi toga. su i dZamije sagradjene ponajvise pokraj vrela, rijeka i potoka, ili ako nema vrela, dovode vodu sedrvanima, vodovodima, eesto iz velike daljine iz vrela, koja Ijeti ne presuse, da imaju uvijek dovoljno vode za uzimanje abdesta. Ako musliman nema pri ruei vode, mora je potrasiti, a ako je ne moze naci, dotakne se rukom zemlje, iii

..

-20-

ako je u pustinji, pijeska, pa eini rukama znak preko lica i ruku. do iznad lakata, kao da se pere i pri tom moli molitve, koje su propisane, kada uzima mokri abdest. To je tako zvani tejemmum, .suvi, a vrijedi u nusdi kao i mokri abdest.

Kao u cijelom rnuslimanskom svijetu, tako su i bosanske dzamije po veeim gradovima sagragjene po uzoru velieanstvene Aja Sofije u Carigradu. Po selima, trgovistima i manjim gradovima dzamije su malene; neke su od kamena, a neke i .od drveta. Dsamije 5U izvana i iznutra vrlo jednostavne. Na dzamijama su visoke, uske i okrugle munare ili minareti. Na te munare uspinju se mujezini i pozivaju narod na molitvu. U svim su dzamijama po zidovima lijepo ispisani stihovi iz kur'ana, a inaee nema u njima ni slika, ni drugih nakita, Sve diamije pokazuju pravcem na istok, sve su okrenute prema Meki. U glavnom zidu, koji je prema Meki okrenut ima uzak, dosta visok izdubak - to je mihrab, gdje hodsa, imam, muftija ili ko drugi, pred narodom klanja. S lijeve stranemihraba je kjurs iIi curs, propovjedaoniea, gdje hodza drZi narodu vaz, propovijed, a s desne strane mimber, gdje svakoga petka mole za haIifu, vrhovnu duhovnu glavu svih muslimana, a 18. augusta i za llaSega uzvisenoga vladara .. Mimbera nema svaka dzamija nego samo one, koje imaju berat, dozvolu, od sultana. Osim dove, molitve, za sultana, uei bodza kod mimbera svakoga petka u podne hudbu i klanja dzumaj. Kada je proueio hudbu i klanjao dzumaj, sagje s mimbera, stane pred mihrab i klanja podne kao i u ostale dane. -Osim petka uee hudbu i klanjaju ~zumaj samo prvi dan velikoga i prvi dan kurbanskog bajrama, jer je petak prvi inajodlieniji dan u sedmici. U diamijama, koje nemaju berata za hudbu i dzumaj, nema ni mimbera, nego vjerniei, koji pripadaju manjim dZematima idu u petak u podne, a isto tako i na bajram, u one diamije, u kojima se uei hudba i klanja dzumaj. Osim hudbe i dzumaja mogu i u manjim dzamijama ueiti t. j. klanjati sve vaktove, naime sabah, podne, ikindiju, aksam i jaciju. Na suprotnoj strani mihraba je mahfil, kor, na kome mujezin odgovara hodsi kod klanjanja. To [e evo say unutrasnji namjesta] i ukras dzamija.

Pa bas ta jednostavnost u dzamijama, i onda onaj tihi mir za vrijeme molitve, pobugjuje u dusi eovjeejoj neki strah, tu istom uvigjas svoju nistetnost pred Velieaustvom Bosijim. Na mene no

21

moze nista tako djelovati, nista me ne moze tako na pobosnost potieati, kao taj mir za vrijeme molitve. Tu tek opazam koliko smo mi krseani u pobosnosti za muslimanima zaostali, mi, koji se ri crkvi, u kU,ci Bosijo], tako rado razgovaramo, salimo, smijemo i okreeemo.

Cijela je diamija prostrta eilimima i serdeadama, a siromasne obicno do poloviee eilimima, a od poloviee hasurama. Ali ne samo da su dzamije cilimima prostrte, uego ces i u privatnim kueama nasih, pa i siromasnih muslimana naei lijepih i velikih eilima i bas ti eilimi ugodno se dojimlju stranca, koji prvi put ulazi u muslimansku kueu iIi bogomolju. "Zanimljivo je pitanje", veli neki pisae "odakle je dosla umjetnost tkanja eilima u Bosnu? Je li se ona razvila iz prirnitivnih poeetaka tekstilne vjestine, koju nalazimo \I svih Slavena, pa i u Bosui, iIi je ona usla putem tugje kulture, koja si je prokreila .pnt u Bosnn?" On sam sebi odgovara i dolazi do zakljueka, da je tkanje cilim~ po svoj priliei preslo sa istoka, sa islamom u Bosnu. A za sto? Za to, jer ces na istoku naei u svakoj kuei, pa i u skranje fukare eilime, doeim na zapadu imaju eilime samo bogatasi; sirotinja za nje ni ne, zna. "Sudimo i po tom", veli isti pisae, "du su eilimi presli sa islamom u Bosnu, jer svaki musliman ili muslimanka, kada klanja, valja da prostre pustekiju iIi serdZadu i da se na njoj Bogu moli. Cilimi sto se i danas tku u Bosni, tku se po uzoru istih istoenih tkanina, koje i u Bosni nalazimo. Da je indnstrija eilima sa istoka presla u Bosnu, vidi se i po tom, sto je ta grana tekstilne industrije jos i danas vrlo razvijena u onim zemljama, kojima su zapovijedali Osmanlije: u onim zemIjama, u kojima nijesu Osmanlije vladali, industrija je eilima vrlo neznatna. Malo po malo razvila se je industrija eilima u Cijeloj zemlji, kao kueni obrt, pa bi eovjek, koji ne bi znao, da je ti grana tekstilne indnstrije presla od Osmanlija, mislio, da joj je sijelo u Bosni, a ne na istoku.

Uvidiv bosanska vlada, da nas narod u ovim zernljama, ims mnogo sposobnosti i dara za industriju eilima i da bi se tom granom tekstilne industrije moglo stvoriti novo vrelo narodne privrede, otvorila je zemaljsku radionieu cilima u Sarajevu. U toj radioniei radi dnevno do dvije stotine vjestih radilica, a njeziui proizvodi ne samo da su stekli lijep glas u zemlji,nego jos vise u inozemstvu,

- 22-

- 23-

", a osobito 'na izlosbama u Budimpesti, Beeu i Bruselju. Cilime izra,djene u bosansko-heroegovaekoj radioniei eilima, izvoze i u inozem, stvo, a na po se u Njemaeku, Francusku i Englezku, gdje su svojom ,lijepDm izradom i solidnom gragjDm na glasu.

Kako nas narod ima vrlo bujnu fantaziju, stvorio je price 0. postanku skoro svih sela i gradova, IStD tako. ima on price i 0. PDstanku veeih i ljepsih dZamija. 0 sagragjenju Ferhadije u Banjaluei .na primjer, ima ne samo priea, nego i pjesma. Narodna pjesma ,osniva se viBe na istini, na istoriji, dok je priea nikla u bistroj

glavi nasega muslimana. Ferhadiju sagradio je bosanski pasa Fcrhad -pasa, iza kako je" kod Budaekoga godine 1592. potukao austrijsku

-vojsku pod vodstvom generala Auersperga. U toj bitci pogibe sam

'Auersperg, a njegov sin Engelsberg dopade ropstva, Mati njegova, da spasi sina, plati veliku otkupninu i s tom otkupninom sagradi .Ferhad pasa dzamiju, koja se po. njemu prDzva Ferhadija.

Narodna priea lijepo popunjuje pjesmu pa veli: Kada je dZamija bila gotova, pitao je Ferhad pasa neimara, majstor basu, Radu, da li bi mu mDgao JDB ljepsu dzamiju namjestiti, Rade mu odgovori, "da bi, kada bi mu bolje platio, Kad to' cuje Ferhad paBa: vrlo se

rasljuti, zatvori Radu i njegove neimare na munaru i reee im, da ee ih za tri dana pogubiti. .Kad to' cuje majstor basa Rade, reee svojim drugovima: ,,8tD eemo sada braeo ? AkQ se ne spasimo, svi

'cemQ PQginuiL U Svi neimari nikom ponikose i niko ga ne znade svjetovati, Iz te nevolje ipasi ih sam Rade. Na munari naime ostalo je JQB ne~Q Iipove gragje i on naeini od nje krila sebii svojim drngovima. Kad bi treeega dana u zorn, sleti Rade sa munare, preleti preko V rbasa i doleti do. sela Rebrovca. Tu pane, slomi si rebro i odatle selu ime Rebrovac, Pavao. pane u Pavloveu, 8imun 'U Simieu, Ivan u Ivanjskoj, a Dragoje u Dragom blatu i tako su

ta mjesta po. njima dobila svojadmena. '

Kraj veeih dzamija, a na po. se u Sarajevu, Banjaluei i MD'staru su zidana turbeta. To. su grobniee, mausoleji, onih hair-sahibija, dobroeinitelja, koji su dzamije sagradili. U tim turbetima mole softe j hodse svakoga petka za one, koji su tuj ukopani, U veeim mje'stima ima kraj' glavne dZamije Oi sahat kula .. TD je visok, cetv'erouglat toranj, a na njemu sat, koji obieno Ii la turca pokazuje dobe dana i noei.

- ~-l-

~ ,J.a J,....~,.l",-.rUw, i 0 l"jeri La..:ili mu.,or:mot.t . a, jer je l"jera .-..1 Mjn"*: uplinIa oa mi~jenje. ':'00 i (~rjd.:. biiT wlik.:'P dijela ~,!a naJY~ u ,-,rim zem1jama.. lIa..Jiman l"jeraje u jedn.:~ Boga. "',ji j~ jl:flall i jedin>!tTeo. ...wJlYdan i mi:'_~l". k.:,ji p"~uje IIj,..1a Ijull.~ t~ ib J~uje ill kazui &..g: je st\";:.nQ nt>b: i zemlj~ <fUJw",~ mjf~ i zrijezde i iWe~ it., je .oa Iljima.. :ScL~u je mUi· mario najlftrraije zadranjeno sIikati ;dike i pruiti kipo:we od data.. g,...1J'!L dn-f~a iii kamen~ cia Be narod ;§3eou od ido:.kopolcl.:mstu. PrY. Ijudi Zl"ali lAI 8f! Adem pejgamber alejhi selam~, Adam i hazrf-fi lIan-a. Eva. Bc..g je stvorio lovjeka od zemlje i udahnuo mD 'If~mrlu dtOOi. Zenu je stvorio od muieva rebra i z.a to mora fena "iti .,.-ndutna i podlozna iWOJDe muiu. Osim ljudi stvorio je Bog mJl/..g/, melel~ angje~ a najveei so megju njima DZebl'llil: glavar KUn(2 i mje:l(!f2. 00 je snio sve svete knjige s neba Oil zemlju i dal, iL pejgamberima. Drugi je melee llika~ koji BoZijom voljom ,Jajf! ki~. Trel.j je Izm~ koji claje l"jetrol"e. a i'errrh AzraiI, koji .,rima IjudAke dUMe: kad oovjek umre,

Svaki (~.ovjek ima dva meleCa; jedan mu sjedi na desnom, a drugi na lijevom rameou. Ouaj na desnom rsmenu piSe ojegova dllhra1 a onaj na lijcvom, nj~va zla djela. lIeleei ~nvaju oovjeka i brane ga od svakoga zla. Narodna haremska pjesma pripovijeda nam, kako je otae nevino optuienu seer tri puta D1Z kulu baeao, da vidi je Ii kriva iIi nijc:

Uzc Tiellu za bijelu rnku, Pa je baea niz visoku kulu.

Ali svaki put doeekali su je njezini meleei nil svoje rake i lIijjta joj 8C nije dogodilo.

Hatidzu su meleei ~uvali, Ne slomila ni Doge, ni ruke.

Ali ne samo cia naB musliman vjernje u dobre, ncgo i u de duhovc iii liejtanc. Kada je Bog stvorio prvc ljude, zapovjedio je meleeima, da im 8C poklone i cia ih priznaju za sebi ravna Botija stvorenja. Svi su meleei Boga poslusali i ljudima se poklonili, sarno to ne htjedc ueiniti poglaviea melees, Iblis, On reee: "Kako Ce Be

.) Kada nas musUman spomene Ime bilo koga pejgambera, uvijek ce nadodatl: Alejhl selam, jedlno kada spomene ime najveceg Botljes Ijublmca 1 poslanlku Muhamed pejgambera, reel ee : Alejhi selatu veselam, dB rnu time oda svoje nslveee postovanje,

- 25-

svjetlo pokloniti zemlji!?" Radi toga prokleo jb Bog Iblisa i dodao mu mnogo djeee. Ta su djeea sejtani, djavoli, koji dolaze ua zemlju i nagovaraju ljude na zio. Tako je dakle po lblisu i njegovoj djeci sve zlo doslo na ovaj svijet.

Vjeru dao je Bog ljudima po svojim pejgambcrima. U svemu ima sto dvadeset i eetiri hiljade pejgambera, a najveei su Adem pejgambera. s., komu je melee Dsebrail snio deset zapovijedi Bozijih ili suhufa: Drugi je Ibrahim pejgamber a. s., Abraham, koji je takogjer primio deset suhufa .• Sit pejgamber a. s. trideset, u svemu dakle stotinu suhufa. Iza ovih dolaze Musa pejgamber a. s., Mojsija, komu je Bog po melecu Dsebrailu poslao knjigu zakona, tevrat. Poslije njega dosao je Davud pejgamber a. s., David, i dobio knjigu zebur. Isa pejgamber a. s., Isus Krist, dobio je knjigu indsil, evangjelje, a najkasnje dosao je najveei pejgamber Muhamed alejhi selatu veselam, koji je dobio knjigu kur'an. Muhamed je pravi poslanik i ljubimae Bosiji, on je donio pravu vjeru i zakon od Boga na ovaj svijet. Poslije njega ne ee biti pejgambera do kijameta, strasnoga suda.

Svaki je musliman duwn da siri svoju vjeru megju inovjercima, koliko samo moze. Osim toga obecaje vjera dzellnet, raj, onomu, ko pogine u boju za svetinje svoje. Ona ga uei ito, da mu je vee unaprijeg sugjeno, gdje ee, kada ce i kako ee umrijeti, i za to ide on vesela srca u boj i bori se zamjernom hrabrosti, jer je uvjeren, da je u Bozijim rukama, i da ce, ako mu je sugjeno poginuti, i u raju uiivati sve slasti, koje je Bog pravovjernima obeeao, a ako nije, da ee iznijeti glavu i iz kise neprijateljskih tan eta.

Iskreno, s najveeim uvjerenjem odani svojoj vjeri, nastojali su nasi mualimani, da i krscani u Bosni i Hercegovini prigrle islam, pa jer ovi nijesu htjeli, da se odreknu vjere svojih otaea, trajao je u ovim zemljama sve do najnovijega doba, do okupaeije, neprestani potajni vjerski rat i mrsnja izmegju krseana i muslimana. Nije to bio rat, kao sto su ratovi na bojnom polju, nego su se einila nasilja i bezakonja s jedne i s druge strane; nikada nijesi bio sjeguran za zivot, postenje i imanje. Mi ipak ne smijemo misliti, da je tome bio islam kriv. Mi smo istina naueni da vjerujemo, da je islam netolerantan, ali ko bolje prouei zakone te vjeroispovjesti, uvjeriee se, da islam traii od svojih prietasa ljubav i snosljivost naspram

-- 26-

sljedbenika drugih vi eroispovijesti. Sam Bog zapovjeda muslimanima po svom najveeem poslaniku Muhamed pejgamberu, da svijet zove u vjeru i na pravi put ne silom, ne ognjem i maeem, kako to neki zapadnjaci nee, nego mudroscu, lijepim savjetima i blagom polemikom.

Da je "islam sam po .sebi tolerantan naspram drugih vjeroispo-

- vijesti, uee nas ne sarno mnogi kitabi, knjige vjerskog .iddaja, nego i istorija. Bagdadski kalif Mutevekil Aallah Abbasovie '~aveo je bio u svojoj drzavi za nemuslimane posebne znakove u odijdu, da se razlikuju od muslimana. Ovaj postupak bio je protiv . ~hijatskih

- ustanova i za to ga je odbacila i osudila ne samo ulema, vise mu'slimansko svecenstvo, nego i inteligentniji muslimani svjetovnjaci . . I zbilja, eim je sjeo na prestolje Ebu Dzafer Mansuri, kojt: je e- bio ne sarno valjan vladar, nego i vrlo dobar muslimanski teolog, uki-

- nuo je te znakove. Osim toga sagradio je on u svom glavnom gradu ,vise jevrejskih hramova i krscanskih «rkvi, a sudio je po serijatu svima jednako, ne pitajue, da li je 'dotieni musliman ili ne. Najslavniji bagdadski kalif Harum Erresid imao je krseanina za svoga glavnog Iijecnika, Bto vi~f>r ima dosta slueajeva, da su muslimani uzimali krseane, da im"reorganizuju mejtefe, te eisto vjerske muslimanske ueevne zavode, te im davali, da u njima podueavaju u. socijalnim naukama,

Da je dakle isl~ netolerantan, zar bi to dozvoljavao Yl ,Ali pogjimo dalje. Serijat zapovjeda muslimanima, da budu premasvakom eovjeku bez razlike snosljivi i uetivi, i bas radi te nauke ,ne samo da je u turskom earstvu, nego i u Bosni bilo vise pasa, vezira i drugih vecih einovnika krseanske i jevrejske vjeroispovi'jesti, koji su i u drzavi i na dvoru zauzimali vrlo vasan poloZaj, a nijesu se za to moraIi odreei svoje vjere.

, .

Sve je toIijepo, reei ee moguee kogod, ali ako je islam u istinu tako tolerantan.. odakle tolika progonstva krseana " u ovim .zemljama prije okupac(je?! Istina, i toga je bilo, ali tome nije bio kriv islam, nego su bili krivi pojedinei, koji su u svome prevelikom ,1"CVIlovanju za svoju vjeru ili zbog liene koristi silu upotrebljavali .i svoje istovjernike na mrsnju protiv krseana poticali. Krseani su

<" .opet, kako znamo, muslimanima vraeali silo za ognjilo i tako se je danomice sirio jaz i mrsnja izmegju jednih i drugih.

Unutrasniost Begove dzamije.

- 27-

Takovih pojava nalazimo megjutim i megju samim krseanima, te znamo da je jedna vjerska sljedba upravo bijesno zatirala drugu premda sve imaju za glavni prineip one uzvisene rijeei nasega Spasitelja :

"Ljubite se megju sobom !'' i "Sto ne bi rado, da tebi drugi (line, ne cini ni ti drugima!"

Katolike su!~~si muslimani rijetko kada progonili, a to za to, j;;-su oni bili mimi, te su rijetko silu silom uzvracali.

. Za to su si opet najvise zasluga stekli nasi franjevei, ti jcdini

cuvari katolieizma u ovim zemljama. Oni su znali lijepim rijecima svoje vjernike odvraeati od nasilja i krvolostva, dok su opet kod .sultana, pasa i vezira znali isposlovati mnoge povlastiee i polaksice za katolike. Vee prve godine iza pada bosanskoga kraljevstva 1463 .

. izmolio je gvardijan fojnieki, fra Angjeo Zvizdovie od sultana !fahmnda TI, slobodni list, po kome katoliei smiju ispovijedati svoju vjeru, Taj slobodni list (I.uva se jos i dallas u arhivu fojniekoga .samostana.

Ali ne samo da su nasi franjevei bili posrednici izmegju muelimana i katolika, te da su skoro sve sporove znali lijepim naeinom izravnati, nego su se, ako je trebalo, i sami hvatali kubure i i handzara, da obrane sebe i svoje stado od pojedinih napadaja, jer kraj svih nastojanja turskih oblasti i odlienih aga i begova, nije se u ovim zemljama sve do najnovijeg vremena mogao uvesti potpun red i mir, te je bilo omanjih carkanja i osobuih zadjeviea sad ovdj« aad ondje.

Godine 1890. slusio sam kao upravitelj u narodnoj osnovnoj skoli u Livnu. Te godine sluzio je casni i daleko poznati, .. danas vee pokojni starina, fra Anto Curie zlatnu misu. Bio je to covjek golem, krsan, bas prava hercegovaeka korjenika. Brei su mu sezali do ramena, a jos kao starae bio je ravan kao jela, atek oko? Oko je samo govorilo, kakav je to bio junak u mladosti svojoj. Poslije podne isao sam s jednim prijateljem kuei, Putem sretnemo nekoga .. uglednoga agu, pa premda je bura pirila, upustismo se snjim u razgovor. Kad mu rekosmo, gdje smo hili, reei ee nam nasmijav se: . "Poznam ja njega, pravi je ono Covik. Isao ja za turske vlade iz Prologa u Livno, a on iz Livna u Prolog. Dogjosmo do Sturbe; euprije onda nije JOB bilo. Pratar zajasi s konjem u riku, da eo priko vode, a kad je bio na srid rike, izvadim ja kuburu iza pasa

- 2B --

pa poviknem: l'ISjasi pope!" On sjasi, a ja: l'IUzjaSi pope!" Tako 83m ga pet puta sjahivo i pet puta uzjahivo. Pratar ode prema Prologu, a ja natiram konja ua vodu. Kad sam bio u srid vode, cujem, di pratar vice: "Sjasi Tureine!" Okrenem se ja, a on naperio kuburu u me. Tako je i ou mene pet puta sjahivo i pet puta uzjahivo, a onda ode. Beli, nije mi zao, sto me je sjahivo i uzjahivo, ama mi je zao jos i danas, di se kuekin sine ni ne ogleda za mnom."

MusIimani, koji zive po propisima svoje vjere, doei ce poslije smrti u dzennet, raj, a koji su sagrijesili, doci ce u dzehellnem, pakao. Vrlo je utjesljivo po muslimane sto ih vjera uei, da ni jedan ne ce do vijcka ostati u dzehennernu, nego sarno dotle, dok ne okaje svoje grijehe. Bio rlakle neko i najveci grjeSnik, on ce se spasiti kada pretrpi zaslusenu kaznu.

Najveei je grijeh laz, kragja, psovanje i klevetanje, a osobito, ako si lazi iIi klevetom svornu bliznjemu naskodio.

Dzennet se dijeli u sedam katova. Sto je ko pravedniji na ovoj zemlji, doei ce u visi kat dzenneta. Dzennet je ogrornna prekrasna basea puna svakojaka voca, a preko njega teee jedna velika i vise manjih rijeka. Ko se iz tih rijeka vode napije, taj ne co nikada ozedniti. Kuee su u dzennetu od suhoga zlata i srebra, pa sto god si eovjck zaseli, to ee rnu se ispuniti. Pravednici uzivaee u raju dusevno i tjelesno, jer ee uskrsnuti 1'1 tijelom i dusom.

Kad covjek umre, mora preei preko sirat-euprije, Ta je cuprija duga hiljadu godine ljudskoga hoda uz brdo, hiljadu godina niz brdo i hiljadu godina u ravnici. Cuprija je tanja od dlake, a ostrija od sablje. Pravednici preei ce tu eupriju vrlo lako i za Cas, a grjeSnici tesko, dok napokon, prije iIi kasnje, ne panu u dZehennem. U dzehennemu trpe oni svakojake muke, a na po se veliku vrueinu, zimuglad i zegj.

Premda nasi muslimani dobro znadu, da ee Bog na drugorne svijetu dobre nagraditi, a zle kazniti, ne smiju oni ipak ni za koga. reei, da je u dzehennernu, jer Bog ne sarno da je pravedan, nego je i blag i milosrdan, te ee svakom onom muslimanu i muslimanki, koji je tobe dOMO, koji se je prije smrti za svoja zla djela pokajao, smilovati, grijehe mu oprostiti i u dzennet ga primiti.

Ali ni za onoga, za koga bi se po njegovim zlim djelima moglo misliti, da nije prije smrti tobe dOBRo, ne smije se reei, da je

- 29-

u dzehennemu, jer Ibrahim pejgamber a. s, veli: "Oni, koji me ~lijede, moji su, a onima, koji krse i ne slusaju mojih zapovijedi, andice milosrdni Bog!" a Isa pejgamber a. s., koji je i kod muslimana najveei simbol i pejgamber ljubavi, veli i za velike grjesnike:

"Boze, ako im Ti dosudis kaznu, oni su ipak tvoji robovi. Ako im oprostis, Ti si uvijek Bog milosrdni i blagi."

Vjera zabranjuje muslimanu, da novae na kamate pozajmljuje, .a trgoveima, da ne smiju za svoju robu viSe od deset procenata eistoga eara, dobitka, uzimati. Isto tako zabranjuje mu piti alkoholno i svako pice, koje mu mose, rna i u najrnanjoj kolieini smesti i pomutiti pamet. Osim toga ne smiju oni jesti i neka jela kao krmetinu, spuseve i t. d. Za to odlieniji zacinjaju jela maslom, a siromasniji kravljim i ovcijim lojem.

Sve vjerske nauke muslimanske vjeroispovijesti sadrsane su u kur'anu. Kur'an je mnslimansko sveto pismo, koje je Bog po meleeu Dsebrailu predao Muhamed pejgamberu. Sve ostale knjige vjerskoga sadrzaja zovu se kitabi.

Muslimani imaju i nekoliko blagdana, a najveci su ramazanbajram, kurban-bajram i mevlud. Ramazan je mjesec posta i molitve, a naredio ga je sam Muhamed pejgamber za pokoru ljudskih grijeha. Musliman osim ramazana nema posta, te moze u svako doba jesti sva jela i piti sva pica, koja mu nijesu inaee zakonom zabranjena. Ramazan ne pada uvijek u isti dan i u isto doba godine; svaki slijedeei ramazan poeinje deset dana prije, nego sto je prosli bio. Prema tomu mose ramazam biti u 'proljecu, ljeti, jeseni i zimi, a traje uvijek trideset dana, to jest od mlagjaka do mlagjaka, Kako

nasi muslimani imaju mjeseenu godinu sa 360 dana, pa posto rama- 7,'; i. zan pada svake godine deset dana prije, ne~~ sto je prosle godine

bio, naravno je, da ee za trideset i sest godina pasti ne sarno u isto

doba godine, nego i u isti dan, u koji je prije trideset i sest go-

dina pao.

Kroz. eijeli ramazan ne smiju pravovjerni od rane zore, od iziaska sunca, pa do kasne veeeri, niti sta jesti, ni piti, IIi pusiti, Ko hotice prokrsi sarno jedan put post, neka ne posti, jer mu viRe ne vrijedi. Post se smije prekrsiti sarno u teskoj bolesti, ali ako Bog dade, pa bolestnik ozdravi, mora poslije rsmazana onoliko napostiti, koliko je ubolesti zanemario. Isto tako oprosten je od posta i onaj,

- 30-

koji mora po svijetu putovati, iIi koji je u ratu za svoju vjeru i domovinu, a osim toga i onaj, koji je postee tako oslabio, da se mora omrsiti.

Svaki musliman, ako sarno moze, duzan je da podupire siro-

tinju u svako doba, a osobito za ramazana. U ramazanu duzan je ·1

OD, da megju sirotinju podijeli eetrdeseti gros od svega novea, sto

ga je te godine zasluzio i eetrdesetu oku zita, sto ga je te godine

prodao. To se zove zeeat, Zeeat je arapska rijee, a znaei rastenje, poveeanje. Osim toga znaci i ciscenje, jer se onome, koji daje zeeat

grijesi oprastaju.

Ko daje zeeat kako to Bog zapovijeda, imaee vee na ovoj zemlji'ibericeta, izobilja, i magfireta, blagoslova, a poslije ovoga zivota, primiee zaslusenu plaeu na drugome svijetu.

Sam Bog zapovijeda, da muslimani i muslimanke daju zeeat, U drugoj suri, poglavlju, a eetrdesetom ajetu, redku, kur'ana, stoji napisano: "Klanjajte namaz, molite se, i dajite zeeat!"

Kada je Muhamed pejgamber a. s, v. poslao svoga ueenika Muaza ibni. Dsebela u Jemen, da nauea vjeru, veli mu: "Pozovi ih u vjeru da priznaju, da je jedan Bog i da sam ja :SOziji poslanik. Ako posluSaju, onda ih pouei dalje, da je Bog propisao na dan pet vakata. Pristanu Ii na to: onda ih pouei dalje, da im je naredio, da daju zeCat od imanja, koje se uzima od bogataSa i dijeli siromasima."

Prema ovome vidimo, da je davanje zeeata iza molitve prva i najglavnija zapovijed Bozija, koju mora svaki imueniji musliman i musIimanka savjesno ispunjavati, ako hoee, da mu bude dobro na zemlji, a poslije ovoga zivota, da nagje rajsko naselje u dzennetu.

Ovom zapovijedi nastojao je Muhamed pejgamber, da umanji razIiku izmegju odvise bogatih i odvise siromasnih ljudi, a osim toga pobrinuo se je za egsistenciju l}udi nesposobnih za rad, samohranih zena i uboge siroeadi .

. Ko ne daje zeeata, a mofe dati, iIi ne daje onoliko, koliko bi mogao dati, nije mu post sahi, to jest, ne vrijedi kod Boga i toga ee te godinc sjegurno neko zlo snaei, Mislim, da ne ce biti s gorega, ako ovdje navedem sIuCaj, sto sam ga u Banjaluci dosivio, Imao sam zuanea i dobra prijatelja, s kojim sam se dobro pazio i vrlo rado razgovarao. Bio' je to neki Salih efr. B. Jedne uoei izgorje mu magaza, duean, i malo se je sto spasiti dal~. Ja sam ga Zalio,

- 31-

ali mi on- smijeseei se rekne: "Ko zna eemu je to dobro? Moguce, da nijesam dao dosta zeeata, pa je bolje da trpim ovdje, nego na drugome svijetu." Svojom marljivoseu nadoknadio je on brzo, lito je pozarom izgubio, ali je stekao cvrato uvjerenje, da mu otsele valja bolje procijenjivati svoj imetak, da dade onoliko zeeata, koliko ga mora dati, da ga Bog i opet ne pokara.

Osim zeeata, duzni BU muslimani da cine i druga djela milosrgja: da obilaze bolesnike, da mole za pokojnike, te da tjese i potpomasu udove i sirote. Osobito me je ugodno iznenadio jedan sluea] u Bihaeu, pa ne mogu, da ga ovdje ne istaknem. Neka udova, krscanka sa sestero nejake djece, kupila je pred Bozic tovar drva, pa kako nije imala avlije, istovarila je drva pred kueom na sokaku, Vrijeme je bilo hladno, a ona onako slabo odjcvena, uzela sjekiru, da iseijepa drva i da ugrijc sebe i ono nejako djece.

Slueajno je onuda prolazio neki odlueniji musliman, koji ni·· sebi drva ne sijeee, pa kud vidje, kako se ona sirota muei, a oko nje nejaka siroead drhee i od zime zubima cvokoee, uze joj sjekiru iz ruke, iseijepa drva, ubaei u kucu i ode ne eekajue, da mu se sirota zahvali jer je bio uvjeren, da je dobro djelo ueinio i da ce ga dragi Allah za to nagraditi.

Post spada megju zlavne zapovijedi ili farsove muslimanske vjeroispovijesti i za to mora postiti svaki musliman i muslimanka i to muskarae poeam od petnaeste, a zenskinja od devete ili desete godine, pa dok zivi. Ko moze da zaposti prije toga vremena, veca mu je zaduzbina ili sevab u Boga. Za vrijeme posta, treba da se insan+) osobito pobozno Bogu moli, da siuSa vazove ili propovijedi, da dijeli sadakku, milostinju, i da sto savjesnije vrSi svoje vjerske dusnosti, jer ko bi postio, a ne bi .klanjao ili milostinju dijelio, ili ne bi tacno svrsio sve, sto mu vjera zapovijeda, ne bi mu post v.oijedio.

Clm Be opazi i najtanji srp mladoga mjeseca, nastao je ramazan, mjesec posta i molitve, ali i velikoga veselja. "Ramazanski su daoi mubarekj dani, blagdani. U te dane treba da se pravi musliman iii muslimanka uzvisi nad svakdanji i obieni BVOj zivot i da so . dovine do one sfere, gdje jedino cistoCa u vlastitoj dusi i u svim poslovima vladati mora. Rarnazanski dani treba da su dani dobro-

*) Insan je svaki eovjek bez razlike dobe tspola.

- 32-

cinstva u svakom pogledu, dani pokajanja, skromnosti i dove, molitve, dani potpomaganja svoga blisnjega moralnim i materijalnim sredetvima, pa bio taj i neprijatelj dotienoga.

U kur'anu su ramazanski dani oznaeeni kao nsjljepsi i najuzviseniji od svih dana u godini. Te je mubarekj dane svemoguei Bog muslimanima naznacio, da se pokaju za svoje grijehe i zle navike i da samo dobra djela cine. Hadisi je serifima dokazano,' da se uz ramazani serif za jedan sevab, dobro djelo, po deset sevaba pise, a po deset gjunaha dolazi, sto znaci, da se za svako dobro djelo po deset grijeha oprasta."

Hadisi serif su knjige vjerskoga sadrsaja ; prve i najvaznije iza kur'ana, jer su u kur'anu zapovijedi, koje je &lm Bog naredio, .. a u hadisi serifima, koje je Muhamed pejgamber a. s. v. svojim viemicima ostavio.

Ko ove dane skruseno tobe ueini, ko se pokaje za svoje grijehe, Svemoguei ee mu tobe ukabuliti i od grijeha ga bez suhbe, za sjegurno, oprostiti. Onomu grjesniku, koji se ovogu mjeseca iskreno pokaje i odluei, da ne ee vise grijesiti, Bog ce sve grijehe, pa bili oni, Bog zna, kako veliki, oprostiti. Ramazani je serif dakle ne samo mjesee molitve, skrusenja i pokajanja, nego i mjesec dareiljivosti, oprastanje grijeha i svih krivica, koje je ko kome ueinio,

A sad~ da vidimo kako se slavi.

U veeer kada se je mlagjak pokazao, zagruvaju topovi, 11 odmah iza njih oglasio se je eno i mujezin sa munare i javlja pravovjernims, da je post nastao. On pjeva ili kako muslimani kasu, okuise: ~llahu ekber! Allahu ekber! Eshedu enle-illahe-il-Iellah, Eshedu enne-Muhammeder-resul-ullab. Hajje alessclah, hajje allel- felah. Allahu ekber, Allahu ekber, Ill. ilahe-illel-lah.", sto u slobodnom prijovodu znaci: "Bog je najveei! Bog je uajveei! Ja svjedoeim i vjerujem, da je jedan Bog i da osim njega drugoga nema. Ja svjedocim, da je Muhamed Boziji poslanik. Pohitite nil. molitvu, pohitite na veselje. Boa- je najveei, Bog je najveei, drugoga Boga nema'' iii kako je to nsA Preradovie u svom "Mujezinu" per poetieam licentiam jos slobodnije preveo:

"Allah visnji Bog je, moj svjedoei glas, "Da do njega Boga nema vrhu nas, "GIas yam moj svjedoei. da najvisi Bug

- 33-

"Muhameda ima za. proroka svog. "Hod'te na blagoslov, hodite na spas, "Allah vi~nji Bog je, jedin vrhu nas,

Ovako okuise mujezin na svih pet vakata, naime u eabah, podne, ikindiju, aksam i jaeijn. On se najprije okrene na istok, prema Meki i okuise, a onda se okreee na desno na sve ~etiri strane svijeta i kod svakoga okreta opetuje istu dovu, molitvu. Ovako okuise on ne samo u obiene dane, nego i u petak i na druge blagdane.

Dok on na munari uei, izvjesuje redom kandilje i za!las eva je munara u svjetlosti. Dotle su eno i dlamiju rasvijetlili, a narod hrli u kueu Bosiju, da se Bogu pomoli i da dZamiju daruje svijeeama, koje ee ju kroz eijeli mjesec rasvjetljivati. <Jim je dZamija ljep~e rasvJetljena, tim veea ~st onima, u ~ijem je dzematu. Za to i gori u velikim i bogstim dZamijama u gradovima kroz cijele noei po vi~e stotina, ~to svijeea, ~to lampiona, ~to lampi i kandilja. Da pak bude ~to veea svjetlost u dlamiji, povukli su po zidovima zice, postavili kandilj do kandilja - ~ini ti se, zido~i su u plamenu. Za to nije ni ~udo, .da je pogled u tamnoj noei na ovako rasvjetljenu dZamiju vrlo ugodan i da te mnogo sjeea na ~robno rasvjetljene halifske dvorove u "Tisue i jednoj noei." U tako rasvjetljenoj dzamiji klanjaju mu~karci aksam, doeim Be ZeDe kod kuee Bogu mole.

Kada sn ak~ klanjali, idu jedni svojim kueama, drugi u Car~iju na dneane svojim prijateljima, ali najvi~ ih ide u kahve. Tn oni sjede i razgovaraju, te pri tome piju kafu, tndiju i limunadu, puse duhan i igraju razne drustvene igre, a nil po Be domina, mica i fildZana, a neki Be i kartajn, ali obieno ne na novae, nego za ~j, kafn iIi limunadu,

U skoro svima muslimanekim kueama, dueanima, hanovima i kahvama gore skoro sve do zore svijeCe; DOC Be je pretvorila u dan. U nekim kahvama sviraju muzikaAi uz gusle i tambure, a u jednoj sjeo je eno Btarac, sijed kao OVM sa bugarijom u ruei i recitira pjevajue ugodnim baritoll-glasom muslimanske junaeke pjesme, u kojima slavi slavOA .djela i j.na~ke~ine nasih muslimana, a oko njega sabrao Be je oveei broj znatiZeljnih slusalaea, Svi ~ute, jedan je DII8IoDie gbma 0 rame drugoga i paZljivo prate svaki kret, svakn rijoo s~ pjeva.6a.

8

- 34-

Dok se ovi tako zabavljaju u kahvama, krenuli su vee 1 eiganski musikasi od kuce do kuee, a dobri ukueani darovaee ih za to na bajram novcem i peskirima. Nemojte misliti, da je to glazba, kao druge glazbe, 0 ne: tu sviraju sarno tri iii bolje, dva covjeka; jedan udara u talambas, desnom rukom stapieem po jednoj, a lijevom t.mkom sipeicom po drugoj strani, a ona dvojica sviraju unisono u silne zurme, sviralo.

~Inslimnnskj narodnl rje\"llc u selu.

Glazba jc, kao u svih muslimaua uopce, tako i u nasih muslimana na .po se, slaho napredovala, premda su oni od naravi vrlo muzikalni i premda su im narodne pjcsme vrlo lijepe i melodiozne, lsto su tako slabi kipari i slikari, Vjera tib umjetnosti izrieno ne zabranjuje, ali ih i ne preporuea, bojeei so, du narod uz slikarstvo i kiparstvo, n zivee u pjrsmi i veselju, ne bi u vjeri smalaksao.

Kad zauei jaeija, izlazi narod iz kahvi i ide u dsamiju, da se Bogn pomoli; a kada su so Bogu pomolili, zabavljaju se i dalje sve do '(;va sata poslijo pola noci. U dva sata pukne top, znuk, da je

-

)

I

- 35-

dOM za rueanje. Oni, koji su u kahvama iii na sijelima kod svojih prijatelja, idu sada svojim kueama, a koji kod kuee spavaju, ustaju da rueaju, puAe, jedu i piju. Za sat i po, nekada prije, a nekada i kasnje, lako vee kada zora sviee, udari i drugi top. Sada se ostavlja jelo piee i pusenje i sve ide na poeinak.

Dok se mnskarci zabavljaju u kahvama iii kod prijatelja na sijelima i dueanima, idu njihove zene jedna drugoj, pa si i one prikraeuju vrijeme Aalom i razgovorom iii pjevaju i igraju razne zenske drustvene igre. Oue se ne mogu tako dugo zabavljati, kao mu-

rJ skarei, jer im valja rueak spremati, da bude gotov, dok se prvi top > oglasi. 7..a to, ~im bude pola noei, idu one po dvije, tri i vise njih zajedno sa fenjerima u rukama od kuee do kuee; one prate jedna drugu, a onda se hvataju svoga zezla, metle i kuhaee, da bude sve cisto i sprernno dok im musevi kuei stignu.

Osvrnimo se sada joA jednoe na proslu noe, Muslimanski dijelovi grada svecano su raavijetljeni, svuda oko tebe sum, vreva i razgovor, iz kahva dopire svirka i pjevanje, a tamo negdje u daljini, slabo se ~uju zvuci ciganskoga bubnja i pistanje sitnih davulbasa, pa prernda je to dosta neugodna glazba, ~ini ti se, da je ovdje na svome rnjestu, mislis, ne bi ni valjalo, kad je ne bi bilo. A jutro? Kolike li' razlike! Sve je tiho i mirno, sve spnva slatkim snom, svi dueani, sve kahve, sve radiouiee - sve je zatvoreno, nigdje ne vidis ziva stvora i kada ne hi znao gdje si, i 11e bi ~uo lajanja pasa, mislio bi, da si u kakovoj izumrloj varosi. Tek 11a sahat, dva prije podue, otvaraju se dueani, Ijndi ustaju sa svojih duseka i obavljaju svagdanje poslove. U podne idu u dZamiju i klanjaju podne, a poslije toga kazuje im hodZa vaz iii propovijed, u kojoj ih upueuje, kako ce zivjeti i Sto ce raditi, ako zele da Bogu ugodePoslije vasa, ko mose, ide u setnju iii se kako drukeije sabavi, dooim siromasniji rade BVOjA poslove sve do ikindije. U ikindiju

. idu i opet, u dlamiju, a kada su klanjali, u~e hodse i softe kur'an.

Cio kur'an sastoji se od 360 listova. Hodso i softe uee svaki dan ramazana po dvanaest listova i tako iza trideset dana, naime do bajrama, svrie cio kur'an. Najprije uei hodsa, ako je hafiz") po dvanaest listi na pamer, a ako nije, u~i iz kur'ana, a onda softe za

*) Haftz je hodza, a i svakl onaj musllman, koji je kur'an na parnet

nauelo. .

3*

- 36

njim. To ueenje iIi citanje kur'ana traje jedan do dva sata, a zove se mUkabelfa.

Kada sunee zagje, pukne opet top, dZamije se i dueani rasvijetle, a post prestaje. Pravovjerni muslimani idu u _ dZanftje, a kada su aksam klanjali, zabavljaju sa kao i juee, Tako to traje punih trideset dana, dok se i opet mlagjak na nebu ne pokaZe. dim ugledaju mjesec, bilo u kojoj zemlji musIimanskoga svijeta, lete brzojavke s kraja na kraj, javljajuei radosnu vijest, da je post prestao, a nastao veliki iIi ramazanski bajram, najveei muslimanski praznik.

Poslije akSama zadnjega dana ramazana, ne idu vi~e muskarei na sijela niti u kahve, nego se svak zuri u Car~iiu, pijacu, da kupi ~to ee trehati za sutrasnji blagdan, za bajram. Kupuju ponajvise meso, kafu, limunove, naran~e i drugo juzno voce, jer ee sutra prijatelji i znanei dolaziti da eestitaju, pa da bude kafa i limnnada gotova, kada oni dogju. Toga dana pftste su kahve, svako ide iz dZamije kuei. Kod kuee veeeraju, a poslije veeere lijeZu na poeinak, da mogu sutra zorom u dZamiju.

Vee rano u zorn zapuesju topovi, mujeziui pozivaju sa mnnara narod na jutarnju molitvn, sabah, a narod se Zuri u novim sveeanim haljinama, da se Bogu pomoli. I najsiromasniji mnsliman na'atoji sada, ako ikako mose, da si za taj dan pribavi novo odijelo . . T'O se odijelo zove bajramsko odijelo, jer ga mnogi nose samo na bajram, a onda gil. spremaju do slijedeeega bajrama. Siromasak, koji si ne mose nabaviti novoga odijela, gleda da mu je harem staro

okrpano, cisto i u redu. '

Kada su muskarci obavili svoju jutarnju molitvu, izlaze ia dZamije, daruju sirotinju i cestitaju si megjusobno rijeClma: "Baj'ram mubarekj olsun", "Zelim ti sretan bajram." Iza ~ga .idu uti. groblja, a poslije toga jedu. Kada su jeli, idu jedni drugi$& od knee do kuee, grle se i opct si cestitaju. Ako je ko skim, u zavadi, mora se sada linjim izmiriti, a ako ga je uvrijedio, iIi mu koje zIo ueinio.. neka mu oprosti. }fir i ljubav mora da vlada u svemu musIimanskom svijetu. Veliki iIi ramazanski bajram slavi se tri dana.

Kao veliki bajram, 'isto je tako velik bJagdan i mali bajratn. iIi kurban bajram, koji dolazi iza dva mjeseca i devet dana, to jest iza sezdeset i devet dana poslije velikog bajrama, Kurban bajram

- 37

slavi se u spomen, kad je Ibrahim pejgamber, Abraham, na Boiijn zapovijed htio da Zrtvuje svoga sina Ismaila, Isaka. I da se Bog nije smilovao Ibrahim pejgamberu, pa da mu nije poslao ovna, da ga znvuje umjesto sina, jos bi se i danas ljudi Bogu zrtvovali. Iz zahvalnosti dakle i u spomen toga dogogjaja, kolje svaki odli~niji musliman pretila ovna iIi kurbana, BogataAi kolju kurbane ne samo za sebe, nego i za svoje zene i za .svako dijete, sto vise i za ono, koje je tek ozivjelo u utrobi materinoj. Narod se i opet obuce u sveeane haljine i ide zorom u diamiju. Kada su klanjali sabah, idu kueni starjesine svojim kueama, da kolju kurbane. Ko ne moze da s8.m kolje, klanja dva reeata, uzme noz u ruke i prevuCe ga ovnn ispod vrata, kao da ga kolje, a onda ga ko drugi u ime njegovo zakolje. Prije nego ee kurbane klati, naeine u zemlji male jame, da u nje krv euri, jer je grjehota, ds: se . po toj krvi gazi, iIi da ju psi i druge zivotinje liw. Kueni starjellina zadrZi za sebe i za svoju obitelj samo litrainji but i desni bubreg od svakoga kurbana, koga je zaklao, a sve ostalo meso podijeli siromasnim komsi- . jama i drugoj sirotinji.

Prvi dan kurban bajrama osobito je vazan za to, jer toga dana dolaze hadZija iz svib zemalja muslimanskoga svijeta, dakle i iz Bosne i Hercegovine u Meku i ondje koljn kur~ne.

Svaki musliman, koji je stekao iIi naslijedio toliko imetka, da moZe do smrti opskrbiti sebe i svoju obitelj, da se ne mora kiniti ni ona, ni njegove sluge, mora za svoga Zivota otiei na Cabu*), to jest on mora hodoeastiti u Medinu i Meku i pohoditi sveta mjesta gdje je njegov pejgamber a. s, v., Zivio i svoju vjeru naueao.

A ko zapovijeda muslimanu, da ohilazi sveta mjesta? Zapovijeda mu sam pejgamber Muhamed a .. s. v., koji veli: nKoposjeti moj grob, tome sam dusan biti 8efaa~ija, zastitnik. Ko me posjeti nakon moje smrti, kao da me je posjetiu za moga zivota."

HadZije iz Bosne i Hercegovine polaze na put obieno ~etvrtoga dana ramazanskog bajrama, premda neki odu prije, a neki i kasnje, U prijallnja vremena, dok nije bilo dobrih puteva, parobroda ni zeljeznica, kretali su hadZije iz Bosne i Hereegovine pet, sest i viSe mjeseci prije bajrama ua put, ako su htjeli, da na vrijeme, naime

*) Caba j9 iii Kaaba arapska rije6. To je ime glavne <Uamije u Meki

..

- 38-

na prvi dan kurban baj ram a, stignu u Meku. Put u Meku biee dakako jo~ mnogo laglji i kraei, kad se spoji Sam, Damask, i Meka zeljeznicom, za koju su se svojaki zauzeli mnogi turski prvaci i za koju je sultau Abdul Hamid 1. darovao znatuu svotu novaea.

Prije nego ee hadsije krenuti na put, naeini skoro svaki vasijetnamu, oporuku, jer mu Bog mose u onom kraju dusu uzeti, pa neka se znade, ~to ee komu iza njega ostati, ako ondje umre, Iza toga pozove on svu svoju akrebu, rodbinu, znance i prijatelje na rueak, da se ~njima prije odlaska jo~ jednom porazgovori i oprosti, "TeZak je to dan i domaeinu i putniku i njegovoj kuenoj eeljadi. Cas ga obuzme odusevljenje i euvstvo, sto je doeekao dan, kada da krene onom stazom i onom mjestu, koje eijelog svog vijeka nosase u grudima, pa say sretan i ushicen uz h. '!zinu dovu, molitvu, pro· sipa biserne suze niz . zaZareno lice. Cas opet sjeti se svoje nevine djeeiee, koja su doduse svim obskrbljena, ali gube svog dragog babu - mesda za uvijek! Ah kad bi im samo mogao preliti i malo svoga cuvstva, koje je tako prepunjeno slasti svetih ideala, utjesio hi ih; ali djeca su to. Ona ne znaju nista drugo, nego da im babo nekud daleko - daleko odlazi. Eto boreei se s takim mislima, pogje on, a da svoju djeeieu od pusta ushieenja ni zagrliti ne mose, jer rijetke !'IU snage, ~oje to mogu podnijeti; jedva ih sve pomiluje jednim susnim pogledom i jedva promuca: "Halalite djeco!" a u taj cas grkne u avliji mnofina grla: "Allahu ekber! Allahu ekber!" "Bog je najveci!" Kola zvrknu, njega nestane, a u kuei sve -- mosda

gotove sirote - udari u plac." '

Iz knee idu hadZije u dZamiju, a say narod klanja zajednieku dovu za sretno putovanje novim hadsijama, Okrijepljeni i ojacani zajedniekom dovom, izlaze hadZije iz dzamije i kreeu na teski, daleki put. HadZije idu naprijed, a kraj njih muftija, ako je Il onom mjestu, kadija, hodZe, bezi, age i drugi odlienjaei, iza njih ostali narod, a najposlije djeca iz svih mejtefa. Hodse uee pred djecom nekoja sura, poglavlja iz kur'ana, a djeca im glasno odgovaraju:

"Amin, amin."

Tuzna je to, ali vjerom zadahnuta povorka. Suze u oeima i iskrenu tugu opaZaS na lieu njihovih rogjaka, znanaca i prijatelja; jedni lale, ~to i oni ne mogu u posveeenu zemlju, a drugi We hadzije, jer lto zna, hoee Ii ih ikada vise vidjeti i njihovn milu rijee



- 39-

cuti. Ko zna, hoee Ii se oni ikada vratiri u zemlju otaea svojih, u ovu krasnu Bosnu ponosnu i krsnu Hercegovinu, u kojoj su se rodili i uzgojili, i u kojoj su toliko radosti i .zalosti, dobra i zia prozivjcli. Ko zna, lie co li na moru iIi u vrueoj arapskoj pustinji postati plijenom nenadane smrti, ko zna, lie eo Ii im vruei Samum vjetar raznijeti umoruc kosti na sve strane - ni za grob im Be ne ee znati. A nasi hadsije stupaju ravno i ponosno, mutna oka, al veselo duse, mirna i ozbiljna liea, kako se tome casu i pristoji, jer su si svjestni, da au. u Bosijim rukama i da ih ono, sto im je od Boga sugjeno mimoiei ne mose,

Ako je u mjestu zeIjeznica, prati ih narod do zeIjezniee, a ako nije, prati ih do izvau rodnoga mjesta. Braea, dobri prijatelji, znanei i rogjaei prateih i dalje, a eesto i do graniee njihove domovine. Prije nego ce hadzije u zeljeznieu, baee megju skoisku djecu neSto sitnoga novea i za Cas dva nestaue ih u daljini,

U onaj dan, u koji krenu hadsije iz Sarajeva, kreeu hadZije . i iz drngih mjesta u Bosni i Hercego rini i sastaju se u Bosanskom Brodu, Odavde idu obieno svi u Trst, a ouda se ukrcaju u poseban parobrod i zaplove preko sinjeg mora.Kod Port Saida zapiove u Sueski kanal i domaIo stignu u Bahri ahmer, Crveno more. Vozeci so tri dana kroz Crveno more, dodju hadsije u Jambok. To je luka :Medine. Ovdje se hadaije iskreaju i ostanu tri do cetiri dana, da se priprave za put na devama u Medillu. Tezak je to put radi silne vrueine, koju poveeava ugrijani pijesak. Radi silne danje omare, koja tuda vlada, sjede nase hudsijc za najviso vrueine pod eadorima, a putuju samo u veeer i po noei. Cijelim putem, kuda hadZije prolaze, izlazi pred njih siromasna Arapead, moleei sadaku, milostinju. Ovdje moraju lladzije biti na okupu ioprezu, jer zaostane li koji, lasno je, da ga Arapi ulove, oplijene, a bogme i ubiju.

Kakovo cuvstvo osjeca hadzija, kad nakon toli naporua puta ugleda u daljini zidine grada Medine, u kojoj je turbe, mauzoIej, sveca Muhameda, Iijepo nam opisuje jedan arapski putopisac, koji veIi: "Kad ugledah zidine grada Medine, nesto me i nehotice potrese, pa zaustih: ,,0 Bose! To je harem Tvoga sveca; to je sveto mjesto, gdje je Tvoj vahj, poruka, silazio! Dopusti mi, Bose, da pristupim tudi! Neka mi to bude stit, koji ce me sail,uvati od svih zala, Bose, udijeIi mi srecu, da i ja budem dostojan pejgamberova

- 40-

sefaata! To je mjesto, gdje je Tvoj poslanik cistu vjeru predavao, gdje je u borbi za nju, vijek svoj proveo i najzad u zemlju legao klicuei: "Boze spasi mi narod!"

Kad hadzije dogju u Medinu, idu najprije u banju, kupatilo, da Be operu, a onda Be obuku u nova odijeIa, da dostojno pristupe grohu sveeevu. Kada su se okupali i obukli, namaZu Be raznim jagovima, mirisnim tekueinama, idu u mesdsidel- haram iIi mesdZide

Grob Hazretl Havve u Dzldi,

nebij, pejgamherovu diamiju, Ijuhe zemlju, kuda je pejgambcr hedao i naueao, a onda kod rev z aim uta h her e, groba Bozijpg poslanika, klanjaju zahvalnu molitvu, sto im je Bog tu milost ukazao, da su mogli zivi i zdravi prispjeti.

Kada BU hadZije proueile zahvalnu dovu na grohu sveca Muhameda, kreeu u Meku u znak hidzreta iIi putovanja sveca Muha-

- 41-

meda iz Medine u Meku (622. po Is.) Dva su puta iz Medine u Meku; jedan stari pustarom, a drugi novi natrag u Jambok, a odavde parobrodom u Dsidu, a iz Dside opet pustinjom u Meku. Bosanske hadtije putuju skoro uvijek novim putem, pak u Dsidi pohode grob Hasreti Havve, Eve.

Posto su se hadZije u Dsidi odmorile, kreeu na devama u Meku.

Put iz Diide u Meku traje dva dana, a putuju ponajvise noeu radi silne vrueine, Starim putem, koji traje deset dana hoda kroz pjes{\anu pustinju, putnje mnogo vise hsdsija; tuda prolazi i earska vojska, iii mahnef, koja nosi velike poklone od sultana, a euva i karvan od arapskih napadaja.

Kada hadsije dogju pred Meku, sjaae s deva i pjesiee idu u taj sveti grad. Pred njih izlllze iz grada delili, da ih prime u priregjene konake. Delili sn ljudi, koji hadsije razmje8taju po konaeima, koji ih vode po Meki. i koji se brinu da hadzije dobiju sve, sto im ustreba - dakle kalausi, provodiei.

Kada su se hadsije u hanovima odmorili, kreeu u skupovima prem~ Mebdzidel haramu, da kod Bejtullaha - Cabe obave svoju prvu dusnost,

Posjet .Meke i Bejtullah - Cabe dozvoljen je samo musIimanima, doeim je pripadnicima svih drugih vjeroispovijesti strogo zabranjen. Bejtullah obilaze sedam puta, a za tim idu sedam puta od Merve do Safe i od Safe do Merve na uspomenu, kako je Hadsera, zena Ibrahim pejgambera hodala, trazeci po pustinji vodu za svoga sina Ismaila. Kada su to ueinili, vraeaju se hadsije u svoje konake, ponajvise u hanove i cekaju, dok svane prvi dan kurban - bajrama.

U Meki je najsvetiji hram svih muslimana - Caba. Evo kako nam Cabu opisuju Edhem-Riza: "U sredini varosi Meee na uzvisitu mjestu jest Mesdiidel haram, to jest harem, ogragjen zidom dvadeset araina visokim na sve cetiri strane. Taj harem. duga~ je cetiri stotine, a sirok tri stotine i sezdeset arsina, te ima devetnaest vrata i sedam munara. Do zida je poredano iznutra u tri reda pet stotina mramornih stupova, koji su po sest ariina siroki. Ovi su megjusobno spojeni lukovima, te svaka tri nose po jedno turbe tako, da svega ima oko stotinu pedeset turbeta, Kubeta su sva' ispisana i ukra8ena raznim bojama. U sredini tog harem a nalasi ' se Caba Bejtullah, do koje od zidova haremskih vodi sedam puteva. Ona jevi-

- 42 ~

soka dvadeset i osam arsina, a eetiri joj se coseta zovu: HadserulEsved na istoenoj, Irak na sj evernoj , Samsko na zapadnoj, a jemensko cose na juznoj strani. Od Hadserul-Esveda do eoseta irakskog imado trideset i dva arsiua, od ovog do samskog dvadeset i dva, 0(1 samskog do jemenskog trideset i jedan, a od jemenskog do Had-

, zcrul-Esveda dvadeset arsina, U istoeno je eose uzidan znamenit crni kamen, nazvan Hadzerul-Esved. Taj je kamen dignut od tala podrug arsin, te je po njemu ovo eose dobilo svoje ime. Ovo ie ujedno mjesto, odaklo se poeimlje tavaf ciniti, to jest obilaziti Cahu_ Posto hadsija pristupi tu, poljubi taj kamen, te onda ide nn desuu stranu i obigje Cabu do sedam puta. Put, kojim hadsije obilaze okoBejtullaha pokaldrmljeu je crnim mramorom, te je sirok devet arsina. Ostali je prostor posut pijeskom.,

Vrata Bejtullaha nalaze se na sjevero - istoenoj strani izmegju Hadzerul-Esveda i coseta irakskog. Visoka su sest arsina i tri i po siroka, a od tala odignuta cetiri arsine, te su naeinjena od sadsa, jcdnog skupoejenog drveta, a izrezana zlatom i srebrom. Caba se svake godine prekrije novim zastorom, koji se u Misiru izragjuje ad erne svile. Po srediui toga zastora izvezeno je srebrom jedno sure iz kur'ana, koje paso Cabu naokolo. Stari zastor ostajc cuvarima harema ua poklou, a srebreni se pas skali i od njeg se skuju prstenovi, koji se razuose kao najdragocjenija uspomena po svim krajevima. "

Oko Bejtullaha-Cabe jc pozlaeena ograda, koja dijeli Uejtullah o.l Mesdzidel-haram:l. Megju stupieima ograde vise svjetiljke, pa ti

- se, osobito u veeer, kada sve svjetiljke gore, otvara prekrasan pogled na Bejtullah-Cabu, V eliki svileni cilim,koji Bejtullah-Cabu sa sviju strana zsstre, daje svake godine sultan, kao nasljednik Muhamedov na dar, pa ga njegovi vojnici, kada prate hadsije na Cabu, 110se. Kada vojuiei donesu novi eilim, pripane stari sejhovima, koji e.uvaju i nadgledaju Bejtullah-Oabu, a oni ga u komade razresu i badsijama prodavaju. Na tima eilimima hadzije klanjaju ili ih poklone svojim dZamijama kao vakuf, da se njima pokrivaju mrtvaei, cija jc rodbina i svojta tako siromasna, da ne mose knpiti eohe, kojom co pokojnika. pokriti.

Cahu sagradio je Ibrahim pejgamher. Ona je i prije islama sluZila Arapima kao hram, te su u njoj driali razne kipove, I kad

43 -

Arapi kasnje primise islam, ona i nadalje osta kao najsvetije mjesto njihovo. Poslije postane ona k'blom -- to jest bude naregjeno, da se svaki musliman kada klanja okrene prema Cabi."

Evo sto nam po prilici svete knjige kazu 0 postanju i sagragjenju Cabe: Ibrahim pejgamber imao je za zenu Sara, keer Nahovu. Vee mu je bilo sto i pet godina, a jos nije imao djeteta. Jednoga dana reee mu Sara, da ozeni Hadzeru, njezinu robinjieu, koju joj je neki kralj poklonio. Ne progje dugo, a robinjica za.ncse i rodi sina, komu nagjenuse ime Ismail. Poslije nekoga vremena ne mogne se Sara slagati sa Hadserom, a Ibrahim pejgamber umoli Boga, da mu u snu javi, ~to da ueini? Bog mu reee cia HadZeru i njezino dijete popne na devu, da im dade neito kruha i vode i da pusti devu, neka ide kuda hoee, Gdje deva stane, ondje da ih skine i ostavi. Kada je Ibrahim pejgambcr popeo Ha.dZeru i sina joj na devu, krene ona iz Sama, Damaska, gdje je Ibrahim pejga.mber zivio, prema mjestu, gdje je danas Meka. Ibrahim pejgamber isao je za Hadzerom, da devu kuei dovede. Kad su dosli u jednu pustinju, deva Bosijim emerom, znakom, stanc, a Ibrahim pejgamber ;nimi Hadzeru i sina joj sa deve, dade joj uno kruha i vode i vrati se svojoj kuei.

Kada je Ha.dZera sa djetetom pojela kruh i popila vodu, stane zegjati i gladovati, a dijete joj poenc od gladi i zegji plakati. Zdvojna mati trasila je vodu, ali je nije mogla naei, Ne daleko toga mjesta bila su dva gradiee : jedan se je zvao Merva, a drugi Safu, Radzera je treala. Cas prema Mervi, Cas prema Safi, ne bi li gdje vode nasla. Ona je tako sedam puta isla od Merve k Safi i od Safe k Mervi, ali nije mogla vode naei, Kada je i sedmi put kraj djeteta prolazila, a ono stalo od zegji umirati, opazi da je djetetu ispod noge iz pijeska vrelo provrelo, pa sve kljuCa. Ona se uplasi, da joj voda dijete ne ugusi, pa poviee : "Zem, zem!" "Stani stnni!" Posto se voda zove arapski abu, to je to vrelo dobilo ime I~

Abu zemzem. I

Odmah za tim zaeuje Hadsera glas iz have, vazduha, koji joj dovikivase: "Ako si gladna, napij Be te vode i nasit~ se, ako si zedna, napij se i napojiees se, ako si bolesna, napij Be i ozdraviCes!"

K6d toga vrela ostane Hadsera punih trinaest godina. Nakon trinaest godina progju tuda neke kirajdsije, koeijaSi, B robom na

-44-

devama. Oni su bili vrlo zedni i gladni, a bilo .je i mnogo bolesnih megju njima. Oni BU traZili vodu, ali je nijesu mogli naci, U to ee reei jedan od njih: "Ko trazi vodu u pustinji, neka je ne traZi po zemlji, nego neka je trazi u havi." Svi sad pogledaju prema nebu i opaze, kako nad jednim mjestom golub kruZi.Oni pogju onamo i nadju vrelo, Hadzeru i sina joj Ismaila, Oni se napiju te vode i svi Be napoje i nasite, a bolesnici ozdrave.

U isto vrijeme usnije Ibrahim pejgamber san, u kome mu Bog zapovijeda, da svoga sina Ismaila kurban ueini, Kada je to isto i treee noei usnio, dize se, sjedne na devu i pogje, da trazi svoga jedinea, da ga Bogu zrtvuje. Putujuei tako, dogje do onoga mjesta, gdje je bila Hadsera sa sinom svojim, pa joj reee sto je usnio, Kad je ona cula, !ito joj rod govori, reee mu: "Ako je takova zapoviied od Boga, evo ti sina i ti ga kurban ueini." On uze noz da sina zakolje, ali ne mogne djetinjega vrata prerezati. Sada on udari nosem ° kamen, na kome mu je sin kleeao i rasijeee ga ozgorado dolje. Taj se kamen vidi jos i danas, a u raspuklinu turaju hadsije ruke na uspomenu toga dogodjaja. U to sagje melee Dsebrail, Gabrijel, iz dzenneta i donese crnoga ovna zlatnih rogovll; koga Ibrahim pejgamber umjesto sina Bogu zrtvova.

/-." Oko Abu zemzeta stane sada Ibrahim pejgamber graditi grad,

a kad ga je dovrsio,' oni ga' kirajdsije i njihovi potomci nasele. Tako je dakle Ibrahimpejgamber utemeljitelj Meke.

U spomen, kako je Hadzera traZila vodu za se i za svoga sina, idu hadfije, kao i ona, sedam puta oko Meke, a sejhovi, koji paze na Meku i euveju Cabu i erni kamen Hadzerul- Esved, nalijevaju vodu iz Abu zemzeta u limene posude i prodaju je hadsijama, a oni ju onda kuei nose i dijele svojim rogjaeima, komsijama i znancima, da je imaju, kada do umiranja dogje.

Abu zemze iIi Zemzem kujija pokrivena je danas kubetom, a duboka je sezdeset i sedam arsina, iIi po naSem racunu 50·25 metara. Voda iz toga vrela vrlo je dobra, a muslimani vjeruju, da ima ~udotvornu moe, Dvadeset i cetiri koraka od Zemzem kujije je glasoviti crni kamen Hadsernl-Esved, koji je uz Cabu Bejtullah najveea svetinja svih muslimana.

Kada smo govorili 0 Mgragjenju Meke i 0 postanju Abu zemzeta, da reknemo koju i 0 HadZerul-Esvedu. Kada je Bog stvorio

- 45-

Adem pejgambera, iznio je Boziji melee iz difenneta Hadserul-Esved na zemlju i metnuo ga na ono mjesto, gdje je danas Meka. Taj je kamen bio u poeetku bjelji od mlijeka i svjetliji od sunca, a zvao se je Almaz. Kada je Ibrahini pejgamber gradio Meku, uzidao ga je u gradski zid tako, da je jedna polovica bila unutar, a druga izvan gradskoga bedema. Svaki hadzija, koji ide oko Meke, kako dogje do Hadserul-Esveda, dotakne ga se dlanovima a onda ih prevuee preko liea i ruku do lakata, kao kad abdest uzima, da mu grijesi na kamenu ostanu. Radi toga, kada se hadsije sa Cabe vrate, ne ljube ih vjernici u ruku, kako se obieno ljubi, nego u dlanove, jer su Be oni doticali Hadzerul-Esveda, Hadserul-Esved je danomice crniji i tamniji, jer prima na se ljudske grijehe - i ~to ga se ljudi vi~e dotieu, to je on sve tamniji i crniji.

Ali vratimo se k nf18im hadZijama. "Kad se skupi toliko hiljada hadzija u Meki, krene say onaj svijet dva danaprije Bajrama u Arefat, mjesto uddjeno tri do Cetiri sata na istok od Meke. To je poIjana, koja se prostire podnozjem Dsebeli Rahmeta, velika po prilici jedan Cetvorni kilometar. DOMv~i u Arefat obnoe' po hladovini, osvanu oni tu uoci bajrama i ostanu cio dan. Taj se dan zove:

"Jevmi arefe."

U hadz kao dusnost ne ubraja se dakle samo posjet Medine i Meee, vee je najglavniji ovajdan na Arefatu. Nigdje - ciniti se - nije ostala ziva dUM, vee je sve doslo na ovo polje i pritislo gao Ulazak na Dsebeli-Bahmet dozvoljen je samo Sa6. mezhebn, te gao stoga i pokrije svjetina toga mezheba. Da ovo raznmijemo, moram reei, da se muslimani dijele na cetiri mezheba ili sekte. Ali megju tima mezhebima nema ni izdaleka onoliko razlike, a isto tako ni opreke, kao sto to opaZamo kod'raznih krieanskih vjeroispovijesti, a to za to, jer ni jedan mnslimanski .mesheb ne izmjenjuje karaktera islama. U islamu nema schizme, raskola, a nema ni he-' rese, otpadnistv&; svima je islamskim mezhebima kur'an sv. pismo,' .

SVl Be bezuvjetno drZe zapovijedi kur'ana. '

Muslimanski mezhebi razlikuju Be megju sobom, ito donekle, samo po obredima. Razlika je n. pro izmegju nasih muslimana, koji spadaju imami Azam ili kako neki kaZu, Eazem mezhebu i imami 8116. mezheba samo u tome, sto nasi muslimani kod molitve ruke

46 -

dna prod sobom tako, da gIedaju u otvorene dlanove, doeiin ih oni iz iBtmi Safi mezheba niza se spustaju.

Na vrhu DzebeIi-Rahmeta stoji jedan imam, vrhovni sveeenik, koji za to vrijeme uei, Tu stoje od podne do ieindije, Velicanstveno je pogledati taj silni, ogromni skup svijeta. Gore imam neprestano uci, pa kad je potrebno u stanoviti Cas, dade se znak, obieno bajrakom, a stotina hiljada grIa u jedan mah slofi : "Lebbejke !AIlahurne Iebbejk!" Cijelom se poljanom razlijesu ovi pobozni uskliei, u dusi se ragja neko cuvstvo, srce ti se umekSa, pa ti od pusta nekog ushieeuja suza udari. Velieanstven je to i rijedak prizor, Tako to traje do zapada suneanog, kadno se topovima objavi svrsetak.

Sad se krene sva svjetina prema Meki u mjesto Muzdelifu.

Ovdje se klanja akSam i jaeija z:l.jedno, pa se krene dalje pG noei i oavane u Mini, lijepoj varosiei, od koje do Mece ostane jednn do podrug' sahat, Tu dakle hadsije osvanu na bajram u jutru, te odmab koIju kurbane. Onaj namaz, koji se obieno na bajram klanja hadZije nijesu duane. Tu se hadsije zadrZe sva tri dana bajrama, sarno ~to svaki dan odlaze u Mecu, da tavaf cine Cabu i odmah se opet vraeaju u Minu.

Mina ima do tri stotine dobrih kamenitih kuea. U njoj osim ova tri dana bajrama niko ne stoji, ali se za to za ova tri dana pretvori u najzivahniji grad. One kuee uzmuihadsije pod kiriju, a ostala liivjetina pritisne polje svojim cadorjem. Ta tri dana ndara muzika, pueaju topovi, pale se rakete., a puske nikad i He prestaju. Cijela se varosica pr etvori u najkieeniji istoeni pazar, jer eijela okoliea snese sve ruene radnjo, razna platna, vezivo i t. d. 8to se za godinu isradi, to se tu izloii. Drugi i treei dan hadsije su duzue tavaf oko Cftbe a treeim danom u veeer svrsavaju njihove dusnosti."

Dok nase hadsije tako kroz sva tri dana kurbanskog bajrama sveta mjesta obilaze, kurbane koIju i dove nee, sastaju se njihovi jednovjeruiei u domovini u dzamijama i uee dove za sretun povratak. svojih hadzija, .a onda tesko eekaju dan i Ca8, kada ee ih ugledati. Kad h~dtije dolaze, doeeka ih skoro say muslimanski svijet iz njihovog rodoog mjesta, Ijubi se i pozdravlja snjima i u slavlju ih 'priltiku~ njihovima, Kada su hadsije kuei dosle, daruju zene, 'djCf'u, 'znance i rogjake, a donose im ponajviSe lijepa turska odijcla

. .. ,

knu, misak, amber i 'druge stvari, kojo se ovdje dobiti ne mogu.

- 47

Narod u Bosni i Hercegovini vrlo postuje svoje hadZije. Hadzija je najuglednija osoba u dzematu. Ali ne sarno da narod svoje hadsije postuje i da ih sa poeitanjem susreee, lIego su oni i Bogu dragi, pak je Bog vee vise puta eudesa cillio, da pokaze, kako mu je ovaj ili onaj hadsija omilio. U Banjaluei zivio je prije neko stotinu godina neki vrlo pobosni eovjek. Blizu njegove kueo rasla je velika lipa, a ispod te lipe teklo je vrelo bistre, eiste vode. 0:1 je svaki dan dolazio na to vrelo, tu je abdest uzimao i Bogu se molio. Jedne godine naumi on, da ee na Oabu. U predveeerje onoga dana, kada co na put, ode na vrelo, uzme abdest i pomoli se Bogu. Kada je molitvu svrsio, ode kuei, ali zaboravi maramu na onoj lipi. Drugi dan krene on bez marame u Meku i kada je onamo dosao, pogje da uzme abdest, ali nad onim vrelom drvo, a na drvetu rnarama, kao i njegova. On se tomu zaeudi, skine ma.ram1l, a ono njegova pa njegovu. On je sad malo napara i ostavi je gdje je i bila. Kada se je kuei vratio, ali i njegova marama lI&parana, kao i ona u Meki. Kada je to narod vidio, znao je, da je to Bog eudo ueinio, da ljudima pokaze, kako mu je ovaj hadzija omilio. Kada je hadsija umro, sagradi mu narod turbe, a ODU lipu, pod kojom je abdest uzimao i Bogu se molio, prozva hadzijinom lipom. To se turbe i ona lipa jos i danas vide odmah iza grada na desnoj strani drumn,

koji vodi iz 'Banjaluko u Jajce. -

Svaki onaj musliman, koji je naumio ua Oabu, pustio je bradu, jer je to jos Adem pejgamber naredio. Brada odaje covjeka plemenita, ozbiljna, eestita i postena, koji strogo zive poudfonu Bozijern. Za to bi se eovjeku, koji je pustio bradu mnoga toga za slo uzelo, - sto Be Iahkoumnoj mladefi rado oprasta. Kol*o naSi muslimani dde do brade, vidi se i po tom, sto sve stari:fe i uglednije muslimanc, koji nose bradu, zovu hadso ili hadiifa, makar da i nijesu bili na

Oam. -

Aline samo da bradu nose hadzije, za tim stariji i - ugledniji muslimaui, nego je pustsja i oni, koji su prije pili kakovo opojno pice, ili se inace nijesu strogo drsali zakona BoZijih.

Kada ovakav Covjek odluci, da ee se popraviti i da '00 u buduCe zivjeti kao pravi, - savrseni muslim, pusti bradu. Bradumoze pustiti kadgodhoce: ali u nejvise slueajeva pusta jc na jedno eetrnaest dana prije velikog ili prije kurbanskog bajrama, da mu do

1

- 48-

bajrama malo poraste. Na prvi dan bajrama izao kako je narod 88.bah u dZamiji otklanjao, vik.ne on pred sakupljenim narodom:

"HodZa prouei mi dovu na bradu !"

HodZa ee svakom rado "bradnu dovu" proueiti i dok hoom uei, vjernici glasno odgovaraju: Amin! Amin!

Kada narod izagje jz dZamije, oostita pokajniku ne samo bsjram, nego i bradu govoreei : "Bajram mubarekj olsun !" a onda:

"Mubarekj brada!" a on im odgovara: "Allah razi olsun I"

Iza toga pozove on, ako je imueniji, ave svoje znance, rogjake i prijatelje knei svojoj, gdje mu berber prema propisima vjere obrese bradu i brkove, a onda ih ~sti kafom, limunadom i ~rbptom.

Ako se ovakav Covjek otsele uvijek strogo drii zakona B<nijih i sveea ° Muhameda, uopee ako zive zivot krjepostan i Bogu ugodan, pak se ne treba bojati, da ee s pravoga puta saei, veJi Be, da je stekao rusd u vjeri, !Ito zna~i, da je postao zrio ili savrien muslim, a to je naravno velika. ~t za njega i pred Bogom i pred

ljudima. °

Mevlud iIi bolje mevludi serif je arapska rijee, a zna<!.i rogjenje.

Mevludi lIerif slavi se na uspomenu one noei, kada se je Muhamed pejgamber rodio. Muhamed pejgamber bio je sin Abdulahov, unuk Abdul Muttalibov, a praunuk Hasimov. On potjeee od plemenitog rodaKorejseviea, a rodio se je u Meki, u ponedjeljak 12. rebiul eve1&.

One noei, kada se je Muhamed pejgamber rodio, dogodilo Be jc ville <!.udesa. Sva ta <!.udesa u<!.inio je Bog za to, da pokare ~jetn, da je Muhamed Njegov ljubimac i najveei pejgamber, te da donosi na svijet <!.istu nauku Njegovu. Mjesec, u kome- se ie :Muharned pejgamber rodio, zvao se je, kako rekosmo, rebiul ° evel, ali to ime nosi on dan as samo kroz prvih jedanaest dana, naime do rozjendana Muhamed pejgambera. Od onda pa do konca zove sa mevlud.

UMi mevluda upale Be kandilji na muaarama kao i 7Jl ramazana i obaju bajrama i pale se sve vrijeme dok raevlud traje. Kada so mevlud u dZamijama uei, donose !judi, koji mevlnd dsju, Aerbe u ibrieima i maAtrafama, (!.a8ama, obieno plave, crvenkaste ili zelenkaste boje i idu od jednoga vjernika, pa i inovjerca, ako je u dIamiji, do drugoga, te im daju, da piju ovo Aerbe. Neki ga pije iz maStrafe, a neki iz ibrika, kako vee na koga reda dogje, ali Ce

-- 49

skoro svak prije nego ee piti, metnuti svoju vrIo tanku maramu od beza na grIjak od ibrika iIi na Casu, pa pije preko one marame, To cine iz dva uzroka; prvo radi eistoee i zdravIja, a drugo jer' im je to Muhamed pejgamber preporueio, Serbe piju vjernici na uspomenu, kako je mati Muhamed pejgambera, kada ga je rodila, zatrazila i ispila caSu serbeta.

Kada vjernici ispiju serbe, dolaze oni isti ili drugi ljudi i kade

. ih gjunlakom, tamjanom, karanfilom i udgaeom, nekim drvom, slicnim tisovini sto ga hadsije do nose sa Cabe, a onda skrope jednoga za drugim mirisnom vodom od rusiea i drugih mirisnih bilina. To oni cine na uspomenu, kako su meleei, angjeli, kadili i skropili majku Muhamed pejgambera kada ga je rodila,

Svi muslimani uopee, a isto tako i nasi, odani su nauei, jer' ih vjera sili i potiee na dusevni rad. Nauka je fars, to jest obligatna dusnost za svakoga muslimana i muslimanku i onaj, koji no bi traiio nauke, grijesio bi tesko i naspram Boga i naspram dobrih Ijudi. Najveei Boziji poslanik i milosnik Muha~ed pejgamber, veli na jednomu mjestu: "Znanje je fars za svakoga muslimana i muslimanku", a na drugomu: "TraZi nauku pa makar i uKini."

Arapi, ti najinteligentniji i najprosvjetljeniii muslimani, imaju vrIo mnogo prekrasnih posloviea i mudrih reeenica, u kojima ima lijepih misli 0 svemu sto je Ijudima korisno, a isto tako i 0 nauei. Jedna njihova posloviea veli: "Traii nauku od besike do motike" r a druga: "Uci od onoga, koji ti znanjc daje" jer: "Znanje jednoga covjeka nije samo za njega, nego da drugima koristi."

Vjera zapovijeda muslimanima, da trde nauku i znanja najprije kod muslimana, ali ako ne mogu naei dovoIjno znanja kod. muslimana, neka ga potrase kod koga drugoga, bio on koje mu drago vjere i narodnosti. Isa muslimana valja im dakako nauku· potraziti najprije kod ehIi kitaba, naime kod onih, koji vjernjn u jednoga Boga, a onda tek kod naobrazeaih visebosaca, ~ to i We imami Ali: "Nauka nije samo za muslimana, uzmi je makar i iz usta viBeboiaca." Ili: "Kada so skim druzis, gIedaj mu na pamet, a no na vjeru, jer njegova vjera njemu, a zuanje tebi."

Nasi muslimani u Bosni i 'Hereegovini zaostali su istina u znanju za svojim istovjercima, a na po se za Arapima, ali tome nijesu krivi oni, nego njihov smjesta], njihov maleni broj, a na FO

- 50-

Musllmanski Imucniji gragjanin,

-51

se to, lito su sve do najnovijeg doba, sve do okupaeije, bili pod pnskom i handsarom, a istorija nas uei, da gdje Davor svoje krvavo kolo vodi, tu spavaju znanja i umijenja.

Nalli su muslimani od naravi jak, zdrav i dusevno jos sasvim svjez elemenat i za to ee lijepo napredovati. Da ee se oni sve to' ljepse razvijati, dokazuju nam i danasnji uspjesi. Oni su popravili svoje lIkolstvo i osnovali gjacko potporno drustvo "Gajret". Oni su uredili svoje vakufe i osnovaIi nekoliko novina, a hrvatskoj knjizevnosti dali me vrsnih pripovjedaea i pjesnika.

Elemenat dakle, koji je u tako kratkom vremenu mirnoga razvitka toliko toga 11a, kulturnom polju ueinio, nije, niti mose biti mdolentan, nije, niti mose biti za knlturu nesposoban.

Muslimani u Bosni i Hereegovini dijele se na begove, age, trgovee, zanatlije i seljake. Bczi, ti stari bosanski vlastodrsci i plemiei, pak onda mnoge age, veeim su dijelom posjedniei, a imaju vece iIi manje komplekse zemalja. Na tim a zemljama zivu seljaei, njihovi kmetovi. Kmetovi su vecim dijelom krseani, premda ima dosta kmetova i muslimana. Neki bogati age i begovi imaju u jednom komadu toliko zemalja, da na njima moze zivjeti i po koja stotina kmetova. Svaki kmet, naime ctae obitelji, ima svoj dio zemlje, koji se zove kmetovsko seliste, citluk iIi eifluk,

Obicno u sredini eifluka zadreao je gospodar sebi jedan komad zemlje, koji on sam ohragjuje iIi ga daje komu u najam. Takav komad zemljc, zove se begluk. Na beglueima grade bezi i age ljetnikovee, tako zvane eardake. U time.eardacima zivu oni po nekoliko mjeseci ljeti i u jesen iIi ih predadu zakupnieima, iii u njima drse svoje subase. Subase su obieno nesto inteligentniji muslimani, koji znadu citati i pisati, i koji se razumiju u narodno gospodarstvo. Kad dozrije zito i drugi jesenski usjevi, duzni su oni, da pobiljeze sve, lito je na hegovskoj iii aginskoj zemlji urodilo, i da od kmetova uberu hak, zakonom propisanu treeinu. Od ubrane trecine dobiva subasa obieno desetinu in natura i to mu je placaza njegov trod.

Zakonom od 14. safera 1276. po hidzri iIi hidsretu, kmet je od svoga age iIi hega sasvim neovisan; on je slobodan, ali mu mora davati treeinu od svega, lito mu je na hegovskoj iii aginskoj zemlji urodiIo. Osim toga plaea on i zemaljski porez, to jest desetinu od svega, ~tomu jo te godill~ urodilo, bilo to u sijenu, zitu, voeu iii

*

52 -

povreu, Od goveda, konja, ovaea i druge domaee zivotinje ne plaea on ni treeine, ni desetine, ali plaea drzavi brojaeinu od sitne stoke; od koza i ovaca. Dok kmet daje svomu agi iIi begu propisanu treeinu i zemaljeki porez, ne moze ga beg iIi aga protjerati sa svoga zemljista, a ne moze mu niti zapovjediti, koliko ce i sto ee koje godine na kojoj parceli posijati iIi posaditi. Isto tako ne mose ni kmet bez osobitoga uzroka i dozvole oblasti ostaviti svoga agu iIi bega i prijeei komu drugomu.

Musiimanski seljak : aga, eventual no i kmet u Posavlni,

Kmetsko seliste prelazi od otea na sina, pa i za njega vrijede ista pravila i obveze, kojo su vrijedile za njegova oca. Ako je kmet stekao nesto novea, moze se otkupiti, ako . to beg iIi aga dozvoli i .ako se snjim 0 otkupnoj cijeni sporazumi. U tom slueaju prelazi zemlja s age iIi bega na kmeta, koji ju je kupio. On prestaje biti kmetom i postaje svoj gosporlar.

NaSi muslimani stanuju veeinom u drvenim kueama, Tek u novije doba stali su i oni sve to vise graditi kuee od kamena iIi od

- 53-

opeka, Za turske uprave u ovim zemljama, stanovali su skoro svi

u drvenjarama, a samo neki te neki imao j!'l zidanu kueu. Te kuee zvao je narod kulama, a bile su znakom velikoga blagostanja i bogatstva. Kuee su nasih muslimana skoro uvijek eetverouglate zgrade,

te su izvana i iznutra bijelo okreeite i vrlo eiste. Skoro sve muslimanske kuee po gradovima, a i po selima su na jedan boj. Donji

je boj u mnogo kuea od kamena, doeim je gornji skoro uvijek od drveta, a zidovi od cerpiea (;Riegelwand). Starinske su bosenske, a /2 na po se muslimanske kuee ozdola nesto manje, a gore i sire i dulje nego u prizemlju. U donjem boju, koji je, kako vidimo, evrsce

Muslimanski seljak: aga, eventual no i kmet u srednjoj Bosnl.

i solidnije gragjen, stanuje nas musliman zimi, a u gornjem ljeti. U donjem je boju malo zraka, a jos manje svjetla jerima malo prozora. Tim vise zraka i svjetla naei ees u gornjem boju, jer tu ima prozora u izobilju, a ima i takovih kuea, u kojima se je poredao prozor do prozora.

Iz prizemlja vode u prvi boj obieno uski strmi basamaci, a ~aj basamaka je drvena perda, koja lezi na lijepo izrezuckanim 'daseicama. Perde i dascice su obojite zutom ili ervenom bojom. Sto 'ti obieno u oei upada, kada se uzpnes tima basamaeima u prvi boj

- 54-

55

muslimanske knee jest to, sto skoro u svakoj vecoj i ljepsoj kuei dogjes najprije u eetvero, petero i sesterouglato predsoblje. U svakom su zidu predsoblja po jedna vrata, koja vode u posebnu odaju. To je ne sarno lijepo i prakticno, nego u onim kueama, gdje obitelj stoji pod. istim krovom sa kucnim starjesinom, upravo nuzno.

Kako nasi muslimani vrlo Ijube prirodu, ne paze mnogo, da su im kuee na drumu i da se redaju jedna do druge, kao sto je to u modernim zapadno evropskim gradovima, nego oni grade kuee ponajvise uz rijeke i potoke, po gorskim obroncima i drugim zgod-

nim mjestima, odakle se pruza Iijep vidik na sve stranc. .

Na kucama koee se visoki, obicno strmi krovovi, koji su eeeto visi od same knee, U onim krajevima, gdje ima sume, kuee su pokrivene daskom, a u onima, gdje nema Hum a, na po se u Hereogovini, kamcnim ploeama, a u novije doba i opckama.

Na krovu je svake drvenc kueo kucna badsa, otvor kroz koji se dim pusta, jer nasi, pa i odlieniji muslimani, Ioze i danas na banku, a sarno u vrlo rijetkim kucama naei ees i to od novijeg doba Stednjake (Sparherd.)

U selima, kasabama pa i u nekim gradovima, osobito u Krajini i Posavini naei ees pred skoro svakom imuenijom muslimanskom kueom visok plot iIi tarabe, da se u avliju ne vidi. Obieno pod pendzerima harema i to na sokaenoj strani, smjestio je nas musliman mcgju tarabe i kuruzanu. Ko je bogatiji ima dvije, tri, pa i vise kuruzana. Te kuruzane ne sarno da nadomjestaju plot~ve, nego su i neka vrst reklame, neka se biva vidi, da 0110 nije fukarska, nego bogataska kuea,

Kuruzane Ieze skoro uvijek na jakim drvenim . iIi kamenim stupovima. Pokrivcne su daskom iIi crijepom, a oplctene pletcrom ili su zbite od dasaka.

Imueni ljudi, a osobito ugledniji bczi i age, sagradili su oko knee visoke zidove, da se odnikale u avliju vidjeti ne moze,

Odlicniji i bogatiji begovi, pak onda mnoge age: a i nekoji trgovci, imaju po dvije kuee za stanovanje. U jednoj kuei stanuje gospodar sam i doeika u njoj svoje znanee i prijatelje, a u drugoj stoji mu obitelj. Kuea u kojoj stanuje on sam, zove se selamluk, iIi kako neki kaZu ahar, a gdje mu stoji obitelj, harem tu hararnluk. Siromasniji musliman prima gosta i prijatelja u istoj kuei, u kojoj

lluslimanska kuea u selu. Ozdola zldana, ozgora drvena,

- 57-

mu je i obi telj , ali u posebnoj, za to vee odregjenoj odaji. U nekim aharima stanuje gospodar u prvom boju, doeim su mu dolje, u "podrumu'' konji i goveda. .

. Konja ljubi musliman vise nego ikoju domaeu zivotinju, .vidi mu se na lieu, koliko uziva, kada se baei "na sapi debela gjogina." PI' kako da i ne ljube svojih konja, kada su im konji vrlo lijepi; istina maleni, ali za to ziva i vatrena pogleda, ustrajni i brzi. Da u Bosni i Hereegovini nalazimo dosta u istinu vrlo lijepih konja, uzrokom je oplemenjivanje domaee pasmine sa hatovima eiste arapske krvi, koje su jos za otomanske vlade u ove zemlje dovodili sultanovi vallje, pase i drugi Casniei. Poslije okupaeije radilo se je jos i vise

. oko oplemenjivanja bosanskih konja, pa ne samo da se godiroiee u Bosnu dovodi sve to vise hatova eiste arapske krvi, nego je visoka zemeljska vlada za Bosnu i Hercegovinu odrcdila i nagrade za najIjepsu zdrijebad, a uvela je i trke domacih konja i odredila nagrade onima, koji uteku. Danas ima u Bosni i Hereegovini do osamdeset hatova ciste arapske krvi .

. Na skoro svakoj muslimauskoj kuei, na selamluku, doticno aharu i na haremu su veei iIi manji balkoni obieno izgledom u baseu. Te balkone zove narod divanhane iIi kamerije, te su oni obieno u proljeeu i ljeti vrlo mila obitavalista nasih muslimana.

. Musliman ljubi .gosta i vrlo mu je drago, ako ga sto vise znanaea i prijatelja, a osobito na velike blagdane posjeeuje. On jednako rado i iskreno doeika inovjerca, kao i muslimana, a osobito mu je milo, ako mu dogju ugledniji i odlieniji ljudi, bilo to cinovniei iIi gragjani. Onda on ne zna, kako bi ih bolje doeekao i gdje bi im ljepse mjesto nasao.

eim su gosti sjeli na mindere i sa domaeiuom so za zdravlje upitali, ulazi u sobu hizmeear, kueni sluga, i nosi na tabaku, tasse, slatko. Slatko je neka vrst kompota od ruzica i jabuka, a ponajvise od tnnja, meda i seeera. Slatko unecu obicno u plavu iIi crvenu staklcnu posudu, a pokraj slatkoga iii u slatkom je zlatna ili srebrna kasika, Osim slatkoga su na tabaku i ease pune hladne vode. Sluga nosi slatko od gosta de-gesss, i svaki' uzme nesto slatkoga, metne ga u usta, a iza toga pije kap, dvije vode. ·Hizmecar ima na ramenu iIi na tabaku peskir, kojim si gosti iza slatkoga otiru ruke i usta. Kada je ovako sve goste redom podvorio, nosi isti ili koji

- 58-

drugi hizmeear ua tabaku serbe ili Iimunadu i opet dvori goste redom, kako sjcdc. Iza toga ustane sam kueedomacina, da podvori goste cigaretama. U znak postovanja naspram svojih gostova i prijatelja, dotakne se 01) lijevom rnkom prsa, a desnom dodaje cigarete. Osim sa gotovima cigaretama, easti on goste i duhanom. On metne duhan u papirie, zamora ga ali ne zaslini, nego ga dade gostu, da ga on sam dogotovi i zaslini. Kada je ovako dao svakomu po jednu cigaretu, upali sibicu i svojom mu rukom pripali, Ako je zimno doba, uzme masieama zeru iz mangale i dodaje redom svima gostima da zapale,

Mana:ale su, ili kako ih neki zovu, dagare, dosta duboke posude od bakra iIi zemlje, kojima griju svoje stanove, dueane i radionice. U mangalu metnu do polovice pepela, a ozgora eumur, ugljen. Da im ugIjik ne naskodi, izuesu mangalu na sokak ili u avliju, pa kada so jo cumur dobro razgorio i u zeru pretvorio, nnesu je u kucu iIi magazu, a za veeu sjegurnost metnn u Zeru velik eavao ili kornad cistog zeljeza ili koje druge kovine. Da bude u kuei StD ljepsi miris, metnu na zeru nesto eaben trave (uda), koja

vrlo ngodno mirise, Caben travu do nose hadsije iz Cabe i odatle . i

joj ime.

Ustanos Ii ZUllI rano u jutro i krenes kroz bosansku earsiju, opazices pred skoro svakim dueanom po jednu dagaru punu do vrha eumurom, a prljavi sogrt uzeo je komad debela papira, dasku ili sto takova i rnase njom nad cumurom, da se sto prije razgori. Ja ne zllam, kako ni za sto, ali ja sam u tom uzivao neku nasladu i za to sam svakoga jutra rano ustajao, da se mogu megju dagarama prosetati, sa segrtima posaliti, a u nuzdi bogme i ruke ugrijati.

Ako dogjos u kueu kakovom starom uglednom begu ili agi, koji pusi nargilu, pa ako si mu osobito mio i dobro dosao gost, on ce zapaliti nargilu, popusiti dva, tri dima, a onda ee tebi dati, da i ti zadimis, Na kraju dolazi erna kafa. Iza druge kafe, koju narod u sali zove kandsija, iIi sikterusa, ustaju gosti i prastaju se sa kucedomacinom, jer je sad doba, da se odlazi i drugim posjetnicima mjesto ustupi.

Osobito ugledna gosta i vrlo dobra prijatelja, iii rogjaka, na po se, ako je dosao iz daleka iIi ako ga nije dugo vidio, posadiee

- 59-

- 60-

domaeina na svoje mjesto i sam ce ga ne samo duhanom, nego i jelom i picem podvoriti. 0 tom pjeva i narodna pjesma:

Lipo ga je pasa doeekao,

Na svoje ga misto posadio, Svojim ga je eurkom ogrnuo, Seeerii mu kahvu dodavao.

Zene Caste isto tako svoje prij atelj ice, samo sto ee domaeica, ako joj je gosca vrlo draga, cigaretu sama zapaliti i nekoliko dimova popusiti, a onda ju onako dimeeu podaje svojoj gosci ili prijateljici.

Niti u haremima, niti u selamlueima nemaju muslimani ni izdaleka onoliko pokuestva, koliko ga to kod nas u skoro svakoj odlienoj kuei nalazimo. Kao svuda, tako se i u muslimanskoj kuei opasa ne samo lijep red i eistoea, nego jednostavnost i praktienost, U sobi, u kojoj musliman doeeka svoje goste i prijatelje, u selamluku, a kod odlienika i u tako zvanoj sikli odaji, ima on seeije, neka vrst niskih dosta sirokih klupa od drveta, koje su poredane i prievrscene uza zidove. Na seeijama su dugaeka i kao seeija siroka siljteta, prekrita makatom, tkaninom slienom eilimu. Makat je u odlienika eestc izvezen srebrom i zIatom. Mjesto matraca imaju neki na seeijama mindere, ispunjene vunom ili kostrijeti. Neki pune mindere i milavom, vrlo finom travom, slienom donekle sasu, koja iz vode raste. BogataSi prostiru na mindere svilu i kadifu, a siromasuiji meeu pokrivaee od basme iIi cohe. Sirotinja nama mindera, nego samo seeije, koje su hasurama pokrivene. U kueama odlienika su na seeijama fini jastuei, koji su uza zidove prislonjeni. Jastuei su obieno od iste gragje i iste boje, koje su i minderi.

Sve sobe riasih, pa i siromasnih muslimana, prostrte su eilimima.

Neki bogatasi imaju vrlo velike i fine eilime, a vidio sam i takovih, koji su po mjeri u jednom komadu otkani tako, da svaki pokriva cijelu sobu. Velika sirotinja prostire svoje sobice hasurama, iIi eilimima, koji se inaee zovu ponjave i koje su sami naeinili od starih krpa i konaea. Kada musliman ulazi u kueu; bilo u svoju ili u tugju, ostavlja on pred vratima cipele iIi papnee i ulazi bosonog ili u i',arapama u sobu, da ne zaprlja ciIima.

U svakoj muslimanskoj kuei koei se, obieno za vratima visoka, uska, ali vrlo dobra bosanska furuna, pee, koja je obieno zutom iIi

- 61 -

crvenom bojom obojena. Pokraj peei u spavaeoj je sobi hamam ili kupaoniea za umivanje i obredrio pranje. Obieno kraj hamama naei ces i dolaf, ormarie u zidu, u kome dde stvari, koje im svaki Cas trebaju, kao sto su lule, duhan, Casc i t. d. Stolova i stolica nijesu nasi muslimani sve do najnovijega .vremena poznavali, a i danas naei ees ih sarno u kueama aga i begova, trgovaca i nekih effendija. Na zidovima u sobama odlienijih muslimana opaziees lijepo uokvirene stihove iz Kur'ana, a u nekima su slike, koje nam prikazuju Hadzerul-Esved, Cabu, Meku, Medinu ili koje drugo mjesto iz svete zemlje. Svjetskih slika, a osobito kipova nemaju, jer im to vjera zabranjuje.

Muslimanska kuea u varoslcl iii kasabi. Kraj nje vidl se t. zv, kula.

Kod odlienika opasiees na zidu i lijep velik sahat i ogledalo, premda strogo po zakonu ogledala ne bi smjeli imati, jer ono 00- vjeka na taatinu pobugjujc. U spavacim sobama nasih muslimana nema .kreveta, nego oni spavaju na jastueima i duseeima, Prije nego ee na'pocinak,postave oni nacilime duieks i jastuke i spavaju tako pod svojim pokrovom kao n najudobnijem krevetu. Kada su u jutro sa duseka ustali, metnu duseke u musandere, da im De smetaju ili ih spremaju u velike masivne san duke od orahovine,

'!

- 62-

koji su sprijeda vrlo Iijepo izrezuckani. Oni nemaju ni ormara, nego im odijela po zidovima vise ili obieuije na srgu. Zenska odijela i

rubine slazu i spremaju u san duke, jer je velika sramota, da zenska odijela i rubine na zidu kao muska vise.

- 63-

Kada nas musliman u jutro ustane, umiva se iz ibrika. Ibrici su posude iz bakra iii mjedi sa pousim grlom. U ibricima drse oni vodu za pice, umivanje i uzimanje abdesta. Siromasniji muslim an lijeva sebi vodu na ruke sam iIi mu lijeva zen a iIi koje dijete. Bogatiji ima slugu, koji u jednoj ruci drzi ibrik, a u drugoj legenj, plitku posudu od bakra ili cina, SliCIlU lavoiru, pa dok gospodar pere ruke i liea, drzi mu sluga legenj pod rukama da voda po podu ne teee, Sluga ima na ramenu peskir, pa kada sc je gospodar umio, uzme peskir slugi s ramena i tare ruke. Dok se perc cuci on i

Lijevo ozgor ibrik s lezenjorn. Ostalo razni iStOCIlJ3Cki luksurioznl predrneti.

sluga mu. Cucanjc je nc sarno u muslim an a, nego i u svih Bosnjaka, uopee vrlo u obieaju, pa sastanu li se dvojica, trojiea iIi vise njih na uliei, u polju iIi gdje drugdje, gdje nema mindera ni seeija, eucnn oni, pa se tako po sahat, dva i vise razgovaraju, ada ih noge ne zabole.

Pranje i kupanje je kod muslimana zakonom propisano i za to ces uskoro svima veeim mjestima Bosne i Hercegovine naei javna kupalista, koja se takogjer zovu hamami. I u narodnoj pjesmi spominju se vise puta hamami, a osobito su lijcpe one pjesmc, u kojima sc opisuje kako se djevojka kupa oblaei:

- 64-

Kad to eula ajkuna divojka, Uze ibrik i raki safuna,

Ona ode u vruee hamame, Umivala hilo lice svoje, Nagizda se lito god mose bolje.

Musliman vrlo ljubi obiteljski zivot, pa je Ii stekao toliko imetka, da mose uzdrzavati sebe i obitelj, on si savija domaee gnijezdo, da sa drusicom svoga zivota dijeli dobro i zlo, sto mu je od

1tIuslimanska radionica, u kojo] se izragjuju raznl metalurglenl predmeti.

Boga sugjeno dok na ovoj zemlji zivi. Muz je otae i glava obitelji, komu se drage volje i bez prigovora pokorava zena i djeca. Koliko zena postuje muza, vidi se po tom, sto ga od dragosti i iz poAtovanja zove aga iIi beg, to jest gospodar, premda on niti je aga, a jos manje beg, vee vise puta skrajnja sirotinja, Svoju djecu ljubi musliman vrlo njezno i pazi ih, kao oci u glavi, jer su ona njegovi nasljednici, krv od krvi njegove, put od puti njegove. Kao Ato ljubi djecu, isto tako Ijubi i zenu, ali ne toliko radi nje same, koliko za to,. jer je ona mati njegove djece.

- 65-

Malo ces gdje naei onako njeZan obiteljski zivot, kao kod bosanskih muslimana. Premda nas musliman moae da ozeni dvije, tri, pa i ~etiri zene, uzima on rijetko kada vise od jedne. Samo u iznimnim slueajevima, a osobito, ako mu prva zena nema djeteta ili ako ragja samu zen sku djeeu, uzima on drugu zenu, da ne govorim o treeo] i eetvrtoj. Ako je uzeo druzu zenu, mora je po zakonu isporediti sa prvom i dati joj sva prava kao i prvoj.

Ali ne samo da musliman mose sebi na prvu zenu dovesti drugu, nego je mose i pustiti, ali za to valja da ima vazna uzroka. Kad md pusti zenu, mora joj platiti nieah, to jest svotu novaca, kako su to jos prije vjen~nja ugovorili.

Broji njojzi gospodske nieahe, Broji njojzi stotinu dukata.

Isto tako moze i zena ostaviti svoga musa, ali joj onda muz ne mora dati nieaha, sto vise, ona mu mora vratiti i ono ruha, 8tO joj ga je on prije vjeneanja kupio. Ako mus pusti zenu, moze odmah drugu vjeneati, ali se njegova bivsa zen a ne mose udati, dok ' ne progje iddet t. j. ~etiri mjeseca i deset dana otkako su se razvjeneali, Udovica s~ mose po drugi put udati tek iza ~etiri mjeseea i deset dana poslije smrti prvoga ~ovjeka. Zena, koju je muz ostavio, zove se 'pusceniea. I narodna pjesma spominje puseeniee na viAe mjesta. Momka ozenili, a on mjesto da ide u halvat, sobu za mladosenje, neljubljenoj djevojei, uzima sedefli tamburu i pjeva svojoj dragoj:

"Sada misli Hata Hadsagina "Da ja ljubim prebijelo lice. "Ne cu Hate, ti mi ziva bila

"I tako mi ti sugjena bila

"Jal' divojkom, jali ndovieom, "Jal' ako ee tri put puseenicom.

Muslimanske se zene i djevojke kriju, jer im to zakon nalase, Osobito zene moraju dobro paziti, da ih koji muskarae, ako im nije u rodu, ne vidi. Bas radi toga su skoro sve muslimanske kuee i avlije ogradite visokim zidom ili tarabama, a na prozorima harema su guste drvene ili gvozdene resetke. Drvene resetke zovu se muaepci, a gvozdene, demiri; prozori pako, na kojima su gvozdene resetke, zovu se demiri, ili demirli peudzeri. Na divanhanama, u ha-

- 66-

remima takogjer su demiri ili musepci, da mogu zene i djevojke vidjeti sto se vani dogadja, a njih da niko opaziti ne mose.

Na vratima je skoro svake bolje muslimanske knee gvozdena halka i na tu haIku ndara onaj, koji zeli u kueu, da ga ukueani ~uju i u kueu uvedu. Sarno kod vrlo siromasnih muslimana nema

" halke na vratima, ali za to ipak ne Ce strani muskarae u kueu uniei prije, dok nije udario stapOin ili rukom 0 tarabe ili vrata, da ga ukueani ~uju, ili dok nije po imenu zovnuo kuenoga domaeinu ili koga drugoga muskarea ii ope kuee, Ako mu Be ovaj ne odazove, zna se da ga nema kod knee, a onaj onda odlazi, da ga gdje drugdje potraZi. To udaranje 0 halku ili 0 tarabe, upravo im je u krv preslo, pak za to, ako ti kakav musliman zeli u kueu doei, udariee stapom 0 tarabe ili vrata, iIi ee te barem po imenu zovnuti, premda dobro znade, da to nije od potrebe, ali i ovdje se obistinjuje ona narodna, koja kaze: "Nauka je muka, a oduka tri sta muka.f

'Da se" zeni ne desi prilika, da je koji nepoznat muskarae vidi, dUZan je "muz, da joj iIi on sam ili njegova druzina sve u kueu prinese, a ona da onda dalje radio Djevojke se' ne moraju toliko kriti kao zene, ali i one moraju paziti, da ih osobito koji inovjerae ne vidi. Za to one mogu i na vodu iei, ako nije vrelo daleko, ali ne smiju niposto u ~rsiju, da sto kupe ili prodaju.

Ima nekih krajeva u Bosni i Hercegovini gdje se muslimanske zene i djevojke sa sela ne kriju, ali tih je vrlo malo. Ne krijn se jedino u dolini rijeke Rame, gdje zivu sami muslimani i katolici i u sjevero-zapadnom dijelu Krajine, u Turskoj Hrvatskoj. Za sto se ne kriju one u dolini Rame, neznam, niti mi to znade ko kazati; u Krajini mislim da se ne kriju za to, jer su na graniei, a drugo, sto ih ima dosta siromasnih, pa i one moraju kao i muZevi im i u kuei i u polju raditi.

Ima mnogo ljudi kod nas, mislim u Hrvatskoj, a i po cijeloj Austro-Ugarskoj monarkiji, koji misle da bosanska muslimanka niM.&. ne radi, a nije ni eudo, kad tako misle i pisu neki inaee dobri putopisr-i, koji su ove zemlje doduse proputovali, ali nijesu nasih muslimana i njihovih obieaja proueili. Bosanska muslimanka ne sarno da je vrlo marljiva, nego je i dobra i stedna kueanica, Ona obavlja sve poslove, sto ih obavljaju i nase zene; ona ne samo da kuha, pere i kueu redi, nego tka , prede, sije i veze, pak su njihova veziva, a

-r

,

Kuca imUcn!jeg muslimanll tz vana,

, t

- 67-



!

osobito ona protkana svilom, srebrorn iIi zIatnorn zieorn, vrIo lijepa i ukusna, a njeka upravo umjetnieki izvedena.

Kada nernaju posla, krate sebi vrijerne razgovorom, cigaretama i ernom kahvorn. One iduvrIo rado jedna drugoj na sijeIa, a osobito im je milo, ako ih posjeti koja odlienija krseauka, osobito supruga. koga einovnika. Kada im takova zena u kueu dogje, ne znaju, kako hi je ljepse doeekale i boIje podvorile. One im pokazuju svoja odijela i nakite i eglenisu 0 svernu i svaeemu. Kada su na samo sa. svojom goscom rado hvale svoje museve, a osobito su sretne, ako vide, da je takovoj zeni drago njihovo drustvo. Onda ee joj one sve po volji ueiniti; one ee ju i u svoja odijela obuei i metnuee na nju sve svoje nakite, pak se vrlo vesele, ako joj njihova odijela i nakiti lijepo "ujisu", pristaju. Kao prave matere, vrlo su sretne, ako im takova zena pohvali i miluje djecu, jer su im djeea najmilije blago na zemIji. Je li koja zena darovala njezinu djecu, sigurna. je, da ee i ona njezinoj stogod na peSkes, dar, dati. Koju krseanku zavole, vole ju bas od srea i teze upravo za: njezinirn drustvom, pak

,jer ne rnogu k njoj, pozivaju je k sebi i svaki put se rszvesele, kad im ona dogje. Dolazila takova zena k njima jos tako cestor one ce joj svaki put na odlazku reei: "Ma dogji mi gospoja!''

Muslirnansku zenu rijetko ces kada vidjeti samu na sokaku, vee ih se dvije, tri dogovore, pak onda odu zajedno kojojgod na sijelo. Bogatije i odlicnije, koje ne ee da hodaju sa drugim zenamar ili Be izvezu u zatvorenom fijakeru ili ih. prate sluskinje, a nekada i njihova djeca. Ako idu kuda u veeer, nose fenjere ili one, ili ko iz njihove pratnje. Bez fenjera i pratnje ne smije muslirnanska zena i djevojka u veeer ili u noei iz kuee izaei,

Kada koja zena dogje u posjete svojoj prijateljici, ostavlja. pred vratirna harema gornje cipele ili papuee. Po tima cipelama iIi papueama zna i mus, ako je odakle dosao, da je tudja zena kod njegove u posjetima i za to nikada ne ulazi svojojzeni, dok joj nije gosea otisla.

Muslirnanskoj obienoj zeni kazu bula. Odlienije zovu hanuma, a starije i odlienije hanume, kada iIi kaduna.

Radi svojih zena i seeri zivu muslimani, koliko irn je sarno moguee, odijeljeno od drugih vjeroispovijesti, a dijele se po dzernatima, taenije dzemaatima. Dzemat je skup kuea i ljudi oko jedne

*

- 68-

dZamije. U svakom je dzematu po jedna iIi vise dzamija, koje grade i uzdrZavaju Ijudi istoga dzemata. Svaki dzemat ima svoga hodzu, muslimanski sveeenik, koji pred narodom u dzamiji klanja i djeeu mu u vjeri podueava, Osim hodse ima 'svaki dzemat i svoga muhtara. Muhtar pazi na red i mir u dzematu, te da se taeno vrse sve naredbe i zapovijedi pretpostavljenih ohlasti. Svaki muhtar ima svoj muhur iIi stampilj, kojim llmuhurleise" pozivnice i druge sluzbene spise. Hodzu i muhtara plaeaju dzemacani prema ugovoru, koji traje godinu dana. Ugovor sklapaju obicno 0 Jurjevu, a vrijedi od Jurjeva do Jurjeva. Poslije godine dana mogu dzemacani izabrati istoga hodsu i istoga muhtara, a mogu i koga drugoga mjesto njega uzeti, Hodsu i muktara plaeaju u naravi, a daju im i gotova novea, RodZaffia daju stan u naravi pod kojim je ujedno mekjteb iIi mejtef, muslimanska osnovna skola, za tim novae, drva i zito. Osim toga dobiju oni jos nesto novca za zapise i nieahe iIi vjeneanje, iIi ako im ko sta drage volje dade. Muhtari dobivaju plaeu obieno u rraravi, a osim toga daje im svaka kuea toga dzemata po jednu krunu godisnje, Ako su dzemacaui vrlo siromasni, dobivaju hodze toga dzemata svoju placu iz vakufske blagajne. U nekim slueajevima opet dobiva hodsa svoju plaeu od vakufa, a dzemaeani mu daju stan, zito i drva za ogrjev.

Vakufi su hairi iIi zadusbine careva, pasa i vezira, za tim bogatih aga i begova, koji su sagradili dzamije i za njihovo uzdrzavanje ostavili znatne fondove. Mnogi bogati, a pobozni ljudi ostavljaju takogjer znatnije svote za uzdrsavanje dzamija, da im se poslije smrti llprid dusu hatma uci." Ko ima nevaljanu i neposlusnu djecu, da je kazni, moze po serijatskom zakonu say svoj imetak ostaviti dZamiji. Isto tako, ako je ko umro bez djeec i drugih zakonitih nasljednika, pripada say njegov imetak dzamiji, dakle vakufu. Dzamiji mogu ostaviti ne samo gotov novae, nego i zemljista, kuee i kmetove. Za to nije eudo, da BU mnogi vakufi po Bosni i Hercegovini vrIo bogati a neki da i velikim nepokretnim imetkom raspolazu, Najbogatiji vakufi jesu vakufi careve i Husrcf begove dzamije u Sarajevu, Ferhadije u Banjojluei i Karagjoz begove dZamije u Mostaru. Svi vakufi u zemlji reprezentiraju danas sto u gotovom noveu, sto u zemljistima, kucama i kmetskim selistima vrijcdnost od preko deset milijuna kruna. Ta sc je dakle svota pod

69 -

budnim okom VIS. zem. vlade u ovo dvadeset i osam godina iza okupacije, upravo podvostrueila,

Po vakufima dobila su mnoga mjesta u ovim zemljama svoja imena kao; Kulen-Vakuf, Varcar-Vakuf, Skender-Vakuf, Gornji-Vakuf, Doljnji- Vakuf i mnogi drugi. Varear- Vakuf zvao se je prije Varcarevo, ali otkako je ondje neki Kolar aga sagradio dzamija i osnovao vakuf, dobilo je - to mjesto ime Varear- Vakuf. Skender- Vakuf dobio je svoje ime od Skender-bega, a Kulen- Vakuf od begova Kulenoviea i t. d.

Vakufskim noveem uzdrsavaju, grade i popravljaju dzamije, placaju mujezine i dzamijske podvornike, a uegdje i hodze, Ako vakuf ima zemalja, iznajmljuje ih na neko vrijeme, jer se vakufske zemlje i dobra ne smiju prodati. Osim toga grade oni vakufske kuee, te ih onda iznajmljuju. Gotov novae daju na fais, kamate, uz ;;est do dvanaest proeenata, kako se vee" skim nagode. Osim toga daju oni novae i u dobrotvorne svrhe; oni podupiru sirotinju i daju ;;tipendije siromasnim ueenieima srednjih i visih zavoda.

Vakufskim dobrom upravlja mutevelija i dva medzlisa ili zastupnika, koje narod izmeg:ju sebe bira. Muteveliju i medzlise nadzire kadija, pak se bez znanja kadijina ne smije u dzamiji niti sto popravljati, niti sta nova narueivati, Na koneu svake godine dusni su kadija i mutevelija da vakufske raeune predaju poreznomu uredu, da ih ondje pregledaju i ispitaju, Nad svima je vakufima vakufsko povjerenstvo u Sarajevu, koje se sastoji od samih muslimana, a stanuje i ureduje u vakufskoj kuei u Franje Josipa ulici. Vrhovni nadzor nad svima vakufima, kao i nad vakufskim povjerenstvom mi zemaljska vlada za Bosnu i Hereegovinu kroz svoje posebne organe.

Nad hodzama su kadije, koji su sve do okupaeije bili suci u vjerskim i gragjanskim raspravama, a sudili su po serijatu, muslimanskom vjerskom zakoniku svemu narodu; i muslimanima i krseanima. Ko ne bi bio zadovoljan sa presudom kadije, isao je na fetvu muftiji, pa kako je muftija presudio, onako je ostalo, Dalje apelacije nije bilo. Kadije su i danas namjesteni kod kotarskih ureda, ali sude samo u vjerskim stvarima i raspravamasvojih istovjernika. Oni vjeneaju i razvjeneavaju, sude u - ostavinskim raspravama i t. d. Muftije su duhovni starjesine svaki u svome okruzju te im je dtiZnost da nadziru muslimanske vjerske zavode. Oni nadgledaju mekj-

,::; r.n Il' <0

rn CI> m ~

~ ~

(ll

-71-

tebi-iptidaije i ruzdije, a isto tako i medrese, muslimanske bogoslovije, u kojima su ujedno i muderisi, profesori. U svakom okruzju ima po jedan muftija, dakle sest u zemlji. Muftije i kadije placa zemlja, a ne narod. Nad muftijama i kadijama je reis-el-ulema, vrhovna duhovna glava svih muslimana u Bosni i Hereegovini.

Hodze, kadije i muftije, za tim mujezine i sohte, slusatelje medresa, lako ceS kao i nase sveeenike i po odijelu megju ostalim narodom raspoznati, jer dok svjetovnjaei muslimani nose caksire, obieno plave boje, koje se u listovima kopeama kopce, nose njihovi duhovniei salvare, erne eakaire od eohe ili polusvile, koje su sve do peta vrlo siroke, Preko ramena prebacili su dug ern kaput,

Dervis.

dfube, koje im skoro do zemlje sese, a oko fesova imaju kao snijeg bijele saruke ili ahmedije, koje vrlo cesto mijenjaju. Svi muslimanski duhovniei nose bradu, a moraju da budu ozenjeni, Vjera. toga doduse izrieno ne zahtijeva, ali neozenjen hodsa, kadija iIi muftija ne bi u svome narodu mogao steei ugleda i povjerenja, niti bi ga narod u svojojsredini rado gledao. Kao hodze i drugi duhovniei, isto se tako odijevaju i hadsije, a razlikuju se od njih samo po tomu, sto oni nose ahmedije od vrlo fine i tanke znckaste svile, koja je zlatnom i srebrnom zieom izvezena. Te ahmedije kupuju oni u Meki ili u Carigradu.

- i2-

Kada smo vee govorili 0 duhovnom staleZu nasih muslimana, da reknemo koju i 0 dervisima, koji imaju svoju tekiju, samoatau, na vrhuncu brijezuljka Logavine ulice u Sarajevu. Tu tekiju sagradio je znamenit vojskovogja i namjesnik bosanski Sin an paBa, pak je ona po njemu i ime dobila. Stara je to i davna tekija. Odmah kraj Sinan tekije je dosta lijepa, bijela dzamija sa vitom munarom, a kraj nje uzdiglo se veliko i bogato turbe, mauzolej, u kome poeivaju smrtni ostanci utemeljitelja dzamije, Sinan pase. Okolo tekije i dzamije je veliko dvoriste, zasagjeno evijeeem i 10- zom. Tu je i groblje, u kome se kopaju dervisi toga samostana. Ti dervisi ne samo da tacno i vrlo savjesno vrsc sve svoje vjerske dusnosti, nego i kaju svoje grijehe dok ne iznemognu i dok im Be ne zanesvijesti. Kada dervisi kaju svoje grijehe, mogu u tekiju i u dZamiju doei ne samo muslimani, nego i inovjerci, dapaee i njihove zene, ali svako mora da plati ulazninu. Posto nijesam bio u Sinan tekiji, niti sam vidio, kako dervisi hukeu, mole i grjehe kaju, naveseu, sto nam 0 tome profesor Franie pise : "Dervisi klanjaju s poeetka lijepo i skladno, kao u svakoj drugoj dzamiji. Kleknu, dotaknu te celom zemlje, za tim poenu sve brse i brie klanjati i uhvate se u kolo, pak se previjaju desno i lijevo, skacu i hukeu, ture prste u usi, vrte Be i ljuljaju sve jaee i jace, dok im ne udari pjena na usta, dok ih ne spopane bezsvjestica i nemoe."

NaSi muslimani vrlo rado trguju. Mnogi je trgovac samo za to, jer nema stalna zanimanja, a ima nekoliko kuea kmetova. Oni mu daju toliko treeine, da mose zivotariti, pa kako ee vrijeme provesti ako ne trgovinom, da bar nesto zaradi, jer kazao ko sto mu drago, bez rada se zivjeti ne mose, Za to ima u Bosni i Hercegovini dosta trgovaca muslimana, kojima sva roba u dueanu ne vrijedi desetak do dvadeset kruna, ali ima i pravih trgovaca, koji rade na malo i veliko te trguju sa Carigradom, Trstom, Rijekom, Zagrebom, Beeom i Budimpestom. Oni kupuju razne sirovine i izvoze ih ponajvise u monarhiju, a odande opet uvoze kolonijalnu robu i razne fabrikate i prodaju ih megju narod.

Iz Carigrada dobivaju pouajvise fine bezove protkane zutom svilom, zlatnom i srebrenom zicom, istoene tkanine, gotova odijela i obueu, a osobito fino izvezene zenske papuee, za tim nakite, kolane, mergjane, biser, satove, basmu, atlas, kadifu, zlatnu i srebrnu robu,

- 74-

mirogjije, mmsne tekueine, a osobito fino rusieno uIje, tamjan i i posude od bakra i mjedi. VrIo fine eilime dobivaju veeinom iz omirne i Perzije. Sve ostale artikIe narueuju iz monarhije.

Bosanski musliman vrlo je originalan trgovac. On sjedi ~itav dan od rane zore do kasne veeeri na svome dueanu, U dueanu se je sjedeei naslonio, pa uei iz kur'ana iIi 0 ~emu razmislja, a neki bogme eita i novine ili je sjeo podviv noge pa pusi iz svoje lulice iIi se nasIagjuje crnom kavom i dimom mirisne cigarete, iIi se napokon razgovara sa komsijom na lijevo ili desno iIi sa onim na drugoj strani sokaka. Dogje li mu na duean kakva musterija, on ce ju lijepo i mirno podvoriti, ali pri tom ne vice, ne hvali svoje robe, ne hvata kupca za jaku i ne cjenka se, vee sto

. je zatrazio, plati - pa mirna Bosna, jee ee rijetko kada u cijeni popustiti. On je proracunao svojih deset procenata, sto ih po zakonu mofe i smije zaslusiti, pa sad ako ces kupiti, kupi, a ako ne ces, ostavi, pa trazi u koga drugoga. Ako slueajno nema koga artikla na dueanu, ne isprieava se i ne nastoji da te obsjeni, da ee ga sutra iIi prekosutra imati, nego ce te drage voIje uputiti na koga drugoga, u koga ima sto zelis. U veeer, kada je aksam zaueio, zatvara on svoj duean i ide u dzamiju, a onda tek kuei svojoj.

Godine 1879., dakle odmah prve godine iza okupacije, dosao sam kao gjak uN., varosicu nedaleko hrvatske granice i tu sam prvi put upoznao i donekle proueio bosanskog .trgovca, muslimana. Oko jednog ducana - bio je to nesto boIji eefenak - skupilo se viSe vojnika i nesto drugog svijeta, pa pazaruju. Znatizeljan primaknem se dueanu, da vidim sta se tu prodaje. Usred eefenka sje-

dio je trgovac podviv noge na eilimu. Bio je to eovjek u godinama, I

ugledne vanjstine, Na glavi mu bijela ahmedija, pa pusi na eihlibar, I

jantar. Oko njega Iemla je roba na zemlji, a druga je bila na ra- I

fama, poIicama.Premoa je robe dosta bilo i premda je lezala u

dosta velikom neredu, znao je on dobro gdje je sto; upravo sam se

divio onoj lakoei, kojim je robu dohvaeao.

(jim bi koji vojnik iIi drugi kupae sto zatrasio, on bi mu odmah dodao. Ako nije mogao da koju stvar onako sjedee dohvati, rekao bi kupcu: "Dokuci!" i pokazao mu rukom gdje je roba, sto ju je traZio. Kada bi kupae dohvatio sto je trebao i za cijenu upitao, naB bi mu trgovae rekao koliko traZi. Ako je sada muste-

- 75-

rija htjela, da samo i heler na cijeni odbije, odgovorio bi trgovac kao preko zuba: ,,6s, jok !" iIi ,,-Vrati!" i rukom pokazao da metne robn gdje je i bila, Danas je naravno i u tome sasvim drukeije.

Kraj trgovine, bave se nasi muslimani i zanatima kao maloobrtom premda, kako rekosmo, zanata ne cijene ni izdaleka onoliko, kao poIjodjeIstvo i trgovinu.

Od zanatlija ima najvise kundurdsija, postolara, nanuldsija, terzija, krojaea, saraea, opaneara, samardsija, sedlara, kujundzija, zlatara, nozara, pekara i berbera, Bosanski muslimani poznati su kao dobri kozari te taj zanat u nekim mjestima kao u Visokom, a i u Banjaluci i na veliko tjeraju,

Skoro svaki muslimanski trgovac i obrtnik ima u posebnoj kuei svoj stan, a u posebnoj duean ili radionicu. Dueani su se poredali obieno u jednom sokaku redom jedan do drugoga, a u svakom sjedi po jedan trgovac iii obrtnik; pa dok jedni prodaju robu, drugi rade svoje zanate. Sokaei, u kojima su se poredali trgovci i obrtniei, obieno su nesto siri nego drugi, a zovu se ~arsije. 6arsije u veeim mjestima sastoje se od vise vecih i manjih sokaka i sokaeiea, obienc u sredini grada, a u njima je nanizan -duean do dueana, Svi ti sokaci i sokaeici zajedno zovu se earsija, ali prava blrsija je obicno samo onaj centar, u kome se svi ti sokaci i sokacici sastaju, U nekim dueanima ima robe velike vrijednosti, a u nekima, kako - rekosmo, sva ne vrijedi desetak, dvadeset kruna, nego je gazda duean iznajmio da bude megju svijetom, da se vidi, da se i on neeim zanima. Svi dueani, bez razlike da Ii u njima prodaju gotovu robu, iIi se je unjima kakav majstor smjestio, vrIo su jednostavni i skoro uvijek od drveta naeinjeni. Nad svakim je dueanom streha, visok drveni krov, koji se je prema sokaku izbado da stiti kupca od kise i zia vremena. Na svakom dueanu su sa sokaene etrane po dva kanata, eefcnka; jedan se dize u vis, te se prikvaei- uz krov, a drugi se spusta 1Ia drvene stupiee zabite u zemiji pred dueanom, ili na dva oveea kamena, pak se onda na njemu prodaje roba. Ako trgovcu dogje prijateIj iIi musterija na duean, da sto kupi ili proda, sjednc na donji eefenak, popusi "cigar" duhana i popije ernu kafu. Nije moguee ni pomisliti, da bi prijateij iii bolji kupac dosao na eefenak nasemu trgovcu, a da ga on ne bi kafom i duhanom ponudio.

-: :~'1

. I

i

}

I

' .. .



.1

-- 77 -

Kada ee trgovac svoj cefenak zatvoriti, otkvaei gornji kapak od krova i pusti ga da na baglamama visi, Sada on izagje iz duea.na i podigne donji kapak a preko sredine, naime gdje se gornji i donji sastaje, prevuee drvenu prijevornicu, pak ju zamandali i zakljuea, Premda je to vrlo primitivan zatvor, rijetko Be dogadja, da ko ciji ducan pokrade. U novije doba stali su po veeim bosanskim earsijama, a na po se u Sarajevu, Mostaru, Banjojluci i Dolnjoj Tuzli graditi moderne dueane i tako stari malo po malo sa earsija iseezavaju.

U manjim mjestima ima obieno po jedna, a nekada i dvije CarSije, a u veeima ima ih vise. Osim trgovaeke robe i raznih rukotvorina, mozes u carSiji dobiti i drugo kojesta, sto ti za zivot treba kao: prijesna i peeena mesa, zivadi, drva, zita, sijena, jaja, voea i povrea, Prema tomu su earSije stjecista svega trgovaekoga zivota bosanskih gradova i kasaba i za to, trebaS Ii stogod, idi u cari§ijuj u drugima sokacima sve je tiho i mirno i teSko ces sto dobiti.

Pazarnim danom osobito je zivahno u bosanskoj carSiji. Pred dueanima naeinili su bascovani, obieno Bugari, citava brda od pipunaea, dinja, karpuza, lubeniea, paprike, kestenja.: krompira, luka, kupusa, voea i povrea, Na klupama, a u nuidi i po zemlji prostrtoj slamom iIi zelenom bujadi, sijeku mesari na rasnju peeenu janjetinu i oveevinu i vieu iza svega glasa: "Vl'uce, ama vruee, sve se pusi!" Neki ee se i posaliti pa dovikuje: "Hajte vruea, debela ko ruka." "Tri majke sisala, sve tri jalove bile." "Hajte junaci, izjeli vas kurjaci." "Prodade, nestade." Odmah kraj njih sjeli su i somundsije sa vrucim somunima i bijelim simitom, pak i oni dovikuju: "Vruc, ama vruc!" Na kasapnicama, mesarama, i u pekarama vise oguljeni [anjei i ovnovi; jedni cekaju: da ih u velikim zomljanim tepsijama, crepuljama, ispeku, a drugi su narezani, da se biva vidi, kako su masni i debeli - te ee prijesne na oke pa i litre ·prodavati. Prodavaei limunade i serbeta glasno vieu : "Ledello, ledenoo!", a njima kao u prkos dere se jaki Arnautin svojim krupnim, hrapavim glasom: "Halve, halvee!", a da nesimetrija bude potpuna, a vika zaglusnija, gura se megju svjetinom i blijedo odrpano -momee, koje prodaje kitir, peceni kukuruz, kokice, pak je zatanjio, da ta usi bole: "Heee kitireee, heee kitirece !" Jcftina je to roba

- 78-

pet flldsana za novcie. A inaee ? - guranje, sum, vreva i vika kao U svima vasarima ovoga svijeta.

Kako nasi muslimani imaju svoje kmetove, koji rade umjesto njih, ne trebaju se oni toliko brinuti za svoju egzistenciju kao krseani i za to imaju dovoljno vremena za sijela i razgovore, a najmilija su im sastajalista dueani mualimanskih trgovaca i kafane iIi bolje kahve, jer ih i oni tako zovu. Nijesu to kafane, kao !ito su na zapadu, ne~o male eagjave sobice, a u njima eno sjedi kod ognjista kahvedsija i "pece" kahvu. Kahvi ima u Bosni i Hereegovini vrlo mnogo, i ne bi mnogo pogrijesio, kada bi rekao, da je koro svaka deseta, dvadeseta muslimanska kuea kahva. Unutrasnjost bosanske kahve vrIo je jednostavna. Uza zidove smjestili su secije, na koje su metnuli jastuke ispunjene vnnom, milavom iIi sijenom, a na jastuke su prostrli plavu iIi crvenu eohu, Sarno u jednom kutu seeije je njesto ljepsi i visi jastuk, siljte. To je mjesto koga 00- Iicnijeg age ili bega, koji svaki dan u kahvu kao u svoju dolan. Oiela kahva prostrta je hasurama, a samo finije i eilimima.

Kahve rado grade uz vodu iIi nad vodom tako, da je iii eijela zgrada nad vodom ili da jedan dio poeiva na obali, a drugi da lezi na jakim direeima, stupovima, koji iz vode vire, iIi su ih namjestili na kakovom povisem mjestu tu brijezuljku odakle Be otvara krasan pogled na sve strane, jer nas musliman rado snatri, a takova su mjesta sa to najzgodnija.

U mnogoj prostijoj bosanskoj kahvi smjestio se je i berberin, pa mozes u njoj ne samo popiti kahvu, nego se mozes oSiSati i obrijati. Takove kahve zovu Be i berbernice. Berbernice su malene drvene kueiee obieno u carsiji; iIi same za sebe iIi pod jednim krovom sa drugim dueanima. Takav duean iii berbernicu uzeo je pod kiriju, najam, kaki berberin, pa brije i peee kahvu, ili je duean iznajmio koji kahvedsija, pa da mu bude Iakse plaeati kiriju, zovnuo je k sebi berberina i tako oni zajedno rade i pazare.

Zavirimo i u tu kahvu iIi ako ces berbernieu, pak ju promotrimo .isvana i iznutra. Krov je na takovoj berbernici veCinom nizak, a obieno se je izboeio daleko na sokak. Vrata su joj rasklimana i niska, a prozori prljavi i maleni, vrlo maleni. !znutra nabijena je berbernica zutom zemljom a u nekima je i vrIo primitivan pod od dasaka. "Majstor" je poredao nekoliko debelih dasaka

I

I

- 79-

jednu do druge, pribio ih 0 grede i pod je gotov. Ali kada se daske rasuse, mozes lako vidjeti, sto se pod njima krije. U nekim berbernicama su okreeiti zidovi, a 11 nekima su gole daske, koje su

Unutrasniost kahve.

cesto oblijepljene raznim papirima, ponsjvise novinama 1 CIJemcuna, a u nekima naei ces i po koju sliku u okviru iii bez okvira. Na polici skoro svake berbernice poredao je marljivi berberin ibrike i

- 80-

gjezvice, a do njih koee se boee sa limunadom iIi gjulsijom, a kraj boca eno limenih kutijica, punih stueane kafe i seeera - svasta pomalo.

U svakoj berberniei udariee ti u o~i najprije velika zemljana bosanska furuna sa petnjacima, u kojoj gori Ijeti i zimi, od rane zore do kasne veeeri vatra, a kraj vatre naei res uvijek oveeu posudu, obieno pola gasne lame, kante, u kojoj se grije voda. Pokraj kante poredani su ibriei razlieite velieine, u kojima se grije voda za kafu kad se peee, Zazeli Ii sada koja musterija ~skom kafu, uspe berber iIi kahvedsija kasiku dvije toza, stucane kafe, u onaj ibrik, koji musterija zahtijeva. Kad voda po drugi put zavrije, kafa je gotova.

Preko svake berberniee skoro od zida do zida prusila se je soha, pojaea trklja iIi 8tO takova; baS kao u slavonskoj seljaeko] kuei, a na njoj visi na laneu iIi uzetu kotlie s malom pipicom. Kad berberin svrsi svoj posao, i ako je musteriji s voljom, pomaknuee joj onaj kotlie taman nad glavu, otvoriee onaj pipac i za eas curi ti topli mlaz vode niz glavu, a ti uzivaS onako umotan u bijelo iIi weno, ali sasvijem eisto platno ili bez, pod malim vodopadom. PosIije ti berberin obrise kosu, pak sjednes gdje \ hoees, zapalis cigaretu, naru~is kafu i ~ekas dok se osu8is, a onda ides poljepsan i pomlagjen kuei,

Originalan je zivot u tima kahvama, Kako koji musliman u kahvu unigje, sjedne na minder; neki se naslonio legjima 0 duvar, neki se laktom podboeio '0 jastuk iIi se 0 peudzer odupro. Kako je koji na minder sjeo, izvadio je duhankesu, da napuni lulu iIi cibuk, a mlagji se opet masio za "kutiju", da savije "cigar" duhana, a onda ee tek kafu narueiti,

Stalni, osobito odlieniji gosti, imaju svoja staln a mjesta na Siljtetu, a stranci i manje odlieni Ijudi sjednu gdje ko mjesto uhvati. Jesi Ii dosao u kahvu kome starijem kahvedsiji, koji se ddi starih adeta, obieaja, ne ee te on nikada upitati 8tO zelis, nego sjedi gdje ti drago, pusi i razgovaraj 8tO ti drago, on ne ce ni priei k tebi, a kamo li te upitati 8tO zelis; ako ga ti ne zovnes iIi ne nagovoris, on tebe zaista ne ee,

U svima kahvama, gdje se nasi muslimani sastaju, obieno je vrlo mirno; posjetniei se mirno sastaju, tiho razgovaraju 1 nnrno rastaju. Dok piju kafu i puse duhan, govore 0 svemu i svacemu,

- 81-

ali najragje i najvise 0 politiei. Dok sa razgovaraju. drie se vrlo ozbiljno, a neki upravo dostojanstveno, kao da Bog zna 0 kako vaznoj temi raspravljaju, pak ce samo neki te neki, kad je !Ito vaZna kazao, pogladiti svoju dugu, obieno !liIjatu bradu u znak, da je istinu govorio.

Dok se oni tako razgovaraju, pa u kahvu unigje kakav stranac ill nepoznat oovjek; bio to kr!leanin iIi muslim, razgovor je ti!li iIi sasvim prestane, Ako 0 komu, po njihovom mnijenju vaznom predmetu govore, pa ako u kahvu bane kaki stranae, a na po se "Svabo" te prisutne posdravi, obieno svi za!lute, a samo ee mu koji taj i to preko srea odzdraviti. Dok takav oovjek megju njima sjedi, promjene oni cesto temu svoga razgovora i govore 0 eemu drugomu, pa gladeei pri tome brade, pogledaju jedan na drugoga, kao da sa pogledom pitaju: Ko je ovo? Odakle je i po kakvom je poslu dosao ?

Svakomu strancu, koji je prvi put u bosansku kahvu unisao, udariCe 'prije svega u oei muogi poteziei krede na zidovima, gredama iIi na siSetu, stropu. Odakle su i cemu su ti. potesiei? Kao fifo u uas, tako i u nasih muslimana igra kredit u javnomu zivotu, dakle i u kahvama, vrlo znatnu ulogu. Stalni gosti, naime oni, koji svaki dau u neku kahvu zalaze, rijetko kada plaeaju kahvu odmah, nego tek poslije nekoga vremena, obieno 0 Jurjevu iIi pred Bajram. Da kahvedzija dotle ne zaboravi, koliko je koji od u.iego-vihgostiju kafi ispio, napise bilo naduvaru, bilo na gredi ilina si!letu ime duznika turskim slovima, iIi ako to ne, naeini mjesto imena kakav znak, koga samo on i njegova musterija razumije. Kada je takav gost kafu ispio, povuee kahvedsija pokraj njegovog imena iIi onoga znaka toliko poteziea, koliko je on ibrika iIi fildZana kafe ispio.

8to je ko kod kahvedZije zadusio, savjesno plaea, ja harem Dijesarn jos cuo, da je ikada koji kahvedsija tuzio svoju musteriju lito mu nije kahve platila, Kadli je ko svoj dug platio, isbrise kahvedZija prstima iIi mokrom krpom one potesiee, ali ne isbrise onaga imena iIi znaka; nrabo!l" ostaje i dalje, jer se rijetko kada dogodi, da stalna musterija ostavi svoga kahvedziju i cia pregje komu dmgomu.

Osobito u jednoj kahvi uN., varosiei nedaleko Save, vidio .sam nesto originalna i za' stranca vrio zanimiva. Jednoga dana pu- 6

- 82-

tovao sam iz B. kolima u Siavoniju i dosao vee pred zoru u N. Kako su sve gostione bile jos zatvorene, svrnem u kahvu, jer je ondje vee svijeea gorjela. Vani je bilo hladno, a u kahvi je vatra u "odzaku" veselo plamsala; prava naslada i uzivanje za ozebla

putnika.- _

Sise u toj kahvi bilo je dosta visoko, sto je svakako rijetka iznimka u bosanskim kahvama. U sredini kahve stajao je na nekakvom sanduku odebeo kahvedZija. U ruci mu odulja soha, a na vrhu sohe zaSiljena kreda. Kraj njega stajao je njegov momak i sve mu nesto kazuje, a gazda biIjezi te biljeei. Svi zidovi u toj kahvi bili su vee puni poteziea, a samo jos na sisetu, bilo je nesto prazna prostora; eudo kako se je nas vrijedni gazda mogao snaei u sumi onih imena, znakova, poteza i poteziea.

Kada sam u kahvu unisao, pozdravim obojicu sa: "Dohra jutro!" Gazda me sa svoga sanduka samo pogleda, pa ni mukajet. Sjednem nil minder, pa gledam sto to oni rade. Gazda, kao da me u sobi i nema, pita: "A Suljo?" Mornak odgovara: "Pet". "Huso?" "Tri" i tako redom. Gazda je naime since otisao ranije na poeinak, a mjcsto njega ostao je u kahvi momak i sada mu kazuje, koliko je ko since kahvi ispio,

Htjedoh da se s kahvedsijom malo. porazgovorim. Pitaj ovo pitaj ono, a on sve ko preko zuba: "Ja!" iIi "Jok!" iIi "A jli I" Vide~, da danas nama snjim razgovora, ispijem kafu, platim i odem u gostionicu.

U veeim mjestima ima lijepo uregjenih kahvi, u kojima je pokuestvo orijentalno i II. Ia franca; tu su ne samo sceije i minderi, nego i stolovi i stoliee, U takovim je kahvama najveei red i ei.stoea; u prostijim kahvama cisto~~ je nuzgredna stvar. Ali u jednim i drugim kahvama jedno je zajednieko, a to je izvrsna kafa, Ni u najelegantnijemu evropskom hotelu iIi kafani ne mozes dobiti tako dobre kafe, kao u zadnjoj bosanskoj kahvi.

Da je kafa u bosanskim kahvama tako dobra, uzrokom je, 8to ju nasi kahvedsije umiju Iijepo isprZiti. Oni ne daju da k~fa· kod prZenja sasvim poerni, iii da se preprsi, dovoljno je da malo porumeni i stvar je gotova. PreprZita kafa ne samo da gubi jakost, nego i miris, a to je ono, za sto kafa u kafauama ne mose biti tako teena, kao u kahvama. Kada je kahvedsija kafu isprsio, mt'oo

- 83-

~ je u stupu, izdubljeno mlado lipovo iIi visnjevo deblo, ili u izdubIjeni kamen i tuce je gvozdenom polugom, euskijom, dok je sasvim , ne smrvi. Sada je prosije na vrlo gusto sito, a ostatak tuee i· opet , dok ga u prah ne stuee, Ovako smrvijenu kafu meee on u limene· posude i dobro ih zatvori. Tim ne izgubi kafa ni jakosti, ni mirisa. , i za to je takogjer mnogo ugodnija, nego samijevena.

Kafu kuhaju, iIi kako muslimani kasu, peku, u gjezvarna i ibrieima, a kada su je ispekli, Iijevaju je u fiIdZane. FildZani su malene okrugle poreulanske posude, bijele, ervene, zelene iIi plaveboje. Finiji, a osobito bijeli fildzani imaju ozgora zlatni obrub. FildZan kafe sa seeerom vrijedi cetiri, a bez secera samo dva helera, Ko zeIi da pije vrlo jaku kafu, trasi mahsusiju, to jest dvostruku mjerieu tucane kafe, ali za to i dvostruko plaea,

U prostijim kahvama dodaje kahvedsija musteriji kahvu taker da je fildzan ozdoia primio sa tri prsta; paleem, kasiprstom i velikim prstom, a pri tome se je lijevom rukom prsa dotaknuo. Kada pijes ovako dobru kahvu, drago ti je i zapaliti, ali za to ne trebassibica, [er cim si uzeo cigaretu u ruke, eto tiuslusnoga l.ahvedzije· ili njegovoga momka, da te ugIjenom podvori. U finijim kahvama dodaje kahvedzija kafu kao i kod nas na tabaku, a kraj kafemetnuo je CaSu hladne vode.

Kafa je vrIo omiljelo pice nasih muslimana. Oni kazu, da jekafa ne samo ugodno, nego i vrio zdravo pice. Ona, vele, covjeka Ijeti rashlagjuje, zimi grije, u jutro osvjeZava, a na veeer jaea, Za to, dogjes Ii mu u ahar, dvori te kafom, dogjes Ii mu na duean, easti te kafom. Je li sto kupio ili prodao, je li se ozenio iIi cini kakovo veselje, daje ti kafu,

U BOSDi i Heteegovini ima dosta muslimana, koji mogu vrlomnogo kafe ispiti, pa im ipak ne uzrujava zivaea; jos se· ni jedan nije potuZio na nervoznost. Poznavao sam jednoga hodZu u Livnu, koji je skoro svake noei za ramazana popio pedeset dostotinu fildsana erne kafe i popusio isto toliko eigareta, pa ipak nije ni osjetio, da je sto pio. Nas moderni covjek, koji i onakovjecDo na zivcima trpi, moran bi nmrijeti iIi poluditi od tolikernnosine kofeina i nikotina, Bosanskom mnslimanu De skodi kafa jer se je na njn vee od djetinstva priueio. OD jepoeeo piti kafu sa dvije tri godine, a pije je jednakom

*

- 84-

slasti svega svoga zivota. On ne pije alkoholnih pica, a ne muee ga ni velike brige za egzistenciju. Osim toga ne euti on potreba ZIl vratolomna djela. On zivi mirno i zadovoIjno sa onim, i§to mu je Bog dao. Pa eemu najkai§nje, da se i muei za svjetske isprazuosti, kada mu je i onako sve unaprijed sugjeno? Za to nije ni eudo, da su mu zivci kao od eelika i da mu kafa i duhan naskoditi ne moze. On pije kafu od rane zore, eim je oei otvorio, pa do kasne veeeri, dok nije na poeinak legao. Jedva je zorom izasao iz dZamije ili je kod kuee obavio svoju jutarnju molitvu, posao je u prvu kahvu da ondje pije fildZan kafe i popusi cigaretu duhana, a onda tek ide da obavi svoje svakidanje poslove.

• U zimsko doba idu muslimani vrio rano spavati, a prema tomu i rano ustaju, pa jer ne mogu kod kuce doeekati sabaha, idu neki vee oko eetiri sata poslije pola noei u kahve, gdje uz kafu i razgovor cekaju dok zora zarudi i dok mujezini sa munara sabah ne zauee, I poslije rueka i poslije veeere idu i opet u kahve i ondje uz razne drustvene igre, kafu i prijateljski razgovor provode vrijeme sve 80 aksama iIi jaeije.

Trgovci i obrtnici ne mogu svake veeeri, a joi§ manje po danu u kahve zalaziti, ali im za to dolaze prijatelji i znanci na dueane, pak si i oni razgovorom vrijeme prikraeuju. Da sada nai§ trgovae iIi obrtnik ne mora svaki Cas koga u kahvu slati iii kahvedsiju dozivati, spojio je kanafom svoju magazu sa kahvom, pa kad zaieli kafu, povuee kanafu, a u kahvi zazvoni zvonce. Kahvedzija pozna svaeije zvonce, pak nosi kafu onomu, eije je zvonce pozvonilo, Ko bi dosao u kakovu eisto muslimansku varosieu u Bosni,

. pa vidio one kanafe preko sokaka, eudom bi se zaeudio, sto ee to Iika telefonska mreia takim mjestancima.

Osim kafe osobito Ijube duhan. I duhan poeinju pusiti vee u cljetinstvu, a puse dok zive. Duhan pusi musko i zensko, staro i mlado, bogatasi i siromasi. Sarno djcca ualednih i odlienih roditelja ne ce pred ·roditeIjima i odlienim Ijudima zapaliti, jer se to ne pristoji za dobro uzgojenu djecu. Mladez i zene puse samo cigarete, ozclljeni liudi cigarete, lule i eibuke, a starci osim svega toga i nargile. Oni pak.. koji duhan ne puse, ti enfiju, burmut, potpraSuju.

MIadeZi se ne pristoji, da zalazi u drnstva starijih i ozbiljnih ljucli, a osobito ne valja, da se mijesa u njihove razgovorc. Za to

- 85--

mladiei idu rijetko kada u kahve, nego se sastaju ponajvise na merajama, bacaju se kamena s ramen a iIi se kako drukeije zabavljaju. U prijasnja vremena mnogo su se vjezbali u bacanju koplja u neku stanovitu taekn, dzilitanje, ali je to danas vee sasvim prestalo,

Kraj sastanaka u kahvama i na dueanima osobito Ijube tcferice, a teferiee i muskarei i Zene, ali svako za sebe. Muskarci teferiee kada im se prohtije, a zene i djevojke obieno petkom. Teferiei su zabave sliene donekle nasim majalesima. Sastane se naime po nekoliko znanaca i prijatelja, pak ponesu ibrike, gjezviee, fildZane, kafu i nesto jela, pa odn kuda u zelen, Najvole se zabavIjati u sumama iii u hladu granatih voeaka u eijoj baSei, a najmilija su im mjesta kraj vrela, rijeka i potoka. Isto se tako zabavIjaju i zene i djevojke. Djevojke se opet osim toga sastaju jedne kod drugih, pa se na Ijuljackama Ijuljaju i pjevaju lijepe muslimanske pjesme ne samo sebi za zabavu, nego da i momke draSkaju, jer znaju, da ih oni iza taraba prisluskuju.

Muslimanske su narodne pjesme i po sadrsaju i po napjevima vrlo lijepe i mnogo slicne turskim pjesmama. Osobito su krasne t. zv. sevdalinke gdje draga tuguje za dragim iIi dragan za svojom dragom. Kod pjevanja moduliraju i tremoliraju tako, da im je pjevanje vrIo teSko na kajde staviti.

Ovom zgodom ne ee biti zgorega ako progovorimo koju, kako se mnslimani megjusobno pozdravljaju. Pozdrav nasih muslimana vrlo je Iijep. Kada se sastanu dva prijatelja na uliei, ueine temena, to jest oni pozdravljaju jedan drugoga, dotaknuv se desnom rukom prsa, ustiju i eela. Tim hoee da reknu: "Pozdravljam te od srea, izrieem ti to ustima i dajem ti Cast umom svojim." Ako je jutro, veli mlagji starijemu: "Selamun aleikttm" "Bozija ti milost", a ovaj mu odgovara: "Aleikttmu selam'' "I tebi neka je." Odmah za tim dodaje prvi: "Sabah hairola." "Dobro, ili sretno ti jutro'', a onaj mu

• odgovara: "Allah razosun'', "Bog ti dao''. Ako se sastanu u podne, voli jedan drugomu: "Selamun aleikiim" i "AIeikttmu eelam", a odmahza tim: "Merhaba". "Zdravo". U veeer kaie mlagji starijemu:

"Selamun aleiknm", a ouaj mu odgovara: "Aleikiimu selam'', Iza toga veli jedan: "AMam serifhajrosum" ili kraee: "AMam hajirola". "Dobra ti veeer", a .drngi: "Allah razosun" iIi "Allah emanet ola". Isto tako pozdravljaju muslimani i svoje suplemenike drugib vje~

- 86-

roispovijesti, a i oni muslimane samo ~to 'mueliman nikada ne ee inovjercu reei merhaba, niti trpi, da mu on to rekne, jer je to specijalno muslimanski pozdrav.

Musliman tie skida fesa niti kada ulazi u dzamiju, niti u ciju privatnu kueu, a niti kada koga pozdravlja, ~to vise, da koji musliman pozdravi drugoga skinuvsi pred njim fes, mislio bi onaj da mu se ruga, pak bi ga tesko uvrijedio.

Kada musliman dogje u kahvu, na duean ili u privatnu kueu ne pozdravlja on odmah niti domaeina niti gostiju, nego sjedne na minder ili na seeiju, a onda tek veli: "Selamun aleiknm", a oni njemu: "Alei-

k1imu selam''. Iza toga mu jedan po jedan kaze : "Merhaba Huso .

a on njima redom odgovara: "Merhaba Suljo .... "Merhaba Ibro .

Kada odlaze iz kuce iIi iz kahve, veli neki: "Odo ja", a neki dovale: "Ejvallah." "U dobri Cas", a svi mu odgovaraju : "Ejsahadile." ""Sretno POSo." Kada ko polazi na daleki put, pozdravlja znance i prijatelje sa: "Ejvallah" iIi "Ejduvale", a oni mu odgovaraju: "Ejsahadile." Kada se je koji sputa vratio, pitaju ga: "Hos gjeldun?" ."Dobro dosao", a on njima: "Allah rasosun" iIi "Hos bulduk". "Bolje vas naso". Iza toga pitaju ga: "Zdravo?" - "Mirno?" iIi "Zdravo putovo?", a on njima: "Zdravo, hvala Bogu. Kako ti?" itd.

Ako je nil. sijelu, u kahvi iIi na dueanu megju muslimanima koji inovjerac, oni ee se uvijek najprije megjusobno "a la turca'' pozdraviti, a onda ce tek prihodnik "a Ia franca" pozdraviti inovjerca, bio on kako mu drago odlicna i ugledna lienost, To mu vjera nalase i toga se on strogo ddi. Za to ako kakav muslim an dogje kao gost iIi prijatelj u koju krseansku kucu iIi u najuglednije krseensko drustvo ; bili to domaei krseani iIi "Svabe", pa je ondje sarno i jedan musliman bez razlike, da Ii je siroma iIi bog ataB, ugledna iIi neugledna osoba, on ee najprije njega sa "merhaba" pozdraviti, a onda tek ostale, Isto tako ides Ii kada bilo to i sa najairomasnijim muslimanom, pa bio on i tvoj sluga, pak te sretne kakav musliman, recimo tvoj intimni prijatelj iIi drug, on ce ipak " najprije pozdraviti tvoga slugu, svoga istovjerea, a onda tek tebe.

Interesantno je nc samo kod nasih muslimana, nego i kod svih Bosnjaka uopee, da ee te svaki, iza kako te je pozdravio, pa i na sokaku, uvijek upitati: "Kako si?" iIi :,Kako si gospodinc I" Za to, kada te koji upita: ,,Kako si?" odgovori mu: "Dobro hvala Bogu. Kako ti?" jer i oni tako jedni drugima odgovaraju.

,

- 87-

Ako putem prolazi kakova caSDa starina, kakav ugledni aga iIi beg iIi kakav visi dostojanstvenik, De pozdrav1jaju ga kako se obieno pozdravlja, Dego pred njim ustaju i stoje bez rijeci dok on kraj njih prolazi. Dok on prolezi, svima temena eini, a oni mu suteei usvraeaju i sjedaju na svoja mjesta. Isto tako ustaju pred njim, kad on u kahvu ulazi iIi iz kahve izlazi. Kada ovakova starina putem prolazi, uvijek je uz njega po· [edan, 'a gdjekada po dva i vise seiza. On ide uaprijed, a seizi iza njega odustrag:

Sebi najde do deset momaka, Da ga sluze i hodaju snjime.

Ako takav eovjek jaai u svoj begluk megju kmetove iIi kuda drugud, jase iza njega . njegovi seizi. Za tnrske vlade jasili su za ovakovim ljudima u pristojnoj udaljenosti do zuba oborusani momci. Oarske namjesnike, pase, vezire, kajmakame, mutesarife i druge vise cinovnike pratili su kavazi, neka vrst turskog orusnistva, Ako je kakav odliean covjek po gradu hodao, bilo da se proseee ili po poslu, nosili su njegovi ljudi za njim ne samo eibuk, Dego i nargilu. Ako je on putem zaZelio da zapali, oDi bi mu prikueili eibuk

i duhan zapalili. .

Sto je gospodar bogatiji, to su mu i momci ljepse odjeveni.

Odijelo momcim' pokrojio, Sve u srmi i u suhu zlatu.

Isto tako, ako idu snjim i kakovi odlieni, ali od njega mlagji ljudi, De idu sDjim sasvim usporedo, Dego malko iza njega zaostaju. I rogjeni njegovi sinovi zaostaju za njim i govore samo onda, ako ih je sto upitao. Ovdje moram priznati i osobito naglasiti, da kod nasih muslimana mladost vrlo postuje starost. Mladic uvijek ustaje pred starcem i govori samo onda, ako ga je sto upitao.

Bosanski muslimani vrlo ljube konje i orusje, Dobra puska i dobar kooj miliji im je nego ista na svijetu. Za to nije ni cudo,da je megju njima bilo uvijek izvrstnih tufekcija,puskara. Puskarstvo je prije okupacije bilo jedan od prvih zanata u Bosni i Hercegovini i za to si u skoro svakom veeem mjestu mogao naei dobrih puskara, koji su pravili ne. sarno stucove i siaane, nego i izvrsne male puske kao sto su kubure, peeanke, zuje, arabinke i samokresi.

Sve su puske; i velike i male, vezli i okivali srebrom, srmom i zlatom. Radi toga bile su puSke vrlo skupe.Par domaeih malih

- 88-

puSaka vrijedio je pet do deset dukata, Ii to je u ono doba bio velik novae. Osobito sn na glasu bile sarajevske AiAane. Izvnme male puske pravio je Hasan Peeenkovie u selu Hotineu kod Bihaea, koji je neko vrijeme bio na glasu kao prvi tufekdZija u Bosni.

Ko je htio, da ima osobito dobru pusku, a mogao je, da je plati, narneio bi je iz Albanije, iz t. zv. Arnautluka. Te su puike bile mnogo bolje od bosanskih, a zvali su ih arnautkinje. I arnaatkinje su bile izvezene srebrom, srmom i zlatom. Jedna arnautkinja vrijedila je petnaest do dvadeset dukata.

Sve su puske punili sjeOOnim olovom, olovnim kugljieama. i t. zv. sindZirlijama. Sindsirlije su dvije kugljiee, koje sn bile spojene malim laneieem, sindsirom i odatle im ime. Sve su puske nabijali sprijeda, ali su imali i otragusa, Na svakoj pusci, koju su sprijeda nabijali, bila je gvozdena Aipka, koja je s prednje strane bils uza eijev pri~vricena, a upotrehljavali su je, da njom kod nabijanja zgruvaju zrnje i barut u pusei, Za nabijanje malih puMka imali su arbije.

Arbije su gvozdeni iIi drveni ~tapici, nesto dulji od puscanih eijevi, a debeli taman da u eijev pristanu. Gornji kraj arbije, dakle onaj, koji su u ruei driali dok su pu~ke nabijali, okoneavao je okruglom, cetvero iIi ~esterouglatom glavieom, koja je takogjer bila izvezena srebrom, srmom i zlatom. Osobito su zgodno bile udesene gvozdene arbije jer su u njima bile utaknute male masiee, kojima su wru prihvaeali, davatru nalose ili da pripale lulu Ili eigaretu. Kod takovih arbija bio je dl"lak arbije ujedno i drZak masiea.

Skoro sve male puske bile sn na kremen. Oganj na kremenu, to jest ono mjesto, gdje se puska potprasuje, bio je obieno srmom izvezen. Cijevi na malim puskama bile su dosta dugaeke, obicno do dva pedlja, a nekada i duIje.

Od dugih puMka bile su najpoznatije ~iAane i ~tueovi. Vel ike pu~ke nosili su na kaj~ preko ramena, a male 8U satieali za bensilahe iIi potpassje. Bensilasi su naeinjeni od erne, zute ili crvene kose, a imaju pet do ~est kosnih pregradaka. Bensilahe zapinju sponama nad desnim kukom tako, da ~vrsto uz tijelo pristaju. Osim malih pusaka nosiIi su za bensilasima duge noseve i razne sitnije stvari, koje su cesto trebali, a na no se kresivo i peskire, kojima

-- 89 --

8U si i~ abdesta ruke otirali. BensiIahe nijesu ozdola ispre8ivali, ato za to, da kroz kosne pregradke mogu zadjeti kubure i dogenoZeve. Da im noZevi, -a osobito tako zvane bjelouAke, kod bodanja iIi jaAenja ne. smetaju i da ~vrsto uz tijelo pristaju, nosili su na lijevoj strani bensilaha odebeo kajis, dug oko jedan pedalj. Taj je

. kajis bio dvostruk, pa kada bi naS eoVjek - zadjeo noz za bensilah,. pazio je da vrb korica zatakne me-gju ona dva kaji§a.

Nozeve dijele na bieake i bjelonske, Bieaei su odulji, vrlo ostri i siljati nosevi, kojima S1). rezali meso i drnge jela. BjelouSkesu vrlo dugi nozevi od najfinije mazije, ~elika, a drZak. im je od bijele kosti, sliean ubu i odatle mu ime. Nozeve su zaticali u drvene korice. Te su korice bile izvana, poeam od Ailjka pa do preko polovice, opsivene crnom kosom, a od poloviee pa do baleska okovane zutim limom. Bogatiji i imueniji ljudi imali su korice okovane u srmali ili srebrene, a nekada i u pozlaeene limove.

Osim pusska i noseva nosili su odlieniji ljudi i viAi ~inovnici,osobito kada su polazili u loy ili na dalji put, dugaeke, prema dnu nesto nesto zavinute sablje, tako zvane pale, koje su im preko ramena na kajisu niz bedro visjele. I pale su bile izvezen'e srebrom.. srmom ili zlatom i za to vrlo skupe.

Oni, koji su imali puske otraguse, pasali su uz bensilahe silahe, Silasi su posndice, u kojima su drZali fiAeke. U svakom silahu bilo je po deset fiAeka. V rIo oboruZan eovjek mogao je da ponese eetiri silaha, dakle eetrdeset fiAeka. Odmah pokraj silaha hila je ~ta, u kojoj su drZaIi krpe umoeene u zejtin, kojima su ~istili siBane i stucove. Silasi sn bili naeinjeni od tvrde koZe ili od srme ili srebra. Oni, koji 8U bili naeinjeni od kose, bili su ootverouglati, a oni od srme ili srebra, okrugli.

Osim svega toga nosili sn 0 desnom bedru naprasnike od roga, _ koji 8U bili sa tri tanka laneiea uz bensilah prikopeani. U napraAnieima bio je fini barut, kojim su punili, iIi kako narod kale,. potpraSivali voljicu na ognju kremenjaee,

Besi, age i odlieniji gragjani nijesu po gradu nosili drugog oruzja osim jedne, najviAe dvije male puske. Kada su polazili u lov.. na dalek put iIi u kmetiju, onda su se jaiSe oborusali, a iza njih jaAili su njihovi kavazi. koji 8U nosili njihovo oruzje, te im ga prema potrebi dodavali.

- 90-

Imueni ljudi, nosili su na golom tijelu eemere, u kojima su >cuvali svoj novac. Novae su rijetko kada kod knee ostavljali, nego su ga u dukate mijenjali i svu gotovinu uza se u eemeru nosili. Cemere su pravili od vrlo fine fute koze, a sapinjali su ih nad -desnim kultom sa dva gvozdaca. Neki cemeri imali su po jedan, a neki i po dva pretinea.

Kako prije okupacije nije bilo u ovim zemljama dobrih puteva, putovali su nasi muslimani sve do najnovijeg doba na konjirna. Sirotinja je isla pjeske, a sarno velika gospoda kao pase, veziri i kajmakani voziIi su se u fijakerima. Kola, kakova su danas, nije prije bilo, ona su tek sa okupacijom dosla u Bosnu i Herce.govinu. U Posavini i u onim krajevima, gdje je ravniea, bilo je i prije kola, ali ta su bila vrlo primitivna. Ni komadiea zeljeza nije bilo na njima. Ako bi se naB musliman u takim kolima vozio, prostro bi obilno sijena, sjeo na sijeno i sjedio tako podviv noge kao na :cilimu ili u najudobnijem minderu. Tako zvanih ,.sicova" nije prije okupacijc niko poznavao. Ako je koji musliman u takovim kolima vozio svoj harem, svoju obitelj, metnuo je na kola drvene obueeve 1 pokrio ih hasurama ili eilimima, da se u kola ne vidi.

Danas je sasvim drukcije, danas vee ima dosta kola ne samo .u gradovima, nego i po selima, a fijakera, Bose mi prosti i previae.

U prijasnja vremena ne samo da su nasi muslimani jasili na konjima kada su isli kuda po poslu, u rod iIi su vodili mIadu itd., nego su na konjima, magarcima i katurama prenosili sve svoje .stvari kao pokuestvo, jastuke, haljine, sijeno, grede, drvo za ogrjev, kamenje i uopee sve, sto je trebalo, da se iz jednoga mjesta prenese na drugo.

Isto tako prenosili su i trgovci svoju robu. Ako je bilo mnogo

robe iIi predmeta, koje je trebalo da se prenesu, uzeli bi pc. vise .konja ili magaraea te bi jednogs privezali za drugoga. To se je zvalo karvan. Gospodar je obieno isao sprijeda i vodio konja za uzdu iIi ular iii je jasio na prvom konju. Njegovi sluge, najamniei .ili pomoenici isli su pokraj konja iIi odostrag i gonili konje.

Kako je neko vrijeme u Bosni i Hercegovini biIo mnogo hajduka, koji su vrebali na trgovce i bogate putnike, to je po robu islo obicno po vise trgovaca sa karvanima, a bili su do zuba obo-

- 91-

rdani Ako bi sada hajduci navalili da im otmu robu i novae. oni hi Be bran ili, pa ko je bio jaci, njegov je bio mejdan.

Ovakovo putovanje bilo je vrlo sporo i za to su trgovci i drugi ljudi morali cesto po vise dana putovati dok su stigli kuda 8U zeljeli ili dok su se kuei vratili. Ako su morali po vise dana putovati, hranili su konje, jeli su i konaeili u hanovima.

- 92-

Hanovi su neka vrsta gostioniea, u kojima mo~es dobiti dobru ernu kafu, kruha, jaja iIi na ra~nju peeenog janjeeeg ill ovnujskog mesa. U novije doba, naime isa okupacije, ima vee dosta hanova, u kojima mo~eS dobiti piva, vina, rakije i drugog opojnog piea, Opojnog pica mows dobiti samo u onim banovima gdje sn kriCani hand~ije; u muslimana naei oos samo crnu kafu. Isto tako ima a svakom hanu ,dovoljno sijena i zobi da mo~es konje nahraniti, a u blizini je i bunar, &ltrnja iIi vrelo, da ih moZes napojiti ..

Isto tako mogu putnici u banovima j konaeiti, Nema tu soba ni kreveta za svakog gosta na po se kao u hotelima i holjim gostionicama, nego je tu jedna, najvise dvije sobe gdje putniei zajedniCki konaee. Usobama za konaeenje nema ni posteljine, a nema ni pokuestva, nego su tu hasure prostrte po goloj zemlji iii podu.

Osobito u prijasnja vremena nije kreveta ni trebalo jer sa putnici sve, sto im .je potrebno bilo sa sobom nosili. Kada bi dakle naS putnik u ban dosao, skinuo bi s konja gunj iii eebe sto ga je uvijek nza se nosio, prostro ga po hasuri pa kako je bio zdrav a. uZ;8. to umoran, brzo bi usnuo.

Hanove grade obieno na jedau hoj; ozdola su staje za konje, a ozgora stanovi za putnike i handsiju, U onim krajevima gdje ima dosta sume, grade hanove od drveta, a gdje nema surna, od kamena, Hanova ima u nas vrlo mnogo a osobito ondje, gdje je narod rjegje naseljen i gdje bura jaee piri. Gdje je narod gusee naseljen pa ima. vise sela ' i gradova, grade hanove po selima i gradovima, a gdje je. narod rijetko naseljen, a osobito u predjelima gdje je bum jaka, ima banova ne .samo po selima i gradovima nego i u osami pokraj puteva i drumova da putnici ne stradaju. BaS radi toga naei ees. najvise hanova u Kupreskom i Suickom polju, za tim oko Livna i Grahova te po svoj Hercegovini, gdje je bura jaka,

NaSi muslimani kuhaju i peku vrlo dobra jela, koja priugotavljaju po uzoru grekom i turskom, a opec je poznato, da je grekai turska kuhinja prva u svijetu. Kada je musliman s8.m u svojoj kuei, jede on umjereno i ne pazi na broj jela, nego da je ono, lito jedemasno i ukusno. Ako ima goste, nastoji, da ih §to bolje podvori;" pa onda ne samo, da ima jela u izobilju: dvanaest do dvadeset i eetiri, nego su i vrlo teena:

- 93-

""-''' r=: ('.,

' -

• <

,J

·0 CI)
.::: '"
~;e
"- --
::l ;>
I S
I .:::
ell 0
I ::z:: s::
ell
.c
"0
I Q)
..
I ~ . i

- 94-

- 95-

Spremaj Meho gospodsku veeeru, Sto je slano, nek je i biberli, Sto medeno, nek je i seeerli,

Sto je masno, nek je i primasno.

Muslimani rueaju izmegju deset i jedanaest sati prije podne., a veeeraju oko pet iIi sest sati poslije podne - vee kako je kada dan dug. Vecera je uvijek nesto obilnija, nego ruCak. Neki imaju kuhinje u kuei, a neki izvan knee, Kuhinje izvan kuee zovu mutvaei, a spojene su plotom i krovom sa kneom, da zenska celjad mose bez zaprijeke iz kuce u mutvak i iz mutvaka u kueu. U sredini je kuhinje ili mutvaka otvoreno ognjiste od kamena. Osim toga je u svakoj kuhinji po jedan kamin, zdje se kafa pdi i kuha.. a zove Be odZak. U kuhinji su rafe, police, a na njima razno kuhinjsko sugje i drugo kojesta, sto marna domaeica kod kuhanja treba ..

SiromaSniji muslimani kuhaju u zemljenim, a bogatiji u bakrenim iIi zeljeznim posudama. lsto tako jedu siromasi iz zemljenih ili drvenih, a bogatasi iz bakrenih ili porculanskih posuda. Corbata jela jedu obieno drvenim kasikama, a eva ostala prstima,

NajmiIija su im jela peeeno i kuhano meso, a osobito oveevina i janjetina. 'I'eletine ne jedu nikada. Kako u Bosni, a jos vise' u Hercegovini, ima vrlo mnogo pasnjaka sa izvrsoom gorskom pasom. to je oveije i janjeee meso u ovim zemljama vrio teeno. Na Vlli8ieukod Travnika, na Krugu kod Lijevna, na Kupreskom poljn i ispod Cincar planine, kao i u cijeloj Hereegovini su veliki pai:'!njaei, na kojima zivi nahiljade ovaca, te daju ne samo izvrsno meso, nego vunu i sir, koji je i preko granica Bosne i Hercegovine· dobro poznat.

Janjetinu i oveevinu sijeku i prodaju prijesnu, na rasnju ili u tevsiji pecenu, pa ima malo zemalja u Evropi, u kojima se pojede toliko na rasnju peeenih janjaca i ovaca, kao sto bas u Bosni i Hercegovini. lsto tako jedu oni vrlo rado pilav, koji prave od ~ovedine, oveevine, janjetine ili zivadi. Megju delikatese spadaju i paprike napunjene sa sitno isjeckanim mesom i pirineem, To se jelozove dolma, a jednako je drago. kako siromakn, tako i najveeem bogatasu, Osim paprike pune tako patlidsan ~ i mlade tikve, Vrlo je dobra i jahnija, koja Be pravi ovako: Debelo se meso izrese 118. sitne komadiee i pomijesa sa sitno isjeckauim bijelim i crvenim

- 96-

Iukom. Za tim se sve to dobro pobiberi i metne u zemljeni iIi zeIjezni lonac, Lonae Be dobro pokrije, no najbolje je, ako se povese t. -zv. pergsment papirom i pristavi k vatri, pa se kuba, dok se meso sasvim De raskuha.

Kupus je, kao kod svib juznib elavena uopee, obligatno jelo i na . sofri nasih muslimana. Kupus jedu dok je jos sladak iii ga kisele. -Od kupusa prave corbu, njim pune pite i kuhaju u njemu govedinu, oveevinu iIi janjetinu. Tako pripravljeno jelo zove se kalja.

Osim mesa i kupusa vrlo su im drage pite i kolaei, Pite, koIaee i kruh peku iIi kod kuee iIi u pekararna. Ako pite i kolaee peku kod kuee, metnu ih u zemljene iIi bakrene tevsije, tevsije postave na sadZake, tronosee i pokriju ih pekom od zemlje iIi sa-

. Com. Kruh peku kao sto se peee u seljaekim kueama u Hrvatskoj i Slavoniji. Naloze naime na banku vatru, a kada se je vatra dobro razgorjela, raspretu zero i lUg, a na ono mjesto metnu kruh, Kruh pokriju saksijom, koja je sasvim slicna slavonskoj pokljuki, a na saksiju n8grnu zeru, da se kruh iIi pita sto prije ispeee,

Sada da progovorimo koj u, kako se prave neke pite i kolaei, koje nasi muslimani osobito rado jedu. U prvom je redu burek pita, koju prave tako, da tijeste na tanko razviju i u njega metnu fino isjeckano govegje iIi oveije meso. Bakiavu prave od finoga brasnu, Secera i kajmaka, a pune je orasima iIi subim sIjivama. Neki prave baklavu u obliku ruzice, pa to zovu gjul baklava. Lutma Be pravi no i bazlamaea, a kad se ispeee, pospu je sa nesto meda ili seeera.

Ovdje moram napomenuti da nasi muslimani osobito Ijube med, te ga jedu ne sarno u pitama i kolaeima te na suvo, nego ga mijeSaju i sa vodom i tako piju, To je pice vrio zdravo, a zove se serbe. .Sirniea je sto i sirnjaea. Misirac pite prave tako, da tijesto pune sa fino izrezanim, mladim misiraoama, Kada je misirae - pita gotova, zaliju je u tevsiji slatkim iIi kiselim kajmakom. JajaruSa je pita, koja se puni jajima, a jedu je ponajvise onda, kada su u kuei odlicniji gosti. Pitu od kupusa prave kao i u nasi kupus sitno sasi-

jek.u, dobro posole, pobibere i u tijesto zaviju. Paluza Be pravi od finoga brasna i seeera, Brasno Be i i!iecer dobro razmuti i pristavi K vatri. Kada Be je dobro skuhalo, metne se na hladno mjesto, a kada se sasvim ohladi, stisne se i bude slieno paeama ili hladetini. Palueu jedu samo u bogatijim kueama na kraju rucka iii veeere i

You might also like